Professional Documents
Culture Documents
1
BALKANDOWNLOAD
HIGHLANDER
KNJIGA TREĆA
DODIR
DIVLJEG RATNIKA
STILUS
2
BALKANDOWNLOAD
ŠKOTSKO VISOČJE
DVORAC BRODIE - 1308.
3
BALKANDOWNLOAD
„Da, kao što bi mi nedostajala rupa u štitu ili možda divlja svinja u
krevetu ili vatra u staji”, cinično mu je odgovorio Circenn. „Okreni se u tom
stolcu kao normalan čovjek.”
„Ah, niti sam normalan niti sam čovjek pa stoga nema potrebe da se
prilagođavam tvojim zahtjevima. Strah me pomisliti kako bih živio bez tvojih
silnih pravila o ‘normalnom’ postojanju, Circenne.” Vidjevši da se Circenn
ukočio, Adam se nasmijao i pružio dlan prema sluškinji koja je čekala u sjeni
Velike dvorane. Zabacio je dugu, svilenastu, tamnu kosu preko ramena i
dozvao je: „Dođi.”
Sluškinja im je pristupila, pogledavajući čas Circenna, čas Adama, kao
da je nesigurna koji joj od njih predstavlja veću prijetnju. Ili možda veće
iskušenje.
„Mogu li vas poslužiti, gospodo?” pitala je bez daha.
„Ne treba, Gillendria”, uzvratio joj je Circenn. „Vrijeme ti je za
počinak, već je kasno” - turobno je pogledao prema Adamu -,,a čini mi se da
moj gost nema želja koje bi trebalo ispuniti.”
„Naprotiv, Gillendria”, oglasio se Adam. „Ima mnogo načina na koje mi
večeras možeš služiti. Bit će mi zadovoljstvo poučiti te mnogim stvarima.
Pričekaj me u svojoj sobi dok mi muškarci porazgovaramo i ubrzo ću ti se
pridružiti.”
Mlada je sluškinja razrogačenih očiju požurila izvršiti Adamovu
zapovijed.
„Ostavi moje djevojke na miru”, naredio mu je Circenn.
„Pa neću je ostaviti trudnom kao što nisam nijednu dosad”, Adam se
vragolasto osmjehnuo.
„Ne brine me to, nego što postanu nerazumne i glupe kad završiš s
njima.”
„Nerazumne? Tko je večeras nerazuman?”
Circenn se nervozno napeo, ali nije mu ništa odgovorio.
„Gdje je sveto blago, Circenne?” Adam ga je nepovjerljivo promatrao.
Circenn mu je okrenuo leđa.
„Spremio si ga na sigurno, zar ne?” pitao ga je Adam. „Nemoj mi samo
reći da si ga izgubio?” nastavio je propitkivati kad Circenn nije odgovorio.
4
BALKANDOWNLOAD
5
BALKANDOWNLOAD
6
BALKANDOWNLOAD
7
BALKANDOWNLOAD
8
BALKANDOWNLOAD
9
BALKANDOWNLOAD
SUVREMENO DOBA
„HEJ, PAZI KAKO VOZIŠ!” LISA JE BIJESNO DOVIKNULA VOZAČU MERCEDESA KOJI JE
zaobišao zaustavljeni taksi i, poprskavši joj traperice, opasno se približio
pločniku gdje je stajala.
„Makni se s ceste, luđakinjo!” čula je vozača Mercedesa kako se dere u
mobitel. Bila je dovoljno blizu njegova auta da ga je čula kako nastavlja
govoriti: „Ne, nisam to rekao tebi. Na cesti se pojavila neka žena koja izgleda
kao beskućnica. Koliko poreza plaćamo, mislio bi da takvih ljudi...” Glas mu
se udaljavanjem automobila izgubio ne dovršivši rečenicu.
„Nisam bila na cesti!” vikala je za njim, popravljajući šiltericu na glavi.
Tek tad je shvatila što je tip rekao. „Beskućnica?” Dragi Bože, zar tako
izgledam? Spustila je pogled na svoje istrošene, izblijedjele traperice iskrzanih
rubova te bijelu majicu kratkih rukava koja je doduše bila posve čista, ali vrlo
tanka i izlizana od brojnih pranja. Moglo bi se reći da joj je kabanica vidjela i
boljih dana jer ju je kupila prije nekoliko godina u trgovini rabljene robe
Sadie’s, ali bila je vrlo izdržljiva i nikad još nije promočila. Na jednoj je čizmi
imala rupu, ali tip je nije mogao vidjeti jer je bila na peti. Voda iz lokvi
zaostalih od posljednje kiše namočila joj je čarapu i pomislila je kako se mora
sjetiti ljepljivom trakom ponovno zalijepiti rupicu. No zasigurno nije
izgledala kao beskućnica, zar ne? Bila je savršeno čista i uredna prije nego što
se pojavio i zalio je vodom.
„Ne izgledaš poput beskućnice, Lisa.” Misli joj je prekinuo Rubyn srdit
glas. „On je umišljeni gad koji valjda misli da samo oni koji voze Mercedese
smiju udisati zrak i živjeti.”
Lisa joj je uzvratila zahvalnim osmijehom. Ruby joj je bila najbolja
prijateljica. Svaku večer zajedno su čekale autobus brze linije koji je vozio do
grada gdje je Lisu čekao posao čistačice, a Ruby je pjevala u klubu u centru.
10
BALKANDOWNLOAD
11
BALKANDOWNLOAD
12
BALKANDOWNLOAD
★★★
13
BALKANDOWNLOAD
14
BALKANDOWNLOAD
★★★
15
BALKANDOWNLOAD
★★★
16
BALKANDOWNLOAD
17
BALKANDOWNLOAD
„Ponijet ću je sa sobom...”
„Ne. Javit ću ti kad je budemo spremni predati.”
Opet duga stanka prije nego što se javio Taylorov glas. „Planiraš pozvati
nekog drugog da je ispita, zar ne? Sumnjaš u moje sposobnosti.”
„Jednostavno je moram katalogizirati, snimiti i zabilježiti u naše spise.”
„I pohraniti u tuđu kolekciju?” pitao je Taylor razdraženo.
„Vrati je na mjesto, Taylore.” Steinmann je stavio prste oko Taylorova
zapešća i spustio bočicu na tkaninu. Uzeo je kliješta iz njegove ruke i zatvorio
škrinjicu. „Ja sam te doveo ovamo. Ja ću ti reći što trebam od tebe i kada. I
savjetujem ti da mi se ne petljaš u posao.”
„Dobro”, bijesno je prasnuo Taylor. „Kad shvatiš da nitko ne zna o
čemu je riječ, ponovno ćeš mi se javiti. Ne možeš ništa učiniti sa predmetom
koji se ne može identificirati. Dobro znaš da sam ja jedini koji može otkriti
što je ovo.”
Steinmann se nasmijao. „Ispratit ću te do izlaza.”
„Znam i sam izići.”
„Da, ali ja ću biti mirniji znajući da si uistinu izišao”, odgovorio je
Steinmann. „Nije pametno pustiti takva pasioniranog ljubitelja antikviteta da
sam šeta po muzeju.”
Čula je udaljavanje njihovih koraka prema vratima, a zatim je
Steinmann zaključao vrata svog ureda. K vragu! Kad bi inače odlazila iz
ureda, uvijek bi ga zaključavala pritiskom na tipku jer se bijednoj čistačici
nikad nisu povjeravali ključevi, ali on je sad ključem zatvorio bravu. Naglo se
ispravila i lupila glavom o donju stranu stola. „Auu!” jauknula je. Ustala je
držeći se za rub stola, na trenutak zastala i zagledala se prema škrinjici.
Opčinjeno je dotaknula hladno drvo. Prekrasno gravirano tamno drvo
sjajilo je na danjem svjetlu. Na površini poklopca bila su ispisana kosa slova.
Što je bilo u toj škrinjici da je iznenadilo čak i dva iskusna skupljača
antikviteta? Unatoč činjenici da je ostala zaključana u Steinmannovu uredu i
bila uvjerena da će se on ubrzo vratiti, nije mogla odoljeti znatiželji.
Futuristički? Prelazila je prstima preko poklopca, u potrazi za mjestom na
kojem su je otvorili. Brzo ga je pronašla. Tijelom joj je proletio drhtaj
zloslutna predosjećaja.
Otvori je, smiješna ženo! Pa ne može ti nauditi. I oni su je dirali.
18
BALKANDOWNLOAD
19
BALKANDOWNLOAD
LISINE TRAPERICE TOG JE DANA JOŠ JEDNOM POPRSKALA VODA KAD JE UGLEDALA
muškarca koji je iskočio iz kade. Nadvio se nad nju i zategnuo usne kao da će
zarežati.
Lisa je u nevjerici trepnula. Jednom. Dvaput. I onda još jednom sasvim
polako, nastojeći shvatiti što se događa. Nije pomoglo. Iznad nje i dalje je
stajao goli div bijesna izraza lica. Gdje je, pobogu, nestao Steinmannov ured?
Ne samo da bi je otpustio da je pronađe s golim muškarcem, nego bi je
vjerojatno dao uhititi.
Zatvorila je oči i čizmama opipala tlo, uvjeravajući se da stoji čvrsto na
tlu. Tek kad je bila potpuno sigurna da se i dalje nalazi u Steinmannovu uredu
držeći srednjovjekovnu bočicu u ruci, napokon je otvorila oči.
Nije bila u Steinmannovu uredu.
Ostala je bez daha kad se bolje zagledala u tog muškarca. Na koži su mu
svjetlucale kapi vode, a vatra iza njega bacala je sjene po muževnim mišićima
i bojila ih brončanom bojom. Bio je najviši čovjek kojeg je ikad vidjela, ali
njegova pozamašna veličina nije bila odraz samo nevjerojatne visine. Imao je
masivna ramena, široka prsa, mišićav trbuh, uske bokove i duge, snažne noge.
I bio je gol.
Prosvjedujući je uzdahnula. Nema šanse da je taj čovjek stvaran. I baš
zato nije bilo ničeg opasnog u tome da detaljnije odmjeri njegovo savršeno
tijelo. Pred njom je stajao goli muškarac besprijekorna izgleda koji zapravo ne
postoji. Zar bi ijedna normalna dvadesettrogodišnjakinja skrenula pogled?
Naravno da to nije učinila.
Odmjerivši ga, bila je još sigurnija da nije stvaran. Užarenih je obraza
napokon skrenula pogled i povukla se korak unatrag.
Zarežao je nešto na jeziku koji nije razumjela.
20
BALKANDOWNLOAD
21
BALKANDOWNLOAD
1
Sin na engleskome znači „grijeh”.
22
BALKANDOWNLOAD
23
BALKANDOWNLOAD
24
BALKANDOWNLOAD
25
BALKANDOWNLOAD
26
BALKANDOWNLOAD
27
BALKANDOWNLOAD
28
BALKANDOWNLOAD
29
BALKANDOWNLOAD
„U tom slučaju im nećemo reći tko je ona niti što sam prisegnuo, je li
tako?” tiho je rekao Circenn, znajući da će braća poduprijeti njegovu odluku
čak i ako se ne slažu s njom. Douglasi su oduvijek stajali uz Brodieje jer je
stara krvna prisega u davnoj prošlosti ujedinila ta dva klana.
Neko su ga vrijeme promatrali i zatim potvrdno kimnuli. „Ovo ostaje
među nama dok ne doneseš odluku.”
★★★
30
BALKANDOWNLOAD
Bila je neobično visoka i vitka, grudi su joj bile tako bujne i čvrste, a
ispod čudne tkanine koju je imala na sebi zamijetio je da joj se naziru
bradavice. Noge su joj bile dovoljno duge da bi ih mogla omotati oko
njegovog struka i prekrižiti ih u gležnjevima kad bi se smjestio između njih.
Kada se sagnula da dohvati šeširić, samo što je nije uhvatio oko struka,
privukao je k sebi i pustio da njegova zahtjevna narav obavi što želi. I onda joj
prerezao vrat kad bi zadovoljila tvoju požudu?
Ona. Je li Adam možda sumnjao da bi bočicu mogla donijeti žena? Je li
moguće da je svojim vilenjačkim vidom vidio budućnost pa se sada smije
njegovoj dvojbi? Da nije prvi put olako upotrijebio urok, život te žene sad ne
bi bio u opasnosti. Njegova ju je nepromišljenost dovela ovamo, a on bi je sad
trebao ubiti. Ne pronađe li neki dokaz njene krivnje, njena će mu smrt proliti
nevinu krv po rukama koja će ga proganjati do kraja života.
Circenn si je ipak morao priznati da ju je najbolje ubiti. Tako će ispuniti
danu prisegu, a sutra će mu se život vratiti u normalu. Spremit će bočicu u
tajno skrovište s ostalim svetim blagom i nastaviti njihov rat. Vratit će se u
kolotečinu i pronaći utjehu u saznanju da je tako jednostavno morao postupiti
te da ga ljudi neće osuđivati, čega se najviše bojao. Circennov glavni cilj ipak
je bio vidjeti Brucea na prijestolju Škotske.
Nakon smrti engleskoga kralja Edvarda I. Dugonogog, njegov sin
Edvard II. nastavio je očev rat, nemilosrdno uništavajući škotsko nasljeđe.
Uskoro bi njihova kultura mogla posve nestati i postali bi slabi, potlačeni i
izgladnjeli engleski podanici. Jedina nada u borbi protiv nemilosrdnoga
engleskog kralja bili su im templari koji su utočište pronašli u dvorcu Brodie.
Circenn je frustrirano uzdahnuo. Progon templara rastuživao ga je i
ljutio. Jednom je čak razmišljao o tome da se pridruži tome uglednom redu
svetih ratnika, ali nije se slagao s mnogim njihovim pravilima pa se zadovoljio
bliskom suradnjom i zajedničkom borbom u očuvanju svetih predmeta
goleme moći i vrijednosti. Circenn je poštivao mnoge ciljeve reda i njegovu je
povijest poznavao jednako dobro kao svaki templar.
Red je osnovan 1118. kada su devetorica uglavnom francuskih vitezova
stigla u Jeruzalem i ondje od kralja Baldovina zatražila da im dopusti da žive
u drevnim ruševinama Salomonova hrama. U zamjenu je devet vitezova
hodočasnicima koji su dolazili u Svetu zemlju nudilo zaštitu od pljačkaša i
ubojica koji su vrebali na cestama prema Jeruzalemu. Godine 1128. papa je i
službeno dopustio djelovanje reda.
31
BALKANDOWNLOAD
32
BALKANDOWNLOAD
★★★
Lisa nije znala koliko je vremena prošlo otkad je sjedila na podu, ali bilo
je dovoljno dugo da shvati kako ovo nije bio san. Da je u snu samo sjedila, san
bi prestao ili bi prešao na neku novu, nevjerojatnu pustolovinu sa primjesama
apsurdnoga. Ovo je apsurdno poput proporcija tijela onog muškarca,
razdraženo je pomislila.
Odgurujući se rukama od poda, zaustavila se u čučnju, promatrajući
široke kamene ploče pod dlanovima. Hladne. Tvrde. Suhe, s malo kamene
prašine na sebi. Previše opipljive da bi bile san. Podignula se na noge i počela
proučavati okolinu.
Prostorija je bila prostrana, osvijetljena debelim bijelim svijećama.
Zidovi su bili građeni od masivnih kamenih blokova i ukrašeni nasumice
obješenim tapiserijama. U sredini se nalazio golem krevet, a oko njega
nekoliko škrinja s lijepo složenim tkaninama na njima. Soba je bila spartanski
uređena i vrlo uredna. Samo je kamin ublažavao strogo ozračje prostorije koju
očito nije uredila ženska ruka. Zaustavila se pokraj kade i uronila dlan u
vodu. Bila je mlaka - još jedan osjećaj koji nije mogla zanijekati.
Primaknula se kaminu i osjetila njegovu toplinu. Sve je bilo neopisivo
stvarno. Nekoliko trenutaka je proučavala plamen, čudeći se kako je soba
hladna usprkos jari vatre. Kao da je vatra bila jedini izvor topline, pomislila
je. Znatiželjno je obišla zidove i brzo potvrdila sumnje: u prostoriji nije bilo
nikakva drugog otvora za grijanje. U kutovima nije bilo radijatora koji
skupljaju prašinu. U podu nije bilo malih rešetaka sustava za grijanje. Nije
bilo nikakvih cijevi pa ni utičnica za struju. Ni telefonskih. A ni ormara.
33
BALKANDOWNLOAD
34
BALKANDOWNLOAD
35
BALKANDOWNLOAD
36
BALKANDOWNLOAD
37
BALKANDOWNLOAD
38
BALKANDOWNLOAD
39
BALKANDOWNLOAD
Mišići njegove ruke prepoznali su poraz prije njegova uma. Nije bilo
riječi koje bi ga više obeshrabrile od onih koje je upravo izgovorila. Nisam ni
počela živjeti. Tako rječita molba da iskusi ono što život nudi i, bila ona toga
svjesna ili ne, molba koja mu je otkrila mnogo o njoj.
