Naslov izvornika:

Priceless Treasure

Melody Anne

NEPROCJENJIVO BLAGO

S engleskog preveo Ivan Babačić

Ovu knjigu posvećujem nećakinji Brianne, koja je odrasla u nevjerojatnu, dragu i predivnu
mladu ženu. Neopisivo te volim.
PROLOG
Možda imamo prevelika očekivanja od Ashtona?“

Richard Storm otpio je gutljaj kvalitetnog viskija, zagledavši se u strop dok je razmišljao o
svojim riječima.

„Kako to misliš?“ upitao ga je Joseph.

„On nije onaj isti muškarac otprije nekoliko godina“, odgovorio je Richard zamišljeno i
pritom teško uzdahnuo.

„Morao je odrasti, svi smo to priželjkivali“, istaknuo je George.

„Da, bilo je vrijeme da odraste, ali nisam želio da se na tom putu odrastanja pretvori u
bezličnog robota. Ponekad ne mogu prepoznati svoga sina.“

„Teško mi je što to moram priznati, ali slažem se s tobom. Ponekad se osjećam kao da smo
ga previše pritiskali.“

Richard je uzdahnuo. „Već četiri godine radi bez prestanka, od jutra do mraka, samo kako bi
dokazao nama i sebi samome da zaslužuje nositi svoja obiteljska prezimena, da je vrijedan
Stormovih i Andersenovih, naravno. Nekad se pitam je li u toj vječnoj borbi izgubio dio
svoje duše.“

„Drago mi je što te želi učiniti ponosnim, Richarde“, tješio ga je George.

„On želi sve nas učiniti ponosnima na njegova postignuća, ali to nije ono što ja želim za
njega. Da, priželjkujem da se oženi i podari mi unuke, ali više od svega želim da bude sretan
i ispunjen“, rekao je Richard, shvativši da mu je čaša već prazna. „Ne znam koliko ću dugo
moći podnositi taj stres zbog njega.“

Richardova braća zabrinuto su ga promatrala. Iako su ih nakon rođenja razdvojili od njega i

njihovi putevi susreli su se tek desetljećima poslije, oni su ipak osjećali njegovu bol. Ipak je
njihovim venama kolala ista krv, naposljetku.

„Moraš to sagledati s vedrije strane“, rekao mu je George. „Pogledaj ga samo. Nekad je bio
vragolasti šanker, a sada vodi uspješan posao.“

Joseph se nadovezao. „Nisi li govorio da je nekoć bio pravi zavodnik i izbjegavao ozbiljne
veze? Sada ima zaručnicu kojom će se oženiti. To je još jedan ispravan korak.“

„Ah, govoriš kao da nisi upoznao njegovu zaručnicu“, odgovorio je George. „Da, ona ima
poznato ime, ali zapravo samo žudi za bogatstvom. Kada zatrepće onim svojim dugim
trepavicama, čini ti se kao da si osvojio glavnu nagradu, ali ona to uistinu nije.“
„Što možemo učiniti u vezi s tim?“ oglasio se George.

„Učinio sam sve što sam mogao. Našao sam prekrasnu djevojku za njega, Savannu Mills, dao
sam joj svoju posjetnicu, ali nikada se nije prijavila za posao koji sam dogovorio. Od toga su
prošle već dvije godine, a ona je u međuvremenu završila magisterij iz oceanografije. Teško
mi je zamisliti da bi sada prihvatila posao dolje u pristaništu.“

„Da, sjećam se toga sad kada govoriš“, rekao je Joseph. „Bili smo suviše zauzeti ostalom
djecom pa sam to smetnuo s uma. Čini se da mi godine ne idu u prilog.“

„Mislite li da bismo trebali odustati od Savanne?“ upitao ih je Richard. „Zaista mi se činila

pravom osobom za Ashtona i nije mi drago odustati od te priče.“

„Nikako“, zagrmio je Joseph u svom stilu. „Između njih bi se zasigurno razvila prava ljubav,
a od takve se ne odustaje. Ukoliko je sada gotova s magisterijem, vjerojatno joj je sljedeći
cilj doktorski studij. U tom slučaju imaš još tri mjeseca prije početka jesenskog semestra.
Možda je upravo sada pravi trenutak da se ona i Ashton napokon upoznaju.“

„Ali on ima zaručnicu“, progunđao je Richard.

„To neće potrajati“, uvjeravao ga je George. „Razmisli malo. Kada Ashton upozna Savannu,
shvatit će razliku između tih dviju djevojaka. Tvoj sin ipak nije tako glup, zar ne?“

„Kada bih barem mogao biti siguran u to“, odgovorio je Richard. „Kao što sam rekao,
Ashtonova prošlost sa ženama nije bila bajna, a sve dok pokušava nešto dokazati sebi ili
nama, radit će još veće pogreške.“

„Ah, ti naši dečki se jako dobro znaju pretvarati. Uvjeren sam da se iza te njegove maske
krije dobra duša. Negdje duboko u sebi zatomio je pravog Ashtona“, uvjeravao ga je Joseph.

„Nadam se da je tako, dragi brate. Bojim se pomisliti što bi se moglo dogoditi ako moj sin
uskoro ne shvati s kakvom je ženom u vezi“, rekao je Richard zabrinuto.

Joseph ga je odmjerio odlučnim pogledom. „Mi nikada ne odustajemo od naših voljenih.

Ponekad ih samo trebamo dobro prodrmati, kao da to činimo električnim šokerom.“

Richard se napokon osmjehnuo. „Onda počnimo planirati. Ono što znam o Savanni jest da je
opčinjena potonulim blagom. Ako joj možemo osigurati posao koji uključuje besplatne
odlaske brodom do mjesta za koja se govori da su ondje potonuli brodovi s blagom, mislim
da nas neće odbiti.“

„Hmm. Kakva slučajnost. Ashton se upravo bavi privatnim obilascima brodom, zar ne?“
dometnuo je George i nasmiješio se.

Braća su odmah počela kovati planove.

PRVO POGLAVLJE
Savannah Mills stajala je na rubu privatnog pristaništa i promatrala još jedan
spektakularan zalazak sunca, dok se ispred nje prostirao nevjerojatan pogled na Tihi ocean
u svom punom sjaju.

Ti mirisi, zvukovi i prizori Zapadne obale oduvijek su je činili radosnom i ispunjenom.

Takvo što nije osjetila ni vidjela nigdje da igdje u SAD-u, ma ni u svijetu, ali kvragu, nije ni
putovala izvan država Zapadne obale. No, tko to uopće broji? Često je gledala slike različitih
dijelova svijeta na internetu. I to valjda nešto znači.

Krenula je naprijed i zateturala. U posljednji je tren zadržala ravnotežu, spriječivši da se

zabije licem o pod. Da, nije se ponosila svojom nespretnošću, ali nitko nije savršen.

Stigla je do vrata koja su vodila prema pristaništima na otoku Orcas -koji pripada otočju
San Juan - i utipkala šifru koju su joj dali. Vrata su se odmah otvorila.

Možda ta njezina ljubav prema oceanu proizlazi iz njegova beskraja. Činilo joj se da joj
ocean pruža utočište kada poželi pobjeći od ostatka svijeta. Ondje je bilo nemoguće pronaći
nekoga, osim ako želi biti pronađen. Takva sloboda za nju je bila neprocjenjiva.

Ovo ljeto priuštit će si pravi odmor nakon toliko vremena provedenog na studiju. Neće
pročitati nijednu knjigu... ah. Poznavala je sebe bolje od toga i znala je da neće izdržati ni
dva tjedna prije nego što se počne baviti nekim zanimljivim štivom. No, mora si priuštiti
barem tjedan dana potpunog odmora. Osim toga, počet će raditi posao iz snova
tijekom ljeta, prije negoli se najesen ponovno zaključa u učionicu, laboratorij i knjižnicu.

Da, voljela je učiti, u suprotnom ne bi toliko toga postigla, od studija biologije, magisterija iz
oceanografije do, uskoro, doktorskog studija. No, ljeti joj je jedina želja osjetiti lagan
povjetarac koji joj miluje obraze dok su joj stopala uronjena u morsku vodu. Zar je to tako
loše?

Ne. To ju je činilo slobodnom. Slobodnom od predavanja, brojnih zadaća, obaveza i učenja u

kasne noćne sate. Kakva sloboda!

Spuštala se dolje prema brodovima. Neki su bili manji, neki veći, ali svi su bili sjajno
održavani i imali su natpis tvrtke Sea Storm Enterprise.

Hm!
Ime koje je lako zapamtiti, iako Sea Storm 1 zvuči i pomalo zastrašujuće, pomislila je u sebi,
pogotovo s obzirom na činjenicu da je Storm prezime vlasnika. Očito ima muda kada je
tvrtki dao takvo ime.

Ovaj posao sjajna je prigoda za one koji žele steći bogato iskustvo u privatnim vožnjama
brodom i luksuznim plovidbama. Sada će i ona biti dio tog svijeta, barem tri mjeseca.
Pružila je ruku prema jednom od brodova... i zamalo ponovno pala.

„Bi li mi htjela reći što to radiš na ovim pristaništima?“

Savannah je zadrhtala kada je iza sebe začula dubok, pomalo mračan glas. Od straha je
gotovo iskočila iz vlastite kože, a potom pobješnjela na sebe zbog takve reakcije. Odavno je
obećala samoj sebi da je negativne emocije više neće kočiti na njezinu životnom putu. Bila
je odlučna u namjeri da ih se zauvijek riješi.

Okrenula se i suočila s mišićavim prsima muškarca, skrivenim od njezina pogleda ispod

uske košulje. Podignula je pogled i zagledala se u njegove svijetloplave oči, a pritom joj nisu
promaknute njegove usne. Izgledale su tako izazovno unatoč tome što su bile stisnute kao
da će svakoga trena zarežati na nju.

„Zar si nijema?“ imao je drskosti pitati je.

Odmah se vratila u stvarnost.

,,Opa! To je pomalo ružno“, odgovorila mu je. Odlučno je stavila jednu ruku na bok, zbog
čega su se muškarci obično povlačili pred njom. Nijedan muškarac nema pravo tako
razgovarati s njom.

„Obično se tako odnosim prema onima koji neovlašteno upadaju na privatni posjed, pa čak i
ako je to žena koja misli da može raditi što poželi samo zato što je lijepa.“

„Pozvana sam ovamo“, rekla mu je. „Mislim da tvoj šef neće biti presretan kada dozna kako
se odnosiš prema njegovim zaposlenicima“, dometnula je. To je stav kakav mu je htjela
pokazati.

Nije bilo šanse da dopusti tipu da je ustraši, iako je imao ramena poput diva, prsa veličine
pola Teksasa i bradu koja je izgledala čvrsto poput kamena... i zasigurno je bio svjestan
svog izgleda. Zašto su svi muškarci koji tako dobro izgledaju uvjereni da posjeduju cijeli
svijet i da se mogu odnositi prema drugima kao da su niža vrsta? Zato što je obično tako i
bilo. Kako god. Njegov stav definitivno je umanjivao njegovu privlačnost, barem u njezinim
očima.

1 Morska oluja; nap. prev.

Savannah je mislila da će se slomiti kada je zakoračio prema njoj. Uzmaknula je nekoliko
koraka i potom se zaustavila. Kvragu. Nema šanse da se povlači pred njime.

„Molim te, reci mi tko te je zaposlio da mu mogu proslijediti informaciju“, rekao je,
približavajući joj se.

„Gospodin Storm“, odgovorila je. Što ćeš sada, ha?

„Stvarno? Razgovarala si osobno s njim?“ upitao je.

Nije joj bilo jasno što taj tip govori.

„Da, razgovarala sam s njim osobno. Prišao mi je na fakultetu i rekao mi da sam savršena za
ovaj posao.“ Osjećala se dobro jer je znala da je u pravu. Ovaj tip je očito samo neki
nezadovoljni radnik. „Osim toga, razgovarali smo dva puta.“

„I, kako izgleda gospodin Storm?“

„Čemu sva ta pitanja? Sigurna sam da znaš kako izgleda tvoj šef, rekla je.

„Uvjeravam te da jako dobro znam kako izgleda vlasnik ove tvrtke, ali nisam tako siguran
da ti govoriš istinu.“

Tip očito ima gadnih problema. Tko još tako razgovara s ljudima? Uh! „Ti to mene optužuješ
da lažem?“

„Zar nije očito?“ upitao je, s podrugljivim osmijehom na usnama. „Ako trebam biti još jasniji,
mislim da si prava lažljivica. Mislim da nikada nisi razgovarala s gospodinom Stormom.“
Približio se još jedan korak. „I nikako ne mogu shvatiti što radiš ovdje na privatnim
pristaništima.“

„Rekla sam ti da sam zaposlena. Zašto bih inače bila ovdje?“

„Zato što tražiš nešto“, odgovorio je.

„Zar misliš da planiram ukrasti jedan od ovih brodova?“ upitala je.

„Možda. Ne bi bila prva koja je pokušala takvo što.“

Kakav arogantan gad, pomislila je u sebi. „Nikada me nitko nije toliko uvrijedio!“ viknula je.

„Teško mi je povjerovati u to.“

Njegovo podsmjehivanje postalo joj je nepodnošljivo. Gotovo je pomislila da rad na oceanu

nije vrijedan svakodnevnog suočavanja s tim čudovišnim tipom. Promatrala ga je bez riječi.
Nije htjela vikati na njega. Znala je da bi mu to pružilo dodatno zadovoljstvo. Duboko je
udahnula prije negoli učini nešto nepromišljeno kao što je odustanak od dobro plaćena
posla koji je očajno trebala.

