M JURI ZAGORKA

GORDANA II
Za izdavaa Petar Majstorovi
Glavni urednik Marijan Sinkovi
Likovna oprema erdo Bis
MARIJA JURI ZAGORKA
GORDANA

STVARNOST ZAGREB

PUT U TMINU
jasno odredenom osnovom Gordana stoji spremna na posljednji korak. U dusu je
silom utisnula mir, a u mozak hladan razbor. Uzme svijenjak, pride zastoru i
trazi vrata sto sainjavaju fresku obrubljenu isklesanim vijencem mramora s
pozlaenim listiima. Tapka pipajui zaokruzeni ornament kao f^_ da se djeja
ruka poigrava po plastinom zlatnom
lisu sto stvara okvir vrata. Prsti su najednom zapeli. Zaustavili se.
Kaziprstom zahvati listi koji se diem uvis. I sasvim tiho, bez skljocanja,
sablasnom lakoom nesto se iskopalo, otvorilo. Gordana zaviri onkraj praga.
Tmina je m n da ondje nema nikoga.
Brzo digne svijenjak i neujno prijede prag iz sobe svojeg zatvora u drugu. Iza
sebe zatvori vrata koja se isto tako neujno zatvore i zaustave u okviru
pozlaenog ukrasa s ove strane.
nula. Zdcsm-hodnik. Ona
Gordana zaokr pogledom prostor u koji je nenadano ba-
/idiiu iza kojih, po njezinom proraunu, mora biti isti kojim je tamo prijeko
dovedena u dvoranu. Pobrza k zidu ne bi li opipom naisla na vrata. Uzalud. Nema
niega. Iz o L U i ne vodi nikakav izlaz na koridor. Ne su-staje ni as. Trazi
dalje tjerana nagonom da se oslobodi. Krene u drugi dio d\u;am Do polovice
visine zidova povueni su zastori, iza njih u dnu razabire veliki prozor.
Oprezno prilazi toj ogradi od teskih zastora, trazi raspor i zaviri. U srediStu
ih razgrne i povue se sa svjenjakom onkraj zastora. Ustuknula je. Zrake
svijea liznule su obrise nekih ljudskih pojava jezovitih lica. Ipak, misao je
podsjeti da ispod haljine pune nabora ima odoru za bojne igre i sjeti se koznog
pojasa gdje je privrsen mali tok s bodezom. Hitro joj mozgom lete odluke i
usredotouju njenu pozornost na samu sebe i na svoju obranu, ili barem prije
smrti na osvetu.
I dok se spremala u dusi na sve sto bi moglo slijediti, nesto opet skrene
pozornost k onim tamnim siluetama.
Tisina i mrtva nepominost. Sto je to? Digne svijenjak iznad glave da bolje
razabere one u naslonjaima. Nesto ledena prilazi k njoj.
Mrtvilo spodoba pokrene je. Uini korak na stube na povisenu tribinu gdje su
poredani kao da nesto vijeaju. I prinosi svjetlo prema njima, gleda u njih.
Pride blize i gurne svijeu naprijed. Jos dva-tri koraka i svjetlost otkriva
itavu jezovitu istinu.
Ove ljudske pojave nemaju duse. Oi su im umjetne svjetlucavo kamenje. Iz
eljusti grdno se cere zubi.
Groza i gadljivost. Po odorama raspoznaje da su ti kosturi plemii i velikasi
Napulja. Cini joj se da se pojave sagiblju, sapu. Osjetivsi titranje svojih
trepavica, trzanje sjetila, upre svu snagu volje da sama sebe zadrzi u vlasti.
Mrtvih se ne treba bojati. Ali onaj koji je ove ovdje osudio na vjeno sjedenje
on je tamo dolje na gozbi. Njegovoj okrutnosti ne moze utei. Strasni osudenici,
mrtvi i nepomini dokaz su okrutnosti onoga dolje sto poput nemani davi ljudske
zivote.
"Van! Na slobodu", vikne joj sva dusa. "Van, makar skokom u smrti" - i pohiti
naprijed, ali se zaustavi pred naslonjaem preko kojega je prebaen modri plast,
a na vrhu oslona lezi klobuk sa zutim perom.
"Damir!"
Plast i klobuk su njegovi! A on?... Umoren? Mrtav? Kaznjen smru zbog nje?
Klobuk lezi na vrh naslonjaa, a zuto pero podrhtava od njezina brzog daha. Ova
kretnja ukrasa Damirova klobuka pojaava tezinu toga ny|fl7fl
"Damir nije ziv", rekao je Simonol Dal Ubili su ga. A tijelo mu negdje lezi i
eka dok ga ne posade na ovaj prazan naslonja. Odavde! Makar kroz zidine. Mora
se provui bilo kamo, bilo kako. "Van! Van!"
Stegne je u prsima.
I opet se svladava, usporuje dah i eka da skupi snagu mirnog prosudivanja
posljednje odluke.
Lagano kruzi ukoeni pogled smedih oiju po zidovima. I lecne se. Crna uokruzena
valovita ploha zove je jos k sebi.
Odazivajui se tom pozivu, ide ravnim smjerom. Njezina haljina susti izmedu
strahovitih prikaza, ali sad vise ne zapaza njihovu prisutnost. Ide prema crnoj
plohi zida. To su vrata. Kamo vode?
Ne ekajui da joj misao odgovori, zahvati klju sto strsi iz brave. Pri tom
dodiru poraste nesto u njezinoj dusi. Cvrstim zaokretom okrene. Skljocanje brave
u toj pustosi medu jezovitim prikazama osjea kao struganje o poklopac lijesa.
Otkljuala je. Ceka. Sto e biti? Nista se ne javlja. Polagano otvara. Crna
zeljezna vrata stapaju se s tminom sto se ukazuje iza nj i) U tamu unese
svijeu. Trazi u zidinama prozor, otvor, Sto li? Prozori su zazidani. Okrutna
ruka izbrisala je ovdje sve sto bi moglo sluziti kao spas onima koje zloinac
dovodi u svoj prostorije iz kojih ljudi ne izlaze zivi. Tako su joj rekli. To
vise nisu prie.
Oajnim pogledom obazre se po okruglom prostoru. Nalazi se u kuli.
"Stube!- , klikne joj sva dusa kao da je to sloboda. Ali te stube vode dolje,
spustaju se u nepoznatu tamu. Ipak joj povlae sva utila. Stube je zovu, gotovo
se podmeu, pridizu, do njenih nogu.
Negdje mora biti kraj. A svagdje e biti bolje nego u onim odajama dvoru ili na
otoku gdje je ekaju Franceskovi zagrljaji. Pogled joj uhvati zeljezna vrata sto
ih je ostavila otvorena. jedan hip promislja i onda izvue klju iz vrata, gurne
ga s unutrasnje strane i zakljua. Opazi zasun. Drhtavom rukom ga gurne i osjea
neko spokojstvo.
Kamo se to zatvorila? Jednom rukom pokupi skutove haljine da ne suste stuba _
a drugom uzima svijenjak pa se spusta niza *stube pazei da svojim dahom ne
ugasi svijee. Silazi i silazi...
Nigdje hodnika. Ni pi / i i ni danjeg svjetla. Sto se dublje spusta niza stube,
to je tis /r biva sve hladniji, stijene deblje, zadah vlazniji, tezi. ("im
joj se da silazi u grob.
Zar ove stube vode ispod bedema dvora do morskog dna? Zar tamo eka smrt?
Gordana se zaustavi: "Tko ude u one odaje gore, ne folarl ziv." I uje kucanje
srca i zov duse:
"Kukavci se boje smrti. Smrt je spasenje na rubu zemaljskog zla. Smrt nije
kazna, smrt je oslobodenje i zlim i dobrim. Zle izbavlja i?, zloe, a dobre od
nepravde- Veliajni izbavitelju. Smrti! Cekam te! Hoemo li se susresti na tim
stubama ili pod njima? Svejedno. Tamo u dvoru eka oskrvnue, a ovdje istoa
smrtnog cjelova. Idemo."
Posla je brze, lagodnije, sranije i stupi na posljednju stubu. Pred njom uzani
hodnik kao neki prodor izmedu teskih zidina. Strop je nizak, gotovo joj dodirne
glavu. Pruzi svijenjak preda se pa ide do dna uskog hodnika.
Pred njom je pukla siroka tmina i nigdje joj nema kraja. Kamo vodi? Svejedno.
Onda ide sa svijeom u ruci kroz tamu kao svijetlea iskra u ponoru. Tmina je
pred njom, a ona se utaplja u njoj kao u tamnoj rijeci.
Uzdah, stenjanje. Sto je to?
Gordana stane. Slusa. Zuri. Uzdah je pao u mrak. Uzdah kao zamirui hroptaj. Jos
uvijek stoji na istom mjestu pored tmine bez kraja i eka. Neki glas pun oaja
dopre do nje.
Ona se obazre na sve strane. Ne vidi drugo no bezgraninu no. Netko zove:
- Beatrice!
Misli je bodre da je to samo ula od prevelikog uzbudenja. Tko bi u ovoj tmini
ovdje izgovarao ime njezine kraljice. Ne moze biti drugo nego da je vara sluh.
- Beatrice!
Silom zaustavi dah kako bi bolje ula ono Sto misli da samo uje.
- Beatrice! Gdje si Beatrice?
Krv joj sumi u usima, ziv stvor u ovoj pustosi na dnu morskih bedema dozivi je
to ime? Pode smjerom glasa. Nesto ledeno prolazi joj niz ramena. Ipak ide.
- Tu sam, Beatrice! Dodi.
Zacijelo je to glas stvora koji zivi, a ipak se ini da umire.
Ponovni poziv nevidljivog u tmini dade novi smjer njenim koracima. Posla je
ravno u tamu drzei pred sobom svijenjak.
A onda se zaustavi. Razabire obrise zida, slusa zveket lanca. Na zemlji sjedi
muskarac, obje su mu ruke zakovane za zid okovima. Lice upalo i obraslo dugom
bradom - Kosa je duga, mokra, zaprljana, slijepljena.
U onicama su vjede stisnute kao da su oi iscurile, ili ne mogu gledati
svijetlo.
- Beatrice, dosla si. Cuo sam susanj tvoje haljine. Napokon si tu! Ve sam
izgubio nadu.
Gordana je neodluna sto da odgovori tom stvoru iji joj glas zadire u dusu.
- Izbavit es me Beatrice. Zato si dosla? Prozbori. Neka ujem tvoj glas. Ne
vidim te. Davno se odvikla moja zjenica danu. Reci da si dosla da me oslobodis.
Gordana se sagne i prinese svijeu posve blizu k njemu. On je vise nalik na
zdrobljenu kaljuzu bijede nego na ovjeka.
- Skini okove, skini Beatrice. Kako sam dugo trebao dok se smeksalo tvoje srce.
Skini, Beatrice, okove.
- Covjee, ja nisam Beatrica.
Teska mrtva sutnja. Upale oi pokusavaju se otvoriti. Vjede
i trepavice drsu i opet se zatvaraju. Ona ukloni od njega svi
jenjak. . -, r. ._>.
- Ja sam dvoranka kraljice Beatrice. , v v; >.
10
Covjek olaksano uzdahne.
- Dakle poslala vas je? Napokon!
- S kim to govorim? - blago upita Gordana.
- S onim kojeg trazite... Muz sam Beatrice, Gian Battist Marzano! Vjenali su
nas u djetinjstvu.
Te rijei rastvaraju pred Gordaninom dusom sliku remet-skog samostana, malu
eliju Ivana Cesmikog koji joj pria o proslosti kraljice Beatrice. I pogleda
ovjeka na zemlji. Odora mu je plemika neko je oito bila skupocjena, a sad se
raspala.
- Vi ste mladi Marzano?
- Ne znam jesam li mlad. Ne znam koliko je mjeseci ili ljeta projurilo u ovoj
tami. Ne znam nista, jedino znam da je oko mene no i da sam zakovan dugo,
dugo...
- Otkad ste u toj tamnici?
- Od onog dana kad me moj ujak i tast Ferante bacio ovamo. Bio sam tada jos
dijete. Koliko je godina otkad me Ferante zatvorio?
- Petnaest godina u svemu!
- Petnaest! Onda sam jos mlad! Gospodo, je li vani sunce, je li dan? Zna li
Beatrica sto je ova tmina?
- Mozda zna.
- Dakle vas je poslala da me spasite? Ukrala je klju mojih okova kralju,
svojemu ocu? Na to sam ekao, kazete, petnaest godina. Zar je moja mladost
ocvala u tmini? I jesu li jos kose crne i lica rumena?
Duboka samilost prelije Gordanino lice. Sto da kaze ovom stvoru smotanom od
jada, sijedom mladiu.
- Govorite, g( ; i Ne vidim vam lice, ne podnosim svjetla, sakrijte svijeu,
odgovorite. Smilujte se. Vas glas je mekan. Je li vas ona poslala da me
izbavite?
- Kraljica i ne zna da sam ovdje. -.,.,
- Ne zna? Dakle ne nosite mi od nje spas?
- Nije me poslala ona. : .
I opet nastane teska duboka sutnja. Ispod raspale odore uzdizu se i padaju muske
prsi.
- Zasto su onda sisli ovamo? Zasto?
- Po svoj u i nesrei.
- Ne, vi me samo iskusavate. Hoete da ujete sto mislim o njoj. To ona hoe da
zna. Ih ne vjerujete da ste naisli na Giana Marzana Ima tamo u dalekoj tmini
ovih bedema i drugih, ali ja sam Gian Battist Marzano, ja sam onaj kojeg su
vjenali s Beatricom dok sam bio djeak.
- Kunem vam se na svoj spas da me nije poslala Beatrica. Zalutala sam o\j, i ne
slutei da je tamnica. Nisam slutila da tu ami mladi sto je neko bio zalog
pomirenja zaraenih strana.
Njegove se oi jos vise stisnu, a itavo se lice tako strahovito iskrivi kao da
su ga stavili na muila.
11
Ojaden propalom nadom u izbavljenje, on zajaukne:
- Zrtva sam bio. Ne krvava, ali to jezoviti ja. Zrtva toga mira koji je imao da
uvrsti vlast mojem krvniku Feranteu. Kako sam gorko plakao kad su mi u djeaku
ruku polozili njenu. Kao da sam ve tada uo okove. Stola kojom je sveenik
svezao nase ruke bila je okovi Ona se drzala ponosno kao da je znala da ima
vlast gaziti, samo gaziti. Ni kriva ni duzna zakopali me zivog u grob!
- To je uinio njezin otac, Ferante.
- Napuljski okrunjeni razbojnik.
- A zasto vas je tako strahovito kaznio?
- Da moze pokrasti moje imanje i da ne zatrazim Beatricu svoju zenu. Ja bih mu
je dao, rado prepustio, ali on je htio moje blago koje je ostalo iza mojeg oca i
zato me ovdje svezao.
- Zaplijenio je sve vase dobro?
- Pozvao me na dvor, ogrlio, iscjelivao i okonaio gore negdje u drugom katu u
raskosnim odajama, a odande vise nisam izisao.
- Ona nije pokusala da vam pomogne?
- Okrutnija je od samog oca. On ju je privikao da pije ljudsku krv, ali ona je
zena, pa ipak se njeno srce nije zgrozilo nad mojom sudbinom. I dok su moji
jecaji prodirali kroz kamene stropove, ona je tamo gore provodila zivot u sjaju,
raskosi i veselju. Plese tamo gore dok se ja, njezin rodak, vjenani drug,
savijam u najstrasnijem blatu zemaljskom, u grobnici slobode, u tamnici. Njeno
je srce od kamena kao i ove zidine.
- A vasa majka? Zar ona nije molila kralja milost?
- Ona je kraljeva Ijubovca. Za volju strasti zatoila je sina.
- Takva strahota je nemogua. To ste izmislili u svojoj mrznji na kralja.
- Ne, to je istina. I mojeg je oca utamniio, a moju majku uzeo na dvor i obasuo
je svim raskosima. I srce joj je ostalo nijemo na patnje oca i sina.
- Onda ne okrivljujte toliko Beatricu koja vam nije tako blizu kao majka.
- Nitko nema toliki upliv na kralja kao Beatrica. Ona mu je mezimica. Da je
prozborila rije ili stotinu, bila bi me oslobodila barem strahote ovog zatvora.
Bili bi me poslali na otok Ichi gdje bih imao dana i sunca. Kad bi govor ljudski
imao toliko kletvi da zaspem itavu zemlju, jos ne bi bilo dostatno da prokunem
sve, a najvise Beatricu. A vi recite Beatrici, recite joj: kleo sam je i kunem.
Svaki kucaj srca, svaki dah moje duse kletva je britko naostrena, do smrti
krvava! Kleo sam je i kunem je. Ako se udala, ako se popela visoko, proklet joj
bio svaki korak, dah, zalogaj! Ne imala nikad, nikad sina. Nikad poroda! Zameo
joj se trag zauvijek! Propalo joj blago, bogatstvo, ast, sva srea! Sve sto
zeli, za im hlepi, pretvorilo joj se u zmije, u otrov, u jad, nevolju, i
dovijeka bila plijenom svih prokletstava zemlje i pakla.
12
Polulu daki, grozniavo ivuce njegove rijei Vlazne zidine nad njim sipaju
kaplje kao da plau nad strahotom njegove nesree.
Gordana slusa, prolaze je srsi. On je zapao u mrtvilo. Ona ga
upita:
- Iz ove tamnice nema izlaza?
- Meni nema.
- Onda ni meni?
- V ste zaluiali
- Bjezei od propasti svoje asti.
- Tko progoni \.i-.u ast?
- Kralj Ferante!
- Moj krvnik?
- I njegov sin Francesko!
- A Beatrica?
- Kraljica je na sjeveru u mojoj domovini. Poslala me na kraljevo vjenanje u
Napulj, a on me zeli uzeti.
- Poslala vas je ocu na vjenani dar? Gujo crna! Zivotinjo bestidna! Prokleto
joj bilo svako djelo, svaka osnova, svaki in. Prokleto! Sto puta prokleto!
Mislei ovog asa o svojem beznadnom polozaju. Gordana, ree odluno:
- Sad mi ne preostaje drugo nego ovdje umrijeti. Marzanova glava poiva na
stijeni o koju su mu zakovane ruke. Ne gleda. Vjede su mu namreskane i stisnute.
- Velite, da vas je Ferante odabrao za sebe? - upita on.
- Za sebe ili Franceska. Nesrea je moja jednako vrijedna da umrem. Ali ncvn da
se ubijem pred vama. Poi u negdje daleko u tminu A kad kralj dode ovamo i nade
me mrtvu, recite da me nikad niste vidjeli, jer bi se u bijesu bacio i na vas.
Ako ne dode sam, posku e za mnom svoja dva pouzdanika.
On pokusa da IKH j], otvori oi, jer je Gordana stavila svjetlo iza sebe.
- Osveta! Osveta! - hrapavo vie on. Glas mu zvui prijetei. Potresao je ruLu u
okovima i teski lanci mu zazveali.
- Osveta! Osveta! - ponavlja on i onda opet zapadne u
mrtvilo.
U velikoj dvorani nazdravljaju, piju, pjevaju. Na asove ne
"Jje se ni svirka gb/1 !,.,. Kr !, l e ran U- okruzen svojom djecom
sjedi uz kardinala Roderiga Borgiu. Obojici su Uca na-a, ozarena oi blistave.
*. vinom razotkriva se u vatrenim
. Drzl kristalnu asu pa nazdravlja navorodenom unuku.
Francesko sjedi blijed, razbuden u oekivanju Simona. Ispod nabreklih debelih
vjeda vire crne oi. Kad god se netko pojavi na vratima palae, on ga obuhvati
pogledom i uzalud trazi Simonovu bijelu odoru.
Opazi paza Stjepka u zlatnom brokatu. Instinktivno Francesko prati djeakove
korake kako ide k stolu gdje sjedi Aversa s pjesnikom Escole Strozzijem. Djeak
se nagne k starcu i nesto mu govori u uho.
Lice Stjepkovo je blijedo, a Francesko u tom bljedilu ita pritajenu stravu.
Zamalo se Aversa digne, povue za sobom pjesnika i sa Stjepkom se obojica
udaljuju od stola k palmi gdje stoje sami. Francesko im ne vidi lica, ali
kretnje pokazuju uzbudenje. O emu to govore? Zasto se Escole tako udno trgnuo?
Zasto je Stjepko tako prestrasen?
Francesko ne skida oiju s paza i Firentinaca. I pogleda svojeg oca. Veselje i
vino potpuno su ga omamili kao da je rodenje unuka rasplinulo sve o emu je jos
popodne s tolikom pomnjom snovao.
Francesko ustane, side s terase dolje, ravno k Firentincima. Stjepko obojicu
upozori na princa. Oni se obazru i poklone.
- O emu se dogovara slavni pjesnik jos slavnije Firence? - pita princ.
- Visosti, pjevam pjesmu tuzaljku astrologu - odgovori Escole Strozzi. -
Prevarile su ga zvijezde! Srea koju je uzivao za itavo vrijeme sveanosti
ostavila ga je jer sjeverne ljepotice bademastih oiju veeras nema.
- Zad nije sisla k veeri? - upita Francesko s naporom susprezui uzbudenje.
- Rekose da je oboljela. A to Aversu jako rastuzuje, jer mu je jos popodne
obeala da e sjediti uza nj. I Stjepko dijeli tu zalost kao da e sad
proplakati
Mali paz obori pogled k zemlji.
- Eto, osjea se usamljen - ree Aversa. - Nema gospodice Gordane ni gospodina
Damira. Oni su mu od svih najmiliji. Djeak je bez njih izgubljen.
- Poslali smo ga da potrazi mladog dvoranina, ali ga nigdje nije nasao -
naglasava firentinski pjesnik.
- Kamo je nestao?
- Vi se odvise zanimate za dvorske sluge. Ova tema nimalo ne pristaje razgovoru
s kraljevskim princeml - ree Francesko povrijedenim tonom.
- Oprostite, visosti - nakloni se Aversa - osjeali smo duznost da vam saopimo
o emu raspravljamo itavu veer, mi i svi ostali gosti.
- Ostali? Duhovitost i ast napuljskog dvora pala je vrlo nisko kad se gosti
brinu za nase sluge - i okrene im leda pa se uputi opet na terasu, sjedne na
svoje mjesto, neprestano pogleda-
vajui prema izlazu odakle je oekivao Simona.
Ipak je i dalje promatrao Aversu, Strozzi ja i Stjepka.
Sad je znao da se tamo govori o Gordani, a ta okolnost sve jae razbudujc njegov
nemir. Da se priblizi kralju i saopi mu odvise napadno zanimanje Firentinaca za
Gordanu? Ali opet odustane od nam j koja bi mu pomrsila raune. Sve je u njemu
titralo od isekh. da se uvue u Gordaninu odaju - odmah! Zasto da odgada svoj
as radosti do otoka kad se ona ne moze braniti, ne mo/e dozvati pomo, jer e
biti uspavana.
Spoznaja njene nemoi iskljuuje svaku opasnost da tkogod sto posumnja da se
ugrozi tajna koju mu je povjerila Beatrica.
"Ali Simonn r,d Gordana mozda nee ria uzme jelo?"
Cekao je, lao na vrata palae, a vrijeme prolazi.
"Odvise dugo nema Simona", pomisli on. "Zasto? Da mi barem javi ako se ustruava
uzeti veeru?"
"Povjeriti tu divnu djevojku Simonu, mladiu, tako lijepom, vatrenom koji je
njezin zemljak? Zar je nemogue da joj se on svidi?"
Kralj, njegov otac, nije o tom mislio. Kako bi se dvorjanin
usudio! A ona? Franci.^K nemirniji. Boravak kod stola gdje
je sve raspaljeno vine bude mu nepodnosljiv. I kad je pogleda
vao na vrata na koja su izlazili i ulazili u palau svi, samo ne Si-
mono, rasplamtile ae njegove slutnje da se tamo gore u drugom
katu nesto dogada.
Zed za Gordaninuin mladosu rada u njemu slike koje mu tjeraju krv u glavu. I to
ga va,nu t.:;HL mi stola. Ne ogledavsi se na kralja ni na koga drugog, krene u
palau.
Hitro prijede predvnr_ c ; i ;,r nji_ pa se uvue u uzani hodnik odakle vodi
usko stubiste. Tu je tiho i polumrano. Stade se uspinjali stepenicom.;
Drago mu je sto su puste i nigdje ne sastaje ni paza ni dvo-
ranina. Gotov, zadihan, stigne na drugi kat. Krene uskim hod
nikom desno i stigavsi do vrata odaje u kojoj je ostavio svoje
pouzdanike, u Ne uje razgovora, na stolu izmedu zdjela
i tanjura od \^, , tri vra. Jedna svijea u svijenjaku do
gorijeva, a druga jedva rasvjetljuje dio prostrane odaje. Uznemi
ren, obazre se po sobi.
Iz kuta se uju hrkar Pohiti u tamu sa svijenjakom u ruci i opazi na lezaju
BartuL Alberta kako napola sjedei spavaju. Bijesno udari nogom Alberta. Ovaj
odgovori buncajui.
Francesko ga pograbi za rame i strese tako da se dvoranin skotrljao na pod. To
jos vise rasplamti njegovu srdzbu pa stade udarati po Bartolu I On se probudi
od sna. Oba kraljeva pouzdanika, jedan na podu a drugi na lezaju. nesto buncaju
i napola se uizu.
- Zivine! - vikne on. - Zar ne vidite tko stoji pred vama, zar sam vas posla
spavati?
Alberto se polagano uspravi i stade teturati.
- Proklete hulje! Nalokali ste se vina. Jao vama! - vie Francesko.
Samo je Alberto osjetio sto znae prineve rijei dok je Bartol bio potpuno
smuen.
- Gdje je Simono? - zapita Francesko tresui Alberta. Ali on pada na zemlju.
Osjetivsi se nemoan prema obojici pijanih ljudi, Francesko pohiti prema drugoj
odaji i otvori.
Soba je mrana, osvijetljena jedino svijeom u njegovoj ruci. Prve korake upravi
prema stolu gdje je netaknuta Gordanina veera. Samo je zdjela s kolaima na
pola prazna. Posao je da je trazi, kad se odjednom spotakne o neko tijelo.
Spusti svijeu k zemlji i spazi Simona gdje lezi ispruzen. Udari ga nogama, ali
uzalud. On ne daje znaka budnosti. Sagne se k njemu i pogleda mu u lice. Mladi
spava mrtvim snom. I potri po sobi da nade Gordanu. Njoj ni traga. Ogleda se
kamo je mogla utei? Trgne zastor iza kojeg je nazrijevao vrata, ali tu je slika
uokvirena mramornim pozlaenim girlandama kao uvijek. Zadihan izade u drugu
odaju, postavi tamo svijenjak, istri na stube. Pozurio je dolje i stigao u
perivoj.
Zaglusna buka napuljskog gradanstva mijesa se s bunom zabavom u perivoju.
Glazbenici sviraju, a pjevai napinju svoja grla da nadviu buku kraljevskih
gostiju. Njegove oi traze kralja, a on raspojasan, plivajui u svojoj radosti i
opojen vinom, sjedi na elu stola. Njegova siroka ramena tresu se od smijeha i
sva tri njegova podbratka poskakuju. Iz oiju cure suze od smijeha. Netko je
izrekao salu koja je u kralja izazvala homerski smijeh. Pun uzbudenosti, pride
Francesko kralju pa mu postrance sapne na uho:
- Oe ona je pobjegla!
Velika glava okrene se k Francesku. Pogled se upre u mladia s izrazajem kao da
ga smatra ludim.
- O kome ti to buncas?
- Novorodeni ferarski vojvoda, vas unuk, razorio je najveu vasu osnovu.
Namrsteno kraljevo lice ostro se okrene k sinu:
- Vino nema logike.
- Mislim da sam jedini u ovom perivoju koji je potpuno svjestan sto govori. Ona
je utekla.
Omasno krupno kraljevo tijelo digne se naglo i lagano, a lice mu se smrai:
- Tko ti je to rekao?
- Bio sam gore. Vidio sam svojim oima. Bartclo i Alberto potpuno su pijani.
Simono lezr i spava, nemogue ga je probuditi, a njoj ni traga.
Kraljevo znojno i ozareno lice polako izgubi boju i ostrim brzim korakom side s
terase. Francesko ga slijedi.
Uspeli se u drugi kat. Kad su usli u prvu odaju, Bartolo i Alberto potpuno
pijani, natezu se i svadaju.
Spazivsi kralja, uzalud pokusavaju stajati uspravno. Kralj za-vie na njih
divljim povikom:
- avoli, gdje je djevojka koju sam vam dao na uvanje?
- Spava. Tamo spava - muca Alberto dok njegov drug nije mogao niz ta rei.
I pun nade kralj ude u drugu odaju. Francesko mu svijetli. Strahovitim bijesom
stane kralj udarati Simona, ali on se ne mie.
- Sto se tu dogodilo? - zaurla kralj.
- Cini se da ih je prevarila. Simono je uspavan, a ona je pobjegla.
- Kamo? Iz palae nije mogla. Vratari imaju zapovijed da je ne pustaju ako bi
pokusala izii. Za sve sam se pobrinuo.
- Pa ipak je nema!
- Idi, zovni dvorane neka odmah .dodu ovamo vratari. U najveoj uzbudenosti
Francesko dozivlje sluge. Uskoro se kraljevi vratari nadose pred svojim
gospodarem.
- Tko je izlazio ove veeri iz palae? - zagrmi kralj.
- Velianstvo, jos nitko nije izasao - odgovorise svi redom.
- Jedna je dvoranka za vrijeme gozbe pobjegla iz dvora.
- Velianstvu, ni zensko ni musko za vrijeme gozbe nije izlazilo iz palae.
Kraljeve grudi dizu se i spustaju pod brzim dahom. Debele pesnice stisnu!L se,
spremne na udarac.
- Pretra/it itav dvor! - vie kralj. - Sve odaje, sve kutove, do vuci te mi
smedokosu dvoranku princeze Izabele.
Kad su oni otisli da izvrse zapovijed, stade bjesomuno kleti i traziti
dvoranom. Vidjevsi da je sve uzalud, uzvikne:
- Sva e mi trojica to platiti glavama.
- Ipak to nee vratiti Gordanu. Sve je propalo.
- Nije propalo. Ne moze. Sto ja odluim, mora se izvrsiti. Ona se samo sakrila,
ali nije pobjegla, nema kamo bjezati. Iz moje palae mi bijega nikome. Nikad
nije bilo.
- Sad ipak ve znaju vratari da nesto hoemo s Gordanom. Moj kraljevski oe,
odvise ste se podali veselju nad rodenjem svojeg unuka i zaboravili ono sto je
vaznije. Eleonora ve ima dva sina.
- Nisam nista zaboravio - vikne kralj - povjerio sam je svojim najvjernijim
pouzdanicima.
- A St M u uinili? Pustili su je da pobjegne.
- Nala/ se u dvoru. Pronai u je, pa morao pretraziti sve od krova do dna
morskih bedema. Nije mogla nestati.
- Jasno je da je morala prijei odaju u kojoj su spavali vasi
pouzdanici. Ne vidim ovdje drugog izlaza - ree Francesko oba-
ziruci se. Kl
2 Cordana II
- Drugog izlaza? - opetuje kralj i pogleda zastor na limenoj sipki. Polagano
pode onamo, digne sag i dotakne se slike sto je uinila nevidljiva vrata. Ali
bila su zatvorena.
- Kroz ovu stijenu nije izasla - primijeti Francesko ne znajui sto je tamo.
- Ne, ovuda nije mogla izii. Nikako.
- Zar se Bartolo i Alberto esto opijaju? - zapita Francesko.
- Lakomi su na vino, ali jos se nikad nisu toliko poigrali svojom glavom da bi
se opili kad sam im povjerio kakvu zapovijed.
- Sve mi se ini da je Gordanina lukavost natkrilila sve nas.
- Lukavost velis? - raspali se kralj. - Lukavost neke cure da svlada moju slavnu
lukavstinu?
Sva su se tri vratara vratila najavivsi kralju:
- Velianstvo, nigdje je nismo nasli. Nitko je nije vidio. Ni straza sto stoji
nepomino na stubama i na svim "lfl**T* iz dvora. Nije izasla.
- Jesi li uo Francesko? Nije mogla izii
Onda se kralj okrene vratarima i nalozi im: ** - Dozovite mi mojeg
Sicilijanca. Smjesta!
Raspaljen i uzaren vinom, see kralj po sagu pored uspavanog Simona neprestano
brisui znoj. Oi mu sijevaju bjesnilom. Pod naboranim elom skupljaju se
osvetnike osnove.
A dotle Francesko stoji postrance porazen zbog svoje nemoi, prestrasen u
oekivanju sloma svih. nada svoje sestre Beatrice. Misli samo o pozivu koji ima
izvrsiti njegova mlada strast.
Napokon stigne kraljev dvorski mestar Sicilijanac.
- Pazi sto ti sada nalazem: treba da se istrazi itav dvor od gore do bedema.
Sve. Svaka odaja, svaki kut, gdje god bi se mogao sklonuti zivi stvor.
- Koga da trazim, velianstvo? - upita kraljev pouzdanik.
- Smedokosu dvoranku kralja Matije. Poinila je teski pre-stupak i zbog toga
nije smjela ostaviti ovu dvoranu, a ona se usudila prkositi kralju i negdje se
sakrila. Ali pazite da je do vuete zivu i neozlijedenu.
- Ako je u ovim zidinama, velianstvo, dovest u je - naglasi dvorski mestar pa
se udalji, a Francesko pristupi svojem ocu:
- Dopustite, oe, da vas neega sjetim: nije li se ona mogla sresti s Damirom,
mladim dvoraninom princa Ivana? Ferante pogleda sina:
- Gdje? Kada? Budalasto pitanje!
- Damir je uo sto smo govorili. Ako se mogao uvui k njoj u ovu odaju, onda je
taj neuveno smjeli mladi poduzeo sve da Gordanu ukloni, makar kamo.
18
- Sasvim je iskljueno da bi se s njom sreo. On je duboko
dolje u tamnici, ve sam ti rekao.
- Zar je put iz tamnice do ove odaje sasvim nemogu? Kraljev pogled ponovo zapne
o zastor na nevidljivim vratima.
- Nije, ali D;HM je svezan i baen u tamnicu. _ Pred vasim oima? - upita
Francesko. Pitanje kao c je kralja iznenadilo.
- Upravo kad sam sudio Damiru, ti si mi slao Alberta s
porukom da je Gordana odluno otklonila poi na ladu i puto
vati. To me tako zapanjilo da sam ostavio Damira brizi Alberta
i Bartola i posao dolje k tebi da ujem sto je. Onda mi je bilo
najpree Gordanu duji u ovu odaju kako bismo je bez ikak
vih sumnja uspavanu otpremili na ladu. Sve je islo najljepsim
tokom.
- Kad ste htjeli svrsiti s Damirom, zahvatila vas je malo odvise radost nad
novorodenim unukom pa ste zaboravih* i Damira!
- Ne izreci jos jednom tu rije! - plane kralj. - Povjerio sam ga Bartolu i
Alln: a oni su uvijek najtonije izvrsili mnogo vee zapovijedi nego sto je bila
ova. Mnogo vaznije, velim. Zar sam mozda imao ustaviti r__,- i gozbu zbog toga
mladia koji je ionako svezan i bespomoan na dnu tamnice?
- Danas su vas Bartolo i > izdali, nisu uvah* Gordanu.
Bilo bi mozda dobro izvidjeti jesu li izvrsili vasu prvu zapovijed
i doista Damira odveli n tamnicu.
- Glupost! - ree kralj - Kad sam im povjerio tog lupeza, bili su jos posve
trijezni i vjerujem da su potpuno izvrsili moju zapovijed, a to sto su uinili
sada, posljedica je gozbe. Citav je Napulj omamljen vinom. Gordanu e mi ova
dvojica platiti glavom i ako je nademo. Ali Damira su sigurno zatvorili.
- Mislite, oe, da se ne bi dali potkupiti od njega ako im je mozda ponudio
bogatu nagradu?
Mrki kraljev pogled zapilji se u sliku u okviru pozlaenog mramora. I zaas ree
svojem sinu:
- Izidi u drugu odaju i priekaj dok ne dodem.
Nesto zauden, Francesko poslusa svojeg oca. Kralj uzme
svijenjak, pohiti iza zastora, i prstima po zlatnim listiima
girlanda i otvori vrata. Usao jt polagano ne ogledavsi se na sabla
sne prijatelje i krene ravno k zeljeznim vratima sto vode u tamni
cu.
Ali klju nije u bravi. To ga nimalo ne zabrine, pa se vrati pode u prednju
odaju gdje eka Francesko, a njegovi pouzdanici
su napola svjesni svojeg tcsK-. ;,, .1 ,,,/aja.
berta.
Pijani ljudi buncaju-
- Velianstvo, k-k-k-lju-k-k-klju - tamo je.
** tamnice? *~ "Pita I"*alJ Bartola Al-
X - Nema ga u vratima - zavie kralj i udari Alberta tako 4fc se je srusio.
- Francesko, pretrazi im dzepove, bit e da su klju spremili. "-" Princ se
pozuri i pretrazi obojicu, ali ne nade nista.
- Gdje je klju od tamnice? - upita kralj, izvue ma i zamahne na Bartola.
Smrtni strah baci ovjeka na koljena. Slijedei drse i sklapa ruke. Uzas od
smrti potrese ga:
- Ostao je u bravi kao uvijek. ,*".-.*."*--
- Gdje je dvoranin Damir? > :
- Odnijeli smo - ga - u - tamnicu.
- A kad ste izasli, kamo ste stavili klju? .-."----
- Ostavili smo ga u bravi - k - kao - uvijek.
Kralj se naas zamisli. Osjeao se u neprilici. Ne zeli Fran-ceska povesti sobom
u dvoranu "svojih prijatelja" nee da on to vidi, a ova su dvojica pijana. Opet
se vrati sam.
Ponovno se Ferante nade pred zeljeznim vratima i pomno ih stade ogledavati.
Konano zaviri u siroku kljuanicu. Prinosei svjetlo u tamnu rupu, dugo je
gledao i promatrao.
Nakon dugog razmisljanja ostavi "dvoranu svojih prijatelja" i potrazi Franceska.
Stavivsi svijenjak na stol, kralj ree sumnjiavo:
- ini mi se da je klju s one strane brave.
- Kako bi to moglo biti? - zaudi se Francesko.
- To bas nikako ne mogu odgonetnuti, a niti se moze tono pogledati brava.
- Pa to je lako ustanoviti Pozvat u kraljevskog majstora bravara.
- Kasnije - otkloni kralj Franceskovu ponudu.
- Zasto odugovlaiti, kralju? - nestrpljivo odgovori napulj-ski princ.
- Jer ne zelim da mi nepozvani ulaze u moje odaje.
- Drugog ulaza u1 tamnicu nema?
- Ima - ree kralj mirno - i bas zato nije potrebno da zovem bravara. Gordana se
nije mogla nigdje drugdje sakriti nego u kakvu odaju na dvoru.
- Mene neprestano obilazi slutnja da se nesto dogodilo iza nasih leda, bas tamo
s tim mladiem i da je on jedini skrivio Gordanin nestanak. Tko zna nisu li u
vezi s njim i oni dolje.
- Tko "oni dolje"?
- Promatrao sam Gordaninog paza Stjepka kako je uplasen izasao iz palae. Nesto
je saptao Firentincu Aversi i onda se po-vukose s Escolom Strozzijem u perivoj.
Kad sam pristupio k njima, udno su naglasavali da su nestali Damir i Gordana i
da o tome govore ve svi glasovi.
Uto se pojavi Sicilijanac i navijesti:
- Velianstvo, dolje nismo nasli nikoga, a sada u pretraziti ovaj kat
__ Upamti, danas mozes zasluziti milost kakve nisi imao pri* like nikad dosad
zasluziti.
_ Ako je u dvoru, nee mi izbjei.
- A onu dvojicu pijanih svezi odmah! Hou da ih vidim sapete.
I Sicilijanac naredi vojnicima da svezu Bartola i Alberta. Tada ga kralj zovne u
drugu odaju pa isto tako dade svezati Simona koji je jos spavao.
Kad je bilo sve svrseno, Ferante sa svima ostavi odaje, zakljua ih i spremi
klju u svoju koznatu mosnju.
Na stubama susretne Sicilijanca koji je prolazio koridorom pa mu tiho nalozi:
- Pozvat es gore u moju odaju Firentince: astrologa Aversu i pjesnika
Strozzija, zajedno s pazem princeze Izabele Stjepkom. Reci da ilr molim za n
k..liko rijei, a onda ih zakljuaj da to i ne opaze. Razumijes Hou da ih
zakljuas kako ne bi mogli izii. To je moja zapovijed!
- Razumijem - i odmah se spusti niza stube da izvrsi zapovijed, a Francesko e
tiho kralju:
- Bcatrica mi je strogo nalozila da radimo tako kako nitko ne bi posumnjao da
smo vi ili ja imali udjela u Gordaninu nestanku. A koliko njih sada ve zna da
je vi trazite.
- Ako Firentind i taj paz nesto znaju, nee izii iz ove palae. A ona nije
mogla pobjei ispod ovog krova. Nastat e, dakle, jedino ta promjena u nasoj
osnovi da neemo spomenuti Simona, nego emo rei da je pobjegla s tim mladim
dvoraninom Damirom. A svejedno je ako umre jos pet ili deset ljudi za naseg
nasljednika na sjeveru.
OSVETA U OKOVIMA...
U mrtvoj tmini tamnice pala je rije "osveta" iz usta sijedog, au mladog Marzana
kao tlapnja beznadne duse. Dok je on izustiv-si i nekoliko puta tu jednu rije
opet zapao u mrtvilo, Gordana je ooraunavala sa svojom sudbinom. Uoivsi da je
put u zivot vodi samo kroz Franceskov naruaj, odabere najkrai put u smrt.
^luila Je to hladno i mirno. Osjea da je sve u njoj utihnulo. eren da hladn l
u oko lJ J^oJ spasiteljici koja
Uzme svijeu pa krene.
-- Gospodo! Kamo idete! - oglasi se Marzano.
Ve vam rekoh kamo - odvrati ona i ne obazre se.
-e - U smrt? Dodite blize!
- Cemu da produzujem svoj put? -< -.
- Nesto vam imam rei sto ni pustoS tamnice ne smij" uti.
Okrene se prema uzniku, sagne glavu pa odvrati:
- Ne biste mogli rei nista sto bi me sada zanimalo.
- Ipak! - i pruzi glavu prema njoj. - Ako morate umrijeti, a vi se prije
osvetite - sapu njegove usne. - Osvetite! Ja, sto pred vama lezim zakovan o
bedeme, sada sam jai od Ferantea, od njegove volje, snage i moi. Od svega je
jaa moja osveta.
Ova rije kao da se pretvorila u olovo i lezi u mraku tamnice kao teska
prijetnja.
- Primakne uho blize k meni - prosape Marzano. j Kad se posve sagnula,
prozbori on nekim drhtavim veseljem: . - Kralj Ferante trazit e vas kao
pomaman, rekoste? J - Vjerojatno kad me je s tolikom opreznosu uhvatio u
stupicu da me otpremi na otok sa svojim sinom. , Dok je govorila, u okovanom
mladiu osjeti hroptavi smijeh.
- Dobro je to. Od bozanstva poslano. Ali jos je netko u ovoj tamnici tko vrijedi
kralju itavo blago. Dovukli su ga Bartolo i Alberto, moji tamniari. U ovoj se
tami ne moze opredijeliti vrijeme, ali mislim da je to bilo danas, ili juer,
mozda malo prije.
- Oni su bili ovdje?
- Obojica! Tamo negdje. Zamijetio sam ih po glasu. Vid mi je oslabio ali moj
sluh i vidi i uje. Bilo je to upravo tamo desno. Moj sluh tono mjeri smjer. Po
njihovu razgovoru razabrao sam da kralj zeli od nekog ovjeka saznati neku tajnu
do koje mu je mnogo stalo. Kraljevi su pouzdanici vrlo oprezno postupah* s tim
ovjekom, razrabrao sam jasno da bi ih glave stajalo kad taj muskarac ne bi
dospio ziv u ruke kralju!
- A taj je ovdje u tamnici?
- Da, ovdje su ga ostavili i otisli. Odlazei, govorili su, i ja sam iz njihova
razgovora razabrao da e mu tajnu izmamiti mu-ilima. Negdje je prisluskivao
kraljevu dogovaranju i nekome povjerio kraljevu osnovu. Bit e da se kralj jako
boji da neka njegova osnova ne izade na svjetlo.
- Prisluskivao je kraljevskom razgovoru?
- U asu kad sam to slusao, nista drugo nisam zelio, nego da moj krvnik nikad ne
sazna ono sto tako vrue zeli, a to e mu sigurno pobrkati njegove osnove. No,
ja sam zakovan, a vaseruke su slobodne. Sto ne mogu ja, mozete uiniti vi.
- Da mu pomognem utei u smrt? Dobro. Gdje je?
- Potrazite ga i oslobodite spona jer su ga vrsto vezali da ne bi mogao sam
sebi oduzeti zivot.
- Razjasnite mi gdje se nalazi.
- Podite meni nasuprot ravno. Tu je zid. Uza nj koraajte neprestano desno, tamo
su ga negdje polozili.
22
__ Idem. Treba da umremo prije nego sto dodu muitelji i oskvrnitelji-
Gordana pode svijetlei. Zraka svijee prodire kroz gustu tminu i otkriva crne,
mokre i pljesnive zidine. Zalazi u dubinu kroz teski mrak.
Ide sveudilj postojano i odvazno i zaokree sve dublje u sirinu. Osvjetljuje zr
i spazi obrise ljudskog tijela. Pobrza.
Pred njenim nogama lezi ovjek vrsto svezan od vrata do
nogu uzetom, gotov kao bespomono i jadno dijete. Sagne
se k njemu i stavi svijenjak na zemlju. Pridigne mu glavu, bulji
u lice ije su joj toliko poznate, pa ipak, potpuno su pro
mijenjene, iskrivlji
- Damire! - zovne ona.
Njegove crne velike oi ukoeno pilje u nju.
- Gordana! C "t__
- Sutite, odm j u vas osloboditi spona, nisam goloruka.
Spusti mu brzo glavu, raskopa svoj ogrta, izvue ispod modre haljine i toka
noz i stade rezati uzeta s mladieva tijela.
Trenutak je ostao kao polomljen, a onda se digne kao metak iz topa.
- Dodite brzo! - i uzme svijenjak da ga ne bi prevrnuo. - Slijedite me.
- Moram prije znati ne izvrgavate li sebe opasnosti.
- Mi smo oboje na pragu smrti. Ne govorite. Slijedite me. Istim putem kuju
je dosla opet se vrati. Iz tmine je ula hroptavi glas Marzana. Odazvala mu se
tiho i posla prema njemu.
- Je li tu taj ovjek? - upita tiho okovani uznik.
- Da, ovdje
- Je li star i i ".^iP
- Vrlo je mh i dvoranin je sina mojeg kralja, princa Ivtna,
kojemu je kralj I era: t smrtni neprijatelj.
- Kako je divna n osveta - uzdahne Marzano.
- Tko je to? Sto s njim? - upita Damir djevojku, ali
ona mahne rukom da Juti i slusa pitanja.
- Recite, mladii sto kralj hoe saznati od vas?
- Znam njegovu namjeru s ovom gospodicom i rekoh: nekome sam je kazao, fe od
toga kralj strepi.
- Neka se i?< bjesni, grize sam sebe i sve one koji mu pomazu u njejzovii
- Nista tu . od mene uti - veli Damir.
Dosta prekine Gordana Damira - vrijeme prolazi, a kralj e opazili moj
bijeg.
- Neka s,,i,-,, nejja vas trazi. Neka lamata neka tue,
razbija, razara $ape Marzano.
- Nade li n tivu, njegova e se srdzba pretvoriti u radost.
- Samo u osvetu. Budite mirni i ujte.
Drzei sveudilj Gordanu za ruku, Damlr je povue natrag.
- Sto jos ekamo?
- Moju osvetu - tiho e zakovani uznik. - Dodite blize i ujte. Moj otac vojvoda
Marzano amio je ovdje prije mene, a onda sa mnom zajedno. Jednog dana nalozi mi
krvnik Ferante da pred njegovim oima stavim na muke svojeg oca.
- Strahote! - strese se Gordana od tih rijei.
- I tog sam dana, najstrasnijeg u mojem zivotu, mogao ukrasti u muilistu orude.
- Orude? - opetuje Damir priblizavajui se Marzanu.
- Orude kojim sam se nakanio osvetiti napuljskom kralju, mojem ujaku i tastu.
- Niste imali snage, a sad trazite od mene ili ovog mladia da mi to uinimo?
- Od vas trazim da ujete sto u rei: nou kad su svi uznici spavali i moj otac
s njima, uspeo sam se gore u kulu na uzani prozor s debelim resetkama.
Te rijei trgnuse Damira i Gordanu i oboje se nagnu k uzniku pijui s njegovih
usana svaku rije.
- Ne znam koliko je tjedana proslo, a mozda i mjeseci dok sam kruto zeljezo
napokon raspilio i odrijesio resetke.
- A onda?
- Oprezno sam ih prislonio da nitko nista ne opazi. Tamo je gusta tmina, a
prozor visoko gore na utvrdi u tami.
- Sto ste tada uradili? - upita Damir.
- Odluio sam kako bih sebe oslobodio strahovitog asa da budem ocu muitelj.
Cujete li?
- Dakle vas otac nije umro u tamnici? - zapita Gordana.
- Onoga dana kad sam jadnog oca htio da uspnem na prozor, iznenada je umro.
Nasao sam ga mrtva u asu kad je Ferante sisao da se nasladuje nasim mukama i
okrivi mene da sam zagusio oca kako bih ga spasio muka. Zato me zakovao ovako
uza zid cerei se u jadu sto je lisen grozovite naslade u mukama mojega oca.
- A gdje je vasih okova klju? - upita Damir Zivo.
- Uzeo ga je kralj sobom. Uzeo ga je da me nikada nitko vise ne moze
razrijesiti.
Damirova ruka uhvati na stijeni okove i prodrma ih.
- Moj mladiu, moji su okovi zabijen! u debeli zid i uzalud trosite snagu. Ja
zivim ovako zakovan, zivim ekajui da jednoga dana gledam svojim oima kaznu
koja mora stii mojega krvnika. A ona e stii, ona mora stii jos za mojega
zivota. Cujte, gospodice! Od onog dana jos nitko nije opazio da su resetke gore
na prozoru samo prislonjene.
Svijenjak zadrhti u Gordaninim rukama, a Damir dahne tako glasno da je uznik
okrenuo prema njemu glavu:
- Osjeate mladiu, sto mislim?
24
_ I osjeam i slutim!
- Znate li plivati, gospodice?
- Na to sam mislila od prvog asa gore, ali su prozori "
kovani zelje/ruti sipkama.
- To je vrlo visoko.
- Ne marim jer umijem skakati u vodi s najvee visine - uskliknc Goi u nadi da
e se moi spasiti - ili u se razbiti
- Dignu je na ramena. Na zidu sam izbio rupu gdje viri kamen za uporiste.
- A na prozoru?
- Tamo je lako. Resetku valja povui i odanle skoiti preko kule u more To je
moja osveta - ree Marzano. - Popnite se gore, gospodice, i bacite se u valove.
Navijestite svijetu i ljudstvu i svakome koga sretnete da ovdje zakovan ami
Marzano kojega je kralj Ferante vjenao sa svojom keri Beatricom, a onda
utamniio oca i sina da moze razbojniki oteti moju imovinu. Recite Beatrici da
ovd i proklinjem Aragonce, njihovo prijestolje i nju. Ne imala nikada poroda ni
nasljednika.
- I nema ga! - upadne Damir.
- Uslisana je kletva moja i moga oca - zahrope onaj u okovima i stade se
ludaki smijati. - Hvala vam, mladiu. Zednom ste pruzili kap vode.
- Gdje je t; prozor, dobri prijatelju? - pita Damir Marzana uhvativsi ga za iv
- Podite li drzite se ravno zida sve dalje lijevo, dok ne opazite visok gore
resetke.
- Ako nadem krivi prozor?
- Ne. Samu je jedan jedini.
Gordana pristupi k uzniku i stavi mu ruku na rame:
- Nikad vas neu zaboraviti. I ako ne ostanem na dnu mora, tad znajte pokusat u
sve kako bih vas spasila iz ove tamnice.
- Morao bi se srusiti Napulj da uzmognem nai slobodu. Zakovani Marzano trgne se
i pokrene glavu ustranu.
- Sto je? - zapitaju Damir i Gordana istodobno.
- U ovoj se tmini moj sluh istanao. Negdje ujem stropot Pozurite se. Nek moja
osveta bude izvrsena.
Damir pogra svijenjak i oboje podu smjerom koji im je
oznaio Marzano
Gotovo su trali uza zid sutei. Cinilo im se zidu nema kraja, a gore ne zapaza
bas nista do tamne visine. Uspnu se nekim stubama.
- Ostanite. Gordana, i drzite svjetlo. Ja u gore. Mladi uf u tminu.
- \rvi Ev g ~ 5ape on> Pa onda stade istrazivati kameni zid! tu je izdubeno
uporiste sto ga je Marzano pripremio
- Hou da me slijedite! - naglasi ona. - Vasa bi majka svi-snula, a princ Ivan
nikad mi ne bi oprostio.
Damir istrazuje prostor ispod prozora.
Gordana stade brzo skidati ogrta, gotovo razdere sa sebe haljinu i ostane u
odori za maevanje.
On je kao u ludilu uhvati za ruku, povue uza zid i sagne se do njenih nogu.
- Uprite desnu pa onda lijevu nogu meni o ramena, vrsto se drzite, polagano u
vas dizati.
On drse ekajui njenu objavu da je resetka popustila. Ona upre jos jae.
Resetka se pomakne.
- Prolaz je slobodan. Vidim more, mjeseina ga rasvjetljuje
- sapne ona drhtavim glasom.
Iz dubine tamnice dopru do njega neki glasovi. Malo se obazre i spazi negdje u
dubini jako svjetlo.
- Brzo, Gordana, netko je usao u tamnicu. Ja u vas slijediti.
S bakljom u ruci tamniari traze uznika. Ferante i Francesko
idu za njima. ->-;
- Vidite, oe, rekao sam vam - spoitava Francesko -
Bartolo i Alberto dali su se potkupiti l nisu ga zatvorili. -_, ....
- Suti - Ijutito e kralj. - Mora biti ovdje! - Mof$l
- i nastavi put kroz tminu osvijetljenu bakljom. ,.,/
Najednom se tamniar sagne i uzvikne:
- Kraljevsko velianstvo, jao! Izrezana uzad!
- Glupane,, ne moze iz tamnice nikuda - vie kralj, a njegovo uzbudenje otkriva
se glasnim dahtanjem. - Idem svom prijatelju Marzanu - i zarezi kao razdrazeno
pseto pa krene kroz tminu dok ostali pohitaju za njim.
Baklja u tamniarevim rukama osvijetli kraljeva uznika. Glava mu je naslonjena
kao da spava. Ferante ga udari nogom. On jaukne.
- Govori! Tko je prerezao uze mojem utamnieniku? Govori ili u te ziva ispei!
- Moj kraljevski taste!
- Nisam tvoj tast - i udari ga ponovo nogom tolikom zestinom da tijelo mladog
Marzana tresne o stijenu.
- Htio bih da te ubijem, ali ja ne ubijam svoje izdajnike. Vise volim da se u
mukama provlae do groba.
Nad okovanim uznikom baklja i Franceskova saka, a Feran-teove stisnute pesnice
podmetnute njegovu vratu:
- Ugusit u te polagano, izrezati na komade, govori! -
Okovani uziva u osveti i sape: -P.iiittf!
- Spavao sam i u snu sam uo neke glasove. --*-- s
- Ipak - i kralj se sagne posve biku k njemu - HJi SU
bili glasovi? ,, ..? V
- Jesi li uo zenski glas? - pita Francesko. , , - t^,iv
- Muske sam glasove uo. "
26
_ Govorili su? Sto? O emu?
_ Ne bih nionao u-;,vr <jiti tla sam razabrao rijei. Razbudeni
polupijani kralj primakne se posve Marzanu i pone umiljatim glasom:
_ GianeJ Reci mi sve sto znas. Moja kraljevska rije: razrijesit u te okova!
- Za toliku milost pokusat u da se sjetim.
- Sjeti se, dobit es peenja.
- Imate uza se klju mojih okova?
- Da, tu su. Cujes li? Nosim uvijek uza se kljueve okova svojih dragih i milih
da mogu k njima kad me spopadne zelja. Eto, ve ti razrjesu --; desnicu.
Lice uznikovo : se trzati u olaksanju. Uzdahne kad mu je
ruka pala niz usnhi tijelo. *-"_**
- Jesi li se dosjetio? - pita kralj. ^;>
- Dosjetio sam se i uo sve. "*""-
- Brzo! - zakrijesti Ferante.
- Objasnit u vam sve, razrijesite mi i lijevicu. Samo da naas osjetim vasu
nagradu!
- Ne oklij. oe! On nam moze otkriti gdje je bjegu-
nica. Ono sto c; zna koristit e Beatrici i vama. O tome ovisi
Beatriina i vas - vlast na sjeveru.
Na te rijei Marzano se lecne, ali uzbudeni otac i sin to ne opaze. Marzano
odmah zatim osjeti slobodne ruke, ali kad su pale niz tjelo, jaukne od bola.
- Govori sad ili u te staviti ziva u oganj - zaprijeti kralj.
- Milost, sve u rei. Bartolo i Alberto su razgovarali da su nekog donijeli
ovamo i s njim su govorili o zlatnicima koje e dobiti Bartolo i Alberto kad
razrezu uze kraljevu uzniku.
- Nisam li rekao oe? - usklikne Francesko.
- I sto jos? Sto su jos govorili?
- O nekoj djevojci za koju je taj trei obeavao itavo blago. Ferante drhti a
Francesko prigovara:
- Zato su se opili da vas zavaraju, oe, a Smiona su uspavali da nista ne \: L!
i i ne uje.
- Da - potvi i i Marzano - i o tome su govorili da e nekoga
uspavati jer im smeta.
- A djevojka? Kamo su je sakrili?
~7 O tome nisu govorili, samo saru razabrao da e joj pomoi pri bijegu iz odaje
u koju je zatvorena negdje gore. Kraljevski moj ujae, onaj trei ponudio im je
sto zlatnika i jos drugu stotinu kad djevojku spase.
- Brzo! Idemo gore, oe - skoi Francesko.
- Uronit u ih u led da se otrijezne i kazu kamo je bjezala. Citav Napulj bit e
opkoljen mojim vojnicima. Nad svim glavama proglasit u smrt tko skloni
djevojku.
Opet se javi Marzano.
- Bartolo je mnogo puta naglasio da djevojku vasa ruka nee dosei ako ne
otkrijete bijeg prije ponoi.
- Ve su dva sata poslije ponoi! - vikne Francesko. -
Prekasno je!
- U mojem kraljevstvu ne postoji rije prekasno. Tamniaru, neka zatrube straze,
neka se saberu svi vojnici! Smjesta!
IZMEU ZIVOTA I SMRTI
U dubini tamnice stoji Damu* stisnut k zidu. Napetih zivaca i svom snagom vida
prati krivudanje baklja u mraku. Hvata ga grozniava jeza ako Gordanu zatee
kralj.
Gordana je gore na otvorenim resetkama napokon ugledala komadi otvorenog
prostora u svijet. Ali izmedu nje i onoga dolje drhti grozniava misao: s
prozora gleda izbeene bedeme koji prijete njenoj glavi da u padu bude
razmrskana. Dolje na obali druga opasnost. Ako je opaze ribari ili svjetina,
past e u ruke kraljevim ljudima. Ali mirno i brzo odlui: ako skokom ne razbije
glavu, onda morske dubine nude zastitu njenoj asti zauvijek.
U amcu kraljevski ribari vuku mrezu. Onda se naglo zaustave pred udnom slikom.
- Sto je ono tamo gore?
- Kao da na kraljevskoj palai nema vise tamnikih resetaka?
Ribari upru poglede u mrane zidine kraljevske palae. Onda se obojica trgnu da
se amac pod njima zanjihao. Iz praznog prostora na kuli, izbeenog iznad
bedema, spaze u zraku tijelo kako strmoglave juri u more. Po mjeseini rasprsi
se duga kosa.
- Zena! - krikne jedan od ribara.
Skamenjeni i zabezeknuti ne mogu izustiti vise ni rijei. Osjeaju kao da su
pogodeni mecima i onda se spuste u amac sapui od straha:
v - Suti! Nista nismo vidjeli - primijeti stariji. - Nestala je jadnica.
Progutalo je more.
Opet se zagledaju u povrsinu mora koja se smirivala. Pro-dose drhtavi asovi
jeze.
- Pazi, nesto je tamo.
- Tako mi moje mreze, iz mora viri glava. ""V -- Zena pliva - primijeti mladi
ribar. l " - Moramo joj pomoi. Mozda je utekla starom Feranteu.
- Iz obijesti se nitko ne baca s tolike strmine. Nesto se tamo iza onih zidina
dogodilo - i uhvatise vesla.
28
_ Pazi, gledaj. Jos netko skae.
Pred njihovim oima pljusne jos jedno tijelo u mirnu puinu. Zapanjeni zure u
more, pa opet u smrtonosnu visinu iz koje su as prije vidjeli -..kn zive ljude.
Zamalo se na povrsini pojavi i druga glava. To ih ponuka da prihvate vesla i
krenu prema plivaima.
Kad su te priblizili, Gordana se uhvati za amac. Ribari je izvuku iz vode Za
njom slijedi Damir. Oboje sjede u amcu i ne vele nista. Ribari ih pozorno
promatraju da po odorama prosude njihov poloze Razabrati su djevojku u bojnoj
odori, a mladia u haljini plemk skinu kape.
- Vase milosti nisu dobrovoljno skakale iz palae? - pita stariji ribar. - To
jos nikad nismo vidjeli.
Malo as. tisina, onda progovori Gordana:
- Vi stc kraljevski ribari?
- Jesm< i. Ako vas progone, mi emo vam pomoi Recite kamo da vas sklonemo?
- Tamu na obalu gradanima.
- Onda e to saznati cijeli grad.
Mjesec se pomakne iza oblaka i osvijetli Gordanino Ue. Stariji se zagleda u nju
i primijeti:
- Niste li vi pobjednica s juerasnjih bojnih igara?
- Da, ja si u i
- Onda idemo tamo gdje se gradani zabavljaju. Tu se ne smijemo zadrzati Mogle bi
vas opaziti kraljevske straze, a onda vam nema spasa.
Odmical su sve dalje. Gordana zuri istrazujui neprestano rasvijetljenu
kraljevsku palau i pomisli: "Jos uvijek postoji morsko dno!"
Ne brini - se vise za odrijesenog Marzana, iz tamnice je kralj Ferante po h sa
svojim sinom istim smjerom kojim je krenuo tamniar da izvrsi kraljevsku
zapovijed.
Zurei se k vratima tamnice, kralj upozori sina:
- Sad razumijem zasto je klju iznutra u bravi. To su uinili Bartolo i Alberto
da prikriju izdaju.
- Ali kamo su izveli Gordanu i Damira?
- Da! To 11 udno - zaustavi se najednom kralj.
- Dakle, i tamniar je morao biti s njima u veri. Inae je nemogue - naglasava
Francesko, ali Marzano nije nista o tome govorio.
- Slijep je i ne vidi pri svjetlu. Cuo je muske glasove. Bez tamniara nisu n
izvesti svoju izdaju.
- Sve u ili sasjei na komade - prijeti kralj i hvata se za glavu.
- Sto e sada biti iz svega toga? - jadikuje Francesko. - Taj novorodeni
ferarski vojvoda razorio je svu Beatriinu nadu.
Ferante se zaustavi bijesno i stisne pesti kao da bi htio udariti Franceska:
- Na mojoj zemlji? U mojem kraljevstvu da se razori Bea-
triina nada? Ne govori takve budalastine. Dodi. ,
S visine kule zaustavi ih glas:
- Ovamo! Ovamo!
. Uskoro bane pred njih prenerazeno lice tamniara: - - Sto je? - pita
Francesko.
- Naisao sam na zensku haljinu.
Te rijei pogode kralja i njegova sina kao munje.
- Gdje? Vodi nas!
Tamniar ide naprijed, za njim kralj i Francesko. Ovaj hiti dok kralj optereen
jos uvijek piem, tetura za njima. Stigose napokon u ugao kule. Na zemlji leze
Gordanina haljina i ogrta. Raspaljen divljim bijesom, kralj sune na tamniara:
- Gdje je djevojka?
- Ne znam, kraljevsko velianstvo!
- Znas! - zavie kralj i uhvati ga oko vrata. - Govori ili u te zadaviti.
Tamniar padne na koljena hropui pod kraljevim rukama kojima mu je stiskao
grkljan.
- Bartolo i Alberto znaju, ja ne znam.
- Nije mogla izii iz tamnice. Ni mladi nije mogao odavle, ti si im otvorio
vrata.
- Ubij - te me, - ne znam.
Njegove napola izbuljene oi uprte su u kralja Sto stoji nad njim u plamteem
bjesnilu. Nesretnik u smrtnom strahu digne glavu prema stropu, onda se njegove
ruke dizu prema zidu pokazujui gore. Francesko krikne:
- Resetke su skinute.
Mjeseevo svjetlo uprlo se o prozor. Ruke kraljeve spustile su se s tamniarova
vrata. Zablenut bulji u etverokutnu rupu prozora kule.
- Bacila se u more.
Kralj problijedi, posre, ruke mu padaju niz tijelo.
- Beatrica! Beatrica! - sapu Feranteove usne. - Na dnu mora lezi majka tvojeg
nasljednika.
Odjedanput Francesko usklikne: . . , ,
- Ne, nije se utopila.
- Odavde se ne moze, nego na dno mora.
- U Visegradu u Ugarskoj skoila je s tolike visine u Dunav.
- Sto velis, Francesko? Umije vjesto skakati i plivati?
- Besprimjerna je u tome. Ako nije udarila o bedeme, onda...
Kralj ga dalje ne slusa i pohiti natrag zovui:
- Brzo za mnom. Obavijestite sve straze. Svi amci i kraljevska lada, sve neka
ide u potjeru. Sve! Ne gubite ni asa! Ali se opet zaustavi i zaprijeti
tamniaru:
- Osta: ovdje na strazi. Odmah neka se zakuju resetke. Ima i drug koji bi
zeljeli zraka i slobode! Jao Bartolu i Al-bertu! - prijeti kralj izlazei iz
tamnice.
Potpuno IA;;. . da bjezi, Marziano ostane lezati u saznanju
da e ponovno zakovati prozor ali je barem okusio kap osvete
svojem tamniaru "Oslobodio sam se ipak okova! Bilo bi odvise
najednom osloboditi ruke okova i moj zivot tamnovanja! Pro
kletstvo moje pogodit se Ferantea! Prokletstvo moje neka razrusi
tvoje prijestolje za sva vremena! Kad se ono bude rusilo,
ja u mozda vidjeti sunca. 2ena koju sam oteo Feranteu razri
jesila me okova. Muitelju moj, ubojico mojeg oca, Ferante,
kralju napuljbki, znaj: gvozdeni okovi vuku za sobom crnu os
vetu!"
Kralj | Francesko brzo silaze stubama iz kule tamnice. Stigli
su u hodni prizemlja. Odanle bez rijei Ferante okrene spore
dnim uskim stubama u prvi kat. Tu se nasao u koridoru i posao
u siroko pi s mramornom ogradom. S druge strane iza
ograde stoj dvorani, na elu im Sicilijanac. Ovaj krene prema
kralju i ne zapazivsi njegovu uzbudenost, navijesti:
- Vase kraljevsko velianstvo, nisam ih nasao.
- Koga - zapita Francesko dok je kralj jurio dalje.
- Firentince i paza sa sjevera nisam nasao nigdje.
- Oe! Cujte - glasnije e Francesko zaustavljajui kralja.
- Sto? Zar je vidio bjegunicu?
- Ne, on govori o Firentincima i o Stjepku.
- Nestali su s gozbe prije nego sto je vase velianstvo dalo zapovijed da se
zaposjednu svi izlazi.
Grdnom kletvom prode kralj predvorjem i onda zapovijedi:
- Za m-.ii.,i Smjesta!
Sicilijanac i Francesko ga slijede. Kralj bane u svoje odaje i krene ravno k
otvorenom prozoru. Nagne se i stade zuriti u more hvatajui Sicilijanca,
gurajui ga u desni ugao.
- Gledaj, vidis li kakve plivae? Gledaj! Pazi!
Princa Fra r nije trebao zvati. On se popeo na stolicu
J promatra more ispod palae, a onda luku gdje stoji kraljevska
lada s uzdignut jedrima. Svuda brodice i lade poivaju na po
vrsini vode, ta.- nepomine.
- Vidis li Sto? - pita drhtavo kralj.
- Koga to trazi, velianstvo? - upita Sicilijanac. t-.-*
30

- Smedokosa ljepotica je utekla, bacila se kroz prozor u
- S kule? - zapanji se dvoranin.
Kralj vrsto uhvati dvoranina za rame pa mu nalozi:
- Uzmi najbolje veslae. Neka svi redom amcima zaokruze itavu obalu.
- Ako se ve nije popela na obalu i negdje sakrila - primijeti Francesko.
- Onda e vojska opkoliti itav Napulj i pretraziti svaki ku-ti - okosi se
kralj na sina.
- Ako nije utonula, velianstvo, ne moze ovako brzo isplivati iz kruga bedema
kraljevske palae i pristanista, a svuda je tamo nasa straza.
- Tako je - potvrdi kralj. - Uzmi sve sto hoes, sto ti treba i pretrazi sve na
kopnu i na moru.
I ve je Sicilijanac jurnuo k vratima, kad odjednom Francesko podigne obje ruke
i zavikne:
- Vidim amac, veslaju brzo!
- Gdje? - usklikne kralj radosno.
I kralj i Francesko poput gladnih zvijeri zure kroz prozor kao da e svojim
pogledima zaustaviti amac. Francesko drhtavom rukom pokazuje luku:
- Eno, tamo. Plove prema obali gdje gradani slave. Gledajte dobro. Tamo plovi
amac.
- Sad e biti uhvaeni. Ne mogu izbjei ni vojnicima ni mojim gradanima - i
Ferante baci svoje izmueno tijelo na lezaj. Njegove grudi se dizu i spustaju.
Sva se njegova tri podbratka produzila i splasnula. Iz oiju mu suklja plamen.
- Samo da Sicilijanac stigne na vrijeme - veli Francesko.
- Na moru su moje lade, na kopnu moja vojska i moji gradani. U visine ne moze.
Jedini joj je put na morsko dno. Ali Sicilijanac joj nee dati vremena. Dodi
Francesko da se vratimo u perivoj gostima. Predugo smo izostali.
POBJEDA I PORAZ
U amcu Gordana stekne potpun mir. Pouzdaje se u dobrotu sto zrai iz oiju
siromasnih ribara injihove pripravnosti da im pruze pomo. Damirovi pogledi
obilaze prozore i izlaze kraljevskog dvora pa sapne Gordani.
- Dopustite da ribarima dadem nekoliko zlatnika.
- Ne vrijedajte novcem njihovu dobrotu i pozrtvovnost ko
jom su nam pritekli u pomo. > . :.rt; . .
32
Ona M okrene ribarima:
- Za svoju dobrotu ponesite ovu uspomenu i podijeli zenama koje volite - ona
skine s vrata bisernu ogrlicu.
Njihove su oi zasjale kao da su im te rijei vrednije od svih vrednota. Njihovi
pogledi, blazenim su osmijehom upravljeni na obalu.
Ve se javlja udenje onih koji su sasvim na rubu. Opazili su amac u kojem
sjedi zena raspletene kose. Onda se ribari zaustave i sapu bjeguncima:
- Jos nikog nema iz kraljevske palae. To je dobro.
Masa napuljskih gradana natisne se na obalu promatrajui Gordanu. Ona izlazi iz
amca i stane pred njih u odori za maevanje. Smeda mokra kosa spusta se niz
ramena, a s haljine se cijedi voda.
- Smedok junakinja. Pobjednica s bojnih igara! Evival - klie svjetir
Ona im dade brzo znak da im zeli nesto rei. Znatizeljno nagrnu k njoj.
- Dragi ljudi! Juer ste mi klicali i slavili me, a danas trazim od vas pomoi
Ferante hoe moju ast. Pogledajte! Skoila sam u more s one kule.
- Istina je, mi smo ju vidjeli - upadnu ribari Gordani u rije.
- Branit emo je - viu gradani.
- Cekajte - veli Gordana - oni e htjeti da me vrate u dvor. Kad opazim da vasa
obrana nije dovoljna, tu je oruzje - i digne iz malo; koznatog toka siljak maa
- koje e me zauvijek osloboditi nesree.
Onda se uju povici gradana.
- Na obranu svoje asti skoila je s kule u more. Stitimo je!
I svjetina se natisne oko nje. Sa svih strana padaju poklici
divljenja njenom junastvu. Ona dopusta da je gledaju, slusa nji
hove rijei oskmj se na kult junastva u puku kojemu je
jos juer bila ideal i ije je odusevljenje izazvala svojim maem.
Svjetina opojena ushienjem zaokruzi Gordanu u njezinu obranu.
- Pogledaj t , ljudi! - vikne jedan glas. - Dolaze.
Iz kraljevske palae izlazi Sicilijanac sa svojim vojnicima da izvrsi kraljeve
naredbe. Upada mu u oi guzva na gradanskom dijelu obale. Pozuri prema svjetini.
Kad opazi Gordaninu glavu, vikne vojnicima da dignu koplja, a nad svjetinom
zagrmi njegov glas.
- Mak se od nje ili ete dobiti koplja u srce.
- Sto hoete od djevojke? - viu muskarci ne pustajui vojnike da dodu u blizinu
Gordane.
- Maku se svi! rl ->,
3 Gordana II
- Hoe me vratiti u palau - vie Gordana. - Ali prije u umrijeti - i upre
Siljak maa u svoje grudi.
Svjetinom preleti uzas i divljenje. Djevojka brani svoju ast i za nju polazi u
smrt. Toliko junastvo potpuno ih zaludi, sve se snage dignu i stanu prijetiti
Sicilijancu.
- Branit emo je! - i zaas se potisne masa prema vojnicima, digne prazne bave,
stolove i stolice gdje su as prije slavili, drugi uzmu stapove, bodeze, trei
beru kamenje i svi jednodusno gadaju vojnike sto su s kopljima morali navaliti
prema svjetini.
- Pobaaj te vojnike u more! - viu gradani. - Mi branimo asti
Po vojnicima padaju udarci svake vrsti, moraju rc povui. S gornje obale jure
gradani. Oni koji dolaze i ne slute o emu se radi. Ipak, videi da sve
navaljuje na kraljeve ljude, pojure u pomo ne pitajui za uzrok.
Vrisak, bijesni povici, kletve, zestoka tunjava privlai pozornost itavog
grada. Sve sto je na obali potisne se onamo gdje na-puljski gradani kraljeve
vojnike bacaju u more.
A Gordana se protiskuje s Damirom kroz redove onih, koji dolaze, kad odjednom
ugleda jahae sto jure na mjesto bitke. Raspoznala je odore svojih prijatelja.
Damir vie u sav glas:
- Gordana! Gordana! Dolazi Stjepkol - I Firentinci, i mladi, i stari - vikne
Damir i zadrzi Gordanu potisnutu navalom svjetine.
Ljudi se razdijelili da ih ne pogaze jahai. Gordana razabere firentinskog
pjesnika kako uz svojeg konja vodi jos jednog ose-dlanog i nastoji prokriti put
do nje. Shvatila je da je Simono izvrsio njenu molbu. To joj dade nove snage.
Mir ude u njeno tijelo i dusu. Sve joj je jasno. Prijatelji su tu, doveli su
konja i Damir ga ve hvata za uzde. Ona se hitrim, spretnim skokom vine u sedlo.
Damir potri k pazu i sjedne k njemu. Escole Strozzi potjera lijevo u malu usku
ulicu.
Sve se to dogodilo u nekoliko trenutaka, a da nitko od njih nije imao vremena
nesto kazati. Ljudi su skakali od veselja. I dok je svjetina nastavila borbu s
kraljevim vojnicima, oni jure tihim i pustim ulicama osvijetljenim samo
posljednim zrakama mjeseca. Trka njihova konja izgubi se u daljini.
Kad su stigli izvan grada, Gordana vikne firentinskom pjesniku:
- Znate li put?
- Znam, slijedite mel
Damir i Stjepko jahati su iza njih. Straga je slijedio Aversa, a za njima
desetak Strozzijevih momaka.
34
Svjetina je potisnula kraljevske ljude u more vikom, krikom, psovkama i
kletvama, bacala na njih kamenje, razjarena bijesom i vinom. Oni Sto su zadobili
rane od koplja svlaili su haljetke i dozivali ranarmU Sva je obala posuta
ljudima. Nastade krika radosne osvete.
- Oteli smo prascu slatki zalogaj! - vie svjetina veselo. _ Pobjeg! i je
golubica lesinani!
- Oteli smo "bogu mesa" poslasticu!
Veselje se orilo kad je Gordana odjahala. A porazen Sicilija-nac s vojnicima
koje narod nije uspio baciti u more potri prema kraljevskoj palai Sa strahom
se uspinje na terasu gdje kralj sjedi sa svojim gostima. Cas bi posustao pun
uzasa, pa se opet uspinje. Cinilo mu se kao da se penje na stratiste. Kad ga
pogodi kraljev pogled on stade kao ukopan. Kralj se digne od stola i kao da je
slutio zlo, prilazi k dvoraninu, prijetei poduprijevsi se o bokove.
- Sto je, pseto? - zarezi na njega Ferante osjeajui da mu nosi zlu vijest.
- Kraljevsko velianstvo...
- Otvori gubicu l - promrsi kralj. - Gdje je djevojka?
- Svjetina ju je zastitila, tisue su se bacile protiv nas. Cijela napuljska
fukara bacila se protiv velianstva za nju!
Njegovo mesr lice zalije se krvlju, oi mu iskoe, a iz usta sipa najcrnji
kletve.
- Lupezi, gnusobe! Piju moje vino, uzimaju moju milost, a u trijumfu polaze
protiv mene, moje vlasti, moje osvete! Ti plaha babetino, ti si bjezao. Ti.
- Gradani su branili pobjednicu na bojnim igrama kao po-mamni! Svi kao jedan
protiv kralja!
- Pobjednicu? - i on gotovo jaukne. - Dakle, to je! Prepoznali su pobjednicu,
junakinju. I sakrit e je, boriti se za nju. Neka zatrube sve trube na poziv
vojnicima. U potjeru za njom! Tko je stiti gubi glavu.
Francesko spazi Sidlijanca, skoi pd stola i potri kralju:
- Sto se dogodilo?
- Hulje, Firentinci i Napuljci! Jao njima!
Kraljeve oi plamte. Digao je ruke uvis i zapovjedio Sicili-
jancu:
- Moras ih stii. Uzmi najbolje konje, najboljeg zapovjed
nika Neka momci n njih, a ti se brini samo za djevojku.
Otmi je i s njom bjezi do malog kastela. Tamo je sakrij. Poslat
u onamo kraljev ladu da je ukrcate. Kad se vratis, valja
razglasiti da su Firentinci umakli i djevojku poveli sobom. Ako
ovog puta ne IZVTM zapovijedi, izvrsit u ja svoju osudu. Moras
in dostii dok ne krenu izvan granica mojeg kraljevstva.
3*
- Nije to nikakva majstorija. Lako ih je uhvatiti dok su u kraljevstvu vaseg
velianstva, a granicu ne mogu dosei ni za tri dana i noi. Obii u ih i
dostii.
I Sicilijanac nestane s terase.
Ognjena sunana kugla uzdigla se iz daleke puine. Kopnom jure bjegunci ne
sustajui ni asa. Put ih vodi dolinom izmedu brda i brezuljaka. Firentinski
pjesnik uspori trku pa se ogleda zabrinuto istrazujui. Cesta se prikazuje kao
tanka crta pa se gubi dolinom. Vrlo daleko na pustoj ravni nesto se pusi kao da
tamo u vrelom suncu lebdi oblak prasine pa se sve vise produzuje pravcem prema
sjeveru kamo kreu bjegunci.
- Eno potjere! - usklikne Escole. - Najbrzim trkom treba prevaliti ovu dolinu i
dostii sumovite brezuljke.
Potjerali su konje. Dolinu su gotovo preletjeli i nastavili se uspinjali
serpentinama na brijeg. Najednom im sa sjevera dolazi u brzom trku neka eta.
Dolazi sve blize, a vodi je visoki muskarac u plemikom ruhu. A kad su se
potpuno priblizili, Gor-dana tiho krikne. Firentinac se zaudeno okrene k njoj.
- Na vasem licu opazam stravu - primijeti Escole Strozzi. - To je rimski plemi
Alfonzo Borgia od njega nam ne prijeti opasnost!
- Bas obratno, ista opasnost kao i od Franceska - odvrati djevojka.
- Bacio je oko na Gordanu i odluio da nee mirovati dok ne bude njegova -
rastumai Damir Firentincu.
- Onda smo zapali medu dvije vatre. Iza nas potjera, a ispred nas potraga -
konstatira Escole. - Molim vas prepustite mi da s njim govorim ja i nee vas
zaustaviti.
Uzdignute glave, ali niposto izazovna lica povede Strozzi malu povorku rubom
ceste. Oni se ne miu i zatvore prolaz.
Alfonzov pogled prikovao se u Gordanu. Ne vjeruje svojim oima da je tu na cesti
izderana, neuredna kao da je izasla iz borbe s razbojnicima. A nije u Napulju,
na sveanostima, kako mu je rekao Enriko, na sto je raspaljen kraljiinom
prevarom i ljubomorom pojurio na jug da pronade Gordanu.
Preda nj izjase Escole Strozzi, pozdravi ga i oslovi s nekoliko prijateljskih
rijei i zatim nastavi:
- Grofe Alfonzo, budite tako ljubazni pa meni i mojoj pratnji ostavite malo
prostora kako bismo mogli nastaviti put na sjever.
Alfonzo ne odgovara ve bulji u Gordanu kao u neko prividenje i drhtavim glasom
pita:
36
_ Gordana, kako ste dospjeli ovamo u ovu pustos u tim krpama?
_ Morala sam iz kraljeve palae skakati u more, zamoliti gradanstvo za pomo da
spasim svoju asi, jer me Beatrica odredila da budem Franceskova Ijubovca.
Od tog saznanja razbudila se u njemu sva krv raspaljene rase koja plamti za
osvetom. Tog asa gleda pred sobom sramotnu prevaru kojom ga je omotala u svoju
mrezu kraljica Beatrica.
_ Gordanu jos nije izmakla opasnosti da bude Franceskov plijen. Eno, onaj oblak
prasine iza nas navjesta dolarak njegove potjere - najavi Escole.
Alfonzovim mozgom sijeva osveta pa okrene lice Gordani.
- Krenite dalje sto brze, a potjeru ostavite meni Obraunat u se s njom po
pravu koje mi je dala Beatrica kad me nazvala vasim vjerenikom
Escole i Alfonzo progovore jos nekoliko rijei, nakon ega Gordana i njena
pratnja krenu putem prema moru.
Stigli su u mjestance na obali. Sjahali su i usli u gostionicu da se okrijepe, a
Escole je posao da pronade kakav brod koji bi ih povezao.
Prkosna zelja da Francesku otme Gordanu nadvladala je u Alfonzu sve strasti.
Onog dana kad se vratio iz Petrovaradina i saznao od Enrika da je Gordana otisla
u Napulj i da je prevaren od kraljice Beatricc. ti AH u u probudi strasan bijes,
jer se tom prevarom osjetio ponizen, izrugan, sramotno izigran.
Ova igra ne smije ostati trijumf kraljice. Razbit e je i nasmijati joj se u
lice, pokazati kako je pobjednik on. Posao je u Napulj za Gorini mislei: U
Napulju je ujak i onda ga nitko nee moi sprijeiti da provede svoj naum -
domoi se Gor-dane.
Sada, nadomak Napulja, doznao je za jos jednu prevaru. catrica ga je prevarila
i uvala Gordanu za Franceska. To raspiri zelju za osvetom. Ne dopadne li
Gordana njemu, nee je ostaviti ni Beatninn bratu. Osvetiti se mora njenoj
prevari i sramotno lisiti Fra:u. cska oekivane slasti.
Uzitak osvete i /dja da ponizi vjerolomce poraste do vrhunca. Dvije ete jure:
kraljevska uzbrdo - Alfonzova nizbrdo. Obadvije zapremaju cestu. Nijedna ne
pokusava namaknuti drugoj ni u asu kad ih jos dijeli samo malo prostora. Obje
se ete sudare poput gvozdenih stitova. U zamahu trke nizbrdo Alfonzovi
konjanici nasrnuse na kraljeve vojnike koji se uspinju. Sudarili su se.
Sicilijanac nastoji divljim prodorom prokriti put za Gor-danom. Alfonzo mu svom
razjarenom strasu baca pred noge za-Preke ranjenih i probodenih kraljevih
vojnika. Kojega dotakne njegov ma, taj je svladan zauvijek.
Oruzje zvei, struze, krvari, as bljesne na suncu, as opet nestaje u ljudskom
tijelu.
Strah pred kraljevom kaznom i divlja zelja osvete biju se iznad dvije strmine.
Alfonzo mahnito zapovijeda. Nijednog vojnika ne pusta s vida. Nitko ne moze
preko njegove zapreke. Svaki novi poraz kraljevskih vojnika novi je poklik
njegove pobjede nad Franceskom i Bea-tricom.
Nakon pola sata teske bitke Sicilijanac digne ruke i zatrazi milost. Vojnici
odbace oruzje molei Alfonza da ih postedi.
Kao da mu je bilo krivo sto ne moze dalje ubijati, toliko ga je ispunio slasu
osjeaj da se sada on ruga Francesku kao sto se on rugao njemu kad ga je
Beatrica slala u Petrovaradin da pripremi brano gnijezdo za Gordanu. Ali on sam
sebe opominje:
"Neka ruglo bude vee. Dovest u u Napulj suznje, njegove vlastite vojnike, one
koji su mu imah* donijeti u naruaj djevojku."
Odmah zapovjedi da se svi vojnici kraljeve ete razoruzaju, svezu na konje i
smatraju njegovim suznjima pa krene prema Napulju.
- Smijem li vas upitati, gospodaru, nesto vazno? - ree e-tovoda.
- Pitaj - dopusti Alfonzo.
- Koliko smo milja prevalili sa sjevera na jug, sve zbog te djevojke, a sad,
vasa milosti, kad biste je mogli uzeti, kreete bez nje u Napulj? Zasto?
- Sto bi ti uinio kad bi ti netko obeao djevojku i oslikao tvoje budue
slasti, pozurivao da ides sto prije spremiti kuu, a dotle se taj netko u sebi
smije i ruga kako odlazis pun vjere. I kad se onda vraas, djevojke nema jer je
poslana na jug da bude nekome drugome na radost! Sto bi uinio da ti se desi
takva podla prevara?
- Ubio bih onoga koji bi sa mnom tako sramotno postupio.
- A kad bi ti bilo na izbor da izvrsis osvetu, ili da odmah uzmes djevojku, sto
bi odabrao?
- Odabrao bih osvetu - pa makar nikad nemao djevojke.
- Sad znas zasto sam pustio ljepoticu - i Alfonzo se nasmije pakosno i zlobno.
* * *
Ferante je digao glavu s jastuka i mamurnim oima pogledao na lezaj kraj sebe.
Onda stade dozivati slugu. Kraljev dvoranin dotri u spavau odaju.
_ Sto je to? Gdje je kraljica? Kad se digla?
- Kraljevsku velianstvo ve je davno poslo vojVOtUl^ji od
Ferare.
- Zar mozda mojem unuku nije dobro?
- Njegova je mala visost zdrava kao riba, ali je njezino velianstvo poslo gore
da vojvotkinji prikrati vrijeme.
- Rano je zapoela da se kree po vlastitoj volji - promrmlja kralj. - Je li
Francesko ve ustao?
- Odavna, vrlo ljutit eka. Odredio je da ga zovnem im se vase velianstvo
probudi.
- Francesko1 Neka samo dode.
Ferante opet sklopi oi. Od juerasnjeg vina na velikoj gozbi osjea se trom i
umoran. Gotovo opet zadrijema kad ga prooudi Francesko.
- Oe, vi mirno spavate?
Kraljeve oi zatrepu, a sneni pogled upre se u sina. Gornje mu je tijelo golo,
pa kad se makne, njegovo mlohavo salo zatalasa se oko njega.
- Sto se dogodilo? - zapita kralj zijevajui.
- Sicilijanj se nije vratio niti doveo Gordanu.
Tek sad se kralj sasvim prene i sjedne poduprijevsi se rukama o postelju.
- Nitko se nije vratio?
- Ni jedan glasnik nije dosao da javi sto je. Sve su to dobro pripremili
Firentmci.
- Simona neka dovuku ovamo i onu dvojicu lupeza. Oni znadu sve.
- Ve bih posao gore sam, ali ste vi spremili kljueve od odaja.
- Potrazi ih.
Francesku je brzo nasao kljueve, izisao iz sobe, dok Ferante ostane lezati
razmisljajui.
Dvorani dovedose svezanog Bartola i Alberta. Za njima tetura Simono, jos uvijek
omamljen. Ugledavsi svoja dva pouzdanika, pred kraljevim oima uskrsnu svi
dogadaji prosle noi i u navali Iju dne digne se podboivsi se objema rukama i
zaurla:
- Kako je pobjegla? Kamo je krenula? Obojica zinuse zaprepasteni.
- Jos nekoliko asaka - izdere se kralj - i vi ete onamo kamo ste dru^e
spremali.
Uzalud se kraljevi pouzdanici zaklinju da im nije nista poznato. Najposhir zovne
kralj preda se Simona:
- Sto si uradio, izdajnice?
~ Kralje\.sk"; velianstvo, budno sam pazio na djevojku, ali je ona posumrvai.i
da su joj u veeru nesto sasuli. Uvjeravao sam je da nije, ah ona kaze: "Jest u
budete U vi okusili od toga". Da
izvrsim zapovijed vaseg velianstva, jeo sam kolaie, uvjeren da mi nee
naskoditi prije nego izvijestim kralja. Kad najednom osjetim omaglicu. Dalje ne
znam sto se zbilo, nasli su me bez svijesti.
To dokazuje Simonovu vjernost, ali raspali kraljevu Ijutinu na Bartola i Alberta
pa zavikne:
- A vas dvojica? Vi ste se opili da ne morate doi u pomo? Vi ste sve to
spleli. Potkupio vas je dvoranin Damir. Na stratiste s njima.
Kraljevi se pouzdanici bace na koljena i kunu se. l - Neu dorukovati dok
su ova dvojica zivi.
I dvorani ih izvukose iz kraljeve odaje. Simono zamoli kralja:
- Kraljevsko velianstvo, nisu ni govorili s njom. Oni nisu nista skrivili.
- Potkupio ih je u tamnici onaj mladi dvoranin. Ni rijei vise, jer u te
usutkati maem. Idi!
Sav zadihan, side kralj s postelje i stade se odijevati. Simono izade, a
Francesko ostane sam s ocem.
- Beatrica e mene okriviti da sam svojim ponasanjem pobudio u Gordani sumnju.
- Netko je ipak pobudio sumnju. Netko je to uinio. Djevojka se ne bi dosjetila
da nesto kanimo s njom. Kako? Po emu?
- Ne mogu razmisljati o tome. Svega me obuzima uzas pri pomisli da je Beatriina
osnova razorena.
- Kukavice! U mojem kraljevstvu ne moze nitko razoriti Beatriine planove! Ako
Sicilijanac jos nije prispio, sto onda? Rekao sam mu neka djevojku ne vodi u
Napulj, nego da je sakrije u malom kastelu. Donle je prilino daleko. Gotovo si
i mene ovako snena i mamurna obvladao svojim malodusjcm. Sad sam opet posve
priseban. Gordana mi nee izmai. Sto se Sicilijanac kasnije vrati, to je
sigurniji znak da je djevojku odveo u mali kastel.
Kad se potpuno odjenuo, pode u kraljevsku blagovaonicu na doruak. Sve je ve
bilo na okupu ekajui kralja. Ferante je prionuo slasno jesti i potpunim se
mirom predao jelu.
Francesko nije mogao dijeliti kraljevu hladnokrvnost. Mui ga strava. Onda se
opet sjeti proroanstva starog astrologa. Prorekao je Gordani nezakonitog sina.
Ipak, kralj ima pravo. Astrolozima cijeli svijet vjeruje, dakle i on.
Nakon veere posli su svi ranije na poinak.
Drugog dana Francesko se probudio oko podne i odmah do zvao k sebi kraljevskog
dvorana. .. .
- Je li se vratio Sicilijanac? <t.
- Nije, vasa visosti!
To ga uznemiri pa pode u kraljevu odaju. I opet je nasao oca u punoj vjeri da na
tlu njegova kraljevstva njegovim vojnicima ne moze nitko utei, pa se onda uputi
k sveanom doruku.
Kralj Ferante uvede u blagovaonicu mladu kraljicu. Njoj zdesna ulazio je
kardinal Roderigo Borgia. Slijeva prestolonasljednik, kraljeve keri, kardinali,
biskupi, i razni odlinici. Kad su se zabavljali s posljednjim jelom, ude
dvorski mestar i najavi:
- Kraljevske velianstvo, plemeniti gospodin grof Alfonzo Borgia moli smije li
ui.
- Alfonzo? - iznenade se u isti as kralj i kardinal. I dok su se upitljivo
gledali, Ferante dade znak da plemi ude.
Francesko je sjedio podalje od oca i upravio na nj pogled prepasti. Ferante ga
je razumio i s nekom nejasnom neprijatnosu ekao dolazak neaka svojeg visokog
gosta, papinog kancelara.
Odjeven u svoju napadnu crveno-modrozutu nosnju od svile i barsuna sa zlatnim
resama, ulazi Alfonzo vedro i nasmijano. Pozdravi kralja kraljicu, pa onda
svojeg ujaka, svu kraljevsku obitelj i odliuiii.
- Sjedni! - ponudi kralj Alfonza i odredi mu mjesto s druge strane potkove stola
da mu moze gledati u lice.
- Dolazis sa dvora kralja Ma ti je? - upita kardinal Borgia svojeg neaka
- Ravno odanle!
- Sto te ponukalo da ostavis gostoprimstvo moje keri? - udi se Ferante. -
Valjda kakav vazni dogadaj na dvoru mojeg dragog zeta?
- Velianstvo pogada. Dogadaj je vazan, ali samo za mene i mojeg ujaka. Presnost
te stvari uputila me u Napulj znajui da u ga ovdje nai.
- Dakle, posve osobna stvar. Zato ne pitam dalje o tome. Medutim, njezino
velianstvo, moja ki kraljica Beatrica, sigurno mi salje kakve vijesti?
- Na zalost, nisam imao sree prigodom svojeg odlaska govoriti s njezinim
velianstvom. Naprotiv, kralj Matija me primio pred odlazak i salje napuljskom
velianstvu svoje kraljevske pozdrave.
U veselom Alfonzovu glasu i skrtim odgovorima nasluivao je Francesko nesto
neprijatna i pomno promatrao rimskog plemia. I Ferante i njegov sin misle samo
o tome je li Alfonzo putem sreo bjegunce i kraljevu etu, pa kralj zapita:
- Putovali ste ladom ili kopnom?
- Kopnom.
- I dobro ste putovali?
- Sve dok.nisam stigao u okolicu Napulja.
- sto? Zar vas je tko napao?
Ova su pitanja nategnula Franceskovu znatizelju i poveala njegov nemir.
- Dogodilo se nesto neprijatno i neoekivano. Na jednom brezuljku spazim neke
plemie kako silom vuku na konju svezanu djevojku.
Pri tome Alfonzov pogled zaokruzi itav stol i opazi da su se kraljevi podbraci
opustili a Franceskove obrve nabrale i nastavi zivo pripovijedati:
- Imao sam uza se etrdeset momaka i htjedoh im oteti djevojku, kad se pojavi
eta vojnika koji navale na mene da me sprijee u mojoj nakani.
- Kakva eta? - naglo e Francesko ne mogavsi suzdrzati uzbudenost.
Alfonzo se obrati k njemu.
- U prvom asu nisam to mogao opaziti jer su navalili na mene i moje momke
tolikom brzinom i snagom da sam se jedva uspio braniti. Bitka se razvila upravo
divljaki. Moji su protivnici bili na strani plemia koji su vodili ugrabljenu
djevojku.
- Imali su svoju etu? - usklikne kralj.
- Koja je htjela da otmiarima prokri put. Ogoreno se bacim sa svojim ljudima
na njih, i kako mi je pomogla strmina brijega, za jedan sat potuem sve.
- A djevojka? - upita Francesko, no Alfonzo se uini da nije uo pa gledajui
ostale oko stola nastavlja:
- Kad sam ih svladao i zarobio, opazim da eta nosi znakove velianstva
napuljskog kralja.
Rumen sikne u kraljeve obraze. Cak i podbraci se napunise krvlju:
- Moju etu ste zaustavili?
- Bit e da se odmetnula od vaseg velianstva kad je branila otmiare - glasno
e Alfonzo.
- Naprotiv, gonila ih je - vikne Ferante zahukan.
- Onda ne bi navalila na mene koji sam djevojku htio osloboditi nasilnih
otmiara.
- Moji vojnici, moj Sicilijanac napao je vas? - zaudi se Ferante i pogleda
Franceska.
- Djevojka je bila vezana na sedlo. Jedan od plemia vodio je uzde njenog konja,
a kraljevski vojnici navalili su na mene kad sam htio izbaviti djevojku. To
opetujem.
- Vojnici su imali da oslobode otetu djevojku - primijeti sada kardinal Borgia.
- Sasvim iskljueno, ujae. Vojnici su me napali, a zapovjednik je davao naloge
viui da je djevojka zarobljenica kralja Napulja.
- Iskljueno - promrse Francesko i kralj istodobno.
- Onda se tu odigrao nesporazum, moj neae. Ti si bio odvise jfrepazljiv,
zestok, morao si opaziti da su to kraljevi vojnici, t
- Da sam stoput pazio, ne bih nikad mogao predmnijevati da bi velianstvo
poslalo svoju vojsku spasavati neku nepoznatu dvoranku.
- Radilo se o tome da pohvatamo otmiare, a djevojka je bila sporedna - ozbiljno
e kralj.
- To bolje, velianstvo. Tako je stvar glede djevojke uredena, ali na zalost,
plemii su pobjegli.
Posto Alfonzo oito nije htio dalje govoriti o djevojci, opet je kralj bio
prisiljen pitati:
- Vi ste je doveli sobom?
- Da - odvrati ravnodusno Alfonzo.
Franceskovu lice zalije se krvlju, a zjenice mu u oima zaigraju. Pruinaii,, . .
ovaj nedvoumni izrazaj njegove strasti, Alfonzo ga pospe pogledom punim zlobne
ironije i ne skidajui s njega pogled nastoji da ga sio vise nadrazi sutnjom.
- Dakle ti si je doveo? - obraduje se kardinal. - Eto, vidite kralju, moj neak
je spasio ast dvoranke kraljice Beatrice.
Medutim, ni kralj, ni Francesko svojim drzanjem ne iskazuju Alfonzovu inu
odvise zahvalnosti, premda su ga pohvalili obojica:
- Casno djelo. Vrlo lijepo, gospodine Alfonzo.
- Nikad nisam zasluzio manje zahvale. Djevojka je velianstvu posve spore J na.
- Kad ste sreli moju etu i s njome se pobili? - upita Ferante kao da nije uo
Altonzovu ujedljivu primjedbu.
- Juer, oko podne. .
- A dola/ne tek danas?
- Gdje si bio itave noi? - upita kardinal. -,, ; < Alfonzo se nasmije:
- Moj etovoda, koji je krenuo prema sjeveru, vratio se opet i... ali to ne
zanima nikoga. Doveo sam danas ranjene, medu njima i Sicilijanca. Ovo je vaznije
njegovom velianstvu. Taj Sicilijanac boriu se protiv mene bas divljaki.
- Vi ste, Alfonzo napali moje vojnike koji su vjerno vrsili moju zapovijed, -
spoitne kralj.
- RL h - uplete se kardinal - bio je nesporazum. Bjelodano s zabili da je
Alfonzo mislio kako vasi vojnici pomazu otmiare a kraljevi su vojnici mislili
da moj neak brani otmiare.
~ tome bi se moralo ispitati i zarobljene kraljevske vojnike - ree Alfonzo -
pa emo vidjeti.
Dok su vodili ovaj razgovor, Francesko je trazio nain da premetne ra/tuv< r na
Gordanu i okrene se k Izabeli:
- Vasa je dvoranka oslobodena.
- Gordana se, dakle, nalazi na dvoru? - l Izabela.
Alfonzo se uljudno okrene k princezi.
- Ne, vasa visosti. Gordana nije ovdje - i pogtedt eska ironino.
Ferante primijeti Alfonzu:
- Cuo sam malo prije da ste je poveli sobom.
- Da, velianstvo, ali ne u Napulj - i opet usuti da prisili kralja ili njegova
sina na ovo pitanje.
- Kakve su to tajanstvenosti? - pokusa se smijesiti kralj.
- Velianstvo, nema tajne - pripravno odvrati Alfonzo, opet se smjesti nasuprot
Francesku i stade govoriti nehajno, ali polagano kao da svakom rijei nisani
pesnicom u njegov obraz:
- Gordana se, naime, nalazi u jednoj kui koju sam ja iznajmio.
Siroke Franceskove nosnice su zadrhtale, a kraljevi podbrad padose na ovratnik.
- Sakrili ste je dakle? - hinjenom ravnodusnosu e kralj. - Lijepo. To je
viteski Cin. Moja ki Beatrica duguje vam hvale. Izabela, mozes jos danas
poslati po svoju pratilicu.
- Kamo? - zapita princeza kralja.
- Gospodin Alfonzo dat e ti upute. Izabela se obazre k rimskom plemiu:
- Dakle, gdje da je trazim?
- zalim, princezo sto vas moram razoCttttL Gocdm M Vll> Be vraa na dvor.
- Zasto? - upada Francesko.
- Jer e ostati kod mene, vasa visosti.
- Alfonzo, valjda niste poinili isti grijeh koji smo htjeli sprijeiti
Firentincu? - plane sada Ferante.
- Sasvim ispravno pogada, vase velianstvo - osmijehne se Alfonzo. - Nisam to
poinio niti sam mogao poiniti.
- Prema tome djevojku moramo vratiti Beatrici.
- Obratno, ona ostaje kod mene.
- Protuslovis volji njezinog velianstva? - ostro e kardinal Roderigo svojem
neaku mjerei ga srditim pogledom.
- Naprotiv, moj ujae, vrsim kraljiinu odredbu.
- Kakvu odredbu? - gotovo krikne Francesko.
- Visost se uzalud uzbuduje. Rekoh: vrsim odredbu njezinog velianstva. Kraljica
me s Gordanom vjerila jos u Zagrebu.
- To ne moze biti ispravno - usklikne Francesko.
- Visosti, morao bih vam dokazati asnom rijei i maem da me kraljica vjerila s
Gordanom, dakle obeala.
- Alfonzo - pozove kardinal strogo svojeg neaka - pozivam te da se ne salis s
kraljem i princem ni s imenom kraljice.
- Bas su moje rijei najdublji znak postovanja prema kraljici, velianstvu i
njegovoj visosti. Dokazat u.
- Dosta je igre! Reci istinu - zapovijedi kardinal Borgia.
- Evo istine: njezino velianstvo obealo mi je ruku svoje
dvora r.- Gordane i odredilo da idem na opatiju svojeg ujaka u
Petrova i spremim tamo sve za nevjestu pa da se vratim
po nju. Posto sam se vratio, uo sam da je moja vjerenica izne
nada m< otputovati u Napulj. Slijedio sam je. To je prirodno,
a da je to istina, zadajem svoju rije i polazem prisegu na moj
ma.
Svi sute i gledaju Alfonza. Franceskove oi sibaju, kraljeve bulje, a kardinal
lukavo istrazuje u licima svojeg domaina i njegova sina uzrok tolikom interesu
za lijepu dvoranku.
Alfonzo naglasi jos jiv.i. u
- Djevojka mi je vjerenica po odredbi kraljice.
- S Gordaninom privolom? - upita Ferante.
- Kad sam ove noi bio kod nje...
- Vi str bili?
- Da, velianstvo. Moj etovoda oteo je djevojku plemiima u maloj luci i
ukonaio u kui koju je u moje ime iznajmio i dojurio za mnom da mi to dojavi. A
ja sam, uvsi to, posao da svoju vjerenicu umirim. Moj etovoda stigao me bas
pred Napu-Ijem. Vratio sam se u onu malu luku. Evo, to je odgovor zasto sara se
vratio tek danas k vasem velianstvu i odgovor gdje sam proveo no. Medutim, bit
u iskren. Gordana nije sasvim odusevljeno privoljela meni. Rekla mi je ove noi
doslovce: "Volim biti vaza zei nego Ijubovca onog gada koji me htio odmami-ti u
zatoenje na neki samotni otok!"
Alfonzo drsi gleda Franceska. Kralj se priini hladan i pita:
- Dakle, Firentincu je privoljela, otimau?
- Obratno velianstvo. Escole Strozzi odveo je Gordanu da je zastiti od on > u
Napulju.
- U Napulju? To nije mogue - tiho e Francesko.
- Mozda i jest - mirno odvrati kralj. - Ali tko bi to bio?
- Escole Strozziju, Gordani i Aversu, svima je tono sve poznato - naglasi
Alfonzo.
Neprilinos! situacije presijee kralj svojom primjedbom:
- Sasvim je svejedno tko je otima. Glavno je ipak da emo svadbovati, bude li
kardinalu pravo - okrene se Ferante Roderi-gu Borgii.
- O tom u, naravno, vijeati s ujakom - zakri Alfonzo odgovor kardinala - ali
neu dalje smetati velianstvu.
Gostima kod stola bilo je jasno da se vodi neki prikriven boj *a djevojku Jto ih
je vrlo zanimalo. Roderigo i Alfonzo Borgia osjetili su d.i su kralj i njegov
sin kao dva nabijena topa, uperena na mladog rimskog plemia. Spretno skrene
kralj razgovor na veernje sveanosti na moru i ustane. Svi su ga slijedili.
Uzevsi kardinala ispod ruke, povede ga u drugu odaju:
44

- Oprastam Alfonzu sto je razbio moju etu, naravno, jer je vas neak. Ipak ne
mogu razumjeti da bi mu Beatrica obeala svoju mezimicu, a opet u njegovu asnu
rije i prisegu ne smijem posumnjati. Ne bih htio da ova vjeridba pomrsi nase
prijateljske i saveznike osnove - pri tom Ferante znaajno pogleda svojeg
prijatelja.
Kardinalove se usne rastvore u jedva zamjetljivo lukav smijesak:
- Kralju, ako vam vjeridba nije po volji, do mene je da sprijeim.
- Mnogo biste me zaduzili kad bi vam Alfonzo otkrio gdje se djevojka nalazi i
kako je s njom postupao. Ne znajui da je Beatrica Gordanu obeala Alfonzu, ja
sam obeao rukom djevojke nagraditi Simonovu vjernost. To je sve.
Malo poslije ovog razgovora nasli su se Roderigo i Alfonzo u kraljevskim odajama
napuljskog dvora na samu. Kardinal je odjenuo svjetsko odijelo od svile i gladio
bijelom rukom nabore svojeg haljetka.
- Alfonzo, dodi blize, uj me: priznat es mi gdje se nalazi djevojka.
- Koliko vam je dukata obeao Ferante za ovo otkrie?
- Na zalost, o dukatima nije bilo govora, ali o narusenom prijateljstvu i
vezama. Ti znas da mi je Ferante potreban.
- Ne sada dok je Inocent zdrav i il. Kad se jednom odlui umrijeti, Ferante e
to zaboraviti.
- Njemu je mnogo do te cure, to se ne zaboravlja.
- Ujae, vasa saveznica Beatrica poprskala je moj obraz po-ruglicom. ekajte da
vam sve ispriam, pa onda odredite.
I stade mu pripovijedati o Beatriinoj prevari u Zagrebu.
Kardinal slusa udobno sjedei u kraljevskom naslonjau, a kad Alfonzo dovrsi,
stisui pesnice za osvetom, kardinal se nasmijesi:
- Tvoja pripovijest dokazuje da se tu radi o neem ozbiljnijem od Franceskove
zelje za djevojkom. To vise treba da mi kazes gdje se nalazi i sto si s njom
uinio. Zelim zadrzati Feranteovo prijateljstvo nepomueno da mi pomogne na
papinsku stolicu, a onda u ga ionako poslati do vraga!
Kardinal se prezirno nasmije, a njegov neak se sagne k njemu:
- Samo jos malo, ujae, da se napijem osvete, a onda u vam odgovoriti. Zadrzat
ete svoj savez s napuljskim razbojnikom, samo jos dan-dva dopustite da se
Aragoncima rugam kod njihova vlastitog stola.
- Dotle se nas dvojica ne gledamo, kao da smo zavadeni - predlozi ujak.
- Odigrat u ovu igru drage volje - pristane neak. Podveer je Alfonzo izisao u
perivoj znajui da se tamo nalazi Francesko. Setao je vrlo zamisljen i mrk.
Alfonzo ga oslovi vedro:
- Visosti, niste dobre volje? Zivot je pljusak radosti i bujica strasti Kad je
ovjek mlad, moze sve sto zazeli.
- Ja sam svoju mladost posvetio nebu.
- A ja Gordani, visosti. Ono njezino bozansko tijelo! Kako je slasno i opojno.
I sipao je po njemu rijei kao bodljike, dok se Francesko savijao od muke i za
sebe i za Beatricu. Dva dana Alfonzo se napaja osvetom, koristei se svakom
zgodom da se nauzije Franceskove i Feranteove zui slutei da se time osvetio
najvise Bea-trici. A kad se gotovo opio tim uzitkom, dade se najaviti kralju u
asu kad je znao da se kod njega nalaze Francesko i kardinal Roderigo Bio je
odmah primljen.
- Va velianstvo, moj uzviseni ujae, vasa visosti! Osjetio sam da neu stei
odobrenje vaseg velianstva i njegove visosti Francesku da se vjenam s
Gordanom. Meni bi pak bilo mnogo do toga da od vas, kralju, i od vas, prine,
primim blagoslov. Posto nisam m<> odoljeti gnjevu svog ujaka koji uporno trazi
da vasem veli H^MJ kazem svu istinu, zelim popraviti svoj grijeh.
Otac i sin osupnuti ekaju sto e rei. Kardinal stisne usne osjeajui kamo on
nisani.
- Vel" ;- visosti, djevojka je na putu u svoju domovinu.
- U domovinu? Sada ste rekli neistinu.
- Ci" istinu. Zadrzao sam je u iznajmljenoj kui, ali sam popravio svoj grijeh i
poslao djevojku njezinom velianstvu kraljici iz ije sam ruke primio obeanje.
Neka kraljica odlui kako e biti, a vase velieansUo i princ oito e me za ovaj
in blagosloviti.
U Ferantcovim oima kipi. U Franceskovim se sleduje. Nijeme kletve padaju po
mladom rimskom plemiu.
- Zestoke je lude udi - ree kardinal - ali ipak zna popraviti svoje prestupe.
Sada mu oprastate, velianstvo?
Makar mu te inilo da svakom rijeju zabada u njegovo salo, Ferante odvrati:
- Oprostio sam mu sve. Sada sam miran. Dvoranka moje keri putuje k njoj. To je
dobro. A da li kopnom ili morem?
- Kopnom - odvrati Alfonzo. - Opremio sam je pratnjom svojih momaka da bude
posve sigurna.
U Franceskov oima Alfonzo osjeti sav odraz svoje osvete.
- I time je ova stvar svrsena - doda kardinal ljubazno, sto je Ferante morao
prihvatiti.
Kad je kralj ostao sa sinom, pojuri na vrata, dozove tajnika i
odredi:
- Najbr/ konjanici neka dan i no jure cestom na sjever. Ne
ka uhvate sm > > ljepoticu.
Izdavao je naloge brzo, zadahtavao se lomei bijesom, a onda ?e,baci0 na lezaJ.
skripao zubima i udarao pesnicama po debelim koljenima kunui u sav glas.
Francesko smlavljen i razoren sjedi 11 naslonjau i mrmlja:
l
- Izigrani smo. Alfonzo nam se ruga, oe. Ona je ve bila njegova. Zar e sin
Borgie sjediti na prijestolju Beatrice?
- Da, lupez je razorio Beatriino prijestolje. Osvetit u se. Nikad Borgia nee
zasjesti na papinsku stolicu. To u mu rei kad me bude najvise trebao. Ja mogu
bez njega, a on bez mene ne moze. Hulja kardinalska, potkopat u ga, zavui u
se pod papinsku stolicu.
- Oe, ne usudujem se Beatrici na oi. Ostat u u Napulju.
- Uhvatit e moji vojnici tu prokletu curu. Uhvatit e je. Kralj se trgne: -
Cuj, a zasto bas ta djevojka mora biti majka Beatriinu nasljedniku prijestolja?
- Beatrica je tako htjela. To sam vam potanko razlozio i vi ste to potvrdili, a
sad je bila Alfonzova.
Na to Ferante nije znao dati odgovor. Skripao je zubima od ega je vazda drhtao
itav napuljski dvor.
DAMIROVA TAJNA
Nemirnom povrsinom mora plovi brod s bjeguncima. Sva svjetla na brodu pogasena
su, a na krmi i pramcu sjede strazari i budno paze nee li se pojaviti kakav
brod napuljske potjere.
U kajiti broda sjede Escole Strozzi i Aversa sa svojom stienicom koja je po
njihovoj zelji legla im su se ukrcali da se odmori od velikih napora i nevolja
sto ih je prozivjela za proteklih etrdeset osam sati. Na njenom licu jos se
uvijek odra/uju tragovi tih strahota, ali je snagom volje smirila duh i zapoela
ozbiljno razmatrati budue pogibelji koje nazrijeva oko sebe. Pred njima na
stolu stoji ostatak veere. Svi sute. Onda se Gor-dana oglasi:
- Htjela bih znati dokle emo ploviti na tom brodu i kamo?
- Budite potpuno smireni, gospodice Gordana - odgovori Firentinac Escole. -
Namjerno sam potrazio brod venecijanskog trgovca i unajmio ga da mozemo ploviti
kamo zelimo.
- Vasem vitestvu nema granica. Kako da vam se oduzim.
- Kao vitez molim vas da ne spomenete vise nijednu rije o tome. Dopustite da
vam naglasim: bolest gospodina Damira ozbiljna je.
- Kad smo se ukrcali na ladu, kazali ste da je od silnog napora i iscrpljenosti
slomljen.
- Htjeli smo da se malo odmarate i okrijepite snom, pa smo vam zatajili istinu.
Aversa, ispriajte kako je bilo.
- Da, gospodice Gordana, tek sto smo isplovili iz luke, najednom opazimo da je
Daniir problijedio i srusio se kao mrtav. Priskoili smo, raskopali haljetak i
opazili da je tkanina uprljana
Krvlju. Kad smo mu skinuli kosulju, zapazili smo dugaku ranu. Pozvali smo ga k
svijesti i tada nam je razjasnio da ga je u asu Kad se spremao skoiti u more
kroz prozor, zarezala resetka, emu uope za sve vrijeme bijega nije dospio
pokloniti pozornost ?
- Zar je rana velika i opasna?
- Rana nije opasna, ali je itavu no i dan bio na moru i konju, gubio krv i
zbog toga je slab i iscrpljen. Rana je prouzroila i vruicu, ali budite bez
brige. Aversa uvijek umjesto zlatnika nosi lijekove - dovrsi svoje prianje.
Ova primjedba unese medu njih zraku vedrine. Medutim, Gordana ustane:
- Idi ni pogledati Damira. Duznost mi je brinuti se za nj u ime njego\e majke i
prijatelja Ivana. Stjepko, odvedi me k njemu.
- Dok se vi vratite, rasporedit u svoje momke na nonu strazu - primijeti
Escole.
Paz je hodao pred Gordanom tiho, na prstima, i sagibao se naprijed Suljajui se
kroz tisinu. Kao da je sve mrtvo ili zamrlo. Prosli su kraj velike gornje
kajite. Na lezaj u upro se mjesec u Damirovo nepomino i blijedo lice, pa ipak,
usne mu se miu, a iz njih se uje hrapavi sapat:
- .. .nel - - Ivane l - - Ne lazeml... Ja sam sretan ... Ona je tvcj - Kako mi
je u dusi milo... sve sam to - za tebe
- Ivane:- idem u Napulj, obeao sam - - umrijeti za nju - kako je to lijepo)...
Ne, Ivane - ja je ne ljubim... - ne - ne
- - ljubim je. Neu to... ne ljubim je. - - Vjeruj, Ivane! - Ne proklinji me,
nisam je ljubio. - Nisam -- - ... neu da je
- ljubim. - Neu!
Usne ostati otvorene kao da su-prenerazene od neega sto sada gleda u vreloj
predodzbi svojom vruicom usplamsane maste. Damirovo se tijelo uprlo o nesto,
zgrene pesti se ukoile i kao da je dusa u ovom tijelu ugasnula. Ispod dugih
crnih trepavica u blijedoj zraci mjeseine zaiskre se kaplje, debele, suzne i
spustaju se niz njegovo lice.
Gorda i bademaste oi pune su zaprepastenja. Uto se Daniir opet;pokrene na svom
lezistu i uzvikne:
- ... ja - ja - ja nju ne ljubim. - Ne! - Ja lazem... lazem ... Ubij me! ...
- Darn je u vruici, bulazni. Otri po Aversu.
Dok je Stjepko odlazio, Gordana uzme s Damirove glave osu
sen oblog, ponovno ga namoi i privije na elo. Aversa je brzo
stigao sporazum se s Gordanom, izabrao lijek i sasuo ga u
bolesnikova ust.i Ostali su sjediti uz Dam i rov lezaj i neprestano
mu rashladivali elo. Nakon pola sata mladi duboko usne.
- A sad idite, Gordana - moli Aversa - ja u ostati uza nj.
- Dobro, gospodine. Hajde sa mnom, Stjepko.
>na II
4 Gorda
Krenula je s druge strane broda. Pred vratima tvoje kajite sjedne na klupu i
dozove k sebi paza. Dugo je gledala njegovo blijedo lice i preplasene oi.
- U vruici se govori svasta, vruica je san koji ti doarava sto nikad nisi
mislio ni sanjao - sape Gordana Stjepku. - Da-mirovo bulaznjenje ne smije biti
povod tvojim krivim predmije-vanjima. Ne smijes vise o tome misliti.
- Htio bih da vas poslusam, ali neu moi jer znam...
- Sto znas?
- Da ono sto sam uo nije samo bulaznjenje. Koliko sam puta promatrao Damira kad
se zavukao negdje u kut dvorista na Griu. Kad je bio sam, oborio je glavu i
izgubio se, a njegove su oi bole kao groblje. Koliko me puta Damir uope nije
uo kad sam mu prisao. Uvijek mi se inilo da ga nesto strasno tisti, ali samo
onda kad sam ga vidio samoga. Cim je dosao princ ili tko drugi, odmah bi se
promijenio kao da nikad u zivotu nije bio turoban. A jednom sam opazio i nesto
vise...
- Sto si opazio? - gotovo ljutite pita Gordana.
- Kad se vojvoda Lovro Iloki s vama oprastao u dvoristu grike palae, stajali
su princ i Damir na trijemu starog dvora. Vidio sam kad se vojvoda oprastao - vi
ste mu dopustili da se dotakne vase ruke - a Damir je iza prinevih leda
strahovito izgledao. I kad ste ulazili u novu palau, i onda sam u njegovim
oima vidio nesto, kao...
- Vidis, ni sam ne znas sto. Cini se da i ti, bulaznis, ali bez vruice.
- Znam - ostro e Stjepko. - Njegove su oi bile strahovito zalosne. Cinilo mi
se da on iza svojih oiju, iza svog lica skriven plae, bas onako kao sto je
plakao danas.
- Sto je s tobom, pa i ti plaes. Sto zalis?
- 2alim Damira i princa, a zao mi je i vojvode Ilokoga.
- Zasto ih zalis?
". - Jer su nesretni sto ljube vas... -
Casak je promisljala, a onda ozbiljno upita:
-- Koliko ti je godina, Stjepko? ,.,ii - Bas sam navrsio petnaest.
i - Petnaest! Nije mnogo, a ve si momak. Eto vidis nema Ange, nego da s tobom
sklopim savez.
- Ah - usklikne tiho, gledajui je gotovo ushieno. *" " - Cuj, Stjepko, sto u
ti rei. Nas dvoje upoznali smo tajan onih rijei sto je Damir govorio u
vruici. Tu tajnu moramo u sebi pokopati.
- Uinit u kako zelite. Ova tajna bit e duboko pokopana u meni.
- Jer znaj, to je tragedija. Princ me ljubi. On ima zasjesti na prijestolje.
Ljubi me njegov najdrazi i najvjerniji prijatelj. Ljubi me vojvoda pod ijim je
vodstvom nasa borba protiv opas-
nosti da nasa zemlja ne padne u vlast tudinca. Vojvoda je jedan od glavni!
oslona princa, a to mora biti i Damir. Ali Damir je princu i potreba koju ti
danas jos ne mozes zamisliti. To je potreba odanosti prijatelja, uporiste
njegovoj dusi. Kad bi se jedno i drugo razbilo, pukao bi u prinevu zivotu
strahoviti jaz i ponor koji bi mogao ugroziti domovinu, stradavali bi narodi.
Svi bismo mi stradali da se izmedu ove trojice podignu bedemi. Eto, to treba da
znas da o tvojoj nepokolebljivoj, nerazrusivoj sutnji ovi-- veliki ciljevi,
ovisi srea nase domovine i spas od napuljskih /lu. ma ,t
Zapanji M slusa i gotovo mu se smuti u mislima koje su prodirale u smisao njenih
rijei. Iako nije mogao zaroniti u bitnost znaenja rodoljubivih ciljeva, srce
mu je drhtalo u instinktivnom osjeaju d biva sudionik neega velikog, i to bas
preko Gordane koja sain * i jedini ideal njegove mlade duse i posjeduje itavo
njegovo srce. Nesto je grozniavo prelazilo djeakovim tijelom i duzom, srce mu
zivo kuca, lice mu gori i ini mu se da je velik, snazan kao div. Osjea svoju
veliku vaznost i potpunu odanost toj dj<\i u koju gleda kao u neko nadnaravno
bie. Ona mu se ini srediste itavog svijeta.
- uj me, dakle. Stjepko. Nitko na dvoru ne smije nikad naslutiti da princ ljubi
mene niti smije princ ikada saznati sto smo mi dana uli iz Damirovih usta.
Opetujem to, Stjepko, nikada! Nitko, bas nitko!
- Ne vjerujete da u sutjeti?
- Vjeruj ti, ali mogao bi se kojim drugim nainom nehotice odati, gotovo
neopazice. Zato se nikad ne uplii ni s kim u razgovor o meni ili onoj trojici.
Budi lukav i oprezan. A kad Damir ozdra\ t on nikad ne smije saznati da je nesto
bulaznio. Zapamti to, Stjepko!
- Svakoi u dana to opetovati.
- Od ovog asa ti si moj saveznik i pomonik i posto te
smatram ozbi daj svoju ruku i rije.
Goruim licem i sjajnim pogledom u osjeanju neke velike zadae paz polozi svoju
ruku u Gordaninu.
- Zadajem svoju rije!
kao
Tog asa uinilo mu se da je odrastao, uvazen ovjek, kraljevski kancelar, sam
kralj. Osjeao je da raste visoko, da stoji div i gospod. i mora, kao
upravlja svemira i zapovjednik
zvijezda. Sve oko njega nestaje u nistavilu, dok on biva saveznik Gordane,
velike, nedokuive, uzvisene i nedohvative. Instinktivno osjeti da u tom stupa
u nov, veliki zivot kojemu daje pravac Jordana. I on ide uz nju, posveen njenim
izborom i uzdignut do njenog saveznika,
- Sad podi, Stjepko, na poinak. Ja idem.
Gledao je za njom kako odlazi u svijetloj haljini obasjana zrakama mjeseca, A on
je ostao na palubi zastravljen slikama mlade duse u kojoj se zapalila prva iskra
velikog novog zivota.
Duboko potresena otkriem Damirove tajne, sjedi Gordana na svojem lezaj u u
kajiti kad je iz misli trgne glas uenjaka Averse.
- Dosao sam vam javiti da nas Damir duboko spava. Vruica je nestala i nadam se
da e mladievo snazno tijelo svladati ovaj napadaj. Mozete dakle mirno i bez
brige spavati, a ja u i dalje ostati uza nj.
- Od srca vam zahvaljujem. Ali prije nego podem na poinak, htjela bih se dotai
naseg razgovora u kraljevu perivoju, one prve veeri kad ste mi govorili o nekoj
djevojci za koju je Bea-trica trazila od vas horoskop. Kome je pripadao?
- Taj horoskop bio je vas.
- U to sam se i ja uvjerila onog asa kad mi je Simono otkrio namjere kralja
Ferantea da me odvede na otok za svojeg sina. Ali sad opet vjerujem da nisam
istovetna s djevojkom za koju ste sraunavali sudbinu.
- Naprotiv, vi ste ta. Sva su data rodenja ista. Imena, dakako, nije bilo, a to
nije ni potrebno.
- Vi ste u tom horoskopu prorekli nezakonitog sina?
- Moja gospodice, toj sudbini neete utei. A mozda joj se neete ni uklanjati.
Vasa je volja tako elina i muska da ne mogu nikako predmijevati ono sto sam
naglasio: naime da bi takav sin bio posljedica vase slabosti.
- Ne vidim zato nikakve okolnosti u zapletaju moje sudbine, ako je podozrijevam.
- Vidite ove tajanstvene morske dubine? Ljudi e jednom dosei ovo dno, ali
pogledajte gore nad nama svemir. Gdje je tamo dno? Ne moze se prozrijeti ni
mislima ni predodzbama. Nasa dusa je svemir, tamo nikad nee dosei dna. Svi
rimski i grki filozofi samo su tapkali i pipali, dosegli nesto ispod povrsine,
ali dnu nisu nikad bili blizu i zato ne mozete nikako sa sigurnosu poricati
mogunost da se ispuni ona tvrdnja iz horoskopa. Kao sto se u svemiru pojavi
ponekad neka nova zvijezda koju niko ne oekuje, tako se i s dna vase duse moze
pojaviti nesto sto dosad nismo poznavali.
Zagledala se u svijetli odsjaj mjeseevih zraka na morskoj puini i ostro zakima
glavom:
- Pa dobro, uzmimo stvar ovako: vi tvrdite da u ja imati nezakonitog sina.
Svjesna sam da kod djevojke to znai pad i sramotu. I znajte. Kad bih ja mogla
da zabacim i pregazim ono Sto misli drustvo o djevojci koja sto takvo uini, ne
bih mogla da pregazim samu sebe. Moja itava unutrasnjost, moje misli i svi moji
osjeaji -izgradeni su zahtjevu svakog mojeg osjeaja da onaj kome se dajem mora
prije toga biti moj zakoniti muz. Sto velite sad?
- Opetujem ono sto sam rekao: dusa je svemir, vidite samo neke male zvjezdice
blijedog svjetla sto ostaju vjena tajna. Vas horoskop pokazuje nezakonitog
sina. Kako, zasto, gdje? Tko to zna?
- Neu zaboraviti, ali niti u vjerovati u vase zvijezde - odgovori ona i
ustane. Aversa slegne ramenima i bez rijei izide.
Ostavila je vrata pritvorena i kroz male ovore dolazio je svjez zrak. Nije se ni
razodijevala, ve legne na jastuke pokrivene perzijskim sagom.
NAPULJSKI MOST NA JADRANU
Umorna napuljska gospoda predala se iza dugotrajnih sveanosti odmaranja
Kraljevi gosti spavaju. Najslade spava Alfcnzo Borgia, zasien osvetom koju je
namijenio Beatrici, njenom ocu i Francesku. Makar ne zna kakve su velike osnove
povezane s Gordanom, bilo mu je dosta opajati se saznanjem da je napulj-skorn
kralju njegovu sinu prouzroio mnogo gnjeva kad je zaustavio i pobio kraljevsku
etu i omoguio Gordani da bjezi.
Valjajui se po lezaju u sobi svojeg ujaka kardinala Borgie, plivao je u radosti
zbog uspjeha svojeg ina.
- Dakle, to je bila samo utakmica izmedu tebe i Franceska? - pita ga kardinal.
- Utakmica dviju strasti - njegove i moje.
- A ti si daleko dospio da si se ak s tom djevojkom vjerio?
- Vase spoitavanje nije potpuno na mjestu, gospodine uja-e. Htio sam djevojku
uzeti onako kako bi to bilo u stilu istokrvnog Bon i Ali djevojka se vraski
branila. Upravo nevjerojatno junaki i lukavo, bilo je to tamo u nekom njihovu
samostanu, u oko i tog njihovog grada u Hrvatskoj. Cak sam u vase ime
pretra/ivao samostan da nadem nekog uhodu - i on se pustopasno nasmije.
- Trebao bi barem priekati da postanem papa. Dok sam kardinal, ne pokusavaj
odve esto u ovakve svrhe crniti moje ime.
- Moze li se vase ime jos vise ocrniti nego sto je to uinio kardinal Ascagni.
Svi su vas optuzivali zbog velike razvratnosti. Kardinal se udobno namjesti u
sjedalu.
- Mume, upamti: nikad se nista tako ne zali kao ono Sto smo propustili Zato ja
sebi nikad neu moi nista spoitnuti. Sad mi je briga Inocentova izdrzljivost.
Ne znam ni sam s kojom bih ga zivotinjom prispodobio. Mozda mu je kakav alkemist
prodao kamu mudrac. Mislis: eto, gasne, a on jos plamti, mislis da je pa u
zagrljaj smrti, a on se jos cjeliva sa zivotom. Pravi podlac, r da se ja onda
odriem svih uzitaka dok se on ovako poigrava 1. ,1 l ci iz zivota u smrt i
natrag? Ovog ovjeka ne mozes utuci!
- Ni Cudesnim praskom?
- Utvrdio se protiv svakog tudeg daha. Svuda oekuje napad na svoj zivot, to se
vidi u njegovoj opreznosti koja se oituje i odvise glupo.
- A kako e dugo jos dosadivati?
- Dok jednom ne dosadi. Ja bih tu mogao pomoi, ali nije pametno stavljati na
kocku sigurnost mojeg izbora. Cekam i ekat u.
- Na prvom ste izboru jednom izgubili papinsku stolicu, a na drugom?
- Na drugom postavit e mi je na glavu oni koje najvise prezirem, jer u kupiti
sve koji mene trebaju, a koje ja neu trebati. Cim se uspnem na stolicu, zdrobit
u ih. Jedan je od tih moj stari prijatelj Ferante.
- Smatrate ga bas iskrenim prijateljem?
- Bas toliko koliko on mene, a vise ne trazim. Udruzili smo se da zajedno uzmemo
vreu zlata. Kad vreu zlata otmemo, znat u zadobiti sve, makar on sebi umislja
da je lukaviji od mene.
- Dakle, on je s vama jednodusan samo u navali za vreom zlata?
- Zar nije dostatno dokazao itavom svijetu svoje vladanje? Kako se vlada prema
papama? Sad je za njih, sad protiv njih, kako mu je bilo od koristi u pljakanju
njegovih podanika.
- Opjevani kralj kreposti pljakas?
- Ni jedan sredovjeni vitez otima ne bi se mogao nazvati ni njegovim segrtom u
otimaini. Kolike je on ljude spremio dolje - i pri tom pokaze na pod. - Tamo
dolje je tamnica koja je pretvorena u groblje, ali kako romantino. Pune su
njegove tamnice onih koji su uresili ove palae. Takve raskosi nikad nije
vidjela ni Firenca, nije sanjao Milano, a ni rimske papinske riznice.
- Gospodine ujae, kad vi jednom postanete papa, ne bi bilo zgoreg doi u
napuljski kraljevski dvor u pljaku.
- Prije me Ferante mora uiniti papom - nasmije se Ro-derigo - a onda u se
pozuriti, jer znaj: Ferante je hitriji u skoku od tigra. Izmedu nas dvojice
odluit e tko e hitrije skoiti i zarinuti zube u siju. Nadam se da u ja.
- Rekli ste da vam nudi rodbinstvo u zenidbi njegove i vase djece.
- Bas je to opasno. Ferante je stupio u rodbinstvo s Milanom ozenivsi svoga sina
prestolonasljednika s milanskom vojvotkinjom Ipolitom, a nije mario da stupi u
ligu s papom protiv Milana. Drugi put je stupio u ligu s Milanom protiv pape.
Dok s jedne strane sudjeluje u uroti, s druge sudjeluje u kazni protiv urotnika.
To su sjajni, umjetniki dotjerani zloini.
- S takvim sjajnim razbojnikom vezu vas politike osnove?
- Trebam njegovu rodbinu u Ferari, njegove veze u Milanu i Firenci, trebam
njegova sina kardinala Franceska, trebam nji-
hovo zlato,d" kupim uzvisene nepodmitljive glasove papinskih izbornika. Iad
prokrim put do zlata jednom rukom uhvatit u vreu, a drugom svojem savezniku
zarinuti noz.
Alfonzo te digne pa s udivljenjem gleda svog ujaka.
- Vi ste velianstveni, ujae!
- Kad sjednem na papinsku stolicu, zadivit u sav svijet, a mozda i sam sebe -
primijeti sa smijeskom. - Medutim, znaj: napuljski e prinevi poskakati u more
kad jednom udem u Napulj.
- Mozda raunate na vojvodu Anjoua? On jos uvijek rauna na ovo prijestolje.
- Anzuvii nemaju vise ugled koji bi im bio potreban da se pojave, ali francuski
kralj Karlo VIII krenut e u Napulj onog asa kad pm netko dojavi da su
napuljski gradani i baruni bas do kosti opljack i i do zui ogoreni.
- A tko e biti taj "netko"?
- Osjeam da se Napuljem suljaju sjene u sirokim dugim rukavima.
- Mislite da se u Napulju nalaze francuske zene?
- Ne nose samo francuske zene siroke, duge rukave. Nose ih i francuski uhode. Ne
znam ih, ali vjerujem da Karlo ovdje ima svojih ljudi,
- Ali meni se Ferante ini po tjelesnoj formi i po neslomljivosti kao onaj
kameni otok u moru na kojefti je sagradio dvor.
- Velim ti, Alfonzo, taj otok bit e mozda jedini komadi kraljevstva ito e
preostati Teranteu ako dode Karlo VIII.
Citav taj razgovor saptali su s nekim sladokustvom kao da govore o osvajanju
neke ljepotice. Onda se Alfonzo protegne i ustane:
- A sad idem da se opet napasem uzitka drazei Franceska
prozivljenim , jedne noi s Gordanom.
- Napokon bih ipak htio znati koliko je na tome tvom uzitku istine.
- Zapravo nista, ali hou da mi Francesko vjeruje. Moji momci nisu mogli dostii
djevojku. Prije nego sto su oni stigli u prvu luku, djevojka se ve s
Firentincima ukrcala na neki
brod.
- A ti si kralju rekao da je otputovala kopnom?
- Da je ne slijedi morem.
- udno je bilo uzbudenje staroga Ferantea i njegova sina zbog djevojki: Ne znam
tko je od njih dvojice bio vise razdra-zen. Toliko buke zbog jednog zenskog
stvora nikako ne pristaje Aragoncima. Poinjem sumnjati da se tu krije nesto
drugo.
- Ako sam kralju pomrsio neke raune, to je moja osveta
vea. Uzivam l inccska. draziti njegovu zelju i tastinu,
a mozda jos i neke osnove.
- Kad te bas" veseli da mu se osveujes, ne marim ti braniti, ali pazi da meni
ne pokvaris moje osnove.
- Ni za sto na svijetu. Iz ove vree zlata dopast e i meni koja mrvica.
* * *
S velikim interesom zadubio se kralj Ferante u pismo Sto lezi pred njim na
stolu. Siroke usne lako se smjeskaju. Njegovi debeli prsti tapkaju po stolu kao
da podvlae radost koja mu se odrazuje na licu. Nasmijani pogled svrati napokon
Francesku Sto sjedi njemu nasuprot.
- Iz itavog Beatriina pisma razabire se da ga je pisala u prisutnosti svojeg
muza ili je vjerovala da bi ga mogao uhvatiti. Plivajui u radosti, najavljuje
mi svoju sreu sto oekuje potomka.
I zadovoljno se smijesi ne pazei na Franceskovu mrzovolju.
- Ovo je pismo bilo namijenjeno vise muzu nego meni. E pa dobro, nee se
prevariti. Imat e potomka.
- Samo ne onog kojeg je zeljela - primijeti Francesko.
- Zar bi zeljela vise nego da podmetne Matiji mojeg sina?
- Priznajem, oe, ali ona je trazila majku najodlinijih kreposti i osobina.
Majku danasnjeg doba, u pravom smislu te rijei. Vasa Ijubovca dona Marija je
lijepa, ali njena svojstva sigurno ne dosezu Gordanina.
- Ne mogu to porei. Svejedno, moj sin kojeg e ona roditi donijet e sve
kreposti koje posjeduju sva moja djeca.
- Ni Beatrica, ni ja, ni ostala braa ne bismo bili na toj visini da niste
odabrali majku kao sto je bila nasa: junana i sla-vina, vlastohlepna i
bezobzirna, vrhunac svih onih kreposti koje treba da posjeduje majka kraljevske
djece.
- I to ne poriem, ali sto mozemo uiniti kad se ta ljepotica bademastih oiju
oslobodila ispod moje vlasti. Tako mi kraljevske krune, jos nitko nije ostavio
moj dvor ako sam ga odluio zadrzati.
- Gotovo se divite svojoj sramoti sto vas je nadvladala i nadmudrila mlada
djevojka.
- Sve mi se ini da je tebi vise do cure nego do Beatriine osnove. Ovih se dana
grdno mrgodis. Kad se vratis na Beatriin dvor, jos uvijek es tamo nai
djevojku.
- Da budem nasljednik Alfonza Borgie?
- Izbjegavaj tog lupeza. Ne slusaj njegove prie, neu da medu vama dolazi do
sukoba. Znas koliko mi je potreban njegov podmukli ujak. Postat e papa, a s
njim se uzdizu moje osnove do vrhunca. I, eto, otkidam sebi kako bih mu pomogao
uspeti se na papinsko prijestolje. Velim ti: uvaj se sukoba "
Alfonzom, Usuvajmo kardinalovo prijateljstvo jer to je od potrebe i Beatriinom
planu i mojim drugim osnovama. Beatrica mi pise da je kralj Matija ve s njom
raspravljao o rodenju svojeg sina i oni su oboje jako sretni. To je da umres od
smijeha Taj glupan; Cuj sto veli Beatrica.
Ferante ita nastavak pisma svoje keri: "Moj kraljevski su prug neizmjernu je
sretan i ushien. Vrlo je njezan i obziran prema meni U jesen ostavit emo ovaj
hrvatski grad i krenuti u Budim. Tamo u ostati sve do radosnog dogadaja koji
oekujemo. Jedino me zabrinjava neprestane glasine da e opet biti rata s
Turcima, sto bi mojeg kraljevskog supruga odvelo na bojiste. Ova okolnost tesko
bi me rastuzila, ali ja se u svemu pouzdajem u Boga ..."
- Taj Bog je sama Beatrica - nasmijesi se Ferante. - Jesi li opazio kako
namjerice naglasava da e radati u Budimu - i prasne u smijeh. - A rat s
Turinom dosao je u pravo vrijeme. Ona upravi svojom udesnom rukom Matijinu
sudbinu. Ona e sama izazvai Turina kako bi muza mogla otpremiti na bojiste i
krenuti u Napulj. Priredit u joj velike sveanosti - i buno zahihoe.
- Ali vasa ruka nije upravljala u istoj udesnoj formi da splete u oko Gordane
- spoitne Francesko.
- se neprestano vraas na gubitak ove djevojke. Za mene
je to s\ Valja Beatrici otposlati odgovor na ovo pismo, is
tim stilom kao sto je i ona pisala. Kako vidim, Beatrica to i
oekuje.
Kralj pozvoni i dade pozvati brzoteu kraljice Beatrice. Uni-5ao je Antoninit
pokloni se kralju.
- Cini se da si ti u rodu s Enrikom, prvim dvoraninom njezinog vcliun r. a J -
pita kralj.
- U n"du sam s njim po krvi i po svojoj vjernosti kraljici.
- Osim ovog pisma kraljica nije nista isporuila?
- Jedmo mi je nalozila neka kazem vasem velianstvu i njegovoj vksosii princu
Francesku da je vrlo radosna, jer je sve u skladu s njezinim nadama. Osim toga
je zamolila za obavijest da li je u Napulju sve u redu.
I ako MI sti je s\ poruku. Kad upita:
- Sasvim onako kako je ona zeljela. To joj naroito naglasi u potankosti neke
stvari plana promijenile, u bitno-i.sto. To upamti doslovce. Neu to pisati,
dakle opetuj
mu je nekoliko puta glasnik opetovao poruku, ovaj ga
- -" sto radi princ Ivan?
- I i/i dvorom kao sjena. Uvijek je zamisljen, gotovo tuzan, vrlo cesto
ostavlja dvor na Griu i odlazi na neka imanja u Brezovicu Kazu da je tamo
njegova majka. Ali moram vam
priznati, velianstvo, da je itava hrvatska zemlja, sve tamosnje plemstvo
poludjelo za tim princom.
Kralj se namrsti, ali odmah rastjera mrzovolju ironinim smjeskom.
- Neka samo luduju. Vratit e se opet k pameti. Sad izadi i reci neka dode
Simono.
Usutjeli su, jer je usao Simono nosei neke papire.
- Jesi li tono preveo rije po rije? - upita kralj.
- Posve tono.
- Svaku rije koju bi izdao platit es komadiem mesa sa zivog tijela.
Dade mu znak da moze otii i polozi obje hartije na stol Franceska.
- Evo, to je pismo sto ga je neki glasnik s dvora kralja Matije donio mladom
dvoraninu koji je pobjegao s nasom ljepoticom. Prije nego sto sam ga bacio u
tamnicu, oteo sam mu to pismo, ali je bilo pisano njegovim jezikom, pa sam dao
Simonu da ga prevede.
- Ah - zaudi se Francesko - potpisao je Ivan, dakle to je pisao Damini sam
princ.
- I nazivlje ga prijateljem. Uistinu, razabira se ve u prvom retku da je po
majci niskog porijekla. Citaj da vidimo sto pise:
I princ Francesko stade itati: "Dragi, vjerni prijatelju! Vraam se iz
zagrljaja svoje majke. Otac mi dopusta da je vidim. Svaki as sam u njezinoj
blizini. Ona je jedina znala da zaustavi bolni jecaj moje ljubavi. Sto bi bilo
od mene da nemam vjerno majino srce da se k njemu sklonem kad u njemu zajaue
bol.
Ali nisam uzeo pero u ruke da ti javljam svoje boli, nego da te opomenem. Ne da
pazis na nju koja je eznja sve moje mladosti, to ne bi bilo od potrebe. Ti es
obeanje zadano meni vjerno izvrsiti. Ti, koji si ve jednom umro za mene.
Popustio si i mojoj molbi kad u Milanu stignes Lovni s kraljevini pismom da
podes u Napulj i budno pazis na Gordanu, vjenu moju ljubav!"
Papir padne iz Franceskovih ruku na stol, a kralj Ferante udari se po koljenu.
- Prekrasno! Izvrsno! Kao iz neba palo je u moje ruke. (Jordana je pobjegla, a
ipak je ostala u mojoj vlasti.
- Gordana je ona djevojka za koju se princ pobio s Alfbn-zom. Zato je tajio ime
i kralju i svima. No, ekaj.
- A da je Matija znao, sto bi uinio?
- Protjerao bih je s dvora i iz kraljevstva.
- Sad je imamo. S ovim pismom mozete Beatrica i ti vladati Gordanom kako vas
volja.
- Ako to saopimo Alfonzu, bio bi kadar pobiti se i svojim sumnjivim maem
osloboditi nas Ivana.
- Niposto - prekine ga kralj - s Borgiama se ne zelim
potui, ali zato u se osvetiti toj djevojci koja je izigrala moju diplomaciju.
Bas ovim pismom sto ga je pisao njen miljenik.
- Dat ete mi to pismo, oe, da ga odnesem Beatrici?
- Samo polako. Hou da estito iskoristim taj prekrasni do-kumenat. Poslat u ga
najprije u Milano. Neka Ludoviko iscijedi zu. Budala, nije me htio slusati kad
sam mu rekao neka ne vjena Bianku sa sinom neke djevojure. To pismo je pravi
trijumf. Tu je jasno prikazana sudbina Bianke. Treba da Matiji-nom sinu donese
miraz kako bi mogao darivati svoju Ijubovcu. O tome sada : Hou da Beatrici
utvrdim sve bedeme da svoju osnovu ipak provede i zato u joj dati dva svoja
savjetnika. Dao sam ih pozvati. Evo, ve ulazi Pietro Ranzano.
U odaju je stupio ovjek pedesetih godina, visok, tamna lica, hladan, miran.
- Ovo je moj savjetnik. Poslije mene najlukavija glava juga. Da je taj upravlja
n Beatriinom osnovom od Zagreba do Napulja, ve bi Gordana davno bila na otoku.
Okrenuvsi se dosljaku, kralj nastavi ozbiljno:
- Dragi Pietro, moja ki Beatrica nema na sjeveru dostojnog savjetnika a sada e
se na dvoru kralja Matijasa odigrati sudbonosni dogadaj za prelaz na aragonsku
vlast. Vi ste joj potrebni da uspjeh bude brz i potpun. Vasa e nagrada biti
kraljevska, dakle spremite se s donom Izabelom i mojim sinom Fran-ceskom
otputovati u Hrvatsku.
Drzavnik kao da slusa obinu dnevnu odredbu spusti glavu na poklon:
- Odazivljem se zelji svojeg kralja i molim upute.
- Sve u vam potanko saopiti. S vama mora putovati i nas slavni lijenik
Kristofano. Moras znati, Francesko, da ga zlobnici zovu "kuhar otrova", a kako
je i mrsav, to je od puka dobio nadimak "sardelica". Ali za nase je osnove deset
morskih pasa. Kad se ova dvojica nadu oko Beatrice, nista ne moze biti
propusteno da njezina osnova bude grandiozno provedena.
Svrsivsi taj posao, kralj zazeli da se odmori, kad mu najave glasnika koji ima
donijeti vijest o potjeri za Gordanom. Odmah ga dade uvesti.
- Dakle, nasli ste bjegunicu? Gdje je?
- Vase kraljevsko velianstvo, na prvoj stanici saznali smo da su nekih desetak
momaka, dva plemia i jedan starac s djevojkom u polumusko] odori projahali
cestom prema sjeveru. Nastavili smo put. ali smo izgubili trag. Mora da su
bjegunci skrenuli u kakvu luku.
- Morem su utekli? - bijesno e Francesko. - Mozda se i zbog toga Alfonzo
ironino smjeskao kad ste ispitivali zapovjednika dvora je li stigao kakav glas
o potjeri.
- Ja u mu se grohotom smijati danas kad mu saopim da "jegunce hvatam morem.
Kralj ostro nalozi:
- Dvije lade neka krenu smjesta, svaka drugim smjerom. Neka uzmu najbrze
veslae. Na svaku se ladu ima ukrcati po jedan dvoranin koji poznaje otmiare i
otetu djevojku. Uzmite najkrai put i moji vrsni veslai moraju ih stii.
- Danas bi ve bio etvrti dan njihove plovidbe morem. Potjera e biti lak posao
- odgovori zapovjednik.
- Ne izvjesite moju zastavu da vas ne prepoznaju. A im udu u kakvu luku ili ako
plove morem do Genove, Sto je vjerojatnije, vasa je zadaa, kad ih uhvatite, da
svakom kazete: djevojka je oteta i njen je otac trazi. Nakon ovoga nitko se nee
usuditi djevojci pritei u pomo.
- Vrlo ste sigurni da ete Gordanu opet uhvatiti? - upita dosta nesigurno
Francesko.
- Moja je sigurnost tolika da ne smatram vrijednim o tome gubiti rijei. Bjezala
ona kopnom ili morem, naletjet e na moju zapreku. Bez nje neka se nitko ne
usudi vratiti - uzvikne kralj zapovjedniku i glasniku koji su jos ekali. - Sad
hitro izvrsite Sto sam rekao, a ti, glasnice, uzmi konja i brzoteu pa se vrati
kopnenoj potjeri i odnesi moju zapovijed.
DUH I TIJELO ZA DOMOVINU
Bila je no. Mjesec prati osamljeni brod. Gordana je preuzela strazu. Jos prije
nego sto su drugi legli, zovne k sebi na palubu Damira.
- Sjednite. Uistinu, dugo su u vama vodili borbu zivot i smrt. Sretna sam da me
vasa majka i princ nee imati zbog ega prekoravati jer ste se zapravo izlozili
za mene.
- Izvrsio sam duznost kao sto su je izvrsili gospoda Strozzi t Aversa - naglasi
hladno i ravnodusno Damir.
- S razlikom da ste vi u toj duznosti stradali. No, sad vam se opet vratilo
zdravlje. Medutim, potraje li ovaj pogodni vjetar, mogli bismo za osam dana
stii u Genovu, ali prije bih htjela da o dogadajima u Napulju malo
raspravljamo. Vidite, onaj Simono nas je zemljak. Njegovo se srce ganulo pa mi
je otkrio zamku. Zapravo njemu, a onda i Marzanu zahvaljujem oslobodenje od
odvratnih namjera Aragonaca. Ali moja je sloboda samo privremena. Jezovita mo
kralja Ferantea i Betrice putuje sa mnom i dosei e me gdje god bila.
- Dosad smo sretno izmaku*. Nadam se da nam vise ne prijeti opasnost od potjere.
- Ne mislim sada na potjeru koja e sasvim sigurno slijediti i morem. Nesto je
drugo sto me nuka na razgovor s vama.
Maime, nas kralj Matija moze iznenada umrijeti, a onda e nam domovinu)"
zavladati jezoviti Napulj koji smo sada upoznali.
- Ne moze. Svi nasi izborni stalezi skloni su Ivanu, a bude li on htio
kraljevati...
- Eto, i sami velite "bude li on htio kraljevati". Bas u tome je nesrea ito se
Ivan ne brine za prijestolje.
- Vi naj znate, gospodice Gordana, da bi on volio stei
vasu ruku negoli sve krune svog svijeta.
- Da sam zivjela u staro klasino doba, nasao bi Sofoklo u mojoj sudbu radnju
tragediji. Vidite, moja je teska tragedija upravo ta sto me princ ljubi, sto
prineva ljubav prema meni nosi u sebi njegovu smrt i moje progonstvo u
Frauceskov naruaj ili konu me dade Beatrica.
Duge trepavice njegovih crnih oiju rastvore se posvema. U njima se ogleda uzas.
- Vi ste u Napulju doznali neke strasne osnove?
S njezina lica odrazuje se sugestivna snaga.
- Tamo sam zagledala u sve dubine skrivenih podmuklosti i zasjeda. Ta:: sam
ugledala strati ste koje eka princa, nas, domovinu, itav kraljevstvo, moju
ast i zivot. I vi ste vidjeli to stratiste, gospodine Damire. Vidjeli ste onu
jezovitu dvoranu kamo vas je Ferante htio smjestiti za vjena vremena u drustvu
s Ivanom. Kralj Ferante zatvorio me u tu odaju. Prije nego sto sam utekla, dosao
je k meni i mislei da vise nikada neu vidjeti ljude, navijestio mi je Ivanov
udes. Rekao mi je: "Napulj e vladati vasim kraljevstvom. Aragonac e kraljevati
na vasem prijestolju, a princ Ivan predsjedat e u velikoj divnoj dvorani gdje
vijeaju vjenu skupstinu moji "najmiliji prijatelji".
vrsto uhvati Damirova ruka ogradu broda, lice okrenuto prema Gordam puno je
uzasa. Razabravsi da njezine rijei imaju odraza, jos jae naglasi:
- Da, to mi je rekao kralj Ferante da mi izbije iz ruke svaku nadu u
oslobodenje. Odgovorila sam mu da je to uzaludna nada. Nasmijao se svojim drskim
cinizmom i rekao: "Vas princ sam e mi ponu < da posadim na prijestolje mojeg
sina!" I, znajte: budui kralj, moj sin, poslat e mi vaseg princa kao ratnog
suznja. I da vas nisam uhvatio, moj bi vas Giovano poslao Fran-cesku na dar im
bi stupio na prijestolje".
Osjeala je da mu ove rijei prodiru u zile. Pozorno prati drhtanje njegova
mladog bia, a onda promisljeno, proraunatio, lagano nastavi diplomatskim
mirom:
- Poznat.> nam je da se za nasim prijestoljem otimlju pruski car, eski i
poljski kraljevi, znali smo da i Napulj zeli to prijestolje za sebe, ali tek
sada znam da je napuljski kralj Ferante, najgidniji zloinac, podmuklo spremio
ostar bodez kako bi ga zarinuo u srce nasem kraljevstvu i nasem princu.
Malo oboje Sute, dok opet Gordana, svjesna svog uspjeha, mirno proslijedi:
- Kad ste mi ono u kraljevskom perivoju u Napulju pripovijedali kako vas je
napala zelja da u Milanu Bianku Sforza odvratite od vjeridbe s princem, nazvala
sam vas u velikom uzbudenju izdajnikom domovine. Onda sam znala samo to da Gio
vana kane uiniti kraljem nase domovine. Ali tamo gore u onoj raskosnoj odaji
kralja napuljskog doznala sam kakvu je strahovitu sudbinu dosudio Beatriin otac
princu i - meni. Ali ne radi se tu o meni. Ja sam sporedna, mene bi odvukli na
otok ili gdje drugdje, a ja bih to jednostavno rijesila skokom niz strminu. Tako
bi bilo sve najjednostavnije rijeseno.
Kod ovih rijei on se protiv volje trgne. Ona opazi da je vrsto stisnuo usne da
zatomi krik sto je odzvanjao njegovom dusom. Dok je to razabirala, poprimi posve
ravnodusan izrazaj i ree jos ravnodusnije:
- Sama sam na svijetu pa mi je svejedno. i - Prezirite prinevu ljubav kad
tako govorite. - Zaboravljate: Kad bih ja bila na otoku, princ bi tada
ve sjedio u jezovitoj dvorani Ferantea - i sada podigne glas: - Tu se radi o
Ivanovu zivotu, a s njegovim zivotom usko je vezana sudbina nase domovine, za
danas i daleku budunost. Dakle, moja srea i srea svih nas je ono sto e
odluiti stalezi i narodi nakon Matij ine smrti.
- Mi - uzvikne Damir - mi emo pristati uz princa.
- Da, to bi moglo dovesti do uspjeha. Kad bi princ Ivan odlunom voljom nastupio
kao nasljednik prijestolja, onda bi i svi stalezi odluno pristupili uza nj.
Medutim, danas...
- Vi sumnjate u to. Gordana?
- Gdje su vam dokazi da nemam pravo sumnjati? Jeste li ikad bili na sastancima
plemstva? Jeste li govorili s njima, uli njihove govore?
- Ne. Nisam!
- Vidite. Nikad niste zasli medu staleze da o tome vijeate, da im priate o
prinevim sposobnostima, o njegovu plemenitom i umnom znaenju. Nikad niste
rekli rije za svog princa kojemu ste najvjerniji prijatelj. Tko e raditi za
njega ako vi Sutite? Mjesto da ste vrsili ovu jedinu pravu prijateljsku duznost,
vi ste u njemu slabili volju za prijestolje, gotovo ste ga sklonuli da se odree
krune zbog mene. Sve sto ste vi radili za princa jest da mene predobijete za
njega. Cinilo se da biste bili najsretniji kad bi vas prijatelj, zadobio moju
ruku. Vasa je duznost bila da narod upoznate s princem, jer ga narod dovoljno ne
pozna. Nije dovoljno zrtvovati zivot za uzvisene svrhe, valja itavog sebe
baciti u borbu za onoga koji ini budunost domovine. To je dostojno pravog
muskarca. Gospodine Damire, ako kralj Matija nesreom umre, naglo, neoekivano,
mi smo propali. Da se to ne
dogodi, svi smo mi duzni da sve svoje line osjeaje, sve svoje unutrasnj> borbe
pregazimo da se mozemo zajedniki utaboriti i svladati zvijer, neprijatelja koji
hoe da nas rastrga. Kad ovjek za jedan veliki lijepi cilj potpuno zaboravi
sebe, nailazi u tome ogromnu snagu i velianstven mir. Sve u njegovoj dusi
zamukne i nista diu: ne osjea do plamena koji ga uzdize do vrhunca plemenitih
visina, onog velikog cilja kojemu, je dao sve snage svojeg duha. Svaki ovjek
ima pravo da odabere sebi svoj cilj za koji se uspinje do savrsenstva. Mi uz
princa Ivana imamo jedinstven cilj koji nas sve obavezuje: oslobodenje domovine.
Nape otvorenim usnama gleda u Gordanu kao u nesto nadnaravno, osjea siusnost
samoga sebe pred veliinom koja izbija iz nje, a njega baca u prah. Obara oi od
srama pred svojom slabosti, pred duznosu da bude vojnik, za sreu domovine pada
u prah pr njom i drhtavim glasom pita postideno:
- Vi ste nasli snagu i mir, Gordana, kad ste sebe dali srei nase domovi,
- Nasla sam i snagu i mir i jo5 uzviseniji osjeaj da je u mene muska i viteska
jakost koja manjka tolikim muskarcima.
Ovim posljednjim rijeima dala je konani udarac onim slabostima koji mu je
spoitavala tamo na Griu i u Napulju i sada ovdje. S oajem misli na svoju
slabost koju mu je razotkrila junaka djevo i! ona ista kojom je ispunjeno
itavo njegovo srce. Ali njegova su usta zatvorena, vrsto stisnuta da ne bi
presla preko njih nijedna rije priznanja one sramotne slabosti od koje se sada
grozi i od ijeg je saznanja potpuno skrsen. Snagom svojeg pogleda i jak svoje
duse Gordana mu ulijeva posljednju gorku kap njemu namijenjenog lijeka:
- Vasa uvstvenost uinila vas je slabiem. Vi ste posteni do srzi, mozete se
svladati i stei snagu. Zato vam to kazujem. Na-puljski dani razotkrili su i
vama sudbinu kojoj idemo u susret svi, koja Leka i princa.
- To se nee dogoditi! - usklikne on s tolikim zarom i tako ostro da ga je asak
promatrala pustajui mu da se uzivi u ono sto je rekao, a onda primijeti:
- Vase se rijei mogu obistiniti. U vama su svi uvjeti junaka na dusi i na mau.
I kad bih smjela vjerovati da e vasa volja prij preko svih osobnih osjeaja, ja
bih rekla: gospodine Damire, eka vas velika junaka borba za zivot onoga koji
vam je po srcu najblizi. Ali ako ste svjesni i odluni stupiti u tu borbu, otknt
u vam jos mnogo toga sto biste trebali znati.
Uspravio se. Blijede mjeseeve zrake prikazuju njegovo lice jos bljedim,
plamtee oi jos plamnijim.
- Vjerujete Gordana, u ono sto zelite da bude od mene?
- Vjerovali znai pobijediti.
Naslonila se na ogradu i sagnula glavu k njemu:
- Ja vjerujem u vas, gospodine Damire, i evo ujete: ima jedan veliki ovjek
koji je daleko od dvora, daleko od ljudi, a sva njegova dusa ispunjena je samo
budunosu domovine. Taj upravlja nasom borbom i ja sam njegovim, kako me on
naziva, kancelarom. Gospodine Damire, ako ste uistinu svjesni da mozete sluziti
samo svojoj domovini, onda vas pozivam u nas tabor.
Dusa mu je puna odjeka. Ustao je i vrstim glasom odgovorio:
- Gordana, s ovog mjesta ustao je posve drugi ovjek. Ne vise onaj koji je bio
do danas. Prisezem vam da e od sada moj zivot i sva dusa biti posveeni borbi
za oslobodenje nase domovine od svakog tudinca.
- Primam vasu rije. Bit ete voda svih nasih staleza i uzdii na prijestolje
princa Ivana. To neka bude zamjena za sve radosti koje nam zivot mozda
uskrauje...
Dok je to govorila, gledala je u daleku puinu da mu olaksa sakriti odjek svake
njene rijei upravljene onim njegovim osjeajima sto ih je otkrio kad je prije
vise tjedana bulaznio u vruici. Svaka Gordanina rije ovog asa bolno je
dirnula njegovu duboku ranu, jer pri svakoj rijei jos vrse stisne usne i
blijedi. Ali ne obara glavu. Tvrdokorno uspravljen gleda preda se i stoji
odluno kao da je okrutno stao na vlastito srce. Iako ga boli do srzi, nizasto
ne bi odstupio. Gordana jasno lazabire sto se zbiva u njemu i svrsivsi
posljednju izreku, ekala je odgovor. Nekoliko trenutaka prode u sutnji, a onda
on odgovori vrstim i nesto dubljim glasom nego obino:
- Slijedit u vas, Gordana. Ja vise ne postojim. Vidim pred sobom samo opasnosti
koje prijete domovini i dajem se sav njezinom spasenju.
- Ima pobjeda koje se ne mogu stei maem, nego borbom svojih osjeaja nad samim
sobom. Takva je pobjeda rezultat najvee, najviteskije hrabrosti. Vi ste je ovog
asa izvojevali. Stranka princa Ivana stekla je u vama junaka i vrlo sam sretna
sto smo stekli vasu pomo. Sad bismo mogli potraziti firentinskog pjesnika da
odrzimo malo vijeanje.
Otisao je sasvim drukiji nego sto je dosao. Kao da su se na ovom mjestu, pred
Gordanom, za vrijeme ovog razgovora svi njegovi osjeaji pretvorili u krutu
snagu odlunosti.
Ona se okrene na drugu stranu broda gdje je s malim pazem sjedio Aversa.
- Da niste opazili kakav brod? - zabrine se starac.
- Uvijek su mi oi na strazi. Ali danas se na jugu ne pojavljuje nikakav brod.
Dosla sam jer bih vam htjela upraviti jedno pitanje, ali ne o zvijezdama -
nasmijesi se ona.
- Svako vase pitanje oekujem s uzitkom. Jednim pogledom dade ona znak pazu da
se udalji, onda sjedne pokraj starog uenjaka.
- Sto biste vi rekli: da li je lakse ljubav probuditi ili je
razoriti?
- Ovo smatram sasvim individualnim. Vama je, na primjer, lako probuditi ljubav.
Kud god prolazite, ostavljate trag koji vue sva Irca za vama, jer vam se ne
moze oteti. Dakle, lako pro-budujete ljubav, ali teze razarate. Trebalo bi zato
odvise snage.
Razgovor prekinu Escole, Damir i Stjepko.
- Mladu s: je u veini - primijeti Aversa - sada je rije na mladosti, a ja se
povlaim.
- |4e - odgovori Gordana starcu - ostajete s nama, jer bas zelim da vijeamo - i
ponudi mladom firentinskom pjesni-ku mjesto kraj sebe, a Damiru uz uenjaka.
- Vrijeme je, gospodo moja, da raspravimo vrlo vaznu stvar. Ako IKV i kakva
potjera, naime moj se put primie kraju...
- Dopustite da vas prekinem - upadne pjesnik. - Ve sam ugovorio s nasim
uenjakom. On se vraa u Firencu, a ja vas zelim ispra do vaseg grada.
- V i ste odvise za mene zrtvovali, gospodine, i vrijeme je da vase zrn r
zaustavim.
- V n me sto nazivate zrtvom sreu da budem u vasoj blizini. A bilo bi
plemenito s vase strane, gospodice Gordana, kad bisi, dopustili da ovu sreu
produzim. Moja sebinost ide jos dalje da vidim svojeg brata koji zivi na vasem
dvoru.
- W dakle, biti plemenita i prihvatiti vasu ljubaznu po
mo. Ali moja sebinost zali sto gospodin Aversa ne dijeli vase
misljenje o ugodnosti putovanja sa mnom.
- Vi biste htjeli da i on pode s nama? Stvar je svrsena - pripravno e Escole
Strozzi - Aversa dolazi s nama kao moj gost.
vasih usta Escole tee med - primijeti veselo starac, vas u domovinu, Gordana.
mi odluka donosi veliku radost, naravno, ne budem
natrag u Napulj, cijenite, gospodice, prisutnost Firentinaca.
, gospodine Escole, vasu obranu visoko cijenim, li nas potjera, ako ne na moru,
a ono kad se iskr-
vjerujem u to da e nas kraljeva potjera doekati u Escole - jer napuljski kralj
ne zeli dopustiti Zagreb i tamo iskazete sto se dogodilo u Napulju, uvjerenjem
tako mirno sjedite ovdje? - spoitne
o svemu dobro razmislio i za svaki sluaj spre-
-- 17
- Prati i
- O li moralt
- S
- O ali stigru amo?
- I
Genovi -da stigne
- I s mu Aversa.1
mio. Neemo se iskrcati u Genovi, ali svi emo se preodjenuti i tako zamesti
trag. Kupio sam od naseg trgovca odijela sto ih nosi na prodaju. ,Dakle, budite
mirni.
- Jer
5 Gordana II