Ruka mu se opustila i odmaknuo je bodež s njena vrata mnogo lakše
nego što ga je tamo stavio. Opsovao si je u bradu bacivši bodež na drugu
stranu sobe gdje se zabio u vrata.
„Ne, djevojko, neću te ubiti.” Barem ne večeras, pomislio je. Odlučio ju
je ispitati, saznati ponešto o njoj i utvrditi kako je uključena u sve. Prosuditi
je li kriva ili nevina. Pronađe li ikakav dokaz laganja ili plitke i pohlepne
osobnosti, njegova će oštrica brzo pronaći svoj cilj, uvjeravao se. „Moram ti
postaviti neka pitanja. Dopustim li ti da ustaneš, hoćeš li mirno sjesti na
krevet i odgovoriti mi?”
„Hoću. Ne mogu disati”, dodala je. „Požuri.”
Circenn je premjestio težinu kako ne bi cijelim tijelom ležao na njoj.
Dopustio je da se postupno oslobađa, dajući joj do znanja da je i dalje pod
njegovom kontrolom. Nije to bila sloboda koju je zaslužila niti koju je mogla
smatrati trajnom. Dao joj je slobodu kretanja, ali je nadzirao koliko se može
kretati. Bilo mu je najvažnije da bude posve svjesna da je potpuno pod
njegovom kontrolom.
Unatoč svojemu neugodnom stanju uzbuđenosti, prisilio ju je da ostane
blizu dok se izvlačila ispod njega. Bila je to čista predstava muške
dominantnosti. Dao joj je tek toliko prostora da oslobodi koljena. Nagnuo se
malo natrag pa se morala uspraviti hvatajući mu se za ramena, što joj je usne
smjestilo samo nekoliko centimetara od njegovih. Neće joj dopustiti da se
udalji od njega sve dok ne pristane na njegove zahtjeve.
Odlučno ga je izbjegavala pogledati dok je pridržavajući se za njegovo
tijelo ustajala sa poda. Da si me pogledala, djevojko, stisnuo bih te i više,
pomislio je, jer bi da ga je pogledala značilo da mu se i dalje odupire, pa bi je
na neki drugi način morao natjerati na pokornost. Zajedno su ustali, a tijela
su im se pritom dodirivala. Nije mu promaknuo njen uzdah kad se namjerno
pomaknuo tako da su se njene grudi okrznule o njegov trbuh. Pomaknuo ju je
prema krevetu, a onda je jednim nježnim potezom posjeo na njega.
Okrenuo joj je leđa kao da joj govori da je beznačajna, da mu nije
nikakva prijetnja, da je nevažna. Bila je to još jedna lekcija koju je morala
naučiti - nije je se bojao. Mogao joj je nekažnjeno okrenuti leđa. Ujedno mu
40
BALKANDOWNLOAD
41
BALKANDOWNLOAD
42
BALKANDOWNLOAD
pogreška. Ali kako je njegova kutija uopće dospjela u tako daleku zemlju?
„Kako je tvoj muzej došao do moje kutije?”
„Šalju ljude na različita mjesta u potrazi za neobičnim
dragocjenostima...”
„Tko ih šalje?” pitao je brzo. Možda je ona i bila nevina, ali možda ljudi
koje je spomenula nisu.
„Moji poslodavci.” Skrenula je pogled na njegove oči, pa ga brzo
odvratila.
Pažljivo ju je promatrao, pitajući se zbog čega mu je izbjegavala pogled.
Dosad mu se činilo da se uistinu trudi razgovarati s njim. Premda na njoj nije
vidio nikakav očit znak izravne obmane, u njoj je nazirao snažne emocije.
Kao da mu je neke stvari namjerno prešućivala. Dok je razmišljao kako da
nastavi ispitivanje, iznenadila ga je pitanjem: „Kako ćeš me poslati natrag
kroz vrijeme? Nekakvom čarolijom?”
Circenn je tiho zazviždao. Za ime Dagde, odakle je ova djevojka došla?
43
BALKANDOWNLOAD
44
BALKANDOWNLOAD
pobjeglo joj je s usana. I nosiš kilt, pomislila je. Karirani, crno-crveni kilt
omotan oko njegova tijela više je otkrivao nego što je skrivao.
Jedan mu se kut usana neznatno izvio. „Ma zamisli”, zadirkujuće je
rekao. „Zaskočio me bijesni smrtonoša i sad krvarim. Postavila si mi zamku,
udarila me u glavu, pao sam na razbijenu keramiku, opalila si me u...”
„Žao mi je.”
„I treba ti biti.”
„Pokušao si me ubiti”, rekla je defenzivno. ,,S kojim se pravom ljutiš na
mene kad sam se ja prva ljutila na tebe? Ti si počeo.”
Nestrpljivo je prošao prstima kroz kosu. „Da i sad ću to okončati. Rekao
sam ti da sam odlučio da te zasad neću ubiti, ali od tebe trebam informacije.
Ispred ovih vrata pedeset je mojih ljudi” - pokazao je palcem iza sebe -
„kojima će trebati dobar razlog da ti vjeruju i da ti poštede život. Iako sam ja
ovdje gospodar, ne mogu ti zajamčiti sigurnost ako im ne dokažem da nam ne
predstavljaš prijetnju.”
„Zašto bi me uopće itko od vas želio ubiti?” pitala je. „Što sam učinila?”
„Ja vodim ovo ispitivanje, djevojko.” Polako je prekrižio ruke na
prsima.
Lisa nije ni najmanje sumnjala da joj takvom pozom namjerno daje do
znanja tko je tu glavni. Tako su mu se svi mišići u rukama napeli i podsjetili je
koliko je mala u usporedbi s njim, premda je imala 178 centimetara. Upravo
je naučila još jednu važnu lekciju: mogao je biti ljubazan, čak i pokazati
određeni smisao za humor, ali uvijek je držao sve pod kontrolom i uvijek je
bio opasan. „U redu”, rekla je čvrstim glasom. „No, pomoglo bi kad bih znala
zbog čega me smatraš prijetnjom.”
„Zbog onoga što je u bočici.”
„Što je u njoj?” pitala je i odmah se prekorila zbog neutažive znatiželje.
Neobuzdana ju je znatiželja i dovela u ovu situaciju.
„Ako doista ne znaš što je u njoj, bit ćeš sigurnija. Nemoj me to
ponovno pitati.”
Lisa je nervozno izdahnula.
„Iz kojega si doba?” pitao je tiho, vrativši se na prvo pitanje.
„Iz dvadeset i prvog stoljeća.”
45
BALKANDOWNLOAD
46
BALKANDOWNLOAD
47
BALKANDOWNLOAD
spomenici našega naslijeđa. Dakle, bit ćeš Lisa Stone. Jesu li ti u muzeju rekli
gdje su pronašli moju škrinjicu?” vratio se na prethodnu temu.
Lisa se pokušala prisjetiti razgovora koji je slušala skrivena ispod
Steinmannova radnog stola. „Bila je zakopana pod kamenjem na obali rijeke u
Škotskoj.”
„Ah, sad sve počinje imati smisla”, promrmljao je. „Kad sam izgovarao
urok nije mi palo na pamet da bi netko mogao otkriti škrinjicu tek poslije
nekoliko stoljeća i da će ta osoba u tom slučaju morati putovati kroz prostor i
vrijeme.” Zatresao je glavom. „Nemam mnogo strpljenja za uroke i za to kako
ih pravilno izgovarati.”
„Čini se i da nisi baš nadaren za njih.” Riječi su joj pobjegle s usana prije
nego što ih je stigla zaustaviti.
„Ali upalila je, zar ne?” pitao je.
Šuti, Lisa, upozorila je samu sebe, ali jezik je nije slušao. „Da, ali ne
možeš nešto procijeniti samo po njegovu ishodu. Cilj ne mora uvijek
opravdavati sredstva.”
Slabašno se nasmiješio. „I moja je majka tako govorila.”
Majka.
Lisa je zatvorila oči. Bože, da barem može ostati tako sklopljenih očiju
pa da sve ovo možda nestane. Bez obzira na to što je bilo fascinantno i što je
on bio neodoljiv, morala je otići odavde. Dok njih dvoje ovdje razgovaraju,
negdje u budućnosti noćnu je sestru zamijenila dnevna, a majka ju je kod
kuće očekivala još prije nekoliko sati. Tko će provjeriti njene lijekove i
pobrinuti se da joj sestre daju ispravne doze? Tko će je držati za ruku dok
spava da ne umre sama ako je smrt odnese baš te noći? Tko će joj pripremati
najdražu hranu da joj probudi apetit? „Vrati me kući urokom”, molila ga je.
Pogledao ju je tako pozorno da je opet imala dojam kao da je proučava
na nekoj dubljoj razini. Osjećala je njegov pogled kao gotovo opipljiv pritisak.
Nakon duge tišine napokon je progovorio. „Ne mogu te poslati natrag,
djevojko. Ne znam kako.”
„Kako to misliš da ne znaš?” uzviknula je. „Zar nije dovoljno da
ponovno dotaknem bočicu?”
Odmahnuo je glavom. „Bočica nema takvu moć. Putovanje kroz
vrijeme - ako je to doista ono što ti se dogodilo - bilo je samo slučajan dio
uroka. Ne znam kako da te pošaljem natrag kući. Kad si rekla da živiš s druge
48
BALKANDOWNLOAD
strane oceana, mislio sam da bih te mogao ukrcati na brod i poslati te kući, ali
tvoj je dom sedamsto godina u budućnosti.”
„Onda izgovori neki drugi urok koji će me vratiti!” zavapila je.
„Djevojko, ne ide to tako. Ne može se tako upravljati urocima.”
„Što ćeš onda učiniti sa mnom?” pitala je slabašnim glasom. Ustao je lica
lišena bilo kakva izraza i ponovno je izgledao kao gospodar-ratnik, hladan i
rezerviran. „Reći ću ti kad donesem odluku.”
Spustila je lice u dlanove i nije trebala podignuti pogled da bi znala da
je otišao iz sobe i ponovno je zaključao. Vrijeđalo ju je što ima toliku kontrolu
nad njom i osjetila je neodoljivu potrebu da njena riječ bude posljednja,
premda je znala koliko je to djetinjasto. Zaključila je da bi bilo najbolje
odmah početi s malim zahtjevima koji bi joj s vremenom mogli ojačati
položaj.
„Zar me misliš ovdje izgladniti?” povikala je prema zatvorenim vratima.
Davno je naučila da prkos može spriječiti navalu suza. Katkad je čovjeku bijes
jedina raspoloživa obrana.
Na trenutak joj se učinilo da je s druge strane vrata čula smijeh, a
možda ga je samo umislila.
49
BALKANDOWNLOAD
50
BALKANDOWNLOAD
To je očito bio dio strategije, zaključila je. Taj je čovjek bio opsjednut
strategijama. Možda ju je želio zavesti da mu se pokori. S obzirom na njegov
izgled u kombinaciji s mračnom seksualnošću kojom je zračio, vjerojatno je
cijeli svoj život na taj način kontrolirao žene.
„Neka mi netko - bilo tko - pomogne, molim vas”, šapnula je. „Uvalila
sam se preko glave.”
Odgurala je sjećanje na njihov poljubac u zapećak uma i protegnula
ruke iznad glave, provjeravajući ima li modrica od njihove sinoćnje borbe.
Začuvši šuškanje ispred vrata sobe i zvuk otključavanja, brzo je zatvorila oči,
pretvarajući se da još spava. Nije bila spremna ponovno se suočiti s njim.
„Hajde, djevojko! Nećeš pobjeći odavde budeš li cijeli dan ležala u
krevetu”, čula je nečiji vragolasti glas.
Odmah je otvorila oči. Kraj kreveta je stajao neki dječak i zurio u nju.
„Uh, ti si najljepša djevojka koju sam ikad vidio!” uzviknuo je. Dječak je imao
kestenjastu kosu, zaigran osmijeh i neobično tamne oči i put. Brada mu je bila
pomalo šiljasta, a jagodice visoke. Poput malog vilenjaka, pomislila je.
„Dođi sa mnom!” pozvao ju je. Kad je izletio iz sobe, Lisa je zbacila
prekrivače sa sebe i bez razmišljanja pojurila za njim. Nebesa, taj je dječak
stvarno brz! Morala je produljiti korak kako bi ga sustigla na putu prema
vratima na kraju hodnika.
„Ovamo, brzo!” rekao joj je i prošao kroz niska vrata.
Da se nije radilo o djetetu nikad nikoga ne bi tako slijepo slijedila, ali
činjenica da ju je to nevino dijete probudilo i ponudilo joj šansu za bijeg
pomutila joj je zdrav razum i odjednom je za njim ušla u tornjić. I ona se
provukla kroz niska vrata, a dječak ih je odmah zatvorio. Stajali su u okrugloj
kamenoj prostoriji sa stubama koje su vijugale prema gore i prema dolje.
Sumnjičavo ga je pogledala tek kad ju je zgrabio za ruku i počeo je vuči niz
stube. Tko je taj dječak i zašto joj je pomagao da pobjegne? Naglo je otrgnula
ruku iz njegove, toliko snažno da je zateturao.
„Čekaj malo.” Uhvatila ga je za ramena. „Tko si ti?”
Dječak je nevino slegnuo ramenima i izvukao se iz njena stiska. „Ja?
Samo dječak koji pazi na ovu utvrdu. Ne boj se, djevojko, nitko me neće
vidjeti. Došao sam ti pomoći da pobjegneš.”
„Zašto?”
51
BALKANDOWNLOAD
52
BALKANDOWNLOAD
53
BALKANDOWNLOAD
54
BALKANDOWNLOAD
55
BALKANDOWNLOAD
56
BALKANDOWNLOAD
što radi. Htjela se spustiti tri metra do prozora ispod njena i kroz njega uči u
druge odaje.
„Zašto jednostavno ne ode kroz vrata, gospodaru?” pitao je jedan
templar.
„Zato što sam ih zaključao”, promrmljao je Circenn.
Duncan je spustio mač i opsovao. „Mogao sam odmah znati da te nisam
pošteno pobijedio.”
„Tko je ona?” pitao je drugi vitez. „I što to ima na sebi? Kao da je gola.
Vidi joj se svaka oblina na... ovaj...”
„Da, tko je ona, gospodaru?” zapitkivali su ga ostali vitezovi.
Circennove oči ni u jednom trenutku nisu napuštale njenu vitku figuru
koja se graciozno spuštala niz zidine tornja. Zbog čudnih hlača koje je nosila
dobro su joj se vidjeli lijepo oblikovana stražnjica i duge noge koje je
istegnula da dohvati nekakvo uporište. Nije disao od trenutka kad je ugledao
lelujave plahte uza zid i tek je sad teško uzdahnuo. „Nisam je smio otkriti”,
lagao je, uhvativši Duncanov pogled kao da ga nijemo upozorava. Bilo je
nevjerojatno kako je lako izgovorio sljedeću laž. Vidiš, prekorio je samog
sebe, prekršiš jedno pravilo i odmah sva druga odu k vragu. „Ona je Bruceova
rođakinja i povjerena mi je na čuvanje. Svi čete je štititi kao što biste štitili i
samog Roberta. Očito joj se ne sviđa biti pod ključem. Čini se da ćemo joj
morati omogućiti slobodno kretanje po utvrdi.” Vratio je mač u korice i
krenuo prema dvorcu.
Ulazeći u utvrdu Circenn se osvrnuo preko ramena i još jedanput
uputio Duncanu upozoravajući pogled, dajući mu do znanja da mora
poduprijeti njegovu priču i tako zaštititi djevojku. Pogodio ga je izraz na
Duncanovu licu. Njegov prijatelj i savjetnik od povjerenja promatrao ga je
zaprepašteno, kao da je neki stranac preuzeo tijelo i um Circenna Brodieja.
Duncan je zatresao glavom i izrazom lica jasno mu rekao: „Što to dovraga
radiš? Jesi li poludio?”
Ulazeći u kulu i uspinjući se stubištem, pomislio je da možda doista i
jest poludio.
★★★
57
BALKANDOWNLOAD
58
BALKANDOWNLOAD
59
BALKANDOWNLOAD
60
BALKANDOWNLOAD
61
BALKANDOWNLOAD
62
BALKANDOWNLOAD
63
BALKANDOWNLOAD
★★★
64
BALKANDOWNLOAD
ljudi otišli iz Engleske - uostalom, tko to ne bi htio učiniti? Nije ga čudilo što
je čak i u budućnosti Engleska i dalje pokušavala imati kontrolu nad svima.