„Uvjeravam te“, rekla je, „gospodin Storm će zasigurno porazgovarati s tobom o ovome.“
Čovjek kojeg je upoznala sigurno nikada ne bi želio da mu se novi zaposlenik u početku
susretne s ovakvim tipom. Bila je sto posto uvjerena u to. Gospodin Storm bio je vrlo drag
čovjek, susretljiv i poletan.

Nije bilo svrhe nastaviti razgovor. Tip je očito uvjeren da je nekakav kralj pristaništa, ali
uskoro će mu netko drugi pokazati gdje mu je mjesto. Vjerojatno je samo nezadovoljan
zaposlenik koji si previše pridaje na važnosti.

„Nekako mi se čini da gospodin Storm neće biti nimalo uzrujan kada te istjeram odavde“,
rekao je i posegnuo za njom.

Kvragu, ne!

Savannu je uhvatila panika. Nije htjela da je muškarac dodiruje. Ustuknula je i potom

nehotice zakoračila unatrag... pa uvidjela pogrešku koju je učinila. No, bilo je prekasno. Iza
nje bila je samo voda.

Dok je gubila tlo pod nogama, uspjela je primijetiti njegovo čuđenje kada je shvatio da će
pasti u ocean. Ovo neće biti ugodno, pomislila je u sebi.
DRUGO POGLAVLJE
Ashton se na trenutak smrznuo. Ispred njega je nepoznata žena upadala u vodu. Čim se to
dogodilo, nije razmišljao ni trenutka. Skinuo je cipele i zaronio, a njezina glava tada se
pojavila na površini oceana.

Za nekoliko sekundi stigao je do nje, ali gotovo odmah je požalio što je to učinio. Počela ga
je gurati od sebe.

Očito je da zna plivati, ali šok zbog njezina pada u hladan ocean ipak je izazvao strah u
njemu. Hoće li joj se mišići stisnuti? Hoće li sama izroniti na površinu? Morao je razmišljati
praktično. Našao se na tankoj crti, a možda je to sve bio dio njezina plana od samoga
početka. Ah, te žene, s njima nikad ne možeš biti siguran.

„Prestani se boriti sa mnom!“ uspio je izgovoriti. Bila je uporna i nekoliko puta ga je udarila
u glavu.

Na njegovo iznenađenje, ta bijesna žena koja dosad nije poslušala ni jednu njegovu riječ,
učinila je ono što ju je zamolio. Bez riječi mu je dopustila da je odvuče do ljestava, a potom
ju je pogurnuo gore, uživajući u trenutku kada joj je dotaknuo slatku, malenu stražnjicu
kako bi joj pomogao da se izvuče iz hladne vode. Kvragu, žena je neodoljiva.

Uskoro su oboje izašli, a Ashton se nastavio diviti njezinoj dugoj crnoj kosi i dubokim
smeđim očima. Odjeća joj je bila mokra i pripijena uz tijelo, jasno mu pokazujući što sve ima
za ponuditi. O, da, to je bilo vrijedno pada u ocean.

„Jesi li sada sretan?“ upitala je namrgođeno.

Ashton je htio nešto reći, ali se zaustavio i iznenađeno je odmjerio pogledom. „Mene ćeš
okriviti za ovo što se dogodilo?“

„Ti si me gurnuo u vodu. Ti si očito jedan običan... nasilnik“, rekla je i počela drhtati.

Iako je bila topla lipanjska večer, povjetarac s oceana bio je prilično hladan.

„Ja te nisam odgurnuo“, odgovorio je u jednom dahu, ali odlučio je zatomiti svoju ljutnju.
„Kako god, bit ću pametniji i zaustaviti ovaj razgovor. Nastavit ćemo o tome unutra kada se
ugrijemo. Moraš se osušiti prije nego što se prehladiš ovdje.“ Krenuo je prema pristaništu.
„Čini se da ćeš ipak ući na jedan od ovih brodova.“

„Prehladu uzrokuje virus, a ne kupanje u hladnoj vodi“, odgovorila je odrješito. „Očito je da

misliš na hipotermiju, ali nema šanse da idem ikamo s tobom.“

„Onda nemoj, nije me briga što ćeš napraviti“, dobacio joj je. Naravno, Ashton je samo
blefirao, ali sada je već postao znatiželjan. Želio je saznati malo više o toj ženi.
„Što?“

„Gledaj, mokar sam i postaje mi hladno. Ne mislim ovdje stajati i svađati se s tobom. Želiš li
se ugrijati, uđi. Ako se ipak želiš duriti poput malog djeteta, možeš otići što se mene tiče.“

„Duriti se? Jesi li ti ozbiljan?“ zakolutala je očima. „No, dobro! Samo mi daj nekakav ručnik,
sigurna sam da ih imate ovdje.“

„Morat ćeš poći za mnom ako ga želiš!“ viknuo joj je, ne usporivši korak. Uskoro je začuo
njezine korake iza sebe i znao je da ga nevoljko slijedi.

Ashton se nasmijao. Nešto ga je zaintrigiralo u vezi s tom ženom i dobro se zabavljao uz nju.
To mu se već dugo nije dogodilo.

Zakoračio je na najveći brod u svojoj floti, na kojem je imao ured, pruživši joj ruku da se
uspne.

„Dobro sam“, odbrusila mu je i prošla pokraj njega, okrznuvši ga tijelom. Ashton je osjetio
uzbuđenje istog trena kada ga je nehotice dotaknula. Ne, to nije nikako dobro. Ja sam
zaručen i uskoro ću biti oženjen čovjek, kvragu. No, njegovo tijelo očito se time nije
zamaralo jer se uhvatio kako se naginje prema njoj i šapuće joj na uho.

„O, da, znam da jesi.“

Zaustavila se sekundu i potom nastavila hodati njegovim raskošnim brodom. Poveo ju je

kroz glavnu blagovaonicu u kojoj se bez problema moglo družiti i uživati u jelu barem
dvjesto gostiju.

Zidovi su bili ukrašeni vrhunskim slikama iz raznih zemalja, koje su visjele iznad antiknog
namještaja u čijem je izboru i sam sudjelovao. Želio je da gosti na njegovu brodu dozive
nezaboravno iskustvo i uistinu je uvijek tako bilo. Svi bi s njegova broda odlazili odmorni i
svježi.

Ashton nije štedio na uređenju broda. Podovi su bili prekriveni svijetlim europskim drvom,
a nigdje se nije mogao vidjeti ni prst prašine. Sve je bilo savršeno dotjerano.

„Nisam očekivala ovako nešto“, rekla je začuđeno. „Ovo je predivno.“

Nasmijao se njezinu komentaru, ali istodobno je bio ponosan na sebe i sve ono što je
ostvario u posljednje četiri godine. Neprestano je dobivao pohvale za svoja postignuća.

„Ovaj posao sastoji se u pružanju usluge onim gostima koji se ne žele izgubiti u plovidbi
velikim kruzerima s tri tisuće drugih putnika. Naši putnici pripadaju ekskluzivnom svijetu.
Iako ovi brodovi primaju do tri tisuće putnika, mi nikada ne organiziramo plovidbe tako
velikih razmjera i još nikada nismo imali gosta koji se žalio.
„Kladim se da su gosti itekako zadovoljni ovakvim smještajem. Čovječe, ovaj brod je poput
nestvarna sna. Dovoljno je velik da se opire olujama u mračnim noćima, a opet nije prevelik
da ne može uploviti u svaku luku. Oh, kakva bih samo mjesta mogla njime istražiti.“

„Zato želiš raditi ovdje?“ upitao je, hodajući prema svom uredu gdje je počeo otkopčavati
košulju. Dojadilo mu je biti mokar. No, pitao se zašto ona uopće ne obraća pozornost na
njega dok radi nešto tako izazovno.

„Zbog toga radim ovdje, barem mi je tako rekao gospodin Storm. I da, obožavam oceane i
sva blaga koja se kriju duboko ispod površine“, rekla je i postala napeta kada se zagledala u
njega. Pomislila je kako je najbolje da samo nastavi govoriti. „Ti ćeš vjerojatno i to iskoristiti
protiv mene?“

„Nemoj me izazivati, lutko“, odgovorio je, razmišljajući kako bi u vezi s njom volio iskoristiti
neke druge stvari. Odmahnuo je glavom kao da će se na taj način riješiti mračnih misli i
prošao kroz vrata koja su vodila u njegovu kupaonicu. Zgrabio je dva velika ručnika i vratio
se u ured, gdje je njoj dao jedan.

Omotala je ručnik oko sebe, a on je svoj odložio sa strane i nastavio otkopčavati košulju.
Svukao ju je i okrenuo se prema njoj. Zašto mu se ta nepoznata žena iz minute u minutu
činila sve zanimljivijom?

„Ondje imaš sušilo za kosu. Mislim da bi bilo najbolje da svučeš tu mokru odjeću sa sebe,
zar ne?“

Kvragu. Sada ju je već zamišljao golu i ta slika u njegovoj glavi bila je prilično živa.

Ne, nije mu to trebalo. Bio je napola razodjeven, a ono što se skrivalo ispod njegova struka
sada je postalo kruto i bolno. Nadao se da ona neće primijetiti što se događa dolje.

„Ne treba, hvala. Radije bih ostala u odjeći.“

„Ma daj, neću te napasti, ženo. Imam svoje granice. Na vratima kupaonice visi ti ogrtač.“

Pogledi su im se susreli i tada je shvatio da nije tako bahata kakvom se želi prikazati. Da, da,
itekako joj se svidjelo ono što vidi. Ona ga je promatrala, a njemu se to svidjelo, iako mu je
bilo drago što ne prelazi granicu. Čim je posegnuo za dugmetom hlača, okrenula mu je leđa.

„Ja... ovaj... da, mislim da se trebam riješiti ove odjeće“, rekla je drhtavim glasom.

Nije bio posve siguran zašto je odlučila zbrisati. Zato što je hladna ili se uzbudila? Bez riječi
se zaputila prema kupaonici i zatvorila vrata za sobom. Znao je da u tom trenutku skida sa
sebe mokru odjeću i... ne, ovo nikako nije dobro. Nerado je priznao sebi da se pomalo divi
njezinu karakteru. Cmizdrave žene ionako ga nikad nisu privlačile.
Ušao je u drugu sobu pa navukao crnu majicu i traperice. Znao je da je bolje za oboje da
deblji materijal, kao što je traper, prekriva njegov penis koji je i dalje odbijao poslušnost.
Majica je možda bila malo preuska, ali što se mora, nije teško, zar ne?

Uskoro se vratila u njegov ured u prevelikom ogrtaču, ostavljajući ga bez riječi. Pitao se je li
baš sve svukla sa sebe. Cijedila je svoju mokru odjeću, a voda je curila po skupocjenom
drvenom podu, ali koga briga za to?

Prišao joj je, boreći se s porivom da joj istrgne odjeću iz ruku. Ipak je on dobar tip, zar ne?
Odnio je odjeću na pranje i znao je da će sljedećih trideset minuta provesti sami.

Svašta bi se moglo dogoditi u tako kratkom vremenu, ali o tome nije smio razmišljati. Ah,
kvragu sve!

Vratio se u ured i sjeo na rub radnoga stola, nadajući se da će se napokon pribrati i

uspostaviti kontrolu nad svojim mislima.

Zašto mu je ta žena toliko privlačna?

„Mislim da se još uvijek nismo upoznali“, napokon je progovorio, osmjehnuvši se. Pružio joj
je ruku. „Ja sam Ashton Storm.“

Začuđeno ga je pogledala i potom se osvrnula oko sebe.

„Storm?“

„Da, Ashton, odnosno Ash za prijatelje.“

,,A kako si povezan s Richardom Stormom?“

„Većinu vremena priznajem da sam njegov sin“, odgovorio je. Zbilja je uživao.

„Aha.“ Njezin prijašnji arogantan stav brzo se istopio. „Znači, ti si vlasnikov sin.“

„Ne. Probaj ponovno.“

Ovo nije bio njegov stil, ali tako se dobro zabavljao. Sada mu je sve postalo jasno. Ona je
očito bila ovdje zbog njegova oca, što objašnjava činjenicu da je znala šifru za ulazak. S
druge strane, barem nije lopov.

„Ne razumijem“, rekla je. „Ati si?“

„Ja sam Savannah Mills. Gospodin Storm me zaposlio. Trebala bih ovdje raditi tijekom ljeta.
Tvoj otac.“

„Aha, razumijem.“ Nasmijao se, primijetivši njezinu napetost. „Što razumiješ?“

„Moj otac voli se miješati u stvari koje ga se ne tiču. Zapravo, u tome je pravi stručnjak.“

„Gospodine Storme, zbilja ne razumijem o čemu govorite“, rekla mu je.

Podignuo je ruku i zaustavio je.

,,K.ao prvo, gospodin Storm je moj otac. Ja sam Ashton ili Ash, kako god. A sljedeće što želim
reći je da sam ja vlasnik ove kompanije, Savvy.“

„Savvy?“

„Tvoje ime je zaista dugačko. Ako ćemo zajedno raditi, mislim da ću te zvati Savvy. Činiš mi
se pametnom.“

„Ne poznajete me dovoljno da biste mi davali nadimke, gospodine Storme. Ne sviđa mi se

to“, rekla je odlučno.

„Šteta. Meni se ne sviđa ponavljati istu stvar više puta“, odbrusio je, aludirajući na njezino
protivljenje da mu se obraća samo imenom. „Za što te je točno moj otac zaposlio?“

„Nije mi rekao koja će biti moja pozicija. Samo je rekao da mogu raditi ovdje ako to želim.
Znao je moje kvalifikacije, a ja sam mu rekla da bih bila presretna da mogu raditi bilo što
ovdje.“

„Bilo što?“ Uh, kakve su mu se sve mogućnosti motale glavom.

