1

Emily Giffin

Ono
najvanije
Emily Giffin
Heart of the Matter

scan chiarissima

www.crowarez.org
www.bosnaunited.net
2

1.
TESSA
Kad god ujem za neiju tragediju,ne zamaram se dugo nesreom ni dijagnozom,
ak ni prvotnim okom ili boli koja uslijedi. Ne, umjesto toga rekonstruiram one zadnje
obine trenutke. Trenutke od kojih se sastoje nai ivoti. Trenutke koje smo, dok smo
bili sretni, uzimali zdravo za gotovo - i koje bismo vjerojatno potpuno zaboravili da nije
bilo onoga to je uslijedilo. Prizori prije.
Tako jasno mogu zamisliti tridesetetverogodinju enu pod tuem jedne subotnje
veeri kako uzima svoj najdrai piling za tijelo od marelice i razmilja to da odjene za
zabavu,u nadi da e se onaj slatki tip iz kafia pojaviti, kad odjednom napipa
nedvojbenu kvricu na lijevoj dojci.
Ili brinog mladog oca dok vozi ker u kupovinu cipela za prvi dan kole, glasno
navinuvi pjesmu Here Comes The Sun na radiju, podsjeajui je po tko zna koji put da su
Beatlesi "bez sumnje najvei bend svih vremena",dok deko tinejderske dobi,vida
zamuenog od previe kasnononih Budweisera, prolazi kroz crveno.
Ili drskog srednjokolskog hvataa,ponosnog i obeavajueg,na sparnom terenu dan
prije velike utakmice, kako namiguje svojoj djevojci na njezinu uobiajenom mjestu iza
pletene iane ograde, asak prije no to skoi uvis da uhvati loptu koju nitko drugi ne
bi mogao uhvatiti - i onda se svine i padne na glavu pod onim uasnim, gotovo
nemoguim kutom.
Razmiljam o toj tankoj, krhkoj liniji koja nas dijeli od nesree, gotovo kao da na taj
nain ubacujem nekoliko novia u svoj vlastiti zdenac zahvalnosti, kao da se
osiguravam od toga da mi se dogodi ono poslije. Nama. Ruby i Franku, Nicku i meni.
Naoj etvorki - izvoru moje najvee radosti, ali i najgorih briga.
Zato si, kad se dojavljiva mog supruga oglasi dok smo na veeri, ne doputam
osjeaj zamjeranja, ak ni razoaranja. Kaem si da je ovo samo jedan obrok, jedna
veer, premda nam je godinjica i to je na prvi pravi izlazak u skoro mjesec dana,
moda dva. Nemam se zbog ega uzrujavati, ne u usporedbi s onim to netko drugi
proivljava ba u ovom trenutku. Ovo nee biti sat koji u zauvijek vrtjeti u glavi. Jo
sam uvijek meu sretnima.
"Sranje.ao mi je,Tess",kae Nick, palcem iskljuujui zvuk dojavljivaa, i zatim
rukom proe kroz svoju tamnu kosu. "Odmah se vraam."
Kimnem u znak razumijevanja i gledam kako mi suprug sa seksi, samouvjerenom
odlunou odlazi prema prednjem dijelu restorana gdje e obaviti taj neizbjeni poziv.
Dovoljan mi je pogled na njegova uspravna lea i iroka ramena dok vjeto zaobilazi
stolove, da znam da se priprema na loe vijesti, sprema da nekoga popravi, spasi. U
tome je najbolji. Zbog toga sam se i zaljubila u njega, prije sedam godina i dvoje djece.
Nick nestane za uglom kad ja duboko udahnem i osvrnem se oko sebe, prvi put
primjeujui detalje u prostoriji. Celadonsku vazu s apstraktnim uzorkom nad
kaminom. Blagu, treperavu svjetlost svijea. Entuzijastian smijeh za stolom do nas dok
mukarac sijede kose razgovara sa, vjerojatno, svojom enom i etvero odrasle djece.
Bogat okus caberneta koji pijem sama.
3

Nekoliko minuta kasnije, Nick se vraa s grimasom na licu i ispriava se drugi, ali
sigurno ne i posljednji put.
"U redu je", kaem, pogledom traei konobara.
"Naao sam ga", Nick kae. "Nosi nam veeru za van."
Primim ga za ruku i njeno je stisnem. I on stisne moju, i dok ekamo svoje
zapakirane filete, razmiljam o tome da pitam to se dogodilo, kako to gotovo uvijek
bude. Ali ipak se samo jednostavno i na brzinu pomolim za ljude koje ne poznajem, a
zatim i za svoju vlastitu djecu, uukanu u svojim sigurnim krevetima.
Zamiljam Ruby kako lagano hre, sva smotana u plahtama, divlja ak i u snu.
Ruby, nae starmalo, neustraivo prvoroeno dijete, sa svoje etiri, skoro etrnaest
godina i oaravajuim osmijehom, tamnim kovrama koje na autoportretima prikazuje
jo sitnijima, premlada da zna da bi djevojka trebala eljeti ono ega nema, i onim
blijedim akvamarinskim oima, pravi genetiki pothvat za njezine smeooke roditelje.
Vlada naim domom i srcima praktiki od dana kad se rodila - na nain koji me
istodobno iscrpljuje i ispunjava divljenjem.Ista je kao i njezin otac - tvrdoglava,
strastvena, zapanjujue lijepa. Do sri tatina curica.
A tu je i Frank, na divni djeai ija slatkoa i draesnost nadilaze pojam slatkog i
draesnog kod prosjenog djeteta,u tolikoj mjeri da se neznanci u trgovini zaustavljaju i
komentiraju. Skoro su mu dvije godine, ali jo se uvijek voli maziti i priljubiti svoj glatki
okrugli obraz uz moj vrat, strastveno odan mami. Nije mi miljenik, kunem se Nicku kad
smo sami, a on se smijei i optuuje me za taj roditeljski prijestup. Nemam miljenika,
osim moda Nicka. Naravno, to je drugaija vrsta ljubavi. Ljubav prema djeci
bezuvjetna je i beskrajna, i sasvim bih sigurno prije spasila njih nego Nicka da ih je,
recimo, sve troje na kampiranju ugrizla egrtua, a ja u ruksaku imam samo dvije doze
protuotrova.Ali ipak, ni s kim ne bih radije razgovarala,provodila vrijeme,nikoga ne bih
radije gledala nego svog supruga, a taj me dotad nepoznati osjeaj preplavio onog
trenutka kad smo se upoznali.
Nekoliko trenutaka kasnije stie naa veera i raun, i Nick i ja ustajemo i izlazimo
iz restorana u zvjezdanu, ljubiastu no. Rani je listopad, ali ini se vie kao da je zima
nego jesen - hladna i po bostonskim standardima - tako da drhtim ispod svoga dugog
kamirskog kaputa dok Nick daje zaposleniku na parkiralitu nau kartu prije no to
emo ui u auto. Odlazimo iz grada i vraamo se u Wellesley bez puno prie, dok
sluamo jedan od Nickovih brojnih CD-a s jazzom.
Trideset minuta kasnije,zaustavljamo se na naem drvoredom okruenom prilazu.
"Misli da e se vratiti jako kasno?"
"Teko je rei", kae Nick, prebacivi mjenja u poloaj za parkiranje, i nagne se da
me poljubi u obraz. Okrenem se prema njemu i usne nam se njeno dotaknu.
"Sretna godinjica", proape.
"Sretna godinjica", kaem.
Odmakne se, i gledamo se u oi kad kae: "Nastavit e se?"
"Uvijek", kaem, nasilu se nasmijeim i izaem iz auta.
Prije no to sam uspjela zatvoriti vrata, Nick pojaa glazbu, dramatino
oznaavajui zavretak jedne veeri, poetak druge. Dok ulazim u kuu u glavi mi
4

odzvanja Lullaby of the Leaves Vincea Guaraldija, a ne prestaje ni dugo nakon to platim
dadilji, provjerim jesu li djeca dobro, presvuem se iz svoje crne haljine otvorenih lea i
pojedem hladan odrezak za kuhinjskim ankom.
Puno kasnije,nakon to sam se,otkotrljavi se po Nickovoj strani kreveta, smjestila
na svoju, sama u mraku razmiljam o pozivu u restoranu. Zatvorim oi,pitajui se da li
nas nesrea ikada uistinu iznenadi. Ili nekako, negdje, u obliku empatije, ili brige, ili
predosjeaja duboko u nama, slutimo da dolazi?
Zaspim,ne znajui odgovor. Ne znajui da e ovo ipak biti veer na koju e mi se
misli vraati.

2.
VALERIE
Valerie je znala da je trebala rei ne - ili, tonije, ne odustajati od odgovora koji je
dala Charlieju prvih desetak puta kad ju je molio da ga pusti na zabavu.Pokuao je na
sve naine, ukljuujui i nabijanje osjeaja krivnje jer nema ni tatu ni psa, a kad ga to nije
nikamo dovelo, angairao je kao podrku svog ujaka Jasona,najarmantniju osobu koju
je Valerie poznavala.
"Ma daj, Val", rekao je. "Pusti maloga da se zabavlja."
Valerie je uutkala svog brata blizanca, prstom pokazujui prema dnevnoj sobi, gdje
je Charlie gradio pomno razraenu tamnicu od lego-kocaka.Jason je sve ponovio od
rijei do rijei, ovaj put prenaglaenim aptom,dok je Valerie odmahivala
glavom,ustvrujui da su estogodinjaci premladi da bi prespavali negdje, pogotovo
vani u atoru. Bio je to uobiajen razgovor, budui da je Jason redovito optuivao sestru
da se pretjerano zatitniki i prestrogo odnosi prema svom jedinom djetetu.
"Totalno",rekao je, smijuljei se. "uo sam da je u Bostonu sve vie napada
medvjeda."
"Jako smijeno", rekla je Valerie, i krenula objanjavati da ne poznaje dovoljno dobro
djeakovu obitelj, a i ne svia joj se previe ono malo to je doznala o njima.
"Da pogodim - puni su para?" Jason upita,zadirkujui je, povlaei prema gore
traperice koje bi uvijek nekako kliznule niz njegovo trkljavo tijelo,otkrivajui tako pojas
njegovih bokserica. "A ne eli da se drui s takvima?"
Valerie je slegnula ramenima i prepustila se osmijehu, pitajui se kako je pogodio.
Zar je tako predvidiva? I kako to, pitala se milijunti put, da su ona i njezin brat blizanac
toliko razliiti, a odrasli su zajedno u istoj, smeom sindrom pokrivenoj kui u irskokatolikoj etvrti u Southbridgeu u Massachusettsu. Bili su najbolji prijatelji, spavali u
istoj sobi sve do svoje dvanaeste godine, kada se Jason preselio na tavan pun propuha
da bi sestri dao vie prostora. S tamnom kosom, bademastim plavim oima i svijetlom
koom, ak su i sliili jedno drugome, tako da su ljudi esto mislili da su jednojajani
blizanci dok su bili bebe. Ali, kako kae njihova majka, Jason je iz maternice iziao sa
smijekom, dok se Valerie pojavila namrtena i zabrinuta, a tako je i ostalo tijekom
cijelog njihova djetinjstva - Valerie kao srameljivi samotnjak, u sjeni svog popularnog,
otvorenog, etiri minute starijeg brata.
I sada, trideset godina kasnije, Jason je bio sretan kao i uvijek, bezbrian optimist
koji skae s jednog hobija i posla na drugi, i osjea se posve ugodno u vlastitoj koi,
posebno nakon to je priznao da je gej kad im je otac umro dok su bili u etvrtom
razredu srednje kole. Klasian primjer osobe koja bi mogla postii puno vie, sada je
radio u kafiu na Beacon Hillu, gdje se sprijatelji sa svima koji uu. Zapravo bi se
sprijateljio s nekim kamo god je iao, i oduvijek je tako.
Valerie se s druge strane osjeala defenzivno i nelagodno veinu vremena, unato
svim svojim postignuima. Toliko se trudila da pobjegne iz Southbridgea,maturirala je
kao najbolja u razredu,dobila punu stipendiju za Amherst College,zatim radila kao
pravna pomonica u vodeoj bostonskoj odvjetnikoj tvrtki dok je uila za prijemni ispit
6

na pravu i tedjela za studij. Govorila je sama sebi da je jednako dobra kao i bilo tko
drugi,i pametnija od veine,ali ipak nikad nije imala pravi osjeaj pripadnosti nakon to
je napustila rodni grad. S druge strane to je vie postizala, to se osjeala udaljenijom od
svojih starih prijatelja, posebno od najbolje prijateljice, Laurel koja je odrasla tri kue
dalje od Val i Jasona. Taj osjeaj, na poetku suptilan i teko odrediv, kulminirao je
pravom svaom jednog ljeta na rotilju kod Laurel.
Nakon nekoliko pia,Valerie je usputno prokomentirala kako je Southbridge
zaguujui, a Laurelin zarunik jo i vie. Samo je pokuavala pomoi, predlaui ak
da se Laurel preseli u svoj mali stan u Cambridgeu, ali poalila je im je izgovorila te
rijei,trudei se svim silama povui komentar i beskrajno se ispriavajui u danima koji
su uslijedili. Ali Laurel, koja je oduvijek bila nagla, po kratkom je postupku otpisala
Valerie, irei glasine o njezinu snobizmu u njihovu starom krugu prijatelja - meu
djevojkama koje su, kao i Laurel, ivjele sa svojim dekima iz srednje kole, sada
muevima,u istim kvartovima u kojima su odrasle,vikendima odlazile u iste barove, i
radile na istim dosadnim poslovima od devet do pet kao i njihovi roditelji.
Valerie se trudila pobiti te optube,i uspjela je srediti stvari na povrinskoj razini,
ali, osim da se preseli natrag u Southbridge, nije mogla uiniti nita da se sve vrati na
staro.
Upravo se u tom osamljenom razdoblju Valerie poela ponaati na nain koji nije
mogla objasniti, raditi stvari za koje se zaklela da nikad nee napraviti - konkretno,
zaljubila se u krivog tipa, zatrudnjela malo prije no to ju je ostavio i ugrozila planove
za studij prava. Godinama kasnije, ponekad se pitala nije li moda podsvjesno
pokuavala sabotirati vlastite napore da pobjegne iz Southbridgea i stvori si drugaiji
ivot - ili se moda samo nije osjeala dostojnom potvrde da je primljena na studij prava
na Harvardu, koju je objesila na hladnjak zajedno sa slikama s ultrazvuka.
U svakom sluaju, osjeala se razapetom izmeu dva svijeta, previe ponosna da
otpue natrag k Laurel i svojim starim prijateljima, i previe posramljena trudnoom da
odri prijateljstva s koleda ili stekne nova na Harvardu. Umjesto toga, osjeala se
osamljenije no ikad, muei se da zavri studij prava dok se brinula o novoroenetu.
Jason je shvaao kako joj je bilo teko tih prvih nekoliko mjeseci i godina majinstva.
Jasno je vidio koliko je bila shrvana neprestanom iscrpljenou i radom i brigom, i
beskrajno ju je cijenio zbog toga koliko je teko radila da bi uzdravala sebe i sina. Ali
nije mogao shvatiti zato se potpuno izolirala, rtvujui bilo kakav privid drutvenog
ivota osim nekoliko usputnih prijateljstava. Izlika joj je bila nedostatak vremena, kao i
odanost i posveenost iskljuivo Charlieju, ali Jason se nije dao prevariti. Stalno je
pozivao sestru da izae, uporno tvrdei da koristi Charlieja kao tit, kao nain da
izbjegne rizik, nain da izbjegne jo odbijanja.
Razmiljala je sada o toj bratovoj teoriji, kad se okrenula natrag prema tednjaku i
izlila dvanaest savreno simetrinih malih palainki. Nije bila vrsna kuharica, ali
svladala je pripremu svih jela za doruak zahvaljujui svom prvom poslu, konobarenju
u jednoj zalogajnici, i injenici da je bila zatreskana u jednog od peenjara. To je bilo
davno, ali Jasonovoj teoriji u prilog, jo se uvijek osjeala vie kao djevojka koja toi
kavu nego kao ena i uspjena odvjetnica kakva je postala.
7

"Ti si takav obrnuti snob",Jason je rekao, otrgnuvi tri papirnata runika umjesto
salveta, i zatim postavio stol.
"Nisam", Valerie je odvratila, prevrui taj izraz po glavi, stidljivo si priznajui
koliko se esto vozila pored otmjenih zdanja na Cliff Roadu i pretpostavljala da su ljudi
u njima u najboljem sluaju povrni, a u najgorem, beskrupulozni laljivci. Kao da je
podsvjesno izjednaavala bogatstvo s odreenom slabou karaktera i prebacivala na te
strance teret dokaza da je uvjere u suprotno. Nije to bilo poteno, znala je, ali puno toga
u ivotu nije poteno.
U svakom sluaju, Daniel i Romy Croft nisu joj niim pokazali da je u krivu one
veeri kad ih je upoznala na Danima otvorenih vrata u koli. Kao i veina obitelji u
privatnoj osnovnoj koli Longmere Countrv Day, u Wellesleyju koju je Charlie
pohaao, Croftovi su bili inteligentni, privlani i ljubazni. Ali dok su uljueno avrljali,
bacivi pogled na njezinu ploicu s imenom, Valerie je imala jasan osjeaj da gledaju
kraj nje, ravno kroz nju, traei po prostoriji nekoga drugog - nekoga boljeg.
ak i dok je Romy priala o Charlieju,neto je lano i snishodljivo odzvanjalo u
njezinu tonu. "Grayson jednostavno oboava Charlieja", rekla je, odluno stavivi
pramen svijetloplave kose iza uha, zatim zastavi, s rukom u zraku, kao da se eli
pohvaliti divovskim dijamantom na svom prstenjaku.U gradu prepunom velikih
dijamanata,Valerie nikad nije vidjela ba tako impresivan kamen.
"I Charlieju se isto stvarno svia Grayson", rekla je Valerie, prekriivi ruke na
svojoj flamingo ruiastoj bluzi i poalivi to umjesto nje nije odjenula svoje tamnosivo
odijelo. Bez obzira na to koliko se trudila, koliko je novaca troila na garderobu,uvijek bi
nekako izabrala krivu stvar iz ormara.
U tom su trenutku dvojica djeaia pretrala po uionici drei se za ruke. Charlie
je vodio do kaveza s hrkom. ak bi i sluajnom promatrau bilo jasno da se radi o
najboljim prijateljima, iskrenim osnivaima dvolanog drutva meusobnih
oboavatelja.Zato je onda Valerie pretpostavljala da je Romy neiskrena? Zato nije
mogla malo vie vjerovati u sebe - i u svog sina?Ta si je pitanja postavljala kad se Daniel
Croft ponovno pridruio svojoj eni s aom puna i poloio slobodnu ruku na njezina
lea. Bila je to suptilna gesta koju je nauila prepoznavati u svojem neumornom
prouavanju branih parova, gesta koja ju je ispunjavala zaviu jednako kao i
aljenjem.
"Duo,ovo je Valerie Anderson... Charliejeva majka", Romy je rekla, ostavljajui
dojam kao da su ve razgovarali o Valerie prije ove veeri - i o injenici da ime oca nije
navedeno pokraj Charliejeva u imeniku kole.
"Ah,da, naravno", Daniel je kimnuo, rukujui se s poslovnim arom dok je
uspostavljao kratak, ravnoduan kontakt oima. "Zdravo."
Valerie je uzvratila pozdrav,i nakon nekoliko sekundi ispraznog avrljanja Romy je
sklopila ruke i rekla: "Onda, Valerie, jeste li dobili pozivnicu za Graysonovu zabavu?
Poslala sam je prije par tjedana?"
Valerie je osjetila kako joj lice poprima grimiznu boju i odgovorila: "Da, da. Puno
vam hvala." Bila je bijesna na sebe jer se nije izjasnila o dolasku, uvjerena da je

neodgovaranje na vrijeme na poziv, ak i na djeju zabavu, za Romy jedna od

najiritantnijih stvari.
"I?" Romy je ustrajala. "Moe li Charlie doi?"
Valerie je oklijevala, osjeajui da poputa pred ovom besprijekorno dotjeranom,
beskrajno samouvjerenom enom, kao da je opet u srednjoj koli i Kristy Mettelman joj
je upravo ponudila dim svoje cigarete i vonju u Mustangu boje trenje.
"Nisam sigurna.Morat u... provjeriti na raspored... To je idui petak, zar ne?"
promucala je, kao da mora voditi rauna o stotinama drutvenih dogaanja.
"Tako je", rekla je Romy, irei oi i osmijeh dok je mahala drugom paru koji je
upravo stigao sa svojom keri. "Gle,duo, April i Rob su doli", promrmljala je suprugu.
Zatim je dotakla Valerienu ruku, jo se jednom reda radi nasmijeila i rekla: "Tako mi je
drago da smo se upoznale. Nadam se da emo vidjeti Charlieja idui petak."
Dva dana kasnije,s pozivnicom u obliku atora u ruci, Valerie je nazvala Croftove.
Osjetila je navalu neobjanjive nervoze - socijalne tjeskobe, kako je to njezin lijenik
zvao - dok je ekala da se netko javi, a onda osjetno olakanje kad je ula
automatiziranu snimku kako je poziva da ostavi poruku. Zatim, unato svim priama i
uvjeravanjima u suprotno, glas joj se povisio za nekoliko oktava dok je govorila:
"Charlie bi vrlo rado doao na Graysonovu zabavu."
Vrlo rado.
To su rijei koje e vrtjeti u glavi kada primi poziv, samo tri sata nakon to je
ostavila Charlieja s vreom za spavanje s dinosaurima i pidamom sa svemirskim
brodom. Ne nesrea ni opeen ni hitna pomo ni bilo koja od ostalih rijei koje jasno uje
kako Romy Croft izgovara, ali koje uope ne moe pojmiti, dok na brzinu oblai
trenirku, uzima torbu i juri prema Opoj bolnici Massachusetts. Ne moe se ni natjerati
da ih izgovori naglas dok zove brata iz auta, zbog onog iracionalnog osjeaja da bi zbog
toga sve postalo stvarnijim.
Umjesto toga, samo kae: "Doi. Pouri."
"Gdje da doem?" Jason upita, dok glazba treti u pozadini.
Kada ona ne odgovori, glazba utihne i on ponovno, nestrpljivije kae: "Valerie? Gdje
da doem?"
"Bolnica Mass... Charlie..." uspije odgovoriti, jo jae pritiui papuicu gasa, sada
ve za gotovo 50 kilometara na sat prekoraujui ogranienje brzine.
Ruke su joj znojne dok grevito dri volan, ali iznutra osjea neku sablasnu
smirenost, ak i dok prolazi kroz crveno svjetlo, zatim jo jedno. Gotovo kao da
promatra samu sebe, ili nekoga posve drugoga. To ljudi rade, pomisli. Zovu svoje
najblie; jure u bolnicu; prolaze kroz crveno.
Charlie bi vrlo rado doao, zauje ponovno kad stigne do bolnice, slijedei znakove do
hitne slube. Pita se kako je mogla biti tako nesvjesna svega to se dogaa dok je sjedila
ondje na kauu u trenirci, s vreicom kokica iz mikrovalne i akcijskim filmom s
Denzelom Washingtonom. Kako je mogla ne znati to se dogaa u velebnom domu na
Albionu?Zato nije slijedila svoj osjeaj u vezi s tom zabavom?Opsuje naglas,jedno

osamljeno, promuklo jebemu,srca proetog osjeajem krivnje i kajanjem, i podigne

pogled prema golemoj ciglenoj zgradi pred sobom.
Nakon toga no postaje mutna - zbir nesuvislih trenutaka prije nego neprekinuta
kronologija. Sjeat e se kako je ostavila auto na rubniku usprkos znaku za zabranjeno
parkiranje i zatim pronala Jasona, blijedog kao krpa, kad je ula kroz dvostruka
staklena vrata. Sjeat e se kako je trijana sestra smireno, uinkovito utipkavala
Charliejevo ime prije no to ih je druga sestra odvela kroz niz dugih hodnika,koji su
mirisali na izbjeljiva, do pedijatrijske intenzivne njege na odjelu za opekline. Sjeat e
se kako je putem naletjela na Daniela Crofta i zastala dok ga je Jason ispitivao to se
dogodilo. Sjeat e se Danielova neodreena odgovora koji odaje krivnju - Radili su
sljezove kolaie. Nisam vidio - i svoje slike njega kako tipka po Blackberryju ili se divi
svom travnjaku, leima okrenut vatri i njezinu jedinom djetetu.
Sjeat e se prvog uasavajueg pogleda na Charliejevo malo, nepomino tijelo dok
ga uspavljuju i intubiraju. Sjeat e se njegovih plavih usana, njegove razrezane
pidame i bljetavo bijelih zavoja koji su prekrivali njegovu desnu ruku i lijevu stranu
lica. Sjeat e se pitanja monitora, uma respiratora i uurbanih sestara kamenih lica.
Sjeat e se svoje emocionalne molitve Bogu kojega je bila gotovo zaboravila, dok je
drala zdravu ruku svog sina i ekala.
Ali vie od svega sjeat e se mukarca koji je doao pregledati Charlieja usred noi,
ili se barem tako inilo, nakon to su njezini najgori strahovi splasnuli. Sjeat e se kako
je njeno odmotao Charliejevo lice, otkrivajui opeenu kou ispod zavoja. Kako ju je
odveo u hodnik gdje se okrenuo prema njoj, otvorio usta i poeo govoriti.
"Ja sam doktor Nick Russo", kae dubokim i sporim glasom. "Jedan sam od vodeih
plastinih kirurga za djecu na svijetu."
Ona pogleda u njegove tamne oi i izdahne, umirivi se malo, govorei si da ne bi
poslali plastinog kirurga da je ivot njezina sina jo uvijek u opasnosti. Bit e dobro.
Nee umrijeti. Zna to dok gleda u doktorove oi. Zatim, prvi put, pone razmiljati o
tome kako se Charliejev ivot promijenio.Kako e ova no ostaviti oiljak na vie
naina. vrsto odluivi da ga zatiti bez obzira na ishod, zauje se kako pita doktora
Russa moe li srediti Charliejevu ruku i lice; moe li njezina sina ponovno uiniti
lijepim.
"Uinit u sve to mogu za vaeg sina,"kae, "ali elim da neto zapamtite. Hoete li
mi to uiniti?"
Valerie kimne, oekujui da e joj rei da ne oekuje uda. Kao da se ikad, u cijelom
svom ivotu, tako neto usudila.
Ali umjesto toga, doktor Russo je gleda i izgovori rijei koje nikad nee zaboraviti.
"Va sin jest lijep", kae joj. "Sada je lijep."
Opet kimne, vjerujui mu i uzdajui se u njega. I tek tada, prvi put u jako dugo
vremena, ponu joj navirati suze.

10

3.
TESSA
Negdje usred noi, probudim se uz toplinu Nickova tijela kraj sebe. Jo uvijek
zatvorenih oiju pruim ruku i proem njome preko njegova ramena,zatim niz gola
lea.Koa mu mirie na sapun od uobiajenog tuiranja poslije posla,i preplavi me
osjeaj privlanosti koji vrlo brzo uzmakne pred jo veom dozom umora.Standardna
pojava otkako se Ruby rodila - a pogotovo otkad joj se Frank pridruio. Jo uvijek volim
seks s muem,jednako kao i uvijek, onda kad ponemo. Ali sada jednostavno vie volim
san od veine drugih stvari - okolade, crnog vina, HBO-a i seksa.
"Hej", proape, jastukom priguenim glasom.
"Nisam te ula kad si uao... Koliko je sati?" pitam, nadajui se da je blie ponoi
nego sedam sati, kad se djeca automatski bude, s manje milosti od bilo koje budilice, i
bez mogunosti odgaanja alarma.
"Dva i trideset."
"Vrijeme je za zubara1", promrmljam.
Jedna je to od njegovih draesnih ala za Ruby: Koliko je sati, tatice? Na to Nick
napravi grimasu,pokae prema ustima i odgovori:Boli zub. Vrijeme je za zubara. Ruby se
uvijek oduevi.
"Aha", Nick rastreseno kae, oito neraspoloen za razgovor. Ali kad otvorim oi i
gledam ga kako se okree i zabrinuto zuri u strop, svlada me znatielja.Pa pitam,
leerno koliko mogu s obzirom na prirodu upita, radi li se o poroajnoj mani - to ini
znaajan dio Nickova posla.
On uzdahne i kae da ne.
Oklijevam, pa nesigurno opet nagaam: "Prometna nesrea?"
"Ne,Tess", kae s pretjeranom strpljivou koja odaje koliko je nestrpljiv. "Opekline.
Nesretni sluaj."
Ovaj zadnji dio doda da se ogradi od moguih implikacija.Drugim rijeima,ne radi
se o zlostavljanju djeteta - naalost,daleko od samorazumljivog; Nick mi je jednom
rekao da je oko deset posto svih djejih opeklina posljedica zlostavljanja djece.
Ugrizem donju usnu dok mi se po glavi vrte uobiajene mogunosti - kipua voda
sa tednjaka, prevrua kupka, kuni poar, kemijske opekline - i ne mogu odoljeti
neizbjenom nastavku. Pitanju kako. To je pitanje kojemu se Nick najvie odupire, tako
da obino odgovori neto kao: Kakve ima veze? Radi se o nezgodi. Nezgode su upravo takve.
Dogode se.
Veeras se nakalje i rezignirano mi ispria injenice. estogodinji je djeak pekao
sljezove kolaie.Nekako je pao u vatru i opekao ruku i obraz. Lijevu stranu lica.
Nickov je govor brz i distanciran,kao da samo prenosi vremensku prognozu. Ali
znam da je to samo paravan - dobro uvjebana gluma. Znam da e vjerojatno probdjeti
veinu noi, nee moi zaspati zbog adrenalina nakon veeranjih dogaaja. ak e se i
Igra rijei u engleskome; izgovor eng. two-thirty "dva i trideset" vrlo je slian izgovoru tooth hurty
"boli zub".
1

11

sutra ujutro - ili, vjerojatnije, popodne - spustiti iz spavae sobe odsutna izraza lica,
pravei se da se bavi vlastitom obitelji, dok e razmiljati o djeakovoj ruci i obrazu.
Medicina enu ini ljubomornom, pomislim, izraz koji sam prvi put ula za vrijeme
Nickove prve godine stairanja, od ogorene ene lijenika koja je, kasnije sam
saznala,ostavila supruga zbog svog osobnog trenera. Tada sam se zaklela da u paziti
da se nikad tako ne osjeam.Da u uvijek vidjeti plemenitost u suprugovu poslu - ak i
ako to sa sobom nosi odreenu dozu osamljenosti.
"Koliko je loe?" upitam Nicka.
"Moglo bi biti i gore", kae. "Ali nije sjajno."
Zatvorim oi,traei neko dobro u ovom zlu,znajui da je to moja preutna uloga u
naoj vezi. Nick je moda vjeiti optimist u bolnici, pun samopouzdanja, razmetljiv ak.
Ali kod kue, u krevetu, oslanja se na mene da stvorim nadu - ak i kad je utljiv i
nepristupaan.
"Jesu li mu oi dobro?" napokon se odvaim, prisjeajui se kako mi je Nick jednom
povjerio koliko je nevjerojatno komplicirano popraviti ono to svi smatraju prozorom u
duu.
"Da", kae i okrene se na bok, prema meni. "Oi su mu savrene. Velike i plave... kao
Rubyne."
Glas mu utihne dok ja razmiljam kako je ovo oit znak -kada Nick usporedi
pacijenta s Ruby ili Frankom, znam da je opsesija poela.
"A ima i prilino dobrog doktora", napokon kaem.
ujem jedva primjetan smijeak u Nickovu glasu kad mi poloi ruku na bok i
odgovori: "Da. To mu ide u prilog, zar ne?"
Sljedeeg jutra, netom to se Nick vratio u bolnicu, pripremam doruak i trpim
standardno zanovijetanje za stolom, poklon od mojeg prvoroenog djeteta. Ruby, blago
reeno, nije jutarnji tip, to je jo jedna osobina koju je naslijedila od oca. U petnaest
minuta ve se poalila da je Frank "gleda", da joj je banana previe gnjecava i da vie
voli tatin pohani kruh iz tave od moje verzije iz tostera.
Tako da se, kad zazvoni telefon, sa zadovoljstvom javim, sretna zbog malo
civiliziranog odraslog drutva (neki dan sam bila uzbuena kad su me zvali radi
anketiranja), jo i vie kad ugledam Cateino ime na zaslonu telefona. Cate Hoffman i ja
upoznale smo se prije gotovo esnaest godina na tulumu izvan kampusa prvog tjedna
nae brucoke godine na Cornellu, kada smo se slubeno upoznale i sa studentskim
svijetom opijanja i "Igre istine". Poslije nekoliko pia, i nakon to su nas previe puta
pitali jesmo li sestre, poslije ega smo primijetile odreenu slinost naih punih usana,
izraenih nosova i plavih pramenova, sklopile smo pakt da emo paziti jedna na drugu
- obeanje koje sam kasnije ispunila kad sam je spasila od napaljenog studoa,zatim je
otpratila do doma i drala joj kosu dok je povraala u grm brljana. To nas je iskustvo
zbliilo i ostale smo najbolje prijateljice idue etiri godine,a i nakon diplome.Od naih
srednjih dvadesetih ivoti su nam krenuli razliitim smjerovima - ili, tonije, moj se
promijenio,a njezin je ostao posve isti.Jo uvijek ivi u gradu (u istom stanu u kojem
smo neko zajedno stanovale), jo uvijek ide na spojeve, jo uvijek radi na televiziji,
12

jedina je prava razlika to to je sada ispred kamere i vodi Talk show Cate's Corner na
kabelskoj televiziji, i odnedavno je stekla trunicu slave na podruju New Yorka.
"Gle, Ruby! To je teta Cate!" kaem s pretjeranim veseljem, nadajui se da e moj
entuzijazam prijei na moju ker, koja je trenutano u procesu alovanja jer joj ne elim
staviti okoladni sirup u mlijeko. Javim se na telefon i upitam Cate to radi budna tako
rano.
"Idem u teretanu... na novom sam reimu fitnesa", kae Cate. "Stvarno moram malo
smravjeti."
"Ma ne mora", kaem,kolutajui oima. Cate ima jedno od najboljih tijela koje sam
ikad vidjela,ak i meu fotoopiranim enama bez djece. Naalost, ljudi vie ne misle
da smo sestre.
"Dobro, moda ne u stvarnom ivotu. Ali zna da kamera doda bar pet kila", kae i
zatim uobiajeno naglo promijeni temu. "I, to si dobila? to si dobila?"
"to sam dobila?" kaem,dok Ruby cvili da eli svoj pohani kruh "cijeli", to je
radikalna promjena od njezina uobiajenog zahtjeva da joj se tost podastre u "malim
kockastim komadiima, posve iste veliine, bez korice". Jednom rukom prekrijem
slualicu i kaem: "Duo. Mislim da je netko zaboravio arobnu rije?"
Ruby me blijedo pogleda,pokazujui da ne vjeruje u aroliju. Ona je dosad jedino
meni poznato dijete predkolske dobi koje je ve posumnjalo u postojanje Djeda Mraza,
ili barem u njegovu putnu logistiku.
Ali arolija ili ne, ustrajem dok ne ispravi svoj zahtjev. "elim ga cijelog. Molim te."
Kimnem,a Cate nestrpljivo nastavi:"Za godinjicu?to ti je Nick poklonio?"
Nickovo je darivanje jedna od Cateinih omiljenih tema, moda zato to se nikad nije
odmakla dalje od cvjetnih aranmana s porukom "Hvala za sino".Zato kae da voli
ivjeti preko mene,iz druge ruke.Njezinim rijeima, ja imam savren ivot - rijeima
koje izgovara tonom koji varira od eznutljivog do optuujueg, ovisno o njezinu
zadnjem loem iskustvu na spoju.
Nije vano koliko joj puta kaem da je tue uvijek slae i da sam joj zavidna na
burnom drutvenom ivotu, vruim spojevima (ukljuujui i nedavnu veeru s
obrambenim igraem Yankeesa) i potpunoj, blaenoj slobodi - onoj vrsti slobode koju
uzimamo zdravo za gotovo dok ne postanemo roditelji. I nije vano koliko joj se esto
tuim na standardne probleme majke i kuanice - konkretno, na frustraciju kad dan
zavri na istom mjestu gdje si poela,i na injenicu da ponekad provedem vie
vremena s Elmom, Dorom and Barneyjem nego s ovjekom za kojeg sam se udala.Ne
percipira nita od toga. Svejedno bi u sekundi mijenjala svoj ivot za moj.
Kad ponem odgovarati Cate, ujem Rubyn vrisak od kojeg mi se sledi krv u
ilama: "Neeeee! Mama! Rekla sam cijeli!"
Ukoim se s noem u zraku, shvativi da sam upravo napravila fatalnu pogreku u
obliku etiri horizontalna reza.Sranje, pomislim, dok Ruby zahtijeva da zalijepim
komadie kruha, ak i teatralno otri do ormaria u kojem drimo pribor za likovni.
Izvadi boicu ljepila i prkosno je gurne prema meni, dok ja razmiljam o tome da
prihvatim izazov i poprskam ljepilo po kruhu - "u obliku ukoenog R, ba kao to tatica
radi".
13

Ali, umjesto toga, kaem najsmirenije to mogu: "Daj, Ruby. Zna da ne moemo
lijepiti hranu."
Gleda u mene kao da govorim svahili, tjerajui me da joj prevedem: "Morat e se
zadovoljiti komadiima."
Kad uje ove nemilosrdne rijei,krene oplakivati nesueni joj kruh. Padne mi na
pamet da bi prilino jednostavno rjeenje bilo da ga sama pojedem i pripremim Ruby
novi, ali neto je u njezinu izrazu lica toliko beskrajno iritantno da stanem u sebi
ponavljati savjete svog pedijatra, nekoliko prirunika, i prijateljica, takoer majki i
kuanica: nemoj popustiti njezinim zahtjevima. Filozofija koja je u izrazitom kontrastu s
roditeljskim motom kojeg se inae drim: biraj svoje bitke - to je, priznajem, tajni kod za
ne poputaj samo ako ti to odgovara; inae udovolji podaniku da si olaka ivot. Osim
toga,pomislim,pripremajui se za runu svau,pokuavam izbjegavati ugljikohidrate,
poevi od jutros.
I tako, nakon to moj celulit rijei dilemu, odluno stavim Rubyn tanjur pred nju na
stol i izjavim: "Ovo ili nita."
"Onda nita!" Ruby kae.
Ugrizem se za usnicu i slegnem ramenima, kao da kaem, Samo ti trajkaj glau,
zatim odem u dnevnu sobu gdje Frank u tiini jede suhe pahuljice s okusom jabuke jednu po jednu jedino to e uope taknuti za doruak. Proem rukom kroz njegovu
meku kosu, uzdahnem u slualicu i kaem: "Oprosti. to smo ono priale?"
"O tvojoj godinjici", kae s iekivanjem, udei da joj opiem savrenu romantinu
veer, bajku u koju vjeruje, kojoj tei.
U veini je sluajeva ne bih htjela razoarati. Ali dok sluam kerine sve glasnije
jecaje i gledam je kako pokuava smotati svoj pohani kruh u lopticu kao da je plastelin
ne bi li mi dokazala da ipak jesam u krivu, i da se hrana ipak moe ponovno sastaviti,
uivam u tome kad kaem Cate da su Nicka zvali usred veere.
"Nije preusmjerio poziv?" kae, razoarana.
"Ne. Zaboravio je."
"ovjee. To je koma", kae. "Stvarno mi je ao."
"Da."
"Znai niste si dali poklone? ak ni kad je doao kui?"
"Ne",kaem. "Dogovorili smo se da si ove godine neemo kupovati poklone... U
zadnje vrijeme nismo ba pri novcu."
"Da,ba", Cate kae,odbijajui vjerovati u jo neto to joj govorim o svom ivotu da plastini kirurzi ne plivaju u lovi, barem ne oni koji rade u akademskim bolnicama i
pomau djeci, za razliku od onih koji u privatnim praksama poveavaju grudi.
"Istina je", kaem. "Odrekli smo se jednog prihoda, sjea se?"
"Kad se vratio kui?" upita.
"Kasno. Prekasno za s-e-k-s..." kaem, mislei kako bi ba bilo tipino da moja
nadarena ki zapamti ta etiri slova i izrecitira ih, recimo, Nickovoj majci Connie,koja je
nedavno natuknula da misli da nam djeca gledaju previe televizije.
"A to je s tobom?" pitam, sjetivi se da je sino ila na spoj. "Je li bilo kakve akcije?"
"Ne. Sua se nastavlja", kae.
14

Nasmijem se. "to? Petodnevna sua?"

"Bolje reeno petotjedna",kae. "A i nije bila stvar u seksu...Nije se pojavio."
"Ne seri", kaem, pitajui se kakav to mukarac ne bi doao na spoj s njom.Osim to
ima savreno tijelo, jo je i duhovita, pametna, i velika oboavateljica sporta,koja e
izbrbljati podatke o bejzbolu onako kako veina ena moe izrecitirati holivudske
traeve. Drugim rijeima - ona je san veine mukaraca. Istina,zna biti teka i okantno
nesigurna, ali to se nikad ne primijeti na poetku. Drugim rijeima, mogu razumjeti da
netko s njom prekine, ali ne i da se ne pojavi na prvom spoju.
Ruby mi iz susjedne sobe propovijeda o tome kako nije lijepo rei ne seri dok Cate
nastavlja:"Da. To mi se nikad nije dogodilo prije jueranje veeri. Nikad nisam izvisila
na prvom spoju i nikad nisam hodala s oenjenim mukarcem. Gotovo da sam mislila
da je ovo prvo nagrada za ovo drugo. Toliko o karmi."
"Moda jest oenjen."
"Ne. Definitivno nije oenjen. Istraila sam ga."
"ekaj.Je li to raunovoa s eHarmonyja ili pilot s tvog zadnjeg putovanja?"
"Nijedan od njih. Botaniar iz Starbucksa."
Funem, zavirim iza ugla i uhvatim Ruby kako potajno jede svoj tost. Mrzi gubiti
gotovo jednako toliko kao i njezin otac, koji ne moe dopustiti ak ni da izgubi od nje
kad igraju ovjee ne ljuti se.
"Opa", kaem. "Botaniar ti se nije pojavio na spoju. To je impresivno."
"Priaj mi",kae."A nije ak ni poslao poruku s isprikom ili objanjenjem.Neto kao
'Ba mi je ao, Cate, ali mislim da bih veeras radije ostao doma uz neku dobru paprat'."
"Pa, moda je samo... zaboravio?" kaem.
"Moda je zakljuio da sam prestara", Cate kae.
Krenem se usprotiviti toj najnovijoj cininoj poslastici, ali ne mogu se sjetiti niega
pretjerano utjenog to bih mogla rei osim svog uobiajenog rjeenja - da je njezin
mukarac tu negdje - i da e ga uskoro upoznati.
"Ne znam ba, Tessa. Mislim da si moda ti uhvatila zadnjega dobroga."
Zastane tako da znam to slijedi. I, naravno, zajedljivo doda: "Ispravak: posljednju
dvojicu dobrih. Kujo."
"Zna li se moda kad e ga prestati spominjati?" pitam, aludirajui, kao i ona, na
svog biveg zarunika. "Samo priblina procjena?"
"Hmmm.Kako ti se ini nikad?" kae."Ili... recimo kad se udam.Ali ekaj - to znai
nikad, zar ne?"
Nasmijem se i kaem joj da moram ii, i ponem se prisjeati Ryana, svog deka s
faksa, i naih zaruka. A kad kaem zaruke, ne mislim da me Ryan samo zaprosio.Tek su
nas tjedni dijelili od dana vjenanja, bili smo do koljena u putovanjima za medeni
mjesec,zavrnim probama haljine i podukama za prvi ples.Pozivnice su bile poslane,
knjiga gostiju dovrena, imena na prstenju ugravirana.Za sve u mom ivotu bila sam
tipina, blistava, budua mladenka - ruke zategnute, put preplanula, kosa sjajna.
Doslovno blistava. To jest, za sve osim za moju psihijatricu Cheryl, koja mi je svakog
utorka u sedam sati pomagala preispitati onu nejasnu granicu izmeu uobiajene

15

tjeskobe prije vjenanja i straha od obveze uzrokovanog nedavnim munim razvodom

mojih roditelja.
Kad sad pogledam, odgovor je bio oit. Ve je samo postavljanje pitanja naznaivalo
problem,ali toliko ga je toga prikrivalo,zbunjivalo me. Za poetak, Ryan je bio sve to
sam zapravo znala. Hodali smo od svoje druge godine na Cornellu i spavali smo samo
jedno s drugim.Nisam mogla zamisliti da poljubim bilo koga drugoga, a kamoli da
volim nekoga novog. Imali smo isti krug prijatelja s kojima smo dijelili dragocjene
uspomene s koleda koje nisam htjela okaljati prekidom. Bila nam je zajednika i strast
prema knjievnosti,s obzirom na to da smo oboje studirali engleski i postali nastavnici u
srednjoj koli,iako sam ja namjeravala krenuti na postdiplomski na Columbiji, sanjajui
da u postati sveuilina profesorica. Zapravo, samo nekoliko mjeseci ranije, uvjerila
sam ga da se preseli sa mnom u grad,nagovorivi ga da ostavi svoj posao i svoj ljubljeni
rodni grad, Buffalo, radi neeg uzbudljivijeg. I premda je bilo uzbudljivo, bilo je ujedno
i zastraujue. Odrasla sam blizu, u Westchesteru, i esto sam s bratom i roditeljima
odlazila na Manhattan, ali ivot u gradu bio je neto drugo, i Ryan se inio kao moja
stijena i sigurnosna mrea u nesigurnom, zastraujuem stvarnom svijetu. Pouzdan,
iskren, drag, duhovit Ryan sa svojom velikom,bunom obitelji i roditeljima koji su bili
ve trideset godina u braku - dobar znak, moja majka je rekla.
I konano, bilo je tu i Ryanovo slatko uvjeravanje da smo savreni jedno za
drugo.Da ja, neurotina kakva jesam, samo pretjerano razmiljam o stvarima. Iskreno je
vjerovao u nas - to mi je veinom bilo dovoljno da i ja vjerujem u nas.
"Ti si tip cure koja nikada nee biti posve spremna", rekao mi je nakon jedne od
sesija sa Cheryl, detalje kojih sam mu uvijek prepriavala uz tek neznatne izmjene.
Sjedili smo u jednom italijanskom restoranu u Villageu i ekali posebnu ponudu njoka
kad je pruio svoju dugu, tanku ruku preko stola i potapao me po dlanu. "To je jedna
od stvari koje najvie volim na tebi."
Sjeam se da sam razmiljala o tome dok sam promatrala njegov pragmatini izraz
lica, i zakljuila, s odreenom dozom tuge i osjeaja gubitka, da je vjerojatno u pravu.
Da moda nisam stvorena za onu vrstu sveproimajue, bezuvjetne strasti o kakvoj sam
itala u knjigama, kakvu sam vidjela u filmovima, ak i ula neke prijatelje, ukljuujui i
Cate, da opisuju.Moda u se morati zadovoljiti temeljima naeg odnosa - udobnou i
kompatibilnou i komunikacijom.Moda je to dovoljno dobro, to to imamo, i mogu
ostatak ivota traiti i nikad neu nai bolje.
"Ja jesam posve spremna", rekla sam, uvjerivi se napokon da je to istina. I dalje
nisam bila posve sigurna rjeavam li stvari linijom manjeg otpora, ali u mojoj glavi,
barem je problem bio rijeen. Udat u se za Ryana. Konana odluka, posljednja rije.
Sve do tri dana kasnije, to jest, kad sam prvi put ugledala Nicka.
Bila sam u podzemnoj, u guvi na svom jutarnjem putu na faks, a on je uao u vlak
dvije stanice nakon mene, s velikom termosicom kave, u plavo-sivim lijenikim
hlaama. Njegova je tamna, valovita kosa bila dua no to je sada, i sjeam se da sam
mislila da izgleda vie kao glumac nego kao lijenik - i da moda stvarno jest glumac
koji glumi lijenika,na putu do televizijskog studija.Sjeam se kako sam gledala u
njegove oi- najtoplije smee oi koje sam ikad vidjela - svladana suludim,instinktivnim
16

osjeajem koji se moe opisati samo kao ljubav na prvi pogled.Sjeam se da sam
pomislila da me spasio trenutak,osoba koju ne poznajem i vjerojatno nikad neu
poznavati.
"Zdravo", rekao je, smijeei se, i pruio ruku da se primi za istu ipku za koju sam
se ja drala.
"Bok", rekla sam, hvatajui dah dok su nam se ruke dodirivale na putu izvan grada,i
krenuli smo avrljati o temama koje smo oboje,zaudo, zaboravili.
U jednom trenutku,nakon to smo zali u malo osobnije teme, ukljuujui moj
doktorski studij i njegovo stairanje, kimnuo je prema mom dijamantnom prstenu i
rekao: "I, kad je sretni dan?"
Rekla sam mu za dvadeset devet dana,i sigurno sam izgledala smrknuto dok sam to
izgovarala, jer me znaajno pogledao i pitao jesam li dobro.Bilo je kao da vidi ravno
kroz mene,u moje srce, i kad sam ga pogledala nisam mogla suzdrati suze. Nisam
mogla vjerovati da plaem pred potpunim strancem kad se nisam slomila ak ni na
Cherylinu kauu od tvida.
"Znam", njeno je rekao.
Pitala sam kako zna.
"Bio sam u toj situaciji",rekao je. "Nisam, naravno, bio na putu do oltara. Ali ipak..."
Nasmijala sam se kroz neprivlaan jecaj.
"Moda e biti dobro", rekao je, odvrativi pogled, kao da mi eli dati malo
privatnosti.
"Moda", rekla sam, pronaavi rupi u torbi i sabravi se.
Trenutak kasnije, izlazili smo iz vlaka na 116. ulici (to, kako sam kasnije saznala,
nije bilo Nickovo pravo odredite), i gomila se rasprila oko nas. Sjeam se kako je vrue
bilo, sjeam se mirisa prenih kikirikija, zvuka pjevaa soprana koji je pjevuio u
susjednoj ulici. inilo se kao da vrijeme stoji dok sam ga gledala kako vadi olovku iz
depa hlaa i zapisuje svoje ime i broj na papiri koji i dan-danas nosim u novaniku.
"Evo", rekao je, stavivi mi ga u ruku.
Bacila sam pogled na ime, mislei da ba i izgleda kao Nicholas Russo. Zamamno
snaan. Seksi. Predobar da bi bio stvaran.
Isprobala sam kako zvui i rekla: "Hvala, Nicholas Russo."
"Nick", rekao je. "A ti si?..."
"Tessa", rekla sam, slaba od tolike privlanosti.
"Dobro,Tessa.Nazovi me ako ikad poeli razgovarati", rekao je. "Zna... Ponekad
pomae kad popria s nekim tko nema... vlastitog interesa."
Pogledala sam ga u oi i jasno sam vidjela istinu. Imao je tono onoliko vlastitog
interesa koliko i ja.
Idui sam dan rekla Ryanu da se ne mogu udati za njega. Bio je to dotad najgori dan
u mom ivotu. Jednom mi je prije njega netko slomio srce - istina, na puno vie
adolescentskoj razini - ali ovo je bilo puno gore. Ovo je bilo slomljeno srce plus kajanje i
krivnja,pa ak i dijelom sram zbog skandala otkazivanja vjenanja.

17

"Zato?" pitao je kroz suze, pomisao na koje jo uvijek teko podnosim. Vidjela sam
Ryana kako plae prije toga, ali nikad zbog mene.Koliko je god to bilo teko, osjeala
sam da mu dugujem istinu, premda je bila brutalna.
"Volim te,Ryane. Ali nisam zaljubljena u tebe. A ne mogu se udati za nekoga u koga
nisam zaljubljena", rekla sam, svjesna da to zvui kao klieizirana fora za prekide. Kao
jedna od onih praznih, plitkih isprika koje sredovjeni mukarci ponude prije no to se
razvedu od svojih ena.
"Kako zna?" Ryan je pitao. "to to uope znai?"
Mogla sam samo odmahnuti glavom i pomisliti na onaj trenutak u vlaku,sa
strancem po imenu Nick u plavo-sivim hlaama, i opet iznova rei da mi je ao.
Cate je jedina ula cijelu priu. Jedina koja zna istinu, ak i danas. Da sam srela
Nicka prije no to sam prekinula s Ryanom. Da bih se, da nije bilo Nicka, udala za
Ryana. Da bih vjerojatno jo uvijek bila udana za Ryana, ivjela u drugom gradu s
drugom djecom,posve drugim ivotom. Razvodnjena, anemina verzija mojeg ivota
sada. Sve one iste loe strane majinstva, ali bez dobrih strana prave ljubavi.
Naravno, neki su nai pristraniji prijatelji nagaali o nevjeri kad smo Nick i ja poeli
ozbiljno hodati samo nekoliko mjeseci kasnije. ak je i Ryan (koji me tada jo uvijek
znao bolje od ikoga drugoga, ukljuujui Nicka) izrazio sumnju u vezi s kronologijom
stvari, s time kako sam brzo krenula dalje.
"elim vjerovati da si dobra osoba", napisao je u pismu koje jo uvijek negdje imam.
"elim vjerovati da si bila iskrena sa mnom i da me nikad ne bi prevarila.Ali teko mi je
ne pitati se kad ste se ti i tvoj novi deko stvarno upoznali."
Odgovorila sam mu na pismo, unato injenici da mi je rekao da to ne uinim,
izjavljujui nevinost, ispriavajui se jo jednom za bol koju sam mu nanijela. Rekla sam
mu da e uvijek imati posebno mjesto u mom srcu, i da se nadam da e mi s vremenom
oprostiti i pronai nekoga tko e ga voljeti onako kako on to zasluuje.Implikacija je bila
jasna - ja sam pronala ono to elim i njemu. Bila sam zaljubljena u Nicka.
Osjeaj je to koji nikad nije splasnuo. ivot nije uvijek zabavan, i gotovo nikad nije
lak,pomislim dok se vraam u kuhinju u optimistinom raspoloenju,spremna za drugu
alicu kave, ali zaljubljena sam u svog supruga i on je zaljubljen u mene. To je konstanta
u mom ivotu, a tako e i ostati dok nam djeca odrastaju, moja karijera se mijenja,
prijatelji dolaze i odlaze. U to sam sigurna.
Ali ipak pruim ruku i dvaput pokucam o nau drvenu dasku za rezanje.Jer nikad
ne moe biti dovoljno oprezan kad se radi o stvarima koje su ti najvanije.

18

4.
VALERIE
Idueg jutra Charlieja premjeste prekoputa,iz hitne slube bolnice Mass General u
Shriners, bolnicu za koju je Valerie vie puta ula da je jedan od najboljih centara za
opekline u zemlji.Zna da ih,kad stignu tamo,eka duga, teka borba, ali istovremeno
osjea olakanje jer Charliejevo stanje vie nije hitan sluaj, pitanje ivota i smrti, a
pogled na doktora Russa, koji ih eka u njihovoj novoj sobi, dodatno potie taj osjeaj.
Nije proao niti jedan cijeli dan otkako su prvi put razgovarali,ali ve mu vjeruje
vie no to je ikad ikome vjerovala.Dok hoda prema njoj, s Charliejevim kartonom u
ruci, Valerie primijeti koliko je markantan, divei se zaobljenosti njegove donje
usne,elegantnom nosu,bistrim smeim oima.
"Dobar dan",kae, paljivo izgovarajui svaki slog, slubenog ponaanja i
dranja.Ali istodobno, neto je na njemu prisno, ak i utjeno, i Valerie nakratko
razmisli o tome nisu li se njihovi putovi moda ve susreli, negdje u nekom posve
drukijem kontekstu.
"Zdravo",ona odgovori, s osjeajem srama jer se sino slomila. ao joj je to nije bila
jaa, ali kae si da je on to ve sve vidio, puno puta, i vjerojatno e vidjeti jo njezinih
suza prije no to sve ovo zavri.
"Kako ste?" pita s iskrenim zanimanjem. "Jeste li uope spavali?"
"Malo", kae,iako je veinu noi provela stojei pored Charliejeva kreveta.Zapita se
zato lae - i kako bi uope bilo koja majka na svijetu mogla spavati u ovakvom
trenutku.
"Dobro.Dobro",kae,odravajui kontakt oima s njom nekoliko sekundi prije no to
je spustio pogled na Charlieja, koji je budan, ali jo uvijek pod jakim sedativima.Valerie
ga promatra kako pregledava Charliejev obraz i uho, uz uinkovitu pomo medicinske
sestre, s kojom razmjenjuje pribor, mast, gazu i tihe komentare. Zatim prijee na
Charliejevu ruku i pincetom makne zavoj s pougljenjene,nateene koe.Valerie
instinktivno poeli odvratiti pogled,ali se prisili da gleda.Bori se protiv navale munine,
pamtei prizor njegove proarane koe, negdje crvene i ruiaste, a na nekim mjestima
crne. Pokua ga usporediti s izgledom koe prije nekoliko sati, kad su mu zadnji put
previjali rane,prouavajui lice doktora Russa, oekujui reakciju.
"Kako izgleda?" nervozno upita kad ne uspije protumaiti njegov izraz lica.
Doktor Russo pone priati, brzo ali obzirno. "Definitivno smo doli do kritine
toke... Ruka mu je jo malo natekla od svih tekuina koje prima... Malo sam zabrinut
zbog protoka krvi, ali prerano je da bih mogao rei hoe li trebati eskarotomiju."
Prije no to Valerie uspije postaviti pitanje, on krene jednostavno, ali detaljno
objanjavati taj zlokobni medicinski termin."Eskarotomija je kirurki zahvat koji se
izvodi na dubokim opeklinama treeg stupnja kad postoji edem - ili oteklina - koji
ograniava cirkulaciju."
Valerie se trudi razumjeti,a doktor Russo nastavi sporije. "Opekline su kou uinile
vrlo krutom i tvrdom,a kako se Charlie rehidrira,opeeno tkivo natie i postaje jo
19

kruim.To uzrokuje pritisak,a ako se pritisak nastavi poveavati on moe ugroziti

cirkulaciju.Ako se to dogodi, morat emo napraviti rez da otpustimo pritisak."
"Postoji li neka negativna strana tog zahvata?" upita,instinktivno znajui da sve
uvijek ima negativnu stranu.
Doktor Russo kimne. "Pa,uvijek elimo izbjei operaciju ako je ikako mogue", kae,
uz prizvuk obazrive strpljivosti u svojim rijeima. "Postoji mali rizik od krvarenja i
infekcije, ali to uglavnom moemo kontrolirati... Sve u svemu, nisam previe zabrinut."
Valerie se mislima zadri na rijei "previe", analizirajui nijanse i gradacije njegove
zabrinutosti, tono znaenje njegove izjave. Kao da to nekako osjea, doktor Russo se
blago nasmijei, slisne Charliejevo lijevo stopalo kroz dva sloja pokrivaa i kae: "Jako
sam zadovoljan njegovim napretkom i mislim da idemo u pravom smjeru... On je borac,
to se vidi."
Valerie kimne, alei to njezin sin mora biti borac. alei to ona mora biti borac
zbog njega.Bila je umorna od borbe ak i prije no to se ovo dogodilo.
"A njegovo lice?" upita.
"Znam da je teko... Ali morat emo priekati i vidjeti... Treba proi nekoliko dana
da bismo mogli odrediti jesu li opekline drugog ili treeg stupnja... Kad procijenimo
teinu ozljeda moemo razmiljati to emo dalje."
Valerie ugrize donju usnicu i kimne glavom. Nekoliko sekundi tiine proe kad
primijeti da mu je tamna brada malo narasla od sino na eljusti i bradi. Zapita se je li
ve bio kod kue, i ima li vlastite djece.
On napokon progovori i kae:"Za sada emo samo odravati kou istom i
previjenom i dobro paziti na njega."
"U redu", kae, ponovno kimnuvi glavom.
"Mi emo dobro paziti na njega", kae doktor Russo i dotakne joj lakat. "Vi se noas
probajte naspavati."
Valerie smogne snagu za mali osmijeh. "Pokuat u", kae, opet laui.
Kasnije te veeri, Valerie je potpuno budna na svojoj stolici za ljuljanje i razmilja o
Charliejevu ocu i o noi kad su se upoznali u jednom jeftinom baru u Cambridgeu, tek
nekoliko dana nakon njezine velike svae s Laurel. Dola je sama,znajui da je to loa
ideja ak i prije no to ga je vidjela kako sjedi u kutu,takoer sam, pui jednu za drugom
i izgleda tako tajanstveno i lijepo i zapanjujue tjeskobno.Odluila je da joj treba veza za
jednu no, i ako joj se prui prilika otii e s njim.Upravo je to i uinila, nakon etiri ae
vina, tri sata kasnije.
Zvao se Lionel,ali svi su ga zvali "Lion", to joj je trebalo biti znak. Za poetak,
izgledao je kao lav, sa svojom nevjerojatnom zlatnom koom i zelenim oima,svojom
gustom kovravom grivom i golemim, grubim rukama. Bio je tu i njegov temperament distanciran i trom, uz povremene izljeve bijesa. I ba kao lav, bio je potpuno zadovoljan
time da pusti svoju lavicu da sve radi - radilo se o pranju rublja, kuhanju ili plaanju
rauna. Valerie je to pripisala njegovoj preokupiranosti poslom, ali Jason je uporno
tvrdio da je izvor njegove lijenosti u osjeaju da zasluuje vie, tipinom za lijepe ene.
Razumjela je brata, ak i na vrhuncu zaljubljenosti kad je veina ena zaslijepljena

20

privlanou, ali jednostavno je nije bilo briga, i zapravo su joj se njegove mane inile
uzbudljivima, romantinima, prikladnima za kipara i slikara.
"On je umjetnik", stalno je govorila Jasonu, kao da je to izlika za sve njegove
nedostatke. Znala je kako to zvui, svjesna da je Lion pomalo kliej - udljiv,
egocentrian umjetnik - a ona jo vei kliej jer se zaljubila u njega. Bila je u Lionovu
studiju i vidjela je njegove radove, ali jo ga nije vidjela na djelu.Ipak, mogla ga je tono
zamisliti kako trzajem zgloba prska crvenu boju po divovskim platnima. I njih dvoje
zajedno, kako izvode onu scenu iz Duha u kojoj Demi Moore i Patrick Swayze izrauju
vazu od gline, dok u pozadini svira Unchained Melody.
"Da, da", Jason je rekao, okreui oima. "Samo budi oprezna."
Valerie je obeala da hoe.Ali bilo je neeg u Lionu zbog ega je potpuno zaboravila
na oprez - a i na kondome,kad razmisli o tome, jer seksali su se posvuda - po cijelom
studiju,njezinu stanu,u kui u Vineyardu gdje je uvao psa (ispostavilo se da su to kua
i pas njegove bive cure - uzrok njihove prve vee svae), ak i na stranjem sjedalu
taksija. Bio je to za Valerie najbolji seks u ivotu - tjelesna povezanost zbog koje se
osjeala nepobjedivom,kao daje sve mogue. Naalost, euforija je bila kratkoga vijeka, a
zamijenila ju je ljubomora i paranoja kad je poela pronalaziti parfem na njegovim
plahtama, plave vlasi u tuu, tragove rua na ai za vino koju se nije ak niti potrudio
staviti u perilicu. Ispitivala bi ga u napadima bijesa, ali bi na kraju povjerovala u
njegove prie o tome kako ga je posjetila roakinja, profesorica na institutu za
umjetnost, djevojka koju je upoznao u galeriji za koju se kleo ivotom da je lezbijka.
Jason se sve to vrijeme trudio uvjeriti Valerie da Lion nije vrijedan toga. Da je samo
jo jedan problematian, ne ba talentiran umjetnik, kakvih ima na bacanje. Valerie se
pravila da se slae, eljela se sloiti, ali nikad se nije uspjela uistinu uvjeriti tla je to
istina.Kao prvo, Lion nije bilo toliko problematian -nije imao problema s drogom niti s
alkoholom, nikad nije imao problema s policijom.I kao drugo, na nesreu, bio je
talentiran "briljantan, perceptivan i provokativan", prema kritiaru u Boston Phoenixu
koji je recenzirao njegovu prvu izlobu u galeriji u Ulici Newbury, galeriji ija je
vlasnica,usput, bila drska, samouvjerena mlada posvudua po imenu Ponder, sljedea
djevojka koju e Lion osvojiti.
"Ponder?2 Kako pretenciozno!" Jason je rekao nakon to je Valerie vidjela Liona kako
je ljubi na ulici ispred svog stana i odjurila kui, shrvana, da bratu ispria to se
dogodilo.
"Lion i Ponder", Jason je nastavio. "Zasluuju jedno drugo, s takvim imenima."
"Znam", Valerie je rekla, malo utjeena bratovim ruganjem.
"Razmislite o ovome", rekao je i oboma pokazao srednji prst.
Valerie se nasmijeila, ali nije imala snage rei Jasonu ono najgore. Dan prije
napravila je test za trudnou i bila je trudna.
Nije bila sigurna zato to skriva od brata, da li zbog srama, tuge ili nade da to nije
istina - da je njezin test za trudnou prvi laan pozitivan test u povijesti testova za
2

Eng. glagol ponder znai razmiljati, promiljati.

21

trudnou. Nekoliko dana kasnije, nakon to je nalaz krvi kod doktora potvrdio da fetus
raste u njoj, plakala je u svojoj sobi i molila se za spontani pobaaj - ili za snagu da ode u
kliniku na Aveniji Commonwealth koju je nekoliko njezinih prijateljica posjetilo na
faksu. Ali duboko u sebi znala je da to ne moe uiniti. Moda se radilo o katolikom
odgoju, ali bilo je vjerojatnije da doista eli dijete. Lionovo dijete. estoko je poricala da
to ima ikakve veze s time da eli da joj se Lion vrati, ali ipak ga je neprestano zvala,
zamiljajui da e se predomisliti, promijeniti.
No nikad se nije javio,prisiljavajui je da ostavlja nejasne,moleive poruke na koje
nikad nee odgovoriti, ak ni kad ga je obavijestila da mu mora rei neto "stvarno
vano".
"Ne zasluuje znati", rekao je Jason, proglasivi Liona prvom osobom koju je ikad
mrzio.
"Ali ne zasluuje li ovo dijete oca?" Valerie je pitala.
"Ako je izbor binaran - Lion ili nita - onda je malom bolje bez iega."
Valerie je razumjela Jasonov stav, svjesna da je stalno razoaranje bolnije od
praznine, ali isto je tako osjeala da je pogreno tajiti mu to, na isti nain na koji se inilo
pogrenim okonati trudnou.
Tako da ga je jedne osamljene veeri,dobrano u treem tromjeseju,odluila
posljednji put nazvati,dati mu jo jednu zadnju ansu. Ali kad je otipkala njegov broj
neki ju je stranac s bliskoistonim naglaskom obavijestio da se Lion preselio u
Kaliforniju,ne ostavivi nikakav kontakt. Nije bila sigurna da li da vjeruje toj osobi ili je
on moda suurotnik, ali, kako god bilo, slubeno je odustala, ba kao to je odustala od
Laurel i svojih starih prijatelja.
Vie nita nije mogla uiniti, odluila je - i pronala neoekivanu utjehu u tom
osjeaju beskorisnosti, podsjeajui se na to u svim tekim trenucima koji su uslijedili:
kad su poeli trudovi, kad je dovela Charlieja kui iz bolnice, kad ju je drao budnom
do kasno u no zbog kolika, kad je imao upale uha ili visoku temperaturu ili kad bi
gadno pao.
Podsjeala se na to kad je Charlie napokon bio dovoljno star da pita za oca,
nevjerojatno tuan trenutak kojeg se Valerie uasavala svakog dana otkad joj se sin
rodio.
Rekla mu je modificiranu istinu, istinu koju je smiljala godinama - da je njegov tata
talentirani umjetnik, da je morao otii prije nego to sc Charlie rodio i da nije sigurna
gdje je sada. Iznijela je jedinu Lionovu sliku koju je imala, malu apstraktnu, punu
krugova, itavu u nijansama zelene, i sveano je objesila iznad Charliejeva kreveta.
Zatim mu je pokazala jedinu fotografiju njegova oca koju je imala, mutnu sliku koju je
drala u staroj kutiji za eire u svom ormaru. Pitala je Charlieja eli li je, ponudivi da
je uokviri za njega, ali odmahnuo je glavom i vratio je u kutiju.
"Nikad te nije upoznao", rekla je Valerie, suspreui suze. "Da jest, volio bi te koliko
i ja."
"Hoe li se vratiti?" Charlie je upitao, oiju okruglih i tunih, ali bez suza.
Valerie je odmahnula glavom i rekla: "Ne, duo. Nee se vratiti."

22

Charlie je to prihvatio,hrabro kimnuvi glavom,a Valerie si je jo jednom rekla da

nita vie ne moe uiniti - osim biti dobra majka, najbolja majka koja moe biti.
Ali sada,godinama kasnije, dok zuri u bolniki strop, uhvati se kako sumnja u to,
sumnja u sebe. Uhvati se kako ali to se nije vie potrudila da pronae Liona. ali to
njezin sin nema oca. ali to su tako sami.

23

5.
TESSA
U nedjelju poslijepodne Nick, Ruby, Frank i ja kupujemo kostime za No vjetica u
Targetu - naa verzija kvalitetno provedenog vremena s obitelji - kad shvatim da sam i
slubeno postala svoja majka. Definitivno nije prvi put da sam se, posramljena, uhvatila
u "Barb-izmu", kako moj brat zove takve trenutke.Na primjer, znam da zvuim kao ona
kad god upozorim Ruby da "hoda po tankom ledu" ili da "samo dosadnim ljudima
moe biti dosadno". Vidim se u njoj i kad kupim neto to zapravo ne elim - bilo da se
radi o haljini ili pakiranju sa est porcija ramen tjestenine - samo zato to je na
rasprodaji.I kad osuujem nekoga jer je zaboravio napisati pismo zahvale, ili jer vozi
auto s personaliziranim registarskim tablicama, ili jer, ne daj Boe, prenapadno vae
vaku u javnosti.
Ali dok stojim na odjelu s kostimima u Targetu i govorim Ruby da ne, ne moe
dobiti kostim Sharpay iz filma High School Musical, sa ljokiastom majicom koja otkriva
trbuh i uskim zlatnim capri hlaama, znam da sam zala duboko na Barbin teren. Ne
toliko zbog nae zajednike feministike osvijetenosti,ve zato to sam obeala keri da
ove godine moe sama izabrati kostim.Da moe biti "to god eli" to je tono ono to
je meni majka govorila kad sam bila djevojica i zatim mlada ena. Kad je zapravo svaki
put mislila, kao to, ini se, i ja u ovom sluaju mislim: "Budi to god eli, sve dok ja
odobravam tvoj izbor."
Namrtim se, prisjeajui se svih razgovora koje sam vodila s mamom prole godine
nakon to sam joj rekla da dajem otkaz na poslu koji je vodio stalnom profesorskom
zvanju na Wellesley Collegeu. Znala sam da e imati neto (puno toga) rei u vezi s tim,
budui da sam bila naviknuta na to da mi samoinicijativno soli pamet. Zapravo, brat i ja
se esto smijemo oko njezinih posjeta i oko toga koliko puta poinje reenicu frazom
"Ako smijem neto predloiti" - to je samo njean nain da pone i kae nam da sve
krivo radimo. Ako smijem neto predloiti, moda hi trebala veer prije pripremiti Rubynu
odjeu - time bi se izbjeglo puno jutarnjih prepirki. Ili, Ako smijem neto predloiti, vjerojatno
biste trebali odrediti mjesto za svu pristiglu potu i novine. Meni je to stvarno smanjilo nered. Ili
meni osobno najdrai, Ako smijem neto predloiti. Mora se pokuati opustiti i stvoriti
umirujue ozraje kad doji. Mislim da Frankie osjea tvoj stres.
Da, mama, definitivno osjea moj stres. Kao i svi drugi u kui - i ostatak svijeta. Zato
i dajem otkaz.
Ovo je objanjenje,naravno,nije zadovoljilo. Naprotiv, bila je puna novih prijedloga.
Kao na primjer: Nemoj to uiniti. Bit e ti ao. Natetit e tvom braku. Zatim je krenula
citirati Betty Friedan, koja je ostajanje kod kue nazvala "problemom koji nema imena" i
Alix Kates Shulman koja je izjavila da bi ene, umjesto da daju otkaz na poslu,
jednostavno trebale odbijati raditi 70 posto kuanskih poslova.
"Jednostavno ne razumijem kako se moe odrei svih svojih snova", rekla je na onaj
svoj gorljivi nain koji je dao naslutiti kakva je bila u svojim hipijevskim danima
paljenja grudnjaka. "Svega za to si se toliko trudila. Da bi se mogla motati po kui u
trenirci, slagati odjeu i pei pite."
24

"Ne radi se o tome",odgovorila sam,pitajui se moe li me nekako vidjeti kroz

telefonske ice kako stojim za tednjakom i radim makarone sa sirom, slaninom i crnim
tartufima po receptu koji sam upravo izrezala iz asopisa. "Radi se o tome da u moi
provoditi vrijeme s Ruby i Frankom."
"Znam, duo", rekla je, "znam da ti tako misli. Ali na kraju, rtvovat e svoju
duu."
"Ma daj, molim te, mama," rekla sam,okreui oima, "nemoj dramatizirati."
Ali nastavila je s jednakim arom: "I prije nego to se uope snae, djeca e ti biti
po cijele dane u koli. A ti e sjediti okolo, ekati da se vrate kui, zasipati ih pitanjima
o tome kako su proveli dan, ivjeti svoj ivot kroz njih - i poalit e zbog ove odluke."
"Kako zna kako u se ja osjeati?" ogoreno sam rekla, ba kao kad bi mi u srednjoj
koli pokuala, njezinim rijeima, "podii svijest". Kao, na primjer, kad sam ila na
audiciju za navijaice, a ona se izrugivala, i to pred svim mojim prijateljicama
navijaicama, inzistirajui da bih trebala biti "u pravoj momadi", a ne "skakati okolo za
grupicu deki".
"Jer te znam... Znam da ti to nee biti dovoljno. Niti Nicku. Sjeti se samo - Nick se
zaljubio u mladu enu koja je slijedila svoje snove. Svoje srce. Ti voli svoj posao."
"Vie volim svoju obitelj, mama."
"Jedno ne iskljuuje drugo."
"Ponekad se tako ini", rekla sam, razmiljajui o onom danu kad sam dola kui i
zatekla dadilju kako cii od oduevljenja zbog Rubynih prvih koraka.I o bezbrojnim
drugim stvarima koje sam propustila - vanim prekretnicama i mirnijim trenucima.
"to Nick kae?" pitala je. Znala sam da je to zamka, test bez tonog odgovora.
"Podrava moju odluku", rekla sam.
"Pa,to me ne udi", rekla je, dovoljno zajedljivim tonom da se po stoti put zapitam
to ima protiv mog supruga - ili moda protiv svih mukaraca osim mog brata.
"to bi to trebalo znaiti?" izazvala sam je, znajui da na ovo gleda kao to gleda na
sve - kroz prizmu svog vlastitog razvoda i svoje mrnje prema mom ocu enskaru.
"Pa, samo u rei da jednim dijelom mislim da je vrlo plemenito od Nicka to te
podrava u ovome", poela je, prebacivi se na svoj smireni, pokroviteljski ton, tek
neznatno manje iritantan od onog k i etavog. "eli da bude sretna - i misli da e te to
usreiti. A i stavlja vrijeme ispred dodatnog prihoda - to je ponekad mudro..."
Umoila sam drvenu kuhau u svoj vrui umak od sira i probala ga. Savreno,
pomislila sam, a ona je nastavila sa svojim govorom. "Ali ne stavljaju se Nickovi snovi
na ekanje. A, kako godine budu prolazile, to bi moglo stvoriti zid meu vama. On e
imati svoj stimulativni, izazovni, ispunjavajui, uzbudljivi ivot, potpuno odvojen od
tebe, Ruby i Franka. A za to vrijeme, svi e mukotrpni obiteljski detalji biti tvoja briga."
"I dalje u imati ivot, mama. I dalje u imati interese i prijatelje - i vie vremena da
se bavim njima... A i uvijek se mogu vratiti i poduavati jedan ili dva kolegija kao
vanjska suradnica, ako mi to bude toliko nedostajalo."
"To nije isto.To bi bio posao, ne zanimanje. Razbibriga, ne strast... i s vremenom, Nick
bi mogao izgubiti dio potovanja prema tebi. A to je jo gore, ti bi mogla izgubiti

25

potovanje prema sebi", rekla je, a ja sam duboko udahnula, pripremajui se za ono za
to sam bila sigurna da slijedi.
I, naravno, zavrila je munom, gorkom aluzijom. "A tada," rekla je, "tada brak
postaje podloan."
"Podloan emu?" pitala sam, pravei se glupa da bih joj dokazala neto.
"Sredovjenoj krizi",rekla je. "Zavodnikom zovu sjajnih, crvenih sportskih
automobila i ena s velikim grudima i jo veim snovima."
"Ne volim crvene aute ni velike grudi", rekla sam, smijui se majinu slikovitu
nainu izraavanja.
"Govorila sam o Nicku", rekla je.
"Znam da jesi",rekla sam,odupirui se porivu da ukaem na nedosljednost njezinih
argumenata - na injenicu da su tatina ljubakanja poela nakon to je zapoela vlastiti
posao kao dizajnerica interijera. tovie, njezin se rad na preureenju kamene kue na
Murray Hillu pojavio u Elle Decoru istog tjedna kad je otkrila oevu posljednju
prijevaru, uhvativi ga s nezaposlenom enom bez nekih posebnih snova osim da
usavrava umjetnost dokoliarenja. Zvala se Diane, i moj je otac i dan-danas s
njom.David i Diane (i njihovi psi Dottie i Dalilah). Monogrami slova D posvuda u
njihovoj kui,portret brane sree;njih dvoje, samozadovoljni sljedbenici hedonizma,
uivaju u plodovima njezine zaklade i njegove mirovine koju dobiva od elitne
odvjetnike tvrtke gdje je radio vie od trideset godina.
Ali suzdrala sam se od toga da joj kaem da joj posao nije bio nikakvo osiguranje,
zato to je nisam htjela povrijediti i zato to nisam htjela da pomisli da je ne
potujem.Moda se nije ba sasvim dostojanstveno ponijela kad se radilo o razvodu
(kao, na primjer, onog dana kad je saznala za Diane i palicom razbila oev Mercedes
kabriolet), ali dala je sve od sebe. I usprkos svim problemima u ivotu, uvijek je iz njih
uspijevala izai kao pobjednica, snana, ak i, usprkos svim oekivanjima, iskreno
sretna. Od podizanja mog brata i mene, preko kratke, ali intenzivne borbe s rakom
dojke (koji je nekim udom uspjela sakriti od nas u osnovnoj koli, uporno tvrdei da
brije glavu zbog snanog toplinskog vala u New Yorku), pa do karijere koju je izgradila
ni iz ega, Barbie je bila jaka, divna ena, i uvijek sam se ponosila time to mije majka,
ak i u njezinim najgorim fazama zanovijetanja.
Zato sam jednostavno ustrajala i rekla: "Mama. Sluaj. Znam da mi eli samo
dobro. Ali ovo je pravi izbor za nas. Za nau obitelj."
"Dobro. Dobro", popustila je. "Nadam se da sam u krivu, Tessa. Stvarno se nadam
da sam u krivu."
Sjetim se sada tog razgovora, i svoje zakletve da u pokuati podrati Rubyne
odluke ak i ako se ne slaem s njima. Ali dok prouavam sliku Sharpay,promatrajui
crveni ru,visoke pete i provokativnu pozu, pokolebam se i pokuam napraviti iznimku
- "bez droljaste odjee" - i natjerati ker da se predomisli. Samo ovaj put.
"Ruby,mislim da je to za malo starije od tebe", nonalantno kaem, trudei se da ne
uvrstim njezinu poziciju.
Ali Ruby samo odluno odmahne glavom. "Ne, nije."