- Dopustite, gospodice Gordana - oglasi se sada Damir - morali bismo se
"dogovoriti kako da se kraljici i kralju objasni vas nenadani povratak.
- Upravo sam se o tome htjela s vama dogovoriti i predloziti vam neke svoje
osnove.
Priblizili su glave Gordaninoj i slusaju njene prijedloge. Zivo sudjeluju u
razmatranju o vrlo opasnom i sudbonosnom susretu Gordane s kraljicom Beatricom.
Vijeanje biva sve uzbudljivije, zaboravljaju sve oko sebe, ne zapazaju da je
mjesec ve klonuo na zapad. Tada ih prekine Damirov poklik:
- Vidim tamo neku tamnu toku. Upravo na mjeseini. U tili as svi skoe na
noge.
- Mozda napuljska potjera.
Firentinski plemi zovne vlasnika broda koji je lezao na siljku lade.
- Skrenite smjer broda, izvjesite sve venecijanske zastave.
- Otkuda vam takve zastave? - zaudi se Aversa.
- Kako vidite, mislio sam na sve. To e nas zastititi od na-puljske provale.
Mletaki brod ne smije dirati nitko. Momci, ovamo! - zovne on svojih deset
momaka - obucite venecijanske odore. Gospodice Gordana, vama je sudeno da se
pretvorite u mornara. Preodjenite se i sidite medu veslae. Vi, Aversa, opet na
dno mora. Gospodin Damir i ja odmah emo se preodjenuti.
- Ako vas trgovac izda?
- Ne brinite. Kupio sam ujutro od njega itav brod. Dok se ne iskrcamo, pripada
brod meni, a kad smo na sigurnom tlu, onda mu vraam uz malen dar od - sto
dukata!
GROMOVI NA GRICU
Uz prozor tornja kraljevske palae prislonila se Beatrica pa gleda, pomno
istrazuje juznu dolinu Save. Ve odavno je morao stii glasnik s juga. Sve
straze ni do danas nisu medu glasnicima pronasle nijednog Napuljca. Ni posebne
izvidnice na kulama nisu ga opazile. A ona ga eka. Dane i noi, broji sate,
trenutke, eka ovu prvu vijest sto joj ima navijestiti da je sunce skrenulo
svjetlost k njenoj golemoj, sigurnoj zivotnoj osnovi. U njoj je vrsta
nepokolebljiva vjera u uspjeh. Upravo ova elina sigurnost nadrazuje njezinu
zed uzivanja, u saznanju stvaranja prvih temelja novom zivotu. Sto duze glasnik
s prvim vijestima zaka-snjava, to ekanje biva nesnosnije. Ve ne moze nai
drugog mjesta u kraljevskim odajama do ovog prozora na tornjiu.
Potraga njenih oiju utisnula joj je u mozak sliku savske doline. Misli su joj
sagradile tamo dolje "sjeverni Napulj" od
palaa, kastela i dvoraca. Porazdijelila ih je svojoj zakonitoj i nezakonitoj
brai i sestrama, napuljskim pristasama, velikasima, barunima. Dulje pod
tvrdavom ve je zatvorila potok Ilovicu, a u njenom koritu sagradila gradanske
kue napuljskim trgovcima. Od starodrevnog Gria stvorila je predgrade Napulja.
Danima, satima gleda, istrazuje preko zidina zagrebake tvrdave, poznaje svaki
njihov pregib, udubinu, izboinu, svaki toranj strazara tvrdave. A zvonce, ono
sto svakog podsjea da je vrijeme vratiti se u sigurnost tvrdave, predveerja s
Lotrsakove kule odsutne gradane ovo su zvono Beatrici zavuklo u uho i biva joj
progoniteljem njezinih mastanja o velikoj budunosti - sto dolazi iz Napulja.
Ve je ostavljaju tjelesne snage da sauva hladan mir pred dvoranstvom. Sama je,
osamljena sa svojom tajnovitom sreom. Ne moze nikome ni dahnuti s kolikom
strasu oekuje glasnika iz Napulja.
Tri udarca srebrnim zvoncem najavljuju kraljev posjet u njezin dio palae. Hitro
se odmakne s prozora, ude u svoju odaju i sjedne na poivaljku. Matijas je gleda
pozorno. Njezino je lice blijedo, podonjaci jai. Tijelo sto je inilo dojam
mramornog kipa omloh i nesigurno, a pogled nesto zamagljen, bolan. Kralj je
gleda zapanjeno, sjedne k njoj, poljubi ruke i sape:
- Beatrice, nas sin kao da odluno najavljuje svoj dolazak u tebi.
- Jesi li konano zadovoljan?
- Nema sretnijeg vladara na svijetu. Sama znas da zakoniti nasljednik spasava
sve nase narode krute budunosti. Ve sam spremio proklamaciju da ekamo
zakonitog nasljednika. Za deset dana sastaje se hrvatski sabor i objavu u ja
lino proglasiti.
- Kakva srea sto je doslo doba da nas dvoje ovako mirno raspravljamo - pomiluje
mu lice. - Nadam se da e tvoj sin posjedovati tvoju vladarsku snagu i tvoje
velebne sposobnosti.
Ustane, poljuM joj ruku i njezno sapne:
- Cuvaj se, Beatrice - i krene. Kad je ve bio na vratima, ona spomene kao nesto
sporedno:
- Da, Matija, sada mi pada na pamet. Kako to da nije stigao jos nijedan glasnik
sa sveanosti iz Napulja?
- Svi su oni opijeni slavom i veliinom tvojeg oca i uope ne misle kakvu
velebnu sveanost slavimo nas dvoje. Mozemo ipak poslati izvidnicu jer glasnik
koji ne nosi tako vazne vijesti zna se usput negdje zadrzati, pa mu se moze
dogoditi da se i opije. .~ To je lako mogue, premda nije tako vazno. Jedino me
zanima kako su prosle sveanosti. Do videnja, mili!
Kralj zatvon a ona osluskuje njegove korake. Gube se
u daljmu. Onda kraljica ustane, zazvoni, a na vratima se pojavi
Nardelma glava. Neujno pristupi gospodarici i sape:
- Nigdje nisu zaustavili nijednog glasnika. Tvrdava je otvo-na svakorae. ula
sam kraljevu naredbu za izvidnice na jug.
t;*
l
Ali velianstvo, trebalo bi da sada nesto okusite. Ovih dana sve manje uzimate
jela.
- Idi, zelim biti sama - i pode prema vratima tornjia. A onda opet svim svojim
biem nastavlja graditi zamisljene osnove. Gleda se kako upravlja svim zemljama
sjevera, zapovijeda, vozi se u sestoropreznoj koiji, zapovijeda Dubrovniku,
Dalmaciji, Istri, Koruskoj, sve je to spojila pod jednom zastavom svog aragon-
skog roda.
U tom oekivanju Beatrica drse. Slast joj prolazi tijelom da e natkriliti
sjever kad njezin zakoniti sin baci na koljena sve narode i staleze. Razbit e
tajne zelje svetih vladara Rima i Firence, Ferare, Venecije, sve koji medu njima
eznu da kralju Napulja okrznu samo jedan siljak njegove krune. Strepi joj
itavo tijelo. Najednom se trgne, osjeti neke valove uzitka Medu zelenilom u
daljini pojavljuju se jahai. Ne mogu se razabrati znakovi. Trgla se natrag, ali
se ne moze oteti slici. Sad razabire: to su boje juga. Prolazi je divlja srea.
Snazno poteze ogrlicu koja se pokida, ali ona to ne opaza. Drobila bi da zahvati
zezlo sto joj ga nose sada s juga. Ceka ukoeno, obuhvaena vlada-lakim
ludilom. Vrata se otvore. Tamo stoji Nardela.
- Vase velianstvo, grof Enriko javlja da je iz Napulja stigao firentinski,
pjesnik Escole Strozzi iji je brat na dvoru i moli da ga primite.
- Nemogue je da bi Firentinac bio glasnik mojeg oca. Oni nas mrze.
- Kralj moli da odjenete vrlo sveano ruho, sto e i on uiniti. Neka Firentinci
vide da u Ma ti j inom kraljevstvu i petkom nose svilu i zlatni brokat.
- Dobro, zovni mi dvoranke. Pozuri!
Beatrica ide kao u snu. "Kako to da prvi iz Napulja dolazi Firentinac.
Firentinac iz Napulja, mozda je to prvi sigurni znak da e za godinu dana njezin
sin ve stupiti na prijestolje". Ova je pomisao probudi, brzo ude u odjevaonicu,
odabere haljinu nakit. Enriko najavi kralja. On s ushienjem prihvati njenu ruku
i sape joj:
- Moramo Firentinca obasjati Ijubaznosu i sjajem. On je brat mladog pjesnika
Strozzija. Neka pjeva Firenca o sjevernom sjaju.
Dvoranstvo u sveanim odorama poredano je u grimiznoj
dvorani. S lijeve strane ulazi otmjeni mladi Escole Strozzi bez
pratnje, duboko se pokloni i izree svoje divljenje kraljici i kra
lju i zemlji kojom je putovao. , ,, ,,
- Bit ete nas gost - naglasi kralj Matija. -- ":t ,,.- Escole se
duboko pokloni, a kraljica primijeti: , >.-,;i::vLi-:c.
- Kad se dobro odmorite, zelim da mi dugo anostima u Napulju.
- Molim vasa velianstva - pokloni se smjerno - da mi najprije dopusti san, Liti
vrlo vazan dogadaj.
- Gle, bit e nesto zanimljivo - nasmije se kralj Matija i odmah pozove pjesnika
da govori. Escole pone mirno i glasno:
- Odmah nakon glavnih sveanosti oprostio sam se svojom pratnjom i okrenuo uz
obalu Napulja prema sjeveru. Tu me zaustavi mnogo svjetine i neki gradani ma
zamole da zastitim djevojku za kojom su u neistoj namjeri pruzila ruke dva
muskarca. Naravno, udovolji sam zelji napuljskih gradana i na moje veliko
iznenadenje prepoznam dvoranku vaseg velianstva.
- To ne moze biti. Sigurno vas je ta djevojka oblagala - upadne Beat; - Moja
dvoranka ne bi nikada izazvala takvu javnu sablazan To nikako nije moja
dvoranka.
Beatrica je to izrekla s dubokim uvjerenjem i vrstom vjerom dok svi dvor napeto
zure u mladog pjesnika, a kralj Matija znatizeljno oekuje nastavak. Escole
Strozzi, nastavi muzevnom spremnosu dokazati svoje rijei.
- Vase velianstvo, uvjeravam vas da je doista bila vasa dvoranka k o su dvojica
muskaraca napali. Odmah sam je prepoznao. Tamu su je svi zvali njenim narodnim
imenom Gordana.
Beatrica spusti vjede, u glavi osjeti teski udarac, ne moze izdrzati i rukom
podupre elo, dok se kralj okrene Varadiju i nasmije omalovazava.] _.
- Nisam li uvijek tvrdio da je luckasta? Ali kancelar ne odvraa, itavo
dvoranstvo pretvara se u upitnik ekajui razjasnjenje. Beatrica konano
promrsi:
- Lagala je - slagala je sve. Ona to umije, samo da izazove pozornost.
- Sigurno je ta namigusa svojim oima izazvala juznjake mladie - farf^ mirno
kralj.
Medutim, mladi Firentinac digne glavu pa naglasi:
- Molim vasa velianstva da mi dopuste dalje govoriti Dvoranka njezinog
velianstva pobudila je za sveanosti paznju svih muskaraca, ali se ona vladala
neprispodobivom skromnosu. Bila je u drustvu svojih dvoranka ili dvojice
staraca. Ja sam joj se gotovo nametnuo , bih doznao nesto o mojem bratu koji se
nalazi na ovom dvoru. Svojim sam oima vidio kako su je izvlaili iz mora u
luci. Gradanstvo ju je branilo i videi mene, zat-trazilo je da joj pruzim
vitesku zastitu.
- Onda ste je naravno vratili u dvor mojoj sestri?
- Nije bilo mogue, za nama je posla potjera, a ja sam sebi zadao asnu rije da
u napadnutu djevojku braniti dokraja. To sam i uinio.
Svima je u dvorani zastao dah. Kraljica kao da vise nije ziva 1 prisebna. N jez!
i lice smrtno blijedo. Izmedu sitnih trepavica nesto sijeva. Tisinu prekine
kralj Matija:
- Jeste li doveli dvoranku u ovaj grad? -;
- Jesam i molio bih vase velianstvo da ona odmah ovdje pred svima sve izjavi
kako bi se izbjegle glasine.
- Slazem se s vama, slavni pjesnie, jer je meni i kraljici stalo da se stvari
rasiste. Dovedite je.
- Ona eka ispred dvora - odgovori Escole i na odobrenje kralja izade. Tek sada
Malija pokloni veu paznju kraljici i zauden sape:
- Zar ti je ova smusenjakinja uistinu toliko usla u volju da si problijedila od
ove njezine ludosti u Napulju? Ta slutio sam...
- Dragi mozda je poinila tezak udarac mojem dvoru pred Napuljcima.
Uskoro ude Escole i vodi Gordanu. I ona je blijeda, ali ozbiljna i mirna.
Pokloni se kraljevskom paru i eka da joj dopuste govoriti. Beatrica stisnutih
usta, ukruena daha suti. Kralj se prijaznije okosi na djevojku:
- Kakvu si to smusenu salu izvela u Napulju?
- Od sale i ludosti nisam se izvrgla smrtnoj opasnosti i skoila preko ovih
bedema u more - i pokaze na sliku.
Sve glave prisutnih, protiv svih -propisa, okrenule su se k zidu gdje je slikar
od stropa do poda naslikao kraljevski dvor na obali. Kralj Matija ustane,
pogleda prema slici i pita:
- Je li to istina?
Pjesnik Escole upadne s odgovorom:
- Vidjeli su je ribari i gradani Napulja.
- Svaka ast tolikoj hrabrosti - veli Matija i okrene se kraljici - to skakanje
u dubinu vjezbala je u Visegradu, ali sada nam kazi, Gordana, ukratko istu
istinu. Sto ti se dogodilo?
- Jedne veeri javi mi paz da me zove dona Izabela i mladi me vodi stubama u
neku otmjenu odaju u kraljevskom dvoru. Tu nadem dva meni nepoznata muskarca:
jedan mlad, a drugi stariji. Oni su jednostavno bacali kocke tko od njih ima
pravo da me uzme prvi. Kad sam to ula, potrim iz sobe, lutam, bjezim amo,
tamo, oni za mnom, dok najednom ne opazim neki pali prozor u kuli, otvorim ga i
bacim se sa strmoglave visine u morske dubine. Mislila sam: nikad neu izai na
povrsinu. Onda su me nasli ribari, odveli na obalu gdje je narod slavio.
Medutim, ona dvojica su istrala iz dvora i htjeli me ponovno uhvatiti, ali su
me gradani obranili.
- Kako su mogli znati tko si?
- Gospodica je dan prije na bojnim igrama pobijedila njihova prvaka - opet
upadne Escole.
- Da, na jugu ovakav bojovnik kao sto je Gordana uziva veliko uvazavanje -
primijeti kralj, a glas mu odaje kako se njegovo raspolozenje prema Gordani
popravlja.
Beatrica jos uvijek ne moze progovoriti. Strava je zahvaa od onoga sto je
Gordana presutjela. Tko zna kakvo je otkrie doni-
jela sobom iz Napulja. To Beatriino uzbudenje opazi kralj pa
odlui:
_ Vazni) je da smo razjasnili dogadaj i tune neka bude zavrseno. Naseg h \ n -
gosta molimo da se odmori, a zatim emo se pobrinuti kako da ga zabavimo.
Primanje je svrsilo. Kraljica izda naloge za gosta, a onda se sa smijeskom
okrene Gordani i dade joj znak da pode s njom.
Beatrica je stigla u posljednju odaju svoje nove palae. Uinila je taj korak
kako bi sabrala misli. Onda sjedne i okrene se Gordani:
- A sada, djevojko, ovdje smo potpuno same. Nitko ne moze uti rijei, osim ovog
zraka sto ulazi kroz prozor. Budi mi iskrena i reci sve jer hou da se tebi dade
zadovoljstina, ali i Napulju. Mozes li zan kako e se taj dogadaj prenositi
jugom? Dakle, obeaj em ti, zadajem rije: bilo tko mu drago, ona dvojica koji
su te htjeli obesastiti morat e ti pruziti zadovoljstinu, pa bila to i moja
braa.
- Nikad nisam prije opazila tu dvojicu. Bilo je stotinu uzvanika, ne znam
uistinu kako bih tu dvojicu medu tolikima prepoznala. Uistinu ne znam tko su, ni
kamo spadaju, jer sam bila odvise uznemirena, uzbudena i mislila sam na svoj
glas.
Bea trica gleda Gordani u dno zjenica.
- Dakle, ne znas, ali otkud si to skakala, s kojeg prozora?
- Velianstvo najbolje zna ogroman broj prostorija, razne stube, katove i kule.
U silnom strahu sam jurila, bjezala odajama, hodnicima, stubama, gore dolje,
izbezumljena. Kad spazim otvoreni prozor, bacim se bez predomisljanja. Nisam
mislila da U u se razbiti na bedemima ili u ostati na dnu mora.
"Skoik i razbila moje kraljevstvo", misli Beatrica. itavo joj bie plane
paklenim gnjevom i mrznjom. Kletve padaju po Gordani kao ognjena tua. Nema
nista i nikoga pod suncem koga je tako mrzila kao sto ovog asa mrzi Gordanu.
Beatrica je crni oblak iz kojeg sijevaju gorue strijele. I kad je djevojku
otpustila iz svojih odaja, prosula je za njom gromove. "Ubojice mojeg sina,
bacit u te na stratiste!"
Kad je uspjela suspregnuti bjesnilo, dade odmah pozvati kralja. Doeka umiljato
i ponesto pokajnikim glasom:
- Uvijek si bio u pravu. Gordana je duhovita, ali i smusena. Zamisli sada
zgrazanje sveg Napulja nad ovakvom javnom sablazni. Zato i nema glasnika. Moj
otac je ljut i povrijeden. Njegovi e neprijai doekati ovu sramotu s veseljem
da imaju ime ocrniti njegov dvor. Trebalo bi da nas dvoje nesto uinimo kako
bismo pomogli ocu.
- Sami kako?
- Ti bi sastavio otmjenu pratnju svojih dvorana, a ja u dodati svoje i neka
Gordana odmah krene natrag u Napulj, neka Pred tvojim pouzdanicima mojem ocu
kaze sve, neka moli za oprostaj sto se nije vratila na dvor. Escole Strozzi
sigurno bi je
odveo da ga je molila. Otac e pronai krivce i oni e nju morati zamoliti za
oprostenje. Kad bi to sve bilo uredeno, onda bi se Gordana morala pokazati u
pratnji naseg i napuljskog dvora i pred poslanicima drugih drzava naglasiti da
je bila u zabludi, pa se onda zajedno s Franceskom i Izabelom vratiti. Tako emo
neprijatelje moga oca usutkati, izgubit e poslasticu za prijenos te sablazni.
Sto kazes na to?
- Ako te to umiruje, posve sam suglasan s Gordaninim povratkom.
Onda odmah pozvoni i dade pozvati Gordanu. Zaas se na vratima pojavi djevojka i
pozdravi kraljevski par.. Kralj joj ozbiljno i strogo saopi sto je prouzroila
i kako to odmah treba ispraviti. Djevojka je slusala udesnim mirom, pa onda
upita:
- Velianstvo, molim da mi odredite kad si imam vrati u Napulj.
- Pa, za dva-tri dana - odvrati kralj - dok se od ovog puta malo odmoris.
Najbolje za dva dana.
- Slusam, vase velianstvo, i bit u spremna - i poklonivsi se ostavi sobu, a
kralj se nasmijesi Beatrici:
- Vidis kako je mirno primila kao da sama veli: kriva sam.
Ali kraljica ne dijeli Matijasevo misljenje. Ova djevojina spremnost prouzroi
u Beatrici nova mrana pitanja: "Zasto ona tako bezbrizno prihvaa taj put? Sto
se skriva u tom njenom miru?" Pred kraljem se svladava pa se na njegovo pitanje
smijesi
- Odmori se mila, majko naseg sina - sape on i njezno je
zagrli pa izide iz nove palae. -
"TI VISE NISI DAMIRlc
U bogatoj kraljevskoj knjiznici sjedi osamnaestogodisnji Ije-pusni princ Ivan.
Ozbiljno, zamisljeno lice ini ga mnogo starijim. Nikakvo gibanje u kraljevskom
dvoru ne dopire do njega. Tiho se otvore vrata, ulazi paz i najavi:
- Prine, u vasoj odaji eka gospodin Damir.
Knjiga udari o stol, mlado tijelo skokne. Zaas se prijatelji nadu u zagrljaju,
dugom i nijemom, sve dok se Ivan ne trgne od Damira, gleda mu u oi i jedva
ujno pita:
- Je li ti mozda ipak uspjelo da nisi stigao s kraljevim pismom Lovni?
- Nije, Ivane. Odrzao sam rije zadanu kralju.
- A u Milanu? Obeao si da es Bianku odvratit od mene? Jesi li uspio?
- Sva srea da nisam imao mogunosti da to uinim. Spasio sam se da ne budem
izdajica domovine.
Zapanjen Ivanov pogled istrazuje Damirovo lice i upita:
- Otkad si se ti opredijelio u one koji kroje sudbinu drzave? Otkad a - gotovo
vikne.
- Od tada kad sam svojim oima i razumom zagledao u duznost da itavim svojim
zivotom branim svoju kuu, krov, narode od tudinca.
Ivan se osjeti prevaren, izdan i povikne:
- Dami i c, ti nisi vise Damir!
- Nisam onaj Damir koji je dosad uzivao zivot kao princeze sto mirisu cvijee.
Odluio sam ui u borbu za domovinu.
- Tko ti je nametnuo te misli kojima se bave kraljevi i njihovi kan cd. i r i.1
Tko je to u tebi probudio?
- Probu d i u je Napulj.
- Napuli je briga mojeg oca i njegovih...
- Da, Ivane, zato sto to nije tvoja briga. Zato sto ti nees da brines za
prijestolje. Zato sam odluio da ja postanem vojnik za domovinu
- Ja neu! - suho odvrati Ivan.
- Bas zato sto ti nees ja hou. Kad ti ispripovijedam da mi je visoki vladarski
poslanik morao pomoi zastititi Gordanu od Franceskovog zagrljaja...
Ivanovo lice smrtno problijedi, a Damir brzo nastavi:
- Zapravo, oni su je oteli zloincima i doveli je na Gri. Ali ni tu joj nema
sigurnosti, jer sto si ti? Ti ne zelis prijestolje, ti se ne brines za vlast da
bi je mogao zastititi. Ti joj nisi mogao-zaprijeiti put u Napulj, isto je tako
nees moi zastititi ni ovdje na Griu da ti je Francesko uzme kad god ga bude
volja. A sto e poiniti s tvojom majkom? Sve mi je u lice rekao kralj Fe-rante.
Da ti je poznato sto sve Napulj sprema tebi, majci i Gor-dani.
Zaprepasten stoji Ivan i gleda u neku jezivu provaliju, ne zna je li to san ili
java. Pokriva lice rukama. Oekivao je sve drugo od Damira, samo ne to. Oekivao
je da e mu Damir pomoi odvratiti Bianku od vjenanja. Vratio se drugi Damir,
to nije vise njegov glavni oslon u ljubavi. Pred njim stoji hladni, besutni
mladi ovjek kojemu je prva briga - kraljevstvo. Njegove rijei nekad tople,
suutne, sad su se pretvorile u zeravicu, sasule se na njega, ozlijedi ga teskim
opeklinama. Sto se to dogodilo tama u Italiji s tin mladiem? Opet ga pogleda
istrazujuim pogledom.
Damir osji i da bi mozda Ivan mogao pogoditi tko je u njemu pobudio te nove
misli pa brzo pride i ree:
- Gledas me? Gledas promjenu koja je nastala u meni?
- Golemu... i ne znam...
- Ivane, da si ti gledao i dozivljavao strahote sto su bile spremljene u Napulju
svima nama, a Gordani najgrozovitije, odmah bi rekao: Ovamo zezlo! Vojsku hou
da unistim zloince! Slusaj me. prijati-h u. Sjedni, jer se bojim da te strahote
nees slusati stojei.
Gotovo ga silom posjedne u naslonja i tiho mu stade priati sve sto je Cuo od
Gordane, ime se njemu lino prijetio Ferante, kako je dospio u tamnicu, tamo
nasao Gordanu, kako ih je Mar-zano spasio od Feranteove osvete, o velikom
vitestvu Escole Stroz-zija. Sve, sve u tanine pria Damir svome prijatelju koji
sjedi blijed, slomljen, ukoen. Odaje ovjeka strahovito isprebijanog pa ne
osjea vise je li ziv ili mrtav. Damir ga pozorno promatra i kad je osjetio da
se u Ivanu budi otpor protiv sama sebe, opet nastavi:
- Dogovorili smo se da pjesnik dovede Gordanu pred kralja i kraljicu i da
prikaze kao da su je hvatala dva nepoznata muskarca. S nama je stigao i Aversa,
ali smo ga namjerno skrili na Kaptolu jer emo upriliiti sluajni susret njega
s kraljem. Sve smo to ugovorili i tono proraunali. Gordana je tu bila prvi
savjetnik. Sada, dragi Ivane, slusaj pomno: Francesko i Izabela se vraaju. Oni
e opet zauzeti svoj dosadasnji polozaj na dvoru. Mozes li zamisliti kakav e
zivot dosuditi Gordani?
Na ove rijei Ivan stade koraati po sobi kao da je tek sada shvatio pravi
smisao, kao da su tek u ovom asu njegove oi spazile crni ponor nad kojim lebde
zivot, ast i sloboda Gordane. Taj ponor ovdje, pod ovim krovom, izmedu ovih
zidina, tamo u onim odajama. A on je goloruk, nemoan da pritekne u pomo. To
saznanje najednom razbije u njemu sve blage, tople osjeaje mladosti. Saznanje
da e njegova majka i on sam biti izlozeni najsramotnijim zloincima, a on nema
mogunosti da sve to odbije ni danas kad mu je otac ziv potpuno ga slomi.
- Ivane - zauje opet Damirov glas - valja se odluiti. Prvo treba osigurati
Gordanu. Moramo je sakriti negdje daleko od dvora. Mladi pjesnik Escole Strozzi
ponudio je svoju vilu u njegovoj domovini. Ili, imas li kakvu drugu zastitu? Sto
da uinimo? Svaki as je dragocjen.
Damini se ini da se Ivanova vitka pojava produzila, lice ukrutilo i kao da je
desetak godina stariji.
- Damire, sve su strijele svemira prosle kroza me, pretvorile u prah i pepeo
moju slabost. Tek sada sam svjestan mojih dosadasnjih ina. Cuj, Damire, moja
ljubav nije izgorjela u ognju ovih strijela, ali je nestao Ivan, onaj Ivan koji
je dosad bio. Ako te strahote od mene ne naine muskarca, onda sam trica, a ne
Covjek. Reci ako si jos koju strahotu zatajio. To e me jos vise oeliiti.
Damir to jedva doeka pa i izmisljene stvari stade uvjerljivo tumaiti:
- Kad je kralj Ferante htio da izvue iz mene toboznje ime ovjeka koji je
takoder upoznat s njegovim namjerama, spomenu mi je tvoju majku, obasuo je
strahovitim pogrdama, a zatim navijestio da e jos sada im se nasljednikom
Matijinog prijestolja proglasi Giovano, dati nju dopremiti na Ichi. Prije toga
e je pred cijelim svijetom proglasiti djevojurom i ostavit e je na
Otoku da umre od gladi i zedi. Nju okrivljuje sto Beatriin brat Giovano ve
nije proglasen za nasljednika. Medutim, pri prvom dolasku na Gri uo sam da
kralj kani proklamirati nasljednika za deset dana na saboru. Dakle, ti sada
odluujes zivotima svojih najblizih i sreom naroda.
_ Dobro, Myirw"i odgovornost na sebe. Priekaj me ovdje. Idem kralju.
* * *
Nakon odgovora i razjasnjenja dogadaja s Gordanom kralj se iz Beatriinih odaja
uputi u svoje radne odaje. Tu nade Vara-dija i primijeti:
- Uvijek sam slutio da e Gordana nesto smutiti, ali nain na koji je hranila
svoju ast zadivljuje me. Pravi je junak. No, sada je druga stvar vrlo vazna.
Treba sastaviti proklamaciju o zakonitom nasljedniku.
- Volio bih sam prepisati proklamaciju da ne govore o njoj.
- Jos uvijek sumnjate, Varadi? Sada je zaista kraj svim sumnjama.
Ude Berislavi i najavi princa Ivana. Kralj veselo kinine i doda:
- Nisam ga vidio ve nekoliko dana. On je stalno u Ateni i osluskuje vijeanje
starih Grka.
Zustrim korakom ulazi princ Ivan, smjerno pozdravi kralja, a ovaj ga veselo
primi i upita:
- Kome imam zahvaliti da si naas ostavio Grke?
- Kraljevski oe, htio bih znati imate li kakvih vijesti iz Milana gdje se imalo
obaviti moje vjenanje?
- Brzotca je najavio da je tamo sve izvedeno najsveanije. Lovro se vraa s
prstenom i svadbenim darovima.
- Smijem li jos nesto rei? Naime, vrijeme prolazi. Jesensko doba kod nas nije
ugodno juznjacima pa sam mislio, kraljevski oe da moju zenu Sto prije dovedemo
ovamo. Veselio bih se da vidi prije svega tvrdavu Gri i nas Medvedgrad.
Vjerujem da e se to svidat Bianki.
Cudne sumnje obuzimaju kralja, ali se smijesi:
- Neobi me raduje da se moj sin zazelio Bianke.
- Postao sam suprug, pa je vrijeme da zaponem i novi zivot.
- Pametno zboris, sine. Okrunit u te prije vjenanja kod nas krunom bosanskog
kralja.
- Ta kruna pripada sinu bosanskog kralja Lovri Ilokom. Nikako neu da je uzmem.
To bi bila velika nezahvalnost prema zaslugama sto je Lovro uinio za vas, oe.
Uostalom, to nije ni potrebno, jer ste odluili proglasiti me nasljednikom
prijestolja Hrvatske i Ugarske.
Matija zahode ruke u zlatni pojas i pogleda Varadija, a onda Ivana.
- Da, to sam ti rekao. Samo, sine, moji lijenici su mi navijestili da u dobiti
zakonitog potomka, pa ako se ta nada ispuni...
- Naravno, u tom sluaju povui ete svoje namjere s nezakonitim sinom.
Vjerojatno e onda i milanski vladar razrijesiti moje vjenanje s Biankom?
- Ali kao bosanski kralj ipak...
- To ne znai nista jer bih morao biti podlozan vladaru ove velike drzave, a to
ne bi moglo ispuniti sve moje osnove sto sam ih zasnovao za budunost tim
narodima. Radije se onda povlaim.
- Tko te u to uputio? - ostro e Matija.
- Kraljevski moj oe, zadajem vam svoju rije: to su upute mojeg mozga. To je
logino jer, konano, ne zelim da na vasem dvoru inim dojam neke nepozeljne
pridoslice.
- Ovo je neoekivana smjelost
- Oprostite, velianstvo. Htio sam uza se imati i svoju zakonitu zenu, ali kako
vidim, uvjeti Milana su preveliki. Prema tome neu pred svijetom ostati
smijesan, idem sa svojom majkom.
- Dakle odbijas bosansku krunu?
- Ili u biti vladar cijele drzave, ili privatno lice.
- Odgovor es dobiti u subotu. i
- Hvala, velianstvo - mladi se pokloni i izide
mri u Varadija. (., ^ .
- Mozete li prisei da ga niste uputili u tu smjelost? J
- I zaloziti glavu. Nisam ga vidio osam dana.
- A meni se ini da ga nisam vidio nikad. Zar je to Ivan, moj skromni sin koji
je odbijao prijestolje? Sto se to dogodilo?
- Moram priznati da je i meni to zagonetka - primijeti Varadi. - Medutim, on
mnogo zivi s knjigama i mozda je istina da je sve to upliv pisanih savjetnika.
- Pa to je bas naglavce u asu kad mi zena donosi zakonitog nasljednika. Moj
nezakoniti sin poinje se buniti protiv onoga sto sam prije teskim borbama morao
iz njega izvlaiti. Sad zeli prijestolje kad je dolazak navijestio zakoniti
nasljednik.
- Velianstvo, to e rijesiti sama priroda za kratko vrijeme. A mladi princ neka
zasad ostane muz mladoj i lijepoj vojvotkinji. Mozda ga i to malo nadrazuje.
"Otkud opet ta Varadijeva pomirljivost?" - udi se Matija. "Zar uvijek mora oko
mene biti sve naglavce?"
U svojim odajama princ Ivan sapui pripovijeda Damini svoj razgovor s kraljem i
snebiva se nad vijesti o zakonitom nasljedniku:
- Izjavio je da e mi dati odgovor u subotu. Francesko bi se mogao vratiti
prije. Cini se da moj otac povlai odluku da mene
proklamira nasljednikom, ali i onda stupam u borbu za domovinu svoje najmilije.
Sad jasno vidim da smo svi u pogibelji od aragoriskih zloinaca. Napulj se
spremio, a mi ne smijemo ostati nepripravni, Lovro Iloki najavio je svoj
dolazak za danas naveer.. Sutra u ga sveano primiti kao da nista nisam uo od
kralja, a onda ga pozvati ovamo gore na tajni dogovor. Nas smo trojica duzni
povezati se za obranu Gordane, a i prvi na obranu domovine.
- Kako je divno slusati ove rijei iz tvojih usta, Ivane.
- Ijfloj prijatelju, dogadaji u Napulju duboki su udarac mojem srcu, mnogo me
vise bode nego tebe. Ti ne mozes osjetiti moje boli, jer ti ne ljubis Gordanu.
Kad bi ljubio djevojku, onda bi me mo- potpuno shvatiti. Uvijek sam se nadao da
u izbjei prije u i zenidbi s Biankom. Sada vidim da su sve to bili snovi moje
mladosti, mili i dragi sni...
- MCJI ixlt/..:Li snagu duha koja ti dojavljuje: tvoja ljubav bila bi nesrea,
slom svega.
Ivan zagrli Damira i uzdahne:
- Kuk- si sretan sto ne ljubis nikoga, a presretan sto ne
ljubis GonJ inu koja je nedostizna. Ali govori mi, uvijek mi go
vori moje duznosti da lakse drzim na uzdi svoje eznje. Zakopao
sam ih, ali u zivjeti. Ne, ne! To ti ne mozes slutiti, Damire,
sto znai ljubiti tu djevojku...
- Bit e da je tvoje odricanje bolno, ali duznost je vea.
- Ali ti svakog dana opetuj. Znaj, Gordana je nesretno janje u .Vujoj jami.
Zamisli samo sto e biti kad se vrati Francesko i ispria Beatrici sto je sve
Gordana vidjela i ula?
Ponove i ga prode jeza i ustane:
- MOJ ni bez daha biti na oprezu.
- Sad moram ja do kralja da mu predam izvjestaj o irvr-senju zapovijed i da mu
reem kako sam poslije vjenanja posao s nekim mi lan ; gostima u Napulj. Bojim
se da me zbog toga ne kazni.
- Mislim da je odvise zauzet neim drugim. Mozda u to saznati jtd Varadija.
Ivan ji ostao sam, pun bola i straha. Bori se sa svojim osjeajima i Odlukama da
ostane jak i nepokolebljiv.
Ispnri Kamenitih vrata uspinje se velika povorka. Na elu joj Lo\ Iloki. Prema
njima dolaze Damir i Gordana u pratnji Stjepk. Vojvoda ostavi povorku i potjera
konja u susi e t Gordani. Njezim pratioci povuku, a ona sapne vojvodi:
- Upravo dolazim iz Remeta. Od Cesmikog ete doznati svu istinu jezoviiil
dogadaja u Napulju, a nas dvor se pretvorio u
l
l
vulkan i treba da budemo oprezni. Pridobila sam za naitt borim Damira, a preko
njega imat emo i Ivana.
- Vi postizete bas sve sto hoete.
- Hou samo ono sto mogu! Sad nas eka borba mnogo opasnija nego ikada. U toj
borbi mogli bismo izgubiti domovinu, dakle sami sebe. Ali mi smo odluili
pobijediti.
- Za ove rijei jos vas vise obozavam.
- Hvala vam na svakom osjeaju, vojvodo.
- Vase su rijei najarobnija melodija. --m - Upamtite jedno: vjesto prikrivajte
svoje osjeaje.
- Ne zelite da vodim brigu o vama?
- Ne mogu sada razjasnjavati. Cujte: vodite brigu o meni jos vise nego ikad, ali
neprimjetno. Ako odate svoje velike osjeaje prema meni, upropastili ste me. Ne
zaboravite te rijei.
- Nikad, Gordana! - izree on kao zapovijed.
- Damir i Stjepko bit e glasnici i dojavljivati vam pripreme za jednu nasu
osnovu. Sve ostalo je u zraku, u vama i opreznosti. A sad brzo u dvor.
Vratili su se svaki svojoj pratnji i usli u dvor.
Pola sata nakon dolaska odrzao je kralj sveani doek svatova iz Milana. Njegovi
vrhovni mestri odveli su milanske goste na Medvedgrad, dok su zastupnike
vjenanja ukonaili u kraljevskom dijelu palae.
Na dvoru je sve utihnulo. Kralj posjeti Beatricu i nade je u postelji. Njezno je
pomiluje po glavi:
- Dobro je tako. Nas djeak hoe da miruje. Moramo se u prvom redu brinuti za
njega.
- Nikad nisam slutila koliko njeznosti ima u tebi, Matija.
Uveer je kralj pozvao Varadija u ured i poeo se gotovo izvinjavati:
- Ne zamjerite sto sam vas pozvao: osjeam se kao dijete kad se boji tisine i
onda poinje galamiti od straha. Toliki mir me zbunjuje. Svi su se povukli.
Ovakav mir uvijek mi je donosio pod noge neprijatelje.
- Ali sada vise ne postoji neprijatelj.
- Uvijek oni za Matijasa postoje, samo esto mijenjaju obraze, imena i oruzje.
Malo emo se pozabaviti drzavnikim poslovima
BEATRICA IZRICE SMRTNU OSUDU
Sutradan najave kraljevske trube da su stigli vrlo visoki gosti. Cijeli dvor je
na nogama. Kralj sa svojim kancelarom, kraljica sa svojim dvorankama. Medu njima
stoji i Gordana. Beatrica je utrosila mnogo snage da uzmogne upraviti Gordani
vazno pitanje:
- Imala si danas putovati natrag u Napulj a, evo, oni se vraaju.
_ Velianstvo ima pravo. Ne znam zasto su se tako rano vratili kad je bilo
odredeno da jos ostanu.
- Mozda Izabela ima razloga koji su je prisilili da se vrati. Nisi mi o tome
nista spomenula.
- Nisu preda mnom govorili o putnoj osnovi.
- Jos emo razgovarati o tvom povratku. Danas jos ostajes ovdje.
- Kako velianstvo zeli.
Beatrica okrene glavu da nitko ne primijeti kletvu koju je izrekla. "Zelim te
vidjeti razapetu na goruem drvetu, ubojice mog sina!"
Pozorno gleda na ulaz, sama se priblizi kako bi mogla odmah s Franceskova lica
proitati sto joj donosi iz Napulja. Svom snagom zaustavlja svaki znak bijesne
znatizelje i zeli da ga doeka sa smijesk n na ustima. To joj prilino uspijeva
i namjerice produzuje ceremonije dobrodoslice svojem bratu i zastupniku slavnog
napulj.sk: M, kraljevstva. Kralj Matija zivo sudjeluje u tom doeku i sva su
lica zadovoljna gledajui srdanost kraljevske porodice.
Nakon pozdrava, kralj zatrazi da mu Francesko prikaze goste iz Napulja.
- Ovo je prvi lijenik naseg kraljevstva Kristotano, a ovo prvi dvorski du-.ii
ija:isiM.-iii- Pietro Ranzano.
Matija ih ljubazno pozdravi, a kraljica se s njima odmah povue u svoje odaje.
Cim su ostali sami, Beatrica se okrene prema bratu i strogo pita:
- Kako se Gordana mogla vratiti? Blijed, uzbuden, mladi kardinal prosape:
- Bila je to prava strahota.
- Povjeri l sam ti svoj zivotni cilj. . ,
- Ni otac, kralj, nije mu bio dorastao.
- Ti buncas. Govori brzo sve redom.
Sjedei pokraj Beatrice, slomljen, utuen, pripovijeda Francesko dogadaji u
Napulju. Govori dosta brzo. Kraljica se uzarila kao plam baklja, razmahivala
nijemo rukama kao da nekog gusi i prekine bratovo prianje tamo gdje je on lino
posao gore da vidi spava li Gordana od praska slavljenog u veeru.
- Sto? Simono uspavan, a ona? Gdje je bila?
- Otac i ja otkrili smo joj trag dolje u tamnici.
- Ona dolje? Je li tamo nasla Marzana?
- Jest i mora da su govorili. Nasli smo uzad kojom je bio vezan Danu; i
Gordanine haljine. Ona je skoila s bedema u more. Sestro, smiluj se, umiri se.
Razbila je u bjesnilu kristalni vr na stolu i dahtala smrtno
blijeda:
- Prokleta, prokleta, prokleta!
- Marzano je izgubio vid u tamnici, ali nam je rekao kako su pronasli neki
prozor na kuli...
- Jao, jao - izusti Beatrica - onda je taj prinev sluga Damir sve vidio?
- Jos vise. On je sve i uo. Otac ga je otkrio kraj Apolonova kipa.
- sto ste govorili?
- Raspravljali smo o nasoj osnovi na otoku IchL
- Moj rodeni otac i brat prolaze pored ovjeka koji je svjedok gradnje mojeg
prijestolja i vas dvojica pustate takvog ovjeka na zivotu? Jao, nema vise
Aragonaca, svi su me izdali.
- Otac ga je prepustio dvojici svojih pozdanika, u prevelikoj radosti sto se bas
onog asa, kad je Damira trebalo smaknuti, tvojoj sestri Eleonori rodio trei
sin.
- Trei? Trei sin, trei? Tko je taj davo koji meni ne da nijednoga?
Onda se zaustavi usred sobe, sklopi ruke i stade kleti sve od neba do zemlje,
dok Francesko ponizno suti
- Moj otac i ti ugrozili ste moj zivot!
- Ali, Beatrice...
- Ludae, zar ne vidis? Pod kraljevskim krovom see Damir koji mozda zna sve ili
barem nesto od tvojeg razgovora s ocem. Damir je sasvim sigurno razgovarao s
Marzanom u tamnici pa e sve kazati onom prokletom Ivanu koji mi je do sada
svojim zivotom spreavao nasljedstvo prijestolja, dakle dvojica. Najpodlija i
najpogibeljnija zmija na dvoru - Gordana - zna sve.
- Bartolo i Alberto dali su se potkupiti od Ivanova dvora-nina. Oni su to ve i
platili.
- Glupane! Stotine, tisue na stratistu nee vratiti sina sto mi ga je imala
dati ova opasna guja. Tu, u ovoj zemlji, gdje sam ja gradila predgrade Napulju
uinili su od mene podnozak barbarima. To e mi platiti, to e ispastati! Jao
njima! Mrzim, mrzim, ubijam jezivo, ubijam. Kaznjavam, ali tko da mi bude
krvnik?
- Evo ih! Otac ti je poslao lijenika koji nosi naslov "kuhar otrova", a drugi
je prvak spletkara cijele Italije. Jos nesto, Beatrice. Moj otac oduzeo je
Damiru pismo u kojemu mu ovaj priznaje da vjeno ljubi Gordanu.
Skoila je tako hitro da je gotovo Franceska srusila i ustoboila se pred njim
kao da je dozivjela nesto strahovito...
- Ono dvoje se ljube?
- Mislim: rekao ti je jednom da je od neke djevojke odbijen i zato odustaje da
ga vjenas...
- Lagao je! Lagao! Cekaj, ono popodne kad mi je to rekao znao je da Lovro Iloki
putuje u Milano i morao je dati svoj potpis na brani ugovor. Razumijes. Lagao
je. Nije bio odbijen, ali da stekne lakse prijestolje, uzima Bianku.
. - Sve to ipak ne moze biti povod da si toliko izvan sebe!
- Brate, pa ti si izgubio razum. Ivan priznaje Damiru da je ona njegova vjena
ljubav. Dakle: oni se dvoje ljube, Gordana i princ, ujes li, ljube se. Ona je
to znala tako divno sakriti. Ona je Ivana i "ebe drzala u pozadini. Kolika
prepredenost u te zene. Kolika opasm" t
- To je naglasio i nas otac i poruio da pripazis na nju, jer je smatra opasnom.
Beatrica polozi prste na sljepooice, koraa gore-dolje, gotovo isto tako
uzbudeno kao za vrijeme Franceskova prianja o dogadajima oko Gordanina bijega.
- Opasna! Opasna! Strahovito opasna! Kako se znala pretvarati kad sam je pitala
je li kome poklonila srce. Kako se smijala, oijukala sa itavim muskim dvorom
da pokrije poglede namijenjene pri:.L u. Cinila se kao neko luckasto stvorenje
kojoj je sve samo sala, budalastina, igrala je dvorsku ludu. A ja? Ja sam je jos
branila pred kraljem. Beatrica napuljska prevarena, izigrana, ismijana, nadmudre
n Lukavija, prepredenija, opasnija je od mene.
- Samo dotle dok nisi poznavala njenu prevejanost.
- Gordana mi je otela kraljevstvo. Kakvu ona igra ulogu? Razmisli: princ je
naziva svojom vjenom ljubavi. Dakle, mogla ga je smotan da se njome ozeni. Ipak
nije uinila nista da stekne bogatstvo i tako odlinog muza? Smatras to
prirodnim? Ni onda to nije prirc da ga ona i ne ljubi?
- I nas otac je to opazio.
- Cuj: ako dakle nije htjela princa vezati uza se, na sto rauna? sto misli sto
kani? Ostati mu Ijubovcom kad mu je mogla biti zenom? Nisi o tome razmisljao!
- Nisam se mogao dosjetiti!
- Princa je svezala uza se, ona ima unosnijih, veih osnova.
- Zar mislis kraljevskih?
- Odreci se princa, znai, omoguiti zenidbu s Biankom. Taj brak je put na
prijestolje. I onda bi bila uz prijestolje, zapravo kraljica. U njoj se
razbudila strasna zelja da se uspne do prijestolja, do mene, povrh mene. Kad bi
Ivan bio vladar, ona bi vladala njime, nada mnom. Cujes li to? Razabires li sto
se krije u toj prokleto] djevojuri? Opasnost vea od Varadija, od svih koji se
napajaju ; da e mi ova spuzva sto je nazivaju princom postati kralj ovog
kraljevstva kojemu sam ja dala svoju mladost, ljepotu, svoi kraljevski zivot -
sve!
- Tvoji zakljuci se takvi da Gordana mora odmah s dvora.
- Sto? Da je pustim izmai mojoj pasci i da radi protiv mene u slobodi? N Ostat
e uza me da pazim, nadzirem i strahovito kaznim. Bit e izgnana kao posljednja
zloinka, najgnusnija edomorka, k;u kradljivka na otok Ichi. Otela mi je
nasljednika, hoe da mi otme vlast, neka je stigne kazna najgorih zloinaca. Ali
gdje je pismo koje ste oteli u Napulju prinevu dvoraninu Damiru?
6 Gordana I
- Otac ga je slao u Milano. Ne ljuti se, Beatrica, ekaj dok svrsim. Glasnik ima
nalog da vojvodi samo pokaze pismo, a onda ga donese tebi. Priznajem: ovim
pismom htio sam prisiliti Gor-danu da bude moja.
- Imat es je na najsramotniji nain i odbaciti kao gnjilez. To pismo zelim.
Cekaj, prokleta bila! Skotrljat u te niza stube prijestolja na koji si se
htjela popeti. A sad pazi, Francesko. Ponasaj se prema njoj kao da nije bilo
niega. Nadmudrit u njezino nadmudrivanje. Strahovito nadmudriti.
Onda se opet okrene k njemu i upita ga zabrinuto: - Zar je uistinu bila s
Marzanom?
- Bili smo otac i ja zajedno dolje. Ja sam bio toliko osamu-en da ne znam sto
je otac s njim govorio.
- Ako su bili Damir i ona s Marzanom i govorili s njime...
- Zasto te to zabrinjava?
- Matiji sam rekla da je on umro, a mozda je taj nitkov stogod o meni lagao iz
puke osvete.
- Zasto bi te to moglo smetati?
- Zato sto je ona opasna i sto moze protiv mene to iskoristiti kod kralja.
Opet se duboko zamisli i sape preda se: "Opasna! Opasna!"
Nakon toga nastade duga sutnja. Francesko uzalud eka da ona nesto ree.
- Jesi li se primirila, Beatrice? U stvari, ti es ipak imati ono sto zelis, a
to smo ti javili u onom pismu.
- Kojem pismu?
- Zar nisi primila glasnika koji ti je donio objavu naseg dolaska i budueg sina
naseg oca.
- Ne! Nikakva glasnika nisam primila. I to me uzrujavalo. Ali kakvo je to bilo
pismo? - pita opet ona nestrpljivo.
- To pismo poslali smo po brzotei.
- Pa to je jezivo. Ja se ovdje na prozoru razdirem u ekanju sigurnog uspjeha u
nase osnove, ekam glasnika ludakom nestr-pljivosu uzalud!
- Beatrice! Otac i ja poslali smo najpouzdanijeg brzoteu?
- sto se to rusi u drzavi aragonskoj? Kakvo je pismo bilo poslano? sto je
sadrzavalo?
- Sasvim obinim smicalicama javljamo ti dogadaje. Pismo je bez naslova i
potpisa. Onako kako smo se dogovorili, samo mala promjena. To nitko ne bi mogao
shvatiti. A nije li mozda kralj?
- On bi mi poslao svakog glasnika. Medu nama vlada odnos zene i muza koji tesko
oekuje potomka. To je potpuno istinski sada kod njega, jer mu nema druge, nego
da primi zakonitog nasljednika, ali sad u pozvati Enrika.
Kad ovaj ude, Beatrica ga zapita:
- Kako je Alfonso saznao da je Gordana otisla u Napulj?
- Ne znam, velianstvo. Nestao je a da mi uope nije rekao
_ Prokleti Katalonac, taj e mi platiti. A ti, Enriko - oslovi ga sada intimnu -
od ovog asa preuzimas duznost da pazis na Gordanu: s kim govori, sto govori,
svaki njezin korak. Svakog dana moram dobiti izvjestaj. Posalji mi Nardelu i
najpouzdanije dvorske gospode, osim Gordane.
Za kratko vrijeme pojavi se starica.
_ Slusaj me, dadiljol Od danas es na svakom koraku slijediti Gordanu, ali
dakako spretno, onako kako ti ve umijes...
- Kraljice moja uzvisenal Za vas bih slijedila i davla kojega se najvise bojim.
Tada ulaze dvorske gospode i poredale su se u polukrugu duboko se sagnuvsi pred
Beatricom. U sredistu stoji mala Bei.
- Jeste li kada ule na dvoru razgovor o tome da princ Ivan ljubi neku djcv La
izmedu vas? - kraljica gleda u oi visokoj crnoj, ruznoj zeni juznjakog tipa
koju je smatrala istaknutom spijunkom.
- Ne, uzv;cn L vladarice - naglasi crnomanjasta djevojka - nismo o tome nikad
nista ule ni opazile.
- A vi pripazite. Ako o tome ujete govoriti, dopustam vam da pitate tko je ta
Jvurunka. da li se s njom sastaje i gdje. A sada, jos jedna zapovijed- zelim
znati koliko mi je odana dvoranka Gordana. To je samu iskusenje i nista vise.
Vasa je duznost priopiti mi sve sto ona govori, s kime i o emu, svaki njezin
plan i pokret.
Tajna radost zasja u licima kraljiinih dvoranka iz kojih prodire dugo
zatajivana zavist prema Gordani, jer ju je kraljica obasipala posebnom paznjom.
- Sada mozete otii, osim Bei. Ona neka ostane.
Mladahna djevojka se smela.
- Cuj, djc\ j 1u v, tvoje srce jos nije okusilo zlou. Na tebi je da pokazes
koliko si iskrena svojoj kraljici. Spavas i boravis u istoj prostoriji s
Gordanom. Hou da znam koliko mi je odana pa ti zapovijedam da mi sve saopis
sto ti ona govori, tko s njom govori, tko ulazi u njenu odaju, salje li tko
kakve vijesti. Jesi li dosad sto opazila-
- Nisam, velianstvo.
- Razumiju > dosad nisi tome posvetila paznju, ah* odsad budi sto vise s njom i
budno pazi. Cim stogod zamijetis, najavi se kod mene i saopi mi. Kraljica e
znati nagraditi tvoju vjernost. Ali budi oprezna, Gordana ne smije nista
naslutiti.
- Vase veliku: , slusat u.
Kraljiina ledena ruka pomiluje djevojku i otpusti je.
Kod veere toga dana vladala je vedrina i radost. Kralj Matija posvetio je mnogu
paznje Francesku, Izabeli. Strozziju. Ispitivao 1/1 je o napuljskoj svadbi,
zanimao se za Ranzana i Kristofana.
Uhvatisvi zgodu, Beatrica primijeti svojem bratu:
- Neizmjerno sam se zaudila tako nenadanom dolasku. Ne razumijem, Francesko,
zasto nisi javio unapred vai dolazak? Kardinal odvrati zaudivSi se:
- Kako? Zar nije stigao nas glasnik s objavom dolaska? ;* I jo5 veim
udenjem pogleda kraljica svog muza. " - Ni ja ne znam nista o tome.
- Kako je mogue da glasnik nije stigao? - veli Francesko.
- Slali smo brzoteu, i vrlo pouzdanog.
- Onda mu se nesto na putu desilo. Svaki bi nam glasnik iz Napulja bio radost i
veselje. Priekajmo, mozda e se za koji dan pojaviti. Moglo bi se desiti da je
i zalutao - tjesio je njezno kralj Beatricu.
I potpuno smireno raspravljaju o mogunosti koja je zadesila napuljskog
glasnika.
Kad su nakon veere dvoranke otpustene, nade Gordana na vratima njihove
zajednike sobe Bei Frankopanku, pa je gotovo naletjela na mladahnu djevojku.
Ona joj dade znak da suti i pode
* njom posve u kut iza zastora njezine postelje. ^ - Pazite, s kime ste
govorili? Nardela je vani.
- Privikla sam se uvati njezinih usiju.
t* - Recite: kako je kraljica doznala da princ ljubi mene? - vrlo blijeda
sapui pita Bei
- Nikad nisam nista o tome ula - tiho odvraa Gordana.
- Kraljica zna da ljubi jednu dvoranku i oito zeli saznati ime. Hoete li me
odati?
- Ne smijete me ni pitati da bilo kome odajem tajnu koju bih doznala. Vjerujte
mi, Bei, kunem se.
- Vjerujem, ali ujte - sape ona. - Kraljica je nalozila svim dvorankama, a
nakon toga i dvoranima da budno paze na svaki vas pokret, rije, svaku osobu s
kojom govorite, a meni je posebno nalozila da pazim na vas. Nemojte, Gordana ni
s kim govoriti.
- Vi ste isto postenje. Bei, na ast svojem rodu. Hvala vam. Vratit u vam ta
saopenja. Medutim, prema meni se vladajte ravnodusno. Vi ste knezevskog roda, a
ja obina dvoranka. Sada vam je etrnaest godina, dakle budite kneginja. Je li
dobro?
- Cini mi se da se nesto strahovito snuje protiv vas, Gordana. ; . - Sasvim
sigurno - budite oprezni u moju korist.
S oinskim ponosom kralj je kazivao u pero svojem kancelaru Varadiju
proklamaciju kojom navijesta oekivanje zakonitog nasljednika. A Varadi pise i
jedva se svladava da mu ne zadrse ruka. Kralj dovrsi posljednju reenicu, uzme
papir u ruku i jos jednom proita. Kancelar obori oi da ne gleda kraljevo
odusevljenje. Samo ispod oka pogleda k vratima kao da nekog oekuje. Ali
vani je sve tiho, sto ga naroito uznemiruje. I sjedi spustenih
vjeda.
Od juer, kad su stigli iz Napulja, Varadi se ne sastaje ni s kim, ne govori ni
s kim. Samo je primio vijest od paza Stjepka da su Ivan i Damir odjahali u
Brezovicu. Jos mu je nesto neprimjetno sapnuo, a od tada ini se Varadiju
kraljeva radionica - grobnicom.
Kralj ga pogleda i primijeti:
- Ne pokazujete svoje ushienje zakonitom potomku?
- Velianstvo, u vasim je rukama srea svih naroda ovog kraljevstva, vi njima
upravljate i snosite odgovornost. Na meni je da vas slusam.
- To mi je drago uti.
S hodnika se ulo neko gibanje. Varadi sagne glavu. Srce mu je zestoko kucalo.
Ipak se nije maknuo, stropot koraka okrene kralja k vratima Princ Ivan ukaze se
na pragu.
- Smijem li ui, kraljevski moj oe?
- Sjedni. Zelim s tobom govoriti nasamu. Varadi ustane poklonivsi se obojici, a
Ivan odmah bez ikakva sustezanja uzima rije:
- Kad sam htio u Brezovicu, krenem savskom dolinom i opazim da dolazi glasnik s
juga. Zovnem ga vrlo prijazno, a on pptje-ra konja s cesto i sakrije se u
sikaru. To mi se uinilo sumnjivo i posaljem momke da ga uhvate. On mi je
uzmicao, bjezao, sakrivao se, sto je momke uvjerilo da je razbojnik. Zato su ga
pretrazili i nasli kod njega jedno pismo. Ja sam ga otvorio. Sadrzaj me ponukao
da ga donesem vasem velianstvu.
Kralj spusti vjede i baci pogled u ispisanu hartiju bez naslova i potpisa:
" ... Odabrana golubica odletila... Nadena zamjena... Odlina oeva prijateljica
u prvim je danima oekivanja... Sve spremno. Gavrana treba pritegnuti na
lanac... Pietro donosi "sardeli-cu" ... Sve u najboljem toku ... Svi dolaze...
Kartaga e pasti..."
Duboka je sutnja u odaji, ini se da kralj ponovo ita slovo po slovo. Napokon
mu se oi zaustave na posljednjoj izreci. Nepomian je, udaren. U dubokoj sutnji
i tisini kraljeve se siroke, valovite grudi poinju dizati i spustati sve brze i
jae. Ali se jos ne makne. Ivan ga gleda nepomino:
- Otkud je taj glasnik? - zapita kralj ne digavsi oi s papi-pira.
- Iz Napulja!
I opet nastaje duga, teska sutnja. Kraljeva se glava spusti nize, tijelo kao da
mu tone.
- Razumijes li sadrzaj ovog pisma? - zapita sina ne pogledavsi ga.
- Gavran je u nasem grbu. To je dosta jasno. Sto znai "odabrana golubica" to ne
znam. Znam jedino ovu posljednju izreku:
"Kartaga e pasti".
1
Sin i otac gledali se dugim pogledom. .,.,<
- Znam, oe, da me Napuljci nazivaju
da se protiv mene nesto skovalo. :,,_ ;
I sada je Ivanov glas bivao ostriji:
- Neu im stajati na putu. Dopustite da se udaljim s dvora. Nemam volje da umrem
od napuljske ruke. Moj je zivot stalno na rubu groba. Volim biti gradanin nego
stalno na stratistu.
- To se usudujes rei meni? Sto ti je?
- Oe, vi ste jedne veeri oajavali mislei da sam mrtav. Obini sluga moje
vojske umro je za mene, sada nemam vise nikoga tko bi zivio za mene, dakle, nema
tko ni da umre, osim da ostanem i srknem odabrani mi otrov. Posto imam majku,
zivjet u s njom, ali ovakav zivot dalje ne mogu podnositi.
- Kako se usudujes? Tko te zbunio? Ja vise nemam sina?
- Imate, samo sto taj sin ne zeli da mu svakog asa zaprijete kakvim otrovom.
- Tko ti je to nalagao?
- Cijeli je napuljski puk priao na obalama kako na sjeveru ima neki nezakoniti
princ koji se ne usuduje popiti ni asu vode da mu ne saspu otrova. To je ula
posluga koja je pratila poslanstvo u Napulj.
Malija stalno zuri u ispisanu poruku, svako mu slovo iskri i smuuje duh. Danas
u ovoj promjeni sto je zavladala izmedu njega i Beatrice, danas ova poruka
nalikuje na probusenu trubu koja odzvanja dreavim glasovima. Ali jos ga vise
obezumljuje Ivanova promjena. Juer je mislio da se tu provodi neija podvala.
Netko je nahuskao Ivana. Sada, danas, nastupa on jos muzevnije. Dapae potrudio
se uhvatiti glasnika i oteti mu pismo iz Napulja. To rasklima njegove snage pa
se slomi u naslonja.
- Netko osluskuje - upozori Ivan kralja.
Ali ovaj ih* nije uo. ili se ne moze maknuti. Mjesto njega skokne Ivan k
vratima, rastvori zastor, a staraka glava se smijesi, starake ruke drze zdjelu
sa smokvama.
- Posve svjeze smokve, velianstvo!
- Ne mogu, pokvario sam zeludac - odgovori Matija mirno. - Odlazi, Nardelal
I ona se povue vrlo mrka, a Ivan e pokazajui za staricom:
- Ona me osluskuje od jutra do mraka, to je nepodnosljivo. Sami vidite, oe. Ne
mogu duze ostati ovdje.
- Ostat es! - izree kralj poluglasno svom strasu i razbu-janim ogorenjem. -
Tvoje je mjesto ondje gdje sam ja.
- Da umrem od napuljske ruke? To zelite, oe?
Kralj je vidio sina ovako odluna kad je branio svoju majku. Koga brani sada?
Odakle mu to? Dakle, ipak u njemu ima snage? Dok je to razmisljao, zazvoni ostro
srebrnim zvoncem. Hitro ude Stjepko i ustoboi se kod vrata:
- Neka odmah dode Gordana! - zapovjedi kralj.
Neoekivana zapovijed strese paza, ali brzo istri na vrata. Sjenka zabrinutosti
pade na Ivanovo lice i pode nekoliko koraka duz dvorane. Dusa mu drie. Cekao je
kraljevo pitanje koje bi mu razjasnilo zasto je pozvao djevojku. Ali Matija suti
stojei uza stol i bulji u sadrzaj. Mirna i sabrana ude Gordana, a kralj je
zovne blize k stolu.
- Slusaj, onog dana kad si stigla iz Napulja, spomenula si u dva navrata nekog
napuljskog dvoranina kojeg zovu "sardelica".
_ To je nadimak kraljevog lijenika koji su mu nadjenuti na* puljski gradani.
- Kako se zove taj lijenik?
- Kristofano koji je upravo stigao iz Napulja. Nekoliko trenutaka kralj bulji u
stol na kojem lezi papir, pa onda opet upita djevojku:
- Nisi li mi jos nesto govorila kao da znameniti estiti lijenik ima jos neki
nadimak?
- Da, velianstvo, vele mu da je "kuhar otrova" jer je sjajan lijenik.
- To je svakako prostaki. Napuljci kao da ne cijene odvise lijeniku znanost.
-- To je zavist Napulja. Zlobnici eretaju da uvazeni i slavni lijenik
Kristofano umije bolesnome vraati zivot, ali zadavati i smrt kad hoe. Ima tamo
mnogo neprijatelja koji ga ocrnjuju rugalicama. Vele da se pobratio sa smru i
ona dolazi uzimati one koji su na putu njegovu trgovakom poslu.
- Ako te netko pita zasto sam te zvao, reci da sam te ispitivao zasto se
knjeginjica Bei odjednom vlada nezadovoljno kao da zeli kui.
- Slusam vasu zapovijed, velianstvo.
- Mozes otii.
Ona izade tiho i neujno, a kralj skrstenih ruku na ledima koraa polagano
svojom radnom odajom. Naboralo mu se elo. Kroz njegovu dusu prolaze sjene
slutnje jos neodredenih, neutvrdenih, a one mu prorokuju neko veliko razaranje.
- zalim, oe, sto sam vam prouzroio zlovolju i molim da mi oprostite. Iz ovog
se pisma jasno razabire sve. Mlad sam, ali nisam bas lud. Moj zivot nije sasvim
izlisan.
Podigavsi pogled k njemu, opazi da je odluio otii
- Kamo es?
- Htio sam s Lovrom da izjasim prema Medvedgradu.
- Dobro. Cekaj me u dvoristu. Idem s tobom. elim gorskog zraka.
Vani na tri j" mu nade Ivan Damira. Oprezno se ogleda. Nitko Qije u blizini samo
Stjepko. Ovaj saopi:
- Gospodica Gordana eka vase vijesti tamo gore iza onog stupa na trijemu.
- Ako odasaljemo Stjepka to e uhodama biti sumnjivo - Primijeti Ivan. -
Najbolje je da podemo setajui. Srest emo se
s njom, a ti, Stjepko, budno pazi. Cim spazis da se koji Napuljac javlja,
zakasljL
Mirno su zaokrenuti iza ugla i nasli Gordanu kako sjedi na kamenoj klupi.
- Govorite brzo - veli ona. - Kakav je rezultat? Nema nikakve odluke?
- Samo to da e izjahati sa mnom prema Medvedgradu.
- Odasaljite odmah vijest na Kaptol gospodinu Escole neka krene naprijed. Sad je
as da Aversa zapone.
- Zar bas danas, Gordana?
- U bici smo s neprijateljem nase domovine, visosti. Opkolio nas je sa svih
strana. Oekujemo od svojeg vojskovode da porazi neprijatelja.
- Ne ja! Vi ste preuzeli vodstvo nase vojne.
- Onda vam ne preostaje drugo nego da se pokorite. Ova stvar iziskuje hitnost.
Dakle, molim: odmah odredite neka Firen-tinci budu na mjestu.
Iza njega stoji Damir povuen, nijem u stavu ovjeka koji je potpuno obraunao
sa svim eznjama svojeg srca, zagusio ih i ostao nesalomljiv za svaki vanjski
utjecaj. I gleda mirno crnim oima Gordanu dok ona govori s princem.
- Evo. pogledajte, visosti, ovjeka ije vam je srce najvjernije i najodanije.
On se slaze sa mnom - i ona pokaze Damira. - I jos nesto. Ako bi nas troje tko
zapitao o emu smo sada govorili: ja sam vam pripovijedala o naroitim razlikama
talijanske nosnje u Napulju i drugim drzavama Italije. Ali nadam se da smo
uhvatili dobar as dok nikog nema u blizini i zato u se odmah udaljiti
GORDANINA OSNOVA POCINJE
S malom pratnjom jase kralj cestom prema brdinama daleko iza grike utvrde.
Nitko nista ne govori, jer kralj suti udubljen u sebe. Kad su ve bili daleko od
Gria u dubokoj iumi, susretnu malu povorku.
- Tko je to? - zapita kralj Ivana. > - Vas firentinski gost sa svojim
bratom. ;, Escole i njegov brat dojaiu u susret kralju da ga pozdrave.
- Dva mlada muskarca na ovako usamljenoj setnji? - primijeti kralj smijui se.
- Nase bi muze propjevale u opojnoj srei kad bismo se mogli uspeti na
Medvedgrad - primijeti Escole StrozzL - Ali nam uspon spreava moj stari
pratilac.
88
I pri tom se obazre na starog uenjaka sto sjedi u sedlu i promatra dvor na
brdu.
- Gle, ovoga jos nisam vidio - upozori Mati ja. - Sudei po odori, bit e neki
uenjak. Otkuda je?
- Iz Firence, vase velianstvo. Pratio me u Napulj pa sam ga poveo sobom ovamo
kao svojeg gosta. Vrlo mi je prijatno u njegovu drustvu.
- Kakvom se znanosu bavi?
- Astrologijom To je Dominico Aversa.
- Aversa? Zar T,Minemti j troioL Firence ovdje? I vi mi niste rekli ni jedne
rijei?
- Veliansn posao je sa mnom samo uz uvjet da ga ovdje prikazem pod drugim
imenom i da ga prikrijem, jer bi svakog dana dolazili k njemu da im istrazuje
zvijezde. A to bi ga strahovito izmorilo.
- Uistinu, kad bi ga svi moji velikasi i itav taj grad salijetali, ne bi mu
bilo dobro. Neka samo nadalje ostane nepoznat, osim za mcn Zovnite ga!
Escole odjase k Aversi i ree mu poluglasno:
- Sam - davo u toj Gordani. Kao da je diktirala kralju sto ima govoriti kad
opazi vas.
StignuvSi kralju, Aversa ga pozdravi. Matija ga pogleda:
- Nisam znao kakav znameniti ovjek boravi u mojem gradu.
- Da sam mogao slutiti kako e me velianstvo prijazno primiti, ve bih zrtvovao
svoju zelju da ostanem nepoznat i neviden.
- Mnogo mi ic M i - to ostanete i nadalje. Jos danas poslat u vam podatke da mi
sastavite jedan horoskop.
- Velianstvo, presretan sam!
- Dodite u moje loviste i donesite mi ga. Ne zelim da itko o tome sto sazna. A
sad krenimo zajedno.
Damir Jase s Ivanom. Obojica polagano zaostaju.
- Sto e iz svega toga biti? - promrmlja princ tihim glasom gledajui kralja u
drustvu s Aversom.
- Valja nam mirno ekati - odvrati Damir. - Cuj, Ivane,
Francesko je sigurno donio vijest Beatrici o onom pismu u kojem
Gordanu na/ ljubavi. O tom svjedoi sve ono sto je
mala Bei pripovijedala Gordani. Molim te da budes oprezan.
- To mi je sveta zadaa.
- Sto bi r<A. kralju da te pita IjubiS li Gordanu? Znaj, tvoj odgovor bit e
njena osuda.
- Da - od \ princ - morao bih kralju u tom asu odgovoriti "ne". Morao bih
porei najveu istinu svojeg zivota.
- Ali tu bi . pridonio za nju. U tome treba da smo slozni, a prvog iza tebe
ispitivao bi kralj mene.
- Obojica moramo zanijekati, ili Gordanu predati kraljevoj osudi, a ona bi b.
nesmiljena, jer bi mu u tom pomogla Beatrica.
- I pri tom ostaje, Ivane?
l
- Ne moze biti drugaije.
- Ali ima jos jedna pogibelj na koju me je upozorila Gorda-na jos putem iz
Napulja. Ako je tvoje pismo Francesko donio sobom, kako es nijekati sto si
napisao?
- Da ga je donio sobom, ve bi ga kralj imao u ruci.
- Tako misli i Gordana, a opet nije iskljueno da Beatrica s nekih nepoznatih
razloga eka zgodniji as.
- sto bi ti uinio na mome mjestu Damire da ti kralj podnese to pismo?
- Priznao bih kralju da sam je ljubio i da je jos ljubim, ali da je ona odluno
odbila i uputila te da budes muskarac i da se predas zivotnoj zadai svojeg oca,
kralju i kraljevstvu. A ti si odluio da je zaboravis i sada je vise ne ljubis.
Mladiu od osamnaest godina to je prirodno.
- Nikad neu prestati da je ljubim. Nikad! Znaj, Damire, mogao bih zamrziti
svakoga tko bi ljubio Gordanu.
- I onda ako bi tu ljubav zatomio, sputao u okove?
- Ve sama pomisao da je jos jedno drugo srce prepuno nje pali me ljubomorom.
- Opominjem te, Ivane, razori svaki takav osjeaj u svom srcu. Mogao bi te
zavesti da uinis krivo vojvodi koji ti je vjeran podanik. Gordanu bi mogao
osvojiti samo onako kako si sada zapoeo.
- Vrsim samo njezine naloge.
- Ti se, Ivane, poinjes preporadati, iz tebe zari muzevnost, a takvog te ona
zeli. Moras je slijediti.
Kad su se podveer s kraljem vratili na Gri, Damir ude u svoju odaju, otpase
ma, baci sesir na stol i spusti se na lezaj.
Muke Sto ih je podnosio u razgovoru s princem slomile su mu toliko dusu da se i
tjelesno osjeao zamoren. Njegove velike crne oi vlazne su. Skraena tuga u
njegovoj dusi ovog se asa rastopila i razlila mladim lijepim obrazom. Predaje
se patnjama znajui da tajnu koju nosi u grudima mora nositi sam bez iije
pomoi. Pouzdaje se u sebe, u svoju snagu koju je u njemu probudila Gordana one
noi na brodu i eliila svakog dana naglasavajui kako oekuje od njega da bude
muskarac i vojnik. A on hoe da je dostigne, da bude kao ona, hoe da nade
smirenje i zaboravi u viru borbi i spletki sto su sada zaigrale na dvoru paklenu
igru. Osjea da e u toj igri prolaziti strmoglavom opasnosu i Gordana, i on, i
svi. Ova ga opasnost mami jer mu zaokuplja itavu unutrasnjost, sve njegove
line eznje. U njima trazi hrane snazi koju je odluio izgraditi, isklesati i
uvrstiti da bude gospodar samog sebe. I svake veeri, zadubljujui se u proces
svoje duse, promatra,. istrazuje, upravlja. Svakog dana kao da previja svoju
bolnu ranu oekujui da poinje cijeljeti. "Pomozi snago, pomozi prirodo", -
vapi mu mozak. Utjee se razboru i svijesti u kojoj je uvijek nalazio pomoi da
zadrzi snagu.
A tamo dvije odaje dalje odskrinuta su vrata i slusa korake svojeg prijuti/lja
Ivana. Zna da mu san ne ide na oi, da ga goni gore-dolje po sobi, srce prepuno
eznje za onom tamo gore u onoj maloj odaji sto negdje u tom asu hitro plete
svoje osnove za nastavak borbe.
No je sve tisa. Prinevi koraci bivaju sve glasniji. Damir osjea kao da princ
koraa po rani njegova srca...
Kraljica se s bratom povukla u svoje odaje. On i suputnici odmaraju se od puta,
a ona boluje u trudnom stanju. Kralj sa svojim dvorom zabavlja pjesnika i ostale
goste na Medvedgradu, ali svakog dana posjeuje kraljicu. Njezini muski i zenski
dvorani svake veeri dosaptavaju kraljici vijesti o Gordani. Ali nijedan ne moze
Beatrid dati ni najsitniji razlog da djevojci bilo sta prigovori. Svi ekaju
subotu kad je kralj obeao vrlo vaznu objavu. U etvrtak popodne stigne iz
Napulja kraljevski brzotca i donese kraljici vijesti da je otac tesko obolio i
zeli svoju kerku vidjeti i nesto vazno puilaii. Mora, dakle, odmah krenuti na
put. Beatrica oajno sklapa ruke prema kralju Matiji.
- Moram vidjeti oca, moje mi stanje to ne moze sprijeiti. To jame lijenici.
Kristofano takoder uvjerava kralja i jami svojim zivotom, a i svi ostali Napulj
ci.
- Strasnu bi stanje moglo biti za kraljicu tek kad bi ovdje morala drhtati za
oca - kaze Ranzano.
- Dobro - odlui kralj - ali ekajte do subote, a onda putujte. Bit e kraljici
put posut ruzama ako prieka subotu. Beatrica je pristala.
(JORDANA "APCB ZVUB2DAMA
suma je tamna. Gusto drvee dodirom svojih krosnja stvara mirisavi zeleni svod
od lisa. Kralj Matija sjase i baci uzde. Paz ih dohvati i odvede konja onamo
gdje se zaustavila kraljeva mala pratnja i sjedne na oboreno stablo. Stjepko
stoji i eka naloge. Zanima ga kraljeva zamisljenost i slijedi njegov pogled.
- Idi sad t Dovedi uenjaka.
Paz se pozuri u gustaru gdje ekaju Escole Strozzi i Dominico Avcrsa i najavi
kraljev poziv. Strozzi ostaje, a uenjak slijedi Stjepka. Na povaljenom panju
sjedi Matijas i doeka Starca sa smijeskom.
- Ovako se sastaju ljubavnici, ali i urotnici. Mi nismo nijedno, ali na mojem
dvoru ima odvise usta koja bi zvijezdama kojesta podmetnula, a vas izmuila.
Dakle, sjednite ovamo, k meni. Neemo odvise glasno govoriti. Ja slusam.
Uenjak izvue iz dzepa svojeg plemikog haljetka itav snop svezanih papira.
- To su, velianstvo, raznovrsni horoskopi. Naime, opazio sam posljednji put
vase veliko zanimanje o stvaranju horoskopa, naravno, to emo ostaviti za
kasnije...
- Svakako. Najprije zelim uti svojstvene pojedinosti one zene ije sam vam
podatke poslao, a zatim u s velikim interesom slusati znanstveno stvaranje
horoskopa.
- Tako je prirodno, velianstvo - i Aversa uzme iz njedara posebnu hartiju pa
obrazlaze: - Prema podacima ove zene neznanog mi imena i staleza koja je rodena
14. studenog godine 1457. njezina svojstva su vanredno istaknuta. Cuvstvenost je
posve izlu-ena iz njezinog dusevnog zivota, dapae i ljubavna strast posve je
izbrisana. Bilo je nesto malo u prvim godinama mozda oko pet-naeeste ili
sesnaeste, ali se utopila u jednom jedinom velikom vlada juem osjeaju, a to je
apsolutna "zeljezna" volja da bude gospodar sve svoje okoline. Ona je zapravo
sazdana od zede za gospodstvom i raskosjem. Umne sposobnosti daleko natkriljuju
svakodnevne umne zene. U toj su prirodi dominantni vlastohleplje i teznja za
raskosjem, pa iz njih izviru svi njezini nagoni, svi ini koji ne poznaju
granice...
- Gospodine uenjae, lako vam je ovo izrei jer poznajete lino ovu zenu.
Aversa mrko pogleda kralja.
- Velianstvo, ja nisam vra ni ulini prorok, ja sam uenjak. Moje postenje ne
bi mi dopustilo da pravim horoskope prema poznavanju neke linosti, nego po
mojim linim studijama. Ako kralj misli drugaije, onda...
- Moram se ispriati. Zaprepasten sam; ujte sto u vam rei: prije osam ili
deset mjeseci ova je zena iste ove podatke poslala iz Budima bas u Firencu u
vase ruke i vi ste joj sa svoja tri druga astrologa poslali po glasniku
horoskop.
- Zadajem asnu rije: nikada ovi podaci koje sam primio od vaseg velianstva
nisu bili u mojoj ruci ni u rukama mojih drugova u Firenci.
Matija malo gleda preda se. "Beatrica mi je tvrdila da je spis u zaboravnosti
ostao u Budimu", a onda e glasno: - Mozda vam je Budim daleko pa ste glasnika
smetnuli s uma?
- Nikada to ne bih zaboravio, to manje sto su mi podaci pruzili vanredno
zanimljiv i rijedak sadrzaj za osebujnost karaktera ove zene ije sam podatke
primio ovdje od vaseg velianstva.
- Onda emo nastaviti. Prema vasim horoskopima ima u te zene velikih duhovnih
svojstava. A kako ste ono kazali sa uvstvenog gledista?
- t to imam obradeno. Evo - i on okrene jedan list papin - njezina priroda
potpuno iskljuuje ono sto mi obini ljudi nazivamo uvstvom, osjeaj srca.
- Ipak, ima u njoj majinog toplog osjeaja?
- Ovaj osjeaj toj zeni potpuno manjka, jer joj nije sudeno da bude majka.
Kralj pogleda ostro kao da se sprema da skoi ti svoju obranu, a rije mu drhti
bjesnilom:
- Znajte, ova je zena trudna.
- VeliiiansUu, dopustite: je li ona vasa podanica, naime u okviru vasc^
kraljevstva?
- Zasto to pitate?
- Jer bih vas zamolio da mi dopustite ovamo pozvati ona tri astronoma koji se
takoder bave astrologijom pa da ovdje zajedno doekamo rodenje djeteta ove zene,
jer emo tada biti pozvani po svome postenju i postivanju znanosti da objavimo
nasem svijetu: astrologija je dozivjela slom.
- Drugo vam nee ni preostati.
- Onda velianstvo, vi ete uvelike zaduziti znanost pa molim dozvolu da dozovem
svoje suradnike i da nas uputite u grad ili okolinu u kojoj se ta zena nalazi.
- Na ovu molbu dat u vam odgovor ove subote. A sada recite: kako vi dolazite po
astroloskom znanju do zakljuka da ova zena ne moze imati djece?
- Velianstvo, ja sam u prvom redu astronom. Od mladosti sam se posvetio
prouavanju svemirskih tijela kad sam opazio da neki ljudi prorokuju prema
zvijezdama i naisao da ih isko-risuju kao vrai. Konano sam dosao do
zakljuka: ako mjesec i sunane zrake uzrokuju zemlji i dobre i lose uplive,
onda ni zvijezde nisu ravnodusne. One donose po nasem uvjerenju upliv na
pojedine ljude, i to bas one zvijezde koje su u asu rodenja jednog ovjeka b !
najblize onog sata, dapae one minute kad se dotini rodio. Moje je lino
mnjenje da takav pravi znanstveni horoskop ima umnim ljudima posluziti kao
upozorenje na kakvo zlo, na oprezni -L
- Ali zasto ova zena ne bi imala sina? Kako to opravdavaju vase zvijezde?
- Medu milijardama zvijezda astrologija nalazi takve koje oznauju nepkiihiost
za ljude i zemlju. Prema mojem prouavanju, kad se ova tena rodila, bile su joj
zvijezde plodnosti onog sata i asa daleko, pokrivene oblacima.
- Ipak to zvui na proroanstvo koje e biti porazeno.
- Rekao sam: onda u to javno i priznati.
- Ali, molim vas - nestrpljivo e kralj - kako da nikad niste primili nikakve
podatke za horoskop iz Budima?
- Jesam, velianstvo, i donio sam ih sa sobom, jer ja nikud ne odlazim, a da ovo
svoje jedino blago ne bih ponio. Posto je vase velianstvu zeljelo podrobnije
upoznati izradu horoskopa, do-
nlo sam s Kaptola medu ostalima i tri koja sam izradio za neke nepoznate ljude u
Budimu - izvue tri hartije i redom ih prikaze kralju, a on e razoarano:
- Nijedan horoskop ne odgovara datumu rodenja ove zene, ah* koji ste primili
posljednji?
- Evo, ovaj. Bilo je to prije osam mjeseci.
- No, dakle prije osam - ali ne doree ve zapanjeno zuri u papir. - Ovdje
zvijezde prorokuju sedamnaestogodisnjoj djevojci ...
- Da, velianstvo. Umne i ope ljudske sposobnosti te djevojke vanredne su,
snaga volje upravo junana, a eto, nameu joj nezakonitog sina, sto je suprotno
itavom njenom karakteru.
- Tko vam je poslao ove podatke? Molim vas, sjetite se, vrlo bi me zanimalo.
- Donio ih je mladi muskarac u maloplemikom odijelu i navijesti "da njegova
gospodarica vrlo otmjena roda, zeli ostati nepoznata, ali e dobro nagraditi ako
joj izradim sve sto se odnosi na ovu gospodicu". Odmah sam sa svojim drugovima
to uzeo u posao.
- Glasnik je, dakle, ekao? - upita Matija. - Onda mu je svakako gospodarica
bogata. A niste li mozda s njim progovorili, upitali ga za Budim?
- To je uinio nas najmladi suradnik. Jos mi je zivo u pameti kako sam ga zbog
tog ispitivanja ukorio, jer je htio znati zasto njegova gospodarica nije slala
podatke svoje obitelji.
- A sto je na to odgovorio budimski glasnik?
- Govorio je onako kako se to ve pria naglasavajui "sto gospodarici mogu
pomoi zvijezde kad ona dobro zna da nema potomka i makar je mlada, ne moze ga
imati pa e zato ostati kratkih rukava. Nee biti kako ona hoe i valjda bas
zato pita vase zvijezde ne bi li joj u tome mogla pomoi ova mlada djevojka" ...
- ekajte, zar se moze sto takva dogoditi, dijete podmetnuti?
- To je u velikaskim krugovima svih zemalja svijeta ve isprobano. Naravno, o
tome nije nitko trazio dokaza. Uostalom, ja sam glasnika usutkao, jer ne zelim
nikada saznati nista o ljudima koji mi salju podatke. Takve mi obavijesti
ometaju miran objektivan rad.
Aversa je opazio velike potrese u Matijinu duhu, ali ih on svladava, okree se,
zamislja se predugo. Sve vise ga obuzimaju sumnje koje su u njemu probudene
udnim susretom dvaju horoskopa: mlade djevojke s nezakonitim sinom i njegovom
zenom koja ne moze imati sina. On hoe sigurnost i zato mora Aversa dokazati
zemaljske dogadaje u Napulju.
- Uenjae, vasa je znanost vama ono sto je meni kruna. Imamo jednake duznosti
prema njima. Ako ja polozim ruke na krunu u znak da se mozete pouzdati u sutnju
o svemu sto biste mi rekli, onda mi vasa znanost smije vjerovati da nitko nee
doz-
nati nista Kazite istinu: pred ijim je zagrljajem dvoranka kraljice. Gori
morala bjezati?
- Velianstvo, djevojka oito kao vjerni podanik tvrdi da ne zna, ali na obali
sam uo glasine, objede i sumnje da je to Ferante ili Francesko. To vise sto je
Gordanu ekala kraljevska lada da je prije svrsetku sveanosti poveze na Ichi.
- Moju nagradu, Aversa...
- Dopustiti: da zamolim nagradu ja. Prva je nagrada da velianstvo zastiti
nesretnu djevojku, a druga da bilo kako spasi iz Napulja onog paza Simona koji
je u posljednjem asu Gordani otkrio opasnost Taj mladi je neak ispovjednika
na vasem dvoru Antonija Zadarskog.
- Da l m a r Dakle, tu je odluivao hrvatski domovinski osjeaj. Tu vam nagradu
obeajem.
- A drugo mi nista ne nudite, kralju, ne zelite li me povrijediti.
Matija mu je pruzio rukur Uenjak se uputi kraljevoj i svojoj pratnji, a da
hotimice nije htio prii blize kako pouzdanicima ne bi morao naoigled kraljevu
stogod prisapnuti.
Kralj je ostao sjediti na panju, a pogled mu se upro u gustu
daleku sun Duh mu je crno naoblaeni svemir. Sve gusi i cr
nji bivaju kao da se spremaju na tesku oluju. Matija uzima
iz dzepova ispisane hartije. Zuri u jednu, pa opet u drugu. Ho
roskopima pridruzuje pismo sto ga je donio napuljski glasnik,
a predao ni u ga je njegov sin. Dugo sjedi kralj sam samcat. Nikad
nisu vidjeli da toliko vremena provodi u samoi. Ali onda, kao
udaren strijelom, skoi, zovne pratnju i odredi da se vrate na
Gri.
Odmah se dao najaviti kraljici Ona ga doeka ljubaznim rijeima:
- Upravo sam dovrsila posljednje pripreme za put u Na-Pulj.
- Ra/ah i r em u tebi jake tragove umora. Lezi na poivaljku. Pripovijeda i u
ti znaajan dogadaj. Jedan vrlo poznati plemi i hrabri ratnik u Zagorju ima
mladu zenu, zdravu i vrstu. Nekoliko su godina uzalud oekivali potomka.
Napokon je kucnuo i taj sretan as. U prvim mjesecima oekivanja ona se uputi u
posjeti rodite] jim;i u Slavoniju. Vrlo je udobno putovala, ali ipak napor
putovanja lisio ih je roditeljske sree. Sada su oajni. Tek sto mi je ovo
ispriao, pojurim smjesta natrag. U meni je sijev-nulo pitanje: zar nas dvoje da
stavimo na kocku rodenje naseg sina?
- Ali, Matija, ti si podjetinjio. Ova se zena ne moze mjeriti sa mnom. Preda
mnom lezi sva udobnost i sva paznja i posluge i Ijekarstva A s mojim zdravljem
ipak nees prispodabljati neku obinu plemiku zenu.
- Priroda poznaje samo zenu i ne dijeli nikome privilegije. su smislili ljudi, a
priroda gazi preko nasih smisljenih izni-
maka. Ja sam odluio da te nikako ne pustam na put, prije nego sto se rodi sin.
Ona ustane i pogleda mu u oi:
- Malija, ne zaboravi, moj otac na samrti tesko oekuje svoju ker, a ja moram,
ja hou da idem.
- Otac tvojeg djeteta kaze: nel
Rijei su pale kao ostrice. Ona zestoko pozvoni, dade pozvati svoje napuljske
lijenike i saopi im kraljevu odluku, a Kristo fano izjavi:
- Jamim svojom znanosu i svojom glavom da kraljica ne moze od ovog puta imati
nikakvih losih posljedica.
- Primam vase jamstvo, ali ostajem pri svojoj odluci.
- A ja ne odstupam od svoje - odluno izjavi Beatrica - uzme srebrno zvonce, pa
dade znak. Ulazi grof Enriko, a ona mu nalozi: - Neka se odmah spremi sve za put
u Napulj. Kreemo smjesta.
Dvorski mestar kraljice ostavi sobu. Matija ustane:
- Nisam htio pred tvojim dvoranima pokazati da se ne slazem. A sada, posto
Ranzano jos uvijek ostaje, znak je da mogu povjerljivo izrei svoju vrstu
odluku: zelim sauvati svoje dijete zadaha opasnosti i zato ne mozes putovati.
- U Napulj ne smijem, a za Budim si odredio putovanje idui mjesec?
- Ali danas odredujem: neemo se maknuti s Gria dotle dok se dijete ne rodi. A
kad ga imamo ziva i zdrava, onda emo s dragim slatkim potomkom putovati kamo
zazelis. Pri tome ostajem - pomiluje je po glavi 5 doda: - To je moja
nepromjenjiva odluka pa te molim, razmisli. Tvoj otac mi je drag, ali potomak
drazi od sunca - i brzo ostavi sobu.
Kristofano zakima:
- - To znai da sumnja u potomka?
..." - Ne. On je sa mnom uzivao, gotovo plakao od sree u oekivanju potomka -
povjerava kraljica. - Deset godina eka i onda je neki prokleti zagorski plemi
razbudio u njemu strah. Kralj naginje prianju te vrste.
- Onda, velianstvo, hinite nesvjesticu. Evo malo kapljica pod nos da bude
vjerojatnije. Ne otvarajte oi dok kralj ne pristane. Ja u stvar voditi i
svrsena je zagorska pria.
Zatim Kristofano pozvoni, dozivlje sve prisutne lijenike i Matijine i
Beatriine, stvara buku i guzvu. Kralj se pojavi u sobi, a Kristofano mu sape o
teskoj nesvjestici koju je uzrokovala zabrana putovanja k umiruem ocu. Svi su
lijenici uznemireni. Kraljeva njeznost prema Beatrici iznenaduje prisutne. Onda
Kristofano moli kralja za povjerljivi razgovor. Dok se lijenici brinu oko
kraljice, Matija s njim odlazi u svoju kancelariju. Ovdje se lijenik kralja
Ferantea nakloni pa naglasi:
- Velianstvo, savjest i odgovornost mi nalazu upozorenje: vase je srce u pravu
kad drhti nad oekivanim potomkom, ali kraljica .toliko ljubi oca...
- Zato bi mu zrtvovala sina?
- Slazem se potpuno s velianstvom, samo upozoravam: uvjeren sam da kraljevsko
putovanje nee naskoditi kraljici. Jedino bi mogla ovakva potresenja kao ovo
sada lisiti vase velianstvo toliko zeljen ig potomka pometnuem. To neka
velianstvo uzme u obzir.
- Vi navjesujete pometnue?
- Toga se bojim, jer njezino velianstvo lezi u dugotrajnoj nesvjestici od
straha da nee vidjeti oca.
- Vjerujem, ali izjavljujem: zrtvovao bih svojeg oca i sve svojem rodenom
potomku.
- Ali bas ova zabrana putovanja ugrozava potomka.
- Moja itava unutrasnjost mi govori: ne daj da putuje. Izgubit es sina. To su
rekli i astrolozi. A zdrava pamet mi dovikuje: neu promijeniti svoje odluke.
Zabranjujem putovanje!
- Onda se ja moram vratiti napuljskom kralju.
- I vi ete ostati ovdje, kako ste odluili, do idue godine. Napuljskom kralju
saljem smjesta brzotee i vlastoruno pisma Time je stvar svrsena.
I kralj okrene leda pa ode u svoju spavau odaju. Kraljica
puna bijesa slusa Kristofanovo saopenje o svojem razgovoru s
kraljem Matijom. Malo su sutjeli, a onda Beatrica zamahne zvon
cem. /
- Nema druge, moram tajnu rodenja svojeg sina povjeriti drzavnom kancelaru
kralja Ferantea.
FrancesU i Kristofano to odobre i uskoro Ranzano prekine razgovor s Galleotijem
i Bonfinijem pa ude kraljici. Ona mu tiho i kratko ispripovi jrdi zamisljenu
varku sa sinom, a onda iznenadnu danasnju kraljevu odredbu.
Ranzano je mirno podnio sto ga prije nisu obavijestili i odmah pone
raspravljati o nenadanoj zapreci putovanja.
Budui da je kralj tako zeljezne odluke da kraljica ne smije putovati, onda tu
ima jedan drugi izlaz.
Drhtavim rijeima Beatrica pozuruje Pandana da sto prije izgovori misao.
- Velianstvu e se jednostavno preodjenuti u muskog dvo-ranina. Kad nakon
veere dio dvorana odlazi u grad u svoja ko-nacista, nas emu se troje odvojiti
i izai iz tvrdave kao kraljevi glasnici. Krivotvori r,-. j i ma i peat imam na
Kaptolu, a biskup koji mrzi kralja pruzit e kraljici sve sto je potrebno i
uputi je u samostansU stanice koje nikakvi kraljevi dalekovidni brzotee ne mogu
ni naslutiti.
- Ranzano zasto vas otac nije odmah uputio u ovu stvar? Bojao se da biste to
nazvali prevarom.
7 Gordana
- Ovo je samo orijaska pomo budunosti - odgovori na-puljski kancelar. - Dakle,
velianstvo ne asimo. Cuo sam vani da kralj ide na Medvedgrad. Dakle, spremajte
se. Ove noi u dvanaest sati ili prije.
Rije prikine susanj Nardeline haljine Sto je naglo ulazila.
- Sto ima? Reci brzo!
- Sve plemstvo i kancelari pozvani su na tajno vijeanje na Medvedgrad. Onom
kopilanu Ivanu odredio je Maffeo poasnu strazu od lanova dvora sto su
dopratili vojvodu Ilokoga iz Milana.
- Dobro. A dalje? Sto radi Gordana?
- Uvijek je uz Bei Frankopanku kako je velianstvo odredilo. Ni s kim od
dvorana ne govori ni rijei. To je sve...
- Idi, drijemaj, onesvijesti se, ali saznaj Sto se Sape.
Opet su ostali sami: kraljica, njezin brat Francesko i dva napuljska odlinika.
Beatrica iza zatvorenih vrata slaze od Fran-ceskovih plemikih odijela za sebe
masku pod kojom bi mogla da se dobro sakrije. Ranzano savjetuje, Kristofano
pomaze, a Francesko kontrolira kakav e je kroj najbolje sakriti. Kad su
zavrsili, kraljica svu trojicu pozove da sjednu s njom k stolu, a onda e
Sapui:
- Dok sam lezala u prividnoj nesvjesti, donijela mi je zdrava svijest ovu misao:
kralju bi se moralo, kad odem u Napulj, onemoguiti da ne dode za mnom kako bi
me vidio u trudnom stanju. On bi to mogao uiniti preodjeven u kakvog plemia, a
u svojoj zemlji ostaviti isto tako laznog kralja. Ali imam plan. Jedna vrlo
povjerljiva linost imala bi poi njemakom vladaru i tajno mu javiti da je
kralj Matija spreman u prve jesenske dane iznenada provaliti u Njemaku i
narusiti mir da osvoji i druge dijelove Njemake. To bi Friedricha ponukalo da
smjesta udari preko granica ove drzave, a u ratu kralj mora biti na bojnom
polju.
- Genijalna osnova, velianstvo. A kad bi doslo do rata. Napulj bi mogao
pohititi u pomo kralju Matiji, a zapravo bi svojom vojskom zauzeo smjesta sve
ove juzne zemlje preko Jadrana i nikad vise ne bi pruzio kralju Matiji prilike
da te zemlje dobije natrag.
- Pravi ste vojskovoda - ushieno Sapne Beatrica - ali ja jos nisam gotova. Kad
ovaj nas poslanik odjuri k Friedrichu netko drugi tko poznaje njemaki jezik i
Njemaku mora nai put do ovog grada, najaviti se kralju i saopiti kako
njemaki vladar ima u Matijinu kraljevstvu saveznike i tajno se sprema da jedne
jesenske noi navali na Be, zauzme ga i pojuri dalje.
- Nedostiziva genijalnost, velianstvo - udivljeno e Ranzano. - Ovaj bi glasnik
trebao stii ve za koji dan i kralj bi se maknuo.
- Skoio bi kao ris, smjesta pozvao na okup ugarske i hrvatske ete i pojurio
prema Beu. On je zapravo divlje zaljubljen
u taj grad koji Je tesko osvajao i odlino utvrdio pa nad njim drse kao nad
oekivanim potomkom. Sto, dakle, kazete na ovo, vas obojica?
_ Velianstvena zamisao koju moramo odmah provesti. Ve mi pada naum. Biskupa
Thuza posjetio je na dvoru neki njemaki
fratar.
- Znam - nasmijesi se Beatrica - s biskupskog me dvora obavjestavaju o svemu.
Dakle, obnovimo: prikazat u se kao da lezim pa ne mogu putovati. Zatim emo
bjezati, zatraziti pomo Kaptola, a kralj Matija bit e prisljen da smjesta
odjuri u Be. A mi emo nastaviti put u Napulj pod zastitom kaptolskih
saveznika. Ranzano, bilo bi dobro da joS prije veere obavijestite biskupa.
- Po bijelom danu nije zgodno - savjetuje mali lukavi Pietro Kristofano i
dodaje: - Sve tajne pripadaju tami.
- Tono - nasmije se Ranzano. - Savjetovao bih velianstvo da sada malo pokusa
buncati kao u nekom nemirnom snu.
Ona pristane, a napuljski kancelar ponovo najavi audijenciju kralju i ulazi vrlo
zabrinuta pogleda.
- Duznost mi zapovijeda da vase velianstvo upozorim da se tamo u novoj palai
mogu desiti kobni dogadaji. Mozda bi vase velianstvo samo prividno promijenilo
svoju odluku i obealo kraljici putovanje, toliko da se ne razboli.
- Poznajem svojstva svoje supruge, a ne smatram sebe dostojnim ni prividno
mijenjati svoje odluke.
- Onda njezino velianstvo moramo umiriti lijekom za spavanje, jer bi ovako
mogla cijelu no imati napadaje.
- Neka lijenici odrze savjetovanje i vrse svoju duznost, a ja u vrsiti svoju.
Kristofano se vratio Beatrici s gotovom odlukom:
- Ne moze se drugo, vase velianstvo, nego bjezati joS ove noi, a onda izazvati
rat s Njemakom.
- Svrseno Spremite sve Sto nam je potrebno. Novaca imam dovoljno, ali uzet emo
i nakit.
Svatko je od n i ih pohitio da se neopazeno opremi za odluni bijeg, a onda je
Beatrica legla i dala nalog Enriku da ni kralj ne moze k njoj, jer je uzela
lijek za spavanje i svuda mora biti potpuni mir.
Gusti mrak pokrije kraljevske palae. Stara i nova palaa jednako su slabo
osvijetljene. Nigdje se ne razabire gibanje. Dvorista su tamna i pusta. Prvi
jesenski zrak je hladan i nitko vise ne boravi u predvorju.
Iz Beatriine nove ljetne palae izlaze etiri pojave odjevene u musku odjeu.
Koraaju posve ispravnim hladnokrvnim koracima ljudi koji naveer ostavljaju
dvor i odlaze na konaenje u grad. Stupaju prema zapadu dvorskog zida gdje su
iza ugla mala vrata kojima u dvor ulaze i izlaze domai plemii. Straza stoji na
dvoristu, ali se ne mie, svakog dana uvee gleda izlazak
7*
dvorana. Stigli su do malih vrata. Jedan izravno iz dzepa vadi klju. Uvijek
zabravljena brava skljocnu, vrata se otvore, a etiri dvoranina izlaze. Pred
njima oklopnid. Dvorani mirno koraaju naprijed.
- Stanite! - zapovijedi glas iz tmine. . --,.-, . .
- Idemo u konaista. .
- Nije dopusteno. Natrag! " > .. .-. \
- Izlazimo svake veeri.
- Mozda ste se zabunili - i plane baklja. Ruka koja je drzi prinese je k licu
sto se tog asa prikrilo pelerinom, ali prekasno. Bakljonosa je vidio i
prepoznao lice, prije nego sto je po njemu pao zastor.
- Molim natrag! - uje se glas ispred zidina dvora. Nitko ne moze ui u dvor
niti ga ostaviti bez nadzora stiaze.
Jedna ruka od njih etvoro dade znak i svi se povuku. Vrata se za njima zatvore.
Bez rijei pozure dvoristem i nestanu u novoj palai. Usli su pustim predvorjem
u odaju kraljice. Ona se bijesno baci na stolicu i udari rukom o naslonja.
- Jeste li to uli? Jeste li ikad vidjeli? Kraljica zarobljena od ovog
barbarina. A zasto?
- Nitko nije mogao naslutiti nas plan. Enriko jos ni sada ne zna sto je. Ne mogu
nai odgonetku - srdito e Ranzano.
- Cijeli je dvor izvana okruzen oklopnicima, dobro sam vidio - bez daha saopuje
Pietro Kristofano.
- Idite, provalite k njemu i zatrazite razjasnjenje zasto vi, Ranzano,
dostojanstvenik napuljskog kralja, ne smijete uvee izai kamo vas volja.
On se smjesta uputi u staru palau i zatrazi od posluge da probude kralja.
Mladen Berislavi pode u kraljevu radnu sobu, priopi mu sve sto se vani desilo,
a onda pozove Napuljca. Ma-tija ga doeka vrlo mrk i upita:
- Sto vas je ponukalo da mojim dvoranima zapovijedate neka me probude da vam
budem na sluzbu?
- Velianstvo, sa mnom su vasi ljudi postupali neoprostivo grubo kad sam u
pratnji trojice dvorana htio da odem u grad. Vratili su me kao da sam ja ovdje
sluga. Molim da primite moju prituzbu.
- Protiv mene? Jest, jer sam ja dao nalog da ovaj dvor uvaju oklopnici, da se
sva gradska vrata zatvaraju i da moji vojnici strazare. Nitko ne smije iz ovog
dvora izai, ni ulaziti ako nema moje dozvole. Ova e odredba ostati dok to
budem smatrao potrebnim.
Osjeajui u tim rijeima nesto vazno i znaajno, Ranzano se duboko pokloni i
snizi glas:
- Molim otprostenje, nisam slutio da odredba potjee od vaseg velianstva. Ako
je tako, onda su oito kakvi buntovnici skrivili te odredbe. Molio bih kralja da
mi dade dozvolu da sutra ostavim dvor.
- Neu dopustiti da izadete ni vi ni itko drugi, osim ako ga ja povedem. Ova e
odredba ostati na snazi tako dugo dok njezino velianstvo nee moi da putuje u
Napulj jer e biti blizu porodu.
- Velianstvo je utamniilo kraljicu?
- I kraljicu i svoju ljubljenu zenu da zastitim miran sretan porod svojeg sina.
Opkolio sam dvor oklopnicima, a cijeli grad vojnicima. Opkolit u zemlju i nebo,
utvrditi sve utvrde pakla da sauvam porod sina. Na to vam zadajem rije.
Nakon tih rijei Ranzano se nijemo pokloni i izide. Kad je o tome obavijestio
Beatrieu, inilo se njoj i njezinim dvoranima da su izgubili dar govora. Svatko
je uinio kretnju najvee uzbude-nosti, ali nitko nije smogao glasa ni daha da
prozbori o tom dozivljaju. Strahovite su sumnje jurile njihovim glavama dok
konano nije progovorio Francesko.
- Ovo je dakle otvoreni raskol, Beatrice? Zar ne izgleda da on zna sve
- Dok ste vi bili u Napulju, on je vjerovao. U toj vjeri vidjela sam :i.; -- -
suze. Proklamacija je napisana. Upamtite: netko mu je ovih dana nesto dosapnuo,
nesto otkrio. Pazite! Ako je to bila Gordana. Ona je znala, ona je ula, ne samo
sto zeli Francesko nego i zasto. S Marzanom je govorila. Ovaj je nesto uo sto
je moj otac govorio s tobom, Francesko. To je moja najsigurnija slutnja. Kad ste
dolje trazili Gordanu i Marzana ispitivali o njoj, samo jedna primjedba bila je
dovoljna da joj otkrije sve.
- Ali i Damirije slusao iza Apolonova kipa.
- I to dokazuje, potvrduje moje sumnje. Ona je nastojala da kralj to sazna i
zato mi je odjednom tako ludaki, tvrdoglavo zabranio putov ut u Napulj. Sad
znam tko me dao zatvoriti u tamnicu. Cekaj djevojuro, gledat u svojim oima
kako ti krvnik sijee glavu na stratistu. Kunem se: neu dotle biti mirna dok
Gordanu ne dovedem na stratiste, a taj e put ona proi uskoro. Ne mogu ni
disati kad pomislim da ona sjedi tu na dvoru, gleda me, a u sebi se ruga: znam
sve, znam sto kanis, ali zato sam pobjegla da te raskrinkam. Ti meni krinku, a
ja tebi glavu, prokleta bila.
Njezine rijei padaju grozniavo, a Kristofano mora upotrijebiti svu Ijkujj.
znanost da Beatriinu mrznju privede opet do razbora - Sto da sada radimo? -
pitaju se redom, a onda su sjeli k stolu da sapui raspravljaju.
Proslo je davno pola noi. Oko dvora strazare oklopnici naoruzani do grb. U
kraljevskoj radnoj sobi sjedi Varadi, Lovro iloki, Berislavi Orban i Nikola
Brezovaki, Damirov otac. Ne CuJe se nijedna rije, samo se razabire micanje
usana. Svi su prozori kraljevskih palaa osvijetljeni. Nitko ne spava. Dvor se
razbio u dva otvorena neprijateljska tabora. Svaki od njih eka tesku
OTKRIE NA MEDVEDGRADU
Ispod istone kule, u maloj odaji dvora na Medvedgradu, tri se glave dodiruju
iznad stolia: dvije mlade i jedna sijeda.
- Nisu ne razumijem i bojim se za oca - uzdahne princ Ivan.
- Nemas razloga - umiruje ga Damir. - Naprotiv, njegove su trublje danas ujutro
objavile da nikome nema izlaza iz dvora ili iz grada. Onda je odredio da se dona
Izabela i Bei Frankopan-ka imaju preseliti na Medvedgrad i povesti svoje
dvoranke. Tako je s mladom Bei morala doi i Gordana. Jesi li razabrao kako su
joj crte lica bile mirne, ak i ravnodusne.
- Kako ti, Damire, tono itas Gordanine obraze? Ja sam uvijek u zabuni.
- Cekaj, nakon toga ostavio je kralj za svojeg zamjenika na dvoru i nad gradom
vojvodu Ilokoga, predao mu zapovjedniku vlast nad vojskom i onda se pojavio na
ulicama grada, umirio gradanstvo nekom priom o dvojici lupeza koji su htjeli
opljakati gradane i dvor.
- Poslije toga otac je sa svojom pratnjom nestao?
- Uvjeravam vas, visosti - tiho se uplete stari Brodari - kralj je odjahao vrlo
zadovoljan u svoj zagorski dvorac Krapinu kamo e mu vojvoda s Gria, a ja sa
Medvedgrada slati svakog dana dva ili tri puta glasnika.
- A vi ste ujedno na Medvedgradu zapovjednik i upravlja. Cijeli je dvor
opkoljen sa tisuu vojnika. Zasto?
-- To je kraljeva tajna.
- Cini se kao da je kraljica zatoena?
- Takvu vijest kralj je unaprijed onemoguio time sto e svakog dana dolaziti
njegov glasnik kojeg prima vojvoda Lovro i ita kraljevo ljubazno pismo svojoj
ljubljenoj kraljici i javlja o svom vaznom putovanju po zemlji. Svakog dana
dolazi glasnik iz drugog kraja. To mi je sam kralj nalozio da vam, visosti,
saopim kako vas ne bi nista zabrinjavalo pa da odete sad u Brezovicu svojoj
majci dok kralju pristaje za njegovu osnovu da ste ovdje. Sad shvaate.
- Ni najlukaviji grki mudrac ne bi pogodio sto se to tako udesno zbiva.
- Sva je srea da nismo u Budimu gdje kralj ima cijelu etu neprijateljskih
oligarha. Dakle, molim vasu visost, ekajte mirno svrsetak ove kraljeve drame,
kako je on sam nazvao. Ni rijei ne izmijenite s Gordanom nigdje nasamu. Ni vi
Damire. Bude li kakva poruka za mene ili Varadija, nauit emo mojega Stjepka
kako da vam je donese. A sada kao kraljev dvorski domain idem da obidem nase
goste.
- Pjesnik Escole i Aversa ostat e s kraljem ?
- Rekao je da e ga oni najljepse zabaviti.
Oko podne sunce je iznad Medvedgrada pozvalo sve goste i njihove dvorane da
proseu unutar visoke tvrdave. S njima je Gordana, stalno u pozadini kneginje
Bei Frankopanke kao njezina dvoranka. Popodne Napuljci spavaju, domai se
zabavljaju igrama, a naveer glazba i glumci. No nikad nisu na dvoru zabave
zvuale tak (j neprijatno, u nekom tjeskobnom raspolozenju svih gostiju i
dvorana, dapae i slugu. U svim pogledima otkriva se neko pritajeno, jezivo
oekivanje, a sva su usta u lancima straha pred nevidljivim uhodom, a jos vise
sumnjama onih koji se kreu oko njih, ljubazno oslovljuju, zabavljaju ili ih
dvore.
Jednog jutra iznenadi ih vijest da se kralj prosle noi vratio s dugog putovanja
Zagorjem i Turopoljem. Za vrijeme ruka posao je Matija k svojem stolu sa sinom,
primio pozdrave prisutnih, posebno se nasmijesio doni Izabeli pa onda prionu
ruati. Pogledi prisutnih jedva su primjetljivi, ali puni zelje istrazivali
kraljevo raspolozeni Svatko ga je gledao bez ikakvih promjena vedrog i veselog.
Pa ipak, nitko ne vjeruje da se iza spustenog zastora ne odigrava :...-, drama.
Ta se sumnja poslije ruka pretvorila u istinu. Joi za stolom najavi zapovjednik
straze naglas:
- Velianstvo napuljski. slavni lijenik Pietro Kristofano moda ga primite. Nosi
vaznu vijest.
Ivan i Damir su ukoeno ali mirno gledali oca. Gordana je sjedila uz SVQIU
kneginju u smjernom stavu dvoranke.
- Moj dragi vjerni prijatelj Kristofano? Kako ga ne bih primio. Neka odmah dode.
Svi su osjet ironiju, premda kralj govori uvjerljivo. S naroitom prija|n i
prima Napuljca u svoju sobu, potapsa ga po ramenima i lia^ se na stol, pa stade
govoriti ne pitajui ga zasto dolazi.
- Upravo sam nesretan, Kristofano, sto su me toliko zaokupili poslovi. Pisao sam
njezinom velianstvu koliko me mue neprilike zbog pripnu na proklamaciju kojom
narodu zelim objaviti sreu rodenja prestolonasljednika. Medutim, umna kraljica
zna sto su vladarski poslovi. Tek sam stigao iz Varazdina.
Rijei < mu frcale iz nasmijesenih usana ljubazno. Dotle je Napuljevo lice
ozbiljno, gotovo mrano.
- Tesk mi bol sapinje srce velianstvo, sto moram pomraiti vedrinu vaseg
raspolozenja.
- Vase rijeci zvue kao dozivanje sove na krovu?
- Velianstvo je pogodilo ...
- Govorite, sto se dogodilo?
- Prije osam dana vase je velianstvo kraljici zabranilo putovanje. Upozon sam
kolika se opasnost skriva u kraljevoj zabrani Velianstvo zna da je kraljica one
veeri pala u nesvijest od teskog uzbudenj padala u vruicu, a onda kad ste je
zapravo utamniili da Cuvate sina. ovim ste ga izgubili.
- Vi bulaznite _ ustoboi se kralj na njega. ...
103
V - Vise nema potomka. Potresen je je dovelo do pobaaja. " Kralj skoi, stade
lamatati rukama, lice mu se izoblii, kao lud pojuri sobom gore-dolje, pa se
onda slomljen baci u naslonja i pokrije lice rukama.
- Kakva li nesrea! Zbog jednog malog uzbudenja.
- Bilo je odvise veliko. Put u Napulj bio bi blagodat prema onom uzbudenju.
- Sutite - vikne kralj, skoi iz naslonjaa i udari po stolu viui na
Kristofana. - Vasa je to krivnja, samo vasa i sva je ta vasa znanost laz. Sva
vasa znanost ne zasluzuje nimbus sto ga nosite! Vama sam povjerio kraljicu.
Ponudio sam vam svoje lijenike, a vi? Odbili ste ih. Zasto ste ih odbili? Zasto
kad sami niste dorasli svojoj zadai?
Kristofano je blijed i drhti. Isiban kraljevim psovkama, stoji gutajui gnjev.
- A ona? Kako je kraljica? Kako je njoj?
- Sasvim dobro, jer nakon tako kratkotrajnog stanja od tri mjeseca itava je
stvar sasvim jednostavno protekla i ona se ve oporavlja.
- Kad se to dogodilo?
- Drugog dana posto je velianstvo otputovalo...
- A vi mi niste ni javili ni poslali po mene - zaurla kralj vitlajui rukama kao
da uziva u stravi malog ovjeka sto je uzmicao natraske i pletui jezikom
odgovarao.
- Njezino velianstvo nije htjelo da vas zove.
- Znajte! Samo moje duboko postovanje prema napuljskom kralju, mojem uzvisenom
tastu, i moja beskrajna odanost prema kraljici spasava vas.
Drsui Kristofano nije smogao rijei. Oi su mu izbuljene kao u zabe.
- Idem odmah kraljici - naglasi Matija.
- Njezino velianstvo mi je naredilo neka isporuim da vase velianstvo ne dode
dok vam ona ne posalje poziv.
- Tako? To zvui nevjerojatno.
- Zalazem glavu da kraljica sada ne zeli posjet velianstva.
- Pokoravam se. Ali recite: da sam kraljicu poslao u Napulj, ja bih sigurno
dobio nasljednika prijestolja ziva i zdrava?
- Sasvim sigurno.
Kristofanove izbuljene oi stadose treptati, ali se kralj okrene i duboko
uzdahne.
- Cekat emo, dakle, novog potomka. Odmah u pisati kraljici. Recite: zna li tko
na dvoru sto se dogodilo?
- Njezino velianstvo drzi da je bolje o tome sutjeti. Osim Ranzana i Nardele
nitko nije upuen.
Kralj sjedne i uzme pero dok je mali ovuljak gledao u Ma-tijinu veliku glavu
punu kustravih zutih vlasi i smisljao: "Prokleti barbarin, nije li mi ugrabio
obeane darove kralja Ferantea?
Hou li dobiti one dragulje za Sutnju da, sutnju treba kralj Feran-te i danas, a
princa Ivana hoe ali toga mi, zuti davle, nees istrgnuti iz ruke". Prekinuo je
razmisljanje, jer je kralj ustao i predao mu poruku kraljici.
_ Ovo ete predati njezinom velianstvu i to odmah, jer kraljicu ne smijete
ostaviti bez svoje prisutnosti.
_ Velian s i VD, prisutnost vojske koja je opkolila dvor i mene svega
pretrazila prije nego sto su me doveli k vama nalikuje ...
_ Na moju preveliku zabrinutost za sigurnost njezinog velianstva. Nadam se da
emo ipak bezuvjetno imati zakonitog sina nasljednika Dakle, idite. Da vam
olaksam povratak nosit e vas moji vojnici na mojoj linoj nosiljci. Kako
vidite, prema Napulju sam uvijek pazljiv.
I ve nakon nekoliko asaka nosili su Kristofana kraljevi pouzdan i s nalogom da
mu nigdje ne dozvole sii i da ga odnesu ravno HJ Gri. Nakon odlaska napuljskog
lijenika kralj dade pozvati V a i u i Ovaj opazi na licu svojeg gospodara
duboke brazde, a u pogledu mrane sjene bjesomunih kletvi.
- Daju mi, Varadi, proklamaciju zakonitog nasljednika. Kancelar izvadi iz tajnog
pretinca spis, ali se -zaprepasteno okrene kralju.
- Jao, sto je to, kralj e okriviti mene - drhtavo navijesti savjetnik, a onda
pruzi Matiji spis napisan vlastitom rukom. Sada je razderan na etiri dijela.
- Uinio bih vam veliku nepravdu, dragi kancelaru, kad bih vas obi jedio. Ovo je
razderao Napulj! Sad mi dovedite Aversu. Valjda znate da je stigao poslije podne
s firentinskim dostojanstvenikom. I molim vas, saberite se. Izgledate kao da sam
vas osudio na tamnici. Smirite se. Ovaj put odigrala se velika tragikomedija
iza zastora. A kako mirise na tragediju ne zelim o tome govoriti, j<-1 kralj
mora uvati zadanu rije.
Malo zatim uvede Varadi uenjaka Aversu kralju i opet izlazi.
- Dakle, moj prijatelju, sjeate li se naseg astroloskog tajnog sastanka d >]j
ispod Zagrebake gore? Sada vam mogu priznati da su vasi zvijezle imale dobar
predznak. Mozete se svakako pohvaliti da jt vas horoskop o onoj zeni, za koju
sam tvrdio da eka dijete., bio ispravan. Nije oekivala svojega sina, nego
oito, kako ste sasvim nezavisno od zvijezda nagadali, htjela je muzu podmetnuti
tudeg sina.
- Onda se mogu mirno vratiti u Firencu.
- Htio sam vam dati priznanje, a vasa prisutnost bit e mojem dvoru samo na
ast, a meni na radost.
- Hvala, velianstvo, na tolikom priznanju. Jos osam dana i jesensko vrijeme po
tjera t e me na moj jug.
- Oekujem vas na sveanu veeru. Prispjelo je, naime, izaslanstvo plemstva pod
vodstvom bana i kneza Frankopana.
^td

Srdano se oprastajui, iznenada mu kralj sapne.
- Vase su zvijezde sprijeile veliku historijsku prevaru mojim narodima. Od svih
zala koja ih mogu dosei ovo bi bilo najvee i najstrasnije.
Kad se uenjak vratio k svojem zemljaku Escole Strozziju, saopi mu ove kraljeve
rijei, a mladi pjesnik odvrati:
- Ali ima jedna zvijezda na ovoj zemlji koja je vase svemirske zvijezde dovela
na diplomatski sastanak u sumu pod Zagrebakom gorom.
* * *
Najveu dvoranu Medvedgrada i dvije sporedne sobe ispunili su izaslanici
kraljevskih staleskih izbornika. Predsjedao im je kralj Matija i mirno zapoeo.
- Danas je trinaesti rujan, datum mojih najveih pobjeda nad provalama tudinaca.
Tog dana 1479. pobijedio sam prvi put Turina. 1484. slavodobitno sam oistio
ovu nasu zemlju od tudinaca. Trinaestog ozujka osvojio sam Be. Trinaestoga sam
osloboden kao djeak tamnice i proglasen kraljem. Sve. vazno i sretno donio mi
je taj trinaesti datum. Danas se odigrala prava oslobodilaka borba mojem teskom
tridesetogodisnjem ratu. Sada je nasa drzava velika, jaka, nasi su gradani i
nasi seljaci zadobili vise prava nego sto su ih mogli pozeljeti, a ove prosirene
pravice zasluzili. Sada mi je 48 godina, ali na zalost nemam u braku zakonitog
potomka da proslijedi moj zakoniti rad.
Vi znate da je kralj Matija potomak pradjeda neplemike krivi, hunjadinac. Bio
je pastir, a kad je vidio kako u njegov dom provaljuje tudinac, digne narod na
obranu, vodi ga. istjera provalnika i uvrsti granice. Uinila je to njegova
hrabrost koju je upravljao njegov udesni um sto mu ga je dala priroda. On je po
prirodi velika duha i uma - koje su razotkrile vladarske sposobnosti i narodi ga
jednoglasno, od najviseg do najnizeg staleza, proglase vladarem. Njegov sin ga
naslijedi, a kad se opet pojave pohlepni provalnici, istupi njegov unuk
Sibinjanin Janko, a njegovu zadau preuzme sin Matija. Ovako je nastala moja
dinastija od neplemike krvi, ali po prirodi odabrana veleumnim duhom.
I sada me mori najvea briga. Odgovoran sam svojoj savjesti, narodima i
historiji, da se odrzi snaga drzave, da narodi opet ne stradaju. Dakle, dobrobit
naroda moram uvrstiti za budunost To ovisi o nasljedniku. Koga da izaberem i
preporuim narodima za nasljednika, da ouva tesko steene slobode? O tome
razmislite sami, u mojoj odsutnosti - i ve je bio na vratima i nestao.
Svi su tesko iznenadeni, a knez Frankopan im saopi.
- Ne znam nista stvarno, ali ini se da je kralj ovih osam dana dozivljavao
nesto vrlo tesko, a danas kao da je u njemu
orovalilo Inae ne bi postavljao ovo pitanje koje je ve davno ri-iesila veina
staleza i Hrvatske i Ugarske. Tamo se tajno rote sa-mo neke kukavice, dok je
svatko u zemlji svjestan tko treba biti nasljednik. Uostalom, dajte svi svoja
pisma za kralja, pa e jednom zauvijek to pitanje biti rijeseno.
- A Kaptol? - zapita jedan glas.
Ban lino odgovori:
- Mi znamo za vjeiti razdor izmedu Kaptola i Gria, to je kao neka porodina
urodena svada koja se ispoljava u poetku 15. stoljea i kod izbora vladara. Ali
mi smo danas napredniji i neemo dopustiti da nam ovakve nedostojne sramote
line mrznje uniste sreu i snagu kad budemo birali nasljednika.
Onda se svi okupe oko bana i zaponu tiho slagati i objavljivati pismene poruke
kralju.
Vani, ispod kule, u kutu medvedgradskih zidina sjede Varadi, Damir, Lovio Iloki
i (Jordana.
- Brzo mi kazite sto vas je dovelo na moju samotnu klupu? - pozuruje ona - jer
napuljski uhode me ne pustaju s oka.
- Onda neka drsu preda mnom - odluno naglasi Lovro. - Kad sam kralja malo
prije izvijestio o dogadaju na Griu, on mi ree: "Zauzvrat darujem vam, Lovro,
svadbu s Gordanom."
Na te rijei Damir problijedi, ali ga ni vojvoda ni djevojka ne gledaju. Ona
vrlo ozbiljno pogleda Lovru i tiho odgovori:
- Jednom sam ve rekla vojvodi: ako moje srce pode tragom mojih zelja, bit e
njegovo. A kako je sa srcem naseg princa? Zar da mu se u asu kad se pokorava
nasim zeljama pripravlja nova bol. Nasa je duznost da mu olaksamo ljubavne
patnje i pripravimo mir. Upamtite vojvodo i vi, gospodine Damire, sto u vam
sada rei: princ Ivan zadobio je snagu da se s nama bori za prijestolje samo po
tome sto sam mu po Damini poruila da neu pripadati nikome.
Vojvodino lice potamni. ^
Ona ga toplo pogleda.
- Ja sam, vojvodo, htjela tim obeanjem princa smiriti i o* taviti mu dost.i
vremena da zaboravi. A kad zaboravi, bude li moje srce od mem- trazilo da pruzim
ruku vojvodi Ilokome, rado u je pruziti.
- Sto da kazem kralju kad me upita za svatove? - sapne vojvoda..
- Recite mu: Gordana e mi odgovoriti, ali treba da ekam godinu dana.
- Mislite li to uistinu Gordana?
- Mislim onako kako sam rekla. ;
I sreu mu osvijetli obraz, a Varadi primijeti: .
- Umno sic to rekli, Gordana. i umno zamislili. Princ je mlad i osjetljiv
Duznost je svih nas da stitimo njegov mir, a u naruju lijepe Bianke on e nai
taj mir.
- Na to sam raunala; gospodo, i time neka je nas razgovor o toj stvari odgoden.
Sada nas ekaju veliki odluni dani.
- Nesto se sveano stalezi danas spremaju za veeru? - pita Damu*.
- Nadam se da e to biti jednom prava, istinska sveanost osjeaja i srca - tiho
uzdahne Gordana.
- Vjerujem da e se vase zelje ispuniti - primijeti Damir posto je skupio svu
snagu sto mu je objava vojvodine svadbe s Gor-danom tesko uzdrmala.
A gore je svrsilo vijeanje. Ban i nekoliko izbornika uvedu u dvoranu kralja. Na
njegovu licu, sto je znalo tako odlino glumiti, zapazaju svi odraze velikog
potresa njegovih misli i osjeaja. Zaustavio se i gleda ih redom, a knez
Frankopan pozove vode maloplemia i velikasa. Svatko nosi snopove dugih i
bijelih per-gamena dok ban razjasnjava:
- Mjesecima smo okupljah zelje zakonskih izbornika vladara u nasoj drzavi koga
zele za nasljednika prijestolja. Svatko je svoju zelju obiljezio svojim potpisom
i, evo, velianstvo: radujemo se sto zdravljem i kreposu pruzate vrste nade da
emo jos dugo uzivati sreu vase vladavine, ali za nasljednika nasega
prijestolja izbornici zele unuka Sibinjanin Janka, srna nasega osloboditelja
kralja Matije, Ivana Korvina Hunjadi. To su prisegu potpisima svojih imena, a
to e proklamirati na hrvatskom saboru.
Klicanje narodne volje zaori zidinama Medvedgrada. Zadrhtala je tvrdava, a kroz
prozore se vine burna ornjava preko visokih ograda i baci na noge sve sto je
zivo u dvoru.
Napuljska eljad. Izabela i dvoranke drhtavo osluskuju ne znajui kome i zasto
kliu. Gordana ustane, ushienje joj naas provali na uzarene obraze. Varadi
sklopi ruke i prosape:
- Najsretniji as mojeg zivota na dvoru.
Svi dvorani i gosti ispituju i vedro se smijese. A kralj osluskuje najtanje
odraze istine. Otkriva u srcima svojih drzavljana zelje i obuzima ga srea.
Onda izbornici pohite iz dvorane i dovedu princa Ivana. Blijedim licem i
drhtavim srcem prima klicanje kakvo nikada nije nasluivao, Kralj ogrli Ivana i
usklikne:
- Sine, od ovog asa ti si nasljednik kraljevstva. Tako zele izbornici. Sto sada
veli moj kraljevski sin?
- Pokoravam se zelji svoga oca i naroda i molim kralja da mi bude uitelj u
mojoj velikoj zadai. Zelio bih da budem vla-dar hrabar, pravedan kao sto su
bili moj otac, djed i pradjed, plemeniti vode naroda, hrabri u obrani domovine,
jaki u uvanju pravde, a neslomljivi u obrani slobode.
Odusevljenje se obnavlja, razlijeze dolinom sve do Gria. Nakon sveane veere
kralj je zagrlio sina i uskliknuo:
- Ivane, danasnjim danom zapoeo je za nas dvojicu nov zi
vot, a to znai srea i mir. >
- Ali Napulj? - pita Ivan. *-- ^*""i- .*<
Kralj mahne rukom:
v i od
_ S njime je svrseno. Izgubio je sve bitke.
_- Napokon je uistinu smlavi jen - veselo 6*
sve duse estita kralju.
Sutradan, odmah poslije ruka, poveo je kralj princa Ivana, goste, savjetnike i
dvorane na Gri koji je jos uvijek opkoljen dvorskim oklopnicima. Kad su se svi
smjestili po odajama, kralj je poslao vrhovnog dvorskog mestra Beatrici da joj
najavi posjet. Ali, umjesto odgovora, otvaraju se vrata velike radne
kancelarije, a ona ulazi u sjajnoj haljini i neobino se duboko pokloni.
Kraljevi savjetnici i vode staleza izbornika, jos u tihom vijeanju s kraljem,
trgnuli se, smjerno pozdravljaju kraljicu, a ban objavi kralju da e se svi
odmah povui.
- Ne - dostojanstveno odredi ona - molim gospodu da ostanu. Njihova kraljica ima
s njima nesto raspravljati.
Te rijei svima zatvore poglede sto traze kraljevu odluku. On joj uljudno
poljubi ruku i glasno odgovori:
- Ako kraljica zeli kakvu umnu raspravu, neka izvoli odrediti za kasnije.
- Ne, kraljica ima s podanicima raspravljati o zakonima.
Zablcnuto pogledavaju se svi redom, a sam kralj Matija ostaje u prvi as
zapanjen tim drskim nastupom. Ali posto je zapravo kraljicu drzao utamnienu,
opkoljenu vojskom, odlui da saslusa njenu tuzbu i dade pomirljiv odgovor. Odmah
joj ponudi naslonja i ona sjedne n;i unmt kraljevim drzavnicima i vojskovodama
dok je pogled upravila as u kralja, as u sve njih. Dobrim govornikim darom
zapone:
- Dane i noi razmatram najvaznije pitanje mojeg zivota. Naime, kako da se ovo
divno kraljevstvo sto ga je mudrost i bojna genijalnost nasega kralja Matije
podigla na prvo mjesto svih sjevernih drza\;i kako da se sauva na istoj visini
i snazi u sluaju njegove smrti.
- Ova zada; pripada nasljedniku prijestolja - mirno primijeti kralj.
- Jest, to uistinu ovisi o nasljedniku koji e donijeti na prijestolje one vchkc
darove sto mu ih je ucijepio u duh nas kralj.
-.A taj naslj; huk ve je odabran - izjavi Matija odluno.
Ve prije dovrsene kraljeve izreke ona okrene glavu ostaloj
gospodi s pitanjem-
. ~~ Gospodo, prema zakonima ove drzave ne moze biti kralj ntko ako mu na
glavu nije postavljenda kruna. Ovaj zakon veli:
l
"Ciju je glavu dotakla Stjepanova kruna, taj se smatra kraljevim pomazanikom,
nasljednikom."
- Jest, tako je - veli kralj, a ostali potvrduju. - Tako odreduje zakon,
teorija, puko vjerovanje i historija.
- Prema tome: kruna ovoga kraljevstva polozena je za vrijeme krunisanja na moju
glavu. Ja sam pomazanik kraljevstva i nakon kraljeve smrti nasljedstvo ovoga
kraljevstva pripada samo meni, okrunjenoj kraljici, pomazaniku i ueniku u
vladanju kralja Matije.
Svi su u ovoj lijepoj zeni mramornog mira osjeali vjestu, mudru prepreku
njihovu izboru, a sam Matija morao je zahvatiti duboko u svoje glumake vjestine
da sakrije zaprepastenje pred neoekivanom, nesluenom zasjedom. Nasmijesio se i
primijetio:
- Velianstvo, sigurno vam nisu tono preveli na talijanski jezik rijei nasih
zakona.
- Vrlo tono. U 13. je vijeku vladala Jelisava Kumanka.
- Samo po tome sto je bila Ijubovca kancelara bana Joaki-ma - ubaci kralj.
- A u 14. vijeku vladala je malodobna Marija, ki Ljudevita.
- Ali nju su izabrali izborni stalezi kad je Ljudevit iznenada stradao. Pametni
su stalezi odluili da e birati Ljudevitovu krv, pa bilo i dijete, jer je to
dijete nosilo u svome imenu slavu svojeg oca. A tim su izborom stalezi
onemoguili trku stranih vladara za nasom zemljom, i odrzali jedinstvo u svojim
domaim redovima i oslobodili narode krvoprolia u borbi oko prijestolja.
- Izvrsno. Isti je sluaj i danas. A kako sam ja nakon kraljeve smrti jedina
pomazanica krune, to po zakonu i pravu historije nasljednik prijestolja mogu
biti samo - ja?
Rije zagrmi kao grom. Svima se ini da grmljavina za-glusuje sluh. Kralj
nastoji da nade smijesak umjesto provale gnjeva, pa saljivo primijeti:
- Netko je kaznio zlobom njezino velianstvo, zaveo na posve krivi put.
- Priznajem da ova misao nije moja. Potakli su ju u meni kraljevi podanici.
- Koji? - uskliknu svi na elu s kraljem.
- Jos dok sam bila u Budimu, stigla je k meni deputacija velikasa: Banfi,
Batori, Doczi, Palfi.
- Ugarski oligarhi kojima sam onemoguio da pljakaju seljako puanstvo.
- Sada bi se odrekli urote ako im velianstvo obea da e poduprijeti
kandidaturu na prijestolje kraljici Beatrici. Iznenada svi prisutni ustaju, a
ban zamoli:
- Neka nam velianstvo dopusti da izademo i odrzimo o ovom prijedlogu vijeanje.
- Pristajem - odgovori kralj Matija, a velikasi i savjetnici izlaze iz
kraljevskih odaja preko dvorista u veliku zgradu iza palae dvora. Kralj oslovi
svoju zenu mirno:
_ Beatrice, razmisli, ovaj tvoj danasnji nastup moze biti sudbonosan.
_ Svakako e promijeniti sudbinu ovoga kraljevstva, jer e mu osigurati moju
naprednu vladavinu.
_ Nisam slutio da moje tridesetogodisnje upravljanje ovom drzavom smatras
nenaprednim.
_ Barbarskim, nista drugo nego barbarstinom. Ta niste znali ni sjediti kod
stola, ni uzeti noz u ruke, ni pokloniti se dok vas nisam ja nauila.
_ Ali kad je trebalo istjerati provalu Turina do Budima, onda je taj narod znao
uzeti ma u ruke i osloboditi zemlju.
- A moja majka, dakle zena, vodila je sama borbu u Napulju kad su navalile
francuske ete. Moja majka mogla je uz ovu borbu uhvatiti domae napuljske
barune, baciti ih u tamnicu i viknuti im: ako zelite odavde ponijeti glave, onda
mi predajte svoja imanja. 2ivi, ali plati - bilo je genijalno geslo moje majke.
- Da, genijalno ali neposteno.
- Barbarine, genija nazivas nepostenjem. Ova je rije glupava.
Odvise je ovo sto mora slusati Matija. Ne prepoznaje vise sam sebe. Zar je ovu
zenu ljubio, njoj robovao, nju postivao, njezinoj se volji pokoravao? Ali ne
moze nastaviti s njom raspravu. jer ve ulazi u veliku radnu kraljevu sobu
stropot koraka vode izabranika. Sva su im lica hladna, ozbiljna i odluna. Ban
zamoli da njihov govornik nastupi. Velikas barun Jankovi izlazi i na banov
poziv objavi:
- Donosimo vasim velianstvima jednoglasni zakljuak: nasa je historija dva puta
imala kraljevsku vlast u rukama zena. Prvi put je ova vlast bila uzeta
nezakonito, a drugi put posve legalno po izboru nasih zakonitih izbornih
stalisa. Ali oba je puta narod prolio potoke krvi, snosio jezive posljedice. Mi
smo puni postovanja prema njezinom velianstvu, zeni, zivotnoj suuesnici nasega
kralja Matijasa Korvina Hunjadija, ali nikada dok zivimo, bude li u ovoj zemlji
zakonskih izbora neemo vise birati nijedne zene na prijestolje. Radije emo
umrijeti nego da primimo zenskog vladara. Izjavljujemo da su nasljednika
prijestolja svi izbornici ove zemlje izabrali u osobi princa Ivana Korvina.
- Nema nikakva princa u ovom kraljevstvu - vikne kraljica. - Samo nezakonito
dijete gradanke!
- l napuljski je kralj nezakonito dijete.
- Ali je majka plemkinja, barunica, a ovaj je...
- Zabranjujem ti, Beatrice - naglo upada kralj.
- Zivio princ Ivan! - zagrmi buno itava dvorana izbornika.
Beatrica se pokloni kralju u znak priznanja da se ne moze onti. i kad su svi
zasutjeli, ona zapone vrlo podatljivim glasom "a ih prevari.
i
- - Vi ste, vidim, odluili. Na ovo ne mogu nilta drugo nadovezati, ve
jedino ovo: madarski izbornici svi su za mene. Oglasi se visoki crnoputni
plemi:
- Uvjeravam vase velianstvo, a ovo bi bilo dobro ubiljeziti, ja sam ovdje
jedini lan ugarskog plemstva. Danas se vodi stalna uzbuna protiv njegovog
velianstva kralja Matije, ali kad bi doslo do izbora, prisezem na svoju glavu:
nikad urotnici nee iskupiti svoja obeanja i izabrati kraljicu.
- Pazite na svoju glavu - primijeti kraljica.
Kliui princu Ivanu, izlaze izbornici iz kraljeve sobe. Za itavo to vrijeme,
kraljeva tri savjetnika ostala su u drugoj radnoj sobi s kopistima, a da nijedan
nije progovorio rije. Kad su kraljica i Malija opet ostali sami, sakrivao je
pred njom svoje zadovoljstvo, dok ona slavodobitno naglasi:
- Ova gospoda izbornici pokleknut e kad se na strani kandidature pojavi Napulj
sa svojom vojskom, Ferara, Firenca, jest i ona, onda Rim, papa Borgia i svemona
Venecija. Ona ve sada podupire mene i moju ugarsku stranku.
- Kad si stvarala tu stranku?
- Dok si boravio u Bosni.
-* - U ratu s Turinom? Dotle si ti stvarala meni ratnu zamKu i svojeg
zakonitog nasljednika? Ostani samo mirna, znam sve, sve!
- Onda znaj i to da e Friedrich Pruski biti na mojoj strani,
jer u mu sina ozeniti nasljednicom napuljskog prijestolja. Jest, i
Vladislav Ceski ozenit e se jednom mojom polusestrom, dakle
svi mi pruzaju krunu. --(-- ------
- Dajem ti rok, Beatrice, da razmislis. -< >"?-**<--- -v."*t -
*-" - Odbijam svaki rok. -:.-ta/t . ---
V - Navjesujes mi rat? -">- $*tv --fno? ? i";
;", - Otvoreni, javni rat na zivot i smrt. -<- " ""- ***< ">-"
- Dakle, ve si mi spremila otrov? Gdje napuljski kuhar otrova drzi spremljen
otrov kralju Matiji? Zdrav i krepak umrijet u od tvojeg napuljskog otrova, ali
u svojeg ubojicu nadzirati, uhvatiti i kazniti.
- Barbarine, ne trebam otrova, sam trujes svoj zivot.
- Trujem, jer sam tebe uzeo za zenu.
- Jest, jer si uzeo za zenu kralja umnika, diplomata u svemu, tebi daleko
nadmonu kraljevsku ker, kraljicu i budueg vladara hrvatsko-ugarskog
kraljevstva.
- Prije e se u prah srusiti prijestolje nego sto ga ti meni uzmes. Nikad
tudinca nee primiti ni Hrvati ni Ugri.
- Hrvati su budalasta djeca. Lijepim rijeima i milovanjem mozes im oteti sve...
- Do kosulje, ali dalje ni koraka, jer se pretvaraju ne u vuka ni lava, nego u
ocjelnu peinu. Krov i dom nees im nikad dosei, a u Ugarskoj pomamit e se
samo oligarhi, umisljeni gospodari svijeta, dok se ne nadu u kipuem hropcu.
Pazi, Beatrice, ovaj tvoj istup podmetnuo ti je Ranzano.
_ On je poslanik Napulja na dvoru.
_ Zato mu ne mogu skinuti glavu, ali te pozivljem: dozovi
svoj um.
_ Ovdje je! Ja stupam pred narod kao nasljednik prijestolja.
- Znai, rat zapoinje? _ Da!
- "A sto je bilo dosad" - pita se Matijas, kao da se probudio iz crnoga sna -
"sto mu je smutilo misli?" Jeza ga hvata. Razbijen sjedi u naslonjau i ini mu
se da nikad vise nee odavde ustati. Kamogod upravlja pogled gleda topove sto mu
ih je poraz-mjestila zena iju je crnu dusu tek ovog asa potpuno progledao. Ne,
ona mu se tek ovog asa razotkrila. Ve onoga dana kad je posla za njega,
slavnog i bogatog kralja, mislila je samo o tome kako da uzme vlast u svoje
ruke. Kad nema sina, odluila ga je podmetnuti. Razotkrivena, stupa otvoreno u
borbu. Zar je mogue da on, kralj Matijas, toliko slavljen, uziva tako malo
ugleda u drzavi da se usuduL istupiti protiv njega omrazena ki Napulja?
To ga pitanje ispuni hladnom jezom. Pozove k sebi Lovru Ilokoga koji je s
ostalim izbornikim stalezima prisustvovao Bea-triinu navjestanju svoje
kandidature na prijestolje i ree:
- Trazim od vaseg postenja da kazete istinu. Zar je to urota protiv mene, zar me
narod vise ne trpi?
- Savjetovao bih vas, kralju, da se opet preodijevate u gradana i seljaka, da
prolazite selima i gradovima i slusate sto oni misle. Narod je poeo mrziti
papu, jer se nalazi u prijateljstvu a Napuljom. Velianstvu zna da sva Italija
mrzi kralja Ferantea i njegovu obitelj, a Venecija najvise od svih mrzi Napulj.
Da bi se kraljica sto vise omrazila nasim narodima, Venecija e je kandidirati.
To velianstvo najbolje zna.
- Cudno je to, vojvodo, kako sam u ovim asovima zapanjen. Osjeam, vojvodo, da
me negdje eka otrov. Sada vise nije u pogibelji sin, nego otac, kralj.
- Kancelar Varadi savjetuje da kralj izvrsi hapsenja i osude. Te rijei digoie
na noge Matiju i on se razljuti:
- Nisam barbann kakvim me zeli prikazati kraljica, ali svakako moram oprezno s
mojeg dvora odstraniti Ranzana.
- Molim velianstvo, uinite to na bilo koji nain. Na nasem dvoru gospodari
Napulj.
U kraljiinim odajama je tiho. Francesko i Ranzano oekuju povratak Beatrice Kad
se pojavila, obojica su skoila i nijemo, drhtavo, slusaju njezin izvjestaj. Ona
je i sada ostala posve mirna. nije trebala glumiti Raskol i navjestaj rata
izmedu kralja i kraljice, muza i tene, nije je nimalo uzbudio.
8 Gordana II
- Kao da si od mramora, Beatrice - dahnu Francesko. - Ali sto sada, kako da
nastavimo taj rat?
- Mir i oprez. To je sad najvaznije. Njezino velianstvo postupalo je i govorilo
kao prava ki aragonske krvi. Sad znamo da kralj strepi od kandidature kraljice.
Mi emo se boriti protiv kralja, on protiv nas. Ali mi imamo za sobom oligarhe i
sveenstvo, a kralj puk i maloplemie, dakle nikoga. Ve smo ustanovili tko su
nase pristase. Kad vase velianstvo zasjedne na prijestolje, onda historija
Ugarske i Hrvatske silazi na jug i prikljuuje se Napulju, dakle Italiji. Vase
velianstvo, ovo je predigra velike drame koja e talijansku mo prenijeti na
sjever. Davno sanjana historija otpoinje. Vi ste je pokrenuli, velianstvo, i
vi ete je izvrsiti.
- Na ovo se kunem i zrtvujem: zivot, brak, posljednji as svojeg zivota.
Na tu sveanu prisegu pokleknuli su Ranzano i kardinal Francesko pred Beatricu i
poljubili joj rub haljine. Onda su podigli ruke da e podupirati njezinu
zakletvu.
- A sada, velianstvo, dopustite da stvaramo svoj plan. Prije svega valja
upozoriti da na ovom dvoru boravi jos uvijek ona dvo-ranka koja je pobjegla iz
Napulja. Smatram da bi je trebalo odstraniti, jer njezini ravnodusni pogledi
ine mi se opasnim promatraem onoga sto emo provoditi.
- Da, dragi moj Ranzano, ali ujte nesto podrobnije: ova se djevojka sastala u
tamnici s lupezom Gianom Marzanom. Razumljivo, dakle zeljan osvete, Marzano je
mogao ispriati toj djevojci neuvenih lazi, mozda ju je ak uputio da ih
priopi kralju i tako baci mrlju na moju djevojaku proslost.
- Da, Marzano je to kadar uiniti - naglasio je Francesko.
- I vjerujem da je to uinio. Odvise zagonetno drzanje te djevojke i njen drski
pogled kad mi gleda u oi navjesuje prijetnju. Kralj bi doekao objeruke da mu
priopi najpodlije lazi, a naroito sada. Cemu o tome govoriti? Najbolje znam
koliko mi ta djevojka moze naskoditi bas u ovom prvom asu borbe. Da je
jednostavno izbacim iz dvora?
- Potpuno usvajam razloge vaseg velianstva - ree na to Ranzano - ali bas bih
zato volio tu djevojku odstraniti jer kad i ne bude vise imala za koga da se
bori - princa vise nee biti - mogla bi vam naskoditi. Dakle, trazite jak motiv
da je unistite.
- Jedini dokument da unistimo Gordanu jest pismo Ivana, vjene Gordanine
ljubavi, ali ono je sada u Milanu u rukama Lu-dovika. Kralj mi ne bi vjerovao da
je optuzim bez dokaza. Nadala sam se da e djevojka sa svojim ljubavnikom negdje
tajno imati sastanak pa da dovedem na taj sastanak kralja, ali uzalud.
Neprispodobivo je lukava.
_ Neka joj vase velianstvo pruzi prigode da se uzmogne slo-
bodnije kretati a ona tu slobodu nee ostaviti neiskoristenu.
-l Pravo velite. Znao je moj otac koga mi salje - usklikne tiho Beatrica. - Vi
ste pravi genije, Ranzano.
_ Samo ski;; t vaseg genija.
_ Pozvat L- u Gordanu da je promatrate - i odmah je dala pozvati djevojku. Sa
svim poitanjem ude Gordana, pokloni se kraljici koja je pozove blize.
_ Cuj me, djevojko. Opazila sam da je moja rodakinja, mala kneginja Bei, vrlo
slaba. Neprestani boravak uza me odvise je naporan. Stoga zelim da joj dadem
potpunu slobodu radi oporavka. Ali ona mora imati odlian nadzor. Ti si zrela i
pametna djevojka i odredujem da je pratis na Setnjama i razonodama. Povedi
djevojicu sto ese u prirodu, nastoj izabrati veselo i ugodno drustvo da se
raz\c<Jn. Neprestano je uvuena u sebe i neraspolo-zena, a do tebe da moj nalog
provedes kako treba.
- Kad god budem slobodna, posvetit u se mladoj kneginjici.
- Nisam mislila tako. Potpuno te oslobadam zapta moje sluzbe i predajem ti ovu
vaznu zadau. Knez Bernardin vrlo je zabrinut za svoju ker, a meni je duznost
da se brinem za nju. Dakle, sad si razu m j cl. i svoj posao.
- Razumjela sam, vase velianstvo, i vasa zapovijed bit e izvrsena.
- A kako je tebi? Osjeas li se napokon sretna u svojoj domovini?
- Gdje je vase velianstvo uvijek mi je dobro, a najvise u mojoj domovini -
odvrati ona sa smijeskom punim topline. Njene bademaste oi gledaju u kraljicu
izravno, sabrano, s potpunim mirom.
- Sad si zadobila i kraljevu sklonost. Nastoj da je sauvas.
- Znam .koliko tu sklonost imam da zahvalim vasem velianstvu.
Beatrica mahne glavom u znak da je zadovoljna, a Gordana ne obazrijevsi se
izade.
- sto velite, Ranzano? - zapita ga tiho Beatrica.
- Kad biste je mogli pridobiti za sebe, imali biste dva Ran-zana - sapne Napulj
ac. - Ovako je pogibelj to vea. Odgovori ove djevojke ZL-nsk; su drazest i
muska proraunatost. Njena se suverena opreznost ispoljava kao najisa
iskrenost. Opasna zena, vrlo opasna.
- Kraljica ju je odgojila - primijeti Francesko.
- I sad hoe da me natkrili, prokleta zmija.
- Ili emo je unistiti, velianstvo, ili zarobiti. To je moj
savjet.
- Predbjezno ekajmo prigodu. A sada da sastavim nacrt za *W>r> G010*0 se
radujem. Vi znate kako umijem
8*

U TABORU KRALJA MATIJE
Posto j. Beatrica navijestila svojem muzu rat za nasljedstvo prijestolja, on je
dugo ostao sam u svojoj radnoj sobi. Koraao je gore-dolje, a onda se bacio u
naslonja, objema rukama podupro elo i dugo sutio. Naglo disanje sirokih prsiju
bilo je jedini znak da u njemu vitla oluja. Kad je podigao glavu, bio je opet
miran.
Odmah je dao pozvati Lovni Ilokoga i svoje dvorske mestre Orbana i Berislavia.
Teska tisina kao da se svima slegla na dusu dok su ekali da kralj progovori.
Zapoeo je neobino dubokim, ali odlunim glasom:
- Bezdusni moji neprijatelji ucijepili su u dusu njezinog velianstva otrov
kojemu nema lijeka. Ona trazi svoje prayo na krunu. Posto je ne mogu razuvjeriti
o nemogunosti njenog zahtjeva, ne preostaje mi drugo, nego da se oslonim na
svoje prijatelje i da nesmetano vodim dalje zapoeto djelo. Sauvat u pri tom
najstroze duzno postovanje prema kraljici. To trazim od svakoga vas. Borba je
to, ali ne zaboravite, borba protiv kraljice.
- Neka se velianstvo pouzda u nas - naglase svi redom.
- Ponajprije stavimo pod najstrozu paznju sve Napuljce, ali i Kaptolce. Oni su,
naravno, uz kraljicu pa e joj skrivati sve glasnike. Nijedan glasnik ne smije
stii, a da ga najprije ne pretrazite. Valja budno paziti na Ranzana. Njega u
ukloniti, ali moram smisliti ratnu varku, jer je poslanik kralja Ferantea.
Milanski poslanik neka dade napadnu poasnu strazu princu Ivanu. Ako do njega
dopre Kristofano "kuhar otrova", Ivan nee do jutra ostati ziv. I kod jela Ivana
i mene treba da se sluzi samo iz onih posuda iz kojih uzima kraljica. Jednom
rijei, mi smo ugrozeni od ubojica pod mojim krovom. Ali ne mogu sada drukije,
a da ne stavim na kocku svoj ugled pred itavim hrvatskim saborom. Ako sabor
proglasi Ivana nasljednikom prijestolja, Lovro e ga povesti u Brezovicu i tamo
oko njega sagraditi nepristupanu tvrdavu.
- Trebali bismo u kraljiinu taboru nai pouzdanika - odvrati ban.
- Imamo ga - najavi Lovro. - Jamim svojim zivotom, samo sto je prije malo
asaka otpusten iz dvoranstva kraljice i dodijeljen Bei Frankopanki.
- Dakle Gordana? - Tiho e kralj.
- Uvijek je bila u sluzbi kralja - opet e Lovro - i molim velianstvo neka o
tome ne saznaju vasi kancelari Filipec i Baka.
- Mozda ste pod uplivom Varadijeve mrznje prema ovoj dvojici, ali vasoj u
zelji, vojvodo, udovoljiti. Osim toga, pred javnosu ne zelim da se zna za ovaj
moj najnoviji rat na dvoru.
- Uzalud ga kriti velianstvo, davno ga narod nasluuje.
__ Ali ne treba potvrditi dok sabor nije proklamirao Ivana. A sada saopite
svima da je hrvatski ban odredio prvu saborsku sjednicu u ponedjeljak. Mi emo
se o svemu uvijek dogovarati
Kralj dade pozvati svoja tri savjetnika da s njima nastavi drzavne poslove.
* * *
Iz nove palae posla je Gordana ravno u sobu Bei Franko-panke i saopi joj
kraljiinu odredbu da se posveti posve samo njezinoj osobi. Mlada kneginja
zaprepasteno zuri u svoju novu dvoranku i sapne:
- Sve me to strasi, Gordana. Na dvoru se zbiva nesto strasno. Danas me kralj KVI
ponovno pozvala da joj kazem sve o vama. A kad sam dosla u njezino predvorje,
gotovo me potresla groznica. Cujte, Gordana u drugoj odaji govorila je kraljica
naizust govor sto e ga ona izrei hrvatskom saboru protiv nasljedstva Ivanova.
Onda je krasnoslovila dio svojeg govora gdje ona izjavljuje saboru da plemstvo
plaa prevelike poreze i sklonula je kralja da poreze snizi za polovicu.
Kraljica je govorila, a Ranzano je neke rijei ispravljao.
Zapanjeno slusa Gordana, ispituje Bei, pa e onda tiho:
- Draga, dobra Bei. Ti si, mila moja, uinila deset puta vise za princa negoli
svi mi. Ti si zapravo spasila u ovom asu princa od velikog ponizenja sto ga je
kraljica spremala njemu na saboru.
- Sto to govorite? - prosape mala, a njeno drazesne, lijepo lice potaplja
blazenstvo kakvo jos nikad Gordana nije u njoj razabrala. I ponovno je stade
uvjeravati koliko je uinila za Ivana da time taj osjeaj blazene sree povea i
dade tom malom srcu snagu.
- Kako ste dobri, Gordana. Koliko ste me obradovali - ree ona i uhvati je za
ruku.
- Ne ini to, Bei, pred drugima. Pokazuj se kao kneginjica kojoj sam ja samo
dvoranka jer e inae kraljica posumnjati i na tebe. Slusaj, pred ostalima na
dvoru oslovit emo se kao strane osobe, a ja u uvijek koraati iza tebe i nitko
ne smije uti i znati da smo intimne. Samo ovako mozes uiniti velike usluge
princu, a budi uvjerena, pobrinut u se da on sazna koliko mu sluzis upravo ti.
- Draga, hvala, bit u veoma sretna.
-y Dakle, nauit u te tono kako se moramo vladati i sto mozes o meni kazati
kraljici da bi je uvjerila koliko sluzis njezinim osnovama.
- Ona sada strasno mrzi tebe, Gordana. To sapu sve dvo-ranke. Danas je Nardela
rekla jednom Napuljcu: Gordanina glava VE visi na stratistu.
- Upravo zato treba da si prema meni samo kneginja.
1
i
- Kako je strahovito zivjeti na ovom dvoru - uzdahne mala Bei.
- Spremi se. Idemo na jahanje. Tvoj otac naredio mi je da te izvedena na zrak.
* * *
Onkraj Save jase mala povorka kraljevskih dvorana i prate kneginjicu Bei
Frankopan na setnju. Zdesna joj je Gordana, slijeva Damir. Pred njima se dolina
malo uzdigla kao val mora. Na toj maloj uzvisini proviruje kroz drvee plemiki
dvorac. Gordana pojase s malom Bei nesto naprijed i sapne joj:
- Gledaj. Bei, to je dvorac gospodina Daminu Idemo onamo. Tu zalazi princ Ivan.
- I princ e doi? - jos tise upita mala.
- Posjetit u svoju majku, samo znaj: ako bi te kraljica pitala gdje smo bili,
kazat es joj da ti je pozlilo pa smo usli u dvorac gdje su bile neke zene i
pruzile ti pomo. Sve u te uputiti.
Otvorili su ulaz. Preko stotinu plemia u sveanim odorama, okupljeno u gustu
skupinu, zivo raspravlja. Ispod trijema na stubama sto vode u dvor stoji gospoda
u modroj haljini prosijede kose. Crne oi i plemenito lice na prvi pogled odaje
Damirovu majku. Zagrlio je i poljubio joj ruku. Gordana i Bei je pozdrave.
Gospoda povede obje djevojke u kat, a Damir se vrati u dvoriste. Svi nagrnu oko
njega pitanjima.
- Sto radi kralj? Hoe li predsjedati saboru? Sto li e sve kazati i donijeti
pred sabor, a princ? Kakav je? Hoemo li ga vidjeti na saboru?
U Damirovoj dusi iskrsnu tog asa prizor na brodu, na dale-* koj morskoj puini,
a njemu nasuprot stoji Gordana. Njene smede oi gledaju u njega uporno, a njen
zvonki, nesto tamno obojeni glas pita: "Sto ste uinili vi, prijatelji princa,
da upoznate plemie s njegovim plemenitim vrlinama? ime ste nastojali da ga oni
zavole i izaberu za kralja?" Zasto je bas danas htjela na Brezovicu kad je znala
da tu plemii vijeaju? Zasto je njega uzela sa sobom za pratnju kneginjici
Bei?
Nekoliko sekunda sve to prohuji Damirovom glavom, a dusa ve osjeti poziv koji
mu se namee. On se isprsi, zabaci glavu i odgovara na pitanja plemia onako
kako mu to negdje nevidljivo diktira Gordana.
Nista ne slutei, hitrim trkom ujase u dvoriste Ivan. Uza nj Berislavi, a iza
njih poasna milanska straza i kraljevi oklopnici. Njegovo mladahno lice puno je
blagosti, gotovo odvise pretople, jer su mu oi upravljene na prozor dvorca gdje
osjea svoju majku.
Tek sada opazi Ivan izborne stalise, trgne uzde kao da se smeo. Onda upravi
Berislaviu pitanje, ali prije nego sto doree, ve se maevi digli u zrak uz
jednodusni poklik:
__ Zivio nasljednik prijestolja!
Ivan se zbuni i pogleda kamo bi utekao kad se sagne Damir
i sapne mu:
- Ivane, Gordana je gore na prozoru. Moras govoriti ovim izbornicima da ona
osluhne tvoje rijei, a tvoja linost porast e u njenoj dusi.
Mlado se Ivanovo srce uzbudi. Neka snaga u njegovoj mladosti uspavana uas se
stala buditi. Oi mu upravljene u stotinu lica ne vide drugo do Gordaninu glavu
na prozoru. I sam ne zna kako je zapoe, govoriti:
- Ljudi, brao, u rukama mudrosti ljudske su zakoni pravednosti. Na sto god me
pozvali, namijenili mi najveu ili najmanju zadau, moju dusu ispunjavat e
dvije istine: zakon i pravednost. Ma je samo gvozde, ali ovo gvozde zadobiva
vrijednost tek od ruke koja njime upravlja. I zakon je, gospodo plemii, pisana
pergamen.i, a ona vrijedi samo toliko koliko vrijedi krepost muskarca koji
zakonom upravlja. I kad bi mi sudbina dala u ruke bilo ma, bilo zakon, vratio
bih i jedno i drugo ako osjetim da nisam dorastao uzdignuti vrijednost mau i
zakonu do najvise visine.
Damir je drhtao slusajui njegove rijei i poklike plemia sto su padali na
njegovu dusu kao prve zrake svjetlosti. Ivan je govorio dalje:
- Ljudi koji su izgubili sve nade kazu da je pravednost daleko od zeml je i zato
je nesretnici ne mogu nai. Ne, nije istina da je pravednost daleko. Ona je tu,
u svima nama. Ona zivi i bije kao nasa srca Ona se ljuto bori s nepravdom. I
mnogo puta pada oborena na tlo. ali se opet dize, nastavlja borbu i pobjeduje. I
vjekovima S\.UHje stjee nove pobjede. Pobjeduje, jer pravednost mi ga je imala
dati ova opasna guja. Tu, u ovoj zemlji, gdje sam :<e vrhunac c/ni > svih
dobrih i postenih. Borit u se za pravednost i slobodu do zadnjeg daha zivota.
Svi ga oknj/u]u. Snazne, jake, stare i oslabljene ruke hvataju Ivanovu svjezu,
mladu u koju mu svojom zeljom utiskuju vladarsko zezlo i branilac t.: ma
vojskovode.
- Svi sinu uza te, kraljev sine, jer si ti s nama!
I hvata te ruke i smijesi se njihovim povicima sav u nesvjesnoj groznici, a onda
mu pogled zapne gore u prozor gdje su Gordana i majka, po ijim licima padaju
suze. Majkol - sapnu mu usne, a sve oko njega se stisa. S izrazajem postovanja
gledaju plemii gore, skidaju klobuke i sapu.
- 1o je nasa prava kraljica.
Tog tremu k.i Ivan pohiti gore, a narod ostao na dvoristu da razbuden raspra l M
o svakoj njegovoj rijei, gesti, blagim oima 1 Pojavi, pa se onda skupe i
viknu:
- Prije emo razrusiti prijestolje nego da tko drugi sjedi na njemu.
A Damirove su oi vlazne i pune vatre. Mladen Berislavi zagrli Damira.
- Zakleli su se!
Svi vitlaju bljestavim maevima i zaklinju se. U prvom katu eka majka svojeg
sina. On ude i bez rijei se baci u njezin naruaj.
- Jesi li ula, sto su rekli: ovo je nasa prava kraljica.
- Hou da budem samo tvoja majka, ali danas nismo sami Tu je Bei Frankopanka,
ona e saopiti kraljii..
- Nee - odluno naglasi Gordana - a vas molim posvetite ese maloj Bei
nekoliko toplih i dobrih rijei.
- Zasto mi to govorite, Gordana?
- Da njoj priredim malo radosti.
- Kad biste se vi brinuli malo i za moju radost!
- Vi imate ogromnih radosti, prine, svoju majku. Koliko ste za njom tezili kad
ste onda u sumi na lovu govorili o njoj. Sad je tu - i ona ljupko pogleda
prinevu majku. - A sad, prine, primite moje udivljenje. Ono sto sam ula iz
vasih usta, ushi-uje me. Takve vam rijei pristaju. Snaga borbe postat e divan
vas ures.
- Onda moram traziti prigodu da taj ures bude potpun. A vi, Gordana, bit ete sa
mnom zadovoljni.
Ona se osmjehne njemu i majci i povue se u drugu odaju. Gledao je za njom.
- Nees je nikad zaboraviti, sine? - zapita ga mati.
- Ni ti nisi mogla nikad zaboraviti svoju ljubav. Nikad preboljeti. Ni ja,
majko, nikad to neu. Ja sam se, eto, sav pokorio njoj da usreim tebe i spasim
kraljevstvo. A onda? Tko zna. Ona mi je obeala da nee poi za nikoga!
- Sto mislis, sine?
- Mislim da me mozda ipak jos eka srea, da mi uza te sudbina dade i nju. Bude
li vlast u mojoj ruci, onda e ova ruka moi da izvojuje sebi i Gordanu.
- Mozda tvoje nade nisu isprazne. Pripazi, Ivane, Gordana
je svakog dana u smrtnoj opasnost od Napulja. To nikad ni u
snu ne smetni s uma. - .
NOCSTUAVE
Kad se Bei vratila sa svoje jahae setnje, odmah je pozove Beatrica da vidi
koliko joj okrepe donosi ovakva setnja.
- Zadovoljna sam. Nisi toliko blijeda i tvoj e otac biti zadovoljan. Jeste li
putem koga susreli?
Djevojka joj pripovijeda po uputama Gordane, no to Beatricu ne zadovoljava Sat
kasnije dolazi Ranzano sa setnje po obalama Medvesaka i saopi kraljici:
- Biskup . se uhoda odjenuo u fratra pa se uputio smjerom kojim je krenu l to
kraljevsko kopile. Neki su ljudi pripovijedali fratru da je odrzao sastanak sa
lanovima sabora, a iz nekog dvorista uli su kako mu kliu. Dakle, on ve sam
obilazi izbornike.
_ Dosta mi je. Recite Kristofanu da mu prepustam ovo prokleto kopile. Neka radi
s njim sto ga volja.
- Jos ove noi bit e mu sudeno - zadovoljno se nasmijesi napuljski poslanik i
izide.
Beatrica zadovoljno legne i pokrije se svilenim pokrivaem. Rasirila je ruke.
Osjea potrebu odmora. Napetost je umorila. U njoj sve vibrira. U dvoru je tiho.
Oi su joj upravljene u strop, a misli lutaju po staroj palai u prinevim
odajama. Mirno i hladno raspravlja sama sa sobom o svemu sto se ima dogoditi, a
sto ima slijediti nakon toga. Ova tiha no razrusit e kraljeve bedeme, a njoj
otvoriti slobodan put na prijestolje. Napokon, jedanput e se osloboditi ovog
njoj toliko omrazenog mladia, sina neke gradanke.
Mirna je, ipak ne moze zaspati. Doarava sebi svoju sliku. Vidi se negdje na
visokom podiju. Na glavi joj kruna, s ramena se spusta kraljevski plast. U ruci
zezlo. Gleda se u tom ruhu vrhovne moi, zapovijeda, odreduje. Milijuni drsu
upravljajui poglede k njoj. Svi su zivoti i sva njihova imanja u njenoj vlasti.
Jednom rijeju, uzdize i strovaljuje. Miluje i biuje, dariva i uzima, unistava
svoje neprijatelje. Sve ih reda pred sobom. Prvi od njih lezi u prahu Varadi. Do
njega Gordana, porazena, sramotno okovana. Varadi je otimao Beatrici
prijestolje, Gordana je lisila sina, onoga po kojem je mogla da lagano, bez
borbe i muke zahvati zezlo. Posipat e osvetom sve koji su joj bili na putu.
Strast za zezlom razbuduje joj krv. Drugog uzivanja ne poznaje i ne trazi.
Neizmjerna srea nikad njome nije toliko ovladala kao danas.
No je tiha. Beatriina strasna zeda za prijestoljem bdi, eka, zudi i ubija. U
dnu tamne odaje skrinula su vrata. Pogleda onamo. Mrak je i ne vidi nista, ali
uje gibanje.
- Nardela. sto je, rekoh ti da ne dolazis.
Odgovora nema, ali koraci se priblizuju. Beatrica digne glavu, gleda u mrak.
Mutni odraz modrikaste svjetlosti s ormaria sablasno klizi njenim licem sto se
upitno okrenulo k vratima.
- Francesko! Zar je svrseno?
I opet nikakva odgovora, a ipak netko stoji do njenih nogu. Odupre se desnicom o
jastuk i nadigne:
- Tko je tu?
- Ja - mrko. hladno, sape glas iz tmine.
Beatriin pogled prodire kroz tamu* X|*k*nodrikastOf tvjefr
la razotkrivaju crne obrise visoke pojava, Ali M vidi ni lica ti ha
ljinu, samo neki crni stup... ,, .
- Tko je tu? Pitam jos jednom.
Ijjj, - Ne slutis? - prijetei pita sapat.
,,rf Bezvuni poluglas neprijatno odjeknu u njenoj dusL. t
n-r-- Tko smije ulaziti u loznicu kraljice? *--
- Onaj koji je ulazio u loznicu napuljske petnaestogodisnje princeze.
Odgovor je napola sapat, napola glas. Da li od zvuka ili rijei, ona pretrne,
ali se ne predaje.
- Zvat u - zaprijeti i segne prema srebrnom zvoncu na ormariu.
- I po drugi put nai e me u tvojoj loznici, ali ovaj put nai e me tvoj muz.
Ruka je ostala lezei na ormariu, a oi joj zablenuto bulje k nogama odakle
dolaze odgovori, a glas potvrduje njenu slutnju da je muskarac. Nema odvaznosti
da zove niti da zvoni. Ali ruka je jos uvijek u blizini zvonca. Ni asa ne
sumnja da je prisebna, da tu netko stoji i zato osjea potrebu opreza.
- Mnogo me godina nije bilo u tvojoj loznici, Beatrice.
Prosaptane rijei uine je mramornom. Staklenim pogledom zuri u stvora koji pita
prijetei: V - Dakle, znas tko sam? "^ - Marza... - ali ne doree.
-J$t - Tvoj ostavljeni vjerenik Marzano ami u tamnici. Ali ja, ja sam slobodan.
- Tko? - protiv volje izmakne joj to pitanje. v - v !>
- Ja - nemas odvaznosti izrei moje ime. *<>* - **^ --
Ona trgne glavom i okosi se: "v*--*""
- Tko si i kako su usao? *-*
- Kako sam ulazio u Napulju u tvoju loznicu to si znala. Ali kako sam usao u
ovu, to ne es doznati.
- Zvat u pomo.
- Zovi. Izii u iz tvoje odaje naoigled svih i bit u osveen za cijeli zivot.
Glava joj pade na prsi pod tezinom misli i trazi pomo od Vlastite snage.
- Zaboravila si, Beatrice onu no?
"Predodzba nije, to je ojek", priznaje sama sebi.
- Zar je napuljska princeza mogla zaboraviti svoje prve ljubavne noi?
Zaboravila koliko je strasti izazivala u Ramira?
Ostala je ledena kao kip, zahvaena panikom. Onda zabaci glavu:
- Ludorija. Tko si, reci ili u doista zvati u pomo.
- Ne bojim se. Ovog me puta nee dosegnuti tvoj bodez kao oue noi u tvojoj
loznici.
Prestraseno zuri Beatrica u tminu i ini joj se da pred njom daleko vitlaju
oblaci, a ovjek strave nastavlja:
_- Onda nisi gledala tako prestraseno. Onda si dopustila da jne probode ruka
tvojeg oca kako se ne bi saznalo da su u loznici vjerenice kralja Matije nasli
mladog paza. Sto onda ako me danas ovdje i nadu.1
Jos se vise nagnula k nogama prodirui kroz tminu. Razabirala je kako se plast
rastvara, a pod njim susti svila.
- Vi ste ludi - ree poluglasno. - Drski pai je mrtav.
Mrtvi ne ustaju. U to ne vjerujem. "V A
- Ali zivi ustaju na osvetu.
- Ramno nije ziv.
"..*-"
- Stoji pred tobom. Tome se nisi nadala?
- Odni|cli su ga mrtva.
- Da, iznijeli su me iz tvoje loznice hitro da nitko ne opazi. Moju nesvjestR u
smatrali su mrtvim snom. Odnijeli su me daleko iz dvora napuljskog velianstva i
bacili u dvoriste neke zloglasne krme. Mislili su tamo e ga nai, a svi e
misliti da je poginuo u tunjavi Ali u dvoristu me nasla djevojura, bolja od
tebe. Kad sam se budio iz nesvjestice, bila je milosrdna i pomogla mi. Bodezom
tvojeg oca nije ravnala sigurna ruka i ja sam ozdravio.
Zaboravlja da lezi u postelji, da je razgaljena, da tu stoji muskarac, jer su je
njegove prie potpuno obuzele.
- Pokazi se - zapovijedi ona.
Polaganu pojava se primakne. Beatrica je mogla razabrati da je muskarac visok i
vitak.
- Da ti vidim lice.
- Ne. Nees ga vidjeti Tvoje oi ne bi vise mogle prepoznati paza od kojeg si se
dala ljubiti u svojoj postelji.
- Da je to sve istina, kako bi dosao ovamo u ovu zemlju, ravno u mu|u loznicu.
Kroz zidove?
- Dobio je da si to upitala. Pridruzio sam se jednoj od pratnja sto su vazda
dolazile s juga.
Njeno glatku elo se nabralo, oi zazmirile nastojei da bolje vidi ovjeka sto
joj govori.
- Da je sve kako kazes, znas li da sam kraljica i da je tvoj zivot u mojoj ruci?
- I kruna i tvoja mo, i tvoja ast pod mojim su stopalima. Da vie i zovne
Franceska? U tisini noi njezin bi poklik probudio druge, a onda? I odustane.
- Pa da je sve to istina, sto bi imalo da od toga slijedi?
- Dosao sam najprije k tebi da ti saopim svoju namjeru. Poi u kralju da mu
sve iskazem.
- A doka/i1
- Usiveni su u mojoj sveanoj odori koja je dobro spremljena da me osveti.
l
.S
- Nema dokaza o onome sto nije bilo. Ljudi tek priaju da je bio neki paz
Ramiro. Sve je izmisljotina.
- Ni Marzano nije bio. Ne mora li Marzano amiti do smrti jos i zato da ne oda
tajnu mladog paza? Ramiro nosi dokaze sobom, to znaj, Beatrice.
Muskarac stupi blize. Beatrica opazi da mu je lice zastrto krinkom, a visoko
tijelo omotano plastem.
- Skini krinku - priguseno e kraljica.
-*- Sutra, po bijelom danu, kraljice, kad budem stajao medu ostalim dvoranima.
- Da je to istina, ne bi se usudio priznati.
- Dvjesta osamdeset dvorana s juga ima na ovom dvoru. Gotovo su svi iz Napulja.
Mozes li medu njima prepoznati Ramira?
- Ne poznajem nikakvog Ramira.
- Ali ga poznaje drhtaj tvojeg glasa. Nisi me jos prepoznala, makar sam mnogo
puta stajao u tvojoj blizini.
- Medu dvoranima Napulja ili Milana? | ,,,.
,i(, - Ovo u zadrzati svojom tajnom. . t !
^ - Pa, dobro: sto hoes?
rti - Trazim od tebe jedan zivot. ^

- Zivot? Ne razumijem.
- Jedan je zivot na ovom dvoru koji ugrozavas sa svojim Napuljcima.
- Ah - usklikne protiv svoje volje, - itava mi stvar biva jasna.
- Brzo si se dosjetila, kraljice. Princa Ivana koji je na putu tvojoj tastini ne
smije dotai niija ruka. Ona se stade smijati tiho i zuij ivo.
- Nisam ni slijep ni gluh, a da ne vidim i ne ujem o emu se ovdje govori i od
ega drsu na ovom dvoru. Zgadila mi se tvoja zloinaka namjera i dosao sam da
te opomenem. Znaj, Beatrice; jao tebi, umre li taj princ! Dok sam ja tu, ostat
u u ovom dvoranstvu i slijediti te.
Ona mu odvrati drskom ironijom i potpuno sabrana odgovori:
- Rekoh da mi je jasno. Zlobni jezici donijeli su priu o Ramiru i na moj dvor,
a tebe krinkom zakrinkani ovjee poslali su da me uplasis. Ja ne poznajem
straha, jer Ramira nema. Nemam nikakve namjere jurisati na prinev zivot. Meni
je prijestolje osigurano. To reci onima koji su te poslali.
- Poslali su me Marzano i moja osveta. Zaboravila si pisma koja dokazuju zasto
je mlada princeza izgubila sposobnost da bude i u braku majka?
Njena hrabrost se pokolebala.
- I upamti sto ti velim: onog dana kad se princu Ivanu desi kakva nesrea, onog
dana istupam pred kralja i razotkrivam
tajne napuljskih noi i predajem mu kutiju. U njoj su dva pisma. U jednom e
kralj itati kako njegova vjerenica vrelim rijeima, punim strasti pise Ramini,
a u drugom pismu... Ne slutis? Ono sadrzi strahotu koju si ti ve zaboravila,
ali osveta nije zaboravila tebe. I eka. U mojoj je vlasti da razori i ovo malo
moi koju imas sada. U asu kad ona pisma primi kralj u svoje ruke, ti si
jadnija od svake prosjakinje. Kad ja prozborim, li es zani-jemiti. Kralj e
dobiti u ruke dokaze koji mu mogu posluziti da uini s tobom sto god ga volja.
Dva su zivota na kocki: prinev zivot i tvoja prosluM povezani su zeljeznom
karikom. Miruj i uvaj se, kraljice, ako hoes da i dalje budes na ovom dvoru.
Nije nasla rijei kojima bi prekinula ili zaustavila njegove prijetnje. Samo
slusa, upija u sebe i sve vise spusta glavu. Cini joj se da joj je tijelo olovo,
a mozak da se pretvara u nesto toplo i nepokretno. Ne zna kako da se odupre i
odbije od sebe prijetnje koje su je zasipale dok on sve brze nastavlja:
- I kad dvoranstvo s kraljem ostavi ovaj grad, ja u poi s vama. Uparnn: mnogo
e biti dana u mjesecu i mnogo sati u danu kad e se tvoje i moje oi susretati,
a ti nees znati da sam to ja, onaj koji tvo]u sudbinu nosi u pisanim dokazima.
Ne, Beatrica, nisam ja poslan od onih kojima je stalo do princa. Osveta je
princa uzela za svoje orude. Osveta moja je bodez koji su meni zarinuli u prsi
tamo u Napulju, one noi u tvojoj loznici. S tim bodezom ja vjeno stojim nad
tobom, ekajui as da se maknes. Ne u zelji da spasim princa, nego da tebe
drzim u vjenoj stravi. Ako uinis korak i uzmes zivot onoga koji ima da mi
sluzi kao osveta, svrseno je s tobom. Kralj e te baciti od sebe kao dje-
vojuru, jer su u mene tvoja pisma kojima trazis pomo da se oslobodis
posljedica; nasih strasnih zagrljaja.
Osjeala se ponizenom sama pred sobom jer ne moze da vie i protuslovi, da se
brani. Samo bulji preda se i gleda dok se njegove rijei nizu kao bodezi na
ijim siljcima drse njena mo, njeno prijestolje Ali istodobno se tjesi,
smiruje, svladava strah i eka da jednom svrsi i ode. Od toga asa ona oekuje
oslobodenje.
On se makne u dno tamne sobe. Njezina glava se uzdigne. Instinktivno se dize s
postelje.
- Ne pokusavaj me slijediti, nevjernice, zloinko. Nevidljiv sam usao i
nevdiljiv u nestati. S bodezom u prsima ovdje mozes nai svakoga, samo ne mene.
Ostala je mirna, osluskujui svaki susanj njegova plasta i jedva ujni dodu
njegovih nogu o pod. Vrata se polagano zatvore. Ona se dize, potri i zasune ih.
Tamo s one strane nesto jako skljocne, malo nakon toga kao da se nesto tiho
urusilo ili je pao Pokrov skrinje Ve narednog asa uslijedi duboka tisina kao
da
nje bilo niega, samo se nesto otkotrljalo, nestalo. Ni jeke mu
nema.
.. - Nardela! Nardelal - rovne ona glasno.
> Njezin je glas prodirao kroz sobu i odjekivao zidinama. Onda
iz tisine uje zenske korake. Odsunula je vrata. Jedna komorkinja
izide iz odjevaonice. U ruci joj nono svjetlo. Iza nje dolaze
druge. <i*
- Velianstvo - vi ste zvali?
- Brzo probudite princa Franceska!
ekala je zamotana u ogrta. Nije dugo potrajalo kad dode Francesko.
- Spopao te strah, Beatrice zbog sutrasnjeg dana? - sapne on.
- Idi brzo, pogledaj u moju odjevaonicu i predvorje, pitaj straze, zapovijedaj
im da ti kazu: je li tko ulazio u novu palau ili izlazio? Je li tko prolazio
trijemom moje palae?
Tako hitro izgovoreni nalozi drhtavim glasom zabrinjuju ga.
- Zar si nesto ula odozgo iz prinevih odaja? j^, - Ne. Idi brzo i uini sto
sam ti rekla.
, I dok on zuri da izvrsi njenu zelju, pozove k sebi dvoranke kao da se boji da
bi se Ramiro mogao vratiti. Kad se Francesko ponovo pojavio u Beatriinoj odaji,
ona otposalje djevojke i ostane s njim nasamu.
- U odajama nema nikoga, na trijemu straza nije vidjela dosad ni zive duse.
Ovamo nije nitko ulazio ni izlazio.
- Dodi za mnom, Francesko, uzmi svijeu.
Slusao je njenu zapovijed i posao za njom na vrata. Usli su u veliku prostranu
odjevaonicu. Siroki ormari, skrinje, stolice, zrcala i razni ormarii stoje
jedan do drugog. Ogromna soba potpuno je spremljena. Nigdje nikakvih tragova da
je netko bio tu. Jedna vrata vode u kupaonicu. Beatrica je pobrzala. Ali nigdje
ne fzpaia nista i nikoga, a naredna vrata vode u sobu gdje spavaju njene
komorkinje. Casak razmislja, pa se onda opet vraa u garderobu. Razgledava,
otvara ormare, jedan za drugim, svuda haljine, ogrtai, klobuci, sve netaknuto,
uredno.
- Sto ti, zapravo, trazis, Beatrice? >.
- Jedan je ovjek izisao iz moje loznice ovamo i nestao.
- Nemirni san i nista drugo. Uzbudenje u oekivanju sutrasnjeg dana.
- Dodi k meni i ut es kako se sniva na javi.
Braa su sjela na postelju, a ona je slikala dogadaje. Isprvice je Francesko
mislio da je uistinu san, ali sto je dalje hitila njena pria, to je ozbiljnije
bivalo njegovo lice. On uzme njene ruke, sagne se k njoj i tiho ree:
- Ramiro, onaj mladi paz Ramiro? To nije mogue, Beatrice.
- Kaze da je stigao s nekim dvoranima s juga. Zar je to mogue? Ili nije mogue
da je ostao ziv?
- Sve je vjerojatno, samo ne to da si mu ti pisala. Je li, Beatrice, on laze?
_ Ne laze. Mladahna princeza, budala, potrazila je truba-
durske zabave. Pisala sam mu kojesta, davno sam zaboravila. Taj moj pr\ i snosaj
strasti ubio je moje potomstvo, nasljednika. Sjeam se. Bilo je prepisanih
stihova iz Petrarke, bilo je i Fon-tainovih, a bilo je i Boccaccia, Otac mu je
nekoliko pisama oteo. Jest, ostala su ipak dva ili tri u njega. A znas li da on
nije umro?
- O tome se prialo u Napulju, ali se nikad nitko nije pojavio i i li: smo da je
to masta puka sto vazda nade neke fabule o ci l i koji je davno pokojni.
- Nije fabula. Uistinu su ga sluge iznijeli iz kraljevske palae u dvoriste neke
krme. To se slaze. Lako je mogue da nije bio mrtav.
- Ako je to sve tako, Beatrice, sto onda? Zurila je nj kao da se ne usudi
odgovoriti. No on smogne vise snage:
- Ako je to bio on, onda si ti njegova zarobljenica.
- Ne. Ja to neu. Zelim ga pronai, razoruzati i maknuti. Moram ga prepoznati
bilo po emu. Sjeam se: bio je crnoput, mladahna U jarko crvenih usana, oiju
nemirnim punih sjaja.
- Dvi treine nasih dvorana s juga imaju lice za koji tvoj opis pni pristaje.
- Ja ga ipak moram pronai. Ne mogu se vise sjetiti tono izrazaja oiju, ali
ako je ovdje u mojoj blizini, onda e prolaziti kraljica svojim dvorom u okovima
svezanih ruku. Francesko, to ne moze biti. On e se odati, pa makar samo
pogledom. Svakog u dana ostro motriti sve Talijane na ovom dvoru. Odat e se, a
onda u se osloboditi i njega. Pomozi, Francesko.
- Ako je to sve uistinu bilo, ako si s njim govorila?
- Ta zaboli, ne dvoji o tome!
- Blijeda si. Oi vatra. Predodzba je to ...
- Ne, ne Francesko, ne sumnjaj. On je bio tu, slusala sam muski sapat, slusala
korake, vidjela njegovu vitku, visoku pojavu i svaka njegova rije izgarala je
od osvete.
- Dakle mislis da nisu sve to namjestili prinevi prijatelji?
sto moze 1: pretvoriti n komadi p; moje prije Drhtala
- Mislila sam, nadala sam se, i rekla mu, ali tko je poslan da spasi zivot
princu ne bi mogao dahtali tako vrelom osvetom, ne bi mogao ^ve to znati sto zna
ovaj, ne bi mogao govoriti ono i samo on. Pisma mlade lude princeze mogu se
lomau, i na njoj rastopiti kraljevska kruna. Takav lomi zezla. Strahota je to,
Francesko. Moje zezlo, i ovisi o jednom komadiu bijelog papira, je l on je
ogrne ogrtaem.
- Kamo je mogao dospjeti? A kamo je nestao?
- Kamo? Kamo je nestao? Da. Odgovori, Francesko. Trazili smo ga. Usao je u
odjevaonicu, znam tono. Dodi, potrazimo jos Jednom njegov trag.
Francesko ponovo uzme svijenjak i pode brzo, a Beatrica ga slijedi. Nekoliku su
^a$aka mirno promatrali ormare, rezbarene
i ukrasene zlatom i slikama. I ponovo Francesko pretrazi sve u garderobi i
prijede kroz sobu komorkinja. ponovo se vrati i slegne ramenima pogledavsi
ozbiljno Beatricu.
- Da te ne smatram odvise hladnom i sabranom, mogao bih se vrati svojoj
prijasnjoj tvrdnji da je bila samo halucinacija.
- Ne, nije bila, bio je Ramiro.
Francesko pogleda po stijenama, pa onda na pod i posve tiho upita:
- Ova je palaa sagradena nedavno?
- Da, gradena je za moj dolazak, samo kao ljetni stan. Oboje su ponovo
razgledavali po trei put zidove, stijene, ormare i onda pod.
- Nigdje traga kakvom nevidljivom izlazu - ree Beatrica.
- Tko je gradio ovu palau?
-U*
."l!
- Nas dvorski graditelj Napuljac Ernesto.
- Zovni ga. _. Usli su opet u spavau sobu i sjeli. Odjednom Beatrica stade
-Blati i polako skripati zubima. . . - Tebe trese groznica, Beatrice?
- Drsem kao sto rob drse pred biem svoga gospodara. rsem, jer je tu bio on,
jer negdje tamo na nekom nevidljivom mjestu leze bodezi njegove osvete. Svakog
dana on kaze: gledat u te okom u oko. U njegovim rukama bljeskat e bodez
osvete. Francesko mi smo zaboravili njegovu prijetnju. On stiti zivot onog
kopileta koji mi lezi na stepenicama prijestolja. Ne bulji u mene, Francesko,
saberi se, pomozi, njegova je osveta smrtonosna. Ra-zumij me, Francesko, makar
je pola noi, dat u probuditi graditelja ove palae. On mora znati ima li kakav
vjesto sakriveni ulaz iz ovih prostorija.
- Dok to ne ujem, ne mogu to ni vjerovati.
Odmah su naredili Nardeli da probudi Enrika neka pode na griko konaiste po
graditelja Ernesta i neka ga dovede. Onda jos odredi da joj probude Pietra
Ranzana. Nakon vise od pola sata dovukao je Enriko graditelja.
- Gotovo sve palae i dvorovi posjeduju danas tajne izlaze
- oslovi ga Beatrica - vi niste u ovoj palai sagradili nijedan takav izlaz?
- Velianstvo najbolje zna kakav je bio plan.
- Znam, jer sam ga i poslala vama, ali o kakvom tajnom izlazu nisam oznaila
nista. Ne kanimo na Griu zapodijevati bitke, jos manje takve koje bi nas
prisile da bjezimo podzemnim izlazima. Dakle, nisam ih u planu ove palae ni
oznaila.
Ali graditelj ne odgovara. Francesko opazi da je nesto smeten i nekako udno
bulji u kraljicu pa ih ostavi nasamu uvjeren da e graditelj biti iskreniji.
_ Velianstvo - prosape sada graditelj - vi ste sami zapoeli ovaj razgovor.
Mogu rei da sam uinio ono sto mi je vase velianstvo povjerljivo odredilo.
_ Nekakav tajni izlaz iz dvora?
_ Velianstvo hoe da o tom govorimo?
- Istinu feou. Naroito s obzirom na tajni izlaz.
- Da, velianstvo, odredili ste. .. . -;.-
- Nikada. Ja ne. -
Zabezeknuti graditelj promuca.
- Velianstvu mi je poslalo iz Budima prije godinu dana glasnika na Gri, upravo
kad sam gradio palau, s naroitim pismom u kojem mi povjerljivo zapovijedate da
iz vase odjevaonice izvedem najumjcitii l i i najnevidljiviji izlaz. Velianstvo
mi je poslalo toan nacrt kako mora izgledati, gdje se ima otvarati i kako ima
silaziti u podzemlje sve do ispod tvrdave.
- Nikad nisam poslala nikakav nalog ni usmeno ni pismeno - prenerazeno e
Beatrica.
- Veliansu u ali ja sam ga primio preko budimskog giasnilcp.
- Gdje je taj?
- Opet se vratio u Budim, odavno.
- Ako je tako, zasto mi o tome tek danas spominjete?
- Velianstvu je u pismu naroito nalozilo neka ovo bude pokopanu, pismo
spaljeno i da nikad vama, ak ni okom u oko, ne spomenem o tome rijei. Mislio
sam da svi kraljevi i kraljice imaju ovakve skrovite stvari.
Beatrica se uhvati za sljepooice sto joj zestoko udaraju.
- Jamim vam svojom kraljevskom rijei da nista ne znam bilo o kakvom pismu,
nacrtu, a jos manje o nalogu za takav
ulaz.
Covjek problijedi i stade drhtati.
- Velianstvo, volio bih da propadnem u zemlju jer to bi mogao biti neprijatelj
l i napadaj pod vasim krovom.
Buljila je ju prazninu ne shvaajui nista, jedino da je netko u njezinom ime
izdao nalog graditelju. Ali ova injenica isezne iz njezine svijesti pred onim
sto je ovog asa bilo nadasve vaznije.
- Dakle izlaz pusti i - trgne se ona odjedanput. - Pokazite mi ga.
I pode s njome u garderobu. Uputi se k velikim teskim ormarima sto su
privrseni zeljeznim sipkama o stijenu. Zaustavio se kod srednjega i otvori
njegovo dno od teskog orahova drva. Uini neke kretnje koje su prouzroile
skljocanje. Kraljica se sjeti tih zvukova kad je noni posjetnik usao u odaju.
Od uzru-
nije mogla slijediti hitre graditeljeve ruke, ali uskoro raza-ere na dnu
oru :,i rupu i male uske kovne ljestve. Jedva je suzdrzala krik uzasa
gledajui bjelodani dokaz pogibelji sto je J e vala iz toga uzanoga prolaza u
temelje palae. Zamalo je opet
9 Gordana n
l
palo dno ormara kao da se nesto stropostalo. Njoj e ini da se ovim stropotom
rusi na nju osveta napuljskog paza Ramira. Ne pitajui dalje graditelja, potri
k svojem bratu Franccsku.
- Ako ne vjerujes*, neka ti graditelj otkrije put kojim je Ramiro usao u palau.
Netko mu je izdiO nalog, ali tko? Zar je on ve tada bio za mojim tragom, ili
je neka druga mrana sila sazidala put do mene? Ali sto ja tu radim, emu ja to
ispitujem kad za mnom ide stotinu bodeza osvete. Sve je svrseno, Fran-cesko.
Tvoja je sestra zakovana o pojas kopiletu jedne djevoj-ure.
- Pa valja se ne kanis pokoriti?
- Jesi li pomahnitao? Da pruzim Ramiru prigode da Matiji izrui dokaze koje bi
sada primio s najveom radosu da me makne s puta svojem sinu? Ne uplei se! Ne
savjetuj! Tu je sve svrseno! Tu nema nikakva izlaza do onoga tamo kojim je
isezao napuljski paz.
Lomata rukama i izvikuje kratke reenice, a glas joj je opor kao zvuk nakovnja.
U njoj se skameni oaj, ali izdrzljivost njene prirode, eznja za vlasu, za
prijestoljem, hvata razbor. Da nesto dohvati, da se zaustavi na povrsini i ne
potone u beznadu, vikne:
- Ne, ne, neu da se utapljam. Neu na dno. Odrzat u se gore, pokupit u po
povrsini razbijene dasice broda i opet u jedriti.
Stigli su Kristofano i Ranzano i zaudeno gledaju kraljicu. Ranzano se priblizi
i sapne:
- Velianstvo, neka vas ne bude strah, sve e biti sutra u potpunom skladu.
Dogodit e se sve kako treba i svaka sumnja na vas potpuno je nemogua.
- Sto vi to govorite? Kazem vam: nista ne smije da se dogodi. Nista! Ni danas,
ni sutra, ni prekosutra, nikada!
Napuljac izbulji oi. Njegov pogled leti od Franceska k Bea-trici i natrag.
- Velianstvo, vama ne moze litko spoitnuti, premda e se dogoditi ono sto smo
ugovorili.
- Lazete! Nista nismo ugovorili, nista se ne smije dogoditi Cujete li? - To
zapovijeda Beatrica aragonska.
Onda pograbi ruku Pietra Ranzana i sapne mu u uho:
. - Jeste li kada uli o pazu Ramiru? ,..". * .. ,
.fo - Napulj je pjesnik laznih pria. ,y fil
("i I nastavi mu govoriti u uho vodei ga k1 prozoru, "Kristo
fano je nastavljao tumaiti Francesku.
- Vasa visosti zna da su ve i drugi pokusavali oistiti putove pred kraljicom.
Cuo sam da je bilo ljubomore sa strane En-rika, da se Enriko nagodio za Ivanov
zivot s Alfonzom Borgiom. Ne moze se dakle kazati da se nee nista dogoditi i ne
moze nikada ...
Njegov piskutljivi glas dopre do Beatrice i probudi u njoj sjeanje na prve
tjedne boravka na Griu. Odmah dozove Enrika, izade s njim u odjevaonicu i
zapita ga:
_ Ti si ve nisanio na zivot princa Ivana?
Ovaj ga upit lecne, ali ne odgovori nista.
- Enriko, ako ti je do zivota i moje sluzbe, onda se princu Ivanu ne smije
desiti nista zla. Stradat es, Enriko, jer u ja stradati, a sve cxs nase nade
pokopati.
- Kraljice, tko vam to ree? - zaprepasti se Enriko.
- Ja velim: nesto se promijenilo. -
- Zauvijek Kartaga ostaje?
- Dotle dok ne uklonim bedeme koji je uvaju, a u njima leze smrtne osvete.
I E n riku se oito priinilo da Beatrica nije pri svijesti, siroko rastvorenim
oima gleda blijedo lice.
- Reci mi: htio si maknuti princa da uinis meni uslugu?
- Velianstvo, i sebi.
- Zasto sebi?
- Jer vase velianstvo nije ispunilo svoje obeanje da e me javno vjenti s
donom Izabelom, a ona se, otkako smo dosli na Gri, stalno zanimala samo za
princa.
- Ti dakle sumnjas da Izabela ljubi princa? Ludost, Ara-gonke nikad nisu
ljubile. Mozda su u svojoj mladosti odigrale kakav mali trubadui ki roman,
strast, i nista vise. A mozda je planula i koja kap krvi ognjem zapaljenom
mladosu, ali ponavljam, Aragonke nisu ljubile. Izabela ne ljubi ni princa ni
koga drugoga.
- Izabela nije ista Aragonka, velianstvo. U njoj ima spanjolske krvi. Ja sutim
i ekam, ali neu dugo.
- Cime pn je: is ?
- Jos ne znam... .-* ."*> V:..
Ona pristupi k njemu i ostro mu pogleda u oi.
- Enriko, proglasit u tvoju vjeridbu s Izabelom, a ti mi se zakuni da neJ ni
pomisliti dignuti ruku na princa Ivana.
- Zadajem rado svoju rije i prisegu da mu je s moje strane zivot slobodan. - I
onda e ironiki: - Samo ne" znam bih li mogao princu pokloniti i svoju odanost
kad velianstvo tako zestoko brani njegov zivot.
- Drzovita pitan 1.1 zabranjujem i u ovo doba noi gdje nema dvorskih propisa.
Pazi sto ti rekoh!
- Velianstvo, medu nama je sve utanaeno - i napusti odaju zapanjen nad tolikom
promjenom. Otisao je na dvoriste i pogledao gore na trijem prineva kata.
"Kako je to bilo kad je Beatrica svakog dana ekala da ra-rimo Kartagu Sto to
znai?" - i preda se razmisljanjima.
U Beatriinoj je odaji saputalo vijee etvorice, puno straha rnuke. Vijee
pobijedenih, uzasnutih koji su ekali svoju osudu sutrasnjeg dana.
l
-,".< - Kristofano, uinite nesto da princ ne umre! ,v.. - Sve je
prekasno. To je moj jedini odgovor.
- - Neu moi doekati sutrasnjeg sunca - sape pazu sto se provukao kroz
prolaz u temeljima njezine palae i poput krta podrovao njen put do prijestolja.
Beatrica ne moze shvatiti preokret svojeg usuda. Jos prije nekoliko sati bila je
moni vladar na vrstoj tvrdavi oekujui pobjedu sutrasnjeg dana! A sad stoji
na rusevinama u strahu i trepetu nad sudom neega sto ne zna gdje je, sto ne
moze dohvatiti i sto je u rukama osvete napuljskog paza. A osveta eka sutra u
zoru.
- Idite svi odavle. Hou da budem sama.
- Beatrice, mi ostajemo s tobom. Bdjet emo, dogodilo se sto mu drago. Mi smo
uza te i ekamo s tobom sutrasnji dan.
Povukla se u naslonja, zagnjurivsi glavu u ruke, stavljena pod udar prijetnje.
Suti i ne mii se. Uzalud joj savjetuju da legne. Sna joj nema. Napola sjedi, a
napola lezi u naslonjau i eka.
Polako svie. Kristofano, Francesko i Ranzano sjede u drugom kutu odaje.
Svjetlost se uvlai. Prve jutarnje zrake svjetla unose u Beatriinu dusu mrak.
Svi etvoro nemaju odvaznosti da stogod kazu. Svaka bi rije bila odazivanje
strahote koju oekuju. Nalikuju na prognanike pred svoju osudu.
Nigdje se nista ne mie. Sve u dvoru jos spava. Urotnici drsu u strepnji pred
pozarom koji su sami podmetnuli. Netko potri hodnikom. Beatrica digne glavu.
Licem joj se trzaju sjene.
- Sto je? Idite, pogledajte, ili ne! Neizvjesnost je jos nada...
- Nema nade, velianstvo - sapne Kristofano.
Kraljiin ga pogled gotovo ubija. I opet je mir. Dug i beskrajan. Kroz vrata
dopre do njih zamor. Francesko ustane i pode blize da uje.
- To su sluzavke, ujem Nardelin glas. ; ,,"--
k. -- Zovni je. ,..-,-.;
Starica ude i pristupi kraljici. -
.-H - Jesu li u starom dvoru, ustali? .
t? - Dvorani su ve svi na poslu.
-" - A tamo gore kod princa? Javlja li se sto?
r- - Nista, velianstvo. Jos spavaju, tisina je kao u grobu.
- Spavaju - i Beatrica pogleda malog Napuljca i uza nj snaznog* Pietra. Grobna
tisina.
- Ali gospodica Gordana je ve na nogama - izvijesti Nar-dela. - Nasla sam je u
trijemu. Vrlo je zamisljeno gledala preda se.
- Gordana? - opetuje kraljica i skupi obrve.
U mislima potrazi mogunost kakve veze izmedu Gordane i njenog nonog
dozivljaja, ali strese glavom. "Ne, to ne bi bilo mogue". Onda nalozi Nardeli
da izide i pripazi sto se vani dogada.
Opet je tiho. U odaji samo strepnja drse na licima skog vijea. Ponovo netko
tri hodnikom i skrene njihovu pozornost k vratima, ali se vrata ne otvaraju.
Prolaze asovi, dugi, nesnosni. S druge strane usulja se starica.
_ Iko to tri hodnikom? - zapita Beatrica.
_ Stjepko. Tri kao lud.
- Kraljev paz? Pa on je juer krenuo na Medvedgrad. Kako dolazi u dvor
glede.
_ Vase veli.
Iznenada se pojavi Enriko, a njih etvoro upru u nj, po-
- navjesuje Enriko - kralj je na tri-
jemu.
- Kralj? Kako? Zasto?
Svi ustanu. U pogledima im pitanje, na licima strava.
- Juer podveer krenuo je na Medvedgrad - primijeti Kristofano.
- Da, velianstvo. Bas zato me silno zaudilo kad sam ga opazio.
- Mozda je dojahao u zoru. Netko ga je hitno pozvao dolje?
- Nisam mogao doznati.
- Ako je pozvan, onda...
- A sto radi na trijemu? - pita Francesko da Beatrica ne dovrsi sto je htjela
reci.
- Razmislja. Vrlo je duboko potisten.
- Jos nisu do/nali - ustvrdi Kristofano - inae bi digli viku. Taj as valja nam
doekati mirno, velianstvo.
- Mene e uhvatiti gr plaa.
Beatrica spusti glavu puna misli i pita:
- Gdje je kralj spavao da je ve na trijemu? Idi Enriko, pazi. Ako sto ujes,
javi.
- Kralj tako rano na dvoru, a juer je krenuo na Medvedgrad. To je nedokuivo -
primijeti Ranzano.
- Takav strahovit preokret da mi moramo drhtati mjesto da trijumf i ranio -
uzdise Francesko hodajui po sobi
Pietro Ranzano suti i eka sudbonosno otkrie koje mora da kraljev gnjev izdigne
du strahovite oluje. Sto e kazati, kako e se braniti. Kristofano se zavukao u
kut gdje je njegova mala pojava gotovo isezla.
- Moram se urediti kao svakog dana za doruak. ^ Kad je Beatrica otisla u
odjevaonicu, Ranzano pride Kristo-
r t~~ Ne smJete priznati. Pozovite se na samog napuljskog kra-jja kao svjedoka,
Ivan je poinio samoubistvo zbog nesretne ljubavi. To moze biti neki motiv.
- Briga me za motiv, popio je moj otrov. Za jedan sat vrati se Beatrica potpuno
odjevena i uredena aoruak. Vjesto je oliila lice crvenilom, izbrisala tragove
be-
i
J
sanice i pretrpljenih muka. Enriko ulazi i izlazi najavljujui svaki novi pokret
kraljevog dvoranstva, a kraljiina etvorka drhti.
- Tamo gore kod princa nista se ne javlja? - pita Beairica svakog asa svojeg
dvorskog mestra.
- Nista, velianstvo, ni Damir nije izisao na trijem. Oito su opet do kasne ure
itali filozofe, pa je Ivan vrlo kasno legao i zato je moj napitak morao tako
dugo ekati.
- Ako ga je dotaknuo?
- Ne bojte se, Kristofano zna svoj posao. Taj mladac ne moze zaspati ako ne
popije svoj vr gustog omamljujueg vina. Svake veeri to je njegova Ijubovca,
ali sam ve uo da je ove noi dugo itao s Damirom Dantea i posli su tek u dva
sata u spavae odaje. Kad je legao, popio je, i ne budi se. l nee se probuditi.
Ali nitko o tome ne sluti. Ve je bilo sluajeva da je mladi iza kakve noi
mudrovanja spavao do deset prije podne. Kralj je dao nalog da se princa nikada
ne smije buditi. Sad moze mirno dorukovati, a da se zeludac nee pobuniti kad
se kraljeva osuda strovali na nase glave.
- Nee je provesti - naglasi Ranzano. .." _ ...^ H, ;
! . (tm) ,*- .. rJ t*. . -
f
DORUCAK NA STRATISTIT
Tog asa neobino se brzo otvore vrata, a kraljev glavni nad-mestar ulazi.
Beatrica i njezini se trgnu, nad mestar javlja:
- Vase velianstvo, doruak je pripremljen, njegovo velianstvo vas eka.
Beatrica bez rijei izlazi a prate je brat Francesko i dvojica Napuljaca. Mora
proi dvoristem u staru palau, a vani stoji itavo njezino napuljsko
dvoranstvo. Silazei niza stube svoje palae, Beatrici se ini kao da silazi u
tamnicu. Danas osjea da su i uobiajeni ushieni pogledi napuljskih dvorana
neprijatni i prijetei.
U dvorani zamor. Nigdje se na razvijaju vedri i veseli razgovori, sto su uvijek
zabavljali kralja i njegove goste. Kralj odjednom oslovi pjesnika Escole
Strozzija.
- Danas je ovaj doruak svima nekako neprijatan. Ne biste li nas zabavili kakvim
pjesnikim satirama ili salama?
- Velianstvo, ne znam se saliti, samo uzdisati. Da je tu Firentinac Alberto
Fiorenci, taj je univerzalan u svemu. Ali, vase velianstvo bio sam svjedok
vasih sala kojima smo se divno zabavili na Medvedgradu.
- To je svjez zrak. Ali kad ste ve spomenuli, neu smisljati
sale, ve ispriati istinu ili, bolje, esto je san istina, ili obratno.
Sve oi uperile se u nj. Beatrica uzdrhta. K-:
__ Snilo mi se ove noi da sam spavao. To je naravno, jer T, uistinu spavao, a
onda se probudim, naime snivao sam da " budim. A kad tamo. ulazi u moju odaju
neko stvorenje. Ne bih znao je li ovjek, jegulja ili sto slino.
Rije jegulja zadrse u mozgovima etvoro Napuljaca, a oni cledaju ispisanu
rije "sardelica".
_ To se stvorenje sulja polako mojim odajama, prilazi mojoj postelji, gleda me.
Ja zatvorim oi. pa ipak i zatvorenih oiju vidio sam, dakako u snu. a mozda
katkad i na javi. kako se neka tanka ruka kao neka sitna ribica pruzila uvis i
nesto sipa u moj kristalni vr vina Htio sam ustati da ga uhvatim i zadavim, ali
sam se pritajio, ekao. Medutim, to smijesno sitno stvorenje polagano se odsulja
Napuljski urotnici se nisu maknuli. Pogledi su im stakleni, ali misli im se
medusobno izmjenjuju, duse dovikuju oajne poklike na rubu stratista. Beatrica
gleda u duhu Kristofana. Ranzana i Franceska, a u njima odjekuje zapomaganje
Beatriina uzasa. Kristotano blijedi, makar kraljev prodoran i nasmijan pogled
nije ni asa skrenuo k njemu, a opet kao da kralj sa dva skrivena oka promatra
Napul^e. Svi ekaju svrsetak udne prie o snu.
- l kad je on otisao - pria kralj - ja ustanem. Misao mi sine u glavi, dakako u
snu, na javi ne bih mogao da takvu misao uhvatim. Mislio sam: nije li to puzavo
bie htjelo da me otruje? Trebalo je potrati za njim da ga uhvatim i objesim.
Ali nisam to uimo. Steta je vjesati hulje u noi bez parade. Bolje e bili neka
misle da sam popio vino u svojem kristalnom vru pa da sutra promatram kako
izgledaju ti lupezi, zloinci kad oekuju sigurnu smrt svoje zrtve. Ali odmah
sam se probudio i lako mi nije priusten uzitak da se nasladujem promatrati
svojeg krvnika ili krvnicu.
Beatrici i ortacima trese se zemlja pod nogama. Kralj gleda i onda nasmijati
ubaci pitanje:
- Da me nije mozda tkogod od vas htio otrovati? Veseli smijeh zabruji na
kraljeve rijei.
- Evo, ipak sam uspio da vam izmamim smijeh.
- Velianstvo nije pogledalo u svoj kristalni vr kad se probudilo? - upita
Galleoti smijui se.
- Zaboravio sam svoju odluku u snu. Na javi mi ne padaju na pamet takve stvari,
jer ne vladam otrovom, nego postenom borbom. Ako rm neprijatelj zeli smrt. neka
dode s maem i vojskom. Otrov je posao razbojnika. Moja vojska broji vise od sto
hiljada vojnika, sto lada i osamdeset topova. Za osvetu jedne kapi otrova pokunn
bih svu tu vojsku. Moj najvei top moze pokrenuti osamdeset konja. Koliko bi
morali imati moji protivnici knja da se postave meni nasuprot?
Pitanje kao da je naas zbunilo sve. Zvui li to prijetei ili pozivajui? Sto
J" u pozadini? Neka namjera, nisani li na koga?
135
Na Napulj? Sva su lica mirna, samo su napuljska mrtvaki blijeda. Onda e kralj
vrlo glasno:
- Mislim, Berislaviu, da je ipak vrijeme da probudimo Ivana. Idi gore i
pogledaj sto je. Zatim se okrene kraljici i primijeti:
- Velianstvo, vase su oi mutne, vrlo ste umorni. Dopustite da vas otpratim.
U svojoj odaji ona klone na lezaj. Francesko se pozuri za njom.
- Francesko, jedva sam izdrzala taj udarac.
- Sada je najvaznije da se ogradimo protiv krivnje.
- Nema ograde. Kraljeva pria o snu nisanila je na nas, na mene, ali sto se
zapravo dogodilo
- Samo Kristofano moze razjasniti. Rekao sam mu neka odmah dode. On e nam
odgovoriti. Evo ga. Mali Napuljac ude u pratnji Ranzana.
- Razjasnite sto to znai. Koga ste sreli u prinevim odajama?
- Nikoga. Ne polazim uludo. Kad su princ i Damir bili dolje u knjiznici u
najzivljem itanju, ja sam izisao i odmah poslao Nardelu da pode trijemom.
Naredio sam joj neka pred prinevim odajama padne na zemlju kao da se
onesvjestila. Ona je to uinila. Ja sam s druge strane dotrao u pomo i rekao
jednom oklopniku neka donese vode. Dok je on otisao dolje, brzo kora-knem u
prinevu spavau odaju. Tamo nije bilo ni zive duse. Hitro spustim otrov u vr
pripravljen princu i za nekoliko sekunda ve sam bio na trijemu.
- Oklopnik vas je vidio? - dahne Beatrica.
- On je posao dolje prije nego sto sam krenuo u spavau odaju, a vratio se tek
kad sam bio na trijemu. Mene se ne moze uhvatiti, ja sam kao maka.
Ranzano zakima sumnjiavo.
- Kraljev se san slaze s vasim djelom.
- Citav taj doruak imao je svrhu da moze priati taj san i promatrati uinak.
- Onda nije imao sto vidjeti. Svi smo bili ravnodusni. ( , - Iz prinevih
odaja nema glasa? - upita Ranzano. |*i, - Sve je na trijemu pred njegovim
vratima mirno. * Ugledavsi pred sobom beznadni polozaj, Beatricu su
snalazile crne slutnje.
- Zatjerani smo u stupicu. Opkolili su nas. Tu spasa nema.
- Ima - ree Ranzano. - Svu krivnju preuzet emo na sebe Kristofano i ja.
- Samo e vam luda vjerovati da ja nisam dala svoju privolu. A mozda niste
opazili kraljevu prijetnju vojskom? Za kap otrova digao bi vojsku i prolio
potoke krvi. To je poruka Napulju. Razumijete li tu prijetnju? ,"rf;-;;"!-VM^
_ Velianstvo, vi ste iscrpljeni, prospavajte. Dat u vam sredstvo za spavanje.
Poslusala je savjet. San je okrijepi pa je tako izisla na veeru oporavljena i
mirna. Nakon veere kralj je zamoli za razgovor.
- Nisam te htio uzrujavati prije jela, Beatrica. Dobio sam vijest iz Napulja.
Njegovo velianstvo napuljski kralj zeli da mu odmah posaljemo gospodina
Kristofana. Jedino od njega oekuje ozdravljenje. Naravno, ne mozemo se
protiviti toj zelji.
- Dakako, ako moj otac zeli, Kristofano mora otputovati - brzo odgovori ona.
- Zao mi je sto e moj dvor biti lisen tako slavnog ovjeka, ali mora otii.
Mali je Napuljac nalikovao na zabu, oi su mu gotovo iskoile.
- Na zalost, gospodine Kristofano, sutra u zoru emo se rastati i zato vas molim
da poslije dodete u moju radnu dvoranu, zelim poslati vijesti i poruke mojem
dragom tastu.
Pietro Ranzano namjerice je izbjegavao kraljev pogled da ne oda svoje misljenje.
Bilo mu je jasno da to znai progonstvo Kristofana dvora. Znao je da kralju nije
mogla stii vijest o kakvoj bolesti napuljskog kralja, ali to pitanje ostalo mu
je u grlu.
Nakon veere povede kralj Beatricu u grimiznu odaju i naj-Ijubeznije uhvati
njenu ruku.
- Opazam u.kraljici neku brigu i nemir? . - v *
- Nemam ra/ da budem nemirna. *
- A bolest kraljevskog oca?
- To je ve moja svakodnevna briga.
- Dok je bila pogibelj za naseg potomka, nisam te, kraljice, htio pustiti u
Napulj. Sada, medutim, vise nema pogibelji. Ne bih itio na dusi mi grijeh da
tvoj otac umre, a da te ne vidi kad to nije nikako vise nuzno. Mogla bi dakle
otputovati u Napulj.
Htjela je ostati mirna osjeajui nad sobom tolike opasnosti,
ali njegov je prijedlog raspali. -
- Znaj, ne 11 se maknuti iz ove zemlje. Meni podanici nude krunu.
- Jos uvi i..K mislis o tome?
- Nakon onog naseg sukoba u kojem smo oboje navijestili rat ovakvo pitanje i
tvoj smijeh gotovo vrijedaju.
- Da, uistinu smo jedno drugome-navijestili rat, ali ja sam bio uvjeren da je
moja Beatrica odvise mudra, a da ne bi stvar sa svih strana zrelu promislila.
- Promislila .-; pn L- nego sto sam ti navijestila borbu.
- Kakvim se sredstvima kanis posluziti u toj borbi?
To je pitanje izrekao nekako naroito naglaseno sto je Beatricu uputilo na priu
o snu i na ono sto jos uvijek oekuje iz prinevih odaja. Kraljevo pitanje i
njegov prijedlog probudi u njoj borbenost, pa se uspravi:
l
- Borit u se dolinim sredstvima.
- To nije jasan odgovor jer ona sredstva koja se upotrebljavaju u Italiji ne
smatrani dolinim.
Gledala ga je gotovo izazovno i jos izazovnije rekla:
- Htjela bih da budes jasniji u svojim rijeima.
- Dobro, navijestila si rat, ali uj: princ Ivan e po zelji veine staleza biti
nasljednik moga prijestolja. Budem li se morao s tobom zbog toga borili, bit u
vazda prema tebi vitez, ali onog asa kad bi se netko trei umijesao u borbu,
slijedit u duznost prema kraljevstvu i odbaciti sve obzire. Dakle, budi oprezna
prema sebi.
- Moje umne sposobnosti dovoljno su jamstvo da kanim koristiti najprije sebi. A
to me upuuje da ostanem u dolinoj borbi. Tko bude imao vise, ja ili Ivan, taj
e pobijediti.
- Ostani na tom putu. Jos te jednom opominjem - i odmah zatim ostavi kraljicu i
pode u svoju radnu odaju.
Tu kralj nade Kristofana. Varadi je sjedio uz pisai stol i nije se udaljio.
Kralj ponudi Napuljcu stolicu.
- Odnijet ete njegovu velianstvu moje pismo u kojem mu tono obrazlazem zakone
i mogunosti koje bi se mogle desiti i nesree koje bi mogle stii kraljicu kad
bi nakon moje smrti trazila vlast za sebe. Nadam se da e njegovo velianstvo,
im vi stignete, ozdraviti.
Ironini smijesak popratio je ove kraljeve rijei, ali Kristo-fano se rjeito
zahvaljivao na gostoprimstvu i onda ostavio sobu.
- S tim je. dakle, svrseno - ree kralj. - Ponudio sam kraljici da ide u Napulj,
ali je odbila.
- Je li velianstvo reklo kraljici zasto ste izbacili Kristofana? - upita
Varadi.
- Ni rijei. Poslao sam ga kao kraljeva pouzdanika da mu saopi kako u ovom
kraljevstvu nema pisanog zakona po kojem bi Beatrica nakon moje smrti mogla
naslijediti prijestolje. Jos nam je tu Ranzano. On nije manji lupez, ali vea
lija. No, poslanika ne mogu izbaciti. Zato budimo oprezni.
Vani u dvoristu i na trijemovima palae okupili se kraljevi gosti i odlinici da
se nauziju toplog jesenskog sunca.
Gordana je dovela malu Bei i s njom sjela na klupu. Spa-zivsi vojvodu, podigne
se, ostavi prijateljicu i pode mu u susret.
- Sto je znaila ona kraljeva pria o snu? - - Bilo je sve tako na javi.
- Sto? Recite mi, vojvodo.
- Golemo iznenadenje. Od onog dana kad je dosao Kristofa-no, kralj je naredio
sinu svojeg starog Radula da svakog dana i veeri kad se princ udalji iz svojih
odaja strazari skriven. Juer u noi. dok smo mi bili dolje, mladi je sve
vidio. Odmah je uzeo vr i donio ga dolje svojem ocu. Radulo posalje sina na
Medvedgrad. Zbog toga je kralj dosao tako rano. A kad je sve to saznao, odredio
je danasnji doruak, a meni i Varadi ju nalozjo
^ nazimo kako e se za vrijeme prie drzati kraljica. Izgledala e doista mirno i
kralj nema nikakvih dokaza da je ona to zuala,
ali ipak sumnja.
_- Mora da je neizmjerno ljubi kad na tako bjelodane dokaze nista ne poduzima
protiv nje.
- Kraljica se ne moze protjerati. Napulj i Ferara zapleli bi kralju rat.
Venecija bi nahuskala na nas Turina. Kraljicu stite mene drzave i neprijatelji
kraljevi na sjeveru, jugu " istoku.
- istina je to. Ipak ne shvaam da on nema nikakvih sredstava da ukloni opasnost
koju Beatrica prosipa nad njegovim
zivotom.
_ Strasne rijei ste izgovorili, Gordana.
_ Prava je nesrea, vojvodo, da niste bili u Napulju.
_ Taj nesretni Napulj kao da je u vama Gordana razorio
svaki smijesak.
OSVETA PROSLOSTI
Kad se Kristofano vratio Beatrici, ona se okosi:
- Uinili ste neoprostivu ludost. Gotovo ste me upropastili.
Kristotano je oajan. Sve je pred njim razoreno. Velika nagrada koju mu je
obeao napuljski kralj na odlasku, barunski naslov i dragulji sto su imali da
rese glavu njegove keri, sve je nestalo. Nad tim sa/ . iri|Lni nije ni slusao
Beatriine psovke niti se pokusao braniti. Kada je ve izgubio jednu nagradu
koja mu je obeana ako sretno dovede Beatricu u Napulj, ostala mu je jos jedna:
nada u naplatu za zivot Beatriina protivnika. Sad se i ova raspala.
"Sve je propalo" - pomisli on - "ali jos ima jedno, a to je sutnja. Hoe U ml tu
sutnju platiti novcem ili barunovim imanjem?" Ovako je mislio dok su po njemu
padale kraljiine psovke. Tad iznenada dohiti dvorski mestar Enriko, a kraljica
pila:
- Sto se dogodilo Enriko? Odvise si uzrujan?
- Ovog asa izasao je princ na dvoriste. - ;
- To je nemou i - skoe Beatrica i Kristofano.
Na njoj se odrazava radosno uzbudenje, a na njemu duboko razoaranje tumai
nemogunost njegova izlaska u nadi da je on jos u samrtnoj borbi pa ree gotovo
tihim mirom:
- To ne razumijem, pa on je pio vino.
- Ali ja razumijem - usklikne Beatrica. - Netko vas je ipak vidio, nctku vas je
uhvatio na djelu. Sad je sve rijeseno! Enriko, dodi ovamo i uj novu naredbu:
- Ti imas tono izvidjeti koliko je dvorana prispjelo iz Milana i Napulja otkad
smo na Griu. Donesi mi toan pregled otkud je koji, a onda ih svrstaj. Nove
dvorane posebno, a stare
l
posebno, tako da novi stoje odijeljeni od njih. Zatim es odabrati
najspretnijega od mojih pouzdanika koji mora, kad svi polaze na spavanje,
razgovarati s novima. Njegova je zadaa doznati sto misli svaki pojedinac. Sve
sto doznas moras mi svakog dana ispripovi jediti.
- Izvrsit u doslovce vasu zapovijed, kraljice.
- Jos prije nego se vratimo u Budim, proslavit emo tvoje zaruke s Izabelom i to
e biti tvoja nagrada.
On poljubi rub njene haljine i izade. Beatrica uzdigne ruku i odahne.
- Osjeam kao da su me skinuli s muila. Nisam nikad ni u snu pomislila da u
jednom drhtati za zivot svog najveeg protivnika, da u strepiti nad zivotom
onog kopileta. Stidim se sama sebe.
- Sto kanis sada, Beatrice?
- Trazit u napuljskog paza, razotkriti, uhvatiti. Nista nije tako dragocjeno na
tom svijetu sto ne bi zrtvovala za njegovu smrt.
- Pietro Ranzano bit e vam na pomoi, velianstvo - odgovori on sam. - Neu
ovdje ostati goloruk.
- Ramiro! Moji su dani posveeni tvojem svrsetku - sape ona puna mrznje i
osvete nad postavljenom zaprekom. Beatrica je osjetila potrebu da bude sama.
Ispruzila se na lezaj da se poda razmisljanju, da dopre daleko natrag u proslost
i tamo potrazi sjeanje na ovjeka koji je sada iznenada i neoekivano zakoraio
na put njenog zivotnog cilja. Ronei u daleke asove, trazi Ra-mirov lik,
njegove kretnje, stas, otkriva zaboravljene dane.
Napulj je uskrsnuo u njenoj dusi kao ziva, svjeza slika. Osjea toplinu juznog
sunca, slusa sum valova sto oplakuju bedeme napuljskog kraljevskog dvora.
Proslost se budi u itavoj bujnosti i sarolikosti.
Njoj je petnaest godina. Otvorise se odaje, a pred njom se klanja itavo njeno
dvoranstvo. Prolazi poput kraljice, gospodarice svojih dvoranki i dvorana.
Mladahni pazevi, ije oi blistaju, i medu njima prvi paz, slavljene ljepote po
svoj Italiji, Ramiro.
U dvoru je velika sveanost. Paz je sav u zlatu. Njegove oi sjaju jae od
dragulja na njegovim haljinama. Zove paza. Stoji pred njom i eka. Izdaje mu
nalog za sutra. Osjea se razigrana, uzbudena. Spusti mosnju s biserima na sag.
Paz klekne, podigne je i pruzi. Njegove su oi zeravice. Bujna mu kosa pada na
lice. Sto se dogada? Ona se sagiblje k njemu, zahvaa gustu crnu kosu, a on
drhe...
- Ti me ljubis Ramiro? ,, , - ,-,
On jos vise zadrse i klone joj k nogama. . ---.--.,<.
- Ubijte me, ljubim!
LiJeP je, mladahan, lud od ljubavi. Njene pune usne rastvorene su od pitanja i
uzitka nad pazevim priznanjem. Neki stro-pot ih probudi. Oboje se usprave, a ona
sape:
- Smijes mi pisati sve sto osjeas.
Paz se udalji i pise za bunih noi, za mjeseine i bure, a ona mu odgovara.
Oboje obuhvaa ljubavno ludilo. Ona osjea nesto od znatizeljni, radosti
skrivajui njegova pisma. Jos vise osjea kad jhriomke pise njemu. To je
uzbudenje ispunja besposlicu i razvedruje cvjetnu mladost. Pisma dodaju jedno
drugome neopazice dok je skida s konja ili posjeda u sedlo.
Ali ona spa/i bijesne poglede mladia pokraj nje. To je njezin vjerenik Marza;
Sesnaestogodisnji djeak razabire sto se dogada izmedu princeze i paza. On opasa
da je Marzano uhodi svakog dana. Zna da u njemu nalazi zapreku svojoj ljubavnoj
strasti. Zna da stan Marzaiu ami u tamnici, a kralj Ferante mrzi i sina svojeg
utamnienu^ rodaka. Samo svoju djecu dize u visine.
Bila je no. Pozvala je Ramira u svoju odaju. U mraku i tisini predali su se
ljubavi. Ali ona ih prevari. Oboje su zaboravili * da ljubav ima i posljedica.
Ona se povukla. Pozvala dadilju Nar-delu i sve je nestalo. I Beatriina ljubav.
Nee da nosi opasne posljedice. Ljubomorni zarunik uvue se u njenu odaju.
Beatrica je ve prisebna, ne zeli ljubav koja joj nanosi takve udarce. Dvije
zilave mladosti uhvatile se u tmini. Beatrica ih uje, potri u hodnik,
osvijetli i vikne:
- Zovnite kralja, odmah! Dvorani idu kralju, a on dolazi.
- Oe, Marzano je htio provaliti u moju odaju. Ramiro ga je zadrzao.
Od te veeri nestade zauvijek Marzano iz sjajnih kraljevskih odaja. Beatrica ne
pita gdje je. Zna da je dolje u tamnicama ispod kraljevskog dvora. Svezan,
okovan, izgubljen. A gore, tu u raskosi, radosti i slavlju lezi drugi rob okovan
lancima njene ljepote i uziva.
Dani proljea. Kralj Ferante najavi keri:
- Vjerenica si kralja Ugarske i Hrvatske. Ruzan je, ali bogat i moan. Bit es
kraljica na dalekom sjeveru. Tvoja mo neka bude nasa mo. Ako si vrijedna
aragonskog imena, zavladat es kraljem.
I ona nosi prsten monog kralja Matije. Ceka dan kad e je okruniti krunom i
prima vrele i plamene ljubavne poglede mladoga paza. Tako se sprema u taj novi
svijet u kojem e sve sto klije, raste, radi i zivi biti predano njoj. Uziva u
snatrenju i prihvaa ludovanje mladoga paza sto se savija u oaju. Taj oaj
pruza joj novi zivot. Njegova bol nad njezinim zarukama razotkriva joj vlastitu
vrije i kn" L snagu. Spoznaja te snage treba jj i tamo daleko na sjeveru gdje
stoluje kralj da njegovoj moi kuje verige. Veer je buna, napuljska. Pazevo je
lice blijedo kao magla. Dade m.i znak da dode.
Presao je prag njene loznice. Blijed je, nalik na smrt. Pogled mu je plamen.
- Ramiro, ruzan si ovako blijed.
l
- Jezoviti ste ovako besutni, razdiru me
- Sto hoes?
,;-. - Umrijeti ako ne mogu zivjeti uza te. i}Tt;,. - Umrijet es.
--X, - Neu. .*"",.-t,"; )-...- -
- Onda zivi. .,V .
- Pokraj tebe, na sjeveru, uzmi me za paza. ""
- Mozes me voljeli samo do onog dana kad dodu u Napulj svatovi i odvedu me na
sjever.
- Slijedit u te. Usne su ti oganj. Gorim od njega beskrajno, neugasivo. Molim
te, uzmi me sa sobom.
- Nikadal Tamo me eka vlast i mo. Za ljubav tamo nema mjesta.
- A obeanje, ono obeanje?
- Usuti, jer u ti zabranili da mi dodes na oi.
On pada pred njene noge, grli ih, cjeliva. Njegove muke njoj su ogledalo njene
snage. Puna je samosvijesti i nada da lamo na sjeveru onaj kralj ruznog oblija
sto nosi posuti grimiz eka svoje dozivotno zatoenje.
Promatra kako je to zavladala najljepsim pazem talijanskih drzava. Od ega su ti
okovi kojima je okovala njegovo srce i razum?
Svaki njegov jecaj, greviti pritisak ruke, mukla prosnja do njenih nogu nova je
pouka kako da se naoruza za svoj osvajaki
-pohod kralju bogatstva i moi.
Gore na sjeveru eka je moni kralj. Ona mu plete lance iz pazevih suza sto se
pred njom raskida, lomi.
- Dosta je danas. Idi, Ramiro.
- Nesmiljena si, nesmiljenija od onih mramornih kipova sto prikazuju tvoje lice
na galeriji dvora. Kruta si, mramorna, a ipak se savijam na muilima svojeg
obozavanja. Prah sam samo na orkanu tvoje ljepote.
Na vratima zaskripi sipka po kojoj se naglo klizne zastor. Ugleda oca
razbjesnjela, rumena kako jurne kleeem pazu, rine mu bodez u grudi i bez
rijei izide.
Paz Ramiro klone na sag. Usne su mu razotkrivale jad muenike ljubavi, ukoile
se.
U spravljena, rastvorenih oiju gleda Beatrica kako u odaju stupaju oevi
pouzdanici Alberto i Bartolo i slusaju izdavanje zapovijedi.
- Odnesite paza odmah iz dvora. Neu da pokapam takvu nisticu. Nosite ga u
dvoriste krme "Napolitano". Tamo se svake noi tuku. Mislit e da je pao u
tunjavi zbog koje cure.
I paza dignu, svezu mu vrsto ranu da ne zakrvari put, zamotaju ga u plast i
iznose.
S izrazajem ljutnje ona gleda oca: f . ...
- Oe, Ramiro je dosad sutio. --> i< .-r ,"&-
_ Ali jbe bi odsad. Evo sto je pisao svome ocu. Trazi da mu salje najljepse
oruzje i novac jer ide s tobom u zemlju tvojeg vjerenika. Imas li kakva njegova
pisma?
- Moj otac ne sumnja u razbor svoje keri, a taj ne bi dopustio da ih imam.
- Dobu Mrtvi e sutjeti - ree kralj.
Prosla je u sjeanju sve sto se zbilo oko mladog napuljskog paza, ali nikako ne
moze uhvatiti istinu. Cak se ne sjea njegovih crta. Sve tu sto je kasnije doslo
bilo je tako veliko i jako, tako puno i bogauj da se morao utopiti lik
trubadurske puzeve pojave i njegovih strasnih zagrljaja. Nema u svojem pamenju
ni njegovih kretnja, ni lica, nista po emu bi ga medu ovim dvoranima mogla
prepozna. 11
Pretrazila je svu proslost, sve njene putove, ali sve ostaje u magli. Samo
njegova prijetnja, njegova osveta na svijetlom je suncu prijetnja da su to ona
njezina pisma. To je vise nego jeziva zmijska spilja.
"Gdje je? Gdje je Ramiro? Zar su uistinu u buci napuljskih sveanosti zabuuuni
na njega? A sad je tu i ta se prisutnost ne da niim svladan. Nema bodeza koji
bi ga dohvatio dok on stoji u zraku. Na sunce s njim. To hou, drugi bodez bit
e sigurniji."
Izmuena ustane s lezaja, izmuena od ponovno prozivljenog zivota. Tako je nije
izmuila nijedna bitka) s kraljem, nijedna borba s neprijateljima. Otare
sljepooice mirisavom vodom i zovne Ennka. Nalo/.i mu da odmah dovede graditelja
nove palae i javi Francesku i Ranzanu neka opet dodu k njoj.
Iza zakljuanih vrata sjeli su na vijeanje.
- Kristofano e sutra otputovati - ree kraljica. - Princ je ostao u zivotu Time
je zasad nestao uzrok da strepim od Ra-mirove osvete. Ali pri tome ne moze
ostati. elim ge uhvatiti, ali za to treba vremena.
- Velianstvo nije nikada prije osjetilo da bi imalo medu svojim Napuljcima
kakvog izdajnika? Kralj nije nikad doznao vase tajne namjere? - zapita Ranzano.
Beatrica pogleda pitajui Franceska kao da moli da joj pomogne misliti i on
odmah usklikne:
- Od koga je kralj doznao da si ti poslala krivotvoreno pismo za Lovrom Ilokim
kad je vodio svatove u Milano?
- To do danas nije razjasnjeno, ali mogao je biti samo iz nase najblize okoline,
makar sam sve to pripisivala uhodarenju mojih neprijatelja Na ovom dvoru imam
smrtnih neprijatelja. Najstrahovitiji je od njih Varadi. On je drugi Ramiro koji
eka u zasjedi. Ali s njim emo lako obraunati, jer znamo gdje je. Naprotiv,
Ramiro se krije, a ipak je tu.
- Medutim, sad imamo dokaza da bi se taj paz mogao skrivati u jednom od vasih
dvorana i on izravno radi protiv vas. Ne zato sto bi bio za princa, kako je sam
naglasio, nego sto je Ivan vasa najvea nesrea i zapreka da stupite na
prijestlje.
- A gdje je Ramiro bio prije?
- Mnogo pitate, kraljice. Na to nema odgovora. Dakle, osta-
na injenici. On je tu i zato je nasa velika opasnost. *jfc - Gdje emo ga i
kako otkriti?
,s - Dobro bi bilo paziti na okolnost - naglasi Francesko - da Ramiro nije mogao
doi iz Napulja s Izabelom, a ni s milanskom svadbenom pratnjom, nego je morao
ve prije biti ovdje. Prema tome, on se udomio pod tudim imenom.
- Odvise ste daleko zalutali - opomene Ranzano. - Ramiro je oito stigao iz
Budima. Mozda je tamo ve davno vrebao na vas.
- Cujte, Ranzano. Nova je palaa dogradena u starom kraljevskom dvoru za moj
dolazak. Dakle, prije godinu dana moj napuljski graditelj primio je u to doba
pismo kojim netko u moje ime salje plan kako ima da ugradi tajni ulaz u moju
loznicu. Tko je to poinio? Ramiro?
- ovjek koji snuje osvetu posjeduje nevjerojatnu izdrzljivost i strpljivost.
Da, on je davno na dvoru u Budimu, a da to misi slutila, eatrice.
- I to je mogue, brate. Gotovo svake godine dolazi iz Napulja nekoliko novih
dvorana koje mi salje otac.
- Neka se vase velianstvo malo vrati u proslost i neka mi kaze ima li tamo
dosta temelja zakljuku da vas je Ramiro doista kadar slijediti u vase
kraljevstvo i ostvetiti se?
- Jest. Znam da se time i prijetio kad sam se vjerila.
- A on je doista mogao ostati ziv?
- Posve je vjerojatno. Od nas se nitko kasnije nije brinuo 2a njega. Bili smo
uvjereni da je mrtav baen u dvoriste krme "Napolitano".
- Kako se velianstvo nikako ne sjea njegova lica da ga prepozna?
- Ove noi sam mi je rekao u mojoj odaji: "Jedanaest je godina tako promijenilo
lice mladog paza da ga nitko ne bi mogao prepoznati."
- Sto kani vase velianstvo uiniti s onim tajnim izlazom u loznici?
- Evo mojeg graditelja.
Kad je bradati Napuljac stao pred Beatricu, ona ga ostro pogleda i jos ostrije
oslovi:
- Koliko trazite za naplatu da mi iskazete potpunu istinu zasto ste u palai
izgradili onaj tajni ulaz u moju odaju? Napuljac nakrivi glavu i pogleda
otvoreno Beatrici u oi.
- Velianstvo, ni naplate ni smrtne osude ne bi mogle promijeniti moj iskaz.
Istina je samo ono sto sam priopio vasem velianstvu.
- Onda mi kazite gdje je izvana ulaz u to podzemno skro-viste?
__ Velianstvo, vani ispod zidina tvrdave na Dvercu. Tamo je kamen pokriven
zemljom tako vjesto da ga nitko ne bi mogao otkriti osim onoga tko zna za plan.
- Onda ga zna on - primijeti kraljica gledajui prenerazeno Ranzana.
_ Ili tko drugi?
_ ja sam gradio taj ulaz izvan Gria sam u kasnoj noi, nitko
me nije vidio.
- Dobro. Ostavit ete taj ulaz potpuno netaknut. Neka neprijatelj koji se njime
sluzi vidi da se nista nije uinilo kako bi mu se sprijeilo ila ponovo ude u
palau. Ali u mojoj odjevao-nici treba ulaz udesiti tako da ga mogu zabraviti
ako me volja. A to ne smije raditi nitko osim vas. Sad mozete ii.
Ostali su sami.
- Ramiro je odabrao veer kad nije kralj bio kod kue. Dakle znao je da sam
sama u spavaoj odaji. Kad kralj opet kamo krene, mozda e pokusati ponovo ui i
zato es ti, Francesko, ostati na strazi. Mozda ga srea moja uputi da dode po
svoju naplatu.
- Ne vjemiri u, velianstvo, da bi Ramiro bio tako lud.
- Svakog dana i noi pazit u, uhoditi na sve krajeve naseg dvora. Jednom e mi
ipak doi u ruke.
- A sada, Ranzano, treba da razvrstamo svoje bojno polje. Uglavnom, ustanu i:nu
plan o mojoj borbi. Posto nam je Ramiro zakrio put do kraljeva pretendenta na
prijestolje, valja nam se uistinu uhvatiti dolinih sredstava za borbu.
- Kad ne mozemo do njegova zivota, trebalo bi unistiti njegov ugled - ree
napuljski poslanik. - Koliko mi je poznato, tu se radi o njegovoj majci, dakle
njegovo porijeklo dovoljno je da ga se omalovazi.
- Ova je osnova ve davno propala. To sam ve pokusala, ali me kralj izigrao i
otposlao njegovu majku s dvora. Nisam uspjela da u Milanu prikazem princa
nakazom niti je upalilo sto tamo poznaju njegovo porijeklo. Sve to ne vrijedi
sada nista, valja uzeti u ruke novo oruzje.
DVIJE PROKLAMACIJE
Oko juzne grike kule suljaju se do kraljevske palae dva muskarca u vrlu
otrcanim gradanskim odijelima. Straza ih zaustavi, ali iz straznjih vrata dvora
brzo istri ovjek, izree lozinku i ona dvojica udu u palau. Onaj trei otvori
kraljevu radnu sobu i zakK^-a. Jedan od dvojice gradana skine s glave vla-sulju
i klobuk, baci ih na stol, a kraljevo se lice nasmije.
10 Gordana II
l
- Trebao si doi s nama, Berislaviu - veli treemu. - Je li, Radulo? - i
potapsa svojeg vjernog slugu u gradanskoj otrcanoj odori.
- A gdje je velianstvo sve bilo? -- pita dvorski mestar.
- Obisao sam narod na Griu, Kaptolu, u Turopolju i Zagorju. Radulo i ja
prodavali smo puceta, resice i one gluposti, ali smo se naslusali pametnih
rijei, a najvise iskrenih. Ali sad brzo, Radulo, da sretnoga pohabanca
pretvoris u omrazenog raskosnog vladara.
Nestao je iza vrata svoje intimne odaje i pojavio se u sobi svojeg kancelara
gdje je nasao i vojvodu.
- Velianstvo, stigla su dva glasnika s juga.
- Uvijek s juga dolaze oblaci. Da vidimo. To je iz Milana.
Posao je k prozoru da Varadi i vojvoda ne bi vidjeli djelovanje pisma. Unaprijed
je osjeao da e ovo pismo unijeti novi nemir u njegov ionako dramatian zivot.
Kad je proitao, okrene se.
- Ovo pismo je od grofa Alfonza Borgie - upadne Varadi i pruzi kralju drugo
pismo, a onda izade.
Malija povrsno pogleda pismo i ita pohvale za gostoljubivost na njegovu dvoru,
ali ga zaokupi nastavak:
"Njezino velianstvo, naprotiv, postupalo je prema meni toliko ponizujue da u
biti prisiljen sve to prikazati svojem ujaku papinom kancelaru. Njezino mi je
velianstvo govorilo o Gorda-ninim osjeajima prema meni, izriito ponudilo
Gordanu za zenu i savjetovalo da odmah otputujem na ujakovu opatiju i priredim
sve za mladence. Povjerovao sam i posao, ali sam nakon tjedan dana saznao da je
Gordana otputovala u Napulj. Nitko na dvoru nije smio znati da e ona poi na
sveanosti. Kad sam se uvjerio u istinitost ove zasjede, smjesta sam pokupio sve
muske na ujakovom imanju i krenuo najveom brzinom u Napulj da tamo javno pred
svima odrzim od kraljice zajamenu svadbu. Ali putem sam naisao na svoju
vjerenicu kako bjezi pred potjerom nekoga kojemu je kraljica htjela izruiti
Gordanu. Tada je Alfonzo Bor-gia nastupio kao vitez. Pustio je djevojku da bjezi
dalje u pratnji firentinskih odlinika, a sam pobio etu koja je Gordanu htjela
vratiti u Napulj. Tek onda sam razabrao da su vojnici pripadali kraljevskom
dvoru. U Napulju sam uo od ribara i gradana sto su vidjeli svojim oima i
govore jos i danas: Gordana je morala u Napulj da tamo bude ljubavnica Francesku
koji katkad nosi odijelo kardinala, ali uvijek u glavi mjesto mozga nosi
pauinu. Njezino velianstvo je, dakle, mene odstranilo iz Zagreba da bi Gordanu
moglo mirno slati u ljubavni naruaj Francesku, Gordana je zena kojoj nisam
vidio sline i ponosim se sto sam je is-trgnuo iz ovako prostake sudbine. Ali
ponizujua prevara sto je nanesena jednom Borgii nee biti zaboravljena. Molim
da to objavite njezinom velianstvu.
Alfonzo"
Dakle, ovo je dokument - primijeti kralj pruHvsi pismo
- CllaJte- al1 kralJici ** ""k neU Pkazati blt
Vr s" o. o-i skromna, mirna, ali drzanje Hrazava da je itavo bie
susta opreznost Tome se stavu pot-SnTpredala otkako se vratila iz Napulja, kad
je u Beatrimim pogledima razabrala ubojite strijele sto se prosiplju nad njom.
Pnklonila se, a kralj se okrene.
P _ Pozivljem se na tvoju iskrenost. Gordana. Odgovori mi oosve bez straha da
bih te zbog toga ukorio. Nisi h u Napulju s nekim govorila o prinevoj ljubavi
prema maloj Frankopanki?
_ Nisam, velianstvo, ni rijei.
_ lpak si od n |o nosila vijesti princu?
_ Ne, ona me nikad nije na to ovlastila.
_- Ljubi li on i Ivana?
_ Mislim da su njen osjeaji mladahne sklonosti koja za
sebe ne trazi nisu j"i.j
- To je u njezinim godinama mogue. A sad mir. dolazi
PnDSpazivsi Gordanu, Ivan jedva prikrije strah da se radi opet
o kakvoj zamci protiv djevojke. ... ,
- Ne razumijem sto je milanskog vojvodu ponukalo da mi pise ovo - i svima ita
naglas.
.Bolno me dira neprijatna vijest da njegova visost princ Ivan nije prekinuo sa
svi>]um ljubavi prema nekoj dvoranki njezinog velianstva. Teska bi zalost
snasla moju neakinju Bianku kad se princ nakon vjenanja ne bi raskinuo sa svim
onim sto ga je vezalo uz bilo koju djevojku. Zelio bih razjasnjenje da se prema
tome mogu ravnati."
Iz svake rijei milanskog vojvode zijevala je nad Gordanom optuzba koju su tesko
osjeali Varadi, Ivan i vojvoda. Nitko se nije usudio da ista kai od bojazni da
svojim rijeima ne ugrozi Gordanu. Ivan odlui da predusretne daljnje
raspravljanje o tome i obrati se svome ocu:
- Vjenan sam s milanskom vojvotkinjom i sada je sve svrseno, da je stogod i
bilo.
Ozbiljnost kojom je to izrekao oito se ugodno dojmila kralja i on zadovoljno
odvrati:
- Mudro si rekao, s m Tako emo pisati vojvodi Sto je bilo ima da bude svrseno.
To je pametno - naglasi jos jednom kralj, a onda oslovi Gordanu ponukan
Alfonzovim pismom: - Danas te nesto bolje upoznao, djevojko. Zavrijedila si da
te od sada smatram dobrom i pametnom. Ako te spijuni pitaju sto sam zvao, a ti
reci da je kralj dobio od Alfonza pismo kojim objasnjava kako je Alfonzo
sudjelovao u obrani tebe od nepoznate dvojice napadaa.
- Razumijem, velianstvo - tiho se pokloni Gordana.
- A sad, Ivane, otprati Gordanu.
146