„Bilo što razumno, gospodine Storme“, odvratila je, uputivši mu vatren pogled.

„Sviđaš mi se, Savvy. Zabavljaš me.“

„To mi nije namjera ni cilj. Dobar sam radnik i želim raditi svoj posao, a ne zadovoljavati
svoga šefa.“

Naglo se zacrvenjela u licu, a on je ponovno osjetio uzbuđenje ispod hlača. O, da, i ja sam
dobar radnik, pomislio je u sebi. Kako bih te samo volio obraditi.

„No dobro, ovdje nismo baš tako službeni. Imamo prijateljske odnose, ali svi puno radimo i
trudimo se uvijek ugoditi gostima“, rekao je i namignuo joj. „Naravno, sve to činimo unutar
razumnih granica.“

„Kada počinjem u tom slučaju?“

„Sada?“

„Mislim da nisam spremna početi u ovakvom stanju“, odgovorila je. „Kasno je. Moja odjeća
je na pranju, nisam ispunila nikakve papire i ne znam kako će izgledati moj posao.“
„Rekla si da si spremna raditi bilo što“, podsjetio ju je.

„Bilo što razumno!“ uzvratila je pomalo bijesno.

Nasmijao se. Nije želio da ovaj susret završi, ali mu je bilo jasno da je njoj dosta njegove igre
riječima.

„Ja ću donijeti papire i možeš ih popuniti dok ti se odjeća suši. Budi ovdje ujutro u osam. Ne
podnosim kašnjenje.“

Spustila je pogled, izbjegavajući susresti se s njegovim očima. Osjetio je da ima još nešto i
da mu ne želi to reći.

Reci mi o čemu razmišljaš, Savvy. Ne volim izvlačiti informacije iz ljudi.“

„Pa, ovaj, radi se o tome da je gospodin Storm, mislim vaš otac“, rekla je, kao da bi on na
trenutak mogao zaboraviti da je gospodin Storm doista njegov otac. Ponovno se osmjehnuo.
„Ovaj, on je rekao da ovdje na pristaništu ima neko mjesto gdje bih mogla odsjesti tijekom
ljeta.“

Osjetio je knedlu u grlu. Iako je posjedovao kuću pokraj Seattlea, ljeta je uvijek najradije
provodio ovdje. Činilo mu se da ne bi bilo pametno kada bi ona bila u blizini. Plašila ga je ta
iznenadna i snažna seksualna privlačnost prema nepoznatoj ženi.

„Stvarno?“

„Da.“

,,A gdje si sada smještena?“ upitao je Ashton.

„Tek sam danas stigla u Washington iz Kalifornije. Nisam još pronašla smještaj. Krenula
sam odmah ovamo.“

Kvragu! Nema druge nego da se smjesti ovdje. To će biti veliko iskušenje za njega - osobito
noću. No, znao je da ne smije razmišljati o tome.

„Onda najbolje da ti odmah pronađemo mjesto gdje ćeš se smjestiti.“

Krenuo je naprijed u istom trenutku kada se ona pomaknula u stranu i odjednom su se

spotaknuli jedno o drugo. Oboje su pali, ali Aston je uspio izvući deblji kraj.

Savvy je pala na njega, a njezin ogrtač pritom se potpuno otvorio, otkrivajući mu njezine
prekrasne grudi. Kvragu. Čini se da je ipak svukla baš sve sa sebe. Nekako je uspostavio
kontrolu nad sobom i podignuo pogled prema njezinu licu.

Jebiga. Jedan poljubac ne može nikome naškoditi. Uhvatio ju je za glavu... i u tom trenu
začuo glasan udarac vratima.
„Dovraga, što se to ovdje događa?“

Oboje su se ukočili. Okrenuli su se prema vratima ureda i ondje ugledali ženu.

Ashton se prvi pribrao. „Bok, Kalli. Dobar tajming, kao i uvijek“, dobacio joj je. Sjeo je sa
Savvy u naručju i potom je, ne previše nježno, odmaknuo sa svoga krila pa se uspravio.

Žena joj je uputila ubojit pogled. „Da, tako se čini“, odvratila je Ashtonu ledenim tonom.

„Ovo je moja nova zaposlenica. Slučajno smo naletjeli jedno na drugo i spotaknuli se.“ Zbog
nekog nepoznatog razloga, nije mu bilo toliko važno što ga je uhvatila u nezgodnom
trenutku.

„Da, ne sumnjam. Baš je tako izgledalo“, odbrusila je Kalli. No, na njegovo čuđenje, brzo se
pribrala.

Nije bio posve siguran kako shvatiti njezinu reakciju. Upravo je naletjela na njega u
nezgodnom položaju s drugom ženom, a sada mu je prilazila sa zavodljivim osmijehom na
svojim napumpanim usnama. Kada bi zamijenili uloge, istoga bi trena odalamio tipa s kojim
bi je pronašao i odjurio iz njezina života.

Kao i uvijek, besprijekorno odjevena u Versaceov komplet zelene boje, koji joj je savršeno
pristajao uz tijelo, omotala je duge ruke oko njegova vrata i spustila mu hladan poljubac na
usne.

„Nedostajao si mi, dragi. Zašto nas ne bi upoznao?“

Ashton je teško pronalazio vlastiti glas, posebice kada se Kalli okrenula prema Savvy, koja
mu je tada izgledala poput malenog, uplašenog miša uhvaćenog u klopku.

,,S obzirom na to da je moj zaručnik pomalo zbunjen, predstavit ću se sama. Ja sam Kallista
Blanche Huntington-Hart. Ashton i ja smo zaručeni i uskoro ćemo se vjenčati.“ Podignula je
dlan kako bi pokazala ogroman dijamantni prsten.

„Drago mi je što sam vas upoznala, gospođice Hart. Ja sam Savannah Mills, nova
zaposlenica.“

Ashton je iz njezina pogleda primijetio da nije nimalo impresionirana njegovom

zaručnicom. Ova žena je stvarno seksi. Kvragu sve! Nije si mogao pomoći. Njegovo mišljenje
o njoj sada je bilo još više na ljestvici.

„Hmm. Zaposlenica, ha?“

Savvy nije imala namjeru odgovarati na njezine provokacije, nego se okrenula prema svom
novom šefu. „Molila bih vas one papire da ih mogu ispuniti i ostaviti vas dvoje nasamo.“
Nasamo. Da, itekako se veselio trenutku kada će ponovno biti nasamo sa Savvy, ali to bi
moglo biti teško uz prisutnost njegove zaručnice.

Što da napravi? Zašto mu je život uvijek tako težak? I to baš nakon što je mogao postati
nevjerojatno dobar.

No dobro, kažu da nedaće i problemi obično izvuku ono najbolje iz čovjeka, zar ne? Što te
ne ubije...
TREĆE POGLAVLJE
Radio je ispravnu stvar. Ponavljao je to u sebi kao kakvu mantru, dok je Kalli neprestance
brbljala o rasporedu sjedenja i upozorenjima tko ne bi smio sjediti pokraj koga. Dosađivao
se slušati o detaljima vjenčanja.

Ne. Ne bi smio tako razmišljati. Kalli je savršena za njega u svakom smislu. Ona je
prekrasna, sofisticirana, iz dobre obitelji i cijenjena u društvu. Bila je savršen par
uspješnom muškarcu poput njega. Ona će mu roditi savršene nasljednike kojima će se svi
diviti.

Bila je tip žene kakvom su se ženili muškarci poput njega. Barem se tako očekivalo.

Ako je sve to točno, zašto onda neprestano odlazi prema prozoru koji gleda na pristanište,
kako bi još jednom vidio svoju novu zaposlenicu? Kamo je mogla ići tako odjevena?

Znao je da se ponaša kao kreten dok je razmišljao o tome. Imala je kratke hlače na sebi, kao
i većina ljudi na pristaništu, ali pogled na druge žene u kratkim hlačicama nije ga uzbuđivao
kao pogled na nju.

Ipak postoji Bog, pomislio je i gotovo se nasmijao.

Savvy je na sebi imala hlačice koje su joj savršeno pristajale na bedrima i isticale njezine
mišićave listove. Promatrao ju je kako prolazi uz jedan od njegovih brodova.

Kvragu, u samo tjedan dana boravka ovdje, njezina mliječnobijela put je potamnjela i dobila
prekrasan zlatni sjaj. Izgledala je doista dobro.

„Slušaš li ti mene uopće, Ashtone?“

Kallin iritantan glas vratio ga je u stvarnost. Odmaknuo se od prozora i pokušao se

usredotočiti na ženu kojom će se uskoro oženiti. Da, uskoro će biti u braku i bilo bi najbolje
da mu ta činjenica neprestano bude u mislima.

„Naravno da te slušam, draga“, odgovorio joj je. „Samo što se dosta toga događa ovdje
posljednjih dana.“

„Ti uvijek imaš puno posla, Ashtone, ali i naše vjenčanje je važno“, rekla je mazno.

Možda se trudila biti neodoljivom, ali nije se mogao fokusirati na nju kada se na pristaništu
toliko toga događalo. To nije značilo da mu nije stalo do nje, nego jednostavno ima mnogo
obaveza. No dobro. Sada se već osjećao bolje.

„Slažem se s tobom. Oprosti“, rekao je. Zapovjedio je samome sebi da će posvetiti punu
pažnju svojoj prekrasnoj ženi, ispoliranoj u svakom smislu te riječi.
„Dobro.“ Nastavila je brbljati o rasporedu sjedenja, skicirajući stolove na velikom papiru
ispred njih.

Nakon jedne minute počeo se ponovno okretati prema prozorima. Koliko će ovo još trajati?

„O. K.“, rekla je. „Mislim da smo završili s rasporedom sjedenja.“

Savršeno! Gotovo je. Zbilja se trudio držati oči otvorenima dok je slušao o tome tko će gdje
sjediti.

„Sada prelazimo na hranu.“

Ne, naravno da još nije gotovo. Uhvatila ga je za ruku i odvela do drugog stola na kojem je
stajao veliki rokovnik. Kvragu, svakim trenutkom mu se bijeg s vlastitog vjenčanja činio sve
privlačnijim. Kalli to nikad ne bi prihvatila. Ona je bila ta koja želi savršeno vjenčanje o
kojem će se pričati. Uzdahnuo je.

„Završila sam s menijem, Javier se doista iskazao“, rekla je i nasmijala se.

Zašto nikada dosad nije primijetio taj iritantni zvuk njezina smijeha? Odmahnuo je glavom.
S njim danas nešto zaista nije u redu. Podsjećao je samoga sebe da je ova ugledna žena jako
dobra prilika za njega.

„Zašto ne bismo stali s planiranjem na trenutak?“ upitao je i privukao jek sebi.

„Ashtone, imam sastanak za jedan sat. Moramo proći dosta toga, što je više moguće“,
odgovorila je, pokušavajući se izmaknuti iz njegovih ruku.

„To sve može pričekati.“

Poljubio ju je, nadajući se da će njegovo tijelo reagirati na njezinu blizinu. Želio je osjetiti
strast, vatru. Nakon nekoliko trenutaka, napokon je stavila ruke oko njegova vrata i
pritisnula tijelo uza nj.

„To je bilo prekrasno“, rekla mu je i odmaknula se.

Ovoga puta pustio ju je. Kvragu! Nešto s njim ozbiljno ne valja. Kalli je neodoljivo lijepa. Nije
bio siguran je li sve na njoj prirodno, ali izgledalo je sjajno.

Ne, poljubac ga nije nimalo uzbudio.

Kalli je otvorila planer, a Aston je ponovno zakoračio prema prozom. Ono što je ugledao
vani zapanjilo ga je. Savvy je stajala u blizini i činilo mu se kao da šarmira jednog od
njegovih zaposlenika. Morao je to istog trena zaustaviti.
„Morat ću nakratko prekinuti ovo, moja... moja ljubavi. Čini se da imamo problem na
pristaništu“, rekao je. Borio se sa sobom kako ne bi pokazao bijes koji je nagonski osjetio u
sebi kada ju je ugledao s drugim muškarcem.

U tom trenutku začuo se zvuk Kallina mobitela i spasio ga.

„To mi odgovara, Ashtone. Upravo mi mama javlja da će se sastanak održati ranije.“

Kalli se brzo spremila i izašla. Ashton je ostao stajati uz prozor. Želio se smiriti i biti siguran
da mu je zaručnica dovoljno daleko prije nego što se zaputi prema doku.
ČETVRTO POGLAVLJE
Možda ću na kraju ipak priznati da ništa nije vrijedno ovog posla, ni pronalazak blaga ni rad
na oceanu, a svakako ne moj doktorat. Ništa.“

Savannah se umalo poskliznula dok se istezala na prstima čisteći jednu stranu broda. Bio bi
to još jedan neslavan pad u hladan ocean, ali srećom, ovoga je puta uspjela uspostaviti
ravnotežu i zadržati se na nogama.

Mrzila je ljestve. Znala je da bi s visine njezin pad u ocean bio još teži. Osjećala je
iscrpljenost i umor i pomislila u sebi kako je spremna vratiti se u knjižnicu.

No, dobro je poznavala sebe i znala je da ne odustaje tako lako. Nije bilo šanse. Uostalom, uz
ovaj posao će možda napokon izgubiti onaj višak kila koji je nakupila posljednjih nekoliko
godina. Uz ovakav fizički rad, to joj zasigurno neće biti problem.

