~1~

Prevela s engleskoga
Mirjana Ĉanić

~2~
 1. POGLAVLJE

New York City

2000.

Briţljivo se odjenuo za tu prigodu, odijelo mu je bilo izglaĉano,

cipele ulaštene. Dok se brijao, oba je obraza oprezno okrenuo prema
zrcalu kako bi se uvjerio da mu nije promaknula koja dlaĉica. Ranije
toga popodneva ĉak je kupio kremu s mirisom limuna kako bi
zagladio ono malo preostalih kovrĉa.
Imao je samo jednog unuka, zapravo, jedino unuĉe, i mjesecima
se veselio ovom vjenĉanju. Iako je mladenku susreo samo nekoliko
puta, otprve mu se svidjela. Bila je vesela i ljupka, spremna na
osmijeh, te je odisala odreĊenom starinskom elegancijom. Nije ni
shvaćao koliko je rijetka ta osobina sve dok sad nije sjedio ondje i
gledao u nju dok joj je njegov unuk stiskao ruku.
Ĉak i sad, dok je ulazio u restoran za probnu veĉeru, imao je
osjećaj da ga pogled na tu mladu djevojku vraća u neko drugo
vrijeme. Gledao je kako neki od uzvanika nesvjesno dotiĉu grlo jer je
djevojĉin vrat što se izvijao iz njezine baršunaste haljine bio toliko
lijep i dugaĉak da je izgledala kao da je sišla s Klimtove slike. Kosa
joj je bila zaĉešljana u opuštenu punĊu, a dva majušna leptira
optoĉena draguljima sa svjetlucavim ticalima poĉivala su tik nad
njezinim lijevim uhom, stvarajući privid da su ta krilata stvorenja
netom sletjela na njezinu crvenu kosu.
Unuk je naslijedio njegove tamne, neposlušne kovrĉe. Za razliku
od svoje buduće mlade, nervozno se vrpoljio, dok ona kao da je
klizila prostorijom. Izgledao je kao da bi mu bilo ugodnije s knjigom
u ruci nego s ĉašom šampanjca. No meĊu njima je strujala izvjesna
opuštenost, sklad zbog kojeg su se ĉinili kao da su stvoreni jedno
za drugo. Oboje su pripadali pametnom, visokoobrazovanom drugom
naraštaju Amerikanaca. U njihovu govoru nije bilo ni najmanjeg
traga naglaska koji je proţimao engleski njihovih baka i djedova. U
objavi o vjenĉanju, u jutarnjem nedjeljnom izdanju New York
Timesa, pisat će:

~3~
 Eleanor Tanz sinoć se udala za Jasona Bauma u Rainbow
Roomu na Manhattanu. Obred je vodio rabin Stephen Schwartz.
Mladenka (26) je diplomirala na koledžu Amherst te je trenutačno
zaposlena u odjelu dekorativnih umjetnosti u aukcijskoj kući
Christie's. Mladenkin otac dr. Jeremy Tanz onkolog je u bolnici
Memorial Sloan-Kettering na Manhattanu. Njezina majka Elisa Tanz
radna je terapeutkinja u javnim školama New York Cityja.
Mladoženja (28) diplomirao je na Sveučilištu Brown te na pravnom
fakultetu pri Yaleu, a trenutačno je suradnik u odvjetničkom uredu
Cahill Gordon & Reindel. Njegov otac Benjamin Baum
sve donedavno bio je odvjetnik u odvjetničkom uredu Cravath,
Swaine & Moore u New York Cityju. Mladoženjina majka Rebekkah
Baum umirovljena je školska učiteljica. Par se upoznao preko
zajedničkih prijatelja.

Za glavnim stolom, jedini ţivući djed i baka s obiju strana prvi put su
predstavljeni jedno drugome. I opet, kad je ugledao ţenu pred
sobom, mladoţenjin je djed imao dojam kao da je vraćen u prošlost.
Bila je desetljećima starija od unuke, ali bilo je nešto poznato u njoj.
Odmah je to osjetio, onog trena kad joj je ugledao oĉi.
»Poznajem vas odnekud«, najzad je uspio prozboriti iako je
imao osjećaj kao da govori duhu, a ne ţeni koju je tek upoznao.
Tijelo mu je reagiralo na jedan instinktivan naĉin koji nije sasvim
shvaćao. Zaţalio je što je popio onu drugu ĉašu vina. Ţeludac mu se
preokrenuo naglavce. Jedva da je mogao disati.
»Sigurno ste se prevarili«, ljubazno je rekla. Nije kanila zvuĉati
neuljudno, ali i sama se mjesecima veselila unukinu vjenĉanju i nije
ţeljela da je bilo što ometa tijekom veĉerašnje sveĉanosti. Dok je
promatrala djevojku kako se vješto kreće kroz gomilu, mnoštvo
obraza koji se okreću prema njoj za poljubac, omotnice koje se
guraju u njezine i Jasonove ruke, morala se uštipnuti da se uvjeri
kako je poţivjela da ovome svjedoĉi.
Ali ovaj starac pokraj nje nije kanio odustati.
»Stvarno mislim da vas odnekud poznajem«, ponovio je.
Okrenula se i sad mu još više otkrila lice. Paperjasta koţa. Njezina
srebrna kosa. Njezine ledenoplave oĉi.
No sjenka neĉeg tamnoplavog pod prozirnom tkaninom njezina
rukava izazvala je drhtaje u njegovim starim ţilama.
»Vaš rukav...« Prst mu je drhtao dok je posezao da dotakne
svilu.
Lice joj se zgrĉilo od nelagode kad joj je dotaknuo zapešće.
»Vaš rukav, smijem li?« Znao je da je nepristojan.

~4~
 Pogledala je ravno u njega.
»Smijem li vam vidjeti ruku?« ponovio je. »Molim vas.« Ovaj
put glas mu je bio gotovo oĉajan.
Sad je ona zurila u njega, oĉiju prikovanih za njegove. Kao u
transu, podignula je rukav. Ondje, na podlaktici, tik uz majušni smeĊi
biljeg, bilo je šest tetoviranih brojki.
»Sjećaš li me se sad?« upitao ju je drhteći.
Ponovno ga je pogledala, kao da svoju teţinu i kosti prepušta
aveti.
»Lenka, to sam ja«, rekao je. »Josef. Tvoj suprug.«

~5~
 2. POGLAVLJE

New York City

2000.

Sinoć je izvukla sliku iz kartonskog valjka, raširivši je i izravnavši

kao stari zemljovid. Više od šezdeset godina nosila ju je sa sobom
kamo god bi pošla. Najprije skrivenu u starom kovĉegu, onda
smotanu u starom metalnom cilindru i zakopanu pod
podnim daskama, naposljetku zguranu iza nekoliko kutija u
pretrpanom ormaru.
Slika se sastojala od tankih crnih i crvenih poteza. Kinetiĉka
energija isijavala je kroz svaku liniju, umjetnik je nastojao uhvatiti
prizor što je brţe moguće.
Oduvijek joj je bila previše sveta a da bude izloţena, kao da bi
sama izloţenost svjetlosti i zraku ili, moţda još gore, ljudskim
pogledima bila previše za njezinu osjetljivu koţu. Pa je tako ostala u
hermetiĉki zatvorenoj kutiji, zakljuĉana poput Lenkinih misli.
Nekoliko tjedana ranije, dok je leţala u krevetu, odluĉila je da će
slika biti njezin vjenĉani dar unuci i njezinu odabraniku.

~6~
Lenka

Kad se Vltava zaledi, poprima boju unutrašnjosti kamenice. Kao

dijete, gledala sam kako muškarci spašavaju labudove zatoĉene
njezinim ledenim strujama, sijekući led alatkama za razbijanje leda
ne bi li oslobodili njihova rebrasta stopala.
RoĊena sam kao Lenka Josefina Maizel, starija kći praškog
trgovca staklom. Ţivjeli smo na nasipu Smetanovo nab0eţi, u
prostranom stanu sa staklenim stijenkama i pogledom na rijeku i
most. Bili su ondje crveni baršunasti zidovi i pozlaćena zrcala, salon
s izrezbarenim pokućstvom, i prelijepa majka koja je cijelu godinu
mirisala na ĊurĊice. Još se vraćam svome djetinjstvu kao da je bilo
san. Palaĉinke posluţene s dţemom od marelica, šalice vrućega
kakaa i klizanje na zaleĊenoj Vltavi. Kosa skupljena pod šubarom od
lisice kad je snijeţilo.
Posvuda smo viĊali svoj odraz: u zrcalima, prozorima, dolje u
rijeci i u prozirnim oblinama oĉevih ĉaša. Majka je imala posebnu
vitrinu s ĉašama za svaku prigodu. Bile su ondje ĉaše za šampanjac s
izrezbarenim njeţnim cvjetićima, posebni pehari za vino s
pozlaćenim rubom i zamagljenim drškama, ĉak i ĉaše za vodu boje
rubina u kojima se reflektiralo ruţiĉasto svjetlo kad bi se podignule
prema suncu.
Moj je otac volio ljepotu i lijepe stvari, i vjerovao je da je
njegovo zanimanje stvaralo to oboje uz pomoć kemije savršenih
omjera. Trebalo je više od pijeska i kvarca da se stvori staklo. Trebali
su vatra i dah. »Puhaĉ stakla ujedno je ljubavnik i stvoritelj ţivota«,
rekao je jednom za veĉerom u prostoriji punoj gostiju. Podignuo je
jednu od ĉaša za vodu s našega blagovaoniĉkog stola. »Idući put kad
budete pili iz pehara, pomislite na usne koje su stvorile profinjeni,
elegantni oblik iz kojeg sad pijuckate, i koliko se onih pogrešnih
razbilo i recikliralo kako bi se napravio savršeni komplet od dvanaest
ĉaša.«
Svaki bi gost bio zanesen dok je on okretao pehar prema svjetlu.
Ali te veĉeri nije namjeravao biti ni trgovac ni glumac. Iskreno je
volio to kako umjetnik moţe stvoriti predmet koji je ujedno i ĉvrst i
krhak, proziran, a da je ipak u stanju odraţavati boje. Vjerovao je da
postoji ljepota u onoj najravnijoj površini stakla i onim
namreškanim mekanim valovima.
Posao ga je vodio diljem Europe, ali uvijek bi ušao kroz naša
vrata baš kao što bi i izišao. U košulji bijeloj i uštirkanoj, njegov vrat
miriše na cedar i klinĉiće.

~7~
 »Milačku«, rekao bi na ĉeškom dok bi stezao majĉin struk
svojim snaţnim rukama. »Ljubavi.«
»Lasko moje«, odgovorila bi mu ona kad bi im se usne
dotaknule. »Ljubavi moja.«
Ĉak i nakon desetljeća braka, otac je bio njome opĉinjen. Ĉesto
bi se vraćao kući s darovima kupljenim samo zato što su ga
podsjećali na nju. Minijaturna metalna ptiĉica detaljno ocakljena
perja stvorila bi se pokraj njezine vinske ĉaše, ili bi majušni medaljon
optoĉen biserima u baršunastoj kutiji bio poloţen na njezin jastuk.
Meni je najdraţi bio drveni radio s crteţom jarkih sunĉevih zraka što
su se širile iz središta a kojim je iznenadio majku po povratku iz
Beĉa.
Kad bih sklopila oĉi i sjetila se tih prvih pet godina mog ţivota,
vidjela bih oĉeve ruke kako prebiru po tom radiju. Crne malje na
njegovim prstima dok podešava radio kako bi pronašao jednu od
nekoliko radiopostaja koje su puštale jazz, egzotiĉan i energiĉan zvuk
koji se te 1924. tek poĉeo emitirati našim radiovalovima.
Vidim kako okreće glavu i smiješi nam se, pruţa ruke prema
majci i meni. Mogu osjetiti toplinu njegovih obraza dok me podiţe i
namješta mi noge oko svoga struka, dok bi drugom rukom zavrtio
majku.
Ćutim miris zaĉinjenog vina što isparava iz njeţnih ĉaša za
hladne sijeĉanjske veĉeri. Visoki prozori našega stana izvana su
prekriveni mrazem, ali unutra je toplo kao u prepeĉenom kruhu.
Dugaĉki naranĉasti prsti svjetlosti svijeća trepere po
licima muškaraca i ţena koji su se natrpali u salon da slušaju gudaĉki
kvartet koji je otac pozvao da svira te veĉeri. Prizor majke usred
prostorije, njezine dugaĉke bijele ruke poseţu za malim kanapeom.
Nova narukvica oko njezina zapešća. Oĉev poljubac. A ja virim iz
svoje sobe, promatraĉ sve te raskoši i opuštenosti.
Postojale su i tihe noći. Nas troje ugnijeţĊeni oko stolića za
kartanje. Chopin na gramofonu. Majka je raširila svoje karte tako da
ih samo ja mogu vidjeti. Osmijeh joj izvija usne. Otac hini da se
mršti dok dopušta majci da pobijedi.
Noću sam ušuškana pokraj majke koja mi kaţe da sklopim oĉi.
»Zamisli boju vode«, šapće mi u uho. Drugih noći predlaţe boju
leda. Jednom, boju snijega. Tonem u san s mislima na te nijanse kako
se prelijevaju i mijenjaju na svjetlosti. Uĉim zamišljati razliĉite
nijanse plave, njeţne niti boje lavande ili najsvjetliji prah bijele. I dok
to radim, moji su snovi zasijani u tajanstvenost mijene.

~8~
Lenka

Lucie je stigla jednoga jutra noseći pismo. Predala je omotnicu ocu,

a on je glasno proĉitao majci: Djevojka nema prethodnog iskustva
kao dadilja, napisao je njegov kolega, ali ima uroĎeni dar za rad s
djecom i više je nego pouzdana.
Moja prva uspomena na Lucie jest ta da je izgledala kudikamo
mlaĊa od svojih osamnaest godina. Gotovo kao djevojĉica, tijelo kao
da joj je nestalo u dugaĉkom kaputu i haljini. Ali kad je prvi put
kleknula da me pozdravi, odmah me je dirnula toplina što je strujala s
njezina ispruţena dlana. Svakog jutra kad bi se pojavila na našim
vratima, sa sobom bi donijela blijed miris cimeta i muškatnog
orašĉića, kao da je tog jutra svjeţe ispeĉena i dostavljena topla i
mirisna - paketić kojem nije bilo moguće odoljeti.
Lucie nije bila velika ljepotica. Bila je poput arhitektova ravnog
ruba, same crte i kutovi. Njezine oštre jagodiĉne kosti izgledale su
kao izdubljene dlijetom; oĉi su joj bile krupne i crne, usne majušne i
tanke. Ali poput tamne šumske nimfe otrgnute sa stranica starinske
bajke, Lucie je odisala jedinstvenom ĉarolijom. Nakon samo
nekoliko dana rada za moju obitelj, svi smo bili oĉarani njome. Dok
je pripovijedala, prstima je prelazila po zraku, poput harfista koji
prebire po zamišljenim strunama. Kad je trebalo obavljati sitne
poslove, pjevušila bi pjesme koje je ĉula od majke.
Moji se roditelji nisu ophodili prema Lucie kao prema sluškinji,
nego kao prema ĉlanu šire obitelji. Uvijek je objedovala s nama,
sjedeći za golemim blagovaoniĉkim stolom na kojem je uvijek bilo
obilja hrane. A iako naša jela nisu bila pripravljena u skladu s
košerom, svejedno nismo pili mlijeko uz mesna jela. Lucie je
pogriješila već prvoga radnog tjedna, natoĉivši mi šalicu mlijeka uz
goveĊi gulaš, a majka joj je oĉigledno poslije kazala da mi to dvoje
ne miješamo jer se ne sjećam da je ikad više ponovila tu pogrešku.
Moj je svijet postao manje zaštićen i zasigurno zabavniji nakon
Luciena dolaska. Poduĉavala me je stvarima kao što su, primjerice,
kako napraviti zamku za ţabu ili kako pecati s jednog od mostova na
Vltavi. Bila je vrsna pripovjedaĉica, stvarajući niz likova prema
raznim osobama koje bismo tijekom dana susretali. Ĉovjek koji bi
nam prodao sladoled pokraj sata na starogradskom trgu postao bi
ĉarobnjak te veĉeri prije spavanja. Ţena od koje bismo kupile jabuke
na trţnici poslije bi se pojavila kao vremešna princeza ĉije slomljeno
srce nikad nije zacijeljelo.

~9~
 Ĉesto sam se pitala je li Lucie otkrila da imam dara za crtanje ili
je to bila moja majka. Koliko pamtim, majka mi je darovala prvi
komplet olovaka u boji, dok mi je Lucie poslije kupila prvi komplet
tempera.
Znam da me je Lucie prva poĉela voditi u park s blokom za
crtanje i limenkom s bojicama. Prostrla bi dekicu pokraj jezerca gdje
su djeĉaci puštali papirnate barĉice pa legla na leĊa promatrajući
oblake dok sam ja crtala list za listom.
U poĉetku sam crtala male ţivotinje. Zeĉeve. Vjeverice. Ptice
pjevice. No ubrzo sam pokušala nacrtati Lucie, zatim ĉovjeka koji
ĉita novine. Poslije su moji motivi postali ambiciozniji, poput majke
koja gura kolica. Nijedan od tih prvih crteţa nije bio bogzna što. Ali,
kao i svako dijete koje tek uĉi crtati, i ja sam uĉila tako što
sam neumorno ponavljala. Moja opaţanja naposljetku su se poĉela
povezivati s rukom.
Nakon sati provedenih vani u crtanju, Lucie bi smotala moje
crteţe i ponijela ih u stan. Majka bi pitala kako smo provele dan, a
Lucie bi izdvojila crteţe koji su joj se najviše svidjeli i prikucala ih o
kuhinjski zid. Majka bi paţljivo promatrala moja djela, a zatim bi me
privila u naruĉje. Vjerojatno sam se bliţila šestoj kad sam je prvi put
ĉula kako govori: »Lenka, znaš da sam u tvojim godinama i sama
bila takva - uvijek sam imala olovku i list papira u rukama.« Bilo je
to prvi put da sam ĉula majku kako nas usporeĊuje i mogu vam reći -
jer bila sam dijete koje je s tamnom kosom i svijetlim oĉima više
nalikovalo ocu negoli elegantnoj majci - sreća da nas dvije nešto
dijelimo prodrla je ravno u moje srce.

***

Te prve zime koju je Lucie provela s nama, majka je ţeljela osmisliti

dar kojim bi joj iskazala zahvalnost. Sjećam se kako je o tome
razgovarala s ocem. »Uĉini što misliš da je najbolje, milačku«, rekao
je odsutno dok je ĉitao novine. Uvijek joj je ostavljao na volju kad je
birala darove, no ona je smatrala da treba zatraţiti dopuštenje prije
negoli bilo što poduzme. Na kraju je dala da se za Lucie sašije
prelijepi vuneni ogrtaĉ s baršunastim obrubom. Još uvijek mogu
vidjeti Lucieno lice kad je tek otvorila paketić - isprva je oklijevala
prihvatiti ga, kao da je posramljena tim luksuzom.
»I Lenka će dobiti jedan«, njeţno je rekla majka. »Kako ćete biti
lijep par dok se budete klizale na Vltavi.«

~ 10 ~
 Te veĉeri majka me je uhvatila kako promatram Lucie dok je
odlazila prema tramvaju.
»Ĉini se da ću sutra morati i za tebe naruĉiti ogrtaĉ«, rekla je
dotaknuvši mi rame.
Obje smo se nasmiješile promatrajući Lucie. Njezino tijelo kao
da je bilo nekoliko centimetara više dok je elegantno kroĉila u noć.

***

Iako je naš dom uvijek bio ispunjen melodijom zveketa ĉaša i bojama
mojih crteţa, unutar naših zidova bilo je i tihe, no opipljive tuge.
Svake veĉeri kad bi Lucie otišla, a kuharica spakirala svoju torbu,
prostran stan ĉinio se prevelik za naš mali trojac. Dodatna soba
pokraj moje postala je prekrcana paketima, košarama i hrpama
starih knjiga. Ĉak su i moja stara kolijevka i kolica bili tiho zgurani u
kut, prekriveni dugaĉkom bijelom plahtom, poput dva duha
zaboravljena i zametnuta.
Sjećam se da sam danima, cijelo jedno razdoblje, viĊala samo
Lucie. Majka bi gotovo stalno objedovala u svojoj sobi, a kad bi se
pojavila, izgledala je oteĉeno, napuhano. Lice bi joj jasno odavalo da
je plakala. Otac bi došao kući i tiho se o njoj raspitivao kod sluškinje.
Letimice bi pogledao pladanj pred njezinom sobom s tanjurom
netaknute hrane - tanjurić i šalicu s ohlaĊenim ĉajem - i izgledao kao
da oĉajniĉki ţeli vratiti svjetlost u svoj zamraĉeni dom.
Sjećam se kako me je Lucie uputila da ne ispitujem o tim
epizodama. Ujutro bi dolazila ranije nego inaĉe i pokušavala me
zabaviti stvarĉicama koje je donosila od kuće. Nekad bi iz svoje
košare izvukla fotografiju na kojoj kao šestogodišnjakinja
stoji pokraj ponija. Drugi put bi donijela nisku staklenih perli i uplela
ih u moju kosu poput vijenca vijugavog bršljana. Privezala bi pojas
od plave svile oko moje haljine pa bismo zamišljale da sam princeza
koja vlada kraljevstvom u kojem su svi morali šaptati. Jedini zvuk
koji bismo sebi dopuštale bilo je šuštanje naših haljina dok smo se
vrtjele po sobi.
Noću bi nas posjećivao obiteljski lijeĉnik koji bi njeţno zatvorio
vrata majĉine sobe pa spustio ruku na oĉevo rame razgovarajući s
njime prigušenim glasom. Promatrala sam ih, ne uspijevajući se
domisliti od ĉega bi to majka mogla bolovati a što je sprjeĉava da se
pojavljuje tijekom dana.
Kako sam odrastala, postajalo je jasnije da su te sjenke nad
mojim djetinjstvom bile poteškoće roditelja da zaĉnu drugo dijete.
~ 11 ~
Izbjegavali smo razgovore o obiteljima u kojima je bilo mnogo djece,
i nauĉila sam da ne zapitkujem za brata ili sestru, jer kad sam to
nekoliko puta uĉinila, majka je samo briznula u plaĉ.
Nešto se u našoj kući promijenilo nakon moga sedmog
roĊendana. Majku je tjednima muĉilo nešto što se ĉinilo kao ţeluĉane
tegobe, a onda joj se najednom boja vratila u obraze. U idućim je
tjednima prestala nositi uske suknje i sakoe koji su bili u modi,
odluĉivši se za one šire i lepršavije. Postala je smirena, njezini
pokreti sporiji i oprezniji. No tek kad je njezin trbuh postao nešto
obliji, ona i otac objavili su da će dobiti drugo dijete.
Ĉovjek bi pomislio da će majka i otac, nakon svih tih godina,
proslaviti objavu da ću dobiti brata ili sestru. No oni su silno oprezno
govorili o toj temi, strahujući da bi bilo kakvo iskazivanje uzbuĊenja
ili radosti moglo naškoditi trudnoći.
To je, dakako, bio Ţidovki obiĉaj, strah od uroka na neĉiju
sreću. Lucie je time u poĉetku bila zbunjena. Svaki put kad bi
pokušala pokrenuti temu trudnoće, majka joj ne bi izravno
odgovorila.
»Kako samo prelijepo i zdravo izgledate«, rekla bi majci.
Ova bi se na to samo nasmiješila i kimnula glavom.
»Kaţu da ćete dobiti djevojĉicu ako ţudite za sirom«, rekla bi
Lucie. »A ţudite li za mesom, bit će djeĉak.«
Opet samo majĉin osmijeh i kimanje.
Lucie je ĉak ponudila da pomogne unaprijed pripremiti djeĉju
sobu, na što je majka najzad morala pojasniti zašto oklijeva bilo što
uĉiniti prije negoli se dijete rodi.
»Cijenimo sve tvoje dobre ţelje i ponude za pomoć«, njeţno je
objasnila majka. »Ali još uvijek ne ţelimo privlaĉiti pozornost na
roĊenje ovog djeteta.«
Lucieno lice kao da je smjesta shvatilo majĉine rijeĉi.
»Na selu ima ljudi koji vjeruju u istu stvar«, rekla je, kao da joj
je majĉino ponašanje najednom imalo smisla.
Svejedno, Lucie je iskušavala naĉine da izrazi sreću zbog
radosnih novosti mojih roditelja a da to izravno ne spominje. Kad su
toga proljeća procvali ljiljani, došla bi s rukama punim mirisnih
buketića, peteljki paţljivo omotanih vrpcama mokrog muslina, pa bih
ih rasporedila u vaze po stanu. Sjećam se da sam gledala majku,
s njezinim sve zaobljenijim trbuhom, kako hoda od prostorije do
prostorije smiješeći se kao da ju je njihov miris bacio u trans.

~ 12 ~
 Katkad bi Lucie došla s košarom punom crnog kruha koji je
ispekla njezina majka i ostavila ga na kuhinjskom radnom stolu sa
staklenkom domaćeg meda.
Ali tek kad se dijete rodilo, pojavio se i najljepši dar.
Moja sestra Marta rodila se u suton. Lijeĉnik je došao u dnevnu
sobu gdje smo otac i ja sjedili na kauĉu, a Lucie u jednom od
naslonjaĉa presvuĉenih crvenim baršunom.
»Dobili ste još jednu prelijepu kćer«, rekao je mome ocu.
Otac je pljesnuo rukama i pohitao prema spavaćoj sobi. Lucie je
zauzela njegovo mjesto na kauĉu i uzela mi ruku.
»Dakle, sad imaš sestru«, tiho je rekla. »Kakav dar.«
Ĉekale smo dok otac ne kaţe da mogu doći i vidjeti ih.
Vratio se nekoliko minuta poslije i rekao nam da obje moţemo
doći.
»Lenka, doĊi upoznati svoju sestricu.«
Lucie me je blago gurnula, što je bila posve nepotrebna gesta jer
sam bila spremna skoĉiti s naslonjaĉa. Ţeljela sam samo pohrliti u
majĉinu sobu i poljubiti nju i novoroĊenĉe.
»Lenka«, majka je podignula pogled sa zaveţljaja u rukama i
nasmiješila mi se dok sam stajala na pragu. »DoĊi.« Potapšala je po
krevetu slobodnom rukom dok je u drugoj drţala ĉvrsto povezanu
bebu.
Bila sam zanesena tim prizorom, ali sjećam se kako mi se u srce
zario majušan ţalac ljubomore kad sam se nagnula i ugledala ĉuperke
crvene kose na sestrinoj glavici.
»Ĉestitam!« rekla je Lucie kad je ušla i poljubila majku u oba
obraza.
Nekoliko minuta poslije vratila se noseći hrpicu izvezene
posteljine. Polukruţni rubovi bili su protkani petljama ruţiĉastoga
konca.
»Krila sam ih u ormaru«, rekla je Lucie. »Izvezla sam jedan
komplet u ruţiĉastoj, a jedan u plavoj, za svaki sluĉaj.«
Majka se nasmijala. »Na sve misliš, Lucie«, rekla je kad je ova
spustila posteljinu na noćni ormarić.
»Ostavit ću vas i Lenku malo nasamo s bebom.« Nasmiješila se i
potapšala me poglavi.
Zurila sam u svoju novu sestru. Bila je majka u minijaturnom
obliku. Malena zaobljena brada, mlijeĉnozelene oĉi i ista kosa.
Moja reakcija, meĊutim, nije bila onakva kakvu sam predviĊala.
Oĉi su mi se napunile suzama. Osjetila sam kako mi se steţe grlo.

~ 13 ~
Ĉak sam imala osjećaj da mi je netko prodro rukama kroz grudi i
stisnuo mi srce svom snagom. Mogla sam samo misliti na to kako ću
biti zamijenjena - zaboravljena - i da će sva roditeljska paţnja sada
biti usmjerena na to maleno stvorenje, s onim anĊeoskim lišćem i
majušnim rukama koje se pruţaju.
Dakako da to nije bilo tako, ali strah me je svejedno šĉepao. I
valjda sam se upravo zato, onih prvih nekoliko mjeseci nakon
Martina roĊenja, onako ĉvrsto drţala Lucie.
Polako sam poĉela uviĊati da Martin dolazak nije znaĉio da ću
biti zamijenjena. Uskoro sam je drţala u naruĉju. Ĉitala sam joj svoje
najdraţe knjige i pjevala joj pjesme koje su i mene uspavljivale.
Otkrila sam, k tome, da je moja sestra savršen model za moje
ambiciozne pokušaje portretiranja. Prvi znaĉajni dogaĊaji u Martinu
ţivotu bili su mi nadahnuće. Poĉela sam je crtati dok spava u
kolicima, a zatim se prebacila na prizore kako puţe po plaţi tijekom
ljeta. Oboţavala sam je crtati pastelima. Mekanim
stapanjem pigmenata lako sam postizala oblost njezinih obrašĉića i
duljinu njezinih rastućih udova.
Oboţavala sam je i slikati. Martina koţa bila je neprozirno bijela
poput gustog vrhnja, a kosa izrazito riĊa. Ta obiljeţja, koja su se
pojavila s roĊenjem, postala su još istaknutija kako se djeĉje salo
topilo. Marta je imala isto visoko ĉelo kao i majka - baš kao i njezin
maleni, ravni nos i ispupĉena usta. Gledajući Martu kako mi raste
pred oĉima, ĉinilo mi se kao da svjedoĉim majĉinu preobraţaju iz
djeteta u djevojku.
Marta je svakim novim danom postajala sve samostalnija. Lucie
je nije više morala postaviti na povijena koljena da joj pomogne s
cipelama, ili je neprestano presvlaĉiti jer je zaprljala haljinicu.
Njezino nekoć bucmasto tijelo se izduljilo, a njezina ţelja da izrazi
svoje mišljenje takoĊer je rasla.
Ali kako je Marta odrastala, naš se odnos poĉeo mijenjati. Nije
više bila malena lutka koju sam mogla odijevati i pretvarati se da
njome zapovijedam. Borile smo se ne samo za roditeljsku paţnju,
nego i za Lucienu. A iako je razlika meĊu nama bila veća od sedam
godina, svejedno bismo se porjeĉkale, a Marta bi ĉesto digla dreku
kad ne bi bilo po njezinu.
Ipak, jednom kad je Marta navršila osam godina, imale smo
nešto što nam je bilo zajedniĉko i o ĉemu smo voljele razglabati više
nego o bilo ĉemu drugome. Lucien ljubavni ţivot. Nakon povratka iz
škole, znale smo provoditi sate pokušavajući otkriti ima li deĉka.
Zapitkivala bih je tko joj je darovao tanki zlatni lanĉić koji se
najednom pojavio na njezinu vratu, ili novi svileni šal koji je zavukla

~ 14 ~
pod ovratnik ogrtaĉa. A Marta bi je pitala je li lijep i bogat prije nego
što bi briznula u plaĉ preklinjući Lucie da joj obeća kako nas, ni po
koju cijenu, nikad neće napustiti.

~ 15 ~
 3. POGLAVLJE

Lenka

U jesen 1934., Lucie je najavila da se udaje za mladića po imenu

Petr, kojeg je poznavala od djetinjstva, a koji se zaposlio kao trgovac
u ljekarni pokraj njezine obiteljske kuće u Kalinu. Majka je primila
vijest kao da joj roĊena kći objavljuje zaruke.
Kad je Lucie idućeg dana stigla na posao, majka i krojaĉka
Gizela već su je ĉekale s tucetom valjaka bijele svile naslonjenih na
zidove.
»Sašit ćemo ti vjenĉanicu«, objavila je majka. »I ne ţelim ĉuti
protivljenje.«
»Svući se, sve do gaćica i korzeta«, naredila je Gizela.
Izvukla je tri iglice iz svog jastuĉića i stala omatati metar,
najprije oko Lucienih grudi, zatim struka i na koncu bokova.
Lucie se tresla dok je nijemo stajala u donjem rublju.
»Ovo zaista nije potrebno. Nosit ću haljinu koju su nosile moje
sestre. Petra ne zanima je li iznošena ili umrljana.«
»Ma ne ţelim to ni ĉuti!« rekla je majka vrteći glavom. Prišla je
Lucie koja se brzo odijevala. Njezin poljubac podsjetio me je na one
kojima je ljubila Martu i mene.

***

Lucie je nosila obiteljski ĉipkasti veo, jednostavno pokrivalo koje joj

je padalo tik do kljuĉne kosti. Vijenac je bio spleten od tratinĉica i
divljih ruţa. Buket je bio mješavina zvjezdana i ţutoga lišća.
Koraĉala je crkvenim prolazom drţeći oca pod ruku, s
crnim kovrĉama vješto zataknutima pod kapicom, pogleda uprta
ĉvrsto preda se.
Svi smo jecali dok su razmjenjivali zavjete. Petr je bio mlad kao
i Lucie, nije mu bilo više od dvadeset pet, i bila sam sretna zbog
oboje. Njihova je tjelesna suprotnost bila lijepa. Bio je puno viši od
nje, krupna i skladna tijela, i glave pune plave kose. Zamijetila sam
koliko su mu krupne ruke kad su posegnule prema Lucienu velu
i koliko je sićušno njezino lice kad je podignula bradu. Njegov je

~ 16 ~
poljubac bio blag i paţljiv, silno tih i njeţan. Vidjela sam kako majka
uzima oĉevu ruku i smiješi se kao da se prisjeća njihova vjenĉanja.
Iz crkve smo otišli na slavlje u dom njezinih roditelja. Bila je to
seoska kuća s istaknutim gredama i crvenim krovom od opeke. U
dvorištu s naherenim stablima već procvalih jabuka i mirisnih
krušaka bio je podignut bijeli šator, sa štapovima omotanim debelom
ţutom vrpcom. Na malenoj, improviziranoj pozornici sjedila
su ĉetvorica muškaraca i svirala polku.
Bilo je to prvi put da sam posjetila Lucien dom iz djetinjstva.
Godinama je bila kod moje obitelji, pa ipak, toliko sam malo znala o
njezinu ţivotu mimo onoga koji je dijelila s nama. Bile smo bliske
kao sestre, no to je uvijek bilo unutar ĉetiri zida našega stana ili uz
grad Prag kao kulisu. Sada smo prvi put vidjeli Lucie u njezinu
okruţenju, s njezinom obitelji i prijateljima. Iz kuta vrta zurila sam u
lica njezinih sestara i vidjela koliko nalikuju jedna drugoj. Malena
lica, uske brade i visoke, ravne kosti na obrazima i ĉeljusti. Lucie i
njezin otac jedini su bili crnokosi, dok je ostatak obitelji bio
svjetloput i plavokos. U usporedbi s nama, bili su glasna, buĉna
ĉeljad. Bili su ondje veliki vrĉevi moravskog piva i domaće
šljivovice te pladnjevi seoskih jela, poput kiseloga kupusa i kobasica
te tradicionalnoga gulaša s knedlicama.
Marta i ja smo pljeskale i smijale se zajedno sa svima kad se oko
Lucie i Petra stvorio krug. Mogle smo ĉuti usklike neka se razbije
ceremonijalni tanjur. Bio je to ĉeški obiĉaj, vrlo sliĉan onom
ţidovskom kad mladoţenja razbija ĉašu. MeĊutim, za razliku od
ţidovskog rituala, koji je simbolizirao dugogodišnju tugu našeg
naroda, ovaj ĉeški oznaĉavao je sjedinjenje tek vjenĉanog para.
Nakon što je tanjur razbijen, Petr je dobio metlu, a Lucie lopaticu pa
su zajedno poĉistili ne bi li time pokazali svoje zajedništvo u
budućnosti.

***

Lucie je ostala s nama još samo godinu dana nakon vjenĉanja.

Zatrudnjela je u oţujku i svakodnevno putovanje u Prag postalo joj je
prenaporno. Do tada je Marta već imala devet godina, a ja sam slala
prijavnice za umjetniĉku akademiju. No silno nam je nedostajala. Još
uvijek nam je dolazila u posjet barem jednom mjeseĉno. Trbuh joj
je zategnuo majĉin plavi baršunasti ogrtaĉ koji je i dalje revno nosila.
Bila je okruglasta poput uštipka, obraza rumenih, a kose sjajnije no
ikad prije.

~ 17 ~
 »Budem li imala djevojĉicu, nazvat ću je Eliška, po vama«,
rekla je mojoj majci. Njih dvije su sad bile zdruţene u onom tajnom
sestrinstvu majki, koje smo Marta i ja mogle samo sa strane
promatrati.
Dok se Lucieno tijelo mijenjalo s trudnoćom, i moje se najzad
poĉelo mijenjati. Već sam neko vrijeme s nestrpljenjem ĉekala da mi
tijelo sustigne druge djevojke iz škole. Ĉinilo se kako se svaka
preobrazila prije mene. Te sam jeseni provodila sve više vremena
pred zrcalom. Zurila sam u svoj odraz. Slika djevojĉice je blijedjela
dok j e na površinu izbijalo lice i tijelo ţene. Moje lice, nekoć
djetinje punaĉko, sad je bilo mršavije i uglastije, dok mi je tijelo bilo
mekše i oblije. U onome što se ĉinilo kao konaĉna pobjeda nad
mojim tijelom, dojke kao da su preko noći narasle nekoliko
centimetara i uskoro sam otkrila da ne mogu zakopĉati gumbe na
nekim mojim košuljama.
Dijelom sam se ţeljela prepustiti svim tim preobrazbama,
potpuno promijeniti svoj izgled. Jednog sam dana došla s modnim
ĉasopisom i pokazala na fotografiju Grete Garbo. »Molim te, mama«,
preklinjala sam je. »Daj da se ošišam na bob!« Zurila sam odrasti,
glava mi je bila puna zamisli da se preko noći mogu preobraziti
u ameriĉku filmsku zvijezdu. Majka je spustila šalicu s ĉajem i uzela
od mene ĉasopis. Nasmiješila se. »Zadrţi još malo te svoje pletenice,
Lenka«, rekla je s prizvukom ĉeţnje u glasu. »Trebale su godine da ti
toliko narastu.«
I tako su moje pletenice ostale. Majka je, meĊutim, prigrlila
neke od modnih trendova koji su stigli u Prag. Voljela je nositi hlaĉe
širokih nogavica, s bluzama koje vire iz visokog, uskog struka.
Kupovala je te ĉasopise i za sebe i za mene, a ĉak je nagovorila
Gizelu, svoju krojaĉicu, da nam sašije nekoliko pari hlaĉa prema
uzorcima krojeva koje je naruĉila iz Pariza.
Naţalost, moj ormar pun nove, moderne odjeće nije uspio
promijeniti moju sliku sebe. I dalje sam imala dojam kao da sam
zatoĉena u stanju nezgrapnosti. Ţeljela sam biti samopouzdanija i
ţenstvenija, ali umjesto toga osjećala sam se neprivlaĉnom
i nesigurnom. Vlastito mi je tijelo bilo potpuno strano. Godinama
sam gledala tu djevojĉicu s pletenicama i tijelo koje kao da je
izrezano iz slikovnice s papirnatim lutkama. Sada, uz promjene koje
je donijela zrelost, bila sam još svjesnija vlastitih pokreta, ĉak i toga
kako sam koristila ruke da se izrazim. Ruka bi mi sada
okrznula dojku, dok se prije mogla slobodno pomicati preda mnom.
Ĉinilo se kako mi ĉak i bokovi smetaju kad bih pomislila da se mogu
provući izmeĊu dva stolca.

~ 18 ~
 Nastojala sam usmjeriti paţnju na svoju mapu s crteţima za
umjetniĉku školu. To je bilo nešto opipljivo i nešto u što sam se
mogla pouzdati. Tijekom posljednje godine srednje škole
napredovala sam od jednostavnih vodenih boja i pastela do ljubavi
spram ulja na platnu. Kad nisam rješavala domaće zadatke, vrijeme
sam provodila slikajući ili crtajući. Naša je dnevna soba bila prepuna
uokvirenih portreta koje sam naslikala tijekom godina. Malene crteţe
na kojima je bila Marta kao dijete sada su zamijenili golemi portreti
na kojima je ona bila u bijeloj haljini sa svijetloplavim pojasom koji
je nosila na Lucienu vjenĉanju.
Nadala sam se da moji portreti mogu izraziti više od puke
pojavnosti samog motiva, njegove misli. Ruke, oĉi i poloţaj tijela bili
su poput mehanizma sata i samo sam trebala orkestrirati njime kao da
portretiram njegov unutarnji svijet. Zamišljala sam da sam El Greco,
namještajući oca u golemo udubljenje njegova detaljno izrezbarenog
naslonjaĉa. Sjedalo od crvenog baršuna stvaralo je veliĉanstven
kontrast s njegovim crnim odijelom. Slikala sam njegove ruke s
plavim vrpcama ţila, pomno ureĊene nokte i isprepletene prste
njeţno poloţene u krilo. Slikala sam zelenilo njegovih oĉiju u kojima
se odbijala svjetlost. Crnilo njegovih brkova koji su poĉivali nad
zatvorenim, zamišljenim usnama. I majka se nudila da mi pozira.
Majĉino ime Eliška, skraćeno u Liška, znaĉilo je »lisica«, i bio
je to nadimak kojim ju je otac s ljubavlju zvao. Razmišljala sam o
tome dok sam je slikala. Zamolila sam je da pozira u jednostavnoj
kućnoj haljini, sašivenoj od bijelog uštirkanog pamuka, s otvorom na
dekolteu i porubljenim rukavima. Takvu sam je najviše voljela, bez
njezina inaĉe napudranog lica ili elegantne odjeće. Moja majka,
jednostavna i prirodna. Njezina blijeda koţa bila je blago pjegava,
poput toĉkica zobi koje plutaju u zdjeli s mlijekom.
Bila bi uvijek tiha nakon što bi prouĉila jednu od mojih
dovršenih slika. Kao da je nešto ţeljela reći, ali bi se umjesto toga
suzdrţala.
Nikad nije govorila o razdoblju koje je sama provela u
umjetniĉkoj školi i veo tajanstvenosti obavijao je njezin studentski
ţivot. Nikad nije pokazala slike koje je naslikala prije braka. Znala
sam gdje su jer sam nabasala na njih negdje u vrijeme kad je majka
tek objavila da je noseća s Martom. Lucie i ja otišle smo do spremišta
u podrumu naše stambene zgrade kako bismo pronašle pumpu za moj
bicikl. Svaki je stan imao svoj lokot i majka nam je dala kljuĉ od
našega. Nikad nisam bila dolje u podrumu, i ĉinio mi se poput
mraĉne spilje s tuĊim neţeljenim predmetima. Prolazile smo pokraj
starog namještaja prekrivenog teškim bijelim plahtama, koţnih
kovĉega i kutija poredanih do stropa.

~ 19 ~
 Lucie je uzela kljuĉ i otkljuĉala naše spremište. Bio je ondje
oĉev bicikl zajedno s oznaĉenim kutijama porculana i još više kutija s
ĉašama. Pronašle smo pumpu. Stajala je pokraj barem tuceta platana
naslonjenih na zid i prekrivenih bijelom plahtom.
Sjećam se kako ih je Lucie oprezno odmaknula. »Mislim da su
ovo slike tvoje majke«, rekla je šapćući iako smo bile same u
podrumu. Prstima je njeţno razdvojila svaku sliku kako bismo ih
obje mogle vidjeti.
Majĉine su me slike zaprepastile. Nisu to bile elegantne,
pedantne reprodukcije velikih majstora, ni sladunjavi, idiliĉni ĉeški
pejzaţi. Bile su senzualne i mraĉne, s paletama ljubiĉaste i tamno-
jantarne boje. Na jednoj se ţena opruţila na divanu, blijedih ruku
zabaĉenih iza glave - nagi torzo s dvije ruţiĉaste bradavice i
prekrivaĉ paţljivo prebaĉen preko prekriţenih nogu.
Poslije sam razmišljala o tim slikama. Boemka koja ih je
naslikala prije nego što je postala supruga i majka nije bila moja
majka koja je vodila kućanstvo na gornjem katu. Pokušala sam
preispitati vlastitu sliku o njoj, zamišljajući je kao mladu studenticu
slikarstva i u oĉevu naruĉju kad su se tek upoznali, pitajući se je li taj
dio nje nepovratno nestao ili bi povremeno isplivao na površinu dok
bismo Marta i ja ĉvrsto spavale.
Lucie nikad više nije spomenula te slike. No godinama kasnije -
dok sam oĉajniĉki pokušavala stvoriti cjelovitu i toĉnu sliku o svojoj
majci - vratila bih se tim slikama. Jer taj kontrast izmeĊu supruge i
majke, i talentirane umjetnice, bilo je nemoguće izbiti iz misli.

***

Primljena na sam prašku Akademiju umjetnosti 1936., kad mi je bilo

sedamnaest. Svakog sam jutra pješaĉila do škole s blokom za crtanje
pod rukom i drvenom kutijom punom uljanih boja i kistova od
samurove dlake. U mojoj je klasi bilo petnaest studenata, a iako je
bilo ukupno samo pet djevojaka, s dvjema sam se vrlo
brzo sprijateljila - s Veruškom i Elsom. Obje su bile Ţidovke i imale
smo mnogo zajedniĉkih prijatelja iz srednje škole. Nekoliko tjedana
nakon poĉetka prvog semestra, Veruška me je pozvala u svoj dom za
sabat. Nisam znala previše o njezinoj obitelji, osim da su joj i otac i
djed bili lijeĉnici te da je njezin stariji brat Josef bio na fakultetu.
Josef. Još uvijek ga mogu jasno vidjeti. Te je noći stigao kući
mokar, njegova kovrĉava crna kosa bila je skliska od kiše, a krupne
zelene oĉi boje patine bakra. Stajala sam u predsoblju kad je stigao,

~ 20 ~
sluškinja mi je upravo svlaĉila kaput s ramena. Ušao je kroz ulazna
vrata baš kad sam se uputila u dnevnu sobu.
»Josef«, rekao je s osmijehom kad je spustio torbu s knjigama i
predao kaput sluškinji. Zatim je ispruţio ruku, a ja sam je prihvatila.
Njegovi široki prsti skupili su se oko mojih.
Uspjela sam promucati ime i nasmiješiti se, ali borila sam se sa
svojom neumoljivom plahošću, zanijemjevši pred njegovim
samopouzdanjem i pristalim izgledom.
»Lenka, tu si!« cijuknula je Veruška dojurivši u hodnik.
Presvukla se iz odjeće koju je tog popodneva nosila na predavanju u
prelijepu bordo haljinu. Obgrlila me je i poljubila.
»Vidim da si upoznala moga brata.« Prišla mu je i uštipnula ga
za obraz.
Pocrvenjela sam.
»Veruška.« Nasmijao se i otjerao je rukom. »Hajde reci majci i
ocu da odmah dolazim.«
Veruška je kimnula, a ja sam krenula za njom niz hodnik do
prostrane dnevne sobe gdje su njihovi roditelji bili zadubljeni u
razgovor.
Stan Kohnovih nije bio ništa drukĉiji od našega, s antiknim
crvenim baršunastim zidovima, tamnosmeĊim drvenim stropnim
gredama i golemim staklenim francuskim vratima. Ipak, odisao je
odreĊenom strogoćom koja je u meni budila nemir.
Oĉima sam prouĉila salon. Uza zidove prostorije nizali su se
dokazi o obrazovanju ĉlanova obitelji. Hrpe debelih medicinskih
ĉasopisa u teškim uvezima bile su na policama zajedno s drugim
zbirkama knjiga uvezanih u koţu. Na zidovima su visjele uokvirene
diplome s Karlova sveuĉilišta te pohvalnice Ĉeške lijeĉniĉke komore.
Veliĉanstven, golem starinski sat oglašavao se na puni sat, a manji
koncertni glasovir koĉio se u kutu sobe. Veruškina majka sjedila je
na sofi s goblenom u rukama. Niska i punaĉka, gospoĊa Kohn nosila
je jednostavne haljine koje su skrivale njezino mekano, bujno tijelo.
Malene naoĉale za ĉitanje visjele su na njezinim velikim grudima, a
kosa joj je bila zaĉešljana u jednostavnu i praktiĉnu nisku punĊu na
zatiljku.
Veruškin otac takoĊer je bio sušta suprotnost mome. Dok su oĉi
moga oca širile toplinu, one dr. Jacoba Kohna bile su ispitivaĉke.
Kad je prvi put podignuo pogled sa svoje knjige, bilo je oĉito da
prouĉava onoga tko je stajao pred njime.
»Lenka Maizel«, predstavila sam se. Oĉi sam spustila na
savršeno bijele ruke dr. Kohna, noktiju besprijekorno podrezanih i
ĉistih, kad su se razdvojile da me pozdravi.
~ 21 ~
 »Hvala ti što si nam se pridruţila veĉeras«, rekao je glasa krutog
od suzdrţanosti. Doznala sam od majke da je dr. Kohn bio uvaţeni
porodniĉar u zajednici. »Moja supruga Anna.« Rukom joj je njeţno
dotaknuo rame.
Veruškina se majka nasmiješila i pruţila mi ruku. »Sretni smo
što ćeš s nama provesti šabat, Lenka.« Glas joj je bio sluţben i strog.
»Hvala vam. Hvala na pozivu.«
Dr. Kohn je kimnuo i pokazao mi neka sjednem.
Veruška je bila vesela kao i inaĉe i svalila se na jednu od
tamnocrvenih sofa. Tiho zagladivši haljinu na nogama, sjela sam
pokraj nje.
»Dakle, studiraš umjetnost s Ruškom?« rekla je njezina majka.
»Da. I u dobrom sam društvu. Veruška je veliki talent u našoj
klasi.«
I doktor i gospoĊa Kohn se nasmiješe.
»Siguran sam da si preskromna, Lenka«, ĉula sam mekan
duboki glas kako govori iza mene. Bio je to Josef, koji je ušao i sad
je stajao iza svoje sestre i mene.
»To je plemenita osobina, skromnost«, dometnuo je dr. Kohn.
Sklopio je ruke.
»Ne, zaista. Veruška ima najbolje oko u našoj klasi.« Potapšala
sam joj nogu. »Svi joj zavidimo.«
»Kako je to moguće?« upitao je Josef, zabavljajući se.
»O, neka prestane, mama«, prosvjedovala je Veruška. »Ima
dvadeset godina i još uvijek mi se ruga!«
Josef i ja smo zakljuĉali poglede. Nasmiješio se. Pocrvenjela
sam. I najednom, prvi put u ţivotu, imala sam osjećaj da ne mogu
disati.

***

Te veĉeri za objedom jedva da sam išta mogla okusiti. Potpuno sam

izgubila apetit i osjećala sam se jezivo posramljena svakim svojim
pokretom za stolom. Josef je sjedio lijevo od oca, njegova krupna
ramena širila su se izvan naslona stolca. Bila sam odveć stidljiva da
ga pogledam u oĉi. Pogled mi je bio usredotoĉen na njegove ruke.
Ruke moje majke bile su glatke, ali snaţne. Oĉeve su krupne i
prekrivene tankim velom malja. Josefove ruke nisu bile nalik
malenim bijelim rukama dr. Kohna. Mišićje im je bilo poput onoga

~ 22 ~
kakvo se vidi na skulpturama - široke nadlanice, vrpce istaknutih ţila
i krupni, snaţni prsti.
Pomno sam promotrila ruke obitelji Kohn. Svaki par kao da je
odisao emocijama koje su strujale prostorijom. Napetost za veĉerom
bila je oĉigledna. Kad je dr. Kohn upitao sina za predavanja, Josef je
ĉvršće stisnuo noţ i vilicu. Ĉlanci na prstima su mu se ukoĉili, a ţile
postale još vidljivije. Kratko je odgovorio ocu ne ulazeći u detalje
i nijednom ne odvrativši pogled s tanjura.
Veruška se jedina zabavljala za stolom. Mahala je rukama poput
gipke plesaĉice. Zaĉinila je razgovor bezazlenim traĉevima: o
susjedovoj kćeri koja se toliko udebljala da je izgledala kao princes-
krafna, o poštaru koji je uhvaćen s ljubavnicom sluškinjom. Za
razliku od njezinih suzdrţanih roditelja, silno je uţivala u svakoj
pojedinosti. Njezini su opisi bili soĉni i obilovali velikim zaokretima.
Kad je Veruška govorila, nisi mogao a da ne pomisliš na kakvu
rokoko sliku - svi subjekti upleteni u tajni ĉin ljubavi, njihove afere
oslikane snaţnim, voluminoznim pokretima kista i ţivim bojama.
Sjedila sam ondje, kao promatraĉ njihova kućanstva, i svi su mi
kontrasti bili poput visokog reljefa. Elegantni bijeli stolnjak ukrašen
svijećama za šabat, pladnjevi puni mesa i krumpira, šparoge nanizane
poput tipki klavira na dugaĉkom porculanskom tanjuru. Dr. Kohn,
ozbiljan s onim naoĉalama; njegov oprezan, odmjeren glas. Ruke
koje se nijednom nisu pomaknule, već su ostale na rubu stola. Josef,
tihi, odsutni div ĉije oĉi kao da su bile osvijetljene vatrom i
nestašlukom dok je pogledavao prema meni. Njegova sestra, vrckava
i pjenušava poput visoke ĉaše za šampanjac. I gospoĊa Kohn, koja je
nijemo sjedila na drugom kraju stola, sklopljenih ruku, okruglastih i
punaĉkih poput nadjevenoga kopuna.
Na kraju je posluţen desert. Suhi kolaĉ od jabuke s blagim
okusom meda. Pomislila sam na majku i oca kod kuće, na to kako su
voljeli tuĉeno vrhnje. Ĉokoladnu tortu, tortu od malina, palaĉinke.
Sve što ti pruţa izliku za još jedan zalogaj.
»Nisi baš od apetita, Lenka«, primijetio je dr. Kohn kad je
pogledao u moj jedva dotaknuti tanjur.
Uzela sam vilicu i pokušala se prisiliti na još jedan zalogaj.
»Mislim da sam pretjerala s ruĉkom«, rekla sam nervozno se
nasmijavši.
»Uţivaš li u akademiji koliko i moja kći?« Pogledao je Verušku
i nasmiješio se. Bilo je to prvi put te veĉeri da sam ga vidjela kako se
smiješi.
»Da. Nije mi lako. Nisam nadarena kao Veruška pa se moram
više truditi da je sustignem.«

~ 23 ~
 »Nadam se da vas Veruška suviše ne ometa na nastavi. Kao što
vidiš, mojoj je kćeri teško sjediti mirno...«
»Tata!« prekine ga Veruška.
Ponovno se nasmiješio. »Moja je kći puna ţivota. Ne znam
kakvo bi nam bilo kućanstvo bez nje i njezinih priĉa...«
»Zasigurno bi bilo puno tiše«, s osmijehom je promrsio Josef.
I ja sam se nasmiješila.
Josef je to primijetio i ĉinilo se da ga zabavlja moja privrţenost
njegovoj sestri. »Trebali bismo svi popiti piće u Veruškinu ĉast.«
Pogledao je prema meni, a zatim podignuo ĉašu. »I za njezinu
prijateljicu koja je oĉigledno preskromna.«
Svi su podignuli ĉaše i pogledali u mom smjeru. Osjećala sam
kako mi se lice zacrvenjelo od nelagode.
I dakako, Veruška je to sa silnim zadovoljstvom istaknula.
Desertni tanjuri su bili sklonjeni. Iza kuhinjskih vrata ĉulo se
zveckanje porculana i pribora za jelo koje se ispiralo i pospremalo.
Dr. Kohn je ustao. Svi smo ga slijedili. Otišao je do postolja s
gramofonom. »Mozart?« upitao je izvivši obrve. Drţao je ploĉu u
jednoj od svojih savršeno bijelih ruku. »Da. Malo Mozarta, rekao
bih.«
Izvukao je ploĉu iz omota i spustio iglu. Sobu je ispunila kiša
nota.

***

Popila sam jednu ĉašicu šerija. Veruška je popila dvije.

Kasnije, kad je glazba jenjala a sluškinja odnijela bocu, Josef se
ispriĉao. Nekoliko trenutaka poslije stajao je u hodniku poput
pozvanog ĉuvara. Bilo je oĉito da će me on otpratiti kući.
Uporno sam govorila kako to nije potrebno, ali ni Josef ni
njegovi roditelji za to nisu htjeli ni ĉuti. Kaput mi je prebaĉen preko
ramena. Veruška me je poljubila u oba obraza.
Sklopila sam oĉi, trenutaĉno smetena mirisom šerija
pomiješanim s njezinim parfemom. »Vidimo se u ponedjeljak na
predavanju«, rekla je prije nego što će mi stisnuti ruku.
Okrenula sam se na odlazak i s Josefom ušla u ţeljezni kavez
dizala. Nosio je tamnozeleni kaput, usne i nos prekrivši debelim
vunenim šalom. Njegove oĉi, iste boje kao i kaput, zurile su u mene
poput znatiţeljna djeteta.

~ 24 ~
 Hodali smo nekoliko minuta ne govoreći. Noć je bila crna. Nebo
poput baršuna, istoĉkano tek pokojom jarkom zvijezdom.
Osjetili smo hladnoću. Bila je to studen koja se ćuti prije
snijega. Vlaga što prodire kroz odjeću, koţu i kosti.
U ulici Prokopska on najzad prekine tišinu. Raspituje se za moj
studij. Koji mi se predmeti sviĊaju? Jesam li oduvijek voljela crtati?
Kaţem mu da se borim sa satovima anatomije, na što se on
nasmijao. Kaţem mu da najviše od svega volim slikati.
On mi govori da je na prvoj godini studija medicine. Kako su
mu od roĊenja govorili da će biti lijeĉnik.
»Zanima li te nešto drugo?« upitam ga. Pitanje je smjelo, ali
vino i šeri proţeli su me samopouzdanjem.
Kratko je promislio o pitanju prije nego će zastati i još malo
promisliti. Sada smo nekoliko koraka od Karlova mosta. Dugaĉke
grane svjetlosti dopiru s plinske svjetiljke. Naša su lica napola zlatna,
napola sjena.
»Volim medicinu«, kaţe. »Ljudsko tijelo je dijelom znanost,
dijelom umjetnost.«
Kimnem. Kaţem mu da se slaţem.
»Ali jedan se dio ne moţe nauĉiti iz knjiga, i to je dio koji me
najviše plaši.«
»Isto je i sa slikanjem«, kaţem. »Ĉesto se pitam kako ponekad
mogu biti toliko nesigurna u neĉemu što toliko volim.«
Josef se nasmiješi. Okrene se naĉas prije nego što će vratiti
pogled na mene.
»Pamtim nešto iz djetinjstva. Sestra i ja pronašli smo ozlijeĊenu
pticu. Paţljivo smo je smjestili u rupĉić i donijeli našem ocu. >Što je
to?< upitao nas je kad smo je spustili na stol. >Bolesna je, tata<,
sjećam se da je Veruška rekla. Glas joj je bio silno tih i molećiv.
Donijeli smo ocu nešto za što smo bili sigurni da on moţe popraviti.«
Sada sam gledala u Josefa. Oĉi su mu bile ispunjene sjećanjem.
»Otac je uzeo rupĉić s drhtavom pticom i obujmio je rukama.
Mogao sam vidjeti majušno tijelo toga stvorenja kako se smekšalo na
toplini oĉeva dlana. Drţao ju je nekoliko minuta, ĉinilo se, prije nego
što se ptiĉica prestala pomicati.«
Josef je udahnuo.
»Ptica je uginula u njegovim rukama.«
»O, strašno«, rekla sam prinijevši ruku usnama. »Ti i Veruška
ste zacijelo bili shrvani. «

~ 25 ~
 »Vjerojatno si mislila da ću ti reći kako sam ţelio postati
lijeĉnik jer sam vidio oca kako spašava nešto tako krhko i ranjivo,
jesi li?« Zavrtio je glavom.
»Ali vidiš, Lenka, stalno sam se vraćao tom dogaĊaju. Moj otac
je zasigurno shvaćao da ne moţe spasiti pticu. Pa ju je njeţno drţao u
rukama sve dok iz nje nije istekao ţivot.«
»Ali kako li je bilo tebi i Veruški kad ste vidjeli...«
»Bilo je...«, rekao je. »Tada sam prvi put shvatio da moj otac ne
moţe izlijeĉiti svako bolesno biće. Da katkad ĉak i on moţe
podbaciti.«
Ponovno me je pogledao. »Pokušavam se toga sjetiti svaki put
kad osjetim da sam ga razoĉarao.«
Poţeljela sam posegnuti prema njemu kad je to rekao, ali ruke su
mi ostale na bokovima.
»Što to ima u tebi, Lenka, da ti ţelim ispriĉati svaku priĉu iz
svoga djetinjstva?« Okrenuo se prema meni, ali lice mu se
preobrazilo u široki osmijeh. Blago se nasmijao i mogla sam vidjeti
da pokušava popraviti raspoloţenje.
»Oĉi su ti širom otvorene. Imam dojam kao da bih mogao u njih
zakoraĉiti i raskomotiti se.«
Sad sam se ja nasmijala. »Dobro došao. Mogu ti ĉak skuhati
šalicu kave.«
»A hoćeš li ukljuĉiti gramofon? Pustiti mi malo Dukea
Ellingtona?«
»Ako ţeliš«, zadirkivala sam ga.
»A hoćeš li mi ponuditi ruku za ples, Lenka?« Glas mu je sad
bio pun vedrine i zaigranosti.
»Da!« kaţem. Ne mogu suspregnuti hihot.
Smije se. A u njegovu smijehu ĉujem ushićenje. Ĉujem stopala
kako plešu, uţurbanost sukanja kako se vrte. Zvuk djece.
Je li ovo prvi znak ljubavi?
U osobi koju ti je suĊeno voljeti ĉuješ zvukove onih koji se tek
trebaju roditi.

***

Nastavili smo dalje, preko mosta, niz nasip Smetanovo, sve dok se
nismo našli ispred velikih drvenih vrata moje zgrade.
»Nadam se da ću te opet vidjeti«, kaţe.
~ 26 ~
 Smiješimo se jedno drugome, kao da oboje znamo nešto što
nijedno nema dovoljno hrabrosti izgovoriti.
Umjesto toga, samo se pozdravimo.
Nema poljupca meĊu nama, tek najblaţi dodir rukom.

***

Veruška, Elsa i ja bile smo trojac u klasi i te zime 1937. Odjevene u

naše teške kapute i krznene šubare, penjale bismo se visokim
stubama Akademije. Zgulile bismo naše slojeve i pronašle mjesto za
štafelajima. U uĉionicama je bilo vruće, kondenzacija je zamaglila
prozore, a naši su modeli stajali nagi uz presvuĉene stolce.
Katkad bih leţala u postelji i pokušavala zamisliti Josefa.
Pokušala bih zamisliti kako bi mu mogla izgledati ramena ili
pukotina mišića usred prsa. Ali moja mašta nikad nije mogla uvjeriti
moju ruku. Crteţi su mi bili nezgrapni i gotovo su svi završili kao
zguţvani listovi papira u košu za otpatke.
Otkrila sam da za nešto ipak imam dara, što se vidjelo kad bih se
usredotoĉila na crtanje lica svog modela. Moţda je to bilo zbog onih
godina stidljivosti, moje uroĊene sklonosti da promatram, ali shvatila
sam da sam u stanju vidjeti ono što su moji kolege ĉesto previĊali.
Kad bih crtala staricu, zatekla bih se kako zurim u njezine
blijede, vodenaste oĉi.
Dok su se drugi koncentrirali da precizno doĉaraju nabiranje
koţe, teţinu mesa koje pada s nekoć robusnog oblika, ja bih se
fokusirala na obješenu koţu njezinih vjeĊa. Razmišljala bih kako ću
nacrtati njihovo njeţno meso, kao dva zastora tanka poput papira, ili
veo nad njezinim već drhtavim pogledom.
Zagladila bih obrise lica razmazavši ugljen palcem. Pruţila mu
mekoću iako je koţa bila više poput pergamenta negoli satena. Tako
su njezine crte lica - paţljivo nacrtane - bile poput friza koji
pripovijeda priĉu na bijelome mramoru. Ĉinile su se kao da su
isklesane iz kamena.
Još jedna vještina koju sam pokušala razviti na satovima slikanja
bila je unošenje odreĊene psihologije na moja platna. Upotrebljavala
sam boje koje nisu bile tipiĉne, katkad stapajući pigmente plave i
zelene na tonove koţe kako bih prenijela tugu. Ili bih nanijela toĉkice
boje lavande na šarenice melankoliĉnih oĉiju, ili grimizne za strast.
Zanimale su me slike secesionista i ekspresionista, Schielea i
Kokoschke, s njihovim nemirnim linijama i emotivnom porukom.

~ 27 ~
Naš profesor Joša Prokop bio je strog prema meni i nije me hvalio
onako spremno kao neke druge kolege. No koncem semestra poĉeo je
hvaliti moja nastojanja da riskiram u crteţima, i osjetila sam
kako svakoga dana postajem sve sigurnija. Svejedno, nastavila bih
raditi do kasno u noć kako bih se riješila svojih slabosti. Marta bi mi
ponekad udovoljila i dopustila da je crtam. Otkopĉala bi pamuĉnu
spavaćicu i dopustila da crtam njezinu kljuĉnu kost ili vrat. Ponekad
bi mi ĉak dopustila da crtam njezina leĊa kako bih se
mogla koncentrirati na ona njeţna krila lopatica.
Što sam više radila, više sam bila u stanju vidjeti ljudsko tijelo
kao spojene komadiće slagalice. S vremenom sam nauĉila kako svaki
kraljeţak povezati s drugim ne bih li doĉarala poloţaj tijela.
Prouĉavala sam knjige iz anatomije kako bih nauĉila da se svaka kost
sjedinjuje s drugom, i uskoro sam uvidjela da naša koţa nije ništa
doli platno što se rasteţe preko iznimno uĉinkovitog stroja.

***

Kad nisam bila kod kuće ili u školi, bila sam kod Veruške. Svaki
poziv koji sam primila da odem onamo, prihvatila sam samo kako
bih se mogla nadati da ću ukrasti jedan pogled na Josefa. Noću sam
sanjala da sam u stanju naslikati njegovo tamno, zamišljeno lice,
duboku crninu njegovih kovrĉa, zelenilo njegovih oĉiju.
Nisam se više odijevala ne mareći kako izgledam. Dok sam bila
na predavanjima, odijevala sam se staromodno, u tamne boje, ĉesto u
hlaĉe i dţempere. Kad sam odlazila kod Veruške, meĊutim, birala
sam odjeću za koju sam mislila da mi istiĉe tijelo. Pribliţavala sam
se osamnaestoj i osjećala sam svu silovitost vlastite ţudnje.
Ţeljela sam privući paţnju na sebe, nešto što nikad prije nisam ĉinila.
Poĉela sam prekapati po majĉinu toaletnom ormariću kad nije
bila kod kuće te nanositi puder na lice i tek nagovještaj ruţa i
rumenila. Bila sam paţljivija s kosom, ne pletući više pletenice kao
školarka s dva uţeta uz uši, nego je podiţući i skupljajući na zatiljku.
Ĉesto sam se pitala je li se moguće odjenuti samo kako bi
ugodio sebi, a ne u nadi da ćeš zapeti muškarcu za oko. Neke ţene
vole osjećaj svile na rukama, teţinu baršuna na koţi. Mislim da je
moja majka bila takva. Uvijek nam je govorila da postoje dvije vrste
ţene, one koje su osvijetljene izvana i one koje blistaju iznutra. Prve
trebaju svjetlucanje dijamanata kako bi blistale, a dugima ljepota
izvire kroz samo svjetlo njihove duše.

~ 28 ~
 Mojoj je majci vatra plamtjela iz oĉiju. Koţa joj se rumenila ne
zbog boje rumenila, nego strujanja krvi. Kad je bila zadubljena u
misli, ten joj se mijenjao od mlijeĉnog do ruţiĉastog. Kad se srdila,
koţa joj je bila prošarana grimiznom. A kad je bila tuţna, postala bi
mutno plava. Majka je bila elegantna, ali nije se odijevala radi
laskavih pogleda supruga ili nekog drugog, nego zbog vlastita tajnog
ideala. Maštanja preuzeta iz romana devetnaestog stoljeća, prizora
koji je bio ujedno bezvremenski i vjeĉan. Oĉigledno, bila je sama
sebi romantiĉna heroina.

~ 29 ~
 4. POGLAVLJE

Josef

Unuk mi veli da nisam romantiĉan. Ne slaţem se s njime. Jer njegov

je dojam oblikovan onim što je promatrao tijekom godina. On ne zna
kakav sam bio prije rata, kad mi je srce krvarilo za ţenu ĉije ime neće
prepoznati, ĉije fotografije nikad nije vidio.
Njegovu sam baku oţenio 1947., u prigušeno osvijetljenom
stanu nedaleko od East Rivera. Visoki snjeţni nanosi nakupili su se
ispred poţarnih stuba, a prozori su bili toliko zamagljeni da su
podsjećali na mutno staklo.
Mislim da nisam poznavao Amaliju dulje od tri mjeseca kad sam
je zaprosio. Bila je iz Beĉa, još jedna izbjeglica rata. Upoznao sam je
u javnoj knjiţnici. Bila je zgurena nad hrpom knjiga i ne znam je li
razlog bio naĉin kojim je namjestila kosu ili pamuĉna haljina na
preklop, koja je bila neprimjerena za vremenske prilike, ali nekako
sam znao da je Europljanka.
Kazala mi je da je ratno siroĉe, napustila je Austriju netom prije
rata. Mjesecima nije ĉula roditelje ni sestru.
»Znam da su mrtvi«, rekla je jednoliĉnim glasom. Smjesta sam
prepoznao taj ton, mrtav za emocije, mehaniĉki refleks koji
funkcionira samo radi komunikacije. Oznaĉavala je samo one nuţne
trenutke razgovora, ništa više.
Bila je bljedunjava, svijetle koţe, kose boje meda i krupnih
smeĊih oĉiju. Mogao sam vidjeti kako joj se pod koţom kljuĉna kost
izvija poput luka strijelca i majušan, okrugao medaljon što joj je
poĉivao meĊu malenim dojkama.
Zamislio sam da je unutar toga zlatnog medaljona fotografija
izgubljene ljubavi. Još jedan visoki, tamni mladić izgubljen ratom.
Ali kasnije, nakon nekoliko tjedana sastanaka u malenom kafiću
u blizini moga fakulteta, doznao sam da nije bilo mladića koji je
ostao da umre u Austriji.
Iako je bila prisiljena nositi ţutu zvijezdu u tjednima nakon
Anschlussa, njezina je obitelj u poĉetku smjela zadrţati stan na
Uchatius Strasse. Jednoga popodneva, dok se Ringstrasseom vraćala
kući iz škole, oĉi su joj bile uperene u kaldrmu. Rekla je da se
naviknula hodati pognute glave jer je izbjegavala i sa kim uspostaviti
kontakt oĉima. Nije više znala kome treba vjerovati, tko je bio
prijatelj ili tko bi je mogao prijaviti ako bi ga pogrešno pogledala.
~ 30 ~
Naslušala se priĉa o susjedima laţno optuţenima za kraĊu, ili o
onima koje su uhitili jer su prekršili novodonesene zakone koji su se
ticali Ţidova. Toga dana, oĉi su joj zapele za omotnicu koja je
lepršala pod kotaĉem bicikla. Tvrdila je da nije znala što ju je
ponukalo da posegne i zgrabi je, ali kad je uzela omotnicu, vidjela je
da je povratna adresa iz Amerike: gospodin J. Abrams, Istoĉna
šezdeset peta ulica u New York Cityju.
Smjesta je prepoznala da je ime ţidovsko. Rekla mi je da ju je
spoznaja kako postoje Ţidovi negdje s druge stane oceana, u
sigurnosti Amerike, preplavila neobiĉnim osjećajem olakšanja. Iste
mu je veĉeri pisala na njemaĉkom, ne rekavši ni rijeĉ roditeljima i
sestri. Napisala mu je kako je pronašla njegovo ime, kako je
trebala iskoristiti priliku i reći nekome izvan Europe - bilo kome - što
se sve dogaĊa u Austriji. Pisala mu je o ţutoj zvijezdi koju je njezina
majka bila prisiljena zašiti na njihove kapute. Pisala mu je o
policijskom satu te kako je otac ostao bez posla. Pisala mu je kako su
ulice sada bile pune znakova na kojima je pisalo Ţidovima zabranjen
prolaz, kako su se prozori razbijali s mrţnjom i kako su brade onima
koji su se pridrţavali talmudskih obreda obrijali mladi nacisti u
potrazi za zabavom. Na kraju, nemajući valjana razloga osim toga da
se taj dan pribliţavao, napisala mu je da joj je roĊendan 20. svibnja.
Nije zapravo oĉekivala da će joj gospodin Abrams odgovoriti.
Ali onda, nekoliko tjedana poslije, primila je odgovor. Napisao je da
bi financirao njezin i sestrin dolazak u New York. Dao joj je upute
kome bi se u Beĉu trebala obratiti, tko će joj dati novac i tko će
osigurati vize i izlaz iz te izmuĉene drţave koja ih je iznevjerila.
Dodao je da je sretnica; da su roĊeni na isti datum i da će joj pomoći.
Napisao je da nema vremena za daljnje dopisivanje. Trebala bi
smjesta postupiti po njegovim uputama i ne odstupati od plana. Nije
bilo rasprave - nije mogao urediti prijevoz za njezine roditelje.
Kad je roditeljima kazala za pismo koje je napisala i odgovor
gospodina Abramsa, nisu bili ljutiti kao što se pribojavala, nego
ponosni što je pokazala inicijativu i toliku mudrost.
»Što bi dvoje staraca ionako radilo u novoj zemlji«, rekao je
otac kćerima dok su njih troje ispijali omiljeni napitak - vruću
ĉokoladu. Bilo mu je nalik da se uvijek našali kad bi se obitelj silom
našla u nevolji. »Kad se ovaj nacistiĉki uţas okonĉa, pozvat ćete nas,
i majka i ja ćemo doći.«
Ona i sestra zatim su otputovale vlakom u Gdanjsk, odakle su se
trebale otisnuti parnim brodom. No kad su se ukrcale na brod, jedan
je ĉasnik SS-a pogledao njihove putovnice s otisnutom rijeĉju Jude i
preprijeĉio im put.