Tiho se nasmijao pomislivši koliko je samo sreće imala što je stigla
njemu, a ne nekome drugom srednjovjekovnom plemiću. Circenn je vjerovao
u mogućnost putovanja kroz vrijeme, ali svaki bi je drugi gospodar vjerojatno
spalio na lomači bojeći se da bi mogla biti vještica. No, s druge strane, nijedan
drugi gospodar nema moć ukleti bočicu.
Circenn je za prosijavanje vremena čuo od Adama Blacka. Adam ga je
često spominjao, govorio mu o budućim stoljećima i donosio mu neobične
„darove”, pokušavajući kupiti njegovu odanost i poslušnost. Circenn je
odbijao takve darove, ali Adam ih nikad ne bi primio natrag pa ih je
pohranjivao na sigurno u jednoj od svojih privatnih odaja, ne vjerujući
njihovim moćima. Znao je da ga Adam na taj način izaziva da postane poput
njega, a Circenn to nikad ne bi dopustio. Prije bi uništio samoga sebe nego
postao takav.
Djevojka je oko ručnoga zgloba imala jedan od tih neobičnih „darova”
prije nego što joj ga je tijekom sinoćnjeg hrvanja Circenn skinuo s ruke.
Poslije ga je bolje pogledao; Adam ga je nazivao „satom”. Adamu je bilo
zabavno rugati se kako su ga smrtnici nosili da bi mogli pratiti svoj „patetičan
život”. Njen je sat zapravo bio potvrda priče koju mu je ispričala.
Sudeći po tome što mu je rekla, njegova škrinjica stigla je do neke
daleke riječne obale. Nisu je pronašli, pa ju je s vremenom priroda zakopala.
Prošle su stotine godina prije nego što je iskopana, a kad ju je ona dotaknula,
škrinjica se vratila njemu.
Zar je moguće da su i u dalekoj budućnosti ljudi tragali za svetim
blagom i tajnom koju je čuvala bočica? Je li moguće da je stigla ovamo kako bi
otkrila blago Tuatha Dé Dananna i templara? Nije vjerovao da je Adam
umiješan u cijelu priču. Nije bilo nikakva smisla u tome da bi mu Adam
doveo ženu koju bi on morao ubiti, niti je Adam manipulirao događajima ako
u tome nije bilo neke vrlo konkretne koristi za njega. Circenn nije pronalazio
nijedan razlog zbog kojeg bi se Adam umiješao u ovu zavrzlamu. Bočica i
blago ionako su već pripadali Adamovoj rasi, a Circenn ih je samo štitio.
Adam je već oblikovao Circenna kako je htio i nije više bilo ničega što se
mogao nadati „promijeniti” u njemu. Ne, razmišljao je Circenn, Adam nije bio
umiješan u ovo, ali djevojka bi mogla biti u dosluhu s „poslodavcima” koje je
spomenula. Možda je došla iz budućnosti kako bi otkrila njegove tajne.
65
BALKANDOWNLOAD
★★★
66
BALKANDOWNLOAD
67
BALKANDOWNLOAD
„To... to... Oh!” Nije mogla oblikovati smislenu rečenicu. Njegov joj je
prst dodirivao svijetlu kožu i bila je hipnotizirana kontrastom boja i tekstura.
Imao je velike, muževne dlanove, žuljevite i snažne od mačevanja, elegantne
prste, od kojih je jedan sad počivao na njenoj zaobljenoj dojci. Zatvorila je
oči. „Grudnjak”, uspjela je protisnuti. Pokušala je zvučati formalno držeći mu
lekciju o budućnosti: „To je odjevni predmet dizajniran kako bi zaštitio
ženine, znaš, i zadržao ih da, ovaj... pa znaš...”
„Ne, mislim da ne znam”, rekao je tiho, približivši se na dah njenim
usnama. „Zašto me ne bi prosvijetlila, djevojko?”
Nehotice je proizvela tipičan ženski uzdah, zbog čega se odmah
prekorila. Zašto ne bi i zadahtala, izgrdila se u sebi. Samo im je nekoliko
centimetara dijelilo tijelo od tijela, a prst mu je lagano povlačio rub
grudnjaka. Lisa je bila posve svjesna svoje golotinje, svojih bradavica ispod
tanke čipke tako blizu njegovih ruku, i činjenice da on na sebi nije imao ništa
osim tkanine koja mu je jedva omotala tijelo. Osjećala je nalet elektriciteta u
svakom dijelu tijela kojim bi prešao njegov pogled. Kad bi svukao tartan i
pokrio joj tijelo svojim, bi li imala snage oduprijeti mu se? Bi li to uopće
htjela? Zar bi je tijelo izdalo pred muškarcem koji joj je bio neprijatelj?
„Haljina mi je premala”, uspjela je prozboriti.
„Vidim. Pa si mudro zaključila da će te ovo bolje pokriti?”
„Taman sam htjela ponovno navući traperice kad si ušao”, odgovorila
je.
„Ne bih rekao. Ne dok mi ne objasniš kako ovo” - malo je potegnuo
naramenicu - „štiti tvoje ‘znaš što’ i od čega.”
Zar je zadirkuje? Prisilila se da ga pogleda i odmah je požalila zbog
toga. Tamne su mu oči zračile seksualnošću, a usne su mu bile razdvojene u
blagi smiješak.
„Štiti ih da se ne opuste u starijoj dobi.” Riječi su joj jednostavno
pobjegle s usana.
Zabacio je glavu i nasmijao se. Kad ju je ponovno pogledao, zamijetila
je neku čudnu napetost u tamnim očima i shvatila da je uzbuđen. Zbog nje.
To ju je zapanjilo. Dosad je mislila da su sinoćnji poljubac i današnje
insinuacije samo dio nekakve strategije, ali sad je, gledajući ga, shvatila da je
na nju reagirao jednako snažno kao i ona na njega. Bilo je to istodobno i
laskavo i zastrašujuće. Odjednom je pomislila da bi se, kad bi mu pokazala
68
BALKANDOWNLOAD
69
BALKANDOWNLOAD
★★★
70
BALKANDOWNLOAD
mašnicama. Za ime Dagde, tanka satenska vrpca veselo joj se smjestila među
grudima, a druga na prednjem dijelu svilenaste tkanine koja joj je prolazila
između nogu. Poput dara, pomislio je. Odveži masnice i pogledaj što ću ti
dati...
Pokušao je odvratiti pogled od nje. Želio se okrenuti na peti i izići iz
sobe, uskraćujući si užitak pogleda na njeno ljupko tijelo. Strogo se podsjetio
na pravilo broj četiri - bez tjelesne intimnosti. No nije mu pomoglo. Kao da se
to pravilo vrlo prikladno udružilo sa pravilom broj jedan - nikad nemoj
prekršiti prisegu - a zatim i sa pravilom broj dva - nikad ne laži. Odjednom se
u njegovu svijetu stvorila velika gužva prekršenih pravila.
Ugledavši je onako odjevenu shvatio je da je to gore nego da ju je vidio
posve golu. Golotinja bi mu omogućila da gladne oči nahrani svakom
pukotinom i udolinom na njenu tijelu, ali ti komadi tkanine koje je imala na
sebi očito su bili lukavo zamišljeni kako bi mučili muškarca obećanjem
skrivenih brežuljaka i udolina, a da ipak ne pokažu ništa. Ispod te tkanine
skrivale su se tajne. Jesu li joj bradavice okrugli tamni novčići ili uzdignuti
koraljni pupoljci? Jesu li joj i dlačice među nogama zlaćane i brončane? Da se
spustio na tlo kraj njenih nogu, obuhvatio joj gležnjeve dlanovima i ljubio joj
duge, ljupke noge, bi li nježno zastenjala ili bi ljubav vodila bez ikakva
glasanja? Ne, naglo je zaključio. Kad bi je uzeo, Lisa Stone bi vjerojatno
zvučala poput lavice koja se pari. A to je dobro. Volio je takve žene.
Zbog nje se osjećao poput gladne zvijeri, zatočene vlastitim pravilima i
zbog toga još opasnije. Nekoliko je trenutaka njegova požuda bila toliko
snažna da se pobojao da će je jednostavno baciti pod sebe, neovisno o tome
želi li ona to ili ne. No nije to učinio nego je stisnuo uzdrhtale šake iza leđa,
ispustio ogrtač na pod i pomislio na svoju majku Morgannu koja bi ga se
odrekla samo zbog toga što je pomislio na to da silom uzme ono što mu mora
biti darovano. Nikad još nije osjećao takvu žudnju prema ženi. U njemu je
probudila duboke, primitivne osjećaje: posesivnost, ljubomoru da bi je drugi
muškarac mogao vidjeti onako odjevenu, potrebu da je čuje kako mu izgovara
ime i da ga gleda s odobravanjem i željom.
Circenn je duboko udahnuo i zadržao dah dok mu se srce nije usporilo,
a onda je izdahnuo. Sad kad je znao što joj se nalazi ispod odjeće - kakvu god
haljinu je natjerao da odjene -kako će je ikad ponovno pogledati a da u
mislima ne vidi njenu svilenastu kožu? Lijepo zaobljene grudi, čvrste
bradavice koje strše pod čipkom i brežuljak između bedara?
71
BALKANDOWNLOAD
72
BALKANDOWNLOAD
73
BALKANDOWNLOAD
74
BALKANDOWNLOAD
dugo uspijevalo raditi dva posla. Malo prije zatvaranja kluba primila je
zabrinutu poruku gospođe Stone da se Lisa od prethodne večeri nije pojavila
kod kuće. Odmah je obavijestila policiju, zatim je otišla u muzej provjeriti je
li Lisa sinoć bila na poslu, a kad je iz razgovora s onim gadom Steinmannom
saznala da nije bila na poslu, otišla je ravno u policijsku postaju.
Policijski službenik odmah je popunio izvješće o nestaloj osobi koje je
nakon samo nekoliko sati zamijenjeno nalogom za uhićenje Lise Stone.
„Nitko je nije vidio još od preksinoć”, rekla je Ruby. „Snimile su je
sigurnosne kamere u muzeju, a na posljednjoj snimci nalazi se ispred
Steinmannova ureda.”
„Barem znamo da je te večeri kad si je vidjela na autobusnoj postaji
stigla na posao”, rekla je Catherine. „Vidi li se na kamerama da je te večeri
otišla iz muzeja?”
„Ne. I baš je to neobično. Kabanica joj i dalje visi kraj ulaznih vrata, a
nijedna kamera nije snimila njen odlazak iz muzeja. U Steinmannovu uredu
nema kamera, ali on je odmah istaknuo da je ondje prozor kroz koji je mogla
pobjeći.” A bio je još brži u iznošenju optužbi protiv Lise, za koje je Ruby
znala da nisu istinite. No kako da to dokaže i kako da otkrije gdje je Lisa?
Lisinoj je majci prešutjela da se još jednom vratila u policijsku postaju ne bi li
nešto saznala, a zatim i nazvala sve bolnice u krugu od stotinu kilometara, ali
nasreću nije bila ni u jednoj.
„Zar Steinmannov ured nije na drugom katu?” zbunjeno je pitala
Catherine.
„Da, ali on je odmah istaknuo da se Lisa u mladosti bavila dvoranskim
penjanjem. Pretpostavljam da je to navela kao jedan od hobija kad se
prijavljivala za posao. Znam da se prilično ponosila tom vještinom.” Ruby se
promeškoljila na stolcu i duboko udahnula. „Gospođo Stone, iz muzeja je
nestao neki izložak i...”
„Optužili su moju kćer da ga je ukrala”, prekinula ju je Catherine. „To
mi želiš reći?”
„Zbog njena... ovaj... nestanka stvar ne izgleda dobro. Prema
Steinmannovim riječima i njegovim snimkama, on i kolega u ured su ušli
nekoliko sati nakon Lise. Vrata nisu bila zaključana i najprije je pomislio da
ih je Lisa zaboravila zaključati. Sad misli da se u tom trenutku skrivala u
uredu, uzela taj izložak kad su otišli i pobjegla kroz prozor.”
75
BALKANDOWNLOAD
„Kakav je to izložak?”
„Ne žele reći. Čini se da ni oni nisu sigurni o čemu je točno riječ.”
„Moja kći nije lopov”, rekla je Catherine. „Ja ću razgovarati s njima.”
„Catherine, pustite mene da se pobrinem za to. Ne možete ustati...”
„Imam kolica!” Mršavim se rukama grčevito uhvatila za rukohvate
bolesničkog kreveta i pokušala se uspraviti.
„Catherine, draga”, rekla je Ruby prepukla srca. „Pronaći ćemo je.
Obećavam. I skinut ćemo ljagu s njena imena.” Stavila je ruku na
Catherininu, nježno joj popuštajući stisak na ogradi. „Obje znamo da Lisa
nikad ne bi učinila takvo što. Pronaći ćemo način da to i dokažemo.”
„Moja kći nikad ne bi nešto ukrala i nikad me ne bi napustila!” viknula
je Catherine. „Trebala bi me napustiti, ali ona to nikad ne bi učinila.”
Iznenadni ju je izljev bijesa posve iscrpio i nakratko je samo nepomično
ležala. Duboko je udahnula i slabašnim glasom rekla: „Steinmann je podnio
tužbu, je li tako? Izdali su... nalog za njenim uhićenjem?”
Ruby je ustuknula. „Da.”
Catherine je ukočeno nakrivila glavu pa se opet spustila na jastuke i
zatvorila oči. Šutjela je tako dugo da je Ruby pomislila da je možda zaspala.
Kad je ponovno progovorila, u glasu joj je čula čeličnu odlučnost: „Moja kći
nije ništa ukrala i sigurno je u ozbiljnim nevoljama. Lisa je previše odgovorna
da ne bi došla kući osim ako joj se nije dogodilo nešto strašno.” Catherine je
ponovno otvorila oči. „Ruby, žao mi je što te moram zamoliti još jednu
uslugu, ali ovo je za Lisu...”
Ruby nije ni trenutka oklijevala. „Ne morate se ispričavati, draga
Catherine. Znate da volim Lisu kao vlastitu sestru. Sve dok se ne vrati kući i
dok se ne povuče tužba protiv nje, provodit ću većinu vremena ovdje. Možda
će nazvati ili vam pokušati ostaviti poruku i važno je da ovdje bude netko tko
može odmah reagirati.”
„Ali ti imaš svoj život...” rekla je Catherine nježno.
Rubyne oči ispunile su se suzama. Bila je svjesna da se Catherinino
zdravstveno stanje jako pogoršalo od one večeri kad ju je posljednji put
vidjela, kad su išle proslaviti Lisin rođendan. Stisnula joj je ruku i odlučno
rekla: „Pronaći ćemo je, Catherine, a ja ne idem nikamo dok to ne učinimo.
Ne želim dalje raspravljati o tome. Pronaći ćemo je.”
76
BALKANDOWNLOAD
77
BALKANDOWNLOAD
78
BALKANDOWNLOAD
79
BALKANDOWNLOAD
★★★
80
BALKANDOWNLOAD
81
BALKANDOWNLOAD
82
BALKANDOWNLOAD
83
BALKANDOWNLOAD
★★★
84
BALKANDOWNLOAD
85
BALKANDOWNLOAD
86
BALKANDOWNLOAD
87
BALKANDOWNLOAD
88
BALKANDOWNLOAD
89
BALKANDOWNLOAD
★★★
90
BALKANDOWNLOAD
★★★
91
BALKANDOWNLOAD
92
BALKANDOWNLOAD
93
BALKANDOWNLOAD
LISA SE UKOČILA. TO JE BILO TO, POMISLILA JE. CIRCENN BRODIE DOPUSTIO JOJ JE
DA živi, ali njena joj je znatiželja upravo zadala koban udarac. Najprije je zbog
znatiželje došla na razgovor za posao u muzej, kako bi mogla učiti. Zatim je
zbog nje otvorila škrinjicu i dotaknula bočicu, a na kraju ju je znatiželja
izvukla iz sobe i dovela u smrtonosnu opasnost. Nije joj bilo spasa.
Ustuknula je kad ju je Armand Berard primio za ruku i smjestio je pod
svoj lakat. Ramena su joj poraženo potonula, a brada se objesila. Nikad ne
dopusti nikome da ti uzme dostojanstvo, Lisa, čula je majčin glas u mislima.
Katkad je to jedino što čovjeku preostaje.
Naglo je trznula bradom uvis. Ako ide ususret svojoj smrti, koračat će
prema njoj ponosno uzdignute glave. Premda je silno patila, njena se majka
nikad nije odrekla svojega dostojanstva, pa neće ni Lisa. Uspravila se,
podignula glavu i poravnala haljinu.
Činilo se da put niz dvadesetak stuba do Velike dvorane traje cijelu
vječnost. Prostorija je bila nakrcana brojnim templarima i Bruceovim
ratnicima umornima od puta. Gotovo stotinu ratnika znatiželjno je gledalo u
nju, uključujući bijesan pogled jednoga ratnog vođe koji je definitivno
izgledao kao da je želi vidjeti mrtvu i znatiželjan pogled škotskog kralja.