26

Hvatajui se za slamke, pokuam ponovno: "Smrznut e se traei slatkie po

susjedstvu u tome."
"Toplokrvna sam", kae, oito krivo shvativi oevu poduku iz biologije ranije tog
jutra.
Ja za to vrijeme gledam drugu majku i ker, odjevene u iste ljubiaste trenirke od
velura, koje se veselo sloe oko ednog kostima Dorothy. Majka se samodopadno
nasmijei i zatim, kao da mi eli pokazati kako se to radi, kae sugestivnim glasom oito
namijenjenim Ruby: "Pogledaj ovaj draesni kostim Snjeguljice. Ovo bi bilo savreno za
djevojicu tamne kose."
Ja prihvatim igru,da joj pokaem da njezini jadni trikovi nikad ne bi upalili u mojoj
kui. "Da! Pa, Ruby, ti ima tamnu kosu. Ne bi li voljela biti Snjeguljica? Mogla bi nositi
sjajnu, crvenu jabuku!"
"Ne.Ne elim biti Snjeguljica.I ne volim jabuke", Ruby odgovori kamena lica.
Druga majka nestano slegne ramenima i lano se nasmijei kao da eli rei,
Pokuala sam. Ali ni moje vjetine najbolje mame godine nisu svemogue!
I sama se nasmijem lanim osmijehom, suzdravajui se da joj ne kaem to stvarno
mislim: da u karmikom smislu nije ba pametno hodati okolo s osjeajem superiornosti
nad drugim majkama. Jer, prije no to se uope snae, njezin bi se mali aneo mogao
pretvoriti u istetoviranu tinejdericu koja skriva dointe u svojim dizajnerskim
torbicama i pui tipovima na stranjem sjedalu svog BMW-a.
Nekoliko sekundi kasnije, kad su njih dvije nastavile svojom lutoni poploenom
cestom,Nick se pojavi iza ugla s Frankom u jednoj ruci i kostimom Elma u drugoj, jo
jednom dokazujui da je, barem u naoj kui, s djeacima lake.Rubyno se lice razvedri
kad ugleda oca,i odmah me cinka najglasnije to moe.
"Mama je rekla da mogu biti to god elim za No vjetica, a sad kae da ne mogu
biti Sharpay!" povie.
Nick podigne obrve. "Mama ne bi tako prekrila obeanje, zar ne?" upita.
"O da, bi", kae Ruby i izbaci donju usnu. "Upravo jest."
Nick pogleda prema meni,a ja nevoljko kimnem. "Uvjeri se sam", promrmljam,
pokazujui na uminkanu fotografiju, uz potajnu navalu zadovoljstva dok mu itam
misli. S jedne strane znam da mu je instinktivna reakcija da udovolji keri, usrei je
praktiki pod bilo koju cijenu. S druge pretjerano je zatitniki nastrojen i izrazito
nesklon tome da njegova djevojica hoda okolo po susjedstvu nalik na djeju
prostitutku.
U nadi gledam Nicka, a on klekne pored Ruby i pokua najbolje to zna. "Mislim da
ovo izgleda malo... prestaro za tebe,Ruby", kae. "Moda sljedee godine?"
Ruby odmahne glavom. "Nije prestaro, tata. Moje je veliine!" kae, pokazujui na
4T u gornjem kutu pakiranja.
Na ovaj prvi znak otpora Nick ustane i preda se,uputivi mi bespomoan pogled.
"Dobro,onda", Nick kae Ruby. "ini mi se da je ovo izmeu tebe i mame."
Opet pomislim na svoju majku - pokuavajui zamisliti to bi ona rekla Ruby i, to je
moda jo vanije, to bi rekla o Nickovu laissez-faire roditeljstvu. Obiteljski e detalji biti

27

tvoja briga, odzvanja mi u uima. Zatim uzdahnem,s bremenom koje nose sve majke,i
kaem: "Obeanje je obeanje. Onda moe Sharpay."
"Jeee!" Ruby kae, trei prema blagajni.
"Jeee!" Frank ponovi i krene zajedno s Nickom za njom.
"Ali bez rua", kaem, sada govorei sama sebi, ba kao to to moja majka ini. "I
nosit e dolevitu, mlada damo. Svialo ti se to ili ne."
Kasnije te veeri, nakon to su djeca napokon otila u krevet, bacim pogled na
kalendar i shvatim da je sutra dan kad je Ruby "mali redar" u vrtiu. To su fantastine
vijesti za Ruby koja e, prema uputama za "male redare", moi nahraniti razrednu
zlatnu ribicu, izabrati knjigu koja e se itati cijeloj grupi i biti prva u redu za igralite.
Naalost, to takoer znai i da je moja dunost da za esnaestero djece pripremim
zdravu, ali ukusnu uinu, bez proizvoda od kikirikija ili oraastih plodova, zbog sluaja
smrtonosne alergije u razredu - to iskljuuje vie-manje sve to bismo mogli imati kod
kue.
"Kvragu", promrmljam, pitajui se kako mi je promakao fluorescentno naranasti
marker kojim sam prije samo dva tjedna podcrtala "mali redar".
"eli napsko ili rhonsko?" Nick kae, s jednom bocom u svakoj ruci.
Pokaem na rhonsko i jo jednom zareim na kalendar dok Nick vraa drugu bocu
na stalak za vino, kopajui po ladici u potrazi za otvaraem. "to je bilo?" kae.
"Ruby je sutra 'mali redar'... u vrtiu."
"Pa?"
"Pa mi moramo donijeti uinu", kaem, koristei mi iako ovaj zadatak ulazi u
iskljuivo moju domenu - a bilo je tako ak i dok sam radila. Naalost, vie nemam kao
ispriku svoj posao - koji je uvijek, inilo mi se, malo sniavao oekivanja.
"I u emu je problem?" upita, potpuno neupuen.
"Kuhinjski ormarii su prazni", kaem.
"Ma daj", Nick nonalantno kae. "Sigurno neto imamo."
"Zapravo, nemamo", kaem, razmiljajui o improviziranom ruku i veeri koje sam
danas pripremila od ostataka od prolog tjedna.
On otvori bocu, natoi dvije ae i zatim ode do smonice. "A-ha!" kae i izvadi
neotvorenu vreicu Oreosa - jednog od mojih mnogih grenih zadovoljstava.
"Oreosi?" kaem, smjekajui se.
"Da. Oreosi. Zna ono - keksi i mlijeko. Klasika."
Odmahnem glavom, dok razmiljam o predivnoj slobodi koju ima kad si
mukarac, kad si tata. Kad misli da bi se Oreosi ikako, u bilo kojoj koli ili stratosferi,
mogli donijeti za uinu, a kamoli za razrednu uinu.
"Pogreno na toliko razina", kaem s podsmijehom. "Nisi li ti lijenik? Nije li to
otprilike kao da se propovjednikova ki seksa? Kao da obuarev mali hoda bos po
gradu?"
"Jesi li ti to stvarno upravo rekla 'obuar'?" Nick kae, smijui se. I zatim: "Daj.
Klinci oboavaju Oreose. Osim toga, sumnjiva ti je analogija - ja nisam zubar. Ja sam
plastini kirurg."
28

"Dobro. Oreosi su neprihvatljivi."

"Zato?"
"Kao prvo,sigurna sam da sadre oraaste plodove", kaem, pregledavajui sastojke.
"Kao drugo, krcati su eerom. Kao tree, nisu domai. Uope ne izgledaju kao da bi
mogli biti domai... Zna li ti to bi druge majke priale meni iza leda da djeci ponudim
Oreose?"
Nick mi doda au, a ja nastavim sa svojim razigranim govorom. "Bila bih totalno
izopena ostatak godine. I godinama nakon toga. Mislim, mogla bih isto tako otii,
zapaliti cigaretu i opsovati. 'Jebote, ovi Oreosi su pun pogodak'... Tipka 'odgovori
svima' koristila bi se do iznemoglosti u masovnom festivalu traa."
Nick se blago nasmije i kae: "Zar te majke stvarno toliko osuuju?"
"Neke", kaem. "Vie nego to moe zamisliti."
"Smeta li ti to?" pita.
Slegnem ramenima, mislei kako je u tome poanta. Ne elim da mi smetaju takve
banalnosti. Ne elim da mi bude vano to to drugi ljudi misle, ali vano mi je.
Pogotovo u zadnje vrijeme.
Kao naruen, zazvoni telefon i vidim da me zove moja prijateljica April. April je
moja druga najblia prijateljica nakon Cate - i definitivno moja najblia svakodnevna
prijateljica-mama, iako se zbog nje veinu vremena osjeam nedoraslom. Ne radi to
namjerno - ali jednostavno je tako prokleto savrena. Kua joj je ista, djeca pristojna i
uredna, fotoalbumi i spomenari aurirani i ispunjeni predivnim crno-bijelim
fotografijama (njezinim, naravno). Sve radi onako kako treba, posebno kad su u pitanju
djeca - od prehrane pa do pronalaenja najbolje privatne kole (i zahtijevanja najboljeg
uitelja u toj koli). O svemu je itala i istraivala i nesebino e podijeliti sve te
informacije sa mnom i bilo kime tko je voljan sluati, posebno kad je potencijalna
katastrofa u pozadini prie. Boca vode sadri prekomjernu razinu olova?Sumnjivi
mukarac u bijelom kombiju pojavljuje se u kvartu? Nova studija otkrila je vezu izmeu
cjepiva i autizma? Ona e te prva obavijestiti. Na moju alost, njezina je ki Olivia
godinu dana starija od Ruby i sada ide u drugu kolu (Longmere Country Day - koja je,
naravno, najbolja u gradu); inae bi me podsjetila na moju dunost oko uine.
"April je", kaem Nicku. "Pitajmo nju o Oreosima."
On okrene oima, a ja se javim na telefon.
April se odmah krene ispriavati to zove tako kasno - tako zapoinje gotovo svaki
razgovor. Obino se ogradi izjavom, "Znam da zovem u jako nezgodno vrijeme" - to je
zanimljivo, budui da nikad nisam vidjela ni ula nikakve dokaze da mora trpjeti neki
poseban kaos kad djeca idu spavati ili se kupaju ili jedu, to su zamorni rituali koji
mue loije majke. U najmanju ruku,istrenurala je decu da ne cvile i ne prekidaju je dok
je na telefonu.Olivia je,zapravo,jedino dete koje sam ikada ula da koristi re "Pardon."
"Zna da nemamo vremensko ogranienje za pozive", kaem (znajui da je ona
postavila jasnu granicu u osam sati i da je sada 19:55). Zatim, prije no to je pustim da se
raspria,kaem: "Jedno kratko pitanje za tebe. Sutra je na Ruby red da donese uinu.
Jedino to imamo u smonici su Oreosi. Misli da to moe proi?"
Stavim telefon na spikerfon, ali s druge strane linije uje se samo tiina.
29

"April?" kaem, smijui se. "Jesi tu?"

Na to ona odgovori: "Oreosi, Tess? Ti to ozbiljno?"
"Ne... Ali Nick je ozbiljan", kaem.
Zgrane se kao da sam joj upravo rekla da me Nick u svai laktom udario u oko i
zatim zabrinuto kae: "Tessa? Jesam li na spikerfonu?"
"Da", kaem, znajui da e me ubiti zbog ovoga kasnije. Nikad nisam vidjela nikoga
s tako izraenom eljom da se svima svidi - ironino, budui da mnogima ide na ivce.
"Je li... Nick... ondje?" proape.
"Da. Ovdje je", kaem, smijui se.
"Pa zdravo,April", Nick kae, opet okreui oima. Nicku se svia April, ali ne
razumije zato smo tako bliske i optuuje ju da je neurotina i pretjerano revna - oboje
neosporno. Ali objasnila sam mu da kad ivi u istoj ulici u predgrau, i ima djecu
istog uzrasta (njezin je sin Henry est mjeseci stariji od Franka), to ti je dovoljno da se
zblii. Iako, da budem iskrena, mislim da nisu samo okolnosti i praktinost razlog
zato smo prijateljice. Kao prvo, ona je onaj tip prijatelja koji bi uinio apsolutno sve za
tebe - i nije da se samo neobavezno ponudi; ona je ta koja sve inicira i uvijek odri
obeanje. Donese ti juhu kad si bolesna. Posudi ti haljinu kad nema nita prikladno
odjenuti, a zaboravila si otii u kupovinu. Priuva ti djecu kad si u guvi. Kao drugo,
stalno nam planira zabavne stvari koje moemo raditi, bilo s djecom, u parovima, ili
samo nas dvije. I, konano, ne libi se natoiti au vina - ili dvije ili tri - i postaje
komino iskrena i bezobzirna kad pije.U inae potpuno discipliniranoj linosti, to je
iznenaujua osobina koja uvijek jami dobru zabavu.Ali sada je sva ozbiljna - usluna,
dobronamjerna perfekcionistica kakvu volim, ponekad ba usprkos tome.
"Nije to loa zamisao", kae pokroviteljskim tonom za koji mislim da nije ni svjesna
da ga je poprimila. "Ali sigurna sam da mogu smisliti neto bolje."
Zamiljam je kako trkara po kuhinji, dok njezine vitke, tenisom oblikovane ruke i
noge rade prekovremeno kao i uvijek. "Aha! Sjetila sam se...Upravo sam napravila tako
slasne kolaie od mrkve.To bi bilo savreno."
Nick napravi grimasu - mrzi pridjeve za hranu kao to su slasno i fino i, njemu
najmrskija kombinacija od svih, sono i ukusno.
"Hmm. Da. Nisam ba sigurna da imam dovoljno vremena da napravim kolaie",
kaem.
"To je taako lako, Tessa. Sitnica."
Za April sve je lako.Prole je godine ak bila toliko smiona da je govedinu
Wellington nazvala "sitnicom" kad sam joj rekla da moram smisliti neto za boinu
veeru. Inae, na kraju sam naruila cijeli obrok i onda se odala kad me svekrva pitala
kako sam napravila umak, a meni se mozak potpuno zablokirao i nisam se mogla sjetiti
kako se radi bilo kakav umak, a kamoli onaj na mom stolu.
"Da.Mislim da u se ovaj put morati osloniti na kupovnu verziju", kaem, iskljuivi
spikerfon da potedim Nicka daljnjeg razgovora.
"Hmm.Pa,uvijek moe napraviti vone tapie", April kae, objanjavajui da samo
moram u trgovini kupiti male plastine tapie i na njih nabosti groe, jagode, ananas,
dinju. "Onda samo uzmi nekoliko vreica organskih kokica... one Pirate's Booty su
30

prilino fine... iako kokice jesu navedene kao glavna opasnost od guenja u nedavnom
izvjetaju za potroae, zajedno s groem, hot-dogovima, groicama, vakama i
bombonima... Tako da to moda i nije tako dobra ideja... Guenje me uvijek plai.To i
utapanje.I Boe... ovo je sad totalni crnjak, ali to je zapravo... razlog zato zovem..."
"Da me upozori na opasnost od guenja?" kaem, znajui da to nije sasvim
nemogue.
"Ne... Zar ti Nick nije rekao?" upita, sada opet apui.
"Nisi vie na spikerfonu", kaem. "Rekao mi to?"
"Za nesreu?"
"Kakvu nesreu?"
Nick pogleda prema meni kad uje rije nesrea - nekako oboje znamo to slijedi.
"Djeak iz grupe Graysona Crofta... Charlie Anderson?"
"Da?" kaem.
"Opekao se kod Romy - na logorskoj vatri."
Bez rijei sam dok razmiljam o tek nekoliko stupnjeva razdvojenosti koji su tako
tipini za Wellesley: Romy Croft jedna je od Aprilinih najbliih prijateljica u teniskoj
ekipi. Romyn sin i Aprilina ki u istom su razredu u Longmereu, oito zajedno s
Nickovim pacijentom.
I doista, April kae: "Nije li Nick njegov lijenik? Tako se pria..."
"Da",kaem,divei se kako traerski mlin moe i vikendom tako uinkovito mljeti.
"to?" Nick pita, sada zurei u mene.
Stavim ruku preko slualice i kaem: "Tvoj pacijent od petka naveer. Bio je kod
Romy Croft kad se to dogodilo..."
"Kod koga?" pita, jo jednom dokazujui koliko je lo s imenima i bilo kakvim
drutvenim umreavanjem. Toliko lo, zapravo, da se ponekad ini kao da to namjerno
radi, gotovo iz ponosa. Pogotovo kad se radi o nekom poznatom,poput Romy,koja
prireuje raskone,glasovite zabave, ukljuena je u svaku dobrotvornu organizaciju u
gradu, i u odboru je Longmerea -kamo se nadam da e Ruby sljedee godine ii u kolu.
Odmahnem glavom i podignem kaiprst u zrak, pokazujui da e morati priekati
sekundu. April mi za to vrijeme govori da je Romy izvan sebe od brige.
"Kako se to dogodilo?" pitam.
"Ne znam... Sigurna sam da prolazi kroz nekakav posttraumatski stresni sindrom
jer kao da je zaboravila sve detalje."
"Ne sjea se niega?"
"Ba i ne... Nikakvih detalja, iako je bila ondje, zajedno s Danielom, paljivo
nadgledala... Ali u jednom trenutku Daniel je uao u kuu da donese jo okoladica ili
graham krekera ili kolaia... a Romy je ostala sama s djeacima... i valjda se njih par
poelo naguravati... i Charlie se oito nekako spotaknuo i pao... Ne sjea se niega
nakon toga osim kako vie Danielu da zove 911... Boe, kako je to strano."
"Uasno", promrmljam, zamiljajui taj grozni, stravini prizor.
"Mislim, nikad nisam vidjela Romy tako uzrujanu. Inae je oko svega totalna
flegma... Ali sada... Najvie je zabrinuta zbog Charlieja, naravno, ali i zbog

31

Graysona.Rekla je da je zaspao u suzama - i onda se probudio s nonim morama.

Zakazat e termin kod djejeg psihijatra da se to rijei."
"Da", kaem. "Mogu zamisliti."
"I, naravno, ovo je posve neslubeno, ali Romy i Daniel su u strahu od potencijalne
tube..."
"Stvarno misli da bi tuili?" kaem, razmiljajui kakva bi drama bila da jedan
roditelj u grupi tui drugoga.A ja sam mislila da je bilo gadno kad je proli tjedan jedan
djeai u Rubynoj grupi ugrizao drugo dijete.
"Ona", April kae. "Nema oca. Ona je samohrana majka... I nitko je zapravo ba
dobro ne poznaje...Poslala sam,naravno,e-mail drugim majkama i uiteljima tako da svi
znaju to se dogodilo... Ali nitko jo nije razgovarao s njom... barem koliko ja znam...
Tako da zapravo moemo samo nagaati to e uiniti."
"Da", kaem, osjeajui da postajem napeta iz nekog razloga koji ne mogu tono
odrediti. "Sigurna sam da sada i ne razmilja o tome."
"Naravno da ne", April kae, shvativi da je moda malo bezosjeajna. Zato brzo
doda: "I kako mu je? Charlieju?"
"Hm... Nisam ba sigurna", kaem. "Nick i ja nismo ba razgovarali o detaljima...
Nisam bila svjesna da postoji... povezanost."
"Aha. Pa... moe li ga pitati?"
"Pa... da... priekaj sekundu", kaem. Zatim pogledam Nicka koji ustro odmahne
glavom, oito slutei u kakvom je smjeru razgovor krenuo. To nije nikakvo iznenaenje;
kad se radi o etici, Nick sve radi po pravilima.
I, naravno, proape: "Daj, Tess. Zna da ne mogu tako razgovarati o pacijentima..."
"Da joj to kaem?"
"Ne znam... Jednostavno joj reci neto openito - zna ono, da nisam jo procijenio
opekline. Da je prerano da bih mogao ita rei."
"Procijenio?" kaem, prepoznavi terminologiju, ali zaboravivi tono znaenje.
"Jesu li drugog ili treeg stupnja. Hoe li trebati operaciju", kae, sa sve vie
nestrpljivosti u glasu.
Kimnem i zatim odem u dnevnu sobu,gdje me Nick ne moe uti, i kaem: "Hej, evo
me."
"to je rekao?"
"Pa, koliko sam shvatila", kaem, nakaljavi se, "djeaku su lice i ruka prilino
gadno opeeni...ali to je neslubena informacija.Zna ono, povjerljivost odnosa s
pacijentom i to sve."
April zvui malo defenzivno kad mi kae da u potpunosti razumije. "Samo se
nadam da je dobro. Tako mi je ao zbog svih koji su upleteni..."
"Da. To je stvarno grozno. Stvari se tako brzo dogode", kaem, pitajui se zato
imam podvojene osjeaje u ovom razgovoru. Kaem si da ovdje ne postoje strane koje
mogu zauzeti.
"Mislim da Romy sutra ide u bolnicu", kae. "Da odnese paket i pokua razgovarati
s djeakovom majkom... A ja u organizirati veeru za prikupljanje pomoi ili neto.

32

Staviti listu za potpise u koli. Ljudi e htjeti pomoi. To je takva divna zajednica stvarno slono mjesto."
"Jesi li je upoznala? Charliejevu majku?" upitam, identificirajui se s njom, a ne s
Romy, iako ne znam tono zato.
"Ne.Iako je se sjeam s Dana otvorenih vrata." April zatim krene opisivati njezin
fiziki izgled i kae: "Vrlo je sitna... i lijepa na neki obian nain.Tamna, ravna kosa onako glatka i obina. Izgleda mlado... tako mlado da se zapita nije li to moda bila
nekakva tinejderska trudnoa... Iako sam, to se toga tie, moda posve u krivu. Mogla
bi biti i udovica, koliko ja znam."
"Da", kaem, uvjerena da e April uskoro sve saznati.
Ona nastavi, kao da mi ita misli. "Ne elim se pretjerano uplesti u to, ali ve jesam
upletena... Shvaa, kao Romyna prijateljica i jedna od majki u koli... I, na neki nain,
kao tvoja i Nickova prijateljica. ovjee, ne mogu vjerovati kako je svijet mali..."
"Da", kaem, vraajui se u kuhinju po neophodan gutljaj vina.
"Uglavnom", April kae, odjednom dramatino vedrijim tonom. "Treba li pomo s
tim vonim tapiima? Upravo sam bila u kupovini i zdjela s voem nam je prepuna mogla bih ti donijeti malo?"
"Hvala", kaem. "Ali to je previe truda. Mislim da u samo kupiti neto ujutro."
"Sigurna si?" upita.
"Sigurna sam", kaem.
"U redu", April kae. "Ali bez Oreosa."
"Bez Oreosa", ponovim, pitajui se kako sam se mogla tako uzrujavati, ak i na
trenutak, oko neeg tako trivijalnog kao to je vrtika uina.

33

6.
VALERIE
Pogled je iz Charliejeve sobe na treem katu Shrinersa ugodan, prozor gleda na
dvorite s ruiastim i bijelim hortenzijama, ali Valerie radije dri rolete sputene, tako
da svjetlost gotovo uope ne ulazi kroz plastine aluzine. Kao posljedica toga, ubrzo
izgubi pojam o danu i noi, to je na gorkoslatki nain podsjea na Charliejevo rano
djetinjstvo, kada je samo htjela biti kraj njega i brinuti se za sve njegove potrebe. Ali
sada moe samo bespomono gledati dok trpi previjanja, dok nutrijenti, elektroliti i
analgetici iz vreica s tekuinom kapaju u njegove vene. Sati sporo prolaze, prekinuti
samo vizitama doktora Russa dvaput dnevno i beskrajnim nizom sestara, socijalnih
radnika i bolnikog osoblja, od kojih veina dolazi radi Charlieja, poneki da pogledaju
kako je ona, neki samo da isprazne koeve za smee, donesu hranu ili obriu pod.
Valerie odbija spavati na krevetu od nehrajueg elika koji je jedna od mnogih
sestara bez imena i lica dovukla za nju, s ofucanim bijelim plahtama i tankom plavom
dekom nategnutima i uredno zataknutima sa strane. Umjesto toga, ne mie se s drvene
stolice za ljuljanje kraj Charliejeva kreveta, odakle promatra kako se njegova uska prsa
podiu i sputaju, titraje njegovih vjea, smijeak koji mu se ponekad pojavi na licu dok
spava. Povremeno, unato naporima da ostane budna, zadrijema na nekoliko minuta,
ponekad i due, i uvijek se trgne kad se budi,ponovno proivljavajui Romyn poziv,
ponovno shvaajui da je nona mora stvarna. Charlie je jo uvijek pod prejakim
utjecajem lijekova da bi u potpunosti shvatio to se dogodilo, a Valerie se istodobno
uasava trenutka kad e mu sve objasniti i moli se za njega.
etvrtog ili petog dana, Valeriena se majka Rosemary vrati iz Sarasote gdje je bila u
posjetu roakinji. To je jo jedan trenutak kojeg se Valerie uasavala, s osjeajem
iracionalne krivnje jer skrauje majin posjet, a ona se gotovo nikad ne mie iz
Southbridgea, i jo vee krivnje zbog dodavanja jo jednog traginog poglavlja u njezin
ve tragini ivot. Rosemary je dvaput ostala udovica; oba su njezina supruga - Valerien
otac i trgovac nakon njega - umrla od sranog udara.
Valerien je otac istio kolni prilaz nakon to je napadalo neuobiajeno puno snijega
(tvrdoglavo odbijajui platiti tinejderu koji je ivio pokraj njih za neto to moe i sam
napraviti) kad se sruio. I iako to nikad nije potvreno, Valerie je prilino sigurna da je
drugi majin suprug umro za vrijeme seksa. Jason se na sprovodu nagnuo prema
Valerie i izrazio miljenje o broju Zdravomarija koji e biti potreban da se plati za grijeh
neprokreativnog, smrtonosnog spolnog odnosa.
Jedna je to od mnogih stvari koje Valerie najvie voli na bratu - njegova sposobnost
da je nasmije u najnevjerojatnijim okolnostima. ak i sada tu i tamo baci neku usputnu
foru, esto na raun revnijih ili priljivijih sestara, a Valerie se trudi nasmijati se da
zahvali bratu za njegov trud, za to to je uvijek uz nju. Sjeti se svoje najranije uspomene,
njih dvoje u takama za djecu, jure niz strmo travnato brdo u blizini kue. Toliko su se
smijali da su se oboje pomokrili u gae i topla se tekuina razlila po takama, za to su
okrivili susjedova jazavara.
34

Puno godina kasnije, on e biti taj koji e je drati za ruku za vrijeme Charliejeva
prvog ultrazvuka; voziti je u bolnicu kad joj pukne vodenjak; preuzeti nonu smjenu
kad vie nije mogla izdrati ni sekunde dulje; ak je i uzdravati dok je studirala i uila
za pravosudni ispit, uporno tvrdei da ona to moe, da vjeruje u nju. Bio je njezin brat
blizanac, najbolji prijatelj i, otkad se razila s Laurel, jedina osoba kojoj se povjeravala.
Zato nije udno da i sada pomae, donosi Valerie kozmetiku i odjeu, zove
Charliejevu kolu i njezina efa u odvjetnikoj firmi da mu objasni da e joj trebati
dopust na neodreeno vrijeme, i, ba ovog jutra, odlazi po njihovu majku u zranu luku
Logan. Valerie ga tono moe uti kako informira Rosemary, njeno joj sugerirajui to
bi trebala rei, a to ne. Nije da e to iemu koristiti jer, usprkos najboljim namjerama,
njihova majka ima nevjerojatan talent da kae ba ono to ne bi trebala, posebno keri.
Tako da ne iznenauje da su, kad se Rosemary i Jason vrate s aerodroma i nau
Valerie u kantini kako gleda u daljinu s gaziranim sokom, netaknutim hamburgerom i
tanjurom punim krumpiria pred sobom, majine prve rijei kritika, a ne utjeha.
"Ne mogu vjerovati da se u bolnici posluuje tako nezdrava hrana", kae nikom
odreenom. Razumljiv je to stav nakon to je izgubila dva mua zbog bolesti srca, ali
Valerie trenutno nije raspoloena za to, pogotovo kad ionako nema namjeru nita
pojesti. Odgurne crveni plastini pladanj i ustane da pozdravi majku.
"Bok, mama. Hvala to si dola", kae, ve iscrpljena razgovorom koji jo nije ni
poeo.
"Val, duo", kae Rosemary. "Ne treba mi zahvaljivati to sam dola vidjeti svog
jedinog unuka."
Tako uvijek zove Charlieja - Jason se jednom naalio da je to jedino to spaava
Valerie u njezinu samohranom majinstvu. "Charlie moda jest kopile", rekao je, "ali
barem e nastaviti obiteljsko ime."
Valerie se nasmijala, mislei kako tu rije ne bi tolerirala ni od koga drugog na
svijetu. Ali Jasonu je sve bilo doputeno, uvijek. Mogla je na prste jedne ruke nabrojiti
koliko ju je puta razljutio. U zadnje vrijeme, ini se kao da za majku vrijedi upravo
suprotno. Sada nesigurno inicira zagrljaj, a Rosemary nelagodno uzvrati. Dvije su ene,
sa svojom krhkom graom, jedna drugoj slika i prilika, obje nepristupane i ukoene.
Jason zakoluta oima. Ba je nedavno postavio pitanje kako dvoma ljudima koji se
vole moe biti tako teko pokazati to. Valerie osjeti navalu zavisti prema bratu,
prisjeajui se kad je prvi put doveo deka (zgodnog burzovnog meetara po imenu
Levi) doma da upozna obitelj, i kako je bila zapanjena dok ih je gledala kako se leerno
dodiruju, dre za ruke i ak se, u jednom trenutku, grle. Valeriena iznenaenost nije
imala veze s time to joj je brat gej, to je znala godinama, moda ak i prije no to je
Jason to znao, ve s njegovom sposobnosti da tako lako i prirodno pokazuje osjeaje.
Prisjeti se kako je Rosemary u tim trenucima skretala pogled, kao da sama sebi
porie prirodu njihova "prijateljstva". Stoiki je prihvatila Jasonove vijesti kad joj je
rekao (vie stoiki no to je primila vijesti o Valerienoj trudnoi), ali nije se vie na to
vraala, osim kad bi onako usput spomenula Valerie da se definitivno ne ini gej, kao da
se nada da je dolo do nekakve zabune. Valerie je morala priznati da je to istina, da se
Jason nije uklapao u uobiajene stereotipe. Priao je i hodao kao heteroseksualac. ivio
35

je za Red Soxe i Patriotse. Nije imao puno smisla za modu i odijevao se gotovo
iskljuivo u traperice i flanelske koulje.
"Ali jest gej, mama", Valerie je rekla, shvaajui da je prihvaanje dio ljubavi - i da na
bratu ne bi nita mijenjala, ba kao to ne bi nita mijenjala na svom sinu.
U svakom sluaju, Valerie se bojala majine reakcije na Charliejeve ozljede,
oekujui ili bezbrino negiranje stvarnosti, gomilu krivnje, ili beskrajne da je barem.
Uzme pladanj, baci hranu s njega u oblinji ko za smee i odvede majku i brata
prema izlazu iz kantine. Dok su doli do dizala, Rosemary je ve pitala svoje prvo
dvosmisleno pitanje. "Jo uvijek mi je sve malo nejasno... Kako se, zaboga, ovo
dogodilo?"
Jason u nevjerici pogleda majku, a Valerie uzdahne i kae, "Ne znam, mama. Nisam
bila ondje - a oito nisam jo o tome razgovarala s Charliejem."
"to je s ostalim djeacima na zabavi? Ili s roditeljima? to su ti oni rekli?" Rosemary
upita, pomiui svoje koato lice naprijed-nazad, poput kakve starinske igrake na
navijanje.
Valerie pomisli na Romy, koja joj je ostavila vie poruka i dvaput je dola u bolnicu i
ostavila rukom izraene razglednice od Graysona. Unato elji da sazna svaki detalj u
vezi s tom veeri, ne moe se natjerati da vidi Romy, ak ni da joj uzvrati poziv. Nije
spremna uti njezine izgovore ili isprike, i sigurna je da nikad nee oprostiti. I to je
zajedniko Valerie i njezinoj majci - Rosemary je vee zlopamtilo od svih koje je ikad
upoznala.
"Pa hajde, idemo ga vidjeti", kae Rosemary, zloslutno izdahnuvi.
Valerie kimne glavom i, nakon to se dovezu dizalom dva kata vie, u tiini krenu
prema dnu hodnika. Dok se pribliavaju Charliejevoj sobi, Valerie uje majku kako
mumlja: "Stvarno bih voljela da si me odmah zvala."
"Znam, mama... ao mi je... Samo sam htjela preivjeti onih prvih nekoliko sati...
Osim toga, nita se izdaleka nije moglo uiniti."
"Molitva", kae Rosemary, podignuvi jednu obrvu. "Mogla sam se moliti za njega...
to da je, ne daj Boe..." Glas joj utihne, a naborano joj lice poprimi bolan izraz.
"ao mi je, mama", Valerie opet kae, u sebi brojei vlastite isprike.
"Pa,sada si ovdje", kae Jason, nasmijeivi se Rosemary svojim najarmantnijim
smijekom. Nije nikakva obiteljska tajna da joj je Jason najdrae dijete, usprkos
homoseksualnosti.
"A ti", kae Rosemary, tako odmjerivi Jasona da e on kasnije u ali rei Valerie da
se inilo kao da trai znakove AIDS-a. "Puno si premrav, duo."
Jason stavi jednu ruku oko Rosemaryna ramena, jo je vie armirajui. "Ma daj,
mama", kae. "Pogledaj samo ovo lice. Zna da dobro izgledam."
Valerie razmisli o toj izjavi i osjeti napetost. Ne toliko zato to Jason pria o svom
privlanom licu bez oiljaka, koliko zbog pogleda koji joj nakon toga uputi. To je
zabrinut, suosjeajan pogled, pogled koji kae da je shvatio da je i on upravo rekao
pogrenu stvar. Valerie dobro poznaje taj saalijevajui pogled i srce je zaboli jer e ga
sada i njezin sin upoznati.

36

Idueg jutra, dok je Charlie jo spavao, doktor Russo mu doe pregledati ruku.
Valerie odmah uoi da neto nije u redu unato njegovu bezizraajnu licu i polaganim,
odmjerenim kretnjama.
"to je bilo?" kae. "Recite mi."
On odmahne glavom i kae: "Ne izgleda dobro. Ruka. Previe je nateena..."
"Treba li operaciju?" Valerie upita, pripremajui se na loe vijesti.
Doktor Russo kimne i kae: "Da. Mislim da moramo zarezati i otpustiti pritisak."
Valerie osjeti kako joj se grlo stee na pomisao to "zarezati" podrazumijeva dok on
ne kae: "Bez brige. Bit e dobro. Samo trebamo otpustiti pritisak i napraviti
presaivanje na ruci."
"Presaivanje?" kae.
"Presaivanje koe, da."
"Odakle?"
"S noge - bedrenog podruja. Trebamo samo mali komad koe... Zatim emo ga
staviti u poseban instrument koji e ga proiriti - i onda emo ga privrstiti na ruku
pomou nekoliko kirurkih klamerica."
Valerie osjeti da joj se lice mrti, a on nastavi i kae joj da e cijeli transplantat
dobivati hranjive tvari procesom koji se zove plazmatska imbibicija - to znai da
presadak doslovno pije plazmu, a zatim u presaenoj koi nastaju nove krvne ile.
"Zvui lako kad to tako kaete", Valerie ree.
"I jest prilino lako", kae, kimajui glavom. "Stotinu puta sam to radio."
"Znai nema rizika?" upita, ne znajui radi li se o subjektivnoj procjeni, bi li trebala
potraiti drugo miljenje.
"Ne ba. Glavna nam je briga nakupljanje tekuine ispod presatka", nastavi. "Da
bismo to sprijeili, na presatku emo napraviti siune redove kratkih, isprekidanih
rezova." Rukom kratko zaree po zraku i nastavi. "Svaki e red u odnosu na drugi biti
pomaknut za pola duine reza, poput cigli. Osim to se time spreava nakupljanje
tekuine, to omoguuje da se presadak proiri i prekrije vee podruje... i bolje se
prilagodi konturama ruke."
Ona kimne, osjeajui se muno ali ohrabreno svom tom preciznom znanou.
"Koristit u i VAC terapiju - vakuumom podrano lijeenje rana - koja funkcionira
otprilike tako kako joj i ime kae. Poloit u komad spuve preko rane, zatim preko
toga staviti perforirani dren i sve to privrstiti zavojima. Vakuumska jedinica zatim
stvara negativan tlak, koji osigurava da spuva prekrije cijelu ranu i da se odvodi
suvina krv i tekuina. Taj proces pomae da se mjesto presaivanja odri istim,
smanjuje rizik od infekcije i potie razvoj nove koe, istodobno odvodei suvinu
tekuinu i drei presadak vrsto na mjestu."
"U redu", kae, probavljajui sve te informacije.
"Zvui dobro?" on upita.
"Da", kae, mislei kako ipak ne eli drugo miljenje, kako mu u potpunosti vjeruje.
"I to onda?"
"Drat emo mu ruku imobiliziranom u udlazi etiri ili pet dana, zatim nastaviti
terapiju i poraditi na funkciji."
37

"Znai... mislite da e je moi ponovno koristiti?"

"Ruku? Apsolutno. Jako sam optimistian. I vi biste trebali biti."
Pogleda doktora Russa, pitajui se vidi li on nekako da optimizam nikad nije bio
njezina instinktivna emocija.
"U redu", kae, odluivi to promijeniti.
"Jeste li spremni?" on pita.
"Sada ete ga operirati?" Valerie nervozno upita.
"Ako ste spremni", kae.
"Da", kae mu. "Spremna sam."

38

7.
TESSA
ini se kao da nitko ne moe priati ni o emu osim o nesrei - barem meu
majkama kuanicama u gradu, u ije se redove polako infiltriram. Ta tema iskrsne u
Frankovoj grupi za igru, na Rubynu satu baleta, na teniskim terenima, ak i u trgovini.
Ponekad te ene znaju za Nickovu povezanost s djeakom, i otvoreno trae od mene da
prenesem njihovo suosjeanje. Ponekad nemaju pojma i prepriavaju mi priu kao da je
prvi put ujem, napuhujui teinu ozljeda na naine o kojima u kasnije raspravljati s
Nickom. A ponekad, u najiritantnijem sluaju, znaju, ali se prave da ne znaju, tako se
oito nadajui da u im odati neku povjerljivu informaciju.
Gotovo uvijek priaju aputavim glasom sa smrknutim izrazom lica, kao da, na
nekoj razini, uivaju u cijeloj toj drami. Emocionalna zabadala, kako ih Nick zove,
prezirui sve to imalo podsjea na traanje. "Zar te ene nemaju pametnijeg posla u
svoje slobodno vrijeme?" pita kad ga izvijestim o dogaajima na traerskoj fronti, stav s
kojim se uglavnom slaem, ak i kad sam i sama grena sudionica naklapanja,
nagaanja i analiziranja.
Ali jo me vie zapanjuje jasan osjeaj da se veina ena identificira s Romy vie
nego s djeakovom majkom, i govore stvari poput: "Ne bi trebala biti tako stroga prema
sebi. To bi se moglo bilo kome dogoditi". U tom trenutku kimnem i promrmljam neto u
znak slaganja, zato to ne elim raditi probleme, ali i zato to u teoriji vjerujem da je to
istina - to bi se moglo bilo kome dogoditi.
Ali to vie pria ujem o tome kako sirota Romy danima nije jela ni spavala, a to to
se dogodilo u njezinu dvoritu zapravo nije njezina krivnja, to vie poinjem misliti da
to jest njezina krivnja - i da treba kriviti nju i Daniela. Mislim, pobogu, tko doputa
grupici estogodinjih djeaka da se igraju vatrom? A ako jesi odgovoran za tako
katastrofalno lou prosudbu i nedostatak obinog zdravog razuma, e onda, ao mi je, ali
vjerojatno bi se trebao osjeati krivim.
Naravno da to ne govorim April, koja je postala razumljivo opsjednuta Romynim
emocionalnim (a potencijalno i pravnim i financijskim) nevoljama, i povjerava mi sve
detalje na nain na koji si bliske prijateljice uvijek povjeravaju detalje o drugim bliskim
prijateljima. Trudim se biti suosjeajna, ali jednog poslijepodneva, kad se naem s April
na ruku u jednom malom bistrou u Westwoodu, osjetim kako gubim strpljenje kad
pone uvrijeenim tonom. "Valerie Anderson jo uvijek odbija razgovarati s Romy",
kae nekoliko sekundi nakon to smo dobile ruak.
Spustim pogled na svoju salatu i prelijem je umakom od plemenitih sireva, premda
sam svjesna injenice da se time gubi poanta naruivanja salate - a definitivno i
naruivanja umaka sa strane.
April nastavi gorljivijim tonom. "Romy je svratila do bolnice s Graysonovim
razglednicama. Poslala je i nekoliko e-mailova Valerie i ostavila joj par poruka."
"I?"
"I nema odgovora. Apsolutna ledeno hladna tiina."
"Hmm", kaem i nabodem krui na vilicu.
39

April uzme mali zalogaj svoje vlastite salate, zainjene bezmasnim balzaminim
octom, i zatim ga zalije obilnim gutljajem chardonnaya. Tekui su rukovi Aprilini
najdrai -salata je samo usput. "Zar ne misli da je to bezobrazno?" zavri.
"Bezobrazno?" ponovim, zurei u nju.
"Da", April kategoriki kae. "Bezobrazno?"
Paljivo birajui rijei kaem: "Ne znam. Valjda... Ali... u isto vrijeme..."
April odsutno podigne ruku da bi svoj dugi rep prebacila s jednog ramena na
drugo. Njezin izgled, uvijek sam smatrala, ne pristaje njezinoj pravoj osobnosti. Njezina
kovrava crvenkasta kosa, u kombinaciji s malo pjegica, prastim nosom i atletskom
graom, ostavlja dojam oputenog, sportskog tipa ene -bive igraice hokeja na travi
koja je postala leerna mama iz predgraa. A zapravo je utogljena i totalno kuni tip njezin je pojam kampiranja hotel s etiri (umjesto pet) zvjezdica, a skijanje se svodi na
krznene kapute i fondue.
"Ali u isto vrijeme, to?" pita, tjerajui me da verbaliziram ono to bih radije ostavila
implicitnim.
"Ali njezin je sin u bolnici", bez uvijanja kaem.
"Znam to", kae April, blijedo me gledajui.
"Pa onda?" kaem uz gestu koja bi se mogla parafrazirati kao, I onda, to eli rei?
"Dobro", April kae. "Ne kaem da bi Valerie trebala biti super s Romy niti ita
takvo... ali bi li je ubilo da odgovori na obian telefonski poziv?"
"Valjda bi to bilo u redu uiniti - ili barem pristojno", nevoljko kaem. "Ali mislim da
ona ba ne razmilja puno o Romy. I mislim da mi zapravo ne znamo kroz to ta ena
prolazi."
April zakoluta oima. "Svima su nam djeca bila bolesna", kae. "Svi smo bili na
hitnoj. Svi znamo kako je to biti uplaen."
"Daj", kaem, zgroena. "Njezin sin je ve danima u bolnici. Ima opekline treeg
stupnja na licu. Desna ruka - ruka kojom pie i baca loptu - totalno mu je u komi. Ve je
bio na jednoj operaciji, a eka ga jo. A vjerojatno e unato tome imati neka
funkcionalna oteenja. I oiljke. Do kraja ivota."
Skoro se zaustavim, ali ne mogu se suzdrati da ne dodam fusnotu: "Zna kako je
to? Poznaje tu vrstu zabrinutosti? Stvarno?"
April napokon izgleda posramljeno. "Imat e oiljke do kraja ivota?" pita.
"Naravno", kaem.
"Nisam znala..." kae.
"Ma daj. Zadobio je opekline. to si mislila?"
"Nisam mislila da su tako teke. Opekline. Nisi mi rekla."
"Manje-vie jesam", kaem, razmiljajui o tome koliko sam puta to natuknula April.
"Ali Nick je znao rei da moe presaivati kou tako da bude... neprimjetno. Da je
kirurgija na opeklinama postala totalno sofisticirana."
"Ne tako sofisticirana... Mislim, da, postigli su ogroman napredak tijekom godina - i
da, sigurna sam da si ga ula da se hvali o tome kako su njegovi transplantati
nevidljivi... Ali ipak. Koliko god dobar Nick bio, nije toliko dobar. Koa tog dekia ipak
je na mjestima bila gadno opeena. Nema je vie."
40

Pregrizem jezik da ne usporedim ovo s Olivijinim padom s verande prole godine,

kad je otkrhnula mlijeni zub, zbog ega je April tjednima bila u suzama dok je alila
zbog svih tih fotografija koje e biti unitene prije no to joj izbije odrasli zub, i do
besvijesti guglala "sivi, potamnjeli mrtvi zubi". Estetski problemi, to se ozljeda tie.
"Nisam znala", ponovno kae.
"Pa", kaem njeno, oprezno, "sad zna. I moda bi trebala to prenijeti Romy i rei
joj da moda... moda ta ena samo treba malo vremena samo za sebe. Isuse, uza sve to
jo je i samohrana majka. Moe li zamisliti da se mora nositi s takvom kriznom
situacijom bez Roba?"
"Ne", kae. "Ne mogu."
Skupi usta i skrene pogled kroz prozor pokraj naeg stola na enu u visokoj
trudnoi koja hoda po ploniku. Pratim njezin pogled, i probode me onaj isti osjeaj
zavisti koji se uvijek javi kad vidim enu koja e uskoro roditi.
Kad se okrenem natrag prema njoj, kaem: "Samo mislim da ne bismo trebale suditi
toj eni ako nismo bile u njezinoj koi. I definitivno je ne bismo trebale klevetati..."
"Dobro, dobro", kae April. "Shvatila sam."
Nasilu se nasmijeim. "Ne ljuti se?"
"Naravno da ne", April kae i lagano obrie usnice bijelim platnenim ubrusom.
Ispijem dug gutljaj kave, promatrajui prijateljicu i pitajui se vjerujem li joj.

41

8.
VALERIE
Kako dani prolaze, Charlie polako poinje shvaati zato je u bolnici. Zna da je imao
nesreu kod prijatelja Graysona i da mu je vatra opekla lice i ruku. Zna da mu je ruka
operirana i da e mu uskoro operirati i lice. Zna da mu koa treba vremena da zacijeli, i
zatim puno terapije, ali da e se s vremenom vratiti svom krevetu i koli i prijateljima.
Mnogi mu govore te stvari - sestre, psihijatri, radni terapeuti i fizioterapeuti, kirurg
kojeg zove doktor Nick, njegov ujak i baka i, najvie od svih, njegova majka, koja je
neprestano uz njega, danju i nou. Vidio je svoje lice u ogledalu, i prouavao svoju golu
ruku s brigom, strahom, ili pukom radoznalou, ovisno o raspoloenju. Osjetio je kako
se bol njegovih ozljeda mijenja zajedno s dozama morfija i drugih lijekova protiv
bolova, i frustrirano je plakao na terapiji.
Ipak, Valerie ima uznemirujui osjeaj da njezin sin jo ne razumije u potpunosti to
mu se dogodilo - ni teinu ozljeda, ni to to znai za mjesece, moda godine koje slijede.
Nije komunicirao ni s kim izvan svijeta bolnice i tek se mora suoiti s pogledima i
pitanjima. Valerie je zabrinuta zbog svega toga, i troi puno mentalne energije
pripremajui se za ono to je eka, za lucidan trenutak istine kad Charlie postavi
neizbjeno pitanje koje je i sama sebi nebrojeno mnogo puta postavila: Zato?
Taj trenutak doe rano ujutro u etvrtak, gotovo dva tjedna nakon nesree. Valerie
stoji pokraj prozora i gleda prve snjene pahulje ove sezone, iekujui Charliejevo
uzbuenje kad se probudi. Ne sjea se da je ikad vidjela snijeg - ak ni nekoliko pahulja
- u listopadu. Ali opet, moda je to jedna od onih stvari koje ovjek previdi kad trkara
po svijetu, uvijek nekamo u urbi. Duboko uzdahne dok razmilja o tome da se istuira
ili barem popije alicu kave. No, umjesto toga, odvue se natrag do svoje stolice za
njihanje, uz utav zvuk papua na tvrdom, hladnom podu. Zatim vrlo mirno sjedi i
gleda u slike koje se bez tona izmjenjuju na malom televizoru privrenom na zidu
iznad Charliejeva kreveta. Al Roker iri veselje na Rockefeller Plazi i avrlja sa svim tim
ushienim turistima koji prema kamerama pokazuju transparente koje su sami
napravili. SRETAN ESNAESTI ROENDAN, JENNIFER... POZDRAV OSNOVNOJ
KOLI LIONVILLE... ESTITKE, GOLDEN GOPHERS.
Valerie se zapita kada e opet osjetiti takvu jednostavnu radost kad zauje Charlieja
kako je tiho doziva. Brzo skrene pogled s TV-a i ugleda ga kako joj se smijei. Uz
osmijeh ustane i napravi nekoliko koraka do njegova kreveta. Spusti bonu ogradu na
krevetu, sjedne na rub madraca i pogladi ga po kosi. "Dobro jutro, zlato."
On polie usne, kao i uvijek kad je uzbuen ili joj se sprema rei neto dobro.
"Sanjao sam kitove", kae, zbacivi pokriva i savinuvi koljena prema bradi. Glas mu je
pospan i pomalo promukao, ali vie ne zvui drogirano. "Plivao sam s njima."
"Ispriaj mi jo", kae Valerie, mislei kako bi rado da je i njezin san bio tako miran.
Charlie ponovno polie usne, a Valerie primijeti da mu je donja usnica ispucana.
Nagne se da izvadi balzam iz ladice kraj njegova kreveta, a on kae: "Bila su dva... Bili
su ogromni. Voda je izgledala ledeno hladna kao one slike u mojoj knjizi o kitovima.
Zna na koju mislim?"
42

Valerie kimne, naginjui se da mu namae usnice blijedo-ruiastim stikom. On na

brzinu pucne usnicama za nju i zatim nastavi: "Ali u snu je voda bila stvarno topla. Kao
u kadi. I ak sam i jahao na jednom od njih... Sjedio sam mu ravno na leima."
"Zvui krasno, zlato", kae Valerie, uivajui u osjeaju normalnosti ak i dok sjede
zajedno u bolnici.
Ali tren kasnije, Charliejev izraz lica postane blago uznemiren. "edan sam", kae.
Valerie osjeti olakanje to se ali na e, a ne na bol, i brzo zgrabi sok iz hladnjaka
u kutu sobe. Drei sklisku kutijicu, usmjeri slamku prema njegovim ustima.
"Mogu i sam", Charlie namrteno kae, a Valerie se sjeti savjeta koji joj je doktor
Russo juer dao, da ga pokua pustiti da sam radi stvari, ak i kad mu je teko.
Valerie pusti sok, promatrajui kako mu izraz lica postaje smrknut dok nespretno
hvata kutiju lijevom rukom. Desna mu ruka ostane nepomina u udlazi s ljekovitim
tvarima, poviena na jastuku.
Valerie osjea da previe gnjavi, ali ne moe se zaustaviti. "Hoe jo neto?" kae, sa
sve jaim osjeajem tjeskobe u grudima. "Jesi li gladan?"
"Ne", kae Charlie. "Ali ruka me uasno svrbi."
"Za minutu emo zamijeniti zavoj", kae. "I namazati losionom. To e pomoi."
Charlie kae: "Zato toliko svrbi?"
Valerie mu oprezno objasni ono to mu je ve nekoliko puta reeno - da su mu
oteene lijezde koje proizvode masnou i tako vlae kou.
Pogleda ruku, opet se mrtei. "Grozno izgleda, mamice."
"Znam, duo", kae. "Ali stalno je sve bolje i bolje. Koi samo treba neko vrijeme da
zacijeli."
Razmilja o tome da kae Charlieju za sljedee presaivanje koe - prvo na licu zakazano za ponedjeljak ujutro, kad on postavi pitanje koji joj slomi srce. "Jesam li ja
kriv, mamice?" proape.
Valerie intenzivno razmilja dok se pokuava prisjetiti konkretnih lanaka o
psihologiji pacijenata s opeklinama, kao i upozorenja Charliejevih psihijatara -Bit e
straha, zbunjenosti, ak i krivnje. Zanemari sve rijei i savjete, shvativi da joj nije potrebno
nita osim osnovnih majinskih instinkata.
"O, duo. Naravno da nisi ti kriv. Nitko nije kriv", kae, razmiljajui o Romy i
Danielu i o tome koliko ih zapravo krivi za to to se dogodilo, osjeaj za koji se nada da
nikad nee otkriti Charlieju. "To je jednostavno bila nesrea."
"Ali zato?" on upita, irom otvorivi svoje velike oi i ne trepui. "Zato sam ja
morao imati nesreu?"
"Ne znam", kae, prouavajui svaku crtu njegova savrenog, srcolikog lica.
Njegovo iroko elo, okrugle obraze, i malu, iljastu bradu. Obuzme je tuga, ali ne
ustukne niti se obeshrabri. "Ponekad se loe stvari jednostavno dogode - ak i najboljim
ljudima."
Uvidjevi da ga ta ideja ne zadovoljava nita vie nego nju, nakalje se i kae: "Ali
zna to?"

43

Svjesna je da pria lano veselim glasom, onim koji koristi da, recimo, obea
sladoled u zamjenu za dobro ponaanje. eljela bi da mu sada ima to ponuditi, neto bilo to - kao nagradu za njegovu patnju.
"to?" Charlie upita, pun nade.
"Zajedno emo ovo prebroditi", kae. "Mi smo sjajan, nezaustavljiv tim - i nemoj to
zaboraviti."
Dok ona pokuava zaustaviti suze, Charlie popije jo jedan gutljaj soka, hrabro joj se
nasmijei i kae: "Neu zaboraviti, mamice."
Idui dan, nakon bolne radne terapije za ruku, Charlie je na rubu frustriranih suza
kad uje prepoznatljivo kucanje doktora Russa - vrst dvostruki udarac po vratima.
Valerie gleda sinovo lice,koje se razvedri, a osjeti da se i njezino raspoloenje popravilo;
teko je procijeniti tko se vie veseli njegovim posjetima.
"Uite!" Charlie vikne, smijeei se dok njegov doktor ulazi u sobu. Valerie je
iznenaena to ga vidi odjevenoga ne u uobiajeno lijeniko odijelo i tenisice ve u
tamne traperice, svijetloplavu koulju, raskopana ovratnika, i tamnoplavi sportski
sako. Izgleda leerno, ali elegantno, sve do crnih mokasinki i srebrnih maneta.
Valerie se odjednom sjeti da je petak naveer - i pretpostavi da ima planove za
veeru sa svojom suprugom. Odavno je primijetila zlatni prsten na njegovoj lijevoj ruci,
a i polako je saznala detalje o njegovu ivotu iz njegovih brojnih razgovora s
Charliejem. Zna da ima dvoje male djece, ker i sina. Zna da djevojica ima tvrdoglavu
narav - prie o zloestoj Ruby meu Charliejevim su najdraima.
"Kako se danas osjea, stari?" doktor Russo pita dok rukom prolazi kroz
Charliejevu kovravu plavu kosu, koja udi za ianjem. Valerie se sjea kako je mislila
da bi se trebao oiati jo na dan Graysonove zabave.
"Super sam. Pogledajte, doktore Nick, dobio sam iPod od ujaka Jasona", Charlie se
pohvali, podignuvi siunu srebrnu napravu koju je dobio proli tjedan. To je skup dar
kakav Valerie nikad ne bi dopustila prije nesree. Zna da e se puno toga mjeriti i
kategorizirati ovako: prije nesree, poslije nesree.
Charlie doda svoj iPod doktoru Russu, a on ga stane prouavati. "Jako kul",
zadivljeno kae. "Puno je manji od mog."
"A na njega stane tisuu pjesama", Charlie kae, ponosno promatrajui dok njegov
doktor pretrauje listu pjesama.
"Beethoven. ajkovski. Mozart", kae i zatim fune. "ovjee. Stari, sofisticiran ti je
taj tvoj glazbeni ukus."
"Moj ujak Jason mi je skinuo sve moje omiljene stvari", Charlie kae, rijeima,
glasom i s izrazom lica puno starijeg djeteta. "Oputajue su."
"Zna to?... I ja tako mislim. Oboavam sluati klasinu glazbu - pogotovo kad sam
zabrinut zbog neega", kae doktor Russo, jo uvijek pretraujui. U jednom trenutku
zastane i pogleda prema Valerie, prvi put otkako je uao u sobu, i neujno je pozdravi.
Ona mu se nasmijei, nadajui se da zna koliko cijeni to to se prvo obraa njezinu sinu,
prije nego njoj. I jo vanije, koliko cijeni njegov trud da se povee s Charliejem na nain

44

koji nema veze s njegovim ozljedama, zbog ega se Charlie uvijek osjea vanim, a taj
uinak traje dugo nakon to on ode.
"Ba sam sluao simfoniju Jupiter na putu ovamo", kae doktor Russo. "Zna je?"
Charlie odmahne glavom.
"Mozart", doktor Russo kae.
"Je li on va najdrai skladatelj?"
"Uh. To je teko pitanje. Mozart je fenomenalan. Ali sviaju mi se i Brahms,
Beethoven, Bach. Tri B-a", doktor Russo kae i sjedne na rub Charliejeva kreveta, sada
leima okrenut Valerie. Ona ih gleda zajedno i probode je osjeaj snane tuge, i ao joj
je to Charlie nema oca. Odavno je prihvatila svoju situaciju, ali u trenucima kao to je
ovaj, jo je uvijek zapanjuje injenica da Charliejev otac ne zna apsolutno nita o svom
sinu. Ne zna za njegovu ljubav prema klasinoj glazbi i Ratovima zvijezda i plavim
kitovima i lego-kockama. Ne zna za njegov smijeni nain tranja s jednom rukom
ispruenom uz bok niti za sretne, krivudave linije koje se stvore oko njegovih oiju kad
se smije - jedino dijete koje je ikad vidjela s borama oko oiju. Ne zna za to da je sad u
bolnici i sa svojim plastinim kirurgom raspravlja o skladateljima.
"Svia vam se 'Jesu, Joy Of Man's Desiring'3?" Charlie uzbueno pita dok se Valerie
bori protiv neoekivanih suza.
"Naravno", kae doktor Russo, i zatim zapjeva par glasnih staccato tonova, a Charlie
se ubaci s tekstom na engleskom i zapjeva svojim visokim, slatkim glasom:"Drawn by
Thee,our souls, aspiring! Soar to uncreated light!"
Doktor Russo se okrene prema Valerie i ponovno se nasmijei, a zatim kae: "Tko te
je nauio sve to o glazbi, stari? Mama?"
"Da. I ujak Jason", Charlie kae.
Valerie pomisli kako za ovo ne moe preuzeti zasluge - sve je Jasonovo djelo - iako
se sjea da je putala klasinu glazbu dok je bila trudna, drei CD player kraj trbuha.
Doktor Russo kimne i vrati iPod Charlieju, a on prui zdravu ruku da ga uzme,
zatim je spusti na bedro i lijevim palcem krene pretraivati.
"Pokuaj desnom rukom, stari", doktor Russo njeno kae. Charlie se namrti, ali
poslua, a ljubiasta mu se koa izmeu palca i kaiprsta zatee dok pregledava pjesme.
"Evo ga", Charlie napokon kae, pusti pjesmu i pojaa glasnou. Zadri jednu
slualicu, a drugu prui doktoru Russu pa stanu zajedno sluati. "Ova mi se svia."
"Aaa. Da. Oboavam ovu", doktor Russo kae.
"Super je, zar ne?" Charlie pita, usredotoen na sluanje.
Nekoliko sekundi proe u tiini. "Da", doktor Russo kae. "Predivna je... A ti rogovi
- stvarno sretno zvue, zar ne?"
"Da", kae Charlie, s osmijehom na licu. "Jako, jako sretno."
Trenutak kasnije, Rosemary se neoekivano pojavi s vreicom punom naprava iz
trgovine "sve za dolar" i s plastinom posudom sa svojom slavnom zapeenom
Koral Jesus bleibet meine Freunde iz kantate Herz und Mund und Tat und Leben Johanna Sebastiana
Bacha.
3

45

tjesteninom s piletinom. Valerie zna koliko se majka trudi, koliko im eli oboma
pomoi. Ali uhvati se kako ali to je ovdje, bar u ovom trenutku, i udi se kako samom
svojom prisutnou uspijeva isisati osjeaj smirenosti iz sobe.
"O! Pa zdravo", kae Rosemary, zurei u doktora Russa. Jo se nisu upoznali, ali
puno je ula o njemu, veinom od Charlieja.
Doktor Russo se naglo okrene i ustane, s ljubaznim, iekujuim osmijehom, a
Valerie obavi upoznavanje koje joj se ini neugodnim i nekako razotkrivajuim. Otkako
su doli u bolnicu, Valerie i Charlie su se sprijateljili s nekoliko ljudi, ali ona i dalje
budno uva sve osobne informacije. Samo joj se povremeno omakao koji detalj,
ponekad nehotice, ponekad iz nude. Doktor Russo zna, na primjer, da je samo jedan
roditelj potpisivao obrasce za pristanak - a i svatko moe lako primijetiti da, osim
Jasona, nema mukih posjetitelja.
"Jako mi je drago, gospoo Anderson", kae doktor Russo, pruajui Rosemary
ruku.
"I meni je izuzetno drago", ona kae, rukujui se s njim uz zbunjen pogled pun
divljenja, isti onaj izraz koji ima nakon mise kad razgovara sa sveenicima, posebno s
onima mladima i zgodnima. "Jednostavno vam ne mogu dovoljno zahvaliti, doktore
Russo, za sve to ste uinili za mog unuka."
To je primjereno rei, ali Valerie je svejedno iznervirana, ak joj je i neugodno zbog
blagog drhtanja majina glasa. to je jo vanije, svjesna je da Charlie paljivo slua, i
zamjera majci to ih na taj melodramatini nain podsjea zato su ovdje. ini se da je i
doktor Russo toga svjestan jer brzo promrmlja: "Nema na emu". Zatim se ponovno
okrene prema Charlieju i kae: "Dobro, stari, ostavit u te malo s bakom..."
Charliejevo se lice namrti. "A joj, doktore Nick, zar ne moete jo malo ostati?
Molim vas?"
Valerie gleda kako se doktor Russo neka i zatim mu priskoi upomo. "Charlie,
duo, doktor Russo mora sada ii. Ima puno drugih pacijenata koje mora pogledati."
"Zapravo, stari, trebao bih na par minuta popriati s tvojom mamom. Ako se ona
slae?" doktor Russo kae, pogledavi prema Valerie. "Imate li minutu?"
Ona kimne, razmiljajui o tome koliko joj se ivot usporio otkad su doli ovamo.
Prije se uvijek nekamo urila; sada nema nita osim vremena.
Doktor Russo stisne Charlieju nogu i kae: "Vidimo se sutra. OK, stari?"
"OK", Charlie nevoljko kae.
Valerie vidi da je Rosemary povrijeena svojim statusom druge violine, to
pokuava prikriti isforsiranim oduevljenjem. "Vidi! Donijela sam ti knjigu sa zadacima
skrivenih rijei", povikne. "Ne bi li to bilo zabavno?"
Valerie je traenje rijei u mrei slova oduvijek smatrala jednom od najdosadnijih
igara na svijetu, a iz blijede reakcije svog sina jasno joj je da i on tako misli. Baka ga je
jednako tako mogla traiti da prebroji rupice na loptici za golf. "Valjda", on kae,
slegnuvi ramenima.
Doktor Russo kimne da pozdravi Rosemary prije no to e izai iz sobe. Valerie
poe za njim, prisjeajui se noi kad su se upoznali i njihova prvog razgovora na
sterilnom hodniku ba poput ovog. Pomisli koliko su daleko ona i Charlie dogurali,
46

koliko su se njezin strah i uas stiali, a nadomjestila ih je u velikoj mjeri stoika

rezigniranost i trunica nade.
Sad kad su bili sami, stojei nekoliko trenutaka u tiini licem u lice, doktor Russo
kae: "elite li moda na kavu? U kantini?"
"Da", kae, osjeajui kako joj se puls ubrzava na nain koji je istodobno iznenauje i
uznemiruje. Osjea se nervoznom, ali ne zna zato, i nada se da on ne primjeuje
njezinu nelagodu.
"Sjajno", on kae, nakon ega se okrenu i pou prema dizalima. Ne govore nita
putem, osim to tu i tamo pozdrave sestre. Valerie pomno prouava njihova lica,
njihove reakcije na njega, kao to to ini ve nekoliko tjedana. Davno je ve utvrdila da
se doktoru Russu dive, gotovo ga oboavaju, za razliku od mnogih drugih kirurga za
koje je ula pritube, optube da se ponaaju snishodljivo ili arogantno, ili jednostavno
bezobrazno. Nije pretjerano drutven ni razgovorljiv, ali topao je i obziran prema
drugima, to ga, zajedno s njegovim ugledom rock-zvijezde, ini najpopularnijim
lijenikom u bolnici. On je najbolji u zemlji, toliko je puta ula. A jo uvijek tako ljubazan. A
jo je i zgodan.
Zbog svega je toga Valerie jo vie polaskana pozivom. Sigurna je da samo eli
razgovarati o Charliejevu presaivanju koe koje ga eka ili o sveukupnom napretku,
ali ima osjeaj da to rijetko kada radi uz kavu, pogotovo ne petkom naveer.
Nekoliko sekundi kasnije stignu do dizala, i kad su se vrata otvorila, doktor Russo
joj rukom pokae da ue prva. U dizalu oboje u tiini gledaju pred sebe, dok se on ne
nakalje i kae: "On je sjajan djeak."
"Hvala",kae Valerie, vjerujui mu. Jedino tada zna primiti kompliment.
Izau iz dizala i skrenu prema kantini. Valeriene se oi prilagoavaju
fluorescentnom osvjetljenju kad doktor Russo upita: "Kad ga je toliko poela zanimati
klasina glazba?"
"Tijekom prole godine otprilike", kae Valerie. "Jason svira klavir i gitaru i puno ga
je nauio o glazbi."
Doktor Russo kimne, kao da razmilja o toj informaciji, i zatim upita svira li Charlie
neki instrument.
"Ide na satove klavira", kae, hodajui poznatom rutom pored rotilja i automata sa
sokovima do tanda s kavom.
Valerie vidi da razmilja o Charlieju i nastavi: "Prilino je dobar. uje pjesmu i moe
jednostavno... odrediti note po sluhu." Nesigurno nastavi, pitajui se hvali li se previe.
"To je valjda genetski. Jason navodno ima apsolutni sluh. Jednom je nae zvono na
vratima identificirao kao ton Al."
"Opa", kae doktor Russo, doimajui se primjereno zadivljenim. "To je rijetkost, zar
ne?"
Valerie kimne i uzme jednu od preokrenutih alica, prouavajui ponudu kave.
"Vjerojatno je jedan na deset tisua."
Doktor Russo fune i zatim kae: "Moe li to i Charlie?"
"Ne - ne", kae Valerie. "Samo je malo zreliji za svoju dob. To je sve."

47

Doktor Russo kimne dok do vrha puni papirnatu au obinom kavom. Valerie za
to vrijeme izabere kavu s okusom ljenjaka i umijea paketi smeeg eera.
"Jeste gladni?" pita dok prolaze pokraj reda peciva i drugih sitnih obroka.
Ona odmahne glavom, odavno zaboravivi na osjeaj gladi. U dva tjedna izgubila je
bar dva i pol kilograma, preavi s mravog na jako mravo, tako da su joj kukovi
strali.
Stignu do blagajne, ali kad Valerie izvadi novanik, doktor Russo kae: "Ja u."
Valerie se ne usprotivi, ne elei raditi veliku stvar od alice kave za osamdeset
centi. Umjesto toga samo mu nonalantno zahvali, a on uzme sitni i odvede je do
malog separea u stranjem kutu kantine, mjesta gdje je ve puno puta sjedila, ali uvijek
sama.
"I", kae, nakon to sjedne i otpije gutljaj kave. "Kako se drite?"
Ona se smjesti ravno nasuprot njemu i kae mu da je dobro, na trenutak vjerujui u
to.
"Znam da nije lako", kae. "Ali moram vam rei... Stvarno mislim da Charlie jako
dobro napreduje. I mislim da je to velikim dijelom zbog njegove majke."
Osjeti kako se crveni dok mu zahvaljuje i kae: "Osoblje je divno. Svi ovdje su
divni."
To je najblie to je ikad dola tome da mu zahvali, neto to se ne moe natjerati da
izravno uini, iz straha da e se slomiti. On kimne, sada je na njemu red da izgleda
skromno. "Nema na emu", kategoriki kae, znatno drugaijim tonom od onog kojim je
odgovorio na Rosemarynu zahvalu.
Valerie se nasmijei lijeniku svog sina; on se nasmijei njoj. Zatim istovremeno
ispiju gutljaj kave, cijelo se vrijeme gledajui u oi. Valerie zakljui da su, po svim
mjerilima, upravo osjetili trenutak zajednitva, i obostrana spoznaja tog trenutka jo
vie, produi tiinu.
Valerie razmilja sto na sat, pitajui se to da kae. Suzdrava se od medicinskih
upita, budui da joj se ini da ionako postavlja previe pitanja. A opet, nije joj posve
ugodno zapoinjati razgovor o temama iz vanjskog svijeta, jer sve se ini ili suvie
trivijalnim, ili suvie osobnim.
"Dobro", on napokon kae, prekinuvi tiinu. "Htio sam s vama razgovarati o
ponedjeljku. Charliejevu presaivanju."
"U redu", Valerie kae i uspravi se, alei to nema uza se svoju spiralno uvezanu
biljenicu i olovku tako da moe raditi biljeke, rijeiti se nervoze.
"Htio sam se uvjeriti da razumijete zahvat - i odgovoriti na vaa eventualna pitanja",
kae.
"Hvala vam", kae Valerie dok se prisjea detalja iz prijanjih razgovora s njim, kao i
onoga to je naula od Charliejevih sestara, i svega to je proitala na internetu.
On se nakalje i kae: "U redu. Odmah u ponedjeljak ujutro doi e anesteziolog i
uspavati Charlieja."
Valerie osjeti kako postaje napeta, a on nastavi. "Onda u mu ja obrijati kosu i
odstraniti opeenu kou s lica."
Valerie proguta knedlu u grlu i kimne glavom.
48

"Zatim u uzeti posebni kirurki instrument, baterijski dermatom, i obrijati sloj koe
s njegova vlasita da dobijem presadak djelomine debljine koe."
"Djelomine debljine?" upita, zabrinuta. On ohrabrujue kimne glavom. "Presadak
djelomine debljine koe sadri epidermis i dio dermisa."
"A to e mu opet narasti? Na glavi?"
"Da. Preostala koa jo uvijek sadri folikule kose i lojne lijezde koje e s
vremenom stvoriti novi sloj epidermisa. Na to emo podruje staviti antibiotikom
natopljenu gazu da sprijeimo infekciju..."
"U redu", kae Valerie, kimnuvi. "I onda? Kako ete staviti kou?"
"Znai, uzet emo kou i jednostavno je staviti preko obraza, i skalpelom napraviti
male rupice da se krv i tekuina ne bi nakupljali. Presadak zatim privrstimo finim
avovima i pomou malo biolokog ljepila pa ga prekrijemo vlanim, neljepljivim
zavojem."
"Da li se uvijek... primi?" ona kae.
"Uglavnom, da. Trebao bi se primiti i revaskularizirati... a koa vlasita dobro e
pasati na obrazu."
Valerie kimne, osjeajui se muno, ali ohrabreno, a on krene dalje objanjavati kako
e nakon operacije Charlie nositi posebno izraenu masku za lice koja e regulirati
oiljke na licu. "U osnovi, elimo da oiljci na licu budu plosnati, glatki i elastini."
"Masku?" kae Valerie, pokuavajui to zamisliti, brinui se opet zbog drutvene
stigme koju e njezin sin morati trpjeti.
"Da", kae. "Danas popodne doi e radni terapeut i izmjeriti Charliejevo lice. Ti e
se podaci poslati tvrtki koja po mjeri izrauje prozirne silikonske maske. Maska e
prekriti cijelo Charliejevo lice - osim rupa za oi, nos i usta - i bit e privrena
trakama."
"Ali bit e bezbojna? Prozirna?"
"Da", kae. "Prozirna tako da moemo promatrati oiljak dok blijedi i vidjeti gdje
postoji pritisak... S vremenom e terapeut prilagoditi prianjanje maske mijenjanjem
kalupa i ponovnim zagrijavanjem plastike." Promatra joj lice, kao da trai neto. "Zvui
u redu?"
Ona kimne, malo ohrabrena.
"Imate jo kakvih pitanja?"
"Ne. Ne sada", tiho kae.
Doktor Russo kimne i kae: "Dobro. Samo me nazovite ako budete imali. Bilo kad.
Imate moj broj mobitela."
"Hvala vam, doktore Russo", kae.
"Nick", on kae. To je barem etvrti put da ju je ispravio.
"Nick", ponovi kad im se pogledi opet susretnu. Jo jedan period tiine uslijedi, vrlo
slian onom prolom, ali ovaj se put Valerie osjea ugodnije, gotovo uivajui u tihom
zajednitvu.
ini se da se i Nick jednako osjea jer se nasmijei i oputeno prijee na novu temu.
"Charlie je spomenuo da ste odvjetnica?" kae.

49

Valerie kimne glavom, pitajui se kada je, i u kojem kontekstu, Charlie priao o
njezinu zanimanju.
"Kakva odvjetnica?" upita.
"Bavim se korporativnim pravom", kae, razmiljajui o tome kako joj se njezina
firma i politika firme ine dalekima i nevanima. Osim nekoliko razgovora sa efom
odjela, u kojima ju je uvjeravao da su njezini sluajevi i klijenti pokriveni i da se ne treba
ni zbog ega brinuti, od Charliejeve nesree nije ni pomislila na posao i nije joj bilo jasno
zato je ikada doputala da je to uzrujava.
"Jeste li ovdje negdje studirali pravo?" upita.
Ona kimne i kae: "Da. Ila sam na Harvard", umjesto uobiajenog izbjegavanja te
rijei, ne iz osjeaja lane skromnosti zbog kojeg mnogi njezini kolege sa studija kau:
"Studirao sam na Cambridgeu", ve zato to se jo uvijek ba ne osjea dostojnom tog
imena.
Ali s Nickom je drugaije, moda zato to zna da je i on iao na Harvard - da je
iznimno obrazovan. I doista, on kimne glavom, nimalo smeten, i kae: "Jeste li uvijek
znali da elite biti odvjetnica?"
Valerie razmisli o tome - razmisli o istini - da je nikad nije doista zanimalo pravo,
ve je jednostavno eljela uspjeti. Pogotovo nakon to se Charlie rodio, kad je oajniki
htjela zaraivati za pristojan ivot i moi uzdravati sina. Napraviti neto na to bi
Charlie mogao biti ponosan tako da mu na neki nain kompenzira za to to nema oca.
Ali, naravno, ne prizna mu nita od toga, ve umjesto toga kae: "Zapravo, ba i ne.
Bila sam pravna pomonica par godina,i shvatila da sam jednako pametna kao i
odvjetnici u mojoj firmi..." Zatim se nasmijei i odvai se na alu, prvu u dugo vremena.
"Vjerojatno isto to i sestre ovdje govore za vas."
"Vjerojatno", doktor Russo kae, skromno joj se smijeei.
"Ma dajte", kae Valerie. "Ne vjerujete u to. ak ste mi rekli koliko ste dobri."
"Jesam?" kae, iznenaen. "Kad?"
"Kad smo se upoznali", kae, a osmijeh joj pone blijedjeti dok se prisjea te noi.
Nick gleda prema gore, kao da i sam ponovno proivljava no kad se dogodila
Charliejeva nesrea. "Da, valjda jesam, zar ne?"
Valerie kimne i zatim kae: "I zasad... morat u se sloiti."
Pogleda ga, a on se nagne preko stola i kae: "Samo vi ekajte. Dajte mi nekoliko
mjeseci i jo par operacija..."
Na ovo Valerie ne kae nita, ali osjeti kako joj srce lupa od zahvalnosti i jo neeg
to ne moe tono imenovati, dok mu u sebi obea sve vrijeme svijeta.

50

9.
TESSA
Petak je naveer, a ja sjedim u dnevnoj sobi s mamom, bratom i ogoricom, koji su
svi doli s Manhattana za vikend u posjet. Odjeveni smo za veeru u restoranu koji smo
rezervirali za osam sati i uivamo u boci vina u dnevnoj sobi dok se etvero djece,
svjee okupanih i sitih, gore igra pod nadzorom dadilje. Jedino nedostaje Nick, koji
sada ve dvadeset minuta kasni, to ne promakne mojoj majci.
"Nick uvijek vikendima radi ovako kasno?" upita, prekriivi noge, i
demonstrativno pogleda na Timex koji sad nosi umjesto Cartiera koji joj je moj otac
poklonio za njihovu zadnju godinjicu.
"Obino ne", kaem, osjeajui se defenzivno. Znam da je to pitanje vjerojatno vie
povezano s njezinom frenetinom osobnou, kao i s nesposobnou da mirno sjedi
malo due vrijeme, ali ne mogu si pomoi, a da ga ne shvatim kao prikrivenu uvredu,
pitanje u stilu Tue li jo uvijek svoju enu? Ili, u ovom sluaju, Doputa li jo uvijek
suprugu da te tue?
"Samo je trebao pogledati pacijenta - jednog djeaka", kaem, osjeajui potrebu da
je podsjetim koliko je plemenito Nickovo zanimanje. "U ponedjeljak ujutro ide na prvo
presaivanje koe."
"ovjee", moj brat kae, mrtei se i odmahujui glavom. "Ne znam kako mu to
uspijeva."
"Doista", sloi se moja ogorica, sa zadivljenim pogledom.
Moja majka nije tako impresionirana. Napravi skeptian izraz lica, zatim sloi svoj
ubrus na etiri dijela. "Za koliko sati imamo rezervaciju?" upita. "Moda bismo se trebali
nai s njim u restoranu?"
"Za osam. Jo uvijek imamo trideset minuta. A i restoran je jako blizu", odrjeito
kaem. "Sve je u redu, mama. Daj se opusti."
"Da. Smiri se, mama", moj brat kae, zadirkujui je.
Majka podigne ruke, dlanovima prema van. "Oprostite, oprostite", kae, mrmljajui
sebi u bradu.
Ispijem dug gutljaj vina i osjeam se napetom, ba onako kako moja majka izgleda.
Inae mi nije vano kad Nick kasni, ba kao to imam razumijevanja kad ga hitno
pozovu. Prihvatila sam te stvari kao dio njegova posla i naeg zajednikog ivota. Ali
druga je pria kad je moja obitelj u gradu. Zapravo, zadnja stvar koju sam danas
popodne rekla Nicku kad mi je rekao da mora "odjuriti u bolnicu na par minuta" bila je:
"Molim te nemoj kasniti."
Kimnuo je glavom, naizgled shvativi sve nijanse te upute - da, kao prvo, ne elimo
mojoj majci dati povoda da dokae svoju teoriju o tome kako njegov ivot postaje
vaniji od moga. A kao drugo, iako oboavam svog starijeg brata Dexa, i vrlo sam
bliska sa svojom ogoricom Rachel, ponekad sam pomalo ljubomorna na njihov, kako
mi se ini, savreni brak, mogla bih rei i da mi se nekad smui od toga, i ne mogu si
pomoi da ne koristim njihovu vezu kao mjerilo za nau.
51

Na papiru, nas etvero imamo puno toga zajednikog. Kao i Nick, Dex ima stresan
posao i mora puno raditi kao investicijski bankar u Goldman Sachsu, dok se Rachel isto
odrekla svoje odvjetnike karijere jednom kad je rodila, preavi prvo na pola radnog
vremena, nakon ega je dala otkaz. I oni imaju dvoje djece - Juliju i Saru (sedam i etiri
godine) - i, kao i u naoj kui, Dex preputa Rachel pitanja odgoja i discipline (to,
zanimljivo,ne ljuti moju majku kao kad Nick djeluje iz pozadine; naprotiv, povremeno je
optuivala Rachel da oekuje previe od Dexa).
Ali najnevjerojatnija stvar koja je zajednika mom bratu i meni nae su bive veze,
budui da je i on prekinuo svoje zaruke tek nekoliko dana prije vjenanja. Ludo je to,
zapravo: brat i sestra roeni u razmaku od dvije godine, oboje otkazu vjenanje, takoer
u razmaku od dvije godine - injenica koju bi bilo koji psihijatar opirno proanalizirao i
vjerojatno pripisao razvodu naih roditelja. Dex vjeruje da je to razlog njihovoj
nevjerojatnoj podrci u oba sluaja; izgubili su tisue dolara na kaparama za vjenane
sale i sigurno im je bilo neugodno pred njihovim tradicionalnijim prijateljima, ali inilo
se da vjeruju da je to mala cijena koju moraju platiti da bi njihova djeca uspjela u prvom
pokuaju. Ipak, majka nas je zbog zajednikih skandala poastila prilino bezobzirnim
zadirkivanjem, i osjetila je potrebu dati nam oboma vunene, jako debele arape za Boi
- da se ne tresemo od straha, naravno. K tome morali smo trpjeti njezine beskrajne
savjete o tome kako se ne smijemo vjenati s prvim sljedeim partnerom. Na to joj je
Dex, na svoj analitiki nain, odgovorio da lake moe prepoznati onu "pravu" odmah
nakon "krive" - i da je posve siguran u vezi s Rachel. A to sam ja jednostavno ignorirala
izravnim: "Ne mijeaj se, mama."
Usput reeno, Dexova je situacija bila puno skandaloznija, budui da je Rachel bila
prijateljica s njegovorn bivom zarunicom - prijateljica iz djetinjstva, tovie. Povrh toga,
prilino sam sigurna da je u igri bilo i neko varanje. Ta moja sumnja nikad nije
potvrena, ali Dexu i Rachel se tu i tamo omakne pokoji detalj iz njihovih ranih dana, a
Nick i ja se znaajno pogledamo. Nije da su te okolnosti sada uope vane, kad su ve
godinama u braku, osim to mislim da mutan poetak stavlja vei teret na vezu. Drugim
rijeima, ako dvoje ljudi varaju svoje partnere, bolje im je da ostanu zajedno. Ako
ostanu, imaju tu romantinu priu o tome kako im je "bilo sueno" i odreenu mjeru
odrjeenja od grijeha; ako ne, onda su samo dvoje preljubnika.
Dex i Rachel su zasad u prvoj kategoriji, jo uvijek ljigavo zaljubljeni nakon svih tih
godina. Osim toga, stvarno su najbolji prijatelji na nain na koji Nick i ja jednostavno
nismo. Na primjer, apsolutno sve rade zajedno - idu u teretanu, itaju novine, gledaju
iste televizijske emisije i filmove, zajedno dorukuju, veeraju, a ponekad ak i ruaju, i,
to je nevjerojatno, svake veeri idu spavati u isto vrijeme. Jednom sam ak ula Dexa
da kae kako mu je teko zaspati bez Rachel - i kako nikad ne idu u krevet ljuti jedno na
drugo.
To ne znai da Nick i ja ne uivamo u vremenu provedenom zajedno - jer stvarno
uivamo. Ali nismo vezani pupanom vrpcom i nikad nismo bili, ak ni na poetku. Ne
vjebamo u isto vrijeme (ja odnedavno uope ne vjebam), ne idemo spavati u isto
vrijeme, ak i ne jedemo u isto vrijeme. Ja sam naveer potpuno zadovoljna itanjem
romana sama u krevetu, i nije mi uope teko zaspati bez Nicka kraj sebe.
52

Nisam sigurna da sve to znai da je njihov brak kvalitetniji od naeg, ali ponekad
zbog njih imam uznemirujui osjeaj da moemo i bolje. Cate i April, kojima sam se
povjerila u vezi s time, tvrde da sam ja normalna, a da su Rachel i Dex atipini, ako ne i
potpuno udni. April pogotovo, iji je brak na drugom kraju spektra, tvrdi da je odnos
Dexa i Rachel zapravo nezdrav i da su "su-ovisni". A kad nanem tu temu s Nickom, bilo
eznutljivim ili zabrinutim tonom, on postane razumljivo defenzivan.
"Ti si moja najbolja prijateljica", rei e, to je vjerojatno istina samo zato to Nick
zapravo nema bliskih prijatelja, tipino za veinu kirurga koje poznajemo. Nekad je
imao - u srednjoj koli i na koledu, i nekolicinu ak na medicinskom faksu - ali nije se
ba trudio odrati kontakt s njima tijekom godina.
to je jo vanije, ak i ako ja jesam Nickova najbolja prijateljica jer nema drugih, i
ak i ako je on u teoriji moj najbolji prijatelj, ponekad se osjeam kao da vie svog ivota
dijelim s Cate i April, ak i s Rachel - barem kad se radi o svakodnevnim stvarima od
kojih se ivot sastoji - od kajanja zbog pojedene krike torte od sira, preko fenomenalnih
sunanih naoala koje sam nala na rasprodaji, pa do preslatke stvari koju je Ruby rekla
ili je Frank napravio. Kad-tad uspijem to i Nicku rei, ako je jo uvijek vano ili hitno
kad smo napokon zajedno na kraju dana. Ali ee u sebi reduciram vane stvari i
potedim ga onih trivijalnih - ili barem onih za koje mislim da bi on smatrao
trivijalnima.
Tu je jo i Dexov i Rachelin seksualni ivot, neto o emu zapravo sluajno znam.
Razgovor je poeo kad mi se Rachel nedavno povjerila da ve vie od godinu dana
pokuavaju napraviti tree dijete. To me ve samo po sebi zaboljelo, budui da smo
Nick i ja odavno definitivno iskljuili mogunost treega - i premda se generalno slaem
s njim, ponekad udim za manje predvidivom obitelji s dvoje djece - djeakom i
djevojicom.
Uglavnom, pitala sam Rachel da li se stvarno trude ili samo leerno pokuavaju,
oekujui da e poeti o tipinim neromantinim strategijama i metodologijama parova
koji pokuavaju zaeti. Testovi za ovulaciju, toplomjeri, planiranje snoaja. Ali umjesto
toga odgovorila je: "Pa, nita neuobiajeno... Ali, zna, mi se seksamo tri ili etiri puta
tjedno - i nita... Znam da godina dana nije toliko dugo, ali s curama se to odmah
dogodilo..."
"Tri ili etiri puta tjedno kad ovulira?" pitala sam.
"Pa, nisam ba sigurna kad tono ovuliram. Tako da se jednostavno seksamo etiri
puta tjedno, zna... stalno", rekla je, nervozno se nasmijavi, pokazavi da joj nije posve
ugodno razgovarati o svom seksualnom ivotu.
"Stalno?" ponovila sam, mislei na onu staru japansku uzreicu da, ako tek vjenani
mu i ena stave zrno graha u posudu svaki put kad vode ljubav tijekom prve godine, i
onda izvade jedno svaki put kad vode ljubav nakon toga, nikad nee isprazniti posudu.
"Da. Zato? Zar bismo trebali to raditi... manje?" pitala je. "Moda se uvati za onih
nekoliko najboljih dana ciklusa? Moda je u tome problem?"
Nisam mogla sakriti iznenaenje. "Seksate se etiri puta tjedno? Kao ono, svaki
drugi dan?"