Eto, ipak je pronašla neku motivaciju za nastaviti dalje i odmah se počela osjećati bolje.
Razmišljala je o svom novom poslu kao o svojevrsnoj tjelovježbi za koju će još i biti plaćena.
Bravo za mene, pomislila je u sebi.

„Znaš da pretjeruješ s poslom“, dobacio joj je kolega. „Šef je ionako zauzet sljedećih
nekoliko sati. Vidio sam njegovu aristokratsku zaručnicu kako dolazi s velikim planerom za
vjenčanje.“

„Da, vidjela sam je, ali činjenica da gospodin Storm nije u blizini ne znači da ću zbog toga
zabušavati“, odgovorila je.

„Mislim da bismo se trebali osvježiti u hladnom oceanu, a potom se dobro ugrijati... recimo
kod mene, ha?“ upitao je Weston, uputivši joj širok osmijeh.

Njezin kolega otpočetka je flertovao s njom. Zapravo, većina muškaraca ovdje bili su
prilično otvoreni glede takvih stvari, ali uglavnom su svi bili bezopasni. Jedino joj je Weston
jasno dao do znanja da mu ne bi smetalo završiti s njom u krevetu.

Bio je otprilike njezinih godina i promatrao ju je od prvoga dana kada je počela ovdje raditi.
Kada bih barem nešto osjećala prema njemu, znala je pomisliti u sebi. Izgledao je savršeno,
svijetle kose zbog svakodnevnog boravka na suncu i prekrasnih plavih očiju. Bio je visok,
a imao je i osmijeh koji je obarao s nogu.

No, dosada je ništa od toga nije nadahnulo dovoljno da bi prihvatila spoj s njime. Kvragu!

„Mislim da je sigurnije završiti s poslom i opustiti se pod tušem, nakon čega mogu uz pivo
uživati u pogledu na zvjezdano nebo večeras.“

„Mislio sam da većina žena preferira vino“, dometnuo je, polako joj se približavajući.
„Nisam ljubiteljica takvih stereotipa“, odgovorila je. ,,A nakon ovako vrućeg dana, ništa nije
bolje od ledenog piva iz limenke.“

„Ali iz boce uvijek možeš bolje povući, zar ne?“ namignuo joj je.

Savannah je prasnula u smijeh. Znala je na što cilja svojom igrom riječima, ali je znala da je
uz njega sigurna, bez obzira na to što ju je želio odvući u krevet.

„Stvarno mi postaje jasno zašto si još uvijek sam, Westone“, odgovorila mu je i potapšala ga
po ruci.

„Jeste li vi u bordelu ili na radnome mjestu? Radi li itko ovdje svoj posao?“

Savannah se ukočila. Sranje. Samo joj je to nedostajalo. Uputila je bijesan pogled Westonu
koji ju je još maloprije uvjeravao da će šef biti zauzet satima, ali očito se prevario. Weston
joj je namignuo i odjurio. Izdajica!

Ostala je sama s Ashtonom i znala je da to nije dobro.

„Da, gospodine Storme. Kao što vidite, radim svoj posao“, odgovorila je. „No, budete li ovdje
predugo stajali i žalili se na mene, trebat će mi više vremena da obavim ono za što sam
plaćena.“

Činio se iznenađenim njezinom hrabrošću da mu tako odgovara. Iako, uvjerio se u to još od

prvoga susreta s njom, pa zapravo i nije bilo mjesta njegovu čuđenju. Da, bila je društvena,
ali je imala svoje granice. Puno je toga naučila iz vlastite prošlosti, posebice iz tatinih
udaraca i teških godina studiranja, ali to vrijeme sada je iza nje. Više nikada neće nikome
dopustiti da se poigrava njome.

„Zar si već zaboravila da sam ti ja šef? Ne misliš li da je mudrije poslušati me ako želim
razgovarati s tobom?“

„Naravno, gospodine Storme.“ U redu, može izigravati poslušnu zaposlenicu ako to želi od
nje, ali zasigurno neće biti kukavica. To bi bilo doista previše.

„Dobro. A sada dođi sa mnom. Neki od tvojih papira ostali su nepopunjeni.“

Okrenuo se i znala je da on ne sumnja ni trenutka u to da će ga ona slijediti. I zaista nije bilo

razloga za sumnju. Znala je da mora činiti ono što on kaže i to je bila prednost koju je imao,
ali svejedno nije mogla šutjeti.

„Ne bih li se trebala javiti Tomu? Pitat će se zašto me nema.“

„To je sređeno“, odgovorio je, ne usporavajući korake.

Savannah se borila da ne eksplodira. Kvragu. Znala je da se ovaj tip ponaša kao i svi drugi
šefovi, ali zbog onakvog upoznavanja imala je predrasude prema njemu.
Obećala je sebi da će morati poraditi na tome.

Ušli su u njegov ured, a Savannah se istoga trena zagledala u mjesto na kojem su prošloga
tjedna završili na podu. Da, to je bilo sve. Nije se ništa dogodilo. Jednostavno su pali jedno
na drugo. On je nije namjeravao poljubiti. Možda joj se učinilo da će se to dogoditi ili je to
već zamislila u svojoj glavi, ali nije bilo ničega.

Ah, može se zavaravati koliko god želi, ali još i danas se sjećala njegova pogleda u tom
trenutku. Kao da se nikad nije poljubila! Znala je ona kako to izgleda.

Ma koga ja to zavaravam? Poljubila sam se svega nekoliko puta, a prvi poljubac dobila sam
tek na studiju. Uh, bio je to grozan poljubac, a ni sljedeći muškarci nisu bili nešto bolji.

Zato je odustala. Nije se htjela navlačiti s dečkima s faksa. Odlučila je pričekati dok ne
upozna muškarca koji će u njoj zapaliti vatru. Bilo je puno prilika na faksu, ali nije htjela da
joj prvi put bude s nekim pijanim tipom koji će zaspati prije nego što obavi posao do kraja.

Znala je da ne traži previše.

Iako je njezin šef u nekoliko minuta mogao u njoj izazvati više uzbuđenja nego ijedan tip
kojeg je do sad upoznala, znala je da neće reagirati na to. On ima zaručnicu, uostalom. Bila
je odlučna u tome da nikada neće razoriti nečiju vezu ili brak.

Kad bi barem mogla prestati žuditi za njim. To su samo hormoni, pomislila je u sebi. Može
se nositi s time.

„Hoćeš li odgovoriti na moje pitanje?“

Ashtonov povišen ton vratio ju je u stvarnost. Opa! Bio je nervozan.

„Žao mi je. Nisam čula što ste rekli.“ Na trenutak se posramila, ali znala je da on ne može
znati o čemu je razmišljala maloprije.

„Rekao sam da ću te početi obučavati za putovanja kaizerom. Trenutačno mi nedostaje ljudi

i očekujem da svi zaposlenici znaju i taj dio posla. Kroz mjesec dana bit ćeš spremna za
odlazak na putovanje, budeš li slušala i radila ono što ti se kaže. Jesi li zainteresirana?“

,,Oh, da, naravno da jesam“, odgovorila je uzbuđeno. „Kada je planiran polazak? Kojim se
brodom ide i kamo?“ postavljala je pitanja brže nego što joj je mogao odgovarati.

„Najvjerojatnije će to biti putovanje do Aljaske. Zaustavljamo se u Sitki, Glacier Bayu,

Kodiaku i Dutch Harboru, a potom krećemo natrag. Angažirat ću nekoga da te obuči za
posao na glavnom brodu, na kojem obično imamo oko dvjesto pedeset gostiju. Radila bi se
ekipom za čišćenje.“

„Već sam to radila, imam iskustva. To neće biti nikakav problem. Što je sa slobodnim
vremenom? Imamo li pravo na to?“ upitala je, shvativši da to zvuči pomalo nespretno pa je
odlučila razjasniti na što je mislila. „Naravno da ću naporno raditi i drago mi je zbog ovakve
prilike, ali s obzirom na to da obožavam ploviti, voljela bih istražiti nova mjesta.“

„Imat ćeš određeno radno vrijeme, a ostatak dana bit ćeš slobodna, izuzev nekih
izvanrednih situacija.“

„Koliko se zadržavate u luci?“

„Obično smo u svakom gradu dva dana i jednu noć. Tijekom sljedeće noći već putujemo
prema novom odredištu.“

„Hvala na ovakvoj prilici, gospodine Storme. Obećavam da vas neću iznevjeriti“, rekla mu je.
Bila je toliko izvan sebe da je, bez razmišljanja, pojurila prema njemu i zagrlila ga. „Ne znate
koliko mi ovo znači.“

Velika pogreška. Odmah je to shvatila. Prije negoli se uspjela odmaknuti, Ashton je stavio
ruke na njezina leđa i privukao je k sebi.

„Jako mi je žao“, rekla je. „Ne znam što mi je bilo.“

„Sviđa mi se ovakva impulzivna Savvy“, rekao je, ne dopuštajući joj da pobjegne iz njegova
naručja.

Uspaničila se. Ne smije mu dopustiti da ponovi s njom onaj tango od prošlog tjedna. Zašto
nije razmišljala prije nego što mu se bacila u zagrljaj?

„Ovo je vrlo neprikladno“, rekla je, pokušavajući se izvući iz njegova zagrljaja.

Ovoga puta pustio ju je. Odmaknula se od njega nekoliko koraka, pokušavajući stvoriti
pristojnu udaljenost između njih.

„Kako to?“ rekao je, izazivajući je.

Učinila je ono što uvijek radi u stresnim situacijama. Zatvorila je oči, brojila do deset i
duboko udahnula. Kada je ponovno otvorila oči, primijetila je da je čudno gleda, ali nije se
pomicao s mjesta. To je bilo dobro.

„Zar ste zaboravili da imate zaručnicu?“ Opa! Primijetila je da joj je glas potpuno smiren i
razuman, bila je ponosna na sebe.

„Kakve to veze ima s našim prijateljskim zagrljajem?“

„O, da, kako si uglađen, Ashtone, zar ne?“ nije ni primijetila da ga je prvi put nazvala
imenom. „Tako opravdavaš varanje? Kažeš da je sve počelo prijateljski, a potom su stvari
izmaknule kontroli? Ti si zbilja takav tip?“
Primijetila je kako mu se oči sužavaju dok je govorila, a uskoro ju je promatrao
namrgođenim pogledom. Razbjesnila ga je i to je dobro. Bilo bi joj draže da je ljut na nju
nego da žudi za njom, osobito jer je bila svjesna da nije imuna na njegov šarm.

„Jesi li gotova, Savvy?“ Bio je iznimno miran. Kimnula je. „Dobro. Sada je na meni red. Da,
sviđaš mi se, jako si privlačna i da, siguran sam da bi između nas bilo vatreno u krevetu, ali
ja nisam tip koji vara. Ne činim to. Nikada.“

„Znači, da me nisi želio poljubiti onaj dan?“ sada više nije htjela odmaknuti se od ove teme.
Bolje je odmah staviti karte na stol i riješiti ovu situaciju.

„Da, jesam, ali bih se na tome zaustavio.“

„I ponosan si na sebe zbog toga?“ polako je počela gubiti kontrolu.

„To bi ionako bio samo mali poljubac, ništa značajno“, rekao je.

„Znači da ti ne bi smetalo kada bi tvoja zaručnica poljubila drugog muškarca ako bi se

radilo samo o malom, beznačajnom poljupcu?“ upitala ga je.

Nije znala da će on tako reagirati na njezine riječi.

„Znaš što?“ rekao je i potom se zaustavio.

„Što?“ uzvratila mu je.

„Mislim da mi se to ne bi svidjelo.“

Krenuo je prema njoj, ali Savannah je tada zaključila kako je bolje da nestane. Pokazala mu
je da je snažna. Rekla mu je sve što mu je htjela reći, ali bilo je vrijeme da ode.

Postojala je mogućnost da plovi oceanom i ona ju je željela žarko iskoristiti. Ondje barem
neće biti njegova izazivanja. Kako bi se to ostvarilo, morala se držati što dalje od njega.

To ne bi smjelo biti teško.

PETO POGLAVLJE
Rijetki su bili dani kada bi Savannah poželjela popiti pivo. Uglavnom je uživala u vinu, iako
to nije htjela priznati Westonu, a nakon naporna dana voljela se opuštati uz koktel. Pivo je
čuvala za posebne prilike.

Onih dana kada bi vani bile nepodnošljive vrućine, pivo bi joj tako glatko klizilo niz grlo, baš
kao i tijekom bejzbolskih utakmica, uz sočan hot-dog prekriven senfom. Voljela ga je piti i
na Novu godinu, što je bilo pomalo čudno, s obzirom na to da je vani tada obično hladno, a
večer prije znala bi popiti nekoliko koktela. Da, inače je njezino uživanje u pivu imalo smisla
osim tog prvog siječnja.

Danas je bio nepodnošljivo vruć i vlažan dan, a povjetarac s oceana, koji bi dobro došao za
takva vremena, zakazao je.

Očito danas nije imala sreće. Usto, njezin šef, koji je pravi seronja, natjerao ju je da radi
nekakav usrani posao. Ono što ju je veselilo nakon dana provedenog u znoju i uz pokoju
sočnu psovku, bila je ledena Corona s limunom.

Sjedila je u udobnu naslonjaču na palubi broda na kojem je bila smještena, promatrajući

zvijezde i osluškujući valove koji su udarali u obalu. Nije mogla zamisliti bolju večer.

Sve dok nije ispraznila bocu, a umirujući zvuk valova zamijenili su povišeni glasovi u daljini,
koji su se sve više približavali.