Prkosno se nasmiješila. Kad su stigli do dna stuba, tamnokosi je kralj
iskoračio iz gomile okupljene oko njega i ispruženih ruku krenuo prema njoj.
„Lisa”, uzviknuo je. „Krasno je ponovno te vidjeti. Procvjetala si pod
Circennovom zaštitom, ali nisam ni sumnjao da će biti tako.”
Snažno ju je zagrlio zakopavši joj lice u gustu bradu koja je mirisala na
dim vatre koja ih je noćima grijala na otvorenome. Priljubila se uz njega,
skrivajući u njegovoj bradi zaprepašten izraz lica. Circenn je vjerojatno
razgovarao s njim, shvatila je. Zagrlio ju je tako čvrsto da je gotovo ciknula.
Kad ju je nježno potapšao po stražnjici, doista je ciknula i pokušala se
odmaknuti. Gledao ju je naceren od uha do uha.
94
BALKANDOWNLOAD
95
BALKANDOWNLOAD
96
BALKANDOWNLOAD
97
BALKANDOWNLOAD
★★★
98
BALKANDOWNLOAD
99
BALKANDOWNLOAD
100
BALKANDOWNLOAD
101
BALKANDOWNLOAD
- Sonet 53 / Shakespeare
102
BALKANDOWNLOAD
103
BALKANDOWNLOAD
Druga stvar koja joj je prolazila mislima bio je Circenn Brodie koji je
cijelim putem jahao uz nju ne progovarajući ni riječ, ali pomno promatrajući
svaki njen pokret i svaki izraz njena lica. Skrivala je umor od njega, odlučna
da snažnom ratniku ne pokaže ni najmanju slabost. Od odlaska iz Dunnottara
jedva su razmijenili nekoliko riječi, ni jednom je nije ni dotaknuo kako bi joj
pomogao da sjaše i vidjela je da u sebi kipi. Katkad bi se udaljio od nje i tiho
razgovarao sa svojim ljudima.
Zamijetila je kako ga ljudi u selima pozdravljaju kao da je iz kraljevske
obitelji, a on im kraljevski suzdržano odgovara. Ako se i doimao pomalo
suzdržano, seljanima kao da to nije smetalo. Djeca su ga promatrala sa
strahopoštovanjem, starci su se ponosno smijali i tapšali ga po ramenu, a
mladi ratnici pratili su ga pogledima punim divljenja. Bilo je jasno kao dan da
je taj čovjek legenda svog vremena. Lisa bi osjetila nalet iritacije na svaki
zadivljeni, koketan ženski pogled kroz spuštene trepavice. U nekoliko su sela
žene pokušale pronaći razlog da mu se približe kako bi „porazgovarale o
najprivatnijim stvarima, gospodaru”. Bilo joj je drago što nijedna u tome nije
uspjela iako ni sama nije bila sigurna je li tako zato što su odveć brzo jahali ili
jednostavno nije bio zainteresiran. Svake večeri odspavali bi samo nekoliko
sati, ali za Lisu to nije bilo ništa novo s obzirom na to da je u svojem stoljeću
radila dva posla i bila naviknuta na malo sna.
Treće što ju je izjedalo bila je pomisao na bočicu za koju je znala da je
kod Circenna jer ju je jedne večeri ugledala dok je nešto tražio u torbi.
Nažalost, Circenn je imao vrlo lagan san i samo bi mu je budala pokušala
ukrasti dok spava. Znala je da mora imati strpljenja i čekati povoljniji
trenutak.
Posljednja noć njihova putovanja - noć kad su došli nadomak dvorcu
Brodie - najduže će joj ostati u sjećanju. Tijekom napornog puta Lisa je stalno
mislila na svoju majku, pitajući se tko sad brine o njoj i katkad tiho jecajući
zaogrnuta mrakom. No, unatoč osjećajima bespomoćnosti i straha, istodobno
je osjećala kako joj se Škotska uvlači u vene i znala je da se polako zaljubljuje
u nju.
U tu prekrasnu zemlju.
Proljeće još nije stiglo do Visočja, ali osjetila je kako uspavana zemlja
jedva čeka da se probudi. Premda je znala da mora pronaći način da se vrati
kući, jedan dio nje žudio je za time da ostane u prošlosti barem toliko da vidi
104
BALKANDOWNLOAD
doline ispunjene vrijeskom, sure orlove kako lete iznad planinskih vrhova i
bujanje saga od paprati i niskog raslinja.
Posljednje je noći njihova putovanja malo zatoplilo. Zbog iscrpljenosti
su joj emocije opasno ključale blizu površine i u nekoliko posljednjih sati od
euforije zbog ljepote prirode koja ih je okruživala prešle na strahovanje od
toga što bi joj budućnost mogla donijeti ostane li ovdje. Lisa nije bila sigurna
što očekuje od dvorca Brodie, ali propinjući se u sedlu kako bi bolje vidjela
ispred sebe nikako nije očekivala elegantnu, kamenu građevinu.
Spustili su se u dolinu i dvorac im je ponovno bio skriven od pogleda.
Tišinu su prekidali samo udarci kopita i povremeni uzdasi ljudi kojima je
očito bilo drago što se vraćaju kući. Bio je suton i nebo iznad njih bilo je
kraljevske tamnoplave boje, samo nekoliko minuta prije nego što će se posve
smračiti. Staza kojom su putovali išla je preko grebena koji se protezao
obzorom, a iza njega čekao ih je Circennov dom. Uzdahnula je ugledavši
prizor koji se otvorio pred njima.
Dvorac Brodie bio je veličanstven baš kao i muškarac koji ga je
posjedovao. Obasjan sjajnim bakljama izgledao je kao prizor iz snova. Iza
zasvođenih ulaznih vrata koja su svjetlucala na mjesečini uzdizale su se
četvrtaste kule i tornjevi, visoki šiljci i niski hodnici koji su povezivali krila
nevjerojatnog zdanja. Posjed je okruživao bedem koji je, kad bi se vrata
zatvorila, tvorio neosvojivu utvrdu. Po parapetima su hodali stražari i
nadzirali teren oko dvorca. Zamišljala je brojne sluge i njihove obitelji koje su
ondje živjele, smijeh djece kako ispunjava zrak. Sigurnost. Topao i okružen
klanom, pod vlašću plemića koji je posvetio život njihovoj zaštiti.
Lisa je osjetila žalac neopisive čežnje. Kakav je to život bio. Jednoga će
se dana on doista oženiti i dovesti suprugu kući na ovo magično mjesto. To je
bio njegov svijet - taj savršen dvorac obasjan mjesečinom, ljudi koji su se
borili za njega i položili bi živote za njega. Kakav nevjerojatan svijet,
pomislila je.
Osjećala se rastrgano. Potreba da se vrati kući u njoj se stalno borila sa
željom da okružena obitelji pripada mjestu poput ovoga.
Iscrpljena toliko da se više nije mogla samozavaravati, napokon se
suočila s istinom koju je očajnički pokušavala izbjeći.
Znala je da za nju nema prave budućnosti kojoj se može veseliti ni na
jednom od ta dva mjesta i vremena.
105
BALKANDOWNLOAD
★★★
106
BALKANDOWNLOAD
★★★
107
BALKANDOWNLOAD
108
BALKANDOWNLOAD
109
BALKANDOWNLOAD
★★★
110
BALKANDOWNLOAD
★★★
111
BALKANDOWNLOAD
112
BALKANDOWNLOAD
113
BALKANDOWNLOAD
114
BALKANDOWNLOAD
115
BALKANDOWNLOAD
★★★
116
BALKANDOWNLOAD
117
BALKANDOWNLOAD
Lisa je imala osjećaj da Eirren nije mario mnogo za ičime što bi njegov
pametan mali um znao priskrbiti. „Kako si dospio u dvorac Brodie, Eirrene?
Ne sjećam se da sam te vidjela dok smo putovali iz Dunnottara.”
„Tata i ja krenuli smo iz Dunnottara tek kasno te večeri. Ne putujemo s
vojnicima. Moj tata je sluga pa nije dobro da se miješa s ratnicima.”
„Tko ti je tata?” Lisa je pitala.
„Ne poznaješ ga”, odgovorio je. „Čuo sam da je gospodar svojim ljudima
rekao da si Bruceova rođakinja”, nastavio je Eirren, brzo promijenivši temu.
„Je li to istina?”
„Nije”, odgovorila je Lisa, pitajući se zbog čega mu toliko vjeruje da mu
kaže istinu. Možda zato što nema nikoga drugog kome može vjerovati, a ako
ne može vjerovati jednom djetetu, što joj onda preostaje? „Rekla sam ti da ja
nisam iz ovog vremena.”
„Imaju li vilenjaci prste u tome?”
„Molim?” Lisa ga je blijedo gledala.
„Vilenjaci, znaš, oni koje imamo u Škotskoj. Lukava mala stvorenja koja
se mogu poigravati s vremenom pa ih je bolje ostaviti na miru.”
„Zapravo, za moj dolazak ovamo odgovoran je gospodar dvorca.
Izgovorio je urok nad nekakvom stvari koju sam dotaknula i to me dovelo k
njemu.”
Eirren je nezadovoljno odmahivao glavom. „Taj čovjek nikad nije znao
s urocima. Očekivao bi da će prestati pokušavati.”
„I prije je to radio?” pitala je Lisa.
Eirren je odmahnuo glavom. „Ne pitaj mene, curo. Takve stvari moraš
pitati njega. Ja znam samo ono što čujem od drugih, a to nije uvijek prava
istina. Čuo sam da si sad zaručena za njega.”
„Zapravo nisam.”
„Ali vjenčat ćete se, a ako u roku od jedne godine budeš nosila njegovo
dijete onda vjenčanje i nije potrebno. Nosiš li njegovo dijete?”
„Ne!” uzviknula je Lisa zaprepašteno. Na trenutak je razmišljala kako bi
izgledalo njegovo dijete i na koji način bi do njega morala doći. Istog trena je
otjerala tu primamljivu misao iz glave.
118
BALKANDOWNLOAD
Eirren joj se osmjehnuo. „Oprostit ćeš mi što sam bio znatiželjan? Ali i
ti si kriva za to. Želiš li sa mnom istražiti dvorac? Mogu ti pokazati čega sve
ima prije nego što me tata zatreba.”
„Hvala ti, Eirrene, ali dobro mi je ovdje.” Morala se vratiti svojoj
potrazi, a za to joj je trebala privatnost. „Namjeravala sam pregledati ove
rukopise i provesti ovo kišno poslijepodne... ovaj... u radnoj sobi.” Kako bi
uopće nazvala ovu sobu? Bila je to nekakva srednjovjekovna inačica radne
sobe. Komad okruglog drva služio je kao radni stol, ako bismo ga tako mogli
nazvati. Kao da je bio načinjen od jednog komada velikog debla promjera
gotovo metar i pol. Nalazio se ispred ognjišta, s brojnim lijepo izrađenim
ladicama oko kojih se neki drvodjelac sigurno dobrano pomučio.
S obje strane ognjišta nalazile su se police za knjige na kojima su bili
uredno poslagani rukopisi uvezani u kožu i smotani svici. Po sobi su ukusno
bili raspoređeni izrezbareni stolci s podstavljenim rukonaslonima i jastucima
- u dvorcu je očito živjela vješta švelja. To je zasigurno bila soba u kojoj je
Circenn vodio račune, dopisivao se, crtao karte i planirao bitke. Istočni zid
bio je prekriven zelenkasto ostakljenim visokim prozorima kroz koje se vidio
zeleni travnjak. Bez ikakve sumnje Circenn Brodie bio je bogat, jer neki su
prozori u dvorcu bili neostakljeni.
„Kako želiš, djevojko. Prilično sam siguran da ćemo se još sresti prije
večeri”, rekao je Eirren s osmijehom na licu i napustio sobu tiho kao što se i
pojavio.
„Eirrene, čekaj!” povikala je za njime, nadajući se da će se dogovoriti za
susret kasnije tog dana. Dječak je trebao kupku, a ona je imala brojna pitanja
na koja bi joj mogao odgovoriti. Pretpostavljala je da je njegovo vedro držanje
slično njenu - fasada koja prikriva usamljeno srce - i vjerovala je da bi
prihvatio njenu majčinsku brigu kad bi se priviknuo na nju.
Odlučila je da će ga potražiti za nekoliko sati, ali sad se morala vratiti
svojem zadatku: Gdje bi Circenn mogao sakriti bočicu? Nije sumnjala da ju je
sakrio čim su stigli u Brodie. Kad su ušli u dvorac pokušala je vidjeti što je
učinio sa svojom prtljagom. Posljednji ju je put vidjela kraj vrata, ali je
sljedećeg jutra kad se potajice dala u potragu više nije bilo. Ono što se nalazilo
u srebrnastoj posudi moralo je biti iznimno važno kad je tako pazio na nju. Je
li u toj bočici doista bio napitak kojim se može manipulirati vremenom? Zar
joj je besramno lagao kad je rekao da je ne može vratiti u budućnost? Možda
bi trebala popiti tekućinu kad je nađe; možda joj je sadržaj bio čaroban.
119
BALKANDOWNLOAD
120
BALKANDOWNLOAD
121
BALKANDOWNLOAD
★★★
122
BALKANDOWNLOAD
4. prosinca 858.
U svojoj četrdeset i prvoj godini života danas sam otkrio da ću
zahvaljujući Adamu Blacku živjeti zauvijek. Teškom mukom
umačem pero u tintu jer mi ruke drhte od bijesa. Nije mi dao
nikakav izbor - kao da želje smrtnika nešto znače besmrtnom
biću koje je izgubilo sposobnost osjećanja.
123
BALKANDOWNLOAD
Ahh... nisam li još ljetos sanjao o svojoj djeci kako se igraju kraj
zrcalnog bazena? A sad se pitam trebam li i dalje hraniti tu ludu?
Što bi tek mogao smisliti protiv mojih sinova i kćeri? Oh, Naya,
ljubavi moja, oprosti mi. Bit ću ti plodan poput grožđa iz vina.
124
BALKANDOWNLOAD
1. travnja 947.
Danas sam pokopao svog posinka Jamieja, svjestan da je to jedna
od brojnih smrti s kojima ću se morati suočiti. Kasno je, a misli
mi se, kao obično, vraćaju Nayi. Prošlo je dvadeset godina otkad
sam posljednji put legao sa ženom. Usuđujem li se ponovno
nekoga voljeti? Koliko ću još bliskih pokopati i je li to ono čime
započinje ludost? Fuj. Gadi mi se ovakav usamljen život.
125
BALKANDOWNLOAD
126
BALKANDOWNLOAD
★★★
127
BALKANDOWNLOAD
128
BALKANDOWNLOAD
129
BALKANDOWNLOAD
★★★
130
BALKANDOWNLOAD
131
BALKANDOWNLOAD
132
BALKANDOWNLOAD
133
BALKANDOWNLOAD
LISA JE ČEKALA, TIHO PROKLINJUĆI SAMU SEBE. HODAJUĆI PREMA SVOJIM ODAJAMA
smislila je na desetke izgovora kako da mu umakne i sama pobjegne do svoje
sobe, ali u tome ju je sprečavalo samo jedno: htjela je poljubac za laku noć.
Večera je bila savršena i željela je da završi kao pravi izlazak. S pravim
poljupcem.
Zato se okrenula prema njemu i željno podignula lice.
Ali nije ju poljubio niti ju je ostavio samu. Umjesto toga, posegnuo je
iza nje prema vratima, otvorio ih i gurnuo je u sobu.
„Što to radiš?” nesigurno je upitala.
„Mislio sam malo ostati s tobom, djevojko.”
„To nije dobra zamisao”, rekla je. „Možeš mi sad zaželjeti laku noć.”
Maštarija joj je bila previše svježa u sjećanju. Željela je jednostavan poljubac
kako bi mogla nastaviti sanjariti, ne i cijelog muškarca. Nije se mogla nositi s
cijelim muškarcem.
„Zašto? Nelagodno ti je zbog mene, djevojko?” Zakoračio je dublje u
sobu i za sobom zatvorio vrata.
„Naravno da ne”, lagala je, brzo se odmičući od njega. „Ali ideš li mi na
živce? Često.” Najednom je shvatila da nervozno korača gore-dolje i prisilila
je noge da se zaustave.
„Jednostavno ne vidim razloga zašto bi bio u mojim odajama. Odlazi.”
Mahnula je rukom prema njemu.
Promuklo se nasmijao. „Mislim da te uznemiruje pomisao da si sa
mnom u sobi s krevetom.”
Lisa se hitro pomaknula do debelih madraca i prkosno se bacila na njih.
„Ne, ne uznemiruje me. Ni najmanje mi ne smeta. Ali umorna sam i želim na
spavanje.” Široko je zijevnula.