~ 31 ~
 »Ti se moţeš ukrcati«, pokazao je na Amaliju. Zatim je pokazao
na njezinu mlaĊu sestru, Zoru. »Ti ostaješ.«
Amalia je kriknula vojniku da ne kani ostaviti sestru. Nije bilo
pošteno; obje su imale uredne isprave, karte i putovnice.
»Ja odluĉujem tko se ukrcava na brod. Moţeš se ukrcati sama ili
moţete obje zajedno nestati odavde.«
Amalia se okrenula da se iskrca sa sestrom. Nikad je ne bi
ostavila. Napustiti roĊenu sestru samo kako bi spasila sebe bila bi
izdaja koju nije kanila poĉiniti.
»Hajde... Hajde...« navaljivala je sestra, ali ona je odbila. A onda
je njezina sestra uĉinila nezamislivo... pobjegla je sama. Sjurila se niz
mostić, meĊu svjetinu. Njezin crni kaput stopio se s onim što se
ĉinilo kao tisuće drugih. Bilo je to kao potraga za kapi u pljusku.
Amalia je stajala, uzvikujući sestrino ime, mahnito je traţeći. Ali
uzalud. Sestra je nestala.
Brodska sirena objavila je predstojeći polazak, i Amalia se
zatekla sama na brodskome mostiću. Nije gledala u ĉasnika dok joj je
drugi put provjeravao isprave. Zbog njegova manjka zanimanja za
nju bila je sigurna da se nije ni sjećao kako je, nema tome ni sat
vremena, bila ţrtva njegove samovolje i nepojmljive okrutnosti.
Spustila se u utrobu broda noseći svoj pohabani crni kovĉeg. Još se
jednom osvrnula, nadajući se nemogućem - da se Zora nekako
provukla na brod - a onda je stajala uz ogradu dok se sidro podizalo, i
brod se otisnuo. Zore nije bilo nigdje na vidiku meĊu licima koja su
mahala s pristaništa. Nestala je u magli.
Priĉam vam Amalijinu priĉu zato što je ona sada pokojna.
Idućeg listopada bit će petnaesta godišnjica njezine smrti. Gospodin
Abrams dao joj je novac kad je stigla u New York. Sastali su se u
njegovu uredu na Petoj aveniji, obloţenom tamnocrvenim drvom, s
naslonjaĉem za njihanje koji je bio okrenut tako da gleda na park.
Rekla mi je da je, kad se okrenuo prema njoj, gospodin Abrams
pitao gdje joj je sestra. Vrtjela je glavom dok mu je prepriĉavala kako
Zori nije bio dopušten ukrcaj.
»Vrlo si hrabra što si došla sama«, pohvalio ju je. Ali nije se
osjećala hrabrom. Umjesto toga, osjećala je teţinu vlastite izdaje, kao
da je jedinu sestru ostavila na milost i nemilost smrti. Izvukao je
nešto novca iz ladice i predao joj ga zajedno s listom papira s
imenom rabina Stephena Wisea. Obećao je da će joj pomoći pronaći
posao i stan.
Rabin joj je pomogao da stane na noge, spojivši je s jednom
krojaĉkom na Lower East Sideu, gdje je radila za dvadeset pet centi
po satu ušivajući cvijeće na obode crnih filcanih šešira. Uštedjela je

~ 32 ~
ono malo novca što je mogla odvojiti nakon plaćanja gazdarici za
sobu koju j e dijelila s druge dvije djevojke iz Austrije, zalud se
nadajući da će jednoga dana dovesti sestru i roditelje. U poĉetku je
od njih dobivala pisma, ona koja su pristizala s debelim crnim
linijama koje su nanijeli cenzori. Ali naposljetku, nakon što je
Europu zahvatio rat, njezina su se pisma poĉela vraćati neotvorena.
Ĉula je kako cimerice ponavljaju neodreĊene glasine o
koncentracijskim logorima i transportima, odurne stvari u ĉiju
istinitost nije mogla povjerovati. Plinske komore i peći, rekla joj je
jedna djevojka, ali ta djevojka, Poljakinja, bila je sklona
dramatiziranju. U njezinim priĉama nije moglo biti previše istine.
Amalia je govorila sebi da je ta djevojka luda.
Postala je još mršavija nego prije. Toliko mršava da si joj mogao
vidjeti kroz koţu. Ruke su joj poĉele krvariti od višesatnog baratanja
iglom i koncem, i vid joj je oslabio. Gotovo nikad nije izlazila, osim
u knjiţnicu, gdje je vjeţbala ĉitanje engleskoga, te je i dalje štedjela
svaki novĉić koji je zaradila ne bi li platila dolazak svoj e obitelji.
Toga prvog dana kad sam je ondje upoznao, upitao sam je mogu li je
odvesti u kafić Vienna, rupu u zidu na uglu Zapadne sedamdeset
šeste ulice i Avenije Columbus. Svake je veĉeri bio krcat stotinama
shrvanih Ţidova; svaki od nas imao je nekoga koga je traţio. Ljudi su
pokazivali fotografije i ispisivali imena nestalih na kutije šibica. Svi
smo bili izvan sebe, pogubljeni, nastojeći sklopiti poznanstva u
sluĉaju da je netko ĉuo za nekoga tko je stigao - tko je preţivio - ili
tko je nešto znao. A kad se ne bismo rukovali s nekim tko je
poznavao prijatelja neĉijeg prijatelja, ispijali smo viski ili skoĉ.
Osim moje Amalije. Ona bi naruĉivala samo vruću ĉokoladu.

***

I tako sam, vidite, s vremenom doznao ĉija su lica bila u medaljonu.

Iako ih nisam vidio sve do našeg vjenĉanja, kad je skinula ogrlicu i
spustila je na naš noćni ormarić. Vratio sam se iz kupaonice dok je
moja nova supruga leţala i spavala, otvorio majušni zlatni kruţić i
tiho zavirio unutra.
Što da se radi s crno-bijelim licima koja ne govore ali te ne
prestaju proganjati? Što da se radi s pismima koja ti se vraćaju s
druge strane oceana? Mrtvi ne odgovaraju na pisma, ali tvoja ih
supruga svejedno šalje.
I zato sam se sjetio onoga što moj unuk kaţe za mene, da
nemam smisla za romantiku.

~ 33 ~
 Jesmo li Amalia i ja ikad zapravo razgovarali o onima koje smo
za sobom ostavili? Nismo. Jer da jesmo, glas bi nam pukao, a zidovi
se urušili na nas od uspomena na našu tugu. Nosili smo tu tugu kao
što netko nosi donje rublje. Kao nevidljivu koţu, neprimjetnu
znatiţeljnim oĉima, ali ipak u nas utkanu. Nosili smo je
svakodnevno. Nosili smo je kad smo se ljubili, kad bi nam se tijela
spojila, a udovi isprepleli.
Jesmo li ikad vodili ljubav s osjećajem ţivosti, nesputanom
strašću i poţudom? Ĉinilo mi se da smo oboje izgubljene duše koje
se drţe jedna za drugu, petljajući dok smo traţili nekakav osjećaj
teţine i mesa u rukama - sami sebe uvjeravajući da nismo tek dvije
aveti što su isparile u hladnoj praznini naših plahti. Oboje jedva da
smo mogli podnijeti pomisao na naše ţivote i obitelji prije rata, jer je
boljelo poput rane koja nikad neće zacijeljeti. Zaudaralo je trulošću i
lijepilo se na nas poput natopljene vune.
Amalia i ja vodili smo rat s našim sjećanjima. To je ono ĉega se
najviše sjećam u vezi s našim brakom. Strahovali smo da bismo se
mogli utopiti u svim onim izgubljenim glasovima i drugim
izgubljenim blagom iz naših domovina. Postao sam lijeĉnik, a ona
majka naše dvoje djece. Ali svake noći tijekom trideset osam
godina koliko sam je grlio, ĉinilo mi se da zapravo nije bila ondje.

~ 34 ~
 5. POGLAVLJE

Lenka

Josef je postao moja tajna. Nosila sam njegovu sliku sa sobom

svakoga jutra dok sam se penjala stubama Akademije. Veruška bi
usput spomenula brata, a ja ne bih bila u stanju sprijeĉiti rumenilo na
obrazima.
Noću bih zamišljala njegov glas, nastojeći prizvati toĉnu
intonaciju njegova govora kad me je pitao bih li zaplesala. A onda
bih nas zamislila kako plešemo. Kako se oboma tijela omekšavaju,
jedno u drugome, poput tople gline.
Kad su Veruška i Elsa govorile o svojim simpatijama, napeto
sam slušala. Promatrala sam kako im lica oţive na slutnju tajnih
sastanaka te kako im se oĉi rašire kad bi opisivale vruće poglede ili
lagan dodir neĉije ruke. Ispitivala sam ih i silno se upinjala pokazati
oduševljenje mladićima ĉiju su naklonost pokušavale pridobiti.
Sve sam vrijeme ĉuvala tajnu, ponekad misleći da će me ugušiti.
Muĉilo me je trebam li reći svojim prijateljicama što osjećam
prema Josefu. Bilo je nekoliko prilika da priznam svoje osjećaje. Ali
svaki put kad bih se pribliţila tome da se otvorim, uplašila bih se
Veruškina neodobravanja. Koliko sam je samo puta ĉula kako se ţali
da je Josef bio u središtu roditeljske paţnje, ili kad bi se popodne
grozila pomisli da se vrati kući jer je otac uporno zahtijevao da u kući
vlada mir kako bi Josef mogao uĉiti.
»Idemo u Obecni dum na kolaĉe«, rekla je jednog popodneva
nastojeći nas oraspoloţiti nakon predavanja. »Josef ima posljednji
ispit, a ja ću morati hodati na prstima odem li sad kući.«
»Zašto ne uĉi u medicinskoj knjiţnici?« Elsa je zavrtjela
glavom.
»Mislim da bi on to i volio«, rekla je Veruška dok je ubacivala
blok za crtanje u torbu. »Ali otac ţeli biti siguran da on zaista uĉi.«
»Sirota...«
»Ne govori to!« Veruška je podignula ruku prema Elsi. »Nisam
ja sirota. On je njihov dijamant. Njihovo blago, njihov sin jedinac.«
Izvještaĉeno je uzdahnula.
Oĉi su mi zatreptale kad sam ga zamislila zgurenog za
blagovaoniĉkim stolom, kako prstima prolazi kroz kosu dok se trudi
usredotoĉiti.

~ 35 ~
 I zato sam ga sada ĉuvala kao tajnu. Svaka rijeĉ koju mi je
izrekao tijekom šetnje do mojega stana bila je posvećena sjećanju.
Svaka se njegova gesta sada kretala mojim umom poput paţljivo
osmišljenog plesa. Mogla sam vidjeti kako okreće oĉi prema meni,
zamisliti njegove ruke na svojim obrazima, osjetiti oblaĉić njegova
daha na zimskom zraku.
Prva ljubav, ništa nije nalik tome. I nakon svih ovih godina
mogu se sjetiti kad sam prvi put podignula pogled i ugledala
Josefovo lice. Bio je to bljesak spoznaje koji je prkosio rijeĉima.
U tim prvim pogledima, tim prvim razmjenama, nisam osjetila
neizvjesnost naše ljubavi, nego njezinu ĉistu neizbjeţnost.
I tako bih noćima puštala da te misli plivaju mojim tijelom.
Sklopila bih oĉi i bojila svoje mentalno platno potezima crvene i
naranĉaste. Zamišljala bih kako putujem k njemu, svoju koţu na
njegovoj, koja ga, poput topla pokrivaĉa, ornata u san.

***

Veruška, Elsa i ja veći smo dio jeseni naše druge godine studija
provele boreći se s predavanjima. Od nas se traţilo više nego na
prvoj godini. Satovi slikanja aktova, koji su nekoć bili nedostupni
studenticama, sad su bili dio našeg programa. Još uvijek nismo
vidjele muškog modela, jer su se samo ţene pojavljivale na
malenim presvuĉenim krevetima u našem ateljeu, no svejedno smo se
trudile što toĉnije doĉarati svaki ud, oblinu i kut.
Sjedile bismo u dvorištu akademije u vrijeme ruĉka i jele naše
spakirane sendviĉe, uţivajući na suncu i svjeţem zraku. Elsa bi
katkad donijela male uzorke kreme i parfema iz oĉeve ljekarne. Sve
je bilo pakirano u majušne staklene, elegantno oznaĉene boĉice.
»Probaj ovo. To je ruţino ulje. Ono mi je najdraţe«, rekla mi je
Elsa zataknuvši mi kosu iza uha i natapkavši malo na moj vrat.
»O, miris je predivan«, sloţila se Veruška. »Kako to da nam
nikad ne govoriš o svojim simpatijama, Lenka?« podbola me je.
»Elsa i ja stalno blebećemo, a ti nikad nisi spomenula nijednog
deĉka.«
»Što ako se plašim vašeg neodobravanja?«
»Nikad!« Blago je cijuknula. »Reci nam!«
Nasmijala sam se. »Nisam sigurna da bi mogla saĉuvati tajnu,
Veruška«, zadirkivala sam je.
Zahihotala se i posegnula za boĉicom ruţina ulja iz Elsine ruke.

~ 36 ~
 »Ne moraš mi reći«, rekla je nanoseći nešto ulja iza uha. »Već
znam.«
»Tko?« Sad je i Elsa bila uzbuĊena. »Tko je on?«
»Freddy Kline, dakako«, rekla je Veruška izmeĊu hihota.
Freddy Kline bio je naš jako nizak kolega. Bio je drag i
ljubazan, ali slutila sam da ga djevojke nimalo ne zanimaju.
Nasmijala sam se.
»Veruška, otkrila si me.«

***

Ta će smijehom proţeta popodneva uskoro izblijedjeti. Oĉev posao

poĉeo je patiti poĉetkom moje druge godine na akademiji. Do zime
1938., klijenti su prestali slati nove narudţbe. Samo je jedan bio
dovoljno iskren priznavši da mu nije bilo ugodno da ga povezuju s
jednim Ţidovom. Lucie je bila jedina neţidovka koju smo poznavali
a da nam je ostala odana. Nastavila nas je posjećivati s djetetom,
okruglastom kerubinkom koja je sad već hodala i ispuštala njeţne
zvukove, unoseći dobrodošlu ţivost u našu inaĉe zabrinutu obitelj.
Kontrast Luciena djetešca na krilu moje majke otkrivao je
koliko je poĉela starjeti. Napetost zbog propadanja oĉeva posla i
neizgovoreni strah od sve snaţnijeg antisemitizma poĉeli su se
oĉitovati na njezinu licu. Kao da ju je posjetio umjetnik, lice joj je
sada bilo prošarano tankim crticama zbog kojih je izgledala tuţnija,
moţda krhkija no inaĉe.
Ĉuvam prizor majke s Lucienom bebom Eliškom na njezinu
krilu kao razglednicu s davna ljetovanja. Imam osjećaj da sam
jednom bila u salonu našeg stana na Smetanovo nab0eţi; poda mnom
komadić crvene presvlake i šalica ĉaja što mi poĉiva meĊu
sklopljenim rukama. Ondje sam, kći koja gleda kako joj mati stari
pred oĉima. Vidim dijete svoje dadilje pred kojim se prostire ţivot, u
tamnom kontrastu s majĉinim. Zapravo nikad nisam naslikala taj
prizor, iako ĉesto na nj mislim. Poput poezije koja se recitira makar
nikad nije napisana, još snaţnija jer postoji samo u mojim mislima.

***

Prionula sam na uĉenje tijekom te druge godine na akademiji. Dok je

Veruška svakog popodneva nosila svoj blok za crtanje u kavanu

~ 37 ~
Artistes te zavodljivo sjedila meĊu sumornim intelektualcima, ja bih
se vratila u roditeljski stan kako bih radila na domaćim zadacima i
pazila na roditelje.
Znala sam da je Martina prisutnost dovoljna, ali sve sam se više
brinula zbog njih. Moj se ţivot još uvijek nije promijenio. I dalje sam
pohaĊala nastavu te se povremeno druţila kad mi je bilo do toga. Ali
skrbljenje o obitelji pod sve teţim uvjetima sve je više pritiskalo oca.
Poput kiše što se slijeva niz slivnik, njegova je zabrinutost kapala na
sve nas.
Već su bili otpustili sluškinju, a prorijedili su se i majĉini posjeti
krojaĉici Gizeli. Majka je poĉela sama kuhati. Otac je pokušao
prodati veći dio svog inventara ne bi li smanjio troškove i domogao
se novca. Šaputalo se o mogućnosti da emigriramo u Palestinu, ali
zar bismo mogli poĉeti iznova u drţavi gdje nismo imali nikoga
svoga i gdje nismo poznavali ni jezik ni kulturu?
Svake sam noći leţala u krevetu sklopljenih oĉiju osluškujući
djeliće njihovih ţuĉnih rasprava. Mrzim to sada priznati, ali tada sam
još uvijek bila samoţiva djevojka. Nisam ţeljela vjerovati da moja
obitelj pati i da nam se ţivot poĉinje raspadati. Samo sam se ţeljela
neĉim zabaviti. I tako bih otišla u svoju sobu i pokušavala misliti na
nešto što je u meni budilo radost. Mislila sam na Josefa.

***

Toga lipnja napetost je eskalirala diljem Europe, a moji su roditelji s

veseljem primili vijest da me je Veruškina obitelj pozvala da
provedem dva tjedna u njihovu ljetnikovcu u Karlovym Varyma. Bila
sam izvan sebe od sreće kad sam doznala da će nas Josef pratiti u
vlaku.
Iako su roditelji bili sretni što ću se neĉim zabaviti, Marta nije
bila sasvim zadovoljna.
»Moraš li baš ići?« Marti je sad bilo dvanaest i silno bi se
snuţdila kad ne bi sudjelovala u onome što je zamišljala kao moju
zabavu. Slagala sam haljine što sam urednije mogla jer nisam ţeljela
da budu izguţvane.
»Marta«, uzdahnula sam. »Bilo bi ti dosadno, ludice. Vjerojatno
ćemo samo uzeti naše blokove i cijelo popodne crtati pokraj rijeke.«
»Josef će biti ondje.« Isplazila je jezik. »Zato ţeliš poći, znam
to.«
Zaklopila sam kovĉeg i prošla pokraj Marte zaigrano je
povukavši za pletenicu.
~ 38 ~
 »To su samo dva tjedna«, tješila sam je. »Dobro pazi na mamu i
tatu i nemoj jesti previše ĉokolade.« Napuhala sam obraze kao
bucmasto dijete i namignula joj. Sjećam se kako joj se na to blijeda
koţa zacrvenjela.

***

Na kolodvoru su Veruška i njezin brat stajali jedno pokraj drugog.

Josef je bio u blijedoţutom odijelu, a Veruškina ljetna haljina bila je
crvene boje maka. Kad me je opazila, poskoĉila je da me pozdravi i
provuĉe ruku pod moju.
Josef je stajao ondje promatrajući nas. Oĉi su mu bile prikovane
za mene. Kad sam susrela njegov pogled, premjestio ga je na moj
kovĉeg. Bez pitanja ga je uzeo i ponio u smjeru nosaĉa ĉija su kolica
bila puna njegove i Veruškine prtljage.
Voţnja vlakom do Karlovyh Vary potrajala je tri sata. Veruškini
su roditelji imali kuću na selu, nedaleko od ĉuvenih toplica gdje se
mogla piti ljekovita voda.
Prvi put sam onamo išla. »Uzmi lijeka i za nas«, slatko je rekao
otac. »Vratit ćeš se još ljepša.« Moja je majka podignula pogled s
goblena kad je otac to rekao, a ja sam imala neodreĊen osjećaj da
pokušava zapamtiti kako izgledam, kao da njezina kći postaje mlada
ţena ondje pred njezinim oĉima.
Spremila sam maleni blok za crtanje, limenku sa štapićima
ugljena i nešto pastela kako bih mogla crtati pejzaţe tijekom
dvotjednog boravka u njihovoj kući.
Nakon što smo pojeli sendviĉe s dimljenom ribom i popili malo
ĉaja u kolodvorskoj kavani, nas troje se zaputismo prema vagonu
prve klase, gdje je nosaĉ već ĉekao s našim stvarima.
Josef je otkopĉao sako i sloţio ga povrh naših kovĉega na
gornjoj rešetki.
Bilo je neobiĉno toplo, ĉak i za lipanj, a ja sam zavidjela Josefu
na tome kako je leţerno svukao svoj sako. Nisam mogla bogzna što
poduzeti kako bih se rashladila, i bila sam ljubomorna što ni ja ne
mogu svući jedan sloj odjeće. Moja haljina nipošto nije bila
predebela, ali zbog podsuknje i ĉarapa i sve one skuĉenosti u
odjeljku, brinula sam se da bih se mogla poĉeti znojiti. Pomisao na
mrlje kako se poĉinju širiti pod mojim rukama bila je zastrašujuća.
Ţeljela sam sjediti u svojoj haljini poput srednjovjekovne Madone, a
ne kao kakva ofucana uliĉarka s vlagom pod pazusima. Moj plan
da privuĉem Josefa poĉeo je zakazivati.

~ 39 ~
 Morali smo ĉekati još dvadeset minuta prije nego što će vlak
krenuti na dugo putovanje, i nadala sam se da će Josef otvoriti
prozor. Umjesto toga, sjeo je preko puta Veruške i mene, nogu
prekriţenih, prstima odsutno prolazeći kroz kosu.
»Josefe!« Veruška se uskoro poţalila bratu. »Bi li, molim te,
spustio prozor?« Ustao je i silom ga otvorio. Buka s kolodvora
uletjela je u naš odjeljak. Obitelji ţongliraju s prtljagom, uţurbano se
pozdravljajući, a nosaĉi dovikuju kako će vlak krenuti za petnaest
minuta. Sklopila sam oĉi i poţeljela da smo već ondje. No
rashladio me je povjetarac što je dopirao kroz prozor i osjetila sam da
Josef zapravo nije zaboravio na svoju pregrijanu suputnicu. Jer,
nastavio je podizati oĉi s knjige i kriomice me pogledavati.
Krenuli smo s kolodvora na vrijeme, a Veruška je gotovo sve
vrijeme putovanja ĉavrljala. Josef je izvukao knjigu iz kovĉega, a ja
sam mu zavidjela na sposobnosti da iskljuĉi sestru. Da smo se
tijekom voţnje manje drmusali, mogla sam izvući svoj blok za
crtanje i zamoliti sestru i brata da ih nacrtam, ali znala sam da mi
ruke neće biti dovoljno mirne dok pod sobom osjećam kotaĉe.
Kad smo stigli u Karlovy Vary, uzeli smo konjsku koĉiju i prošli
gradom uz višebojne fasade i strme krovove. Josef je razgovarao s
koĉijašem dajući mu upute, a kad je opazio kako zurim u njega,
uzvratio mi je pogled uz blag osmijeh. Nismo previše razgovarali
tijekom putovanja vlakom. Vratila sam se Veruškinu
brbljanju paţljivo je i budno slušajući, a Josef je uspio proĉitati cijelu
knjigu.
Kad smo stigli u dom Kohnovih, gotovo sam smjesta shvatila da
ću imati mnoštvo prilika za crtanje. Krajolik je bio raskošan i
veliĉanstven, s prostranstvima bujnog zelenila koje me je podsjećalo
na ilustracije vila i drevnih kraljevstava iz mojih djeĉjih knjiga.
Mirisno poljsko cvijeće, repovi vuĉike i zvjezdani istoĉkali su
krajolik. Sama kuća bila je prelijepa i stara, sa širokim trijemom i
ĉeškim tornjem koji je izgledao kao da bi mogao prodrijeti kroz
nebo.
Toplo nas je doĉekala starica po imenu Pavla koja je, poslije
sam doznala, bila Josefova i Veruškina dadilja kad su bili djeca.
Josef se nagnuo da je poljubi u oba obraza, njegove krupne ruke
umalo da nisu sasvim obujmile njezinu majušnu, okruglu glavu.
»Vaši su roditelji stigli sinoć i odluĉili su do veĉeras ostati u
toplicama«, rekla im je Pavla. »Ispekla sam vaše najdraţe kolaĉiće s
nadjevom od dţema. Hoćete li ih sad kušati uz ĉaj?« Morala sam
suspregnuti nagon da se nasmijem jer im se obraćala kao da im je i
dalje bilo tri godine.

~ 40 ~
 Josef je zavrtio glavom, ali Veruška, koja je uvijek bila gladna,
gorljivo je poskoĉila na poziv. »O, da, Pavla! Bilo bi to divno!«
Okrenula se k meni. »Trebat će ti ljekovita voda iz toplica nakon dva
tjedna Pavline kuhinje. Kad se vratimo u Prag, bit ćemo goleme kao
utovljene guske.«
»Samo se trebam osvjeţiti pa ću vam se pridruţiti«, obećala
sam. Jedva sam ĉekala raspakirati se i presvući.
»Daj da ti ponesem kovĉeg, Lenka«, ponudio se Josef. Rukama
je već obuhvatio dršku.
Pošla sam ga zaustaviti, ali već je odlazio u smjeru stubišta.
»Ovamo«, rekao je.
Hodala sam iza njega penjući se vijugavim stubama - njegova i
moja sjenka bile su poput dva izreza na bijelim zidovima. Kad smo
stigli do gostinske sobe, spustio je moj kovĉeg na pod i prišao
prozoru koji je gledao na planinu. Ondje ispod nalazio se vrt pun
ruţa i golemi vanjski prostor za sjedenje, sa starim drvenim stolom i
nekoliko bijelo oliĉenih ţeljeznih stolaca.
»Evo«, rekao je otvorivši dvostruka staklena vrata. »Sada moţeš
udisati svjeţi zrak koliko ti drago. I nadati se da neće biti umirućih
ptica u vrtu. Silno bih se osramotio ako ne bih mogao jednu izbaviti
za tebe.«
Nasmijala sam se. »Nadam se da tvoje lijeĉniĉke sposobnosti
neće biti potrebne ni pticama, kao ni Veruški ili meni.«
»Pa, onda ću te pustiti da predahneš do veĉere. Sigurno si
iscrpljena od puta.«
Pogledala sam ga i kimnula. »Dobro bi mi došlo malo odmora.«
Dok sam odlazila s njime do vrata, mogla sam osjetiti kako se
mojim licem razlijeva vrelina. Tek kad je napustio sobu i za sobom
sasvim zatvorio vrata, bila sam u stanju raskomotiti se. Tek tada, kad
je crvenilo s moje koţe poĉelo blijedjeti, svukla sam sandale,
opruţila noge preko kreveta i sklopila oĉi. Glava mi se ispunila
mislima o Josefu dok mi je povjetarac milovao koţu.
Kad sam toga popodneva hodala kućom, ostala sam bez daha.
Kristalni lusteri svjetlucali su na suncu. Golemi komadi fino
izrezbarenog pokućstva ispunjavali su prostor, a porculan je već bio
postavljen na blagovaoniĉkom stolu pokraj visokih ruĉno izraĊenih
kobaltnih vinskih ĉaša. Pavla je nasred stola postavila malenu vazu
punu tratinĉica.

***

~ 41 ~
Do veĉeri je ista ta vaza bila puna ruţa. Blagovaonica, koja je
nekoliko sati prije bila ispunjena sunĉevom svjetlošću, sad je bila
mraĉna. Samo su prigušeno treperile svijeće. Visoki izrezbareni
pehari bili su puni crvenog vina. Okrugli bijeli porculan nizao
se stolom, a visoki srebrni vrĉ bacao je izvitoperen odraz.
Zaboravila sam koliko su Veruškini i Jesefovi roditelji drukĉiji
od mojih. Nakon što smo razmijenili nekoliko nuţnih uljudnih
reĉenica, dr. Kohn je do kraja obje da ispitivao Josefa o studiju.
»Što si ponio za ĉitati, Josefe?«
Josef je naĉas prestao rezati meso. »Ljubavnika Lady Chatterley,
oĉe.«
»Ne, ozbiljno, Josefe.«
»Ozbiljno, oĉe. MeĊu ostalim, anatomski opisi pokazali su se
priliĉno korisni za moj studij.« Josef je pogledao preko vinske ĉaše u
mom smjeru. Smiješio se, a gornja usna bila mu je tamnija od vina.
Izgledao je kao maleni vragolan - nestašan djeĉak koji se nada da će
mi izmamiti osmijeh.
Veruška i ja umalo da se nismo zagrcnule vinom od smijeha, ali
ĉinilo se da dr. Kohnu ništa nije bilo duhovito u sinovljevim
nepodopštinama. Dok se na Veruškine male anegdote uvijek
reagiralo osmijesima, stariji je Kohn kudikamo manje
tolerirao neozbiljnost svoga sina.
»Tvoj je studij vaţan, Josefe.«
Josefovo je lice pocrvenjelo. »Dakako.«
»Lijeĉniĉki posao nije samo profesija, to je ĉast.«
»Jasno mi je.«
»Zbilja?« Dr. Kohn je prinio ubrus usnama. »Ĉesto se pitam
shvaćaš li to.«
»Ne mogu izbrojiti koliko sam djece donio na ovaj svijet«,
nastavio je dr. Kohn. »Ali ništa nije bilo vaţnije njihovim
roditeljima, i blagoslovljen sam što sam im pomogao.«
»Da, oĉe.«
»Lijeĉniĉka praksa nije nešto što se uzima olako.«
Dok je dr. Kohn strogo razgovarao sa sinom, pokušala sam
zamisliti ranjenu ptiĉicu na njegovim dlanovima. Poţeljela sam da
bude blaţi s Josefom, da mu dopusti da se smiješi u njegovu društvu,
a ne da ga onako neumoljivo ispituje. Ovaj ĉovjek, koji je toĉno znao
što treba uĉiniti s krhkom, ozlijeĊenom pticom, nije imao
iste instinkte s vlastitim sinom.
Bilo je oĉigledno koliko se Josef muĉi pod oĉevim pogledom;
ĉeljust mu je sada bila kruta, a lice ozbiljno.
~ 42 ~
 Kad sam pogledala Verušku, prvi sam put uoĉila koliko nalikuje
majci. Bile su poput dvije porculanske lutke. Glave su im bile
pognute, a oĉi su im nepomiĉno zurile u tanjur.
U odrazu srebrnog vrĉa vidjela sam vlastito lice. Usiljen osmijeh
koji je prikrivao mrštenje.

~ 43 ~
 6. POGLAVLJE

Josef

Amaliju je obiĉno uzrujavalo kad bih se svake veĉeri nakon povratka

iz bolnice na pola sata zakljuĉao u radnu sobu. Uvijek je na stolu za
mene imala spremnu veĉeru. Uobiĉajena jela: pirjana govedina s
povrćem, košara s raţenim kruhom i prekuhano zeleno povrće. Svoju
bih veĉeru pojeo dok je još bila topla jedino onih dana kad nije bilo
poroĊaja, što je bila rijetkost.
Nije bilo kljuĉanice na vratima moje radne sobe, ali Amalia i
djeca znali su da me ne smiju ondje uznemiravati. Dani u bolnici bili
su dugi i naporni, i trebao sam nekoliko trenutaka samoće kako bih
razbistrio glavu.
Porodniĉar sam postao jer sam bio umoran od progona smrti.
Postojalo je nešto utješno u tome što su moje ruke prve koje dotiĉu
novo ljudsko biće što je tek došlo na ovaj svijet. Doĉekati novi ţivot
na ovaj svijet je dar, vjerujte, ĉudo je svaki put kad se to dogodi.
Ĉuvao sam popis djece koju sam porodio, od onog prvog 1946.
pa do posljednjeg prije umirovljenja. U crvenu koţu uvezenoj
biljeţnici bili su stupci s imenima novoroĊenĉadi, spolom i
poroĊajnom teţinom, te bilješkom je li porod bio prirodan
ili obavljen carskim rezom.
Pitam se hoće li moja djeca nakon moje smrti pronaći biljeţnicu.
Nadam se da će shvatiti kako to nije ĉin moje taštine. Do
umirovljenja sam porodio 2838 djece. Svako ime koje sam upisao
bilo mi je znaĉajno kao i ono prvo. Svaki put kad bih poloţio
vršak nalivpera na papir s crtama, zastao bih da pomislim na milijun i
pol djece koja su skonĉala u holokaustu. Zamišljao sam da će nakon
toliko mnogo godina u poslu moj osjećaj za odavanje poĉasti
mrtvima popustiti, no to se nikad nije dogodilo. Ako išta, kako sam
stado, te kad sam i sam postao otac i djed, ti su osjećaji samo
osnaţili. Gledajući svoju djecu, shvaćao sam kako se moj otac morao
osjećati pod prijetnjom pogibije svoje obitelji. Koliko sam ih puta
njihao u rukama dok su bili dojenĉad pitajući se kakvo je to zlo koje
moţe poţeljeti ugasiti tu radost, to jedinstveno, najsavršenije biće.
Ljubav prema mojoj djeci bila je toliko snaţna da bi povremeno
potaknula nešto nalik panici. Bio sam opsjednut svakim aspektom
njihova zdravlja. Jahao sam na Amalijinim valovima zabrinutosti
tijekom bolnih epizoda izbijanja zubića, njihove prve groznice ili

~ 44 ~
gripe. S nepovjerenjem sam gledao njihova pedijatra. Taj je
odrastao u udobnosti Forest Hilla i nije imao iskustva s prijetnjom
tifusa ili difterije. Dio mene shvaćao je da se ponašam nerazumno,
dok je drugi dio mislio da je takav oprez nešto što naprosto dolazi s
roditeljstvom.
U mom je srcu bilo gorko-slatke boli zato što moj otac nije
poţivio da vidi kako sam prigrlio uloge i roditelja i lijeĉnika. Zašto
sam sad, godinama nakon oĉeve smrti, najzad mogao razumjeti sve
one bore na njegovu licu? Zar mi je trebalo toliko dugo da uoĉim
kako i sam izgledam baš kao on? Sada, kad zamislim njegove oĉi,
mogu vidjeti pogled kojim je gledao pacijente koji su bili
uznemireni, ili onaj nijemi oĉaj - toliko osoban da je prkosio rijeĉima
- a koji bi ga preplavio kad bi izgubio dijete tijekom poroĊaja.
Najzad sam mogao zguliti slojeve njegove sluţbenosti, njegove
krutosti, i vidjeti ljudskost ispod skrivenu. Mogao sam vidjeti kako
sam se hrvao s oĉekivanjima koje sam imao za vlastita sina - onima
koje vjerojatno nikad neće ostvariti - i shvatiti koliko je moj otac
morao biti frustriran mnome.
Nekih bih noći poţelio da ga mogu vratiti i posjesti ga preko
puta sebe kako bih mu rekao da shvaćam što je uvijek nastojao
prenijeti na mene, kako u našem pozivu doista ima svetosti. Kako
najzad shvaćam da su moje ruke blagoslovljene što drţe nešto tako
sveto kao što je novoroĊenĉe, koje zavija i vrpolji se dok proţivljava
prve trenutke svog ţivota.
No to je nekolicina od mnoštva mojih kajanja. Te misli, koje
sam zametnuo meĊu toliko mnogo drugih stvari. Baš kao što je i
Amalijin medaljon ostao zaklopljen, i moja vraćena pisma Lenki bila
su skrivena meĊu starim kutijama cipela iz Alexandera i Orbacha.
Zatekao sam se sam u uredu iza zatvorenih vrata, traţeći utjehu u
biljeţnici s 2838 imena.

~ 45 ~
 7. POGLAVLJE

Lenka

Ta dva tjedna u Karlovym Varyma bila su ĉarobna. Svakog su me

jutra budili mirisi Pavlina svjeţe ispeĉenog kruha i mokre trave na
povjetarcu. Doruĉkovali bismo vani uz pjev ptica i pogled na
pokojeg zeca koji bi povremeno šmugnuo. Pavla bi donosila divlje
jagode na stol, zdjelu domaćih dţemova, košare toplih kiflića i vrĉ
svjeţe kuhane kave na srebrnom pladnju. Veruška nije imala volje
crtati ni slikati dok smo bili ondje, a i svakome tko bi je pitao, jasno
bi dala do znanja da kani samo uţivati u odmoru i obilju ukusne
hrane.
Za doruĉkom bih uglavnom pokušavala krajiĉkom oka
pogledavati Josefa. Obiĉno bi stigao poslije mene, a njegova crna
kosa bila bi razbarušena od sna. Bio je tih ujutro, usredotoĉen na
hranu, a ne na razgovor. Kad bi stigla Veruška, u spavaćici što joj
viri ispod pamuĉnog kućnog haljetka, uvijek bi mi laknulo kad bih
ĉula njezino brbljanje.
Nakon doruĉka bih spakirala malenu naprtnjaĉu s blokom za
crtanje i limenkom uljnih pastela pa se zaputila van crtati. Nisam
znala kada ću imati priliku opet doći na selo, a ţeljela sam izvući iz
prirode što sam više mogla.
Do trenutka kad bih svakoga jutra napustila kuću, Josef bi se
obiĉno zavalio u jednu od Kohnovih ţeljeznih poĉivaljki s knjigom u
krilu. Stopala bi mu bila ispruţena prema van, a gleţnjevi prekriţeni.
Katkad bi podignuo pogled s knjige, ali ponekad njegove oĉi
nijednom ne bi napustile stranice.
»Ideš crtati?« upitao je prvog popodneva. Drugi i treći put kad
bih odlazila, kimnuo bi mi bez primjedbe. Ĉetvrtog dana podignuo je
pogled sa svoga udţbenika i pitao moţe li poći sa mnom.
Gotovo svake noći maštala sam da mi postavlja to pitanje. U
mislima bih uvijek bila odvaţna i rekla mu: »Naravno.« Ali sad, kad
je njegovo pitanje visjelo u zraku, stajala sam nijemo poput stidljivog
djeteta dok su misli jurcale.
Pogledala sam u svoju ljetnu haljinu kao da će ona odgovoriti
umjesto mene. Pamuĉna suknja bila je zguţvana, cipele ofucane od
dana provedenih u šetnji terenom izvan vrta.
»Shvaćam ako bi radije bila sama«, blago je rekao. »Pitam se
kamo ideš svakog popodneva.«

~ 46 ~
 Najzad sam se uspjela okrenuti prema njemu i nasmiješiti.
»Svaki dan je malo drukĉiji. Rado bih da poĊeš sa mnom.«
Prvu polovinu puta hodali smo u tišini, samo su se ĉuli naši
koraci na mekanom, tihom tlu. Staza nije bila raskrĉena, no nije mi
smetalo granje što je stršilo ni trnje divljega grmlja. Mogla sam ĉuti
Josefovo disanje iza sebe, koje je postajalo sve brţe kako smo se
uspinjali. Poĉela sam se brinuti da neću moći pronaći mjesto na koje
sam nabasala prethodnog dana. Ali taman kad me je poĉela napuštati
nada, malena se udolina otvorila preda mnom i okrenula sam se
Josefu.
»Stigli smo«, rekla sam mu i pokazala dolje. Umalo mi je
okrznuo rame kad je prišao da bolje pogleda. Bio mi je tada toliko
blizu da sam mogla osjetiti blijed miris sapuna kako se širi s njegove
koţe.
»Nekad sam lutao ovim šumama s Veruškom«, rekao je
okrenuvši se meni. »Traţili smo jagode ljeti i gljive ujesen. Ponijeli
bismo košare i sve što bismo pronašli odnosili smo kući, Pavli.
Pokazala nam je kako ćemo sve to oprati. S njeţnim stvarima moraš
biti paţljiv.«
Nasmiješio se i pogledao me. »MeĊutim, nikad nisam vidio
udolinu iz ovoga kuta. Nevjerojatno, ali pokazala si mi nešto novo.
Mislio sam da poznajem svaki kutak ove šume.«
Nervozno sam se nasmijala. »Pronašla sam je gotovo sluĉajno...
Šetala sam se i ugledala ono ondje prevaljeno stablo.« Pokazala sam
na staro, šuplje deblo. »Krta kora me je privukla, a mraĉno središte
tvorilo je zanimljivu kompoziciju s jarkozelenom mahovinom. Ali
kad sam dovršila crteţ, nastavila sam dalje i otkrila ovo.«
Josef je pokazao lijevo od doline, gdje kupola gradske crkve kao
da je prodirala kroz nisko obješene oblake. »Odavde imaš ptiĉju
perspektivu, zar ne?«
»Kad bih barem imala dara da sve vjerno prikaţem.« Uzdahnula
sam kad sam spustila torbu s ramena.
Zatresao je glavom. »Siguran sam da je tvoj talent velik koliko i
tvoja skromnost.«
Nepomiĉno je zurio u mene. Bio je to prvi put da smo bili sami i
osjetila sam kako strah struji mojim tijelom.
Prsti su mi stegnuli remen naprtnjaĉe i ukoĉila sam se dok smo
nezgrapno stajali ondje u tišini šume.
Ruka mu se naĉas ispruţila i osjetila sam slabost kad je
posegnuo prema meni.

~ 47 ~
 »Smijem li vidjeti što si dosad nacrtala?« Posegnuo je za mojom
torbom, a ne za mnom.
Vidjela sam kako mu ruka pokazuje prema bloku.
Kleknula sam i izvukla ga. Teški bijeli blok bio je prepun crteţa
od prošloga tjedna. Neki su bili bolji od drugih, a najdraţi mi je bio
onaj s prevaljenim stablom.
Okrenula sam tu stranicu i pokazala mu je. Mogla sam osjetiti
njegov dah na svome vratu. Proţela me je hladnoća i tijelo mi je
zadrhtalo dok se primicao bliţe. Još uvijek se nismo doticali.
Tiho sam šapnula: »Nije dovršen.«
Josef je prinio prst razmazanoj zelenoj i smeĊoj pri dnu papira i
blago dotaknuo.
»Prelijepo je. Tako njeţno... gotovo kao da se pomiĉe.«
»Nije dobro«, rekla sam pokazujući na crteţ stabla. »Perspektiva
je pogrešna.«
»Mislim da je savršena«, rekao je.
Sklopila sam blok i spustila ga na tlo. Posegnuo je ponovno za
njime, a ja sam ga krenula zaustaviti.
»Lenka«, prozborio je kad su nam se ruke prvi put okrznule.
Taj prvi dodir. Pero na mojoj koţi.
Pronašao je majušni biljeg na unutarnjem dijelu moje podlaktice
i kliznuo prstom preko njega. Jedva primjetno me povukao, kao da
me navodi da se okrenem prema njemu.
»Lenka«, ponovio je moje ime.
Ĉuvši kako ga izgovara, podignula sam lice prema njemu.
Oklijevao je prije nego što sam osjetila kako mu ruke putuju od
mojih ruku do ramena. Duboko je uzdahnuo, kao da preuzima dah iz
mojih pluća i guta.
Dlanovi mu miluju moj vrat prije nego što će se spustiti na
obraze.
Njegove usne na mojima.
Njegov poljubac poput munja u mojim grudima. Krila krijesnice
klepeću o stakleni vrĉ.
Sklopila sam oĉi. Josef Kohn me dodiruje, njegove ruke njeţno
prate one skrivene površine moga tijela, usne mu putuju mojom
golom koţom.

***

~ 48 ~
Te noći gledamo jedno u drugo pod svjetlošću svijeća, serenada
glasova njegovih roditelja i Veruškina melodija u našim su ušima. Ni
jednom nije previše stalo ni do jela ni do vina.
Blagovaonica je bijela. Bijeli zidovi. Bijeli zastori. Kristalni
luster visi usred stropa nad okruglim stolom, njegova svjetlost
savršena je i mekana.
Ali iznutra plamtim. Grimiznom. Rumenom. Poput rubina
crvenom. Vrelina mojega tijela prţi moju pamuĉnu haljinu.
»Jesi li dobro, Lenka?« Veruška mi šapće za veĉerom. »Obrazi
ti gore.«
Prstima kucnem ĉašu i pokušam se nasmiješiti. »Mora da je od
vina...«
»Ali nisi ni gucnula. Promatrala sam te.«
Zatresla sam glavom. »Dobro sam.«
Ona izvije obrvu i dobaci mi smeten pogled.
Pokušavam ne podizati glavu. Znam da ću se razotkriti drugima
ako zakljuĉam pogled s Josefovim.
Stoga drţim glavu pognutu kao redovnica u dubokoj molitvi.
Ali misli su mi daleko od ĉednih.

***

Dolazi mi usred noći. Otvara vrata sporim, opreznim pokretom ruke.

Njegova je crna kosa neposlušna, crte lice pune i soĉne. Drţi
svijeću i spušta je.
»Lenka«, šapuće, »spavaš li?«
Pridignem se na lakat. Tama obavija sobu. Treptaji svijeće. Snop
mjeseĉine. Povlaĉi moje plahte, a ja se sklupĉam naprijed pridignuvši
se na koljena.
Ovijam ruke oko njegova vrata. Dotiĉe mi spavaćicu, jastuĉić
njegova prsta je kao šibica.
Zar je ovakav poljubac muškarca kojeg voliš? Sav vatra i
vrelina. Boja purpura. Indigo. Plavo-crvena naših vena prije nego što
se susretne sa zrakom.
Ţelim ga ljubiti zauvijek. Moje tijelo je pod njime poput pijeska,
mijenja se prema njegovu obliku, pod njegovom teţinom na meni.
»Daj mi svoje ruke«, šapuće.

~ 49 ~
 Podiţem dlanove ispred sebe. Uzima ih u ruke. Prsti mu se
isprepleću s mojima.
A onda pada na mene. Ljubi mi vrat, pomiĉe ruke gore-dolje niz
moje djelo, preko moje spavaĉice, onda ispod.
Istodobno je i njeţan i znatiţeljan, poput djeĉarca koji je najzad
dobio priliku istraţiti ono što mu je bilo zabranjeno. Ali tu je i snaga
nekog zrelijeg. Iskusnijeg. Nekoga tko toĉno zna za ĉime ţudi.
Glad. Zelja da pojedem i meso i srĉiku voćke. Zelja da poliţem
svaku kap s prstiju. Da progutam svaku sjemenku. Da do kraja
otkrijem okus.
Kako sam postala ovako gladna?
Josef njeţno stenje, ponovno me ljubi. Osjećam njegov dah i
srce kako nabija o moje grudi.
»Mogao bih te zauvijek ljubiti, Lenka«, kaţe.
Ĉvršće ovijam ruke oko njega.
»Mislim da ću morati otići ili ću uĉiniti nešto što ĉu poslije
zaţaliti.«
Ljubi jagodice mojih prstiju i onda ih pritišĉe na srce.
Prevalio se i navukao gornji dio pidţame. Promatram njegove
noge kako prelaze podnim daskama, njegov odraz uhvaćen u
samostojećem zrcalu. Poseţe za vratima, dotiĉe kvaku i još mi se
jednom okrene.
»Josefe«, šapnem. »Već mi nedostaješ.«

***

Kako je moguće da su ta dva tjedna tako brzo prohujala? Tog se

idućeg jutra budim kao u transu. Spavala sam moţda najviše sat
vremena. Zrcalo u mojoj sobi više nije puno Josefova odraza, nego
mojega. Pletenice su mi napola raspletene, spavaćica pri vrhu
raskopĉana. Ali lice je proţeto bojom, a oĉi mi blistaju makar
neispavane.
Na sebi osjećam Josefov miris. Zamišljam kako je ostavio trag
prstiju na mojemu tijelu, utisnuo stazu jezikom dok je putovao mojim
vratom, obrazima, kljuĉnom kosti i trbuhom. Ne ţelim se prepustiti
jezivoj stvarnosti da će idući dan biti naš posljednji u Karlovym
Varyma. Uskoro ćemo biti u odjeljku vlaka. Veruška će brbljati bez
kraja i konca, a nas dvoje ćemo kimati glavom pretvarajući se da je
slušamo dok smo u mislima samo jedno s drugim.

~ 50 ~
 Prošle smo se noći dogovorili da ćemo odvojeno otići ubrzo
nakon doruĉka i sastati se u dolini gdje smo podijelili naš prvi
poljubac. Odande će me odvesti do svog omiljenog mjesta.
Stigla sam prije njega, odjevena u haljinu boje neba. Nosila sam
košaru s jagodama koje sam putem ubrala.
Jagode kao da su dozrijevale svakom idućom minutom. Osjećala
sam njihov miris, no on je u meni budio glad za neĉim posve
drukĉijim od voća. Mogla sam misliti samo na Josefa u svom
zagrljaju, na njegovu teţinu kako me pritišće. Slanoću njegove koţe.
Okus breskve na njegovu jeziku.
Letimice sam pogledala na sat. Kasnio je i srce mi je nervozno
tuklo. Što ako ne doĊe? Glava mi je vrvjela mislima koje su mi bile
nepodnošljive.
»Lenka!« najzad sam ĉula njegov glas i od tog je zvuka cijela
moja koţa oţivjela.
»Već sam se poĉela brinuti«, rekla sam pohitavši prema njemu.
»Trebalo mi je vremena da se riješim Pavle«, rekao je. »Stalno
mi je pokušavala utrapiti još kobasica.«
Nasmijala sam se i zasigurno sam zvuĉala ludo jer je moj smijeh
bio više poput oslobaĊanja svega što sam potiskivala negoli odraz
veselja zbog Pavlina maţenja.
»Majka i otac su u posljednji tren odluĉili da danas neće ići u
toplice, nego će se odmoriti u kući, a to me je takoĊer usporilo.«
»Sad si ovdje«, njeţno sam rekla. Ruke su mu posegnule za
mojima i pustila sam da mi preuzme košaru. »Samo je to vaţno.«
Poljubio me je i ovaj put nije bilo ni traga oklijevanju.

***

Hodali smo dok se nismo našli na ĉistini s prelijepim prirodnim

jezercem. Skrivena stijenama i golemim stablima, bila je to oaza
usred šume.
»Ovdje sam kao dijete plivao s Ruškom. Uĉio sam je plivati
jednog ljeta.«
»Nisi mi rekao da ćemo plivati!« zabrinuto sam rekla. »Nisam
ponijela kupaći kostim.«
»To mi je i bio plan. Dan je tako topao, Lenka, da bi bilo
okrutno da ti ne predloţim kupanje!«

~ 51 ~
 Gledala sam kako mu se prsti vješto pomiĉu dok je otkopĉavao
košulju.
»Nema ništa neĉasno u plivanju u donjem rublju«, nasmiješio
se.
Gledala sam kako se svlaĉi do gaćica i potkošulje. Sinoć sam
bila kao slijepac koji pipa udoline njegova tijela, kadra vidjeti jedino
bljeskove pod treptajem svijeće. Ali sad sam mogla vidjeti sve obrise
i detalje.
Bio je potamnio od sunĉanja tijekom proteklih nekoliko dana.
Mišići njegovih ramena i leĊa doimali su se kao da su oblikovani u
glini.
»DoĊi!« zaigrano me je pozvao pokazavši da mu se pridruţim.
Potrĉao je preko lišćem prekrivena tla i skoĉio s jedne od visokih
stijena.
Najednom je golem oblak vodene prašine poletio prema meni, a
ja sam kriknula.
»Smoĉio si me!« Nasmijala sam se kad je izronio da udahne
zrak.
»Sigurno mi se ne ţeliš pridruţiti? Već si mokra.«
Dio je mene to ţelio, ali zbog danje svjetlosti osjećala sam se
stidljivijom i nesigurnijom nego prethodne noći.
»Kad budem imala kupaći kostim, blesane!« odvratila sam.
»Sutra odlazimo«, doviknuo je. »Kad ćeš imati drugu priliku?«
Promislila sam o tome i odluĉila prkositi vlastitoj prirodi.
»Okreni glavu, Josefe Kohn«, rekla sam dok sam svlaĉila
gotovo svu odjeću.
Okrenuo je glavu, iako nikad neću doznati je li varao i gledao.
Skoĉila sam s najbliţe stijene i zaronila glavom u vodu. Osjećaj
hladne vode na koţi, jer nisam bila ni u ĉem osim u natopljenim
gaćicama i donjoj majici, bio je veliĉanstven.
Kad sam doplivala do njega, posegnuo je za mojim skliskim
rukama i privukao me bliţe sebi, nagradivši moju hrabrost još jednim
savršenim poljupcem.

~ 52 ~
 8. POGLAVLJE

Amalia je oliĉila zidove našeg stana intenzivno ţutom bojom. Od dva

brata Ţidova na Lower East Sideu kupila je sag zemljanih tonova i
teško smeĊe pokućstvo s debelim presvlakama. Odijevala se u
jednostavne pamuĉne haljine s uzorkom, vrpce privezane oko tanana
struka, kose zaĉešljane na potiljku, lica bez ikakva ukrasa osim
nekoliko kapi soka od cikle utrljanih na usnice.
Uvijek je pila kavu bez mlijeka, ĉaj bez šećera. Na
radioprijamniku u našoj sobi svirao bi Benny Goodman ili Artie
Shaw, ali nikad nije plesala. Umjesto toga, tapkala bi stopalom o
nogu naslonjaĉa kad je mislila da je ne gledam. Lice bi joj se
uvijek preobrazilo kad bih spustio iglu na ploĉu i pustio glazbu Billie
Holiday. One tugaljive melodije, sumorne i sjetne, odvlaĉile su
Amaliju na neka daleka mjesta. Neka mjesta u njezinoj glavi na koja
nisam bio pozvan da je slijedim.

Lahor s juga njiše crna tijela,

S topola visi neobičan plod.1

Katkad bih je vidio kako gricka rub usnice, kao da potiskuje

suze. Drugi put bih je gledao kako kima glavom, kao da vodi nijemi
dijalog s pjevaĉicom. Iako nikad nisam vidio Amaliju da izgovara
ijednu rijeĉ bilo koje pjesme, kad bi ploĉa odsvirala do kraja, ustala
bi i prišla gramofonu pa namjestila na poĉetak. Billien glas još bi
jednom ispunio sobu.
Djeĉja ogradica bila je puna igraĉaka i medvjedića našega sina.
Lutke, lonĉići i tave isti će prostor ispuniti i tri godine kasnije, kad
bude stigla naša kći. Naši susjedi u Istoĉnoj 67. ulici ostali su nam
stranci. Svakoga dana Amalia je gurala svoja plastiĉna kolica za
kupnju nakrcana voćem, kruhom iz njemaĉke pekarnice i mesom iz
košer mesnice, uz dobro uvjeţbano kimanje našem vrataru Tomu.
Prisilila bi se na osmijeh drugima u dizalu. Ako bi s njom bila naša
djeca, ruke bi joj posegnule za njima poput mornara utopljenika za
kolutom za spašavanje. Moţda je bila uznemirena zbog skuĉenosti
dizala, svih onih tijela stiješnjenih u malenom prostoru. A moţda
Amalia naprosto nije voljela neobavezne razgovore.
»Gladna?« upitala bi našu kćer.
1
Stihovi iz pjesme Strange Fruit, jedne od najpoznatijih pjesama Billie
Holiday, autora Abela Meeropola.

~ 53 ~
 »Evo, tost i maslac.«
Noću: »Jesi ljut? Problemi u bolnici?« upitala bi me. Ja bih
kimnuo, uvlaĉeći se u izblijedjelu pidţamu.
U našoj spavaćoj sobi nije bilo fotografija, slika i zrcala, a jedini
poznati zvuk bilo bi zveckanje njezina starog medaljona kad bi ga
spustila u ladicu.
Uvijek bi bez rijeĉi otkopĉala kućne halje. Njezino obnaţeno
tijelo izgledalo je vjeĉito djeĉje iako je rodila dvoje djece. Vitki,
blijedi udovi, dvije majušne bradavice na grudima koje su uvijek tiho
kucale.
Grlio sam je i sanjao o drugima.
Pustila bi me i uĉinila isto.

~ 54 ~
 9. POGLAVLJE

Lenka

U Karlovym Varyma pakirali smo kovĉege poput ţalobnika koji se

odijevaju za sprovod. Nijedno se nije ţeljelo vratiti u grad. Pavla
nam je spakirala košaru punu sendviĉa i ĉajnih kolaĉića zajedno s
termosicom ĉaja.
Sinoć za veĉerom nisam mogla pojesti ni jedan jedini zalogaj.
Osjećala sam se preobraţenom onim prvim plivanjem, osjećajem
Josefova poljupca, njegove koţe mokre i skliske uz moju. Kako bih
uopće mogla podnijeti povratak kući vlakom s njime i Veruškom u
istom odjeljku? Zabrinula sam se kad sam se spustila stubištem i
zatekla ih kako me ĉekaju u hodniku, pa umalo da se nisam
spotaknuta o vlastita stopala.
Veruška se zahihotala. »Znadeš biti silno nespretna, Lenka, ali
nekako uvijek uspijevaš izgledati prelijepo.«
Smatrala sam to neobiĉnom primjedbom jer upravo je Veruška
uvijek prelijepo izgledala. Obrazi su joj uvijek bili rumeni od
nekakvog nestašluka, i nikad je nije muĉila plahost. Nitko nije znao
osvijetliti prostoriju kao Veruška, naroĉito kad je nosila jednu od
svojih omiljenih crvenih haljina.
Kad sam pogledala Josefa, mogla sam osjetiti teţinu njegove
zabrinutosti. Bit će teško ne gledati jedno u drugo. Ne doticati se.
Kad smo se našli u vagonu, izvukao je svoju knjigu premda
nisam vidjela da je okrenuo više od nekoliko stranica. Svako toliko
osjetila bih kako me kriomice pogledava. Pokušala sam malo crtati,
iako nisam uspijevala. Nastojala sam umiriti ruke dok mi se olovka
treskala od kotaĉa vlaka. Oboma nam je bilo dobrodošlo Veruškino
brbljanje. Slušali smo kako blebeće o raznim mladićima iz naše
klase. O Tomašu, koji je bio glasan i prost, no imao je lice koje je
moglo otopiti kamen, ili Karlu, najtišem mladiću koji se ipak ĉinio
inteligentnim i iskrenim. Nisam imala takvih podataka u glavi. Bio je
ondje Josef i nitko drugi.

***

Izbivala sam samo dva tjedna, ali kad sam se vratila kući, kao da se
sve promijenilo. Ušla sam u tihi stan. Majka je sjedila u jednom od
~ 55 ~
crvenih baršunastih naslonjaĉa, a njezino napudrano lice bilo je
išarano suzama. Otac, s rukama na ĉelu, naslonio je laktove na policu
kamina.
Sestra mi je došapnula da je došlo do izgreda u oĉevu skladištu.
Netko je ubacio bocu alkohola s gazom namoĉenom benzinom kroz
prozorsko staklo. Sve je bilo uništeno. Otac je, šapnula je, zatekao
samo pepeo. Samo je jedan zid ostao, a na njemu je netko napisao
Ţid. Ţidov.
Pohitala sam prema majci i zagrlila je. Toliko me je ĉvrsto
zagrlila da sam pomislila kako bi mi mogla rastrgati tkaninu na
leĊima.
»Silno se plašim, Lenka«, plakala je. Nikad nisam ĉula da joj je
glas toliko ispunjen strahom. To me je uţasnulo.
Oĉeve ruke sad su bile zarivene u njegovu kosu. Ĉlanci prstiju
bili su mu bijeli poput mramora, a bore na njegovu vratu pulsirale su
plavom.
»Mi smo Ĉesi«, bijesno je kriknuo. »Tko god me nazove
Ţidovom, a ne Ĉehom, laţac je.«
»Što je rekla policija?« upitala sam ih. Moj je kovĉeg još uvijek
bio kod ulaznih vrata, a glava mi je bila buktinja prizora i misli koje
nisam mogla objasniti.
»Policija?« Otac se okrenuo, lice mu se preobrazilo zaslijepljeno
gnjevom. »Policija, Lenka?«
A onda, baš kao maloĉas majka, iznenadio me je i otac. Ovaj put
bila je to mahnitost njegova smijeha.

~ 56 ~
 10. POGLAVLJE

Kupio sam Amaliji televizor u sijeĉnju 1956., kao dar za desetu

obljetnicu braka. Ĉovjek u trgovini s kućanskim ureĊajima ovio ga je
golemom crvenom vrpcom, a ja sam bio silno zadovoljan jer sam
pronašao tako savršen dar. Kad sam te veĉeri ušao kroz
vrata, Rebekkah je uskliknula: »O, tatice!« i pojurila prema meni s
toliko emocija da sam se prepao da bih mogao ispustiti tu vraţju
stvar prije negoli dobijem priliku da je i ukljuĉim.
Kutija koja je govorila. Kutija koja svake veĉeri prenosi stotine
sretnih, ozarenih lica. Amalia se jest smiješila. Uhvatio bih treptaj na
njezinu licu, poput crte ucrtane u pijesku prije nego što je isplahne
more.
Te smo veĉeri jeli s pladnjeva pred televizorom. Odreske pohane
piletine, uvele šparoge obrubljene rastopljenim maslacem i peĉeni
krumpir bez trunke kiselog vrhnja.
Volio sam naš novi televizor, ne zato što sam bogzna kako
uţivao u emisijama (nisam mogao vjerovati da je Milton Berle bio
najbolje što su Amerikanci mogli smisliti), nego zato što je unio
dobrodošlu razonodu u našu kuću.
Dok su djeca bila na kauĉu, rukama podupirući svoje male
brade, glava nagnutih prema ekranu, mogao sam ih neometano
promatrati. Nikad nisam bio dobar u neobaveznom ĉavrljanju. Knjige
su mi bile najbolji drugovi.
Ĉak ni pacijentice, do kojih mi je bilo silno stalo i ĉije sam
trudnoće nadzirao što sam suosjećajnije mogao, nisam obasipao
osobnim pitanjima.
Gledam svoju kćer ispred televizora i primjećujem da je njezin
profil identiĉan onome moje supruge. Ima isto mršavo lice, koţu boje
mornarskoga graha, a kosu boje pšenice izblijedjele suncem. Majka
joj je splela dvije ĉvrste pletenice s kojima se igra dok gleda. Dok je
naslonjena na laktove, nogu opruţenih iza sebe poput dva
ravna štapića, vidim da joj je cijelo tijelo u oštrim kutovima, kao i
majĉino. Obruĉ njezinih kljuĉnih kostiju istaknut je poput ogrlice,
ĉeljust oštra poput britve. Vidim bljesak njezina širokog osmijeha,
one krupne bijele zube, koji su moji.
Moj je sin mekan i okrugao. Njegovi bucmasti udovi podsjećaju
me na moje kad sam bio njegove dobi. Koţa mu je tamnija, smeĊa
više od one ţenine i kćerine. Oĉi mu izgledaju sjetno ĉak i kad je
sretan. Njegova teta iz djeĉjeg vrtića kazala nam je kako se ĉini da ga
ne zanima igra s drugom djecom, da znade provesti sate nad

~ 57 ~
slagalicom, pa ipak, nema strpljenja nauĉiti kako privezati vezice na
cipelama. Ne trpim kritike na njegov raĉun. Svoju djecu volim
lavovski. Ţenu, pak, volim kao janje.
Amalia. Sjediš ondje spojenih koljena, prstiju paţljivo poloţenih
na krilu. Crno-bijela slika s ekrana obojila te je plavom. Gledam te i
pitam se kakva si bila kao dijete. Jesi li bila ţivahna kao naša kći,
brbljava i vatrena? Ili tiha i zamišljena kao naš sin?
Zamišljam kako trĉiš kući prije rata, sa sudbonosnim pismom iz
Amerike u rukama, lica blistava poput puna mjeseca. S onim
krupnim smeĊim oĉima i jagodiĉnim kostima koje bi mogle rasjeći
kruh. Kad su te roditelji spakirali i otpravili u sigurnost, je li se nešto
drugo takoĊer spakiralo?
Pod milostivim brujanjem s televizora, raspakiravam vlastita
sjećanja.
Moj se vlastiti mentalni kovĉeg otkljuĉava. Oĉeve naoĉale -
srebrni i okrugli cvikeri - nisu više na njegovu licu, nego plutaju
oceanom zelenim poput boce. Vidim sestrina medvjedića iz
djetinjstva s onim smeĊim, zagasitim krznom. Njegovu potrganu
baršunastu šapu, staklene oĉi i usta od vrpce. Vidim majku kako
uţurbano pakira ono što joj je priraslo srcu: vjenĉani rupĉić, naše
djeĉje portrete, sav svoj nakit koji skriva u svilenoj postavi kaputa, a
koju rašiva pa zašiva poput kirurga. I knjige koje sam ostavio za
sobom. One koje su zatrpale police u mojoj sobi, naslagane
na noćnom ormariću, koje sam teglio na leĊima. Moj najdraţi roman
o Golemu. Što bih dao da sad imam tu knjigu i da je ĉitam sinu.

~ 58 ~
 11. POGLAVLJE

Lenka

U Maloj Strani, u kafiću sa zidovima boje leda, za Martu naruĉujem

vruću ĉokoladu.
»Ispriĉaj mi priĉu o Golemu«, ponovno će ona.
Pripovijedam joj legendu koju su mi prvi put ispriĉali kad sam
bila djevojĉica. Kako je, prema ĉeškoj mitologiji, rabin Lev ben
Bezalel, vrhovni praški rabin, stvorio duha zaštitnika vlastitim
rukama pomiješavši glinu i vodu iz rijeke Vltave.
Moje ruke, bijele poput pudera, drhte dok se pokušavam
prisjetiti pojedinosti iz priĉe. »Rabin je stvorio Golema da zaštiti
Ţidove«, kaţem joj. »Rudolf II., tadašnji car Svetog Rimskog
Carstva, naredio je da se svi Ţidovi imaju ubiti ili prognati, ali
Golem je ustao iz zemlje i prašine i postao ţivi ratnik. Ubijao je
svakoga tko bi naudio Ţidovima.«
Para se uzdiţe iz Martine netaknute šalice kakaa. Oĉi su joj pune
suza. Njezina crvena kosa mlitava je iza njezinih ušiju. Pijem svoju
kavu, crnu, bez šećera.
Car, vidjevši kako se nad njegovim gradom i narodom sruĉilo
razaranje, preklinje rabina da zaustavi Golema. Zauzvrat obećava
prestanak pogroma Ţidova. »Kako bi zaustavio Golemov ubojiti i
osvetniĉki pohod«, objasnila sam, »rabin je s ĉela toga bića samo
trebao izbrisati prvo slovo hebrejske rijeĉi emet, odnosno >istina<.
Nova rijeĉ, koja je ostala, bila je met, što se prevodilo kao >smrt<.«
Tako je Golemov ţivot ugašen uz uvjerenje da će to biće
ponovno oţivjeti ako se unutar praških zidina ikada zaprijeti
ţidovskom narodu.
Duboko sam udahnula i pogledala sestru. Prestala je plakati i
bila je manje blijeda. Svejedno, i dalje je bila vidno potresena zbog
poţara u oĉevu skladištu i motiva napada.
Ne bih li je utješila, dometnula sam ono što mi je oduvijek bio
najdraţi dio priĉe. Legenda kaţe da se Golemovo tijelo ĉuva na
tavanu Staronove sinagoge. Ondje ĉeka da mu se na ĉelo vrati slovo
koje nedostaje kako bi mogao kazniti svakoga tko ţeli nauditi
Ţidovima.
Na svršetku priĉe gledam u oĉi moje dvanaestogodišnje sestrice,
kao da je dijete koje i dalje ţeli vjerovati da ĉarolija moţe postojati.

~ 59 ~
 »Hoće li se Golem sad probuditi i zaštititi nas?« pita ona zureći
dolje u svoj hladni kakao.
Kaţem joj da hoće. Kaţem joj da ću, ako to ne bude Golem
rabina Leva, uzeti glinu sa svoga sata modeliranja i sama jednog
stvoriti.

~ 60 ~
 12. POGLAVLJE

Josef

Uvijek sam vjerovao u mistiku. Ĉovjek ne moţe uĉiti o znanosti

zaĉeća i porodiljstva a da ne bude zadivljen sposobnošću ljudskog
tijela da stvori novi ţivot. Na studiju medicine uĉili smo kako sve
ono nuţno za ţivot postoji u presjeku tijela. Isto se moţe reći i za
ljubav.
Um, srce, maternica. Sve troje isprepleteno je u svetom plesu.
Ţenina je zdjelica poput pješĉanog sata sa sposobnošću da ukaţe
na trenutak. Ujedno stvara i štiti ţivot. Kad je majĉina prehrana
nedostatna, hranjive se tvari povlaĉe iz njezinih zubi i kostiju. Ţene
su stvorene da budu nesebiĉne.
Kao mladić, zaljubio sam se u djevojku koja me je voljela.
Njezin je osmijeh bio zlatno uţe oko mojega srca. Kamo god da bi
me povukla, slijedio bih je.
No katkad se ĉak i najdeblje uţe iskrza i ĉovjek se izgubi.
I dalje sanjam o njoj. Bila je prva djevojka ĉija se ruka provukla
kroz moju. Ĉak i kad je u mojoj postelji bila druga ţena, sanjao sam
samo nju. Pokušavao sam zamisliti njezino lice kad joj je bilo
dvadeset, zatim trideset ili ĉetrdeset. Ali kako su godine prolazile, a
ja stario, prestao sam je zamišljati s licem koje je bilo izborano ili s
kosom kao srebro koje je izgubilo sjaj.
Svatko ima prizor ili uspomenu koju taji. Onu koju noću
odmotava, poput skrivenog slatkiša. ProĊite tuda i past ćete u zemlju
snova.
U snovima je zamišljam nagu. Dugaĉki bijeli udovi pruţaju se
kako bi se provukli kroz moje. Ruke poseţu da raspletu vlaţne,
mirisne pletenice. SmeĊa kosa boje ĉokolade pada preko kljuĉne
kosti oštre poput strijelĉeva luka.
Rukama prelazi preko svojih dojki.
Ljubim joj šake, bljedilo jagodica njezinih prstiju. Okrećem joj
dlanove i podiţem s dojki prema svojim obrazima. Pronalazi moje
sljepooĉnice, onda kosu, privlaĉi me svojim usnama i ljubi me.
Poljubac. Poljubac. Progoni me taj poljubac.
San.
Da se barem nisam morao tako brzo probuditi. Biper objavljuje
da sam potreban. Broj iz bolnice govori mi da moram poći.

~ 61 ~
 U san, gdje sam opet mlad. Na javu, gdje sam star, s umornim
udovima. Zvuk tog bipera govori mi kako valja poći.