53

"Pa... da", rekla je, odjednom se vrativi na svoju staru nesigurnu sebe, djevojku
koju sam se toliko trudila osloboditi kad se udala za mog brata, u nadi da emo jednom
biti kao sestre, neto to nijedna od nas nije imala dok je odrastala. "Zato?" pitala je.
"Koliko... esto ti i Nick to radite?"
Osjetila sam da oklijevam, zatim joj skoro rekla istinu - da se mi seksamo tri ili etiri
puta mjeseno, ako. Ali javio se onaj instinktivni osjeaj ponosa, a moda i malo
kompetitivnosti.
"A ne znam. Moda jednom-dvaput tjedno", rekla sam, osjeajui se posve
nedoraslom - kao stara, udana ena o kakvima sam neko itala u asopisima, kakva
nikad nisam mogla zamisliti da u postati.
Rachel je kimnula i nastavila oplakivati svoju sve slabiju plodnost i ispitivati me
mislim li da bi Dex bio razoaran da nikad ne dobije sina, gotovo kao da zna da laem i
eli me oraspoloiti ukazujui mi na svoje vlastite brige. Kasnije sam o tome
razgovarala s April, koja je umirila moje strahove, vjerojatno zajedno sa svojima
vlastitima.
"etiri puta tjedno?" gotovo da je viknula kao da sam joj rekla da masturbiraju u
crkvi. Ili da svingaju sa susjedima iz stana iznad njih. "Lae."
"Mislim da ne", rekla sam.
"Definitivno lae. Svi lau o seksu u braku. Jednom sam proitala da su to
najiskrivljeniji podaci jer nitko ne govori istinu - ak ni u anonimnim istraivanjima..."
"Mislim da ne lae", ponovno kaem, s olakanjem jer znam da nisam
sama,pogotovo kad se kasnije i Cate, koja voli seks vie od veine pubertetlija, izjasni o
toj temi.
"Rachel voli udovoljavati. I biti muenica", rekla je, nabrajajui primjere takvog
ponaanja s naih putovanja s prijateljicama prije no to smo imale djecu - kako si je ona
uvijek uzimala najmanju sobu, i preputala odluku svima drugima kad se radilo o
planovima za veeru. "Totalno je mogu zamisliti kako se rtvuje ak i ako nije
raspoloena. Ali opet... tvoj brat jest prilino zgodan."
"Dajte. Prestanite", kaem, moj automatski odgovor kad moje prijateljice ponu o
tome koliko mije brat zgodan. Sluala sam to cijeli ivot, ili barem od srednje kole kad
su se pojavile njegove oboavateljice. ak sam se u tom razdoblju morala prestati
druiti s nekoliko prijateljica zbog sumnje da me bezono koriste da bi dole do njega.
Krenula sam joj objanjavati svoju teoriju da izgled zapravo nema puno veze s time
koliko te brani partner privlai. Da ja mislim da je Nick prekrasan, ali to veinom
naveer nije dovoljno da zanemarim svoju kliejiziranu iscrpljenost. Parovi se moda
zaljubljuju na temelju izgleda i privlanosti, ali dugorono te su stvari manje vane.
Uglavnom, razmiljam o svemu tome kad Nick napokon ue u dnevnu sobu,
pozdravljajui sve i ispriavajui se to kasni.
"Nema problema", moja majka prva kae - kao da je odrjeenje mog supruga njezin
posao.
Nick joj se ljubazno nasmijei i zatim je poljubi u obraz. "Barbie, draga. Nedostajali
ste nam", kae uz dozu sarkazma koju samo ja primijetim.

54

"I ti si nama nedostajao", moja majka kae, podignutih obrva demonstrativno

pogledavi na sat.
Nick zanemari njezino podbadanje, i nagne se prema meni da me sono poljubi u
usta. Uzvratim poljubac, produivi ga jednu milisekundu vie no to bih inae, dok se
pitam to to pokuavam dokazati - i kome.
Kad se razdvojimo, moj brat ustane da muki zagrli Nicka, a ja pomislim isto to i
uvijek kada mi mu i brat stoje jedan pored drugoga - da bi mogli biti braa, iako je Dex
mraviji, zelenih oiju i treberskog izgleda, dok je Nick miiaviji i ima tamnooki,
talijanski tih.
"Drago mi je da te vidim, stari", kae Nick, smijeei se.
I Dex se nasmije. "I meni. Kako ide? Kako posao?"
"Posao je dobro... sve u redu", Nick kae - to je inae otprilike doseg njihovih
razgovora o karijeri, budui da je Dexovo razumijevanje medicine jednako povrno kao
i Nickovo poimanje financijskih trita.
"Tessa mi je rekla za tvog zadnjeg pacijenta", kae Rachel. "Djeaka koji je pekao
sljezove kolaie?"
"Da", kae Nick, kimajui glavom, a osmijeh mu izblijedi.
"Kako mu je?" upita.
"Dobro", kae, kimajui. "Snaan je to djeak."
"Je li to onaj sa samohranom majkom?" Rachel upita.
Nick mi uputi iziritiran pogled ije znaenje shvatim kao, Zato pria o mojim
pacijentima? ili Zato se da uvui u to jadno traanje? Ili vjerojatno oboje.
"to?" kaem mu, iznervirana, razmiljajui o bezazlenom razgovoru s Rachel
odmah nakon nesree. Zatim se okrenem prema Rachel i kaem: "Da. To je taj."
"to se dogodilo?" Dex kae, nanjuivi kao i uvijek dobru priu. U sebi to dodam
na popis bratovih dobrih osobina - i moda jedan od razloga zato su on i Rachel tako
bliski. Dex e sudjelovati u trau s curama, ak e i povremeno prolistati People ili Us
Weekly, a nije ni enskast ni metroseksualan.
Ukratko ispriam bratu priu, a Nick odmahne glavom i promumlja: "ovjee, ena
mi se pretvara u takvu babu."
"to si rekao?" moja majka kae, vidno se nakostrijeivi radi mene.
Nick ponovi svoju izjavu, jasnije, gotovo prkosno.
"Pretvara?" ona upita. "Otkad to?"
To je test, ali Nick toga nije svjestan. "Otkad je poela provoditi vrijeme sa svim tim
oajnim kuanicama", kae, odigravi ba onako kako je htjela.
Majka me znaajno pogleda i odluno dovri svoje vino.
"ekajte. Jesam li neto propustio?" kae Dex.
Rachel se nasmijei i stisne mu ruku. "Vjerojatno", u ali kae. "Ti si uvijek korak iza
drugih, duo."
"Ne, Dex", kategoriki kaem. "Nisi nita propustio."
"To je sigurno", Nick kae sebi u bradu, uputivi mi jo jedan prijekoran pogled.
"Ma daj ohladi", kaem.
Poalje mi poljubac, kao da eli rei da cijela stvar samo ala.
55

I ja njemu poaljem pusu, pravei se da sam jednako tako dobro raspoloena, i

trudei se pritom ignorirati prve znakove ogorenosti koje je moja majka, u svojoj
samoprozvanoj mudrosti, predvidjela.
Nae se zajedniko dobro raspoloenje vrati za veerom, dok u zabavnoj i veseloj
atmosferi razgovaramo o svemu i svaemu, od politike pa do popularne kulture i
roditeljstva (i ulozi bake i djeda). Mama je pristojna i nikoga ne podbada, ak ni svog
biveg mua - to jo nismo doivjeli. ini se da se i Nick svojski trudi biti drutven, a
prema meni je posebno paljiv, moda zato to se osjea krivim zbog kanjenja ili zato
to me nazvao babom. Ni vino ne odmae, i kako veer odmie, postajem sve oputenija
i sretnija, prtei od osjeaja obiteljske sree.
Ali rano idueg jutra probudim se s pulsirajuim sljepoonicama i ponovnim
osjeajem zabrinutosti. Kad se spustim kako bih skuhala kavu, ugledam majku za
kuhinjskim stolom sa alicom aja Earl Grey i pohabanim primjerkom Gospoe Dalloway,
za koju znam da je njezina najdraa knjiga.
"Koliko si puta to proitala?" pitam, napunivi aparat za kavu vodom i svjee
samljevenom zrnima prije no to joj se pridruim na kauu.
"Uh, ne znam. Barem est", kae. "Moda i vie. Utjena mi je."
"To je udno. Meni samo tjeskoba pada na pamet kad pomislim na Gospou
Dalloway", kaem. "Koji dio ti je utjean? Njezina nikad konzumirana lezbijska udnja?
Ili njezina enja za smislom u besmislenom ivotu obavljanja poslia, odgajanja djece i
planiranja zabava?"
To je ba neto to bi moja majka rekla, to i sama shvati i nasmije se. "Ne radi se
toliko o knjizi", kae, "koliko o razdoblju u ivotu kad sam je prvi put itala."
"Kad je to bilo? Na koledu?" pitam - to je doba kad sam se ja zaljubila u Virginiju
Woolf.
Odmahne glavom. "Ne. Dex je bio beba - i bila sam trudna s tobom."
Nagnem glavu, oekujui jo.
Ona izuje svoje upave ruiaste papue koje na njoj izgledaju apsurdno i kae:
"Tvoj otac i ja jo smo ivjeli u Brooklynu. Tada nismo nita imali... ali bili smo tako
sretni. Mislim da je to bilo najsretnije razdoblje u mom ivotu."
Zamislim romantian stan na cijelom katu zgrade, ureen u kiastom stilu
sedamdesetih, gdje sam provela prve tri godine ivota, ali koji znam samo s fotografija,
kunih videa i iz majinih pria. To je bilo prije nego to je moj otac osnovao svoju
odvjetniku firmu i preselio nas u tradicionalnu kuu u kolonijalnom stilu u
Westchesteru, koju smo zvali domom dok se moji roditelji nisu razveli. "Kad ste ti i
tata... prestali biti sretni?" odjednom je pitam.
"Ne znam. Dogodilo se postupno... a ak i do samog kraja bilo je dobrih trenutaka."
Nasmijei se onom vrstom smijeka koji moe nagovjeivati i suze i smijeh. "Taj ovjek.
Znao je biti tako armantan i duhovit"
Kimnem, mislei kako je jo uvijek armantan i duhovit - kako tim dvama
pridjevima ljudi uvijek opisuju mog tatu.

56

"teta to je morao biti takav enskar", hladnokrvno kae -kao da govori, teta to je
nosio odijela od poliestera.
Nakaljem se, zatim oprezno postavim pitanje da potvrdim neto u to sam uvijek
sumnjala. "Je li bilo i drugih prijevara? Prije nje?" kaem, mislei na tatinu enu Diane,
znajui da moja mama mrzi uti njezino ime. Uistinu vjerujem da je napokon preboljela
mog oca i njihov razvod, ali iz nekog razloga kae da nikad nee oprostiti "drugoj eni",
vrsto vjerujui da su sve ene zajedno u sestrinstvu, i duguju jedna drugoj potenje
koje mukarcima, prema njezinu miljenju, inherentno nedostaje.
Uputi mi dug, ozbiljan pogled, kao da razmilja o tome da li da mi oda tajnu. "Da",
napokon kae. "Jo barem dvije za koje znam."
Kimnem glavom.
"Priznao je to, sve mi rekao. Slomio se, u suzama i to sve, i zakleo se da to nikad vie
nee uiniti."
"I oprostila si mu?"
"Prvi put, da. Potpuno sam mu oprostila. Drugi put, sve sam formalno napravila, ali
nikad vie nisam osjeala isto prema njemu. Nikad mu vie nisam doista vjerovala.
Uvijek sam osjeala muninu u trbuhu dok sam mu na ovratniku traila tragove rua ili
brojeve telefona u novaniku. Osjeala sam se ponieno zbog toga. Zbog njega... Mislim
da sam uvijek znala da e to opet napraviti..." Glas joj utihne, pogled postane odsutan.
Osjetim poriv da je zagrlim, ali umjesto toga postavim jo jedno teko pitanje.
"Misli da zbog toga... ne vjeruje nijednom mukarcu?"
"Moda", kae, nervozno pogledavajui prema stepenicama kao da se brine da e je
Nick ili Dex uhvatiti kako kritizira njihov spol. Stia glas do apta. "A moda me zato i
tvoj brat tako uzrujao... kad je prekinuo svoje prve zaruke."
To mi je prvi glas, budui da nisam imala pojma da je moja majka sumnjala na
nevjeru - niti da je ikad bila uzrujana zbog Dexa.
"Barem nije bio oenjen", kaem.
"Tono. To sam si i govorila. A osim toga, nisam mogla podnijeti onu Darcy", kae,
mislei na Dexovu bivu djevojku. "Tako da je ishod bio dobar."
Krenem jo neto rei, ali onda se zaustavim.
"Reci", majka mi kae.
Opet oklijevam i zatim kaem: "Vjeruje li Nicku?"
"Vjeruje li ti Nicku?" odvrati. "To je vanije pitanje."
"Vjerujem, mama", kaem i stavim ruku na srce. "Znam da nije savren."
"Nitko nije", kae, onako kako propovjednici kau amen.
"I znam da na brak nije savren", kaem, razmiljajui o naoj sinonjoj svai.
"Nijedan brak nije", ona kae, odmahujui glavom.
Amen.
"Ali on me nikad ne bi prevario."
Majka me pogleda pogledom koji bih inae protumaila kao naporan, no na
prozranom, zlatnom svjetlu zore, shvatim ga samo kao majinsku brigu.
Isprui ruku i svojim dlanom prekrije moj. "Nick je dobar ovjek", kae. "Stvarno
jest... Ali nauila sam u ivotu da nikad ne moe rei nikad."
57

ekam da jo neto kae kad zaujem Franka kako me zove s vrha stepenica,
prekinuvi na intimni trenutak.
"I na kraju", kae, ignorirajui unukove sve glasnije pozive, sjedei tako mirno da se
doima kao da ga ne uje. "Sve to zapravo ima si ti sama."

58

10.
VALERIE
U subotu, tek to se smrailo, Jason se pojavi u bolnici s kokicama iz mikrovalne,
dvije kutije bombona Jujubes i nekoliko djejih filmova.
"Oboavam Jujubes!" kae Valerie u pokuaju da sprijei ono ime Jason ve danima
prijeti.
Jason odmahne glavom i kae: "Ovo je muka veer."
Valerie uhvati naslon za ruku na svojoj stolici, i prisjeti se kako se nervozno osjeala
u igri muzikih stolica. "Uvijek govori da sam ja jedna od deki", kae.
"Ne veeras. Ja u prespavati kod Charlieja. Curama dolazak zabranjen. Je li tako,
Charlie?"
"Tako je", kae Charlie, smijui se ujaku dok im se ake dodiruju u mukom
pozdravu lijevom rukom.
Valerie, koja je prije samo nekoliko trenutaka bila luda od nervoze, pitajui se to e
ona i Charlie raditi cijelu veer, sada osjea sve veu paniku kad pomisli da bi se mogli
rastati. Tu i tamo je na nekoliko sati izala iz bolnice, da pokupi hranu za van ili neto
na brzinu obavi. Jednog poslijepodneva ak se vratila kui da opere rublje i pregleda
potu. Ali naveer jo nije ostavljala Charlieja, a definitivno ne preko noi. On je moda
spreman; ona nije.
"Hajde. Jedite svoje slatkie i gledajte filmove", kae najleernije to moe tako da ne
oda paniku i jo vie uvrsti Jasonov poloaj. Pogleda na sat i promumlja da e se vratiti
za nekoliko sati.
"Ne", kae Jason. "Vratit e se sutra. Sad idi."
Valerie blijedo pogleda brata, tjerajui ga da je doslovno odgurne sa stolca.
"Nestani. Bjei. Odlazi, eno."
"Dobro, dobro", Valerie naposljetku kae, polako uzimajui torbicu i BlackBerry koji
se punio u kutu sobe. Zna da njezini osjeaji nisu racionalni - da bi joj trebalo laknuti to
se moe dobro naspavati u svom vlastitom krevetu uz malo privatnosti. Jo vanije, zna
da je Charlie u dobrim rukama s Jasonom. Stanje mu je stabilno, nije u opasnosti, i
uglavnom mu je savreno ugodno - barem do operacije u ponedjeljak. Ali svejedno je tu
- osjeaj snanog oklijevanja. Udahne i sporo izdahne, alei to joj je ponestalo Xanaxa,
neega to bi joj smirilo napete, tanke ivce.
"Hajde, daj", Jason joj apne dok joj pomae da obue kaput. "Nazovi prijateljicu.
Izaite na nekoliko pia. Malo se zabavi."
Ona kimne, pravei se da razmatra tu ideju, premda sasvim dobro zna da nita
takvo nee napraviti. Zabava subotom naveer, barem ovakva kakvu Jason ima na umu,
bila je rijetkost i prije ovoga - a sada definitivno ne dolazi u obzir.
Ode do Charlieja i zagrli ga, a zatim ga njeno poljubi u obraz, pokraj oiljka.
"Volim te, zlato", kae.
"I ja tebe volim, mamice", kae i brzo opet skrene panju na DVD-e koje je Jason
rasprostro na dnu kreveta.
59

"Dobro onda. Idem ja..." kae Valerie, odugovlaei dok se osvre po sobi, pravei
se da neto trai. Kad mora zavriti s tom predstavom, jo jednom poljubi Charlieja,
izae iz sobe i krene dolje prema hladnoj, mranoj garai. Na nekoliko trenutaka, dok
trai svoj prani plavo-zeleni Volkswagen s politikom naljepnicom jo od pretprolih
izbora, uvjerena je da je ukraden, iz nekog razloga odabran pored tri BMW-a parkirana
na istoj razini - i jednim dijelom osjea olakanje jer sad nema drugog izbora osim da se
vrati unutra. Ali onda se sjeti da je ugurala auto u uski prostor namijenjen malim
autima kad je prije nekoliko dana ila po burito, i nae ga tono ondje gdje ga je
ostavila. Pogleda na stranje sjedalo prije no to otkljua vrata, neto to ve godinama
radi, otkako je tinejderica iz njezina rodnog grada oteta s parkiralita trgovakog
centra nekoliko dana prije Boia - a jezivi je trenutak ostao zabiljeen na nadzornoj
kameri.
Veeras meutim Valerie ne pregledava stranje sjedalo s jezom, ve traljavo i
povrno. Svako zlo za neko dobro, pomisli - kad se vei strah obistini, manji nestanu.
Stoga se vie ne uasava silovatelja iz parkiralinih garaa. Drhti dok ulazi u auto i pali
motor. Na radiju, pojaanom jo od zadnje vonje, treti Nightswimming R.E.M.-a,
pjesma koja je blago deprimira, ak i u najboljim okolnostima. Izdahne u ruke da ih
zagrije, zatim promijeni stanicu, nadajui se neem veselijem. Zaustavi se na Sara Smile,
i zakljui da, ako joj Hali & Oates ne mogu pomoi, nitko ne moe. Zatim se polako
odveze prema kui, tu i tamo pjevuei pokoji refren i trudei se zaboraviti na veer kad
je ostavila sina da prespava na zabavi samo za deke.
Ali ne ode kui. Ne odmah. Definitivno ima tu namjeru, ak planira odgovoriti na
nekoliko telefonskih poziva - prijateljima na poslu i nekoliko prijateljica od doma,
ukljuujui Laurel, koja je od Jasona ula za Charliejevu nesreu. Ali u zadnjoj sekundi
proe svoj izlaz s autoceste i krene ravno prema adresi koju je nala na raunalu, zatim
potraila na karti i zapamtila sino, netom nakon to je Charlie zaspao. eli vjerovati da
je skretanje s puta ludorija ili hir, ali s obzirom na trenutano stanje stvari nita se,
zapravo, ne moe nazvati ludorijom ili hirom. Ne moe biti stvar ni u dosadi, budui da
joj nikad nije dosadno; previe uiva u samoi za tako neto. Uvjerava samu sebe da je
to obina znatielja, kao kad su sredinom devedesetih ona i Jason otili u L.A. na
roakovo vjenanje i provozali se pored South Bundyja, mjesta gdje je poinjeno
dvostruko umorstvo za koje se sudilo O. J. Simpsonu. Samo to je veeras znatielja
dokone, a ne morbidne vrste.
Dok se pribliava sreditu Wellesleyja pone padati slaba kia. Namjesti brisae na
najmanju brzinu, a maglica na prozorima daje joj nejasan osjeaj zatienosti. Na tajnom
je zadatku, skuplja informacije - o emu, nije posve sigurna. Skrene lijevo, zatim dvaput
desno u njegovu ulicu - elegantnog naziva "bulevar". iroka je i ima drvored, s urednim
plonicima i klasinim, starijim kuama. Skromnije su nego to je oekivala, ali okunice
su velike i raskone. Uspori, gledajui kako se neparni brojevi s desne strane ceste
smanjuju dok ne nae ono to trai - kuu u tudorskom stilu kao iz bajke. Srce joj lupa
dok promatra detalje. Dva dimnjaka sa svake strane nakoenog krova. Golemo drvo
breze s niskim granama na koje se moe popeti, skoro u sredini dvorita. Ruiasti
60

bicikl i klasina crvena gumena lopta ostavljeni na prilazu. Toplo, uto svjetlo u jednoj
od spavaih soba na katu. Pita se je li to njegova - njihova - soba, ili djeja, i zamilja ih
sve lijepo okupljene unutra. Nada se da su sretni dok se okree i odlazi kui.
Neto kasnije, kupa se, to joj je najdraa zabava subotom uveer. Inae u kadi ita
asopis ili knjigu, ali veeras zatvori oi, pokuavajui ne razmiljati ni o emu. Ostane
pod sapunastom vodom sve do brade dok ne osjeti kako e zadrijemati i shvati da je
moda dovoljno umorna da zaspi i utopi se. Charlie bi bio siroe, prisiljen da zauvijek
nagaa o tome je li se ubila - i je li on nekako kriv za to. Izbaci te morbidne misli iz
glave, ustane, izae iz kade i omota se najudobnijim,najveim runikom -preciznije,
plahtom. Sjeti se dana kad je naruila set finih runika od egipatskog pamuka,
najluksuznijih koje je mogla nai, odluivi se ak i za plavi monogram sa svojim
inicijalima za dodatnih pet dolara po runiku. Bio je to dan kad je dobila svoj prvi bonus
u odvjetnikoj firmi, nagradu za to to je naplatila klijentima dvije tisue sati - pravo
malo bogatstvo koje je planirala potroiti na svakodnevne kvalitetne stvari. Nakon
runika, naruila je jastuke od austrijskog gujeg perja, satenske plahte, pletene
prekrivae od kamira, masivno posue od lijevanog eljeza, i fini porculanski set za
dvanaestero - kvalitetne kune potreptine koje ene veinom dobiju kad se udaju, prije
no to kupe kuu ili rode. Ona je to moda radila obratno, ali radila je sve sama. Kome
treba mukarac? pomislila je sa svakim novim proizvodom koji je dodala u koaricu.
To joj je postala mantra. Dok je radila dokasno u firmi, tedei dok se ona i Charlie
napokon nisu uspjeli preseliti iz svog depresivnog podrumskog stana - s bljetavo
bijelim zidovima, koje joj vlasnik nije doputao da oboji, i vjeitim mirisom karija i
marihuane od susjeda prekoputa - u ugodan Cape Cod u kojem jo uvijek ive. Dok je
zimi istila snijeg s kolnog prilaza, zalijevala sjeme trave u proljee, prala trijem vodom
pod tlakom ljeti, grabljala lie ujesen. Dok je radila sve da stvori dom i ivot za
Charlieja. Bila je samostalna, samopouzdana, samodostatna. Bila je svaki emancipirani
stih koji je ula na radiju: I am woman, hear me roar... I will survive... R-E-S-P-E-C-T.4
Ali veeras, nakon to nad sudoperom pojede sendvi s maslacem od kikirikija i
demom i fino se uuka u krevet, u svojoj najdraoj bijeloj flanelskoj spavaici
ukraenoj ipkom, obuzme je snaan osjeaj osamljenosti, nepobitan dojam da neto
nedostaje. Isprva pomisli da osjea prazninu zbog Charlieja, koji, prvi put ikad, ne
spava u sobi do njezine. Ali onda se sjeti onog svjetla na gornjem katu u kamenoj kui
tudorskog stila, i shvati da se radi o neemu sasvim drugom.
Zuri u tamu i pokuava zamisliti kako bi bilo da je netko kraj nje u krevetu,
pokuava se sjetiti kako je to biti isprepletena s nekim, znojna, bez daha, zadovoljena.
Tada zatvori oi i ugleda njegovo lice, i srce joj opet pone lupati, ba kao i na kavi u
bolnikoj kantini i ispred njegove kue.

Ja sam ena, poujte moju riku. Preivjet u. Potovanje.

61

Zna da to nije u redu, takve misli o oenjenom mukarcu, ali ipak im dopusti da
odlutaju, okrenuvi se na bok i zabivi lice u jastuk. Kome treba mukarac? pokua si rei.
Ali, dok tone u san, misli, meni. I, to je jo vanije, Charlieju isto.

62

11.
TESSA
"Kako napreduje traenje kole?" Rachel me pita u nedjelju ujutro dok prekrienih
nogu sjedi na podu nae sobe za goste i pakira se za povratak u New York. To je prvi
put otkad su doli na vikend da smo same, budui da je moja mama rano ujutro imala
let kui, a Dex i Nick su odveli djecu u etnju - ili, kako je to Rachel nazvala nakon to je
potjerala svoje cure s kaua, "prisilni mar po vani".
"Uh", kaem, s grimasom na licu. "Cijela stvar je uasna gnjavaa."
"Znai, definitivno ste iskljuili opciju dravne osnovne kole?" upita, veui svoju
do ramena dugu kosu u rep elastinom vrpcom koju stalno nosi na lijevom zapeu,
umjesto sata.
"Mislim da da. Nick je za - vjerojatno zato to je on iao u dravne kole... Ali Dex i
ja oito nismo... Mislim da je samo stvar u tome na to si naviknut", kaem, nadajui se
da je to pravi razlog Nickovoj sklonosti dravnoj koli - da se ne samo eli izvui iz
obilazaka kola i prijava i razgovora o toj temi.
"Da. I ja sam razmiljala kao Nick - cura iz dravne kole - ali smatrala sam da nam
u gradu to nije opcija", kae i poloi jednu od Sarinih malih bluza s cvjetiima na pod,
zatim paljivo izgladi nabore, presavije rukave i sloi je u pravilan kvadrat vjetinom
prodavaa u robnoj kui. Pokuam zapamtiti njezinu tehniku,ali znam da je nikad neu
usvojiti - ba kao to se nikad ne mogu tono sjetiti kako sloiti ubruse u oblike nalik na
origami koje je Nick usavrio dok je na koledu radio kao konobar u ladanjskom klubu.
"Zaklela sam se da neu dopustiti da se ivciram oko toga," kaem, "ali sad kad me
sve to eka, jednako sam luda kao i svi drugi."
Rachel kimne i kae: "Da. Ja sam bila vie pod stresom dok sam ispunjavala te
prijave za Juliju i Saru nego kad sam se prijavljivala na pravni faks. Jedno je hvaliti se
vlastitim kvalifikacijama i sposobnostima, ali hvaliti se svojim petogodinjim djetetom ini se tako blesavim... Dexu je to bilo lake. U eseju za Spence, ak je nazvao Juliju
'ivahnim, smeookim udom'."
Nasmijem se. "To je napisao?"
"Tono to."
"Tako otrcano", kaem, odmahujui glavom, uvijek iznova iznenaena time kako
moj brat bankar, koji se doima tako hladnokrvnim i dostojanstvenim, iza zatvorenih
vrata moe biti takav totalni bezveznjak. U isto vrijeme mislim da je to dijelom razlog
zato mu je brak tako dobar. U dui, on i jest otrcan, ista suprotnost uglaenosti, a kako
sam tijekom godina vidjela mnogo veza, shvatila sam da uglaenost i nije najbolja
karakteristika za supruga - moj je vlastiti otac najbolji primjer.
"Da. Nije ni udo da su nas odbili, ha?" Rachel kae s podrugljivim osmijehom. Za
nekog tako uspjenog, ini se kao da se ponosi tom odbijenicom, kao da su iskljuivo
oni na gubitku, i shvatim da je ona, premda skromna, ponekad ak i krajnje srameljiva,
jedna od samopouzdanijih ljudi koje znam - za razliku od April i toliko drugih majki
ija je tenja savrenstvu, ini se, nain na koji se nose sa svojim prikrivenim
nesigurnostima.
63

Rachel nastavi: "Znala sam da sam trebala ispraviti Dexove eseje... Ali, duboko u
sebi, znala sam da Spence ionako nije pravi izbor za nas. Pa mi se nije dalo..."
Pitam je zato, uvijek zainteresirana za detalje njihova ivota u New Yorku - tako
drugaijeg od mojih vlastitih uspomena na Manhattan dok nisam imala djece.
"Ne znam", kae, zastavi prije no to prijee na ruiastu vestu od kamira sa
siunim pomponima naivenim uz izrez. Sve su Julijine i Sarine stvari profinjene i
enskaste, to je u kontrastu s Rachelinom vlastitom garderobom punom trapera,
udobnih vesta zemljanih tonova i dugih hipijevskih alova koje dvaput omota oko vrata
ak i ljeti. "Samo uje stereotipe o svim kolama... Chapin je za afektirane plavue s
pedigreom... Spence je prepun imunih, otmjenih djevojaka iz utjecajnih obitelji. Ili
razmaenih, materijalistikih drolja, kako tvrde mrzitelji... i Dex nakon to su nas
odbili." Nasmije se i zatim imitira njegov duboki glas - "Kako se usuuju odbiti nae
smeooko udo!"
Nasmijem se na bratov raun i onda pitam za ugled Brearleyja - kole samo za
djevojice na Upper East Sideu u koju idu Sarah i Julia.
"Hm... Da vidimo... Ja bih rekla lampavi intelektualci", kae Rachel.
"Vi ste daleko od lampavog", kaem, pokazujui na njezine savrene hrpice koje
sada stavlja u kerine platnene torbe L.L. Bean s monogramima.
Nasmije se i kae: "Je li Longmere onda jo uvijek va prvi izbor za Ruby?" pita.
Kimnem, impresionirana njezinim pamenjem bostonskih kola, jo i vie kad pita:
"Tamo ide i Aprilina ki, zar ne?"
"Da... ime trenutno neu pridobiti Nicka", kaem i ispriam joj cijelu priu o
Nickovu pacijentu. "eli izbjei cijelu tu dramu... Ili barem izbjei ljude koje smatra
nametljivim, besposlenim kraljicama drame."
"Nametljive, besposlene kraljice drame su posvuda", kae Rachel. "U privatnim
kolama, dravnim kolama. Na Manhattanu, na Srednjem zapadu. Neizbjene su."
"Da", kaem. "Ali reci to Nicku. U zadnje vrijeme kao da je sa svima u sukobu."
Poalim im sam izgovorila te rijei, zato to mi se ini nelojalnim rei ih Rachel koja
nikad ne bi nita negativno rekla o svom suprugu - a i zato to imam osjeaj da sam
time i sama postala jo vie kritina prema svom muu.
Suosjeajno me pogleda, to samo pojaa moj osjeaj krivnje. "U sukobu oko ega?"
upita.
"Ma ne znam", kaem, pokuavajui se malo povui. "Razumijem njegov stav.
Totalno mi je jasno da bi se April i Romy i svi u njihovu drutvu trebali smiriti i dati toj
eni i djetetu malo prostora. I upravo sam to i rekla April - a nije bilo lako rei to
prijateljici."
"Mogu zamisliti", kae Rachel, kimajui glavom.
"Ali Nick stvarno pretjeruje. Zna kakav zna biti. Krepostan nije prava rije..."
"Izravan? Promiljen?" predloi.
"Pa, da, i to. Uvijek je bio dosta ozbiljan", kaem, shvaajui koliko je teko opisati
ljude koji su ti najblii, moda zato to si svjestan kompleksnosti njihovih karaktera.
"Ali vie je stvar u tome da je potpuno netolerantan prema svemu to smatra ispraznim,
radilo se o traanju, asopisima o slavnima, pretjerivanju u piu ili troenju."
64

Ona nesigurno kimne glavom, manevrirajui izmeu pruanja podrke meni i

ocrnjivanja Nicka.
"Znam da sad ispada da je dosadan..."
"Ne, ne. Ne ispada. Sluaj - znam Nicka. Razumijem ga. Ima sjajan smisao za
humor", kae.
"Da", kaem. "Samo se u zadnje vrijeme ini zatvorenijim. Nikad se ne eli nai s
prijateljima... A to se tie roditeljstva, ili je lalssez-faire tata ili gospodin avolji
Odvjetnik... Ili moda samo u zadnje vrijeme to vie primjeujem..." zamiljeno
kaem,razmiljajui o nedavnim razgovorima s majkom, i oprezno ispriam Rachel
neke od najgorih dijelova.
"Pa, Barbie je cinik. Mora sve uzeti sa zrnom soli", kae. "Zna to je meni nedavno
rekla? I to pred curama?"
"to?" pitam, u iekivanju odmahujui glavom.
"Rekla je da je enidba kao odlazak u restoran s prijateljima. Narui ono to eli, a
kad vidi to netko drugi ima, poali to nisi to naruio."
Spustim glavu u ruke i nasmijem se. "Brutalno", kaem.
"Znam. Osjeala sam se kao veliki svinjski odrezak koji bi Dex mogao poslati natrag
u kuhinju."
"A sluaj ovo", kaem. "Kad je nedavno vidjela Nicka kako mi otvara vrata auta
izvalila je ovaj biser: 'Kad mukarac eni otvori vrata automobila u jedno moe biti
siguran - ili je auto nov, ili ena'."
Rachel se nasmije i zatim kae: "I? Je li auto bio nov?"
"Naalost, da", kaem. "Nov novcat... Uglavnom, nikad joj to ne bih priznala, ali moj
otkaz ba i nije bio panaceja kakvoj sam se nadala. Osjeam se jednako premoreno i
iscrpljeno - i jo uvijek kao da nemam dovoljno vremena za djecu... Ni za to, zapravo."
"Da. Gotovo da se osjea jo vie krivom, zar ne? Jer nisi jedna od onih umjetniki
nastrojenih mama?"
"Ali ti jesi", kaem, uputivi joj optuujui pogled.
"Nisam", kae. "Ne mogu ti rei kad sam zadnji put izvadila likovni pribor s
curama. Teoretski, ima toliko puno vie vremena kod kue, ali ispuni ga triarijama
koje si nekako uspijevala izbjei dok si radila."
"Da!" ponovno uzviknem, s velikim olakanjem, budui da te nita ne ini tako
oajnom kao kad misli da si jedina koja se nekako osjea, pogotovo kad se radi o
majinstvu - i, isto tako, nita nije tako utjeno kao kad zna da nisi sama. "To je tono
to. Osjeam se kao da mi treba ena... Netko tko e se baviti kolskim projektima i"
"Obavljati stvari", kae Rachel.
"I kupiti darove."
"I zamotati ih", kae.
"I napisati zahvalnice."
"I sloiti fotoalbume", kae, okreui oima. "Zaostajem dvije godine - i samo sam
napola gotova s Julijinim albumom dok je bila beba."
"Ma zaboravi albume. Ja bih se zadovoljila s malo pomoi pri samom
fotografiranju", kaem, razmiljajui o tome kako sam nedavno rekla Nicku da nam
65

djeca ne bi uope imala slike svoje majke da mi se neto sluajno dogodi. Rekao mi je da
ne budem tako morbidna, uzeo mi aparat iz ruke i slikao me u loe iskombiniranoj
trenirci, s tamnim podonjacima i sa slojem Clearasila na velikom pritu na bradi.
Kasnije sam izbrisala tu sliku, uasavajui se pomisli da bi me se mogli sjeati u takvom
sablasnom svjetlu. Ili jo gore, da bi me takvom mogla smatrati druga ena, Nickova
druga supruga, jedina majka koju e moja djeca ikad poznavati.
Zatim, ba kad naslutim da se nae aljive pritube pretvaraju u otvoreno
zanovijetanje, Rachel se nasmije i kae: "Ah. Da. Ali imaju sree da su tako prokleto
slatki. Premda nesposobni."
Nasmijem se, zbunjena idejom da se djecu naziva nesposobnima, i onda shvatim da
ne govori o djeci, ve o Dexu i Nicku.
"Tono", kaem, a osmijeh mi postane jo iri. "Sva srea."
Te veeri, dugo nakon to su nas svi napustili, a djeca otila spavati, Nick i ja smo u
svojoj sobi i spremamo se za krevet.
"Ovo je bio sjajan vikend", kaem, ispirui lice. Obriem ga i nanesem poveu
koliinu hidratantne kreme na lice i vrat. "Drago mi je vidjeti djecu zajedno."
"Da, bilo je zabavno", Nick kae dok kopa po svojoj ladici, i zatim izvue donji dio
pidame. "A i tvoja majka je uspjela biti relativno pristojna."
Nasmijem se, odem do svoje ladice i izaberem crnu spavaicu. Od mjeavine je
pamuka i elastina i nije onako oito seksi, ali kroj mi dobro stoji i nadam se da bi to
moglo potaknuti iskru izmeu Nicka i mene. Nije da sam toliko raspoloena za seks,
koliko za malo intimnosti nakon njega.
"Da", kaem. "Ali juer ujutro mi je odrala predavanje."
"O emu?" upita.
"Ma ne znam", kae. "I dalje se brine..."
"Oko ega se sad brine?"
"Uobiajenih stvari. Kako je brak teak kad ima malu djecu. Kako nisam trebala
dati otkaz", kaem, odjednom shvativi da se njezine brige kristaliziraju u mojoj glavi,
postaju i moje brige. Ili su moda ve postojale, a sada su jednostavno izale na vidjelo
zahvaljujui majinskoj intuiciji.
"Jesi li joj rekla da je s nama sve u redu?" kae, ali ini se odsutan dok provjerava
svoj BlackBerry i zatim brzo tipka odgovor obama svojim okretnim palcima. Uvijek kad
ga vidim da mu se ruke tako pomiu, to me podsjeti da je kirurg s izvrsnim motorikim
vjetinama, i preplavi me osjeaj ohrabrujue privlanosti. Svejedno, ne svia mi se to
to je upotrijebio rijei u redu. elim da nam bude bolje od u redu.
"Da", kaem. "Rekla sam joj."
Gledam Nicka kako i dalje tipka, naborana ela, i jasno mi je da se radi o neem
vezanom uz posao. Naglo zavri, zatim navue donji dio pidame i stegne pagicu oko
struka. Uvijek spava u toplesu? jednom sam pitala kad smo tek poeli hodati. Na to se
on nasmijao i ispravio me: Cure nose top; mukarci majice. Dakle, u toplesu i bez majice.
Gledam ga kako baca odjeu prema koari, ali tako gadno promai da nema anse da se
trudio. Nije mu slino da bude tako nemaran, i dok zurim u odjeu na podu, s
66

njegovom smeom iltericom s Harvarda preokrenutom na vrhu hrpe, osjetim da se

neto u meni malo poremeuje. U sebi brojim do deset, ekajui da neto kae, bilo to, a
kad to ne uini, kaem: "E da, isprintala sam prijavu za Longmere."
Ta je izjava u potpunosti osmiljena da ga iznervira, ili da ga barem natjera na
razgovor. Malo me sram to sam tako manipulativna, ali nekako mi se to ini
opravdanim.
"A da?" pita, krenuvi prema umivaoniku u kupaoni. Sjednem na rub kade i gledam
kako se miii njegovih lea napinju dok pere zube s, kako sam uvijek smatrala,
pretjeranom silinom. Nekad sam ga podsjeala na desni, koliko je njegova tehnika loa
za njih, ali odustala sam s godinama.
"Mislim da bismo trebali poeti s tim procesom", kaem.
"Da?" kae, tonom kao da mu je dosadno, kao da mi eli poruiti da je to na dugom
popisu stvari koje nisu njegova briga, zajedno s uinom i kostimima za No vjetica.
Sranje, pomislim. Moja majka je u pravu.
"Da. Stavit u ti je u aktovku. Misli da bi mogao probati poeti pisati eseje? Moda
ovaj tjedan? Rachel je rekla da je Dex napisao njihove..."
Nick me pogleda u ogledalu i zatim, usta punih zubne paste, kae: "Ozbiljno?"
Blijedo ga pogledam, a on pljune u umivaonik, ispere usta i kae: "OK. Dobro. Ali
eka me ludi tjedan. Sutra je Charliejevo presaivanje koe."
"Naravno", kaem, i postanem jo ljua na spomen imena njegova pacijenta.
Trenutak kasnije, ide za mnom do kreveta.
"Znai to emo napraviti?" Nick pita uz uzdah. "Odluili smo se prijaviti u
Longmere?"
"To je izvrsna kola. Tamo Charlie ide", kaem.
im sam izgovorila te rijei shvatim da sam pretjerala. "to bi to trebalo znaiti?"
kae Nick.
"Nita", kaem irom otvorenih nevinih oiju dok namjetam pokriva oko sebe.
"OK. to je, Tess? Jesi ljuta zbog neega?"
"Ne", kaem najneuvjerljivije to mogu, elei da nastavi, tako da mu mogu rei sve
to osjeam, frustraciju koja se pribliava bijesu. Bijesu koji mi se dio vremena ini
opravdanim, a dio paranoinim i sebinim.
Ali ne nastavi, ne prui mi priliku, uope nita ne pita. Samo kae: "Dobro. Hajde
sada. Idemo se odmoriti."
"Da. Znam. Sutra ima operaciju", kaem.
Nick me pogleda i jedva se nasmijei. Zatim jo jednom odsutno provjeri svoj
BlackBerry prije no to iskljui svjetlo, oito ne primijetivi moj sarkazam, kao ni moju
malu crnu spavaicu.

67

12.
VALERIE
U ponedjeljak ujutro, dok doktor Russo i tim od pet lijenika i sestara operiraju
Charlieja, Valerie sjedi u ekaonici i radi upravo to - eka - i nita vie. eka sama,
budui da je inzistirala da joj majka i brat dou kasnije, kad sve bude gotovo. Nikad nije
bila tip osobe koja bi u stresnim situacijama eljela razgovor ili neku razonodu, i ne
moe shvatiti psihologiju onih koji trae naine da si odvrate panju, poput njezine
majke koja plete kad je uzrujana ili zabrinuta. Tako da se nijednom ne okrene da
pogleda u televizor ravnog zaslona u kutu na kojem treti CNN, niti posegne za nekim
od desetak enskih asopisa razbacanih po stolovima u prostoriji. Ne slua ak ni
Charliejev iPod, koji mu je obeala uvati dok je on u operacijskoj sali. Ne eli bijeg bilo
koje vrste. Umjesto toga, eli ostati usredotoena, i jednostavno trpi mune minute,
ekajui se da se netko pojavi u hodniku i odvede je do sina. Nada se da e taj netko biti
Nick, samo iz razloga to je sigurna da e, kad ugleda njegovo lice, odmah znati daje
sve glatko prolo. Dosad je ve shvatila da je izravan, i troi svu svoju mentalnu
energiju vizualizirajui trenutak kad e ugledati njegov ohrabrujui osmijeh, gotovo kao
da pokuava snagom volje postii da se tako i dogodi.
Samo u jednom trenutku, oko dva sata nakon poetka operacije, Valerie izgubi
koncentraciju i dopusti mislima da odlutaju na onu glupost koju je izvela u subotu
naveer. Osjeti kako joj se lice crveni od srama, iako zna da se izvukla neprimijeena, da
nitko nikad nee znati to je uinila i da se nikad nee ponoviti. Ipak, zapita se, to se
nadala da e dobiti ili saznati? I, Boe, to da ju je Nick vidio - ili jo gore, da su je i on i
njegova ena uoili? to onda? Bi li to pripisali majci toliko izvan sebe da je jednostavno
blago prolupala, i alili je na vie naina? Ili ne bi bili tako blagonakloni u svom
objanjenju i optuili je za uhoenje? Bi li Nick bio toliko uznemiren da bi se povukao i
prepustio Charliejev sluaj drugom, loijem kirurgu? Od te pomisli doslovno zadrhti i
vre omota vestu oko sebe.
Ponovo se zapita zato - to ju je natjeralo da ode onamo? - i trudi se ignorirati
uznemirujui odgovor koji se stvara u njezinoj glavi. Da ima neeg izmeu njih.
Privlanost. Ili barem povezanost. Odmahne glavom, odbacivi taj zakljuak kao
pogrean, sulud. Nema teorije da osjea neto prema ovjeku kojeg jedva poznaje. A on
definitivno ne osjea nita prema njoj, osim pukog suosjeanja. Samo je ranjiva, to je sve,
a on je njezin spas. Kae si da je to sigurno esta pojava - pacijenti se zaljubljuju u svoje
lijenike, brkajui zahvalnost s neim drugim. Zapravo, sjea se da je itala neto o tome
dok je bila trudna - kako se nekim enama sviaju njihovi opstetriari. Tada joj se to
inilo nepojmljivim, ali kad sad pogleda, moda je samo bila preoptereena Lionom da
bi joj se itko mogao svidjeti, makar i nakratko.
To je dakle to, Valerie zakljui. Klasian primjer, nita vie. Odjednom joj to
potpuno ima smisla, pogotovo s obzirom na to da je Nicka tako nevjerojatno lijepo
gledati. Svatko bi jasno vidio njegovu ljepotu - njegove oi, tu kosu, ta ramena - zbog
ega puno neudanih sestara uzdiu i hihou se oko njega. ak se i one udane, one koje
okolo nose albume sa slikama svojih mueva i djece i hvale se njima, ine oaranima.
68

Valerie prekrii noge i prebaci teinu u svom naslonjau, s olakanjem to je

pronala takvo logino objanjenje za svoje nepredvidivo ponaanje. Nick je briljantan,
zgodan kirurg -a ona ne samo sama nego i ovih dana potpuno izolirana od ostatka
svijeta. Podigne pogled, i stane promatrati kako kazaljka za sekunde leti po satu iznad
nje, uvjeravajui se da e ta zatreskanost uskoro proi, dok joj silueta koja se mie iza
mutnih staklenih vrata ekaonice ne prekine koncentraciju. Uspravi se, nadajui se da je
to netko za nju, netko s vijestima ili bilo kakvom informacijom. Nadajui se da je Nick.
Ali umjesto toga, Valerie ugleda dvije ene u hodniku. Prepozna jednu, ali ne moe
se sjetiti odakle je zna. Napokon uspije, ukoivi se kad je uje kako izgovara njezino
ime.
"Romy", Valerie odgovori. "to vi radite ovdje?"
Romy podigne veliku pletenu koaru s buketom bijelog i utog cvijea, koje izgleda
kao da je divlje, ali vjeto aranirano, i voem tako sjajnim i savrenog izgleda da se
doima umjetnim.
"Donijela sam vam ovo", kae Romy, paljivo poloivi koaru na pod pored sebe.
Valerie pogleda dolje i primijeti bocu vina, poloenu nasuprot cvijeu, s vrpcom
zavezanom oko grla. Pogleda francusku etiketu, vidi da je boca iz vinograda u Provansi
i osjeti navalu bijesa zbog neprimjerenosti vina u ovakvom trenutku. Osvrne se po
prostoriji i osjeti se zatoenom kad shvati da nema kamo, da nema drugog naina bijega
osim da se progura pokraj dviju ena i istri kroz vrata. A, naravno, ne moe otii.
Rekla je Nicku da e biti ovdje.
Valerie kimne da pokae da je vidjela koaru, ali ne eli zahvaliti Romy, skrenuvi
umjesto toga pogled prema drugoj eni.
"Zdravo, Valerie", ona kae, govorei polako kao da pria sa strankinjom. "Ja sam
April. Moja ki, Olivia, ide s Charliejem u razred. Samo smo vam htjele rei da je cijeli
razred uz vas. Cijela kola. Svima nam je uasno ao zbog vas i Charlieja. Kako je on?"
"Dobro je", kae Valerie, istog trena poalivi zbog tog odgovora, pogotovo dok
prouava Aprilin izraz lica. Neto se na njemu Valerie ini odbojnim - u isto vrijeme
pokroviteljskim i agresivnim. Osim toga, Charlie nije dobro. Nije uope dobro. Tako da
doda: "Upravo je na operaciji."
Dvije se ene iznenaeno, nelagodno pogledaju, uvrujui Valerien cinizam i
sumnju da se Romy brine zbog tube, zbog toga da e se moda morati rastati od dijela
svog novca. Odjednom se sjeti Romynih naunica - velikih dijamanata koje je nosila na
Danima otvorenih vrata u koli - i primijeti da ih je zamijenila malim srebrnim
kolutovima. Nestao je i njezin golemi zaruniki prsten. Sve je na njoj nenaglaeno, slika
ene koja se svojski trudi pokazati da nema duboke depove.
"Operaciji?" kae Romy.
"Da. Presaivanju koe."
Romy podigne ruku da dodirne vlastiti obraz. "Kako mu... je... lice?"
Valerien je odgovor refleksan i odrjeit. "Radije ne bih o tome."
Dvije se prijateljice opet pogledaju, ovaj put oiglednije zabrinute, iz sebinih
razloga. Romyna donja usna zadrhti kad kae: "Samo smo se brinule."
"Za koga?" Valerie ispali.
69

"Za Charlieja", kae April, uskoivi u prijateljiinu obranu.

Valerie se nakostrijei na zvuk sinova imena, izgovorenog od ove nepoznate ene
koja ionako nema to ovdje raditi.
"Gledajte. Neu vas tuiti, ako se zbog toga brinete. Bez obzira na to koliko ste
nemarni bili."
Romy izgleda kao da bi se mogla rasplakati, a April kae: "Nije bila nemarna."
"A da?" kae Valerie. "Znai mislite da je bila dobra ideja pei sljezove kolaie na
roendanskoj zabavi s hrpom djeaka?"
"Nesree se dogaaju. ak i kad pazite", Romy je uporna, sada ve suznih oiju.
"Dobro, moete li mi onda rei to se dogodilo?" Valerie je uporna, povisivi glas.
Primijeti da je mukarac u kutu koji je bio zadubljen u knjigu pogledao prema njima,
nanjuivi svau. "Jer va je suprug rekao da nije siguran. Znate li vi? Zna li itko?"
Romy na zapovijed zaustavi suze, jo jedan dokaz da su lane. "Deki su se
naguravali."
"estogodinji djeaci to znaju raditi", April doda.
"Tono. Zato vas jo jednom pitam," kae Valerie, kao na unakrsnom ispitivanju,
"kako je peenje sljezovih kolaia bez nadzora dobra ideja za grupicu estogodinjaka
sklonih naguravanju?"
"Ne znam.Meni je...Meni je ao",kae Romy, a rijei su joj prazne, uplje.
"Trebali ste s tim poeti", Valerie odvrati.
"Pokuala je s tim poeti", kae April. "Niste odgovarali na njezine pozive."
"Malo sam zaposlena trenutno. Ispriavam se."
"Gledajte", Romy opet pokua. "Znamo da je va sin ozlijeen i da ste vi"
"Ne znate vi nita o meni", kae Valerie, ustavi i povisivi glas. "Mislite da me
poznajete. Ali nemate pojma. Uope."
April potape Romy po ramenu, zatim kimne prema vratima. "Idemo", kae.
"Izvrsna ideja. Molim vas. Idite", kae Valerie. "I ponesite svoje vino i cvijee sa
sobom. Moda ih moete iskoristiti na sljedeoj zabavi."
Nekoliko minuta nakon to su otile, Nick stigne u ekaonicu. Ne smijei se, ali
mogao bi. Valerie je nauila da je to njegova verzija veselog lica - oputeno ali odluno i odmah zna da je Charlie dobro. Nestrpljivo ustane, iekujui potvrdu.
"Bio je sjajan", kae Nick, to naravno znai da je Nick bio sjajan.
Ta nijansa ne promakne Valerie koja, svladana osjeajima, kae: "Puno vam hvala."
Nick kimne i kae: "Stvarno sam zadovoljan rezultatom."
Valerie mu jo jednom zahvali, a Nick je upozori da nee odmah moi puno vidjeti,
da presaenoj koi treba vremena da zacijeli, da stvori nove krvne ile. "Drugim
rijeima, moda vam nee izgledati lijepo - ali meni izgleda."
"To je ono to je vano", kae, prisjeajui se slika prije i poslije na raunalu u koje je
zurila ovog vikenda, svih najgorih moguih scenarija o kojima je itala, sve to usprkos
Nickovu upozorenju da se kloni interneta. "Mogu li ga... vidjeti?"
"Naravno. Jo uvijek spava, ali uskoro bi se trebao probuditi", kae Nick, znatieljno
pogledavajui u koaru koju su ene ostavile. "To je vae?"
70

"Ne", kae Valerie i odluno zakorai preko koare, slijedei Nickov pogled do
velike bijele omotnice jasno naslovljene na Valerie i Charlieja.
Nespretno izvadi pismo iz koare, stavi ga u torbu i promuca, "Mislim, da... moje je.
Ali mislim da u to ostaviti ovdje. Za druge obitelji... da se poaste. Nisam ba
raspoloena za vino ovih dana..."
Nick je pogleda, kao da nasluuje da se tu radi o jo neemu, ali nita ne kae dok je
vodi iz ekaonice do Charlieja. Putem je sav ozbiljan, pria bre i uzbuenije nego inae,
prepriava joj detalje zahvata, govori joj kako je sve glatko prolo. Kad su stigli pred
sobu za oporavak, pusti je da prva ue. Valerie se pripremi, ali nedovoljno za prvi
pogled na Charlieja, koji lei u krevetu i izgleda manji no ikad. Tijelo mu je prekriveno
dekama, glava i lice zavojima, tako da mu se vide samo nos, oi i usta. Dok gleda kako
mu nepoznata sestra mjeri tlak i temperaturu, Valerie odjednom osjeti poriv da ode do
njega, dotakne mu kou na vratu, ali ipak oklijeva, u strahu da e ga nekako inficirati.
"Kako mu je?" Nick upita enu koja odgovori hrapavim glasom, dajui mu brojeve
koji Valerie nita ne znae.
Nick zadovoljno kimne, a sestra neto zabiljei na Charliejev karton i izae iz sobe.
"Doite", kae Nick, pokazujui joj da doe do kreveta.
Dok se Charliejeve vjee treperei otvaraju, sram ju je zbog oklijevanja, zbog toga
to nije snanija u ovom trenutku. On je taj koji je upravo izdrao etiri sata operacije.
On je taj s maskom preko lica, s infuzijom koja kaplje u njegovo tijelo. Ona je samo
morala ekati.
"Bok, duo", kae, nasilu se smijeei, hinei hrabrost.
"Mama", kae, prvo ime koje joj je dao, kad je jo bio beba, a prestao ga je koristiti
kad je nauio priati i hodati.
"Bio si super", kae, a suze joj naviru dok sjeda kraj njega na krevet. Pogladi mu
nogu kroz nekoliko slojeva deka, gledajui ga kako se mui da dri oi otvorenima.
Nakon nekoliko sekundi vjee mu postanu teke i opet se zatvore,
"Evo. Da vam pokaem", Nick proape, okrenuvi se da navue rukavice od
lateksa. Zatim doe do Charlieja i posve mirnom rukom skine masku i podigne jedan
kut zavoja da pokae svoje djelo.
Valerie se omakne zaprepaten uzdah kad ugleda sinovo lice. Slojevi blijede,
prozirne koe prekrivaju mu obraz, proaran siunim rupicama kojima otjeu krv i
tekuina. Maska nalik na duha ispod njegove maske. Scena iz horora - kakvu si Valerie
nikad ne doputa pogledati, uvijek rukama prekrivajui lice. Osjeti da se poinje tresti,
ali suzdri suze.
"Jeste dobro?" Nick kae.
Ona kimne, hvatajui zrak, silei se da izdahne, da se sabere.
"Nemojte zaboraviti, treba vremena da zacijeli", Nick kae dok vraa zavoj i masku.
Zna da bi trebala neto rei, ali rijei ne izlaze iz nje.
"Za nekoliko dana nee biti ni slino ovome. Bit ete iznenaeni."
Ona opet kimne, uz osjeaj slabosti i vrtoglavice. Kae si da se ne smije onesvijestiti.
Da si nikad ne bi oprostila kad bi se onesvijestila zbog pogleda na sinovo lice.

71

"Poprimit e normalnu boju kad se ponovno vaskularizira. I normalno e se

pomicati, nakon to koa zacijeli i primi se za tkivo i miie ispod nje."
Reci neto, kae si dok sjedi na rubu Charliejeva kreveta.
"Zato e nam trebati ona maska za lice koja bi trebala stii danas ili sutra. Da stalno
radi pritisak - da dri sve na mjestu kad pone jesti krutu hranu, priati - takve stvari. A
pomae i ublaiti bol"
Valerie ga pogleda, dovoljno uznemirena time da napokon progovori. "Boljet e ga?
Zar niste rekli da postoji puno lijekova protiv bolova?"
Nick pokae na infuziju i kae: "I postoji. Ali ipak e biti malo nelagode - a pritisak
tu pomae."
"Dobro", kae, a vrtoglavica i zaprepatenost ponu jenjavati dok prikuplja
informacije koje e joj trebati da pomogne sinu. "Znai sad moe piti?"
Nick kimne glavom. "Da. Moe pijuckati tekuinu, a sutra emo vjerojatno prijei na
kaastu hranu. A osim toga, treba se samo odmarati. Puno se odmarati."
"Je li tako, frajeru?" Nick kae kad Charlie ponovo otvori oi.
Trepne, jo uvijek previe pospan da bi priao.
"Tako je", Valerie kae umjesto njega.
"Dobro onda", kae Nick dok skida rukavice i baca ih, u koarkakom stilu, u ko u
kutu. Pogodi ko i izgleda zadovoljno. "Vratit u se."
Zaboli je kad to uje, i eljela bi da ne mora ve otii. "Kad?" upita, istog trena
poalivi zbog tog pitanja.
"Uskoro", kae Nick. Zatim joj primi ruku i stisne je, kao da joj eli jo jedanput rei
da e sve biti tono onako kako se nadao, tono onako kako bi trebalo biti.

72

13.
TESSA
"Mrzim kad moram rei 'Rekla sam ti'", April nazove da mi kae u ponedjeljak
ujutro dok se probijam kroz guvu kraj polica sa itaricama u trgovini Whole Foods.
"Dobar pokuaj", kaem, smijui se. "Oboava govoriti 'Rekla sam ti.'"
"Nije istina", kae April.
"Ma nemoj? A ono kad si mi rekla da e Frank dobiti gliste ako ga pustim da se igra
u pjeaniku?"
April se nasmije. "Dobro. U tome sam uivala - ali ne zato to je dobio gliste! Nego
zato to ste me ti i Nick zezali da sam paranoina."
"Ti jesi paranoina", kaem.esto zadirkujem April zbog njezina neprekidnog pranja
ruku i podsjeam je da ipak ima neto bijelih krvnih stanica. "Ali bila si u pravu... S im
u vezi si jo bila u pravu?"
April zastane na nekoliko sekundi i zatim kae: "Valerie Anderson. Bila sam u
pravu u vezi s Valerie Anderson. Koja kuka."
"to se dogodilo?" kaem, pripremajui se za priu koja slijedi, pitajui se zna li
April nekako da Charlie danas ide na operaciju.
"Nee vjerovati", kae April, pripremajui se za svoju priu. Uvijek slikovita u
prepriavanju anegdota, ak i onih o sitnicama iz svog ivota, April mi pomno predoi
atmosferu, opisujui paket koji su ona i Romy s ljubavlju sloile iz treeg pokuaja, kako
su paljivo odabrale bocu najfinijeg vina iz Romyna vinskog podruma i savren buket iz
cvjearnice Winston Flowers.
Pazei da ne zvuim zajedljivo, kaem: "Mislila sam da ete se okaniti tih stvari?
Dati joj malo vremena i prostora?"
"I jesmo.ekale smo tjedan dana ili tako neto, ba kao to si predloila... A onda je
Romy odluila da e jo jednom dati sve od sebe."
Ubacim kutiju groica u kolica, mislei kako bi izraz dati sve od sebe stvarno trebao
biti rezerviran za upucavanje curama u barovima, ili za dogovaranje dobre cijene za
rabljeni auto, ili za tranje kilometra i pol u est minuta. Ne za kontaktiranje s majkom
hospitaliziranog djeteta kad oito ne eli da ima s njom kontakt. Razmiljam i o tome
kako je davanje savjeta April isto kao i davanje savjeta Ruby - kroz jedno uho unutra,
kroz drugo van. Razlika je samo u tome to se April prvo pravi da je posluala.
"Zna, pruiti maslinovu granicu", kae April.
"Hm", kaem, mislei kako je i ovo vrlo znakovit izraz - a pomalo i proturjean
Romynoj prii da je njezino nastojanje da se priblii Valerie samo odraz suosjeanja i
podrke, a ne oit i bezoan pokuaj da se odrijei krivnje.
"Znai, Valerie nije dobro primila vau gestu?" pitam.
"To nisi mogla blae rei", kae April i krene mi od rijei do rijei prepriavati njihov
razgovor. Kako je Valerie odbila koaru, rekavi Romy da je iskoristi za svoju sljedeu
zabavu. "Bila je tako arogantna", kae April. "Totalna kuja."
"To je ba teta", kaem, paljivo birajui rijei, shvativi da bi to moglo biti mjerilo
pravog prijateljstva: koliko slobodno moe govoriti.
73

"Da. I to vie razmiljam o tome, to vie mislim da je zapravo prilino tuno. alim
je."
"Misli zbog onoga to se dogodilo njezinu sinu?" odluno pitam, mislei kako se to
nije moglo blae rei.
"Pa, da, i zbog toga. A i zbog injenice da oito nema prijatelja."
"Zato to kae?" upitam.
"Pa, kao prvo, kako bi mogla imati prijatelje s takvim ponaanjem? A kao drugo,
zato bi inae sjedila sama u ekaonici? Mislim - moe li zamisliti da se radi o nekom
od nae djece? Bile bismo okruene voljenim ljudima."
Ponem podsjeati April na svoju poetnu pretpostavku - da Valerie moda eli biti
sama - ali ona me prekine i kae: "Doima mi se kao jedna od onih ogorenih, neudanih
ena koje mrze cijeli svijet. Mislim, zar ti ne bi oekivala da e biti zahvalna? Barem
zbog Charlieja? Naa djeca idu u isti razred!"
"Valjda", kaem.
"To je sad to", kae April. "Slubeno odustajemo. Neka se sama snae." .
"Moda jo doe k sebi", kaem.
"Pa, morat e sama 'doi k sebi'. Mi smo zavrile."
"Razumljivo", kaem.
"Da... E da, i srele smo tvog divnog supruga na izlasku."
Sledim se, molei se da nije bio otresit ili hladan prema njima. "A da?" kaem. "Je li
znao zato... zato ste ondje?"
"Vjerojatno", kae. "Ali nismo razgovarali o tome... Nisam ga htjela dovesti u
neugodnu situaciju... Pa smo samo avrljali. Razgovarali o Longmereu. I Romy mu se
velikoduno ponudila da e napisati pismo preporuke za Ruby. Rekla je Nicku da bi joj
bila ast. S pismom lana odbora, praktiki sigurno upadate."
"Opa. To je stvarno lijepo", kaem.
"I kunem se da nisam o tome razgovarala s njom - to je bila iskljuivo njezina ideja.
Nije li divna?"
"Da", kaem, i smui mi se od moje dvolinosti. "Divna."
Nakon to po kii obavim etiri stvari, vratim se kui i doeka me deprimantan
prizor. Prljavo sue i ostaci maslaca od kikirikija i dema rasuti su po cijeloj kuhinji, a
dnevna je soba eksplozija lutaka, djelia slagalice i raznih komadia plastike. Ruby i
Frank sjede kao u komi, tek centimetrima udaljeni od televizora, i gledaju crtie, i to ne
onu ednu varijantu, ve one koji su puni pucnjave i seksizma - mukarci supermeni i
ene s figurama pjeanog sata. Frank na obrazu ima mrlju od dema od groa,
opasno blizu naslonu sivosmeeg stolca, koji sam sigurno trebala naruiti u tamnijoj
nijansi, a Ruby nosi ogrta za plau od frotira, usprkos kinom danu i temperaturi od
pet stupnjeva.
Za to vrijeme naa uobiajena dadilja Carolyn,dvadesetetverogodinja dvojnica
Jessice Simpson, grudi petice i to sve, zavaljena na kauu lakira nokte i smije se u svoj
iPhone. Dok sluam kako nabraja none klubove za prijateljiinu roendansku zabavu,
divim se njezinoj prividnoj nesposobnosti da stvarno radi za vrijeme tih bijednih deset
74

sati tjedno kod nas (umjesto da se drui s prijateljicama, ureuje, gricka i opsesivno alje
e-mailove i tweeta) i osjetim bujicu poznate vrste bijesa u grudima - osjeaj koji suvie
esto doivljavam otkako sam postala majka. Padne mi na pamet da krenem svojom
uobiajenom linijom manjeg otpora, nonalantno odem gore, pravei se da je sve u
redu, i zatim brzim biranjem nazovem Cate ili Rachel sa svojim standardnim
pritubama na Carolyn.
Ali nakon sinonjeg razgovora s Nickom, i onog dananjeg s April, nisam
raspoloena za prikrivanje osjeaja. Zato ustro proem pokraj Carolyn i ponem bacati
igrake u pletenu koaru u kutu sobe. Oito iznenaena mojim dolaskom, Carolyn na
brzinu zavri poziv, gurne lak za nokte u stranji dep svojih uskih traperica, i malo se
uspravi. Ne ispria se meutim zbog nereda niti se pridrui mom demonstrativnom
pokuaju pospremanja, a kamoli da uspravno sjedne. "Bok, Tessa", veselo kae. "Kako
si?"
"Dobro", kaem, alei to nisam inzistirala na neto slubenijem odnosu kad je
poela raditi za nas prije etiri mjeseca - moda bi malo ozbiljnije shvaala svoj posao da
sam "gospoa Russo". Zgrabim daljinski upravlja sa stolia za kavu i iskljuim
televizor, na to djeca ponu protestirati u isti glas.
"Ne elim ni uti", kaem im svojim najotrijim glasom - zbog ega se, naravno,
samo jo gore osjeam. Nisu oni krivi to im je dadilja takva lijenina.
Razrogaenih oiju, jo uvijek buljei u sada crni ekran, Frank gurne palac u usta, a
Ruby frkne nosom i kae: "Bilo je skoro gotovo."
"Ba me briga. Ne biste trebali sada gledati televiziju", kaem, vie radi Carolyn.
"Carolyn je rekla da moemo", Ruby odvrati, odgovor koji ni sama ne bih bolje
smislila.
Okrenem se i pogledam Carolyn podignutih obrva, a ona mi se nevino, slatko
nasmijei.
"Bili su tako dobri. I pojeli su sve mahune koje sam im dala. Pa sam samo mislila da
bih ih mogla poastiti", kae, glumei dobrog policajca na nain koji me jo vie
razbjesni.
"Da, da... Ali idui put, zadrimo se na Disneyju ili Nickelodeonu", kaem, vedro se
smijeei, svjesna da nameem dvostruki standard. Da im, kad sam ja na telefonu,
doputam da gledaju vie-manje bilo to, ako to znai malo mira. Ali opet, ne
financiram Carolynine izlaske u klubove i rastrone kupovine u butiku French Lessons
da bi ona bila ja.
"U redu. Naravno", kae Carolyn, a ja se sjetim dana kad smo je intervjuirali za
posao - ili tonije, kad sam je ja intervjuirala dok je Nick odsutno sjedio u kutu, pravei
se da sudjeluje u procesu.
Poslije joj je dao zeleno svjetlo, nazvavi je "dragom i dovoljno pametnom", i
optuio me da sam pretjerano izbirljiva kad sam ukazala na oite znakove - konkretno,
njezin Rolex, sandale Jimmy Choo i predimenzioniranu Vuitton torbu, zajedno s
njezinom izjavom da joj kuanski poslovi ba i "ne idu".
Ali, morala sam priznati, dobro se slagala s djecom, posebno s Ruby, koja kao da ju
je istog trena zavoljela - ili barem njezinu dugu kosu i grimizno ljubiasti lak na
75

nogama. A i bolja je od prethodne tri dadilje koje smo intervjuirali. Jedna nije ba
govorila engleski; druga je bila veganka i odbijala je ak i taknuti meso; trea idealna
Mary Poppins s oigledno izmiljenim preporukama. A i u ovom trenutku, Carolyn je
moj jedini put do slobode - ili barem do slobode deset sati tjedno. Zato izgovorim
njezino ime najsmirenije to mogu.
"A-ha?" kae, pucketajui vakaom, dok ja planiram svoj "Rekla sam ti" govor za
Nicka.
"Moram otii gore i napraviti par stvari prije nego to ode. Hoe li im molim te
proitati knjigu?"
"Naravno", Carolyn ivahno kae.
"I obui Ruby u malo topliju odjeu?"
"Naravno", opet kae. "Nema problema."
"Puno ti hvala", kaem s prenaglaenom strpljivou. Zatim reda radi dam djeci
poljubac, koji mi samo Frank uzvrati, i krenem gore prema svom uredu, koji je zapravo
vie kao neko malo proirenje nae spavae sobe. Jedna je to od mnogih stvari koje bih
najradije promijenila na naoj kui, sagraenoj 1912. u tudorskom stilu, s puno arma ali
malo funkcionalnog prostora.
U trideset minuta odgovorim na par e-mailova, naruim nekoliko odavno
zakanjelih darova za roenje djeteta i skinem s interneta nekoliko stotina fotografija.
Zatim me neto natjera da otvorim stari dokument, silab za kolegij koji sam drala, "Igre
i sport u viktorijanskom romanu." Bilo je to prije samo dvije godine, ali ini se puno
due, i osjetim iznenadnu nostalgiju za diskusijama koje sam vodila,predavanjima o
ahu i seksualnoj politici u Stanarki naputene kue, igrama drutvenog umreavanja u
Sajmu tatine, sportovima na otvorenom i otmjenom plesu u Gradonaelniku
Casterbridgea.
Zatim, kad ujem Rubyn glasni vrisak, koji prepoznam kao znak veselja, ne boli,
obuzme me osjeaj aljenja, intenzivna nostalgija za mojim starim ivotom. Za oazom
mira u mom uredu na kampusu, za poslijepodnevima kad sam se sastajala sa svojim
studentima i, iskreno, za bijegom iz mog prozainog svijeta. Preplavi me osjeaj
gubitka, i kaem si da se saberem. Samo imam lo dan. Samo sam uzrujana zbog
sinonje svae s Nickom, uznemirujueg razgovora s April, kaosa u kui. A tako je to u
ivotu - kad neto ne funkcionira u jednom aspektu ivota, to utjee i na sve druge.
Uzmem telefon da nazovem Cate, za malo prijeko potrebnog ohrabrenja. Ali ja
imam sve ono to Cate eli - barem ono to misli da eli - a ba i ne elim da mi netko
govori kako mi je super. Nisam ak ni raspoloena za razgovor s Rachel, koja uvijek zna
to treba rei, moda zato to mislim da, koliko se god alila, zapravo voli biti majka
kuanica. Razmiljam ak i tome da nazovem Nicka, tek toliko da raistim stvari i da se
izjadam o April - ali znam da nee moi razgovarati. A osim toga, ve ujem njegovo
zgodno rjeenje problema, neto kao Vrati se na posao ili Nai nove prijatelje ili Otpusti
Carolyn.
Kao da je to tako jednostavno i lako, pomislim. Kao da je ita u ivotu ikad tako
jednostavno i lako.

76

14.
VALERIE
Nick se svaki puni sat vraa da provjeri kako je Charlie, sve do posljednje vizite tog
dana kad se pojavi u levisicama i sivoj doleviti, s crnom torbom i vunenim kaputom
prebaenim preko ramena, oito na putu kui.
"Kako su svi?" pita tihim glasom, pogledavajui od usnulog Charlieja prema Jasonu,
zatim na kraju prema Valerie.
"Dobro smo", ona proape, a Jason je prekine i kae: "Hej, doktore. Ba sam govorio
Val da treba malo izai. Otii na svje zrak. Slaete se?"
Nick slegne ramenima, glumei bespomonost, i zatim kae: "Da. Ali mene nikad ne
poslua."
"Posluam", Valerie kae tonom koji zvui prponije no to je namjeravala. Skrene
pogled, i osjea se prozirnom, raskrinkanom dok zamilja Nickovu kuu i ono zlatno
svjetlo na prozoru spavae sobe na gornjem katu.
"A da?" Nick pita sa srameljivim smijekom. "Znai puno spavate? I jedete tri
obroka dnevno?I izbjegavate itati o najgorim moguim scenarijima na internetu?"
Zacrveni se i promumlja: "Dobro. Idem. Idem." Zatim ustane, obue kaput i uzme
torbicu sa stolice za ljuljanje.
"Kamo ide?" Jason pita.
"Nisam sigurna", bojaljivo odgovori, svjesna da je Nick slua i gleda. "Vjerojatno u
samo uzeti neku hranu za van. eli ti neto? Meksiku?" upita brata.
Jason napravi grimasu. "Ne bih. Nikad nisam mislio da u ovo rei - ali zlo mi je od
burita."
"Jeste li bili Kod Antonija?" Nick ih oboje upita.
Valerie odmahne glavom i kae: "Ne. Je li blizu?"
"Da. Odmah prekoputa. U Cambridgeu. To je mala prvarnica - ali hrana je izvrsna.
Bolja nego bilo gdje drugdje u North Endu. Najbolja piletina s brokulom koju sam ikad
jeo - ukljuujui maminu", kae Nick, tapui se po prednjem depu traperica kao da
provjerava je li uzeo kljueve.
"Zvui dobro", kae Jason, odluno pokazavi prstom prema Nicku. Okrene se
prema Valerie i kae: "Moe li mi donijeti lazanje?"
"Naravno", ona kae.
"Ali nemoj se uriti", kae. "Jedi ondje. Nisam tako gladan."
"To prvi put ujem", Valerie se naali, i shvati da je ona s druge strane izgladnjela.
Poljubi Charlieja, koji sada hre, u zdravi obraz, a zatim izae iz sobe, osjeajui
Nickove korake za sobom.
"I ja ba izlazim", kae jednom kad su ostali sami u hodniku. "Da vas otpratim
tamo?"
Suzdrana je to ponuda, i Valerie otvori usta da odbije, ne elei ga gnjaviti. Ali u
zadnjoj se sekundi predomisli i kae: "To bi bilo lijepo."
Nekoliko trenutaka kasnije zajedno izau iz bolnice i uu u no tako otru i hladnu
da odmah postane temom razgovora.
77

"Uh", kae Valerie, povukavi al preko lica kad ubrzaju korak. "Uasno je hladno."
"Da. Ove godine uope nije bilo jeseni", on kae.
"Znam. Uope se ne sjeam da je lie promijenilo boju", kae Valerie, mislei kako
ionako ne bi mogla uivati u tome.
Pogledaju lijevo i desno, i priekaju nekoliko sekundi da se promet raisti prije no
to ustrim tempom prijeu Ulicu Cambridge, i krenu prema crno-bijeloj tendi koju je
Valerie puno puta vidjela u prolazu, ali nikad je nije primijetila. Dok joj Nick otvara
vrata, zdepast mukarac s brkovima - tono onakav tip kakvog bi se oekivalo u
restoranu po imenu Kod Antonija - povikne: "Doktore Russo, gdje ste, dobri ovjee?"
Nick se nasmije. "Gdje sam? Pa bio sam ovdje proli tjedan."
"A da. Valjda jeste", kae, oprezno pogledavi Valerie.
Obuzme je nervoza s primjesom osjeaja krivnje, ali nestane kad Nick kae: "Ovo je
Valerie. Moja prijateljica. Valerie, ovo je Tony."
Svia joj se to jednostavno predstavljanje, zvui joj iskreno - i kae si da i jest
iskreno. Oni jesu prijatelji. Barem gotovo prijatelji.
Nick nastavi: "Samo sam htio propisno upoznati Valerie s najboljom talijanskom
hranom u gradu."
"U gradu?"
"Na svijetu", kae Nick.
"Dobro onda. Veera za dvoje!" kae Tony, trljajui svoje mesnate ruke.
Nick odmahne glavom. "Ne. Ja ne mogu ostati. Ne veeras."
Tony kae ono to Valerie misli: "Ma dajte. Jedna aa vina? Malo brusketa?"
Nick oklijeva, podignuvi rukav jakne da pogleda koliko je sati na njegovu
glomaznom digitalnom satu s puno gumbia sa strane. Valerie ga je primijetila u bolnici
i zamiljala ga je kako ga namjeta prije ranojutarnjeg tranja, na koje je sigurna da ide,
ak i usred zime.
"Nagovorili ste me", kae Nick, zurei u prigueno osvijetljen prostor za jedenje. "I
gle. Moj stol je slobodan."
"Pa naravno! uvali smo ga za vas!" Tony vikne. Namigne Valerie, kao da je i ona
sada dio ekipe, i odvede ih do stola u kutu. Izvue stolac za Valerie, doda joj glomazni,
plastificirani jelovnik i ponudi se da joj odnese kaput.
"Hvala, ali mislim da u ga ostaviti", kae, jo uvijek prozebla.
Gleda kako se Tonyjeve usne pomiu dok im nabraja to je u posebnoj ponudi, ali
teko joj je koncentrirati se na bilo to osim na Nicka, koji upravo diskretno provjerava
svoj BlackBerry. Zamilja rijei na zaslonu - Gdje si? Ili moda, Kad dolazi kui? Kae si
da je se ne tie, ba prikladan zakljuak, i na Tonyjevu preporuku narui au chiantija.
"A vi, gospodine?" kae Tony, ekajui Nickovu narudbu.
"Isto."
Tony se okrene da ode, a Valerie stavi podlaktice na stakleni stol, sjetivi se
pompoznog upozorenja jedinog odvjetnika s kojim je ikad izala - da nikad ne smije
naruiti vino u restoranu s kariranim stolnjacima, papirnatim ubrusima ili
plastificiranim jelovnicima. Nakon dvadeset minuta njihova spoja odluila je da nee
biti sljedeeg.
78

"Vidite. Ipak ste bili raspoloeni za pie", kae Nick.