„Dobro si zijevnula. Usput, dražesno ružičast jezik. Sjećaš li se kako je
bilo kad se tvoj nadmetao s mojim? Ja se sjećam. I želim toga još.”
134
BALKANDOWNLOAD
135
BALKANDOWNLOAD
136
BALKANDOWNLOAD
137
BALKANDOWNLOAD
138
BALKANDOWNLOAD
139
BALKANDOWNLOAD
140
BALKANDOWNLOAD
★★★
141
BALKANDOWNLOAD
★★★
142
BALKANDOWNLOAD
★★★
143
BALKANDOWNLOAD
144
BALKANDOWNLOAD
★★★
145
BALKANDOWNLOAD
146
BALKANDOWNLOAD
147
BALKANDOWNLOAD
148
BALKANDOWNLOAD
149
BALKANDOWNLOAD
150
BALKANDOWNLOAD
151
BALKANDOWNLOAD
preletio joj je licem. „Redsi su pobijedili toga dana i poslije smo svi otišli na
večeru. To je posljednji put da smo svi bili zajedno, osim na dan nesreće.
Posljednja lijepa uspomena. Nakon toga vidim samo skršene, savinute
dijelove plavog Mercedesa prekrivene krvlju i...”
Circenn je zadrhtao. Stavio joj je prst pod bradu i prisilio je da ga
pogleda. „Ah, djevojko”, prošaptao je. Palcem joj je slijedio suze, a u očima
mu se ogledala njena tuga.
Lisu je tješila njegova sućut. Nikad nije naglas o tome govorila, čak ni
Ruby, premda ju je najbolja prijateljica mnogo puta poticala na razgovor o
tome. Otkrila je da mu se nije uopće tako teško povjeriti kao što se bojala.
„Mama je ostala bogalj nakon automobilske nesreće...”
„Što je automobilska nesreća?” tiho je upitao.
Pokušala mu je objasniti. „Strojevi. Mercedes je bio auto. U mojem
vremenu ne jašemo konje, imamo metalne” - tražila je riječ koju bi mogao
shvatiti - „metalne kočije koje nas voze. Brzo, katkad prebrzo. Guma... hm,
kotač kočije se odvojio i sudarili smo se s drugim strojevima. Tata je zgnječen
iza volana i umro je na licu mjesta.” Lisa je izdahnula i na trenutak zastala.
„Kad su me otpustili iz bolnice, smjesta sam pronašla posao, pa još jedan, kako
bih se pobrinula za sebe i mamu i platila račune. Sve smo izgubili”, prošaptala
je. „Bilo je užasno. Nismo mogli platiti sudske tužbe, pa su nam uzeli kuću i
sve što smo imale. I prihvatila sam to - jesam - prihvatila sam da je to sad moj
život, sve dok me nisi prekinuo usred nečega što moram dovršiti. Majka mi
ima rak i neće dugo poživjeti. Nema nikoga tko bi je hranio, plaćao joj račune
i držao je za ruku.”
Circenn je teško progutao. Nije mogao razumjeti većinu onoga što mu
je Lisa govorila, ali je shvatio da joj majka umire i da već neko vrijeme
pokušava voditi brigu o svemu. „Posve je sama? Nitko iz tvojeg klana nije više
na životu?”
Odmahnula je glavom. „Obitelji u moje vrijeme nisu poput tvojih.
Očevi roditelji davno su preminuli, a majka je posvojena. Ostala mi je samo
ona, a ja sam zapela ovdje.”
„Ah, djevojko.” Privukao ju je u naručje.
„Ne pokušavaj me utješiti”, zavapila je, odgurujući mu prsa. „Ja sam
kriva. Ja sam morala raditi u muzeju. Ja sam morala dotaknuti tu prokletu
bočicu. Ja sam bila sebična.”
152
BALKANDOWNLOAD
★★★
153
BALKANDOWNLOAD
154
BALKANDOWNLOAD
★★★
155
BALKANDOWNLOAD
156
BALKANDOWNLOAD
„Što to radiš?” povikao je, napola ustajući sa stolca, spreman istrgnuti joj
bočicu iz ruke.
„Možda bih to trebala popiti?” nesigurno je rekla.
„Nikad, djevojko”, rekao je problijedjevši. „Vjeruj mi, ne želiš učiniti
nešto tako budalasto.”
„Što je unutra?” oštro je uzdahnula, vidljivo pogođena njegovom
reakcijom.
„Lisa, to što je u bočici ne samo da te ne bi vratilo kući nego bi bio uvod
u čisti pakao za tebe. Ne bih ti lagao o tome. Unutra je otrov najgoreg
podrijetla.”
Nije ju morao dalje uvjeravati. Vidio je da je prihvatila ne samo da je
sadržaj bočice ne bi vratio kući, nego i da bi je mogao ubiti - ili bi sama
poželjela da je mrtva. Shvaćao je da je Lisa, razborita kakva jest, priznala sama
sebi da se grčevito nadala nečemu nemogućem i da to neće ponoviti. Bilo je
dovoljno da joj kaže da nešto neće uspjeti. Time što joj je vjerovao stekao je
njeno povjerenje.
Šmrcnula je i, na njenu očiglednu sramotu, pobjegla joj je još jedna
suza. Pognula je glavu skrivajući se iza kose, što je, kako je već prije zamijetio,
činila kad bi joj bilo neugodno ili kad bi se zbog nečeg sramila.
Circenn je brzo reagirao s namjerom da joj prstom uhvati suzu, da je
poljupcem izbriše, pa joj daljnjim poljupcima odagna svu bol i strah
uvjeravajući je da neće dopustiti da joj se išta dogodi, da će provesti cijeli svoj
život nastojeći joj sve nadoknaditi; no ispustila je bočicu na stol i hitro se
okrenula.
„Molim te, ostavi me samu”, rekla je i okrenula se od njega.
„Dopusti mi da te utješim, Lisa”, molio ju je.
„Ostavi me.”
Prvi put u životu Circenn se osjećao posve nemoćan. Dopusti joj da
tuguje, govorilo mu je srce. Trebat će tugovati, jer je za nju otkriće da bočica
ne djeluje bilo jednako polaganju majke u samotan grob. Tugovat će za
majkom kao da je tog dana uistinu umrla. Neka mi Bog oprosti, molio se.
Nisam znao što činim kad sam urekao bočicu. Zgrabio je bočicu sa stola,
zataknuo je u sporran i izašao iz sobe.
157
BALKANDOWNLOAD
★★★
★★★
158
BALKANDOWNLOAD
★★★
159
BALKANDOWNLOAD
160
BALKANDOWNLOAD
161
BALKANDOWNLOAD
★★★
162
BALKANDOWNLOAD
★★★
★★★
163
BALKANDOWNLOAD
164
BALKANDOWNLOAD
★★★
165
BALKANDOWNLOAD
166
BALKANDOWNLOAD
167
BALKANDOWNLOAD
Za privatnost.
★★★
168
BALKANDOWNLOAD
169
BALKANDOWNLOAD
170
BALKANDOWNLOAD
171
BALKANDOWNLOAD
★★★
172
BALKANDOWNLOAD
173
BALKANDOWNLOAD
užasan strah da ih nikad nećeš imati. Ne mogu umrijeti. Nisam još ni živjela!,
rekla si mi. Imao sam dojam da si to doista i mislila. Da bi, da ti se ukaže
prilika, živjela odvažno.”
Lisa se trgnula. Osjetila je kako u njoj navire jeka. Istina je, prkosno je
pomislila, nije još ni živjela. Osjetila je iznenadan napadaj bijesa. Godinama si
je uskraćivala luksuz osjećaja, a Circenn ih je s nekoliko jednostavnih
rečenica posve ogolio. Iznenada mu je zamjerala što ju je psihoanalizirao.
Ljutilo ju je što se usudio biti tako intiman s njenim osjećajima. Pogledala ga
je suženih očiju.
Usnama oblikujući blagi smiješak pun razumijevanja, rekao je: „Hajde,
ljuti se na mene, djevojko, zato što izražavam ono što se trudiš ne osjećati.
Budi ljuta na mene što glasno izgovaram ono što si jedva dopuštaš pomisliti -
da dio tebe zamjera što ti je majka bolesna jer si ne možeš dopustiti živjeti
dok ona umire. Da se ljutiš na mene što govorim da te to razdire na tisuće
komadića i da osjećaš da moraš patiti, jer kako i ne bi, kad ti vlastita majka
leži u krevetu i umire? Ljuti se na mene što tražim da sad živiš. Živi sa mnom.
Punim plućima.”
Stisnula je šake oko nabora prekrivača. Nije mogla poreći ništa od
onoga što je rekao. Doista jest osjećala da treba patiti jer joj i majka pati.
Doista jest osjećala da sa svakim smiješkom koji si dopusti nekako izdaje
majku. Kako se samo usuđuje smiješiti kad joj majka umire? Kakvo to
čudovište može biti sretno, pa makar i na trenutak, u takvoj situaciji? Pa ipak,
katkad se smiješila, čak i smijala, da bi se zatim mrzila zbog toga. Imao je
pravo - to ju je kočilo. To malo, podmuklo uvjerenje da i dalje nema pravo
biti sretna.
„Hoćeš li se nastaviti kažnjavati zbog nepočinjenih grijeha? Koliko
dugo moraš patiti prije negoli pomisliš da si platila punu cijenu? Bi li tvoj
cijeli život bio dovoljan?”
Spustila je trepavice kao da zaklanja oči.
„Zar bi bilo toliko loše naglo se baciti u ljubav koju ti nudim? Uzmi -
potegni život, usiši ga u svoje tijelo, kušaj ga s osvetom.”
„Proklet bio”, prošaptala je.
„Zato što govorim što misliš? Djevojko, meni možeš sve reći. Vjeruj mi,
razumjet ću. Ne zanima me smatraš li svoje misli ili osjećaje neplemenitima.
Osjećaji, emocije - oni nisu ni dobri ni loši. Njima se ne može dodijeliti
174
BALKANDOWNLOAD
175
BALKANDOWNLOAD
176
BALKANDOWNLOAD
177
BALKANDOWNLOAD
178
BALKANDOWNLOAD
179
BALKANDOWNLOAD
180
BALKANDOWNLOAD
181
BALKANDOWNLOAD
„Molim?”
„Svojim mišićima.” Kad ga je zbunjeno pogledala, najednom ju je
poškakljao, natjeravši je na smijeh. Mišići u njoj su se stegnuli i shvatila je.
„Da te tako stegnem?”
Posve se umirio u njoj. „Stegni me.”
Bio je to najnevjerojatniji osjećaj. Mogla je upotrijebiti unutarnje mišiće
da se stegne i opusti oko njega, a svaki put kad bi se stegnula doveo bi je
opasno blizu ruba. Ležao je nepomično nad njom, puštajući da ga osjeti, da se
navikne na njega, da razvije nezasitnu glad za užitkom koji joj donosi kad se
zakopa u nju.
„Uzbuđuje li te?” upitao je.
„Oh, da”, promrmljala je.
Polako se povukao, uživajući u svakom slatkom stezanju njenih mišića,
a onda ju je ispunio do kraja.
Noć je bila mlada i do jutra je uspio zabilježiti mali napredak na
beskonačnom popisu stvari koje je želio učiniti s njom. Kao što se nadao,
njena se nezasitna znatiželja protezala i na spavaću sobu. Bila je spreman
urotnik u dugoj noći tijela znojnih od strasti i pokorenih srca.
Kad se pridignuo, podupirući se široko rukama na krevet sa svake
strane, zabacio je glavu i izgubio dio sebe duboko u njoj, zamalo se
presamitivši od agonije. Mišići su mu se čvrsto stisnuli u trbuhu, srce mu je
snažno tuklo, a glava mu je prijetila da će se raskoliti. Za cijeloga života nikad
si nije dopustio prosuti sjeme u ženu jer nikad nije želio imati djecu. Isprva
zato što nije bio spreman, zatim zbog onoga što mu je Adam učinio.
No sad je gurnuo te strahove ustranu i ovoga put se prepustio. I točno u
trenutku kad ju je ispunio, osjetio je kako je veza između njih buknula u
život, kao da je nastao kanal između njihovih duša, dopuštajući da malo nje
prodre u njega i malo njega u nju. Gorjelo je to kroz cijelo njegovo tijelo,
prolazeći do dijela uma u kojem je bila magija. Bilo je to poput zasljepljujuće
bijele vrućine koja je zagrmila u njemu i eksplodirala u bljesku pojačane
svjesnosti.
Bio je to najnevjerojatniji osjećaj koji je ikad iskusio.
182
BALKANDOWNLOAD
★★★
183
BALKANDOWNLOAD
bitki i ona bi ostala posve sama u četrnaestom stoljeću. Prsti su joj se stegnuli
oko njegove ruke.
„Neću umrijeti, djevojko”, prošaptao joj je u kosu.
„Zar možeš i čitati misli, osim što možeš bacati uroke?” iznenađeno je
pitala.
„Ne. Ali osjećala si to prilično glasno. Znam čega se bojiš. Bojiš se da ćeš
biti ostavljena. Kad ti se ruka ukočila na mojoj, naslutio sam kamo su ti
strahovi pošli. Da bih mogao umrijeti premlad, kao tvoj otac.” Ponašao se kao
da njihova nova povezanost nije ništa neobično. Bilo joj je lakše to prihvatiti
jer je ionako bila neiskusna i nije znala da to nije uobičajena posljedica
tucanja.
„Ali mogao bi umrijeti”, rekla je. „Rat je...”
„Šššš.” Privukao ju je bliže i prebacio se s leđa na bok, tako da su si
ležali sučelice, s glavama na istom jastuku, dodirujući se nosovima. „Kunem ti
se da neću umrijeti. Vjeruješ li mi, djevojko?”
„Da. Ali ne razumijem. Kako bi se itko mogao zakleti da neće umrijeti?
Čak ni ti to ne možeš kontrolirati.”
„Vjeruj mi. Ne boj se za mene, Lisa. Bio bi to uzaludan strah. Recimo
samo da moje jedinstvene sposobnosti uključuju i spoznaju kad ću umrijeti, a
to neće biti još jako, jako dugo.”
Šutjela je i osjetio je kako joj je tijelom prošao drhtaj.
Znao je da čuje više od njegovih riječi, da osjeća nakanu iza njih. Imali
su tu novu međusobnu svjesnost koja je nadilazila riječi, kao da su im se duše
ispreplele. Zahvaljujući toj vezi pronašla je utjehu i osjetila je istinu u
njegovim riječima, premda nije razumjela kako ili zašto. Držao ju je, uživajući
u toj neobičnoj povezanosti. Osjetio je trenutak kad se odrekla strahova i
opustila, ne samo zato što je navlažila usne i izazovno ga pogledala.
A ono što je zatim osjetio nije zahtijevalo nikakve riječi.
184
BALKANDOWNLOAD
185
BALKANDOWNLOAD
mislio da im je nekoć davno možda bio sličniji nego što se može sjetiti,
uspomena zamagljenih prolaskom vremena.
„U kakvoj to razonodi uživaš?” Aoibheal, vilinska kraljica, zaprela je iza
njega.
Pridružila mu se držeći svojim dugim, prekrasnim nogama korak s njim
i vodila ga prema grimiznoj ležaljci koja se prigodno pojavila pred njima.
Utonula je u nju i potapšala jastuke, pokazujući mu da joj se pridruži. Kao i
obično, svjetlucala je posuta zlatnom prašinom. Kad bi prstom prešao preko
njene kože, svjetlucao bi od finoga zlatnog praha. Već je dugo sumnjao da ta
prašina sadrži afrodizijak koji prodire u kožu onoga tko je dotakne, zbog čega
postaje nemoćan da je odbije.
Kad mu je dala znak da joj se intimno približi, prikrio je zaprepaštenje.
Prošla je cijela vječnost otkako ga je njegova kraljica pozvala da s njom
podijeli svoj meki raj prekriven jastucima. Što je to smjerala? Čim je legao uz
nju, priljubila je tijelo uz njegovo. Izdahnuo je tiho, što je bio ekvivalent
ljudskom drhtaju. S razlogom je bila kraljica naroda Tuatha Dé Danann: moć
joj je bila golema, privlačnost neizmjerna. Bila je erotična i mnogi su je
smatrali zastrašujućom; puki smrtnik mogao je izgubiti život u njenim
rukama, iscijeđen njenim seksualnim apetitima. Čak i među Adamovom
vrstom muškarci su iz njene spavaće sobe izlazili promijenjeni.
„Ne trebaš brinuti, kraljice moja, samo tratim vrijeme s Circennom.”
Nemoćan odoljeti, poljubio joj je zlatnu bradavicu i jezikom polako prešao
preko vrška.
Aoibheal ga je promatrala, blistavih neobičnih očiju i glave oslonjene o
delikatnu šaku. Drugu mu je šaku uvukla u kosu i podignula mu glavu s prsa.