Nesto zaudeno pogleda vojvoda kralja kad je odredio da je prati princ. Ona se
oprosti, pokloni kralju pa izide. Na trijemu je tamno. Sutei koraa princ uz
Gordanu. Stigavsi do stuba, dotakne se njene ruke i lako je stisne.
- Lomio sam se, Gordana, nad ponorom. Kakva je to strahota. Moram sutjeti da vas
moja obrana ne strovali u kraljevu nemilost. Sva je srea da milanski vojvoda
nije naveo o kojoj se dvoranki radi.
- Znak da pismo koje ste Damini pisali o meni nije u njegovoj ruci. Dakle, ono
je u Napulju.
Kad je Ivan s Gordanom izisao, kralj pristupi k vojvodi Ilokome.
- Vi ste uvjereni da vas ona ljubi?
- Osjeam da njeno srce skree k meni. j---
- Zasto se ona odmah ne vjena s vama?
- Jer je dijete naseg roda. Ona zeli da u prvom redu pomogne osigurati
prijestolje pincu Ivanu, da je domovina sigurna i osigurana protiv svih
tudinaca.
- To me otkrie danas zapanjuje. Ona, ljubimica kraljice, u svom srcu pristaje
uz nas.
- Jer nije mogla biti izdajnik svojega kralja - ree VaradL Crnilo se da kralj
jos uvijek osjea neku dvojbu. Instinktivno
sumnja nad pozrtvovnosu, junakim djelom Gordane ponovo
se odrazi u novom pitanju.
- Ona je trazila od vas, vojvodo, dugi rok za razmisljanje. Ovako siromasna
djevojka morala bi objeruke prihvatiti ponudu tako bogatog i monog zenika.
Nije li vas nikad ponukalo da o tome razmisljate?
Shvaajui kraljeve misli, vojvoda odgovori odluno i uvjerljivo:
- Kralju moj, ova me okolnost nimalo ne strasi. Gordana je mudra i pametna. 2eli
da bude sretna, a za sreu nije dovoljno samo moan i bogat zenik. Hoe da
iskusa moje srce, a i svoje, ekat u dok se ona odlui da mi s pouzdanjem pruzi
ruku.
- Kad ste vi mirni, vojvodo, zasto da se ja brinem za vasu ljubav. Uistinu je
ljubite?
- Svim svojim zivotom. Kralj se zamisli i ree:
- Moram priznati da se za ovakvu djevojku moze prezreti i prvo prijestolje
svijeta i najdragocjenija kruna. Sada Varadi stekne snage da progovori:
- Prinevo je srce skrenulo prema Bei Frankopanki, ali danas je princ pred
svima nama izrekao premudre rijei: "Poslije vjenanja sve je svrseno." Kad vase
velianstvo napise pismo milanskom vojvodi, moze mirne duse tu stvar smatrati
svrsenom.
- To mi je jedina zelja. ,.--.. u.;> ".rt-.., v
U tora trenutku ude Ivan. Opario je na svim licima da ga e kralj namjerno
otposlao iz odaje da s njima moze govoriti u nieeovoj odsutnosti. nj e__ oe
moj, odluio sam da pisem milanskom vojvodi, ako
vam je s voljom.
_ Da pisat emo zajedno, odmah.
Sjeli su k stolu i napisali pismo da rasprse svaku sumnju Milana. Varadi se,
medutim, umijesao svojim savjetom.
_ Velianstvo, bilo bi dobro pisati vojvodi, kada e u Milano stii prinevi
svatovi da Bianku dovede u kraljevstvo.
_ U roku od tjedan dana krenut emo s Gria u Budini i odanle poslati veliku i
sjajnu pratnju da dovedu mladu Ivanovu zenu.
I stadose raspravljati o pojedinostima svatova.
* * *,
Rana je zora. U kraljiinu predsoblju okupljena Je sva njena pratnja u sveanim
odorama. Dvoranke su odjenule najljepse haljine. Dona Izabela naroito se
iskitila, a oko nje stoji itavo zensko dvoranstvo kraljice Beatrice. Bei
Frankopanka i Gordana dobile su nalog da tog dana udu u pratnju. Dvoranslvo s
nekim uzbudenjem prati svaku kretnju sto dolazi iz kraljiinih odaja. Svi
oekuju velike dogadaje. Enriko je hitno prosao dvoranom i ulazi kraljici. Ona
sjedi u naslonjau u purpurnoj haljini od brokata. Sjaje se zlatni uzorci na
svili, a dragulji u njenoj kosi prelijevaju se. Uredila je lice bijelilom i
crvenilom i dala mu naroito mladahni izrazaj. U kutu blista Franceskova sarena
na-puljska odora. Pietro Ranzano navukao je svilene ljubiaste haljine. Kad je
usao Enriko, sve troje se zivo okrene, a Beatrica pita:
- Dakle, sto je?
- Kralj vijea sa svoj im prijateljima u radnoj dvorani. Nitko ne moze k njemu.
- A njegova pratnja?
- Svi su u svean u m ruhu. Vidio sam naas izii Varadija. I on je odjenuo
sveanu biskupsku odoru.
- Kad kreu na sabor?
- To nisam mogau doznati.
- Svejedno je kada - primijeti Ranzano. - Glavno je da nam odmah javite kad oni
krenu da se kraljica moze smjesta Pridruziti povorci.
- A kako je dolje na poljani?
- Velianstvo, okupilo se stotine plemia i velikasa. Kraljevski sator ima samo
jedan naslonja.
Prev
- Samo jedan? Dakle kralj ne misli da bih prisustvovala?
vant e se. Izii u jednostavno k njemu, a on ne moze da
me zaustavi. Takvu sablazan ne bi mogao uiniti ve zbog stranih poslanika. Sva
bi Italija kriknula.
- Oni su ve potpuno spremni. Venecijanci su okupirali mjesta blizu kraljevskog
naslonjaa - saopi Enriko.
- Njihova nametljivost ovaj mi put dobro dolazi - nasmijesi se Beatrica.
- I milanski poslanik grof Marcelo dosao je u pratnji svojeg tajnika Tita
Strozzija i njegova brata Escole.
Izvana dopre u sobu zamor i neko zestoko kretanje. Dvo ranin najavi Tomu Bakaa.
Ranzano odmah ustane i pode k vratima. Tomo Baka duboko se pokloni kraljici.
- Sto mi nosite, biskupe? - upita ona ljubazno.
- Njegovo velianstvo kralj poruuje kraljici da e je pratiti u crkvu sv.
Marka. Nakon toga e vase velianstvo poi u dvor, a u podne sveano primiti
hrvatske velikase i plemie.
- Recite njegovu velianstvu da ga zelim pratiti na sabor kao sto sam ga pratila
prigodom sveanog ulaska u Be.
- Poruku vaseg velianstva izruit u kralju - ree on, nekako kriomice pogleda
Pietra Ranzana pa izide.
- Pietro - veli kraljica sapui - kao da se vi s njim nesto sporazumijevate?
- Vase velianstvo, Baka mrzi Varadija, on je dakle na nasoj strani.
Ona malo zazmiri i kroz duge trepavice pogleda poslanika, a onda zadovoljno
kimne.
- Prema svemu, kralj ne zeli da ga ti pratis u sabor - primijeti Francesko.
- Ipak u ga pratiti.
- Svakako smo u dobroj poziciji, samo uzdrzite mir - ree Ranzano.
- Dakle, ekat emo. Imam i ja svojeg kancelara u kraljevoj stranci - i sretno i
zadovoljno se smije. . <
* - *
U radnoj odaji kralja Matije vlada zivo uzbudenje. Gerebi, Palatin, Zapolja,
Lovro Iloki, Bernardin Frankopan u sjajnim odorama okruzili su kralja koji
sjedi u naslonjau. Njegova kraljevska grimizna odora jos vise ispoljava snazne
valovite prsi i zutu kustravu kosu. Poluglasno raspravljaju. Varadi slaze perga-
menu proklamacije, a Filipec stoji pokraj njega nasmijesen. Tomo Baka ude
hitro, pokloni se kralju i ree:
- Njezino velianstvo s postovanjem prima poruku kralja, ali zeli vase
velianstvo pratiti u sabor kao prigodom sveanog ulaska u Be.
Nastade sutnja. Kraljeve oi svjetlucaju i govore odve jasno:
_ Ova poruka dokazuje da kraljica uistinu ima namjeru na saboru nesto uiniti
protiv proklamacije - i on pogleda vojvodu
Ilo^gCujte> vojvodo. Ovo je prevazna stvar, a da biste osobu koia vas je
obavijestila duze preda mnom zatajivali.
- Pokoravani se. Rei u samo vama, velianstvo. Svi su odmah otisli, a kralj
ostane sam s vojvodom. _ Velianstvo, osoba o kojoj se radi vrlo mi je bliza i
molim obeanje da nitko nee doznati njeno ime. __ To se samo po sebi razumije.
- Velianstvo, kraljiinu namjeru povjerila mi je Gordana. Ona to posve sigurno
zna.
_- Gordana? Opet ona - opetuje kralj, a oi mu se rastvore. Malo je razmisljao
pa e vrlo ozbiljno: - To je neoekivano otkrie. Sasvim neoekivano. Cini se da
ova djevojka bas naroito brine oko princa Ivana.
- U nje je vjerni podaniki osjeaj prema domovini i kralju.
- Ili naroito osjeaj prema princu?
- U njemu postuje zivotnu osnovu i sreu svoje domo-
vine.
- Otkud Gordana zna kad nije vise u kraljiinoj blizini?
- Velianstvo, Bei je dobila nalog da svakog dana izvijesti kraljicu s kim je
Gordana izmijenila rije ili pogled. I kad je usla u predvorje iza zastora
kojima kraljica pokriva svoja vrata, Bei je slusala kako kraljica krasnoslovi
govor kojim e nastupiti pred saborom, a u govoru upravo tono ula rije: ja,
kraljica, sazalila sam se da vi plaate tolike poreze i dugo sam se borila s
kraljem dok je pristao poreze sniziti na polovicu.
- Vojvodo, tek sada razabirem da je kraljica opasni protivnik. Razara. Ona e
biti spremna na sve, upravo na sve. Dakle, Gordana vam je otkrila da kraljica
kani govoriti plemstvu o snizavanju poreza do polovine i da je to ona iznudila
od kralja.
Nekoliko puta prode kralj po sobi duboko potresen. Nakon duzeg vremena zaustavi
se pred vojvodom.
- Sto god vam Gordana saopi odmah mi javite, vojvodo. Ne bojte se, kraljica
nee o tome nikada saznati. Pouzdajte se u moje rijei.
Opet je dozvao ostale u radnu dvoranu, na sto kralj zapovijedi:
- Vojvodu Ilokog i kneza Frankopana molim neka idu dalje do sabora i jave kad
treba da dodem.
Poljanom ispod gradskih utvrda talasa se slika puna sarenila, blistavila sjaja i
vrelog zivota. Posred obrua sto ga je savilo hiljade konjanika, pratnje
velmoza, sjaju se odore hrvatskih velikasa i plemia iz svih krajeva izmedu Save
i Drave, Pa sve do mora U sredini na uzdignutoj tribini razapet je krov od
grimiza pod kojim stoji hrvatski ban u odori od barsuna,
zlata i dragulja. Uza nj sjedi banovac sa trinaestoricom saborskih
dostojanstvenika, odabranih da obavljaju poslove koje im je povjerio sabor. U
proelju stoji kraljevski naslonja. Sva su lica okrenuta k banu, a tamo daleko
iza konjanikih pratnja narod i gradanstvo, puni ponosa i Ijubopitnosti,
promatraju blistavu sliku saborovanja.
Lovro Iloki i Bernardin Frankopan dojure na konjima u blizinu. Gusti se redovi
razdijelise da ih puste proi. Onda se zaustave.
- Priekajmo dok ban svrsi govor - upozori Lovro kneza Bernardina.
Obojica gledaju prema tribini i slusaju prodorni banov glas:
- .. ."Po starim pravicama hrvatskog kraljevstva sazvao sam ovaj sabor na Griu
gradu, ja, kao ban i namjesnik kraljev, na temelju prava i zakona hrvatskog
kraljevstva, po svim kraljevima potvrdenim i uvijek u postovanju drzanim. Mi smo
dosli da raspravljamo o nasim tegobama, teznjama, o nasem dobru i zlu.
Raspravljamo po starim zakonima i pravicama hrvatskog kraljevstva. Rasprave
hrvatskog sabora neka nasa lica osvjetlaju pred licem nase glave koja na gradu
Griu ve pet mjeseci boravi i vlada, slavnim pobjednikom, uzvisenim kraljem,
nasim Matija-som".
Poljanom se razlijezu poklici kralju, ali jos se ne stisaju, kad se iz redova
maloplemia zauje:
- Neka zivi nasljednik prijestolja princ Ivan!
Krikovi se stope u urnebes od Gria pa do posljednjih redova svjetine. Lovro
Iloki pride k tribini rumen od radosnog uzbudenja.
- Kralj me salje - priopi Lovro banu. - Kad bi bilo najzgodnije da dode?
- Kad zazvoni podne. Priredit u sve tako da onda proitam proklamaciju. uli
ste kako e pozdraviti proklamaciju.
U svojoj palai Beatrica je dorukovala s Franceskom i mladim bratom Giovanom.
Zurila se i pozurivala je i druge.
- Enriko, ovo otezanje ispunja me sumnjom da kralj jos sjedi u svojoj radnoj
odaji.
- Jest, tamo je sa svojim prijateljima. ^,.-
- On e otii, a da ti nees znati. -?-*<"
- Moji dvorani su na strazi, ali idem sam. ,t v>
- Izigrat e me taj lukavac!
- Ne uzrujavaj se, Beatrice - umiruje je Francesko - kako bi izisao iz dvora, da
ga nitko ne opazi, itavo je dvoriste puno pratnje, a jos se nitko od njih ne
mie.
- Gdje je Ranzano tako dugo? Nemam mira. Nesto se dogada u kraljevim odajama ...
Svrsivsi doruak, ona uzme zrcalo, ogleda lice, namjesti bisernu mrezu na glavu,
uzme dragocjeni klobuk od sukna ukrasen
smaragdima i dijamantima. Ranzano ude, a ona se uznemiri. _ Ne.siu ste
nepovoljno doznali?
- Jesam, velianstvo. Dok vi ovdje ekate, u kraljevim odajama izbila je na
vidjelo vasa namjera da porezima sprijeite proklamaciju.
_ Nemogue, nemogue. Krivo ste uli.
- Tono i nepuljun-> sam uo. Kralj zna sve.
Ispod ruziaste sminke oblije kraljiino lice rumenilo Ijutine.
- Onda sam izdajica ja, Francesko ili vi.
_ Posto je to nemogue, morao bih povjerovati da velianstvo ima uza se
nevidljivu" izdajicu. Kralj zna potanko sve sto ste nakanili.
Napola zapanjena, napola razbjesnjela, zagleda se u Ranzana.
- Vasa vijest, poslanice, udara me posred ela. Nitko nije bio u blizini kad smo
nas troje ovdje vijeah. Nitko nije mogao uti, nitko ziv osim ovih stijena. Vi
znate da smo bili posve sami.
- Kad bi zidine imale usi, nemaju usta da govore, a kralj ipak sve zna. Znai da
se ovdje netko odlino zanima za nasa vijeanja, kraljice.
- Gdje? Recite, gledajte, pretrazite itavu odaju. Tu se nitko ne moze sakriti.
Sto velU ti, Francesko.
- Velim i mislim samo o Ramiru.
- Jao, to me ispunja grozotom - sapne kraljica pa se mehaniki okrene po sobi i
zagleda u pod na kojem lezi sag.
- Ne, ne, to se ne da protumaiti, to me tjera u ludilo. Ranzano, zar se u mojoj
blizini skriva izdajica?
- U istom smo polozaju kao i kralj. Njegov prijatelj i pristasa izdaje ga nama,
samo sto on doznaje sve od samog kralja, dok se mi ovdje sakrivamo, nikome ne
povjeravamo nista, a kralj ipak doznaje nase najtajnije osnove.
- Tko? Tko je tu izdajica?
- Velianstvu vise uznemiruje osoba izdajice negoli sama izdaja.
- Nee im koristiti. Ipak polazim na sabor i onda ako mi kralj javno pred svima
izjavi da to nije mogue. Naprosto neu da se pokorim. Neka me dade svezati i
silom odnijeti natrag u dvor. Njemu ne pomaze nista. Moram doznati tko mu je to
rekao. Kraljev izdajnik mora vam to otkriti. Izdajici pripraviti otrov.
U Beatriinim oima zatrepe bljesak osvete, ali opet
ugasne.
- Ne. Gordana nije mogla ni uti ni prisluskivati. Ona je sve vrijeme bila izvan
sluzbe radi male Bei. Nijednog dana nije bila u ovim odajama.
- Sasvim iskljueno - potvrdi Ranzano - ipak u preuzeti pasku te zagonetne
djevojke. To je moja zadaa.
Razdrazena kraljica usetala se dvoranom, osluskujui svaki ropot iz predsoblja
i trazei u mislima opasnog nevidljivog
fedftjicu. Nervozno oekuje Enrika da joj navijesti kraljev polazak na sabor.
Pri tome je neprestano opetovala: , - _ Izdajicu moramo izvui na svjetlo da
ga se oslobodimo.
Kraljevi izaslanici Lovro Iloki i Bemardin Frankopan usli su u njegovu odaju,
saopili mu banovu poruku i prizor sto se odigrao pred njima na saboru.
- Princu su klicali? - ushieno opetuje kralj.
- Princu kao nasljedniku prijestolja. To je bio orkan glasova, velianstvo, -
doda Bemardin.
- Dakle, gotova proklamacija?
- Samo jos manjka sluzbeni saborski zakljuak. Velianstvo, o podne vas ban
oekuje na saboru. Valjalo bi da podete u crkvu da ne okasnite.
- Dobro. Neka bude sve spremno za odlazak. Na vratima se pojavi Mladen
Berislavi i na kraljev poziv najavi:
- Vase velianstvo, stigla su dva Svicarca sa svojom pratnjom i mole da ih
velianstvo primi.
- Svicarci! Ve dugo ekam da moja saveznica Svicarska, posalje na dvor svoje
poslanike. To su po svoj prilici oni. Reci im da u ih primiti poslije sabora.
- Velianstvo, razjasnjavao sam im, ali vele da nose neku vrlo vaznu vijest.
- Neka dodu, onda ih moram primiti. Mladen Berislavi sirom dade otvoriti vrata.
U dvoranu udu dva muskarca srednjih godina i sveano se poklone.
- Poslanici Svicarske, dobro mi dosli! Vrlo se veselim Sto je Svicarska poslala
svoje poslanike. Danas je ovdje velika sveanost i pozivam vas u svoju sveanu
pratnju.
- Nasa je pratnja ubila glasnika vaseg velianstva. Ova izjava iznenadi kralja.
- Mojeg glasnika! Gdje? Kada?
- Putovali smo Ugarskom. U sumi smo se nasli s dvojicom sumnjivih momaka. Nasi
su momci u guzvi jednog ubili, a drugog smo uhvatili u bijegu i doveli ga kao
svjedoka. Bio je kraljiin glasnik.
Uzbudenost svicarskih poslanika i cijela njihova pria pobudi kraljevu sumnju i
dopusti Svicarcu da odmah predvede svojeg svjedoka, a Berislavi i Orban
kliknuse od uda.
- Velianstvo, to je Istvan, kraljiin pouzdanik iz Budima. Zar si putovao u
ovaj grad? - upita ga Orban.
Covjek se toliko prepao da su mu usne poele drhtati.
- Ja sam poslan samo da pokazem put glasniku plemenitog velmoze Daloga.
_ Oh - klikne kralj, kao da je nekoga uhvatio na djelu. __ Dakle, njemu u
pratnju? A glasnik je ubijen, je li?
__ Ubili su ga momci ove gospode.
_ A kad su ga ubili, uzeo si pismo k sebi? Ovamo s njim.
Drhtavim rukama posegne u njedra pa ispod prsluka izvue omot. Svicarci prate
svaku njegovu kretnju, zabrinuti za njegov odgovor koji nisu razumjeli. Istvan
preda kralju omot zasiven u platno, Varadi ga prereze nozem pa izvadi zapeaeno
pismo i preda ga kralju On izvadi peat i pohlepno proita.
"Velianstvo! Ovdje se pronosi glas da tamo u onoj slavenskoj zemlji kane
proglasiti nasljednikom prijestolja Kartagu. Ova nam je vijest dobro posluzila
da protiv nametljivog nasljednika dizemo bunu. Oni koji dosad nisu skrenuli ni
na jednu stranu, vise pristaju uz monu i uglednu kraljicu nego li uz sina
rodenog od milosnice. Ustrajat emo do zadnjega daha za nasu vladaricu, sjajnog,
monog roda i velikog uma. Rasposlali smo na sve strane ljude i odasvuda nam
donose radosne vijesti. Velmoze javljaju da nee nikad dopustiti da im kralj uje
nezakoniti sin nedostojna roda. Molimo odmah upute po istom glasniku. Prilazemo
proklamaciju kojom se kraljica Beatrica proglasuje nasljednikom prijestolja. Ovo
e proitati na hrvatskom saboru nas saveznik u kraljevu taboru. On je voda nase
stranke, velikasa i velmoza."
Matija digne glavu. U njegovoj dusi drhti. Ne vidi drugo do jeziva izdajstva
Nitko se ne usuduje rei nista. Berislavi odvede Istvana i stavi ga pod strazu.
Kralj polagano ide po sobi, lice mu je mrano U ovoj tisini oglasi se Svicarac:
- Uzviseno kraljevsko velianstvo, mi nismo krivi ako smo uinili zlo. Molimo
vas da se zbog nas ne ljutite i da nam oprostite.
Svicareve rijei padose na sve njih kao neprilina smetnja. A kralj gotovo
vikne:
- Oprastam vam. Oprastam. Uinili ste dobro.
Varadi izvede Svicarce, i objavi im da e biti kraljevi gosti.
Kralj sjedne u naslonja. Nitko nije govorio. Slijedila je duga i teska sutnja.
Onda se kralj pomakne. Osjeali su da je stvorio vaznu odluku.
- Hrvati su uz mojeg sina, ali u Ugarskoj ima kraljica vise uporista nego sto
sam slutio. Sad mi je stvar jasnija. Cini mi se da smo htjeli posijati sjeme, a
nismo obradili tlo. Ugri su po-gibeljniji od Napulja. Oni mu pruzaju snagu i
odvaznosti. Kraljica ne bi nastupila tako odluno, gotovo drsko, da nije znala
koliko je podupire oligarhija. Mi, eto, vidimo da su neprijatelji, otkad se
nalazimo na Griu, neoekivano ojaali.
S nekom strepnjum Varadi slusa kraljeve rijei sto pokazuju sudbonosni preokret.
Ipak ekaju da on svoju misao izree dokraja.
- Sto bi znailo danas na ovom saboru proglasiti princa isljednikom? Izazvati
neprijatelje na otvoreni boj, na huskanje
protiv princa i mene i dopustiti na javnu agitaciju za kraljiin zahtjev. To ne
bi bilo mudro. Prije svega, moramo se, vratiti u Budim i tamo skrsiti
neprijatelje.
- Skrsiti se mogu samo u ostroj borbi - ree Varadi.
- Skrsit u ih milom, a ne silom!
- To pismo ne bi smjelo toliko djelovati na vase velianstvo
- oglasi se Tomo Baka - osveta neprijatelju je potrebna. Kralj ga pogleda i
zakima:
- Ta osveta bi bila toliko pogibeljna da i ne slutite. Dok je kraljica nudila za
nasljednika svoga brata, bilo je lakse, ah* sada nudi sebe. Moji se oligarhi
nadaju obilnoj pljaki pod njenom vlasu. Radije ekam s proklamacijom za
shodnije vrijeme.
Sve se u Varadijevoj dusi uzbudilo i on joj dade oduska:
- Nakon tolikih borbi i natezanja sada bi mogao da jedan sabor kraljevstvu
proklamira princa, a vase velianstvo uzmie pred mnogo slabijim neprijateljem.
- Ja imam snagu vlasti, a protivnik ima potporu Napulja i opasne Venecije.
Preuranjena proklamacija bit e samo orude u rukama protivnika. A zar poklici na
saboru ne znae proklamaciju? Jos je bolje ovako.
- To je uzmak pred kraljicom i nista drugo! - izlane Varadi, ali ga kraljev
pogled pogodi kao ubod.
- Zabranjujem vam ovako govoriti. Bit e onako kako ja odluim!
Svi su osjetili da nemaju snage kralja skloniti na promjenu odluke i ostavili su
dvoranu.
Vani na trijemu zadrzi se Varadi i tiho govori s vojvodom.
- Drugi bi je kralj smjesta bacio u tamnicu i zarobio.
- Neopisivi je grijeh sto je odustao. Valjalo bi da idete u Remete. Neka
Cesmiki savjetuje sto treba da radimo.
- Idemo jos danas predno.
Kralj je najavio Beatrici da e je odvesti u crkvu. Kad se kraljica s pratnjom
nasla na dvoristu, upita kralja:
- Kada emo u sabor?
* - Uope neu prisustvovati saborovanju.
- To e smatrati uvredom.
- Naprotiv, bit e im draze. Kad su sami, onda mogu slobodnije raspravljati.
- Dakle, ne kanis kraljici prikazati sabor? - upita ona, a glas joj je uzbuden.
- Ovdje nije obiaj da zene dolaze u blizinu sabora. ;>; - Ja sam suvladar.
Kralj se okrene Ranzanu i naglasi:
i>u:_ Gospodine poslanice, razjasnite kraljici da se okani koraka koji bi je u
oima sabornika uinio smijesnom. Na gozbi poklonit e se kraljici svi hrvatski
odlinici.
- Ja u te poklone primiti na saboru - ostro naglasi Bea-trica.
__ zalim sto u biti prisiljen da zatvorim gradska vrata i uvam svoj ugled.
- Meni je, dakle, oduzeta sloboda?
- Upamti, Beatrice. pokusas U prodrijeti na sabor, naii es na ogradu mojih
oklopnika.
Kralj pozove svoje ljude i naredi da se opet dadu zatvoriti sva vrata i izlazi
iz dvora.
- Tko me izdao? Tko - pita ona razbjesnjela, dok su Fran-cesko i Ranzano gledali
preda se. Ni lukavi Ranzano nije mogao ui u trag rjesenju zagonetke nevidljivog
izdajice.
- Izdajicu mi dajte, rastrgat u ga na ognjenim kotaima. Dok taj izdajica zivi,
mi smo svezani kao robovi.
KRALJEV ZAMJENIK
Urnebes se razlijeze s jednog kraja Gria na drugi. Narod u praznikim odijelima
stvara zive zidove s obje straue ulica od Markove crkve do kraljevske palae na
Dvercu. Kraljevi trubai stupaju na elu povorke. Glazbenici izvode himnu. S
grikih utvrda tutnje topovi navjesujui slavu vjenanja kraljevskog sina Ivana
obavljenog u Milanu preko zamjenika vojvode Ilokog.
Na vitkom vrancu jase kralj u grimizu. Slijeva je kraljica u odori od zelenog
brokata. Visoko elo ini se kao bijela mramorna ploa na kojoj je ispisana
kletva. U pogledu joj prijetnja, tajna podmukla. Kraljevo je lice mirno. Siroke,
visoko uzdignute prsi kao da su nagruvane brigama.
Zdesna jase Ivan u odori kraljevskog princa od zlatnog brokata. Blijed je.
Pokatkad se okree k narodu, nasmijesi se poklicima i pozdravima plemia i
gradana sto su se natiskali s obje strane dobacujui mu gromke poklike:
"Zivio nasljednik prijestolja!"
Beatriino lice je kamen. Nizovi dragulja na prsima tiho zve-knu od talasanja
njenih grudi. Ulaze u dvor. Pazevi u bogatim sarenim odorama pritre i pridose
konjima. Sve su dvorane sirom otvorene. Kraljevski stolovi raskosno prostrti.
Dvoranici, stolnici stoje na svojim mjestima.
Kraljevski par sjeda k svojem stolu. Zdesna kralju sjedi Bea-trica, uz nju
hrvatski ban. Slijeva kralju princ Ivan, uza nj ugarski palatin, dona Izabela,
kraljiine rodakinje i zastupnici stranih vladara. Uz druge stolove velikasi,
velikasice, dostojanstvenici, kaptolski biskup Osvaid Thuz. Jednim pogledom
obreda ih Bea-trica. Smislja, snuje i eka.
Mladen Berislavi ravna stolom. Na siroko otvorena vrata Waze plemii nosei
zdjele od srebra i zlata, praeni pazevima, i
protiv princa i mene i dopustiti na javnu agitaciju za kraljiin zahtjev. To ne
bi bilo mudro. Prije svega, moramo se, vratiti u Budim i tamo skrsiti
neprijatelje.
- Skrsiti se mogu samo u ostroj borbi - ree Varadi.
- Skrsit u ih milom, a ne silom!
- To pismo ne bi smjelo toliko djelovati na vase velianstvo
- oglasi se Tomo Baka - osveta neprijatelju je potrebna. Kralj ga pogleda i
zakima:
- Ta osveta bi bila toliko pogibeljna da i ne slutite. Dok je kraljica nudila za
nasljednika svoga brata, bilo je lakse, ali sada nudi sebe. Moji se oligarhi
nadaju obilnoj pljaki pod njenom vlasu. Radije ekam s proklamacijom za
shodnije vrijeme.
Sve se u Varadijevoj dusi uzbudilo i on joj dade oduska:
- Nakon tolikih borbi i natezanja sada bi mogao da jedan sabor kraljevstvu
proklamira princa, a vase velianstvo uzmie pred mnogo slabijim neprijateljem.
- Ja imam snagu vlasti, a protivnik ima potporu Napulja i opasne Venecije.
Preuranjena proklamacija bit e samo orude u rukama protivnika. A zar poklici na
saboru ne znae proklamaciju? Jos je bolje ovako.
- To je uzmak pred kraljicom i nista drugo! - izlane Varadi, ali ga kraljev
pogled pogodi kao ubod.
- Zabranjujem vam ovako govoriti. Bit e onako kako ja odluim!
Svi su osjetili da nemaju snage kralja skloniti na promjenu odluke i ostavili su
dvoranu.
Vani na trijemu zadrzi se Varadi i tiho govori s vojvodom.
- Drugi bi je kralj smjesta bacio u tamnicu i zarobio.
- Neopisivi je grijeh sto je odustao. Valjalo bi da idete u Remete. Neka
Cesmiki savjetuje sto treba da radimo.
- Idemo jos danas predno.
Kralj je najavio Beatrici da e je odvesti u crkvu. Kad se kraljica s pratnjom
nasla na dvoristu, upita kralja:
- Kada emo u sabor? < - Uope neu prisustvovati saborovanju.
- To e smatrati uvredom.
- - Naprotiv, bit e im draze. Kad su sami, onda mogu slobodnije raspravljati.
- Dakle, ne kanis kraljici prikazati sabor? - upita ona, a glas joj je uzbuden.
- Ovdje nije obiaj da zene dolaze u blizinu sabora. i:;1- Ja sam suvladar.
Kralj se okrene Ranzanu i naglasi:
i.i"i.ii_ Gospodine poslanice, razjasnite kraljici da se okani koraka koji bi je
u oima sabornika uinio smijesnom. Na gozbi poklonit e se kraljici svi
hrvatski odlinici.
- Ja u te poklone primiti na saboru - ostro naglasi Bea-trica.
_ Zalim sto u biti prisiljen da zatvorim gradska vrata i uvam svoj ugled.
- Meni je, dakle, oduzeta sloboda?
- Upamti, Beatrice. pokusas U prodrijeti na sabor, naii es na ogradu mojih
oklopnika.
Kralj pozove svoje ljude i naredi da se opet dadu zatvoriti sva vrata i izlazi
iz dvora.
- Tko me izdao? Tko - pita ona razbjesnjela, dok su Fran-cesko i Ranzano gledah
preda se. Ni lukavi Ranzano nije mogao ui u trag rjesenju zagonetke nevidljivog
izdajice.
- Izdajicu mi dajte, rastrgat u ga na ognjenim kotaima. Dok taj izdajica zivi,
mi smo svezani kao robovi.
KRALJEV ZAMJENIK
Urnebes se razli jeze s jednog kraja Gria na drugi. Narod u praznikim
odijelima stvara zive zidove s obje straue ulica od Markove crkve do kraljevske
palae na Dvercu. Kraljevi trubai stupaju na elu povorke. Glazbenici izvode
himnu. S grikih utvrda tutnje topovi navjesujui slavu vjenanja kraljevskog
sina Ivana obavljenog u Milanu preko zamjenika vojvode Ilokog.
Na vitkom vrancu jase kralj u grimizu. Slijeva je kraljica u odori od zelenog
brokata. Visoko elo ini se kao bijela mramorna ploa na kojoj je ispisana
kletva. U pogledu joj prijetnja, tajna podmukla. Kraljevo je lice mirno. Siroke,
visoko uzdignute prsi kao da su nagruvane brigama.
Zdesna jase Ivan u odori kraljevskog princa od zlatnog brokata. Blijed je.
Pokatkad se okree k narodu, nasmijesi se poklicima i pozdravima plemia i
gradana sto su se natiskah s obje strane dobacujui mu gromke poklike:
"Zivio nasljednik prijestolja!"
Beatriino lice je kamen. Nizovi dragulja na prsima tiho zve-knu od talasanja
njenih grudi. Ulaze u dvor. Pazevi u bogatim sarenim odorama pritre i pridose
konjima. Sve su dvorane sirom otvorene. Kraljevski stolovi raskosno prostrti.
Dvoranici, stolnici stoje na svojim mjestima.
Kraljevski par sjeda k svojem stolu. Zdesna kralju sjedi Bea-trica. uz nju
hrvatski ban. Slijeva kralju princ Ivan, uza nj ugarski palatin, dona Izabela,
kraljiine rodakinje i zastupnici stranih vladara. Uz druge stolove velikasi,
velikasice, dostojanstvenici, kaptolski biskup Osvak! Thuz. Jednim pogledom
obreda ih Bea-trica. Smislja, snuje i eka.
Mladen Berislavi ravna stolom. Na siroko otvorena vrata Waze plemii nosei
zdjele od srebra i zlata, praeni pazevima, i
pristupaju kralju i kraljici. Posluzuju ih jelom. Dvorani posluzuju goste. Kralj
Malija veselo avrlja s gostima.
Ivan promatra kraljiine dvoranke, tamo iza kraljice uz posebni stol. Bei opaza
njegov pogled. Gordana je tiho opominje. Gor-danina je glava puna gustih pramova
bronanog sjaja uresena mrezom od bijelih nizova. Smede oi odaju mirnu
sabranost. Srela se s pogledom princa Ivana. Cini se kao da joj taj pogled
govori: "Sjedit es jednom uza me, ovdje na elu." Ona odvrati pogled od njega.
Uz kraljev stol na dnu sjede poslanici Venecije, Napulja Ferare, Rusije, Ceske,
Svicarske i redom ostali.
Milanski poslanik grof Marcelo upravo je nasuprot kraljici Beatrica mu opetovano
salje izazovne poglede, ali on nee da ih opazi.
Dugotrajni objed svrsi se kasno. Kraljevski par ustane i pode dvoranama.
Nastupaju pjesnici s deklamacijama, pjevai izvode pjesme.
Odjednom pride kralju Mladen Berislavi i nekoga najavi. Kralj mahne rukom. U
dvoranu ude sijedi bradati starac u crnoj uenjakoj odori od barsuna. Malija se
okrene kraljici.
- Poznajes li ovog starca? j>.KC - Ne - odvrati ona.
r"i- - ^ Je tvJ ^trolog Aversa iz Firence. ^ . Cini joj se da joj se smrauje
pred oima. Ipak, odvrati hladno.
- Nemogue, taj starac se nasalio.
- Pitaj firentinskog plemia Escole Strozzija. zelim da meni, tebi i mojem sinu
izradi horoskope pa da vidimo je li te oblagao kad ti je prorekao sina.
Ona prezirno odvrati:
- Nista me ne moze odvratiti od mojeg zahtjeva za prije" stolje.
- Nisi ula koga su klicanjem odabrali za nasljednika?
- Uzdajem se u snagu svoje linosti i u svoje pristase.
- A ja u pamet i trijeznost svojih podanika i u zakone.
U to ban predlozi da se dvor ponovo pokaze svjetini. Iznove se poredala sveana
povorka, izasla na Gri i na Kaptol, a onda izjase izvan grada do Graana.
Vratili su se prije sumraka u kraljevsku palau. Tu su sjeli opet za novo
prostrte stolove. Kad svi zauzese mjesta, kralj najavi gostima:
- Dragi i mili moji, ne osjeam se najbolje pa u se iza veere povui na odmor.
Ali kraljevo mjesto ne smije ostati prazno. Moram ostaviti sebi zamjenu.
Kraljica digne pogled k svojem muzu i lagano se uspravi. Uvijek kad je kralj
ostavljao gozbu, ona je zauzimala njegovo mjesto. Medutim se inilo da kralj ne
vidi njezinu namjeru pa nastavlja govor:
- Uvjeren sam da e vas odbradovati sto vam za svog zamjenika ostavljam svoga
sina princa Ivana.
Stijene kraljevskih palaa odjekuju beskrajnim klicanjem. Kralj ustane s
kraljevskog naslonjaa, uzme sina za ruku i posje-dne ga na svoj t- mjesto.
Beatrica problijedi. Oi joj se ukoile. Njezin pogled ubija. Htjela je otii od
stola, ali je Ranzanov pogled zadrzi. Osjeala se pregazena. U njoj urla kletva
osvete. Oito je kralj razabrao sto se dogada u njezinoj dusi. Videi je kako
stoji, pride k njoj, pa joj naoigled svih ljubazno ponudi da sjedne i ree
banu:
- Svijetli bane, ne dajte da se moja kraljica dosaduje. Priajte joj sve sto je
zanima.
- Kraljevsku zapovijed izvrsit u svim svojini silama.
I kralj izide iz dvorane. Stolnici dadose znak. Opet udose plemii sa srebrnim i
zlatnim zdjelama i podu k princu da prvog posluze. Ivan, medutim, otkloni i
galantno odredi da najprije posluze kraljicu.
Beatriina bijela ruka drse uzimajui zlatnu viljusku. Ispod gustih trepavica
promatra tu igru Gordana oborenih oiju da sakrije sjaj radosti svojih zjenica.
Lica svih kraljevih pristasa sjala su. Nitko od njih nije vjerovao u kraljevu
bolest. Sve je osjealo njegovu namjeru da princa, svojeg sina, prikaze za svog
zamjenika.
Ova prikrivena proklamacija razigrala je sva srca. Sve su oi uperene u princa,
svaka se njegova rije slusa s ushienjem, a kad se digao da u ime svojeg oca,
kralja, pozdravi goste, zavladala je grobna, pazljiva tisina. Beatrici se inilo
da svi uju kucanje njenog srca sto kune, prijeti i zove osvetu.
Princ je govorio duhovito, sa svim odlikama naobrazena i vjesta govornika.
Svakog asa prekidah* bi ga dugotrajnim odobravanjem. Svaki glas, svaki poklik
smatrala je Beatrica udarcem u svoje lice. I kad su se usklici velikasa i
plemstva stopili u pljusak zanosa za mladog princa, njoj se inilo da je po njoj
pao pljusak ognjenih bodljika. Kad se opet sve stisalo, hrvatski ban primijeti
kraljici.
- Vase velianstvo sja ponosom nad uspjehom princa.
Ona naas spusti vjede da sakrije ubojitu strijelu namijenjenu banu. Da drugi
oko stola ne zamijete njeno raspolozenje, osmjehne se i odgovori:
- Vi jos niste uli Aragonce?
Svi su osjetili da je svaka rije strelica. Malo podalje kraljica opazi
Varadija. Njene su oi sipale u nj plamen lomae na kojoj je toga asa plamtjela
njegova sudbina. "Ti si kraljev zloduh, tvoja je sudbina rijesena."
Smatrajui Varadija jedinim uzronikom svojeg danasnjeg
Poraza, ona mu je obeala osvetu. Medutim, opazi stol svojih
vorana. Instinktivno potrazi Gordanu. Njeni su obrazi gorjeli,
zjenica joj blista. "Kako joj se obrazi zare. Ona se raduje,
jeca se blizu svojem cilju da bude Ijubovca i upravlja kralju.
!^P
l
Cekaj, djevojuro, strovalit u te u blato kad mi stigne Ivanovo pismo iz
Milana. Jao tebi, ti es poi za Varadijem."
Veera je svrsila. Princ ustane. Kraljica mu se ljubazno osmjehne i pusti da je
odvede u dvoranu za primanje. Svi su nagrnuli k njemu da budu dionici ili barem
slusaoci njegovog razgovora s velmozama, poslanicima i dostojanstvenicima.
A Beatrica dade pozvati k sebi grofa Marcela. Prisao je po-klonivsi se.
- Duboko sam osjeala vasu odsutnost s dvora - ree ona gledajui ga gotovo
njezno.
- Hvalim na uzvisenoj suuti vaseg velianstva. - Nadam se da ste mi
sauvali svoje prijateljstvo? - - Svojoj kraljici vazda sam odan
podanik. !> - Zelim s vama govoriti povjerljivi je. Dodite blize!
1.
- Velianstvo, duzno postovanje ne dopusta mi to.
- Znai da ste puni Ijutine zbog onog prizora koji je skrivio Jboj brat? Sto sam
zbog toga pretrpjela! - - Velianstvo, ne znam o emu govorite...
- Vidim da ste na krivom putu, prijatelju moj. Vi se ljutite, zelim govoriti s
vama nasamu.
- Velianstvo, kraljice, nema niega sto ne bih mogao saslusati u kraljevu
prisustvu - i duboko se pokloni i ode.
Bijes obuzme Beatricu nad grofovom otpornosu. Osjetila se odbijenom. Uza sve to
ona pomisli: "Stavit u te opet u klupko ropstva - izgaziti tvoju oholost,
ludae" - pa mu okrene leda i dozove poslanika Ranzana koji tiho primijeti:
- Kralj je ispalio svoj prvi veliki top i taj nas je tesko pogodio.
- Uzvratit u paljbu sa deset topova.
- Danas smo ipak pobijedeni, velianstvo.
- Izgubili ste odvaznost?
- Niposto. Biskup Osvald veli da je prije tri dana kralj uhvatio glasnika koji
je iz Ugarske donio vijesti - i on joj ispria sadrzaj pisma sto ga je donio
glasnik sa Svicarcima i proklamaciju.
- Tko je tako hitno javio biskupu Osvaldu?
- Opet onaj isti. Kancelar Baka koji mrzi Varadija. 1J - Dovedite mi
biskupa Osvalda.
" Ranzano ode i vrati se s kaptolskim biskupom. Tiho su Saputati, a onda
Kaptolac naglasi:
- Vase velianstvo ima pravo da bude nasljednik prijestolja. Kad jednom kralj
umre, odabrat e vase velianstvo monog i uglednog ovjeka iz redova vladara i
njihovih sinova. Ako pak ne odaberete muza do smrti ete vi biti vladar. Tako je
ve bilo s kraljicom Marijom koja se udala za Sigismunda.
-- Princ Ivan ozbiljan je takmac. -;-; J"
_ Princ Ivan nee zasjesti na prijestolje zbog toga sto nije
zakonit.
_ Pouzdaj em se u valu sklonost, a kad budem imala vlast. nagradit u je visokim
darom. A vi, Ranzano, dovedite uenjake bekog sveuilis sto su prije nekoliko
dana stigli na Gri.
Nakon toga oni se udalje, jer je usao kralj, a Beatrica dade znak Mladenu
Berislaviu i saopi mu da zeli govoriti. Ovaj se okrene kralju.
_ Njezino velianstvo zeli govoriti
Kao dirnut zmijinim zalcem, kralj se obazre i uspne k njoj.
_ Budes li progovorila, pred svima u te usutkati, makar
bilo i sablazni.
Izgubila je svoj mir. Snaga pretvaranja je ostavi.
- Govorit U. , .:
Kralj joj uh\ Liti ruku, vrsto je stisne i povue dolje.
- Govorit u - ree ostro - govorit u dogodilo se Sto mu drago. Enrik usutkaj
gospodu, reci da zelim govoriti.
Enriko strepi od kraljeve zabrane. Kraljica grize usne, obrve joj drsu. Dvorani
opazaju kako se oko kraljice nesto dogada. Sve vise se obraaju Beatrici. Varadi
i Lovro Iloki osjete da se uz kraljevski prijesto bije kresevo i oni pristupe
blize. Spa-zivsi Varadija, kralj ga povue i naredi:
- Ako kraljica zatrazi tisinu, neka glazbenici udare u sva glazbala zaglusno,
buno. Zapovijedam. Varadi hitro ode.
- Govorit u - i okrene se prema gostima. Iz guzve se progura napuljski
dvoranin, ovisok, crnoputan, mirna pogleda. Ona ga oslovi:
- Lorenco, pozuri se. Trebam tvoju pomo. Vikni svima da sute.
- Odmah, velianstvo, samo da vam predam poruku.
- Ciju? Kakvu?
Gospodin u napuljskoj odori ree mi: molim, Sapnite kraljici da je Ramiro na
pragu otkria pred svima.
- Jesi li lud? Gdit je taj koji poruuje?
- Vani je na trijem i
- Kako izgleda?
- Visok je, vitak
- Lice? Kakvo je? A odijelo?
- Napuljskog dvoranina.
- Kad ti je to rekao? Odakle je dolazio?
- Ovog as t Stajao je vani naslonjen na trijem.
- Idi brzo na trijem, mozda ga nades, mozda eka odgovor. Reci: kraljica je
postojana. Ali zuri se, uzmi pazeve neka ga uhvate.
Izmijenili su to velikom brzinom. Dotle se Ranzano progurao
d nje i sapne:
Gordana II
l
l
l
-- Kraljica gubi hladno prosudivanje. Svi su pogledi vljeni u vas, a nisu ni
puni postovanja ni prijateljstva. Lorenco se vrati i prisapne kraljici:
- Nije vise na trijemu.
- Koga trazite, velianstvo? - upita Ranzano.
- Ramiro mi salje poruku da je na pragu otkria ovdje pred svima.
- Dakle, on je tu?
- Jest. gleda me. Slusa, promatra i zapovijeda. Dvoranin ml je navijestio tu
poruku u asu kad sam se htjela uspeti do prijestolja da govorim.
- Onda nije daleko od nas, velianstvo.
Ranzano se ogleda i opazi glazbenike posve spremne da usutkaju svaku kraljiinu
rije.
- Da mozemo uzeti topove od otrova, velianstvo, ve biste sjedili gore.
- Zasto ruka mojeg oca one noi u Napulju nije bila sigurna? Zasto je promasila
Ramira?
I ogleda se s neprijatnim osjeajem. Vidjela je dvorane svih vrsti, napuljske i
domae. Vidjela je kraljevu veliku glavu, zute kustrave kose i dva oka sto
svjetlucaju kao oi lava kad eka u zasjedi. Zjenice pilje u nju kao bodezi.
Skrene pogled na drugu stranu dvorane bas u sjedobradog Aversu. Njegove mudre
oi gledaju je nasmijano, podrugljivo,
- Ranzano, je li ono uistinu firentinski astrolog Aversa?
- Da, velianstvo.
- Zar su se danas svi ovdje skupili da se zajedno bace na mene?
Kralj pride vojvodi i nalozi:
- Posaljite u kraljiinu blizinu njene dvorske gospode da Gordana dode sto
blize. Neka pazi sto kraljica govori i s kim, dakako, ne za mene, nego da
obavijesti vas.
Stekavsi opet snagu svladavanja, Beatrica je naroito ljubazno razgovarala s
hrvatskim velikasicama sto su stajale oko nje, a prva medu njima banica.
Najposlije ih pozove k stolu gdje su dvorani nudili jela, najbolja vina i slatka
pia. Beatrica pone jesti da uzmogne slusati razgovore oko stola i promatrati
sve uokolo. Osjeala je neku neprijatnu uzbudljivost. Pogleda dvoranom kao da se
tamo ima nesto ili netko prijetei, kao da se u tom zraku sudaraju pritajene
munje. Strepi od nevidljivog osvetnika. Tamo medu njenim napuljskim dvoranima
sretne dva zarka oka. Lagani trzaj u dusi pobudi pozornost, Cvrsto obuhvati
ovjeka ije su oi uperene u nju. "Lorenco", dahne ona i skrene pogled dok su
joj glavom jurile misli. Ali ga opet svrati k dvoraninu sto stoji medu
Napuljcima mirno, sutei, a oi su mu upravljene kraljici "Kakve su to oi?
Svjetlucave, zarko nemirne. A lice?
rmoouto kruto nesto je u njemu od skrivene prijetnje, zlura-H sti" lpokusa
zaviriti daleko u svoju djevojaku napuljsku i zmcu i uhvatni svojeg
ljubavnika. Pokriva ga magla zaborava. A tko je ovaj dvoranin? Nikad se nije
brinula za njih, a sada e od njegova pogleda prolaze trnci. Nije li drsko kad
dvoranin toliko promatra kraljicu? Oni drugi to ne ine. Bas on jedini, on koji
je donio vijest: Ramiro poruuje da je na pragu osvete."
Njegove oi razbuduju kraljicu. Utvara? Ili slutnja? Sigurni trag do njega.
Okrenula se, pogledala i dozvala Enrika. Mladi dvorski mestar pride.
_ Ne gledaj nikog dok te nesto ne upitam. Reci odakle je dvoranin Lorenco?
- Iz Napulja.
_ Otkad je na dvoru? -,,.
- Mislim nesto vise od godinu dana. " ,
Odgovor je iznenadi i potrese.
- Tko ga je poslao iz Napulja u Budim?
- Napuljsk velianstvo kad vam je slalo svoje darove za
Bozi.
- Kakvog je roda taj momak i koliko mu je godina? Nastoj sto vise doznati o
njemu, samo oprezno, neka ne sluti tko se zanima za njegovo porijeklo.
Kad se Enriko udalji, Lorenca viie nije vidjela medu napuljskim dvoranima To
upotpuni njenu sumnju. Vise ga ne vidi u dvorani, a mi joj se da joj jos uvijek
zezu lica dva crna, nemirna oka.
Kasno u noi nakon sveanosti sjedela je Beatrica u svojoj loznici. Do nje
Francesku i tiho joj sape:
- Tvoje sumnje na Lorenca ine mi se nevjerojatnim. Bila bi odvise velika
smjelost.
- Gledao me danas svijetleim oima.
- To znai da te progoni unutrasnji nemir.
- Upravo mi on donosi Ramirovu prijetnju. Nije li to putokaz?
- Moze biti sluaj. Meni se ini da se Ramiro i te kako uklanja tvojem pogledu
li te ne bi izazivao napadnim gledanjem.
- Dosao je u H mlin prije godinu dana kad je moj graditelj primio u moje ime
nalog da ovdje uzida tajni ulaz u moju odje-vaonicu, a nikad niv,m izdala nalog.
- Cut emo tto e Enriko o njemu doznati A sto je s tim ulazom?
- Graditelj g* je zatvorio. Samo ga ja mogu otvoriti. Osjeam se u tami osudena
u kojoj se krije neprijatelj. Ja ga ne vidim, a on me gleda, promatra, salje mi
drske poruke. Najstras-, najnepodnosljivija muka, a on u tome uziva. Sputava me
lanaca, drzi okovanu bez okova. Kad ga otkrijem, strahovito
u ga osuditi, nemilostivo. Da je on Lorenco, bila bih brzo oslobodena. A gdje
je kralj?
- U svojoj radnoj sobi raspravlja s Varadijem.
- Nee dugo, tako mi oinjeg vida. Varadi e mi platiti i Ramirovo muiliste.
Varadijevi su dani izbrojani. To e biti dan velike sveanosti. Odahnut u,
baciti se u zdrijelo kipue borbe s kraljem i Ramirom, sa itavim svijetom. Kad
nestane ovaj luciferski obraz ispred mojih oiju.
- Lezi, Beatrice. Nisi vise hladna, valja ti skupiti mnogo snage za borbu s
njima.
- Sutra u uzvratiti kralju njegov danasnji napad na mene. Uzvratit u njegovim
vlastitim topovima.
- Ranzano ti savjetuje da u Hrvatskoj ne zapodijevas borbu.
- Ovaj napad proraunan je za ove u ovoj zemlji. Idem na
poinak da sutra budem jaka. ^j>n
Francesko poljubi sestru u elo i izide.
* * *
Naroito zadovoljan, koraao je kralj po svojoj radnoj odaji i razlagao, a
Varadi, Baka, Filipec i Lovro Iloki slusaju.
- Sve vijesti sto dolaze iz Budima dokazuju mi da je moja prisutnost tamo od
velike potrebe. Moram se, dakle, pozuriti onamo.
- Velika e zalost biti na Griu i u itavoj zemlji kad vase velianstvo ostavi
Hrvatsku - primijeti Lovro Iloki.
- Kad odem odavle osjeat u se kao da sam ostavio vjerne prijatelje, a kad
dodem u Budim, kao u sumu gladnih zvijeri Ali treba da ih krotim. Moram se
zuriti da Ivana vrsto zasjed-nem na prijestolje. Danas je sve dobro uspjelo. Je
li?
- Njezino e se velianstvo umiriti - prihvati sada rije Baka. - Njena je
mudrost velika, a razbor pristupaan.
- Zelim da se ovo proroanstvo sto prije ispuni - ree on prijazno Bakau, a
ovaj pogleda Varadija slavodobitno i sa smijeskom dok e kralj vojvodi Ilokom:
- Vojvodo, osjeam da u vam donijeti teske boli.
- Zasto, velianstvo? - upita on s nekom slutnjom.
- Imam za vas naroiti tajni posao, a to znai put. Osudio sam vase srce da iz
daljine ezne za svojom odabranicom. Nagrada e biti to vea. Danas je odvise
kasno. Govorit emo sutra, a sad podite na poinak. Meni se jos ne spava. Grudi
mi se sire, jos uvijek vidim svojeg sina kako sjedi u mojem naslonjau. Bio je
odlian kraljev zamjenik.
- Natkrilio je sva nasa oekivanja - uskliknu svi i oproste se s kral"yn.
ZMIJSKA OSVETA
Sutradan pred podne radio je kralj sa svojim savjetnicima rjesavajui drzavne
poslove. Nakon toga slijedila su primanja. Medu prvima uvedu kralju dva pristala
gospodina u uenjakun haljinama.
_ yi ste iz Bea - upita kralj - iz moje austrijske prijestolnice?
- Da, velianstvo - odgovori jedan od njih. - Dosli smo da se zahvalimo u ime
najviseg uevnog zavoda za brigu i bogate
darove.
Stao ih je ispitivati o uevnim osnovama i napretku. Tada opazi da su savjetnici
ustali i poklonili se. Obazrevsi se, opazi kralj na vratima Beatricu. Iza nje
ulazi Ranzano.
- Ve sam ujutro najavila kralju svoj posjet - prijazno e ona.
- Upravo raspravljam s bekim uenjacima, ali prekinut emo.
Beani uinise pokret prema vratima.
- Neka gospoda samo ostanu - zaustavi ih kraljica. - Ono sto zelim reci iziskuje
njihovu prisutnost.
Nesto iznenaden kralj pogleda svoju zenu i ponudi joj naslonja.
- O emu zeli govoriti kraljica? - upita on galantno.
- Stvar spada u krug uenjaka, a kako su ovdje prisutni i nasi kraljevski
savjetnici, to e se brzo rijesiti.
Ljubopitno promotri kralj Beatricu ije je lice odavalo potpuni mir i sabranost.
- Moja gospodo - ree ona - zelim na vas upraviti vazno pitanje. Jednoj odlinoj
zeni nakon desetogodisnjeg braka ni do danas se nije rodilo dijete. Na muzu nema
krivnje, jer on ima vanbrane djece, ali i zena je potpuno zdrava i mlada.
Najodliniji lijenici Italije rekose da nema nikakve zapreke da rada djecu, pa
ipak uzalud eka potomka. Ueni ljudi kazu da zeni moze zaprijeiti porod zlobno
vraanje. Ja u to vjerujem.
- Sto mislite vi?
Obojica su pozorno slusala i onda jedan od njih potvrdi.
- Da, velianstvo - sasvim je sigurno - da zlobno vraanje moze lisiti zenu
porodaja.
- Naroito ako vraarica ima zlobnih namjera. ~~ Da, velianstvo - odgovori
drugi starac. - Mnogo je takvih sluajeva da su arolijama zaprijeili
bezbrojnim zenama a nisu imale potomka, makar su bile zdrave i po prirodi
pozvane a radaju djecu. To dokazuje sam papa Inocent VIII. On je, e, 6. rujna
1444. potpisao veliku uvenu objavu "Malleus ", a njemaki kralj prvi je dao
svoj supotpis. Ova
l
objava pretvara se u zakonsko obrazlozenje medu kojima se nalazi i ova reenica:
svaka zena koja mrzi drugu i zeli joj zlo podaje se davlu, a on joj pruza pomo
da drugoj zeni ili muzu koje mrzi moze nanijeti svako zlo davolskim arolijama.
- I taj zakon - veli Beatrica - prihvatili su uenjaci u Kolnu, jer su ga svi
potpisali.
- Velianstvo je posve u pravu - potvrde uenjaci, a Baka i Filipec kimnu dok
Varadi suti i zabrinuto promatra prizor.
- Prema tome, zena o kojoj sam govorila da je zdrava, mlada i da su je lijenici
proglasili sposobnom da bude majka, ova je vrijedna zena zrtva jedne takve sa
davolom povezane zenetine, jer kad je ve bila u stanju majinstva, nakon tri
mjeseca doslo je do pobaaja, a to je kriva vraarica.
- Samo i jedino ona - potvrde mirno oba uenjaka - dokaze uvazavamo citatima iz
velike objave Inocenta VII i uenjaka u Kolnu.
- Dakle, gospodo uenjaci i kraljevi savjetnici, uli ste i potvrdujete.
Baka i Filipec zivo odgovore:
- Velianstvo, ovo je dokazano - ali Varadi suti 0S - A vi, kancelaru? -
Cekam da dobijem u ruke nepoznati sadrzaj objave.
Stotinu strelica iz Beatriinih oiju pogodi Varadija ravno u zjenicu, ali
njegovo je lice. ostalo mirno, makar se suzdrzavao da ne plane. Kralj promatra
sad jednog sad drugog, ne uplee se i nestrpljivo eka kamo to Beatrica smjera.
- Uenjaci su ustanovili - nastavi ona - da je ta zena imala neprijatelja koji
su joj arolijama sprijeili da doeka potomka. Nitko od vas ne zna tko je ta
zena o kojoj sum govorila. Optuzujem - ree ona - pred licem kralja i pred
odgovornim uenjacima da mi je podanik vaseg kralja arolijama sprijeio da
prijestolje ima zakonitog nasljednika.
- Tko je taj podanik? - zapita kralj. i
- Hoe li ga kralj kazniti? 4..,,
- Ako se dokaze krivnja, kazni ne moze izbjei.
- Kralj mi zadaje svoju rije?
- Rekoh: ako se dokaze da je netko gresnim arolijama sprijeio rodenje
nasljednika mojem prijestolju, tesko u ga kazniti.
Nastade tisina. ulo se samo sustanje njene haljine i tiho zveanje dragulja oko
vrata. Tad se podigla, uspravila se kao da se sprema nekoga zgaziti. Stojei
pokraj naslonjaa, izree ona naglasavajui svaku rije:
- Kralju! Carolije neke zlobnice unistile su moje prirodne nade.
Kralj zazmiri, korakne blize i upita:
- Tko je ona? .,\n $
_ zena kojoj je najvise ttalo da mi se ne rodi nasljednik
prijestolja.
- Koja je to zena?
_ Zadali ste rije pred svima da ete je kazniti?
_ Ako se dokaze. Molim kraljicu da iskaze njeno ime.
_ Majka vaseg nezakonitog sina Ivana..
Njen je glas zvonio. Od zida do zida prenosila se jeka njene optuzbe. Kraljeve
se obrve trznule. Usne ostale stisnute, grudi mirovale. Svi >u oko Beatrice
nijemi, svi se pogledi uprli u kraljevo lice oekujui njegovu rije. Nakon duze
sutnje mirno upita:
- A dokazi?
- Dokazi ? ."*" upade Beatrica. - Dokazi su da se radi o arolijama, da je njoj
bilo stalo do toga kako ja nikad ne bih postala majka. Ta zena dospjela je pod
ovaj krov bas onda kad sam ja osjeala da e se nade ispuniti. Dokaz je i
logina mogunost sto je ona zeljela da se osveti jer ju je kralj zbog mene
ostavio. Optuzujem tu zenu da je arolijama sprijeila kraljevstvu zakonitog
nasljednika da bi vladalo kopile.
Njezin glas bivao je ostriji, uzbudeniji, oito ju je izazivao mir i hladnoa
kraljeva lica.
Kako, kralj nije odgovorio Beatrica jos vise uzdigne glas:
- Kralj nema za to rijei?
Cudesno obzirnim, mirnim tonom kralj odvrati:
- Zena o kojoj njezino velianstvo govori ponajprije je bila odsutna deset
godina u Italiji i nije mogla nikakvim putem izvesti bilo kakvu aroliju.
- Demonski zloini takvih zlobnica u ljudskoj spodobi imaju mo djelovati i iz
najvee daljine. Razvijajui tu mo, ona je trajno djelovala na mene da izvede
svoju zloinaku namjeru.
- Ponajprije ona je bila zarobljena na otoku Ichi - ree kralj - i nije moj; i;i
nai nikoga da taj demonski upliv prenese na tebe.
- Jest, bila je zarobljena na otoku, jer je moj otac zatekao tu zenu na djelu
kad je svojeg slugu slala da ponese u Budim njene arolije.
- Dakle, u ovih deset godina nije ti mogla naskoditi.
- Nisam li ve rekla da je svojim demonskim arolijama djelovala u daljinu, a
kad je osjetila da joj se snaga gubi i da u ipak postati ma kj, pobjegla je da
moze svoje zloinako djelovanje pojaati izbliza. I to je uinila kad je presla
prag ove Palae i poslala mi napitak.
- Ova zena ne moze posjedovati nikakvih demonskih moi - mirno e kralj
- Kralj brani svoju Ijubovcu?
- Molim kraljicu da ne dira u proslost. To neu dopustiti
nikome.
- Kako? Kralj dakle ne vjeruje meni?
-- U prvom redu kralj vjeruje sebi, svojem razboru i svojem iskustvu. Ako se
doista radi o uinku demonske arolije, majka princa Ivana nije tome kriva.
Beatriino mramorno lice gotovo se iskrivi od mrznje i bijesa.
- Zenu koju nikad nisi ni spominjao sad branis. Nisi se brinuo ni za jedinca. I
tko zna gdje bi vrludao da ga tvoja majka iz mrznje prema meni nije uzela u
svoje dvore i obasula svom svojom bogatom bastinom. Sad tog sina uzdizes na
prijestolje, iako znas da nije dostojan toga, a sve sto inis kriv je zloinaki
upliv demonske moi ove zene.
- Upozoravam kraljicu da su ovdje prisutni strani ljudi i da ne iznosi pred njih
stvari koje ih se ne tiu.
- Ovu e optuzbu uti itavo kraljevstvo i cijeli svijet. Zato pitam: prima li
kralj moju optuzbu?
- Ne mogu primiti optuzbu koja je potpuno nemogua i kazem da je kraljicu netko
zaveo.
- 2ena iji su um opjevali najvei talijanski pjesnici ne moze se dati zavesti -
vikne Beatrica. - Ako kralj nije primio moju optuzbu, iznijet u je pred sud
podanika i pred samoga papu. Neka svijet zna da mi je kraljevska prileznica,
obina dje* vojura davla onemoguila da postanem majka.
Svi su pogledi tog asa pali na zavjese u kraljevoj odaji. Ulazio je princ Ivan
i zaprepasteno gledao Beatricu. Ona se obazre. Spazivsi Ivana, plane u njoj
lomaa mrznje i vikne pokazujui na Ivana:
- To je kraljev zamjenik, sin demonske vraarice, djevoj-ure davlove.
Ivan zadrse, potri. Iza njega je Damir, uhvati ga za ruku,
ali mu se Ivan otkine viknuvsi: --
- Oporecite svoje rijei!
- Usuti, drsko kopile, pred tobom stoji vladarica.
- Ne dopustam joj da se dotakne moje majke. (** - Tko je ta tvoja majka? Znas li
to? "".- Moja je majka uzvisena nad sve zene ovoga svijeta.
- Uzvisena nad djevojure i davlove vraare - vikne Beatrica.
Dirnut munjom, Ivan poleti k njoj stisnutim pesnicama uz-viknuvsi:
- Vi to kazete, vi sto ste bili Vladislavu Ceskom...
Tog asa strelimice se dignu kraljeve pesnice i udare ga u rame.
Nekoliko asaka sve je bilo prenerazeno. Samo su se usne biskupa Bakaa i
Filipca stisnule u neki zluradi osmijeh.
Ivanovo je lice blijedo, upalo. Uvreda nanesena njegovoj majci i kraljev udarac
potpuno su ga obezumili. Polagano je bljedoa njegova lica prelazila u zelenilo,
itavo mu tijelo drse,
pesnice se gre, sav je klupko uvrijedenog bjesnila sputanog u
lancima.
Kraljeve se grudi nadigle kao vulkan pred provalom. Beatrica stoji uspravljeriLi
ukoena pobjednica.
Nitko se ne usuduje izustiti rijei. -Damir stoji iza svojeg princa i prijatelja
okamenjen. Odjednom se Ivan trgne, okrene.
- Sad je sve svrseno - pa izjuri.
Kralju kao da je odlanulo sto je Ivan otisao, pode po sobi skupljajui snagu da
zavlada itavom svojom razdrazenom unutrasnjosu.
Beatrica se okrene k njemu.
- Kraljica je bila ovdje javno pogrdena od vaseg kopileta. Nadam se da me vise
nee uznemirivati pod ovim krovom. Malija se naglu okrene:
- Ja sam odbio njegovu uvredu, dosta grubo.
- Zahtijevam da se to smee makne iz dvora. .
- Kaznit u ga, ali maknuti ga neu nikada.
- Zahtijevam samo to jer mi on prenosi arolije SVOJtfliajke.
- Dosta je o tome. Ivan je branio svoju majku koju si ti nazvala djevojuron.
- Drugo ime ne zasluzuje.
- Jos jednom upozoravam kraljicu da ne iskapa proslost i ne objeduje.
- Nisam ja iskapala proslost, nego kralj kad je dijete svojih asovitih naslada
uveo u dvor pred mojim oima kao da je sin napuljske princeze.
- Ivan je krv moje krvi.
- I neke djevojure koju ja optuzujem zbog demonskog zloina, arolija
- Beatrice, zabranjujem!
U tom jednom pokliku drhtalo je stotinu krikova probudenih na dnu njegove duse.
Ona uzvrati hladno, gotovo zapovijedajui:
- Svoju optuzbu opetujem i zahtijevam da se dijete demona, taj Ivan, makne s
dvora zauvijek.
Izrekavsi to, ona se okrene i dostojanstveno izade iz dvorane. Ranzano, koji je
straga stajao promatrajui, pode za njom. Kralj mu zakri put i vikne:
- Vi ste joj dosapnuli ovu nedostojnu optuzbu. Vi, vi ste donijeli na ovaj dvor
svoje podle zamke. Vi ste krivac svemu i snosit ete posljedice.
- Velianstvo, ja sam zastupnik svojega napuljskog velianstva.
- I ne zastupate ga onako kako vam je to naredio. Idite
mi ispred oiju.
Ranzano krene za Beatricom.
- Prizor koji se tu odigrao neka svatko od vas zaboravi im izade preko praga -
izree kralj Malija zapovijedajui. _ A vas, gospodo uenjaci, pitam: je li vas
tko uputio da ovako govorite?
- Njezino velianstvo upravilo nam je na juerasnjoj sveanosti ista ova
pitanja, a danas prije nego sto smo bili pozvani velianstvu reeno nam je u
kraljiinu predsoblju da odgovaramo onako kako smo dogovorili juer.
- Tko vam je to rekao?
- Napuljski poslanik.
- I jos vam je nalozio da spomenete nekog "neprijatelja"
koji je proizveo neki demonski upliv na nju? ; - Na zalost, nalozeno
nije, samo onako nabaeno u razgovoru.
i - Dakle, mnjenje o demonu ne potjee od vas? : - Ima zlih zena
koje mogu zaprijeiti radanje svojoj nepri-
jateljici. One se u to razumiju. Mi, dakako, nismo slutili o kome
kraljica govori.
- Vi ste odluili sutra otputovati. Opominjem vas da nitko O tome ne smije
doznati nista.
- Nasa je sutnja podanika duznost.
- Idite! - mahne kralj rukom. I oni izidu iz dvorane.
- Po svemu se jasno razabire da se kraljica uhvatila ove optuzbe kako bi
nanijela ljagu princu Ivanu. Htjela bi dokazati da je sin vraarice. Nista tako
lako ljudi ne vjeruju kao u vrae i njihove moi. Ovaj kraljiin udarac mogao bi
naskoditi princu upravo kod onih koji su mu najskloniji.
- Strahovito je to - ree Baka - sto nisam slutio na koga kraljica nisani, jer
bih svoje uvjerenje zatajio i odgovorio posve drugaije.
- To je predmnijevala i zato je osobu koju optuzuje oznaila tek na koncu. No,
sad je vrijeme doruku. Mozete otii, za jedan sat se vratite.
Kralj nije izlazio iz svoje radne sobe. Dozvao je starog Ra-dula da mu donese
doruak. Kad se Radulo opet pojavio, nade jelo netaknuto.
- Kraljevsko velianstvo, sve se ohladilo. U posljednje vrijeme moj kralj mnogo
pati, mnogo se jadi.
- Tko se brine za mene? Kome je pod ovim krovom do toga da meni bude dobro?
Nikome.
- A nije bilo tako neko.
Starac uzdahne. Kralj ga pogleda i osjeti da stareve rijei nisane na daleku
proslost kad je on pratio kralja na pohodima u staro krilo budimskog dvora gdje
su ga ekale dvije njezne, tople Borkine ruke sto bi s njegova ela otrle sve
brige i jade. Usutjeli su obojica u jednoj zajednikoj uspomeni. Nakon sutnje
kralj nalozi.
_ Idi gore princu i reci mu neka odmah dode k meni.
Zakopao je lice u ruke da i zidinama sakrije svoje boli. Radulo se vrati i
navijesti:
_ Kralju, princa nema u dvoru.
_ Sto kazes? Kamo je otisao?
_ Vele da je s Damirom u Brezovicu.
_ Dakle, k njoj - ree kao sam za sebe, i onda se nesto uznemireno trgne:
- Neka Mladen Berislavi krene za njima. Zelim da se princ odmah vrati, a onda
dozovi Varadija, ali tako da Baka i Filipec ne uju i ne pustaj nikoga u odaju.
- Jos nesto: dozovi i vojvodu Ilokoga.
Kraljev kancelar brzo se nade u kraljevoj radnoj sobi.
- Sjednite - ree Matija povjerljivo.
On poslusa Privikao je na brze promjene u kraljevu ponasanju prema njemu. Nakon
najljuih sukoba on bi s njim raspravljao kao da nije bilo nista.
- Moram odmah krenuti u Budim. Varadi, recite .Orbanu i Bcnslaviu da zaponu
spremati za put.
- Idem odmah.
- Priekajte! Kraljiina optuzba protiv prineve majke mogla bi ovdje lose
djelovati. Papa Inocent objavio je zakon kojim utvrduje vjerovanje u vraanje, a
taj Inocent nije mi previse sklon. Kad bi se stalo govoriti da je Ivan sin
vraarice, bilo bi to pogubno.
Vrata se tiho otvore i Radulo pusti unutra Lovni Ilokoga. Kralj mu dade znak da
se priblizi i zapone poluglasno:
- Kad su mi Svicarci doveli kraljiina glasnika, razabrao sarn da su se
neprijatelji princa Ivana utaborili jakim topovima. Da se tu radi samo o
kraljiinu protivljenju lakse bih to svladao, ali ona ima svoju jaku stranku, ne
samo u Italiji nego i kod mojih podanika Protivnici gomilaju svoje podvale i ne
znas kada e navaliti zapreke. Ne preostaje mi drugo nego da se spo-razumijem s
vanjskim neprijateljem koji ekaju na moje prijestolje. Ovako u razoruzati
domae buntovnike.
I Xaradi i Lov n ekali su kamo kralj smjera i slusali pozorno.
- Kad sam odustao od proklamacije, zasnovao sam ovu obranu. Cujte me, dakle,
najjae uporiste kraljice i njenih pristasa protiv mene jest njemaki kralj
Friedrich. Nagodit u se s njim. Bit e to najtezi udarac Ivanovim
neprijateljima kod kue. Je li tako, Varadi?
- Ovo je mudra osnova - obradova se kancelar - ako Friedrich pristane .; i princ
bude nasljednik zadobio je kralj sve neprijateljske tvrdave.
- Dakle, vojvodo, na vama je da krenete Friedrichu. Lovro suti i eka daljnje
zapovijedi.
- Rei ete Friedrichu: nase utanaenje primirja istie ve u proljee. Onda bih
ja opet imao slobodne ruke da nastavim ratovanje i osvajam njegovo kraljevstvo.
U tu svrhu ve su mi sada neke drzave na jugu stavile vazne i zamasne ponude
koje bi me jos vise povezale s njima. Ponudili su mi i pomo da ste-knem ast
rimskog cara, ali recite: Friedrich je mnogo puta naglasio da bismo trebali
zivjeti u sto uzim vezama i predlagao mir. Recite mu da sam o tome mnogo
razmisljao i naj poslije stvorio zakljuak da njegovi prijedlozi nisu losi i da
bismo mi na sjeveru mogli zivjeti u prijateljstvu. Dakako da bih ja, koji sam
prema Friedrichu pobjednik morao tome prijateljstvu nesto i zrtvovati. Upamtite
sve to, vojvodo.
- Slusam pozorno, kralju - ree Lovro.
- Nadalje recite da Friedrich mora za mojeg zivota priznati nasljednikom mojeg
sina princa Ivana i njegove potomke. Friedrich e traziti jamstvo da su moje
ponude dobronamjerne. U tom sluaju kazite mu: Mati ja ne bi se ustruavao da
raskine brani ugovor s Milanom i svojeg sina ozeni njegovom kerkom. Ako
potpise takvu izjavu, onda u izrei daljnju odluku.
- A Be, velianstvo?
- Dok sam ziv, Be ne dam. Tamo zelim udariti svoju prijestolnicu, ali o tome,
vojvodo, vi ne znate nista. Nego, ujte, Varadi - i kralj se obrati svojem
kancelaru - mi smo ve nekoliko puta govorili o nekom nevidljivom izdajici koji
Napulju javlja nase najvee tajne. Sumnjate li na koga?
- Ogrijesio bih dusu da reem ovaj ili onaj, jer za to nije dovoljna sumnja kad
nemas nikakva opravdanja.
- Da ste toliko lukavi koliko savjesni, ve bismo usli u trag, ali zato Lovro i
vi, Varadi, jedini znate za ovu moju osnovu. Za sve druge ostat e tajna. Ako se
ipak sto dozna, vas ste dvojica odgovorni i zato mi prisegnite na sutnju.
Nakon prisege Lovro e kralju.
- Izvrsit u svoje poslanstvo najvjernije, velianstvo, samo molim jednu jedinu
milost: stitite Gordanu koja ne uziva vise sklonosti njezinog velianstva.
- Jeste li uvjereni da e Gordana poi za vas?
- Nadam se.
- Ne ljubi li mozda ona koga drugoga pa zato odgada obeanje.
- U njeno srce ne vidim, ali kad bi Gordana ljubila drugog, nikad joj ne bih
kratio sreu, iako bi me boljelo. Ljubi li me ona ili ne, molim za nju vasu
kraljevsku zastitu. Ona je najvjernija i dusa vasim osnovama, jer ljubi domovinu
prije svega.
- stitit u je, vojvodo, ve i zato sto sam joj duzan zivot svojeg sina, ali
samo dotle dok mi ne da povoda da joj uskratim milost.
Prije nego sto je Lovro ostavio kralja, najavi Radulo Mladena Berislavia i on
bude odmah pusten u odaju.
__ Uzviseni kralju, isporuio sam Ivanu vasu zelju, a on mi dade ovo pismo.
Kralj nemirno otvori pismo na kojoj je uzbudljiva Ivanova ruka pisala:
"Ostajem uz majku kojoj jedino pripadam."
Kralj uzvikne:
_ Sedlajte konja!
Onda je nekoliko asaka hodao po sobi pa izdao nov nalog:
- Varadi i vi, Lovro, pratit ete me. Odmah CD se preodje-
nuti.
I ostavi ih same.
- Sto je to bilo? - zapita vojvoda, a Varadi mu ispria kraljiinu optuzbu i
prizor koji se odigrao izmedu Ivana, Beatrice i kralja.
- Udario ga je? - sapne vojvoda zaprepasten.
- Zbog nje ga je udario kad joj je htio dobaciti da je bila Ijubovca eskog
kralja Vladislava. Nije izrekao sve, jer ga je udarac sprijeio. Istina, princ
je bio preostar, ali ona je strahovito uvrijedila njegovu majku. Bit e da i sam
kralj vjeruje da je bilo nesto izmedu BeatiKc i Vladislava, jer to dokazuje
udarac princu Ivanu. Kralj nosi u sebi otrov slabosti muzjaka prema Beatrici.
Evo, svakog mu dana pripravlja novo zlo, svakog dana novu izdaju, a on bije
svojeg odraslog sina zbog nje. Nee to nikad svrsiti dobro. Zarazen jr njenom
mladosu i ljepotom, tko bi znao ime.
- I nije branio gospodu Borku? - upita vojvoda.
- To se opet ne moze rei. Odbio je otpuzbu ve i zbog toga sto bi to Ivanu
naskodilo. Ipak, on je sina udario kad je kraljici uzvratio kako je to
zasluzila.
- Udario, to je mnogo, Varadi.
saptali su jedva ujno, ah* su brzo usutjeli - uvsi iz druge sobe kraljeve
korake. Odmah zatim svi su odjahali u Brezovicu.
- * *
Francesko je Ijubopitno ekao Beatricu dok se ne vrati iz kraljeve odaje. Bila
je blijeda, razdrazena, u oima joj je plam-tjelo. Napuljski princ obaspe je
pitanjima.
- Proteklo je sve kako sam predmijevala - ree ona...
- Baka iFilipec potvrdili su vjerojatnost moje optuzbe. Varadi, rjeitosu i
brigom oko naseg gosta da ga zabavim i sklonim Ijubovcu.
- Sad ve i ja poinjem sumnjati da ga je opinila nekim vraarijama - ree
Francesko. - Ne mogu vjerovati da bi tvoja mo nad Matijom toliko oslabila sama
od sebe.
- Moja snaga pada otkad smo u Hrvatskoj. Uto unide Ranzano i odmah se potuzi:
- Kralj me grubo napao da sam vam ja prUftpnuo ovaj
napad na porijeklo njegova sina. Otkud vam, krt^jtee, zamisao
ove optuzbe? -?
Ona izvadi pismo iz zlatom uokvirene ladice. ;i
- Juer prije sveanosti donijeli ste mi ovo. Iju mi to salje?
- Kraljev pouzdanik i pristasa i...
- Vidite tu su tono navedene sve optuzbe. Baka je, dakle, nenadoknadiv.
- Nisam slutio sto nosim. Savjetovao bih da ovaj papir odmah spalimo.
- Uinite to. Nas pouzdanik vrijedi nam kardinalskog klobuka. Dakle, mislim da
sam razbila veze izmedu oca i sina.
- Taj mladi bio je drzak prema vasem velianstvu? O kakvom je to Vladislavu
htio govoriti?
- O eskom kralju s kojim je Matija sklapao mir. Svojom rjeitosu i brigom oko
naseg gosta da ga zaboravim i sklonim primiti prijedloge dala sam zlobnim
jezicima grade za ovu prostaku sumnju. Mislim da je sada kraj. Ovo e kopile iz
dvora. Tko je jai? On ili ja?
- Ramiro, velianstvo.
- Da - zapanji se ona, zagleda u daljinu i onda zazvoni srebrnim zvoncem.
Dvoraninu nalozi da zovne Lorenca.
- Promatrajte ga, Ranzano - upozori ga kraljica.
Visok, vitak Napuljac blizu tridesete ude u dvoranu i pokloni se. Njegove crne
oi gledaju kraljicu sto sjedi uspravno u naslonjau.
- Nisi pronasao onoga koji ti je juer prisapnuo onu poruku?
- Ne bih ga mogao nai jer u tmini nisam vidio. ,;,",-1- Ja ga znam. ,(J;J
njezin glas i pogled prijete, ali on je miran.
- Prepoznajem ga. Nije se dovoljno sakrio. ; " - Tisina i promatranje.
Lorencovo lice odaje savrseni nehaj. .*.:._ Da sam se, usudio, bio bih ga bolje
pogledao.
- Zasto se nisi usudio? xi i_ Jer mi je poruku rekao grubo, zapovijedajuim
glasom.
- Velianstvo - umijesa se Ranzano - mogli bismo Lorenca poslati u Napulj - i
pri tome gleda dvoranina svom paznjom.
- Da, uistinu - potvrdi ona. - Bi li htio poi u Napulj, Lorenco?
- Vrlo rado - odvrati veselo.
- Ili je vra, ili je nevin kao djevica - primijeti Francesko kad su ostali
sami.
- Nije iskljueno da je vjestak u pretvaranju.
- Vise nego vjestak - odgovori Beatrica. - Onaj koji je mogao da prije godinu
dana salje u moje ime nalog da graditelj izgradi njemu put do mene, taj je
arobnjak u pretvaranju. A
Sto se obradovao polasku u Napulj samo je sitnica. On bi otisao
j vratio se.
- Ali - upozori Ranzano - nema ni najmanjeg dokaza da je on Ramiro.
_- Pazite budno - zakljui kraljica - ako je on Ramiro, odat e se bilo ime. A
sad, Ranzano, na posao da posaljemo prijedloge u Njemaku.
Poslanik Ranzano i kraljica sastavljaju izdajniko pismo njemakom vladaru kad
Enriko najavi da je stigao neki fratar koji zeli govoriti s kraljicom. Dvorski
mestar je provjerio da fratar uistinu dolazi od kaptolskog biskupa i kad ga
uvede k Beatrici, ona odmah fratru spomene:
- Pred ovim mojim suradnicima mozete izrei svaku vijest. Fratar raskopa gornji
dio halje i pokloni se:
- Vasem velianstvu nosim vazno pismo po nalogu kralja Napulja. Ponajprije s.nn
s istom posiljkom bio u Milanu, a odanle krenuo na sjever. Ali na putu sam se
morao dugo skrivati jer kraljevi izvidnici ne dopustaju prolaz nijednom
glasniku.
- Time se objasnjava zasto nijedan glasnik nije pusten do mene - primijeti
Beatrica i ve skrene ruku prema fratru koji izvue iz njedara koznati omot.
Rastvorivsi mu oba krila, povue zapeaen papir i pruzi je kraljici.
Svladavajui neko neobino uzbudenje, ona zuri u pismo. Citavu minutu svi su oko
nje nepomini poput kipova. Onda se njezino elo, uvijek mramorno i suho, nesto
ovla/i, siguran znak da joj vijest donosi nesto jae od njezina svladavanja.
Ranzano je gleda pozorno, Enriko s nekim strahom pred snagom ove neznane
vijesti, a fratar s pouzdanjem u svoju veliku uslugu kralju Feranteu i njegovoj
keri.
Onda se oglase vladaniik1 odredbe.
- Enriko, ovaj plemi u fratarskoj halji vjeran je pouzdanik napuljskog kralja
Dobro ga ukonai i pogosti, a onda mi budi u blizini, jer imam vazan nalog. Vi,
Ranzano, i ti, Francesko, sjednite uza me da vijeamo.
Beatrica dopusti svojoj hladnokrvnosti da se proveseli zlu-radosu:
- Divno, blagoslovljeno davolsko pismo. Vrijedi vise od cijele vojske. Cujete
li? Ovih sam dana samo nasluivala o vrijednosti Pisma o kojem si mi govorio,
Francesko. Sad je. evo u mojim rukama Neka dode moj tajnik. Od onog asa kad su
mi ruke uodirnule ovo pismo, moja je svijest rodila divne zamisli. Ce-Kajte evo
tajnika, ujes li: potrazi u tom pismu jednu izreku 0 ljubavi. Prevedi mi je
doslovce na talijanski.
Covjek u odon napuljskog dvorskog inovnika proita za sebe, onda glasno,
doslovce prevodi:
- Velianstvu izreka kaze: "Pazi mi Gordanu, vjenu moju ijuoav." potpls giasi;
tvoj prijateij Ivan-
Ona kimne, a tajnik izade. Beatrica ostane sama s kancelarom
Pa govori neobinu veselo:
- Dopustam svojoj diplomatskoj linosti da se provjeri na osvjezujuem zraenju
golemih uzitaka, koje sam primila sada, evo, to - na bijelom papiru - ispod ruke
onog kopileta!
- Velianstvo mi je govorilo da e ovo pismo piedati kralju.
- To je bilo davno. Sad, u trenutku kad mi se pismo priljubilo uz bijelu put
moje ruke, rastvorilo mi je svu napuljsku dusu i preda mnom prosipalo blistave
naslage najdivnijih zasjeda pakla.
- Velianstvo nee jos danas predati pismo krolju?
- Dok je ovo pismo u mojim rukama, dotle e Gordana stenjati u okovima kraljice
Beatrice, jaukati, strepiti. Ali, ekajte: prije svega valja nam se oslobditi
nevidljivog osvetnika.
I ona ve dade zvonom znak za Enrika. Ranzano se pokorava i s nehinjenim
udivljenjem promatra kraljicu ije mu se iznimne osobine svakog dana prikazuju u
novim bojama, a njezina izdrzljivost ini se njegovoj lijenoj prirodi nesto
nedokuivo. Kad se Enriko pojavi, ona mu naredi:
- Sad pazi: sazovi sve nase napuljske ljude do posljednjeg sluge u odaju za
dvorane. Tu ih sve poredaj pa onda obnovi sve dvorske propise redom da moj
napuljski glasnik moze svakog pojedinca tono promotriti. Ali prije toga dovedi
mi onog fratra iz Napulja. Samo brzo.
Od asa kad je primila u ruke Ivanovo pismo s njegovim mladenakim priznanjem
ljubavi prema Gordani, prolazi joj itavim tijelom neka sigurnost prema svima,
ovog asa ve i prema nevidljivom osvetniku Ramiru.
(... Enriko uvede glasnika Napulja, a Beatrica ga brzo upita: . - Kako ste
dugo u dvorskoj sluzbi napuljskog kralja? *; - Petnaest godina,
velianstvo.
- Onda ste poznavali paza Ramira?
- Svakako da sam ga poznavao vrlo dobro, ali je navodno stradao.
- Jeste li ga vidjeli mrtva?
- Nitko ga nije mogao vidjeti mrtvog jer je nestao iz dvora, a tvrdili su da je
naden u nekoj toionici vina smrtno ranjen. Tada su ga odnijele neke none
djevojke, njegovale ga i spasile mu zivot. Zatim je pobjegao u drugu talijansku
drzavu, skrivao se da ga ne moze pronai napuljsko velianstvo.
- Dobro. Idite s Enrikom, on e objaviti Napuljcima naloge, a vi promatrajte sve
redom hoete li medu njima nai muskog dvoranina koji barem nalikuje na Ramira.
Ima neki Lorenco, pokazi mu ga Enriko, mozda ima slinosti s Ramirom. Idite!
U velikoj sobi kraljiine palae okupljeni su svi dvorani napuljskog roda.
Veliki dvorski mestar objavljuje ve poznate propise. Sva su lica ipak istaknuto
skrenula prema ovjeku u fratarskoj odori sto stoji s lijeve strane Enriku i
velikom pozornosu promatra muske dvorane. Njegove oi kruze od lica do lica.
istrazuje liojedince, svakoga i gotovo sve obuzima neprijatnost Onda mu se
dvorski mestar priblizi i sapne gdje stoji Lorenco, na sto tratrove oi skrenuse
k njemu. Jos punih pet asaka promatra Napuljac dvorana, pa onda s Enrikom krene
u kraljiinu
odaju.
_ Pronasli ste ga? - digne ona glas ekajui potvrdu.
- Veliansu , vrlo zalim sto ne mogu udovoljili vasem na* logu. Nijedno od ovih
lica nema nikakve slinosti s Ramirom. On se sigurno za ovih godina promijenio,
ali ja bih ga ipak prepoznao da fce bilo kako prerusL
- Ali Loi en kao da ipak... - ubaci Ranzano.
- Ni on Nikakve slinosti s Ramirom. Ako velianstvo za-povijecla, kad se vratim
u Napulj, ispitat u sve potanko. Ako je istina sto su govorili u Napulju, o
svemu u obavijestiti kraljicu.
Beatrica nimalo nije zadovoljna s ovom ponudom. Ramiro je
nevidljiva op.isn, baklja koja moze svakog asa planuti i rasvi
jetliti kralju proslost. A onda bi na bojistu izgubila svaku
mogunost c nastavi vratolomnu borbu.
- To je razoaranje - primijeti ona kad je s Ranzanom ostala nasamu. Do davola,
gdje se krije?
- Tko zapravo taj Ramiro? - tiho e Napuljac. - Zar mozda kakva igra ovdasnjih
neprijatelja?
- Onda ga trebalo izazvati neka predlozi moja pisma kralju. Ako to on, opet, tko
zna o tim pismima? Samo ja i
Ramiro.
- Opreznos bi u ovom sluaju bila od vee vrijednosti, kraljice. Sto onda ako se
pravi Ramiro krije izmedu tisuu kraljevih oklopmka? - spomene Ranzano.
- Pravo ka Uzet u u ruke opreznost i nikako izazivati, premda mi je taj
prokletnik sprijeio ve toliko velikih pobjeda. Ali sada bismo morali zapoeti
bitku protiv Milana. Neka pozovu na dvor nevjerni- milanskog poslanika Maffea.
Zelim da sazna kako se Biauka v n u ..M sa sinom vraarice i djevojure. To e
saznanje nad Milanom sabrati crne oblake. Neka sazna gizdavi vojvoda u Milanu da
sam ja prognala s dvora sina kralja Matije, a da je ovaj prognanik sin vraarice
i djevojure, muz njegove bogate neakinje Bio Maffeo koliko mu drago odan
kralju Ma-tiji, ovu injenicu mora javiti smjesta svojem vojvodi i vladaru.
- A ja u odmah sastaviti pismo kralju Feranteu - ponudi Ranzano - i javn mu da
je kraljica poslala optuzbu papi Ino-centu protiv vracai , bivse kraljeve
prileznice.
- Ve se prepisuje na pergamenu. Nadam se da e sadrzaj optuzbe prirediti mali
uzitak mojem ocu.
- Donesite mi optuznicu sto prije, ali poslat emo ju preko kaptola da nam je ne
uhvati kralj.
12 Gordaru li
SUNCANI SJAJ BORKE
U brezovakom dvorcu do nogu svoje majke sjedi princ Ivan.
- Mnogo sam prouio znanstvenih knjiga, majko, odabirao ih je uvijek Ugelotti.
Nad svakom sam knjigom dane i noi razmisljao. Svaki mudrac govori o zivotu na
svoj nain. Ja nisam pristao ni uz koga jer nisam u zivot ni zavirio. Ili, zar
je ovo na dvoru zivot? Cini mi se da svi mi prolazimo uz obalu zivota koji juri
poput bujice na dnu korita rijeke. Cak i sam kralj nije zivio, ve se samo rvao
sa stratista na progonstvo, s progonstva na prijestolje, a oko prijestolja sto
ga je stekao nista do divlje borbe, trke, krvarenja, bitke s neprijateljima.
Kresevo nadmudrivanja u spletkama, podvalama, a zasto?
- Kad si ovdje govorio plemiima, nisi ovako mislio - upozori ga majka gledajui
ga modrim oima i pozorno pitajui:
- Nesto se dogodilo da si odluio drugo.
- Nista se nije dogodilo. Odluio sam ostati ovdje uza te.
- Ne, ne, tvoj govor narodu odavao je posve druge nazore, nesto se tesko
dogodilo. Slutim i molim te ne taji mi. Ve za objeda sam osjetila da si duboko
potresen.
U sobu ude Damir i najavi:
- Stigli su Varadi i vojvoda Iloki pa hitno zele govoriti s princom Ivanom.
On se brzo digne da zaprijei majci svako pitanje i izide. Damir ga odvede u
drugo krilo dvorca i otvori mu vrata velike dvorane. Nasao je samo Varadija, a
ovaj mu saopi:
- Visosti, kralj zeli da se vratite! ,,.
"f _ Ne vraam se! Nikako! Nikada!
* Varadi sklopi ruke i prosape:
. - Molim vas, u ime domovine, i" - Ni za sto neu dopustiti da mi se
vrijeda majka. "* - Samo se na prijestolju mozete osvetiti. " - Za volju
ove osvete jednom sam popustio kralju. Zar da se i po drugi put obmanjujem? Ne!
to je moja posljednja.
Varadi se obazre na vrata. Otvaraju se. U sobu ude muskarac pod vizirom, ali ga
odmah digne. Ivan se smjerno i hladno poklonL Varadi se povue i zatvori vrata.
Otac i sin se gledaju. Ivan je zateen njegovim dolaskom. Kralj korakne prema
stolici i sjedne. Cini se, smrtno je umoran. Gleda Ivana dugo, a onda e vrlo
tiho:
- Kraljica je udarila tvoje srce, ja sam udario tebe, oba su udarca ranila mene!
Ivan digne pogled k ocu. Oekivao je bjesnilo, prijetnje, a onda slusa tihi,
hrapavi glas, pun gorkog bola.
- Smio si braniti majku. Morao si. Ali ono sto ti je navrlo na usta bio je noz
dobaen meni. Samo meni. Ne kralju, nego muskarcu. Mozda es jednom shvatiti
zasto ne podnosim ime onog
Vladislava spoji(tm) svode kraljicu, a pogadaju bodezima mene. Ne osjetio, sine,
nikad sumnju da se ona koju nazoves svojom zenom previse smijesi drugome. Onome
sto sjedi uza te, tvoj je gost ili prijatelj, saveznik, bilo tko mu drago, ali
je opet drugi, a ne ti. Drugi kojemu dojavljuje svoje eznje ona sto je smatras
svojom. Ova me strast navela na to da te udarim zbog njega, a eto, vraa mi
udarac on.
Kao u zrcalu iskrsnu u Ivanovoj dusi sve boli ljubomore sto su potresale njegovo
s;\ kad je poeo sumnjati da Gordana ljubi vojvodu. I gledajui sada svojeg oca
slomljena u naslonjau, zatalasa u njegovu srcu suut. A sazalijevani opet tiho
sape:
- I nista ne znas, a sve sumnjas i tajis sam pred sobom. Svaki pogled onih koji
s tobom sumnjaju ranjava te. Nijhova rije rasplamsava do bjesomunosti. U
takvom asu mogao bi ovjek poiniti najvee zlo.
U dusi je potvrdivao svaku oevu rije, shvaao ga, ali je sutio.
- Sve si smio rei, sve, ali to ne! Danas ne razumijes. Danas jos ne. Kad budes
ljubio svoju zenu, sjeti se.
Kralj Matija gleda u pod. Ivan promatra njegovo lice sto odaje slomljenu patnju
dok je uvijek bilo strogo, hladno, spremno gordo zapovijed r; t i Onda digne
glavu, a glas mu moli:
- Vrati se, sine, na dvor! Vrati!
- Trazite od mene sve, samo ne da zivini pod krovom gdje su moju majku
najgnusnije uvrijedili.
- Osveti je s prijestolja!
- Zasto je ne osvetite vi, oe, sa svojeg prijestolja?
Pogled se kraljev smrai. Dugo je gledao preda se kao da luta po nekoj praznini,
a onda tiho prijede preko njegovih usana pitanje:
- Ja? Zasto je ja ne osveujem?
- Ja u vam odgovoriti: jer kraljicu ljubite vise od svega.
- Ljubim? Ili mrzim? Ne znam. Ne mogu razluiti jedno od drugoga. Cesto
prevladava prvo, pa onda drugo, a nekad oboje. Ne zna se to. Planes i ugasnes,
zamahnes, a ne udaris, odluis i ne izvedes. Vidis sve i skrenes pogled da ne
gledas. Ima nesto nerazjasnjeno, nerazumljivo u prsima, ali teret je to, veliki
teret. Pod ovim teretom pucaju krsta, a ipak ga ne mozes stresti!
Ivan zuri u kralja oca iju krutu samovolju, nemilosrde u odlukama poznaje sav
svi;, t Ovo sto se sada tu oituje ne poznaje, ne zna nitko, osim njega, sina. I
sazali se nad ocem sto se savija pod bremenom svoje slabosti, a ne zna ili se ne
usuduje da je Prizna. Je li to slabost prema zeni, mladoj, lijepoj koja ga drzi
Probijena i onda kad mu navjesuje borbu, a on je prima? Kad ne popusta njenom
zahtjevu na krunu i onda kad mu ona rusi djelo njegova zivota?
- Kad budes kralj, ini sto znas. Osveti se za majku. Zato te zelim podii na
prijestolje.
12*
l
l
.M - Ja sam sa prijestoljem obraunaol
- Sine, ja sam naj nesretniji ovjek u ovoj drzavi. Ne poveavaj moju nevolju.
Ako je u tebe majino srce, ne udaraj me ostricom.
- Zasto niste ovo majino srce cijenili, oe moj, zasto ste dopustili da to srce
gine i da po njemu gaze?
- Popraviti se ne da, ne moze.
- Moglo bi se.
- Samo ti, ja nikada. A mozda to najvise boli. Da barem nisam nikad poznavao
zenu koja je dosla iz Napulja mlada, lijepa i umna. Htjela je pokleknuti, a ja
sam je uhvatio, pridigao. Ja! Praznovjerje ovog prizora, a ipak je istina!
Uzalud mi je zaliti sad za onom koja mi je bila jedina sunana zraka mog zivota.
To se popraviti ne da. Mnogo puta proklinjem sam sebe sto se nisam vjenao s
tvojom majkom. Ali sad je kasno, nepopravljivo. Kralj se prevario, pozalio. Muz
ne moze da spasi kralja. Ne moze. Sine, pomozi barem kralju koji ti je otac.
- Sve trazite za sebe, za moju majku nemate rijei? Kraljica je tuzi da je
vraarica, oe, smijete li to dopustiti?
- Ne, nikada! Pouzdaj se u mene.
- Svoju majku neu napustiti.
- To i ne zahtijevam, ali te molim: dodi natrag na dvor. Sine, neka ovdje u
Hrvatskoj gdje su svi tvoji i moji pristase ne bude sablazni. Neka ne bude
sramote da je sin ostavio oca i pre-zreo njegovo djelo. I u Budimu je potrebna
tvoja prisutnost da svoju borbu dovedem do kraja. Uskoro se vraamo u Budim.
- Ja ostajem u ovoj zemlji, s majkom. "t> - Ivane, tvoja e majka poi s tobom.
ne";- Sa mnom? U Budim? Ne!
- Odredit u joj najudobniju palau da zivi kako je zasluzila majka Ivana
Korvina. Sine, sve sam ti razotkrio, svega me prozrijevas. Ne tjeraj me prije
reda u grob.
Bolni kraljev glas pun molbe i jada potrese Ivanovo srce. Matija teskim dahom
izgovara rijei:
- Znam, sine, nees lako disati na dvoru, sve te podsjea na uvredu, ali bas
zato, Ivane, ostani na mjestu koje ti ja dajem. Evo, obeajem na svoju rije:
Beatriinu sam otpuzbu odbio, a sprijeit u je da je podigne kod pape.
- Moja je majka bila vasa vjerna zena. Nije nikad trazila da se s njom vjenate.
- Da je barem jedan jedini put to trazila.
- Njezina je ljubav bila nesebina i skromna.
- To je nasa tragedija. I tvoja i moja. Njezin nehaj prema sebi samoj isto je
takav kao i tvoja hladnokrvnost prema vladanju narodima koji te zele.
- Jedino zbog majke hou da se povuem u samou.
- Kad se povlais, napustas majku. Izdajes je jer dopustas da Beatrica zavlada
kraljevstvom. Nude joj krunu svi moji ne-
nrijatelji. Hoes da ona bude gospodar tebi i tvojoj majci? Znaj: kraljica je
tvoj protukandidat na prijestolju i ako ga zadooije a ja umrem, tebe e s tvojom
majkom baciti na stratiste kao veleizdajnika. Ovu si sudbinu odabrao sebi i
svojoj majci?
U mladievu srcu iznova se uzdigne plamen zede za samoobranom, a razbor mu u
asu predoi Beatriinu osvetu. U asu je vidio u ruk i = Beatrice olovni bi
kojim goni njegovu majku, Gordanu i njega. A on nee moi da ih zastiti. Kamo
sam to zalutao - opor ijc ga probudeni razum.
- Da, OCL Posao sam krivim putem, ali mlad sam, srce mi je osjetljivo, glava
puna filozofije. Mislim vise o zivotu duha negoli o onom sto se zbiva oko mene.
Pravo kazete oe, u vasoj borbi moram da ustrajem uz vas. Ustrajat u, braniti
pravo koje mi dajete vi i narod. Hou, oe, jedino jos trazim od vas da vi sami
saopite majci neka me slijedi u Budim. O nasem sukobu ona ne zna nista!
Teskim koracima ide Matija za Ivanom. Ulazio je u Borkinu sobu. Ona pogleda
iznenadeno, ustane, gleda kraljevo lice i tiho nesvijesnom zabrinutomu upita:
- Zar vam nije dobro?
- Sada je ve sasvim dobro, ali dosao sam ti javiti, da putujemo, a moja je
zelja da ides i ti.
Oborila je oi i sagnula glavu. Sve troje suti. Zabuna ih sputava. Ivan gleda
oca, a nesto eka drsuom dusom, izazivlje, moli, vapi. Kralj nemirno trazi u
sto bi se upro. Tada pride Borki jos blize i upita:
- Je li da es poi? To moras uiniti Borka, na zelju Ivanovu i na moju.
Njene se oi upru u Matijino lice. U tom pogledu osjeti on sve uspomene
proslosti, sav ar, lijepe, tihe odrinute sree!
- Idem vrlo rado kad zelite obojica.
- Sin treba tvoju blizinu da slusa oca, a mene udaraju nemilosrdne brige, borbe.
Ivan mi rusi obrambene zidove kad odbija uzeti mjesto vladara. Ali on je slab -
i pokaze na Ivana - a to je teski uteg na mojim brigama. U svojoj slabosti on me
ostavlja, ne slusa.
Njeznost drhti u njenom licu i ljubav sja u modrim oima sto su uprte u Ivana.
- Slusaj, sinko, oca. On najbolje zna sto te eka, ako ne poslusas njegove
osnove. Slusaj ga Ivane. Moje srce trazi tvoje obeanje.
Oluja ganua prostruji Ivanovim grudima, pohiti k majci, zagrli je i usklikne :
- Majko, obeajem ti: poslusat u oca i poi njegovim putem, kunem ti se!
Oborenih oiju stoji kralj pokraj sina i njegove majke sto mu je dala trinaest
godina ljubavne sree. Toga asa u mislim^ ope-tuje jedno te isto pitanje:
"Zasto si od sebe odgurnuo sreu, mir, a navalio na sebe borbe, patnje,
neuklonive - vjene?"
Borka se izvine iz sinovljeva zagrljaja, a kralj joj pride posve blizu.
- Ti si mu dala snage da me slusa, a meni da zavrsim svoju zivotnu zadau. Hvala
ti, Borka. Ne zaboravi sto sam ti rekao one veeri: "Mnogo sam puta pozalio sto
nas sin nije zakonito dijete."
Kralj polozi ruku na njenu glavu kao one veeri na grikom kraljevskom dvoru.
Ivanu se ini da ova ruka dozivlje proslost, ova ruka sto ga je jos nekoliko
sati prije udarila sada miluje njegovu majku. Ivan nista ne vidi do ruke sto
poiva na glavi njegove majke. Cini mu se da je ova ruka puna neisplakanih
uspomena, puna neizreenih rijei. To je ruka budunosti.
Onda kralj iznenada sagne glavu k njeznom licu zene i dotakne ga svojim usnama,
a onda bez rijei krene iz sobe.
- Majice, nema vee sree od ovog asa. On pati. On zali. Majko, slusat u ga,
pomagati mu u borbi. Nikada mu vise neu zadavati briga. Borit u se s njim, uza
nj, za njega, za tebe i za Gordanu. Svi emo biti jos vrlo sretni. Majice, je
li ti sada drago?
- Idi, eka te. Spremit u se za put u Budim. Sretna sam - i vrsto privine
njegovu glavu na svoje prsi.
Ivan je ostavio sobu i posao za kraljem. Nasao ga je duboko zamisljena ili
potresena. To Ivan nije mogao razabrati, ali pristupi k njemu i polozi obje ruke
na njegovo rame.
- Oe moj, ovog sam asa rekao svojoj majci: borit u se uz vas, za vas, s vama.
Kunem se na ovu vasu ruku koja je poivala na njenoj dragoj glavi.
On uzme oevu ruku i poljubi je. Kad je podigao glavu, opazi da su kraljeve oi
turobne, a obrve mu drsu od suprezanja navale ganua kakvo nikada u zivotu Ivan
nije vidio u kralja Ma-tije. Onda se sabere i okrene k Ivanu:
- Sine, ne zaboravi da si pred majkom polozio zakletvu. Trebam te. Bez tebe ne
smijem ostaviti svoje narode, jer gladni vuci ve ekaju plijen.
- Evo me svega. Vodite me, slijedit u vas put i nikad vise neu skrenuti s
njega.
Nijemo obujmi kralj sina onom istom rukom koja ga je udarila.
- Neka medu nama bude sve zaboravljeno, a kad stignes na dvor, vladaj se prema
kraljici mirno. Bude li ona krsila duzno postovanje, nastupit u ja. Ti njoj
nisi nista, a ja sam joj kralj i muz, a mogu biti i tamniar.
Varadi i vojvoda nadose svojeg kralja i njegova sina udruzene srcem i voljom.
- Princ ide s nama - ree kralj. - Vidite, vise puta je nevolja samo los
gudurasti put kojim dolazi srea. Da, srea se rado vozi vrlo losim putovima.
Svaki njen osmijeh moras krvavo
iiti Tamnu stranu svoje djetinjaste slabosti Ivan je osvt vtlio Da u njega su
dvije prirode: jedna majina - dobrota i mekoa a druga oeva - snaga i volja,
samo je ova posljednja ios premalo oeliena. Uostalom, mi smo uredili i onaj
dogadaj. ali to u na dvoru voditi ja, Vi samo poslusajte moje naloge.
Vojvoda i Varadi vraaju se na Gri punim dusama.
U maloj sobi brezovake kule ostao je Damir uz svoju majku. Ona zabrinuto gleda
u njegove crne, turobne oi.
_- Uzalud tajis, Damire. Majinu oku nista se ne moze sakriti. Tvoje srce
previja se u bolima.
- Vi ste, majki u domu, a ja daleko. Eto to je.
- Nismo H ovdje zajedno? Uvijek kad ti srce zazeli majke, a moje tebe, mi se
nademo. Drugo nesto razdire tvoju dusu. Osjeam: u tebi se skriva kruta patnja.
Obrazi su ti blijedi i mukla tuga u tvojim oima otvorena su knjiga majinu
srcu. Drugi to ne zapazaju, a ja itam. Tvoje stisnute usne govore majci da si
nesretan.
- Trpim zbog princa i s njime.
- Zbog Goi L Li r. >_
- Zbog svili Svakog dana novi strah, nova pogibelj. Nikad Ivan nije siguran
Vjeno nad njim lebdi opasnost krvnika otro-
vom.
- To moze prouzrokovati strah i brigu, a niposto patnju sto itam u itavom t
biu. Kao da si utonuo u emeru. Bit u vrlo nesretna ako mi ne otvoris svoje
srce.
- Majko, ne pitajte. Ne smijete pitati.
- Smijem i moram. Ne dam da gines.
- I da je sve kako vi kazete, priznanje mi ne bi pomoglo.
- Udvoje se teret lakse nosi.
- Teret da, ali ovo je...
- Sto je, dakle, reci sine.
- Ranjen sam, majko. Ranjen, ne razdirite mi povoje.
- Moj bo/c Tko ti je zadao tu ranu?
- Ja. Mozda i nisam ja kriv.
- Govori, sine. Slutim.
- Mnogo sam puta ve pokusavao da vam razgalim dusu, nadem utjehe, savjeta, pa
opet sam stisnuo zube i zapovjedio sebi "Suti i nosi svoju bol dok ne padnes od
njenog otrova".
- Jao, Damire, jedince moj, sto je?
- Da progovorim, srce bi moje svisnulo od goleme nesree, a nitko me ne moze
izvui iz nje. Padam sve dublje.
- Strahovito ti jeca glas, sine. Razotkri se majci. ,r_
- Uinio bih, samo pod jednim uvjetom... , i , ,
- Ispunit u ga. n.
- Da me ne ostavljate, da idete sa mnom u Budim. Poludjet u tamo ako ne budem
mogao da se uteem k vama kad me rana zapee ognjenom boli. Kad bih vam sve
otkrio, a vi biste ostali ovdje, ni vi ne biste imali mira, majice.
- Ako tvoj otac pristane slijedit u te. Daj, govori.
- Cekajte dok steknem snage da se odluim razotkriti dusu i srce. Odve je
duboko pokopano.
- Da zivim u neprestanom strahu, Damire?
- Ne, majice, straha nema, jer volja mi je vrsta. Izdrzat u, pa tresnuo sam
sobom o zid od ocjeli. Neu se razbiti, ne. Moram izdrzati.
Ustao je i uspravio vitko vrsto tijelo, ustoboio se, isprsio i stoji pred
majkom, snazan, bojovan kao da eka navalu jakog protivnika. Kao ugljen crne oi
gledaju majku mirno, sabrano, gotovo posnosno, sto umije da se svladava,
nemilosrdno, okrutno, suvereno.
- Kako si lijep, sine moj. Ljepsi od svih mladia koje sam ikad vidjela. Tebe ne
moze prezirati ni jedna djevica, ni najljepsa. I zato ne vjerujem da bi ti mogao
patiti od neuslisane ljubavi. Je li tako?
- Ono sto ja nosim u srcu to su otvorene rane majko, po kojima svakog dana
udaraju oni sto su mi dragi, predragi, svi osim majke.
- Kakva je to strahota, sine!
- Molim vas, majice, ono sto smo govorili ne spomenite nikada nikome. Ne
upozoravajte nikoga na moje drzanje. Ne pitajte nikoga o meni. Sve u vam rei,
samo ne pitajte. Upamtite: nikad ne pitajte nesto o meni Ivana.
- Kako? On ne zna za tvoju muku? Prijatelj?
- Jao, majko, ne spominjite nikad pred njim da sam blijed. Sutljiv kao sto ste
to uinili danas. Majice, pred njime nikad ni rijei ni pogled, nista.
- udno. Princu, svojem najvjernijem prijatelju tajis?
- Majice, kad bi on znao sto nosim u srcu, bila bi to moja smrt. On ne smije
vidjeti ni osjetiti da mene nesto mui. Morao bih umrijeti kad bi naslutio.
Ona se pridigne i pogleda sinu u oi, pa ree sveano:
- Ne boj se, Damire. Nikad vise neu spominjati Ivanu nista O tebi, a upravo to
mojoj slutnji otvara tajna vrata. Jeza me sputava, sine, to je nesrea. Moram
biti na pomo tvojim patnjama.
u Onda se vrata otvore i dvojica slugu javljaju Damini: ,v.,; - Svi se vraaju.
Vas traze! (, H
- - Eto, odlaze, tebe traze! ^ o t,irV . ...
On se oprosti. - "-" ; - :c-^ "-->: k -?<-- - L ">;>;
Dok je Damir jahao uz Ivana na povratku u dvor, Ivan mu tiho saopi: ,_.
_ Sve J" izravnano, Damire. Otac je govorio s majkom i polozio ruku Ha njenu
glavu. Osjeam tu ruku na svojim prsima. Ta me ruka uc! ali ja sam je
poljubio, jer je ponulovala glavu moje majke. Sad sam njegov. Reci to Gordani
kad dodemo na Gri. Reci joj da je Ivan stit od ocjeli. Nista me vise nee
slomiti. Majku su osvetiti Gordanu uiniti svojom, usreiti narode i uvati ih
od neprijau u Jesi li zadovoljan sa mnom, Damire?
_ I ponosan i sretan kad slusam tvoje rijeci.
Svi su stigli na Gri. Kralj ude u svoju radnu sobu i odmah pozove dvorskog
mestra Berislavia.
- Sto se zbik na dvoru u mojoj odsutnosti?
- Napuljski dvorani pronijeli su dvoranom vijest o nekom prizoru prijepodne
Berislavi potanko izvijesti kralja sto se pripovijedalo za njegova odsustva a
zatim doda:
- Iz biskupiji dvora doveli su nekog fratra koji nije izisao. Mjesto njega
poveao se broj napuljskih dvorana jednini novim licem. Vidio sam Napuljca kako
promatra sve kraljiine dvorane.
- Ovaj je, dakle, lukavo umakao mojim strazama, ali ne srni je odnijeti nikakav
odgovor. Ima li jos sto?
- Jos samo toliku da je Enriko posao na Kaptol. Dao sam ga slijediti, zapazen je
kako ulazi k milanskom poslaniku grofu Marcelu. Tamo je ostao pola sata i opet
se vratio kraljici.
- Podi i dovodi Marcela. Drzi se kao da ne slutis da je Enriko bio kod njega, a
kad se vratis, izdaj nalog neka se smjesta sprema za-povratak u Budim. Za pet
dana putujemo.
Kad su najavili grofa Marcela, kralj ostane s milanskim poslanikom nasamu i
stane mu tiho priati:
- Drzao sam hitno vijee za ratne pripreme, ujem da Turin kani prekinuti
utanaenje mira, a njemaki vladar nije bolji od Turina. Nesto se sprema na
granici pa za koji tjedan moramo odgoditi dolazak vjerenice mojeg nasljednika.
Medutim, im Turin bude obavijesten sto ga eka, ako prekrsi ugovor, a isto
tako Friedrich, poslat u svatove u Milano. To nam valja sto brze javiti u
Milano.
- Tamo e Ipak misliti da je uzrok ove odgode novi istup njezinog velianstva.
- O kakvom vi to istupu govorite?
- Prvi dvorani n kraljice izvijestio me o nekom teskom sukobu prijepodne i
naglasio da se princ vise ne vraa na dvor jer tako zeli kraljica.
- Moj gospodine, ovdje kraljujem ja! A taj prizor nije drugo, cgo obiteljski
sukob ljubomorne kraljice prema majci princa Ivana. Medutm, majka mojeg sina je
besprijekorna dok se za
- Da me ne ostavljate, da idete sa mnom u Budim. Poludjet u tamo ako ne budem
mogao da se uteem k vama kad me rana zapee ognjenom boli. Kad bih vam sve
otkrio, a vi biste ostali ovdje, ni vi ne biste imali mira, majice.
- Ako tvoj otac pristane slijedit u te. Daj, govori.
- Cekajte dok steknem snage da se odluim razotkriti dusu i srce. Odve je
duboko pokopano.
- Da zivim u neprestanom strahu, Damire?
- Ne, majice, straha nema, jer volja mi je vrsta. Izdrzat u, pa tresnuo sam
sobom o zid od ocjeli. Neu se razbiti, ne. Moram izdrzati.
Ustao je i uspravio vitko vrsto tijelo, ustoboio se, isprsio i stoji pred
majkom, snazan, bojovan kao da eka navalu jakog protivnika. Kao ugljen crne oi
gledaju majku mirno, sabrano, gotovo posnosno, sto umije da se svladava,
nemilosrdno, okrutno, suvereno.
- Kako si lijep, sine moj. Ljepsi od svih mladia koje sam ikad vidjela. Tebe ne
moze prezirati ni jedna djevica, ni najljepsa. I zato ne vjerujem da bi ti mogao
patiti od neuslisane ljubavi. Je li tako?
- Ono sto ja nosim u srcu to su otvorene rane majko, po kojima svakog dana
udaraju oni sto su mi dragi, predragi, svi osim majke.
- Kakva je to strahota, sine!
- Molim vas, majice, ono sto smo govorili ne spomenite nikada nikome. Ne
upozoravajte nikoga na moje drzanje. Ne pitajte nikoga o meni. Sve u vam rei,
samo ne pitajte. Upamtite: nikad ne pitajte nesto o meni Ivana.
- Kako? On ne zna za tvoju muku? Prijatelj?
- Jao, majko, ne spominjite nikad pred njim da sam blijed. Sutljiv kao sto ste
to uinili danas. Majice, pred njime nikad ni rijei ni pogled, nista.
- udno. Princu, svojem najvjernijem prijatelju tajis?
- Majice, kad bi on znao sto nosim u srcu, bila bi to moja smrt. On ne smije
vidjeti ni osjetiti da mene nesto mui. Morao bih umrijeti kad bi naslutio.
Ona se pridigne i pogleda sinu u oi, pa ree sveano:
- Ne boj se, Damire. Nikad vise neu spominjati Ivanu nista O tebi, a upravo to
mojoj slutnji otvara tajna vrata. Jeza me sputava, sine, to je nesrea. Moram
biti na pomo tvojim patnjama.
,i( Onda se vrata otvore i dvojica slugu javljaju Damini:
,-";/": - Svi se vraaju. Vas traze! . , u
,,: - Eto, odlaze, tebe traze! v .-ft;ttV":.
On se oprosti. -.--":- - --;; -- ;;:-f-V ------ --,; ^-: $iV"1
-.
Dok je Damir jahao uz Ivana na povratku u dvor, Ivan mu tiho saopi: ,_
_ Sve J* izravnano, Damire. Otac je govorio s majkom i polozio ruku Da njenu
glavu. Osjeam tu ruku na svojim prsima. Ta me ruka ucLnli.1, ii ja sam je
poljubio, jer je pomilovala glavu moje majke. Sad sam njegov. Reci to Gordani
kad dodemo na Gri. Reci joj da je Ivan stit od ocjeli. Nista me vise nee
slomiti. Majku su osvetiti Gordanu uiniti svojom, usreiti narode i uvati ih
od neprijatelja Jesi li zadovoljan sa mnom, Damire?
_ I ponosan i sretan kad slusam tvoje rijei.
Svi su stigli na Gri. Kralj ude u svoju radnu sobu i odmah pozove dvorskog
mestra Berislavia.
- Sto se zbilo na dvoru u mojoj odsutnosti?
- Napuljski dvorani pronijeli su dvoranom vijest o nekom prizoru prijepodne
Berislavi potanko izvijesti kralja sto se pripovijedalo za njegova odsustva a
zatim doda:
- Iz biskupiji dvora doveli su nekog fratra koji nije izisao. Mjesto njega
poveao se broj napuljskih dvorana jednim novim licem. Vidio sam Napuljca kako
promatra sve kraljiine dvorane.
- Ovaj je, dakle, lukavo umakao mojim strazama, ali ne srni je odnijeti nikakav
odgovor. Ima li jos sto?
- Jos samo toliko da je Enriko posao na Kaptol. Dao sam ga slijediti, zapazen je
kako ulazi k milanskom poslaniku grofu Marcelu. Tamo je ostao pola sata i opet
se vratio kraljici.
- Podi i dovedi Marcela. Drzi se kao da ne slutis da je Enriko bio kod njega, a
kad se vratis, izdaj nalog neka se smjesta sprema za-povratak u Budim. Za pet
dana putujemo.
Kad su najavili grofa Marcela, kralj ostane s milanskim poslanikom nasamu i
stane mu tiho priati:
- Drzao sam hitno vijee za ratne pripreme, ujem da Turin kani prekinuti
utanaenje mira, a njemaki vladar nije bolji od Turina. Nesto se sprema na
granici pa za koji tjedan moramo odgoditi dolazak vjerenice mojeg nasljednika.
Medutim, im Turin bude obavijesten sto ga eka, ako prekrsi ugovor, a isto
tako Friedrich, poslat u svatove u Milano. To nam valja sto brze javiti u
Milano.
- Tamo e Ipak misliti da je uzrok ove odgode novi istup njezinog velianstva.
- O kakvom vi to istupu govorite?
- Prvi dvorani n kraljice izvijestio me o nekom teskom sukobu prijepodne i
naglasio da se princ vise ne vraa na dvor jer tako zeli kraljica.
- Moj gospodine, ovdje kraljujem ja! A taj prizor nije drugo, nego obiteljski
sukob ljubomorne kraljice prema majci princa Ivana. Medutin. majka mojeg sina je
besprijekorna dok se za
l
napuljskog kralja ne zna tko um je zapravo majka. Fiorentinski historiari tvrde
da se rodio od neke djevojure na dvoru pokojnog napuljskog kralja Alfonza.
- To mi je poznato.
- Dakle, prizor kraljiine optuzbe nije ni spomena vrijedan.
- Potpuno se slazem i o tome neu ni da javim u Milano. Medutim, neka mi kralj
dopusti jos samo jednu rije. Enriko mi je isporuio poruku kraljice da odmah
dodem. Nisam se odazvao jer znam da njezino velianstvo nije sklono milanskoj
zenidbi, pa bi kralj mogao s pravom da mi zamjeri.
- Dobro ste uinili, prijatelju. Neu dopustiti nikakve spletke ni s koje
strane. Vi ste, uostalom, imali ovdje prilike uti koga stalezi zele na
prijestolje. Doskora u uiniti kraj svim dvojbama proklamacijom nasljednika, a
onda emo dovesti ianku u kraljevstvo.
- To e biti moj najsretniji dan.
- Mi smo, dakle, suglasni, a sad vas molim: spremajte se na put u Budim sto
hitnije mozete.
Iznenada se u odaji pojavi Beatrica. Kralj je pozdravi sa svim postovanjem, a
Marcelo smjernim poklonom.
- Kraljica je pozvala naseg milanskog poslanika - ree kralj - a on je pohitio
da udovolji pozivu.
Ponosito odmjeri kraljica lijepog Milanca kojeg je prije nekoliko mjeseci
obasipala zavodljivim nadama i odgovori podrugljivo:
- Htjela sam mu navijestiti da sinu vraarice ne dolikuje poasna straza
milanskog vojvode.
- Poslaniku su dobro poznati uzroci zbog kojih bi kraljica htjela poniziti mojeg
sina. Medutim, u Milanu poznaju mone kraljeve na jugu za koje se i ne zna tko
im je majka. Poslanik smatra ovu stvar odvise brbljarijom da je javlja u Milano.
- Doznat e ionako kad stigne moja tuzba protiv vraarice svetom ocu.
- Roderigo Borgia jos nema izgleda da mu Inocent ustupi mjesto - odvrati kralj.
Marcelo se pokloni i zamoli da ga otpuste.
Popratio ga je eatriin prezirni pogled dok je u dusi sipala kletve.
A kad je ostao nasamu sa zenom, kralj je oslovi:
- Savjetujem ti, Beatrice, neka je ovo tvoj posljednji izazov. Ako se ne
pokoris, javit u napuljskom kralju da sam ti uskratio svaki saobraaj s mojim
poslanicima i sa itavim svijetom.
- Zatoenjem mi prijeti ljubavnik vraarice?
- Ovdje kralj govori, kralj zapovijeda svojem izdajnikom podaniku.
Ona se prestrasi od grubosti glasa kojim je to izrekao. Da sakrije prepast, baci
se na stolicu i stade jecati.
A on stoji nepomian, uvjeren da samo hini pla, ah kad je uzdigla oi, bile su
suzne. Iznenaden, zaskoen ovim preokretom, pokoleba se. Spoitavao je sebi da
je prevrsio mjeru, da se vlada nedostojno, da je presao granicu viteza. Tako se
mozak ispriavao slabosti koja mu obuze srce gledajui kako plae, jeca poput
djeteta.
_ Nisam te htio rastuziti, Beatrice, ah1 vrijedas me... _ Nju vrijedam. To te
boli.
- Prestani o tome. Daj mi asak mirno odahnuti, prijete mi
ratovi...
"Ratovi?" - usklikne ona u sebi i radost joj preleti dusom. "Rat bez moje
pomui? To je bozja pomo meni!"
Dok je ovako mislila, protiv svoje volje se smiri, a da tome dade drugi motiv,
ona e toboz porazena i dobra:
- Idem. Ako prijete ratovi, ne zelim da ti ogoravam zivot. I otisla je. On je
ostao sam, ponisten, sam pred sobom. "Nijedan neprijatelj nije mi toliko opasan
kao ona. A ja... kralj, zasto? Zasto? Zar je to slabost muza?
Kralj se mui mislima i bije boj s muzem... .-^ .
* * *
Kad su se podno kralj i kraljica sastali u velikoj dvorani
okruzeni kraljevskim dostojanstvenicima, gledala je kralja kao da je zbog njega
zabrinuta, ali im je opazila da je u dvoranu usao princ Ivan, Beatrica mu ree:
- Ako ovaj tu sjedne danas k stolu, otii u ja.
Kralju poleti krv u lice, opet vidi zasjedu zene i ini se kao da uope ne
slusa, pa zovne Varadija i Lovni Ilokoga. Obojica se priblize, a kralj glasno
naredi:
- Danas je kod bana sveana gozba. Obeao sam doi, ali jos moram svrsiti ratno
vijee. Otpratite obojica sa sjajnom pratnjom princa Ivana k banu. A ti, Ivane,
zastupat es na gozbi kralja i uzmi sveanu odoru kraljevskog princa.
Princ se pokloni kralju pa se udalji u pratnji Varadija, vojvode Lovre i Damira.
Razdrazena kraljica je ostala, ali u znak protesta protiv kraljeve odredbe nije
ga gledala ni onda kad je kod veere sjela kraj njega.
Poslije, veere odmah se povukla u svoju spavau odaju da razmislja kakve e
nove udarce iznijeti sutra protiv princa. Jedva sto se svukla, pojavi se na
vratima stara Nardela.
- Imas li Stogod, Nardela
- Boze - sape starica i stade se krstiti. - Zar mrtvi ustaju? Ne usudim se ni
spomenuti vasem velianstvu.
- O kakvom to mrtvom govoris? . /.
Starica se ponovo prekrsti i plaho pristupi svojoj gospodarici.
- Predrago, velianstvo. Kad je kraljevski dvor bio na veeri, prolazila sam
trijemom. Tamo negdje kraj vrata stajala je straza. Jedan oklopnik bio je nesto
blize trijemu. Onda odjednom kad sam se priblizila, kao da je ekao bas mene,
korakne prema meni i sapne mi: "Isporui njezinom velianstvu da je Ramiro dosta
ekao. On e izii ne samo pred kralja nego pred itav dvor da pruzi dokaze".
Da, tako je rekao od rijei do rijei.
Kraljiina ledena ruka uhvati Nardelinu i vrsto je stisne. jctii - To ti je
rekao oklopnik? u< - Da, velianstvo. I jos je nesto rekao. >-"*- -- Sto?
Tono ponovi.
----n - Rekao je: "Ramiro e ispuniti prijetnju da osveti sebe." Jst - A sto je
onda uinio?
- Odskoio je od mene kad od vraga.
-- Kamo je otisao?
:; - Ravno prema vratima gdje su stajali drugi oklopnici. Pomijesao se medu
njih, ili je nestao pod zemlju, ja ne znam.
- Zasto nisi posla za njim?
- Drhtala sam, strepila, ta zar Ramiro nije prije jedanaest godina nestao s
dvora? Umro je. To se dogodilo u Napulju.
- I oklopnik je posao k strazi? - prekine je kraljica. ., - Bas kako sam
rekla. <j.> - Kako je govorio: latinski, talijanski? ://V - Bas kao mi u
Napulju, tono kao mi.
- Nitko od Napuljaca ne nosi oklope, nitko od nasih nikada ne strazari.
- Pa ipak je imao oklopniku odoru zato da mu ne mozes zaviriti u lice.
Kraljica se duboko zamislila, a starica se oslobodi da prekine iutnju.
- Valjda velianstvo ne misli da je to Ramirov duh? Bilo mi je udno kad me vase
velianstvo prije nekoliko dana ispitivalo ne ini li mi se koji od dvorana
nalik na napuljskog paza. Zato sam se jos vise tresla kad mi je taj crni davo
prisao i spomenuo Ramira.
Starica promatra kraljicu iji pogled luta daleko. Onda se opet probudi iz
svojih misli i nalozi Nardeli da zovne Franceska. Zamotala se u plast i ekala
svojeg brata. Francesko se odazva i pozuri k njoj.
- Brate - sape mu kraljica - neu moi da to podnesem nikako. Nardela je
prolazila trijemom, a jedan joj oklopnik pristupi i - saopi mu itavu poruku
crnog oklopnika. Napuljski princ sjedne pokraj sestre i podboi glavu.
- Uistinu, to je nesnosljivo, neizdrzljivo. Ovdje je zasjeda u vlastitoj kui.
__ Sto da o tome mislim? Kako da to razjasnim. Zar je mogue da se zavukao u
oklopniku odoru? Zar dvoranin na ovom dvoru moze raditi sto hoe? On mora imati
i pomagaa, ortaka, mogunoga koji mu dopusta da se preodijeva i see dvorom.
_ Cini se da je tako, a u tom sluaju neemo se moi ni
maknuti.
_ Ja sam pod njegovom vlasu, pod njegovom paskom. On e mi svakog asa
stavljati bodez pod vrat.
- On ti jav i da nee dopusiti ono sto se danas dogodilo? Oito je nisamo na
tvoju optuzbu protiv prineve majke.
- Samo si po sebi razumije. Od koga zna? Doduse, rekla sam Enriku da svakom
pria, neka se zna da je princ sin vra-ance.
- Odsad es, Beatrice, biti prisiljena da svaki svoj napadaj protiv princa
sakrijes i nikome o tome ne kazujes.
- Ne, to neu. U svojoj borbi moram imati prostora, zraka, siroko polje.
Sakrivena borba u etiri zida ne znai nista. Ako i ne mogu dokazati da je
prineva mati arolijama uinila da ne mogu postati majka, ali optuzba je
dostatna da okrnji ugled kraljevskom sinu. Svatko e to vjerovati ili barem
sumnjati. Kazem ti: u svojoj borbi trebam sirinu prostora u kojem ne smije
nigdje da se pojavi Ramiro. Ali on je nesumnjivo ostao na zivotu i sad eto,
dolazi da mi se osveuje. Drugo ne moze biti. Drugi ne moze biti upuen u one
dogadaje. Samo moj otac, ja i Ramiro znamo sto se one noi dogodilo u mojoj
loznici. A ni napuljski glasnik nije ga prepoznao. Nardela ni izdaleka nije
mogla nai slinosti izmedu n; dvorana i paza, ali to je razumljivo. On mi je
one nai rekao da ga neu prepoznati jer ga je jedanaest godina zivota i patnja
potpuno promijenilo.
- Onda tu nema izlaza, Beatrice?
- Nai u ga. Nai ete ga im stignemo u Budim. Tamo u onom golemom dvoru mogu
raditi sto me volja, a da me kralj i njegovi dvorani m moi uhoditi. Idi,
Francesko. Ispitaj gdje se nalazio Lorenco di smo mi veerali, jer u ono doba
oklopnik je oslovio Narcklu.
Francesko pode da izvrsi njenu zapovijed, a ona se dala na razmisljanje
razmisljajui o proslosti i povezujui je sa sada-
snjosu.
Vrativsi se, Francesko saopi svojoj sestri:
- Enriko kaze da je Lorenco, dok je dvor veerao, imao nalog da pripravi sanduke
za put. Da li se udaljio od njih, to ne moze nitko, znai jer je bio sam. - Kad
putujemo?
- Kralj je rekao za nekoliko dana.
- Prema tome, moram ovih nekoliko dana izdrzati u miru. Na putu se ionako ne
moze poduzeti nista, ali kad dodemo u Budim, rijesit u to bez okolisanja.
Zapravo, hvalim srei sto kralj
hoe da se preselimo u Budim. Tamo su moji pristase, tamo su bedemi s kojih u
jurisati i razrusiti kraljeve bojne redove. A putem u smisljati u miru svoje
osnove. Idi, Francesko, kasno je.
Na banovoj gozbi okupili se svi velikasi i svi odlinici, plemii, uesnici
hrvatskog sabora.
Oko vojvode Ilokog je nekoliko njegovih prijatelja, velikasa i plemia.
Raspravljaju tiho, dok na sirom otvorena vrata iz ostalih banskih odaja dopire
buka banovih gostiju okupljenih oko bana i princa Ivana. Od asa do asa
pogledava vojvoda k princu, Suti i slusa razgovor oko sebe, a onda se odjednom
trgne i dobaci barunu Vojkoviu:
- Nije tako zlo kako vi prikazujete. Nije.
- Kako nije, vojvodo, zlo? Eto vidite: tu je nase kraljevstvo - i on stavi na
stol svoj krznom obrubljeni klobuk. - Ovdje s ove strane eka kraljevu smrt
eski kralj Vladislav, tu se skriva njegov brati Albert, ovdje pruza obje ruke
njemaki vladar, tu dolje hoe da nas prozdre Turin, Dalmaciju gusi Venecija, a
da kralj Matija sklopi oi, svi su u asu preskoili granicu i mi se nismo
pobrinuli tko e voditi kraljevstvo. A tko e najvise stradati? Mi, Hrvati! Mi
smo most Turinu. Po nasim lesinama Turin e prosetati nasim poljima i
ugnijezditi se pod nasim krovovima, a Napulj nas je posvojio. Zasto? I opet
kazem: jer ovo veliko mono kraljevstvo nema nasljednika. Kao tor bez pastira.
- Tako je - potvrde svi ostali poluglasno.
- A zasto ga nemamo? - opet e Vojkovi.
- Recite: zasto? jer nam ga ne da kraljeva zena. Ona ne da, a on se pokorava.
Smije li se to trpjeti?
- Kojesta - uzbudeno e Lovro - vjerujte meni. Kralj sprema sve sto je potrebno
pa emo uskoro imati nasljednika.
- Zasto ga nije proklamirao? - oglasi se sijedi starac s prikrajka. - Tamo na
Brezovici uli smo njegovu rije. Mlad je, ali pamet kao u starake glave. Nalik
je na oca. Gledajte ga tamo: i duhom i maem znat e upravljati kraljevstvom.
Svi se obazru crnobradom velikasu.
?""- Samo da ne bi isto tako mjerio poreze - ree mrki glas. VK - Ivsa Zelini
uvijek samo o porezu - ukori ga Lovro.
- Lako vama, vojvodo, vi ste bogati, a nas porezi harae kao tursko kopito.
- Ali emu toliki porezi? Da zderu Napuljci - podigne glas barun Vojkovi. -
Zderu, grade sebi palae u Budimu, kockaju dan i no na nas raun. Sve je kriva
kraljica.
- Ne, ve muska slabost.
- Slusajte - zovne ih vojvoda - ne bi kralj bio slab da nema na jugu vukova koji
ekaju da nam prozdru zemlju. Svi su
oni neprijatelji kao Sto su Turci, Friedrich i Vladislav Jer im je poznato da
kraljevskim velikim umom vlada ljepotica, a ovo je propast.
- Svi mi tako mislimo - ree netko od pridoslih. Kraljevo otezanje da osigura
kraljevstvo nakon svoje smrti tesko nas pri-tiste. Beatnca je krtica. Ruje
i"ruje i podrovat e nas.
Nad svima lebdi strah, strepnja od nejasne, nesigurne, nepregledne, tamne
budtiLnn-,ti. Nad njima je sumraje sumnje. Vojvoda ustane. Iz drugih soba dopru
do njih poklici. U veliku dvoranu usao K kralj Matija. Ban i svi ostali pohite k
njemu. Ban ga posadi na proelje stola gdje je dosad sjedio princ Ivan. I
razvije se razgovor. Kralj je unio u drustvo veseli i saljivi ton.
Nesto ti . od raskosi banove gozbe, u gradanskoj prizemnici, oko dugog stola
okupili glave priprosti gradani Zagreba. Svako lice po svoj u j prirodi odrazava
gibanja u svojoj dusi. Njihove ruke kao da su zaboravile na vreve na stolu, a
sam krmar svoj posao.
- ekanui tu mjesecima da kralj proklamira srna, a sto? Nema proklamacijo, a
mladi princ sjedi skrstenih ruku tamo na Dvercu umjesto d ocu pomaze brigovati
za narod.
- Tako je kako rekoh, dragi priseznie. Svuda kralju za ledima ona zmija vie u
sav glas: Ivan je sin gradanke!
- A sto mi gradani? Sto seljaci? Da nema nasih ruku, ne bi bilo ni crno- ni
bijelog hljeba, do sto davola! Mi radimo i joi plaamo porez je r r:ul::jm,
- Da moze sto raskosnije zivjeti talijanska princeza. Da vrisnes od bijesa,
prijatelju.
- S juga prijete njezini, sa sjevera nasi neprijatelji, pa kamo es? Pod zemlju?
- Sve smo mi sami krivi. Zasto smo dopustali da netko drugi zdere iz nase
zdjele.
- A opet nas nisu mogli prozdrijeti - javi se krmar.
- Ali uvijek se netko drugi kockao na nas raun - opet e drugi gradanin.
- A zasto mi to dopustamo? Zasto?
- Jer nam drugi dovode u nasu kuu neprijatelje, koji sjednu uz tvoju zdjelu
poloze ruku u tvoju mosnju i okue se u tvojoj postelji.
- I uine sebe tvojim birosem, goniem tvoje vlastite stoke, a oni gospodari
Evo tako s nama sada rade Napuljci jer Beatrica zapovijeda u kraljevstvu.
- Mi ne mozemo proklamirati nasljednika svojoj rodenoj ze-mlji, jer ne da ona.
- Ona hoe da bude kralj.
- Da nas Napulj potopi pod svojim bedemima?
- Zasto Matijas, junak nad junacima, ne moze vrsiti nasu volju?
- Ni svoju, a kamoli nasu.
hoe da se preselimo u Budim. Tamo su moji pristase, tamo su bedemi s kojih u
jurisati i razrusiti kraljeve bojne redove. A putem u smisljati u miru svoje
osnove. Idi, Francesko, kasno je.
Na banovoj gozbi okupili se svi velikasi i svi odlinici, plemii, uesnici
hrvatskog sabora.
Oko vojvode Ilokog je nekoliko njegovih prijatelja, velikasa i plemia.
Raspravljaju tiho, dok na sirom otvorena vrata iz ostalih banskih odaja dopire
buka banovih gostiju okupljenih oko bana i princa Ivana. Od asa do asa
pogledava vojvoda k princu, Suti i slusa razgovor oko sebe, a onda se odjednom
trgne i dobaci barunu Vojkoviu:
- Nije tako zlo kako vi prikazujete. Nije.
- Kako nije, vojvodo, zlo? Eto vidite: tu je nase kraljevstvo
- i on stavi na stol svoj krznom obrubljeni klobuk. - Ovdje s ove strane eka
kraljevu smrt eski kralj Vladislav, tu se skriva njegov brati Albert, ovdje
pruza obje ruke njemaki vladar, tu dolje hoe da nas prozdre Turin, Dalmaciju
gusi Venecija, a da kralj Matija sklopi oi, svi su u asu preskoili granicu i
mi se nismo pobrinuli tko e voditi kraljevstvo. A tko e najvise stradati? Mi,
Hrvati! Mi smo most Turinu. Po nasim lesinama Turin e prosetati nasim poljima
i ugnijezditi se pod nasim krovovima, a Napulj nas je posvojio. Zasto? I opet
kazem: jer ovo veliko mono kraljevstvo nema nasljednika. Kao tor bez pastira.
- Tako je - potvrde svi ostali poluglasno.
- A zasto ga nemamo? - opet e Vojkovi.
- Recite: zasto? jer nam ga ne da kraljeva zena. Ona ne da, a on se pokorava.
Smije li se to trpjeti?
- Kojesta - uzbudeno e Lovro - vjerujte meni. Kralj sprema sve sto je potrebno
pa emo uskoro imati nasljednika.
- Zasto ga nije proklamirao? - oglasi se sijedi starac s prikrajka. - Tamo na
Brezovici uli smo njegovu rije. Mlad je, ali pamet kao u starake glave. Nalik
je na oca. Gledajte ga tamo: i duhom i maem znat e upravljati kraljevstvom.
Svi se obazru crnobradom velikasu.
--**- Samo da ne bi isto tako mjerio poreze - ree mrki glas.
-ft. - Ivsa Zelini uvijek samo o porezu - ukori ga Lovro.
- Lako vama, vojvodo, vi ste bogati, a nas porezi harae kao tursko kopito.
- Ali emu toliki porezi? Da zderu Napuljci - podigne glas barun Vojkovi. -
Zderu, grade sebi palae u Budimu, kockaju dan i no na nas raun. Sve je kriva
kraljica.
- Ne, ve muska slabost.
- Slusajte - zovne ih vojvoda - ne bi kralj bio slab da nema na jugu vukova koji
ekaju da nam prozdru zemlju. Svi su
oni neprijatelji kao Sto su Turci, Friedrich i Vladislav Jer im je poznato da
kraljevskim velikim umom vlada ljepotica, a ovo je propast.
- Svi mi tako mislimo - ree netko od pridoslih. Kraljevo otezanje da osigura
kraljevstvo nakon svoje smrti tesko nas pri-tiste. Beatnca je krtica. Ruje
i"ruje i podrovat e nas.
Nad svima lebdi strah, strepnja od nejasne, nesigurne, nepregledne, tamne
buduLn. ti Nad njima je sumraje sumnje. Vojvoda ustane. Iz drugih soba dopru do
njih poklici. U veliku dvoranu usao K kralj Matija. Ban i svi ostali pohite k
njemu. Ban ga posadi na proelje stola gdje je dosad sjedio princ Ivan. I
razvije se razgovor. Kralj je unio u drustvo veseli i saljivi ton.
Nesto d od raskosi banove gozbe, u gradanskoj prizemnici, oko dugog stola
okupili glave priprosti gradani Zagreba. Svako lice po svoj L-i prirodi odrazava
gibanja u svojoj dusi. Njihove ruke kao da su zaboravile na vreve na stolu, a
sam krmar svoj posao.
- Cekamo tu mjesecima da kralj proklamira sina, a sto? Nema proklamacije, a
mladi princ sjedi skrstenih ruku tamo na Dvercu umjesto d: ocu pomaze brigovati
za narod.
- Tako je kako rekoh, dragi priseznie. Svuda kralju za ledima ona zmija vie u
sav glas: Ivan je sin gradanke!
- A sto mi gradani? Sto seljaci? Da nema nasih ruku, ne bi bilo ni crno ni
bijelog hljeba, do sto davola! Mi radimo i joi plaamo porez j -[ radimo.
- Da moze sto raskosnije zivjeti talijanska princeza. Da vrisnes od bijes.t,
prijatelju.
- S juga prijete njezini, sa sjevera nasi neprijatelji, pa kamo es? Pod zemlju?
- Sve smo mi sami krivi. Zasto smo dopustah* da netko drugi zdere iz nase
zdjele.
- A opet nas nisu mogli prozdrijeti - javi se krmar.
- Ali uvijek se netko drugi kockao na nas raun - opet e drugi gradanin.
- A zasto mi to dopustamo? Zasto?
- Jer nam drugi dovode u nasu kuu neprijatelje, koji sjednu uz tvoju zdjelu
poloze ruku u tvoju mosnju i okue se u tvojoj postelji.
- I uine sebe tvojim birosem, goniem tvoje vlastite stoke, a oni gospodari
Evo tako s nama sada rade Napuljci jer Beatrica zapovijeda u kraljevstvu.
- Mi ne mozemo proklamirati nasljednika svojoj rodenoj ze-ml)i. jer ne da ona.
- Ona hoe da bude kralj.
- Da nas Napulj potopi pod svojim bedemima?
- Zasto Matijas, junak nad junacima, ne moze vrsiti nasu volju?
~ Ni svoju, a kamoli nasu.
j.t __ On, sin Sibinjanin Janka, pobjednik, moan i slavan. i- - I opet
velim: da ga sutra zatee smrt, mi smo poharani, Izorani, sravnjeni s nasom
rodenom zemljom. Bas mi Hrvati, nadomak Turinu. Moze li se to dopustiti?
Gradski priseznik opet digne ruku i tiho sape:
- Ima li u svijetu naroda kojemu sudbina pise crnje dane? Gdje tu ima
svjetlosti? Sve je kao u mrkloj noi. Nigdje puta, naprosto da legnes negdje u
pustinji, pa da Cekas posljednji as. Pazite brao. Hrvati e propasti kao da
nas nije ni bilo.
- Nee. Ne vrijedi jadikovati i dozivati davla. Otkad je bilo naseg roda, bilo
je i krvavih patnja, pa ipak - jos smo tu -. javi se mladi kroja s Dverca.
- A dokle emo biti? Dokle?
- Dokle se budemo htjeli boriti.
- Ali dokle emo moi?
Glavni uvar Kamenitih vrata digne ruku i poluglasno, ali vrelim glasom zapone
govoriti:
- Recite, ljudi, otkad tu postoji grad Gri u kojem zivimo i mozemo se sklonuti
i braniti? Od stotine godina. Znate li da su nase prastare ljude pljakali i
gonili Mongoli? Odnijeli nam krov i kruh. A sto su nasi stari uinili? Pruzili
ruke pa izrekli ono pravo: sloznim radom i voljom mi emo se utvrditi protiv
svih uljeza. I sagradili su ovu tvrdavu u kojoj smo sklonuli zivote i svojinu.
Uinimo to, slozimo se, utvrdimo se svojom voljom pa zatrazimo od kralja neka se
makne. Nismo mi seprtlje. Hoemo svojega vladara. Dosta nam je ove Talijanke iz
Napulja. Ve je pola Gria potalijanila.
- E, to nije - prosvjeduju svi.
- Ali je od svojih Talijana napravila talijansku ulicu. Ima li u onoj Mletakoj
ulici jedan rodeni Grianin?
- Pravo velis. priseznie - potvrdi uvar - zivi dokaz. Dosta nam je tih
dvorskih zasjeda. 2ive tamo kao zvjeri, ali ne u prasumi, nego u raskosi od nase
muke. Zamislite kakva nas eka sudbina ne uzme li Matijasev gradanski sin u ruke
nase sudbine!
Sapat biva vreliji, oi svjetlije, no dublja, nezadovoljstvo
naroda beznadnije. , . .. . . .., .
OPROSTAJ
Pod niskim stropom samostanske elije tisina, esmiki je naslonio glavu duboko
zamisljen. Lovro mu sjedi nasuprot i suti. Gordanine smede oi uprte su u
starevo lice. I ona i vojvoda svrsili su prianje dogadaja iz posljednjih dana
i ekaju. Polagano digne Cesmiki glavu.
- Dakle, tako - sapu njegove usne - sve se odjednom preobrazilo, prevrnulo.
Beatriin je otrov duboko zahvatio kralja. Ne usudi se proklamira i I Ivana.
Odlazi u Budim. Boji se svojih neprijatelja. Oni su se udruzili s njegovom
zenom. On udara svojeg sina. Sve su \u crne vijesti. Ipak, ne mogu biti
posljednje. Ako kralj nije osliiepiu, poi e svojim putem. Mora ii.
- Mora - ponovi Lovro - to dokazuje sto me salje da se pogodi sa tvojim najveim
neprijateljem. Hoe da izigra Bea-
tricu.
- Trosi vrijeme, a mogao bi jednim mahom uiniti kraj.
- Kad mu prijete nezadovoljni velikasi u Ugarskoj!
- Ipak ako se pogodi s Friedrichom, spaseno je sve, samo da ostane IM zivotu dok
to svrsi.
- Kad bi on mogao uti vasu molitvu, oe moj, - sapne Gordana.
- I onda joj ne bi vjerovao. Velik je u sumnji i mrznji. Prevelik. A kat)
putujete, vojvodo?
- Zajedno s kraljem i itavim dvorom da ne bude nikome napadno. Tobo/c pratim
kralja. Kad budemo na krizanju oprostit u se kao da se vraam u Ilok, a zapravo
u krenuti u Njemaku.
- Isporuite Varadiju neka bude ustrajan i sutljiv i molim ga neka se uva
Beatrica nee prestati da mu radi o glavi. Neka nastoji da se proklamacija
izvrsi sto prije. Svaki dan je izgubljen.
- Svakako e Varadi prije dolaska doi da se jos s vama posavjetuje - primijeti
Gordana. Lovro se sagne blize k starcu:
- Jos imam nesto da vam kazem. Na banovoj gozbi slusao sam razgovore nasih
ljudi. Sve je ojadeno, potisteno. Svi su kao bez trunke nade, svi sumnjaju u
budunost. I gradani su puni razoaranja.
Lice Cesmikovu uozbilji se:
- Ovo sto mi rekoste, vojvodo, najtezi je udarac, najvea pogibelj. Nasi ljudi
sumnjaju u svoju budunost. Sumnjaju u svoju snagu, u svoju izdrzljivost. To je
vea nesrea od svih Bea-trica. U sumnji umiru sve dobrote, sve kreposti naroda.
Tko u dusu naroda kapne sumnju, taj ga je pokopao. Sumnja podgriza ovjeku
otpor, energiju, sve zivotne uvjete. Ako nasi Hrvati po-sumnjaju u sebe, s njima
je svrseno.
- Oe, da ste slobodni i progovorite nasim ljudima - us-klikne Gordana -
izlijeili biste ih te strahovite sumnje.
- A ipak u progovoriti!
- Kako? - upitaju Gordana i vojvoda u istom asu.
- Ima jedan nain da kapnem bolesniku kap lijeka. To e
djelovati jae, odlunije, dublje nego da izreem rije okom u
oko.
- Sto kanite, oe?
13 Gordana I
l
- Prepusti to meni, dijete. Vrijeme je da se porazgovorim s tobom, Gordana. Opet
odlazis?
Osjetivsi da ih mora pustiti same, vojvoda se udalji iz elije, esmiki bez
rijei prigrli Gordaninu glavu na svoja prsa. Nisu govorili. Oboje su nasli u
svojoj dusi jedno veliko bolno pitanje: "hoemo li se ikada jos nai?" Trenuci
su prolazili. Starac podigne glavu i zagleda joj se u lijepe suzom ovlazene oi.
Svladavajui svoje osjeaje, osmjehne se.
- Nadam se da emo se jos jednom u zivotu vidjeti. Nadaj se i ti, Gordana.
-- Nadam se da e kraljevo srce upoznati vasu vjernost.
- Pusti to vremenu, ali otkad znam sto si dozivjela u Napulju, tesko sam patio
jer sam te ja nagovarao da ides. Zelim da mi odgovoris: jesi li odluila poi za
vojvodu?
- Obeala sam princu da neu poi ni za koga. To u obeanje odrzati dok me on
sam ne rijesi obeanja. A to e uiniti kad bude uza se imao zenu. Onog dana kad
bih od svoje volje krenula bilo na koju stranu, princ bi izgubio snagu da se
bori. A sad je jai nego ikad. Jos sam mlada i neu da mislim o udaji. Vi znate
da nisam slabo djevoje kojem treba zastita muza.
- Ljubis princa?
- Jednom sam vam na to pitanje odgovorila.
- Istina. Nije dolino da te ponovo ispitujem. Ipak sada kad se rastajemo moram
ti jos jednom naglasiti, Gordana, zelim da budes sretna. Ako si zrtvovala svoju
ljubav kraljevstvu, uzmi vojvodu. Ako nisi zrtvovala, ako ne ljubis princa, to
bolje, ti pokloni svoje srce najvrednijemu. Po mojem osjeaju to je vojvoda
Lovro.
- Ve mi je iskazao premnogo dobra, oe moj. U zamjenu kraljiine sklonosti
darovao mi je kraljevu.
- Cuvaj je kao oko u glavi, jer nista nije lakse nego izgubiti milost kralja
Matijasa.
- Znam i zato e moj oprez biti besprimjeran.
- Jedino me zabrinjuje vojvodin put u Njemaku. Kad on ode, nees imati nijednog
prijatelja da te stiti.
- Princ je tu. Varadi, Damir i gospoda Borka ide s nama, bit e mi zastitnica.
Najzad, vojvoda se brzo vraa. Ne bojte se za mene, znat u da se okrenem. Ve
se mnoga opasnost zagradila, a ja sam ipak preskoila sve zasjede.
- Junak si ti, dijete moje. Pravi junak. Da si musko, taj bi bio voda svega
kraljevstva.
- I ovako u vam biti na radost.
- Osjeam to, Gordana. Osjeam. U tebe je divovska snaga mudrosti, odvaznosti. U
tebe je sve sto manjka premnogom muskarcu. Ti si na dvoru najjai muskarac. To
mi je na rastanku velika utjeha. Ipak, reci: kako se sad vlada prema tebi
Beatrica?
__ Opet me pozvala u sluzbu. Od sukoba izmedu kralja i princa prema meni je
ljubazna. Sve mi se ini da bi htjela stei moiu naroitu sklonost. Cuvam se,
bdim.
_- Znam da te ona zeli iskoristiti ne bi li joj posluzila protiv
princa i kralja. ,,_.".. - ,
_ Znala sam tome izbjei dok sam je smatrala svojom iskrenom dobroinitcijicum.
Odsad bit u jos opreznija. Razotkrila sam njenu zlou prema sebi, a to je za
mene dobitak. _ Kako se sada ponasa Francesko?
- Posve povueno, makar me katkad guta izgubljenim pogledima. Priinjam se da
nista ne opazam. A onda, stari Aversa ispriao je kralju sve kako je bilo u
Napulju, a Matija je obeao Aversi da Francesko nikad nee imati prigode da mi
se priblizi.
- Taj dobri starac Aversa ne sluti koliko je prijateljstvo iskazao nekadasnjem
svojem prijatelju.
- Mnogo me puta pita o vama kao da sluti vasu blizinu. Ovin dana i on se vraa s
gospodinom Escole Strozzijem u Firencu.
- Bit u mu zahvalan dovijeka za sve sto je uinio za tebe.
- Uinio je mnogo, ali nije li udesno: kad me Beatrica slala u Napulj, sama je
potkopala svoje zloinake osnove.
- Jer pravednost bdi nad nama, dijete moje. Ova velika pravednost uvat e
kraljevstvo, uvat e Hrvate da ne propadnu u zdrijelo napuljskog Moloha. Ova
pravednost upravlja nase putove i ona je s nama, jer smo mi u pravu. Gdje
odluuje pravednost mi moramo pobijediti. Samo nam treba ustrajnosti,
ustrajnosti i opet ustrajnosti u nasem pravu da budemo na svojem slobodni.
Napulj ide protiv nas s oruzjem nepravde, zloe, podlosti, silom otimaa, a nas
stiti vjeni zakon pravde. Ona je vladala svijetom i vladat e kao ovo sunce
gore.
- Vase rijei uzdizu svu moju dusu. Upamtit u ih, usadit u srce i propovijedali
svima koji su slabi.
- A ima slabih ima zastrasenih, ojadenih, beznadnih, ima ih koji se podava ju i
nas izdaju. Ali ne valja ih udarati kletvama. Te e nevoljne jadnike prcpkuiti
pravednost Ona ide naprijed, putuje svojini putem kroz veliki zivotni svemir i
doi e k nama. Doi e!
Njegovo je lice sjalo prorokim svjetlom. Tamne oi svjetlosu nade, a Gordana
upija tu svjetlost, udise njegov zanos i bude joj odjednom lako. Njezina odvazna
dusa prosjana je novom snagom, probudena novim zivotom kao zemlja proljeem.
- Znate U da me ekaju jos nove borbe, mozda i teze, pa ipakJa sam pripravna.
Tako mi je kao junaku kad ide u boj s uzvisenim pouzdanjem u pobjedu svojeg
oruzja.
- Kad bi tako osjetili svi, protivnik bi ve danas bio pobijeden - i opet starac
ogrli lijepu djevojaku glavu, prisloni je na Prsa, a onda ona ustane. Hrabrost
sto ju je udisala iz njegovih uini joj ovaj as laganim. Srdano ogrli svojeg
skrbnika.
i
- Prepusti to meni, dijete. Vrijeme je da se porazgovorim s tobom, Gordana. Opet
odlazis?
Osjetivsi da ih mora pustiti same, vojvoda se udalji iz elije. Cesmiki bez
rijei prigrli Gordaninu glavu na svoja prsa. Nisu govorili. Oboje su nasli u
svojoj dusi jedno veliko bolno pitanje: "hoemo li se ikada jos nai?" Trenuci
su prolazili. Starac podigne glavu i zagleda joj se u lijepe suzom ovlazene oi.
Svladavajui svoje osjeaje, osmjehne se.
- Nadam se da emo se jos jednom u zivotu vidjeti. Nadaj se i ti, Gordana.
- Nadam se da e kraljevo srce upoznati vasu vjernost.
- Pusti to vremenu, ali otkad znam sto si dozivjela u Napulju, tesko sam patio
jer sam te ja nagovarao da ides. Zelim da mi odgovoris: jesi li odluila poi za
vojvodu?
- Obeala sam princu da neu poi ni za koga. To u obeanje odrzati dok me on
sam ne rijesi obeanja. A to e uiniti kad bude uza se imao zenu. Onog dana kad
bih od svoje volje krenula bilo na koju stranu, princ bi izgubio snagu da se
bori. A sad je jai nego ikad. Jos sam mlada i neu da mislim o udaji. Vi znate
da nisam slabo djevoje kojem treba zastita muza.
- Ljubis princa?
- Jednom sam vam na to pitanje odgovorila.
- Istina. Nije dolino da te ponovo ispitujem. Ipak sada kad se rastajemo moram
ti jos jednom naglasiti, Gordana, zelim da budes sretna. Ako si zrtvovala svoju
ljubav kraljevstvu, uzmi vojvodu. Ako nisi zrtvovala, ako ne ljubis princa, to
bolje, ti pokloni svoje srce najvrednijemu. Po mojem osjeaju to je vojvoda
Lovro.
- Ve mi je iskazao premnogo dobra, oe moj. U zamjenu kraljiine sklonosti
darovao mi je kraljevu.
- Cuvaj je kao oko u glavi, jer nista nije lakse nego izgubiti milost kralja
Matijasa.
- Znam i zato e moj oprez biti besprimjeran.
- Jedino me zabrinjuje vojvodin put u Njemaku. Kad on ode, nees imati nijednog
prijatelja da te stiti.
- Princ je tu. Varadi, Damir i gospoda Borka ide s nama, bit e mi zastitnica.
Najzad, vojvoda se brzo vraa. Ne bojte se za mene, znat u da se okrenem. Ve
se mnoga opasnost zagradila, a ja sam ipak preskoila sve zasjede.
- Junak si ti, dijete moje. Pravi junak. Da si musko, taj bi bio voda svega
kraljevstva.
- I ovako u vam biti na radost.
- Osjeam to, Gordana. Osjeam. U tebe je divovska snaga mudrosti, odvaznosti. U
tebe je sve sto manjka premnogom muskarcu. Ti si na dvoru najjai muskarac. To
mi je na rastanku velika utjeha. Ipak, reci: kako se sad vlada prema tebi
Beatrica?
_ Opet me pozvala u sluzbu. Od sukoba izmedu kralja i princa prema meni je
ljubazna. Sve mi se ini da bi htjela stei
moju naroitu sklonost. Cuvam se, bdim.
- Znam da te ona zeli iskoristiti ne bi li joj posluzila protiv
princa i kralja. ,,_."., - , -
r _ Znala sam tome izbjei dok sam je smatrala svojom is
krenom dobroinitcijicum. Odsad bit u jos opreznija. Razotkrila
sam njenu zlou prema sebi, a to je za mene dobitak.
_ Kako se sada ponasa Francesko?
- Posve povueno, makar me katkad guta izgubljenim pogledima. Priinjam te da
nista ne opazam. A onda, stari Aversa ispriao je kralju sve kako je bilo u
Napulju, a Matija je obeao Aversi da Francesko nikad nee imati prigode da mi
se priblizi.
_ Taj dobri starac Aversa ne sluti koliko je prijateljstvo iskazao nekadasnjem
svojem prijatelju.
- Mnogo me puta pita o vama kao da sluti vasu blizinu. Ovili dana i on se vraa
s gospodinom Escole Strozzijem u Firencu.
- Bit u mu zahvalan dovijeka za sve sto je uinio za tebe.
- Uinio je mnogo, ali nije li udesno: kad me Beatrica slala u Napulj, sama je
potkopala svoje zloinake osnove.
- Jer pravednu s t bdi nad nama, dijete moje. Ova velika pravednost uvat e
kraljevstvo, uvat e Hrvate da ne propadnu u zdrijelo napuljskog Moloha. Ova
pravednost upravlja nase putove i ona je s nama, jer smo mi u pravu. Gdje
odluuje pravednost mi moramo pobijediti. Samo nam treba ustrajnosti,
ustrajnosti i opet ustrajnosti u nasem pravu da budemo na svojem slobodni.
Napulj ide protiv nas s oruzjem nepravde, zloe, podlosti, silom otimaa, a nas
stiti vjeni zakon pravde. Ona je vladala svijetom i vladat e kao ovo sunce
gore.
- Vase rijei uzdizu svu moju dusu. Upamtit u ih, usadit u srce i propovijedati
svima koji su slabi.
- A ima slabih ima zastrasenih, ojadenih, beznadnih, ima ih koji se podavaju i
nas izdaju. Ali ne valja ih udarati kletvama. Te e nevoljne jadnike prcpkuiti
pravednost Ona ide naprijed, putuje svojim putem kroz veliki zivotni svemir i
doi e k nama. Doi e!
Njegovo je lice sjalo prorokim svjetlom. Tamne oi svjetlosu nade, a Gordana
upija tu svjetlost, udise njegov zanos i bude joj odjednom lako. Njezina odvazna
dusa prosjana je novom snagom, probudena novim zivotom kao zemlja proljeem.
- Znate U da me ekaju jos nove borbe, mozda i teze, pa Pak, ja sam pripravna.
Tako mi je kao junaku kad ide u boj s uzvisenim pouzdanjem u pobjedu svojeg
oruzja.
- Kad bi tako osjetili svi, protivnik bi ve danas bio pobijeden - i opet starac
ogrli lijepu djevojaku glavu, prisloni je na Prsa, a onda ona ustane. Hrabrost
sto ju je udisala iz njegovih uim joj ovaj as laganim. Srdano ogrli svojeg
skrbnika.
- Nosim u dusi svaku rije, svaki dah vaseg duha. Ne bojim se niega i gledam
preda se u neizvjesnost sabrana, samosvjesna i pripravna.
- Gdje su muzevi naseg naroda da te uju i slijede!
- Slijedit e me princ Ivan, vojvoda Lovro, Damir, a preko njih i drugi.
- Ti, Gordana, posjedujes najjai upliv na princa i na sve njegove pristase.
Tebi ih predajem, dijete drago. Budi im napitak nepresahljive ustrajnosti u
borbi i nadi Gordanal Mozes li mi se zakleti da es izvrsiti tu duznost?
- Prisizem na vasu oinsku ljubav, najveu moju svetinju. Prislonila je glavu na
njegova prsa. Osjetila je na glavi njegove ruke i ula saptanje molitve. Onda se
uspravi, pogleda ga i ree s pouzdanjem:
- Kad princa proklamiraju, moja e zadaa biti svrsena, a onda u pohititi k
vama u ovu tisinu da nadem mira na vazim grudima. A to nee potrajati dugo.
Nee. Ne moze.
Sagnula se, poljubila nekoliko puta njegove suhe ruke i posla k vratima. Tu se
jos jednom obazre i zaslade... Tamne stareve oi gledaju neobino. U tom se
pogledu odrazava izmuena dusa sto se prasta, prasta s nekom spoznajom i s nekom
velikom, mirnom boli.
Nesto je odredeno snazno jako u tom pogledu sto ona ne razumije, ne prozire, ali
joj duboko zasijeca u srce. Nesto joj govori taj pogled. Beskrajno tuzno
neshvatljivo, nejasno.
Usne mu ne zbore, a oi upijaju njezin lik s tugom, predubokom, pretamnom da bi
je mogla prodrijeti.
- Zbogom oel Do videnja!
-jK<i - Do videnja!
I Gordana zatvori vrata elije. Spopadne je slabost, suze navru i. Jos stoji
pred vratima, oklijeva. Nesto je drzi uz ova stara vrata samotne elije.
-aq - Gospodice Gordana, vrijeme je!
Uskoro nakon tog jahala je Gordana uz vojvodu. Pratnja je krenula nesto
naprijed. Djevojka suti. Onda se obazre. Okruzen drveem i sumom bijeli se
zvonik remetskog samostana. Cini joj se da iza njega gledaju za njom tamne oi s
mirnom dubokom boli, oi sto joj nesto govore nejasno, neshvatljivo.
- Ostavili smo ga - ree tiho vojvoda. . , - Ipak mi je jos nesto imao rei
sto je zakopao u sebi. : v, - Bol rastanka vazda je sklona mastanju, ali ipak
rekao je.
- Sto, vojvodo?
- Da vam budem sve ono sto budete trebali: i otac i majka, i sve. Ja sam se
zakleo.
Ona obori pogled. Jahali su korakom. Kad su ve bili blizu grike tvrdave, on se
zaustavi:
_ Gordana, znam da se vise nee pruziti prigoda da govorim s vama nasamu. Pratit
u kralja dio puta, a onda krenuti. Smijem li vam ncsto rei?
_ Smijete, vojvodo?
__ Zamolio sam kralj da vas stiti. Obeao je da e vam biti zastitnik dok mu
date povoda da vam uskrati sklonost.
_ Onda u uzivati kraljevu sklonost do smrti.
_ Pouzdajem se u vasu mudrost, Gordana. Ipak, kad bi vam nesto zaprijetilo,
ostavljam na dvoru svojeg momka Iliju. Sin je mojeg kastelanj, snaznog i
pametnog mladia. Kad bi vam sto zaprijetilo, raspola njime ili da vam bude u
pomoi, ili da ga Saljete k meni s vijestima.
- Hvala, vojvodo.
Ona se zaglec! u daljinu kad da tamo trazi odgovor.
- Daleko su odlutale vase misli, Gordana.
- Duboko su zaronile u mene, trazim odgovor koji oekujete ...
- I niste ga nasli?
- Htjela bih vam rei: da, bit u vasa.
- A ne mozete.-1
- Srce mi je nijemo, mrtvo. Ne govori nista. Na moje pitanje ne daje odgovora
koji bih zeljela. Nikakav odgovor. Ni za koga.
- Gordana, kralj me upitao: "Ne ljubi li Gordana nekog drugog i zato odgada s
odgovorom?"
Tog trenutka pogledi su im se sastali. Iz njegovih oiju vapi pitanje puno
straha i boli, iz njenih odsijeva ozbiljan strog prosvjed protiv prodiranja u
njenu dusu.
- Jednom, prije nego sto ste krenuli u Milano, rekla sam vam: svaka moja misao
zeli da moje srce odabere vas. Onda ste s tim odgovorom bili zadovoljni.
- A sto kazete danas, Gordana?
- Opetujem sto sam rekla: zelim da odaberem vas!
Zasutjeli su. Oboje osjea da jos nesto lebdi oko njih, nesto nejasno, mutno,
magleno. Ona se uspravi u sedlu i pogleda Lov-ri u oi:
- Kralj vas je izravno upitao: da li mozda iz ljubavi prema drugome odgadam
odgovor?
- Izravno je tako pitao.
- Na koga sumnja?
- Mislim na princa. Inae se ne bi toliko brinuo o tome.
- Bii e mu s\ ),isn j kaci princa proklamira. Istog dana ostavit u dvor. Moja
e zadaa biti izvrsena, a vama vojvodo, kazem ponovo: zelim da moje srce
slijedi vas. To je sve sto znam, jer J<- istina. A dosad moje srce nije
slijedilo jos nikoga.
U njegovim se oima pojavi smirenje. Rasprsila se magla i
n tiho odvrati-
- Posten je to odgovor, dostojan vas, (Jordana. Putovat u smireno mislei na
vas.
- Manjka t ete mi, vojvodo, to osjeam ve danas. Ali sve to mora imati
svrsetak. Idemo. Zamalo e zapasti sunce.
Krenuli su dalje. Putem se inilo da se Gordana zavezla duboko u misli. Kad su
stigli na Kaptol, ona se zaustavi.
- U ovoj kuriji konaci uenjak Aversa s firentinskim plemiima. Idem naas k
njemu. Bude li tko na dvoru prigovorio, recite da ste vi htjeli govoriti s
astrologom o svojem putu.
- Razumijem, otpratit u vas u kuu.
TKO JE GORDANA
U kuriji su doekali Gordanu s veseljem, naroito firentinski pjesnik Escole
Strozzi:
- Ovdje nisam tako sretan kao sto sam bio na brodu na-puljskog trgovca. Tu vas
zaokupljaju svi. Moram se zadovoljiti da vas vidim izdaleka.
- A posto sad odlazimo u Budim, moramo se trajno odrei toga vidika - nasmijesi
se ona.
- Cuo sam ve tu zalosnu vijest od milanskog poslanika. Hvata me iskrena tuga,
vjerujte mi, prisizem: nikad nisam sreo zensko bie koje bi me toliko ispunilo
udivljenjem i postovanjem kao vi. Gordana. Ono drugo ne smijem ni da kazem jer
mi vas strogi pogled ne dopusta, a moje srce zna da bi govorilo uzalud.
- Mudri ste, gospodine Escole, a opet niste sasvim ispravni. Sauvat u vazda
duboku zahvalnost i najvedriju uspomenu na viteskog firentinskog plemia koji mi
je pomogao utei iz Napulja i zato sam vam poklonila onoliko sklonosti koliko mi
je bilo mogue, a to je upravo dovoljno da mozete biti zadovoljni - nasmijesi se
ona i okrene se prema uenjaku Aversi:
- Htjela bih nasamu govoriti s vama.
Mladi Strozzi kao domain uvede Gordanu i uenjaka u drugu odaju gdje su ostali
sami. Ona sjedne nasuprot astrologu:
- Sve su se moje nade ispunile, one koje sam zadobila na brodu kad sam vas
zamolila da dodete sa mnom na Gri. Vi ste pomogli kralju da razotkrije
Beatriine lazne nade u potomstvo.
- I stekao njeno vjeno neprijateljstvo koje rado podnosim za jedan vas topli
smijesak.
- Nisam dosla primati poklonstvo, nego da vas nesto ozbiljno zapitam: saznala
sam malo prije da kralj gaji neku sumnju prema meni. Jos ga vise obuzima strah
da ljubim jednu linost koja je od velike sudbonosne vaznosti za ovo
kraljevstvo.
- Nisam imao zgode da s vama razgovaram nakon one sveanosti na koju me pozvao
kralj, ah ve sam vas htio upozoriti
__ Vi ste dakle, zamijetili, tu sumnju?
- Da, gospodice, Dok je to spominjao, kralj je neprest promatrao princa i vas.
_ Nema razloga ni sumnji ni strahu.
__ To ne znam, ali bio razlog opravdan ili ne, kraljeva vam sumnja ne moze biti
od koristi.
_ Vrlo je vazno da to znam.
- Kad je kralj one veeri promatrao princa, naglasio je kako bi bilo vrlo zlo po
Gordanu ako bi njena ljubav tezila prema onome o kome on sada misli i gledao je
pri tome upravo princa. Zato se uvajte, gospodice Gordana, da niim ne odate
svoje osjeaje.
- I vi se pridruzujete toj kraljevoj sumnji? _ Niti se pridruzujem niti poriem,
ja samo znam toliko sto sam nasao u zvijezdama.
- Sto ste nasli?
- Proriu vam veliku ljubav s ogromnim zaprekama, zapravo nepremostivim.
- I onda?
- Cini se da neete stupiti u brak s onim koga ljubite.
- Ali ne ljubim nikoga!
- Znam posve tono da vam zvijezde proriu ljubav u budunosti ...
- S nepremostivim zaprekama?
- Da, gospodice Gordana.
- Dakle neu se nikada udati?
- To zvijezde ne kazu.
Nekoliko je asaka razmisljala gledajui u pod, a onda upita naglo i odluno:
- Vi ste mi jos u Napulju prorekli nezakonitog sina.
- Kazem to i danas, jer tako pokazuje horoskop. Ali vas e ovo uiniti otpornom.
- Prema tome bih svojom vlastitom voljom morala uzeti ljubav izvan braka?
- Ovako i ja tumaim poruku zvijezda.
- Bit u, dakle, nesretna?
- Citava epoha koia je u vezi s vasim nezakonitim djetetom pokazuje najbolje,
dakl sreu, sustu sreu!
- Koliko god postujem vas, vasoj znanosti nikako ne vjerujem.
- Mozda, sada, ali jednog dana kad se dogadaji razviju, sjetu ete se mene i
razabrati da je ovo sto vam se sada ini nemogue poslo drugim pravcem. I onda
e vam se sve initi razumljivo i prirodno. Sada se jos vrsto drzite svoje
odluke, ali u dubini duse osjeate pogibelj da biste mogli krenuti protiv svoje
vlastite volje smjerom u JMCI proroanstvu zvijezda.
- Ne, niposto, sasvim iskljueno. Osjeam snagu da u uvijek jaka, ravnati
svojim srcem.
- Ne znam koliko ima junaka ovaj svijet koji su uspjeli MMraati srcem.
- Onda barem zaustavljati ga da ne ide opasnim putovima.
- Ako ti putovi jednom budu manje opasni, neete vise nalaziti razloga da vrsite
silu nad svojim srcem. I time bi vasa pazljivost bila manja, srce jae i
svojevoljno bi preslo granice.
- Zapravo nosim u svojoj dusi svijest i odgovornost velike misije i potpuno se
predajem toj zadai. Kazem: potpuno. Toliko da i ne razmisljam o sebi i ne
prisluskujem onim osjeajima koje smatramo nasim linim. Ne, ja sam posveena
domovini.
- A ipak ste me dosli pitati?
- Razlog je tome u razgovoru sto sam ga ovog asa vodila s vojvodom. Spomenuo mi
je kraljevu sumnju i zato sam odluila da prije nego sto podem na put u Budim
govorim s vama.
- Dobro ste uinili, Gordana, jer sve ono sto sam vam rekao moze vam sluziti kao
upozorenje da jae pritegnete uzde. Da znate: kralj ne moze u podsvijesti
vjerovati da muskarci mogu prolaziti pored vas, a da ih ne dostigne zraenje
vase linosti. Vi niste obina ljepotica za kojom se muskarac mora obazreti, vi
ste osobiti tip zene.
- Kakav tip, recite?
- Lijepo tijelo, savrseno lijepo, ali iz vaseg lica zrae neke zrake koje
osvajaju, vezu, ne strast muzjaka, nego muskarca bacaju na koljena s
udivljenjem, nezaboravnim, trajnim. Da ste kraljica, vasi bi vas narodi
obozavali, ne samo muski i zenski, a vi biste stvarali najvea zivotna
zadovoljstva narodima.
- Meni treba sada u nasoj borbi snage o kojoj govorite.
- Vidim, okupljaju se oko vas, ali vase srce dolazi u opasnost.
- Nemam mnogo posla sa sobom. Uvjeravam vas: ne dolazim ni u prigodu da se borim
sama sa sobom. Moj je put odreden, a taj vodi k cilju koji je opredjelila
jednodusna zelja mojih zemljaka Hrvata.
- zelite princa Ivana staviti na prijestolje?
- To je taj cilj, a ja u mu sluziti do posljednjeg daha. Recite mi: jeste li
izradili horoskop princu Ivanu?
- Po kraljevoj zelji.
- Dopustaju li zvijezde da e postati kralj?
- Predskazuju mu najvee asti, vlast, veliku ljubav poda-ttika, dakle iz toga
se mora zakljuiti da e stajati na elu ovog kraljevstva i tako e se ispuniti
zelja vasih zemljaka i vasa.
- To je jedino vazno i to me pomiruje s vasim zvijezdama, ako...
- Nemate odvaznosti pitati sto vele o prinevoj ljubavi?
- U emu ste nasli opravdanje da mi poriete tu odvaz
nost?
-- ,<-- jer ne pitate, a bilo bi vrlo prirodno... a ,"
_ l neumjesno pVodirati u njegove tajne. Ipak, neu da me sumnjiite. Sto vele
vase zvijezde o tome?
_ Prineva ljubav prema vama ima velik udio u sudbini njegova zivota.
_- Vase zvijezde bas nisu iznasle nesto novo. .. >
- Ja jos nastavljan; ... j -,.;,- .,";.,/ ..--",
__ A ja slusam. Dakle?