~ 62 ~
 13. POGLAVLJE

Josef

Nakon što sam stigao u Ameriku, nisam više mogao provariti okus
jagoda. Nije da se njihova slatkoća nije mogla usporediti s onima
koje smo jeli svakoga ljeta, nego zato što su me podsjećale na Lenku.
Lenka, koja sjedi pod sjenom našeg vrta u Karlovym Varyma,
njezina bijela ramena obnaţena u ljetnoj pamuĉnoj haljini. Njezine
plave oĉi. Kljuĉna kost u obliku srca koju ĉeznem ljubiti.
Sjedim preko puta nje. Gledam je dok razgledava dugaĉki drveni
stol koji je Pavla zatrpala tanjurima s dimljenim mesom, staklenkama
s domaćim dţemom i košarom s toplim pecivom. Ali najviše je
oduševljava zdjela jagoda ubranih rukom. Poseţe za zdjelom i
prinosi jednu jagodu svojim savršenim ustima.
Njezina usta. Njezina usta. Jesam li prava zvijer zato što ne
mogu potisnuti nagon da ih zagrizem? Da grickam njihovo njeţno
meso. Osjećam mekoću unutrašnjosti. Prelazim jezikom preko
njezinih zuba. Ćutim baršun njezina jezika.
Sjedim ondje, promatram je. Mogu samo zatomiti potrebu da
zurim u nju. Zacijelo izgledam strahovito glupo u ovom sjećanju.
Istodobno sam zbunjen i proganjam je.
Kad hodam pokraj nje, jedva mogu disati. Nisam kadar
progovoriti. Ĉetiri sam godine stariji od nje, a imam osjećaj kao da
sam neiskusan. Bilo je drugih djevojaka, ali njihova lica i dodiri
isparili su iz moga sjećanja.
Hodam iza nje. Zategnuti mišići njezinih listova, njeţan nagib
straţnjice, bljesak vrata, sve je to samo po sebi zavodljivo.
Kad spušta blok za crtanje, mogu osjetiti vrelinu njezina tijela
pored svojega. Ćutim njezin miris. Ţelim je udahnuti u sebe kao
djetetov prvi udah. Ţelim je obgrliti rukama i rastopiti njezino srce o
moje.
Ţelim je kušati. Ţelim slatki sirup njezinih usana. Ţelim meso
njezina jezika. Više od iĉeg na svijetu, ţelim je poljubiti.
Poljubac. Jesam li odveć nasrtljiv? Jesam li suviše nestrpljiv?
One usne priljubljene uz moje... okus netom ubranih jagoda.
Hvatam dah. Usta mi se otvaraju. Srce mi puca poput zgnjeĉena
šipka. Sjemenke boje rubina gomilaju se u mojim rukama.
Ali onda se budim.

~ 63 ~
 Otvaram oĉi, a Amalia poseţe da iskljuĉi radio-budilicu.
Ljubi me.
Suho. Odsutno. Okus vode.
Moja me Amalia ljubi.
U njezinu poljupcu nema ni najblaţeg okusa jagoda. Okus je to
tuljca za sladoled bez soka.
Led, bez plave boje.

~ 64 ~
 14. POGLAVLJE

Lenka

Poput crte povuĉene u pijesku, kadra sam nacrtati kako se razmrsio

moj ţivot od onog trenutka kad sam se vratila u Prag. Ona dva tjedna
u Karlovym Varyma bijahu posljednji trenuci spokoja. Napustila sam
Prag bez sjene Hitlera i vratila se kad se njegova prijetnja opako
nadvila nad grad.
Najednom se ĉinilo da ne mogu umaći spomenu njegova imena,
posvuda. Hoće li napasti Ĉehoslovaĉku ili neće?
Poĉeli smo viĊati parade pod prozorom našega stana - muškarce
u koţnim kratkim hlaĉama i ţene u tradicionalnim narodnim
nošnjama, marširaju i pjevaju njemaĉke narodne pjesme. Na izlozima
trgovina osvanule su svastike. Ruţne, gnjevne crte. Blješte poput
oţiljka.
Vratila sam se na Akademiju, ali nisam bila ondje srcem. I
Veruška se doimala donekle drukĉijom. Ţivost njezinih oĉiju i
punoća tijela - sve ono zbog ĉega se prije ĉinila veselom - išĉeznule
su.
Ne spominjemo nabujali strah u našim obiteljima. U našim je
razgovorima sve više stanki. Namjesto toga, naše oĉi nijemo
razmjenjuju poglede kad gledamo jedna dugu. Manje se hihoćemo.
Sada, preko radioprijamnika kod kuće, slušamo kako njemaĉke
snage nadiru u Sudete, podruĉje uz ĉeško-njemaĉku granicu. Naš
ministar vanjskih poslova, dr. Basel, zapovjedio je ĉeškim trupama
da izviĊaju crtu razgraniĉenja, ali svi sumnjaju u to da će još dugo
moći odolijevati Nijemcima.
Nisam ĉula da su se na Kohnove sruĉile bilo kakve osobite
nevolje, poput onih koje smo mi pretrpjeli. Nisam vidjela naĉina
kako bi mogao patiti posao dr. Kohna. Njegove su pacijentice bile
gotovo jedino Ţidovke. Ţidovi će i dalje ostati odani Ţidovima.
NovoroĊenĉad nije poput sanduka kristala koji ljudima zapravo ne
treba. Ipak, moţe li itko znati što muĉi druge?
Elsine prelijepe usne sada su se grĉile kad je govorila. Zamijetila
sam to gotovo odmah na poĉetku naših predavanja.
Nisam je pitala za posao njezina oca u ljekarni. I dalje je
mirisala na gardenije i tuberoze. No slutila sam da je, kao i u sluĉaju
mojeg oca, rastući antisemitizam imao utjecaja i na njegov ţivot.

~ 65 ~
 Rothova ljekarna, s raskošnim Art Nouveau znakom, bila je
takoreći reklamni oglas za ţidovsko trgovanje. Nalazila se na
vrhunskoj lokaciji, u jednoj od sporednih ulica tik do središnjeg
starog praškog trga. Prije, svaki put kad bih pokraj nje prošla, ljudi su
ulazili i izlazili s paketićima omotanima Rothovim smeĊim papirom i
prepoznatljivom ljubiĉastom vrpcom. Na natpisu ispred ljekarne
pisalo je osnovana 1860.; u vlasništvu obitelji bila je desetljećima.
Nisam ĉula da je ondje razbijen ijedan prozor niti da su
nacistiĉki slogani ispisani na zidovima. Ali tko zna? Ĉinilo se da se
sve promijenilo u tako malo vremena.
Tijekom odmora, moje dvije prijateljice i ja vani smo pojele naš
spakirani ruĉak. Toplo sunce doticalo je naše nage noge i tuklo nam o
lica zrakama boje meda.
Ovo nam je treća godina na akademiji, i oduvijek smo maštale
da ćemo se u dvadeset i prvoj osjećati kao da smo gospodarice
hodnika. Umjesto toga, sada smo sve bile opterećene brigom za naše
roditelje i ţivot kakav smo nekoć poznavale u Pragu.
»Pitam se hoćemo li uspjeti završiti studij«, rekla je Elsa.
Njezine su rijeĉi proparale zrak poput rapira. »Tata veli da nije
sasvim siguran.«
Veruška se namrštila. »Dakako da hoćemo! Ĉeške trupe neće
pustiti Nijemce preko granice.«
Nisam rekla ništa jer nisam znala u što bih vjerovala. Sve što
sam znala o politiĉkim prilikama bilo je prikupljeno iz noćnih
razgovora mojih roditelja koje sam naĉula. No jedno je bilo sigurno:
svakim su danom postajali sve malodušniji. Na površinu je izbijala
drukĉija Lenka, ona koja je ţivjela kao dvije polovine - polovina koja
se ţeljela osjećati ţivom, sretnom, natapati se osjećajem prve ljubavi,
ali druga je polovina bila ispunjena jezom. Trebala sam samo
pogledati oĉevo lice kad bi se vratio kući s posla i vidjeti natpise na
zidovima. Mrzim to sada priznati, ali postojale su veĉeri kad bi ušao
kroz vrata a ja nisam ţeljela podignuti pogled.

***

Te jeseni 1937. stvari su se odvijale neopisivom brzinom. Naš

predsjednik Edward Benes je 5. listopada podnio ostavku shvativši
da je nacistiĉka okupacija neizbjeţna. Poraţeni smo bez ispaljenog
metka. Naša vlada neće pruţiti otpor niti nas zaštititi od plimnog vala
antisemitizma koji će nacisti uskoro osloboditi.

~ 66 ~
 Poĉeli smo slušati pogrde na ulicama: »Ţidovska govna, do
Boţića ćete biti mrtvi.« Elsa je kazala da je njezin brat nakon škole s
prijateljima ušao u kafić i da im je reĉeno: »Ţidovi, izlazite!«
Najednom je strah koji smo viĊali u oĉima roditelja sada bio i u
našima.
Poĉeli smo slušati o susjedima koji su pokušavali pribaviti vize,
iako ni Elsa ni Veruška nisu spominjale da isto pokušavaju i njihove
obitelji. Ljudi koje smo godinama poznavali najednom su odlazili
bez pozdrava. Postali smo oprezni i paţljivi.
Te sam godine poĉela uĉiti o novoj umjetnosti.
Umjetnosti nevidljivosti.
I majka se više nije odijevala tako da bude zamijećena.
Odijevala se tako da nestane.
Crni kaput. Poput ugljena sive marame preko haljine duboke
nijanse granita.
Nismo više pili iz našega šarenog kristala. Umjesto toga, pehari
za vino boje rubina i kobaltne ĉaše za vodu bile su rasprodane po
kudikamo niţoj cijeni od njihove stvarne vrijednosti.
Kad sam otvorila svoju limenku s pastelima na satu crtanja,
uzela sam naranĉasti i poput lišća zeleni štapić te me je proţela
akutna bol koja se inaĉe povezuje s glaĊu.
Jedan se profesor okomio na jednog ţidovskog mladića iz naše
klase. Kritizirao je njegove crteţe više nego što je to bilo opravdano.
Pokidao je crteţ mrtve prirode Arohna Gottlieba toĉno po sredini i
rekao mu neka smjesta napusti uĉionicu.
Poĉeli smo slušati priĉe o školarkama koje su napadnute u
Poljskoj. O djevojkama koje su nakon predavanja napali njihovi
školski kolege, njihova su lica unakazili djeĉaci koji su ih drţali
pritisnute o pod i grebli ih.
Na predavanjima smo Veruška, Elsa i ja drţale glave pognutima.
Iako se to ĉinilo kao poza srama, za nas je to izviralo iz straha.
Jednog popodneva, nakon ruĉka, Elsa je briznula u plaĉ. »Ne
mogu ovo više podnijeti«, rekla je. Smršavjela je tijekom protekla
dva tjedna, njezina je bijela koţa postala prozirna i tanka poput latica
tulipana, plava kosa suha poput slame. »Ne mogu crtati. Ne mogu
ĉak ni vidjeti ono što bih trebala uĉiti.«
Ruke su joj drhtale kad sam ih uzela u svoje. »Elsa, sve će biti u
redu.«
»Ne, neće«, rekla je. Kad se okrenula da me pogleda, izraz u
njezinim oĉima bio je mahnit. Usne su joj bile jarkocrvene, ali ne od
ruţa. Bile su izgrizene do krvi.

~ 67 ~
 ***

Sad sam viĊala Josefa kad god sam to mogla. Sastajali smo se u
malenom, skrivenom kafiću u ulici Klimentska gotovo svakog
drugog dana. Još uvijek nismo rekli roditeljima. Voljela bih kad bih
vam mogla kazati da smo tajili našu vezu jer ih nismo ţeljeli dodatno
opteretiti, nametnuti pritisak da ĉim prije poduzmemo sljedeći korak
u našem odnosu, ali to ne bi bila istina. Ĉuvali smo tajnu jer smo bili
mladi, zaljubljeni i sebiĉni. Bila je to naša savršena mala tajna i
ţeljeli smo je ĉuvati samo za sebe.

***

Imala sam osjećaj kao da ţivim od zraka. Jedva da sam jela i nisam
bila u stanju odmoriti se noću, glavom su mi vrvjele misli o Josefu i
planovima za naš idući susret. No iako nisam imala apetita i nisam
mogla spavati, imala sam energije više nego ikad prije. Ĉak su i moje
slike bile drukĉije.
Moji potezi kistom bili su slobodniji. Velikodušnije sam se
koristila bojama i teksturama. Ĉak se i moj osjećaj za
linije promijenio u crteţima. Ruka mi se opustila, kao da je najzad
stekla samopouzdanje, a moji su subjekti postali ţivlji no ikad.
Toga studenog, dok smo oboje pokušavali plivati izmeĊu studija
i druţenja, prijetnja rata tutnjala je poput grmljavine pred našim
prozorom. Ĉuli smo je, ali pokušavali smo još malo dulje ostaviti
zatvorene prozore. Svaki je trenutak bio napetiji od prethodnoga.
Doznala sam da mu je omiljena boja zelena, omiljeni
pisac Dostojevski, omiljeni skladatelj Dvorak, a u meĊuvremenu smo
nauĉili kako rastegnuti naše poljupce ili kako je ono drugo voljelo da
ga se dodiruje. Vatra je bila meĊu nama ĉak i tijekom stanki tišine.
Kad sad o tome razmišljam, upravo sam tijekom tih trenutaka
spokoja, kad bismo koraĉali ulicom i kad nas nitko nije motrio,
bila najsretnija. Nismo trebali razgovarati, toliko su usklaĊene bile
naše misli. Zavukao bi ruku u moju i kao da ništa drugo nije bilo
vaţno. Dopustila bih sebi da se tih nekoliko trenutaka osjećam
sigurnom.
Bila je to maštarija koju sam ţeljela oĉuvati što sam dulje
mogla, ali bila je daleko od stvarnosti. Kako je napetost u Pragu
rasla, uskoro smo shvatili da se ponašamo kao svaki drugi Ţidov oko
nas. Drţali smo glave pognute kad bismo pješaĉili do kuće

~ 68 ~
i izbjegavali svaki kontakt oĉima s drugima. Ĉinilo se kao da su
Ţidovi u Pragu priţeljkivali da mogu nestati. Ĉuli smo kako su
Ţidovi u Njemaĉkoj, blizu Sudeta, silom istjerani iz domova te
natjerani da puze do ĉeške granice i ljube tlo. Ĉeški straţari su ih
otjerali natrag pa su bili ugurani u niĉiju zemlju izmeĊu dviju drţava,
od kojih ih nijedna nije ţeljela prihvatiti. Svaki put kad bi kišilo, a
temperatura se spuštala gotovo do toĉke smrzavanja, sjetila bih se tih
muškaraca, ţena i djece. Ţivota progonjene ţivotinje s vukovima za
petama.
Poĉetkom 1939., imali smo osjećaj da je sve izgubljeno. Naša
vlada, sada pod Hachinim vodstvom, naredila je policiji da
koordinira s Nijemcima suzbijanje navodne prijetnje komunizma u
Ĉehoslovaĉkoj. Bilo mi je teško do kraja dokuĉiti što je to znaĉilo za
nas, ali oĉeva reakcija na te novosti sve mi je itekako razjasnila. Te
noći podignuo je ruke prema stropu i kazao kako je ovo smrtna kazna
za sve ĉeške Ţidove.
Majka mu je rekla neka umukne, da ne govori tako ispred Marte
i mene.
Nasmiješila sam se Marti koja je susprezala suze.
»Moramo nabaviti vize«, rekla mu je mama.
»Tko će u Americi za nas potpisati jamstveno pismo?«
»Moţemo kupiti laţne isprave!« kriknula je.
»Ĉime? Ĉime, Eliška?« Njegov reski vrisak podsjetio me je na
lom stakla. »Sad je prekasno. Trebali smo otići kad i Gottliebi i
Rosenthali. Nema novca za kupnju isprava i prolaza«, rekao je
bespomoćno, dlanova okrenutih nebu.
Jednoga dana Elsa nije došla na predavanje. Veruška i ja
razmijenile smo zabrinute poglede. »Moţda su se nekako uspjeli
izvući«, jednoliĉnim je glasom rekla Veruška. Odmah sam se zapitala
je li ljekarna sada prazna, ogoljenih polica, a miris gardenija i ruţa
zamijenjen ustajalim zrakom. Moţda su se Elsa i njezina obitelj
ukrcali na brod nemajući vremena za oproštaj.
Ali što ako se dogodilo nešto uţasno. Bila sam zabrinuta.
Odluĉila sam proći pokraj ljekarne Elsina oca na putu za susret s
Josefom. Kroz polomljeno staklo mogla sam je vidjeti kako sjedi za
pultom, lica u sjeni.
Stajala sam ondje zureći u nju. UĊem li, zakasnit ću Josefu pa će
se zabrinuti. Ako ne uĊem, kad ga vidim, bit ću rastresena tim
muĉnim prizorom moje prijateljice, lica razlomljena kao staklo
izloga.

~ 69 ~
 Ušla sam; moji koraci na ploĉicama bili su jedini zvuk. Elsa je
podignula pogled prema meni, njezine plave oĉi podignule su se kao
na porculanskoj lutki. Usta su joj se pokušala razvući u osmijeh.
»Nedostajala si nam danas na predavanjima«, njeţno sam rekla
kad sam joj prišla.
»Ne vraćam se«, rekla je. »Ne mogu se više koncentrirati, a
uostalom, otac me treba ovdje da radim za pultom. Morao je otpustiti
Fredricha, pa sada otac radi u ljekarni otraga.«
»Mislila sam da je tvoja obitelj moţda otišla«, rekoh joj.
Pogledala me je kao da mi je pokušavala proĉitati lice.
»Pokušavamo, Lenka. Ali sada je za sve potreban novac, a jedva da
nam je išta ostalo.«
Kimnula sam. Taj sam osjećaj itekako dobro poznavala.
»Mogu li ti ja kako pomoći?«
Zavrtjela je glavom. Elsa nije izgledala bespomoćno; izgledala
je malodušno.
»Povest ću Verušku kad ti idući put doĊem u posjet«, rekla sam
nastojeći zvuĉati veselo.
Rastale smo se uz poljubac pa sam poţurila na sastanak s
Josefom, srca kudikamo teţeg nego što je bilo toga jutra.

***

Ĉekao me je, ovijen debelim crnim šalom. Rukama je obujmio šalicu

vrućeg ĉaja.
»Brinuo sam se zbog tebe«, rekao je ustavši da me pozdravi
poljupcem. Usne su mu još bile tople od ĉaja.
»Oprosti«, rekla sam. »Otišla sam provjeriti Elsu. Danas nije
bila na predavanjima.«
Podignuo je obrvu i zavrtio glavom.
»Mislim da nitko od nas neće još dugo biti na predavanjima.«
»Nemoj tako govoriti«, rekla sam nagnuvši se preko stola da ga
još jednom poljubim.
Spustio je ruke na moje obraze i ondje ih zadrţao. Prsti su mu
bili toliko dugaĉki da su mi zamalo doticali uši.
»Opet me poljubi«, rekla sam mu.
Njegove usne na mojima bile su poput svjeţeg zraka utisnutog u
moja pluća. »Trebali bismo se vjenĉati, Lenka«, rekao je dok se

~ 70 ~
polako odmicao od mene. Nasmijala sam se. »Vjenĉati? Pa nijednom
roditelji ne znaju da izlazimo.«
»Toĉno.« Blesavo se nasmiješio. »Toĉno.«

***

Noću sanjam sebe pod bijelim velom. Crni kaputi i šalovi moje
obitelji zamijenjeni su raskošnim bojama crvene i zlatne. Lica im
više nisu prestrašena i zabrinuta, nego ozarena i puna radosti. Vidim
oca kako se pridiţe u naslonjaĉu, a majka i Marta plješću dok on
poskakuje zdepastim ramenima.
Ispijamo vino iz visokih ruţiĉastih pehara i jedemo knedle s
najmekšim mesom. Sjenica je protkana cvijećem. Tratinĉice,
zvjezdani i irisi boje dţema od šljiva.
Prve braĉne noći leţim pored njega. On polaţe ruke na jastuk
iznad moje glave. Ljubi mi sljepooĉnice, srce, trbuh, zatim niţe.
Sklapam oĉi i prelazim u svijet gdje postoji samo ljubav.

~ 71 ~
 15. POGLAVLJE

Lenka

Do kraja sijeĉnja ĉinilo se kao da je samo pitanje trenutka kad će

Nijemci najzad napasti ĉeško tlo.
»Moramo se vjenĉati«, preklinjao me je Josef. »Rekao sam
roditeljima da sam zaljubljen u tebe.«
Ispuhivala sam oblaĉiće pare u njegovo lice dok sam stajala
pokraj njega na studeni. »Kako da se sada vjenĉamo? Cijeli se svijet
okrenuo naglavce.«
Privukao me je bliţe. »Ako se ne vjenĉamo, onda mi ništa dobro
neće ostati u ovom ţivotu.«
Ponovno me je poljubio, a njegove su me ruke omotale toplim
vunenim rukavima. Imala sam osjećaj kao da mi je srce preplavljeno
osjećajima kad god sam bila blizu njega, ali naša je situacija postajala
sve oĉajnija.
»Kako da u jednom trenutku kaţem roditeljima da se viĊamo, a
već u idućem da ću se udati?«
»Ovo su ĉudna vremena... stvari nisu kao što su bile nekad.
Ĉuj«, rekao je blago mi protresavši ruke, »moji roditelji su usred
pregovora za izlazne vize za nas. Moramo se vjenĉati kako bih
mogao i tebi osigurati jednu.«
»Što?« upitala sam s nevjericom.
»Otac ih kupuje na crnom trţištu. Imamo roĊaka u New Yorku
koji jamĉi za nas.« Sad me je gledao s toliko napetom grozniĉavošću
da sam se prepala. »Lenka, moraš shvatiti... moramo se maknuti
odavde. Cesi će prodati svakog Ţidova ako to znaĉi oĉuvanje njihova
suvereniteta.«
Zavrtjela sam glavom. »Ne mogu se udati za tebe osim ako ne
moţeš osigurati vize i za moje roditelje i Martu.«
»To je nemoguće, Lenka, znaš to.« Glas mu je sad bio ispunjen
ţestinom, a to me je iznenadilo. »Najprije ćeš otići s mojom obitelji,
a onda, kad se smjestimo, moţeš poslati po njih.«
»Ne«, rekoh. »Obećaj mi da ćeš pribaviti putovnice i za cijelu
moju obitelj, inaĉe, odgovor je - ne.«

~ 72 ~
 16. POGLAVLJE

Lenka

Iduće veĉeri rekli smo mojim roditeljima. Dovela sam Josefa kući, a
moji roditelji, iako šokirani nenadanom objavom, nisu se protivili.
Moţda bi me, onako izvan sebe i iznureni vlastitim oĉajem, predali i
nekom manje vrijednom muškarcu samo da nam je obećao sigurnost
izvan Ĉehoslovaĉke.
Josef se ĉinio izvanredno smiren dok je iznosio ocu svoje
planove o tome kako će se pobrinuti za mene, te nas sve izvući iz
Praga.
»A tvoji roditelji? Podrţavaju li oni ovu odluku?« upitao je otac.
»Vole Lenku koliko i ja. Moja je sestra oboţava. Svi ćemo se
brinuti o njoj.«
»Ali i vi ćete poći s nama. Ti, mama i Marta«, uskoĉila sam.
»Dr. Kohn dogovara isprave za sve nas.«
Josef je pogledao moga oca i kimnuo.
»Ili ćemo je poslati odavde ili prodati njezin miraz«, tuţno mu je
rekao moj otac.
»Ţenim se njome zbog ljubavi, a ne zbog novca. Niti kristala.«
Tata se nasmiješio i duboko uzdahnuo.
»Nisam ovako zamišljao tvoje zaruke, Lenka«, rekao je
okrenuvši se k meni. Oĉi su mu se podignule prema mojoj majci koja
je stajala na pragu salona, obujmljena Martinom tankom rukom.
Sestri je sada bilo trinaest, ali i dalje mi se ĉinila kao dijete.
»Eliška, misliš li da moţeš pripremiti vjenĉanje u tri dana?«
Kimnula je.
»Onda, neka bude tako«, rekao je otac kad je ustao da zagrli
Josefa. »Mazel tov.«
Oĉeve su se ruke podignule i obgrlile Josefa. Vidjela sam oĉevu
glavu kako poĉiva na Josefovu ramenu, s oĉima ĉvrsto stisnutima i
jedva primjetnim potoĉićem suza.

***

~ 73 ~
Prijavili smo se u gradskoj vijećnici i uredili s rabinom da nas vjenĉa
u starogradskoj sinagogi. Ona tri dana što su prethodila ceremoniji,
moja je majka bila kao opsjednuta. Najprije je odmotala svoju
vjenĉanicu, bogatu bijelu svilu s dugaĉkim ĉipkastim rukavima i
korzetom s visokim ovratnikom.
Bila sam barem osam centimetara niţa od nje, ali za prekrajanje
nije pozvala krojaĉku Gizelu. Umjesto toga, izvukla je golemu
drvenu kutiju i sama to obavila.
Srebrne škare zvuĉale su kao oštrice na ledu dok je majka sjekla
suknju. Stajala sam na malenom tronošcu, istom onom na kojem je
stajala Lucie nekoliko tjedana prije svoga vjenĉanja. Nije mi
promaknula ironija svega dok sam gledala u pozlaćeno zrcalo u našoj
dnevnoj sobi. Gledala sam u svoj odraz, majku koja je sada bila na
koljenima, igle u njezinim ustima, škare kako zasijecaju njezinu
haljinu. Poţeljela sam zaplakati.
»Mama«, rekla sam joj. »Volim te.«
Pogledala je gore, ali nije odgovorila. Ipak, vidjela sam napetost
na njezinu grlu, vlaţne oĉi koje su mi govorile da i ona voli mene.

***

Udala sam se u sumrak u staroj ciglenoj sinagogi s ĉetiri vitrajna

prozora, prsti mjeseĉine osvjetljavali su stari kameni pod. Moja je
hupa bila snjeţnobijela svila ovijena oko ĉetiri drvena štapa. Svijeće
su treperile u lusterima na ţeljeznim lancima; rabin je bio blijed i
smeţuran ispod visokog crnog šešira.
Na obred smo pozvali samo obitelj, zajedno s Lucie i njezinom
kćeri i suprugom Petrom. Nisam mislila da će moći doći, ali stigla je
s malenom Eliškom, sada dovoljno odraslom da hoda uz nju i drţi je
za ruku. Nosila je plavi ogrtaĉ koji joj je moja majka darovala prije
mnogo godina, a kosa joj je bila spletena na zatiljku. Nasmiješila sam
joj se kad sam u pratnji roditelja prošla niz prolaz.
Pred stubama do bime stajao je Josef, sam, ĉekajući me.
Dotaknuli smo se prstima. Roditelji su me poljubili u obraze te se
uspeli stubama do hupe. Prema rabinovim uputama, a u skladu s
tradicijom, Josef je podignuo moj veo, potvrdivši da sam
doista njegova mlada.
Onda mi je veo ponovno spušten preko lica. Stajali smo pred
rabinom i poslušali sedam braĉnih blagoslova. Obišla sam oko
Josefa, obećavši mu da će biti središte moga ţivota. Obujmili smo
prstima vjenĉani kaleţ i popili obredno vino kad nas je rabin zamolio

~ 74 ~
da ponovimo: »Ja sam moj ljubljeni i moj ljubljeni pripada meni.«
Prešli smo vrpcama preko prstiju - znamen neprekinute, vjeĉne
ljubavi - a Josef je slomio staklo pod stopalom.
Poljubili smo se kad nas je rabin proglasio muţem i ţenom, s
okusom slanih suza kad su mi se usne razdvojile nad njegovima.

***

Te veĉeri Josef me vodi u stan u Sokolskoj ulici. Kaţe mi kako mi

mora nešto reći, ali ja ga ušutkavam prstom na njegovim mekanim,
soĉnim usnama.
Opet mi govori da moramo razgovarati. »Hitno je«, veli. A ja
mu kaţem: »Što moţe biti hitnije od ovoga?«
Privija se uza me i na njegovim usnama osjećam prah šećera od
majĉinih palaĉinki.
»Lenka«, šapne, a ja ga ponovno ljubim. Ruka mu dotiĉe moj
vrat, prsti poseţu za zatiljkom. »Lenka.« Moje je ime ponovno
izgovoreno, ali ovaj put poput psalma, molitve, ţelje.
Osjećam kako mu srce tuĉe kroz košulju, bijeli se pamuk
ovlaţio od naše vreline. Odmiĉem njegove ruke sa svoga lica i
okrenem mu leĊa kako bi me razodjenuo.
Prsti su mu spretni nad redom gumba. Razdvaja tkaninu, spušta
jedan cjelov izmeĊu mojih lopatica i naslanja obraz na moja leĊa.
Ĉujem kako udiše miris moje koţe; osjećam kako se spušta niţe,
utiskuje još jedan poljubac na moja kriţa kad je kleknuo još niţe na
tlo, rukama kliţući po mojim bedrima dok tkanina pada na pod.
Iskoraĉim iz lokvice bijele svile, naga, osim ĉipkastog korzeta i
pojasa. Josefov prsluk je raskopĉan, tamno mu se grlo vidi pod
ovratnikom. Kosa mu je crna lavlja griva.
Nisam više plaha studentica, nego supruga. Otkopĉavam ga kao
što je on otkopĉao mene. Ovijam ruke oko oblina njegovih ramena,
prstom pratim liniju niz njegova prsa.
Osjećam u rukama teţinu kopĉe njegovih hlaĉa i otkopĉavam je.
Ruke mi sad pipaju straţnji dio njegovih bedara, njegovo spolovilo
nabreklo je izmeĊu nas.
Šapće li još jednom moje ime prije nego što će me podignuti i
odnijeti u krevet? Ne sjećam se. Pamtim samo osjećaj svog tijela
kako se pomiĉe pod njime, nogu koje sam ĉvrsto ovila oko njegova
struka, bedara koje sam sklopila oko njegovih rebara. Ćutim kako

~ 75 ~
prolazi kroza me. Poput igle koja prodire kroz tkaninu. »Josefe«,
šapnem mu na uho. »Josefe«, ponavljam njegovo ime.
Njegovo je ime kotva u tom krevetu nagih udova i zguţvanih
plahti. Izgovaram ga, i on izgovara moje. Grizem mu rame dok se
oboje uspinjemo na vrh pa poniremo.

***

Ako me zveckanje stakla podsjeća na roditelje, zveket porculana

zauvijek će me podsjećati na vjenĉanje s Josefom. Za doruĉkom,
idućega jutra, bijela šalica za kavu i tanjurić treskaju se u njegovim
nervoznim rukama dok mi govori da moji roditelji neće moći otići.
Stol je postavljen poput kazališne scene. Košara s toplim
pecivom, teglice s dţemom. Porculanski vrĉ za kavu. Dva
presavijena ubrusa. Vaza s jednom umornom ruţom.
Kaţem mu da ne razumijem što mi govori. Kaţem da sam
mislila kako mi je obećao njihov siguran prolaz.
»Postoje zakoni... ograniĉenja, Lenka. Naš roĊak piše da moţe
jamĉiti samo za moju obitelj i ni za koga drugoga.«
»Ja nisam tvoja obitelj«, šapnem. Glas mi drhti.
»Ti si moja supruga.«
A ja pomislim, iako nemam snage to izreći: A moja majka je
moja majka. Moj otac je moj otac i moja sestra je moja sestra.
»Već sam rekao tvome ocu i on ţeli da poĊeš sa mnom.«
Dok govori, mogu osjetiti kako mi krv kola ţilama, a srce mi
zastaje kao da je vezano podvezom. Znam da ne moţe podnijeti
pogled na moje oĉi, i da osjeća moj gnjev, moje razoĉaranje - pale
mu koţu i zasijecaju je do kosti. Već mjesecima znam da sam bila
sebiĉna. Ĉula sam noću oĉaj svojih roditelja i vidjela ga na njihovim
licima. Osjetila sam to kad sam vidjela kako obilje našeg nekoć
raskošnog ţivotnog stila nestaje. Ali tek sada, pod prijetnjom
razdvajanja od roditelja, osjećam kako sam silom ugurana u stvarnost
koju nisam bila spremna prihvatiti.
»Josefe«, kaţem. »Kako bih ovo mogla prihvatiti?«
»Nemamo izbora, Lenka. Ovo je jedini naĉin.«
»Ne mogu. Ne mogu.« Ponavljam to iznova i iznova. Jer znam
da je istina. Znam da se, ako poĊem s njime i ako se nešto dogodi
mojim roditeljima, nikad neću moći oporaviti od grizodušja.

~ 76 ~
 »Nije valjda da mi govoriš da odbijaš poći?« Uranja ĉelom u
dlanove.
»Da, govorim ti, Josefe.« Sada plaĉem. »To je ono što ti
govorim.«
»Što da radim, Lenka?«
»Trebaš nam svima nabaviti vize. To si mi obećao...« Tresem se
toliko da ne mogu ni ustati. Poseţem za naslonjaĉem i padam.
»Tvoj otac ţeli da poĊemo...« Josefove su ruke sada oko mojih
ramena.
»Ne mogu to uĉiniti. Zar me ne shvaćaš?« Najednom se pitam je
li cijela ova naša veza bila mašta. Zar ne shvaća koliko mogu biti
tvrdoglava i svojeglava? Da, ma koliko ga voljela, nikad ne bih
mogla napustiti obitelj.
Muka mi je. Osjećam toplinu njegova tijela kako struji mojim.
Toplinu njegova daha, vlagu njegovih suza na mome vratu. Ali prvi
put nisam u stanju pruţiti mu ono što ţeli.
Znam samo jedno. Obitelj se ne napušta. Ne ostavlja se, ĉak ni u
ime ljubavi.

***

Ostavila sam Josefa tog popodneva u tom prelijepom stanu i došla do

roditeljske kuće.
»Što ćeš ti ovdje, draga Lenka?« uskliknuo je otac kad je otvorio
vrata. »Trebala bi uţivati u danu sa svojim novim suprugom!«
Majka je jednom pogledala u moje lice i shvatila da mi je Josef
rekao kako za njih nema prolaza. »Lenka«, rekla je vrteći glavom.
»Ne moţeš preuzeti svu tugu svijeta.«
»Ne, ali mogu preuzeti tugu svoje obitelji.«
Vrtjeli su glavom, a Marta je ovila svoje tanane ruke oko moga
struka. Kad me je pogledala, oĉi su joj bile raširene i djetinjastije
nego što bi na to upućivale njezine tinejdţerske godine. Znala sam u
srcu, bez obzira kakve to posljedice ostavilo na moj brak s Josefom,
da sam donijela ispravnu odluku. Ne bih nikad, ni pod
kojim okolnostima, ostavila one koje volim.
Nije da me roditelji nisu pokušali odvratiti. Iznova i iznova,
pokušavali su me uvjeriti da odem na sigurno.
»Otići ćeš prva, a mi ćemo doći poslije«, oboje su govorili.

~ 77 ~
 »Josef će otići prvi, a ja ću mu se poslije pridruţiti«, odgovorila
sam.
Gledali su me tuţnim, uplašenim oĉima. Otac me je preklinjao.
Govorio je o zadovoljstvu koje će osjećati znajući da mu je makar
jedno dijete na sigurnom. Majka je drţala moje ruke pritisnute o
svoja prsa i rekla mi da moram pratiti svoga supruga. Bila je to moja
duţnost. Ali moja sestra nije izgovorila ni rijeĉ, a upravo sam
njezinu šutnju najglasnije ĉula.

~ 78 ~
 17. POGLAVLJE

Josef

Ponekad, kad djeca zapitkuju o danu našeg vjenĉanja, mogu vidjeti

stan u Queensu s plavobijelim snijegom na poţarnim stubama. Stol
za bridţ s tanjurima paštete od haringe i košarama narezanog raţenog
kruha. Mogu ĉuti Franka Sinatru na radiju i zamisliti našu dnevnu
sobu ispunjenu nekolicinom ljudi koje smo poznavali iz
kafića Vienna. Ali i dalje se s teškoćom prisjećam Amalijina lica.
Sjećam se da je sama sebi sašila vjenĉanicu. Provela je gotovo
dva dana krojeći i šijući haljinu koja se, na koncu, ĉinila priliĉno
obiĉnom. Ĉetvrtasti ovratnik i dva zvonolika rukava. Bez ušivene
ĉipke ili vrpce. Cipele su joj bile iste smeĊe salonke koje je nosila
svakoga dana.
Volio bih da mogu ispriĉati svojoj djeci i unucima kako je
izgledala prelijepo te da joj je lice bilo jasno ozareno jer nije imala
veo. No, zbog nekog razloga, njezino mi lice ostaje tajna. Je li to zato
što su joj oĉi bile oborene? Što joj je kosa, spletena i podignuta iza
ušiju, vješto odvlaĉila paţnju? Ili je to bilo zato što sam bio
negdje drugdje, ĉak i u tom trenutku? Na nekom mjestu koje je i
Amalia razumjela. Najsnaţnija sila privlaĉila nas je jedno drugome,
što je i bio razlog zašto smo se drţali za ruke.
Nije nas vjenĉao rabin, nego sudac. Nije bilo vjerskog obreda
kad smo razmijenili zavjete. Nije bilo kantora. Nisam ĉak ni razbio
ĉašu.
Samo sam drţao Amalijine malene ruke u svojima i nataknuo
zlatni prsten na njezin prst, poljubivši je suhim, opreznim usnama.
Volio sam Amaliju. Oni koji su u to ikad posumnjali varaju se.
Ĉovjek pronalazi ljubav u onome što je oĉigledno. Kad vidiš u
cijelosti i bez sumnje. Nitko nije stajao ondje s noţićem za otvaranje
školjaka pokušavajući rastvoriti i zaviriti u moju prošlost. Samo sam
jednom rekao Amaliji za brod. Puštanje ruku. More boje ugljena.
Ali jednom je bilo sasvim dovoljno.
Volio sam Amaliju jer mi je dopuštala da ţivim. Koja bi me
ţena pustila da samo zurim kroz prozor a da je ne ţivcira moja
šutnja? Kojoj ne bi smetale hrpe knjiga na mome noćnom ormariću i
samotne noći kad sam bio u bolnici?
Kaţem djeci da se Amalijina lica najjasnije sjećam na dan kad ih
je rodila. Mojoj kćeri, koja se izmigoljila na ovaj svijet s krikom što
~ 79 ~
me je pogodio ravno u srce, kaţem da je njezina majka bila poput
usnulog anĊela dok ju je raĊala. Vidim Amaliju s tuljkom etera preko
usta. U omamljenom je snu. Lice joj je kao u lutke, oĉi
sklopljene, njezine svijetle trepavice blijede na još bljeĊoj koţi.
Silno je spokojna dok izvlaĉe našu kćer koja se otimanjem i
vriskom probija na ovaj svijet. Satima kasnije, Amalia će je uzeti,
podojiti, pogledati u njezine djeĉje oĉi i u njima vidjeti vlastiti odraz.
Našu je kćer nazvala Rebekkah, po majci, te Zora, kao srednje ime,
po sestri. Klati medaljonom s fotografijama nad glavom
novoroĊenĉeta i izgovara kadiš.
Obje ih ljubim u ĉelo i molim se s njom prvi put nakon bogzna
koliko godina.

~ 80 ~
 18. POGLAVLJE

Josef

Sestra i ja jedva da smo jedno s drugim progovorili nakon vjenĉanja.

Najprije je pobješnjela što joj ni Lenka ni ja nismo rekli za našu
vezu. A sad je bila bijesna jer sam pristao ostaviti svoju mladenku.
Veruškina šutnja sjekla me je kao pila, sve do kosti.
Istina je bila ta da je Lenkin otac otpoĉetka znao kako moj otac
ne moţe pribaviti dovoljno viza za ostale iz njezine obitelji. Imali
smo daljnjeg roĊaka koji je za nas jamĉio, i u Ministarstvu vanjskih
poslova SAD-a rekli su mu da ne moţe više jamĉiti ni za koga.
Došao sam njezinu ocu prije našeg vjenĉanja i tako mu rekao.
Uvjerio sam ga da ćemo imati jednu vizu za Lenku, i ĉinilo se da
lakše diše znajući da će barem ona uskoro napustiti Ĉehoslovaĉku.
»Dobro je da najprije vi odlazite iz zemlje«, rekao je trudeći se
zvuĉati vedro. »Moţete se smjestiti i onda poslati po nas.« Protresao
mi je ruku. »Povjeravam svoju kćer tebi i tvojoj obitelji. Obećaj mi
da ćeš se uvijek brinuti o njoj.«
Upravo je njegova bila zamisao da ne govorim Lenki sve dok se
ne vjenĉamo, misleći da će je to samo uzrujati na dan koji bi trebao
biti predivan, svet.
»Nemojmo kvariti njezinu sreću«, rekao je. Na rastanku me je
zagrlio.
Muĉio me je njegov prijedlog. Sasvim je sigurno da nisam ţelio
pokvariti naš dan vjenĉanja, ali smatrao sam da je jedino pošteno
zakoraĉiti u ovaj ionako uţurban brak samo ako Lenka zna istinu.
No toga popodneva, kad sam je vidio kako sva zraĉi od misli na
naše predstojeće vjenĉanje, jednostavno nisam imao srca da joj bilo
što kaţem.
Jesam li bio kukavica? Vjerojatno, ali, kao i njezin otac, mislio
sam da imam najbolje namjere. Jesam li bio sebiĉan? To je bilo
sigurno, ali ţelio sam gledati u njezine oĉi nakon što podigne veo i
vidjeti samo suze radosnice.
I zato sam joj zatajio novosti. Dok sam se kupao toga popodneva
prije obreda, zamišljao sam kako se i sama kupa. Njezino bijelo tijelo
duboko uronjeno u toplu, mirisnu vodu. Njezinu mekanu koţu koja
ĉeka moj dodir. Upamtio sam svaku crtu njezina lica, svaku majušnu
liniju, kao da ih darujem dijelu sebe.

~ 81 ~
 Oprezno sam se obrijao lica okrenuta zrcalu, s toplim ruĉnikom
oko vrata. Kad je sunce poĉelo zalaziti, prišao sam krevetu i odjenuo
svoje najtamnije vuneno odijelo, najbjelju košulju, stavio manšete
zakopĉane ukrasnom dugmadi što mi je otac darovao kad sam se
upisao na fakultet.
Iz sobe sam mogao ĉuti majku i sestru kako blago razgovaraju.
Tri su dana provele pakirajući stvari iz stana, i njihove su prepirke
privremeno jenjale samo zato što sam se te veĉeri trebao oţeniti.
Kad sam ušao u našu dnevnu sobu, jedva da sam je prepoznao.
Police za knjige bile su prazne, a majĉini ukrasi više nisu bili
izloţeni. Ostali su samo zidovi i pokućstvo. Da je netko onamo ušao,
pomislio bi da smo već otputovali.
Otac je dosta toga prodao kako bi platio za naše putovnice i
propusnice za Ameriku. Moja majka nije bila odveć vezana uz odjeću
te se s lakoćom rastala s onim što je godinama prije donijela u brak.
Porculan i srebro njezine majke bili su prodani tek za djelić prave
vrijednosti. Koliko je već ţidovskih obitelji isto tako rasprodalo
svoje dragocjenosti? Ĉehoslovaĉka je već bila preplavljena s toliko
prepuštenih porculanskih i kristalnih servisa da ih cijela Vltava nije
mogla isprati.
Moja je obitelj bila odjevena u sveĉano ruho koje su ostavili za
ovu prigodu. Veruška je na sebi imala crvenu haljinu, a kosa joj je
bila zategnuta i priĉvršćena s dva prelijepa ĉešljića.
Svi su se okrenuli da mi ĉestitaju.
»Josefe«, tiho je rekla moja majka. »Kako samo danas izgledaš
stariji. Kako se to moglo dogoditi u samo jedan dan?«
Nasmiješio sam se, prišao joj i poljubio je u njezin mekani,
napudrani obraz. Nosila je dugaĉku crnu haljinu i nisku bijelih bisera.
Otac je pućkao lulu, a njegove oĉi, iza onih srebrnih okruglih
naoĉala, kao da su upijale svaki centimetar moga tijela.
»Mazel tov«, reĉe dok se rukovao sa mnom, a zatim mi preda
jednu od ĉetiri preostale ĉaše za konjak.
»Jesi li joj rekao?« upitao je. Teško sam progutao, a moj se
trbuh ispunio toplinom i laţnim osjećajem mira.
»Nisam«, rekao sam zavrtjevši glavom.
»Josefe!« Veruška je tiho uskliknula. »Moraš joj reći!«
»Neka se mladić oţeni, Veruška«, kruto je rekao otac. »Sutra
moţemo plakati do mile volje. «
»Bio je to prijedlog njezina oca«, ponudio sam opravdanje.
Zavrtjela je glavom i okrenula mi leĊa. »Ovako poĉeti brak... Ne
znam što bih uopće rekla.«

~ 82 ~
 »Onda nemoj govoriti ništa«, prasnuo je otac. Otpio je još jedan
veliki gutljaj konjaka.
»Sad nitko ništa ne govori. Ali...« Otac ju je ponovno presjekao.
»Sad bi bilo dosta, Veruška. Moramo krenuti ili ćemo
zakasniti.«
Pogledala me je s izrazom tolikog prijekora da je mogla razbiti
ĉašu. Moja sestra nije voljela da je itko ušutkava. Pametna kakva je
bila, sad je pustila da umjesto nje govore njezine oĉi.

***

Pod zalazećim suncem ušli smo u sinagogu. Sjećam se kako sam

gledao u svaku zgradu, svaku uliĉnu svjetiljku i silom ih se trudio
upamtiti. Nisam znao kad ćemo se vratiti u Prag i ţelio sam zapamtiti
njegovu ljepotu u predveĉerje moga novog ţivota.

***

Uvijek ću je se sjećati u dugaĉkoj bijeloj haljini, s prozraĉnim velom

nad njezinim snaţnim, isklesanim licem. Mogu vidjeti njezine šiljaste
prste kako poseţu da stegnu moje, i osjetiti teţinu njezina poljupca
mekanog poput pupoljka. Lenka, ljepotica, moja mlada.
Ne sjećam se obrednih rijeĉi ni potpisivanja naše vjenĉane
ketube. Ali noću, mogu se vratiti u tu veĉer kad su lusteri bili
osvijetljeni toplim naranĉastim svjetlom, a drevni kameni pod
izbrazdan i hladan. Zrak vlaţan, a cigle toliko sive da su se ĉinile
gotovo plavima.
Rabin je bio isti onaj koji je obavljao sluţbu na mojoj bar micvi
prije više od deset godina. Bio je markantan muškarac, ledenoplavih
oĉiju i dugaĉke srebrne brade koja je doticala njegov molitvenik. Kad
je zapjevao sedam blagoslova, uzeo je moj talit pa ovio njime Lenku
i mene.
Sjećam se pogleda u rabinovim oĉima kad nas je proglasio
muţem i ţenom. Pogledao je naša nestrpljiva, tjeskobna lica i nije
bio onako smiren kao što ga se sjećam iz djetinjstva.
»Sjetite se suza kad je sinagoga u Jeruzalemu bila uništena«,
rekao je kad je moje stopalo razbilo ĉašu. »Zapamtite da ćete, kao
Ţidovi, uvijek osjećati ţalost, ĉak i na vaš najsretniji dan.«

~ 83 ~
 Gledajući oko sebe na lica koja zure u Lenku i mene na bimi,
znao sam da nijedno od nas na to ne treba podsjećati. Svi smo nosili
naš strahove, vidljive poput sveĉanih odijela.

***

U stanu njezinih roditelja ispijali smo vino iz ĉaša obrubljenih

zlatom. Njezina je majka skuhala svadbenu juhu s knedlicama. Bili
su ondje maleni pladnjevi sa slasnim kolaĉima i torta od meda s
majušnim ljubiĉastim cvjetićem utaknutim u sredini.
Marta je svirala na glasoviru, a Luciena djevojĉica Eliška unijela
je ţivost u skromnu sveĉanost plješćući ruĉicama i vrteći suknjom.
Veruška je bila u kutu, zacakljenih oĉiju, prste grĉeći na bokovima.
Kad sam je pogledao traţeći osmijeh, okrenula je lice od mene i
sklopila oĉi.
Otišli smo nakon nekoliko sati kako bismo proveli prvu braĉnu
noć u stanu našeg prijatelja. Sestra mi je pomogla da pripremim
sobu. U nekim drugim vremenima, odveo bih Lenku u hotel Europa.
Polegnuo bih je na krevet s bijelim pamukom, navukao pokrivaĉ
preko naših nagih ramena i ovijao se oko nje sve do zore.
Ali moj kolega Miloš ustupio nam je svoj stan u Sokolskoj ulici.
Bio je u posjetu roĊaku u Brnu pa sam ugrabio priliku da izbjegnem
provesti našu prvu braĉnu noć pod istim krovom s mojom obitelji.
Veruška je uzela plahte koje je Lenkina majka odvojila sa strane
za njezin miraz. Bile su bijele i Lucie ih je prije mnogo godina
izvezla. Ĉvrsto smo ih zategnuli preko madraca, Veruška ih je
poprskala maglicom ruţine vodice iz raspršivaĉa koju joj je njezina
prijateljica Elsa dala posebno za ovu priliku.
»Hoćeš li joj reći prije ili poslije?« upitala me je Veruška nakon
što je stan bio oĉišćen, krevet namješten do savršenstva, a vaze
napunjene cvijećem.
»Reći ću joj prije«, rekao sam joj. »Obećavam.«
Zatresla je glavom i pogledala krevet. U sretnijim vremenima,
moja bi sestrica skoĉila na nj hihoćući se i zabacila bi noge uvis u
znak sestrinskog zadirkivanja. No sad je stajala ozbiljna preda mnom,
lica bijela poput bijele ĉaplje. »Neće ona poći s tobom, znaš. Znam
što osjeća za svoju obitelj.«
Sad sam ja bio onaj koji je vrtio glavom. »Hoće, Veruška. Hoće.
Sad smo i mi njezina obitelj.«

~ 84 ~
 Pogledala je tada u mene kao da je ona starija sestra, a ja dijete.
Uzela mi je ruku i zadrţala je. Sklopljenih oĉiju, nije prozborila ni
rijeĉ, samo je vrtjela glavom.

***

Dovezli smo se do Miloševa stana u automobilu moje obitelji. Otac

se još uvijek nadao da će ga prodati u ovih nekoliko dana prije naše
dogovorene plovidbe. Kad smo ušli u stan, Lenka je jednom rukom
pridrţavala suknju, drugom buket ljubiĉica. Stakleni pehari bili su
osvijetljeni svijećama, a soba je mirisala na ruţinu vodicu kojom su
bile poprskane plahte i svjeţinu noćnog zraka.
»Moram ti nešto reći«, rekoh. Vrata spavaće sobe bila su
odškrinuta i njoj za oko zapne veliĉanstveni prizor našega braĉnog
kreveta.
»To moţe ĉekati«, rekla je kad je pritisnula prst na moje usne.
»Ne, ne moţe«, pokušao sam se usprotiviti.
Ali već se privila uza me.
»Što bilo da bilo, moţe ĉekati do jutra.«
Njezin je parfem mirisao na njeţno cvijeće koje se bere u
proljeće. Raskopĉala je kopĉe iz kose, tamna kosa pala joj je na
ramena.
Šapnula mi je da doĊem u krevet.
I tako sam je pustio da me odvede do toga humka bjeline,
ostavivši vlastiti neuspjeh pored vrata. Pustio sam je da se okrene od
mene i otkrije niz bjelokosnih gumbića na leĊima, i ja sam je
otkopĉao. Provukao sam ruke pod svilu i osjetio mekoću njezine
koţe i oštrinu njezinih lopatica.
Okrenula se prema meni, otkrivši prvi put svoju nagost. Stajao
sam ondje jedan ĉas i jedva da sam mogao disati. Njezino tijelo, u
svoj svojoj bjelini, bilo je ĉista ljepota i nisam mogao vjerovati da je
sad moja - da je dodirujem, da je kušam, da je ljubim. Obujmio sam
je rukama. Sklopio oĉi. Ţelio sam je osjetiti prije nego što je vidim.
Neću cijelu noć s nje skinuti pogled, toliko je bilo sigurno. Upamtit
ću je. Napravit ću mentalnu kartu njezina tijela, pratiti prstom oko
njezina srca, ucrtati svaku kost. Lenka u mojim rukama. Stegnuo sam
j e. Privio uz srce. Prstima pipao oštrinu njezina tanka torza, majušni
krug njezina struka, utješne obline njezinih bokova.
Haljina joj je još uvijek bila oko koljena, i prekoraĉila ju je kao
da je lokvica prolivenog mlijeka. Sad se opustila u mojim rukama i

~ 85 ~
dopustio sam joj da me razodjene: moj prsluk, bijelu košulju, kopĉu
remena i najzad hlaĉe. Pali smo na onaj krevet, dva topla tijela
uvijena u potrazi jedno za drugim. Udisao sam svaki
centimetar njezine nage koţe kao da sam se nadao da bih je mogao
zauvijek zadrţati u sebi. Poput zraka zatoĉena u mojim plućima. U
onih nekoliko trenutaka prije svitanja povukli smo gore pokrivaĉe.
Plivali smo jedno u drugome, svako se drţeći za ono drugo kao
da smo jedno drugom pojas za spašavanje.

~ 86 ~
 19. POGLAVLJE

Josef

Koliko je noć bila bijela i ĉista, toliko je jutro bilo mraĉno i muĉno.
Vijest je primila sa strahovitim uţasom, bilo je to kao da sam u
samo nekoliko sati svjedoĉio roĊenju i smrti svoje supruge.
Rekao sam joj da moj otac nije uspio dobiti izlazne vize za
njezinu obitelj. »Ne još«, rekao sam, »ali nadam se uskoro.« Moja je
namjera bila ublaţiti vijesti nagovještajem da još uvijek ima nade.
»Tvoj otac već zna.«
Bila je ogrnuta satenskom haljom, ispod ruba je virila spavaćica.
Sjela je kako bi pojela skromni doruĉak koji sam pripravio. Šalica
njezine vrele kave ostala je netaknuta. Nije posegnula za pecivom.
»Kad si to doznao?« najzad je uspjela šapnuti.
»Preksinoć. Otišao sam do tvog oca, a on me je preklinjao da ti
ne govorim prije vjenĉanja. U svakom sluĉaju, on ţeli da poĊeš, a
jednom kad se smjestimo, poslat ćemo po ostale.«
Zavrtjela je glavom.
»Josefe, mislila sam da me bolje poznaješ.«
»Poznajem te, kao i tvoj otac. Obojica smo mislili da ćeš odbiti.
Ali sad smo vjenĉani, i ti i ja moramo ţivjeti kao jedno.«
Oštro me je pogledala, njezin pogled pogodio me je kao vruće
glaĉalo.
»Dvadeset godina s mojom obitelji ne mogu biti isto što i jedna
noć s tobom.«
»Lenka. Lenka.« Iznova i iznova ponavljao sam njezino ime.
»Molim te, poslušaj me...«
Nije mi odgovorila; gledala je kroz prozor. Ustao sam i otišao
kako bih donio naše isprave iz aktovke.
»Tvoja obitelj ţeli da poĊeš sa mnom. Moţda ţeliš zanemariti
moje ţelje, ali zasigurno se nećeš oglušiti na njihove, zar ne?«
Ponovno je zatresla glavom.
»Doći ću kad uĉiniš ono što si obećao. Kad budeš imao pet
putovnica u ruci, ne samo dvije.«
»Njemaĉka vojska je krenula u pohod. Samo je pitanje dana kad
će biti u Ĉehoslovaĉkoj. Moramo otići, Lenka! Moramo otići
smjesta.«

~ 87 ~
 Bio sam glasan i nestrpljiv. Ona se nije ni lecnula, ĉak ni kad
sam podviknuo, ĉak ni kad sam kleknuo pred njezina koljena i
preklinjao je da poĊe.
Kad više nisam mogao podnijeti njezinu šutnju, ustao sam s
poda i u transu otišao u spavaću sobu. Sjeo sam na krevet ĉije su
bijele plahte podsjećale na spušteno jedro pa s glavom meĊu
dlanovima stao jecati.

~ 88 ~
 20. POGLAVLJE

Lenka

Oĉeve su oĉi sad pune gnjeva i oĉaja. Dvije šalice hladnoga ĉaja stoje
meĊu nama. Iscrpljen je pokušajima da me prizove pameti.
»Moraš poći. Moraš poći. Moraš poći.« Izgovara iznova i
iznova, kao da će me hipnotizirati pa ću najzad pristati samo ako to
dovoljno puta izrekne.
»Ne ostavljam tebe i majku«, govorim mu. »Ne kanim ostaviti
Martu. Otići ću kad Josef uĉini kako je obećao. Kad svi budemo
imali vize u rukama.«
Otac povlaĉi kosu. Bjelina njegovih sljepooĉnica izgleda kao
ulaštena kost.
»Neće biti vremena da pribavimo svih pet viza!« Oĉeva šaka
udara o stol. »Zar ne shvaćaš koliko se brzo stvari kreću nagore?«
Tresao se. U svome bijesu bio mi je gotovo neprepoznatljiv.
»Lenka, Josefova se obitelj silno trudila...«
»Kako ste mi vas dvojica mogli zatajiti istinu?«
»Obojica te volimo, Lenka.« Glas mu je pucao. »Jednog ćeš
dana shvatiti, kad budeš imala svoju djecu.« Pribrao se dovoljno da
me moţe gledati ravno u oĉi.
»Ali, tata, ti imaš dvoje djece.« Sad sam plakala kao
dvogodišnjakinja. »I kako moţeš oĉekivati da ţivim s ĉinjenicom da
sam otišla u Ameriku i ostavila Martu?«
Teţina meĊu nama bila je razorna. Podignuo je glavu prema
stropu, a zvuk njegova uzdaha bio je više otpuštanje jecaja negoli ĉin
disanja.
»Što mogu uĉiniti da te uvjerim?«
»Ne moţeš mi ništa reći ni uĉiniti, tata«, rekla sam kroz suze.
»Lenka.« Ruka mu je skupljena u šaku, poput istrgnutog srca.
»Lenka«, jeca u oĉaju. »Lenka.«
Ali najzad me pušta.
»Rekao sam sve što sam mogao. Odluka je na tebi, Lenka.«
MeĊu nama zavlada kratak muk.
»Hvala ti«, kaţem presjekavši tišinu. Prilazim mu kako bih ga
zagrlila. Trese se u mome naruĉju.

~ 89 ~
 »Vidjet ćeš, tata«, rekla sam prinijevši njegovu ruku svojim
usnama. »Na kraju će Josef doći po sve nas.«
»Vidjet ćeš.« Vjerovala sam tim rijeĉima kao da su bile jedina
istina. Zapovijed koju sam bila spremna uklesati u kamen.

~ 90 ~
 21. POGLAVLJE

Lenka

Tjedan uoĉi odlaska Josefa i njegove obitelji prošao mi je u agoniji.

Ţeljela sam biti dobra i briţna supruga, ali bilo mi je teško biti blizu
njega i znati da odlazi za samo nekoliko dana.
Josef je inzistirao na tome da ni sam neće otići sa svojom
obitelji, što je izazvalo ţestoku svaĊu izmeĊu njega i roditelja.
Potrošili su sve što su imali da pribave izlazne vize, putovnice i
isprave koje će im omogućiti - kao i meni - da napuste
Ĉehoslovaĉku, te jednostavno nisu namjeravali otići bez svog sina
jedinca.
Njegovi su roditelji pobjesnjeli na moju odluku. Dali su sve od
sebe da me ukljuĉe u svoje planove, i sad su dr. Kohn i njegova
supruga vjerovali da je njihov sin oţenio glupaĉu.
Veruška je, pak, shvaćala moju odluku. »Trebali su ti kazati
prije vjenĉanja«, rekla je vrteći glavom. »Trebali su ti reći istinu.«
Nasmiješila sam se i posegnula za njezinom rukom, stisnuvši
njezine tanke prste svojima. »Sve se dogaĊa tako brzo... ţelim biti
ljuta na oca i Josefa, ali ĉini mi se da nemam vremena niti za to...
Zvuĉi li to blesavo?«
Slabašno se osmjehnula. »Ţelim da poĊeš s nama...«
»Znam«, rekla sam joj. »Ali jednostavno ne mogu napustiti
svoju obitelj... jednostavno ne mogu.«
»Razumijem te«, rekla je, iako sam mogla ĉuti tugu i ţaljenje u
njezinu glasu.
Namjestila je crveni šal oko vrata. Oĉi su joj se caklile od suza.
»Dio mene misli da bismo svi trebali priĉekati dok ne budemo
mogli zajedno otići«, rekla je. »Iskreno, što se to dogaĊa s ovim
svijetom? Sve se okrenulo naglavce.«
Pokušala sam je utješiti, iako sam i sama ţeljela zaplakati. Uzela
sam njezine malene prste i zadrţala ih. »Uskoro ćemo kupovati po
New Yorku. Nosit ćeš onu crvenu haljinu i cipele sa svilenom
vrpcom. Popodne ćemo piti kakao, a noću zajedno odlaziti na ples.«
»Obećavaš?«
»Pa jasno«, rekla sam. Glas samo što mi nije puknuo. Mislim da
nisam više imala snage zadrţavati taj privid hrabrosti pred njom, pred
Josefom, pred svojim roditeljima. Moji su osjećaji ostali iza te brane

~ 91 ~
koja, strepjela sam, samo što se nije urušila. Nisam ţeljela misliti na
Josefovu izdaju, oĉevo sudjelovanje u tajenju istine. Bila sam
ustrajna u svojoj odluci da ostanem u Pragu. Tako je bilo jer mi je to
govorila moja savjest. Ali u sebi sam osjećala kako mi se cijeli svijet
srušio.
Grlila sam Verušku nekoliko sekunda. Kad sam otvorila oĉi,
ugledala sam Josefa kako stoji na dovratku. Uzalud se nadao da bi
me njegova sestra mogla nagovoriti da im se pridruţim. Vidjela sam
kako zuri u nas dvije, onda vrti glavom i odlazi u drugu sobu.
»Uskoro ćemo se vidjeti.«
»Da«, rekoh. »Vrlo brzo.«
Ustala je sa svoga stolca i poljubila me u oba obraza. »Oduvijek
sam ţeljela sestru, a sad kad sam je dobila, ostavljam je.« Vrtjela je
glavom i brisala suze.
»Doći ću«, šapnula sam kroz suze. »Samo ne sada.«

***

Na kraju sam upravo ja nagovorila Josefa da poĊe bez mene.

»Bit ćeš izviĊaĉ«, rekla sam kao general koji izdaje zapovijedi.
»Poći ćeš i stvori nam dom. PohaĊat ćeš sate engleskoga kako bi
mogao ondje krenuti na medicinski fakultet. Uvjerit ćeš ameriĉke
vlasti da odobre prijavu za azil moje obitelji i onda ćemo svi biti
zajedno. Jednostavno nema drugog naĉina.«
Izgovorila sam to kao da je uklesano u kamenu. Razgovijetno.
Ĉvrsto. Toliko uvjerljivo da je povjerovao kako ĉini ispravnu stvar za
sve nas, sve dok mu se ja i moja obitelj ne budemo mogli pridruţiti.
Dva dana prije njihova predviĊenog odlaska, meĊutim, Josef je
došao kući mašući pismom. »Imam dobre vijesti«, rekao mi je
poljubivši me u usta.
»Ostat ćemo u Engleskoj tijekom ljeta. Otac je upravo ĉuo da
postoji ĉeški lijeĉnik koji u Suffolku vodi kliniku i kojemu treba
porodniĉar. Uspio je promijeniti naš prolaz s brodarskom tvrtkom,
tako da smo sada rezervirali odlazak iz Liverpoola u rujnu, najprije
za Kanadu, a onda dalje do New Yorka. To će nam kupiti još malo
vremena da poradimo na izlazu za tvoje.«
»Pa to je fantastiĉno!« uskliknula sam i pustila ga da me privije
u naruĉje.
»Reći ću ocu da ću ostati ovdje s tobom do kraja ljeta, a onda ću
im se pridruţiti u Londonu prije isplovljavanja.«

~ 92 ~
 Slatko sam ga pogledala. »Josefe, otiĊi sad sa svojom obitelji i
nemoj im uzrokovati daljnji stres. Ionako sam dovoljno
zakomplicirala stvari. Nadajmo se da ćemo uspjeti dobiti vize za
moju obitelj ovoga ljeta i da ćemo vam se svi pridruţiti u Engleskoj i
zajedno se ukrcati na brod.«
Ponovno sam ga poljubila. Pismo je treperilo na mojim leĊima.
Uskoro je svanuo dan njihova odlaska u Englesku. Josef i ja smo
još uvijek koristili Milošev stan. Probudili smo se rano i vodili ljubav
još jedan, posljednji put.
Sjećam se da je plakao u mome naruĉju prije nego što će se
odjenuti; lice mu je bilo priljubljeno o moje grudi kad sam mu
prstima dotaknula kovrĉe.
»Nemaš razloga za plaĉ«, lagala sam. »Uskoro ćemo se vidjeti.«
Glas mi je bio jednoliĉan, a rijeĉi uvjeţbane. Vjeţbala sam ih u
glavi dok sam leţala pod njime, glave uprte u strop. Nisam spavala
cijelu noć. Josef je zaspao na mojim grudima; obraz mu je bio topao
na meni, njegovi prsti isprepleteni s mojima. U snu je izgledao kao
usnulo dijete. Bio je to prizor koji mi je istodobno punio srce
i ranjavao ga. Dok sam gledala u sat, brojeći sate koji su nam
preostali, divila sam se njegovoj sposobnosti da spava.
Nikad mu ne bih rekla što sam u sebi mislila - da mi je dojadilo
što se moram pretvarati da sam strpljiva. Nisam sumnjala u svoju
odluku jer sam istinski vjerovala da ćemo se Josef i ja ponovno
ujediniti. Ali i dalje je moje srce potajice krvarilo jer sam bila
prisiljena birati izmeĊu muškarca kojeg sam voljela i svoje obitelji.
Ĉinilo mi se to strahovito nepošteno, no strepjela sam da neću moći
prestati plakati prepustim li se suzama.

***

Josef je spakirao malo toga za putovanje kako bi mogao pomoći

roditeljima da nose svoje kovĉege. Kao braĉni par, nismo bogzna što
posjedovali. Ĉak ni naš vjenĉani portret, koji je snimila moja majka
našim obiteljskim fotoaparatom, još nije bio uokviren.
Briţljivo sam ga umetnula meĊu presavijeni smeĊi papir.
Olovkom sam na njemu napisala naša imena te datum našeg
vjenĉanja.
»Ti ga ponesi«, rekla sam mu. Ugrizla sam se za usnicu.
Potiskivala sam suze. »Smjesti ga pokraj svoga kreveta u Engleskoj i
kad napokon stignemo u Sjedinjene Drţave, dat ćemo ga uokviriti.«

~ 93 ~
 Uzeo ga je od mene i smjestio u dţep na prsima sakoa.
Doruĉkovali smo u smjernoj tišini, zureći jedno u drugo kroz
paru iz šalica.
Kad smo se odjenuli, kriomice smo se gladno pogledavali, kao
da smo pokušavali pohraniti taj pogled za mjesece koji su pred nama.
Sve sam vrijeme imala osjećaj da zadrţavam dah. Ĉinilo se da me
samo sekunde dijele od jecaja. Opet sam sebi rekla da je naš rastanak
samo privremen. Uskoro ćemo se vidjeti.
Pred vratima, prije nego što ćemo krenuti na kolodvor, stala sam
pored njega obraza pritisnuta o njegove revere.
Kad sam se povukla kako bih se pribrala, zamijetila sam zalutalu
dlaku - jednu jedinu smeĊu vlas - kako se klati na tkanini njegova
kaputa. Podignula sam prst da je uklonim, ali Josef mi je zgrabio
zapešće.
»Ne. Nemoj, Lenka.«
»Nemoj što?«
»Ostavi je.«
Još uvijek mogu vidjeti njegove staklaste oĉi. Zure u mene. Drţi
me za zapešće.
»Daj da taj komadić tebe ponesem sa sobom«, rekao je. Tu malu
zalutalu vlas. Prekrio ju je šakom, kao da je štiti.

***

Na kolodvoru, sastali smo se s njegovom obitelji na peronu. Bili su

ogrnuti teškim kaputima, hrpa kovĉega bila je na kolicima. Veruška
je izgledala smrknuto.
Prišla sam im i pozdravila ih, primivši ih za ruke, utoplivši ih
svojima. Gledala sam njihova lica i pokušavala ih utisnuti u
pamćenje. Svakog sam ponaosob privukla bliţe i poljubila u oba
obraza.
»Zbogom, Lenka«, svi su mi rekli. »Vidimo se uskoro.«
Kimnula sam i pokušala zatomiti suze. Josefova majka i otac
drţali su se stoiĉki, ali Veruška jedva da me je mogla pogledati, suze
su se kotrljale njezinim licem.
Kad se vlak zaustavio na peronu, njegovi roditelji i sestra ukrcali
su se prvi kako bismo Josef i ja mogli biti nasamo u našim
posljednjim zajedniĉkim trenucima.

~ 94 ~
 Nismo više spominjali moju odluku da ostanem. Dosad je već
shvatio moje razloge.
I moţda je u tome bila ljepota našeg rastanka. Neizgovoreno
razumijevanje meĊu nama.
Stajao je ispred mene i posegnuo da me poljubi. Spustila sam
usne preko njegovih i osjetila njegov dah u svome. Poloţio je obje
ruke na moju glavu i milovao mi kosu.
»Lenka...«
Povukla sam se i podignula glavu prema njegovoj. Borila sam se
sa suzama.
»Molim te, samo poţuri i pošalji po nas.«
Kimnuo je. Zakoraĉila sam unatrag kako bih ga posljednji put
pogledala. Onda, baš kad se oglasio zviţduk lokomotive, Josef je
posegnuo u dţep na prsima i izvukao paketić. »Ovo je pripadalo
mojoj majci«, rekao je spustivši u moju ruku nešto nalik minijaturnoj
kutijici omotanoj smeĊim papirom.
»Ţeljela je da ti to dadem. Otvori kad doĊeš kući.«
Poloţio je prst ispod moje brade i podignuo me još jednom,
posljednji put, do svojih usana.
»Volim te«, šapnuo je. Tada sam ga pustila i ostala stajati na
peronu dok se vlak udaljavao s kolodvora.

***

U kutijici je bila malena kameja, izrezbarena u glatkom ruţiĉastom

karneolu - lice u bijelom reljefu.
Mogla sam ĉuti njegov glas kako mi govori da ga lice podsjeća
na moje. Dugaĉko, uske oĉi. Raskošni valovi kose.
Znala sam da je ovo bio pomirbeni dar njegove majke. Zahvala
jer sam uvjerila Josefa de ne ostaje sa mnom.

***

Znala sam napamet njihov raspored putovanja. Najprije će vlakom

kroz Njemaĉku i Nizozemsku, zatim će ih trajekt iz Calaisa u
Francuskoj dovesti u Englesku. Odande će mi moj ljubljeni Josef
svakodnevno pisati i poĉet ćemo odbrojavati dane do
našeg ponovnog susreta.

~ 95 ~
 Ĉinilo se da su od onoga ĉasa kad je Josef otišao dogaĊaji
postali još mraĉniji.
Samo dva tjedna nakon vjenĉanja, 14. oţujka, kad je moj suprug
već bio u Engleskoj, Hitler je dao ĉeškoj vladi ultimatum za predaju.
Kasnije, istoga dana, njemaĉka je vojska dokotrljala svoje tenkove i
postavila ih duţ ĉeške granice. Do jutra su Nijemci bili u Pragu.
Slovaĉka je objavila neovisnost, nazvavši se Slovaĉkom republikom,
a ono što je ostalo od naše domovine bilo je pripojeno Reichu
i preimenovano u Ĉeškomoravski protektorat.
Stajala sam pred dugaĉkim prozorima svojega stana gledajući
povorku automobila i tenkova kako prolaze ulicama. Ulice su bile
obrubljene promatraĉima. Tu i tamo zaĉuo bi se pokoji razdragani
usklik, ali ostali su Ĉesi uglavnom s tugom gledali okupaciju našega
grada.
Za nekoliko dana, Hacha, naš novoimenovani predsjednik,
raspustio je sabor i ukinuo sve politiĉke stranke, te naglas osudio
»ţidovski utjecaj« u Ĉehoslovaĉkoj. Kad su Nijemci umarširali u
Prag, doĉekani pozdravima Ĉeha s njemaĉkoga govornog podruĉja,
zatvorio je granice te pokrenuo provedbu Nimberških zakona.
Konstantin von Neurath uskoro je postavljen za namjesnika
Ĉeškomoravskog protektorata. Već smo mogli vidjeti kako nam pred
oĉima isparava sloboda.
Uveo je njemaĉke zakone kojima je nadzirao medije, ugušio
studentske prosvjede te zabranio sve oporbene politiĉke stranke i
sindikate.
Tog proljeća i dalje sam dobivala Josefova pisma. Pisao je o
toploj, velikodušnoj obitelji kod koje su se smjestili u Suffolku te o
visokim stablima oraha koja su poĉela bujati zelenilom. Pisao je kako
je njegov otac od dolaska porodio devetero djece i kako su se Englezi
pripremali za Drugi svjetski rat. Pisao je da se brine zbog mene i da
svake noći sanja isti san.
U njegovu snu, nas dvoje stojimo blizu lisiĉje jazbine usred
šume. Po ĉeškoj narodnoj predaji, lisiĉja je jazbina ĉarobno mjesto
gdje djeca potajice ostavljaju papiriće ispisane svojim ţeljama. U
njegovu snu, zajedno umećemo presavijeni papirić u lisiĉju jazbinu, a
kad izvuĉemo ruke, drţimo malenu bebu.
Smijala sam se kad sam to proĉitala, jer svake veĉeri kad
odlazim na poĉinak, sjetim se naše prve braĉne noći, njegova
dugaĉkog tijela opruţenog i privijenog uz moje.