Savannah se mogla spustiti ljestvama do svoje sobe u potpalublje, ali ipak to nije učinila.
Ustala je iz naslonjača i ugledala Ashtona kako korača pristaništem, s Kalli koja je cupkala
za njim.

Dok je nešto vikala za njim, jedna potpetica njezinih cipela, potpuno neprikladnih za dok
koji se sastojao od mnoštva dasaka s procjepima između njih, upala je u otvor i Kalli se
našla na koljenima. Pogodak!

Izgledalo je prilično bolno. „Ashtone!“

U njezinu tonu nije bilo nimalo ljubavi. Ashton ju je pogledao i zaustavio se. Sada su bili vrlo
blizu Savannina broda i da se bilo tko od njih okrenuo, odmah bi je zapazio.

Povukla se na trenutak, ali kvragu, ovo je bilo bolje od sapunice i nije se mogla odlijepiti od
tog prizora. Znala je da bi Ashton poludio kada bi shvatio da ih prisluškuje, ali nije si mogla
pomoći.

„Dolazi ovamo i pomogni mi!“ do viknula mu je Kalli.

„Upozorio sam te da ne dolaziš ovamo u tim visokim potpeticama“, rekao je nestrpljivo, ali
svejedno se vratio pomoći joj.

„Što sam trebala učiniti? Nisam mogla doći na zabavu u ravnim cipelama, zar ne?“ rekla je
pomalo drhtava glasa, kao da će svakoga trena zaplakati.

Savanni je bilo gotovo žao te žene. Znala je da bi i sama htjela ići uređena na zabavu i
nerado si je priznala da je Kalli u pravu.

„Mogla si ih ponijeti i presvući se nakon zabave, Kalli.“

,,A ti me nisi trebao dovesti ovamo. Mogli smo ići k tebi doma, što je bilo mnogo bliže nakon
zabave“, odgovorila mu je, držeći se za njegovu ruku kako bi ustala. „Ove cipele sada su
upropaštene!“ viknula je, držeći cipelu sa slomljenom potpeticom u drugoj ruci.

„Žao mi je“, rekao je kao da nimalo ne suosjeća s njom zbog cipela.

„Kvragu, Ashtone Daniele Storme. Znaš li ti koliko koštaju ove cipele?“

„Siguran sam da su prilično skupe. Jesi li gotova sa svojim gnjevnim ispadom ili se sada
moram pretvarati da mi je žao zbog tih precijenjenih cipela? Ionako nemaš nikakve koristi
od njih.“

Govorio je smirena glasa, kao da vodi sasvim ugodan razgovor i Savanni je trebalo nekoliko
trenutaka da shvati kako on zapravo vrijeđa ženu kojom se namjerava oženiti. Očito je i
Kalli trebalo malo duže.

No, kada je shvatila što joj govori, pobješnjela je. Izvukla je ruku iz njegove i oteturala
unatrag.

„Znaš što, Ashtone? Večeras si slobodno nabavi veću količinu ulja... i iskoristi tu svoju veliku
ruku kako bi se zabavio sam sa sobom.“ Okrenula se i odlučno krenula prema izlazu.

„Vjerojatno ću se zabaviti puno bolje nego s tobom“, promrmljao je. „Ionako nismo spavali
tjednima“, dometnuo je, nedovoljno glasno da bi ga Kalli čula, ali zato je Savvy razumjela
svaku riječ.

Gotovo se nasmijala naglas, ali se suzdržala u posljednji trenutak. Tada bi je definitivno

uhvatio u špijuniranju. Ali, jedan tih osmijeh ipak joj je pobjegao s usana i Ashton je istoga
trena pogledao u smjeru gdje se nalazila. Kvragu! Nevjerojatnom brzinom odmaknula se
unatrag i gotovo se spotaknuta o ljestve.

Nije se usudila pomaknuti ni milimetar dok je osluškivala zvukove oko sebe, nadajući se da
je Ashton krenuo dalje.

Nije znala koliko je vremena prošlo od njezine akrobacije, ali joj je bilo jasno da ne može
ostati ukočena satima na palubi. Smrznula bi se. U trenutku kada je htjela ustati, prepala se.
„Uživaš u predstavi?“

Toliko o njezinim akrobatskim vještinama. Ako se to uopće može nazvati vještinom. Ulovio
ju je.
ŠESTO POGLAVLJE
Srce joj je luđački udaralo. Vratila se u ležeći položaj, zureći u njegov zastrašujući lik iznad
sebe, iako joj se činilo da je uopće ne želi uplašiti. Nekoliko dana uspjela ga je izbjegavati, ali
sada, nakon što je prošla ponoć i nije bilo apsolutno nikoga u blizini, odlučio je da je to
dobro vrijeme za razgovor. No, to što ju je uhvatio u prisluškivanju nije joj bilo od pomoći.

Da se barem spustila u potpalublje prije njihove svađe, sada se ne bi nalazila u ovako

čudnom položaju, doslovno i figurativno.

Tada ju je Ashton šokirao. Spustio se na pod i ispružio se pokraj nje. Nikada još nije bila u
takvoj situaciji.

„Nisam vas špijunirala“, rekla je kada je tišina postala nepodnošljiva.

„Daj, molim te. Naravno da jesi. No, mislim da bih učinio isto da sam bio na tvome mjestu.“

Nije bio ljut, činilo joj se da se dobro zabavlja. Nije to očekivala, ali ona ga ionako nije
poznavala niti je mogla predviđati njegovo raspoloženje.

,,U redu, priznajem da sam gledala vaš mali šou i mislim da zaslužujete Emmy za njega.
Šteta je samo što to nitko nije snimio. No, nije mi bila namjera to raditi. Sjedila sam ovdje i
uživala u hladnom pivu i pogledu na zvjezdano nebo, a u tom trenutku stvorili ste se vas
dvoje. Što sam trebala učiniti? Prekinuti svoj odmor i sakriti se u potpalublje?“

Brbljala je. Uvijek bi to činila kada bi bila nervozna i iako je toga bila svjesna, nije se mogla
zaustaviti.

„I što je to bilo s cipelom, Ashtone? Mislim, stvarno! I ja bih bila uzrujana da sam potrgala
omiljeni par cipela, ali dobro, ja ne bih obula potpetice na pristaništu...“ Uh, neka je netko
zaustavi.

„Zar ćeš me sada i ti mučiti, Savvy? Dokrajčiti me riječima?“ upitao ju je nasmiješeno.

Savannah je na trenutak zastala i nasmijala se sebi i cijeloj situaciji. Osjetila je kako se

njezina napetost polako topi.

Kako je taj tip mogao biti u jednom trenutku tako služben i ukočen, a u drugom tako
bezbrižan i opušten? Bila je potpuno zbunjena. Dosad ga još nikada nije vidjela ovako
prijateljski raspoloženog.

„Znaš“, rekao je, „bilo bi pristojno ponuditi gosta pivom. Kad ga već spominješ.“ Izgledao je
kao da mu je sasvim ugodno.

„Tehnički sam ja ovdje gošća, gospodine Storme, kao što ste mi to više puta naglasili. Ovo je
vaš brod i bilo bi u redu da nam vi dodate pivo“, rekla je.
Okrenuo se prema njoj i potom je ponovno šokirao. Ustao je i prišao hladnjaku, uzeo iz
njega dva piva, otvorio ih i stavio u svaku bocu po krišku limuna koje je ona ranije
pripremila.

Savannah se uspravila i smjestila u udoban naslonjač, što je bilo pravo olakšanje za njezina
leđa. Paluba i nije bila ugodno mjesto za ležanje.

„Hvala“, rekla je tiho kada joj je dodao Coronu. Naslonila se i ispila gutljaj hladnog pića,
ponovno se prepuštajući potrazi za zvijezdama. Još odmalena uživala je u tome.

„Nema na čemu, Savvy. Uživam u tvojemu društvu.“

Pogledala ga je u čuđenju i potom prasnula u smijeh. „Kako možeš reći da uživaš u mojemu
društvu kad se u svakoj prilici posvađamo?“

„Znaš što kažu: tanka je granica između ljubavi i mržnje, zar ne?“

Osjetila je olakšanje kada joj je namignuo.

„Zbilja uživaš kada me izbaciš iz takta, zar ne?“

„Da, moram priznati da je to istina.“ Ni trenutak se nije ustručavao priznati.

„Radiš li to sa svima?“ upitala je. Ona zasigurno ni po čemu nije bila posebnija od drugih.

„Ne baš“, odgovorio je, zbog čega je osjetila leptiriće u trbuhu. „Samo s onima koji mi se
sviđaju.“

Što bi to trebalo značiti? Nije bilo šanse da nastavi dalje kopati po tome.

„Mislim da bi trebao pronaći neko drugo društvo jer ja nisam baš uvijek draga osoba“, rekla
je nasmijano. Znam biti prilično zahtjevna.“

„Ne mogu ni zamisliti da se nekome ne bi svidjela. Pametna si, vrijedna, lijepa i s tobom je
vrlo lako voditi razgovor. Siguran sam da oko sebe imaš hrpu ljudi koji se bore za tvoju
pažnju. Zapravo, primijetio sam da se Weston koristi svakom prilikom da ti se približi.“

Trebalo joj je nekoliko trenutaka da mu odgovori, ali morala je priznati da joj se sviđa što
može s nekim opušteno razgovarati.

„Ponekad mi se čini da sam možda previše usamljena. Toliko sam dugo posvećena učenju
da se često osjećam kao da nisam odavno uzela predah. Obožavam svoju mlađu sestru, ali
što se tiče prijatelja, jednostavno nisam imala mnogo vremena za druženja.“

„Imaš sestru?“ upitao je.

„Da, zbog toga sam se preselila ovamo. Studij ima odličan program i ovdje ću moći biti uz
nju.“ ,,A gdje je ona sada?“

„Trenutačno je u Africi gdje se bavi medicinskim radom, ali vraća se za nekoliko dana.“
Savannah je jedva čekala vidjeti je.

„Hmm. Zanimljivo“, rekao je. Naravno da je zanimljivo. Alexa je djevojka koju svi vole, ali
prije nego što je uspjela reći nešto više o njoj, preduhitrio ju je novim pitanjem. „Je li nalik
tebi?“

Nije znala kako bi trebala shvatiti njegovo pitanje. Je li time mislio nešto dobro ili loše? Bi li
mu trebala reći da njezina sestra nije slobodna? Zapravo, bila je slobodna, ali pomisao da bi
njih dvoje mogli hodati u njoj je izazvala lavinu ljubomore. Glupost! Savannah ionako nije
imala ništa s njim niti je to htjela. Jednostavno joj je zasmetala takva ideja, jer tip
ima zaručnicu.

„Pomalo smo slične jedna drugoj, ali Alexa ima tu predivnu osobnost zbog koje je privlačna
svima. Ona je sjajna cura.“

Na trenutak je zašutio i pomislila je kako bi dala i posljednji novčić svoje skromne

ušteđevine kada bi mogla znati o čemu razmišlja.

„Ti imaš...“ Ashton se zaustavio kada je primijetio njezin pogled.

Ona je odlučno nastavila. „Ne možeš biti tako privlačan svima kada radiš naporno kao ja za
svoju budućnost. Ne, to ne znači da se ponašam poput stare babe. Imam dovoljno
slobodnog vremena u životu za opuštanje.“ Znala je da je previše osjetljiva kod takvih tema.
Oduvijek su joj govorili da je ona dosadna i ukočena sestra, a Alexa je bila
potpuna suprotnost.

Neko je vrijeme šutio, a potom promijenio temu. Pametno. „Zar nisi stekla prijatelje na
fakultetu?“

„Ne baš, iako sam sudjelovala u mnogim aktivnostima, ali uvijek bih u žurbi jurila na neku
sljedeću grupu i ne bih imala vremena za upoznavanje. Tulumi i izlasci nisu bili dio moga
života pa su ljudi brzo gubili interes za mene. No, da mi je bilo malo više stalo do toga da
steknem prijatelje, vjerojatno bih se i više potrudila oko toga.“

„Svi mi trebamo ljude u našim životima, Savvy. Ne možemo biti sami.“ Ashton ju je uhvatio
za ruku.

O. K., ovo je loše. Jako loše. Njegov dodir izazvao je pravu uzbunu u njoj iako je bio posve
nevin. Očajnički je gledala u nebo, nadajući se da će nelagodni trenutak brzo proći.

„Jesi li znao da su se u prošlosti mornari koristili zvijezdama za navigaciju?“ upitala ga je.

Njegova ruka i dalje je bila na njezinoj, a ona je uporno pokušala razmišljati o nečemu
drugom prije nego što je napokon progovorio.

„Da, ali nikada to nisam detaljno istraživao. Više sam zainteresiran za modernu
tehnologiju.“

„Mene je oduvijek fasciniralo sve što ima veze s oceanima i zvijezdama. Ako pogledaš u
nebo, uvijek možeš pronaći put prema domu.“

„Uvijek pričaš tako puno kada ti je neugodno, Savvy?“ upitao je, dok se prstima poigravao s
njezinom kožom.

U redu, sada je stvarno pravi trenutak da ovo prestane. Srce joj je bubnjalo u prsima. Ni
sama nije znala što to osjeća, ali što god bilo, nije bilo ispravno.

„O. K., bilo je zabavno, ali sada sam zaista umorna“, rekla je, pretvarajući se da zijeva. Ustala
je i odložila bocu sa strane, zateturavši.

Velika pogreška. Osjetila je kako su joj noge klimave.

No, Ashton je brzo ustao i uhvatio je prije negoli se srušila. Poput pravog romantičnog
heroja. Stajali su tako okrenuti jedno prema drugome, obasjani zvjezdanim nebom, i više se
nije mogla sjetiti zašto bi bilo tako pogrešno poljubiti ga.