_ l princu proriu zvijezde, kao i vama, nezakonitog po

tomka.
__ U pomanjkanju novih pronasasa vase zvijezde opetuju. Prijatelju moj, sidimo
sa zvijezda na zemlju gdje ipak svatko moze upravljati svoji mi sudbinom ako je
jak. ~^- Svejedno Upamtite sto sam rekao, dobro upamtite.
_ Ne trebam se mnogo truditi da upamtim. Ali sada moram poi. Jos emo se
vidjeti na gozbi koju kralj prireduje za oprostaj, ali ne znam hou li moi s
vama govoriti ovako nesmetano. Zato ovog asa primite moju hvalu dovijeka. Vi
ste me upozorili sto mi je u Napulju spremao kralj Ferante. Preko vas okrenula
se ovdje stvar naseg kraljevstva najbolje. Hvalit u vam za to vjeno, dragi i
posten: uen jae.
- A ja u ostavit, ovaj kraj obogaen spoznajom jedne velike djevojake
linosti. I sretnete li ikad u zivotu Ivana Pano-niusa, vaseg skrbnika
esmikog, recite mu da je moju brigu za vas pobudila uspomena na njega, vjernog
prijatelja i slavljenog pjesnika.
- On e to doznati.
Izisli su oboje u drugu odaju gdje je vojvoda Iloki raspravljao s firentinskim
plemiima i milanskim poslanikom. Ona se oprosti s njima pa s vojvodom ostavi
kuriju. Uspela se na konja i u pratnji vojvode krenula na Gri.
Ve se spustao sumrak kad su ujahali u dvor. Gordana odmah pode u svoju odaju
gdje je nasla malu Bei.
- Zar ima Ito novo, malo kneginjice? - upita je ona
- Danas popuuj kad ste otisli, kraljica me ispitivala sto vi toliko razgovarali
s Damirom. Ne govorite li mozda o princu? Rekla sam joj da ste govorili o putu i
nikad vas nisam ula govoriti o princu. Zasti ona toliko ispituje o princu i
vama?
- Jer hoe kralj e vat i i sluti da pripadam prinevim prijateljima. A sto sada
radi kraljica?
- Sprema se na put, ali se neprestano neega boji na ovom dvoru pa se vrlo
veseli sto odlazimo.
- Ne znam tko ima razloga da se tome veseli? Mi, ili ona.
PROROCANSTVO
Sva je kraljevska svita sjedila na konjima i ekala da dvorski mestri Berislavi
i Orban dadu znak za kretanje u biskupsku cr-kvu na Kaptol.
S ceste dojuri u dvoriste nekoliko pazeva i nesto najavi dvorskim mestrima.
Orban se uzbuni. Mladen Berislavi pohiti naprijed i dade odredbu eti oklopnika
sto je stajala pred kraljevskim dvorima na Dvercu. Opet se vrati i pride kralju.
Izmijenili su nekoliko rijei. Povorka stoji dalje. Paz Stjepan spazi Gordanu i
primakne joj se.
- Sto se dogada, Stjepko? Zasto smo zapeli?
- Gospodice, udo je to. Vani je silan svijet, sve su ulice pune, ne moze se
prolaziti. Oko Kamenitih vrata ljudi kao mrava. Poslali su oklopnike da priprave
prolaz kraljevskoj povorci. Sve se pomamilo za udom.
- Za kakvim udom?
- Cijeli Gri vie da se na Kamenitim vratima pojavilo proroanstvo.
- Ali sto, u kojem obliku?
- Znam samo sto sam vidio i uo. Ljudi tre na Kamenita vrata i vele da je tamo
proroanstvo pa su zabrtvljene sve ulice i svijet stoji od Markova trga do
Kamenitih vrata.
Oglasi se trublja s gradske kule na Dvercima. Stjepko se trgne.
- Ve idemo - i potri iz dvorista pa stane u red pazeva.
Kralj Matijas jase na vrancu, a do njega na bijelcu Beatrica. Kralju slijeva
princ Ivan, kraljici zdesna hrvatski han. Iza kraljevskog para slijede
Beatriina braa Francesko, Giovano, dona Izabela i ostale njene rodakinje. Iza
njih palatin, dostojanstvenici, velikasi, plemii.
Povorka silazi niz Dverce i krene na Markov trg. Gordana gleda niz ulicu. Gusta
nepregledna masa svijeta spusta se sve do Kamenitih vrata. Dolazak oklopnika
svrati pozornost ljudi na kraljevu povorku. Nesto nemirno igra u njihovim
zjenicama. Svraaju poglede sad u povorku, sad prema kuli nad Kamenitim vratima.
U licima im odraz razbudenih dusa u koje je palo nesto novo sto je razbudilo
njihov svakidasnji zivot.
Sto se povorka vise priblizava Kamenitim vratima, to biva sve guse stisnuta. Iz
svoga sedla Gordana promatra kako su dolje crni oklopnici prosli ispod Kamenitih
vrata, a za njima slijede pazevi i dvorani. Odjednom osjeti da su svi sprijeda*
stali, pa i ona zaustavi konja, uzdigne glavu i opazi da je kralj prisilio
povorku da stane i gleda prema zidinama iznad izlaza sirokih gradskih vrata kamo
su okrenute sve glave.
Casovi prolaze. Kraljeva se glava spusti, a onda krene konja. Uza nj Ivan i
Beatrica. Citava povorka se pomakne i silazi polagano prema izlazu.
rordana ne pusta s oka ono u sto je zagledan itav Gri. "r Sli na bijeloj
stijeni crna slova, velika, uokruzena, snazna.
Na poluotvorenim usnama zapanjenost. svjetina oko nje sva je kao jedan dah,
jedno oko, jedno srce, jedne usne s kojih silaad
jedan uzdah:
Proroanstvo! .
A pri tome ne skida pogled s kule na kojoj su napisane neke noruke usklici, a
svaka rije povezana je. nevidljivim nitima sa svakim ovjekom, svakom dusom,
svakom zeljom.
Gordamna svi je v prima nadahnue izgovarajui glasno pro-
citane ^e^ ^. ^^ sumnja je poetak raspadanja. Sumnja je izvor svih poraza
sumnja ulazi u ropstvo, sumnja je kap koja
truje rijeke i mora. ... ,. *
Pouzdanje je napitak snage, vrelo svih pobjeda, sila, moC sjeme vjenog zivota.
To je vjera u sebe!
Ne bojte se, Hrvat., dok vjerujete u sebe! Tonut ete u izdajstvu,
neprijateljstvu, nesrei, u ropstvu, ali nikada potonuti. I ako se na vas
strovali potop svih nevolja, dobri koji su izdrzali ui se u Noinu barku da
obnove sretniji i bolji zivot.
Vjeruj, narode, u sebe!"
Kucaju sva srca. Rije po rije pala je u njihove duse kao kaplja lijeka na
bolesnikovu usne.
A Gordana polagano nastavlja put i prolazi ispod kamenog luka gradskih vrata.
Tamo sprijeda opazi kralja kako se osvrnuo ugarskom palatinu:
- Dakle, Hrvati imaju svoje proroanstvo, a Ugri? Sto e sa svojoj gordosti,
svojim nadimanjem da tudinca dovuku na prijestolje?
Beatrica osjeti zalac ovog pitanja i odvrati:
- Ne traze tudinca nego svoju kraljicu.
- Ugri e slomiti kimu. To je moje proroanstvo njima - ree kralj. - Neka
prevedu ovaj napis na Kamenitim vratima na latinski. Moj histona Galeotti mora
ga kopirati da Ugri nesto naue.
I onda kralj krene prema kaptolskoj crkvi.
Pred Kamenitim vratima ljulja se ljudstvo. Stotinu oiju zuri u napisano
proroanstv. K obeava pobjedu.
Plemii koji umiju itati ponovo itaju crna slova s bijele kule. Ponavljaju po
deseti put kao da ue naizust i upijaju ih u sebe, udahnjuju u one koji slusaju.
Nitko ne govori glasno osim onih koji itaju. Svjetina slusa opajajui se
melodijom sto je stvaraju rijei napisane na zidini kule. Melodija njihova srca.
U poitanju dusa svjetina sape:
- Proroanstvo!
- Cije? Cije?
- Tko ga salje?
- Cija ga je ruka stavila na kulu?
Masta se budi, uspinje, rasplee, doarava im sliku, tamnu, punu mistike, sliku
crne mrkle noi, uspavani Gri. Jedna se ruka bijeli u mjeseevoj sjeni, ruka
nevidljivog stvora. Ne vide mu glavu ni tijelo, ni ramena, nista, samo bijelu
ruku nad lukom vrata, ruku iza koje ostaju slova, crna velika snazna.
- Cija je ruka? Cija poruka?
- Tko nam je poslao proroanstvo?
- Sislo s neba ili se uzdiglo sa zemlje, palo je po nama kao rosa po uveloj
travi.
Kraljevska povorka vraa se s Kaptola. Ulaze na Kamenita vrata. Princ Ivan se
obazre, pogleda gore na kulu, gleda dugo napis, a onda polagano jase uz kralja i
kraljicu.
Usli su u dvoriste grike palae. Silaze svi redom. Kralj dade
znak vojvodi Ilokome i ude u palau. I5 ^-ui,-.,,!.,-"-;-.-"-,,., ..,<
_ A znas li, djevojko, da mnogo pravednih stradava? Uzalud , iva;ui pravednost,
ona ne dolazi.
- Mnogo je nepravde u svijetu i dug je put koji mora da nrevali pravednost, a
svuda je zadrzavaju zapreke, podvale i zloe. Daleke putove ima da prode
pravednost, ali ona e stii svakom
tko ustraje. ..... ,. j .
Duboko se dojmisc ove njei kraljeve duse.
,,Bodri li mene? - pita kralj - ili je tek sluaj?"
Ali se glasno nasmije i okrene gospodi:
_ uli ste musko mudrovanje u djevojakoj glavi koju sam uvijek smatrao svojom
dvorskom ludom. A ja velim: kraljica je u pravu. Gordana je umna. Vasa je krv.
S prikrajka djevojku gleda princ Ivan. U njegovim oima je ushienje, puno
njezne, d kc ljubavi. Beatrica vreba njegov pogled i zadovoljno se smijeska.
Velika gozba zapoela je u podne u kraljevskoj palai. Opro-8 taj na gozba. Sve
sto je na saboru naslo se u dvorani da jos posljednji put sjedne za kraljevski
stol. Kralj ih zabavlja veselo, pria anegdote s ratista. Kasno popodne nakon
objeda poeo je raspravljati s hrvatskim velmozama o hrvatskom saboru i o
kraljevstvu.
Princ Ivan stoji iza oca pozorno slusajui drzavnike razgovore. Pojavi se
Beatrica, praena donom Izabelom i svojim dvorskim gospodama. Nije mogla
podnijeti da je kralj iskljuuje iz drzavnih raspravljanja i priblizi se. Svi se
odmaknu. Ljubazno se smijesei pride kralju. On joj ponudi naslonja, ali odmah
skrene razgovor i pita velmoze i plemie:
- Danas su vase misli mnogo vedrije nego ovih dana. Otkud to? Zar zbog
proroanstva na Kamenitim vratima?
- Bit e da je tako - odvrati vojvoda Lovro - sve ih je napojilo nadom.
- Neizvjesna su obeanja proroanstva - primjeri Beatrica.
- I sunce je daleko, a ipak nas grije - odvrati Lovro.
- Nije los odgovor, vojvodo - upadne kralj. - Vama obe-aje neznani prorok ili
proroica vjeni zivot, a to znai pobjedu. Vjerujete li u to?
- Vjerujemo - odgovore hrvatski izbornici. Uto kraljev pogled uhvati Gordanu
koja je stajala iza kraljice.
- A sto velis ti, Gordana?
- Vjerujem da moja domovina ne moze niVaH? stradati, jer stradati moze samo onaj
koji nema pravo.
POSLJEMtlt MH
Gri se oprasta s kraljem Matijasem. Oprasta se s njime Kaptol. Laska Ves, sva
bliza i daleka okolica. Kralj ostavlja glavni grad Hrvatske posto je u njemu
proveo osam mjeseci.
Ostavljaju ga inozemni poslanici, drzavni dostojanstvenici, lanovi kraljevske
kancelarije, dvorski uenjaci, pjesnici, glumci, pjevai, dvorani, plemii,
pazevi, posluzitelji, sva sluzinad i vojnicL
Od rana jutra kree povorka od stotinu kola. U njima Beatrica vozi natrag u
Budim dragocjeno sude, zlatni pribor, sagove, svoje slike, vozi sve Sto treba
kraljevsko kuanstvo kako je to vozila uvijek u svaki grad kamo bi dolazila na
boravak.
S grike utvrde promatraju gradani kako savskom dolinom prema sjeveru puzi
povorka kojoj se glava gubi daleko u poljanama, a rep se jos nalazi na grikoj
ulici.
S jedne i s druge strane uva povorku dvije tisue vojnika. A dolje, na poljani
pod Griem, vijea hrvatski sabor. Velikasi i plemii u sveanim od IIKI U
drscima maeva prelijevaju se dragulji. Na klobucima leprsa perje. Hrvatski ban
sjedi na povisici i predsjeda. Barun Vojkovi govori saboru. Predlaze da sabor
isprati kralja do granice gradskih posjeda, a posebni izaslanici do granica
Hrvatske.
S grikih utvrda zajeale su nad dolinom trublje. Sabor prekida raspravu Ispod
kamenitih vrata niz utvrdu se spustaju oklo-Pnici kraljevske crne ete.
Iza njih slijede kralj, kraljica, princ Ivan, pa onda prvi dostojanstvenici.
Narod s obje strane pozdravlja Ivana. Saborska gospoda uzjasu konje da se
pridruze povorci.
Kralj zovne princa Ivana i pojuri na svojem vrancu naprijed ostavljajui iza
sebe kraljicu. Ona hoe da ih slijedi, ali je zadrzi krika malog hercega
primasa. Hipolit se na svojem konju uzvi-kao, ne dopusta kraljici da se udalji
od njega. I makar je vue kraljeva namjera da se sam s Ivanom pojavi pred
plemstvom njezino je mezime pobijedilo. Beatrica je ostala s njim stisnutih
usana iza kojih se skrivaju prijetnje.
Na poljanu nagrnuse ljudi dizui klobuke, ruke i kliui:
- Zivio nasljednik prijestolja princ Ivani
Po stoti put opetuju te rijei i njima zasipaju Ivana. A kraljevo lice se
smijesi i dusa mu se siri.
Kad su stigli na granicu gradskih posjeda, obazre se kralj gore na utvrdu,
zagleda se u nju, pa e poluglasno Lovri Ilo-kome:
- Zalim svoj odlazak. Rado sam medu vasim zemljacima. Posteni su u srei i
nesrei - jednako. Zasluzili ste da se proroanstvo ispuni.
Dok je gledao kule i tornjeve, pristupe mu velmoze i plemii hrvatskog sabora i
uzdigavsi maeve uskliknu kralju posljednji oprostaj. On odvrati:
- Doi u, opet u doi kad svanu moji dani. Vidjet emo se opetl
I zatim podbode konja i krene. Za njim klicanje. Velmoze se vraaju na poljanu
pod Griem. Sabor nastavlja vijeanje. Gradani gledaju u daljinu za kraljevskom
povorkom i slusaju gromki glas baruna Vojkovia sto govori saboru:
- ... teski nas dani tiste. Pred nama je mrak budunosti Klonule su nam duse,
pune su straha i sumnje. Ali, brao, odbacimo strah, pouzdajmo se u sebe jer,
vjerovati u sebe to je snaga i sila. Dok vjerujete u sebe nikad neete potonuti.
Tako, eto, veli proroanstvo na Kamenitim vratima. "Zasluzili ste da se ispuni"
- rekao je kralj, a ja velim: samo je do nas da se ispuni. Samo do nas.
I kliu plamenim poklicima, a povorka se gubi u daljini. Za njom ostaje Gri s
tvrdim bedemima, s proroanstvom i srcima punim vjere. kv._(fc _t _ ,._
..,im>,.,..tai.
NA BUDIMU
Jesenska je no. Magla lezi nad dvoristem budimskog kra
ljevskog dvora. Pred ulazom u dvor na stupovima gore baklje-
S obje strane stuba sjede bakreni lavovi i mrko zure u no.
Pored njih nepomino stoje crni oklopnicL Covjek u plastu pri
blizi se stubama. : .-.,..,.,,....
- Stoj! - viknu obojica. ^ *>tyW
- Kurir za njezino velianstvo iz Napulja.
U svjetlosti baklja bijesnu koplj* i pribili* e tijelu ku-
rira.
_ Ni koraka dalje.
On stane. Ostrige mu dotiu rebra.
__ Straze su me pustili ui, zasto me vi zaustavljate?
- Takva je zapovijed
Covjek razmislja i suti. Niza stube dotri Enriko.
_ Pustite kurira.
- Ne smijemo!
Enriko side k njemu i ree oklopnicima:
- Odstranite se, on nee u dvor.
Pri svjetlu baki Enriko zaviri pod kurirov klobuk i sapne:
- Vi ste to gospodin Janos?
_ ja evo, po nalogu gospodara grofa Batorija pod imenom kurira iz Napulja, da me
straze propuste, nosim vijesti kraljici.
- Isporuit u joj. Govorite.
- Sutra poslije mise u sakristiji crkve sv. Dominika velikasi ekaju kraljicu.
- Doi e, bude li mogla ostaviti kralja. Bolestan je.
- Sto mu je? - usklikne ovjek s nepritajenom radosti
- Putem iz Hrvatske stigle su nas kise, jako se nahladio i boli ga u kostima.
Trese ga groznica. Vratila mu se bolest koju je jedno zadobio u turskom ratu.
- A nije ozbiljno?
- Ve sjedi u nasloniau.
- Dakle, bolje!
Glas kurira odaje razoaranje.
- Da, bolje i mozr biti posve dobro. .,,
- Kakva steta, a kraljica se odmorila od puta? ^;, , .
- Posvema. Doi e sutra, nastojat e.
- Imate li kakvu poruku za gospodu velikase?
- Recite: kralj taji svoju bolest zato vas nisu pustili u dvor.
- A sto radi protukandidat princ?
- Cita knjige, filozofira sa svojim uenjacima i eka prijestolje.
- Je li istina da su ga Hrvati proklamirali?
- Po ulicama su vikali za njega, to je sve. - Ovdje na dvoru Hrvati imaju odvise
svojih ljudi. Naroito su opasni Mladen Berislavi i Dam i r Brezovaki, vitez
Ivan od Srednjice, pa onda kraljev stolnik barun Boskovic i onaj kipar Dukni.
Ima ih previse u Budimu. I Nikola Brczuvaki je tu, a on vodi hrvatsko plemstvo.
- Jos i to! Uza sve ovo, nasa je strana jaka i slozna, l biskupi su svi uz
kraljicu Dovela ih je k nama zed za kardinalskim klobucima kojih se nadaju od
kraljice. A to valja iskoristiti. Biskupi vele: kraljica ima u Rimu i itavoj
Italiji veza, a budui Papa prijatelj je napuljskog kralja. Cujte, Enriko, dakle
kraljevska bolest je samo obina kostobolja?
- Na moju veliku zalost. J
m. - I moju. A Sto je s Varadijem? Jos uvijek nije pao u ne.!
milost?
- itave dane kralj ga ne pusta od sebe. i
- Tog kravara trebalo bi najuriti iz kraljeve blizine. Ovo je poruka grofa
Baterija kraljici.
- Odgovorite mu neka se strpi. U Hrvatskoj se nije moglo nista. No sad je
vrijeme da idete i nikad se vise ne javite kao kraljiin kurir iz Napulja.
- Jos nesto. U Budimu ima palaa nekog plemia. Tjedan da* na prije kraljeva
dolaska uselile su se ondje dvije strane gospode, a prekjuer vidio je moj neak
princa Ivana kako ulazi u onu kuu. Ostao je tamo itavo popodne.
- Jesu li zene mlade?
- Jedna je crnokosa i prosijeda, a druga srednje dobi, plavoj ka. Moj neak
tvrdi da nalikuje na nekadanju kraljevu Iju-bovcu.
- To bi bilo i odvise nedostojno. Javit u kraljici No, idite da vas ne vidi
koji od kraljevih pristasa. Odvest u vas ravno do gradskih vrata da se ne bi
uplele straze.
Dva velika lustera s goruim svijeama vise sa stropa sto prikazuje plavo nebo
puno zvijezda. U kutovima dvorane stoje kipovi veliine ovjeka. U rukama drze
ogromne osmokrile svijenjake sto osvjetljuju raskosnu odaju. Stijene su
oslikane velikim freskama prikazujui ratne prizore. U sredini je slika junaka
Sibinjanin Janka u oklopu i kacigi. Nasuprot slika kralja Ma-tije u zlatnom
oklopu kako jase na konju. U velikom mramornom kaminu gori vatra. S lijeve
strane kamina pozlaeni lezaj nalik na siroku klupu. Po njoj jastuci od zlatnog
protkanog damasta, s desne strane naslonja, navrh oslona grb sto ga drze dva
zlatna gavrana. Kralj Malija sjedi. Noge su mu pokrile grimizom. Pogled mu kruzi
dvoranom od zida do zida, promatra slike, skupocjene stalke, kipove, veliki
ormar od rezbarenog drveta na kojem stoje kipovi od srebra. Kraljica Beatrica
sjedi na lezaju s druge strane kamina. Sutei promatra vatru u kaminu. Princ
Ivan stoji kraj kraljeva naslonjaa i raspravlja s ocem o slikarstvu i kiparstvu
ije umjetnine rese budimsku kraljevu radnu dvoranu.
Vrata s umjemikim reljefima otvore se. Varadi ude. Cim ga je Bealrica opazila,
uslane i pode kralju:
- Nadam se da es ove noi dobro spavati Je li. dragi? Bolje se osjeas, mnogo
bolje?
- Ako i ne mnogo bolje, ipak bolje. Idi, Beatrice, vidim da si umorna.
__ Briga za tvoje zdravlje ne poznaje umora. Idem da pogle-
Ham Hipolita. Jadni djeak.. I on se je putem nahladio. Uvijek vt
JT za mnom. - I kraljica krene polagano dostojanstvenim kora
ka k vratima. A on r, : snazan visoki stas.
Vrata se za njom zatvore kratkim stropotom. Matija okrene
lice k Varadiju:
_ jedva je ekala da moze otii. Svim je svojim mislima bila negdje tamo, a
izgovara se Hipolitom. Otkako smo u Budimu, neprestano Hipolit.
- Uistinu ga neobino voli - primijeti Ivan.
_ Nisi lukav sine moj. To sam ve mnogo puta sa strepnjom
ustanovio.
- Nisam kr: oe, sto me priroda nije obdarila tom kre-
posu.
- Lukavost se moze stei kao vjestina maa gledanjem i vjezbanjem. A \ Varadi?
Sto nosite? Nesto su nanjusili nasi uhode i kraljiinim odajama?
- Ondje su oprezni kao i mi ovdje. Ipak, veeras su straze pustile u dvor nekog
ovjeka koji je tvrdio da je kraljiin kurir. Usao je kroz sva dvorista s\i do
lavova. Kad je htio da se popne, zadrzali su ga oklopnici. Tada dode Enriko i
zapovjedi da ga puste. S njim se povukao malo dalje, neko- su vrijeme tiho
razgovarali, tada je Enriko ovi odveo kroz sva dvorista i nalozio da otvore
vrata i ovjek Je otisao.
Rumen udari kralju u lice.
- Zar ovdje zapovijeda Enriko? Kako su smjeli poslusati njegove naloge?
- Navikli su na to odavna, jos prije nego sto smo posli u Hrvatsku.
U tom odgovoru kralj osjeti nisan na-prijasnje kraljiino gospodarenje u dvoru
Matija se priini da to ne opaza i zapovijedi:
- Neka svakog; puste u prvo dvoriste, a ondje zaustave, ispitaju tko je i odmah
jave. Svaki glasnik koji dolazi kraljici ima se predvesti meni. Zapovijedi koje
sam dao na Griu vrijede i ovdje.
Matija skine grimiz s nogu sto su poivale na oniskom podnozniku i polaga
ustane. Ivan mu priskoi i uhvati ga za ramena.
- Ne pustajte nikoga u moju radnu odaju. Previse bi se Napulj razalostio kad bi
uo da sam prohodao. Bas je suvisna ova boljetica. Posve suvisna. Astrolozi su
mi proricali da me na putu eka zlo.
- Jos nekoliko dana i ve ete moi uzjahati - veli Ivan.
- Nee bas bi. n sasvim tako, ali za tjedan-dva nadam se i ja. Pazite budno,
Varadi, da se ne prenose vijesti o mojoj bolesti. Neprijatelji e to
iskoristiti. Sad je najvaznije da kraljicu drzimo daleko od njih.
14 Gordu" H
-.1

- Opkolio sam ih najvjestijim uhodama. Ali obraunati t njima to je najprei
posao, velianstvo - savjetuje Varadi.
- Samo da mi Lovro donese povoljne vijesti iz Njemake. Samo to ekam.
Samo sto je kralj posao nekoliko koraka, vrati se opet u naslonja. - Zlo je to
kad je puna glava osnova, a noge pune boli - i ponovno sjedne.
- Neka mi prinesu stol za pisanje, radit emo. A ti, Ivane, sjedni i slusaj kako
se bacaju kocke na vlasti. Vladati je najteza
i"ra- .*.__...".:. ";.,"...,-;.,, ........-* , .. .. .
, i
ARAGONSKA KRV
[.>L Enriko je prosao dugim hodnicima izmedu kipova i stalaka s goruim
svijenjacima i usao u kraljiino predsoblje, otvorio modra pozlaena vrata sto
vode u Beatriinu odaju.
Stijene su ukrasene crnim drvom sa zlatom bojadisanim rezbarijama. Na podu sag s
prizorima iz aragonske historije. Sa stropa vise okrugle svjetiljke. Na stolu
pozlaeni svijenjak s mnogo svijea. Uz kraljicu je napuljski poslanik Ranzano
u purpurnoj haljini. Enriko navijesti vrlo tiho i povjerljivo:
- Velianstvo, bio je ovdje kastelan grofa Baterija.
- Dakle ipak su nasli vezu sa mnom i preko svih kraljevih zapreka. Kakve mi
vijesti donosi?
- Sutra u nedjelju vase e velianstvo sigurno poi u crkvu, a gospoda vam se
zele pokloniti u sakristiji dominikanske crkve. Ona znaajno pogleda Ranzana:
- To je dakle odluni sastanak s mojim pristasama koji mi nude krunu. Razumije
se da primam poziv. Kralj me nee pratiti, put je, dakle, slobodan.
- Smijem li i ja poi, velianstvo, kao poslanik Napulja?
- Da, vi ete ih promatrati, prezirati. Ima li koja vijest, Enriko?
Enriko ispripovijedi kraljici sto je uo o prisustvu prineve majke u Budimu.
Oekivao je da e ona planuti, ali umjesto toga nasmije se.
- Taj princ odvise je naivan. Doveo mi je svoju majku kao da sam ga za to
molila. Kralj i princ mi pomazu. A sad, Enriko, idemo.
- Neka velianstvo uzme ogrta, dolje je hladno. Jedva Beatrica ode iz sobe,
Ranzano sapne Enriku:
- Niste nista nauli od kraljevih najblizih dvorana ili barem opazili u njihovim
licima zabrinutost za kralja?
- Samosvjesni su, oholi i drski, dakle kraljeva bolest ne
nruza nade da e umrijeti
- Kad bi ga barem prikovala uz postelju. Za dva-tri mjeseca proklamirali bismo
za nasljednika kraljicu.
_ Vasa milosti, od kostobolje nitko jos nije umro?
- To sam ve zapitao naseg napuljskog lijenika. On nije genij kao Kristofano.
Da je sad on ovdje. Medutim, iako nije toliko vjest, Charafa mi je ipak natuknuo
da se od kostobolje mogu razviti bolesti koje ubijaju. To bi bilo odvise bozje
milosti.
_ Zaboravljate kraljeve uhode. Na svakom koraku sudaris se s njima. Ve se ne
pouzdajem ni u kipove na hodnicima i stubama da i oni ne vreba ju nase kretanje.
- Uhodu je lakse mimoii nego kralja. Samo kad bi dugo
bolovao.
- Bojim se da prerano spremate razanj.
Na vratima se pojavi kraljica u dugom tamnom plastu. Glavu je zamotala u veo.
- Vodi nas, Enriko. Dodite, Ranzano. Ti, Francesko, budi na strazi. Ako bi me
kralj zvao, reci da se kupam. Idemo.
Sve troje podu kroz nekoliko raskosnih odaja pa izidu u hodnik i nestanu u
polutami. Enriko pode prvi. U ruci mu svijenjak sa tri svijee. Izasli su na
otvoreni trijem. Svrsavao je na ulazu u kulu. Nasli su se u okrugloj prostoriji.
S druge strane Enriko otvori vrata i osvijetli neke uske kamenite stube.
Silazili su. S obje strane stijene su debele kao peine, ini se da silaze u
podzemlje izdubeno ispod brda na kojem lezi dvor. Na dnu Enriko digne svjetlo:
- Molim gospodina poslanika da pridrzi svijeu dok ne otkljuam vrata.
U zeljeznim vratima zaskripi klju. Usli su u gust vlazni mrak. Enriko ponovno
uzme svjetlo i pode naprijed. Prolaze beskrajnim hodnikom.
- To je, dakle, ona znamenita tamnica ispod dvora - pita Beatrica - o kojoj sam
ula?
- Da, velianstvo, ovdje su odvajkada kraljevi zatvarali svoje suznje. Tamniar
mi ree da je tu tamnovao kralj Matija kad ga je Ivan Postumatus zarobio s
njegovim bratom. Iz ove tamnice digao se kralj na prijestolje.
- sutite, Enriko - prosvjeduje Ranzano. Zasto ga usutkav
- Tesko e se dojmiti vaseg velianstva uspomena da je vdje neko amio kralj
kojemu ste danas supruga.
- Vrijedate aragonske keri. Nasa srca nisu od rastopljive van. To me strahovito
mjesto ne uzbuduje i zato je aragonska rv mirna i zdrava. Slika tamnice
samo mi pruza sigurnost. tamnice snaga su prijestolja. Napulj ska dinastija
stoji jer su tamnice napuljskog dvora neprohodne.
- A ipak je iz njih utekla Gordana?
14*
- Jer sam je dala izuiti u smjelom skakanju u vodu i vjestom plivanju. Iz ove
tamnice ne moze skakati u Dunav. Predaleko je rijeka. Cekaj, Enriko - i ona se
naas zaustavi i ogleda zidine - moram se upoznati s podzemnim odajama u kojima
u ugostiti svoje protivnike. To je prava grobnica za zive.
- Vasi e gosti biti ukonaeni, velianstvo!
Enriko je koraao polagano pred njima nosei visoko svijeu, a ona pozorno
promatra arkade, svaka zeljezna vrata mimo kojih bi prosu kao da ve u duhu
zatvara one sto im je namijenila zivot u dubini dvorskih temelja.
- Vladar mora uvazavati svoje tamnice kao i svoje vladarske osnove. Ove ne mogu
opstojati bez ovah tmina. Blistava osnova i mrana tamnica velianstvena je
harmonija i sigurna mo.
Ranzano nije odgovarao s tolikim odusevljenjem. Tamnica kao da je u njemu
proizvodila neprijatnosti. Samo je potvrdivao njezine rijei.
- Hoemo li skoro k cilju? Kamo si to odvukao, Enriko, nasu dragocjenu zrtvu?
- Odabrao sam joj dno tamnice da vika i zapomaganje ne mogu do tamnike straze.
Jos su nekoliko asaka prolazili crnom tminom, a tada Enriko najavi:
- Evo nas, velianstvo, molim gospodina poslanika da pri-drzi svjetlo.
Kraljiin dvorski mestar zarine klju u veliku bravu. Onda skine preku sa
zeljeznih vrata i gurne ih na stranu. Ranzano ude prvi i osvijetli kraljici put.
Beatrin pogled zaokruzi po vlaznim zidinama. U tmini sablasno zazvei gvozde
kao da se neka zvijer svezana na lancima probudila i skoila.
Neki se ovjek ispruzi. Lancima je svezan oko pojasa i privrsen o zid. Noge su
mu okovane i ruke svezane unatrag. Visok je, stasit. Iz crnoputnog lica blistaju
oi. Crna kovrava kosa pada po ramenima i elu.
- Velianstvo!
Nesto je htio rei. Rije mu je zapela u grlu od straha ili bijesa. To Beatrica
ne moze razabrati, premda ga promatra ostrini pogledom. Dostojanstveno se
isprsila stupivsi korak blize.
- Gledas me. Sam sebi ne vjerujes da sam to ja. Vidis li, ti si se na Griu
uspeo k meni, danas sam ja u Budimu sisla k tebi. Osveta! Sto velis?
- Nista ne razumijem, velianstvo. Nista.
- Mrtav ti je mozak, crve. Drznuo si se uzdignuti svoje oi k napuljskoj
princezi. Jer te pogazila, mislio si da se smijes osvetiti. Crv hoe da se
osveti kraljevskom stopalu koje preslo preko njega. Bijedni gmizavce. Nedostojni
otpadak zakutnog plemia, zahvaen bunilom, hoe da omete osnove kraljici, onoj
koja gospodari. Tvoja e drskost biti naplaena.
_ sto sam skrivio velianstvo?
n/nikove tamne oi rasire se i nepomino zure u Beatncu.
_. Upoznala sam te, lupezu. Pod imenom Lorenca Carbo skri
vas se na mojem dvoru da razbijas stube mojem usponu na vlast?
Odgovori, Ramiro! _
- Velianstvo mem zove Ramiro?
_ Zovem te imenom koje ti pripada.
_ Velianstvo, nisam ja napuljski paz. Kunem se. Ne mogu
biti, J>rem ^^^ f svetac & ge "j^a krivo da spasi jadni zivot Prepoznali smo te,
Ramiro. Vidio si napuljskog glasnika na Griu. Pazio je na tebe putem u Budim.
Odao si se svojim ispitivanjem o Ramiru, Odao si se.
- Pitao sam i govorio sto sam uo u Napulju. Govorili su ljudi mnogo su govorili
i danas jos govore, ali ta pogledajte me. Javite mojoj obitelji u Kap i svi me
gradani znaju od djetinjstva.
- Krivotvorio .si nalog mojem graditelju da na Griu izgradi tajni ulaz u moju
odaju.
- O svemu tome nista ne znam. Tako mi duse. Treba da ga potrazite u Napulju.
- Tvoj svjedok ne -i! da te brani. Mjesto njega sii e moj krvnik da
odrubi tvoju drsku glavu. Lanci sablasno zvee mrakom.
- Ne priznajes?
- Ne mogu da priznam Nisam Ramiro. Smilujte se. Pitao sam glasnika kao sto
pitaju i drugi. Sva napuljska eljad ovdje na dvoru raspravlja naveer o
kraljici i o Ramiru. Neka se kraljica uvjeri.
- Enriko, nalozi krvniku da ga smakne. Covjek se trgne i zatetura.
- Kraljice, ja nisam Ramiro. Imam u Napulju starog oca i oiajku. Gradani Napulja
ih poznaju.
- I oni e doi k tebi. Hajdemo.
Uznik se zaleti prema njoj, ali ga lanac trgne natrag. Lice mu se izoblii,
lomata okovanim tijelom i vie:
- Jao tebi, Aragonko Napuljsko e more natapati tvoju krv. Ja nisam Ramiro. Ako
stavite ruku na moj zivot, jao svima vama.
- Enriko, neka ga krvnik odmah smakne. Kralju emo rei da mi se dvoranin
nedostojnu priblizio i zato sam ga smaknuta. Vas ste obojica nadosli kad sam se
branila.
Posli su hitrije, nego sto su silazili i brzo se uspeli gore.
U svojoj odaji Beatrica e strogo:
- Enriko, tko od mojih napuljskih dvorana samo jednom i spomene Ramira, gubi
glavu. Upamti.
- Velianstvo, razumijem.
- Znaj i to: Ramiro mi se prijetio strahovitom osvetom ako princu Ivanu
sprijeim uspon na prijestolje. U ime svetog Na-pulja on ne smije doekati
sutrasnjeg dana.
I zaas zatvori za sobom vrata. Ranzano je slijedio Beatricut
dok je brzala u svoju radnu odaju gdje je doeka Francesko. OM
sjedne na kamin pa stade grijati ozeble ruke.
- Kralj nije pitao za me?
- Nitko nije opazio da si odsutna.
- Dobro. Dakle, jedna je kraljeva tvrdava pala. Sad dolazi na red ona najjaa,
kancelar Varadi.
- Predlozio bih velianstvu Kristofanovu metodu.
- Upamtite, Ranzano: ovdje ljudi ne priznaju vladarska prava kao u Italiji. Kad
nekog maknes, tamo drsu i ogovaraju. Ovdje smatraju ubistvom ako kralj dade
ubiti nepoudne ljude. Prepustite da Varadija makne sam kralj. Medu kraljevim
prijateljima ima moj tajni pristasa i on e mi to obaviti.
Napuljski poslanik priblizi se kraljici.
- Neu dirati u kraljiine osjeaje, ipak kraljeva bi bolest mogla imati zlih
posljedica. Na to biste morali baciti teziste svih osnova. Ne smijete to
doekati nepripravni. Treba, dakle, govoriti otvoreno: dva najjaa pretendenta
na ovu krunu zacijelo su Friedrich Njemaki i Vladislav eski. Kad bi kralj
iznenada umro, rijesilo bi velianstvo ovaj gordijski vor jednim potezom ne
maa, nego pera. Da jednome od pretendenata potpisete brani ugovor.
- Ruzno je o tome govoriti ve danas s gledista supruge, ali kao budui vladar,
dakako, morala bih zatomiti zenu. Vi ste dotakli duboku tajnu. Otac mi je pisao
da vama nista ne tajim. Sad je mozda nastupio pravi as da vam i to povjerim.
Kad se Matija odluio s Vladislavom Ceskim sklopiti mir, pozvao ga je u Olmuc.
Tu je bio nasim gostom. Kralj Matija naredio mi je da se brinem za uredenje
odaja naseg gosta. Tako se jednog dana Vladislav nasao u njegovim sobama kako
izdajem naloge za njegovo kuanstvo. Tu mi rekao vrlo pazljivo i razumljivo: kad
bi se uinilo udo, stvorio bih drugu bozicu Beatricu da usrei moj zivot i
ukrasi moje prijestolje. Naravno, smijala sam se toj primjedbi kao da je smatram
salom.
- Ali kad bi kralj Matija umro, Vladislav se tome, ne bi smijao. Medutim,
njemaki prestolonasljednik Maksimilijan je i rimski car, a njegov otac opasni
takmac, dakle bio bi pozeljniji.
- Sve ovisi o tome sto e sutra ugarski velikasi. U njihovoj je ruci polazna
toka mojih ina. Prestanimo o tome, Ranzano, ne zelim smrt svojem muzu, nego da
i on bude moj pristasa.
- Duboko sam u to uvjeren.
Nije mogao sakriti neuvjerljivost svojeg uvjeravanja. Uto se pojavi Nardela i
javi kraljici da je "njegova ekselencija vojvoda Hipolit opet d ozivi je".
- Malo drago, moje dijete. Evo me - i ona prekine vijeanje.
- Vasa visosti - obazre se Ranzano Francesku - kakva je to bolest koju je kralj
neko zadobio na ratistu?
__ Noge su mu natekle, trpio je velike boli i lijenici su tv-
, Hn e mu se skvriti noge Ali se nasao neki vra koji je kralja into travama
potpuno izlijei Sada lijenik tvrdi da mu se K iL zbog prehlade na putu
vratila, ali u manjoj mjeri.
!_ Jeste li razmislili kako bi izgledalo da umre?
_ Od ove se bolesti ne umire tako brzo.
__ Vjerojatno ne, ali gdje je to napisano?
_ Moj Ranzano, ki;i1 je jak kao lav. U tako vrstim sirokim prsima ne prestaje
zivot preko noi. On e jos dugo zivjeti. To je rekao Kristofano. .,
_ Morao bih |p s njim povezati, pa slao mu i Ennka u Napulj.
NASLJEDNICA PRIJESTOLJA
Nakon sveane mise kojoj je kraljica prisustvovala sa svojom pratnjom odredise
njeni dvorjani da svjetina ostavi crkvu. Kad je crkva opustjela, Beatrica i
Ranzano krenuse prema sakristiji. Tu ih doekaju dva velikasa i duboko se
poklone.
- Velianstvo, preponizno molimo, ovdje ekaju izaslanici vjernih podanika,
monih i slavnih velmoza.
I otvori druga vrata. U maloj sobi stoji desetak velikasa odjevenih u bogate
odoiv. Na Beatriinim usnama zatitra arobni smijesak pun dobrote Ranzano gotovo
ne bi prepoznao Beatricu u tom novom uresu njenog lica. Pred nju istupi muskarac
duge brade, visoko zasukanih brkova. Pozdravi je zarkim govorom uzvisujui njene
vladarske sposobnosti i zamoli da bude vladar kraljevstva. Ona je odgovorila
- Vasoj zelji kraljica e se odazvati i vladati postujui zakone i vasa prava,
moja gospodo. Mali plemi, gradanin i puk odreden je da bude trhonosa, sluga, da
nosi poreze, da sluzi vama. Da nisu odredeni d a to budu, ne bi se rodili u
siromastvu, u bijednoj kolibi, u kuriji ili gradanskoj kuici. Stoga smatram da
su sve odredbe koj njih zastiuju protiv vase apsolutne vlasti zabluda koju u
ja maknuti, a vase poreze i dae sniziti do polovice.
Velikasi se ivvpi jli, razgorjeli i kliu iz svega grla:
- Tako jos nije govorio nijedan vladar ovog svijeta svojim podanicima - ree
njihov voda Batori.
- Razumije se - odvrati ona - saslusat u i primiti sve zahtjeve vaseg staleza
budu h stalezi i svojim izborom potvrdili zelje koje ste upravo izrekli. I zato
vas pitam je li odluka vrsta?
~~ Velianstvo, mi smo predstavnici najbogatijih, najmonijih velikasa Ugarske.
Svu svoju imovinu, ugled i mo ulazemo za vas
izbor. Mi smo, eto, ve odluili da naseg kralja zamolimo neka sazove sabor u
Pozunu. Tu emo iznenaditi sabor prijedlogom da se velianstvo proklamira za
nasljednika i bit e burno prihvaeno.
- Cime mi jamite ovdje pred licem izaslanika mojeg ocaJ
monog napuljskog kralja? ]
- Zakletvom i asnom rijei. 1
Izrekli su sveanu zakletvu, sveano zadali asnu rije. Bea-
trica slusa kako joj njihove zarke rijei predaju zezlo vlasti, naj
veu slast njenih teznja, najstrastveniju zelju njenog zivota, naj
vei ideal njene duse, vrhunac svih uzitaka njene teznje.
"Za zezlo zivot. Za vlast sve" - sape ona sebi. A onda oprezno spretno,
uvijeno, a opet shvatljivo navijesti kako e dobro upamtiti one koji su joj
ponudili krunu i svoje zivote.
- Potrazit u savjetnike i drzavnike medu onima koju su prijatelji meni i
kraljevstvu kad su u moje ruke polozili prvu zakletvu podanike vjernosti.
Batori klekne i uzme rub njenog plasta.
- U ime svih, u ime spasenja kraljevstva cjelivam vas vladarski plast i stavljam
peat nasem ugovoru na spas i sreu kraljevstva, a na zator onih neprijatelja
koji hlepe za krunom i nasim prijestoljem. Neka zivi njezino velianstvo
kraljica Beatrica, nasljednica naseg prijestolja!
- Neka zivi! - uskliknu svi i digose uvis maeve.
Njena je dusa smirena, a snaga oeliena. Mozak je hladna suverena
promisljenost.
Osjea se na vrstom, nerazrusivom iJu. Stoji na prijestolju i opire se o zezlo.
Smjeska se toplo, gleda zamamno da i svojom zenstvenosu ostavi u muskim srcima
trag svoje linosti. Njen pogled obeava sklonost, milost, smijesak njenih usana
sipa obeanja.
Jos govori s gospodom, jos ih ispituje o njihovim tuzbama, trazbinama sto su
uzalud potrazivali od kralja. Povladuje njihovim jadikovkama i naglasava da ih
sve obdari, sve obraduje, sve nadjeli astima i sluzbama.
Sasula im je u gladno krilo sve blagajne, sva odlija, sva imanja i onda ih
ostavila zasute do vrha sreom obeanja i arom svoje zamamne ljepote.
Vani pred crkvom tiho sape svijet pun mrznje prema lijepoj tudinki koju
smatraju zloduhom, davlom zavodnikom, neko toliko pravednom i plemenitom
kralju. A kad se pojavila svi padaju na koljena u znak postovanja pa gledaju
njen ogrta od bijelog sukna obrubljen krznom i kunu svaku nit sapui:
"Za ovo mi plaamo porez. Samo za tvoje haljine." Kunu, ali klee.
Presretna ttMtila se Beatrica u svoju odaju. Velike sjajne bli-
tave raskosne dvorane budimskog dvora sto se takmie s naj-
askosnijim dvorovima juznih vladara sada su joj premalene.
rrcmalo bogate. Kruzi od dvorane do dvorane, od odaje do odaje,
trazi, smislja, odreduje. U mislima broji budunost milijunima.
Napokon, prvi put odzvanja u njenim usima poklik "nasljednica prijestolja .
Opojni zvui tih rijei jos odzvanjaju u njezinoj dusi i pohiti u sobe svojeg
neaka vojvode Hipolita, uzme ga k sebi i zagrli sapui:
_ Ti prvi osjeti moju slavu i moju vlast. Sve blago ovog svijeta okruzivat e
tvoj zivot. Ti, herceg primas Ugarske, neak si vladarice.
Djeak nije razumio, ali instinktivno uzvrati zagrljaj. Iza nje ulazi Ranzano.
Ona mu pode u susret.
_ Sto velite? KaK-> vam se svidaju moji budui drzavnici?
- Nesto odvise gladni.
_ Dobro sam ih nahranila.
- Mojem divljenju nema kraja.
- S gramzljivim je velikasima lako vladati, moj poslanice.
- S onima u Hrvatskoj imat ete vraske borbe kad nastupite prijestolje.
- Kralj Ferante poslat e mi Kristofana i svojeg krvnika. Poslat e svoj L lade
u Jadransko more. Osvetit u se Hrvatskoj. Neka se zagusi u napuljskoj mrezi.
- Neka velianstvo ne zaboravi proroanstvo na Kamenitim vratima.
- Nee dugo, jadnici, uzivati ar nade svojeg proroanstva. Eto, danas se ve
poelo zavijati u mrak. Danas sam primila sve sto mi je trebalo, sve.
- Da nije bilo kraljeve bolesti, vase velianstvo nikad ne bi moglo da se sa
svojim pristasama susretne i primi okom u oko zakletvu. Nikad ne bi moglo da s
njima lino stvori ugovor koji je njih vise odusevi, nego vas, kraljice. Lica su
im zasjala, oima su progutali svaku pojedino obeanje, u predodzbi su pohlepno
primali sve asti, blago i vlast.
- Kad bih odrzala sva ta obeanja, isharaili bi kraljevske blagajne kao sto su
htjeli i u kralja Matije. Neka se sada nadaju kako e im Beatrica d rusiiti da
joj sjednu na rudnike, na moje Kraljevske prihode. Neka se obmanjuju. Velim vam:
lako je zavladati gramzljivcima
- Opet velim: kraljeva bolest postala je vasa srea da uz-mognete udariti
temeljni kamen svojem prijestolju. Kad je velianstvo ostavilo sakristiju,
rekose mi gospoda da e svojim etama i maem prisiliti Ivanove pristase da dadu
svoj glas za vasu proklamaciju
- Unato tome, Ranzano, neu se opajati tim uspjehom. Idem dalje. Juris na
krunu, a onda na Varadija.
- Ne zaboravite vladarke odabrati i budueg muza.
- 2ena se buni protiv tih rijei, vladarica se pokorava. I ona pode u kraljevu
odaju. Sjedio je uz stol i sa svojim savjetnicima radio.
- Donosim ti blagoslov mise.
- Ne bih smio primiti jer ti si moj takmac na prijestolju.
- Samo nasljednik budu li tako htjeli stalezi
- Da, o tome nema dvojbe, ali podi u blagovaonicu da dvora* ni i gosti ne budu
sami. Reci im da mi je znatno bolje.
- To je uspjeh moje molitve.
Izisla je iz dvorane sigurnim vrstim koracima, a kralj ree kancelaru:
- Varadi, jeste U uli? Priestila se.
- Ipak je kraljica bila u sakristiji vrlo dugo a za to vrijeme nisu nikoga
pustili ui. S obje strane bilo je zakljuano. Moj uhoda veli da je vidio
kasnije kako iz sakristije izlaze neka gospoda.
- Onda netko ne govori istinu. Varadi suti, a Baka i Filipec zivo pisu.
- Moze biti i zabuna - primijeti kralj. - Sto velite, Ba-kacu?
- Uhode vise puta izmisljaju kojesta da dokazu potrebu svoje linosti.
Ni sada Varadi ne ree nista, ali je zatomio pritajeni bijes prema Bakau.
- Bit e tako kako vi velite, Bakau, Varadija je lako prevariti. Manjka mu
lukavosti kao i mojem sinu. Nijedan od njih nije nista nauio od mene.
- Velianstvo, nema smrtnika kojemu biste mogli prispo-dabljati sebe. Sve
vladarske vrline skupljene su u vama i tako na druge otpada vrlo malo:
Filipec potvrdi izrazajem lica hvalospjev biskupa Bakaa.
- Ipak, mozda nevjerojatno udo da su crkvu iskoristili radi zavjere protiv
mene?
- Kraljica, doduse, trazi za sebe krunu i prima ponudu vasih neprijatelja.
Velianstvo, ali ipak je njena poboznost preduboka da bi sveto mjesto
iskoristila za takve svrhe.
- Vasi su razlozi opravdani, Bakau. Kraljica je uvijek od prvog dana svojeg
dolaska pod moj krov pokazivala duboku, vrlo duboku poboznost... Ako osjea -
kako moli...
Smijesak ironije pojavi se na Varadijevim usnama. Kralj ga nije ukorio. t - ---
* - *
Lezeii nauznak, Beatnca se zagledala u fresku Sto prikazuje SL.tt kr^fvskora
P^stu s krunom na glavi, a do nogu joj klee bozice s Olimpa u poniznom
klanjanju. Ovako je zamisljala sebe.
Osjeala se kraljicom svih svojih vrlina kojima je masta starih Grka obavijala
svoje olimpijske bozice. Smatrala se sredistem svega ljudstva sirokog svijeta.
Nosila je u sebi plamen pregnua da zasja itavom svijetu sjajem svoje vladarske
moi, da zasjeni sve snagom svoje okrutni.- vlasti.
S vrhunca prijestolja hoe da se popne na cijelu Evropu.
Skrenula je pogledom niz raskosno pozlaene stijene od modre svile, pozlaene
stolice, grimizne naslonjae, blistave dragulje sto poput uzarenih oiju vire iz
zlatnih rezbarija ukrasa na kaminu. Sve joj je to premalo, neznatno da bude
okvir njene linosti. Sama se osjeti vrhovno bozanstvo kojemu je ta raskos samo
prolaz u ono veliko, dostiiivo fantastino carstvo blistavila koje bez prestanka
sanja njena dusa zedna orgija, bogatstva, slave i raskosi. I ona Je odabrala put
koji vodi ravno, odluno i po kojemu treba da se rusi i i sve sto bi na njemu
susrela. I svake noi sniva da kralj umire.
- Velianstvo, vi ste me zvali?
Pred lezajem sto Gordana u jednostavnoj haljini od modre tkanine. Na glavi joj
ruziasti ukras sa sponama sto sapinju njene smede uvojke. Beatrica podigne
glavu i podupre je rukom.
- Stigle su mi vijesti iz Napulja o tebi, Gordana. Ni jednim treptajem djevojka
ne odaje iznenadenje ili zabrinutost.
- Ne zanima te?
- Ne bih mogla ni zamisliti kakve bi vijesti moglo vase velianstvo dobiti o
meni, neznanoj djevojci. Smatram se posve nevaznom.
- Vazan je onaj s kim si u Napulju govorila.
- Bilo ih je vise.
- Mislim na Giania Batista Marzana.
- Da, govorila sam s njim u tamnici.
- A znam i sve sto ti je rekao. Hou da iskusam tvoju iskrenost. Opetuj mi ito
si doznala od njega.
- Govorio je ka k se obavilo vjenanje s napuljskom princezom i kako je dospi
tamnicu.
- Rekao tf je tono uzrok?
- Uzrokom svojeg tamnovanja smatra zelju napuljskog velianstva da mu otme
imanja
- Rekao ti je vise. Mnogo vise i ono sto je izmislila njegova masta. U tamnici
ljudi gube i pamenje i zdravo rasudivanje. Govore sto nikad nije bilo. Ipak sve
mu to opraStam, jedino hou r1 ujem koliko je u tebi ostalo privrzenosti svojoj
kraljici, koll-Ka je tvoja zahvalnost.
Oprezno i polagano Gordana ponovi.
- Govorio je samo ono sto sam ve rekla. Spominjao je ne
prestano vase ime i u svom srcu nadu da e vase velianstvo svo
jim monim zagovorom Marzanu oslobodenje i smeksati
rce njegova velianstva kralja Ferantea.
- Mnogo sam puta to ve pokidah, vjeruj ud, Gordana, atf moj otac ne mari. Ipak,
i sada samtoUMCU* mito uCtniti za njega
ako mi ti pomognes. ! .
- Zapovijedajte, velianstvo.
- Moj otac tvrdi da je Marzanu poznato gdje se sakriva onaj napuljski paz o
kojemu ti je govorio Marzano.
Nehajno je izgovarala ove rijei, ali su joj oi vrsto promatrale Gordanino-
lice.
- Napuljski paz? Ne, velianstvo, o takvom pazu nije mi
govorio Marzano. I nije bilo razloga. Mene je obuzimala jedina
briga kako da izadem iz one tamnice u koju sam tako ludo-
zalutala. ;
- U onom asu uzbudenosti lako si njegovo prianje zabo-1
ravila. Sjeti se. :
Djevojka je asak razmisljala i onda zanijeka glavom.
- Svega se sjeam sto mi je govorio, ali o pazu nista. Njegova je dusa bila puna
boli i patnja i vapaja za oslobodenjem.
- Nijednom nije spomenuo napuljskog paza po imenu Ra-miro?
- Ne, velianstvo, zadajem rije.
- Steta. Da ti je o njemu stogod rekao, danas bih ga mogla lako osloboditi.
- Vrlo zalim. Ono malo asaka sto je govorio sa mnom Marzano je bio ispunjen
svojom nesreom i zamolio me, ako ikad stignem u domovinu pred lice vaseg
velianstva, neka vam isporuim njegove patnje jer e se vase milosrdno srce
sklonuti da mu ishodi milost.
- Jadnik. Nisam ni slutila da ga moj otac jos uvijek drzi u tamnici. Tek kad mi
je napuljski kralj pisao da je Marzano u tamnici govorio s tobom, doznala sam za
njegove muke i htjela bih mu pomoi. Napuljski kralj odmah bi ga odrijesio okova
da mu uzmognem javiti gdje se nalazi paz Ramiro. On zna.
- Ni jednom jedinom rijei nije spominjao paza, a govorio je i o svojoj majci, i
o kralju, i o svome ocu, ali nista o bilo kakvom pazu.
- Vjerojatno je da ti nastojis pomoi tom mladiu. Dakle, nema sumnje da ti je
nesto rekao. Nisi ula o njemu ni od koga drugoga?
- Nikad, velianstvo, ni od koga. , Kraljica se uspravi i pode prema
stolu.
- Ne preostaje mi nista drugo nego javiti kralju tvoj odgovor, a to e jadniku
Marzanu produziti tamnovanje.
U smedim bademastim oima pojavi se duboko sazaljenje, dok je kraljica uzimala
pero.
- Sad mozes otii, Gordana. Javit u ocu. Vjeruj, i ja zalim sto ne mogu spasiti
Marzana.
Kad je kraljica ostala sama, ustane, odgrna zaklon na m-tuna druge odaje i ude.
Tamo su sjedili Francesko i napuljski
poslanik Ranzano, a ona im saopi: 1 _ Ipak, dvojini da nije nista ula.
_ Dopustam da biste mogli imati pravo, ali ono sto je ula Od koga drugoga ne
moze da iskoristi protiv vaseg velianstva. Bilo je jedino vaznu saznati nije U
Marzano priao neke nedo-stojnosti kojima je pred vasim ocem napadao vas u vezi
s Rami-rora. Time bi mogla da rasplamti kraljeve sumnje protiv vaseg
velianstva. Gordana nista ne zna, dakle vas je put do posjeda krunskog kljua
otvoren.
- I sad mogu mirnu poi dalje. Idem kralju.
- Kako se osjea njegovo velianstvo.
_ Posljednjih osam dana znatno bolje.
Napuljski poslanik pokazuje veliko nezadovoljstvo zbog vijesti da je kralj blizu
ozdravljenja, ali ona se priini kao da to ne vidi i skrene razgovor na drugo.
- Predlozila sam kralju nacrt za izgradnju novog dvorca hercegu primasu. Moj
mezimac Hipolit stanovat e kraljevski kao sto se dolikuje ferarskom vojvodi.
- l kralj je prihvatio vase prijedloge?
- Bez ijedne rijei prosvjeda.
- Mislim da biste vojvodu Hipolita morah* poslati u njegovu rezidenciju.
Sveenstvo e mrmljati da nihov primas nije u svojoj rezidenciji.
- Ne mogu se odijeliti s mojim djeakom. Ljubim ga kao da sam ga nosila pod
svojim srcem. Zadrzat u ga dok ne zapone najzesi boj oko moje proklamacije.
Priekaj me, Francesko, dok se ne vratim.
Tiho i opre/no priblizi se Beatrica kraljevim odajama. U velikom predsoblju
njegove radne dvorane zaustavi se. Dva paza su strazarila. Iz dvorane dopire
kraljev glas pun zestine.
- Izidite - zapovijedi kraljica pazevima. Poslusavsi njenu zapovijed, ostave
predsoblje, a Beatrica prisloni uho na vrata. ula je zestoke kraljeve rijei:
- Zasto oni zahtijevaju da sazovem sabor? Zasto? Mozete H mi na to odgovi niti.
Duboki Bakaev glas odzvanja:
- U piedsi;i\. i navode da je potrebno raspraviti o vaznim vijestima koje se
pronose o ratu. Jasno vele da velianstvu zele pritei u pomo svim svojim
sredstvima, a za to valja predobiti sve velikase kra! k\M\Li
- Oni tele da mi pomognu? Moji neprijatelji? Nisu li potpisani na ijjjrvom
mjestu Batori, Banfi i njihova druzba?
- Uistinu, velianstvo, to sam i sam primijetio, ali eto oni vele: "Ovom svojom
molbom da se sazove sabor zelimo pokazati svojem kralju pred svim neprijateljima
izvan ovog kraljevstva da vase velianstvo nema u svojoj drzavi protivnika na
kojeg bi smio
raunati. Turin, Nijemac ili bilo tko drugi. Na saboru zelimo pokazati da su
nestale stare opreke i da smo svi uz vase velianstvo."
- Lijepo ste to proitali, moj Bakau, s uvjerenjem da je tako. Ja ipak ne
vjerujem Batorijevim ljudima. Nesto ih drugo nuka da traze sabor. Sasvim drugo.
Nasljedstvo prijestolja pokree njihove crne duse. Ako je istina sto veli Varadi
da su u sakristiji dominikanske crkve govorili s kraljicom, onda je to oita
spletka protiv princa Ivana. Odgovorite im da u sabor sazvati kad ozdravim.
- Ako je to bila njihova misao, onda uistinu, velianstvo, ne
sazivajte sabora ni onda kad ozdravite. J
- Mozda kane predloziti saboru neka prihvati za nasljednicu prijestolja njezino
velianstvo?
Kraljica se trgne. Razabrala je Varadijev glas koji je pitao i odmah nadovezao:
- Vase je velianstvo jednom na Griu izreklo mudre rijei da e milom osvojiti
tvrdave svojih protivnika.
- Da podijelit u svojim protivnicima odlija.
- Vratite im svakom po jedan oduzeti dvorac, velianstvo.
- Sto sam rekao to u izvrsiti. Vi ete, Varadi, odmah o tome sastaviti moju
poslanicu.
Beatrica otvori vrata.
- ujem vedri glas mojeg kralja - ree ona ljupko prila- < zei k Matiji. - To
me ispunja radosu. Vise ne osjeas boli? i
- Polagano jenja.
- Kako vidim, u velikom si poslu. Zelim ti pomoi - i ona sjedne.
- Radi se o sazivu sabora u Pozunu. Odgodio sam ga dok
posve ne ozdravim.
- Od neprijatelja kraljevstva nema nikakvih vijesti? Hoe li nas postedjeti
rata?
- Ovih dana oekujem svoje glasnike. Sad ekam lijenike da mi premotaju noge.
Zdravlja mi treba za bitku koju oekujem. Bilo kako, porazit u svoje
neprijatelje do temelja.
Gleda Beatricu znaajno, gotovo izazovno. Ona osjeti znaenje njegove prijetnje,
no priini se da nista ne razumije i primi ga za ruku njeznom paznjom pa ode iz
dvorane.
Malo kasnije vratila se Beatrica Francesku.
- Moji su pristase zatrazili sabor. Kralj nee da ga sazove, a na sve to huska
ga onaj lupez Varadi. Dok je on tu ne mogu naprijed.
- A kraljeva bolest?
- Kree nabolje. Uza sve to vrlo se promijenio, ne izgleda dobro.
- Ranzano neprestano navjesuje da bi bolest mogla svrsiti zlo. Budi spremna,
Beatrice.
__ Usponu na prijestolje trebam dva glavna kljua: novac i krunu. Kljue
kraljevske blagajne posjedujem ve od prvih dana kad sam postala Matiji zena.
Klju od krune imat u za nekoliko
dana.
U OGNJENIM RESETKAMA
Nakon veere otpratila je kraljica svojeg kraljevskog supruga u njegovu radnu
dvoranu dok su se ostali dostojanstvenici, dvorani razisli u svoje odaje.
U gornjem katu u sobama kraljiinih dvoranka sjedile su mula Boci i Gordai u
tihom zivom razgovoru. Bile su naglo prekinute dolaskom grofa Enrika.
- Njezino velianstvo vas zove, gospodice Gordana - navijesti on.
Odmah je sisla i nasla kraljicu kako poiva na lezaju od zlatnog brokat i Malo
se pridigla i ponudila Gordani da sjedne.
- Vrijeme je, djevojko, da rijesimo nase posve line odnose. Od dana kad si
stigla iz Napulja, tvoji su se osjeaji prema meni znatno promiji. i>
- Kako tu misli, velianstvo?
- Napokon, razumijem te, Francesko mi je priznao svoje .nedolino vladanje prema
tebi. Ukorila sam ga zestoko, ali-nikad nisam imala pri-uile da s tobom o tome
govorim. Zelim da budemo nacistu. Tvoje se srce od mene odvratilo. Nijekala ti
svojom lijepom glavom koliko te volja, moje oko je prodirljivo. Mozda si ak i ;
un ; i; !;i da je Francesko u svojoj ljubavi prema tebi presaj granice
pristojnosti uz moje znanje. Sve je to prirodno. Mog] si razabrati svu obzirnost
kojom sam postupala prema tebi, un; ; tome sto sam zapazala da nisi vise moja.
Cinila sam to bas zato sto shvaam tvoje ogorenje. Htjela sam prepustiti
vremenu da te uvjerim koliko ti je tvoja kraljica sklona. Isto onako sklona kao
sto je bila i prije, a zeli to i ostati i nadalje. Skora e budunost pokazati
da je tvoja kraljica odabrana za vei poziv, a bas u mojem velikom pozivu zelim
imati uza se tvoju sklonost.
- Velianstvu dugujem zahvalnost i neu to zaboraviti.
- zelim vise od zahvalnosti, zelim savez koji e te povezati sa mnom
- Save/? Ne razumijem, velianstvo.
- Strpi se. Temelj nasem savezu je ovdje u mojoj ruci. Izvukla je iz biserne
mosnje bijeli papu*.
- Jos na Griu dopalo mi je u ruke neko pismo. Da je za-utalo u kraljeve ruke,
ti bi danas bila prognana ne samo iz dvora " i iz kraljevstva
Savrsene Gordanine usne lagano su zadrhtale, dok joj smedo oi promatraju papir
u kraljiinim rukama.
- To je pismo poslao princ Ivan Damini u Napulj. Ti ne znas sto je princ Ivan
pisao svojem dvoraninu i prijatelju?
- Velianstvo, kako bih to mogla znati?
- Vidis, on mu medu nekim drugim stvarima govori o vjenoj ljubavi prema
Gordani. Ti si, dakle, ona bezimena zena za koju se princ nekoliko dana prije
mojeg dolaska pobio s Alfon-zom Borgiom. Ti si ona za kojom je toliko tragao
kralj da satre djevojku koju ljubi njegov sin. Ovu je zenu kralj smatrao
najveom opasnosti svojeg kraljevstva.
- I kad prineva ljubav ne bi bila samo asovita obmana, " moje strane nema
opasnosti.
- Ne bi posla za njega? .,.,,, ,-" 1. ,,
~< ~ Ne, velianstvo. .v^^,
,-Ljubis drugoga? -......-.
,/fl - Ne ljubim nikoga.
- Odgovor je mudar, a moze biti istinit. U jednom i drugom sluaju ne bi
izbjegla udaru kraljeva ogorenja. Ne treba da ti razjasnjavam koliko je kralj
vrebao da razotkrije prinevu tajnu ljubav. Jasno je da bi svaku djevojku koju
njegov sin ljubi bila to ti, ili neka druga, uistinu prognao iz kraljevstva ili
utamniio.
- Toga sam svjesna.
- Vidis. Tvoja je kraljica ipak to pismo sauvala i zatajila kralju da tebe
zastiti. Uinit u to i ubudue. Ja te, dakle, zastiujem posvemasnje propasti,
progonstva i siromastva u koje bi zapala. Trazim za to uzvrat.
Bademaste oi ukoeno se upiru u kraljicu. Iz njih prozrijeva saznanje da je
eka teski udarac.
- Ti ljubis svog skrbnika koji je pobjegao iz tamnice. Dakle, zakuni mi se na
sreu i zivot svojeg skrbnika da es ono sto ti predlozim zadrzati za sebe i
nikome o tome povjeriti ni rijei.
- Zaklinjem se, velianstvo!
Glas joj drhti, pogled ispija kraljiino lice, a itavo njeno bie eka ono sto
ima slijediti.
- Treba da vjesto saznas gdje se i na kojem mjestu nalaze kljuevi koji otvaraju
kulu i devet zeljeznih sanduka u kojima se nalazi kraljevska kruna.
Ruziasto Gordanino lice sasvim izblijedi. Nepomina je, pretvorena u kamen.
- Znam, kljuevi su spremljeni na drugo mjesto jos prije nego sto je kralj posao
na ratiste. Za sluaj da padne na bojistu, imala je kruna biti u prinevim
rukama. Dakle, Ivan zna gdje su kljuevi. Tebi e on rei gdje se nalaze. Tvoja
je zadaa da mi ih uruis.
Prestravljena, trgne se djevojka sa stolice i muklo usklikne:
- Velianstvo trazi od mene izdaju? .,,,
- Protiv koga? : ; <
_ Protiv samoga kralja.
- Kruna koja lezi pohranjena na Visegradu resit e moju "lavu To ne moze
promijeniti ni kralj, jer tako zele moji pristase najbogatiji velikasi Ugri.
Tvoji zemljaci skloni su princu Ivanu, ali oni ne odluuju. Ugra ima vise. Budu
li se tvoji zemljaci bunili! iako u s njima obraunati. Ratovati sa mnom ne
mogu. Odvise su iscrpljeni turskim ratovima i moja vojska svladat e ih u prvoj
bitki. Vidis, Gordana, razotkrila sam ti budunost.
_ Velianstvo, jednom je kraljica Katarina povjerila nekom Hrvatu da ukrade
kraljevsku krunu, a on je to odbio, jer kruna je imovina kraljevstva, drzave.
- Ali klju do krune jednostavna je stvar, komadi zeljeza i nista vise.
- Ali je orude kojim se ini veleizdaja.
_ Ja ne mogu poiniti izdaju jer je kruna namijenjena meni. Ta je kruna ve bila
na mojoj glavi, na glavi koja je pomazana svetim uljem, dakle pomazanik
kraljevski uzima samo svoje pravo koje mu pruzaju podanici. Ti si samo
izvrsitelj moje zapovijedi.
- Nikada, velianstvo.
- Uskraujes mi tu sluzbu?
- Da, velianstvo.
Beatrica se dostojanstveno uspravi, napadno slozi bijeli papir i jos napadnije
stavi u bisernu mosnju iza svojeg pojasa.
- Imam tvoju zakletvu. Ovaj vazni spis predat u kralju.
Hladnim pogledom promatra kraljica djevojku. Mir lezi u njenim bademastim oima.
Obje zene stoje jedna prema drugoj. Jedna prijetei, druga primajui prijetnju
junakim mirom. Njihove se usne ne miu. Sute. Trenuci prolaze, onda e
kraljica:
- Razumjela si poraznu tezinu mojih rijei?
- U svoj strahoti!
- I ne strepis?
- Ne, velianstvo.
- Ne mozes se nadati niijoj pomoi.
- Tu pomoi nema.
- Pa ipak otklanjas moj zahtjev?
- Otklanjam, velianstvo.
Laganim koracima pode kraljica po svilenom sagu sve do ogromnog bronano;; kipa
koji prikazuje boga Zeusa na Olimpu kako sipa strijele. Beatrica se zaustavi
pred kipom, promatra ga i rastvori svoje rumene usne,
- Koliko munja ima nebo toliko strijela ima gospodar Olimpa u svojoj ruci U ovoj
sam zemlji Zeus ja. Neiscrpljive su stri jele moje moi.
Okrenula se prema Gordani i nehajno naslonila na teski bron-ani kip kao da time
kani potcrtati prijeteu silu svoje moi, a onda joj nehajno dobaci pitanje:
15 Gordana II
__ Sjedni, Gordana.
Spustila se na sjedalo, poduprla rukom na koljena, zurei u
* . --_- _]_ _ _*. _ J _ !.**._&
-_.-.!_""* -K^klra ^Jiil^nLr* "- + **n l* s%" rt+"
se ini da je pod njom pukao neki duboki strahoviti
- Znas li, Gordana, gdje se nalazi tvoj totthtfoboimni | Ifo.
skrbnik?
Ne trepnuvsi okom, Gordana odgovori: --
-:> - Ne znam gdje se nalazi. -.
"" - Uistinu ne znas?
A Duge tamne trepavice malo su pokrile smede oi kao da su tfade klonule od
udara tog pitanja. - Ti dakle ne znas, ali znam ja. "( Laki drhtaj preleti
Gordanom kao da je lahor dirnuo cvijet.
- Ja znam gdje je! Nisam ti saopila iz opreznosti da se ne odas pred kraljem.
Djevojake se grudi nadimlju pod navalom drhtaja skrivene kraljiine prijetnje.
- Pukim sam suajem doznala gdje se nalazi. Nisam to priopila kralju jer bi ga
odvukao u tamnicu.
Naglasak kojim je to izrekla zvui prijetnjom. Gordana stoji uspravno, ali ne
vise ukoeno. Lijepo stasito tijelo nesto se maknuto kao da je nesigurno na
nogama.
- Posto ti odbijas savez sa svojom kraljicom, navijestit u kralju kamo se
sakrio njegov urotnik Ivan Cesmiki.
Kao da je neka nevidljiva ruka presla Gordaninim licem i ostavila za sobom trag
bjelila. Dva oka zure u Beatricu punu strave. Ruke joj se sklope. Iz drhtavih
usana provali joj neki mukli poklik:
- Smilujte se, velianstvo, njemu koji vam je bio vjeran, koji vas je postivao.
- Zasto da budem bolja od tebe? *" - Velianstvo, smilujte se mojem skrbniku.
- Njegova sloboda i njegova glava nisu vise u mojoj ruci. .. - Dakle, u
kraljevoj? "*-} - Ne, u tvojoj.
Sklopljene ruke padose niz tijelo, a pogled i blijedo lice samo su jedan
upitnik, upitnik groze, panike ukoene, mrtvake.
Sva se zgrbila, klonula. Ne osjea ni kucaj srca ni toplinu svojeg tijela. Kao
da se strijela u ruci bronanog kipa pretvorila u munju i omotala oko nje, a
njene ognjene trake drzi u ruci Beatrica kao ognjene uzde kojima upravlja
Gordanom po svojoj zloinakoj volji.
Pee je u mozgu, u itavom tijelu, a ne moze da vie, ne moze da se otkine.
Svaka kretnja otpora strovalila bi u tamnicu, na stratiste onu milu glavu u
remetskom samostanu, glavu njenog skrbnika, oca.
Nijemo, besutno promatra Beatrica ljutu borbu djevojke, promatra oajne trzaje
svoje zrtve u posljednjem dahu svoje postojanosti.
Ceka mirno, ustrajno, dok velika snaga Gordanine otpornosti ne izdahne. Ona joj
primakne stolicu.
pod, a njoj
POn<Nijednom rijeju, nijednom kretnjom ne odaje Gordana znak da slusa. Stisnute
su joj usne i ukoeno itavo bie.
_ A tko ti to daje? Kraljica! Budui vladar, onaj koji e imati vlast da tvojem
skrbniku skine s glave ljagu urotnika. A tebi
Razmisli dobro. Stratiste ili slobodu tvojeg skrbnika. Uzmi jedno
ili drugo.
Casak kraljica prieka, onda opet upita:
- Dakle, sto u/-na;,,
- Njegovu slobodu.
- Pametno si uradila. Iz moje ruke primi obeanje sutnje i budue milosti.
Vjede sa smedih oiju podigle se, a ispod njih usjekao se u kraljicu pogled kao
ubod nozem.
- Cime mi veliansi.<- jami sutnju?
- Znas koliko ljubim vojvodu Hipolita. Dakle, kunem ti se na njegovo zdravlje i
zivot.
Samo je kimnula.
- Prema tome sklopile smo savez. Kraljica vladarica srezala se s tobom za danas
i za sutra, za novu budunost i ona e tvoju zrtvu uvaziti onako kako zasluzis.
Kad mi predas kljueve, dobit es na dar prinevo pismo.
Gordana ustane. Pismo joj je sada nekorisno prema stravi koja ju obuzima za
skrbnika.
- Saznaj od princa gdje se nalazi taj dragocjeni klju i javi mi. Ako je na
Visegradu, poslat u te onamo pod izlikom da mi doneses neke dragocjenosti iz
mojih tamosnjih odaja. To ne moze biti nikome napadno. Vise puta slala sam te u
Visegrad ili iz Visegrada u budim k i dvor. A sad podi i razmisli kako es
udesiti svoj razgovor s princem. Dovoljno si mudra da to izvedes. Saberi se i
podi.
Uhvatila ju je za rame intimno kao da je zeli ohrabriti i time iskazati svoje
naroito prijateljstvo. Taj je dodir Gordanu zigo-sao. Brzo se pokloni i jos
brze ostavi odaju.
Beatrica se zadovoljno nasmije i pozvoni srebrnim zvoncem. Unisli su Ranzano i
Francesko.
- Vase mi lice, velianstvo, odaje sve.
- Da, Ranzano. svrseno je.
- Obeala si jin vratiti pismo? - upita Francesko.
- Varas se. Nije ni zatiazila. Naprosto je odbila. Valjda je odabrati da bude
prognana i da prosjaci. - Moje brze misli ttfr
15*
zile su i nasle. Sjetim se Gordanina skrbnika. Znam kako ga je ljubila i koliko
je drhtala za njega dok je bio u tamnici, a tek kasnije kad je utekao. I u
trenutku sam uhvatila strijelu sto vazda skice oko Gordanina srca. Ta je
strijela njen skrbnik. Smislim varku da znam gdje je sakriven i ova je strijela
pogodila.
- Velianstvo ne zna gdje se nalazi skrbnik?
- Ni izdaleka. Ipak, tom sam je strijelom udarila, smrvila. Jos sam joj se
zakleta na Hipolitov zivot da u vjeno sutjeti. Sad je djevojka potpuno u mojoj
ruci.
- I obeala ti je kljueve od krune?
- Rekla sam: imat u ih za nekoliko dana, a s njima i nju, sve njene taste
osnove da se dovine do prijestolja na kojem bi imao sjediti princ Ivan. Od ovog
asa ona ne moze vise uiniti jedan korak u prilog princa. Zatvorila sam je u
kavez ognjenih resetki. Ugusit e se, a ja se uspinjem gorostasnim korakom na
prijestolje.
- A Ivanovo pismo?
- To e mi jos vrlo dobro posluziti. Spremi ga, Francesko. v Te je noi kraljica
usnula s pobjednikim smijeskom.
* * *
Sirokim predvorjem dvora tisina i polutama. Veliki kipovi sto drze svjecnjake
tamni su. Svjetla su pogasena. Samo nekoliko svjetiljaka osvjetljuje siroke i
duboke hodnike.
Negdje skrinu vrata jedva ujno, oprezno, pa opet tisina. Uskoro nakon toga
jedva primjetljivi zatomljeni koraci. U polutami tamna muska pojava postaje, pa
opet kree dalje, ogledava se. Nesto trazi. Iza tamnog kipa zasusti zenska
haljina.
- Tu ste, Gordana?
- Hoe li nas tko zatei, gospodine Damire? i! - Svi spavaju.
- Ipak je potrebno da govorimo posve tiho. "6i - Sto se dogodilo, Gordana, da
ste me roili u to doba?
- Ve dvije noi ne mogu spavati. Neka me misao progoni, moram biti nacistu.
Pozvala sam vas da budemo nasamu. To je danju nemogue.
- Sve je u dvoru duboko zaspalo. Trazite kakvu sluzbu od mene?
- Trazim umirenje. i;;. - Cime vam ga mogu pruziti?
- Samo iskrenim odgovorom. - i..
- Vi znate da vam ne mogu lagati. -\ -.--iif-rr ; ,
- Koliko je meni poznato, pri izboru MM>lHta|ja vrlo J*
vazno u ijem je posjedu kruna; Samo onda mat* -atferUti kralj
ako se kruna dotakne njegove glave? v"50 -->""-V;-
- Tako je. A zasto to pitate? ! ;?&;-- >u;
__ Kruna je spremljena u Visegradu?
- To je svakom poznato.
__ Tko ima kljueve onih devet sanduka U kojima M nalazi
kruna i klju od kule. _ _
- Kljuevi su dobro pohranjeni. __- Gdje? Recite?
- U kraljevskoj odaji u Visegradu. __ i nitko ne moze do nje?
- Razumijem, vi se bojite da kraljica ne bi...
- Bilo tko. Samo mislim da je potrebno o tome voditi rauna. Gdje su ti kljuevi
pohranjeni? _ Pitate udnim glasom.
- Svejedno kakvim. Zar se bojite da mi to kazete?
- Sto vas je napalo?
- Dakle, recite gdje su!
- U kraljevoj odaji u stijenu je uzidan ormar. Otvara se firentinskom kvaicom
koja je vama posluzila u Napulju da ste mogli utei iz zatvora. Nitko to ne zna
otvoriti osim kralja i princa. Da, sad mi pada na um: i kraljica poznaje tajnu
firentinske kvaice! Htjeli ste me upozoriti na Beatricu?
- Sada nema ju; nikakve pogibelji, ali za budunost, tko zna. Razmisljam mnogo o
tome pa sam htjela podsjetiti za sluaj da nas zadesi golema nesrea.
- Ne bojte se, kralju je dobro, a kraljica ne moze do kljueva krune. Nitko ne
zna gdje se nalaze, samo princu je kralj otkrio svoju tajnu, a Ivan je povjerio
meni. Od vas, Gordana, nitko nee saznati. Dobro je da ste me o tom pitali.
Potrebno je da mi koji smo princu najblizi, vi i ja, znamo sto nam valja initi
za sluaj kakve nesree. Ve se jednom desilo da je jedna kraljica ukrala krunu
s Visegrada i s njom pobjegla. Beatrici to nee uspjeti, jer je kralj ve prije
nego sto je posao na ratiste sakrio kljueve koji vode u kulu i do krune. Bez
tih kljueva kraljica bi morala rusiti debele zidine kao peine, razbijati devet
zeljeznih sanduka...
Nije mu odgovorila Lice joj je zastrto sjenom s bronanog kipa sto je nadvisuje.
- Dobro je to, Gordana, da ste me upitali. Vi morate znati put do krune.
Odjednom ona zatetura prema njemu. Mladi je uhvati za ruke:
- sto vam je?
- Prepala sam se da netko dolazi.
Casak su ostali slusajui dok je on drzi za ruku osjeajui da je nesigurna, da
joj tijelo lagano podrhtava.
- Nikoga nema Priinilo vam se. Vase su ruke ledene. Zaas skine on pelerinu i
zaogrne je.
- Hladno je ovdje. Podite, Gordana, u svoju odaju.
Ona se nasloni na ogradu trijema kao da ne moze dalje ili
da jos uvijek ima nesto da kaze.
- Mogli bismo sutra nastaviti ako zelite Joi MI mom raspraviti.
Ni sada se nije maknula ni odgovorila. <
- Ako vam je pozlilo Gordana, dozvat 6> dvoranha,
- Ne. nizasto. Ne telim da me netko vidi - vama, idem
sama. :>
- Dopustite da vas otpratim do vrata.
Posao je uporedo s njom. Kad su koraali ispod okrugle none svjetiljke, on
korakne naprijed i pogleda joj u lice. Bilo je smrtno blijedo, oi ukoeno
gledaju ravno preda se. I zaustavi je.
- Boze moj, gospodice Gordana, vi ste bolesni. ) i
""....,- Ne, moje je tijelo zdravo. .. i <;>
- A dusa boluje? :
- Ne, ona je mrtva!
- Nesto se strasno zbilo s vama, Gordana? ** - Vise nego strasnol
( " Ispod svjetla stao je pred nju gledajui je pogledom odanosti ""- Kad bih
bio dostojan, zamolio bih vas da mi se povjerite. Sve bih uinio da vam
pomognem.
- Jeste li kada gledali ovjeka kojeg je uhvatio vir u rijeci? Ljudi su
pohitali, zaplivali prema njemu da mu pomognu, ali vir je bio jai i povukao ga
u dubinu.
Osjeao se pred nekom dubinom u kojoj je beskonani mrak i ini mu se da iz
bezdana uje poklik, mutan i nejasan poklik za pomo.
- Molim vas Gordana, izjasnite se.
Smede bademaste oi sjaju grozniavim plamenom. Govore mu o nekoj strahoti koju
ne razumije, jer njene usne sute. I posla je dalje, on je slijedi. Onda se
odjednom obazre k njemu i pruzi mu ruku. Od ledenosti toga dodira on je gotovo
zadrhtao.
- Gospodine Damire, ne zaboravite sto sam rekla. Laku no.
I uspela se stepenicama u drugi kat. On je ostao dolje dok se sum njene haljine
potpuno izgubio u tmini. U polutmini sablasno se odrazuju kipovi kao neke
tjelesine privezane uza zid.
"Zasto su njene ruke bile tako ledene? Zasto je ova vazda mirno tijelo tako
drhtalo? Zasto su one oi kao dva badema od barsuna plamtjela grozniavom
vatrom? Sto se zbiva u dnu bijelih grudi? Kakve misli jure pod onim bijelim
elom? Sto je moglo da zbuni taj vjeni nerazrusivi mir, taj vazda prisebni
razbor sto sjaji u njenom licu nepromjenljivim svjetlom? Sto je moglo da potrese
Gordanu, nju, nesavladivu u postojanosti svog mira?"
Zakopana ljubav pobudila je strah od neega sto prijeti njoj, a on ne moze ni da
prozre, ni da nasluti, da uzmogne bdjeti.
Iz drsue duse roje mu pitanja. Svako pojedino odzvanja mu dusom, a odgovara
samo uplasena jeka, bez nade u sazna-
No se spusta u dubinu. Tisina drijema oko njega. Kipovi
toie uspravno, sablasno. Okrugle svjetiljke sa stropa titraju
iaraiui drhtave sjene. Od te tisine zahvaa mu dusu strah. Htio
bi da vie, da kn- . probudi Gordanu i njenu sutnju koja mu
zadire do dna "rca, iskapa ljubavnu bol, tako pomno zakopanu.
Od gluhoe okc> sebe on se prepadne. Cini mu se da se po toj ukoenoj tisini
razlijeze svaki poklik njegove duse, svatko pitanje njegova srca, svaki dah i
svaki kucaj njegova srca.
Cini mu se da sva njegova unutrasnjost proizvodi zaglusnu
buku sto odjekuje od jednog kraja predvorja do drugog. Pre
strasen tom predod Damir se digne pa tiho i neujno pode
u svoju odaju.
Tu se baci na postelju, zarine ruke u svoje crne kose i zagleda se u strop.
Bljedoa njegova lica i pogled njegovih oiju izrazavaju jedno jedin | n n. .
"Sto je moglo pokolebati tvoju snagu, Gordana? Sto?"
NO NA VISEGRADU
Sutradan je doruku prisustvovala itav? kraljevska obitelj, svi dvorani i svi
dostojanstvenici kao svakog dana. Kod stola je sjedio sam kralj. Beatrica je
bila vedra i nasmijana. Njezno je posluzivala kralja.brinu i se oko njega.
Nakon doruka izdala je dvoranima naloge za itav dan. Tada se iznenada okrene
Gordani i ree glasno:
- Trebam tvoj nakit od bisera i smaragda. Poi es odmah ladom u Visegrad.
Gordanino lice problijedi. U oima joj bljesne strava. Tiho je odgovorila:
- Da, velianstvo,^,,
- Dan je kratak - ree kraljica - mozes tamo prenoiti, a sutradan se vrati.
uuauan se vntu.
Iza princa Ivana stoji Davor i promatra Gordanino lice i trzaje.
Gordana je slila na obalu Dunava ispod budimskog kraljevskog dvora. S njor je
pratnja od desetak momaka, jedna kraljiina dvoranka i pa Stjepko. Cekaju dok
momci opreme nesto na adi kojom se ima puvi .1 u Visegrad.
^jevJka je posla podalje, duboko utonuvsi u misli. Stjepko
je stigla do njega, svrne pogled k
v - Gledas me preplaseno?
- Bojim se za vas, gospodice Gordana.
- Zasto se bojis?
- Nikad vas nisam vidio tako blijedu i tesko zamisljenu. Nesto vas jako tisti.
Svojim lijepim oima skrene ona gore prema budimskom dvoru sto se uzdize na brdu
svojim kulama, tornjevima i obrambenim zidovima.
- Tamo gore je ono sto vas tisti? Je li, gospodice?
Pogledala ga je kao da mu zahvaljuje za njegovu briznu paznju. Ali nije
odgovorila. Cinilo se da bi je svaka rije umorila i boljela, sva je prozeta
saznanjem propasti u koju je gone nesavladive sile.
- Otvaraju mala vrata na kuli - upozori je Stjepko. Ona se lecne i pogleda gore
k posljednjoj zidnoj ogradi kraj dvora, nedaleko od obale Dunava.
- Uh! - usklikne Stjepko. - Ono staro njuskalo dolazi. Kree k nama. Zar e i
Nardela s nama u Visegrad?
- Nista mi nije o tome rekla kraljica. Mozda mi prije odlaska donosi kakav
nalog.
- S njom dolazi i Bepo, taj gadni Napuljac. Ne trpim ga.
- Nitko ga ne voli - primijeti Gordana, ali je njezina pozornost ve sada bila
izvan Stjepkovih avrljanja. Starica je do klipsala do njih, zaskiljila svojim
malim oima na Gordanu i sa-sula pred nju pljusak rijei:
- Lijepa djevojko, njezino velianstvo u posljednji se as dosjetilo da bi
trebalo jos neke dragocjenosti iz njene primae odaje. Ima toga dosta: napuljska
vaza, pa onda kristalne ase s grbom princa od Kalabrije i jos zeli narukvicu,
onu siroku od zlata s velikim dijamantima. Ali ti ne znas, djevojko, gdje se to
nalazi. Sve u ti ja pokazati i zato me kraljica poslala da te pratim. Sve u ti
ja, mila moja, pokazati, sve. Nardela poznaje svaku nit i svaku mrvicu gdje se
koja "aW", a Bepo e nam biti na pomo. Skinut e ti sve s polica jer kraljica
nee da se drugi dotakne njenih dragocjenosti.
Gordana ne slusa. Njezin se pogled izgubio prema dvoru s izrazajem beznada.
Momci najave da se mogu ukrcati. I sisli su svi redom na kraljevsku ladu.
Gordana se zamotala u ogrta, makar je i sunce toplo, i sjela daleko od drugih,
sasvim gore na pramac pa se zagledala u dubinu vode. Lada polagano plovi niz
obalu. Sunce obasjava budimski grad i nanizane kue Peste s druge strane.
Stjepko promatra, sad jednu sad drugu obalu, da pratnja ne bi opazila s kolikom
je paznjom obavio lijepu djevojku na pramcu broda. Nesto ga uznemiruje. Sto se
vise udaljuju od Budima, to mu je mlado srce nemirnije, ini mu se da je Gordana
obavita nekim crnim oblakom, teskim kao olovo. Osjea instinktivno da nad njom
lebdi
crpca Ne moze odoljeti pa joj se priblizi, a da ga nije ni ula. n to ie tako
stajao kraj nje. U predosjeaju da njoj nesto prijeti bude mu tesko. U grlu ga
stegne i suze mu navru na oi. Toga asa djevojka ga pogleda:
- Tebe nesto boli, Stjepko? __ Vi ste jako nesretni.
- Zbog togu suze u tvojim oima? - _ I u mojem srcu.
- Sjedni, Stjepko. Nemas se ega bojati. __ Ne bih li vam mogao pomoi, Gordana?
_ Ne da se nista pomoi. _ Zar je tako MI us no?
_ Nije nista. Posve nista. Mislim o svojoj sudbini koja me tako daleko bacila
osamljenu.
- Ako vam je nesto tesko i trebate neije pomoi, zasto se ne obratite princu?
On bi sve uinio za vas.
- Nemam sto traziti od njega.
- Mogli biste traziti od gospodina Daminu I on bi sve uimo za vas. Vi znate
koliko vas ljubi.
- Nadam se da me ve zaboravio.
- Nade se vase nee ispuniti. Svakog ga dana promatram. Kad god vas poeleda, kao
da vam prisize vjernost. U svakom njegovom pogledu vidim ljubav. Danas kod ruka
sve je u njegovim crnim oima trzalu, nesto vas je jako dugo promatrao, ne znam
zasto. Mozda i on osjea da vam nesto prijeti. Da vas sada vidi kako ste
blijedi, utueni, spopala bi ga jeza.
Okrenula se i sjela licem prema udaljenom Budimu i zurila u pustu povrsinu
Dunava.
- Zasto mu niste rekli sto vam prijeti, gospodice Gordana?
- Zasto nisam rekla? Zato moj djeae, jer su me spopali kao razbojnici i
zavezali usta da sutim. To velim zato, da znas ako . . . Svejedno.
- Dakle, uistinu vam prijeti neko zlo?
- Ne pitaj. Ne mogu odgovarati.
Paz usuti i zalosno se zguri na svom mjestu. Lada plovi po lijei, natopljenoj
im in Stjepko ne moze sutjeti. Hoe da odvrati obozavanu djevojku od teskih
misli.
- Pogledajte, gospodice Gordana, ono staro njuskalo neprestano nas posmaiia
-- Zato je poslanu.
Dakle, kraljica ju je slala vama da vas uhodi?
- Da me nad^lcLla.
- Zasto? Valjda se ne boji da ete pobjei s ViSegrada?
- Zidine kojima sam obzidana visoke su do neba i sagradene od ocjeli
- To je sigurno kriva kraljica?
Ona slegn ramenima i ne odgovori. Naslonila je glavu na ruke kojima se
podupirala o ogradu lade. Visoko nad nebom
dize se brdo, obraslo gustom sumom. Ispod njega, na uzvisini, bijele se siljasti
svodovi etverokatnih kula.
- Ve smo blizu. Eno Visegrada - upozori je Stjepko, samo da razveze neki
razgovor, ali je brzo pozalio jer opazi da se ona trgla kao od neke slabosti.
Nakon dva sata plovidbe pukne pred njima dvor na strmoj visoini iznad Dunava.
Stjepko je slijedio svaki Gordanin pokret da po njenim kretnjama i pogledima
pogodi ono veliko i strasno od ega ona strepi. I gleda u njene oi sto se ne
skidaju s vise-gradskog dvora. Razabire jasno kako joj pogled istrazuje dvor,
njegove zidine, kako pilji u kule, istrazuje trijemove sto obrub-Ijuju tornjie
kao neke male terase. I onda se djevojin pogled spusta dolje, od kule do kule,
istrazuje siroke terase, bajoslovne visee vrtove sto se na stupovima spustaju
od dvora postepeno sve dolje do debelih zidina na rubu obale Dunava. Po
mramornim terasama razabira zelena juzna stabla.
- Kako su prekrasni ti vrtovi - sapne Stjepko ne bi li Gor-danu prisilio da
nesto govori.
Nije doekao odgovora. Sva njena paznja Usredotoena je u nekoj misli koju on ne
moze pogoditi ni naslutiti, samo razabire kako joj se pogled dize s mramornih
lukova gore navrh kule i opet se spusta niz mramorne stepenice s vrha brda u
Dunav.
"Sto to ona trazi gore po kulama, po tim stepenicama, pa opet gore po lodama sto
strmo zure u dubinu rijeke?"
Sunce se uprlo u dvor, aroban, raskosan, sto ga je svijet nazvao "rajem u
zemlji kralja Matije".
Lada je pristala. Gordana side prva i, ne obazrijevsi se vise ni na koga, uspne
se mramornim stepenicama. Stjepko je slijedi hitro, preskakujui po dvije stube.
Iza njih je slijedila ostala pratnja.
Stigli su pred vrata dvora nalik na kapelicu nad kojom se uzdigao siljasti
toranj. Straza im otvori vrata i itava pratnja ude.
Gordana prode sirokim dvoristem. U sredistu se uzdizu kipovi muza, drzei se za
ruke, a pod njihovim nogama mali Amor drzi u ruci mramorne strelice iz kojih
prskaju vodoskoci, itavo je dvoriste zasadeno stablima s kojih pada zuto lise.
Djevojka nade kastelana i saopi mu zelju svoje kraljice da e ostati na dvoru
do sutra pred podne. Onda se uspne stepenicama od crvenog mramora na mramorni
trijem i nestane ispred oiju zabrinutog Stjepka.
Sreo se s njom opet u blagovaonici. Jesensko sunce ve je zapalo i Saroliki
prozori odrazu ju blistava svjetla.
Nardela neprestano pria, debeloglavi Bepo samo jede, ne brinui se nizasta.
Gordana uzima hranu, samo naoko. Stjepko zna da je davi u grlu. On to vidi,
osjea, ali .ne zna uzroka i sam ne moze jesti. Kastelan se brine oko Gordane
svom paznjom muskarca prema ljepotici. Cim se svrsi objed, Gordana, Nardela i
Bepo podose u kraljiine odaje.
_ Dobro je da jos za dana spremimo stvari koje treba nasa ljubljena kraljica -
pria Nardela i nasiroko se razbrbljala.
Bepo skida s polica dragocjenosti, Gordana uzima komad po komad i slaze u
jrebrni sanduk. Kad su svrsili, zakljua policu i ostavi Nardelu i Bepa same.
- Pazi - sapi u starica - slijedi Gordanu na svakom koraku. Isto u initi i ja.
Ne smijes je pustiti s vida. ; .
I oni izidoie za Gordanom. i-K. -?.;, .;
* * *
No se uvukla u bogate dvorane dvora povrh Dunava. Tiho se otvaraju vrata
kraljevi odaje. Jos tise ulazi Gordana. U ruci joj svijea. Zuto svjetlo drhti.
Neujno je zatvorila za sobom teska vrata. Svijeu stavi na
kamin. Zaljeskali se ukrasi od srebra, zlata i dragulja, poredani
na mramornoj ploi kamina. Djevojka stoji kao sablast i zuri u
tamne kutove kraljt L visegradske odaje. Opet uzme svijeu i po
lagano obilazi zidu\ trazei i ogledavajui. Tamno drvo sve je
izrezbareno i oboj.i zlatom, a njen ostri pogled istrazuje
svaki listi, svaki zavoj ornamenta. Odjednom joj svijea u ruci
/.adrhta i ona je stavi na ormar, isaran uzorcima od sedefa.
Tad sjedne na stolicu i pokrije lice rukama.
Prolaze asovi Podigla je glavu, dah je mui, ugusit e se. Ispruzi ruke i pohit
u tamni kut, gurne vrata pa izade na tamni trijem kule.
Zrak je leden. Naslonila se na ogradu trijema i dahe. Pola
gano se smiruje Podize glavu i gleda u no. Iza brda se pomalja
mjesec jos rum gotovo krvav. Dolje strmo silazi terasa za te
rasom sve do r gdje se ljeska povrsina Dunava. Tamo
izdaleka uje se jak sum rijeke. Pljusak valova ispunja tisinu.
Nepomino stoji na trijemu kao kip, kao sablast sto prolazi nou
trijemovima kralje i >11 Nijemo dozivlje pomo neba i Du
nava. Naslonila se na zid.
Zuri. eka ili skuplja snagu da izvede in od kojega strepi. Ili se neka druga
misao rada pod tim elom po kojemu je vjetri razasuo smedu kosu?
Mjesec se uspinje, zagleda se u nju i blijedi kao od uzasa.
Jos uvijek Gordana stoji naslonjena na zid. Ne moze se otkinuti. Odgada jezoviti
in. Nesto je lecne i ona pogleda niz kulu. Zahvatila je pogledon nesto crno. Je
li kip?
Ukoeno uhvati pogledom crnu toku pod kulom. Sagibala se. Granje zasusti
razabire da je ziv stvor. Neki ovjek se vere ispod kule. Mjesec je osvjetlio
njenu pojavu, a dolje u sjeni mu-SKarac.
Ispruzio je glavu gore prema njoj. Sjetivsi se, da je sva oasjaiia mjesecom,
povue se.
Neko vrijeme napeto osluskuje, onda opet ispruzi glavu i pogleda dolje. Ne vidi
nikoga. Polagano krene natrag u kraljevu odaju, koraa kao da su joj noge od
olova. Sjela je u naslonja. Ruke joj padose u krilo, a glava na prsa.
U dvoru se nista ne javlja. U kraljevoj odaji duboki mir, mukla tisina. Samo u
njenoj dusi lomljava. Uzdigne glavu i gleda. U titraju ziska svijee sjaji se
zlatna firentinska kvaica. Gordana sklopi ruke i sapne:
- Zar e me ostaviti sav svijet?
Strava iz njenih oiju kruzi mrakom sobe. Glava joj se na-ginje, slusa, napinje
sluh. Po kutovima mrak i olovni mir.
Opet ustane. Uini dva-tri koraka. Kruzi po odaji kao po grobu. Cas se gubi u,
mraku, pa opet izlazi k svjetlu svijee. Nesto se pokolebala i prislonila uza
zid. Sklopi oi. Na crnom zidu prislonjeno tijelo nalik je na kip od voska. Oko
nje je kamena nepominost. Samo zrake svjetla lagano drsu. Svijea gori kao u
posljednjem asu umirueg.
Naslonjena o zid lecne se kao udarena u sljepooice. Otvori oi, zagleda se u
mrak. Grobni mir probudi stropot. Na galeriji odaje nesto se maknulo. Oi joj
zure ukoeno u mrak galerije, prsa joj se nadimlju. Gore u mraku mrana pojava,
vrsti jaki koraci.
Gordanin krik zadrhti odajom. Dolje u dnu odaje vrata se rastvore. U njihovim
okvirima stoji Nardela, iza nje uleti u sobu Depo. Gordana ih ne vidi, ne uje.
Njezina je svijest gore na galeriji gdje skripaju stube pod jakim koracima.
U strahu starica s Bepom potri van, zatvori vrata. Gordana zuri u muskarca. On
joj se priblizava. Bez daha opetuje jednu te istu rije:
- Damir! Damir! Damir!
Zaustavio se pred njom i suti. Nije ni prestravljen ni zauden. U njegovim je
oima nesto mrano i bolno.
Gleda je dugo. Onda skrene oi k zidu, uini korak, dotakne rukom zlatnu kvaicu
pa otvori vrata uzidanog ormara.
Posegne u njega, izvadi kutiju, prinese je k svjetlu i otvori U njoj leze
netaknuti kljuevi. On gleda blijedu Gordanu i suti, a ona promatra njegove
lagane kretnje. U njima ita ono sto joj on presuuje. Gledaju se. zizak svijee
osvjetljuje im poglede, mramorom suti oko njih no puna jeze.
- Gordana! Oh, strahovito... -. . k
- Slijedio sam vas obalom. ; *
: -- Slutnja! 1;
.-,-; - U moj grijeh?
;,,*- u vasu nesreu. . ,
- sto slutite o mojoj nesrei? .... . - Sve - i on pogleda kutiju. >. < :
- Kad se porodila slutnja?
Danas, poslije doruka kad vas je kraljica poslala na Vise-
_ To ne moze biti zametak slutnje.
_ juer u noi ispitivah* ste me, govorili o kruni, o kljuevima, o kraljici.
Nisam jos osjetio, ali vase ledene ruke, bljedoa vaseg lica, slabost sto vam je
preuzela tijelo, rekose mi: za njom ide neka velika strahota. Otkud i gdje vas
eka? To je pitanje bilo napisano ognjenim slovima kamo sam god pogledao. Tek
danas, nakon doruka, kad vas je kraljica slala u Visegrad, uhvatio sam oajni
krik vasih oiju. Dozivale su u pomo. Cuo sam ga i stao usporedivati vase
ispitivanje noas, vase opomene i slutio sam vezu.
Gledala mu je ravno u oi, ne prekidajui ga.
- Zamolio sam u princa dozvolu da ovu no idem k majci, uzjahao sam konja i
krenuo obalom. Taj kratki put projahao sam brzo. Gore s brda, skriven u sumi,
promatrao sam kako se iskrcavate, kako ulazite u dvor. Podno sam usao u dvor i
zamolio kastelana da nikome ne najavi moj dolazak jer imam nesto donijeti princu
iz njegove odaje u Budim. Dugo sam ekao dolje ispod
kule.
- Vi ste bili...
- I vidio sam vas na trijemu u mjeseini, usao u dvor i neujno se uvukao u
galeriju, neodluan sto da uinim. Ako sam uinio zlo, Gordana, ne osudite me.
- Cekala sam vas. : ,." [
- Mene?
- Da.
- Dakle, ipak, ispitivali ste me one noi ne bi li nd.
- Razumjeli ste me?
- Gordana, vi ste, dakle, imali da uzmete...
- Ne smijete pitati ni rijei.
- Smijem govoriti sto mislim.
- Vas ne veze zakletva.
Mladi zatrepti od jezovite spoznaje. Srce mu lupa. I prekrsti ruke na grudima,
a u mislima sape:
"Vodilo si me pravim putem, srce moje, ali sad Utihni, zanijemi, zamri da ona ne
uje tvoje silovite udarce."
- Slutnja da vama, ljubljenoj djevojci mojeg princa, prijeti nesrea vodila me
pravim tragom. Sve sam povezivao " mislima, sve mi se inilo \it |an . Kraljica
je iskoristila pismo, ono sto smo ga oekivali jos na Griu. I vi i princ bili
ste pripravni da e ga jednog dana napuljski kralj izruiti Beatrici. Ona hoe
da ma kljueve od krune jer oekuje kraljevu smrt i vas je ucijenila.
- Ja nisam rekla nista.
- Sve sam to ja pronasao bex vas, Gordana. Vasa je zakletva ostala netaknuta.
Imali ste ispitati princa, ali njega niste smjeli "-*-.. Odabrali ste mene i
nadali se. Neu prozrijeti.
1!
- Danas, na ladi moja je nada rasla i padala. Neizvjesnost me utukla, ak sam
htjela krenuti natrag, pregaziti zakletvu i sve ispovijediti. Povratak je bio
nemogu. Molila sam, molila pravednost da me uje, da me slijedi. Lutala sam
ovom odajom, ekajui vasu pomo.
To priznanje preleti njime kao munja i on prosape:
- Ako kraljica dade pismo kralju, princ Ivan iskoristit e krajnja sredstva da
vas spasi kraljevog gnjeva.
- U kraljiinoj je ruci ostrija strelica od tog pisma? ,. - Nesto gore?
*" -- Ubojito. . .
-/; -Za vas? "*--
- Ne, ne. ,
- Za princa?
- Ni to.
- Onda za vaseg skrbnika. Gordana suti, mladi sape:
- Mogla bi mu nauditi samo onda kad bi znala gdje je. 1 Ona ne ree nista, ali
njezin pogled priznaje.
- Dakle, zna - sape on mrano, gledajui u njezine zjenice.
j Nakon male stanke skrene pogled. :
, - Prevelika se nesrea strovalila na vas. y/
- Utapljam se u stravi za njegov zivot , .
- Da reem princu?
- Nije li na Griu pokusao da spomene ime mojeg oca? Znate kako je kralj planuo?
Sutite, Damire, to je sve Sto trazim od vas.
- Princ bi me prokleo da ne uinim za vas mnogo vise. Znao je da princem pokriva
ljubav svojeg srca i njega podmee pod izlikom da brani Gordanu i za nju daje
sama sebe.
- Vi ete sutra poi u Budim, Gordana, i rei ete kraljici da sam vas zatekao u
kraljevoj odaji malo prije nego sto ste otvorili ormar.
- Tako bih mogla spasiti onoga koji je pod ucjenom. Kad bi to uspjelo?
- Bila bi velika srea jer onda otpada svaka sumnja s vas,, Gordana.
- Zrtva je velika, gospodine Damire.
- Ne zrtva, nego poziv, duznost prema princu.
- Hoe li kraljica vjerovati da ste me vi sprijeili?
- Svjedoci su Nardela i Bepo. Kad ste kriknuli, oni su otvorili vrata. Vidjeli
smo se okom u oko.
- Kraljica je u posljednji as poslala za mnom uhode da me nadgledaju.
- Sad imaju sto da joj isporue.
- Cujte, Damire, osvetit e se i kralju saopiti skroviste mojeg oca.
_ Cim svane prva zora, ve sam na putu u Budim. Poslat u najvjernijeg slugu da
ga obavijesti ako mi kazete gdje se
nalazi.
__ Povjeravam vam tesku tajnu. On je u Remetama, u samostanu.
- Gordana, njega tamo nee nad.
- To vas jtilir molim.
_ A sad kitim spremiti kljueve.
_ Beairica e me opet slati ovamo. Kljueve bi morali...
- Sakrit u ih na drugo mjesto.
- Ne pitajiu kralja? - Preuzimam na sebe svu odgovornost.
- Uzimate na sebe mrznju kraljice i odgovornost pred kraljem za stva; o kojima
ne mozete dati razjasnjenje?
- Preuzimam lake duse. Kruna pripada princu. Casak ga je gledala, a onda e s
uvazavanjem:
- To je vratolomna odvaznost.
- Vi ste me nauili
- Samo probudila ono sto je u vama drijemalo. Danas ste mi se dvostruku oduzili.
Usutjeli su, utonuti su svaki u sebe. Mukla tisina oko njih. No je duboka.
Svijea pucketa. Gordana digne glavu:
- Dogorijeva. Idem na poinak. Juer nisam stisla oka. Hvata me omaglica.
Ustala je. Zamrlu.: joj se. Posla je i klonula. Damir pruzi ruke i dohvati je.
Drzao je njeno mlado iznemoglo tijelo.
Od toga dodira obuzima ga dragost. Srce mu zamire od nesluene miline. Zahvati
ga drhtavica eznje da je privine k sebi, vrsto, bezumno, u vjenoj zaboravi.
Kao da se u prsima pojavilo nesto nepoznato i sad e zaridati, kliknuti. Osjea
da mora izrei rije priznanja. Rije gromku da se probude no, ljudi, zatrepte
zidine.
Prsa mu drsu, a srce luduje. Lomata, razdire zagrade, rusi i lomi.
Njena glava, u kojoj je zaspala svijest, pala je na njegova prsa i zaustavila u
njima zivotni dah.
"Jao, svijesti, moja, ne izdaj me. Ne izdaje - vie jos posljednja zraka njegove
prisutnosti.
- Gordana! - sape glasom koji miluje, cjeliva.
Ona se ne odazh l Besvjesna je. I digne je drhtav, potresan, oajno vapei
svojoj svijesti:
"Ne ostavi me! Jao srce, ne izdaj me."
Groza hvata njegove misli pred slabosu eznje da to besvjesno tijelo privin na
srce.
I-edenim rukam ponese je na trijem, polozi na klupu, pa sklopljenim rukama
kao da se moli nebu, mjesecu i svojem
M Mrtvaki blijeda mjeseina obasja Gordanino lice.
- Gordana - sape tihim glasom, pozivajui u pomo nju da ga spasi.
Hladan zrak probudi obnemoglu svijest, ona otvori oi, gleda oko sebe, digne se,
gleda njegovo lice.
- Sto je to bilo?
- Spopala vas je omaglica.
- Duh je bio jai od tijela. Odvise sam ga izmuila ovih
dana, tonui u stravi. Izdajica! Ja, ja da budem izdajica srei
kraljevstva za koju se borim? ,
- Ne. Vi nikada! $
- Gledajte crne valove Dunava. Ve sam se s njima spora*i
zumijela da me oslobode ako ne dodete vi.
Zatreptio je kao njezin uvojak na vjetru, stisnuvsi zube da ne vikne:
"Dosao sam jer za tobom umireni."
A ona se zagleda dolje u rijeku, crnu kao no. Voda juri, dere, sumi, crnom
povrsinom vijugaju svijetle zrake kao munje u crnom oblaku. Tamo daleko na
drugoj obali svjetlucaju neke lui kao svjeice na groblju.
- Vidite onu svjetlost? Kao da krijesnice lete zrakom. Sto je to?
- Ne bih se mogla dosjetiti.
Promatrala je dugo pa opet primijetila: ,.{ ,;
rit - Bivaju vee, priblizavaju nam se. "
j
- Cini se tako. \
403 Odgovarao je tiho, hrapavo. Oito je to ponuka da mu je .j
ifftrenula lice i pogledala ga: ;
$"L- - Vi znate sto znae ova svjetla? > \
*!
;.** 1
ii*" -Ne znam. ,,,*.,. l. ,,*;, ..*
,"L$ - itam vam to s lica. ^r^v,u;.
- Krivo itate.
- Preobrazeni ste, gospodine Damu". U oima vam je strep-nja, gotovo uzas, vi
znate. Govorite.
Snazna mlada prsa mu drsu, srce udara. Htio bi da se baci niz trijem. Oi mu
zasjale od suza.
- Kunem se, ne znam sto znae ta svjetla koja se priblizavaju.
- Od ega biste, dakle, mogli strepiti?
- Preplasio sam se. :.v,
- Cega?
- Da ste umrli. Princ bi me prokleo da vam nisam pomogao, a ja sam se bojao
dozvati dvoranku.
- Pravo velite. Ve sam zaboravila svoju omaglicu. Nikad niste vidjeli Gordanu
klonuti i mislili ste: mrtva je, a princ bi vas zaista okrivio zbog propusta da
nikoga niste zvali. Dobro ste uinili. Svi bi pitali: sto radi Gordana u
kraljevoj odaji u ovo doba noi?
K
- Kralj bi poznao da ste bili ovdje.
__ Dobro je/Idemo. Jos nesto. Zakljuat ete kraljevu odaju kljueve predati
kastelanu. Recite neka ih nikome ne da. Ni-
_ Razumijem Nee ih dati ni vama.
- Razumjeli ste? Hvala. Gle, ono su baklje - upozori ona,
pogledavsi na rub dunavske obale. .;--, jk," j;^"-,viv
_ Tko bi mugar da ide po toj noi? ,;;->_;i?;j ;^x^.i";:.a.;it; --
- Idu pi prema nasem dvoru. /."&.."..::LL*$" >.?>:
- Sasvin tako.
- Hajdei. Molim vas o svemu tome postedite princa.
_ Usla i s trijema kule u odaje. Svijea je dogorjela. U sobi tmina. K saroliki
prozor pada nesto mjeseeva svjetla. Sva soba je tmini. Mladi slijedi Gordanu,
udaljen od nje, trese ga strai da je se ne dotakne.
Napipav- vrata, djevojka ih otvori. U hodniku pusto. Na dnu sneno g< jedna
svjetiljka.
- Gospe. Damire, sutra u se vratiti u Budim. A vi?
- Odlazim u dvor u ranu zoru. Ona mu pru hladnu i mirnu ruku:
- Vi ste sp zivot onoga koji mi je otac i moj skrbnik. I odmah kr
niz siroki hodnik. Podovi od mozaika ne daju nikakva zvuka od dodira njenih
nogu.
Vratio se u sob Uzeo je iz ormara kljueve, smjestio ih u drugi tajni ormari i
zakljuao. Onda zabravi vrsto vrata i pohiti gore u sobu pored prinevih odaja.
Raskopao je haljetak i gotovo se srusi na lezaj.
Streslo ga je kao groznica. Povue na sebe pokriva i zagnjuri vrelu glavu u
jastuk Crnilo mu se da je srce kladivo, da su sije-pooice ekii. Sve u njemu
lupa, buci i krv mu se pretvara u nakovanj . Onda mu se ini da je pao na dno
vira, a divlje zavit-tlane bujice srcu preko njega, kotrljaju se po kamenom dnu.
Tamo mu se prika/c predodzba. Gleda Gordanu u ognjenoj mrezi ije je krajeve
sapela Beatrica, a on pati, mui se. Svu Gordaninu stravu za skrbnikom, sav uzas
nad izgubljenom slobodom, sve to osjeii on, trpi s njom, za nju.
Sto bi bilo da je one noi nije razumio? Sto bi bilo da nije dosao?
Jeza ga prolazi. Dublje zarine glavu u lezaj. Uzdise. Srce se razmahuje. Ljubav
kao probudena zvijer udara o njegova prsa. Vruica zahvaa mladost, bulazne mu
misli, predodzbe, bu)<izni eznja.
Urlie ljubav kao vihor sto ga je digao u svojim rukama. Lrv mu vri. Osjea se
kao crni oblak sto ga razdiru sumnje. razbija se kao am. u valovima divlje
oluje.
"Ne ostavi me, prisebnosti. Ne ostavi me, snago. Pomozi da opet uspnem u mir,
spokojnost. Dodi snago. vrati se".
16 Gordana II
Sto je vise dozivlje, to se ona vise udaljuje, odmie, jurj] Uje ga. Sve mu
tijelo drhti u kipuoj mladosti. ;, "Zasto se to moralo dogoditi? Zasto?" .
Tiho stenje u mukama. Osjea fiziku bol u glavi, u srcu i itavom tijelu. Kao
da se svaka kap krvi pretvara u bodljiku a svaki dah u bodez.
"Gordana, Gordana! Zasto sam te udahnuo u sebe?" Onda izvue glavu ispod
pokrivaa. Znoj mu oblijeva lice, ili su suze? On ne zna, samo dozivlje, vie u
mislima, uzdise i stenje. Netko pokuca na vrata, a on skoi s postelje.
- Tko je vani?
- Kastelan. Otvorite, gospodine Damire.
Novo drhtanje obuzme ga svega: Gordani se nesto dogodilo, pozlilo joj? Lude
misli prolete mozgom, potri k vratima i otkljua. Kastelan ude.
- Sto je? - pita Damir drhtavo, l
- Dosli su iz Budima. <--- *<---- ->-
*>- -Tko? - -T1 ------ - ?<----
* - Prinev dvoranin Blasko. -- u -*-** f ;
** Damir zapanjeno suti. 1>;
- Evo ga. Rei e vam po sto je dosao. ^
Momak ude. Damir zuri u njega i pita: _
- Zasto si dosao? Kako si dospio ovamo?
- Njezina milost, vasa majka, poslala je nakon objeda po vas da dodete k njoj.
Princ je isporuio da ste joj ve poslije doruka krenuh* u posjet. Kad vas dugo
nije bilo, gospoda se jako zabrinula i opet slala glase princu. Njegova se
visost prepala da vam se nije dogodila nesrea i odredio je da vas trazimo,
itavo popodne kruzili smo okolo.
- A kako ste doznali da sam tu?
- Rekose putem ljudi da su nekog mladog plemia sreli na putu prema Visegradu.
Mi smo, eto, dosli. Princ nam je nalozio da se ne vratimo bez vas. Jako je
zabrinut.
Hladni mlaz oblije Damirovo elo. Osvjestio se. Princ ga trazi. On zna da nije
bio kod majke. Saznat e da je krenuo na Visegrad za Gordanom, zbog nje. Ovaj
udarac stisa njegova prsa, ljubav se prestravljeno zavue u dno grudi. To mu
vrati snagu. Uspravio se.
- Priekajte vani. Odmah u se spremiti. Gospodine kastelane, evo vam kljueva
kraljeve odaje i neka ostane zabravljena. Ne dajte kljueve nikome, pa trazio ih
bilo tko. Takva je zapovijed mojeg princa.
- Bit e izvrsena.
- Odmah u se spremiti za put.
Tada ude sluga. Damir mu nalozi da probudi paza Stjepka.
Dotle se on svue, umije, osvjezi vodom, poeslja svoju gustu
crnu kosu i uredi odijelo. J
Snenih oiju ude Stjepko u njegovu sobu.
- Cuj, Stjepko Sutra kad Gordana ustane, rei es joj da sam se predomislio i po
noi otisao u Budim. Jos joj isporui neka bude posve mirna, sve e biti kako
ona zeli. Neka je mine svaka briga.
- Znao sam da ete joj pomoi.
_ sto si znao? Kakva njoj treba pomo?
_ Me znam drugo, nego da je bije neka nesrea. Vidio sam joj to u oima i licu.
I vi ste vidjeli. Opazio sam kad ju je kraljica slala u Visegrad. Sva je
problijedjela i itavim puteni buljila u valove Dunava kao da bi se htjela
spustiti dolje.
- Stjepko, ti si odan Gordani?
- Kao i vi.
Gledao je u pazeve oi kao da u njima nesto istrazuje, pa onda ree, tiho i
vazno:
- Dakle, kad si joj tako odan, ne pustaj je s oka i reci da sam otisao vedar,
veseo i miran. Reci da joj ne prijeti nista. Sve je otklonjeno. I budi uvijek uz
nju, makar bi te i tjerala od sebe. Reci neka se vrati dopodne. Doekat u ju u
dvoru.
- Sve u joj isporuiti kako ste rekli i neu se maknuti od nje.
- Zbogom, Stjepkol
Paz je sazalno gledao za mladiem koji nije ni slutio da djeak poznaje tajnu
njegova srca.
U dvoristu baci se Damir u sedlo pa uzjase u pratnji prineva dvorana i njegovih
momaka u no.
Jahali su uz obalu. Put im osvjetljuje mjesec. Damir se zavezao u teske misli
sto da ree Ivanu? Kako da razjasni svoju varku da je posao k majci? Odluio je
slijediti Gordanu u posljednji as, nista dru^u ne mislei. Nije mu ni naas
pala misao da e majka slati u dvor, a sada?
Ogledao se gore na brdo gdje se u mjeseevu srebru blista dvor, u kojem je
njegovo srce podivljalo od eznje da privine na svoje srce ljubav svojeg druga i
princa. .,"",,." ,,>.,.--,
I strese ga strepnja pa potjera konja. !; .;
* " *
U zoru je Damir prispio u Budim. Prinev sluga odmah g"
uvede u njegovu spavau sobu.
-- Zaboga, Damire, gdje si? Kakvu si mi zadao brigu?
- Nisi ni legao?
- Kako bih mogao da legnem kad ti se izgubio trag! Sve me snalazila sumnja da je
mozda Beatrica uinila kakvo zlo da mi otme tebe. Koliko sam pretrpio ovu no
zbog tebe, dragi
Damire _
i princ ga zagrli.
16*

Njezna prijateljska briga tesko se kosnu Damirova srca. Zbog tolike topline i
vjerne odanosti smatrao se izdajicom zbog onoga sto je prostrujilo njegovim
biem prema Gordani kad ju je drzao na svojim rukama. I sve ono sto je putem
smislio, kako da mu prikaze uzrok svoga puta na Visegrad, palo mu je u prah.
Zgrozio se sam pred sobom sto je htio da mu laze.
- Gdje si bio? Zasto nisi posao k majci? - zapita ga princ, gledajui mu ravno u
oi.
- Htio sam da ti postedim uzbudenje. Ipak, bolje da znas, makar mi je juer
Gordana nalozila da te postedim.
- Gordana? Ti si bio s njom? Gdje?
- Cekaj da ti razjasnim.
I stade mu priati kako je Gordana ispitivala za kljueve krune, kako su ga
spopale slutnje kad je juer vidio njezin oajni pogled i kako je odluio da je
slijedi.
Princ slusa drhtave duse. Tek kad mu je rekao kako je usao na galeriju i kako mu
je Gordana saopila da ga je ekala uvjerena da je njeno ispitivanje razumio,
princ odahne.
- Eto, vidis - nadoveze Damir - nisam htio da te slutnjama uzrujavam i zato sam
ti rekao da idem k majci, a zapravo sam posao na Visegrad, sve mislei u svojoj
dusi: ako me moje slutnje ne varaju, onda me Gordana upuivala da je sprijeim
izvrsiti ono o emu ovisi zivot njenog skrbnika. Ako pak moje slutnje nisu
ispravne, lisio sam tebe, Ivane, suvisnog uznemira-vanja.
- Prijatelju, ti si joj spasio zivot. Dragi, sjeas se onoga dana na Griu kad
smo se zakleli na prijateljstvo? Od onog dana ti si vjerno ispunjavao svoju
zakletvu. Hvala ti, prijatelju.
Damir je sutio. Ivanova hvala pala je na njegovu dusu kao teska objeda.
- Reci mi - primijeti princ - zasto se Gordana nije po-i vjerila meni?
- Odabrala je mene, jer sam lukaviji od tebe, u nadi da u se sigurno dosjetiti
sto ona trazi od mene. U tebe pak nije ni sjenke lukavosti. A onda, ti si
vlasnik krune.
- Dobro je uinila. Ja nikada ne bih mogao prozreli njene misli kad bi me
ispitivala kao sto je tebe. Plakao bih. Ali kad se vraa?
- Jos danas oko podne. Priopit e kraljici sto se zbilo i onda emo vidjeti sto
e Beatrica dalje.
- Ne razumijem kako bi kraljica doznala gdje se nalazi Ivan Cesmiki?
- Na Griu su uhodile svaki Gordanin korak uhode biskupa Osvalda preobuene kao
fratri, pa je lako mogue da su usle u trag Cesmikome, a kraljica je to otkrie
spremila da njime zarobi Gordanu.
- Onda ga valja odmah obavijestiti da se sakrije na drugo mjesto.
__ Poi u k majci da potrazim naseg najvjernijeg slugu, neka ga majka posalje u
Remete po Cesmikog, da se sakrije Brezovicu. Jos je vazno ovo: sto e biti ako
kraljica tvoje pismo preda kralju?
_ Priznat u istinu.
_ A krali e prognati Gordanu.
_ Pokucat eu na i>rcc svojeg oca.
_ A sto ako ostane zatvoreno? Ili ako bi se ipak smilovalo, moglo bi se dogoditi
da Gordanu ne progna iz kraljevstva, nego je vjena s vojvodom Ilikim.
- To bi bilo strasnije od izgnanstva, jer da je progna, ja bih posao s njom bilo
kamo - odluno e mladi princ, ali odmah upita Daminu
_ Vojvoda Je "prosio Gordanu? Zna li on da je ja ljubim?
- Vjerojatno ne zna.
I opet je prosao po sobi i vratio se svojem prijatelju.
- Optuzujem "am sebe. Nije lijepo sto osjeam, ali vjeruj:
koliko sam volio \<> toliko me prozima mrznja kad pomi
slim da bi mi on oteo Gordanu. Borim se s ovim ruznim osje
ajem. Ne mogu ga svladati. Kakva je to zakleta sila. Sve sto je
oko Gordane, sve ja to ljubim, a sve Sto mi je moglo oteti, sve
to izazivlje u |Deni nedostojni osjeaj. Drugi da je naziva svo
jom, da njenu gla\,u privija na svoje grudi. Od toga me svladava
bjesomunost.
Damini se im -Qi
bodezi.
- Nedolino je da govorim ovim rijeima, ja koji sam potpisao brani ugovor s
Biankom Sforza. Da. ali nikad ni asa nisam vjerovao da taj ugovor nee biti
razoren. Damire, otac je odgodio Biankin dolazak na dvor poslije nove godine,
ali nee proi ni tri mjeseca do moje proklamacije, a onda? Slusaj. Kad nou ne
mogu spavati, smisljam osnovu za osnovom da sauvam svoju slobodu za GouL
- U prvom redu treba da sauvas njenu slobodu. I zato ti savjetujem da ne
priznas kralju svoju ljubav. Vjeruj: onog asa kad bi kralj to uo iz tvojih
usta, gubis Gordanu zauvijek.
Razmisljao je i onda podboio glavu.
- Tvoji su razlozi ispravni, pa ipak, vise me puta spopadne zelja da mu se bacim
pred noge, da mu sve priznam i da ga sjetim njegove ljubavi prema mojoj majci.
Mislim da bih ga mogao ganuti.
Bojim se da su tvoje nade tlapnje. Budi oprezan. Cini amo ono ito ne ugrozava
Gordanu. Ona je sada u Beatriinim pandzama i kraljeva sklonost potrebna joj
je vise nego ikad. oku~. Boze moj. kolika je moja velika ljubav, hou li ikad
- Bori se za nju ustrajno, Ivane, i oprezno, ali uvaj Gor-danu. Kolika bi
katastrofa bila za nju kad bi kralj saznao da je ljubis?
- Dobri inoj prijatelju. Sto bih ja da nemam tebe - prosape tiho Ivan,
gledajui Damira toplini oima, i onda nastavi:
- Vidis, ve sam mislio da si me napustio. Znas: poslije napuljskog povratka kad
si me nagovarao da zaboravim Gordanu.
- Hou sr.mo da se popnes na prijestolje jer samo onda mozes braniti svoju majku
i Gordanu.
- Ako zavladam i zadobijem Gordanu, hoes h* biti sretan, Damire?
- Najsretniji!
- Princ ga ogrli iskreno i toplo, a Damini se inilo da bi mogao zaplakati sam
nad svojom nesreom. Izrekao je "najsretniji" s punom dusom.
"To bi bilo oslobodenje za mene. Oslobodenje" - uskliknuo
je u sebi. [
- Sad idem k majci da je umirim. Vratit u se, Ivane, brzo.!
..,. - Izgledas strahovito. Cijelu no nisi spavao? --
4&; - Da, ali se osjeam svjez. J
* " *
Damir jase uzbrdo uskom ulicom grada Budima kraj gradanskih kua i velikih
palaa velmoza. Zaustavio se pred lijepom modro obojadisanom kuom sa zidanim
trijemom. U dvoristu ga doekaju sluge i odvedu konja.
Pohitio je uz kamene stube u gornji kat. Doekala ga je majka sva blijeda od
probdjevene noi. I prineva je majka izasla da ga ogrli. Obje su ga zene
salijetale pitanjima, a on je samo odgovarao da ih umiri.
Podvorile su ga zajutarkom i korile sto je ovako iznenada nestao. Borka mu je
priala o zabrinutosti svojeg sina Ivana, uvjerena da mu tim otkriem ugada, dok
se on osjea izmuen svakom rijei uvjeravanja.
Poslije zajutarka Borka se povukla u svoje sobe, ostavivsi sina s majkom.
- I ona te voli kao da ti je majka - ree gospoda Brezo-vaki. - A princ te ne
bi mogao vise voljeti da ti je rodeni brat. Koliko sam god prepalila ove noi,
neizmjerno me radovalo, gledajui prinevu ljubav i brigu za tebe.
Mladi ne odgovori. Klonuo je na jastuke lezaja na kojima je sjedio. Majka pride
k njemu i zagleda mu se u lice.
- Propao si kao da si probdio no u grobu. Poslala sam juer u dvor. Srce mi se
uznemirilo. Nagnalo me da te pitam, da govorim. Reci: Zasto si danas tako
blijed?
- Majko! l* Hun sav jedna velika rana koju biu ju. Krvavo
biuju. _
Sjela je pokraj njega.
_- Dijete moje, na Brezovici si mi ve govorio nesto o tome. Vidis, juer sam
htjela saznati. Danas es mi razotkriti sto te
bije?
- Tesko je, pretesko.
_ Mozda ima pomoi, sinko. Ne odgadaj. Povjeri se svojoj majci. Govori: sto te
mui?
- Ljubav.
- Neuzvraena-
- Ni sanjati ne smijem o tome. A ima jos gore. _ Sto bi moglo biti gore od
neuzvraene ljubavi?
- Majko, ja ljubim Gordanu.
- Isuse - prenerazi se gospoda - Gordanu ljubi princ.
- Sad znate s\u strahotu.
- Sve bih mogla prije povjerovati nego da ljubis Gordanu. Ti si je najvise gonio
d primi prinevu prosidbu.
- Da, majko, jer kad bi bila njegova, moje se srce nikad ne bi osmjelilo da
krikne za njom u eznji. Bilo bi mi lakse. Sam pred sobom bio bih opravdan,
ist, neokaljan. Ali otkad se borim za njegovo prijestolje, kad sam zapoeo
borbu da je on zaboravi, moj je mir nestao. Nema vise opravdanja.
- Zasto si skrenuo sa svojeg prijasnjeg puta?
Ona me preobrazila Na brodu, kad smo putovali iz Napulja, ona me oduzela princu
i njegovoj srei i dala me domovini, kraljevstvu. Ona je to uinila za mene.
Slusao sam. Morao sam. Probudila je u mem muskarca, junaka, a taj se bori za
princa da bude kralj, a ne da bude sretan. Od toga vremena, majice, trpim vise
nego sto bih mogao izrei. Vojvoda Iloki uzet e Gordanu. Ja to znam i svaki
dan, sto se vise priblizuje taj svrsetak, novo je muenje za mene.
- Kad se princ vjenao s Biankom, odrekao se Gordane. A vojvoda Iloki, makar
je pristao junak, ipak tebi nije par. Mladi se trgne i pogleda majku.
- Sto mislite time rei?
- Nema nadaleko premca tvojoj ljepoti, tvojoj odvaznosti | plemenitosti. Svoj si
zivot zalozio za princa. Gordana to zna i ako preboli princa, zasto bi posla za
vojvodu, a ne za tebe?
- Usutite majko. Ne smijete to izrei Ni pomisliti ni sa
njati. *^
- A kad bi ona ljubila tebe?
Ali da je ona, umjesto njemu, poklonila srce tebi, sto bi
- Nebo, uvaj me takve katastrofe. Majko, morao bih umrijeti Cujte me, majice
jednog dana na Griu Ivan i ja zakleli
bilo?
- Bila bi nesrea smrtonosna. Ovako, kad ljubi njega, lakse
smo se na vjeno prijateljstvo. On se zakleo na sreu i zivot svoje majke, a ja
na sreu i zivot vas, draga majice. Zakleli smo se da nikad jedan drugome
neemo pribaviti boli, da emo jedan drugome zrtvovati sebe. Znate li sto to
znai?
Zalomila je rukama i oajno se zagledala preda se.
- Nad kakvim bezdanom lebdis, sine moj?
- Bio bih izgubljen, morao bih umrijeti da je mene ljubila. Shvaate li sad
kakva me zakletva veze? I sad patim, odvise patim, jer grdno grijesim protiv
njega kad ljubim nju. Grijesim protiv zakletve, izdajem vas, majko, i njega. I
kad sjedim njemu nasuprot i kad govorim o Gordani, dusa i tijelo strepe mi od
uzasa da bi on prozreo moje srce da zagleda u njemu moje izdajstvo.
- Nema izdajstva gdje nema krivnje. Nisi ti kriv zbog svoje IjubvL
- Nisam i ne znam kad se porodila ljubav. Bit e davno.
Kad smo se zakleli, nisam ni slutio da je on ljubi, nisam ni raz
misljao sto je to u meni. Govorili smo o njoj esto i hvalili njenu
ljepotu i krepost, njezin um. Raspravljali smo o njoj, a da nikad
jedan drugome nismo zagledali u srce. One veeri, kad mi je on
razotkrio svoju ljubav, oitovalo se u meni moje srce. Slusao
sam Ivanovu ispovijest, a svaka njegova rije razotkrivala mi je
da sam ja sav ispunjen njome. Pitao me one veeri: "Zasto si tako
strahovito blijed?", a ja sam mu odgovorio: "Jer trpim s tobom."
Nisam lagao, trpio sam s njim, ali ne samo zbog njega ve i
zbog sebe. I bacio sam se na svoje srce svom snagom, svim sto
je u meni, borei se da je on zadobije. Skinuo bih bio i zvijezde
s neba da mu je mogu dovesti. Uhodio sam je, muio, htio sam
je prisiliti da ne odbije njegovu prosidbu. Zaboravio sam kraljev)
stvo, htio sam samo da ona bude njegova. i>
- Plemenit si, moj sine. t
- Ne, majko, nije to bila plemenitost. Bila je sebinost, samoobrana, htio sam
da bude njegova, da je ne pozelim ja. Nikad se moje srce ne bi razbuktalo
eznjom da je ona njegova. Stitile bi me moje zakletve i vjerna odanost. Vi
znate kako je duboko moje osjeanje za njega, a ovo bi bilo zatomilo, ugusilo i
razorilo moju ljubav. Jednom mi je rekla da nisam muskarac. Cujete li, majko, da
nisam muskarac. Koliko me udarila posred lica. Nisam muskarac - ree ona - kad
se brinem samo oko ljubavi i srca dok ona zrtvuje sebe srei kraljevstva, srei
svoga naroda. I kad sam ono na brodu slusao iz njenih usta kolika nesrea
prijeti domovini, ako Ivan ne postane kralj, probudio se u meni muskarac. Onda
mi je rekla da uzima natrag svoju pogrdu i nazvala me junakom. Htio sam postati
junak i muskarac. Kad sam se vratio, Ivan me korio, spoitnuo mi da sam se na
povratku iz Napulja promijenio. Razdirao mi je dusu nehotice. Ipak je Gor-dana
bila jaa. Ustrajno sam nastojao da je on zaboravi, da stekne prijestolje, jer o
tome ovisi zivot kraljevstva, nas zivot, a nitko ne sluti da se istodobno budila
moja ljubav i moja eznja. Dao, J
sam sebe srei doma, a time izgubio jedino uporiste svojem
miru.
_ I sve "1 to podnosio, sine moj?
_ jos gore. U Ivanu se rasplamsala ljubomora prema vojvodi Ilokome i onda mi je
rekao: "Zamrzio bih svakoga tko bi ljubio nju, pa da si to i ti Damire." Mozete
li, majko, shvatiti moje patnje?
Ona sklopi ruke i zavapi.
- Mene n mozete otkupiti.
- Otkupi ga, boze moj. ^
Napola je lezao na jastucima. i^Uc^OVS velike crne oi pune su beznadnog oaja.
Mati se duboko zun|sli i pode k njemu pa
sjedne:
- Recimc sinko, da te ona...
- Ne, to ne smijete izrei, majko. Nikad to ne izrecite. Zakleo sam se n : vasu
sreu, na vas zivot.
- Ivan se vjenao s drugom.
- Ali e je i ostaviti i uzeti Gordanu kad bude kralj.
- Ne vjerujem da e kralj Matija tako dugo ekati. Tvoj mi je otac rekao da e
Bianka doi na dvor poslije nove godine. A onda, sto onda?
- Onda e Gordana mozda biti njegova kao sto je prineva majka bila kralja
Matije. Samo sto Ivan nikad nee ostaviti Gordanu.
- I to e tebe smiriti?
- Ah, majku - i on polozi glavu u njeno krilo. - Nosim na dusi golem gnj ; od
kojeg nemam mira.
- Kakav prijah -
svojim rukam; mi se razdirali eznja. Majko njeni Job.
- Sine m
- Ne znaj Sklopio je
- Danas i Gordanu uhvatila omaglica, ja sam je drzao na njena je glava pala na
moja prsa, trnuo sam, srce rana je pukla, razlila se u mojim prsima divlja od
toga asa ja nisam vise Damir, ja sam izra-
zar sam te zato rodila da izmuis svoj zivot? sto e biti od mene, majko. i a
ona je gledala njegovo upalo lice i suze su
tekle ni? njene obraze.
- U tvojoj dusi je ljubav, velika, prevelika, a svakog dana slusas Ivanove
uzdisaje, njegove osnove kako e je uiniti svojom 1 pomazci mu. Sine moj, ti
nisi junak, kako je rekla Gordana, ti
si heroj.
- Mozda sam bio, ali vise nisam. Srusio sam se."i- *v
- Ako te izdaje snaga, onda imas samo jedan izlaz. 7.
- Recite, i J slijedit u vas savjet. -.
- Ostavi Ivana i dvor, zajedno emo krenuti u Brezovtcu.
- Ne moiu majko.
- Zbog nje?
- Poinio bih izdajstvo prema nasoj domovini za koju
obeao da u se boriti do posljednjeg daha. ^
- Gordani si to obeao? ^
j - Obeao sam to sebi, muskarcu. Neu da budem slnbi.i
Sam pred sobom ne mogu vise natrag. >w
"v i - Gordana ne sluti sto je u tebi? f.
4 *- ---
-- Neka me sudbina uva tog udarca.
a- A Ivan? cr,
(!:. _ NJ on. Kad bi njih dvoje zagledali u mene, ili bih se odao:
i ili bi moj put bio u smrt. --. ,
<j
--*- Pa ipak hoes da ostanes na dvoru? "" H
--- Tako dugo dok Ivanu bude sigurno prijestolje.
- - Do njegove proklamacije? ~"ij
- Da, majko.
Digao se s lezaja i uspravio. Blijed je, ispaen. Prirodena tu-robnost crnih
oiju sad je oajni jad. Posao je k prozoru i za gledao se dolje na ulice i tamo
dolje k Dunavu odakle se dizu siljaste kule dvora. Majka ga gleda okom punim
brige, njegova bol srvala je njeno srce.
Promatra njegova snazna ramena i visoko stasito tijelo sto ju je vazda ispunjalo
ponosom.
"Kakva muska ljepota. Sto e se sve od njega jos razviti. Takav junak pa da bude
nesretan". Ne, u to ona ne moze da vjeruje. Zagledavsi se u tragediju njegove
ljubavi, gubi svaku nadu i glava joj se spusta na prsa, a usne tiho sapu:
- Da, tu nema pomoi. Nema niotkuda. Uto se on ostro obazre i vrsto stupi k
njoj:
- Samo je jedna pomo: u vama. Zadrzat u raspadanje svoje snage. Zadrzat u da
se dalje ne rusi. Sagradit u iznova ono sto se razbilo. Hou, majko. Zgnjeit
u svoje srce u dno grudi. Sve mora umuknuti u meni sto nosi Gordanino ime. Vi
meni, majko, pruzate tu pomo. Zakletva na vasu sreu i zivot, majko. Izvjesit
u tu zastavu usred ranjenog srca i boriti se. Ova zastava nosi vase ime. Borit
u se, majko, snazno.
- A kad ti ponestane snage?
- Skinut u je s neba, sa sunca, sa zvijezda, s munja i gromova. Skinut u je,
skupiti u ovu vrstu desnicu i vladati nad sobom. S tom u zastavom poi u boj
protiv Gordane u mojem srcu, za domovinu i za Ivana. S vasim imenom, majko,
pobijedit u, jer vi ste tu:
- Takav ti je bio i pradjed Ivan Okiki. Heroj si, Damire.
- Hou da budem. Zakletva polozena na vas zivot uinit e od mene heroja. Vas
zivot, majice, na koji sam se zakleo, vas dragi zivot je ucijenjen. Sam u
svladati srce svoje.
I opet je nasao ravnotezu. Zakletva na prosijedu glavu majke pruza mu novu
snagu.
Ve je bilo blizu podne. Beatrica je zabrinuto promatrala
okrugli zidni sat, nalik na kuglu sa zlatnim platnenim jezicima. Njene su
dvorske gospode u pozadini dvorane ekale da ih kraljica pozove u pratnju na
objed. Mala je Bei bila u grupi njenih rodakinja. Ona je zovne k sebi:
- Sto ti je juer rekla Gordana kad je odlazila na Vise-
grad?
_ Da e se vratiti danas ujutro.
- Je li bila vesela ili Ijutita?
- Izgledala je kao uvijek.
- S kime je razgovarala prije odlaska?
- Velianstvo nisam vidjela nikoga. Otisla je ravno u svoju odaju, pa onda na
ladu.
Prekinuvii razgovor, Beatrica se zamislila, ali je u mislima prekine dona
Izabela. Lijepa crnokosa djevojka pride kraljici da iskoristi as kad je sama.
- Beatrice, oprosti, nikad te ne mogu nai samu. Ti si sasvim zaboravila na
mene?
- Aragonci nikad ne zaboravljaju svoje.
- Razumijem, u tolikoj borbi nemas vremena. Ipak bih te molila da se sjetis
svoga obeanja na Griu.
- Kakvo je to obeanje?
- - Da es mi nai monog i bogatog vjerenika i predlozila si mi vojvodu
Ilokoga.
- Obeala sam te ponovo Enriku, jer sam ga trebala. Taj vojvoda Iloki zaprusiu
je u kralja Gordanu. Cun se opet vrati na dvor, ozbiljno u s njim govoriti, ali
o tome ni rijei Enriku.
- Nestrpljiv je i trazi rok za vjenanje. Bas toga asa ude i on i tajanstveno
se priblizi kraljici, sa-pnuvsi joj:
- Gordana je stigla.
- Neka odmah dode, a vi svi izidite.
Na dani znak povuku se sve dvoranke u predsoblje, a Gordana stupi pred kraljicu
- Gdje su kljuevi?
- Desila mi se nezgoda.
- Kakva nezgoda? - gotovo vikne kraljica i mrko pogleda djevojku.
- Kasno mee usla sam u kraljevu odaju i pronasla ormar u kojem se nalaze
kljuevi. Odjednom bane kroz galeriju gospodin Damir.
- I zatee te kako uzimas kljueve?
- Usao je nekoliko trenutaka prije nego sto sam htjela otvoriti ormar.
- Sto ti je rekao?
- Pozvao me na red sto sam to radila u kraljevoj odaji. Odgovorim mu ostro jer
nisam smatrala potrebnim da se ispria-am. Porjekali smo se, a ja sam nakon
toga ostavila dvoranu.
&u - Govoris li istinu?
*,.- - Neka velianstvo upita Nardelu i Bepa. Kriknula sam od straha opazivsi
da netko dolazi pa su njih dvoje pobjegli.
Srdito i razoarano pode kraljica po sobi. Nesto je smisljala, a onda resko
upita:
- Sto je Damir radio na Visegradu?
- Ne znam, velianstvo. :<
- Znam da ga je princ dao traziti jer je iznenada nestao, i Dakle, tko ga je
slao onamo?
- Mozda kralj ih tko drugi. Posto smo se porjekali, nisam mogla da ga pitani.
- Onda si mogla ostati na Visegradu i pokusati danas uveer.
- Htjela sam i bas zbog toga nisam se jutros vratila, ali je Damu* zakljuao
kraljevu odaju. Zatrazila sam kljueve od kastelana, ali mi nije htio dati.
Promatrala je (Jordanu sumnjiavo: - 5 i - Djevojko, ako si slagala, kruto es
platiti. H1! - Rekoh istinu. Neka velianstvo pita Nardelu.
-"- Ni to nije sasvim uvjerilo Beatricu. Mrko se okrene od nje i naglasi:
- Ne odrjesavam te duznosti da mi pribavis kljueve. Nas
ugovor ostaje na snazi.
i - Onda mi velianstvo mora pruziti vremena jer ne znam |
hoe li Damir sutjeti.
l
- Koliko sam opazila, medu vama je vladalo prijateljstvo?
- Damir je u prvom redu prijatelj princu i vjerni podanik
kralju.
- A ti?
- Neznana dvoranka sluzi vasem velianstvu.
- Od juer si moja saveznica - naglasi ona ostro i znaajno.
- Izvrsit u duznost, ali vase velianstvo zna da nema nade u uspjeh ako se
prenaglim. Valja priekati da vidim sto e biti.
- Zalim sto mi nisi dala prigode da ve sada izvrsim jedno od svojih obeanja:
da ti izruim prinevo pismo, ekat u.
Okrene joj leda i ode u drugu sobu.
Kod doruka bili su prisutni i Damir i Gordana. Beatrica ih je kriomice
promatrala, ali su oni bili svjesni da e vrebati na njih pa su nisu pogledah*.
Nakon doruka Beatrica dade nalog maloj Bei da pomno pazi nee h* mozda Gordana
govoriti s Damirom.
Kada su se djevojke nasle same u Gordaninoj sobi, Bei joj odmah priopi
kraljiin nalog. Zato Gordana dade dozvati Stjepka i kad su bili nasamu, nalozi
mu:
- Pazi, Stjepko, odnijet es gospodinu Damini ovu poruku
od rijei do rijei: "Kraljica sumnja i ostaje pri svojem zahtjevu." j
To mu kazi da nitko ne uje. i
- Sve e biti kako zelite, gospodice, sto god ml it Jntofill.
meni je sveto.
I paz ostavi Gordaninu sobu da nade Damira.
NAPULJSKA ZVIJER URLICE
Dva dana nakon toga kralj Matija rjesavao je drzavne poslove s tajnicima i
savjetnicima u velikoj raskosnoj radnoj dvorani. Ve je hodao p. ulupin se o
stap i diktirao svoje naloge.
Njegov hr\ji;Ki dvorski mestar Mladen Berislavi stajao je na vratima, ekajui
da kralj zavrsi, a onda se priblizio. Kralj ga pogleda:
- Rekao sam da ulazis samo onda ako je nesto jako vazno.
- Velian M. bas zato. Iz Milana je stigao naroiti poslanik vojvode Ludovika
Sforze. U dvor ga je dopratio poslanik grof Marcelo.
Kraljevo lice odaje iznenadenje, pa onda usklikne:
- To je uistinu vazno - i pogleda Varadija. - Jeste li uli, Milano mi salje
MaiCi A ti, Berislaviu, reci poslaniku milanskog vojvode da ga oekujem. Svi
neka izidu, ostaje samo moj kancelar.
Kraljevi tajnici i savjetnici, medu njima Baka i Filipec, ostavise dvoranu, a
kralj se zaustavi posve blizu svog kancelara:
- Mislite da je Napulj opet nesto skuhao?
- Vrlo vjerojatno. Medutim, uskoro e vase velianstvo znati o emu se radi.
- Varadi, jeste li zaustavili svakog kraljiinog glasnika?
- I ovdji i na Griu. Tamo je kraljici bilo lako javljati u Napulj sto god
htjela posredstvom biskupa Osvalda. Tome je dokaz i onaj glasnik sto je stigao
kraljici iz Napulja u odori fratra.
- Dobro, vidjet emo.
Pazevi otvore vrata. Zablista ljubiasta odora milanskog poslanika. Kralj podu
nekoliko koraka, itavo lice odavalo je sreu.
- Prijatelju moj, nasli ste me, eto, sa stapom. Ma sam morao naas odloziti,
ah nee biti zadugo.
- Vase velianstvu, s dubokom zalosu slusao sam poslanika Marcela kad mi je
govorio o vasoj bolesti. Ali sada nigdje ne vidim traga boljetici do ovog stapa
koji se potpuno gubi kad gledam snaznu i zdravu l j:i lica vaseg velianstva.
- Proslo je, no dodite blize. Sjednite.
I on mu pokaze stolicu, pa onda ponudi mjesto grofu Mar-celu. Varadi je ostao na
svom mjestu iza kralja koji se smjestio u naslonja.
- Nadam se da mi nosite dobre vijesti o zdravlju mojeg rodaka, prejasnog vojvode
Sforze. Lijepa moja snaha vojvotkinja Bianka osjea se dobro?
- Lijepa je Bianka zdrava, a isto tako i moj prejasni vladar i Salje me vasem
velianstvu s vaznom porukom.
- Sto mi poruuje moj dragi rodak?
- Velianstvo, poruku da se dolazak nevjeste princa Ivana na vas prejasni dvor
odgodi primio je moj vojvoda sa zalosu. Kralj mu brzo upadne.
- Ja i princ zabrinuli smo se za sigurnost nevjeste, uo sam da se Turin sprema
u navalu i odluio je da najprije svojom vojskom zaposjedne sva opasna mjesta.
Do nove godine bit e put Bianki potpuno slobodan
- Ta briznost ispunja vojvodu Ludovika velikom zahvalnosu. Medutim, vase
velianstvo, vojvodu su zabrinute vijesti koje su stigle u Milano. Vijesti o
stvarima koje su glavni uzrok ovoj nesto , neprilinoj odgodi.
\ - Poznajem samo onaj uzrok koji sam javio u Milano. Voj-1
. vodi je poznato vise nego meni? *
--* - Neka mi vase velianstvo dopusti da vas izvijestim: prva -
zapreka o kojoj je vojvoda doznao isto je tako pogibeljna kao i
ona druga. Ponajprije rekose vojvodi da u vasem kraljevstvu kane
njezino velianstvo kraljicu Beatricu proglasiti nasljednicom pri
jestolja. Ako se to obistini, onda, naravno vase velianstvo ne .
moze dovesti ovamo nevjestu, jer se vojvoda Iloki prigodom
potpisa branog ugovora obavezao da e prijestolje pripasti princu. -
Kralj se smijao smijehom koji je morao oboriti Mafeovu za
brinutost. ,
- Vrlo losa sala, moj prijatelju. Izmisljena na raun kraljice. U prvom redu, u
mojem kraljevstvu stalezi nee ni da uju o zenskoj vlasti. Dosta su okusali
prevrtljivost i nesigurnost vlasti zenske suknje. U drugom redu, kraljica, iako
je moja zena, moram priznati da je omrazena. Upravo mi je drago sto ste osobno
dosli na dvor. Pruzit u vam prilike da razgovorate s mojim podanicima po vasoj
zelji pa da se sami uvjerite.
- Kraljici je, velianstvo, ponudena kruna!
- Sto bi rekao vojvoda Sforza kad bi njegovom neaku ponudili krunu oni koji
mrze vojvodu? Vi se smijete? Dakle, vidite. Bas takva saica, doduse monih, ali
potpuno osamljenih Ugra ponudila je krunu kraljici ne bi h* time meni spremili
neprilike. Bas kao sto bi saica milanskih vojvodinih neprijatelja ponudila
krunu njegovu neaku da ozlojede vojvodu. Ta je vijest doprla do vojvode iz
Napulja. I razumljivo je. Napulj nastoji da mene i vojvodu razdvoji. Neka,
dakle, prejasni vojvoda ne slusa Napulj, nego vijesti koje je donio s Gria
milanski izaslanik kad je slusao one odusevljene manifestacije mojem sinu.
- Neka vase velianstvo ne zamjeri vojvodi sto se uznemirio. Zna, Napulj je
opasan jer ne bira sredstva i nista mu nije zazor-
no, pa bas zboi: toga.
_ Samo Lt> Napulj ovdje u mojem kraljevstvu ne moze raditi ni otrovom ni
bodezom. Napulj je stari prokusani zloinac. Stube njegova prijest l pokrivene
su sagovima purpurne krvi po kojoj su se uspinjali vladari, gazei preko lesina.
Napuljska vlast ima sve dzepove natr, razarajuim oruzjem. Napulj je varalica,
vjerolomac, bratoubica i oskvrnitelj svega onoga sto nase doba zove humanizmom A
to zna narod u mojem kraljevstvu. Znadu svi, a najvise su to iskusili Hrvati. I,
vjerujte, nema prave ljudske vrednote koja ne bi mrzila Napulj i ne bi se oprla
kraljevanju kraljice Beatrkc. Zato Napulj urlie od jada i lazima zakruje moje
putove.
- Razumijem, velianstvo, i potpuno sam umiren ovim odgovorom. Jos danas u ga
po najbrzem glasniku poslati u Milano.
- I ja sam ovako tumaio gospodinu poslaniku Mafeu - primijeti sada Marcelo -
ali, dakako, on je htio i morao uti iz vasih usta, velianstvo.
- I uo je.
- I zadovoljio sam se potpuno u ovoj jednoj toki. Ima jo5 jedna stvar koja
zabrinjuje vojvodu. Velianstvo, ova je nesto delikatnija, a po mojem misljenju
opasnija jer se odnosi na samog princa.
- Mojeg sina?
- I vjenanog muza vojvotkinje Bianke. Velianstvo je oito pogodilo da se radi
o nekom pismu sto ga je princ poslao svojem dvoraninu u Napulj. Vojvoda Ludoviko
vidio je to pismo. Dakako, bilo je pisane hrvatskim jezikom, ali smo nasli
tumaa.
- Nisam li iz Hrvatske pisao vojvodi da nema povoda sumnjati u vjernost princa
Ivana?
- Velianstvo ali nakon toga ponovo su stigle vijesti da je glavni razlog sto je
odgooden dolazak vojvotkinje Bianke u ljubavi njegove visosti princa Ivana zbog
koje se on uope brani dolasku Bianke na ovaj dvor.
- Opet izmisljotina Napulja.
- Ipak, velianstvo, vojvoda je zbog toga vrlo ozalosen i nikako ne zeli da
Bianka ovdje nade svoju suparnicu.
- Vojvoda Ludoviko kao pametan ovjek zna da mladi do dvadesete godine nije
zmirei mogao prolaziti kroz redove ljepotica. Ali danas je t " sve davna
proslost. On je oaran Biankinom ljepotom koju mu je navijestila poslana slika i
misli samo o njoj.
- Potpuno se slazem s vasim velianstvom, jer tako misli i vojvoda. Ipak, moj
vladar mogao bi se umiriti tek onda kad bi vase velianstvo sto prije odstranilo
s dvora tu dvoranku kojoj pnpada prinevo srce. Vojvoda nije mogao upamtiti
njeno ime to ga je tuma proitao jer zvui odvise slavenski, no velianstvo
ionako dobro zna i nadamo se da nee ovdje doekati Bianku.
- Ta djevojka se ve odavno ne nalazi na dvoru po samoj zelji mojeg sina. Nije
to bila nikakva velika ljubav, ve prirodno ljubakanje. Velim vam: djevojku je
princ maknuo jos prije nego sto je potpisao brani ugovor.
- Kad mi to veli vase velianstvo, onda moram javiti vojvodi neka bude potpuno
miran.
- Saljite mu sto prije brzoteu. Mislim da su time razorene obje velike
opasnosti koje su zabrinjavale milanskog vojvodu. Je li tako, gospodine Marcelo?
- Da, velianstvo. Cim mi je poslanik Mafeo razlozio svrhu dolaska, znao sam da
su sve to spletke Napulja.
- Pametno i mudro zborite, moj prijatelju. I ja bih na mjestu vojvode bio i te
kako zabrinut kad bi mi donosili takve lazne vijesti. Ima li mozda milanski
poslanik jos kakvih drugih naloga s obzirom na vojvodine bojazni?
- Posto me vase velianstvo uvjerilo da se radi o spletkama, ovi su nalozi sada
bespredmetni.
- Vi ete se, oito duze vremena odmarati, jer kako vidite, ve se javljaju prve
snjezne pahuljice, pa vam put ne bi bio slobodan.
- Ako mi vase velianstvo dopusti, vrlo u rado primiti uzviseni poziv.
- Zelim da ostanete na dvoru. Odredit u vam odaje da mozete iz neposredne
blizine promatrati princa. Vidjet ete: on zivi potpuno povueno, ne druguje ni
s kojom zenom, bavi se samo svojini knjigama i uenjacima. Jedina mu je zabava
lov.
Mafeo ustane.
- Vasem velianstvu moja najsmjernija zahvalnost za ljubazno gostoprimstvo.
Svako promatranje sasvim je suvisno nakon onoga sto sam uo iz usta uzvisenog
kralja.
Kralj pozvoni i dozove dvorskog mestra Orbana pa mu nalozi da povede poslanika u
odaje za najodlinije goste.
Dvorski je mestar posao za poslanikom iz dvorane, ali grof Marcelo namjerno
zaostane. Kad su se vrata zatvorila, on pride kralju:
- Velianstvo neka mi oprosti Sto nisam slijedio poslanika. Moja mi vjernost
nalaze upozorenje: moj milanski vladar ve je napola povjerovao napuljskim
spletkama i dao vrlo ostar nalog Mafeu.
- Nadam se, Marcelo, da ete mi kazati svu istinu.
- To je svrha mojeg zaostajanja. Velianstvo, napuljski su spletkari uvjerili
milanskog vojvodu da princ uzima Bianku samo zbog njenog miraza i ugleda vojvode
Ludovika da se lakse uspne na prijestolje, a srce mu pripada nekoj drugoj koju
e trajno zadrzati uza se i koja e vladati njime i kraljevstvom. To je
razgnjevilo vojvodu i on nalozi Mafeu neka vasem velianstvu najavi razrjesenje
braka s Biankom Sforza.
_ Mafeo nema povoda da izvrsi ovaj nalog. Prinevo je vladanje dostojno.
_ I upravo se zato snebivam otkud Napulju drskost da ga
okrivi zbog neke ljubavi prema drugoj. Svaka spletka mora imati
barem neku pi podlogu istine. Nikad nisam uo o nekoj
prinevoj ljubav
_ Da, da, tako je - ubaci kralj. - Mi emo Mafeu dati prilike da i on stekne
vase uvjerenje. Podite svakog dana k nasem gostu, vodite ga kud vas volja,
nadzirite princa.
Marcelo se oprosti, a kralj se podupre o bokove i pogleda Varadija koji j< sve
vrijeme stajao u pozadini- ne nalazei nikakva povoda da se uplete u razgovor.
- Sve je pve prie poslala u Milano kraljica. Biskup Oswald
zivo je radio, ali lose nisanio. Rekao sam da djevojka o kojoj se
radi nije vise na dvoru. Bei je ipak jos tu. Valja pozvati kneza
Bernardina Fra neka svoju ker odvede kui da mi vrijedi
zadana rije.
Varacli se osjeao neprijatno. Znao je potpuno neduznost male Bei u prinevoj
ljubavi i zapekla ga savjest, a opet je zadovoljno primao kraljevu zabludu da je
Bei ideal Ivanove ljubavi U tom je nazri jevao zastitu Gordane, a da barem
donekle smanji nepravdu koja je time nanesena Bei, prihvati rije.
- Velianstvo, princ je s tom ljubavi prekinuo kao sto vam je i sam naglasio. A
i djevojka se vlada skromno i povueno, ak nitko na dvoru nije primijetio tu
sklonost i zato mislim da bi se Bernardina Franko i odvise bolno dojmilo kad
biste ga pozvali da svoju ker povede kui. Posto nitko nista o tome ne sluti,
moglo bi se Bei poslati u Hrvatsku, na koji drugi nain poslije nove godine,
jer onda Bernardin ionako kree u Biha.
- Samo se po sebi razumije da nema nikakve opasnosti za Ivana od te male njezne
djevojice. Ovakve meke udi kao sto je njezina ne mogu probuditi duboku ljubav
u muskom srcu niti je trajno odrzati. O tome imam dovoljno iskustva. Kad dakle
nema uistinu nikakve opasnosti, nastojat u Bemardinu oprezno razjasniti da h;
lj dobro da poslije nove godine uzme svoju kerku sa sobom Biha. Medutim, Mafeo
je vrlo rado primio moj poziv. Znaj on je poslan od vojvode da me uhodi. Inae
ne bi dolazio u u\u doba kad e putovi za povratak za koji tjedan biti nemogui.
- Bas zato bit e nam dugo na vratu kad ga je velianstvo pozvalo da stanuje u
dvoru.
- U moje tajne ne moze zaviriti, a opet ga moram uvjeriti, a zapravo hou da ja
njega imam na oku. Berislavi neka postavi Svje ljude da ga uhode na svakom
koraku.
- Samo se bojim da je preblizu njezinom velianstvu.
- Jos na Griu pratio sam Mafea tako dobro da nee kre-"uu napuljskoj strani, a
moja se mosnja jos nije ispraznila pa u ga lako zadrzati za sebe.
17 Gorclana II
Medutim, Varadi primijeti da kralj neSto zapinje, svakog asa zastaje u govoru,
sve polaganije izrie rijei kao da ga stalno obuzima jedna misao koja mu se
neprestano uplee u ono o emu raspravljaju.
Nakon duze stanke naglo upita:
- Jeste li vi potpuno uvjereni da Ivan uistinu ljubi Bei Frankopanku?
- uo sam Damirovo priznanje pred vasim velianstvom kad ste ga jednom na Griu
ispitivali, a princ je to potvrdio. Nemam razloga da u to sumnjam.
- Cudno. Mafeo veli da vojvoda nije upamtio ime prineve ljubavi jer zvui
slavenski. Obratno, Bei zvui talijanski.
- To je istina.
- Dakle, ime Ivanove ljubavi zvui i te kako slavenski, ak hrvatski.
- Velianstvo, je li to sumnja?
- Porodila se jos na Griu one veeri kad sam u prinevim odajama nasao Gordanu.
- Gordana nije dala povoda princu da je ljubi.
- Bas je to opasno.
- Mislim da je Gordaninoj prirodi ljubav potpuno strana.
- Aversa, stari astrolog, veli drukije. Znajte, Varadi: ako je ova djevojka
zarobila srce mojeg sina, bila bi mi opasnija od svih Beatriinih spletkara.
Morao bih biti okrutan.
- Velianstvo, Gordanu je isprosio Lovro Iloki.
- Uskratila je pristanak i bas to potie moju sumnju da ljubi nekog drugog.
Tesko je vjerovati da e djevojka koja nema niega odbiti takvog junaka i
bogatasa kao sto je Lovro. im se on vrati, zapovjedit u Gordani da se s njim
vjena. To mi moze biti .samo od koristi.
- Uvjeren sam, velianstvo, da je vasa sumnja potpuno neopravdana.
- To zelim svima nama. Idite, upozorite princa da se tu nalazi Mafeo i neka pazi
na svoje poglede.
Kancelar se uspinje k prinevim odajama i razmislja sto da kaze princu, a sto da
zataji kako ne bi izazivao njegovu ljubav prema Gordani. Rijesio se i dao
najaviti princu. Pozvao ga je u svoju knjiznicu.
- Visosti, na dvor je stigao Mafeo kao poslanik vaseg uzvisenog tasta. Napulj je
skovao novu spletku koja bi mogla imati teskih posljedica za Gordanu. Mafeo se
potuzio kralju da vasa visost ljubi neku dvoranku, ime joj ne zna, i zatrazio da
se ona odstrani s dvora.
- Varadi, recite kralju da sam se dobrovoljno odrekao Bei.
- Kralj pogada da ste mu samo kao izliku upleli malu Fran
kopanku. ......
- To sam uinio ja - oglasi se Damir. - - <*,;J
- Da, vi gospodine Damire, ali to ne mijenja uinak jer
kralj ima povoda sumnjati da je to Gordana.
_ Da li kralj sumnja ili zna? To je razlika, gospodine kancelaru, molim vas
recite jasno, da li kralj sumnja ili zna?
_ Ne, ne zna, samo sumnja.
- Zar se prijeti Gordani?
_ Ako bi nesrct 1:1 kralj u ovo vrijeme svojoj sumnji dobio dokaza. Gordanu eka
teska sudbina.
_ Citavim svojim zivotom zalozit u se za nju. Braniti je pred kraljem znailo
bi dovesti je na stratiste. Varadi, pitam vas kao prijatelja: ne bi li bilo
bolje da iskreno priznam ocu svoju ljubav i da ga podsjetim na njegovu vlastitu
proslost?
- Kunem vam se da bi takvo priznanje Gordanu moglo stajati zivota. Zar mislite
da se kralj nee sjetiti koliko ste se nekali da potpisete brani ugovor s
Biankom? Sve e to vas kraljevski otac natovariti kao tesku krivicu prema
Gordani. I kad dobije dokaz, djevojku e onog asa zatvoriti u tamnicu. Vi ste
se velikodusno iz ljubavi prema kraljevstvu i njegovoj srei odrekli svoje
ljubavi koja v ;ni je uistinu spasila zivot.
- Razabirete li, kancelaru, kako je to duboka bol Sto je ne smijem braniti?
- Tu sam ja, a tu je i Damir. Obojica emo je braniti.
- Kraljica posjeduje moje pismo u kojem sam Damini pisao u Napulj o svojim
osjeajima.
- Kad bi kraljica posjedovala to pismo, ve bi ga bfla predala kralju. Nakon
Gordanina povratka iz Napulja ona prema njoj gaji mrznju, bit e zato Sto je
Gordana utekla njenom dragom bratu, ako nije bio jos koji razlog koji mi nismo
mogli predvidjeti.
- Mislite da se ona samo zaprijetila Gordani posjedom tog pisma?
- Isto tako kao sto se lazno zaprijetila i sa Cesmikim.
- Moramo se bojati da se vase mnjenje obistini dok nismo dobili dokaze da
kraljiine prijetnje nisu bez temelja. Medutim, odluio sam: ako to pismo
dopadne kralju u ruke, sve mu priznati i iskoristiti posljednje sredstvo da
zastitimo djevojku.
- Sve mozete uiniti, samo nikada priznati. Bolje poznajem kralja nepo vasa
milost. Upamtite sto vam veli Varadi: nikada nemojte priznati, zelite li da
Gordanu ne gurnete na stratiste.
- Kad bi kralj ipak dobio u ruke ono pismo, ne mogu tajiti.
- U tom sluaju, visosti, preostaje vam jedino da kazete da ste je ljubili, ali
ste se odrekli toga i sada se posve podajete novom z,votu koji vas eka s
Biankom.
- Da mu lazem?
- Ali, visosti, pa valjda ne kanite odustati od ove zenidbe?
J ime biste postavili na prijestolje Beatricu koja mrzi vas, Gor-
anu, najvise vasu majku. Zar princ ne vidi Sto se dogodilo?
17*
Budite na oprezu. Kralj ne bi zelio da Mafeo stee lose iskustvo o vasoj
vjernosti prema Bianki.
- Recite kralju da nema razloga bojazni, sto sam mu obeao toga se drzim. Borit
u se s njim za prijestolje. Ostavsi sam s Daminom, Ivan e tiho:
- Neu da se potpuno razotkrijem Varadiju. On bi izgubio glavu kad bih mu rekao
da svoju slobodu zelim sauvati za Gor-danu.
- Zapazas li, Ivane, ogromnu pogibelj koja lebdi nad Gor-danom? Slazem se
potpuno s Varadijem i molim te zataji, pregori i nagon svoje ljubavi i vitesku
duznost da je branis. Evo mene i Varadija. Mi smo tu da za tebe branimo Gordanu.
- Kakve su to provalije prokopali izmedu mene i nje? A uz to moram mirno gledati
kako ona koraa rubom ponora i svakog se asa moze strovaliti u nj.
- Ivane, pazi, tvoj otac ne posjeduje osjeaje. Kanis li se na to osloniti,
Gordanu si ubio.
U JURNJAVI SPLETKI
U kraljiinim odajama diplomatska strka. Ranzano, Beatrica, Francesko i Enriko
strcali se zbog dolaska na dvor milanskog dostojanstvenika kao psi oko lovine.
Citava dva dana nakon Ma-feova dolaska vijeala je Beatrica sa svojim
pouzdanicima kako da njegov boravak iskoriste u svoju korist.
- Jamano Mafeo nije prevalio toliki put da princu donese pozdrave lijepe
Bianke.
- Da mozemo ui u trag uzroku tom neoekivanom dolasku, lako bismo Mafea dobili
u zlatnu mrezu, sto radi moj tajni pristasa u kraljevskoj stranci? On ne zna
nista, Ranzano?
- Velianstvo, nije imao prilike slusati Mafea jer je kralj sve svoje savjetnike
otposjao iz dvorane prije nego sto je usao Mafeo.
- Zasto se Mafeo ne pojavljuje na ruku i na veeri? - pita Francesko.
- Razumljivo je da se odmara od puta - odvrati Beatrica. - Ipak sam nestrpljiva.
Neka Enriko pode gore k njegovim odajama. Ja sam, napokon, gospodarica ovog
dvora, imam pravo i duznost da se brinem kako su dvorani podvorili naseg gosta.
Da, to u uiniti. Mozda Enriko sazna do kada e Mi lanac ostati na dvoru.
Odmah je pozvala svojeg pouzdanika i otposlala ga u straznje krilo dvora s
tonim uputama, a Enriko se brzo vrati, izvijestivsi:
_ u poslanikova predsoblju doekao me sam Berislavi i
ekao da je poslanik tasta njegove visosti princa Ivana vrlo
umoran. Njegovo velianstvo naredilo mu je da ga zastiti svih
p __ Kralj ga je zatoio u svom dvoru. Dakle, ima mnogo razloga da se boji -
naglasi kraljica. - Nisi mogao doznati dokle e boraviti na dvoru?
Svi slijezu ramenima kao da ne znaju, a kraljica e:
_ Ranzano, Mafeo nam ne smije izmai.
- Bas o tome razmisljam.
_- Cujte! Moramo dobiti pismenu prisegu mojih ugarskih pristasa da e mene
izabrati za vladara i pokazati je milanskom poslaniku:
- Vanredru; misao - odobravaju svi, dok e kraljica:
- Enriko, ti es odmah odjahati na dvor velikasa Baterija i isporuiti mu da
zelim svojem ocu pruziti dokaze o istinitosti njihove ponude Neka mi posalju
takav pismeni dokaz.
Jos mu je potanko razlozila kako ima da govori, a onda se vrati u svoju radnu
sobu. Nasla je Franceska i Ranzana u vrlo povjerljivom ra/govoru.
- Cini se kao da sam vas zatekla u nedjelu. Neu dopustiti da bilo sto
dogovarate ili inite bez moje privole. Dakle? Ranzano se neobino uozbilji:
- U vasoj odsutnosti raspravljali smo kako je sve Sto radimo izlisno. Kralj se
sprema da princa proklamira, a mi ekamo. Zasto? Vase se velianstvo osjea
posve slobodno otkad je Ra-miro smaknut.
- Njeno mramorno lice bude jos mirnije.
- Razumijem. Vi nestrpljivo ekate moje odredbe za navalu na Kartagu.
- Samo slobodne ruke da se latim posla.
- Oprez, Ranzano Napuljska sredstva mogla bi ugroziti moju sigurnu poziciju.
- Prisega kraljevih neprijatelja jos nije sigurnost. Bojim se da vase
velianstvo odvise brzo podlijeze asovitim uspjesima koji ne pruzaju jamstvu za
konani uspjeh dok je tu princ.
- Ve sam prije nekoliko dana naglasila opasnost ove nase osnove.
- Snosim svu odgovornost.
- Francesko, sto ste ugovorili? Ja zapovijedam da priekate. li tu Mafeo? Tko e
njega uvjeriti da nisam ja ubojica? Ra-je usutkan, sloboda mi je vraena, ali ja
u njom upravljati mudro i oprezno. Kad bude as, razvezat u vam ruke.
- Savjetujem velianstvu da ne gubi dragocjeno vrijeme.
- Kralju je ve posve dobro. Nema pogibelji da bi kraljev-svo tako brzo ostalo
bez vladara.
- Beatrice, spletke su nedostatne, rasipljes vrijeme i snagu.
Izgubit es prijestolje. Ranzano i ja tvrdimo da je Mafeo stigao ovamo da sto
prije dovede Bianku. Oito je protiv odgode, to moze biti jedini uzrok njegovu
dolasku. Dakle: odlui!
- Dobre. Najprije saznajte zasto je Mafeo dosao i dokle e ostati, a onda u
odluiti. Jeste li zadovoljni?
- Moramo se zadovoljiti - odvrati Ranzano i digne se.
Nabujali Dunav sumom ispunja mrklu no. U tmini svjetlucaju gorue baklje na
strazarskim kulama kraljevskog budimskog dvora. Niz obalu rijeke odjekuje topot
jahaa sto se zure prema kraljevskom dvoru.
Za njima divlje juri konjanik. Vjetar vitla plastem kao oderanim skutom crne
noi. Pomamno tjera konja za jahaima sto su ve stigli u blizinu prvih gradskih
zidina. Enriko sa svojom pratnjom uspori trku i krene prema vratima dvora.
- Netko nas slijedi - upozori Enrika dvoranin, jasui uza nj.
- Znai da je netko od nasih zaostao u gradu? ,
li - Svi smo na okupu.
- Taj se zuri za nama posve je sam? >
- Posve sam.
- - Nema nikakve pratnje? .,
--: - Bit e glasnik kad tako juri. i j
ff Enriko se obazre nekoliko puta, onda zilpttarf koqja i pa
flfeka. Jaha ih dostigne. i
- Stoj! - zaustavi ga Enriko. .;/ u > t Jaha stane. Enriko mu se
priblizi:
- Tko si? "
- Prijatelj - odvrati jaha, sapui.
:!
- Tako? - i Enriko okrene konja prema njemu.
Jaha je sav umotan u crni plast. Na glavi mu klobuk sa sirokim obodom sto mu
zasjenjuje jos i tminom zastrto lice. En-rikov se konj propinje i ne moze se
smiriti. Jaha suti i eka.
- Vi ste glasnik? - pita Enriko. - Odakle? i
- Iz velikaskog dvora. Nosim pismo za njeno velianstvo.
- Govorite glasnije. >
;.-> Unato tome jaha govori sapui:
----" _ Predajte ovo kraljici. *
f; - Od koga? ; -
vr - Imam nalog predati pismo. - ;---
- - Razumijem. Gospodin Batori se vrifttt* tad? . Jaha samo kimne. V -
Cekate odgovor?
- Ne. Odgovor je suvisan.
-: - Dobro. Predat u odmah njezinom
Jaha trgne konja pa bez rijei odjuri u no. Enriko spremi nismo u njedra i
obazre se. Jaha je ve bio daleko. Cuje se samo topot konja sa ceste sto vodi
iz Budima. Enriko se brzo vrati pratnji i zapovijedi:
- Najavite nas gradskoj strazi!
Trublje zajec Sa zidina se odazove trublja. Na zeljeznim vratima /azvekeu
preke, klju zaskripi.
Enriko i straza izmijene lozinke i on ude s momcima u dvor. Hitro se baci sa
sedla i gotovo potri uza stube. U dvoru se dade najaviti kraljici.
- Ve je s Franceskom i Ranzanom uzrujano ekala njegov zakasnjeli povratak.
- Gdje si tako dugo?
- Gospodin Batori nije bio kod kue, pa sam cijelo popodne ekao. Nije se
vratio. Kad je zanoilo, krenem kui.
- U blizim gradskih zidina slijedio nas je jaha. On mi dade
pismo za vase velianstvo. -
- Od koga? - i ona posegne za pismom. :
- Od Batori | a.
Beatrica, zaboga, sto pise Batori?
Ona spusti pismo na stol. Usta su joj napola otvorena, ah* nijema, blijeda.
Francesko dohvati pismo. Cita i blijedi. Ranzano mu oduzme pismo i poluglasno
izgovara napisane retke:
"Napuljska prinev n Ako nisi na Griu primila moju poruku, tad znaj: i na
Budimu svaki tvoj zloinaki korak, svaki tvoj nedostojni in, pratit e i
kazniti vazda budni Ramiro. Prijepis tvojih pisama poslat u ti. Da znas, uva
ih osvetnik. Ova u pisma jednog dana predloziti kralju neka zna zasto s tobom
nema potomka. Znaj, bdim, a ti me uloviti ne mozes. Ramiro."
Jezovito prenerazen e lezi im u pogledima. Zure i sute. Beatrica stise zube.
Visoke obrve podigle se jos vise. elo joj se naboralo. Pitanje lebdi na usnama.
- Ramiro ziv?
I sve troje pogledaju u Enrika.
- Covjek je predao pismo, nikakav duh - odvrati on.
- Da me Enrl nije pozvao k smaknuu, osumnjiila bih ga.
- Visosti. Pozvao sam vas jer se krvnik kratio izvrsiti osudu. Vidjeli ste.
- Znam. Preci mnom je pala Lorenzova glava.
- A ne Ramir: - naglasi Ranzano.
- Ja sam se, dakle, prevarila?
- Jedna glav. ne vrijedi nijedne rijei kad nije bila Ra-mirova - ree
Francesko.
- Lorenco je mrtav, a Ramiro ziv.
- 2iv - opet kraljica suhim glasom prikrivenim stravom.
- Enriko, gdje si ga sreo? - pita Francesko.
- Bas pred dvorom.
z- - Kako izgleda?
$\ - Omotao se u crni plast. Ni stasa nisam mogao raspoznati. tflfec mu je
bilo pokriveno sjenom oboda klobuka i tminom noi.
- Lukavo, odabrao je no. r - Kako je govorio?
- Latinski. Sad mi pada na um: moj se konj propinjao, on je saptao. Rekoh mu da
govori glasnije, unato tome i dalje je saptao.
- Da mu ne prepoznas glas, a to dokazuje da se takva prigoda moze lako dogoditi
svagdje. On se nalazi u nasoj blizini.
- Zasto je ustvrdio da je pismo od velikasa Baterija?
- Mislei da se Batori vratio i poslao glasnika za mnom, upitao sam ga je li
tako, a on samo kimne.
- Prevario te, Enriko.
- Prisegao bih da je Batorijev glasnik.
;& - Kamo je krenuo? * -v
. *7 - U asu podbode konja i odjuri prema gradu.
Jos jednom su promozgali Enrikovo saopenje i ponovo kon
statirali da su smaknuti krivoga. Najposlije Beatrica progovori:
- Eto, Ranzano. sto sam govorila ovih dana i zasto smo ono* ga smaknuli? A danas
popodne?
- Neprestano ste nas nukali na oprez, ah* onda smo bili uvjereni da ste se
oslobodili Ramira.
- Jos prije osam dana branila sam vam da se latite krajnjih, sredstava. To je
bila mo instinkta, slutnje, sto sada? Zar u opet strepiti od svakog pogleda
mojih dvorana, ne promatra li me taj napuljski davo?
- Velianstvo, onaj koji mi je predao pismo od jahao je u grad. Odmah u sazvati
napuljske dvorane da vidimo tko od njih manjka.
- Kako si mogao na to zaboraviti? Hajde hitro.
Dugo su ekali rezultat istrage. Enriko ih izvijesti da desetorica napuljskih
dvorana i dvanaest milanskih lanova poasne prineve straze imaju dozvolu da
ostanu no i dan u gradu. Svakog mjeseca dobivaju dozvolu drugi, a u gradu se
rastrkaju svaki na svoju stranu.
- Tu je nemogue ui u trag pravome. Proklinjui bodez kralja Ferantea, sto nije
pogodio njenog prvog ljubavnika, Beatrica pode u svoju loznicu.
"r Stari dvorski fratar Antonije capka polagano po umjetniki isaranom mozaiku
kraljevskih hodnika. Duga sijeda brada viri mu iz smede kukuljice sto mu se
spusta preko ela. Glava mu je spustena na grudi, ruke uvuene u rukave i
polozene na prsa. Pazevi, sluge i oklopnici sto stoje porazmjesteni hodnicima i
stubama ne osvru se na starca. Postojana kraljevska milost dopusta
mu prolaziti dvorom, tjesiti, ispovijedati i nauavati. Pred jednim vratima se
zaustavi:
_ Pozvan sam - hrapavim e glasom fratar.
Otvaraju mu vrata, a fratar ulazi u veliku sobu sa zidovima punim oruzja, sagova
i stitova. Tu nema nikoga. Dugi debeli zastori spustaju se nad vratima. On ih
razdijeli. U loznici s purpurnim zastorima nad posteljom drijema milanski
poslanik, stropot ga prene i on pogled:i. Medu zavjesama viri kukuljica iz koje
se bijeli duga brada. Poslanik se malo pridigne:
_ Sto hoes, fratre?
- Neu smeta t , samo pitam ne dosaduje li se poslanik slavnog vojvode Ludovika
u asovima odmora?
Ostro lice milanskog poslanika skriva Ijubopitnu pozornost kojom ogledava
fratra.
- Raskos i dosada u ovom dvoru idu usporedo.
- Sjednite ako vam je s voljom ostati asak sa mnom. Mafeove ve h pune usne
laskavo se smjeskaju, zmirkajui oima, znaajnu ree:
- Moj f rat t vasa je brada starija od vas.
- Pred vama neu tajiti. Nastojao sam preuzeti linost starog fratra koji uziva
toliku slobodu kretanja na dvoru da moze i do vase svjetlosti
- Vidi, vic i ovo biva zanimljivo. Smijem li doznati s kim govorim.
- uli ste ve za Ranzana?
- Nisam slutio kakva me zapala ast. Vi ste, dakle, poslanik napuljskog veli
uistva? Prema tome, vasa fratarska maska pokazuje da vas n bi pustili k meni s
vasim oblijem?
- Cudite se da je tako?
- Ne, ali vidim da niste dosli s humanom namjerom prikratiti mi vrijeme
- Dosao sam da vam krikratim suvisne sumnje. Njegovo velianstvo neprestaii i
sumnja da kraljica nastoji zadobiti prijestolje svojeg muza, a to je vrlo boli.
Istina, bilo je o tome govora, jer su neki Ugri nabacili misao da u sluaju
kraljeve smrti kraljica preuzme vlasi Ipak, ona nema volje da se nateze s ovim
barbarima do ije su kulture kraljica ne moze sniziti. Njezino velianstvo ne bi
zeiKh da poslanik milanskog dvora za svog boravka na ovom dvoru gaji posve
neopravdane sumnje. Ona zeli da iskaze svako posto\. n^ i domainsku milost
poslaniku monog i slavnog vojvode Ludovika.
- Smjerno zahvaljujem poruci njezinog velianstva.
- U znak gostoprimstva salje vam njezino velianstvo ovaj mali dar.
Ispod haljine izvue Napuljac kutiju i otvori je. U njoj zablista kriz od dragog
kamenja. Mafeove oi sa slasu gledaju ljepotu dragocjenosti, on se smijesi i
misli:
- Kako izgleda?
- Omotao se u crni plast. Ni stasa nisam mogao raspoznati, mu je bilo pokriveno
sjenom oboda klobuka i tminom noi.
- Lukavo, odabrao je no. - - Kako je govorio?
- Latinski. Sad mi pada na um: moj se konj propinjao, on je saptao. Rekoh mu da
govori glasnije, unato tome i dalje je saptao.
- Da mu ne prepoznas glas, a to dokazuje da se takva prigoda moze lako dogoditi
svagdje. On se nalazi u nasoj blizini.
- Zasto je ustvrdio da je pismo od velikasa Baterija?
- Mislei da se Batori vratio i poslao glasnika za mnom, upitao sam ga je li
tako, a on samo kimne.
- Prevario te, Enriko. .
- Prisegao bih da je Batorijev glasnik.
* - Kamo je krenuo? - --*
^ - U asu podbode konja i odjuri prema gradu.
^ Jos jednom su promozgali Enrikovo saopenje i ponovo konstatirali da su
smaknuli krivoga. Najposlije Beatrica progovori:
- Eto, Ranzano. sto sam govorila ovih dana i zasto smo onoga smaknuli? A danas
popodne?
- Neprestano ste nas nukali na oprez, ali onda smo bili uvjereni da ste se
oslobodili Ramira.
- Jos prije osam dana branila sam vam da se latite krajnjih sredstava. To je
bila mo instinkta, slutnje, sto sada? Zar u opet strepiti od svakog pogleda
mojih dvorana, ne promatra li me taj napuljski davo?
- Velianstvo, onaj koji mi je predao pismo odjahao je u grad. Odmah u sazvati
napuljske dvorane da vidimo tko od njih manjka.
- Kako si mogao na to zaboraviti? Hajde hitro.
Dugo su ekali rezultat istrage. Enriko ih izvijesti da desetorica napuljskih
dvorana i dvanaest milanskih lanova poasne prineve straze imaju dozvolu da
ostanu no i dan u gradu. Svakog mjeseca dobivaju dozvolu drugi, a u gradu se
rastrkaju svaki na svoju stranu.
- Tu je nemogue ui u trag pravome. Proklinjui bodez kralja Ferantea, sto nije
pogodio njenog prvog ljubavnika, Beatrica pode u svoju loznicu.
" Stari dvorski fratar Antonije capka polagano po umjetniki isaranom mozaiku
kraljevskih hodnika. Duga sijeda brada viri mu iz smede kukuljice sto mu se
spusta preko ela. Glava mu je spustena na grudi, ruke uvuene u rukave i
polozene na prsa. Pazevi, sluge i oklopnici sto stoje porazmjesteni hodnicima i
stubama ue osvru se na starca. Postojana kraljevska milost dopusta
mu prolaziti dvorom, tjesiti, ispovijedati i nauavati. Pred jednim vratima se
zaustavi:
_ Pozvan sam - hrapavim e glasom fratar.
Otvaraju mu vrata, a fratar ulazi u veliku sobu sa zidovima nuiiim oruzja,
sagova i stitova. Tu nema nikoga. Dugi debeli zastori spustaju se nad vratima.
On ih razdijeli. U loznici s purpurnim zastorima nad posteljom drijema milanski
poslanik, stropot ga prene i on pogleda. Medu zavjesama viri kukuljica iz koje
se bijeli duga brada. Poslanik se malo pridigne:
_ Sto hoes, fratre?
- Neu smetati, samo pitam ne dosaduje li se poslanik slavnog vojvode Ludovika u
asovima odmora?
Ostro lice milanskog poslanika skriva Ijubopitnu pozornost kojom ogledava
fratra.
- Raskos l dosada u ovom dvoru idu usporedo.
- Sjednite, ako vam je s voljom ostati asak sa mnom. Mafeove velike pune usne
laskavo se smjeskaju, zmirkajui oima, znaajno ree:
- Moj fratre, vasa je brada starija od vas.
- Pred vama neu tajiti. Nastojao sam preuzeti linost starog fratra koji uziva
toliku slobodu kretanja na dvoru da moze i do vase svjetlosti.
- Vidi, vidi, ovo biva zanimljivo. Smijem li doznati s kim govorim.
- uli ste ve za Ranzana?
- Nisam slutio kakva me zapala ast. Vi ste, dakle, poslanik napuljskog
velianstva? Prema tome, vasa fratarska maska pokazuje da vas ne bi pustili k
meni s vasim oblijem?
- Cudite se da je tako?
- Ne, ali vidim da niste dosli s humanom namjerom prikratiti mi vrijeme.
- Dosao sam da vam krikratim suvisne sumnje. Njegovo velianstvo neprestani
sumnja da kraljica nastoji zadobiti prijestolje svojeg muza, a to je vrlo boli.
Istina, bilo je o tome govora, jer su neki Ugri nabacili misao da u sluaju
kraljeve smrti kraljica preuzme vlast. Ipak, ona nema volje da se nateze s ovim
barbarima do ije se kulture kraljica ne moze sniziti. Njezino velianstvo ne bi
zeljelo da poslanik milanskog dvora za svog boravka na ovom d vi gaji posve
neopravdane sumnje. Ona zeli da iskaze svako posu. UH i domainsku milost
poslaniku monog i slavnog vojvode Ludovika.
- Smjerno zahvaljujem poruci njezinog velianstva.
- U znak gostoprimstva salje vam njezino velianstvo ovaj mali dar.
Ispod haljine izvue Napuljac kutiju i otvori je. U njoj zablista kriz od dragog
kamenja. Mafeove oi sa slasu gledaju ljepotu dragocjenosti, on se smijesi i
misli:
"Vrijednost kriza je velika, ali kraljevi su darovi jos uvijek vredniji."
- To je samo prvi pozdravni dar njezinog velianstva. Njezino velianstvo se
nada da ete pruziti radost njenoj darezljivosti duze vrijeme. Pripreme za
dolazak vojvotkinje Bianke na dvor zadat e mnogo posla.
- Pripreme? Zar se ve sprema za dolazak vojvotkinje?
- Vas dolazak na ovaj dvor ima svrhu da rukovodite pripremama i zato e kraljici
vasi savjeti biti od velike koristi. Time smo, dakle, uklonili posljednju sjenku
koja bi mogla u vama podrzavati sumnje o kraljiinom otporu protiv prineva
uspona na vlast. A da se kraljica uistinu.ne bori za prijestolje, moze posluziti
i dokaz sto se kraljica svom snagom zalozila da ukloni jedinu veliku zapreku sto
je stajala na putu prinevu nasljedstvu prijestolja.
"Nesto je tu posrijedi" - misli Mafeo. "Moram da uhvatim" - i primijeti:
- Bilo je vise zapreka. Ne znam o kojo govori vasa milost.
- O najtezoj, naime, o prinevoj velikoj ljubavi protiv koje se borila kraljica
zajedno s kraljem.
- Ova mladenaka sklonost je zaboravljena.
- Vase mnjenje dokazuje da niste govorili o tome s kraljem jer bi vam kao
estiti vitez morao priznati da je ova prineva ljubav sklonula kralja da odgodi
dolazak Bianke na ovaj dvor.
- Sjeam se, moj je vojvoda imao u ruci neko pismo u ko* jem princ uzdise o
nekoj ljubavi. Medutim, uzdisaji su izdahnuli, a odgodu Biankina dolaska
skrivile su vijesti s turskog logora.
- Ogrijesio bih se da vam ovu vjeru rasprsim vjerodostojnim dokazima - i on
ustane.
Osjetivsi da mu Ranzano odlazi krcat nekim velikim otkrii
ma, on ga uhvati za lakat. r
- Sjednite. Napokon, sto nas dvojica jedan drugome kazemo ; ne obavezuje nase
vladare. Na tome temelju mozemo se razjasniti \ .Rekli ste da je ljubav zapreka
dolasku moje vojvotkinje?
- I prisutnost ove djevojke na dvoru.
- Ona nije vise ovdje.
- I opet niste o tome pitali kralja.
Mafeo razmislja kako ga je kralj uvjeravao da se djevojka ne nalazi na dvoru i
skrene malo mimo istine:
- Vjerodostojni su me ljudi o tome uvjeravali.
- Jer su u bludnji. Svi su glede toga zavedeni, ili ne zele rei istinu.
- Moj vojvoda, itajui pismo sto mu ga je kralj Ferante poslao iz Napulja, a to
je pismo pisao princ Ivan, bio je toliko ljut da je pismo im su mu preveli
sadrzaj, bacio u ruke donosiocu, a kako se djevojino ime odvise slavenski
izgovaralo, nije ga upamtio. Napokon, nije vazno ime, nego uvreda kad uz Bianku
i ona druga dalje zivi s princem u ljubavi, a mozda njime i vlada.
- Bas se o tome i radi. Ona e upravljati itavim dvorom i kraljevstvom, kao sto
vlada i danas.
Licem milanskog izaslanika polegne mrki oblak.
- Ona je tu na dvoru? _ Casti mi, ovdje je i ostaje.
_ Velite da su uvazene linosti u zabludi s obzirom na onu o kojoj se radi?
- I sam kralj!
- A kraljica?
- Ona je zna.
- A vi?
- I ja-
- Kad bih vas zamolio da mi je pokazete, Sto biste odgovorili
- Da previse trazite od mene.
"sto hoe taj za naplatu? Mozda ovaj kriz?" - uplasi se Mafeo i onda se
nasmijesi:
- Cime bih mogao uslisani svoj zahtjev uzvratiti?
- Bit u iskren. Prevalili ste u ovo doba toliki put da budete sudionik
svadbenih priprava, a ja neu da vam razbijem iluziju.
- Dosao sam da izvidim koliko su istinite vijesti o prinevoj labavoj vjernosti
svojoj vjenanoj nevjesti.
- Samo zbog toga ipak ne biste prevalili u ovo doba toliki put - veli Ranzaruj.
- Jest, zbog toga. Milanski vojvoda volio bi razvrgnuti vjenanje nego da ovdje
prinevim srcem i dvorom upravlja druga.
"Sad te imam, Milane" - poraduje se u mislima Ranzano, dok mu se lice
naoblailo:
- Gospodine poslanice, ako mi se obavezete da me neete odati kralju i kraljici,
pokazat u vam djevojku da se uvjerite koliko je opasna ljepota i jos opasniji
um. Govorite s njom i promatrajte je pa onda sami odluite imam li pravo ili
krivo.
- Jamstvo o mojoj sutnji jest razotkrie uzroka koji su milanskog vojvodu
ponukali da me salje na ovaj dvor. Mi smo se, dakle, uzajamno obavezali na
sutnju.
- A to je najjai savez.
- Upozoravan vas da ne odate ni najmanju sumnju poslaniku mojeg vojvode na ovom
dvoru grofu Marcelu.
- Na prvoj dvorskoj gozbi, kojoj budete prisustvovali, pokazat u vam djevojku i
prepustiti vam da pratite prineve poglede i njegovo vladanje prema njoj. Osim
toga, princ ima prijatelja kojemu je upravio to pismo. Taj prekrasni crnokosi
mladi sluzi princu kao glasnik medu ljubavnicima. To velim da pripazite 1 na
njegovo kretanje. Vasa prodirljivost sve e to sama najbolje ^paziti. A sad
odlazim Kako ete objasniti da je ovdje bio stari dvorski fratar?
,-. - Rei u da sam trazio neka mi dovedu kakvog fratra da M ispovjedim.
- Mudrost ima sest utila.
Istim laganim koracima i pognute glave ostavi Ranzano odaj" milanskog poslanika.
Kad se nasao u svojoj odaji, doeka ga Enriko. Hitro mu skine fratarsku halju,
sijedu bradu i kukuljicu, pa sve to spremi u skrinju. Onda se uputi kraljici i
sapne:
- Velianstvo, vojvoda milanski razrjesit e prinev brak ako to zazelite vi?
- Suludo pitanje, ako zazelim ja.
- Onda na posao kojem ne moze postaviti zapreke ni Ra-miro.
- Tiho, idite. Kraljevi koraci. Dolazi. Kad ode, pozvat u vas.
Ranzanova se pojava izgubi iza modrih pozlaenih vrata.
Dva dana, posto je napuljski poslanik nasao puta da u odori starog dvorskog
fratara prodre redove kraljevih ljudi, javio je plemeniti Mafeo kralju da se
osjea potpuno oporavljen od puta. Matija ga pozove na veeru koju zeli
prirediti njemu na pozdrav u prisutnosti itavog dvora, dostojanstvenika i nekih
velikasa koji se nalaze na dvoru. S isto tolikom Ijubaznosu i veselim
raspolozenjem Mafeo prihvati poziv.
Velika blagovaonica na stupovima od mramora slika je naj-razvratnije raskosi.
Baldahin je nad kraljevskim naslonjaem od zjatnog brokata, a na njemu je grb od
najodabranijih dragulja. Kralj u zutoj odori od svile sjedi na proelju.
Kraljica u crnom brokatu njemu zdesna. S lijeva princ Ivan u mudroj odori od
svile, barsuna i zlatnog brokata. Do njega je smjesten kraljevski gost Mafeo u
raskosnoj odori milanskog dvoranina. Njegova poasna pratnja u svili i barsunu
stoji iza njega.
Veera protee u najvedrijem raspolozenju i razgovoru. I Beatrica je bila vedra
i razgovorljiva. Kad su dvorski glumci svrsili predstave, kralj ustane od stola,
za njima i ostali. Matija povede Mafea da ga upozna s velikasima i
dostojanstvenicima, a onda ga pusti tamo, sapnuvsi mu:
- Pustam vas da u mojoj odsutnosti slusate mnjenje i raspolozenje mojih
podanika. Slusajte sto vele o tome da kraljica preuzme vlast.
Mafeo se upustao u razgovor s gospodom o prinevim izgledima za prijestolje.
Svuda je uo povoljne prognoze. Kad je spomenuo kraljiine zahtjeve na krunu,
oni su mu odgovorili apsolutnim otklonom. To ga posve umiri. I sada potrazi u
nizu blistavih odora sustavu crvenu svilu napuljskog poslanika Ranzana.
On je ekao njegov pogled i oba se diplomata nadu iza debelog stupa od bijelog
mramora sa zlatnim girlandama.
- Cini se da sam pronasao prinevu Ijubovcu - sapne Ma-ICL) _ Medu kraljiinim
dvorankama ugledao sam neobinu ljepoticu s kosom poput bronce i bademastih
oiju.
- Da, to je ona,
- Porazna, udna ljepota. Ne mozes s nje skinuti oi. Princ je sjedio kraj mene
pa nisam mogao promatrati njegove poglede.
- Kad glm nastave prikazivanje kraljevske igre kako kraljevi ljubi ljepotu
djevojke, kerku vile, mozete promatrati do mile volje.
Predstava sr nastavila. Svatko je ostao na mjestu, bilo sjedei ili stojei.
Mafeo je samo prividno gledao na pozornicu, a ispod oka promatrao je princa
Ivana i Gordanu. Njene su oi postojane, pazljivo uperene u glumce. Ivanov
pogled zalutao bi k njoj is-prvicc polako, pazei na ostale oko sebe. Tek kad je
vidio da se sva pozornost usredotoila na glumce, sve je ese pogledavao
Gordanu. I njegove oi sve su duze zadrzavaju na njenom lijepom tijelu. Onda
Ranzano opazi Damira kako se sagiblje princu i nesto mu sape. Oito je da ga
opominje. Princ se odmah trgne i okrene lice k pozornici. Mafeo sve to promatra
i prispodablja Ranzanovu prianju.
Milanac se obilaznim putem kasnije dosulja straga Gordani. Kad je prikazivanje
svrsilo, ona se pomakne natrag. Videi milanskog poslanika, hijcl.i je skromno
otii na svoje prijasnje mjesto, ali je on galantno oslovi. I dok su
dostojanstvenici okruzili kralja i kraljicu u raspravljanju o prikazivanju na
pozornici, Maieo razgovara s Gordanom, postavlja joj pitanja, promatra, sve dok
kraljevski par opet ne krene k stolu. Sad mora i on ostaviti djevojku. Uljudnu
se pokloni i ode.
Za ophoda oba se poslanika opet nadu zajedno, pa Ranzano /.apita Malea:
- Dakle, Sto velite?
- Poraznu ljepotu jos poraznije natkriljuje um. Upravo odgovara kao Venecijanka.
Ova djevojka kadra je nadmudriti i Beatrku. Jadna Bianka bila bi uz nju
sluzavka. Ali Gordana bi Je uvjerila da je obratno.
- Dakle, sad imate dokaze, gospodine poslanice?
- Doka/o nikako. Izmjena pogleda nedostaje, dragi moj. Re-cte gdje se
ljubavnici sastaju?
- Do sada ni Beatrica nije uspjela da to pronade. A zasto,
Pa to nije puti _ naglasava Napuljac.
- Varau se. Bas obratno. Upozoravam vas, upravo je pao vrlo prodirlji pogled
kralja Matije na nas obojicu. Sada se, eto, Ja klanjam vama. uinite i vi to
isto meni i oprostimo se.
Obojica se medusobno poklone kao stranci, a Mafeo pode kraljevskom stolu
pa.saopi:
- Upravo sam upoznao napuljskog poslanika. Vrlo je ljubazan gospodin.
Kralj ne odvrati nista, dok je Beatrica osjetila nelagodnost u i
toj kraljevoj sutnji i brzo promijenila razgovor.
Te se veeri Mafeo naroito zivo zanimao za sve dragocjene umjetnine sirom
dvorane da se uzmogne ogledavati na sve strane i hvatati Gordanino vladanje,
prineve poglede, ah i Damirovo kretanje.
Kraljevo se zdravlje potpuno vratilo. Radio je samo oko Ivanove proklamacije
kako je to zapoeo od prvog dana njegova povratka u Budim. Tokom dana primao bi
svoje glasnike iz ugarskih krajeva i drugih svojih zemalja.
Beatrica je, medutim, itavih osam dana, posto je Mafeo sveanom veerom izveden
u drustvo, mirovala. Priznanje milanskog poslanika da je dosao na Matijin dvor u
prvom redu da istrazi prinevu ljubav i ako se u to uvjeri da e najaviti
razrjesenje braka, posve je promijenilo Beatriinu taktiku. Zato se drzala
postrance. Niti spominje pred kraljem jednom rijei svoju kandidaturu na
prijestolje, niti daje povoda da se u tom pravcu povede razgovor. Jedino je
pozurivala Gordanu da joj pribavi kljueve od visegradske kule. Djevojka je
ponovo otisla na Vise-grad, ali se ponovo vratila, najavivsi da ne moze dospjeti
u kraljeve odaje jer joj kastelan to odluno zabranjuje. To u kraljici
potkrepljuje prvobitnu sumnju da se Gordana ipak sporazumjele s Damirom i zato
bas njezina mrznja prema njoj svakog dana biva sve vea. I tako grozniavo
isekuje svaki novi dan s uvjerenjem da e Mafeo nesto pronai ili da mora pred
kraljem otkriti to pismo i to priznanje princa Ivana i time e svemu biti kraj.
Ali iz dana u dan njezina se nada izjalovljuje. A samo o tome ovisi njezina
sigurnost kad bi Mafeo razbio milanske odnose s kraljem Matijom.
Beatrica eka uzalud. Milanski se poslanik podaje raskosnom sladokustvu poasti
koje mu prema kraljevoj odredbi iskazuju na dvoru. I podaje se uzitku najfinijih
tvorevina kraljevskih kuhara i najboljih zaliha njegovih vina. A za razonodu
izvozi se u kraljevskoj koiji i kad bi mu se pri povratku priblizio Ranzano da
ga smijeskom sjeti njihovih razgovora, on mu samo tiho odvraa:
- Gospodine, pogledi i uzdasi nisu nista, a najmanje dokazi.
I tako je Beatrica uzalud pojaala redove svojih napuljskih dvorana i pazeva
koji su uhodili svaki Gordanin korak. Nigdje nisu mogli opaziti da bi djevojka
gdjegod kriomice samo rije progovorila s princem Ivanom. Mafeo je ostao bez
ikakva zeljenog dokaza.
Dva tjedna kasnije, nakon takvog teskog ekanja, kraljica Beatrica ude u svoju
raskosnu sobu punu zlata, bronce, mramora i dragog kamenja. Dala je pozvati
Ranzana i Franceska.
_ Moja je strpljivost iscrpljena - naglasi ona - Mafeo je lupez. Prima darove,
suti i ponasa se kao da nista ne vidi.
_ Velianstvo, uvjeren sam da je on kralju prodao svoju sutnju za teske dukate.
- Ja u mu razbiti trgovinu i ozigosati ga izdajicom svojeg
vladara.
- Ali kako, velianstvo. Kako?
- Evo, u kraljevoj su radnoj sobi svi tajnici, savjetnici. Idem ravno onamo.
- Ali, velianstvu, sto ete?
- To ete saznati.
Malo nakon toga ulazi kraljica posve nenajavljena, iznenada u kraljevsku radnu
sobu. Kralj Matija upravo govori u pero svojem tajniku, pc- ..: za slesku.
Zapanjen, iznenaden, zastane, a ipak pokusa da bude prijazan. Svi su u dvorani
ustali i klanjaju se.
- Kraljica ima nesto vazno? - pita kralj.
- Vise komu ii > nego vazno, ali velianstvo slusajte. Ne znam tko je od ove
gospode ovdje izgubio jedno pismo.
- Netko je izgubio pismo? - udi se kralj.
- Evo, slusaj.
Ovaj pri/or podsjeti Varadija na pismo sto ga je princ Ivan pisao Damini u
Napulj i obuzima ga strava pa tiho primjeuje kraljici:
- Velianstvo, postedite jadnika da ne bude smijesan. Neka kralj sam proita pi
u.
- Bosonogi kancelar ne moze davati upute napuljskoj princezi o pristojnom
vladanju - okosi se ona glasom koji prosiplje po Varadiju mlaz mrznje.
- Oprostite, velianstvo, samo sam htio...
- Sluga se ne smije upletati u razgovore svojih gospodara. Cuj, Matija, sto
pise.
Instikt je pomogao kralju da se brzo sagne kraljici, pogleda rukopis i prepozna
ruku svojeg srna Ivana. Brzo joj istrgne iz ruku pismo. A ona uskipi i promrsi
na kralja:
- Dakle, ovdje i kralj slijedi barbarsko ponasanje svojeg Pastira kancelara.
- Svi izidite, svi - zapovijeda buno kralj Matija. U asu su svi ostavili
dvoranu, a kralj bijesnim pogledom siba Beatricu.
- Dakle, tvoje mirovanje bilo je samo priprava na novi napadaj protiv mojeg
sina?
- Bu e bolje da proitas sto on pise - s prezirom e ona
Sad se tek sjeti da drzi u ruci pismo svog sina. Brzo mu oi prelete retke. Sva
mu krv poleti u lice. Zarumenjen i raspaljen Ijutito uzvikne:
- I to si htjela itati pred svima ovdje?
- Ne bih time otkrila nikakve tajne jer itav dvor govori o tome. Mene to
ispunja smijehom. Tvoj sin, koji se nazivlje prin-em, ljubi sluzavku. Prava
komedija.
- Pretvorit e se u tragediju, ali za nju - zaprijeti kralj i potrese srebrnim
zvoncem da je sve zazvealo. Kad se pojavi paz, odmah zapovijedi neka se vrati
Varadi.
"li
Cuvsi to ime, kraljica s prezirom ostavi dvoranu i odmjeri kralja s
omalovazavanjem. Kad je Varadi usao. kralj mu izjavi: - - Moja je sumnja ziv
in.
- Velianstvo, ne razumijem.
- Odmah ete razumjeti: Gordana mora jos danas ostaviti dvor. Smjesta ete je
otpremiti u tvrdavu Moravsku. Neka u tamnici razmislja o ljubavi s mojim sinom.
Ako je vojvoda Iloki hoe takvu, prosto mu bilo. Ako ne, ostaje u tamnici do
kraja zivota, do zadnjeg daha. Idite, izvrsite zapovijed.
Varadi se pokloni, ali mu kralj istog asa stavi upravo pred oi izjavu koju je
princ po Damini poslao u Napulj. "Gordana vjena moja ljubav".
- Jeste li uli, Varadi, sto pise moj sin Damini. To je, dakle, ta prokleta zena
sto je meni zadavala toliko briga od prvog dana kad ste vi donijeli iz Milana
vijest o zarukama mojeg sina. To je ta zena sto me vjeito progonila i drzala u
strahu. To je ona sto se skrivala pod krinkom sirotice Bei Frankopanke. Kako
podlo! I sav dvor govori o tome.
- Naprotiv govore da je Lovro njezin odabranik.
- Kakva podla zena. Odbila je vojvodu Ilokoga zbog Ivana, emu se nadala ova
djevojura. Sad je sve jasno. Ona se htjela dovui do prijestolja mojeg sina.
Ona je imala najpodlije namjere. Jao vama, Varadi, ako ne pronadete gdje se
nalazi taj Gordanin skrbnik koji je zapravo otac. Sve u vas baciti u tamnicu.
Zovite mi sina dolje.
Bjesnilo kralja Matije doprlo je do vrhunca. Lamatao je rukama, sjedao u
naslonja, hodao po sobi, nije znao kamo i kuda zbog strahote sto mu prijeti od
ovog otkria. Sve je za njega izgubljeno.
Varadi je ve kod vrata, ah se vraa:
- Velianstvo, smijem li samo nesto primijetiti. Ako on,
princ Ivan, jos ljubi Gordanu, onda e vam mozda priznati, a Ma-
feo je ovdje. Ako mu jos i kaze, onda je sve svrseno. Bilo bi bolje
kad biste polagano izvrsili stvar, a ne tako naglo, odmah do ve- -
ceri. A to bi se saznalo. Vi znate da e napuljski dio dvora to J
razglasiti, a to nije dobro za vasu osnovu. ..,".-<-
Opazio je koliko mu Varadi dobro savjetuje pa onda sjedne u naslonja.
_ Ua, ivan bi bio kadar da prizna milanskom poslaniku i razrijesi brak. Zato
emo uiniti ovako. Recite Gordani da ste joznali kako n j c/i n skrbnik umire,
a ja sam dopustio neka ona odmah putuje k njemu Ta varka bit e dobra i za dvor
i za Ivana, a i za Gordanu. Tek kad ona ve bude daleko od Budima, onda moze
saznati da ide ravno u tvrdavu. Jest, tek u tvrdavi neka Gor-tlana primi nalog
da je osudena na tamnicu do smrti.
_ Da, velianstva to je mudro. I tako e milanska zenidba ostati netaknuta.
- Znao sum da to nije mogla biti Bei Frankopanka. Ali Gordana, to je jvst zena
koje se upiju u krv, u kosti, u srz i ne mozes se otkinuti i. onda ako je
mrzis. Ne, nikada, to su najopasnije zene.
Onda se kralj odjednom udari po elu.
- Aversa, astrolog, otkrivena je sva tragedija. Potpuno otkrivena. Znate sto je
nasao u zvijezdama? Gordani predstoji neka ljubav, nedopusten i i ona e imati
nezakonitog sina. Jao meni, vidite, Aversine mi rijei tek danas otvaraju oi,
Varadi, tvrdava ne moze biti dost.iin" /aklom.u za Gordanu jer e ona imati
nezakonitog sina s mojim Ivanom. Ne vjerujem u zvijezdu, ali ipak ovdje su pov<u
ic istinu. A ja sam se njoj protivio, toj istini. A sad, sad me ona zahvaa za
grlo i gusi. Moram tome uiniti kraj, makar... poslat u Gordanu na stratiste.
- Velianstvu - upada Varadi, ali mu on zaustavi rije i nastavlja duboko
razoaran i bijesan:
- Sprijeit u da moj sin bude otac njenog djeteta. Ne, ja to neu. Neu du moj
Ivan dozivi moju sudbinu. Da on ima van-branog sina kuo sto ga imam ja. Ne, ne.
Nikada to neu dopustiti. Oslobodit u i njega i prijestolje ove Gordane
zauvijek. Ne smije Ivana dostii moja sudbina, ne smije - gotovo jecajui govori
kralj, a zapi.iu i /alu.u a groznica gnjeva. Mogao bi ovog asa bez ikakva
osjea i Gordanu staviti na stratiste i gledati kako joj sijeku plavu I u tom
bijesu on nastavlja. - Sto vi, zvijezde, pod kojima smo se rodili, razvijate
dobre i lose uplive na nasu sudbinu. Ne, mi imamo svoju volju da pobijedimo vase
zle uplive. Moja je volja jaa od zvijezda. Varadi, pamet i oprez u glavu. Nista
ne znamo o Ivanovoj ljubavi. Za dva dana Gordane nema vise ovdje, daleko je,
vrlo daleko, svezana i nemona.
Tajna strepnja izvire iz svakog zvuka njegova glasa dok on opetuje: Prije iv
umrijeti deset Gordana. Moja samovolja svla-"at e i one zvijezde gore. Na to se
kunem. Bila moja odluka kako okrutna, danas je blagoslivljem.
Varadijevo srce zivo udara. Prima tihe kraljeve naloge, a onda izade iz radne
sobe. Preko Damira dade se najaviti princu Ivanu. Nasao ga je u knjiznici.
273
18 Oordan" II
-n
- Moram vasoj visosti saopiti da je kralju netko govorio o vasoj ljubavi prema
Gordani - primijeti on, ali ga Ivan odmah prekine:
- Ve mi je dosta te strepnje pred ovim pismom sto ga je valjda kraljica
primila. Jednostavno idem kralju pa u mu sve priznati. I on je ljubio moju
majku koja nije bila kraljica.
Svaka je rije udarac Varadiju u sljepooice. Zahvati prin. eve ruke i zadrzi
ga da ne poleti kralju. I govori i sape mu u uho:
- Visosti, strovalit ete Gordanu u tamnicu, na stratistc.
- Biskupe, vi vrijedate mojeg oca.
- Visosti, ovog sam asa uo iz njegovih usta sve. Ne mogu govoriti. Sav sam
izvan sebe. Kralj hoe da spasi kraljevstvo od Beatrice po svaku cijenu. Vi
morate nijekanjem spasiti Gordanu.
Cuvsi te rijei, dotri do njih Damir.
- To sam ti i ja uvijek govorio, Ivane. Zasto stalno mijenjas svoju odluku, a
bio si ve tako odluan muskarac.
- Biskupe, sto je rekao kralj?
- Smrtnu osudu svakome tko zaprijei ovu zenidbu, svakome, a Gordani u prvom
redu. Razumijete li, visosti, da samo vase nijekanje moze spasiti tu djevojku.
Ako je uistinu ljubite, onda nemojte biti sebini i recite ovako: da, mlad sam,
sa sedamnaest godina zaljubio sam se ludo u Gordanu, poslije u Bei. Ali danas
sam ve zaboravio. Pa mlad sam, nemam nikakva posla ni brige, nego da mislim na
ljubavne stvari. A kad sam potpisao ugovor za zenidbu s Biankom Sforza, onda sam
potpuno napustio svaku misao na Gordanu. Tako morate govoriti visosti. Ako
priznate, Gordana je za dva dana mrtva.
Ivan smrtno problijedi, stane pred Varadija i digne ruke u vis.
- Pozivljem vas, biskupe, ako je to istina, onda se zakunite!
- Kunem se na svoju savjest, na ast, i na zivot, i na dusu, da je svaka rije
istinita, jos mnogo vise nego sto sam vam saopio.
- Gordani dakle prijeti smrt, ako ja priznam.
- Nesmiljena koju vi nikad i niim ne mozete zaprijeiti.
- Dobro. Onda znam sto moram initi. Pokoravam se da spasim nju.
- Visosti, jedno vas molim. Kralj ne smije ni slutiti da sam vam stogod govorio,
inae u i ja na stratiste. Dat u vam savjete, ali samo treba da ih zadrzite za
sebe.
- Hvala, biskupe, slijedit u vase savjete.
Zatim se Varadi oprosti. Damir i Ivan ostali su sami s teskim teretom na dusama.
Ne zna se tko vise stradava. Onda se najednom Ivan prene kao da se neega
sjetio.
- Slusaj, Damire. Zanijekat u najveu istinu svojega zivota, zato da spasim
zivot i slobodu Gordani. Sto e biti dalje ne znam. Ali prije nego sto to
uinim, moram s njom govoriti. Ako ona
azna da sam jednostavno zanijekao, mora znati zbog ega sam uinio. Da spasim
njezin zivot i njezinog oca i nju. To mora
saznati.
_ To ne smijes napisati - primijeti Damir - jer je opasno.
_ I ne kanim. Zelim govoriti s Gordanom, i to sto prije.
- Da, to se mora provesti. Samo kako odabrati mjesto gdje vas nitko ne moze
vidjeti, osobito od napuljskih uhoda. Onda se
Damir dosjeti:
- Slusaj, u ovom budimskom dvoru daleko straga je ljetna palaa. Oko nje je
posve pust vrt. Sada nema tamo ni zive duse. Io je divno utoiste.
- Da, tamo smo posve sigurni - obraduje se Ivan. - Idi odmah. I odnesi Gordani
moju molbu da zelim s njom govoriti.
- Bilo bi bolje da Stjepko odnese poruku jer ja bih mogao biti Napuljcima
sumnjiv da nosim tvoje vijesti.
I odmah se dogovore. kako e Stjepka poslati da Gordani odnese vijest. A zatim
su ekali na njezin odgovor.
Proslo je pola sata kad se vratio Stjepko i donio Gordanin pristanak da se sutra
prije podne u deset sati sastanu u ljetnoj palai: Ivan, JDamir, Stjepko i
Gordana.
TRAGEDIJA POCINJE
Drugog dana prije podne presli su Ivan i Damir glavnim hodnikom, sisli glavnim
stubama i konano se nasli iza budimskog dvora gdje je u potpunoj tisini poivao
ljetni dvorac. Tu je vrt okruzen stablima. Damir je presao okolo naokolo sve
zgrade. Nigdje zivog stvora.
Tada se Damir vrati k Ivanu i uputi ga:
- Ona e doi ovim putem. Jos ima pola sata vremena, ali je bolje da udemo u
palau.
Damir otkljua i ulazi u zgradu, a vrata ostavi samo prislonjena. Tu su sjeli i
ekali.
- Divno - razveseli se princ - nitko nas nije vidio. Nitko u ovo doba ne moze
dolaziti u ovaj dio zgrada. Vidis kakav je budimski dvor. Zgrada do zgrade. Sam
dvor izgleda kao poseban mali grad. Dakle, vrlo smo dobro skriveni.
U dvoru na glavnom hodniku pojavi se paz Stjepko. Oprezno Pregledava sve hodnike
i potri u odaje dvorskih gospoda. Pokuca na Gordaninim vratinu. Ona je samo
provirila, a paz je sapnuo:
-^ Sad je as. Oni vas ekaju.
Gordana izade iz sobe i u pazevoj pratnji uputi se u druge strane hodnika.
Odjenula je ogrta, nosei u ruci ma za vjezbu. ^va odjevena u svoje
maevalako odijelo.
18*
- To je dobro - sapne Stjepko. - Svakog dana u deset sati idete na maevanje.
Ako vas netko sastane, mora samo to u sebi kazati: evo Gordana opet ide na svoje
svakodnevno ma", van je.
U potpunoj sigurnosti prolaze dugim hodnicima i izlaze na straznja vrata dvora.
Djevojka se uputi poploenim hodnicima nad kojima se digao strop na stupove sve
do ljetne palae. Zatim okrene prema malom ulazu. Tu ve stoji Damir.
- Stjepko, vrati se u dvor. Ako tko zatrazi Gordanu, kazi da je na maevanju kao
svakog dana, ali ipak dojuri prije njih da nam javis ako se netko odvise zanima.
- Razumijem - ponosno e mladi paz - i udalji se. U kraljiino predsoblje naglo
ude Bepo i javi Enriku:
- Danas je princ s Daminom izasao u neobino vrijeme. Tako rano nikad ne izlaze
iz svojih odaja.
- Budala, sto ga nisi slijedio.
- Kako da nisam. Bilo mi je nesto udno i posao sam za njima, prikrivao se, a
znate kamo su otisli? Obisli su cijelu ljetnu palau.
- Do vraga, u zimi ljetna palaa. A tko je bio s njima?
- Ma nitko, ni sluga, ni pas.
- Ipak, idi dolje i pogledaj da ne bi oni tamo odrzavali neko vijeanje protiv
nase kraljice.
I dok je Bepo izasao, zazmirkaju na vratima Nardeline oi.
- Cuj me, Enriko - sape ona - gospodica Gordana opet ide na maevanje kao svaki
dan, ali je danas prati Stjepko. sa-ptali su, ali svojim jezikom. Djeak se
drzao jako tajanstveno. Malo sam smucala za njima. Iz trijema najednom opazim da
Gordana nije posla u zgradu za maevanje, nego se sulja s djeakom ispod onih
stupova.
- Valjda nije ljetna palaa - nasmije se Enriko. Ali istog asa se trgne i brzo
potri za Bepom koji je malo prije izasao pa ga zovne:
- Gle, kakve smo mi lude, Napuljci. Zaboravljamo jer se zavlaimo u pe da sada
u zimi ima ljetnih palaa. To je ipak udno. Enriko pozove Ranzana i zajedno s
Bepom upute se niz hodnik.
Milanski poslanik Mafeo upravo se spremao da izade iz svojih odaja na uobiajenu
setnju koijom. Na pragu ga zaustavi Enriko i, jedva disui, saopi:
- Preasni, otkrili smo ih u ljetnoj palai.
- A sto buncate? Ljetna palaa usred ove zime? Pa tamo nema kamina.
Dok se Mafeo brani da ga Ranzano povede, ovaj ga jednostavno uhvati oko struka i
povue na hodnik:
- Brzo, ni asa ne gubite da ih nademo na okupu. *.
- Koga, kamo, kako - dase lijeno poslanik vojvode Lu-
dovika, ali ga Ranzano vue sav drhtav hodnikom.
__ Dodite, nosim dokaze. Tamo su u ljetnoj palai. Ako ne zelite prevariti
svojeg vojvodu, onda podite sa mnom.
Ovo je bi<> udarac koji je lijenog i komotnog Mafea potpuno probudio i on se
trgne. Istog asa odlui: "Ako nadem dokaze, a ne moram ili javiti vojvodi, onda
e Matija to platiti imetkom. Tako bi taj dan bio za mene vrlo unosan." I onda
glasno saopi Ranzanu da je sprcni. odmah poi.
- Vodit e vas Enriko - veli Ranzano.
_ Enriko. ne. to nije dovoljno. Mora biti netko drugi koji je jai svjedok -
naglasi Mafeo. - Ako vi, preasni, idete sa mnom, onda idem, ako ne, ne mogu se
pouzdati u nize svjedoke od sebe pa da se onda jos zapletem u vase spletke. To
mi nije potrebno.
Uzevsi svoj ogrta Mafeo izade iz odaja i brzim se korakom prepusti Ranzanovu
vodstvu. U velikom koridoru nadu paieve.
- Vodite me kralju - naglasi odjednom milanski poslanik.
To iznenadi Ranzana, ali nije vise mogao prosvjedovati. I
morao se pokoriti dok je kralj primao Mafea i ljubazno ga pita:
- Zar kakva nova vijest iz Milana?
- Ne, iz vmse ljetne palae.
- Ona sniva zimski san.
- I zato je utoiste ljubavnog sna muza Bianke Sforza. Prodorni i uvrijedeni
pogled kraljevih svjetlucavih oiju pogodi Mafea crnom sumnjom.
- Vasa preasnij t, napuljske su spletke i odvise drske da mi navjesujete
ovakve nemogunosti.
- Ne, velianstvo, to je istina. Izvolite se uvjeriti. Princ je usao u ljetnu
palau s jedne strane, a s druge strane ljepotica
Gordana.
Te su rijei udarile kao topovi. U prvom asu kralj je bio tako pogoden da nije
11:1-,io rijrt nt osvjetla, unato j.njevu koji je njime zavitlao. Zato uzme
zvonce i stade ga tresti tolikom ludakom snagom da su svi dvorani dojurili u
njegovu radnu sobu.
- Smjesta zimski ogrta i klobuk!
Poeo se odijevati, a paz Stjepko stoji na vratima. U prvom asu potpuno Je
zbunjen i ini mu se da je to samo prividenje. Ali mu kralj nalozi:
- Smjesta i r vodi u ljetnu palau! - a zatim pristupi k njemu bli/e i dok ga je
oblaio, prisapne:
- Putem bjezi i reci princu da se sakrije. A zatim e latinski Mafeu:
- Djevojka koju nadem s princem u palai bit e pred vasim oima baena u
tamnicu. A sutra pred vasim oima smaknuta na ^ratistu Zadajem vam svoju
kraljevsku asnu rije. Dodi sa mnom, Berislavim - naglasi kralj.
Ranzano se uspio povui iza skupocjenih zastora i pobjegao je ostavio s kraljem
Mafea i njegove pratioce.
Posli su dolje. Stjepko ih vodi.
Nikoga putem nisu sreli. Dok su prolazili ispod sluhova, poslo je Stjepku za
rukom da se ukrade u palau na jedan as i nesto sapui ubaci, a onda okrene
natrag iza stupova i ve je uz kralja i Berislavi. Vani ispred ljetne palae
zaprepasteni Berislavi opazi Enrika i nekoliko Napuljaea.
- Sto to znai? - pita Berislavi. - Vi Napuljci, sto radite u zimi oko ljetne
palae?
- Malo vjezbamo maevanje da malo uvrstimo misice.
- Izvolite otii kako je odredio kralj.
- Ne vjerujem, vi ste provodadzija - nasmije se Enriko i i okrene mu leda pa se
udalji.
Tog asa Stjepko otvori vrata palae i stade vikati:
- Gospodine Damire, gospodine Damire!
- Sto je, Stjepko? -zapita mladi dvoranin dok je Stjepko uletio u sobu.
U sobi je s jedne strane stola stajao princ, a s druge Gordana. Damir je na
vratima.
- Zasto si dosao? Zar se nesto dogodilo?
- Ne znam. Vani oko palae nalazim Napuljce i Enriko se ponasa vrlo drsko.
- Istjeraj ih odanle!
- Cini se da kralj zna sve, jer dolazi i Mafeo - sapne Stjepko Damini.
- To bi bila strahota. Nitko nas nije vidio. Sto sad?
- Izai ne mozemo.
- I ne mozete - uzvikne Stjepko. - Evo, pogledajte, iza stupova dolaze kralj,
Mafeo i Berislavi.
To saopenje djeluje kao udarac. Sve troje pogleda sa strahom i strepnjom.
Gordana je najmirnija.
- Zaboga, izidite na glavni ulaz palae!
- Ne mogu, tamo je sve zatvoreno - naglasi Damir. - Otvorio sam samo ova vrata,
nije bilo potrebno da otvaramo druge odaje.
- Jao, sto sad, sto sad? - drse Stjepko.
- Gordana, sapne princ - podite gore, rei emo da vas nema.
- Uzalud je - hrapavim e glasom Stjepko - kralj zna da je gospodica ovdje. Ve
sam to opazio.
- Gordana, Gordana, vi ete odavle ravno u tamnicu, to je jezivo - sape Damir.
- Ostavite me, znat u sto moram raditi Ne bojim se.
- A zar da se ja bojim? - klikne princ Ivan. - Svima e biti uzalud kad ja
priznam istinu.
- Ivane, izgubio si um. Zar ne znas da priznanje istine znai sjekiru pod vratom
Gordane? Zato je Mafeo ovdje s kraljem.
- Ako kralj izvrsi prijetnju, izgubit e nasljednika prijestolja - zaprijeti se
Ivan.
_ Ako vi, prine, to izreete pred kraljem, onda u kralju
optuziti ja sebe. Na to vam se kunem.
- Gordana, u ime bozje, jos samo nekoliko koraka - sape Stjepko sav izvan sebe.
- Brzo izidite.
_ Visosti, ako neete da ja optuzim sebe kralju, onda smjesta izadite iz ove
palae. Neka vas Napuljci vide.
_ Gordana, mogu izai samo s vama, ali ne sam.
_ Onda me kanite bezuvjetno ubiti? Hvala. Sama u to uiniti.
Blijedi su svi etvero. I princ, i Stjepko, i Damir, i Gordana.
osjeaju pod sobom krvniku sjekiru. Nitko vise ne moze ni da progovori. Uzalud
je paz potrao k ulazu da nesto pokvari na vratima kako kralj ne bi tako brzo
usao. Sve je u najboljem redu i kralj stupa naprijed pa se smije Mafeu:
- Vidjet ete kako kralj Matija postupa s neijim ljubavnicama.
Na poluotvorenu!) vratima ponovo se pojavi Stjepkova glava, a iz njegovih usta
zahrope:
- Dolaze! - ..^. .... ., . - .
- Tko?
- Kralj i Mafeo.
Zanijemili su i svatko je ostao na svom mjestu. Ivan odluno dize glavu,
spremati na sve, samo ne na ozbiljna razmisljanja kojima bi dale povoda dvorske
spletke. On je pjesnik, filozof i postena dusa. Damir nastoji kako bi ga
izvukao, sto bi rekao da pa kralj zapita zasto su ovdje, ili ga mozda kralj
uope nee pitati, nego jednostavno Gordanu predati vojnicima? Dat e zatrubiti
strazi i svrseno je. I ni deset Ivana ne moze sprijeiti da kralj izvrsi svoju
osvetu nad onim koji drma njegovim osnovama.
Vrata se sirom otvore. Prvi ulazi kralj. Zamotan je u ogrta. Stane. Ispod
ogrta? i debelog krzna sto ga je omotao oko vrata, sukljaju dvije zarke iskre
sto su kao dvije lomae na kojima ve gori Gordana. Probo ju je svojim zjenicama
a onda se okrene Mafeu pa mu ponudi da ude u sobu. Ue milanskog poslanika
najprije se zamrai, a zatim prodre kroz mrak njegov podrugljivi smijesak koji
od ovog prizora oekuje prekrasnu trgovinu.
Iza njih slijedi jos jedna pojava sto se gotovo izgubila prigodom polaska u
ljetnu palau. Crni se kao da je duh, a ne ovjek. Duh koji slijedi i samo
ogledava i nema ni volje ni moi, ni mesa, n kosti, nesto je kao pahuljica na
zimskom vjetru. Samo pogled 0111 je jasan. Taj je pogled uperen u princa da bi
ga podsjetio ilo mu jc juer savjetovao. Ali jadni Varadi razabire da ga nitko
"e primjeuje, ni njegova saveznica Gordana. I suti dalje, povu-cen u kut,
suzdizar i drhtavo eka kad e mu kralj dati naloge ua Gordanu dade svezati i
odvesti u tamnicu. Uvjeren je da je ve na kocki, sve ono za sto se on, Varadi,
godinama borio i za 0 Snosi kraljeve ispade i teske dane u njegovu dvoru, samo
da
l
spasi narode od nesree koja im mora zaprijetiti onog dana kad bi kralj polozio
glavu u grob. I Varadi stoji besutan i bezosjeajan i u sebi kune princa ako bi
poeo da izgovara priznanje Kao da iz njegovih usta osjea udarce koje nee
zaustaviti ni on ni itko drugi. Berislavi jedini ne pati u toj druzbi, jer on
ne zna o emu se radi. Ali sto duze gleda ljude ovdje i sto duze traje sutnja
svih njih, to mu je blize saznanje da se ovdje dijele smrt i zivot, da je ovdje
granica zivota i smrti. Kome. to on ovog asa ne moze shvatiti.
A kralj suti. Usne mu se rastezu kao uvijek kad ne moze da zahvati rije, kad u
njemu kipi bjesnilo. Pogledao je samo Stjepka. Osinuo je maem svoga pogleda jer
nije odstranio princa iz sobe kao sto mu je bilo naredeno. A jadni Stjepko
predan je na milost i nemilost svojoj potpunoj nemoi.
Mafeo sve to promatra i zauduje ga kraljeva sutnja, ini mu se da kralj nije
bio spreman nesto takvo zatei i da nesto razmislja i ne moze se odluiti.
Odluio je da bi mozda on sam razbio ovu sutnju da izazove kralja. A kako je
Mafeo lukav, misli da e kralju svojom upadicom razbiti izlaz kakvim lukavim
pronalaskom. Mafeo je odluan na sve. Ili da se razbije milanski brak, ili da
dobije pola kraljevstva na dar za mito. Izjavi spoitava juim glasom:
- Da, vrlo zalim sto sam ovdje morao vidjeti muza neakinje mojeg vladara.
Kralj osjeti da je proboden i da mu nestaje daha. Okrene se da nesto smisli.
Toliko je zakoen da sam sebi priznaje kako prvi put u zivotu ne zna sto da
kaze. Ili ne moze. Tog asa zapazi da je princ Ivan prisao milanskom poslaniku i
poeo mu govoriti:
- Oprostite, preasni, ja sam muz milanske vojvotkinje, muz, ali ne zatoenik. I
ja imam pravo kretati se po dvoru gdje je mene volja. Ne mogu shvatiti zasto
vasa preasnost zali sto me nalazi ovdje pod mojim krovom.
- Zato, visosti, jer se ovdje nalazi ova djevojka.
- Oprostite, gospodica je pod mojom zastitom, preasni gospodine - vrlo e
uljudno Varadi.
Zadrhtao je i koraknuo, ali se kralj sabere, uzvikne i presijee razgovor:
- Dosta, ovdje samo ja ispitujem i sudim.
Dvoranom odjekne njegov glas kao tutnjava gromova. A oni blijedi oekuju nesto
sto e se sad nad njima prelomiti, pokopati ih. Varadi samo osjea da se rusi
prijestolje.
Kralj odjednom uzvikne:
- Berislaviu, smjesta neka dodu oklopnici i ovu djevojku svezu u lance i odvedu
u tamnicu.
Gordana samo mirno zamahne glavom kao da se to nje uope
ne tie. A princ vikne: ..... -."->.-(;.. .*_,.-
- Nikad to neu dopustiti.
__ Zabranjujem ti svaku rije - povie kralj lavljim glasom, kad ga dotakne
Varadi i nesto mu sapne. On se ak obazre k njemu i slusa sto mu pria kancelar.
Ovo sve naas iznenadi. Milanski poslanik zateen je kako promatra Gordanu, dok
se ona mirno smijesi, zamahuje glavom i gleda ravno u njega. Njemu se to ini
tako drsko i porazno da je naprosto progovorio:
- Vi, gospodice, bas nemate razloga da se u ovako zalosnom polozaju jos i
rugate. Po svoj prilici meni, dostojanstveniku Milana.
Hitro primijeti ona suverenom sigurnosu i drskim smijeskom:
- Naravno da se ne rugam, nego hvalim vasoj preasnosti sto se tako brine oko
dobrog glasa toliko neznatne dvoranke. ula sam da Milano obiluje vitezovima,
ali vasa preasnost ne potvrduje te glasine.
- Srditim glasom kralj zapita:
- sto govori ova djevojka?
- Velianstvo, osvajam preasnoga, jer vidim da ima nesto protiv mene sto bi me
imalo spremiti u tamnicu.
Snebivajui se, kralj korakne prema djevojci, dok su joj Stjepko i Berislavi
pogledima objavili strasne kraljeve naloge. Ali njeno drzanje kao da je kralju
pruzalo uporiste da spasi situaciju, pa je on nije prekidao kad je nastavila:
- Kad netko optuzuje, bilo bi dostojno da kaze i krivnju i dopusti opravdati se.
Preasni gospodine poslanice, zar u Milanu to nije obiaj?
Poslanik se nije mogao snai zbog tolike drskosti. Zaudeno se okrene kralju, a
ovaj se ini kao da nista ne razumije, pa je sam Mafco morao odgovoriti:
- Gospodica je ovdje zateena na sastanku.
- Oh - usklikne ona. - Preasni gospodin nije nikada ljubio pa ne moze oprostiti
mladoj djevojci sto svoje srce daruje onome koji ga trazi i zasluzuje?
Ovaj odgovor zapanji sve, i Damira, i Ivana.
- Velianstvu - Ijutito e Mafeo - evo, ona priznaje i odvise bjelodano.
Gordana se ljupko nasmijesi i odgovori:
- Tajiti bila bi uistinu kukavstina.
- Gordana - vikne sada kralj - tvoje je mjesto u .tamnici.
- Velianstvo, ako sam izdala vojvodu Ilokoga, ima me pravo kazniti, ali kad
sazna uzrok, on e mi oprostiti. Vas, velianstvo, molim da mi oprosti sto sam
odabrala drugoga mjesto vojvode.
- Koga ste odabrali? - uleti Mafeo sav crven u njene rijei i ponavlja ih.
- Pa onoga s kojim sam se ovdje sastala, ali molim njegovu visost i gospodina
Damira da mojeg viteza ne prokazu. Nije
potrebno da tkogod sazna kome sam poklonila svoje srce niti zbog koga su se
gospoda potrudila ovamo.
- Dosta je te ludorije - vikne kralj - tko je taj vitez? Izreci njegovo ime,
Gordana, ako ne kanis u tamnicu.
- Za svoju ljubav podnijet u i tamnicu.
- Gordana, jos te jednom pitam - zaurla kralj - tko je taj s kojim si se ovdje
sastala?
Nesto je zadrhtalo u zraku. Na vratima se pojave oklopnici i okovi zazvee.
Svrseno je. Tada se javi mladahni glas:
- Velianstvo, ja znam, ja znam sve.
1"
u
Pred kraljem se isprsio Stjepko. Ispruzenih ruku, kao da je otkinut iz neke
dubine, skoio je pred kralja da u ovom teS-kom asu spasava njegovo
prijestolje. Matija je osjetio kako se sve pod njim lomi i hvatao se u ove
jednostavne, obine Stjep-kove rijei.
, if -
"* ". - ^ ,t "