***

~ 96 ~
Do poĉetka travnja osjetila sam da sam noseća, ali odgaĊala sam to
reći majci i sestri sve do poĉetka svibnja. Do tada su mi dojke bile
već toliko osjetljive i nabrekle da sam poĉela otkopĉavati gumbe na
košulji noću dok su svi spavali. Jedva da bih ujutro doruĉkovala i
većinu sam popodneva provodila samo priţeljkujući san.
Sumnjala sam da majka zna da sam trudna. Gledala me je kao da
nešto sluti, ali svela je rijeĉi na minimum tijekom tih prvih mjeseci
njemaĉke okupacije. Najzad, kad sam se poĉela brinuti o tome da bih
trebala posjetiti lijeĉnika nakon što mi je drugi mjesec zaredom
izostala mjeseĉnica, briznula sam u plaĉ dok sam pomagala
u pripremi popodnevnog ĉaja.
»Mama«, zacviljela sam u njezinu tanku ruku. »Trudna sam.«
Poĉela sam plakati kad mi je stisnula ruke. Nisam joj rekla da
strahujem kako više nikad neću vidjeti Josefa, kao ni da nisam
spremna donijeti dijete na svijet kad je rat svakim novim
danom bivao sve vjerojatniji.
»Znam da se plašiš, ljubavi moja. Ali bit ćeš dobro, Lenka. Ĉak i
ako neko kratko vrijeme budeš morala odgajati dijete bez Josefa,
imat ćeš nas. Nikad nećeš biti sama.«
Srce mi je bilo preplavljeno ljubavlju prema njoj. Bila sam u
pravu što nisam napustila svoju obitelj. Nikad ne bih ţeljela da moji
roditelji ili sestra pomisle da su ostali sami.

***

Pisala sam Josefu da sam trudna, a on je odgovorio na moje pismo

pišući kako je izvan sebe od sreće, ali uţasnut ĉinjenicom da ne moţe
biti sa mnom. Napisao je ime lijeĉnika koji je preuzeo praksu
njegova oca i rekao mi da ga moram smjesta posjetiti. Ondje
ću primiti najbolju skrb. U tom trenutku ţidovski lijeĉnici više nisu
bili dio ĉeškog drţavnog zdravstvenog osiguranja pa su svi pacijenti
koji su odlazili ţidovskim lijeĉnicima morali plaćati gotovinom. Dr.
Silberstein primio me je besplatno. Bio je to prijazan, sredovjeĉni
muškarac koji je opipao moj trbuh svojim njeţnim rukama i uvjerio
me da sam savršena zdravlja te da ću bez poteškoća roditi.
Trbuh mi je nabrekao do ĉetvrtog mjeseca. Majka je pomogla
opustiti pojaseve na mojim suknjama i poĉela je raspakiravati djeĉju
odjeću što je nekoć pripadala Marti i meni. Prihvatila sam svoju
trudnoću iako je situacija bila iznimno teška. Bilo je divno osjetiti
kako u meni buja ţivot i da je taj ţivot stvorio Josef. S bebom koja je
svakoga dana rasla, u mojim se mislima naš odnos produbio. Ţivot u

~ 97 ~
Pragu, meĊutim, postajao je sve teţi. Uvijek smo mislili da je ono
najgore iza nas, sve dok idućeg tjedna ne bi prošao neki novi zakon, a
naša se sloboda još više ograniĉavala. Rijetko smo napuštali dom
osim ako to nije bilo nuţno. Tog lipnja, Von Neurath je objavio
proglas koji im je izuzeo sve Ţidove iz gospodarskog ţivota i naredio
im da prijave svoju imovinu. Ţidovske tvrtke sluţbeno je preuzeo
njemaĉki Treuhand, koji će nadzirati njihovu prodaju, odnosno
»arijanizaciju«. Dan nakon što je izdana ta zapovijed, u Prag je
stigao Adolf Eichmann te se smjestio u konfisciranoj ţidovskoj vili u
Strešovicama.
Do kolovoza su Ţidovi bili izolirani u restoranima i zabranjen
im je pristup javnim kupalištima i bazenima. Uspostavljen je
policijski sat koji nam je branio da budemo vani nakon zalaska
sunca, a ĉak su nam zaplijenjeni i radioprijamnici. Moj je trbuh sada
bio zamjetno veći i pokušavala sam uvjeriti samu sebe kako ta
ograniĉenja i nisu toliko loša, kako bih trebala prigrliti mogućnost da
se odmaram i da nisam na nogama. Znala sam da ću biti zauzeta i
iscrpljena jednom kad stigne beba. Samo sam se nadala da će se do
tada situacija poboljšati i da ću moći izvoditi dijete na svjeţi zrak i u
šetnje.
Nastojala sam biti što optimistiĉnija, iako se katkad ĉinilo
nemogućim biti sretan kad je toliko napetosti i straha okruţivalo
moju obitelj i naše prilike. Zamišljala sam da je beba djeĉak i
razmišljala o tome da ga nazovem Tomaš, po djedu koji je
preminuo kad sam imala tri godine. Noću bih leţala u postelji i
pokušavala se prisjetiti naše prve braĉne noći, osjećaja Josefovih
ruku oko mene. Mjeseĉina se ulijeva kroz prozor, naša naga tijela
isprepletena.
Kad sam osjetila prvo ritanje ţivota, prštala sam od sreće. Ma
koliko naše ţivotne okolnosti postale sumorne, ti su prvi pokreti u
meni probudili osjećaj da se ţivot nastavlja.
Marta je, meĊutim, postala nemirna zbog policijskog sata i
gubitka slobode. Rijetko je viĊala prijateljice. Mogla sam osjetiti
njezin sve veći bijes. Malo je govorila roditeljima, a nisu je zanimali
ni razgovori o mojoj trudnoći, no povremeno bih joj uhvatila pogled i
vidjela koliko je bila nesretna. Njezina crvena kosa koja joj je
padala niz leĊa bila je griva neposlušnih kovrĉa, prkosna i
veliĉanstvena. Odbijala ju je splesti u pletenice, iako su tako
zahtijevali u njezinoj školi. Bio je to jedini neposluh koji je
sebi dopustila.

***

~ 98 ~
Pokušavala sam ostati optimistiĉna, nadajući se da će stići Josefovo
pismo u kojem mi piše da nam je pribavio vize za Englesku i da je
naš izlazni peĉat od Gestapa dogovoren. Ali to pismo nikad nije
stiglo. Umjesto toga, Josefova su pisma postala grozniĉava i
natopljena nemoći. Rat je sada bio gotovo siguran, granice su
bile zatvorene. Oboje smo znali da će morati bez mene otići u
Sjedinjene Drţave i onda se nadati da će poslije nekako uspjeti
dogovoriti prolaz za mene i moju obitelj.
Prihvatila sam to bez prevelika negodovanja. Manjkalo mi je
snage za tako naporno putovanje i strahovala sam od toga da se
porodim u nepoznatom gradu.
Svake bih noći spustila ruke na trbuh i sklopila oĉi. Svako mi je
ritanje bilo poput otkucaja koji najavljuje bolji ţivot, onaj u kojem
smo Josef i ja zajedno, u kojem se naše djetešce kotrlja na podu uz
zvuk smijeha, a ne sirena i ratnih bombardera nad glavom.
Josefova će obitelj iz Liverpoola otploviti 1. rujna na SS
Atheniji, stići u Kanadu nekoliko tjedana poslije i zatim otputovati za
New York. Josef je obećao da će mi poslati brzojav ĉim stignu ţivi i
zdravi.
No o njegovu su me statusu informirale novine. SS Atheniju s
irske je obale torpedirala njemaĉka podmornica, i bili su prve civilne
ţrtve rata. Iako je većina putnika spašena iz broda koji je tonuo,
obitelj Kohn bila je navedena meĊu devedeset i osam smrtno
stradalih.

~ 99 ~
 22. POGLAVLJE

Josef

Na palubi, nebo je bilo crno poput tinte. Sjećam se da nije bilo, ni

jedne zvijezde, tek blijeda svjetlost mjeseca. Stajali smo na hladnoći,
vjetar nam je šibao lica. Moja je majka nosila svoj krzneni kaput. U
postavu je ušila preostali nakit i ĉeške krune. Sestra je i dalje bila u
omiljenoj crvenoj haljini s veĉere. Plesala je s mladićem iz Krakova,
a boja što joj je zapljusnula obraze od udvaranja sad je izblijedjela do
onozemaljske bijele.
Kad su pozvali ţene i djecu, moj je otac gurnuo Verušku i majku
ispred nas. Nije prošlo ni nekoliko mjeseci otkako sam se
pozdravljao s Lenkom, a sad su se moja majka i sestra objesile za
revere moga veĉernjeg sakoa. Njihova mekana, vlaţna lica bila
su pritisnuta o moje posljednji put.
Veruškine posljednje rijeĉi bile su mi poput odrješenja. »Bila je
u pravu što nije pošla.« Nijemo sam je gledao dok je vodila moju
ostarjelu majku prema ĉamcima za spašavanje.
Okrenula se da me još jednom pogleda, posljednji put, kad je
jedan od pomoćnih mornara pomogao njoj i majci da se ukrcaju u
ĉamac. Dok su ih dizalice spuštale u more, njezina je halj ina bila
poput perjanice crvenog dima što se izvija nad tamnim morem.
Pola sata poslije, otac i ja smo i dalje ĉekali da nas se ukrca na
jedan od preostalih ĉamaca za spašavanje. Stajao sam ondje misleći
kako će se oni koji su ostali sada svi zajedno utopiti. Gledao sam lica
oko sebe. Pokraj mene je bio djeĉak, ne stariji od sedamnaest, sa
sitnim bijelim licem i gustom grivom crne kose. U jednoj od
svojih pomodrjelih ruku drţao je gudalo, u drugoj violinu. Glazbalo
se klatilo poput ranjenog uda. Nisam ţelio znati imena duhova s
kojima ću dijeliti grobnicu, ali otac je posegnuo i obgrlio ga rukom.
Sjećam se da se stresao na oĉev dodir.
»Je li tvoja obitelj već na drugom brodu?« upitao ga je moj otac.
Djeĉak je zadrhtao. »Nije, sam sam.«
»Ja sam dr. Jacob Kohn, a ovo je moj sin Josef«, rekao je otac
pokazujući na mene.
»Ja sam Isaac Kirsch.« Nespretno je prebacio gudalo u šaku koja
je drţala violinu i protresao oĉevu i moju ruku. Poslije ću doznati da
je vjeţbao na palubi kad je torpedo pogodio brod. Rekao je da je
kovĉeg za violinu bio odbaĉen u vodu tijekom udarca.
~ 100 ~
 Bilo je to uţurbano upoznavanje pred kulisom kaosa i smrti.
Ţene su vriskale dok je posada mahnito jurcala palubom. Bilo je
ondje djeĉaka koji nisu bili mornari, nego tek »pomoćno osoblje«,
kojima je trebao posao i koji su se zatekli na brodu za Kanadu.
Na palubi su još uvijek bile stotine ljudi kad su nas ugurali u
dostupne ĉamce. Ono što se nakon toga dogodilo i dan-danas me
proganja. Previše sam to puta ponovno proţivio u svojoj glavi.
Sekundu za sekundom.
Otac gura Isaaca i mene ispred sebe. »Mladi prije starijih«, kaţe.
»Ja ću idućim ĉamcem.«
Kaţem mu: »Ne, tata.« Poseţe za mojim licem. Osjećam toplinu
njegova dlana. I u toj uţurbanoj sekundi, ja sam ona drhtava ptica iz
moga djetinjstva, obujmljena samo jednom šakom. »Tata«, kaţem,
ali on je već odluĉio. Gura me od sebe i silom tjera Isaaca i mene da
sami uĊemo u ĉamac. Spustili su nas u more, bazen crnila. Kad
je krma gorostasnog broda poĉela sve dublje i dublje tonuti, vidim
tijela koja skaĉu s palube. U kaosu našeg ĉamca za spašavanje, Isaac
se uspijeva drţati svoje violine, ali ispušta gudalo.
U pomoć je stigao spasilaĉki brod Knute Nelson. No njegova
elisa sluĉajno probija jedan od nestabilnih ĉamaca. Ĉujem vriske,
svjedoĉim pokolju i krvi koja se izlijeva u more osvijetljeno
reflektorima spasilaĉkog broda. Crvena svila širi se nad vodom poput
padobrana. Vidim sestru kako pada u more poput ruţe koja se utapa.

~ 101 ~
 23. POGLAVLJE

Josef

Kad je godinama poslije Isaac svirao violinu na zabavi u povodu

moga tridesetog roĊendana, bio je jedina osoba koja me je istinski
poznavala. Svira glazbu koja mi je draga, neku Brahmsovu melodiju,
ili drugi stavak Dvorakova gudaĉkog kvarteta Američki. Svaki put
kad ĉujem melodiju koju svira prva violina, briznem u plaĉ.
Sedam je godina mlaĊi od mene. Sad je violinist u njujorškoj
filharmoniji. Jede Amalijine suhe kolaĉiće i pije slatko vino.
Volim misliti da smo sazdani od istoga materijala. Obojica smo
stigla ovamo bez ikoga svoga. Ja nosim teţinu svoje ţene i djeteta
zatoĉenih u Europi, on nosi violinu kao da bi njome mogao svirati
svojim duhovima.
Kaţe da svira za svoju majku, koja je voljela narodnu glazbu iz
svoga sela nadomak Brna. Svira za oca, koji je volio jednostavnost
Mendelssohna, za mlaĊeg brata koji je mrzio zvuk violine i koji bi
zaplakao svaki put ĉim bi ovaj odsvirao prvu notu.
Moja Amalia sjedi u svojoj kuhinji i sluša ga. Sklopila je ruke i
zatvorila oĉi. Katkad je, kad on svira, promatram. Njezino lice tad
odluta na neko daleko mjesto.
Nas troje jedemo za našim skromnim stolom, dodajemo jedno
drugom košaru s kruhom. Cvijeće koje je Isaac donio stavljeno je u
staklenu bocu za mlijeko koju je Amalia saĉuvala.
I naši se ţivoti tiho nastavljaju u miru i sigurnosti.
Spoznao sam utjehu u dobroj ĉaši viskija. Pronalazim mir dok
ĉistim hodnike zagušljive osnovne škole i uĉim engleski ĉitajući
knjige koje na stolovima drţe djeca petnaest godina mlaĊa od mene.
To je ono što radim dok se školujem na medicinskom fakultetu.
Pisma što sam ih pisao Lenki kako bih joj javio da sam na
sigurnom te da radim na tome da je izvuĉem iz Praga, vratila su se
neotvorena i smještena su u kutiju pod mojim krevetom, a u kojoj je i
moja prva vjenĉana fotografija. Uz drvene igraĉke i minijaturni
zrakoplov koji sam kupio prije gotovo dva desetljeća u Londonu, kad
sam radosno išĉekivao roĊenje sina.

~ 102 ~
 24. POGLAVLJE

Lenka

Svijet mi se zacrnio kad sam doznala da je Josefov brod potonuo.

Tuga me je proţdrla.
Moja je majka rekla da mi je sva boja nestala s lica. »Moraš otići
lijeĉniku«, navaljivala je dok me je omatala ne jednim, nego dvama
kaputima. Bio je kraj rujna i sad smo sluţbeno bili u ratu. Dva
dugaĉka revera padala su s mojih grudi; zbog trbuha je bilo
nemoguće da se ijedan od kaputa zakopĉa.
Dr. Silberstein je uzeo stetoskop iz torbe i spustio ga na
nategnutu koţu moga trbuha.
»Kad si posljednji put osjetila pokrete?« upitao je. Oĉi su mi bile
pune suza. Nisam mu mogla odgovoriti; od trenutka kad sam
proĉitala o potonuću Athenije, izgubila sam pojam o svemu.
»Ne mogu se sjetiti«, rekla sam mu. »Nešto nije u redu s
bebom?« Osjetila sam kako mi tlo izmiĉe pod nogama.
Ponovno me je polegnuo i muĉio se da osjeti otkucaje srca. »Ne
mogu ga ĉuti«, rekao mi je, »ali moglo bi to biti samo zbog poloţaja.
PoĊi kući i doznat ćemo sve za nekoliko dana.«
Iduće veĉeri probudio me je mlaz krvi. Sve je klizilo iz mene.
Moj je suprug bio mrtav, a moja je beba sad bila krvavi ţele na
plahtama.
Samo sam ţeljela da im se mogu pridruţiti.
Majka me je okupala i njegovala, a lijeĉnik je bio dovoljno
ljubazan da mi dade nešto dragocjenog morfija kako bih mogla
usnuti.
Spavala sam i spavala kao da snom uranjam u vlastitu smrt.
Nisam ništa sanjala. Sanjala sam crno. Nije bilo ni prizora, ni
uspomena, ni misli o budućnosti. Kad sanjaš tminu, kao da si i mrtav.
U mjesecima što su uslijedili, moja se majka brinula za mene
kao da sam novoroĊenĉe. Prala me je, hranila i ĉitala mi dok sam
leţala kao moje mrtvoroĊeno dijete. Beţivotna, oĉiju nalik na
zamrznuto staklo, u mom starom djeĉjem krevetu.

***

~ 103 ~
Dok sam se borila prihvatiti svoj gubitak, situacija se za moju obitelj i
našu zajednicu samo pogoršavala. Slobode, koje nekoć nismo ni
smatrali slobodama, bile su nam oduzete. Nismo više smjeli voziti,
posjedovati kućnog ljubimca, ĉak ni slušati radio. Imali smo dva
dana da predamo svoje radioprijamnike, i u magli se sjećam kako je
otac omotao radio koji je kupio majci godinama prije i predao ga
vlastima.
Ĉinilo se da je Lucie jedina osoba na koju smo mogli raĉunati
dok se oko nas urušavao naš stari ţivot. Pojavljivala se svakoga
ponedjeljka, stiţući nam poput anĊela, sa svjeţim jajima i mlijekom s
farme Petrova brata. Ti su posjeti bili majĉina pupĉana vrpca sa
svijetom izvan našeg stana. Situacija se potpuno
preokrenula; umjesto da nudimo Lucie nepojmljivo raskošna
nedjeljna jela i darove koje smo nabavili od krojaĉice Gizele, spali
smo na to da ponizno prihvaćamo što god je toga tjedna imala u
košari.
Luciena kći Eliška sad je sklapala prve reĉenice, a njezine
bucmaste noţice i lutkoliko lišće tjerali su mamu i Martu da nakratko
zaborave na vlastiti jad. Ja, meĊutim, nisam mogla podnijeti pogled
na dijete. Vidjela bih Lucie kako se smiješi dok se Eliška vrti
naokolo u svojoj djeĉjoj pregaĉi ili gricka koricu kruha, i ispunila
bi me takva zavist da bih se zbog toga još više prezirala. Uţasno je
kad nekome zavidiš na djetetu, naroĉito kad je rijeĉ o nekome koga
toliko voliš. Ali osjećala sam toliku prazninu da sam samo mogla
misliti na ţudnju za tim da nadomjestim ono što sam izgubila.
Ipak, upravo me je Lucie izbavila iz ţalosti. Stigla je jednog
popodneva sa svojom košarom s hranom, ali i s paketićem samo za
mene. Donijela je dar, omotan smeĊim papirom i konopĉićem, do
moga kreveta.
»Lenka«, zapovjedila je, »ţelim da to otvoriš odmah... ne
poslije.«
Ruke su mi bile slabe od nekorištenja. Blago su drhtale kad su
krenule odvezivati konopĉić i odmatati papir. Unutra je bila mala
limenka s pastelama i majušni blok za crtanje.
»Sjećaš li se kako smo nekad zajedno crtale?«
Kimnula sam.
»Poĉni opet.« Razmaknuta je zavjese pokraj moga kreveta.
»Koja druga obitelj ima ovakav pogled na Vltavu?«
Nisam ţeljela ništa više od toga da zaboravim na prazninu u
mome trbuhu, na ĉeţnju za neĉim ĉega ondje više nije bilo, ali ostalo
je poput rane za koju nije bilo melema, kao potisnuti jecaj koji se nije
mogao osloboditi.

~ 104 ~
 Lucie mi je dala dar - podsjetnik da još uvijek imam svoj vid i
ruke. Tog sam popodneva ponovno poĉela crtati.
Isprva sam se muĉila dok nisam dobila osjećaj u rukama. Prsti
su stezali olovku, vršak je bio uperen prema papiru, ali nisam mogla
povezati ruke s glavom. No polako, stvari su se pokrenule i poĉeo mi
se vraćati fokus. Poĉela sam s crtanjem malih predmeta u svojoj sobi,
a sam pogled na stvari koje tolikih mjeseci nisam ni zamjećivala,
krijepio me je. Staklene ptiĉice na mome stolu, drvena zviţdaljka
iz djetinjstva i porculanska lutka koja je bila roĊendanski dar.
Svakoga tjedna Lucie bi se vratila s novim priborom, i shvatila
sam da su limenka s ugljenom i kruti blok s papirima krenuli na dug
put viĊanja mojih rana. Bilo je to poput slike naslikane u crnoj i
bijeloj. No nakon nekoliko dana bila sam u stanju dodati prve poteze
boje.
Moja je tuga i dalje imala svoje plime i oseke. Kad bih
pogledala kroz prozor i vidjela neţidovke kako šeću sa sjajnim crnim
kolicima, sunce kako dotiĉe kapice njihovih beba, opet bih se
poţeljela sklupĉati u klupko i plakati.
Ponekad, kad bih leţala noću u krevetu, osjetila bih toliku bol u
maternici da nisam bila sigurna je li to bilo zbog pobaĉaja - jer nikad
nisam vidjela oĉi tog djeteta, osjetila stisak njegovih prstića - ili zbog
gubitka mogućnosti da ću ikad imati dijete s Josefom. Sad ga više
nema, kao ni jedine spone koju ću ikad imati s njime. Jedva da sam i
tugovala za njime nakon što sam primila vijest o njegovoj pogibiji,
zato što je odmah uslijedio pobaĉaj - ali sad se na mene sruĉila
konaĉnost njegove smrti.
MeĊutim kako su tjedni prolazili, moji su napadaji plaĉa
popustili i sve sam više bila u stanju okupirati misli crtanjem. Sjećam
se kako sam se znala zakljuĉavati u istu sobu te prve godine i
prouĉavati svoje noge ili zategnute tetive na rukama, i tješila me je
spoznaja da postoji nešto što mi se ne moţe oduzeti.
Poĉela sam sjediti zgurena na prozorskoj dasci u svojoj spavaćoj
sobi s blokom na koljenima i crtati krovove dvorca, mosta ispred
našeg stana i djevojĉicu koja bi skakutala obalom Vltave, kao što
sam i sama kao dijete toliko mnogo puta to ĉinila. Crtala sam sve dok
mi prsti ne bi utrnuli, dok pregaĉa na mojoj haljini ne bi
postala prašnjava od pastela.
Majka bi ĉesto pokucala na vrata i zamolila me da iziĊem i
pridruţim joj se u salonu uz šalicu ĉaja i nekoliko keksića, ako je
Lucie uspjela donijeti nešto maslaca tog tjedna. Salon je sad bio sjena
onog što je nekad bio. Prije nekoliko tjedana bili smo prisiljeni
odnijeti ono malo što je preostalo od naših vrijednosti i predati

~ 105 ~
ih Ĉeškomoravskom protektoratu. Marta i ja odnijele smo naše
naslijeĊene srebrne svijećnjake i nekoliko preostalih porculanskih
figurica i ukrasa do sabirnog centra u Španjolskoj sinagogi, gdje su
bili popisani i onda poslani u Reich.
Vjerujem da je jedan od razloga zašto mi je bilo dovoljno samo
boraviti u svojoj djeĉjoj sobi i crtati bio taj što sam se mogla
iskljuĉiti iz usamljenosti i praznine ostatka našega stana. Sada mi je
bilo nepodnošljivo sjediti u praznom salonu koji je nekad prštao
bojama i ţivotom. Nije da sam ĉeznula za policama punim ĉaša i
samim ukrasima. Bilo je to zbog osjećaja praznine što je proţimao
zidove, osjećaja naglašena prizorom majke kako sjedi na sad
ofucanoj sofi dok se njezine dvije kćeri svim silama trude ponašati
kao da je jedan kolaĉić luksuz koji nijedna nije zasluţila.
Veći dio te godine gotovo bih svaki dan provela crtajući. Ĉak
sam postavila maleni štafelaj pokraj prozora. Oskudica uljnih
pigmenata tjerala me je da se usredotoĉim više nego na akademiji.
Zatekla bih se kako najprije u glavi povlaĉim svaki potez kistom,
zamišljajući ga na platnu ĉak i prije nego što bih ga onamo
nanijela, kako bih bila sigurna da je pravi. Jer znala sam koliko je
dragocjena bila svaka kap boje.
Te jeseni 1941., svim je Ţidovima zapovjeĊeno da nose ţute
Davidove zvijezde.
Sjećam se popodneva u rujnu kad smo se prijavili u ured
Gestapa i kad su nam dali naše zvijezde. Nas se ĉetvero vratilo kući i
ondje zateklo Lucie i Elišku. Lucie je imala svoj kljuĉ pa je ušla i
poĉela peći palaĉinke od brašna koje je donijela.
Utrpali smo filcane ţute zvijezde u dţepove i sjeli za stol da
objedujemo s Lucie i Eliškom. Lica su nam bila napeta. Mogla sam
vidjeti kako se majĉine oĉi pune suzama dok je gledala ruţiĉasto,
slatko lišće svoje imenjakinje. Otac je sjedio uspravan u svom stolcu
gledajući u starinski sat, a Marta i ja smo nastojale zaboraviti
plamteću zvijezdu u našem dţepu i naprosto uţivati u Lucienim
slasnim palaĉinkama koje su nas debljale u djetinjstvu.
Majĉina je zvijezda kliznula na pod kad ju je Lucie na rastanku
grlila. Stajala sam iza njih dvije i vidjela kako je zvijezda pala na sag,
njezino tiho slijetanje bilo je snaţnije od najglasnijega krika. Majka
ju je paţljivo podignula i vratila u dţep prekrivši ga dlanom, kao da
je ţeli sakriti od Luciene djevojĉice. Ali Eliška je zamijetila.
»Gle, mama, teta Eliška ima zvijezde u dţepu. Blago njoj, mamice.«
Moja je majka kleknula i poljubila je u ĉelo. »Zvijezdama je
mjesto na nebu, dušo. Zapamti to«. Luciene su oĉi bile pune suza kad
je prišla majci. Uzela je kćerinu ruku u svoju i poljubila je. Silno sam

~ 106 ~
ţeljela da uzme i moju jer se sjećam osjećaja sigurnosti te ruke.
Toplog jastuĉića njezina dlana dok me je privijala sebi, utješne
sigurnosti koju mi je pruţala kad bismo koraĉale ulicom dok sam bila
dijete. Bio je to spomen na vlastito djetinjstvo, kad su jedine zvijezde
bile one - kao što je to rekla moja majka - što su plamtjele na
ponoćnome nebu.

***

Jednoga popodneva otišla sam nabaviti ono malo namirnica koje sam
mogla s mojim bonovima. Bilo je samo nekoliko sati u danu kad su
Ţidovi mogli kupovati. Redovi su bili dugaĉki i jedva da je bilo što
za kupiti na policama. Toga dana, meĊutim, imala sam dovoljno
sreće da nabavim malo brašna i maslaca, nekoliko rotkvica i dvije
jabuke.
Pješaĉeći do kuće, nabasala sam na djevojku koja je bila na višoj
godini na Akademiji, Dinu Gottliebovu. Nije nosila ţutu zvijezdu i
bila sam iznenaĊena kad je zastala da sa mnom porazgovara.
»Upravo sam u kinu odgledala Snjeguljicu«, rekla je. »Skinula
sam svoju zvijezdu da je mogu pogledati.«
Bila sam u šoku. Nikad, ni u najluĊim snovima, ne bih
pomišljala na takav rizik.
»Ne moţeš zamisliti crteţe koji su omogućili nastanak tog
filma.« Prštala je od uzbuĊenja. »Likovi su bili toliko ţivotni... boje
tako zasićene. Poţeljela sam pojuriti kući i cijelu noć crtati.«
Na nekoliko sekunda zaboravila sam na zvijezdu na svom
kaputu, na svoje gladne roditelje i sestru koji me ĉekaju u stanu. Bila
sam opĉinjena prizorom i glasom moje bivše kolegice koja
oduševljeno govori o filmu.
Razgovarale smo još nekoliko minuta prije nego što će me
pogled na njemaĉkog ĉasnika koji dolazi u našem smjeru prepasti i
sprijeĉiti da nastavim razgovor.
Kako sam samo ţeljela ostati ondje s njom. Njezina je energija
bila zarazna i divila sam se njezinoj hrabrosti, ali ona je sad bila ona
sa ţutom zvijezdom u dţepu, dok je moja bila vidljivo ušivena na
mom reveru. Naš otvoreni razgovor mogao je samo izazvati nevolje.
»Dina.« Njeţno sam joj dotaknula ruku. »Baš sam sretna što
sam te vidjela, ali moram poći kući i odnijeti majci ovo malo
namirnica.«

~ 107 ~
 Kimnula je i nasmiješila se na naĉin koji je odavao da shvaća
zašto sam postala nervozna. »Nadajmo se da ćemo se uskoro vidjeti«,
rekla je, a onda smo krenule svaka svojim putem.

***

Te noći, nad vodenastom juhom s knedlicama od brašna i dvije

ĉetvrtine jabuke, zamišljala sam kako bih se osjećala da sjedim u
zamraĉenoj kinodvorani i gledam animirani film. Kako bi bilo smijati
se ţivahnim prizorima koji plešu na ekranu, uz svjetlo projektora
koje osvjetljava moju kosu, dok mi je ţuta zvijezda duboko
zakopana u dţepu.

~ 108 ~
 25. POGLAVLJE

Josef

Katkad se noću prenem iz sna u kojem sjedim u tom spasilaĉkom

brodu. Pokraj mene je Isaac, u njegovu krilu violina, a njegove crne
oĉi promatraju vodu traţeći toĉno mjesto gdje je ispustio svoje
gudalo.
U snu ne gledam kako se uzdiţe pramac Athenije prema
zvjezdanom nebu. Nisam usredotoĉen na uţas raskomadanog ĉamca
za spašavanje ni na krv koja je vodu obojila crvenom.
Zurim u prazna sjedala u ĉamcu. Mjesta gdje je mogla sjediti
moja obitelj, i moj bi ţivot bio sasvim drukĉiji. Ĉuo sam druge
preţivjele kako govore o tom osjećaju krivnje - o ĉamcu koji je
mogao primiti još jednu osobu, o obitelji koja je mogla
biti nagovorena da sakrije još jedno dijete, ili o ţeni koja nikad nije
trebala biti ostavljena.
Osjećam li se naroĉito loše, pokušavam zamisliti Lenku ondje
pored sebe. Migoljim se svojom staraĉkom straţnjicom u stranu na
svom madracu i pravim joj mjesto na drvenom sjedalu. Spuštam ruku
na dio bijele plahte kako bih je za nju ugrijao, kako bih posegnuo za
njezinim prstima, ĉekao stisak njezine ruke. Šezdeset godina je
prošlo. Šezdeset godina, a još uvijek pamtim osjećaj Lenkine ruke.
Gotovo svim svojim pacijenticama govorim isto kad ih doĊem
obići nakon poroda. Gotovo uvijek sjede uspravno u krevetima u
svojim spavaćicama. Beba bude malĉice odmotana u bolniĉkoj
dekici, s lišćem koje viri prema majĉinoj dojci, a prstići se prepleću s
njezinima.
Postoje dva osjećaja na koţi koje ćeš do kraja ţivota pamtiti:
kad se prvi put zaljubiš - i ta te osoba primi za ruku - i kad ti tvoje
dijete prvi put stegne prst. U oba ta trenutka, zauvijek si vezan za tu
osobu.
Lenkina ruka bila je najbjelja koju sam ikad vidio. Prsti dugaĉki
i elegantno zašiljeni. Prvi put kad me je primila za ruku, srce mi je
tuklo toliko brzo da sam jedva mogao disati. Nikad nije mirisala na
terpentin ili na prah krede, ĉak ni nakon što bi cijeli dan provela
slikajući ili crtajući. Pritisnuo bih usne na njezine glatke ĉlanke
i udahnuo miris ruţa i geranija. Mogao bih utonuti u uspomenu kao u
naslonjaĉ s mekanim jastucima. Mogao bih osjetiti miris ţivota
ispunjena srećom. Mogao bih sklopiti oĉi i vidjeti nas kako starimo

~ 109 ~
zajedno, kako naše ruke istodobno postaju kvrgave, naborane i
smeĊe.
Onoga dana kad smo se rastali na kolodvoru, zaista nisam mislio
da će nam to biti posljednji put, ali do dana današnjeg još uvijek
mogu osjetiti one drhtave ruke na mojim obrazima. Mogu osjetiti
vrške njezinih prstiju na mojim vjeĊama, udahnuti miris cvijeća i
prisjetiti se bljeska njezine bijele koţe.
Kad je roĊena moja kći Rebekkah, onaj stisak dvaju djeĉjih
prstića na mome jednome bio je podjednako snaţan. Kad je roĊen
moj sin i kad sam ga privio u naruĉje, osjećaj je bio podjednako
dubok.
Kad je Amalia umirala, leţeći u postelji s cjevĉicama uvuĉenima
kroz nos te jednom priĉvršćenom za ruku, uzeo bih je za ruku i s
njom razgovarao.
Ta ruka, mala, s njeţnim prstima i blijeda, s noktima u obliku
polumjeseca. Ruka moje kćeri, samo starija. Staraĉke pjege i koţa
njeţna poput riţina papira. Poljubio bih joj ruku. Zatekao bih se kako
plaĉem dok su joj oĉi bile ĉvrsto sklopljene. Obrisao bih suze
njezinom nadlanicom i stisnuo je kao da pokušavam s njom
komunicirati Morseovom abecedom.
Ali u srcu sam znao da mi, ĉak ni u najboljim godinama našega
braka, Amalijina ruka nije pruţala isti ushit i utjehu kao Lenkina. No
kad je Amalijino srce prestalo kucati i kad joj se ruka ohladila,
boljelo me je, ĉeznuo sam za tim prolaznim osjećajem topline i
utjehe.

~ 110 ~
 26. POGLAVLJE

Lenka

Pismom su nas obavijestili da će u prosincu 1942. naša obitelj biti

deportirana u Terezin.
Nismo bili prvi koji smo dobili obavijest o transportu. Dina i
njezina majka bile su poslane ranije te godine, a Elsa i njezini
roditelji tog listopada. U trenutku kad smo ĉuli da će nas poslati,
gotovo da smo se tome i radovali. Nadali smo se da ćemo
ondje ponovno susresti toliko mnogo ljudi iz našega kruga. »Bit će to
mjesto samo sa Ţidovima«, rekao nam je otac. Ĉudno, ali tada nam je
to zvuĉalo kao olakšanje.
Svakom transportu bila su dodijeljena slova abecede, a mi smo
bili Ez. Uputili su nas da ponesemo ukupno pedeset kilograma onoga
što moţe stati u jedan kovĉeg, naprtnjaĉu i zaveţljaj od plahte. Marta
i ja smo pregledale našu odjeću te je svaka spakirala po tri presvlake.
Jedan par hlaĉa, haljinu te dvije suknje i bluze. Ĉarape. Cipele. Donje
rublje. Otac je rekao da Marta i ja moţemo ponijeti svaka po
jednu knjigu, ali ja sam odabrala ponijeti dva bloka za crtanje
zajedno s jednom limenkom ugljenih štapića i jednom kutijicom
uljnih pastela.
Kad smo doznali da će nas poslati u Terezin, majka je vijest
primila toliko tiho, toliko tajanstveno da je bilo nemoguće dokuĉiti
njezine osjećaje. Radila je poput stroja, uĉinkovito i bez emocija,
ĉitajući upute i onda prionuvši na nuţne pripreme. Saĉuvala je dvije
kobasice tijekom tri tjedna. Onda, kako se dan transporta pribliţavao,
dugo je kuhala mlijeko i šećer sve dok nisu postali smeĊi i zatim to
spakirala u papirnate posude. Pripravila je uz to zapršku od maslaca i
brašna pa je zamotala u voštani papir. Ispekla je kolaĉiće i jednu tortu
te nekoliko štruca kruha. Spakirala je većinu toga u svoj i oĉev
ruksak, za njih dvoje spakiravši ne više od dva kompleta odjeće i
donjeg rublja. Nije ponijela dodatne cipele. Niti jednu knjigu.
Uzela je naše plahte i jastuĉnice i iskuhala ih u kavi kako ne bi
izgledale prljavo kad se nakon nekog vremena ofucaju. Marta joj je
dala jastuĉnicu koju je Lucie tako davno izvezla i zamolila je da i nju
oboji na taj naĉin. »Ţelim je ponijeti«, rekla je. Majka je uzela
jastuĉnicu, već tanku nakon tolikih godina na Martinu krevetu, pa i
nju iskuhala.

~ 111 ~
 Nakon što smo Marta i ja spakirale naše kofere, majka je
provjerila ono što smo spremile te presloţila odjeću, kao da joj j e
trebao taj ritual pripremanja stvari za putovanje njezine djece. Nismo
više bile djeca - ĉak je i Marti sad bilo šesnaest - pa ipak, u njezinim
oĉima, uvijek nam je trebala njezina briga.
Otac je upotrijebio debeli crni flomaster kako bi transportnim
brojem oznaĉio naše kofere i naprtnjaĉe. Ja sam bila 4704Ez, Marta
4703Ez, majka 4702Ez, a otac
4701Ez. Dali su nam, k tome, i identifikacijske ploĉice s istim
tim brojevima koje smo morali nositi oko vrata.
Noć prije odlaska, Lucie je došla u naš stan. Bila je ozbiljna.
Njezina crna kosa bila je priĉvršćena iza ušiju, a lice joj je bilo
napeto. Ona njezina prelijepa bijela koţa - koja je prije samo
nekoliko godina izgledala kao porculan - sad je odavala prve znakove
godina. Strah na njezinu licu bio je toliko uoĉljiv da sam osjetila
kako mi se srsi spuštaju kraljeţnicom. Nisam je mogla pogledati u
oĉi.
Pa sam se usredotoĉila na majku. Gledala sam je dok je
preuzimala Lucien ogrtaĉ i smiješila se kad je letimice pogledala fini
mornarskoplavi gabarden koji je izgledao dobro kao i onoga dana
kad joj je darovan. Posegnula je da dotakne Lucieno rame, a ova je
uzvratila tako što je raširila ruke i zagrlila majku toliko snaţno da
sam vidjela kako se tkanina majĉine haljine skuplja pod stiskom
Lucienih prstiju.
Kad sam vidjela njih dvije, majku kako se saginje da zagrli
Lucie, njezinu bradu koja poĉiva na Lucienu ramenu, pomislila sam
na zajedniĉku prošlost tih dviju ţena. Kako me je svaka od njih
voljela u djetinjstvu i svaka mi na svoj naĉin bila majka.
No gledajući ih sada zajedno, bilo je jasno da je njihova spona bila
više nalik onoj izmeĊu Marte i mene. Nisu izgovorile ni rijeĉ, ali
svaki pokret, svaka gesta, bili su poput pantomime brige i ohrabrenja,
straha i produljene utjehe. Sve se to izraţavalo a da nisu ispustile ni
glasa.

***

Lucie je sjedila pokraj moje majke za blagovaoniĉkim stolom.

Gledala je kako majka otvara tri baršunaste kutije. Prema zapovijedi
Nijemaca, moji su roditelji predali svoje dragocjenosti još prije
nekoliko tjedana. Police u podrumu Španjolske sinagoge - koja je
odreĊena da bude sabirna postaja za njemaĉke vlasti - bile su krcate

~ 112 ~
srebrnim svijećnjacima, sedefastim gramofonima, kompletima
srebrna posuĊa te slikama i nakitom. Svi ti predmeti, sad smatrani
ekstravagancijom i luksuzom, bit će poslani u inozemstvo da obogate
uglednike Reicha. Satima smo stajali u redovima da predamo naše
satove, oĉeve gumbe za manšete, majĉine niske biserja, Martine
naušnice s izbrušenim draguljima i moj najdraţi prsten s granatom.
No majka je sakrila svoj zaruĉniĉki prsten što joj ga je darovao otac,
zlatnu ogrlicu sa sitnim biserima koju joj je dala baka uoĉi njezina
vjenĉanja te maleni prsten koji joj je otac darovao kad sam se
ja rodila.
Još uvijek mogu jasno vidjeti kako gura nakit prema Lucie, koja
ga tiho umata u stare marame i spušta u košaru.
»Ĉuvat ću ih«, rekla je Lucie oborivši pogled. Znala je koliko
majci znaĉi to što joj je povjerila taj nakit. Njegova vrijednost nije
bila u novcu ni u teţini zlata, nego u onome što je pojedini komad
predstavljao - prekretnice u njezinu ţivotu.
Majka ustaje, a Lucie je grli još jedan, posljednji put,
pridignuvši se na prste da je dosegne. Jedna suza pada niz majĉino
lice. Moja draga Lucie ne ljubi suhi obraz, nego onaj mokri, a majka
kima prije nego što će se odmaknuti i pokazati na svoje dvoje
djece, koja više nisu djeca nego dvije mlade ţene.
Lucie prilazi Marti i meni, i mi obje ustajemo da je zagrlimo dok
se opraštamo. Ona ĉvrsto privija košaru uza se i znamo da nam time
govori kako će nakit s njom biti na sigurnom. Da ga nikad neće
prodati. Njezine su oĉi grozniĉave i prkosne. Bio je to pogled koji
nikad prije nisam vidjela.
»Vidjet ćemo se, djevojke, kad sve ovo svrši«, govori, iz petnih
se ţila upinjući da se nasmiješi. »A vaša majka moţe odrediti što ćete
od ovoga moći nositi.«
Gledam je i znam da mi je pogled uplašen. Suze, emocije zbog
rastanka s njom gotovo su nepodnošljive. »Lucie«, kaţem. »Uzmi i
ovo.« Otkopĉavam kameju koju mi je dao Josef onog posljednjeg
dana na kolodvoru. Skidam i svoj zlatni vjenĉani prsten, onaj za koji
sam obećala sebi da ga neću skinuti dok sam ţiva.
»Ĉuvaj i ovo.«
Lucie poseţe da me zagrli i govori mi da će uĉiniti kako sam
traţila i neka se ne brinem. Pokušavam joj zahvaliti, ali suze naviru i
ona me ušutkava onako kao kad sam bila djevojĉica.
Privija me ĉvrsto na grudi, ljubi me, onda još jednom i Martu,
prije nego što će ustati i tiho izići kroz vrata.

***
~ 113 ~
Stan smo napustili idućeg jutra s našim koferima i naprtnjaĉama.
Slabo smo spavali i izgovorili smo tek pokoju rijeĉ jer smo bili
tjeskobni i nismo imali pojma što moţemo oĉekivati. Naše
deportacijske kartice obavijestile su nas da se moramo prijaviti
u mjesnu školu, gdje ćemo ostati tri dana do našeg transporta u
Terezin. Kad smo stigli, škola je već vrvjela stotinama ljudi. Marta je
odmah pronašla jednu od svojih školskih kolegica, ali ja nisam
prepoznala nikoga. Spavali smo na podu s našim plahtama i dekom.
Zrak je bio ustajao od vonja kobasica i toploga mlijeka. Bio je to
uţasan, uţegao smrad, onaj koji mi je izazivao muĉninu. Sjećam se
da sam posegnula za jastuĉnicom kako bih udahnula miris kave u
kojoj ju je iskuhala majka. Bolio me je ţeludac, još uvijek ne od
gladi, nego od osjećaja jeze. Magla nervoze i straha nadvila se nad
svima. Svaki par oĉiju ĉinio se prestrašenim. Ĉak su se i djeĉica sa
svojim okruglim licima, koja su tutnjala naokolo na onim malenim
stopalima s ĉarapama, doimala napetima. Gledala sam ih sa
suosjećanjem. Moje je djetinjstvo bilo tako bezbriţno. Duge šetnje
s Lucie i Martom, slikanje vodenim bojama uz Vltavu i kriške bogate
ĉokoladne torte. Još uvijek nisam dopustila sebi da osjećam
zahvalnost što sam izgubila dijete; to će uslijediti puno kasnije, ali
boljelo me je vidjeti dijete koje ĉeznutljivo gleda u tuĊu hranu, ono
koje je već trebalo okupati, ili ono ĉiji roditelji nisu imali mjesta u
koferima da spakiraju makar jednu igraĉku.
Bio je ondje djeĉaĉić s kojim sam se sprijateljila prve noći u
školi. Zvao se Hans i prije mjesec dana navršio je tri godine. Ostavila
sam roditelje i Martu pokraj naše improvizirane postelje i otišla
prošetati se uz zidove dvorane. Iz puke navike, iz naprtnjaĉe sam
izvukla limenku s ugljenom i blok, nadajući se da ću pronaći
nešto zanimljivo što bih mogla crtati. Pronašla sam miran kutak i
smjestila se što sam udobnije mogla.
Ali prije nego što sam imala priliku da se do kraja namjestim,
Hans me je pronašao. Na sebi je imao bijelu košulju koja je već bila
umrljana, ĉinilo se dţemom, i smeĊe hlaĉice. Njegova tamna kosa
bila je gusta i kovrĉava. Oĉi mu bile boje zelenog stakla.
Nisam sigurna zašto je odabrao da sjedne baš pokraj mene.
Nisam imala kolaĉić da mu ponudim, ĉak ni štap za igru, ali smjestio
se pokraj mojih stopala i nasmiješio mi se. Pokazala sam mu blok za
crtanje i pitala ga smijem li ga nacrtati. Kimnuo je i nasmiješio se.
Osjetila sam ţestok ubod u srce dok sam gledala njegove kovrĉe i
boju oĉiju. Pitala sam se bi li i moje dijete s tri godine ovako
izgledalo.
»Hans«, šapnula sam. »Pogledaj sjene na staklu.« Visoko nad
nama, školski prozori bili su puni odraza drveća izvana. Gotovo

~ 114 ~
poput golemih lutaka, njihali su se naprijed-natrag. Jedna je grana
podsjećala na vrat ţirafe; klupko lišća na krošnji moglo je biti
ţivotinjska glava koja kima. Drugo je stablo imalo dugaĉke padajuće
grane koje su izgledale kao meduze koje se klate. Hans se zahihotao,
a ja sam stala crtati njegov profil.
Tijekom iduća dva dana brzo smo se sprijateljili. Upoznala sam
njegove roditelje, Ilonu i Benjamina, koji su bili otprilike Josefovi i
moji vršnjaci. Nacrtala sam ih kako se drţe za ruke, Ilonu kako zuri
mimo suprugova lica, mimo sina koji bubnja na podu. Već je
pokušavala zamisliti kamo idemo, crna majĉinska slutnja nepoznatog
bila je ispisana na njezinu licu.
Prije Terezina, napisala sam pri dnu papira. Mogli ste pogledati
lice svake majke u prostoriji, i njihov je izraz bio isti. Kamo nas
šalju?
Ime Terezin tada mi nije ništa znaĉilo. Nisam znala za logore
smrti ili radne logore, nisam zapravo ni shvaćala koncept geta. Nikad
nisam ĉula ni šapat o koncentracijskim logorima.
Ćuli smo samo da ćemo biti sa Zidovima, zbog ĉega nam je
laknulo. Bit ćemo na mjestu gdje smo svi isti, i nećemo morati ţivjeti
s drugima koji će imati slobodu dok će nama nametati jedno
ograniĉenje za drugim. Znali smo da će biti esesovaca i da
ćemo morati raditi. No jesmo li znali što nam se zapravo sprema? Ne.
Nismo. Apsolutno ne.

***

Ukrcani smo u vlak. Više od stotinu nas stjerano je u prostor koji bi

bio prekrcan i da nas je bilo upola manje. Stajala sam pokraj Marte i
majke. Otac je bio odguran od nas dok nas se tjeralo dublje i dublje u
vagon. Jednom kad su se zatvorila vrata, potraţila sam ga. U vagon je
prodirala tek blijeda zraka sunca, koja je dopirala s uskog prozora
nad glavama, ali mogla sam vidjeti treptaj njegova profila u pozadini
vagona. Svaki put kad sam pokušala pogledati u njegovu smjeru,
zurio je ravno ispred sebe.
Vlak je gmizao po traĉnicama. Djeca su plakala, a ljudi su
nastojali ne prigovarati, ali bilo nam je strahovito neudobno i nije
bilo mjesta za sjesti. Zrak je bio zagušljiv i teţak od vonja tuĊih
namirnica. Pogledom sam traţila Hansa, samo kako bih ga mogla na
trenutak podići i udahnuti miris njegove neoprane kose.
U kasno poslijepodne vlak se zaustavio i vrata vagona najzad su
se otvorila. Stigli smo na mali ţeljezniĉki kolodvor u Bohušovicama,

~ 115 ~
koje su bile kojih tri kilometra udaljene od Terezina. Ĉeška nam je
policija rekla da ćemo ostatak putovanja sami nositi svoje kofere i
naprtnjaĉe.
Na tlu se već skupilo popriliĉno snijega. Bijeli nanosi bili su
visoki uz cestu, i svijetla maglica poĉela je padati kad je naša kolona
nastavila u smjeru Terezina. Sjećam se kako sam gledala pahulje na
majĉinoj i Martinoj kosi. Njih su dvije već izgledale silno umorno, a
njihovi crni kaputi nisu se više doimali onako elegantnima
nakon ovako dugotrajnog putovanja. No na blijedoj sunĉevoj
svjetlosti izgledale su gotovo kao vile, s onim uvojcima crvene kose
sad okićene snijegom. Majušne kristalne perle koje bi zaiskrile na
trenutak prije nego što će nestati.
Poslije, dok smo hodali, napokon smo na obzorju ugledali
bedeme Terezina. Primijetila sam kako majka ispred mene pretura po
dţepu, zatim saginje glavu, njezin se korak naĉas usporio. Poslije,
dok smo stajali i dok su nas prebrojavali, uoĉila sam da izgleda
drukĉije, da joj je boja lica gotovo sasvim ţivnula. Kad sam je
pobliţe pogledala, shvatila sam što je uzrok promjene. Potajice je
nanijela malo ruţa na usne.
Većina nas nije znala ništa o gradu Terezinu. Nismo za to imali
razloga, s obzirom na naše prijašnje lagodne ţivote u Pragu.
Naposljetku sam doznala da je, prema zapovijedi cara Josipa II.,
Terezin izgraĊen kao barokna utvrda koncem osamnaestog stoljeća.
Isprva je Habsburgovcima sluţila kao politiĉki zatvor, a uz nju je
podignut gradić u kojem su se smjestili vojska i garnizoni. Stoga,
nemojte zamišljati Auschwitz ili Treblinku dok vam pripovijedam
svoju priĉu. Nisu nas nakon dolaska ondje doĉekali dimnjaci sa
zadimljenim, spaljenim pepelom. Nije bilo smeĊih baraka
s raspuknutim gredama. Mjesto je podsjećalo na gradić - sa
zgradama, prljavim i prašnjavim. Fasade, nekoć oliĉene ţutom bojom
u stilu Marije Terezije, sad su bile izblijedjele i gulile se; crkva je
bila zakovana daskama. No bilo je to i savršeno mjesto da se sprijeĉi
bijeg: grad je bio okruţen jarkom, rubovi omeĊeni bedemima, a na
svim izlazima i ulazima bila su ţeljezna vrata.
Nakon našeg dolaska, poveli su nas do Schleussea - sabirne
dvorane - gdje su nas popisali, pretresli nam tijela, a prtljagu je
struĉno provjerio specijalni odred Njemica. U Schleusseu su nas
zadrţali nekoliko dana nakon što su nas registrirali, sve dok
nam Raumwirtschaft - poseban ţidovski samoupravni odjel - nije
dodijelio smještaj. Muškarci i ţene u tom odjelu bili su obaviješteni
pa su već pripremili leţajeve za pridošlice iz našeg transporta.
Srećom, majka, Marta i ja zajedno smo smještene u barake Dresden,

~ 116 ~
dok je ocu dodijeljena jedna od baraka Sudeti. Većina je baraka,
ubrzo smo doznali, bila nazvana po njemaĉkim gradovima.
Tek što smo se zaputili prema našim barakama, ugledala sam
Ilonu kako stoji na uglu privijajući Hansa ĉvrsto uza se. Noge su mu
bile ovijene oko njezina struka, a glava ugnijeţĊena na njezinu
ramenu. Pokušala sam pogledati u njihovu smjeru i izmamiti mu
osmijeh, ali bio je bezvoljan od putovanja i gladi. Napravila sam
rukom sjenu lutke i vidjela kako mu usnama prelazi blag osmijeh.
Ilona je rekla da njoj i Benjaminu još nije dodijeljena baraka, a ja
sam joj kazala kako se nadam da će biti s nama. Tako ćemo svi moći
paziti jedni na druge, a moţda i na Hansa, koji je još uvijek bio
premalen da ga se odvoji od nje i smjesti u djeĉje barake.
Kimnula je, ali već se ĉinilo kao da je u snu. Oĉi su joj bile
zamagljene, kosa joj nije bila priĉvršćena na zatiljku. Kako se brzo
naš izgled promijenio kad nismo imali luksuz ĉiste odjeće, kupke ni
zrcala.
Moja obitelj i ja pozdravili smo se s onima s kojima smo se
sprijateljili tijekom ovih nekoliko dana u Schleusseu pa smo se
zaputili dublje u geto.
Na putu prema barakama, pretraţivala sam poglede onih s
kojima bismo se usput mimoišli i koji bi me moţda mogli utješiti da
Terezin neće biti tako jezivo mjesto za ţivot tijekom rata. Ja, kao i
toliko mnogo drugih Ţidova, tada nismo mogli ni zamisliti da je
glavni plan naše istrjebljenje, a ne samo segregacija. No dok sam
toga prvog popodneva prolazila Terezinom, bilo je jasno da je ovo
mjesto strašne oskudice. Ceste su bile krcate izgladnjelim
zatoĉenicima, s upalim obrazima i dronjcima na sebi. Muškarci
mršavi kao kosturi gurali su trošna mrtvaĉka kolica nakrcana
koferima ili zalihama. Nigdje se nije mogla vidjeti ni boja ni ţivost.
Ĉak je i park u središtu bio ograĊen.
Već je i drugi transport stizao iz Bohušovica, i nikad neću
zaboraviti prizor tih ljudi. Muškarci s dugaĉkim bijelim bradama,
neki nose cilindre i smokinge. Ţene u dugaĉkim haljinama, krznenim
kaputima, ĉak je nekolicina hodala s malenim suncobranima koji su
se povijali pod snijegom. Poslije ćemo doznati da je to bio transport
njemaĉkih Ţidova - uglednih ratnih veterana, intelektualaca i
kulturnjaka - koji su platili tisuće za navodne ugovore kojima im je
laţno obećano privilegirano preseljenje tijekom rata.
Izvijala sam vrat kako bih ih gledala dok su odlazili prema
Schleusseu, kad me je Marta potapšala po ramenu. »Jesmo li se
nepriliĉno odjenule?« Bilo je to prvi put da sam se u nekoliko dana
nasmijala, i poţeljela sam je zagrliti. Cijelog sam ţivota ja bila ta,
starija sestra, koja se trudila biti snaţna i izmamiti Marti osmijeh, pa
~ 117 ~
mi je bilo neobiĉno kad sam je vidjela kako se trudi biti tako hrabra,
iako sam u sebi znala da je bila uplašena koliko i ja. »Da jesmo, bilo
bi nam to prvi put.«
Naši nas roditelji nisu ĉuli. Hodali su smrknuti ispred nas, kao
dvoje ljudi koji su već pristali slijediti zapovijedi. Njihov je korak
popustio kad su drugi ispred njih usporili. Nisu meĊusobno
razgovarali. Nisu gledali jedno u drugo, nego ravno preda se.
Već nam je reĉeno da će muškarci ţivjeti odvojeno, pa smo se
majka, Marta i ja svim silama potrudile hrabro pozdraviti oca kad se
skupina zaustavila ispred dodijeljenih nam baraka.
Otac nas je svaku poljubio u ĉelo. Nosio je majĉinu naprtnjaĉu i
mogla sam vidjeti kako se u sebi bori dok ju je predavao, boljelo ga
je što joj više neće moći pomagati.
»U redu je«, ĉula sam majku kako šapće. Ispruţila je ruku kako
bi preuzela od njega torbu. »Nije teška«, rekla je.
Oĉeva se ruka tresla. Snaţna ruka drhtala je pod vunenim
rukavom kaputa.
»Potraţit ću svoje djevojke tijekom veĉerašnjeg policijskog
sata.« Dotaknuo je majĉino zapešće.
Majka je kimnula.
»Dobro, tata«, rekle smo obje kad smo posegnule da
pomognemo majci s njezinom torbom. Vidjele smo kako se majka
još jednom osvrće prema ocu, kako se njezino lice napinje da ostane
pribrano.

***

Uspeli smo se stubama, i naša su srca potonula kad nas je doĉekao

smrad od kojeg se grĉio ţeludac. Vonj prljavih ĉuĉavaca i neopranih
tijela proţimao je zrak. Marta je hodala ispred majke i mene.
Okrenula nam se s uplašenim izrazom u oĉima.
»Lenka«, šapnula je. »Gdje su nas ovo doveli?«
Tiho sam oblikovala ustima: »Bit će sve u redu... samo se ne
zaustavljaj... nastavi dalje.«
Naposljetku smo stigle do naše sobe. Zamislite stotine ljudi
natrpane u prostor veliĉine omanje uĉionice. S leţajevima na tri kata
rasporeĊenima u blokove. Dimenzija toliko skuĉenih i majušnih da se
nisi mogao preokrenuti u snu a da ne dotakneš drugu osobu u
susjednom krevetu. Oni na niţim i srednjim leţajevima nisu mogli
sjesti uspravno na svojim slamaricama a da ne udare glavom. Iako je

~ 118 ~
bilo rano popodne, sobe su bile obavijene sablasnim sumrakom.
Maleno uţareno svjetlo klatilo se sa stropa, jedna jedina ţarulja na
izvitoperenoj ţici.
Koferi su stajali natrpani ili u slobodnim kutovima ili na
policama nad leţajevima. Odjeća je bila posvuda obješena, a smrad
truleţi koji nas je doĉekao postao je još intenzivniji. Bilo je ledeno, a
jedini izvor topline bila je malena peć s kantom za ugalj. Bio je ondje
samo jedan umivaonik i po jedan ĉuĉavac na stotinu ţena.
Stojeći u onome što je sada bila naša soba, majka se okrenula
Marti i meni. Suze su se kotrljale niz njezine obraze. I Marta i ja smo
zanijemjele. Naša uvijek ponosita majka, usana na sekundu sleĊenih
od šoka, dotaknula je moju ruku i ĉula sam kako šapuće rijeĉi:
»Djeco, oprostite mi.«
Pomisao da je osjetila potrebu da nam se ispriĉa i dalje mi mami
suze na oĉi. To i prizor moje sestre koja te noći pokušava usnuti -
raširivši jastuĉnicu, koju joj je Lucie tako davno izvezla, preko
»jastuka« od slame.

***

»Obrazovanje?« upitao me je. Stajala sam pred stolom u uredu Vijeća

staraca i nervozno govorila muškarcu sa sijedom kratkom kosom da
sam bila studentica praške Umjetniĉke akademije.
Vijeće staraca bila je skupina odabranih ţidovskih predstavnika
koji su posao obavljali iz barake Magdeburg, upravljajući svim
mogućim aktivnostima u getu. Terezin, poslije ćemo doznati, bio je
eksperiment Reicha. Ogledni geto stvoren kako bi se svijetu pokazalo
da se Ţidove ne kani istrijebiti, štoviše - da samim mjestom većinom
i upravljaju Ţidovi. Bilo je u Terezinu ĉeških ţandara i ĉasnika SS-a,
ali Vijeće staraca nadgledalo je logistiku svakodnevnog ţivota. Poput
kakve malene vlade, organizirali su smještaj i radne zadatke, opskrbu
vodom i strujom za geto, programe za skrb o djeci, upravljanje
bolnicom, a ĉak su vodili i brigu o tome koliko će ljudi biti na
idućem transportu za »istok«.
Stajala sam ispred muškaraca zaduţenih za odluku o mojim
radnim zadacima. Ispred dvojice ćelavih muškaraca ĉije oĉi jedva da
su me i okrznule prije nego što će me jedan od njih pitati za dob,
obrazovanje te posebne talente koje bih mogla imati.
»Ja sam Lenka Maizel Kohn«, ĉvrsto sam rekla, kao da sam već
trebala i samu sebe podsjetiti tko sam. Iza mojih leĊa ĉulo se

~ 119 ~
komešanje majke koja je pokušavala umiriti svoje uznemireno
dojenĉe.
»Dvije i pol godine na praškoj Umjetniĉkoj akademiji«, rekla
sam. »Uĉila sam crtanje aktova i slikanje.«
Stariji od dvojice podignuo je glavu i zaškiljio prema meni.
Nešto što sam izgovorila probudilo je njegovo zanimanje.
»Umjetnica si?«
»Da«, odgovorila sam.
»Imaš vještu, stabilnu ruku?«
»Da, imam.«
Muškarac je nešto šapnuo svome kolegi, a onda kimnuo.
Zatim je posegnuo za komadićem papira sa svoga stola na kojem
je našvrljao rijeĉi Lautscher Werkstatte.
Pri dnu je bio ubiljeţen broj sobe. Nije se gnjavio podignuti
pogled sa stola, samo mi je rekao da poĊem i smjesta se ondje
prijavim.

***

Otišla sam sa svojim papirima do Lautscher Werkstattea, sobiĉka u

baraci Magdeburg. Kad sam stigla, vrata su bila otvorena i već je
deset umjetnika radilo za velikim stolom.
Na moje olakšanje, doĉekali su me ugodni mirisi i boje dana na
praškoj akademiji; miris terpentina, teški miris lanenog ulja i ţestoki,
teški mirisi pomiješanih pigmenata. Golema platna slika starih
majstora, stvorena kao krivotvorine ili kao ukrasne reprodukcije, bila
su oslonjena o zidove prostorije. Na radnoj plohi mogla sam
vidjeti malene akvarele, veliĉine razglednica, s pastoralnim
prizorima, trešnjama te nekolicinu njih s djecom.
Prišla mi je ţena koja je izgledala kao da je otprilike mojih
godina. Bila je sitna i imala je kratku plavu kosu. Iako je na radnom
odijelu nosila ţidovsku zvijezdu, imala je slavensko lice. Široke
jagodiĉne kosti, malen, ravan nos i krupne zelene oĉi. Bila je mršava
poput britve.
»Ja sam Lenka«, rekla sam i pokazala joj svoje zaduţenje.
»Reĉeno mi je da doĊem ovamo raditi.«
Nasmiješila se. »Onda pretpostavljam da imaš umjetniĉkog
iskustva?«
»Da, nešto više od dvije godine na praškoj Akademiji.«

~ 120 ~
 »Dobro«, rekla je i ponovno se nasmiješila. »Moţeš me zvati
Rita. Mislim da ćeš biti sretna što si završila ovdje. Mi smo druţba
slikara, uglavnom nas se ne nadzire, osim kad krajem tjedna doĊe
koji njemaĉki vojnik da nam zada zadatke i odnese dovršene
radove.«
Ogledala sam se po prostoriji razrogaĉenih oĉiju. Bila sam
zbunjena onim što sam vidjela. Svaka je površina bila zauzeta
slikama koje su se sušile. Neke su bile pejzaţi, ali neke su bile kopije
poznatih slikara. »Tko sve ovo naruĉuje?« nepovjerljivo sam upitala.
»Sve su to narudţbe iz Reicha. Neke od razglednica će se
prodati u Njemaĉkoj. Sliĉice na staklu i ukrasni predmeti
najvjerojatnije će se razdijeliti kao darovi meĊu esesovcima, dok će
stari majstori biti prodani za puno novca jer su kopije besprijekorne...
Theresa, ona ondje, je genij.«
Pokazala je na mršavu djevojku, nije joj bilo više od osamnaest,
koja je stajala pred štafelajem. Slikala je bez zaštitne pregaĉe; njezina
paleta nije bila ništa doli stari komad isjeĉene šperploĉe s bojama
skupljenim uz rub.
»Nitko ne moţe kopirati Rembrandta onako savršeno kao
Theresa. Pa ĉak moţda ni sam Rembrandt.«
Pogledala sam kopiju Muškarca sa zlatnom kacigom na kojoj je
djevojka radila i nisam mogla povjerovati vlastitim oĉima. Slika je
bila vjerna replika originala. Skupljene, ozbiljne usne, pogled oboren.
Ĉak je i oklop bio savršeno doĉaran - njegova teţina prebaĉena preko
ramena.
Izboĉene vitice na mjedenoj kacigi bile su naslikane s tolikom
preciznošću da se ĉinilo kao da će iskoĉiti s platna. Ali dah mi je
oduzeo odsjaj samog metala.
»Dobivate li zlatne listiće za rad?« upitala sam. Znala sam
koliko je rijetko i skupocjeno zlato bilo ĉak i prije rata, i nisam mogla
vjerovati da je dostupan umjetnicima koji rade u Lautscheru.
»Ne, ne dobivamo«, odgovorila je Rita. »Nemamo pojma kako
joj to polazi za rukom. «
Prišla sam bliţe Theresi i prouĉila sliku. Kako je, ĉudila sam se,
uspjela stvoriti odsjaj na kacigi bez zlatnih listića? Djevojka je
morala nanijeti petnaest pigmenata da postigne takav efekt.
Upotrijebila je alatku da sastruţe nešto boje, promijenivši površinu i
igru svjetla.
Još su se ĉetiri Rembrandta sušila lijevo od nje, svaki vjerna
kopija prethodnoga. Svaka kaciga, svaka perjanica, baš svaka crta na
zamišljenom licu, bile su oslikane istom tvorniĉkom preciznošću.

~ 121 ~
 »Osim ako nemaš Theresin veliĉanstveni talent, vjerojatno bi
trebala poĉeti s razglednicama.« Rita je pokazala na stol u sredini.
»One se lako i brzo slikaju. Nijemci ih petkom dolaze pokupiti i do
tada bi trebala pokušati naslikati njih stotinu.« Izvila sam obrvu.
Stotinu razglednica u tjedan dana ĉinilo se kao neostvariva kvota.
»Lenka, uzmi ovo...« Predala mi je knjigu s pejzaţima. »Mnoge
djevojke vole raditi po ovome. Neka boje budu svijetle i vesele. I
potrudi se da ne griješiš. Što manje papira potrošimo na pogreške,
više nam ostane za nešto drugo.«
Na trenutak je zastala i zaškiljila na mene. »Jesi li ovdje s
djetetom?«
»Nisam.« Naĉas sam zamukla. »Nemam djece.«
Zavrtjela je glavom. »Moţda je tako i bolje. Ĉovjeku se slama
srce kad ih vidi natrpane u onim prljavim barakama... moţeš li to
uopće i zamisliti?« Zgroţeno je zacoktala jezikom. »Valjda se svi u
ovim uvjetima trudimo kako znamo i umijemo. Mnoge djevojke
odavde ĉuvaju zalihe otpadaka. Odnosimo u djeĉje barake traku-
dvije papira, nešto boje, ili što god moţemo ukrasti, kako bi ih mogli
ondje iskoristiti... To ih silno usrećuje, a ondje je predivna uĉiteljica
koja cijeni sve što uspijemo prokrijumĉariti i dati im.«
Preplavilo me je sjećanje na iznenaĊenje kad mi je majka dala
moj prvi komplet boja i blok za crtanje. Nisam mogla a da se ne
nasmiješim zato što još uvijek postoje oni, ĉak i ovdje, koji silno
riskiraju samo kako bi ta ĉarolija mogla potrajati.

***

I tako sam u Terezinu poĉela slikati. Svakog sam se jutra budila s

ostalim ţenama iz svoje barake. Popila bili oĉajnu kavu, koja zapravo
i nije bila kava nego mlaka voda s nadomjesnim zrnima koja su
plutala na površini, te pojela otpadak pljesnivog ili ustajalog kruha.
No bila sam sretnija od većine. Nisam trošila previše energije
slikajući u malenom ateljeu, za razliku od onih ţena koje su radile na
poljima ili skrbile o bolesnima.
Iako smo Marta, majka i ja ostale dobroga zdravlja, stjenice i
buhe bile su problem koji je zahtijevao neprestanu budnost. Svake
smo noći jedna drugoj pregledavale tijela, traţeći novu crnu toĉkicu
koju bismo uklonile noktima.
Barake su bile prekrcana mjesta što su vrvjela nemirnim,
gladnim ţenama ĉiji su jad i uznemirenost svakim novim danom
rasli. Bilo je premalo mjesta za sve i ţene su se poĉele jedna na drugu

~ 122 ~
ljutiti i zbog najmanje sitnice. Jedna bi poĉela urlati na drugu ako bi
zadrţavala red za ĉuĉavac. Druga bi neku laţno optuţila za kraĊu,
iako je bilo vjerojatnije da je krivnja bila na nekoj od ĉeških ţandarki
koje su se okomile na ono malo stvari koje smo još imale.
Jedne je veĉeri djevojka po imenu Hanka rasjekla zapešće
komadom razbijena stakla. Uĉinila je to ne ispustivši ni najmanji
zvuk, zasjekavši ţile dok je u sobi bilo pedeset drugih ţena koje su se
netom vratile s rada. Otkrila ju je ţena po imenu Fanny.
»Iskrvarit će do smrti!« kriknula je Fanny. Sve smo se sjatile da
vidimo Hanku, njezino majušno blijedo tijelo sklupĉano uz rub
donjeg leţaja. Jedna joj se ruka klatila prema podu. Ispod je bila
lokvica krvi ĉiji su se rubovi brzo širili prljavim drvenim podom.
Jedna je ţena rasparala jastuĉnicu i podvezala Hankino zapešće,
dok smo je Fanny i ja podignule u naruĉje. Tada smo potrĉale što
smo brţe mogle, njezino perolako tijelo skakutalo je u našim rukama
dok smo hitale prema bolnici. Dva dana poslije, ĉudom preţivjevši,
Hanka se vratila u našu baraku. Ali nismo sve pokazale suosjećanje.
Jer, kad se vratila iz bolnice, sve što je donijela od kuće bilo je
ukradeno. Nestalo je ama baš sve, od ĉetkice za zube do njezina
vunenog kaputa. Svi u baraci tvrdili su da nemaju pojma kamo su
nestale njezine stvari.