Valerie ga pogleda, zbunjena.
"Rekli ste da niste raspoloeni za vino?" Znaajno se nasmijei. "Kad ste ostavili
koaru."
"A, da", kae, pokuavajui se opustiti - ili barem izgledati oputeno. "Pa, ini se da
sad jesam."
Nick kao da razmilja o tome, malo se okrenuvi da je pogleda iz drugog kuta.
Zatim se nakalje i kae: "Zato niste?"
"Zato nisam to?"
"Uzeli koaru?" kae.
Valerie odgovori, paljivo birajui rijei. "Ba i... ne vjerujem... enama koje su je
donijele."
On kimne, kao da to u potpunosti ima smisla, i zatim je jo vie iznenadi kad kae:
"Ni ja im ne vjerujem."
Zbunjeno ga pogleda, a on pojasni: "Bile su na izlasku iz ekaonice kad sam ja
ulazio. Popriao sam s njima nakratko."
"Znai, poznajete ih?" upita.
Nick kucne prstima po stolu i potvrdi: "Da. Poznajem ih."
Krene pitati odakle, ali se zaustavi, slutei da poveznica ukljuuje njegovu enu. Ne
eli se u to uputati, u strahu da e mu biti nelagodno odgovoriti i da e tako prekinuti
ritam njihova nesigurnog prijateljstva, sugerirajui da se tu moda radi o neem ne tako
ednom. eli vjerovati da je istinsko prijateljstvo mogue, prijateljstvo koje e se odrati
i nakon Charliejeva izlaska iz bolnice. Dugo je prolo otkad se s nekim uistinu povezala
- tako dugo da je skoro pa odustala od toga. Jason je stalno optuuje da se dovoljno ne
trudi, ali ona ne vjeruje da je to pitanje truda. Vie je stvar u tome da je ona samohrana,
zaposlena majka koja je zaglavila u niijoj zemlji. Nikad se ne bi uklopila meu majke
kuanice iz Wellesleyja, niti ima vremena stvarati prijateljstva s odvjetnicama iz svoje
firme koje nemaju djecu. I to je veinom nije smetalo, ba kao to je nauila prihvatiti
razdor s Laurel i svojim starim prijateljima iz srednje kole. Svakodnevni joj je ivot
odvraao panju od tih stvari, od onoga to joj nedostaje u ivotu. Ali sad kad je
nakratko osjetila pravo prijateljstvo, uzbudljivu napetost izmeu poznatog i stranog,
obuzme je tako snana enja da ne moe doi do daha.
Sreom, Nick se ini da nije svjestan svega toga i samo se smijulji, kao da joj je
upravo ispriao neku internu foru. Zatim nastavi i kae: "A ak i da ih i ne poznajem.
Znam taj tip."
"A kakav je to tip?" pita, nagnuvi se prema naprijed na stolcu, udei za potvrdom
da on shvaa, da su slinog miljenja u svojem zapaanju drugih i u oprezu s kojim
promatraju svijet.
"Uh, da vidimo", kae, trljajui se po bradi. "Povrne. Umjetne. Ovce. Vie se brinu
oko toga kakav dojam ostavljaju nego tko doista jesu. Troe energiju na nevane stvari."
"Tono tako", ona kae, smijeei se, jer je tako savreno opisao njezin osjeaj u vezi
s Romy i April. Zatim kae upravo ono to joj je na umu. "Mislim da se brinu da u ih
tuiti", kae. "Pogotovo ako znaju da sam odvjetnica."
79

"O, prilino sam siguran da su vas temeljito istraile."

"Da?" kae.
"ime bi se inae zabavljale?" kae, gledajui je u oi.
"Onda znate cijelu priu?" pita, gledajui u njega. "Znate kako se... to dogodilo?"
"Da", kae, kimajui glavom. "Znam."
Zna da ne pria o osnovnim informacijama koje je dobio kao kirurg, injenicama
koje je trebao one noi kad je Charlie primljen u bolnicu. Pria o nemaru u pozadini
svega ovoga, o glasinama za koje je sigurna da krue po toj elitnoj zajednici.
I doista, kae: "Boston je ponekad mali grad, znate?"
Ona kimne, dirnuta njegovom iskrenou.Potpunom izbjegavanju preseravanja.
"I, hoete li?" upita.
"Hou li to?"
"Tuiti."
Valerie odmahne glavom kad se Tony vrati s vinom i brusketama i brzo opet ode
kao da osjea da je njihov razgovor ozbiljan, privatan. Kucnu se i pogledaju se u oi dok
ispijaju prvi gutljaj, ali bez neiskrenih rijei.
Umjesto toga Nick spusti au i kae: "Znate. Ja bih moda tuio da sam na vaem
mjestu. Zasluili su to. Koji debil ostavlja malu djecu da se tako igraju oko vatre?"
"Vjerujte mi, znam. I razmiljala sam o tome", kae, stiskajui zube i trudei se
potisnuti onu otrovnu bujicu bijesa kojoj je jutros dopustila da izae na vidjelo. "Ali... to
ne bi pomoglo Charlieju. Ne bi nita promijenilo."
"Znam", on kae i oboje otpiju jo jedan dug gutljaj vina.
"A osim toga." Zastane. "To nije u mom stilu."
"Znam i to", kae, kao da su ve jako dugo prijatelji. Zatim joj se nasmije osmijehom
od uha do uha, od kojeg joj se, u kombinaciji s vinom na prazan eludac, pone vrtjeti.
Pogleda jo uvijek uprta u nju, pokae prema pladnju s brusketama i kae:
"Navalite."
Ona mu se nasmijei, zatim prebaci dvije krike prepeenog kruha na svoj tanjur,
zahvalna za ovo skretanje s teme, nadajui se da nije svjestan kako djeluje na nju.
"Mislim", kae, dodavi tanjur Nicku i nastavivi svoj prijanji tijek misli, "da mi
cijela ta stvar sa samohranim majinstvom ne pomae kod njih."
"Kako to mislite?" Nick pita.
Ona slegne ramenima, traei rijei koje bi opisale njezin osjeaj da je to to je sama to je na bilo koji nain drugaija - prepreka prijateljstvima, barem enskim
prijateljstvima. Jo od osnovne kole, vrlo je svjesna injenice da se djevojke sprijateljuju
s drugim djevojkama slinima sebi, ili barem s onima kakvima bi htjele biti. "Ne znam",
kae, divei se umjetniki posloenim rajicama, bosiljku, enjaku i luku, preprenim
do savrene zlatne nijanse. "Mislim da ljudi pretpostavljaju... znate... da samohranim
majkama treba novac... ili da su moda... vee oportunistice."
Podigne pogled i vidi Nickov izraz lica, koji pokazuje da se ne slae s tom teorijom,
ili barem da ne dijeli to uvjerenje. Nick zatim kae: "Jeste li bili udani... nekad?"
Valerie odmahne glavom i proguta prvi zalogaj bruskete, komentirajui savrenstvo
okusa, svjeinu sastojaka.
80

Sa aljenjem je pogleda: "ao mi je... Nisam to smio pitati... Ne tie me se", kae.
Zatim spusti pogled na tanjur kao da je eli uvjeriti da vie nee biti pitanja. Zna da
se izvukla, i na sekundu slijedi svoj uobiajeni instinkt i ostane utljiva to se tie
privatnog ivota. Ali onda otpije dug gutljaj vina i paljivo odabere rijei. "Ne. Nikad
nisam bila udana. Charliejev otac nikad nije bio u igri... Zvao se Lion - to bi vam
trebalo rei neto." Nasmije se, dajui mu doputenje da i on to uini.
"Bio je umjetnik. Talentiran umjetnik", nastavi. "Mislila sam da sam zaljubljena.
Rekao mi je da on jest - i vjerovala sam mu. I onda... pa, nije uspjelo." Nervozno se
nasmije. "Tonije, nestao je odmah nakon to sam zatrudnjela. Tako da nikad nije vidio
sina. Koliko ja znam, i ne zna da ima sina. Iako, ponekad mi je vrlo teko vjerovati u to.
Da me nitko od njegovih prijatelja nikad nije vidio s djetetom. Djetetom koje ima
njegovu kovravu kosu. Njegov dijamantni oblik lica."
To je vie no to je ikad rekla o toj temi, i osjea se iscrpljenom jer je otkrila toliko
svog ivota - ali i laknulo joj je. Osjea da je Nick gleda, i nekako pronae hrabrost da
podigne pogled i pogleda ga u oi.
"Znate li gdje je sada?" pita.
Ponovno otpije vino i kae: "ula sam da se odselio na Zapad... Ali nikad ga nisam
pokuala pronai... Iako, sigurna sam da bih mogla... Sigurna sam da ima izlobe... Ali
jednostavno... ne vidim smisla. Uvijek sam vjerovala da je ovako bolje za Charlieja."
"To je sigurno bilo teko", tiho kae. U oima su mu toplina i razumijevanje, ali ne i
saaljenje.
"Bilo je", prizna.
"Je li jo uvijek?" pita.
"Ponekad", kae, gledajui ga u oi, mislei na veer kad se dogodila nesrea, kako
se preplaeno i samo osjeala, ak i uz Jasona. "Ali u ovom trenutku ne."
On se nasmije jo jednim divnim, irokim osmijehom od kojeg joj srce pone lupati, i
kae: "Stvarno mi je drago to uti." Zatim pogleda na sat i predloi da narue veeru.
"Zar ne morate ii?" Valerie se blago usprotivi.
"Ne jo", odgovori, rukom dozivajui Tonyja, i kae da e joj se svidjeti ravioli sa
pinatom.

81

15.
TESSA
Vjeam Frankov tamnoplavi kaputi i Rubyn mucasti ruiasti al na vjealicu u
predsoblju kad Nick uleti kroz stranji ulaz kao da eli za nekoliko sekundi skratiti
svoje dvosatno kanjenje. Cijeli dan nismo razgovarali, osim triju poruka koje smo si
poslali. Prva moja, s pitanjem kad dolazi kui. Druga njegova, u obliku govorne pote, u
kojoj kae da e biti doma na vrijeme da stavi djecu na spavanje. I trea, kojom me
obavjetava da e doi kasnije no to je oekivao. Sreom, nisam nita rekla Ruby i
Franku, budui da sam odavno nauila da je to riskantno obeanje.
"Stvarno mi je ao to kasnim", Nick usrdno kae i poljubi me, a usne mu zavre
lijevo od mojih usta. Pokua opet, i naa se zatvorena usta ovaj put dotaknu, i istog
trena dobijem nelagodan osjeaj da nije radio kad mi je poslao onu zadnju poruku.
Neki bi to nazvali enskom intuicijom, poput Cate, koja redovito koristi taj izraz
kada zapravo eli rei da nije potpuno slijepa i glupa i nesvjesna odreenih oitih
injenica, koje veeras ukljuuju prodoran miris enjaka na Nickovoj koi i odjei.
Gorljiv ton njegove isprike. I, vie od svega, krivnju u njegovim oima.
Da razjasnim, to nije krivnja mukarca koji je prevario ili ak razmiljao o prijevari.
To me nikad nije brinulo. Niti je to krivnja mukarca koji se osjea skruenim jer je
tipino lo suprug jer je propustio sinovu nogometnu utakmicu ili jer nije primijetio
eninu novu frizuru, ili jer su ga hitno zvali usred veere za godinjicu braka. Krivnja
na Nickovu licu suptilnija je od toga, ali ipak nedvojbena. Pokuam je protumaiti,
promatrajui ga dok se trudim izgledati bezbrino, i zakljuim da je to krivnja ovjeka
koji bi htio biti negdje drugdje.
"U redu je", kaem, gledajui ga u oi, nadajui se da sam u krivu, da sam pogreno
protumaila znakove, dola do krivih zakljuaka. Da je Nick zapravo projurio kroz
vrata jer sam mu nedostajala ili jer je oajniki htio ispraviti to god se to sino dogodilo
meu nama. ak i ako to znai da emo se praviti da se nita nije dogodilo, to obino
inimo.
Zato kaem, najleernije to mogu, lica i glasa lienih bilo kakvih optubi: "to te
zadralo?"
"Ah, zna, uobiajene stvari", kae, izbjegavajui moj pogled dok ulazi u dnevnu
sobu, jo uvijek u kaputu.
"Kao,na primjer, to?" kaem, slijedei ga, razmiljajui o brojnim scenama u
filmovima kada mu svrati na pie na putu kui, sjedne na svoje uobiajeno mjesto u
baru, i izjada se barmenu ili bilo kome drugome tko je voljan sluati. Ili, jo gore, dri
sve u sebi dok osjeaji kipe u njemu. Odjednom se zapitam ima li Nick moda problema
za koje mi nije rekao - osim tipinih briga djejeg kirurga. Sjetim se jedne veeri prolog
tjedna kad sam pogledala kroz prozor spavae sobe i vidjela ga kako se poslije posla
zaustavlja na kolnom prilazu. Parkirao je auto, ali onda je sjedio ondje i gledao ravno
pred sebe. Promatrala sam ga na trenutak, pitajui se slua li neku pjesmu ili je
jednostavno mislima nekamo odlutao. Sto god bilo, oito mu se nije urilo da ude. A
kad je napokon uao, punih pet minuta kasnije, i kad sam ga pitala to je ondje radio,
82

doimao se zbunjenim kao da ni sam ne zna odgovor. I sada me jednako smeteno

pogleda.
Zato saetije postavim pitanje, ovaj put riskirajui. "Kako je bilo kod Antonija?"
kaem, ponovno udiui miris enjaka.
Njegova je utnja znakovita, i prije no to uspije odgovoriti skrenem pogled prema
pauini na lusteru, i nekako mi je neugodno zbog njega - zbog nas oboje. Isto sam se
tako osjeala kad sam ga jednom zatekla usred noi na kauu, otkopanih traperica, s
jednom rukom u boksericama, kako tiho stenje. Pokuala sam se neprimijeeno iuljati
iz dnevne sobe, ali spotaknula sam se o jednu od Rubvnih igraaka, tako da smo oboje
bili uhvaeni. Otvorio je oi, pogledao me i ukoio se, nita ne rekavi. Idueg jutra kad
se spustio na doruak, oekivala sam da e se naaliti o tome, ali nije. Nije me smetala
ideja da moj suprug masturbira, ali zbog njegove sam se utnje o tome osjeala
udaljeno, suprotno od prisnog - isto kao to se sada osjeam.
"Dobro je bilo."
"Znai ve si veerao?" pojasnim.
"Ne", brzo odgovori. "Samo sam neto malo prigrizao. udio sam za Antonijevom
hranom."
"Jesi meni donio malo?" pitam, nadajui se da je samo zaboravio uzeti bijelu vreicu
za van sa stranjeg sjedala. Spremna sam odbaciti cijelu svoju teoriju, samo ako moe
nekako stvoriti tu vreicu.
Sa aljenjem pucne prstima. "Trebao sam. ao mi je. Pretpostavio sam da si jela s
djecom?"
"Jesam", kaem. "Ali nikad ne bih odbila hranu iz Antonijeva restorana. Te bih
raviole mogla pojesti za desert."
"Ne sumnjam", kae, smijeei se. A zatim, oito se urei promijeniti temu, pita
kako sam provela dan.
"Dobro", kaem dok se pokuavam sjetiti kako sam ispunila posljednjih dvanaest
sati. Mozak mi se zablokira - to moe biti dobar znak ili lo znak, ovisno o perspektivi,
o tome kakav ti je trenutno ivot. Veeras se ini kao lo znak, zajedno sa svim drugim.
"A djeca? U horizontali?" pita, usputno pitanje.
"Ne. Vani su u gradu." Nasmijem se da ublaim sarkazam. Nick se nasmijei,
gotovo nasmije.
"Kako si ti proveo dan?" pitam, mislei kako je moja majka u pravu. On je taj koji
ima neto zanimljivo rei. On je taj koji je veeras imao pametnijeg posla nego da na
vrijeme doe kui.
"Presaivanje je dobro prolo", kae, i razgovor se prebaci na autopilota.
etiri rijei za operaciju od etiri sata.
"Da?" pitam, udei za jo detalja, ne toliko zato to elim lijeniki izvjetaj, ve
zato to elim da on eli dijeliti stvari sa mnom.
"Da. kolski primjer presaivanja", kae, zarezavi rukom po zraku.
Priekam nekoliko sekundi dok ne postane jasno da vie nema to rei. "E da,"
kaem, "April je rekla da te vidjela u bolnici."
Izraz lica postane mu gorljiv, gotovo bijesan, i kae: "Da. to je, pobogu, to bilo?"
83

"Nisu znale da je danas operacija", kaem, pitajui se zato traim ispriku za April i
Romy - kad se u principu slaem s Nickom.
Frkne nosom. "Svejedno."
Kimnem, to je moj nain zauzimanja njegove strane, u nadi da e to saveznitvo
popraviti to god da se to kuhalo izmeu nas. "ula sam da su donijele vino", kaem,
kolutajui oima.
"Tko nosi vino u ekaonicu?"
"I to ujutro."
Otkopa kaput i protrese ruke. "Trebala bi je se rijeiti iz svog ivota", neumoljivo
kae.
"Rijeiti se April?" upitam.
"Da. Ima pametnijeg posla."
Kao na primjer, da budem sa svojim muem, poelim rei, ali suzdrim se. "Ima ona i
dobrih strana", kaem. "Stvarno mislim da je pokuavala pomoi."
"Pomoi kome? Svojoj nesavjesnoj prijateljici?"
Traljavo slegnem ramenima, a on nastavi, sad ve nezaustavljiv. "Zasluuju da ih
tui."
"Misli da bi se to moglo dogoditi?" pitam.
"Nema anse", kae.
"Je li djeakova majka razgovarala s tobom o tome?" pitam, zainteresirana vie za
meuljudsku stranu njegova posla nego za medicinu.
"Ne", kratko kae.
"Bismo li mi?" pitam. "Bi li ti?"
"Moda bih", kae, pokazujui svoju osvetoljubivu stranu. Dio njega koji mi se ba i
ne svia previe, ali kojemu se svejedno divim, zajedno s njegovom mrzovoljom,
slijepom tvrdoglavou i bezonom kompetitivnou. Sve karakteristike priznatog
kirurga - upravo one osobine koje ga ine onim to jest. "Moda bih tuio samo zbog te
uvredljive boce vina... I izraza lica one... kako se zove? Remy?"
"Romy", kaem, udei se kako je taj ovjek uspio nauiti naziv svakog miia i
svake kosti u tijelu, beskrajne medicinske termine na latinskome, a ne moe upamtiti
nekoliko imena.
On nastavi, kao da pria sam sebi. "Onaj njezin lani osmijeh. .. Upravo sam zavrio
naporan kirurki zahvat i evo ti nje, ceri se, eli avrljati sa mnom o privatnim kolama."
"Da. April mi je rekla da e nam napisati pismo", kaem.
"Malo sutra", kae. "Nema anse. Ne elim njezino pismo. Ne elim ak ni da Ruby
bude u blizini takvih ljudi."
"Mislim da malo generalizira", kaem, dok osjeaj potitenosti u mojim grudima
poinje uzmicati pred mojom vlastitom frustracijom i bijesom.
"Moda", kae. "Moda i ne. Vidjet emo."
"Mi emo vidjeti?" kaem. "To onda znai da e ti to pogledati? Razmisliti o tome?"
"Naravno. Kako god", kae. "Rekao sam ti da hou."
"Jesi li danas pogledao prijavu?" pitam, znajui da zapravo ne govorim o prijavi govorim o njegovoj povezanosti s naom obitelji.
84

Pogleda me i zatim izgovori moje ime onako kako izgovara Rubyno nakon to ju je
deseti put zamolio da opere zube. Ili, ee, nakon to je uo mene kako je deseti put
molim da opere zube.
"to?" kaem.
"Zna li kakav mi je ovo bio dan?" Ne prieka da odgovorim.
"Slijepio sam djetetu lice", kae. "Nisam imao vremena za prijave za kole."
"Ali imao si vremena za veeru kod Antonija?" kaem, preskoivi prijelazne stadije
ljutnje i osjeajui navalu bijesa u grudima.
Naglo ustane i kae: "Idem se istuirati."
"Naravno da ide", kaem mu u lea.
Okrene se i hladno me, otro pogleda. "Zato ovo radi, Tess? Zato stvara
probleme?"
"Zato ti ne eli doi kui?" ispalim, oekujui da e se smekati. Rei mi da sam
smijena.
Umjesto toga, slegne ramenima i kae: "Hm. Pa ne znam. Jer ti stvara tako ugodnu
atmosferu ovdje."
"Ti to ozbiljno? Ja se samo trudim da tebi bude ugodno. Nama. Uasno se trudim",
viknem drhtava glasa i sjetim se svega to sam danas radila. Kupovanja namirnica,
skidanja fotografija, kuhanja, brige oko djece. Svega to radim za nau obitelj.
"Pa moda se treba prestati toliko truditi. Jer to god bilo to to radi, Tess, ini se
da ba i ne uspijeva", kae, ljutita glasa, ali kontroliran i miran kao to su mu tijekom
operacije bile ruke. Uz zadnji preziran pogled, ponovno se okrene i ode gore. Trenutak
kasnije ujem ga kako ulazi pod tu - gdje e jako dugo ostati.

85

16.
VALERIE
"Jeste li i vi lijenica?" snaan glas prekine Valerie u razmiljanju, podsjetivi je da je
jo uvijek kod Antonija i eka Jasonove lazanje, koje bi bila zaboravila naruiti da je
Nick nije podsjetio kad su zavrili s vlastitom veerom, nakon ega je otiao kui.
Podigne pogled i nasmijei se Tonyju koji se mota u blizini.
"Lijenica?... Ne", kae, kao da je ta ideja apsurdna. Zapravo, i jest apsurdna, s
obzirom na to da je jedinu jedinicu u ivotu dobila na satu biologije u srednjoj koli kad
je glatko odbila secirati svinjski fetus koji je njezin laboratorijski partner nogometa
uporno zvao Wilbur. Jo se uvijek sjea munog mirisa formaldehida i prizora mekih
okusnih pupoljaka na blijedoruiastom jeziku.
Tony ponovo pokua. "Medicinska sestra?"
Padne joj na pamet da bi mogla zaustaviti to ispitivanje tako da jednostavno kae,
"Odvjetnica", ali zna da ga zanima njezina veza s Nickom, a vino je ublailo njezinu
uobiajenu suzdranost. Osim toga, ima neeg u Tonyjevu otvorenom, prijateljskom
pristupu zbog ega joj se ini da moe podnijeti istinu.
Tako da kimne u smjeru bolnice i kae: "Moj sin je pacijent u Shrinersu."
"Oh", Tony tiho kae. Sa aljenjem odmahne glavom dok se Valerie pita ali li
moda ne toliko zbog njezina odgovora, ve zbog svog pitanja, zbog injenice daje
njegovo leerno avrljanje nekako zalutalo na turoban teren. "Kako mu je?"
Valerie se nasmijei, trudei se da mu ne bude neugodno, vjebajui za razgovor
koji zna da e u mjesecima koji slijede puno puta voditi. "Dri se. Dosad je bio na dvije
operacije..." Nelagodno zastane i jo se jednom nasilu nasmijei, ne znajui to vie rei.
Tony prebaci teinu s jedne noge na drugu i zatim se nagne da na stolu pokraj
njezina posloi posudice za sol i papar. "Doktor Russo mu je kirurg?"
"Da", kae, nekako ponosna na tu injenicu, kao da se njihova povezanost odraava
na njezino roditeljstvo. Samo najbolje za Charlieja, pomisli.
Tony je s iekivanjem pogleda, pa Valerie nastavi, uz vie detalja. "Jedna operacija
na ruci. I jedna na obrazu. Jutros." Podigne ruku da dotakne lice, i osjeti prvi napad
tjeskobe otkako je prije dva sata ostavila Charlieja. Pogleda na mobitel, okrenut prema
gore na stolu, zvuk pojaan na najglasnije, pitajui seje li nekako mogla propustiti
Jasonov poziv. Ali zaslon je umirujue prazan, prizor dvotrane ceste koja vijuga pod
plavim nebom i pahuljastim bijelim oblacima, i nestaje u daljini.
"Pa, onda ve znate - doktor Russo je najbolji. Vi i va sin dobili ste najboljeg", Tony
tako strastveno kae da se Valerie zapita ima li moda izravnog iskustva s pacijentima
ili njihovim roditeljima. On s dubokim potovanjem nastavi. "A tako je skroman... Ali
sestre koje dolaze ovamo - sve su mi priale o njegovim nagradama... djeci koju je
spasio... Jeste li uli za onu djevojicu - onu u avionskoj nesrei gore u Maineu? Tata joj
je bio neka faca, ef na televiziji? Bilo je na vijestima - prije otprilike dvije godine?"
Valerie odmahne glavom, shvativi da vie nikad nee imati taj luksuz da ignorira
takvu priu.
86

"Da. To je bio jedan od onih aviona s jednim motorom. Letjeli su na vjenanje... cijela
obitelj... i avion se sruio oko pola kilometra od piste, odmah nakon uzlijetanja. Zabio se
u ogradu i svi su osim te jedne djevojice odmah umrli od udisanja dima i od opeklina.
Pilot, roditelji, tri starija brata. Tragino", kae i izgleda jako alosno.
"A djevojica?" Valerie upita.
"Ostala je siroe, sama. Ali preivjela je. Uspjela je. 'Djevojica-udo', kako je sestre
zovu."
"Koliko su teke bile opekline?" Valerie pita, nervozno tresui nogom.
"Teke", kae Tony. "Stvarno teke. Osamdeset posto tijela, tako neto."
Valerie proguta knedlu u grlu, razmiljajui o tih osamdeset posto, o tome koliko je
gore Charlie mogao proi. "Koliko je dugo bila u bolnici?" upita, a grlo joj se odjednom
osui.
"Uh", Tony kae, slijeui ramenima. "Dugo, dugo vremena. Mjesecima. Moda ak
godinu dana."
Valerie kimne, i obuzme je osjeaj duboke boli pri pomisli na nesreu, na nezamisliv
uas na toj ogradi. Kad pone zamiljati plamen kako guta avion i sve te ljude u njemu,
zatvori oi da se rijei tih prizora.
"Jeste dobro?" Tony pita.
Ona podigne pogled i ugleda ga kako sada stoji blie njoj, sklopljenih ruku, pognute
glave, doimajui se zauujue elegantnim za tako zdepastog, krupnog ovjeka. "Nisam
smio... To je bilo bezobzirno."
"U redu je. Mi smo imali sree u usporedbi s njom", kae Valerie. Otpije zadnji
gutljaj vina, odjednom se oajniki elei vratiti u bolnicu, ba kad se kuhar pojavi s
vreicom za van. "Lazanje i salata?"
"Hvala", kae Valerie, posegnuvi za torbicom.
Tony podigne ruke i kae: "Ne, ne. Molim vas. Ovo je na raun kue. Nadam se da
emo se ponovno vidjeti, dobro?"
Valerie se krene buniti, ali zatim kimne u znak zahvale i kae mu da hoe.
"Kako mu je?" upita Jasona kad ude u sobu i nae Charlieja u istom poloaju u
kojem ga je ostavila.
"Jo uvijek spava. Prespavao je ak i previjanje", kae Jason.
"Dobro", kae - jer mu je potreban odmor i jer je svaka minuta u snu minuta bez boli
- iako ponekad misli da su njegove none more gore od bilo ega drugoga. Izuje cipele i
obuje papue, dio njezina veernjeg rituala.
"I?" kae Jason. "Kako je bilo?"
"Bilo je dobro", tiho kae, razmiljajui o tome kako je vrijeme brzo proletjelo dok je
sjedila ondje s Nickom, kako je bilo ugodno i oputeno. "Lijepo smo razgovarali."
"Mislio sam na hranu", Jason kae, podignuvi obrve. "Ne na drutvo."
"Hrana je bila izvrsna. Evo", doda mu vreicu za van dok on mumlja neto sebi u
bradu.
"to?" kae.

87

On ponovi to je rekao, sporije, glasnije. "Rekao sam - mislim da se nekome svia

doktor Macan."
"Doktor Macan?" ona kae dok stoji blizu prozora. "Je li to neki slengovski termin za
koji ne znam?"
"Da. Doktor Macan. Doktor Cener."
Nervozno se nasmije i kae: "Cener?"
"ista desetka", kae Jason, namigujui.
Valerie zakoluta oima i kae: "Mislim da se tebi svia."
Jason slegne ramenima i kae: "Da. Zgodan je. Ali ja se toliko ne trudim demantirati
to."
"Ne padam na oenjene mukarce", Valerie kategoriki kae.
"Nisam rekao da si pala na njega", kae Jason. "Samo sam rekao da ti se svia."
"Ne svia mi se", kae, zamiljajui Nickove tamne oi, nain na koji kilji, uz blagu
grimasu, kad god eli rei neto u to je uvjeren. Shvati da moda zvui pretjerano
defenzivno, da se ne bi trebala ba toliko protiviti - posebno s obzirom na to da se ona i
Jason esto zezaju o zgodnim tipovima, poput neenje koji ivi prekoputa i povremeno
bez majice kosi travu, i da su neki od njih oenjeni.
Jason otvori vreicu, udahne, i kimne s odobravanjem. "I, o emu ste priali cijelo to
vrijeme?"
"O puno toga", kae, shvativi da jo nije rekla Jasonu za Romynu koaru. Razmisli
o tome da mu sada kae, ali odjednom se pone osjeati iscrpljenom i odlui da to moe
priekati do jutra. "Poslu. Njegovoj djeci. Charliejevoj koli. Puno toga."
"Jesi spomenula da misli da je komad?"
"Nemoj poinjati", kaem.
"Nemoj ti poinjati", on kae. "Opasno je to, pasti na Baldwina poput njega."
"Kako god ti kae", kae, smijui se izrazu Baldwin i mislei kako joj se neko doista
sviao Billy - ili koji je ve brat bio u filmu Tanka linija smrti - i kako mu Nick stvarno
pomalo slii. Na njezinu alost, pomisli dok gleda Jasona, koji je navalio na svoje
lazanje, Nick ima jo ljepe oi.

88

17.
TESSA
"Tess?" Nick kae te noi kad je napokon doao u krevet malo poslije jedan ujutro.
Glas mu je njean, gotovo kao apat, i osjetim bujicu olakanja kad ga ujem da tako
izgovara moje ime.
"Da", proapem.
Nekoliko puta duboko udahne, kao da se pokuava sabrati ili odluiti to da kae, i
sjetim se da bih mogla ispuniti tiinu pitanjem to se dogaa u njegovoj glavi. Ali
natjeram se da priekam, slutei da e njegove idue rijei biti znakovite.
"ao mi je", napokon kae i privue me k sebi, zagrlivi me. ak i bez zagrljaja znala
bih da ovaj put to misli. Za razliku od one isprike zbog kanjenja, sada mu u glasu
nema nieg isforsiranog niti automatskog.
"Zbog ega?" apnem, jo uvijek zatvorenih oiju. Obino je to pasivno-agresivno
pitanje, ali veeras je iskreno. Doista elim znati.
"ao mi je zbog onog to sam rekao. To nije istina." Jo nekoliko puta duboko
udahne, izdiui kroz nos, i zatim kae, "Ti si sjajna majka. Sjajna supruga."
Poljubi me u vrat, odmah ispod uha, i vre me zagrli, sada cijelim svojim tijelom
uz moje. To je oduvijek bio njegov nain mirenja - djela, a ne rijei - i iako sam u
prolosti kritizirala takav pristup i opirala mu se, veeras mi ne smeta. Samo se privijem
uz njega, trudei se vjerovati mu, rijeiti se sumnja oko nae veze. Kaem si da se Nick
uvijek malo prljavo borio i bio brz na otrim rijeima zbog kojih kasnije poali i koje
zapravo ne misli. Ali opet, pitam se nema li moda uvijek zrno istine u njima, negdje.
"Zato si to onda rekao?" proapem, izmeu njegovih poljubaca i nekih mojih.
"Zato si rekao da nam nije dobro?"
Padne mi na pamet da to dvoje nije meusobno iskljuivo. Mogu biti sjajna supruga
i majka - a stvari svejedno mogu ne funkcionirati. Ili polako prestajati funkcionirati.
"Ne znam...Jednostavno sam ponekad isfrustriran", kae dok mi sputa donji dio
pidame s brzo rastuom nestrpljivou.
Pokuam mu se oduprijeti, barem da zavrimo razgovor, ali osjetim da se predajem
neodoljivoj fizikoj privlanosti prema njemu. Potrebi za njim. Tako sam se osjeala na
poetku, kad smo trali kui da budemo zajedno i vodili ljubav dva ili tri puta na no.
Dugo se nisam tako osjeala.
"elim da bude sretna", Nick kae.
"I jesam sretna."
"Onda nemoj traiti probleme."
"Ne traim."
"Ponekad trai."
Razmislim o tome, razmislim o svim drugim nainima na koje sam ga veeras
mogla pozdraviti. Moda sam ja kriva. Moda doista stvaram probleme, kao one
kuanice koje sam nekad kritizirala jer dramatiziraju da bi ublaile monotoniju svojih
dana. Moda postoji praznina u mom ivotu, i raunam na njega da e je ispuniti.
Moda je veeras stvarno samo udio za talijanskom hranom.
89

"Hajde, Tess. Pomiri se sa mnom", kae, dok skida donji dio pidame i podie moju
majicu, koju se ne potrudi skinuti. vrsto me poljubi u usta dok se pomie u meni,
nudei pokoru.
I ja njega poljubim s jednakom estinom, vrsto ga obavijajui nogama dok mi srce
lupa. Cijelo to vrijeme govorim si da to radim jer ga volim. Ne zato to mu elim neto
dokazati.
Ipak, nekoliko trenutaka kasnije, nakon to se pustim, i osjetim da i on radi isto,
ujem se kako apem: Vidi, Nick? Vidi? Dobro nam je. Dobro je.

90

18.
VALERIE
Valerie promatra Charlieja kako koncentrirano boji unutar linija izrezbarene
bundeve, paljivim, vrstim potezima, birajui naranastu bojicu za bundevu i zelenu
za peteljku. Dosadan je to posao za dijete njegove dobi, ne zahtijeva apsolutno nikakvu
kreativnost, ali ini se da Charlie razumije da je to dobro za njegovu ruku i ozbiljno
shvaa zadatak koji mu je dao radni terapeut.
Dozove ga dok on crta crnu maku u pozadini, dugim potezima naglaavajui svaki
brk. Charlie je ignorira, promatrajui sada crte iz nekoliko razliitih kutova, pomiui
papir umjesto glave.
Ponovo ga dozove, samo da bi ga pitala to eli za ruak. Charlie napokon podigne
pogled, ali nita ne kae, zbog ega se Valerie zapita u kakvom je raspoloenju. Prolo je
nekoliko dana od operacije, i iako se ve malo privikla na masku koja mu prekriva lice,
jo uvijek nije naviknuta na to kako mu skriva izraze lica, tako da je tee zakljuiti to
misli.
"Ja nisam Charlie", napokon kae, niskim, hrapavim, teatralnim glasom.
"Tko si onda?" ona kae, prihvativi igru.
"Imperijski vojnik", zlokobno odgovori, zvuei kao odrastao mukarac koliko
estogodinjak to moe.
Valerie se nasmijei. U sebi to stavi na popis prekretnica -prva kruta hrana, prva
etnja po hodnicima, prva ala na vlastiti raun.
"Ne treba mi ak ni kostim za No vjetica", kae u trenutku kad Nick ue u sobu.
Valerie osjeti da joj se lice razvedrilo, a sigurna je da se i Charliejevo. Nema veze to
oboje znaju zato je ovdje - da pregleda presadak i iglom odstrani eventualnu tekuinu
koja se nakupila. Postupak nije tako bolan kako izgleda, i zbog morfija koji Charlie jo
uvijek intravenozno prima i zato to se ivci jo nisu primili za presadak - no ipak nije
ba ugodan. Ali Nick im uspije oboma odvratiti panju, kao da je taj zahvat usputni dio
njegova posjeta.
"Kako to, stari?" Nick upita. "Zato ne treba kostim?"
"Jer ve nosim masku", kae Charlie, glasom koji je opet visoki sopran.
Nick se nasmije i kae: "Ima neto u tome."
"Mogu biti imperijski vojnik ili mumija."
"Ja bih na tvom mjestu odabrao vojnika", kae Nick. "A ja u biti Darth Vader."
Ne moe se vjeno skrivati, Luke, Valerie pomisli. I zatim, Ja sam tvoj otac. Jedina dva
citata iz Ratova zvijezda koje zna napamet, osim onog Neka sila bude s tobom.
"Imate kostim Dartha Vadera?" Charlie ga pita, i gurne ruku pod masku da se
poee uz rub kose.
"Ne. Ali siguran sam da bih ga mogao nabaviti... Ili bismo mogli samo glumiti",
Nick kae, podignuvi imaginarno oruje.
"Da. Mogli bismo glumiti."
Valerie obuzme toplina dok promatra kako se Nick i Charlie smijee jedan
drugome, sve dok Charliejev glas ne postane ozbiljan kad pita: "Dolazite na zabavu?"
91

Misli na zabavu za No vjetica dolje u rekreacijskom centru; svi su pacijenti i njihove

obitelji pozvani. Naravno, ona i Charlie planiraju ii, zajedno s Jasonom i Rosemarv.
"Joj, duo. Nick ima dvoje djece - sigurna sam da ih vodi po slatkie u susjedstvu",
Valerie brzo kae dok odmata kostim Spidermana koji je Jason juer pokupio u Targetu,
jedini koji je uspio nai a da odgovara njezinim dvama kriterijima - bez zastraujuih
konotacija i s maskom koja e prekriti Charliejevu vlastitu masku.
"Doi u", kae Nick. "Kad poinje?"
"U etiri", ona oklijevajui kae, uputivi mu pogled koji, nada se, izraava
zahvalnost, ali isto tako pokazuje da to nadilazi njegove dunosti kao kirurga.
Okrene se prema njemu, i glas joj postane tii. "Stvarno, Nick", kae. "Ne morate..."
"Doi u", Nick opet kae, prelazei rukom preko plave kosice koja je poela rasti iz
Charliejeve obrijane, ruiaste glave.
Valerie zamisli Nickovu enu i djecu kod kue, kako ga ekaju, i zna da bi se trebala
jo jednom usprotiviti. Ali, umjesto toga, uiva u osjeaju topline u grudima koji se
polako iri po cijelom tijelu.
"To je stvarno lijepo od vas", napokon kae, i nita vie.
Kasnije tog poslijepodneva, dok Charlie spava, Valerie se pone premiljati oko
prihvaanja Nickova nepromiljenog obeanja za No vjetica i odjednom osjeti potrebu
da ga oslobodi te dunosti. Godine logistikih potekoa nauile su je da je No vjetica
pothvat za dva roditelja, jednog koji mora ostati doma i dijeliti slatkie, i drugog koji e
voditi djecu od vrata do vrata - i svjesna je da e se Nickova supruga vrlo vjerojatno
protiviti njegovoj odluci da doe na bolniku zabavu. eli ga potedjeti te kune
prepirke i izbjei nelagodan razgovor koji bi uslijedio u sluaju da izgubi u debati. Jo
vanije, pomisao na prekreno obeanje ili bilo to blizu razoaranja u Charliejevu
ivotu vie je no to moe podnijeti. Tako da se odlui na preventivni potez - strategiju
koja joj je ve dobro poznata.
Razmisli o tome da prieka Nickovu sljedeu vizitu da obavi taj razgovor, ali osjea
da je hitno da to prije rijei stvar prije no to se stigne predomisliti. Nakon to brzo
izvadi BlackBerry iz torbe i Nickovu posjetnicu iz novanika, osjeti navalu neobjanjive
nervoze i utipka njegov broj, nadajui se da e se javiti.
Nakon to trei put zazvoni Nick se naglo, nestrpljivo javi, kao da je upravo
prekinut u neem vrlo vanom - to je vjerojatno tono.
Valerie oklijeva, odjednom poalivi to je nazvala, osjeajui da je jo vie
pogorala stvari, da ga nema pravo zvati na privatni mobitel iako joj je dao broj.
"Zdravo, Nick", kae. "Valerie je."
"O! Zdravo, Valerie", kae, a ton mu postane prisan i prijateljski. "Sve u redu?"
"Da. Sve je super", kae i odjednom zauje pozadinsku buku koja ne zvui kao
bolnica. "Zovem u nezgodno vrijeme?" upita, brinui se da je moda s obitelji.
"Ne, ne", kae. "to je bilo?"
"Pa, samo sam... htjela razgovarati s vama o sutranjoj zabavi za No vjetica",
promuca.
"to s tim?" on upita.
"Sluajte. Tako je lijepo od vas to ste rekli da ete doi... Ali..."
92

"Ali to?" kae.

"Ali No vjetica je."
"Da?"
"Sigurna sam da morate biti negdje drugdje", kae. "Sa svojom obitelji. Svojom
djecom... i jednostavno mi nije ugodno..."
"Bi li vam bilo lake da vam kaem da ionako moram raditi?" upita. "Tako da, osim
ako ne elite nazvati efa bolnice i rei mu da mislite da bih trebao dobiti slobodan
dan..."
"Stvarno biste trebali raditi?" ona odgovori, hodajui sada gore-dolje po hodniku
kraj Charliejeve sobe, istodobno s olakanjem i osjeajui se glupo jer je iz te zabave
napravila tako veliku stvar, i pitajui se zato joj nije palo na pamet da moda ionako
mora raditi. Da njegova odluka da doe moda nema nikakve veze s njima.
"Val" kae, prvi put upotrijebivi skraeni oblik njezina imena, injenica koja joj
ne promakne, injenica koja joj se svia, ne moe si pomoi. "elim doi. Dobro?"
Ponovno osjeti toplinu u grudima. "Dobro", kae.
"A sad me ispriajte", kae. "Upravo kupujem kostim Dartha Vadera."
"Dobro", kae. Osjea kako joj se blesavi, nekontrolirani osmijeh razvlai licem dok
prekida razgovor, trudei se ne priznati si koji je pravi razlog zbog kojeg ga je upravo
nazvala.

93

19.
TESSA
Tijekom sljedeih nekoliko dana, bogovi braka su blagonakloni prema naem domu,
i ini se da stvari opet dobro funkcioniraju. Nick je uzoran suprug - zove s posla samo
da me pozdravi, dolazi kui na vrijeme da stavi djecu na spavanje, ak mi je jednom
napravio veeru. A opet, njegov se trud ne ini tekim ni nametnutim. Jednostavno se
doima zainteresiranim, kao da je dio bioritma nae obitelji, ukljuen u male stvari koje,
ponekad mi se ini, inae rjeavam sama. Zapravo, tako je paljiv da poinjem kriviti
sebe zbog nae svae - to je uvijek pomalo olakanje, moda samo to ti vraa kontrolu
nad vlastitim ivotom. Rachel i Cate, kojima se objema povjeravam, slau se da sam
barem djelomino kriva za ovo loe razdoblje, ukazujui na hormone, dosadu i opu
paranoju - tipine karakteristike majinstva, Rachel se naali.
Jedini se problem pojavi za No vjetica, sredinom poslijepodneva, kad Nick nazove
iz bolnice da mi kae da se vjerojatno nee uspjeti vratiti za obilaenje kua u susjedstvu
- i da e definitivno propustiti okupljanje kod April prije toga. Suzdrim se od toga da
ga podsjetim da je djeci No vjetica druga najsvetija no u godini (moda najsvetija za
Ruby, ija je ljubav prema slatkom epskih razmjera) i da, iako se pokuavam oduprijeti
rodno podijeljenom roditeljstvu, smatram daje obilaenje susjeda radi slatkia iskljuivo
oev posao. Umjesto toga, usredotoim se na injenicu da je jutros odveo Ruby u vrti,
zadravi se ondje da snimi njezinu kostimiranu paradu po vrtikim hodnicima, i zatim
doao kui da provede malo vremena s Frankom prije no to je otiao na posao.
"Jesi dobro?" pitam smireno, puna podrke.
"Da,da. Samo imam puno posla ovdje", kae, zvuei napeto i rastreseno, ali i
razoarano, to malo ublai moje vlastito razoaranje. Zatim pita hoemo li moi bez
njega, to se tie logistike dijeljenja slatkia.
"Da", kaem. "Samo u ostaviti zdjelu na trijemu. Neemo dugo biti vani. Nije
nikakav problem."
I doista nije problem, govorim si dok s Ruby i Frankom hodam uzbrdo prema
Aprilinoj kui malo prije mraka i, kad stignemo, ugledam April kako vee hrpu
naranastih i crnih balona za potanski sandui. Na prvi pogled vidim da je ve popila
nekoliko aa vina i odjednom i sama postanem raspoloena za pokoju. Poalje mi
poljubac i zatim oduevljeno krene o tome kako su Sharpay i Elmo preslatki, razigranim
glasom i gestama.
"Hvala", kaem, mislei kako su, iako doista jesu slatki, njezini komplimenti esto
pretjerani i kako nema nieg toliko slatkog na dva kostima iz trgovine - jedan posve
predvidiv, drugi pomalo neukusan.
"Gdje je Nick?" kae, pogledavajui oko sebe, kao da oekuje da e iskoiti iz grmlja
i iznenaditi je.
"Mora raditi", kaem s uobiajenom kombinacijom ponosa i aljenja, koja dolazi uz
brak s kirurgom.
"teta", suosjeajno kae.
94

"Da. A to moe?" slegnem ramenima, zatim pogledam prema njezinoj kui,divei

se bogatim ukrasima - strailima poreanima po prilazu, malim duhovima objeenima
po drveu i paljivo izrezbarenim bundevama naslaganima na verandi, zajedno s
plastovima umjetniki namjetenog sijena. Kaem joj da sve izgleda predivno, u nadi da
u promijeniti temu, barem radi Franka i Ruby, budui da ne vidim smisla u tome da im
skreemo panju na oevu odsutnost.
"Hvala!" kae. "U dvoritu je ovjek s obojenim licem... I premiljam se da li da se
igramo vaenja jabuka5? Misli da je prehladno? Previe truda?"
"Da. Nemoj komplicirati", kaem, svjesna da taj savjet zvui otprilike kao da kaem
Madonni da se ne eksponira previe ili Britney Spears da donosi dobre odluke kad su
veze u pitanju.
Kaem joj to i ona se nasmije, provue ruku ispod moje i izjavi da sam joj
nedostajala - a mislim da to znai da su joj nedostajali razgovori o neemu drugom osim
o drami s Romy.
"I ti si meni nedostajala", kaem, osjeajui zadovoljstvo dok hodamo po kolnom
prilazu. Gledamo kako Ruby i Frank pozdravljaju Oliviju razigranim zagrljajima, uz
navalu zadovoljstva jer smo uspjeno sredile da nam se djeca sprijatelje.
Moje se dobro raspoloenje nastavi i tijekom sljedeih sat vremena, dok se druim s
prijateljima i avrljam sa susjedima, raspravljajui o uobiajenim temama - kako je
godina brzo proletjela, koliko se djeci svia vrti, kako bismo se stvarno uskoro trebali
nai da se djeca zajedno poigraju. Cijelo to vrijeme dajem sve od sebe da ne razmiljam
o Nickovoj upadljivoj odsutnosti iz grupice oeva s takama punim vreica slatkia za
djecu i boca piva za njih, ak i kad me pitaju, ne manje od deset puta, gdje je on veeras.
Vidim da mnogi razmiljaju o Romy, ali samo Carly Brewster ima petlje izravno naeti
tu temu. Ironino, Carly je jedna od najvie ogovaranih i najneomiljenijih ena u
susjedstvu. Biva savjetnica s magisterijem iz poslovne administracije s Whartona, ini
se kao da joj je uasno dosadno u ulozi kuanice i majke etvorice djeaka, to
kompenzira gurajui nos u svaija posla i zapoinjui nepotrebne svae na roditeljskim
sastancima i skupovima susjedske udruge. Prolog je proljea ak predloila da se
uvede zakon prema kojem bi se make morale drati na uzici.
Uglavnom, nonalantno se pone raspitivati dok struno ljulja svoje najmlae dijete
u nosiljci marke Bjorn. "Kako je onaj deki?" upita kao da se mutno sjea prie. "Onaj
koji se opekao kod Croftovih?"
"Dobro je", kaem, zaustavivi pogled na crti izmeu njezine pepeljastoplave kose i
tamnog izrasta.
"Je li Nick s njim veeras?"
"Nisam sigurna. Nisam pitala", otresito kaem, znajui da nee shvatiti poantu.
I, naravno, teatralno udahne, pogleda oko sebe i stia glas do apta: "Moj mu radi s
njegovom majkom.Valerie Anderson.U istoj su odvjetnikoj firmi." Oi joj se zacakle
kad nastavi, "I kae da tjednima nije bila na poslu..."
Igra koja se u SAD-u tradicionalno igra na No vjetica. U kantu s vodom stave se jabuke, a zadatak
je igraa zubima ih izvaditi.
5

95

"Hm", suzdrano kaem i zatim dam sve od sebe da joj skrenem panju na njezinu
djecu, jedinu temu u kojoj e sigurno uivati vie od nagaanja o tuoj. "Kako su
deki?" kaem.
"Ludi su", kae, okreui oima, dok promatra kako njezin drugoroeni sin,
maskiran u Winnieja Pooha, sustavno bere krizanteme iz Aprilina cvjetnjaka. Oito je
jedna od onih koji misle da njihovo dijete ne moe uiniti nita loe, budui da ga puta
da nastavi i kae: "Da. Ba su pravi djeaci."
Za razliku od Franka, pomislim, koji redovito eli moje sjajilo za usne, igra se
Rubvnim lutkama, a nedavno je izjavio da eli biti frizer kad odraste. Ispriam to Carly,
koja suosjeajno nakrivi glavu i otpjevui: "Ja se ne bih previe brinula."
Implikacija je jasna - trebala bih se ozbiljno zabrinuti.
Gledam Winnieja Pooha kako gazi po zgnjeenim laticama, razmazujui ljubiaste i
roza crte po prilazu, sigurna da s jednakom revnou ubija kukce i mislei kako bih
radije da mi sin bude gej nego studo iz bratstva nabijen testosteronom, kakav e njezin
sin, kako se ini, sigurno postati.
"A ovo je Piglet, pretpostavljam?" kaem, smijeei se bebi u njezinu naruju
odjevenoj u ruiasti prugasti bodi, s njukicom na nosu, i pogledom traei Tiggera i
Eevorea.
Ona kimne, a ja promrmljam: "Preslatko."
"Nije tako presladak u tri ujutro", iscrpljeno kae, ponosna na svoj umor. "Imam
dadilju - ali svejedno se svakih nekoliko sati diem radi dojenja. Tako da od nje zapravo
nema koristi."
"To je gadno", kaem, razmiljajui kako je upravo majstorski obznanila dvije stvari:
dovoljno je imuna da ima plaenu pomonicu, ali i dovoljno predana da usprkos tome
ustaje da podoji dijete.
"Da, jest. Ali totalno se isplati... Jesi li ti dojila?"
Ne tie te se, pomislim, kad mi padne na pamet da slaem kao to sam ve puno puta
uinila. Ali umjesto toga kaem istinu, uz osjeaj slobode jer vie ne moram tajiti tu
injenicu poput neke prljave tajne. "Nekoliko tjedana. Ali nije ilo. Odustala sam. Svima
nam je tako bilo bolje."
"Slaba proizvodnja mlijeka?" proape.
"Ne - samo sam se vratila na posao - a izdajanje pomou pumpica je bilo preteko",
kaem, spazivi Ruby koja pokuava izgurati uplakanog Franka kroz stranji prozor
autia Cozy Coupe boje lavande.
"Hej! Ruby! Prestani!" poviknem prema drugoj strani travnjaka.
"Na meni je red", Ruby vikne, s dozom histerije u glasu."Ne eli dijeliti."
"Ima dvije godine", kaem. "Ti ima etiri."
"Dvije su dovoljno da dijeli!" vikne, to je, naalost, pristojan argument.
"Trebala bih otii srediti ovo", kaem, zahvalna to imam izgovor da odem.
"U ovakvim trenucima poeli da im je otac ovdje, ha?" kae Carly, i nasmijei mi se
svojim najboljim "moj ivot je bolji od tvog" smijekom.

96

Kasnije te veeri, kad su djeca ve zaspala, svjetla na verandi su ugaena, a ja se

trudim odoljeti slatkiima, misli mi se vrate na Carlyn samozadovoljni smijeak.
Zapitam se je li moda sve u mojoj glavi - jesam li pretjerano osjetljiva ili defenzivna
kad se radi o Nickovu poslu, i projiciram vlastito nezadovoljstvo. Shvatim da ona nije
nita posebno - da sve ene usporeuju ivote. Svjesne smo toga iji suprug vie radi,
tko vie pomae u kui, tko vie zarauje, tko se vie seksa. Usporeujemo svoju djecu,
pamtei tko spava cijelu no, jede povre, pazi na ponaanje, uspijeva se upisati u dobre
kole. Znamo tko najbolje vodi kuanstvo, prireuje najbolje zabave, kuha najbolja jela,
najbolje igra tenis. Znamo koja je meu nama najpametnija, koja ima najmanje bora oko
oiju, najbolju figuru - bilo prirodno ili umjetno. Svjesne smo toga tko radi puno radno
vrijeme, tko ostaje doma s djecom, kome uspijeva oboje, i to tako da se to ini lakim, tko
ide u kupnju i na rukove dok dadilja sve radi. O svemu tome razmiljamo i onda
raspravljamo s prijateljicama. Usporeivanje i onda povjeravanje; to ene rade.
Razlika je, mislim, u tome zato to radimo. Radimo li to da bismo procijenile svoj
vlastiti ivot i uvjerile se da ulazimo u kategoriju normalnog? Ili smo kompetitivne i
uivamo u tuim nedostacima tako da bismo mogle pobijediti, pa makar samo zato to
nemamo dostojnih protivnica?
Zazvoni telefon i spasi me od mojih odbjeglih misli i neotvorene okoladice Twix.
Vidim da je Nick i brzo se javim.
"Hej!" kaem, a osjeam se kao da danima nismo razgovarali.
"Hej, duo", kae. "Kako je prolo veeras?"
"Bilo je zabavno", kaem, i prepriam mu najzanimljivije trenutke veeri - kako je
Frank stalno govorio: 'Slatkii ili slatkii.' Kako ga je Ruby podsjeala da kae hvala.
Kako je bila ponosna kad god bi starije cure pohvalile njezin kostim. "Ali, naravno, nije
bilo isto bez tebe. Nedostajao si nam."
"I vi ste meni nedostajali", kae. "Sve troje."
Odgriem mali komadi okoladice, svjesna da sam se zeznula s tim fatalnim prvim
zalogajem. "Dolazi sad kui?"
"Brzo."
"Koliko brzo?"
"Prilino brzo", Nick kae. "Ali nemoj ostajati budna..."
Progutam knedlu, osjeajui navalu razoaranja i poraza, a zatim krivnju i olakanje
jer nema svjedoka koji bi sada vidjeli moj izraz lica, dok sputam slualicu, dovravam
okoladicu, i odlazim sama u krevet.

97

20.
VALERIE
Na No vjetica Valerie zna da je u nevolji. Ne zbog potisnutog znanja da je nazvala
Nicka dijelom zato to je samo eljela uti njegov glas, a dijelom zato da bi imao njezin
broj. I ne zbog toga to je inzistirao da doe na zabavu, pojavivi se u punoj opremi
Dartha Vadera. ak ne ni zbog toga to je ostao u njihovoj sobi dugo nakon to je
Charlie zaspao i, nagnut na prozorsku dasku, razgovarao tihim glasom, izgubivi, kao i
Valerie, pojam o vremenu. Naravno da su sve te stvari bile znaci nevolje, posebno
idueg jutra kad je odvrtjela film unatrag.
Ali postala je sigurna u trenutku kad ju je nazvao na putu kui da joj kae "jo
neto". Bilo je neto u vezi s Charliejem - toga se sjeala - ali bilo je jasno da to nije
poslovni poziv, s obzirom na vrijeme poziva, kao i na injenicu da nisu prekinuli kad joj
je rekao to "jo neto". Razgovarali su sve dok se on nije zaustavio na prilazu, nekih
trideset minuta kasnije.
"Sretna No vjetica", proaptao je u telefon.
"Sretna No vjetica", i ona je proaptala. Zatim se natjerala da prekine, osjeajui
istodobno melankoliju i krivnju dok je zamiljala njegovu kuu i troje ljudi u njoj. Ali
ipak je te noi otila spavati u nadi da e je nazvati ujutro.
to je i uinio. Kao i svaki dan nakon toga, osim onih dana kad bi ona njega prva
nazvala. Uvijek su poinjali razgovor raspravom o Charliejevu presatku ili lijekovima
protiv bolova ili njegovu raspoloenju - ali uvijek su zavravali jo neim, a esto i jo
neim nakon toga.
I evo, est dana kasnije, telefon opet zazvoni.
"Gdje si?" pone, vie se ne predstavljajui.
"Ovdje", ona kae, promatrajui Charlieja kako spava. "U sobi."
"Kako mu je?" Nick pita.
"Dobro je... spava... Gdje si ti?"
"Pet minuta udaljen", kae, i nastavi razgovarati s njom sve dok mu ne uje glas u
hodniku.
"Hej", kae, pojavivi se za uglom, i stavi svoj BlackBerry u dep, sa irokim
osmijehom na licu, kao da su upravo podijelili neku internu alu.
"Bok!" ona kae, osjeajui da se i sama poinje smijati, obuzeta radou.
Ali nakon deset minuta neobaveznog razgovora, Nickov izraz lica postane ozbiljan.
Valerie se prvo zabrine da je neto polo u krivom smjeru s Charliejevim presatkom, ali
onda shvati da se radi o upravo suprotnome, da je jednostavno vrijeme da Charlie ode
kui. Sjeti se da joj je Nick rekao da e trebati oko tjedan dana da se nova koa primi,
sjeti se kako nije skidao pogled s njezinih oiju kao da joj nudi neko jamstvo. Ali ipak je
okirana i potresena, kao da uope nije oekivala ovaj trenutak.
"Danas?" upita, a srce joj lupa od straha i sramotne spoznaje da ne eli ii kui. Kae
si da je samo stvar u ovom mjestu - u sigurnosti bolnice - ali duboko u sebi zna da se tu
radi o neemu drugom.
98

"Sutra", kae Nick, a lice mu na trenutak poprimi izraz koji joj govori da i on osjea
isto. Ali brzo se prebaci u lijeniko raspoloenje i krene priati o Charliejevu napretku i
terapiji,o dugoronom planu operacija, kao i kratkoronom planu oporavka izvan
bolnice, recitirajui upute i hrabrei je.
"Moe se vratiti u kolu za otprilike tjedan dana. Idealno bi bilo da i dalje nosi
masku oko osamnaest sati dnevno. Ali moe je povremeno skinuti - naravno, osim ako
se bavi sportom ili tako neto... I mora spavati s njom. Isto vrijedi i za udlagu na ruci."
Valerie proguta knedlu u grlu i kimne glavom, nasilu se smijeei. "To je sjajno.
Sjajne vijesti", kae, a osjea se kao stvarno loa majka jer ne skae od veselja kad to uje.
"Znam da je to zastraujue", Nick kae. "Ali spreman je."
"Znam", kae i ugrize se za usnicu tako jako da je boli.
"A i ti si", kae joj, tako uvjerljivo da mu zamalo povjeruje.
Idueg poslijepodneva, dok se Valerie bavi papirologijom i pakiranjem, prisjeti se
kad je prvi put izala iz bolnice s Charliejem, kad je imao samo tri dana. Sada ima isti taj
osjeaj prijeteeg neuspjeha, straha da e se, kad jednom ostane sama doma s djetetom,
otkriti da je prevarantica. Jedino to joj ublaava strepnje Charliejevo je vidno
uzbuenje dok poskakuje po hodnicima i dijeli crtee koje je svima sino napravio.
Svima osim Nicku, to jest, od kojeg nema ni traga ni glasa.
Valerie stalno oekuje da e se pojaviti, ili barem nazvati, i uhvati se kako
odugovlai, potpisujui otpusne papire i stavljajui stvari na kolica to sporije moe. U
jednom trenutku ak pita Letu, ozbiljnu, ljubaznu sestru koja je bila uz njih od poetka,
bi li trebali priekati doktora Russa prije no to odu.
"Nema ga danas, duo", Leta kae jo njenije nego inae, kao da se brine da e te
vijesti uznemiriti Valerie. "Sino je potpisao otpusno pismo." Krene listati Charliejev
karton kao da trai neku utjehu, i veselo se nasmijei kad je nae. "Ali eli da se vratite
za nekoliko dana", kae. "Nazovite ovaj ovdje broj", kae, zaokruivi Nickov broj u
uredu na formularu koji joj je dala.
Posramljena, Valerie uzme papir i skrene pogled, pitajui se koliko je zapravo
prozirna, znaju li sve sestre kako se osjea, kako su bliski ona i Nick postali. Ili je moda
on takav sa svim svojim pacijentima i njihovim obiteljima - moda je ono to je smatrala
prijateljstvom samo njegov fino dotjeran i uglaen odnos prema pacijentima. Pomisao
na to da samo radi svoj posao, da ona i Charlie nisu posebni, ispuni je olakanjem i
razoaranjem.
Valerie zatvori zadnju putnu torbu, a Leta izjuri iz sobe, da bi se trenutak kasnije
vratila s kolicima za Charliejevu posljednju vonju po ovim hodnicima - i sa trkljavim
bolniarom po imenu Horace da gura kolica.
"Vie mi to ne treba!" Charlie veselo povikne.
"To je bolnika procedura, duo", kae Leta.
Charlie je gleda, zbunjen.
"Svi izau u kolicima, ribice", ona mu kae. "Hajde, ukrcaj se. Horace bi te mogao
podii na stranje kotae."

99

Charlie se, uz djeaki grleni smijeh, popne na kolica, a Valerie se osvrne po praznoj
sobi i zadnji put u sebi zahvali mjestu koje nikad nee zaboraviti.
Charlie ne pita za Nicka sve do kasnije te veeri kad je u svom vlastitom krevetu, s
crteima iz bolnice sada prenesenim na njegove zidove boje meda, okruen svojom
vojskom plianih ivotinja, dok njegov iPod na postolju tiho svira Beethovena.
"Nisam uspio dati crte doktoru Nicku!" kae, odjednom se uspravivi. "Nisam se
uspio pozdraviti."
"Vidjet emo ga opet za nekoliko dana", ona kae, polegnuvi ga natrag na jastuk i
ukljuivi nonu svjetiljku.
"Moemo ga nazvati?" Charlie kae drhtava glasa.
"Ne sada, duo. Prekasno je", kae.
"Molim te", zacvili i digne ruku da skine masku. "elim mu rei laku no."
Valerie zna to bi trebala odgovoriti, zna da postoji puno toga to bi mogla rei
svom sinu da mu odvrati panju s teme doktora Nicka.
Ali, umjesto toga, stavi ruku u dep i izvadi mobitel koji je cijeli dan drala uza se, i
brzo natipka poruku: Doma smo. Sve u redu. Nazovi ako moe. Charlie ti eli zaeljeti laku
no.
Poalje poruku i kae si da to radi za svoje dijete. I stvarno to radi za svoje dijete.
Nekoliko sekundi kasnije mobitel zazvoni.
Valerie se trgne. "To je on!" kae, pritisne tipku za razgovor i podigne telefon do
Charliejeva uha.
"Zdravo, doktore Nick", kae Charlie. "Nisam se uspio pozdraviti s vama."
Valerie se napree da uje njegov odgovor. "Nema potrebe za tim, stari. Vidjet emo
se uskoro."
"Kad?" Charlie upita.
"Moe sutra? Pitaj mamu jeste li slobodni?"
"Jesmo slobodni sutra, mamice?" Charlie pita.
"Da", Valerie brzo odgovori.
Nick kae jo neto to Valerie ne uspije razaznati, i Charlie joj da telefon. "eli
razgovarati s tobom, mamice", kae i ponovno stavi masku prije no to zijevne i zatvori
oi.
Ona uzme telefon i kae: "Hej... Oprosti to te smetamo... na slobodan dan...
naveer..."
"Nemoj", Nick kae. "Zna da mi je jako drago kad nazove... Stvarno sam danas
htio doi... Nedostajete mi. Nedostajete mi oboje."
Valerie izae iz sobe, ostavivi Charliejeva vrata odkrinuta, i proape u hodniku:
"I ti nama nedostaje."Tiina pucketa na telefonu dok Valerie odlazi do vlastitog
kreveta. "Je li sada prekasno?" on napokon kae.
"Sada?" upita, zbunjena.
"Mogu svratiti na minutu? Pogledati ga?"
Valerie zatvori oi, suspreui dah dovoljno dugo da mu kae da. Dovoljno dugo da
kae sama sebi, stoti put, da su prijatelji. Samo prijatelji.
100

21.
TESSA
Nekoliko tjedana prije Dana zahvalnosti osjeam kako zapadam u raspoloenje u
kojem mrzim i blagdane i sebe. Pone jednog jutra kad kasnim po Ruby u vrti. Kosa mi
je jo uvijek mokra dok veem Frankieja, zasutog mrvicama, u autosjedalici, ubacujem u
rikverc i odmah se zabijem u garana vrata -zatvorena garana vrata - to rezultira
tetom od tri tisue dolara.
Kasnije tog poslijepodheva, oito me pokuavajui oraspoloiti, Larry, stereotipni,
istetovirani, brkati majstor za garana vrata, izvijesti me da se to dogaa daleko ee
nego to mislim.
"I ne biste vjerovali", nastavi izraenim bostonskim naglaskom. "Veinom su
mukarci krivi."
"Stvarno?" kaem, malo zaintrigirana tim podatkom.
Larry ozbiljno kimne glavom i kae: "Valjda zato to su mukarci zaposleniji,
znate?"
U nevjerici ga pogledam, a bijes kljua u meni dok se odupirem porivu da kaem
Larryju o koliko sam tono stvari razmiljala kad sam taj dan odlazila od kue - daleko
vie nego to je moj suprug mogao imati u glavi kad je iziao kroz vrata s termosicom
kave i svojim novim Beckovim CD-om. Zvidei.
Osim mog vlastitog osjeaja idiotizma i Larryjeva seksistikog komentara, najvie
me oko cijelog tog incidenta uznemirila moja instinktivna reakcija dok sam stajala u
garai, procjenjujui mjesto sudara. Konkretno, Nick e me ubiti. To je stav koji sam
bezbroj puta ula - gotovo uvijek od svojih prijateljica koje su takoer majke i kuanice i koji mi je uvijek iao na ivce, zajedno sa enama koje pokuavaju sakriti stvari koje su
kupile od mueva, iz straha da e zbog toga imati problema. Na to uvijek poelim rei:
"Je li ti on otac ili mu?"
Da razjasnim, nisam se bojala Nicka, ali jesam se brinula da e biti ogoren na mene.
Da e potajno prieljkivati da mu je ena malo sabranija. A ne sjeam se da sam se ikad
prije tako osjeala.
Nije me puno utjeila ni injenica da je Nick na kraju imao razumijevanja, ak mu je
malo bilo i smijeno kad sam mu priznala svoju pogreku, jer to zapravo nije
promijenilo osnovnu injenicu - da se odnos moi izmeu nas mijenja i da postajem
sirota ena koja se samo eli svidjeti, netko koga nisam prepoznavala, netko na koga me
moja majka upozorila.
Nekoliko dana kasnije taj se osjeaj vrati, nakon to me Ryan, moj bivi zarunik,
pronae na Facebooku, "zahtijevajui" moje "prijateljstvo" - i uhvatim se kako se nadam
da bi Nick mogao biti ljubomoran zbog toga, i kako razmiljam da elim da bude
ljubomoran.
Dok gledam siunu fotografiju Ryana s raybanicama i jezerom koje se ljeska u
pozadini, nazovem Cate i kaem joj to je novo.
"Znala sam da e ti se kad-tad javiti", kae, aludirajui na nau nedavnu raspravu u
kojoj sam uporno tvrdila da nikad vie neemo razgovarati. Kao prvo, imam oprotajno
101

pismo u kojem mi se zakleo da e biti tako. Kao drugo, nitko iz naeg kruga prijatelja
nije uo ni rijei od njega od nae pete godinjice diplome.
"Da ga prihvatim?" pitam.
"Pa naravno", kae Cate. "Zar ne eli vidjeti to radi? Je li oenjen?"
"Pa valjda", kaem.
"Osim toga, ne moe ignorirati zahtjev za prijateljstvom - to je jednostavno
nepristojno", Cate nastavi. "Pogotovo s obzirom na to da si ti njega napucala..."
"Znai, da je on prekinuo sa mnom, mogla bih odbiti njegov zahtjev?"
"Apsolutno. Jo uvijek bi to bilo malo nepristojno, ali imala bi potpuno pravo na to",
Cate nedvosmisleno kae, strunjak za nijanse drutvenog umreavanja i taktike
povrijeenih partnera.
"Dobro.Evo ga", kaem, s leptiriima u trbuhu od znatielje i iekivanja kad
prihvatim zahtjev, odem ravno na njegov profil i proitam njegov status, objavljen
sino: Ryan je na trajektu kui, spreman da ponovno proita Srednji spol Jeffrevja Eugenidesa.
Zastanem, mislei kako je udan takav ivopisan uvid u neiji ivot nakon to cijelo
desetljee nema pojma to radi. "to? to vidi?" kae Cate.
"Priekaj sekundu", kaem dok pregledavam njegov profil, i ubrzo saznam da ivi
na otoku Bainbridgeu, ali radi u Seattleu - zato trajekt. Jo uvijek predaje engleski u
srednjoj koli. U braku je sa enom po imenu Anna Cordeiro, ima jednog psa - haskija
Bernieja. Nema djece. Zanima se za politiku, planinarenje, biciklizam, fotografiju i
Shakespearea. Najdraa glazba: Radiohead, Sigur Ros, Modest Mouse, Neutral Milk
Hotel i Clap Your Hands Say Yeah. Knjige: previe da bi ih nabrajao. Najdrai mu je
citat onaj Margaret Mead: "Nikada nemojte sumnjati u injenicu da mala skupina
promiljenih i zabrinutih graana moe promijeniti svijet." Bez pravih iznenaenja. Sve
to ukratko prenesem Cate, koja kae: "Kako izgleda?"
"Isto. Osim to nosi lee", kaem, prisjetivi se kako je bio slijep bez svojih debelih
naoala. "Ili je bio na laserskoj operaciji."
"Jo uvijek ima onu svoju kosu?"
"Da", kaem.
"A ena? Je li slatka ili ba i ne?" Cate pita, kao da uhodimo njezina biveg preko
interneta.
"Ne znam. Dosta slatka. Niska. Dobri zubi."
"Plava?" Cate nagaa.
"Ne. Izgleda kao Latinoamerikanka - ili je jako preplanula... Evo. Kopirat u i poslati
ti."
Poaljem Cate tri fotke - jednu s Ryanom i Annom ruku pod ruku na molu, u
crvenim jaknama marke Patagonia, i s psom na oprezu koji stoji kraj njihovih nogu.
Drugu na kojoj se Anna pobjedonosno smije na ledom prekrivenom vrhu planine. I
treu, Anna u krupnom planu, sa svojim dramatino crvenim usnicama i kosom
skupljenom u urednu, nisku punu.
Nanosekundu kasnije Cate otvori moju poruku i uzvikne: "ovjee. Mlada je. Ide,
Ryan."

102

"Pa da, izgleda mlado", kaem, shvativi da nikad zapravo ne primjeujem godine,
barem ne kad je netko mlai od mene. Kao da sam u glavi stala negdje na broju trideset
i jedan.
"Smeta ti to?" upita. "Jesi ljubomorna? Osjea li ita?"
Nasmijem se na njezino frenetino ispitivanje i kaem joj da bi trebala razmisliti o
prelasku na kavu bez kofeina.
"Ve jesam", kae.
"Moda bi si trebala nabaviti ribicu?" podrugljivo predloim. "Navodno smiruju."
Ona se nasmije i opet pita jesam li imalo ljubomorna.
"Ne. Nisam ljubomorna", iskreno odgovorim, dok nastavljam pregledavati
osamdeset i sedam fotografija Ryana, Anne i njihova psa, veinom u idilinom
okruenju u prirodi. Zapravo, kaem joj, gotovo kao da gledam fotografije stranaca, a
ne ovjeka za kojeg sam se skoro udala. "Izgleda stvarno sretno. Drago mi je zbog
njega", kaem.
"Hoe li mu pisati?" pita.
"A trebala bih?"
"Tehniki, on bi prvi trebao, budui da te dodao... Ali hajde, pokai da si zrelija od
njega."
"to da napiem?"
"Neto openito."
"Kao?"
"Kao... hm... 'Drago mi je vidjeti da si dobro, da jo uvijek predaje, uiva u prirodi.
Pozdrav, Tess.'"
Natipkam reenice od rijei do rijei i poaljem ih prije no to se stignem poeti
premiljati oko izbora rijei. Istog se trena moja vlastita neprirodna slika pojavi na
njegovu zidu. U usporedbi s njegovim umjetnikim fotografijama, ukoena slika mene s
djecom pored naeg boinog drvca izgleda totalno namjeteno, bez imalo one ivosti i
spontanosti vidljivih na toliko Rvanovih fotki.
"OK. Jesam", kaem, razmiljajui kako stvarno trebam promijeniti sliku profila.
Naalost, ja nemam uzvienih opcija s vrhova planina. "Objavljeno."
"Objavila si to? Na zidu?" Cate pita, uasnuta.
"Pa ti si mi rekla!" uspanieno kaem, pitajui se to sam to propustila.
"Ne! Ne! Nisam!" kae. "Trebala si samo poslati poruku. Privatnu. Ne na zidu!
Moda ne eli da mu to ena vidi! Moda te prezire. Moda je totalno ogorena."
"Sumnjam. Izgleda potpuno sretno."
"Ne zna ti kakvi su njezini problemi."
"Da to izbriem onda?" pitam.
"Da! Istog trena... O, sranje. Moram na frizuru i minkanje... ali objavi mi ako bude
neto novo..."
Nasmijem se i prekinem, sada zaokupljena zadnjom slikom - crno-bijelom
fotografijom Anne, umotane u veliku deku pored kamina, kako s ljubavlju gleda u
fotoaparat. Jo si jednom kaem da nisam ljubomorna, ali ne mogu porei sasvim
blagi,neidentificirani osjeaj u grudima koji se tijekom dana nekoliko puta pojavi,
103

tjerajui me da se vraam na Facebook i neprestano provjeravam Rvanov profil. U pet

sati jo mi nije odgovorio, ali promijenio je status u: Ryan zahvaljuje svojoj eni na
njezinim predvianjima.
Pitajui se to su Annina predvianja ukljuivala, vratim se na sliku nje kraj vatre i
napokon identificiram onaj osjeaj. To nije ljubomora, barem ne ljubomora povezana s
Ryanom, ve sjeta zbog Nicka, mog vlastitog braka, uspomena na to kako smo se
upoznali, kako je nekad bilo. Ako uope ima imalo ljubomore, to je zavist zbog izraza
potpunog zadovoljstva na Anninu licu. injenice da je Ryan vjerojatno pobudio njezin
osmijeh, zatim snimio fotografiju, zatim je pretvorio u evokativnu crno-bijelu sliku,
zatim je objavio na Facebooku - sve to se nikad ne bi dogodilo u mojoj kui. Ne ovih
dana.
Kasnije te veeri, nakon to mi je Ryan napokon odgovorio na poruku ("I meni je
drago da te vidim. Prekrasna djeca. Jo uvijek predaje?"), kaem Nicku za nae
dopisivanje, nadajui se zadovoljavajuoj ljubomornoj reakciji. Ili barem trunici
nostalgije za poecima nae veze; napokon, Ryan je osoba koja nas je spojila.
Ali, umjesto toga, on odmahne glavom i kae: "Tipino da taj tip ima profil na
Facebooku." Zatim uzme daljinski i ukljui CNN. Anderson Cooper radi reportau o
tsunamiju, dok se stravini prizori razaranja izmjenjuju na ekranu.
"to ne valja s Facebookom?" pitam defenzivno - vie radi sebe nego radi Ryana.
"Pa, za poetak, to je potpuni gubitak vremena", kae, malo pojaavi da uje
britanskog turista kako opisuje tragediju.
Nakostrijeim se na implikaciju da ja imam vremena za gubljenje - dok je on
zaposleni kirurg koji ima pametnijeg posla.
"Ne, nije", kaem. "To je super nain da se ponovno povee sa starim prijateljima."
"Aha. Samo ti to sebi govori... Jo bolje, reci to ovome, kako se zove." Zatim mi
nestano namigne prije no to vrati pogled na televizor, siguran u sebe kao na samom
poetku, kad sam raskinula zaruke s drugim mukarcem radi puke mogunosti da u
biti s njim. Nekad mi se to na njemu najvie svialo - njegovo nepokolebljivo
samopouzdanje - ali sada se to doima kao neka vrsta ravnodunosti. I dok se pretvaram
da sam jednako zadubljena u reportau kao i on, misli mi se roje po glavi i prisjeam se
kako je nekad bilo, kako je sve poelo.
Bok, Nick. Tessa Thaler je. Iz podzemne.
Sjeam se kako sam zapisala te rijei, skupljajui hrabrost da ga nazovem, vjebajui
s Cate, mijenjajui ton od smrknutog do provokativnog i ivahnog.
"Ponovno", Cate je zahtijevala sa svog omiljenog mjesta na mom futonu - i zapravo
jedinog mjesta na kojem se moglo sjediti nakon to se Ryan iselio prije est tjedana,
zajedno s naim kauem. "I ovaj put bez uzlazne intonacije."
"to?" pitala sam je, znojnih dlanova. "Zavrava reenice s intonacijom pitanja.
Zvui kao da nisi sigurna tko si... Tessa Thaler je? Iz podzemne?"
"Mislim da ja ovo ne mogu", rekla sam joj, hodajui gore-dolje uz paravan s azijskim
motivima koji je dijelio moj krevet od dnevnog boravka.