Tada je prestala razmišljati. Ashton se nagnuo prema njoj i... i... Kvragu. lako je duboko u
sebi znala da to ne smije dopustiti, prestala je razmišljati i o čemu kada su njegove usne
dotaknule njezine. Nježno je spustio dlanove na njezina leđa i ugurao joj jezik u usta,
izvodeći njime pravu magiju. Osjećala se bespomoćnom učiniti išta kako bi ga zaustavila.

,,Savvy“, promrmljao je tiho dok se usnama spuštao do njezina vrata.

Nikada nije toliko uživala u poljupcu. Kvragu, nikada nije ni iskusila takav poljubac. Kako da
zaustavi nešto tako dobro i nevjerojatno? S drugim muškarcima bilo je lako prestati jer
nikada nije osjetila toliku žudnju ni prema kome.

S njim je zaboravila kako se zove baš kao što je zaboravila i na sve one razloge zbog kojih
mu ne bi trebala dopustiti da u njoj izaziva toliku strast. Noć je bila stvorena za romansu, a
kada joj je usnama dotaknuo dojku, znala je da se nekako mora pribrati i izvući iz neugodne
situacije. „Ashtone, stani.“

Zar je to bio njezin glas? Nije joj tako zvučao. Bila je zadihana i govorila je promuklim
glasom, nakon čega je ispustila glasan uzdah koji nikako nije zvučao kao da želi da sve
prestane.

„Zašto?“ promrmljao je nevoljko i ugurao dlan ispod njezine majice.

Savannah se odmaknula i on ju je pustio, na njezino razočaranje. Možda je duboko u sebi
željela da je ne posluša, ali znala je da se nakon toga ujutro ne bi mogla pogledati u
ogledalo.

„Zato što nisi moj“, odgovorila je kada se napokon pribrala.

Okrenula se i spustila u svoju sobu u potpalublju. Te noći nije dobro spavala, a njezini
isprekidani snovi bili su ispunjeni njegovim likom.
SEDMO POGLAVLJE
Što sam to, pobogu, učinio? Znao je da je zaručen drugom ženom. Nije ju želio varati niti je
to ikada činio, iako dosad nije imao ozbiljnu vezu.

Poanta je u tome da je Kalli savršena žena za njega. Neprestano je samome sebi ponavljao
činjenice da je ona djevojka plave krvi, iz dobre i ugledne obitelji, ponekad je bila zabavna,
više od toga konzervativna, ali sve u svemu idealan izbor za majku njegove djece, kojom bi
se ponosili njegov otac i stričevi.

Ashton je previše godina potratio kao zavodnik za šankom, a njegova dužnost sada je bila
odrasti i ponašati se poput pravoga Storma. Osim prezimena Storm, nosio je i odgovornost
prezimena Andcrson. Kvragu, to je bilo zaista previše tereta za jednog muškarca.

Znao je da ne smije upropastiti to što ima s Kalli. Time bi samo potvrdio da je njegov otac
bio u pravu kada je njega, braću i sestru zatvorio u sobu i zaprijetio im da će im oduzeti sve
ako ne prestanu biti razmažena derišta. Nakon prvotnog šoka, Ashton je učinio sve što je
bilo u njegovoj moći kako bi mu dokazao da se ljudi mogu promijeniti. I u tome je uspio.

No, sada se počeo poigravati vatrom, što nije bilo prihvatljivo nakon svega što je prošao.

Nije želio biti čovjek kojem se ne može vjerovati. Pretjeranim izlascima donekle se moglo
progledati kroz prste, ali muškarac bez moralnih granica nešto je sasvim drugo. Znao je da
pred sobom ima nezahvalan izbor. Morao se riješiti Savanne Mills ili jako dobro
uvježbati samokontrolu.

Najlakše bi bilo riješiti se te djevojke koja je za njega predstavljala pravo iskušenje. Kvragu.
Život mu je postao kompliciran onoga trena kada je ona stigla u njegovo pristanište za
brodove, ali nikada dosad u životu nije birao lakši put. Odbijao je ići linijom manjeg otpora
jer bi to samo pokazalo njegovu slabost.

Večeras je ionako bilo prekasno za poduzimanje daljnjih koraka i želio je prestati

razmišljati o tome. Čim je legao u krevet, postao je nervozan. Tko je uopće ta Savannah koja
se pojavila niotkuda i poremetila njegove planove za budućnost? Bio je sretan s Kalli.
Dobro, nije bio u nikakvoj ekstazi niti je ludo zaljubljen u nju, ali bilo mu je ugodno.
Nikada zapravo nije priželjkivao ljubav. Znao je kako to može završiti.

Ljubav je sa sobom nosila veliku odgovornost, smatrao je. Kada voliš, moraš neprestano
dokazivati svom partneru da mu je bolje s tobom nego bez tebe, a on nije želio živjeti pod
takvim pritiskom.

Zato je bio savršeno zadovoljan što je izabrao Kalli za svoju buduću ženu. Uz nju se nije
osjećao neugodno, osim možda večerašnje situacije s njezinim cipelama i imali su relativno
pristojan seks. O. K., nije ga pretjerano uzbuđivala, ali nije mu ni trebalo više od ovog što je
imao.
A sada, u posljednja dva tjedna pojavila se Savvy i preokrenula njegov život naglavačke. Što
je ona to umislila? Bio je spreman uputiti se prema njezinu brodu, točnije, prema svojem
brodu, i pokazati joj gdje joj je mjesto. Ili joj možda pokazati nešto drugo...

Ne, znao je da to ne smije učiniti. Morao je misliti na svoj interes iako nije bio posve siguran
što je najbolje za njega. Jedino u što je bio siguran bilo je da se mora kloniti svoje nove
zaposlenice. Za vlastito dobro.

To će lako ispuniti. Bio je uvjeren u sebe.

Zatvorio je oči i ostatak noći gubio se između sna i jave. Uskoro se sunce pojavilo na obzoru
i odlučio je izaći na palubu, odakle je ugledao Savvy kako tumara pristaništem savršene
stražnjice. Što to radi tako odjevena?

„Savvy!“ viknuo je. Čula je njegov glas i istoga trena okrenula se prema smjeru iz kojeg je
dolazio. Očito je bila uvjerena da je posve sama.

Primijetio je kako se nevoljko kreće prema njemu, što ga je dodatno oneraspoložilo. Sada će
dobiti svoje.

„Jučer si zabušavala. Nemoj da se to danas ponovi jer neću imat drugog izbora osim
zamijeniti te.“

Savannah ga je promatrala u šoku, ne znajući što je razlog njegovu stavu. Zašto jednostavno
nije mogao šutjeti?

„Ne razumijem, gospodine Storme. Napravila sam sve što ste mi rekli“, odgovorila je.

I dalje se nije mogao zaustaviti. „Prespora si, gospođice Mills. Ostali moraju raditi za tobom.
Znaš li koje su moje sljedeće riječi?“

„Imam ideju. Priberi se ili odlaziš?“

„Sve ti je jasno.“

„Zvuči uvredljivo.“

Znao je da ju je iživcirao svojim ponašanjem, ali to mu je lakše podnijeti nego vidjeti je

povrijeđenom. Iz nekog neobjašnjivog razloga nije mogao podnijeti pomisao da bi je ikada
mogao povrijediti.

Okrenuo se ne pruživši joj mogućnost za odgovor. Odsada će svakako pripaziti na njezin

rad.

Možda će mu sama pružiti razlog da je otpusti. Kada barem ta pomisao ne bi u njemu

izazvala gađenje prema samome sebi. Kvragu! Kvragu! Kvragu!
Ova žena je problem. Znao je to od prvoga dana, a sada je u to bio sve više siguran.

Unatoč tome, nije ništa poduzimao. Možda je zbog toga bio prava budala, ali ujedno ga je
cijela ta situacija činila nesretnim.

Kvragu i ja i ona.
OSMO POGLAVLJE
Kakav je to tip? U jednom trenu se bezbrižno zabavljao, družio i ljubio s njom, a u drugom
joj je već prijetio otkazom. Nikako ga nije mogla razumjeti.

Ono u što je sada bila prilično sigurna jest da ju je mrzio. Osjećala je to u njegovu stavu.
Radila je za njega tek dva tjedna, a on ju je neprestano iskušavao dajući joj da obavlja
najgore poslove.

No, barem je ponovno dobro spavala. Valovi koji su nježno ljuljali njezin brod svake su je
večeri uveli u dubok san.

Pa što ako je radila nekakve služavničke poslove? Nije ju bilo briga što radi sve dok može
biti uz ocean. Ako joj se zvijezde dobro poslože, uskoro će ploviti kruzerom u mjesta koja
još nikada nije posjetila. Pomisao na to tješila ju je dok je skupljala smeće koje je plutalo na
površini oceana. „Uživaš?“

Savannah je gotovo skočila kada je iza sebe začula dubok glas.

„Dobar dan, gospodine Storme. Što radite ovdje?“ upitala je.

Bio je s dvojicom muškaraca koji su mu bili vrlo slični. Zanimljivo.

,,Oh, dušo, zašto si tako službena sa mnom?“ začudio se Richard i iznenadio je privukavši je
u snažan zagrljaj.

„Ja, ovaj, ja...“, nije znala što reći.

„Zovi me samo Richard“, rekao je. „Inzistiram na tome. Ova dvojica zgodnih muškaraca su
moja braća, Joseph i George.“

„Drago mi je upoznati vas“, rekla je iskreno.

„Nama je još draže upoznati tebe“, rekao je Joseph i zagrlio je, a potom je uslijedio i
Georgeov zagrljaj. Savannah nije znala što bi mislila. Zar je ova trojica žele dokrajčiti
svojom ljubaznošću?

„Idemo na ručak“, obratio joj se Richard. „Umirem od gladi.“

„O, ne, ja ne mogu sada. Moram završiti s čišćenjem.“

„Glupost“, odgovorio je Joseph. „Svima je potreban kratak predah.“

„Što vas trojica radite ovdje?“

Zadrhtala je na zvuk Ashtonova glasa, ali ovoga je puta to uspjela prikriti. Nije se htjela ni
okrenuti prema njemu. Neka misli što hoće.

„Ovdje smo u posjetu Savanni“, odgovorio mu je Richard. „Jedna stvar mi ovdje nije jasna.
Zašto ona skuplja smeće? Ta žena ima magisterij, zaboga!“

Savannah se zacrvenjela.

„Nisam se žalila“, uvjeravala je Ashtona. Sada je bila prisiljena okrenuti se prema njemu i
pogledati ga. Kvragu. Da, to je taj ubojiti elektricitet između njih koji se svim silama trudila
izbjegavati.

„Ima li nešto loše u ovakvom poslu?“ Ashton joj se oštro obratio.

„Upravo sam naglasila da nemam nikakav problem s time“, uzvratila je. „Sigurna sam da ste
i vi obavljali takve poslove, zar ne?“

Njegov ubojit pogled trebao ju je ustrašiti, ali ona ga je u tom trenutku htjela gurnuti u
prljavu vodu. No, tada bi to bio samo još jedan komad smeća koji bi morala izvući na obalu.
Richard se uključio u razgovor prije nego što je postalo gusto.

„Ova djevojka previše je ponosna da bi prigovarala zbog zadatka koji joj je dodijeljen“,
Richard je obavijestio svoga sina. „Ja sam taj koji misli kako nije prikladno da obavlja
ovakve zadatke na vrućini. To je potpuno traćenje njezina talenta.“

„Žao mi je ako tako misliš, tata, ali i ja sam obavljao slične poslove“, uvjeravao ga je Ashton.

Richard se zagledao u njega. „I dalje ih radiš?“ upitao je. „I oduvijek si bio tako posvećen
poslu? Dobro se sjećam...“

Savannah se zainteresirala za naglu promjenu teme. Htjela je čuti više o Ashtonu. Zar je
njegov otac upravo insinuirao da je ovaj tip bio ljenčina? Nakon što se fokus razgovora
pomaknuo s nje, postalo joj je zanimljivo.

„I ja se sjećam“, odgovorio je Ashton, ali nikako nije imao namjeru spominjati svoje
prijašnje ponašanje, osobito ne pred Savannom.

„Onda ćemo se ovako dogovoriti“, George se obratio svom nećaku. „Ti bi mogao završiti
ovaj blesavi posao, a mi ćemo Savannu odvesti na ručak.“

Ashton im je uputio ubojit pogled, a potom se usredotočio na Savannu. Ona mu je uzvratila

nevinim pogledom kojim je dala do znanja da ovo nije njezina ideja i da ih ne može
spriječiti.

„Idi s njima na ručak“, progunđao je. „Znam da me u protivnom neće ostaviti na miru.“
„Ja sam zadovoljna svojim poslom“, odgovorila mu je. „Ne očekujem nikakav poseban
tretman.“

Ashton joj se približio. „Rekao sam da ideš na taj ručak, Savvy. Imaš li problem sa slušanjem
zapovijedi?“

,,Ne, šefe, naravno da nemam.“ Njezin odgovor bio je prilično zajedljiv. „Dobro.“ Okrenuo se.

„Uzet ćemo jedan od tvojih brodova i otići do otočja Orcas. Ondje možemo ručati“, rekao mu
je otac. „Ti ćeš nam se pridružiti, sine. Ipak si ti kapetan.“ Richard je uhvatio Savannu za
ruku i krenuo prema Ashtonovoj omiljenoj jedrilici.