- Stjepko, sto to velis?

, - Velim da znam istinu. Znam sve.
. ., - Sto sve? Govori! -,
*-"-*"-- .,. . . .
.tV!
.. - Njegova je visost pnnc tu na sastanlfr
. - Svjedok? Kome je svjedok? ]" ..--,
- On je svjedok gospodinu Damini. -^
Nekoliko trenutaka vlada grobna tisina. Kralj se ak ne usu-
duje da pita, a razbor mu nalaze da ipak uhvati neko pitanje:
i fej - Sto velis? Damini? Govori! Izreci! t.tv Mladi paz blijed i drhtav
poinje govoriti:
- Pa, velianstvo, gospodin Damir je zelio <tyl jednom do-
odgovor od gospodice Gordane. /. , ,
- Kakav odgovor? - uzvikne kralj. ;
- A otkud bi ti to znao? .."". . \J
- Velianstvo, bio sam njihov pismonosa. "--
S Damirova lica nestane krvi. Princ ne pokazuje nikakve
prepasti. Miran je i nijem. Gordana okrene glavu da bi sakrila
pogled.
- Da, velianstvo, gospodin Damu* je juer zamolio preko mene gospodicu Gordanu
da bi se potrudila ovamo. Isporuio je da e prisustvovati i princ da bude
svjedok njegovu razgovoru s njom jer hoe da bude jednom siguran kako ona
osjea.
Krv je zakolala kraljevim zilama. Grudi mu se nadignu pod valom radosti sto mu
je nenadano najurila u dusu. Tog asa ne razmislja, samo zeli da pruzi Mafeu
dokaz. Okrene se Damini s pitanjem:
- Je li pristala?
- Jest - odvrati Stjepko umjesto Damira. - Govori, Damire! I ti, Gordana! Je li
istina sto nam je rekao Stjepko?
- Kad je Stjepko otkrio tajnu, vise je ne mogu zanijekati.
- A ti, Ivane? Je li tako? ;.<.-" t ^jn i
- Jest, oe moj, pa to je prirodno.
I kralj se okrene k Mafeu kao da je dobitnik itavog Milana. Zakima i prasne u
smijeh sto je bio mjesavina radosti i drhtanje ovjeka koji se dize na povrsinu
vode i hvata se kopna da spasi /ivot. Kralj se smije, a kroz smijeh zlurado
padaju njegove
nJC _ Evo, Mafeo. Napulj je nasukao svoju ladu spletke na jednostavnu prirodnu
istinu koju nam je otkrio potpuno nevin djeak. On ne zna spletkariti. Niste
nasjeli vi, Mateo, nego ja. asti mi ovako me jos nitko nije nasamario. Sto
velite sad, gospodine milanski poslanice?
_ Velianstvu, stvar se razjasnila. Samo jedno ne znam. Zasto dvorani n koji
uziva toliku milost i prijateljstvo njegove visosti mora svoju prosidbu skrivati
u ovu ljetnu palau?
_ Odgovori, Damire, gospodinu poslaniku - ponuka kralj mladia.
Ovaj se spremno uspravi ispred milanskog poslanika muzevno i odlunu odgovara:
- Morao sam to uiniti, gospodine poslanice, zato sto je njegovo velianstvu,
nas kralj Matija, gospodicu Gordanu obeao vojvodi Ilokorne I morao sam se
bojati da govorim s gospodicom na dvoru tako dugo jer bi me morali uti i
vidjeti dvorani, naroito oni iz Napulja koji bi sigurno iz toga pravili
spletke. Kako vidim, uspjeli su.
Na te rijei kraljevo se lice gotovo rasirilo od zadovoljstva. I on e radosno
okrenuvsi se milanskom poslaniku:
- Eto, sad mi je jasno zasto Gordana nije dala vojvodi llokome svoj pristanak
kad ju je zaprosio. Pitajte je sami.
- Radi gospodina Damira - nasmije se ona vragoljasto.
- Dakle, ujte gospodine poslanice, mislim da je to vise nego jaMio. Obeao sam,
evo, ovu djevojku drugome. Ali ona se skanjivala, ne znam zasto. A sad vidim da
je ljubila ovog mladia. Napuljska navala na Milano i na mene potpuno je
slomljena, a neprijatelj ha me t om potuen. Krasna pobjeda. Uzviseni tast mojeg
sina ima razloga da se dobro nasmije na raun Napulja. Ali, hajdemo odavde.
Djeco, ovdje je odvise hladno, a nas dvojicu ne griju zaljubljena srca kao ovo
ovdje.
Za sve to vrijeme Varadi je stajao straga promatrajuj pri-/or. Osjea se kao da
su mu s leda skinuli teret pod kojim je hio uvjeren da mora ispustiti dusu.
Berislavi stoji na vratima u pozadini i sutei otvara vrata. A kralj e
zivahno:
- Damii , uzmi za ruku Gordanu. Vi, gospodine Mafeo, princa. Ovako ispod ruke. A
ja u s Varadijem. Idemo, Berisla-vu, prati nas da priredimo sveani pohod
napuljskoj rulji sto lamo vani pred palaom eka svoj plijen.
Damir je vodio za ruku Gordanu, a da je nije ni pogledao. Morao je skupiti svu
snagu da mu ruka ne zadrse. Izisli su na -nala vrata, a pred palaom ih doeka
itava eta dvorana,
domaih i napuljskih, koji su pratili maevanje, a zapravo ekali da mimo njih
prode sablazan. Kad su spazili Damira s Gor-danom, a iza njih princa ispod ruke
s milanskim poslanikom, i oni koji su vodili toboznju borbu na maeve,
zaustavili su se* i zinuti, ne znajui sto da misle.
- Tu je sam davo zamoio svoje prste - primijeti Enriko Bepu i grdno prokune. -
Idem kraljici, a vi vjezbajte dalje. Bilo bi napadno da odete.
Sva straza, sluge i dvorani na dvoristu i koridorom promatraju udnu povorku. Ne
znaju kako da to protumae. Samo su vidjeli da su milanski vojvoda i princ Ivan
u najboljem prijateljstvu.
- Danas e biti sveana veeru. Dodite svi u sveanim haljinama - naredi tiho
kralj Berislaviu. - Vidjet ete nesto Sto e Napuljcima zauvijek razbiti nade u
njihove spletke.
Zatim je poveo sa sobom Mafea i Varadija u radnu dvoranu i uljudno posjeo
poslanika u svoj naslonja.
- Ubudue u biti primoran da vas ouvam od napuljskih spletkara, pa se nemojte
uditi ako zabranim da ih pustaju k vama. Uistinu, i sam sam posumnjao da se
ipak nesto radi iza mojih leda. Vidite, i mene je Napulj zaveo, kako onda ne bi
vaseg gospodara tamo daleko. Ali, to mi je posljednji put.
Onda kralj izvadi iz ormara srebrnu kutiju u kojoj je zablistao1 prekrasan lanac
od zlatnih karika spojenih draguljima. Pride Mafeu i objesi mu lanac oko vrata.
- Neka vas ova mala stvarca odsteti za pretrpljeno uzbudenje.
Poslanik se zbuni od sree, tri puta se nakloni, obasipajui kralja zahvalama.
- Oekujem vas danas na sveanoj veeri, poslanice - primijeti Matija
kad se oprastao i odlazio sa svojom pratnjom. Kad se za njim zatvorise vrata,
kralj pogleda Varadija.
- Molim vas, jesu li Stjepka to nauili? Gordana je opasna zena.
- Ali, velianstvo - snebiva se Varadi - pa zar niste vidjeli? Pazev je nastup
bio potpuno istinski, nenamjesten.
- Odmah emo vidjeti. Zovnite ga.
Uskoro se pred kraljem pojavi Stjepko. v ]
- Koliko ti je godina? l
- Velianstvo, petnaest. >.-
u, - Dao bih ti mnogo vise. Reci mi tko te je naputio da tako
gt"voris?
-t. - Nitko, kraljevsko velianstvo, rekao sam istinu. :j- - Zar bi Damir
povjeravao svoju ljubav tebi?
Sad Stjepko zasuti i malo se smete. Kralj klikne slavodobitno:
- Eto, uhvatio sam ga. Vidite. To te Gordana nauila. Hou da znam sve.
_ Velianstvo, rei u istu istinu, ali vas molim da to nikom ne kazete
_ Gle, gle. Ovaj mali paz trazi od mene sutnju. Dakle, govori!
- Bilo je to na brodu kad smo se vraali iz Napulja. Gospodin Damir lezao je
bolestan od rane - u teskoj vruici i jako bula/nio. I ja sam ga njegovao. Tada
je dosla Gordana, jer je Damir silno vikao u vruici. Govorio je o svojoj
ljubavi prema Gordani tako sam sve doznao. Ali, Gordana me molila da nikome o
tome nikada ne govorim. Kad je Damir ozdravio, sumnjao je da se odao u vruici i
onda nije mogao vise preda mnom kriti - dodao je mali paz, a kralj potvrdi.
- No, sad je ipak sve jasno. A da li Gordana ljubi njega?
- Velianstvo - odgovori paz - na brodu su uvijek bili /.ujedno i razgovarali na
palubi do pola noi, ali tiho. Nitko od nas nista nije uo niti je osluskivao.
- To je uistinu zanimljivo. Dakle, nisu te uputili da ovako preda mnom iskazes?
- Velianstvo, mi smo dosli iznenada. Pa kako bi oni mogli /.nati da ete vi
njih nai na tom sastanku.
- Sinko, dobro je. Udarit u te maem i uiniti vitezom, makar ti je premalo
godina. Ali ipak, ve si vitez. Bit es mi prvi paz. Zasluzio si tu milost.
Djeak poljubi kraljevu ruku i onda izade u predsoblje. Kralj se okrene
Varadijur
- Dakle, Damir ljubi Gordanu? Sto je na tome istina? Obeao sam malom vitezu da
neu dirati u tu stvar, Ali Mareo je obini lupez. Vezao se s Napuljcima da bi u
svoju korist ucijenio moju blagajnu.
- Velianstvu, pohlepan je za novcem kao svinja za zirom. Drastino, ali
istinito.
- Uvee zimit e Napuljci - veselo e kralj. - Ne znaju Sto im donosim
KRALJEVA OSUDA
Gordani se iz predsoblja uputila brzim koracima u svoju sobu, a da s Daminom i
princem nije izmijenila ni rijei. Njih dvojica isto su tako sutei posli
stepenicama i zaustavili se tek u svojini soha n i Stupajui uz Ivana, Damir se
nije usudio dignuti pogled k svojem drugu. Jednim otkriem bacio je Stjepko u
njegovu dusu smrtnu strelicu i razotkrio njegov osjeaj. A ve mu se inilo da
je tako smiren. Taj Stjepkov in probudio Je u njemu novu oluju od uspomena na
onaj susret s Gorda-
nom na brodu, a zatim na Visegradu. I sve dalje, sve je to bilo svladano, sve je
to zaustavila snaga Damirove prijateljeske odanosti prema Ivanu. Snaga zakletvom
sto ju je polozio na njegove ruke, a na sreu i zivot vlastite majke. Poput
krotitelja zvijeri nastupio je Damir protiv burne eznje svoje mladosti i
bievao je snagom zakletve i prijateljstva. A sto je bilo to prijateljstvo? Ono
je raslo s njim iz djetinjstva, razvijalo se u djeastvu i razraslo se u doba
zajednikog mladovanja. Tu je odanost nasao u dnu svojeg srca, u svakom dahu
duse. U najtezim asovima, kad se njegovo srce probudilo i pruzilo saznanje
njegove prve ljubavi, njegova se odanost uzdigla do savrsenstva u danima kad je
Ivanu prijetila smrt. Kako je onda na Griu ustrajao, kako je divovski mogao
svladati srce, gospodariti svojom mladosu. Ni eznja ni krik nije provalila iz
njegova srca dok je vodio borbu da (Jordana bude Ivanova zena, da Ivanu izvojsti
sreu. Da, bio je tada suveren gospodar svoje mladosti. Ushien, nosio je barjak
svojeg druga kojemu je pripadala sva njegova dusa. I zivot bi svoj mogao mirno
podmetnuti mau Alfonza Borgie za njega, za prijatelja Ivana.
"Ali zasto? Zasto je morao umjesto mene umrijeti Borkin sluga uro, a ne ja?
Uminuo bi me ovaj strahoviti as kad u svjesno, priseban, gledati sam sebe u
optuzbi pred dragim drugom iz djetinjstva koji je dosad vjerovao u istou mojeg
srca. Stjepkovo otkrie palo je kao stijena i razorilo ljepotu, razorilo moj
zivotni poziv za ovo prijestolje. Jer, Ivan e pitati. On me mora pitati da li
uistinu ljubim Gordanu. Hoe li to uiniti? Ako me zapita? Sto e odgovoriti
Damir prijatelju Ivanu? Smije li lagati. Ne! On mora priznati grijeh srca. A sto
e biti onda?"
Ta su ga pitanja spopala dok se uz Ivana uspinjao stubama nakon strasnog,
gotovo smrtonosnog prizora u ljetnoj palai. Osjeao se kao na stratistu.
Ali, bilo bi jos strasnije ako ga Ivan zapita, a on prizna. Poklopit e ga
Ivanova mrznja do smrti. Stalno mu se javlja ta misao dok se uspinje stubama. I
kao da dozivlje smrt da ne bi trebao doekati mrznju koja e - ga slijediti.
Htio bi se strovaliti u neki bezdan, samo da ne ? mora priznati grijeh. Ne
grijeh svoje volje, svoje strasti, ve } samo grijeh jednog srca koje nije
pitalo njegov mozak kad je - u sebe primio Gordanin lik, kad je u sebi razvitlao
bunu mladu - ljubav.
Ivan ide pred njim brzo, zuri se. Damirove noge su olovne. Uspinje se stubama
kao na Golgotu. Njemu se ini da ve primjeuje kriz.
Ivan ulazi. Damir prijede kroz knjiznicu. Osjea da sad posljednji put prelazi
preko toga praga. Zatvorio je vrata i ostao kao kip od ocjeli. Uto spazi da se
Ivan baca k njemu, udnovato. Kao da na sebi osjea njegove ruke i uje njegov
sapat:
- Spasena, spasenal
.$<-*}Ivan ga grli. ; ,- ;.;,-, : ;.;,-.(/-,.-
^
Damir se prenerazi. Dugo se ne moze snai i prepusten je prinevu odim <Vnju.
_ Sto je, Damire? Zar se ti ne radujes? Spasena je. Za danas, za sutra i sve
dotle dok mene ne proklamiraju. A onda e ve biti lako da se vasa ljubav
razvrgne.
Vasa Ijuba\ Te dvije rijei naglasio je tako mirno sa smijeskom punim
povjerenja. I nastavlja:
Sad es ti sloviti kao Gordanin odabranik. To je kralj prekrasno udesio, ne
slutei nista. Hajde da malo raspravimo, da ti kazem sto sve mislim.
Zateen Ivanovim vladanjem, Damir se spusta na stolicu, slusa i slusa kako se
princ ushiuje tom velikom sreom sto je Gordana spasen.i Stjepkovom dosjetkom i
obnavlja itav prizor u ljetnoj pala^ Damir mu odgovara naoko mirno, ali u dusi
mu se vitlaju osjeaji i pitanja. Mora se tek snai u iznenadenju novog polozaja
koje spasava postojanost njihova prijateljstva.
- Reci, Damire, kako je Stjepku pala na um takva spasonosna misao*
Od toga pitanja zatrepti Damirova dusa. On podupre glavu i odvrati:
- Uistinu, zanimljivo. Valja ga pitati - predlozi on, ali mu se ve pri zadnjem
slovu zavrti u glavi i pozali sto je to predlozio. No, tek sto je izgovorio,
princu najave Stjepka. Damini zestoko udara srce. Ivan je veselo doekao djeaka
i navali na nj pitanjem:
- sto mi nosis, Stjepko?
- Moram zamoliti vasu milost da mi oprosti sto sam onako govorio u ljetni i
palai.
- Kako si dosao do tog pitanja? Otkud bi ti znao da mi nije pravo pa me molis za
oprostenje? Rumen smetnje pokrije pazevo lice.
- Visosti, pa tako. Mislio sam: bit e princu draze da zapletem Gordi s
gospodinom Damirom nego da ona ide u tamnicu ili na stratiste, kako sam uo. A
kad princu ne bi bilo draze, onda ja neu dopustiti da Gordanu odvedu u tamnicu
pa u se radije zamjeriti i princu.
Ivan se od srca nasmije .
- Kako, valjda ti volis gospodicu Gordanu?
- Naravne da je volim. Svi je vole.
- Djeae pravo govoris. Vidis, dugujem ti veliku zahvalnost. Samo kako si se
dosjetio okriviti gospodina Damini da ljubi Gordanu?
- Oh - hraim: usklikne djeak. - To je posve jednostavno. Kralj je zatekao na
sastanku vasu visost i gospodina Damira. A onaj Milanac okrivio je visost da je
sada na sastanku s Gor-danom. Gospodica je poela navijati toga milanskog popa
kao
da ona ljubi nekog drugog, a kad je kralj htio uti ime, sto je bilo
jednostavnije nego kazati: evo, tu je princ samo svjedok, a Damir je onaj koga
Gardana ljubi. Znao sam da nitko od vas nee porei, jer inae bi Gordana ve
putovala u tamnicu.
- Stjepko, ti si mali diplomat. Bit es uvijek uza me kad budem svoj. Zadajem ti
rije. A sada, evo to za ovu uslugu mali dar.
- Ne zamjerite, visosti, ali ja to ne mogu primiti, jer sam to uinio od srca, a
ne za dar.
- Ovaj je djeak pravi muskarac. Daj ruku, Stjepko.
I ponosito polozi paz ruke u Ivanov dlan, pun ponosa i zadovoljstva.
Za sve to vrijeme Damir nije progovorio ni rijei. Stjepko ga nije ni pogledao.
- Gospodine Damire - okrene se najposlije k njemu paz
- kralj me pozvao i upitao me tko me uputio da vas upletem. I pitao me je li
istina da vi ljubite Gordanu. Morao sam rei da je istina. Vi ete mi oprostiti
ovu laz, jer znate zasto sam je izrekao.
- Ala si kruto nalagao kralju - smije se zadovoljno Ivan.
- Vidis, ova laz spasila je Gordanu i zato nije laz, nego sveti in. I tko god
te bude ispitivao otkud znas da Damir ljubi Gordanu i ona njega, odgovori onako
kako si odgovorio u palai. A Napuljci e te i te kako ispitivati. A ti im samo
kazi da Gordana ljubi samo njega i Damir da je ludo zaljubljen u Gordanu.
- Vasa visosti, napripovijedat u im ja. Napunit u njihova grla da e se
gusiti. Prokleti Napuljci.
- Ti, naravno, pristajes na to, Damire? - zapita Ivan.
- Samo se po sebi razumije - odgovori on mirno i sabrano.
Od bola sto su ga Damiru zadavale prineve rijei nije mogao da se dobro
pretvara i da sto vise kaze. Naas ga je ak zahvatila vrtoglavica i neka luda
misao da vikne: izdajica sam, ljubim je, ne vjeruj u moju odanost, Ivane. Onda
bi opet skupio snagu i zaustavio takav ludi povik.
Nista ne slutei, Ivan je upuivao paza, vedar i sretan sto je spasio Gordanu od
tamnice, ali i zenidbe s vojvodom Ilokim. Damir gleda pred sobom onu ljetnu
sliku na brodu i sluti da je u vruici govorio o ljubavi. Sve ese sumnja da je
mladi paz ipak uo da je nesto govorio u vruici i to mu je dalo pobude da ovako
govori. I nije slutio da e bas to spasiti Gorda-nin zivot.
- Idi sad, Stjepko - veli mu princ - isporui gospodici Gordani da je
pozdravljam. Neka pred kraljicom i pred svakim drugim potvrdi sve sto sam rekao
tebi. Reci: to je sada nasa obrana i nasa zastita protiv Napulja.
Paz se pokloni i izade. Odmah zatim najave princu kancelara Varadija. On ulazi
vrlo uzbuden.
_ Visosti, kraljiina je podvala svladana. Pokazali ste svoju veliku mudrost,
ali nemojte se nadati da je pogibelj minula.
- Kako? Zar kralj ne vjeruje Stjepkovim rijeima? _ Dugo ga je ispitivao i
obasuo raznim sumnjama. Cini se da kralj vr vjeruje da vi ljubite
Gordanu, a ne Damir.
- Mozda je prije tako sumnjao. Naravno.
- Visosti, kraljica mu je pokazala ono sudbonosno pismo, sto ste ga pisali
Damiru u Napulj. Ono je ve stiglo u njezine ruke na Griu, a danas ga ima u
rukama i htjela je time poiniti javnu sablazan na dvoru. Kralj nesto smislja,
visosti. Vrlo ozbiljno vas oporni n i< m
- Sto bi mogao smisliti?
- Smislja osnovu kako da Gordanu ipak posalje s dvora, a ja vas molim da ne
uinite nista prije nego sto se sa mnom posavjetujete.
- Kako? Moj otac nesto kani s Gordanom?
- Casti mi, ovog asa ne znam njegove namjere, ali on e nesto uiniti da je
posalje odavle, jer ono pismo sto ga ima u ruci prozdire njegov razum i srce i
sve njegove nade. Ono pismo je nesrea, niste ga smjeli napisati.
- Ah, prcasni sto vi znate sto je mladost! Kad ljubi, kako je ugodno kad se
moze uzdahnuli, rei i napisati takve rijei. Dakako, lose sam uinio, ludost.
Sad treba da spasavamo Gordanu bilo na koji nain.
- Visosti, molim vas da gospodin Damir i svojim ponasanjem i svojim rijeima ne
porie Stjepkovo objasnjenje. Sada se njegovi pogledi moraju zaustavljati na
Gordani da to vidi Mafeo, a u prvom redu kralj i svi Napuljci.
- Jesi H uo, Damire? To je tvoja duznost.
- Cinit u, Ivane, sto god zelis ti i sto trazi od mene Va-
radj.
- Ako to uspije gospodine Damire - opet e Varadi - onda smo uistinu spasili ne
samo kraljeve osnove za ovo kraljevstvo nego uistinu Gordanin zivot i njezinu
slobodu. Bude li sto nova, javit u vam. Jos vas upozoravam, visosti, ako vam
kralj pokaze ono pismo, recite da je to bio vas mladenaki san kao *ta je bila i
Bei. I time ste opet spasili kralja da ne padne u sumnju.
Kad je Varadi otisao, Ivan pun sree uzme Damirovu ruku:
- Reci, prijatelju, nije li to bas sudba htjela da sauva Jordanu meni kad je
poslala Stjepka da ovako sjajno izvue djevojku iz nevolje koja joj je
zaprijetila. A ja, kraljevski nezako-nit sm, nemam pravo ni moi da zapovijedam
ma i jednom oklo-pruku. Nikome da ga posaljem na pomo djevojci. Ali kad budem
Proklamiran, onda u traziti druga prava. Dragi Damire, sve m\ se ini da se
nase sudbine povezuju sve uze i vrse. Nase Prijateljstvo, evo sada, bas zbog
Gordane, biva toplije i blize
nego ikad u zivotu. Sada stupamo jedan uz drugog. Ti se sad ak boris za moju
ljubav. I sam prihvaas laz da bi spasio moju sreu. Da sam imao brata, to on ne
bi uinio za mene. Damire, ti ostajes uza me, a ja uza te. Nista nas ne moze
rastaviti.
Damirove oi bivaju vlazne, as prije je osjeao prijateljstvo razvrgnutim, ali
sada je opet nasao nove veze. Osjea da je to prijateljstvo spaseno jer on stiti
sreu i ljubav i zivot one koja Ivan ljubi.
Kad se Varadi vraao u kraljevski ured trijemom, nade dolje Stjepka i on ga
uhvati za ruku:
- Jesam li dobro uradio? - sapne mladi.
- Vrlo dobro. Ali reci: zar si uistinu uo bulazniti Damira kao sto si priao
kralju?
- Da, to je ziva istina, ali samo za vas i kralja i nikoga drugoga.
- A kad bi o tome saznao princ?
- Zato sam odmah otisao k njemu i kazao mu da sam to izmudrio.
- Mali, ti es biti veliki diplomat.
Varadi ostavi Stjepka i ode u kraljeve radne sobe. Na trijemu se pojavi Gordana.
Zamijetila je paza i brzo mu prisapne:
- Nisi to dobro uradio. Trebao si pustiti da ja govorim.
- Pa da se upropastite, je li? -*
- Nisi smio iskoristiti Damirovu tajnu. .*; - Morao sam da spasim vas zivot.
U - A ne znas kakva je to opasnost za mene, za Damira,
tt Ivana. "
- Nema nikakve opasnosti.
- Jednom ipak mora sve na vidjelo da nisi govorio istinu. Sto e biti onda?
-r- To me se ne tie, glavno da sam sada spasio vas, princa i Damira. A ja znam
zasto vi mene korite: zbog vojvode Ilokoga. Ako vas on voli, zar se onda smije
ljutiti da sam ja to kazao? Mora me jos pohvaliti.
- Gle ti malog djeaka - zaudi se ona. - Znam, spasio si milanski brak. Reci
princu da ekam spremna sve sto e slijediti.
U kraljiinim odajama podmuklo bruji uzbuna buntovnika Kraljica s Ranzanom
stvarala je radosne osnove o razvrgnuu milanskog braka, ime bi bila odvaljena
najteza zapreka Beatri-inom usponu na prijestolje. Topila se u radosti,
slusajui Ran* zanovo saopenje o sastanku na koji je kralj poveo Mafea i
grozniavo je ekala vijesti iz ljetne palae. Medutim, Enriko je izasao pred
kraljicu i najavio joj kako se kralj vratio iz ljetne palae, a onda naredio da
se danas uvee priredi sveana veera.
Beatrica je smatrala mudrim da pokaze potpuni nehaj u oekivanju te sveane
veere.
SVECANE ZARUKE
Velikoj sveanosti prisustvovali su svi dostojanstvenici dvora poslanici
Venecije, Ferare, Firence, Napulja, Milana i drugih sjevernih drzava. Kralj je
bio vedar i zivahno je raspravljao sa svima, a s milanskim poslanikom govorio je
i vladao se gotovo rodbinski. Vidci takvo raspolozenje, kraljica Beatrica se
pretvarala i upletala se u kraljeve sale da prikaze kako je ona s njim
jednodusna. Osobito je mnogima palo u oi da je kralj esto povukao u razgovor s
vanjskim poslanicima princa Ivana.
Citava je veera prosla neobino zivahno i veselo, emu je najvise pridonio
kralj, ali i njegovi humoristi i historiari. Najednom kralj ustane Lice mu bude
ozbiljno. Dade znak rukom. Svi usute. Kralj Malija izree ove rijei:
- Svu uzvisenu gospodu nisam badava pozvao na sveanu veeru. To ste l sami
razabrali.
Malo je pogledao okolo i nastavio:
- Nesto se zbilo o emu zelim obavijestiti nas dvor. Sve su oi zatreptale od
uzbudenog ekanja.
- Vidim da ste znatizeljni- proslijedi kralj - brzo u vam razotkriti sto je na
stvari. Znate da se drame i sale, istinske i napisane, odigravaju iza zastora.
Ovo sto u vam sada prikazati nije sala ni tragedija, nego lijepa istina koja se
dogadala iza mojih leda, na ovom dvoru. Ja sam je razotkrio pa zelim sada da i
vi znate jer je to potrebno. Nisam htio da to bude samo onako objavljeno, nego
da se izvrsi veselo i lijepo.
Danas sam, naime, najurio neke krivce. Iza mojih leda plela se tajna ljubav u
vjeitom strahu da je ne razotkrije kralj. Zatekao sam ih u ljetnoj palai.
Ljubavnici su imali svoga pokrovitelja, svojeg saveznika koji je poznavao
njihovu tajnu.
Kralj skrsti ruke na prsima kao da uziva u drhtanju svojih prijatelja i zabuni
Napuljaca.
- I zato u sada i zaljubljenima dokazati tko je kralj Ma-tija.
Neka velika sumnja pade u Beatriinu dusu i ona pogleda preko stola Gordarm Lice
joj je blijedo, a vjede spustene. Kralj se i ne osvre na nju. Mrka lica,
skrstenih ruku, sirokim grudima gotovo izazovno navlai znatizelju dvora:
- Neka krivce zadesi zasluzena kazna! I opet je zapeo ekajui nekoliko hipova,
napola zazmirivsi oima, uzdigne glas pa se okrene k svojem sinu:
- Vasa visosti! Uzviseni gospodine pokrovitelju, koji ste tako vjerno njegovali
i pokrivali ovu ljubav, hajde da izvrsite kaznu koju su prestupnici zasluzili.
.7~ Damire, izidi u sredinu dvorane! - uje se prinev glas, a cijelo napuljsko
dvoranstvo zamalo nije skoilo uvis da im ne utee nijedna kretnja tog prizora.
Mladi ustane i zaustavi se na sredini blagovaonice. l
- Gordana! - zovne kralj.
Svi okrenu pogled k njoj. Ustala je, odjevena u ruziastu ha-Mhiu, s modrim
nakitom od barsuna i srebrnim vezivom. Na Mosi joj blista mreza od srebra.
Bljedoa lica kao da je poljepsava. <i Ukoeni krikovi u napuljskim ustima.
. Kao da im je i disanje sapeo kraljev zov Gordanina imena. ".i Zednim
pogledima dvorani prate princa koji ustaje, smijesei se polazi u sredinu
dvorane i mirnim i odlunim glasom ree:
- Damire, dovedi gospodicu Gordanu.
U dvorani je tisina. Cuju se samo vrsti mladievi koraci, razabire kretnja kad
je uzima za ruku i vodi.
Gordana se lagano smijesi. Mirno, sretno. Svima se ini smijesak od duse.
Prepusta se da je Damir vodi k princu. Zvonkim, dubokim glasom Ivan oslovi
oboje, uzevsi iz mosnje malu kutiju:
- Ovo prstenje moj je prvi dar - i uzme iz kutije blistavu kariku s draguljima,
prihvati Gordaninu ruku i natakne joj prsten. Ruka mu je mirna, a usne se
smijese.
Onda izvadi drugi prsten i natakne ga Damini. Tad uzme njihove ruke i polozi
jednu u drugu.
- Svojem vjernom Damini i vjernoj kraljiinoj dvoranki neka srea sirom otvori
svoj hram i primi ih svojim prvim dvoranima!
- Sin mojeg vjernog podanika Nikole de Brezovica plemi Damir, drug u igri
princu Ivanu, ljubi miljenicu dvoranku uzvisene kraljice, a mi, kraljica i ja,
popustili smo molbama mojeg sina da ih danas sveano vjerimo.
Pred Beatriinim oima se smrklo. Toliko je zateena da ne moze ni misliti sto
bi uinila ili rekla. ula je samo kako kralj pred svim dvoranima objavljuje da
je ona pristala na tu vje-ridbu.
Ranzano osjeti poraz koji mu nalaze sutnju, ali kune, vidjevsi kako su Mafeo i
Marcelo veseli, zadovoljni, ushieni.
- Vase velianstvo - okrene se Damir kralju - vjena vam hvala. Vasoj visosti
dugujem zahvalnost do smrti.
Glas mu zvui mirno, muzevno.
Kralj se nasmije i vrsto pogleda u oi milanskom poslaniku Mafcu:
- Damire, svoju zahvalu morao bi izrei jednoj odlinoj linosti koja sjedi uz
ovaj stol, jer da nije bilo nje, jos bi i danas muku muio, skrivajui svoju
ljubav pred kraljem. Medutim, reci zapravo: zasto si se bojao otkriti svoju
ljubav i zaprositi Gordanu u mene i kraljice?
- Jer je vase velianstvo Gordanu namijenilo drugome.
- Nemas krivo. Tako je i bilo, ali prosnji mojeg sina Ivana nisam mogao nikako
odoljeti. A onaj drugi odvise je ponosan, a da bi trazio djevojku koja ljubi
drugoga.
__ Da ona ljubi, to sam znala, ali ne Damira - ree inenada kraljica, ali Jos
nije ni dovrsila izreku, ve je kralj zapitao Gordanu:
__ Sto velis ti na to, Gordana?
_ Nikad nisam njezinom velianstvu nista priznala.
__ Niti joj nikada otkrila da ljubis Damira?
- Kako bili se usudila o tome govoriti kad sam znala kome me vase velianstvo
namijenilo. I opet brzo upadne kralj:
- Danas je kraljica u svojoj plemenitosti dala pristanak da se vjeris s Damirom
Beatrica se posvema snasla i spremila da izvede napadaj. Ustane u znak da e
govoriti, ali je kralj pretee i dade nezamjetljiv znak glazbenicima koji su na
galeriji ve ekali ugovoreni znak.
Glazba zajei, a kralj uzme Beatriinu ruku, ljubazno i galantno. Razabrala je
da bi svakim odgovorom sa svoje strane pred dvoranima i dostojuir.tveniLima
izazvala sve uzvanike protiv sebe i priini se kao da je na sve bila spremljena.
Smjeskala se kad je k njoj pristupila Gordana i poljubila joj ruku. Ali im se
priblizila kraljevoj pratnji Mafeu, ree glasno da je u buci glazbe uju i
ostali poslanici:
- Ovako sveano, pred dostojanstvenicima, jos nijedan kralj nikada nije vjerio
svoje dvorane!
- To je sve plemenita zasluga kraljice. Gordana je njezina miljenica, a Damir
drug u igri mojem sinu. Njih dvoje nismo smatrali obinim dvoranima. Sve je to,
gospodo zasluga kraljice. Uostalom, zar bi nas to moglo zauditi kad znamo da je
napuljski kralj za povratak Gordani odredio kraljevsku ladu, samo sto su neki
lupezi, skriveni u dvoru, prouzroili sablazan. Ja samo slijedim napuljskog
kralja i, evo, nasi se zaljubljenici voze u mojoj ladi. Neka mladi budi sretni
kad se toliko ljube, a onome kome sam namijenio Gordanu, dat u u zamjenu drugu
vjerenicu.
Kralj povede kraljicu dalje od Mafea i prode uz redove uzvanika.
Svi su slusali pjevae i glazbenike, ali je svatko promatrao Gordanu i Damira
koji su stajali jedno uz drugo. I kao da je svatko bio zadivljen neoekivanim
otkriem ove ljubavi i neobinim sveanim nainom tih zaruka.
Oboje su se povukli od drustva malo podalje i nastojali da se tiho dogovore kako
e se vladati.
Kraljevi dvorani koji su tokom popodneva doznali od Napu-Ijaca da je prin
zateen na sastanku s Gordanom gajili su neke neizrazite sumnje dok su Napuljci
lukavo skrivali svoje misli.
Za vrijeme pjesme zamoli kraljica svog muza da je slijedi u dno dvorane.
Polagano su se udaljili od ostalih. Beatrica stade nasuprot kralju
- Ovo je najlosija komedija odigrana na nasem dvoru.
- Zasto to zoves losom komedijom?
- - Ne mora se netko roditi napuljskom princezom da prozre flttavu stvar. Svi
proziru o emu se radi.
- Uistinu te ne razumijem.
- Nisi li imao u rukama jasno priznanje princa Ivana da ljubi Gordanu?
- Dakako da sam imao.
- I dok on u pismu naziva Gordanu svojom vjenom ljubavi, misli* da e je
dijeliti s drugim?
- Ivan je mladi. Takvi se brzo zaljube i brzo zaboravljaju. I on se odrekao te
ljubavi onog dana kad je potpisao brani ugovor s Biankom.
Ispod rumenih usana zabijele se biserni zubi, a prezirni smijesak zatitra licem:
- Citav dvor zna da si ih zatekao na sastanku.
- Svi znadu samo toliko koliko su lagali tvoji Napuljci. Oborio sam laz, sada
znadu istinu.
- Da Gordana ljubi Damira?
- I on nju.
- Ili su oni prevarili tebe, ili si iskoristio njih da pred mi-
lanskim poslanikom opravdas Ivana. :
- Ni jedno ni drugo. Ivana nije potrebno opravdavati. Za .
ono sto je bilo ne pita ni Bianka, a poslije nove godine poslat 6t -
Ivan po nju svatove. Jesi li sada zadovoljna?
Oi su joj sjale prezirom.
- Potpuno sam zadovoljna, samo sto ti nemas uzroka da bu
des zadovoljan. Ivan je nastupio kao neki pokrovitelj te ljubavi,
tvoja je ruka bila i odve providna u toj komediji. I sam zna!
da je sve to namjesteno. Ivan je pristao na zaruke samo prividno.
Nikad Gordanu nee prepustiti tome Damini. :
- Dakle, sto mislis: sto e uiniti? - upita kralj, skrstivsi ruke na prsima.
- Uzeti Gordanu za svoju Ijubovcu. .
- Gordana ljubi Damira.
- Zalozila bih svoju glavu koja mi je i te kako dragocjen" \ da je sve laz.
Nikad ona nije ljubila niti e ljubiti Damira. Mu- \ dra je, lukava, nikad nee
poi za Damira. To upamti, a sada je -pristala na vjeridbu da se spasi tvojeg
gnjeva, zna kolika bi bila kraljeva kazna djevojci koja mu zaluduje sina. Tvoje
patetine zaruke promasile su cilj. To previda i Mafeo. Providjet e svi!
Najednom se kralj okrene i dade znak napuljskom poslaniku Ranzanu da dode k
njima.
Kad je pristupio, kralj okrene leda itavom drustvu kako ne bi vidjeli izrazaj
njegova lica i strogim pogledom osine Ranzana, rekavsi kratko:
- Zabranjujem vam da ubudue saljete u Napulj bilo kakve vijesti.
- Velianstvo me spreava da vrsim zapovijedi svojeg vladara? Ja u ostaviti
ovaj dvor.
- A ja 61 vas silom zadrzati. Ne mozete izai iz dvora. To
je moja posljednja.
__ Poslanik mojeg oca ne moze biti tvoj zarobljenik - isprsi se Beatrica.
_ Moze jos i vise - a tebi savjetujem da mi ne pruzas priliku da te smatram
izdajnikom mojeg prijestolja. Od danas u sam bdjeti i_^_i svakim pokusajem
tvojih spletaka. Upamti: dignut u optuzbu pred cijelim kraljevstvom!
I pode k -svojim prijateljima.
- Velia t i kraljeve odredbe znae vama i meni spreavati osobnu slobodi L To
velianstvo mora sprijeiti. Vasa ljepota lako e svladati muza i kralja.
- Rob se razrijesio mojih okova. Prekinuo je sa mnom. Ne mogu ga vise osvojiti.
Prijestolje je danas jae od mene, a tome je kriv onaj g kojim sada tako
povjerljivo govori.
- Varadi! / je nekoliko kapi otrova. Velianstvo, iz
gubljeni ste dok su oko kralja vasi neprijatelji. Maknite ih redom
sve, pa bilo po Kristofanovoj metodi.
- A Ramirn sto imate za njega?
- Zatjerani smo u stupicu. Branit emo se.
- Valja ga potraziti.
- Pokusajte
Mafeo i Marcelo povukose se u pozadinu i dok je glazba svirala, k risom su
izmijenili svoje misli.
- Sto velite na sve ovo? - upita Mafeo svojeg mladeg druga.
- Upozoravam vas: Napulj ne preza ni pred kakvom spletkom. Meni je poznato da su
nJfonip na prinev zivot.
- Vi u . , Marcelo? - zaprepastio se Mafeo.
- Jest, htjeli su ga maknuti. Cuvajte se kraljice i Ranzana. Oni e vas zaplesti
u mrezu iz koje se neete izvui. Nasa je du/nost da vojvodi Ludoviku javimo
istu istinu. Neka ni u sto ne vjeruje jei p uva vjernost svojoj nevjesti.
Svaka druga vijest bila bi s na strane pravo izdajstvo vojvodi.
- Beatrica e pokusati da jurisa na vasu vjernost prema vojvodi. Mogao bih vam
pruziti dokaze. Da nisam progledao, danas bih bio izd.
- Cuvajte interese naseg milanskog vladara i ne druzite se s Napuljcima
Kristofana je kralj upravo izbacio iz dvorane kad ga je uhvatio na djelu s
otrovom u ruci, Beatrica je zlotvor. Ako joj padnete u mrezu, postat ete
izdajica. Sutra valja vojvodi poslati izvjesi,:
Kralj jm se priblizi nasmijan. - :
Mafeo se pozuri s odgovorom: < > ^.*.
- O e vijea Milano?
- Veli _.______,_ upravo smo govorili da sutra nasem vladaru
Posaljemo glasnika i javimo kako su njegove brige potpuno neopravdane.
r - Zaveli su ga Napuljci u bludnju da se princ sastaje s Gor-danom, ali svako
zlo ima svoje dobre posljedice. Usreio je dva srca.
- Velianstvo - doda Marcelo - Cesto sam opazio da se izmedu Damira i Gordane
vode neki tajnoviti razgovori, saptaji!
- Vi, Marcelo, imate vremena i smisla promatrati kamo lutaju lijepe bademaste
oi?
Marcelo se nasmije, dok je Mafeo mudro mislio:
"Nee me Napulj vise prevariti!"
Nakon sveane gozbe otputile se dvoranke Beatrici u njene odaje. Ona ih sve
otposalje, a Gordanu zaustavi. Djevojka je gledala kraljici u oi. Ona je oslovi
poluglasno, gotovo osorno:
- Sada si preda mnom raskrinkana do golotinje.
- Velianstvo, ne znam sto vidite u toj golotinji.
- Ne znas? Bila si s Damirom u tajnoj vezi. Zlorabila si moje povjerenje, odvela
si ga na Visegrad da te sprijei.
- Nisam ga zvala, kunem se. ,- ,->
- Lazesl Dogovorili ste se, ,,..- \.
- Vase me velianstvo krivo objeduje.
- Svaka ti je rije laz. Tvrdila si mi da od Visegrada stojil*
s Damirom u neprijateljstvu, a sad si njegova vjerenica. $
- Bili smo u neprijateljtsvu, ali princ nas je izmirio.
- Zabranjujem ti da nas pokusavas nadmudrivati. Tome nisi dorasla.-Niti Damir
ljubi tebe ni ti njega, on je uskoio da spasi princa, a ti da se uklonis
kraljevom gnjevu. Sve je to obmana. Kralj e se o tome uvjeriti prije nego sto
se nadas. A onda tvoj put vodi na stratiste.
- Istina je otkrivena i ne bojim se.
Kraljica prode dvoranom da svlada bjesnilo sto je sili da Gordanu udari.
Djevojka mirno eka, dok Beatrica nastavi:
- Posto si Damira roila na Visegrad i uputila ga da uzme kljueve, prekrsila si
uvjet nasem sporazumu. Nisam duzna i dalje odrzati sutnju. Jos danas u
priopiti kralju skroviste tvog skrbnika.
Ni sada se Gordana ne smete. Mirno gleda u oi kraljici i suti. To je iznenadi i
zagleda se sumnjiavo u djevojine lijepe mirne oi:
- Kralj je za zrtvu ovih zaruka obeao milost tvojem skrbniku? Tako, dakle!
- Ne, velianstvo, nista nije obeao.
- Namjerno si glupa kad mislis da me tvoje nijekanje uvjerava. Da te nije kupio
tim obeanjem, ne bi tako mirno slusala moju prijetnju.
Ona prodirljivo pogleda kraljicu: i
- Velianstvo, kralj ne bi trebao kupovati moju privolu na vjeridbu koju sam
zeljela, jer moj skrbnik nije vise tamo gdje je dosele bio,
- Ti si, dakle, znala gdje se nalazi, a meni si u oi ustvrdila da ne znas? Sama
priznajes podlu laz?
- Juei sam doznala da moj skrbnik nije nadohvat kraljeve
moi.
- Ti si mu pomogla da utee iz Ugarske!
Ovaj poklik trgne Gordanu i ona e naglasujui:
- Velianstvo dakle nije bilo dobro obavijesteno o njegovu
boravku?
- Znala sam pouzdano da se nalazi u jednom ugarskom
selu.
Pred Gordanom se u svjetlu stotinu svijea razotkriva Bea-triina prevara kojom
je pokrenula nesretnu djevojku. Dok je tvrdila da zna gdje je Cesmiki, Gordana
je morala sumnjati da je njegov boravak u Remetama otkriven. I sva joj se dusa
zgrane. Da osigura boraviste svojeg skrbnika, naglasi.
- Ne. On je u tudini, velianstvo.
Sad je Beatrici jasno da ju je Gordana razoruzala, da je goloruka. To je raspali
dvostrukim bijesom. Nema vise niega ime bi je mogla sputati, drzati
zarobljenom, okovanom. Naprotiv, djevojka ima u ruci oru/je da se brani, da
razotkrije njenu namjeru: doprijeti do kraljevske krune. Beatrica je osine
pogledom mrznje i vikne joj:
- Idi mi ispred oiju. Gordana se mirno pokloni i izide.
U hodniku pokraj stuba sto vode u gornji kat naisla je na Damira. Prisao je k
njoj i tiho joj sapuno.
- Cekao sam vas. sto vam je rekla kraljica?
- Zna da ji vjeridba dogovorena.
- Milanci su uvjereni u protivno: svrha je postignuta. Drugo vam nije rekla?
- Prijetila se opet otkriem boravka mojeg skrbnika i pri tom se izdala ...
- Gospodin, Danure, ona me zavarala. Nikad joj nije bilo poznato gdje se nalazi
moj otac.
- Varadi je pogodio, on je od svih najbolje poznaje.
- Onog a kad mi je zaprijetila, ja sam zadrhtala. Ni asa nisam vjerovala da bi
se mogla prijetiti oruzjem koje ne posjeduje. Da sam mogla naslutiti laz...
"Ne bih ja nosio na svojoj dusi gresnu eznju", pomisli Damir sutke korat.i : i
pored nje.
Prispjevsi u gornji kat, ona se zaustavi:
- Osjeam se oslobodena kraljice, a istodobno padam u ruke kralju.
- Samo prividno, im princa proklamiraju za nasljednika vi ete razvrgnuti nasu
vjeridbu. Tako sam ugovorio s princetn. Kad Ivan jednom bude proklamiran, nema
vise uzroka da nas drzi vezane, a do tada, tko zna sto e se sve promijeniti u
vasu i prinevu korist.
- Da, ekajmo proklamaciju, a onda je sve drugo sporedno. Laku no! Ostanite. Ne
zelim da me pratite dalje.
Zavukao se iza stupa, pratei je pogledom dok se nije izgubila iza vrata svoje
sobe. Tada pohiti k princu. On ga doeka nasmijan:
- Damire, mi smo Gordanu ogradili bedemom protiv tamnice i braka s vojvodom.
- I kraljice - doda on pa mu priopi svoj razgovor s Gor-danom.
- Napuljska zloinka htjela je Gordani omotati uze oko vrata da je prisili
sluziti njenim osnovama. Ah* pravednost je odluila i oslobodila Gordanu. Sad
znamo da je Beatrica kadra ak ukrasti kraljevsku krunu.
- Nees li o tome obavijestiti kralja?
- Onda ne bih mogao da ne upletem Gordanu. Pustimo to. Uinio sam samo sto je
bilo potrebno i poslao kastelanu Visegrada u kraljevo ime nalog da nikome ne
izrui kljueve kraljevskih odaja. Sad je kraljica u nasim rukama. Rekao bih da
se i zloduh zgadio od Beatrice i oduzeo joj svoju mo. Najjai njezin udar
protiv mene danas prije podne u ljetnoj palai razbio se na njenu stetu.
Izgubila je potpuno vlast nad Gordanom, pribavila je joS veu sklonost mojeg
oca, a meni je uinila neprocjenjivu uslugu. Sad si, eto, ti Gordanin vjerenik.
Dobivas prava da je branis i da s njom nesmetano razgovaras. Danas je uistinu
prvi sretni dan moje ljubavi. Kad sam tebe vjerio s njom, osjeao sam da vjerim
sebe.
- Da - sebe si vjerio, Ivane moj - usklikne Damir, hvatajui se ove izjave s
pravim ushienjem. Ja sam bio tvoj proku-rator koji te zastupao kad si se s njom
vjerio preko mora i gora. Sad te vise ne treba biti strah da bi je kralj vjenao
s vojvodom Ilokim.
- Kad me danas popodne otac pozvao dolje i upitao jesam U spreman da tebe danas
uvee s Gordanom vjerim pred itavim dvorom, u istom trenutku spopala me prava
radost. Kraljeva mi je ponuda sinula kao spasenje. U toj ponudi moj mi je otac
nesvjesno predao Gordanu. Jer, kad si joj ti vjerenik, nitko je vise ne moze
meni oteti.
- Nitko - odgovori Damir sav preobrazen - ovladao je njime osjeaj besvjesti.
Onda mladi osjeti smirenje boli. Uvjerenje da je princu osiguran posjed Gordane
pruza mu opet us-hitnu radost. "Bit e Ivanova i niko je vise ne smije
pozeljeti. Dobri kralju, kakvu je to lijepu izrekao osudu."
KRALJEVA ZAROBLJENICA
Sva uzbudena znatizeljom mladahne djevojice, ekala je mala Bei Gordanu Kad je
napokon otvorila vrata njihove odaje, dievojica joj prhne u susret kao
leptiria. Modre oi uprte su u Gordanino lice. Ovo je puno bljedoe. Visoko
bijelo elo ini se kao bijela ploa na kojoj nema napisa. Mala bi htjela da
ita, prozre u ovu dusu koja joj svakog dana biva sve vea zagonetka Kad je sada
unisla u ovu odaju u kojoj su provodile dane i noi njih dvije, Bei se osjeti
pred djevojkom zaustavljena nekom zaprekom.
- Sto je, djevojice? Zasto me tako uporno gledas?
- Nesto ste drugaiji nego dosad.
- Kako drugaija?
- Ne znam. Kao da vas prvi put vidim.
- Dodi blize. Bojis me se?
- Bojim se za vas.
- Sto je u tebi probudilo bojazan? ;/
- Ne izgledate sretna vjerenica.
- Sve sto dolazi iznenada potrese nam dusu.
- I srea?
- I ona.
Gordana sjedne. Mala Bei gleda je zapanjenom turobnosu sto prelazi u
razoaranje. U dusu joj ulaze osjeaji nejasnih tonova nesuglasia Nesto joj
dosaptava da je iza ovih zaruka nesto skriveno sto Gordanu ne usreuje.
- Sto se vrze u tvojoj glavi? Priaj otvoreno.
- Tamo pred dvoranima vi ste se smijesili, a im ste unisli ovamo, sve je
nestalo. Zasto to kad ljubite Damira? Nije dobila odgovor i zato govori dalje:
- Snebivala sam se kad je kralj govorio o vama. O Damini sam uvijek mislila da
vas ljubi. Njegovi su vas pogledi esto obuhvaali, ali bili su tuzni kao
nadgrobna pjesma. Nikad nisam mogla opaziti da ste mu uzvraali, makar sam znala
da nekoga...
- .da nekoga ljubim? Po emu bi ti to znala, dijete? Kazi, zanima me Jesam li
mozda pogledima odavala srce?
- Na dvoru ste uvijek vedri i veseli. Tamo gledate sve muske jednako i zato vas
je kralj uvijek korio i zvao namigusom. Ali kad prelazi t prag nase odaje,
uvijek ste kao mutno kandilo, po-lumrano. Zamisljate se, zagledavate, daleko,
jako daleko kao da putujete nekuiij.
- Pute u dno svoje duse dugi su, dijete moje. Sto se dublje spustamo u sebe, to
smo dalje od svijeta oko nas.
- Da, vi ste mislili o sebi. To mi se uvijek crnilo i zato sam cesto rekla sama
sebi: Gordana tvrdi da je mui samo briga za
kraljevstvo, ali s tom je brigom jos jedna druga. Ona nekoga ljubi i taji. suti,
mozda i mnogo pati, jer nee da ljubi, ili ne smije.
Gordanine ruke klonu u krilo. Zagledala se u sag pod svilenim cipelicama. I opet
digne vjede s oiju sto su pune turobnosti.
- Evo, i sad u vasim oima vidim takvu brigu, bol, Sto U? A ipak ste vjereni s
onim kojega ljubite. Zasto?
- Ima pitanja na koja se ne moze odgovoriti.
- Mozda zalite vojvodu koji vas toliko ljubi? Je li da je to krivo sto niste
sretni?
- Ne znas Bei, sto sve ima da prepali ljudsko srce kad se uhvati u borbu sa
svim onim sto trazi od nas jedna misao, jedan poziv, jedna uzvisena zadaa. Ona
iziskuje da joj podjarmis sebe samoga. To su stvari koje valja zakopati u sebe,
u svojim prsima i pokriti sutnjom.
- Nemate nikoga da mu povjerite ono sto vas mui? < - Nikoga. 1 - A svi
vas na dvoru rado gledaju.
- To nije dosta, naprotiv, vrlo malo da odaberes pouzdanika.
- Sad imate vjerenika.
- Pa ipak moja dusa nema nikoga.
- Mislila sam: kad je djevojka tako lijepa i umna kao vi, srea se umiljava oko
nje kao svila njene haljine.
- Srea je gizdava kraljica i rijetko dijeli milostinju, a ja ne spadam u krug
njenih stienika. Ne govorimo o tome. Bei. Idemo lei.
Vojvoda Hipolit, djeaki herceg primas Ugarske, mrtvim oima gleda svojeg
uitelja. On mu tumai vjeronauk. S ushienjem majke Beatrica promatra sina
svoje sestre. Njegov prezirni pogled, upravljen u sveenika smatra ona znakom
gospodske prirode, stvorene da zapovijeda. Kad ga uitelj pita, a djeak
odgovara, ine joj se njegovi odgovori savrsena mudrost aragon-ske rase. Pije
svaku rije svojeg miljenika i snebiva se zamahu-jui glavom, udei se i
povladujui, a ipak su to rijei savrsene nakaze.
- Neka vasa visost i/voli sada opetovati ovu reenicu - zatrazi sveenik.
Djeakovo se lice zarumeni, a oi mu bijesnu.
Neu. Dosta mi je vasih pripovijesti. Hou da jasem. Sada nije za to vrijeme -
strogo e vjerouitelj...
- Casni gospodine - posreduje Beatrica - ima 11 bistrijeg djeaka u ovom
kraljevstvu? Nije potrebno opetovanje.
- Velianstvu, njegova visost posveuje premalo vremena nauci, a zvanje hercega
primasa iziskuje...
- SU.U-.L:, vi staro krestalo - uzvikne Hipolit. - Neu vise da uim - i baci
knjigu pred uiteljeve noge. Ovaj se digne povrijeden. Hipolitovo bjesnilo ne
prestaje, razbacuje knjige i vie kao pomaman;
- Neu opetovati, neu!
- Izaziv vojvodinu strpljivost - okosi se Beatrica na vjerouitelja. -
Zaboravljate da pred vama sjedi vojvoda.
- Idite, idite, neu da vas vidim - vikne djeak.
Vjergu4il-j se povue iz sobe, a Beatrica ogrli svojeg neaka, miluje ga i
umiruje obeanjima. U sobu ulazi Francesko i mladi brat prm, Giovano, crveni,
razbuktani.
- Sto vam je, brao moja? - upita ih drzei svoje ruke oko
Hipolitova vrata,
- Ja - - jahati daleko, hou da jasem - ubaci Hipolit.
- Idi dijete, Enriku, on e s tobom.
Djeak izjuri iz sobe, a Beatrica pride k svojoj brai, pita-
juim pogledom
- Htjeli smo izjahati iz dvora na Setnju. Kraljev kastelan i njegov dvorski
mestar Berislavi zakrili su nam put. Kralj je i/dao nalog da nikoga ne pustaju
iz dvora.
- Smjesta neka mi osedlaju konja. Ovog asa. Idemo zajedno -. raspali se ona.
Pozvala je Enrika i izdala mu zapovijed.
- Velianstvo, upravo dolazim iz predvorja - ree on. - Kastelan je ponovo
naglasio da nikoga ne smije pustiti izvan gradskih zidina, ni kraljicu.
- Ja se vraam u Napulj l - uzvikne Giovano. - Neu da
budem zanjjl i k barbara.
- Taj barbarin je kralj i zapovijeda kraljevstvu i svakome tko se nala/i. pod
njegovim krovom. Sramota!
Svi su se okrenuli prema vratima gdje se ustoboio kralj Matija, podboivsi se u
struku, sibajui ih svojim svjetlucavim tamnim onn.i.
- Kraljice nema na ovom dvoru? - upita Beatrica izazovno.
- Kraljica je kraljeva zena i ona treba da se pokori njegovim odredbama.
- Kraljeva zena je ki napuljskog kralja. Nijednog asa nee
da bude zarobljenica..
- Onda neka se okani surovanja s kraljevim neprijateljima.
- Oni su tvoji podanici. Sam si kriv ako su ti neprijatelji.
- Samo sam po tebi stekao neprijatelje.
- Vase velianstvo, ovu objedu nije zasluzila kraljica - ustane Francesko da
brani sestru.
- Napuljske prineve molim da se udalje. Zelim govoriti s kraljicom.
Strogi Matijin poziv ponuka oba princa da poslusaju njegov nalog. Onda se kralj
priblizi svojoj zeni:
- Beatrice, one veeri na zarukama rekao sam tebi i Ranzanu da u sam bdjeti nad
vasim spletkama i zabranio sam mu da se makne s dvora.
- Odgovarat es napuljskom kralju za toliku uvredu.
- A tko e meni odgovarati za podlu vijest koju je Ranzano prokrijumario s ovog
dvora? Uhvatio sam tvoga glasnika iza gradskih zidina. Poslala si vijest u
Milano vojvodi Ludoviku da je Ivan sin vraarice koja e i Bianku arolijama
lisiti majinstva, jer da je lisila i tebe. j - To je laz da me mozes
zarobiti. ;J - Glasnika je slao Ranzano. ; - Za njegove ine ja
ne odgovaram. >(
Ironini smijesak, pomijesan s gorinom, pojavi se na kraljevim usnama:
- I neuki pastir ne bi mogao vjerovati da napuljski poslanik salje glasnike bez
tvojeg znanja.
- Dok ovim kraljevstvom vladaju pastiri kakav je Varadi, dotle na ovom dvoru
nema mira ni zivota. Za Ranzana ja ne odgovoram, a za sebe trazim slobodu koja
dolikuje kraljici. Zelim smjesta izai iz dvora.
- Dok se kraljica ne vlada dostojno, ne mogu joj pruziti kraljevskih prava.
- Dakle, zarobljena sam. ,
- To trazi srea i blagostanje mojeg kraljevstva. , - Jesi li promislio sto
radis?
- I promislio i odredio. ,,
f - Meni, dakle, nije dopusteno ni da izadem u crkvu?
- Ako se zelis pomoliti bogu za svoje grijehe, dvorska ti ja, crkva otvorena.
- To je rije barbarina, prostog barbarina.
- Ponosim se svojim barbarstvom. I barbarin ti, evo, izjavljuje: zateem li jos
jednom nekoga na djelu, slijedit e nemilo-stiva kazna koja pripada izdajicama.
Iz-da-ji-ca-ma!
Okrene se i izide iz dvorane. Ostala ja zapanjena, prenerazena, neoekivanom
neumoljivosu kraljeve prijetnje.
Spustila se na stolicu. Takav preokret nije oekivala, nije mu se nadala.
Osjetila se u tamnici, u okovima, svezana, nemona da se brani.
U muklom gnjevu prolaze joj asovi. Onda Enriko najavi Ranzana. Digla je glavu
kao nadrazena zvijer u kavezu.
- Ranzano, uhvatio je naseg glasnika. Zaprijetio je strahovitom kaznom.
Zarobljena sam u tamnici. Ja, napuljska princeza. Ja, Beatrica Aragonska, jos do
pola godine suvladalac. A sve to
noe nitkova "Ina vraarice, djevojure. Ranzano, ovo neu Hi bijednog asa. On
ima vlast, mo, sve. a mi nista, nego
!: Velianstvo, Cezar je imao mo i vlast, sve, ali je imao i posinka Bruta. v
__ Kralj ima Varadija.
_ Ali ima on i svojeg Bruta.
- Moj nevidljivi pristasa je tvoj Brut?
- On glavuii Baka.
- Recite, Ranzano, sto poruuje kraljev Brut?
_ Susreo sam ga na hodniku. Pozdravili smo se i on mi tiho dobaci ustrajte u
potpunom miru. Vuk e se zaletjeti u selo, ravno na nisan lovcu. Cekajte moje
vijesti.
_ Koga nazivlje vukom?
- Varadi, a zovemo medu sobom vukom. Vise mi Bruto nije mogao reci. nije se ni
zaustavio, nego mi dobaci, prolazei pored mene Nesto sprema protiv kancelara.
- To je nasa posljednja nada. A Mafeo? Sto radi taj lopov?
_ Mora da mu je kralj dobrano napunio dzepove. Grof Mar-
celo neprestano je s njim, svakog dana dolazi u dvor, zajedno
Seu vrtovima. Rekao brn: taj lijepi Milanac nije sklon vasem ve-
lianstvu? . .
- Jer sam ga odgurnula od sebe kad mi se nedostojno pri-
blizio.
- Zar je to mogue?
- Jest lupez mi se usudio pribliziti. Francesko me obranio.
- Onda mi je jasno. Osveuje se i Mafea odvraa od vas. Sada vam ,,. preostaje
drugo nego da ostanete u PPu"om ^ tisju kao da vas nista ne zanima, osim
toplog kamina, vase brae i vojvode Hipolita.
- Dok ja moram mirovati, dotle tamo kralju neprestano do-laze i odla/ neki ljudi
koje nikad nisam vidjela na dvoru.
- Uz kralja sjedi Bruto. Cekajmo, on je nasa zvijezda u ovom za toenju.
Kraljevski budimski dvor pruza sliku opsade. Sva je straza na nogama. Sva
gradska vrata uvaju oklopnici u udvostruenom broju. Na svakom tornju gradskih
zidina stoje izvidnice i budno paze da se tko ne priblizi zidinama. Nou straza
pali baklje i osvjetljuje sva dvorista. Napuljci su odrezani od svijeta.
Kraljica suti, miruje, smijesi se, igra s Hipolitom i itave dane prouava
hirovite zelje malog razmazenika. Tako je izmakao itav tjedan iza Gordaninih
zaruka. U kraljevim odajama vijeanje i rad, a u kraljiinim mir i saputanje.
Lt
NOVO OTKRIE
U kraljevim kancelarijama sve je u zustrom radu. Sam kralj prima svoje glasnike
i prijatelje sto dolaze iz svih krajeva Ugarske pa se opet vraa s novim
nalozima.
Matija je dobre volje. Radi i kazuje u pero svojim tajnicima. Onda vijea s
dostojanstvenicima, s palatinom Stjepanom Za-poljem i zapovjednikom vojske
Petrom Gerebom.
Svane etvrtak, mjeseca studenoga. U kaminu plamsa vatra. Kralj protegne noge k
vatri i dade dozvati iz tajnike odaje Va-radija i vrlo ga veselo oslovi:
- Danasnji dan mi je naroito sklon. Trinaesti je, a ova mi brojka nosi sreu.
Ne mogu se potuziti ni ovih dana. Sve je poslo dobrim putem. Glasnici mi donose
sve bolje vijesti. Ni Ugarska nije toliko nesklona mojem sinu kako sam mislio.
Ipak Batori i njegova rulja zestoko huskaju ljude protiv njega.
- Huskaju visokim porezima i strogom vladavinom vaseg velianstva, ali im
snizite poreze i ublazite svoje prijasnje mjere, utjerivanja zaostalih plaanja,
sve e odahnuti. Ve su obeanja koja ste dali glasnicima poluila uspjeh, kako
smo to uli od Da-mirova oca Nikole.
- Dobri, stari Nikola. Bas mi ga je zao sto mora po ovoj zimi juriti zemljom.
Nakon pet dana odmora ve je krenuo dalje.
- Njegovu rije slusaju i Ugri. Umije dobro i posteno govoriti. Ako velianstvo
za bozinicu plemiima snizi poreze i oprosti zaostala plaanja, poslije nove
godine moi e bez straha predloziti saboru proklamaciju. Ako je napadnu Batori
i njegovi prijatelji, ostat e u manjini.
- Pravo velite, priredit u im bozinicu. Moram zrtvovati porez. Bianka e
donijeti bogat miraz, a ako bi mi iznenada uzmanjkalo novaca za vojsku na
Turina, moi u uzajmiti od sina njezin miraz.
- Nema, dakle, nikakve zapreke da velianstvo bozinicom ponisti svoje
neprijatelje.
- Da, da, ali mi nije koristilo sto sam im vratio neke dvorove. Uzalud sam se
odrekao tih dobara koja su izgubili zbog svojih izdaj s tava. Taj vas savjet bio
je los.
- Ipak je Batori uslijed toga izgubio dva jaka huskala: Doszi i Padmaniczkv
ostavili su kraljiinu stranku. Glavno je da za Bozi ispalite svoj veliki top.
- Kad se Nikola vrati iz Peuha i oni drugi iz pokrajine, proglasit emo sto
kralj daje plemstvu za Bozi. A Napulj je pod kljuem. To je ipak bilo vaznije.
- Da se velianstvo moglo na to odvaziti na Griu, bilo bi sjajno!
- U tom malom gradu, naoigled tolikog plemstva i poslanika, to nije bilo
mogue. Kad bi Venecijanci nanjusili da sam kraljicu
odrezao od svijeta, odmah bi mi spremili neprilike. Venecija uvijek zabija avle
u moje osnove. I sad bi itavom Italijom razglasila da ker napuljskog kralja
drzim u zatvoru. Pazite da mi Ve-
necijanci ne dodu na dvor.
- Javio sam im da se pojavila neka kuzna bolest i zato vla-jar ne zeli da dodu.
Prepali se i ne dolaze blizu. I ferarski je poslanik odustao da se pokloni
kralju.
- Vidite, Varadi, kako se s vama dade u miru vijeati i
raditi kad se drzite reda.
Kancelar skromno obori glavu, a kralj odmah nastavi:
- Samo jos da mi dode vojvoda Iloki s dobrim vijestima.
Dugo ekam, odvise dugo.
- Da njemaki vladar nije bolestan, ve bi vojvoda bio ovdje. Pismo sto ga je
poslao vasem velianstvu puno je jadikovke na bolest njemakog vladara.
- Kojeg je dana stigao vojvodin glasnik iz Njemake?
- Petog ovog mjeseca. Dakle, upravo prije osam dana. A vojvoda je javio da e ga
Friedrich primiti desetog. Nekoliko e dana trajati pregovori, dakle, mogao bi
stii za dva-tri tjedna.
- Losi su putovi u ovo zimsko doba. Moglo bi trajati duze, a ja tesko ekam taj
dan. Osjeam da e mi Lovro donijeti dobre
vijesti.
- I ja, kralju, samo sto vojvodu ne ekaju ovdje vijesti koje
bi ga obradovale.
- Zbog Gordane? Sam mi je rekao na odlasku: odabere li Gordana njega ili koga
drugoga, ipak me moli da je stitim. Dakle, bio je ve spreman da djevojka
odabere drugoga. Ako Gordana ljubi Damira, vojvoda joj nee zamjeriti, makar e
ga boljeti. Ipak mi se ini da ovo dvoje vjerenika nisu odvise sretni? Onako
ispod oka promatram ih kod jela i kad glazbenici i glumci izvode svoje igre.
nijednom se ni kriomice ne gledaju.
- Mladez je stidna.
Polagano i tiho otvore se vrata.
- Sto je Mladene? - pita kralj veselo Berislavia.
- Straza je dovela nekog mladia koji veli da je stigao iz Napulja.
- Prekrasna lovina - poveseli se kralj. - To Ferante salje kraljici glasnika S
njim u ja govoriti. Uvedi ga.
Dvorski mestar se udalji. I dok se kralj veselio uhvaenom glasniku, uvedose ga
u odaje. Kralj ga odmjeri od pete do glave. Visok, vitak, crnoputan mladi
zarkih oiju, plemenita lica, odjeven u putni, napuljsku odjeu.
- Dolazis iz Napulja?
- Da, velianstvo. ,-.
- Tko te salje i kome?
- V,<y velianstvo naputyddhal) Mj* HM) MM^MI ujaku.
-- Kojem ujaku? - - . * -
20 Gord:
*
-i - Antoniusu Zadarskom, ispovjedniku njezinog velianstva.
- Ah, ini mi se da znam o tebi. Ne zoves li se Simono? Znaajnim pogledom kralj
okrene svoju kustravu glavu Va radiju:
- To je mladi za kojeg je Aversa molio neka bi ga iz Napulja vratio u domovinu.
Pisao sam jos ljetos u Napulj da mi ga posalju. Tebe su, dakle, poslali tvojem
ujaku? - ree kralj. - I njezinom velianstvu? Je li?
- Velianstvo, ponajprije neka mi bude dopusteno da se poklonim kralju i
zahvalim njegovoj milosti sto mi je pomogla da se vratini.
-. -Zasto si zelio ostaviti Napulj? Ij
-vi - Srce me vuklo u moju domovinu Dalmaciju. i
/.vj - Ona stenje u mletakoj vlasti.
jj
- Osim ujaka, imam ovdje u Hrvatskoj rodake. J
- Dobro. Predbjezno emo vidjeti sto e rei tvoj ujak. < Kralj usuti i
prodirljivo promotri mladia. Nije ga odmah htio ispitati nosi li kakve vijesti
kraljici da tako iskusa koliko pristaje uz Beatricu. Jos prije nego sto bi kralj
nesto rekao, mladi klekne:
- Velianstvo, kralju, moj dobroinitelju, smijem li nesto vazno saopiti?
Na ove rijei Varadi ispruzi glavu, a kralj e mirno, drzei Simona u oku:
- Ako je vazno, a ti govori.
- Velianstvo neka mi oprosti ako zamolim rije nasamu.
- Slobodno ti je govoriti pred mojim savjetnikom. Sto znam ja, zna i on. Ustaj i
dodi blize.
Gipko stupi Smiono pred kralja i zapone u pola glasa, nesto plaho i nesigurno:
- Velianstvo, neka mi dopusti da ispriam kako se sve desilo, pa da mi onda
sudi.
- Nesto si zgrijesio? Da ujem.
- Putujem iz Napulja, kad sam bio nekoliko sati udaljen od Budima, stigla me
no, pa sam se sa svoja dva momka zaustavio na posljednjoj postaji. Tu sam
prenoio. Ranom zorom, kad su moji momci osedlali konje, unide neki starac,
vidio sam da je plemi. Po odori je prepoznao da dolazim iz Napulja i poeo sa
mnom razgovor. I ree mi: ako nosim vijesti kraljici, neka ne idem ravno u dvor
jer e mi oduzeti pisma, ve neka idem u dominikanski samostan i tamo kazem da
sam iz Napulja. Onda mi stade priati, mislei da sam rodeni Napuljac i
pouzdanik kralja Ferantea. Dugo je pripovijedao i onda ree da odlazi u Milano,
pa onda u Napulj.
- U Milano? - zaudi se kralj, ali odmah ga ponuka da govori dalje.
- Rekao je da u Milano nosi vazne vijesti i onda je izvadio zamotak s pismom i
govorio mi neke udne stvari.

-ton, i mfeoj dvaranki.
__ Kakve? O kome? Reci sve.
__ Govorio je o princu, kraljevu
_- Gordani?
Simono se zbuni i obori oi.
__ Smijes mi kazati sto je rekao.
__ Poeo se groziti da e odzvoniti toj dvoranki gospodici rordani kad milanski
vojvoda proita ovo pismo, i opet je udarao DO zamotku Pa se prijetio da princ
nee dobiti njegovu vojvotkinju Gospodicu Gordanu nazvao je takvim imenom da sam
planuo i udario glasnika u elo. On se srusio na zemlju bez svijesti. Tog asa
nisam mislio drugo, nego da ono pismo nosi cesto strasno protiv gospodice
Gordane. To mi je oduzelo pamet, pa sam...
_ glo >,j uradio?
_ Ostavio glasnika da lezi, pograbio zamotak s pismom, potrao na vrata, bacio
se na konja i pojurio cestom. Ve sam bio daleko, kad sam . j 1/10 da me
slijede. Tjerao sam konja i uzmakao u gustu Sumu Tamo sam lutao itav dan dok
nisam stigao u
grad.
- A pismo! - napeto e Varadi.
- Uinio sam ono sto nisam smio, ali iz rijei Milanca razabrao sam da opet
nesto snuje protiv gospodice, kao ono u Napulju.
_ Ne ispriavaj se. Sto si uinio s pismom?
- Milost molim, velianstvo, otvorio sam i proitao - ree mladi poklekuuvsi.
- Gdje je pismo? - trgne se kralj pa se ispruzi sav prema Simonu.
- Velianstvo, pokajao sam se i odluio da ga polozim pred vase noge, molei
oprostenje.
- Daj pismo - hitro e kralj, ne obazirui se na njegove prosnje.
Mladi pruzi zamotak, a kralj i Varadi, zahvaeni osjeajem da e razotkriti
novu spletku, nadviju se nad pismo.
Kraljevo elo s L naboralo, gledajui u razmotanu hartiju a kancelar stojei iza
njegovih leda, slusa dok kralj poluglasno mrmljajui ita:
"Prejasni vojvodo, moj vladaru!
Podanika duinos; nalaze mi da vasoj prejasnosti javim sudbonosne dogadaje na
dvoru kralja Matije, jer se bojim da vasa prejasnost nee nikada saznati u kakve
prilike dolazi prejasna nasa mlada vojvotkinja Bianka.
Citavom dvoru kralja Matije i svim stranim poslanicima poznato je da princ Ivan
robuje svojoj ljubavi dvoranki imenom Gordana. Ova ljepotica ve sada ravna
drzavnim poslovima, a kad princa proklamiraju za nasljednika, a kasnije kralja,
vladat e na itavim kraljevstvom. Imenovana dvoranka toliko se uvukla u
prinevo srce da je on drzi i sada na dvoru, ali da Mafeu baci Pijesak u oi,
princ je tu djevojku vjerio sa svojim dvoraninom.
20*
Brak s vojvotkinjom Biankom ima samo tu svrhu da se princ sveze s odlinom
vladarskom dinastijom, sto bi njegovo nezakon-sko porijeklo pred narodima ovog
kraljevstva imalo popraviti i sklonuti ih da ga odaberu za kralja.
Vasa je prejasnost izdala poslaniku Mafeu nalog da razrijesi brani ugovor ako
se obistine glasovi o prinevu odnosu. Ipak, do danas on to nije uinio. Po
svemu se ini da i nee uiniti pa strani poslanici misle da se Mafeo zapleo u
stupicu kraljeve darezljivosti, a mozda mu nije mogue da vasoj prejasnosti javi
sto drugo, osim sto je po volji kralju. Kralj je opkolio svoj dvor vojskom i
nikome, ak ni kraljici, nije mogue da izade iz dvora ili salje svoje glasnike.
Mozda e ipak vasa prejasnost primiti vijest od Mafea da je prineva Ijubovca
vjerena s drugim, ali neka moj vojvoda bude uvjeren da je ta vijest poslana po
kraljevoj odredbi.
Zaklinjem vasu prejasnost neka moju podaniku vjernost poslusa i odmah zatrazi
od svetog oca Inocenta VIII da brak " Biankom Sforza proglasi nevazeim i o tome
obavijesti kralja i princa. Svako odgadanje bilo bi samo na stetu vase prejasne
moi i ugleda pred itavom Italijom.
Saljem krisom ove vijesti iz svog stana izvan dvora. Vasoj prejasnosti odani
podanik Marcelo."
Kralj naglo ustane. Varadi se pomakne od naslonjaa. Obojici sikne krv u lice.
Kralj suti. Usne su mu ostale otvorene, a da ne prozbori ni rijei.
Prosao je nekoliko koraka po sobi, trazei odaha orkanu sto je zavitlao u
njegovim prsima. Simono je nepomian.
Onda se kralj sam uputi k vratima, otvori ih i zovne u predsoblje:
- Berislaviu, hitro! Mladi dvoranin stupi pred kralja.
** - Idi u grad i reci poslaniku Marcelu da ga hitno oekujem. Dvoranin se
udalji. Kralj zatvori vrata.
- Jao njemu! - vikne kralj glasom koji je razotkrivao divlju osvetu.
- Velianstvo - prihvati Varadi - ne mogu to razjasniti.
- Zasto je na Griu hinio bolest? Zasto se tudio mojem dvoru. Ve mi je tada bio
sumnjiv. Obraunat u s njim kao ni * kim dosad. I okrene se k Simonu:
- Ti si proitao ovo pismo?
- Molim milost vaseg velianstva sto sam to uinio. Ali da nisam proitao, ne
bih znao sto da uinim i kome da ga predam.
- Tvoja sutnja i tvoja glava nerazdjeljive su.
- Kad svojem kralju ne bih htio dati svu vjernost, nikad ne bih predao pismo.
- Rekao si da je taj glasnik govorio "nasa" vojvotkinja?
- Da, velianstvo. Kadgod je rekao koju rije milanskim naglaskom, a inae je
govorio latinski.
_ Velis da si ga udario zbog Gordane?
- Da ga kaznim.
_. l u Napulju si ti spasio Gordanu?
_ Morao sam. zao mi je bilo svoje zemljakinje, lijepe, pametne i dobre.
_ Taj glasnik priao je da ide u Napulj?
- I onamo nosi pismo.
- Ono nisi uzeo?
- Pograbio sam samo ovaj zamotak sto mi ga je pokazivao i rekao da u njemu nosi
dokaze protiv gospodice Gordane.
- Poklonu es se kraljici i ni jednom rijei spomenuti sto si dozivio i sto je
bilo ovdje.
- Slusani kraljeve zapovijedi.
- Imas li za kraljicu kakvo pismo iz Napulja?
- Da, velianstvo - i izvue ispod prsluka zamotak omotan
u kozu.
S velikom zurbom ita Matija pismo napuljskog kralja i tada
e Varadi ju:
- Nista vazno. Sami izljevi oinske ljubavi i bodrenja da ustraje u svome pi.r.u
na krunu. Zatvorite pismo, neka Simono dade kraljici. Kazi njezinom velianstvu
da sam ja proitao pismo. A sad upamti: iskazao si mi svoju vjernost, nastoj da
je odrzis*
- Dovijeka, vase velianstvo. Vi ste me oslobodili pakla. Pojavi se Mladen
Berislavi.
- Jos nisi otisao?
- Veliansu na ulazu u dvor nasao sam se s milanskim poslanikom Marcelom. Upravo
u asu kad je izdavao nalog kastelanu, svoju molbu da ga velianstvo odmah primi
u vrlo vaznoj stvari. I sad eka u predvorju.
- Xe zna da sam ga zvao?
- Nisam mu rekao.
- Mudio si uinio. Neka dode.
Dok je Berislavi otisao da zovne poslanika, kralj se obrati
Varadi ju:
- Ostaimc ovdje, ali se ne upliite, samo ga promatrajte.
Spremivsi pismo u haljetak, kralj sjedne uz kamin. Grof Marcdu ude. Matija
prikrije svoj bijes maskom veselosti, a nasmijane oi lukavo istrazuju udnu
ozbiljnost poslanikova
obraza.
- Upnu,, ste dosli u pravi as. Siroke sam volje. Sve mi ide od ruke, odasvud
primam povoljne vijesti. Proklamacija je osigurana, a u ovakvim prilikama godi
priati s prijateljima. Sjednite ovamo uz kamin.
- Sto je? Ne primate poziv da se ogrijete? Poslanik se zbuni i ostane stajati.
- Velianstvo, tesko mi je sto ne mogu vasoj
SVOjU.
- Dakle, kanite me razalostiti? Ili mozda ak razgnjeviti?
- Neka mi velianstvo oprosti Sto moram potvrditi.
- Ako bas nije drukije, a vi istovarite svoje nevolje.
Cinio se jas uvijek veslira i nasmijanim da moze sto pro-dirljivije promatrati
Marcelovu mrku ozbiljnost. I dok Marcelo pria, Matija ga gleda vedro i
bezbrizno.
- Prije tri dana zamolio me moj kopist - pone Marcelo
- da ga pustim u lov. - Cesto sam ga pustao, pa tako nisam imao povoda da mu to
uskratim. Otisao je drugog dana u zoru. Medutim, danas su ga dovezli njegovi
momci kui mrtva. Kad sam ih upitao sto se dogodilo, oni mi rekose da se
zaustavio u nekoj krmi i tamo nasao s nekim Napulj em koji je dolazio u Budim.
Ne znaju sto se dogodilo medu njima, ali kopista su nasli u nesvjesti iz koje se
jos nije probudio.
- Svakako, tezak udarac za vas. Trebate novog pisara? - upita Matija, potpuno
skrivajui interes sto ga je to prianje probudilo u njemu.
- Ne radi se o tom, velianstvo. Kad su onesvjestenoga svlaili, nadose u
njegovu haljetku pismo bez naslova. Ne znajui kome je namijenjeno, otvorio sam
ga i, evo, velianstvo, predajem ga vama.
Kralj svlada zapanjenost i proita glasno:
- ... "Njezino velianstvo kraljica Beatrica zatoena je u kraljevskom dvoru
zajedno s poslanikom napuljskog kralja da ne uzmogne dolaziti u vezu sa
stalezima koji svi zele da ona bude nasljednica prijestolja. Kraljici je
uskraena svaka lina sloboda.
-Vjerni kraljiin prijatelj i podanik javlja napuljskom velianstvu i savjetuje
neka se obrati prosvjedom na papu i neka poduzme sve da se kraljica oslobodi
zatoenja, pa makar navijesti i rat Kraljica tesko oekuje svoje oslobodenje od
svojeg oca. Neka velianstvo odmah salje glasnika u Budim i to ravno u
dominikanski samostan i neka ree da je iz Napulja. Potpisati se ne smijem jer
bi mogao izgubiti glavu. Glasnik je Milanac, ali moj saveznik."
- Potpisa nema - i, pogledavsi Marcela, kralj ree naoko mirno: otkad je vas
kopist u kraljiinoj stranci?
- Nikad nisam to zamijetio, ali danas kad sam to pokazao svojem neaku, on se
sjeti da je kopist ese priao kako odlazi u dominikanski samostan. Bio je
uvijek lakouman, mnogo je trosio, zaduzivao se, pa mislim da se u samostanu s
nekim sastajao ili je samostan uhvatio kao izliku da se ne zna kamo je odlazio.
- Sto izvodite iz svega toga?
- Velianstvo, nitko ne zna, pa ni ja nisam znao da bi kraljica bila zatoena.
Dakle, ovo je pismo pisao netko iz dvora.
- Nemogue. Odavle ne moze izai nitko tko nije moj pouzdanik ili prijatelj.
- To vea zagonetka, jer ni ja nisam znao ito se zbiva na dvoru, ni Mafeo nije
znao, jer mi nije priopio ni rijei o tome.
- Je f| to rukopis vaseg kopista? >
- Nije, velianstvo.
- A Sto biste rekli da vam pokazem jednu drugu vijest koja
je pisana istom rukom?
- Jos j<. pismo za Napulj?
- Za Milano, vojvodi Sforza. 2 -- -A^
- Istum rukom?
- Istom rukom i u isto vrijeme. Citajte.
Poslanik uzme pismo i stade itati. Onda okrene pismo, spazi potpis, lagan",
problijedi, usklikne gledajui kralja. Ostri kraljev pogled povea Marcelovo
uzbudenje. Papir je drhtao dok je doitao do kraja Onda pogleda u kraljeve oi,
izazovno uperene u
njega.
- Sto velite, poslanice?
- Kralju: Svojom asu se kunem: netko se okoristio mojim imenom, spn-
inu ! , :.^ i moj potpis. Predajem se, velianstvo, potpuno vama. Cinite sa mnom
sto nalazite za shodno. Javit u vojvodi, svojem vladaru, sto se desilo. Evo
mojeg maa, velianstvo.
Otpa je ma i pruzio ga Matiji, ali on ga ne dohvati.
- V. - su rijei mirne, a lice vam odaje stravu. Kao da slutite tko bi to mogao
izrabiti vase ime da razori milansku zenidbu?
- Ne znam, velianstvo...
- Ve sam na Griu uhvatio jedno pismo kojim je netko htio da vrati Lovru
Ilokoga kad sam ga slao u Milano na vjenanje. To je pismo nosilo moj potpis.
Grof Mojx<d ne odgovori.
Kralj malo smislja, pa onda ree:
- Kad mi ne biste bili donijeli napuljsko pismo, ni onda ne Mh vjerovao da ste
se tako podlo ponijeli.
Varadi obori oi jer je znao da kralj ipak nije prestao sumnjati u Marcela
- Niste mi trebah donijeti ovu drugu vijest namijenjenu napuljskom kralju,
dakle, vi ste preda mnom potpuno oprani krivnje. Opasiu si ma. A sad
pristupite, Varadi. Sto mislite tko je napisao oba pisma.
- Svakako jedna te ista ruka u isti as.
- Cija? To vas pitam!
- VelianM\ , je prodirljivijeg pogleda od mene... Kralj zaudeno pogleda svojeg
kancelara:
- Varadi, vi ste zbunjeni...
- Velianstvo, kako da ne budem zbunjen nad tako trskom
ttdajom ...
Matija zahvali srebrno zvono.
- Zelim odmah kastelana, biskupa Bakaa i Filipca. Sto brze. Paz istr^ a kralj
se opet obrati Marcelu:
- Dakle, Mafea se moze predobiti zlatom, veli ovo pismo?
, - Slab je, ali na izdaju svojeg vojvode ne bi se dao sklonuti.
- Mozda je to pisao netko od njegove pratnje?
- Ne, velianstvo, ali vjerujem da Ranzano nije daleko toj grdnoj zamci.
- Niste mnogo otkrili. Napulj jedini ima uzroka da splete stupice. Samo, kako su
mogli poslati glasnika?
Za sve to vrijeme Varadi je, sutei stajao iza kraljeva naslonjaa i promatrao
Marcela. Kralj suti, razmisljajui, sve dok nisu usli biskup Baka i kastelan
Gvulai.
- Kastelane, iz ovog je dvora kriomice izneseno neko pismo mojim neprijateljima.
- Vase velianstvo, nitko nije izlazio iz dvora. Tko bi mogao da poini takvu
izdaju?
- Mozda ipak, krisom?
- Polazem zivot. Nitko nigdje niotkuda ne moze da se pro-sulja iz dvora. Svaki
je kuti zaposjednut. Ni preko zidina ne bi mogao nitko skoiti jer na svakih
dvadeset koraka stoji po jedan oklopnik.
- Ipak su uhvaena pisma, a sadrzaj je iznesen ravno iz dvora.
- Onda bi to mogao uiniti samo jedan od vjernih kraljevih pouzdanika, a to se
ne moze predmijevati.
- I ja mislim. Ipak tko je sve ovih osam dana odlazio i dolazio u dvor?
Kastelan glatko nabroji sve redom.
- Izasli su glasnici za Slesku, Ugarsku i za Moravsku. Oni su dosli s puta samo
u odaju vaseg velianstva pod pratnjom Berislavia i njegovih ljudi, isto se
tako vraali, a da nisu ni s kime na ovom dvoru mogli progovoriti rijei.
- Tko je bio vani od mojih ovdasnjih pouzdanika koje nisu pratile moje uhode?
- Dolazili su i odlazili: Nikola de Brezovica, otac gospodina Damira. Dva puta
je ulazio i odlazio milanski poslanik grof Mar-celo u posjet poslaniku Mafeu,
zatim gospodin rizniar Orban, njihove milosti knez Zapolja i Petar Gereb, a dva
puta gospodin biskup Baka.
- Dakle, samo moji najvjerniji prijatelji. Tu ne moze biti sumnje, a ipak smo
uhvatili dva pisma s vijestima koje su znali samo moji prijatelji i napuljski
neprijatelji na dvoru. Kako je to mogue?
- Rekoh kralju: zalazem glavu. Napuljci nisu mogli iznijeti ni pisma ni vijesti.
- A ja tvrdim da to nisu uinili prijatelji. Oni ne mogu biti izdajnici. Sto
velite vi, Bakau?
- Slazem se s vasim velianstvom.
- Medutim, kastelan s potpunom sigurnosu tvrdi da pisma nije mogao nitko
iznijeti iz dvora, a kako su ipak uhvaena, ne-
gdje su i napisana. Bit e, dakle, da je netko izasao iz dvora
i pismo napisao u gradu. Je li tako, Varadi?
- Jedino je to mogue.
- Cujte, Bakau, u jednom uhvaenom pismu moji neprijatelji upuuju napuljske
glasnike da ne dodu u dvor, nego u dominikanski samosiun. Vi tamo imate
pouzdanike. Zar je mogue da bih ondje mogao traziti svoje skrovite
neprijatelje?
- Casni oi koje poznajem najodaniji su i najgorljiviji podanici vaseg
velianstva. Ali tko zna, mozda se medu njima ipak krije neki izdajica. Ako mi
velianstvo dopusti, pokusao bih da o tome nadem trag.
- Ne odmah. Danas je napuljski saveznik sigurno ve doznao da sam uhvatio
njegove vijesti u Milano i Napulj pa e biti oprezan. Za nekoliko dana, kad se
sve smiri, poslat emo u samostan jednog mladica kojeg nisu ondje nikad vidjeli,
neka se prikaze da je glasnik iz Napulja. Tako emo uhvatiti izdajicu.
- Velianstvo neka to povjeri meni - javi se Varadi.
- Biskup Baka bolje poznaje prilike u samostanu. On e to bolje uspjeti.
- Vjerujem, on je lukaviji. Pokorit u se njegovim odredbama ako kralj dopusti
da budem u pomo biskupu Bakau.
- Nije nuzno. Baka e to bolje obaviti ako nema pomagaa.
- Uinit u kako mi velianstvo zapovijeda - pokloni se biskup Baka mirno, a
kad je uzdigao glavu, sretne se s ostrim pogledom kraljeva kancelara koji mu je
stajao upravo okom u oko.
Taj susi e t natjera u Varadijevo lice krv, a u Bakaevo hladan prezir. Izmedu
obojice kao da se ovog asa izmijenio neki skriveni dijalog bez rijei. Nakon
toga Baka krene u kraljevu kancelariju, a Ma t i ja nalozi Marcelu:
- Posjeiiic mojeg gosta poslanika Mafea. Recite mu sto se zbilo i neka dode da
ujem njegovo misljenje.
- Marcelu izade. Varadi i kralj ostali su sami.
- Gorda n i nema spasa. Uzvitlala mi je oblake nad glavom. Znate sto sam odredio
prije ovog dogadaja u ljetnoj palai? Tvrdava u Moravskoj. Drugo ne mogu...
- Velianstvo, djevojka nije kriva.
- Kriva je. Sve je to zbog nje - plane kralj.
- Velianstvo se uvjerilo da izmedu nje i princa nema veze.
- Ni u sto se nisam uvjerio. Ona smeta mojim osnovama, neu da mi zenske budu na
putu. Hou da se makne iz dvora ravno u tvrdavu da od nje ne bude ni traga ni
glasa. Jeste li uli? Odnuii Zagovaranje ne koristi. Izvrsite moju zapovijed.
- Odmah, vase velianstvo. Varadi pode, ali se opet zaustavi:
- Dopustite, kralju. Gordana je vjerenica gospodina Damira, a ovaj e se utei
princu ako mu vjerenicu otmemo. Isto bi tako
ovo ponukalo Damirove roditelje da ispitaju gdje je vjerenica. Neka kralj
djevojku preda njegovoj majci.
- Ne zelim vise uti Gordanino ime. Ona mora u moravsku tvrdavu, ali prije u
razrijesiti tu vjeridbu.
- Posaljite u grad neka odmah dode u dvor Damirova majka, a dotle spremite sve
za Gordanin odlazak u Moravsku. Dosta mi brige zadaje kraljica.
- Da nije bilo Gordane, velianstvo ne bi sada imalo u ruci tako vaznih otkria.
- Sto vam je, biskupe? - zagrmi kralj. - Usudujete se protiviti mojim odredbama?
- Niposto, velianstvo. Samo sam htio naglasiti da je Simono udario Milanca jer
je uvrijedio Gordanu i uzeo je pismo samo zbog toga sto mu se inilo da sadrzi
neko zlo za nju.
- Da joj iskazem zahvalnost sto je zaludila i ovog momka?
- U ovom sluaju bilo je to na kraljevu sreu.
- Ako se usudujete izrei jos jednu rije, pratit ete Gordanu u tamnicu.
Prijetei kraljev glas i plamtei pogled uputi Varadija da bi svaka daljna
intervencija urodila zlim posljedicama, pa se udalji.
IGRA SUDBINE
Citav sat kralj nije primio nikoga. U svojoj velikoj dvorani hodao je polagano
gore-dolje, a onda opet sjeo u naslonja i umoran itao uhvaena pisma,
prispodabljao ih, smisljao, mrgodio se i kleo.
"Gdje je Beatrica nasla put iz ovog dvora? Kako? Zar ima saveznika u njegovim
redovima? Ne, to je posve nemogue. A ipak? Kome da vjerujem neogranieno?
Marcelo? Ili tko drugi? Tko?"
U kralju se sve vise budi sumnja da je Beatrica negdje namamila bilo koju
linost na njegovu dvoru i privukla je u svoju stranku.
- "Tko bi mogao biti tako jezoviti izdajica? Da ga uhvatim, skinuo bih mu glavu.
Hvatat u te nevidljivi izdajnice, osjeam tvoju blizinu. Otkrit e te ona, ona
e mi pomoi."
Onda pogleda u Beatriino poprsje. Promatra u mramoru vjerno isklesane crte
njenog lica, visoko elo, a pod njim nesto kose oi, s visokim obrvama. Sjea se
prvog susreta s njom, tamo pred modrim satorom na poljani, kad je prvi put
ugledao tu mladu ljepotu.
"Nisam slutio kakvo mi srce nosi u svojim grudima. Nisam progledao. Nisam
zapazio. Ja, koji pregledavam sve ljude i naj-
lukavije. Ni Venecija me ne moze prevariti. A ona? Zasto?", upita se on
uzaludno, ne nalazei odgovora.
"Otkud njoj toliko drskosti, toliko snage da ne zadrse, preda mnom ni onda kad
ini izdajstva? Zasto ne zadrse? stiti je Napulj, Ferara, stiti je kardinal
Roderigo Borgia u Rimu. stiti je slava njene ljepote i umnosti duz Italije.
Dobro, zar ne bih ja mogao da ih sve pregazim? Da pregazim sve obzire i uinim s
njom sto me volja?"
- Trazio je uzalud. Ne nalazi nista ime bi je kaznio. Svaka misao kazne
rasplinula bi se negdje u njemu, u dnu njegove unutrasnjosti negdje emu ne zna
imena, samo osjea da je nemoan.
"Zasto ", pita se po stoti put, ne nasavsi odgovora.
- Velianstvo, u predsoblju eka zena Nikole de Brezovice - najavi Berislavi.
- Uvedi je.
Damirova majka ulazi kralju u smedoj plemikoj haljini, sa smedim klobukom na
prosijedoj kosi. Zabrinuto pitanje lezi joj u crnim oima. Duboko se sagne pred
kraljem i eka.
- Gospodo - ree kralj - vas muz je otputovao i zato trazim od vas da mi pruzite
pomo.
- Velianstvo, ime bi neznatna zena mogla da koristi?
- Ponajprije sutnjom o svemu sto u vam rei.
- Obavezujem se kralju.
- Vas sin vjerio se s Gordanom po mojoj vlastitoj zelji.
- Zahvaljujem vasem velianstvu.
- Vama je ova snaha po volji?
- Da, velianstvo.
- Zasto? - ozlovoljeno pita kralj.
- Jer je po volji mojem sinu. ,
- On je ljubi?
- Ne bi se vjerio da je ne ljubi. , f., ,
- Ne, on. Ja sam ga vjerio, a sada, nzaMrari dL to nije bilo dobro.
- Velianstvo, ne znam sto mislite. - Opazio sam da bi mladi bio s njom
nesretan.
- Mozda se kralj vara, jer ja znam...
- Niposto. Mladi Damir sin je mojeg dostojanstvenika Nikole kojeg u u/dki na
vee asti. Vaseg sina eka blistava budunost. Opredijelio sam ga za prvog
dvoranina budueg kralja, mojeg sina.
- Velianstvo - i sretna se majka sagne, slusajui kraljeve
objave.
- Kad vas sin stupi u muzevnu dobu, moze postati kraljevski uzniar, kraljevski
savjetnik, a mozda i hrvatski ban.
Uvelo majino lice zasja zarom sree i ona se gotovo pomladila.
Siguran u svoj uspjeh, kralj e joS prijaznije:
- Takvom mladiu valja nai zenu, ne samo lijepu i umnu nego i odlinog roda. I
zato ete doi tamo u moju dvoranu i pred savjetnicima izjaviti: velianstvo, u
ime svojeg muza i moje molim da razrjesite vjeridbu mojeg sina s gospodicom
Gordanom, jer se ne zna ija je ki, a mojem sinu zelim dati zenu odlina i
asna roda. Ja u to prihvatiti, ree Malija, i vjeridbu razrijesiti, a odmah
nakon toga Gordana e otputovati.
Srce joj zadrse. Ve je smatrala nesretnu ljubav svojeg sina tako divno
rijesenom, a sad kralj hoe da tu sreu otme. Sva se upne, uskliknuvsi:
- Velianstvo, Gordana je odlina, vrlo odlina roda. Izrazaj kraljeva lica
odaje iznenadenje.
- Odlina roda?
- Da, velianstvo.
- Otkud vi znate kakvog je ona roda? Smela se, oborila oi, neega se
prepala, poniknula.
- Recite mi sve sto znate, gospodo - strogo e kralj. Obrve joj zadrsu, suze
joj potekose na oi od straha.
- Cemu taj pla? Zar sam vam uinio sto nazao? Govorite sto vas pitam.
- Plaem - pone ona - jer sam izrekla ono sto su mi povjerili. U strahu za
sreu svojeg srna odala sam sto nisam smjela.
- Tko vam je rekao da je Gordana odlina roda? Pazite, ne trpim da mi se nesto
skriva. Kakva je roda Gordana i tko vam to ree?
Hvatajui dah, gospoda osjeti da joj nema druge, nego odgovoriti:
- Moj muz Nikola donio mi je vijest da je njegova visost princ vjerio Damira s
Gordanom. Bila sam jako sretna, ipak sam spomenula i ja kakva je roda? A onda mi
rekose da ne vodim o tome brige jer je ona vrlo slavna roda.
- Tko vam je to rekao?
- Uzvisena gospoda Borka.
Ruke mu se slozile u krilu. Zagledao se, sabirao nabore ela, a ona se tresla
nad svojim otkriem. Oi su joj pune suza, straha.
- Kad je to bilo?
- Drugi dan kako su mi dojavili vjeridbu.
- Otkud Borka to zna?
- Nije mi poznato. Nisam je pitala kad mi sama nije dalje govorila. Uinila je
to samo zato da me razveseli sto e mi sin dobiti tako vrijednu vjerenicu.
Malija krene. Drhtavim srcem prali ona kraljeve korake upravljene prema prozoru.
Osjeaj straha jos se poveao. U njenom srcu je stislo u oekivanju kraljevih
odredaba.
Nekoliko asaka kralj razmislja i ostane okrenut ledima prema njoj. Onda se
obazre i strogo je pogleda:
- Zasto ste mi to otkrili?
- Jer sam, velianstvo, htjela zastititi sreu svojeg srna.
- Ovih osam dana niste ga vidjeli. Nikome nije bilo dopusteno da izlazi iz
dvora. Ni njemu, dakle, ne znate da li on Gor-danu smatra svojom, sreom?
Vidite, uhvatio sam vas u neistini.
- Velianstvo, majka ne smije odavati tajne svojeg sina.
- Nema vise tajne. Damu: je javno rekao da ljubi Gordanu.
- Rekao je istinu, pa molim velianstvo: ne razrijesite vjeridbu. To jedino
molim kralja, to jedino - i novi vrutak suza po-tce obrazima.
Njoj bude tjeskobno u dusi. Sve se vise bojala neega sto bi se moglo survati na
Damira, a bojala se i zbog prineve majke koju je ovog asa odala u strahu za
Damirovu sreu.
Njoj se ta nenadana vjeridba crnila od neba poslanom sreom. Kad joj je muz
donio kratku vijest da je sam princ njegova srna vjerio s Gordanom, kriknula je
od radosti. Gledala je Damirovo spasenje od muka sto ih ja saznala onog dana kad
je pred njom izjadao svoje oajnike patnje.
Ta vijest vratila joj je mir i sreu. Uvjerena da se sve odjednom prevrnulo, da
se princ odrekao Gordane i predao je Damina, ekala je as da joj dode sin i
padne oko vrata, osloboden, otkupljen zakletve, prijateljske obaveze, svega sto
je Damir smatrao vjenom zaprekom. U toj srei sve je gledala u svjetlosti i
radosti. A sada sa strahom zuri u kraljevo zamisljeno lice i eka sto e
slijediti. Zadrhtala je kad kralj uzme sa stola srebrno zvonce. Na vratima se
pojavi Berislavi, a kralj mu sapne:
- Zelim govoriti s majkom princa Ivana, ali da nitko ne dozna. Onda ree glasno:
- Odvedi gospodu od Brezovice u jednu od mojih odaja i neka tamo ostane dok je
ne zovnem. Damir ne smije doznati da mu je ovdje majka ni princ. Nilko.
Te odredbe potresu njeno srce i sva se prepadne.
- Nemati razloga da se bojite - umirujui ree kralj. - Samo neu da o tome s
njim govorite dok ne rijesim druge stvari. Sad idite.
Posla je prema vratima. Kralj zovne Berislavia blize i tiho naredi:
- Kad je smjestis, hitno odjasi u grad i dovedi prinevu majku. Neka se ne
prepadne. Reci da zelim s njom govoriti o princu. Dovedi je oprezno, neka stavi
na lice gustu koprenu. Hitro.
Dvorski mestar pode za Damirovom majkom i odvede je u malu knaljevii odaju. Ona
sjedne da u neizvjesnosti eka. Berislavi izda nalog Stjepku da stoji pred
vratima odaje i nikoga ne pusti ui, osim ako odredi kralj. Malo zatim ve se
Berislavi u dvoristu bacio na konja.
U kraljevoj kancelariji radili su njegovi savjetnici Filipec i Baka zajedno s
kancelarom i tajnicima, kad se pojavi Malija. Varadi odmah opazi neku duboku
misao sto se ispoljava u kraljevu oku. Nije govorio niti prisao k njima, nego
sjeo podaleko i pregledavao neke papire na svojem stolu. Varadi opazi da ga
papiri ne zanimaju i da se stalno bori s mislima sto su ga oito potpuno
svladale, zadale mu briga. Prosla je itava ura da se kralj nije micao iz svojeg
naslonjaa. Najposlije zovne k sebi kancelara i upita ga tiho da ne uju ostali:
- Izdali ste naloge da se spremi sve za Gordanin put?
- Da, velianstvo.
- Gordani recite da po mojoj zelji ima poi na Visegrad. To je za izliku da ode
mirno iz dvora, a kad bude vani, onda mi je svejedno sto e joj se rei. Jos
danas nakon objeda ima da krene.
- Bit e kako velianstvo zeli.
Onda ude kraljev stari dvoranin Radulo i sagne se k njemu:
- Kralju, tamo u vasoj radnoj odaji eka "nasa" uzvisena gospoda.
Malija hitno ustane i pode.
Otvorio je vrata druge dvorane.
U crnoj haljini, u ogrtau s gustim velom na licu, Borka se duboko nakloni.
On joj pride i primakne joj stolicu.
- Digni koprenu, nitko nee ui.
Smjerno je sjela i prebacila koprenu natrag. Zauden, kralj gleda njeno drobno
lice, orumenjelo, osvjezeno. U svakoj crti lezi mir i srea.
- Blizina tvojeg sina posve te promijenila. Plave oi, pune njenog sjaja,
upravljaju se kralju:
- Vase velianstvo, hvalim na toj milosti. I vi ste opet posve ozdravili.
- Tijelom da, samo mi brige more dusu. Ali ne zamjeri sto sam te zvao, nesto me
hitno prisililo da govorim s tobom.
- Ivana nije bilo osam dana - ree ona plahim strahom.
- Njemu je dobro, ali sam odredio da ne izlazi. Nitko ne smije iz dvora zbog
nekih nevjernika koji odnose vijesti. Ivana bih ve pustio da ide, ah nikad ne
znam tko bi od slugu mogao da ponese neprijateljima kakvu vijest. To velim da
znas. A sada da te upitam nesto vazno.
On podupre ruku o koljeno i sagne se blize k njoj:
- U strahu za svojeg sina Damirova mati nesto je izlanula. Dobro je uinila i ne
smijes joj zamjeriti - nastavi kralj.
- Ne, niposto!
- Borka, ti ne znas lagati.
Ona smeteno obori oi, ekajui daljna pitanja.
- Tebi je poznato kakvog je roda Gordana? Ili si samo tjesila Damirovu majku?
_ Ne, nisam.
- Dakle, znas?
Da, velianstvo - i opet spusti Onda mi reci kakvog je roda?
- Vrlo uglednog i slavnog.
To sam uo. Zelim znati potanje. Zbog toga je nee snai nikakvo zlo? Zbog toga
ne. Dakle, tko joj je otac?
- Velianstvo, obuzima me strah. Povjerena mi tajna mogla bi survati neM<_(;m
djevojku u vasu nemilost, a to bi me progonilo do kraja zivuk, Ne dajte da
patini, kralju.
- Ako ti zadam rije, ako ti se obavezem da Gordani od loga nee biti zla?
- Bojim se da ete pozaliti obeanje.
- Ne vjerujes mi? Zasluzio sam to.
- Velianstvo, ne tako. Nikome ne bih htjela naskoditi, a znam, planu t ete na
oca, i Gordana e trpjeti.
- Cuj me, Borka. Meni je samo do sree naseg srna, do prijestolja koje sam mu
namijenio, a zbog toga hou da znam sve, da zaprijeim nesreu koja bi mogla da
zadesi njega i pn-jesiolje, ako on misli na Gordanu.
Od njegova glasa ona zadrse, spusti glavu i ne ree nista.
- Gordani sam dosudio tesku sudbinu.
- Boze moj - tiho usklikne ona.
- Ako mi iskazes svu istinu, evo ti moje rijei i ruke. Spasit es sve moje
osnove, a s njima i Gordanu.
On pruzi prema njoj dlan, a njena sitna mala, bijela ruka drhiavo . dotakne
njegove velike, zilave, teske, samo naas i ve je povue.
- Tvoje plemenito srce ne bi ni crvu naskodilo. Znam to i vjeruj mi. Odrzat u
rije ako je djevojka dobra roda, to manje u je po i pokusati da nadem drugi
izlaz kako bih je maknuo s dvora,
- Sigurno su je ocrnili, velianstvo? Ona je postena i vjerna vama.
- To vise hou da saznam tko su joj roditelji. Imas, eto, mu ju r i i ruku -
opetuje kralj naroito naglasavajui. - Oslo-bodii cV; me da poinim mozda
nepravednu stvar. Dakle: povjeri mi laj ni i Znaj, neu te razoarati. Tko joj
je otac?
- Ivan Cesmiki Panonius.
-- Je li to mogue?
- Bilo je to jos onda kad nije stupio u sveengkl ttlkf* Djevojci je esto
dovodio k meni kad sam bila na dfOCU.
- A mati?
- Ona je potomak knezevskog roda. nr Otkud to znas?
- Vidjela sam pisma koja mi je dao na uvanje. Cesmiki kad je bio na nasem
dvoru, ali, velianstvo, zasto vas to uz-nemiru je?
- - Jer sam te prisilio da obeanje prekrsis na sreu svojem
sinu... f,?.
-. - Zaito njemu? ^m;;- |&
.-*-.;. - On ljubi Gordanu. *-- , ,*
k- - Vjenan je s drugom, a ona zaruena s Damirom.
;is" - Bianka jos nije ovdje. Jos ima vremena da se sve promi
jeni, da propadne moje prijestolje. Znaj, on se ne bi vjenao s
Biankom kad bi znao da u Gordaninim zilama tee krv slavnog
pjesnika i rodene kneginje. Molim te, Borka, nikad mu to ne reci,
survala bi ga s prijestolja.
- Ne razumijem kako bi to bilo mogue kad se vjenao s milanskom vojvotkinjom?
- Jos uvijek moze razrijesiti brak s Biankom, jos uvijek moze uzeti Gordanu i
unistiti sve moje narode. Dok nije usao u Bian-kinu loznicu, brak se moze
razrijesiti.
- Da, ali Gordana ga ne bi uzela.
- Kako si bezazlena. Ima li djevojke koja ne bi htjela da
bude zena mojeg sina? >---;;
- To je Gordana. tj.
,i;; - sto to govoris, Borka?
j
- Ono sto znam. Gordana je odbila Ivanovu prosidbu. |
v> - On ju je prosio? Kada?
\
- Na Griu kad sam ondje bolovala. Ivan ju je zaklinjao da ga uzme, a ona mu
stalno govorila o duznosti da spasi kraljevstvo od nesree. Rekla mu je da bi
bila izdajica svog naroda kad bi primila tu ponudu. Na sve Ivanove molbe ostala
je postojana, nasto je Ivan potpisao brani ugovor za Milano. Gordana je
vrijedna da je stitite kao svoje dijete, velianstvo. Ceznula sam da Ivan stekne
svoju sreu, ali Gordana je ostala nepokolebiva. Sad sam rekla sto mozda nisam
smjela rei, ali kad mi sada rekoste da ste toj djevojci naumili zlu sudbinu,
morala sam vam to kazati: Ivan je sam vjerio Damira s njome, to znai da se
odrekne svoje ljubavi i bio bi grijeh da presutim sto velianstvo sve duguje
Gordani koja je bila iza zastora, ah* je junaki radila za vase osnove.
Zarumenjela se od napora ili se stidi sto se usudila tako dugo govoriti. Obori
oi, a on je gleda, zalei sebe sto je tako udaljen od te plemenitosti...
- Sve si to mogla da mi tako dugo tajis?
- Skrivala sam tajnu svoga sina. Kad znate njegove osjeaje prema Gordani,
morala sam vam otkriti istinu da ne uinite nikakvo zlo njoj, najvjernijem vasem
podaniku. Slusala sam kako ga je odbila dok sam lezala u postelji na dvoru.
Slusala sam je s divljenjem.
- Ti ne znas lagati, dakle, to je sve ziva istina? Borka, spasila si Gordanu
tvrdave do kraja zivota.
Zapanjena upre u nj modre oi
__ Da htio sam se osloboditi Gordane na ovaj nain. Bila bi dna nepravda. Hvala
ti, Borka. Kad god si ti progovorila, uvijek se oslobodio kakvog zla. Da si
barem znala ovako govoriti
bli jedila je od tih rijei i skamenila se. Kralj se sjeti sto ie rekao, brzo se
digne i pode po sobi. J _ Ostani - ree kralj - zelis li vidjeti Ivana?
- Molim ori sve duse.
_ Ne reci mu ni rijei o svemu tome. Neka ostane nasa tajna da sam u sve upuen.
Ne zelim nikada o tome govoriti s njim. Bojim se njegovih oitovanja o svojoj
ljubavi preda mnom. Red mu da sam te zvao je on ne izlazi iz dvora. Sve drugo
es zatajiti.
- Slusam vas doslovce.
Tada on opet okrene razgovor.
- Gordana poznaje svoje porijeklo?
- Poznaje, ali suti.
- Ipak nije primila njegovu prosidbu. Zar ipak ima velikih dusa medu zenamu? Ima
ih - a pritom pogleda Borku i sakrije uzdah sto je zahvatio grudi.
Zagledao se u nju, udno, dugo.
- Gdje god si ti, tu je dobrota. Zaboravio sam, htjela si vidjeti sina.
Gledala je za njim kako je otvorio vrata u predsoblje, pozvao Berislavia i na
pragu mu dugo izdavao neke naloge, tako tiho cla nije razabmb ni jedne rijei.
Kad se vratio u sobu, on je oslovi:
- Berislavi e te otpratiti k Ivanu. Do videnja, Borka.
Poklonivsi se i spustivsi na lice koprenu, ona pode s Beri-slaviem. Kralj hitno
otvori vrata svoje velike radne dvorane. Tu su ekali grof Marceln i Mafeo,
raspravljajui s njegovim savjetnicima. Varadi se zadubio u itanje nekih spisa,
ali je osluskivao razgovor.
Prisutni se poklone kralju. 2utokosa kraljeva glava ostala je podignuta kao pod
nekom tezinom. Ovako je koraao sve do stola, onda uzdii glavu i okrene se k
poslaniku:
- uli ste od Marcela kakvoj smo lupestini usli u trag?
- Zgrazam se nad tim zloinom - ree Mafeo.
- Sto mislite, kako je to pismo doslo Marcelovu kopisti?
- Veliansnu medu svojim pristasama ima izdajnika koji je pismo morao napisati i
otposlati kad je izlazio iz dvora. Kraljev pogled zaokruzi po licima svojih
savjetnika.
- I oni su tu prije utvrdili. Je li to mogue, moja gospodo? Prvi odgovori
Varadi:
- Nista nije nemogue.
- A vi, Bakau?
- Lako je mogue, velianstvo, vrlo lako.
21 Cordann T T
- Na Griu sam opazio da je netko odao kraljici polazak Lovre Ilokoga u Milano.
Onda ste, Bakau, ostro poricali da bi se izdajnik mogao nai u krugu mojih
pristasa. Danas tvrdite da je to lako mogue? To znai: na Budimu ste nasli
povoda sumnji? Vi imate pronicavo oko, dakle, priznajete otvoreno svoje sumnje.
- Spreman sam razjasniti potanje: danasnji sluaj odvise prozirno dokazuje da
nitko iz kraljiine okoline nije mogao iz dvora, a ipak su vijesti izisle iz
dvora. Prema tome, jedino je pri-rodno da se netko prikazuje vjeran vasem
velianstvu, a ipak je saveznik vasih protivnika. To nije sumnja, ve samo
logiki zakljuak.
- Sasvim se slazem - naglasi Varadi i pogleda Bakau u oi.
- Koliko god bi ovakvo izdajstvo bilo strasno, nije mogue - primijeti biskup
Filipec.
- Moji najvjerniji savjetnici slazu se da u njihovoj blizini, s njima, pod istim
krovom moze sjediti najcrniji kraljev izdajnik. Smije li se nazvati mojim
vjernim podanikom onaj koji to dopusta?
- Ne smije - usklikne Baka vrsto, uvjereno. Za njim po-j
tvrde svi redom. j
- Sami ste izrekli svoju osudu. jj
- Bit e ga tesko pronai - ree Marcelo - dok se kralju?
vjesto prikazuje da mu je vjeran podanik.*
- I zato nalazem svim svojim vjernima i najvjernijima da ni jednog trenutka ne
zaborave traziti, vrebati oko sebe i kad nadu trag sumnji, neka mi odmah jave.
- Sumnja bez dokaza moze biti kobna zabluda - upozori Varadi.
- Ako nadete trag sumnji, onda ste blizu i dokazima. Pozi-
vljem vas: prisegnite na svoju dusu, kad nadete trag i dokaze,
da ete mi odmah razotkriti i pokazati put do izdajice. Svi pri
segnite. ,i
Podigose uvis prste i zajedniki rekose: ;
- Prisizemo!
Mafeu se inilo da je razgovor svrsen i htjede se oprostiti. Kralj ga zadrzi:
- Sjednite as - i ponudi mu stolicu - hou da proitate pismo sto su ga
izdajnici odaslali vojvodi, jer mi smo uhvatili samo jednog glasnika. Drugog e
mozda uhvatiti putem. Dao sam nalog Berislaviu da za njim salje brzotee.
Posto je milanskom poslaniku pruzio pismo, raspravljao je ponovo o itavoj
stvari kao da sve njih namjerice zadrzava na oku.
Kad je Mafeo proitao milansko pismo, kralj ga uzme.
- Napuljci su u svojim spletkama zapravo budale. Kako vidite, silom hoe da
princu podmetnu Gordanu. Rekao sam: dje-
vojka za kojom su se otimale Ivanove oi ve je davno u svojoj domovini. Sami
ste bili svjedoci onog prizora u ljetnoj palai i uvjerili se o laznoj spletki.
__ Jesam velianstvo - odvrati Mafeo. - Ali napuljski dvorani priaju mojoj
milanskoj pratnji da je vjeridba prividna i da se brak nikad nee sklopiti, to
se slaze i onim sto ovaj nepoznati izdajica pise mojemu vojvodi. Prema tome,
saveznik neprijatelja nalazi se na dvoru.
- Ne otisao s ovog svijeta dok tog nitkova ne budem imao u svojim sakama.
Pojavio se Berislavi i javlja:
- Velianstvo, majka gospodina Damira moli da je primite zajedno s vjerenieima.
- Kako je dospjela u dvor? - mrko e Matija.
- Zamolila je da je dopratim k vasem velianstvu jer ima veliku molbu, a kako je
gospodin Nikola od Brezovice, vjerni sluga vaseg velianstva ...
- Dakako, ali sad vijeam - namrsti se on - sto zeli gospoda?
- To mi nije rekla.
- Neka dode i ona i vjerenici - odgovori kralj i pode prema Berislaviu,
gledajui ga znaajno, zazmirnuvsi malo svojim zutim trepavicama.
- Mafeo se digne na polazak.
- Ostanite, zelim s vama jos kojesta raspravljati o svatovima princa Ivana.
Oito vjernici hoe da mi zahvale na darovima koje sam im danas podijelio.
I sjedne u naslonja nasuprot Mafeu i Marcelu. Polagano su ulazili u dvoranu
gospoda od Brezovice, a za njom Gordana i Damir.
Kralj vrlo prijazno oslovi Damirovu majku.
- Sto je ponukalo suprugu mojeg savjetnika da dode svojem kralju?
- Velianstvo smijem li smjerno podastrijeti molbu u ime svoje i svojeg sina?
- Tako. Dakle, molbu? A sto biste zamolili?
- Velianstvo je u svojoj velikodusnosti dopustilo mojem sinu da se vjeri s
odabranicom svojeg srca, a ja dolazim da zamolim kralja neka svoje plemenito
djelo dokraji. Muz mi je uvijek u kraljevskom poslu, bolesna sam i sama, treba
mi vjerna ker da me njeguje. Molim kralja neka uslisa moju molbu i molbu mojeg
sina i ito prije vjena mlade vjerenike.
Iza majinih leda stoji Damir s ukoenim uzasom u srcu. Kraj njega je Gordanu
nepokretna. Oboje su pognuli glave, stojei iza visoke pojave gospode od
Brezovice.
- Razumijem vas, gospodo, nemam nista protiv toga. Vasa molba ne moze ostati
neuslisena. Mladi vjerenici mogu se vjenati kad god zelite, gospodo.
- Na Griu sam opazio da je netko odao kraljici polazak Lovre Ilokoga u Milano.
Onda ste, Bakau, ostro poricali da bi se izdajnik mogao nai u krugu mojih
pristasa. Danas tvrdite da je to lako mogue? To znai: na Budimu ste nasli
povoda sumnji? Vi imate pronicavo oko, dakle, priznajete otvoreno svoje sumnje.
- Spreman sam razjasniti potanje: danasnji sluaj odvise prozirno dokazuje da
nitko iz kraljiine okoline nije mogao iz dvora, a ipak su vijesti izisle iz
dvora. Prema tome, jedino je pri-rodno da se netko prikazuje vjeran vasem
velianstvu, a ipak je saveznik vasih protivnika. To nije sumnja, ve samo
logiki zakljuak.
- Sasvim se slazem - naglasi Varadi i pogleda Bakau u oi.
- Koliko god bi ovakvo izdajstvo bilo strasno, nije mogue - primijeti biskup
Filipec.
- Moji najvjerniji savjetnici slazu se da u njihovoj blizini, s njima, pod istim
krovom moze sjediti najcrniji kraljev izdajnik. Smije li se nazvati mojim
vjernim podanikom onaj koji to dopusta?
- Ne smije - usklikne Baka vrsto, uvjereno. Za njim po*]
tvrde svi redom. J
- Sami ste izrekli svoju osudu.
- Bit e ga tesko pronai - ree Marcelo - dok se kralju vjesto prikazuje da mu
je vjeran podanik.
- I zato nalazem svim svojim vjernima i najvjernijima da ni jednog trenutka ne
zaborave traziti, vrebati oko sebe i kad nadu trag sumnji, neka mi odmah jave.
- Sumnja bez dokaza moze biti kobna zabluda - upozori Varadi.
- Ako nadete trag sumnji, onda ste blizu i dokazima. Pozi- ;
vljem vas: prisegnite na svoju dusu, kad nadete trag i dokaze, !
da ete mi odmah razotkriti i pokazati put do izdajice. Svi pri-,
segnite. ^
Podigose uvis prste i zajedniki rekose: i
- Prisizemo!
Mafeu se inilo da je razgovor svrsen i htjede se oprostiti. Kralj ga zadrzi:
- Sjednite as - i ponudi mu stolicu - hou da proitate pismo sto su ga
izdajnici odaslali vojvodi, jer mi smo uhvatili samo jednog glasnika. Drugog e
mozda uhvatiti putem. Dao sam nalog Berislaviu da za njim salje brzotee.
Posto je milanskom poslaniku pruzio pismo, raspravljao je ponovo o itavoj
stvari kao da sve njih namjerice zadrzava na oku.
Kad je Mafeo proitao milansko pismo, kralj ga uzme.
- Napuljci su u svojim spletkama zapravo budale. Kako vidite, silom hoe da
princu podmetnu Gordanu. Rekao sam: dje-
vojka za kojom su se otimale Ivanove oi ve je davno u svojoj domovini. Sami
ste bili svjedoci onog prizora u ljetnoj palai i uvjerili se o laznoj spletki.
__ Jesam velianstvo - odvrati Mafeo. - Ali napuljski dvorani priaju mojoj
milanskoj pratnji da je vjeridba prividna i da se brak nikad nee sklopiti, to
se slaze i onim sto ovaj nepoznati izdajica pise mojemu vojvodi. Prema tome,
saveznik neprijatelja nalazi se na dvoru.
- Ne otisao s ovog svijeta dok tog nitkova ne budem imao u svojim sakama.
Pojavio se Berislavi i javlja:
- Velianstvo, majka gospodina Damira moli da je primite zajedno s vjerenicima.
- Kako je dospjela u dvor? - mrko e Matija.
- Zamolila je da je dopratim k vasem velianstvu jer ima veliku molbu, a kako je
gospodin Nikola od Brezovice, vjerni sluga vaseg velianstva ...
- Dakako, ali sad vijeam - namrsti se on - sto zeli gospoda?
- To mi nije rekla.
- Neka dode i ona i vjerenici - odgovori kralj i pode prema Berislaviu,
gledajui ga znaajno, zazmirnuvsi malo svojim zutim trepavicama.
- Mafeo se digne na polazak.
- Ostanite, zelim s vama jos kojesta raspravljati o svatovima princa Ivana.
Oito vjernici hoe da mi zahvale na darovima koje sam im danas podijelio.
I sjedne u naslonja nasuprot Mafeu i Marcelu. Polagano su ulazili u dvoranu
gospoda od Brezovice, a za njom Gordana i Damir.
Kralj vrlo prijazno oslovi Damirovu majku.
- sto je ponukalo suprugu mojeg savjetnika da dode svojem kralju?
- Velianstvo smijem li smjerno podastrijeti molbu u ime svoje i svojeg sina?
- Tako. Dakle, molbu? A sto biste zamolili?
- Velianstvo je u svojoj velikodusnosti dopustilo mojem sinu da se vjeri s
odabranicom svojeg srca, a ja dolazim da zamolim kralja neka svoje plemenito
djelo dokraji. Muz mi je uvijek u kraljevskom poslu, bolesna sam i sama, treba
mi vjerna ker da me njeguje. Molim kralja neka uslisa moju molbu i molbu mojeg
sina i ito prije vjena mlade vjerenike.
Iza majinih leda stoji Damir s ukoenim uzasom u srcu. Kraj njega je Gordanu
nepokretna. Oboje su pognuli glave, stojei iza visoke pojave gospode od
Brezovice.
- Razumijem vas, gospodo, nemam nista protiv toga. Vasa molba ne moze ostati
neuslisena. Mladi vjerenici mogu se vjenati kad god zelite, gospodo.
l
- Velianstvo, uslisujete bolesnu majku koja ezne za milom kerkom i
njegovateljicom. Dapustite da vjenanje bude idue nedjelje.
- Tako hitno nije mogue estito opremiti vjerenicu.
- Bojim se jos teze bolesti, kralju. Molim da me uslisite. Oprema nije vazna.
- Dobro, neka bude idue nedjelje bit e na dvoru sveani svatovi. Jeste li
zadovoljni?
- Hvalim velianstvo iz sve duse.
- Gordana - oslovi sada kralj djevojku - ja u preuzeti svu brigu za tvoj miraz
jer si toga dostojna.
- Ve-li-anstvo - smjer-no hvalim! Kralj ustane. I Milanci.
- Dodite u moju odaju, gospodo, da tamo dovrsimo svoje poslove, a vi, biskupe
Varadi, dogovorite se s Damirovom majkom i vjerenicima o svemu sto je potrebno
za crkvene stvari u tom braku.
U drustvu s milanskim poslanicima, praen Bakaem i Fi-lipcem, kralj izide u
svoju linu radnu odaju.
Gordana ne moze da se probudi iz prepasti i bulji u Varadija, dok je Damir
prisao majci:
- Majko, zasto ste to uradili?
- Na kraljevu zapovijed, sinko. Poslao mi je Berislavia da me uputi kako moram
govoriti pred njim i pred onom gospodom. Zasto ne znam, ali vidim da kralj zeli
tvoju sreu, a meni je tako milo u dusi.
- Doi u, majko - tiho e Damu- - da vam sve kazem. Sada idemo. Kancelar hoe
da govori s Gordanom nasamu. Sve ete saznati, majko - i povede je u predsoblje.
Ustremijeno stoji Gordana i rukom se dotakne Cela kao da joj se magli pred
oima. Onda e Varadiju:
- Biskupe, to ne moze biti.
- Molim vas, Gordana - sklopi ruke Varadi.
- Nije mogue, nije mogue, biskupe. Pomozite, sprijeite to!
- Da vodim u tamnicu vas i sebe?
- Bolje. Mnogo bolje. Radije u u tvrdavu.
- Ali meni ne moze tamo biti bolje. Mojoj i vasoj domovini ja sam potrebniji,
ali sam isto tako zateen, zapanjen kao i vi. Kralj je dao pozvati Damirovu
majku i mudro joj zapovijedio da pred Milancima tako govori. Osjeao sam da ih
tu zbog neega zadrzavu, ali ovo nisam slutio. Uostalom, vjenanje je naravna
posljedica zaruka.
- Mi smo tu vjeridbu primili da Mafeo ne otkaze brani ugovor s Biankom. A
vjeridba nije brak. Razumijete li? Vjeridba se lako snosi i razvrgne. r;.,T -
Mislili ste, dakle, raskinuti vjeridbu? a;-.:
- Nego sto drugo? >,,., --"-^
__ A Damir vas Ijubil _ Stjepkova doskoica. _ A ako nije?
- Kancelaru, mene se i ne pita za moje osjeaje. Uostalom, razmislite: kad bi
Damir mene i ljubio i kad bih mu ja uzvraala, ovakvo bi vjenanje znailo skok
u ponor prineve mrznje, rasulo prijateljstva, a princu je Damir potreban kao
kruh svagdasnji.
- Princ je posve smiren i odrie se.
- Da ste ga uli sto mi je govorio u Damirovoj prisutnosti tamo u ljetnoj palai
ne biste tako nehajno govorili o tome. _ Gordana, vi ste umni, razboriti. Znat
ete sto Talja da
inite.
- Sve, samo ovo vjenanje nikako.
- Onda ste izgubili kraljevu milost, vjeru, sve. Kralj e opaziti da ste se
vjerili samo zato da se spasite tamnice i bit e nemilosrdan.
- Neka bude!
- Molim vas slusajte: neki izdajnik javio je milanskom vojvodi da je vjermbu
prividna i da se taj brak nikad nee sklopiti. A, eto, kralj hoe da se sklopi.
- Onda se razbija prinev mir, prijateljstvo s Damirom koji je voda svoga
mladoga plemstva u Hrvatskoj. Ne zaboravite? Damirovo ime postalo je znaajno i
u ugarskom malom plemstvu. To se prijateljstvu ne smije razbijati.
- Vase tvrdnje izazivaju moj oaj.
- A moje kraljeva odredba.
- Ne biste htjeli Damira za muza?
- Nikoga. Zelim zadrzati slobodu, neu muza. Cujete li?
- Izdali ste se. Srce vam je priraslo uz princa? I ne inofete zaboraviti.
- O svom srcu ne polazem rauna nikome.
- Ako ste vjerni kraljevstvu i zadai koju ste primili od Ivana Cesmikog, onda
saslusajte barem vijesti sto ih je donio Simono.
- Simono je ovdje?
- Stigao je iz Napulja. Ferante ga je otpustio kralju Matiji na njegovu molbu.
U nekoliko rijei ispripovijedi joj Simonov susret s milanskim pisarom na putnoj
stanici i onda uzme pismo sto ga je donio:
- Proitajte da vidite zasto kralj Matija treba ovo vjenanje.
Dok je itala, u dvoranu je usao Damir, s izrazajem strepnje u oima. Gordana
doita i, sutei mu, pruzi pismo.
Varadi i njemu poblize razjasni kako je to dospjelo u kraljeve ruke i onda im
tiho ree:
- Tu nema izlaza. Kralj hoe da Milanu dokaze spletku i umiri vojvodu Ludo vika.
Nalozio mi je da uredim crkvene stvari za to vjenanje, A zasto ste odveli svoju
majku, Damire.
- Jer joj zelim pristedjeti razoaranje. Majka jos ne zna kako je i zasto ova
vjeridba. Gospodine biskupe, sto e biti sada? Sa" vjetujte. Kako da sprijeimo
vjenanje?
- Ne gubimo vrijeme. Valja nai naina kako da kraljevu odredbu onemoguimo -
ree Gordana.
- Ne zaboravite da su tu dva milanska poslanika pred kojima je kralj danas
odigrao ovaj prizor da sauva milansku zenidbu. Ako to razorite, Gordana, onda
vam zadajem rije? bacit u sve do davola i otii svojim putem. Dosta mi je tih
spletaka i natezanja oko milanske zenidbe. Bez nje nema proklamacije. Ako ste
vi, djevojko, preuzeli na sebe sluziti tom cilju, onda valja dati i zivot.
- Samo ne date svoju slobodu.
- I dat u zivot.
- Nije potrebno. Evo, razboljet u se i time kraljevu odredbu odgoditi da
steknem vremena i nadem nesto drugo. Damir tiho usklikne:
- Ja znam nesto bolje: izazvat u Enrika da se sa mnom pobije i dopustiti da me
rani.
- Mozda ak i ubije - doda Gordana ljutite. - Sjajan zgoditak za Napulj.
- Onda vas, naravno, kralj nee moi da vjena - srdi se Varadi.
- Prepustite to, gospodine Damire, meni. Razboljet u se i tune odgoditi
vjenanje, dok se ne vrati vojvoda Iloki. Uvjerena sam da nitko ne bi mogao
uspjeti da kraljevu odluku promijeni, osim vojvode. On ima pravo da trazi
razjasnjenje vjeridbe s Damirom jer mu je kralj davno obeao moju ruku. Priznat
u kralju da smo lagali, i ja i Damir, kako bismo zaveli Mafea. I sve je
rijeseno. A Milanu i kralju oito je svejedno za koga polazim. Glavno je da se
dokaze laznost napuljskih vijesti.
- Igrate se vatrom, Gordana - razljuti se Varadi.
- Gordana, vi zelite poi za vojvodu? - upita Damir.
- To pravo pripada meni - naglasi Gordana - i ja u se time posluziti.
- Zabranjujem vam to - primijeti biskup.
- Ne mozete mi zabraniti jer ne bih poslusala. nisi1 Varadi plane i porumeni:
-- O tom vjenanju ovisi sudbina kraljevstva i ako se operete, polozit u ast
kancelara i otii.
- Varadi, vasa zestoka ud moze sve upropastiti. Sjetite se opomene Cesmikoga -
naglasi Gordana.
- Opomenu primijenite na sebe. Vi mojim osnovama podmeete zapreke. Ih
pristanite na vjenanje, ili u se povui. Recite mi sad oboje: hoete li
stupiti u taj brak? -. ft, , .
- Nikako - ree Damir. ay." i - ,(tm)^
- Nisam li ve rekla da neu? v**iV?/,--> /< ..<sjUu:^>. <- *&,
_ Dobro. Evo naina da budu zadovoljni svi: i milanski vojvoda, i kralj, i vi.
_ Dakle, predlozite.
_- Vjeridba je prividna, neka bude i brak.
- Kako? - upita Damir.
_ jednostavno brak ne vrijedi ako se mladenci svezu samo pred oltarom. Vjenanje
neka se izvrsi, a vi ete ostati strani kao sto ste danas.
- Ni to ne prihvaam - odluno e Gordana.
- Nikako, Varadi, nikako, sprijeit u to vjenanje kako sam odluio. Idu k
princu - dovrsi Damir i, ne osvrui se vise na Varadija, izide iz dvorane.
- On e se dati ubiti, uvjerena sam. Dopustiti e da ga En-riko probode, a to
moramo sprijeiti. Idite k princu neka Damini zabrani da se bilo s kim pobije, a
ja u ve nai izlaz da budue nedjelje ne bude vjenanja. Mozda mi pomogne i
Beatrica.
I ostavi Varadija, pode gore, a on se uputi k princu. Kad je stigao, nade Ivana
i Damira u zivom razgovoru. Odmah opazi da su obojica u skladnom raspolozenju,
dakle, da su nesto ugovorili i sporazumjeli se. Varadi odlui doznati i upita:
- Visosti je ve poznato?
- Poznato i rijeseno. Damir e lukavo sprijeiti vjenanje.
- Na koji nain?
- To jos nisam odluio. Nije potrebno da o tom raspravljamo dok ne nadem nain.
- Visosti, Damir je odluio izazvati Enrika, pobiti se s njim i dopustiti da ga
rani, a moze ga i ubiti.
- Damire, kako si smio zamisliti takvu ludost?
- Bilo je samo onako reeno. Znam nesto bolje, ne brini se, Ivane.
- Visosti, on e uiniti sto sam rekao i nitko mu nee stati na put.
- Zakuni mi se da se nees ni s kim pobiti. Mladi ne odgovori.
- Vidite, visosti, uhvaen je. A ja sam mu predlozio da izvrsi kraljevu
zapovijed, samo pred oltarom. Kako su se vjerili, tako neka se prividno i
vjenaju, a poslije moze svatko opet stei svoju slobodu Visosti, malo prije
nego sto se kralj odluio izdati odredbu za vjenanje, odredio mi da Gordanu
otpremim u jednu moravsku tvrdavu. Znajte, sve je ve spremno za odlazak. Ako se
to vjenanjL odgodi, obnovit e kralj svoju zapovijed. Da je tu vojvoda Iloki,
ne bih predlagao izvrsenje kraljeve odredbe. Jedini vojvodu ima pravo zatraziti
od kralja da mu preda Gordanu.
Princ veselo usklikne:
- Varadi, vas je prijedlog izvrstan. Jest, prividni brak rijesit e
najjednostavnije tu stvar. Cujes li, Damire!
- A kad budem htio koju djevojku uzeti za zenu?
- Dok ti jednom nades svojem srcu odabranicu, dotle el ve davno biti
razrijesen te zenidbe.
- A sveti otac papa proglasit e nistenim brak koji nije postojao - podupre
Varadi Ivana. - Vasa visost e se pobrinuti.
- Pustite me s njim. Sporazumjet emo se u etiri oka! Molim vas priekajte u
drugoj odaji.
Zadovoljan i pun nade ostavi ih Varadi, a princ pride k svojem prijatelju.
- Reci mi istinski: mozda si nasao sebi djevojku s kojom se zelis vjenati?
- Ne, sada jos nijednu ne zelim uiniti svojom zenom.
- Onda me saslusaj: Gordana e uvijek lebdjeti izmedu kraljeve milosti i
nemilosti, a kad se vrati vojvoda Iloki, mogao bi zatraziti od kralja da je
dade njemu. Kraljeva sklonost prema vojvodi je velika i on bi to uinio. Ja to
ne bih dopustio i tako bi izmedu mene i oca nastao sukob. Sad reci: ima li
pametnijeg rjesenja nego da stupis u taj toboznji brak? Trajat e samo nekoliko
mjeseci, a onda, evo ti asne rijei, zatrazit u od pape ponistenje braka. I ti
si opet slobodan. Juer mi je otac povjerio da e me odmah nakon proklamacije
okruniti za kralja. Ve se esto desilo da su sina krunili jos za oeva zivota.
A onda e mi biti lako da razrijesim obaveze s Biankom i Gordanu povedem pred
oltar. Mozes li mi iskazati tu uslugu?
- Nema nista sto ne bih uinio da Gordana bude tvoja. Na to ti se kunem.
- A ja ne zelim nista drugo nego da tebi jednom uzmognem dvostruko uzvratit sto
si uinio za moju sreu.
- Nema meni druge naplate do onog asa kad e ona biti tvoja.
- Sad si opet moj stari Damir, onaj s Gria, ali ne onaj nakon povratka iz
Napulja kad si mi savjetovao da je zaboravim.
- Jer sada tvoja ljubav ne ugrozava tvoje prijatelje. Sada si na sigurnom putu
da steknes oboje. To e biti presretan dan - usklikne Damir.
- Idi sad Gordani. Vjerenik moze s njom govoriti kad god hoe. Reci joj da je
molim neka se ne krati izvrsiti kraljevu zapovijed, ekaj, sam u joj napisati
molbu.
U prvom asu kraljeve zapovijedi Damira je obuzela prava strava. Volio bi se
dati probosti bilo od ijeg maa nego da stupi s Gordanom pred oltar, ali
prinevo razjasnjenje opet ga umiri. To vjenanje zeli sam princ zbog svoje
sree. On mora izvrsiti tu zelju. Ni izdaleka nije mislio da bi ga to stajalo
mozda novih muka. Mislio je samo na prinevu i Gordaninu korist i posve se
predao osjeaju da njegova odanost prema princu trazi vjenanje, im je princ
napisao nekoliko rijei Gordani, zovne Varadija:
- On e pridonijeti zrtvu. Sad idite s Damirom k njoj.
Otisli su ravno u veliku odaju gdje su boravile dvoranke kad nisu bile u sluzbi.
Cim su opazile gospodu, izasle su i ostavile Gordanu samu. Njezine lijepe oi
uprle se u kancelara.
_ Sto mi nosite?
- Uvjerenje da ete princa strovaliti s prijestolja, unistiti sve nase napore
ako se ne predate kraljevoj zapovijedi. Ne oklijevajte stupiti u prividni brak,
trajat e samo nekoliko mjeseci.
_ Evo, to vam pise i princ - ree Damir i preda joj pismo.
Razmotavsi. proita ona jednu jedinu izreku:
"Pridonesitc tu kratkotrajnu zrtvu srei kojom e vas obasuti vjeno, vas Ivan".
- Odmah spalite pismo - opomene Varadi.
Ona baci pismo u plamen kamina i ostane okrenuta ledima prema njima. Glava joj
se malo pognula, a ispod srebrne mrezice ispalo je nekoliku smedih bronanih
pramova i spustilo se po bijelom vratu. Taj zatiljak, bijeli, djevianski
izrazavao je snaznu volju, jakost i odlunost. I glava se polagano uspravi, a
vitka pojava lagano se okree. Izrazaj lica ne pokazuje nista. Mirna ozbiljnost
u pogledu u svakoj crti i u glasu:
- Nalazimo se u najtezem asu borbe za spas nase domovine. Gospodin Damu obeao
mi je jednom da e u toj borbi izdrzati do kraja i ja sam dala takvo obeanje.
Nas dvoje, dakle, podnosimo tesku zrtvu da se prividno vezemo:
Uzbudeno Varadi pride k njoj:
- Po drugi put, Gordana, bila je srea kraljevstva u vasim rukama: kad vas je
princ zaprosio i ovog asa kad ste pristali na prividni brak. Hvala vam u ime
Ivana Cesmikog.
- Vrsim ono sto mi namee duznost za njegove velike osnove. Mi emo se,
gospodine Damire, u svemu sporazumjeti kao dva mudra druga koji spasavaju
domovinu.
- Da, gospodice Gordana. t
- Javite princu sto sam rekla. I obojica izidose.
* * .".
Dolje u kraljevskim odajama izvijestio je kralj Mati ja svoju zenu o dolasku
Damirove majke, o njenoj prosnji i svojoj odluci. Ona zadrzi potpuni mir,
neprekidajui kraljevo prepriavanje. Cekao je njezin prigovor. Umjesto toga,
ona ravnodusno primijeti:
- Uvijek si Gordanu objedivao da je budalasta. Sad vidis koliko u nje ima
mudrosti.
- Priznajem, odabrala je estitog muza kojega eka lijepa budunost.
- Koji nee biti na putu njenoj ljubavi s Ivanom.
- Ne poklanjaj vjere zlobnim priama dvorana.
- Citala sam Ivanovo pismo Damini...
1 - Prosla ga je ta ljubav.
*-- Ne kanim se protiviti Gordaninoj udaji za Damira kad si tako odredio. Neka
bude kako zelis, ali odvise si pronicljiv, a da bi vjerovao u prolaznost Ivanove
ljubavi. Njezna tankoutna Ivanova priroda ne mijenja tako hitro osjeaje. Ivan
nije Boccaccio. On je Petrarca. Nikad nee zaboraviti svoju ljubav, a Gordana
zapravo nije djevojka koja se zaboravlja. Alfonzo Borgia jurio je za njom u
Napulj. On bi je ak uzeo za zenu. Takva se djevojka ne brise iz srca. Ona se
upija u dusu, u krv, u mozak. Sve sto je, musko na dvoru luduje za njom. To smo
svakog dana gledali. Gordana nije samo lijepa, u nje ima duhovne snage, ona
istodobno osvaja i zarobljuje. Ona je mo koja vlada, a toj se vlasti ne moze
otkinuti ni mnogo jai muskarac od Ivana.
Cinilo mu se da ona govori o sebi, da crta svoju snagu i mo nad njim, a
istodobno se udio sto toliko uzdize Gordanu.
- Uza sve to Ivan se odrekao Gordane jer ona ljubi Damira.
- Tebe su u to lako uvjerili, mene ne mogu. Gordana nikad nije ljubila Damira i
nee.
- Nema razloga priznati i udavati se za nj.
- Uvrijedila bih tvoju pronicljivost kad bih predmijevala da nisi progledao
njeno priznanje. Vjeridba je bila izmisljena zbog onog sastanka u ljetnoj palai
da se odrvaju tvojem gnjevu.
- Da je smislila takvu spletku? Cemu kad pristajem da se uzmu. Dakle, nemani
razloga spletkariti.
- Ali ja sam itala ono pismo. A sto slijedi odatle? Damir zna da Ivan ljubi
Gordanu. To smo razabrali iz pisma i nitko pametan ne moze vjerovati da e princ
Gordanu prepustiti Damini, a jos manje vjerojatno da taj ponositi mladi
ozbiljno uzima za zenu napustenu ljubav svojeg gospodara.
- Sto hoes time da kazes?
- Sporazumjeli su se, Damir e se vjenati umjesto Ivana.
- To ne bi bilo potrebno. Gordana je mogla postati Ivanova zena, a posto ga je
odbila, dokazuje da ljubi drugoga.
- Dokazuje da je mudrija od svih nas. Kad bi se udala za Ivana, nikad se on ne
bi mogao nadati prijestolju. 2ena kao sto je Gordana odbit e ruku princa da
moze biti Ijubovca kralja. To je njoj jedino prirodno.
- Pa da i jest tako, Damir ne bi na to pristao. On ljubi Gordanu. Znam to
pouzdano.
- Nikad nisam opazila traga toj ljubavi, a u mene je ostro oko. Uostalom, kad bi
je ljubio, i tada bi se Damir zrtvovao za Ivana.
- Otkad je tvoj sud o Damini tako povoljan?
- Pripada hrvatskoj rasi koja uvijek stradava za druge i snosi boli, pregara i
trpi sutei. Ova je rasa povrh toga i fanatik humanizma. "Sve za bliznjega,
makar i gazio preko sebe". Zapravo, nitko ziv ne moze predmijevati da e Ivan
vesela srca vjeriti Damira sa svojom ljubavi i gledati je u naruaju drugoga.
Ivan i Gordana bit e u ljubavi zdruzeni pod okriljem toboznjeg muza. Prepustimo
to vremenu. Vjenaj ih, uvjerit es se da nisam smisljala spletke, nego
pregledavala. Uostalom, neka ti dvorski astrolozi sastave Gordanin horoskop pa
es i tu nai dokaz da e Gordana imati ljubavnika, a ne muza i zakonitog sina.
_ Priznaj, ti si slala glasnika Aversi u Firencu da Gordani sastavi horoskop?
- Kad bi tako bilo, nemam li prava i duznosti da se brinem za povjerenu mi
djevojku?
Svjesna da je u njemu probudila sumnje, ustane:
- Sad mi valja izdati odredbe za to hitro vjenanje. Zelim pripraviti sve it >
je mogue.
- Htio bih da bude sveano. To sam duzan Damirovu ocu.
- Bit es zadovoljan - ree ona i ostavi odaju. Kralj pohiti u svoju radnu
dvoranu i dade pozvati Berisla-via:
- Je li jos ovdje Damirova majka?
- Jest, velianstvo.
- Neka odmah dode.
Kad se gospoda opet nasla pred kraljem, upita je on tiho i strogo:
- Kad vam je sin priznao da ljubi Gordanu?
- Cim smo stigli na Budim. > >. v,"
- Govorite li istinu?
- Velianstvu, ne bih imala razloga lagati kad je JMJ ifa i kralju priznao,
- Vi, dakle, zelite da mladi stanuju kod vas?
- Da, velianstvo.
- Ne bih htio da prinevoj majci bude pretijesno. Zelim da joj se ne odtumn
sobe.
- Nisam to ni mislila, otpustit u mladom paru od svojih odaja.
- Ne, to nije potrebno. Za prvo vrijeme zadrzat u ih na dvoru dok ne nabavite
za njih zgradu koja bi bila blizu zgrade u kojoj ste vi s prinevom majkom.
Nastanit u ih u ljetnoj palai i tamo ima kamina u gornjem katu. Prepustite to
meni. Neete dup biti bez svoje snahe. Pobrinite se za njihovo stanovanje, ka k
rekoh, samo e prvih dana ostati kod mene. Dakle, u nedjelju se ima obaviti
vjenanje. Dat u djevojci miraz i opremu, sve e se to urediti naknadno i s
mirazom bit ete zadovoljni. Do videnja na vjenanju!
Ona je izasla. Kralj spusti glavu na ruke.
Ovako ga nade Varadi. Podigavsi pogled, kralj e tiho:
- Cim mi se da Gordana nije bila odvise vesela kad sam navijestio svadi-i LI?
- Djevojka mora skrivati svoju radost. Takav je drustveni propis.
- A Damu- je blijedio?
., - Od sree.
.-- Sto veli o vjenanju princ? "J ..- u
c,,; - Govorio sam s njim. On se raduje ipHtt MQfa prijatelja i
druga iz djetinjstva. -:, ---
- Unato tome sto ljubi Gordanu? - Odrekao se i prebolio.
- Ako nije prebolio i nije se odrekao? . , -.; -- Oni dvoje igraju
komediju.
- Velianstvo opet snalaze sumnje? l
Ako firentinski astrolog Aversa nije pogrijesio, onda bi se
proroanstvo imalo ispuniti ovim vjenanjem.
- Sto je vase velianstvo navelo na takve sumnje?
- Od prvog poetka sumnjao sam u istinitost ove Damirove i Gordanine ljubavi, a
primio sam je da milanskog vojvodu uvjerim u prinevu vjernost Bianki. I
kraljica to zna. Naravno da mi je o tom govorila ne bi li me razdrazila protiv
Gordane i osujetila vjenanje. Kad bih Gordanu zatvorio, dao bih povoda jo$
veoj sumnji. Reklo bi se: princ je sakrio djevojku. Ne, Mafeo i Marcelo moraju
gledati to vjenanje svojim oima i javiti vojvodi da su vijesti sto putuju u
Milano lazne. Kraljica me ne moze sprijeiti da svoju odluku provedem, ah*
uvjerit u se ima U kraljica pravo ili ne. Ako ima, poslat u Damira s Gordanom
u tvrdavu, zajedno.
- Princ ne bi mogao biti bez Damira.
- Htjeli ste rei bez nje? Svejedno, ako se uvjerim da lazu sve troje, Damir i
Gordana putovat e pa makar zapao snijeg do vrh krova. Hou da spasim svojeg
sina moje sudbine. On nee imati ljUDOVCU, nee imati nezakonitog sina. Dok sam
ziv, neu to dopustiti. Najprije se moram uvjeriti jesu li njih troje u
dogovoru, je li taj brak uistinu prividan.
- To se ne moze vjerovati.
- Moze, a sad ne pitajte vise ni rijeci.
"Ubit e me. Njegove sumnje su stratiste", uzdise Varadi umo
ran od neprestanih promjena u kraljevim odlukama, osnovama i
bolesnim sumnjama. . , .".., ,
* * -
---"-i Ostavivsi kralja, Beatrica je pohitila u svoje odaje i dade pozvati
Ranzana i Franceska pa mi ispripovijedi kraljevu namjeni da ve idue nedjelje
vjena Gordanu s Damirom.
Ranzano slusa mirno, a Francesko zapilji oi u svoju sestru i zapita uzbuden:
- Ti si pristala, Beatrice?
- Pristala sam.
- Ovo vjenanje uvrstit e milanski brak.
- Pristala sam da mogu lakse sprijeiti. Smislite nesto, Ran--ano.
Napuljski se poslanik zamisli, a Francesko pristupi kraljici: __ Zaboravila si,
Beatrice, svoje obeanje sto ti mi ga dftb
na Griu.
_ O emu se radilo?
- Kad te Gordana lisila mogunosti da predas kralju svojeg potomka, sjeas li
se, obrekla si joj tesku osvetu i obeala predati je meni. Cekao sam strpljivo
sve do danas. Svaki pogled na tu djevojku raspaljuje moju krv.
I Ranzano i kraljica gledaju se. Njihovi su pogledi izrekli odluku, Beatrica je
istog asa izree:
_ Francesko, progovorio si u pravi as. Mjesto sveanog vjenanja neka bude
sramotno ponizenje.
- Nije to lako provesti na ovom dvoru - upozori Ranzano.
- Vrlo lako - odvrati Beatrica - u nedjelju nee biti vjenanja. Dodite blize,
moj plan je lagodan Brinut u se za ovu svadbu od jutra do mraka. Odmah u
pozvati sve krojaice da za Gordanu priprave i urede haljine, a onda...
- Velianstvo, iz Napulja dolazi glasnik - upadne u odaju Enriko.
Trgnula se od radosti i nalozila da ga uvedu. Usao je Simono, duboko se
poklonivsi.
- Simono - usklikne Francesko - moj otac te otpustio?
- Na zelju njegovog velianstva kralja Matije.
- Ti si neak mojeg ispovjednika? - zapita Beatrica.
- Da, velianstvo - pokloni se mladi.
- Tvoj ujak tesko te oekivao. Ali na ovom dvoru nees nai onih asti koje su
te ekale u Napulju.
Mladi pognc glavu, sutei. (i . ;,..;.,.
- Donosis mi vijesti?
- Da, velianstvo. Pismo njegova velianstva kralja Feran-tea.
- Otvoreno? - lecne se Beatrica, pogledavsi mladia strogo.
- Na ulazu u dvor oduzeli su mi pismo i odnijeli ga kralju, a onda mi ga opet
vratili.
Razjarena tom vijesu, ipak brzo proita, a onda pogleda Si-mona.
- Osim ovog pisma, kralj oito salje kakvu poruku, koju ti je nalozio da mi
rees u etiri oka?
- Nista mi nije reklo njegovo velianstvo, osim molbe da mu sto prije Saljete
vijesti o sebi.
- Putem nisi sreo nikakvog glasnika iz Budima? - upita Ranzano.
- Ne, nisam.
- Nemogue - ree kraljica.
- Velianstvo, sreo sam dosta ljudi, alt M bio glasnik iz Budima.
i
Promatrala je mladia- ispitujui ga dugo o svojem ocu, te-strama i brai i onda
ga opet poslala iz odaje.
- Glasnik vaseg saveznika, Ranzano, nije jos otposlan?
- Ili su se mimoisli. Jer nas je saveznik odredio da Milanac koji nosi pismo na
jug opomene svakog napuljskog glasmlca neka ne ide u dvor, nego u dominikanski
samostan.
- Da vas taj vas Bruto nije prevario?
- Jamim za njega. Slao je vijesti u Milano i Napulj. Nemajte brige, kraljice.
- udim se ipak da mi otac ne salje nikakve poruke. Mozda nije imao povjerenja u
Simona?
- Smatrao ga je svojim pouzdanikom - ree Francesko - njemu je ak povjerio i
Gordanu da je vodi na otok.
- Vjerujes mu? - zapita ona.
- Od puke vjernosti nasem ocu uzeo je od jela sto mu je ponudila Gordana, samo
da je uvjeri kako joj nisu nista uspavlju-jue sasuli u veeru. Dakle, u
vjernosti mu nema prigovora.
- To bolje. Jedino se udim zasto mi otac ne salje nikakve poruke.
- Ovo je pismo pisano - primijeti Ranzano - u uvjerenju da e ga itati kralj.
Napuljsko velianstvo je imalo uzroka da tako radi. Vazne vijesti poslat e po
drugom glasniku.
- A kralj e ga uhvatiti.
- Pode li u dominikanski samostan, vijest e stii u vase ruke. Za to se brine
nas saveznik u kraljevu logoru. Neka se kraljica nimalo ne uzrujava. Sve je
najpomnije promisljeno i uredeno.
Nakon veere, toga dana, kraljica opazi da se Ranzano neprestano vrze oko nje i
nastoji da joj se priblizi. Ona otpusti dvo-ranke, i dok je kralj raspravljao s
dostojanstvenicima, dade svojem poslaniku znak da stupi blize.
- Vase mi lice odaje neprijatnu vijest?
- Kralj je uhvatio vijest koju smo slali u Milano i Napulj. Ugrizla se za usne,
a onda pode korak dalje.
- Sve je propalo?
- Jos ne. Drugi glasnik nije uhvaen. Taj e stii do Milana i Napulja.
Neprilika je u tome sto je kralju poznato sto je nas saveznik javio u Milano.
- I saveznika je otkrio?
- I ne sluti, samo zna sadrzaj pisma sto smo ga slali u Milano.
- Zato je, dakle, odredio Gordanino vjenanje da sprijei nas uspjeh?
- To prije valja Francesku dati prigode da kralju pokvari raune.
- Mi smo skrivili to vjenanje, mi emo ga i sprijeiti. Sad idite. Kralj nas
promatra.
Kad je nakon veere Gordana ulazila u svoju odaju, nade pred vratima Simona.
- ula sam sve - ree mu ona. Pazite, Simono, neka vas nitko od Kapuljaa ne
vidi da govorite sa mnom. Kraljica bi vas
zamrzila.
- Slutio sam i zato sam vas doekao ovdje da vam se zahvalim. Vi ste me spasili
iz Napulja.
- Samo sam se oduzila vasem dobroinstvu, Simono. Zelim vas mnogo toga pitati,
ali ovdje je opasno. Mogao bi nas tkogod vidjeti. Idite, mu i e se zgoda.
- Gordana, molim samo jedan savjet
- Brzo da tko ne dode.
- Napuljski kralj mi je nalozio neka kraljici isporuim da ne stedi Naga i novca
i da potkupi Mafea. Kraljici sam zatajio poruku.
- A kralju niste otkrili?
- Nisam se usudio govoriti protiv njegove zene.
- Obratno, stei ete njegovu milost. Svakako mu to recite, Simono. Vrlo se
radujem sto ste ovdje. Idite, laku no. Mladi Dalmatinac pohiti pustim
koridorom.
NAPULJSKI PRINC
Trijumfirajui hoda Francesko malom odajom sjeverne kule budimpestanskog dvora.
Lice mu je rumeno. Jaki zubi bijele se ispod ispupcnih usana. Na vratima
proviri Enrikova glava.
- Visosti, sve je spremno.
- Gdje je Nardela?
- Ceka vase zapovijedi.
- Neka ide, a ti budi oprezan. Kad svane zora, neka je pred vratima kule sva
napuljska i milanska eljad na dvoru. Kad lijepa vjerenica izade iz ove odaje,
proi e izmedu dva reda napuljskih i milanskih dvorana kao kakva kraljica.
Enriko se glasno nasmije, a Francesko upita:
- Njezino velianstvo je leglo?
- Ve kod veere rekla je kralju da je boli glava i odmah je otisla na poinak.
- Gdje je kralj?
- Sjedi u svojoj radnoj odaji. Kod njega su Varadi, Zapolja i oba Gereba.
- Vrlo dobro. Ove stijene ne bi propustile ni rikanje vola, a kamoli krik
djevojke.
- Odmah u poslati Bepa da je zovne.
_ Bas sad su, eto, svrsile vjenanu i rasprostrte je, a kraljica hoe da vidi
kaku vam pristaje.
Neprestano je brbljala, a Gordana se samo smijesila neumornoj brbljavosti zene.
Prosle su dugim koridorom i zaokrenute
I povue se iza vrata. Tu se zgurila staciea M* "-""ihhi od BMtizeljne
zluradosti.
- Idi! Reci tano sto sam ti nalozio.
I ona pode duz uskog hodnika, a Enriko se opet vrati Fran-cesku. Stoji kraj
stola i srkne iz vra.
- Ima li visost jos kakvu zapovijed?
- Samo to da sto prije odes. Gordana te ne smije vidjeti. Ionako ne uzivas
kraljevu milost. Sve preuzimam na sebe. No, idi. Ne trebam svjedoka ljubavnom
sastanku. Davno sam ekao taj as. Tako mi asti, zasluzio sam zagrljaj gizdave
ljepotice. I opet popije gutljaj vina.
- Opit ete se, visosti
- Zeda me gusi. Slavim svoj pir s Gordanom.
- Mnogo uzitka zelim, visosti - ree dvorski mestar. - Ipak, sad biste se morali
skloniti.
- Evo me - i on odgrne sag objesen na limenu sipku pa se povue iza njega.
- Neka dvojica budu vani, ako mi ustreba.
- Bepo i jos jedan dvoranin ve su se sakrili iza kipova.
- Idi da te ona ne vidi. I nestane u hodniku.
- - *
Na Gordaninim vratima ulo se kucanje. Bei pode da otvori.
- Gospoda Nardela je tu - navijesti djevojica Gordani. Ona ustane, pode joj u
susret, dok je starica poela govoriti:
- Kraljica vas hitno treba, gospodice Gordana. Zeli da isprobate sve haljine
redom /a vasu opremu. Kako se njezino velianstvo brine /.a vas da imate sto
ljepse haljine. Bas su sada krojaice donijele vasu svadbenu haljinu. Divota!
Kao da ste princeza. Dodite.
Ona uzme ogrta i pode. Starica ide uz nju i neprestano pripovijeda:
- Ljepse svadbene haljine nije imala ni dona Marta, najstarija ki napuljskog
vojskovode. Prisei u na to.
- Zar idemo u kulu? - upita Gordana.
- Dakako, u sjevernu kulu. Krojaice su ondje upravo svrsile opremu.
- I kraljica je jos tamo?
- Glavom svojom okrunjenom. Neprestano sama nadzire u kuli sivanje vasih
haljina. I kako ih je poredala u kuli. Recite, nije li plemenita srca?
- Istina je. Velianstvo mi iskazuje preveliku milost
- Bili ste juer i danas popodne u kuli dok su krojaice tamo sile, je li?
- Da, bila sam i vidjela haljine.