~ 123 ~
 27. POGLAVLJE

Lenka

Nemio dogaĊaj s Hankom poduĉio me je tome da u našoj baraci

nema osobe kojoj bih mogla potpuno vjerovati. Nikome, osim majci i
Marti. Mnoge su se djevojke nastavile druţiti jedna s drugom, neke
su me ĉak pozivale u šetnju prije policijskog sata, ili na partiju traĉa
ispred barake, ali ja sam ih se uvijek klonila.
Moj posao u Lautscher Werkstätten postao mi je ispušni ventil.
Bili su to, k tome, jedini trenuci kad sam imala kakvu-takvu kontrolu
nad svojim ţivotom u Terezinu. Dok sam sjedila pred onim bijelim
papirnatim pravokutnikom s kistom u ruci, mogla sam odluĉivati o
kompoziciji, bojama i linijama koje ĉu nacrtati. Nitko mi
nije nareĊivao kako ću namjestiti prizor. Ako bih odabrala staviti
mlin s lijeve strane slike ili naslikati nebo puno oblaka, bila je to
samo moja odluka.
Ublaţilo je to napetost svakodnevice. Ţeludac me je bolio od
gladi, ali bila sam zahvalna jer sam imala pristup slikarskom priboru.
Iako sam uglavnom slikala male akvarele - slike kerubinske djeĉice
ili pejzaţe koji će se svidjeti masama Nijemaca koji će ih kupiti kao
ĉestitke - i dalje mi je to podizalo duh. A pogled na Theresu, jednu
od njih nekoliko kojima je pruţena prilika da rade na platnima ili
koriste uljane boje, u meni je budio radost. Dok sam je gledala ondje
prijeko u kutu kako pomno prouĉava svaki potez kistom ili nanosi
sloj pigmenta, podsjetila bi me na kolege u Pragu.
Drugi iz moje obitelji trudili su se najbolje što su mogli na
svojim radnim zadacima. Oĉevo je zaduţenje bilo dopremanje
ugljena u razliĉite zgrade diljem Terezina. Marta je rasporeĊena u
kuhinju, gdje je ĉistila baĉve za juhu. Majka je radila u djeĉjoj baraci
s dvije druge ţene. Njih su tri poĉele poduĉavati djecu umjetnosti, a
ja sam im svakodnevno potajice donosila pribor, koliko god je to bilo
moguće.
Noću bi mi majka priĉala o Austrijanki s kojom je radila u
djeĉjoj baraci, a koja se zvala Friedl Brandeis. Nastojala je djeci
omogućiti kakav-takav predah u tom okrutnom okruţenju.
»Ona traţi od djece da sklope oĉi i stave na papir ono što
osjećaju«, rekla nam je majka. »Slike i kolaţi mlaĊe djece prikazuju
ono o ĉemu maštaju i ĉemu se nadaju, ali starija djeca portretiraju

~ 124 ~
ovdašnji mukotrpan ţivot«, rekla je. »Ĉudesno je vidjeti ono što bi
inaĉe bilo zarobljeno u njima.«
»Divno je to što radiš, mama«, šapnula sam. Bila mi je s jedne
strane, a Marta s druge. Marta je zaspala, i kad je majka poĉela tonuti
u san, zatekla sam se kako zurim u sestrin vrat i pletenice. Iako joj je
vrat bio izgrizen od ušiju, a pletenice prljave, ipak su mi pruţali
utjehu.
Ali onih noći kad bi se sjećanje na Josefa ušuljalo u moju glavu,
bilo mi je nemoguće smiriti misli. Zamišljala bih brod kako tone u
ocean, njegove udove nabrekle od slane vode, crnu kosu zapetljanu
poput morskih trava. Poput vode koja sporo curi, tuga je i dalje
pronalazila put da uĊe u mene, a to je ĉesto bilo više od onog što sam
mogla podnijeti. Nekih drugih noći praznina mog trbuha ĉeznula bi
za bebom koju sam izgubila. Kad bi ti jezivi prizori dogmizali,
trudila sam se potisnuti ili mislima o našoj obitelji prije rata, silom
otjerati ţalost što vidim majku kakva je sad - okrenuta na bok, ĉvrsto
privijena uz Martu, s crvenom kosom uvijenom poput pohabanog
uţeta, s tijelom prekrivenim velom prašine. Zato bih ĉvrsto sklopila
oĉi i nastojala u misli prizvati njezinu sliku, blistavu, kakva je bila na
dan Luciena vjenĉanja. U onoj svojoj svijetloplavoj opravi, s
biserima na bijelom vratu.

***

U Lautscher Werkstätten, Rita i ja postale smo bliske prijateljice.

Neprestance me je poduĉavala kako se snalaziti unutar sustava.
Katkad bi se koji njemaĉki ili ĉeški vojnik pojavio i donio fotografiju
pa nam zapovjedio da naslikamo njegov portret. Rita bi ih uvijek
pitala imaju li kojim sluĉajem nešto hrane. »Naravno da nemam!«
dreknuo bi vojnik. Ali onda, nekoliko dana poslije, kad bi se vratio
da uzme svoj portret, tutnuo bi joj ploĉicu ĉokolade u ruke ili koji
gram viška šećera. To je dvoje vrijedilo više od zlata.
Rita me je takoĊer poduĉila umijeću krijumĉarenja slikarskog
pribora. Pokazala mi je kako na kraju smjene uzima gotovo potrošene
tube uljnih boja i gura ih u grudnjak kako bi mogla sama slikati
kasno noću ili ih saĉuvati za djecu. KraĊa pribora i stvaranje
umjetnosti koja nije bila za Reich bili su kaţnjivi prijestupi, ali
riskirala je bez oklijevanja.
»Zar imam što izgubiti?« rekla je kad sam je pogledala.
»Oduzmu li mi sposobnost da vidim, da biljeţim... ionako sam

~ 125 ~
mrtva... A uspijemo li nešto od onih boja i pribora odnijeti u djeĉje
ruke, onda još i bolje.«
Znala sam na što je mislila. Osim veselja koje mi je priĉinjavala
nabava pribora za djecu, imala sam silnu ţelju da kanaliziram svoje
osjećaje. Nisam osjetila ovako nesavladiv nagon da uhvatim ono što
je bilo oko mene još od onih prvih nekoliko mjeseci kad smo se Josef
i ja zaljubljivali, i ţeljela sam samo slikati u paleti crvene
i naranĉaste.
Ali nije mi bilo dopušteno slikati ono što sam osjećala. Da sam
imala tu slobodu, upotrijebila bih paletu crne i tamnoplave. Umjesto
toga, bila sam prisiljena slikati te karikature ţivahne, ruţiĉaste
djeĉice s porukama u stilu Čestitke u povodu roĎenja
vašeg anĎelčića, i to dok su ţidovska djeca oko mene obolijevala od
tifusa, ili njihovi ţeluci ĉeznuli za neĉim više od komadića ustajalog,
pljesnivog kruha.
Pogledala sam svoju paletu njeţnih boja: crvena boja karneola,
svijetloţuta i puderastoplava, i s gorko-slatkom ĉeţnjom sjetila se
boja starogradskog trga. Koliko je godina prošlo otkako sam s ocem
sjedila u kafiću, pogleda uprtog gore u veliĉanstveni praški
astronomski sat. Ako bih sklopila oĉi, maltene da sam mogla osjetiti
okus kolaĉa, ljepljiv na mojim prstima, i vidjeti oca kako pijucka
kavu dok se para kotrlja iz bijele porculanske šalice. Sada je vani bio
samo smeĊi snijeg što se topio, sivi dim iz dimnjaka i muškarci nalik
na kosture što hodaju u svojoj napola poderanoj odjeći. Ili ţene
šupljih oĉiju i djeca kojima bi ĉaša mlijeka i ĉokolada bile raj.
Naši su svakodnevni obroci bili stotinu grama kruha i zdjela
juhe. Kruh se nije mijesio od brašna, nego od piljevine, zbog koje
smo svi imali najjezivije moguće probavne smetnje. Djeca su jednom
tjedno dobivala porciju od ĉetvrt litre mlijeka. Stariji i bolesni
dobivali su ĉak i manje od koliĉine kruha koji se davao nama, zato
što nisu radili. Starci su sjedili skutreni na svojim leţajevima, zbijeni
jedno pored drugog, kašljući i hropćući. Oĉi su im bile mutne poput
prljave vode od rublja.
A iako sam imala toliko sreće da ostanem zdrava, moj mi se
bivši ţivot ĉinio silno dalekim. Udala sam se, izgubila dijete, postala
udovica i bila prebaĉena u Terezin, i sve to u dvije godine. U mojoj
tamnoj kosi već su poĉele izbijati prve sijede vlasi iako mi je bilo tek
dvadeset i tri. Katkad bi koji esesovac u ranim dvadesetima
došao spakirati naše slike i uhvatila bih ga kako kriomice pogledava
mene ili Ritu. I ma koliko se to moglo ĉiniti ĉudnim, taj ukradeni
pogled zanimanja u njegovim oĉima omogućio bi mi da se prisjetim
kako sam još uvijek mlada, moţda ĉak i pomalo privlaĉna.
Ali većinu sam se dana osjećala kao da mi je tisuću godina.

~ 126 ~
 ***

Noću bih se vratila u barake i sjedila s Martom i majkom, slušajući

kako su provele dan. Marta bi ukrala nešto voća iz kuhinje pa bismo
podijelile dragocjenu jabuku ili krušku. Uvijek bi se trudila donijeti
nešto Hansu, na kojeg je moja majka pazila tijekom dana.
Strahovito je smršavio u ovih nekoliko mjeseci od našega
dolaska. Njegovi nekoć bucmasti obrazi sad su bili upali, njegova
bedra ni upola onakva kakva su bila u vrijeme našeg transporta.
Nastavila sam donositi majci komadiće odbaĉenog papira i
grumenĉiće pastela ili ugljena kako bi ih ona dala djeci.
»Ta djeca nemaju ništa«, govorila bi nam majka. »Pa ipak se,
nekako, tijekom dana uspijevaju smijati ili smišljati igre meĊu
sobom.«
Marta bi vrtjela glavom. Mogla sam vidjeti kako svakim novim
danom postaje sve depresivnija. No bila sam zahvalna što je barem
mogla udahnuti malo svjeţeg zraka ili vidjeti sunca kad je bila na
poljima, jer mislim da inaĉe ne bi preţivjela.
Svi smo imali barem nešto što nam je podizalo duh. Majka je
imala djecu, ja sam imala umjetnost, a Marta je sada imala posao na
otvorenom. Ali otac nije bio takve sreće.
Ukrale bismo nešto vremena prije policijskog sata u osam
naveĉer i vidjele ga ispred njegove barake. Teţak rad već ga je
strahovito postarao. Oslabio je, a njegova je koţa uvijek bila
prekrivena ĉaĊom. Kad sam ga prvi put vidjela u radnoj
odjeći, izgledao je kao dimnjaĉar - crn od glave do pete.
Pokušao se nasmijati kad smo nas tri stale pred vrata njegove
barake.
»Eliška, što kaţeš na jedan poljubac za svoga zgodnog muţa?«
prekorio ju je.
Pocrvenjela je. Mogla sam joj proĉitati lice. Ţeljela ga je
poljubiti, ali prijeĊe li na nju ona prljavština, hoće li je se ikad moći
riješiti?
»Tata«, rekla sam prišavši mu bliţe. »Ja ću te baš sad poljubiti!«
I Marta i ja poljubile smo ga u oba obraza, a naša su se lica i
usne uĉas umrljale ĉaĊom.
»Gle, sad smo ti ga oĉistile, mama«, kudile smo je.
Uspjela se nasmiješiti i onda mu je prišla. I sada mogu jasno
vidjeti prizor njih dvoje - kao da se emitira u vjeĉnom usporenom
kadru. Majka prilazi svom nekad elegantnom suprugu, sad
~ 127 ~
odjevenom u stari kaput od flanela koji nikad dotad nisam vidjela.
Bjelooĉnice njegovih oĉiju sjaje na ĉaĊavoj koţi. Njegovi crni brkovi
izbrisani su s lica. A njegovi nekoć punaĉki obrazi sada su upali i
postali dva šuplja bunara.
Ali najjasnije se sjećam oĉevih ruku. Kako su drhtale dok su
grlile majĉina uska ramena. Kako ju je poljubio u tjeme samo kako
ne bi uprljao njezino prelijepo lice.
»Milačku«, šapuće.
»Lasko moje«, šaptom mu uzvraća.
Sklapa oĉi kad je ponovno ljubi, kao da ţeli nešto što je sad
nemoguće. Da je, umjesto što stoji na studeni pred barakom Dresden,
prenese na ulice njihova prvog poljupca, ili u naš stan s onim
pogledom na Vltavu.
Na hladnoći, prisjećam se priĉe koju nam je otac pripovijedao, o
tome kako su labudovi bili zaleĊeni i zarobljeni u rijeci i kako su im
Praţani i Praţanke priskoĉili u pomoć. Pa ipak, nitko, baš nitko, nije
došao da nam pomogne kad smo svi mi bili okupljeni za transport.

~ 128 ~
 28. POGLAVLJE

Lenka

Nekoliko mjeseci nakon našeg dolaska u Terezin, nanosi snijega

napokon su ustupili mjesto toplom povjetarcu. Marta nam je kazala
da je vidjela cvjetne livade onkraj voćnjaka u kojem je radila, što joj
je malo podignulo duh, jer unutar zidina geta nismo mogli ništa
vidjeti. Bilo je ondje nekoliko ptica, a nitko nikad nije opazio da je
negdje šmugnula vjeverica ili krila leptira. Imali smo kukce, dakako,
komarce, buhe i uši. Pametnija stvorenja znala su da se valja drţati
podalje, dok su ona što su se gostila prljavštinom i jadom bila više
nego sretna da nam se pridruţe.
Nastavila sam slikati razglednice. Theresa je i dalje stvarala
svoje zavidne kopije slika starih majstora, a moja voljena Rita i dalje
me je nasmijavala grimasama dok je slikala svoje nevine pejzaţe,
jedan za drugim.
»Šteta da ne moţemo slati tajne poruke preko naših djela«,
došapnula mi je jednoga dana. Promatrala sam kako umaĉe kist u
stakleni vrĉ plave vodene boje, a zatim crta majušnu Davidovu
zvijezdu u sredini lista papira gdje će uskoro biti jezerce.
»Zamisli kako bi Da Vinci naslikao nešto, a onda to pokrio
sasvim drugom slikom. Jedna slika zakopana pod slojem boje samo
radi slikareva uţitka, a druga stvorena za njegovu publiku.«
Uzdahnula sam. Razglednica na kojoj sam radila prikazivala je
vodeni mlin s planinskim krajolikom u pozadini. Nije ondje bilo
tajnih poruka, toliko je bilo sigurno.
Rita mi se primaknula, njezine oĉi oţivjele su od nadahnuća.
»Što ako ti kaţem da sam naĉula glasine kako šaĉica umjetnika
pokušava dokumentirati što se doista ovdje zbiva. Da neki muškarci
u susjednom ateljeu slikaju svoje slike... i da su neke skrivene ovdje
u getu. Netko mi je ĉak kazao da imaju kontakte s neţidovima
izvana koji s nama suosjećaju i ţele ih pokazati u inozemstvu.«
Pogledala sam je s nevjericom. »Ne vjerujem ti. Pa to je
samoubojstvo.«
Samo tri tjedna prije, jedna je baraka bila ispreturana jer su
presreli pismo koje je sadrţavalo jednu zabranjenu reĉenicu: Umirem
od gladi.
»Zamisli što bi uĉinili kad bi, recimo, pronašli crteţ drvenih
leţajeva punih muškaraca i ţena nalik na kosture, hrpe trupala koje
~ 129 ~
svakodnevno viĊamo?« sumnjiĉavo sam rekla. Baš sam tog jutra
prekoraĉila mrtvu ţenu pred pragom naše barake. Kad netko skonĉa
tijekom noći, iznesu ga ispred vrata kako bi ga se moglo otpremiti.
»Bi li preuzela takav rizik, Lenka?« Rita je izvila jednu obrvu na
mene. »Znam da ja bih. Ne bih se ni ĉaska kolebala.«
Ogledala sam se po ateljeu. Theresa je bila zauzeta radom na još
jednom platnu Muškarca sa zlatnom kacigom. Ispred mene bilo je
više od dvadeset razglednica s bavarskim mlinom koje sam naslikala.
MeĊutim, izvana sam ĉula prigušen zvuk kopita konja koji vuku
pogrebna kolica puna mrtvaca.
Zurila sam u svoju prijateljicu.
Nikad nisam bila ona koja je u ţivotu riskirala. Sjetila sam se
kako se moja kolegica Dina izloţila opasnosti samo kako bi mogla
pogledati animirani film Snjeguljica, dok sam ja drhtala i na samu
pomisao da prekršim ijedno pravilo. Ipak, sada sam imala dojam
kako mi se malo toga još moţe oduzeti. Gak nisam bila sigurna hoću
li - uz tolike razmjere gladi i bolesti koje su preplavile geto -
poţivjeti do iduće godine. Što sam doista u ovome trenutku mogla
izgubiti? I, zar ne ţelim uĉiniti nešto znaĉajno u ovo vremena što mi
je preostalo?
I tako sam se zatekla kako joj kimam. »Da, Rita«, rekla sam s
većim poletom nego što sam znala da ga u meni ima. »Bih.«

***

Noću me je ta ideja proganjala. Na malo sam toga mogla misliti osim

na tajni pokret otpora u Terezinu. Zamišljala sam kako dobivam
zadatak da ovjekovjeĉim ovdašnje uvjete. Prljavštinu. Jad. Propala
tijela. Upale oĉi.
Povjerila sam Riti da ne mogu tu misao izbaciti iz glave. »Pokret
otpora pruţit će svrhu mome ţivotu ovdje«, rekla sam joj. »Nemam
supruga ni djeteta da na njih mislim. Znam da bih pomogla samo da
mi se ukaţe prilika.«
»Priĉaj mi o tome«, rekla je Rita. »I sama na to svaki dan
mislim.«
Duboko je uzdahnula i gledala sam kako umaĉe kist u staklenku
s vodom, miješajući njime dok se nije isprao.
»Nisam uspjela doći do informacija o tome, ma koliko se trudila.
Postoji jedan umjetnik koji radi u tehniĉkom odjelu, zove se Petr
Kien. Moja prijateljica Leah veli da ga je vidjela kako crta jednog od

~ 130 ~
staraca skrivenih u jednoj od tavanskih prostorija. « Rita je okrenula
glavu od mene, njezin pogled sad je bio uperen u jedan od
prozora ateljea koji je bio zakovan daskama.
»Jesi li znala da drţe starce u tim tavanskim prostorijama,
zagušljivim i bez prozora. Previše je ljudi na tako malo prostora pa je
Vijeće staraca dodijelilo te sobe onima za koje znaju da neće još
dugo poţivjeti.«
Zapravo, itekako sam toga bila svjesna. U sobi na tavanu naše
barake bilo je smješteno šest ţena koje su sve izgledale kao starice.
Ne samo da nisu imale prozore ili svjetlo, nego su dobivale pola od
obroka koje smo dobivali mi, dovoljno mladi da moţemo raditi.
Majka je gdjekad odlazila onamo i davala im komadiće voća koje
bi Marta prokrijumĉarila iz voćnjaka.
»Taj mladić, Petr, sasvim je sigurno dio pokreta otpora... Leah je
od njega pokušala izvući više informacija, ali smjesta se zatvorio.
Rekao joj je da crta za sebe kako bi vjeţbao svoje slikarsko umijeće.«
Rita je sad tresla glavom. »Ali nije mu povjerovala.«

***

Gotovo mjesec dana poslije, na moje i Ritino silno oduševljenje,

jedan od muškaraca iz Ţidovskog organizacijskog odbora došao je i
pitao tko bi ţelio otići raditi u tehniĉki odjel.
»Treba im netko tko ima dobru ruku za nacrte«, rekao je
muškarac.
I Rita i ja smo podignule ruku. Bile smo poput dviju školarki,
oĉajniĉki ţudeći da budemo odabrane. Obje smo u glavi zamišljale
kako ćemo, jednom kad proĊemo kroz ona vrata i zakoraĉimo u
projektni odjel, postati dio tajnog pokreta koji vitla
kistovima umjesto maĉevima.
»Molim te, odaberi nas obje«, šapnula sam sebi u bradu. Ne bih
voljela zbog ovoga izgubiti Ritino prijateljstvo, ma koliko ovo
oĉajniĉki ţeljela.
»Ti, sa svijetlim oĉima«, rekao je muškarac pokazujući na mene.
»Kako se zoveš?«
»Lenka Kohn.«
»Idi i prijavi se. Reci im da sam te ja poslao.«
Brzo sam pogledala prema Riti, nadajući se da će mi dati znak
da se ne ljuti na mene. Odluĉila sam da ću odustati od svoga novog
zadatka bude li izgledala uzrujano. Ali Rita nije bila tip koja bi dugo

~ 131 ~
zamjerala. Smjesta se nasmiješila i oblikovala usnama »sretno« kad
sam ustala da krenem za tim muškarcem.

***

Tog sam popodneva upoznala Bedricha Frittu. Ušla sam u atelje, koji
je takoĊer bio smješten u baraci Magdeburg, i ondje me je doĉekao
visoki, mršavi muškarac koji je izgledao kao da je u srednjim
tridesetima.
»Jesi li ti nova?« upitao je. Bilo je natruhe topline u njegovu
glasu, ali najviše sam ĉula znatiţelju za novim informacijama.
»Da, gospodine. Reĉeno mi je da odmah doĊem ovamo.«
»Kakvo imaš iskustvo?«
»Dvije i pol godine na praškoj Akademiji.«
»Baš kao i naš mladi Petr Kien ondje...« Sad se smiješio.
Gledala sam kako podiţe ruku da pokaţe na muškarca u svojim
dvadesetima s gustom, crnom kovrĉavom kosom. Prepoznala sam
ime koje mi je spomenula Rita. Shvatila sam i to da sam ga
već vidjela kako šeće logorom prije policijskog sata. Svi smo to
radili. No on je bio jedini koji je riskirao hodati naokolo s blokom za
crtanje u jednoj ruci i boĉicom tinte u drugoj.
Majka je vrtjela glavom, misleći da će ga zatoĉiti u malenoj
tvrĊavi zbog drskog nepoštovanja pravila, ali ja sam mu zavidjela na
hrabrosti.
»Trebat ćeš nešto nacrtati slobodnim stilom«, rekao je Fritta
gurnuvši list papira i predavši mi nalivpero. »Evo, sjedni. Ţelim
vidjeti poteze tvoje ruke... Vaţno mi je da znam kamo ću te
smjestiti.«
Pogledala sam po sobi kako bih odluĉila što ću nacrtati te
odabrala na brzinu nacrtati Petrov profil. Nešto na njemu bilo mi je
blisko. Je li to bila bujna, neukro tiva kosa? Mesnate usne - usne
toliko pune da su više pristajale ţeni negoli muškarcu - koje su me
podsjećale na Josefa? Ili je to bilo nešto drugo? Mogla sam osjetiti
kako mi oĉi prelaze obrisima njegova lica. Zamislila sam tanku plavu
ţilu kako pulsira na njegovoj sljepooĉnici. Skupljenu šaku što poĉiva
na njegovu obrazu. Drugu ruku, s prstima ĉvrsto stegnutim oko
olovke. Bio je toliko zaokupljen radom da nije ni ĉuo kako mu Fritta
spominje ime niti je shvatio da sam već uzela papir i olovku i poĉela
ga skicirati.

~ 132 ~
 Zamišljala sam da sam i sama takva kad radim, usredotoĉena na
zašiljeni vršak. Nit povezuje moje oĉi, um i ruke. Sveto umjetnikovo
trojstvo.
Sjela sam za crtaću dasku i već za nekoliko sekunda postigla
zavidnu sliĉnost. Nacrtala sam oštre kutove Petrova lica, duljinu
njegovih prstiju pritisnutih na papir i njegova leĊa povijena nad
svojim radom. Bila je to neka vrsta brzog crteţa, i znala sam da će se
to svidjeti Fritti, jednom od istaknutih praških satiriĉara, ĉuvenom po
svojim politiĉkim karikaturama, zato što je to bila metoda kojom se i
sam ĉesto koristio.
»Sjajno«, rekao je Fritta prouĉavajući moj rad. »Dobro ćeš nam
ovdje posluţiti.«
Sjećam se da nisam gledala u Frittu kad je to rekao, nego u
Petra. I dalje je bio potpuno usredotoĉen na svoj crteţ i ni na ĉas nije
podignuo glavu.

~ 133 ~
 29. POGLAVLJE

Lenka

Malo je ljudi osjetljivo na zvuk papira koji se trga iz bloka za crtanje

ili na struganje vrška nalivpera što ţeĊa za tintom. No meni je to
poput zvuka britve ili kose što para zrak. To su bili zvuci tehniĉkog
odjela, oštri i neumoljivi, i ĉula sam ih svakoga jutra kad bih ušla
kroz vrata.
Za razliku od trenutaka provedenih u Lautscheru, ovdje nije bilo
gomile neukusnih razglednica ni teških ulja na platnu koja su se slala
kamionima da krase unutrašnjost njemaĉkih vila. Ovdje je vladalo
ozraĉje uĉinkovitosti i uţurbanosti.
»Ovdje smo za štošta odgovorni, Lenka«, objasnio mi je Fritta.
»Postoje arhitekti koji pripremaju plan za proširenje Terezina.
Trebaju nam nove ceste za rastuću populaciju. Nacrti novih baraka.
Pruga od Bohušovica do Terezina treba se produljiti. Valja obnoviti
zastarjeli kanalizacijski sustav u logoru. Sve navedeno trebaju
nacrtati arhitekti i inţenjeri koji rade u ovom uredu, a u tome im
pomaţu umjetnici poput tebe.«
Dok je govorio, kretao se sobom tihim autoritetom. Zamijetila
sam da svi rade - red leĊa povijenih nad crtaćim daskama -
nekolicinu zbijenu u grupice, hrpe pribora smještene nasred
zajedniĉkog stola. Svima su glave bile pognute. Nisam
vidjela nijedno lice.
»Imamo rokove koje moramo ispoštovati, Lenka. Zato, kad ti
kaţem da mi treba nešto za tri dana, pokušaj to odraditi za dva.«
Kimnula sam.
»Ne rasipaj naš pribor. To nam je najdragocjenija imovina.«
Opet sam kimnula.
Dok je Fritta razgovarao sa mnom, oĉima je nadzirao prostoriju.
Svojom je prisutnošću svima odašiljao signal da se red u crtaćoj sobi
sve vrijeme mora poštovati. Ovdje je Fritta bio zapovjednik, a mi
ostali njegove trupe. Ali zašto smo, pitala sam se, radili - i to teško -
za vojsku ĉiji je cilj bio da nas stjera u geto bolesti i
izgladnjivanja? Gdje je bio otpor? Ţeljela sam pitati Frittu. Prešla
sam pogledom po prostoriji - desetak muškaraca i ţena koji su
nalikovali mehaniĉkim trutovima - i stresla se. Nisam mogla osjetiti
ni trunku otpora.

~ 134 ~
 ***

»Lenka, upoznaj Otta Ungara.«

Fritta i ja stajali smo pokraj stola gdje je slabunjav muškarac bio
zguren nad knjigom ilustracija.
Kad je ustao, vidjela sam da mu je lice isklesano. Odavao je
dojam nekoga oblikovanog u glini, s dubokim tunelima prstima
utisnutima pod dupljama njegovih oĉiju.
»Ja sam Otto.« Ustao je i pruţio mi ruku. Osmijeh mu je bio
topao, ali prsti su mu bili hladni poput leda.
»Ja sam Lenka Kohn«, rekla sam.
»Lenka?« Izgovorio je moje ime kao pitanje. »Predivno ime. Ti
si prva Lenka koju sam upoznao u Terezinu.«
Pocrvenjela sam.
»Nema ovdje oĉijukanja, starĉe.« Fritta je priprijetio prstom. Bio
je to prvi opušteni predah koji sam doţivjela otkako sam ušla u
prostoriju. Nasmiješila sam se.
»Otkad je to ĉetrdeset i dvije staro?« našalio se Otto. Zavrtjela
sam glavom; zbog surovih uvjeta doimao se starijim nego što je bio.
Bilo je samo pitanje vremena kad će se isto dogoditi sa mnom.
»Otto, ţelim da Lenka radi na radnoj knjizi u kojoj je potanko
razraĊen napredak ţeljeznih traĉnica od Bohušovica do logora.
Pokaţi joj format kojim će se koristiti u crteţima kanalizacijskog
sustava. Prema njima bi trebala crtati ilustracije.«
»Nema problema, gospodine. Evo odmah.«
»Poĉni odavde.« Nešto u Ottu podsjetilo me je na oca. Imao je
široke, tamne oĉi, usko lice i blago je govorio. Izvukao je za mene
stolac i predao mi hrpu tehniĉkih crteţa. »Ovo su inţenjerski crteţi«,
poĉeo je. »Trebat ćeš nacrtati ilustracije kojima ćeš nadopuniti
knjigu. Tvoji bi crteţi trebali prikazati one koji rade na
izgradnji ţeljezniĉkih traĉnica u Terezinu i novih okolnih zgrada.
Poslat ćemo Nijemcima koji su zatraţili detaljne podatke o proširenju
Terezina.«
Kimnula sam da razumijem zadatak.
»Imamo gvaš i pigmente vodenih boja na policama, baš kao i
kistove, olovke i tintu. Odaberi koji god medij misliš da je najbolji,
ali, molim te, potrudi se da ne griješiš.«

~ 135 ~
 »Da, znam.« Nasmiješila sam se. Vidjevši koliko se majka
muĉila da nabavi pribor za svoje uĉenike, bila sam osjetljiva na
vaţnost ovih materijala.
Uzvratio mi je osmijehom. Bio je to topao, oĉinski osmijeh i
zbog njega mi je nedostajao otac.
»Onda, u redu.« Isprepleo je ruke ispred sebe. »Pustit ću te da se
baciš na posao, Lenka.« Vratio se na svoj stolac i posegnuo za
nalivperom i blokom.

***

Ottovo je lice bilo boje voska. Uvijek je izgledao sjetno kad je crtao,
dok drugi u prostoriji jedva da su imali ikakav izraz. Promatrala sam
ga ponekad krajiĉkom oka. Uvijek bi smoĉio papir vodom prije nego
što bi nanio pigment. To je oteţavalo slikanje jer je boja mogla curiti.
Rubovi bi se mogli zamrljati. Pitala sam se radi ii to zbog izazova.
Tako je morao crtati kudikamo brţe kako bi sve stavio na crteţ.
Povremeno bi bacio pogled na moje radove.
»SviĊa mi se izraz na licu tog vojnika«, rekao je i ĉinilo se da ga
to pomalo zabavlja.
Pogledala sam majušni lik koji sam nacrtala pokraj muškarca
koji je polagao traĉnice i zamijetila da sam mu dala gotovo mahnit
izraz.
Kratko sam se nasmijala. »Nisam ni shvatila da sam to uĉinila.
Moţda bih morala poĉeti ispoĉetka.«
Otto je zatresao glavom. »Ne, ostavi ga. Vjeran je. Govore nam
da ţele da sve predstavimo s potpunom preciznošću, i to si uĉinila.«
»Sve su to mala govna«, šapnuo mi je. »Mrzim ovo. Prezirem to
što radim za njih.« Pritisnuo je nalivpero na papir toliko snaţno da se
tinta poĉela razlijevati. Crteţ će se morati sastrugati.
Pogledala sam uništeni crteţ i zadrhtala. Što bi Fritta uĉinio da
vidi lopticu zguţvanog papira? No nije Fritta bio teške naravi, nego
njegov zamjenik, umjetnik po imenu Leo Haas. Rijetko se obraćao
ikome od nas. Govorio je samo s Frittom.
Ali Otto nije bacio papir u koš za otpatke. Dakako da nije.
Priĉekao je da se osuši, a onda ga presavio u mali, plosnati kvadrat i
sakrio u dţep.

***

~ 136 ~
Otto i ja sve više vremena provodimo zajedno. Dio se mene,
nerazumno, nada da će mi odati kako je pripadnik umjetniĉkog
pokreta otpora. Ali govori vrlo malo, osim da mrzi to što je prisiljen
crtati za one koji ţele smrt njemu i njegovoj obitelji.
Za ruĉkom polako jedemo naš kruh, sporo ţvaĉući, pretvarajući
se da je nešto drugo.
»Danas jedem knedlice i kiseli kupus. Brdo toga«, kaţe Otto.
Odlama komadić svog ustajalog kruha. Gledam kako sklapa oĉi dok
pokušava upregnuti svu moć mašte da jedan zalogaj preobrazi u
nešto slasnije.
»Ja jedem ĉokoladnu tortu«, kaţem. Kruh je piljevina u mojim
ustima. Svejedno, dok jedem, skupljam šaku pod obrokom. Ne ţelim
da nijedna mrvica pobjegne.
Kad se Otto nasmijao, oĉi su mu se napunile suzama.
Naša petnaestominutna stanka za ruĉak bliţi se kraju.
»Fritta je sjajan tip. Imamo sreću, Lenka. Prošli smo kudikamo
bolje od drugih«, kaţe kao da se treba na to podsjetiti, ili podsjetiti
mene.
»Da, znam«, kimnem. Dva su lista papira presavijena u mome
grudnjaku. »Znam, Otto.«

***

Moj novi prijatelj Otto svakog me dana uĉi neĉem novom o

tehniĉkom odjelu i našem šefu. Doznajem da je Fritta bio jedan od
prvih koji su u studenome 1941. stigli u Terezin - Aufkommando.
Bila je to skupina od tristo pedeset odabranih, visoko
obrazovanih ţidovskih inţenjera, projektanata te mehaniĉara i
graĊevinskih radnika koji su se dobrovoljno prijavili da napuste Prag
kako bi pomogli u razvitku infrastrukture Terezina te ga pripremili za
navalu Ţidova koji će uskoro stići transportom. Ti su se muškarci na
vrijeme prijavili da rade u Terezinu, uz obećanje da nijedan od njih,
kao ni njihove obitelji, neće biti poslan na »istok«.
Doznala sam da su brojni moji kolege u tehniĉkom odjelu bili
poput Fritte i da su pomogli u poĉetnim planovima za Terezin.
Inţenjer po imenu Jiri osmislio je projekt za cijeli sustav septiĉkih
jama, dok je drugi, Beck, projektirao nacrte za izvorne planove koji
su se koristili u izgradnji geta. Ti su muškarci imali znanje o
infrastrukturi kampa kojeg nisu bili svjesni ĉak ni esesovci, a poslije
će se to znanje pokazati od neprocjenjive vrijednosti. Ako ste ţeljeli

~ 137 ~
nešto sakriti tako da nitko ne zna gdje to pronaći, to su bili ljudi koje
biste pitali.

***

Svakodnevnih petnaest minuta s Ottom bili su moj izvor informacija.

Jednog sam se dana odvaţila.
»Ĉula sam kako Fritta i Haas rade na tome da iznesu svoje
crteţe odavde«, šapnem.
Otto mi ne odgovara. Još sporije ţvaĉe. Sklapa oĉi kao da se
pretvara da nije ĉuo ono što sam upravo rekla.
»Otto?« Ponavljam pitanje. I dalje mi ne odgovara.
»Otto?« Glas mi je sad nešto ĉvršći.
»Ĉuo sam te i prvi put, Lenka«, odvraća. Briše usta maramicom
koja je boje vode prljave od posuĊa.
»Jesi li znala da imam suprugu i petogodišnju kćer?« pita
promijenivši temu. »Zove se Zuzanna.«
Šokirana sam. Ovo je prvi put da ih je spomenuo.
»Ne viĊam ih koliko bih to ţelio. Noću mi toliko nedostaju da
sklopim oĉi i pokušavam zamisliti kako kopam tunel izmeĊu moje i
njihove barake.«
»Jako mi je ţao, Otto«, kaţem. »Nisam imala pojma.«
»Uţasno je zaspati i sanjati da kopaš zemlju.«
Ne govorim ništa. Kimam glavom.
»To ti je kao da si sve vrijeme zakopan. Gušiš se.«
Opet kimam.
»Ne«, govori mi. »Ne znam ništa o pokretu otpora.«
Gleda me i njegove su oĉi pune upozorenja. Njegove šarenice
izgledaju kao znakovi koji me upućuju da se zaustavim.
»Lenka«, kaţe posegnuvši za mojom rukom. »Vrijeme je da
poĊemo unutra.«

***

Zadivljeno sam gledala kad je Otto poĉeo slikati akvarel s

terezmskim bedemima. Radi brzo, najprije nacrtavši tamne linije
ciglenih zidova, zatim ih puneći razlivenim bojama njeţne smeĊe i

~ 138 ~
ţute. Spretnom rukom u pozadini je naslikao mekanu,
oblaĉnu izmaglicu planina i vodenastozelene mrlje. Idućega dana,
nakon što je oĉito morao potajice spremiti sliku kako bi se mogla
osušiti, uzeo je nalivpero i tintu te stao slikati kolute ţiĉane ograde
kao da oštricom noţa para papir.
Znam da su nacisti zabranili bilo kakve ilustracije koje su ih
nepovoljno prikazivale. Reĉeno nam je da će svatko tko u tome bude
uhvaćen biti ili zatoĉen u maloj tvrĊavi ili ukrcan na idući transport
za »istok«. Stoga ne ĉudi da još uvijek nisam vidjela nijedan crteţ o
zvjerstvima koja su se dogaĊala u logoru. Ako su te slike i postojale,
mogle su biti naslikane samo u tajnosti, bilo noću u barakama ili na
mjestima krcatim ljudima gdje nitko nije obraćao paţnju. Svejedno,
lagala bih kad ne bih rekla da nisam zamijetila tajni jezik koji je
strujao izmeĊu Fritte i Haasa dok smo svi radili.
»Zapiši ovo!« povremeno bi graknuli preko stola. Ĉinilo se kao
da jedan drugom govore što su zabiljeţili.
Fritta i Haas ostavljali su nas na miru dok smo poštovali rokove.
Sigurna sam da su znali kako mnogi od nas kradu pribor kako bismo
mogli raditi u svojim sobama. Otto je bio ĉak toliko smion da je radio
na svojim slikama tijekom dana. Poduĉio me je kako izmeĊu stranica
bloka za crtanje punom ilustracija za Nijemce skriti vlastiti
crteţ. Ako bi nas koji ĉasnik SS-a iznenadio u ateljeu, samo bismo
povukli jednu od stranica u bloku i prekrili ono što smo doista crtali.
Još se nisam zbliţila s Petrom Klenom. Gdjekad bih ga vidjela
kako kriomice skicira programske plakate koji najavljuju operu ili
kazališnu predstavu što će se odigrati prije policijskog sata. Poslije
bismo vidjeli te plakate prikucane o stup pokraj jedne od baraka, i svi
bismo se okupili da gledamo tu veĉernju razonodu.
Kad sad o tome razmišljam, teško je vjerovati koliko smo
vremena uspjeli ukrasti za naše umjetniĉko djelovanje u Terezinu.
Iako bi Nijemci zatvorili jedno oko na kazališne izvedbe sve dok nisu
bile kritiĉne prema Reichu, uvijek je bilo nešto neizbjeţne okrutnosti.
Koliko puta bismo vidjeli njemaĉke vojnike kako gledaju jednu od
naših predstava, plješćući na veliĉanstvene glasovne raspone tenora
ili ĉarobnu ariju soprana, da bi već idućeg dana naredili ukrcaj tih
istih pjevaĉa na transport za »istok«.

***

~ 139 ~
Ĉesto bih vidjela Ritu na tim izvedbama. Voljela je pjevanje, rekla mi
je, i poĉela se viĊati s muškarcem po imenu Oskar, koji je imao
dobar glas i koji je ĉesto bio biran kao jedan od glavnih izvoĊaĉa.
Bili su lijep par, ona s visokim jagodicama i kratkom plavom
kosom, a on sa širokim ramenima i smeĊim bademastim oĉima. Kad
bi pjevao drugima, uvijek bi podignuo ruku i poloţio je na srce, kao
da svaku notu izvlaĉi u ime svoje ljubljene. Dakako, bila je to Rita,
koja je stajala u kutu sa svojim zaraznim osmijehom i
blistavim oĉima. U onih nekoliko trenutaka prije nego što bi se
oglasio policijski sat, ĉesto bih ih vidjela kako se iskradaju kroz vrata
ili odlaze na druga skrovita mjesta u logoru ne bi li ukrali koji
poljubac, a ja bih se smiješila, sretna što su oboje otkrili malo
romantike u ovakvom jadu.
Ma koliko bio pretrpan i bolešću poharan, u Terezinu su nekako
ipak cvjetale romanse poput Ritine i Oskarove. Ĉula sam mnoge
djevojke u barakama kako razgovaraju o mladićima i tajnim
susretima. Vidjela sam kako se pokušavaju dotjerati ni sa ĉim doli
golim, prljavim prstima i malo pljuvaĉke na dlanovima. Vidjela sam
kako se štipaju za obraze i grizu usnice kako bi majušne kapljice krvi
koliko-toliko nalikovale ruţu.
Ali ja nisam imala nikoga, samo Josefov duh u svome srcu. U
noćima kad sam bila u stanju sanjati, sanjala sam samo njega.

~ 140 ~
 30. POGLAVLJE

Josef

Ne mogu nabrojiti koliko sam se puta tijekom godina mogao zakleti

da sam vidio Lenku. Bio bih u podzemnoj ţeljeznici i ugledao
nekoga tko je mogao biti ona. Bio bih na odmoru s Amalijom i
djecom i pomislio da sam vidio Lenku kako se udaljava od bazena.
Nekad bih bio u autobusu i dao se zakleti da sam vidio zatiljak istog
oblika kao što je bio njezin, kosu iste boje. Zadrţao bih dah dok ţena
ne bi okrenula glavu i tada bih mogao vidjeti da to nije bila ona.
Amalia je to nazivala »danom duhova«. Kad u sjeni drugog
ugledaš onog kojeg traţiš. Isaac je jednom to nazvao »projekcijom
vlastite ĉeţnje«, ali meni je bila draţa jednostavnost Amalijina
termina. Skovala ga je u prvim danima našega braka. Kad
bih umoran iz ureda došao kući, samo je trebala reći da je imala
jedan od tih dana i daljnje rijeĉi nisu bile potrebne.
Kad bi sama imala jedan od takvih dana, samo bih joj kimnuo, s
iskrenim razumijevanjem u oĉima. Pokušao bih se nasmiješiti i
stegnuti joj ruku.
Nakon njezine smrti, ponekad bih se zapitao kakvi su njezini
dani duhova bili u usporedbi s mojima. Ja sam traţio suprugu,
ljubavnicu koju sam ostavio. Ona je traţila majku, oca i sestru koji su
joj se trebali pridruţiti na putovanju. Moji su duhovi bili izgubljena
ljubav, njezini izgubljena obitelj. Ali gubitak je bio gubitak, zar ne?
Hladan i bijel. Plav i taman. Zasijeci ţilu i krvarit će.
Zaljubljen sam u sjenu. Traţim je u tami hodnika. Traţim je u
oĉima starica što prelaze ulicu. Moja druga ţena, uz koju bih se
priljubio svakoga jutra dok bismo leţali u krevetu, nije bila ona koja
mi je remetila san; bila je to Lenka, koja mi je dolazila u snove. Još
uvijek me progoni poput lavice, maĉke prodornih oĉiju. Više od
šezdeset godina je prošlo, a njezina sjena i dalje hoda pored mene,
njezina se sjenka rasteţe duga i crna - ĉekajući da za njom posegnem
- ĉekajući da pruţim ruku.

***

U mojim staraĉkim danima poĉeo sam vjerovati da ljubav nije

imenica, nego glagol. Djelovanje. Poput vode, protjeĉe na vlastitoj

~ 141 ~
struji. Pokušate li je usmjeriti prema brani, istinska ljubav je toliko
obilna da bi je provalila. Ĉak i u razdvojenosti, ĉak i u smrti, ona se
mijenja i kreće. Ţivi u sjećanju, u dodiru koji proganja, prolaznosti
mirisa ili suptilnoj nijansi uzdaha. Teţi ostaviti trag poput fosila u
pijesku, lista sprţena na vrelom asfaltu. Nikad nisam prestao voljeti
Lenku, ĉak ni kad su se moja pisma vraćala, a novine otkrile smrt
milijuna Ţidova koji su bili spaljeni u oblaku crnoga dima.
Rekao sam svojoj kćeri, prvi put kad se zaljubila, da se ne veţe
previše. Pomisli na sebe u toplom, ljetnom bazenu, rekao sam joj, na
koncentriĉne krugove koji se mreškaju posvuda oko tebe. Zlatne
zrake sunĉeve svjetlosti kupaju ti kosu, miluju lice. Udahni. Udiši.
Neće te napustiti. Spustiš li zraku sunca na svoj dlan, pretvorit će se
u sjenu. Zarobiš li krijesnicu u staklenci, uginut će. Ali voliš li s
krilima, uvijek će te pratiti ushićenje leta.
Zaljubila se u mladića na koledţu koji ju je zaprosio veĉer uoĉi
diplomiranja. Bio je visok i crnomanjast poput mene. Bio je tih i
volio je knjige. Svidio mi se Benjamin. Vidio sam kako je sjedio za
stolom sa mnom i Amalijom, gledajući nas smjernim pogledom u
kojem je bila natruha zbunjenosti onim što je vidio.
Bila je to smetenost zbog koje sam pomislio da je pravi ĉovjek
za Rebekku. Gledao je tišinu izmeĊu Amalije i mene, obazrivo, s
opreznim suosjećanjem, i mogao sam mu proĉitati misli: Samo da
nikad ne budem ovakav.
I to je ono što me je povezalo s njime. Da, nemoj biti takav.
Ljubi moju kćer i osjećaj topao povjetarac na svome licu, toplinu
sunca na vjeĊama. Prihvati leptiriće u trbuhu. Ako ti dadem svoj
blagoslov, oţeni je i vodi s njom ljubav kao da si ti kralj, a ona
kraljica vašega kraljevstva. Ćuti otkucaje njezina srca na svojemu.
Zapeĉatite se jedno s drugim.
Ali iznevjeriš li je, spalit ću ti oĉi. Voli je ĉisto i ne puštaj je.
Neka vas anĊeli nagrade pjesmama u ušima.
Kad je dovršio s desertom i poloţio svoju ruku na njezinu, vidio
sam potvrdu koja mi je trebala. Vidio sam kako mu se kapci spuštaju,
kao da klizi u nju. Fluidan poput meda. Snaţan poput struje valova.
Ja sam, takoĊer, sklopio oĉi.

~ 142 ~
 31. POGLAVLJE

Josef

Moj je unuk roĊen pet godina kasnije. Stajao sam u ĉekaonici s

Benjaminom i Amalijom. Lijeĉnik koji je vodio porod bio je moj
štićenik. Prepoznao bih njegove ruke na prvi pogled. Bile su krupne i
snaţne. Donio je na svijet više od tri stotine djece i bezrezervno sam
mu vjerovao. Njegovi su carski rezovi bili besprijekorni,
šavovi gotovo nevidljivi i zacjeljivali su bez najmanjeg traga oţiljka.
Rebekkah nikad nije bila ljepša nego kad je bila noseća. Njezina
duga kosa postala je gušća i sjajnija, njezina je blijeda koţa blistala.
Amalia joj je sašila trudniĉke haljine. Benjamin bi joj donosio
mlijeĉne napitke i bukete ĊurĊica nakon povratka iz ureda. Ojaĉao je
nakon studija prava i njih su dvoje izgledali kao par sa
srednjovjekovnih slika koje pamtim iz praških crkava - moja
kći, Madona s nabreklim trbuhom, a Benjamin jedan od mudraca koji
nose darove.
Kad je Rebekkah dobila trudove, Amalia i ja smo prošetali od
našeg stana do bolnice Lenox Hill. Znao sam taj put napamet.
Prolazio sam onuda dvadeset godina: sedamnaest minuta, ako na
svakom semaforu uhvatimo zeleno. Dvadeset i jedna ako propustimo
više od tri.
Amaliji je bilo pedeset i dvije, meni pedeset i šest. Već smo
osijedjeli. Ja sam imao trbušĉić, ali Amalia je i dalje bila tanka poput
trske, samo je koţa na rukama odavala njezinu dob.
Na putu do bolnice, u oĉima sam joj mogao vidjeti koliko je bila
nervozna. »Bit će ona dobro«, rekao sam i stisnuo joj ruku, a zatim
obgrlio njezina ramena. Kosti njezinih leĊa zadrhtale su kad sam je
privio sebi.
U sestrinskoj sobi doĉekan sam poput kralja. »Ĉestitamo, dr.
Kohn«, sve su zacvrkutale, ĉak i prije nego što je porod bio gotov.
»Sjajno joj ide. Već je otvorena ĉetiri centimetra. «
Benjamin je sjedio na jednom od plastiĉnih stolaca, lice mu je
bilo blijedo od neispavanosti.
»Tata«, rekao je ustavši. »Tako mi je drago da ste najzad stigli.«
Benjamina sam volio kao sina, i svaki put kad bi mi rekao
»tata«, bilo je to poput nove injekcije oĉinske ljubavi ubrizgane

~ 143 ~
ravno u moje srce. »Ne brini se«, rekao sam i zagrlio ga. Bio sam
poput generala koji smiruje trupe.
Donio sam im kavu - crnu za Amaliju, a s puno mlijeka i šećera
za Benjamina, zatim otišao provjeriti Rebekku.
Leţala je na boku, bol joj se jasno oĉitovao na licu.
»Zdravo, dušo«, šapnuo sam.
Nasmiješila se, iako sam vidio koliko je to bilo usiljeno.
Lijeĉnik moţe odrediti pacijentovu bol samo po pogledu na njega, a
Rebekkin se pojaĉavao. Mogao sam, k tome, vidjeti strah u njezinim
oĉima.
Uzeo sam joj ruku. O, ta ruka moje kćeri. Njezin mi je stisak
šĉepao srce, niti topline upijale su se u moje prste.
»Gdje je doktor Liep?« njeţno sam upitao.
»Obišao me je prije nekoliko minuta i rekao da još moram
ĉekati.«
»Poţuri već jednom. Majĉinstvo te ĉeka«, našalio sam se
potapšavši je po nozi preko tanke bolniĉke plahte. Bila je to reĉenica
koju sam nebrojeno puta dotad izgovorio.
Ali moja se Rebekkah nije nasmijala, što joj nije bilo nalik, jer
Rebekkah se uvijek smijala kad bih s njom pokušavao zbijati šale.
Bila je to dobronamjernost moje kćeri; smijala se ĉak i kad nisam bio
smiješan. Smijala se sa mnom kako se ne bih osjećao usamljenim.
»Idem ga potraţiti«, umirio sam je. »Je li ti udobno?«
»Da«, hrabro je rekla. Ali znao sam da nije. Rekla nam je da ne
ţeli Demerol jer kani proći porod bez lijekova, a ne u bunovnom snu.
Kanila je roditi prisebna i širom otvorenih oĉiju.
»Prisebna?« Sjećam se da je Benjamin vrtio glavom u našem
dnevnom boravku. »Tata, koliko si prirodnih poroda vidio gdje su
ţene bile prisebne?«
»Ne previše. Uopće«, rekao sam uz smijeh. »Ali Rebekkah to
moţe podnijeti.«
»Sjajno«, rekao je Benjamin. »Znat ćemo što valja poduzeti ako
stvari ondje postanu malo nezgodne.«
Nasmiješio sam se i prisjetio se prizora Rebekke samo nekoliko
dana ranije, dok je sjedila na kauĉu trbuha okrugla poput lubenice, s
vitkim rukama prkosno sklopljenim povrh njega.
Sjećam se da sam pomislio: evo me, porodniĉar gleda roĊenu
kćer koja samo što nije rodila, i još uvijek me je uspijevala zadiviti.
Doktora Liepa sam pronašao kako pod fluorescentnim svjetlima
lijeĉniĉkog ureda pregledava hrpu papira.

~ 144 ~
 Podignuo je pogled kad je ĉuo moje korake. »U redu je, Josefe.
Još pet centimetara i gotovi smo.«
Znao sam da sam pregledao više od tisuće kartona dok su moje
pacijentice leţale u svojim krevetima a priroda išla svojim tijekom.
Ali lagao bih kad bih rekao da nisam oĉekivao da doktor Liep bude u
sobi s Rebekkom veći dio njezina poroda.
Otpratio sam ga do njezine sobe pa otišao kad je ušao da je
provjeri. Moja je kći ţeljela da poštujem njezinu privatnost i kanio
sam ispuniti to obećanje.
Ako je sad bila otvorena pet centimetara, procijenio sam da će
poĉeti s pravim porodom za tri do ĉetiri sata.
Vratio sam se u ĉekaonicu. »Bit ćemo ovdje još neko vrijeme«,
rekao sam im. »Benjamine, zašto ti i Amalia ne biste otišli dolje
nešto pregristi, a ja ću ovdje ĉuvati utvrdu.«
Sloţili su se, a ja sam se smjestio u jedan od bolniĉkih
naslonjaĉa. Bilo mi je neopisivo neobiĉno biti na strani obitelji koja
išĉekuje dobre vijesti - da je dijete zdravo, da je majka dobro, te ĉuti
je li u obitelj stigao djeĉak ili djevojĉica.
Valja mi priznati, nije mi se svidio taj nedostatak kontrole. Ţelio
sam biti u sobi s Rebekkom, s njezinim kartonom u rukama i s
navuĉenim rukavicama u sluĉaju da doĊe do potrebe za hitnom
intervencijom.
Ali ĉak sam i ja znao da to nije dobra zamisao. Rekao bih da
sam u duši mislio kako će sve proći glatko. Tako, kad se pojavila
Susan, jedna od mojih najdraţih sestara, i rekla da se djetetovo rame
zaglavilo u poroĊajnom kanalu, ona i druga sestra morale su me
sprijeĉiti da ne pojurim u raĊaonicu.
Distocija ramena najgora je noćna mora svakom porodniĉaru.
Nema ništa gore od toga da vidiš glavu i promatraš kako postaje
modra.
Carski rez je tada gotovo uvijek nemoguć jer je dijete obiĉno
preduboko zaglavljeno.
Dok sam se borio da se oslobodim, Eleanor je spustila obje ruke
na moja ramena.
»Phillip misli da je najbolje da ostanete ovdje, doktore.«
Znao sam da bih izdao iste upute da je situacija obrnuta. Nitko
ne ţeli unositi obiteljske emocije u operacijsku dvoranu. Ali pomisao
na Rebekku kako preplašena pati u raĊaonici, pomisao na moje unuĉe
koje se moţda neće izvući ili će cijeloga ţivota imati mlohavu ruku -
što je vrlo moguća komplikacija - prestravila me je.
Susan mi je uzela ruku. »Ajmo, doktore Kohn. Prošećimo.«

~ 145 ~
 »Trebat će netko ostati ovdje i smiriti Amaliju i Benjamina kad
se vrate«, rekao sam joj. »Neka jedna od sestara kaţe da je došlo do
komplikacija, ali da će sve biti u redu.«
»Apsolutno«, rekla je. »Smatrajte to riješenim.«
Povela me je niz hodnik. Koraĉao sam tim dijelom linoleuma
tisuću puta, ali ovaj put umalo da nisam ostao kao ukopan.

***

Moj je unuk roĊen modar. Ĉesto sam se vraćao tom prizoru, tromom
djeĉaku od ĉetiri kilograma, s koţom pjegavom poput šljive.
Rebekkah mi je rekla da je prvi plaĉ zvuĉao kao da se utapa, kao
plaĉno grgljanje s dna oceana.
»Izborio se iz maternice«, rekao je lijeĉnik. »To je mali borac.«
»McRobertsov hvat nije uspio, ali suprapubiĉni pritisak išao je
glatko kao po loju.« Smiješio mi se, ali mogao sam savršeno proĉitati
njegovo lice: bio je prestravljen.
Iscrpljenost i strah još uvijek su mu bili u oĉima, a da sam nisam
bio toliko izmoţden, zagrlio bih ga i rekao mu koliko sam zahvalan
što mi je na svijet donio zdravog unuka.
»Nazvat ćemo ga Jason, tata«, rekla mi je Rebekkah. »Po
Benjaminovu djedu Joshui.«
»Lijepo ime«, rekao sam im.
Drţao sam Jasona u naruĉju i jecao. Sin moje kćeri. Moj unuk, s
mojom krvi što kola njime. Još jedan ţivot na ovome svijetu da voli,
da pjeva, da ĉini razne dobre stvari. Srce mi je poskoĉilo na pomisao
kako putuje kroz ţivot i sve prekretnice na koje će s vremenom naići:
prve rijeĉi, prvi koraci.
Prva ljubav.
Prouĉavao sam crte njegova lica poput zemljovida. Gledao sam
njegovo visoko ĉelo i krivulju usana, i vidio svoju kćer. Snaţno ĉelo
koje obrubljuje vjeĊe oblika jakobovih kapica bilo je ĉelo mog zeta,
dok je malena brada bila Amalijina. Nisam vidio sebe sve dok nije
otvorio oĉi kasnije te veĉeri. U vodenastom pogledu
novoroĊenog indiga, vidio sam sebe u odrazu njegova pogleda.
Taman poput mojih uspomena, dubok poput mora. Zavolio sam tog
djeĉaka od trena kad se rodio.

***

~ 146 ~
Preskoĉio sam priĉu o mom sinu Jakobu, mom djeĉaĉiću s bucmastim
udovima, o njegovim dubokim mislima i njegovoj smirenosti.
Nakon obreda obrezivanja, Isaac mu je svirao melodije Brahmsa
i Dvoraka, a kad sam ga godinama poslije odveo kod lijeĉnika, pitao
sam se je li tog osmog dana sva naša tuga natopila njegovu malu
dušu.
Doduše, kako bi naše dijete moglo odrasti a da nije tuţno i tiho s
nama dvoma kao roditeljima? Rebekkah je nekako bila
blagoslovljena vatrom u sebi, poput moje sestre, njezin se duh kupao
u crvenom.
Ali Jakobove su oĉi bile tuţne od trenutka kad smo ga uzeli u
ruke. Amalia je o tome progovorila prije mene.
»Drukĉiji je«, rekla mi je kad mu nije bilo ni dva tjedna. »Mogu
to ĉuti.«
Rekao sam joj da umišlja. »S njim je sve u savršenom redu«,
odvratio sam. »Zdrav je i snaţan.«
»On ne plaĉe zbog gladi ili pospanosti«, rekla je. »To je plaĉ
zbog plaĉa.«
»Bebe plaĉu«, rekao sam joj. »Još ne znaju govoriti.«
»Osjećam to u svojim kostima«, rekla je. »To je plaĉ tuge.«
Moj je sin trebao da ga se nosi. U mjesecima nakon njegova
roĊenja, nosili smo ga naizmjence. Noću mu je Amalia pjevala
pjesme koje je njezina majka pjevala njoj. Njezin tih, ritmiĉan glas
nakratko bi ga umirio - kao da su mu melodije bile poznate koliko i
njoj. Kad bi na mene došao red, odnio bih ga u svoju radnu sobu koja
je bila pripojena našoj spavaćoj. Sjeli bismo za moj stol, njegovo
lišće bilo je okrenuto prema mojim prsima, i ja bih mu ĉitao.
Vjerojatno sam mu trebao ĉitati djeĉje priĉe poput one o slonu
Babaru ili zeĉiću Benjaminu, umjesto romana koji su mi bili dragi,
ali uvijek bi se umirio kad bismo bili zajedno.
U vrtiću su nam rekli da je neobiĉno bistar i da se zna po cijeli
dan zabaviti slagalicama. Nije uţivao u igri s drugom djecom, ali tko
bi mu mogao zamjeriti, pomislio sam. On je mislilac, rekla nam je
odgojiteljica, izvanredno osjećajan. Zamijetio je da kiša pada na
prozorsku dasku poput suza, da je linoleum na podu
istoĉkan jantarnim pjegicama. Amalia i ja na to smo se nasmiješili.
Trogodišnjak koji zuri kroz prozor, koji uţiva u samoći više nego u
igri s drugima na djeĉjem igralištu ili u pješĉaniku. Rekao sam sebi
da ću prihvatiti sina kakav bio da bio.
Kad je roĊena Rebekkah, to je samo još više istaknulo Jakobovu
razliĉitost. Bila je loptica nepresušne energije, a njezine su oĉi
plesale kad bi je se drţalo. Hihotala se. Plakala je jedino kad je bila
~ 147 ~
gladna ili preumorna, ali Amalia je bila u pravu kad je ono osjetila za
našeg sina. Rebekkin je plaĉ imao jasno odreĊen poĉetak i kraj. Nije
bio kao Jakobovo dugotrajno, tugaljivo cviljenje.

***

Što da se radi s djetetom koje ne zanima druţenje s drugom djecom?

Koje umjesto toga ima zamišljene prijatelje kad je samo u svojoj
sobi, s visoko poslaganim kockama i tornjevima od lego kockica
usklaĊenih boja, i koje samo ţeli nositi plavo.
Plava majica. Plave hlaĉe. Plave ĉarape.
»Voli plavu boju pa je odluĉan. Strastven je u onome što voli«,
kaţem Amaliji.
Ona vrti glavom. »Ne. Nešto nije u redu.«
Ja sam liječnik, ţelim joj reći. Pomalo je neobičan, istina, ali
naš je i s njim je sve u redu.
Ali majĉina je intuicija nepogrešiva. Nisam li to trebao znati?
Koliko sam puta vidio ţene koje mi dolaze u ured govoreći kako
osjećaju da nešto nije u redu s njihovom trudnoćom, i ispostavilo bi
se da su u pravu?
Kad smo Jakoba upisali u osnovnu školu, postalo je jasno da ne
moţe funkcionirati u razrednoj zajednici. Njegova tamno-smeĊa kosa
ĉesto bi mu padala u oĉi, a njegovo nekoć bucmasto tijelo se izduljilo
i smršavjelo. Podsjećao me je na boleţljivo ţdrijebe koje posrĉe dok
se pokušava osoviti na noge. Buka mu je smetala, imao je ispade na
svaku uĉiteljevu promjenu rasporeda i nije mogao podnijeti da
ga itko dodiruje osim Amalije i mene. Kao da mu je koţa gorjela ako
bi se netko drugi makar i oĉešao o njega.
Vodili smo ga od jednog specijalista do drugog. Sve ih je
zapanjio rezultatima na testovima inteligencije, ali ĉinilo se da nije
kadar funkcionirati izvan svoga svijeta.
Škola Yeshiva u Brooklynu bila je jedina koja ga je htjela
primiti, i ĉinilo se da je procvjetao pod skrbi tamošnjih nastavnika.
Volio je hebrejski, uţivjevši se u nj kao da je tajna koju treba
dešifrirati. Raspored je bio strog, a djeca su bila poslušna i
ostavljala su ga na miru.
Prihvatio je i uniformu. Iako je bila crno-bijela, a ne plava,
svidjela mu se dosljednost toga da je mora svakodnevno nositi, a
tkanina ga nije iritirala kao toliko mnogo drugih stvari.

~ 148 ~
 Volio je malenu ciglenu zgradu i klupe u školskom dvorištu, kao
i to što ga nitko nije ometao ako bi se igrao sam ili samo promatrao
sa strane. Kad bi se ljuljao naprijed-natrag ili mlatarao rukama,
nastavnici bi rekli djeci da je to njegova metoda molitve.

***

Moj je odrasli ţivot proklet neprestanom dualnošću. Kao da je netko

došao i rascijepio moje postojanje kako ne bih mogao uţivati ni u
ĉemu a da ne vidim tugu s druge strane. Oţenio sam Amaliju, ali
nisam mogao prestati misliti na to kakav bi mi ţivot bio s Lenkom.
Gledao sam prelijepu kćer kako odrasta u ţenu kakva je
postala, istodobno gledajući sina kako jedva uspijeva ţivjeti s raznim
ograniĉenjima.
Tih godina, dok su Jakob i Rebekkah bili tinejdţeri, naša bi kći
odjenula suknju od samta i dolĉevitu i nalazila se s prijateljima na
hamburgeru ili mlijeĉnom napitku niţe u ulici, dok bi se Jakob
pridruţio Amaliji i meni ispred televizora. Oĉistio bih tanjure nakon
Amalijina prekuhanog povrća i prekuhanog mesa, tiho ih struţući
nad košem za otpatke dok sam slušao kako moj sin toĉno odgovara
na svako pitanje na jednom od kvizova prije nego što bi natjecatelj i
imao priliku odgovoriti.
I gledao sam Amalijinu i Jakobovu glavu kako zure u ekran.
Ţelio sam da me ona pogleda, ali nastavila je zuriti ispred sebe. Znao
sam da je morala ĉuti Jakoba kako izgovara odgovore, ali nije se
smiješila s ponosom. Nije ni plakala. Samo je jela hranu koja nije
imala okusa i gledala televizijsku emisiju koja joj nije bila ni
zanimljiva, i nije progovarala.
Rebekkah je sad supruga i majka. Udana je za odvjetnika i ima
sina. Moj sin, sada u pedesetoj, i dalje ţivi sa mnom. Dovoljno je
sposoban da ţivi sam, ali uvijek je odbijao tu mogućnost.
»Zašto bih, tata? Sretan sam... sretan sam ovdje s tobom.«
Govori paţljivo i odluĉno, kao da u glavi vaţe svaku rijeĉ prije nego
što će je izreći.
Izvijam obrve i zurim u sinovljev blijedi ten, bljedoću njegovih
oĉiju nalik na raspuknuti led. Nervozne ruke. Dio mene ţeli podići
ruku na njega, otpustiti previše godina frustracije u kojima sam
gledao toga briljantnog djeĉaka zaĉahurenog u svoju svilenu
kukuljicu, ali nemam volje.
Ĉita mi misli. Ĉita moju tugu. Ĉita moj gnjev. Bljeska mojim
šarenicama poput munja za oluje.

~ 149 ~
A onda nestaje.

~ 150 ~
 32. POGLAVLJE

Josef

Na Amalijinu sprovodu Isaac je svirao Kol Nidre.2 Izgledao je staro.

Sasvim je posijedio, njegova nekoć crna kosa sad je nalikovala hrpi
kovrĉava lišća posutog snijegom. No njegovo vitko tijelo i dalje je
bilo elegantno i uspravno. Bio je odjeven u lijepo crno odijelo, ono
koje je nosio kad smo, prije nekoliko godina, Amalia i ja
otišli poslušati njegov nastup u Carnegie Hallu. Kad je rabin
izgovorio njegovo ime, ustao je s klupe iza mene i smjerno prišao
bimi. Dok je silazio stubama, na boku mu je bila violina, a gudalo je
paţljivo prinio srcu.
Vladao je potpuni muk kad se umirio; iza njega pozlaćena arka,
a svici s Deset zapovijedi s obje njegove strane. Oko nas je bila tek
šaĉica oţalošćenih, onih nekoliko ljudi koji su nam postali prijatelji
tijekom godina, Benjaminova obitelj, mojih dvoje djece, unuk te
nekoliko pacijentica s kojima sam se zbliţio.
Stajao je ondje, ĉinilo se nekoliko sekunda, gledajući onkraj
klupa kao da pokušava uhvatiti nekoga za koga se uzalud nadao da je
još uvijek ondje. Sjedio sam prekriţenih ruku gledajući kako duboko
udiše i sklapa oĉi. Napokon je podignuo glazbalo na rame i naslonio
bradu. Zatim je podignuo gudalo.
Svirao je ljepše nego što sam ga ikad ĉuo. Glazba se razlijegala
kao da je srce širom rastvoreno, svaka se nota otpuštala na zlatnim
krilima. Koţa njegovih obraza drhtala je dok je svirao, trepavice na
vjeĊama zaklonile su mu pogled. Ali dok sam ga gledao, shvatio sam
- gotovo poput prosvjetljenja kad sam ĉuo kako svira - da je oduvijek
bio zaljubljen u Amaliju. Da je svih onih godina dok je sjedio u našoj
kuhinjici tiho nas promatrajući bio ondje kako bi bio blizu nje.
Rebekkah je plakala dok je svirao. Njezino tanano tijelo drhtalo
je i treslo se, nesposobno zatomiti tugu. Moj je sin zurio ispred sebe,
njegove bistre oĉi bile su eteriĉne od ţalosti. Samo jedna suza klizila
je niz njegovo lice.
I meni su najzad krenule suze kad je glazba, polagana i
tugaljiva, podiţući se i spuštajući, navrla poput valova na moru.
Plakao sam zato što - da, nedostajala mi je Amalia. Ali i zato što mi

2
Zavjetna molitva, poznata po lijepoj melodiji, kojom poĉinje vjerska sluţba
u sinagogi za Jom Kipur, najveći ţidovski blagdan.

~ 151 ~
je bilo sasvim jasno da je moj najbolji prijatelj volio moju suprugu
onako kako je sam nikad nisam mogao voljeti.
Kadiš koji je svirao sastojao se od nota koje su dopirale iz moga
srca, moje ĉeţnje za ljubavlju zauvijek izgubljenom. Ali ne zbog
ţene koja je sad ispred mene leţala u lijesu od borovine. Bilo je to
zbog ţene koju sam ostavio prije ĉetrdeset i pet godina na krcatom
ţeljezniĉkom kolodvoru u Pragu, a koja nikad nije imala sprovod. A
da sam svirao violinu, moja bi tuga zbog njezina gubitka zvuĉala
toĉno kao i Isaacova za Amalijom. Svaka je nota zvuĉala muĉno u
punoći svoje tuge, svaki je akord naglašavao usamljenost zbog
njezina odlaska.

~ 152 ~
 33. POGLAVLJE

Josef

Šiva3 je i sjedimo u našemu stanu, Rebekkah sa svojom mladom

obitelji, ja i moj letargiĉni sin. Kako obiĉaju nalaţu, prekrivamo
zrcala plahtama. Trgamo svoju odjeću. Sjedimo neobrijani na niskim
stolcima.
Moj unuk ĉita knjigu u mojoj radnoj sobi. Sad je u srednjoj školi
i voli knjige kao što sam ih i ja volio kad sam bio njegove dobi.
Majka ga zove da sjedne s njom i njezinim bratom, ali ja joj kaţem
da je sve u redu. Mlad je. Pun ţivota. Neka ne sjedi u mraĉnoj sobi s
nama i doĉekuje goste kojima ne zna ni ime.
Stigao je još jedan tanjur s kiflicama i pladanj s perecima i
dimljenom ribom od jedne kćerine prijateljice. Ona pak biljeţi svaĉiji
dolazak u maleni notes kako bi poslije mogla napisati zahvalnice.
Kauĉ je presvuĉen presvlakom koju je Amalia sama sašila.
Zastori su navuĉeni tako da nema sunĉeve svjetlosti. Vani, na Trećoj
aveniji, taksisti trube, a majke dozivaju djecu koja izlaze iz škole.
Unutra, posude u kuhinjskim ormarićima još uvijek su oznaĉene
naljepnicama ispisanim Amalijinim briţljivim rukopisom: brašno,
šećer, sol. Telefonski brojevi koje je zapisala, od hitne pomoći do
vatrogasne i policijske postaje, još uvijek su zalijepljeni na zid.
Već sad se jedva mogu prisjetiti zvuka njezina glasa. Tjedan
dana u jedinici intenzivnog lijeĉenja nakon moţdanog udara,
dugotrajan san i onda nijemi rastanak. Znam, u tjednima što slijede,
traţit ću je u jednostavnim pamuĉnim haljinama što vise u ormaru, u
tubi kreme za ruke na njezinu noćnom ormariću, ili u štruci raţenog
kruha koji će se upljesniviti sad kad nema drugih usta da ga
podijelimo.
Ne zamišljam da će me Amalia sad posjećivati kao duh. Bit će
zauzeta negdje drugdje, na nebesima traţeći obitelj. Pohitat će u
oĉevo i majĉino naruĉje i moliti sestru za oproštaj, a ona će joj reći
da je sve to trebala davnih dana zaboraviti.
Njezin će duh sad napokon doći kući. Jer to se dogaĊa kad se
naposljetku vratimo onima koje smo voljeli a koje smo ostavili.

3
Korotni tjedan kod Ţidova.

~ 153 ~
Onima koje nikad nismo zaboravili. Kliznemo u njih poput dviju
savršenih ruku. Padamo u njih poput dva pamukom ispunjena oblaka.