„Imam posla, tata. Nemam sada vremena za to.“

„Zar nisi upravo rekao Savvy... sviđa mi se to ime, samo da znaš, dobro joj pristaje“, rekao je
Joseph. „Oprosti. Skrenuo sam s teme. Nisi li upravo rekao Savvy da nema smisla
raspravljati? Zašto onda ti to činiš?“

Ashton je uzdahnuo i zakolutao očima, a potom odlučio da će biti najbezbolnije poći s

njima. „Dobro, ali ne smijemo se zadržati“, rekao je.

Savannah je bila šokirana što je tako lako pristao poći s njima. Nije joj se činio kao netko
koga se lako može nagovoriti na bilo što. Očito je bio dovoljno mudar da se ne upušta u
prepirke s ovom trojicom divova.

„Obožavam kada me slušaju“, Richard joj je šapnuo na uho. „Zar to nije divno?“

Savannah se ponovno zacrvenjela. Ovi muškarci bili su toliko dragi prema njoj.

Isplovili su na najljepšoj jedrilici koju je ikada vidjela. Osjećala je nelagodu jer se uputila
nekamo s nepoznatim ljudima, ali znala je da zasad nema povratka pa nije bilo smisla
razmišljati tako.

Savannah je ostala na stražnjem dijelu broda, dok su ostali pomagali Ashtonu s jedrima. I
sama bi im voljela pomoći, ali znala je da bi ih tada bilo previše, a njezina nespretnost
vjerojatno bi dovela do nečijeg pada u ocean.

Kada se napokon opustila i počela uživati u plovidbi, Ashton je usporio i uplovio u

pristanište. Restoran nije bio daleko od mjesta gdje su pristali.

Brzo su dobili stol, a Savannah je pomislila u sebi kako nije dostojna društva Andersonovih
i Stormovih. Njezina obitelj bila je posve drugačija. Kada bi znali cijelu istinu o njoj,
vjerojatno ne bi htjeli provesti ručak u njezinu društvu. Potjecala je iz siromašne i nasilne
obitelji, a ovim muškarcima takve stvari vjerojatno su bile nepoznate.

Jednoga dana Savannah će promijeniti svoj život. Kada stekne doktorat, postat će
profesorica, radit će posao koji voli, zarađivati pristojnu plaću, a ljeta će provoditi uz ocean,
radeći na istraživanjima. Može li zamisliti bolji život? Teško. Napokon će iza sebe ostaviti
svoju jadnu prošlost, ondje gdje joj je i mjesto.

„Jesi li zadovoljna s poslom u našoj kompaniji?“ upitao ju je Richard. „Izuzev činjenice da te

moj sin tjera da radiš mizerne poslove na nesnosnoj vrućini.“

Ashton je šutio, a za stolom se stvorio konobar i uzeo njihovu narudžbu. Svi su se odlučili za
čašu vina, dok se Savannah predomišljala. Znala je da je jedina u društvu kojoj još uvijek
traje radno vrijeme.

„Popij čašu vina, Savvy. Nećeš zbog toga postati nesposobna obavljati svoj posao“, rekao je
Ashton.

Ljutilo ju je što joj može čitati misli.

Odlučila ga je poslušati i bilo joj je drago zbog toga. Vino je bilo izvrsno.

„Volim svoj posao“, odgovorila je na Richardovo pitanje, nadajući se da će brzo promijeniti

temu kako je ne bi uhvatili u laži. „Sviđa mi se raditi na suncu. Ionako sam previše blijeda, a
ovako ću dobiti lijepu boju.“ Iako joj je koža bila sve crvenija, neovisno o losionu za
sunčanje koji je neprestano nanosila na tijelo, bila je odlučna u namjeri da ne kaže ništa loše
o svom poslu.

Joseph je zafrktao. „Ta crvena boja na tvojoj koži sigurno ti ne donosi ugodne noći“, rekao
je. „Mislim da nitko ne voli izgorjeti na suncu.“

„Meni ne smeta“, nastavila je s lažima.

„Kakve si još poslove imao u planu za Savvy?“ pitao je George nećaka. „Otac ti je već
napomenuo da žena ima previsoke kvalifikacije da bi radila ovo što trenutačno radi.“

„Ne bi vas se trebalo ticati što ja radim sa svojim zaposlenicima“, odgovorio je Ashton. „Ne
volim kada mi se netko miješa u posao, a dosada se nitko nije žalio. Dobro se odnosim
prema svojim ljudima i dobro ih plaćam. Savvy sam osigurao smještaj na brodu u
pristaništu i mislim da ona nema razloga biti nezahvalna.“

„Nisam, naravno“, rekla je, nastojeći smiriti strasti među muškarcima.

„Mislim da bi takve zadatke ipak mogli obavljati oni mladi momci koji se motaju po
pristaništu“, istaknuo je Joseph.

„Što biste vi htjeli da bude njezin posao?“ upitao ih je Ashton.

Prije nego što su uspjeli odgovoriti, pokraj njihova stola ponovno se stvorio konobar i
preuzeo narudžbe za jelo. Savannah se odlučila za Cezarovu salatu i jakobove kapice. Mljac.
Ovo je bila prava poslastica nakon uobičajenih hladnih sendviča koje je jela za ručak.
Kada je konobar otišao, nastavili su s razgovorom.

„Ne znam. Ionako nemam pravo miješati se, kao što si već istaknuo“, odgovorio je Richard.

Savannah se nije puno uključivala u razgovor. Iako su muškarci izazivali jedni druge,
primijetila je mnogo ljubavi i poštovanja između njih.

Bilo joj je zabavno slušati ih, osobito kada ona više nije bila glavna tema. Uskoro je stigla i
hrana. Vrijeme joj je proletjelo. Bila je sita i u ugodnu društvu, više od toga nije mogla
poželjeti.

Po povratku u pristanište primijetila je da se Ashtonovo raspoloženje nije promijenilo. Iako

se nikada nije smatrala agresivnom osobom, počela je razmišljati o tome kako bi trebala
napraviti iznimku u njegovu slučaju.
DEVETO POGLAVLJE
Hvala Bogu da je radni dan pri kraju. Prošla su tri dana od njezina slučajnog ručka s
Ashtonom i već je uočila uzorak u njegovu ponašanju. Jedan dan bio bi ljubazan i gotovo
drag, a već sljedećeg pravi šef iz pakla.

Kada bi joj se približavao, nikada ne bi mogla predvidjeti kakve je volje i što će je zadesiti.
No, preostao joj je još samo jedan radni dan u ovom tjednu, a potom će konačno vidjeti
svoju sestru. Bilo je i vrijeme.

Znala je da će zbog toga izdržati sve što joj donese posljednji radni dan. Pogledala je na sat.
Još samo jedan dan i pedeset tri minute. Nema problema.

Već pola sata poslije, dok je odlagala pribor za čišćenje, osjetila je iznenadnu hladnoću.
Znala je da to nema veze s povjetarcem koji je dolazio s oceana. Ni trenutka nije posumnjala
da se Ashton nalazi negdje u blizini.

Kvragu! Za svega petnaest minuta bila bi sigurna u tišini svoga broda, ali Ashton je dobro
poznavao njezin raspored. Kada bi odlučio potražiti je, bilo bi mu svejedno radi li ili je
završila s poslom.

Okrenula se i imala je što vidjeti. Naviknuta gledati ga odjevena u polo-majice i kratke

hlače, ovog puta šokirala se ugledavši ga u odijelu.

Da, nije bio prvi put da ga vidi tako sređena. Odmah se prisjetila one večeri kada se
posvađao sa svojom zaručnicom, ali tada je bilo mračno i toliko toga se dogodilo da nije
stigla primijetiti kako izgleda u odijelu. No, sada je bila uvjerena da bi taj tip mogao bez
problema krasiti naslovnice muških magazina. Kosa mu je ovog puta bila začešljana
unatrag, a obrazi tako čvrsti i preplanuli. Ovo je tako nepošteno! Zašto ja nemam
ovakve gene?

I prije joj je bio privlačan, ali sada je stajao pred njom tako savršen i u svom punom sjaju.
Ostavio ju je bez teksta.

„Zuriš u mene, Savvy.“

Trebalo je nekoliko trenutaka da njegove riječi dopru do nje. Kada je tome dodao i svoj
arogantan osmijeh, odmah je postala mrzovoljna.

„Nipošto to ne radim.“ Mogla je smisliti i neku bolju izliku. Uhvatio ju je nespremnu.

„Zašto se trudiš lagati mi?“ upitao je, slegnuvši ramenima. „Očito voliš vidjeti tipa u odijelu.
Da sam to znao, češće bih ih nosio.“
Ponovno ju je šokirao. Bila je bijesna na sebe što je pred tim tipom svaki put ispala kao da
nema osobito visok kvocijent inteligencije. Što se to događa s njom? Nije joj se sviđao i
obično nije bila jedna od onih cura koje su se ponašale glupo kada bi im se netko svidio.

„Trebaš nešto?“ upitala ga je.

„Ne. Samo sam prolazio ovuda i došao te pozdraviti“, rekao je, bezobzirno je odmjeravajući
od glave do pete.

Ta svinja nije ni pokušala sakriti da je odmjerava.

„Zbilja, Ashtone, zar se tako sirovo ponašaš u društvu svake žene?“ upitala je.

„Ne. Ti mi se sviđaš. Ne vidim razlog zašto ti je to toliko uvredljivo.“

„Mislim da je potpuno neprimjereno to što govoriš kao i činjenica da to ne pokušavaš

prikriti. U slučaju da si zaboravio, podsjećam te da si zaručen“, protisnula je kroz zube. Bila
je bijesna. Kada će tip shvatiti značenje svojih obaveza?

„Pa što? Još uvijek nisam oženjen, a ne mogu se pretvarati da sam mrtav zato što sam
zaručen“, odgovorio je.

Kakav kreten! „Znaš što, Ashtone? S obzirom na to da je prošlo pet sati, moje radno vrijeme
je završilo i odjavljujem se“, rekla je i okrenula mu leđa.

Prije negoli je zakoračila, zgrabio ju je za ruku i okrenuo prema sebi. Privukao ju je uz svoja
prsa i uputio joj znakovit pogled.

„Jednoga dana, mlada damo, nećeš samo tako otići od mene“, rekao je.

Nije znala što bi trebala odgovoriti na to.

Nagnuo je glavu prema njezinu licu, a Savannah je počela drhtati. To je strah, a ne žudnja,
uvjeravala je samu sebe. No, nije ju poljubio kao što je očekivala, nego se okrenuo i ostavio
je ondje.

Nekoliko je puta duboko udahnula kako bi se pribrala. Kako je uopće mogla osjećati i
trunku žudnje prema tom tipu? Bio je bezobziran, sirov muškarac, varalica. Zašto je njezino
tijelo moralo tako reagirati?

„Ne znam zašto mu to dopuštaš.“

Njezina kolegica Daisy, koja je jedva napunila osamnaest godina, sjedila je nekoliko metara
dalje, stopala uronjenih u ocean.

„Imala si što vidjeti“, rekla je Savannah, pokušavajući osmijehom prikriti nelagodu. „Ne
znam zašto mu to dopuštam.“ Sjela je pokraj te lijepe i drage djevojke.
„Tip je prilično zgodan“, Daisy je uzdahnula. „Da nije toliko stariji od mene, vjerojatno bih
se zaljubila u njega“, dometnula je. „Dobro, i ovako bih se mogla zaljubiti, da si ne lažemo...“

Savannah se nasmijala. „Nije važno što mi mislimo o njemu. On je ionako zauzet, neovisno o
tome što često zaboravlja na to. Ja nisam osoba koja bi ikada varala niti sam netko tko bi
razorio tuđu vezu. Može fiertovati sa mnom koliko god želi, ali ja ne želim imati išta s
njim. Uostalom, ovdje sam samo tijekom ljetnih mjeseca. Nakon toga više ga nikada neću
vidjeti.“

„Ne sviđa mi se njegova zaručnica, moram priznati. Nije ljubazna prema njegovim
radnicima. Jednom mi je čak zapovjedila da joj operem auto.“

„Šališ se, zar ne?“ Savvy je začuđeno upitala. „I što si učinila?“

Daisy joj je namignula i zločesto se nasmijala. „Pa oprala sam ga, naravno.“

„Čemu onda taj zagonetni osmijeh?“ upitala je Savvy.

„Zato što sam joj ostavila riblje iznutrice u felgama. Tjednima se žalila Ashtonu da joj je auto
uništen zbog dolazaka ovamo. Napokon su ga oprali drugi radnici i izvadili otpatke, ali očito
je ni oni nisu osobito voljeli, s obzirom na to da joj nitko nije rekao što su pronašli u
gumama.“

„Pa to je grozno, Daisy“, Savvy je pokušala zvučati ozbiljno, ali nije se mogla suzdržati od
smijanja.

„Najbolje od svega je što me više nikada nije tražila da joj perem auto“, rekla je Daisy i
ustala. „Moram ići. Uskoro će me dečko pokupiti.“

Savvy je ostala sjediti još nekoliko minuta, uživajući u tišini. Tada je zaključila kako je
najbolje da se smjesti na svoj brod. Nije htjela još jedan neugodan susret s Ashtonom, a
večer je bila kao stvorena za ispijanje vina.
DESETO POGLAVLJE
Što je on to sebi ili njoj pokušavao dokazati? Ashton je zateturao na brod na kojem je bila
smještena Savannah. Znao je da je glupo od njega što će je zaskočiti tijekom spavanja, ali
nije si mogao pomoći.

Radila je za njega svega nekoliko tjedana i iako je čvrsto obećao sebi da će je izbjegavati,
činilo se da je neprestance pronalazio razlog potražiti je. No, to je imalo smisla. On je njezin
šef i morao se pobrinuti da dobro obavlja svoj posao.