uskim
posve
hodnikom. Gordana se zaustavi pred
malim vratima.
- Idite vi prvi - ree Nardela, - Vjerenica ima prednost - i otvori.
Gordana ude. Na stolicama su rasprostrte haljine. Pored njih ogrtai i klobuci.
Mreze za kosu i ukrasi.
U trenutku djevojka pogledom potrazi kraljicu. Ali u sobi nema nikoga. Zaudi je
i pogleda prema vratima. Nardele nije vidjela pa se uputi natrag k vratima, ah*
joj netko zakri put. Spazivsi Francesl upita ga:
- Kraljica nije ovdje?
- Kraljica spava - nasmije se on i gurne zasun u vratima.
Ova gesta i stropot razotkrije Gordani stupicu u koju je za
pala. Jos podveci bile su u kuli djevojke i sile. Ona ih je vidjela
i tu je nasla Beatricu. Pred njom je morala obui h&ljine. Jasno
joj je da se time posluzio Francesko. Nije imala kad da razmisli,
ali joj bijase jasu da on ima crne namjere. U srcu je stegne, u
mozgu se probudi U jednom trenutku pregleda sobu.
Svuda rasprostrt" njezine haljine, samo u kutu stol, a na njemu
vrevi. Napuljskoi princu plamte oi. Gordana istrazuje njegove
kretnje.
- Dakle, konano ljepotice moja - smijesi se on, stojei pred vratima da joj
sprijei uzmak. U Napulju ste imali kada da smislite bijeg. Danas vam neu
pruziti priliku da se posluzite svojim dosjetkama.
Pogled joj prhne po sobi.
- Uzaludno, lijepa Gordano. Odavle nema "gia*y,
- Vidim - odgovori ona mirno.
- I vikali biste uzalud. Ove zidine ne propustaju glasa.
- Znam i to.
Njezini mirni odgovori naas ga smetu. Gotovo nehajno pode ona laganim korakom
prema stolu i opet se okrene k njemu.
- Neete li pogledati svoju vjenanu haljinu? - upita on nasmijano.
- Samo u prisutnosti kraljice.
- Onda moramo priekati do zore, a dotle ima vremena da se porazgovorinH - i
korakne prema njoj.
- Ne pristup t mi, visosti - uzdigne ona glas i pomakne se iza stola.
- Gordana, dugo sam ekao ovaj as, i neu ga se odrei. Ona ostro uzdigne glas:
- Hoete, prine!
- Zapovijedi se neu pokoriti, o tome ste i sami uvjereni
- Onda morate stradati
ConUm
Nije oekivao mir i sabranost i zato ga njeno drzanje uputi da bude ozbiljan.
Ostao je podalje od nje, promatrajui je:
- Neka vas ne obmanjuje nada da niste posve u mojoj vlasti.
- Ali ni vas neka ne zavodi misao da niste u mojoj ruci. -;- - Lijepo je
gledati kad se tako prijetite. To jos vise raz. dnzuje zudnju.
-- Pazite, prine, na kocki je vas opstanak.
- Od koga se nadate pomoi? - upadne on. - Nitko ne sluti da se nalazite
nadohvat mojoj zelji.
- Mozda se varate.
- Neka dodu, makar i sam kralj dosao ovog asa, ne moze ui prije dok ja ne
uzmem ono sto zelim.
Stala mu je nasuprot s druge strane stola. Oi mu gore. Stav njegove pojave
pokazuje da sprema navalu. Djevojka se uspne. Osjea da poineje borba kojom se
odluuje njezin zivot.
U tren oka Francesko nasrne k njoj, a ona vjestini okom u pravom asu snaznom
rukom pridigne stol i gurne ga preda nj. U zestini on to ne opazi i nasrne na
prevrnuti stol, spotakne se i padne. Strelimice prhne ona k vratima i zahvati
zasun.
Shvatio je tu namjeru. Jedva sto se srusio, ve se dize, srne uvis i kao
podivljala zvijer za odmaklim plijenom baci se za njom. Zasun pod njenom rukom
ve skripi, vrata popuste, njegove pesnice zadru joj se u ramena, ali ona vrsto
drzi zasun i vrata se otvaraju. Njezin povik zovne u pomo.
Ipak, njegove su misice jae. Povue je k sebi, pa onda snazno gurne u dubinu
sobe. Zatim pohiti k vratima i zasun opet za-stropoe.
Cas mir. On se nasloni na zatvorena vrata, dasui od napora i zestoke borbe i
od strasti sto se razbuktala. Gleda je kako mu uzmie.
U njenim se grudima zaustavlja dah, pogled joj kruzi po sobi, elo joj se
nabire, mozgom sijevaju misli i opet gasnu poput bljeska u nonoj oluji.
A on poluglasno dase:
- Prvu bitku ste izgubili.
Uspravljana, hrabra, spremna na obranu i drzanjem i glasom navjesuje prijetnju:
- Drugu u bitku dobiti ja.
Jos je nategnut na vrata. Skuplja snagu. Nadrazuje se muzevnim ekanjem da
odbije njegovu navalu, ini mu se u tom stavu bojovnika prelijepa i pozeljna.
- Ruke su mi ognjeni plameni. - Gordana, izgorjet ete kad vas obuhvatim.
Ona se ne makne, ne ree nista, lice joj blijedi i samo oi sibaju amotamo.
Njegove oi navjesuju novu navalu i sigurnu pobjedu. Uzarenim pogledom obuzima
joj vrat i grudi na kojima se ljeska zlatni medaljon.
Spazivsi taj drski, vreli pogled, njezine se ruke instiktfvno dizu i pokriju put
sto se bijeli svjeza, sona, mirisna kao rosna latica ljiljana.
- Divna ti je put, Gordana.
I zamahne rukama i baci se prema njoj. Ve je ona na drugoj strani lezaja, a on
zahvati u prazninu. Zateen, zaustavi se. Drse, spreman na novu navalu.
- Dugo nees uzmicati, ne mozes, nemas kamo - i smije se u radosti oekivanja, u
sigurnosti uzitka koji mu ne moze uzmaknuti.
Ona se zaustavila s onkraj grimiznog lezaja. Obje su joj ruke polozene na goloj
puti ispod vrata.
_ Tako, tako - u pola glasa smije se on - samo ostani uz lezaj, tamo ti je
mjesto.
Sve mu se kn jesi pred oima. Gleda kako njezine ruke nesto hitro rade. Oko
vrata trgaju vrpcu, otvaraju medaljon i nesto sipaju iz njega na vrske bijelih
prstiju.
Ova kretnja zadrzava mu trijeznu svijest, makar je blizu da mu se pomrai.
- Sto kidas, nakit?
- Naoruzavam se - vikne ona prijeteim prizvukom - i opet nesto prosipa iz
medaljona po vrscima prstiju.
On korakne prema njoj poput tigra sto se igra s uhvaenom zvijeri.
- Da vidim to oruzje.
- Idete u smrt - uzdigne ona glas.
Lice mu je crveno, usne suhe, otvorene, oi vlazne, svjetlucave.
- 2ena ubija - vikne on - i poleti prema njoj. Uzmaknula je iza lezaja.
- Nokti mi ubijaju - vikne. Njezine uzdignute ruke, rasireni prsti, odvazan
miran stav pobudi sumnju. Nije uo, nije razumio njene rijei. Od velike navale
krvi u glavi zatajio mu sluh. Ceka jednom nogom stajei na lezaju nasuprot njoj.
Sva ga snaga zelje pokree da skokne preko lezaja i nasrne k njoj.
Ovi prsti? Rasireni? Pruzeni prema njemu? U njihovim vrscima gleda ostricu
strelice i stoji kao u stupici, prikovan. Ni natrag ni naprijed.
- Sto si to rekla, djevojko?
- Moji su nokti otrovanil Francesko suti, gleda u vrske nokata.
- Iz medaljona sam po njima prosula otrov Alfonza Borgie.
Cuje svoj ubrzani dah taj, vidi njezin pobjedniki mir. Taj rnir je suverena
prijetnja koja njenim noktima daje snagu desetorice viteza, desetorice maeva
sto pilje u njegov zivot.
- Ogrebem li vas samo jednim noktom, predani ste smrti. Moja je ruka vjesta i
kad se bori noktima - i jos jae rasiri Prste pa mu se ine kao deset ukoenih
smrtnih aveti
22*
Strahu podlegne zelja za njom. Kao da mu nestaje snage. Ruke mu klonu. Obuzme ga
nemo neutazene zelje. Muklo mrtvilo. U glavi mu sumi, sljepooice biju. Sjedne
na lezaj kao da su ga onamo bacili.
Njene zjenice su nepomine, prodirljive, sva snaga obrambenog nagona lezi u
njima, napeta do vrhunca. Razabire njegovu zateenost. zablenutost, klonulost.
Sad je as da promijeni bojevni stav. Njena haljina zasusti. To mu dirne zivce,
krv usplamti kao oganj i poleti k vratima.
Na sredini sobe stoji Gordana ispruzenih ruku, uperenih prstiju.
- Ako me ne pustite izai, bacit u se na vas noktima.
- Samo casak se strpite - odgovori on. Glas mu drse, a na usne mu se poklizne
smijesak, nesto kao da mu je sijevnulo u oima.
- Otvorit u vam vrata, naravno, ako se ne maknete odanle.
Pogledala je njegove ruke. a onda smijesak na suhim usnama. On se okrene prema
njoj licem pa hvata straga zasun i otvara.
Oi joj zatrepte nadom, sigurnost oslobodenja protisne joj na usne laki poklik
olaksanja. Vrata se otvore.
- Bepo - vikne Francesko.
Od tog imena zadrhte Gordanini ispruzeni prsti. Na prag dojure napuljski
dvorani, a Francesko zatvori i zapovijedi:
- Svezite je!
Djevojka nazaduje, drzei ruke pred sobom i vikne:
- Otrovan! su mi nokti. Tko hoe da umre? Dodite. Smrt je u dodiru mojih ruku.
Dvorani ustuknu i pogledaju preplaseni Franceska. Ne prilaze joj. NapuJjci
poznaju otrove i strepe.
- Svezite je, Bepo, na tebi je da se iskazes.
Ona eka. Blistavim zjenicama prijeti, obeaje smrt. Zebnja hvata Napuljce.
Priblizuje im se, oni uzmiu, goni ih prijetnjama svojih nokata. Djevojka se
pomakne k vratima. Jos malo i dosegla je.
- Nee mi izmaci nijedan - uzvikne ona - velim nijedan.
Uto se Bepo spotakne o njene rasprostrte haljine na stolcu i sine mu misao.
Pograbi rasprostrti ogrta, rasiri ga, skoi prema Gordani i baci joj ga preko
glave i ruku. Drug mu priskoi u pomo. Ona se otimlje samo tijelom jer su joj
ruke vrsto uhvaene. Francesko priskoi, zahvati joj struk. Dok Bepo drzi njene
ruke, drugi skida s njih ogrta natezui se s njenom snagom.
Ruke su joj u njihovoj vlasti, u trenutku ih skrene unazad. Francesko je vrsto
drzi oko struka da se ne moze otimati.
Uzalud se opire, tri muskarca je svladavaju.
Bepo uzme obje njene podlaktice, a njegov drug veze ih gajtanom otkinutim sa
svoje odore.
- Jos nije vrsto - ree Francesko.
Dvoranin istrgne s njene haljine svileni pojas i jos jednom sveze ruke ispod
dlanova tako vrsto da je djevojka muklo za-stenjala.
Izmuena, razbarusene kose, blijeda i svladana, ostala je, stojei svezanih ruku
unatrag.
__ Dobro je. Sad mi idite s puta - zapovijedi Francesko svojim ljudima.
Dvorani odsunu vrata. Napuljski princ opet zatvori i nasmije se bestidnom
zlobom:
- Nije li mudar napuljski princ?
- Napuljski lupez, ne princ. _ Svejedno, svladao sam te.
- Prevarom, kukave!
Smijao se vise od radosti nego od zlobe.
- Svejedno, prevarom ili oruzjem, glavno da sam stekao
pobjedu.
- U Napulju, u gnjiloj kaljuzi gdje je postena borba zasjeda, a ljudski stid
poruga, gdje ovjenost i ast izruguju razbojnici, tamo se zasjeda zloina
naziva pobjedom. Jest! Mi u Napulju nazivamo postenom borbom ovo: prevarom
domamiti, svezati ruke i zaepiti usta i onda jos zatrubiti svijetom da se raja
predala iz osvjedoenja, od svega srca. Tako u ja sutra rei kralju: Gordana je
dosla k meni i predala se. Eto, ubrat u slavu da si bila moja.
- Napuljski razbojnice, pljakasu, ova slava bit e tvoja sramota.
- Moja korist. Od koristi nema vee svetinje - veli Napulj.
- Jao njemu kad pravednost jednom na nj baci ruke.
- Jao tebi kad ih ovijem oko tvojeg zudenog tijela. Ona uzmie svezanih ruku.
Dostigao ju je, obuhvatio oko struka, zuri u njeno lice dok se ona s odvratnosu
nagnula natrag.
- Sad se brani ako mozes. Brani se - privija je k sebi svom snagom.
Odupire mu se tijelom. Otima se posljednjom snagom. To ga jos vise raspali i
opet je privue k sebi i pritisne na njezin vrat vrue usne.
Odjednom osjeti da se ona vise ne brani, da joj tijelo biva teze, a glava joj
klonu unatrag.
- Nemas snage da se dalje branis?
- Nemam.
- I predaj e S se mojem zagrljaju?
- Ne predajem, ali ne mogu se braniti.
Francesko zaboravlja sve oko sebe. Digne je, ponese, polozi na lezaj i usnama
trazi njezin vrat. Toga asa Gordanino se tijelo poput jegulje prevrne a njegove
usne zahvate joj zatiljak. Ona skupi svu snagu svoje vjestine i zavezanim rukama
trazi njegov obraz. Noktima zagrebe u njegovo lice.
l
Napuljac vikne, skoi od nje. Gordana skoi na noge i uspravi M viui:
- Osveena sam! Otrovani ste! Otrovani!
Dotaknuo se svojih obraza. Krv mu curi. Problijedio je, raz-Jni se i bjesomunim
zamahom uhvati stolicu da je udari. :--<-.-. - Ako me ubijete, nitko vam nee
pruziti protuotiov. ---- Stolica se u zraku zaustavi, a strava za zivotom
vie:
- Gdje je protuotrov? Gdje? Gordana, gdje? Reci...
- U mojoj odaji, u skrinji.
- Brzo, Gordana, dodi!
I on tri k vratima, otvori ih - gotovo polulud izgura djevojku na vrata, a sam
tri naprijed glavom bez obzira, zovui je:
- Gordana, brzo, brzo!
Bjezi hodnikom, drsui od straha pred smru. Jurili su neo-bazirice. On krvava
lica, ona svezanih ruku.
U velikom koridoru stoje pazevi. Spazivsi njih dvoje, gube glavu od uda. Samo
Stjepko tri u susret djevojci i stade vikati u sav glas:
- Gordana - svezana - Gordanal
Na Stjepkov povik ona promijeni smjer i krene ravno, mjesto da se uputi na stube
kojima je ve htio Francesko da sto prije stigne gore u drugi kat u odaju
dvoranka gdje mu je spas, ne videi da ga Gordana vise ne slijedi.
A paz tri za djevojkom.
- Kamo bjezite, Gordana? Tamo je kralj.
- Pusti me. Moram govoriti s kraljem prije kraljice. Ne boj se.
Bez otpora paz otvori.
U odaji sjedi kralj s Varadijem, Stjepanom Zapoljem i Petrom Gerebom.
Djevojka sva rasupana, svezanih ruku utri i baci se pred kralja na koljena:
- Velianstvo, pomo!
Vise nije mogla izrei. Drhtava, blijeda klone mu pred noge. Zapanjena gospoda
priskoe djevojci. Varadi joj pone odve-zivati ruke, a usplahireni kralj pita:
- Tko te svezao?
- Napuljski princ Francesko! f^ J"Vm^ ( : f
Svi su pogledali. : ";f 3!;v
- Kako? Zasto? Govori!
Isprekidanim reenicama prikazuje njegovu prevaru i pokusaj zloina, kako se
branila i obranila.
Sve vise se kraljeva dusa ispunja Ijutinom.
- Ovo je sredstvo pokusao Napulj da osujeti vjenanje. Nista nije tako ogavno
ega se ne bi laali. Dosta je toga. Varadi, neka dode Francesko. Istjerat u ga
iz dvora kao pseto, bacit u ga na cestu.
__ Ne bi te on usudio da nije imao pomoi - pridometoe Varadi, ali ve su na
otvorena vrata usli Francesko izgrebena lica i kraljica zamotana u plast. Glava
joj je omotana velom, licem joj trepti smrtni strah.
Ne brinui se ni za koga drugoga, pohita Gordani:
- Idi - uhvati je ona za ruku - spasi mi brata.
- Nije zasluzio - ubaci kralj ostro.
Kao da nije ula ovu primjedbu, hvata Gordanu, ponizujui se u svojem strahu za
brata sto stoji u dvorani blijed poput mrtvaca i, drsui, oekuje Gordaninu
milost.
- Gordana, trazi sto hoes, samo mi spasi brata.
- Ne trazim nista.
- Ali trazim ja - uzvikne kralj.
Tek sad bude Beatrici jasno da tu zapovijeda kralj i zauzima se za djevojku.
- Gordana e mu pomoi ako Francesko prizna zasto je htio poiniti ovo nedjelo -
veli Matija.
- Zagledao sam se u nju ve odavna - odvraa Francesko, a kraljica ubaci:
- Odvise je pio. Pogledaj ga, u pijanstvu ljuto se zaboravio. Matija, ne dopusti
da djevojka kojoj sam bila majka bude ubojica mojeg brata.
- Htio si sprijeiti njeno vjenanje da ometes moje osnove? Po ijoj uputi?
Govori, Francesko.
- Sam odgovaram za svoju zabludu, kralju. Smilujte se, otrovan sam.
- I duh ti je otrovan.
- Gordana, molim te - sape kraljica Gordani, a ona odvrati:
- Velianstvo neka ne moli.
- Beatrica upadne dasui: - Nemas protuotrov?
- Imam.
- Daj mi ga i trazi sto hoes.
- Nista ne trazim, kraljice, jer nije od potrebe.
- Prekasno je?
- Nije bilo otrova!
- Kako?
- Utekla sam se varci da spasim svoju ast.
- Govoris li istinu?
- Njegovom velianstvu ve sam priznala!
- Rekla je istinu - potvrdi kralj.
Oboje brae odahnu. Istog asa osjete da su na njih pali teski oblaci kraljeve
osvete. Posto su oboje znali da nema otrova, bilo im je da kunu i preklinju
nesretni udes sto im je istrgnuo iz ruke Gordanu i uspjeh sto su ga oekivali od
njene sramote.
Beatrica ponosno uzdigne glavu, makar je jos odjekivao dvoranom n jezi u ponizan
glas dok je molila Gordanu.
Kralj skrsti ruke na prsima i, promatrajui svoju zenu i nje-; brata, ree:
- Ovakvu sramotu pred itavim dvoranstvom!
- Zasluzio je ukor - ispriava ga Beatrica - ali rekoh: pio je, ve sam lezala u
postelji kad je nasrnuo k meni. Srea da je tako proslo.
Gordana se obazre na vrata i protrne. Princ Ivan i Damir banu u dvoranu. uli su
od Stjepka sto se dogodilo i obojica stupe prijeteim stavom prema Francesku.
Pogled na oba mladia Bea-tricu potpuno dozove k svijesti. Trijumfirajui
pogleda kralja:
- Cini se i princa je zahvatio strah zbog Gordane.
- Sto zeli moj sin? - prekine kralj Beatricu i pode prema Ivanu, gledajui ga
ostro, a Damir upadne kao munja:
- Velianstvo, uo sam sto se desilo mojoj vjerenici i trazim od napuljske
visosti zadovoljstinu. Princ Ivan mi brani da se bijem i dolazim traziti
kraljevu odluku.
Ironini smijesak odrazi se u Beatriinu licu, dok se kralj zadovoljno okrene
sinu:
- Dosao si da ja odluim?
- Da kraljevski oe! \
-- Jesi h uo, Francesko? :
- Spreman sam dati zadovoljstinu na mau - odgovori! on - a Beatrica mu dobaci
znaajan pogled odobravanja, shvaajui bratovu odluku koja joj pruza novu nadu.
- Sutra u zoru - doda Damir odluno.
- Velianstvo - pride Gordana kralju - ne mogu dopustiti da se moj vjerenik bije
s njegovom visosti. Molim da mu zabranite.
- Gordana - ukoravajui dovikne Damir.
- Princ Francesko domamio me u kulu prevarom. Posteni ma mojeg vjerenika ne
moze se mjeriti s nedostojnikom.
- Vrijeda sina napuljskog kralja - povie Beatrica raspa-Ijeno.
- Velianstvo, tamo u kuli dobacila sam napuljskom princu krutih rijei. On ih
nije odbio, naprotiv, ponosio se njima. A Matija se nasmije:
- Kako vidimo, bit e bolje ako ne damo Gordani priliku da nam jos vise toga
ispria iz one kule. Francesko ne moze danas odluiti o tom megdanu. Sama si
rekla, kraljice da je odvise pio. Dakle, sutra kad se prospava, moze Damini
poslati odgovor. Pri tom ostajem. Idi Gordana sa svojini vjerenikom, neka te
odvede gore, a ti Ivane budi miran. Tvoj Damir junak je na mau. Sutra e dobiti
Franceskov odgovor. A onda jos odluujem ja. Francesko, idi u postelju, toliko
ti je vina u glavi da te jedva drze noge.
Svi ostave kraljevu dvoranu, osim Zapolje i Gereba i, kao da se nista nije
desilo, kralj nastavi s njima vijeanje. Onda i njih otposalje na poinak,
jedino zadrzi Varadija.
Nakon toga zapovijedi pazu da mu dozove Mladena Berisla-vica, Orbana i kastelana
dvora Gvulaja. Prije nego izade, paz na-
javi kralju dvoranina Simona. To pobudi kraljevu pozornost i on odredi da mladi
dode.
Smjerno se poklomvsi, Simono zamoli kralja za oprostenje sto nije odmah rekao da
je za kraljicu donio iz Napulja poruku. Malija ga ponuka da mu sve iskaze.
Simono ispria poruku.
Slusajui, kralj je gledao Varadija i smjeskao se, primije-
- A mi emo se pobrinuti da se Mafeo ne proda Napulju...
Onda svrati pogled Simonu:
_ Jesi li dobio kakav nalog od kraljice ili njenih dvorana da u mojim odajama
uhodis?
_ Nisam, jedino su mi odredili da sutra rano u zoru dovedem svu pratnju
milanskog poslanika Mafea pred vrata sjeverne kule, da svi budemo tamo, a ono
sto vidimo ne priamo itavom dvoru.
- Ah! - vikne kralj. - Sad ih imam. Tko ti je to nalozio?
- Gospodin Enriko.
- Cujete li, Varadi? Spremili su to. Spremili. Dobro, sad im vise nitko ne moze
pomoi. Simono! Ti es sluziti ovdje medu mojim dvoranima dok ne odredim
drugaije. Sad idi.
Mladi se pozuri.
- Mladi bi vise koristio vasem velianstvu da ostane medu Napuljcima -
savjetuje Varadi.
Napulj cima sam odredio takvu sudbinu da Smiono ne bi imao kod njih posla.
Kralj sjedne u naslonja. Cinilo se da je vrlo umoran.
- Zatrazit u od napuljskog kralja da izmijeni svojeg poslanika. Ranzano mora s
ovog dvora, njegov upliv na kraljicu je stetan.
Dvorski mestri, Mladen Berislavi, Orban i dvorski kastelan udose. Kralj ih
pozove blize:
- Ne zelim da dvorani koji su bili svjedoci ovog dogadaja o tome pripovijedaju
sutra drugima. Zabranite im.
- Bit e kako zapovijeda kralj.
- A sad pazite sto u vam rei: od ovog asa nijedan napulj-ski dvorani n ne
smije prolaziti dvorom.
Dvorski m e siri gledaju pitajui, a Mladen Berislavi primijeti:
- Kako da to provedemo velianstvo?
- Sasvim jednostavno. Sutra u zoru sazovite sve napuljske dvorane tamo u tree
dvoriste mojeg dvora, bas u zgradu za goste. Ondje nema sada nikoga, a niti e
do Bozia stii kakvi gosti. Dakle, sazvat ete ih sve onamo, osim Enrika. On
neka ostane s kraljicom jer joj dvorskog mestra moram dati. Kad se Na-puljci
tamo sabciu, rei ete im da sam odredio neka ne izlaze iz one zgrade. Ostaju
tamo dok ne odluim drukije. Nikoga, naroito nikoga od njih ne smiju pustiti u
moj dvor. Ovdje u dvoru ostaje, kako rekoh, samo Enriko. Medutim, ni on ne smije
dolaziti
k meni ni u predvorje, nikuda. Naroito zatvorite stube k milanskim poslanicima.
A Marcelu recite moju zelju da ostane u mojem dvoru.
- Posebnu strazu postavite pred vrata napuljskog poslanik^ Ranzano ne smije
izii ni u veliko predvorje. Princu Francesku postavit es strazu ti,
Berislaviu. Nije mu dopusteno izii ni u blagovaonicu. Jelo e mu se donositi u
njegove odaje. Isto tako i Ranzanu. Jedino kraljica ima slobodu da se kree
dvorom ili pode na setnju u dvoriste u pratnji Enrika ili svojih dvoranka. ali
svaki put kraljicu mora pratiti jedan od vas. Sve kraljiine na-puljske dvorane
zamijenit ete mojim ljudima.
- Ako napuljski dvorani ne poslusaju?
- Neka ih oklopnici poue kako se slusaju kraljevske zapo vijedi.
- A moj kastelan neka slusa ovu zapovijed: bude li tko i od drugih poslanika
zatrazio u dvor, najavite im da je to nemogue jer u dvoru vlada teska kuzna
bolest. Razumijete?
- Da, velianstvo.
- Nadalje, kastelan neka postavi na strazu samo moje crne oklopnike, oni su
najpouzdaniji. Sade idite. Kad svane zora, neka je sve kako sam odredio.
Sva su trojica izisli iznenadeni zbog kraljevih naloga, a on pogleda Varadija:
- Francesko je skuhao vruu poparu. Neka je sada zderu. Drzat u ih u kavezu kao
lavove.
- A Dami rov megdan s Franceskom? -
- Kako da se biju kad je Francesko zarobljen?
- Dakle, velianstvo ne dopusta zadovoljstinu Damini?
- Damir je u pravu i kakav je vjestak na mau, sasjei e Franceska.
- Ipak je Francesko neobino spremno pristao na megdan. - Oito pozna tajnu
Alfonza Borgie.
- S otrovanim maem?
- Da, i zato mi je upalo u oi sto se Francesko tako brzo i odluno odazvao.
Samo zato neu dopustiti Damini da se s njim bije.
- I Gordana se tesko zabrinula za svojeg vjerenika.
- A mozda se i pobojala da joj izmakne mogunost udaje za Ivanova prijatelja
koji bi je prepustio princu?
- Velianstvo jos uvijek sumnja?
- Sumnjat u dok ne primim dokaz. Nije li vam poznato da se Gordana mogla udati
za princa? U neprilici Varadi odvrati:
- Ne znam o tome nista.
- Ja znam. I ako se uvjerim da taj brak nije prevara, Gordana e zasluziti moju
zastitu, ak i postovanje.
- Vjerujem da ljubi Damira, inae .bi posla za vojvodu.
- Vojvoda ne bi pristao na prividni brak. Zapravo, ne mozes se snai s tim
zenama. Gordanina se lukavost prikazala danas u pravom sjaju. Zavarati mladia
da je otrovala nokte. Genijalna
misao.
Sve neprijat osjeao se Varadi u bojazni da se ne oda. Lukavost mu je bila
potpuno nedostizna krepost i jedva je Cekao da kralj prekine razgovor. Zelja mu
se ispunila.
- Sve u doznati u nedjelju kad se obavi vjenanje, a onda e se rijesiti
Gordanina sudbina, ili kraljeva milost, ili oboje u tvrdavu. San me svladava.
Idite i vi na poinak. U nedjelju u znati, varaju li me, i ona, i sin, i Damir!
Dotle se kraljica jadala Ranzanu i Francesku nad losom sudbinom.
- Odnedavno nam sve ide po zlu. Sto god uzmemo u ruke, raspada se. Zar su me
napuljski bogovi ostavili?
- Naprouv, vdiC.jnstv<> -ree Ranzano - dopustili su danas ovaj poraz da sutra
pobjedonosno zauzmemo Citavu kraljevu bojnu poziciju. Princ Francesko ide sutra
s Damirom na ma. Time Ivan gubi svojeg dvoranina, Gordana vjerenika, a kralj
milansku zenidbu.
- Vi se nadate Damirovu porazu?
- Alfonzo Borgia nauio je Franceska kako se pobjeduje ostricom maca.
Ona je legla zadovoljna.
" * *
Sutra u zoru posalje Francesko Enrika k Damini t porukom: ako nije kukavica neka
mu odmah izade na megdan u kraljevski vrt. Ali kad je Enriko htio poi. zaustave
ga na hodniku oklopmcL
- Visosti - vrati se Enriko - nesto se dogodilo. Oklopnici mi ne dopusta] i
proi. Vele da je to kraljeva zapovijed.
Sada izade Francesko, ali straza i njega zaustavi. Uzalud se prijetio, straza mu
je kopljima zakrila put.
Onda stigne dvorski mestar Orban pa najavi Francesku kraljevu odluku.
Kunui, vrati se napuljski princ u svoje odaje, i zovne Ran-zana da priaju dok
se ne probudi Beatrica.
Oko deset sati ona ude k njemu sva zadihana.
- Ve znam sve. Nase napuljske dvorane kralj je nekuda odveo i zamijenio ih
svojim ljudima. Lanci su oko nas stegnuti. Strahota je to. Sto da radimo sada,
Ranzano?
k meni ni u predvorje, nikuda. Naroito zatvorite stube k milan-skim
poslanicima. A Marcelu recite moju zelju da ostane u mojem dvoru.
- Posebnu strazu postavite pred vrata napuljskog poslanika. Ranzano ne smije
izii ni u veliko predvorje. Princu Francesku postavit es strazu ti,
Berislaviu. Nije mu dopusteno izii ni u blagovaonicu. Jelo e mu se donositi u
njegove odaje. Isto tako i Ranzanu. Jedino kraljica ima slobodu da se kree
dvorom ili pode na setnju u dvoriste u pratnji Enrika ili svojih dvoranka, ali
svaki put kraljicu mora pratiti jedan od vas. Sve kraljiine na-puljske dvorane
zamijenit ete mojim ljudima.
- Ako napuljski dvorani ne poslusaju?
- Neka ih oklopnici poue kako se slusaju kraljevske zapovijedi.
- A moj kastelan neka slusa ovu zapovijed: bude li tko i od drugih poslanika
zatrazio u dvor, najavite im da je to nemogue jer u dvoru vlada teska kuzna
bolest. Razumijete?
- Da, velianstvo.
- Nadalje, kastelan neka postavi na strazu samo moje crne oklopnike, oni su
najpouzdaniji. Sade idite. Kad svane zora, neka je sve kako sam odredio.
Sva su trojica izisli iznenadeni zbog kraljevih naloga, a on pogleda Varadija:
- Francesko je skuhao vruu poparu. Neka je sada zderu. Drzat u ih u kavezu kao
lavove.
- A Damirov megdan s Franceskom?
- Kako da se biju kad je Francesko zarobljen?
- Dakle, velianstvo ne dopusta zadovoljstinu Damini?
- Damir je u pravu i kakav je vjestak na mau, sasjei e Franceska.
- Ipak je Francesko neobino spremno pristao na megdan. - Oito pozna tajnu
Alfonza Borgie.
- S otrovanim maem?
- Da, i zato mi je upalo u oi sto se Francesko tako brzo i odluno odazvao.
Samo zato neu dopustiti Damini da se s njim bije.
- I Gordana se tesko zabrinula za svojeg vjerenika.
- A mozda se i pobojala da joj izmakne mogunost udaje za Ivanova prijatelja
koji bi je prepustio princu?
- Velianstvo jos uvijek sumnja?
- Sumnjat u dok ne primim dokaz. Nije li vam poznato da se Gordana mogla udati
za princa? U neprilici Varadi odvrati:
- Ne znam o tome nista.
- Ja znam. I ako se uvjerim da taj brak nije prevara, Gordana e zasluziti moju
zastitu, ak i postovanje.
- Vjerujem da ljubi Damira, inae.bi posla za vojvodu. -.-*--
_ Vojvoda ne bi pristao na prividni brak. Zapravo, ne mozes se snai s tim
zenama. Gordanina se lukavost prikazala danas u pravom sjaju. Zavarati mladia
da je otrovala nokte. Genijalna
misao.
Sve neprijatnije osjeao se Varadi u bojazni da se ne oda. Lukavost mu je bila
potpuno nedostizna krepost i jedva je ekao da kralj prekine razgovor. Zelja mu
se ispunila.
- Sve u doznati u nedjelju kad se obavi vjenanje, a onda e se rijesiti
Gordanina sudbina, ili kraljeva milost, ili oboje u tvrdavu. San me svladava.
Idite i vi na poinak, U nedjelju u znati, varaju li me, i ona, i sin, i Damir!
Dotle se kraljica jadala Ranzanu i Francesku nad losom sudbinom.
- Odnedavno nam sve ide po zlu. Sto god uzmemo u ruke, raspada se. Zar su me
napuljski bogovi ostavili?
- Naprotiv, velianstvo -ree Ranzano - dopustili su danas ovaj poraz da sutra
pobjedonosno zauzmemo Citavu kraljevu bojnu poziciju. Princ Francesko ide sutra
s Damirom na ma. Time Ivan gubi svojeg dvoranina, Gordana vjerenika, a kralj
milansku zenidbu.
- Vi se nadate Damirovu porazu?
- Alfonzo Borgia nauio je Franceska kako se pobjeduje ostricom maa.
Ona je legla zadovoljna.
* * *
Sutra u oru posalje Francesko Enrika k Damini s porukom:
ako nije kukavica, neka mu odmah izade na megdan u kraljevski vrt. Ali kad je
Enriko htio poi, zaustave ga na hodniku oklopnici.
- Visosti - vrati se Enriko - nesto se dogodilo. Oklopnici mi ne dopustaju
proi. Vele da je to kraljeva zapovijed.
Sada izade Francesko, ali straza i njega zaustavi. Uzalud se prijetio, straza mu
je kopljima zakrila put.
Onda stigne dvorski mestar Orban pa najavi Francesku kraljevu odluku.
Kunui, vrati se napuljski princ u svoje odaje, i zovne Ran-zana da priaju dok
se ne probudi Beatrica.
Oko deset sati ona ude k njemu sva zadihana.
- Ve znam sve. Nase napuljske dvorane kralj je nekuda odveo i zamijenio ih
svojim ljudima. Lanci su oko nas stegnuti. Strahota je to. Sto da radimo sada.
Ranzano?
- Velianstvo, pokusao sam otii u veliko predvorje da ekam dok izade vas
saveznik, ali mi kastelan saopi kraljevu zapovijed. Zatjerani smo u kavez.
- Idem kralju. Zaprijetit u se.
- Velianstvo, priekajte, naHain se pomoi od naseg saveznika. On nas nee
ostaviti na cjedilu.
- Sto nam koristi kad smo od njega razdvojeni kraljevim oklopnicima.
- On e raditi mjesto nas. Vama je ipak dopusteno da se kreete dvorom. Kraljev
Bruto javit e se mozda vama. Idite kralju. Uostalom, zena ima pravo traziti
razjasnjenje od muza.
- Otisla je. Kad je stupila u Matijinu odaju, upitala ga je, suzdrzavajui se:
- Kakve su to odredbe? Gdje su moji dvorani?
- Draga moja, dogodila se nesrea. Nekoliko od njih razbolje-
lo se od kuge i zato sam ih sve udaljio s dvora da nas ne zaraze.
Rekao je to udno, ozbiljno, a njoj se inilo da se ipak ruga.
- Kuga na dvoru?
- Prava kuga - odvrati kralj - i zato sam ti poslao svoje zdrave dvorane. Cim
Napuljci ozdrave, vratit e se. Ne bismo li posli k doruku?
- Neu okusiti nista ako mi brata i poslanika ne pustis na slobodu.
- Zar su u tamnici?
- Neu vise podnositi tvojih poruga.
- Francesko je poinio sablazan, moram ga kazniti. A Ran-zano opet salje
kojekakve krive vijesti s dvora. Posto sam ja ovdje kralj, barem jos danas, to
sam se usudio zaprijeiti da mi taj gospodin pod mojim krovom ne podmee
zasjede. Reci mu neka se popravi jer ga inae moram otpremiti nise od prizemlja.
- Matija, tko u posljednje doba ravna tvojim djelima?
- Moja volja.
: - A tvoje vitestvo koje si dosele vazda iskazivao kraljici? i - Rekla
si da sam barbarin. Zelim zasluziti tvoj naziv.
Onda se stropotom otvore vrata.
- Varadi! - usklikne kralj s toliko radosti, gotovo njeznosti prema svojem
kancelaru da se on zapanjio.
- Nesto je vazno, vrlo vazno, Varadi? - pita gotovo sretan.
- Da, velianstvo, vrlo vazno.
- Evo me, ve idem.
Prijateljski, radostan kraljev ton prema kancelaru dotakne Beatricu kao zalac.
Ustala je i osjetila da nee moi zauzdati silu mrznje koja ozivi u njoj prema
tom ovjeku pa hitno krene prema vratima i izide ne obazrevsi se na kralja.
On odahne. Osjetio se osloboden, spasen i upita:
- Gdje je Baka?
: - Upravo se vratio iz dominikanskog samostana.
- Idem da ujem. -
Varadi mu otvori vrat*,
_ Dakle, u kakvoj su vni dominikanci - mojim
ljima? - upita Bakaa.
On se pokloni: ......
- Kraljevsko velianstvo, okusao sam svu svoju dosjetljivost da nesto napipam
Moj prijatelj prior u toku razgovora natuknuo ?da neki fratar ic Temisvara esto
narodu govon protiv kraljev-ske vlasti uope a to da je i protiv vaseg
velianstva.
- Gdje je taj fratar?
- Otisao je u nepoznato, ali vratit e se. Cesto se dogada da nekud nestam i ( ,
d..l.,/i. On pobuduje sumnju Nadam se da e kralj dobiti k izdajnika koji suruje
protiv vasih osnova. Prior se zakleo da e nam pomoi da uhvatimo krivca.
- Taj fratar nije mogao prodrijeti u moj dvor i odavle iz-
mjet.!_VRekose mi bas u samostanu da temisvarski fratar ima u dvoru ortaka, jer
se hvalisao da iz dvora dobiva vijesti.
- Kastelan zala/o i lavu da je to nemogue.
- Kad te fratar vrati, sve e izai na vidjelo.
- Nagradit u svakog tko mi prokaze put koji vodi do mojeg izdajice na dvoru. I,
ako ga nadem medu svojim najvjernijim, znajte, kazna e biti najjezovitija.
Za ovog razgovora Varadi je pregledavao spise koje su mu . donijeli kraljevski
pisari, a onda ih pruzi kralju na itanje.
U odaji nastane tisina. Kralj se uhvatio posla i vise nije o tome govorio.
Kad je Baka krenuo k vratima, Varadi gleda za njime, oi mu nemirno titraju.
Onda mu kralj preda jedan papir i odredi da ga odnese milanskim poslanicima.
Otisao je gore u njihove odaje i predlozio im itav plan za velike sveanosti
koje bi se imale odrzati prigodom dolaska vojvotkinje Bianke na dvor.
- Ali nije naznaen rok kada e kraljevski svatovi otii po
vojvotkinju - primijeti Mafeo.
- Kralj e odrediti rok im dobije vijesti o turskim namjerama - umiri ga Varadi
- ali zeli da se dotle pripravi raspored sveanosti.
Posto su o tom vijeali, milanski poslanik Marcelo upita
lr ri Tlf*f"] 3 I*H *
- Gospodine kancelare, dopustite mi jedno pitanje. Jos uvijek nemate traga o
ovjeku koji se tako lupeski posluzio mojim imenom i poslao u Milano mojeg
kopistu?
- Sigurnog traga nema.
- Sumnjate li na koga?
- Na Griu sam poeo sumnjati, samo sto nemam nikakva opravdanja.
- Zasto ne priopite kralju?
- Trebam barem mali, barem nekakav dokaz ako neu da udari svojim gnjevom.
- Izdajnik se nalazi medu kraljevim pristasama?
- A kralj ga naroito cijeni. Napokon: ne zelim ni svoju dusu ogrijesiti
Uvjeravam vas, siroko rastvaram oi, pazim trazei dokaze.
- Bio bih vam zahvalan - ree Mafeo - da mi jednog dana otkrijete razbojnika
koji se usudio prikazati mene kao nevjernika svojem vojvodi.
- A mene kao izdajicu - doda Marcelo. Varadi ostro pogleda Marcela:
- Bit e da vam je veliki neprijatelj, kad je vase ime potpisao na svojim
vijestima. Ima li tko na dvoru tko bi vam se zelio osvetiti?
Marcelo se zbuni od preostrog Varadijeva pogleda i slegne ramenima.
- Ne znam.
- Dobro se skriva - primijeti Mafeo.
- Ali moje su oi uprte u nj. Svi koji smo u to upueni pazimo. Negdje se krivac
mora zadjenuti, spotaknuti i pasti.
Kad su se za Varadijem zatvorila vrata, Mafeo sapne Mar-celu:
- Uvjeren sam da je vase ime dospjelo pod one vijesti po Beatriinoj osveti sto
se niste htjeli s njom zdruziti protiv kralja. .
Nije odgovorio. Sjetio se onog prizora, kad je omamljen stra
su Beatriinih obeanja bio gotov da poini izdajstvo. Od te
pomisli sledilo mu se srce. .
* - *
A Beatrica je Francesku i Ranzanu ispripovijedila o svom posjetu kralju, a onda
o Varadijevu dolasku.
- Kralj ga je oslovio glasom i rijeima sto su zvuile kao zelja da mu se baci u
naruaj. Sve zlo sto me snalazi ne dolazi od kralja, nego od Varadija. Opet je
ovladao njime. Uvijek je bilo tako. im Varadi predobije kralja za sebe. on se
odvraa od mene. Sve sto sam dosad pretrpjela, sve dolazi od Varadija, a ja
nisam mogla da ga maknem. Ni to niste uspjeli, Ranzano.
- Velianstvo, bio sam spreman da mu kapnem otrova u pie* a vi ste me
sprijeavali, da e ga smaknuti sam kralj.
- Kad mi je kralj sprijeio izlaziti iz dvora, moj plan se razbio. A sad, eto, u
sto sam zapala.
- Velianstvo opet zaboravlja kraljeva sina Bruta.
- To slavno ime zasluzilo bi da makne Varadija. < - I sve one koji nam stoje
na putu.
Iz druge sobe zaviri Nardela, zmirkajui malim oima.
- Imas li sto za mene, Nardela?
_ Drago moje velianstvo, donosim vam pisamce.
_ Od koga? - trgne se Beatrica.
Starica izvue iz starakih njedara zamotak.
- Od koga je, ne znam, ali napis pisma slovi na moju kraljicu. Cekala sam dok se
moje drage oi ne probude da uruim pisamce.
Beatrica je razderala omot. Ranzano i Francesko pogledima hvataju napisane
rijei:
"Kraljice! Pokusas li samo jos jednu spletku, stupit u pred kralja sa svim
otkriem i tvojom rukom pisanim ljubavnim oitovanjem - meni. Tako mi boga i
duse, to je posljednja opomena. Tvoja pisma meni donose smrt tebi. Ramiro".
Nijemo bulji u smuene pouzdanike koji su itali pismo.
- Tko ti je dao pismo, Nardela? -upita Francesko.
- Dao mi ga nije, nego kad sam jutros otvorila vrata svoje sobe, vidim da se na
pragu nesto bijeli. Dignem i proitam napis. Onaj koji ga salje znao je da u ga
predati svojoj gospodarici
- Idi, idi - uzbudeno e kraljica. I stara se pokupi iz odaje. Njih troje
gledaju zaudeno.
- Prok i paz! - kune Francesko.
- Ako su Napuljci odvedeni s vaseg dvora, velianstvo, onda Ramiro nije medu
njima.
- Zorom su ih odveli, dakle, imao je vremena da pismo gurne pred Nardelnui vrata
jos noas - upozori Francesko.
- I to nije iskljueno. Ranzano uzme pismo i proita ponovo.
- Nisam li na juerasnji dogadaj u kuli, ili mozda na vijesti u Milano?
- One vijesti nismo poslali mi - prenese sada Beatrica gnjevno.
- Ramiro tako misli.
- Ramiro. On gospodari mojom sudbinom, ropski paz, sluga, crv. Neu da to trpim
pa morala svu tu napuljsku hordu poslati kui. Istjerat u ih neka idu u Napulj.
Otac mi mora poslati druge dvorane, sve do posljednjega.
- Hoe li kralj na to pristati, velianstvo?
- Kralj, straza, ropstvo, okovi, meni, Beatrici Aragonskojl Ne! Tu se mora nesto
uiniti. Ranzano, stupit u pred kralja i uzviknuli da e me uti do Napulja.
- Neko je velianstvo znalo da se genijalno pritaji sa smijeskom na usnama.
- U slobodi se moze smijati, u tamnici samo urlikati.
- Kad se velianstvo smiri, latit e se opet oruzja svojeg uma kojemu nema
otpora ni u riznici kraljevih prevejanosti. U klopci smo i sad valja misliti
kako se izvui i najuriti neprijatelja.
- Razmisliti, traziti u ovim zidinama izlaz, izlaz! Onda se njeno tijelo i
bijele ruke ponovo uzdignu:
- I nai u ga, nai
- Vas vjerni podanik Ranzano spreman je da vam pomogne. , - Mirno u se predati
kraljevoj odredbi da potrazim sigurnu monu zasjedu - ree ona.
Ali ova predaja nije bila mirna. Svakog dana donosila joj je Nardela po jedno
pismo. U njima je bila samo jedna jedina rije - Ramiro.
Ta rije pee, gusi, davi, goni kao okrutna zvijer svoj plijen. A Nardela nije
mogla ni bdei uhvatiti ovjeka koji bi dolazio poput nevidljiva duha i
ostavljao pisma na njenom pragu.
SUDBONOSNI DAN
U crnoj svili, s nakitom od zlata i dragulja, ulazi gospoda od Brezovice u odaju
svojeg sina u kraljevskom dvoru.
Mladen Berislavi polozi njezin ogrta podstavljen kunovinom na postelju, ponudi
joj stolicu i primijeti:
- Sunce hoe da ogrije svadbenu sreu gospodina Damira. Bit e vrlo sveano. Sav
je dvor spreman za vjenanje. Gozbi e prisustvovati svi dostojanstvenici,
milanski poslanici i sva njihova pratnja.
- A Napuljci?
- Oni sada nisu uz kraljicu. Tako je odredio kralj, ali kraljica dolazi i u
crkvu.
- Koliko asti iskazuju mojem sinu. Kakva je to radost i srea!
- Evo Damira, gospodo.
- Usao je. Majino se oko nasladuje gipkosu njegova stasa. Odijelo mu je od
modre svile i svjetloruziastog barsuna. Ispod proreza modrih rukava vire
naborani nasici od bijele svile. S ramena visi pelerina od barsuna, izvezena
zlatom, podstavljena svilom. Ma je uresen draguljima. Na glavi modri klobuk s
bijelim perom i kopom od blistavog kamenja. Ispod klobuka spustaju se u
valovima crne kose sve do ramena. Lice plemenite ljepote vedro je, gotovo
veselo.
- Kakav si mi divan, sine, u ovoj svadbenoj odori! I vedar sL
- Na svadbeni dan to nije udo - ree Berislavi - ali ja idem. Gospodine
Damiru, vasa majka zeli govoriti s vama nasamu. Kad bude vrijeme da sidete,
poslat u Stjepka. Mnogo vam vremena ne preostaje do polaska u crkvu.
Kraljevski dvorski mestar ostavi majkui sina. Ona ga gleda s uzitkom i ponosom.
- Ljepseg mladozenje nije vidio itav svijet. i -
- Majice, samo kad se svidam vama.
- A njoj?
- zeljeli st sa mnom nesto govoriti?
Kao da je u svojoj dusi, punoj nejasnih misli, trazila sto da
,
- Sjeas li se, Damire, onog dana nakon tvojeg dolaska s Visegrada k: J si mi
povjerio svoju nesreu?
- Sjeam s< predobro.
_ Kad mi je tvoj otac donio vijest o vjeridbi, bila sam sretna sto su pale zapi
tvojoj srei. Ali od onog dana kad me kralj pozvao u ovaj dvor i zapovijedio da
zamolim sto hitnije vjenanje, nesto se u mom srcu buni. Kralj mi je zabranio da
ti govorim o neki; stvarima. Ipak te pitam: znas li kakva je roda Gordana?
_ Nosi inu- Cesmiki, dakle, plemenita je i slavna roda, pa sto da pitam.
- Pravo ir I nije drjgaije. A zasto kralj zeli da ostanes nekoliko dan:, u
njegovoj ljetnoj palai?
- Po svoj prilici da budem blize princu.
- A ona? Z nije zlo sto je Gordana tako blizu Ivana? Rekao si da je ljubila
njega. Tolika blizina, sine, nije dobro. Ne, nije. Slusao je, smijesei se, a to
je ohrabri.
- Kad se ti smijes, onda nema straha. Kakva je to velika promjena sine I tako
brzo. Ipak, tvoje mi oi vele da si sretan. I neu da pitam, makar mi srce nije
posve mirno. Ne, nije.
- Jer vam srce sluti sto se krije iza ovog vjenanja. Strah se pojavi u njenim
oima.
- I vjeridba i vjenanje ima da spasi prinev milanski brak. Majka zadrhti,
sklopivsi ruke.
- Vi, majko, morate doznati svu istinu da medu nama ne bude nesporazuma.
Ispria joj sve sto se dogodilo u vezi s vjenanjem. Slusajui, njene se oi
napune krupnim suzama.
- Prividni brak? Sine, Damire, tebe su razapeli na kriz. Pro-boli su tvoje srce.
- Nema u ovim grudima boli, nema vise onih muka sto su ih parale onog dan i kad
sam se razotkrio vama.
- Nema? 7 r je to vjerovati. Ne da se bol obrisati kao suza s lica. Ljubav ne
gasne kao svijea kad u nju puhnes". Od onoga dana, kad si mi se povjerio nije
proslo mnogo tjedana.
- Slusajte me, i vase drago srce odmah e stei mir kao sto ga je steklo i moje.
One noi na Visegradu razulario je eznju moje mladosti dodir Gordanina tijela,
kad sam je drzao u naruju. Majko, moje je srce kriknulo za Gordanom, ali ja sam
taj krik ugusio, t c i ga dotle dok je utihnulo zauvijek.
- Zauvijek^ Damire, pritajilo se.
- Zanijemili > je i smirilo se. Pruzio mi je ruku pomonicu Ivan, ta svijetla
ista dusa. I ja sam se pridigao. Prividna vjeridba, prividni brak moje je
spasenje. Povjerio mi je Gordanu da
je spasim vjenanja s vojvodom i tamnice i da je uvam za njega. Ja vodim
Gordanu putem k njemu, k njegovoj i njenoj srei U tom saznanju rasplinule su se
moje eznje za njom kao maglice u dalekom svemiru. Sad znam: Gordana e biti
njegova, samo njegova, bit e zena moga prijatelja, kojemu sam prisegao vjenu
odanost. To saznanje, majko, izgara moju ljubav. Da, istina je, majice,
slusajte, izgara i dogorjet e do posljednje zeravice, pretvoreno u pepeo. Ja
sam vedar i veseo. I sto se vise udubljujem u ovaj svoj polozaj, sve vise
osjeam mir.
- Obmanjujes se, Damire.
- Cujte me, Gordanu gledati uz Ivana to je kao da gledam svetinju koje se ne
mogu dotai ni daskom zelje ni sjenom eznje. Nemogue je to. I oduvijek sam
osjeao da u toj svetinji. Ivanovoj srei, ostati vjeran do smrti. A sad to
znam. Sad sam siguran u pobjedu. I srea je sto e Ivan zadobiti Gordanu, a da
mu prijestolje ipak bude osigurano. Damir e iskupiti svoju zakletvu, zadanu
prijatelju na vas zivot, majice, i stei mir i tisinu svojeg srca.
-- Iskupit es zakletvu, to znam, a pregaziti svoj zivot.
- Moj zivot ima velikih, sirokih putova.
- Smjela je tvoja nada da es posve ugasiti ljubav prema Gordani.
- Ja se ne nadam, ali osjeam da e biti tako, jer plamen ve izgara - i on se
privine k majci.
Drzala je njegovu glavu, istrazivajui oi, velike, crne, duboke i ne moze im se
zagledati u dno.
- Nakon one strahovite oluje, sto je zalomatala tvojim srcem, hoes li stei
mir?
- Majko, oluja dize more do oblaka u podivljalom urliku pa ipak se smiri i
prelijeva kao ulje. I srce je ljudsko kao more. Ja ve osjeam kako se talasi
smiruju i sunce izlazi da ga ogrije.
- Dokle es ostati u tom prividnom braku?
- Samo nekoliko mjeseci dok njega ne proklamiraju, onda e Ivan razrijesiti
milansku i moju zenidbu.
- Kakav moze biti tvoj zivot u takvom prividnom braku?
- Zivot ozdravljenja, zivot za prijatelja i za domovinu. Za domovinu protiv
Napulja, protiv svih tudinaca.
- A kad opet budes slobodan, hoe li tvoja majka ikada zagrliti snahu?
- Hoe, majko, koju mi odaberete.
- Ja? A ne tvoje srce? ;
:l l moje srce.
- Vjerujes u to, srne? ; >,
- Svom snagom, dusom i voljom. Majko, toliko je bilo mu-skaraca ija je hrabrost
zadivila sav svijet. Bila je to hrabrost i snaga na mau. Zar da nas duh bude
slabiji? Dokazat u da ima junaka i po duhu i po srcu.
_ Junak na mau ima stit kojim brani svoje grudi i srce od neprijateljske
ostrice. Cime da ti branis svoju ljubav Gor-danine blizine u tom braku?
- Majko, tri sam stita uzeo u svoju obranu: svetost prijateljstva, zakletvu na
vasu sreu i jos jednu prisegu koju u poloziti danas pred oltarom. Rekoh Ivanu:
kad me sveenik pozove da izreem rijei kojima uzimam Gordanu za zenu, izrei
u ih pred ljudima, a u mislima prisei u da Gordanu uzimam samo kao tvoj
zastupnik, Ivane, za tebe. To je trei stit koji sam odabrao. Ta tri stita i
odvise su jaka, a da moje srce ne proslavi slavnu pobjedu.
Nije htjela da svojim sumnjama i dalje jurisa na njegovu vrstu vjeru pa upita:
- Kako se moze odrzati prividnost braka da to ne opaze drugi na dvoru? Jesi U
mislio o tome?
- Bas sam vas zato molio, majko, da odmah uredite kuu odredenu za Gordanu i
mene. Tamo emo biti sami i nitko ne moze opaziti da zivimo svaki za sebe.
- Dobro. Uinit u. Za tri dana mozete se preseliti, sama u moliti kralja da
vas pusti u moju blizinu.
- Hvala vam, majice. Prije nego idemo u crkvu, recite: jeste li nasli mir
svojemu srcu?
- Jos ne posvema, ali kao da pridolazi.
- Samo to zelim, majko.
Zagrlio ju je, a ona ga izljubi i upita sjetno:
- Gordana, dakle, ljubi princa?
- Ne dao bog da ljubi koga drugog.
Stjepko se pojavio na vratima i pozove ih da sldtt.
Dok su dvoranke pomagale Beatrici da obue sveanu haljinu i esljale joj kosu,
bilo joj je da od jada sve na sebi razdere.
S kakvom gordom oholosu, s koliko bi hladnog dastojanstva izlazila na dvorske
sveanosti ona, ponosna ki gordog napulj-skog velianstva, kraljica velikog
sjevernog kraljevstva. A sada se savija pod nevidljivim lancima koje joj je
nametnuo njezin muz, kralj.
Jedino je ona um jela samovoljnog despota uiniti prema sebi mekim, slabim.
Uinila ga je robom svoje mladosti, ljepote i lukavosti. A sad se rob otkinuo,
odbjegao, oslobodio, skinuo je s kormila i zatoio usred sjajne raskosi svojeg
dvora.
Osjeala se kao divlja zvijer u kavezu, opkoljena krotiteljima, okrutnim,
zlobnim i zluradim. Odijeljena je od svih. Cak od Napulja, od svojeg oca da mu
se potuzi i zatrazi pomo. Lisena je mogucno.sti da provodi spletke na stetu
njegova srna i n"ajke. I sada mora izii da gleda licem u lice Varadiju, onom
-n*

omrazenom ovjeku koji joj je oteo kralja. Ta predodzba natjera joj krv u
mramorno bijelo lice.
Svakim dahom duse trazi od neba i pakla da joj pomognu strovaliti tog ovjeka,
zgaziti ga i vidjeti u tamnici, i sve bi bilo kao prije. Ona bi opet zasjela na-
prijestolje svoje vlasti u kojoj je kralj bio samo rob.
Jos malo pa e ui u crkvu da gleda vjenanje djevojke koja joj je oduzela
nasljednika, one ija je snaga jaa od njezine. Mrzi Gordanu, mrzi Ivana,
njegovu majku, Varadija, mrzi Damira, kralja, sve koji su oko njega i s njim i
stoje joj na putu do krune.
Stotinu mrznji je razdire, sama se udi kako im dostaje mjesta u tom jednom
srcu. Svaka od tih mrznja sama po sebi je otrovnica i ini joj se da joj je srce
golemo gnijezdo zmija.
Potpuno je opremljena za polazak. Ulazi Enriko, jedini na-puljski dvoranin kojeg
je kralj ostavio uz nju. Javlja joj da je kralj oekuje.
I sva se rasplamti. Po svojoj je volji htjela da ide na vjenanje, da se dvoru
prikaze kao da nije zarobljena.
Onda se polako svladava, svu mrznju, svu bjesomunost natjera u prsa i pokriva
maskom vedrog smijeska koji obeava krvavu osvetu.
U dvorskoj kapeli svetog Stjepana, pod baldahinom, sjedi kralj uz Beatricu. Pred
oltarom stoji mladi par. Gordana u haljini od svijetlomodre svile sa
svijetloruziastim barsunom, istih boja kao i Damirova odora. Na smedoj
bronanoj kosi svjetluca se zlatna mreza s koje do ramena vise rese od bisera.
Oboje stoje uspravno. Mir lezi na njihovim licima. Njegovo sjaji vedrinom koja
kralja uvjerava da Stjepko nije lagao kad je govorio o njegovoj ljubavi. A ona
svojom osebujnom pojavom, visokim elom, bademastim oima, rasprostire oko sebe
ar nevid-live, nerazumljive snage sto je njenu pojavu uresila otmjenim uresima
ljepote, njezin duh plemenitom svjetlosu, a srce muskim mirom.
Princ Ivan slijeva kralju gleda oboje blagim toplim pogledom. U srcu mu radost.
Jedva eka da zapone ceremonija
Snivao je ove noi da je iznenada banuo vojvoda Iloki i zaprijeio vjenanje.
Nehotice pogleda na vrata kapele i protiv svoje volje zadrse kad god se otvore
i netko ulazi.
Milanski poslanici Mafeo i Marcelo promatraju mlade ljude pred oltarom.
Izmijenili su sapat zadovoljstva, gledajui vedro lice princa Ivana. Kralj to
razabire i smijesi se. Svakog asa nesto sapne Ivanu, samo da pozornost sveg
dvoranstva svrati na sebe i princa, da ih prisili da promatraju njegovu vedrinu
kako bi oe-liili vjeru da nema nikakvih veza s onom koja stoji pred oltarom.
Beatrica stalno podrzava na usnama smijesak i sjedi uz kralja u pozi nekadasnje
vlasti i ponosa.
Njezin se pogled ne odvraa s Gordane koja gleda ravno preda se. Uz nju je Damir
u bogatom odijelu dvorana, u potpunoj
svojoj ljepoti. Dvorani ne mogu zatomiti tihi sapat udivljenja nad ljepotom
mladoga para.
Damir sve to ne vidi. Dusa mu lebdi visoko i daleko iznad svih zemaljskih
osjeaja njegove mladosti. Tamo ga je ponijela mudrost knjige nad kojom je
probavio ovu no, upijajui u sebe idealne izljevi starorimskog mudraca koji mu
je bio uitelj itave mladosti, koji je u njemu zasijao klicu idealnog
prijateljskog odnosa izmedu Ivana i njega
Nad tom je knjigom sagibao glavu prepustajui se rijeima filozofa. I ovog asa
pr-a oltarom ponovo se obnavljaju u njegovoj
dusi:
"... prijateljstvo je sloga svega bozanskoga i ljudskoga s oda-nosu i
ljubavlju. Ne znam jesu li besmrtni bogovi, osim mudrosti, pruzili ista bolje
ovjeku od prijateljstva. Krepost rada i uva najvee dobrote, a prijateljstva
ne moze biti tamo gdje nema kreposti, zivot ne moze biti zivot ako nije sazdan
na medusobnoj odanosti prijateljst :
Sto je na svijet u zivot ako nemas nekoga s kim smijes govoriti onako kao sto
govoris sam sa sobom? Zar bi bilo uzitka u srei kad ne bi bilo nekoga tko bi se
njoj radovao kao i ti sam.
Tesko bi bilo trpjeti nesreu kad ne bi bilo nekoga tko bi jos teze trpio od
tebe...
.. prijateljstvo je dobilo ime od ljubavi, jer je ljubav povod sklapanju
prijateljstva. Prijateljstvo je nastalo od prirode, prikljuenjem duse s nekim
osjeajem ljubavi, a ne promisljavanjem, ne umom. Oni koji se usuduju od
prijatelja zahtijevati najvee zrtve dokazuju tim zahtjevom da bi za njega mogli
uiniti joi dvostruko vee zrtve...
... nema vee radosti, vee slave zivota, negoli uzvraati nekome prijateljski
odanost.
Za prijatelja treba da uinimo i one najvee zrtve koje sami za sebe ne bismo
nikada podnijeli...
... prijateljstvo je postojana stalnost, ono je vjera. Ne moze se bez
prijateljstva ako hoemo da bar donekle pristojno provedemo zivot.
Kad nestane prijateljske odanosti, nestat e sve ljepote zivota."
Svakim dahom svojih mladih grudiju udahnuo je po jednu rije, svakom mislju upio
je jednu misao starorimskog mudraca iji je duh u mladenakoj dobi povezao
zanosnim sponama njegovo djeako drugovanje s Ivanom. Na vrelu tih misli oni su
se napili zelje da dostignu najvisi ideal svoje veze, da dosegnu vrhunac
najise odanosti koju Ciceron naziva jedinom ljepotom zivota.
I tu no pred svadbu proveo je Damir nad tom knjigom uz koju je toliko noi
prosjedio s Ivanom. Juer je proveo sam samcat da posre iz nje jos posljednje
kapi snage, odanost sto je iznenada proklijala u njegovu srcu. Odanost iz koje
je niknula tvrdokorna zelja da Gordana pripadne Ivanu, da on uz nju bude
sretan. Ali ta Ivanova srea bila je i stit provali Damirove zako> pane
ljubavi, ona mu je pruzala nerazorivo jamstvo da e svoj" srce proistiti od
ljubavi prema Gordani.
I sada vjeruje u to vise nego ikad. I zato je sabran i vedar, jer je siguran u
svoju pobjedu. I sretan je sto ovog asa prido^ nosi prijatelju blistavi znak
odanosti svojeg srca.
Taj osjeaj ini ga jos ljepsim i rasvjetljuje njegovo lice s kojega dvorani
itaju vjereniku sreu.
Sveenik pristupa mladencima.
Vrata se u crkvi otvore. Ivanov pogled ukoio se, ispunjen teskom slutnjom
nonog sna. Tamo se pojavi lice nekog dvorana. Ne, vojvoda ne dolazi. I sretan
svrati pogled k oltaru, tesko oekujui poetak obreda.
Napokon zapone.
Ivanu se ini kao da on stoji uz Gordanu i govori Damirovim glasom sto odzvanja
kapelom:
- Hou da je uzmem za zenu.
Dok to izree, crne mu oi zalutaju k Ivanu a misli mu govore: "Uzimam Gordanu
za tebe, Ivane, samo kao tvoj zastupnik, prisizem to na svoju majku, na
prijateljsku odanost."
Njegovim prsima odzvanjaju te misli kao gromovita sveana prisega, a iza nje
ostaje sveti, tihi mir. Ne osjea svoga srca kao da ga nema. Kao da ga nikada
nije razapinjalo na muke, kao da je izdahnulo, nestalo. Njegova zanosna mladost
ispunjena je vjerom, nadahnuta dahom starorimskih ideala, potpuno je predala krv
i meso mladosti duhu sto lebdi visoko, daleko iznad njegova tijela.
Miran Gordanin glas, odluan i snazan razlijeze se crkvom kad je odgovorila na
sveenikovo pitanje. I sveenik im sveze ruke.
Vjenanje je zavrseno.
Ivan odahne. Sad moze doi Lovro Iloki, mogu doi svi.
Mimo ostane da prati kralja i kraljicu
__ Vasem velianstvu dugujem zahvalnost za toliku milost _ odgovori Damir.
I princ Ivan duze vremena posveuje razgovoru s vjerenicima.
Francesku i Ranzano po kraljevoj odredbi nisu smjeli ostaviti svoje sobe, pa
kraljica nije imala nikoga da iskali mrznju sto je danas jos jate buktila prema
Gordani, princu Ivanu i njegovu prijatelju Damiru .
Kad se Gordana izgubila u tihom domjenku s malom Bei. princ Ivan zovne k sebi
Daminu
Posli su polagano u udaljenu odaju gdje nije bilo nikoga. Ivan toplo pogu ).t
svojeg prijatelja i ree:
- Doskora e svrsiti gozba. Ti es otii s Gordanom. Ti si mi, Damire, jedini
oslon mojoj buduoj srei. Tebi dajem Gordanu pod okrilje dok ne svane taj
sretni as kad u moi da stupim na ono mjesto pred oltarom gdje si danas stajao
ti za mene. Uzmi ovaj prsten. Neka bude zalog ovom asu kad je tvoj prijatelj u
tvoje ruke predao svoju sreu - da je uvas.
- Stojei s njom pred oltarom, moja je misao prisegla: ne uzimam je za zenu ja,
nego ti preko mene kao zastupnika. Ona je sada tvoja ZCTM, ne moze biti niija.
uli ste moju prisegu pred oltarom svi a doskora ut e je i sve kraljevstvo.
- Tebi dugujem vjenu zahvalnost, Damire. Uzme mu ruku i natakne mu zlatni
prsten s blistavim draguljem.
- Neka tako vjeno blista nasa prijateljska ljubav i odanost Time obnavljam nasu
zakletvu na Griu.
Prijatelji se zagrle iskreno, sa ganuem zanosite odanosti. A onda su posJi u
dvoranu, punu veselih gostiju i buke glazbe.
NO NOVOVJENCANIH
* * *
Sveanoj gozbi prisustvuje itav dvor. Pjevai i glumci izvode igre. Svi su
veseli. Kralj prednjai. Zivo zabavlja kraljicu, milanske poslanike i ostale
uzvanike. Cini se kao i da ne opaza vjere-nike, a itavu vee lukavim pogledom
uhodi njihovo drzanje. Iz oiju mu nesto vreba.
Beatrica je sasvim zadobila svoju snagu i mir. Prema Gordani je naroito
ljubazna. Razgovara s njom i s Damirom kao da je ova zenidba ushiuje.
Najposlije primijeti Damini:
- Ne zelim se posve lisiti moje miljenice dvoranke. Kad budu naroite sveanosti
na dvoru, hou da me prati i vasa ljubljena supruga.
Nakon ponoi kralj i kraljica najave da je svadbena sveanost zavrsena. Sve su
zene svoje poglede ustremile na Gordanu. Ona poljubi ruku kralju i kraljici.
Oboje se smijese. Iza kraljeva smijeska prodire nesto vrebajue, iz kraljiinog
prikrivena ironija. Damir se pokloni princu. On ga srdano po ta pse po ramenima
i prijazno uzvrati Gordanin poklon. Mafeo i Marcelo promatraju scenu. Kralj
pristupa k njima, trijumfirajui.
- Velianstvo, zeljeli bismo ve u zoru otposlati u Milano najhitnijeg brzoteu
o drskoj lazi kojom se nevjernici kanili razvrgnuti brak princa Ivana i
vojvotkinje Bianke.
- Dodite u moju radnu odaju, tamo mozete pisati, i onako jos imam nesto posla.
sretan. Ali ta Ivanova srea bila je i Stit provali Damirove zakopane ljubavi,
ona mu je pruzala nerazorivo jamstvo da e svoje srce proistiti od ljubavi
prema Gordani.
I sada vjeruje u to vise nego ikad. I zato je sabran i vedar, jer je siguran u
svoju pobjedu. I sretan je sto ovog asa prido? nosi prijatelju blistavi znak
odanosti svojeg srca.
Taj osjeaj ini ga jos ljepsim i rasvjetljuje njegovo lice s kojega dvorani
itaju vjereniku sreu.
Sveenik pristupa mladencima.
Vrata se u crkvi otvore. Ivanov pogled ukoio se, ispunjen teskom slutnjom
nonog sna. Tamo se pojavi lice nekog dvorana. Ne, vojvoda ne dolazi. I sretan
svrati pogled k oltaru, tesko oekujui poetak obreda.
Napokon zapone.
Ivanu se ini kao da on stoji uz Gordanu i govori Damirovim glasom sto odzvanja
kapelom:
- Hou da je uzmem za zenu.
Dok to izree, crne mu oi zalutaju k Ivanu a misli mu govore: "Uzimam Gordanu
za tebe, Ivane, samo kao tvoj zastupnik, prisizem to na svoju majku, na
prijateljsku odanost."
Njegovim prsima odzvanjaju te misli kao gromovita sveana prisega, a iza nje
ostaje sveti, tihi mir. Ne osjea svoga srca kao da ga nema. Kao da ga nikada
nije razapinjalo. na muke, kao da je izdahnulo, nestalo. Njegova zanosna mladost
ispunjena je vjerom, nadahnuta dahom starorimskih ideala, potpuno je predala krv
i meso mladosti duhu sto lebdi visoko, daleko iznad njegova tijela.
Miran Gordanin glas, odluan i snazan razlijeze se crkvom kad je odgovorila na
sveenikovo pitanje. I sveenik im sveze ruke.
Vjenanje je zavrseno.
Ivan odahne. Sad moze doi Lovro Iloki, mogu doi svi.
Mirno ostane da prati kralja i kraljicu
__ Vasem velianstvu dugujem zahvalnost za toliku milost _ odgovori Damir.
I princ Ivan duze vremena posveuje razgovoru s vjerenicima.
Francesko i Ranzano po kraljevoj odredbi nisu smjeli ostaviti svoje sobe, pa
kraljica nije imala nikoga da iskali mrznju sto je danas jos jae buktila prema
Gordani, princu Ivanu i njegovu prijatelju Damiru .
Kad se Gordana izgubila u tihom domjenku s malom Bei, princ Ivan zovne k sebi
Damira.
Posli su polagano u udaljenu odaju gdje nije bilo nikoga. Ivan toplo pogu .1
svojeg prijatelja i ree:
- Doskora e svrsiti gozba. Ti es otii s Gordanom. Ti si mi, Damire, jedini
oslon mojoj buduoj srei. Tebi dajem Gordanu pod okrilje dok ne svane taj
sretni as kad u moi da stupim na ono mjesto pred oltarom gdje si danas stajao
ti za mene. Uzmi ovaj prsten. Neka bude zalog ovom asu kad je tvoj prijatelj u
tvoje ruke predao svoju sreu - da je uvas.
- Stojei s njom pred oltarom, moja je misao prisegla: ne uzimam je za zenu ja,
nego ti preko mene kao zastupnika. Ona je sada tvoja ZCT i ne moze biti niija.
uli ste moju prisegu pred oltarom svi a doskora ut e je i sve kraljevstvo.
- Tebi dugujem vjenu zahvalnost, Damire. Uzme mu ruku i natakne mu zlatni
prsten s blistavim draguljem.
- Neka tako vjeno blista nasa prijateljska ljubav i odanost Time obnavljani
nasu zakletvu na Griu.
Prijatelji se zagrle iskreno, sa ganuem zanosite odanosti. A onda su posli u
dvoranu, punu veselih gostiju i buke glazbe.
NO NOVOVJENCANIH
* * -

Sveanoj gozbi prisustvuje itav dvor. Pjevai i glumci izvode igre. Svi su
veseli. Kralj prednjai. ivo zabavlja kraljicu, milanske poslanike i ostale
uzvanike. Cini se kao i da ne opaza vjere-nike, a itavu vee lukavim pogledom
uhodi njihovo drzanje. Iz oiju mu nesto vreba.
Beatrica je sasvim zadobila svoju snagu i mir. Prema Gordani je naroito
ljubazna. Razgovara s njom i s Damirom kao da je ova zenidba ushiuje.
Najposlije primijeti Damini:
- Ne zelim se posve lisiti moje miljenice dvoranke. Kad budu naroite sveanosti
na dvoru, hou da me prati i vasa ljubljena supruga.
Nakon ponoi kralj i kraljica najave da je svadbena sveanost zavrsena. Sve su
zene svoje poglede ustremile na Gordanu. Ona poljubi ruku kralju i kraljici.
Oboje se smijese. Iza kraljeva smijeska prodire nesto vrebajue, iz kraljiinog
prikrivena ironija. Damir se pokloni princu. On ga srdano po ta pse po ramenima
i prijazno uzvrati Gordanin poklon. Mafeo i Marcelo promatraju scenu. Kralj
pristupa k njima, trijumfirajui.
- Velianstvo, zeljeli bismo ve u zoru otposlati u Milano najhitnijeg brzoteu
o drskoj lazi kojom se nevjernici kanili razvrgnuti brak princa Ivana i
vojvotkinje Bianke.
- Dodite u moju radnu odaju, tamo mozete pisati, i onako jos imam nesto posla.
Gordana se oprostila s malom Bei zagrljajem i onda posla s Damirom. Svi ih
dvorani prate do velikih stuba kojima se izlazi iz glavnog dvora. A onda se
mladi par oprosti sa svima.
Izasli su iz dvora. Prati ih Damirova majka, nekoliko muskih dvorana i mnogo
bakljonosa koji svijetle put kroz dvoriste u kraljev vrt.
Uz Damira koraa majka, zamisljena, pognuta kao da plae. On se neprestano
sagiba k njoj. Malo prekasno opazi da je Gordana zaostala i razgovara sa
Simonom. Nije se usudio pribliziti, nego se zaustavi s majkom da je prieka.
Gordana se brzo vrati k njima dok su ih dvorani okruzili da nastave kratki put.
Stigli su pred ljetnu palau.
Bakljonose i pratnja udose s njima. U prvom katu dode im u susret Berislavi i
oslovi Gordanu i Damira:
- Pokazat u vam odaje sto ih je kralj odredio za vas. Posli su za njim, ali ih
opet zaustavi.
- Na cilju smo. Gospodi od Brezovice odredena je za ovu no loznica na drugoj
strani hodnika.
Mati se oprosti s Damirom i Gordanom, zavue u ogrta i pode.
Berislavi siroko rastvori vrata. Gordana prijede preko praga. Njen pogled
zaokruzi svu odaju.
Dva bronana kipa drze na ramenima svijenjake s goruim svijeama. U kaminu
bukti oganj. Postrance siroke odaje crveni baldahin, nad branom posteljom,
pokritom brokatom i draperijama sve od ruba do poda. Uza zid teski ormari,
kipovi, u kutu velika slika.
Na pragu loznice Damir se oprosti s Berislaviem.
- Molio bih vas, gospodine, da se moja majka sutradan moze odvesti kui.
- Ve je sve odredeno, gospodine Damire - primijeti Berislavi.
Pozdravili su se i mladi dvorski mestar nestane u hodniku.
Damir ude u loznicu i zatvori vrata. Gordana mu je okrenuta ledima. Stoji
nasuprot postelji, nepomina.
Nesto zaudeno gleda mladi u njezina leda. Trenutak eka. Kad se ona ne obazre,
on pride k svijenjaku i ostane naslonjen na stol.
Osjea se miran. Grudi su mu pune svete tisine. Gledajui Gordanu, ini mu se
sveti kip. Ne osjea nista. Nijedan drhtaj srca. Kao da je zamro.
Sada smatra Gordanu Ivanovom zenom i nista ne muti tu vjeru. Ni samoa u loznici
koja bi imala biti njegova i njezina. Proslo je tek nekoliko sekunda kad je
zatvorio vrata i stao do svijenjaka. Ona jos stoji ispred postelje. Nije
shvaao zasto se ne obazire k njemu kad bi trebalo da se dogovore za svoj budui
razdvojeni Zivot. On pone:
- Gordana, sada...
Ona se iznc uia obazre i usklikne:
- On, Damire, kako sam sretna.
- I ja, jer danas...
- Nas; je srea nerazoriva - upade ona povisenim tonom, .- Sve troje smo
sretni, tvoja majka, ti i ja. Kao da je zateen navalom nekog n-znanca, on digne
glavu i ruke na obra; li ona govori dalje:
- Ljubav nasa, Damire, slavi pobjedu.
Na oi mu padne mrak. Ili to svijea dogorijeva? Bulji u nju. Ona uini kru
rukom kao da ga zove, a njega zahvaa mrani oblak, drhtanje sto ga istodobno
zastrasuje i izaziva. Hoe da uzvikne, da joj vikne, da se uvjeri je li to ona
ili tko drugi, ali ga pretee uski 11 Gordanina glasa:
- Oni tamo na dvoru misle da je nase vjenanje samo prividno. Pa neka misle sto
ih volja. Nas spaja ljubav. Ljubav - i hitro pode prema njemu.
Za tamni hi mu se pred oima kao da je no pala po loznici. Gordanin poviseni
poklik u asu se surva u neku dubinu i ne* stane. Na njenom mjestu stoji drugo
stvorenje, neka zlokobna prikaza, pruza za njim ruke, a on se grozi i nazaduje,
uzmie.
Ona kao da se zuri, tri, juri k njemu, a on se povlai sve dalje, do zida i
upre se u nj da ga mladom snagom makne, raz-rusi, da bjezi bez traga i obzira.
Na ustima mu drse odvratna rije, ali glas mu zataji, ini mu se da ga je
Gordana dostigla i opet uje njezin glas:
- Nemas odgovora, dragi? Dah te gusi od sree?
Sva su mu utila smetena. Ili je ona k njemu sagnula glavu, on u obranu ispruzi
ruke, ali ona snaznom kretnjom odbija zastitu. Baci se za njim, obuhvaa mu
glavu i usne prinosi k njegovu uhu i sape.
Privim se k njemu. Ili on spava ili sanja gresan san? Njezin je sapat, ili
jezovita masta neega sto se zavuklo u njegovu dusu neopazice, neznano i razara
mu svijest?
Dodir hladne zenske ruke na njegovu zatiljku padne kao kap ledene vodi na
sljepooice, bljesne mu svijest, osjea toplinu njenog tijela, miris njene kose
sto mu dodiruje lice. Kao da je na nj navalila smrtonosna gorostasna neman u
Cijem naruju mora iz-dahnuti zdrobljen, smrvljen, bespomono, neasno, sam pred
sobom osramoen.
Krik obrane zaurla njegovim biem. Zahvati Gordanu za ramena i odgurne je od
sebe grubosu bojovnika sto u divljoj borbi na zivot i smrt odbija od sebe
smrtonosni udarac.
Gordana se jedva zadrzi na nogama od teskog udarca. Stoji, gleda u njegovu
izoblieno lice, ali istog asa odzvanja njen glas:
- Dodi, zedam. Idemo u blagovaonicu. Hou da gutnem slatkog vina - i pohiti k
vratima. Isezla je u drugu odaju.
Ostao je sam.
Drse. Slabost mu prolazi tijelom, duia do dna prestravljena. Udaranje srca
odzvanja u prsima. U glavi mu bije. "Sto je to bilo? Sto, za ime bozje? Ne, ne
ne, nije predodzba. To se sve odigralo pred njegovim oima u jednom asu kao
bljesak."
Pod njim se ljulja zemlja i sva palaa.
"Sto je to bilo sada? - pita mu dusa, viui u oajnoj neizvjesnosti, u strepnji
od smrtne opasnosti kojoj ima da utee. Njoj se pomraio um?"
"Ili poznaje tajnu moje ljubavi i ruga mi se? Da nije mozda htjela iskusati moju
vjernost princu? Jao meni, ona hoe da zna koliko smije vjerovati u moju
zakletvu Ivanu. Ona, zena smislila je grozovitu kusnju. To me ponizuje. Vrijeda.
Kako nisam odmah progledao njenu igru. Odrinuo ju je kao najpodlije stvorenje.
Jest, odrinuo svom snagom duse, iste, poput one zakletve koju je polozio pred
Ivanom na svoju majku.
"Ne, pozvat u je na odgovornost. Zatrazit u raun tom prizoru" - i stvara
vrstu, nepokolebivu odluku. Ona e odgovarati njemu, pobjedniku. Odgovarat e.
* * *
A u dvoru, u kutu kraj prozora knjiznice stoji princ Ivan. Bojadisani prozor
pruza mu male okvirie kroz koje prozire njegovo oko. Gleda u kraljevsku ljetnu
palau. Vidio je kako je vrtom prosla povorka bakljonosa. Doarao je sebi
Gordanu i Damira kako ulaze u hodnik, pa u odaje. Sami su. Sto rade? Govore o
nasoj osnovi. O srei koja eka Gordanu uza me. Damir joj pria o mojoj osnovi
kako u razrijesiti brak i vjenati se s njom. Ili joj ni danas jos ne kazuje
istinu. Ona bi se pobojala za moje prijestolje. Mozda Damir promatra prsten sto
sam mu ga dao?
"Mili, dobri, vjerni - prijatelju. Koliko si se za mene zrtvovao. I slobodu
dajes za moju sreu. Velik sam tvoj duznik. Moje srce nikad nee iscrpsti
odanost i zahvalnost tebi."
Nejasno, neizvjesnom brzinom jure njegove misli. Neumorne su. Odve hitre. Brzo
skau amo-tamo i kao da se zmirei proziru, tjerane neim sto on i ne opaza.
Kroz etvorokuti stakla zuri u dva prozora ljetne palae. Svjetla su sarolika i
hvataju se o tamne skutove noi.
"Jesu li ve usli u odaje?"
"Prvi prozor je loinica u kojoj su spavali najodliniji kraljevi gosti i
venecijanski poslanici Zasto je otac odredio da bas tamo konaci mladi par? Cudna
je ta odredba. Ni Varadi joj ne zna uzroka. Dva su prozora. Prvi je loznica,
drugi blagovaonica. Zacijelo e tamo sjesti da se odazovu obiaju vjerenike
veere nasamu. Taj obiaj ne smiju povrijediti. A Damirova mati? Je li s njima?
Ili ih je ostavila? Zacijelo je umorna."
Gordano! Vjena ljubavi moja. Sad je posve moja. Oko nje visoki neprodorni
bedemi Damirove odanosti prema meni. On uva moju sreu, on, najvjerniji medu
najvjernijima. Sigurno govore o njemu.
Vjetar prska snijegom o prozore. Pogled mu se prikovao uz
dva prozora na ljetnoj , punoj svjetlosti. Oko mu se ne otkida
s prvog pruzura loznice. Kao da odanle nesto eka?
"Ona e tamo spavati. Njezina e ljepota poivati u postelji pod zavjesama od
brokata. Koliko e jos vremena proi do onog asa kad u je povesti pred oltar i
uiniti kraljicom svih loznica na dvoru, svih odaja, sve raskosi, svega blaga i
kraljevstva. Kruna oekuje njeno bijelo, visoko, umno elo. Ljubi li me? Osjeam
to, osjeam. Srce mi to veli. Njeno srce se krije, ali ljubi."
Hodnikom se uju koraci. Princ prisluskuje, ali ne odlazi od prozora. Zasunu >
je vrata da bude sam sa svojom ljubavi i mislima, uzitkom promatranja one
svjetlosti sto sadrzi njeno bie.
"Sto radi? Mozda i ona gleda u njegove prozore? I bude mu toplo, drago u dusi.
Bila je na svadbi mirna, ozbiljna, nesto blijeda. Njene oi nikad ne odaju njene
osjeaje. Bademaste oi utisnute se u njegov mozak, u srce, u bie. One ga vode.
Zvijezde su i sunce i dan njegova zivota. Kad u ih vidjeti? Sutra? Sto sad
radi? U kojoj je odaji? Sto radi Damir, moj dragi pozrtvovanik?"
"Jos uvijek svijetle prozori, jos nije legla na poinak. Gordana, ujes li
dozivan i c mojeg srca? Koliko je dugo proslo vremena otkad su otisli Nije
mnogo. Ne, nije. Tek nekoliko fr""?fc?. samo se meni ini dugo."
Vjetar prska snijeg o okno, a on zuri u svijetle prozore ustrajno, eznutljivo,
razdraganim srcem, pun vjere i snova. Tim slikama razblazuje svoju tihu eznju,
razbija samou i prikriva svoju zudm i ;/ , dokui Sto se zbiva tamo iza onih
zidina, u svijetlu onih prozora.
- * -
Damir je odluno presao prag loznice i usao u blagavaonicu.
Gordana ga doeka, stojei iza vrata. Cim je usao, ona ih odmah za t pa se pred
njim ustremi i gledajui ga ljutilo, okosi su na nj poluglasno:
- Izgubili ste pamet.
- KaJiA a je to bila igra? - grubo e on.
- Jedino spasonosno. A vi kao da vas nosi vjetar.
- Ne razumijem.
- Tijesni muski mozak. Davala sam vam znakove, a vi ljite ka novorodeno
dijete. Znakove sam davala, ujete li?
- Znakove? Kakve?
- Uistinu ste izgubili pamet Zamalo i mi bismo dospjeli u tvrdavu, unato zrtvi
koju sam pridonijela danas pred oltarom. - Vi ste nepazljivi otkad nema
Napuljaca. Damir slusa zaprepasten.
- Razumjeli ste, da, ali naopako, gospodine - hladnom Iju-tinom odvraa
djevojka. - Davala sam vam kretnjom ruke znakove prema draperiji. Drzali ste me
posve obinom zenetinom, upravo me uvrijedili.
- Ali vase su rijei zvuile...
- Rijei su bile namijenjene drugome. Znakovi vama. ^
- Drugog nisam vidio. Priznajem. Ne razumijem.
- Jeste h barem vidjeli u dvoristu da je Simono dotrao za mnom i nesto mi
govorio?
- Vidio sam.
- Dakle, Simono je -uo kako kralj salje Radula neka nas ove noi uhodi u ovoj
loznici gdje ima tajni ulaz. Ne znam gdje je, ali tamo jest.
- Vi mi niste rekli.
- Zar da govorim pred vasom majkom i dvoranima? Prie-kala sam da budemo sami.
Ah* kad udem u loznicu, opazim kako se draperije sto pokrivaju prostor od ruba
postelje do poda ljuljaju kao da se netko u tom trenutku tamo povukao. Odmah sam
naslutila da je tamo Radulo.
- Dakle, zato ste tako uporno gledati u postelju? - ree on i osjea olaksanje.
- A kako ste vi odmah zapoeli govoriti, ja sam slutila da e taj govor
razotkriti nas pravi odnos i poela sam govoriti kako smo sretni i kako se
ljubimo, a rukom sam vam dala znak, pokazujui prema draperiji.
- Smeo sam se, nisam opazio znakove.
- Da mi ne dobacite rije koja bi Radula obavijestila o nasoj varci, potrim k
vama, zgrabim vasu tupu glavu objema rukama da vam prisapnem tko je u loznici.
Vi ste se otimali, naravno da sam vas bijesno povukla i zgrabila za glavu i
vrat, a kad ste me odrinuli, brzo sam utekla u blagovaonicu da Radulo ne uje
sto biste mi bili rekli i opet sam pokazala rukom na draperiju.
- Budite obzirni prema mojoj nespretnosti. Smeo sam se.
- Razumijem - ublazi ona glas - ali nije li vam upalo u oi da nas je doekao
ovdje kraljevski mestar Berislavi?
- Zapravo jest, ali on bi nas obavijestio.
- Znao je samo toliko sto mu je kralj nalozio, ali Simono je uo kako mu kralj
veli: bude li potrebno, vodit es mladi par sutra u Moravsku. O tome ni rijei
nikome, ako ne zelis gubiti glavu. Ovo je bio kraljev nalog. Ali, Beatrica zeli
da me zdrobi i ubila je kraljevo povjerenje. On sumnja u istinu.
- Oprostite mi, oprostite. Samo mislim: ako je tamo Radulo, onda je vidio kako
sam vas odgurnuo.
- Da nas ne vidi, povukla sam vas ostro. Jedino je mogao
uti.
- Sto emo sada?
- Odigrati mu ljubavni prizor da. uje i vase rijei, a onda mu pruziti prigodu
da sam ode. Ako ne uini, mi emo ga toboz nehotice pronai, skotrljat u nesto
pod draperiju. Dakako, njegovu prisutnost treba da primimo saljivo kao
uobiajenu radoznalost, a ne kao uhodarenje.
- Zapovijeda i te, slusat u.
- Cujete kako treba da govorite.
Ona se primakne blize i stade ga upuivati. Onda potri prema loznici, otvori
vrata, govorei kao da se otimlje.
- Jao, Damire! Ugusit es me svojim zagrljajem. A on H- stajao iza nje i
odgovarao:
- Sad moja, samo moja l- rijei su zvuile tiho i ledeno.
- Ali sam gladna, jer od uzbudenja nisam okusila ni zalogaja. Dodi, dragi, da
ovdje veeramo sami. To je svadbeni obiaj.
- U n zagrljaju - odvraa on.
- To zelim. Dakle, dodi.
Ona za, .,-- vratima da su se stresla i osluhne, pa onda pode k stolu.
- Bolja sam komedijaska od vas - stade ona saputati, - ali starevo uho nije
istanano za prizvuk glasa. On hvata samo smisao rijei, a smisla su ove rijei
imale napretek. Dodite, priekat emo. Nadam se da e se Radulo sad udaljiti.
Sjeli su k stolu gdje su stajali vrevi s vinom: jelom, sve skadno, lijepo i
bogato.
- Mislim da stari sada ima sto da kaze kralju. Berislavi nee sutra dobiti
zapovijed da nas vodi u tvrdavu. Mi smo ovdje potrebni, i vi, i ja, do
proklamacije.
- Sto je to? - upozori on prema vratima.
- Gle, nesto se tamo kotrlja. Oboje ustanu.
- Cujete li? Glasovi u loznici. Idite brzo.
Zahvatio je vrata i odgurnuo ih.
Slika na zidu odmaknuta je. Iza nje u debeloj stijeni udubina. Tu stoji Radulo i
bijesno se razmahuje prema muskarcu u odori kraljevog sluge. Damir ga vidi s
leda i zato pohiti k njemu i priblizi se s lica.
- Enriko? St radite u ovoj loznici?
- Pitajte Radula sto on radi ovdje - ironino odgovori Napuljac.
Jos prije Damira razjasni Radulo:
- Njegovo velianstvo mi je naredilo da ovaj tajni ulaz dobro zatvorim da ne bi
kakav lupez dolazio mladom paru na smetnju.
- Eto, vidite, bas u toj plemenitoj namjeri poslala je i mene kraljica -
nadoveze dvolino napuljski dvoranin.
Radulo ga mrko odmjeri i okrene se k Damini.
- Uspeo sam se iz prizemlja u ovu rupu i dok sam u tami trazio puce da otvorim,
ve sam uo vas, gospodine Damire i vasu mladu zenu kako se milujete. Tada sam
priekao i pritajio se ispod ovih vrata da vas ne u&trasim, a onda htjedoh da
zabravim lokotom tajna vrata, kad se slika otvori i preda mnom se stvori Enriko.
Dolazio je ravno iz vase loznice kao da je htio bjezati Bilo mi je sumnjivo sto
on tu radi.
- Ne trazim li mozda ovdje ono sto trazite vi? - upadne Enriko, gledajui
Radula.
- Velim: bilo mi je sumnjivo - upada Radulo, mjerei Napuljca s mrznjom - jer
gospodin Enriko nema dozvole da izlazi iz dvora.
- Kraljici ne zapovijedate vi, hoe 11 me kamo slati ili ne.
- Mir - prekine ga Damir - izidite - i htjede mu otvoriti vrata u hodnik.
- Vidjet e me Berislavi i predati kralju. Pustite me uzmaknuti ovuda - moli
Enriko.
- Eto, vidite, gospodin Enriko nije u postenju dosao ovamo. Starac poslusa, a
Enriko ude u udubinu zida pa se stade spustati uzanim stepenicama.
- Napulj sko pseto - mrmlja Radulo za njim. Damir ga potapse po ramenima.
- Cujte, dragi stari, svjedok treba mladozenji samo pred oltarom.
- Bas zato me kralj i poslao, evo, vidite, ovdje je s unutrasnje strane mala
kvaica u kutu okvira slike. Valja je zaokrenuti ovako i to vam zajamuje mir.
Sva je srea da sam dosao. Gdje se to skrivao taj napuljski lupez?
- Nismo ga vidjeli ni Gordana ni ja, ali hvala vam, Radulo. Iz druge sobe uo se
Gordanin glas:
- Damire, sto je tamo? S kim govoris, mili moj?
- Evo me, draga, ve idem - odazove se on.
Radulo se smjeska. "Mlada je nevjesta nestrpljiva, evo ve idem" i povue se
smjesta u zidnu udubinu, povukavsi za sobom sliku.
Damu* je ogleda, nade kvaicu, okrene i vrati se u blagovaonicu.
- Slusala sam - ree Gordana - pod draperijom, dakle, nije bio samo Radulo nego
i Enriko.
- I kralj i kraljica su poslali svoje uhode. Sto velite sad?
- Sad mi je jasno zasto je kralj zelio da prve dane svojeg braka provedemo u
ovoj palai i upravo u ovim odajama. No, sad smo se oslobodili. Sjednite. Valja
nam se sporazumjeti. Kraljica toboze zeli da je pratim na sveanostima, ali
njenim rijeima ne moze se vjerovati. Ja moram ostati na dvoru. Tu je moje oko
vrlo potrebno, a osim toga, veze me obeanje mojem
skrbniku da u bdjeti nad prezestokom udi kancelara Varadija. On brzo plane, a
to je velika opasnost za njega i za nas. Valja nam od kralja dobiti dozvolu da i
nadalje vrsim sluzbu na dvoru.
- Dobra, Gordana, uredit u kako zelis.
- Vi muskarci mnogo toga ne vidite, ne opazate, sto je vrlo vazno. Mala sitnica
ima velike posljedice koje vi ne predvidate. Dakle, vi ete me o svemu
obavjestavati, a od kralja izmoliti da i nadalje budem u dvorskoj sluzbi.
- Vasoj se zapovijedi pokoravam, Gordana. Oprostite mi sto sam vas tako grubo
odrinuo u onoj loznici.
- Sto ste zapravo mislili?
- Da iskusavate moju vjernost princu.
- Ne bi li to bila teska uvreda?
- Bas sam zato planuo.
- Sad je opet sve u skladu. Nije vrijedno o tome dalje govoriti. Dakle, idite
gore u prineve odaje, ali da vas ne bi vidjeli sluge.
- Oito ve svi spavaju.
On se pokloni i ode iz sobe u mrani hodnik. Krene prema prinevim ljetnim
odajama, kad se s nekim u tmini sudari.
- Tko je tu? - zapita strogo.
- Ja sam, sin staroga Radula.
- Sto stojis ovdje? - :: - ;
- Odredeno mi je da budem ovdje. -- ;-")*.!
- Jadni mladiu, ozepst es. Idi i lezi.
- Ne smijem.
- uo sam da se netko ovdje sulja pa sam izisao. Damir se vrati u blagovaonicu.
Gordana jos sjedi ttt flai, glavu je poduprla rukama. On se pnmakne k njoj:
- Vani strazari Radulov sin.
- Onda njegov otac jos nije ostavio svoje skroviste. Idem da vidim.
Oboje su otisli u loznicu i otvorili sliku. Nikoga nije bilo. Pretrazili su
itavu sobu. Ne nadose nikoga. Vratili su se u blagovaonicu.
- Oito je Radulo postavio ovdje srna da mu bude u pomoi ili da pazi hoete li
vi ostaviti ove odaje. A posto smo ga tako brzo uvjerili da kraljeve sumnje nisu
opravdane, zaboravio je na mladia. Ne preostaje nam drugo, nego ostati ovdje
dok se on ne Udalji.
- Do zore e stajati tamo - ree on.
- Onda legnite u ovoj odaji. Ja ve idem u loznicu.
- Da ne mogu domisliti kako bih ipak mogao u prineve odaje?
- Ne smijemo staviti na kocku nasu tajnu.
- Moram u prineve odaje, moram.
- Zasto bas morate?
kad udem
" - Rekao sam da u zapaliti svijeu m
"njegove sobe.
i"M. - Cemu to? >- :->. . i
.t" - Htio sam mu dati znak.
ci) - On je to od vas trazio? "<
l
- Ja sam tako rekao od svoje volje. "- ;
,j - Zasto to? - zaudi se ona. --- -
< -- Neka zna da sam u njegovim odajama.
- Zar je medu vama bio potreban takav dokaz? i - Zbilja nije.
- Kako vam je mogla sinuti ovakva zamisao? ; i.,- Ne znam - odvrati zbunjeno.
r? - Zar, osim vas, ne bi i tko drugi mogao vidjeti taj vas znak svjetlosti
na prinevim prozorima.
- Uistinu, na to nisam mislio.
- Vasa se neprisebnost danas razvija do savrsenstva. Moram paziti na vas da me i
vi i princ zajedno ne strpate u tamnicu. Gledao je zabrinuo preda se i sutio.
- Ne pokusavajte izai, a sutra recite princu uzrok zbog kojeg niste upalili
svijeu. Eto, tu ima dosta jastuka, ondje je lezaj. Lezite tu, ali ne zaboravite
zasunu ti vrata na hodnik da vas sutra ne nadu sluge. Upamtite: nije potrebno da
mu govorite o prizoru koji sam odigrala u loznici. Bilo bi sasvim suvisno.
Uope, zapovijedam vam da me slusate.
I otisla je. Zatvorila vrata i povukla zasun. Sjela je. Svjetlost titra bijelom
puti njenog lica. Bademaste oi pune su misli. Bijelo visoko elo prekrile su
sjene, misli, skrivene, duboko, daleko.
Tiho je. Iz blagovaonice ne dopire nikakav stropot ni kretnja. Debela teska
vrata od hrastovine ne propustaju do nje nikakav znak da se tamo netko nalazi. U
tisini i samoi mlada nevjesta gubi se u mislima.
Dugo se ne mie. Zizak svijee visoko se uspinje. Plamen u kaminu cvri i grije
osamljenu, zamisljenu nevjestu.
Ona se digne, opet zaviri iza slike, ali ne nade nikoga. Plamen iz kamina
zaviruje u Gordanine oi, siroko rastvorene, mirne kao povrsina neprozirne
rijeke u tmini.
U svojoj knjiznici Ivan eka. Otvorio je prozor i sakrio se da ga tko ne opazi.
Gleda i eka znak svjetla na prozorima svojih odaja. Ali oni su tamni. Svjetlost
je samo uz ona oba prozora. Prvi je loznica, drugi blagovaonica. Sto rade? Zasto
Damir ne odlazi? Zasto ne odlazi? Nesto se zbilo? Ili je s njima Damirova majka?
Pitanja ga mue. Jedno se budi za drugim, niu kao iskre i nestaju da se radaju
nova. Glava mu gori. Izmuen je, igra mu
sva krv. Zasto Damir ne dolazi u njegove odaje. Koliko je proslo vremena otkad
su tamo? Samo da se nije desila kakva nepogoda. Ne, nije, netko je zadrzao
Damira.
Uto jedno okno zatamni.
"Svjetlost se ugasnula u loznici." - usklikne on.
Prvi je prozor potamnio. Ona lijega na poinak. Spavat e, snivati. U snu mora
priznati da njeno srce pripada njemu. Kako je sretan. Ona poiva, nad njom bdi
njegova ljubav, kraljeva milost i Damirova odanost prijatelju.
"Gordana, snivaj o mojoj ljubavi, o nasoj srei."
Drugi prozor jos svijetli. Damir je jos tamo? Ili je ona zaboravila utrnuti
svjetlo? Zacijelo je tako. Damir je ve krenuo u njegove odaje.
Sad e zapaliti svijeu i dati mu znak.
Istrazuje mrane prozore svojih ljetnih odaja. Da. Tamo su. Zna ih predobro Sad
e planuti svijea. Samo dok stigne.
Jos uvijek nije upalio? Sto ga spreava? Ili ne moze otkljuati vrata? Mozda je
netko u hodniku? No, Damir eka dok ode.
Dolje svijetli osamljeni prozor. Sareno svjetlo bulji u no kao neka sablast,
Damir ve odavno nije tamo. Ve je u mojoj loznici. Nesto je bljesnule, - Ne,
nije. Tamni su prozori mojih odaja kao i Gor-danini.
U blagovaonici jos gori svjetlo. Tko je tamo? Zasto u njegovoj odaji nema
svijee?
Pitanja se opetuju, nizu beskonano, neiscrpivom ustrajno-su.
Nesto se jae pritisnuo uz prozor. Ostrije napeo vid, ispruzio glavu i eka
svjetlo svijee, eka znak...
- Mozda se boji upaliti?!
"Bit e ipak da Damir ne moze u moje odaje naoigled drugih. Razotkrio bi nasu
tajnu. "A ona spava?" Jos uvijek nema znaka. Zasto?
- Sto je to? U blagovacnici je utrnuo svjetlo."
Malo se trgne, srce mu zakuca. Kako to? Tko ga je utrnuo?
"Ah, to je Damir ekao dok ne odu sluge iz hodnika. Sad je jasno. Cekao ,:-
Nakon nekoliko asa ka ve je u mojim odajama. Sad e planuti svijea, evo, samo
jos malo. Dat e mi znak da mi bude laksi san. Sad e..."
Ceka, eka... uzalud...
A Damir gleda udaljeni kraljevski dvor. Prineva su okna svijetla. Sto on radi?
Ceka li na znak svijee? Zapravo nije bio potreban taj znak. Zasto? Da umiri sam
sebe? Ili mu je to dosap-nula savjest? Zasto je to rekao Ivanu.
24Gort
Zar nije nestao svaki nemir iz njegove duse? Nista ga ne zbunjuje. Srce mu bije
skladno. Toliko mira davno nije osjetio. Kao da mu je srce ve posve zdravo.
"Ludost je bila Ivanu govoriti da eka tu svijeu) Mozda ita i ne eka?"
Otisao je od prozora tiho i oprezno. Makar debela vrata loz-nice ne propustaju
stropot, on koraa neujno. Zasune vrata na hodnik i sjedne k stolu. Osjea
glad. Uzima hladnog peenja i pone jesti. Meso nema okusa. Ne osjea nikakve
slanosti u jelu. Uzima kola. I to otkloni. Nista nema okusa. Gladan je, a ne
moze gutati. Nesto mu je suho u grlu i ustima. Popije malo vina. as-dva i opet
mu se usta suse kao onda kad je na brodu lezao u groznici. Sad ne osjea ni
traga kakvoj boljetici ni uzbu-denosti. Potpun mir u dusi i tijelu, samo mu se
usta suse, slje-pljuju. Neka mukla bol u sljepooicama i nista drugo...
"Zacijelo sam umoran!"
Ustane. Pogled mu se nade na vratima loznice. Trzne se i okrene.
"Ono je svetiste! Nedostojno je gledati u ona vrata" - i okrene se na drugu
stranu. Uzme jastuke i metne ih na lezaj. Pokupi svileni pokriva i namjesti
leziste. Sve to ini tiho da nikakvim sustanjem ne uznemiri onu koja tamo
poiva.
Sjedne na lezaj, udno je to. Zasto mu je u ustima tako suho i tako vrelo?
Pode k stolu, nagne vr i pije. Onda ugasi svijee i potpuno odjeven legne.
Potpuna tisina usred noi. Pokusa sklopiti oi. Mir, olovni mir u itavom
tijelu, samo sljepooice ga bole.
Teska nepominost oko njega. Cini mu se da je taj mrak neka teska tamna stvar i
pritiste ga. Toplina mu prelazi tijelom, vino ga omamljuje, oi mu se sklope.
... Iz magle doara mu san Gordanu kako mu se priblizava. Obujmila je njegovu
glavu, na vrsku uha osjea tople usne. Ne brani se, prepusta se slabosti. Na
lice mu se prilegla njena mirisna kosa, prsti mu osjeaju njeno tijelo. On ga
dize na ruke, privija uza se.
Zadrhtao je. Njene usne priljubile su se njegovu uhu i prolaze ga trnci,
razbuduje se. itavo mu je bie jedan talas. Stapa se s njom i nosi je. Bjezi,
tri, nosei je na svojom rukama. Poiva mu na prsima, ruke su joj obavijane oko
njegova vrata. Bjezi s njom daleko preko poljana, rijeka, suma, juri, s
ukradenim blagom, zudnjom svoje mladosti.
Ukrao je i leti s njom kao po vjetru u beskonanost. Sve dalje juri i zapne.
Neka velika vrata otvorena su kao da ih ekaju.
On utri u odaju punu draperija od brokata, svuda draperije oko velikog zlatnog
lezaja.
Gordana sad stoji raspletene kose. Crvene usne obasjane su smijeskom. On se
dotakne tih usana jednim poljupcem i tone, rasplinjuje se...
Trgne se iz sna i skoi s lezaja, bulji u mrak. Kupa se u znoju. Srce zestoko
udara.
Prsi mu se brzo uzdizu i spustaju. Svaka mu zilica u tijelu
drse.
Snalazi se. Bio je san. Legne i pokusa se smiriti Hoe da spava. Misli se
suljaju oko njega poput zlobnih sablasti.
Oi su mu uprte u vrata loznice. Okrene se na drugu stranu. Ipak vidi ona vrata.
Bijes ga uhvati i misli skrenu tamo u dvor k Ivanu.
Je li usnuo? eka li znak?
I dok prenosi svoju pozornost k njemu, ne vidi drugo, osim Gordanc. Osjea njene
usne na svojem uhu. Pokrije ga rukom. Jos toplije osjea njene usne. Uhvati
svoje uho vrsto ne bi li bol rasprsila strahovito sjeanje toga dodira.
- Opet misli o princu, a itavo mu bie nosi u sebi nju.
Misli su mu uz princa, osjeaji s njom.
Okrene se i zagnjuri glavu u jastuk. Njena ruka dodiruje mu zatiljak
Naglo prebaci tijelo nauznak... Ona je pred njim. Bademaste oi ga gledaju.
Pokrije lice i stisne vjede u neprozirnoj tami Ona, ona, ona.
Ustane. Uspravi se, stoji u mraku. Na prsima mu poiva njena glava. Tako je zivo
osjea da bi gotovo posegnuo rukama da je odrine ili pri;:] li,
Slomljen je. Isprebijan. Bolan u duhu i tijelu baci se na lezaj. "Sto Je to sa
mnom? Zar nisam legao miran? Jao, gdje je moj mir, hladni divni bozanski mir.
"Ona ga je razorila. Ona tamo u loznici. Zasto su se njene usne dotakle mojeg
uha, njeno tijelo mojih prsiju?"
Natezao se svojim mislima, vukao ih silom, daleko odavle, iz ove odaje, ispod
ovog krova. Uzalud.
Njezin dodir bacio je iskru u steeni mir. Ono sto je sagradio svojom voljom,
svim zanosom svoje duse, u kojoj je klijao duboki korijen odanosti prema Ivanu,
u Gordaninoj se blizini raspalo. Tvrdava nove prisege u koju se sklonuo siguran
svake provale svojih osjeaja Razorila je Gordana? Snaga kojom se hrabrio,
oboruzao uginula je.
Pao je niz strminu i lezi raskidan, polumrtav.
"Zar je duh toliki kukavac, zar duh pada pod prvim udarcem? Nema hrabrost \L a
junastva u borbi sa sobom? Ili ja tome nisam dorastao? Precijenio sam svoju
snagu? Samo heroji pozvani su da biju boj sa svojim srcem! Ja nisam heroj.
Gordana. Jedna jedina rije utjelovljuje moj zivot. Gordana! Zasto si me
probudila iz mira? Ili nisi ti kriva? Mozda se u meni eznja samo pritajila?
Donio sam je pod ovaj krov podlo, podmuklo sakriveno u nekom zakutku srca?
Osjea se savladan. Nadvladan. Pobijeden. Oajna zalost stisla mu srce. Ceznja
ga hvata, a on bjezi pred njome, otima joj se u mukama.
Misli mu dozivlju Ivana, zakletvu, prisegu. Moli se snazi, ljubavi svojoj.
"Smiluj mi se, daj mi olaksanja, mira. Spasi me, snago ovjekova. Snago, ako
nisi obmana mudrovanja, doi es l Milost, srce moje! Milost. Budes li okrutno,
probost u te maem. Pro-bost u te, srce, ako u tebi ostane Gordana.
Umri ljubavi, ili u umrijeti jal..."
U oajnom bolu tiho zajeca. Pokrio je glavu da mrak ne vidi kako plae mladi
junak.
* - *
Vjetar zavija nad dvorom i zapuhuje prozore. Ivan stoji uz prozor, napola
otvoren.
Ukoio se, prozebao, u kaminu je davno utrnula vatra. Ljetna palaa u dubokoj je
tami. Nigdje iskrice svjetlosti koju oekuje. Srce mu udara. Pogled ukoen.
Nemir se pronosi njegovim prsima.
No skriva prozore, palau. Nikakva znaka da iza onih zidina netko zivi, da ona
tamo spava i da se Damir povukao u njegove odaje.
Polako pritvori prozor i pode kaminu. Vatra zapretena. Ogr-nuo se u ogrta. Opet
ide k prozoru...
"Sto se to moglo desiti Damini? Nesto je vazno, kad nije upalio svijeu, sto se
dogodilo?
Tko je tamo dolje u blagovaonici utrnuo svijetlo? Kamo je otisao? Bilo je to ve
kasno. Dakle, nije Gordana zaboravila utrnuli. Netko drugi, tko?
Damir nije ostao u blagovaonici. On je prije izisao, sigurno mnogo prije kako se
to pristoji da je ostavi samu...
Nesmisao da sada o tom razmisljam. Ivan se okrene od prozora, pode u spavau
odaju, ide gore-dolje i opet k prozoru. Vue ga tamo.
"Mozda je dao znak, a ja sam previdio? Nel Nije mogue! Nikako nisam previdio."
Nesto se u njemu razbuduje. Nemir ga prevladava. Misli mu jure, nesuvisle,
zapoete, nedovrsene, nabaene, neizreene.
"Cemu je trebao taj znak? Nesmisao! Mozda nije ni imao u svojoj odaji svijee?"
Ipak mu srce ne slijedi razum. Osjea tezinu tijela. Umor ga svladava.
I legne u postelju odjeven. Sklopi oi, ali ne spava.
"Gdje je sad Damir? Tamo kod mene ili se negdje drugdje smjestio? Jadnik, mozda
i ne spava. Mozda bdi, negdje u nekom zakutku palae."
Ovim se mislima hoe da smiruje, ali ne uspijeva.
Prevre se po postelji. Nema sna. Srce je strahovito burno.
vje li to slutnja? Damini se desilo kakvo zlo? Da budem kriv njegovoj nesrei?
Kakva nesrea? Zasto nesrea? Masta mi je razigrana, nista drugo."
Dok sve to prelazi njegovim mozgom, dotle mu pred oima lebdi jos uvijek slika
prozora blagovaonice.
"Kako se to odjednom u blagovaonici utrnulo svjetlo!"
Malo je "drijemao. U tom polusnu prikaze mu se Damir, drzi oko struka neku zenu.
Ne vidi joj lice. ni glavu. On potri k njima da vidi tko je ta zena. Uto se
trgne iz sna.
Pogleda u im IK Jos mu srce drhe od uzbudljivog prividenja u polusnu. Jos
uvijek gleda predodzbu sna. Tko je bila ta zena
"Hoe li Damir jednom ljubiti? Koga? Kako e izgledati djevojka njegovo
ljubavi?"
Jos nikad ga nije snasla ova misao. Sada je zaronio u nju i nosi ga. Vitla nekud
u maglu. Kakva e biti djevojka koju e ljubiti Damir?
I stade razmisljati, pratiti Damira, njegove poglede, rijei, vladanje prema
djevojkama na dvoru. Trazi medu njima ne bi li nasao trag onoj koju bi on
obuhvatio oko struka, za kojom bi on eznuo. Nijednu^ asa ne spaja ga s
Gordanom. U nizu onih koje istrazuje mislima nema Gordane. Samo slika snene
predodzbe lebdi mu pred oima: Damirova ruka savita oko neijeg struka.
"Kad bi svanulo jutro, sto prije jutro, da saznam Sto je bilo..."
Muio se da zaspi, ne shvaajui nemir.
Izmuena napokon ga pred zoru svlada san.
PROBUENJE...
Soba je bila puna svjetlosti dana. Sluga je popravljao vatru u kaminu. Stropot
probudi Ivana. Skoi s lezaja, pogleda oko sebe, trgne ogrta i pohiti k
prozoru. Citav je vrt pun snijega. Ljetna palaa stoji samotna usred kraljevskog
vrta. Nigdje ovjeka.
Sluga Je izisao iz sobe, a da ga princ nije ni opazio. Sva mu je pozornost
usredotoena u prozor udaljene palae. Iza leda najednom uje glas:
- Smijem li doi, Ivane?
Obazre se, Na vratima proviri Damirova glava.
- Ti si tol - usklikne princ i osjeti zestoko kucanje srca.
Damir zatvori vrata. Mladi opazi da je prinevo lice vrlo blijedo i da s
naroitom pozornosu istrazuje Damirove upale oi. Jednu sekundu prijatelji su
zaronili jedan drugome u zjenice. Ivan osjeti zebnju. Damir laku prepast. Kao da
je izmedu njih oboje pala neka ledena magla. Damir se pozuri da je rasprsi.
- Jesi li ekao znak, Ivane?
- Nisam ga doekao. -4f
Odgovor je zvuio nesto suho. "
-- - Bio sam opkoljen uhodama, na sve strane. -
- Cijim uhodama? - pita Ivan nesigurno.
- im smo usli u loznicu, opazila je Gordana kako se njisu draperije na
postelji, pozvala me u blagovaonicu i brzo mi saopi Sto je. Nasao sam u loznici
Radula i Enrika...
- Moj otac je dakle prozreo nas dogovor - primijeti Ivan zamisljeno - a sto si
onda uinio?
- Vjesto sam odstranio oba spijuna, a tada izisao iz blagovaonice i naletio na
Radulova sina. Nikako ga nisam mogao maknuti s mjesta jer mu je bilo nalozeno da
ostane tamo. Nije bilo druge, nego se vratiti. Sporazumio sam se sa Gordanom. I
kad smo vidjeli da ne mogu nikako u tvoje odaje, ona je posla da legne, a ja sam
ostao u blagovaonici. Tamo sam odjeven prilegao. Eto zato nisam mogao da ti s
prozora tvojih odaja dadem znak.
Slusajui, Ivan mu je prilazio sve blize i onda ga najednom ushieno ogrli.
Bio je u tom ushienju glas radosti oslobodenja neke more koja je gusila Ivanovo
srce...
- Osjeao sam da se nesto dogodilo. Znao sam, nagadao sam, ali nikako ne bih
mogao pogoditi pravi uzrok.
Sjeo je na postelju. Smirenost je usla u njegovo bie, spoitavao je sebi
drhtanje od ove noi. Sve mu se inilo kao neprijatan, ruzan san. Gotovo se
stidio toga i nastojao da o tome ne misli, a jos manje da govori prijatelju.
- Mudro si uradio, Damire, sto nisi pokusao opet izii. To bi nas upropastilo.
Moj je otac uistinu uveliko sumnjao.
- Sve je proslo sretno - jedino me uznemirilo da ti ne mogu dati znak koji sam
ti obeao.
- A zapravo, i emu je bilo potrebno? Ne, nikako. Jesi li govorio danas s
Gordanom?
- Ne. Vrlo sam rano ustao i naredio sluzi da nalozi kamin. Znatizeljno me
pogledao sto sam ve opremljen. Nije ni slutio
- Nastoj da se sto prije preselis u grad, tamo te ne moze nitko uhoditi, da se
nisam ni svukao.
- Danas sam u zoru govorio sa svojom majkom i nasa e se zelja brzo ispuniti.
Uredit e u novoj kui nekoliko odaja.
- Cudio sam se zasto je otac htio da provedete prve dane u toj palai. Sad
znamo. Valja da budete na oprezu, i Gordana,
i ti. Nalozi t u da nam donesu doruak! Bilo mi je vrlo pusto bez tebe, moj
Damire.
I nestala je magla izmedu njih. Toplina njihova prijateljstva potpuno obuzme
Ivanovo srce. Osjeao se vedar, sretan. Kad su donijeli doruak, razvijao je
ruziaste planove o budunosti. Damir se osjeao mirnijim uz svoga druga. Kao da
je utekao nekoj velikoj zasjedi, a uza nj se osjea zastienim. Ipak, kao da u
itavom tijelu osjea slabost, umor, nesto nejasno i neprijatno.
* * *
Toga jutra ekali su Varadi, Baka i Filipec kralja u radnoj dvorani. Govorili
su o svatovima, naroito Baka i Filipec, medusobno su izmjenjivali zapazanja.
- Drzanje princa Ivana pokazivalo je potpun mir, dapae, radost, zbog sree
svojeg prijatelja. Nitko ne moze posumnjati da bi on ipak ljubio Gordanu.
- Oku biskupa Bakaa nista ne izmakne - primijeti biskup Filipec. - Dakle, vasa
su opazanja neoboriva. Princ Ivan ne bi se znao pretv;u ..i,
- Ni onda kad bi htio. A sto velite vi, Varadi? - oslovi
kancelara Tomo Baka.
- Za mene je to ve utvrdena stvar - odgovori on, ne dizui pogleda s nekog
spisa koji je pomno itao.
Sva se trojica digose jer je usao kralj. Iznenadili su se njegovim vedrim
raspolozenjem.
- Sto to drzite u ruci? - zapita kralj kancelara.
- Izvjestaj milanskih poslanika Mafea i Marcela vojvodi Ludoviku.
- Izvjestaj Saljite pouzdanim brzoteama jos danas. Neka ih na putu prate nasi
momci. Pobijedili smo napokon napuljske spletke do temelja - nasmije se kralj i
pozvoni.
Za kraljem je usao stari Radulo.
- Dakle, starce moj, priaj biskupima kako se provodi nas mladi par.
To zabrine Varadi ja i pogleda Radula. Ovaj se osmjehnuo i sutio.
- Reci ono sto si meni juer priao. Kako im je?
- Ljube se kao golubovi.
Kralj zazmiri p:\ma Varadiju i naglasi:
- I Enriko je prodro u loznicu mladih supruga, ali ga neu kazniti. Slusao je
svojim usima kako se raspadaju napuljske lazi. Vi ete, Varadi, danas predati
Damiru miraz koji sam odredio Gordani. estito ga je zasluzila - i opet znaajno
pogleda kancelara.
Zatim je kralj dao pozvati Mladena Berislavia i veselo mu
ree:
- Nees putovati u Moravsku. Ni danas ni ubudue. Mozes skinuti svoju odoru i
zamijeniti je napuljskim haljinama, uzmi vizir i vrati se k meni.
- Velianstvo, preasni gospodin napuljski poslanik dao me pozvati i moli vase
velianstvo da mu dopustite poi u kapelu na ispovijed.
- Nada se da e na putu iz svoje odaje u kapelu, a mozda i na ispovijedi nai
rupu kroz koju bi mogao poslati vijesti u Napulj. Reci mu: gospodin Bog saslusat
e njegove grijehe i u njegovoj odaji. Poslat u mu ispovjednika.
Tomo Baka ponizno primijeti:
- Velianstvo neka odabere nekog od nas, vasih pouzdanika. Nikad se ne moze
znati na sto smjera napuljski lisac.
- To vam valja, Bakau. Podite k njemu i oistite crnu dusu. Isporuite mu s
moje strane da je u kapeli hladno, pa ni za zivu glavu ne bih htio da njegova
preasnost nazebe. Idite odmah da njegov trbuh dugo ne gladuje.
Varadi je mranim pogledom pratio Bakaa kad je odlazio * Berislaviem.
- Sad nam jos preostaje da pronademo podmuklog saveznika Napulja, a onda bismo
mogli proslaviti potpuno pobjedu. Neka dode Simono.
Doskora se vratio Berislavi u napuljskoj odori s vizirom.
Primivsi nalog, obojica ostave kralja. > .
* * *
: :H. -
Mrzovoljast sjedi Francesko uz kamin.
- Varas se, draga Beatrice. Ona ljubi Damira, u to nas Je dostatno uvjerilo ono
sto su ule Enrikove usi.
Promatrajui igru vojvode Hipolita, ona nije odgovarila.
- Sad tek razabirem sto je Damira potaklo da Gordanu slijedi u Napulj. Kleo bih
i ubio. Dok sam s ocem spremao njen put na otok, nista ne slutei, taj nikogovi
obilazio je nase osnove da ih omete. Da mi je to bilo znati u Napulju. Nikad ga
ne bi vidjelo sjeverno sunce. Njegova lukavo skrivena ljubav razbila je tvoju
napuljsku osnovu. Taj podmukli skot istrgnuo je Gorda* nu iz mojih ruku, on je
oteo nasljednika kojeg ti je imala dati Gordana.
Sve vise gomilao se Franceskov gnjev prema Damini. Gnjev neutazene strasti
suparnika. Nikad ta strast nije toliko usplam-tjela kao ove noi kad mu je
Enriko ispriao sto je uo u loz-nici ljetne palae. Ni na sto drugo ne misli
nego na mladia koji sada posjeduje Gordanu. Osjea se pred Damirom ponizen,
posramljen. Ne prestaje govoriti o njemu i raspiruje u sestri mrznju protiv tog
mladia.
- On je kriv da ne posjedujes tajne kljueve od krune, a tko zna ne amimo U mi
svi u ovom dvoru samo zbog njega? Sjeti se dogadaja na Visegradu. Gordana je sve
rekla Daminu Mislis li da ova plemika ulizica nije ispripovijedila princu Ivanu
kako si htjela iskoristiti Gordanu na Visegradu. Mozda je sklonuo krunu na takvo
mjesto gdje je nikad nees pronai. Premalo si posveivala paznje tom prinevom
dodvorau.
- Ne muci me. Francesko - ustane ona osjetljivo pogodena tim izlaganjem. - Tvoje
rijei djeluju kao uzareno zeljezo na tijelo sputanu lancima. Stenjem u tom
prokletom zatvoru. Stedi me, Francesko, da me ne zahvati bjesomunost.
Sazalila mu se i pristupi joj:
- Ne zamjeri, nisam imao zle namjere. Neu vie govoriti o tom skotu.
- Samo mi ne spoitavaj sto sam propustila. Drugo ti dopustam. Da put i dobro je
da mi govoris, sve vise mi se razotkrivaju niti ove razbojnike druzbe sto je
oko mene splela svoje zamke.
Zastala je i pogledala u kamin:
- Smatrala sum Damira prostom Ivanovom ulizicom. Cinilo mi se da ni za sto nema
zanimanja, nista ne zna i ne razumije, a eto, kakav je podmukli vuk u ovjoj
kozi.
- I zaci jelu ga je u svemu vodio Varadi i njemu je sluzio.
- Varadi! - izree ona to ime s mrznjom. - Dvije godine gomila se u mojim prsima
mrznja, skuplja zu koja kipi i pre-kipjet e. Samo da probijem ove zidine.
Znaj, Francesko, osvetit u tebe, sebe, sve nas. Svi ti lupezi i Varadi, i
Damir, i Gordana bit e izjureni iz ovog dvora. Beatrici Aragonskoj podijeljeno
je stotinu muskih glava, probit u izlaz iz ovog pakla.
U tom razgovoru, suljajui se ulazi Enriko. Braa se zivo okrenu k njemu.
- Sto je? - zapita kraljica.
- Napuljski poslanik ima posjet
- Ranzano, posjet Ciji?
- Zatrazio je u kralja ispovijed, a on mu je poslao biskup* Bakaa da ne bi
mozda drugog sveenika potkupio.
- Ah - tiho usklikne kraljica - i sad je Baka tamo?
- Ispovijeda e i priestiti Ranzana u njegovim odajama. Ranzano nesto snuje. Ne
ini on nista uzalud - i traak nade sine u Beatriinim oima.
- Pokus.i i unii k njemu kad Baka ode.
- Stra/a ne pusta nikoga.
- Moram nai s Ranzanom vezu, bilo kako.
- Njemu nije dopusteno izii iz odaja, ali vasem velianstvu straza nee
braniti.
- Namjerice sam izbjegavala da ulazim k njemu, danas mijenjam nakanu.
- -> Onda se oglasi Francesko.
4 - Je li mladozenja iz ljetne palae dosao na dvor? /-.li,- i dorukovao gore
kod princa, ali na objed je otisao Mfedoj. Tako su na hodniku govorili sluge. ^
< - Prisjest e im - usklikne Beatrica. - Idi, Enriko. ,^| Kraljevska su
braa ostala sama.
- Gospodii se koi dvorom kao kakav princ: stanuje u ljetnoj palai, cjeliva u
svojem naruju onu koja je imala da bude majka tvojeg nasljednika, Beatrice.
Probudio je u njoj sjeanje na tako dobro zamisljenu osnovu koja joj je gotovo
bila ve u rukama. I ona plane:
- Duse, nadahni me! Upravljaj moje misli, moje korake. Idi, Francesko, pusti me
samu, moram misliti, misliti. Jao njima kad ja ponem mirovati i misliti.
Napuljski princ je ustao i zagledao se u svijetlee oi svoje sestre.
- U tvojim zjenicama nastupa tvoja mudrost, Beatrice.
- Prosijeva mi kroz mrak svjetlo. Idem njegovim tragom. Svi e sveci zapaliti
baklje nebeske da Beatrici posvijetle putove.
- Nadahnue dolazi. Aragonski bog priblizuje se.
- On je tu. Jest, on je tu i zato treba da budem sama. Idi, Francesko. Beatrica
misli.
Sjela je u naslonja i skupila visoke obrve, malo zazmirila da bolje vidi i
dublje prodre u ono sto joj se budi u mozgu.
* * *
-t" U ljetnoj palai sluge su dvorile novovjenanike jelom. Dok su se vrzali oko
stola, Damir se njezno brinuo oko Gordane. Kad su izasli, uozbilji se, a ona
upita:
- Dakle, sto je na dvoru? Je li princ ekao znak koji ste mu obeali?
- Cekao je, ali kad sam mu rekao da su nas opkolili uhode i da smo se
oslobodili, bio je vrlo radostan.
- Niste mu nista rekli o mojoj dosjetki tamo u loznici?
- Vi ste mi zabranili.
- Oekivala sam da ete poslusati moju odredbu. Bilo je dobro.
- Princ mi je savjetovao da ne pokusam ulaziti u njegove odaje ove palae, ve
neka se smjestim ovdje u blagovaonici. Majka mi je jutros obeala da e sve
urediti za dva tri dana.
- Bilo bi najbolje da se odmah uklonim paznji kraljevih slugu.
- Ve sam kralju najavio zelju svoje majke da nas u etvrtak doeka.
- Govorili ste s kraljem?
- Zvao me.
- Sto vam je rekao?
- Bio je vrlo prijazan, promatrao me s mnogo veselja.
- Dakle, Radulov izvjestaj obradovao je kralja.
- To se razabralo iz svake njegove rijei i pogleda.
- Valja nam pomno prikrivati nas odnos dok smo tu, a vani u ja biti gospodarica
u kui.
- Gospodice Gordana, imam vam nesto predati. Tu je miraz sto vam ga daje kralj.
Ovo je vase.
Promatrala je veliku kutiju punu zlata.
- Posluzit e mi kad se vratim na Gri za mog skrbnika.
- To je jos daleko.
Nije htio odgovoriti o prinevoj osnovi da razrijesi brak s Biankom i nju povede
pred oltar. Smatrao je da ona to barem nasluuje pa mu se inilo nedolino
spominjati. Od asa kad se s njom vjerio vladao se prema njoj kao dvoranin prema
buduoj kraljici, osjeao se samo kao podanik onoj koja e nositi krunu. Izbacio
ga je iz te smjernosti samo onaj as kad ju je juer u loznici gurnuo od sebe.
Samo u asu kad je mislio da ga hoe zagrliti, gurnuo je nevjestu da spasi svoje
eznje. Stidi se toga, spoitava, ali suti. I zato je danas udvostruio
postovanje i razgovarao s njom, stojei kao ponizni dvoranin pred kraljicom.
- Smijem li sada otii?
- Polazite li k princu?
- Da, ravno k njemu. Nalozio mi je da vam izruim njegov pozdrav, ali pred
slugama nisam mogao kazati.
- Uzvraam mu pozdrav. Bude li sto novo na dvoru, smjesta mi posaljite Stjepka
ili Simona. On mi je isto tako odan kao i paz.
- Izvrsit u vasu zapovijed.
- Do videnja, gospodine Damire. !: V /
On joj se duboko pokloni.
Posao je brzo hodnikom, jedva ekajui da izide ispod tog
krova.
U vrtu je usporio korake i prosao nekoliko puta ispod pustih stabala. Nikako se
nije mogao osloboditi nemira sto je usao u nj kad se ove noi probudio.
"Zar me jos uvijek progoni noasnji san? Ili mozda taj nemir dolazi od njeznu;
blizine? Kakav je mir i spokoj bio u meni sve do ove noi.
Odluio sam biti junak duha, pobjednik svojeg srca. Ja to moram, ja to hou."
A sad je osjetio da ga sve vise spopada neki strah i strepnja. "Nisam se odvazio
da izvrsim nesto za sto mi nedostaje snage. Moram izvrsiti ili umrijeti."
S tom se odlukom vratio u dvor.
PORUKA NJEMACKOG CARA
U kraljevskom vrtu je dubok snijeg. Od ljetne palae do dvora sluge iste uski
puteljak. Lovro Iloki polagano upravlja konja. Pred njim ide Mladen Berislavi.
Lovro pogleda u ljetnu palau.
- Oistili su snijeg ispred palae. Zar tamo neko stanuje?
- Da - odvrati Berislavi i skrene odmah razgovor: - Kralj je juer bio zle
volje, a kad je stigao vas glasnik, sve ma se lice smjeskalo. Tesko vas oekuje.
Dugo vas nije bilo, gospodine vojvodo.
- U mojoj se odsutnosti kojesta zbilo? " * - Pa i jest.
*" I onda stade dozivati sluge, izdavati im suvisne naloge da vojvodi onemogui
novo pitanje. Kad su prolazili kraj palae, na izlazu se pojavi Damir pa mi
ispadne upravo nasuprot. Pre-poznavsi Lovru, zaslade nehotice, kao upokan.
Benslaviu bude neprijatno. Zastane malo iza Lovrina konja i Damini rukom dade
znak da ide dalje. Razumio je Berislavievu kietnju ruke i uputio se dalje prema
dvoru, ubrzavsi korake.
- Zar je princ u ljetnoj palai? - zapita Lovro svojeg pratioca.
- Nije - odvrati kratko, oekujui pitanje na koje mu treba sabrano odgovoriti.
- Mislio sam: kad je Damir izisao iz palae. Bit e, dakle, da su prinevi gosti
tamo?
- Kraljevi gosti. Vas je konj, vojvodo, temeljito umoran. Gazili ste dubok
snijeg. Zlo je putovati u ovo doba.
- Radost povratka zaboravlja na sve putne neprilike. Ugledavsi ovaj dvor, uslo
je u mene samo veselje, "zelja da vidim nju"
- doda Lovro u svojim mislima. Sve sto je promatrao, budilo je zivo sjeanje na
Gordanu, i ovaj vrt, i dvoriste, i ponositi budimski dvor s kulama i Damira.
Gledao je za njim kako brzo odlazi Prvi susret s njim doarao mu je Gordanin
lik. Teka kad je Damir brzo uzmicao prema dvoru, opazi da se mladi, izasavsi iz
palae, tako iznenada zaustavio kao da ga je njegov dolazak neprijatno dojmio.
Ili se samo iznenadio? Zasto bi mu bilo ne-prljano sto on dolazi? Sve se vise
udubijuje u taj susret. Na to ga sili nesto nejasno od ega kao da njegova
radost povratka biva uznemirena.
Berislavi ide za njim pjeske i zaostaje, daleko zaostaje, a htio bi ga
ispitivati. Mladi dvorski mestar dozivlje sluge, neprestano im izdaje zapovijedi
dok nisu stigli do pred ulaz u dvor.
Na stubama, uz mramornog lava, stoji Stjepko. Berislavi se zuri i gleda ga
ostro. Vojvoda side s konja i pohiti mladom pazu.
- Kako flie gospodica Gordana?
- Hvala, dobro, vasa vojvodska milosti
- Kralj eka - upadne Berislavi - kaznit e me ako se samo malo zadrzite. Od
juer je razdrazljiv. Od vas eka smir
- Evo, idem - odvrati Lovro, uspinjui se stubama. Ovog Casa ne misli ni na ono
sto nosi kralju. Pogled mu prelazi preko mramornih stuba, kipova od bronce i
kamena. U sirokom predvorju, dugim hodnicima, trazi skutove Gordanine haljine.
Odasvud ga gledaju bademaste oi, kao da sav taj dvor ne sadrzi u sebi nista
drugo, osim tih oiju, mirnih, tako osebujnih, jedinstvenih.
Berislavi mu otvori vrata kraljevskog predsoblja i Lovro se nade u dvorani
kraljevih kopista i tajnika. Tu sjede biskupi Baka i Filipec, ali on ne vidi
nikoga, samo Varadija. U njemu jos zivlje uskrsava Gordanin lik tako usko
povezan s poslovima nasljedstva. I pruzi Varadiju ruku kao da pozdravlja nju.
Pitanje mu lebdi na usnama, ali prilaze Baka i Filipec i pitaju ga odakle
dolazi u tako tesko zimsko doba.
- Ravno iz Iloka - ree on - i pria o snijegu, meavi i sve gleda Varadija
pogledom pitanja. Ali u njegovu licu nalazi samo skrovitu povueno;, i koja mu
ne daje odgovor. Htio bi ga povui na stranu i upitati o Gordani, ah Varadi ne
slijedi njegovu namjeru.
- Udite, vojvodo. Kralj je nestrpljiv.
Otvori mu vrata i uvede ga u kraljevu radnu dvoranu.
- Sjedei u naslonjau, kralj pruzi obje ruke u znak radosti, a njegove oi
istrazuju Lovrino lice u kojem titraju sjenke uz-budenosti.
- Vas obraz ne izrazava ono sto oekujem.
- Neka se velianstvo ne prenagli u sumnjama. Odmah u razloziti odgovor
njemakog cara.
Varadi je ostao iza kralja. Vojvoda razabire njegovo drhtavo oekivanje.
- Cekajte - ree kralj - poruka jo5 nije izvjesnost. Poznajem Friedricha. sto on
poruuje, nije ono pravo. Stvarnost se skriva u toku dogadaja, u svemu i kako
vas je primio, sto je govorio i kako.
- Razlozit u vasem velianstvu sve.
- Zelim pred sobom vidjeti carevo lice, poglede, svaku njegovu rije da odatle
prosudim koliko vrijedi konaan odgovor na moju poruku To danas odluuje svim
mojim odredbama, odluuje sudbinom kraljevstva i svim onim pothvatima koje u
poduzeti na temelju vasih vijesti. Dakle, pazite: dozovite u sjeanje sve kako
je bilo, slijedite tono redom, ne ispustajte nista.
Kralj se nije udobno naslonio u naslonjau, ve sagnuo naprijed. Svaka mu zilica
u licu odaje istrazujuu pomnost. Njegov kancelar eka s uzbudenjem, premee
ruku iz ruke i grize usne.
- Ponajprije: kako ste stigli i Sto se sve desilo nakon toga?
- Nisam poslao nikakve glasnike, kako mi je vase velian, stvo odredilo, nego
sam stigao u dvor njemakog cara iznenada.
- To je bilo dobro. Nastavite.
- Odmah nakon toga javio sam dvorskom mestru cara Frie-dricha da je ovdje
vojvoda, poslanik svemonog kralja Matije i moli da ga odmah primi. Ali mjesto
toga poslao mi je car svojeg pouzdanika Nijemca. On stade sa mnom razgovarati da
izdaleka ispita zasto dolazim.
- Eto, vidite kako je to vazno. Znai da ga je vas dolazak zatekao u nekim
naroitim osnovama, mozda mu je ak i moj poslanik bio neprilian. Sto ste rekli
tome Nijemcu?
- Nista od onog sto je htio znati.
- Izvrsno. A tada?
- Nijemac mi je rekao da je kralj bolezljiv i neka se odmorim od puta pa e me
primiti popodne.
- I primio vas je?
- Da velianstvo.
- Posli ste k njemu onako kako sam naredio, u potpunom sjaju odore sina
bosanskog kralja?
- Stavio sam oko vrata svih svojih petsto zlatnih dukata, opasao ma od
blistavih dragulja i tako stupio pred cara.
- A od vasih dukata i dragulja blistale su njegove oi. Je li?
- Kad sam stupio u carevu odaju, dugo me promatrao. Vise moju odoru nego mene, a
dotle sam imao vremena da ja motrim njega.
- Star je? Jako star?
- Lice mu je vrlo blijedo i nosi tragove boljetice u starosti, kosa mu visi
preko ramena, bijela je kao kudelja. Uza nj je stajao prijestolonasljednik
rimski car Maksimilijan. Lijep, stasit muskarac, orlovskog nosa. Vidio sam kako
je pogled upro u moje oi, ne u moje dragulje. Gledao me pametno, i mozda
prijazno.
- To je dobar znak. Kako vas je oslovio Friedrich?
- Ni prijazno ni hladno. Rekao mi je da je bolezljiv, ali me ipak prima, jer sam
poslanik monog kralja i junaka i pitao me nosim li mu kakvu poruku.
Matija nepominom Ijubopitnosu zine u Lovru.
- Rekao sam: moj kralj koji je sada u oruzanom primirju sa carem imao bi
proljetos nastaviti rat, ali u svojoj plemenitosti moj kralj smislja da bi se
moglo sve to rijesiti i bez prolijevanja krvi, a zna da je to zelja i njemakog
cara. Onda mu objavim prijedlog vaseg velianstva: da biste bili voljni
obustaviti svako ratovanje i sklopiti trajni mir ako njemaki car pristane da se
odree prava na prijestolje ovoga kraljevstva i prizna za nasljednika vaseg sina
Ivana.
- A on? i .-i . s", c
- Slusao je itavo moje izlaganje potpuno hladna izrazaja lica, ali je "itro u
mene upravio pogled. Samo slusa nepomino i kad ja dovrsim, ekam odgovor.
Carevo je lice tvrdo. Prednja usna izboena, stisnuta kao od kamena. Velike
svijetle modre oi ne trepnu, idi onda je malo spustio vjede da ne vidim sto mu
je u mislima. Pogledao mi hitro prema Maksimilijanu. On naprotiv zivim titrajem
svojih oiju prati oevu sutnju. Cekam odgovor.
- I ne dobivate ga?
- Car zmiri i suti. To me neprijatno dirnulo, promijenim stav. Moja kretnja
prouzroi da su zazveali dukati oko mojeg vrata i dragulji oko maa. Careve se
vjede dignu i nista vise. Maksimilijan pride korak blize ocu i nesto mu tiho
ree njemakim jeziku: i Naravno, nisam razumio. Na Maksimilijanove rijei
careve se oi smrknu. Odgovori mu samo jednu ostru rije. Maksimilijan se
povue, a Friedrich se obazre na me i ree mi:
"Ove vazne prijedloge valja mi dobro razmisliti prije nego dadem odgovor vasem
vladaru. Jos danas u o tom razmisljati, a sutra u vas ponovo pozvati."
- Velianst o i razumije se da vasa carska milost mora o tom razmisliti - rekoh
ja. Neka ne misli da me otpratio kao kakvog paza Poklonio sam se. Stari me car
gleda hladno, a Maksimilijan m - prijatnije. Odlazei, znao sam da se stari
buni, a mladi nije protivan.
- To je sve vazno - upade Matija. - A sad dalje.
- Izasao sam iz odaje i posao iz dvora, kad na izlazu spazim neko lice. Pi Kmiln
mi se da sam to lice vidio u nasem kraljevstvu, na nasem dvoru na Griu.
- Sto velite? Na mojem dvoru? - zapita Matija.
- Nisam odmah mogao da mu se sjetim imena, pogledao sam ga ostru, a on iznenada
izmakne ispred ulaza u perivoj. Sa mnom je bio brat Mladena Berislavia. Povuem
ga za sobom i rekoh da me prati. Moramo pronai bjegunca. Imao sam trag njegova
bijega, preskakivao je nerazgazeni snijeg, i podem za njim. Iza visok L grmlja,
pokritog snijegom, u carskom perivoju uzdigao se veliki kameni kip sv. Antuna.
Zaustavio sam svog pratioca, a ja podem hitro naprijed. Ispod kipa stisnuo se
gospodin zaogrnut plasu Ja mu se nasmijem.
"Moj gospodine, sveti Ante kao da vas nee stititi. Naprotiv, pritekao je u
pomo meni da vas pronadem. Zasto se skrivate preda mnom?"
"Ne poznaj r m vas" - odgovori mi on.
"Vojvodu Ilokoga ne moze tako lako zaboraviti tko ga jednom vidi jifii rekoh ja
- ali ni vas, jer vi ste bili u dvoranstvu njezinog velian f a kraljice
Beatrice. Valjda ne kanite ovdje pred svecem to porei?" On je poblijedio i
uspravio se pa me onda upita:
"Sto zelite od mene?"
"Da se pozdravimo. Iz istog smo kraja, makar ste vi napulj. skog roda, a kad smo
se tako lijepo sastali, bilo bi nedolino da prodem pored vas, a da se s vama ne
porazgovorim i ne zabavim. Oito ste odbjegli iz dvora mojeg vladara i presli u
sluzbu njemakog cara?"
"Varate se, vojvodo - odgovori mi on - dosao sam u Njemaku za naukom,
istrazujem stare listine."
"To je lijepo reeno. I mene zanimaju takve listine. Bit u vam zahvalan ako me
u to uputite." Ovako sam ga prisilio da pode sa mnom kroz vrt, a onda smo
zajedno posli u grad na ko-naiste. Tu se oprostio sa mnom. Bilo mi je odmah
jasno da taj ovjek ima neku naroitu misiju. Drugog sam dana dobio obavijest iz
carskog dvora da je starom caru pozlilo, da e neko vrijeme lezati u postelji i
neka priekam dok ozdravi. Tako sam se zabavio s tim Napuljcem.
- Znate li mu ime?
- Doznao sam da se zove Pietro Fontana.
- Bit e krivo ime, ali vi ste ga vidjeli medu kraljiinim dvoranima?
- Vidio sam ga. Znajui da moram ekati carevo ozdravljenje, iskoristio sam to
vrijeme da slijedim trag toga Napuljca. Svakog sam dana bio s njim, darivao ga,
astio, a jedne sam ga veeri, vidjevsi da ima vrlo dobar okus za dobro vino,
estito opio. Onda sam ga naveo na razgovor. Velianstvo ve zna kako se
razgovara s potpuno pijanim ovjekom, naroito kad je Napuljac. Nadimao se i
hvalisao kako e njezino velianstvo biti izabrano za vladara ovoga kraljevstva,
a da e na to pristati i njemaki car, a kraljica e Nijemcu vratiti sve zemlje
koje je osvojilo vase velianstvo, ak i Be, jos vise: dat e njegovu sinu
svoju mladu sestru za zenu.
Kralj Matija udari po naslonjau. Bjesnilo provali iz njega.
- Neka se velianstvo ne uzbuduje - primijeti Lovro i odmah nastavi - sad sam
znao kakve je to listine dosao da prouava taj Pietro Fontana i to mi je dobro
doslo. Kad se otrijeznio, bilo ga je strah da je nesto preda mnom govorio, no ja
sam se uinio kao da sam i ja bio pijan pa se ne sjeam niega sto smo govorili.
- Javili ste mi u Budim po glasniku da e vas Friedrich primiti kad ozdravi. Je
li to uinio?
- Nekoliko dana prije toga bio sam opet pozvan u carski dvor, ali na vrlo
udnovat nain. Morao sam se zaogrnuti i ulaziti na neka mala vrata kao na neki
skroviti sastanak. Uveli su me u neku malu, niposto carsku odaju, gdje me
doekao mladi car Maksimilijan.
- To je dobar znak - usklikne kralj.
- Mladi me car ispitivao podrobno o prijedlogu vaseg velianstva, a zatim pitao
mnogo o njegovoj visosti princu Ivanu, kakve je udi, naroito je li odan
humanistikim naelima. Razabrao sam da mu je mnogo do toga da sazna je li princ
miroljubiv ili ratoboran Odgovorio sam tako da je bio potpuno uvjeren kako je
mladi princ sklon miru, a ne ratovanju, sto je napokon istina. Maksimilijan mi
nije nista govorio o svojim nakanama, samo me ispitivao. Na kraju mi ree da e
me njemaki car primiti im ozdravi. Tada sam se opet vratio u grad u svoje
kona-iste. Nije bilo tako tesko doznati da car uope nije bio bolestan.
- On je vijeao sa svojim pouzdanicima o kraljiinim prijedlozima - mrko e
kralj Matija.
- Da, velianstvo, tako je bilo. Fontana je za to vrijeme nekoliko puta bio
pozvan na dvor. Cekao sam strpljivo dok me car iznenada pozove.
Matija ispruzio vrat i njegova se jaka sija produzila. Zahvati pogledom Lovru
kao klijestima, susprezao je dah da ne bi opazili kako mu se jaka prsa naglo
uzdizu i spustaju.
- Kako vas je primio? Sto je rekao?
- Lice mu je bilo isto tako hladno kao i prvi put, ali je zato Maksimilijan bio
naroito prijazan i njegovi su me pogledi neprestano sokolili. Razabrao sam da
je carev sin za nas prijedlog.
- A stari?
- Rekao mi je da mu je mnogo do toga da sklopi trajni mir, ali... - oekivao sam
taj sudbonosni "ali".
- Ali ne moze pri tom zrtvovati ni komadi svoje zemlje. Spreman je priznati
princa Ivana za kralja i odrei se prava na vase prijestolje ako vase
velianstvo Njemakoj vrati osvojene zemlje zajedno s Beom i dade mu odstetu za
nanesene ratne troskove.
- Nikad! - usklikne kralj Matija.
Od toga se odgovora Varadi ostro trgne i mrko pogleda kralja, a Lovro nastavi:
- Iza leda staroga cara mladi uini kretnju kojom mi je dao razumjeti da bi od
posljednjeg prijedloga odustao. Mislim, naime, od ratne stete. A onda je stavio
jos jedan prijedlog.
- Nezasitni prozdrljivac - promrsi kralj, oekujui Lovrino saopenje.
- Molim velianstvo da se ne uzrujava. Ovaj prijedlog nije tako strasan, samo
nesto" neprilian. Car je predlozio da princ Ivan uzme za zenu kerku njegova
sina Maksimilijana.
- Slutio sam - promrmlja kralj.
- Rekao sam caru da u svojem vladaru saopiti tono njegove prijedloge, a na to
mi Maksimilijan prijazno pride i pozove me .:.: toga dana prisustvujem carskoj
veeri gdje u vidjeti njegovu kerku da mogu izvjestiti vase velianstvo.
25 Gord
--i.: Mati ja sagne glavu i podupre je o dlan, razmisljajui.
- - Uveer uveli su me najprije u neku veliku dvoranu u prizemlju. Stari car
nije bio prisutan, a mladi me vrlo ljubazno doeka i ree mi doslovce ovo:
"Stari nije tako pristupaan kao mi mladi. Mozete u moje ime izjaviti kralju
Matiji da sam potpuno spreman da uglavim mir i uinit u sve da svog oca sklonem
utanaiti ugovor koji bi oba kraljevstva vezao na trajni mir i prijateljstvo."
Pozurio sam se odgovoriti:
"Osjeam da vase velianstvo od prvog asa nije bilo protivno, a znam da e moj
vladar isto tako nastojati da se taj ugovor sklopi."
- Malo nakon toga ude stari car, a mladi dovede visoku i vitku djevojku,
plavokosu, modrih oiju. Njezna je, mila, dapae i lijepa. Duboko sam joj se
poklonio. Car Friedrich vrebao je svaku rije svoga sina Maksimilijana kad je
svojoj keri Margareti prikazivao hrvatskog vojvodu Lovru Ilokoga. Ona me
gledala vrlo zaudeno, bit e da je moja bogata odora izazvala u njoj divljenje.
- Mislila je: kako mora da je bogato to kraljevstvo kad njezin poslanik nosi na
svojoj odori toliku raskos - kaze, smjeskajui se Matija.
- Govorio sam s njom latinski. Njezin je govor skladan i otmjen, a naroito mio.
Nakon toga rekao sam caru Maksimi-lijanu nekoliko laskavih rijei o njegovoj
kerci i da bi bila prekrasna i dostojna kraljica ovog kraljevstva.
Za veerom stari je car naroito pazio i prisluskivao sto sa mnom govori njegov
sin kao da se bojao da e mi previse obeati. Na odlasku mi car Friedrich ree
neka mu donesem odgovor vaseg velianstva i predlozi da se vase velianstvo u
Linzu sastane s carem da sve ugovorite i sklopite ugovor. Evo, velianstvo, to
je sve sto imam da vam kazem.
Nastala je duga sutnja. Gotovo drsui promatra Varadi kralja, ali se ne usuduje
nista primijetiti. Sve to vrijeme sutio je i promatrao kako je na kralja
djelovao Lovrin izvjestaj.
- Hoe da mu vratim osvojenu zemlju? Da mu vratim Be kojem sam kanio udariti
svoju prijestolnicu? To nee doekati.
- Velianstvo, te je uvjete postavio Friedrich, potaknut prijedlogom
njezina velianstva - znaajno upozori Varadi. Matija osine kancelara srditim
pogledom i upita Lovru:
- Uvjereni ste da je taj Napuljac govorio istinu?
- O tom me uvjerio car Maksimilijan. -
->fr Ostri kraljev pogled upravi se u Lovru: -"!--;<. n*
-"-j^--- Kako? O tom mi niste nista rekli. .*ji"Vl - -,
---$*>-- Bojim se razljutiti vase velianstvo...- v<." >.
- Ne tajite nista. <b i.*-.-.
_ Rekoh, velianstvo, Friedrichov sin Maksimilijan prikazao me svojoj keri.
Laskavo sam mu govorio o princezi, na sto me on povukao u stranu i rekao mi
ovako:
"Udovac sam, trazim zenu, ali se ne bih htio vezati ni s kojom napuljskom
princezom. S druge strane, radije bih u svojem buduem carevanju sklapao saveze
s kraljem Ivanom, sinom kralja Matije, negoli s kraljicom Beatricom. Kerka
kralja Ferantea nije jamstvu za trajni mir.
"Znam da je njegovoj carskoj milosti kraljica stavila prijedloge - rekoh mladom
caru. - Zadajem vasem velianstvu asnu rije da Beatrica nikad nee biti
izabrana za vladara, a oni koji joj nude krunu u velikoj su manjini i ine to
samo iz neprijateljstva prema kralju pa e je prvi napustiti. Na te rijei
zalazem svoju ast i svoju glavu." Maksimilijan mi odgovori:
"Obavijesten sam da je tamo u kraljevstvu mrze i nastojao sam o tome uvjeiin
svojeg carskog oca, a nakon vase izjave ulozit u sve da moj otac otkloni
kraljiine prijedloge i sklopi savez s kraljem Matijom. Mnogo sam uo o princu i
naroito sam nastojao saznati o njegovim naelima koja su mi vrlo bliza. To mi
je jamstvo da bismo nas dvojica kao vladari zivjeli u miru i prijateljstvu i ne
bismo trosili svoje snage na medusobno ratovanje."
"Te e zelje vaseg velianstva nai u princu odusevljenog odaziva" - rekoh
mladom caru.
Dok je Lovro govorio, Varadi se povue iza kralja i kimne vojvodi u znak
zadovoljstva. Sad je mirnije oekivao odgovor kralja Matije koji promrmlja:
- Dakle i tu je htjela da mi pomrsi raune!
- Njemaki car svakako ne bi bio tako krut u svojim uvjetima da nije bilo toga
prijedloga - ree Varadi.
- U to sam vrsto uvjeren - odvrati Lovro - i kad se Friedrich priinio
bolesnim, bilo je to samo zato sto se izmedu oca i sina vodio zestoki boj za ta
dva prijedloga. Mudrosti vaseg velianstva uspjet e da se velelebno djelo toga
saveza sretno dovrsi.
- I onda e proklamacija biti najlaksa stvar - oglasi se opet Varadi,
promatrajui kraljevu duboku zamisljenost.
- O tom valja temeljito razmisliti - ree kralj nesto potistenim glasom, ali ga
opet uzdigne, naglasivsi:
- Mladi car pruza mnogo nade, a stari nee zivjeti dovijeka.
Uto se kraljev kancelar pozuri:
- Vase je velianstvo itav svoj zivot rjesavalo teske drzavne poslove, a
razruseno kraljevstvo sagradilo je i podiglo do vrhunca. Ta e ga mudrost voditi
da se nagodi s njemakim carem jos za njegova zivota.
25*
l
.:,-> Varadi se osokoli na tako dugi govor da ulije kralju pomir-
fjlvo raspolozenje.
;- On je ustao i zatakao ruke za pojas.
,-[>. - Taj savez osigurava mojem sinu prijestolje.
.,.,-ri - Tako je, velianstvo - veselo prihvati VaradL
Polagano koraa kralj spustene glave i razmislja. Kancelar i Lovro ekaju
odredbe. Prode nekoliko asaka, a onda se Malija okrene Lovri:
- Vasu sam pratnju okruzio strazom da nitko ne sazna odakle dolazite, a vi ete,
vojvodo, ostati na dvoru da mi budete pri ruci. Cim se odluim kakav u odgovor
poslati caru Friedrichu, putovat ete k njemu. Sve mora ostati potpuna tajna za
koju znate samo vi i VaradL A sad idite i odmorite se. Berislavi e vam
odrediti odaje. Svakako neka misli da ste dosli iz Iloka.
Lovro se pokloni, ali ga kralj zaustavi:
- Gotovo sam zaboravio. Imam nesto da vam kazem - i pode prema njemu. - Za vase
odsutnosti dogodilo se mnogo toga.
Lovro osjeti nemir.
Kralj je, medutim, nastavio govoriti, promatrajui pozorno mladog vojvodu:
- Prigodom vaseg odlaska zamolili ste me da stitim (Jordanu. Vojvodino srce jos
se vise zbuni.
- Da, velianstvo. Zamolio sam.
- I -ja sam je stitio. Uvjerio sam se po mnogo emu da je i zasluzila.
Lovrin pogled uhvati nemirnu kretnju kancelara Varadija i obuzme ga neka
plahost. Cinilo mu se da kralj ima da mu kaze nesto neprijatno.
- Vi ste mi, vojvodo, uinili velike usluge i obeao sam vam Gordanu.
To pobudi neprijatnost i nadu.
- Da, velianstvo...
- Onog dana, kada ste me zamolili da je stitim, rekli ste i ove rijei: "Pokloni
li ona svoju sklonost meni ili kome drugome i onda molim neka je velianstvo
stiti."
Neobino je naglasio rije "kome drugome". U vojvodino srce usuljaju se sjene
slutnje.
- Da, rekao sam to, velianstvo.
- Iz ovih je rijei bilo jasno da je vi nikada ne biste prisilili da bude vasa.
- Nikada - odvrati on.
- Upozoravao sam vas jednom na Griu: ne uskrauje U vam Gordana odgovor na vasu
prosidbu jer joj je srce osvojio netko drugi?
Kraljev kancelar opazi kako visoka i snazna vojvodina pojava gubi stav, a u
njegovim tamnim oima odrazava se strepnja.
Oito je l kralj to opazio jer nije odmah nasao rijei da mu
saopi sto je bilo.
- U vama je musko srce koje se nikad nee poniziti, iako ljubi...
Vojvodina ruka koja je poivala na drsku maa spusti se nemono niz bedra.
Prolazila ga je neka drhtavica. Ipak je nastojao da hrabro gleda kralju u oi.
- Sjednite. Lovro - ree kralj i stade mu priati o napulj-skoj zasjedi o
sastanku u ljetnoj palai, o nastupu paza Stjepka. Lovro je slusao, ah* zadrzao
svoj muzevni mir.
- U sebi sam rekao - nastavi kralj - vojvoda Lovro nikad ne bi trazio za sebe
Gordanu da je sve to uo i vidio. I tako je te veeri pred svima sam princ
vjerio Gordanu s Damirom.
Vojvoda ne trene okom, a kralj odmah nastavi:
- M i si i i > sam da su vjereni, a kako e biti dalje, odluit emo kad se vi
vratite. Ali onda mi je stiglo u ruke pismo sto ga je do sada jos nepoznati
izdajnik na mojem dvoru poslao u Milano i Napulj. Dajte mu, Varadi, pismo.
Kancelar preuzme neprilinu duznost da mu pokaze sadrzaj pisma, a tada opet
rije prihvati kralj:
- Tu na dvoru sjede mi na vratu Mafeo i Marcelo, a tamo negdje putuje drugi
glasnik s isto takvim pismom milanskom vojvodi. Nije bilo drugog izlaza nego da
i Marcela i Mafea uvjerim kako je lazna spletka da je princ vjerio Gordanu s
Damirom samo zato da je osigura za sebe. A bilo je i drugih razloga, o emu sam
se uvjerio, ispitujui prinevu i Damirovu majku. Svi su me razlozi prisilili da
odredim vjenanje.
Prestravljen Lovrin pogled smete kralja i on naas zasuti, a Lovro promuca:
- Vjenanje?
- Ove nedjelje je obavljeno.
Vojvoda obori pogled. Kralj pogleda Varadija n izrazajem udenja. Oito nije
oekivao da je vojvodin osjeaj tako dubok. Lovri se inilo da su ga udarili
bodezom posred srca. Sva mu je grud puna jauka.
Kralj se pozuri da ispria sebe:
- Bio sam uvjeren da je vi ne biste trazili od mene kad ljubi Damira i da ste
bili tu, ne biste mogu* drugo nego da odstupite. Drugaije nije moglo biti.
Gordana je sama odluila o svojoj sudbini. Vjenao sam ih i smjestio nekoliko
dana u ljetnoj palai, a sad e se preseliti Damirovoj majci.
Znoj oblije Lovrino elo. Tog asa vidio je Damira kako iz-!azi iz ljetne
palae.
Izlazio je u zoru od nje, iz loznice za kojom je vojvoda ez-nuo pun nade da e
on biti jedini kojemu e sudbina dodijeliti sreu da prijede taj prag.
l
I bol i ljubomora zapeku ga. Ne mole podii oi da pogleda kralja. I Varadija da
u njima ne bi proitali ogorenje prema obojici.
- Vrlo zalim, Lovro, ako vas je tako duboko kosnulo.
*M - Tesko je velianstvo, vrlo tesko...
-A?, - Muskarac ste i preboljet ete. < - Svladat u se, preboljet neu.
- Da barem niste bili odsutni. Mozda bi se drugaije desilo. Bio bih zapovijedio
Gordani da se vjena s vama.
- Ne, kralju moj, na zapovijed nikad ne bih uzimao Gordanu. Cekao sam njenu
sklonost, ekao strpljivo...
- A ona vam je davala nade? - zaudi se kralj. Lovro opazi kako mu Vaiadi daje
znak da to zanijee.
- Ne, velianstvo, ali ljubav je takva, uvijek se nada...
Razmisljao je zasto mu Varadi daje znakove i ini mu se da je tu nesto
nerazjasnjeno sto ne zna ni kralj. Uza sve njegova bol ne popusti.
- Valjda mi niste kivni, Lovro? - upita kralj neobino toplo pod dojmom sloma
sto ga je razabrao u itavom njegovom biu.
- Moralo je biti - sapne Lovro i ustane. - Kralj je postupao kako je morao.
Smijem li otii, velianstvo?
- cime da vam nadoknadim bol koju niste zasluzili za svoju vjernu sluzbu?
- Nema naknade, velianstvo. Nema je nigdje ni u emu.
On se pokloni, izade iz kraljeve odaje i uputi se gore gdje tu mu odredili
konaiste.
Kad je ostao sam, spusti se na stolicu i pokrije lice. inilo mu se da je
izgubio sav zivot. Varadi nije ni pomisljao da ide za vojvodom i ublazi njegovu
bol. Sada nije mislio ni na sto drugo, osim na sudbonosne prijedloge cara
Friedricha.
Ti su prijedlozi izazivali jake pokrete njegove zestoke burne udi. Neprestano
je rumenio i blijedio, oekujui da kralj zapone raspravljati o tome.
Matijina sutnja dala mu je jasan dokaz koliko su duboko zasjekli u nj ti
prijedlozi i mogunost da po njima lagodno pos-stavi na prijestolje Ivana.
Kako sada kralj misli o tome? Hoe li pristati? Ili odbiti? Po kraljevu drzanju
ne bi nikako mogao zaviriti u njegovo raspolozenje. Duboka zamisljenost ne odaje
nikakav trag odlukama sto se radaju u njegovoj dusi. A sve drugo isezava u
kancelarovim mislima, osim odluke o kojoj ovisi srea ili nesrea kraljevstva.
Trgnuo se kad je kralj iznenada rekao:
- Opetujmo careve prijedloge. Zabiljezite ih da mi budu uvijek pred oima kad
budem odluivao.
Ovaj nalog znaio je svaki otklon njegova sudjelovanja u odluci. Posto je
zabiljezio potanko prijedloge, preda ih Matiji a on ih smota i gurne u haljetak.
_ Velianstvo me ne treba?
_ Sada jos ne. Je li Baka otisao u Budini k zupniku?
- On oekuje naloge vaseg velianstva.
- Novih naloga nema. Mozete ii. Recite mu.
Varadi je morao ostaviti kralja samoga.
U tajnikoj sobi isporui Bakau kraljeve rijei. Kad je ovaj otisao, Varadi
zapone svoj rad. Nikako mu nije poslo za rukom navratiti misli k drugom poslu.
Prijedlozi njemakog cara usjekli su se u njegovu dusu.
Dopodnc se kralj nije pojavio. To dugo kraljevo samovanje pojaavalo je
Varadijevo uzbudenje. Uzalud. Kraljeva vrata su bila zatvorena.
Zvono s tornja kapele javljalo je podne, kad Varadiju najave dolazak naroitog
glasnika.
Ovo dade kancelaru priliku da ude kralju. Sjedio je u na-slon jau. Glava mu
poiva na mekom oslonu. Oi upravljene u strop dvorane, u veliku sliku sto
prikazuje nebo puno zvijeda. Kraljev pogled kao da se utjee k njima svojini
teskim pitanjima.
- Velians u M, vratio se kraljevski glasnik iz turskog logora. Ispitujui,
okrene se Mati ja k ulazu u dvoranu:
- Vrlo dobro. Uvedite ga odmah.
- Dakle, sto veli Turin? - pita svojeg glasnika. - Hoe li posteno odrzati
ugovor primirja?
- Uvjeravao me. Ipak sam doznao preko svojih uhoda da se nesto naglo sprema za
boj.
Ta vijest usplahiri kralja i nametne glasniku hitra pitanja.
- Turin je dobio vijest da se vase velianstvo sprema prekrsiti mir i iznenada
navaliti. To ga je ponukalo na pripreme. Cuvsi to, ponovo sam otisao k turskom
pasi da te vijesti ponistim. Ne znam koliko mi vjeruje pa sam se, eto, vratio da
zatrazim od velianstva naloge.
- Tu je vijest bacila u turski logor Venecija. Nitko drugi, nego prokleta
Venecija da mi omete druge osnove.
- Rekose mi: vijest je stigla s dvora vaseg velianstva. Kraljevo lice se
smrai. Pogleda Varadija i razjareno vikne:
- Opkoljen sam izdajicama.
- Ako turski vojvoda govori istinu, izdajstvo je uinjeno zato da velianstvo
odvrati od posla za nasljedstvo. Razjaren kralj ustane. Nosnice mu se sire.
- Varadi, jao svima ako se ne otkrije izdajica. Onda se uputi k stolu:
- Smjesta u napisati pismo Turinu. Pruzit u mu jamstvo da ni u snu nisam
mislio prekrsiti zeljeni mir. Sutra u zoru putovat es natrag - ree glasniku. -
Do tebe je da sto prije stignes Do proljea ionako ne bi Turin mogao da navali.
Svejedno, lupestvo iziskuje hitnju.
- Kralju, slusam vase zapovijedi.
Glasnik se udalji. Iskalivsi pred kancelarem svoj bijes nad tom spletkom, kralj
naredi Varadi ju da pise.
Svrsivsi, opet sjedne u naslonja i preda se mislima. Ponovo se Varadi morao
udaljiti, ljutit na nove vijesti sto svraaju Mati j inu paznju na nove
neprilike i odvraaju da sto prije izrekne odluku koju Varadi s tolikom zebnjom
i zeljom oekuje.
Za vrijeme objeda u blagovaonici kralj je dobre volje i nitko ne bi mogao
naslutiti kakve su ga snasle brige. Ni sama Beatrica. Ni danas nije promijenila
drzanje. Razgovarala je s kraljem kao da se medu njima nista nije zbilo. Kralj
je slijedio taj primjer. Uz to je govorio s princem i milanskim poslanicima.
Francesko i Ranzano nisu smjeli dolaziti u blagovaonicu, a njihovo se odsustvo
ispriavalo bolesu. Vojvoda Iloki zamolio je da ga kralj oprosti od
zajednikog objeda, a kako je primio dozvolu, nije se ni pojavio.
Pred svrsetak objeda kralj oslovi Beatricu:
- Danas uvee mogli bismo se zabaviti itanjem. Nasi pjesnici ve dugo nemaju
posla. Odredi im da pripreme svoje pjesme, a vi, Galeotti, pobrinite se za malo
pria iz historije.
Poslije jela otputi se kralj u radnu odaju i pozove svojeg knjizniara.
- Donesite mi Cicerona. Naroito govore protiv Katiline.
Primivsi knjigu, kralj stade listati, uzme pero i stade potcr-tavati neke
izreke.
Citavo popodne Varadi nije doekao da ga kralj pozove na vijeanje.
* * *
A gore u svojoj sobi, sjedio je vojvoda Iloki. Trebala mu je samoa da se snade
u bolu sto ga je zadesio.
Popodne dosuljao se k njemu Stjepko. Vojvodin pogled nije bio odvise ljubazan.
Ni glas kojim ga je upitao:
- Sto hoes tu?
- Vasa vojvodska milosti, Gordana me salje. - \
- Tebe salje k meni? ; j
-- Rekla mi je pred njim da dodete. ^4? (>
,;,
- I on je s njom u palai? ?4 .
;-- Ne, otisao je k princu. .!
eznja da je vidi vukla ga je da ide, a opet mu se inilb da
faj susret nee podnijeti.
- Ti si vjenao Gordanu - ree vojvoda Stjepku mrko.
- Samo vjerio, nisam mislio da e do toga doi - i djeak Jnoplae.
Vojvoda krene Gordani. j Stjepko ga uvede u blagovaonicu ljetne palae i
onda se
udalji na hodnik. Vrata loznice se otvore. Preko praga prijede Gordana.
Vidio je samo njene bademaste oi sto su ga zbunjivale, smuivale ...
Snazan muskarac, hrabar junak pred tom djevojkom osjeti slabost.
- Hvala sto ste se odazvali - veli ona.
- Na vasu zapovijed.
- Samu sam molila. Hou da govorim s vama.
- Znam sve - i ponikne oima da je ne mora gledati.
- Samo od mene mozete doznati sve.
- Spreman sam na jos gore. Niste mi duzni objasnjenje, niste mi nista obeali.
- Sjednite, molim vas.
Obuzeo ga je strah od novih boli koje mu nosi njeno razjasnjenje. Bilo mu je da
bjezi, a ipak ga zaustavlja zelja da uje sto jos ima da mu kaze.
- Damir i ja pridonijeli smo zrtvu milanskoj zenidbi
- Zrtvu ste pridonijeli?
- Mi smo samo prividno stupili u brak.
Trzaji duse odrazavaju mu se u licu i oima...
- O tom znadu samo princ i Varadi, a kad princa proklamiraju i dode na dvor
Bianka, sve su pogibelji minule. Onda u zatraziti ponistenje svojeg prividnog
braka s Damirom. Sam princ obea i. mi je da e to provesti u Rimu. Eto, to je
ono sto niste znali.
Saplelo ga u srcu, ne znajui je li to radost ili bol, ili oboje.
Misao na prijedlog njemakog cara da se princ vjena s njegovom keri razdrazi
ga. Ako kralj na to pristane, ionako e se milanska zenidba razrijesiti. Zasto
je Gordana morala da je spasava svojom slobodom? Makar su mu lijepo zvuile
rijei o razrjesenju prividnog braka, srce mu se ne moze upokojili. Obeana
sutnja kralju spreava ga da joj razotkrije sto donosi iz Njemake.
Gordana nije sustala u svojem objasnjenju:
- Morala sam vas uputiti u tu tajnu i zbog vas, iako vam, kako rekoste, nisam
dala nikakvih obeanja. Zeljela sam vas oteti suvisnim mislima i predusresti
mozebitnu osvetu gospodinu Damina.
- Damini ne treba zagovora kad se radi o hrabrom istupu na megdan.
- U to smo se oboje uvjerili, ali medu vjernim pristasama kralja i princa ne
smije biti sjenka kakvog linog neraspolozenja pa ja sam pohitila da vas
obavijestim. Damirov otac i sin od velike su potrebe nasem cilju, a i vi,
vojvodo.
- Moj osjeaj prema vama, Gordana, ne trazi posvetu, ve samo vasu sreu.
- Kad bi mi je pruzio drugi, i onda biste to zeljeli?
Sit..--;- Zelio bih, ali i trpio.
- Plemenitost vam je upisana u oima i rijeima. ,"i" - Ako je to plemenitost,
onda je sisla u mene s vas.
- Ne odgovorivsi, ona promatra njegovo lice u kojem tt odrazavala sva odanost
sto mu je poivala u dnu duse.
- Ne znam imam li pravo da nesto pitam - ree on.
- Budem li nasla da vam to pravo ne pristoji, neu odgovoriti.
- Sto ete uiniti kad vam vrati slobodu?
- Na to je lako odgovoriti. Vraam se svojem skrbniku.
- A onda?
- Mogu li se unaprijed odrediti putovi osnovama koje joi nisu ni zaete?
- Ni zaete? - uzdahne on.
- Kraljica me odvise zaposlila borbama protiv svojih spletaka i napadaja, a da
bih imala i naas vremena zaokupiti se sama sobom.
- Ako sam dostojan vaseg povjerenja, ne presutite mi Sto se dogadalo za moje
odsutnosti.
Ispripovijedala mu je sva kraljiina spletkarenja za vrijeme boravka u Budimu.
Najteze ga pogodi Franceskov napadaj. Dok mu je o tom govorila, njegovo se lice
rasplamti. Obuzme ga pravo bjesnilo i onda tesko uzdahne:
- Strahovito me sapinje pomisao da ste ostali bez obrane. Jos strasnije me dira
sto opet moram ostavti dvor. Kralj e me slati zbog vaznih osnova.
- Mene stite pravednost i moja dosljetljivost.
- Htio bih da u tome budem trei - naglasi ustajui. - Kad vas opet smijem
vidjeti, Gordana?
- Danas uveer odrzava se pjesnika veer na dvoru. Kralj je naredio Damini da
povede i mene.
- Gordana - ree na oprostaju - boli su ublazene, ali mir nikako.
- Sto ga buni? l .1 *J >rr ;i"
- Ne bih znao rei. v$ t^ -,-,, Ona zamisljeno odvraa:
- Tko bi mogao znati zasto sve drsu ljudska srca?
Pogled joj skrene na prozor. Rumenkaste zrake bojadisanog prozora padaju po
smedoj kosi, sputanoj u mrezu od modrih vrpca. U oima joj misao kao oblaak u
daljini...
"Da je mogu prozrijeti.. .c - pomisli Lovro, gledajui je as i izide.
Odlazio je kroz vrt u dvor. (1J
"Sto e biti od svega toga?" - pitao se nemiran i pun bola.
KATILINA - OKOM U OKO
Te veeri dosla je Gordana u kraljevsku blagovaonicu u naranastoj haljini,
uresenoj modrim barsunom, a na ruke je navukla rukavice od bijele svile.
Sva se Ijubopitnost dvorana okrenula k njoj. Zene. su ispitivale njen izgled,
muskarci ljepotu, a Bei je trazila izrazaj sree. Osjeajui sto sve traze
dvorani u njenoj spoljasnosti, znala se prikazati vedro i zadovoljno.
Kad su u dvoranu stigli kralj s princem i kraljica sa svojim rodakinjama, prvi
opazi Gordanu kralj i prijazno joj domahne rukom. Kraljica je zovne i ljubazno
oslovi. Djevojka joj smjerno poljubi ruku i opet se vrati k dvorankama.
Princ Ivan promatrao je s pritajenom radosu ljubljenu djevojku koju su svi
smatrali Damirovom zenom. Lovro Iloki pogledao bi je katkad iz pozadine.
Za veere kralj je razgovarao saljivim tonom i posvetio veliku paznju kraljici
kao da izmedu njega i nje postoje najbolji odnosi.
Nakon veere podose svi u drugu dvoranu gdje su ve ekali talijanski dvorski
pjesnici da recitiraju i itaju. Vodstvo priredbe preuzeo je historiar i
pjesnik Galeotti. Odebeli ovjek ustrao se da svakome od pjesnika kaze jos po
koju opasku o njegovoj zadai.
Onda zapone deklamacija pjesnikih djela.
Kraljica i kralj izrazavali su svoje mnjenje i recitiranje bi se nastavilo.
Odgojitelj princa Ivana, pjesnik Ugelotti,, itao je stihove Vergilija, Zatim
Dantea. Dugotrajna deklamacija kao da naroito zanima kralja? Kad pjesnik svrsi,
Matija pozove Galeottija:
- A Cicerona ste mimoisli. Nema recitiranja bez kraljiina ljubimca.
- Velianstvo, nema nikoga tko bi se usudio da uzme u svoja usta rijei
bogoduhog govornika. To bi smio uiniti jedino kralj svojim ciceronskim
govornikim darom.
- Da vam pokaze kako se ita Ciceron? Dajte mi njegove govore, dajte govore
protiv Katiline. Hoes li to? - pita on kraljicu.
- Sto god Ciceron veli, jednako je genijalno. I kralj se isprsi pa e onda
skupljenim slusaocima svojeg dvora.
- Doarajte sebi sliku onog mjesta gdje je govor izreen. Dakle, ovo je dvorana
rimskog senata. Vi ste rimski senatori, ja sam konzul Ciceron. Medu senatorima,
medu vama, sjedi Ka-tilina, rimski gradanin, koji suruje s neprijateljima Rima
na zator rimske drzave. Konzul Ciceron odjednom ugleda u senatu Katilinu, naglo
ustaje i usklikne:
- Kako es dugo zlorabiti, Katilino, strpljivost nasu? Ne osjeas li da su tvoje
zloinake izdajnike osnove otkrivene?
Gromki kraljev glas razlijeze se dvoranom. Cita izreku, na-glasujui govornikom
vjestinom, pa opet digne pogled s knjige, preleti dvoranom, pogledavsi kraljicu,
i nastavi:
Budem li te, Katilino, jednom strahovito kaznio, tada se moram bojati
spoitavanje rodoljuba da sam to uinio prekasno! Znaj Katilino, nema ti uzmaka.
Ti es ovdje zivjeti kao sto zivis sada? opkoljen mojim strazama da se ne
uzmognes na maknuti."
Oi su kraljeve as upravljene u Beatricu, a onda zaokruze dvoranom.
Svi slusaju nepokretno. Kraljica gleda muza, nesto je udno obuzima zbog
prijetee grmljavine kraljeva glasa. On ita dalje:
"Ni no svojom debelom tamom ne moze sakriti glas klete urote tvojel Nista ne
inis, nista ne mozes, nista ne zamisljas. Zasto ja ne bih douo i svojim oima
opazio..."
Oi mu se sretnu s Beatriinim. Ona prisluskuje zestinu prijetnje. Cudno zvui
naglasena izreka. Cudni su pogledi njegovih oiju. Zar sluaj, ili namjera?
On ve ita dalje, jos jae naglasavajui. Slusaoci sute, a kraljica trepti.
"Katilino! Razotkrivene su tvoje urote! Otvoreno navaljujes na drzavu i vues na
nju pustosenje, a ja te ni rijeju ne ranjavam. Idi! Tornjaj se! Vrata su
otvorena! Izvedi sa sobom i sve svoje urotnike! Oisti ovaj grad) Osim
zloinaca, tvojih sukri-vaca, urotnika, ovdje nema nikoga tko tebe ne bi mrzio!"
Glas kraljev plamti. Oi sipaju iskre od kojih Beatricu pee lice, elo. Tijelo
joj je ledeno:
Kralj uzvikne:
"Bozima besmrtnim hvala sto sam uhvatio tvoju strahovitu drzavi dusmansku
posast. Koliko si god puta na mene nisanio, svaki put sam se tebi opro."
Kraljica osjea da je poklapa njegovo naglasavanje, ali ne skida oi s njega. I
sad se gromovito uzdigne njegov glas:
"Cuj, Katilino! Neu dopustiti da medu mojim rebrima uze prebiva izdajniki
bodez, a to si - ti! Idi! Tornjaj se!"
Kralj upravo zabode pogled u Beatricu, ali hitro skrene okom po dvorani i
zaklopi knjigu.
Uzdigla se bura ushita nad govornikom vjestinom. Svi mu kliu. Beatrica se
osjea kao da visoki raskosni stropovi padaju po njenoj glavi, listajui estita
kralju, a gusi je.
I dok on prima estitke kraljica dohvati odlozenu knjigu. Poznaje naizust
Ciceronove govore i razabire da kralj nije itao izreke redom. Usta, trazi.
Pojedine su izreke potcrtane. One koje je itao kralj.
"Dakle, namjerice. Slozio je izreke po svojoj osnovi. Koliko je plamteeg
gnjeva, nesmiljene okrutnosti bilo u kraljevu glasu.
Koliko ubojitog obeanja, strahovite kazne." Onda preda knjigu
Gordani koja joj stoji prva na dohvatu.
Djevojka je primi i drzi. Njezino je oko previdjelo kraljeve
poglede, a uho zamijetilo zastrasujui prizvuk kraljeva glasa kad
je izricao rijei prijetnje. ..... ,..
_ Velianstvo, osjetili smo s" da smo u Runu i gledah Cicerona i Katilmu - laska
kralju Galeotti.
_ I ja sam ga vidio tu medu nama - ree kralj.
- Da, velianstvo ima svojeg Katillinu - ree Marcelo glasnije nego sto je
obiavao govoriti.
- Imam - tu je pod ovim krovom i zna svoju sudbinul Beatrica se priini da ne
uje pa raspravlja s Gordanom o krasnom kraljevu daru govora, a ledeni srsi
prelaze ramenima. Kralj se ve smije i nisani prstom na Galeottijev siroki
obujam:
- Nije li tvoj trbuh, pjesnie, urotnik sto pustosi blagajnu moje kuhinje? -
Galeotti se smije, smiju se gospoda, samo se ne smije Beatrica.
Gordanin je sluh po itavoj dvorani uz kralja i uz kraljicu koja kao da nema
niega sto bi je zanimalo do nje:
- Sretna si, Gordana! U oima ti itam.
- Hvalim ovu sreu milosti vaseg velianstva.
Kralj se priblizava, vodei ispod ruke Mafea. Prolazei pored kraljice, ree
povjerljivo tiho, a namjerice u asu, kad je Beatrica morala uti:
- Njemaki car odbija neki spletkarski prijedlog s druge strane, ve se zeli
pogoditi sa mnom. Odrei e se prava na moje prijestolje.
Te rijei pogode kraljicu.
Nista nije tako tesko ekala kao svrsetak ove veeri. Jedva sto su je dvoranke
dopratile u odaje, nalozi da se udalje i pohiti svojem bratu. Nasla ga je kako
ita. On je gleda i pita:
- Zasto je blijeda moja kraljica?
- Ne vise kraljica! -
- Zatoenica... *"
_ Ni to! -->-->- -- " --- >*-*>-- --.-"-":- - "--"
--
- Da sto? -:-, .- - - ----- ^si/ --.--- ; -"-.-
- Katilina! .i^;-;!/<-.-. -*--->--- -f
- Sestro moja? K< -i"->v - ""-!<;;-.-- --
- Pogledaj ovo, Francesko...<^< -- -- ^{ --"--
- Tvoj ljubimac Ciceron...
- Moj sudac!
- Tvoje su prispodobe nerazumljive.
- Danas je bila pjesnika veera po kraljevoj odredbi. Poslije pjesnikih djela
odredi kralj da se ita moj ljubimac da mi kaze Ciceron sto mi nije htio rei
on. Citaj redom samo podvuene izreke. On ih je podvukao.
Sjela je na bratov lezaj, ovila ruke oko koljena i spustila glavu.
- Sigurna si da je pozvao u pomo rimskog konzula da ti objavi svoju prijetnju?
- Osudu! To mi je govorio njegov glas udruzen pogledima.
- Sto god bi uinio s tobom, za sve e odgovarati Napulju l monim drzavama s
kojima je nas otac u savezu i rodbinskoj vezi. Ne daj se zastrasiti, Beatrice.
- Smrtnu osudu ili tamnicu ne moze primijeniti na mene, ali proglasit e me
urotnicom. Njemaki car hoe da se s njim nagodi. Malija zna i za moj prijedlog
sto sam ga poslala u Njemaku. Prijestolje, kruna, sve je izgubljeno! Opkoljena
sam njegovim strazama, uhodama i Ramirom! Opsjednuta u tvrdavi, zagradena,
svezanih ruku, razdvojena od svijeta, mojih pristasa ovdje, od mojeg doma, bez
svake pomoi. A danas me svezao lancima urote, zapisao topovskim tanadi svoje
prijetnje. Samo je zato odredio pjesniku veer recitiranja da nada mnom prelomi
svijeu.
- Oaj me hvata od tvoje zdvojnosti!
- Posljednji as je kucnuo. Moram se obraniti.
- Rekla si: jao njima kad Beatrica misli. Tvoja mudrost jos nije nasla puta na
svjetlo?
- Danas je pao udarac od kojeg me prvi put uhvatio strah.
- Strah je put u propasti
- Vojvoda Anjou poslao je kralju Alfonzu I svojeg glasnika. Ovaj je trgnuo na
njegove grudi bodez, a on mu ji pruzio ruku. I bodez mu padne na zemlju.
- Ne mogu prozreli tvoje misli...
- Kralj nesto smjera. Mozda me kani zajednc s tobom i svim Napuljcima odvesti u
kakvu tvrdavu.
- To nee uiniti jer e ga napasti pola Italije.
- Slavohlepnost je njegova pomahnitala i spreman je da svojem sinu osigura
prijestolje, da svoje ime, svoj rod, ukorijeni i u svom kraljevstvu. Krvlju bi
mojom zalijevao korijen svojem imenu. Hoe da vjekovima sjedaju na ovo
prijestolje potomci njegova imena. Toj bjesomunoj zelji podjarmio je sve i
svoju slabost prema meni. To je mjerilo divljake pohlepe njegova slavohleplja.
Da vlada poslije svoje smrti, da zivi. Opasan je u tom deliriju, jak, jezovit.
- U strepnji te pitam: sto da radimo?
- Sutra! Jos pred nama je itava jedna no budnog razmisljanja.
I ostavi ga zabrinuta, uplasena...
Drugog jutra ekao je Varadi po kraljevu nalogu u njegovoj radnoj odaji. Radulo
se brinuo oko kamina i priao kancelaru:
_ Mora biti toplo. Kralj nije dobro proveo no. Opet su ga boljele noge. Ti
nesretni ulozi nee da se izgube. Koliko sam puta govorio kralju kad smo bili u
ratu: Velianstvo, ne lijegajte na mokru zemlju. Velianstvo ne spavajte na
ledini. Velianstvo, poznam ja ratnu K.i hrabrost. Ovako se ratnici dobave
bolova u kostima. Ali kralj me otjerao. Hrabri junaci slabo mare za opomene. A
da je mario, ne bi bio spavao na ledini i ne bi se sada prevrtao po mekoj
postelji.
- Opet mu nije dobro? - zabrine se Varadi?
- To vam je boljetica podmukla kao napuljska eljad. Pritaji se, a oncla udri.
Ta je bolest, velim, kao Napulj.
- Valjda mu nije jako zlo?
- Bas zlo ne, ali sasvim dobro nije, a mozda mu je teze u glavi nego u nogama
jer kad sam ove noi sjeo kraj njega, on je u/disao: "Moj Radulo, briga su moja
bolesti" Vi znate otkuda dolaze brige - primijeti starac tiho, a kancelar
odgovori pun zabrinutosti i srditosiL
- Ne bi imao briga da nema nje.
- Obojica su pogledali Beatriino mramorno poprsje na stalku okovanom srebrom.
Radulo kimne i sape:
- Mramui kraljica kamena srca. Da se vjenao s plemenitom prinev majkom, kako
bismo danas lijepo zivjeli. I kralj to zna. Vjerujte, i on to danas zali.
- Samo kad ga obuzmu teske nepogode zbog nasljedstva prijestolja, samo onda
zali. Inae se ne bi sjetio da princ ima i majku. Znam 1. to. Poslao je nesretnu
plemenitu zenu u Italiju na milost i ncmi! . napuljskom kralju. Okrutnost je to.
I ako zali, to ini jer ga kraljica nateze.
Radulo m i L protuslovio, nego duboko uzdahnuo. Obojica su sutjeli, na svoju
sreu, jer je kralj stupio preko praga.
Oni ga pu/i r Radulo odmah ostavi dvoranu, a kralj sjedne uz svoj "tol. Opaza
se umor od neprospavane noi. Cim za* poinje govorit! ve umor nestaje:
- Odluio sam o prijedlogu njemakog cara Friedricha.
Varadijcve oi zatreptale su od uzbudenja, uzrokovanog kraljevim rijeima
Priblizio se kralju pun neizvjesnosti kao da oekuje sudbonosnu odluku vlastitog
zivota.
- Vojskovd ima stalni odredeni put koji ga vodi do pobjede, ve je Iliobar dio
prevalio. Kad ugleda drugi put koji vodi popreno od cilja, sto mislite, Varadi,
kojim e putem krenuti mudri vojskovodu
- Najsigurnij i najbrzim.
- Dakle, preim. Jer meni se zuri. Ne znam zaSto, ipak me goni da Ito prije
dodem k cilju. Odabrao sam ono sto mi nudi car FriedricL
S ushitom veselja Varadi se sagne kralju:
- Vrani ete mu osvojene zemlje?
om su meni u proslosti mnogo toga obeali, a nisu is-
mijenjajte ovu odluku, ne mi-
- Vratit u Friedrichu samo jedan dio osvojenih krajeva, ali Be i njegovu
okolicu nikada dok zivim. Nikada! U Beu sam kanio udariti svoju prijestolnicu i
to u provesti. Kad umrem. Ivan moze vraati Nijemcu sto ga volja. Ivan mu jos
danas moze obeati da e vratiti Be nakom moje smrti. Tu e poruku Lo-vro
odnijeti u Njemaku. Ali ima jos jedno: Maksimilijan trazi da Ivan uzme njegovu
ker Margaretu. Neka to i uini. Dakle, sto velite vi?
- Samo bih upozorio velianstvo: utrosili smo mnogo snage, pretrpjeli mnogo muke
i jada zbog milanskog braka. Ako ga sad razrijesimo, a Nijemac otkaze. Mozda je
ponudio to iz puke himbe.
- Kad bih ja uletio na tu svijeu kao noni leptir. Kraljeve se velike usne
razvukose u ironiju: Maksimilijan dobro rauna. Moj sin je bogat, njegova ki
ima malo miraza, a ipak e postati kraljica ovog kraljevstva, a onda e dobiti
Be, dakako poslije moje smrti. I to je njegova prednost. Najvea je njegova
prednost sto u proljee ne mora sa mnom ratovati. A ja? Za koji tjedan imat u u
ruci Friedrichovu odreku na prijestolje i priznanje mojeg sina za nasljednika.
Za to priznanje valja nam razrijesiti i Ivanovu milansku zenidbu, ali tek onda
kad Maksimilijan i Friedrich potpisu nas ugovor. Stoga Lovro mora ponovno na
njemaki dvor da javi starom i mladom caru da sam spreman doi u Linz, ondje s
njim osobno pregovarati, potpisati i zapeatiti nasim peatima ugovor. A kad to
bude gotovo, odaslat u u Rim svetom ocu zahtjev da razrijesi brak. Tek kad
primim razrjesenje, doznat e o tome Napulj i itavo moje kraljevstvo. Sto zato
ako sam potrosio vremena i prepalio muke zbog ove milanske zenidbe? Sada Maks i
njegov otac nude povoljnije i brze rjesenje Ivanova nasljedstva, a ja ih primam.
Zamisljeni Varadi uspravi glavu:
- Velianstvo, uvidam da je vasa odluka mudra, uistinu je brza i sigurnija za
prinevu proklamaciju. Jedino vas molim da tu tajnu ne otkrivate nikome od vasih
najvjernijih.
- Nemam prava ni u koga sumnjati jer nemam za to dokaza, samo znam da je
kraljica saznavala mnogu vasu tajnu ako je za nju znalo vise osoba.
- Osim vas i Lovre, nee o tom doznati nitko.
Varadiju odlane. Nastavljao je s kraljem raspravljati potanko o svim okolnostima
najnovije situacije, a onda su tano sastavili ugovor koji Lovro ima da ponese u
Njemaku.
Kralj ustane i pode kaminu, govorei poluglasno:
- Ovaj preokret u mojoj bojnoj osnovi za Ivanovo prijesto-Ije mijenja i moju
odluku da snizim poreze...
Na to Varadi uini kretnju negodovanja, a lice mu se smrai. , - Sto je? Cim vam
se spomenu porezi, vi ste kao izvan sebe. >K?> - Velianstvo je obealo
stalezima.
c - -*
punili-
* __ Molim, velianstvo, ne
ieniaite, molim...
__ Margareta nee donijeti Ivanu Biankin miraz na koji sam raunao, dakle,
troskovi dvora e jako porasti.
- Ali Margareta donosi sigurnije prijestolje, ali i skrom-
_ Prijestolje se danas postavlja samo na podij bogatstva.
- To je istina. Ipak, velianstvo vas dvor ve je raskosan, a princ je bogat.
Velianstvo e se predomisliti. Stalezi koji su juer bili ovdje raznijet e
vase obeanje zemljom. Sav narod e klicati. Ne uzmite im tu bozinicu.
- Kad se radi o porezu, vi ste kao gladan vuk. Okanite se toga. Uinit u onako
kako budem htio. Radije recite kako vam se svidio juera t. Ciceronov govor?
Kancelaru je tesko prijei na drugu temu kad je sav ispunjen ovom, ali mora
odgovoriti na postavljeno pitanje:
- Cinilo mi se da kralj na nekoga nisani.
- Na svojti Katilinu koji se nalazi pod ovim krovom. Neka zna da ga hvatamo.
Zatjerat u ga u tjesnac iz kojeg ne moze izii ako se ne preda. Sto je to,
Varadi? Vase su misli daleko od onoga o emu ja govorim. Vi ste odsutni...
- Priznajem, odvise su me zaokupile promjene kraljeve odluke o porezima
- Cujte me, Varadi. Ja sam vas nasao kao djeaka u siro-tistu, bosonogog, bez
oca, majke, krova i kruha. Kad sam vas oslovio, zadivila me vasa bistrina i
odvazna iskrenost. Onda sam mislio ovako: taj bi mi mogao biti bistrouman,
posten i vjeran tajnik. I zato sam vas poslao u nauke, odveo na dvor, uinio vas
biskupom od Kaloe u godinama u kojima drugi jos nisu stekli ni svoj hlVh.
Podigao sam vas na ast svojeg prvog drzavnika. Pazite, Varadi! Ne pokusavajte
se popeti na vrh moje glave jer biste se mogli grdno skotrljati. Ne sudarajte se
$ mojim odlukama, jer kralj sam ja!
- Veliansu <> je u pravu. Neka mi oprosti. Citav svoj zivot ulozio sam da vaseg
sina dignemo na prijestolje, pa mi zahvalnost prema velianstvu namee
duznosti...
- Da slusate! - upadne kralj sada ve prijeteim glasom. Nastava! ovog
razgovora prijei dolazak Mladena Berislavia jer se kralj okrene k njemu s
pitanjem:
- Je U se vratio Baka?
- Od juer ga nema na dvoru, velianstvo, ali upravo vani stoji njegov glasnik i
moli velianstvo da mu dopusti da do sutra izostane jer je to vrlo potrebno za
stvar zbog koje je otisao u Budim.
- Neka samo ostane dok je potrebno. A ti posalji ovamo princa.
401
26 Gordar
Nakon ovog kratkog prekida nastavi kralj Malija kao da nije bilo nista:
- Lovro, dakle, mora krenuti u Njemaku da se Friedrich i ja uzmognemo sastati u
Linzu ve poslije nove godine.
- Velianstvo zaboravlja da e vasi neprijatelji, koji za kraljicu lome koplja,
prirediti kralju jos mnogo gorkih asova. Valjalo bi, dakle, staleze osvojiti za
svoju osnovu.
- Ili pobijediti. A moj ugovor s Friedrichom znai pobjeda nad stalezima. Kad
doznaju da se Friedrich odrekao prava na ovo prijestolje u Ivanovu korist, nee
se nai nitko tko bi to otklonio, jer sam od njih odvratio da nakon moje smrti
ratuje s Friedrichom. Onog dana, kad ugovor s Friedrichom bude u mojoj ruci,
stei u pristanak velike veine staleza za Ivana. Polaznu toku svega sainjava
danas ugovor s Friedrichom i zato Lovro treba da se zuri natrag u Njemaku.
Razgovor opet prekine dolazak princa.
Kralj ga gleda s ponosom:
- Dobro mi izgledas, sine. Vedar si i svjez. Imam nesto da ti kazem. Ne pitaj me
za uzrok, ali poslusaj moje rijei.
- Slusat u vas, moj oe - odvrati princ spremno i toplo.
- A ja sam upravo htio vase velianstvo zamoliti da moje vjenanje odgodi do
ljeta.
- Gle, zasto? - zapita, gledajui veselo svojeg sina.
- Mislio sam, oe, da bi takva sveanost bila shodnija i ljepsa kad bi se
obavila nakon proklamacije koju spremate.
Govorio je mirno, makar se rumenio zbog lazi koju je izrekao.
Ali kralj je bio odvise zaokupljen svojom osnovom i osjeajem pobjede da bi
opazio tu smetnju i odgovori mu zadovoljno:
- Bas sam te zbog toga zvao. I meni se ini da je bolje obaviti vjenanje nakon
proklamacije - ree kralj, pogledavsi znaajno Varadija.
Vrativsi se, Ivan je s ushienjem priopio Damini odgodu dolaska vojvotkinje
Bianke.
- Srea mi pomaze - veselo e Ivan. - Sve mi se ini da
otac nije vise tako ushien milanskom zenidbom. Sve to pogo
duje nasoj osnovi. Moje putove do Gordane izravnat e sam
moj otac. ,
KATILINA NA KOLJENIMA
Podveer toga dana, kad su sluge napalile sva svjetla u kraljevoj radnoj
dvorani, hitno ude Berislavi i pristupi kralju:
- Njezino velianstvo kraljica pita ima li velianstvo vre
mena da je primi. ; . ..
Naas kralja iznenadi ova smjerna poruka i on ustane. _ Njezinom velianstvu
bila su vrata vazda otvorena i nije potrebno da se najavljuje.
I krene vratima pa viteski pruzi kraljici ruku i uvede je u
sobu.
Odjenula je tamnomodru svilu uresenu vezivom. Bujnu kosu sputava jednostavna
mreza od bisera. Lice joj je mirno, ali taj mir nesto je mekan, skroman. Glava
joj nije posebno uzdignuta. Kralj joj ponudi stolicu.
- Kako ti je kraljice? - upita je Matija.
- Kao nikad dosad.
Odgovorila je glasom koji je zvuao blago. Drzanje, glas i pogled sve pokazuje
promjenu, kao da je bolesna.
- Sto ti je? - upita on. - Nesto si blijeda?
- Ve nekoliko dana ne spavam.
- Uistinu. Tvoje lice odaje da si bolesna.
- Mozda ozdravljenje.
- To bi znailo da si prije bolovala. Nisi mi nista o tom rekla.
- Cekala sam da moje ozdravljenje bude potpuno.
Gledao je kako sjedi skromno, malo spustene glave i polu-spustenih vjeda, vise
njezna nego kruta, vise smjerna nego ponosna. Cini se kao zena koja je dosla da
nesto ispovijeda, moli. On je promatra i suti.
Nakon kratke sutnje digne ona k njemu pogled kakav jos nikad nije zamijetio u
njenim tamnim hladnim oima.
- Dugo je trebalo, Matija, da se odluim na taj korak - zapone ona nesigurno. -
Ve bih se bila i prije odluila da me nije sprijeio prkos prema tvojim
odredbama.
- Sama si ih izazvala.
- Priznajem; kriva sam.
Ostao je iznenaden. Deset godina braka ovakvu rije nije i/govorila.
- To priznanje plod je tvoje mudrosti, Beatrice.
- Nazovi to kako te volja. Odluila sam govoriti onako kako mislim i osjeam.
Svejedno je kako es to shvatiti. Prkos je sprijeio da to u meni ve dozrije. A
vjeruj, nije bilo lako. Dugo sam se borila dok je pala moja odluka. Hoes li,
dakle, saslusati sto zelim rei?
- Vrlo rado, Beatrice.
- Znas historiju moje aragonske dinastije. Odrasla sam u sjaju na visoim
kraljevske vlasti. Zelja za vlasu i krv je svakome u kojem tee prava aragonska
krv. Kad sam s tobom stupila pred oltar, okrunio si me za kraljicu. Naravno,
gajila sam uvjerenje da u ovdje nai svoju drugu domovinu u kojoj u kra-
Ijevati do smrti...
Njegova napetost sve vise raste, ipak suti i mudro eka.
26*
l
- Nade u potomak koji je imao biti moj oslon i temelj vlasti razbile su se. Ne
bih bila kraljevske krvi da nisam zeljela osigurati sebe bilo na koji nain u
ovom kraljevstvu i za sluaj nesree da bog tebe pozove prije mene. Razumijes li
strah mone kraljice da bi nakon muzevljeve smrti mogla ostati udovica koju bi
svi progonili?
- Razumijem, potpuno - prihvati on mirno, promatrajui je sve pozornije.
- Ovaj strah progonio me to vise sto si odluio uiniti nasljednikom sina zene
koju sam smatrala svojom suparnicom u tvojem srcu.
Postojano kralj suti, a ona nastavlja:
- Ta ljubomora nedostojna je kraljice, ali zar kraljica nije zena?
Matija ne odaje odgovora. Zagledan u nju slusa.
- Zamrzila sam tvojeg sina, zamrzila ga je i kraljica i zena, jer je ugrozavao
moju vlast, moj polozaj u budunosti, moju sudbinu za sluaj kad bi ti nestao.
Ta je mrznja bila prirodna.
- Razumijem - potvrdi kralj vise od zelje da je obodri ne* goli iz uvjerenja.
- Pa kad to razumijes, onda es lako shvatiti zasto je u meni uskipjela sva krv
protiv Ivana i njegova nasljedstva. Ne samo da mi on oduzima vlast nego moram s
pravom oekivati njegovu osvetu sto sam stala na mjesto njegove majke koju on
obozava. Ni ovo nije dostojno mene, pa ipak je bilo tako: hvatao me sirah od
Ivanove osvete i progonstva, strah je razjurio sve sto je u meni bilo osjeaja,
a ostalo je mjesta samo goloj mrznji. Mrznja rodena za moj kraljevski opstanak
razbuktala se u krutu bezobzirnost. Navela me da se borim svim sredstvima koja
sam mogla napipati i zahvatiti, a prepustila sam i mojoj okolini da se sluzi
svim sto ima zla kako bi pomogla meni. Tako sam koristila i ona sredstva koja su
mi dosaptavali moji i tvoji neprijatelji, sredstva mene nedostojna.
Zbog tolikog priznanja kralj se snebio. Prsa mu se uzdigla od navale
uzbudenosti, ali ipak uva svoj mir i eka sto e slijediti.
- Tvoji i moji neprijatelji i prijatelji vodili su me putovima na kojima moram
stradati. Bezglavo sam se predala, videi pred sobom strasnu prikazu: tvojeg
sina koji me goni svojom osvetom. U toj jurnjavi izgubila sam i ono sto mi je
neko bilo toliko drago - ljubav svojeg muza.
Pri tom ona spusti pogled. Kralj ne odgovori. Trudio se da zatomi i prikrije
naglo dizanje i spustanje svojih prsiju.
- Jos i danas se bojim Ivana i njegove osvete i progonstva. To ne tajim.
- Krivo mu inis.
- Bojim se i, evo, otvoreno ispovijedam: voljela bih napustiti dvor i otii u
Napulj nego doekati tvoju smrt da ostanem izvrgnuta njegovu progonu.
Matija se ne mie i suti.
_ Voljela bih, velim, da me otpustis u moju domovinu - pritom joj glas zadrse
kao da susteze provalu jecanja, ali se snade i nastavlja-
_ Mozda bi bilo najbolje da se uklonim. Spremna sam i na to, ali ni u kojem
sluaju ne zelim proslijediti putem kojim me gonio strah od tvojeg sina. Taj put
nije dostojan mene, a zadaje mi teske boli. Uvidjela sam da su mi tvoji
neprijatelji ponudili krunu samo zato da tebi spreme neprilike, a mozda i da
mene uniste. Znam, mrzili su me ovdje svi, znam: mrze me i danas i nude mi krunu
da mene iskoriste protiv tebe. sto dakle, da trazim u toj neiz\ JL MHisti?
Ispovijedam ti otvoreno: otklanjam ponudu tvojih neprijatelja na krunu.
Sirokim pogledom promatra kralj Beatricu, a ona opetuje:
- Da, otklanjani krunu, odriem se svake borbe za ovo prijestolje. Povlaim se,
pa makar u Napulj da osiguram svoj zivot...
Nastade tisina. On ustade i krene dvoranom. Sve se u njemu uzdiglo, razmahalo i
uskomesalo. A ona poput pokojnice ii naslonjau spustene glave i gleda u zemlju.
On je miran, hladan, naoko, ali nje/i n otklon krune kao da ga strasi.
- Poinila sam mnogo nepotrebnih ina, mnogo toga sto si imao pravo da mi
zamjeris. Sad ini sa mnom sto hoes. Predajem se.
Drhtave prsi nisu smogle glasa. Ne okree se k njoj, suti i razmislja, a ona
eka kao osudenik na sudu.
Mnogo je proslo asaka dok se on obazre i zapita je ozbiljno i strogo:
- Beatrice! Napustas borbu protiv Ivana?
- Rekoh: napustani. Ako ne vjerujes, otpremi me u Napulj zauvijek. Spremna sam
na to da ti olaksani provodenje tvoje osnove.
- Jos jednom pitam: Beatrice, odries se svakog zahtjeva na krunu?
- Odriem. To je moj poraz, a ja ga priznajem. Neobino laganim koracima ide
kralj k stolu, uzme papir i ree:
- Ako se odries krune i borbe protiv Ivana, javi to onima koji su ti ponudili
krunu.
Kraljica spremno ustane i priblizi se k stolu.
- Kazuj mi u pero sto god zelis.
- Znas li, Beatrice, da nakon toga vise nema povratka?
- Dosta sam ogorila zivot tebi i sebi. Kad sam odluila da se povuem,
razmislila sam sto inim.
I sjedne, uzme pero pa eka.
I on joj kazuje u pero odreku prava na prijestolje, a ona pise. Odjednom on
zastane u diktiranju:
- Nees obnoviti svoju borbu ni onda kad ponude krunu mojem sinu?
- Tvoja je zelja da on bude tvoj nasljednik. Ti e5 to pro-vesti i protiv mene.
Znam to sigurno. Proveo si svaku svoju os-novu. I ovu es izvrsiti. Ja dalje
neu jer ne mogu ni kad njemu ponude krunu.
- Onda pisi onima koji ti nude krunu ovako: "Predomislila sam se i stekla
uvjerenje da stalezi u ovom kraljevstvu ne zele zensku vladavinu. I ako stalezi
ponude krunu princu Ivanu, ja u se tome mirno pokoriti."
Napisala je te rijei bez i najmanjeg oklijevanja i potpisala. Onda pruzi pismo
kralju, ustane i pode prema kaminu. On je ostao uz stol, vrsto uperivsi pogled
u njeno lice i odmjerivsi itavu njenu pojavu.
- Okanit es se, Beatrice, svake spletke?
- Ne zovem to splektama, nego, kako rekoh, jurnjavom u strahu za opstanak svoje
vlasti. Ne vjerujes li, salji me u Napulj.
- Ti si, dakle, spremna da krenes u Napulj?
- Potpuno spremna.
- A kad bih te zadrzao ovdje?
- U tvojoj je vlasti da odredis, makar je tesko zivjeti ponizena na dvoru gdje
sam neko uzivala postovanje i tvoje srce. Iz njenih oiju potekose suze. Ostaje
miran i nekolebljiv.
- Zeljela bi, Beatrice da opet bude sve kao neko? Ona jos jae zaplae.
- Izmuila si me, poinila nevjerojatnih prestupaka protiv kralja.
- Priznajem - ree kroz pla.
- Sve to mogao bih zaboraviti i sve bi moglo biti kao sto Je bilo prije, ali uz
uvjete.
Podigla je lice mokro od suza. - "V -r --, - -> " , ,.,. - Na tebi
je da ih postavis. fi^- Mozes li Ivanu biti dobra?
- On me mrzi.
. ,1"-- I ti njega/ --..!. .r1 ,-;-.m r :;:
--- To sam ve priznala. ;- > ! : v >v. ; v
". Neprestano je plakala, izgovarajui rijei zahvale i udivlje-
konano prosaptala: l^v-- Oprosti mi Matija, sve sto sam ti uinila.
- Mrznje moze nestati kad se uklone uzroci. Ako ti pruzim dokaze, jamstvo da e
Ivan za sluaj moje smrti tebe na ovom postivati kao kraljicu majku?
- On ima svoju majku...
- Ali ona ne trazi, ak i nee nikakav kraljevski polozaj. Ona je sretna sto
moze vidjeti svoga sina. Medutim, preko noi ne mozete ni ti ni on promijeniti
svoje osjeaje. Ali njegova je mrznja izazvana samo tvojim ponasanjem, im bi ti
promijenila svoje drzanje, u njemu bi nastao preokret. Ne trazim od tebe da ovog
asa izmijenis svoje srce. Borba za prijestolje razorila je
nasu obiteljsku sreu. Godinama sam trpio zbog tvojeg nastojanja da mi narim s
nasljednika. Zaboravit u sve, osigurat u ti kraljevski zivot na ovom dvoru uz
jamstvo koje e i tebe uvjeriti da se nemas ega bojati. Prije nego Ivana
proklamiraju, on e i tebi i meni prisei na ljubav svoje majke, a to mu je
sveto da e drzati obeanje. Uredit u tvoj polozaj istodobno kad njega
proklamiraju.
Govorio je, idui po sobi prema njoj dok nije stigao do kamina.
- Dakle, nije li ti dovoljno jamstvo?
Ona ustane i baci mu se pred noge.
- Velik si bio u mrznji prema meni, a jos si vei u svojoj plemenitosti.
I stade plakati, spustivsi glavu na njegova koljena.
Osjeao je kako mu srce drse. Ipak se ne dotakne glave koja ga je za ruhu a
ljepotom i muila umom.
- Hoes li pokusati da iskorijenis mrznju prema Ivanu?
- Pokusat u. Prisizem ti na svoju sreu. Nadam se da bih mu mogla bit druga
majka.
- I to es rei pred svima?
- Pred cijelim svijetom.
Tek sad polagano spusti svoje ruke na njenu smedu kosu.
- Dogodi h se to, Beatrice, i moje e se srce vratiti k tebi.
- To jedino zelim - usklikne kroz pla, uhvati njegovu ruku i utisnc na nj svoje
usne. On je povue:
- Ustani, Beatrice. Otari suze. Zaponi nov zivot. Zelio bih mira i sree. 2elio
bih mirno doekati svoju starost i smrt. Samo ti mozes da mi to pruzis. Ako
odrzis sve ono sto si sad ponudila, moi u ti vjerovati.
Podi i je lijepu kraljicu i posadio je u naslonja. Trebao je mnogo snage da
ostane hladan. Sjeo je opet kraj nje.
- Kaci bih umro bez nasljednika, najvise bi stradala ti, Beatrice. Ovdje su te
uvijek smatrali tudinkom i bili bi sretni da te mogu prognali u Napulj. Ako Ivan
bude nasljednik prijestolja, ostat es na ovom dvoru, a Ivan e te postivati kao
moju zenu. Njegovo je srce i odvise njezno i blago. Kad u tebi osjeti iskrenu
sklonost, bit e ti zahvalan i zavoljeti te. Mi emo ovako zivjeti u skladu i
miru. Iznijet u jednog dana pred sabor stalezima prijedlog da se tebi zakonski
osigura kraljevski dohodak do tvoje smrti.
- Moje e oprostenje biti veliko. Ostavljam ti rok. Svejedno da li nekolik dana
ili tjedana da sama sa sobom obraunas i dokazes kako si iz svojeg srca
iskorijenila mrznju prema Ivanu. Onda u sve pozvati na okup da budu svjedoci
sklopljenog mira medu nama do smrti.
- Kumi u se na vlastitu sreu: nees se u meni prevariti. Samo mi reci da su mi
kralj i muz oprostili.
l
- Beatrice, sto bi sve bilo od tebe da muz toliko puta nije molio kralja neka te
postedi? Promisli o tom.
Pristupila je opet k njemu, uzela mu ruke i prosaptala:
- Zasluzit u svoje oprostenje.
I onda se polako okrene i ode iz dvorane.
A on se zguri u naslonjau, nasloni glavu i zatvori oi. Od prevelikog napora i
samosvladavanja obuzme ga umor. U njegovu dusu ulazila je nova nada.
Zbog toga preokreta osjeao se kralj Matija nadohvat cilja za koji je toliko
vremena iscrpljivao svoju snagu u grevitoj beskrajnoj borbi. Iznenada se nasao
pred vratima ostvarenja zivotne osnove. I zaboravi na kostobolju. Ovu je no
proveo u pregradivanju svojeg plana prema novom povoljnom vjetru i novoj vaznoj
situaciji.
Jutrom je nesto kasno dosao u svoju radnu dvoranu, ali je bio lagan, zustar,
nesto tajanstven u primjedbama koje bi podvlaio znaajnim svijetlim crtama
nekog humora sto se svima inio predznakom vedrog raspolozenja.
U prisutnosti Varadija i svog prvog tajnika biskupa Filipca, kralj pozove
upravljae dvora kastelana Gvulaja, dvorske mestre Mladena Berislavia i Franje
Orbana i nalozi:
- Kastelane, digni straze u dvoristu ispred vrata napulj-skih dvorana sto su
zateeni u dvoristu. Reci im da vise nema kuge. I pusti ih opet u dvor kraljici.
I s gradskih zidina povuci suvisne ete, neka bude onako kao u obino doba ..
- A glasnike valja ostaviti na miru?
- Ne. Svakog glasnika zadrzi kao i dosad, dolazio u dvor ili izlazio, i salji mi
vijesti koje nosi. Zatim digni straze ispred vrata napuljskog poslanika Ranzana.
Opet se moze kretati dvorom kao prije. Isto to vrijedi i za napuljskog princa
Francesca. Na dvoru opet vlada sloboda kao i prije. Nema vise opsade. Kraljica
moze ii u crkvu, u lov, na setnju, kud je volja. Dakako, ti es Berislaviu
vazda poi s njom. Jeste li razumjeli?
- Da, velianstvo.
- Sad idite i izvedite sto zelim. Jos nesto. Berislaviu, gdje je Gordana?
- Juer je odselila u kuu svojeg muza u Budimu.
- Isporui Damini neka zenu danas poslije ruka dovede k meni.
Nijedan od kraljevskih upravljaa dvora nije odao golemo iznenadenje sto ih je
obuzelo zbog novih kraljevskih odredaba. Jedino se Varadi usplahiren ustremio.
Ali kralj kao da to ne opaza i okrene se k biskupu Filipcu:
- Podite, biskupe, k mojem sinu i recite da od sutra moze izlaziti iz dvora
svojoj majci. Opsada dvora je nepotrebna.
Svi ti nalozi uznemiruju Varadija. Osjea da se nesto dogodilo sto mu kralj
namjerice taji. Kad su ostali sami, kralj je sjeo
uz kamin. Kancelaru je bilo jasno da e sada pred njim rijesiti zagonetku.
- Dakle, Varadi, nasa je pobjeda potpuna, cilj da Ivana proklamiramo lezi mi na
dlanu. Proklamacija e se izvrsiti brze nego sto sam mislio, ve prvih dana
proljea.
- Odredbe koje je vase velianstvo uinilo malo prije ne pruzaju mi mnugo nade.
Opsada Napulja je dignuta...
- Kad ne bih imao stvarnih razloga, ne bih to uinio.
- Dakle, nova stepenica koju velianstvo postavlja Napulju?
- Ovaj put nije stepenica, nego veledusni obzir pobjednika prema pobijedenome!
- Kraljiine pristase presle su u tabor vaseg velianstva i ostavile kraljicu?
- Ona je napustila njih i sama presla u moj tabor.
- Kralj je dobre volje kad zbija tako odline sale.
- Nikad nisam govorio ozbiljnije. Kraljica se predala, odrekla krune. Evo,
itajte njeno pismo svojim ugarskim pristasama.
Proitavsi pismo, Varadi digne glavu. Lice mu je rumeno od uzbudenja.
- Kraljeva dalekovidnost ne bi smjela vjerovati ovom dokazu.
- Beatrica je uvidjela svoje grijehe, priznala mrznju prema Ivanu i obeala da
bi mu mogla biti majka ako joj zajami odlian zivot nakon moje smrti. Ja u
sada stupiti izmedu njih kao posrednik Kraljicu sam natjerao u skripac. Katilina
se predaje. Kraljica zna da nema vise svrhe voditi borbu. Ivan je izgubio
najveeg neprijatelja.
- Ne vjerujem da je to iskreno. Zamka i nista vise.
- Cime opravdavate te rijei?
- Dogadajima, iskustvom u proslosti, moj dobar duh sape mi da ne vjerujem.
- Vas zao duh koji ne podnosi kraljicu.
Kraljev glas ima prizvuk Ijutine.
- Velianstvo, savjetujem da se ne date svladati tom varkom.
- Velim da nema varke, a kad bi je bilo, znat u je na vrijeme otkriti. Kraljica
je jos uvijek u mojim rukama.
- Cim kraljici otvorite sva vrata u slobodu, izdali ste svoje vlastito
prijestolje.
- Zabranjujem vam ovakve izjave.
Makar kraljev glas najavljuje srdzbu, Varadi ne zastaje!
- Velianstvo je umorno.
- Vi ste zaslijepljeni mrznjom...
- Kralju, osjeam da ste svoje prijestolje predali na milost i nemilost.
- Senuli ste umom kad umisljate da pouavate kralja.
- Kralj je muz mlade zene...
l
-Posljednji vam put zabranjujem dm takor govorite sa mnom.
- inim to zbog podanike vjernosti. -<:;. <n
- Zbog vase zuij ive udi koja ne moze zivjeti ako nema razdora i svade s
kraljicom. Samo onda ste sretni kad sam s njom u zavadi. Jest, davno sam to
opazio. Vi biste je mrzili i kad bih s njom imao zakonitog sina i ne bi bilo
borbe za prijestolje.
- Sina kojeg bi ona odgojila pretpostavljao bih princu Ivanu.
- Priznajte da vas ne vodi briga za drzavu, ve lina mrznja prema kraljici.
- Vodi me uvjerenje do srzi da vas je zaplela u nove mreze.
- Kakvom drskosu vrijedate kraljeve umne sposobnosti?
- Velianstvo, iz mene vie uzas za budunost kraljevstva, za prijestolje koje
ste bacili pred noge svojoj zeni...
- Varadi, asa je puna.
Prijeteim glasom izreene kraljeve rijei zaustave kancelarove izjave, ali ne
zaustavljaju njegov strah i sada pone tiho moliti, sklapajui ruke:
- Velianstvo, oprostite mi ispad. Bilo je reeno u dobroj namjeri, samo rijei
su mi preostre. Kralju, oprostite mi i sjetite se samo jednog sluaja: prigodom
svojeg dolaska u Hrvatsku kraljica je sve nas iznenadila zagrljajem princa
Ivana. Svu je ljupkost prosula nad njim, a nekoliko dana nakon toga proitalo je
vase velianstvo pismo glasnika kraljiine stranke iz Budima, proitalo je one
kobne rijei: "Kartaga mora pasti." Sjetite se, kralju, kako ste uzviknuli:
"Mojeg sina nazivlje Kartagom moj Katilina!" Vase velianstvo uzviknulo je to
svim oajem kraljevskog i oinskog srca. Istog dana donijeli su slugu prineve
majke probodena otrovnim maem Alfonza Borgiel Kartaga je imala... mjesto nje
pao je drugi.
- Nju krivite zbog toga? - upita nesto blaze kralj.
- Okrivljavam onoga kojeg je velianstvo okrivljavalo kad je uhvatilo na djelu
lijenika njezinog velianstva Kristofana, kad ga je izagnalo iz kraljevstva. Ja
nisam okrivljavao nikoga koga nije okrivio kralj. A sad kraljica nudi zagrljaj
princu Ivanu, sad nudi mir, a ja, ja ga ne bih prihvatio, jer...
- Jer niste pravi drzavnik. Turci su haraili, nabijali na kolce nase ljude, a
ja sam ipak s njima sklapao mir. Da nisam primio ponudu Turina, beskrajno bih
vodio rat. Vladislav Ceski htio me gurnuti s prijestolja, a ja sam ga zvao u
Olmuc, obasuo astima i darovima i sklopio s njim mir, dapae prijateljstvo.
Friedrich mi je radio o glavi kad su mi domai neprijatelji u ovom kraljestvu
spremili svrgnue, a danas, eto, spreman sam s njim stupiti u rodbinstvo. Da
dobijem pruzenu ruku pomirnicu koja se odrie krune u korist moga sina.
- Kralju, na koljenima vas molim - Varadi klekne - ne primite ovu ruku. Osjeam
da e to biti propast vasa i itavog kraljevstva.
_ Zar vas nista ne moze pouiti sto je vladavina? Vi ste zaslijepljeni. Otrovani
vlastitom zui. Otrijeznite se. Kud sam primio pruzeno primirje Turinu,
Vladislavu i Friedrichu, primit u i kraljiinu ponudu. Nije ona neman. Da je
imala potomka, bila bi najbolja zena, najbolja kraljica.
- Znao je bog kome nije dao djeteta.
- Varadi, vi ste poludjeli!
Kraljev poklik odjekne od raskosnih zidina i pade na kancelara kao ognjena
groznja. Krv mu je poletjela u lice, grozniavi strah da su svi napori, sve muke
smrvljene, pale pred Beatrii-ne noge, prozeo je svu njegovu vrelu ud.
- Ponuda znai poraz i ja ga prihvaam.
- Velianstvo prihvaa kraljiinu ponudu?
- Ve sam prihvatio, za sebe, sina, za vas i za itavo kraljevstvo.
- Onda molim kralja da me otpusti iz svoje sluzbe. Razbjesnjeli kralj udari po
stolu:
- Kad vas otpustim, otvorit u vam vrata tamnice.
- Kralju, zaklinjem vas nebom i zemljom i mudrosti vasom ...
- Dosta! - vikne Matija. - Idite na posao.
Klccanim nogama ide Varadi u kraljevu kancelariju. Ali se nije prihvatio posla.
Drhte mu ruke. Tisti ga kao da mu lezi na grudima kraljevska kruna, prijestolje,
itav dvor sa svom svojom raskosi, sjajem, slavom i paklenim borbama.
Svaka kap nnp ve krvi puna je zui, nevjerovanja, sumnja. sto da radi? Kamo da
ide? Koga da zove u pomo?
Pohitao je na hodnik i posao gore k Lovri Ilokom.
- Vojvouii, potres... strasni potres... Kraljica nudi mir, a kralj ga prihvaa.
Vojvodo, taj mir nosi u sebi smrt... iju, kako, ne zn , ali to osjeam.
Beatrica Aragonska da moli op-rostenje i smatra se pobijedenom? To bi znailo da
je no postala dan, blato zlato, postenje razbojstvo...
- Biskupe, za ime bozje, sto se dogodilo? Varadi pria, a onda uzdise:
- Vojvodo, potres... strasni potres... Kraljica nudi mir, a kralj... Javite mu
neka dodu u pomo. Mlade zenske ari smutile su volju starom, silovitom,
samovoljnom kralju.
- Odmah u to saopiti palatinu. Idem k njemu u Budim. Mozda e l on biti vaseg
mnjenja, a bude li protivnog?...
- Ne moze. Nee!
l
Dolje u kraljevoj odaji stoji pred svojim vladarem Mladen Berislavi.
- Slusaj me - sape mu kralj povjerljivo. - Rekao sam.: kraljica ima slobodu,
ali ti je moras pratiti svuda. Uzmi sobom Simona i Stjepka. Budno pazi na svaki
njezin korak, ne pustaj je nikako samu. Ona te nee otjerati jer mi je sama
ponudila da je pazim. Imas li kakvog vjernog prijatelja kojeg kraljica ne
poznaje? Dobro. Kad ga imas, a ti ga odjeni u odoru sluge i neka bude vjeno u
kraljiinoj sluzbi, neka tano pazi na svaki njezin korak. Uhode koje su dosad
pazile po hodnicima dvora nemoj maknuti, samo ih zamijeni drugima. O svemu tome
ne smije znati nitko, samo ti. Odgovoran si mi.
- Zalazem velianstvu svoj zivot. Nitko nee nista zamijetiti.
- Razumio si me. Idi!
Koliko god su Varadijeve sumnje razjarile kralja, pobudile su ga na opreznost,
ali odluku da prihvati ponudeni mir, nije ga pokolebala.
Jos uvijek je dosta jak da istrazuje Beatriine namjer, ine, njeno drzanje i
korake, vrsta mu je odluka da prihvati ponudenu ruku koja je dosad Ivanu
otimala prijestolje Primio bi ruku Turina, makar u dubini duse osjea radost
sto ta ruka pripada njoj, zeni koja je neko vladala svom strasu muza.
Koliko god ga je ta strast godinama zarobljavala, on joj se oteo, otkinuo, kad
je njena ruka zgrabila za njegovo prijestolje, za ono prijestolje sto ga je on
obasuo zlatom, okruzio moi i posuo slavom, a sad je ta ruka klonula. Predao se
najvei dusma-nin koji se zdruzio s njegovim neprijateljima, monim dijelom onih
staleza koji odluuju o izboru kralja.
Beatrica se predala, odrekla, otvorila vrata njegovoj osnovi, priznat e Ivana
za kralja. Priznat e Friedrich, dva neprijatelja, jaka, snazna, najopasnija
nude Ivanu prijestolje.
Znao je zasto one veeri ita Cicerona. Ona je osjetila u tim rijeima da je on
spreman na sve i na najokrutnije kazne za svoje prijestolje. Ona zna sto bi je
stiglo. Ne moze dalje. Predaje se. To je tako prirodno kao sto je prirodno da
pada no.
Varadijeve ga sumnje raspaljuju, ispunjaju gnjevom i sto on vise moli da ne
primi kraljiinu ponudu, to se u kralju sve vise razmahuje otpor vlastodrsca...
"Upokorit u Varadija makar ga vezao u lance."
Ne usuduje se priznati da dolje negdje duboko osjea kako mu ova ruka pomirnica
nosi ljepotu zene. Mrznja koju je osjeao prema njoj kad god ju je zatekao u
nedjelu protiv njegovih osnova ini mu se sada samo nalije onog nerazjasnjenog
sto krije klicu njegove slabosti prema njoj. Njena ponuda za mir izaziva sad
kralja pobjednika, radost suverena, radost vojskovode sto je dobio bitku. Radost
muza duboko se sakriva, prikriva, zavuena, nevidljiva. A on je osjea.
"Varadija u upokoriti, ili pregaziti."
I zagleda se u plamen kamina, doarava sliku budunosti.
Iza njegovih leda ulazi u dvoranu dvorski meStar Orban i
najavi:
_ Velianstvo, biskup Baka je stigao iz Budima.
- Dobro, neka dode.
Sad nije vise osjeao nikakvo zanimanje za Bakaev dolazak. Pred novim
preokretom preslo je u zaborav sve drugo, pa i Ba-kaeva zadaa. Jedva ga je
opazio kad je ulazio i poklonio se ekajui.
Kralj ne vidi njegovu okruglu veliku glavu, ne vidi ni njegovo zarumenjelo lice,
a njegov krupan uzdignuti nos sto je crven od zime, ni njegove oi sto miruju
bez ikakva izrazaja. Gotovo ga ljuti sto sad smeta njegovim mislima. Samo da
nesto veli, po-nuka biskupa.
- Govorite - i opet nastavlja svoje misli.
S izrazitim mirom i ozbiljnosu nastoji Baka svratiti kraljevu pozornost na
sebe i pria o nekom fratru sto propovijeda, a nitko ga ne pozna, ali govori
narodu o porezima. Zove se Bo-nifacij.
Ovo kralja trgne i odmah stade slusati.
- Velianstvu, ovu su lozinku bacili u narod vasi najodaniji podanici.
Velianstvo neka upita nekoga od one gospode koji su juer bili ovdje kao
izaslanici staleza.
- Zasto da pitam njih kad ste vi ovdje? Razjasnite - nestrpljivo e Matija.
- Bio sam prisutan kad su gospoda govorila biskupu Vara-diju da se kane
pokloniti kralju i ponuditi svoje glasove za princa Ivana uz uvjet da snizite
poreze.
U kraljevim oima zadrhti bljesak.
- Varadi?
- Molim, velianstvo neka dozove gospodu pa od njih sazna da ih je Varadi uputio
neka ponude kralju glasove za princa, a zatraze snizenje poreza. To je rekao u
propovjedi Bonifacij.
U trenutanoj tisini uje se samo skripanje kraljevih zuba.
- Porezi, da... Varadi skae kao podivljali bik kad uje o porezima. To je
njegova bolest, njegovo ludilo.
- Bit e u dobroj namjeri, naglasujem ponovo. Imam jedno pismo u kojem taj
udesni fratar Bonifacije pise:
"Varadi je rekao: kralj e porezima unistiti svoje prijestolje i svoj zivot."
- Varadi! - skoi kralj sa stolice. A Baka ita dalje: "... Pravo je rekao
Varadi. Trebalo bi kralj da uje prigovor od staleza i puka."
- Varadi! Varadi! - opetuje kralj. Bijesno griska velike usne, mrsti se. Slian
je gladnom lavu kad oekuje plijen. Dah-ui kune, prijeti se, razmahuje se u
njemu lagana srdzba koju je gomilao Varadi svojim otporom.
"Sve se slaze. Sve. I ono o zakonitom djetetu, i ono o poro-zu, i razdvajanju
Beatrice od mene. Sve se to slaze. On je huskao mene protiv kraljice. Sto god je
bilo medu nama, vazda je on postavio svoje zamke. Uvijek je on donio protiv nje
svoje optuzbe. On huska staleze na mene. On trazi snizenje poreza. On! I salje
propovjednika po kraljevstvu! Cekaj, Varadi! Jao tebi."
Ne moze utaziti svoju jarost i pode da otvori vrata kraljev ske kancelarije. Na
putu se zaustavi. Smislja i smislja.
Od asa kad se Varadi usprotivio da prihvati kraljiin mir, zapalio se u Ma ti j
inoj dusi plamen bjesnila. U tom bjesnilu skriven je gnjev muza kojemu hoe da
oduzme jedinu prigodu da ponovo stekne mladu zenu, ne zna se je li vei gnjev
drzavnika koji u toj ponudi nalazi utjelovljenje svojih drzavnikih osnova. Na
taj plamen nalio je Baka vrelo ulje. Porez za koji se kralj prihvaa
tvrdokornom snagom, gladnom pohlepom, jaom od same strasti muza za zenom.
Dvije strasti, dvije zive zeravice: porez i Beatriina ponuda zahvatile su
kraljevu mahnitu, zestoku, vulkansku prirodu vrelom strasu.
Dusa mu se pretvorila u bujicu punu virova...
Odmah je dao dozvati princa Ivana. Smjesta je sisao k ocu. Matija nije nista
obrazlagao. Mrko lice i kratke rijei upozorile su Ivana da kralj ne zeli
raspravljati, ve oekuje od njega samo posluh.
- Jedna je zapreka pala tvojoj proklamaciji iznenada - ree kralj. - Kraljica se
predala i odrekla zahtjeva na prijestolje.
Mladi princ slusa zauden i nema vremena da sto odgovori Kralj mu ne pruza
prigode:
- Ve je napisala svojim pristasama odreku, preporuivsi tebe. Polozaj se,
dakle, posve mijenja. A prema tome i tvoje duznosti. Zelim da tvoje vladanje
bude prema njoj blago i da joj vratis svaku ljubaznost koju e ti ona iskazati.
Budi prema njoj vitez je moj sin i ne moze biti drugo. Samo sam te toliko htio
obavijestiti. Odvise me zaokupljaju poslovi. Idi sinko, do videnja.
Neizmjerno iznenaden, Ivan pohiti da navijesti to udo Damini.
Uskoro nakon toga ulazio je kralju Francesko kojega je pozvao Berislavi. Kralj
ga ostro pogleda i ukorno oslovi:
- Ti si poinio nedostojnost. Prastam ti zbog Beatrice. Budemo li mogli zivjeti
u miru i slozi, novi sklad nikad neu narusiti ja! Upamti to.
Jedva je Francesko mogao da izree nekoliko rijei zahvale, kad je ve ulazio
Ranzano.
__ Vi ste lose utjecali na kraljicu - mrko e kralj. - Cim sam je razdvojio od
vas, nasla je pravi put.
- Neka me vise velianstvo otpusti iz dvora u Napulj - ponizno e Ranzano,
- Ostat ete dok ne odredim drugaije. Slobodu vam vraam do asa dok je budete
znali postivati.
- Kraljica mi je zabranila da se upleem u poslove ovog kraljevstva.
- Pokusajte da ne prekrsite zapovijed, jer prestupak kaznjavam. Prepustite
kraljicu samoj sebi. To vam ozbiljno savjetujem.
S tim je rijeima otpravio poslanika napuljskog kralja, svojeg tasta. Kralj i,i
n brat Francesko nije se mogao snai, uvsi zasto mu je vraena sloboda. I kad
ga je kralj otpustio, Francesko se nade u kraljiinoj odaji navalivsi pitanjima:
-Sto se to dogodilo, Beatrice?
- Predaja.
- Ti se predajes?
- Nema driaiug izlaza.
- Dopustit es da se Ivan .digne na prijestolje?
- Bolje da se digne mojom pomoi nego protiv mene.
- Sto si to uinila, sestro?
Sad se pojavi Ranzano i digne ruku prema Francesku:
- Visosti, pustite. Kad se pravi ratnik uvjeri da mora biti porazen ne upusta se
u bitku. Radije ponudi plemeniti mir. To je mudrost dostojna njezinog
velianstva.
- Dakle, sad smo vazali? pita Francesko.
- Pustimo to, visosti, kraljici. Neka ona radi ono sto smatra dobrim, a Bcatm a
Aragonska nikad ne bi mogla biti rob. To upamtite. Dodite da se nauzijemo zraka,
ponajprije zraka, nakon tamnovanja.
"VJBRNI IZDAJNICI"
Povratak napuljskih dvorana na dvor, njihovo slobodno kretanje, prosirilo se
munjevitom brzinom medu kraljevim dvoranima i proizvelo neugodan dojam, naroito
kod kraljevskih dvorskih funkcioncra ija je mrznja prema Napuljcima bila neuta-
ziva. Napulj ci su mrznju uzvraali i dodavali joj jos i prezir prema kraljevim
hrvatskim i ugarskim dvoranima, smatrajui ih barbarima i manje naobrazenim i
civiliziranim.
- Jedva sto su Napuljci zauzeli svoje pozicije uz kraljicu, pozurili se da
naglase to zauzee ve u prvim asovima. Izazovno su prosli koridorima i
predvorjima prema ostalim dvoranima.
Enriko odmah pone izdavati naloge bahatim govorom i po. nasanjem. Pojavila se i
Nardela, lutajui svojim mumljanjem hodnicima i predvorjima . . .
Jedino se kraljica povukla u svoje odaje s hercegom Hipoli. tom, odmarajui se
od pretrpljenih muka proslih dana.
Za objeda pojavili su se Francesko i Ranzano, skromni i po. vueni. Beatrica bi
pogledavala od asa do asa u kralja s nekom plahosu, a prema Ivanu je
iskazivala nenametljivu popustlji vost svoje vazda naglasene mrznje.
Kraljevoj paznji nije nista izbjeglo, iako je, i kao uvijek, bio razgovorljiv
kuedomain.
Gordana se smjestila u Budimu u udobnim odajama lijepe kue u kojoj su stanovale
prineva i Damirova majka. Tri dana boravila je Gordana u toj kui, brinui se
da uredi sve spretno i skladno kako sluzinad ne bi mogla kontrolirati zivot
mladog para. Oboje su stanovali u gornjem katu posve odijeljen taku da se uope
nisu vidali.
Treeg dana kasno uvee, kad je djevojka sjedila, itajui neku latinsku knjigu,
pojavi se iznenada Damirov sluga s pismom u kome je Damir moli da ga primi jer
joj nosi vazne vijesti.
Damir ude u sobu i pokloni se dubokim postivanjem.
- Dakle, kralj je dopustio da opet dodem na dvor? - upita ona veselo.
- Oprostite, nisam mogao k njemu, neprestano je zivo zaposlen.
- Mislila sam da ste mi to dosli javiti.
- Oprostite sto nisam udovoljio vasoj zelji, ali kralj prima samo glasnike i
dostojanstvenike na vijeanje. Nisam se ni usudio da pokusavam doi do njega. I
princ je danas bio pozvan, kralj mu je nesto navijestio, a nije mu dao ni do
rijei. Drzao se vrlo hladno. Ivan je imao nakanu zamoliti ga da me primi, ali
mu kralj nije dao vremena.
- Zasto je kralj tako mrk?
- To ne bih mogao ponoviti, ali dosao sam vam javiti neobian dogadaj. Kraljica
je ponudila kralju pomirbu, odrekla se zahtjeva na krunu.
Njene bademaste oi pokriju duge trepavice da sakrije svoje misli.
- A kralj?
- Prihvatio je pomirbu, odstranio sve straze, podijelio kraljici i njezinim
zemljacima slobodu. "-*
- Dakle kralj vjeruje? - *->-*-
- A vi, Gordana? - ^>
- Napuljska ruka pomirnica uvijek je ostavila na dlanu bodez. Napulj je isto
tako podmukao u borbi kao i u miru. Pruzit e bratku pomirnicu da moze lagodnije
udariti bodezom u
srce.
- Toga >*e svi mi bojimo!
_ A Varadi?
_ Najavio je sve to vojvodi Ilokome i zamolio neka pode palatinu. On bi kralja
odvratio da primi tu pomirbu. Sreo sam vojvodu na hodniku i on mi je sve
ispriao, a ja sam pohitao k vama da vas obavijestim.
- Sto je Varadi rekao kralju?
- Usprotivi se pomirbi i gotovo da medu njima nije doslo do raskola.
- To bi ovog asa za nas i kralja bila prava nesrea.
- Vojvodi veli da Varadi sav drhti od te pomirbe pa je odluio najostii u
pobijati kraljevu odluku.
- Boze moj, to je najlosije sto bi mogao odabrati. Taj postenjak nema bas nimalo
dara lukavosti, ujte, gospodine Dami-re, idite odmah na dvor i recite Varadi ju
da ga molim i zaklinjem neka se ne protivi, neka prividno pristane.
- Vi savjetujete1 da se ne bori protiv te pomirbe?
- Niposto. Treba da kralju kaze da se predomisli i da povlai svoje sumnje sto
su ga obuhvatile prvi as jer sto e se vise protiviti, to e kralj jae braniti
svoju odluku. Svi se varaju ako misle da je kralj potpuno obraunao sa svojim
osjeajima prema Beatrici. Koliko god je samovoljan i jak na vlasti, Beatricu
nije pregorio samo je potisnuo osjeaje prema njoj da ustolii svoga sina. Neka
Varadi prihvati samo naoko, neka sakrije svoje misli, jer medu njima ne smije
doi do sukoba. To mu recite. A palatinu koji je miran, hladan i lukav, neka
prepusti da jurisa na kraljevu odluku.
- Onda je princ radio i nesvjesno u vasem duhu jer je kraljevo saopeni c
prihvatio posve mirno. Nije spomenuo uvredu koju je nanio Ivanovoj majci.
- Tako valja. Pobrzajte u dvor i recite Varadiju neka se svlada, a ostalo neka
ine oni drugi u kojima kralj ne dolazi tako lako u sukob.
- Uistinu ne razumijem odakle ti sukobi izmedu kralja i Varadija.
- To nije tesko pogoditi. Varadi je ovjek iz puka. Kralj i Varadi jednakog su
porijekla i nose iste poroke. Kralj i Varadi su vrele udi, jednako
nesuzdrzljivi u svojim izjavama, zato dolaze do sukoba. Ah kralj ipak ne zna
sto mu Varadi vrijedi svojim umom i postenjem. Moj skrbnik Cesmiki vazda je
upuivao Varadija da se svladava jer je uvijek predvidao da e se jednom dva
groma sudariti, a od toga bi se moglo potresti itavo kraljevstvo. Molim vas: to
sto sam vam sada kazala isporuite Vara-diju. Neka se sjeti opomene Ivana
Cesmikog da ne dode do su-
27 Gnrrf,
koba i recite vojvodi neka se potrudi k meni. Treba da sve dobro promislimo.
Pomirba koju je Beatrica ponudila mogla bi biti teza od svih njenih zasjeda. Ne
tvrdim da je tako, ali Napulj me nauio sto su kadri Napuljci. Sjetite se kako
vas je kralj Napulja uveo u sobu svojih prijatelja i sto smo sve tamo dozivjeli.
- Da je ovo vodio Varadi, ve bi davno kralju sve ispripo
vijedao, a kralj bi to smatrao za kletvu, jer ne bi vjerovao u sve
one strahote. Ali sada hitim da odnesem Varadi ju vasu poruku
- naklonivsi se Gordani, jedva primjetno uzdahne i vrati se
u dvor. ,
-JV.
Odmah nakon objeda kralj je malo razgovarao sa svojim najblizim susjedima,
najvise s kraljicom i svojim sinom, a da ni jednom rijei nije spomenuo novu
situaciju. Iz blagovaonice je posao u svoju radnu sobu. Cinilo se da sprema
nesto veliko. Dugo je razmisljao, a onda odredi neka ne dolazi nitko. Zatim
nalozi Stjepku da pozove Varadija.
Kancelar je ulazio kralju neobino rumen u licu. Uzbudenje koje ga je zahvatilo
prije podne, kad mu je kralj saopio Beatri-inu odluku, sada je jos poraslo.
- Obuzela ga neka strepnja da ga kralj zove zbog pomirbe i da e mu u tom
pogledu dati naloge.
- Zelim da se stalezima javi moje sazaljenje Sto ne mogu udovoljiti njihovoj
zelji za snizenje poreza. Jos u ih povisiti. Vi ete im to javiti - kaze kralj
kao da ga izaziva.
U Varadijevim oima zatrepti, krv mu udari u Ue: i >- -- Kraljevski moj
gospodaru, dopustite mi da nesto kazem.
- Slusam - odvrati kralj udnim mirom. r- - Vase je velianstvo svojom
vladavinom zauzdalo velikasku gramzljivost, uspjelo vam je da smanjite velikasku
vlast koja je razarala mo kraljevstva i blagostanje naroda. Gradanima, malom
plemstvu, ak i kmetstvu koje je bilo prepusteno na milost i nemilost velikaskoj
oligarhiji ublazilo je velianstvo tegobe zivota i povealo njihove slobostine.
Zato je kralj nasao u velikasima velike protivnike. Oni bi vam se htjeli
osvetiti time da onemogue osigurati prijestolje vasem sinu.
- To znam odavna - povikne kralj nestrpljivo.
- Velianstvo, stalezi koji su iz ruke primili dobrobiti zahvalni su vam i slave
vas. Tezak zivot i mui i pritiste, ini ga tegobnim i jadnim, a to su preveliki
porezi. Ja sam dijete puka i znam: taj porez danas u vasim podanicima dize
nezadovoljstvo jer su svi uvjereni da su porezi potrebni kraljiinoj raskosi.
Zato molim kralja neka snizi poreze, a nikako povisi.
U kraljevim prsima kipi. Gleda Varadiju u oi i naglasuje svaku rije:
_ U kraljevstvu vlada nezadovoljstvo zbog poreza. To sam znao. Sad znam jos i to
tko je moje podanike nahuskao da se bune protiv mojih poreza.
_ Vasi neprijatelji, kralju.
- Neprijatelji pod maskom vjernih podanika.
- Velianstvo ima toliko "vjernih izdajica" - naglasi Varadi, nisanei - da je
to lako mogue...
- Pravo kazete: "vjernih izdajica". Poznajem ih.
- A velianstvo ih gleda skrstenih ruku?
- Od ovog asa ne drzim skrstene ruke. Imam ih i zapovijedam vam da odmah sve
priznate.
- Velianstvo, sto ja imam priznati?
- Ne priznajete da ste vi isto tako kao sada meni govorili o porezima i
oligarhima, velikasima i svim ostalima?
- Velianstvo, to je protiv mene spletena zavjera.
- To je vase izdajstvo.
- Kralju, ne recite mi to.
- Izdajice! Izdajice moj, lagali ste me.
- Mene nazivate izdajicom, mene koji sam vas jedini u tom kraljevstvu upozorio
da imate negdje zaboravljenog sina koji e uvrstiti vase ime na prijestolju? Ja
koji sam u te ulozio sav svoj zivot?
- A s drugim obrazom staleze huskate protiv poreza, dakle, protiv mene.
- Ne treba huskati onoga koji pada pod teretom, a ja sam to govorio samo okom u
oko kralju.
- Ovdje je pismo.
- To je lazna podvala onoga koji me progoni zavisu da se dovine mojeg polozaja
u kraljevstvu.
- Tko je taj?
- Onaj koji je sakrivao u ruho podanike vjernosti, a ja sam u dno duse uvjeren
da je izdavao sve tajne vaseg velianstva neprijatelju.
- Koga sumnjiite?
- Bakaa! Jest, znam.
- Dajte dokaze.
- Nema u mene dosta lukavstine ni podlosti da mu podmet-nem zamku i uhvatim ga
na djelu.
- Onda ste ga klevetali.
- Moja je sumnja daleko od klevete kao sunce od zemlje.
- Bacate krivnju na drugoga da operete svoju izdaju.
- Na ovom su dvoru dva izdajnika. Jedan podmukao, kojemu ne mogu nai dokaze, a
jedan otvoreni, javni koji se nije ni skrivao, izdajici koji je sve kraljeve
snove pod rovao. Kraljevski ^dajica koji je pokusao da nahuska Turina, da vas
izigra kod cara Friedricha, koji je krivotvorio vase pismo, vase glasnike,
poruke..
T7*