***

Isaac je došao na Amalijin sprovod, ali nije došao u kuću na

ţalovanje. Sedam dana sam oĉekivao da se pojavi na vratima ili
nazove. Uzalud. Najzad sam se ĉuo s njime idućeg tjedna, kad mi je
ispriĉao svoju priĉu. Kazao mi je da je prebolio gadnu prehladu i da
je cijeli tjedan proveo u krevetu. Usput je spomenuo kako je
izgleda negdje zagubio gudalo pa sad mora kupiti novo.
Ali nešto je u njegovu glasu odavalo da ništa od svega reĉenog
nije istina. Najednom zamišljam kako je zakopao gudalo pored
Amalije. I ĉim mi je to sinulo, u dubini duše sam znao da je istina.
Dok smo moja djeca i ja odlazili prema limuzini, osvrnuo sam se i
opazio ga kako stoji ondje sam pokraj njezina groba, s glavom
tuţno pognutom.
Zamišljam da ga je spustio ondje u zemlju, kad nitko nije
gledao, kako bi bilo zakopano pored nje. Tiho. Baš kao što je i sama
bila tiha. Jedna jedina nota što visi na prenapuĉenom nebu.
»U redu je«, kaţem mu. »Shvaćam. Jednostavno ćeš morati
nabaviti novo.«
»Da«, kaţe. »Novo.«
Pomislio sam na dva gudala koja je Isaac izgubio tijekom
proteklih godina. Jedno ispušteno u more kad sam izgubio roditelje i
sestru, a jedno zakopano s mojom suprugom s kojom sam bio u
braku trideset osam godina. Svaki od mojih gubitaka obiljeţeni su
jednim ispuštanjem iz njegove ruke.

~ 154 ~
 34. POGLAVLJE

Lenka

Toga ljeta 1943., moja je majka još više smršavjela. Mogla sam
nazrijeti tetive pod njezinom koţom, a kljuĉna joj je kost toliko
stršila da me je podsjećala na srp. Njezine jagodiĉne kosti bile su
toliko oštre da su me podsjećale na izbrušene plohe u
staklenim kapima kristalnog lustera.
Jugenfursorge, dobrotvorna inicijativa Vijeća staraca, sastavila
je raspored za djecu pobrinuvši se da se u tajnosti školuju te da imaju
kakav-takav pristup poeziji, drami i glazbi. Majka bi se vraćala iz
djeĉje barake mutna pogleda, ali nadahnuta. Bilo je neobiĉno vidjeti
kako je majĉin umjetniĉki duh iz mladosti uskrsnuo u Terezinu.
Ţena koju sam zamišljala prije toliko mnogo godina, onog
popodneva u podrumu s Lucie, njezine davno sklonjene slike
naslikane u paleti boje patlidţana i pjegavih šljiva, sad se pojavljivala
pred mojim oĉima. Plamtjela je od uzbuĊenja zbog rada s djecom.
Rekla je da će uskoro biti upriliĉena izloţba u podrumu jedne od
djeĉjih baraka. Sva su djeca radila na kolaţima i slikama pa sam za
njih nastavila krasti sve što sam mogla od pribora iz tehniĉkog
odjela.
Sada sam bila vješta kradljivica. Svakih nekoliko dana uzela bih
olovku u boji ili malenu tubu tempere koja je bila gotovo pri kraju,
ali iz koje se još uvijek moglo istisnuti nekoliko kapi pigmenta.
Theresa i Rita takoĊer su skrivale pribor kako bih ga mogla predati
majci te su bile odluĉne, kao i ja, u nakani da se ni jedan jedini
komadić slikarskog pribora ne baci. Theresa je bila silno tiha, gotovo
uopće ne progovarajući kad bi izvukla dva kvadrata raskidanog
platna ispod suknje. Rita bi izgledala prkosno dok bi gurala
komadiće ugljena ili pastela u moju ruku.
Kad sam bila u mogućnosti posjetiti Hansa, uvijek bi pitao mogu
li ga nacrtati. Salila bih se s njime i govorila: »U redu, ali onda i ti
moraš nacrtati mene.« Uzela bih komadić papira iz bloka sa
skrovitog mjesta u mojoj bluzi i slomila štapić ugljena napola.
»Evo«, rekla bih. »Pokušaj.«
Pogledao bi u papir, zatim u mene, škiljeći svojim krupnim
zelenim oĉima, pa bi poĉeo crtati. Nepravilan krug pojavio bi se na
papiru. Dvije toĉke umjesto oĉiju, a crta umjesto usta. Ali bilo mu je

~ 155 ~
ĉetiri godine i znala sam da je ovo znaĉajan korak za tako maleno
dijete.
Najbolje od svega bila je spoznaja da se nešto što se tako lako
moglo odvijati izvan Terezina ipak odvijalo i unutar njegovih zidina.
Posegnula sam i obgrlila njegovo maleno rame.
»Lenka«, tiho je rekao. »Volim te.«
»Volim i ja tebe«, šapnula sam.
Ali prije nego što sam dospjela zaplakati, posegnuo je za mojom
rukom i pritisnuo je o papir.
»Sad je na tebe red«, rekao je.
»Da, na mene je red«, rekla sam s osmijehom.
I poĉela crtati.

***

Izloţba djeĉjih radova bila je nezamisliv pothvat. Majka, Friedl i

ostale uĉiteljice provele su bezbrojne sate s djecom i sada su njihovi
prelijepi kolaţi i slike visjeli na zidovima.
Marta i ja smo prošle izloţbom s prstima na usnama, toliko smo
bile ganute tim radovima i njihovom raznolikošću. Bile su ondje
slike drveća i leptira. Neka su djeca nacrtala svoje obitelji, bivše
kućne ljubimce i uspomene na svoje ţivote prije Terezina, ali
najganutljiviji crteţi bili su oni na kojima su pokušali zabiljeţiti
svoju trenutaĉnu situaciju. Jedno je dijete prikazalo sjećanje na svoj
dolazak u Terezin. Sedam likova u vrsti, svaki s identifikacijskim
brojem ispisanim na naprtnjaĉama, s tuţnim i uplašenim licima.
Drugo je dijete nacrtalo leţaj u baraci i sliku sna što lebdi nad
uspavanom glavom lika. Bio je to oblaĉić ispunjen ploĉicom
ĉokolade i staklenkama s bombonima.
Djeĉji su me crteţi prenijeli na neko drugo mjesto. Mogla sam
sklopiti oĉi i prisjetiti se vodenih boja vlastita djetinjstva, osjećaja
kad sam prvi put vidjela kako boja kaplje s moga kista, kako rijeke
tekućih boja krvare na papiru.
Silno sam se ponosila majkom te veĉeri. Stajala je u mraĉnom
podrumu, meĊu crteţima svojih uĉenika, u istoj jednostavnoj haljini
koju je nosila ono popodne našeg transporta. Sada je bila umrljana
bojom, na nekim dijelovima ofucana, i visjela je s njezinih kostiju
kao stara vreća prebaĉena preko strašila. No majka je stajala ondje
s rukama prekriţenim na grudima, oĉiju ozarenih, i podsjetila me na

~ 156 ~
ţenu kakva je bila prije rata. Njezin osmijeh zadovoljstva osvijetlio je
cijelu prostoriju.

~ 157 ~
 35. POGLAVLJE

Josef

Napola sam oĉekivao kako ću meĊu Amalijinim osobnim stvarima

pronaći Isaacova ljubavna pisma. Pregledavam njezine stvari pitajući
se hoću li otkriti tajni ţivot. Pregledavam police u potrazi za
klasiĉnom glazbom, programom iz Carnegie Halla, skrivenom
fotografijom ili kovrĉom prosijede kose. Da sam prvi umro, bi li ona
uĉinila isto? Bi li pronašla vjenĉanu fotografiju koju je Lenka
spremila, jedino što sam imao uza se kad sam bio spušten u sigurnost
ĉamca za spašavanje? Bi li najzad vidjela lice mog duha, onog kojeg
joj nikad nisam pokazao, ĉije su me oĉi privlaĉile iz dubine njezina
neoznaĉena groba? Bi li najzad posegnula ispod kreveta i otkrila
moju kutiju vraćenih pisama? Ili bi, što bih od nje i oĉekivao,
poštovala svetost prošlosti i ostavila pisma u kutiji, poklopac ĉvrsto
zatvoren?
Njezin je ormar napola prazan, prostor izmeĊu vješalica govori
više o njoj negoli o samoj odjeći. Kaput s kariranom tkaninom i
pojasom na vezanje, koji je nosila zimi, podsjeća me na nju. Spuštam
pogled na tri para njezinih cipela i vidim iznošene natikaĉe, s
izlizanim koţnim remenĉićima i otiskom njezina stopala na
potplatima. Poseţem za ĉetkom na njezinu toaletnom stoliću i
primjećujem nekoliko vlasi kose. Otvaram napola potrošen ruţ za
usne, boje toliko blijede da me podsjeća na pijesak.
Izvlaĉim naše uspomene i pojavljuju se pred mojim oĉima kao
na filmskim negativima. Vidim je kako u naruĉju ziba Rebekku,
vidim kako prolazi prstima kroz kosu našeg sina. Vidim je kako mi
se okrenula leĊima, podgrijavajući mi veĉeru nakon što sam se kasno
vratio iz bolnice.
I tako te noći, kad sam otišao na poĉinak, ne sanjam, kao i
obiĉno, Lenku, nego Amaliju. Puštam je da se napokon vrati svojoj
obitelji. Opraštam se s njom i vidim je onakvu kakva je bila prvoga
dana kad sam je upoznao, slamnate plave kose, u pamuĉnoj haljini.
Vidim je pokraj sebe u kafiću Vienna, njezine smeĊe oĉi
zamagljene suzama, dok se oblak pare uzdiţe iz njezine šalice s
vrućom ĉokoladom.

~ 158 ~
 36. POGLAVLJE

Lenka

Djeca iz Terezina ponovno su izvodila Brundibara, operu koju je

skladao Hans Krasa, a scena je bila osmišljena prema uputama
Františeka Zelenke, jednog od najslavnijih praških kazališnih
scenografa. Scena se sastojala od improvizirane ograde, podignute od
ostataka dasaka, i tri plakata: na jednom je bio pas, na drugom
maĉka, a na trećem vrabac. Svaki je plakat bio obješen o ogradu; u
sredini je bio isjeĉen krug kako bi dijete kojem je dodijeljena uloga
moglo umetnuti svoje lice i tako smjesta biti uţivljeno u
lik. Naslikani likovi eliminirali su potrebu za šivanim kostimima.
Scena je bila nevjerojatno uvjerljiva. Pomislila sam koliko li je ljudi
iz mog ureda i Lautschera moralo kriomice pribaviti pribor kako bi
se ovo moglo uprizoriti. Djeca su u svojim preobrazbama skviĉala od
zadovoljstva, naĉas zaboravivši na glad i oskudicu. Svi smo pljeskali
kad su se popeli na pozornicu.
Opera je to o dvoje djece, maloj Annette i Joeu, koji su krenuli
kupiti mlijeko za svoju bolesnu majku. Na ulici susreću verglaša po
imenu Brundibar. Pjevaju mu pjesmu u nadi da će dobiti nešto od
njegovih kovanica, ali on ih otjera. Te noći djeca zaspu pod
oslikanim plakatima psa, maĉke i vrapca. Kad su se probudila,
ţivotinje su oţivjele pa su svi udruţili snage kako bi se borili protiv
Brundibara. Pjevaju prelijepu pjesmu i seljani na njih bacaju novĉiće,
ali Brundibar još uvijek nije svladan. Vraća se na pozornicu i krade
novĉiće. Opera završava tako da ţivotinje i djeca pobjeĊuju verglaša,
njihovi šeširi puni su novĉića dok se vraćaju kući s mlijekom za
majku.
Gotovo smo svi u Terezinu voljeli tu operu. Djeci koja su je
izvodila slala je poruku o njihovu otporu. Dok su trijumfirali nad
zlim Brundibarom, nikome nije promaknula metafora libreta.

***

Te veĉeri, kad sam vidjela Ritu kako paţljivo skida plakate s ograde,
smjesta sam osjetila da je noseća. Iako je i dalje bila tanka kao
granĉica, njezine su se dojke doimale punije i zamjetno oblije. Ĉak

~ 159 ~
joj je i lice izgledalo pomalo drukĉije. Unatoĉ tamnim kolobarima,
izgledala je ljepše no ikad, sićušna, no eteriĉna.
Kasnije te noći, nakon ushićenja zbog djeĉje predstave, uspjela
sam je uhvatiti bez Oskara.
»Rita«, rekla sam joj. »Ti i Zelenka ste odradili fantastiĉan
posao na pozornici. Ali izgledaš mi umorno.« Dotaknula sam joj
ruku. »Jesi li dobro?«
Pomaknula me je prema kutu pozornice gdje smo mogle biti
same.
»Mislila sam da mi samo kasni, ali, Lenka, trudna sam.«
Posegnula je za mojom rukom i stegnula je. Pogledala je dolje na
sebe i dotaknula trbuh skupljenom šakom. Podignula je ofucanu
haljinu i pokazala mi mekano nabreknuće svog trbuha. Spustila je
ruku na trbuh kao da obavija tajnu.
»Rita«, tiho sam rekla. »Što ćeš sad?« Obje smo znale što znaĉi
biti u drugom stanju u Terezinu. Ovih zadnjih nekoliko mjeseci
slušale smo glasine o ţenama koje su zanijele u getu i potom bile
poslane prvim idućim transportom na istok.
Pogledala me je sa suzama u oĉima. »Što mogu, Lenka?«
Ĉula sam šuškanja o ţenama koje su odlazile u bolnicu gdje bi
se jedan od ţidovskih lijeĉnika pobrinuo da problem nestane. Jeziva
je to pomisao, ali Terezin nije bio mjesto gdje je bilo poţeljno
donijeti dijete na svijet. A još je gora bila pomisao da će te utrpati u
stoĉni vagon, trudnu, i zatim prisiliti na rad u logoru.
Osobno sam poznavala samo jednu ţenu koja je zanijela u
Terezinu. Zvala se Elsie i bila je iz moje barake. Vidjela sam je kako
jedne veĉeri plaĉe u svome krevetu. Došaptavala se s jednom od
prijateljica koja je radila kao bolniĉarka u bolnici. Naĉula sam kako
prijateljica govori Elsie da će je odvesti do doktora Rotha.
Poslije ću od Rite doznati da je doktor Roth izveo nekoliko
pobaĉaja u Terezinu. Ĉinio je to u tajnosti i samo kad su ga djevojke
preklinjale, ţrtvujući neroĊeni fetus kako bi spasio majĉin ţivot.

***

Oskar je rekao Riti da će nakon rata biti vremena za djecu, ali ne sad.
Rekla mi je to kroz suze, kršeći svoje tanke bijele ruke.
»On me voli«, rekla je kroz plaĉ. »Ĉak kaţe kako ţeli da nas
Vijeće staraca vjenĉa, ali misli da oni šalju trudne djevojke u smrt.«
»I što ako je u pravu?« rekla sam.

~ 160 ~
 »Kako? Kako itko u to moţe povjerovati? Jer, mogao bi to biti
samo logor koji ima prikladnije uvjete za majke, nakon što više ne
budu u stanju raditi.« Zastala je. »Zašto bi slali ţene s kolicima
vlakovima ako to nisu mjesta za djecu?«
Zatresla sam glavom. Nisam znala odgovor. Znala sam samo što
je postojalo a što nije unutar Terezina, dok se sve u vezi s
transportima na istok ĉinilo kao jedna velika crna rupa.
»Ali što ako je u pravu, Rita?« šapnula sam joj. »Je li vrijedno
rizika? Sad kad imaš siguran posao u Lautscheru, dok ti Oskarov
posao inţenjera pruţa makar malo dodatne sigurnosti u logoru.
Prihvati njegovu ponudu i odmah se vjenĉajte, a poslije osnujte
obitelj.«
Nisam mogla povjerovati kako, zapravo, govorim svojoj
prijateljici da prekine trudnoću, naroĉito kad je bila rijeĉ o dvoje ljudi
koji su ţeljeli provesti ostatak ţivota zajedno. Znala sam da bih
svakim atomom svog bića prezrela svakoga tko bi mi takvo što
predloţio kad je Josef otišao za Englesku. Ali od našeg transporta, od
kojeg je prošlo gotovo godinu dana, svjedoĉila sam prozivkama za
vlakove za istok. Vidjela sam kako su većina deportiranih bili
bolesni, stari, trudni. A sad su, nakon što bi stigao novi transport,
deportirali ĉak i neke zdrave zarobljenike. Bilo mi je jasno da je
mjesto gdje su nacisti slali te ljude, ma gdje ono bilo, moralo biti
nemjerljivo gore od Terezina.
Mogla sam samo zamisliti uţas i izdaju koju je Rita zacijelo
osjećala kad je ĉula da joj ovo govorim. Sigurna sam da je oĉekivala
moju podršku, da ću joj reći kako ću razgovarati s Oskarom i uvjeriti
ga da griješi.
»Pretpostavljam da nemaš pojma kako je to kad u tebi raste
dijete, Lenka.« Pogledala me je oĉima nalik onima ţivotinje stjerane
u kut. »Da znaš, nikad mi ne bi rekla ovo što upravo jesi.«
»Rita«, rekla sam, a glas mi je pucao iako sam govorila najtišim
šaptom. »Znam kako je to biti trudna.«
Nisam joj potanko ispriĉala o mome pobaĉaju, ni o ţalosti zbog
gubitka jedine spone sa suprugom koji se utopio u ledenom oceanu.
Oko nas je ionako već bilo previše tuge. Samo sam posegnula da joj
stisnem ruku.

***

Iduća dva tjedna gledala sam kako se Rita bori, zarobljena izmeĊu
Oskarova straha zbog njezine sigurnosti i vlastite ţelje da saĉuva

~ 161 ~
ţivot koji je u njoj rastao. U ovom pustom getu, gdje nisu rasle
mladice ni cvijeće, sposobnost stvaranja ţivota još uvijek je bila
ĉudo. Koliko sam samo ţena ĉula kako govore da su izgubile
mjeseĉnicu te kako vjeruju da njihova iznurena tijela nisu više u
stanju zanijeti za uţurbanih, neromantiĉnih susreta s mladićima?
Rita mi je obznanila svoju odluku a da nije izravno o tome
progovorila. Sad, kad sjedi, prekriţi ruke preko trbuha kao da dva
ravna dlana mogu zaštititi ono što je potajno ondje raslo.
Kad govori, ne gleda ravno ispred sebe, nego prema svome
krilu.
»Oskar je izludio od brige«, govori mi. »Jedino ga uspijevam
ušutkati kad mu stavim ovdje ruku.« Siri ruke i tapša se po trbuhu.
Sad je trudna već ĉetiri mjeseca, pa ipak, još uvijek se ne vidi ni
najmanja izboĉina. »Osjećam treperenje«, kaţe i lice joj zapljusne
sreća. »Znam da ne izgledam kao da sam trudna, ali ipak osjećam.«
Gledam Ritu i nastojim otjerati strah i uţivati u pogledu na svoju
prijateljicu, tako ţivu, tako punu ţivota.

***

Oskar joj je rekao da se ţeli njome oţeniti prije negoli se dijete rodi.
Napravio je improvizirani prsten od komadića iskrivljene ţice i
zaprosio je kleknuvši na jedno koljeno, odmah nakon što je dovršila
dnevni posao u Lautscheru.
U Terezinu ne postoje dugotrajne zaruke. Vjenĉali su se za
nekoliko dana u odajama Vijeća staraca. Noć uoĉi vjenĉanja,
djevojke iz Ritine barake okupile su se da joj operu kosu. Postavile
su golemo vjedro pod slavinom umivaonika gdje je ostalo nekoliko
sati, skupljajući kapljice vode sve dok je nije bilo dovoljno da se Riti
opere glava. Kosa joj je bila kratka i ošišana oko oštrog lica, ali dvije
su se djevojke uzvrpoljile nad njom, koristeći se prstima ne bi li je
što je moguće bolje dotjerale.
Rita je nosila staru smeĊu haljinu pohabana poruba i ofucana
ovratnika. Izraz joj je bio sveĉan, iako je bila mladenka bez uresa.
Nije imala veo, ĉak ni jednog jedinog cvijeta da ga stegnu njezini
bijeli prsti.
Pojavila se Theresa i tiho rekla Riti da joj je nešto donijela.
Predala joj je paketić omotan starim novinama. Paketić, koji je
izgledao kao da i nema teţinu kad se spuštao u Ritine ruke, najednom
kao da je postao teţak i vrijedan poštovanja dok ga je polako
odmotavala.

~ 162 ~
 Svi smo gledali u ĉudu dok je ona gulila slojeve novina kako bi
otkrila maleni ukras saĉinjen od traka oslikanog platna, prišivenih
ţutim filcom u sredini. Bio je to raskošan cvijet napravljen ni od ĉega
doli otpadaka.
»To ti je za kosu«, tiho je rekla Theresa.
Izvukla je komadić ţice iz dţepa haljine. »Evo. Moţeš ga uz
pomoć ovoga omotati oko nekoliko pramenova, moţda tik iznad
uha.«
Rita je dotaknula lice ne bi li potisnula suze. »Hvala ti, Theresa.
Hvala ti.« Prsti joj sad poseţu da obujme djevojĉino lice. Ljubi joj
obraze. »Samo ti moţeš ni iz ĉega stvoriti nešto ovako lijepo.«
Theresa se zarumenila od nelagode. »Stvarno nije to ništa... ja...
ja...« Zamuckivala je zbog paţnje koju je zadobila zbog svog dara.
»Samo sam ţeljela da imaš cvijet.«
Istina je, Rita nije imala vjenĉani buket. Pa ipak, bila je prelijepa
s tim ukrasom priĉvršćenim za kosu, s rukama zaštitniĉki
sklopljenima nad blago izbeĉenim trbuhom. Ĉetvorica Oskarovih
prijatelja drţala su drvene štapove, bijela plahta ĉinila je braĉni
baldahin nad njihovim glavama. Svi smo zurili u njih dok je glavni
rabin u getu prizivao sedam blagoslova. Stara staklena boca omotana
je maramicom i Oskar ju je razbio pod ĉizmom.
»Ani L'Dodi v'Dodi Li«, izgovorio je rabin i uputio ih da ponove
jedno drugome. »Ja sam moj ljubljeni i moj ljubljeni pripada meni.«
Razmišljala sam o tim rijeĉima i prisjetila se svog vjenĉanja.
Ĉinilo se da je bilo tako davno, pa ipak, kao da je bilo juĉer.
Pokušala sam suspregnuti suze zbog uspomena.
Sve druge djevojke pljeskale su kako bi ĉestitale paru, i vidjela
sam kako prstima odsutno dotiĉu kosu. Sve smo ĉeznule za drugim
vremenima u kojima bi moglo biti obilja cvijeća - ili samo struĉak -
kako bismo sve mogle imati jedan cvijet da ga zataknemo za uši.

***

Ritin trbuh nije narastao veći od štruce kruha. Nosi istu vrećastu
haljinu koju je i uvijek nosila. Nauĉila je hodati još uspravnije kako
bi ta majušna nova teţina bila još manje zamjetna. Za sebe uzimam
manje zalogaja kruha i ulijevam pola svoje juhe u kanticu za
zalijevanje. U njezinu baraku odnosim napola odgrizen komadić
kruha i vodenastu juhu s jednim komadom repe.
»Jedi«, kaţem joj.

~ 163 ~
 Odbija moj obrok. »Ne treba mi više nego što imam«, tvrdi.
»Molim te, nemoj mi ĉuvati svoju hranu, Lenka. I ti trebaš jesti.«
»Trebat će ti kad doĊe dijete«, kaţem.
Ostavljam hranu unatoĉ Ritinim molbama. Kasnije, kad sam
nabasala na Oskara, zamjećujem koliko je mršav. »Pokušavam joj
dati i svoje obroke«, kaţe. »Odbija ih, ali ne ţelim otići sve dok se ne
uvjerim da je sve pojela.«
»I ti moraš ĉuvati snagu«, kaţem mu i suosjećajno mu dotiĉem
lakat.

***

Kad sam idući put odnijela Riti hranu, obratila mi se odluĉnijim

glasom.
»Lenka, moraš s ovim prestati. Ozbiljna sam.«
»Ne razumijem«, rekla sam joj. »Trebaš više jesti, zbog sebe i
zbog bebe.«
»Ne ţelim više jesti! Ne smijem se udebljati više od ovoga,
inaĉe će shvatiti da sam trudna i poslati me odavde!«
Pogledala sam je, njezine krupne zelene oĉi bile su pune divljeg
straha.
»Ali djetetu trebaju hranjive tvari, Rita.« Jedva sam uspjela
protisnuti rijeĉi.
»Dijete će od mene uzeti sve što mu treba. Samo ţelim da se
rodi u Terezinu...« Poĉela je jecati. »Previše se plašim otići negdje
drugdje.«
Sad sam shvatila o ĉemu je govorila. I zato sam uĉinila jedino
ĉemu sam se mogla dosjetiti: privila sam je u zagrljaj, baš kao što se
sjećam da je to uĉinila moja majka kad sam bila uplašena i trudna u
Pragu. Nadala sam se da će joj toplina mog zagrljaja pruţiti makar
pola od utjehe koju je, sjećam se, majĉin zagrljaj pruţio meni.

~ 164 ~
 37. POGLAVLJE

Josef

Jedan od prvih darova od mog unuka Jasona bio je uteg za papir koji
je sam napravio kad mu je bilo tri godine. Bio je to kamen koji je
obojio plavom, s dva crno-bijela oka i naranĉastim nosom od hica.
Još uvijek je na mome stolu pokraj dokumenata, odmah uz
fotografije sada odraslih ĉlanova obitelji.
Volim taj uteg. Svaki put kad ga stavim povrh hrpe raĉuna ili
notesa, prisjetim se dana kad mi ga je donio iz vrtića.
Tada me je zvao »deda«, najbliţe »djedu« što je mogao
izgovoriti. Izvukao ga je iz svoje malene crvene naprtnjaĉe i predao
mi ga.
»Za tebe, deda.«
Uzeo sam ga u ruku i nasmiješio se. Kamen je bio omotan
voštanim papirom, njegova tamna boja još je uvijek bila pomalo
vlaţna; filcani nos nije bio toĉno u sredini, a dva plastiĉna oka
kolutala su se amo-tamo.
»Ĉuvat ĉu ga«, rekao sam mu. Otišli smo u kuhinju i smjestili ga
na papirnati ubrus da se osuši. Onda smo zajedno oprali ruke, voda je
bila plava.
Sklapam oĉi i prisjećam se unuka kad je bio djeĉaĉić. Prvi put
kad sam ga nekamo poveo, kad smo bili samo nas dvojica, otišli smo
u Muzej umjetnosti Metropolitan. Poveo sam ga kroz hram iz
Dendura, objašnjavajući mu povijest Egipćana, ĉaroliju hijeroglifa i
prokletstvo baĉeno na one koji su iskopavali grobnice. Zatim se
prisjećam sreće tijekom njegova prva posjeta zoološkom vrtu u
Central Parku, slatkoće njegove prve ledene ĉokolade u Serendipityju
te zadivljenosti kad smo prvi put posjetili planetarij Hyden gdje me
je pitao predstavlja li svaka zvijezda jednu osobu koja je umrla.
Njegova me je primjedba ostavila bez rijeĉi. Nije li to bila
predivna misao, zamisliti svaku dušu kako svijetli na crnome nebu?
Posegnuo sam za njegovom rukom i zadrţao je u svojoj. Dok su
projekcije planeta i zvijezda punile crnu kupolu, opazio sam izraz
zadivljenosti kako se širi njegovim licem i samo sam poţelio da ga
mogu zauvijek promatrati. Ţelio sam svjedoĉiti njegovu doţivljaju
svijeta, kako se uĉi probijati kroza nj. I dok sam ga gledao kako raste,
ţalio sam za svime što sam propustio sa svojim sinom. Jakob me je

~ 165 ~
drţao na distanci, ili sam moţda upravo ja stvorio tu distancu. Nikad
to neću istinski znati.
Ali znao sam da ţelim zalijepiti svog unuka i sebe za ona sjedala
u planetariju i zajedno s njime izbrojiti sve zvijezde. I kako li sam
samo ţelio da je njegova misao istinita! Da ću, u smrti, postati
zvijezda. Obješena ondje gore i jarko svijetliti nad njime. Štititi ga
ĉistom bijelom svjetlošću.

***

Njegova je buduća supruga predivna, elegantna i profinjena. Njezina

crvena kosa podsjeća me na onu Lenkine majke i sestre.
Tijekom godina upoznao sam nekoliko njegovih djevojaka.
Brinetu koju je upoznao kao brucoš na Brownu, onu koja nije brijala
noge i toliko se vatreno borila za prava ţivotinja da se ĉinilo kao da
je to njezina religija. Bujnu Talijanku na drugoj godini fakulteta, ĉije
su dojke bile tako pune da sam stalno imao osjećaj kako će se izdojiti
ondje za stolom, te blizanku koja je imala jedno smeĊe a drugo plavo
oko, lica anĊeoskog, tijela bujnog.
Zatim jednu Britanku koju je upoznao na trećoj godini studija,
dok je boravio u inozemstvu. Imala je najdraţesniji smijeh koji sam
ikad ĉuo i do kraja me je osvojila iako sam tada imao gotovo
osamdeset i pet, i bio udovac već gotovo deset godina.
Njegovi su se posjeti prorijedili negdje u vrijeme kad se upisao
na pravni fakultet. Imao je više obaveza pa sam razumio. Imao je
predavanja, bio je pod pritiskom da dobiva dobre ocjene, pored,
dakako, ĉari alkohola i glazbe u barovima New Havena.
Kad su objavili zaruke, on i Eleanor nisu bili u vezi više od
godinu dana, a do tada sam je samo jedanput sreo, u Rebekkinu stanu
veĉer uoĉi Roš hašane. Bila je tiha i pristojna. Mogao sam vidjeti
koliko je inteligentna po njezinim pomnom odabranim rijeĉima i
zanimanju za knjige koje su se nizale policama moje kćeri.
Te sam veĉeri sa sobom poveo svog sina, a Eleanorina obazriva
uljudnost prema njemu potpuno me je osvojila. Sjedila je pokraj
njega i pokušavala ga izvući iz njegove ljušture. Mom je sinu tada
bilo pedeset, imao je sijedu bradu, a linija kose poĉela se povlaĉiti,
što je isticalo sjaj njegove zategnute crvene koţe.
Pitala ga je što ĉita, a on se razvezao, nabrojivši toliko naslova
da sam bio uvjeren kako joj se zavrtjelo u glavi. Ipak, nekoliko
minuta poslije ĉuo sam kako naširoko raspredaju o jednom naslovu i
opazio sam blag treptaj svjetlosti u njegovim oĉima. Poţelio sam joj

~ 166 ~
prići i poljubiti je, toliko sam bio sretan što se Jakob najzad s
nekim povezao.
Vidio sam koliko je Jason zraĉio kad je bio u njezinoj blizini.
Kako, kad bi ustala, nije mogao odoljeti da ne gravitira prema njoj.
Te sam veĉeri bio nezasitan promatraĉ, promatrajući i svoju kćer,
kojoj su prvi izdanci sjedina prolazili ĉvrstim kovrĉama, kako
rasijeca perece i provjerava ima li za sve dovoljno krem-sira i
dimljenog lososa. Promatrao sam Benjamina koji se, iako duboko
zaglibio u srednje godine, i dalje ĉinio zaljubljen u nju. I taj me je
prizor ugrijao, jer će uskoro proslaviti trideset treću obljetnicu braka,
a nije lako toliko dugo odrţavati ţar ljubavne vatre.
Te noći, moj sin i ja ostali smo budni dokasna i gledali
televiziju. Njeţno brujanje podsjećalo me je na tihe trenutke izmeĊu
njegove majke i mene. Nisam mogao a da ne budem tuţan što
Amalia neće vidjeti Jasonovo vjenĉanje i podijeliti
radost upoznavanja njegove predivne mlade. Ali onda sam se
prisjetio unukove izjave otprije gotovo dvadeset godina, onomad u
planetariju, i ponadao se da je bio u pravu. Da će biti ondje, gledati
ga onako tiho, na svoj naĉin, kao jedna od mnoštva zvijezda što sjaje.

~ 167 ~
 38. POGLAVLJE

Lenka

Po vlastitoj raĉunici, Rita je sad bila trudna šest mjeseci. Kad god bih
navratila u radionicu Lautscher, gotovo je uvijek sjedila i dalje
slikajući razglednice. One dovršene, osušene, bile su poslagane na
hrpi s njezine desne strane. One vlaţne bile su postavljene ispred nje.
Ruka joj je i dalje bila mirna. Zamijetila sam prizore konja i bale
sjena, majku s djetetom što joj sjedi u krilu, prizore Isusova roĊenja
kojih je naslikala mnoštvo iako je bio tek rujan.
Theresa je stajala u kutu pred štafelajem slikajući repliku
Rembrandtove Židovske nevjeste. Je li ovo bila narudţba SS-a kao
kakav sadistiĉki oblik ironije ili je to bio Theresin tihi prkos?
Letimice sam pogledala platno i vidjela zlatnu i crvenu
boju mladenkine haljine izvedene Theresinim finim potezima kistom.
»Predivna je«, rekla sam joj.
»Nadam se da ne znaju kako se zove«, odvratila je. »Samo su mi
rekli da naslikam još jednog Rembrandta.«
Nasmiješila sam joj se, a ona me je otvoreno pogledala.
»Znaš da govore kako je Rembrandtova supruga bila Ţidovka?«
Kimnula sam i obje smo se zadovoljno nasmiješile.
Kad sam se okrenula prema Riti, meĊutim, zamijetila sam
koliko je bila blijeda.
»Kako si?« upitala sam je dotaknuvši joj rame.
Naĉas je ostala tiho.
»Umorna sam, ali bolje mi je nego mnogima ovdje.«
Znala sam koliko su bile istinite njezine rijeĉi. Izbila je
epidemija tifusa i bolnica je bila prepuna. Jezive su se prozivke
nastavile. Zarobljenici koji su bili nemoćni poslani su na istok u
Poljsku.
Vidjeli smo dim kako se uzdiţe iz krematorija geta, dva
dimnjaka koja su se dimila od tijela onih koji su preminuli u bolnici
ili na radu. I dok su jedina smaknuća bila povremena vješanja onih
koji su pokušali pobjeći, dva para vješala ostala su u središtu geta
kao upozorenje svima.
Svejedno, novi su vlakovi stizali svakoga tjedna sa sve više i
više Ţidova.

~ 168 ~
 Nekih bismo dana ĉuli kako je netko naĉuo nekakvu informaciju
od Vijeća staraca o tome kako će ih tisuće stići iz Brna; drugog bi
dana to moglo biti njih pedeset iz Berlina, tjedan dana poslije drugih
tisuću iz Beĉa ili nekoliko stotina iz Munchena ili Kladna. S prozora
naših radionica gledali smo kako pridošlice hodaju ulicom, kako ţene
nose dojenĉad u jednoj ruci, a kofere u drugoj. Mladi i neoţenjeni
uvijek su hodali ispred, iza njih stariji i oni bez pratnje.
Podsjećalo me je to na pogrebnu povorku, ti muškarci, ţene i
djeca koji koraĉaju s izrazom smrti i poraza na licima. Nisam mogla
zamisliti kako bi geto, koji je već bio prekrcan ljudima, mogao
prihvatiti još i jednu osobu.
Jedne veĉeri, netom prije policijskog sata, Rita mi je povjerila da
je prethodne noći vidjela Frittu u svojoj baraci. Došao je nacrtati
ţenu koja je bila poznata kao gatara, starica koja je vjeĉito nosila
pohabanu maramu.
Rita je stanovala u jednoj od tavanskih spavaonica gdje, zbog
kosoga krova, nije bilo kreveta na tri kata. Bili su ondje na podu
samo madraci i slamarice te nekoliko niskih drvenih leţajeva.
Fritta je zatekao gataru kako sjedi u kutu pokraj prozora
okruţenog metalnim loncima i tavama. »Na brzinu ju je nacrtao
olovkom i tintom«, rekla mi je Rita. Njezinu bijelu kosu privezanu
krpom, naoĉale, opuštenu bradu i bezuba usta.
»Nije rekao ništa kad je vidio kako ga promatram dok crta«,
rekla je. »Prizor je bio nevjerojatan.« U samo nekoliko sekunda
naglasio je teţinu njezine glave na tankom tijelu, duljinu mršavih
ruku i dva ogromna oka.
Opisala je kako je nacrtao prozor uz koji je sjedila kao da je bio
širom otvoren, iako je ostao ĉvrsto zatvoren. Nacrtao je cigleni zid
pokraj vrata kao da je razbijen u sredini. Nacrtao je boĉni dio
bedema, staro, sasušeno stablo u dvorištu i ţeljezna vrata na drevnim
zidinama. Iz jednog su se kuta papira protezala tri kvadrata rublja
na uţetu, vijoreći se poput bijelih zastava.
»Trebalo mu je manje od sata«, šapnula je Rita. »Gatara je pitala
ţeli li da mu ĉita iz karata. «
»I što je odgovorio?« Sad sam bila zaintrigirana priĉom.
»Rekao je da, naţalost, već zna što ga ĉeka.«
Zatresla sam glavom.
Rita je sklopila oĉi kao da i sama zna kakva joj je sudbina.
»Gatara mu nije proturjeĉila.«

***

~ 169 ~
Nastavila sam slušati govorkanja o mnogim slikama i crteţima koje
su Fritta i njegov kolega Leo Haas potajice stvarali, ali vidjela sam
samo dva rada, i to sasvim sluĉajno. Jednog sam jutra ranije došla u
crtaonicu jer sam ţeljela prikupiti nešto pribora za majku prije negoli
stignu ostali.
A kad sam onamo dospjela, prostorijom je i dalje vladala tama.
Jedna jedina ţarulja bila je upaljena otraga. Prišla sam bliţe i
ugledala usamljen lik zgrbljen nad umivaonikom. Bio je to Fritta.
»Gospodine?« Izrekla sam to kudikamo glasnije nego što sam
namjeravala. Na zvuk moga glasa, Fritta se naglo okrenuo. Jedna mu
se ruka zacijelo trznula u stranu jer je jedna staklenka uz tresak pala
na pod.
»Lenka?« uskliknuo je kad se okrenuo. »Prepala si me!«
»Ţao mi je, strašno mi je ţao, gospodine...« Mora da sam
zvuĉala kao nervozno dijete dok sam se pokušavala ispriĉati. Smjesta
sam se sagnula prema podu gdje se staklo rasprsnulo i rukama
pokušavala poĉistiti nered.
»Nemoj, Lenka. Nemoj.« Podignuo je ruku da me zaustavi.
»Ozlijedit ćeš se i od kakve ćeš mi onda biti koristi?« Brzo je otišao
do kuta prostorije i donio kratku metlu pa kleknuo da pomete
krhotine stakla.
»Trebala bi znati da se ne smiješ šuljati nekome iza leĊa prije
radnog vremena.« Izgledao je više zbunjen nego ljut. »I zašto si došla
ovako rano? Što da te je netko uhvatio?«
Radio je brzo i uĉinkovito dok mi je govorio, zgrćući krhotine
stakla na komadić kartona, te ih bacivši u koš za otpatke pokraj svog
stola.
Pratila sam ga dok je hodao.
»Ţao mi je, gospodine, trebala sam biti pametnija.« Izbjegavala
sam njegov pogled. Rijeĉi su mi zapele u grlu dok sam se muĉila
smisliti objašnjenje za svoj prijevremeni dolazak. »Ja... samo sam
htjela ranije poĉeti crtati one ilustracije cjevovoda za SS«, lagala
sam. Dok sam stajala pokraj njega, nisam mogla a da ne vidim dva
nova crteţa nalivperom i tintom na njegovu stolu.
Na prvom je crteţu bio prikazan dolazak transporta. Drugi je
prikazivao spavaonicu starijih u Kavalieru. Tri tijela nalik na kosture,
opet nacrtana nalivperom i tintom, bila su prikazana kako gledaju
kroz rešetke luĉnog prozora. Njihova tijela uništena glaĊu - duplje
umjesto oĉiju, upali obrazi i izduljeni vratovi što se grĉe ispod tankih
dekica na leţajevima.
»Nisi trebala ranije dolaziti, Lenka. Sati koje već ulaţeš u rad za
Nijemce više su nego dovoljni.«
~ 170 ~
 Kimnula sam i opet pogledala crteţe na njegovu stolu. Fritta je
to zacijelo primijetio jer su mu oĉi najednom susrele moje i zadrţale
mi pogled, kao da ţeli reći: Ne ispituj me o tim crtežima.
Brzo se okrenuo i preokrenuo crteţe.
Sekundu poslije ĉuli smo korake. Oboje smo se okrenuli da
pogledamo. Bio je to Haas.
»Kog vraga ona radi ovdje?« upitao je kad me je ugledao.
»Oprostite...« Poĉela sam mucati isto opravdanje koje sam dala
Fritti, ali Haas je podignuo ruku da me zaustavi. Oĉito mu nisu
koristila moja opravdanja.
»Kish?« graknuo je. Bio je to Frittin nadimak. »Rekli smo - bez
ostalih.«
Pogledala sam Frittu koji je sada zurio ravno u Haasove oĉi.
»Lenka je toliko marljiva da je ţeljela ranije poĉeti s poslom.«
Oĉi su mu se sada raširile kao da je ţelio upozoriti Haasa da prestane.
Nekoliko sekunda medu njima se odvijala nijema razmjena.
Haas je izvio jednu tamnu obrvu, a onda je Fritta kimnuo. Dovršili su
svoj nijemi dijalog tako da su obojica napeto zurila jedan u drugoga.
Haas je, ĉini se, shvatio da je moj jedini grijeh taj što sam banula u
nezgodnom trenutku.
»U redu.« Fritta je prekinuo tišinu. »Mislim da Lenka sada
shvaća kako ne bi trebala dolaziti na posao ranije nego što se od nje
oĉekuje.«
»Da, gospodine.«
»Ne ţelimo da Nijemci doznaju da smo ovdje, tako da bismo nas
troje trebali sklopiti pakt i ovo više ne spominjati.«
»Da, gospodine.« Kimnula sam. Pogledala sam Haasa koji je sad
nešto traţio po prostoriji.
»Sad se lijepo vrati u svoju baraku, Lenka.« Brzo je podignuo
knjigu s prekrivenih crteţa i smotao ih u papirnati tuljac toliko brzo
da sam jedva dospjela vidjeti išta osim hitrih pokreta njegovih ruku.
»Ne spominjimo ovo više.«
Kimnula sam.
Fritta se okrenuo Haasu. »Vraćam se za sat vremena, kad stignu
i ostali«, rekao je.
Hass je već bio za svojim stolom, leĊima okrenut nama. Kimnuo
je.
Fritta je tutnuo tuljac s crteţima pod pazuho i nas smo dvoje tiho
i brzo izišli kroz vrata.

~ 171 ~
 39. POGLAVLJE

Lenka

Rita je sad u sedmom mjesecu trudnoće. Gledam joj tijelo kroz

haljinu, njezin me trbuh podsjeća na majušnu lubenicu. Opasno je
pothranjena i nitko ne bi posumnjao da nosi dijete.
Iscrpljena je. Vidi se to ĉim joj pogledaš u lice. Kad sam je ovaj
put posjetila u Lautscheru, vidjela sam da su joj se ruke tresle dok je
slikala.
Theresa me iskosa pogleda sa svog štafelaja i smrknuto vrti
glavom. Kimam. Rita ne izgleda dobro.
»Mislim da bismo trebale poći do bolnice«, kaţem joj.
Ona nijeĉno vrti glavom. Nastavlja sa slikanjem dok s njom
razgovaram. Njezini maleni, slabi potezi vodenim bojama krvare po
cijelom papiru.
»Nećemo nikome reći da si trudna. Samo ćemo reći da se ne
osjećaš dobro.«
»Radije bih ostala ovdje nego riskirala da se zarazim tifusom ili
neĉim gorim«, kaţe okrenuvši se meni. Spušta kist. »Već sam to
rekla i Oskaru. Zato te molim, Lenka, dopusti mi da dovršim posao.«
Oštrina njezina glasa me iznenaĊuje, ali trudim se da se ne
uvrijedim.
Gledam kako pritišće dlanove na stol gdje radi, njezina su leĊa
blago zgurena naprijed, njeţni obris trbuha napinje tkaninu njezine
haljine.
A onda ĉujem kako je Theresa dahnula.
Ispod niskog drvenog stola, izmeĊu Ritinih nogu, širila se
lokvica vode.

~ 172 ~
 40. POGLAVLJE

Lenka

Theresa juri po Oskara. On i ja nosimo Ritu u bolnicu. Ondje je,

meĊu bolesnima i izmoţdenima, dijete roĊeno dva mjeseca ranije.
Ritin je sinĉić izvuĉen iz nje, njegovo tijelo nije veće od tek okoćena
šteneta.
Ţiv je, ali jedva. Plav je i nije veći od moje šake. Kad ga je
privila na grudi, nije bilo mlijeka.
Nikad neću zaboraviti zvuk njegova plaĉa. Cvileţ, ali toliko tih
da je bio gotovo neĉujan. No u svojoj nemoći, u djetetovu oĉaju da
preţivi, bio je grmljavina.

***

Oskar je pored Ritina uzglavlja. Njegova je koţa pepeljasta i podsjeća

me na boju galeba. Njegove smeĊe oĉi mokre su od suza.
Zovu jednog od rabina koji predlaţe da dijete nazovu Adi, što na
hebrejskom znaĉi »moj svjedok«. Rita ga privija na grudi, uvjerena
da će joj od njegova sisanja nadrijeti mlijeko.
Odlazim kako bih ih ostavila malo nasamo. Ali za sat vremena
preda mnom se pojavio Oskarov prijatelj.
»Ţele da nacrtaš bebu«, kaţe. Zadihan je nakon što je trĉao da
me pronaĊe.
»Hitno je«, kaţe. »Nema previše vremena.«
Odlazim do svoje barake i pronalazim komadić papira. To je
najveći koji imam, ali svejedno nije veći od tanjura. Rubovi su
iskrzani, ali ĉist je i nema nikakvih bilješki. Trpam u dţep dva
grumenĉića ugljena. Nemam ništa drugo, sve sam dala majci
za Friedl i djecu.
Kad sam stigla do bolnice, dijete je bilo na njezinim praznim
dojkama. »Nemam mlijeka«, kaţe jecajući. Spuštam svoj blok i
prilazim joj da je zagrlim. Ljubim joj vrh ĉela, onda Adijev. Sjednem
i pogledam ih. Moja prelijepa Rita, plave kose mokre od znoja,
obraza rumenih, oĉiju zamagljenih od suza. Crte djetetova lica, bez
jastuĉića djeĉjeg sala, Ritine su u oštrom reljefu. Visoko ravno ĉelo,
oštar, prćast nos i jagodiĉne kosti u obliku srpa. Ritino je lice

~ 173 ~
pognuto prema Adijevu, njezine oĉi prikovane za njega, njegovo
sićušno tijelo njiše se na njezinim drhtavim rukama.
Djetetovo je lice posebno i njeţno: koţa još uvijek ruţiĉasta od
ono malo hranjivih tvari koje mu je Rita uspjela dati iz maternice. Ali
svakom idućom minutom, boja na njegovu majušnom tijelu poĉinje
blijedjeti. Modro se najprije pojavljuje na vršcima njegovih prstiju,
zatim širi prema udovima, zatim do lica. Vidim kako se Rita ukoĉila
od bola dok ga pokušava priviti bliţe sebi, utopliti ga.
»Pomodrio je!« krikne. »Oskare, tako je hladan! Zar nemamo
ništa ĉime bismo ga mogli ugrijati?« Urla poput preplašene ţivotinje.
Oskar svlaĉi svoju prljavu košulju i pokušava je prebaciti preko
djeteta. Vidim kako se Rita lecnula. Prljavština na košulji je
oĉigledna, vjerojatno i smrad. Nema izvezene darovane dekice poput
onih u kojima je, sjećam se, bila povijena Marta. Ovaj komad
dronjka bit će prvo i vjerojatno posljednje što će dotaknuti djetetovu
koţu.
Rita je sad izvan sebe od tuge dok dijete postaje sve iscrpljenje,
njegova boja više nije plava nego porculanski bijela.
Poĉinjem ga crtati. Vidim kako prvi potezi ustupaju mjesto
prizoru majke i djeteta, njihova lica izbijaju na komadu dragocjenog,
ukradenog papira. Crtam Ritino lice ugnijeţĊeno blizu djetetova,
njegov obrašĉić naslonjen na njezinu dojku, njihove iste crte lica.
Ţelim uhvatiti ţivot - dodati makar i najmanji trag boje na sliku,
ali nemam nijedan štapić uljne pastele ni tubu boje. Štapić ugljena
već je prašina u mojim rukama. A onda mi sine, u trenutku gotovo
iskonskog oĉaja. Pogledam na svoje uništene ruke, iskrzane
zanoktice i povuĉem ih. Kidam koţicu sve dok u kutovima ne poĉne
navirati krv. Istiskujem crvene kapljice na razne dijelove crteţa:
Ritine obraze, usne i dojke, i djetetove udove. Moj crteţ, ĉiji je cilj u
poĉetku bio prikaz ljubavi majke i djeteta, sada postaje crteţ
gnjevnog prkosa: nacrtan crnom i crvenom.

~ 174 ~
 41. POGLAVLJE

Josef

Nikad nisam govorio djeci i unuku o Lenki. Odrasli su misleći da su

njihovi roditelji pronašli jedno drugo pred kulisom rata, kao dvoje
izgubljenih ljudi u stranoj zemlji, koji su se oţenili zbog zajedniĉke
ĉeţnje za zaboravom.
Mislim da bi Rebekkah to objasnila kao ĉeţnju da se poĉne
ispoĉetka, da se osnuje nova obitelj jer su oboma obitelji nestale
poput šapta dima, kao ţudnju toliko glasnu da je tutnjala u našim
grudima i zamaglila našu sposobnost procjene.
Mislim da bi moj sin rekao da sam Amaliju oţenio samo zato što
je tako bilo bolje nego da sam ostao sam.
I rekao bih svojoj djeci, da su me ipak pitali, istina je bila
pomalo i jedno i drugo.

***

Kad mi je kći bila na koledţu, doznao sam da sam bio netoĉno

naveden na popisu smrtno stradalih sa SS Athenije. Rebekkah je to
otkrila dok je pregledavala arke mikrofiševa jedne noći kasno u
školskoj knjiţnici.
Rekla mi je to tiho tijekom proljetnih praznika, kad smo bili
sami u stanu, a izmeĊu nas dvije šalice ĉaja.
Preslika novinske stranice koju je Rebekkah donijela poĉivala je
na stolu. Letimice sam je pogledao prije nego što sam je dotaknuo. U
naslovu je bila izraţena zabrinutost zbog Rooseveltova potpisivanja
neutralnosti Sjedinjenih Drţava. Ispod, pokraj manjeg ĉlanka o
francuskoj vojsci koja prodire kroz njemaĉke redove, bila je
fotografija Athenije i objava kako je potvrĊena smrt stotinu i
sedamnaest osoba. Moje ime, oĉevo, majĉino i sestrino bili su meĊu
popisanima.
»Jesi li dobro, tata?« upitala me je Rebekkah. Gledao sam u
papir nekoliko sekunda i muĉio se povjerovati da je ono što vidim
istina. Znao sam da je zavladao straviĉan kaos kad je spasilaĉki brod
pristao u blizini Glasgowa. Prijavio sam smrt roditelja i sestre
sluţbeniku, a jedino objašnjenje kojem sam se mogao dosjetiti jest

~ 175 ~
to da je moje ime, kad sam mu ga rekao, sluĉajno pridodao drugima
kao jednog od stradalih.
»Ovo je nevjerojatno«, rekao sam. Ţeludac mi je izvodio sako i
pomislio sam da bih mogao povratiti.
»Ovo je kao da ti je darovan drugi ţivot«, rekla je. Njezin je glas
odisao mladošću, no istodobno i dubokim razumijevanjem koje je
nadilazilo njezine godine. Sjećam se da je posegnula mimo šalice i
tanjurića i dotaknula mi ruku.
Ali nisam razmišljao o kćeri ni o njezinu suosjećanju. Umjesto
toga, glava mi je bila preplavljena mislima o mojoj ljubljenoj Lenki.
Sigurno je ovo proĉitala u ĉeškim novinama. Vjerovala je da sam
mrtav.
Sjećam se da sam se ispriĉao i kazao kćeri da trebam leći.
Vrtjelo mi se u glavi. Imao sam dojam da se gušim. Lenka. Lenka.
Lenka. Vidio sam je trudnu, odjevenu u koronu crninu, uvjerenu da
je napuštena. Prestravljena. Sama.
Osjećaj krivnje me je gušio. Godinama sam osjećao njegov
nemilosrdni stisak. Pisma Crvenom kriţu. Potrage koje nisu vodile
nikamo. Pisma koja su tvrdila da je Lenka poslana u Auschwitz i da
se smatra mrtvom.
Je li ovo znaĉilo biti zaljubljen? Vjeĉno ţaliti zbog pogreške
koju sam nepromišljeno poĉinio? Koliko sam puta ponovno proţivio
one posljednje sate u našem stanu? Trebao sam inzistirati na tome da
poĊe sa mnom. Trebao sam je priviti u naruĉje i nikad je ne pustiti.
Moja me je naivnost probijala poput šiljka za led. Bolna rana što
sporo krvari.
Zatvaram vrata spavaće sobe dok moja kći dovršava ĉaj. Pruţam
ruke zamišljajući Lenku. Nakon svih ovih godina samo je ţelim
grliti, tješiti.
Traţiti njezin oproštaj.
Ali ĉujem samo tišinu, a onda zvuk Rebekke koja nosi posuĊe u
sudoper.
Steţem šake u ĉvor.
Zrak i uspomene. Pritišćem ih ĉvrsto na srce.

~ 176 ~
 42. POGLAVLJE

Josef

Nakon rata poĉeo sam traţiti Lenku kroz sluţbene kanale. Crveni kriţ
je osnovao centre za potragu diljem drţave pa sam se registrirao u
jednom na Upere West Sideu. Odlazio bih onamo jednom tjedno, bila
ciĉa zima ili lijevalo kao iz kabla, da vidim jesu li pronašli Lenku.
Podnio sam sluţbeni zahtjev i ispunio bogzna koliko obrazaca.
Za prvog posjeta, ţena koja mi je pomagala savjetovala mi je da
budem strpljiv. »SuraĊujemo sa ţidovskim organizacijama diljem
Europe«, rekla je. »Dajte nam vremena. Kontaktirat ćemo vas ĉim
dobijemo neke vijesti.«
Ali nisam ĉekao da stupi sa mnom u kontakt. Nastavio sam se
vraćati tjedan za tjednom, svake srijede u podne. Redovitost posjeta
pruţala mi je osjećaj da nisam odustao. Nijednom nisam propustio
tjedni sastanak.
Mjesec za mjesecom.
Uskoro je prošla godina.
»Svakoga dana popis preţivjelih raste«, reĉeno mi je. »Stalno
dobivamo nova imena. Tako da ima nade.«
Tijekom te jedne godine upoznao sam gotovo sve koji su radili u
uredu. Moj sluĉaj dodijeljen je Geraldine Dobrow.
Jednog poslijepodneva u veljaĉi, otpoĉeli smo s onim što će se
pretvoriti u naš tipiĉni tjedni sastanak. »Gospodine Kohn...«
»Josef«, rekao sam. »Molim vas, zovite me Josef.«
»Gospodine Kohn«, ponovila je.
Imao sam dojam da me ne sluša. Poţelio sam vrištati, dobivao
sam isti odgovor svaki put kad bih je vidio.
»MORATE MI POMOĆI DA JE PRONAĐEM.« Govorio sam
glasnije nego što je to bilo potrebno. LeĊa gospoĊe Dobrow uspravila
su sa na stolcu za njihanje. Zabiljeţila je nešto u moj spis. Bio sam
siguran da će predloţiti da posjetim psihologa ili, još gore, sasvim
odustati od mog sluĉaja.
»Gospodine Kohn«, ĉvrsto je rekla. »Molim vas. Morate slušati
što vam govorim.«
»Slušam.« Uzdahnuo sam i zavalio se u stolcu.

~ 177 ~
 »Shvaćam vaš gnjev«, rekla je. »Zaista. Pokušavamo je
pronaći.« Proĉistila je grlo. Pokazala je kroz stakleni prozor svog
ureda na red koji je vijugao niz hodnik. »Svi koji ovamo dolaze traţe
svoje najmilije.«
»Samo je moram pronaći.«
»Znam.«
»Moram je pronaći.« Shvatio sam da zvuĉim oĉajno, ali nisam
se mogao suzdrţati. »Obećao sam joj.«
»Da, znam. Mnogi su obećali... Ali morate mi vjerovati kad vam
kaţem da ĉinimo sve što je u našoj moći da vam pomognemo. Da
pomognemo svima poput vas.«
Ţelio sam vjerovati u dobronamjernost te ţene. Ali nisam si
mogao pomoći. Ţivcirala me je.
Nije imala pojma kako je to kad doĊeš u njezin ured i budeš
obaviješten da nema nikakvog napretka. Bilo je nemoguće da moţe
razumjeti kroza što prolazim - što prolaze oni ljudi na koje je
pokazala ispred prozora. Zar je uopće mogla pojmiti kako se
osjećamo dok traţimo nekog s druge strane oceana? Dan za danom,
Amerikanci su bili zasipani fotografijama ratom poharane Europe.
Hrpe trupala. Masovne grobnice. Priĉe koje se pojavljuju o onome
što su nacisti uĉinili Ţidovima. Zato, da, više no jednom prilikom
sjedio sam preko puta gospoĊe Dobrow i samo bih uronio
licem meĊu dlanove. Ili udarao šakom o njezin stol. Ili psovao
bijesan smatrajući da njezin ured ne ĉini dovoljno da mi pomogne.
A ona je uglavnom sjedila tiho preko puta mene, s rukama na
golemoj hrpi fascikla.
»Govorim vam od samog poĉetka, gospodine Kohn, da bi moglo
potrajati jako dugo dok ne pronaĊemo vašu suprugu.«
Duboko je udahnula.
»Europa je trenutaĉno u kaosu. Oslanjamo se na nekoliko
tamošnjih ţidovskih organizacija koje su usred procesa popisivanja
preţivjelih i brojenja mrtvih. Milijuni ljudi su prebaĉeni u razliĉite
logore. Ondje vlada potpuni nered.« Proĉistila je grlo. »Trebat ćete se
pripremiti na ono što bi moglo biti jako duga potraga. Kako
stalno govorim, trebate biti strpljivi.«
Pogledala me je ravno u oĉi.
»I trebate se pripremiti na mogućnost da nije preţivjela.«
Stresao sam se.
»Ţiva je«, rekao sam gospoĊi Dobrow. »Ţiva je.«
Nije mi odgovorila. Sjećam se da je tada prvi i jedini put oborila
pogled.

~ 178 ~
 ***

Nisam se dao obeshrabriti. Šest godina sam jednom tjedno odlazio u

taj ured. U centar su i dalje pristizali novi popisi iz Auschwitza,
Treblinke i Dachaua, kao i iz manjih logora poput Sobibora i
Ravensbrucka. Popisi ţivih i mrtvih.
GospoĊu Dobrow zamijenila je gospoĊica Goldstein, onda
gospoĊa Markovitz. A onda, jednoga dana, reĉeno mi je da su
pronašli Lenkino ime na popisu iz Auschwitza, koji je do tada već
bio poznat kao najstraviĉniji logor. Njezino ime, zajedno s imenima
njezine sestre i roditelja. Nije bilo spomenuto dijete.
»Vjerujemo da su svi nakon dolaska odvedeni u plinske
komore«, rekla je. »Strašno mi je ţao, gospodine Kohn.«
Predala mi je primjerak popisa transporta.
Lenka Maizel Kohn, bilo je otipkano. Pritisnuo sam papir na
usne.
»Ako ţelite biti malo sami«, rekla je gospoĊa Markovitz
dotaknuvši mi rame, »imamo posebnu prostoriju...«
Ne sjećam se previše nakon toga, osim sobiĉka s nekolicinom
drugih šokiranih ljudi koji sjede na plastiĉnim stolcima oko mene.
Sjećam se da sam ĉuo dvije mlade djevojke kako recitiraju kadiš.
Sjećam se da sam vidio neke koji se grle i jecaju. Ali malo ih je bilo
poput mene - sam i previše zaprepašten da plaĉem.

~ 179 ~
 43. POGLAVLJE

Lenka

Dala sam Riti crteţ nje i novoroĊenĉeta ĉim sam ga dovršila. Spustila
sam ga pokraj njezina uskog leţaja i zagrlila Oskara, koji je sad
drhtao u poderanoj donjoj potkošulji. Njegova rebra uzdizala su se
pod odrpanom tkaninom.
»Hvala ti, Lenka«, rekao je pokušavajući se pribrati. »Ĉuvat
ćemo ovo do posljednjeg daha.«
Kimnula sam, nesposobna progovoriti. Pogledala sam svoju
prijateljicu koja je i dalje ĉvrsto drţala svoje sad beţivotno dijete.
Prišla sam Riti kako bih joj kroz deku stisnula nogu. Još uvijek
pamtim osjećaj tog dodira. Osjećaj kako na njoj nema mesa, samo
kost.
Mogla sam je samo što njeţnije zagrliti.
Nije podignula pogled prema meni. Nije me ni ĉula. Kad sam
otišla, na uho mrtvog djeteta pjevala je pjesmu na jidišu, Eine
Kinderen.

***

Voljela bih da mogu reći kako se Rita uspjela oporaviti nakon

djetetove smrti. Ali bila bi to laţ. Tko se ikad može oporaviti nakon
takvoga gubitka? Gledala sam kako moja prijateljica sve više slabi.
Nije bila u stanju slikati. Ruke su joj se previše tresle i nije se mogla
usredotoĉiti. Kao da joj je volja za ţivotom umrla zajedno s Adijem.
U Terezinu nije bilo tolerancije za takvu neuĉinkovitost.
Dopušteno nam je da ţivimo - ĉak moţda i da stvaramo - unutar
njegovih zidina sve dok je naš rad bio koristan za Reich. Dakako,
mogli smo umrijeti u bolnici od tifusa ili na svom leţaju od gladi, ali
na našu će se smrt gledati kao na obiĉnu neugodnost. A kad više ne
budemo potrebni, ili kad barake budu pretrpane, a pojavi se potreba
za dodatnim prostorom zbog novog transporta koji dolazi,
jednostavno će nas poslati na istok.
Nekoliko tjedana nakon Adijeve smrti, Rita je primila obavijest
o deportaciji. Oskar nije primio takvu obavijest, ali dobrovoljno je
pristao na odlazak ne ţeleći bez nje ostati u Terezinu.

~ 180 ~
 Nije nam bilo dopušteno da ih ispratimo na odlasku pa sam se
morala oprostiti noć prije.
Oskar je doveo Ritu da se naĊe sa mnom ispred moje barake
netom prije policijskog sata. Pridrţavao ju je rukama. Izgledala je
kao Adi prvi put kad sam ga vidjela, bila je gotovo prozirna. Samo su
joj se plave ţile na vratu napinjale kroz koţu.
Bila je ništa više od aveti. Njezine svijetle, zelene oĉi bile su
mlijeĉne boje ţada, njezina plava kosa boje pepela. Nije bila ništa
doli iscrpljeni, prazni pokrov preko kostiju tankih kao u vrapĉića, i
strahovita tuga. Zagrlila sam svoju prijateljicu. Šapnula sam njezino
ime i rekla joj da ćemo se opet vidjeti nakon rata.
Njezin mi je suprug kimnuo i stegnuo mi ruku. Posegnuo je pod
košulju gdje je moj crteţ Adija i Rite bio smotan i uglavljen o njegov
pojas.
»Evo«, rekao je. »Plašimo se odnijeti ga na mjesto kamo
idemo.« Gušio se. »Sigurniji je s tobom, ovdje se neće izgubiti.«
Uzela sam crteţ i rekla mu da ću ga ĉuvati. »Pronaći ću vas
nakon rata i onda vam ga vratiti. Obećavam.«
Oskar je spustio prst na usne, naznaĉivši mi da ne moram više
progovoriti ni rijeĉ. Znao je da ću poduzeti sve da ga saĉuvam, baš
kao što sam i ja znala da će to uĉiniti Lucie kad sam joj dala ono
najdragocjenije prije deportacije.

***

Sakrila sam crteţ izmeĊu dva komada kartona pod mojim madracem.
Ali poĉela sam se brinuti da bi ga teţina triju ţena mogla nekako
oštetiti. Onda sam ga smjestila u kofer, ali uskoro sam shvatila kako
sam rastrgana strahom da bi ga netko mogao ukrasti.
Ali, pomislila sam, tko bi ukrao jednostavan crteţ majke i
djeteta? Nije se mogao iskoristiti za trampu. Nije imao vrijednosti,
osim za mene, Ritu i Oskara.
I tako je crteţ neko vrijeme ostao u mom koferu, a ja sam
pokušavala ne misliti preĉesto na njega. Smatrala sam se samo
njegovom privremenom ĉuvaricom, ĉiji je posao bio da ga ĉuva na
sigurnom dok ga njegovi pravi vlasnici ne budu mogli preuzeti.
Svako toliko, meĊutim, uspela bih se ljestvama u našoj baraci kako
bih provjerila je li ostao skriven daleko od tuĊih oĉiju.

***
~ 181 ~
Terezin je postao još pretrpaniji. Kasnije, iz knjiga, doznat ĉu toĉan
broj tamošnjih zarobljenika. Do 1943., bilo je više od pedeset osam
tisuća muškaraca, ţena i djece unutar zidina grada koji je bio
izgraĊen za sedam tisuća ljudi.
A sa svakim novim dolaskom transporta, stotine, ponekad tisuću
njih istodobno, bile bi poslane dalje.
Djevojke s imenima koja su mi bila strana, poput Luize, Annike
i Katye, poĉele su puniti krevete u mojoj baraci koje su nekoć
zauzimale djevojke ĉeških imena kao što su Hanka, Eva, Flaska i
Anna.
U barakama su svaĊe postale sve ĉešće. Djevojke su bile
nervozne zbog nedostatka sna i gladi, kao i od rada toliko teškog da
je koţa na njihovim nekad elegantnim prstima sad bila zguljena do
krvi.
Jedna je djevojka potkradala vlastitu majku. Njezina mlaĊa
sestra ju je optuţila. SvaĊa je poĉela uvredama, a zatim eskalirala.
Uskoro su se borile kao ţivotinje, vukle se za kose, jedna je ĉak
drugu ugrizla za ruku. Nadzornica spavaonice pokušavala ih je
razdvojiti. Promatrala sam ih, nijema. Ĉesto sam dijelila ono malo
kruha što sam imala s majkom i Martom, ali nisam mogla a da se ne
upitam koliko će proći prije nego što i same postanemo kao one.
KraĊe u barakama otele su se kontroli. Predmeti koje sam nekad
smatrala smećem - slomljeni ĉešalj, vezica za cipele, drvena ţlica -
postali su luksuz koji se mogao trampiti za nešto vrjednije: cigaretu,
komadić margarina, komadić ĉokolade. Spavale smo u odjeći. Neke
ţene ĉak i u cipelama - strepeći da će ih netko ukrasti ostave li ih
ispod leţaja.
Par gladnih ruku moţe ukrasti bilo što. A nitko neće ni trepnuti
ako se baci na ţeravnik sve što se moţe iskoristiti. Mislim na svoj
crteţ u koferu i znam da će ga, kad doĊe zima, netko pronaći i
iskoristiti za potpalu, kao još jednu nepotrebnu stvar koja će dobro
doći za još jednu sekundu topline.

***

U studenome 1943., iz Berlina je nareĊeno popisivanje. Svi iz geta

pozvani su jednoga jutra u sedam sati na golemu ledinu uz vanjski
rub bedema. Bili smo prisiljeni stajati bez kaputa, neki i bez cipela,
sve dok se svaka glava nije prebrojala. Ostali smo cijelo jutro,
popodne i onda veĉer. Nisu nam dali ni mrvicu hrane ni vode, niti
smo smjeli otići na zahod. Nakon što su dovršili prebrojavanje,

~ 182 ~
izbrojivši ukupno više od ĉetrdeset tisuća, poveli su nas natrag u
tamu naših baraka. Prolazili smo pokraj tijela stotina onih koji su bili
preslabi da izdrţe to muĉenje od sedamnaest sati. Njihova trupla
ostala su ondje gdje su i pali.

***

Nastavila sam raditi na zadanom projektu u tehniĉkom odjelu.

Dovršila sam ĉetrnaest crteţa koji prikazuju aktualnu izgradnju
traĉnica koje vode u geto, te poĉela raditi na drugima koji su
prikazivali nove barake. Fritta mi je rekao da je zadovoljan
mojim radom, dok je Leo Haas rijetko kad pogledavao prema meni.
Ponekad bih ĉula kako se njih dvojica oko neĉeg prepiru u kutu.
Haas bi podignuo ruke i lice bi mu se zacrvenjelo od ljutnje.
»Ovi su izvrsni«, rekao je Fritta jedno popodne kad je podignuo
prema svjetlu moj list papira. »Šteta što moraš tratiti energiju na ove
besmislice.«
Dok je to govorio, poţeljela sam ga prekinuti i povikati: Tako je!
Iskoristimo ovu moju ruku za nešto bitno! Uključite me u ono na
čemu radite vi i Haas. Dajte da slikam transporte ili dim iz novog
krematorija...
No glas mi zapinje u pozadini grla. Podiţem pogled prema
njemu, nadajući se da shvaća kako sam ţeljna raditi na bilo kakvom
tajnom pokretu koji se raĊa u koncentracijskom logoru.
Mislim da naslućuje što mi je na umu. Podiţe jednu krupnu ruku
i spušta je na moje rame. »Lenka«, šapne. »Kad ovo svrši, uvijek ćeš
imati svoj kist i papir da sve zabiljeţiš. Do tada, ne ĉini ništa ĉime bi
mogla ugroziti sigurnost - tvoju i tvoje obitelji.«
Kimnem i vraćam crteţe do crtaćeg stola. Spuštam lakte,
uronivši licem u dlanove na nekoliko minuta kako bih se pribrala.
Kad sam se uspravila, vidim kako Otto gleda u mene i uspijevam se
nasmiješiti.

***

Jednog popodneva, dok sam ĉekala u redu da primim obrok za ruĉak,

ugledam iza sebe Petra Kiena.
»Što imamo danas, Lenka? Vodenu juhu s kriškom krumpira ili
vodenu juhu s jednom crnom rotkvom?«

~ 183 ~
 IznenaĊena sam što zna moje ime.
»Mislim da smrdi na truli kupus.«
On se nasmije. »Uvijek smrdi na truleţ, Lenka. To si dosad
morala shvatiti. Gdje je Otto?« pita.
Pogledam ga. Lijepo lice, busen guste crne kose koja me
podsjeća na Josefa.
Iznenada sam pocrvenjela. Je li to moglo biti zato što me je
gledao?
»Ottova ţena je danas smjela s njim ruĉati«, kaţem. Bila sam
sretna kad sam vidjela rijetki izraz zadovoljstva na Ottovu licu kad se
otišao s njom sastati.
Petr ne spominje svoju suprugu, iako znam da je oţenjen.
Sjedimo na klupi ispred barake Magdeburg pijuckajući našu
bezukusnu juhu.
Na površini pluta jedan list kupusa.

***

Petr je bio ĉista, jarka svjetlost. Otto melankoliĉan trak sjene. Voljela
sam obojicu. To što sam bila prijateljica s muškarcima takvih
suprotnih osobnosti pomoglo mi je da izdrţim. Petr se dobrovoljno
javio da ilustrira svaki operativni plan, svaki plakat koji promovira
predstavu ili koncert. Nije mogao prestati crtati ĉak ni tijekom ruĉka,
ĉak ni kad bismo zgotovili posao u tehniĉkom odjelu, ĉak ni kad je
samo nekoliko sati ostalo do policijskog sata.
Iako se Petr izlagao riziku dok je otvoreno slikao, njegovi motivi
ni po ĉemu nisu bili kontroverzni. Slikao je uglavnom portrete.
Promatrala sam ga jedne veĉeri dok je radio na crteţu ţene po
imenu Ilse Weber - njezina ruka dotiĉe obraz, oĉi su joj tamne i
inteligentne, usne blago izvijene. Drugi je put nacrtao Zuzku
Levitovu u crnoj tinti. Njezine krupne ţablje oĉi prikazane su
kao karikatura, njezine goleme grudi napinju kariranu haljinu koju je
osjenĉao brzim potezima.
»Kad bih barem mogla crtati tako brzo kao ti«, kaţem mu jedne
veĉeri.
Samo to što ga gledam ispunjava me silnom srećom. Akvarel
Adolfa Aussenberga u paleti ruţiĉaste i plave, vitak lik pogleda
uperenog dolje, ruke oslonjene o koljena. Ali najviše sam oĉarana
crteţom Hane Steindlerove.