104

"eli da pone hodati s nekom drugom? Ili jo gore, da te potpuno zaboravi?"

pitala je, strunjak za taktiku zastraivanja. "Hajde. Sve je u pravom odabiru trenutka."
Izvadila je rapicu za nokte, boicu acetona i nekoliko komadia vate iz svoje divovske
torbe i poela si raditi manikuru.
"Nisam spremna za vezu", rekla sam.
"Tko je spominjao vezu? Moda e samo dobiti malo vrueg seksa jednom u
ivotu. Zar bi to bilo tako loe?"
"Jednom u ivotu?" rekla sam. "Kako zna da seks s Ryanom nije bio vru?"
Zadrhtala je kao da priamo o njezinu bratu - to i nije bilo tako daleko od istine s
obzirom na to smo vei dio faksa bili kao tri pajdaa. "Pa, je li bio?"
Slegnula sam ramenima i rekla: "Bilo je pristojno."
Odmahnula je glavom, lakirajui nokte u obliku koji je nazivala kvadrovalnim. "E
pa, ciljamo na neto malo bolje od pristojnog. Zato uzmi taj vraji telefon i nazovi ga.
Sada."
I to sam i uinila, utipkavi broj s njegove posjetnice i duboko udahnuvi dok je
telefon zvonio. Zatim, nakon to sam ula njegov nepogreivi halo, krenula sam itati sa
svog alabahtera, nekako uspijevajui zavriti sve svoje reenice tokom.
"Tko?" Nick je rekao.
"Pa... Sreli smo se u podzemnoj?" ponovno sam rekla, potpuno smetena i
razoarana.
"alim se", rekao je. "Naravno da te se sjeam. Kako si?"
"Dobro sam", rekla sam, alei to nisam vjebala dalje od prve tri reenice.
Pogledala sam prema Cate, traei ohrabrenje, a ona mi je uz znak odobravanja rukom
pokazala da nastavim razgovor. "Kako si ti?"
"Ne mogu se poaliti... Kako je bilo na medenom mjesecu?" pitao je, bez naznake
humora, iako je nakon nekoliko tjedana priznao da je to bio pokuaj duhovitog
razbijanja leda - ali da je shvatio da je bezosjeajan im je to izgovorio.
Nervozno sam se nasmijala i rekla mu da nije bilo ni medenog mjeseca ni vjenanja.
"O", rekao je. I onda: "ao mi je? estitam?"
"Hvala", rekla sam, to se inilo kao dobar odgovor na obje varijante.
"I? Zove samo da mi kae novosti?" nonalantno je rekao. "Ili da me pozove van?"
"Da ti kaem novosti", rekla sam, ohrabrena njegovim zadir-kivanjem. "Na tebi je da
me pozove van."
Cate je podigla obrve i nacerila se, oigledno ponosna na moj odgovor.
"Dobro onda", odgovorio je. "Moe veeras? Jesi slobodna?"
"Da", rekla sam, dok mi je srce divlje lupalo - reakcija koju nikad nisam imala s
Ryanom, ak ni nekoliko sekundi prije naeg prvog spoja.
"Jesi vegetarijanka?" pitao je.
"Zato?" rekla sam. "U tom sluaju dogovor otpada?"
Nasmijao se. "Ne... Samo mi se ide na hamburger i pivo."
"Zvui dobro", rekla sam, mislei kako bi sojine klice i tofu zvuali jednako toliko
privlano. Bilo to s Nickom Russom.
"Dobro. Naemo se u Burger Jointu u hotelu Parker Meridien... Zna gdje je to?"
105

"Ne", rekla sam, pitajui se je li to neto to bih trebala znati - odaje li to kakav sam
kuni tip bila s Ryanom, neto to sam se zaklela da u promijeniti.
"Hotel je u 56. ulici - izmeu este i Sedme, blie estoj... Ui u predvorje - i odmah
izmeu recepcije i infopulta vidjet e malu zavjesu i znak na kojem pie BURGER
JOINT. Ja u biti ondje i uvati nam stol."
Mahnito sam zapisala upute na poleinu svog alabahtera, sada znojnih i drhtavih
ruku. Pitala sam ga u koje vrijeme i rekao mi je u osam.
"Dobro", rekla sam. "Vidimo se uskoro."
Mogla sam razaznati osmijeh u njegovu glasu dok je odgovarao: "Vidimo se uskoro,
Tessa iz podzemne."
Prekinula sam, zatvorila oi, i vrisnula lakomislenim, djevojakim vriskom.
"ovjee. Ide, Tess", rekla je Cate. "Mislim, tehniki, trebala si mu rei da ve ima
planove. Idui put barem rukom prekrij slualicu i pravi se da gleda u svoj raspored. I
nikad nemoj pristajati na planove za isti dan..."
"Cate!" rekla sam, odjurivi do ormara. "Nemamo vremena za poduku o spojevima.
Moram nai neto za obui."
Cate se nacerila. "Podstavljeni grudnjak, crne tange,tikle."
"Podstavljeni grudnjak i tange prolaze... Ali idemo na mjesto koje se zove 'Burger
Joint'. Nisam ba sigurna da su tikle primjerene."
Cate je izgledala pokunjeno dok je ila za mnom do ormara. "Burger Joint? Boe,
nadam se da nije krt. Koja je onda svrha hodanja s doktorom?"
"Jo uvijek staira", rekla sam. "A i ja oboavam hamburgere."
"Pa, ako je tako dobar kao to kae... moe mu to proi."
"Da", rekla sam. "Tako je dobar."
"Dobro onda", rekla je Cate, prebirui po mojoj odjei. "Bacimo se na posao."
Nekoliko sati kasnije, stajala sam u rashlaenom predvorju hotela Parker Meridien
u trapericama, crnom topu i japankama s ukrasima. Cate inae ne bi bila zadovoljna
takvim leernim izdanjem, ali te ga je veeri odobrila s obzirom na neugledno mjesto
sastanka i na poziv u zadnji as.
Jo mi je uvijek bilo vrue od zaguljive vonje taksijem pa sam se hladila rukom,
udiui miris svoga novog parfema koji sam kupila ranije tog dana radi Nicka, odluna
da ne mijeam stare mirise s novim poecima. Onda sam nala ulaz u restoran, duboko
udahnula i teatralno rastvorila do poda duge zavjese koje su odvajale Burger Joint od
predvorja. I tad sam ga ugledala, stajao je preda mnom, jo zgodniji no to sam ga se
sjeala, njegova ljepota u snanom kontrastu sa utim osvjetljenjem, separeima od vinila
i nasuminim izrescima iz novina zalijepljenim na zidove obloene lanim drvom.
Zakoraio je prema meni, smijeei se, i zatim spustio pogled na moju lijevu ruku i
rekao: "Nema prstena."
"Nema prstena", rekla sam, nita vie, sjetivi se Cateina upozorenja da ne priam o
Ryanu.
"Ovakva mi se jo vie svia", rekao je, smijeei se.
Nasmijeila sam mu se, palcem prelazei preko svog golog prstenjaka, uz uvjerljivu
navalu osjeaja da sam dobro postupila. Zatim me pitao to elim na hamburgeru i, kad
106

sam mu rekla samo keap, kimnuo glavom i pokazao prema jedinom slobodnom
separeu u kutu. "Moda bi bilo najbolje da nam zauzme mjesto. Ovdje se brzo napuni."
Slijedila sam njegove upute, otila do stola i sjela na svoje mjesto, ne skidajui
pogled s njegovih lea, pokuavajui odluiti emu se na njemu vie divim - njegovu
odlunom stavu ili nainu na koji mu njegove izblijedjele plave traperice savreno
pristaju.
Nekoliko minuta kasnije pridruio mi se s dva hamburgera umotana u foliju i
vrem piva. Natoio je dvije ae, zatim podigao svoju i rekao: "Za najbolji hamburger
koji e ikada jesti."
Nasmijala sam se i pomislila, Za najbolji prvi spoj na kojem u ikada biti.
Onda mu je izraz lica postao ozbiljan i rekao je: "Drago mi je da si nazvala... Nisam
mislio da e mi se javiti... Mislio sam da nee odustati od vjenanja."
"Zato?" pitala sam, nakratko razoarana to nema vie vjere u mene.
"Jer veina ljudi ne odustane."
Kimnula sam, razmiljajui o svom bratu, ali odluivi da neu odmah iznijeti na
vidjelo obiteljsko prljavo rublje. To je jedno od Cateinih mnogih pravila - bez "roditelji
su mi se razveli" ili "moj tata je prevario moju mamu" ili drugih naznaka razgovora o
disfunkcionalnoj obitelji. Pridravala sam se i ostalih pravila - ne ispituj o njegovim
bivim djevojkama, ne priaj previe o faksu ili poslu, pokai zanimanje za njega, ali
nemoj ga intervjuirati.
"Inae mrzim biti u krivu", Nick je rekao - a kasnije se alio da mi je to bilo slubeno
upozorenje na njegovu najveu karakternu manu. "Ali u ovom sluaju, drago mi je da
sam bio."
Nakon tri sata razgovora, dva vra piva i jednog kolaia koji smo podijelili, odveo
me do stanice podzemne na Columbus Circleu, niz stepenice, pa do rampe gdje je
ubacio dva etona i pustio me da prva proem.
"Kamo idemo?" viknula sam da nadglasam vlak koji je dolazio, malo pripita od
piva.
"Nikamo", rekao je, smijeei se. "Samo emo se voziti podzemnom."
To smo i uinili, ukrcavi se u prazan vlak, u kojem smo svejedno odluili stajati,
drei se zajedno za metalnu ipku.
"Misli da je to onaj isti?" u jednom je trenutku pitao.
"Isti to?"
"Isti vagon? Ista ipka?" rekao je, asak prije no to se nagnuo da me prvi put
poljubi.
"Mislim da jest", rekla sam, zatvorivi oi, osjeajui njegove usne na svojima, meke
i sigurne i nevjerojatne.
Kasnije sam nazvala Cate i predala joj izvjetaj. Izraunala je troak veeri,
proglasivi to apsurdno jeftinim spojem, ali svejedno ga je ocijenila uspjenim romantinim pogotkom.
"Mislim da je to znak", proaptala je u telefon.
"ega?" pitala sam, nadajui se da sam upravo poljubila ovjeka za kojeg u se
jednog dana udati.
107

"Vrueg seksa koji te eka", rekla je Cate kroz smijeh. Nasmijala sam se zajedno s
njom, nadajui se da smo obje u pravu.
A za mjesec dana bila sam sigurna da jesmo. Cate je to smatrala udom - da sam
nala jedinog tipa u gradu koji je paljiv i pouzdan, a istovremeno i seksi i sjajan u
krevetu. Imao je sve potrebno. Bio je iskren, normalan deko iz Bostona koji voli
hamburgere i pivo i bejzbol. Ali bio je i staist na kirurgiji sa zavrenom medicinom na
Harvardu, poznavatelj najotmjenijih restorana na Manhattanu. Bio je zgodan, a nije bio
tat. Svojeglav, ali tolerantan. Samouvjeren, ali ne i arogantan. Napravio bi tono ono
to je rekao da e napraviti - bez iznimke - no sauvao je tajanstvenost koja me drala u
neizvjesnosti, u iekivanju. Nije puno mario za to to drugi misle o njemu, ali nekako
bi pridobio svaije potovanje. Bio je hladnokrvno suzdran, a opet nekako strastven. I
do uiju sam se zaljubila u njega, sigurna da su nai osjeaji jednaki i da su stvarni.
Zatim, est mjeseci kasnije, usred zime, Nick me opet odveo u na restoran s
hamburgerima. I nakon to smo jeli i pili i prisjeali se, izvadio je kljueve iz depa i
urezao nae inicijale u grafitima prekriven stol u kutu. Vjeti, uredni, duboki rezovi
kojima je izjavio svoju ljubav. Nisam mogla zamisliti slau gestu, sve dok sat vremena
kasnije, u praznom vagonu podzemne, nije izvadio prsten iz depa i zaprosio me,
obeavi da e me zauvijek voljeti.

108

22.
VALERIE
Kako dani postaju sve hladniji i krai, oboje se nastavljaju pretvarati. Pretvaraju se
da su posjeti i telefonski razgovori i poruke normalan nastavak lijenikog praenja
pacijenta. Pretvaraju se da njihovo prijateljstvo nije neumjesno niti neobino. Pretvaraju
se da nemaju to skrivati - da se ne skrivaju doslovno u Valerienoj kui. Vie od svega,
pretvaraju se da mogu ostati u tom krhkom meuprostoru, izmeu svog ivota u
bolnici i njezina slubenog povratka u stvarnost.
To gotovo da podsjea Valerie na dane kad zbog bolesti nije ila u kolu, premda
nije stvarno bila bolesna. Uvijek je imala osjeaj da Rosemary zna istinu, ali prihvaa
njezine hinjene simptome tako da bi mogla izostati s posla i provoditi vrijeme s keri. To
su joj neke od najdraih uspomena iz djetinjstva - kako je bila sklupana na kauu u
vrei za spavanje s likom Wonder Woman, zadubljena u sapunice i kvizove zajedno s
majkom, koja bi joj donosila pileu juhu i frape na naranastom lakiranom pladnju, dok
su misli o koli i zadai i dogaanjima u kantini bile milijunima kilometara daleko.
Takav je bio i njezin bijeg od stvarnosti kad bi Nick doao s filmovima i glazbom za
Charlieja, vinom i hranom iz Antonijeva restorana za njih. Bilo je kao da iskljuuje
mozak i ivi samo za taj trenutak, zaboravljajui sve drugo na svijetu, posebno njegovu
obitelj, samo nekoliko kilometara udaljenu.
Ali njihova arada postane kompliciranija dan prije Dana zahvalnosti, kad Nick
neoekivano svrati na putu kui s posla -nekoliko minuta nakon to je Jason navratio da
uzme sklopivi stoli za gozbu koju sutra prireuje. Iste sekunde kad zauje zvono na
vratima, Valerie zna da je u nevolji, pogotovo zato to je Jason u dnevnoj sobi, blie
vratima. Sledi se nad sloencem od slatkog krumpira koji upravo priprema, svjesna da
za ovo nee biti drugog objanjenja osim istine. Prave istine - ne one koju su ona i Nick
zajedno izmislili.
"Nick", uje Jasona da kae, iznenaenje u njegovu glasu pomijeano s
neodobravanjem i zabrinutou.
Stigne u predvorje ba u trenutku kad Nick prua njezinu bratu ruku i kae: "Samo
sam svratio da provjerim kako je Charlie." elo mu je naborano od brige, vidljivo je
zbunjen, kakvog ga Valerie jo nikad nije vidjela, i sekundu predugo gleda na svoj sat,
kao da odugovlai da bi se sabrao. "Je li jo budan? Ili sam zakasnio?"
"U krevetu je", Jason odluno kae.
"Ali danas mu je bilo jako dobro", Valerie dovri, nastavljajui s tom apsurdnom
predstavom kunih posjeta. "Hoe li... svejedno ui?"
Krene odbiti poziv, ali ona kimne, irom otvorenih oiju, s ukoenim smijekom na
licu, kao da mu eli rei da bi bilo jo gore da sada ode, jo oitije - i da nema drugog
izbora nego da ostane.
"Dobro. Moe. Na minutu", kae.
Valerie uzme Nickov kaput, objesi ga u ormar u hodniku, i odvede ga u dnevnu
sobu gdje sjedne na mjesto koje nikad prije nije izabrao - u naslonja iz kue njezine
109

bake i bakine bake prije toga. Nije to bio dobar komad antiknog namjetaja - samo stari
stolac s runom svijetloljubiastom presvlakom s turskim uzorkom, ali Valerie ga iz
sentimentalnih razloga ne eli dati iznova tapecirati. Sada ne skida pogled s uzorka,
dok sjeda na kau prekoputa Nicka. Jason u meuvremenu izabere drugi stolac,
formirajui trokut. Lice mu je bezizraajno, ali Valerie nasluuje osudu u njegovoj tiini,
i pita se je li to zbog toga to je Nick ovdje - ili zato to mu je neto tajila. Izmeu njih
dvoje nikad nije bilo tajni - osim one koju je uvala tri dana nakon pozitivnog testa na
trudnou.
"I, kako ste?" Nick pita, pogledavajui od jednog do drugog blizanca.
Oboje mu kau da su dobro, i Valerie krene nervozno prepriavati detalje
Charliejeva dana - to su radili, to je jeo, koliko mu je puta promijenila zavoje. Na kraju
kae: "U ponedjeljak se vraa u kolu." Kao da joj Nick sam to nije rekao.
Nick kimne i postavi jo jedno pitanje. "to radite sutra? Za Dan zahvalnosti?"
"Idemo svi kod Jasona", kae Valerie - to Nick, naravno, ve zna. "Jasonov deko
Hank izvrsno kuha."
"Profesionalni kuhar?" Nick pita.
"Ne. Profesionalni tenisa", kae Jason. "Ali spretan je u kuhinji."
"Aha. OK", Nick promumlja. "Zgodan bonus za tebe."
Valerie osjea da se Jason suzdrava od zajedljivog komentara, vjerojatno neto o
prednostima hodanja s doktorom - kad ustane, protrlja ruke i kae: "Dobro. Rado bih
ostao i avrljao, ali Hank i ja moramo pripremiti puricu."
Nick izgleda kao da mu je laknulo dok ustaje i prua Jasonu ruku. "Drago mi je da
sam te vidio", kae malo previe revno.
"I meni, doktore", kae Jason, podignuvi ovratnik svoje kone jakne. "Bilo je...
ugodno iznenaenje." Na putu prema vratima uputi sestri zbunjen pogled i apne:
"Nazovi me."
Valerie kimne i zakljua vrata za njim, pripremajui se za nelagodan razgovor koji
bi mogao uslijediti.
"Sranje", kae Nick, sjedei jo uvijek ukoeno u stolcu njezine bake, rukama se
drei za naslon sa svake strane. "Stvarno oprosti."
"Za to?" ona pita, vrativi se na svoje mjesto na kauu.
"Za to to sam doao veeras. to nisam prvo nazvao."
"Nema veze", kae.
"to e mu rei?" upita je.
"Istinu", kae. "Da smo prijatelji."
Gleda je dugo u oi i kae: "Prijatelji. Tono."
"I jesmo prijatelji", ona kae, oajniki se drei te verzije prie.
"Znam da smo prijatelji, Val", kae. "Ali..."
"Ali to?"
On odmahne glavom i kae: "Zna to?"
Srce joj zastane, i razmilja o zadnjem oajnikom pokuaju da promijeni temu,
ustane, odjuri u kuhinju da dovri svoj sloenac. Ali umjesto toga proape: "Znam."
On polako izdahne i kae: "Ovo je pogreno."
110

Osjeti kako joj se ruke u krilu stiu u ake, a on nastavi, s primjesom panike u
glasu. "Pogreno je na nekoliko naina. Barem dva."
Zna tono koja su to dva naina, ali pusti ga da kae.
"Kao prvo, ja sam lijenik tvog sina - u pitanju je etika. Etika i pravila izmiljena da
zatite pacijente... Ne bi bilo fer od mene da... iskoristim... tvoje osjeaje."
"Da, ti si Charliejev lijenik... Ali ovdje se ne radi o tome", jasno kae. esto je o
tome razmiljala, i iako mu je beskrajno zahvalna, uvjerena je da nije pobrkala
zahvalnost s neim drugim. "Osim toga, ja nisam tvoja pacijentica."
"Ti si mu majka. To je zapravo vjerojatno gore", Nick kae. "Ne bih trebao biti ovdje.
Jason to zna. Ti to zna. Ja to znam."
Ona kimne, zurei u ruke, svjesna da aludira na svoj drugi argument. Onaj s kojim
se tek mora suoiti. Mali problem njegova braka.
"Znai li to da odlazi?" napokon pita.
On se premjesti na kau, kraj nje, i kae: "Ne. Ne odlazim. Sjedit u tu pored tebe i
nastaviti se muiti." Oi su mu vatrene, gotovo ljutite - ali i odlune - kao da mrzi kad
ga se stavlja na kunju i odbija gubiti.
Valerie ga pogleda, uznemirena. A onda, zanemarivi sve u to vjeruje, sve to zna
da je ispravno, privue ga k sebi u zagrljaj koji je toliko puta zamiljala. Nakon nekoliko
sekundi on preuzme kontrolu, polako je spusti na kau i prekrije ju teinom svog tijela
dok im se noge isprepleu, a obrazi dodiruju.
Nakon to tako provedu dugo vremena, Valerie zatvori oi i dopusti si da utone u
san, uspavana njegovim pravilnim disanjem, osjeajem njegovih ruku koje ju obavijaju i
njihovih grudi koje se podiu i sputaju, zajedno. Sve dok je odjednom ne probudi
Eminem i Slim Shady, melodija zvona koju joj je Jason namjestio na mobitelu samo za
svoje pozive. Nick se trgne tako da joj je jasno da je i on zaspao - a ta je injenica
oduevi.
"Je li to tvoj telefon?" proape, a ona osjeti njegov topli dah na uhu.
"Da. To je Jason", kae mu.
"Mora mu se javiti?" Nick pita, malo je premjestivi, tek toliko da je moe pogledati
u oi. Podigne ruku i dodirne joj elo, tako njeno i prirodno da se ini kao da su ve
tisuu puta bili ovako zajedno i radili i sve drugo.
"Ne", odgovori, nadajui se da se nee odmaknuti od nje. Nadajui se da se nee
uope pomaknuti. "Ne sada."
Jo jedan trenutak proe prije no to Nick opet progovori. "Koliko misli da je sati?"
kae.
Valerie kae devet, iako misli da je vie. "Moda deset", nevoljko doda, u elji da
bude iskrena.
Nick uzdahne, i zatim se zaljulja u uspravan poloaj i stavi njezine noge na krilo
prije no to pogleda na sat. "Kvragu", promrmlja i protrese rukom da vrati rukav preko
sata.
"to?" Valerie kae, gledajui u njega, divei se njegovu profilu, udei mu
dotaknuti donju usnicu.
"Deset i deset. Trebao bih krenuti", kae, ali ne mie se.
111

"Da", ona kae, razmiljajui o onome to se upravo dogodilo, pitajui se to slijedi.

Jasno joj je da i on radi to isto, postavlja si ista ta pitanja. Hoe li se povui ili napraviti
sljedei korak? Mogu li uiniti to to se spremaju uiniti? Jesu li sposobni donijeti
pogrenu odluku samo zato to se ini ispravnom?
Nick gleda pred sebe, zatim spusti pogled na nju, oiju crnih kao ugljen u slabo
osvijetljenoj sobi. Gleda je u oi, zatim je primi za ruku, kao da joj eli rei da je
odgovor, barem njegov odgovor, da.
Zatim ustane i uzme svoj kaput iz ormara. Ona ga gleda i jo se uvijek ne moe
pomaknuti, sve dok ne doe do nje, primi je za ruke i podigne na noge. Bez rijei je
odvede do ulaznih vrata, a ona ih otkljua i otvori.
"Nazvat u te sutra", Nick kae, to se poelo podrazumijevati. Zatim je vrsto
zagrli, u uspravnoj verziji njihova zadnjeg zagrljaja, prstima joj pridravajui glavu prije
no to joj proe rukom kroz kosu. Ne poljube se, ali isto bi tako i mogli, jer u tom tihom
trenutku oboje se prestanu pretvarati.

112

23.
TESSA
Jutro je na Dan zahvalnosti, a ja sam u kuhinji, pripremam veeru s oevom
suprugom Diane, i Nickovom majkom Connie. Nekad bi me ovaj zajedniki trud
ivcirao, koliko zbog Dianinih gurmanskih pretenzija, toliko i zbog tendencije moje
svekrve da mi uzurpira kuhinju. Ali ove godine, zaudo, na moj prvi Dan zahvalnosti
koji provodim kao kuanica, nemam onaj osjeaj vlasnitva nad jelom, i zapravo sam
zahvalna to sam pozicionirana za sudoperom da gulim krumpire, to je najmanje
vaan zadatak na ljestvici poslova za Dan zahvalnosti. Dok gledam kroz prozor u nae
ograeno dvorite, padne mi na pamet da bih mogla biti depresivna - ne oajna kao
ene iz reklama za antidepresive koje ne mogu ustati iz kreveta i izgledaju kao da ih je
netko prebio vreom kamenja - ali depresivna na nain da sam nervozna, iscrpljena i u
velikoj mjeri ravnoduna. Ravnoduna prema tome hoemo li puricu zainiti
rumarinom ili majinom duicom. Ravnoduna prema tome to djeca tre okolo u
trenirci umjesto u jednakim okoladnosmeim samtericama i vestama koje je moja
majka poslala. Ravnoduna prema injenici da je Nick sino dokasno radio - opet. I to
smo se jutros svaali - bez razloga, zapravo, to je najbolja vrsta svae kad je u braku
sve u redu, najgora kad nije.
"Tessa, duo, molim te reci mi da imate bijelog papra", kae Diane, trgnuvi me iz
razmiljanja svojom uobiajenom nestrpljivou i afektiranim naglaskom poput Jackie
O. Ovaj mi je tjedan dala dug popis sastojaka za svoje razne priloge - ali bijeli papar nije
bio meu njima.
"Mislim da imamo", kaem, pokazujui prema smonici. "Trebao bi biti na drugoj
polici."
"Hvala Bogu", kae Diane. "Crni papar jednostavno ne bi bio dobar."
Nasilu se nasmijeim kao da shvaam, mislei kako je Diane snob u klasinom
smislu te rijei, s osjeajem superiornosti u manje-vie svim aspektima ivota. Imala je
novaca dok je odrastala (a onda se udala i razvela od nekog jo imunijeg), i iako daje
sve od sebe da to sakrije, vidim da gleda svisoka na ameriku srednju klasu - a jo vie
na novopeene bogatae - ili, kako ih ona apui naziva, "skorojevie". Nije klasino
lijepa, ali privlana je na prvi pogled na onaj nain na koji su visoke, obrazovane
plavue esto privlane, i izgleda punih deset godina mlae od svojih pedeset i osam
godina zahvaljujui marljivom ureivanju, opsesivnom igranju tenisa i nekoliko
estetskih operacija o kojima otvoreno i s ponosom razgovara. I nekako je prirodno
graciozna - kako to bude nakon internata, godina uenja baleta i majke koja ju je tjerala
da hoda okolo s enciklopedijom na glavi.
Ukratko, ona je sve ono od ega prva ena strahuje -profinjena i sofisticirana, nimalo
droljasta - i s obzirom na to, ja je se, zbog svoje majke, trudim prezirati. Premda mi to
Diane dosta oteava, jer uvijek je prema meni samo draga i paljiva, moda zato to
nikad nije imala vlastite djece. Jako se trudi i s Ruby i Frankom; obasipa ih darovima i
igra se s njima na iskren, oputen nain, to njihove bake nikad ne rade. Dex, koji
provodi Dan zahvalnosti s mojom majkom u New Yorku, sumnjiav je oko Dianina
113

truda, uvjeren daje razlog njezine ljubaznosti vie da se pokae mom ocu i da pokae
mojoj majci, ali Rachel i ja se slaemo da motivacija i nije toliko vana - rezultat je ono
to cijenimo.
Vie od svega, Diane ini mog oca sretnim i dri ga pod kontrolom. ak i kad se ali
- to esto ini - on se ini voljan popraviti to je god mui, gotovo inspiriran tim
izazovom. Sjeam se da me April jednom pitala osjeam li se ikad kao da se natjeem s
njom - je li nekako ugrozila moj status "tatine curice". Dok mi nije postavila to pitanje,
nisam bila ni svjesna toga da moj tata i ja nikad nismo imali takav odnos. Bio je dobar
otac, stavljao nae obrazovanje na prvo mjesto, vodio nas na divne praznike u Europu,
uio nas kako putati zmaja, vezati mornarske vorove i voziti auto s mjenjaem. Ali
nikad nije bio posebno osjeajan ni paljiv, kakav je Nick s Ruby - i imam osjeaj da bi to
moglo imati veze s mojom majkom i s time koliko sam vrsto bila na njezinoj strani, ak
i kao dijete. Bilo je kao da osjea moje neodobravanje, moju privrenost eni koju izdaje,
ak i prije no to sam znala to se dogaa. Tako da, ukratko, Dianin pompozni ulazak
na obiteljsku scenu zapravo nije puno promijenio odnos izmeu mog tate i mene.
Promatram je sada dok iz jedne od svojih brojnih personaliziranih Goyard torbi
vadi crvene, makaste dioptrijske naoale s ukrasnim kameniima, kakve samo eni
poput Diane mogu dobro pristajati. Stavi ih i spusti pogled na kuharicu, koju je takoer
izvadila iz torbe, pjevuei neku neodredivu melodiju s izrazom lica kao "ba sam
slatka" - koji jo vie naglasi kad moj otac svrati u kuhinju i namigne joj.
"Davide, duo, doi", kae.
On doe, i zagrli je iza lea, a ona se okrene i poljubi ga u obraz prije no to
ponovno svu svoju panju usmjeri na svoju juhu od bue.
Za to vrijeme Connie se bavi puricom i zalijeva je uinkovito poput neke seljanke. U
izrazitom kontrastu s Dianinim ultraenstvenim odijelom sa suknjom i elegantnim
salonkama od krokodilske koe, Connie nosi hlae s elastinim pojasom, arenu vestu
ukraenu znakom s likom pilgrima i cipele na vezanje koje su ili ortopedske, ili je to
pokuaj da pobijedi na natjecanju rune obue. Vidim da ne odobrava Dianinu
kuharicu, budui da je protiv raznih kerefeka i recepata, pogotovo na Dan zahvalnosti.
U tom je smislu - u svakom smislu - izrazito tradicionalna, usluna supruga koja misli da
Nick, njezino jedino dijete, hoda po vodi. Cak ga i zove svojim udom - budui da ga je
dobila nakon to joj je doktor prognozirao da nee moi imati djece. S obzirom na to i na
injenicu da je Nick dosegao i premaio sva roditeljska oekivanja to se tie postignua,
jo je jedno udo da se Connie i ja uope slaemo. Ali ona se veinom pravi da joj se
sviam, iako znam da jako pati zbog toga to ne odgajam djecu u duhu Katolike crkve,
ili bilo koje crkve, kad smo kod toga. Zbog toga to mi je otac idov (to me, u njezinoj
glavi, ini napola idovkom, a njezine unuke etvrtinu idovima). Zbog toga to
upotrebljavam kupovni umak za pagete. Zbog toga to, iako volim Nicka, veinu
vremena ne mislim da je skinuo zvijezde s neba. Zapravo, jedini put kad se inila
uistinu zadovoljnom bilo je kad sam joj rekla da u dati otkaz - ironina suprotnost
stavu moje majke o toj temi.
Ruku bolnih od guljenja krumpira krenem puniti veliku posudu vodom dok sluam
dva usporedna razgovora - jedan o borbi Conniene susjede s rakom jajnika, drugi o
114

Dianinu nedavnom putovanju u wellness s prijateljicama, s jedva zamjetljivom

tematskom povezanou dviju pria. To je jedna od rijetkih stvari koje su zajednike
Diane i Connie - obje puno priaju, neprekidno naklapajui o ljudima koje nikad nisam
upoznala, ali koje svejedno zovu po imenu kao da ih dobro znam. To je iritantna
osobina, ali zbog nje je lako biti u njihovu drutvu, budui da za to nije potreban gotovo
nikakav trud osim povremenog pitanja da se pria nastavi.
Idua se dva sata nastave u tom tonu, a razina buke poraste kad djeca napune
kuhinju svojim najiritantnijim igrakama, dok ne podlegnem pritisku i popijem
nekoliko Bloody Mary - to je, usput, jedina druga stvar zajednika Diane i Connie. Obje
puno piju. Tako da je u etiri sata, nakon to smo se svi okupili za stolom, barem troje
nas bilo pripito, moda etvero, ako raunamo i Nickova tatu Brucea, koji je iskapio
nekoliko rum-kola, ali nikad ne pria dovoljno da pokae bilo kakve znakove pripitosti.
Umjesto toga samo mrzovoljno sjedi i, nakon to ga Connie trkne, prekrii se i izvergla
svoju standardnu molitvu: Blagoslovljen budi Gospodine, na Boe: svakoga dana iznova
obnavlja nam snage i podrava nas obiljem svojih darova. Zahvaljujemo ti sada i uvijek po
Isusu Kristu, naem Gospodinu. Amen.
Svi promumljamo Amen, a Nickovi se roditelji jo jednom prekrie dok ih Ruby
imitira, s nekoliko suvinih pokreta -tako da to izgleda vie kao Davidova zvijezda nego
kao kri, primijetim s podsmijehom.
"Dobro!" moj tata kae. Jednako mu je nelagodno zbog religije kao i zbog Nickovih
roditelja. "Izgleda odlino!" Pohvali Diane, koja se nasmijei i uzme si komino malu
porciju pire-krumpira, a zatim upadljivo odbije umak i doda ga Nickovu tati.
Razgovor nakon toga stane, osim to svi mumljaju kako sve divno izgleda i mirie, a
Frank i Ruby nabrajaju to sve ne ele na svom tanjuru.
Zatim, otprilike dvije minute nakon to smo poeli jesti, Diane me uznemireno
pogleda i kae: "Joj, Tess! Zna to smo zaboravile?"
Pogledam po stolu, i zakljuim da nita ne nedostaje, sretna to sam se sjetila
izvaditi rolice iz grijaa - to obino zaboravim.
"Svijee!" kae Diane. "Moramo imati svijee." Nick me uzrujano pogleda, zbog ega
nakratko osjetim povezanost s njim. Kao da smo u istoj ekipi, razumijemo istu alu.
"Ja u ih donijeti", ponudi se.
"Ne. Ja u", kaem, uvjerena da nema pojma gdje drimo takve stvari. Osim toga,
znam to Connie misli o tome da njezini mukarci ustaju od stola za vrijeme jela, iz bilo
kojeg razloga.
Vratim se u kuhinju i stanem na stolac da iz visokog ormaria izvadim par
kositrenih svijenjaka, s dvjema jedva nagorjelim svijeama od prolog Valentinova jo
u njima. Zatim otvorim ladicu pored tednjaka u kojoj inae drimo ibice. Nema ih to je ovih dana uobiajena stvar u naoj neorganiziranoj kui. Zatvorim oi,
pokuavajui vizualizirati gdje sam zadnji put vidjela kutiju ibica, jedna od onih stvari,
poput ziherica ili spajalica, koje nalazi po cijeloj kui ako ti ne trebaju, i sjetim se da
sam jedne veeri prolog tjedna upalila svijeu u spavaoj sobi. Otrim gore, otvorim
ladicu nonog ormaria i naem kutiju ibica tono ondje gdje sam je ostavila. Hvatajui
dah nakon najeeg vjebanja u zadnjih nekoliko dana, sjednem na rub kreveta,
115

proem rukom preko kutije, i proitam napadan, ruiast natpis: Amanda & Steve:
Ljubav je zakon.
Steve je bio jedan od Nickovih boljih prijatelja na medicinskom faksu, i sada je
dermatolog u L.A.-u, a Amanda je manekenka koju je upoznao u svojoj ordinaciji kad je
dola na lasersko odstranjivanje dlaica. Ljubav je zakon bila je tema njihova havajskog
vjenanja, trodnevnog spektakla kojem smo Nick i ja prisustvovali kad sam bila tri
mjeseca trudna s Frankom. Taj je motiv bio ispisan posvuda - na njihovim
zahvalnicama, pozivnicama, internetskoj stranici, kao i na sportskim torbama od platna,
boicama vode i runicima za plau koje su svi gosti dobili kad su stigli u hotel.
Pomodna parola bila je ak narkana i na zastavi privrenoj za avion koji je letio
iznad plae ba nakon to je par razmijenio zavjete. Sjeam se kako je Nick, dok je
gledao u nebo i zakrivao oi, s dobronamjernim cinizmom proaptao: "Hej. Ljubav je
zakon, ovjee."
Nasmijala sam se, osjeajui se pomalo blesavo jer sam bila na trenutak
impresionirana spektaklom kojem se Nick oito rugao, i istodobno ponosna jer je nae
vjenanje bilo suprotnost predstavi. Nick mi je prepustio planiranje, ali uz jasan zahtjev
za skromnim dogaanjem, zahtjev koji sam ispotovala, dijelom jer mi je bilo neugodno
zbog otkazanog vjenanja i svih trokova koje su nai gosti imali; dijelom jer sam
shvatila neke stvari, poela vjerovati da je bit vjenanja osjeaj izmeu dvoje ljudi,a ne
predstava za mase. U skladu s tim, organizirali smo skroman obred u njujorkoj Javnoj
knjinici, i nakon toga elegantnu veeru u talijanskom restoranu u Gramercyju samo s
obitelji i najbliim prijateljima. Bila je to arobna, romantina veer, i iako povremeno
pomislim kako bih voljela da sam nosila malo otmjeniju haljinu i da smo Nick i ja
plesali na vjenanju, zapravo ne alim zbog naih odluka oko vjenanja.
Ljubav je zakon, pomislim, dok polako ustajem, skupljajui snagu za povratak dolje,
podsjeajui se na sve ono na emu mogu biti zahvalna. Zatim, na samom izlasku iz
sobe, uoim Nickov Blackberry na nonom ormariu i obuzme me iskuenje da uinim
neto to sam rekla da nikada neu.
Kaem si da sam smijena, da ne elim biti paranoina ena koja njuka okolo, da
nemam razloga biti sumnjiava. Zatim ujem kako glasi u mojoj glavi kae, Nemam
razloga osim njegova distanciranog ponaanja, ostajanja dokasno na poslu, nedostatka
intimnosti meu nama. Odmahnem glavom, odbacujui te sumnje. Nick nije savren, ali
ne bi lagao. Ne bi varao.
Ali ipak nastavim hodati prema njegovu telefonu, s neobinim porivom da pruim
ruku i dotaknem ga. Uzmem ga u ruku, doem do ikone za potu i vidim da ima novu
poruku s pozivnog broja 617, bostonski broj mobitela. Nesumnjivo od kolege, kaem si.
Mukog kolege. Situacija na poslu koja ne moe priekati do sutra - barem ne prema
procjeni opsjednutog kirurga.
Kliknem na poruku uz podjednaku dozu osjeaja krivnje i straha i proitam:
I ja mislim na tebe. ao mi je zbog proputenog poziva. Bit u doma oko 7 ako eli
opet probati. Do tada, sretan Dan zahvalnosti... P.S. Naravno da te ne mrzi. Kako bi te
itko mogao mrziti?

116

Zurim u te rijei, pokuavajui zakljuiti od koga bi mogle biti, tko to ne mrzi Nicka,
uvjeravajui se da postoji neko logino, benigno objanjenje, ak i za ono "i ja mislim na
tebe". No ipak,vrti mi se u glavi i srce mi lupa od zabrinjavajuih mogunosti, najgorih
scenarija. Jo dvaput proitam poruku i ujem enski glas, vidim nejasan obris lica,
mlau verziju Diane. Zatvorim oi, potisnem sve veu paniku u sebi i kaem si da
prestanem s tim ludilom. Zatim oznaim poruku kao neproitanu, stavim telefon na
noni ormari i vratim se za stol, sa svijeama i ibicama u ruci.
"Evo ga!" kaem, vedro se smijeei dok stavljam svijee sa strane jesenskog
aranmana u sredini stola, palei ih jednu po jednu, trudei se umiriti ruke. Zatim
sjednem i jedem gotovo u potpunoj tiini, osim kad opomenem djecu zbog ponaanja i
povremeno se nadoveem na Dianino i Connieno naklapanje.
Cijelo to vrijeme ponavljam si poruku u glavi, skriveke pogledavajui Nicka i
pitajui se bih li ga ja ikada mogla mrziti.

117

24.
VALERIE
Ona i Charlie provode Dan zahvalnosti kod Jasona, zajedno s njegovim dekom
Hankom i Rosemary. Iako je dan miran i uobiajen, ipak se pomalo ini kao test i
prekretnica, budui da je Hank prva osoba s kojom je Charlie slubeno u kontaktu osim
obitelji i bolnikog osoblja. Hank se savreno nosi sa situacijom, i pridobiva Valerienu
naklonost svaki put kad pogleda Charlieja ravno u oi, i kad ga bez pretjerane
opreznosti ispituje o njegovoj masci, operacijama i fizikalnoj terapiji, i tome kako se
osjea zbog skorog povratka u kolu.
Valerie za to vrijeme spretno izbjegava ostati nasamo s bratom, ignorirajui njegove
duge poglede i zajedljive komentare, sve dok je na kraju dana napokon ne uspije
zaskoiti u kuhinji dok ostali jedu drugu porciju pite od bundeve.
"Poni govoriti", kae Jason, kradomice pogledavajui prema vratima, uvajui
njezinu privatnost, ak i od njihove majke. Pogotovo od njihove majke.
"Nije ono to misli", kae, jo uvijek uzbuena zbog poruke koju je proitala u
kupaonici malo prije veere. Bila je Nickova -trea taj dan - u kojoj ju je pitao mrzi li ga
Jason i rekao da misli na nju. Odgovorila mu je, rekavi da i ona misli na njega - iako bi
tonije bilo rei da je opsjednuta. Sanjala ga je sino, i cijeli dan nije prestala razmiljati o
njemu.
"Dakle ne muti nita s doktorom?" tiho pita.
"Ne", kae, a koljena joj zaklecaju kad ga zamisli.
"Znai uvijek dolazi u kune posjete? Kasno naveer? Nenajavljen? Namirisan
kolonjskom vodom?" Jason izrecitira pitanja.
"Nije bio namirisan", odgovori malo prebrzo, a zatim pokua prikriti svoje znanje
privatnih detalja opaskom o tome kako nikad nije vjerovala tipovima koji koriste
kolonjsku vodu. "Lion je stavljao kolonjsku vodu", zavri.
"A-ha!" kae kao da je to dokaz koji mu je potreban. Zato bi inae usporeivala
mukarca s Lionom - dosad ljubavi svog ivota? to ne govori puno. Ali ipak.
"Nemoj ti meni a-ha", kae kad Rosemary ue u kuhinju.
"to to vas dvoje apuete?" pita, otvarajui hladnjak.
"Nita", jednoglasno kau, oito neto skrivajui.
Rosemary odmahne glavom, kao da im ne vjeruje, ali je nije niti previe briga, i vrati
se u sobu s kutijom laga i velikom licom za serviranje.
"Samo vi nastavite", kae preko ramena.
to Jason i uini, odluivi promijeniti taktiku i prijei na svoju izravnu strategiju.
"Val. Reci mi. Da li se neto dogaa?"
Ona oklijeva, ali onda u trenu odlui da ne eli povrh svega jo i lagati.
"Da", napokon kae. "Ali nije... fiziki."
Sjeti se zagrljaja sino, intimnijeg od bilo kojeg trenutka u njezinu ivotu, ali zakljui
da ipak govori istinu. Tehniki.
"Zar se zaljubljuje u njega?" upita.
Nasmijei mu se stidljivim smijekom koji govori vie od bilo ega to bi mogla rei.
118

Jason fune. "ovjee. Dobro... On je oenjen, tono?"

Ona kimne.
"Rastavljen?"
"Ne", kae, odgovarajui na pitanja onako kako savjetuje svojim klijentima - na
najjednostavniji mogui nain, bez dodatnih informacija. "Koliko ja znam, ne", doda,
bavei se optimistinom milju da bi to moglo biti tono.
"I...?" Jason kae.
"I nita", ona odgovori.
Tisuu je puta pomislila na njegovu enu, naravno, pitajui se kakva je, kakav je
njihov brak. Kako izgleda? Kakva je ona! Zato se Nick zaljubio u nju? I, jo vanije,
zato se odljubio? Ili moda nije. Moda se ovdje radi o njima dvoma, osjeajima meu
njima, neukrotivoj sili koja ih spaja - i niem drugom.
Valerie nije sigurna koji joj se scenarij vie svia, eli li biti reakcija na neto to je
ve propalo, ili neto to ga je zaskoilo iznenada, iz vedra neba, i omelo njegov
zadovoljstvom ispunjen ivot, nudei neto vie. Neto bolje. Sve to zna je da on nije
tip mukarca koji je ovo ve radio. Zaklela bi se da je tako.
Valerie se sada zadri na injenicama. "Oenjen je i ima dvoje djece... I Charliejev je
lijenik. Kako god pogleda, problem je velik", saeto kae.
"Dobro", kae Jason. "Sad napredujemo. Mislio sam da je moda stvar samo u
meni."
"Ne. Nije u tebi stvar. Potpuno sam svjesna injenice da nita u vezi s ovom
situacijom nije ispravno", rezignirano proape. "I tako da zna, i on zna da je sve ovo
pogreno. Ali..."
"Ali nee se prestati viati s njim?" Jason kae kao brat, najbolji prijatelj, psihijatar,
sve u jednom. "Zar ne?"
"Ne", kae. "Ne mogu."

119

25.
TESSA
Te veeri, nedugo nakon to Nickovi roditelji krenu kui, a moj tata i Diane odu u
hotel Fifteen Beacon, svoj najdrai u Bostonu, u kojem uvijek odsjedaju kad dou u
grad, Nick poviri glavom u kupaonicu gdje svlaim djecu i stavljam ih u kadu.
"Malo u izai. Brzo u se vratiti", kae.
"Zato?" pitam, i rastuim se kad pogledam na sat i vidim da je skoro sedam.
"Po Cherry Coke", kae.
Nick oduvijek tvrdi da je Cola s okusom trenje uinkovitija u lijeenju glavobolja
od Tylenola, a veeras ga navodno boli glava. A moda ga stvarno boli. Oajniki se
nadam da je tako, nadam se da je na rubu najgore migrene koju je ikad imao. "Hoe li ti
neto?"
"Ne, hvala", kaem, mrtei se dok namjetam temperaturu vode u kadi. Dodam jo
tekueg sapuna, i nastane planina mjehuria kad Ruby ue, a ja ubacim Franka koji se
migolji i hihoe. Sjednem na stolac, promatrajui djecu kako se igraju, divei se njihovim
savrenim ruiastim tijelima - njihovim trbuiima, njihovim malim, okruglim
guzama, njihovim trkljavim udovima. Dok se Nick okree da ode iz kupaonice, ne
miem pogled s djece, govorei si da nikad ne bi uinio nita da ih povrijedi ili da
ugrozi nau obitelj.
Ipak, iste sekunde kad ujem kako se garana vrata otvaraju, odjurim u spavau
sobu i teka srca ustvrdim ono to sam ve znala: Nickov je mobitel nestao s ormaria.
Kaem si da je normalno uzeti telefon sa sobom, ak i kad izlazi nakratko, ali ne mogu
se rijeiti slike supruga u glavi kako u autu brzim biranjem poziva broj druge ene.
"Mislim da me Nick moda vara", kaem idui dan Cate, kad je napokon, iz etvrtog
pokuaja, uspijem dobiti. Sjedim na podu okruena trima hrpama prljavog rublja premda bi ih prije trebalo biti pet, da nisam odluila pretrpati perilicu. "Ili barem
razmilja o tome."
Iste sekunde kad izgovorim te rijei osjetim intenzivno olakanje, gotovo kao da
suoavanje sa strahovima i njihovo verbaliziranje umanjuje vjerojatnost da su istiniti.
"Nema anse", Cate kae, kao to sam i oekivala. to je, podsvjesno, vjerojatno
razlog zato sam je uope nazvala, izabravi ba nju izmeu drugih kandidata: Rachel,
brata, April, ili majke, nekako znajui da e se Rachel i Dex previe zabrinuti, da e
April vjerojatno nekom izbrbljati, da e moja majka biti previe cinina. "Zato to
misli?"
Kaem joj za sve dokaze koje imam - ostajanje dokasno u uredu, SMS poruka i izlet
po Cherry Coke koji je trajao skoro trideset i osam minuta.
"Daj, Tess. To je sulud zakljuak", kae. "Moda je htio na par minuta izai iz kue.
Izbjei svoje dunosti prije spavanja i malo biti sam. Ali to ne znai da te vara."
"A to je s porukom?" pitam. "Ono 'mislim na tebe'...?"
"Pa to onda? Misli na nekoga... To ne znai da misli na to kako razodijeva nekoga."
120

"Ali tko ju je mogao poslati?" kaem, shvativi da je injenica zbog koje sam najvie
sumnjiava - da Nick ima tako malo prijatelja, tako rijetko stvara nova poznanstva upravo ono to me u isto vrijeme i umiruje.
"Bilo tko. Moda netko s posla tko se razvodi i sam je na Dan zahvalnosti. Moda
neki stari prijatelj... roak. Moda mama ili tata nekog pacijenta. Bivi pacijent... Poanta
je da Nick nije tip za varanje."
"Moja mama kae da su svi mukarci tipovi za varanje."
"Ja ne vjerujem u to. Ti ne vjeruje u to."
"U zadnje vrijeme nisam sigurna u to da vjerujem", kaem.
"Tess. Samo prolazi kroz malu depresiju. Lou fazu. Zna to? to kae na to da
doe k meni za vikend? Razveselit u te, poslati te kui sretnu. Ovo nije nita to malo
vremena provedenog s prijateljicom ne bi moglo izlijeiti..."
"Malo vremena da se Nick moe druiti s ljubavnicom?" kaem, sada se alei.
Veinom se alei.
"Malo vremena da mu nedostaje. Vremena da se podsjeti da ima najboljeg mua.
Najbolji brak. Najbolji ivot."
"OK", kaem, neuvjerena, ali puna nade. "Doi u u petak - kasno popodne."
"Dobro", ona kae. "Izai emo. Moe me gledati kako se upucavam tipovima u
barovima... Pokazat u ti to tono ne proputa. Pokazat u ti kako ti je dobro s tvojim
odanim muem."
"Do tada, kakva mi je strategija?"
"Strategija?" uzbueno kae; strategije su joj specijalnost. "Pa, za poetak, nema vie
njukanja. Bila sam u toj situaciji... Nita dobro iz toga ne moe proizai."
"Dobro", kaem, glavom pridravajui telefon, punei perilicu hrpom tamnog
rublja. Nickove crvene, karirane bokserice padnu na pod, i dok ih podiem, kaem si da
nitko osim mene nije vidio njegovo donje rublje. "to jo?"
"Vjebaj. Meditiraj. Jedi zdravu hranu. Puno spavaj. Posvijetli si pramenove. Kupi si
nove cipele", kae, kao da ita s popisa zapovijedi o tome kako biti sretna. "I, najvanije
od svega, nemoj gnjaviti Nicka. Bez zanovijetanja. Bez nabijanja osjeaja krivnje. Samo...
budi dobra prema njemu."
"Da mu dam poticaj da me ne vara?" kaem.
"Ne. Jer ne vjeruje da te vara."
Nasmijem se prvim pravim smijehom u zadnjih nekoliko dana, sretna to sam se
povjerila Cate, sretna to u je uskoro vidjeti, sretna to sam se udala za nekoga tko je
stekao povjerenje moje najbolje prijateljice.

121

26.
VALERIE
Veer prije Charliejeva povratka u kolu Nick svrati da mu zaeli sreu, ali na kraju
ostane i napravi im veeru, proglasivi se strunjakom za hamburgere dok je pripremao
pljeskavice, a onda visio nad elektrinim rotiljem. Unato desecima poziva i poruka,
ovo je prvi put da ga Valerie vidi jo od Dana zahvalnosti, i presretna je to stoji kraj
njega - jedino joj to moe ublaiti nervozu oko Charliejeva povratka u kolu.
Sada promatra sina kako se igra akcijskim figuricama iz Ratova zvijezda na
kuhinjskom stolu dok ispituje Nicka o svojoj maski - koja stoji na stolu pokraj njega.
"Moram je nositi?" kae. "U kolu?"
"Da, stari", Nick kae. "Posebno na tjelesnom i za vrijeme odmora... Moe je tu i
tamo skinuti ako ti smeta, ili ako se zbog nje znoji, ili te svrbi, ali bilo bi dobro da je
nosi."
Charlie se namrti, kao da razmilja o tome, i zatim kae: "Misli da izgledam bolje s
njom ili bez nje?"
Valerie i Nick zabrinuto se pogledaju.
"Izgleda izvrsno i ovako i onako", kae Valerie.
"Da", Nick se sloi. "Koa ti odlino zacjeljuje... Ali maska je totalno kul."
Charlie se nasmijei, a Nick prebaci pljeskavice na tri razrezane emlje, prizor od
kojeg Valerie osjeti navalu veselja. "Da. Moe rei prijateljima da si imperijski vojnik."
Nick kimne. "I da poznaje Dartha Vadera."
"Mogu?" Charlie kae, s iekivanjem gledajui u Valerie.
"Da", ona kategoriki odgovori, mislei kako bi veeras mogla ba na sve rei da,
kako su zasluili da rade to god ele. U srcu zna da stvari ne funkcioniraju tako. Da ti
nesrea ne daje pravo da se ne obazire na druge, ignorira pravila, lae ili govori
poluistinu.
Jo uvijek razmiljajui o tome, odnese dva tanjura na stol, dok Nick nosi trei, a
Charlie ide za njima. Sve troje sjednu za mali okrugli kuhinjski stol, prepun dubokih
rezova i ogrebotina i tragova trajnog markera od Charliejevih projekata za likovni,
kontrast finim plavo-utim platnenim ubrusima koje joj je Jason donio s putovanja u
Provansu prolog ljeta, na koje je iao sa svojim dekom prije Hanka.
"Drago nam je da si ovdje", Valerie promrmlja Nicku, njezina verzija molitve prije
jela. Spusti pogled na ubrus na krilu dok se Charlie moli na neto formalniji nain,
prekriivi se prije i poslije, ba kao to ga je baka nauila.
Nick se ukljui u ritual i kae: "Osjeam se kao da sam kod svoje mame."
"Je li to dobra stvar?" Valerie upita.
"Da", kae. "Samo to ti uope ne izgleda kao moja mama."
Nasmiju se jedno drugome, prebacivi se na laganije teme dok jedu hamburgere,
krumpirie i mahune. Razgovaraju o snijegu koji se oekuje sredinom tjedna. O Boiu
koji je pred vratima. Charliejevoj elji da dobije psia, i Valerienu osjeaju da mu
poputa. Cijelo to vrijeme trudi se ignorirati pomisao na drugo dvoje djece, koji veeraju
kod kue sa svojom majkom.
122

Nakon to zavre s jelom, zajedno poiste stol, isperu sue i stave ga u perilicu,
smijui se, sve dok im Nick iznenada ne kae da mora ii. Dok ga gleda kako klei da
Charlieju da poklon, zlatni novi za sreu, Valerie pomisli kako je ovo skoro bolje od
nastavljanja onoga to su zapoeli prije tri veeri. Voli biti sama s njim, ali jo ga vie
voli gledati s Charliejem.
"Ovo je bilo moje - kad sam bio mali", kae Nick. "elim da to uzme."
Charlie s potovanjem kimne, zatim uzme svoj poklon u ruku, a lice mu se razvedri,
i izgleda joj jednako tako lijepo i zdravo kao i prije. Skoro ga podsjeti da kae hvala, to
joj je instinktivna reakcija kad god Charlie dobije neki poklon, ali ovaj put ne kae nita,
ne elei prekinuti trenutak, uvjerena da Charliejev osmijeh sve govori.
"Stavi ruku u dep i primi ovo ako se pone brinuti oko neega", Nick kae. Zatim
gurne komad papira u drugu ruku njezina sina. "I zapamti ovaj broj. Ako me treba
nazvati, iz bilo kojeg razloga, u bilo koje doba, nazovi me."
Charlie kimne s ozbiljnim izrazom lica, gledajui u papiri, apui naglas brojeve
dok ona prati Nicka do vrata.
"Hvala ti", Valerie kae kad dou do vrata, jednom rukom drei kvaku. Zahvaljuje
mu na hamburgerima, na noviu, na broju telefona u sinovoj ruci. Ali, vie od svega,
na tome to ih je doveo do ove veeri.
On odmahne glavom, kao da joj eli rei da je ovo, sve ovo, neto to on eli
napraviti, neto to ne zahtijeva njezinu zahvalnost. Pogleda prema Charlieju, i kad
shvati da ih ne gleda primi joj lice i jednom joj njeno poljubi usnice. Nije to onaj prvi
poljubac koji je toliko puta zamiljala, vie je sladak nego strastven, ali ipak je prou
trnci i koljena joj zaklecaju.
"Sretno sutra", Nick proape.
Ona se nasmijei, i osjea se kao da odavno nije imala toliko sree.
Idueg jutra ustane prije zore. Istuira se i zatim ode u kuhinju da Charlieju spremi
pohani kruh za prvi dan kole, za svoj prvi slubeni dan na poslu. Posloi sve sastojke
na pult - etiri krike kruha, jaja, mlijeko, cimet, eer u prahu i sirup. ak i svjee
narezane jagode. Izvadi malu zdjelu, mijealicu, sprej protiv lijepljenja hrane. Istodobno
je i nervozna i smirena, onako kako se osjea prije vanog suenja kad zna da je uinila
sve to je mogla da se pripremi, ali ipak se brine oko stvari koje ne moe kontrolirati.
Stegne pojas na svom bijelom ogrtau od flisa i odvue se do termostata da pojaa
grijanje na dvadeset etiri, u elji da Charlieju bude toplo kad sie na doruak, u elji da
mu sve dobro proe ovog kritinog jutra. Zatim se vrati do tednjaka, gdje pomijea sve
sastojke u smjesu i poprica dno tave dok joj se uznemirujui prizori vrte po glavi:
Charlie kako pada s penjalice i ozljeuje svoju novu kou. Kako ga zadirkuju zbog
maske - ili, jo gore, zbog toga to ju je odluio skinuti.
Zatvori oi i kae si ono to joj Nick ve danima govori - da e sve biti u redu. Da je
uinila sve to je mogla da se pripremi za ovaj dan, ukljuujui poziv ravnatelju i
kolskoj medicinskoj sestri i psihologu i Charliejevoj uiteljici, da ih sve obavijesti da e
se Charlie vratiti, da e ga dopratiti unutra umjesto da ga ostavi ondje gdje se auti

123

zaustavljaju, kako je uobiajeno, da eli da je obavijeste na prvi nagovjetaj problema bilo emocionalnog ili fizikog.
"Pohani kruh!" zauje Charlieja da kae iza nje. Iznenaena da se sam probudio,
budui da ga inae mora izvlaiti iz kreveta, okrene se i ugleda ga u pidami, bosog, s
maskom u jednoj ruci, noviem u drugoj. Smijei se. I ona se njemu nasmijei, molei se
da ostane u ovom raspoloenju cijeli dan.
A tako i bude, barem cijelog tog jutra, i Charlie ne pokazuje nikakve znakove
zabrinutosti ili straha dok prolaze kroz svoje jutarnje rituale - doruak, odijevanje,
pranje zubi, eljanje -zatim vonja do kole, tijekom koje sluaju CD s umirujuom
glazbom koji mu je Nick proli tjedan sprio.
Kad stignu na parkiralite, Charlie stavi masku, brzo i u tiini, dok se Valerie
dvoumi da li da mu neto kae. Neto znaajno ili barem utjeno. Ali, umjesto toga,
napravi isto to i on i pravi se da se danas ne dogaa nita neuobiajeno. Doe do
stranjeg sjedala i otvori mu vrata, odupirui se porivu da mu pomogne da se odvee ili
da ga primi za ruku.
Dok prilaze glavnom ulazu, grupica starije djece - etvrti ili peti razred, Valerie
pretpostavlja - podigne pogled i stane gledati u Charlieja. Zgodna se djevojica s dugim,
plavim kekama nakalje i kae: "Bok, Charlie", kao da zna ne samo tko je on, ve i svaki
detalj njegove prie.
Charlie proape jedva ujan pozdrav, privivi se blie uz Valerie, primivi je za
ruku. Valerie osjeti da postaje napeta, ali kad ga pogleda, vidi da se smijei. Dobro je.
Sretan je to se vratio. Hrabriji je od nje.
Nekoliko trenutaka i pozdrava kasnije stignu do njegove uionice, i njegovo se
dvoje uitelja i desetak prijatelja iz razreda srdano, oduevljeno okupe oko njega.
Tonije, svi osim Graysona, koji stoji u kutu pokraj kaveza s hrkom, s izrazom lica koji
ne moe tono odrediti, izrazom lica djeteta koje je naulo previe odraslih razgovora.
Zadri se koliko god dugo moe, povremeno pogledavajui prema Graysonu, sve
dok Charliejeva uiteljica Martha, draga postarija ena, ne iskljui svjetlo, to je znak
djeci da sjednu na tepih. Valerie oklijeva, zatim se sagne da poljubi Charlieja, apui
mu u uho: "Budi danas dobar prema Graysonu."
"Zato?" on kae. Vidi mu se zbunjenost u oima.
"Jer ti je on prijatelj", ona jednostavno kae.
"Jesi jo uvijek ljuta na njegovu mamu?"
Pogleda ga, osjeajui bujicu oka i srama, pitajui se kako je tako neto zakljuio,
koji je razgovor on nauo, to je jo Charlie shvatio tijekom proteklih nekoliko tjedana, a
da ona toga nije ni svjesna.
"Ne. Nisam ljuta na njegovu mamu", slae. "I stvarno mi se svia Grayson."
Charlie podigne ruku da namjesti masku, razmiljajui o tome, kimajui glavom.
"Dobro, zlato", kae Valerie, osjeajui kako joj se grlo stee kao na Charliejev prvi
dan kole, ali ovaj put iz sasvim drugaijih razloga. "Budi opre"
"Bit u oprezan, mamice", on kae, prekinuvi je. "Ne brini... Bit u dobro."
Zatim se okrene i ode prema rubu tepiha, gdje sjedne, prekrienih nogu, ravnih
lea, ruku sklopljenih u krilu, zdrave poloene preko ozlijeene.
124

27.
TESSA
Nisam sigurna zato ekam do utorka naveer da kaem Nicku za svoj put u New
York - kao ni zato se osjeam tako tjeskobno i ne mogu ga pogledati u oi,
usredotoujui se umjesto toga na otvaranje rauna za American Express koji je upravo
stigao potom. Tuan je to dan kad radije gleda izvod kreditne kartice nego suprugovo
lice, pomislim i kaem to nonalantnije mogu: "Odluila sam otii u New York ovaj
vikend."
"Ovaj vikend?" upita, zbunjen.
"Da", kaem, na brzinu pregledavajui trokove, iznenaena po ne znam koji put
koliko se brzo stvari nakupe kad pokuava ne troiti.
"Misli, ovaj petak?"
"Mislim ovaj petak", kaem, pogledavi ga krajikom oka, nekako ohrabrena
njegovom zbunjenou. Zadovoljna to sam napokon ja ta koja je njega iznenadila; ja
sam ta koja njemu govori kakav e biti moj raspored.
"Pa, hvala to si me obavijestila", kae s dobroudnim sarkazmom.
Nakostrijeim se, usredotoujui se na sarkazam umjesto na njegov osmijeh, mislei
koliko puta on mene nije obavijestio, ili je iznenada promijenio nae planove, ili ih
otkazao, ili otiao usred veere ili vikenda. Ali, slijedei Catein savjet, pazim da ne
zaponem svau, hinei ton obzirne supruge."Znam da je iznenada... Ali stvarno se
moram malo maknuti. Nisi deuran, zar ne?"
Odmahne glavom kad nam se pogledi susretnu, uz obostranu skepsu. Odjednom
shvatim da e ovo biti prvi put uope da ostaje sam s djecom preko noi. Ikad.
"Znai u redu je?" kaem.
"Naravno", on nesigurno kae.
"Super", vedro odgovorim. "Hvala na razumijevanju."
Nick kimne glavom i zatim pita: "Bit e kod Cate?... Ili kod Dexa i Rachel?"
"Kod Cate", kaem, zadovoljna to je postavio to pitanje tako da mogu rei: "Sigurna
sam da u vidjeti brata i Rachel. Ali vie sam nekako raspoloena za izlaske i opijanje.
elim si dati malo oduka, onako kako to samo Cate zna."
Prijevod: Vratiti se na svoju staru predbranu verziju sebe, enu s koje nisi mogao skinuti
ruke, djevojku zbog koje si se svake veeri urio kui iz bolnice.
Nick kimne i zatim uzme izvod AmExa, a oi mu se raire, kao i uvijek kad
pregledava raune. "ovjee", kae, odmahujui glavom. "Samo nemoj ii u oping..."
"Prekasno", kaem, pokazujui prema vreici iz Saksa u hodniku, jo ga vie
provocirajui. "Trebale su mi nove cipele za izlazak..."
Zakoluta oima i kae: "Aha, shvaam. Pretpostavljam da nijedan od trideset pari
koje ve ima nije dovoljan za izlazak s prijateljicom?"
Na to ja zakolutam oima, i osjetim da mi se osmijeh iri dok razmiljam o Cateinoj
garderobi. I Aprilinoj. ak i Rachelinoj -ogranienoj po standardima supruga bankara s
Manhattana, ali ipak raskonijoj od moje. O kontrastu izmeu njihovih brojnih redova
125

draguljima ukraene glatke i crne koe, dizajnerske obue s nemogue visokim petama i moje skromne, veinom praktine kolekcije.
"Nema ti pojma to znai puno cipela", kaem, s prizvukom inata u glasu.
"Ozbiljno. Ja imam oskudnu garderobu."
"Oskudnu?Stvarno?" kae i podigne jednu obrvu s osuivakim pogledom.
"Pa, ne u usporedbi sa somalskom seljankom... Ali u ovom kontekstu", kaem,
pokazujui sto osamdeset stupnjeva oko sebe, aludirajui na nae rastrone susjede. "Ja
ne kupujem puno... Zna, Nick, stvarno bi ti trebalo biti drago to si se oenio mnome.
Ne bi znao kako izai nakraj s tim drugim enama."
Zadrim dah, ekajui da se raznjei, nasmijei pravim smijekom, dotakne me, bilo
gdje, i kae neto u smislu: Naravno da mi je drago to sam se oenio tobom.
Ali, umjesto toga, doima se zamiljenim, nakon to je preao s rauna na katalog iz
Barney'sa iz kojeg, usput, nikad nisam naruivala, i kae: "Misli da je prekasno da
naruimo dadilju? Za vikend? Mogao bih i ja poeljeti otii na par piva..."
"S kim?" pitam, zaalivi istog trena, pokuavajui povui svoje sumnjiavo pitanje
nedunim smijekom.
ini se da to pali, iako i dalje oklijeva na nain od kojeg me srce zaboli. Pogledam
ga, znajui da u vrtjeti u glavi ovu sekundu tiine i njegov zbunjeni izraz lica, kao i
nain na koji mu rijei zapinju u grlu: "Ma, ne znam... Ne znam... Moda sam..."
Glas mu utihne, a ja nervozno ispunim nelagodnu stanku. "Nazvat u Carolyn i
vidjeti je li slobodna", kaem, i padne mi na pamet da mu olakavam prevaru.
Onda se okrenem i odnesem gore svoje nove cipele, mislei kako moj suprug, ako i
jest na rubu da me prevari, barem nije dobar u tome.
U etvrtak ujutro April me nagovori da zamijenim njezinu uobiajenu partnericu u
parovima, koja je ostala doma zbog crijevne viroze, u trening-meu protiv Romy i
njezine dugogodinje partnerice Mary Catherine - u teniskim krugovima znane kao MC
jer ponekad vikne "Hammer Time6" kada protivnicama napuca as. Ukratko, sve tri ene
vrlo ozbiljno shvaaju tenis, i sigurna sam da moje vjetine nauene u srednjokolskoj
teniskoj ekipi nee biti dovoljno dobre za njihovih pobonih deset sati tjedno koje
posveuju igranju. A jo sam vie sigurna kad ugledam Romy i MC kako, epirei se,
ulaze na zatvoreni teniski teren u klubu Dedham Golf & Polo, usredotoenih, potpuno
naminkanih lica, u savreno iskombiniranoj odjei, sve do usklaenih znojnika na
zglobovima i tenisica - Romy u svijetloplavima, MC u ljubiastima.
"Zdravo, moje dame", MC kae svojim promuklim glasom. Skine jaknu i protrese
ruke, a bicepsi joj se napnu kao da je olimpijska plivaica.
"Oprostite to kasnimo", kae Romy i svee svoju kratku plavu kosu u mali repi, a
onda istegne stranji dio nogu. "Nona mora od jutra. Grayson se opet rasplakao na
putu do kole. Moj se dekorater pojavio trideset minuta prekasno s apsolutno odvratnim
uzorcima tkanina. I prolila sam boicu odstranjivaa laka za nokte po naem novom
Hammer Time je stih iz pjesme U Can't Touch This MC Hammera, stoga se MC ne odnosi samo na
njezino ime.
6

126

novcatom tepihu u kupaonici. Znala sam da si ne bih trebala pokuavati sama napraviti
manikuru!"
"O, duo! To zvui grozno", kae April, promijenivi boju glasa onako kako to
uvijek ini kad je u Romynoj blizini. Kao da je eli impresionirati ili pridobiti njezinu
naklonost - to mi je udno, budui da se April ini pametnijom i zanimljivijom od svoje
prijateljice.
"OK, Tessa. April kae da sjajno igra", kae MC, preavi na stvar. Ona je matrijarh
i kapetanica njihova teniskog tima, i oito trai nekoga tko e popuniti jedno mjesto u
njihovoj proljetnoj ekipi. Drugim rijeima, danas sam oito na audiciji. "Igrala si na
faksu?"
"Ne!" kaem, zgroena krivo prenesenim injenicama.
"Pa jesi", kae April, prelazei rukom preko svog upravo napananog reketa prije no
to otvori kutiju loptica.
"Ne, nisam. Igrala sam u srednjoj koli. I onda godinama nisam ni takla reket sve do
prole godine kad sam dala otkaz na poslu", kaem, ispravivi netonu informaciju i
snizivi oekivanja svih, ukljuujui i sebe. Ipak, osjeam iznenaujuu navalu
kompetitivnosti, neto to dugo vremena nisam iskusila. elim danas biti dobra. Moram
danas biti dobra. Ili barem prosjena.
U iduih nekoliko minuta nas etiri avrljamo i zagrijavamo se, udaramo lake lopte
dok si u glavi ponavljam savjete koje mi je moj instruktor tenisa nedavno dao - krei se,
vrsto dri reket, priblii se mrei kad vraa drugi servis. Ali im zaponemo me, sva
moja znanja ispare i, zahvaljujui mojoj nesposobnosti da zadrim servis ili da osvojim
poen kod vraanja servisa, April i ja ubrzo gubimo za jedan set i 3:0 u drugom.
"Oprosti", promumljam nakon jednog posebno sramotnog udarca, lagane lopte koju
sam napucala ravno u mreu. Obraam se veinom April, ali i Romy i MC, budui da
sam svjesna da im nikako ne pomaem da izbruse svoju vjetinu ili podignu razinu
svoje igre.
"Bez brige!" Romy vikne, tek neznatno zadihana, jo uvijek besprijekorno
naminkana. "Dobro ti ide!" Ton joj je snishodljiv, ali ohrabrujui.
U meuvremenu pokuavam doi do daha i briem lice runikom, zatim potegnem
iz svoje boce s vodom i vratim se na teren s novopronadenom odlunou. Sreom, ini
se da poinjem malo bolje igrati, ak i osvojim nekoliko poena, ali nakon jo trideset
minuta svejedno smo suoene s me-loptom, koju MC najavi kao da govori u mikrofon
na sredinjem terenu Wimbledona.
Osjetim iznenadan napadaj nervoze, kao da bi mi sljedei poen mogao promijeniti
ivot. vrsto drei reket u poetnoj poziciji, gledam kako MC poravnava svoje none
prste iza osnovne linije, triput odbije lopticu od poda i zuri u mene, to je ili nekakva
vizualizacija prije serviranja, ili oit pokuaj zastraivanja.
"Serviraj ve jednom", ujem April da promrmlja, kad MC napokon baci lopticu u
zrak, istodobno naginjui reket iza glave, i napuca slajs-servis uz jauk poput Monike
Sele.
Loptica prozuji preko mree, zarotira se, dotakne crtu i odbije se u stranu, tjerajui
me da otrim izvan terena. Odredim kut odbijanja, protegnem se u tenisku verziju joga
127

poze ratnik tri, potpuno ispruivi ruku, i runim zglobom izvedem udarac. Okvir
reketa jedva dotakne lopticu, ali ipak je nekako uspijem vratiti visokim, dubokim
forhendom. Sa zadovoljstvom gledam kako se loptica sputa iza Romy, koja povikne:
"Moja! Moja!" - najhitnija uputa kad igra s MC.
Romy nabije lopticu u sredinu terena.
"Ti!" April vikne, a ja se jo jednom protegnem da je uhvatim, ovaj put nespretnim
bekendom koji nekako uspije prebaciti lopticu preko mree.
MC vrati lopticu April visokim forhend volejom, a April je prebaci preko mree
vlastitim topspin forhendom. Srce mi lupa dok Romy poluvolejom udara lopticu prema
meni, a ja vratim visoku loptu duboko na MC-ino polje.
I tako dalje i tako dalje dok poen ne kulminira u dramatinim, refleksnim volejima
uz mreu i napokon zavri kad MC podigne reket iznad loptice i smeira je ravno u
mene.
Hammer Time.
"Gem, set, me!" pobjedonosno vikne.
Nasilu se nasmijeim dok hodamo prema bonim linijama, gdje popijemo vodu i
ponemo analizirati zadnji poen - to jest,MC ga pone analizirati. Zatim se okrene
prema meni i spomene da trae novu lanicu ekipe.
"Jesi li zainteresirana?" pita, dok April blista od sree, ponosna na svoj najnoviji
projekt - pretvoriti me u jednu od glamuroznih djevojaka Wellesleyja.
"Jesam", kaem, mislei kako bih se mogla naviknuti na ovaj ivot, pomisao koja mi
opet padne na pamet nakon to se istuiramo, ponovno se naemo i priutimo si ruak
nakon igre u kafiu, gdje pijuckamo proteinske napitke i vodimo neumoljive enske
razgovore. Priamo o cipelama i nakitu, botoksu i plastinoj kirurgiji, naim dijetama i
reimima vjebanja (i nedostatku istih) i naim dadiljama i spremaicama. Razgovor je
veinom plitak i blesav, ali uivam u svakoj minuti, u tom potpunom bijegu od
stvarnosti, slinom kao kada otvori traerski asopis. Pokunjeno si priznam i da mi se
svia osjeaj pripadnosti, ukljuenosti u njihovu elitnu kliku. Shvatim da nisam imala
pravu grupu prijatelja otkako smo Cate i ja postale lanice sestrinstva na faksu, moda
zato to inae preferiram prijateljstva jedan na jedan, ali vjerojatnije zato to sada imam
obitelj. Padne mi na pamet i da bi se Nick izrugivao kad bi uo sr naeg razgovora zbog ega se ponem osjeati defenzivno i ogorenije.
Mislim da sam iz tog razloga ostala hladnokrvna kad se Romy napokon dotaknula
teme Charlieja. "Charlie Anderson se ovaj tjedan vratio u kolu", kae, pijuckajui svoj
frape od manga, oprezno zapoinjui razgovor.
"To su odline vijesti!" April kae neprirodno visokim glasom.
Sloim se s time i promrmljam neto suzdrano, ali puno razumijevanja, moj nain
da dam Romy doputenje da nastavi.
"Da, znam", kae Romy, glasno uzdahnuvi.
"Reci im za Graysona", MC joj predloi.
Romy se pravi da se ustruava, odmahujui glavom, gledajui u stol. "Ne elim da
Tessi bude nelagodno", kae.
"U redu je", kaem, doista to mislei. "I to god kae, zadrat u to za sebe."
128

Nasmijei mi se slabim, zahvalnim osmijehom i kae: "Graysonu je teko u koli. Jo

uvijek prolazi kroz sindrom posttraumatskog stresa i mislim da se puno tih sjeanja
vratilo kad je opet vidio Charlieja."
"To je sigurno teko", kaem s iskrenim suosjeanjem.
"I povrh svega toga", kae Romy, "Charlie nije ba dobar prema Graysonu."
"Stvarno?" kaem, iznenaena da to ujem - i ipak malo skeptina zbog izvora
informacije.
"Pa, nije da je zloban kao takav. Jednostavno ga... ignorira. Nisu ni priblino onako
bliski kako su nekad bili..."
Kimnem, razmiljajui o Rubynoj grupi i o tome kako je sindrom zlobnih djevojica
ve poeo, pa se odnosi popularnosti mijenjaju na tjednoj bazi, kako curice
preraspodjeljuju svoje preutne glasove za status etverogodinje pele matice i
prestrojavaju se sukladno tome. Ruby se zasad uspijeva zadrati negdje u sredini - nije
ni rtva, ni grabeljivica. Tu sam i ja uvijek uspijevala ostati, a nadam se da e i ona.
"Moda je samo srameljiv?" kaem. "Ili nesiguran."
"Moda", kae Romy. "Nosi masku - sigurno zna."
Odmahnem glavom i kaem: "Ne. Nick i ja ba i nismo razgovarali o tom sluaju."
Romy kae: "Uglavnom, mislim da se Grayson samo gore osjea jer se Charlie
vratio... Moda se ak i malo osjea krivim jer se to dogodilo na njegovoj zabavi."
"Ne bi se trebao osjeati krivim", kaem, to je oito istina.
"Niti bi se ti trebala osjeati krivom", April kae Romy.
Kimnem, iako nisam sigurna da sam spremna ii tako daleko u analizi.
"Jesi lije opet srela?Valerie Anderson?" MC pita. "Od onog dana u bolnici?"
"Ne. Sreom", kae Romy, ugrizavi donju usnicu i doimajui se izgubljenom u
mislima. Odmahne glavom. "Jednostavno ne razumijem tu enu."
"Ni ja", April kae.
Romyno se lice razvedri kad se okrene prema meni: "Je li ti April rekla da smo
vidjele tvog slatkog supruga u bolnici? Ba je divan."
Kimnem i nasmijeim se s olakanjem da ne moram iznijeti svoj stav u vezi s
Romynom odgovornou i, sukladno tome, krivnjom.
"Oboavam mukarce u lijenikim odijelima", kae.
"Da. I ja sam nekad", kaem, s primjesom cinizma u glasu.
"I, to se dogodilo?" Romy pita, smijui se.
"Udala sam se za jednog takvog", kaem uz smijeh, ali samo se napola alei.
"Da, ba", kae April i okrene se prema Romy. "Tessin je brak savren. Nikad se ne
svaaju. I on e cijeli ovaj vikend uvati djecu tako da se ona moe otii zabavljati u
New York."
"Snalazi se sam s djecom?" Romy upita, zadivljena.
Krenem joj rei da sam angairala Carolyn da premosti jaz izmeu mog odlaska
sutra poslijepodne i njegova dolaska s posla, ali i da se Nick malo odmori preko
vikenda, no April oduevljeno odgovori umjesto mene: "Sjajan je s djecom. Najbolji otac.
Kaem vam - njihov je brak savren."

129

Pogledam je, pitajui se zato se toliko trudi prikazati me u to boljem svjetlu - moju
djecu, moje igranje tenisa, sada i moj brak. Cijenim to, ali imam osjeaj da kompenzira
za neto, moda za injenicu da ne ostavljam onaj trenutani kul prvi dojam. Iako je
korisno znati da Nick ostavlja. U svom lijenikom odijelu.
Romy i MC me eznutljivo pogledaju tako da se osjeam kao varalica koja se
pretvara da je June Cleaver7 dok razmiljam o tome kako je proteklih nekoliko tjedana
izgledalo u mojoj kui.
"Niiji brak nije savren", kaem.
MC ustro odmahne glavom. "Niiji", kae, kao da govori iz bogatog iskustva.
Sve etiri utihnemo kao da razmiljamo o svojim vezama, a onda Romy kae: "Kad
smo kod toga... jeste uli za Tinu i Todda?"
"Nemoj mi ni rei", kae April, prekrivi ui.
Romy dramatino zastane i zatim proape: "S prostitutkom"
"Isuse Boe. ali se", kae April. "ini se kao tako drag tip. Volontira u naoj crkvi,
za Boga miloga!"
"Da. Pa, moda i krade iz crkvene krabice."
MC pita je li se dogodilo samo jednom, a Romy se okrene prema njoj i ispali: "Zar je
bitno?"
"Valjda nije", kae MC i srkne posljednji gutljaj svog frapea.
"Ali ne, nije. Nije se dogodilo samo jednom. Ispostavilo se da to ve godinama radi.
Ba kao i - kako se zvao - onaj guverner New Yorka?"
"Eliot Spitzer", kaem, prisjeajui se kako sam bila opsjednuta tim skandalom s
prostitutkom, a posebno njegovom enom Sildom. Kako sam se udila kad je stajala iza
njega na podiju, nateenih i crvenih oiju, doimajui se potpuno poraenom i
osramoenom kad je on priznao i dao ostavku na dravnoj televiziji. Doslovno je stajala
uz svog mukarca. Pitala sam se koliko je dugo razmiljala o tome to e tog jutra
odjenuti. Je li guglala dotinu prostitutku, pregledavala njezine slike na internetu ili u
tabloidima. to je rekla prijateljima. Svojim trima kerima. Svojoj majci. Njemu.
"Tina se barem ne mora suoiti s cijelom nacijom", kaem. "Moete li zamisliti?"
"Ne", kae Romy. "Ne mogu vjerovati da te ene tako idu na televiziju."
"Da", kae April. "Ja bih otila dok kae keks."
MC i Romy promrmljaju da se slau, a onda sve pogledaju u mene, ekajui da
iznesem svoje miljenje o tome, ne ostavljajui mi drugog izbora osim da im kaem da
se u potpunosti slaem. to je istina. Bar mislim.
"Bi li ti bilo tee oprostiti prostitutku ili ljubavnu vezu?" April pita, itajui mi misli.
MC se nasmije. "Smrt u poaru ili utapanjem?" Zatim se okrene prema Romy i kae:
"Oprosti, duo. Nezgodan izbor rijei. Kvragu. Uvijek neto krivo kaem..."
Romy s ozbiljnim izrazom lica odmahne glavom i potape MC po ruci. "U redu
je,duo.Znam to si mislila."Zatim pone prtljati svojim dijamantnim prstenom, dvaput
ga okrenuvi oko prsta, i kae: "Nikad ne bih mogla oprostiti Danielu da spava s
7

Glavni lik iz amerike serije Leave It To Beaver, posveene u prvom redu kuanstvu i obitelji.

130

kurvom. To je tako odvratno. Ne bih mogla oprostiti neto tako ljigavo. Radije bih da se
zaljubi u nekoga."
"Stvarno?" kae MC. "Ja mislim da bih mogla prijei preko neeg fizikog - moda
ne da se radi o prostitutki - ali neto isto fiziki, za jednu no... Ali da Rick stvarno voli
nekoga... to je druga pria."
April se doima zamiljenom i zatim mi kae: "to bi tebe vie smetalo, Tess? Vrui
seks ili ljubav?"
Sekundu razmislim o tome i zatim kaem: "Ovisi."
"O emu?" Romy kae.
"O tome radi li se o vruem seksu s curom koju voli."
Sve se nasmiju, a meni se smui kad se sjetim Nickove poruke, i ponadam se da
nikad neu morati saznati to bih tono napravila ni u jednom od navedenih scenarija.