l
, - Sami ste ga nazvali Katilinom, joi prije dva dana.
- Bosonogi odrpane, zanijemi...
- Bosonog sam dosao na dvor, bosonog u ga i ostaviti. Velianstvo neka mi uzme
biskupiju koju mi je podijelilo, moj put vodi u siromastvo odakle sam potekao.
Ja u jesti crni kruh, moj put vodi k puku.
i
.->*
- Da ga trujete svojim neobuzdanim jezikom. Mislite da u dopustiti da odete
nakrcan najiskrenijim tajnama?
Varadi pogleda kralja uzarenim oima: .
- Tajne kraljevske bit e pokopane. ; -
- U tamnici... :
Mnogo puta prijetio se kralj ovom rijei, ali ovoga puta
da su se obojica lecnuli. itav jedan as trajala je sutnja.
- Zanijemi, izdajico! a
- Velianstvo moze da me baci u tamnicu, to mi je mnogo puta obealo. Spreman
sam i na to.
- Samo vasa biskupska odobra stiti vas od stratista.
- I na to moram biti spreman od kralja koji je za volju kraljici maknuo s dvora
rodenu majku, onu koja vas je postavila na prijestolje.
- Sutite, zapovijedam, ni rijei!
- Poinio bih izdajstvo da sutim. Ja viem molei: ne zrlvuj-te barem svoje
prijestolje, sreu svoga kraljevstva zenskoj suknji, za komadi zenskih ari.
Slavni vladaru koji uziva slavu samovolje! Budite u ovom asu jaki. Cuvajte
drzavu koju ste stvorili.
Sve munje okupljene u kraljevini prsima stjevnuse istog asa. Blijedilo se prosu
po njegovu licu, iz oiju sijevaju uzareni gromovi, ruka mu dohvati zvono...
Zvuk napuni dvoranu prijeteim odjekom. Uleti Berislavi...
- Kastelane, oklopnike! Smjesta - izbaci kralj u jednom dahu.
Berislavi zaprepasteno gleda dva blijeda lika: kralja i Varadija pa ih ostavlja
same.
Kralj nalikuje kipuem vulkanu i prijeti ognjenom smru. Tisina u dvorani kao da
se skamenila i jos jae ispoljava ubrzani kraljev dah. Ide k prozoru, a Varadi
stoji uspravno smrtno blijed:
- Kralju, meni oduzmite slobodu i glavu, ali svoje tajne ne odajte Bakau ni
kraljici.
- Usuti, izdajico!
- Ne dam da mi to kazete, velianstvo - uzvikne kancelar. - Nedaml
- Velianstvo, i kralj je samo ovjek, ali polozaj kralja nad svima je ostalima
izniman, dakle, kralj mora da je u vrlinama Kralj se ne smije zaslijepiti od
svojih dousnika.
- Zanijemi, izdajico!
- Na meni ste gradili budunost prijestolju, a vi ete ga
srusiti ako se predate laznom, podmuklom...
- Umukni!
- Kralju, sjetite se da e vas Katilina upropastiti vasu drzavu i ugroziti vas
zivot. Sjetite se, kralju!
Udose kastelan, ulaj i dva crna oklopnika.
- Dodite blize ulaj - zovne kralj drhtavim glasom. Kastelan se priblizi dok su
oklopnici ostali na pragu otvorenih vrata.
- Ovoga ovjeka ovdje - i pokaze na Varadija - odvedite u tamnicu. Sutra ranom
zorom odvedite ga u peuljsku tvrdavu. Kastelan tvrdave i vi odgovarate mi
svojim glavama za izvrsenje moje zapovjedi.
Prepadnuti kastelan odgovara: ., ;
- Velianstvo kaku zapovjeda... ,<v.
- Vodite gal Hitno! Neka ga vode oklopnici.
Kastelan se okrene k Varadiju. Kralj ga gleda s izrazajem bijesnog zadovoljstva.
Na pragu iza oklopnika pomoli se Nardelina glava. Usne joj se smjeskaju. U ruci
joj zdjela puna smokava...
- Veliansn o...
- Idi, Nardela -l ree kralj, prikrivajui Ijutinu zbog njenog dolaska.
- Samo jednu velianstvo, svjeze su, slatke...
- Sad nemam kad. Idil
Starica se povue, a kralj dade kastelanu znak i pokaze na kancelara:
- Vodite ga!
Varadi se okrene kralju i povikne:
- Velianstvu, od ovih e smokava stradati prijestolje i vi. Nikad se vise
neemo vidjeti.
- U tamnicu! - zavie kralj orkanskim glasom i udari bijesno pesnicom o Stol.
Naas se pogledaju.
Onda kralj okrene kancelaru leda. Varadi pode...
Varadi krene u tamnicu, kralj ravno k BeatricL Tiho otvori vrata njene odaje i
do njega dopre kraljiin glas:
- Zabranjujem ti, Nardela, da ubudue obilazis kraljeve odaje s tvojim smokvama.
Budalo! Neu da ides onamo. Jos e misliti da te ja saljem. Jesi li razumjela?
- Slusam, vase velianstvo.
Daljnje stariino brbljanje prekine kraljeva pojava, na sto Nardela nestane kao
munja, a Beatrica ga zaudeno promatra.
- Ovoga sam asa Varadija bacio u tamnicu jer se ogrijesio o vjernost prema
meni. Ovaj sluaj, iako mi nije ugodan, posluzit e nasem sporazumu ako si i
danas istog mnijenja kao juer.
- Proslost ti pruza pravo sumnjama. Budunost e ih potpuno Izbrisati - ree ona
tiho i podatno.
- Strpljivo ekam dokaze, Beatrioe - i ne rekavsi vise nista, udalji se.
Kad je ostala sama, zapanjeno se ogleda na vrata u hodnik odakle je ula korake.
Dolazili su Francesko i Ranzano.
- Velianstvo, jeste li uli?
- Snebivam se, iako se radujem! Varadija vise nema. Onoga koji je skrivio sve
moje zlo stigla je kazna. Da je to bilo prije, mi bismo ve davno pobijedili. A
tko je konano izvrsio to djelo?
- Onaj kojeg sam nazavo kraljevim "Brutom". Spremao je to ve davno. Sad e on
naslijediti Varadijevo mjesto. O tome nema sumnje. Samo on.
- Dakle, ipak Baka? - tiho pita kraljica.
- Da, velianstvo, on je nedostizni Baka.
- Idite, Ranzano, neka kralj ne misli da sam krenula starim putem. Drzimo se s
onkraj bedema kako smo se zakleli
-"- "Varadi u tamnici!" \ .." v .
Ta se vijest prosirila od jednog kraja dvora na drugi l zaprepastila kraljeve
pristase. Jurili su dvorom kao opaljeni gromom. Od kraljevih rodaka,
dostojanstvenika pa sve do sluga i pazeva pronosio se sapat pun brige i straha:
"Varadi je u tamnici? Zasto?c
Kralju su dolazili i odlazili najugledniji ljudi na dvoru i izvan njega. Svaki
paz, svaki dvoranin istrazivao je njihova lica ne bi li proitao odgovor. Svi su
prolazili kao da se dogodila velika nesrea.
Dok su svi oajno pitali, pojavi se Damir. Vratio se od Gor-dane.
- Nosim Varadiju vaznu poruku - ree on Berislaviu.
- Ve je u tamnici.
Mladi problijedi i zuri u mladog dvorskog mestra. Kad mu ovaj ispripovijedi sto
se as prije zbilo, uputi se Damir k princu-Ivana pogodi ta vijest porazno.
Jedva je slusao nekoliko rijei o dogadaju i spremi se da ide kralju:
- Mora mi uslisiti molbu. Ne moze tako ostati. Bio je samo veoma uzbuden. Kralj
e opozvati I pohitio je dolje.
Isto predveerje uleti opet u Gordaninu odaju sluzavka i najavi joj:
- Gospodar zeli odmah govoriti s vasom milosti. Stigao je iz dvora.
- Reci da ga oekujem.
im je djevojka istrala u hodnik Damir je za sobom zatvorio vrata.
- Razabirem, niste mi donijeli dobrih vijesti - ree Gordana.
- Varadi je u tamnici.
- U tamnici? Varadi?
- Da, gospodice. Danas nakon objeda izmedu kralja i njega doslo je do prepirke i
odmah zatim vidjeli su kako ga kastelan vodi u tamnicu.
- Ipak nije mogue da se takav sukob desio onako napreac za nekoliku asaka ili
sati. Nije mogue. To se moralo zbivati duze. Zar Varadi nije dolazio gore k
princu da pripovijeda sto se dogada izmedu kralja i njega? Kako se njihov odnos
zaostrava? Ni vama nije govorio nista?
- Nakon vaseg odlaska s dvora nismo ga vidjeli. Nikome nije nista govorio, osim
sto je vojvodu molio da sprijei pomirbu s kraljicom.
- Razumijem. Sve razumijem. Varadi se opro pomirenju i nije birao rijei.
- Kad je dosao k vojvodi, jos nije bilo toga sukoba, samo je Varadi bio van
sebe.
- Vojvoda ga nije opomenuo da se suzdrzi, da prihvati, makar naoko?
- Ta se pomirba pojavila kao munja iz vedra neba i nije se nitko snasao pa je
vojvoda otisao u Budim k palatinu da on savjetuje kralju neka otkloni kraljiinu
ponudu. Medutim, susreo sam ga na hodniku dvora kad sam opet odlazio k vama.
Vratio se s palatinom i kraljevim rodacima Gerebima. Svi su posli kralju, a ja
opet k vama.
- Gospodine Damire, morate se odmah vratiti u dvor. Recite princu neka moli
kralja i iskoristi sav svoj upliv.
- Prije nego sam se vraao k vama princ se upravo spremao da ide kralju. Vojvoda
e jos veeras doi da javi uspjeh.
- Dobro. To se mora popraviti. Mora. Kralj ne moze biti slijep za svoje vlastite
probitke i gluh za prineve molbe. Ne! U to ne vjerujem. To je bila asovita
navala bijesa. Sutradan e on ve sam povui odredbu. Priekajte ovdje vojvodu.
Zasutjela je, polazei k prozoru i pogledala dolje. Tmina pokriva dvoriste,
ulice grada Budima i kraljevski dvor.
Damir stoji iza njenih leda. Dok se ona podaje uzbudljivom razmisljanju o
sudbonosnom dogadaju, Damirov pogled zaustavio se na njenom vitkom plemenitom
zatiljku. Od toga pogleda prodose ga trnci. Nemir probuden one noi u ljetnoj
palai nije se ovih nekoliko dana nikako stalozio. Iako je itave dane u
promjeni dvorskog zivota bio izvrgnut raznim utiscima, trajno je osjeao neko
drhtanje srca i burno kolanje krvi. Kad bi se nou vratio u Budim, pod krov gdje
je spavala ona, ne bi mogao us-nuti. Svaki dolazak pod taj krov smatrao je
muiustem. Stalno ga je progonila strepnja da e negdje zapaziti Gordanu, a od
toga je bjezao. Ipak je sve ove dane nakon vjenanja stalno vrsio duznost
Ivanova prvog dvoranina i time se oslobodio velikih asova da susretne Gordanu.
Ali sada iznenada provala kraljeva sukoba s Vardijem podsjetila ga je na
obeanje zadano Gordani da e joj javiti svaki i najmanje vazan dogadaj na
dvoru. Ve po drugi put ovoga popodneva morao se vratiti k njoj. A ona mu je
nalozila da eka. I dok mu se pogled tvrdokorno otimao da promatra njen bijeli
zatiljak i vitku plemenitu pojavu, vrsta volja otimala se tome. Od te borbe
srce mu burno zakuca. U mislima tesko je ekao as da dode vojvoda i zagradi
ovaj kratki put izmedu njega i nje, ispunjen tisinom i samoom. Njezina sutnja
poveala je njegov nemir. Kao da je Gordana to osjetila, obazre se k njemu i
zapita:
- Jeste li vidjeli kraljicu poslije ponudenog mira kralju?
- Vidio sam je samo kad je jela u blagovaonici. Kao da se pretvorila u neku
drugu zenu. Nista otprije nema u njoj.
- Kako, razjasnite mi to podrobnije.
On je rado prihvatio, samo da opet ne zapadnu u sutnju:
- Nestalo je one ponosne gordosti, oholosti sto je svakog odbijala. Nekako je
blaga, tiha. Jedva govori, a kad nesto ree, glas joj zvui kao da se ne usuduje
govoriti glasno, a kamoli zapovijedati. Ironini smijesak isezao je. Sve
nekako, izgleda, gotovo se ne usudim izrei: izgleda mi sva nesigurna, plaha,
zapravo skromna, rekao bih njezna. Prometnula se u drugu zenu.
- uda, sam uda, napuljska uda.
- Mozda, ne znam itati s njezina lica, ali ni drugi nasi prijatelji nisu
sretniji.I oni vide samo ono sto vidim ja.
- Je li sve samo pretvaranje, ili mozda znak pravog obraanja? Ili je to strah
od neumoljivih kraljevih mjera?
- Tim pitanjem precjenjujete svoje sposobnosti, gospodice Gordana. Vi biste,
naravno, znali da zavirite u njenu unutrasnjost nesto dublje. Ja sudim samo po
spoljasnjem drzanju i ne mogu pronai: koliko je iskrenosti, koliko pretvaranja
ili straha, ili lazi.
- Sutra podite kralju. Hou da se vratim, moram se vratiti u kraljiinu sluzbu.
Moja je prisutnost sada potrebna vise nego ikad.
- To misle princ i vojvoda. Nitko pravo ne zna kako da shvati kraljiino
vladanje i njenu odreku od prijestolja. Potrebno nam je vase oko i vase
promatranje.
- A kako se vlada kralj?
- Vrlo je zadovoljan. Tako sam opazio kod objeda. Zadovoljstvo mu je na licu...
- A u dusi?
- Moze U se u to prozreti?
- Moze se uhvatiti koja sjenka po sitnicama koie vi muski ne mozete dokuiti. A
Ranzano? Je li ve bio kod objeda?
- Jest. On je povuen. Jedva se opaza.
- A Francesko?
_ l on se pojavio kod objeda i gledao oko tebe drsko kao
i prije.
- Kralj mu je dao svu slobodu?
- Jest I zato mi dopustite da pred ovu kuu postavim jake straze. Francci,! >
nee propustiti da vas potrazi.
- Neka samo pokusa. Za svaki sluaj uinite kako ste nakanili.
- Ne bih mu savjetovao da se drzne doi u ovo dvoriste. Ali ja sam naredio
slugama: ako bi htio prijei prag ove kue, neka ga svezu.
- Pomoi u im u tome i ja - odgovori ona pa se opet vrati na drugi razgovor.
- Kraljica je, dakle, stekla svu slobodu?..... ...
- Svu Napulj moze ii kamo ga volja. -
- Kralj sam sebi zagraduje putove.
- Tuku se ini. --
- Oekujem od princa da Varadija oslobodi od tamafee.
- Rei u mu. Sad bih mogao otii? ,;--- i >, -
- Ostanite dok ne dode vojvoda. - ^
Ova odredba bude mu prava muka. Razgovor i boravak s
njom puu jednim krovom kue uznemiruje ovaj njegov hladni
stav sto ga je tako tesko stekao. Najposlije su najavili vojvodu
Ilokoga.
Damir odahne. Vojvodin dolazak vrati mu potpun mir. Djevojka pode Lovri u susret
sve do vrata. Cesto mu se zagleda u oi ne bi li odgonetnuta njegove vijesti.
- sto nosite, vojvodo? Jeste li govorili s kraljem?
- Ne samo ja nego i knez Frankopan i Petar Franjo Gereb, palatin, a isto tako i
princ.
- Sto je na to kralj?
- Odgovorio je: tko mi dolazi da moli za njega milost, smatrat u ga svojim
neprijateljem - i vise nije dopustio o tome govoriti
- A sto je kralj rekao princu?
- On je oca molio, zaklinjao, a kralj mu odgovori: "Svaku u ti zelju ispuniti,
osim jedne jedine: da otvorim vrata tamnice Varadiju. Ne spominji mi njega ako
zelis da tvoj olac s tobom razgovara". A kad je princ zapoeo da mu ostrije
spoitava, Matija zagiiu nad princem kao da mu nije sin i srdito ode iz sobe.
- A niste mu rekli sto mu je vrijedio Varadi u borbi za princa?
- Kralj kaze: vise borbe. Kraljica je odustala od prijestolja, pisala je svojim
velikasima, isto je pisala danas u Napulj. Osim toga, nj cm; i i car pristaje da
se princ proklamira. To ve zna kraljica i milanski poslanici.
Gordana zamisljeno odvrati:
- Nikad neu vjerovati da se kraljica predala. Ali u tome sto je svoje bojne
linije ostavila ima nesto duboko skriveno, mozda i sudbonosno za sve nas. Ljudi,
mozda nije tako, ali ja vidim u Beatrici njezina oca i majku. Ne zna se koji je
od njih dvoje na bojistu bio podmukliji u svojim inima. Kad je Beatriina majka
trebala novaca, dala je zatvoriti svoje najbogatije barune, onda ih je dala zbog
izdajstva suditi na smrt i onda ponudila pomirbu. Ona im poklanja zivot, a
novac, imanje ve je otela.
- Dodite Gordana, na dvor da promatrate, prisluhnete kraljicu.
- To i zelim, ali recite, vojvodo: ne ini li vam se da je izmedu kraljiine
odreke i Varadijeva tamnovanja neka veza?
- Nitko ne sluti sto se dogodilo izmedu kralja i njegova kancelara. Kralj nee
da bilo kome kaze sto je bilo. I tako nam preostaje samo da nagadamo. Svakako je
ta veza vjerojatna.
- Gospodin Damir kaze da vam se Varadi tuzio na kralja.
- Jest i trazio je palatinovu pomo da odvrati kralja od kraljiine ponude. Cim
sam s palatinom stigao, ve je Varadi bio u tamnici. Ova vijest sve nas je
pokosila. Nase pristase lutaju dvoranom kao izgubljeni.
- Jeste li uli, vojvodo, sto se sve govori o tome?
- Jedni kazu da se kraljica odrekla prijestolja uz uvjet da kralj Varadija baci
u tamnicu. Drugi opet misle da kralj nije Varadija zatvorio, nego ga salje po
nekom vaznom poslanstvu. Svasta nagadaju. Mozda vi, gospodine Damire, znate sto
drugo?
- Berislavi tvrdi da su tu Bakaevi prsti, jer prije nego sto se to dogodilo,
kralj je dugo govorio s Bakaem.
- Ona okrugla glava puna je himbe, njegov uzvinuti nos uvijek mi se ini odraz
njegovih zelja da se dovine asti, slave i novaca. Kad bismo doznali sto je bilo
povod kraljevoj osudi, lakse bi se dalo pomoi.
- Uzalud sam kralja molio neka mi kaze sto je skrivio Varadi. Odgovorio je:
"Kralj nije duzan nikome poloziti raun." Vjerujte, Gordana, ne moze se od njega
nista saznati. Promijenio se i sve vise mislim: vraa se k Beatrici.
- Onda smo izgubljeni - primijeti Damir.
- Cujte, vojvodo. Mozda bi milanski poslanici mogu* spasiti Varadija?
- I oni su danas popodne zaludo posjetili kralja.
- Kralj sam jurisa na prijestolje svojem sinu.
Sjela je nasuprot kaminu i zagledala se u svjetlost plamena zabrinutim pogledom.
Lovro se naslonio njoj nasuprot. Damir stoji u pozadini. Sum plamena ispunja
tisinu. I Lovio i Damir promatraju djevojku ije su misli zaokupljene brigom za
domovinu, o tome svjedoi itavo njeno bie. A ipak njihova muska srca ispunjena
strepnjom za Varadija i kraljevstvo udno su uznemirena blizinom djevojke koju
ljube. Obojica spustaju poglede da ne budu izdajice svojih eznji. Onda zapone
Gordana:
_ Ni jednog dana ne mogu ostati besposlena. Gospodin Damir e zamoliti kralja
neka me pozove na dvor jer sam suvise privikla sluziti kraljicu. Onda emo svi
udruzeni s princem i milanskim poslanicima istraziti tko je Varadija spremio u
tamnicu i poraditi za njegovo oslobodenje.
_ Samo ja moram opi na put - objavi vojvoda zalosno.
__ opet? - iznenadi se Gordana. - Kada?
- Jos ne znam, ali uskoro.
_ Mozda smo donekle ve na cilju. Sada je najvaznije da opet udem u dvorsku
sluzbu.
- Kamo sree da je niste ostavljali.
- To je skrivila Beatriina spletka kojom je natjerala pred oltar mene i
gospodina Damira. Ali sad nema svrhe jadikovati. ve otvoriti oi, podsukati
rukave i raditi, lukavo, jednodusno i brzo. Cim dodem na dvor, uhvatit u se
posla da Varadi sto prije izide iz tamnice.
- Vi se uistinu nadate? - upita Damir.
- Budemo li svi zajedno radili, uspjeh nee izostati.
- Netko vam dize buku - primijeti Damir pa ode na hodnik. Dok su vojvoda i
Gordana raspravljali, Damir uvede u sobu Simona:
- Dolazim od kralja. Nosim poruku Gordani.
- Meni? Od kralja? Sto?
- Njegovo velianstvo zeli da sutra dodete k njemu - najavi Simono.
- Ah - i ona pogleda vojvodu i Damira slavodobitno. - Taj poziv sluti na dobro.
A sto je novo, Simono? Sto radi kraljica?
- Ja sam u kraljevoj sluzbi od onog dana kad me slao t Berislaviem u samostan.
- Slao vas je u samostan? Zasto?
- Da izvidimo trag izdajici koji je poslao u Milano i Napulj glasnika s kojima
sam obraunao na stanici.
- I nasli ste ga?
- Znam jedino da smo otkrili trag nekom fratru koji je propovijedao protiv
kralja.
- O tome nista ne znam. Sto je propovijedao? Simono ispria sadrzaj propovijedi.
Ona je naroito pozorno slusala i onda upita:
- To ste sve rekli kralju? ^ ^
- Morali smo.
- A sto je on na to?
- Strahovito se ljutio i poslao biskupa Bakaa da fratra.
- A vi niste posli s biskupom? Ni Berislavi?
- Biskup je rekao da ne treba nikoga.
- Htio je poi sam. A kakve je vijesti donio biskup BakaC? i uhvatio fratra? ?
ite - Ne znam.
fc$ - Zar je Varadi odveden u tamnicu poslije Bakaeva po-VttUka?
- - i - Nekoliko sati poslije Bakaeva povratka. -"-
Gordana se okrene vojvodi i Damini: -*-
- - Kao da ispred vrata Varadijeve tamnice see pojava bis-
feqpa Bakaa.
f> - Rekoh: ovako nagadaju i drugi na dvoru - javi vojvoda.
- Uinit u kraj nagadanju. Hvatam se u kostac s Bakaem. Jos nikad nisam
osjetila toliku snagu kao sada, a sad me pustite da razmislim kako u sutra
nastupiti.
Oko Varadija debele mrane zidine, pred njim drveni stol. Svijea gori.
Netaknuto jelo i pie lezi na uglu stola. Glava mu je klonula na ruku. Zjenice
su uprte u mrane kutove tamnice, a misli mu lutaju po proslosti:
"Iz kraljeve odaje ravno u tamnicu. Od kraljevog dostojanstvenika do uznika.
Korak je bio kratak. Put od sirotista do kraljevskog dvora bio je mnogo duzi."
Prisjea se onog dana kad je kralj zalutao u kuu siroadi, kad mu je postavljao
pitanja, a on, djeak, odgovarao je odluno, neustrasivo, gotovo drsko. A bas se
to kralju svidjelo. Zbog takvog drskog odgovora uzeo ga je u svoju zastitu, dao
u nauke i volio ga. Svi su mu zavidjali. Svi su spoitavali kralju da mu
kancelar nema dlake na jeziku. A kralj je odgovorio: hou istu iskrenost.
Jedino ovjek iz puka moze biti tako iskren. Sto je kralj htio, to je vazda imao
u izobilju: istinsku neprekrivenu rije.
"Zasto nisam nauio nadmudrivanje, lukavstva, himbenosti? "Nisam mogao. I nije
mi trebalo kad je kralj trazio samo pravu istinu. Bilo je zbog toga sukoba, ali
nikad sudbonosnih. Kad je kraljica zaigrala svoje davolsko djelo, ti sukobi
bivali su sve zesi i tezi. Kralj se dao pod njezin upliv, a ja sam ga otimao
njoj.
Da, otimao, ali s premalo lukavosti, s prevelikim zarom i prejakom gorljivosu
od straha za sudbinu kraljevstva. U dobru moja je istina bila na mjestu. U
gnijezdu Beatriina zla trebalo je lazljivosti, zlonamjernosti, trebalo je podle
himbe, pretvaranja, laznih obilaznih putova. Ja ih nisam mogao nai ni kroiti
njima. Preuski su, kliski, ne znam njime koraati. Dijete puka poznaje samo
istinu, nikad nadmudrivanje.
Kralj ne podnosi prigovora, a stalezi se savijaju pod toljagom poreza. Da ih
kralj snizi, sve bi odahnulo i pristalo uz Ivana.
Zar sam danas bio preoStar? Moze li se biti blazi kad ovjeku uzavri? Kralj
vjeruje Beatrici, vjeruje u pomirbu. Prokletstvo je u toj zeni. Ova je pomirba
njegova smrt.
Uvijek mi se inilo da su izmedu kraljiinih odaja i kraljevih tajna putovi
povezani izdajicom, ali gdje da uhvatim dokaze? Koliko je snaga utroseno u
neprestanoj borbi protiv Beatrice i koliko vremena izgubljrno.
Sve je ona iscrpla, sve zauzela, davo ovog dvora, kralja, davo kraljevstva, davo
sudbini nasih naroda!"
Tako razmislja utamnieni kancelar, trazi u proslosti sebe i svoje greske i
kraljeve ine i Beatriine spletke.
"Sto sve to koristi? Sad sam tu. Uvijek sam osjeao da e ovako svrsiti I kralj
i ja dvije smo sudare, ne mogu a da se ne razaraju.
I Gonkiiiu je Beatrica izjurila iz dvora. Namjerice? Je li htjela ili ne, ipak
ju je maknula. Sve sto se dogodilo na dvoru sve je zaplela Bc u tri a. Godinama
su trajale muke, ova posljednja pravi je pakao. O, pravednosti, kad es jednom
stati na put toj zeni?
Ako se kralj predao njoj, predan sam ja, predano je itavo kraljevstvo, predani
su ljudi koji tu zive. Svi narodi trpe i koliko e trpjeti zbog te jedne
proklete zene.
Je li to mozda glas moje mrznje prema toj zeni? Mrznja koja dolazi od slutnje da
je zlotvor? Ne znam sto me goni da o toj zeni ne mogu misliti nista dobro."
U tamnici mrtva tisina. Svijea dogorijeva. Slamnati lezaj eka kraljevog
kancelara. Umor ga baci u san.
Kad se ujutro probudio, bio je tu kastelan s oklopnicima.
- Gospo ti ii ic biskupe, po kraljevu nalogu slijedite me u tvrdavu na Dunu .
Varadi pogleda kastelana, ali ne ree ni rijei. Slijedio ga u mirno i pusto
dvoriste. Kroz jutarnju tminu jos nije prodiralo danje svjetlo. Tmurno i turobno
odrazu ju se obrisi kraljeva dvora. Sagnute glave uz jase Varadi konja pa u
pratnji kraljevskih oklopnika i kastelana ostavi dvorske zidine.
Krenuli su uz Dunav.
Kad su stigli do tvrdave, bio je ve dan. Kastelan uvede Varadija u tvrdavnu
tamnicu. Varadi ne ree ni rijei.
Sjeo je i skrstio ruke, osjeajui da se sudbina kraljevstva trese.
"Sto je to s kraljem? Zar je izgubio vid? Pamet, svijest? Zatvara u tamnicu one
koje bi morao moliti da mu dadu svoju sklonost, a uza se posjeda razbojnike.
Jadni, siromasni kralju. Kako es skupo platiti svoju strast."
Sa zanimanjem kralj promatra Gordanu kad je drugog po. podneva ulazila k njemu,
svjeza i rumena od zraka, vedra po-gleda, s toplim smijeskom na usnama. Modri
ogrta, opsiven sivim krznom i klobuk od modrog barsuna, zaokruzili su njenu
ljepotu.
Nekoliko trenutaka gleda kralj u njene oi, a onda je zapita polagano,
naglasujui svako slovo:
- Gordana, znas li sto je to zahvalnost?
- Osjeaj koji duboko prozima itavu moju dusu prema
svom kralju. >
I ona je naglasavala rije po rije.
- Kako vidim, razumijemo se. *
- Drugaije i ne moze biti.
- Predmijevao sam da drugaije ne moze biti, da si potpuno svjesna koliko mi
dugujes.
- I sretna sto se smijem nazivati vasim duznikom, velianstvo.
- Evo asa da pones vraati taj dug.
Njezin pogled upravljen kralju pun je ljupkosti i vedrine, a
ipak pozorno istrazuje njegove oi. :>
- Moja srea biva jos vea. $ t, - - -
U kraljevoj ruci zabijeli se papir. "**>-
- Ovo pismo predat es vlastitom rukom prinevoj majci, samo njoj. Priekat es
dok proita, a onda neka na ovom istom pismu odgovori i opet preda tebi. Dakle,
moje vlastito pismo s odgovorom donijet es opet u dvor meni. I nikome drugome.
- Razumijem, velianstvo.
- Gordana, ovaj moj nalog vazniji je od tvoje sree.
- Velianstvo, izvrsit u vas nalog s paznjom koju posveujem oinjem vidu.
- Odabrao sam tebe jer svoju slobodu i svoju sreu i dugujes onoj kojoj nosis
ovo pismo. Ono sto mi je rekla ona prikazalo te preda mnom u plemenitom svjetlu.
Upamti, Gordana, pismo je maleno, slozeno unakrst da ga mozes zataknuti u
njedra, ali ono sto u njemu nosis sudbina je kraljevstva. Ti si jednom dokazala
da ti je sudbina kraljevstva prea od asti i bogatstva ega si se mogla
dovinuti da si pruzila ruku onome koji ju je trazio prije Damira.
I kralj prihvati njenu ruku.
- Ono sto si uinila plaam ti, evo, povjerenjem. Pozuri se s pismom i vrati se
odmah. Cekam te.
Ona se duboko pokloni i izide.
Kraljevim predsobljem i hodnicima prenijela se vijest da je Gordana u kraljevoj
sobi. Kad je izisla, okupili se dvorani i paze-vi da je vide. Stjepko se
progurao prvi i zanosno promatrao lijepu i ponositu pojavu.
Prosla je raskosnim hodnikom pa sirokim predvorjem prepunih Ijubopitnih dvorana.
Prolazei, inila im se kao zraka proljetnog suncu sto je iznenada pala u
njihove tmurne i zabrinute
duse.
I pohitila je u budimsku palau prinevoj majci. Nasla ju je uz kamin kako ita.
U udobnoj sobi, punoj topline, Borka je pruzala sliku zene u ijoj se dusi
stalozila bol i patnja u posvemasnji mir, gotovo sreu.
Na njenim usnama pojavi se topu* smijesak kad je ugledala Gordanu.
- Uzvisena gospodo, nosim vam nesto od kralja.
Gordana izvadi iz njedara pismo i preda ga.
Sitno Borkino lice zasja, a tamni prsti zurili se da ga raz-rnotaju. Onda se
plave oi priljube k crtama, njoj poznatog rukopisa. Licem joj titraju zrake
svjetlosti obradovane duse.
Gordana je stala iza leda, vrsto odluivsi da baci pogled na pismo.
Citala je sadrzaj:
"Kraljica se odrekla krune u Ivanovu korist i nudi iskrenu pomirbu, ali tu je
potrebno da Ivan uini korak sa svoje strane. On je naprotiv hladan, leden.
Molim te. Borka, skloni Ivana da zaboravi sto mu je kraljica skrivila i prihvati
ruku pomirnicu. Jedino e to pomoi da Ivana stalezi ve prvih dana proljea
proklamiraju za nasljednika i okrune. Bojim se ekanja. Svaki as koji oteze
Ivanovu proklamaciju meni je muiliste. Beatriina ponuda oslobada me
strahovitih muka ako Ivan kraljici pride s povjerenjem. U tvojoj ruci, Borka,
sudbina je kraljevstva i moj zivot. Tvoja plemenitost ne trazi odmazde i jer to
znam obraam se k tebi, plemenita duso, s pouzdavanjem da es uiniti veliko
djelo za svojeg sina, za mene i svoju domovinu.
Napisi mi na istom ovom papiru kratak odgovor i posalji mi
po Gordani. .. ,...
Matija"
Dok je Borka proitala pismo, Gordana je ve davno gledala prema prozoru Glava
joj je puna misli sto su ih uzvitlale kraljeve molbe.
Spazivsi da je Borka pismo odlozila i polazi k stolu, sva Gor-dinina pozonmst
usredotoila se na toj zeni. Borka ni asa ne promislja. Ni asa ne mijenja
sretan izrazaj svojeg lica. Naprosto uzima pero, gotovo sretna sto moze izvrsiti
kraljevu zelju. Ispod kraljevu potpisa napisala je:
"Ivan e primiti pruzenu ruku Borkac
Gordana se ve priblizila. Nije ni trebala da prati pogledom Borkinu ruku. U
licu je itala odgovor. A to se lice smijesilo. Slozivsi papir, preda ga
Gordani.
- Sjedni jos malo, Gordana, oekujem princa. I juer je bio kod mene. Sada opet
dolazi svaki dan. Kako je to velika srea.
- Uzivajte je, uzvisena gospodo, jer kad jednom bude kralj, nee mu poslovi
dopustiti da toliko vremena posveuje onoj koju ljubi najvise na svijetu.
- Znam, Gordana, i zato ispijam tu zlatnu asu, gutljaj po gutljaj. Uvijek u
biti sretna kad bude njemu dobro i onda kad ga ne budem esto vidjela.
- Uzvisena gospodo, moram opet na dvor - ree Gordana, uvsi, na hodniku korake
princa Ivana. Oprostila se s njegovom majkom, ali princ hitro stupi u sobu i
Gordani zakri put.
Prvi put nakon vjenanja sreo se s njom. Stao je iznenaden vedrinom njenog
izgleda, rumenog lica i svjezinom.
- Prelijepo je to, Gordana, da sam vas nasao kod svoje
majke. Neete sada otii. To bi me razalostilo.. .<
- Mogu ostati samo asak.
"tv. Rasveseljen tim odgovorom, okrene se k majci i ogrli je. ( t -
Danas je u ovoj sobi sunca i ljepote - ree on.
Sjeli su sve troje, izmijenili nekoliko rijei, kad Ivan upita
- Rekli su mi da ste bili kod kralja. ~1 - Da, molila sam ga da mi dopusti
katkad doi na dvor.
- Pusto je sada bez vas, Gordana.
- Vasa visost ula je kraljiinu odluku? - upita Gordana, ne odgovorivsi na
njegovu primjedbu.
- Kralj mi je spomenuo - odgovori on hladno - a Borka jedva doeka tu temu.
- Vidis, Ivane, kraljica se napokon smeksala i poklonit e ti svoju sklonost.
- Sto e meni njena sklonost?
- Treba je kralj sine moj, a taj si ti. Kraljica nije tako kruta srca kako su
mislili.
- Vi to kazete, majko?
- Nije Beatriino srce od kamena. I ona je zena. Prihvatit es ruku koju ti
nudi.
- Otac je trazio od mene da budem prema njoj vitez, to je sve sto mogu. Odve me
uvrijedila.
- Sve se mora oprostiti i zaboraviti, Ivane.
- Ne moze, ima uvreda koju joj ne mogu oprostiti. Nikada. Gordana se povukla,
slusajui njihov razgovor. Borka ustane, pode prema princu i njezno ga oslovi:
- Za ljubav svojoj majci oprostit es kraljici.
- Majko, ne znate sto od mene trazite.
- Da zaboravis i sve oprostis. I ona hoe da zaboravlja i prasta.
U njegovu srcu skupila se gorina. Sjetio se onog prizora kad je Beatrica
njegovu majku nazvala djevojurom i optuzila je da
;e vraarica. On se oslobodi majina zagrljaja, tvrdokorno odbijajui:
- Ne moze se zaboraviti ono... Ne.
- Sto tO?
-- Ne mogu vam rei, ali ja i ne vjerujem Beatrici. _ Vidis Ivane, ona se sama
zeli maknuti da ti ne stoji na putu na prijestolje.
- Pustite to majko. Stalezi su ovdje i njihov zakon. Stalezi mogu birati za
kralja koga ih volja. I to e uiniti.
- Pa ipak, visosti, ne zaboravite one borbe i nepogode koje ste prozivljavili
dok se ona opirala. Zasto da ne otklonite od sebe i kralja daljnje borbe? -
umijesa se sada Gordana.
- Vi, Gordana? Pretrpjeli ste bas od kraljice najvise zla, a sad vjerujete u
njezin preobrat?
- Drugo je sto vjerujem a sto ne vjerujem - odvrati djevojka - a drugo je sto
mislim da bi bilo mudro sada initi. Stao je pred njom:
- Recite ini, Gordana: da ste vi na mojem mjestu sa svim onim sto se buni u
mojoj dusi protiv toga da toj zeni pruzim ruku, sto biste uinili?
- Ja bih ruku pomirnicu primila, a ne bih slijepo vjerovala. Cinila bih se da
vjerujem kraljiinoj iskrenosti, a ostala bih na oprezu.
- Dakle, primili biste, a da ne vjerujete?
- Doslovce tako.
Malo su sve troje sutjeli. Borka je ekala puna nade, a Ivan pogleda Gordanu,
istrazujui:
- Da. Vi to mozete. Vama je dano da se smijesite kad biste morali plakaii, da
sjajite vedrinom kad vam je dusa puna mraka. Vama je dano diplomatsko
nadmudrivanje, vi znate prikrivati. Koliko sam se puta divio toj vasoj
nadarenosti, ali meni priroda nije dala nista od svega toga. Neu moi
pristupiti toj zeni, a da zatajim ono sto nosim u sebi protiv nje.
- Ako to ona sama popravi? - upita majka.
- Ne, to nikada ne moze jer vi, majko, ne znate krivnju. I mjesto da je ispravi
ona e traziti od mene uvjete koje lukad neu prihvatiti Nikad.
- I moje e srce zaviti u crno. Moju es sreu zasjeniti, sine.
- Majko, vi ne znate kako me pee rana koju mi je zadala. Gordana osjeti da je
zgodan as, ostavi ih same i ustane.
- Zasto odlazite Gordana? - upita on.
- Moram, visosti - i, pogledavsi Borku znaajno, oprosti se.
Cekajui Gordanin povratak, kralj je sjeo uz kamin. Uhvatile ga boli u nogama i
namjestio ih je blize k zaru. Pred njim je stajao kastelan i pripovijedao mu
kako je Varadija odveo u tvrdavu l zatvorio. Mrko zurei u plamen, kralj zapita:
28 Gc
- Je li sto govorio? :r\(j%".vpjj,,
- Nije, velianstvo. .
- Reci mi istinu: tuzio se na mene nedostojnim rijeima?
- Ne, velianstvo. Nije prozborio ni jedne jedine rijei. Ni "re ni zle. Sutio
je. Kad smo dosli po njega i kad je odlazio, i tttavim putem, i kad smo ga uveli
u tamnicu tvrdave. r,? - Kako se drzao? ..i* - Bio je vrlo zamisljen i
blijed. Drugo nisam nista razabrao.
- Jesi li nalozio zapovjedniku tvrdave da ga uva i nikoga
.jjt pusta u blizinu?
-$ - Dva Puta sam mu naglasio nalog vaseg velianstva. e|
- Onda je sve kako treba. Mozes otii. S
&L Nekoliko asaka ostao je kralj potpuno sam, zadubljen d
misli. e;
r$; Onda ude k njemu dvorski mestar Mladen Berislavi. |
- Sto se dogodilo? - upita kralj promatrajui ga.
- Velianstvo, na glavnim vratima straze su zaustavile glas-
1 vua*
;"- - Odakle je? * <r
- Izlazio je iz dvora. k? ; . ,;^
- Tko ga je poslao? "Vd --! ]
- Njezino velianstvo kraljica. )]
Trenutana prepast pojavi se na kraljevu licu. U oima a"
blista Ijutina.
- Gdje je glasnik? .
- Doveo sam ga u predvorje, 9fl-*v^/! - -
- Hou da ga vidim. imfet r, - ;
Glava mu se spusti na prsa. ^* v -
"Zar je mogue? Lagala je samo da stee slobodu?"
Sve se u njemu uzdiglo protiv Beatrice. Osjeao se prevaren
i posuo je nijemim kletvama.
Boljelo ga u prsima, u dusi, u srcu. Naglo je disao pod uinkom te vijesti.
Mladen Berislavi uvede u dvoranu visokog Napuljca. Kralj ga osine pogledom
mrznje:
- Sto nosis? ;:^j
,, - Kraljevsko velianstvo, pismo od kraljice. ;,r,
- Kamo?
t - U Milano.
" - U Milano?
;"" Ovaj kraljev usklik nosio je sva obiljezja razocaoMffc,
.4,1 - Za Napulj ne nosis nista? . - :w ,. .
t>,r - Da, i za Napulj. .,, , ,^.
- Amo daj sve! .".,., ,L.
Glasnik pokorno izvadi smotane t,kraljiinim pdftfttom provi-denehartije.
Razdere peat i stade itati.
Glasnik ga mirno promatra. Nesto se neobina javlja u kraljevu licu. Ruke,
kojima drzi pergamenu trepu.
- Zovni odmah Berislavia - zapovijedi glasom punim ne-koa drhtanja,
Napuljac otvori vrata, zovne dvorskog mestra povue se
natrag.
_ zelim odmah govoriti s milanskim poslanicima - naglasi kralj jos jednom - I
neka dode paz Stjepko.
Berislavi nestane iza vrata, iz predsoblja ude Stjepko.
- Zovni biskupe Filipca i Bakaa i sve moje tajnike.
Paz krene u kraljevske kancelarije i saopi kraljev nalog. Oba biskupa, a s
njima ostali tajnici, pohite u kraljevu radnu dvoranu.
Jos jednom drzi u ruci pismo, zuri u nj i ne osvre se na unisle. Oni ekaju.
Razabira da se dogodilo nesto vazno. O tome svjedoi itavo kraljevo drzanje i
pozornost kojom je gotovo utonuo u itanje.
Nakon dugog vremena on digne glavu:
- 2elim da budete svjedoci mojem doeku milanskih poslanika.
Stjepko je ekao nalog da se udalji. Kralj ga oslovi:
- Kad dode Gordana, dovedi je odmah ovamo. Sad idi.
Baka i Filipec stoje u dubini dvorane i ne skidaju pogled s kralja. Njegove oi
i sada jos istrazuju pismo kao da sam sebi ne vjeruje u ono sto ita.
S drugog kata sisli su milanski poslanici Mafeo i Marcelo. Hitnja Tcojorn su ih
pozvali kralju utisnula im u lice oekivanje neeg neprijatnog.
- Vazan me dogadaj ponukao da vas pozovem - ree kralj. - Casak prije uhvatio
sam glasnika njezinog velianstva koji je polazio u Milano.
Marcelo se makne kao da su ga dodirnuli ostricom. Mafeo raskolai oi. Baka je
miran. Filipec spokojan. Samo tajnici iza njih prikriveno se sablaznjuju.
Kralj se pomakne na stolici i okrene prema milanskim poslanicima. Razmota
hartiju, digne je i pogleda oko sebe pa naglasuje rije po rije:
- Cujte sto pise kraljica milanskom vojvodi Ludoviku Sforzi: "Smatram svojom
duznosu da rasprsim sumnju sto su mozda nastale u dusi vaseg vojvodstva, a te
sumnje bile bi podobne da otezaju veze sto ih je njegovo velianstvo kralj i
moj uzviseni suprug svezao s Milanom. Sve vijesti koje dolaze vasem vojvodstvu
nisu istinite, osim onih iji sadrzaj odgovara ovoj mojoj sveanoj izjavi.
Veselim se vjenanju princa Ivana s prelijepom vojvotkinjom Biankom i uvjeravam
vase vojvodstvo da u je primiti kao majka, prijateljica i savjetnica. Pomoi u
joj da ovdje
28*
nade svoju drugu domovinu. Isto u tako svom snagom podupirati mojeg uzvisenog
supruga i ovdasnje staleze koji namjeravaju princa Ivana uiniti nasljednikom
ovoga prijestolja. S velikom radosti oekujem dan kad e nevjesta princa Ivana
ui u bogate dvore mojeg uzvisenog supruga, a princ Ivan biti proklamiran za
nasljednika.
Neka vase vojvodstvo izrui Bianki moje tople pozdrave i neka primi moje duboko
postovanje.
Beatrica"
Doitavsi pismo, kraljeva se glava osovi. Oi mu slavodobitno promatraju
milanske poslanike pa onda svoje savjetnike i tajnike. Blijed je od uzbudenja i
srce mu udara burno. Htio bi da krikne od radosti, ipak stisnuo je usne da ne
kaze sto misli.
- Evo, to je napisala kraljica. Uhvatio sam pismo i glasnika. On je medutim,
imao uza se jos jedno pismo za Napulj. U tom opet kraljica pise ovo: "Odustajem
od svakog zahtjeva za prijestolje. Vidim da je sve uz Ivana. I zato neka se
popne na prijestolje i mojom pomoi. Ovako e barem imati razloga da mi bude
zahvalan!"
- Moja gospodo, sad vidite sto je. Kraljica zeli stei Ivanovu zahvalnost To je
jedini pravi put. Sad mozemo mirno raditi.
Milanski poslanici osjetise olaksanje, a kralju se ini da se otresao teske more
i da je nastala svjetlost u itavom dvoru. Otvorila su se sva vrata u daleku
budunost pred kojom sve zgrade na njegovim putovima padaju u prah.
- Ovaj spis vratit u sada glasniku i dati mu sigurnu pratnju. A vi, gospodo
poslanici, pridruzite se i posaljite svoje vijesti vojvodi. Javite mu da je
kraljica spoznala koliko za nju vrijedi ako Ivan bude moj nasljednik. Ona se
odrekla borbe za prijestolje. A onda javite vojvodi jos ovu moju poruku: im
putovi po mojem kraljevstvu budu sigurni da putovanje vojvotkinje Bianke na moj
dvor ne zaprijeti Turin, krenut e nasi velikasi u Milano da dovedu Bianku.
Pri tom se kralj obazre k vratima. Osjeao je da tamo ve dugo netko stoji i sad
zapazi Gordanu. Ona se ispria:
- Velianstvo neka mi oprosti, rekli su mi da odmah dodem.
- Da, rekao sam, priekaj.
Povukla se izmedu vrata i milanskih poslanika i smjerno i skromno promatrala
itavu sliku.
- Sad nam valja vrsto uhvatiti posao - nastavi kralj - da sto prije obavimo sve
sto je potrebno kako bi svatovi sto prije krenuh po mladu nevjestu.
- Smijem li javiti vojvodi kojeg e mjeseca i dana krenuti u Milano? - zapita
Maffeo.
- Dragi prijatelju, zelim da slavlje ovih svatova natkrili svatove bo/anstvene
vojvotkinje Gonzage. Zato ne mogu jos tano ,ci datum jer nemam kancelara koji
ima duznost da sastavi itav plan svadbe na mojem dvoru i obavi predradnje, im
nadem novog kancelara, sve emo rijesiti.
Ljubazna je otpustio poslanike i ostao sam sa svojim biskupima, tajnicima i
Gordanom.
Jos uvijek se nije obazirao na Gordanu. Okrenuo se k biskupima.
- Ne mogu duze biti bez pomonika u drzavnim poslovima.
Na mjestu Varadija mora stupiti drugi.
Gordana pogleda biskupa Bakaa. Svaka mu misica miruje. Tajnici se ukoili.
Napetost ekanja naas ih sve skameni. Gledajui u spise, kralj nastavlja
najravnodusnijim glasom.
- Odsad ima mjesto biskupa Varadija zapremiti moj dosadasnji prvi tajnik biskup
Filipec.
Te rijei padose na sve kao grom. Osjetili su da je Varadi-jeva sudbina
rijesena. Gordana ugleda Bakaa. Njegove su oi zatreptile, licem mu je proslo
lako bljedilo. Okrugla glava protiv njegove volje malo se spustila. Usne je
vrsto stisnuo. Gordani-nom je oku bila rastvorena sva njegova dusa. Osjeala je
da je Bakaevo drzanje odraz dubokog sloma njegovih nada, pa stoji kao poliven
ledenom bujicom.
- Upamti ti-, Filipec - nastavi kralj - za moje tajne odgovarate mi svojom
glavom.
Biskup Filipec se pokloni. .
- Velianstvu, svoj zivot dugujem kralju.-. ,;-
Kralj se obazre k Bakau:
- Biskup Baka zauzet e mjesto mojeg prvog tajnika, mjesto biskupa Filipca.
Posao emo zapoeti kad vas pozovem.
Kraljevi savjetnici s ostalim tajnicima izadu. Tek sada kralj mahne Gordani da
se priblizi. On posegne za pismom s Borki-nim odgovorom.
Proitavsi sadrzaj, zadovoljno se osmjehne, razdere hartiju i baci je u kamin,
pomno pazei da izgori svaki komadi.
- Zadovoljan sam s tobom, Gordana. A sad reci: kako ti je? Sretna si?
- Moja bi srea bila potpuna, velianstvo, kad ne bih bila tako osamljena itav
dan.
- Mladi ti je muz itav dan na dvoru. Protiv toga nema lijeka.
- Mozda, ipak, velianstvo...
- Imas neku molbu?
- Vase velianstvo, odrasla sam na dvoru i sad mi je zivot pust. Kad bi vase
velianstvo reklo koju rije kraljici da me opet primi u svoju sluzbu.
- Htjela bih da izdaleka nadzires poglede svojeg lijepog muza. Govorit u
kraljici. Ne vjerujem da joj nisi potrebna.
- Zahvaljujem, velianstvo i molim: bih li se smjela pokloniti njezinom
velianstvu?
- Svakako uini to. a kad te pita sto si radila kod mene, reci da si mi dosla
podastrti zahvalu za svoju sreu. Znaj, nitko ne smije doznati ono sto sam ti
povjerio.
- sutjet u kao grob, velianstvo.
Pokloni se i praena kraljevim prijaznim smijeskom izide.
ZADOVOLJSTINA
Bilo mu je voljko pri dusi. Beatriino pismo milanskom vojvodi pruzilo mu je
dokaz da je njena namjera iskrena, a to mu pruzi nove energije i nove nade u
provodenje osnove.
Dao je pozvati vojvodu Ilokoga i nalozio pazevima da nitko ne ude dok je u
njegovoj odaji Lovro.
Slutei o emu se radi, Lovro Iloki pristupi kralju. On mu ispria sto je
otkrio.
- To je velika radost, velianstvo.
- Za koji mjesec moj e sin biti proglasen nasljednikom. A unda nema nikakve
zapreke da bude okrunjen jos za mojeg zivota. Sve ide nabolje. Sad valja
pozuriti moje pregovore s njemakim carem. Zelim da ve sutra u zoru putujete.
Svakako u razrijesiti milanski brak, ali to je tajna.
- Spreman sam, velianstvo, ali smijem li vas zamoliti...
- O Varadiju se ne smije povesti rije - zaprijeti kralj. Nakon kratke sutnje
Lovro se odvazi progovoriti:
- Pokoravam se zelji vaseg velianstva, ali prije odlaska molio bih samo jedno:
hoe li jos netko saznati o misiji kojom me saljete njemakom caru?
- Zasto to pitate?
- Jer potrebno da se bojite. Do onog dana, kad krenem na sastanak s njemakim
carem, nitko nee znati o emu se radi, osim vas i mojeg kancelara Filipca. Sad
jos pismeni ugovor s njemakim carem, a onda u smjesta sazvati sabor da se
izvrsi proklamacija. Sve ovisi o hitrini kojom ete putovati.
- Neka velianstvo bude uvjereno da se neu odmarati.
- Jos emo se vidjeti kod veere. Lovro se udalji da se pripravi za put.
Kralj je prosao odajom pa onda sjeo k stolu i pozvonio. Mladen Berislav odmah
ude. Kralj mu dade znak da stupi blize.
- Gdje je princ?
_ Upravo je stigao iz budimske palae. - .
_ Idi i zovi ga.
- -
Poduprijevsi glavu, kralj je dugo razmisljao sve dok nije uo
Ivanove korake. Nesto smrknuto raspolozen, princ ude kralju. On
ga doeka vedra pogleda.
- Bio si kod majke?
- Da, oe, bio sam tamo.
- Sjedni. Moj zivotni cilj primie se ostvarenju. Doskora bit e ti prijestolje
osigurano. Sve su zapreke nestale. Kraljica je odustala od krune. To je ogroman
uspjeh. Zeljan sam mira i zadovoljstva, gledajui tebe i spremajui te za
budunost. Kraljica zeli mir. Dodijala joj je vjeita kavga i borba, a zna da
nema svrhe. Zelim da se ovaj nas mir ustali. Oprostit emo medusobno sve: i ja,
i kraljica, i ti. Valja da pruzimo jedni drugima ruku pomirincii
- O tome mi je malo prije govorila i majka.
- A ti si joj odgovorio?
- Tesku mi je bilo oteti se njenim molbama, jer ona ne zna sto joj je uinila
kraljica.
- Svi smo krivi sto ti je majka amila na otoku Ichi. Beatri-ca najmanje.
- Moze li se zaboraviti kako je uvrijedila majku onog dana na Griu? Vi znate
kakvim ju je imenom nazvala i digla optuzbu.
- U ovim asovima moramo zaboraviti sve.
- Oe, zar ete vi dopustiti da na mojoj majci ostane strasna rije koju mi je
dobacila kraljica? Nemogue je da biste mogli i smjeli to pregorjeli.
Ivanove oi svjetlucaju dubokim ogorenjem. Kralj ga promatra i malo suti, a
onda odjednom pita:
- A da nije bilo te uvrede?
- Da nije bilo te uvrede, ne bi bilo ni toga neprijateljstva, jer ja je nisam
mrzio zato sto je trazila krunu, ni trunka ogorenja nema u mojoj dusi zbog
toga. Samo uvreda nanesena mojoj majci pee moje srce. Za tu uvredu nema
oprostenja. Uvreda je pala na ono isto sveto elo. Ja ne mogu zaboraviti. Majka
je zaboravila sve sto je pretrpjela u Napulju na onom otoku, ali ja ne mogu
prijei one grozne uvrede,
- Kad zaboravlja tvoja majka, moras i ti.
- NISK H me sami, oe, pozivali na osvetu kad ste mi predloziti na potpis brani
ugovor s Biankom?
- Ako se neprijatelj predaje, ako trazi mir, zar e ga pametan ovjek odbiti?
- Ali tamo na Griu u onoj dvorani pala je na moju majku uvreda strasnija od
svega. Ne smijete zaboraviti kakvim je imenom kraljica nazvala majku vaseg sina,
majku koja je vas ljubila i meni dala zivot. Ako vi to zaboravite, ja ne mogu.
Ona
uvreda izaziva sina na osvetu. Taj sin ne moze pruziti ruku na pomirenje onoj
koja je izrekla onu strahovitu rije. Zar ete dopustiti da ona pogrda ostane
neosveena na zeni ijeg sina uzdizete na prijestolje?
Govorio je glasno, uzbudeno, glasom drhtavim od boli. Kralj je gledao preda se
zamisljeno. Nijedan od njih nije zapazio da izmedu zastora druge odaje stoji
kraljica. Tek kad su uli susanj njene haljine, obojica se okrenu k njoj.
inilo im se da je tamo stajala dugo. Lice joj je ozbiljno, a glas njezan:
- Pravo velis, Ivane. Pogrda koju sam onda izrekla ne moze ostati neosveena na
tvojoj majci.
Obojica se trgnu. Kraljica je, dakle, sve ula na vratima izmedu zastora, a sad
je polagano dolazila k njima. Onda se zaustavi uspravljane, uzdignute glave:
- Da, uvreda je pala iz mojih usta. Ne bi bio pravi sin kad bi tvoje srce moglo
to zaboraviti i kad i ne bi trazio osvetu. Odobravam tvoje stanoviste, Ivane.
Kralj osjeti da je pomirba ugrozena, napola razrusena. Ivanov otpor razrusio je
sve, Beatrica se predomislila. Opet prima borbu. Strah zahvati kralja i sve mu
se ini baeno naglavce.
Beatrica pristupi jos blize k Ivanu:
- Osveta e ovog asa biti izvrsena.
I kralj i njegov sin zapanjeno gledaju kako ona prilazi k Ivanu.
- Osveen si! Pruzam ti najveu zadovoljstinu koju moze dati Beatrica Evo: zalim
sto sam rekla, Ivane. Bilo je nepravedno i ruzno. Kraljica te moli da joj
oprostis. Mislim da vee osvete nisi ni sam zazelio.
Snebiven stoji kralj, gotovo zaboravlja da bi Ivan sada trebao da nesto
odgovori. To Beatriino vladanje zahvatilo ga jae od svih njenih pletki i
surovih nastupa. Zatreptalo mu pred oima dok je promatrao Beatricu Aragonsku,
onu koja mu je progonom njegova sina zagoravala zivot. Sad mora ponosna, ohola,
vlasto-hlepa trazi oprostenje. To ne moze biti prividno, jer da je sve prividno,
zar bi milanskom vojvodi pisala takvo pismo? Svojem ocu u Napulj javila je pravi
uzrok svojeg obraenja. I makar je kralj shvaao da se Beatrica morala prepasti
kad je one veeri ciceronskim rijeima prijetio i makar je shvatio zelju da se
ulaska Ivanu, te su ga rijei osupnule ...
Sam Ivan nije smogao rijei.
*rti - Vazda u postivati tvoju majku - doda Beatrica.
ifW - Ivane, ti? - usklikne kralj.
$3i; - Hvala, velianstvo - tiho odgovori princ.
Wtf! - I oprastas mi, Ivane? <.
- Molim da i ti oprostis uvredu njemu sto ti je onog uzvratio - upadne kralj.
- Davnu sam mu oprostila. Razumjela sam i molim, Matija da vjerujes mojoj
iskrenoj zelji: neka bude medu nama sklad i mir. Takav razorni zivot vise ne bih
mogla podnositi, a svrhu ne bih ionako postigla.
Kralj prihvati njenu ruku i toplo je stisne.
Onda uzme ruku svoga sina i polozi dlan o dlan. .--.------ -
Ivan se sagne i poljubi Beatriinu ruku.
Ona mu je polozi na glavu.
- Bit u ti od sveg srca dobra. Na to prisizem - i ogrli ga.
- Hvala - promuca Ivan, a hladan ga znoj oblijeva.
Zateen tom promjenom i zadovoljstinom koju je ovog asa dala njegovoj majci,
ipak mu njen zagrljaj bude neprijatan. Nije mogao da izazove u svom srcu toplinu
prema njoj. Njegovo srce osjealo je samo da je uvreda s njegove majke dignuta,
da ju je kraljica sama povukla i zamolila ga za oprostenje.
S tim se osjeajem lagano udaljio iz dvorane. Kralj i Bea trica ostadose sami.
On se zagleda u njene oi, drzei se jos uvijek za ruku Beatrica se spusti k
njegovom naslonjau na koljena.
- Vjerujes mi Matija? Vjerujes li mi?
- Vjerujem - i ruka se njegova ovije oko njenog vrata. Beatriina glava pade na
njegova prsa.
Drugog dana slavila se na budimskom kraljevskom dvoru sveanost pomirbe
kraljevske obitelji. Poslije podne odsluzena je sveana misa zahvalnica u
dvorskoj kapeli sv. Stjepana, u prisutnosti svih dostojanstvenika, kraljevih
prijatelja, zastupnika, velikasa itavog dvoranstva.
Uveer je slijedila sveana gozba na koju su bili pozvani svi videni velikasi i
njihove zene, svi dostojanstvenici, sve sto je bilo videno i otmjeno na
kraljevskom dvoru i izvan njega.
Krali Matija doveo je Beatricu u blagovaonicu. Odjenuo je sveano odijelo od
zute svile izvezeno biserom. Beatrica se pojavila u haljini od zelenog brokata,
sa zlatom izvezenim Uljanima. Sve je uprlo oi u njezin prekrasni i ogromni
dijamantni kriz na /latiiuni lancu sto je resio njene grudi. Svi su saputali
zapanjeni zbog prekrasnog nakita kojim je kralj na danasnji dan obdario Beatricu
u spomen na sveano pomirenje.
Poslanici stranih dvorova bili su uvedeni sveano na gozbu du budu svjedoci
pomirbe izmedu kraljice i princa Ivana. Kad su sve troje sjeli k kraljevskom
stolu, svi pogledi kraljevih pristasa trazili su u licima pomirenih odgonetku
tog dogadaja. Svi traze uzroke te pomirbe. Svi traze vezu izmedu Beatrice i
Varadijeve
sudbine. Svi nagadaju, pletu i povezuju pomirbu s Varadijevom tamnicom. Svi
istrazuju Beatriinu iskrenost. Svi se pogledi sastaju u tom mladom mramornom
licu sto je odjednom zadobilo ljupki ar dobrote.
Svi slave pomirbu, a nitko u nju ne vjeruje. Svi gledaju Beatriin njezni
smijesak kojim obasiplje Ivana, a svatko ga smatra namjestenim. Svi se dive
Beatriinoj promjeni u drzanju i toploti svake kretnje, pogleda i rijei, ali
svatko ih smatra novom zamkom prepredenosti. Svi slave, a svi drsu. Svi
Cestitaju a svi strahuju.
Samo Napuljci su samosvjesni i zadovoljni. Beatriin preokret smatraju poetkom
svoga gospodstva.
Nad cijelim dvorom bdi Gordanino oko, hladno i pozorno promatrajui kraljicu,
njene pristase, kraljeve pouzdanike, Ba-kaa i Filipca, kraljiine Napuljce i
kralja. Nista ne izmakne njenom oku. Zaviruje dublje u ovu sliku dvora i
razabire pritajenu uzbudljivost. Svi joj se njihovi pritajeni osjeaji
razotkrivaju bilo u kakvoj kretnji, bilo u pogledu. Svima prodire u dusu, trazi,
vreba kako bi prodrla do skrovitoga dna tog neoekivanog iznenadnog preokreta
kraljiine duse. Istrazuje, hvata dojmove. Neizvjesnost dogadaja goni je da nade
pravu istinu.
Nakon veere slijedile su igre, glumaki prikazi, glazba, pjevanje, buna
zabava, pa ipak u tom veselju svatko istodobno pita: je li to istina, ili varka?
Za vrijeme stanke, dok su se glumci spremali za novi igrokaz, setala je Gordana
velikim predvorjem s malom Bei.
- Vratit u se na dvor, mala. Sigurno u se vratiti. Kralj mi je obeao, samo
ako kraljica pristane.
- Nikad nije toliko govorila o vama kao sada. esto vas spominje i ini mi se da
vam je opet dobra. Molila sam kraljicu da vas opet uzme k nama.
- A sto je rekla?
"Naravno da u je pozvati". To je sve sto je odgovorila. To pobudi
Gordanu na razmisljanje.
- Vi sve nesto sumnjate, Gordana? v, - Cuda se zbivaju na ovom dvoru.
-- - Kraljica se uistinu ovih dana sasvim promijenila. Svi se tome ude.
Dvorani govore da je to arolija. i - A sto govore o Varadiju?
- Kazu da ga je kralj zatvorio u tamnicu zbog straha da ga Napuljci ne bi
otrovali.
- Gle! To je zanimljivo.
- Drugi misle da ga je kralj zatvorio jer se boji da e odati njegove tajne, a
neki opet tvrde da se kraljica pomirila s kraljem i princom Ivanom uz uvjet da
Varadi ide u tamnicu.
- Tko bi znao pravi uzrok. Izmedu kralja i Varadija dogodilo se nesto sto kralj
svima taji. Nisi nista ula od kraljice?
- Varadija ne spominje.
Izasle su iz predsoblja u polumrani uski hodnik. Najednom
Gordana uhwti Bei za ruku i sapne joj:
_ Tiho! Netko ide.
Zavukle su se iza ogromnog kipa od crnog mramora i pritajile. Dolje u dnu
hodnika dvije siluete dolaze prema njima. Djevojke se zavukose izmedu zida i
ogromnog kipa uz stijenu.
Dva muskarca u sveenikim haljinama polagano dolaze. Gordana prepozna
napuljskog poslanika Ranzana i Bakaa. Govore posve tiho, neujno. Svaku bi
rije jedan drugome govorili u uho.
Kad su prosli pokraj njih, Gordana razabere izreku iz Ba-kaevih usta:
- Velim vam: to je bio jedini mudri izlaz.
- Nadam se pobjedi - prosape Ranzano, a onda obojica prislone glave jednu k
drugoj.
Kad stigose u veliko predvorje, pode svaki svojim putem. "Nadam se pobjedi" -
opetovala je Gordana sapui...
- Sto time misli? pita Bei.
- Kad bi to znala, ne bi se on mogao nadati pobjedi. Da mi je odmah ostati na
dvoru.
- Zasto ne molite kralja? Danas vam je bio vrlo milostiv.
- Obeao mi je govoriti s kraljicom, pa ipak mi jos nista ne kaze. Mozda kad
budem odlazila s danasnje zabave kui.
Kad se Gordana kasno u noi vraala, jasui uz Damira, on je zapita.
- Kraljica vas nije pozvala u svoju sluzbu?
- Ne. A niti mi kralj ne ree nista. Bilo bi prirodno da mi je odgovonu na moju
prosnju.
- Mozda je zaboravio pa e vam isporuiti sutra.
- Mora odgovoriti na molbu, naroito sada kad smo tako dobri prijauiii. Cujte
gospodine Damire, nas dvoje ekaju velike zadae. Imam plan, ekam samo as da
se vratim na dvor.
Oboje su se vratili u svoju kuu i krenuli svaki u svoj dio odaja.
u SREU Minu
Budimske brdine i dunavske doline pokrivene su snijegom. Po bijelom snjeznom
plastu pao je ures sunanoga zlata. Kraljevska povorka jase cestom. Uz Beatricu
je princ Ivan. Iza njih kraljevski dvorani i napuljski dvorski mestar Enriko.
Preim putem dolazi nekoliko plemikih jahaa.
l
- Gledaj, jahai s gavranovim grbom - upozori kraljica
. . - Idu preim putem. Oito se zure u Budim.
Jahai opaze kraljevsku povorku, uspore brzinu i krenu prema njima.
Prepoznajem Damirova oca - primijeti Ivan, obazrevii se k Damini.
- Dopusti mu neka izide iz povorke i pozdravi oca - ponu-ka Beatrica.
- Tvoj otac vraa se s puta. =
- Kraljica ti dopusta da ides k ocu - ree Ivan. Mladi izade iz reda i odjase.
- Oe, dobro mi dosli!
, Stari Nikola od Brezovice zaustavi konja i pozdravi se s Da-mirom.
- Dugo se nismo vidjeli, sine. ; - Vraate se izdaleka?
>. - Bio sam u pokrajini da predobijem plemstvo za Ivana. [,. - Pa kako
je?
) - Ne bi bilo lose, samo se svatko tuzi na kralja zbog poreza. Kad bi popustio,
mogao bi princa sutra uiniti okrunjenim nasljednikom. A odakle to ide
kraljevska povorka? - upita otac Damira, gledajui kako odmie prema Budimu.
- Herceg Hipolit morao je poi u svoju rezidenciju, a kraljica ga je otpratila
komad puta. Sada se vraamo u Budim.
- Sto to vidim? Princ Ivan jase uz kraljicu?
- S pravom se udite, oe. Dok ste vi bili na putu, kraljica se odrekla krune,
molila Ivana za oprostenje sto je uvrijedila njegovu majku i pomirba je sveano
proslavljena. Sada ve osam dana zivimo u bozjem miru.
- Nakon toliko natezanja, rvanja na zivot i smrt? Zar se vuica pretvorila u
ovcu?
- Ili se samo zaogrnula ovjom kozom. To nitko ne moze da providi. Ipak, svakog
je dana kraljica prema princu sve ljubaznija. Nee da bez njega izlazi ni koraka
iz dvora. Uvijek trazi da je on prati.
- Kako to prima princ?
- Obeao je ocu da e se vladati prema njoj viteski. Oprostio joj je, ali u dusi
je ostala praznina. Ne moze se priljubiti k njoj. I sto da uini? Ona ga molila
za oprostenje i ponudila ruku na pomirenje. Nije se moglo drugaije nego
prihvatiti.
- I nije se smjelo. Ako se odrekla, onda je to prava srea. Kraljevi
neprijatelji imali su u kraljici orude da mu potkopaju sina. Cim doznaju da se
kraljica odrekla, izgubili su uporiste. Sto na sve to kaze Varadi?
- On ne moze nista kazati, jer je u tamnici.
- Za ime bozje? Sto je spopalo kralja? _ Kuko ne smije pred njim izustiti
Varadijevo ime. Ni SUD princ nije mogao da mu izmoli milost.
- Sto kazu palatini i drugi?
- Kamo god dolazi vijest o Varadijevoj sudbini, svuda je prepast. Nitkn ne moze
saznati sto se dogodilo i zasto je kralj s njim obraunao na tako strasan nain.
- Zlo e djelovati u kraljevstvu ta vijest. Sve su oi uprte u Varadija. Svi
znaju da je posten i da bi htio narodu skinuti prevelike poreze. A vojvoda
Iloki nije pokusao da smeksa kralja?
- Bez uspjeha. Sad ve ide druga sedmica sto je vojvoda otputovao. Kralj ga je
slao ne znam kamo.
- Beatrica, dakle, opet gospodar?
- Sva se promijenila. Dobra je i njezna, ak izgleda da se
ni u sta ne uplie. . :< - . <. . - -".
- Tko je na mjestu Varadija? > iv; V. - :.nj:1" ;( . . ->?
- Biskup Filipec. -.vic:. ;.; , - u.: ..-u --.
- A ne Baka? >
- On je prvi kraljev tajnik.
- On se uvijek najvise isticao pored Varadija.
- Kralj je ipak odabrao Filipca.
- Ne znam o njemu nista zla, a zapravo moram rei: volim sto nije Baka. Nesto
mi se ne svida u njegovu pogledu. U onoj debeloj glavi ima nesto ega se bojim,
zapravo ne znam sto.
- Gordana to nazivlje podmuklosu.
- Tvoja je vjerenica mudra.
- Vjenani smo, oe. Ne udite se. Iznenada smo se vjenali, no, dodite, zaostao
sam, ispriat u vam o nasoj svadbi.
Uz kraljicu jase Ivan. Novi odnosi izmedu njega i Beatrice nisu mu donijeli
radosti. Naprotiv, taj ga odnos smuuje, ini nesigurnim i plahim. Neka tezina
lezi mu na srcu kad god se kraljica nalazi uza nj. Mui ga prisutnost kraljice,
njena briga i ljubaznost kojom ga obasiplje. Neprijatnije mu je to od mrznje i
neprijateljstva sto ih je do prije tjedan dana sipala oko njega. A ipak, ak i
Gordana. Tako je trazila situacija kojoj se mora podvri. I od toga je nemiran,
gotovo razdrazljiv.
Ne moze vjerovati u Beatriinu iskrenost, a ipak, ona ga je molila da joj
oprosti uvredu nanesenu njegovoj majci. Kad je izrekao rije oprostenje, nije to
osjetio. A sad katkad zazebe.
I danas, nakon osam dana iznenadnog mira, jos uvijek razmislja koliku je
Beatriin preokret istinski ili namjesten. Mui se sam sa sobom. Svake veeri u
ovih osam dana raspravljao bi o tome " Damirom, a da nikad nisu nasli odgovora.
l
Cim je Damir izjahao iz povorke da pozdravi oca, kraljica se primakne k Ivanu:
- zelim s tobom govoriti o Damirovoj mladoj zeni. Ona bi se rado vratila u moju
sluzbu. I kralj mi je o tom govorio. Meni je Gordana uistinu vrlo potrebna, ali
jedna me okolnost odvraa da je zovem. O tome bi se moglo govoriti s Damirom,
samo prijateljski, dakle, ti.
- Vrlo rado, kraljice, Sto da mu kazem?
- Radi se o Francesku. Njegova strast prema Gordani joS uvijek nije popustila,
stovise jos ga vise razapinje otkad se Gordana udala. Ne bih htjela da je
Francesko povrijedi, makar samo jednim pogledom, a opet Damir je ljubomoran na
svakog tko bi samo pogledom dotakao njegovu zenu. Naravno, to mu ne moze nitko
zamjeriti. Bojim se da izmedu njih dvojice ne bi doslo do sukoba. Zato bi Damira
morao upozoriti da se vlada mirno, a ja u sa svoje strane zatraziti od
Franceska sveano obeanje da se nee ni osvrtati na Gordanu.
- Nadam se da e odrzati rije - primijeti Ivan.
- Pobrinut u se zato, a ti opet upozori Damira i s obzirom na druge dvorane.
Svaki od njih rado se ogledava za Gordanom, a im to opazi Damir, u njemu uskipi
ljubomora. Sve mu zjenice sijevaju. Pobojala sam se da bi to moglo dovesti do
okrsaja s dvoranima, a ja zelim da nitko ne narusi nas mir i sreu. Reci Damini
neka suspregne svoju ljubomoru.
- Govorit u s njim - odgovori Ivan nekako rastreseno. Sve se nesto u njemu
razbudilo.
- Kad ve o tomu govorimo, priznat u jedan moj grijeh - nastavi kraljica. -
Sumnjiila sam da je brak s Damirom samo prividan i sklopljen za tebe dok se
Enriko i Radulo nisu nasli u ljetnoj palai iza nevidljivih vrata. Onda sam
stekla uvjerenje koliko Cinim krivo tebi i Gordani i Damini. Nije bilo lijepo
sto sam slala Enrika, ali sad barem znam da su moje sumnje bile neosnovane i,
priznajem, ruzne. Enriko i Radulo uvjerili su i kralja i mene o Damirovoj
strasnoj ljubavi prema Gordani, ta gotovo ju je ugusio u zagrljaju. Zapravo je
udo kako su oboje znali pred nama kriti svoje osjeaje. Cak su i mene zaveli.
Oprosti mi zabludu, Ivane.
- To je proslo - ree nesto iznenada potisten, a istodobno nije vjerovao njenim
rijeima.
- Sretna sam sto je to proslo. 2elim da ouvam nas sklad, neka se nikada samo
jednom rijei ne narusi.
Povorci se priblizio Damir s ocem i proslijedise put u Budim-, Stigavsi u dvor,
kraljica pode ravno u kraljevu odaju.
- Vraas se vrlo tuzna? - opazi on.
- Tesko mi je bez Hipolita. Uza nj su mi dani odmicali u Zabavi i promjeni. Ne
znam sto u sad.
- Nasao sam ti zamjenu za Hipolita - veselo e kralj. - Nagomilalo se mnogo
posla, a mene e ovih nekoliko mjeseci potpuno zauzeti pripreme oko Ivanove
proklamacije. Tebi, Beat-ricc, prcpu.st.im svakodnevne kraljevske poslove kao u
ona vre-menc kad smo bili skladni. Sad je opet sve kao prvih godina braka.
- Plemenu; MI tvojoj nema kraja, Matija. Zasluzit u posteno iskaze tvoje
dobrote.
- To je moja nagrada za tvoje obraanje, Beatrice! Prislonila je glavu k njegovu
licu, pomilovavsi ga po kosi. Gdje je Ivan? - upita on.
- L1 predsoblju razgovara s Damirovim ocem. Sreli smo se na putu. Oito oekujes
vijesti. Sama u ga dozvati - i ona otvori vrata kraljevsk<,;i> predvorja i
pozove:
- Kralj vas zeli vidjeti, sinko. Gospodine Nikola, i vas oekuje kralj.
Matija se razveseli Nikoli od Brezovice i srdano primi pozdrav princa Ivana.
Onda potapse po ramenu Damirova oca:
- sto kazete, moj stari prijatelju? Vas je sin muz najljepse djevojke dvora. I
sretan je s njom.
- To imam da zahvalim samo vasem velianstvu - odgovori plemi.
- Zapravo je pravi uzronik Damirove sree Stjepko. On je znao za njihovu ljubav
jos u Napulju i u pravom je asu otkrio.
- li Napulju? - pita Beatrica. - Dakle, tamo se svezala ta ljubav? Sad razumijem
zasto nismo nista primijetili.
- Nisam ni slutio o tome - ree Nikola od Brezovice.
- A kako je ljubavnike uhvatio Stjepko? - pita kraljica.
- Dam i r- je na putu iz Napulja lezao u groznici, a Stjepko je slusao kako
bulazni o svojoj ljubavi prema Gordani. Stvar jednostavna. Sretan sam. "Ljube se
kao golubovi", rekao mi je Radulo, a on je imao prigode da to gukanje
prisluskuje. I zato upamtite, Nikola: ako vam koji od zlobnih brbljavca natukne
da je taj brak prividan, onda pitajte Radula i zovite ga za svjedoka. Radulo,
stara postenjaina, otkresat e svakome u brk sto je vidio i uo za prve brane
veeri tamo u ljetnoj palai.
- Neu nikoga da zovem za svjedoka. Radujem se i vjerujem onom sto vele kralj i
kraljica.
- Cjelivali su se, grlili i smijali svima onima koji su sumnjali da taj brak ima
samo da nekome zamaze oi. Ali dosta o
tome.
Sa strane do prozora stoji Ivan. Slusajui kraljevo veselo pripovijedanje-,
osjeti zestoke udarce u grudima i sva mu se krv "kolala. Svaka kraljeva rije
prolazi mu kroz kosti.
- Da ujem, Nikola, sto se donijelo s puta, a onda, hajde u Budini svojoj zeni i
snahi. Damir neka pode s vama kui. Je U Ivane, otpustas ga za danas? Neka
sretna obitelj ove veeri bude na okupu.
Princ dade privolu.
- Dodi, Ivane - okrene se kraljica k njemu - da ne smetamo kralju.
Slijedio je Beatricu u blagovaonicu gdje su ih ponudili kuhanim slatkim vinom da
se nakon jahanja okrijepe. Ivan se nesto zamislio, a Beatrica je avrljala o
Hipolitu i svojoj tuzi za njime.
Nikola od Brezovice izvjestavao je kralja o svojim uspjesima na putovanju i o
razgovorima sto ih je vodio s plemiima i Ivanovu nasljedstvu.
- Sve bi velianstvo bilo rijeseno preko noi, svi bi oni listom pristali uz
princa ako kralj za bozinicu snizi poreze... Krv sikne u kraljevo lice:
- Plemii su tako govorili.
- Nahuskani su, nahuskani.
- Od vasih neprijatelja!
- Od prijatelja. Znam. Sad vise nee moi da huska - i kraljeve usne zlobno se
nasmijale.
Onda je slusao daljnje izvjestaje. Na svrsetku prije odlaska Nikola se oslobodi
da spomene Varadija.
- Velianstvo, ne mogu vjerovati da je Varadi uinio nesto..,
- To ime ne smije nitko ziv preda mnom spomenuti. Upamtite to. A sad hajdete
kui k zeni i snahi.
Nikola izade. Vani je ekao Damir. On mu saopi prinevu poruku da moze s njim
kui i obojica ostave dvor.
Ivan je tesko ekao da ga Beatrica otpusti. Kad ona ode u svoje sobe, izide Ivan
u kraljevsko predvorje. Zaustavio se medu raskosnim kipovima. U predvorju se
obazre neodluan, smeten kao da nekoga eka. Nesvjesno neodredeno. Ipak eka.
Cini mu se kao da stoji u gustoj magli i ne moze se odluiti kojim bi smjerom.
Stjepko ga opazi i pritri:
- Visost trazi gospodina Damira? On je otisao s ocem u Budim.
- Da, znam. Ne ekam njega. Samo idi, Stjepko.
Paz se udalji, a Ivan gleda prema kraljevskim odajama. Kao da odanle ima netko
da izide.
Prolaze dvorani i pazevi. Izlaze i ulaze u kraljevo predsoblje. Tad se pojavi
Radulo. Sjedi starac krene polagno, ne opaziv Ivana.
"Sto je to uo Radulo? Nije mogue. Nauio ga je kralj da izbrise sumnje dvorana
i milanskih poslanika! Da, tako je" - potvrdi Ivan svoje misli i korakne prema
stubistu u gornji kat. Neka jaa sila vue ga natrag. Zaustavio se, gleda za
Radulom.
Njegova staraka pojava gubi se Iz predvorja u hodnik. Ivan osjeti nesto jae od
volje, jae od stida sto ga obuzima zbog nakane Sto se rada u njemu. Zametnula
se u asu kad je kralj spomenuo Damirovu ocu da je sve Radulo uo u ljetnoj
palai.
Ivan se od prvog asa zgrazao od te namjere, stidio, odbacivao je s prezirom dok
je istodobno zahvaen nekom neodoljivom snagom posao ravno u predvorje, ekao da
izide Radulo.
I makar se otimao tom instiktu, slijedi starog slugu, drzei ga na oku. Sve mu
se vise priblizuje...
Radulo, uvsi /a sobom korake, stane. Opazivsi princa, povue
se i ugne. Ivan mora proi pokraj njega. I prode, ali uspori hod.
Zahvati ga neobuzdana zelja da nesto s njime govori. I kad je ve
prosao mimo njega, obazre se: ^0 .... . ,.
- Kamo ides, Radulo? " ,. rf
- Kralj sada raspravlja i ne treba me. 1J. "
- Barem es se odmoriti.
- U kralj; M sluzbi nikad nisam osjetio umora. Princ ne pita dalje. Ogleda
se. Opet suti. Sto da uradi? Sve mu u usima buci...
- Cuj me Radulo. Trebao bih tvoje svjedoanstvo. Ima ljudi koji vele da se Damir
i Gordana ne ljube i da su zbog neega sklopili brak samo onako. Kralj nam je
rekao: Radulo moze svakome posvjedoiti da je to laz. Je li. tako?
- Jest, visosti, mogu posvjedoiti.
- Samo, sto onda ako bi od tebe netko zatrazio zakletvu? Svoju dusu ne mozes
ogrijesiti...
- I neu da je ogrijesim. Neka me samo vasa visost pozove. Mogu svakome rei sto
znam i zakleti se na to na svoju dusu.
- Dakle, ti znas da taj brak nije prividan?
- Cuo sam na svoje vlastite usi. Gospodin je Damir gotovo ugusio svoju mladu
zenu u zagrljaju.
- A ti si vidio? - pita Ivan, osjeajui da se gusi.. .
- Cuo sam kako se otimala, naravno, kako se to ve zena otimlje kad joj je drago
da je grle i rekla je: "Ugusit es me u zagrljaju, Damire, moj dragi! - a on
njoj: - Draga, mila". A onda su se smijali oboje: "Neka samo svi na dvoru misle
da je brak samo prividan! Mi smo sretni i presretni."
- Govorili su kao zaljubljenici?
- Gukali su jedno drugome kao golubovi, ljubili se, neka nasa milost samo mene
zovne. Bio tko mu drago, otkresat u mu u lice da laze. Oni se ljube, brak nije,
stono se veli, sklopljen na "prokatur." Uzeo je Damir Gordanu za se, ni za koga
drugoga. I, napokon, za koga bi drugoga? - prostodusno e starac, ne slutei o
emu se radi.
Princ se posve zgrbio. Kao da ga nesto udarilo k zemlji. Okrenuo se od starca i
pogleda niz hodnik, a Radulu se inilo da jos nije dostatno uvjerio princa i
nastavi:
; - Vjerujte mi. "Sad si moja" - mu je treperio kao da umire u srei. .i -
Moja? Tako je rekao?
- Samo moja" - rekao je Damir. .>---> -", ><t
- Ako na to traze od tebe prisegu? Da te iuau nauili da tako govoris, Radulo?
Starac digne ruku uvis:
- Evo, mogu prisei da sam njih dvoje slusao na svoje usi Starac na rubu groba
ne prisize utaman. Neka me vasa visost samo zove.
- Zvat u kad bude trebalo. Sad idi i suti.
Starac krene dalje. Ivan se upre o zid kao da je pribit Nista ne vidi, nista ne
osjea, osim mraka oko sebe. Onda ode gore.
Dvorani zaudeno gledaju za princem kako se blijed, teturajui uspinje
stepenicama kao da mu je pozlilo.
U susret mu dolazi neki sluga. Princ mu naredi da zovne Stjepka,a onda nastavi
put u svoje odaje.
Besvjesno ude u svoju knjiznicu, govorei sam sebi poluglasno ...
- Ne! Ne! Ne!
Uzalud! Slike su tu! Pred njegovim oima. Radulova kletva, njegovo svjedoanstvo
u koje ne moze ni asa sumnjati.
I zuri u nesto sto je kao magla, kao oblak, gusto, crno, zagusljivo i prijeti mu
da e ga ugusiti.
- Daha, daha. I otvori prozor. Ledeni zrak ulazi. Sad opazi Stjepka. Ivanova
ruka posegne za njim, povue ga k sebi, a grozniavi pogled i strepei glas
pita:
- Kojeg je to bilo dana kad je gospodin Damir bio bolestan na brodu, kad je
bulaznio da ljubi Gordanu?
Ivanova ruka, sto vrsto sapinje Stjepkovo rame, osjeti kako se njegovo tijelo
streslo.
- Koji je to bio dan?
Djeak se ukoi od pretnje u njegovu glasu, od uzasa u njegovim oima. Na
blijedim usnama zapinju mu rijei:
- Ne mogu se sjetiti koji dan, bilo je kasno u no...
- Bulaznio je da ljubi Gordanu?
- Tako sam uo, slusao... <- * - :
- Iona? *?%:? **" :
- Slusala je - opetuje paz napola bez svijesti. $ *" J --
"Zasto ga pita? Tko mu je to rekao? Kada? ZaStofr Svako
pitanje sijevne u pazevim mislima i nosi mu stravu. v,, i
- Kad je ozdravio, bili su uvijek zajedno na brodu ,<;. -. C;; - I drugi
Firentinci s njima, i oni - odgovori paz " v A Ivan nastavlja monotono:
_ I to sto si uo iz Damirovih usana u groznici, to te ponukalo da rees kralju
onog dana u ljetnoj palai kad nas je kralj zatekao? Zasto si tamo rekao kralju:
Damir ljubi Gordanu?
- Da spasim Gordanu tamnice.
- Bio si im pismonosa? . . , ,
- Nisam nikada -,--,---!<-; ..:.- ; -
- Lazes bio si. -"J -
- Nisam lagao. I sad velim istinu: znao sam samo da je oa ljubi, a pismonosu sam
izmislio da spasim Gordanu.
- On je ljubi? " =- <<-
Ivanova ruka popusti i pazevo rame klone. l"
- Idi. Neka smjesta podu. Damir mora doi. Odmah!
Stjepko izade klecajui i pohiti dolje.
Ivanovo je srce ledeno. Padne u stolac. "
Vrijeme prolazi, a on se utaplja u crnoj tmini po kojoj svjetlucaju slike
njegove maste pune groze.
Gleda brod, Dainira u groznici, slusa njegovu ispovijest. Vidi Gordanu kako se
nadvila nad Damirom njezno, prenjezno.
Od toga ga boli glava kao da je zadobio ranu udarcem buzdovana.
I sklopi oi...
Razbuktala masta stvara sliku njegove grike odaje. Damir stoji pred njim.
Nagovara ga da zaboravi Gordanu i misli samo na sreu kraljevstva. Pria mu o
strahotama koje e zadesiti njegovu majku, Gordanu, sve njih ako se ne odree
Gordanine ljubavi koja mu oduzima prijestolje, a Ivan ga gleda zapanjeno i pita:
"I ti Damire hoes da je zaboravim? I ti? Kako si se promijenio Dannre?"
"To je uinio Napulj!" - odgovara Damir.
"Da, Napulj! t - rekao je on. Zato se je promijenio. Gordanu je htio sauvati za
sebe.
Hladan znoj ga oblijeva. elo mu gori. Sve straSnije ga ob-lijeu slike.
Pogled mu padne na prozor. Otvara se vidik u ljetnu palau. I opet se stvara
slika. Po bijelom danu vidi no, svadbenu Dami-rovu no. Dva svijetla prozora.
Oni su tamo. Njih dvoje, a on tu eka uz prozor, Ceka Damirov znak da je usao u
njegove ljetne odaje, eka znak. No ide, izmie, znaka nema.
"Zato nije bilo znaka! Zato jer..."
Napola lezi u naslonjau i bulji...
"Jesam li lud" Smijem li to misliti? Smijem li sumnjati? - vikne sam nad sobom,
sam sebi glasom punim grubosti, a onda odgovara hrapavo, slomljeno:
"Radni:, je uo. On se zakleo. Starac se ne bi kleo na dusu groba ...
"I Stjepko je znao. I on je uo iz Damirovih usta da je on ljubi. "
- "A ona? Zato me odbila sto je ljubila njega A rekla je; Zbog kraljevstva, zbog
sree kraljevine.
"Kakve mudre domisli! Kakve nadarenosti prikrivati! Koliko je puta pokazala
genijalnost svoje lukavosti. Koliko puta. Na svakom koraku. I Beatricu je
nadmudrivala.
Oajnikim krikovima odzvanja mu sva dusa. Ponovno se vraa slika svadbene noi.
Opet gleda no i svijetle prozore u po bijela dana. Onu no u kojoj je on ekao
pun drhtanja i nemira.
. "Sumnjao sam ve one noi? Ne, sumnje nije bilo, samo je bilo drhtanja,
nesvjesnog straha i besanice. A onaj moj san kako Damir drzi oko struka neku
zenu? Koju? - pitao sam, trazei medu zenama dvora. Taj san bio je upozorenje
onog sto nije ulo prisege moje volje i moje zelje da vjeruje i ne sumnja. Tko
je bio taj netko u meni koji se drmao, kucao, udarao u moje prsi, zovui ljubav
na oprez? Prirodni nagon?"
"Zato taj nemir. Zato ono nesvjesno treptanje srca kad su se preko u ljetnoj
palai gasila svjetla. Zato onaj san i nemirna besana no i drhtavo kucanje srca
kad su se utrnula svjetla, a nije bilo znaka...
Zato su prozori bili tamni?
"Jer je on bio u njenoj loznici. Jao!" - i uhvati se za sljepoonice.
"To je bila magla sto je pala izmedu mene i Damira kad je ujutro usao u moju
odaju. Ona neka zagrada sto sam je tog asa osjetio izmedu sebe i njega.
Osjetio sam je kao sjekiru - sto dijeli glavu od tijela...
U njegovu pogledu bila je neka prepast. Savjest mu je zavirila oi. I zadrhtala,
a ja sam ga slusao kako pria o Radulovu sinu. Izmislio je priu: Radulov sin
bio je na hodniku i zato nije mogao prijei u moje odaje. Moji su prozori tamo u
palai bili mrani, jer je on bio u njenom naruaju."
Bjesnei, otkine se od prozora kao da e se zaletjeti o nesto u sobi, slomiti i
razbiti.
:u. "Izdan! Prevaren! Zakletva! Sve pada u kalu izdajstva ! -)>,! "Jao tebi,
jao njoj! Svima"
*>* Ruke su mu ledene. Ne vidi nista. Samo katkad vrati mu se svijest da ga
sjeti na koji prozor, razgovor, kretnju ili pogled, da mu pokazuje u sve jaim
bojama nove dokaze izdaje, itavo mu je bie jedan krik: Izdaja! Izdaja!
Ide po sobi, sjeda i opet ustaje.
"Gubim pamet. Silazim s uma. Utapljam se, padam...
Srce mu lupa, dah se lomi. Prevre se po muilima od og
njenih bodeza. A onda mu naas bude kao da su svi daleko, da
leko, a on se nasao u pustinji ostavljen, izlozen.
m Prolazi ve drugi sat. )r, ^ ",, .. ^ ,u
i
U mukama uje korake. < <"J
_ Tko je? ;";- ;,. S- v
Damir ulazi.
.
je li tu on? Njegov drug? Damir? Neko strano Ue palik na
Damira! Taj sto stoji tu samo je nalik na Damin. Dainjra viie
nema.
- Ivane, sto je s tobom? Izgledas strahovito.
I taj mu je glas stran, nepoznat. Kao tutnjava u dalekoj pustosi. Nista nema od
Damirove topline. Taj mladi sto se sada nadvija nad njim, dok on leti usred
pustinje, nije Damir. Strahovito mu je ogavan taj lik.
- Ivane, sto je to? Ne ujes me? Pozlilo ti je? Idem po lijenika.
- Ne! - krikne sad prijetei Ivan i skoi.
Damir zuri. Ne razumije, samo vidi izoblieno lice i uje bjesnilo u glasu.
Ivanove oi, tako tople i blage, sad odrazavaju bjesomunu mrznju. Instiktivno
ulazi u Damirovo srce nesto kao strepnja, slutnja.
- Tko si ti?
- Jao, Ivane, ja sam.
- Ti se zoves Damir? .:
- sto me to pitas?
- Ti moj prijatelj? Mozda onaj koji je prisegao na svoju majku? Onaj koji je
pred oltarom u kapeli prisegao da Gorda mi uzima za mene?
- Ne mogu to slusati. U groznici si. "f>-- ::-*->>
- Govori sto te pitam - vie Ivan. .^-r>t i!" .<
- Sto me pitas? "-.---t-"t1"4:;; -r #.,.. -
- Ljubis li Gordanu? "**. pt r|e5tn
Damirovo lice gubi prijasnji oblik, tamna pwpnttvara-se u
masku smrtnog blijedila, skamenjen je. u-": = <*!i~
- Govori!
- Da ti razjasnim. Ivan krikne:
- Ljubis li Gordanu?
- Da.
Rije za tutnji kao prasak groma. Damir uje lomljavu, razaranje. Sve se
stropostalo u prah. I proslost, i sadasnjost, i budunost, a on se kotrlja niz
strminu i nestaje. Prestaje disati.
Ivan osjeti jake udarce srca, nesto mu nosi mo i snagu da vie, da naleti na
Damira, da ga zahvati, strese, smrvi. Ruke mu se digose, a tijelo nazaduje,
tetura. Prisloni se o prozor, onaj prema ljetnoj palai, a zjenica mu je zadrla
u Damira. Stoji pognute glave.
- Zato nije bilo znaka. Je li?
U Ivanovu glasu posljednji je dah umrle vjere. A to pruza Damina snagu. Uspravi
se i vrstini glasom uzvikne:
- Ivane, ne sumnjaj.
- Prevaren, izdan. .
- Ne izreci to, Ivane, ne izreci dok....
- Izdajice! Izdajice! --
- Srce je izdalo mene, ali ja nikad nisam izdao tebe.
- Je li te ona nauila tom mudrovanju?
- Suti, Ivane! O njoj nije rije.
- Rije je moja i ne pokusavaj mi je prekinuti. Pregazio mene i zakletvu.
"Nisam!
"Zarobit es me, Damire, u zagrljaju! Neka na dvoru misle da je nas brak
prividan! Mi smo sretni"... I u bjesomunom deliriju oponasa on Gordanin glas i
opetuje Radulove rijei. Damir ih osjea kao ognjeni pljusak.
- Tako si izdao sebe u zagrljaju, u srei, u smijehu nad bu
dalama koji misle da je brak prividan. I ja, budala.
Oll - Cuj me, Ivane... l
< - Je li tako gukala golubica, je li tako kliktala Gordana? ,_"
- Ivane... ^
- Odgovori sto te pitam: je li tako govorila? Da ili ne?
.. - Jest! ;
- Ivan pokroi korak k njemu:
"i$ - "Sad si moja, samo moja?", bestidno su govorile tvoje
"v - Cuj, Ivane, samo prividno.
- Pitam te: jesu li to govorile tvoje usne?
- Jesu, ali tako ti prijateljstva, slusaj istinu.
- Prijateljstvo je palo u blato. Pregazio si ga u njenom naruaju! Izdan sam.
Prevaren, izbaen.
- Pokorio sam se Gordani da o onom prizoru nista ne ka
zujem tebi. , ,i
- Najmudrija je ona. I Beatricu je posramila. .,.-<....
- Sam es se postidjeli svojih rijei. j . -
- Izdajica trazi od mene stida?
- Ivane! Suspregni svoj sud. Idem da dovedem Gordafltt.
Neka ona govori. . ,
- Neu da je vidim, neu. -;>!!., -
.,i - Ivane, ekaj, idem... ; ,
i t - Idi i ne vrati se nikad! Nikad! =!- f.; .i
M Kao da se izmedu njih slropostao strop. Obofifc trtoj" blijedi.
* - Znas li sto si rekao. Ivane? <** --""-
?-- -Sto sam rekao ne poriem. SK -*-i1 s
!- - Prijatelju! - ."we-r i
- :
- Nema vise prijatelja. ;- r ;;*- "Y"->
- Visosti! iv?
.">--- - Idi mi ispred oiju! Idi. idi!... "
- Jos jednom pitam: zna li visost sto govori? ,r-
- Idi! Ne vrati se vise nikada. Ne mogu glcUti to lice*
Cujes? Ne mogu! Ni asa vise. Idi, idi! "i
Izbezumljen vie izvan moi da rasudi sto govori, sto misli i sto radi . . .
Potamnila mu je svijest ...
Dam i r se zaljulja, zahvati vrata i otetura iz sobe.
Dvorani gledaju kako preskakuje stepenice silazei.
Paz Stjcpku dotri mu u susret i uhvati ga za haljetak:
- Stanite, molim vas... n
- Pusti me, drznie.
Paz potri za njim, pretee ga i stade mu na put:
- Morate uti sto u vam rei. Kad smo putovali iz Napulja . . .
To ga zausta\ i i on opetuje tiho kao sam za sebe:
- Na brodu iz Napulja? sto hoes?
- Gospodine Damire, nisam nikakav brbljavac. Kralj me udario maem. Vitez sam i
morate mi vjerovati: princ me pitao kojeg je to dana bilo kad ste vi bulaznili o
svojoj ljubavi prema Gordani . . .
- Ja bulaznio o njoj? Na brodu?
- A danas me princ pitao: kad je to bilo: Dakle, zna. Ja sam o tome govorio samo
kralju. Morao sam, gospodine Damire da spasim Gorda n" tamnice. Ali sam molio
kralja da suti. A eto, vidite, zacijelo je on rekao princu da ste u groznici na
brodu bulaznili o svojoj ljubavi . . .
- Ja? O ljubavi . . .
- Da, o ljubavi prema Gordani.
- I ti si to uo?
- A sve dok kralj nije trazio da kazem istinu, cimo tajnu, jer mi je tako
nalozila gospodica Gordana.
-"-- "
Damir ga uhvati za rame: - "-
- Ti se rekao Gordani? " ; /: vr T
- Slusala je kad ste bulaznili... (ifiK -<- --""> ---
~ Ona? *- " "-"
- Da, slusala je...
SLOM.
Gordana je uzela knjigu i, sjedei pokraj kamina, itala. U itanju prekine je
sluzavka, najavivsi da je ovdje neki plemi iz dvora.
Odlozi knjigu, gledajui na vrata.
- Vi ste to, Simono? - oslovi ga prijazno. - Dodite i sjednite tamo nasuprot.
Vani oito brije.
- Unato tome kraljica je otpratila vojvodu Hipolita dobar komad puta.
*"*
f
l
i/e f - Dakle, ipak je taj goropadni djeak jednom ostavio dvor.
- To je kralju savjetovao biskup Baka jer se sveenstvo buni sto mladi vojvoda
nije u svojem dvoru. Kraljica je vidljivo tuzna zbog toga rastanka.
- I jos uvijek u istoj ulozi skromne pokajnice?
- Postojano, nepromjenljivo. Svi se tome dive. Ali i svi sum. njaju da e
ostati. Ni o emu se drugom ne govori nego o njenom novom nastupu i o tamnici
bivseg kraljevskog kancelara. Svakog dana slusam zabrinuto saputanje kraljevih
vjernih dvorana.
- Kad bih mogla naslutiti zasto me tako dugo ne zovu na dvor?
- Upravo sam vas o tome htio izvijestiti. Kralj vam poruuje da se od sutra
vratite u kraljiinu sluzbu.
- Ve tesko ekani. A vi ste se ve udomili u kraljevoj sluzbi.
- Lako se udomiti kad je na dvoru toliki broj nasih zemljaka.
- Bit ete mi od potrebe u kraljevoj blizini. Cujete: zelim da pomno pazite i
promatrate novog kraljevog kancelara Filipca, ali i Bakaa. Svaku njihovu rije
i svaki korak pratite i o svemu me obajevijestavajte. Postavit u sve vase
zemljake na strazu i neu mirovati dok Varadi ne izide. Hoete li mi pomoi?
- Vi znate: bio sam uz vas i onda kad mi to niste zapo vijedili.
- Da, u Napulju. Da nije bilo vas, propala bih. Smiono, vjeno u vam hvaliti.
- Da nije bilo one velebne snage u vama koja mi je zapovjedila i vodila me da
vam sluzim.
- Vidite, ve je proslo mnogo dana sto se nalazite ovdje, a ja jos nisam imala
prigode da vas pitam kako je bilo nakon moga nestanka iz Napulja. Ne biste mi
nesto o tome rekli!
- Vrlo rado. Kralj Ferante i Francesko divlje su vas progonili. Drhtao sam
svakog dana i noi, a onda je iz neba pao Alfonzo Borgia.
- Progonili me kao zao duh, jer zloba uvijek goni, potiskuje, ali te nikad ne
moze strmoglaviti, vazda ide za njom dobro, prikriveno, skriveno i kad je
najmanje oekujes, isprsi se i zastiuje pravedne. Kad ne bi bilo tako, tko bi
od pravednih mogao zivjeti? I tako je to bas Alfonzo koji je za me uvijek bio
velika opasnost, svojim zlim namjerama zakroio putove onom zlu sto je dolazilo
od kralja Ferantea i Franceska. A kamo je krenuo Alfonzo iz Napulja?
- Vratio se zajedno sa svojim ujakom kardinnlom Roderi-
gom u Rim. S njima su krenula i kardinalova djeca, Cezaro i Lu-
krecija. Cinilo se da se s napuljskim kraljem nisu rastali tako
srdano kao sto su se srdano sastali. Ferante i Francesko nisu
mogli oprostiti Alfonzu sto im je razbio potjeru za vama. Kad
god je Ferante spominjao Alfonza, osjeala se mrznja koju je
ostavio iza sebe. n.>/i
_ Mislim da u srcu napuljskog kralja ima mjesta samo
mrznji.
- Osim svoje djece, on mrzi svakoga, a zato mrze i njega.
- Pa ipak se toliko hvali ljubavlju svojih podanika.
- A ja vam velim, Gordana, mrze ga svi, i oni koji biuju. Nema podanika u
napuljskom kraljevstvu koji ga ne bi htio umoriti svojom mrznjom.
- Nijedan silnik nije zivio od ljubavi i odanosti. Jednog e dana i u Napulju
dosetati pravednost ognjenim biem da kaznjava.
Simonov pogled upre se u dno sobe. Gordana se obazre. Tamo je stajao Damir,
udno blijed. Mrkog pogleda pohiti prema njima i trgne ma, pa zavikne prema
Simonu:
- Sta radite ovdje?
Izaz\am plemi ustane, pa istodobno uhvati drzak maa.
Gordana stupi pred Damira zapanjena:
- S kojim pravom - i onda usuti, sjetivsi se da i pred Simonom slovi kao njegova
zena.
- Vaditi ma! - vikne grubo Damir na Simona. Izazvani trgne ma iz korica.
- Zabranjujem vam - uzvikne Gordana i objema rukama uhvati Simonovu ruku. - U
mojoj prisutnosti takva sablazam. Gospodine Simono donio mi je poruku od kralja
i on e se samo po mojoj zelji udaljiti iz ove sobe. Gospodine Simono, recite
njegovom velianstvu da mu zhvaljujem na milosti i sutra u nastupiti svoju
sluzbu na dvoru.
i- Gospodo, otii u po vasoj zelji, ali neu zaboraviti da me gospodar ove kue
uvrijedio.
- I ja neu zaboraviti da sam vas nasao ovdje - zagrmi Damir.
Simono se udalji.
Gordana pride Damini i osine ga Ijutito:
- Vi niste pri sebi, gospodine Damire? Mrko stavi on ma u korice.
- Samo sam se posluzio nainom vasih dosjetki da odigram prizor bas kako ste vi
meni odigrali u ljetnoj palai.
- sto ima to da znai, plemeniti gospodine?
- Nista neobino. Cuo sam da je tu neki plemi s dvora i odh sam ga izazvati.
- Namjerice?
- Taj mi je prizor trebao.
- Cemu?
- Dopustite da vam prije toga stavim jedno pitanje. Sve zaudenija promatrala je
njegov ostri nastup i bljedou koja joj je navjesivala da se nesto dogodilo.
- Sto zelite pitati?
- Zasto ste mi one noi, na dan vjenanja, zabranili da princu Ivanu saopim
prizor koji ste mi odigrali u loznici?
- Jednostavno zato sto sam htjela prinevu osjetljivu ljubomoru postedjeti ili
odvratiti od svake najmanje sumnje, to vise Sto nije bilo potrebno da mu se o
tome govori. Htjela bih znati emu to pitanje?
- Oprostite sto vam na to ne mogu odgovoriti.
- Ali ja zahtijevam.
- Uzrok je posve moj lini, a vi, gospodice Gordana, ne mozete od mene traziti
da razotkrivam svoje line stvari.
- Gle, i kod vas nastupa promjena. Kao da svi na ovom dvoru po primjeru kraljice
kane promijeniti svoje osobine.
- Tako je - odgovori vrsto pa onda promijeni ton.
- Gospodice Gordana: smatrate li da ovjek u bolesti u vruici govori suvisle i
pamentne reenice?
- Ni pametne, ni suvisle.
- A ni istinite? - Mozda i nisu istinite, to se ne moze znati.
- Kad bi neko u vruici bulaznio da je ubojica, biste li mu to vjerovali?
- Kad bih bila uvjerena da nikada nije ubijao, naravno da ne bih vjerovala.
- Dakle, zacijelo niste vjerovali ni one budalastine koje sam ja bulaznio u
vruici na onom brodu dok smo se vraali iz Napulja?
Njen pogled bio je miran, pozoran, a glas ravnodusan.
- Zapravo sam ve zaboravila sto ste govorili u vruici.
- Dopustite da vas podsjetim. - - Otkud vi znate sto ste govorili?
- Stjepko mi je rekao malo prije u dvoru. Ni jednim trenom oka nije pokazivala
da su te rijei izazvale u nje kakav dojam.
- Stjepko mi je rekao da sam govorio o nekoj ljubavi i da sam tu spleo vase ime.
Moja je duznost da vas zamolim za op-rostenje sto je moj bolesni duh u groznici
spomenuo vase ime jer bi se moglo krivo shvatiti. Vi ste odve umni i
providljivi, a da biste smjeli dovesti moje srce u vezu s vama. Djevojka koju ja
ljubim ne moze biti ni u emu slina vama.
- Sasvim prirodno.
- Vama je prirodno, ali nije drugima koji bi o tome mogli saznati. I zato je
potrebno da vam naglasim: djevojka koju ja ljubim nije ni ljepota, ni um, ni
mudrost, u nje nema muske snage, ni muske diplomacije. Ona je neznatna kao sto
sam neznatan i ja. I kad se moj brak razrijesi, povest u je pred oltar.
- Kako vidim vi ipak saopujete vase line stvari, gospodine Damire? - nasmije
se ona.
- Ova moja lina stvar vezana je s vasom osnovom da princa dovedemo na
prijestolje. To je sada gotovo svrseno. Medutim, najbolje znam koliko je bilo
potrebno da vam to naglasim.
- Obavijate se nekom tajanstvenosu, a nas dvoje smo zapravo saveznici u borbi
za princa, dakle, nuzno je da mi razjasnite pozadinu svega toga sto sam sada
ovdje ula.
- Nas savez, gospodice, izgubio je temelj onog dana kad se kraljica odrekla
krune.
- Gospodine Damire, nesto se dogodilo. Duzni ste da mi to kazete.
_ Duzan sam samo da vam razjasnim: zato sam malo prije izazvao onaj prizor sa
Simonom? Kad sutra dodete na dvor, moi ete kralju rei, a i dokazati Simonovim
svjedoanstvom, da sam planuo ljubomoran i zbog toga je medu nama doslo do
branog preloma.
- A emu ima da sluzi taj prelom?
- Opravdanju mojih daljnjih koraka.
- Kakvi su to koraci koje kanite poduzeti? t :
- O tom u vas obavijestiti. Dopustite da se ttda udaljim.
- Zapovijedam vam da se izjasnite. -:
- Sutra!
Bilo je toliko tvrdoglave odlunosti u toj rijoidi p nije
vise zaustavljala pitanjima. H!V; --
" ""H
U prostranoj sobi ekaju Nikola od Brezovice, njegom zena
i majka princa Ivana, da se vrati s dvora pozvani Dami? i da
dovede svoju mladu zenu i prikaze je ocu...
Nikola se krijepi vinom, a zene slusaju. On im pria o svojem putovanju po
ugarskim krajevima i pribavi sklonost plemstva princu Ivanu.
Ulazi sluzavka, nesto sapne gospodi od Brezovice. Ona si tiho udalji.
Prosla je hitro kroz nekoliko soba i usla u svoju spavau loz-nicu. Tu stoji
Damir. U prvi as nije mogla da ga pita. Njegov je izgled uplasi. Crne mu oi
pune su jada. Lice ukoeno, mrko. Odavao je sliku ovjeka koji stoji nad
razvalinama svega svojeg zivota.
- Zaboga, sinko, sto je? Zasto si me zvao? Kako to izgledas?
- Princ zna sve.
- Tvoju ljubav prema Gordani?
- Da, majko!
- Jao - i zalomi rukama. -
- On sumnja da moj brak nije prividan.
- Kako smije sumnjati - uzdrse ona i gnjevom joj se obaspe lice. - Nije mogue
da sumnja?
- Dokazi koje su mu dali, ne znam tko, i dokazi koje je stekao one noi kad sam
mu obeao znak pruzaju dovoljnu hranu njegovoj sumnji.
-- O kakvim to dokazima govoris? .
- Slusajte majko, da mozete shvatiti morate razunjeti ito se prije jedan sat
odigralo medu nama.
Ispripovijedao joj je sukob u Ivanovim odajama.
Slusajui, hvatala se za glavu. Njegovo prianje udaralo ju poput kladiva.
- Gordana mi je zabranila da mu drugog jutra ispripovije-dim toboznji ljubavni
prizor, a danas kad je medu nama pala strasna sumnja, htio sam poi po nju, ali
on me otjerao. Ne moze me vise gledati! "Idi" - viknuo je - "i ne vrati se vise
nikada!" 5 - Jao, svemu je kraj.
- Svemu, majko.
- Udarit e te osvetom.
- Ne. To Ivan nee uiniti. Da je htio, mogao me odmah baciti u tamnicu. Ne moze
on to uiniti, a bilo bi mi draze. Mnogo je strahovitije ono sto mi je rekao.
Znate li vi, majko, sto mi je znailo njegovo prijateljstvo? Zivot moj bez
prijateljstva, kojemu sam bio toliko vjeran i odan, ne znai nista...
- Damire, njegova sumnja da tvoj brak s Gordanom nije ostao prividan moze se
lako rasprsiti. Zaboga, tu je Gordana. Neka ona govori, ona mora to ispraviti.
- Sumnja koja je pala pozlijedila me tako tesko da bih otisao iz Ivanove blizine
da mi nije rekao neka se ne vratim.
- Jao, jao! - uzdise majka.
- Da ste ga vidjeli kakav je bio. Strahota je to. Prvi put u zivotu vidio sam ga
takva. Tog asa izbila je u njemu krv kralja Matije, zloduh zestoki, razorni
koji gasi i preko sebe.
- Zasto nisi odmah posao Gordani?
- Bio sam, ali joj nisam rekao sto se dogodilo.
- Ne razumijem te, sine. Zasto si joj to zatajio? Da zlo jos poveas
- Majko! Jednom sam vam kazao: kad bi ona saznala za moju ljubav, morao bih
umrijeti od stida. Ona zna. Stjepko mi je rekao. Ona je slusala moje
bulaznjenje. Ponizen sam pred njome, osramoen. 2ig je na meni, na mojem obrazu
koji se ne da izbrisati. Sa mnom je razgovarala, gledala mi u oi, sa mnom je
zapovijedala, raspolagala u ponosnom uvjerenju da sam njen rob. Kako je to
sramotni, teski poraz. Nepodnosivo. Neizdrzivo. Svi sa me udarci snasli, majko,
dusa mi zeda smrti.
- Damire! - zaplae majka i uhvati ga oko vrata.
- Ali ne sramotna smrt, ne smrt kojom umiru kukavice. 2e-dam slavnu smrt na
bojnom polju. Jos nekoliko mjeseci pa e buknuti rat s Turcima. Tamo u nai
svoj mir.
- Ne razdiri mi srce, sine. ; Sjeo je pokraj nje.
* - sto e sad biti, sine?
-s - Ono sto mora biti. Vas majko uzimam za svoju saveznicu. Vi ete znati
sve i uinit ete sve sto vas zamolim.
- Sve, sinko, sto je za tvoje dobro. uli su stropot i naglo se digli.
- To je otac. Pred njim, majko, ni rijei. Nikola je usao u loznicu.
- Sto je s tobom, Damire? Zasto ne dolazis? Gdje je tvoj" nevjesta?
- Lezi, oe osjea se zlo. Molim vas, oe, oprostitt joj l
- Razumljivo. Mlada zena boluje - nasmijesi se starac. Sve troje odose opet u
veliku dvoranu k Borki.
Drugi dan osvanuo je lijep i sunan. Gordana je izdavala naloge svojoj posluzi:
-S\v sveane haljine spremit ete u sanduk. Uzet u ih sa sobom na dvor ako se
desi sluajno kakva sveanost, neka su mi haljine pri ruci.
- Vasa e milost ostati i preko noi na dvoru?
- Samo kad bi bilo nepovoljno vrijeme, ili za kakve sveanosti. Inae u svake
veeri dolaziti zajedno s gospodarem kui, a ujutro u opet na dvor.
Kad se odjenula, dotri druga sluzavka i najavi joj da je stigla Damirova majka.
Gordana joj pohiti u susret.
Saznavsi za Damirov odnos prema Gordani, gospoda od Brezovice nije mogla pred
njom nikada sakriti da se njena itava unutrasnjost buni protiv te djevojke koja
je skrivila njegovu ljubavnu IICSILCU Ali nije mogla sakriti ni negodovanje
majinog ponosa Sto njezin sin nije onaj kome pripada njeno srce.
im je usla u sobu, opazi Gordana u itavom nastupu i u svakoj crti lica
Damirove majke nesto tvrdo, neprijatno. Taj dojam sprijei Goni mu da joj dode u
susret onako kako je to inila dosad. Ponudi joj stolicu, ali je ona ne
prihvati.
Trenutak su stajale jedna nasuprot drugoj, sutei. U licu majke odrazava se
nesto neprijateljsko. U licu Gordaninom oekivanje, nesto neprijatno.
- Spremili ste se na polazak? - ree gospoda.
- Njegovo velianstvo pozvalo me juer preko Smiona da opet stupim u sluzbu na
dvoru.
- Onda bi bilo dobro kad biste izvrsili svoju duznost i razorili prinev, sumnje
da brak s Damirom nije ostao prividan.
- Tko veli da princ sumnja?
-Ja velim. - Damir mi nista nije rekao.
- Jer je odvise ponosan da zatrazi vasu pomo, ali ja majka i ne mogu podnijeti
da princ sumnjii mojeg sina.
- Gospodo, vase mi rijei otkrivaju nesto atnhovito. Sto se dogodilo?
- Ono od ega sam vazda strepila. > .
- Zaboga, gospodo, molim vas, kazuj te mi, ne zatajite mi nista.
- Njegova visost i moj sin prekinuli su zauvijek.
- Prekinuli svoje prijateljstvo?
- Zbog vas, Gordana.
i Njezin se pogled gotovo ukoi. Gospoda opazi da je ta vijest porazila.
- Kad je to bilo? -- upita blijedih usana.
- Juer kad su Damira tako naglo pozvali na dvor.
Od onog dana kad je gospoda od Brezovice uredila kuu za stanovanje Gordani i
Damini, nijednom nije presla taj prag. Nikako nije mogla zatomiti protest
majine duse protiv djevojke koju je smatrala krivcem Damirovih patnja. Nakon
cnoga sto je juer ula od svojeg sina taj se protest pretvorio u
neprijateljstvo.
Gordana je bila uzrok prijeloma izmedu njenog jedinca iju je budunost uz
princa smatrala sjajno osiguranom.
- Otpremili ste se na dvor?
- Kraj svega toga jos imam vremena.
Gordana pokusa da blagosu glasa ublazi ono hladno sto struji iz itavog bia
majke i doda: - Njegovo me velianstvo pozvalo da opet stupim u sluzbu na dvoru.
- To vas naroito raduje - gorko primijeti gospoda.
- Mozda vam je gospodin Damir govorio: moj cilj je da Varadiju vratim slobodu, a
gospodin Damir e mi u tom mnogo pomoi.
- Nee moi da vam pomogne ni u emu.
- Kakvo znaenje treba da dadem ovim rijeima?
-Mojem sinu nema vise mjesta na dvoru. Prijateljski odnosi izmedu mojeg sina i
princa slomljeni su, to znate. Prijateljstvo se razbilo zbog vas.
Porazeno zagleda se Gordana u gospodu.
- Zbog mene? Molim vas razjasnite tu strahovitu zagonetku. Sto je bilo?
- Princ je mojem sinu u lice dobacio sumnju da u pogledu vaseg braka nije odrzao
rije.
- Taj je udarac, gospodo, isto tako kao i Varadijeva tamnica. Ah* kad se to
dogodilo?
- Juer kad su Damira ponovo pozvali u dvor.
- Kako? Nakon toga bio je ovdje. Doduse, njegovo je drzanje bilo udno, nikad
jos nije tako sa mnom govorio. O tome nije spomenuo ni rijei.
- Od vas je krenuo k meni i sve mi razotkrio.
- Ne shvaam. Ne mogu se dosjetiti sto ga je moglo nagna t i da preda mnom to
presuti, iako je to bilo tako vazno i potrebno
da mi kaze, a morao je znati da u uloziti sve snage da se to izravna i popravi.
Damirova je majka sutjela, promatrajui Gordanino uz-budenje.
- Svaki je as bio dragocjen, nije smio sutjeti. Molim vas, gospodo, za ljubav
svojeg sina recite mi: sto se zbilo medu njima? Moram to sa/na u da uzmognem
razruseno iznova sagraditi.
- Neete uspjeti.
- Ne slijedite Damira u tvrdokornom ponosu. On ne trazi za sebe da ga princ opet
primi u milost, to je razumljivo, ali prinev polozaj trazi da ponovo stekne
Damira.
- Pa ipak mu je dobacio da ga vise ne zeli vidjeti.
- Ako je to rekao, onda nije bio priseban. Zaklinjem vas: recite mi kako se to
desilo?
- Damir mi je to zabranio, ali moje majino srce, tesko, ogorenu i ojadeno,
ipak nee presutjeti.
Ukratko > ispria kako je i zasto doslo do sukoba. Gordana je slusajui
blijedjela.
- Koliko sam bdjela nad njihovim odnosima da se ouvaju. Koliko sam u to ulozila
samu sebe!
A onda se digne i stade ponovo oblaiti odlozeni ogrta.
- Smjesta idem na dvor. Govorit u s princem.
- Prije nego odete, moram vas podsjetiti da je Damir juer izazvao prizor
ljubomore zbog Simona.
- Uzalud sam se domisljala zasto je to uinio.
- U hodniku je doznao da se kod vas nalazi plemi pa je to iskoristio da izazove
sukob.
- Sad shvaam njegovo udno drzanje, njegove rijei. Zasto mi je to presutio?
- To e vam biti jasnije kad saznate i ono drugo.
- Govorite, gospodo, molim.
- Damir je juer izazvao sukob s mladim Simonom.
- Da, na vrlo neobian nain u mojoj prisutnosti.
- Kad danas dodete kralju, treba da odmah najavite kralju ovo: IV je u
ljubomori napao Smiona, a jedan sat kasnije s njim se pobio.
- Gospodo, zar je to istina?
- Da, istina je. Smiono je lako ranjen u ruku i vratio se u dvor po% L .Van.
- Sve se to dogodilo juer?
- Da, gospodice, juer. Ovaj sukob ima da sluzi kao dokaz kralju i milanskim
poslanicima i svakom drugom da je izmedu Damira i Smiona doista izbio sukob zbog
Damirove ljubomore.
- Dobro, ali zasto? Cemu trebamo taj sukob?
- Da pred kraljem i poslanicima opravdamo Damirov korak.
- Koji korak?
- Damir je otisao. ; <-
- Sto to znai gospodo? , ; i
- Damir se nikad vise nee vratiti M 4Nor0t>u ovo kuu*
ni u Budim.
Nijemo zuri djevojka u gospodu. !
- Ne znam kad u ga opet vidjeti - uzdahne mati i suze joj poletjese niz lice.
- On se mora vratiti bezuvjetno, mora se vratiti, velim vam. Recite: kamo je
otisao?
- Nekud preko granice.
- Mogli ste mu to dopustiti?
- Shvatila sam njegove razloge i pridonijela zrtvu ponosu svojeg sina.
- Ali to ne smije biti tako. Recite mi kojim je pravcem otisao, poslat u za
njim brzoteu.
- Kojim je putem, na koju stranu svijeta krenuo to ja ne
- Nije mogue. Vi tajite, jer je on to trazio. Utjeem se vasoj materinskoj
ljubavi, povjerite mi kamo je otisao? Vratite ga, bit e za sreu njegovu kao i
za sreu domovine. Njegov nestanak bit e tezak udarac za sve nas koji zelimo da
se nasljedstvo ovog prijestolja sto prije i sigurnije rijesi.
- Kad bi to uistinu bilo tako, moj sin sigurno ne bi ostavio bojno polje, ali on
mi je naroito naglasio: "Sada je sve u potpunom skladu". Damir zna da je
njemaki car odluio princa Ivana priznati nasljednikom. Kraljica se odrekla
krune, nema, dakle, ni borbe ni opasnosti.
- Ne, to se ne moze preko noi tako jednostavno rijesiti. Netko je uinio
drzavnike ludacima, ili jos gore. Ali ne moze to ostati tako gospodo. Idem na
dvor i kad se vratim imat ete razloga da ne tajite Damirov boravak. Uinite mi
tu uslugu i recite uzvisenoj gospodi prinevoj majci da u u njeno ime
isporuiti poruku princu Ivanu. Neka podveer dode k njoj i neka mi milostivo
prepusti da govorim s princem.
- Dobro, isporuit u joj - odvrati ona. Ali, imam vam
predati jedno pismo. Ostavio ga je Damir. To je izjava o braku, za
princa. Gordana, ovo pismo ne smije proitati nitko osim princa.
Jti/t OJ
- To vam obeajem.
Obje su zene izasle iz kue.
u
Sa zamotanim nogama sjedio je kralj kraj kamina i raspravljao sa svojim novim
kancelarom biskupom Filipcem. Od asa do asa zastao bi i smrsnuo se kad bi ga
zahvatila bol u nogama. Beatrica bi priskoila, pokrivala mu noge, sapui mu po
koju utjesnu rije.
Kad je bol prestala, kralj nastavi posao, zahvaljujui se Beatriinoj njezi
lakim stiskom ruku.
_ Kako je to mogue - pita kralj kancelara Filipca - da sve potragu za tim
fratrom koji propovijeda protiv mene, kraljice i poreza nisu imale nikakva
uspjeha? Gdje se krije?
- Kao da je propao u zemlju, velianstvo - odgovori Fi-lipec. - U Budimu ga
nigdje nema.
- Mozda se negdje krije - primijeti kraljica. - U ovo zimsko doba nije bas ni
fratrima prikladno lutati.
- Rekao sam: hou da ga imam, ne samo zbog propovijedi Trebam njegovu
svjedoanstvo protiv Varadija. Taj fratar Boni-facio bit e moj svjedok za ono
pismo.
- Ne znam nista o tome - odvrati Filipec.
- Ali ja znam biskupe. Pismo je u mojoj ruci. Trebam toga svjedoka. On e mi jos
mnogo toga otkriti, sto ne bih nikad mogao doznati. On e me navesti na trag
svih izdajica koji se kriju pod licemjernom krinkom prijateljstva.
- Kralju pusti to - njezno e Beatrica - fratar nije mogao propasti u zemlju.
Nai emo ga. Molim te, ne uzbuduj se, opazani da te uvijek zahvate bolovi kad
se ljutis. Govorimo radije o vedrijim stvarima. Jos ima mnogo toga da pripravimo
za saziv sabora, za Ivanovu proklamaciju. Rekao si da es poslije Bozia sazvati
sve staleze u dvor na sastanak. Vrijeme je da im otposa-Ijes glasnike.
Vedrina preleti kraljevim licem. Ovaj mu je razgovor godio.
Pozvali su Bakaa. Kralj mu kazuje u pero poziv za sve staleze i
dostojanstvenike, zapovjednike tvrdava i kastelane. Beatrica je slusala kako
kralj govori u pero poslanicu i dodaje joj rijeci:
"Po zelji nasoj i nase kraljice!"
Diktirajui, kralj bi vise puta zastao, pitajui Beatricu za njezino mnjenje.
Ona bi potvrdila ih koju rije promijenila.
Kad su svrsili, Baka ponese kraljevu poslanicu pisarima na prepisivanje Kad je
i kancerlar Filipec izisao slijedei Bakaa, kralj upita Beatricu:
- Ne opazas da se Baka nesto promijenio? Kao da u njegovim oima itam neko
prekoravanje.
- Nisam mu posveivala paznje, a zasto bi tebe prekoravao? - Oekivao je da u
ga imenovati na Varadijevo mjesto.
- Svakako ti je Filipec drazi kad si ga odlikovao tolikim povjerenjem.
- Baka je umniji, lukaviji. Ipak sam odabrao Filipca jer nije sudjelovao u
otkriu Varadijevih izdaja.
- Dakle, potpuno si uvjeren da je Varadi kriv?
- Moji su dokazi neoborivi.
- Nikad ne bi mogla vjerovati da je sve to mogue - uzdise ona koja mu je
stotinu puta u mislima sjekla glavu.
- Mrzila si Varadija vise od svih?
- Jer je bio na putu mojim osnovama. Onog dana kad sam te osnove odlozila, nije
mi Varadi vise mogao smetati. Sad ne osjeas vise boli? - pita ona i promijeni
razgovor.
- Ovog asa ne. Nisam se nadao da e mi se opet vratiti nesretna bol.
- Lijenik veli da ti je potreban potpun mir, a ti neprestano boravis u svojoj
radnoj sobi, u neprekidnom poslu, ne smijes to initi, molim te.
- Rekao sam danas Filipcu da u sve dnevne kraljevske drzavne poslove predati
tebi i brinuti se samo oko toga da jednom uredim nasljedstvo, osigurani Ivanu
prijestolje, tebi dostojan polozaj, a onda bih mogao uistinu mirno umrijeti.
- Sto te spopalo da mi ovakvom rijei ranjavas srce? U punoj si snazi. Ulozi su
bolest, od nje se ne umire. Znas da sam i ja patila od te bolesti kad sam s juga
dosla na sjever, pa opet je sada dobro.
- Beatrice moja, koliko smo vremena izgubili u neprestanom zuij ivom natezanju
i borbi, a moglo je sve ve davno biti svrseno.
- Priznajem, krivnja je na meni. Ipak, sve emo nadomjestiti u miru i srei.
- Hvala tvojoj mudrosti i tvojem zenskom srcu. Moj e zivotni cilj biti doskora
ispunjen.
Ovog su asa najavili Gordanu. Kralj naredi da je odmah uvedu.
Ono sto je saznala od Damirove majke toliko je zahvatilo Gordanu da je stupila
pred kralja i kraljicu vrlo blijeda, l kad se poklonila. Beatrica je zaudeno
upita:
- sto je, Gordana? Kao da nisi odvise radosna sto smo te pozvali opet u sluzbu?
- Velianstvo, velika me srea obuzela kad mi je Simono donio tu vijest U isti
as ova je srea postala moja nesrea.
- sto to govoris, mlada zeno? - zaudi se kralj.
- Boze moj - tiho usklikne kraljica - kakva te zadesila nesrea?
- Velianstvo, kad je juer Smiono dosao k meni, ponudila sam mu da sjedne uz
kamin. Znam ga iz Napulja pa sam htjela da s njim malo razgovaram. U tom nema
nikakva zla.
- Ti se nesto udno ispriavas - sumnjiavo primijeti kralj.
- Ne smatram se krivom, velianstvo, pa nemam ni razloga braniti se. Samo
naglasavam sve to da velianstvu bude jasno kako je bilo. Ve sam tamo opazala u
Damini neku zuljivost kad bi se meni priblizio Simono, a on je vrlo esto bio
uza me, iskazivao mi je vazda mnogo paznje.
- Kao da slutim sto e biti - ree kralj i znaajno pogleda Beatricu.
_ Da, velianstvo ve je u Napulju Damir bio ljubomoran na Simona, mrzio ga je i
bilo je asova kad mi se inilo da e ga izazvati na maevanje. Putem iz Napulja
esto mi je toga mladia prikriveno, ali ipak providljivo spoitnuo. I, eto,
juer je nadosao upravo u asu kad je Simono sjedio kraj kamina, meni nasuprot.
Ne znam sto mu je bilo, kao da je izgubio sam sebe. Iz njega provali toliki
bijes da je grubo napao Simona, izvukao je ma.
Zar je poludio? - mrko e kralj.
_ Valjda ga nije sasjekao - preplaseno pita kraljica.
- Zaprijeila sam sukob i zatrazila od Simona da se udalji. Povrijedila me
duboko Damirova sumnja, spoitnula sam mu ljubomoru. Njezin" velianstvo
odgojilo me slobodno, ne poznajem pokornosti i poniznosti pa mu rekoh: neu
dopustiti da mi spreava bilo s kim razgovarati i nikad neu podnositi stegu
koju podnose druge zene. To ga je sve vise razjarivalo i tako doslo medu nama do
prizora koji ne bih htjela obnavljati.
- I vi ste se temeljito posvadali, je li? - nasmije se kralj.
- Velianstvo, on me ostavio u strahovitom uzbudenju. Nakon toga pozvao je
Simona na maevanje i ranio ga. Rekose mi da je otisao povezan na dvor.
- Drskost toga mladia prelazi u ludilo - uzvikne kralj Iju-tito - jos sam na
Griu izdao zabranu dvoboja pod prijetnjom smrtne kazne. Zar Damir misli da je
on iznimka na mojem dvoru?
- Velianstvo - htjede nastaviti Gordana, no kralj je sprijei:
- Neka Damir smjesta dode. Nauit u ga kako se postuju kraljevske zapovjedi.
- Kraljevsko velianstvo, Damir je netragom nestao.
- A da princa nije ni obavijestio?
- Ni mene velianstvo. Saznala sam to od njegove majke.
- Molim te, kralju, ne uzbuduj se - pristupi kraljica Ma-tiji, opazivsi da je
pocrvenio od Ijutine.
- Pobiti se i ostaviti dvor kao kakav sredovjeni trubadur-ski pustolov. Od
djetinjstva je zivio uz princa, zivio kraljevski i sad ostavlja i kralja i
njegova sina kojima bi morao do kraja zivota ljubiti noge i ruke. To je bezumna
drskost, divljastvo.
Provala kraljeve srdzbe zbog Damirova nestanka ponuka Gordanu da iznese svoju
prosnju:
- Vase velianstvo, mozda bismo ga zaustaviti kad bi velianstvo poslalo da ga
traze.
- Da - potvrdi Beatrica - ali nema mnogo nade da bi se dao uhvatiti.
Probadajui Gordanu svojini pogledom, kralj vikne:
- Tko je kriv da je nedostojno zaboravio sve obzire zahvalnosti? Tko? Ti,
Gordana, svemu si ti kriva.
30*
- Oprostite, velianstvo, ni u snu nisam htjela da dadem povoda takvom inu.
- Nakon tjedan dana ovakav dogadaj, sto e misliti milanski poslanici, itav
dvor, kakve e to izazvati sumnje?
- Damir nestaje, a Gordana ulazi u dvor? To moze obnoviti jednom ve rasprsene
sumnje koje su se ionako dugo plele oko Gordane i princa - doda Beatrica.
- Dok se on ne vrati - prihvati rije kralj - Gordana ne moze ostati na dvoru.
Nikako.
- Neka Damirov nestanak bude tajna - predlozi kraljica. - Proglasit emo da si
ga ti Mati ja poslao nekud u pokrajinu po vaznom poslu. Tako emo se bar donekle
zaprijeiti da milanski poslanici opet ne posumnjaju, a Gordana, kao sto si
odredio, neka ne dolazi na dvor.
- Da, tako e biti - potvrdi kralj. - Gordana, idi nastoj da se Damir vrati.
- Vase velianstvo ne sluti koliko me njegov korak porazio i ne zelim nista
drugo, nego da se vratim.
- Sama si kriva, ispastaj - ree kralj i mahne joj rukom u znak da ide.
- Jos jednu poruku, velianstvo: majka njegove visosti zeli da je princ danas
posjeti.
- Reci erislaviu neka mu javi.
Srusenim nadama i porazenim osnovama ostavi Gordana kraljevu radnu dvoranu.
Vani je susrela Simona povezane ruke.
- Kad uzmognete iz dvora, svakako doditek meni - ree mu ona i onda saopi
Berislaviu sto ima da kaze princu, pa se tada nezadovoljno i porazena vrati
kui.
Gordana je zabrinuta. Osjea da se poela rusiti srea i mir u kraljevstvu, za
sto su se svi udruzili i zrtvovali. "Sve ove dogadaje unaprijed je splela
Beatrica."
Poslije objeda najavili su Gordani dolazak princa Ivana. Doekala ga je ozbiljno
i gotovo mrko. Kad je unisao u sobu, inilo joj se da nije prospavao itavu no.
Izgledao je kao da se digao iz teske bolesti.
- Vasa visosti, molim da biste izvoljeli sjesti - ponudi ona nesto hladno.
Ipak nije sjeo. *--
- Zeljeli ste da dodem. f lfe1
- Nikad nisam slutila da emo se ikad sastati u takvim prilikama.
- Ni ja - odvrati on hladno.
- Vas glas odaje kao da visost nije svjesna svoje zablude.
- Nema zablude.
_- Pravo velite, to nije zabluda, ve nepravednost
- Bas velikim zarom branite svojeg dragog muza.
- Da se on nazivlje mojim muzem tome je pridonijela samo vasa molba koju ste mi
onog dana poslali po biskupu Varadiju. Uinila sam to da vasoj visosti otklonim
s puta zapreku za prijestolje. Izvolite se sjesti.
- Kaci sam vas zamolio da pristanete na taj prividni brak, nisam zelio maknuti
zapreku do prijestolja, nego ouvati vas od tamnice i vjenanja s vojvodom
Ilokim.
- Tamnica ili vjenanje s vojvodom nije isto, visosti. Da mi je bio poznat uzrok
koji vas je ponukao da me sklone na ovo vjenanje, bila bih se protivila i posla
za vojvodu.
- Kako? Zar vi ne znate za moju osnovu? Ne znate zasto sam htio da s Damirom
stupite u prividni brak? Ne znate da je ovaj pri\ tlni brak imao sauvati vasu
slobodu do moje proklamacije?
- Zasto do proklamacije?
- Jer sam namjeravao nakon toga proglasit i brak s Damirom nevazeim i zaprositi
vas da mi budete zena.
- To je bio uzrok zbog kojeg ste me molili da podem za Dami ra?
- Dakle Damir vam nije rekao? Tajio je da zavara mene.
- Visosti, ne dopustam da ovako govorite o gospodinu Da-miru. Da mi je to
saopio, nikad ne bih pristala na taj brak. On je to znao i oito je zato sutio.
- Ne biste nikad pristali?
- Ne bih nikad dopustila da ovom zenidbom ugrozim sigurnost vasem usponu na
prijestolje.
- Cemu te izlike nakon svega sto je uo Radulo? Vi ste Da-mira ljubili i on je
ljubio vas. Oboje ste me prevarili.
- Kako jadno zvui ova rije iz vasih usta. Kako nedostojno.
- A kako je zvuilo iz vasih usta slatko otimanje u onoj loz-nici kad ste
uzdisali u njegovu zagrljaju.
- Precijenila sam vasu muzevnu snagu u vjeri svojem pri-iatelju uistinu.
- Pozvali ste me da branite njega?
- Jest. Damir nije kriv, nego ja. Izvolite me slusati. Cim sam one veeri
stupila u loznicu, zapazila sam kako se draperije na postelji ljuljaju i
osjetila da je netko sakriven. Nisam mogla upozoriti Damira. Odigrala sam mu
prizor, govorei mu o srei, o ljudima koji na dvoru misle da je brak samo
prividan. Uhvatila sam ga za glavu da mu sapnem, a znate li visosti sto je
uinio Damir? On me odrinuo.
- Radulo o tome nista ne zna. . -
3
i
L
- Jer sam mu ja zabranila da vam o tome govori, sam pobjegla u drugu sobu, mogla
sam Damini kazati sto jt Onda smo ponovo odigrali prizor. Ja sam nauila Damira
kako neka govori da uvjerimo kraljevu uhodu o nasoj ljubavi.
- Ako je tako kako vi velite, zasto mi Damir poslije one noi, kad sam strepei
ekao znak koji mi je sam ponudio, nije priznao?
- Jer sam mu ja zabranila davam o tome govori.
- Prekrasno. Zabranili ste mu da bude iskren...
- Visosti, znala sam oduvijek da moja linost moze zasjeniti onaj isti odnos
koji je vladao izmedu vas i Damira. A htjela sam da taj odnos uzdrzim, ne zbog
Damira, nego samo zbog vas. Njegova odanost i njegova prisutnost potrebniji su
vama negoli vi njemu.
- To je nesto novo.
- Ne, visosti. To je davna stara stvar, vrlo davna. Damirov otac i Damir sam po
sebi, po svojoj hrabrosti i svojoj snazi i po uvjerenju koje nose u dusi
maloplemii prema Damini i njegovu ocu od velike su vaznosti za vas. U njihovim
je rukama odluna rije svih hrvatskih plemia prilikom vaseg izbora na
prijestolje.
- Nauila sam od svojeg skrbnika da je nasljedstvo prijestolja najvaznija stvar
u ovom stoljeu za kraljevstvo i sve narode. Za taj sam prijesto podnosila sve
sto nikad ne bih htjela da podnosim u drugim okolnostima. I zbog ovog
nasljedstva zabranila sam Damini da vam govori o tom prizoru, bojei se da u
vasu dusu ne bi usle sumnje zablude. Pogrijesila sam. Trebala sam dopustiti da
vam sve kaze.
- Zasto mi to nije rekao juer?
- Nije li htio poi k meni da zatrazi odrjesenje zadane rijei? A vi ste mu
dobacili odve teske rijei: neka se ne vrati jer ga ne zelite vise vidjeti
Udaren ovom izjavom, ostavio je vasu odaju...
On pone dozivati u sjeanje itav onaj prizor svoje sumnje. Osjeti strah i
trepet i pristupi joj blize:
- Gordana, zaklinjem vas, recite: je li sve to plod vase do-sjetljivosti da mene
umirite i nanovo uspostavite odnose prija-teljstva izmedu mene i Damira, ili je
to istina?
- Kunem vam se na sijedu glavu svojeg skrbnika koji mi je otac.
Ova zakletva ga udari u prsa isto tako jako, prodorno kao i Radulova ispovijest
o njezinoj i Damirovoj nevjeri. Cinilo mu se da ga je Gordana ovog Casa udarila
u obraze, posramila, ponistila, zgazila.
Kao da ovdje stoji vezan o sramotni stup.
- Sve je, dakle, bila igra? Vasa igra... a moja zabluda?
- Da, visosti. Moja igra, a ujedno i moja pogreska sto sam mu zabranila da vam o
tom govori. A ja, eto, velim: kad bi vato
Damir onog jutra bio sve priznao, bila bi se u vase srce isto tako usuljala
sumnja kao i danas.
- Cujte, shvatite me. Cekao sam itavu no. Drsui sam zurio kroz onaj prozor,
ekajui znak. Koliko je nemira prohujalo mojom dusom.
- Taj nemir bio je zametak sumnja i nista drugo.
- Zasto mi je- mulin iaj /nak? /;isu> me njime nudio?
- Nije znao sto ini kad vam je obeao taj znak, ali ja znam: to je obeanje
bilo odraz nemirne savjesti njegove ljubavi.
- Zasto mi je tajio svoju ljubav?
- Jeste h ga ikad pitali dali me ljubi?
- Nikad ne bih mogao pitati. Nikad mi ni u snu ne bi palo na um da se u njegovu
srcu rada ljubav prema vama.
- A niste li vi rekli Damini da biste zamrzili svakog koji bi mene ljubio, pa i
njega?
- On vam je to rekao?
- Njegova majka. Ispripovijedala mi je juer sve sto se dogodilo medu vama, pa i
to koliko je on patio, koliko se borio, koliko je snage utrosio da iskorijeni to
uvstvo iz svojeg srca. Visost vas prijatelj Damir vodio je herojski boj sam sa
sobom. Tko s vise borio da pristanem poi za vas, da primim vasu ponudu? On,
samo on. Tek kad sam dokazala nesreu koja prijeti vama, vasoj majci i svima
nama ako prijestolje prepustite drugome, razabrao je da hrlite u vlastitu
nesreu i povlaite sve nas sa sobom ako odbacite nasljedstvo. Tek onda je
nastojao da vas sin: i u bistr li se odrekli mene, a na to sam ga navela ja.
Samo ja i nitko drugi. Damir je sam sebe gusio, sam sebe ubijao da sav u! i
ljubav prema meni. Gledala sam to svojim oima jer sam /i,..l.. stn je u njegovu
srcu. Visosti, Damir vam je dao svega sebe. Drhtave mu usne sapu:
- Koliko je plemenit.
- Potpun muskarac i junak. Za vas je htio poi dvoboj s Alfonzom. Brzo ste to
zaboravili uz svoje knjige.
Mrtva sutnja.
Gorda i< stoji uzdignute glave, Ivan poniknut, potisten.
Ona eka da se sredi i stalozi.
Dugo je trebalo dok je progovorio. Glas mu zvui tamno i neujno.
- Moj in bio je, dakle, sramotna uvreda.
- Kad ste ono uinili, bili ste, visosti, najvei neprijatelj sebi.
- Gordana, vase je srce za mene izgubljeno?
- Visosti, ono sto moje srce moze zanijeti i predati potpunom mu.U. u ponajprije
su vrline, muzevne vrline, a sami morate tome nai odgovor. Duhovne su vrline
muskarca cvijet. Kad nestaje sui:_j, vene cvijet, lise zuti i pada.
- Gordana, ovo je strasnije od smrtne osude.
- Priroda se promijeniti ne moze.
- Izgubio sam prijatelja i vas. Onda sve nema svrhe, nista
svrhe, nista. - -"""V- Vasa je svrha spasavati narode.
i.-;.;- Nesretnik koji sam sebe ne moze spasiti nije zvan da spasava druge.
Oduvijek sam osjeao da mi nedostaje snage vladati. Danas sam to dokazao sam nad
sobom.
Te su je rijei oito zabrinule. Skupila je obrve, zagledala se as u njegovu
pojavu sto pruza sliku potpune nemoi i pride mu blize:
- Oekivala sam ovog asa drugo.
- Sto ste mogli drugo oekivati?
- Da ete zamahnuti svom svojom muzevnom snagom i rei: ne, nije svrseno, sto
sam izgubio, stei u ponovo. Ja to mogu. Ja to hou. To bi rekao muskarac.
Njegove tamne oi zagledale se u djevojku i kao da nastoji prodrijeti smisao
njenih rijei, uhvatiti ono sto mu se inilo skriveno u glasu i u sadrzaju.
- Gordana, ne sudite me tako brzo. Nisam nikakav ideal Samo sam ovjek s nesto
odvise bastinjena po majci, a ono sto je juer preslo preko mene, bila je
provala razorne bujice. Kao da se itav svijet otkinuo sa svemira i poklopio me.
Moram se izvui ispod rusevina. Priekajte da dodem do daha, da zaustavim krv
sto tee iz rane mojeg srca. I gorostasu bi bilo to odvise Samo da se izvuem,
da udahnem zraka i da mogu misliti. ,-! <- Pomoi u vam, visosti. .,.:,-
Ne. Sam u se uspraviti. Sam samca t. .4-V r- To vam pristaje, to je
muzevnije. , Njegovo lice razotkriva Gordani svu bol njegove duse.
Otvorivsi oi, pogleda Gordanu.
- I velikani duhom i junaci tijelom naisli su na zid od ocjeli, udarili u nj i
potresli se, zateturali, slomili i opet se pridigli. Svaki je u svome zivotu
dozivio katastrofu vlastitih slabosti. I snage su njihove u takvom asu zamrle i
onda se opet uzdigle.
- I onda su jos veom snagom pojurili naprijed do cilja.
- Ni ja neu da steknem sam svoj prezir. A neu da duze podnosim ni vas prezir,
Gordana.
- Prezira nije bilo, ve samo razoaranja.
- Mogu li to popraviti.
- Samo je do vas, visosti. U vasim zilama tee krv vaseg velikog djeda.
- Da, Sibinjanin Janko bio je neustrasivi junak na bojnom polju, ali neprijatelj
protiv kojega se ja moram boriti mnogo je strasniji od Turina. Taj neprijatelj
je ono nesto mekano, pre-mekano u meni. Moram ga svladati. Hou li?
- Vjerujem u to punim srcem.
- Vasa je vjera moj stit. Ovog asa osjeam opet novu snagu. Muzevno u
nastupiti pied Damira, priznati svoju zabludu i slabost. Priznat u mu da je
daleko iznad mene, velik i jak, a
budunost e obnoviti nase prijateljstvo. Recite mi Gordana, gdje je Damir?
- Ne znam, visosti.
- Bit e kod svoje majke? ...
- Nestao je iz Budima. , ; -
- Nestao - zaprepasti se on.
- Da, visosti. U tom je nestanku nepopravljivo zlo.
- Vama se nije javio?
- Nakon ovog dogadaja juer dosao je k meni, a da mi nije ni rijei spuriKimo
sto se dogodilo medu vama niti da kani otii.
- Nije mogue da je samo tako otisao. Sigurno je rekao majci?
- Kad sam se danas vratila s dvora, posla sam k njoj i zaklinjala je da mi kaze
gdje se nalazi Damir i kamo je nestao. Majka mi se kune da uistinu ne poznaje
njegove putove. Utjesio ju je obeLmjtm da e joj se javiti.
- Ni glasa vam nije ostavio?
- Dao je majci pismo da ga preda vama. Evo, itajte.
Ivan hitro proita izjavu: "Nikad nisam bio muz Gordane Cesmiki s kojom sam se
vjenao samo u pustopasnoj namjeri da svojim prijateljima dokazem kako pred
oltar mogu povesti najljepsu i najgizdaviju djevojku ovog dvora. Niti mi je bila
niti zelim da mi bude zena i oekujem da se taj brak proglasi nistavnim.
Nato zadajem svoju asnu plemiku rije
Damir sin Nikole od Brezovice."
- Nista drugo nije pisao? - zapita princ uzbudeno.
- Nista, nikome.
- Ovu sam tesku kaznu zasluzio - doda princ i ponikne.
- Oito je pismo ostavio da uzmogne zatraziti razrjesenje braka.
- Tako je bilo ugovoreno izmedu njega i mene.
- A visost e odmah zatraziti u Rimu neka se brak razrijesi, zato n i M! im da
pridrzite njegovu izjavu.
- Zasto je otisao? Kako mu nije moglo pasti na um da sam bio van sebe?
- Nije otisao samo zbog onog sto ste mu vi rekli.
- Zar jos nesto?
- Kad je obolio na brodu, na povratku iz Napulja, u vruici
je bulaznio.
- Znam to. Prisilio sam Stjepka da mi kaze.
- Kad je doznao da sam slusala njegovu ispovijest u vruici, osjetio se
postiden. J juer se navratio k meni samo zato da mi kaze kako su rijei
izreene u vruici isprazne i lude fantazije. Posve je razumljivo: njegov je
ponos bio povrijeden, nee mi vise doi na oi. To isto uinila bih i ja.
: - Kako to boli. Moj vjerni, hrabri prijatelju.
- Prikazala sam kralju kao da smo se posvadili zbog ljubo* more. Sam Damir
izazvao je Simona kojeg je nasao kod mene s kraljevom porukom i pobio se s njim
da njegovim nestankom milanski poslanici i kralj ne zapadnu u stare sumnje.
Kralj e prikazati njegovu odsutnost svemu dvoru da ga je poslao u pokrajinu.
Kralj se nada da e se vratiti.
- Mora se vratiti. Razaslat u ljude na sve strane.
- Uinite to, visosti
- Svim putovima razaslat u svoje momke. Moraju ga nai, zaustaviti i dovesti k
meni. Gordana, nikad nisam osjetio koliko mi je drag kao ovog asa.
- Ljudi uvijek spoznaju vrijednost tek kad je izgube.
- Ja sam jadnik. Htio sam se uzdii do vrhunca savrsenstva, a na svakom se
koraku spotiem o vlastite slabosti. Ipak, upregnut u stotinu svojih snaga da
to popravim. Domoi u se, Gordana, vrlina koje e izmamiti iz vaseg srca
osjeaj kao sto sunce izmamljuje iz zemlje cvijet.
Blijedo izmueno lice sad se zarumenilo. U oima mu blista jaka odluka. Gotovo
se preobrazio.
Stao je vrsto pred njom kao vitez koji se sprema na boj.
- Ni asa neu izgubiti. Idem da otposaljem ljude za Dami-rom. Javljat u vam
svaku vijest koja mi stigne.
- Saljite mi Simona i Stjepka i nikog drugog.
- Bit e po vasoj zapovijedi.
Htio je da se oprosti, ali se opet zadrzi i ree nesto suzdrz-Ijivo:
- Gordana, spomenuli ste da je vasa zelja opet doi na dvor?
- Kralj mi ree: dok se Damir ne vrati, ne mogu na dvor zbog sumnja koje bi
nastale.
- Vratit e se on i vi. Smijem li se nadati, Gordana, da u vas moi vidjeti?
- Samo u prisutnosti vase majke.
- Hvala vam, Gordana. ^;,
Poklonivsi se, izade iz njene odaje i prijede u svoju prirunu
knjiznicu. Tu Ivan premee knjige. Lista, ita i opet ih odlaze. Ide
po sobi, gleda prozore u dvoriste i opet odlazi. Nemiran je. Svaki
korak hodnikom ili u susjednoj sobi budi njegovu pozornost
Otvara vrata, opet ih razoaran zatvara, pa opet sjeda knjizi. Tako
je proslo sest dana u neprestanom ekanju.
Podveer mu sluga najavi Berislavia. Odbaci knjigu, ustane
i pode mu u susret. >;
- Stoje? ^ ^ ..,, " ..
- Vratili su se, visosti. Sve je uzalud. * K" "."c;-
- Za vrijeme od sest dana morali bi mtt^aJjUitrtg. Valjalo ga je slijediti sve
do granice kraljevstva. :v -">
- Vifosti. sve uzalud. Damir je imao dvije noi i itav dan
vremena da daleko odmakne. Jaha je da mu nema premca.
- Mozdu je ipak krenuo u Hrvatsku?
- Njegova majka to porie.
- Majka govori kako zeli sin. Ot posalji te nekoliko ljudi u Brezovicu neka ih
vodi jedan od vasih hrvatskih pouzdanika.
- Na zapovijed, visosti.
- sto velis ti, Berislaviu? Gdje bi se mogao nalaziti?
- Mozda se krije negdje u pokrajini, na dvoru kojeg plemikog prijatelja, kad je
tako netragom nestao.
- Dakle, bozine blagdane slavit u bez njega.
- O tome nema sumnje, ne vrati li se mozda sam od svoje volje.
- A sto misli kralj?
- Kralj vise i ne pita za Daminu Neprestano je zabavljen pripremama za
proklamaciju. Velianstvo je otposlalo sezdeset brzotea na sve strane s porukom
stalezima i zapovjednicima tvrdava da se poslije nove godine nadu ovdje na
dvoru. Svakog se asa vraaju i odlaze glasnici, onda dolaze na primanje
kraljevi prijatelji strani poslanici, kralj ima pune ruke posla.
- Hvala vam, Berislaviu. Saljite ljude u Hrvatsku. Svakako.
- Jos danas, visosti.
Ostao je sam prepun patnja. Nestanak prijatelja uzrokovao je u njegovoj dusi
mrak. Svaka stvarca, svaki sat koji bi odbio, svako doba dana sjealo bi ga na
prijateljevu prisutnost. Uvijek i svuda bio je Damir. Od djetinjstva u igrama pa
sve do razvitka u mladenarV, doba.
"Izgubio sam ga, izgubio. Zar zauvijek?"
Citav mu se dvor inio drugaijim, svuda pustos Svakog bi dana polazio k majci
da tamo zaboravi i da sretne Gordanu. U svojoj patnji za prijateljem stalno ga
je muila strepnja da bi mogao izgubiti i nju. I kad bi joj pogledao u lijepe
smede oi, srce mu se stislo od pitanja: sto ona misli o meni? I onda bi zazelio
da se nesto dogodi, veliko, neoekivano, da joj moze dokazati svoju duhovnu
snagu i junastvo. Zelio je da se uresi vrlinama o kojima je govorila prije osam
dana kad se nalazio kod nje.
Uzalud je ekao kakav nenadani dogadaj. Oko njega mirna svakidasnji.M. sutnja i
pustos po kojoj plaze uspomene na Da-miru i njegova vlastita krivnja. A onda se
podao razmisljanju koje ga je dovelo do razoaranja nad samim sobom. Dosad je o
sebi imao bolje mnjenje mislei da u sebi nosi sve dobrote.
"Htio sam uzdii do vrhunca savrsenstva svoje osjeaje, svoje napore, svoje
prijateljstvo smatrao sam netaknutom svetinjom. I bilo je tako dok je povrsina
bila ravna. Kod prve opasnosti posr-nuo sam. Ne, nikad to ne bih mislio o sebi.
Nikad. Slaba sam pahuljica, ne muskarac.
I muio se, okrivljujui sebe, gubei nadu u Damirov povratak i mogunost da
svoj grijeh popravi i okaje.
I onda bi dozvao dvorske uenjake i pjesnike da u uenja-kim raspravama nade
zaborav i olaksa svoje patnje.
U kraljevskoj radnoj odaji zaposleni su svi kraljevi tajnici i svi pisari. Kralj
kazuje u pero odredbe i zapovijedi u vezi s uredenjem nasljedstva prijestolja,
prima glasnike i odasilje ih, onda opet ostaje sam, smisljajui kako i ime da
osvoji sve svoje protivnike medu stalezima. Kancelar Filipec ulazio bi kralju,
izvrsavajui njegove naloge. Onda je opet odlazio kraljici.
Ona sjedi u susjednoj radnoj dvorani, na proelju ogromnog stola od rezbarenog
drva, ukrasena zlatnim ornamentima. Rjesava dnevne kraljevske poslove. Biskup
aka stoji do nje, predlaze joj, razlaze i eka njene naloge. Ona mu govori:
- Novac koji treba da ude u kraljevsku blagajnu potreban je u prvom redu za
ogromne troskove oko prineve proklamacije i samo zato valja utjerati sve
zaostale i tekue poreze.
- Velianstvo - oglasi se Filipec ulazei - molim vase kraljevske naloge.
- Kazivala sam ve u pero biskupu Bakau. Pogledajte. Pregledavsi sadrzaj,
Filipec se duboko pokloni:
- Velianstvo, svaka je rije kraljevski umna. Nijedan drzavnik ovoga svijeta ne
bi nasao rije da je doda ili precrta. Savrseno.
Baka digne oi prema kraljici.
- Biskup Baka istog je mnjenja. Prema tome, neka se sto brze rasposalju
kraljevski inkasatori i neka strogo, najstroze izvrse naloge i ubiru poreze.
- Velianstvo neka ne sumnja u to. Kraljevske blagajne bit e do kraja veljae
krcate do vrha.
- To je sada moja najvaznija zadaa. Zelim kralja postedjeti svakog uzbudivanja
i kad bi stigle kakve prituzbe, predajte ih meni. Osim toga, opazam da su dohoci
radnika zapeli. Otkad sam kraljica ovog kraljevstva, ti su rudnici odbacivali
lijepe svote. Zasto sada zapinje?
- Velianstvo - odvraa Filipec - dohodak svih rudnika u zemlji prepustio je
kralj vasem velianstvu od prvog dana kad ste stupili s njim pred oltar. Novac
nije bio utjeran posljednje dvije godine jer Varadi nije pozurivao.
- Vi ete, dakle, i to popraviti?
- Sve svoje nastojanje ulazem u jedini svoj cilj: da vasa velianstva budu
zadovoljna mojim radom. Tada joj pruzi neko pismo:
- Velianstvo, ovo je stiglo za vas. Nitko nije vidio ni otvorio.
Rastrgnuvzi peat, proita i pokaze biskupima:
- Velikasi koji su mi ponudili krunu zaklinju me da im posaljcra objasnjenje.
Odgovorite vi: kraljica nema sto objasnjavati, osim da na prijestolje zeli
podii princa Ivana.
Filipec pruzi pismo Bakau i ovaj odmah pode da odgovori. Njihove su kretnje
mirne, pogledi bezizrazajni, drzanje podatno, ponizno.
- Za danas je dosta rada - ree ona i pode, ali je zaustavi prvi dvorski mestar
Orban i najavi venecijanske poslanike.
Primila ih je u prisustvu kraljevskih ljudi sa smijeskom i slusala dok su
spominjali da ih je na dvor dovela zelja da kraljici zazele sretan Bozi.
- Radujem se sto ovi blagdani donose sreu i mir mojem kralju, meni i
kraljevstvu. Borbe su prestale, ja sam dragovoljno prepustila krunu princu
Ivanu. Nasuprot neugodnim ratovima s Turcima potreban je na prijestolju muskarac
ratnik, a princu Ivanu nee uzmanjkati ratne znanosti, uitelj e mu biti njegov
veliki junaki i mudri otac.
-r- Velika je i nedostiziva mudrost vaseg velianstva - ree Venecijanac.
-i Mudrost i drzavnika uvidanost nisu uvijek odlika svih vladara uoi turske
pogibelji.
Spremno je slusala njegovo hvalisanje i ljubazno i otpustila.
Onda je posla kralju, brizljivo ga upitala za zdravlje i krenula u svoje odaje.
Otvorila je vrata privatne radne sobe. Ranzano i FrancesK;> sjedili su uz stol,
prislonivsi glave jedan uz drugoga, nesto Saputati. Spazivsi kraljicu, povukose
se.
- Kakvo je to skrovito vjenanje? - upita strogo, mjerei ih pogledom.
i - Velianstvo neka ne zamjeri - ispriao se Ranzano.
- O emu ste vijeali? ....jj- Princ Francesko priao mi je neku posalicu.
- Ne govorite istinu. O emu je bila rije, Francesko?
- Samo o Damirovu odsustvu.
- Otkad Damir zanima Ranzana?
- Velianstvo, mladi suprug nakon osamdnevnog braka odlazi. Princ svakog dana
dolazi k majci gdje se sastaje s Gorda-nom
- Okanite se govoriti o Gordani i Damini ili Varadiju. Oni se vise ne spominju
na ovom dvoru. Sad smo sami! Posve sami. Gdjr je Giovani? - zapita Francesko
svog mladeg brata. Idi. potrazi ga. Izjahat emo.
SAMOTNI BO2IC
Bozini su blagdani pri kraju. U kaminu plamsa vatra. Tri zene sjede uz stol:
Borka, Gordana i Damirova majka. Djevojka pria vedro, veselo. Nastoji zabaviti
dvije majke iji su sinovi nesretni jer ona i jednom i drugom uskrauje ljubav.
- Uzalud vas trud, Gordana - uzdahne gospoda od Brezovice - Ne mogu zaboraviti
da je mjesto gdje bi imao sjediti moj sin pusto. Nista ne moze ublaziti moju bol
- i ona zaplakana ostavi blagovaonicu.
To je zvuilo kao spoitavanje: "Ti si kriva da je tako.c Gordana obori oi,
suti i gleda u plamen. Borka ne zna uzrok Damirova odsustva, a odvise je
pazljiva da pita. Onda Borka zapoinje vedriji razgovor.
- Ivan mi je juer donio prelijep bozini dar. Vidite, ovu sliku?
- Kraljeva slika. Vrlo je dobro izradena, naroito izrazaj pogleda. To je
najnovija slika, a izradio ju je neki Napuljac na dvoru.
- Jest. A ne opazate da su mu crte ublazene?
- Ne mogu to ustvrditi.
- O da, stekao je mir u svojoj kui otkad se kraljica obratila k njemu.
- A vi, Gordana?
<- - Cini mi se da je njezino obraanje neprirodno. ; - I najokorjeliji
zloinci popravili su se. :" - Neka me budunost natjera u laz.
- Gordana, Ivan uzalud preda mnom skriva neku duboku tugu.
- Tesko mu je bez Damira, to je razumljivo.
- Ne, on vas jos uvijek ljubi. Gordana suti i obori oi. .; - Osjeam:
odrekao se sree za kraljevstvo.
- Uzvisena gospodo, dosei line teznje nije svrha zivota. Lina srea je
zavrsetak svega.
- Zavrsetak? sto time mislite?
- Sretan ovjek koji postigne eznje srca nema vise pred sobom nikakav cilj.
Svrseno je sve, i put prevaljen do kraja, asa-ispijena do dna. Zadovoljno srce
je kao sit ovjek. Dolazi tromost, umor, spavanje, kraj. A odricanje line sree
vjeno je gladovanje, neumorno pregnue, raditi, stvarati za svog suovjeka.
Neiscrplje-na snaga tezi da nade oduska, priguseni plamen trazi odaha, opojnost
u zrtvama za druge. Oni koji su stvarali velika djela, velike drzave, velika
junastva, jamano nisu istodobno bili sretni jer ne bi u sebi nasli toliku
zalihu sila, ni toliki zar plamena, ni budnost, ni neumornost da ih uloze u
svoje ciljeve.
_ Time zelite rei: jer se Ivan odrekao vas, svoje line sree, ulozit e sve u
korist ovog kraljevstva.
_ I naseg naroda. Uzvisena gospodo, to sam htjela i pri tome ostajem.
- A vi, Gordana? O sebi ne mislite? Nakon kratke sutnje Gordana odgovori:
- Ima dana kad se u dusi nesto makne, nesto trgne i podsjea da se dolje u dnu
duboko nesto nalazi i trazi daha.
- A tada? Sto radite?
Prisluhnti:) pogledam, ali brzo zatvorim teski zeljezni poklopac i prelazim
preko toga jer me ve ekaju velike brige i zadae kojima trebaju moje sile,
misli, snaga i moj duh.
- Steta da niste musko. Stoput sam pozalila.
- Gordana, nije proslo mnogo vremena otkad mi je val skrbnik povjerio pisma koja
su svjedoanstvo vaseg porijekla po majci.
- Rekao mi je.
- Sad ste zena. Upravljate svojom sudbinom i odluila sam da vam predani ta
pisma. O njima zna samo kralj.
- Otkud on?
- Prije vaseg vjenanja s Damirom trazio je od mene da mu razjasnim vase
porijeklo. Nisam mogla zatajiti. Ali kralj mi je nalozio da ne smijem kazati ni
svojem sinu.
- I dobro je uinio.
- 2elim da vam predam ta pisma.
- Ne, gospodo. Moj skrbnik mi je rekao da u ih primiti kad on umre. Ostavite ih
uza se.
- Krivo ste ga shvatili. Rekao je: ako umre, a da se s vama ne sastane.
- itavu danasnju veer mislim o njemu, o onom njegovom posljednjem pogledu kad
sam se s njim rastala na vratima elije u Remetama, kad mi je htio nesto rei.
Mnogo puta u daljini vidim njegove tamne oi kad sam iza njegovih zjenica
osjeala skrivene suze.
- Vi ste itavu veer nastojali da mene i Damirovu majku obradujete, a ja vas
evo, rastuzujem.
Na pragu je stajala gospoda od Brezovice i upita:
- Smije li ui njegova visost?
- Ivane! - usklikne gospoda Borka i pode princu u susret. Zagrlili su se.
Zatim Ivan pristupi Gordani i pozdravi je.
- Nesto je kasno, ali ipak sam morao doi.
- Vedar si kao da nosis dobre vijesti - primijeti Borka i pogleda Damirovu majku
ije su oi bile crvene od plaa. Princ se snuzdi i plaho pogleda gospodu:
- O njemu jos nema vijesti, ali ja nisam sustao. Nai u ga pa makar morao
pretraziti sva kraljevstva svijeta.
Obje su gospode sjele k stolu. Gordana je ostala uz kamin. Ivan se podupro o
naslon stolice i, pogledavsi djevojku, stade priati:
- Jos nikad nisam vidio kralja tako radosna i siroke volje kao danas. Cinilo mi
se kao da je potpuno sretan i zadovoljan.
- To je predobra vijest - tiho e Borka. - To nam pokazuje da se ipak sve na
dvoru preobrazilo, da je ona iskreno preobra-ena.
- Nadam se, majko, da e ovaj mir i zadovoljstvo u dusi mojeg oca ostati trajno
i zeljno oekujem as kad pred njim budem mogao spomenuti Varadijevo ime.
Izmolit u od njega milost.
- Bila bi to velika srea za kralja - ree Gordana.
- Sad je jos prerano jer mi je zabranio da ga spominjem,
a doi e i taj as. vrsto u to vjerujem kao sto vjerujem da e
jednog dana opet ui u dvor moj Damir. . . .
>ffli Bozine sveanosti su minule. Pogasen je blistavi sjaj kraljevskih
dvorana. Svi uzvanici iz Budima vratili su se u svoje palae, s njima i
poslanici stranih dvorova.
Samo milanski poslanik Mafeo ostao je u dvorskom kona-istu. Marcelo se nakon
opsade koju je kralj namijenio Beatrici i Napuljcima preselio u svoj budimski
stan.
Sve je na dvoru umorno od gozbe leglo na poinak. Kralj Matija jos bdi.
Namjestio je nogu uz kamin u svojoj najmilijoj radnoj odaji. Beatrica je uza nj,
jos sva u sjaju. Na glavi iskri hiljade zvjezdica sto ih svjetlo stvara u mrezi
od istili dijamanata. Matija promatra ljepotu zene koju kao da je priroda
stvorila da bude nosilac kraljevskog sjaja, bogatstva i vlasti.
- Divna si, Beatrice! - ree on, gledajui njenu velianstvenu pojavu.
- Za tebe hou da budem takva. Samo za tebe do smrti.
- Kad bih ja prije reda umro, tko zna za koga bi se ti udala?
- Nakon danasnje prelijepe svetkovine, u tolikoj srei i radosti, tvoje rijei
odve su teski udarac. Nikad nisi imao povoda da dvojis o mojoj vjernosti preko
groba. Zasto gorinom svrsavati tako sretan dan?
- Ne zamjeri. Covjek je vise puta dijete. Znam, Beatrice, dobra si, uistinu
dobra i oprosti mi. Idi na poinak i ja u zaas.
- Grijalice za noge ve su spremne u postelji, dragi.
- Danas ih gotovo ne trebam. Ne osjeam boli. Moja Be?.trice, reci: je li ovako
u miru ljepse?
- Nikad ne smije biti drukije. I poljubi ga u lice:
- Cekam te.
Dugo je gledao za njom i opetovao:
"Nikad nisi imao povoda da dvojis u moju vjernost preko groba?!"
Opetovao je te njene rijei dok mu se istodobno u svijesti razotkrila slika
grada Olmuca. Tamo stoji kraljevski sator, u njemu mladi eski kralj Vladislav
sjedi s Beatricom u sahovskoj igri. Njegov je pogled upiljen u Beatricu, a njena
su lica rumena. Dvorani sapcu, svijet govorka. On vidi znaajne i sumnjiave
poglede.
"Sto je to bilo tamo? Je li kriva ili se zlim jezicima prohtjelo da je
okrivljuju? Danas se bude uspomene na one dane, pune zatomljene ljubomore. Sada
mu se obrati^ potpuno predala. Opet je uz nju, uz onu uz koju je usplamtjela sva
njegova muska strast kad su je doveli iz Napulja, od prvog asa kad joj nije
dopustio da pred njim sagne koljeno, kad ju je pridigao k sebi da mu bude ravna.
Uistinu ravna? Ili je ona bila jednu stepenicu vise?
Ne moze da poree. Bio je jak, samovoljan. Nitko se nije mogao suprotstaviti
njegovoj volji, a da on ni slutio nije. Da, ova zena bila je u posjedu njegove
snage. Njezine fine, umne rijei, zaodjenute u neprozirnu sarolikost zenskih
obmanjivanja proizvele su u njemu slabost kao miris kojim bi namirisala svoje
haljine i tijelo. Tek kad je Varadi posijao u njemu misao i zelju da Ivana uini
nasljednikom prijestolja, dolazili bi asovi nemira, nesuglasica Ona bi se
protivila i potajice i na javi, a on bi odgadao, popustao, za volju mira, za
volju uzitka njenog zagrljaja. Popustao bi uvjetno na kratko vrijeme da se opet
uspravi i ponovno nastavi tamo gdje je popustio.
I tako sve dalje, sve ese i zese opetovali se sukobi s njegovom voljom dok se
napokon nije otkinuo od nje snagom koja mu je zapovijedala da zastiti svoje
dinastike interese. Ovi su bili jai od njegove slabosti prema njoj. I zavladao
je. Kralj je imao u ruci kraljicu, ali muz je izgubio zenu. Pa ipak, sve
spletke, sva izdajsUa, oprastao je kralj u linosti muza.
Beatru t je bila mlada i lijepa, a za njom je bio Napulj i s njim moni dvorani
Italije. Slabost i raun podupirali su se medusobno u njenu korist. Sad je svega
svjestan. Sve shvaa i ne presuuje sam pred sobom nista. Sad moze sve priznati
sam sebi. Sad je izdajica predan, pokajan, a zena vraena.
"Svi su sumnjali u njenu iskrenost, i ja sami" Ali i danas bdiju njegcni vjerni
nad svakim njenim korakom. Jos danas kad je opos-lano pismo milanskom vojvodi,
kad je poruka napuljskom kralju na putu, kad je ona pred Filipcem i Bakaem
ponovo odbila svoje pristase da im dade razjasnjenje, a Venecijancima
navijestila da ne oekuju njenu potporu u svojim spletkama protiv njenog muza,
kralja.
Danas jos sa svih strana budno paze oi kraljevih najvjernijih pouzdanika.
Starac Radulo neprestano se vrzma oko kraljiina predsoblja. Mladen Berislavi i
njegov brat Stjepan neopazeno bdiju nad Beatriinim inima i slijede njene
korake. Nigdje ne moze prodrijeti bilo kakva njezina poruka preko zidina dvora
jer i tamo strazari budno kastelan dvora.
A nitko od njih jos nije nasao nikakvu sjenku sumnjivog ina. Ona se ak i
Ranzana kloni kao da i ne postoji. Nijedan uhoda, ni Simono koji je naroito
zato postavljen, nije opazio da se kraljica sastaje s poslanikom napuljskog
kralja. Ona je druga. Posve druga. Dobrota joj je u licu, u oima, u svakoj
kretnji. Obratila se. Zar je to udo? Nije li uvidjela da e joj biti vise od
koristi, ako se Ivan digne na prijestolje njenom pomoi, nego protiv njezine
volje?
"Samo je to naglasila" - Smislja kralj, a drugo i ne moze rei. Mudra je i
razabire da je proklamaciju mogla samo jos vise odgoditi, zavui, a nikako
zaprijeiti. Ako i ne ljubi Ivana istinski, sto zato? Pokorila se nepobjedivoj
sudbini. I to je dovoljno za Ivana. Ipak, ona nastoji da Ivanu bude sklona, hoe
da ga osvoji za budunost kad bude kralj. Za ovaj cilj nista joj nije tesko.
Draze joj je da je budui kralj voli nego mrzi, to je tako prirodno.
"Ona mi svuda podupire u cilju, a nigdje nije pala ni sjenka sumnje da bi
spletkarila."
"Uvijek sam osjeao: bila bi mi najbolja zena da je imala sina. Sad joj nije
preostalo nego da prihvati mojeg srna. I uzela ga je. I moj cilj je blizu, vrlo
blizu. Pa ipak, neu popustiti. Sve se ima svrsiti: i prisega,! predaja krune, i
dvora sinu. Sve, sve kao da ga ona nije prihvatila, kao da se nije odrekla.
Varadi e tek onda uvidjeti kako je bio prostaki drzak kad mi se usudio
spoitnuti da sam za volju suknje predao svoje prijestolje.
Nisam. I neu. Preuzeti bosonogi drznie. Neu smetnuti s uma svoje drzave
nikome za volju. Ona se poklonila, a da me ne prevari, tu sam ja ziv, zdrav i
jos u dugo ostati takav."
Spomen na Varadija raspali ga. I zbog prejake ostrine njegovih rijei kojima je
kralja pogodio u najveu njegovu slabost prema Beatrici kao zbog onog sto mu je
jos vaznije.
Da, osim kraljice motivom njegovih sukoba s Voradijem bili su porezi kojima se
on ne moze odrei. Podanici svojim davanjima drze na visini mo i sjaj drzave,
njegovu vojsku i dvor. Prije bi se odrekao Beatriina milovanja nego poreza.
Snizenje tih davanja drzavljana znailo bi silaziti nanize. I gotovo se zaletio,
gotovo je pristao da ih snizi. Varadi ga je naveo na to, pokazujui mu da je to
snizenje jedini uvjet da stalezi prihvate za nasljednika prijestolja nezakonitog
sina Ivana.
"Pristao sam tesko, vrlo tesko, jer sam se nasao u stisci. Ali onog asa kad se
Beatrica predala, odrekla krune, porezi su bili
spaseni. Potpuno nedodirljivo. Ova posljedica predaje vrijedi isto toliko koliko
sama predaja. Ta predaja spasila je blagajnu."
"A on, Varadi, huskao je staleze. Samo on. Nije to ni pokusao pobiti. Priznao
je. Da, samo je po njemu neznani fratar propovijedao protiv mene. Po njemu su
stalezi trazili da im za bozinicu snizim davanja. Nema uvjeta. Nema ucjene.
Pristat e. Moraju. Huska je u tamnici. Nema Varadija da ih vodi protiv mene.
Cekaj, crna izdajo, osjetit es moju saku. Lupezu! Samo da nadem onifacija koji
te raskrinkao svojim pismom."
U srcu mu stalno, postojano kipi mrznja prema Varadiju. Sumnja kraljeva bila je
potvrdena Varadijevim izjavama sto ih je izreka , ne slutei da potvrduje ono
pismo sto ga je Baka donio kralju. I uzalud oekujui da mu pronadu fratra,
kralj je
svako se dig
U
dana sve vise mrzio bivseg kancelara. S tom mrznjom on
i pode u loznicu svoje zene. odaji napuljskog poslanika Ranzana gori svjetlo.
Biskup
Baka digao se da ide na poinak, tiho sapui:
L- Ne bojte se. prijatelju. Bonifacio nee na svjetlost dana. Njega drze
zatvorena dominikanci.
- Ako izmakne iz one elije, dopadne u ruke kralju i potvrdi da nikad nije
poznao Varadija?
- Ni to ne bi bilo tako strasno.
- Kralj bi znao da taj Bonifacio ne postoji i da nikad nije pisao Var , i da je
ono pismo krivotvoreno. Jos jedno: govorio sam vam da se na ovom dvoru medu
Talijanima skriva neki na-puljski paz pod krivim imenom. Cini se da su ga ovamo
poslali neprijatcl napuljskog kralja, napuljski baruni. Taj paz uhodi ovdje
kraljicu i mene, sve.
- Ne prepoznaje ga nitko od vasih?
- Na zalost, a ja vas uvjeravam da e taj paz biti izdajica ako i vi ne
pomognete.
- Kako se prije zvao?
Ramiro de la Villa. Ali to nee koristiti. Trebalo bi nai uzroka da se svi
Talijani iz Napulja i Milana izmijene. Kraljica nee izdat; tu odredbu, ali ako
se nade povod da to uini sadasnji kancelar Filipec?
- Samo bi trebalo povoda. No vidjet emo. Valja razmisliti jer moramo uvati
lozinku "u srei i miru". I ostavi tiho odaju napuljskog poslanika. Nad dvorom
duboka zimska no.
Na dvoru su nekoliko dana pripremah* sveani doek naro& tog poslanstva cara
Friedricha Njemakog pod vodstvom bavarskog vojvode Otona. Kralj i kraljica
obilazili su dvoranu za dvoranom, nadzirui pripreme za goste.
- Njemaki car poslao je na elu svojeg izaslanika vojvodu Otona, a znas li
zasto Beatrice? - pita kralj svoju zenu i odgovara: - Zato sto vojvoda Oton
posjeduje znanje u prosudivanju raskosi i ljepote. Friedrich je poslao
strunjaka da razgleda moje bogatstvo.
- Svakako je to znak da kani s tobom sklopiti prijateljstvo - primijeti ona.
- Po svojoj prilici dozlogrdilo mu je ratovanje sa mnom pa valjda vojvoda Oton
dolazi zbog naseg primirja koje smo utanaili. Bude li mogue, rado u ga
produziti.
I onda digne glavu i stade ogledavati dvoranu u kojoj su radile sluge.
- Evo, sve vrednote sto sam ih skupljao trideset godina podmetnut u sada oima
njemakog kneza i njegove pratnje. Uzivam kad nekome porastu zazubice! kad
gledam kako im se pasu oi o sjaj mojeg dvora.
Sve sto je bilo dragocjenosti u tom raskosnom dvoru, dao je kralj namjestiti
tako da bude sto upadljivi je.
I sav je dvor pruzao sliku kraljevskog bogatstva i sjaja. Dvorani odjenuse odore
od barsuna i svile, pazevi zlatni brokat s grbovima od dragulja. Svaki sluga
nosio je na sebi vidno svjedoanstvo naslaganog kraljevskog blaga. Tri dana
proboravilo je na dvoru poslanstvo njemakog cara na elu s vojvodom bavarskim.
Covjek srednjeg stasa i vrsta ramena razvalio je oi i usta, prolazei
kraljevskim dvoranama. Razgledajui skupocjeni mramor, umjetnike kipove,
ogromne u visini ovjeka svijenjake, stijene dvorana prekrivene freskama sto su
pokazivale prizore iz mitologije, s ratista i proslosti Sabinjanin Janka i
njegova sina kralja Matije. Prenerazen, promatrao je njemaki vojvoda umjetnine
od bronce i mramora, izrezbareno pokustvo ureseno sedefom, umjetniki
izrezbarene naslonjae, presvuene najdragocjenijim damastom i brokatom s
Istoka, police prepune zlatnog, srebrnog suda, kristalnih asa i majolike kakvih
nije vidio ni na bogatom dvoru milanskog vojvode Ludovika Sforze. Divio se
skupocjenim zastorima ispred vrata koja su i sama bila rezbarsko umjetniko
djelo.
Zapanjen je gledao podove od najsitnijeg mozaika i nevidene sagove sto su
prekrivali dvorane od jednog ugla do drugog. A Matija se zadovoljno smjeskao,
pokazujui mu svoje bogatstvo, svoje dvoranstvo, gostio ga, pokazujui mu svojeg
sina, kraljicu, otmjeno ponasanje i red gozbe, svoje plemie, bogati pribor, sve
sto je inilo sliku njegova sjaja i raskosi.
sestog dana ude vojvoda u kraljevu radnu odaju i preda kralju darove njemakog
cara i njegove poruke.
- Velianstvo - zapone vojvoda Oton - zabljesnut sam divotom koja me okruzuje,
zapanjen umnom blagosu vaseg velianstva i princa Ivana. Neka mi bude dopusteno
da predam
poruku mojeg uzvisenog vladara cara Friedricha i sina mu Mak-similijana.
- Sretan sam, vojvodo, sto smo dozivjeli taj as da na ovom dvor; i primam
izaslanike njemakog cara i primam njegove prijateljske ponude.
S dostojanstvom izrazene rijei ponukase Otona da nastavi:
- Poasen izjavom junakog, monog i slavnog kralja, po-dastirem skromnu zelju
mojeg uzvisenog vladara da se vase velianstvu potrudi u Linz mjeseca veljae na
pregovor, ako je to vasem velianstvu s voljom.
- Spreman sam da udovoljim ponudi vaseg junakog vladara.
- A njegova zelja da se na tom sastanku utanai i potpise ugovor koji e svezati
prijateljsku vezu vasih velianstava.
- Moj poslanik vojvoda Iloki ve je na pola puta s porukom u Njemaku.
- Sreli smo se putem, izmijenili prijateljske pozdrave i bratske zagrljaje.
Vojvoda Iloki krenuo je sada dalje u moju domovinu, a mi smo proslijedili put k
vasem velianstvu, presretni sto nam se otvaraju vidici u sretnu budunost.
Bavarski vojvoda govorio je iskreno, potpuno omamljen, napola zastravljen svim
sto je uo i vidio, a ponajvise nesluenom bajoslovnom blistavosu dvora sto je
smatrao nalijem zanimljivog bogatstva i moi.
A tada se kralj upusti u razgovor s vojvodom da ugovore potankosti o njegovu
sastanku s njemakim carem u Linzu. Naglasio mu je jos jednom da ovu poruku
zadrzi potpuno tajnom pred svakim biem na ovom i na dvoru njemakog cara.
A onda mu preda darove za Friedricha i Maksimilijana, a sliku vojvotkinje
Margarete dade u tajnosti odnijeti u vojvodino konaistc.
Cetvrti dan u zoru vojvoda se oprosti s kraljem, kraljicom i princem i sa svojom
pratnjom krene na put.
Izlazei iz dvora, obazirao se vojvoda Oton na raskosni dvor, govorei svojoj
pratnji:
- Izasli smo iz vilinskog dvora, velim vam: raj je to na zemlji, pravi raj,
nijedan pjesnik ne bi ni u snu sto takva zasanjao.
I onda je u sebi mudro razmisljao:
"Moj njemaki vladar sklapa sjajan posao."
Jos se bavarski vojvoda zaljubljenim pogledom oprastao s kulama vilinskog
kraljevskog dvora, kad je kralj Matija ve ulazio u svoju radnu odaju l posao
kraljici.
- Beatrice, za osam dana putujem u Be.
- U Be? Ako ti zelis Matija, pokoravam se, samo se plasim za tebe. Ovo doba
nije pogodno za tvoje bolesne noge.
- Sad mi je bolje. Ako se malo podupirem o stap, ne znai nista. Mi emo,
uostalom putovati Dunavom, a nasa je lada udobna kao sve odaje.
"-- - Dobro pobrinut u se za sve.
- Pratit e nas itavo nase dvoranstvo, dostojanstvenici i poslanici. Kraljevske
poslove obavljat es iz Bea. Zelim tamo ostati do sazivanja sabora koji e
Ivana proklamirati za nasljednika, a onda, Beatrice, vraamo se u Budim u
trijumfu mojeg i tvojeg sina.
- Tesko oekujem taj as.
- Uistinu, Beatrice?
- Od tog asa, kad se ispuni tvoj cilj, oekujem i ja dane nove sree i mira.
Nije li, dakle, prirodno da se tome veselim?
- Obasut u te i slavom i asu koju si zavrijedila. l njezno je zagrli. Kad se
udaljila, kralj zovne kancelara Filipca:
- Biskupe, sazivam sabor staleza ovog kraljevstva za pro
klamaciju mojeg nasljednika u Budimu. - -j
- Kojeg mjeseca i dana, vase velianstvo?*
- Na Jurjevo, dakle, dvadeset etvrtog travnja.^
1 1*4
+.
Kancelar se vidno iznenadi:
- Cudite se brzini moje odluke?
- Ne, velianstvo, samo bih se usudio primijetiti ne biste li mozda priekali
dok se stalezi potpuno ne sloze za ovu spasonosnu osnovu kako ne bi bilo
nijednog protivnog glasa?
- Kad doznaju da se njemaki car odrie prava na ovo prijestolje u korist Ivana,
obuzet e ih radost jer su time ratovi s Njemakom zakljueni. Zna kralj Matija
sto radi.
- Zapovijedi vaseg velianstva odmah u udovoljiti, pozive sastaviti i
predloziti, dakle, na dan svetog Jurja?
- Na Jurjevo bit e moje djelo dovrseno. Jos nesto, biskupe. Za deset dana
putujemo u Be. Iznenaden, Filipec primijeti:
- Velianstvo je pozvalo dostojanstvenike i predstavnike staleza na sastanak u
Budim.
- Da, za sestoga sijenja, a moj put odreden je za osmoga sijenja.
- Hitim izdati sve odredbe.
- Citav moj kraljevski ured poi e sa mnom, svi moji tajnici, vi, Baka, svi
dostojanstvenici, osim palatina. On mora ostati u Budimu da predsjeda saboru.
Zapanjen izide kancelar Filipec. Istog dana dade kralj pozvati palatina Imbru
Zapolju. Kad je stigao na dvor, zatvori se kralj s njim u odaju, izdavsi nalog
da nitko ne ulazi.
Dugo je raspravljao s palatinom o svakoj potankosti saborskog vijeanja i o
proglasenju princa Ivana.
- A kad Ivan bude proglasen za nasljednika, ti es Imbro, stalezima razloziti
kako je potrebno da se vanjskim neprijateljima izbije svaka nada da bi se u
sluaju moje smrti mogli bacati
na ovo kraljevstvo i da im ugasne i posljednji traak te nade. Neka J .
nasljednika, im stigne u Budim, u stolnom Biogradu okrune za kralja.
- Kralju zalazem rije asti i zivot. Vasa se zelja mora ispuni u
- Pouzdajem se u te. U zilama Zapolja tee hrvatska krv, a sve sto je hrvatsko,
pristaje uz mojeg sina.
Kad se kralj s njim rastajao, srdano ga ogrli i poljubi.
Palatin ostavi kraljevu odaju. Ovaj je izgledao preporoden, osvje
zen, pmJi Nije osjeao ni boli u nogama, hodao je dvo
ranom mladenakim koracima, opajajui se blizinom ozivotvorenja
svoje zivotne osnove.
Ovakav je doekao princa Ivana kojeg je dao pozvati k sebi.
- Sine, na Jurjevo ti postajes moj nasljednik, a za nekoliko dana okrunjen
kralj. Bilo je sluajeva da su kraljevi jos za svojeg zivota dali kruniti svojeg
sina.
Ivanu\L- su misli ovog asa otprhnule na Budim, u odaju njegove majke. Uz nju je
vidio Gordanu, temelj njegove sree. Okolnost da se proklamacija tako priblizila
pomakla je osnovu ljubavnih zelja tako blizu da se nasmijesio toj srei i
poljubio kraljevu ruku.
- To najvise zahvali kraljici - ree Matija. - Da se nije odrekla krune, prosla
bi mozda itava godina dok bismo dosli dotle, A sad se spremi za put u Be.
jpva vijest neprijatno dirne princa.
;- A moja majka? Mogu li joj javiti da se s Damirovom majkom sprema s nama?
#ri tom je mislio na Gordanu koja bi morala poi s gospodama.
-- Ne to nije mogue - ree kralj. - Tvoja je majka odvise n jezila a da bi u
ovo doba mogla putovati. Bilo bi odve naporno za nju, jer se za dva mjeseca
vraamo u Budim u trijumfu. Tvoja majka doekat e svojeg sina, nasljednika
prijestolja, u Budimu. Ne izvrgavaj je putovanju.
L- Hvala ti, oe, na brizi za moju majku. Mislio sam da emo se dulje zadrzati u
Beu.
K u svojoj dusi kralj pomisli:
""Ni za sto ne bih Beatrici nanio bol da uzmem sa sobom Borku To bi bila
uvreda."
Od dana kad je Matija stekao vjeru u Beatriin preobrat, poela je ponovno
blijedjeti u njegovoj dusi slika tople Borkine duse. Njen lik gubio se vise nego
ikad. Sada je Beatrica u svojoj blagosti, njeznosti, toplini i dobroti bila jaa
nego u snazi tvrdoglave volje otpornosti, spletaka i pretvaranja. Nova Beatrica
omotala se oko kraljeva srca i duse. Ipak je ostao vrst u jednoj tajni. Makar
je Beatrici dao u ruke svakodnevne kraljevske poslove, pomno je uvao pred njom
tajnu svojih pregovora s nje-
makim carem da se razrijesi brak s Biankom i da svojeg sina vjena s njemakom
princezom Margaretom. Tu tajnu odluio je uvati za sebe i vojvodu Ilokoga, ne
povjeravajui je ak ni svojem novom kancelaru, a najvise je tajio pred Ivanom.
Ivan se pomirio s tom mislju da ga u Be nee pratiti majka, a prema tome ni
gospoda od Brezovice s kojom bi morala poi i Gordana. Ipak nije bio zadovoljan.
Ivanova dusa je ranjena bolima za prijateljem. Kraljeva odluka o putovanju u Be
otela mu je nadu da e Damirov povratak doekati u Budimu.
Posao je ravno k majci da joj najavi put i kraljevu brigu za njezino zdravlje.
- Misli na vas, majko - prisapne joj on sretan, a ona odvrati svom toplinom
svoje duse:
- Hvala ti, sine. Drugo mi i ne treba.
Na Ivanovu zelju Borka dade pozvati Gordanu. Princ joj saopi polazak u Be i
saziv sabora. Ona je slusala mirno, ali ne ravnodusno.
- sto je kralja moglo ponukati da polazi u Be dok je ovdje sazvao sabor? -
zapita ona princa.
- Da bude blize njemakom vladaru. Nesto pregovara s njim. Posjet princa Otona
dvoru oito je odluio kraljevom odlukom o tom putovanju i saziva sabora.
PRISEGA
U velikoj kraljevoj radnoj dvorani okupili se izaslanici kraljevih prijatelja,
velikasa, dostojanstvenika, maloplemia, zapovjednika svih kraljevskih tvrdava i
kastelani kraljevih dvorova. Matija sjedi na elu u velikom naslonjau. Glava mu
poiva na oslonu, kosa mu strsi uvis, zuta kao zlatni grb povrh naslonjaa. U
licu ostrina snage, zeljezne volje. Pogled malih tamnih oiju prodire
istrazujui sva lica oko sebe. A njegov se dubok i zvuan glas razlijeze
dvoranom.
Obrazlaze svoju zelju da ostavi kraljevstvo u rukama sina kojeg je odgojio u
duhu hrabroga djeda Sibinjanin Tanka. Govori glatko, snazno, logino iznosi
razloge.
Blistave rijei raspaljuju slusae kao onda kad im je prvi put o tom govorio na
Medvedgradu.
I vijee zavrsava vrelom izjavom odanosti kralju i njegovu sinu. On motri. Za
svako lice ima pogled, za svaiji poklik uho. Onda mahne rukom.
Sve se stisa. *" --
Sto ste obeali na svoju ast, to ste voljni potvrditi prisegom ?
- U svakom asu, velianstvo - odvraa u ime svih palatin, a ostali mu
potvrduju.
- Onda krenimo u crkvu.
Stropot maeva i koraka. Sve ide k vratima. Kralj uzima ogrta.
Povorka kree kraljevskim predvorjem i gubi se u dugini hodnicima, silazei u
kapelicu sv. Stjepana.
Sve su svijee na velikom oltaru zapaljene.
Tamo ve eka kraljev dvorski sveenik. U ruci mu papir s prisegom koju je sam
kralj sastavio. Prvi stoji palatin, uza nj kancelar Filipec i biskup Baka i svi
redom. Sveenik digne raspelo
- Posegnite na svoju dusu da ete mi sina odabrati za kralja!
Sonorno odjekuje zidovima svetoga mjesta kraljev gromovit glas.
Gibanje, sustanje, zveket maeva. U zrakama sunca sto prolaze kroz crveno
oslikane prozore rumene se prsti podignuti prema raspelu. Sveenik ita prisegu.
Rije po rije odgovaraju povisenim glasom svi kao jedan ...
- Kunemo se da emo princa Ivana izabrati za kralja! Matija stoji kod oltara.
Promatra svakog pojedinog, osluskuje zvukove prisege.
- Zivio kralj Matija, zivio nasljednik prijestolja princ Ivan! Te rijei
uzviknuo je palatin Zapolja, a za njim odjekne prvi glas iz usta biskupa Bakaa.
- Neka zivi na sreu kraljevstva!
- Neka zivi! - opetuju svi jednim dahom i jednim pogledom.
U kraljevim prsima je sveano. Stoji nadohvat vrhunca izgradenog cilja. Pristupi
k njima i pruza im ruke.
- Sveti ovaj zavjet neka bude tvrdava sree kraljevstva i njegovih naroda.
Uvee je slijedila velika gozba. Usred veere kralj nazdravi svojim prijateljima
i najavi da se zeli odmoriti. Na svoje mjesto posjedne sina.
Ivan zauzme kraljevo mjesto da zastupa kralja. Zdesna mu sjedi Beatrica, vedra,
vesela i obraa se k njemu njeznosu majke. Kao da je skupila svu arobnost
svoje ljepote, svu zamamlji-vost naobrazbe, sve dostojanstvo odgoja da izazove
udivljenje. Svi koji su dosad uli o njoj toliko zla, zahvaeni snagom njenog
bia, ne skrivaju udivljenje.
Ivan je zastupao kralja s nesto premalo dostojanstva, ali s neodoljivosu
topline i uvazavanja, iskazivanog svakom pojedinom i najmanjem plemiu. Cinilo
se kao da se k njemu spusta neka
i
topla ovjeja dusa. Njegov vedri pogled, njegova rije, neprisi-Ijena odvaznost
utisnula je njegovu linost u njihove duse.
Drugog dana posao je Ivan k svojoj majci da se oprosti s njom i s Gordanom. Na
njegovu zelju Borka dade pozvati (Jordanu s porukom da je princ zeli vidjeti.
Njih se troje malo zabavljalo, ne odlaskom u Be, nego buduim danima kad e se
Ivan vratiti u slavi da primi nasljedstvo i krunu.
A kad je on ustao, na polazak je ponovo zagrlio majku, uzeo Gordaninu ruku i
glasno rekao:
- Dva mjeseca mislit u samo na ovo sveto mjesto gdje je moja majka i moja
srea.
I pogledavsi Gordanu, pokloni se pa izade.
Kad se vratio na dvor, pozove ga otac. Ivan nade tu budimskog kastelana Gvulaja
i biskupa Filipca. Cun se pojavio, uzme kancelar raspelo, a kastelan stupi
blize.
- Sine - ree kralj - kastelan e u tvoje ruke poloziti zakletvu. Prije nego sto
ostavimo Budim, zelim da se zakune.
Iznenaden slusao je princ kad je kastelan opetovao kraljeve rijei:
- Zaklinjem se da vrata budimskog dvora neu nikada nikome otvoriti, osim jedino
svome kralju i njegovu sinu princu Ivanu.
Kad su kancelar Filipec i kastelan ostavili kralja i njegova sina same, zapita
Ivan:
- Zasto je to bilo, oe?
- Nikad ovjek ne zna sto se moze dogoditi. Opreznost je mudrost.
Na glas srebrnog zvonca u kraljevoj ruci dobiti Mladen Bcri-slavi.
- Neka dode zapovjednik crne ete.
Neobino visok, suh i kostunjav ovjek u crnoj odori s oklopom na prsima i crnom
kacigom na glavi ude u kraljevu dvoranu. Lice mu je ogorjelo. Dva ostra poteza
ispod oiju sve do usta oznauju ovjeka bezobzirne okrutnosti, ostri pogled
nesto sumnjivu dusu, a pojava snagu i neustrasivost
Kralj ga upita naroito povjerljivim tonom: j - Sto radi moja crna eta? j
- Velianstvo, eka svoju plau.
Kralj se namrsti, a Ivan se nasmijesi. Opazivsi sinovljev smijesak, kralj se
brzo udobrovolji i odvrati:
- Zapravo, sto drugo da radi. Nema rata, dakle, ni plae. U poslu, nisam se to
ni dosjetio
- Bio sam nekoliko puta na vratima dvora, velianstvo, ali me nisu pustili da
posjetim kralja, da crna eta nije kriva sto nema rata - ree zapovjednik.
- Odmah u odrediti neka isplate svima sto ih ide. >.-;>!-.--*
- Hvala kralju. Gdje nema kruha gine vjernost. .-,.-.- a
- Uvijek si bio iskren ree kralj. Ue^sH
- I uvijek spreman dati zivot za kralja - vrsto ochnti zape
- Danas trazim da tu vjernost potvrdis i prisegom.
i- I deset prisega polozit u svojem kralju.
Za i odgovara rije po rije, vrsto, odluno. Pri po-
sijed rijei pogleda u oi princu Ivanu kao da je tim pogledom
htio da ocijeni svojeg budueg gospodara i njegovu sposobnost
da mu zapovijeda.
Ivan shvati priprostu dusu ovjeka, pride mu i pruzi ruku. Samt as zapovjednik
se skanjivao, a onda polozi svoju kostu-njavu garavu ruku na prinev bijeli
dlan. Tamne su mu oi zaigi i obrve trzale.
- Ova bi vas ruka branila, visosti, i da nije prisegla. Vjerujte mi.
- Vjerujem ti - prijazno odvrati Ivan s nekim posebnim razumijevanjem
promatrajui prostodusnog ovjeka.
- Priekaj u predsoblju dok ti donesu plau za etu - naredi mu kralj.
Zapovjednik ode.
- Taj je spreman na sve, srne - ree kralj - na svako zlo i na svako dobro. Ti
si ga osvojio i ostat e ti vjeran.
- Ipak emu sve te prisege, moj oe? Kao da se ne kanite sa mnom vratiti u
Budim? Zar ostajete u Beu?
- Mi smo pred sazivom sabora. Tamo se moze desiti stotinu mogunosti da me tko
prevari. Ili da mi koji neprijatelj pokusa omesti raune. Ja u ih sve
zaskoiti, pretei, zato hou da sve ono sto je potrebno buduem nasljedniku ima
u svojim rukama Svi putovi na prijestolje svakom su neprijatelju zakreni Ja u
ih, eto sve pretei u svemu - smjeska se kralj i doda:
- A sad odredi sto jos imas svojim ljudima. Sutra u zoru putujemo.
Drugog dana zaustavila se gomila svijeta na dunavskoj obali. Sve su lade bile
nakrcane kraljevskom prtljagom. Druge su opet krcate dvoranstvom, poslanicima,
dostojanstvenicima.
Na palubi kraljevske lade sjedi kralj. Uza nj Beatrica. S lijeve strane princ
Ivan. Njegov pogled trazi u daljini majin prozor. Bistrini okom vidi da je
otvoren i tamo stoje dvije zene. Tano razabire glavu svoje majke i glavu
djevojke bademastih oiju. Kroz daljine salje im pozdrave svoga srca. Lade
krenuse uz Dunav.
Uskoro pod Visegradom kraljevska se lada zaustavila.
Kralj, Beatrica, princ Ivan, Filipec, Baka i nekoliko dvorana otputili su se u
dvor. Ravno u istonu kulu. Tu stoji ogromni
zeljezni sanduk. Kralj ga dade otvoriti. Bio je polozen sanduk u sanduku. Kad
otvorise poklopac, pred njima zasja kruna. Nekoliko dasaka kralj je promatrao,
onda se okrene k sinu:
- Predajem ovu krunu tebi, Ivane. Mnogo je u njoj slave, ali i tereta. Samo onaj
koji zna stei slavu i lako nositi teret moze je i nositi. Sve su moje nade u
tebi.
Njegov glas zvui kao da se bori s nekim teskim ganuem.
- Ovdje pred kraljicom i prvim dostojanstvenicima stavljam ovu krunu u tvoje
ruke jer su se vode staleza prisegom obavezali da e tebe odabrati za
nasljednika.
Ivan je sutio, obuzelo ga neko tesko uvstvo.
skljocali su kljuevi, jedan sanduk postave u drugi. Kralj zatvori krunu i
kljueve dade Ivanu.
- Pred oima kraljice i mojih saveznika predajem kljueve u tvoje ruke.
- Sve sto smo ovdje vidjeli i uli - ree Beatrica - moi emo uvijek potvrditi.
- Ma ti ja joj pruzi ruku i povede je s kule.
Stigavsi na dvoriste, pozove kralj visegradskog kastelana Ras-kaja i zaprisegne
ga da e otvoriti dvor samo kralju i princu.
Sat nakon toga krenule su lade dalje.
Putem svraa kralj Matija u svaku dunavsku tvrdavu...
Pod Estergonom zaustavi se tri dana. Kraljevska porodica stanovala je u dvoru
djeaka hercega vojvode Hipolita ferarskog, a zatim je kraljevska raskosna
dunavska eskadra krenula put Bea.
ASTROLOG I SUDBINA
Sjevernjak se poigrava snjeznim pahuljicama ispred Gorda-nina prozora. Njen
pogled gubi se iznad dunavske povrsine, daleko preko grada negdje pod blijedim
zimskim nebom. Sjedi na stolid. 2ivo svjetlucanje smedih oiju odrazava snazno
gibanje duse. Ve je dva puta uzalud oslovljuje posluga.
- Bunis me, djevojko, u mislima.
- Vani eka neki plemeniti vitez da ga primite.
Gordana pogleda k vratima. Djevojka ih otvori. ] - Vojvodo dodite! -
usklikne Gordana. Lovro skine debeli krzneni ogrta i stupi u sobu.
- Kako je, dobro da ste tu. Kad ste prispjeli, vojvodo?
- Juer predveer. U dvoru su mi rekli da je kralj u Beu.
- Otputovao je prije dva tjedna.
-/ - Vi niste pratili kraljicu? <
"_ Izopena sam s dvora. Vi? Kako je to mogue?
- Sjednite uz kamin. Ozebli ste.
Vojvoda sjedne, ne skinuvsi pogled s njenog lica.
- Niste veseli, Gordana.
_ Prvu radost u ove dvije sedmice pruza mi vas dolazak.
- Odvise je to za mene, Gordana, a premalo za vas.
- Upamtite, vojvodo: ne kazujem svojim prijateljima uvijek sve o.K sto jest, ali
nikad ono sto nije. Recite: sto su vam rekli na ilvtn ,1.
_ Predali su mi kraljevu zapovijed: kad se vratim, neka od.. M h krenem za njim
u Be.
- Valjda neete ostati tamo?
- Vas usklik mogao bi me uiniti neposlusnim kralju kad ne bih nosio prevaznu
poruku.
- Vasa je prisutnost ovdje potrebna tek na Jurjevo.
- Zasto bas onda?
- Taj dan u Budimu e zasjedati sabor da proglasi princa nasljedn.ki i Vi biste
morali otii u Hrvatsku i dovesti svakog pojedino! velikasa i plemia, a svaki
neka povede potpuno svoju etu za sluaj da se ovdje nade protivnika. Ako ne
budu potrebni u tom smislu, to e brojnost vasih eta nezadovoljnicima oduzeti
volju da se protive.
- Ako kralj mene zadrzi u Beu, taj e posao obaviti Damir.
- Vise nije na dvoru. Vojvodo, princ Ivan i Damir razisli su se zbog mene.
Ma o koji se vojvoda naslonio zvekne od njegova pokreta.
- Princ je ve okajao svoju zabludu, samo sto je Damir ustav l- Budim. Isezao.
Prije dva dana primila je njegova majka pismo u kojem joj javlja da je zdrav, da
misli na nju i putuje dalje. Glasnik je dosao iz stajerske.
- uje li Damir da se sazivlje sabor, on e se vratiti, zacijelo, jer zna sto mu
je podanika duznost.
- Osjeam, vojvodo, kao da je neka nevidljiva tajna sila podmetnula ovaj sukob
da odstrani s dvora Damira i mene, a Varadija je odstranio s dvora sam pakao.
- Gordana, zadao sam rije kralju i neu je prekrsiti. Ipak, nesto bih vam morao
otkriti. i"v, - Pouzdajte se u mene.
- Dolazim iz Njemake.
- Slutila sam to ve prvi put. Lako je pogoditi da e mudri Matija voditi
pregovore sa starim Frjedrichom koji vreba na njegovo prijestolje. Princ mi ree
da kralj ide u Be da bude blize njemakom caru.
- Da se s njim sastane i sve izvrsi ve ovog mjeseca. * - Onda je sve
uredeno.
49J
- Bilo bi da njemaki vladar odjednom svoj pristanak s kraljem Matijom nije
odgodio za proljee. Naveo je bolest koja mu ne da putovati po toj zimi, ali
pravi uzrok je drugi.
- Smijem li ga doznati?
- Ne bih vam ga rekao da me nije izazvao vas nagovjestaj teskih posljedica zbog
Varadijeva skinua.
- Dalje, dalje, vojvodo.
- Ulazio sam u predsoblje njemakog cara. Nisu me sprijeili. Sjeo sam tamo i
ekao. Najposlije car Njemake odgada sastanak.
- Ali zasto?
- Govore na carevu dvoru da su dani kralja Matije odbrojeni.
- To ne moze biti, vojvodo. Vidjela sam kralja Matiju prije odlaska: lice mu
odaje snagu i zdravlje, a od uloga boluju mnogi ratnici i sa sezdeset i vise
godina. Ovako ne izgleda onaj koji bi mogao umrijeti prije Jurjeva. Nagovorite
kralja neka posalje Friedrichu novog glasnika.
- Nije potrebno. Maksimilijanu je oito jako stalo da se nagodi, pa mi je na
rastanku rekao da e on sam poi u Linz i nastaviti pregovore koji su vrlo
vazni, Gordana.
- Dakle, vidite, mladi ipak dolazi?
- Ali on ne moze zakljuiti ni potpisati ugovor bez oca. Nikako.
- Glavno je da se Matija sporazumije s Maksimilijanom.
- Bio sam kod uzvisene gospode i najavio da polazim k vama - objasni Lovro - i
ona me zamolila da vas dovedem k
Zaplakane Borkine oi zaplase Gordanu, a drzanje Damirove majke tesko je
zabrine. Vojvoda Lovro nije se usudio da stogod upita. 2ene su Sutjele, dok se
prva ne prene Gordana:
- Suze vase, uzvisena gospodo, padaju mi na srce. o
- Slutnja je to dijete moje. \ , .
- Ali je neizvjesna i nepodnosljiva. .-,,.
Vojvoda i Gordana ekali su jak udarac, samo nisu znali s kojeg kraja.
- Stigao mi je glasnik s Gria - saopi Borka nesigurnim glasom.
ft - Odakle je glasnik? - pita Gordana. , - Iz Remeta. ,t. - Budi mi
milostiv Boze - ree drhtavo Gordana.
- Cesmiki boluje? - pita Lovro znaajno
- Bolovao je. ""-
Gordana osjeti slabost i podupre se o stol.
Lovro pristupi blize da joj bude od pomoi.
Bolovao je? A sad?
Dobro mu je.
O dobri Boze, sto govorite?
- Oslobodio se muka ovog sv^cttL
Gordanina glava klone, drzala se
njezno prihvati za ramena. s.-.; t --> V .-!";,-
- Sjednite, Gordana.
Pala je u primaknutu stolicu. Nekoliko je asaka drhtala, a on su provalile
suze.
|[ Borka je plakala, i gospoda od Brezovice okrene glavu. Dam majka sve se vise
otudivala od Gordane, a od Damirova odi;. gotovo ju je poela mrziti, no sada se
i njoj orosile oi.
^ovro prisapne Borki.
- Uzvisena gospodo, moram govoriti s Gordanom u pokojniku ime.
Borka mahne glavom i povue Damirovu majku za sobom.
Mislei da je sama, Grodana se preda svojoj boli. Iza nje stoji Lovro vlaznih
oiju i rastuzena srca, tih, bez kretnje da je ne bi smetao.
;, Gordana jeca. U kaminu cvili oganj. Vani stenje sjever. * U srcu mladog
vojvode naslagala se Gordanina bol.
Ipak je snazno svladava sutei, zatomljujui i dah svoj da ne bi Zamijetila
njegovu prisutnost. On je prvi, jedini koji je vidio Gui L plakati. I ova ga
spoznaja prisili da se pritaji.
Prolaze asovi, dugi, teski a ona pokriva suzno lice, grevito
sput krikove sto joj naviru iz bornog srca.
Tad mu se inilo da je duze ne smije pustiti bez utjehe i
kora k njoj. ; ,
f Trgnula se i obazrela:
- Kad smo bili na Griu?
- Da, ve je onda nosio u sebi klicu razorne boljetice.
- Zasto mi to niste rekli?
- Zabranio je meni i Varadiju da vas rastuzimo.
- Onog dana kad smo se tamo u remetskom samostanu stajali govorio je o danu kad
emo se opet vidjeti.
- Da ne biste vi naslutili sto ga eka. Lijepe bademaste oi pune su suza i kao
da padaju po Lo-tainu srcu.
U njenoj se dusi probudi sjeanje:
- Kad sam odlazila, stajao je na vratima elije... sjeate se, i gledao me
udno, dugo zagonetno. Kao da mi nesto hoe rei, a ja ga pitam: Imate li mi
stogod rei oe? Nista vise. A ipak, nesto su njegove oi govorile. Govorile o
neemu o emu su usne sutjele. Nesto mi je presutio, osjeala sam da nesto taji.
- I jest, bilo je tako.
- Sto, vojvodo?
- Evo sto je rekao: "Ona ne smije slutiti da je ovog asa gledam posljednji
put..."
- To su govorile njegove oi, a moje srce nije slutilo. Njegov se pogled onog
asa sa mnom rastajao zauvijek. I ona zajeca.
Dugo se borila, zaustavljajui pla, a kad joj je to uspjelo, zagleda se u
plamen kamina:
- Sad sam siroe, ostavljeno od svih.
- Ne recite to, Gordana.
- Ne znam sto je majka, ne znam sto je majina ljubav, znam samo sto je oinska,
kratkotrajno uzivana, brzo izgubljena, nepovratna, nezamjenjiva. Sama sam na tom
velikom svijetu. Posve sama.
- Niste. Vi to znate.
-f! - Tko moze zamijeniti njegovo nesebino srce?
l - Gordana, posegnite u moju grud. - ;
- To je muska ljubav.
- Gordana - i on zastane od teskog ganua - ali ve zaas nastavi: - Onog
predveerja kad sam se oprastao s Cesmikim trazio je u meni zastitu za vas. I
zakleo sam se da u vas uvati, paziti vjerno, bilo kao muz, ili kao skrbnik.
Svejedno.
- Vi biste to mogli, Lovro? - i pogleda ga oima suznim od plaa - i kao
skrbnik?
- Moram otkriti svoj posljednji razgovor s Cesmikim. Rekao mi je: "Znam, vise
se nikad neemo vidjeti vojvodo. Ne znam kako e Gordana odluiti svoju sudbinu.
Ne znam kani li vas odabrati za muza, sto bih vrue zelio, ali pitam vas: ne
uini li to, bi li joj vase srce zbog toga bilo neprijateljsko? Odgovorite
iskreno".
"stogod uinila Gordana, u mojem srcu nema mjesta neprijateljstvu prema njoj",
rekoh ja. On me tada ogrli i ree duboko potresen:
"Lovro prisegnite mi da ete Gordani biti skrbnik dogodilo se sto mu drago".
- Rekao sam mu: "Odabere li mene ili stupi li tko drugi izmedu moje eznje i
njenog srca, budite mirni. U meni e Gordana imati vjernog nepokolebljivog
zastitnika do moje smrti". Prisegnuo sam mu to onog predveerja kad sam osjetio
da ga vidim posljednji put. On je uzeo moju ruku i rekao:
"Lovro, vi ste mi smrt uinili lakom jer znam da ete odrzati obeanje." I dao
mi je ovih nekoliko rijei napisanih vama da vam ih dadem kad ga vise ne bude.
Nosio sam to uza se od dana kad smo se s njim oprostili.
I pruzi mu posljednji oprostaj napisan starakom rukom i posljednju molbu da
primi zastitu Lovre Ilokoga.
Tiho je plakala. On se odrzi vrsto, dok mu je srce plakalo s njom.
polagano se stalozi prvi vrisak djetinjeg oaja i pretvori u neizrecivu nijemu
tugu. Od dubokih uzdisaja podrhtavala su joj mlada bolna prsa.
Tada podigne k Lovri zalosne oi
- Da, vojvodo. Vi ste mu olaksali smrt, obeavsi da ete me stititi.
- A sada, Gordana, trazim obeanje.
- Kakvo?
- Dogodilo se sto mu drago, i ono najteze, obratite se k meni s povjerenjem. Ako
zatrazite od mene nesto od ega bi mi srce pucalo, izvrsit u za vas sve. Hoete
li slijediti tu posljednju zelju Cesmikog i moju najveu prosnju?
- Vojvodo, moj mi je otac ostavio vas. Njegovu ostavstinu prihvaam.
- Hvala Gordana - ree on pun ganua. - Sad vise niste sami na svijetu.
Gledala je preda se sutei. Bademaste oi sto su zadavale boli tolikim muskim
srcima pokrivala je tuga.
Sutradan kad je Lovro dosao da se prije puta u Be s njom oprosti nade je
pokrivenu crnim velom.
Nikad mu se nije uinila ljepsom. Crna koprena sto se spustala na visoko bijelo
elo inila se kao oblak kad zastire sunce. Govor joj je nesto tisi, glas
maglen, ali naglasak nije izgubio odraz energije. Posto je s njim govorila o
njegovu putu, naglasi:
- ujte, vojvodo. Mnogo sam mislila ove noi o svemu sto se za ovo kratko
vrijeme desilo i skupila sve u jedno: zapravo je sve skrenulu do cilja, nestalo
je razorne borbe s Beatricom, a to je bio najljui neprijatelj i zapreka do
prineva prijestolja. S njezine strane nema zapreke. Svejedno je sto ona osjea,
borbu je napustila jer se prestrasila kraljevih krajnjih mjera. Ipak ima jedna
vrlo vazna stvar, vojvodo, koju ne smijem propustiti.
- sto to? - pita Lovro.
- Sloboda biskupa Varadija. On mora iz tamnice sto prije. Njegova prisutnost
zivotna je potreba princu. Danas nema nikoga od svojih uza se. Varadi je u
tamnici. Vitez od Srednjice, star i bolestan, ve se davno ne bavi kraljevskim
poslom, princ nema uza se ni vas ni Damira. Uz njega su, doduse, braa
Berislavii pa i rizniar Orban, ali ne mogu mu biti ono, sto mu je Varadi, sto
ste mu vi i Damir.
- I vi, Gordana, svojim providljivim okom i mudrim savjetom.
- Dakle smislila sam kako bismo mogli smeksatt kralja prema Varadiju. Moj plan
je gotov, a vi ga morate provesti.
- Kako?
- Moj plan je neke vrsti glume kakvu igraju kraljevski glumci. Neka vas ne bude
strah. Smislila sam neki san i napisala.
l
Vi ga morate nauiti i tano ispripovijedati kralju, i to tako kao da ste ga
.snivali vi. Ali tano kako sam vam napisala.
On je proitao dokraja i zadovoljno kimnuo: . - Vjesto ste to izmislili.
""i - Simbolino. A kralj se esto duboko zamislja u sne i veli da ga sni
upozoravaju na pogibelj, dakle, ovaj put bit u san ja.
- Potpuno shvaam. Vi biste to bolje izveli Gcrdana sami, ali pokusat u
udovoljiti vasoj zapovijedi. Mislite da e to djelovati na kralja?
- Taj san ima samo otvoriti prozor da se usuljamo do njegova srca. Naime: vi
ete sve to povjeriti princu i kad kralja trg-nete ovom priom neka dode princ i
svom snagom svojeg upliva nepopustljivo, neodgodivo jurisa na kralja. Preplasen
snom, kralj e se smeksati i tako lakse popustiti. A mozda ve i sam on zeli da
se Varadi vrati i samo eka da drugi mole za njegova pouzdanika jer je ponosan
da sam povue svoju odredbu. Kad god je kralj svojevoljan u odlukama, opazila
sam da ga snovi smuuju, plase i ine meksim. A ovaj san izmisljen je i
namjesten bas ravno u srce.
- Doista je tako. Ipak, da ste zamolili kraljicu ili kralja da vas povedu u Be,
bilo bi to lakse.
- Odredili su da se ne vraam na dvor dok se ne vrati Damir. Osjeam da je to
Beatrici drago, doduse, nemam dokaza, osim jedino moje sumnje, mozda, posve
neopravdane.
Vojvoda gleda preda se. Gordana slijedi njegov mutni pogled.
- Vi joj ne vjerujete, vojvodo?
- Zapravo se bojim vjerovati.
- Rekoh: ako se ona obratila od srca ili od straha, svejedno, maknula se s puta.
Medutim, ako je taj preobrat namjesten, onda je njeno obraenje najjaa,
najuspjelija, zapravo genijalna spletka. Ali kuda bi ova spletka mogla nisaniti.
Pristala je uz princa Ivana, za mjesec travanj sazvan je sabor na proklamaciju,
sve e tamo biti u rukama kraljevih prijatelja. Svi su prisegu* princu: vode
staleza, palatin i svi dostojanstvenici, svi kastelani i vojska. Tu Beatrica ne
moze vise nista. Tu je zapravo ve sve u rukama prinevim i kraljevim. Cak da i
Varadi ne izade iz tamnice, Beatrica nema mogunosti da primijeni spletku. Kako
da navali, kad je predala sve oruzje i sama pruzila ruke da ih svezu? Medutim -
i Gordana se naas zaustavi, usuti, gleda preda se, ali strese glavom i naglasi:
- Varadi mora na slobodu. Recite princu: Gordana oekuje od njegove muzevnosti
da u kralju provede oslobodenje Varadijevo po svaku cijenu, makar se zbog toga s
kraljem upustio u borbu. On mora to izvesti.
- Rei u mu kako ste mi nalozili. Zapravo je udnovato - zamisljeno e Lovro -
s dvora su maknuti bas oni koji su naj-
vise radili za prinevo nasljedstvo. Rekose mi da se i knez Ber-nardin Frankopan
vratio kui.
- Nakon kraljeva odlaska u Be otputovao je u Biha. Kraljica ga je upozorila da
mala Bei slabi na budimskom zraku i on ..n,i..i da ode i malu djevojku povede
u Biha.
- Dakle, ni Bei nije vise na dvoru?
- Oprostila se sa mnom. Tko zna kad u je opet vidjeti.
- Ljubila je nekoga na dvoru?
- A on ljubi drugu. Kako zivot sve to ispremijesa bez srni-lo\ i No, dosta o
tome. Morate poi. Na rastanku jos jednu pn nj kad stignete u Be, upitajte
odmah za Damira. Princ je lau svoje ljude u Brezovicu i na Gri. Mozda su mu u
Bci donijeli kakvu vijest o njegovu putu jer sam uvjerena da je bit najprije u
svojem domu, a onda je krenuo u stajersku.
- To je vjerojatno.
,-r- Princ nee prestati da ga trazi. U svakom sluaju, kad biste bilo u Beu
ili gdjegod nesto saznali o Damini, molim vas odmah pokusajte nai put do njega.
Isporuite mu: Gordana oekujr .1. njega da se vrati na bojiste za kraljevstvo i
tamo ostnn dok se ne izvrsi proklamacija. To znai da se mora vratiti k princu.
- Ne vjerujem da e to uiniti.
i - Ali mu javite da ga princ moli za oprostenje. Dapae, i sam bi pohitio za
njim kad bi doznao njegovo prebivaliste. Je li, vojvodi v o svemu ete me
obavijestiti?
- Bit e mi to najsretniji dani, Gordana, kad vam budem mogao slati svojeg
glasnika.
- Niposto ne odajte princu da vam je poznat uzrok Damirova nestanku,
Gledajui u njeno, tugom posuto lice, jos jednom upita:
- Gordana, nikad mi neete zatajiti kad budete trebali moju p.omot-: Ni u
emu
i - Zadajem vam rije, moj zastitnice. ^ - I ovaj mi je naziv drag.
- Lovro, nikad nisam toliko zeljela kao danas da se moje srce okrene k vama, ali
ono je puno boli za onim dragim starim grobom u remetskom samostanu i puno je
brige za svoju zadau. Vi znate: svojem sam ocu obeala dati sebe za sreu i mir
ovog kraljevstva. Nista me ne moze navesti da mislim o sebi, nikad mi se to nije
ni u snu pojavilo. Lovro, ja idem naprijed mimo sebe. Razumijete li?
- Predobro. Zato vas molim ne uskratite mi moje povjerenje. Kad me ustrebate, ja
sam uz vas, Gordana.
- Uinit u, vojvodo.
- Do sretnog videnja na proklamaciji. Oprostio se s njom, ponijevsi sobom .njen
lik pun bola i svoje srce puno nade.
499
32"