Njene su egzotično nakošene oči bile stare na bezvremenom licu. „Misliš da
ne znam za ženu?” rekla je. „Ponovno si to učinio. Koliko daleko misliš
pomicati naše granice?”
„Nisam je ja doveo kroz vrijeme. To nije bilo moje djelo. Circenn je
nešto urekao i žena je zato vraćena u njegovo stoljeće.”
„Znači tako.” Polako je ispružila dugo, vitko tijelo, okrznuvši ga
oblinom dojke. „Molim te, podsjeti me, čini se da zaboravljam - tko je ono
naučio Circenna Brodieja bacati uroke?”
Adam je šutke priznao krivnju.
186
BALKANDOWNLOAD
„Uvjeri me, ludo moja, da nisi imao ništa s time kad i gdje je točno taj
ukleti predmet pronađen. Da ga nisi možda malko pogurnuo u jednom
smjeru?”
„Pogurnuo sam predmet u jednakoj mjeri u kojoj sam namjestio bitku u
kojoj je izgubljen.”
Tiho se nasmijala. „Ah, još jedan Adam-izam - izjava koja ništa ne
priznaje i istodobno bahato ništa ne skriva. Vidjela sam je. Otišla sam do
Brodieja i proučila je. Čini mi se prilično... zanimljivom.”
„Ostavi je na miru”, prasnuo je Adam.
„Dakle, ovo te ipak zanima, premda si za sve okrivio onoga škotskoga
gorštaka.” Nakrivila je glavu i hladno ga pogledala. „Nećeš se više uplitati.
Znam da je posjećuješ u drugom obličju. Eirren je više neće posjećivati. Dosta
je.” Podignula je ruku kad se zaustio pobuniti. „Adame Dubhu, obvezujem te:
nećeš napustiti ni mene ni otok Morar, osim ako ti ne dam dopuštenje za to.”
Adam je siknuo. „Kako se usuđuješ!”
„Usuđujem se bilo što. Kraljica sam ti, premda se čini da to s vremena
na vrijeme zaboravljaš. Svojim usnama lukavo plaćaš desetine mojoj nadmoći,
no stalno mi iznova prkosiš. Otišao si predaleko. Prekršio si jedan od naših
najozbiljnijih sporazuma s Circennom Brodiejem, a sad se još usuđuješ
miješati. Neću to dopustiti.”
„Ljubomorna si”, okrutno je rekao Adam. „Zamjeraš mi na
privrženosti...”
„Neprirodna je!” siknula je Aoibheal. „Ne bi trebao osjećati nikakvu
privrženost. To nije naš običaj!”
„Učinjeno je davno i ne može se poništiti. Nemoj misliti da me možeš
ograničiti. Pronaći ću način da to zaobiđem.”
Aoibheal je izvila pozlaćenu obrvu. „Sumnjam, Adame, jer se nećeš
odvajati od mene sve dok te ne oslobodim. Moja zapovijed je bila jasna.
Razmisli o tome. Nema slabe točke koju možeš iskoristiti.”
Adam je u sebi premetao njene riječi. Zapovijed joj je bila jednostavna,
izravna i bez pogreške. Zapanjio se shvativši kako ga je s tako malo riječi
uhvatila u klopku bez izlaza. Većina onih koji su mu pokušali zapovijedati
sastavljali su podugačko napisane zakone, kao onaj dosadni Sidheach Douglas
u Dalkeithu na Moru, koji je doslovce napisao knjigu. No katkad je manje
187
BALKANDOWNLOAD
doista bilo više, a ona je pomno odabrala riječi. Nije mogao napustiti ni nju ni
otok osim ako mu ona tako ne kaže. „Ali ukaljat će moje djelo.”
„Ne zanima me. Od ovog trenutka nemaš više utjecaja na njihove
živote, Adame Dubhu: oduzimam ti dar prosijavanja vremena.”
„Stani!”
„Pokori mi se i prestani sa zamornim prigovorima.”
„Kujo jedna.”
„Za ovo ti oduzimam sposobnost tkanja svjetova.”
Lice mu je poprimilo pepeljastu boju i odmah je ušutio. Kraljica bi mu,
ako tako poželi, mogla oduzeti sve.
„Jesi li završio?” upitala ga je baršunastim glasom.
Adam je kimnuo, ne vjerujući si dovoljno da bi progovorio.
„Dobro. Kad bude gotovo, oslobodit ću te. Kad sami donesu svoje
odluke. A sad dođi, prekrasna ludo: pokaži mi da još uvijek znaš zadovoljiti
kraljicu i dobro se potrudi jer si me nečuveno uvrijedio i zahtijevat ću dosta u
pogledu... mmm.”
★★★
188
BALKANDOWNLOAD
189
BALKANDOWNLOAD
★★★
190
BALKANDOWNLOAD
191
BALKANDOWNLOAD
stekla novo poštovanje prema majčinoj snazi, tek sad shvaćajući razmjere
njena gubitka i bol života koji je morala nastaviti bez Jacka.
Circennova snaga i ljubav uvijek su je obavijale poput zaštitnog plašta.
Nije mogla ni zamisliti kako je živjela bez njega. Zbog povezanosti među
njima neprestano ga je bila svjesna, bez obzira na to gdje bio. To nikad nije
bilo napadno, no otkrila je - osjećajući potrebu za potpunom privatnošću kad
bi rabila noćnu posudu - da se može prigušiti ako poželi. Nikad više neće biti
usamljena. Katkad, kad bi bio daleko, jašući sa svojim ljudima, nešto bi ga
nasmijalo i osjećala bi njegov dubok smijeh kako vibrira u njoj, premda nije
imala pojma čemu se zapravo smijao.
Povremeno bi također osjetila njegovu frustriranost kad bi otišao sa
svojim vitezovima pa bi je, i ne znajući zbog čega se ljuti, preplavila njegova
sirova muževnost koja je žudjela zamahnuti ratnom sjekirom i zaštititi
domovinu. Preko njihove veze iskusila je muške osjećaje i porive koje nikad
prije nije shvaćala i bila je očarana spoznajom da on osjeća njene nježnije,
ženstvenije.
Tek kad ga je upitala zna li možda za neko štene koje bi mogla udomiti,
počela se gušiti od dubokoga, gorkog zalogaja tame u njemu.
Sjedili su na kamenoj klupi kod zrcalnog jezera - postalo im je to
omiljeno mjesto - promatrajući neku djecu kako se u unutarnjem dvorištu
dobacuju loptom od mjehura. Mali mješanac ubacio se u gužvu i oštrim
zubima uhvatio loptu, a kad mu je puknula na brkovima, skočio je u zrak,
mahnito lajući i komično pokušavajući otresti ostatke kože s nosa. Djeca su se
veselo hihotala, a Lisa se smijala dok joj suze nisu navrle na oči.
„Htjela bih imati psića”, rekla je, kad se uspjela smiriti. „Oduvijek sam
ga htjela, no stan nam je bio premalen i...”
„Ne.”
Zbunio ju je njegov iznenadan odgovor. Osmijeh joj je iščeznuo s lica i
progutao ju je val tuge koji je isijavao iz njega. Obavio ju je dubokim
osjećajem uzaludnosti. „Zašto?”
Zamišljeno je zurio u mješanca koji je i dalje lajao. „Zašto bi htjela psa?
Znaš da ne žive dugo.”
„Da, žive. Mogu poživjeti deset do petnaest godina, ovisno o vrsti.”
„Deset do petnaest godina. I onda uginu.”
192
BALKANDOWNLOAD
193
BALKANDOWNLOAD
194
BALKANDOWNLOAD
★★★
195
BALKANDOWNLOAD
196
BALKANDOWNLOAD
★★★
197
BALKANDOWNLOAD
198
BALKANDOWNLOAD
199
BALKANDOWNLOAD
★★★
200
BALKANDOWNLOAD
prema crvenokosima. Žudio je povući joj glavu natrag i poljupcima joj osvojiti
vrat. Žudio je rasuti joj kosu po svom jastuku. Osvojiti je u krevetu. Njeno
divno tijelo zahtijevat će mek madrac kako bi podnijela njegovu žestinu.
„Hoćemo li zaplesati?” promrmljao joj je u uho.
Okrenula se tako brzo da ga je iznenadila i trgnuo se korak unatrag.
Usne su joj izbliza bile još sočnije, a kad ih je navlažila jezikom, zamalo je
glasno zastenjao.
Oči su joj se suzile, a usne rastvorile u znalački osmijeh. „Ah. Ti si.”
„Oprosti?” Iznenadila ga je svojim komentarom. „Poznajemo li se,
djevojko?” Bio je prilično siguran da se ne poznaju; nikad ne bi mogao
zaboraviti ovu ženu. Zavodljiv način na koji su joj usne trenutačno bile
napućene sigurno bi mu se urezao u pamćenje.
„Odgovor je ‘ne’. Ja te ne poznam. Ali svaka druga žena u prostoriji te
pozna. Ti si Duncan Douglas, zar ne?” rekla je.
Duncan joj je proučavao lice. Premda je bila mlada - možda ne starija
od dvadeset - držala se tako aristokratski da je djelovala mnogo starije.
„Doista sam na određenu glasu kod djevojaka”, priznao je, podcjenjujući svoje
umijeće, uvjeren da će se djevojka sigurno rastopiti od zanosa.
Pogled kojim ga je počastila bio je daleko od zadivljenog.
Ponovno ju je pogledao i shvatio da joj je pogled otvoreno prezriv.
„To nije nešto što cijenim u muškarca”, hladno je rekla. „Hvala na
ponudi, ali radije bih plesala s prošlotjednim udvaračima. Oni bi bili manje
rabljeni. Tko bi želio ono što su svi već imali?” Riječi su joj bile hladne,
odmjerene, izrečene s neobičnim naglaskom koji nije mogao posve odrediti.
Očigledno završivši s njim, okrenula mu je leđa i nastavila razgovarati sa
svojim partnerom.
Duncan se nije mogao pomaknuti od šoka.
Tko bi želio ono što su svi već imali? Rekla je to kao da je on potrošena
roba. Doista! Imao je on još mnogo toga za ponuditi i ona će to uskoro
doznati. Ruka mu se spustila na fine kosti njena ramena i polako ju je
okrenuo. „To samo znači da obilujem iskustvom kojim te mogu zadovoljiti. A
zadovoljit ću te”, obećao joj je. Čekao je da se počne topiti. Žene koje je u
prošlosti zaveo zadrhtale bi na njegova posesivna obećanja. Naučio ih je izreći
promuklim glasom kako bi dojam bio što jači.
201
BALKANDOWNLOAD
202
BALKANDOWNLOAD
★★★
203
BALKANDOWNLOAD
★★★
204
BALKANDOWNLOAD
205
BALKANDOWNLOAD
206
BALKANDOWNLOAD
207
BALKANDOWNLOAD
208
BALKANDOWNLOAD
209
BALKANDOWNLOAD
Armand joj je jače stegnuo ruku oko vrata, pritišćući joj dušnik. Ruka
mu je bila nepopustljivi čelični obruč i Lisa je osjetila kako joj zaustavlja
dotok zraka. Opasno joj se zavrtjelo kad je obrazom udarila o kameni zid.
„Možemo se igrati grubo koliko želiš, djevojko”, Armand joj je
promrmljao u kosu. „Gdje je ključ?”
Lisa je zatvorila oči i pokušala dosegnuti Circenna.
★★★
210
BALKANDOWNLOAD
211
BALKANDOWNLOAD
„Ali nije uspio.” Apelirala je na njegovu logiku: „Ispitaj ga, otkrij što
želi, a onda ga protjeraj, ali molim te...”
Nije dovršila rečenicu, a on ju je bespomoćno gledao. Prokleta bila,
pomislio je. Namjerno ga je ispunjavala milošću, oprostom i hladnom
logikom. Sve te ženske stvari padale su poput snježnih pahuljica na njegovu
mušku vatru.
I gasile je.
Premda mu je bilo mrsko priznati, imala je pravo. Ako odmah ubije
Armanda, nikad neće doznati njegove motive. Morao je otkriti templarov cilj,
ustanoviti s kim je bio u dosluhu i je li u njegovoj službi bilo još odmetnutih
vitezova. Prvo je trebao informacije, a onda će ga ubiti. Spustio je mač i
muklo zarežao od nezadovoljena bijesa.
★★★
212
BALKANDOWNLOAD
„Gore je nego što smo strahovali. Bio je dvostruki izdajica, i svoje braće
i Škotske. Planirao je oteti gospu, prodati je engleskom kralju i za nagradu
dobiti zlata koliko je težak, uz naslove i posjede u Engleskoj.” Renaud je
odmahnuo glavom. „Ne znam što da kažem. Žalosti me. Armand je bio
zapovjednik vitezova u našem redu i iznimno cijenjen. Nismo znali što se
događa. Kunem vam se našim redom da je djelovao sam.” Renaud je pogledao
u pod. „Čekamo vašu odluku glede nas ostalih. Shvatit ćemo odlučite li nas
udaljiti odavde.”
Circenn je odmahnuo glavom. „Neću vas držati odgovornima za
njegova djela. Već ste mi godinama odani.”
Templari su tiho zahvalili i ponovili zavjete odanosti. „Bili ste dobri
prema nama, gospodaru”, rekao je Renaud. Duboko je udahnuo, a kad je
ponovno progovorio, bilo je to s takvim žarom da su mu riječi zvučale
usijano. „Ne želimo ni na koji način ugroziti vašu dobru volju. Veselimo se
budućnosti u Škotskoj. Što možemo učiniti da obnovimo vašu vjeru u nas?”
„Nikad nije ni bila izgubljena”, rekao je Circenn, trljajući si čeljust. „Da
Armand nije djelovao sam, vjerojatno biste je uspjeli oteti. Ne podcjenjujem
moć tvojeg reda, Renaude. Znam što možete učiniti kad udružite nekoliko
templarskih glava protiv jednog problema. Da ju je više braće napalo, mirno
biste je namamili kamo ste već željeli. Ne služite se nasiljem. Služite se...
moćnim uvjeravanjem.”
Renaud je djelovao smeteno. „Nisam to uzeo u obzir, ali istina je.
Zajedno smo je mogli oteti. Zaboravljam da znate toliko o nama.” Naklonom
mu se ponizno ispričao. „Gospodaru, nikad ne bismo naudili vašoj gospi. Štitit
ćemo je kao da je naša.”
Circenn je nakrivio glavu. „A što je s Armandom?”
„Kao dokaz naše odanosti, riješili smo taj problem. Neće vas više
uznemiravati.”
Lisa se nagnula bliže vratima. Što su mu učinili? Protjerali su ga? Hoće
li ga odvesti preko granice da ga uhvate Englezi? Budući da nije uspio u
naumu, ni kod njih mu se ne piše dobro.
„Objasni”, zapovjedio mu je Circenn.
„Utvrdili smo njegov zločin i prikladno ga kaznili.”
„Mrtav je?” umorno je upitao Circenn.
213
BALKANDOWNLOAD
„Umro je tako što je primio cijenu koju je sam naveo za svoju izdaju.
Dobio je svoju težinu u zlatu.”
Lisa je oštro udahnula, no njen je šokirani uzdah nasreću zamaskirao
Circennov. Oči su joj poletjele do njegovih, ali još je nije zamijetio. Izgledao
je šokirano.
„Ne bojte se da smo bili rasipni”, Renaud ga je brzo razuvjerio. „Znamo
da će nam zlato trebati da obnovimo naš red i Škotsku kad rat završi. Vratit
ćemo ga kad raščetvorimo Armanda.”
Lisa je gotovo povratila, ne mogavši se oduprijeti porivu. Deseci očiju
poletjeli su prema vratima gdje je stajala držeći se za trbuh.
„Lisa”, uzviknuo je Circenn, napola ustajući. Gledao ju je raširenih očiju
kao da joj se ispričava. „Rekao sam ti da pričekaš u svojoj sobi.”
„Znaš da to nikad ne činim”, rekla je razdraženo. „Zašto bi mislio da
ovaj put hoću?” Pogledala je Renauda ravno u oči. „Kako to mislite da je
dobio svoju težinu u zlatu i da ćete ga vratiti?” Znala je da ne bi smjela pitati,
ali njene su sumnje bile tako strašne da si nije mogla pomoći. Ako joj ne kažu,
samo će zamišljati razne užase. Davno je shvatila da je lakše nositi se sa
stvarnošću nego s imaginarnim strahovima.
Renaud nije odgovorio, očito ne želeći o tome raspravljati sa ženom.
„Reci mi”, ponovila je skroz stisnute zube. Pogledala je Circenna koji ju
je gledao s tugom i razumijevanjem. Cijenila je to što je nije pokušao zaštititi;
shvaćao je da joj trebaju odgovori.