~ 184 ~
 »Ţena u ĉetiri ţivotne faze«, objašnjava mi. Najprije je nacrtao
Hanu kao djevojĉicu, crte njezina lica u blagom fokusu, dok je
olovkom razmazao svijetle sjene preko njezina lica. Pored toga, brzi
crteţ nje kao zavodnice, njezine ruke iza glave, kosa razbarušena,
bluza otkopĉana, otkrivajući blage obrise dojki, pupka, njeţne
obline kukova. Najveći crteţ prikazuje je kao suprugu i majku. Lice
joj je sad ozbiljnije, mladost je ustupila mjesto majĉinskoj njeţnosti,
izraz lica joj je odsutan, zamišljen. U kutu pri dnu, posljednji crteţ na
brzinu nacrtan prikaz je djevojke s kosom ošišanom na bob, pogleda
spuštena, osmijeha gotovo nestašna.
»SviĊa mi se ovo«, kaţem mu. »To je ujedno slika Han ine kćeri
i same Hane kao djevojĉice.«
»Toĉno«, kaţe i u njegovim oĉima vidim osjećaj sreće koji
dolazi sa spoznajom da si shvaćen.
Svakoga dana vidim ga kako radi u dvorištu na još jednom
portretu. Tu je portret Frantiske Edelsteinove. Portret Eve Winderove
s gustim obrvama i pogleda puna nade. Zapanjujuće vjeran prikaz
Willyja van Adelsberga, mladog Nizozemca, s dugom kosom i
soĉnim ustima tako zavodljivo nacrtanima da se doima lijep poput
djevojke. Petr me neprestano iznova zadivljuje.
Zatim, tu je Otto. Moj dragi, osjetljivi Otto. On slika u bojama.
Vodene boje. Gvaš. Slika prizore koji ga proganjaju. Krematoriji,
ljesovi ispred mrtvaĉnice, dugaĉki redovi za hranu, starci koji se
mole nad mrtvima.
Vidim ga kako uvlaĉi crteţe izmeĊu stranica svojih sluţbenih
radova.
Nije mi ih nijednom pokazao, ali ni ne skriva ih od moga
pogleda. Kad odlazi s posla, uglavi ih ispod pojasa. Uvijek se molim
da ga nitko ne zaustavi na putu do barake. Ne mogu zamisliti da bi
mogao izdrţati bilo kakav oblik fiziĉke kazne, i stresem se na
pomisao da bi ga mogli deportirati na istok.

***

Nakon što sam mjesecima promatrala Petra kako radi na portretima,

najzad sam ga upitala moţe li naslikati mene.
Sjedimo na istoj klupi na kojoj sjedimo i uvijek, ali sada jesen
proţima zrak. Osjećam vjetar kako hladi i miris suhog lišća. Crvena,
suha zemlja prašnjavi je veo na mojim cipelama.
Jedne veĉeri, moli me da ostanem još malo. To je opasno. Veliki
je rizik da će njemaĉki vojnik otkriti kako smo prekršili pravila, a i
~ 185 ~
prekršit ću obećanje dano Fritti da neću dolaziti u ured izvan radnog
vremena.
»Ali Fritta bi htio da odemo kad i drugi«, kaţem mu. Ne ţelim
zvuĉati kao kukavica i spominjati rizik da bi nas mogli otkriti
Nijemci. »Nije mu drago kad su ljudi ondje sami. Jednom sam
pogriješila i došla ranije... Obećala sam mu da to neću ponoviti.«
»Ne brini se. Razgovarat ću s njime. Imamo dogovor.«
Izvila sam obrvu. Ali on izbjegava daljnja objašnjenja.
Te veĉeri, nakon što su ostali spakirali svoje radove i zaputili se
prema vratima, Petr i ja ostajemo za svojim stolovima.
Otto se zadrţava još malo dulje, oĉi mu prelaze od mene do
Petra.
»Je li s tobom sve u redu, Lenka?« pita. Opet me je podsjetio na
oca. Njegova slatka briga i mekoća njegova glasa dok postavlja
pitanje, uvijek pazeći da ne bude prenametljiv ili izravan.
Pitam se misli li Otto da smo Petr i ja u vezi. Iako je Petr
oţenjen, preljubi ovdje nisu nešto neĉuveno. Kad je ĉovjek uvjeren
da su mu dani odbrojeni, toplo tijelo i ustreptalo srce mogu ga
natjerati na ono što mu nikad prije nije padalo na um.
Otto nas gleda, onda odlazi prema vratima. »Vidimo se sutra«,
kaţe. Glas mu je sjetan.
»Da, Otto.« Pokušavam zvuĉati vedro. »Vidimo se sutra.«
Polako mi mahne uz oĉinski zabrinut pogled. Smiješim se i
vrtim glavom.
Petr se ne gnjavi s pozdravima. Izvlaĉi pet tuba boje iz ladice.
Ruke su mu snaţne i sigurne; zna koju paletu ţeli upotrijebiti ĉak i
prije nego što je povukao prvi potez kistom.
Plava boja kadmija. Titan bijela. CrvenosmeĊa.
»Sjedni«, kaţe. Poslušam ga bez razmišljanja. Vrti mi se u glavi
od same pomisli na njegove oĉi usredotoĉene na mene, kao i od toga
da me je smatrao dovoljno vrijednom da me naslika.
Oprezno, poboţno, istišće pigment. Uljane kapljice na malenom
limenom pladnju. Odmotava komad platna skriven ispod hrpe crteţa
na njegovu stolu. Iskrzan je na rubovima, oblik nije sasvim ni
pravokutan ni ĉetvrtast.
Nema dašĉica da se platno rastegne i za njih priĉvrsti, pa gledam
kako ga Petr ravna rukom i zabada dvije iglice u gornje kutove ne bi
li ga priĉvrstio za površinu stola.
»Nemoj gledati u mene, Lenka. Gledaj u vrata.«

~ 186 ~
 I gledam. Koncentriram se na prag. Drveni okvir. Zamišljeni
pogled na moje kolege kako ulaze i izlaze, sjene onih koji su došli u
Terezin prije mene i otišli prije nego što sam im doznala imena.
Minute prolaze. Moţda je već prošao i sat. Uskoro ćemo morati
poţuriti jer će se oglasiti policijski sat. Srce mi grmi u grudima.
Tijelo mi je proţeto zebnjom da bi njemaĉki vojnik mogao doći i
pregledati prostoriju, ali i adrenalinom zbog uzbuĊenja što gledam
Petra kako radi. Sad brzo slika. Zapešće mu putuje platnom
brzinom klizaĉa na ledu.
Obuzeta sam mislima. Dio mene ţeli skoĉiti sa stolca i uzeti
svoje platno, svoju paletu boja. Zamišljam Petra i sebe kao dvije
zrcalne slike, kako svaki crta odraz onog drugog.
»Umiri se, Lenka«, kaţe. »Molim te.«
Minute se sad ĉine kao sati.
Strašno sam ţedna. Zamišljam boju kako krvari na suhom,
sparušenom platnu.
Vrat me poĉinje boljeti, a misli kojima se opirem poĉinju izbijati
na površinu poput rane.
Osjećaj usamljenosti me svladava. Nisam bila dotaknuta - ne
onako kako ţudim biti dotaknuta u ovom trenutku dok su Petrove oĉi
prikovane za mene, dok njegove ruke spretno rade, a zvuk mokrog
pigmenta prelazi platnom.
»Lenka«, kaţe. »Nemoj sklapati oĉi.«
Pocrvenim. »Da... oprosti. Oprosti.« Gotovo sam posramljena
svojim mislima.
Gledam njegovu crnu kosu, uglove njegova lica, bjelinu
njegovih prstiju dok drţi kist. U sebi osjećam komešanje, nagon da
ga poljubim. Ĉeznem za tim da sam blizu nekome. Umalo da sam
zaboravila kako je to kad te netko grli.
Nastojim prizvati u misli Petrovu suprugu Use. Zamišljam ih
kako leţe jedno pokraj drugog, uţurbanu strast dok vode ljubav;
nikakva gozba osjećaja, nego brzo zadovoljavanje gladi.
»Lenka, umiri se. Još malo pa smo gotovi. Da... tako je, još malo
pa smo gotovi.«
Pogledam na platno. Koţa bijela poput vrhnja, tamna kosa pada
iza oštrih bridova ramena. Dva plavo-bijela oka. Pogled oštar. Fokus
prodoran i neumoljiv. Lice je ljepše nego što mislim da doista jest.

~ 187 ~
 44. POGLAVLJE

Lenka

Sa slikom meĊu nama, Petr i ja kao da smo postali ljubavnici koji se

nijednom nisu dotaknuli. Gledao je u mene, prouĉavao me; gledao
me je oĉima oštrim poput britve. Pitajte bilo koga tko je nekome
pozirao i reći će vam da se nikad nije osjećao ranjivijim nego kad je
sjedio nekoliko sati pod pogledom neĉijih oĉiju. Odjeven ili
razodjeven, svejedno si gol.

***

Idućeg dana, za ruĉkom, pitam ga slika li potajice još nešto osim

portreta.
Najprije ne odgovara. Zuri u svoju zdjelu mutne juhe i šuti.
»Lenka«, najzad kaţe. »Ne ţelim ti lagati...« Podiţe pogled prema
meni i oĉi mu susretnu moje. »Ali ne ţelim te uvlaĉiti.«
»Ali ja ţelim biti ukljuĉena, Petre. Što drugo mogu uĉiniti? Zar
bih trebala crtati nacrte ţeljeznice svakoga dana za bandu nacista koji
samo ĉekaju priliku da me vide mrtvu?«
Petr gura zdjelu u stranu i zuri preda se. Ispred nas, naši kolege
odsutno jedu svoje obroke. Glad prije okusa. Podsjećaju me na
vojsku mrava koji izvode svakodnevne pokrete, svaki zadatak, ne
razmišljajući.
»Da, Lenka, radim na tajnim slikama, ako me to pitaš.«
Zatim mi nastavlja govoriti što sam i sumnjala, da doista postoji
tajna mreţa slikara koji ilustriraju ovdašnje grozote. Petr radi s
Frittom i Haasom i ĉovjekom po imenu František Strass, ĉija je
rodbina, neţidovi, vani. Oni pak rade na tome da slike doĊu do onih
koji ţele razotkriti zvjerstva koja se dogaĊaju u getu.
Strass, prepredeni poduzetnik koji je nekoć bio uspješan trgovac
i strastveni kolekcionar ĉeške umjetnosti, sad je vodio svoju trgovinu
u baraci u Terezinu. S nekim drugim zarobljenicima razmjenjivao je
hranu koju je dobivao u paketima humanitarne pomoći - staklenke
marmelade ili kutije ĉokolade, keksa i cigarete - za stvari koje su mu
trebale u logoru, ali takoĊer je i krijumĉario slike koje bi naslikali
neki od umjetnika iz tehniĉkog odjela svojoj neţidovskoj rodbini

~ 188 ~
izvana. Haas i Fritta, slikar Ferdinand Bloch, pa ĉak Petr i Otto, svi
mu su donosili svoje zabranjene slike.
Jednom kad bi imao sliku u rukama, Strass bi redovito podmitio
dvojicu braće Ceha, koji su bili policajci u Terezinu, da je iznesu iz
geta.
»Strass je uspio otpremiti naše slike nekim od svojih roĊaka i
drugima koji s nama suosjećaju.«
»O, moj Boţe«, kaţem jedva uspijevajući zatomiti ushićenje.
»Znam, Lenka, ali ovo mora ostati tajna. Obećaj mi. Situacija je
sad opasnija nego ikad. Strassova rodbina uspostavila je kontakt s
ljudima u Švicarskoj. Šuška se da bi ĉak mogli objaviti neke od naših
slika kako bi pokazali svijetu što se zaista dogaĊa.«

***

Kaţem Petru za crteţ Rite i njezine bebe koji sam sakrila u koferu.
Stojimo pred barakom Magdeburg prije policijskog sata.
»Lenka, moţda budu pretresi.« Vidno je zabrinut za mene.
»Prije nekoliko tjedana bila je racija u Strassovoj baraci. Pronašli su
slike ispod njegova madraca koje, srećom, nisu bile politiĉke, ali
svejedno. Nijemci su u potrazi za Greuelpropagandom.«
»Greuelpropaganda?« Nisam znala što znaĉi ta rijeĉ.
»To znaĉi da nepovoljno prikazuju Reich. Doslovan prijevod je
>propaganda uţasa<.«
»Uţasni prizori iz Terezina?« upitam Petra.
»Da, Lenka.« Naĉas je zastao i pogledao me ravno u oĉi.
»Drugim rijeĉima, istina. «

***

Petr i ja sjedimo zajedno, ĉini se satima. Kršim ruke.

»Što ću sa slikom Rite i Adija?«
Gleda me kao da nije usredotoĉen na moje pitanje, nego traţi što
bi rekao. Osjećam li samo ja neobiĉan osjećaj gladi meĊu nama?
Osjećaj koji pamtim od onog davnog ljeta u Karlovym Varyma.
U Terezinu nema vjenĉanog prstenja. No ja se prisiljavam
zamisliti jedan na Petrovoj ruci. Dok zuri u mene, osjećam kao da se
gušim.

~ 189 ~
 Je li moja ruka posegnula prva ili je njegova posegnula za
mojom?
Još uvijek se ne mogu sjetiti, ali znam da sam osjetila toplinu
njegove ruke kako struji mnome kad je najprije prekrila ĉlanke mojih
prstiju, zatim stisnula prste toliko snaţno da sam imala dojam kako
bih se mogla slomiti pod ţestinom njegova dodira.
»Petre«, šapnem. Ali on prekida misao koja samo što nije sišla s
mojih usana, najednom nas vrativši slici.
»Daj je Jiriju. On će znati kamo s njom«, najzad kaţe.
Ponovno mi stišće ruku. Iako su nam oboma šake hladne,
osjećam kako gorim. I poţelim zaplakati.
Mjesecima mu ţelim reći da i sama ĉeznem za prilikom da
zabiljeţim istinu, da pošaljem svoje slike u svijet, kako to rade Fritta
i Haas, ali sad su ti osjećaji zamagljeni ţeljom za neĉim što je još
manje moguće.
Ne ljubi me kao što to maštam. Kao što se nadam. Samo me
gleda u oĉi.
A dok me gleda, vidi li ţenu gladnu njegova dodira? Ili
umjetnicu gotovo podjednako gladnu da iskoristi svoj dar za dobrobit
svoga naroda?
Sigurna sam da vidi oboje. Ali odluĉio je odgovoriti samo na
jedno.
»Daj svoju sliku Jiriju i nemoj raditi ništa drugo da se ne bi
izloţila opasnosti«, kaţe. »Situacija je opasnija nego ikad prije.
Racije će se nastaviti... Mogle bi ĉak biti i ĉešće.« Vidim bol u
njegovim oĉima. »Nisam ti smio ništa govoriti, Lenka.«
Osjećam kako se naši prsti opuštaju, vatra meĊu nama najednom
se ĉini kao voda za kupku. Petrova ruka pada na bok prije nego što će
pipati po dţepu kako bi izvukao crno nalivpero.
»Ne petljaj se u ovo, Lenka. Obećaj mi.«
Kimam glavom.

***

Jiri je jedan od najcjenjenijih i najdarovitijih inţenjera u Terezinu.

Kao i Fritta, bio je ĉlan uglednog Aufkommanda, ĉiji je zadatak bila
izrada nacrta za tehniĉke projekte za proširenje logora.
»Ovdje sam otpoĉetka«, kaţe mi. »Znam svaki kutak ovog
mjesta.«

~ 190 ~
 Odmotava moj crteţ. »Predivan je, Lenka.«
»Jesi li poznavao Ritu Meisner?« upitam ga. »Ovo su ona i
njezin sin Adi.«
»Ne, ţao mi je, nisam.« I dalje gleda moj crteţ.
»Preminuo je odmah nakon roĊenja. Ritu i Oskara poslali su na
istok nekoliko mjeseci kasnije.« Zastala sam. »Obećala sam njoj i
njezinu suprugu da ću se brinuti za sliku najbolje što mogu.«
Jiri kimne. »Znam koliko su vaţni ovi crteţi i slike. To su jedini
dokumenti koje će budući naraštaji imati o Terezinu. Ne brini se,
Lenka, sakrit ću tvoju sliku na sigurno. «
Kaţe mi da će za sliku napraviti metalni spremnik i zakopati ga
u podrum barake Hamburg.
»Ĉim se spustiš stubama, ondje je maleno predsoblje«, kaţe.
»Kad doĊe vrijeme da je uzmeš, ondje kopaj.«
Ne govori mi da je već mnogo puta dotad izveo ovaj zadatak za
Frittu i Haasa. Godinama poslije, doznat ću da je ovio metalni
spremnik komadom raskidane plahte, poput kakva pokrova, a onda
ga paţljivo zakopao u zemlju. Frittini i Haasovi radovi bili su
zakopani na drugom mjestu: Frittini u poljima, a Haasovi zazidani u
zidu jedne od baraka. No moj je crteţ bio baš kao i njihovi -
vremenska kapsula patnje u Terezinu, tajno pohranjena unutar zidova
logora.

~ 191 ~
 45. POGLAVLJE

Lenka

Terezinom je vladala jeziva glad. Bolesti. Iscrpljenost i pretrpanost.

No unatoĉ strahovitim uvjetima i nesavladivom osjećaju oĉaja, i dalje
smo nekako uspijevali stvarati umjetnost.
Nacisti su zabranili da itko donosi glazbala u Terezin, jer se nisu
smatrala nuţnošću. Karei Frölich prokrijumĉario je svoju violinu i
violu, Kurt Maier harmoniku. K tome, rasprela se legenda o jednom
ĉelu: njegov vlasnik, prije deportacije, oprezno ga je rastavio u
desetak dijelova; jednom kad se našao unutar Terezina, ponovno ga
je sastavio. PronaĊen je i stari glasovir, samo s jednom nogom. Bio je
naslonjen o zid, poduprt dodatnom potporom, a oţivio je pod vještim
prstima Bernarda Koffa.
S vremenom su terezmski glazbenici postali prkosni. U logoru
se šuškalo da Rafael Schächter, jedan od najdarovitijih i
najomiljenijih dirigenata u getu, kani postaviti Verdijev Rekvijem.
»Rekvijem je misa za mrtve«, rekao mi je Otto vrteći glavom.
»Zar je sišao s uma? «
»Samo je hrabar«, rekla sam. »Buni se zbog nepravde što je
zatoĉen.«
»Dobit će taj metak u ĉelo. To će se dogoditi ne okani li se
svoga nauma.«
»Nisu uĉinili ništa kad su djeca izvela Brundibara.«
»Ovo će biti drukĉije, Lenka. Ovo je glazbena inaĉica ustanka.«
Nisam znala u što vjerovati. No znala sam da je Vijeće staraca
ĉulo za Schächterovu ideju i nisu bili skloni tome da ţidovski zbor
pjeva katoliĉku misu. »Terezin je jedino mjesto pod nacistiĉkom
kontrolom gdje se i dalje moţe izvoditi nešto ţidovsko«, prepirali su
se. »Posvuda su to zabranili.«
Schächter se nije dao obeshrabriti.
»To je jedna od naših nekoliko preostalih sloboda«, kazao je u
svoju obranu. »Nijemci pjevaju svoje nacistiĉke pjesme, svoje
budnice. Dajte da izvedemo Rekvijem po svojim uvjetima. Da
pustimo naše glasove, ujedinjene.«
Schächter je intenzivno radio na tome da pridobije podršku
ostalih iz logora, i mnogi su mu se pridruţili. Njegova izvedba
Prodane nevjeste ušla je u legendu. Dirigirao je operom stojeći na

~ 192 ~
napola polomljenom glasoviru, koji je bio poduprt s nekoliko
naslaganih drvenih sanduka. Bila sam u publici kad je opera bila
izvedena. Noć je bila toliko ledena da se smrznula voda ostavljena u
loncima, a ljudi su se u publici morali stisnuti jedni uz druge da se
ugriju. Ali sjećam se kako nas je izvedba prenijela na neko drugo
mjesto. Mnogi su ĉak i jecali, toliko su bili zahvalni.
Unatoĉ surovosti našeg okruţenja, zvuk tih glasova probudio je u
nama toliko ţestoku oluju emocija da sam, pogledavši publiku,
vidjela ne samo suze radosnice, nego i suze nade i ushićenja.
Pjevaĉi Schachterova zbora ostali su mu tvrdoglavo odani.
Jednom kad je dobio odobrenje Vijeća staraca za izvedbu Rekvijema,
prionuo je na posao, radeći na onome što će postati kazališno remek-
djelo. Bit će to njegov ĉin pobune protiv nacistiĉke tiranije uz pomoć
Verdijeve partiture.
Stotinu i dvadeset pjevaĉa odabrano je da posude svoje glasove
u znale podrške Schachterovu trudu. Na jednoj probi, okupio je svoje
pjevaĉe. »Svi ste hrabri jer ste mi se pridruţili«, rekao im je. »Da, mi
smo Ţidovi koji pjevaju katoliĉki tekst.« Duboko je uzdahnuo. »Ali
ovo nije bilo kakav rekvijem, ovo je onaj koji se pjeva u ĉast sve
naše pale braće i sestara, majki i oĉeva. Naših prijatelja... koji su
skonĉali od njihove ruke.«

***

U danima koji su prethodili operi, Petr je slikao plakate u crnoj i

zlatnoj tinti, najavljujući produkciju. Pomaţem mu prikucati plakate
diljem logora. Izvan sebe sam od uzbuĊenja što ću je ĉuti.
Moji iznureni roditelji na tu veĉer gledaju kao na veliki izlazak.
Majka se trudi najbolje što umije da istakne svoj izgled, grizući
raspucane usnice umjesto ruţa i stišćući obraze za rumenilo. Ali
nema ondje pozlaćenoga gledališta ni baršunastih oprava i niski
bisera za majku, ni crnog odijela i svilenog prsluka za oca. Majka je
u dronjcima, a njezina je kosa postala potpuno bijela. Njih dvoje su
starci, prozirne sjene onoga što su nekad bili.
Te noći moji roditelji, sestra i ja stišćemo se uz stotine drugih
oko improvizirane pozornice. Jednonogi glasovir nasred pozornice
oţivljava pod vještim rukama Gideona Keina. Frölich stoji sa svojom
violinom, milujući strune kako bi zapjevale, nadmećući se s
najboljim glasom u zboru.
Ĉak i sad, kad kao starica slušam kakvog violinista, nijedan mi
glazbenik ne izmami suze kao Karei Frölich kad je svirao u Terezinu.

~ 193 ~
Dok ga gledam te veĉeri - glazbala uglavljenog izmeĊu njegova vrata
i košĉatog ramena, oĉiju sklopljenih, a upalih obraza pritisnutih o
drvo - i ĉovjek i violina ĉine se zakljuĉani u vjeĉnom zagrljaju.
Sigurna sam da nisam jedina ĉijim su tijelom prošli ţmarci.
Spojenih ruku, tih stotinu i dvadeset pjevaĉa pjevali su ljepše i
moćnije nego bilo koji drugi koje sam slušala i prije i kasnije.
Ali nekoliko dana nakon izvedbe, skrivena poruka nije
promaknula nacistima. Svaki od pjevaĉa koji je sudjelovao bio je
poslan idućim transportom na istok, a Rafael Schächter ostao je u
Terezinu.
Schächter je ponovio izvedbu i, opet, svih stotinu i dvadeset
pjevaĉa poslano je na istok.
Treći i posljednji put kad je Rekvijem izveden u logoru,
Schächter je uspio okupiti tek šezdeset pjevaĉa.
Ironija nije promaknula nikome.
Svaki pjevaĉ koji je izvodio rekvijem pjevao je misu za vlastitu
smrt.

~ 194 ~
 46. POGLAVLJE

Josef

U godinama nakon Amalijine smrti ĉesto se budim u gluho doba

noći, srce mi ţestoko tuĉe, um zbunjen snovima koje ne mogu
shvatiti. Zamišljam da ĉujem zvuk bipera ili glas telefonske
sekretarice koji mi govori da kasnim na porod. Ĉujem glas kćeri
koja dovikuje, kako je to ĉesto ĉinila kao djevojĉica, traţeći ĉašu
vode ili zametnutog medvjedića, ili samo da se uvjeri da smo ţena i
ja kod kuće. A onda su tu i napadaji panike koji poĉinju kasno noću,
kad je kuća tiha, a Jakob spava uz zvuke televizora, i kad leţim
budan misleći: Kako sam uspio ovako ostarjeti? Biti ovako
usamljen?
Guram pokrivaĉe smeţuranim stopalima. Rubovi donjeg dijela
pidţame su ofucani, na nekim dijelovima izlizani, ali još je nisam
zamijenio. Rebekkah mi ju je darovala za Dan oĉeva, godinama prije.
Još uvijek se sjećam kutije iz Lorda & Taylora, dugaĉke ruţe s
porukom ispisanom crnim slovima i bogatom, širokom
bijelom mašnom. »Zelena, da ti paše uz oĉi«, rekla je. A kad sam
zguţvao oblake bijele vrpce pa vratio pidţamu u kutiju, poţelio sam
poljubiti moju djevojĉicu nasred ĉela, iako joj je tada bilo gotovo
ĉetrdeset godina.
Ĉesto se pitam je li prokletstvo starosti osjećati se mlad u srcu
dok te tijelo izdaje. Osjećam mlohavost svog spolovila, sklupĉanog
pod mojim boksericama, pa ipak mogu sklopiti oĉi i sjetiti se onih
nekoliko dana s Lenkom prije nego što sam sa svojom obitelji otišao
za Englesku. Vidim je kako leţi u mom krevetu, kako se moj torzo
izvija nad njezinim, kako su joj usplamtjele oĉi prikovane za moje.
Vidim njezine ruke kako poseţu za mnom, klize po mojim
ramenima, prstima mi stišĉe potiljak. Vidim bljedilo njezina vrata
dok zabacuje glavu, onu fontanu tamne kose što miluje jastuk. Njezin
uzani struk meĊu mojim rukama.
Muĉim se ponekad prisjećajući se Lenkine teţine u mojim
rukama. Nastojim se prisiliti da se prisjetim zvuka njezina smijeha,
onog hihota kad bih je zaigrano spustio na krevet. Osjećaja bezdana
kad sam u nju ulazio, njome putovao. Kad sam s njom vodio ljubav -
kad sam bio u njoj - ĉinilo se da nikad neće doći kraj.
U snovima je povlaĉim za kosu. Ljubim joj vrat, vjeĊe. Ljubim
joj ramena, savršene usne.

~ 195 ~
 Prstima pronalazim njezinu kraljeţnicu i pratim svaki kraljeţak
dok se uvija oko mene. Noge joj se zakljuĉaju kao da se uspinje o
stablo, stišćući mi leĊa toliko ĉvrsto da sam pritisnut o nju, toliko
snaţno da mi se kosti utiskuju u njezino meso.
U tim sam mislima još uvijek mladić u svojim dvadesetima,
vitalan i snaţan. Imam bujnu crnu kosu i prsa koja nisu upala nego su
snaţna, i srce kojem ne treba lijek. Ja sam Lenkin ljubljeni i ona je
moja ljubljena, i u tim snovima nema prijetnje rata, nema grozne
potrebe za putovnicama i izlaznim vizama, nema brodova koji će biti
torpedirani ni pisama koja će ostati neodgovorena. To su snovi.
Moji.
Blesavi. Staraĉki. Moji.
I ne daju mi mira. Moţda mi ne daju ni da umrem.
Glava mi je puna snova. Moje je srce puno duhova.
Uspravljam se u krevetu i guram stopala u papuĉe. Podešavam
radiostanicu i tonem u san uz zvuke Dukea Ellingtona.
I ponovno sanjam. Zatim se budim, brišem slinu s usana i
zavlaĉim ruku u hlaĉe pidţame kako bih provjerio jesam li još uvijek
ondje.
I, naţalost, još uvijek jesam.

~ 196 ~
 47. POGLAVLJE

Lenka

I dalje sam po cijele dane crtala za crtaćom daskom u tehniĉkom

odjelu. Nekih dana jedva da sam mogla išta vidjeti dok sam se
vraćala u svoju baraku. Ĉesto sam morala ponavljati crteţe jer su mi
se poĉele tresti ruke. Ĉula sam kako se i drugi ţale na isto. Umor,
dehidracija i glad oslabili su naša tijela. Trbusi su nam upali, koţa
nam je bila ţuta, bili smo zemljovidi kostiju i raspucane koţe.
Unatoĉ tjelesnoj slabosti, moje divljenje spram Fritte neprestano
je raslo. Nikad nisam vidjela njegove radove namijenjene Strassu, ali
vidim da stvara slikovnicu kako bi obiljeţio sinovljev treći roĊendan.
Kakav divan otac, pomislim. Toliko se malo moţe pruţiti jednom
djetetu u Terezinu - Fritta stvara veselje samo olovkom i
bojama. Poĉinjem smišljati opravdanja da proĊem pokraj njega, da
gledam kako radi i ukradem pogled na jednu od njegovih ilustracija.
Vidim kako crta djeĉaka kao malenog lika iz animiranih filmova, s
dva crna gumba umjesto oĉiju, punih obraza i prćastog
nosa. Bucmaste noge i zalizana kosa.
Jednog popodneva Fritta mi prilazi i kaţe: »Lenka, gotovo je.«
»Gospodine«, kaţem. »Što je gotovo?«
»Moja slikovnica za Tomaša.« Spušta je na moj stol. »Znam da
si virila.«
Smiješim se. »Ĉini se da nisam bila osobito diskretna«,
odvratim.
On se smije. Prvi je to put da sam ga ĉula kako se smije nakon
svih ovih mjeseci koje sam za njega radila. »Reci mi što misliš.«
Ostavlja me ondje sa slikovnicom. Mora da je netko za njega
uvezao knjigu jer je bila omotana grubom smeĊom tkaninom.
Za Tomičkov treći roĎendan. Terezin, 22. siječnja 1944.,
napisao je Fritta na prvoj stranici.
Ţivopisne slike na stranicama oduzele su mi dah. Nacrtao je
djeĉaĉića kako stoji pokraj prozora utvrde ograĊene bedemima, s
bosim stopalom na vrhu kofera na kojem je broj njegova transporta:
AAL/710. Kroz prozor gleda crnu pticu što leti na nebu, deblo
osamljenog stabla i kut crvenog krova. Ilustracije koje slijede,
nacrtane crnom tintom i ispunjene vodenim bojama, njegove su ţelje
za sina. Naslikao je roĊendansku tortu sa svjećicama visokim poput

~ 197 ~
stabala. Naslikao je djeĉaka kako stoji s raširenim rukama u
rukavicama jarkih boja i u vunenom kaputu usred mećave. Naslikao
ga je onako kako ga je zamišljao u budućnosti, Tomi u kariranom
kaputu s pripadajućom kapom, puši lulu. Pita ga, napisavši u dnu
jedne stranice: Tko će biti tvoja mlada? I naslikao je Tomija u
smokingu i cilindru kako donosi cvijeće prelijepoj djevojci.
Na posljednjoj stranici slikovnice upisana je ţelja: Ova je
slikovnica prva u nizu onih koje ću ti naslikati.
Sklapam slikovnicu i vraćam je Fritti.
»Predivna je«, kaţem.
Ali i više je od toga. Dirljiva je. Slama ti srce. Dragocjenija nego
da je jedan od umotanih darova koje je Fritta naslikao i oţivio na
papiru.
Gledam Frittine dugaĉke prste kako hvataju slikovnicu. Blago
zamahne i nasmiješi se.
»Misliš da će mu se svidjeti, Lenka?« Gleda u knjigu. »Htio sam
da bude poĉetnica, da ga nauĉi ĉitati i pisati.«
Sada Fritta izgleda kao dijete, smeten poklonom koji će darovati
onome koga najviše voli.
»Ĉuvat će je do kraja ţivota«, kaţem.
»Hvala ti, Lenka«, odvraća ljubazno. Nisam sigurna jesam li
više ganuta ĉinjenicom da je samo meni dao da vidim taj prelijepi dar
koji je pripremio za sina ili time što mi je onako njeţno izgovorio
ime. Ĉini se kao da me gleda istim izrazom koji sam vidjela u oĉevim
oĉima godinama prije, i na jedan ĉasak preplavi me osjećaj kao da
sam ponovno ona djevojĉica. Moj otac nosi tajni dar u dţepu,
njegove tople ruke su oko mene, a oĉi presretne što me vide
zadovoljnu nakon što mi je dar uruĉio.

~ 198 ~
 48. POGLAVLJE

Josef

Nekoliko mjeseci prije unukova vjenĉanja, zakljuĉio sam kako je

došlo vrijeme da se pripremim za svoj kraj. Imam osamdeset pet
godina. Kosa mi je sijeda, koţa pjegava nakon previše godina
provedenih na suncu, a ruke toliko smeţurane da ih jedva
mogu prepoznati. Već neko vrijeme razmišljam o tome kako bi bilo
pogrešno da moja djeca pronaĊu pisma Lenki. Ukaljalo bi to njihove
osjećaje prema meni, bio sam siguran. Doveli bi u pitanje moj brak s
Amalijom i prezirali me što sam volio duha, a ne ţenu, njihovu
poţrtvovnu majku, koja mi je posluţivala jela svake veĉeri punih
trideset i osam godina.
I zato sam izvukao kutiju s pismima koja su mi se vratila i koje
sam toliko godina ĉuvao ispod kreveta.
Povukao sam gumenu vrpcu kojom sam povezao pisma i
odvojio ona tri koja mi je napisala dok sam bio u Suffolku.
Bijele omotnice sad su bile ţute, ali peĉat s uputom poštanskom
uredu da se pismo vrati pošiljatelju, napisano na njemaĉkom, i dalje
je bio krvavocrven.
Pisma nisu bila otvorena gotovo šezdeset godina. Namjeravao
sam proĉitati svako, onda upaliti plamenik na štednjaku i sve ih
spaliti.
Nisam namjestio iglu na gramofonu. Svako ću pismo proĉitati u
tišini, jedno za drugim. Bit će to moj kadiš za Lenku, naĉin da je
oţalujem kako to nisam bio u stanju svih ovih godina.
Poĉeo sam ĉitati prvo:

Draga Lenka,

molim se da si primila moje zadnje pismo u kojem ti pišem da

sam spašen na irskoj obali. Seljani iz mjesta gdje smo dovedeni bili
su divni. Kad je naš brod pristao, dočekali su nas s branom i
odjećom i ponudili da nas smjeste u svoje domove. Čekao sam tri
dana da čujem vijesti o majci, ocu i Veruški, ali moji su se najgori
strahovi potvrdili kad mi je seoski vikar kazao da je njihov čamac za
spašavanje usisala elisa Knuta Nelsona, broda koji nas je trebao
spasiti. Ne mogu ti opisati koliko sam se naplakao u ova zadnja tri

~ 199 ~
dana. Svi su nastradali, a moja se usamljenost čini kao crnilo koje
prijeti da će me živa progutati. Jedina mi je utjeha spoznaja da si ti
na sigurnom. Molim se da se naše dijete razvija i da je zdravo.
Sklapam oči i zamišljam tvoje rumene obraze, tvoju dugu crnu kosu
koja ti slobodno pada na ramena, i tvoj zaobljeni trbuh. To je slika s
kojom tonem u san, moje jedino blago.
Sad sam u New Yorku. Znam koliko je tjedana prošlo i da si
vjerojatno izmoždena od brige. Ali ne trati snagu na takve misli. Ja
sam dobro i radit ću na tome da dovedem tebe i tvoju obitelj ovamo
što je prije moguće. RoĎak moga oca mi je pomogao da dobijem
posao u školi, i trebam uštedjeti novac kako bih dokazao da imam
sredstava da za vas jamčim. Vjeruj mi. Radit ću više nego ikad.

Volim te i beskonačno sam ti odan.

Zauvijek tvoj, J.

Palim plamenik na štednjaku, plavi plamen izvija se poput maĉa s

naranĉastim vrhom. Gori.
Druga su pisma bila manje-više ista. Lenka, pišem iako su mi
pisma vraćena. Drugi su primali pisma od svojih voljenih iz Europe,
iako su cenzori zacrnili većinu teksta. No moja su se i dalje vraćala.
Gubim nadu.
Gori.
Je li ti stiglo ijedno moje pismo?
Gori.
Zabrinut sam.
Gori.
A onda naiĊem na pismo koje sam napisao netom prije nego što
sam upoznao Amaliju. Napisano je u kolovozu 1945.

Najdraža Lenka,

nisam se s tobom čuo gotovo šest godina. Smiješno je koliko je

tvrdoglav moj duh. Vjerojatno bih ti mogao pisati do smrti kad bih
mislio da moje riječi mogu nekako stići do tebe. Lenka, još uvijek si
živa u mojim sjećanjima.
Izjeda me grizodušje, najdraža. Sada znam da te nikad nisam
smio napustiti. Bila si silno hrabra, ali trebao sam inzistirati na tome
da poĎeš sa mnom, ili sam trebao ostati dok svi ne budemo mogli
zajedno otići. Ta me zabluda progoni svakoga dana.

~ 200 ~
 Svako jutro kad se probudim, i svake noći kad legnem, pitam se
jesi li živa i jesmo li dobili dijete. Molim se da je zdravo i snažno. Da
ima tvoje plave oči, tvoju bijelu kožu i one tvoje usne, tako savršene
da čak i sad, kad sklopim oči, mogu zamisliti njihov poljubac.
Bit će ti drago kad ti javim da, nakon dvije godine večernje
škole, sad govorim i pišem engleski dovoljno dobro da su me primili
na medicinski fakultet. Ponavljam dosta od onoga što sam učio u
Pragu, ali blagoslov je ponovno se vratiti na studij, učiti i pripremati
se za budućnost, pa kakva bila da bila.
Bavim se mišlju da se orijentiram na porodiljstvo, dijelom kako
bih odao počast ocu, a dijelom jer mi pomisao da ću donositi djecu
na ovaj svijet pruža golemu utjehu.
Draga, molim se da te ovo pismo pronaĎe. Gubim nadu, pa
ipak, ne mogu prihvatiti da pišem duhu. Volim te.

Zauvijek tvoj, J.

Vonj oprljenog papira. Jagodice mojih prstiju umalo da se nisu

zapalile kad su se rubovi zacrnjeli i zakovrĉali.
Gori.
Volio bih da je to bilo zadnje pismo. Ali znao sam da postoji još
jedno. Bilo je posljednje na hrpi. Omotnica je i dalje bila
blistavobijela. Nije bilo peĉata na kojem piše »vratiti pošiljatelju,
adresa nepoznata«. Nije bilo ĉak ni poštanske markice. Nikad
nije bilo poslano.

Ljubljena moja Lenka,

nemam adresu na koju bih poslao ovo pismo. Ali svejedno ga

pišem jer to je jedini način na koji se mogu s tobom oprostiti. Prošlo
je šest godina otkako sam zadnji put primio tvoje riječi. Tvoja tri
pisma koja si mi poslala u Englesku jedino su moje blago. Svake
noći, prije počinka, pročitam ih i pokušavam prizvati zvuk tvoga
glasa.
Svakim novim danom, mjesecom, godinom, nikad nisi
izblijedjela iz moga srca. Ali sve mi je teže zamisliti zvuk tvoga
blagog disanja pored mene, ritam tvojih riječi, miris tvoje kose. Ipak,
uspomene znadu biti i milostive. Zauvijek si lijepa u mojim očima.
Mogu se sjetiti, jasno kao i uvijek, simetrije tvoga lica, ružičaste
boje tvojih usana, mekane, nježne obline tvoje brade.

~ 201 ~
 A kad je Bog milostiv prema meni, još uvijek mi dolaziš noću
kad sanjam. Gotovo da ti mogu dotaknuti kožu, osjetiti milovanje
tvojih usana, težinu tvog tijela koje uranja u moje.
U Crvenom križu kažu da si skončala na mjestu po imenu
Auschwitz. Kažu da si stigla onamo s majkom, ocem i sestrom jednim
od posljednjih transporta iz mjesta koje se zove Terezin. Terezin i
Auschwitz imena su koja sam vidio u novinama. Slike koje su objavili
toliko su jezive da moj um ne može pojmiti da je čovjek sposoban
smisliti takvo zlo. Ne mogu zamisliti da si ti, moja ljubljena
Lenka, izdahnula na takvome mjestu. Ne kanim napisati na ovom
listu papira da si meĎu hrpom mrtvaca, u oluji crnog pepela.
Dopustit ću sebi samo to da mislim na tebe kako me čekaš. Moja
mladenka. Ti, Lenka, mlada djevojka na praškom kolodvoru,
s brošem moje majke na ispruženoj ruci.

Zavaravam se, znam, ali jedino tako mogu preživjeti.

Zauvijek tvoj, J.

Pismo je bilo umetnuto u omotnicu i oznaĉeno rijeĉima Lenka Kohn.

Sad kad je omotnica otvorena, pismo treperi u mojih drhtavim
rukama. Nad zadimljenim plamenom recitiram kadiš.

Yit-gadal v'yit-kadash sh’may raba

B'alma dee-v'ra che-ru-tay
Ve'yam-lich mal-chutay b'chai-yay-chon
uv'yo-may-chon Uv-cha-yay d'chol beit Yisrael
Ba-agala u-vitze-man ka-riv, ve'imru
Amen. Y'hay sh'may raba me'varach
Le-alam uleh-almay alma-ya...

Spuštam posljednje pismo na plamenik i mislim na Lenku. Dok

pepeo pisma leti, vidim je kao svoju mladu u mome naruĉju, onda je
puštam da napokon odlebdi na nebesa kao anĊeo. Nastojim ne
prizivati sliku svoje djece, jer ne trebaju znati za patnju srca koja je
prethodila mojim godinama s njihovom majkom. Pripada samo meni
i odnijet ću je sa sobom u grob. Sagorjet će u jednom usplamtjelom
plamenu.

~ 202 ~
 49. POGLAVLJE

Josef

Tjedan dana prije unukova vjenĉanja nisam mogao spavati.

Nesanica je spavaća soba za nemirne. Spusti pokrivaĉ i izvuci
noge. Okreni sat prema zidu i ne gnjavi se paljenjem svjetla. Jer,
svoje ćeš nevolje uvijek jasnije vidjeti u mraku.
Ako nam oni koje volimo dolaze u snove, oni koji nas muĉe
gotovo nam uvijek dolaze dok smo još budni.
A u tim besanim noćima pojavljuju se svi. Ne, ne i Lenka. Nego
moj otac. Majka. Veruška.
Ĉesto mogu predvidjeti njihov dolazak, naroĉito kad u obitelji
doĊe do kakve prekretnice: noć uoĉi vjenĉanja s Amalijom, dan prije
sinovljeva obrezivanja, bar i bat micva moje djece, Rebekkino
vjenĉanje, i sad ono njezina sina.
A ponekad se pojavljuju bez razloga. Tri obliĉja koja izgledaju
isto kao i prije deset, dvadeset, sad i šezdeset godina.
Za one koji vjeruju da ih mrtvi ne posjećuju, kaţem da imaju
mrenu na duši. Ĉovjek sam od znanosti, pa ipak vjerujem u anĊele
ĉuvare i opsjedanje duhova. Doţivio sam vlastitim oĉima ĉudo
ţivota, sloţenost trudnoće, no svejedno vjerujem da nešto savršeno
kao novoroĊenĉe ne moţe biti stvoreno bez Boţje pomoći.
I tako, kad mi mrtvi doĊu u posjet, ne gnjavim se sklopiti oĉi.
Uspravim se u sjedeći poloţaj i pozovem ih da uĊu. Iako moja soba
ostaje u mrklome mraku, vidim ih jasno kao da su u dnevnom
boravku, obasjani svjetlošću podne svjetiljke.
Otac. Sivo odijelo. Polomljene naoĉale na njegovu ĉelu.
Njegova ćelava glava i naborane oĉi.
U svojim savršeno glatkim rukama drţi knjigu koju mi je ĉitao
kad sam bio dijete: Priča o Otesaneku.
Majka. Nosi crni kostim sa zlatnim gumbima. Oko vrata joj je
niska dugaĉkih bisera. U rukama joj je kutija s fotografijama. U njoj
je slika mene kao djeĉaka na konju u Karlovym Varyma i ona s moje
bar micve. Uvijek sam se pitao je li ikad u tu kutiju, zajedno s
drugima, spremila sliku Lenke i mene nakon našeg vjenĉanja.
Veruška. Ovijena crvenim taftom. Njezine oĉi tamne i blistave.
Uvijek nosi nešto što ne mogu sasvim prepoznati. Na papiru su
bilješke, i ne mogu razabrati je li rijeĉ o nekakvom tekstu ili

~ 203 ~
sliĉicama našvrljanim na bloku. Nekih jutara budem uvjeren da je to
»plesna kartica«4 s nekoliko imena ispisanih pri vrhu. Drugi put
govorim sebi da je to maleni blok, prepun biljeţaka za jednu od
njezinih slika. Svaki put kad me posjeti, gledam njezino glatko,
bijelo lice i poţelim posegnuti i s njom razgovarati.
Veruška, moja sestra, smije se i pleše niz hodnike našeg
knjigama ispunjenog stana, rub njezine suknje zadignut je iznad
koljena.
Mnogih sam se besanih noći pitao jesam li ih trebao dozvati. Ali
uvijek sam strepio da bi me mogla ĉuti djeca - ili ĉak Amalia, ma
koliko bila suosjećajna - i zabrinuti se da sam skrenuo pameću.
Ali nije to bilo ni vaţno. Nisam trebao govoriti. Jer to je ono
bitno kod opsjedanja - gotovo se nikad ne komunicira rijeĉima.
Svaki put kad bi mi došla moja obitelj, znao bih da će se opet
vratiti. Jedina je iznimka bila kad su se pojavili dvije noći prije
Jasonova vjenĉanja. Tada sam naslutio da dolaze posljednji put.
Znao sam da je to bio njihov posljednji posjet, jer kad su se
pojavili, svi su se smiješili. Ĉak su i oĉi moje strastvene sestrice
sjajile.
Leţao sam na krevetu, moja pidţama bila je vlaţna od staraĉkog
znoja, i prouĉavao ih posljednji put.
Otac je spustio naoĉale na nos i više nisu bile polomljene. Majka
je za mene otvorila kutiju, a na vrhu je bila naša zajedniĉka vjenĉana
fotografija s Lenkom, ozarenom mladenkom.
A Veruška je okrenula svoj papir prema meni i otkrila crteţ
dviju spojenih ruku.
Pomaknuo sam se da se ustanem i dotaknem ih. Toliko su
stvarni, sjaje ondje usred noći. Sad sam stariji nego što je to duh
moga oca - ta me spoznaja duboko pogaĊa - i pruţam ruku da ga
dotaknem.
Kako sin moţe biti stariji od oĉeva duha? Kako majka moţe i
dalje tješiti starijeg sina iz svoje morske grobnice? I kako bi voljena
sestra ikad mogla oprostiti bratu kad ju je on tako iznevjerio?
Drhtim. Grĉim se. Pitam se je li ovaj posjet najava moje smrti.
Pokušavam ustati, ruke su mi još uvijek ispruţene, noge mi se
tresu kad sam zakoraĉio prema njima.

4
Prema njemaĉkom Tanzkarte; kartica u koju su ţene na balovima biljeţile
imena gospode s kojima su namjeravale plesati

~ 204 ~
 Sjećam se zvuka udarca kad je moje tijelo palo na sag. U magli
se sjećam zvuka otvaranja vrata, teškog ritma sinovljevih koraka koji
dolaze prema meni i osjećaja njegovih ruku kako me povlaĉe.
»Tata«, šapne. »Jesi li dobro?«
Kaţem mu da jesam. Zamolim za ĉašu vode i on me napušta
kako bi je donio.
Ne sjećam se da sam ga vidio kad se vratio, ali kad sam se
probudio, ĉaša je bila ondje.
Sanjao sam da me nije moj sin vratio u krevet, nego tri ĉlana
moje obitelji. Skupili su se oko mene i podignuli me natrag na
madrac, navukli prekrivaĉe i uljuljkali me u san.
I otada znam da, ako me ijedno ponovno posjeti, to više neće biti
za besane noći. Bit će to isto kao i Lenkini posjeti... u mojim
snovima.

~ 205 ~
 50. POGLAVLJE

Lenka

U proljeće 1944., svima nam je reĉeno da u Terezin dolaze posebni

posjetitelji te da će doći do odreĊenih poboljšanja. Zapovjednik
Rahm, koji je sad bio zaduţen za geto, naruĉuje dodatni transport za
istok kako bi oslobodio mjesto za »uljepšanje« geta. Već je
osamnaest tisuća ljudi bilo deportirano iz Terezina, a sad je
zahtijevao da sva siroĉad bude poslana na istok. Za njima će oni
oboljeli od tuberkuloze. Nekoliko tjedana kasnije naruĉuje
deportaciju još sedam tisuća i petsto logoraša. Panika se širi
getom dok se obitelji rastavljaju. Jedna ţena preklinje da se i nju
uvrsti na popis nakon što je njezin sin odabran za transport. Na
kolodvoru, netom prije polaska vlaka, ona zamjećuje da sin nije
ondje i da njegovo ime nije prozvano. Stvorila se gungula dok su je
esesovci silom gurali u jedan od stoĉnih vagona. Urla na vojnike
neka je skinu, ali oni ne mogu uĉiniti iznimku jer se mora oĉuvati
kvota koju je Rahm naredio. Te veĉeri vidim njezina maloljetnog
sina kako neutješno plaĉe pred barakom Sudeti. Nekolicina ga
pokušava utješiti, no on se koprca poput umiruće ţivotinje.
»Ostao sam sam«, ponavlja iznova i iznova. »Sasvim sam.«
Te noći nisam mogla iz glave izbiti zvuk njegovih krikova.
Poseţem da dotaknem sestru, koja se samo stresla kad je osjetila
moje jagodice.
Ne budi se iz sna. Ali mene tješi samo to da je njezino tijelo uz
moje. Bilo što, samo da ne ostanem ovdje sama.

***

Terezin postaje pozornica. Tijekom idućih nekoliko mjeseci na

vanjske se zidove baraka nanosi svjeţa boja, najednom se stvorio
improvizirani kafić, a na središnjem trgu spustila se ograda.
Vidimo ljude kako uklanjaju neke od leţajeva iz baraka tako da
sad pola ljudi ondje spava i zauzima prostor. Mnogi od nas, naroĉito
ţene i djeca, dobili su novu odjeću i cipele, koje nam za divno ĉudo i
pristaju.

~ 206 ~
 Oni koju su postavljali opere i koncerte obaviješteni su da će
moći nastupati te da bi trebali pripremiti nešto ĉime će dojmiti
posjetitelje.
Hans Krasa okuplja djecu za ponovnu izvedbu Brundibara.
Rudolf Schächter nagovorio je zbor da otpjeva nešto što gledatelji
neće zaboraviti.
Mome ocu, koji nakon gotovo pune dvije godine u logoru nije
ništa doli kost i koţa zbog mukotrpnog rada, reĉeno je da pomogne
izgraditi maleni sportski stadion.
Okupljeni su timovi za nogometnu utakmicu. Bolnica je
oĉišćena i opskrbljena novom posteljinom. Bolniĉarke su dobile
nove, besprijekorno bijele uniforme, a najbolesniji pacijenti poslani
su idućim transportom na istok. Golemi cirkuski šator u središtu geta,
gdje je više od tisuću logoraša bilo prisiljeno na tvorniĉke
poslove, razmontiran je, a na njegovo mjesto su posaĊeni trava i
cvijeće. Glazbeni paviljon izgraĊen je tik uz trg, zajedno s igralištem
za djecu preko puta jedne od baraka.

***

Tri mjeseca prije dolaska delegacije Crvenog kriţa ĉuvari su proveli

raciju u tehniĉkom odjelu i spavaonici Františeka Strassa. Jedan od
crteţa koje je Haas poslao vani objavljen je u švicarskim novinama,
što je razgnjevilo Gestapo u Berlinu. Bit će to loš publicitet za
Nijemce, te bi moglo osujetiti njihove pokušaje da prikriju pred
Crvenim kriţem i ostatkom svijeta prave uvjete u Terezinu.
Zaduţeni ĉasnici su tijekom racije u Strassovoj baraci pronašli
još zabranjenih crteţa, ali slike su nepotpisane. Hrpa Frittinih crteţa
već je bila zakopana u tuljcu koji je za njega napravio Jiri. Otto je
svoje radove zazidao u zid barake Hannover, dok je Haas svoje
sakrio na tavanu barake Magdeburg. Moja je slika, srećom, takoĊer
bila zakopana.

***

Nitko nije uhićen, ali napetost u tehniĉkom odjelu mogla se rezati

noţem. Svaki put kad bih došla na posao, osjetila bih vonj straha.
»Nastavite raditi«, govorio nam je Fritta dok smo sjedali za
crtaće stolove. »Ne smijemo zaostajati s poslom.«

~ 207 ~
 ***

Izaslanici Crvenog kriţa i danske vlade stigli su 23. lipnja 1944. U

njihovoj su pratnji bili visokorangirani ĉasnici iz Berlina.
Zapovjednik Rahm osmislio je filmski prizor za njihov dolazak -
štoviše, cijeli je posjet bio snimljen kako bi se prikazivao diljem
svijeta. Naslov filma je Hitler Židovima daruje grad.
Kad su se gosti iskrcali iz vojnih dţipova, doĉekale su ih
najljepše djevojke Terezina. Njihova lijepa tijela ovijena su ĉistim
pregaĉama, u rukama grablje. Pjevaju dok muškarci prolaze getom.
Terezinski orkestar svira Mozarta. U izlogu trgovine je svjeţe
povrće. Pekari s bijelim rukavicama slaţu svjeţi kruh na police.
Ondje je i prodavaonica odjeće gdje smo mogli otkupiti svoje
oduzete hlaĉe ili haljinu.
Prava kava teĉe u potocima u našem »ţidovskom kafiću«. Naša
djeca najednom imaju pravu školu, više nego dovoljno hrane i
primjerenu zdravstvenu skrb.
ZapovjeĊeno nam je da kliĉemo kad jedan od nogometnih
timova postigne zgoditak. Naši su tanjuri krcati hranom, umacima i
svjeţim kruhom, posluţenima na stolovima s ĉistim stolnjacima i
priborom za jelo.
Dok izaslanstvo Crvenog kriţa obilazi logor, njemaĉka filmska
ekipa nastavlja dokumentirati njihov posjet.
Klanjamo im se u našoj novoj odjeći i nosivim cipelama, naša
lica su ĉista, kose uredno spletene, jer nam je bio omogućen pristup
tuševima, a dobili smo i ĉetke i ĉešljeve. Spavamo u barakama u
kojima je sad tek pola od uobiĉajenog broja ljudi, druga polovica je
već na putu za istok. Dopušteno nam je da pjevamo i
plešemo. Muškarci su u vrsti pred poštanskim uredom kako bi primili
laţne, prazne pakete. Djeca izvode Brundibara, a izaslanici Crvenog
kriţa plješću s divljim oduševljenjem, ne shvaćajući politiĉke
implikacije predstave.
Ali tjedan dana kasnije, nakon njihova odlaska, sav luksuz i
dodatne slobode oduzeti su nam iznenada kao što su nam i dani. Za
dvadeset i ĉetiri sata dodatni leţajevi su vraćeni u barake, stadion je
razmontiran, a ograda se ponovno podignula na središnjem trgu.
Hrana je nestala, kao i kava u improviziranom kafiću. Stolovi
s ĉistim stolnjacima i jedaćim priborom završili su na kamionu koji
je krenuo za Berlin.

~ 208 ~
 51. POGLAVLJE

Lenka

Ubrzo nakon odlaska Crvenog kriţa, tehniĉki odjel preokrenut je

naglavce. Zapovjednik Rahm nahrupio je u naš atelje s dva ĉasnika
SS-a. Sasuo je drvlje i kamenje po Fritti i Haasu. Zahtijeva da mu
pokaţu na ĉemu rade. Ali Haas se nije ni lecnuo. Podiţe znak koji je
crtao za geto. Ondje je ilustracija koša za otpatke, a ispod
rijeĉi: pokupite za sobom smeće. Zamjećujem da se Frittine ruke
tresu dok podiţe knjiţicu s nacrtima sa svoga stola.
Dvojica esesovaca vrzmaju se prostorijom i zaviruju nam preko
ramena.
Rahm stoji na pragu i sipa uvrede svima. Urla kako nam je bolje
da ne slikamo ništa što je uvredljivo za Reich. Na izlasku uzima biĉ i
udara po stolu punom boĉica s tintom. Ostatak popodneva bila sam
gadno potresena. Polomljeno staklo je pometeno, ali lokvica crne
tinte skupljala se na podnim ploĉicama. Ĉak i nakon što je
nekoliko puta oprana, mrlja ostaje, oblika i boje olujnog oblaka.

***

Esesovci su proveli još nekoliko nenajavljenih racija u

Zeichenstubeu, kako Nijemci zovu tehniĉki odjel. Svi nastavljamo
raditi pognutih glava i oborenih pogleda, ne gledajući ĉak ni jedni u
druge. Tijekom pretresa, neki je esesovac istrgnuo blok iz
ruku jednog od umjetnika, a ja sam osjetila kako mi je srce prestalo
kucati - toliko sam se prepala da bi osobni crteţ mogao ispasti
izmeĊu stranica.
Idućeg tjedna svi smo bili nasumce pozivani u hodnik i
pretresem. Kad su prozvali moje ime, osjetila sam muĉninu. Slabost.
»Rekao sam - ti!« graknuo je esesovac na mene. S mukom se
pridiţem sa stolca i slijedim ga.
»Ruke uvis i razdvoji noge«, kaţe.
Naslanjam dlanove na zid. Koljena mi se tresu dok širim noge.
»Hoću li ovdje pronaći olovku?« pita prelazeći rukama izmeĊu
mojih bedara. Njegov je dodir gadljiv. Dah mu zaudara na naftu.
Ponovno me dotiĉe i uvjerena sam da me sekunde dijele od silovanja.

~ 209 ~
 A onda okrećem glavu prema njemu. Ĉini se da je zateĉen, kao
da ga je pogled na moje oĉi nekim ĉudom odvratio od pakosti.
»Kog vraga buljiš?« Ponovno me gura, ali ovaj put sam baĉena
prema vratima. Ne osvrćem se. Sad urla na neke druge u hodniku.
Trĉim prema vratima tehniĉkog odjela.
Našavši se unutra, pojurim do svog stolca i stola. Imam osjećaj
da bih mogla povratiti ono malo sadrţaja iz moga ţeluca.
Nastojim se pribrati. Gledam lica onih oko mene koji još nisu
bili pozvani. Svi drhte od straha. Da sam imala hrabrosti slikom
prikazati prizor oko sebe, sva bi naša lica bila obojena bolesnom,
sablasnom zelenom.

***

Fritti, Haasu i umjetniku Ferdinandu Blochu nareĊeno je da se

prijave u ured zapovjednika Rahma 17. lipnja te 1944. Pozvali su i
mog prijatelja Otta. Ne, ne Otto, molim se. Srce mi skaĉe u grlo.
Gledam kako Otto ustaje sa stolca, a tijelo mu drhti. Vidno se trese
kad ga izvode pod ruku, i oĉajniĉki se ţelim objesiti za njega, povući
ga natrag na njegov stolac. U glavi mi se vrti.
Njegove se oĉi, široke poput tanjurića, prikuju za moje. Znam da
mu moram dati znak da ne ĉini ništa što bi moglo razjariti ĉasnike.
Pokušavam mu šapnuti da ostane miran. Ţelim mu reći da će sve biti
u redu, iako imam jeziv osjećaj u ţelucu da će se dogoditi nešto
uţasno svoj trojici.
Sat vremena poslije, ĉasnik SS-a dolazi u atelje i zapovijeda
mladom arhitektu Norbertu Trolleru da se i on prijavi u Rahmov
ured.
Kasnije te veĉeri Petr mi govori da je razgovarao sa ţenom po
imenu Martha, domaćicom u glavnoj baraci gdje je Rahmov ured.
Naĉula je nešto od ispitivanja mojih prijatelja. Ona je Petrova
prijateljica, trampila je neke od njegovih slika. Prije tri dana sakrila
ih je u šupljim vratima.
Zapovjednik Rahm isprva nije ispitivao umjetnike. Prvu rundu
pitanja prepušta svome zamjeniku, poruĉniku Haindlu. Ovaj ih
optuţuje da stvaraju propagandu koja potkopava Reich te da su
upleteni u komunistiĉku zavjeru.
Umjetnici sve poriĉu. Kaţu da je njihov jedini grijeh nekoliko
bezazlenih crteţa. Nisu komunisti, tvrde, i nisu upleteni ni u kakvu
zavjeru.

~ 210 ~
 Svejedno, Haindl ih nastavlja napadati. Ţeli imena njihovih
kontakata izvana. Baca švicarske novine i ţeli znati tko je naslikao
sliku objavljenu na naslovnici.
»Nezahvalna govna! Kako se usuĊujete slikati trupla!« Udara
šakom o stol. »Mi vas ovdje jebeno hranimo, pruţili smo vam
smještaj. Pola jebenog svijeta umire od gladi! «
Umjetnici kaţu da nemaju pojma o ĉemu on to govori.
Esesovci ih ispituju odvojeno. Uzimaju jednu sliku za drugom i
ţele znati tko ih je naslikao. Na svako je pitanje odgovoreno na isti
naĉin. Umjetnici uporno tvrde da »ništa ne znaju«.
Haindl i Rahm gube ţivce. Umjetnici su pretuĉeni. Haas ne
jauĉe dok ga iznova i iznova udaraju. Fritta proklinje svoje ispitivaĉe,
ali biva utišan ĉizmom u usta. Domaćica Martha kaţe da je najviše
batina dobio Otto. Nakon što su ga izudarali šakama, zgnjeĉili su mu
desnu ruku kundakom puške. Njegov je krik bio toliko jeziv, toliko
potresan, da je rekla: »Morala sam zaĉepiti uši... Ĉak i sad mogu ĉuti
kako vrišti od bola.«
U sumrak je vidjela kako su svi ukrcani u dţip u kojem su već
bili Frittina supruga Hansi i njihov sin Tomi, zatim Haasova supruga
Erna i Ottova supruga Frida te njihova kćerkica Zuzana. Dţip se
uputio u Kleine Festung - Malu tvrĊavu.

***

Mala tvrĊava je na rubu geta, na desnoj obali rijeke Ohre.

Svi smo znali za grozote koje su se na tom mjestu dogaĊale, kao
i to da se nitko tko je onamo poslan nikad više nije vratio. Šuškalo se
da su esesovci ondje tjerali zatoĉenike da ustima pune taĉke
zemljom, te da bi ljudi bili nasmrt pretuĉeni ili pogubljeni.
Kako nismo više imali vode, moji kolege i ja gubimo i ono malo
samopouzdanja koje smo imali.
»Svi ćemo se naći u idućem transportu«, netko je rekao.
»Neće tratiti prostor u vlakovima«, kaţe drugi. »Samo će nas
objesiti na vješalama.«
»Jebeni idioti«, kaţe jedan novopridošlica, misleći na Frittu,
Haasa, Blocha i Otta. »Svi ćemo platiti za njihova djela.«
»A što su to uĉinili?« na to će jedna od mlaĊih djevojaka. »Što
su uĉinili?«
»Zaveţite!« Petr udara šakom o stol. »Svi zaveţite i bacite se na
posao.«

~ 211 ~
 Tehniĉki odjel sada se pretvorio u mjesto oĉaja.
Tijekom idućih nekoliko dana gledam kako moj prijatelj Petr
gubi sposobnost crtanja. Ruke mu se nekontrolirano tresu. Vidim
kako jednu ruku spušta preko druge, pokušava se smiriti i doimati se
kao da radi.
Svi koji rade u Zeichenstubeu otkrivaju da su im barake
pretresene. Gledam kako vojnici dolaze i preturaju po našim sobama.
Preokreću leţajeve, bacaju naše slamarice na pod. Uspinju se
ljestvama do polica gdje su nam spremljeni koferi. Otvaraju ih
i prazne sadrţaj na pod. Kad su se mašili za moj, vidim kako majka
sklapa oĉi i spušta glavu na prsa, kao da se moli da nisam uĉinila
kakvu glupost.
Kad je moj kofer otvoren, ispada samo jastuĉnica viška. Majka i
Marta odahnule su kad je neĉujno sletjela na pod.

***

Ipak, nisam bila pošteĊena ispitivanja. Gestapo je ispitao sve iz mog

odjela.
U prostoriji smeĊih zidova s jednom ţaruljom što se klati sa
stropa, svi redom smo ispitani. Crteţi koji prikazuju teţak ţivot u
getu rašireni su po stolu.
Rahm stoji iznad mene i podiţe jedan crteţ. Skica je to
unutrašnjosti bolnice nacrtana olovkom i tintom. Likovi, potištenih
lica i upalih prsa, nacrtani su gnjevnim crnim potezima. Nekoliko
tijela leţi na jednom krevetu. Mrtvi su na hrpi, na podu.
»Je li ti ova slika poznata?«
Vrtim glavom. »Nije, gospodine.«
»Ţeliš reći da ne znaš tko je ovo naslikao?«
Opet nijeĉem.
Prinosi je bliţe mome licu. List papira lamata toliko blizu da
mogu osjetiti vlagu mekanih vlakana.
»Pogledaj bolje«, zahtijeva. »Ne vjerujem ti!«
»Ţao mi je, gospodine. Ne prepoznajem umjetnika.«
Rahm poseţe preko stola za još jednim crteţom. Ovaj pak
prikazuje pretrpanu unutrašnjost spavaonice. Treba mi samo sekunda
da uoĉim kako je to jedna od Frittinih kompozicija.
Rahm stalno podiţe slike sa stola. Svaka je nepotpisana, ali
svatko tko zamjećuje postupne prelaze poteza i kompoziciju bio bi u

~ 212 ~
stanju prepoznati autore. Odmah mogu prepoznati da je jedna
Frittina, po grozniĉavim potezima, naĉinu kako je
doĉarao apsurdnost i beznaĊe ţivota u getu. U Haasovim crteţima
naslućujem patnju u vijugavim potezima, sablasnim bojama i licima
koja samo što ne iskoĉe s papira kao aveti.
Ali ne govorim ništa ovim njemaĉkim ĉasnicima koji reţe na
mene, zapovijedajući mi da prokaţem umjetnike. Udaraju šakama u
stol i pitaju me znam li za kontakte slikara izvana. Kaţu mi da su
»presreli ove slike« i da će uspjeti pronaći ostale.
»Postoji li tajni pokret u getu, iskopat ćemo ga i zgnjeĉiti«, reţi
Rahm na mene. Opet mu kaţem da ne znam ništa.
Zbog nekog razloga, moţda zato što ĉuvaju snagu za mlaćenje
mojih kolega, na mene ne podiţu ruku. I najzad, ĉinilo mi se nakon
nekoliko sati neprekidnog ispitivanja, reĉeno mi je da mogu otići.
Dok odlazim prema vratima, na stolu opaţam švicarske novine s
crteţom logora otisnutim na naslovnici. Poţelim se nasmiješiti,
znajući da su Strassovi ljudi uspješno iznijeli jedan od crteţa mojih
kolega u vanjski svijet.

***

Bez naših kolega, tehniĉkim odjelom kao da je zavladalo mrtvilo i

strah. Oni koji su ostali nisu razgovarali o našim ispitivanjima, ali
ĉesto sam bacala pogled na prazne stolce gdje su moji prijatelji nekad
radili, i svaki put kad bih to uĉinila, poţeljela bih zaplakati.
Fritta, Haas i Otto ostali su zatoĉeni u Maloj tvrĊavi sve do
listopada. Šuškalo se da su gestapovci muĉili Ferdinanda Blocha,
zatim ga ubili, a da je Otto trajno osakaćen tako da više ne moţe
slikati. Promjene u getu postale su zamjetne. Broj transporta
koji odlaze na istok poĉeo se povećavati pa su sada tisuće nestajale
preko noći. Svjedoĉila sam vješanju nekoga tko je pokušao pobjeći.
Djeĉaka, kojem nije bilo više od šesnaest. I do dana današnjeg mogu
vidjeti, kao da se upravo sad to dogaĊa, kako mu glavu silom
provlaĉe kroz omĉu. Izraz zbunjenosti i straha u njegovim oĉima dok
ga njemaĉki ĉasnik zasipa uvredama netom prije nego što će pod
njime pod propasti. K tome, dogodio se i uţasan incident kad se
jedan djeĉak uzverao uz ogradu ne bi li ubrao nešto cvijeća za svoju
prijateljicu. »Cvijeće?« zaurlao je esesovac. Nekoliko sekunda
poslije, ĉasnik je viĊen kako gazi djeĉaka traktorom, ostavivši potom
njegovo krvavo tijelo ovijeno oko gume kao upozorenje za sve nas.

~ 213 ~
 Poĉetkom listopada Hans, kojem je sad bilo gotovo pet godina,
poslan je na istok s roditeljima. Njegova majka mi govori ispred
barake da odlaze idućeg dana. Drţi Hansovu ruku, njegovo zapešće
mlitavo poput ubranog maslaĉka. Pruţam ruku da proĊem kroz
njegovu smeĊu kosu.
»Imaš li kakvu olovku, Lenka?« pita me. Oĉi su mu silno tuţne.
I dandanas sam u stanju sklopiti oĉi i zamisliti Hansa, zelenog poput
lišća u proljeće. Sjene na njegovu licu ĉine se avetinjske. Poseţem u
dţepove nadajući se da ću pronaći komadić ugljena da mu dadnem,
ali ne pronalazim ništa i to me strahovito rastuţi.
»Nabavit ću nešto prije nego odeš«, obećam mu. Ilona, njegova
majka, kaţe mi da će Friedl, njegova uĉiteljica i majĉina kolegica,
takoĊer biti deportirana.
Pruţam ruke i grlim ih oboje. Osjećam oštrinu njihovih rebara i
Hansovo srce kako bubnja kroz odjeću. Šapćem mu u uho: »Volim
te, slatki moj djeĉaĉe.«
Te noći, netom prije policijskog sata, pronalazim ga na krevetu u
njihovoj baraci. Omotala sam dva komadića ukradenog ugljena u
komad smeĊeg papira. Na njemu sam, olovkom i tintom, nacrtala
malenog leptira. Za Hansa, napisala sam, 5. listopada 1944. Neka ti
se krila vinu na svakom novom putovanju.