- * *-
GORDANIN SAN

k
U sumraku beke uske ulice zvui oruzje i stropou oklopi. Konjanici jasu
korakom. Na elu im snazni vojvoda Lovro. Ljudi su istrali na cestu da bolje
uoe nepoznatog lijepog viteza ito skree prema kraljevskom dvoru. Na mramornim
rimskim terasama dvora kreu se siluete vrtlara ito ureduju biljke na viseun
vrtovima. Veseo doeka Berislavi vojvodu i povede gosta u dvorsku odaju.
- Ovu smo spremili za vas, vojvodo. Kralj vas dugo oekuje.
- Kako mu je?
- Citavim putem bilo mu je dobro. Zdrav je kao riba, samo katkad osjea boli u
nogama, stara ratna bolest
- Damir je stigao u Be?
- Ne. Princ se mnogo zalosti zbog toga.
- Idi k princu i saopi mu: Damir se javio majci iz Stajerske da se nalazi ziv i
zdrav. Barem je tako rekla. Reci princu i to da mu nosim vaznu poruku. A drugo
nema nista novo?
- Posve nista. Kraljica i ovdje obavlja dnevne poslove i sama joi uvijek prima
novac.
- Kakav novac?
- Svi porezni inkasatori upueni su da donose utjerana da
vanja ovamo. Kraljica se bas napadno brine da napuni kraljevske
blagajne. ",.*;, f -.,,,
- A kako se snalazi kralj s Filipcem? .v; ;-;-" a/
- Pokazuje mu sklonost. -, .r: ---.
- A Baka? ^ ^,j/f, <-,>
- On radi samo s kraljicom, njemu ato kMjft V pero sve najpovjerljivije odredbe.
- Na Varadija nitko ne misli?
- Mi Hrvati i kraljevi ugarski pristase samo ekamo kad e se kralj
predomisliti.
- Kako se vladaju kraljiini Napuljci? Ranzano, Francesko i Emiko?
- Svi su jaganjci. I ne uju se. Ranzano, Francesko i Enriko uvijek su zajedno,
ali sute. Kad ih vidim onako zajedno zadubljene, uvijek me snade misao: Juda
Iskariot ostavio je na svijetu tri brata. A najudnije mi se ini ito kraljica
nikad nije s njima. Oni stanuju na posve drugoj strani dvora. Ranzano i ne
zalazi vise u njene odaje na razgovor kao prije. Ako mu ima sto rei, zove ga u
kraljevsku radnu odaju gdje ona radi s Bakaem.
- Sve su to udne novosti, moj Berislaviu, sve se na dvoru promijenilo.
- Sve, osim mrznje kraljevih i napuljskih dvorana. Mi rezimo jedni na druge kao
psi i make, ali sada oni ne daju glasa od sebe.
Prolazei u kraljevsku odaju, Lovro je na prvi pogled opazio da kraljevo lice
odaje svjezinu i zdravlje, i to mu saopi radosno:
- Vasi obrazi ne odaju ni traga bolesti.
_ Bilo mi je prije vise godina jos gore, a ni onda mi obrazi nisu uvenuli. Ali
imam vaznijih razgovora. Prigodom svojeg polaska u Njemaku sreli ste putem
bavarskog vojvodu Otona. Sad oito ve znate zasto je dolazio k meni. Friedrich
je htio da se uvjeri o mojem bogatstvu, a kad je Oton gotovo oslijepio od sjaja,
predao mi je carevu poruku da me ovog mjeseca oekuje u Uuzu Za nekoliko dana
putujem. Donosite li mi kakve poruke za ovaj tastpnalc s Friedrichom?
- Kad sam stigao njemakom caru i sve mu izlozio, Friedrich mi je rekao da je
ve nadvojvoda Oton Brandenburiki odnio vasem velianstvu vijest, ali car
Friedrich je pao u bolest dva dana nakon toga.
- Izlika! Izlika! - plane Matija, porumenjevii do ela. - Hoe da me izigra,
nedostojni prevrtljivac.
- Velianstvo, uvjerio sam se da car uistinu boluje.
- I nema sastanka? Nema?
Cinilo se da kraljev zivot ovisi o vojvodinom odgovoru. I on teska srca promatra
njegovo rumeno lice i ljutite, uzarene oi.
- Kralju, kad sam odlazio, mladi car Maksimilijan prisapnuo mi je da e on ipak
doi u Linz, samo ne zna u koje doba.
- To ne vrijedi. On nije vladar. Zasto ne dolazi Friedrich? Vi znate, Lovro,
zahtijevam da mi kazete uzrok bilo kakav mu drago.
Vojvodu stegne u grlu.
- Rekoh, velianstvo, uzrok je samo bolest. Car je slab, nije kao vi vrsta
zdravlja. Starac je, a ne kao vi u muzevnoj dobi. Bolest je kriva.
- Laz, sve je laz. Friedrich hoe da mi izbije iz ruke Be za mojeg zivota. Zato
oklijeva. Hoe da napustim Be. To nee dozivjeti. Ja u prezivjeti Friedricha.
Eto, sa etrdeset osam godina u golemoj sam snazi. Ulozi u nogama, ito je to?
Svakidasnja bolest, od toga su zivjeli ratnici i vise od sedamdeset godina. Htio
sam putovati u Linz, a sad da odgodim? Lovro, svaki mi se dan vue kao da su tri
u jedan spojena. Sto blize idem k cilju, to sam nestrpljivi]i. Brojim tjedne i
dane da smirim brige za kraljevstvo koje sam stvorio i dao mu sjaj i slavu. Ne
dam ga raz-rusiti nikome. Ne dam, ne dam!
- Maksimilijan e doi mjesto Friedricha. Glasnik e stii. Maksimilijanu je
mnogo stalo da se pogodi s vama i sprijatelji s princem. To mi je sam na odlasku
rekao povjerljivo.
501
Nekoliko ast" M igrao se svojim perom, a onda ga odbaci i okrene se K vojvooi:
- Da, stari je tvrdoglav, htio bi me izigrati. Cini se da je mladi pametniji,
zna tko je kralj Matija. On e vladati Njemakom i stalo mu je da se sveze s
mojim monim kraljevstvom i da mu ki ude u moj bogati dvor. Nije to malenkost.
Da, Maksimilijan oito dobro rauna.
To umirenje olaksalo je vojvodi dusu.
- Zapravo me i Filipec uvjeravao da Maksimilijan vise rauna na taj nas ugovor
od njegova oca.
- Velianstvo je svojedobno izjavilo da nitko nee doznati o toj osnovi, osim
mene i Varadija.
- Valjda ne mislite da bih mogao tajiti pred svojim novim kancelarom takve vazne
osnove? Jedino to da Ivanov brak s Biankom razvezem i vjenam ga s njemakom
Margaretom, to drzim tajnom, znak je da se u nj pouzdajem. Ali ve prozirem vasu
glavu. Bojite se kraljice? Moj Lovro, ona se ni ne brine za moje priprave oko
proklamacije. Njezino je vladanje potpuno dostojno umne zene koja je uvidjela da
e joj biti dobro samo onda kad se odrekne krune i odbaci borbu. Samo ovako moze
osigurati svoju budunost za sluaj moje smrti. A vi, Lovro, znajte: neprestano
mislim o svojem konanom cilju i ve sanjam o njemu. Ove noi snilo mi se, Lnate
i uen ovjek esto je uznemiren jednim snom kao i onaj neuki. Tako se desilo i
meni. Moj san upravo je neobian. Sve su moji sni bili upozorenje na pogibelj.
- Oh - iznenadi se Lovro i, ne znajui, ini li pravo upita:
- Kakav je san snilo velianstvo?
- Da gledam Ivana kako se uspinje na jednu kulu budimskog dvora. Gore na vrhu
kule pojavi se neka spodoba zaodjenuta u crno, pa dugim kopljem sprijeava
princu da dosegne vrh. Neprestano ga gura dolje. Ja sam drhtao, ekao da se
dovine do vrhunca, ali probudio me od sna Radulo. Strasno sam ga izgrdio. Da sam
barem doekao svrsetak borbe. Smjeskao se kao da zbija sale, ali glas je zvuao
ozbiljno.
Slusajui kraljevo prianje, vojvoda razmisli: sto bi sada uradila Gordana? Ona
bi ovaj as ispriala kralju izmisljeni san. I odlui se.
- Cudno, velianstvo. I meni se prosle noi snio san o princu, samo sto je imao
i svrsetak.
- I vama? Kakav je to bio san? Kazujte, bas sam znatizeljan. Vojvoda se pozuri
da rasplete san koji je smislila Gordana.
- I ja sam snivao da sam bio u Budimu, upravo u krunidbe-
noj dvorani. Ispred prijestolja stajao je princ Ivan, okruzen
mnostvom ljudi. Neki su od njih mahali rukama i ljutili se. Bili
su protiv toga da princ sjedne na prijestolje. Odjednom se pri
jestolje stalo dizati. .,,...
- A Ivan je sjedio na njemu? . - . .- -,
&- Ne, prijestolje je bilo prazno.
Vojvoda opazi da su se kraljeve usne poele razvlaiti, podrhtavati a on pobrza
s priom.
- Sad opazim kako je uz princa stajao neki ovjek, a taj se na jeci: stao
produzivati, rastao je, pretvarao se u neki stup sto se dizao sve vise i vise.
Princ se uhvati za taj ovjeji stup i star. se po njemu penjati sve vise i brze
za prijestoljem, penje se pi i u--!". r ali i princ.
- I sto? Je li dostigao? - dahne kralj.
- Nekoliko ljudi pokusava kopljima oboriti princa, ali taj ovjek sto je rastao
kao stup, a princ se po njemu penjao, pruzi svoje ruke, one se produze l istrgnu
ljudima koplja. Duge ruke tog ovjeka brane sa svih strana princa. Odjednom bude
tisina kao u grobu. Svi mi zurimo gore. Obranjeni princ dosegao visinu prije-- i
sad se produzene ruke digose k princu i naprosto ga ftosjednu u prijestolje.
- Ah dahne kralj i oi mu se smiju kao u djeteta.
- Nastade klicanje medu ljudima u dvorani. I ja sam vikao sav izvan sebe. Svi
smo digli pogled da vidimo tko je taj sto se pn di; kao stup, obranio princa i
digao ga na prijestolje.
- I prepoznali ste ga? Tko je bio?
- Bio je kancelar Varadi.
feutnja. Matija gleda u vojvodu. Napola zateen, napola mrk
kao da je htio pitati tko te poslao da mi to natovaris? Ipak, sa
ci:/ sna ve je od poetka ispunio svu kraljevu nutarnjost i
poptm > forme ugodnog raspolozenja pa je sutei ekao. Nakon
kratku sutnje kralj pita vojvodu:
P - Vi ste to sanjali?
f - Velianstvo dvoji o mojim rijeima? . : v
- Nei nikako, Lovro. Samo vi ste vidjeli nekog drugog, a mislite da je Varadi...
- Vidio sam svojim oima. Bio je Varadi, ali san je bio takav, jer ja sam na
javi i u snu uvjeren da bi Varadi doista uinio ono sto mi je san prikazivao.
- Ne sjeate se moje zabrane da se ne smije spominjati Varadijevo ime? - pita
strogo kralj.
- Velianstvo mi je zapovijedilo da mu iskazem san i ovjeka kojeg sam vidio.
- Dalje ne zelim slusati o tome. Vojvoda se pozuri i objavi:
- Kraljevsko velianstvo neka mi dopusti jednu vijest koju sam saznao na putu.
Na Griu je umro Ivan Cesmiki. Casak se zagledao u Lovni, a onda e ostro:
- Dakle, ipak se zadrzavo na Griu i onda kad sam ja bio tamo? Gordana je znala
i tajila.
503
- Gordana nije ni slutila - odvrati Lovro, skrivajui zlovolju zbog kraljeve
neosjeajnosti prema smrti Cesmikog, ali Matija nije vise odgovarao i stao
prekapati po spisima na svojem stolu.
Malo zatim kralj izree posve mirno:
- Bit e da su Cesmikog pokopali tajno, dakle, vrlo oskudno. Javite na Gri
neka se iskopaju i sahrane na moj trosak, sveano. Vojvoda nije izrekao ni
zahvalu.
- Sto je? Nije li dosta ako nevjerniku dajem ukop?
- Kralju, Cesmiki je bio vjeran vasem prijestolju i vasem sinu.
- Cudno. Imam poslanike koji su vjerni mojem prijestolju i mojem sinu, a
urotnici protiv mene.
Vojvodin odgovor onemogui lijenik, koji je ulazio, a da ga nisu ni najavili.
Stari gospodin, suh, ukoenih crta i hladnog drzanja, stao je pred kraljem. Ovaj
se nasmije:
- Gledajte, vojvodo, ovaj lijenik danas je najvei gospodin u kraljevstvu.
Jedini on zapovijeda vladaru. Evo, tono izvrsavam vase naloge, danas ne osjeam
bol.
- Upozoravam, velianstvo, ne izlazite na vlazno vrijeme, ali im sunce osusi
zemlju, zdravlje e biti potpuno.
- I opet emo jahati ulicama Bea?
- Na to mogu zaloziti svoju sijedu glavu. Lovro ostavi kraljevu sobu miran i pun
pouzdanja i uputi se k princu Ivanu. Primio ga je vrlo srdano i s postovanjem.
- Berislavi mi je predao vasu vijest o Damini. Hvala vam.
- Gordana se nada da e se on vratiti, jer e vasa visost uiniti sve da ga opet
dovede na dvor.
- I nee se prevariti. Ali do danas o njemu nikakva traga. Poslao sam za njim u
Stajersku un sam od Berislavia doznao vasu vijest.
- Visosti, nosim vam od Gordane poruku. Ona vas moli da biste njegovo
velianstvo sklonuli neka Varadija oslobodi tamnice.
- Otkad smo u Beu, dva puta sam uzaludno molio kralja i vazda izazvao njegov
otpor.
Sad mu vojvoda ispripovijeda prizor koji se netom zbio dolje.
- Kralj nije planuo na vas? - zaudi se Ivan.
- I ja sam se zaudio kao i vasa visost. Samo me sjetio zabrane da govorim o
Varadiju, ali nikako grubo kao u udimu.
Tano mu saopi kako je sve bilo i ponovo isporui Gordaninu zelju da princ
bezuvjetno oslobodi Varadija.
- To je moja davna zelja, vojvodo. Pokusao sam kako rekoh, opetovao, uzaludno.
Svaki put kralj mi je zaprijetio. Uvijek sam popustio da ustedim ocu uzbudenje.
Uvidio sam da se nekako usuljam svojom molbom da mi otac barem kaze sto mu je
skrivio Varadi, ali mene je priroda lisila svake lukavstine. Ne znam zapoeti
1 - Ovih dana morao bi kralju stii neki glasnik. Taj e ga
Obradovati i to bi vam raspolozenje moglo posiutiti.
l - Pripazite na to, vojvodo, i javite mi.
;) - Moram jos nesto javiti - veli vojvoda. - Gordanine misli
tuguju. Zaodjenuta se crninom. Cesmiki je umro.
Vijest tesko dirne princa.
; - Ova me smrt boli jos vise sto kralja nisam mogao sklonuti
da mu vrati svoju milost. I tako je on umro u vjenom kraljevom
progonstvu.
- Zato ito je branio i uvao kraljevo prijestolje protiv Na-puljaca.
Princ spusti glavu, zamisli se i uzdahne:
- Ne osveuju li ovakve nepravde? Vojvoda se inio kao da ne uje.
- Visosti, moram ii.
Kad Lovro izade, princ sjedne k stolu da pise majci, a zapravo Ja Gordani moze
objaviti svoju suut.
" Dva dana nakon vojvodina boravka u Beu pojavi se glasnik iz Njemake.
Kralj ga je primio sam.
Cun je glasnik izasao, Lovro je hitno pozvan kralju. Tu je nasao Filipca kako
vijea s vedrim i veselim kraljem. Odmah se okrene Lovri:
- Dobro ste prorokovali. Maksimilijan je stigao u Linz. Javlja mi da se nada da
e Friedrich ipak ozdraviti prije svibnja, ali zeli da do njegova dolaska budemo
ve nas dvojica nacistu. Evo, i pise mi da mu mnogo lezi na srcu savez sa mnom i
" mojim nasljednikom. I princa u povesti sa sobom. Maksimilijan e biti osvojen
mojim sinom, pa e svojeg starca prisiliti da prihvati ugovor. Napokon,
budunost je na mladima, a ne na starcu. Berislaviu sam izdao nalog da odmah
spremi sve za put. Filipec e me pratiti Bakra ostaje da bude na pomo kraljici
i njezinom poslu, a vi, Lovro, vi ste nam ovog puta vise potrebni na budimskom
saboru nego u Linzu.
- I ja tako mislim, velianstvo. Ponajprije krenut u u Hrvatsku da skupim sve
Hrvate kraljevske izbornike.
- A njih je estiti broj - nasmijesi se kralj - i svi su uz Ivana. Vi, vojvodo,
uzivate i kod Ugra veliki ugled, ne samo po sebi nego i po svom pokojnom ocu.
Prema junakom branitelju i kralju Bosne Nikoli i Ugri su osjeah veliko
postovanje.
Posto su ustanovili dan putovanja, Berislavi najavi da je iz Budima stigao
glasnik koji ima vaznu vijest za kralja.
Zadrzavsi i Lovni i Filipca, kralj dade nalog da se glasnik uvede.
505

* - Tvoje vijesti nisu dobre? - pita kralj? ,-V.M*>.*;.-
- Na zalost velianstvo, palatin je umro. ^.u,"tv;.^.v Svi su pogledali
kralja. Ukoio se u svom naslonjau. Udarac je bio prejak da bi ga kralj mogao
svladati. Utuen zuri preda se. Jedan jaki stup njegove zivotne osnove srusio se
i kao da se itava gradevina stresla.
Kad je progovorio, glas je bio snizen i taman, makar su rijei pokazivale
neslomivu snagu.
- Jedan poraz, premda tezak, ne moze zaustaviti vojskovodu da ide punom vjerom
dalje do pobjede.
I opet je malo sutio. Onda posalje glasnika iz sobe, pozove Berislavia i nalozi
mu da obavijesti princa o crnom glasu iz Budima. Ali Matiia se ve oporavlja od
prvog udarca i naglasi:
- Napokon, nisam se pogodio sa sudbinom da bas sve mora poi kao po loju. O
zamjeni za palatina ovisi vrlo mnoge - naglasi kralj - pustite me nasamu,
razmislit u i obavijestite kraljicu.
Lovro se nije upletao u njihov razgovor i tesko ozalosen izisao je iz kraljeve
odaje.
NAVALA SINA
Pola sata nakon toga ulazio je princ Ivan " ]d)pty**U Mbu.
Nasao je Beatricu kako je u suzama grlila kraty&i LUrLa spazi,
ostavi Matiju i pode mu u susret: u,;;. x-, ."$ "
- Jesi li uo, Ivane za tesku nesreu? *
- Da, kraljice, uo sam - odgovri Ivan zalosno.
Jos je rekla nekoliko rijei kroz suze, a onda izasla iz dvorane.
Sin i otac ostali su sami. Kao da Ivan ne primjeuje, nastavi misliti, a princ
je uporno gledao oca dok se u njegovoj dusi radala smjelost, probudena
palatinovom smru.
- Oe moj, svjestan sam sto sam izgubio.
-I ja.
- Usud je upravo bezumno slobodan. Oteo nam je dragocjenog prijatelja u asu kad
ga najvise trebamo.
--- Nai u drugog palatina, ali drugog Zapolju ne mogu nai. Pravo velis: usud
je zloban.
- A kako da nazovemo sebe, oe moj, kad sami svojom vlastitom voljom gurnemo od
sebe dragocjenog prijatelja?
- Sami svojom voljom odgurnemo dragocjenog prijatelja? Kamo nisanis?
- Oe, ako ste me namijenili ovom prijestolju, dopustite mi da jednom i ja
izreknem svoje mnjenje...
- Ti? Svoje mnjenje?
l - Znam, nisam dorastao vasim vladarskim vrlinama davati savjete. Ni u snu se
nisam dovinuo do vas. Ipak, vi zelite ostaviti .prijestolje meni, dakle, sudbinu
i zivote svih nasih naroda polazete u moje ruke, ostavljate ih mojoj
odgovornosti, mojoj savjesti i mojem mozgu. Ako je dakle tako, onda mi ne
smijete i ne mozete zamjeriti ako mislim o onome sto sam vidio, uo i stvarao
zakljuke i ako ve danas mislim o svojim buduim savjetnicima.
Zapanjen kralj polozi ruke na oba drska naslonjaa i upita:
- Gle, sve se vise razvijas u muskarca. Govori.
- Oe moj, svoju osnovu da meni namijenite prijestolje polozili ste na dva jaka
stupa,dva najodanija ovjeka vaseg velianstva. A sad: jednoga je neumoljiva
sudbina bacila u grob, a drugog ste vi bacili u tamnicu.
- Ne diraj u ovu stvar, Ivane.
Princ se ne da zaustaviti i jos zivlje nastavi:
- Vi ste, oe, prodirljivi, dalekovidni, mudri, pa ipak niste svevidljivi.
Daleko sam od toga da bih mogao prezirati ljude, odvise sam mlad i ne posjedujem
darove proziranja lukavog vrebanja po ljudskim dusama, ali znam tko je bio
Varadi vasim osnovama. Osjeam svom dusom da je Varadi nevin.
- Onda znaj istinu: imam dokaze da je Varadi staleze izravno huskao protiv mene.
- Zasto bi on bunio protiv vas kad vam je bio odan tolike godine, kad je upravo
on jedini potaknuo misao da svojeg sina postavite na prijestolje, prije je
mislio o tome negoli vi sami i radio za tu misao svom svojom dusom.
- Ah* je nahuskao stalez da traze od mene snizenje nameta, prijateljevao je s
fratrom koji je propovijedao protiv mene.
- To je u protivnosti sa itavim njegovim zivotom i njegovim inima. Mnogo sam
puta dosao k vama i slusao kako se ljutite na njega jer vam je savjetovao da
ublazite terete. On vam je, dakle, o tome govorio okom u oko, a ne iza vasih
leda. Izdajnici suiuju U tajnosti, a ne govore licem u lice.
- Smije li onaj koji je u drzavi prvi do mene, moja desna ruka, da se buni
protiv onih uredaba koje su drzavi potrebne?
- On je imao dokaza da stalezi stenju pod teskim nametima pa vas je htio
upozoriti.
- Da si slusao sto je Varadi sasuo u Ue svojem kralju onog dana kad sam ga
bacio u tamnicu, ne bi se mogao za nj zauzeti.
- Ne zaboravite oe, da ste Varadija digli iz puka, njegova je ud priprosta, ne
zna birati rijei, ne zna se pretvarati, svoje zdrave poglede izrazava
neobuzdano, ali srce mu je zivjelo samo za vas i za mene, oe. Varadi je govorio
kao oni ljudi na oranici kojima ste vi pristupili kad je meni bilo petnaest
godina i rekli ste velikasima: "Skinite maeve i svojim bijelim rukama pokusajte
kopati". A kad to nisu mogu, kazali ste im: "Umijete samo baratati
507

maem i kienom rijei, a ovaj priprosti ovjek zna da iz zemlje izmami hljeb,
da ga uzmognete jesti". Sjeam se tog prizora zivo. Vi ste Varadija uzeli
bosonogog iz onog kruga naroda koji hrani svijet kruhom, odjenuli ste ga, dali
mu znanja i uzdigli ga do sebe, samo zato sto je bio istinit, iskren, jer ste
htjeli imati uza se ovjeka koji ne zna baratati laznim pretvaranjima. I kad on
nesto nije smatrao dobrim, nije to pokrio laskavom rijei, nego je izrekao
priprosto i istinski. Oe! Samo ste zato toliko Varadija voljeli, htjeli ste mu
pribaviti kardinalski klobuk, a on je to odbio jer nije velikas. Trazili ste u
njemu samo postenu istinu. Uvjeren sam: ako je on doista velikasima rekao neka
od vas zatraze da smanjite poreze, uinio je to samo zato da ih obodri neka vam
kazu istinu. To ne moze biti huskanje, to je borba za vase dobro. Varadi je
radio za vasu osnovu da ostavite prijestolje sinu, a ta okolnost hametom tue
svaku sumnju da je mogao biti vas izdajnik, da bi mogao protiv vas huskati i
buniti. Ostro je govorio, ali u vase dobro, i za vas uspjeh, i zato vas molim,
zaklinjem, ne zaboravite da vam je dragocjenog prijatelja uzela smrt, a drugog
ste odrinuli sami. Molim vas, vratite ga barem meni.
Male prodorne bodljikave oi miruju. Samo zjenica svjetluca. Siroke velike usne
se razvukle, a tek onda otvorile:
- ... i odbacite svoje vjerne podanike Bakaa i Filipca i uzmite onoga koji vas
je izdao. To ti molis?
- Oe, izdaja je odvise strahovita rije.
- Cin je to, ne rije. U Budimu dopalo mi je u ruke pismo fratra Bonifacija.
Citaj i onda reci svoje mnjenje. - Izvadio je iz kozne knjige hartiju i predao
je Ivanu.
Proitavsi, princ pogleda odvazno.
- Sad si drugog mnijenja, je li? - upita kralj
- Oe moj, dopustite mi da nesto kazem. Mnogo je godina zivota utrosio Varadi da
vasem sinu osigura prijestolje. To je nepobitno. Kako bi mogao da naziva vas,
kralju - i princ pogleda u pismo - vukom kojemu nije donio potomka jer bog nee
dopustiti da vas potomak vrsi vlast i vase ime uvrsti poslije smrti! Oe, prema
ovome bila bi prirodna logika baena naglavce.
- Sto je tebi, sine? - Okosi se kralj, upiljivsi vrebajui pogled u njega. -
Nisi sposoban prosudivati.
- Molim kralja neka dopusti svojem nasljedniku prijestolja da mu pokaze kolika
mu je sposobnost u prosudivanju.
- To me naroito zanima. Dakle: ini i radi sto hoes, ali preda mnom da vidim i
sve da ujem.
- Dopustite mi pitanje: tko vam je dao ovo pismo?
- Moj vjerni tajnik Baka. Ja sam ga slao da potrazi fratra i ovo je pismo nasao
u njegovoj kolibi. A sve sto si tu itao protiv mene propovijedao je fratar u
crkvi u Budimu, sto je
j|Guo i Mladen Berislavi. Baka mi je pismo predao da otkrije <jtrag izdajstva
protiv mene.
f - Biskup Baka radio je kao vas vjerni podanik i bas zato, ioe: smijem li
govoriti s njim? I to odmah.
- Dapae, zelim da se uvjeris tko je Varadi.
Dozvase iz kraljevih odaja Bakaa.
Cim se pojavio, ree mu kralj: ,
- Moj sin zeli govoriti s vama.
Princ pride biskupu i pokaze mu pismo: . ,
- Kralj mi je saopio gdje se ovo pismo noflo i k*to je dospjelo u njegove ruke.
Dubokim mirom Baka odvrati:
- Izvrsio sam tesku duznost
- I time pokazali duboku vjernost mojem kraljevskom ocu, gospodine biskupe. A
sad vas molim za vase mudro mnijenje: nije li vam upala u oi neloginost, naime
Varadi pravom strasu radi za moje nasljedstvo kod svih naroda, staleza i drzava
mojeg oca, a jedino huska jednog fratra da propovijeda u crkvi protiv mene! A
zatim on huska na kraljevske potomke, to je upravo protiv mene. jer ja sam
njegov sin?
- Odgovorite onako kako mislite - ponuka kralj svojeg
tajnika. .
_ Njegovo velianstvo nije me nikad pitalo za mnijenje niti dopustilo o tome
govoriti. Posto me sada pozivlje i dopusta, rei u istinski. Jest, visosti, ono
sto ste izvoljeli rei posve je u protivnosti, ali na to u se osvrnuti kasnije.
Znamo da je Varadi uvijek tvrdio da su davanja prevelika, a ja sam bio prisutan
kad je velikase naveo da traze snizenje, a o tome govori
pismo.
_ Da - upadne Ivan. - Jedino se to slaze sa sadrzajem pisma, ali pogrde na
kralja, na njegovo potomstvo u teskoj su opreci s njegovim itavim zivotom i
radom za kraljeva potomka, za mene. Samo ideja da kralj mene uini nasljednikom
potjee od Varadija, samo od njega. Dakle, on je zapoeo i vodio borbu za ovu
ideju.
- Da, visosti, uistinu. Niti je u skladu s ovim pismom niti s Varadijevim
inima.
Kralj sutei slusa, a princ pita dalje:
- Gdje se nalazi fratar Bonifacijo?
- Visosti, sve su potrage za njim ostale bez uspjeha. Kao da je propao u zemlju,
a bas to je nesrea. Mozda bi se stosta moglo proitati da smo ga pronasli.
- Eto vidite biskupe - klikne princ. - Ova vam je okolnost bila sumnjiva jer ste
ovjek uma, a zasto niste o tome spomenuli velianstvu?
- Velianstvo je strogo zabranilo da se govori o Varadiju.
509
- Ako velianstvo strogo zabrani govoriti o kradama, a vi zamjeujete da kralja
netko krade?
- Velianstvo je na moju prosnju odgodilo zabranu da se spomene Varadi. Sada,
eto, razabirem da se nas dvojica, vi i ja gospodine biskupe, slazemo. Vas je um
svjetao, vase je srce vjerno kralju, pa vas molim recite: Varadi je imao velikih
neprijatelja koji su mu zavidjeti zbog njegova polozaja na dvoru. Mogli su to
pismo krivotvoriti. To nikad nije mogao ni rei ni pisati Varadi.
Ta primjedba i itav razgovor izbi i jedi Bakaevo lice.
- Svakako, visosti. Svi kojima kralj iskazuje svoju milost nalaze zavidnike od
kojih nastaju neprijatelji. Naroito Varadi. To je prirodno i razumljivo, a ja
slutim da je visost dotakla bas ono sto u meni lezi duze vrijeme, ali nisam smio
o tome govoriti.
- A sad izrecite sve do posljednje svo|e misli - moli princ.
- Visosti, iako se ono o stalezima slaze, ipak bi ovo pismo moglo biti crna
spletka Varadijevih zavidnika
- Doslovce tako mislim i ja - usklikne Ivan. - Istina, Varadi je bio uvjeren da
su za manje staleze davanja prevelika i to je i moje mnijenje - ree princ
uvjerljivo - i to otvoreno ispovijedam pred kraljem.
Matija bijesno osine sina kao sto je gledao i Varadija i svakoga tko bi se
usudio prigovoriti da odvise tereta nameu svojim podanicima jer se s tim u vezi
uvijek smjesta zapoelo okrivljavati Beatricu i raskos sto ga je uvela na dvor i
privukla ga kraljevu ukusu
Ali Baka ujedno nade odvaznosti da princu protuslovi:
- Neka mi visost oprosti. U ovoj stvari ne dijelim vase misli. Snagu kraljevstva
moraju podrzavati podanici sto veim davanjima. To je moje mnjenje. Svatko ima
svoje i brani ga kako znade. Medutim, Varadi se iskreno, strasno, gotovo divlje
borio da vasu visost uini nasljednikom prijestolja. To ne moze porei nitko. Na
to se mogu zakleti na svoju dusu.
- Prema tome, i vi, biskupe, mislite da je to pismo plod spletke?
- O tome sam se uvjerio lagano razmisljajui, ispitujui Varadijeve ine i
usporedujui kasnije sa sadrzajem pisma. U prvom asu, kad sam ga proitao, bio
sam se prepao, ali ve onda kad sam ga predao kralju, inilo mi se da se vise od
polovice sadrzaja ne slaze s Varadijevim radom i uvjerenjem i hvalim vasoj
visosti sto mi je dala prigode da uzmognem glasno izrei svoje uvjerenje. Ovo je
pismo vjesto namjestena podvala kraljevih neprijatelja.
- Vi ste postena dusa, biskupe! - ree princ i toplo mu pruzi ruku. - Hvala vam.
- I vama budi jos jednom hvala visosti. Sad mi je dusa oslobodena teskog tereta.
Kad nademo Bonifacija, mozemo tek
fcokazati Varadijevu nevinost Ja od sve duse molim kralja da IZdredi novu
potragu.
y - Da, i ja se slazem. Zasad sam svrsio - veli princ. Sad se kralj oglasi
strogo:
- Biskupe, o tom ni rijei. Opet uspostavljam zabranu go-
ti o Varadiju. Sad se mozete vratiti svojem poslu.
Baka se pokloni i ostavi dvoranu.
Kralj mrko promatra sina ije lice odaje radosne nade.
- uli ste, oe. Onaj isti, vjerni vas Baka koji vam je po duznosti predao ovu
optuzbu brani Varadija. Vidjeli ste njegov mirni i posteni pogled i uli njegovo
muzevno i estito izreeno mnjenje. Sve sto je govorio Baka posve se slaze s
dogadajima.
- Dakle, sto mi predlazes? - upita iznenada sina.
- Prihvatite Bakaevo i moje uvjerenje da je ovo pismo plod neije spletke.
Medutim, nasli spletkare ili ne, molim kralja: Oprostite Varadiju sto vas je
uvrijedio i polozite opet u njegove ruke sudbinu ovog kraljevstva i moju. Nitko
ne bi mogao toliko pomoi vas cilj kao Varadi.
- Slusao sam to ne kao kralj nego kao otac. Razmislit u o tome i kao kralj i
kao otac pa izrei odgovor.
Ivan pritisne njegovu ruku na svoje usne.
< - Palatin je mrtav, oe. Varadi ziv, a on vrijedi za obojicu. 1 Kad je Ivan
izlazio iz njegove dvorane, kraljev ga pogled Isprati.
Ve odavno su se zatvorila vrata za Ivanom, kralj je jos uvijek gledao tamo i
konano kimnuo glavom: - "Da, to je moj sin. Taj e se razviti do vrlo
razboritog vladara!"
Drugog dana u kraljevom uredu bavila se Beatrica drzavnim poslovima u prisustvu
kancelara Fillpca, Bakaa i drugih tajnika. Iznenada najavise kraljici
napuljskog poslanika Ranzana.
- Sto vas nosi k meni Ranzano? - upita ona nezadovoljno. - Veoma sam zaposlena.
- Velianstvo neka mi oprosti sto smetam. Ali moja je duznost da vrsim ovdje
sluzbu poslanika i pouzdanika napuljskog kralja, vaseg kraljevskog oca.
- Sto mi imate rei? - upita ona.
- Vasem velianstvu nema vee brige na ovom svijetu do zdravlja svojeg i
kraljevskog supruga pa zato nad njim bdim vise nego nad svojim oinjim vidom.
Kraljica zabrinuto pogleda Bakaa i Filipca.
- Na sto smjera poslanik mojeg oca?
- Odmah u razjasniti. U Budimu je bilo kraljevo zdravlje vrlo povoljno. Cim je
stigao ovamo, ve se pogorsalo. Smatram da
511
i"-
l
mu je put naskodio. Da sam ja bio kraljev lijenik, ne bih nikad dopustio da
velianstvo, bolujui na ulozima, putuje zimi. Pa ipak, kraljev se lijenik
Julius nije usprotivio. I sada se kralj ponovo sprema na put, iako mu je gore.
Velianstvo, samo je do vas da kralja sklonete neka prihvati savjete mladeg
lijenika koji je stekao svoje znanje u Firenci, u Napulju i Rimu. Vi znate,
velianstvo, ovog je lijenika poslao sam napuljski vladar, dakle, otac vaseg
velianstva kojemu zdravlje vaseg kraljevskog supruga mora biti dvostruko
dragocjeno. Ne dajte, velianstvo, da Julius lijei kralja. Njegove su pogreske
neoprostive. Pusta kralja da putuje u tom vremenu. Govorim kao zastupnik Napulja
kojemu je mnogo do toga da zet napuljskog kralja stiti svoje zdravlje.
- Sto velite na to, gospodo biskupi? - obrati se kraljica Fllipcu i Bakau.
- Nisam lijenik - ree Filipec - samo znam da svi oni koji drsu nad kraljevim
zdravljem misle isto: put ne moze kraljevu zdravlju biti od koristi. I vase
velianstvo zna kakvo je mnjenje o tome na dvoru.
- Da kralj nije putovao u Be, bio bi danas potpuno zdrav. To tvrde ak i rodaci
njegova velianstva - doda aka.
- Uzalud sam o tom govorila kralju. On vjeruje svojem starom lijeniku. To je,
dakako, prirodno. Ipak i mene obilaze brige zbog postupka lijenika Juliusa. On
je svakako vjest, ali kao da kraljevu bolest ne smatra odvise vaznom. Ja sam
nemona, a osjeam da kralj ne bi smio putovati.
- Vase velianstvo mora uvjeriti o potrebi da ga napuljski lijenik barem
pregleda. Njegova je znanost novija i slavnija od kraljeva lijenika. Njemaki
Friedrich ima tri glavna lijenika, zasto njegov Velianstvo Matija ne bi imalo
dvojicu?
- Umirilo bi nas sve da kralja pregleda znameniti lijenik - primijeti Filipec -
pa ako on putovanje dopusti, bit emo smireni..
- Zapravo, kraljevi savjetnici nemaju krivo - ree najposlije Beatrica. -
Pokusat u prva, a onda dodite vi svi za mnom.
I ona pohiti svojem muzu.
Nasla ga je vrlo mrzovoljastog raspolozenja. , - Boze moj, Matija. Tebi je
gore. Osjeas jae boli u nogama?
- Ne u nogama, nego u mislima se uvijek nade provalija.
- Matija, svim srcem te molim da te pregleda Andelo. , - Potpuno vjerujem
svojem starom lijeniku.
- Znam, dragi moj supruze, nikako te ne kanim lisiti Juliusa, ali tvoji
najvjerniji savjetnici Filipec i Baka, tvoji rodaci Gerebi i itav dvor ude se
sto ne dopustis da te Andelo samo pregleda. Da ti nasu prosnju ne bi upravljalo
nikakvo drugo osjeanje, primi je kao plod bojazni za tvoje zdravlje s kojim su
povezane sve nase line koristi.
- I tvoja korist!
Ona klekne pred njegovim naslonjaem:
- Ako ne vjerujes da je zabrinuto moje srce, onda vjeruj u moje koristoljublje!
Udose Filipec, Baka, Orban i drugi te stadose moliti kralja da popusti njenoj
zelji.
- Neka bude - pristane napokon kralj. Odmah uvedose napuljskog lijenika,
ovjeka vrlo ozbiljna i osrojij U godina.
Kad je pregledao kralja, ree mu smjelo:
- Velianstvo, vi ne mozete putovati. Niste smjeli putovati ni u Be. Put je
kriv sto vam se bolest pogorsala. Vase su noge nateeno,
- Kako to ne bi opazio Julius? - upita kralj nepovjerljivo.
- Stari lijenici ne smatraju to vaznim. Oteklina je znak da su ulozi vrlo
teski. Velianstvo mora odgoditi putovanje.
- Do kada?
- Mjesec dana. Dotle e vase velianstvo posve ozdraviti ako se podvrgne mom
lijeenju.
"Ozdraviti za mjesec dana" - misli kralj. - Pa ove sam ote k l m >. vukao sobom
na bojistima po vise mjeseci i opet ozdravio. Ali ako ste tako uporni da ne
putujem, odgadam put.
Kad je te veeri kraljev lijenik Julius nasao uz kraljev krevet Napuljca, bio
je duboko uvrijeden. Niti je sto pitao niti se sto zanimao za stanje bolesti.
Narednih dana izmedu lijenika nastala je ljuta borba u kojoj se Julius napokon
demonstrativno i uvrijedeno povukao.
* * *
Proslo je nekoliko dana u neodlunom ekanju. A onda, posto je napuljski
lijenik najodlunije prosvjedovao protiv kraljeva puta, sazove Matija svoje
tajne savjetnike, brau Gerebe, Filipca, Bakaa i tajnika Nikolu Balasa.
Razlozivsi im posao, najposlije odredi:
- U Linz ide u moje ime Nikola Balas da tamo preda mojem njemakom nasljedniku
moje pismene poruke. Biskup Filipec polazi u Moravsku. Danas sam, eto, odanle
primio pismo Ceskih podanika. Oni prihvaaju za kralja princa Ivana. Dakle, vi
ete, Filipec, tamo sazvati staleze da u vasoj prisutnosti proklamiraju princa
Ivana i potpisu ispravu. To se ima svrsiti odmah. Kad pukne glas da je prodro u
osvojenim eskim krajevima, u Budimu e poi lako. Neka se svi pozure. Vrijeme
je do sabora kratko.
Glasnici su odlazili i dolazili, a kralj je primao vijesti i odasiljao ih,
svladavajui se. Na asove snalazile bi ga opet boli, vise nego zimi, a to mu je
oduzimalo strpljivost. Andelo se bavio oko njega s velikom paznjom, dok bi
Julius bijesan na svog
513

l
M
SsSl
l
l
m
4
i
m
m
takmaca, jedva dolazio. I tako je stari lijenik potpuno napustio svojeg kralja.
Biskup Filipec bio je spreman za put u esku, samo je jos ekao da kralj imenuje
novog palatina.
- Uzalud trosim vrijeme - ree kralj Filipcu. - Jos se nisam odluio koga da
postavim za palatina. Radije krenite u Cesku i pozdravite svoje eske zemljake.
Recite im da e Filipec, eski sin, i dalje ostati prvi do mene i, ako prije
umrem, do mojeg nasljednika.
- Velianstvo, sluzim svojini silama prijestolju i vasem sinu. I zato bih
savjetovao kralju da odlui sto prije o palatinu. O njemu mnogo ovisi.
- Znam, prijatelju, bas zato moram razmisliti. A vi putujte sretno, hitno i jos
se sretnije vratite.
Kraljica Beatrica neprestano je zaposlena drzavnim poslovima, ali je slobodno
vrijeme proboravila uz kralja, branei se oko nje-govg zdravlja i govorila mu:
"Andelo mi obeaje da e do Jurjeva tvoje boli i otekline na nogama posve
nestati. Samo da minu tvoje brige i jednom se svrsi proklamacija. Odahnut emo
oboje - i njezno mu ovije ruku oko vrata.
- Kakva je srea zivjeti s tobom, Beatrice, kad si tako dobra. Nema nijedne
dragocjenosti koju bih ti uskratio. Sagradit u dvorac, pun raskosi, o kakvom
nije sanjao nijedan rimski imperator. A taj e dvor biti samo tvoj, Beatrice.
I opet se sagnula k njemu podatnom njeznosu, ljubei mu lice.
Uto se pojavi princ. Beatrica ga oslovi majinskom Ijubaz-nosu, ali se brzo
povue i ostavi oca i sina same.
- Ivane - ree kralj - dao sam te zvati. Potrebno je da priuis nadom jestavati
svoje savjetnike. Dakle, ja neu imenovati novog palatina.
- Zasto oe? - zaudi se princ.
- Pogibeljno je to. Svaki velikas oekuje da odaberem njega. Ako se odluim za
jednoga, drugi i njegovi prijatelji ustati e protiv mene. U doba kada trebam
sklonosti svih jednako, neu da odaberem jednog od njih. Kad budu svi na saboru,
svaki e se od najuglednijih nadati da e izbor pasti na njega i to ih mora
potaknuti da se takmie za moju milost. A kad tebe proklamiraju i okrune, onda
es mi rei u kojega se od svih najvise pouzdajes. A sad me uj: prije osam dana
bilo je govora o Varadiju.
Princ osjeti da je dosao odsudni as.
- Razmislio sam sve, naroito ono sto nam je govorio Baka. On se uistinu esto
ljuto uhvatio s Varadijem, dakle, to nije tesko
kraj Varadijeve udi, a ipak, Bakaevo razlaganje je plod postenog razmatranja.
No, kolikogod me Varadi nedostojno uvrijedio, mozda je ak u dusi moj protivnik,
ali sav zivi i umire da tebe podigne na prijestolje. Mozda e tebe bas njegove
ruke obraniti od svih neprijatelja, posjesti u prijestolje kako je to prikazivao
san. Ivan suzdrzi dah, a kralj e hitno i strogo:
- Sjedni i pisi. Diktirat u ti u pero.
"Gospodinu biskupu Varadiju!
Javljam vam da sam nakon teske borbe s mojim kraljevskim ocem napokon toliko
uspio da je saslusao moje razloge koji su smeksali njegovo oinsko srce. Kralj
dopusta da iz vaseg zatvora izidete, odmah dodete u Be i ovdje zamolite za
oprostenje sto ste ga uvrijedili, a ja znam: on e sve oprostiti i zaboraviti. S
ovim pismom donose i kraljevu rukom potpisanu odredbu da vas odmah puste na
slobodu i dadu vam sve potrebno za put u Be.
Ivan"
Nakon dovrsenog pisma Ivan pristupi ocu i poljubi ga u ruku. Kralj e mirno i
hladno:
- Cinim to za tebe, a sad neka moji tajnici sastave odredbu da se Varadi pusti
na slobodu i donesu meni na potpis.
Princu se inilo kao da je kralju odlanulo kad je Varadiju mogao da dade slobodu
i presretan se uputi u kraljevske kancelarije. Tu preda nekom mladom tajniku
neka potpise kraljevsku odredbu da se Varadi pusti na slobodu i odnese kralju na
potpis. Zatim preda svoje pismo da se ujedno s kraljevim nalogom posalje
zapovjedniku Visegrada.
- Cestitam vasoj visosti - ree Baka kad je princ u tajnistvu predao pisma.
- Biskupe vi ste mi pomogli da pobijedi pravednost. Vjerujte, kad sam slusao
vase odgovore na moja pitanja, stekli ste moje povjerenje.
- Visosti neu da se takmiim s Varadijevom sklonosti prema vama, ali iza njega
nema nikoga tko bi vas bolje od mene razumio i vise od mene postivao. Ovo e
kraljevstvo dobiti u vama najpravednijeg nasljednika.
- Oslonit u se na Varadija i na vas. Ivan pozove u svoje odaje Lovru Ilokoga.
- Vojvodo, kralj je podijelio Varadiju milost i oprostenje. ve sutra otposlat
e se pisma u tvrdavu s pozivom da odmah dode u Be.
Lovro se snebivao od uda.
- Visosti, pobijedili ste kralja, a to je isto kao da ste osvojili Carigrad.
- Polako, vojvodo, svoju slavu moram podijeliti s Bakaem. Lovro se zapanji.
Sjetio sam se tog asa Gordanine sumnje da se Baka see ispred Varadijeve
tamnice
515
33*

- Vi se tome udite? - pita princ - i odmah nastavi: - Oni su esto bili u
opreci i bas ta okolnost razotkriva veliinu Bakaeve duse. On je pravom
govorljivosu zagovarao pred kraljem moje uvjerenje da se radi o spletki protiv
Varadija.
Princ ispria Lovri sto se prije osam dana raspravilo pred kraljem i sto je
govorio Baka.
Na temelju svega toga Lovro je stekao uvjerenje da je Baka po duznosti predao
pismo i poslije, branei Varadija, dokazao da ga vodi pravednost i sklonost
prema njemu. Kad su svrsili razgovor, vojvoda ustane:
- A sad, visosti, oprastam se s vama. Kralj mi je odredio da putujem u Hrvatsku
odakle dolazim s tisuama Hrvata u Budim na proklamaciju vase visosti. Sutra u
zoru kreem. Doekat u vasu visost u trijumfalnoj slavi u Budimu.
Princ mu pruzi ruku i toplo se oprosti.
Kad je Lovro ostavio prineve odaje, zadovoljno je razmisljao:
"Svi smo krivo inili Bakau. I sam Varadi. On je postenja-ina. Da nije, zar bi
povladivao princu i tumaio kako je eno vrazje pismo plod spletke?"
Jos iste veeri sjedili su Lovro i princ Ivan svaki u svojoj sobi i pisali
Gordani vesele vijesti. Svaki je od njih dodao pismu svoje srce i svu svoju
dusu. Ivan je pisao i majci s puno tople ljubavi i ushiene nade.
Sutradan krene Lovro u Hrvatsku, a dva dana nakon toga otputovao je Filipec u
esku da se vrati s proklamacijom princa Ivana u osvojenim eskim krajevima.
Tog je dana kralj odahnuo. Noge su mu bile ve gotovo posve zdrave i on se posve
priljubio svojem novom lijeniku. Vedar je, veseo i pun nade ekao posljednji
in u velikoj dugogodisnjoj borbi da prijestolje osigura svojem nezakonitom sinu
i time spasi kraljevstvo krvavih borbi stranih vladara za ugarske i hrvatske
zemlje.
Na dvoru nastade mir. Kraljica je svoje dvorane ostro pri-tegnula da se ne
svadaju s hrvatskim i ugarskim kraljevskim dvoranima. I tako su slijedei dani
prosli u potpunom zatisju, sto je kraljevo raspolozenje uinilo jos vedrijim i
potpuno svjesnim pobjede svojih osnova.
U SLAVLJU IVANA KORVINA
Tako je osvanula subota uoi Cvjetne nedjelje. Slavio se prinev rodendan. Tom
se prigodom odrzavao u Beu nevideni sveani turnir. Na tribinama se okupilo sve
bogatstvo njemakih.
ugarskih i hrvatskih velikasa koji su tom prigodom boravili u Beu i prispjeli
iz Budima.
Strani poslanici iznijeli su raskos svojih vladara, na svojim odorama i odijelu
svoje pratnje. U tome su se naroito natjecali poslanici Milana, Venecije i
Napulja. Svjetina je zaokruzila sliku turnirske sveanosti kojoj su bili zariste
kralj Matija, njegov sin i kraljica Beatrica. Sve se divilo kraljevom svjezem
izgledu. Bio je rumen, veseo gotovo pomladen. Kad su za vrijeme stanke
turnirskih borbi kralja ponudili dorukom divili su se njegovoj gladi.
- Taj e zivjeti jos dvadeset i vise godina - veselili se kraljevi prijatelji.
- A sto mu nedostaje? Boluju mu noge od uloga? Teska li uda! Bolovao je od toga
moj otac trideset godina - pria Beri-slavi Simonu. - Samo da jos princ danas
izvojuje pobjedu, onda je ve okrunjen kraljevskom krunom. Znak trublje najavi
da se turnir nastavlja.
Veliki megdan maevima i kopljima vodio se izmedu prvih vitezova na oruzju. Sva
pozornost svrati se, medutim, na princa Ivana. On nastupa kao protivnik najjaem
njemakom vitezu iju slavu jos nitko nije potamnio. Drsuim srcem gleda kralj
svojeg jedinca kad se pojavio pred njim na vrancu. U grimiznom sedlu sjedi princ
u pozlaenom oklopu. Digao se zlatni vizir ispod kojega se smjesi sinovljeva
ljubav ocu i on dobaci poklik:
- Pobijedi, moj sine!
- Pobijedi, moj posinel - klikne Beatrica.
Topli val sree ustalasa se u kraljevskim grudima. Sve zuri na bojno popriste
gdje se na konjima ustoboili protivnici. Njemaki vitez promatra mladog
protivnika, tako njeznog, mrsavog, s mnogo samosvjesnosti i nasmijanom ironijom.
A Ivan je ozbiljan, miran.
Borba otpone. Svaka zilica na kraljevu tijelu drse. O toj turnirskoj pobjedi
ovisi slava, postovanje, velianje i sve prosudivanje svih umnih vladarskih
vrlina. Zato kraljevski otac drse.
Njemaki vitez je jak, mlad, princ hitar, dosjetljiv. Njegova vjestina pravo je
umijee i nadomjesta mu snagu. Zvekee oruzje, treskaju stitovi i konji. Borba
biva sve zesa, protivnici se biju za ast, slavu, za prvenstvo, Ivan jos i za -
kraljevsku slavu.
Divlje se gone protivnici. Sudaranje oruzja ulazi ljudima u kosti. Svjetina je
masa treptavih zivaca, besvjesnih, suludih.
Nesto se zbilo. Bijeli Be po prirodi i po srcu moze zeljeti pobjedu samo sinu
svoje krvi. Krikom zadrsu nebo i zemlja...
Urlajui zatalasali se gledaoci, divlji vrisak kraljevih pristasa, pomahnitali
vitezovi uzdizu gole maeve, bacaju u vis klobuke. Paz Stjepko baci se kralju
pred noge, viui:
- Nas princ! Nas princ, pobijedio je.
517
Njegov glas gubi se u sumi bujice. Kralj Matija uzdize ruke. Beatrica ih uzima i
ljubi.
Ljudi traze da princ obilazi okolo kruga da ga svi vide.
Trijumfalno jase Ivan, posut slavom sto se survala nad njime kao pljusak. U
zlatnom oklopu, ovjenan lovorom, pobjednika, nalikuje na kraljevia iz prie
kojom ga obavija fantazija. Onda krene u dvor, a zrakom se prolomi jedinstveni
povik prisutnih staleza:
- Zivio nasljednik prijestolja!
Svi su omamljeni radosu, svi su pijani od pobjede.
U dvoru Ivan side s konja i uspinje se mramornim stubama. Hiti u svoju odaju da
bojnu odoru zamijeni grimizom kraljevskog sina. Valja poi s kraljem i kraljicom
u krunsku dvoranu za primanje. Onda stupi u kraljevu odaju u ruhu od crvenog
brokata izvezenom dijamantima i biserom. Kralj i kraljica ekaju. U Matijinu
srcu skupilo se ganue. Suznim oima ogrli sina:
- Ivane, sine, na taj svean dan pitam te: hoes li kraljici biti zastitnik,
vitez, vjeran posinak i poslije moje smrti?
- Oe, obeajem ti, ali ti es jos dugo uzivati u mojoj dobroti.
- Beatrica, moj sin ne moze prekrsiti obeanje. Ona ovije princu ruke oko vrata
i ree:
- Ivane moj, ne trazim od tebe prvo mjesto u tvojem srcu, tamo je tvoja majka.
Podijeli mi drugo, a ja ti se kunem: bit u ti druga majka.
- Dobra kraljice, moja zahvalnost i vjernost nikad nee presahnuti. Na to
se kunem pred licem svog uzvisenog oca. Ponovnim zagrljajem zahvali kralj svojem
sinu.
- A sad idi s kraljicom na primanje. Zastupaj kralja, nasljednice moj.
Ivan povede kraljicu u veliku krunsku dvoranu za primanje, punu velikasa,
poslanika, dvorana svih zemalja. Visoki se svodovi lome od plamenih poklika,
odusevljenih pobjedom. I na veernjoj gozbi zastupao je princ svojeg oca; dok je
njemu zdesna sjedila Beatrica, potpuno predana paznjom nasljedniku prijestolja.
Iz njegova srca nestalo je posljednjeg traka sumnje i mrznje prema Beatrici.
Njezino vladanje izbrisalo je sve sto se u njemu nagomilalo protiv nje. Oprostio
joj je u dnu svoje duse onim plemenitim osjeajem kojim ga je nukala na to
oprostenje njegova majka.
I dok su ga ljudi obasipali slavljem, odanosu i nadama u budunost, misli su mu
hrlile u majinu toplu odaju Budima, a njeno mu je srce stvaralo san o srei
kojom e ukrasti zivot svojoj majci. Vise nije zelio osvetu Beatrici, ve samo
mir i sreu svojoj majci, a uz nju je vidio Gordanu, lijepu, ponosnu, ovjenanu
krunom koju u dubini svoje duse uva za nju. Ta ga slika opaja i usreuje.
Jedinu sjenu ovog asa ini duboko pohranjena zalost za Damirom, jedinim
prijateljem njegove mladosti. Ali sad mu
njegov novi polozaj pruza mogunost da ga dovede natrag i pruzi mu
zadovoljstinu. I zato e povesti najveu potragu za njime. Nakon gozbe, za
vrijeme glumakih igara, pojavi se kralj, ushieno pozdravljen. Oko njega
skupili se poslanici, estitali mu, a ponajvise poslanici Milana.
- Danas je dovrseno - rekose Mafeo i Marcelo. - Njegova visost ve je moralno
zasjela na prijestolje. Cestitam velianstvu i vojvotkinji Bianki - a kralj se
smijesio, srdano da sakrije svoju politiku tajnu.
Ove je veeri kralj obujmio svojeg sina i kliknuo:
- Moje muke su dokrajene. Ovo je pretposljednji prizor u igri koju sam vodio za
svoj cilj. Posljednji prizor. Tvoj trijumf slijedi na Jurjev dan.
- Vas je to trijumf, oe moj.
- I moj. U Linzu je njemaki prestolonasljednik. Predlozio sam mu da nakon
Uskrsa dode na granicu mojeg i njegova posjeda. Ondje emo se sastati. Nasi su
pregovori napola svrseni. Filipec je na putu i vraa se s tvojom proklamacijom u
mojim i eskim krajevima. Hrvati su tvoji. Time je tvoj uspjeh na budimskom
saboru osiguran. Kraljica je s tobom i za tebe. Moj je posao dovrsen. Red je na
tebi da uzdrzis danas steenu slavu, srca podanika i postovanje svih drzava.
- Posvetit u svoj zivot djelu i primiti vase savjete i zelje.
- Nikad nisam bio sretniji. Ovaj dan najljepsi je u mojem zivotu.
- Toga je dana, 1. travnja 1494, kraljev historiar na dvoru Bonfini napisao:
"Princu Ivanu ne stoji vise nista na putu da bude proklamiran za nasljednika.
Njegova je zvijezda zasjala punim sjajem. Prijestolje Ivanu Korvinu potpuno je
osigurano. Kraljeve su muke dokrajene. Kraljica je sretna, preporodena, nema
vise ni traga onoj koja je cijeli dvorski zivot i drzavne borbe pretvorila u
paklene lomae. Mirna je i brine se samo da olaksa kralju poslove. S pouzdanjem
ekamo saziv sabora i proklamaciju."
NA CVIJETNU NEDJELJU
Sutrasnja Cvjetna nedjelja nasla je sav dvor u znaku radosti i prineva slavlja.
Velika sveana dvorana odrzavala se u odorama, u licima i u hitnim pripremama za
procesiju koja je imala krenuti iz dvora itavim gradom.
U deset sati prije podne odredena je misa u dvorskoj crkvi. Kraljica je krenula
s princem Ivanom. Za njima su posli dosto-
519
II
janstvenici, kraljiina braa Francesko, Giovano, dona Izabela i sve dvoranke.
Svi su se poredali uz kralja.
Kralj Matija sjedio je udobno u mekanom crkvenom naslonjau, smjeska se,
odzdravljajui pozdravima poslanika, dostojanstvenika i dvorana. Prozirna
crvenkasta put njegova lica svjeza je. Male prodirljive oi pune sjaja. Na
sirokim usnama igraju se neizreeni usklici sigurnom pobjedom raspojasane duse.
Nakon mise slavila se viteska sveanost. Sinovi velikasa i plemia stupaju pred
kralja. U njegovoj je ruci kraljevski ma, redom ih udara maem i proziva ih
vitezovima.
Prvi medu njima je paz Stjepko. Kad ga dotae ostrica maa, ponosito uzdigne
glavu i pogleda Enrika. Njemu je obeao osvetu za davnu uvredu u Budimu i kao da
ga ovog puta podsjea na to.
Nakon toga vratili su se svi u kraljevske dvorane.
- Beatrice, Ivane, vrijeme je procesiji. Neka vas svjetina od-visse dugo ne
eka.
U dvoristu se svrstala kraljevska povorka s raskosno opremljenim konjima. U
zlato odjeveni paz vodi kraljiina bijelca, Ivanova vranca vodi Stjepko, sav u
zlatu, draguljima i novoj asti viteza.
Krenuli su iz dvora ulicama grada.
Talasa se svjetina.
Kralj poiva u naslonjau. Prozor je otvoren. Proljetno sunce grije mu visoko
uzdignute grudi u kojima se jednom u zivotu naslagala sama radost. Promatra
svoje rascvjetale vrtove. Poiva mu tijelo, odmara se dusa. Osjea se kao vitez
nakon slavne pobjede na turniru.
"Da, to je bio turnir, moj turnir. Turnir sa stotinu protivnika. Svakog trenutka
dolazi novi protivnik i bije me novim oruzjem, drugom taktikom, drugim nainom,
tezim maem. Sve, sve sam ih svladao, prignjeio i ostao pobjednik. Jos samo
dvadeset dana, jos dvadeset dana, cvatuih proljetnih dana i kruna je Ivanova.
Prijestolje zasjeda sin, moja krv. Onda slijedi Ivanov sin i opet sin Ivanova
sina. Sve tako dalje nee izumrijeti loza slavnih osloboditelja Sibinjanih
Janka, junaka sto ga je u Hrvatskoj opjevala pjesma puka. Kako grije ovo sunce
dusu, kako svijetli, ljepse od srca gore na obzorju.
Matija, dobro si sedrzao. Citav tvoj zivotni turnir je svrsen. Kao djeaka
posjeli su te u turnirsko sedlo da se branis od odraslih, jaih, snaznijih,
lukavijih, svih koji su imali snagu i podmu-klost, laz, himbu i silu u jednoj
ruci. Ja sam se branio istim oruzjem. Djeak u tamnici, osuda na smrt stratiste,
sa stratista u progonstvo, ponizenje, sramotno, krvavo, a onda prijestolje.
Prijestolje u rusevinama. Skupio sam razoreno kamenje, gradio, sagradio, krpao u
jednoj ruci zezlo, u drugoj ma, pa u borbu, bitku
na smrt i zivot. Cas u obrani, as u navali, moj zivot na prijestolju bio je
turnir obrane punih trideset godina.
Sad u naslonjau sjedim kao pobjednik i ekam nagradu. Neu dugo ekati, jos
samo dvadeset i dva dana. Samo dvadeset dva i svanut e Jurjevo, kraj svrsetka
pobjede!"
I sklopi oi, doarava sliku budunosti i prati svojeg sina na Budim, u slavi
trijumfa, okrunjena krunom. Uza nj se prikazuje Beatrica. Daleko negdje u magli
opaza nejasno njezno Borkino lice i velike plave oi. Ovdje su izblijedile te
oi. Sada, u dobru on ih zaboravlja.
Ali onda isezava i Beatrica. Sad je tu samo Ivan na vrancu, u pozlaenom
oklopu, s krunom na glavi, Ivan koji e imati sinova da na ugarsko-hrvatsko
prijestolje nikad ne zasjedne tuda krv, ve samo krv Ma ti j asa Korvina,
potomka nekog velianstvenog pastira koji e ovjekovjeiti slavne Korvine.
Onda otvori oi,
jj - Zadrijemao sam, Radulo? ^
- Da, velianstvo. I dobro je to.
v - Sunce me omamilo i svjezi zrak. Kako mirise cvijee na tim vrtovima.
Veselis se, stari moj?
- Kako da se ne veselim, kad je mojem kralju dobro.
- Dobro? To je premalo. Mene je srea zagrlila. Zasluzio sam to krvavo. I zato
je esto uzivam. Poklonjena srea nema cara. Izvojevana svojom snagom ulazi u
tebe kao nov zivot. Oovaj Uskrs bit e moj najljepsi, Radulo. To je moje
proljee. Jos samo dvadeset dva dana i moj sin uzima u bastinu moje prijestolje.
Ood-gojit u ga za tu vladavinu. Posluzit u mu svojim iskustvom. On je umna
glava, zdravo tijelo i oplemenjen duh.
Kralj se ogleda po vrtovima.
- Dugo se kraljica ne vraa s princom.
- Nakon procesije jos e prisustvovati misi u crkvi.
- Bit e kasno objed. A moj zeludac se buni. Gladan sam.
- Velianstvo bi moglo prije objedovati.
- Ne, nikako. Zajedno u sa svojim sinom i kraljicom, ali gle, ide Andelo.
Lijenice, vas je bolesnik strahovito gladan. Dajte nesto, samo toliko da
prevarim zeludac.
- Odmah u odrediti da nesto donesu - ree lijenik pa izide.
- Mora da je tesko gladovati. Kad Ivana proklamiramo, nahranit u sve gladne
ovog kraljevstva. Molit u za sretno vladanje mojeg sina.
I kralj zapone priati starcu o saboru, zasjedanju, o proklamaciji u eskim
krajevima. Ne moze vise zadrzati svoju radost za sabor i ponovo naglasi.
- Jos dvadeset i dva dana.
Vrata se otvore. U dvoranu ulazi starica s crnom kapicom na sijedoj kosi. U ruci
joj zlatna zdjela puna smokava.
521
- Velianstvo, smokve... svjeze ... slane... danas su stigle.
- Nardela, ona zna sto treba kralju. Kako se nisam domislio. Starice, podaj mi.
Smokve sam uvijek jeo kad mi je bilo dugo ekati objed, ali u Budimu ih nisam ni
vidio.
Nardela pristupi kralju, drzei u ruci punu zdjelu smokava. Kralj se smjeska,
uzme jednu, slasno jede i veselo prida:
- Cekaj, Nardela. I ti es dobiti dar kad osvane veliki dan.
- Veliki dan, kralju moj.
- Samo jos dvadeset dva dana do Jurjeva, a onda - iznenada mu se lice namrsti.
U trenutku zavlada njime silni gnjev i vikne:
- Nosi se, napolje - i ona preplasena izide.
- Tko toj budali dopusti da smjesta smokve na stol? Neka odmah dode dvoranin
stolnik. Kakva je to drskost. Nedostojna nepaznja - vie kralj, crven od bijesa.
U sveanoj odori spreman za sveani objed upravitelj kralje-skog stola stupi
pred Matiju, zapanjen iznenadnom promjenom kraljeva raspolozenja.
- Gnjilim smokvama hranis svoga kralja? Kakve si smokve spremio danas za sveani
stol? One sto ih je donijela Nardela?
- Velianstvo, nisam ni vidio sto je unosila Nardela. Ona ih je uzela jos juer.
- Dok moji dvorani maste sebi svoju hranu najfinijim smokvama, najodabranijim
jelima, kralja dvore gnjilima, jos sad mi je gorko u ustima.
Na srebrnom pladnju unesu jelo i postave na stol.
- Nosite, ogadili ste mi jelo. Dajte mi vode da isperem usta. Gnjilez mi
donosite. Gorka je bila smokva, sve mi se smuuje. Nedostojnici. Da nije bilo na
dvoru pokvarenih smokava, odkud bi ih ona budala uzela? Nosite to jelo. Idite mi
ispred oiju - kraljeva vika dopire u hodnik.
Onda ulazi Beatrica u sjajnoj haljini, iza nje princ Ivan. Uplasen pohiti k ocu.
- Oe, sto se dogodilo?
- Hrane kralja gnjilim smokvama.
Ivan nastoji da stisa strahovitu provalu kraljeva bijesa, a Beatrica mu miluje
lice i molei ga glasom tjesi:
- Zaboravi to, Matija, nosim ti veseli glas: svjetina se progurala do Ivana,
prosula po njemu cvijee. Nisam ula drugo do urnebesno klicanje: Neka zivi
nasljednik prijestolja! Zasuli su ga cvijeem, prolazio je ulicama grada
trijumfalno. Nista vise ne stoji na putu nasem Ivanu, nista i nitko, Matija. Ova
Cvjetna nedjelja pripada Ivanu i nama dvoje.
To prianje privlai kraljevo osjeanje, bijes se stisava, oi mu se sjaje.
- Oe, gladni ste - ree Ivan - idemo k objedu.
- Ne mogu okusiti nista. Ova gnjila smokva sve mi je zagadila.
- To se tebi samo ini dragi, - milo e Beatrica - ne misli vise na to. - Bit e
danas tvojih najmilijih jela - moras se krijepiti za Jurjev dan.
- Da, za Jurjevo, samo jos do Jurje...
S kraljeva lica nestane krv, oi mu se smutile. On klone. Svi potre. Kralj im
lezi na rukama kao bez duse.
Beatrica vrisne. Krik Ivanova uzasa prodre kroz otvorena vrata u predvorju.
Dvorani, pazevi i sluge pojure u sobu, svi bezglavo viu, tre.
- Lijenika, lijenika, Julius, gdje je? - vie Ivan glasom strepnje i uleti u
blagovaonicu gdje skupljeni dostojanstvenici, uzvanici i dvoranstvo oekuju
dolazak kraljevske obitelji k sveanom objedu.
Kad je stigao Andelo, odmah dade kralja poloziti na postelju. Lijenik pohita iz
dvorane. Iza njega je ostala nijema prepast... , Uz kralja je Beatrica,
izvikuje njegovo ime:
- Matija! Kralju moj! Ljubljeni muzu moj!
Ne daje odgovora.
Smrtno blijed stoji Ivan do kraljevih nogu i zove lijenike...
- Za ime bozje, sto mu je? Pomozite. Nesvijest, jeli?
- Bit e. Neka brzo dodu svi beki lijenici.
- Imamo ve svoje - odgovori straga tihi glas poslanika Ranzana
Dolaze dozvani lijenici, vrzu se, prepiru, jedni drugima dovikuju, dvorski
ljekarnici tre. Izlaze i ulaze, sukobljuju se nosei lijekove.
Onda se kralj makne, otvori oi.
Olaksanje. Ivan se trza, kraljica se spusta na koljena.
- Matija dragi, sto ti je? Boli te? Gdje? Reci svojoj Beatrici.
- Oe moj, dragi, ve vam je dobro? Je li? - pita Ivan, nadvivsi se nad
postelju.
Kraljeve usne se miu, ne otvaraju, samo se tijelo svija u grevima.
Njegove oi su mutne, ugasle. Magleni pogled luta, zaustavi se na Ivanu. Usne se
opet miu, a nemaju glasa. Svijest kao da je nestala.
- Oe, dragi, reci stogod?
Ali ne ree. U oima mu vene zivot, mue ga grevi.
- Dragi, mili, govori, reci sto zelis? - vapi Beatrica.
- Zasto ne moze govoriti, gospodo lijenici - pita kraljica lijenike.
Oni sute, opipavaju mu ruke. Gledaju se, pitaju, bespomoni su. Dok oni sto
dolaze iz Bea, pregledavaju kralja, vijeaju i onda sute ...
- sto mu je? Recite mi - pita Ivan strogo.
523
i
i
i
- Jos ne znamo, visosti. Ne da se to ustanoviti na preac. Nesto je pojeo.
- Pomozite mu. Uinite nesto - zapovijeda Ivan - saberite se, gospodo, molim
vas, ne gubite glave.
Kraljica sama uzima lijekove i ulijeva ih u kraljeva usta.
Kralj strahovito stenje, hrope, vie, svaki taj glas prolazi kroz Ivanove
kosti. Beatrica se hvata za glavu, ide po sobi, viui:
- Pomozite! Ljudi, pomozite!
Jezoviti prizor provlai se odajom. Oko kraljeve postelje sve je vise ljudi, dok
zidinama odjekuje i prsima zadire strahovito kraljevo jaukanje.
Onda utihne i zaspi.
Traak nade prosulja se mranim oima bolesnikove sobe. Nakon probdjevene noi
pohita Baka u kraljeve kancelarije. Svi tajnici, pisari, sjede blijedi,
zastraseni. On domahne rukom crvenoputom mladom tajniku, pode u susjednu sobu.
Plemi slijedi Bakaa i zatvori vrata.
- Tebi je princ povjerio zadau da posaljes pisma zapovjedniku tvrdave da pusti
na slobodu Varadija. Jedno je pismo bilo od princa Varadiju, a drugo kraljeva
odredba.
- Vi ste mi nalozili ujae, da pismo ne odposaljem dok mi vi ne kazete -
preplaseno e plemi.
- Da, znam. Daj ovamo pisma. Brzo.
Mladi ode, brzo se vrati i preda mu pisma. Baka upali svijeu i spaljuje ih.
- sto e rei kralj kad dozna sto ste uinili?
- Nee doznati.
- Nee? Dakle, zlo mu je, toliko da...
- Kraljevi su astrolozi ve prije osam dana prorekli kraljevu naglu smrt. Onda
nisam to vjerovao. Danas vidim da je sve svrseno, ekaj, imam za tebe nalog.
Baka sjedne i stade pisati. Posto je napisao vise pisama, na jedno udari
kraljevski peat i ree plemiu:
- Ferenci, ovo je kraljevski nalog. Krenut es odmah u Budim i predati majci
princa Ivana ovo pismo. Tu kralj izrie zelju da prineva majka smjesta krene u
Brezovicu, jer kralj ne bi htio da ona bude prisutna Ivanovoj proklamaciji.
Dakle, kad prineva majka krene, putem ispred Budima doekat es je ti s mojim
prijateljima iz dominikanskog samostana. Evo, tu je pismo za priora. Vi ete
prinevu majku odvesti u samostan. To se mora obaviti oprezno da nitko nista ne
opazi.
- Sve ste to pisali prioru?
- Potanko. Tebi je dosta da znas glavno. A sada dalje. Znas onu kuu uz palau
prineve majke u kojoj stanuje Damirova
zena?
- Ljepotica Gordana?
- Da. U ovom pismu nalaze se u ime kralja Gordani da prati prinevu majku u
Brezovicu. Medutim, ti es se posluziti luka-vosu i Gordanu otpremiti u svoj
vlastiti dvorac kraj Budima i
uvati je.
- Da uvam takvu ljepoticu? Moj ujae, to je opasna zadaa.
- Ti es je izvrsiti i zatvoriti Gordanu u dvorcu, opkoliti ga strazom
najspretnijih i najpouzdanijih momaka. Ostat es s njima. Gordani ne smije
uzmanjkati nista. Valja dobro s njom postupati, ali ni jedna vrata u dvorcu neka
ne ostanu otvorena.
- Dakle, potpuno zatoenje?
- Kao da je u tamnici. Pazi, ako izvrsis ovaj nalog, stei
es uza me estito mjesto.
- To i zelim. Dakle, Gordanu imam drzati u strogom zato-
enju?
- Dok ti ne posaljem novu odredbu.
- Nadem li u Budimu Damira?
- Nees ga nai, on je s princem raskrstio zbog nje i Damir nee ni blizu.
Uostalom, zuri se. Moras stii u Budim prije svakog glasnika koji bi tamo donio
vijest o kraljevoj smrti.
- Ako kralj ne umre?
- Nitko se vise ne moze nadati da bi ostao ziv. To je rekao lijenik Andelo.
Dakle, sjedaj na konja i juri sto brze, zelis li se
dosei visoko.
- Bit e izvrseno, na ast se zaklinjem. Prineva majka bit
e u samostanu, a Gordana u mojem dvorcu.
Po kraljevskim hodnicima vrzu se blijeda lica zastrasenih pogleda. Idu i dolaze
dvorani, dostojanstvenici, sluge, poslanici, sape se, ispituje, sve
ispremijesano uzdasima, jecanjem. Svi lutaju bez cilja i svrhe, zahvaeni
panikom.
Lijenici se sagnu nad kraljem. Uzimaju mu ruke i opet se
usprave.
- Spava! - tiho e Ivan, a u grlu ga gusi. - Spava!
- I nikad se vise nee probuditi. Strava prolijee odajom.
- Oe!
Ivanov krik prodrma zidine. Kraj umrlog lava zaurlao je
mladi.
Beatrica padne u grevit jecaj. Muskim se grudima lomi oaj.
Baka klekne i moli.
Na koljenima klei jedinac uz mrtvog oca, uzima bespomono bezivotnu ruku i
miluje suzama. Cini mu se: potresao se sav svijet i njegove rusevine pokopale ga
zajedno s ocem. U grudima mu se razlilo more zalosti, a on tone, utaplja se i
nestaje...
Netko mu polozi ruku na ramena i uje plaui glas: > - Nesretni moj,
Ivane...
- Kraljice - jeca on kleei.
- Bit u ti druga majka kako sam obeala tvom ocu.
Netko digne slomljenog princa. Omamljen, nepriseban, raza-bire Petra Gereba kako
je stao uz postelju kraljevskog mrtvaca i ve govri sveano, a ipak mu je glas
ganut:
- Strahovita nesrea kao grom iz nebeske vedrine zadesila je nas, kraljevstvo,
sve. Na okupu smo mi, kraljevi najvjerniji, mi koji emo biti zvani voditi
druge. Pozivljem vas nad kraljevim tijelom uz koje lebdi veliki duh: obnovite
prisegu koju ste polozili u ruke kralju tamo u Budimu. Prisegnimo ovdje nad
mrtvim tijelom naseg kralja da emo njegovu i nasu zelju provesti do pobjede, da
emo princa Ivana izabrati za kralja i nikog drugog.
Nad mrtvim tijelom provlai se bolan uzdah:
- Prisizemo princu Ivanu...
Onda Gereb nastavi:
- A dok se ne izvrsi kraljev izbor, polazemo vlast u ruke nasljednika princa
Ivana i kraljice udove Beatrice. Neka budu na elu kraljevskom vijeu. To se ime
sastoji od kraljevskih dostojanstvenika, nas ovdje i onih koji su u odsutnosti.
Kraljevu sinu i udovi kraljici priznajemo pravo da vladaju vijeem od asa dok
stalezi ne odaberu i proglase novog kralja, kraljevog jedinca sina Ivana.
- Prisizemo na svaku rije - ree Stjepan Zapolja.
- Prisizemo! - odgovaraju tronuto svi. Kao smrtna molitva prolaze rijei
Ivanovim srcem. Grudi mu pucaju i baci se na oevo tijelo predan jadu.
- Visosti, velianstvo - tiho e Gereb - neoekivani udarac sto je pao kao grom
iz sunanog neba trazi da ve u prvim suzama odrzimo vijeanje da nitko ne
dospije iskoristiti nasu bol. Valja brzo, hitno rijesiti vazne odredbe.
Beatrica digne zaplakano lice uglednicima sto su ovog asa predali regenstvo
kraljevstva u njene i Ivanove ruke i ree:
- Osjeamo svu odgovornost vase odluke. Princ i ja oda-zivljemo se duznosti koju
ste nam nametnuli - i ponovo zajeca... Onda opet skine ruke s lica:
- Biskup Baka neka preuzme poslove kancelara dok se ne vrati biskup Filipec.
Pristaje li na to nasljednik prijestolja? - pita ona Ivana.
-- Da, da - odvraa Ivan, gusei se u suzama.
Oi Tome Bakaa uperene su u kraljicu. U njima je poitanje.
u licu tronue.
- Vasem velianstvu i nasljedniku prijestolja vjeran podanik
vrsit e zapovijed - ree sveano.
- A vi gospodo, budite u pomo nesretnoj udovici i ostavljenom sinu. Savjetujte
nam. Pomozite.
- Prisegu* smo kralju za zivota, a kraljici i princu ovog asa
nad mrtvacem.
I nastade tisina. Kraljevi prijatelji okupili su se u dnu odaje. Svi su ovdje:
Matija i Pelar Gereb, rizniar Orban, Stjepan Zapolja, biskup peujski Eranus,
Ivan Batori, Stjepan i Mladen Beri-slavi i vjerni kraljev dvoranin Radulo.
Stoje kao stado prestrasenih ovaca kojima je nestao pastir. U oima im oaj, u
dusi strepnja. Suze se ukoile, zamrle, kao staklena smrt. Nad njim po svodovima
dvora kao da prolazi sablast sto se uvukla podmuklo, nenadano i udarila ih usred
srca, usred slavlja ledenim krilima, bacila ih o tlo, savila u klupko strave.
Srca im se stisla, oi im siroko otvorena traze skutove nevidljive sablasti ija
krila tesko osjeaju na svojim dusama. A sve o sto im se dotakne pogled:
rezbareno pokustvo, zlatni ornamenti na stropu, bogate umjetnine na stijenama,
sve dobiva oblik pitanja strahovitog, jezovitog: i ljudi, i stvari, i princ, i
mrtvi kralj, i krik plaa na hodnicima, i svaki glas, svaki uzdah pretvara se u
predodzbu kraljevih prijatelja u neko strahovito pitanje. Ni kraljiin pla ni
prineva bol sto ga savija do nogu mrtvaca ne mogu ih probuditi iz uzasa, od tog
neizreenog pitanja sto im dusu ispunja stravom.
Koraci zastropou mrtvakom odajom, Beatrica kree prema vratima svoje odaje
polagano, spustene glave, jecajui. Svi pogledi uprti su u njenu visoku pojavu.
Za Beatricom zaklopila su se teska vrata poput crne aveti.