131

28.
VALERIE
Charlie Anderson ima ljubiasto izvanzemaljsko lice.
Rijei su to za koje Valerie zna da e zauvijek biti urezane u njegovu svijest, dio
njegove neizbrisive ivotne prie, zajedno sa Summer Turner, djevojicom koja ga je
nagovorila da skine masku i pokae joj oiljke, malo prije no to je izdala okrutan
proglas na koji se troje djece nasmijalo, meu njima i Grayson.
Dogodilo se to u petak prvog Charliejeva tjedna u koli, ba kad je Valerie napokon
postala optimistina. Nikako ne na sigurnom, ali izvan neposredne opasnosti. Upravo
se uspjeno izborila za skraeni sudski postupak pred sucem koji je bio poznati
enomrzac, i izala je iz sudnice s obnovljenim osjeajem samopouzdanja koji dolazi s
uspjehom, sa spoznajom da si dobar u neemu. ivot se vraa u normalu, pomislila je,
kad je izvadila kljueve iz torbice i provjerila mobitel, vidjevi da ima etiri proputena
poziva, dva od Nicka, dva iz kole. Iskljuila je mobitel samo na sat vremena, bilo je to
pravilo u sudnici, i iako joj je palo na pamet da bi se neto moglo dogoditi u tako
kratkom vremenu, nije mislila da e se doista dogoditi. Zamiljajui jo jednu nesreu, i
znajui da e od Nicka dobiti izvjetaj bre nego od mree tajnica u koli, izbezumljeno
je ula u auto i nazvala njegov broj, pripremajui se za medicinski izvjetaj.
"Hej, zdravo", Nick je rekao na nain koji joj je potvrdio da su pozivi doista bili zbog
Charlieja, i da se neto loe doista dogodilo, ali nije tako strano kako se pribojavala.
Osjetila je kako panika lagano jenjava i pitala: "Je li Charlie dobro?"
"Da. Dobro je."
"Nije ozlijeen?"
"Ne... Ne fiziki... Ali dogodio se incident", Nick je smireno rekao. "Iz kole su
pokuali prvo tebe nazvati"
"Znam. Bila sam na sudu", rekla je, osjeajui se beskrajno krivom to je bila
nedostupna, a jo i vie jer si je dopustila da joj vaniji bude posao, koliko god to kratko
trajalo.
"Znam. Jesi pobijedila?" Nick je pitao.
"Da", rekla je.
"estitam", rekao je.
"Nick. Kakav incident?"
"Incident... na igralitu."
Srce ju je boljelo dok je priao dalje. "Jedna djevojica mu se narugala. Nekoliko
djece se smijalo. Charlie se naljutio i gurnuo je s penjalice. Malo se ogrebala. Oboje su
ovdje kod ravnatelja."
"Gdje si ti?"
"S Charliejem. Samo sam na sekundu izaao iz ureda da ti se javim... Kad je tvoja
tajnica rekla ravnatelju da si na sudu, Charlie im je dao moj broj. Bio je prilino uzrujan
- zbog ruganja, zbog toga to je napravio problem."
"Plae li?" pitala je, dok joj se srce slamalo.
"Ne vie... Smirio se... Bit e on dobro."
132

"ao mi je..." rekla je Valerie, pomalo iznenaena to Charlie nije nazvao Jasona ili
njezinu majku prije Nicka. "Znam koliko si zaposlen..."
"Molim te, nemoj da ti bude ao. Drago mi je da je zvao mene... Drago mi je da sam
mogao doi."
"I meni", rekla je, nagazivi na papuicu gasa, s nejasnim osjeajem da se ovo ve
jednom dogodilo. "Doi u najbre to mogu."
"Nemoj se uriti. Budi oprezna. Ja u biti ovdje."
"Hvala ti", Valerie je rekla. Skoro je prekinula, ali ipak je skupila hrabrost da pita to
je ta djevojica rekla Charlieju.
"to?" Nick je rekao, oito odugovlaei, trudei se izbjei odgovor na to pitanje.
"Ta curica. to je rekla Charlieju?"
"Aha... To... Suludo je... Nije vano."
"Reci mi", rekla je, pripremajui se.
Oklijevao je i zatim odgovorio, tako tihim i priguenim glasom da nije bila sigurna
je li ga dobro ula. Ali jest. Odmahnula je glavom, kiptei od bijesa, gotovo uplaivi
samu sebe svojim prezirom prema tom estogodinjem djetetu.
"Val?" Nick je rekao, s toliko njenosti u glasu da su joj se oi napunile suzama.
"to?"
"To e ga samo ojaati", rekao je.
Nekoliko minuta kasnije kolski portir otprati Valerie do ureda ravnatelja, otmjene
prostorije ukraene orijentalnim sagovima, antiknim namjetajem i velikom bronanom
skulpturom konja. Prvo ugleda Summer kako sjedi u konom naslonjau, mrca i
pridrava si ruku. Sa svojom platinastoplavom kosom, svijetlo-zelenim oima i malim
prastim nosom, podsjea Valerie na djeju barbiku. Oito na dobrom putu da postane
prava djevojka, odjevena je u uznemirujue kratku traper-suknju i ruiaste uggsice, sa
svjetlucavim sjajilom za usne. Valerie se sjeti kako je pomislila daje ta cura
problematina ve prvi dan kole, dok je promatrala tri djevojice mije smee kose
kako prate Summer po razredu poput dvorskih dama. Ironino, sjeti se i da je bila
zahvalna to ima sina. Toliko su manje komplicirani, pogotovo dok jo nisu skloni
zaljubljivanju. Charlie je, barem zasad, imun na Summer i njoj sline.
Ali to je bilo prije. Ljubiasto izvanzemaljsko lice.
Uspostavi kontakt oima sa Summer, trudei se telepatski prenijeti mrnju dok ulazi
u ured, primjeujui sada i Charlieja, Nicka i gospodina Petersona, ravnatelja, visokog i
vitkog mukarca mladolika lica, prerano posijedjele kose, s okruglim naoalama tankih
okvira.
"Hvala to ste doli", kae gospodin Peterson, ustavi iza svog glomaznog stola od
orahovine. Malo frflja i povuen je, to mu umanjuje autoritet.
"Naravno", kae Valerie, a zatim se ispria to je bila nedostupna kad je prvi put
zvao.
"Nema problema... Bilo nam je sasvim dobro. Imali smo priliku popriati... A i jako
mi je drago to sam upoznao doktora Russa", kae, ba kad Nick ustane, doimajui se

133

kao da mu je neugodno. Promrmlja Valerie: "Priekat u te vani", zatim se pozdravi s

gospodinom Petersonom prije no to diskretno izae.
Valerie sjedne na Nickovo mjesto i poloi ruku na Charliejevo koljeno. Pogleda ga,
ali on odbija pogledati nju i bulji u svoje dvostrukim vorom zavezane vezice na
tenisicama.
"ekamo jo Summerinu majku", kae gospodin Peterson, lupkajui svojim dugim
prstima po rubu stola. "I ona dolazi s posla. Stie uskoro."
Nakon to su jo malo proavrljali, krupna starija ena sa strogom bob-frizurom i
loe odabranim odijelom s podstavljenim ramenima uleti u prostoriju, hvatajui dah.
Ne eka daje gospodin Peterson predstavi, ve odmah prui Valerie ruku s neobinom
kombinacijom samopouzdanja i srameljivosti.
"Ja sam Beverly Turner", kae. "Vi ste sigurno Charliejeva majka. ula sam to se
dogodilo. Jako mi je ao." Zatim klekne i ispria se Charlieju, a Summer za to vrijeme
pone jecati - oit pokuaj da izmami suosjeanje koji ne upali. Beverly je umjesto toga
otro pogleda, to jo vie razorua Valerie. Osjeti ak da se malo smilovala djevojici to je prije samo nekoliko sekundi smatrala nemoguim.
"Jesi li se ispriala Charlieju?" Beverly Turner upita ker, strogog izraza lica.
"Da", kae Summer, a donja usnica joj zadrhti.
Beverly ostane ravnoduna, okrene se prema Charlieju i zatrai od njega potvrdu:
"Je li to istina?"
Charlie kimne glavom, pogleda jo uvijek uprtog u teniske. "Ali on se nije ispriao",
kae Summer, cmizdrei. "Za ono to mi je uinio."
"Charlie?" Valerie ga potakne.
Charlie popravi masku, zatim odbije odmahujui glavom.
"Dva zla ne ine dobro", Valerie nastavi, iako potajno vjeruje da bi moda ak i
mogla. "Reci joj da ti je ao to si je gurnuo."
"ao mi je", kae Charlie. "to sam te gurnuo."
"U redu, onda.Vrlo dobro.Vrlo dobro", kae gospodin Peterson, doimajui se
zadovoljnim. Skupi dlanove, a Valerie se usredotoi na njegov zlatni peatnjak. Pretvara
se da slua njegov elokventni govor koji uslijedi - dostojanstvene rijei o tome kako se
trebamo slagati i biti tolerantni lanovi zajednice, ali ne moe prestati razmiljati o
Nicku, koji ih vani eka, istodobno strahujui zbog toga koliko je ovisna o njemu postala
i uivajui u tome.
Gospodin Peterson zavri svoj govor, ustane i kae im svima da su slobodni, jo se
jednom rukujui s objema majkama. Kad izae iz njegova ureda, Valerie s olakanjem
uzdahne, a Beverly se tihim glasom jo jednom ispria. Izraz lica joj je bolan i iskren iskreniji no to je Romyn ikad bio.
"Znam to ste sve proli... Tako mi je ao to je Summer pridonijela tom teretu."
Okrene se od keri i kae jo tiim glasom: "Nedavno sam se ponovno udala... Sada
imam dvije pokerke - tinejderice - i mislim da se Summer bilo dosta teko
prilagoditi... Ali nije da traim izgovor za ono to je uinila."
Valerie kimne, iskreno suosjeajui zbog njezine situacije, mislei kako bi gotovo
vie voljela da joj je dijete rtva nego da je zlobno. Gotovo.
134

"Hvala vam", kae kad ugleda Nicka, koji ih eka pored izlaza, i od pogleda na
njega puls joj se ubrza. Charlie otri prema njemu, primi ga za ruku i odvede na
parkiralite.
Valerie se pozdravi s Beverly, uz udan osjeaj da bi ak mogle biti prijateljice, i
trenutak kasnije stoji pored svog auta i gleda kako Nick otvara Charlieju vrata, pomae
mu da ue, i vee pojas, povukavi ga preko njegovih uskih prsiju. "Bit e sve u redu,
stari", kae.
Charlie kimne, kao da mu vjeruje, ali onda kae: "Mrzim kako izgledam."
"Hej. ekaj. ekaj malo... Ti to meni kae da ti se ne svia to sam napravio?" Nick
podigne ruku i njeno skine masku, pokazujui na Charliejev lijevi obraz. "Ja sam
napravio tu kou. Ne svia ti se to sam napravio? Moje umjetniko djelo?"
Charlie se lagano nasmijei i kae: "Svia mi se tvoje umjetniko djelo."
"Onda dobro... Drago mi je... Jer meni se svia tvoje lice. Jako mi se svia."
Charliejev se osmijeh rairi kad Nick zatvori vrata, i zatim se nagne da apne
Valerie u uho: "A volim tvoje lice."
Valerie zatvori oi i udahne miris njegove koe, uz navalu privlanosti i adrenalina
zbog ega na nekoliko dezorijentirajuih sekundi zaboravi gdje je. Dok osjeaj
rastresenosti prolazi, neto joj zapne za oko s druge strane parkiralita. Neka ena sjedi
u crnom Range Roveru i promatra ih. Valerie zakilji na suncu i pogleda ravno u Romy,
koja zuri u nju s izrazom iznenaenja i oitog zadovoljstva.

135

29.
TESSA
Izlazak s Cate bolji je od psihoterapije, zakljuim dok lutamo po Bank Streetu i
prolazimo pored paparazza koji su se okupili na ploniku pred Waverly Innom, kamo
Cate garantira da moemo ui ak i bez rezervacije, spominjui u ali svoj status na Dlisti.
"Zar su znali da dolazi?" pitam, pokazujui prema fotografima, koji stoje okolo i
pue u svojim napuhanim North Face jaknama i crnim kapama.
Kae mi da ne budem smijena, da je unutra sigurno neka prava zvijezda, kad nam
dvije djevojke od dvadeset i neto godina, s pomno razbaruenom, slojevito ianom
dugom kosom, kimnu i potvrde naa nagaanja.
"Aha. Jude Law", kae brineta, podignuvi ruku da zaustavi taksi, a plavua struno
popravi sjajilo za usne, bez ogledala, i zamiljeno promrmlja: "Tako je nevjerojatno
seksi... A ni prijatelj mu nije lo."
Brineta doda: "Ne bih nijednog od njih izbacila iz kreveta, to je sigurno", prije no to
uu u taksi i krenu prema svom sljedeem odreditu.
Nasmijem se, mislei kako mi upravo to veeras treba - izlazak u trendovski
restoran u West Villageu u drutvu paparazzima zanimljivih zvijezda i gomile lijepih
ljudi, potpuna suprotnost mom stvarnom ivotu. Nekih bi me veeri otkako sam postal
majka takav prizor mogao zastraiti, moda bih se osjeala staro i neupueno, ali
veeras imam osjeaj da nemam to izgubiti. Barem ne na veeri pored Judea Lawa, gdje
Cate i ja na kraju zavrimo.
Nakon to smo naruile dvije ae syraha pogledam na sat, razmiljajui o djeci i
Carolyninu dogovorenom rasporedu, svim detaljima koje sam uskladila kako bih
osigurala da vikend glatko proe bez mene. Nick bi se sad negdje trebao vratiti kui s
posla, i potajno se naslaujem injenicom da sam ja vani, a on doma mora staviti djecu
na spavanje.
"Tako znai", kaem, pogledavajui po otrcanom, ali svejedno nekako uglaenom
restoranu. "Ovo je, dakle, novo in mjesto na Manhattanu?"
"Nije novo. Boe, Tess. Stvarno te dugo nema... Ali svejedno je in. Mislim, mi smo
ovdje, zar ne?" kae uz ugodan pozadinski amor, rukama pokazujui na nas dvije,
zabacujui svoju kosu s bogatim pramenovima, koja u zadnje vrijeme vue na
crvenkastoplavu, to je brzo postao njezin prepoznatljivi izgled. Svjesna da je privukla
poglede nekoliko tipova, pravi se kul, leerno pogledavajui prema Judeu Lawu.
Nasmijei se tako da joj se pojave rupice na obrazima, a zatim se nagne prema meni i
kae: "Nemoj sada pogledati, ali pogodi tko nas je upravo odmjerio?"
"Ne znam tko je tebe upravo odmjerio", kaem. "Ali garantiram ti da ne odmjeravaju
mene."
"Da, odmjeravaju", kae. "A ona cura vani je bila u pravu... prijatelj mu jest sladak.
Moda ak i slai od Judea. Zamisli neto izmeu Orlanda Blooma i... Richarda Gerea."

136

Okrenem se i pogledam preko ramena, vie zbog toga to si ne mogu predoiti

takvu kombinaciju nego zato to elim pasti oi, kad Cate ljutito proape: "Rekla sam,
nemoj sada pogledati."
"Svejedno, Cate", kaem, odmahujui glavom. "Nije vano..."
"Moglo bi biti vano."
"Moda za tebe."
"I za tebe. Flert nikad nikome nije nakodio."
"Ja sam majka dvoje djece", kaem. "Ne znam ja flertovati."
"Pa? Je li ti nekako promakao izraz 'MILF'?" Cate kae.
Zbunjeno je pogledam, a ona prebaci kosu preko drugog ramena i kae: "Mother I'd
Like to Fuck?8"
"Cate!" kaem, odmahujui glavom. "Nemoj biti tako vulgarna."
"Kad si ti postala takva istunka?"
"Kad sam rodila. Dvaput", kaem, svjesna injenice da uz Cate postajem utogljenija
- dok se ona pretvara u plitku partijanericu, premda ni jedno ni drugo ne odraava
pravu istinu. Gotovo kao da se nadamo da e nae dvije krajnosti vratiti onu drugu
negdje u sredinu - odakle smo obje krenule, prije mnogo godina. Ali opet, moda smo
doista postale pretjerane verzije samih sebe. Moda e s vremenom biti sve gore,
pomislim -deprimirajua pomisao, barem za mene.
Cate slegne ramenima i kae: "Pa? Majka si dvoje djece? Zar to znai da se ne smije
malo zabavljati? Da mora sjediti u predgrau s debelom pastelnom gumicom za kosu,
u trapericama na crtu za mame?"
"Za razliku od obinih traperica za mame?" bezizraajno kaem - iako, iskreno,
nisam jo tako nisko pala, nisam jo zala na teren traperica za mame. "Misli da me
Nick zato vara?"
Ne obrati panju na to, ba kao to je zanemarila mojih zadnjih pet aluzija na Nicka i
nevjernost, i kae: "Vratimo se na Judea. Molim te."
"Nije li on spavao sa svojom dadiljom?"
"Prilino sam sigurna da nije spavao sa svojom dadiljom", kae. "Prilino sam
sigurna da se radilo o dadilji njegove djece. I kvragu, Tess. To je bilo uasno davno. Ti si
stvarno zlopamtilo... Pretpostavljam da si jo uvijek ljuta na Hugha Granta zbog
incidenta s Divine Brown? I na Roba Lowea zbog snimke seksa?"
"Nisam ljuta ni na jednog ni na drugog. Ja sam totalno za to da se ljudima prui
druga prilika. Svima osim Nicku", kategoriki kaem, prisjetivi se rasprave s Romy,
April i MC, napokon s vrstim stavom o toj temi. Kurve, ljubavne veze - sve izmeu
toga. Sve neopravdivo, sve neoprostivo. To je moje konano stajalite, odluim u sebi.
Cate me skeptino gleda, uporno odbijajui vjerovati da je Nick sposoban biti ita
drugo osim dobrog deka.
"Daj. Molim te, reci mi da si se rijeila te sulude ideje?" kae, stiavi glas kad
dobijemo svoje vino.

Prijevod: Majka koju bih rado jebao.

137

"Ne znam", kaem, razmiljajui o Nickovoj tajanstvenosti danas popodne. Kako je

bio nedostupan praktiki cijeli dan, ak i kad sam ga zvala tri puta s aerodroma.
Otpijem prvi gutljaj vina, i odmah osjetim pripitost - ili barem neki dobar osjeaj,
dovoljno da me otupi dok izgovaram svoju sljedeu reenicu. "Ili neto smjera, ili je
stvarno rastresen. Totalno odsutan. Neto se dogaa."
Cate se pone smijuljiti, odbijajui to ozbiljno shvatiti. "Dobro. Da stvarno neto
smjera - a znam da ne smjera... Bi li otila onamo?" kae, kininuvi ponovno prema
separeu u kutu.
"Kamo?" pitani.
"Bi li mu vratila milo za drago? Nala ljubavnika? eva iz osvete?"
Popijem malo vie vina i udovoljim joj. "Apsolutno. Ma, moda ak i seks utroje",
kaem, trudei se okirati je, to mi, naravno, ne uspijeva.
"Jude i njegov prijatelj?" pita, doimajui se zaintrigiranom tom idejom - ili moda
vizualizirajui druenje iz svoje ivopisne prolosti. Svoje jo uvijek ivopisne
sadanjosti.
"Moe", kaem, prihvativi igru. "Ili Jude i njegova dadilja."
Cate se nasmije, zatvori jelovnik i izvijesti me da ve zna to eli.
"to to?" kaem, pomno pregledavajui opcije.
"Endiviju sa svinjetinom, mousse od pileih jetrica i artioke na pari", izrecitira, oito
neto to stalno naruuje.
"I malo gospodina Lawa za desert?" pitam.
"Ba tako", kae, sa irokim osmijehom na licu.
Ali netom nakon to nam je konobar odnio tanjure, ba kad su nam se Rachel i Dex
pridruili na piu u baru poslije veere, Judeu i njegovu prijatelju pridrue se dvije
plavue, obje, ini se, manekenke, visoke oko sto osamdeset, nevjerojatno lijepe, bez
ijedne bore na licu. Unato tome to znam da se Cate uglavnom alila u vezi s Judeom,
vidim i da je razoarana time to su joj se anse kod njega upravo sa slabih srozale na
nikakve, i jo vie obeshrabrena injenicom da su djevojke sigurno punih deset godina
mlae od nas.
"Tipino", kae kad zavoenje zapone.
"to se dogaa?" Rachel pita.
"Jude Law", kaem. "U kutu."
Neprimjetno se okrene da ga pogleda krajikom oka, dok se Dex brzo okrene za sto
osamdeset stupnjeva.
"ovjee. Vas dvoje ste oito u rodu", Cate kae sa smijekom. "I tvoja je sestra
zaradila trzajnu ozljedu."
Dex se ponovno okrene prema nama i zagrli me jednom rukom, suvie samouvjeren
da bi ga Cate mogla posramiti.
"I, kakva je bila predstava?" pitam, mislei na off-Broadway predstavu koju su
upravo gledali, to je jedna od mnogih stvari koje e Dex rado raditi s Rachel - bilo na
njezin zahtjev, ili zato to to stvarno eli, a oba scenarija ispunjavaju me zaviu.
"Bila je zanimljiva", kae Dex. "Ali Rach je zaspala."

138

"Nisam!" Rachel kae, mrtei se dok prouava gumb koji samo to nije otpao s
njezina dugog, tankog, crnog kardigana. "Samo sam na sekundu odmorila oi."
"Dok si hrkala i slinila", kae Dex, probijajui se do anka, gdje narui votku-martini
za Rachel i Amstel Light za sebe. Zatim napravi grimasu i kae: "Jude Law, znai. Nije li
on spavao sa dadiljom svoje djece?"
Nasmijem se, ponosna na bratovo poznavanje traeva, a jo ponosnija na njegovo
neodobravanje takvih preljubnikih igrica, to me, u kombinaciji sa sada ve jaom
pripitou, potakne da kaem: "Misli da bi Nick ikada mogao tako neto napraviti?"
"Ne znam", kae Dex. "Koliko su vam seksi dadilje?"
Nasilu se nasmijeim, to moj brat oito prepozna jer me pogleda, zbunjen, zatim
pogleda Cate i kae: "to se ovdje dogaa?"
"Nita", Cate odgovori, tapui me po bedru. "Samo je paranoina."
Dex me ponovno pogleda, oekujui objanjenje. Osjeam i Rachelin pogled na sebi,
malo oklijevam i zatim kaem, "Jednostavno... u zadnje vrijeme imam lo osjeaj."
"Kako to misli?" Dex pita. "Kakav lo osjeaj?"
Progutam knedlu i slegnem ramenima. Ne mogu odgovoriti iz straha da u poeti
plakati.
"Misli da je Nick moda vara", Cate kae umjesto mene.
"Stvarno?" Dex pita.
Kimnem, alei to se nisam zadrala na bezbrinim temama, razmiljajui kako je
neto jako depresivno u ovom razgovoru koji vodim pijana u baru.
"Reci joj da se to nikad ne bi moglo dogoditi", Cate nastavi sa svojim uobiajenim
arom i gorljivim uvjerenjem.
"Teko mi je to zamisliti", Dex mrko kae, a Rachel je znakovito tiha.
"Jesi li stvarno zabrinuta?" moj brat kae. "Ili je to samo jedno od tvojih udnih 'to
ako?' pitanja?"
"Umjereno sam zabrinuta", kaem, oklijevajui, a onda odluim da je prekasno da
sad odustanem. Dovrim vino, zatim priznam sve svoje strahove, od rijei do rijei
ponovim misterioznu poruku i zatraim njegovo iskreno muko miljenje. "Ozbiljno. Ne
zvui li to... sumnjivo?"
"Pa... Ne svia mi se previe ovo 'Mislim na tebe'", kae Dex, prolazei rukom kroz
kosu. "Definitivno zvui kao ena... Ali to i nije ba neki dokaz. To je sve to ima?"
"To i injenica da se u zadnje vrijeme ini tako hladnim..."
Rachel kimne, malo prebrzo da bi me to utjeilo, kao da eli rei da je i ona to
primijetila za vrijeme njihova zadnjeg posjeta.
"I ti si to vidjela, zar ne?" pitam je.
"Pa... Ne znam..." pone oklijevati. "Ne ba..."
"Daj, Rach", kaem, zanemarivi svoju uobiajenu kompeticiju oko naih brakova.
"Reci. Je li ti se inio udnim kad ste bili kod nas?"
"Ne udnim", kae, znaajno se pogledavi s Dexom. Oito su priali o nama. "Samo
je... malo rastresen, po prirodi... I mislim da samo stvarno voli svoj posao. to je divno.
Ali jasno mije kako te to moe poeti frustrirati... No nita od toga ne znai da te vara...
ne nuno." Glas joj utihne, a meni ostane gr u elucu.
139

"Zato ga jednostavno ne pita?" Dex kae, kad im konobar poslui pie, a ja

naruim jo jedno. "Ne bi li to bilo lake? Umjesto da nagaa?"
"to?" Kaem. "Da mu samo doem i pitam ga: 'Vara li me?'"
Dex slegne ramenima i kae: "Zato ne? Rachel je mene to ve pitala."
Ona ga lupi po ramenu i kae: "Nisam."
"Aha, da. Ti si ta s kojom sam varao", kae - prvi put uope da je otvoreno priznao
prirodu okolnosti pod kojima su zapoeli svoju vezu. Potape je po nosu, a ona ga
prezirno pogleda i zarumeni se.
Cate se za to vrijeme pretvara da je to okantno otkrie. "Vas ste dvoje bili
ljubavnici?" kae, eljna jo informacija.
Dex nonalantno kimne glavom i kae: "Vie-manje da."
"Dok si bio zaruen s onom drugom djevojkom?" Cate pita.
"Aha", kae Dex, dok se Rachel mekolji na stolcu i prijekorno izgovori suprugovo
ime.
"Ma daj, Rach. U emu je problem?" kae Dex. "To je bilo davno. U braku smo i
imamo dvoje djece... I svi smo opet prijatelji."
Rachel promijea pie, a Cate razrogai oi. "Jo si uvijek prijateljica s onom, kako se
zove?"
"Darcy", kae Rachel, kimajui glavom. "Da... opet smo prijateljice."
"Dobre prijateljice?" kae Cate, zaprepatena, napokon dosegnuvi prag okiranosti.
"Pa moglo bi se tako rei", Rachel kae sa srameljivim izrazom lica. "Prilino dobre
prijateljice. Da."
"Razgovaraju svaki dan", Dex hladnokrvno kae.
"Ti to ozbiljno?" Cate kae.
"Svaki dan", kae Dex. "Vie puta na dan. Planiraju ii na odmor zajedno - vesela
etvorka... Mogu ii na skijanje sa svojom bivom zarunicom."
"Dobro. Kako bih ja trebala profitirati iz ovoga?" cinino pitam. "Tako da u, ako me
Nick vara, moda dobiti novu najbolju prijateljicu? Pratnju za putovanja?"
Rachel skine maslinu s akalice i stavi je u usta. Provae je i proguta, a zatim kae:
"Da, Dex. to tono eli rei?"
"Nemam pojma", kae, slegnuvi ramenima. "Samo sam mislio da se ispovijedamo.
Tess ita Nickove poruke. A ja sam... varao svoju zarunicu s tobom..."
Rachel se nakalje i kae: "Mislim da eli rei da ak i dobri deki mogu varati... Ali
to se dogaa samo ako su u krivoj vezi - i samo zbog prave osobe. A, budui da ti i Nick
imate sjajnu vezu, stvarno se nema oko ega brinuti."
Dex kimne i kae: "Ovo e moda zvuati kao izgovor... opravdanje. Ali mislim da
se to ljudima dogaa. Ali ne ako su sretni. Ne ako im je veza onakva kakva bi trebala
biti."
Kimnem i izvadim mobitel iz torbice, nadajui se da u vidjeti Nickovo ime u
inboksu, i lakne mi kad vidim da me dvaput zvao u zadnjih sat vremena, a zatim me
uhvati lagan osjeaj krivnje jer razgovaram o njemu, premda s obitelji i najboljom
prijateljicom.
"Je li zvao?" Cate pita.
140

"Da. Dvaput", kaem, gotovo sa smijekom.

"Vidi? Nepravedno ga optuuje. Doma je, uva djecu, zove te vie puta" kae
Cate.
Prekinem je i kaem: "Ako se radi o tvojoj vlastitoj djeci onda to nije uvanje djece."
Zatim, ba kad sam krenula spremiti mobitel, primijetim e-mail od April, oznaen kao
hitan. Iako sam sigurna da je sve samo ne hitan, i da je to tek jedna od njezinih
uobiajenih poruka, o nekoj od naih uobiajenih svakodnevnih tema - djeci, kuhanju,
tenisu, kupovini, traevima o susjedima - svejedno kliknem i proitam je.
"Sranje", ujem se kako izgovaram naglas, odmahujui glavom dok ponovno itam
reenice: Nazovi me im prije. Radi se o Nicku.
"to je?" kae Cate.
Bez rijei, dodam joj telefon, a ona ga utke proslijedi Dexu dok mu Rachel ita
preko ramena. Svi utihnu, a ja skrenem pogled. Oi mi se zamute i pone mi pulsirati u
glavi, kad da premotavam ravno na mamurluk koji u sutra ujutro sigurno
proivljavati.
Mu me vara, pomislim, sada sigurna u to. Netko je vidio Nicka s drugom enom.
Netko zna neto. I ta je informacija dola do April, koja smatra da nema drugog izbora
nego da mi kae. Nema drugog objanjenja. Ipak, mali se dio mene dri slabe, krhke
nade dok gledam Rachel kako se trudi, hvatajui se za istu tanku slamku.
"Moglo bi biti bilo to", kae njenim, zabrinutim glasom.
"Kao na primjer to?" kaem.
Blijedo me pogleda, a Cate me pokua umiriti na drugi nain. "April voli stvarati
paniku. Voli dramu. I sama si to rekla... Moda ima samo neizravan dokaz. Nemoj
unaprijed zakljuivati."
"Samo je nazovi", kae Dex. Oi mu plamte, a eljust mu se bijesno ukoi dok ja na
trenutak razmiljam o tome tko bi pobijedio u tunjavi - moj mu ili brat. "Ili nazovi
njega. Nazovi nekoga, Tess."
"Sada?" kaem, i srce mi pone lupati, a prostorija se okretati.
"Da", Dex kae. "Upravo sada."
"U baru?" Rachel zabrinuto kae. "Preglasno je ovdje."
"Puno preglasno", Cate se sloi, zabrinuto pogledavi Dexa.
Ponu raspravljati o mojoj strategiji, o tome koga bih prvo trebala nazvati i kamo
bih trebala otii da obavim razgovor koji bi mi potencijalno mogao promijeniti ivot - u
WC, u drugi bar, na ulicu, u Catein stan. Odmahnem glavom i vratim telefon u torbicu.
"to to radi?" kae Dex.
"Ne elim znati", kaem, potpuno svjesna kako blesavo zvuim.
"Kako to misli?" pita, u nevjerici.
"Mislim... Ne elim znati... Ne sada. Ne veeras", opet kaem, iznenadivi samu
sebe, zajedno s troje ljudi koji me najbolje poznaju i najvie vole. Osim Nicka. Ili moda,
kako se ini, ukljuujui Nicka.

141

30.
VALERIE
Valerie provede ostatak poslijepodneva s Charliejem, trudei se razvedriti ga
nekima od njegovih najdraih stvari. Rade sladoled s preljevom, gledaju Ratove zvijezda,
itaju naglas iz knjige Nabor u vremenu i sviraju ivahne duete na klaviru. Unato svemu
to se taj dan dogodilo, zabavljaju se - na onaj ispunjavajui nain kako to biva izmeu
roditelja i djeteta. Ali cijelo to vrijeme nedostaje joj Nick, udi za njegovim dodirom i
broji minute do trenutka kad e ga opet vidjeti, kako su isplanirali.
Sad su napokon opet sami, dok Charlie gore vrsto spava, nakon to je doslovno
zadrijemao jedui svoje pilee medaljone. Upravo su zavrili s vlastitom veerom tjesteninom sa koljkama iz Antonijeva restorana, koju su jeli uz svijee - i sjeli su u
dnevnu sobu, gdje su zavjese navuene, svjetlo prigueno, a Willie Nelson pjeva Georgia
on My Mind s kompilacije nasumino odabranih polaganih pjesama koje je snimila
mislei na Nicka. Jo se nisu dotakli, ali Valerie ima osjeaj da uskoro hoe, da se
sprema neto veliko, nepovratno, neto to e joj moda promijeniti ivot. Zna da je
pogreno to to osjea, ali vjeruje u to - vjeruje u njega. Kae si da je ne bi doveo dovde
da nema neki plan - da i on ne vjeruje u nju.
Nick je primi za ruku i kae: "Drago mi je da je gurnuo ono malo derite s penjalice."
Valerie se nasmije. "Znam... Iako, njezina majka je bila jako draga."
"Da?" Nick pita.
"Da. Iznenaujue draga."
"Uvijek je lijepo kad te ljudi ugodno iznenade", kae, promijea vino u ai i zatim
otpije dug gutljaj.
Ona ga promatra, pitajui se o emu razmilja, ali ne eli postaviti tako sladunjavo
pitanje. Umjesto toga kae: "Kako dugo moe ostati?"
Otvoreno je pogleda, nakalje se i kae joj da je pozvao dadilju - mladu djevojku
koju nimalo ne smeta ostati budnom do sitnih sati. Zatim ponovno spusti pogled na
svoje vino i kae: "Tessa je ovaj vikend u Nevv Yorku... U posjetu prijateljici i bratu."
To je prvi put u nekoliko tjedana da je izravno spomenuo enu, otkad je njihova
privlanost buknula u seksualnu napetost, i prvi put ikad da je izgovorio njezino ime.
Tessa, pomisli. Zove se Tessa.
Slatka, aputava mekoa imena podsjea na njenu, veselu ljubiteljicu ivotinja. Tip
ene koja nosi hipijevske alove vedrih boja, izrauje nakit, i koja je dojila dok joj djeca
nisu imala godinu dana, moda i due. ene koja zimi klie po smrznutim jezerima, u
proljee sadi potonice, ljeti ide na pecanje, a tamjan pali cijele godine. ene s jednom
jamicom na obrazu ili malim razmakom meu prednjim zubima, ili nekim drugim
draesnim tjelesnim nedostatkom.
Valerie odjednom shvati da se podsvjesno nadala grubljem, otmjenijem imenu,
poput Brooke ili Reese. Ili lakomislenom, razmaenom imenu, kao Annabel ili Sabrina.
Ili nekom staromodnom, strogom - poput Lois ili Frances. Ili nekom tako uobiajenom u
njihovoj generaciji da ne nosi sa sobom nikakve konotacije, kao Stephanie ili Kimberly.
Ali ne - Nick se oenio Tessom; ime je ispuni neoekivanom tugom, uznemirujuom
142

vie od krivnje koja joj stalno plee po mislima. Krivnje o kojoj odbija previe razmiljati
iz straha da bi se mogla isprijeiti onome to oajniki eli.
Nick svojim bosim nonim prstom dotakne njezin, oboje s nogama ispruenim na
stoliu. Stisne mu ruku, kao da pokuava priguiti osjeaj krivnje i okiranosti
injenicom daje sposobna za ovakvo neto. Da je ovdje, ovako, s oenjenim mukarcem.
Da se nada da e se uskoro dodirivati po cijelom tijelu, i da e moda, jednog dana,
pripadati njoj. Neobian je to, sebian san, ali san koji se ini zastraujue ostvarivim.
Ali prvo mu mora rei o onome danas na parkiralitu,o Romynu izrazu lica, jer ini
joj se da bi preuivanje toga moglo biti dovoljno znaajno da ih skrene s puta. Zato mu
jo jae stisne ruku i kae: "Moram ti neto rei."
"to to?" kae, podignuvi njezinu ruku do svojih usta i poljubivi joj palac.
"Danas", kae Valerie. "Na parkiralitu poslije kole..."
"Hmm-mm?" kae, gledajui je, i traak zabrinutosti pojavi se meu njegovim
obrvama. Promijea vino u ai i zatim otpije gutljaj.
Valerie osjeti da oklijeva, ali nastavi. "Dok smo stajali pored auta... Vidjela sam
Romy. Gledala nas je. Vidjela nas je zajedno."
On kimne, doimajui se zabrinutim, ali pravei se da nije,i kae: "Tipino, nije li?"
Valerie nije sigurna to time misli pa kae: "Misli da je to problem?"
Nick kimne i kae: "Mogao bi biti."
To nije odgovor kojem se nadala. "Stvarno?" upita.
On kimne i kae: "Moja ena je poznaje."
"Prijateljice su?" pita, uasnuta.
"Ne ba... Vie su...poznanice",kae. "Imaju zajedniku dobru prijateljicu."
"Misli da e to doi do nje?" Valerie upita, udei se kako moe ostati tako miran,
zato ve nije odjurio do telefona da umanji tetu.
"Moda... Vjerojatno. Poznavajui ovaj grad. Ove ene. Da, vjerojatno e kad-tad
doi do Tess..."
Valerie stane prevrtati taj nadimak po mislima, nita manje uznemirujui od punog
oblika imena. Tess. ena koja baca frizbi psima, pjeva pjesme iz osamdesetih u boicu
ampona, radi stojeve na rukama na svjeoj ljetnoj travi, plete kosu u pletenice.
"Jesi li zabrinut?" upita, pokuavajui dokuiti to se tono dogaa u njegovoj glavi i, jo vanije, u njegovu braku.
Nick se okrene prema njoj, odloivi jednu ruku na naslon kaua. "Romy nas nije
vidjela ovako", kae, dodirnuvi joj rame, i nagne se da je poljubi u elo. "Samo smo
stajali ondje, zar ne?"
"Da... ali kako e objasniti to to si uope bio ondje? U koli s nama?" im izgovori
to pitanje, shvati da su i slubeno postali suurotnici.
Nick kae: "Morat u joj rei da smo prijatelji. Da smo se zbliili... Da me Charlie
nazvao kad su ga uvrijedili u koli. I da sam doao. Kao njegov lijenik i tvoj prijatelj."
"Je li se ita takvo... ikad prije dogodilo? Jesi li se ikad zbliio s pacijentom? Ili s
lanom pacijentove obitelji?" upita.
"Ne", Nick brzo kae. "Ne ovako. Nita ovakvo."

143

Valerie kimne, svjesna da bi trebala promijeniti temu. Ali ipak ustraje. "to e ona
rei?... Ako sazna?"
"Ne znam", Nick odgovori. "Ne mogu sada uope misliti o tome..."
"Ali, bi li trebao?" kae Valerie. "Bismo li trebali razgovarati... o tome?"
Nick ugrize donju usnicu i kae: "Dobro. Moda bismo trebali."
Blijedo ga pogleda, kao da eli rei da je na njemu da pone taj razgovor.
On se nakalje i kae: "to eli znati? Rei u ti sve to eli znati."
"Jesi li sretan?" pita - jedno od pitanja koje se zaklela da nikad nee postaviti. Nije
eljela da se noas razgovara o njegovu braku. eljela je da se razgovara samo o njima.
Ali tako neto zapravo i nije mogue. Ona to zna.
"Sada jesam. U ovom trenutku. S tobom."
Polaskana je ovim odgovorom - oduevljena je njime. Ali to nije ono to je pitala i ne
doputa mu da izbjegne odgovor. "Prije nego to si me upoznao", kae s grem u
elucu. "Jesi li bio sretan prije nego to si me upoznao?"
Nick uzdahne, pokazujui koliko je sloeno to pitanje. "Volim svoju djecu. Volim
svoju obitelj." Pogleda je postrance. "Ali jesam li sretan?... Ne. Vjerojatno ne. Stvari su
trenutno... komplicirane."
Ona kimne, shvativi da bi prije s prijezirom gledala na razgovor kakav upravo
vode. Puno je puta ve ula njegove kliejizirane verzije - u filmovima i od poznanica, i
na toliko mjesta da joj nijedan primjer ne pada na pamet. Ali, tono ga moe uti, moe
zamisliti "drugu enu" kako u nadi postavlja pitanja, pravei se daje zabrinuta, dok
cijelo to vrijeme zapravo kuje svoju zavjeru. A mukarac glumi rtvu, doista vjeruje daje
rtva, kad je zapravo on jedini koji kri obeanja. I to se tie preljubnika, uvijek je prije
mislila: odrasti, budi muko, pretrpi ili se razvedi. Ali sada. Sada je ona ta koja postavlja
pitanja, traei nijanse sivog, objanjenja, rupe u svojoj neko nepokolebljivoj savjesti.
Nick nastavi, ozbiljna izraza lica. "I jednostavno ne mogu kontrolirati to to osjeam
prema tebi... Jednostavno ne mogu."
"A to to osjea?" pita, prije no to se uspije zaustaviti.
"Zaljubljujem..." pone. Zatim duboko udahne prije nego to nastavi, glasom niim
za oktavu. "Zaljubljujem se u tebe."
Pogleda ga puna nade, mislei kako sve to zvui tako neduno, tako jednostavno. A
moda i jest. Moda ivot tako funkcionira,tako se odvije pria mnogih ljudi - neki od
kojih su dobri ljudi. Srce joj istodobno lupa i boli je, dok ga gleda u oi, primiui se
prema njemu.
Zna da e zauvijek pamtiti ono to e se zatim dogoditi, jednako ivo kao bilo to
loe ili dobro to joj se dogodilo u ivotu. Jednako kao i dan kad je rodila Charlieja, ili
no kad mu se dogodila nesrea ili bilo to izmeu toga, kronoloki ili emocionalno.
Lica im se dotaknu, usne im se spoje u poljupcu koji pone polako, nesigurno, ali brzo
postane nestrpljiv. Poljubac je to koji potraje satima, nastavivi se kad su se ispruili na
kauu, zatim se otkotrljali na pod, zatim se premjestili na krevet. Poljubac je to koji nije
zavrio sve dok Nick nije bio u njoj i aptao joj da je to stvarno, to izmeu njih, i da se
slubeno, potpuno zaljubio.

144

31.
TESSA
"ao mi je to sam sino ita rekla Dexu i Rachel", kaem Cate uz slaninu, jaja i
peeni krumpir u kafiu Luka, jednom od naih neko esto posjeivanih mjesta na
Upper East Sideu. Nadam se da e masnoa izlijeiti moj mamurluk, ili barem ublaiti
muninu, iako znam da mi ne moe popraviti raspoloenje.
"Zato?" Cate pita, popivi gutljaj soka od grejpfruta. Napravi grimasu da pokae da
je gorak, ali onda iskapi au i prijee na hladnu vodu. Otkako je dobila svoju emisiju
na televiziji, postala je opsjednuta hidratiziranou - to je dosta teko s obzirom na
koliinu kofeina i alkohola koju konzumira.
"Jer e se brinuti. Jer bi Dex to mogao izbrbljati mojoj mami. Jer vie nikad nee
voljeti Nicka... I jer... jednostavno ne elim da me Rachel saalijeva", kaem, ugledavi
svoje nateene, crvene oi u ogledalu na zidu pored naeg separea. Odvratim pogled,
mislei, I ja bih varala samu sebe.
"Brine se za tebe", kae Cate. "Ali ne mislim da te saalijeva."
"Ne znam. Grozno mi je kako me juer gledala. Kako me zagrlila kad su uli u taksi.
Kao da bi radije bila beskunica nego da se mora suoiti s onim s ime se ja potencijalno
moram..."
Cate me primi za ruku, a ja shvatim da mi njezino suosjeanje nikad ne smeta i da
sam joj uvijek spremna iskreno priznati svaku bolnu toku, nedostatak ili strah, a da
nikad to kasnije ne poelim povui ili izmijeniti priu. Tako da se moja vlastita slika o
sebi u potpunosti podudara s njezinom slikom o meni, bez razlika - zbog ega je njezino
drutvo prava udobnost i luksuz, pogotovo kad se sve raspada.
"Ali, zar ti nije drago da si rekla bratu?" pita.
"Da", kaem. "Valjda mi je samo ao to nisam priekala da saznam to se tono
dogaa. Mogla sam ga nazvati sljedei tjedan - i trijezno razgovarati s njim... Sigurna
sam da bi ionako rekao Rachel, ali barem ne bih morala vidjeti onaj njezin izraz lica."
Cate otvori paketi umjetnog sladila, zatim se predomisli i naspe bijeli eer iz
posudice na stolu ravno u kavu. Promijea, zatim podigne pogled i kae: "Rachel je
stvarno draga - ali ba je prava mala princezica, zar ne?"
"Da", kaem, gorljivo kimajui glavom. "Zna da je nikad nisam ula da psuje?
Nikad je nisam ula da kritizira Dexa osim na onaj openiti nain, kao 'Zna kakvi
mukarci znaju biti'... Nikad je zapravo nisam ula da se ali na svoju djecu... ak ni
kad je Julia imala kolike."
"Misli da je to lano?" Cate pita. "Ili je stvarno tako sretna?"
"Ne znam. Mislim da je definitivno suzdrana... Mislim da ima visok prag
tolerancije", kaem. "Ali mislim i da ona i Dex jednostavno imaju jedan od onih
impresivnih brakova. Jednu od onih savrenih veza."
Cate me pogleda pogledom punim nade. Nade da tako neto i nju eka. Padne mi
na pamet da sam i ja neko tako mislila o svom braku.
"Gle. Nemoj me krivo shvatiti", kaem. "elim da mi brat bude sretan. elim da
Rachel bude sretna... Ali ne mogu si pomoi da mi se malo ne smui dok ih gledam.
145

Mislim, jesi vidjela kako su se drali za ruke? Na barskim stolcima? Tko se jo dri za
ruke na barskim stolcima? udno je..." Imitiram je tako da ispruim ruku i s razgaljenim
izrazom lica drim se za zrak. Zatim kaem: "Mislila sam da e se onesvijestiti kad je
Dex priznao da su imali aferu."
"Misli onu za koju smo svi ionako znali?" Cate kae kroz smijeh. "Misli da mu je
kasnije kvocala zbog toga?"
"Sumnjam. Mislim da su vjerojatno otili kui i ljubili se. Masirali jedno drugo. to
god. Zna biti jako naporno druiti se s takvim parovima", kaem, shvativi da te
ljubomora iscrpi.
"Gle, Tess", Cate odjednom kae, a izraz lica postane joj ozbiljan. "Znam da se boji.
Znam da zato ne eli nazvati April. Ali Dex ima pravo... Stvarno se treba s ovim
izravno suoiti. Puno je gore brinuti se nego saznati istinu... I, gledaj, moda nije nita.
Moda nepravedno optuujemo Nicka."
"Moda", kaem, pitajui se kako jedan as mogu biti tako sigurna da me vara - a
drugi tako sigurna da to nikad ne bi uinio. "A ako jest neduan, onda sam ja ovdje loa
osoba. Kopam po njegovim stvarima i kleveem ga kao sino."
"Nisi ga klevetala", kae Cate. "Ali da... ovo bi stvarno mogao biti sluaj paranoje...
Vjerojatno je kod kue, i nedostaje mu."
Pogledam na sat, zamiljajui Nicka usred doruka s djecom, drei fige da je
prisutan duhom. Da e, ak i ako nije sretan s nekim detaljima naeg ivota,
nezadovoljstvo proi i da e dugorono sve biti dobro. To je moja oajnika, mamurna
elja.
"Hoe li sada nazvati April? Molim te?" Cate nestrpljivo kae.
Gledam je u oi i polako kimnem glavom, razmiljajui o tome koliko me puta Cate
ohrabrila da uinim neto kad sam bila previe uplaena ili slaba da to sama uinim,
ukljuujui i onaj prvi telefonski poziv Nicku prije puno vremena, o tome koliko bi mi
sada ivot bio drugaiji da nisam posluala njezine savjete. Zatim izvadim telefon i
otipkam jedan od rijetkih brojeva koje znam napamet. April se javi na prvo zvono i
izgovori moje ime uz znakovit prizvuk iekivanja.
"Bok, April", kaem, suspreui dah, pripremajui se.
"Zabavlja se?" pita, ili odugovlaei ili stavljajui telefonski bonton ispred svega
ostaloga.
"Da. Uvijek je dobro vratiti se u grad", kaem, a glas mi postane prijetvoran. Voljela
bih da je Cate ta koja e mi upravo rei loe vijesti. Pogledam u nju, a ona odloi vilicu
na tanjur s uasom i iekivanjem na licu, odraz onoga kako se ja osjeam.
"Znai", kae April. "Dobila si moju poruku sino?"
"Da", kaem. "Jesam."
Pone zamuckivati, recitirajui uvjebani predgovor o tome kako joj je dunost kao
mojoj prijateljici da mi kae ono to e mi upravo rei.
"Dobro", kaem s grem u elucu. "Hajde onda."
April izdahne u telefon i zatim, govorei najbre to moe, kae: "Romy je vidjela
Nicka u koli Longmere. Juer poslijepodne."

146

Osjetim kako mi se ramena oputaju, uz duboko olakanje da bi ovo stvarno moglo

biti o traevima iz privatne kole, niem vie. Nikad nisam potvrdila nau namjeru da
Ruby prijavimo u Longmere, i znam da je to izvor znatielje meu mojim takozvanim
prijateljicama, moda zato to mojim nastojanjima da onamo upiem Ruby ele
potvrditi ispravnost svog vlastitog izbora.
Nakaljem se i kaem: "Pa, rekla sam mu da je on na potezu to se kola tie..."
Razmiljam o tome da joj kaem da sam znala da e otii do kole, ali ne elim riskirati
da me uhvati u lai, i bojim se da je Nick moda rekao neto to bi proturjeilo toj prii.
Zato umjesto toga kaem: "Lijepo da je poduzetan. Sigurno je dogovorio obilazak. Ili
razgovor s predsjednikom odbora za upis. Ili je moda ak predao nau prijavu. Da
bar..."
"Da-ali..."
"Ali to?" kaem, uz osjeaj snane odanosti prema Nicku, i istodobnog prijezira
prema April.
"Ali... nije se inio kao da razgledava."
Moja je tiina glasna dok ona eka, i zatim nastavi. "Bio je s Valerie Anderson."
Unato jasnoj implikaciji, jo mi je sve mutno. "Kako to misli s njom?"
"Bili su na parkiralitu", kae. "Zajedno. S njezinim sinom, Charliejem. Stavljao je
Charlieja na stranje sjedalo njezina auta."
"Dobro", kaem, pokuavajui protumaiti taj prizor, pokuavajui pronai logino
objanjenje.
"ao mi je", kae.
"Kako to misli ao ti je? to mi pokuava rei?" pitam, osjeajui da postajem sve
uzrujanija.
"Ne pokuavam nita rei", kae April. "Samo sam mislila da bi trebala znati...
Mislila sam da bi trebala znati da je Romy rekla da je izgledalo... pa... udno... nain na
koji su stajali zajedno."
"A kakav je to nain?" ispalim. "Kako su stajali?"
"Pa... kao par", nesigurno kae.
Trudei se kontrolirati glas, sprijeiti ga da drhti, kaem: "Mislim da ste se obje malo
zaletjele s prilino runim zakljukom."
"Nita ja ne zakljuujem", kae. "Shvaam da bi to moglo biti posve neduno.
Moda je otiao do kole da je, kako si rekla, istrai za Ruby, i dok je bio ondje mogao je
jednostavno naletjeti na Valerie... na parkiralitu."
"Koji bi drugi scenarij mogao postojati?" pitam, i preplavi me osjeaj gnjeva.
Kad April ne odgovori, nastavim, ovaj put glasnije. "Da je moj suprug bio na
neumjesnom sastanku na parkiralitu Longmerea? Mislim, April, nisam strunjak za
ljubavnice, ali pada mi na pamet puno boljih mjesta... Poput motela. Ili bara..."
"Ne kaem da ima ljubavnicu", kae April s dozom panike u glasu, oito svjesna da
sam svojski bijesna. Nakalje se i pone se bjesomuno izvlaiti: "Sigurna sam da Nick
nikad ne bi razvio neprimjeren odnos s pacijentovom majkom."
"Ne. Ne bi", hrabro kaem. "Ne bi to ni s kim uinio."

147

Cate se pone epiriti na stolcu i nasmijei mi se smijekom ohrabrenja, stisnuvi

aku u znak podrke.
Jo neugodne tiine proe prije nego to April kae: "Nisi valjda ljuta na mene?"
"Ne. Nimalo", odrjeito, kruto kaem, elei da zna koliko sam tono ljuta. elei da
zna da mislim da je totalno jadno tako iriti glasine o mom suprugu. Upropastiti mi
vikend svojim taktikama zastraivanja, irenjem traeva i zabadanjem u tua posla.
Skoro joj kaem da je moda ona ta koja bi trebala dobro pogledati svoj ivot, razmisliti
to bi joj moglo nedostajati, kakvu prazninu pokuava ispuniti.
"OK, onda. Dobro", kae April i nastavi blebetati. "Jer nikako ne bih eljela
uzrokovati probleme... Samo... Samo bih htjela da ti meni kae da vidi Roba s
nekime... ak i ako je posve neduno... Jednostavno mislim da tome slue prijatelji. Mi
cure moramo se drati zajedno... paziti jedna na drugu."
"Zahvalna sam na tome. I moe nazvati Romy i rei joj da i njoj zahvaljujem. Ali
doista nema potrebe za zabrinutost." Zatim je otresito pozdravim i prekinem, gledajui
preko stola u Cate.
"to je bilo?" pita, irom otvorenih oiju, s dugim trepavicama jo uvijek
premazanim crnom makarom od sino.
Ispriam joj, ekajui reakciju.
"Mislim da postoji neko dobro objanjenje za to. Mislim da je to zakljuivanje na
temelju hrpe neizravnih dokaza. I mislim da tvoja prijateljica April zvui kao glupaa."
Kimnem, odgurnuvi tanjur.
"to ti misli?" oprezno me pita.
"Mislim... Mislim da moram otii kui", kaem dok mi se vrti u glavi.
"Danas?" kae, doimajui se razoaranom, ali kao da me podupire.
"Da", kaem. "Mislim da ovo ne moe ekati... Moram razgovarati s muem."

148

32.
VALERIE
Idueg se jutra probudi u stanju neke blaene oamuenosti, i ne moe se natjerati
da se pomakne s mjesta na krevetu odakle je Nick otiao prije nekoliko sati nakon to ju
je jo jednom poljubio i obeao da e zakljuati vrata pri izlasku i nazvati je ujutro,
premda je ve bilo jutro.
Jo uvijek zatvorenih oiju, odvrti film do poetka veeri, prisjeajui se svakog
predivnog detalja dok joj osjetila divljaju. Jo uvijek osjea njegov mousni miris na
plahtama. Jo ga uvijek uje kako apue njezino ime. Jo uvijek vidi obrise njegova
snanog tijela kako se pomiu u mraku. I jo ga uvijek osjea posvuda.
Okrene se da pogleda na sat, ba u trenutku dok se Charlie na prstima ulja kraj
njezine sobe, oito pokuavajui biti neujan.
"Kamo ide?" kae, pokrivi se do ramena. Glas joj je promukao, kao nakon koncerta
ili veeri provedene u bunom kafiu, to je udno, jer prilino je sigurna da sino nije
bila glasna.
"Dolje", kae Charlie.
"Jesi gladan?"
"Ne jo", kae, drei se lijevom rukom za iroki rukohvat od mahagonija, jedan od
Valerienih najdraih detalja u kui, pogotovo za Boi kad ga okiti vijencima. "Samo
sam htio malo gledati TV?"
Ona kimne, dajui mu doputenje. Charlie se nasmijei, i zatim nestane niz
stepenice. Tek tada, kad ostane sama zuriti u strop, postane svjesna teine svojih
postupaka. Spavala je s oenjenim mukarcem - ocem dvoje male djece. I to dok je njezino
vlastito dijete bilo pod istim krovom, prekrivi tako osnovno pravilo za samohrane
roditelje, jedno od svojih vlastitih pravila kojeg se est godina slijepo pridravala. Krene
se uvjeravati da Charlie vrsto spava, ak i nakon puno manje napornih dana nego to
je bio jueranji. Ali to je zapravo nebitno, jer zna da se mogao probuditi. Mogao je doi
do njezine spavae sobe, otvoriti vrata koja su samo mali koni otoman i hrpa njihove
ispremijeane odjee drali zatvorenima. Mogao ih je vidjeti zajedno, kako se pomiu
pod pokrivaem, na pokrivau, po cijeloj sobi.
Oito je luda, zakljui, kad je tako neto napravila. ak i inicirala odlazak do spavae
sobe i sam trenutak kad se to dogodilo, trenutak kad ga je pogledala u oi i proaptala:
Da, veeras, molim te, sada.
Postoji jo samo jedna mogunost osim ludila - moda se i ona zaljubljuje. Iako,
padne joj na pamet, uz podjednaku dozu cinizma i nade, da to dvoje moda i nije toliko
razliito. Pomisli na Liona, kad je zadnji put osjeala ita slino ovome, i prisjeti se
privremene neuraunljivosti u toj vezi, kako je svim svojim srcem i umom vjerovala da
je to stvarno. Zapita se je li mogue da je opet u krivu. Da je zaluena intenzivnom
privlanou, potrebom da ispuni prazninu u ivotu, potragom za ocem za Charlieja.
Ali ne moe se natjerati da povjeruje da je bilo koje od tih objanjenja tono, ba kao
to ne moe zamisliti ni da bi Nick vodio ljubav s njom iz krivih razloga - poude, ili
osvajanja, ili zabave. To ne znai da nije svjesna nemoralnosti njihovih postupaka. Ili
149

rizika - prijetee opasnosti od emocionalnog sloma. U potpunosti je svjesna da bi ovo

moglo zavriti loe za nju, za Charlieja. Za Nicka i njegovu obitelj. Za sve.
Ali ipak iz dubine due vjeruje da postoji ansa, koliko god slaba, za sretan
zavretak. Da su moda Nick i njegova ena u braku bez ljubavi, i da e, ako ga
okonaju, svima na kraju biti bolje. Kae si da ne vjeruje u puno toga, ali vjeruje da je
ljubav bit svega, ono to joj je nedostajalo u ivotu. Kae si da je Tessa moda jednako
tako nesretna u braku s Nickom, da moda i ona ima ljubavnika. Kae si da bi njihovoj
djeci moda bilo bolje da su im roditelji sretni i rastavljeni, nego zajedno i osamljeni.
Povrh svega kae si da treba vjerovati sudbini na nain na koji joj nikad prije nije
vjerovala.
Mobitel joj zazvoni na nonom ormariu. Zna, osjea, da je Nick, ak i prije no to je
ugledala njegovo ime na zaslonu.
"Dobro jutro", promrmlja joj u uho.
"Dobro jutro", Valerie kae, smijeei se.
"Kako si?" upita je, zvuei nesigurno na onaj univerzalni nain, karakteristian za
jutro nakon onoga to se dogodilo prvi put.
Nije sigurna kako odgovoriti na to pitanje, kako mu prenijeti sloenost onoga to
osjea, pa samo kae: "Umorna sam."
On se nervozno nasmije i kae: "Dobro, ali osim to si umorna, kako si? Jesi li...
dobro?"
"Da", kae, bez dodatnih objanjenja, pitajui se kad e se potpuno opustiti, napokon
se osloboditi. Pitajui se je li uope sposobna za takvo neto. Ima osjeaj da bi mogla
biti, s njim.
"Jesi li ti dobro?" pita ga, mislei kako on vie riskira, ima puno vie toga izgubiti i,
iskreno, puno vie razloga da se osjea krivim.
"Da. Dobro sam", tiho kae.
Ona se na to nasmijei, ali osjeti da joj osmijeh brzo izblijedi, a ushit uzmakne pred
dubokim kajanjem kad zauje zvuk piskutavih glasova u pozadini. Njegova djeca.
Posve druga pria od njegove ene. Napokon, ona je - Tessa, Tess - moda kriva za sve
ovo, ili je barem sukrivac za raspad svog braka. Ali nikako se ne moe pomiriti s time
radi njegovo dvoje nevine djece, definitivno ne pomou komplicirane racionalizacije
injenice da stvaranje obitelji ponitava razaranje neke druge - ili da je to opravdanje za
bestidno krenje Zlatnog pravila, za nju jedinog pravila koje je uistinu vano.
"Tata. Jo putra, molim!" uje njegovu ker kako kae, pokuavajui je zamisliti,
zahvalna to ne moe. Sjeti se uokvirenih crno-bijelih fotografija u Nickovu uredu, koje
je dosad uspijevala izbjei.
"Naravno, duo", Nick odgovori djevojici.
"Hvala, tata", ona veselo kae, a intonacija joj postane pjevna. "Puno! Puno hvala!"
Njezina pristojnost i draestan glas za Valerie su kao bode u srce koji dodatno
oteava breme krivnje.
"to dorukujete?" Valerie pita. To je nervozno pitanje, osmiljeno da pokae da ne
ignorira njegovu djecu, a da ne mora izravno pitati za njih.
"Vafle. Ja sam kralj vafla. Zar ne, Rubes?"
150

uje djevojicu kako se smije i kae: "Da, tata. A ja sam princeza vafla."
"Da, jesi", Nick kae. "Ti si princeza vafla, definitivno."
Zatim zauje djeaka koji govori ba onako kako je Nick u ali rekao - kao
kombinacija Terminatora i europskog homoseksualca, isprekidani vibrato. "Ta-taaa. I.
Ja. Is-to. e-lim. Jo. Pu-tra."
"Ne! Taj je moj!" uje curicu da kae, sjetivi se Nickove ale da je Ruby toliko
dominantna da je prva rije njegova sina bila upomo.
Valerie opet zatvori oi, kao da pokuava blokirati zvuk njegove djece i sve to zna
o njima. Ali ipak se ne moe suzdrati da ne proape: "Osjea li se... krivim?"
Nick oklijeva - to je samo po sebi odgovor - i zatim kae: "Da. Naravno... Ali ne bih
izbrisao ono to se dogodilo."
"Ne bi?" upita ga, elei biti sigurna.
"Nikako... elim to opet uiniti", kae, neto tiim glasom.
Valerie prou hladni trnci, i ba tad zauje Ruby kako kae: "Uiniti to opet? S kim
razgovara, tata?"
"S prijateljem", kae joj.
"Kojim prijateljem?" djevojica je uporna, dok se Valerie pita je li to puka znatielja ili neka vrsta jezive intuicije.
"Mmm... ne poznaje tu osobu, duo", kae keri, oprezno izbjegavajui otkriti spol.
A onda priguenim glasom kae Valerie: "Moram ii. Hoemo li se vidjeti kasnije?"
"Da", kae najbre to moe, prije no to se uspije predomisliti.

151

33.
TESSA
Nedugo, nakon to sam izbjegla jo dva Aprilina poziva i pozdravila se s Cate,
pomalo u suzama, u avionu sam za Boston i jedem standardnu vreicu mini pereca,
nehotice prislukujui glasan razgovor dvojice mukaraca u redu iza mene. Na brzinu
se okrenem i vidim da ulaze u kategoriju nabildanih, stereotipnih tipova, obojica s
kozjim bradicama, zlatnim lancima i iltericama. Dok zurim u kartu na poleini
asopisa aviokompanije, prouavajui gomilu mogunosti letova unutar zemlje,
pokuavam se iskljuiti iz rasprave o "mrak Porscheu" koji jedan od njih eli kupiti, i o
"idiotskom efu" ovoga drugog, kad se razgovor stvarno zahukta pitanjem: "Hoe onda
nazvati onu maku iz kluba ili?"
"Kojeg kluba? Koju maku?"
(Srdaan smijeh praen ili udarcem po koljenu ili dlanom o dlan).
"Onu nevjerojatno gipku. Kako se ono zove? Lindsay? Lori?"
"A da, Lindsay. Da, definitivno u je nazvati. Bila je seksi. Jebeno seksi."
Namrtim se, usporeujui ih sa svojim inteligentnim, pristojnim suprugom koji
nikad, ni u kojim okolnostima, ne bi u istoj reenici upotrijebio jebeno i seksi. Zatim
zatvorim oi, pripremajui se za slijetanje, zamiljajui prizor koji e me vjerojatno
doekati kad se vratim kui: moja obitelj kri sva uobiajena pravila, moda su jo u
pidamama i jedu nezdravu hranu, a kua je u totalnom neredu. udno, ali utjena mi
je pomisao na takav kaos, na Nickovu nesposobnost u obavljanju kuanskih poslova,
uvjerenje da bi bio izgubljen bez mene - na vie od jednog naina.
Ali kad manje od sat vremena kasnije uem u kuu, rastuim se kad vidim da moje
obitelji nema, i sve je isto i uredno. Kuhinja blista; kreveti su sloeni; na stepenicama je
ak i svjee oprano i sloeno rublje. Besciljno lutajui po kui naem se u dnevnoj sobi,
najformalnijoj i najmanje koritenoj prostoriji u kui, i stanem promatrati kau s visokim
naslonom koji mislim da nisam ni jednom isprobala jo otkako smo ga moja majka i ja
izabrale u dekoraterovu izlobenom prostoru. Dobro se sjeam tog poslijepodneva i sati
koje smo provele razmatrajui razliite stilove, razgovarajui o tkaninama i lakovima za
drvo za njegove elegantne noice, premiljajui se da li da dodatno platim za zatitu od
mrlja. Pothvat koji se sada ini trivijalnim.
Dok paljivo sjedam na njega, trudei se uivati u rijetkom trenutku mira, ne mogu
se natjerati da osjetim ita osim osamljenosti, uznemirena glasnom tiinom, zamiljajui
kako bi turobno bilo kad bismo se Nick i ja rastali - sav taj prazni prostor i trenuci koje
treba ispuniti. Sjetim se kako sam se jednom, nakon posebno napornog dana, naalila da
bih bila fenomenalna majka da sam na dunosti samo ponedjeljkom, utorkom i svakim
drugim vikendom. Nasmijao se i rekao mi da ne budem smijena, da bih bila nesretna
kao samohrana majka, da bi on bio nesretan bez mene. Razmiljam o tome dok ga
zovem na mobitel.
"Hej, bok!" vikne u telefon. Osjetim trenutano olakanje im ujem njegov glas, iako
se ne mogu rijeiti osjeaja da sam na detektivskom zadatku dok pokuavam razaznati
152

pozadinsku buku. Zvui kao oping-centar, ali anse da Nick dobrovoljno ode u
kupovinu manje su vjerojatne od toga da ima ljubavnicu.
"Bok", kaem. "Gdje si?"
"U Djejem muzeju", kae.
"S djecom?"
"Da", kae kroz smijeh. "Nije ba mjesto na koje bih dolazio bez djece."
Nasmijem se svom blesavom pitanju, osjeajui da se oputam.
"Kako je u New Yorku?" kae. "to ti radi?"
Duboko udahnem i kaem: "Zapravo, doma sam."
"Doma si? Zato?" pita, zvuei iznenaenim.
"Jer si mi nedostajao", kaem, to nije posve neistinito.
On na to nita ne odgovori, to me uznemiri dovoljno da ponem brbljati.
"Jednostavno sam te morala vidjeti", kaem. "elim razgovarati s tobom... o nekim
stvarima."
"Kojim stvarima?" pita, sada s dozom nelagode u glasu -moda zato to je uinio
neto loe. Ili moda nije uinio nita loe, zbog ega pretpostavlja da ja imam neki
problem.
"Bezveze, o stvarima", kaem. Sram me je jer tako okoliam, i odjednom ponem
sumnjati u to koliko je bilo pametno doi kui, ovako zapoeti razgovor. Napokon,
moda imam opravdan razlog da budem zabrinuta, ali je li to doista bilo dovoljno da za
jedan dan skratim svoj put, a da Nicku ne kaem ni rijei o tome da dolazim? Padne mi
na pamet da bi mogao pomisliti da se radi o neem stvarno hitnom - zdravstvenom
problemu, mom vlastitom preljubu, zapadanju u duboku depresiju - umjesto o onom u
emu je vjerojatno stvar: April je zakuhala stvar, a ja sam njukala po njegovim
porukama. Dvije paranoine kuanice.
"Tessa", Nick kae, uzrujan. "to se dogaa? Jesi dobro?"
"Da. Da. Dobro sam", kaem, posramljena i zbunjenija no ikad. "Samo elim
razgovarati. Veeras. Carolyn dolazi? Nadala sam se da emo izai... i porazgovarati."
"Da. Dolazi. U osam."
'"Aha, super", kaem. "to si... ti imao u planu?"
"Nita konkretno", brzo odgovori. "Mislio sam otii u kino."
"Aha", opet kaem. "Jesi sino izlazio?"
"Mmm... da", kae. "Jesam. Nakratko."
Krenem pitati to je radio, ali zaustavim se. Umjesto toga, kaem mu da jedva
ekam da ga vidim i u sebi se zakunem da neu okoliati kad napokon sjednemo i
ponemo razgovarati. Moram biti izravna, suoiti se s tekim temama: vjernosti,
seksom, njegovom karijerom, injenicom da ja nemam karijeru, prikrivenim
nezadovoljstvom u naem braku. Nee biti lako, ali ako ne moemo otvoreno
razgovarati, onda doista jesmo u nevolji.
"I ja tebe... Ali moram sad ii. Klinci tre u razliitim smjerovima. Onda emo
zavriti ovdje i vratiti se otprilike do pet. Odgovara ti to?" pita.
Rijei su bezazlene, ali ton mu je suzdran, s jedva primjetnim prizvukom
snishodljivosti. Na taj je nain esto razgovarao sa mnom kad sam bila trudna i,
153

njegovim rijeima, ponaala se iracionalno - to je, moram priznati, esto stvarno bio
sluaj, kao na primjer kad sam plakala zbog naeg boinog drvca, uporno tvrdei da je
runo, uznemirujue asimetrino, predlaui ak Nicku da skine lampice i zamijeni ga
za drugo. U biti, gotovo da se sada i osjeam trudnom - ne fiziki - ve emocionalno, na
onaj uasno zahtjevan, hormonalni nain kad si na rubu suza.
"Naravno. Odgovara mi", kaem mu, vrsto se drei za naslon kaua, nadajui se
da ne zvuim tako oajno kako se osjeam. "Bit u ovdje."
Sljedeih sat vremena provedem trei okolo, tuirajui se, oblaei se i lickajui se,
kao da idem na prvi spoj, a cijelo to vrijeme osciliram izmeu oaja i smirenosti. U
jednom si trenutku govorim kako me intuicija sigurno ne vara, a onda se kudim jer sam
tako nesigurna, jer imam tako malo vjere u Nicka i u temelje nae veze.
Ali kad mi se obitelj vratila kui, ne moe se osporiti hladnoa u Nickovu zagrljaju,
u njegovu poljupcu u moj obraz. "Dobro dola kui, Tess", kae, s ironinom sumnjom u
glasu.
"Hvala, duo", kaem, pokuavajui se sjetiti kako sam komunicirala s njim prije no
to je sve ovo poelo, pokuavajui odrediti kad je sve ovo poelo. "Tako mi je drago da
vas sve vidim."
Kleknem da zagrlim djecu, oboje istih lica i poeljane kose, Ruby ak s ruiastom
manom, to je svojevrstan mali trijumf.
Frankie se pone veselo smijati, traei jo jedan zagrljaj. "Podigni. Te. Mama!"
vikne.
Ne potrudim se ispraviti njegovu zamjenicu, ve ga samo podignem i poljubim u
oba obraza i u njegov znojni vrati, topao od svih tih slojeva u koje ga se njegov tata
sjetio umotati.
Hihoe se dok ga sputam da mu otkopam kaputi. Nosi loe iskombiniranu
odjeu - tamnoplave samterice i prugastu naranasto-crvenu majicu, tako da se linije i
boje ba i ne slau, prvi znak da su djeca pod oevom brigom. Kad mu skinem kaput,
Frank se pone vrtjeti ukrug, pleui na svoj nasumini, neritmini nain. Nasmijem se,
zaboravivi na trenutak sve drugo, dok se ne okrenem prema Ruby, koja se trudi
izgledati uvrijeeno, ne odustajui od stava da je trebala biti pozvana na put s nama
curama, iako znam da potajno uiva u vremenu provedenom sa svojim taticom. Sada
me hladno pozdravi i kae: "to si mi donijela?"
Uspaniarim se, shvativi da nisam otila u American Girl ili Disneyjevu trgovinu
kao to sam obeala. "Nisam imala prilike", ponudim jadnu ispriku. "Namjeravala sam
danas."
"Ne mogu vjerovati", kae Ruby i nakubi usne. "Tata nam uvijek neto donese kad
se vrati s puta."
Sjetim se drangulija koje Nick donosi kad se vraa s konferencija, esto jeftinih
aerodromskih suvenira, i osjeam se krivom to joj nisam sauvala barem perece iz
aviona.
"Rubes. Budi dobra prema mami", Nick je mehaniki ukori. Zatim skine slojeve
vlastite odjee - jaknu, sportsku vestu i al, i objesi sve na vjealicu kraj vrata.
154

"Vratila se ranije", doda. "To je vae iznenaenje. Nae iznenaenje."

"A moje iznenaenje je ista kua", kaem, zahvalno ga pogledavi.
Nick se nasmijei i namigne, preuzimajui sve zasluge, iako mi neto govori da je
Carolyn zasluna za rublje.
"To to si dola ranije nije iznenaenje", kae Ruby.
"Moda emo vas veeras poastiti. Sladoled poslije veere?" ponudim. Ruby se ne
da tako lako, grimasom pokazujui i razoaranje i gaenje.
Prekrii ruke i pokua ispregovarati bolju ponudu. "S okoladnim preljevom?"
Kimnem, dok Frankie neto nerazgovijetno mrmlja, nesvjestan svoje nezadovoljne
sestre i preuene napetosti izmeu svojih roditelja. Gledam ga kako pljee i opet se
vrti, proeta ljubavlju, divljenjem i zaviu prema svom jednostavnom, sretnom djetetu.
Pomolim se da se Nick i ja nekako uspijemo vratiti na to neokaljano mjesto, gdje elimo
ostaviti sve to radimo i jednostavno postojati u tom trenutku, i plesati.

155

34.
VALERIE

Hej Val. Ja sam. Nadam se da se dobro provodite. Mi smo u Djejem muzeju, u Sobi
mjehuria. Zabavljamo se... Uglavnom, jako mi je ao, ali ipak se neemo moi vidjeti veeras...
Nazovi me ako uskoro dobije ovu poruku. Inae... Moda neu moi razgovarati... Nazvat u
kad budem mogao i objasniti ti... Uglavnom, ao mi je. Iskreno... Nedostaje mi... Sino je bilo
nevjerojatno. Ti si nevjerojatna... OK. Bok za sada.
Rastui se dok presluava poruku na parkiralitu trgovine Whole Foods, u kojoj je
upravo obavila kupnju za dananju veeru. Charlie je na sjedalu iza nje, zajedno s tri
vreice pune namirnica.
"Mamice!" Charlie nestrpljivo kae.
"to, duo?" kae, pogledavi sina u retrovizoru, trudei se izgledati i zvuati vedro,
suprotno onome kako se osjea.
"Zato ne vozi? Zato samo sjedimo ovdje?"
"Oprosti... Presluavala sam poruku", kae, upalivi auto, polako odlazei sa
parkiralinog mjesta.
"Od Nicka?" upita.
Srce joj preskoi. "Da. To je bio Nick", kae, a rizik ovoga to radi postane joj jo
jasnijim, zajedno sa spoznajom da ve sada Charlie prvo pomisli na Nicka, ak prije
nego na Jasona ili na njezinu majku, ba kao to je on bio prvi koga je nazvao iz kole
kad nije mogao doi do nje.
"to je rekao?" Charlie upita. "Dolazi veeras?"
"Ne, zlato", kae, skreui s parkiralita.
"Zato ne?"
"Ne znam", kae, u sebi nabrajajui mogue scenarije. Moda nije mogao nai
dadilju. Moda mu se ena vratila dan ranije. Moda se predomislio u vezi s njom, u
vezi s njima. to god bilo objanjenje, uz snaan osjeaj tuge shvati da e odsad tako biti,
da se takva razoaranja i poruke i otkazivanja u ovakvoj situaciji ne mogu izbjei. Moe
se pretvarati i matati koliko god eli - a sino je to definitivno radila - ali ne moe se
porei to to rade. Ljubavnici su, ona je manje vana, zajedno s Charliejem. Njezin e
posao biti da ga titi od razoaranja, dok istodobno skriva svoje vlastito.
"Mamice?" Charlie pita dok Valerie skree u sporednu ulicu, izabravi dui, ali
ljepi put kui.
"Da, duo?" kae.
"Voli li Nicka?"
vrsto zgrabi volan i pone razmiljati sto na sat, traei pravi odgovor, bilo kakav
odgovor. "On je dobar prijatelj. Stvarno nam je sjajan prijatelj", kae. "Uz to to je i divan
doktor."
"Ali voli li ga?" Charlie ponovno pita, kao da tono zna to se dogaa. "Kao kad se
eli vjenati s nekim?"
"Ne", Valerie slae, trudei se zatititi ga - budui da je prekasno da zatiti sebe. "Ne
na taj nain, zlato."
156

"Aha", kae, oito razoaran njezinim odgovorom.

Pomalo strepei od onoga to bi mogla uti, nakalje se i kae: "A to ti misli o
Nicku?"
Charlie zastane i zatim kae: "Svia mi se. Da je bar... Da mi je bar on tata." Glas mu
je eznutljiv, ali apologetski, gotovo kao da joj priznaje neto.
Valerie duboko uzdahne i kimne, budui da nema pojma to da na to odgovori.
"Ne bi li to bilo lijepo?" napokon kae, pitajui se ine li je te rijei, i openito sve to
to radi, dobrom majkom ili potpuno loom. Sigurna je da je ili jedna krajnost ili druga,
i jo sigurnija da e samo vrijeme pokazati u koju kategoriju spada.

157

35.
TESSA
Trideset minuta prije no to bi Carolyn trebala doi, ba nakon to sam stavila djecu
na spavanje, ugledam Nicka u dnevnoj sobi kako vrsto spava u starim lijenikim
hlaama. Prisjetim se vremena kad je stairao, kad je redovito znao zaspati svugdje
osim u krevetu - na kauu, za stolom, jednom ak i dok je stajao u kuhinji. Pripremao si
je aj i zadrijemao usred reenice, probudivi se tek kad je bradom lupio o ank.
Usprkos najveoj koliini krvi koju sam ikad vidjela u svom ivotu, odbio se vratiti u
bolnicu, gdje je upravo zavrio smjenu od trideset i est sati. Umjesto toga, odvela sam
ga u krevet, drei mu zavoj na bradi vei dio noi.
Sada sjednem na rub kaua i na trenutak ga sluam kako hre prije no to ga njeno
prodrmam da se probudi. "Izmore te, zar ne?" pitam dok polako otvara oi.
On zijevne i kae: "Da. Frankie je jutros ustao prije est. A tvoja ki..." Odmahne
glavom, sa smijekom na licu.
"Moja ki?"
"Da, tvoja ki", kae. "Ona je stvarno previe."
Oboje se nasmijeimo, a on nastavi: "Ona je jedna jako posebna djevojica."
"To si njeno rekao", kaem.
Proe rukom kroz kosu i kae: "Skoro je poludjela u muzeju kad su joj krike jabuke
okrznule keap. I, Boe... natjerati tu curu da nosi arape. ovjek bi pomislio da
predlaem luaku koulju."
"Priaj mi o tome."
"to, uostalom, ima protiv arapa?" pita. "Ne kuim."
"Kae da su arape za deke", kaem.
"Tako bizarno", promumlja. Zatim prenaglaeno zijevne i kae: "Bi li se ljutila da
ostanemo doma veeras?"
"Ne eli izai?" kaem, trudei se da ne shvatim to kao uvredu, to nije lako s
obzirom na to da je sino izaao, i da je veeras planirao ii u kino, bilo sam ili s nekim.
"elim... Ali tako sam prokleto umoran", kae.
Iako sam i ja iscrpljena, i jo me boli glava od juer, vjerujem da bi Nick ozbiljnije
shvatio na razgovor da smo u nekom lijepom okruenju - ili bi barem ostao budan, za
to su anse pedeset prema pedeset ako ostanemo doma. Ali suzdrim se od tog
podbadajueg komentara, i umjesto toga izgovorim se na Carolyn i kaem mu da mi je
neugodno otkazati joj u zadnji as.
"Daj joj onda pedeset dolara za pripadajui troak", Nick kae, prekriivi ruke na
prsima. "Ja bih odmah platio pedeset dolara samo da ne moram izai."
Pogledam ga, pitajui se koliko bi platio da u potpunosti izbjegne nau raspravu. I
on gleda u mene, ustrajan u svojoj odluci.
"Dobro. Ostat emo doma", popustim. "Ali moemo li jesti u blagovaonici? Otvoriti
bocu dobrog vina? Moda se malo ljepe obui?" kaem, ponovno pogledavi njegove
lijenike hlae, koje su me neko napaljivale, a danas su samo ruan podsjetnik na
jednog od moguih sumnjivaca za nae probleme. Ako imam sree, naravno.
158

Pogleda me istodobno iziritiranim i zabavljenim pogledom, i ne mogu se odluiti

to me vie vrijea. "Nema frke", kae. "Hoe da nosim odijelo i kravatu? Moda
prsluk?"
"Ti ne posjeduje prsluk", kaem.
"Dobro. To onda valjda otpada", kae, polako ustajui i isteui se. Promatram
obrise njegovih lea i odjednom osjetim poriv da ga zagrlim, zarijem lice u njegov vrat i
priznam sve to me mui. Ali neto me dri na distanci. Pitajui seje li to strah, ponos ili
kivnost, ostanem u svom djelotvornom raspoloenju i obavijestim ga da u ja rijeiti
zvanje Carolyn i naruivanje veere - a da bi on trebao otii gore i presvui se. "Opusti
se malo", dodam uz strateki, popustljiv smijeak. "Skupi energiju."
Oprezno me pogleda i zatim krene prema stepenicama.
"Sui ti odgovara?" viknem za njim.
"Moe", kae, slijeui ramenima. "to god ti eli."
Nedugo nakon toga, sui je ve stigao i sjedimo u blagovaonici. Nick, odjeven u sive
tlanelske hlae i crnu dolevitu, doima se dobro raspoloenim, ali pokazuje znakove
nervoze, pa tako dvaput kvrcne prstima prije no to otvori bocu vina i natoi dvije ae.
"OK", kae, sjedne i pogleda u svoju miso juhu. "Priaj mi kako je bilo sino. Je li bilo
zabavno?"
"Da", kaem. "Dok se nisam poela brinuti..."
Nick pomalo podrugljivo kae: "Oko ega se sad brine?"
Duboko udahnem i otpijem ovei gutljaj vina prije no to kaem: "Naeg odnosa."
"to s njim?" kae.
Osjeam kako poinjem plitko disati dok se trudim ne optuivati ga. liiti svoj
odgovor bilo kakve melodrama!inosti. "Gle, Nick. Znam da je ivot teak. ivot s
malom djecom jednostavno te izmori. Znam da faza ivota u kojoj smo mi sada... moe
staviti vezu na kunju... ak i najbolje brakove... ali... jednostavno ne osjeam da smo
onako bliski kako smo nekad bili. A to me rastuuje..."
Budui da nita u mojoj izjavi ne moe opovrgnuti, oprezno kimne glavom i kae:
"ao mi je to si tuna..."
"Kako si ti?" pitam.
On me zbunjeno pogleda.
"Jesi li sretan?"
"Kako to misli?"
Znam da tono zna to mislim, ali svejedno mu pojasnim. "Jesi li sretan sa svojim
ivotom? S naim ivotom?"
"Dovoljno sam sretan", kae, drei licu u zraku, ukoena osmijeha, podsjeajui
me na natjecatelja u kvizu koji zna odgovor, ali se jo predomilja prije no to mu
vrijeme istekne.
"Dovoljno sretan?" kaem, povrijeena tim modifikatorom.
"Tessa", kae, vrativi licu u zdjelu, primjetno loijeg raspoloenja. "O emu se
ovdje radi?"