Renaud je nesigurno pročistio grlo. „Ulili smo mu rastaljeno zlato u
grlo. Ohladit će se i moći ćemo ga bez problema izvaditi.”
„Lisa!” Circenn je ustao od stola, no bilo je prekasno.
Već je trčala niz hodnik.
214
BALKANDOWNLOAD
PROŠLO JE NEKOLIKO DANA PRIJE NEGOLI JE LISA PONOVNO POSTALA ONA STARA.
Circenn je to vrijeme proveo radeći na posjedu, strpljivo čekajući dok je ona
sređivala svoje osjećaje. Nikad nije bio sam, uvijek ga je pratio pritisak njena
srca. Jednog se dana mogao zakleti da joj je čuo glas kao pored uha kako
mrmlja tvrdoglavi, krvožedni primati, no ta mu fraza ništa nije značila. Što
god da je mislila pod tim, morala je to vrlo snažno osjećati da bi on to mogao
čuti. Pitao se hoće li njihova povezanost s vremenom jačati i omogućiti im
bolju komunikaciju.
Poštivao je njeno blago povlačenje, prihvaćajući da je to potreban dio
njene prilagodbe novome načinu života. Njegovo vrijeme bilo joj je posve
neobično, a običaji templara vjerojatno bi bili ekstremni u bilo kojem
stoljeću. Bilo mu je strašno žao što je saznala za Armanda, ali ako je išta
naučio o Lisi Stone, bilo je to da joj znatiželja nema granica. Nije htjela biti
zaštićena; htjela je da je poštuju i da posjeduje sve dostupno znanje kako bi
mogla prikupiti potrebne informacije i donositi vlastite odluke.
Nikome ne bi poželio Armandovu stravičnu smrt, no templari su imali
vlastitu pravdu i provodili su je jednako nepopustljivom disciplinom kojom su
obavljali sve svoje dužnosti. U srcu je priznao da ne žali što je mrtav. Armand
je zamalo ubio njegovu ženu, zamalo ugasio njen krhak, sićušan, delikatan
život.
A to ga je užasavalo.
Armandova brutalnost pretvorila je Lisinu smrtnost u njegovu opsesiju.
Prezirao ju je, ljutio se na nju - njena smrtnost postala je njegov najveći
neprijatelj.
Je li postajao poput Adama? Je li tako stvoreno čudovište? Je li jedno
prekršeno pravilo dopuštalo kršenje svakog sljedećeg, sve dok na kraju ne bi
mogao opravdati uzimanje svega što je htio? Gdje je bila granica koju nije
smio prijeći prije nego što bude prekasno?
Mogao bi je učiniti besmrtnom. Znaš da želiš. Ne moraš joj ni reći.
215
BALKANDOWNLOAD
216
BALKANDOWNLOAD
inačicu iz devetog stoljeća i zatvoriti je dok ne pristane popiti iz bočice. Ili još
gore - učiniti joj ono što je Adam učinio njemu.
★★★
217
BALKANDOWNLOAD
218
BALKANDOWNLOAD
219
BALKANDOWNLOAD
★★★
Lisa je s njim htjela provesti svaki trenutak prije nego što ode pa je iz
Velike dvorane izišla ubrzo nakon njega. Na posjedu su svi bili jako zauzeti
jer su se muškarci pripremali za pokret. Trebala se sjetiti da će Circenn
uskoro morati krenuti. Znala je da se bitka kod Bannockburna dogodila 24.
lipnja; prema povijesnim zapisima glavar klana Brodie i njegovi templari našli
su se u legendarnoj bitki. No prepustila se uživanju u njihovoj ljubavi, a zatim
220
BALKANDOWNLOAD
221
BALKANDOWNLOAD
222
BALKANDOWNLOAD
223
BALKANDOWNLOAD
224
BALKANDOWNLOAD
225
BALKANDOWNLOAD
226
BALKANDOWNLOAD
227
BALKANDOWNLOAD
228
BALKANDOWNLOAD
229
BALKANDOWNLOAD
230
BALKANDOWNLOAD
djelić njene boli. Znala je kako je gledati osobu koju voliš kako umire. Gore
od pakla.
Što da je uistinu mogla osjetiti majčinu tjelesnu bol tijekom posljednjih
nekoliko mjeseci? Njen očaj i strah?
Circenn bi osjetio sve to, osim ako bi ih nekako uspjela skriti.
Ne mogu! Nisam dovoljno jaka!
Mahnito je skočila na noge, osjetivši nagon da se počne kretati.
Hodajući hitro, obišla je bazen i pogledala u nebo kao da će je ono čuti i
uslišati joj molitvu. Usredotočena na nebo, spotaknula se i pala na tlo.
Bila je to kap koja je prelila čašu. Plačući je obavila koljena rukama i
počela se njihati. Poslije nekoliko trenutaka shvatila je da je pala na jednu
stranu humka i da vjerojatno plače u ostacima bačenima iz noćne posude.
Potpuno se umirila.
Ako sedam puta obiđeš humak i proliješ svoju krv na vrhu, legenda
kaže da će se vilinska kraljica možda pojaviti i ispuniti ti jednu želju.
Prisjetivši se Circennovih riječi, polako je otvorila oči.
Ali što bi poželjela?
Ne mogu ni pretpostaviti koliko je mladih dječaka i djevojaka ovdje
ubolo prste. Ova zemlja je puna starih bajki. Najvjerojatnije su neki preci
ovdje praznili noćne posude. To bi objasnilo bujnost i zelenilo trave.
Ali nije znala što bi se moglo dogoditi u njenu sljedećem životu. Zašto
ne bi pokušala? Poslije može odlučiti što poželjeti, bude li uspjelo.
Obamrlo je ustala i počela kružiti oko shiana. Isprva polako, zatim sve
brže i odlučnije.
Jednom, tri puta, pet puta, zatim sedam puta.
Stala je. Shvatila je da nema ništa s čime bi se porezala.
Neobičnom ravnodušnošću zarila je zube u dlan i pustila krv. Uspela se
na vrh shiana i pritišćući prstima istisnula kapljice krvi na središte humka.
Čekala je.
Nije imala pojma što čeka, ako je išta i očekivala. No s obzirom na to
koliko joj je proteklih nekoliko mjeseci život bio neobičan, ne bi je previše
iznenadilo da iz zemlje iskoči vila, mašući čarobnim štapićem.
231
BALKANDOWNLOAD
Zadržala je dah. Noć je bila jezivo mirna, čak su i noćna stvorenja bila
neobično tiha.
Ništa se nije dogodilo.
O, Lisa - nikakva vilinska kraljica neće iskočiti iz ovoga humka i
jednostavno ćeš se morati pomiriti s činjenicom da si zaljubljena u besmrtnog
čovjeka.
Zatvorila je oči i odmahnula glavom, zabavljena svojom budalastom
maštom. Koji trenutak poslije spustila se niz neobično simetričnu hrpu
zemlje.
Ova je zemlja definitivno učinila nešto njenoj krvi. Gotovo je
povjerovala da će se pojaviti mitološko biće. Gusta je magija prožimala škotski
zrak i otkrila je da je malo toga nemoguće. Circenn je besmrtan. Ona je
putovala kroz vrijeme. Zaželjeti želju činilo se vrlo razumnim u usporedbi s
tim.
Leđima se okrenula humku, nagnula glavu i pogledala u Mjesec,
priznajući da je unatoč svojoj boli i strahu osjetila veliko olakšanje. Prevelik
bi je izbor često smoždio. Sad nije imala nijedan; nije imala drugog izbora
osim ostati ovdje i voljeti Circenna Brodieja.
Dok on ne bude ostario ni dana, možda će starenje početi smatrati
malom cijenom za ljubav kakvu su njih dvoje dijelili.
Počela je suosjećati s njim, polako uklanjajući zidove koje je podignula.
Iz njihove je povezanosti znala da je povrijeđen, ljut i jako zabrinut. Obuzeo
ga je i strah da će ga ona nekako pokušati napustiti.
Pa, ne mora se brinuti za to. Ne može.
„Što ćeš poželjeti, pripadnice ljudskog roda?” Glas koji je u sebi
sadržavao tisuću ledenih nijansi prekinuo je njeno sanjarenje i zaledio joj krv.
Lisa se skamenila.
232
BALKANDOWNLOAD
GLAS JE. DOLAZIO IZA NJE, S MJESTA NA KOJEMU SE NALAZIO VILINSKI HUMAK.
„Očarano si promatrala Mjesec. Želiš li odletjeti do njega? Brojati
zvijezde i dodirivati ih? Ili nešto što je više... zemaljski?”
Lisa je duboko udahnula kad je kroz nju prostrujao glas. Ali ne glas
smrtnika. Taj zvuk nikad ne bi mogla zamijeniti za glas smrtnika. Odjekivao
je vremenom i hladnim opažanjem. Prizor koji ju je dočekao bio je
zastrašujući samo zbog veličine svoje ljepote. Zrak joj je zastao u plućima,
prisilivši je da diše brzo i plitko.
„Krasno”, prošaptala je. „O, Bože.” Iznenada je razumjela draž priča o
vilama, bićima koja su bila tako zasljepljujuće lijepa da ih je bilo gotovo bolno
gledati. Ovo joj je biće preplavilo osjetila.
Prekrasna prikaza kraljevski je nakrivila glavu. „Jesmo. Krasni, mislim.
Ali ne bogovi. Većina nas naziva djecom božice Danu.”
Očarana, Lisa je zurila otvorenih usta. Žena je imala srebrnu kosu -
nježnu su joj glavu milovale Mjesečeve zrake, ne želeći otići. Oko nje je
svjetlucao noćni zrak, kao da u njemu gore tisuće malih sunaca. Obrve su se
izvijale iznad egzotičnih bademastih očiju na blijedome licu. A njene oči -
boje nepoznate čovjeku - prizivale su slike boja koje se prelijevaju na
mokrome repu sirene koji blista na suncu.
Jagodice su joj bile postavljene tako visoko da su joj crte lica bile
nakošene poput mačjih, a usne pune, krvavo crvene i uzdignute na rubovima,
kao da su zakrivljene u vječni smiješak. Koža joj je bila prekrivena zlatnim
prahom; bila je odjevena samo u bijelu halju koja nije ništa skrivala, a tijelo
koje je bilo jasno vidljivo ispod sjajne tkanine sjalo je poput pozlaćenih bisera
i ruža, zbog čega se Lisa osjećala kao da joj je dvanaest godina.
Savršenstvo.
233
BALKANDOWNLOAD
234
BALKANDOWNLOAD
„Jer ste stalno odvojeni, udaljeni”, rekla je Lisa bez razmišljanja. „Je li
vam to učinilo vrijeme?”
Vilinska kraljica je trepnula. Samo jedan treptaj, ali koji je rekao: Ne
hodi ovdje, smrtnice, zastrašujućim pogledom s nagovještajem gnjeva koji
Lisa nije željela nikad iskusiti.
Lisa se brzo oporavila od svoje zbunjenosti. „Hoću reći, hoće li moja
majka poživjeti ako se vratim?”
„Neko vrijeme.”
Lisa je zatvorila oči. Nije doista vjerovala da će se vilinska kraljica
pojaviti i ispuniti joj želju. No sad je ovdje stajalo biće koje to može, a koje joj
naoko nudi povratak majci.
Kako će odabrati? Ostati u Škotskoj i gledati kako joj tijelo stari i
raspada se dok njen voljeni ne stari ni dana, ili vratiti se u svoje vrijeme i
gledati majku kako umire?
Nijedan izbor nije bio naročito privlačan.
„Pretpostavljam da mi ne možeš dovesti majku ovamo? Možda je
ozdraviti?” predložila je Lisa puna nade. „Možda možeš učiniti mene
besmrtnom?”
„Dva izbora, pripadnice ljudskoga roda. Ostani ili pođi. Ne osjećam se
velikodušno i nisam sklona previše se prilagođavati. Za to je potrebno mnogo
volje. Želja je kamen, a moje ispunjenje je bacanje u jezero. Nastane
mreškanje. Hoću li ti pročitati srce i otkriti tvoj pravi izbor? Vi smrtnici
mislite da je život rat: srce ili um? Budalasto dijete, krivnja nije um. Dužnost
nije srce. Slušaj onime što vaša rasa tvrdi da mi više ne posjedujemo. Hoću li
pročitati tvoju želju?”
Lisina ruka instinktivno je poletjela na grudi kao da može zaštititi srce
od ovoga bića. „Ne, ja ću odabrati, mogu li dobiti još koji trenutak.”
„Umaram se od čekanja. Želiš li je vidjeti?” Vila je vitku bijelu ruku
ispružila prema zrcalnom jezeru koje je postalo staklasto i mirno. U vodi se,
kao srebrnast portal, oblikovala soba njene majke. U dvadeset i prvome
stoljeću upravo je svanulo, a Catherine je bila budna i u kvrgavim je rukama
držala krunicu. Lisa je jauknula kad ju je ugledala jer joj je bolest oduzela
toliko života da je bilo teško povjerovati da još diše. Naglas se molila. Živa je!
235
BALKANDOWNLOAD
236
BALKANDOWNLOAD
„Otišao je”, rekla je, a niz obraze su joj se skotrljale suze. „Na putu je za
Bannockburn...”
„Bannockburn!” Vila se ukočila, izgledajući gotovo uzbunjeno, premda
je bilo teško procijeniti na takvome licu. Pljesnula je rukama, zaustila nešto
na jeziku koji Lisa nije razumjela i noć oko nje iznenada je podivljala.
Shian je zasjao, iz njega je bljesnulo svjetlo i Lisa je svjedočila prizoru
koji je vidjela, ili barem poživjela da priča o tome, samo nekolicina ljudi.
Na desetke vila izlilo se iz shiana, uletjevši u noć na moćnim konjima.
Oko nje je bjesnjela divlja oluja, noseći lišće i granje, a sama se zemlja naoko
napinjala oslobađajući neobičan teret - divlju hajku.
„U Bannockburn”, povikali su.
Nije imala pojma koliko je trajala navala divljih egzotičnih bića koja su
jurišala pored nje. Tlo je podrhtavalo, Mjesec se skrio iza oblaka, čak je i
drveće naoko ustuknulo pred shianom. Lisa si nije mogla pomoći - pred kraj
je morala zatvoriti oči.
Kad je noć naposljetku utihnula, oprezno je virnula prema shianu.
Ondje je stajao visok, moćan muškarac svilene tamne kose i gledao u nju.
„Zaboravili su na vrijeme”, rekao je. „Edvard ima tri puta više postrojba
nego Škoti, a moji ljudi gaje poseban osobni interes za ovu bitku. Circenn i
njegovi ljudi stići će na vrijeme kako bi spriječili škotski poraz. Moji ljudi
vole promatrati trijumfe i žrtve smrtnika.”
„Tko ste vi?” dahnula je Lisa, moleći se da se on ne nasmije. Iz
muškarca je isijavala senzualnost, senzualnost koja se gotovo mogla mjeriti s
utjecajem koji je Circenn imao na nju. Ako se nasmije kao vilinska kraljica,
bojala se da bi se mogla izgubiti u njegovu zavodničkom ludilu.
Pošalji je, stigla je bestjelesna naredba vilinske kraljice. A onda me
možeš napustiti.
A što je s mojim prosijavanjem vremena i pletenjem svjetova? zanimalo
ga je.
I dalje ti ih ne dajem. Sputan si dok ne proglasim drukčije, Adame.
Adam je bijesno mahnuo, nakon čega je pozornost opet usmjerio na
Lisu. „Čini se da ti je želja ispunjena.” Kut usana razvukao mu se u podrugljiv
izraz nezadovoljstva. ,,A mene nazivaju ludom.”
237
BALKANDOWNLOAD
★★★
238
BALKANDOWNLOAD
239
BALKANDOWNLOAD
240
BALKANDOWNLOAD
241
BALKANDOWNLOAD
★★★
242
BALKANDOWNLOAD
243
BALKANDOWNLOAD
★★★
244
BALKANDOWNLOAD
Gledala je preko oceana i duboko disala. Doista je bila bijesna kao ris,
ali zapravo je voljela biti na plaži. Nikad prije na njoj nije uspjela provesti
previše vremena pa se sad nije mogla suzdržati da halapljivo ne udiše slan
zrak.
Valovi su nježno zapljuskivali pijesak. More je bilo tako prekrasno da je
bilo teško duže ga promatrati. Voda je bila neobična - egzotične tirkizne boje
koja oduzima dah i kakvu se moglo vidjeti samo na stranicama turističkih
brošura uređenih u Photoshopu. Bijelu je plažu zapljuskivala pjenastim
viticama.
Zasljepljujuće bijela pjena, svjetlucavi bijeli pijesak, beskrajno
prostranstvo kristalne tirkizne vode.
Suzila je oči.
Bilo je previše savršeno. Ovdje je nešto naopako. Čak je i zrak bio
čudan. Mirisao je... oprezno ga je onjušila.