~ 214 ~
 52. POGLAVLJE

Lenka

Kad je otišla Friedl, moja majka i glavni uĉitelji iz djeĉjeg doma,

Rosa Engländer i Willy Groag, nastavljaju raditi s djecom u
Terezinu. Ali svakim novim danom zadrţavamo dah pitajući se kad
ćemo dobiti naše dokumente za transport. Petrova ţena
je obaviještena o svojoj deportaciji 16. listopada 1944. i Petr je
odabrao poći s njom. Nije mi rekao za svoju odluku; otkrila sam to
kad sam vidjela njegov prazan stolac. Tek tada, nakon što sam
nekoga pitala gdje bi mogao biti, reĉeno mi je da se
dobrovoljno prijavio za transport tog jutra.
Osjećam kako u meni više nema emocija. Od mog ispitivanja,
gotovo da ništa nije u meni ostalo. Ĉuli smo 26. listopada da je
Gestapo poslao i Frittu i Lea Haasa transportom na istok. Otkrivam
da nisam u stanju zaplakati. Poput stroja sam. Ţivim ni na ĉemu osim
na zraku.
U studenome 1944. moja je majka obaviještena o svom
transportu.
Te veĉeri, nakon što smo ĉuli vijesti, naša se obitelj okupila
ispred barake. Zrak je toliko hladan da vidimo dah dok govorimo.
Marta prinosi ruke ustima da ih zagrije. Oĉeva duga, izmorena ruka
prebaĉena je preko majke, koja je sad toliko krhka da izgleda kao da
bi se mogla slomiti pod njezinom teţinom.
»Vaša majka i ja smo razgovarali, djeco. Prijavljujem se sutra da
joj se pridruţim na transportu. Vas dvije ćete ostati ovdje.«
Njegove rijeĉi sablasno odzvanjaju mojim ušima. Bila je to jeka
prijašnjih godina, kad je otac navaljivao da odem s Kohnovima, a da
ostatak moje obitelji ostane.
»Ovaj put mi govoriš da ne mogu poći?« Kaţem to tako da mora
prepoznati ironiju situacije.
»Lenka«, on će. »Molim te.«
»Došli smo kao obitelj i otići ćemo kao obitelj.«
»Ne«, kaţe. »Nema sumnje u to kakav je ţivot u Terezinu.
Majka i ja ćemo biti mirniji znajući da ste ostale ovdje.«
»Ali, tata«, sad uskaĉe Marta. »Ne moţemo se razdvojiti.
Granice se mogu promijeniti tijekom rata, i što ako budemo prisiljeni
ostati na jednoj strani, a vi na drugoj...«

~ 215 ~
 Otac vrti glavom, dok majka samo stoji ondje i plaĉe.
Te sam noći rekla Marti neka se ne brine. Osobno ću otići do
Vijeća staraca i upisati naša imena za transport. I upravo sam to
uĉinila.
Otac je pobjesnio kad je otkrio moj neposluh.
»Lenka!« podviknuo je. Lice mu je nalikovalo lubanji. Plava
modrica bila mu je toĉno ispod lijevog oka; oĉito ga je netko udario
otkako sam ga posljednji put vidjela. »Oboje znamo da ste sigurnije
ovdje u Terezinu nego na transportu.«
»Geto se mijenja«, odvraćam. »Ovdje se više ne osjećamo
sigurni. Zar je vaţno ako budemo na nekom drugom mjestu?«
Sad se trese pred mojim oĉima. Poţelim posegnuti i dotaknuti
mu modricu. Poţelim pronaći dvadeset kilograma mesa i vratiti ih na
njegove kosti. Poţelim osjetiti da ga mogu ponovno zagrliti.
»Ne moţemo se razdvojiti«, kaţem mu.
»Lenka...«
»Tata, ako se sada razdvojimo, zar ima smisla što sam uopće s
vama ostala?« Sada plaĉem. Oĉi su mi poput ustava.
»Ne moţemo se sad rastati. Nikad, tata, nikad.«
On kima glavom. VjeĊe mu se sklapaju kao dva zastora tanka
poput papira. »DoĊi ovamo«, šapće. Rastvara ruke i privija me uz
prsa.
I naĉas sam u stanju zaboraviti smrad, prljavštinu, upali,
konkavni kostur u koji se pretvorio moj otac. Mi smo dva duha
prišivena jedno za drugo. Ja sam njegova kći. Srce mog oca kuca uz
moje.

***

Tog studenog na našem je transportu bilo više od pet tisuća ljudi. Noć
prije proveli smo u karanteni. Probudili su nas u cik zore. Onda smo
smrknuti ponijeli naše kofere i naprtnjaĉe, sad zamjetno lakše od
onih pedeset kilograma koje smo donijeli u Terezin. Sad nemamo
hrane za ponijeti, a većina odjeće koju smo donijeli davnih se
dana raspala. Dok odlazimo prema stoĉnom vagonu, novine lepršaju
na praznom ploĉniku. Napinjem se da proĉitam naslove. Jedan od
muškaraca na našem transportu pokušao je posegnuti i dograbiti ih,
ali doĉekala ga je puška jednog od ĉuvara na zatiljku.

***
~ 216 ~
Trebam li vam ispriĉati idući dio moje priĉe? Trebam li do u tanĉine
prepriĉati kako je bilo u stoĉnom vagonu, gdje smo svi bili zbijeni
jedni uz druge i kako je lonac, koji je sluţio kao ĉuĉavac, poplavio pa
se izlio po našim stopalima, ili kako je u vagonu bilo toliko mraĉno
da sam na roditeljima i sestri mogla vidjeti samo bjelooĉnice. I
dandanas mogu vidjeti strah, glad. Jedna od posljednjih uspomena na
moju majku jest ta da izgleda poput izgladnjele vuĉice. Kosa joj je
bijela i kruta. Mogli biste posluţiti juhu u upalim jamama njezinih
obraza ili nakupiti suze iz doline pod njezinim oĉima.
Sjećam se prizora oĉeve mršave ruke prebaĉene preko Marte.
Sjećam se trodnevnog putovanja - polazaka i zaustavljanja vlaka -
mrklog mraka u vagonu, smrada, onih napola mrtvih odguranih u
najdalji kut s koferima. Znali smo da će mjesto na koje idemo biti još
gore od Terezina. Stisnuta pokraj sestre, ĉujem je kako šapuće rijeĉi
koje nikad neću moći zaboraviti, ma koliko godina prošlo. »Lenka,
gdje je sada Golem?«
Kad smo najzad stigli, zavladao je meteţ. Otvorena su vrata
našeg stoĉnog vagona, a esesovci s njemaĉkim ovĉarima što napinju
uzice urlaju neka iziĊemo. Posrtali smo na snijegu dubokom do
koljena. Ispijeni logoraši u košuljama i hlaĉama na pruge, s kapama
na obrijanim glavama, praznih, umornih lica, nosili su kutije. Vidjela
sam natpis Auschwitz, naziv koji mi nije bio poznat.
Pogledala sam ĉeliĉnosivo nebo i ugledala dimnjake kako
ispuhuju crni dim. Sigurno ćemo ondje raditi, pomislila sam.
Tvornice za njemaĉke ratne pohode.
Kako sam se samo prevarila.

***

Reĉeno nam je da spustimo kofere na hrpu. Bilo mi je to ĉudno. Prije

odlaska u Terezin smjeli smo ponijeti svoje osobne stvari, i dok sam
zurila u gomilu kovĉega i naprtnjaĉa, od kojih je svaki bio oznaĉen
brojevima našeg prvog transporta, ali ne i našim imenima, pitala sam
se kako će znati koji kome pripada.
ZapovjeĊeno je da stariji i najmlaĊa djeca prijeĊu na desnu
stranu. MlaĊi, izdrţljiviji, na lijevu. Moj otac je odvuĉen toliko brzo
da mi je nestao iz vidokruga za samo nekoliko sekunda.
Majka je takoĊer poslana na desnu stranu sa starijima,
nemoćnima i najmlaĊom djecom. Sjećam se kako sam pomislila da je
to blagoslov jer neće morati mukotrpno raditi kao mi koji smo
izgledali snaţnije. Brinut će se za onu djecu, rekla sam sebi. Ja

~ 217 ~
ću pronaći pribor, baš kao što sam u Terezinu, i nastavit će ih
podučavati crtanju.
Koliko sam se puta vratila tom posljednjem prizoru majke?
Moja nekoć prelijepa majka stoji poput ĉaplje. Njezin dugaĉki bijeli
vrat napinje se nad ovratnikom pokidane, prljave haljine. Njezina
povijena kraljeţnica upinje se da ostane uspravna. Već je prikaza,
koţa prozirna kao ljuska od jajeta. Vodenaste zelene oĉi. Gleda u
Martu i mene i, kroz naš strah, komuniciramo. Kao da sam našim
tajnim šifriranim gestama - brzim treptanjem oĉima, drhtajima naših
prstiju koje se plašimo podići - rekla majci da je volim. Spajam se s
njom, iako smo sestra i ja u jednom redu, a ona u drugom. Moja
majka. Do danas je privijam u tom vjeĉnom zagrljaju, zauvijek
zakljuĉanu u mojim mislima.

***

Prisiljeni smo koraĉati kroz snijeg u smjeru crnih ţeljeznih vrata i

dimnjaka s onim tamnim oblacima dima. Pahulje se ĉine poput
ledenih iglica na našoj koţi, natapajući mi ĉarape. Moj crni kaput iz
Praga izlizan je i prepun rupa.
Ljudi pitaju za svoje kofere. »Poslije ćete dobiti vaše stvari«,
graknuo je jedan esesovac. Pseće gubice su zapjenjene. Prestravljena
sam pogledom na njihove poput britve oštre zube, ruţiĉastu boju
desni.
Ovdje nas ne doĉekuje Vijeće staraca kao u Terezinu. Nema
organiziranih kolona koje prolaze usporenim korakom. Umjesto toga,
posvuda oko nas vlada kaos i neprestano urlanje. Drugi nas logoraši
udaraju štapovima i nareĊuju nam ili na poljskom ili na njemaĉkom
da ostanemo u koloni. Marta hoda ispred mene, njezini ukoĉeni
pokreti odaju da je u transu. Poţelim poţuriti do nje, uzeti joj ruku i
reći da smo zajedno - da ćemo jedna drugu ĉuvati - ali previše sam
prestravljena. Vidim njezin dah na studeni, vidim kako joj se noge
tresu.
Nastavljamo dalje i prolazimo kroz vratnice. Ĉitam natpis na
njemaĉkom na kojem piše: ARBEIT MACHT FREI. Rad oslobaĊa.
S kontrolnih se tornjeva šire snopovi jarke bijele svjetlosti. Uz
ţiĉanu ogradu vidim premlaćena trupla onih koji nisu uspjeli
umaknuti psima.
Otjerani smo do prazne drvene graĊevine gdje nam je reĉeno da
svuĉemo odjeću. Logoraši sjede za stolovima i upisuju naša imena i
odakle dolazimo, te nam govore da potpišemo kartice.

~ 218 ~
 Poslani smo u jednu dvoranu. Tresemo se; nema sala na našim
tijelima da nas ugrije. Jedni drugima vidimo rebra, obrise kraljeţnica
koji podsjećaju na zmije. Poţelim obgrliti Martu i prekriti je, svoju
sestricu koju nisam u stanju zaštititi.
Svi se pokušavamo pokriti drhtavim rukama, ali uzalud. Uskoro
nam je zapovjeĊeno da podignemo ruke. Muškarci su nas brijali
ispod pazuha i oko genitalija. Jedan me brije ispod ruku, drugi radi
dolje. Poslije ću doznati da su svim zarobljenicima, osim onima iz
ĉeških transporta, obrijali glave. Nama je, zbog nekog razloga,
dopušteno da zadrţimo svoju kosu.
Utjerali su nas u drugu prostoriju gdje smo gumenim crijevima
isprane ledenom vodom, potom smo dobile odjeću od nekih ĉasnica
SS-a u jahaĉkim ĉizmama i s biĉevima u rukama. Već sam shvatila
da Auschwitzom vlada uĉinkovitost. Sve je temeljito i precizno poput
pokretnih traka uspješne tvornice.
Dali su mi smeĊu vreću umjesto haljine, nekoliko brojeva
preveliku, i par drvenih klompi koje mi ne odgovaraju do te mjere da
jedva mogu u njima hodati.
Te noći nam je reĉeno da ĉuĉnemo na betonski pod i pognemo
glave. Ako bi je tko podignuo, bio bi premlaćen štapom.
U jedno sam bila sigurna. Kakvu god da sam vjeru imala dok
sam bila u Terezinu, sada sam je potpuno izgubila.

***

Idućeg jutra budim se na podu. Marta nije pokraj mene i obuzima me

strah. Pridignem se pa povratim, pljujući ţuĉ na snijeg.
Djevojka koju poznajem još iz Terezina vuĉe me prema neĉemu.
»Ubit će nas plinom«, šapće. »Moţeš nanjušiti spalionicu, zar ne?«
Odgovaram da joj ne vjerujem. »Istina je«, kaţe dok me vuĉe
dalje. Pokazuje naprijed, na ona dva visoka dimnjaka kojih se sjećam
od juĉer. »Gore danonoćno«, kaţe. »Svi ćemo pomrijeti.«
Kaţem joj da se vara. Kaţem joj da takvo što nije moguće.
»Trebaju nas da im pomognemo u ratu. Zašto bi nas poubijali sad,
nakon svih onih godina u Terezinu?«
Prestala je govoriti, ali i dalje me povlaĉi za ruku dok koraĉamo
prema svjetlu ispred nas. I doista se prevarila u vezi s onim što će
nam se dogoditi. Umjesto u plinske komore, poslali su nas u
prostoriju gdje su nam na ruke tetovirali brojeve.

~ 219 ~
 Moj je broj bio 600454, i te sam noći ostala bez svog imena,
Lenka Maizel Kohn. Sad sam se imala odazivati samo na svoj broj, i
samo se po tome predstavljati. Bila sam šest plavih brojki, zauvijek
ucrtanih u moju koţu.
Marširali smo prema našim barakama i ondje sam pronašla
Martu. Bila je jedna od njih deset u krevetu. Prevaljena na bok,
gledala je u svoj broj. Pogledala me je i vidjela sam da je previše
uplašena - i preumorna - ĉak i da zaplaĉe.

***

Okupljeni smo u cik zore i reĉeno nam je da prebacujemo kamene

blokove s jednog kraja logora na drugi. Besmislen je to, glup posao,
sa svrhom iscrpljivanja i poniţavanja. Ĉujemo zviţduk i vidimo
muškarce u barakama koji su prisiljeni trĉati ukrug. Neki, koji ne trĉe
dovoljno brzo, ustrijeljeni su. Njihova krv natapa od ĉaĊe posivjeli
snijeg.
Na zidovima baraka Nijemci su ispisali poruke, ĉistoća je pola
zdravlja piše na našoj. Dobila sam zadatak crtati brojeve na
ploĉicama kojima su oznaĉene sve barake.
U našoj baraci pronalazim Dinu, moju staru prijateljicu iz Praga.
Zadnji put sam je vidjela na ulici blizu moga stana, kad je ubacila
ţutu zvijezdu u dţep kako bi mogla pogledati Disneyjev film
Snjeguljica.
Prije više od godinu dana, kaţe mi, temperama je naslikala
mural na jednoj djeĉjoj baraci. Kaţe da ju je to zamolio Freddie
Hirsch, kojeg je poznavala još od dana provedenih u Terezinu.
»Bila sam u Terezinu samo osamnaest mjeseci. Kad sam tek
stigla u Auschwitz, prijateljica me je odvela do djeĉjih baraka gdje
sam vidjela taj golemi smeĊi zid ispred sebe«, šapuće. »Pogledala
sam zid i pretvarala se da je švicarska brvnara. Poĉela sam crtati
lonce s cvijećem, onda krave i ovce u daljini. Kad su se djeca okupila
oko mene, pitala sam ih što ţele da naslikam i svi su uskliknuli da
ţele Snjeguljicu.«
Slušala sam je, opĉinjena. »Odgledala sam Snjeguljicu nekoliko
puta u Pragu, a tisuću sam je puta nacrtala u glavi«, nastavila je.
»Nacrtala sam patuljke kako se drţe za ruke i plešu oko Snjeguljice.
Trebala si vidjeti izraz na djeĉjim licima kad sam dovršila.«
Rekla mi je da su djeca mogla iskoristiti mural kao kulisu za
tajnu predstavu koju su izveli. Napravila je krunu od papira za

~ 220 ~
kraljicu i obojila je zlatnom. Uzela je crnu boju i obojila papirnate
trakice pa ih priĉvrstila za krunu kako bi izgledale kao crna kosa.
Iako se predstava trebala odrţati u tajnosti, gledali su je i neki
esesovci. »Jedan od ĉuvara rekao je doktoru Mengeleu da sam
naslikala mural, i sad slikam portrete Roma u njegovoj klinici.«
Te sam noći zaspala iscrpljena, sanjajući o muralu moje
prijateljice. Zamišljajući da sve ovo nije ništa doli bajka, uţasna
ĉarolija koju je bacila zla kraljica, i da će se prelijepa Snjeguljica
uskoro probuditi i osujetiti njezin zlokobni plan.

~ 221 ~
 53. POGLAVLJE

Previše sam gubitaka pretrpjela u ţivotu. Mogu ih nabrojiti kao zrna

na brojanici koje nose beduini. Svako zrno ugrijano i ulašteno
nervoznom rukom. Ĉuvam tu brojanicu u glavi, svako zrno druge je
boje. Josef je najtamnije plave, njegova smrt boje oceana. Moji
roditelji, koji su napustili ovaj svijet u najnemilosrdnijem dimu iz
dimnjaka, boje su pepela, a Marta, najĉišće bijele. Njezino je zrno
usred moje niske.
Sestra i ja radile smo zajedno u Auschwitzu, rame uz rame u
prostoriji tik uz spalionicu. Nakon što bi esesovci naredili
muškarcima, ţenama i djeci odabranim za plinske komore da svuku
odjeću, naš je posao bio da pregledamo njihove stvari.
Bile su ondje hrpe kaputa i šešira. Hrpe haljina i ĉarapa. Hrpe
staklenih djeĉjih boĉica. Hrpe i hrpe duda, crnih cipelica. Ni do dana
današnjeg ne mogu pogledati rublje na gomili u kući. Sve sloţim i
brzo sklanjam s pogleda, samo da ne bih morala gledati u brdo odjeće
i prisjetiti se Auschwitza.

***

Reĉeno nam je da kopamo kleĉeći na koljenima i pregledamo svaki

odbaĉeni predmet. Reĉeno nam je da rašijemo porube i potraţimo
skrivene komadiće zlata i dijamante ušivene u postave odijela, te da
provjerimo ima li još novca u dţepovima. TakoĊer provjeravamo
glave lutaka, traţeći niske bisera ili narukvice koje bi mogle biti
ugurane u njihove keramiĉke lubanje.
Svakoga dana radimo od zore do mraka. Plinske komore i
krematoriji gorjeli su sedam dana u tjednu, dvadeset i ĉetiri sata
dnevno. Ujutro bismo stigle i odjeća bi bila na hrpi gotovo do stropa.
Naši su prsti nauĉili vješto raditi, pipati rub suknje, ne kako bismo
provjerile preciznost šavova, nego ispitivaĉkim dodirom slijepca koji
pipa slova u Brailleovoj knjizi.
Dok sam radila, pokušavala sam se dovesti u stanje
omamljenosti. Nisam ţeljela misliti na jadne, oĉajne ţene koje su
ušivale svoje vjenĉano prstenje u postave kaputa, dijamantne
naušnice u ovratnik ili komadiće zlata koje sam pronašla pod
obodom krznom obrubljenog šešira.
Marti i meni je zapovjeĊeno da sve što pronaĊemo odlaţemo u
jednu kutiju. Radila sam što mi je reĉeno. Nisam podizala pogled dok
~ 222 ~
sam parala šavove i sjekla svilene postave. Radila sam kao netko tko
je već odavna mrtav. Zar sam mogla drukĉije dok sam slušala vriske
najnovijih putnika iz transporta koji su se svrstavali vani, kriĉeći kad
bi shvatili da će biti ugušeni plinom? Ili vrisku djece, ili majke koje
preklinju za milost? Za svaki komadić zlata koji sam rašila iz odjeće,
jedan se od tih krikova ušio u mene. Dok sam ţiva, neću ih moći
izbiti iz glave.

***

Premda se moja sestra svakim novim danom ĉinila sve slabijom i

bliţe smrti, postojao je u njoj odreĊeni prkos koji nikad nisam uspjela
do kraja razumjeti. Dok smo radile rame uz rame, katkad bih je
vidjela kako uzima komad nakita koji bi pronašla i baca ga u
ĉuĉavac.
»Što radiš?« prosiktala sam. »Ustrijelit će te ako te vide.«
»Radije bih da me ustrijele nego da im prepustim bilo što od
ovoga.« Stezala je ţensku baršunastu suknju, a pogled na njezine
ruke bio je sablastan. Nisu više nalikovale rukama moje sestre, nego
pandţama. Same tetive i kosti.
»Ako Ţidov koji ĉisti ĉuĉavac pronaĊe dijamant, moţda se moţe
trampiti i spasiti sebi ţivot...«
»Ustrijelit će te«, rekla sam joj. »A da znaju da smo sestre, mene
bi ustrijelili prvu. Tebe bi prisilili da gledaš i onda te ubili.«
Ali Marta nije odustajala. »Lenka, ako im dam sve... moj je
ţivot već izgubljen.«
Te sam se noći još ĉvršće privila uz svoju onemoćalu sestru.
Osjećala sam košĉatost njezine zdjelice uz svoju, gotovo besteţinsku
lakoću njezine ruke kad ju je u snu prebacila preko mene. Ĉinilo mi
se kao da steţem prazan kavez za ptice, njezina rebra poput ţice,
tijelo upalo, ne pjeva. Da sam znala da je to posljednji put da
je dotiĉem, zagrlila bih je toliko snaţno da bi joj kosti iskoĉile ispod
tankog pokrova koţe.
Idućeg jutra jedan je esesovac opazio kako sestra baca broš u
ĉuĉavac. Dreknuo je na nju, pitajući je što radi. Marta je stajala ondje
poput zaleĊena labuda. Njezine bijele noge virile su pod rubom
smeĊe vrećaste haljine, ali vidjela sam da nije ni zadrhtala.
»Idi po njega, prljava ţidovska kurvo«, zaurlao je. Najprije se
nije pomaknula s mjesta. Moja prelijepa crvenokosa sestra. Prišao joj
je bliţe, zabivši joj pušku u lice. »Odmah odlazi do ĉuĉavca, govno
ţidovsko.« Vidjela sam je kako stoji ondje gledajući ga ravno u oĉi.
~ 223 ~
Zatim je moja sestrica - ali ne šaptom, ĉak ni s natruhom drhtaja u
glasu - prkosno izgovorila svoju posljednju rijeĉ: »Ne.«
A onda, ondje pred mojim oĉima i brzinom koju moţe postići
samo zlo, Marta je ustrijeljena u glavu.

~ 224 ~
 54. POGLAVLJE

Moji su roditelji nestali u zraku Auschwitza, a moja sestra na njegovu

krvlju natopljenom tlu. Nekoliko tjedana nakon Martine pogibije,
Nijemci, naslutivši kako Sovjeti samo što nisu stigli do logora, poĉeli
su tisuće logoraša preseljavati u druge logore, dalje na zapad. Cijele
bi barake nestajale preko noći.
Poĉetkom sijeĉnja 1945., probuĊeni smo netom nakon ponoći i
istjerani na hladnoću. U daljini smo vidjeli tvornice u plamenu.
Ĉinilo se i da se krematorij dimi.
»Spaljuju dokaze«, šapnula je jedna djevojka. »Sovjeti su
zasigurno već na granicama.«
Nakon što su Nijemci prozvali svaki od naših brojeva, stali su
urlati neka poĉnemo hodati. Bili smo pospani i potpuno onemoćali pa
su mnogi posrtali na snijegu. Svatko tko bi pao bio je ustrijeljen.
Tijela nisu proizvodila zvuk kad bi udarila o smrznuto tlo. Jedini
dokaz njihove smrti bile su vrpce krvi što su im vijugale iz lubanja.

***

Odvedeni smo na sijeĉanjski snijeg, poput stoke za koju su se nadali

da će pocrkati prije nego stigne do pašnjaka. Gledala sam kako
gotovo svaka osoba koja hoda ispred mene pada i više ne ustaje.
Neki su bili ustrijeljeni jer su hodali presporo, dok su drugi nastradali
samo zato što bi dobacili oĉajan pogled prema kojem nacistu. Ja
sam preţivjela samo zato što je odmah iza mene bila ţena koju sam,
onako obnevidjelu od tuge, podsjećala na njezinu pokojnu kćer. Kad
sam pala, podignula me je. Kad sam zamalo svisnula od gladi,
natjerala me je da pojedem snijeg. Onih nekoliko puta što smo smjeli
predahnuti, ona bi obujmila moja ozebla stopala i raskidala svoju
maramu da poveţe moje krvave noţne prste. Ne znam što se s njom
dogodilo, i do danas ţalim što nisam imala priliku da joj zahvalim.
Jer ta me je bezimena ţena, koja je pogrešno vjerovala da sam
njezina kći, poticala da hodam kad je kudikamo lakše bilo umrijeti.
Marširali smo tri dana prije nego što smo stigli u Ravensbrück,
gdje su esesovci nastavili mlatiti i ubijati svakog tko je bio preslab da
stoji. Ostala sam u Ravensbrücku samo tri tjedna prije nego što sam
vlakom prebaĉena do drugog, manjeg logora po imenu Neustadt
Glewe. Ondje sam, zajedno s petnaest drugih djevojaka, odvedena
u tvornicu aviona. Tri sam mjeseca na ciĉoj zimi kopala
~ 225 ~
protutenkovske rovove, ni u ĉem doli u smeĊoj jutenoj haljini i paru
cipela od drva i platna. Svakoga dana i svake noći, druge djevojke i
ja gledale smo u nebo i slušale zvuk ameriĉkih ili sovjetskih
aviona kako kruţe nad nama, i znate što? Nismo ni pomišljale na
osloboĊenje. Samo smo pretpostavljale da će bombardirati tvornicu i
da ćemo nesretno skonĉati kao sluĉajne ţrtve.
Ali poĉetkom svibnja dogodilo se nezamislivo. Probudile smo se
jednoga jutra, a Nijemci su napustili logor preko noći. Iskrali su se
poput kukavica, tako da su Amerikanci, kad su stigli, vidjeli samo
hrpe trupala i nas koji smo bili već jednom nogom u grobu.
Ostali smo ondje još nekoliko tjedana prije nego što su Sovjeti
preuzeli logor, upućujući nas na kampove za raseljene koji su
podignuti diljem Njemaĉke. A ondje sam, u malenom kampu blizu
Berlina, prvi put srela ameriĉkog vojnika po imenu Carl Gottlieb.
Baš kao što jedna majka moţe zavoljeti siroĉe, ili jedno dijete
napuštenog maĉića, tako je Carl zavolio mene.
Nisam bila bogzna kakav prizor. Nisam imala više od trideset
pet kilograma, a iako nama iz ĉeških baraka nisu obrijali glave, moja
je crna kosa sada bila toliko prljava i okuţena ušima da je izgledala
kao stari, prljavi sag.
Carl mi je rekao da se zaljubio u moje oĉi. Rekao je da su boje
Arktika. Da je u njihovu svijetlom plavetnilu vidio mnoga putovanja.
Rekla sam mu, godinama poslije, da su se tek nakon roĊenja
naše kćeri napokon nauĉile rastopiti.
Ne mogu vam reći da sam voljela svog supruga u trenutku kad
sam se za njega udala. Ali bila sam udovica, siroĉe i potpuno sama.
Dopustila sam tom toplom, pristalom muškarcu da me primi pod
svoje krilo. Dopustila sam mu da mi ţlicom daje juhu. Dopustila sam
mu da me prati u bolnicu na preglede. Ĉak sam dopustila sebi da se
smiješim dok je plesao sa suborcima na glazbu s njihova radija.
A kad mi je rekao da me ţeli povesti sa sobom, kući u Ameriku,
bila sam toliko iscrpljena da sam uĉinila jedino što sam tada još
mogla.
Dala sam mu svoju ruku.

~ 226 ~
 55. POGLAVLJE

Vratila sam se u Prag u proljeće 1945. Carl nije mogao poći sa mnom
jer mu nije bio dopušten izlazak iz Njemaĉke, ali ja sam inzistirala na
tome da imam dovoljno snage da putujem sama, i nije mu bilo druge
nego da me pusti.
Bilo je silno neobiĉno putovati kroz ratom opustošenu
Njemaĉku i onda stići u Prag, koji nije pretrpio toliku štetu od
bombardiranja kao mnogi gradovi diljem Europe. Ovdje je bio moj
grad, naizgled netaknut. Ljiljani su bili u cvatu, a ţestina njihova
mirisa izmamila mi je suze na oĉi.
Hodala sam kao u transu do našega bivšeg stana na nasipu
Smetanovo, i otkrila da ga je zauzela obitelj vladina sluţbenika. Izraz
na licu njegove supruge, koja je otvorila vrata, bio je nalik uţasu.
»Ovo je sad naš stan«, rekla je, ne ponudivši mi da uĊem.
»Trebate razgovarati s odborom za preseljenja kako biste dobili novi
smještaj.«
Nisam znala gdje ću prespavati, a već mi je postalo hladno. A
onda sam se sjetila svoje voljene Lucie.
Pješice sam se vratila do kolodvora i idućim se vlakom zaputila
do njezina sela nadomak Praga.

***

U kućerku, nedaleko od kolodvora, nije me doĉekala Lucie, nego

njezina kći Eliška, imenjakinja moje majke, kojoj je sad bilo gotovo
deset godina. Djevojĉica je bila Luciena slika i prilika, s istom
bijelom koţom i crnom kosom, i krupnim bademastim oĉima.
»Tvoja majka i ja smo bile prijateljice.« Glas mi se poĉeo gušiti
dok sam pokušavala objasniti tko sam. »Dobila si ime po mojoj
majci«, rekla sam kroz suze koje su curile.
Djevojĉica je kimnula i uvela me u njihovu malu dnevnu sobu.
Vidjela sam Lucien i Petrov vjenĉani portret na polici kamina. Na
komodi su bili maleni, rukom oslikani tanjuri, a na jednom zidu
majušno drveno raspelo.
Eliška mi je ponudila malo ĉaja dok ĉekam njezinu majku, i ja
sam prihvatila. Nisam se mogla suzdrţati a da ne buljim u nju kad je
upalila štednjak i izvukla nešto keksa iz limenke kutije. Dok smo mi
proveli rat umirući u koncentracijskim logorima, ona je od djetešca

~ 227 ~
izrasla u djevojĉicu na pragu zrelosti. Nisam bila ogorĉena,
nego zadivljena njezinom preobrazbom.
Tek sat vremena kasnije, kad je Lucie ušla kroz vrata, shvatila
sam koliko sam se i sama promijenila. Lucie je stajala na pragu svoje
dnevne sobe i gledala me kao da gleda nekog tko je upravo ustao iz
mrtvih.
»Lenka? Lenka?« ponavljala je kao da nije mogla povjerovati
oĉima.
Spustila je ruke na lice i mogla sam ĉuti kako pokušava zatomiti
jecaje.
»Da, Lucie, to sam ja«, rekla sam kad sam ustala da je
pozdravim.
Prišla sam joj i odmaknula joj dlanove s lica, stisnuvši joj ruke.
Njezina je koţa bila ona starije ţene, iako joj je lice i dalje bilo ono
moje Lucie, oštri kutovi bili su još istaknutiji.
»Molila sam se svake noći da se ti i tvoja obitelj vratite ţivi«,
rekla je kroz suze. »Moraš mi vjerovati. Nadam se da ste primali
pakete koje sam slala u Terezin.«
Nisam sumnjala u to nam da je pokušala poslati namirnice, ali,
istinu govoreći, nismo primili ni jedan jedini paket, jer su ĉesto bili
ukradeni.
»Tvoja majka, otac, Marta?« upitala je. »Molim te, reci mi da su
na sigurnom i dobro...«
Zavrtjela sam glavom, a ona je dahnula. »Ne. Ne. Ne«,
ponavljala je. »Reci mi da to nije istina. «
Sjele smo jedna pokraj druge i, dok smo se drţale za ruke, pitala
sam je za Petra, njezine roditelje, braću i sestre, a ona mi je rekla da
je bilo teško tijekom rata, ali da su svi ţivi i zdravi.
»Nikad nisam zaboravila na obećanje koje sam dala tvojoj
obitelji«, rekla je. Ustala je i otišla do spavaće sobe, a kad se vratila,
nosila je košaru u koju je prije nekoliko godina onako paţljivo
spremila majĉin nakit. »Još uvijek imam nakit tvoje majke... i tvoj,
Lenka. Ovo je sada tvoje«, rekla je spuštajući ga u moju ruku.
Došla je Luciena djevojĉica i sjela pokraj nje dok sam ja
odmatala jedan po jedan komad nakita. Majĉin prelijepi vjenĉani
prsten i ogrlica, broš Josefove majke, i moj vjenĉani prsten, zlatan i
utisnut u moju dušu.
»Hvala ti, Lucie«, rekla sam zagrlivši je. Mislila sam da više
nikad neću imati nešto što je pripadalo majci.
Nije mogla govoriti i vidjela sam kako stalno pogledava prema
kćeri.

~ 228 ~
 »Dobila si ime po Lenkinoj majci«, najzad joj je rekla. »Veĉeras
ćeš prepustiti svoj krevet Lenki. Spavat će u tvojoj sobi, Eliška.«
Djevojĉica kao da je bila smetena mojom prisutnošću. Oĉito se
nije sjećala tko sam, a kamoli da sam je prije samo nekoliko godina
gledala kako ĉini prve korake.
»Ĉast mi je da si nam došla, Lenka, i ţelim da ostaneš kod nas
koliko god to budeš trebala.«

***

Ostala sam tjedan dana i tada sam doznala da je Willy Groag, mladić
koji je radio s mojom majkom, osloboĊen iz Terezina. Vratio se u
grad s dva kofera puna djeĉjih crteţa koje je majĉina kolegica Friedl
povjerila drugoj kolegici, Rosi, one noći prije nego što je poslana u
Auschwitz. Bilo je ondje ĉetiri tisuće i petsto crteţa.
Leo Haas takoĊer je preţivio Auschwitz i vratio se u Terezin da
iskopa svoje crteţe ispod cigli gdje ih je sakrio. On i inţenjer Jiri,
koji je takoĊer preţivio rat, otišli su do polja gdje je su bili zakopani
Frittini crteţi pa su kopali lopatom sve dok nisu dospjeli do limenog
spremnika u kojem su bila saĉuvana sva Frittina djela.
S Haasom sam se sastala godinama kasnije te doznala kako su
on i njegova supruga usvojili Frittina sina koji je ostao ratno siroĉe.
Haas se doimao mekšim nego što je bio u Terezinu. Nije više bilo
onog bahatog glasa koji sam pamtila; sad je govorio kao da smo
jednaki, ravnopravni, kao da smo to postali samim tim što smo
preţivjeli. Uz šalicu ĉaja ispriĉao mi je kako je iznio Frittu, bolesnog
i onemoćalog od dizenterije, iz njihova stoĉnog vagona kad su stigli
u Auschwitz te kako su ga on i drugi kolega pokušali njegovati dok
se ne oporavi. »Fritta je poţivio još samo osam dana, skriven
u baraci«, rekao je. »Naš prijatelj lijeĉnik pokušao mu je davati
tekućinu na kapaljku, ali izdahnuo mi je na rukama.«
»Petr i Otto?« Izgovorila sam njihova imena bojaţljivo, kao da
će mi se uspomene na njih raspasti u rukama.
»Petr i supruga ugušeni su plinom nekoliko dana nakon
dolaska.«
»Otto?« Glas mi je pucao.
»Otto...« Zavrtio je glavom. »Posljednji je put viĊen ţiv u
Buchenwaldu, ali umro je nekoliko dana prije osloboĊenja.« Haas,
koji nikad nije pokazivao emocije, borio se da ostane pribran.

~ 229 ~
 »Netko je tvrdio da je posljednji put vidio Otta kako ĉuĉi uz
cestu s grumenom ugljena u lijevoj ruci, dok mu je druga mlitavo
visjela na boku. Pokušavao je nacrtati trupla oko sebe na komadiću
papira, ne većem od ovoga...« Haas je ucrtao krug oko središta svoga
dlana.
Prinijela sam ruku ustima.
Haas je samo stajao ondje vrteći glavom.
Kako nikad nismo bili bliski, nisam mu ispriĉala svoju priĉu.
Priĉu o tome kako sam se vratila u Terezin nekoliko mjeseci nakon
osloboĊenja.
Nakon što sam se oprostila s Lucie, otišla sam vlakom koji je
vozio istim putem kojim sam prošla s obitelji do Bohušovica
godinama prije. Iako sad nisam nosila naprtnjaĉu, nego samo malenu
platnenu torbu, teţina duhova mojih roditelja i sestre bila je teška
poput kovĉega punog cigli privezanih za moja leĊa.
Nijemo sam hodala zemljanim putem sve dok nisam dospjela do
ulaza u geto. Imala sam osjećaj kao da se vraćam u ĉudan san,
ponovljen san o kazališnoj predstavi; u ovoj verziji scena ostaje ista,
ali cijela glumaĉka postava je nestala. Nije bilo poznatog prizora
Petra kako koraĉa ulicom s blokom za crtanje i boĉicom tinte. Nema
više ni nekad sveprisutnog prizora mrtvaĉkih kola koja vuku brdo
kofera, ni geganja staraĉkih tijela koja više nisu mogla hodati.
Upravo suprotno, jedva da se moglo opaziti i ţivu dušu na mjestu
koje je nekoć vrvjelo ljudima.
Morala sam trepnuti nekoliko puta da se naviknem na prizor
opustjelog Terezina. Geto je postao grad duhova.
I barake su bile potpuno prazne, a samo je nekoliko savezniĉkih
vojnika patroliralo ulicama.
»Što ćete vi ovdje?« jedan od njih me je upitao.
Zastala sam u po koraka, najednom prestravljena, adrenalin je
šibao mojim tijelom. Trebat će mi cijeli ţivot da svladam taj strah.
Iako sam sada bila slobodna osoba, još uvijek u to nisam vjerovala.
»Nešto sam ovdje ostavila.« Glas mi je drhtao. Posegnula sam u
torbicu da mu pokaţem ispravu koju sam dobila nakon osloboĊenja.
»Bila sam ovdje zarobljenica i ţelim vidjeti je li ono što traţim još
uvijek ovdje.«
»Je li to nešto vrijedno?« upitao je vojnik. Njegov je osmijeh bio
iskrivljen i nedostajao mu je jedan donji zub.
»Meni jest. To je slika koju sam naslikala.«
Slegnuo je ramenima, oĉito nezainteresiran. »Samo naprijed, ali
nemojte se zadrţati cijeli dan.«

~ 230 ~
 Kimnula sam i poţurila prema baraci Hamburg.

***

Da sjene imaju miris, takav bi bio miris Terezina. Još uvijek sam
mogla osjetiti truli smrad zbijenih tijela. Vlaga zidova. Prljavi
podovi. Ali dok sam silazila stubama do podruma u baraci, sinulo mi
je da prvi put u Terezinu ĉujem vlastite korake. Odjednom sam
osjetila hladnoću, sama jeka mojih cipela pojaĉala je osjećaj samoće.
Pokušala sam misliti na Carla samo kako bih smirila ţivce.
Nastojala sam ĉuti njegov glas u glavi koji je govorio da uĉinim što
sam naumila. Doći ovamo i pronaći svoju sliku. A jednom kad mi
bude u rukama, zauvijek ću napustiti ovo mjesto.

***

Ušla sam u predsoblje podruma, baš kako mi je opisao Jin. Stajala

sam ondje nekoliko minuta poput djeteta u kući zrcala, ne znajući
kamo gledati ni odakle poĉeti s iskopavanjem. Udarila sam o
zemljani pod vrškom cipele. Tlo je bilo tvrdo i zbijeno.
Posegnula sam u svoju platnenu torbu i izvukla lopaticu koju
sam posudila od Lucie. Zadignula sam suknju i spustila se na ruke i
koljena, poput ţivotinje koja kopa nešto što je izgubila.
Rekla sam sebi da neću prestati kopati sve dok je ne pronaĊem.
Neću prestati ni na ĉas. Iskopat ću crteţ Rite i Adija, baš kao što sam
ga i stvorila, rascijepljenih zanoktica, umornih ruku, ispucane koţe
dok je moja krv natapala tlo.

***

Trebalo mi je gotovo dva sata da pronaĊem sliku. Bila je ondje, baš

kao što je Jin i obećao, umetnuta u usku metalnu cijev.

~ 231 ~
 56. POGLAVLJE

Udala sam se za svoga drugog supruga u ameriĉkom konzulatu u

Parizu. Desetak drugih parova, sve vojnici i njihove europske
mladenke, ĉekalo je ispred. Usput smo kupili cvijeće na Rue du Bac i
teturali ulicama poploĉanim kamenom. Moja stopala nisu navikla na
cipele koje pristaju. Nosila sam mornarskoplavi kostim, a kosu
sam namjestila bez ikakvih ukrasa. Samo sam navukla jednostavnu
smeĊu beretku iznad ušiju.
Nakon obreda, Carl me je pitao kamo ţelim poći da proslavimo.
Ţeljela sam samo palaĉinke.
»Na palaĉinke«, rekla sam mu, a on mi je stisnuo ruku kao što bi
to kakvom djetetu. Zamislila sam sebe u djeĉjoj dobi, za majĉinim
stolom. Bijeli, izvezeni stolnjak i porculanski tanjur prepun palaĉinki
s nadjevom od dţema od marelice i posutih šećerom u prahu.
»Kako je tebi lako udovoljiti«, rekao je smiješeći se. Pronašli
smo maleni kafić i sjeli. Naruĉila sam palaĉinke s rastopljenim
maslacem i dţemom, a on tost sa šunkom i sirom. Nazdravili smo
jednom drugom toplim ĉajem i podijelili ĉašu pjenušca. Izgubila sam
cvijeće negdje putem do kuće.
Te noći u malenom hotelu na lijevoj obali, Carl je vodio ljubav
sa mnom, šapćući koliko me voli i koliko je sretan što sam njegova
supruga. Sjećam se da sam drhtala u njegovim rukama. Vidjela sam
svoje bijele udove nalik na štapiće kako se provlaĉe kroz njegove,
svoje gleţnjeve zakaĉene oko njegovih širokih leĊa. Rijeĉi su mu
zvuĉale kao da su zapravo namijenjene drugoj osobi. Tko sam bila ja
da probudim takve osjećaje? Nisam više gledala na svoje srce kao na
organ strasti, nego na nešto što samo pumpa krv kroz moje ţile.
U Americi sam nastojala biti dobra i poslušna. Kupila sam
kuharicu Fannie Farmer i nauĉila kako spraviti dobar sloţenac i ţele
od malina s umetnutim kriškama mandarina. Rekla sam svome
suprugu kako je lijepo od njega što mi je za roĊendan kupio usisavaĉ
i donosio bijele ruţe za obljetnice braka.
Ali kako bih preţivjela u tom nepoznatom svijetu, morala sam
nauĉiti da ljubav uvelike nalikuje slici. Negativan prostor meĊu
ljudima podjednako je vaţan kao i onaj pozitivan koji zauzimamo.
Zrak izmeĊu naših tijela koja se odmaraju i dah izmeĊu naših
razgovora bili su bjeline platna, a ostatak odnosa - smijeh i uspomene
- bili su potezi kistom koji su se s vremenom nanosili.
Kad sam grlila svoga supruga, s kojim sam bila u braku pedeset
dvije godine, nikad nisam mogla sasvim ĉuti otkucaje njegova srca
~ 232 ~
kao što sam ĉula Josefove u onih nekoliko dana i noći kad smo
ţivjeli zajedno. Je li to bilo zato što sam se popunila tijekom godina,
pa je dodatna podloga na mojim grudima sprjeĉavala da osjetim
strujanje krvi u njegovu tijelu kako sam se sjećala da je strujala
Josefovim? Ili je razlog taj da s drugom ljubavi nismo toliko
usklaĊeni? Moje je srce zadebljalo s mojom drugom ljubavi. Oko
njega se podignuo oklop i pitam se što je još iskljuĉilo
tijekom godina.
Bile su u mom srcu i pukotine kroz koje su osjećaji silno duboki
i sirovi ipak uspijevali procuriti. RoĊenje moje kćeri bio je jedan od
tih trenutaka. Kad sam je drţala u naruĉju i vidjela vlastiti odraz u
njezinim plavim oĉima, proţele su me silovite emocije koje nikad
prije nisam osjetila. Pratila sam svaku crtu lica toga
malog novoroĊenog savršenstva i vidjela oĉevo visoko ĉelo, moju
usku, malu bradu i majĉin osmijeh. I prvi sam put vidjela kako smo,
unatoĉ odvojenosti tijekom ţivota, uvijek povezani s našim precima;
naša tijela ĉuvaju uspomenu na one koji su bili prije nas, bilo u
crtama lica koje smo naslijedili, bilo u naravi koja je utkana u našu
dušu. S godinama sam shvatila koliko malo kontrole zaista imamo
nad onim što nam je dano na ovome svijetu. Više se ne borim sa
svojim demonima. Samo sam nauĉila prihvatiti da su dio mene.
Poput bola u kostima koji nastojim ignorirati svakoga dana kad
se probudim, tako vodim unutarnju borbu da se ne osvrćem, nego da
se usredotoĉim na svaki novi dan.
Kćer sam nazvala Elisa, u spomen na moju majku. Odijevala
sam je u prelijepu djeĉju odjeću i dala joj blok za crtanje netom
nakon što je navršila pet godina. Kad sam je prvi put vidjela kako
stišće olovke u boji, znala sam da je naslijedila dar moje obitelji. Ne
samo da je znala nacrtati ono što je vidjela pred sobom, nego i vidjeti
onkraj toga, ispod površine. Vidjeti ispod linija. Moje su ruke bile
oštećene od godina oskudice, studeni i uvjeta u Auschwitzu. No
ponekad, ne bih li je poduĉila, stisnula bih olovku ili kist i progurala
se kroz bol kako bih ilustrirala koncept mojoj vjeĉito
strastvenoj kćeri.
Dok je moja kći bila djevojĉica, nijednom joj nisam ispriĉala
pojedinosti iz mog ţivota prije nego što je došla na svijet. Znala je
samo da je dobila ime po mojoj majci.
Ali nisam joj govorila o dimu Auschwitza. Tajila sam to crnilo,
psihiĉke oţiljke, razlog bola u mojim rukama. Poput potkošulje
ţalosti skrivene pod odjećom, ušivene u moju koţu. Nosila sam je
svakoga dana. Ali nikome je nisam otkrivala.
Nisam nikome pokazala ni svoju sliku. Ponekad bih noću, kad bi
Carl i Elisa ranije zaspali, otišla do garderobe u spavaćoj sobi, upalila

~ 233 ~
svjetlo i zatvorila vrata. Ondje u kutu, iza kutije sa šivaćim priborom,
plastiĉnih kutija s cipelama i papuĉama, ĉuvala sam svoju dragocjenu
sliku. Boljelo me je što je ĉuvam meĊu tako svakodnevnim stvarima,
što nemam hrabrosti izloţiti je ili kazati obitelji za
njezino postojanje. Bila mi je poput otvorene rane koju skrivam, ali
koju noću potajice viĊam. Za veĉeri kad ne bih mogla spavati, kad bi
me svladale noćne more, izvukla bih je iz kartonskog tuljka i zurila u
lica Rite i njezina novoroĊenog sina. Ĉula bih Carlovo disanje,
zamislila svoju kćer kako spava u susjednoj sobi, i najzad bih
dopustila sebi da zaplaĉem.

~ 234 ~
 57. POGLAVLJE

Rodila sam samo jedno dijete. Kćer. Carl i ja godinama smo

pokušavali zaĉeti drugo, ali ĉinilo se da moje tijelo nije bilo
sposobno roditi više od jednog potomka. Svaka ţila i svaki djelić
kosti bili su izvuĉeni iz mene da stvorim to savršenstvo.
Elisa je odrasla snaţna i visoka. Imala je oĉeve ameriĉke udove.
Trĉala je brzo kao metak, njezine preplanule noge rastezale su se u
moćnim skokovima. Sjećam se da sam pokušavala doći do daha dok
sam je gledala kako se kao djevojĉica utrkuje s djeĉacima. Tko je
bilo to dijete koje je moglo trĉati brţe od gazele, koje je rasplelo
svoje ĉvrste pletenice jer je voljelo osjećaj vjetra u kosi? Bila je
moja, ali bila je divlja i slobodna.
Voljela sam to u svojoj kćeri. Voljela sam što je bila neustrašiva,
što joj je srce bilo strastveno, što ju je oduševljavalo sunce na licu pa
bi pojurila na obalu samo da bi mogla osjetiti kako joj more oplakuje
noţne prste.
U sebi sam se brinula. Nikad joj nisam rekla kako sam se svake
noći borila s tjeskobom što mi je jurcala mislima, brigom da će moje
dijete snaći nešto uţasno.
Hrvala bih se s mislima u glavi kao da su u meni lavovi. Borila
sam se sama sa sobom, ne ţeleći dopustiti crnilu moje prošlosti da se
ulije u bilo koji dio Elisina ţivota. Imat će ĉist, zlatan ţivot bez
sjenke, kunem se. Tako mi svega.
Mojoj je kćeri bilo pet godina kad je prvi put pitala za moju
tetovaţu. Nikad neću zaboraviti gotovo neprimjetnu teţinu njezina
prsta dok je pratila brojke na mojoj ruci.
»Zašto imaš ove brojeve?« upitala je gotovo opĉinjena.
Grozila sam se toga dana još otkako se rodila. Što da joj kaţem?
Kako je mogu poštedjeti detalja moje prošlosti? Nije bilo nikakve
šanse da bih dopustila ijednom prizoru iz mojih košmara da se
zavuku u njezinu prelijepu, anĊeosku glavicu.
I tako, toga popodneva, dok mi je Elisa sjedila u krilu, s prstima
na mojoj koţi, glavicom na mojim dojkama, prvi sam put slagala
svojoj kćeri.
»Kad sam bila djevojĉica, ĉesto bih se izgubila«, rekla sam joj.
»To je bio moj identifikacijski broj kako bi policija znala kamo me
treba vratiti.«

~ 235 ~
 Ĉinilo se da ju je to na neko vrijeme zadovoljilo. Kad je postala
tinejdţerica i kad je doznala za holokaust, shvatila je što su ti brojevi
zapravo znaĉili.
»Mama, jesi li ti bila u Auschwitzu?« sjećam se da je pitala
jednog ljeta kad je navršila trinaest.
»Jesam«, odgovorila sam joj, glas mi je pucao. Molim te. Molim
te, molila sam se dok mi je srce tuklo u grudima. Molim te, ne
raspituj se dalje. Ne želim ti ispričati. Ostavi taj dio mene na miru.
Mogla sam vidjeti kako joj se obrve izvijaju kad se moje tijelo
ukoĉilo, i znala sam da je uoĉila strah koji mi je preletio licem.
Pogledala me je onim svojim ledenoplavim oĉima i u njima sam
vidjela ne samo tugu, nego i sposobnost moje kćeri za suosjećanjem.
»Tako mi je ţao, mama«, rekla je. Prišla mi je, ovila svoje
dugaĉke ruke oko mene, a zatim naslonila moju glavu na svoja
mršava prsa.
I znala je dobro da me ne treba dalje ispitivati.

***

Iako nakon toga više nikad nisam prozborila ni jednu jedinu rijeĉ sa
svojom obitelji o Auschwitzu, i dalje ga sanjam. Kad preţivite takav
pakao, nikad vas ne napušta. Poput smrada krematorija koji nikad
neću zaboraviti, moji snovi o Auschwitzu uvijek su u pozadini uma,
ma koliko se trudila da ih odguram.
Koliko sam samo puta sanjala onaj posljednji pogled na moju
majku, oca, sestru? Njihova su mi se lica tijekom godina pojavljivala
poput prikaza. Ali najgori mi je san u kojem sanjam da sam u
Auschwitzu sa svojom kćeri Elisom. Taj san, kad mi doĊe, muĉi me
danima.
Kako se mijenjala Elisa, mijenjali su se i snovi. Kad je postala
tinejdţerica, moja se kći ulijenila poput svojih ameriĉkih prijateljica.
Koliko sam je samo puta zamolila da pospremi svoju sobu, pokupi
odjeću, ili da mi pomogne oguliti zdjelu punu povrća prije nego što
se njezin otac vrati s posla? Ali Elisa nikad nije trpjela takve
gnjavaţe. Samo su je zanimali izlasci s prijateljima ili mladićima.
U tim godinama, moji su snovi uvijek poĉinjali s procesom
selekcije u Terezinu. Ona stoji pokraj mene, moja prelijepa kći. I u
mome snu preklinjem ĉasnika SS-a da je pošalje na desnu stranu sa
mnom.

~ 236 ~
 Kaţem mu: »Molim vas! Ona je vrijedna radnica!« Preklinjem
ga da je pošalje u red u kojem sam ja. Ali u snu, on uvijek razdvaja
naše ruke, šalje moju kćer na lijevu stranu. I ja se budim, spavaćica
mi je mokra od znoja, a Carl me tješi šapćući da je to bio samo
grozan san.
U tim trenucima, kad bi me moj suprug grlio, znala sam da sam
sretna što sam ga pronašla. Te ruke na mojim ramenima nikad nisu
izgubile toplinu, tijekom svih godina našega braka. Uvijek su to bile
ruke mladog vojnika koji me je pronašao u centru za raseljene osobe.
Koji mi je donio deku i toplo jelo. Koji mi je na lošem njemaĉkom
kazao da je i sam Ţidov.
Svake noći kad odlazim na poĉinak, pogledam njegovu crno-
bijelu fotografiju na kojoj je u uniformi. Njegovu gustu kosu,
tamnosmeĊe oĉi pune suosjećanja kakve su bile sve od toga prvog
dana. Tako popunjavam platno našega braka. Bojim ga zahvalnošću.
Jer, unatoĉ svemu što se dogodilo, uvijek ću o Carlu misliti kao o
onome koji me je spasio.
Amerikanizirao je moje ime u »Lanie« i pruţio mi dobar ţivot
sa zdravom kćeri. Uĉila je visoko cijenjen zanat restauriranja i
postala majka mojoj predivnoj Eleanor. Eleanor, koja je naslijedila
labuĊu gracioznost moje majke, i za kojom su se sve glave okretale
svaki put kad bi ušla u prostoriju. U stranim se jezicima snalazila kao
riba u vodi. Nakon diplome na Amherstu, kući je donijela gotovo sve
moguće nagrade.

***

Kad se Carl razbolio, najzad sam ja postala njegovateljica u našem

braku. Drţala sam mu glavu kad je povraćao i pripravljala mu samo
kašasta jela jer mu ţeludac više ništa kruto nije mogao probaviti. Kad
je zbog kemoterapije ostao bez svoje guste, bijele kose, rekla sam mu
da je još uvijek onaj moj zgodni vojnik. Svakog sam jutra i veĉeri
usnama prinosila njegovu smeĊu, pjegavu ruku i ljubila je. Katkad
bih je ĉak spustila nasred moje napola zakopĉane spavaćice kako bi
mogao osjetiti otkucaje mog srca. Mogla sam nazrijeti dovršetak
slike moga braka, i ţurila sam da je popunim makar još
kojim potezom.
Priznat ću vam, iako sam izrazito povuĉena osoba, da su upravo
naši posljednji zajedniĉki trenuci bili moţda i najljepši. Te posljednje
noći, nakon što sam ga ušuškala u krevet, dala sam mu lijek protiv
bolova i spremala se okupati.

~ 237 ~
 »DoĊi ovamo«, uspio je šapnuti. »DoĊi pored mene prije nego
mi lijek zamagli misli.«
Vjerujem da oni koji imaju luksuz da izdahnu u svojoj postelji
mogu osjetiti kad se bliţi kraj. A tako je bilo i s Carlom. Disanje mu
je najednom postalo teško, koţa je poprimila nezemaljsko bljedilo.
Ali u njegovim je oĉima bilo strasti - volje da upregne i posljednji
atom snage da me posljednji put jasno vidi.
Uzela sam njegovu ruku u svoju. »Pusti mi glazbu, Lanie«,
šapnuo je. Ustala sam i otišla do staroga gramofona pa stavila
njegovu najdraţu ploĉu Glenna Millera. Zatim sam se vratila i sjela
pokraj njega, uvukavši svoju staru naboranu ruku u njegovu.
Sa svom preostalom snagom, moj je Carl njeţno podignuo ruke
kao da će me povesti na ples. Njihao je laktima, a moja je ruka
slijedila njegovu. Smiješio se kroz oblak lijekova.
»Lanie«, rekao je. »Znaš da sam te uvijek volio.«
»Znam«, rekla sam i stisnula mu ruku toliko snaţno da sam se
uplašila da bih ga mogla ozlijediti.
»Pedeset dvije godine...« Glas mu je sad bio jedva ĉujan šapat,
ali smiješio se onim svojim tamnim oĉima.
A tada, moje srce kao da se najzad raspuklo. Mogla sam osjetiti
kako se oklop, koji sam tako briţljivo ĉuvala svih ovih godina,
raspada. A rijeĉi, osjećaji iznutra, iscurili su poput soka iz starog,
zaboravljenog stabla.
Ondje, u našoj spavaćoj sobi, sa starim i izblijedjelim zastorima,
pokućstvom koje smo kupili prije toliko mnogo godina, rekla sam
mu da sam i ja njega silno voljela. Rekla sam mu da sam pedeset
dvije godine bila blagoslovljena jer sam ţivot provela s ĉovjekom
koji me je grlio, štitio i podario mi kćer koja je bila snaţna i mudra.
Rekla sam mu kako je njegova ljubav pretvorila ţenu koja je nakon
rata samo ţeljela umrijeti u nekoga tko je imao ispunjen i predivan
ţivot.
»Opet mi to reci, Lanie«, šapnuo je. »Opet mi to reci.«
I tako sam mu rekla.
Pa još jednom.
Moje su rijeĉi bile poput kadiša za muškarca koji nije bio moja
prva ljubav. Ali ljubav mi je bio.
Govorila sam mu dok najzad nije izdahnuo.

Draga Eleanor,
teško mi je pojmiti da se sutra udaješ. Imam osjećaj kao da sam
proživjela mnoge živote u ovih svojih osamdeset i jednu godinu. Ali u
~ 238 ~
jedno sam sigurna - dani kad ste roĎene ti i tvoja majka bili su mi
najsretniji u životu. A onog dana kad sam te prvi put ugledala,
pogled na tvoju crvenu kosu, bijelu kožu, ostavio me je bez
riječi. Nisam mogla a da ne pomislim na moju majku, tvoju prabaku,
i na moju voljenu sestru. Kako je divno što se ta boja kose nakon svih
ovih godina ponovno pojavila u našoj obitelji. Silno me podsjećaš na
moju majku. Tijelo ti je sitno kao i njezino, kao i onaj dugačak vrat
koji se okreće poput suncokreta prema svjetlu. Ne možeš ni zamisliti
kako se osjećam kad vidim nju u tebi. Kad vidim kako živi kroz krv u
tvojim žilama, u iskri tvojih očiju.
Molim se da shvatiš vjenčani dar koji darujem tebi i Jasonu.
Nosim je sa sobom više od četrdeset pet godina. Naslikala sam je za
dragu prijateljicu koja više nije živa. Naslikala sam je u čast njezina
djeteta, koje je mogla držati u naručju svega nekoliko sati. Slika je
naslikana mojim srcem, mojom krvlju, svaki dio mene želio je stvoriti
nešto kako bih na životu očuvala taj trenutak za svoju prijateljicu.
Tijekom rata bila je zakopana pod zemljanim podom. Ondje ju
je skrio muškarac koji je riskirao život da sakrije stotine slika koje su
naslikali muškarci i žene poput mene, koji su imali potrebu da
zabilježe svoja iskustva u Terezinu.
Vratila sam se u Terezin nakon rata i sama je iskopala. Moje su
ruke radile strahovito brzo dok je lopatica kopala kroz zemlju da
pronaĎe metalni spremnik u kojem je bila smotana. Naposljetku sam
pronašla svoju zakopanu sliku i stala jecati od sreće što je još uvijek
bila ondje. Moja prijateljica, znaš, tada je već bila sa
svojim djetetom i suprugom u raju, kakav bio da bio. Ali crtež je
ostao kao svjedočanstvo njihovih života, kratkih, no svejedno
ispunjenih ljubavlju.
Čekala sam sve do sada da je pokažem. Nisam željela opteretiti
život tvoje majke ili tvoj pričama o svemu što sam pretrpjela tijekom
rata. Ali ova slika više ne bi smjela biti skrivena u mom ormaru.
Cijeli je život provela u tami. Zaslužuje da je vide i druge oči osim
mojih.
Eleanor, ne darujem ti ovu sliku kao znamen tuge, nego zato sto
želim da je čuvaš. Želim da znaš priču koja se skriva iza nje. Da na
nju gledaš ne samo kao na simbol prkosa, već i vječne ljubavi.

***

Spustila sam poruku na platno i zamotala sliku.

~ 239 ~
 58. POGLAVLJE

Josef

Na dan unukove probne vjenĉane veĉere odijevam se s posebnom

paţnjom. Odjeću sam izvadio noć prije: mornarskoplavo odijelo i
bijelu košulju koju sam poslao na ĉišćenje tjedan dana ranije. Tog
dana mislim na Amaliju, na to kako bi bila sretna da vidi našeg
unuka s njegovom prekrasnom mladenkom. Bit će to
veliĉanstveno vjenĉanje. Mladenkina obitelj ne štedi na svojoj
jedinici, djevojci koja mi izgleda silno poznata, iako ne znam zašto.
Polako se brijem, ispod vrata i linije moje opuštene ĉeljusti.
Zrcalo je nemilosrdno. Moja nekad crna kosa i obrve bijele su kao
pamuk. Negdje duboko ispod bora, i ispod moje trbušine, mladić je
koji pamti svoje vjenĉanje. Njegova mlada ĉeka ga pod bijelim
ĉipkastim velom da drhtavo primi njegovu njeţnu ruku. Silno
volim svog unuka. To što ću svjedoĉiti njegovu vjenĉanju dar je za
koji nisam mislio da ću ga doţivjeti.
Navlaĉim potkošulju, provlaĉim ruke kroz rukave košulje i
oprezno se kopĉam kako ne bih promašio koju rupicu. Nanosim malo
kreme na ruke i zalizujem ono malo preostalih kovrĉa.
Isaac dolazi u ĉetiri popodne. Prosijeda kosa, kakvu je imao na
Amalijinu pogrebu, sad je postala sasvim bijela. Ulazi u moju sobu
pa stane iza mene, naša dva odraza vide se u zrcalu nad Amalijinim
toaletnim stolićem. Vidim kako mu oĉi padaju na porculanski pladanj
u kojem je još uvijek njezina srebrom presvuĉena ĉetka za
kosu, teglica njezine hranjive kreme i visoka zelena boĉica Jean
Natea koju nikad nije naĉela, ĉekajući pravu priliku za to.
Ne nosi svoj violinski kovĉeg i nekako mi je pogled na njega
bez koţnog kovĉega, gudala zataknuta unutra, utješan. Divim se
prizoru njegovih slobodnih ruku što vise kao kakvom školarcu iz
tamnih rukava njegova odijela, njegove sive oĉi iskre poput dva
srebrna mjeseca.
Jakob je izišao iz svoje sobe i pozdravlja nas u hodniku. Moj
pedesetogodišnji sin iznenaĊuje me s osmijehom.
»Isaac«, kaţe kimajući prijatelju na pozdrav. »Tata«, kaţe.
Vidim kako sklapa ruke ne bi li umirio ţivce. »Sjajno izgledaš.«
Smiješim mu se. Izgleda pristalo u odijelu, prvi izdanci sjedina
oko njegovih oĉiju podsjećaju me na moje. Njegove me oĉi
podsjećaju na Amalijine.

~ 240 ~
 »Kakva noć«, kaţe Jakob dok nas trojica izlazimo ispod
nadstrešnice pred mojom zgradom. Vratar zviţdukom doziva taksi.
Mjesec sjaji nad obrisima nebodera. Zrak miriše na jesen. Svjeţ
poput jabuka. Sladak poput javorova šećera.
Nas trojica kliznemo na plava vinilna sjedala taksija i sklapamo
ruke u krilu na putu do probne veĉere moga unuka.
Gledam kroz prozor dok se vozimo gradom, kroz kanale Central
Parka svjetlucave kao da su osvijetljeni draguljima, i pomislim kako
sam doţivio osamdeset petu godinu da vidim unuka na njegovu
vjenĉanju. Sretnik sam.

~ 241 ~
 EPILOG

Za stolom u pozadini restorana dugaĉki prsti mjeseĉine miluju

ostarjeli par. Budući mladenci plešu.
Njezin je rukav sad podvrnut. Nije šest brojeva natjeralo starca u
plaĉ, nego maleni smeĊi biljeg na koţi tik iznad njih. Drhti dok
njegovi staraĉki prsti poseţu da ga dotaknu, onaj maleni oblik
groţĊice koji je ljubio prije cijele vjeĉnosti.
»Lenka...« ponovno izgovara njezino ime. Jedva da uspijeva
protisnuti rijeĉ. Bila je ondje zaglavljena šezdeset godina.
Ona ga gleda oĉima koje su vidjele previše duhova a da bi
mogle povjerovati da je onaj za kojeg je mislila da bi mogao biti.
»Ja sam Lanie Gottlieb«, slabašno se usprotivila.
Dotiĉe svoj vrat okićen bisernom ogrlicom koja je nekoć
pripadala elegantnoj crvenokosoj ţeni u Pragu. Letimice pogleda
svoju ameriĉku unuku i oĉi joj se napune suzama.
On se ţeli ispriĉati, reći kako je zacijelo pogriješio. Da mu se
godinama priĉinjavalo njezino lice u podzemnoj ţeljeznici, u
autobusu, na ţeni u trgovini. Sad strepi da je najzad sišao s uma.
Ona spušta rukav i pogleda ga ravno u oĉi. Prouĉava ga kao što
bi slikar mogao prouĉavati platno koje je davno negdje zametnuo. U
mislima boji njegovu bijelu kosu u crno i prati luk njegova ĉela.
»Ţao mi je«, najzad kaţe drhtavim glasom i sa suzama u oĉima.
»Nitko me nije nazvao Lenka već šezdeset godina.« Prekriva usta i
kroz raširene bijele prste šapće njegovo ime: »Josef.«
On se trese. Još je jednom ispred njega duh koji je ĉudom
oţivio. Ljubav koja mu se vratila u njegovoj poznoj dobi.
Nesposoban progovoriti, podiţe ruku i prekriva njezinu.

~ 242 ~
 Autoričina bilješka

Ova je knjiga nadahnuta ţivotima nekolicine ljudi ĉije su priĉe

utkane u radnju. Imala sam namjeru napisati roman o umjetnici koja
je preţivjela holokaust, ali završila sam na ljubavnoj priĉi. Kao i s
bilo kojim drugim romanom, negdje tijekom stvaranja obiĉno iskrsne
neoĉekivan zaplet i rasplet pa se zateknete kako idete u smjeru u
kojem niste isprva planirali. U ovom sluĉaju, kad sam jednog
popodneva bila u frizerskom salonu, naĉula sam priĉu jedne ţene
koja je nedavno bila gošća na vjenĉanju na kojem su mladenkina
baka i mladoţenjin djed, koji se prije sveĉanosti nisu upoznali,
shvatili da su bili u braku prije Drugog svjetskog rata. Priĉa je
zaglavila u mojoj glavi i odluĉila sam je iskoristiti u prvom poglavlju
romana. Zatim sam stvorila dva lika i poĉela popunjavati prazninu od
šezdeset godina koje su proveli razdvojeni.

Lenkino iskustvo djelomiĉno je nadahnuto jednom od stvarnih

osoba spomenutih u knjizi, Dinom Gottliebovom, koja je studirala
slikarstvo u Pragu, a poslije je jedno kraće vrijeme radila u
terezmskom Lautscheru, gdje je slikala razglednice prije deportacije
u Auschwitz. Nakon osloboĊenja iz logora, emigrirala je u Sjedinjene
Drţave te je preminula u Kaliforniji 2009. Ameriĉki Memorijalni
muzej holokausta u Washingtonu, pokazao se od neprocjenjive
vrijednosti što se tiĉe usmenih svjedoĉanstava o iskustvima Dine
Gottliebove, njezina rada u Terezinu i Auschwitzu, gdje je naslikala
mural Snjeguljica i sedam patuljaka na baraci ĉeške djece. Mural je
bio utjeha za djecu, no takoĊer je spasio Dinin ţivot. Nakon što ga je
dovršila, naime, ĉuvar SS-a ukazao je Mengeleu na njezin umjetniĉki
dar. Mengele je tada obećao da će poštedjeti nju i njezinu majku bude
li slikala portrete muškaraca i ţena koje je koristio u svojim jezivim
medicinskim eksperimentima.

Nekolicina drugih likova koji se u knjizi pojavljuju takoĊer su

stvarne osobe. Friedl Dicker Brandeis stigla je u Terezin u prosincu
1942. i gotovo odmah poĉela poduĉavati tamošnju djecu umjetnosti.
U rujnu 1944., ĉuvši da joj je suprug, Pavel Brandeis, deportiran na
istok, dobrovoljno je pristala poći za njime prvim idućim
transportom. Preminula je ubrzo nakon dolaska u Auschwitz. Prije
deportacije, meĊutim, predala je dva kofera s 4500 crteţa Rosi
Engländer, glavnoj nadzornici djevojaĉkog doma u Terezinu. Na
kraju rata, Willyju Groagu, ravnatelju djevojaĉkog doma, povjereni

~ 243 ~
su ti koferi koje je osobno odnio u prašku ţidovsku zajednicu. Od
660 djece koja su u Terezinu stvarala umjetnost s Friedl Dicker
Brandeis, njih 550 izgubilo je ţivote u holokaustu. Svi preostali
crteţi sad su dio kolekcije Ţidovskog muzeja u Pragu, i mnogi su
izloţeni kako bi ih cijeli svijet mogao vidjeti.

Bedrich Fritta skonĉao je u Auschwitzu 5. studenoga 1944.

Njegova supruga Johanna umrla je još u Terezinu, ali njihov sin
Tomi nekim je ĉudom preţivio. I Leo Haas je preţivio rat i vratio se
u Terezin da potraţi slike koje je sakrio na tavanu barake
Magdeburg. Uz pomoć inţenjera Jirija Vogela uspio je pronaći
Frittine sakrivene slike, kao i one drugih kolega iz tehniĉkog odjela:
Otta Ungara, Petra Kiena i Ferdinanda Blocha, koji su svi umrli u
logorima. Ĉuvši da je Tomi Fritta ostao siroĉe, Haas i njegova
supruga Erna posvojili su djeĉaka i preselili se s njime u Prag.

Dok sam bila u posjetu Ĉeškoj, uspjela sam se sastati s Lisom

Mikovom, umjetnicom koja je radila u tehniĉkom odjelu u Terezinu.
Ĉak i nakon toliko godina, bila je u stanju silno ţivopisno prepriĉati
neobiĉne okolnosti pod kojima su umjetnici crtali projekte i nacrte za
Nijemce, dok su istodobno krijumĉarili slikarski pribor iz ureda kako
bi sami mogli raditi noću. Ispriĉala mi je kako su slike skrivali iza
cigli unutar terezinskih zidina, te kako je Jiri Vogel zakopao Frittina
djela nakon što ih je umetnuo u limeni spremnik.

Duţnik sam mnogima koji su svoje priĉe podijelili sa mnom, i

neizmjerno sam zahvalna na mogućnosti da pomognem oĉuvati
njihovo naslijeĊe. Ova knjiga bez njih ne bi bila moguća. Oni su:
Sylvia Ebner, Lisbeth Gellmann, Margit Meissner, Lisa Mikova,
Nicole Gross Mintz, Iris Vardy i Irving Wolbrom. Voljela bih
zahvaliti i Dagmar Lieblovoj, koja mi je tako velikodušno ustupila
svoje vrijeme, kontakte i omogućila osobni obilazak Terezina
tijekom mog boravka u Pragu. Zahvaljujem Martinu Jelineku iz
Ţidovskog muzeja u Pragu te Michlean Amir iz ameriĉkog
Memorijalnog muzeja holokausta na neprocjenjivoj pomoći pri
istraţivanju, tijekom i nakon mojih posjeta tim veliĉanstvenim
ustanovama. Zatim Jasonu Marderu koji mi je u poĉetku pomagao u
istraţivanju, Alfredu i Judith Rosenblatt, te P. J. Tanz jer su me
opskrbili dodatnim materijalima; Andyju Jalakasu na njegovoj
bezrezervnoj podršci, Lindi Caffrey, Antonyju Currieu, Marvinu
Gordonu, Meredith Hassett, Kathy Johnson, Robbinu Kleinu, Nikki
Koklanaris, Jardine Libaire, Shani Lory, Riti McLeod, Rosyln i Sari
Shaoul, Andrewu Syroticku, Ryanu Volmeru, mome suprugu, majci i
ocu na njihovu temeljitom ĉitanju prvih nacrta romana. Sally

~ 244 ~
Wofford-Girand, mojoj divnoj agentici, koja me je gurala i dalje
nego što sam mislila da to mogu, a zbog ĉega je knjiga postala još
bolja; mojoj fantastiĉnoj urednici Kate Seaver; Moniki Russell na
njezinim priĉama i pomoći sa svim i svaĉim - od prijevoda s ĉeškog
do ublaţavanja svakodnevnog stresa, kao i na tome što je uvijek meni
i mojoj djeci pokazivala silnu ljubav. I na kraju, mojoj djeci,
roditeljima i suprugu - posebno sam zahvalna na vašem beskrajnom
strpljenju i ljubavi.

Sken i obrada:
Bella Don@

~ 245 ~