159

Progutam knedlu i kaem: "Neto nije u redu. ini se odsutnim... kao da te neto
mui. A ja jednostavno ne znam je li to posao ili ivot openito ili djeca. Ili ja..."
Nakalje se i kae: "Ne znam ba kako bih na to odgovorio..."
Osjetim sve jau frustraciju i prve znakove bijesa i kaem: "Ovo nije zamka, Nick.
Samo elim razgovarati. Hoe li razgovarati sa mnom? Molim te?"
ekam da odgovori dok gledam u mjesto izmeu njegove donje usnice i brade,
elei ga u isto vrijeme i poljubiti i oamariti.
"Ne znam to eli..." pone. "Ne znam to trai od mene." Nekoliko me sekundi
gleda u oi, prije no to spusti pogled da pripremi svoj saimi. Paljivo ulije umak od
soje u svoj tanjuri i doda malo vasabija, a zatim ih promijea tapiima.
"elim da mi kae kako se osjea", kaem, sada ve preklinjui.
Pogleda me ravno u oi i kae: "Ne znam kako se osjeam."
Neto u meni pukne i izbacim prvu dozu sarkazma, gotovo uvijek smrtonosnu u
razgovoru izmeu mua i ene. "Dobro onda", kaem. "Pokuajmo na laki nain. Kako
bi bilo da mi kae gdje si bio juer popodne?"
Blijedo me pogleda. "Bio sam u bolnici. Doao sam doma oko pet, veerao s djecom i
onda izaao na par sati."
"Bio si u bolnici cijeli dan?" uporna sam, molei se da je Romy krivo identificirala
mukarca na parkiralitu, da joj nuno trebaju naoale.
"Vie-manje", kae.
"Znai, nisi juer otiao do Longmerea?" ispalim.
Slegne ramenima, izbjegavajui moj pogled, i kae: "A, da, jesam. Zato?"
"Zato?" u nevjerici kaem. "Zato?"
"Da. Zato?" odbrusi. "U smislu - zato pita? U smislu -zato si se vratila kui dan
ranije da bi mi postavila to pitanje?"
Odmahnem glavom, ne doputajui da me njegova prozirna taktika zavara. "Zato
si bio ondje? Jesi li otiao pogledati kolu? Predati prijavu? Je li to imalo ikakve veze s
Ruby?"
Ve znam odgovor kad uzdahne i kae: "Duga je to pria."
"Imamo vremena", kaem.
"Stvarno ne bih sad o tome", kae.
"E pa, nema izbora", kaem mu. "Ne kad si u braku."
"Vidi. Opet to radi", kae, kao da je upravo doivio prosvjetljenje, iznenadan uvid
u moju tajanstvenu, teku linost.
"to bi to trebalo znaiti?" pitam.
"Znai da... ini se da vie nema ba puno izbora u ovom braku. Osim ako ti nisi ta
koja bira."
"to?" viknem, prva podignuvi glas, neto to sam se zaklela da neu uiniti.
"Sve si nam zacrtala. Gdje emo ivjeti. U koji se klub trebamo ulaniti. U koju bi
kolu djeca trebala ii. Tko e nam biti prijatelj. to radimo sa svakim satom, minutom,
sekundom svog slobodnog vremena."
"O emu ti pria?" zahtijevam.

160

Ignorira me i nastavi priati. "Bilo da se radi o prisilnom pohodu u Target ili o

kvartovskoj zabavi za No vjetica ili o obilasku kole. Pa ak mi i odreuje to bih
trebao nositi u vlastitoj kui uz dostavljeni sui. Za Boga miloga, Tessa."
Osjeam se defenzivno, ali bijesno. "Reci mi onda", kaem, krguui zubima. "Kako
se dugo ve tako osjea?"
"Neko vrijeme."
"I to nema nikakve veze s Valerie Anderson?" kaem, opasno riskirajui.
Ne ustukne. ak i ne trepne. "Najbolje da ti meni kae, Tessa. Budui da oito ima
sve odgovore."
"Nemam taj odgovor, Nick. Zapravo, tvoje mi je malo prijateljstvo bilo novost.
Velika, ogromna novost. Dok se pokuavam zabavljati u New Yorku s bratom i
najboljom prijateljicom, dobijem poruku da si ti s drugom enom, i da ste prilino prisni
na parkiralitu."
"Ma izvrsno", kae s priguenim sarkazmom. "Jebeno izvrsno. Sad me jo i
promatraju - slijede - kao nekog zlikovca."
"Jesi li?" viknem. "Jesi li zlikovac?"
"Ne znam. Zato ne pita svoj grupicu prijateljica? Zato ne napravi anketu meu
svim kuanicama u Wellesleyju?"
Progutam knedlu, zatim podignem bradu uz pravedniki zamah glavom. "Samo
tako da zna, rekla sam April da me nikad ne bi prevario", kaem.
Prouavam mu lice, i sve to mogu rei jest da izgleda krivim.
"Zato raspravlja o meni s April?" Nick pita. "Zato se na brak nje uope tie?"
"Sad ne razgovaramo o njoj, Nick", kaem, odluna da mu ne dopustim da skrene s
teme. "Osim to je ona ta koja mi je rekla da si bio u Longmereu s Valerie Anderson.
Kad si me zapravo ti trebao obavijestiti o tome."
"Nisam znao da eli izvjetaj svega to radim", kae Nick, naglo ustavi i krenuvi
prema kuhinji. Dugi trenutak kasnije vrati se s bocom Perriera, natoi si ga, a ja
nastavim gdje smo stali.
Odmahnem glavom i kaem: "Nisam traila izvjetaj. Nisam htjela izvjetaj."
"Zato si se onda okruila ljudima koji e ti dati taj izvjetaj?"
To je opravdano pitanje, ali ini mi se potpuno nebitnim u cijeloj prii, prii koju
Nick oito izbjegava. "Ne znam, Nick", kaem. "Moda si u pravu to se tie April. Ali
sad se ne radi o April i ti to zna."
Dok on iritantno uti, ja uzdahnem i kaem: "Dobro. Pokuajmo ponovno, na drugi
nain. Bi li mi, kad smo ve kod toga, rekao to si radio u Longmereu?"
"OK. Da. Rei u ti", smireno kae. "Nazvao me Charlie Anderson, moj pacijent."
"Nazvao te?" kaem.
Nick kimne.
"Je li bio neki hitan medicinski sluaj?"
"Ne", kae. "Nije."
"Zato te onda nazvao?"
"Bio je uzrujan. Dogodio se incident u koli. Jedna ga je curica zadirkivala pa se
uzrujao."
161

"Zato nije nazvao svoju majku?"

"Jest. Nije ju mogao dobiti. Bila je na sudu. Mobitel joj je bio iskljuen."
"A oca?" pitam, iako znam odgovor - da nema oca, injenica koja me u svemu ovome
moda najvie uznemiruje.
I, naravno, Nick izgleda zainteresiranijim no to je bio tijekom cijelog razgovora kad
kae: "Nema oca. On je uplaeno malo dijete koje je prolo pakao i koje je nazvalo svog
doktora."
"I nema druge obitelji?" kaem, odbijajui osjeati suosjeanje prema bilo kome osim
prema sebi - i potencijalno svojoj djeci. "Baku i djeda? Tetu ili ujaka?"
"Tessa. Gledaj. Ne znam zato me nazvao. Nisam ga pitao. Samo sam otiao.
Smatrao sam to ispravnim."
Tako si jebeno plemenit, pomislim, ali umjesto toga nastavim s pitanjima. "Je li ti ona
prijateljica?"
Nick oklijeva, zatim kimne: "Da. Valjda bi se moglo rei da smo prijatelji. Da."
"Bliski prijatelji?" pitam.
"Tessa. Daj. Prestani."
Odmahnem glavom i ponovim pitanje. "Koliko ste bliski?"
"Na to tono cilja?"
"Ciljam na to", kaem, odgurnuvi tanjur, pitajui se kako sam uope mogla
pomisliti da bih mogla biti raspoloena za sirovu ribu, "to se dogaa s nama. Zato
vie nismo bliski. Zato mi nisi rekao da te Charlie Anderson zvao. Da ti je njegova
majka prijateljica..."
On kimne, kao da mi priznaje da sam u pravu to se toga tie - to nekako ublai
moje sljedee rijei. "I moda, samo moda, ova izjedajua briga oko nae veze... moda
je to sve u mojoj glavi. Moda trebam poeti uzimati neke antidepresive ili se vratiti na
posao ili neto." Uzmem tapie za jelo, vjeto ih drei u rukama, prisjeajui se kako ih
me je otac nauio koristiti dok sam bila mala, otprilike Rubyne dobi.
On opet kimne i kae: "Da. Moda si ti ta koja nije sretna. Zapravo... Ne mogu se
sjetiti kad si se zadnji put inila sretnom. Prvo je problem bio u tome da si previe radila
i bila prenatrpana poslom i ogorena na profesore bez djece koji nisu razumjeli kakva je
tvoja situacija. Pa sam ti kazao da da otkaz, da emo se snai bez dva prihoda. Pa si
dala otkaz. A sada, sada se ini frustriranom i kao da ti je dosadno i idu ti na ivce
mame kojima je previe stalo do tenisa ili koje piu besmislene statuse na Facebooku ili
oekuju da radi domae grickalice za kolske zabave. Ali svejedno se uzrujava oko
svih tih stvari. Svejedno igra njihovu igru."
Pokuam se ubaciti, pokuam se obraniti, ali on jo uvjerljivije nastavi. "Htjela si jo
jedno dijete. Oajniki. Dovoljno da se seks pretvorio u projekt. Projekt bez predaha.
Onda dobije Frankieja i doima se kao da si na rubu. U postporoajnoj depresiji.
Oajna."
"Nisam bila u depresiji", kaem, jo se uvijek fokusirajui na njegov opis naeg
seksa, preplavljena kajanjem i osjeajem nedoraslosti i straha. "Samo sam bila malo
tuna."

162

"U redu. U redu. I ja to razumijem. Razumijem kako je bilo teko. Zato sam i
preuzeo jutarnje hranjenje. Zato smo zaposlili Carolyn."
"Znam", kaem. "Nitko te nikad nije optuio da si lo otac."
"Dobro. Ali gledaj. Stvar je u tome da ne mislim da sam se ja promijenio. ini mi se
da sam ja ostao isti. Ja sam kirurg. To je ono to jesam."
"To je ono to jesi, da. Ali to nije sve to jesi. Ti si i moj mu, Rubyn i Frankov otac."
"Da, znam. Znam. Ali zato to znai da moram imati potpuno ispunjen drutveni
ivot? I da mi djeca moraju ii u minkersku privatnu kolu? I da moja ena mora biti
okupirana time to drugi misle o nama?"
"Misli da sam takva?" pitam, a suze samo to mi ne poteku. "Nekakav leming9?"
"Tess. Ne. Ne mislim da si leming. Mislim da si pametna, lijepa ena koja..."
Ponem plakati kad me Nick primi za ruku. "Koja to?" pitam kroz suze.
"Koja... Ne znam... Tess... Moda se neto jest promijenilo u naem ivotu. To ti
priznajem. Samo mislim da to nisam ja."
Pogledam ga, dok mi se vrti u glavi i teko diem od teine njegovih rijei. To je
priznanje na koje sam ciljala, i sad kad sam ga dobila, nemam pojma to bih s njim.
"Moda sam djelomino ja kriva", nekako uspijem rei, previe se bojei pitati ga za
onu poruku ili bilo to drugo u vezi s Valerie. "Ali jo uvijek te volim."
Nekoliko sekundi proe - sekundi koje se ine kao sati - prije no to je odgovorio: "I
ja tebe volim, Tess", kae.
Pogledam ga, traei oslonac u rubu stola i u njegovim rijeima, pitajui se o kakvoj
vrsti ljubavi priamo i hoe li to biti dovoljno.

Leming - vrsta glodavca koja obitava u polarnim podrujima.

163

36.
VALERIE
Valerie eka. I eka. I jo malo eka. eka deset munih dana, najdui period
vremena kojeg se sjea, gotovo jednako tako bolno spor kao rani dani u bolnici. Bulji u
svoj BlackBerry, spava s njim kraj jastuka, zvuk zvona pojaan do kraja. Rastvara
zavjese i pogledom trai njegov auto kad god uje zatvaranje vrata vani. I kad vie ni
sekunde due ne moe podnijeti ekanje i neznanje, ak se slomi i poalje mu poruku u
kojoj napie samo: "Nadam se da si dobro?" Doda upitnik samo zato da naznai da trai
odgovor, ali svejedno joj se ne javlja. Ni rijei od njega.
Isprva pokua nai objanjenje koje smatra da je zasluio, izmiljajui za njega
svakakve isprike. Hitan sluaj na poslu ili kod kue. Netko je ozlijeen. On je ozlijeen.
I najmanje vjerojatan scenarij od svih - da je rekao eni da je zaljubljen u drugu, da
okonava brak, podnosi papire za rastavu, u elji da potpuno prekine sa enom prije no
to njih dvoje nastave dalje, zajedno, potenim, iskrenim putem.
Osjea se glupo to joj takva ideja uope pada na pamet (a kamoli to sanja o tome, i
to se jednom, u posebno oajnom trenutku, ak i molila za to) kad zna to je daleko
vjerojatnije. Da je poalio zbog onog to su uinili i to joj je rekao. Ili jo gore, da to
uope nije ni mislio.
Ti je osjeaji vrate u prolost, na razdoblje koje je kasnije nazvala svojim glupim
godinama, prije no to se nauila tititi zidom nepovjerenja i cinizma i apatije. Rane koje
joj je Lion nanio, rane za koje je mislila da su davno zacijeljele, odjednom su svjee i
otvorene. Pone ga opet iznova mrziti, jer to je lake nego mrziti Nicka. Ali najvie od
svega mrzi samu sebe - jer je takva ena koja se dovodi u te situacije.
"to nije u redu sa mnom?" kae kad se slomi na poslu jednog tmurnog utorka
poslijepodne i nazove brata. Prizna mu to je napravila s Nickom, i da ga otada nije
vidjela, da se nije ula s njim otkako ju je, kao to je red, nazvao jutro poslije.
"Sve je u redu s tobom", kae joj brat, zvuei kao da napola spava ili je napuen moda oboje.
"Neto nije u redu sa mnom", kae, zurei kroz svoj uredski prozor u drugi ured
prekoputa, gdje dvojica mukaraca doslovno stoje pored spremnika za vodu i smiju se.
"Jednom se seksao sa mnom, i onda je prekinuo."
"Nije ba prekinuo. Samo nije... nastavio..."
"Ista stvar. I ti to zna."
Jasonova tiina izbrie jo jedan traak nade.
"U emu misli da je stvar? Nisam dovoljno lijepa?" pita, svjesna da zvui kao
nesretna, shrvana tinejderica. Oajniki ne eli biti u toj kategoriji ena kojima je
mukarac mjerilo samopouzdanja, koje polau nade u druge. Ali upravo je to napravila,
upravo to i dalje radi postavljajui takva pitanja.
"ali se? Ti si prelijepa", kae Jason. "Ima predivno lice. Predivno tijelo. Sva si
predivna."
"to, onda? Misli da je stvar u seksu? Moda sam loa u krevetu?" kae,
zamiljajui Nickovo lice, zgreno od uitka dok je ulazio u nju. Kako ju je poslije gladio
164

po kosi. Ljubio joj vjee. Prelazio rukom po njezinu trbuhu i bedrima. Zaspao grlei je,
privijajui je uz sebe.
Jason pucne jezikom i kae: "Obino nije stvar u seksu, Val."
"U emu je onda stvar? Jesam li dosadna? Previe negativna?... Nosim sa sobom
previe obaveza?"
"Nita od toga. Nije stvar u tebi, Val. U njemu je... Veina tipova su seronje.
Homoseksualci, heteroseksualci. Hank je dua od ovjeka", kae glasom punim ljubavi,
kao i uvijek kad pria o svom deku. Kako je i ona moda zvuala prije samo nekoliko
dana. "Ali Nick... Ba i ne."
"Bio je tako divan s Charliejem", kae, a razliiti joj se prizori ponu vrtjeti po glavi.
"Imali su poseban odnos. Povezali su se. To se vidjelo. Ne moe to odglumiti."
"Samo zato to je sjajan kirurg i to se zbliio s najboljim djetetom na svijetu ne znai
da je dobar za tebe. Ne znai ni da je dobar ovjek", kae Jason. "Ali jasno mi je zato bi
pomijeala to dvoje. Svatko bi. Zato je jo gore to to je uinio. Zapravo je... iskoristio
svoj poloaj."
Uzdahne kao da se slae, iako se ba i ne moe natjerati da povjeruje da je tako
manipulativan, tako grozan. Bilo bi lake kad bi mogla. Onda bi se mogla sloiti s
bratom, prihvatiti da ju je odbio zbog svojih mana, ne njezinih.
"Charlie ima dogovoren pregled kod njega sljedei tjedan. A za veljau je zakazana
jo jedna operacija", kae, pomislivi koliko je puta pogledala u svoj rokovnik, pitajui
se to e mu rei kad ue u ordinaciju. "Da naemo drugog doktora?"
Jason kae: "On je najbolji, zar ne?"
"Da", Valerie brzo kae, slomljena srca, ali odanosti, zaudo, netaknute. Sjeti se kako
je mjesecima nakon prekida s Lionom nastavila hvaliti njegov talent. "Nick je najbolji",
kae.
"Pa onda neka ostane Charliejev doktor", kae Jason.
"Dobro", kae, pitajui se to e rei sinu, kakvo e mu objanjenje dati na pitanje
zato Nick vie ne dolazi, zato ne bi bilo dobro da ga zove iz kole ili bilo otkud. Zato
ga viaju samo u bolnici ili u njegovoj ordinaciji.
"Koliko bih se krivom trebala osjeati?" upita, mislei na Charlieja, na njegove rijei
u autu o tome kako bi htio daje Nick njegov tata.
"Zbog ega? Zbog Tesse?" Jason pita.
Valerie se sledi. "Govorila sam o Charlieju. Ne o Nickovoj eni... I bi li mi, molim te,
rekao odakle zna njezino ime?"
"Nisi li mi... rekla... kako se zove?" promuca.
"Ne", Valerie kae s potpunom sigurnou. "Nisam."
"Sigurno jesi."
"Jasone. Znam da nisam. Nikad nisam naglas izgovorila njezino ime. Odakle zna
kako se zove?" uporna je.
"OK. OK... Pripremi se na ovo... Ispostavilo se da je Hank njezin uitelj tenisa."
"ali se", kae, i spusti glavu u slobodnu ruku.
"Ne."
"Znai, Hank zna? Za Nicka i mene?"
165

"Ne. Kunem se da mu nisam rekao."

Nije sigurna da mu vjeruje, s obzirom na to da se Jasona moe bez problema
proitati ak i kad nije zaljubljen, ali u ovom trenutku praktiki je nije briga, i zapanjeno
slua bratovo objanjenje.
"Ve neko vrijeme ide kod njega na satove... Hank je znao da joj je mu neki poznati
kirurg, ali nije to povezao sve do prolog tjedna kad je spomenula jednog od muevih
pacijenata - dijete koje je opeklo lice na roendanskoj zabavi."
Valerieno srce pone ubrzano tui. "to je rekla o Charlieju?"
"Nita. Samo je govorila da Nick puno radi... Hank je pitao za to se specijalizirao
kao kirurg - i rekla mu je. Upotrijebila je Charlieja kao primjer... Kako je svijet mali, ha?"
"Da. Ali ne bih ga htjela poploiti", kae, jedna od najdraih izreka njihova tate.
"Ba tako", kae Jason, opet sa smijekom u glasu.
Valerie uzdahne, razmiljajui o ovom novom profilu Tesse, zamiljajui dokonu
damu iz ladanjskog kluba. Izbotoksiranu, vitku plavuu koja uiva u teniskim
meevima usred dana, rastronim kupovinama u Neiman Marcusu, rukovima uz
ampanjac u restoranima s bijelim stolnjacima. "Igra tenis, znai? Ba lijepo za nju", kae
Valerie.
"I ti bi trebala poeti", kae Jason, oito pokuavajui promijeniti temu. "Hank je
rekao da e ti dati besplatne satove."
"Ne, hvala."
"Zato ne?"
"Moram raditi, sjea se? Nisam udana za plastinog kirurga. Samo spavam s jednim
kad mu je ena na putu."
Jason se nakalje i izgovori Valerieno ime kao da joj eli rei da se malo razvedri.
"to?" ona odgovori.
"Ne daj da te ovo ozlovolji."
"Prekasno."
"Srea je najbolja osveta, zna? Samo budi sretna. To je tvoj izbor."
"Budi sretna, ha? Kao Nickova ena?" Valerie odbrusi. "Je li ti Hank rekao koliko je
sretna?"
Jason oklijeva i zatim kae: "Zapravo, rekao je da je vrlo draga. Normalna."
"Izvrsno. Fantastino", kae, a krivnju i kajanje od subote ujutro zamijeni snana,
paralizirajua zavist. "Je li i prelijepa?"
Pripremi se, svjesna da nema tog odgovora koji bi joj Jason mogao dati a koji bi je
zadovoljio. Ako je Nickova ena neprivlana, osjeat e se iskoritenom. Ako je Tessa
prelijepa, osjeat e se inferiorno.
"Ne. Nije prelijepa. Rekao je da je privlana. Ali nikako ne prelijepa."
Valerie prostenje, osjeajui muninu i vrtoglavicu.
"Val, samo se sjeti da je udana za ovjeka koji je vara. Trebala bi je aliti. Ne joj
zavidjeti", kae Jason.
"Da", kae, pokuavajui se uvjeriti da joj je brat u pravu, da joj je bolje bez njega,
bez bilo kojeg mukarca. Da je on Tessin problem, ne njezin. Ali u srcu zna da je jedino
to se promijenilo od subote ujutro to to ju je prestao zvati. Cijelo je vrijeme znala da je
166

oenjen. Cijelo je vrijeme znala da ima enu. Cijelo je vrijeme znala da eli neto - nekoga
- tko joj ne pripada i vjerojatno nikad i nee. Tako joj i treba. Dobila je tono ono to
zasluuje.
Jason ispue nos i zatim je pita hoe li biti dobro. Kae mu da hoe i prekine, trudei
se da ne zaplae dok se vrti na stolcu i zuri u vlanu mrlju na stropu.
Nekoliko sekundi kasnije zazvoni telefon, a kad pogleda na zaslon vidi da je broj
skriven. Javi se, pretpostavljajui da Jason eli jo malo pljuvati po Nicku, rei jo koju
mudru rije o vezama.
"Da?" kae.
"Bok, Val. Ja sam", uje. Dok hvata dah shvati da joj je to jo uvijek najdrai glas na
svijetu.
Osjea i bijes i olakanje kad kae: "Bok, Nick."
"Kako si?" pita je.
"Dobro sam", kae to bre i uvjerljivije moe. Glas joj je hladan - prehladan da bi
odraavao ravnodunost.
"ao mi je to nisam nazvao..." kae.
"U redu je. Razumijem", kae Valerie, iako nije u redu, i ne razumije.
"Jednostavno sam bio zbunjen... pokuavao shvatiti neke stvari..."
"Ne mora objanjavati. Stvarno nije potrebno", kae, nadajui se da ipak hoe.
"Val", kae s tjeskobom u glasu koja joj prua neku malu utjehu. "Mogu li te vidjeti?
Moe li se nai negdje sa mnom? Moram te vidjeti. Razgovarati s tobom."
Krene razmiljati to da uini. Zna da bi trebala rei ne. Zna da bi morala zatititi
sinovo srce, ak i ako nije spremna zatititi vlastito. Charlie se povezao s Nickom vrsto se zbliio - ali ako se nastavi viati s njim, bit e samo gore kad je Nick opet
razoara. Stee je u grudima dok se priprema da mu kae da to nije dobra ideja, da je
ono to se dogodilo u petak naveer bila greka, i da si ne moe priutiti jo jednu. Ali
ne moe to uiniti. Ne moe se natjerati da ga u potpunosti izbaci iz svog ivota.
Umjesto toga, otvori usta i kae mu da je ba namjeravala otii proetati u park
Common i da joj se slobodno moe pridruiti.
"Gdje?" Nick kae. "Gdje se moemo nai?"
"Kod abljeg jezera", kae to leernije moe, pravei se da to nije sentimentalan
izbor pun nade. Da nije zato to eli etati s njim na mjestu koje voli, udiui zajedno s
njim hladan zimski zrak. Da nije zato to je zamiljala kako njih dvoje vode onamo
Charlieja na klizanje i poslije piju vruu okoladu. Da nije zato da bi osigurala
ivopisnu pozadinu za uspomenu koju se nada da Nick eli stvoriti. Za objanjenje,
sveanu izjavu, obeanje to ih eka.
Nekoliko minuta kasnije, nakon to je popravila minku, poeljala se i rekla tajnici
da mora izai radi sastanka, ubundana u svoj teki crni kaput prolazi pokraj molova,
bez brodica preko zime. Udahne otar, hladan zrak, pogleda usmjerena na zgradu
Junog kolodvora koja se nazire u daljini pod bezbojnim nebom. Prijee u buan centar
grada, prolazei kraj trgovina s elektronikom robom, praonica rublja, kafia i etnikih
restorana, tandova s falafelom i prodavaa prenih oraia. Nastavi hodati, medu
167

mnotvom ljudi u potrazi za poklonima za praznike i turistima bez cilja, pa skrene u

Franklinovu ulicu, omeenu otmjenim sivim zgradama, i napokon doe do Ulice
Tremont, s pogledom na State House i na povijesni dio grada s poploenim ulicama.
Cijelo to vrijeme vjetar iba iz luke i oduzima joj dah, ree joj kroz kosti.
Dok prelazi ulicu i prilazi parku, ugleda zloglasnog starog beskunika kojeg mnogi
znaju po imenu Rufus. Mota se ovuda otkad se Valerie sjea, ali ini se kao da nije
ostario, s nita vie bora na tamnoj koi nego prije desetak godina i sa sijedom kosom
samo uz sljepoonice. Pogleda ga u oi i pomisli isto to i uvijek kad ga vidi u hladnim
zimskim mjesecima, Zato se ne preseli na Floridu, Rufus?
Nasmijei joj se, kao da je se sjea sa zadnje etnje ovom rutom, i kae: "Hej, duo...
Jako si mi lijepa danas, draga... Ima dolar vika? Malo sitnia?" Glas mu je dubok i
hrapav i neobino utjean. Zastane i da mu pet dolara, a on ih uzme i kae joj da ima
prelijepe oi.
Valerie mu zahvali, odluivi vjerovati da to i misli.
"Bog te blagoslovio", kae, poloivi ruku na srce.
Valerie kimne, zatim se okrene i nastavi hodati. Njezine crne izme sa iljastim
vrhom nisu ba za hodanje, tako da vie ne osjea prste na nogama, a hladnoa joj uniti
ionako sve slabiji optimizam. Produi korak, pribliavajui se Nicku i svojoj sudbini.
Kae si da ne treba previe dramatizirati, da je on samo jo jedan tip, jo jedno poglavlje
u njezinu nezanimljivu ljubavnom ivotu. Kae si da bi radije znala nego se pitala - da je
neznanje uvijek najgori dio.
I evo je u parku, pribliava se abljem jezeru prepunom klizaa, od kojih su neki
vjeti, veina nesigurni, svi veseli. Sunce se odjednom probije kroz oblake, odsijevajui
se od leda. Kako je zaboravila sunane naoale, rukom zakriva oi dok trai Nicka uz
rub jezera, ak i na ledu, kao da bi stvarno stao i navukao klizaljke za jedan brzi krug.
Napokon ga primijeti u njegovu tamnoplavom kaputu, sa skupim sivim alom nekoliko
puta omotanim oko vrata. kilji prema njoj, ali oito joj je da je ne vidi. Prouava ga
punu minutu ili due prije no to im se pogledi susretnu. Lice mu se razvedri bez
osmijeha i pone hodati prema njoj, gledajui dolje u noge, ruku zabijenih u depove.
Valerie ga eka, nekoliko puta promijenivi izraz lica, zatim ga namjestivi da bude
to bezizraajniji. Nema pojma to da oekuje - a opet, zna tono to da oekuje.
"Bok, Val", kae kad doe pred nju. Oi su mu vedre - koliko smee oi mogu biti ali neto u njima govori joj da joj je doao slomiti srce. No ipak, ne odupire se kad prui
ruke da je zagrli. Nasloni obraz na njegovo iroko rame i pozdravi ga, ali glas joj se
izgubi u iznenadnom naletu vjetra.
Dok se razdvajaju, pogleda je u oi i kae: "Tako mi je drago da te vidim."
"I meni", kae Valerie, s iekivanjem koje je vrlo blizu strahu.
Nick stisne usnice, zatim iz depa izvadi cigaretu i kutiju ibica. Nije znala da pui kladila bi se da ne pui - ali ne pita ga nita o tome, je li to nova navika ili stara kojoj se
vratio. Otvori kutiju i golom rukom upali ibicu, podsjetivi je koliko je vjet s rukama.
"Ima jednu i za mene?" pita kad ponu hodati.
"ao mi je. Ovo mi je zadnja", kae napetim, hrapavim glasom. Prui ruku i ponudi
joj cigaretu.
168

"Nema veze", kae, odmahujui glavom. "Zapravo sam se alila. Ja ne puim... osim
ako ne pijem."
"Da odemo piti?" pita uz malen, nervozan osmijeh.
Kad mu ne odgovori, pokua opet s drugim pitanjem. "Kako je Charlie?"
"Dobro je", odrjeito kae, suzdravajui se od toga da mu jo neto kae.
Nick kimne i podigne cigaretu do usta. Zatvori oi i uvue dim, zatim okrene glavu
u stranu. Ne izdahne, ve samo otvori usta, a iznad glave mu se pojavi mali vrtlog dima
i brzo nestane. Zatim pogleda oko sebe, mumljajui neto o klupici. Valerie odmahne
glavom i kae da bi radije hodala, da je prehladno za sjedenje.
Tako da krenu dalje, oko jezera, oiju uperenih u vesele klizae koji se u smjeru
suprotnom od kazaljke na satu kreu po ledu u nerazluivoj masi vedrih boja.
"Zna klizati?" Nick kae, dok im se laktovi povremeno dotiu.
Valerie prilagodi korak, odmiui se od njega, i kae: "Da." Zatim uzdahne,
pokazujui da nije dola avrljati. Nakon punog kruga oko leda, Nick opet progovori.
"Val", kae. "Veer koju smo proveli zajedno... bila je predivna."
Ona kimne u znak slaganja - to se ne moe porei, nikako se to ne moe porei.
"Ti si predivna."
Osjeti da postaje napeta, da joj se grlo stee. Ne eli komplimente, bilo iskrene ili
utjene. Vidi kamo je ovo krenulo, i samo eli uti bit svega.
"Hvala", opet kae - i onda, najbezizraajnije to moe, "i ti si."
Nick najednom prestane hodati i zgrabi je za ruku: "Hoemo li otii negdje
razgovarati? Negdje unutra?" kae.
Valerie vie ne osjea stopala i nos joj poinje curiti pa nevoljko kimne glavom i ode
za njim do 75 Chestnuta, restorana u istoimenoj ulici. Nau stol u stranjem dijelu i, kad
konobarica doe uzeti narudbu, Valerie kae: "Za mene nita", pokazujui prema
Nicku.
On odmahne glavom i narui dvije jabukovae s alkoholom, nadglasavi njezinu
odluku.
"Samo mi reci, Nick", kae nakon to je konobarica otila. "Reci mi to misli."
"Mislim puno toga", kae, ekajui se po bradi, prekrivenoj nekoliko dana dugim
dlaicama.
"Kao na primjer?"
"Mislim o tome da sam lud za tobom."
Srce joj zatitra, a on nastavi, naginjui se sada preko uskog stola tako da su im lica
tek centimetrima udaljena.
"Mislim da oboavam kako izgleda i oboavam tvoj miris i tvoj okus. Oboavam
zvuk tvog glasa i nain na koji me gleda tim oima... Mislim o tome kako oboavam
kakva si s Charliejem. Kakva jesi."
"Moda je to samo tjelesna privlanost?" smireno kae, pravei se da nije duboko
dirnuta njegovim rijeima.
"Ne", Nick kae, uvjereno odmahujui glavom. "Nije samo tjelesna privlanost.
Nisam samo zatreskan. Nije nita takvo. Volim te, Val. To je istina. I bojim se da e
uvijek biti istina."
169

Dobila je odgovor, odale su ga rijei bojim se. Voli je, ali radije bi da nije tako. eli je,
ali ne moe je imati. To je njegova odluka. Osjeti kako se slama iznutra kad se
konobarica vrati s njihovim jabukovaama. Rukama obgrli toplu alicu, udiui
intenzivan miris jabuke, a on nastavi, gotovo kao da pria sam sebi: "Znam tono kad se
to dogodilo. One veeri kad smo bili kod Antonija i kad si mi rekla da Charlie nema
oca."
"Je li to razlog?" pita, trudei se ostati smirena, prikriti ogorenost u glasu. "Je li to
neki kompleks spasitelja? Spasio si Charlieja - pa si htio i mene spasiti?"
"Palo mi je to na pamet", kae, a injenica da to automatski ne porekne uini njegov
odgovor vjerodostojnijim.
"Razmiljao sam o tome - kao to sam se i pitao privlaim li i ja tebe zbog toga."
Ispije dug gutljaj i zatim zavri: "Ali znam da nije u tome stvar. Bar ne samo u tome."
"Ni kod mene se ne radi o tome", kae, najblie to je ikad dola priznanju da i ona
njega voli. "Ne treba me spaavati."
"Znam da te ne treba spaavati, Val. Ti ne treba nikoga - ti si najjaa osoba koju
znam."
Ona se nasilu nasmijei kao da eli dokazati da je njegova teorija tona - iako ni
sama ne vjeruje u nju.
"Ne misli da si jaka", kae, kao da joj ita misli. "A injenica da misli da jedva
uspijeva ostati pribrana... tako je... tako je... Ne znam, Val. To je jo jedna stvar koju
volim na tebi. Istodobno si i jaka i ranjiva."
Nagne se prema njoj, i stavi joj pramen kose iza uha.
Ona zadrhti i kae: "Ali?" Zna da postoji ali - da je oduvijek postojao ali.
"Ali... Ne mogu..." Glas mu pukne. "Ne mogu ovo raditi..."
"Dobro", kae, shvativi to kao njegovu definitivnu odluku, ne videi razlog za
isforsiranu raspravu o tome zato to ne moe raditi.
"Nemoj mi to govoriti, Val", Nick kae. "Nemoj me tako lako pustiti."
"Nemam te odakle pustiti."
"Ne mislim to tako... Samo mislim... Samo mislim da sam pogrijeio jer sam se
upustio u ovo s tobom. Mislio sam da e, ako osjeam ovo prema tebi - da e zbog toga
ono to radimo biti u redu. Da u biti drukiji od mukaraca koji varaju iz potpuno
krivih razloga... Ali onda se Tessa vratila kui iz New Yorka... i... ne mogu napraviti tu
iznimku za sebe. Za nas. Ne ako ne elim da to utjee na sve oko mene. Na moju djecu...
Charlieja..."
"I na tvoju enu", Valerie dovri reenicu umjesto njega.
Nick tuno kimne glavom i kae: "I na Tessu, da... Stvari trenutno nisu sjajne
izmeu nas. I nisam siguran to nam budunost nosi... Ali potujem je. I jo mi je uvijek
jako stalo do nje... I, osim ako nisam spreman sve to odbaciti, sve te godine, i dom i
obitelj koju smo stvorili... osim ako nisam sada to spreman uiniti", kae i kucne prstima
po stolu, "danas, iste sekunde, onda ne mogu biti s tobom. Jednostavno nije u redu,
koliko god ja htio da bude. Jednostavno nije."
Valerie se ugrize za usnicu dok je oi peku od suza.

170

"Vjeruj mi, Val, traio sam sva mogua rjeenja. Pokuao sam nai nain da uinim
jedino to elim uiniti... odvesti te natrag u tvoj krevet odmah sada... grliti te, voditi
ljubav s tobom... samo biti s tobom."
Jo jae ugrize usnicu, ubrzavi dah u zadnjem pokuaju da ne zaplae.
"Tako mi je ao", kae. "Tako mi je ao da sam ti ovo napravio. To je bilo sebino i
nije bilo u redu... I dio mene eli rei... da emo moda jednog dana moi biti zajedno...
moda e jednog dana stvari biti drugaije... ali rei to bilo bi jednako tako sebino...
lano obeanje... nain kako da te drim na ekanju dok ja pokuavam popraviti ono to
sam uinio doma."
"Trebao bi to popraviti", kae, pitajui se misli li to doista i zato to govori ako ne
misli.
On kimne, i izgleda smrknut i nesretan. "Pokuat u."
"To je sve to moe uiniti", Valerie kae, pitajui se to to podrazumijeva. Pitajui
se hoe li veeras voditi ljubav sa svojom enom. Je li to ve uinio od petka naveer.
"Postoji li neki drugi lijenik? Drugi lijenik kojem moemo otii?" Glas joj zadrhti,
ali uspije ostati pribrana. "Mislim da ne bi bilo dobro da te Charlie nastavi viati..."
On kimne, zatim izvadi posjetnicu iz depa i gurne je prema Valerie.
Pogled joj se zamuti kad spusti pogled na nju, i samo napola uje njegove rijei
hvale za drugog kirurga. "Doktorica Wolfenden je divna", kae. "Puno toga to znam
nauio sam od nje. Svidjet e ti se. Charlieju e se svidjeti."
"Hvala", kae, trepui da zaustavi suze.
Nick kimne, trepui zajedno s njom.
Valerie uzme posjetnicu i kae: "Moram ii."
Nick je uhvati za zapee i izgovori njezino ime. "Val. ekaj. Molim te."
Ona odmahne glavom i kae mu da vie nema to rei. S razgovorom je gotovo. S
njima je gotovo.
"Zbogom, Nick", kae. Zatim ustane i ode od njega, natrag na otru hladnou.

171

37.
TESSA
Kako dani prolaze, i poinje odbrojavanje do Boia, osjeam se kao da sam
zaglavila u nonoj mori, kao da se promatram izdaleka, promatram kako neiji tui
brak propada, uz sve uobiajene znakove depresije. Previe pijem. Naveer teko
zaspim, a ujutro jo tee ustajem. Ne mogu utaiti duboku, prodrljivu glad, koliko god
rafiniranih ugljikohidrata smaem da bih se osjeala bolje. Osamljena sam, ali
izbjegavam prijatelje, ak i Cate, a pogotovo April, koja mi je ve ostavila nekoliko
poruka. Laem svojoj obitelji, aljem im vrckave poruke, fotke klinaca na krilu Djeda
Mraza i filmie s You Tubea s komentarima poput Ovo je preslatko! ili Ovo e te odueviti!,
uvijek s usklinicima, ponekad sa smajliima. Pretjerano se trudim pred djecom, dok s
lanim osmijehom zalijepljenim na licu pjevuim boine pjesme i s divljim
entuzijazmom listam dane na naem adventskom kalendaru. Laem Nicku, privijam se
uz njega svake noi, nanosim njegov najdrai parfem, pravim se da sam imala jo jedan
produktivan, veseo dan. I najvie od svega, laem sebi, govorei si da ako se nastavim
pretvarati, mogu promijeniti tijek svog ivota.
Ali ne mogu pobjei njoj. Ne mogu pobjei opsesiji enom koju nikad nisam ni
vidjela. Nisam sigurna oko detalja. Ne znam je li poruka koju sam vidjela bila njezina,
niti je li Nick bio s njom one veeri kad sam bila u New Yorku. Ne znam to je tono
Romy vidjela na parkiralitu. Je li bilo neduno ili ne.
Ne znam je li vodio ljubav s njom, ili ju je poljubio, ili je drao za ruku, ili samo
eznutljivo gledao u oi, razmiljajui o bilo emu navedenom. Ne znam je li joj rekao za
nae probleme ili me na neki drugi nain izdao.
Ali jedno znam. Znam da je moj suprug zaljubljen u Valerie Anderson, jedinu enu,
osim mene, s kojom se ikada sprijateljio. enu zbog koje je usred dana otiao s posla, da
bi se dovezao do kole koju mjesecima elim da posjeti, i aputao s njom na parkiralitu,
pred oima Romy i cijelog svijeta, riskirajui svoju karijeru, svoj ugled, svoju obitelj.
enu koju je upoznao na nau godinjicu, one zvjezdane veeri kad je sve poelo, veeri
kad je prvi put ugledao njezino lice i lice njezina djeteta, koje je otada izlijeio i upamtio,
i moda ak zavolio. Znam to po nainu na koji Nick otvara hladnjak i bulji unutra, kao
da je zaboravio to je uope traio. Znam po tome kako se pretvara da spava kad
proapem njegovo ime u mraku. Znam po tome kako je tuan kad naveer stavlja
djecu na spavanje, kao da razmilja kako bi bilo da nije s njima. Znam s dubokom
sigurnou koja dolazi uz prijetnju gubitka neega to oajniki ne eli izgubiti. Znam
jednostavno zato to znam.
A onda, jednog hladnog, vedrog poslijepodneva, deset dana prije Boia, kad vie to
ne mogu podnijeti ni sekundu, Nick ue u kuu s izrazom lica koji mi kae da ni on to
vie ne moe podnijeti ni sekundu. Lice mu je ozeblo, nos crven, kosa razbaruena
vjetrom. Drhti dok hodam prema njemu i odmotavam al s njegova vrata.
"Gdje si bio?" pitam, nadajui se da je kupovao boine poklone za djecu. Za mene.
"U Commonu", kae.
"to si ondje radio?" pitam.
172

"Hodao", kae.
"Sam?" pitam.
Nick odmahne glavom, i izgleda alostan.
"S kim si bio?" kaem s grem u elucu.
Pogleda me, i zaujem njezino ime u glavi ba kad ga on izgovori naglas. "S Valerie
Anderson", kae mi. "Charliejevom majkom." Glas mu puca, a oi mu se zacakle, kao da
bi mogao zaplakati, to me uasava, budui da nikad nisam vidjela supruga da plae.
"O", uspijem rei - ili tako neto. Neto jednoslono da pokaem da sam ula njezino
ime, da razumijem to se ovdje dogaa.
"Tessa", kae. "Moram ti neto rei."
Iz straha odmahnem glavom. Znam da nije dobro, to to mi eli rei, to to duboko
u sebi ve znam, ali ne elim da se definitivno potvrdi. Zatim se spusti na jedno koljeno,
ba kao na dan kad me zaprosio.
"Ne", kaem dok me prima za ruke, pritiui moje dlanove uz svoje hladne obraze.
"Reci mi da nisi."
On me gleda, nepomian, zatim kimne, jedva primjetno pomiui bradu.
"Ne", opet kaem.
Povue me dolje kraj sebe, na pod, i proape, da, jest. "Jeste li se samo poljubili?"
kaem, gledajui ga u oi. Proape ne, nisu se samo poljubili.
"Jesi li spavao s njom?" pitam, glasa tako smirenog da me plai i da se zapitam
volim li ga. Jesam li ga ikad voljela. Imam li uope srca. Jer nita se u meni ne slama.
Nita ak i ne boli.
"Jednom", kae. "Samo jedanput."
Ali mogao je isto tako rei deset puta, ili stotinu, ili tisuu. Moglo je biti i svake noi
otkako smo se vjenali. I sada mu suze naviru, i stvarno plae. Neto to nije radio kad je
zadnji put kleao najednom koljenu preda mnom. Neto to nije radio na dan naeg
vjenanja, niti na dan kad sam stajala pred njim s plastinim tapiem, pokazujui na
crvene crte, i rekla mu da emo dobiti dijete, niti kad je prvi put primio Ruby u ruke i
slubeno postao otac, niti kad je saznao da nosim djeaka, da e dobiti sina kojeg je
oduvijek elio.
Ali evo ga sada ovdje, plae. Zbog nje. Zbog Valerie Anderson. Ispruim ruku i
obriem mu suzu s obraza, pitajui se zato to radim, hoe li to biti naa zadnja njena
gesta.
"ao mi je, Tessa. Tako mi je ao", kae.
"Ostavlja me?" kaem, kao da pitam to eli prije no to oznaim govedinu ili ribu
na odgovoru na pozivnici za vjenanje.
"Ne", kae. "Prekinuo sam s njom. Upravo sada."
"Upravo sada?" kaem. "Dok ste se etali?"
On kimne. "Da. Upravo sada... Tessa... Da bar mogu izbrisati to to sam uinio.
Izbrisao bih to da mogu."
"Ali ne moe", kaem, vie sebi nego njemu.
"Znam", kae. "Znam."

173

Gledam ga, i vrti mi se u glavi dok u sebi nabrajam koliko sam puta vidjela ovakav
scenarij. Od posve nezrelih tinejderica koje vjeruju da vie nikad nee voljeti pa do
sijedih, naboranih ena koje nemaju vremena nai drugoga. Do obinih kuanica i nekih
od najljepih slavnih ena na svijetu. Sastavim popis gotovo bez imalo truda, kao da
sam se podsvjesno pripremala za ovaj trenutak: Rita Hayworth, Jacqueline Kennedy, Mia
Farrow, Jerry Hali, Princeza Diana, Christie Brinkley, Uma Thurman, Jennifer Aniston. Ali taj
me popis ne utjei, ne uvjeri da njegovi postupci nemaju veze sa mnom, da nisu
odbijanje mene, svega to jesam.
Sjetim se onog teoretskog razgovora - razgovora o tome "to bi ti uinila?", svih
situacija u kojima sam ga vodila, ukljuujui i onaj nedavni s Romy i April, kad je,
koliko ja znam, Nick ve moda spavao s njom. to da mi Nick uini tako neto
neizrecivo? to bih uinila?
I sad u upravo saznati; ponovno se promatram.
Otkrijem da ne plaem. Ne viem. Ne slomim se niti puknem. Ne podignem glas,
mislei na djecu koja se gore igraju, svjesna da e ovo biti dan o kojem e se jednog dana
raspitivati, pitajui se to u im rei. Pomislim na svoju majku - zatim na oca - zatim
opet na majku. Sjetim se svaa koje sam sluajno ula i onih za koje nisam znala. Zatim
ustanem, uspravna, i kaem mu da ode.
"Molim te", kae, rijei koje me ne smekaju, ve me ispune mrnjom. Mrnjom koja
mi daje snagu. Ne bi trebalo biti ovako, pomislim. Mrnja te ne bi trebala ojaati. Ali
upravo to radi.
"Idi", kaem, kad shvatim da bih radije da sam ja ta koja odlazi, da elim biti sama,
izvan ove kue. Da e se, ako ostanem, moja snaga moda potroiti. Moda u se sruiti
na kuhinjskom podu i neu moi u mikrovalnoj podgrijati pilee medaljone niti sjediti s
djecom uz posebnu boinu epizodu Charlieja Browna, koju sam im obeala da mogu
gledati. Da neu moi podnijeti pogled na Linusa kako grli onaj jadni bor sa svojom
plavom dekicom.
"Odlazi odmah", kaem.
"Tessa", Nick kae.
"Odmah", kaem. "Ne mogu te ni gledati."
Zatim se odmaknem od njega, polako se udaljavajui, kao da pomno motrim na
neprijatelja. Jedinog neprijatelja kojeg sam ikad imala. Gledam ga kako ponovno stavlja
al, prebacujui ga oko vrata, i misli mi se vrate na dan kad smo se upoznali u
podzemnoj, dan kad sam znala da je udaja za Ryana - slatkog, jednostavnog Ryana greka. I sine mi koliko je to ironino, koliko je ironina injenica kako sam mislila da
me Nick spasio, i ponem se duboko kajati. Kajati zbog apsolutno svega vezanog uz na
zajedniki ivot. Naeg prvog spoja, dana naeg vjenanja, preseljenja u Boston, nae
kue i svega u njoj, sve do pranjave konzerve juhe od lee na dnu kuhinjskog ormaria.
Zatim, na jednu kratkotrajnu sekundu, poalim i zbog nae djece - pomisao koja me
ispuni intenzivnim osjeajem krivnje i boli i jo jae mrnje prema osobi koju sam neko
voljela vie nego ikoga. U sebi to povuem, bjesomuno govorei Bogu da nisam to
mislila, da su Ruby i Frank jedina dobra odluka koju sam ikad donijela. Jedino to mi je
ostalo.
174

"ao mi je", kae, doimajui se ucviljenim, klonulim, izgubljenim. "Uinit u bilo to

da popravim ovo."
"Nita ne moe uiniti", kaem. "Ovo se ne moe popraviti."
"Tessa - gotovo je s njom..."
"Gotovo je s nama, Nick", kaem. "Mi vie ne postojimo... A sada odlazi."

175

38.
VALERIE
Krene pozvati taksi natrag do posla, ali ipak odlui hodati, nadajui se da e joj
hladnoa umrtviti i srce zajedno s ostatkom tijela. Ali jednom kad joj je zgrada s uredom
na vidiku, zna da joj strategija nije upalila, ni blizu toga. Razmilja da se vrati unutra,
barem da iskljui raunalo i uzme aktovku punu dokumenata koji joj trebaju za
ranojutarnji sastanak, ali ne moe podnijeti pomisao da vidi ikoga, uvjerena da bi je
odmah prozreli, nekako vidjeli da joj je upravo slomljeno srce. Jadna Valerie, govorit e
jedni drugima, i vijesti e se brzo proiriti medu partnerima kao i meu suradnicima.
Nikako da joj krene.
Zato poe prema autu, parkiranom na etvrtom katu garae, oslukujui jeku svojih
izama na cementnom tlu. Goli su joj prsti tako ukoeni da joj je teko otkljuati vrata, i
pita se nije li moda dobila ozebline. To je pitanje kakvo bi prije tek nekoliko dana
postavila Nicku - kako zna kad ima ozebline? - ne samo zato to je to jednim dijelom
medicinski upit, ve i zato to je poela skoro o svemu raspravljati s njim, sve do
najsitnijih detalja svog dana. I pomisao da ga vie nikad nee moi nazvati - radi neeg
vanog ili nevanog - ostavlja je bez daha.
Zadrhti, i zatim sjedne u auto i upali motor, zurei pred sebe u prljavi betonski zid
koji se naizmjenino izotrava i zamuuje. Nakon nekog vremena prestane treptanjem
zaustavljati suze,i pogled joj se jo vie zamuti dok joj se ramena tresu sa svakim
kratkim, priguenim jecajem. Malo kasnije, kad vie nema nieg u njoj, duboko udahne,
ispue nos i obrie makaru s lica. Zatim izae autom s parkiralita, odveze se do izlaza
pored uvara sa zlatnim zubom po imenu Willie, koji je pozdravi kao i obino.
To je to, pomisli dok vozi prema Jasonovoj kui da pokupi Charlieja, ranije no to je
rekla. Treba nastaviti sa ivotom.
Ali kad se probudi idueg jutra osjea se gore - puno gore - kao da je no bila
potrebna da se razoaranje ukorijeni. Kao da ima gripu, osjea bol po cijelom tijelu zbog
spoznaje da Nicka vie nema, da nema nikakve mogunosti za zajedniku budunost,
ak ni za jo jednu zajedniku no. Ustane iz kreveta, ode pod tu, i zatim proe sve
uobiajene dnevne rituale, osjeajui prazninu dublju no stoje ikad mislila daje mogue
zbog nekog tko joj je tako kratko bio u ivotu. Praznina je to koju zna da nikada nee
ispuniti - nikada nee ak ni pokuati ispuniti. Nije vrijedno ovoga. Pita se koja je
budala ikad rekla da je bolje voljeti i izgubiti nego nikada ne voljeti - nikad se ni s im
nije manje slagala.
Ali to se vie trudi izbaciti ga iz glave, to joj vie nedostaje on i sve u vezi s njim.
Njegovo ime na zaslonu mobitela, njegov glas, njegove ruke, njegov osmijeh. Najvie od
svega, nedostaje joj osjeaj da joj se neto posebno dogaa u ivotu, da je ona posebna.
Jedina je dobra stvar, zakljui, odabir trenutka. Jer iako je zbog nadolazeeg Boia
bol jo opipljivija, to joj daje cilj na koji se moe usredotoiti dok se sama trudi stvoriti
tradicionalnu atmosferu u stilu Normana Rockwella iz svojih najljepih uspomena iz
djetinjstva. Vodi Charlieja na pjevanje boinih pjesama sa skupinom iz majine crkve,
176

gradi s njim kue od licitara, pomae mu da napie pisma Djedu Mrazu. I cijelo to
vrijeme suspree dah, nadajui se da Charlie nee pitati za Nicka, odluna da stvori
dovoljno arolije u sinovu ivotu tako da ne primijeti da ita nedostaje.
Dva dana prije Boia, na veer prije Badnje veeri, kako to Charlie zove, posebno je
zadovoljna svojim trudom. Dok sjedi s Charliejem kraj bora i pijucka pun, kae si da je
ona jedina koja osjea Nickovu odsutnost - da je Charlie sretan. I doista, on je pogleda i
izjavi da je njihov bor najbolji, bolji od onog u predvorju njegove kole, bolji ak i od
onog u trgovakom centru pokraj Djeda Mraza.
"Kako to?" pita ga, pokuavajui izmamiti jo komplimenata, ponosna, ak i dirnuta.
"Mi imamo arenije ukrase, bogatije grane... i vie lampica."
Valerie mu se nasmijei, razmiljajui o tome kako je stavljanje lampica jedna od
onih stvari koje je uvijek smjetala u kategoriju oinskih zadataka, kao to su iznoenje
smea ili konja travnjaka, samo to je ovaj djetetu puno vaniji. Zbog toga se uvijek
trudila napraviti bolji posao nego to bi bilo koji mukarac mogao, satima isprepleui
desetke nizova treperavih lampica u boji izmeu grana, namjetajui ih da budu to
gue, savreno ih postavljajui kao da joj pomae vojska vilenjaka. Ispije gutljaj svog
puna s podosta dodanog alkohola i kae: "Pa, mislim da se moram sloiti s tobom.
Imamo prilino lijep bor."
Trenutak kasnije, Charlie se isprui na podu, poloi bradu na ruke i kae: "Kad e
ga Nick doi vidjeti?"
Valerie se sledi, a od njegova imena, izgovorenog naglas, srce joj zatreperi, zatim je
zaboli. ula gaje samo jednom otkako je prekinuo - kad ju je Jason pitao ima li to novo.
Odgovorila je jednostavno, rekavi mu da je gotovo i da ne eli razgovarati o tome odgovor koji je njezin brat bez rijei prihvatio.
Ali to ne moe rei sinu. Zato umjesto toga samo kae: "Ne znam, zlato", osjeajui
se krivom jer ga zavlai, ali odluna da mu ne pokvari Boi, ovaj trenutak, s
oajnikom eljom da ovaj razgovor prieka do sijenja.
"Kad emo ga vidjeti?" Charlie pita, kao da je primijetio da neto nije u redu u
majinu glasu ili izrazu lica.
"Ne znam", opet kae, nasilu se smijeei. Nakalje se i pokua vratiti razgovor na
temu bora, komentirajui ukras u obliku snjegovia koji je izradila kao dijete.
"Moramo ga vidjeti prije Boia", kae Charlie. "Da razmijenimo poklone."
Valerie postane napeta, ali ne kae nita.
"Zar nema poklon za njega?" uporan je.
Valerie pomisli na retrorazglednice Fenway Parka koje je kupila Nicku na eBayu,
sada spremljene u ladici s arapama, i karte za simfoniju koje je kupila da bi ih Charlie
dao Nicku. zamiljajui kako e njih dvojica ii zajedno, ali odmahne glavom. "Ne",
slae sinu. "Nemam."
"Zato ne?" Charlie upita, doimajui se zbunjenim. Na blagom, crvenkastom svjetlu
bora jedva moe razaznati opeklinu na njegovu obrazu, i pomisli kako su daleko
dogurali u dva mjeseca, kako nikad nije mislila da e biti ovdje, ovako, da e se ikad
brinuti oko iega osim Charliejeva osnovnog zdravlja. Nakratko u tome pronae utjehu

177

dok ne razmisli o emocionalnoj teti koju bi ovaj problem mogao prouzroiti. Moda
dugotrajnijoj od oiljka na njegovu licu. "Zato nema poklon za Nicka?"
Srce je boli dok oprezno odgovara: "Ne znam... Jer nam nije obitelj."
"Pa? Prijatelj nam je", kae Charlie.
"Da... Ali ja kupujem poklone samo za obitelj", neuvjerljivo kae.
Charlie kao da razmilja o tome i zatim kae: "Misli da je on nama neto kupio?"
"Ne znam, duo. Vjerojatno ne... Ali to ne znai da mu nije stalo do tebe", kae, i glas
joj polako utihne.
"Aha", Charlie kae, doimajui se na trenutak povrijeenim. Zatim mu se lice
razvedri i kae: "Ma nema veze. Svejedno imam neto za njega."
"to ima za njega?" nervozno pita.
"To je tajna", kae, a glas mu je tajanstven onako kako zvue djeaci kad pokuavaju
biti zagonetni.
"O", ona kae, kimajui glavom.
Pogleda je kao da se brine da ju je upravo povrijedio. "Neto u vezi s Ratovima
zvijezda. Ti to ne bi razumjela, mamice."
Ona ponovno kimne, dodavi to na sve vei popis stvari koje ne razumije - i
vjerojatno nikad nee.
"Mamice?" Charlie pita nakon nekoliko trenutaka tiine.
"to je, Charlie?" kae, nadajui se da e idue rijei biti o Ratovima zvijezda, ne o
Nicku.
"Jesi li tuna?" pita je.
Valerie trepne, nasmijei se i odmahne glavom. "Ne. Ne... Nimalo", kae to
uvjerljivije moe. "Boi je. I s tobom sam. Kako bih mogla biti tuna?"
ini se kao da Charlie prihvaa taj odgovor dok namjeta jaslice uz tepih ispod
bora, pribliavajui Josipovu i Marijinu glavu, poput neke simboline geste prije no to
postavi sljedee pitanje. "Jeste li ti i Nick prekinuli? Kao to Jason uvijek prekida sa
svojim dekima?"
Pogleda ga, zaprepatena, zatim pokua pronai prave rijei. "Duo, mi nismo bili
zajedno na taj nain", kae. "Nick je oenjen."
To je prvi put da sa sinom razgovara o ovoj osnovnoj injenici, a to je ispuni jo
veom krivnjom.
"Bili smo samo prijatelji", zavri.
"Ali vie niste prijatelji?" Charlie pita drhtava glasa.
Valerie se premilja, i odlui izbjei to pitanje. "Uvijek e mi biti stalo do njega",
kae. "I njemu e uvijek biti stalo do tebe."
Charlie se ne da zavarati, gleda je ravno u oi i pita: "Jeste li se posvaali?"
Valerie zna da vie ne moe izbjegavati njegova pitanja, da nema drugog izbora
nego ga slomiti. Dva dana prije Boia.
"Charlie. Ne. Nismo se posvaali... Jednostavno smo odluili da vie ne bismo
trebali biti prijatelji", kae, uznemirena i sigurna da je odabrala krive rijei. Opet.
Pogleda je kao da mu je upravo rekla da Djed Mraz ne postoji. Ili da postoji, samo
to ove godine nee navratiti do njihove kue.
178

"Zato?" kae Charlie.

"Jer je Nick oenjen i ima dvoje vlastite djece... i nije dio nae obitelji."
I nikad nee biti, pomisli. Zatim se natjera da izgovori te rijei naglas.
"Je li on jo uvijek moj doktor?" Charlie pita napetim, paninim glasom.
Valerie odmahne glavom i kae, najvedrije to moe, da sada ima novu doktoricu doktoricu koja je nauila Nicka svemu to zna.
Kad je to uo Charlie je poeo jecati, a oi su mu postale ogromne, crvene, suzne.
"Znai ni ja ne mogu biti prijatelj s njim?" Charlie pita.
Valerie polako, jedva primjetno odmahne glavom.
"Zato ne?" kae, sada viui i plaui. "Zato ne mogu?"
"Charlie..." kae, znajui da mu ne moe dati objanjenje koje bi imalo smisla.
Znajui da se sve ovo moglo izbjei da nije bila tako sebina.
"Nazvat u ga sad!" Charlie kae, pa klekne i zatim ustane. "Rekao mi je da ga mogu
bilo kad nazvati!"
Srce joj se ispuni osjeajem krivnje i tuge kad primi sina.
On se ljutito odupire, udarajui je po ruci. "Dao mi je svoj broj!" Charlie zajeca, a
oiljak mu je sada osvijetljen pod novim kutom. "Imam poklon za njega!"
Pokua ga ponovno primiti, ovaj ga put uhvativi i obgrlivi rukama najvre to
moe.
"Duo", kae, privijajui ga uz sebe. "Sve e biti dobro."
"elim tatu", kae kroz jecaje i klone joj u naruju.
"Znam, zlato", kae, dok joj se srce jo vie slama - neto to nije mislila da je
mogue.
"Zato ja nemam tatu?" nastavi ridati, a jecaji mu polako ponu gubiti otrinu,
pretvarajui se u tihi pla.
"Ne znam, zlato."
"Ostavio nas je", kae Charlie. "Svi nas ostave."
"Ne", kae, apui u njegovu kosu, sada i sama plaui. "Ostavio je mene. Ne tebe."
Nije sigurna o kome govori, ali kae to ponovno, uvjerljivije. "Ne tebe, Charlie.
Nikad ne tebe."
"Da bar imam tatu", proape. "Da mi bar moe nai tatu."
Krene mu rei ono to mu uvijek govori - da su sve obitelji razliite i da ima toliko
ljudi koji ga vole. Ali zna da to nee biti dovoljno dobro. Ne sada, moda i nikad. Zato
samo kae njegovo ime, nekoliko puta, grlei ga pod njihovim savreno osvijetljenim
drvcem.

179

39.
TESSA
Rekla sam mu da ode. eljela sam da ode. Ali svejedno ga mrzim jer me posluao,
jer nije ostao i natjerao me da se svaam. Mrzim ga jer je tako smireno otiao prema
vratima, i mrzim ga zbog izraza na licu kad se okrenuo prema meni, otvorenih usta, kao
da eli jo samo neto rei. ekala sam neto duboko, neki neizbrisiv osjeaj koji u
satima, danima, godinama vrtjeti u glavi. Neto to bi mi pomoglo da shvatim to se
upravo dogodilo meni i naoj obitelji. Ali nije progovorio - moda zato to se
predomislio i zakljuio da je tako bolje. Vjerojatnije zato to uope nije imao to rei.
Zatim je nestao za uglom. Nekoliko sekundi kasnije ula sam vrata kako se otvaraju i
zatim opet zatvaraju, uz konaan, posljednji udarac - zvuk kada netko odlazi. Zvuk koji
bi me uvijek na trenutak rastuio ak i kad sam znala da e se odmah vratiti, ak i kad
se radilo o gostu kojeg sam bila spremna vidjeti da odlazi. Tako da me nije trebala
iznenaditi injenica da su taj trenutak i sablasna tiina koja je uslijedila bili gori od
samog trenutka Nickova priznanja.
Stajala sam tako sama, zbunjena, bez daha, prije no to sam se okrenula i sjela na
kau, ekajui da me obuzme bijes, nezadriv poriv da neto unitim. Da mu poderem
najdrae majice, ili razbijem uokvirene suvenire Red Soxa, ili spalim slike s vjenanja.
Da reagiram onako kako bi ene trebale reagirati u ovakvoj situaciji. Da reagiram kao
moja majka kad je bejzbolskom palicom razbila tatin novi auto. Jo sam uvijek mogla
uti prasak stakla, vidjeti krvoprolie iji su tragovi ostali na naem kolnom prilazu
dugo nakon to je moj otac doao da pomete i gumenim crijevom opere mjesto zloina,
ostatke krhotina koji su na sunane dane bljeskali kao podsjetnik na nau razbijenu
obitelj.
Ali bila sam previe iscrpljena za osvetu i, to je jo vanije, eljela sam vjerovati da
sam predobra za tako neto. Osim toga, morala sam nahraniti djecu, baviti se
praktinim stvarima, i bila mi je potrebna sva energija da odem do kuhinje, stavim na
stol djeci omiljene podloke s ilustracijama doktora Seussa, pripremim dva tanjura
pileih medaljona, graka i mandarina, i natoim dvije ae mlijeka, dodavi u njih malo
okoladnog mlijeka. Kad je sve bilo gotovo, okrenula sam se prema stepenicama i
primijetila pilea prsa koja sam poela otapati malo prije no to se Nick vratio kui.
Vratila sam ih u zamrziva i dozvala djecu, oslukujui zvuk brzih koraka. Takva je
trenutana reakcija rijetkost, posebno za Ruby, i zapitala sam se jesu li osjetili
nestrpljivost i moleivost u mojem glasu. Kad su se njihova lica pojavila na
stepenicama, shvatila sam koliko su mi potrebni - i intenzitet me te potrebe preplaio i
ispunio osjeajem krivnje. Sjetila sam se koliko je moja majka trebala Dexa i mene nakon
razvoda, tekog tereta te odgovornosti, i brzo se pomolila da ja budem jaa. Uvjerila
sam se da su moja djeca premlada da bi razumjela tragediju koja im se upravo dogaa to se inilo kao neka utjeha, sve dok nisam shvatila da je i to samo po sebi tragedija.
"Bok, mama", Frankie je rekao, vukui za sobom dekicu, smijeei mi se sa
stepenica.
"Bok, Frankie", odgovorila sam, a srce me boljelo zbog njega.
180

Gledala sam Ruby kako juri niz stepenice, pokraj brata, a onda proviri u kuhinju i
pita me ironino optuujuim tonom, "Gdje je tata?"
Progutala sam knedlu u grlu i rekla joj da se tata morao vratiti na posao, prvi se put
zapitavi kamo je Nick doista otiao. Je li na poslu? Vozi li se besciljno po gradu? Ili se
vratio njoj? Moda je to rezultat koji je cijelo vrijeme elio. Moda je htio da ja odluim,
da ovako odigram svoj potez. Moda je pretpostavio da u biti ba kao svoja majka.
"Je li neto hitno?" Ruby je bila uporna,namrtivi se ba kao njezin otac.
"Da, jest", rekla sam joj, kimnuvi, i zatim vratila pogled na Frankieja, koji nimalo ne
slii ocu - injenica koja mi je odjednom postala utjenom. "Dobro! Idemo oprati ruke",
veselo sam ih dozvala, nastavljajui s veeri, na nekakvom bizarnom autopilotu, pravei
se kao da je bilo koji drugi uobiajeni dan. Pravei se da moj ivot - i njihov - nije
upravo smrskan i zdrobljen kao neko davno oev Mercedes.
Kasnije te veeri, sklupana u poloaju fetusa na kauu pitam se kako sam uspjela
ostati pribrana toliko sati, ne pustiti nijednu suzu, skupiti ak snage za vedru priu za
laku no. elim vjerovati da to govori puno o mom karakteru, o meni kao osobi i majci.
elim vjerovati da to pokazuje da sam sposobna biti hrabra u krizi, dostojanstvena kad
sam suoena s katastrofom. Da jo uvijek imam kontrolu nad sobom, iako vie nemam
kontrolu nad svojim ivotom. I moda je sve to djelomino istinito.
Ali vjerojatnije je da sam jednostavno u oku - osjeaj koji ne jenjava sve dosad, kad
uzmem telefon da nazovem Cate.
"Hej, curo", Cate kae, zvukovi Manhattana u pozadini - auti trube, autobusi se
zaustavljaju, neki mukarac vie neto na panjolskom. "to ima?"
Oklijevam, i zatim sluam samu sebe kako naglas izgovaram te rijei.
Nick me prevario.
I upravo u tom trenutku postanem bolno svjesna svoje nove stvarnosti. Stvarnosti u
kojoj je Nick jedan od onih mukaraca, i uvijek e to biti. A zbog njegova izbora, ja sam
postala jedna od onih ena. Preljubnik i rtva. To smo postali.
"Tessa. O Boe... Jesi li sigurna?" pita.
Pokuam odgovoriti, ali ne mogu priati nakon to se brana suza napokon srui.
"Jesi li sigurna?" opet kae.
"Da", zajecam, vrsto drei kutiju maramica na prsima. "Rekao mi je da je to
napravio... Da."
"O, Tessa... Sranje", proape. "Tako mi je ao, duo. Tako mi je ao."
Jako me dugo slua kako plaem, mrmljajui neto u znak podrke, proklinjui
Nickovo ime, i napokon me pita elim li joj rei detalje. "U redu je ako ne eli... Ako
nisi spremna..."
"Nema se to puno rei", kaem, teko priajui. "Doao je doma veeras. Rekao je
da je upravo bio u etnji u Commonu s njom."
"S njom?" Cate njeno pita.
"S onom na koju smo sumnjale. S onom s kojom ga je Romy vidjela." Ne mogu
izgovoriti njezino ime, zaklinjui se da ga vie nikad neu izgovoriti - odjednom
shvativi kako se moja majka osjeala svih ovih godina.
181

"I jednostavno ti je... rekao da ima ljubavnicu?"

"Nije to tako nazvao. Ne znam kako bi se to nazvalo... Rekao je da se dogodilo samo
jednom. Jednom je spavao s njom", izgovorim rijei koje su kao no zarivene u moje
srce, dok mi suze jo uvijek teku u potocima. "Rekao je da je danas prekinuo. To je
njegova pria. Kao da njegova rije ita znai."
"Dobro. Dobro!" Cate me prekine optimizmom koji me zbunjuje.
"to dobro?" pitam.
"Znai... ne odlazi?"
"Ma, otiao je on", cinino kaem, a bijes se vrati i privremeno zaustavi suze. "Nema
ga. Rekla sam mu da se gubi."
"Ali mislim, ne ostavlja te. Ne eli... biti s njom?"
"Pa, oito je htio biti s njom", kaem. "Prilino jako."
"Jednom", ona kae. "I sad mu je ao. ali zbog toga. Zar ne?"
"Cate", kaem. "Zar mi ti to pokuava rei da to nije nita strano?"
"Ne. Nikako... Samo mi nekako daje nadu to to je priznao. Umjesto da si ga
ulovila..."
"Kakve to ima veze? Napravio je to. Napravio je to! Poevio je drugu enu", kaem,
postavi histerina.
I Cate to oito uje jer kae: "Znam. Znam, Tess... Ne umanjujem teinu toga - uope
ne... Ali barem ti je rekao. I barem je prekinuo s njom."
"Ili barem tako kae. Moda to upravo sada opet radi. Ba ove sekunde", kaem, dok
se muni prizori poinju materijalizirati u mojoj glavi. Zamislim plavuu, zatim brinetu,
zatim crvenokosu. Zamislim velike, bujne grudi, zatim male podignute, zatim savrene
srednje. Ne elim znati kako izgleda - a u isto vrijeme, oajniki elim znati sve o njoj.
elim da bude slina meni; elim da ne bude nimalo kao ja. Vie ne znam to elim,
nita vie nego to, ini se, poznajem mukarca za kojeg sam se udala.
"Nije s njom", kae Cate. "Nema anse."
"Kako zna?" pitam, elei da me uvjeri unato mom snanom odupiranju njezinu
optimizmu.
"Jer mu je ao. Jer te voli, Tessa."
"Moe misliti", kaem, ispuhujui nos. "Voli sebe. Voli onu prokletu bolnicu. Voli
svoje pacijente i oito njihove majke."
Cate uzdahne, a pozadinska buka odjednom nestane kao da se upravo maknula s
ulice ili ula u taksi. Zatim kae: "to e uiniti?"
Na nekoliko mi sekundi to pitanje da osjeaj moi, na isti onaj nain kao kad sam
rekla Nicku da ode. Ali taj osjeaj brzo nestane, pretvorivi se u strah. "Misli, hou li ga
ostaviti?" kaem.
To je ono dosad samo teoretsko pitanje za milijun dolara o tome "to bi ti uinila
da..."
"Da", Cate tiho kae.
"Ne znam", kaem, shvativi da bih vjerojatno mogla imati izbora. Mogla bih ga
primiti natrag i ivjeti farsom od ivota. Ili bih mogla uiniti ono to sam uvijek govorila
da bih uinila - mogla bih ga ostaviti. Mogla bih posjesti djecu i obznaniti im vijesti koje
182

bi promijenile njihovo djetinjstvo i utjecale na svaki vaan dogaaj u njihovu odraslom

ivotu. Diplome, vjenanja, roenja njihove djece. Zamislim Nicka i sebe kako stojimo
odvojeni, dok distanca meu nama stvara neizreenu napetost u vrijeme koje bi trebalo
biti ispunjeno samo radou.
"Ne znam", kaem, shvativi uz bijes i tugu i paniku i strah da nemam dobrih
opcija. Da ne postoji ansa za sretan kraj.
Tijekom sljedeih nekoliko dana, svaki je sat, i praktiki svaka minuta svakog sata,
muenje, obiljeeno paletom osjeaja previe raznolikih da ih razgraniim, ali samo
nijanse tmurnog i tmurnijeg. Sram me je zbog toga to mi se dogodilo, osjeam se
ponieno Nickovom nevjerom ak i dok se gledam u ogledalo, sama. Bijesna sam kad
nazove (est puta), alje e-mailove (tri), i ostavlja pisma u potanskom sanduiu
(dvaput). Ali luda sam i proeta dubokim oajem kad proe neko vrijeme, a da nije
nazvao. Analiziram njegovu tiinu, zamiljajui ih zajedno, dok ljubomora i nesigurnost
bukte u meni. Analiziram jo vie njegove rijei, njegove isprike, njegove izjave ljubavi
prema meni i naoj obitelji, njegove molbe za drugu priliku.
Ali, uz Cateinu pomo, ostanem oprezna i snana i ne javim mu se - ni jednom. ak
ni u kasnononim trenucima najvee slabosti kad su njegove poruke njene i tune, a
mene srce boli od osamljenosti. Kanjavam ga, naravno - zabijajui no sve dublje sa
svakom neuzvraenom porukom. Ali i trudim se dokazati si da mogu preivjeti bez
njega. Pripremam se da mu kaem da sam mislila ono to sam rekla. Da je s nama
gotovo, i da za njega vie nema mjesta u mom domu niti u mom srcu. Od sada pa
nadalje, bit e otac moje djece, nita vie.
Prvi put komuniciram s njim dva dana prije Boia, kad mu poaljem e-mail s
preciznim uputama u vezi s djecom i s posjetom koji mu doputam na Badnjak. Uasno
mi je to mu moram ak i toliko dati, to moram uope kontaktirati s njim, iz bilo kojeg
razloga, ali znam da ima pravo vidjeti djecu - i, jo vanije, oni imaju pravo vidjeti
njega. Kaem mu da moe doi u tri sata, da e Carolyn biti ovdje da ga pusti unutra.
Platit u joj za etiri sata, ali moe je slobodno pustiti, pod uvjetom da se vrati do sedam
kad u se ja vratiti. Ja ga ne elim vidjeti. Kaem mu da se pobrine da djeca budu sita,
okupana i obuena u boine pidame, i da u ih ja staviti na spavanje. Neka uzme sve
stvari koje mu trebaju za iduih nekoliko tjedana, i da emo se dogovoriti za jedan
vikend u sijenju kad e doi po ostatak. Potpuno sam poslovna. Ledeno hladna. Jo
jednom proitam, ispravim tipfeler, poaljem. Za nekoliko sekundi pojavi se njegov
odgovor:
Hvala ti, Tessa. Hoe li mi, molim te, rei to si rekla djeci, budui da elim biti dosljedan?
Ta me poruka zaboli, ne zbog onoga to je napisano, ve zbog onoga to nije. Nije
traio da me vidi. Nije traio da nas etvero budemo zajedno. Nije traio da doe ujutro
na Boi da gleda djecu dok otvaraju darove. Bijesna sam jer se ini da odustaje, ali
onda si kaem da bih ga ionako odbila, i da mu nisam ostavila ni najmanju ansu da
trai vie. A to je zato to anse nema. Ne moe nita rei ni uiniti da se predomislim.
Drhtavih ruku natipkam:

183

Rekla sam im da jako puno radi u bolnici jer je jedan djeak teko ozlijeen i treba te da mu
pomogne da mu bude bolje. ine se zadovoljni tim objanjenjem zasad. Morat emo to nekako
rijeiti nakon blagdana, ali ne elim da im ovo upropasti Boi.
Sasvim je jasno na kojeg djeaka aludiram, sasvim je jasan podtekst: Tue dijete bilo ti
je vanije od tvoje vlastite djece. I zbog te je odluke naa obitelj zauvijek unitena.
Kasnije tog poslijepodneva netko pozvoni na vratima. Oekujui da je dostavlja iz
UPS-a s poklonima za Boi koje sam iz kataloga naruila za djecu, otvorim vrata. Ali
umjesto njega ugledam April s vreom darova i bojaljivim osmijehom.
"Sretan Boi", kae, sada ireg, ali nita manje nesigurnog osmijeha.
"Sretan Boi", kaem, osjeajui se razapetom dok se silim da se i sama nasmijeim.
S jedne strane jo sam uvijek ljuta na nju jer je onako postupila, i imam iracionalan
osjeaj da su ona i Romy nekako krive za to to mi se dogodilo. S druge strane dola je u
vrlo osamljenom trenutku, tako da si ne mogu pomoi da ne osjeam olakanje, a i malo
sam sretna to vidim prijateljicu.
"eli li ui?" pitam, drei se nekako izmeu slubenog i prijateljskog.
Ona oklijeva, budui da su nenajavljeni posjeti, ak i meu bliskim prijateljima,
visoko na njezinoj listi nepristojnog ponaanja, ali onda kae: "Rado."
Pomaknem se ustranu i odvedem je kroz predsoblje do svoje vrlo neuredne kuhinje,
gdje mi da vreicu s predivno zamotanim darovima.
"Hvala ti... Nisi trebala", kaem, mislei kako ja ove godine i nisam, prvi put
odluivi da jednostavno nee biti darova za prijatelje i susjede. Napokon sam si to
jednom dopustila bez osjeaja krivnje.
"To je samo moj uobiajeni kuglof. Nita posebno", kae - iako je njezin kuglof
uvijek iznimno lijep. "I neto malo za djecu." Pogleda oko sebe i pita gdje su.
"Gledaju televiziju", kaem, pokazujui prema stepenicama. "U mojoj sobi."
"Aha", kae.
"Puno se gleda televizija ovih dana", priznam.
"Televizija je iznimno vana u ovo doba godine", April se sloi, priznanje kakvo se
rijetko moe uti. "Moji klinci su totalno hiperaktivni. A prijetnja da se Djed Mraz nee
pojaviti vie stvarno ne pali."
Nasmijem se i kaem: "Da. To ni kod Ruby ba ne pali. Nita ne pali kod Ruby."
Zatim, nakon jednog neugodnog trenutka, pitam bi li htjela alicu kave.
"Vrlo rado", kae. "Hvala."
April sjedne za kuhinjski otok, a ja se okrenem, ukljuim aparat za kavu i otvorim
ormari, traei dvije jednake alice. Kad shvatim da je veina jo uvijek prljava u
perilici, dok su druge naslagane u sudoperu, u sebi slegnem ramenima, nasumino
odaberem dvije, a od tanjuria i podloaka potpuno odustanem.
Iduih je nekoliko minuta nelagodno, i zahvalna sam to moram skuhati kavu dok
odgovaram na Aprilina pitanja o kupovanju za blagdane i o tome dokle sam dola na
svojim razliitim popisima. Ali kad joj dam alicu crne kave, ve sam skupila hrabrost
da se dotaknem pravog razloga zbog kojeg je, sigurna sam, navratila.
"Bila si u pravu to se tie Nicka", kaem, uhvativi je nespremnu. "I bila si u pravu
to se tie one ene... Izbacila sam ga proli tjedan."
184

April spusti alicu, a lice joj poprimi grimasu iskrenog suosjeanja. "O Boe", kae.
"Ne znam to da kaem... Stvarno mi je ao."
Kimnem i hladno joj zahvalim, a njezin izraz lica postane uznemiren. "Obeavam da
neu nikome rei. Ni ivoj dui. Nikad."
U nevjerici je pogledam i kaem: "April. Rastavljeni smo. On ne ivi ovdje. Ljudi e
saznati prije ili kasnije. A uostalom... to ljudi priaju o meni trenutno mi je stvarno
najmanja briga..."
April kimne, gledajui u svoju jo uvijek netaknutu kavu. Zatim duboko udahne i
kae: "Tessa. Moram ti neto rei... Neto to ti elim rei..."
"April", kaem kominim tonom. "Molim te, bez loih vijesti."
Ona odmahne glavom i kae: "Ne radi se o tebi i Nicku... Radi se o... meni. I Robu."
Nakratko se pogledamo, i zatim mi ispria ostatak. "Tessa, samo elim da zna... da sam
bila na tvom mjestu. Znam kroz to prolazi."
Gledam je, pokuavajui shvatiti to mije rekla, zadnja stvar koju sam oekivala da
u uti od nje. "Rob te prevario?" pitam, okirana.
Jedva primjetno kimne glavom, i izgleda onako kako se ja osjeam posramljeno.Kao da su Robovi postupci njezin neuspjeh, njezino ponienje.
"Kad?" kaem, prisjetivi se naeg nedavnog mea u parovima i njezina vrstog
ustrajanja da bi otila da joj se to ikad dogodi. Bila je tako uvjerljiva.
"Prole godine", kae.
"S kim?" pitam, a zatim brzo dodam. "ao mi je. Ne tie me se. A i nije vano."
Ugrize se za usnicu i kae: "U redu je... S bivom curom."
"Mandy?" pitam, prisjeajui se Apriline Facebook opsesije Robovom curom iz
srednje kole, i kako sam u to vrijeme mislila da je smijena.
"Da. Mandy", kae, glasom niim za oktavu.
"Ali... ne ivi li ona u jednoj od Dakota?" kaem.
April kimne. "Ponovno su se povezali na dvadesetoj godinjici mature", kae,
prstima pokazujui navodnike oko "povezali". "Drolja s provincijskim naglaskom."
"Kako zna? Jesi sigurna?" pitam, zamiljajui prizor poput onog nakon Nickove
etnje u Commonu.
"Proitala sam oko pedeset e-mailova. I recimo samo da su... vrlo malo toga
prepustili mati. Mogli su se isto tako i fotografirati..."
"O, April", kaem, i rijeim se svakog eventualnog osjeaja zamjeranja - zbog njezina
poziva, pokroviteljskog tona kad mi je rekla da je Romy vidjela Nicka (ton koji je
vjerojatno bio u mojoj glavi) i, najvie od svega, zbog ivota koji sam smatrala
savrenim. Pokuavam se sjetiti razdoblja prole godine kad April nije bila uobiajeno
staloena i sabrana - ali ostanem praznih ruku. "Nisam imala pojma", kaem.
"Nisam nikome rekla", kae.
"Nikome?" pitam. "ak ni sestri? Ili majci?"
Ona opet odmahne glavom. "ak ni psihijatrici", kae, nervozno se nasmijavi.
"Jednostavno sam prestala odlaziti k njoj... Bilo mi je previe neugodno rei joj."
"ovjee", kaem, glasno izdahnuvi. "Zar svi varaju?"
April pogleda kroz prozor u dvorite i rezignirano slegne ramenima.
185

"Kako ste to prebrodili?" pitam, nadajui se da u barem nazreti alternativni put

onome koji je moja majka odabrala.
"Nismo", ona kae.
"Ali zajedno ste."
"Jedva", kae. "Nismo se seksali skoro godinu dana... Spavamo u odvojenim
krevetima... Ne izlazimo sami na veere... I... u biti ga prezirem."
"April", kaem i primim je za ruku. "Kakav je to ivot?... Jesi li... Je li mu ao?
Razmilja li o tome da mu oprosti?" pitam, kao da je to samo stvar izbora.
Ona odmahne glavom. "ao mu je. Da. Ali ne mogu mu oprostiti. Jednostavno... ne
mogu."
"Dobro onda", kaem, oklijevajui, razmiljajui o svom ocu, zatim Robu, zatim
Nicku. "Razmilja li ikad o tome da ga ostavi? Da prekine?"
Ugrize se na usnicu i kae: "Ne. Neu to napraviti. Moj brak je farsa, ali ne elim
izgubiti cijeli svoj ivot zbog neega to je on uinio. A i ne elim to djeci napraviti."
"Mogla bi poeti iznova", kaem, svjesna da to nije ni priblino tako lako kako
zvui. Da je raspad braka jedna od najteih stvari koje moe proivjeti. Znam jer sam
to vidjela iz prve ruke na svojim roditeljima - i jer to zamiljam svaki dan, gotovo svaki
sat, otkad mi je Nick obznanio svoje vijesti.
"Hoe li to ti napraviti?" pita.
Slegnem ramenima. Osjeam se onako kako ona izgleda -izgubljeno i ogoreno. "Ne
znam", kaem. "Stvarno ne znam to u napraviti."
"Ja ne mogu poeti iznova", kae, tuno odmahujui glavom. "Jednostavno ne
mogu... Valjda nisam dovoljno jaka."
Pogledam prijateljicu, potpuno zbunjena. Ne znam to bi April trebala uiniti. to
bih ja trebala uiniti. to bi snana ena uinila. Zapravo, jedino u to sam sigurna jest
da nema jednostavnih odgovora, i da svatko tko kae da ima nikad nije bio u naoj koi.
Sada je Badnjak i vozim se kroz mrane, veinom prazne ulice, promatrajui kako
snjene pahulje pleu pred farovima. Imam jo sat vremena prije no to mogu otii kui,
a ve sam obavila sve to sam trebala - kupila jo par stvarica da popunim djeci arape,
vratila veste koje sam kupila Nicku, pokupila pite u pekari koje sam naruila tek
nekoliko minuta prije no to se Nick vratio sa svoje etnje u Commonu - ukljuujui i
onu s kremom od kokosa koju se drznuo zatraiti dan ranije, premda je sve ve znao.
Pokuavam ne misliti o tome, pokuavam ne misliti ni o emu dok vozim kroz
Public Garden, skreem u Beacon, zatim prelazim most Mass Avenue. Kad stignem do
Memorial Drivea, telefon mi zazvoni na suvozakom sjedalu. Trgnem se, pitajui se je li
moda Nick, moda se ak i nadajui da je on - ako nita, onda zato da ga mogu jo
jednom ignorirati. Ali nije Nick; moj brat je, koji jo ne zna to se dogodilo. Kaem si da
se ne javim jer nisam sposobna lagati, a ne elim ga optereivati na Boi. Ali ne mogu
odoljeti pomisli na njegov glas - pomisli na bilo iji glas. Zato stavim handsfree slualicu i
javim se.
"Sretan Boi!" vikne u telefon, uz svoju uobiajenu pozadinsku buku.