Poput Circenna.
Kako bi otok mogao mirisati na Circenna?
Pomislivši na njega, duboko u sebi osjetila je bol. Prvo je imala majku,
ali ne i život. Zatim je imala Circenna, ali ne i majku. Sad nema ni nju ni
njega, a oboje su joj neizmjerno nedostajali.
„Što sam učinila da sam ovo zaslužila?” pitala je nebo bez oblačka.
„Kao da se ondje gore nalazi netko koga je briga”, čula je nečiji
podrugljiv glas. „Zašto uvijek podignu pogled kad postavljaju retorička
pitanja? Stvorenje bi radije trebalo nama platiti desetinu.”
Okrenula se na pijesku. Na plaži su stajala dva istinski prekrasna
muškarca, odjevena u jednostavne bijele halje. Jedan je bio taman, a drugi
plav i obojica su je prezirno promatrala.
Plavokosi je Adonis mahnuo rukom svome sudrugu. „Baš neobično, na
trenutak sam gotovo pomislio da me čulo. Čini se da nas gleda.”
„Nemoguće. Ne može nas ni čuti ni vidjeti dok mu ne dopustimo.”
„Žao mi je što vam moram probušiti samodopadni mjehurić, ali zbilja
vas vidim i doista sam smrtnica. Jeste li i vi jedni od onih ubitačnih vilinskih
biča?” Upitala je ozlojeđeno. Neka idu k vragu. Neće im dopustiti da je iz
manipuliraju. Uostalom, može li joj život uopće biti gori nego što već jest?
245
BALKANDOWNLOAD
★★★
246
BALKANDOWNLOAD
„Nikad nemoj sve što kažem ili učinim uzimati zdravo za gotovo,
Circenne. Nikad nije bila riječ o tome. Morao si prekršiti neka od svojih
glupavih pravila. Samo sam te stavio u položaj u kojem ćeš ih biti prisiljen
preispitati. Da si je zbilja ubio, bio bih neizmjerno razočaran. Nikad nisi
shvatio što sam zapravo htio.”
Circenn je odmahnuo glavom i nešto promrmljao ispod glasa. Njegov
strah zbog toga što je prekršio zavjet zapravo je bio uzaludan jer Adam nikad
i nije želio da ga ispuni. „Ne shvaćam ni sada, zašto mi ne bi objasnio?”
Adam je kružio oko njega, proučavajući ga. „Zašto ne bi odložio mač?”
Zadrhtao je. „Dali smo ti ga da ne dođemo u iskušenje boriti se međusobno.
Vjerovali smo ti.”
„Dobro znaš da ste me prisilili da vas štitim”, rekao je ogorčeno. No
ipak je spustio vršak prema tlu i dalje rukom čvrsto držeći držak.
Adam se opustio. „Koliko ja vidim, imaš nekoliko mogućnosti. Možeš
joj se pridružiti ondje gdje je. U mome svijetu”, dometnuo je samozadovoljno.
„Ili je možeš vratiti ovamo. Ili možeš poći popraviti njenu budućnost i poslati
je natrag. Dok ne odlučiš, bit će na sigurnom izvan vremena.”
„Zašto mi se podruguješ, Adame? Znaš da ne znam kako postići išta od
toga. Nudiš li se da ćeš umjesto mene izvesti takvu magiju?”
Adam je izgledao pogođeno. „Ne mogu. Aoibheal mi je takoreći srezala
krila.”
„Kako onda očekuješ od mene da jurim kroz vrijeme? Do Morara ne
mogu doći načinima smrtnika. Zarobio si moju ženu na vilinskom otoku do
kojeg nemam kako otputovati”, rekao je, opet postajući ljut.
Adam ga je promatrao kao da ga izaziva. „Imaš.”
Circenn je zamahnuo rukom u zrak. „Ne mogu prosijavati vrijeme - da
mogu, ponudio bih joj da je vratim kad sam saznao što je izgubila i koliko je
to boli.”
„Možeš prosijavati vrijeme. Znaš to. Znaš i da je ne tako davno došao
trenutak kad bi sve dao da si već odavno prihvatio moje poučavanje. Odbio si
mi dopustiti da te poučim, no znaš da imaš tu moć - ključa u tebi. Preklinje da
je oslobodiš. Brzo bi naučio. Trebalo bi mi samo nekoliko dana da te naučim
prosijavati vrijeme. Možemo vježbati na kraćim putovanjima.” Circenn ga je
nijemo promatrao. Jedan mu je mišić u čeljusti napeto trznuo.
247
BALKANDOWNLOAD
248
BALKANDOWNLOAD
249
BALKANDOWNLOAD
250
BALKANDOWNLOAD
„NEMOJ MISLITI DA TI ZBOG TOGA OPRAŠTAM ŠTO SI ZAVEO MOJU MAJKU”, POSLIJE
je rekao Circenn.
„Nisam to ni tražio”, rekao je Adam s prijekornim, očinskim izrazom
lica zbog kojega je Circennu bilo neugodno. „Bila je neodoljiva, znaš. Rijetko
se netko iz naše vrste tako uspješno oplodi sa smrtnikom i dobije dijete koje
preživi zrele godine. No vi Brudei imate takvu životnu silu da je to bilo
moguće, kao što sam i pretpostavljao kad sam je zaveo.”
„Uništio si moga oca.”
„Uništila ga je vlastita ljubomora. Nisam podignuo ruku na njega. I taj
čovjek nije imao nikakve veze s tim što sam te začeo. Ti si moj sin, samo moj.
Nisi potekao iz njegova sjemena. Kad je Morganna umrla, nisam htio izgubiti
i tebe.”
„Pa si me učinio besmrtnim. Mrzio sam te zbog toga.”
„Znam.”
Neko su vrijeme oba muškarca šutjela.
„Je li doista moguće promijeniti njenu budućnost i vratiti je u bolju?”
upitao je Circenn.
„Jest. Poći ćemo u njenu budućnost i promijeniti je, dvaput, zapravo,”
ispravio se, „vjerojatno ćemo nekoliko puta morati otputovati u njeno vrijeme
kako bismo uspjeli. Zatim ćemo poći u Morar i poslati je u novu budućnost.”
„Ali hoće li onda neke dijelove proživjeti dvaput?”
„Imat će pet godina dvojnog sjećanja.”
„Hoće li joj to oštetiti um?”
„Lisi? Moraš li pitati? Pa žena je gotovo Brude.”
Circenna je preplavio val ponosa. „Da, uistinu jest.” Na trenutak je
utihnuo. „Ali ne razumijem kako ćemo to učiniti.”
251
BALKANDOWNLOAD
„Imaj strpljenja. Sam si brzo učio. Promatrao sam te. Znam da rabiš
veću brzinu, znam da predviđaš budućnost, znam da mijenjaš prostor oko
sebe a da toga nisi ni svjestan. Ići ćemo polako.”
„Polako je dobro”, rekao je Circenn. „Glava mi bubnja od toliko
neobičnih koncepata.”
„Ići ćemo puževim korakom”, umirio ga je Adam. „Postoji toliko toga
za naučiti o našoj vrsti, Circenne, ali moraš učiti postupno. Ludilo nije
posljedica besmrtnosti. Ono je razdražujuća i privremena posljedica našeg
vida na daleko. Vidimo kako je sve međusobno povezano, a ako to znanje
potražiš prebrzo, možeš izgubiti sposobnost razumnog procjenjivanja, čak i
oboljeti od ludila.”
„Jednog ću dana i ja moći vidjeti te stvari?”
„Da. Ja sam naučio prebrzo, bahato uvjeren da mi ništa ne može
nauditi. Kad je spoznaja došla, preplavila me baš kako me Aoibheal i
upozorila da hoće. No ja ću ti znanje o našoj rasi predstaviti dovoljno polako
da ga možeš upijati dok učiš o njemu.”
„Adame - koplje”, rekao je Circenn oklijevajući.
„Što s njime?” uzvratio je Adam blago izvijenih usana kao da se
zabavlja.
„Koplje i mač jedina su oružja koja mogu ubiti besmrtnike. Tim je
kopljem ranjen Isus.”
„Počinješ uviđati poveznice. Nastavi tražiti.”
„Ali što...”
„Pronaći ćeš svoj put. To su stvari koje moraju doći polako. Ne možeš
očekivati da ćeš prebrzo odbaciti sve za što si vjerovao da je istina. Na mnoge
si načine i dalje čovjek iz devetoga stoljeća. Poslije će biti dovoljno vremena
za razgovor o tome. Usredotočimo se zasad na Lisu i na to da otkriješ tko si i
što si. Ovo sam od početka htio, Circenne - da prihvatiš da sam ti otac i da
pristaneš naučiti nešto o svojoj baštini. Ja sam jedini pripadnik naroda Tuatha
Dé Danann koji ima potpuno odrasloga sina”, dometnuo je samodopadno.
„Neki od njih to mi i zamjeraju.”
Circenn je zakolutao očima, a Adam je to, zaokupljen obožavanjem
samoga sebe, ignorirao.
252
BALKANDOWNLOAD
★★★
253
BALKANDOWNLOAD
„Vodili ljubav? Ah, tucali se, kako bi Duncan rekao.” Adam je podignuo
pogled s knjige. „Što ti je Morganna rekla kad si bio momak?”
„O čemu? Rekla mi je mnogo toga.” Circenn je slegnuo ramenima.
„Što ti je rekla o prolijevanju sjemena u ženu?” upitao je Adam,
pokušavajući se ne smijati.
„A, to. Rekla mi je da će mi otpasti”, promrmljao je Circenn mračno.
Adam je zabacio glavu i zatresao se od radosti. „To je upravo ono što bi
Morganna rekla. Znala je da nema smisla raspravljati s tvrdoglavim dječakom
kakav si bio. I jesi li se ikad izlio u ženu?”
„Ne. Isprva sam joj povjerovao i bojao se da će mi uistinu otpasti. A kad
sam odrastao dovoljno da sam znao da me samo zadirkivala, nisam jer nisam
htio imati kopilad diljem zemlje. Na kraju, kad sam oženio Nayu i bio
spreman zasnovati obitelj, otkrio sam što si učinio...”
„Rekao sam ti to istoga dana, zar ne? Znao sam da ćeš planirati
potomstvo.”
„Rekao si mi to da bi me spriječio?” iznenađeno je pitao Circenn.
„Naravno. Znao sam što će se dogoditi budeš li imao djecu. Bio bi vezan
za ženu koju ne voliš, a to je za nas najgori oblik pakla.”
„Kad prolijem sjeme u ženu to nas poveže?”
„Čini se da je to nuspojava naše besmrtnosti. Naša je životna snaga tako
moćna i jaka da nas, kad izlijemo sjeme u smrtnicu, povezuje savez koji time
nastane. A ta će veza uskoro uključivati i tvoje dijete.”
„Lisa nije trudna”, brzo je odvratio Circenn.
Adam ga je podrugljivo pogledao. „Naravno da je trudna. Vi
poluvilenjaci i polusmrtnici mnogo ste plodniji od nas. Možda ste naša nada
za budućnost.”
„Lisa nosi moje dijete?” zagrmio je Circenn.
„Da, od trena kad si izlio svoje sjeme, prvoga puta kad si vodio ljubav s
njom.”
Circenn je zanijemio.
„Prvih je sedam mjeseci divno. Nevjerojatno je kad se djetetova sila
počne miješati s tvojom i njenom. Osjećaš kako se dijete budi, osjećaš njegovo
uzbuđenje i život koji klija. Diviš se tome što si stvorio, žudiš vidjeti njegov
254
BALKANDOWNLOAD
255
BALKANDOWNLOAD
★★★
★★★
256
BALKANDOWNLOAD
★★★
★★★
257
BALKANDOWNLOAD
258
BALKANDOWNLOAD
stanice vrata maternice, ili ušća maternice, smještenoga na vrhu vagine.’ „Piše
da bi žena trebala jednom godišnje raditi Papa test. Zašto ona nije?”
Circenn je slegnuo ramenima. „Ne znam. Ali čini se da bismo, ako se
vratimo nekoliko godina ranije, to mogli spriječiti.”
Adam je izvio obrvu. „Kako to možemo ispraviti? Kako namjeravaš
natjerati ženu koja očito mrzi ići k liječniku da ode na pregled?”
Circenn se nacerio. „S malo nježnog uvjeravanja.”
★★★
259
BALKANDOWNLOAD
260
BALKANDOWNLOAD
★★★
★★★
261
BALKANDOWNLOAD
262
BALKANDOWNLOAD
263
BALKANDOWNLOAD
264
BALKANDOWNLOAD
Okrećući se prema kuhinji, još je jednom pogledala svoju kćer koja je i dalje
nepomično stajala u podnožju stubišta.
„Lisa, jesi li ga čula? Želi te odvesti na doručak, premda nisam sigurna, s
obzirom na to kako je odjeven, da bi traperice bile prikladne, mila. Možda
ona bež haljina i one sandale s remenčićima koje mi se jako sviđaju.”
Lisa je glupavo kimnula, samo da bi majka izišla iz sobe. Zatim je
shvatila da ohrabruje svoju zdravu majku da iziđe iz sobe. Uputila je zbunjeni
pogled Circennu i ustima oblikovala, Samo trenutak, ne miči se, a onda
poletjela predsobljem i sustigla majku baš kad je ulazila u hodnik.
„Čekaj!” zavapila je.
Catherine se okrenula i upitno je pogledala. „Danas se ponašaš jako
čudno, Lisa.” Nasmiješila se, primaknula Lisinu uhu i prošaptala: „Sviđa mi se.
Oh Bože! Zašto mi nisi rekla za njega?”
Lisa je ovila ruke oko Catherine. „Volim te, mama”, rekla je.
Catherine se zbunjeno nasmijala - onim zadovoljnim zvukom koji je
Lisa pamtila iz vremena prije Jackove smrti, u drugoj stvarnosti.
„Ne znam o čemu je riječ, Lisa, ali i ja tebe volim, mila. Samo mi reci da
ti sljedeće riječi neće biti ‘žao mi je, ali trudna sam i idem se vjenčati’”,
zadirkivala ju je. „Nisam još spremna za prazno gnijezdo.”
Lisina ruka je poletjela prema trbuhu i razrogačila je oči. „Oh... Ah!
Moram se odjenuti.” Ostavivši majku s podignutim obrvama i vrlo
zaintrigiranim izrazom lica, Lisa je pobjegla iz hodnika prije nego što je stigla
promisliti o mogućnosti koju je majka upravo iznijela.
265
BALKANDOWNLOAD
266
BALKANDOWNLOAD
★★★
267
BALKANDOWNLOAD
268
BALKANDOWNLOAD
269
BALKANDOWNLOAD
270
BALKANDOWNLOAD
Rak vrata maternice koji je imala Catherine Stone uistinu se mogao spriječiti.
Istražujući za Dodir divljeg ratnika, uznemirila sam se doznavši koliko žena
svake godine umre od te bolesti. Od raka vrata maternice na godinu umre
oko 200 000 žena, a svake se godine otkrije najmanje 370 000 novih slučajeva.
Procjenjuje se da je u proteklih pet godina u zemljama u razvoju samo 5 posto
žena bilo na probiru za cervikalnu displaziju, a u razvijenim zemljama samo
40 do 50 posto.
Jednostavni Papa test u ginekološkoj ordinaciji može otkriti cervikalnu
displaziju u prekancerogenoj fazi. Što se prije uoči, liječenje je manje
invazivno. Godišnji Papa test promijenio je Catherinin život, a mogao bi
promijeniti i živote mnogih drugih. Mi žene moramo se brinuti za sebe!
Želite li saznati više o vitezovima templarima, preporučam vam knjige
The History of the Knights Templar Charlesa G. Addisona (Adventures
Unlimited Press) ili The Trial of the Templar Malcolma Barbera (Cambridge
University Press). Za zanimljiv uvid u mitologiju koja okružuje red,
preporučam The Holy Grail Norme Lorre Goodrich (HarperCollins). Unatoč
mnoštvu konfliktnih izvora, pokušala sam povijest templarskog reda prikazati
što točnije. Istraživanjem sam otkrila jednak broj izvora koji upućuju na
sudjelovanje templara u bitki kod Bannock Burna kao i onih koji to poriču.
Ipak, škotski red vitezova templara, povezanih s područjem oko kapelice
Roslyn, postoji i danas.
Kad sam se posljednji put čula s Lisom, upravo je diplomirala na
lokalnom sveučilištu i pripremala se za studij medicine. Svakako je htjela da
spomenem da je konačno uspjela krenuti na fakultet.
A Circenn? Nakon što je proživio tolika stoljeća, ne dijeli Lisinu žeđ za
znanjem pa je dane i noći posvetio udovoljavanju svojoj ženi.
271
BALKANDOWNLOAD
Sve najbolje,
Karen
272