186

Pogledam u toranj Hancock i njegov crvenim i zelenim lampicama osvijetljen vrh,

pa estitam Dexu Boi. "Dobila sam danas tvoju estitku", kaem. "Kakva divna
fotografija cura."
"Hvala", kae. "Za to je Rachel zasluna."
"Oito", kaem, smijeei se.
"I, to vi radite?" kae, zvuei onako kako treba zvuati na Badnjak - veselo, vedro,
poletno. ujem Juliju kako visokim glasom i s pogrenom intonacijom pjeva kiastu
verziju pjesme "Rudolf, crvenonosi sob", i majin zvonki smijeh, dok zamiljam prizor
koji sam neko uzimala zdravo za gotovo.
"Pa... nita posebno", kaem dok se vozim po mostu Salt and Pepper, natrag prema
Beacon Hillu. "Samo... zna... Badnjak." Glas mi utihne kad shvatim da priam bez
ikakva smisla, da ne mogu niti sroiti normalnu reenicu.
"Dobro si?" Dex pita.
"Bit u dobro", kaem, svjesna koliko je ta izjava indikativna, i da sada vie nema
povratka. Ali koliko se god krivom osjeam to mu upropatavam veer, osjeam i
olakanje. elim da moj brat zna.
"to se dogodilo?" kae, kao da ve zna odgovor. Glas mu je vie ljutit nego
zabrinut, jedino ega nije bilo u Cateinoj reakciji.
"Nick je imao ljubavnicu", kaem, prvi put upotrijebivi tu rije, odluivi prije samo
nekoliko sati, u pekarnici, da je ak i "jednom" dovoljno da se radi o ljubavnici, barem
kad emocionalna veza dovede do toga.
Dex ne pita za detalje, ali svejedno mu ispriam neke, kao na primjer Nickovo
priznanje, da sam ga izbacila, da ga otada nisam vidjela i da e, iako je sada nekoliko
sati s djecom, Boi provesti sam.
Zatim kaem: "Znam da e to htjeti rei Rachel. I to je u redu. Ali, molim te, nemoj
nita rei mami. elim joj sama rei."
"Nema problema, Tess", Dex obea. Zatim glasno izdahne i kae: "Dovraga."
"Znam."
"Ne mogu jebeno vjerovati da je to napravio."
Od njegove mi odanosti, tako snane i nepokolebljive, oi zasuze, a srce me zaboli.
Kaem si da ne smijem plakati. Ne malo prije no to idem kui. Ne na Badnjak.
"Bit e dobro", kaem dok prolazim pored adventistike crkve, gdje obitelji avrljaju
na ploniku budui daje misa upravo zavrila ili bi ba trebala poeti.
"Mogu ga nazvati?" kae.
"Ne znam, Dex..." kaem, pitajui se kako bi to uope moglo pomoi. "to bi rekao?"
"Samo elim razgovarati s njim", kae, asocirajui me na mafijaa koji ide
"razgovarati" s nekim s pitoljem zataknutim za pojas.
Vozim se po Charlesovoj ulici, pored zatvorenih i mranih izloga, i kaem: "Stvarno
nema smisla... Mislim da sam donijela odluku."
"A to je?"
"Mislim da u ga ostaviti... Ne elim ivjeti u lai", kaem, razmiljajui o April,
odjednom odluivi da nain na koji ona ivi za mene nije opcija.
"Dobro", kae. "I trebala bi."
187

Iznenaena sam njegovim odlunim odgovorom, posebno zato to mu se Nick

uvijek jako sviao.
"Misli da bi to opet napravio, zar ne?" pitam, razmiljajui o naem ocu, sigurna da
i Dex o njemu razmilja.
"Ne znam. Ali mislim da ne bi trebala ostati s njim i saznati", kae Dex.
Grlo mi se stegne, i zapitam se zato imam tako podvojene osjeaje u vezi s
njegovim nedvosmislenim savjetom. Iako mi je utjean taj njegov crno-bijeli stav, u isto
vrijeme osjeam i poriv da ga ublaim, da ga prisilim da prizna daje ovo mutno
podruje.
"Ti to nikad ne bi napravio Rachel", kaem. "Zar ne?"
"Nikad", kae s apsolutnom sigurnou. "Apsolutno nikad."
"Ali... ti"
"Znam", kae, prekinuvi me. "Znam da sam prije varao. Ali ne Rachel!" Odjednom
zastane, vjerojatno postavi svjestan svoje bolne implikacije. Da ne bi prevario svoju
enu, ljubav svog ivota. Da ljudi ne varaju svoju pravu ljubav.
"Ba tako", kaem.
"Gledaj", kae Dex, pokuavajui se izvui. "Ne kaem da te Nick ne voli. Siguran
sam da te voli... Ali ovo... Ovo je jednostavno..."
"to?" kaem, pripremajui se.
"Ovo je jednostavno neoprostivo", kae Dex.
Kimnem, i oi mi se napune suzama dok ponavljam tu rije u svim oblicima neoprostivo, oprostiti, oproteno, oprost. Rije je to koja mi odzvanja u glavi dok si brat i ja
govorimo da se volimo i pozdravljamo se i dok se vozim natrag u Wellesley, pokraj
Apriline kue, s prozorima ukraenim vijencima s grimiznim vrpcama, a zatim ulazim
na svoj kolni prilaz na kojem ugledam Carolynin bijeli Saab parkiran na Nickovu
uobiajenom mjestu. Jo je uvijek ujem dok s djecom iznosim kekse i pun za Djeda
Mraza i dok sjedim u podrumu, zamatam darove, itam letke sa sitnim slovima
napisanim uputama i sastavljam plastine dijelove. Mogu li oprostiti Nicku? pomislim sa
svakom zavezanom vrpcom, svakim okretom odvijaa. Mogu li mu ikad oprostiti?
Tu su i druga pitanja - vie ili je no to mogu zapamtiti, neka od njih se ine
vanima, druga uope ne, ali svejedno ih se ne moe utiati. Sto bi moje prijateljice
uinile? to e moja majka rei? Volim li jo uvijek svog mua? Voli li on mene, ili
drugu enu, ili nas obje? Voli li ona njega? Je li mu iskreno ao? Je li stvarno bilo samo
jednom? Bi li to ikada opet uinio? eli li to opet uiniti? to ona ima, a ja nemam? Je li
priznao zbog osjeaja krivnje ili iz odanosti? Je li doista prekinuo - ili je ona? eli li se uistinu
vratiti kui ili jednostavno eli zadrati obitelj na okupu? to je najbolje za djecu? to je najbolje
za mene? Kako bi mi se ivot promijenio? Bih li bila dobro? Hou li ikad vie biti dobro?

188

40.
VALERIE
Valerie nikad nije mogla odluiti je li Stara godina vie o prolosti ili o budunosti,
ali ove je godine i jedno i drugo podsjea na Nicka, i jedno i drugo ini ju jednako
nesretnom. Uasno joj nedostaje, i sigurna je da ga jo uvijek voli. Ali i ljuta je, posebno
veeras. Uvjerena je da nikad nije nita priznao svojoj eni, i ne moe izbaciti iz glave
romantine, tople prizore njih dvoje kako doekuju Novu godinu uz ampanjac i
zdravice i duge poljupce i velike planove za budunost - moda jo jedno dijete tako da
se Nick stvarno moe iskupiti za prolu godinu.
U jednom trenutku postane toliko uvjerena da ju je posve zaboravio, da se skoro
slomi i poalje mu poruku, bezazlenu kratku estitku za Novu godinu, tek toliko da mu
pokvari veer i podsjeti ga na ono to je uinio.
Ali odlui da nee, zato to je previe ponosna i zato to to zapravo ne misli. Ne eli
da mu nova godina bude sretna. eli da pati koliko i ona. Sram ju je zbog toga, i
razmilja o tome moe li doista voljeti nekoga kome eli nesreu. Nije sigurna u
odgovor, ali zakljui da zapravo nije ni vano, jer odgovor nee nita promijeniti. Ne
moe uiniti nita da bilo to promijeni, pomisli dok s Charliejem sjeda za kuhinjski
stol, predlaui da napisu rezolucije za nadolazeu godinu.
"to je rezolucija?" Charlie pita dok mu ona dodaje list utog papira s crtama.
"To je kao cilj... Obeanje samom sebi", kae.
"Kao obeanje da u vie vjebati svirati klavir?" pita, neto to od nesree nije puno
radio.
"Tako je", kae. "Ili odluka da e redovito pospremati sobu. Ili stei nove prijatelje.
Ili se jako truditi na terapiji."
Charlie kimne, primi olovku i pita je kako se pie terapija. Ona mu pomogne da to
napie i zatim na vlastiti papir napie: Jedi manje preraene hrane, vie voa i povra.
Iduih trideset minuta nastave u istom tonu, koncentrirajui se, slovkajui,
raspravljajui, sve dok ne smisle svaki po pet odluka - sve praktine i predvidive i
sasvim izvedive. Ali dok lijepi njihove popise na hladnjak, Valerie zna da je ta
aktivnost, premda produktivna, pomalo neiskrena - da postoji samo jedna odluka koja
im je oboma sada vana: preboljeti Nicka.
U tu svrhu potrudi se da veer bude zabavna i vesela koliko je god mogue, tako da
se beskrajno dugo karta s njim, gleda Ratove zvijezda, a i dopusti Charlieju da prvi put
ostane budan do ponoi. Kad se kugla spusti na Times Squareu, popiju pjenuavi
jabuni sok iz kristalnih aa za ampanjac i bace konfete koje su napravili od papira u
boji pomou builice za papir. Ali cijelo to vrijeme osjea isprazno, isforsirano veselje u
svojem trudu i, to je jo gore, osjea to i kod Charlieja, pogotovo dok ga te veeri stavlja
na spavanje. Izraz mu je lica preozbiljan, zagrljaj oko vrata prevrst, rijei suvie
formalne kad joj kae koliko se zabavio, zahvaljujui joj.
"O, duo", kae, mislei kako je sigurno jedina majka na svijetu koja bi eljela to da
joj sin zaboravi rei hvala. "Oboavam provoditi vrijeme s tobom. Vie od iega."
"I ja", Charlie kae.
189

Pokrije ga do brade i poljubi u oba obraza i elo. Zatim mu zaeli laku no i ode u
krevet, provjerivi mobitel zadnji put prije no to zaspi i probudi se u novoj godini.
Oduvijek je mrzila sijeanj zbog svih uobiajenih razloga -postblagdanskog
razoaranja, kratkih, mranih dana, i groznog bostonskog vremena na koje, unato tome
to nikad nije ivjela nigdje drugdje, zna da se nikad nee naviknuti. Mrzi
sjeveroistone vjetrove, sivu, do glenja duboku bljuzgu, beskrajna razdoblja bolne
hladnoe od petnaest stupnjeva u minusu - tako otre i nemilosrdne da se dani kad je
temperatura oko nule ine kao olakanje, nagovjetaj proljea, sve dok ne doe kia i
temperatura naglo padne i ponovno se sve smrzne.
Ali ova su godina i ovaj sijeanj posebno nepodnoljivi. I, kako dani prolaze, pone
se brinuti da nikad nee izai iz svog potitenog raspoloenja. Duboko je razoarana
zbog Nicka, i gotovo neprestano zabrinuta za Charlieja. Oba su joj se osjeaja ve
ukorijenila u srce, i pretvaraju se u obinu ogorenost, stanje duha kojem se uvijek
odupirala, ak i u najteim trenucima.
Jednog poslijepodneva krajem mjeseca, Summerina je majka nazove dok je bila na
poslu. Obuzme je negativan osjeaj kad se prisjeti rijei njezine keri na igralitu,
pripremajui se na vijesti o jo jednom incidentu.
Ali Beverlyn je glas topao i bezbrian, bez ikakve naznake nevolje. "Bok Valerie!
Jesam li vas uhvatila u nezgodno vrijeme?" pita.
Valerie pogleda prema hrpi dokumenata na stolu, i s grem u elucu odgovori: "Ne.
Nikako... Lijepo se malo odmoriti od fascinantnog svijeta naplate osiguranja."
"Zvui tek neznatno bolje od fascinantnog svijeta raunovodstva", kae Beverly,
gromko se nasmijavi, podsjetivi Valerie da joj je, suprotno svim oekivanjima, ta ena
zapravo draga. "I, kako ste? Jeste li lijepo proveli praznike?" nastavi.
"Da", Valerie slae. "Bilo je dobro. Kako je vama bilo?"
"Ma - bilo je OK, ali totalni kaos. Mueva djeca su ove godine bila kod nas - sve
etvero - i njegov bivi punac i punica... to je duga, sasvim bizarna pria kojom vam
neu dosaivati... Tako da sam, da budem iskrena, bila stvarno spremna vratiti se na
posao. A uope ne volim svoj posao." Opet se nasmije i Valerie s olakanjem zakljui da,
ako se neto loe danas dogodilo u koli, ne moe biti tako grozno.
"I, jeste li uli to je novo?" Beverly kae veselim glasom.
"Novo?" kae Valerie, odustavi od toga da kae Beverly da nije ukljuena u
drutvena zbivanja u koli - niti bilo gdje drugdje, zapravo.
"O najnovijoj ljubavnoj vezi?"
"Ne." kae Valerie, nehotice zamiljajui Nicka, uvijek zamiljajui Nicka.
"Summer i Charlie", kae Beverly, "su zajedno."
"Summer i Charlie?" Valerie ponovi, uvjerena da je Beverly negdje pogrijeila - ili je
to moda neka loa ala.
"Da. ini se daje dosta ozbiljno... Zapravo, vjerojatno bismo trebale sjesti i poeti
razraivati detalje u vezi s vjenanjem i veerom. Mislim da bi trebalo biti neto
skromno... Slaete se?"

190

Valerie se nasmije, sada malo bolje volje, i kae: "Meni uvijek odgovara skromno...
Iako, moram priznati, nemam puno iskustva s planiranjem vjenanja."
To je neto to inae ne bi rekla, vrsta osobne informacije s kojom je uvijek iako
oprezna - i nelagodno joj je sve dok se Beverlv ne nasmije i ubaci sa: "Bez brige. Ja sam
to triput prola. Tako da smo zajedno otprilike normalne."
Valerie se nasmije pravim smijehom, prvim te godine, i kae: "Normalno bi bilo
dobro."
"Normalno bi bilo jako dobro. Ali ne mogu to zamisliti..." Beverly se veselo sloi.
"Uglavnom. Da. Charlie i Summer... Stvarno mi je drago... Nisam bila luda za njezinim
zadnjim dekom. Ili barem nisam bila luda za njegovom mamom - a to je jedino vano,
zar ne?"
Valerie pita tko joj je bio zadnji deko, i osjeti bujicu zloestog zadovoljstva kad
Beverly izgovori Graysonovo ime. Ali suzdri se od pogrdnih komentara o Romy i
umjesto toga kae: "Jesu li se... posvaali?"
"Ne znam ba detalje. Znam da su - da je ona prekinula pred sam Boi. Mislim da
njegov poklon nije bio zadovoljavajui... ili se barem nije mogao mjeriti s narukvicom
od perlica koju joj je Charlie dao."
Valerie zine od uenja, sjetivi se narukvice koju je Charlie izradio na terapiji, za
koju je pretpostavljala da je za nju, ali nije se pojavila pod borom. "Stvarno? Nije mi
rekao", kae, okirana - na dobar nain.
"Da. Ljubiasto-uta je - Summerine najdrae boje... Oito ste ga dobro nauili."
Valerie se nasmijei, zahvalna na ovoj prii o Charliejevoj gesti, zahvalna na bilo
kakvoj pohvali, pogotovo kad se radi o roditeljstvu. "Trudim se", kae.
"Uglavnom, zovem da vidim elite li se vas dvoje doi igrati kod nas ove subote?
Neto kao prvi spoj uz pratnju?" kae Beverly.
Valerie se okrene prema prozoru, promatrajui kako sumrak i susnjeica padaju na
grad. "Zvui izvrsno. Vrlo rado", kae, iznenaena kad shvati da to doista i misli.
Kasnije te veeri, uz tacose kod Jasona, odlui rei Charlieju za dogovor za igranje
kod Summer. Uzbuena je zbog svog sina, iako se dio nje jo uvijek pita nije li moda
Beverly izmislila tu simpatiju, kao rezultat majinske krivnje.
"E da, Charlie", nonalantno kae dok stavlja nasjeckane rajice i luk na tanjur u
redu za posluivanje koji je Hank sloio po kuhinjskom anku. "Summerina mama je
danas zvala."
Krajikom oka vidi da ju je Charlie pogledao, znatieljno podignutih malih obrva.
"to je rekla?" Charlie pita.
"Pozvala te da se doe igrati u subotu. Pozvala nas je oboje. Rekla sam joj da emo
doi. Je li to u redu? eli ii?"
Pogleda ga, iekujui reakciju.
"Da", kae, i mali smijeak zabljesne mu na licu, potvrujui sve.
Valerie mu uzvrati smijeak, sretna to vidi njega sretnog, ali i obuzeta novom
vrstom zatitnikog osjeaja - onog koji se javlja kad je sve u redu. Shvati da je uvijek

191

vjerovala da razinu oekivanja treba drati niskom. Ne mogu te povrijediti ako ti nije
stalo. Nick je dokazao tu teoriju.
"ekajte malo. Tko je Summer?" Jason pita - iako je Valerie sigurna da tono zna tko
je Summer - dok Hank znatieljno promatra.
"Jedna cura iz mog razreda", kae Charlie, a ui mu poprime znakovitu nijansu
ruiastog.
Hank and Jason znaajno se osmjehnu, a onda Hank probije led srdanim: "Charlie!
Zar ti to ima curu?"
Charlie sakrije jo jedan, iri osmijeh svojim tacom i slegne ramenima.
Jason isprui ruku i lupi ga po ramenu. "Bravo, Chuck! Je li zgodna?"
"Prekrasna je", kae Charlie, glasa i lica tako nevinih i iskrenih i aneoskih da
Valerie osjeti neobjanjiv vor u grudima - osjeaj koji ne moe tono odrediti kao dobar
ili lo.
Kasnije te veeri, dok nanosi mast s vitaminom E na Charliejev obraz, taj joj se
osjeaj u grudima vrati kad je pogleda, irom otvorenih oiju, i kae: "Zna, mamice.
Summer je ao zbog onog to je rekla."
Osjeti da postaje napeta, prisjeajui se tih rijei, tog dana.
"Da?" oprezno kae.
"Da imam izvanzemaljsko lice", Charlie hladnokrvno kae.
"Stvarno?" pita, ne znajui to drugo da kae.
"Da. Rekla je da joj je ao. I da povlai ono to je rekla. Rekla je da joj se svia moje
lice takvo kakvo je... I onda... onda sam joj... oprostio. I zato mi je prijateljica."
"Ba mi je drago", kae Valerie, obuzeta snanim osjeajima. Pogleda u Charlieja, i
ne moe se odluiti pokuava li je prosvijetliti ili trai doputenje za svoje osjeaje.
"Opratanje je dobra stvar", kae - to se ini da pokriva obje opcije. I u tom
trenutku, dok gleda u sinovo lice, s oiljkom ali sretno, prestane biti tako ogorena, i
osjeti da joj je srce zacijeljelo, barem malo.

192

41.
TESSA
U danima koji uslijede otkrijem da je lake nositi se s ljutnjom nego s tugom. Kad
sam ljuta, mogu sve svaliti na Nicka-njegov neuspjeh, njegova greka, njegov gubitak.
Mogu usmjeriti svu svoju energiju na njegovo kanjavanje, odbijanje da ga vidim, i na
kraju ostavljanje. Nalazim utjehu u otrim, preciznim linijama ljutnje, njezinoj jasno
iscrtanoj karti. U ljutnji vjerujem da je moj brat u pravu - ne bi trebalo biti oprosta niti
drugih prilika. ivot e od sada biti drukiji, ali nastavit e se.
Tuga je ve kompliciranija stvar. To je neto to ne mogu usmjeriti na Nicka, budui
da se radi i o mojem gubitku, gubitku moje djece, gubitku nae obitelji i svega to sam
neko voljela i u to sam vjerovala. Tu je i komponenta straha i aljenja - aljenja to ne
mogu vratiti vrijeme i drukije napraviti neke stvari, opreznije uvati svoj brak. Biti
bolja supruga. Pruati mu vie panje. Vie se seksati. Biti privlanija. Kad tuga udari,
ponem se fokusirati na sebe i kriviti se jer sam nekako dopustila da se ovo dogodi, jer
uope to nisam oekivala. Tuga ima i dezorijentirajui uinak, budui da mi ne nudi
apsolutno nikakav plan, i ostavlja mi samo jednu opciju: da patim dok joj bijes opet ne
preotme mjesto.
Ujutro na moj trideset i esti roendan, jednog tmurnog, vjetrovitog ponedjeljka u
sijenju, u nedvojbeno sam ljutitom stanju,a jo se vie razbjesnim kad Nick nazove,
netom nakon to je Carolyn dola da priuva Franka, a ja sam odvela Ruby u vrti.
Skoro se javim na telefon, ali onda se sjetim svega i pustim da mu se javi govorna pota,
ak se i istuiram prije no to provjerim poruku. Kad je napokon presluam, zamijetim
primjesu oaja u njegovu glasu dok mi estita roendan, nakon ega me nestrpljivo
zamoli da se vidimo, barem da pojedemo tortu kao obitelj. Istog je trena izbriem,
zajedno s e-mailom u kojem me obavijestio da e mi, ako ga ne elim vidjeti, ostaviti
poklon na trijemu kao to je uinio i s mojim jo uvijek neotvorenim poklonom za Boi,
kutijicom koja je premala da bi bila ita osim nakita. Prisjetim se nae okaljane
godinjice, i preplavi me bujica osjeaja zamjeranja - zbog toga to mi nije nita poklonio
te veeri, ak ni estitku. Jer nije preusmjerio pozive. Zbog svega. Ne putam taj bijes,
odluna da se na svoj roendan neu zamarati Nickom niti svojom situacijom.
Zatim, u ironinom obratu, oboje mojih razvedenih roditelja, nijednom od njih jo
nisam rekla to je novo, nalaze se u gradu. Majin se posjet uvijek podrazumijeva,
budui da gotovo nikad ne proputa vidjeti mene ili mog brata na "godinjicu naih
roenja", kako ih ona zove, a otac je u Bostonu radi sastanka. Nazove me da mi estita
roendan, i onda me obavijesti da ima jo nekoliko sati do leta za New York. "Mogu li
odvesti svoju curicu na ruak?" pita, zvuei veselo.
Napiem na papiri, Tata je u gradu, i podignem ga da mama vidi, a ona se nasmije
irokim, lanim osmijehom. Odmah je proitam, uznemirena ve pri samoj pomisli na
to da s njih oboje budem zajedno za stolom, i kaem: "Ba teta, tata. Ve imam planove.
ao mi je..."
193

"S mamom?" pita, znajui da je ovaj dan njezin, da se odrekao svih roendanskih
prava, zajedno s namjetajem i fotoalbumima i Waldom, naim voljenim (od svih osim
moje majke) basetom. Meni i Dexu uvijek je bilo jasno da je mama uzela Walda iz inata,
reakcija koja me nekad ivcirala, ali koju sada razumijem.
"Da. S mamom", kaem, preplavljena dvjema emocijama, naizgled proturjenim. S
jedne strane osjeam snanu odanost majci, zajedno s novonastalim osjeajem
suosjeanja zbog svega to je prola; s druge strane frustrirana sam zbog nje, s njom, i
eljela bih da moe prebroditi ogorenost koju znam da jo uvijek osjea. Ogorenost
koja nije dobar nagovjetaj za moju budunost - ni za Rubynu i Frankovu, kad smo ve
kod toga.
"Aha. I pretpostavio sam", kae. "Ali nadao sam se da u te i ja vidjeti." U glasu mu
se osjeti primjesa frustriranosti, kao da eli rei, Prolo je toliko godina od razvoda. Zar se ne
moemo ponaati kao odrasli ljudi i zaboraviti to je bilo prije?
"Jesi... sam?" oprezno pitam, znajui da bi zbog Dianine prisutnosti otpao scenarij
koji ak i razmatram.
"Ona je u New Yorku... Daj, duo, hajde. Ne bi li bilo lijepo da te oba tvoja roditelja
odvedu na ruak, zajedno, na tvoj trideset peti roendan?"
"Trideset esti", kaem.
"Moemo se praviti", kae, sa smijekom u glasu. Moj se otac opire starenju vie od
mene - ili bilo koje ene koju znam - to moja majka pripisuje onome to naziva
njegovom bezgraninom tatinom. "I, to kae, mala?"
"Priekaj sekundu, tata", kaem, zatim prekrijem slualicu i apnem mami: "eli
nam se pridruiti. to misli?..."
Ona slegne ramenima, opet se nasmijei i kae: "Kako ti hoe, duo. Ovo je tvoj
dan."
"Moe se nositi s time?" kaem, nimalo zavarana njezinom flegmatinom maskom.
"Naravno da se mogu nositi s time", kae, doimajui se blago uvrijeenom.
Oklijevam, zatim se ponovno javim tati i dam mu upute gdje da se nae s nama. Za
to vrijeme krajikom oka promatram majku kako vadi ogledalo i paljivo, nervozno
popravlja ru.
"Izvrsno", moj otac kae.
"Fe-no-me-nalno", bezizraajno kaem, pitajui se hou li ikada postii
ravnodunost koja je tako oito zaobila moju majku. Ili u, za puno godina, kad ujem
ime biveg supruga, jednako tako uzbueno pokuavati izgledati to bolje. Da pokaem
Nicku to proputa, to je unitio i izgubio, prije toliko vremena.
Trideset minuta kasnije sjedim sa svoja oba roditelja u Blue Gingeru, profinjenom
azijskom restoranu s bambusom obloenim zidovima, i dijelim s njima predjelo od
jastoga. Tata svako malo pjevui melodiju koju ne mogu tono identificirati, dok mama
kucka noktima po ai za vino i blebee o bonsai drvcima kojima je restoran ukraen.
Ukratko, oboje su nervozni, ako ne i posve napeti, i svi smo svjesni injenice da nas troje
nismo bili zajedno u istoj prostoriji jo od veeri kad sam se udala za Nicka. Jo jedan
sloj ironije u preljubnikim spisima moje obitelji.
194

Zatim, nakon isforsiranog razgovora o Ruby i Franku i drugim neutralnim temama,

pokuam skupiti hrabrost da im kaem to se dogodilo. Padne mi na pamet da moda
nije fer uiniti to na ovaj nain, barem ne prema majci, ali dio mene misli da e mi to
pomoi da sauvam odreenu razinu dostojanstva i ponosa koje osjeam da sam
izgubila. Jer, bez obzira na to koliko si puta kaem suprotno, koliko me puta Cate i Dex
uvjeravaju da se Nickov preljub ne odraava na mene, jo se uvijek to ini kao moje
ponienje. Strano me sram mog supruga, mog braka, i mene.
"Moram vam neto rei", kaem tijekom idue stanke u razgovoru. Osjeam se
stoiki, ako ne i snano.
Pogledam majku, zatim oca, i lica su im tako zabrinuta, gotovo uplaena, da mi oi
zasuze. Kad shvatim na to moda misle, uvjerim ih da su djeca dobro i da nitko nije
bolestan.
Pomisao na to pomogne mi da shvatim da moja situacija i nije tako grozna, iako bih
na neki nain radije bila bolesna. Tada bih mogla dobiti dijagnozu, plan lijeenja, i vjeru
- ili barem nadu - da bi sve moglo nekako ispasti dobro. Duboko udahnem, traei
prave rijei, kad otac spusti vilicu, primi me za ruku i kae: "Duo. U redu je, znamo.
Znamo. Znamo."
Gledam u njega, polako shvaajui to mi govori.
"Dex vam je rekao?" kaem. Previe mi je laknulo to ne moram izgovoriti te rijei
naglas da bih se ljutila na brata. Osim toga, u kontekstu prekrenih obeanja, njegovo i
nije tako besramno.
Mama kimne i primi me za drugu ruku, stisnuvi je jednako vrsto kao tata.
"Da zapjevamo Kumbaya?" pitam, smijui se da ne bih zaplakala. I zatim: "Dex
stvarno ima jeziinu."
"Nemoj se ljutiti na Dextera", mama kae. "Rekao nam je iz ljubavi i brige za tebe...
On i Rachel su jako zabrinuti za tebe."
"Znam", kaem, sjetivi se koliko su me puta oboje zvali u proteklih nekoliko dana,
kad sam bila previe uzrujana da im se javim.
"Kako su djeca?" mama pita. "Jesu li shvatila?"
"Ne jo", kaem. "to neto govori, zar ne? Toliko radi... Vidio ih je samo etiri ili pet
puta od Boia i ini se da ne primjeuju da je ita drugaije."
"Jesi li ga... vidjela?" majka nastavi, sada spremna za prikupljanje informacija.
Odmahnem glavom.
Otac se nakalje, krene govoriti, zatim stane i opet pone. "ao mi je... Contessa,
duo, tako mije ao."
"Contessa" je njegov posebni nadimak za mene jo otkad sam bila djevojica, koji
koristi samo u emocionalnim trenucima, i znam, a da ga uope ne moram ni pogledati,
da se ispriava na vie od jednog naina.
Ugrizem se za usnicu, izvuem ruke i poloim ih na krilo. "Bit u dobro", kaem,
zvuei daleko uvjerljivije no to se osjeam.
"Da", majka kae, podignuvi bradu, doimajui se dostojan-stvenijom no inae. "Bit
e dobro."
"Bez obzira na to to odlui napraviti", otac mi kae.
195

"Dex nam je rekao kakav je bio njegov savjet", majka kae.

"A sigurna sam da se ti slae s njim", kaem joj, vie ne marei za eventualne
aluzije. Slinosti su oite i osjeam se suvie shrvano i iscrpljeno da bih se pravila da
nisu.
Majka odmahne glavom i kae: "Svaki je brak drukiji. Svaka je situacija drukija."
Padne mi na pamet da je to ono to joj godinama govorim, i evo, napokon se slae sa
mnom sada kad se njezina teorija pokazala tonom. Dala sam otkaz, stavila mua i
obitelj na prvo mjesto i zavrila u njezinoj koi, ba kao stoje predvidjela.
"Tessa, duo", tata kae nakon to nam konobar natoi jo vina i diskretno nestane,
vjerojatno nasluujui da je neto naopako za naim stolom. "Ne ponosim se time to
sam uinio..."
"Ba utjeno", mama sarkastino kae.
Tata izdahne, prilino posramljen, i pokua ponovno: "Dobro. To je preblago
reeno... Uvijek u aliti zbog svog ponaanja... Tako... neasnog ponaanja..."
Koliko ja znam, ovo je prvi put uope da je priznao da je uinio ita loe i zato mi je
ta izjava okantna. A oito je i mami, jer sad izgleda kao da bi ona mogla zaplakati.
On nastavi, opreznije: "Da sam se barem drukije ponio... Stvarno alim zbog toga.
Tvojoj mami i meni nije ilo dobro - mislim da e se sloiti s time." Pogleda prema njoj i
zatim nastavi: "Ali ja sam na posve krivim mjestima traio rjeenja. Bio sam budala!"
"O, Davide", mama tiho kae, a oi joj zasuze.
"Istina je. Bio sam glup", kae. "A i Nick je glup."
Majka ga znaajno pogleda, kad mi odjednom sine da njihova intervencija nije samo
planirana, ve moda i uvjebana. Zatim kae: "Iako, oito... ne znamo to se Nicku
motalo po glavi... niti zato je uinio to to je uinio."
"Tono. Tono", moj tata kae. "Ali ono to elim rei... mislim da smo tvoja majka i
ja"
"Napravili smo puno greaka", mama se ubaci, a on kimne.
Preplavi me osjeaj nostalgije, dok se prisjeam razgovara za veerom kad smo
odrastali, koliko su njih dvoje prekidali jedno drugo, vie dok su se slagali i bili sretni
nego kad im je veza bila burna, obiljeena nerazgovaranjem i svaama. "Ja sam bila
depresivna i frustrirana i teko je bilo ivjeti sa mnom. A on" kae, pokazujui prema
tati i gotovo se smjekajui, "on je bio prevarantski gad."
Tata podigne obrve i kae: "Ba ti hvala, Barb."
"Pa bio si", kae, uz visok, nervozan smijeh.
"Znam", tata kae. "I ao mi je."
"Primljeno na znanje", ona kae - to je najblie to je ikad dola da mu oprosti.
Pogledam od jednog roditelja do drugog, ne posve sigurna osjeam li se bolje ili
gore, ali potpuno zbunjena oko toga to zapravo ele rei. Insinuiraju li da sam nekako
pridonijela ovom kaosu? Da me Nick prevario jer nije sretan? Da je u braku vanije
kako se nosi s katastrofom od odanosti i povjerenja?Ili su se jednostavno malo zanijeli
u svojem bizarnom dobrom raspoloenju?

196

Moj otac oito nasluti moju zbunjenost jer kae: "Gledaj, Tess. Tvoja majka i ja samo
ti pokuavamo prenijeti dio znanja koje smo prikupili na teak nain. Samo ti
pokuavamo rei da ponekad nije stvar u ljubavnici..."
"Ali ti si se oenio za Diane", kaem, izbjegavajui majin pogled.
Odmahne rukom kao da je njegova sadanja ena posve nebitna. "Samo zato to me
tvoja mama ostavila..."
Oito zadovoljna ovom verzijom njihove prie, nasmije se toplim,pravim osmijehom,
dajui mu doputenje da nastavi.
"Duo, evo to ti pokuavamo rei", otac kae. "Brakovi su udni, komplicirani,
tajanstveni... i prolaze kroz faze. Usponi i padovi, kao i sve drugo... I ne bi ih trebao
definirati jedan in, premda grozan."
"Viestruki inovi, moda", moja majka kae, ne uspjevi odoljeti prelakoj prilici za
kritiku. "Ali ne jedna, izolirana pogreka."
Otac podigne dlanove kao da kae da ne moe nita rei u svoju obranu, i onda
nastavi njezin tijek misli. "Ali to ne znai da mora prihvatiti ovaj prijestup. Ne mora
oprostiti Nicku", moj tata kae. "Niti mu vjerovati."
"To i nije ista stvar", moja majka kae. "Oprost i povjerenje."
Poruka je jasna - moda je prvi put oprostila mom ocu, ali nikad mu vie nije
vjerovala, ni na sekundu. Zato ga je pijunirala i zato je saznala za Diane - tuno, ali ne i
iznenaujue otkrie.
"Znam, Barbie", on kae, kimajui glavom. "Samo pokuavam rei da Tess mora
donijeti odluku. I da je to njezina odluka. Ne Nickova - ni Dexova, ni moja, ni tvoja."
"Slaem se", mama kae.
'I bez obzira na sve, mi smo na tvojoj strani", moj otac doda. "Ba kao to smo uvijek
bili."
"Da", majka kae. "Apsolutno. Sto posto."
"Hvala vam", kaem, shvativi da me to moda boli vie od svega - injenica da sam
uvijek mislila da je Nick taj koji bi uvijek, bez obzira na sve, apsolutno, sto posto bio na
mojoj strani. I injenica da sam bila apsolutno, sto posto u krivu.
I samo tako, moja se ljutnja raspline, i jo jednom uzinakne pred tekom, tmurnom
tugom.
Neto kasnije, vratili smo se kui s ruka i, dok stojimo zajedno na prilazu,
opratamo se prije no to moj otac ode na aerodrom.
I mama i tata ine se kao da im je sasvim ugodno, i iz njihova leernog govora tijela
moglo bi se pomisliti da su jako stari prijatelji, a ne dvoje ljudi koji su skoro dvadeset
pet godina bili u braku prije munog razvoda.
"Hvala to si doao u Boston, tata", kaem, spremna da se sklonim s hladnoe.
"Stvarno mi je drago."
Otac me jo jednom zagrli - trei put otkad smo otili iz restorana - ali ne pomakne
se prema svom unajmljenom automobilu ve prokomentira kako bi mogao otii na
kasniji let.
Pogledam mamu, koja slegne ramenima i nasmijei se u znak doputenja.
197

"Hoe li ui nakratko?" kaem. "Djeca uskoro dolaze doma. Carolyn e sada

pokupiti Ruby u vrtiu."
Tata brzo pristane, i za nekoliko minuta ve smo unutra, okupljeni u kuhinji, i
razgovaramo o tatinu nedavnom putovanju u Vijetnam i Tajland. Vrsta je to egzotinog
putovanja za kakvim moja majka udi ali nikako da ode - ili zato stoje prezaposlena, ili
zato to ne eli ii sama. Ali ini se da ne zavidi tati na tom iskustvu i postavlja mu
prijateljska, otvorena pitanja. Otac odgovara, izbjegavajui zamjenice u mnoini i
spomen Diane, iako znam da je bila s njim - i sigurna sam da i mama to zna.
"Stvarno bi trebala ii, Barb. Svidjelo bi ti se", tata kae, pogleda prema zatvorenoj
boci crnog vina na anku i predloi da popijemo jo jednu au. Premda znam da ne bih
trebala, slegnem ramenima i kaem da moe, promatrajui ga kako toi obilnu koliinu
vina u tri ae i daje jednu meni, drugu mojoj mami. Ona je uzme i hladnokrvno se
kucne s njim, zatim sa mnom. Nita ne kae, samo namigne i nasmijei se, kao da eli
rei kako je bizarno, ali opet nekako ugodno bilo ovo poslijepodne. Ispijem dug gutljaj,
ba u trenutku kad Frank i Rubv projure kroz ulazna vrata, a Carolyn ue za njima.
"Baka i djed!" poviknu u isti glas, ini se nimalo iznenaeni time da ih vide zajedno.
U nadrealnom, gorkoslatkom trenutku gledam njih etvero kako se grle i krenem se
pozabaviti svakodnevnijim stvarima -platiti Carolyn, uzeti Nickov predvidivo malen
poklon s trijema, obrisati stol jo uvijek pun mrvica od Frankova ruka. Zatim, dok moj
otac izvodi trikove za djecu a majka komentira, tiho se ispriam, s olakanjem jer se
nitko ne usprotivi, ak kao da i ne primijeti.
Sama u sobi, popijem vino i sklupam se na svom sloenom krevetu. Nakon to
nekoliko minuta gledam u prazno, zatvorim oi i oslukujem nejasan zvuk svojih
roditelja i djece koji se dolje smiju, i razmiljam o tome kako je udno bilo ovo
poslijepodne - kako je iznenaujue i tuno i umirujue sve to bilo.
Na rubu sna, ponem razmiljati o Dexovim rijeima na Badnjak - kako nikad ne bi
prevario Rachel - i kako je samo varao sa njom jer je bio zaljubljen. Zatim se sjetim
oevih komentara o Diane za rukom danas, njegovoj implikaciji da je ona bila posve
nebitna, da nije uzrok razvoda mojih roditelja, ve samo simptom njihovih problema.
Zatim, protiv svoje volje, pomislim na nju. Valerie. Zapitam se u koju kategoriju ona
spada i bi li ona i Nick moda mogli zavriti zajedno ako se ja zauvijek povuem.
Zamislim svoju djecu s njom, polubrau njezinu sinu. Zatim utonem u san, zamiljajui
novu spojenu obitelj kako se vozi u taksi-biciklu u Hanoju, dok ja doma metem mrvice
pod kuhinjskim stolom, ogorena i sama.
Probudim se i ugledam svoju majku kako sjedi na rubu mog kreveta i promatra me.
"Koliko je sati?" promrmljam dok otvaram oi.
"Malo iza est. Djeca su jela - a tvoj tata ih je i okupao. Sad se igraju."
Trgnem se i sjednem, shvativi da sam spavala due od dva sata. "Je li on jo uvijek
ovdje?"
"Ne. Malo prije je otiao. Nije te htio buditi. Rekao je da te pozdravim - i da ti kaem
da te voli."

198

Protrljam oi, prisjeajui se cijelog sna o Nicku i Valerie, slikovitijeg i vie

uznemirujueg od prizora njih u taksi-biciklu.
"Mama", kaem, odjednom postavi sigurna to mi je potrebno da krenem dalje, na
ovaj ili onaj nain. "Moram znati."
Ona kimne, kao da tono razumije na to mislim, to pokuavam rei.
"Trebam znati", kaem, dok pokuavam izbaciti prizore iz sna iz glave. Nick je
nasmijava u kuhinji dok rade veeru za Dan zahvalnosti. Nick ita prie njezinu sinu
prije spavanja. Nick joj sapuna leda i ljubi je u predivnoj zaobljenoj kadi.
Mama opet kimne i zagrli me, dok mi se uznemirujui film jo uvijek vrti po glavi.
Pokuam ga zaustaviti, ili barem premotati, pitajui se kako je sve poelo. Je li to bila
ljubav na prvi pogled? Je li bilo prijateljstvo koje je polako preraslo u neto fiziko? Je li
se dogodilo iznenada jedne veeri? Je li proizalo iz neeg loeg u naem braku, ili iz
najiskrenijih, najdubljih osjeaja, ili iz pukog suosjeanja prema ozlijeenom djetetu i
njegovoj majci? Moram znati tono to se dogaalo u sredini, i kako i zato je zavrilo.
Moram znati kako izgleda, kakva je. Moram joj uti glas, vidjeti nain na koji se kree,
pogledati je u oi. Moram znati sve. Moram znati cijelu, bolnu istinu.
Zato, prije no to se uspijem predomisliti, uzmem telefon i otipkam broj koji sam
zapamtila na Dan zahvalnosti. Obuzeta sam strahom, ali ne i obeshrabrena kad
zatvorim oi, primim mamu za ruku i ekam da moje otkrivanje pone.

199

42.
VALERIE
Razgledava police u knjiari Wellesley Booksmith, dok je Charlie na satu klavira,
kad uje da joj mobitel vibrira u torbi. Srce joj zaigra u nejasnoj, nerealistinoj nadi da bi
to mogao biti on, dok pridrava tri romana pod rukom i vadi telefon iz torbe da vidi tko
zove. Nepoznati lokalni broj pojavi se na zaslonu, i iako bi mogao biti bilo tko, ima
neugodan osjeaj da je ona. Tessa.
Sve u njoj govori joj da pobjegne, upozorava je da se ne javi, ali ipak to uini i tiho
proape "halo" u telefon.
uje kako je dubok, nervozan enski glas pozdravlja, i sada je sigurna. Duboko
udahne, jer oajniki joj treba vie kisika, a jedna od knjiga padne joj na pod, i stranice
se savinu i izvrnu. Tinejderica koja stoji do nje sagne se daje podigne i sa smijekom je
vrati Valerie.
Glas s druge strane linije pita: "Je li to Valerie Anderson?"
"Da", Valerie odgovori, proeta strahom i krivnjom. Pogleda oko sebe u potrazi za
stolcem, a nakon to ne uoi nijedan sjedne prekrienih nogu na izlizani sag,
pripremajui se za to god slijedi, svjesna da zasluuje najgore.
"Ne znamo se... Ja sam Tessa", ena nastavi. "Tessa Russo. Ja sam supruga Nicka
Russa."
Valerie u sebi ponavlja rije supruga, dok vrsto zatvorenih oiju vidi kaleidoskop
boja, koncentrirajui se na disanje.
"Htjela sam pitati... bismo li se mogle nai?" pita bez prijetnje i zlobe u glasu, samo
uz traak melankolije, zbog ega se Valerie osjea jo puno gore.
Proguta knedlu i nevoljko odgovori: "Dobro. Naravno. Kad?"
"Moete li odmah?" Tessa pita.
Valerie oklijeva, sigurna da bi se trebala pripremiti za ovaj sastanak kao to se
priprema za suenja, revno, paljivo posveujui panju detaljima. Ali zna da bi
iekivanje bilo nepodnoljivo - za njih obje - pa jednostavno kae da.
"Hvala", kae Tessa. I zatim: "Gdje?"
"Ja sam u knjiari Wellesley Booksmith... Biste li doli ovamo da se naemo?" kae,
alei to nije obukla neto ljepe, i to se nije potrudila poeljati, a onda shvati da je to
vjerojatno dobra stvar.
Valerie oslukuje tiinu tako muklu da se pita je li Tessa prekinula ili stavila ruku
preko slualice sve dok ne uje: "Dobro. Da. Stiem odmah."
I sada eka. eka u prednjem dijelu knjiare, pokraj polica s estitkama i papirom za
zamatanje, zurei kroz izlog na Central Street, dok joj se stotinu nepovezanih misli vrti
po glavi. eka petnaest, pa dvadeset, pa trideset minuta, a za to vrijeme desetak i vie
ena ulo je u knjiaru. Uvjerena je da nijedna od njih nije Tessa sve do te sekunde kad
je ta ena ula. ena koja, sasvim oito, nije dola kupovati knjige.
Valerie je sa zanimanjem prouava, pamtei nain na koji otkopava svoj dugi
svijetlosmei kaput, otkrivajui elegantnu ali nenapadnu kombinaciju uskih crnih
hlaa, veste okruglog izreza boje slonovae i mat zlatnih ravnih cipela. Divi se gustoj
200

kosi boje meda koja joj u mekim valovima pada na ramena, i vedrim i izraenim crtama
lica, za razliku od mnogih generikih ljepotica u Wellesleyju. Ako je uope naminkana,
Valerie zakljui, to je vrlo suptilno, iako je svoje pune usne namazala sjajilom boje
breskve.
ena se kradomice osvrne po knjiari i nekako ne primijeti odmah Valerie, unato
tome koliko su bile blizu. Zatim im se, odjednom, pogledi susretnu. Valerie se sledi i
razmisli o tome da odjuri kroz vrata. Ali, umjesto toga, napravi korak naprijed, tako da
vie nije zatiena ogradom estitki.
"Tessa?" kae Valerie, i prou je hladni trnci.
ena kimne i zatim joj prui ruku. Valerie se rukuje s njom, i srce je zaboli kad osjeti
njezinu glatku, toplu kou i voni miris parfema.
Kad spuste ruke, Tessa kae: "Moemo li otii negdje sjesti?"
Valerie kimne, budui da je ve nala stol otraga na djejem odjelu i sauvala ga
stavivi gore svoju perjem punjenu jaknu i hrpu knjiga. Okrene se i poe prema njemu,
i nekoliko sekundi kasnije dvije ene sjede jedna nasuprot drugoj.
"Dakle", Tessa kae. "Zdravo."
"Zdravo", Valerie ponovi, suhog grla i znojnih dlanova.
Tessa krene govoriti, zatim stane, pa opet pone. "Kako je Charlie?" pita, s takvim
iskrenim zanimanjem da se na jednu sekundu Valerie ponada i pomisli da je sve krivo
shvatila - i da je Tessa ovdje samo zato da vidi kako je pacijentu njezina supruga.
Ali kad odgovori da je Charlieju puno bolje, hvala to pita, primijeti kako Tessina
donja usnica znakovito drhti. I Valerie zna da ona zna.
"Dobro. Dobro", Tessa uspije izgovoriti. "Drago mi je to uti."
Zatim, kad Valerie vie ni sekunde ne moe podnijeti neizvjesnost, Tessa duboko
udahne i kae: "Dobro, gledajte. Mislim da obje znamo zato sam ovdje... Zato sam se
htjela nai s vama."
Valerie kimne, eka, dok joj se grlo svake sekunde sve vie stee i sui, a obrazi joj
gore.
"Ovdje sam jer znam", Tessa tako hladnokrvno kae da se Valerie na sekundu
zbuni.
"Znate?" kae, istog trena poalivi svoje pitanje. Nema pravo izbjegavati odgovor.
Nema pravo ni na to.
"Da. Znam", Tessa odgovori, a oi joj bijesnu. "Znam sve."

201

43.
TESSA
Ne moe se porei da je lijepa,jako lijepa, s uznemirujue plavim oima. Ali nije
nimalo seksi. Sitne, uske grae, gotovo potpuno bez bokova i prsa, izgleda vie djeaki
nego kao bomba. Lice joj je blijedo, u kontrastu s potpuno ravnom crnom kosom
svezanom u bezlini niski rep. Ukratko, dok izgovaram njezino ime i gledam kako mi
kima, osjetim neko udno olakanje jer je to ta ena, jer je to ona. Lakne mi zbog njezina
slabanog stiska ruke, tankog glasa i uplaenog naina na koji joj pogled vrluda dok ja
gledam ravno u nju.
"Moemo li otii negdje sjesti?" kaem, vrsto odluivi da u ja kontrolirati ovaj
susret, biti glavna.
Ona kimne, i dok je slijedim do stranjeg dijela knjiare razgovaram s Nickom. Nju
si izabrao? Ovu enu? Ovu enu kraj koje bih prola na ulici, a da je i ne pogledam? Ovu enu
koju ne bih primijetila na zabavi?
Ali opet, izabrao ju je. Ili je barem dopustio njoj da izabere njega. Spavao je s ovom
osobom, koja sada sjedi nasuprot meni za stolom koji je, ini se, rezervirala za na
razgovor.
S nelagodom se pozdravimo, i natjeram se da je pitam za sina. Nekoliko dugih
sekundi proe i, kad postane jasno da eka da ja ponem govoriti, nakaljem se i kaem:
"Dobro, gledajte. Mislim da obje znamo zato sam ovdje... Zato sam se htjela nai s
vama."
Kaem joj to, iako nisam posve sigurna u svoju misiju - radi li se o tome da elim
neto saznati ili sauvati ponos, ili na neki nain zavriti cijelu priu. Ali kako god bilo,
lakne mi kad proe taj neizbjeni trenutak, i spremna sam na sve to bi mi mogla rei,
pripremajui se na najgore.
Gleda me i eka.
"Ovdje sam... jer znam", kaem joj, to kao da pokriva sve gore navedeno.Nagnem
se preko stola i gledam je u oi, ne ostavljajui apsolutno nikakvog prostora za krivu
interpretaciju svoje poruke ni mogunosti da pobjegne.
"Znate?" kae. Pogleda me zbunjenim pogledom koji me razbjesni, i oduprem se
iznenadnom, snanom porivu da je oamarim. Umjesto toga smireno nastavim, odluna
da sauvam dostojanstvo i prisebnost.
"Da. Znam... Znam sve", kaem - to naravno nije posve tono. Znam nekoliko
injenica - ali ne znam detalje. Ali nastavim lagati, nadajui se da e je to sprijeiti da
uini isto. "Nick mi je sve rekao", kaem.
Pone govoriti,zatim zastane, a nepogreiva povrijeenost i iznenaenje u njezinim
oima u odreenoj me mjeri utjee. Sve do ovog trenutka vjerojatno je mislila, ili se
barem nadala, da sam ovdje jer samo neto nasluujem, ili jer sam neto doznala dosta
solidnim pijuniranjem. Oito je po izrazu njezina lica da ne zna da je Nick priznao. Dok
joj gledam u otre linije brade, pamtei sve strane dijamantnog lica, odjednom shvatim
da je ne bih mogla nazvati, i definitivno ne bih mogla sjediti ovdje, nasuprot njoj, da
sam na bilo koji drugi nain saznala istinu. Gotovo kao da nas injenice vezane uz moje
202

otkrie ine ravnopravnima. Ona je spavala s mojim muem, ali on mi je rekao njihovu
tajnu. Tako da je na kraju izdao i nju.
"Bilo je samo jednom", napokon kae, glasom tako tihim da jedva mogu razaznati
rijei.
"Aha. Samo jednom", kaem. "Onda dobro."
Gledam kako joj obrazi poprimaju tamniju nijansu crvene kad shvati da sam
sarkastina, i jo ju je vie sram. "Znam. Znam... I jednom je previe... Ali..."
"Ali to?" odbrusim.
"Ali veinom smo bili samo prijatelji", kae, onako kako Ruby zvui kad trai
izgovor za svoje oito nepotovanje nekog osnovnog pravila. Da, mama, znam da sam
poarala zidove, ali nije li slika divna?
"Prijatelji?"
"Bio je tako... tako dobar prema Charlieju", promuca, "i tako sjajan kirurg... Bila sam
tako... zahvalna."
"Tako zahvalni da ste spavali s njim?" proapem.
Oi joj se ispune suzama kad odmahne glavom i kae: "Zaljubila sam se u njega.
Nisam to planirala. Ne znam tono kako ni zato se to dogodilo. Moda zato to mi je
spasio sina... Ili sam se moda jednostavno zaljubila u njega... zato."
Spusti glas kao da pria sama sebi. "Nikad nisam upoznala mukarca kao to je on.
On je... izniman."
Osjetim novu navalu bijesa jer mi se usuuje priati o mom suprugu. Nekome koga
poznaje bijedna tri mjeseca, za razliku od naih sedam godina koje smo proveli zajedno.
Ali umjesto da joj ukazem na to, samo kaem: "Iznimni mukarci ne varaju svoje ene.
Nemaju ljubavnice. Nije im malo uzbuenja vanije od njihove djece."
Kad izgovorim te rijei, postane mi jasan paradoks cijele situacije. Ako je ona bila
samo malo uzbuenja, onda Nick nije vrijedan truda. Ali ako je kvalitetna osoba prema
kojoj je Nick doista gajio osjeaje, to onda? to bih onda ja trebala napraviti?
"Mislim da nije bilo tako", kae, ali vidim da se pita, preispituje ono to je imala s
njim.
"Je li vam rekao da vas voli?" ispalim, shvativi da sam zato ovdje. To je poanta, sve
se vrti oko te jedne stvari. Spavao je s njom; oito je neto osjeao prema njoj, i iz dubine
due vjerujem da je bio - moda jo uvijek jest - zaljubljen u nju. Ali ako joj je rekao da je
voli, ili ako joj je rekao da ne voli mene, s nama je zauvijek gotovo.
Suspregnem dah i ekam, polako izdiui dok ona odmahuje glavom, polako,
uvjereno.
"Ne", kae. "Nije osjeao to i ja. Ne voli me. Nikad nije. Voli vas."
Vrti mi se u glavi dok si ponavljam njezine rijei, traei istinu u njima. elim joj
vjerovati. Oajniki joj elim vjerovati. I moda, moda joj ak i vjerujem.
"ao mi je, Tessa", nastavi drhtavim glasom, s izrazom boli i srama na licu. "ao mi
je zbog toga to sam uinila. Vama. Vaoj djeci. ak i svom vlastitom djetetu. Nije bilo u
redu - i... tako mi je ao."
Duboko udahnem, zamiljajui je s Nickom, kako ga grli zatvorenih oiju, govori
mu da ga voli. Ali, koliko bih god to eljela, ne krivim je i ne mrzim je - ne mogu.
203

Umjesto toga, alim je. Moda zato to je samohrana majka. Moda zato to joj je sin
imao nesreu. Moda zato to je zaljubljena u nekoga koga ne moe imati. Mog supruga.
to god bio razlog, pogledam je u oi i kaem neto to nisam ni sanjala da u rei u
ovom trenutku.
"Hvala vam", kaem joj, i dok je gledam kako jedva primjetnim pokretom glave
prihvaa moju zahvalu i zatim uzima svoje stvari prije no to e se dii da ode, u oku
shvatim da to doista i mislim.

204

44.
VALERIE
Vrijeme lijei sve rane. Ona to zna bolje od veine. Ali ipak je sada iznenaena time,
udei se kako se puki prolazak vremena moe initi kao postupno djelovanje magije.
Nije ga jo preboljela, ali ne nedostaje joj vie na onaj intenzivni, bolni nain, i pomirila
se s time to se dogodilo medu njima, premda to ne razumije u potpunosti. Sjeti se
onoga to je rekla Nickovoj eni - da je nikad nije volio - i zapita se je li to istina, dok dio
nje jo uvijek vjeruje da je ono to se dogodilo meu njima bilo stvarno.
Ali kako vrijeme prolazi, ta nada blijedi i Valerie pone na njihov odnos gledati kao
na nemoguu fantaziju, iluziju nastalu iz potrebe i udnje. I zakljui da, samo zato to
dvoje ljudi vjeruje u neto, koliko god vrsto, to ne znai da je to stvarno.
A tu je i pitanje Tesse, ene kojoj zavidi i koju ali i potuje i koje se boji, sve u isto
vrijeme. Stotinu puta odvrti njihov razgovor u glavi, ak ga ponovi i Jasonu, prije no to
je uspjela u potpunosti shvatiti to se dogodilo u stranjem dijelu knjiare te ledeno
hladne sijeanjske veeri. Nickova joj je ena zahvalila. Sluala je drugu enu kako
priznaje da se zaljubila u njezina supruga, da je vodila ljubav s njezinim suprugom, a
opet, stvarno joj je zahvalila, doimajui se kao da prihvaa ispriku, ili je barem ne
odbija. Cijeli je scenarij bio tako nevjerojatan, tako nezamisliv, da je poeo gotovo imati
smisla, ba kao to se poelo initi potpuno loginim da e se Charlie zaljubiti u
Summer, djevojicu koja ga je neko muila na igralitu.
Radilo se o milosru, zakljui, neemu to joj je i nedostajalo u ivotu. Je li roena s
manjkom te osobine ili ju je putem izgubila, Valerie nije bila sigurna. Ali sada je eli.
eli biti osoba koja je sposobna iskazati drugima nezasluenu dobrotu, ogorenost
zamijeniti suosjeanjem s drugima, oprostiti samo radi oprosta.
Toliko to oajniki eli, da uini ba ono to se jednom zaklela da nikad nee uiniti.
Nazove nekoga - i to iz ekaonice u bolnici, gdje je Charlie ve drugi sat na operaciji sa
svojim novim kirurgom. Slua kako telefon zvoni, i grlo joj se stegne kad uje zabrinuti
halo s druge strane linije.
"Je li to Romy?" pita, dok joj srce lupa.
ena odgovori da, i Valerie osjeti da oklijeva dok razmilja o veeri kad se dogodila
nesrea i o Romynu nemaru, u to je jo uvijek uvjerena; zatim o Charliejevoj zadnjoj
operaciji kad je Romy banula, nepozvana, ba u ovu sobu; zatim o poslijepodnevu na
kolskom parkiralitu kad ju je Romy vidjela s Nickom.
Unato tim prizorima, ne odustane nego kae: "Ovdje Valerie Anderson."
"O! Zdravo. Kako ste? Kako je Charlie?" Romy pita, s nekom blagou u glasu koje
ili nije bilo u prijanjim razgovorima, ili ju je Valerie jednostavno previdjela.
"Dobro je. Ba je na operaciji", kae.
"Je li sve u redu?" Romy pita.
"Ne. Ne... Nisam mislila... Mislim, da, sve je u redu. To je rutinska operacija koja e
poboljati ranije presaenu kou. Dobro je. Stvarno jest", kae Valerie, shvativi da vie
nije nervozna oko Charliejeva lica ni ruke ni srca. Ne onako kako je nekad bila.
205

"Hvala Bogu", kae Romy. "Tako mi je drago da to ujem. Ba mi je drago. Ne

moete ni zamisliti."
Valerie osjeti da je stee u grlu kad nastavi. "Pa, samo sam vas htjela nazvati i rei
vam to. Da je Charlie dobro... I da... Romy?"
"Da?"
"Ne krivim vas za ono to se dogodilo."
To ba i nije istina, Valerie shvati, ali dovoljno je blizu.
Ne sjea se ostatka razgovora, ni kako je tono zavrio, ali kad je prekinula osjetila je
da joj je teak kamen pao sa srca.
I ba u tom trenutku odlui da mora obaviti jo jedan poziv, poziv est godina
zakasnio. Jo ne zna to e rei, hoe li ga uope moi nai, i hoe li itko ikome oprostiti.
Ali zna da i njemu, i Charlieju, ak i sebi, duguje to da pokua.

206

45.
TESSA
Kad sam se vratila kui iz knjiare, nala sam mamu na kauu kako ita asopis i
jede okoladice Godiva.
Sjednem kraj nje i paljivo odaberem jednu tamnu okoladicu u obliku srca.
"Pogledaj me", kaem. "Ljutita kuanica jede bombone."
Mama se nasmije, a onda se brzo sabere i pita me kako je prolo.
Slegnem ramenima, kao znak da ne elim raspravljati o svim runim detaljima, i
zatim kaem: "Nije ono to sam oekivala."
"Nikad nisu", kae uz duboki uzdah.
Jo jedan trenutak jedemo u tiini prije no to moja majka nastavi svoj tijek misli.
"Ali stvarno se ne radi o njima, zar ne?"
"Ne", kaem, shvativi da bih napokon mogla prestati biti opsjednuta "drugom
enom", sad kad sam je upoznala. "Stvarno ne."
Majino se lice razvedri, kao da je oduevljena mojim potencijalnim pomakom.
Zatim me oprezno pogleda i kae mi da vodi djecu u New York za vikend, da je ve
razgovarala o tome s mojim bratom. "Treba malo vremena za sebe", kae.
"Ne, mama. To je previe za tebe", kaem, zamiljajui je u vlaku, kako bjesomuno
pokuava drati Ruby i Franka na okupu.
Ona odmahne glavom, ustrajui u tome da je sve pod kontrolom - da e je Dex
doekati na kolodvoru Penn tako da nee morati sama manevrirati kroz grad.
Krenem se opet protiviti, ali prekine me i kae: "Dex je ve rekao Juliji i Sari da im
brati i sestrina dolaze za vikend. A ja sam ve rekla Franku i Ruby. Ne smijemo
razoarati djecu, zar ne?"
Ugrizem se za usnicu i pristanem. "Hvala, mama", kaem, osjeajui bliskost nakon
dugo vremena.
"Nemoj mi zahvaljivati, zlato. Samo elim da to napravi. Samo elim da se izravno
suoi s ovime i odlui to je najbolje za tebe."
Kimnem, jo uvijek preplaena i jo uvijek jako ljuta, ali napokon gotovo spremna.
Idueg jutra,nakon to su moja majka i djeca otili u New York,u kuhinji sam i pijem
kavu, kad mi odjednom sine da vie nemam to uiniti. Nema vie obitelji kojoj treba
rei, ni miljenja koja treba prikupiti. Nema se vie to otkriti niti saznati. Vrijeme je da
razgovaram s Nickom. Uzmem telefon i nazovem ovjeka s kojim sam ve sedam
godina u braku, nervoznija no to sam bila kad sam veer prije zvala potpunu
strankinju.
Javi se na prvo zvono, bez daha, kao da je oekivao ovaj poziv, ba u ovom
trenutku. Na sekundu se pitam nije li ga moja majka - ili Valerie - pripremila.
Ali kad me pita je li sve u redu, ujem da mu je glas pospan i shvatim da sam ga
sigurno upravo probudila; to je sve.

207

"Dobro sam", kaem, duboko udahnuvi, silei se da nastavim dok ga nehotice

zamiljam, bez majice, u kojem god krevetu spava svih ovih tjedana. "Samo elim
razgovarati... Spremna sam razgovarati. Moe li doi kui?"
"Da", kae. "Dolazim odmah."
Petnaest minuta kasnije stoji na trijemu i kuca na vlastita ulazna vrata. Otvorim ih i
ugledam ga neobrijanog i umornog u starom lijenikom odijelu i s izblijedjelom
iltericom.
Pustim ga unutra, izbjegavajui njegov pogled, i promumljam: "Grozno izgleda."
"Ti izgleda predivno", kae, zvuei jednako iskreno kao i uvijek, unato injenici
da nosim traperice i majicu, i da mi je kosa jo vlana od tuiranja.
"Hvala", kaem, vodei ga u kuhinju, gdje sjednem na svoje uobiajeno mjesto za
stolom i pokaem na njegovo, prekoputa mene.
On sjedne, skine kapu i baci je na Rubyn stolac. Zatim proe rukom kroz kosu,
duu no to sam je ikad vidjela.
"Znam. Znam", kae. "Trebam se oiati. Nisi me ba unaprijed obavijestila..."
Odmahnem glavom, pokazujui da mi je njegov izgled trenutno najmanja briga, i
zatim izravno kaem: "Nala sam se s njom sino. Nazvala sam je", kaem. "Morala sam
je vidjeti."
Nick se namrti i poee po bradi. "Shvaam", kae, ali nita ne pita, to kao da
iziskuje odreen napor.
"Bila je draga", kaem. "Nisam je mrzila."
"Tessa", kae, pogledom me molei da prestanem.
"Ne. Stvarno je bila... I iskrena je bila. Nije pokuala nita porei, kao to sam mislila
da hoe... Zapravo, ak je i priznala da je zaljubljena u tebe", kaem, ne posve sigurna
pokuavam li ga povrijediti, kazniti, ili jednostavno govorim istinu. "Jesi li to znao?
Sigurna sam da je i tebi rekla..."
On odmahne glavom, dlanovima protrlja oi i kae: "Nije zaljubljena u mene."
"Bila je."
"Ne. Nikad nije bila."
"Rekla mi je da jest, Nick", kaem, dok moj bijes raste i slabi u sekundi, sa svakom
njegovom rijei, svakim trenutnim izrazom lica.
"Mislila je da jest", kae. "Ali... nije bila. Ljubav ne funkcionira tako."
"A da?" kaem. "Kako onda funkcionira, Nick?"
Ustane i premjesti se na Frankiejevo mjesto, i sada kad je pokraj mene eli me
primiti za ruku. Odmahnem glavom, ali kad pokua ponovno nevoljko mu je pruim, a
oi mi zasuze od njegova dodira.
"Ljubav je kad dijeli s nekim ivot", kae, stiui mi ruku. "Ljubav je ono to mi
imamo."
"A to si imao s njom?" knjinica
"To je bilo... neto drugo."
Gledam ga, trudei se pronai smisao u njegovim rijeima. "Znai, nisi je volio?"

208

Uzdahne, pogleda u strop i zatim opet u mene. Pomolim se da mi ne slae, da ne

pokua sve porei kad znam da ju je volio. Ili je barem tako mislio.
"Ne znam, Tess", pone. "Stvarno ne znam... Ne bih napravio to to sam napravio da
nisam gajio snane osjeaje prema njoj. Da se nije radilo o neemu barem nalik ljubavi,
neemu to je izgledalo i inilo se kao ljubav... Ali ti osjeaji - ne mogu se usporediti s
mojom ljubavi prema tebi. I onog trenutka kad sam doao kui i pogledao te u oi i
rekao ti to sam uinio, znao sam da... Tessa, gadno sam pogrijeio. Riskirao sam sve na brak, svoj posao, ovaj dom. Jo uvijek ne znam zato sam dopustio da se to dogodi.
Mrzim se jer sam dopustio da se to dogodi."
"Nisi dopustio da se to dogodi, Nick", kaem i izvuem ruku iz njegove. "Ti si to
uzrokovao. Bilo je potrebno dvoje. Oboje ste krivi."
No, izgovorivi te rijei, odjednom shvatim koliko se odnose i na nas. Shvatim da je
bilo potrebno dvoje da doemo do ovoga. Da je uvijek potrebno dvoje. Da bi veze
uspjele, da bi propale, da bi se popravile.
"Znam", kae. "U pravu si. Ne pokuavam ni na koga drugoga prebaciti krivnju...
Samo ti pokuavam rei koliko volim tebe."
"Kako si onda to mogao napraviti?" kaem, sada tihim glasom. To je pitanje - ne
optuba.
Pogleda me, traei rijei. "Mislim da... Mislim da sam traio neto to sam mislio da
mi treba."
"A to je to bilo? to je to to nisi dobivao ovdje? Od mene?" pitam kad si ponem
sama odgovarati na pitanje. Odbijam prihvatiti bilo kakvu krivnju za njegovu nevjeru,
ali ipak ne mogu porei da su se stvari promijenile meu nama. Da sam se ja
promijenila. I da, na puno naina, nisam osoba kojom se oenio. Sjetim se Nickovih
nedavnih optubi, kao i majinih komentara. Da nikad nisam sretna; da sam izgubila
dio svoje strasti; da se fokusiram na stvari koje nisu vane umjesto na nau vezu, temelj
svega ostaloga. "to ti je ona dala?"
On odmahne glavom. "Nije bilo tako... Bilo je vie..." Pogleda u strop traei rijei,
zatim pogleda u mene i kae: "Nain na koji sam se osjeao uz nju podsjetio me na moje
osjeaje prema tebi na poetku."
Srce mi se slama kad ujem da nas usporeuje, ali neto je utjeno u njegovoj
iskrenosti, u bolnom izrazu na njegovu licu, u tome koliko bi htio da to nije istina.
Nick nastavi: "A bilo je tu i drugih stvari... Osjeao sam... Osjeao sam tu neku
potrebu da sredim stvari za tog djeaia -potrebu koja je postala zamrena i nekako se
proirila i na njegovu majku... Jednim se dijelom vjerojatno radilo o mom egu... - o tom
osjeaju da si mlad... da te netko treba i eli." Glas mu utihne, a ja se sjetim kako sam
bila ranjiva u podzemnoj onaj dan kad smo se upoznali.
"Ja sam te trebala. Ja sam te eljela", kaem, u prolom vremenu, iako ga velik dio
mene jo uvijek treba, jo uvijek eli. "Ali moda te vie... ne privlaim?"
Pogledam ga, znajui da e porei ovu optubu, ali nadajui se da e to uiniti
uvjerljivo.

209

"Ne", kae, i pusti stisnutu aku da padne na stol. "Nije to. Ne radi se o seksu. Osim
moda osjeaja povezanosti koji ti seks moe pruiti... Ali,.. Nije tako jednostavno,
Tess... Ne radi se samo o jednoj stvari."
Kimnem, razmiljajui o tome kako teki brakovi mogu biti, koliko je truda
potrebno da se odri taj osjeaj izmeu dvoje ljudi - osjeaj za koji na poetku, kad je sve
tako lako, ne moe ni zamisliti da e izblijedjeli. Pomislim kako svatko tko je u braku
duguje svom partneru da pronae individualnu sreu, ak i u zajednikom ivotu. To je
jedini pravi nain da se zbliite, a ne udaljite.
Nick nastavi, kao da mi ita misli. "ivot zna biti teak. I monoton... i iscrpljujui. I
nije to ona romantina vonja kakvu oekuje kad krene, na poetku... Ali to ne znai...
to nikome ne daje pravo... To mi nije dalo pravo da uinim ono to sam uinio... Gle,
Tess. to god bio razlog, nije bio dobar. A u zadnje vrijeme mislim da uope nije bilo
razloga. to je moda gore. Ali to je istina. I to je sve to ti mogu dati."
Progutam knedlu u grlu i kimnem. Zatim, unato vrstoj odluci da ovaj razgovor
nee biti o njoj, pitam je li razgovarao s njom od onog dana kad se vratio iz etnje u
Commonu.
"Ne", kae.
"Onda vie nisi njegov lijenik?" pitam, izbjegavajui Charliejevo ime, zajedno s
imenom njegove majke.
"Ne."
"I nee nikad biti?"
"Ne."
"Nikako?"
"Ne."
"Rastuuje li te to?"
Uzdahne i zatim napravi grimasu. "Lagao bih da ti kaem da nisam tuan... da mi
ne nedostaje taj djeak i da ne osjeam strahovitu krivnju to sam bio dijelom njegova
ivota i onda naglo otiao. Osjeam se krivim zbog bilo kakve boli koju sam prouzroio
djetetu. Jer sam prekrio prvo pravilo medicine."
Ne nateti, sjetim se, a onda pomislim na svu tetu koju je prouzroio.
Nastavi: "Ali vie se osjeam krivim zbog tebe. Ne mogu zapravo ni razmiljati dalje
od tebe... nas. Svoje djece. Nae obitelji. Veinu vremena, ne mogu uope razmiljati.
Samo osjeam i prisjeam se i prieljkujem."
"A to to?" pitam, i neto se u meni smeka."to osjea,ega se prisjea, to
prieljkuje?"
"Osjeam se... onako kako sam se osjeao kad sam te ugledao u podzemnoj. Stajala
si ondje s onim prstenom na ruci i izgledala tako tuno. Tako lijepo. I prisjeam se naih
ranih dana kad nismo imali novaca i dijelili smo lazanje za veeru i... i kad si bila trudna
s Ruby i sama znala pojesti dvije porcije tih lazanja." Gleda u prazno s blagim
smijekom na licu.
"Jela sam za dvoje", kaem, izgovor koji sam koristila usprkos injenici da sam
zapravo jela kao da nosim trojke.

210

Nick nastavi, odsutna pogleda. "I elim... elim da te mogu nekako vratiti. elim da
mi se vrati, Tessa."
Odmahnem glavom, uz osjeaj beskrajne tuge zbog sebe i djece - ali i, prvi put, zbog
Nicka.
"Nee biti isto", kaem.
"Znam", odgovori.
"Nikad nee biti isto", kaem.
"Znam", kae. "Ali moda..."
"Moda to?" pitam, puna nade.
"Moda moe biti bolje", odgovori - ba ono to sam htjela da kae. "Moemo li
pokuati saznati? Moemo li pokuati radi Ruby i Franka? Moemo li pokuati radi
nas?"
Osjeam kako poputam kad ustane i povue me na noge, objema svojim rukama
primivi moje. "Molim te", kae.
"Ne znam mogu li", kaem, dok mi se suze slijevaju niz lice. "Ne znam mogu li ti
ikad vie vjerovati. ak i kad bih eljela."
Krene me zagrliti i onda zastane, kao da je shvatio da jo nije zasluio to pravo.
Zatim proape moje ime i kae: "Daj mi da ti pomognem."
Suze mi nastave tei, ali ne kaem mu ne. to, naravno, oboje znamo da je jako blizu
da.
"Ne mogu nita obeati", kaem.
"Ali ja mogu", kae.
"Ve jednom jesi", drhtavim glasom kaem.
"Znam. I opet u. Svaki dan. Uinit u to je god potrebno. Samo mi daj jo jednu
priliku."
Jo jedna prilika.
Rijei koje je moja majka ula vie od jednom. Rijei o kojima ene raspravljaju.
Moe li oprostiti i bi li trebala vjerovati. Pomislim na osudu drutva, prijatelja i obitelji,
jer ini se da veinom prevladava stav da ne treba pruiti drugu ansu onome tko te
izdao. Da treba uiniti sve to moe da zadri no izvan svojih lea i zatiti svoje
srce i ponos. Kukavice pruaju druge prilike. Budale pruaju druge prilike. A ja nisam
kukavica, nisam budala.
"Tako mi je ao", Nick kae.
Zamislim ga na dan naeg vjenanja, dok smo razmjenjivali zavjete, i ujem njegove
rijei: I biti ti vjeran do kraja ivota.
Tako je trebalo biti.
To se nije dogodilo.
Ali evo nas ovdje, s dvoje djece, nakon prekrenog obeanja, stojimo jedno pred
drugim, ba kao to smo stajali taj dan pred oltarom, s ljubavlju i nadom. I jo jednom
zatvorim oi, spremna riskirati, spremna na dug, teak put pred nama. Nemam pojma
kako e biti, ali opet, zapravo nikad nisam ni znala.
"Mogu li ti spremiti doruak?" kae. "Jaja na oko?"

211

Pogledam ga u oi, kimnem i gotovo se nasmijeim. Ne zato to sam sretna - ili

gladna. Ve zato to je moj suprug kod kue. Zato to zna da najvie volim jaja na oko. I
zato to vjerujem da bih, ispod sveg tog razoaranja i straha, ljutnje i ponosa, moda ak
mogla pronai dovoljno snage za oprost.

212