Što se tiče usranih poslova koje bi joj dodijelio, svaka budala mogla bi ih obaviti tako da nije
bilo razloga daju provjerava, ali ipak... Znao je da je grozno od njega što se tako ponaša
prema njoj, ali bio je bijesan zbog činjenice da ga je natjerala da se pogleda u ogledalo. A
ono što je ondje vidio nije mu se nimalo svidjelo.

Zašto ju je onda nastavljao tražiti?

Zato što se ponašao kao još gori gad kada se pokušavao suzdržati od susreta s njom.

O. K., sada je prilično popio i to mu se učinilo savršenim trenutkom za suočavanje sa

zavodljivom Savannom Mills. Znao je da to ne može proći dobro, ali kvragu i logika.

Kada je otvorio vrata njezine sobe u potpalublju, mislio je da će viknuti nešto kako bi je
probudio i potom tražiti od nje da mu objasni sve. Nije točno znao što bi mu ona to trebala
objasniti, ali što sad? Iako je priželjkivao da je budna i krene prema njemu, želio je da mu
kaže kako uspijeva držati svoju strast pod kontrolom. A time i njegovu.

Mjesec je bio pun i nježno je obasjavao njezinu sobu. Primijetio je njezino nepomično tijelo
kako leži na krevetu. Kakav prizor!

Brzo je zaboravio na sve što joj želi reći. Kako da je probudi? Ta izgleda poput uspavanog
anđela. Ostao je stajati ukočeno na vratima dok se Savannah u snu okrenula i pomaknula
prekrivač sa svojih dugih, glatkih nogu, pružajući predivan pogled na svoja bedra.
Odjednom su mu traperice postale pretijesne.

Znao je da je ludost što se nalazi u njezinoj sobi i trebao je otići odande što prije. Iz nekog
razloga njegov mozak nije procesuirao ono što bi trebao učiniti. I što sada? Ni sam nije
znao. Uskoro se zatekao kako se približava njezinu krevetu, sjeo je pokraj nje... i dotaknuo
pramen njezine kose, pomaknuvši ga s njezina lica.

Odjednom ga je alkohol koji je popio svladao i počelo mu se vrtjeti u glavi. Gotovo se

onesvijestio. Kada je otvorio oči, bio je sretan što mu je glava pokraj Savvy umjesto da je
završila na podu.
Znao je da se mora pomaknuti i dosad je imao sreće što je nije probudio svojim teturanjem.
Znao je da bi ga, s potpunim pravom, ubila da ga pronađe u svom krevetu.

Kada bi ga njegova braća sada vidjela, vjerojatno bi ga izbacili naglavačke. Dobro, uskoro će
ustati, uvjeravao je samog sebe. Samo da mu se prestane vrtjeti u glavi. Zatvorio je oči,
nastojeći ne zaspati.

Dok se Savvy pomicala u snu, ponovno se uzbudio i znao je da je to krajnji trenutak da

ustane i ode.

Kvragu. U tom trenutku prebacila je ruku preko njega, a s usana joj je pobjegao seksi uzdah.

Da, bio je zarobljen. Sada nije mogao nikamo.

Mogao se izvući iz njezina zagrljaja, ali topao dah na njegovu vratu i dodir njezinih prstiju
bili su previše za njega. Više se nije mogao oduprijeti.

Ashton nije bio muškarac koji je uživao u ovako intimnim trenucima. Da, volio je seks, tko
nije? No, maženje i razmjena nježnosti nakon toga nisu ga previše zanimali.

Sada je pomislio kako bi se na ovakve stvari mogao lako priviknuti. Ovo je žena koja je
sposobna zauvijek promijeniti muškarca.

Iako se on nije želio mijenjati. Bio je savršeno zadovoljan sobom i ciljevima koje si je
postavio. Volio je svoj posao i zaručnicu. Dobro, možda i ne može tvrditi da je voli, ali želio
se oženiti njome. Zbog njezine obitelji ostvario je dobre poslovne prilike i rodit će mu male,
savršene Stormove.

No, svejedno se nije mogao riješiti tog dobrog osjećaja koji ga je preplavio dok je ležao uz
Savvy, udišući njezin slatki miris i osluškujući njezino nježno disanje koje ga je uljuljkalo u
san. Znao je da ne može trezveno razmišljati od silnog alkohola, a pogotovo dok je uz njega
ležala prekrasna žena.

Znao je da će izgubiti bitku sa svojom žudnjom prema njoj. Možda bi se mogao pribrati
kada bi je odveo u krevet. Možda bi je nakon toga uspio izbaciti iz svojih misli. Uostalom, još
uvijek nije oženjen i možda bi bilo bolje da to učini dok nema prsten na ruci.

No, to se definitivno neće dogoditi večeras. Još samo nekoliko minuta i odlazi odavde.

Dan je bio tako dug i osjećao je kako ga umor svladava. Možda je to bilo od previše boravka
na suncu, previše posla, ali i pretjerivanja s alkoholom. Činjenica je da je ležao ondje uz
Savvy, njezino disanje donosilo mu je potreban mir i jednostavno je...

Zaspao. Kada se napokon prepustio snu i prestao boriti protiv sebe, privukao ju je i čvrsto
stisnuo uz sebe.
JEDANAESTO POGLAVLJE
Ashtona je prenuo iz sna zaglušujući vrisak pokraj njegova uha. Srećom, ni inače mu nije
bilo potrebno određeno vrijeme za razbuđivanje, čak ni ako bi prethodne večeri popio koju
čašicu više.

Upalio je noćnu lampu pokraj kreveta i pogledao je. Iako joj je kosa na čudan način stršala
na sve strane, i dalje mu je bila neodoljivo privlačna. Znao je da joj takve stvari ne može
izgovoriti u trenutku kada ga je šokirano promatrala razrogačenih zjenica.

Očekivao je njezin bijesan ispad, divlje udarce, pa čak i pokušaj ubojstva nakon što ga je
pronašla u svom krevetu. I dalje nije bio siguran da se nešto od toga neće ostvariti. Dok ju je
tako promatrao, primijetio je u njezinu pogledu nešto sasvim drugačije, nešto zbog čega je
osjetio naglo uzbuđenje. Da, bila je izbezumljena jer je u svojemu krevetu pronašla
tipa kojeg nije pozvala, ali nije mu promaknuo tračak uzbuđenosti u njezinim izražajnim
očima. Zanimljivo.

„Želio sam s tobom razgovarati sinoć. Nisam mislio ostati ovdje, ali ja... popio sam previše i
nekako sam se našao ovdje“, pokušao je objasniti situaciju. To je zvučalo prilično razumno,
zar ne?

„Ne bi trebao biti ovdje, Ashtone!“ vrisnula je, zagledavši se u njegova gola prsa.

Kada je uspio skinuti majicu? Nije se mogao sjetiti da je išta od odjeće svukao sa sebe.
Nekako je provukao raku ispod prekrivača i osjetio olakšanje kada je shvatio da i dalje ima
hlače na sebi. Ne, nikako se nije mogao sjetiti da je svukao majicu, ali zbog njezina
odmjeravanja ipak mu je bilo drago da se to dogodilo.

„Znam da ne bi smio biti ovdje, ali...“, rekao je.

„Onda odlazi“, odvratila je kao da razgovara s djetetom, a ne s odraslim muškarcem.

„Postoji jedan problem: ne želim otići.“

Začuđeno se zagledala u njega, kao da pokušava odgonetnuti koliko se to osoba u njemu

krije. To što je još maloprije osjetio da je privlači sada je naglo iščeznulo.

„Ne zanima me što ti želiš“, rekla je i uputila mu upozoravajući pogled. „Ovo je moj krevet i
želim da se makneš odavde. Odmah.“

„Tehnički, lutko, ovo je moj krevet, zar ne?“

Gledala ga je otvorenih usta poput ribe u vodi. Kvragu. Morao je prestati tako razmišljati.
Uskoro će ga uhvatiti za muda, i to ne onako kako je priželjkivao.

„Zbilja, Ashtone? To znači da se možeš pojaviti ovdje kad god poželiš?“

„Ne. Vjerojatno ti se ne bih smio ušuljati u krevet, ali s obzirom na to da sam sada ovdje,
moram priznati da je jako toplo i udobno. I divno miriše“, rekao je.

Ashton nije planirao razviti osjećaje prema toj ženi, osim svoje prljave žudnje, ali dok je
sjedio ondje, uživajući u pogledu na njezine rumene obraze, vlažne usnice i vatru koju je
rigala iz očiju, shvatio je da doista uživa i da mu se ona sviđa.

To je bilo itekako neočekivano.

Ne bi mu smetalo buditi se ovako svakoga jutra.

O, kvragu. Ta pomisao uznemirila ga je. Možda je doista vrijeme da se vrati na svoj brod.
Zašto se onda ne pomiče? Hmmm.

„Mislim da bi tvoja zaručnica bila s pravom uzrujana da te pronađe ovdje“, rekla mu je

Savvy. „Ili vas dvoje imate nekakvu otvorenu vezu. Nije me briga, ali htjela bih da znaš kako
nikako ne želim biti dio takve boleštine.“

Ashton se neprimjetno pomaknuo prema njoj, okrznuvši nogom njezinu.

„Prekinut ću s Kalli.“ Nije imao namjeru takvo što izgovoriti niti je to ikada bilo dio njegova
plana.

Trebala mu je žena koja je nalikovala trofeju i otvorio je usta kako bi odmah ispravio ono
što je upravo izgovorio, ali riječi nisu izlazile.

„To je stvarno jadno, Ashtone. Pokušat ću razumjeti ovu situaciju. Nisi još ni raščistio svoj
odnos s njom, a kamoli pustio vremenu da učini svoje, nego si odmah uskočio u krevet s
drugom osobom. Misliš li doista da si toliko neodoljiv da ću ja sada skakati od sreće, a
potom se baciti na tebe?“

„Pa, možda“, rekao je. Možda to nije bio najpametniji odgovor. Izgledala je kao da u očima
skriva ubojite strelice koje će uskoro ispaliti prema njemu, poput kakva superheroja iz
stripova.

„Nema šanse. To ti jamčim. I znaš, stvarno mi je žao te žene.“

„Zašto? Naše zamke ionako su samo dobar posao za nas oboje.“ Ashton je znao da mu je
bolje zašutjeti.

„Kako možeš biti tako opušten dok govoriš o slamanju nečijeg srca? Tako si hladan?“

„Slamanje srca? Zar ti nisi upoznala Kalli?“

„Ona te očito voli, Ashtone. Ta zaručeni ste.“

„I ti misliš da to ima veze s ljubavlju? Tako si naivna u ovom surovom svijetu.“

„Zvučiš cinično.“

„Jako sam ciničan, Savvy.“

„Ali... jedini razlog zbog kojeg ljudi ulaze u brak jest ljubav“, bila je uporna.

„Postoji i financijska sigurnost, prijateljstvo, pratnja za razne događaje“, rekao je.

„To je užasno, Ashtone. Kako uopće možeš izgovoriti takvo što?“

„Što? Samo govorim istinu. Bi li ti hodala s tipom koji ti ne može pružiti sigurnost?“ upitao
ju je.

Ispružio se na krevetu i privukao ju uza se, promatrajući njezino lice koje mu je sada bilo
toliko blizu. Ostala je bez zraka dok joj je milovao ruku.

„Da, naravno da bih, Ashtone. Nečije bogatstvo nije mjerilo ljubavi. Bila bih s čovjekom
prema kojem nešto osjećam i koji me voli, neovisno o tome je li bogat ili nije.“

„Jesam te“, rekao je nasmijano.

„Što želiš reći?“

„Imaš osjećaje prema meni“, odgovorio je.

„Nemam“, uzvratila je. „I ovo zasigurno nije nikakav spoj osim ako se ti želiš prisjećati
ovako sramotnog spoja.“

„Toliko sam dobar, zar ne? Želiš da ti pokažem?“

„Ovo postaje sve gore i gore.“

„Misliš mi lagati i tvrditi da ne osjećaš ništa dok ti prstima milujem kožu?“

„Gdje pronalaziš te srcedrapajuće izjave? To su samo hormoni, Ashtone, ništa drugo.“

„Mnogo dobrih veza započelo je zbog divljanja hormona, Savvy.“

„To nisu veze kakve ja želim“, odgovorila je.

„Lažljivice.“

„Ne lažem“, odgovorila je. „Ne ulazim u veze utemeljene na seksu.“

„Znači, nikad se nisi seksala?“

„Nisam to rekla!“ zvučala je frustrirano.

„Znači, često si to radila?“ Ni sam nije znao zašto je pokušava izbaciti iz takta.

„To se tebe uopće ne tiče i ne bih nikad s tobom razgovarala o tome... pogotovo ne ovdje.“

„Zašto ne? Mislim da je krevet savršeno mjesto za dijeljenje malih seksualnih tajni“, rekao
je, dok mu je tijelo bilo sve više napeto u njezinoj blizini, posebice dok se prstima
približavao njezinoj dojci.

„A ja sam ti dala do znanja da mi ne pada na pamet dijeliti s tobom išta o svojoj seksualnoj
aktivnosti u prošlosti.“

„Znači da si to često radila“, rekao je.

Začudo, nije bio sretan zbog toga, što nikako nije imalo smisla. Zašto bi ga bilo briga koliko
je ona imala partnera? Njega nitko nije osuđivao zbog priličnog broja partnerica u prošlosti.

„Reći ću ovo posljednji put. Ne mislim s tobom razgovarati o tome s koliko sam partnera
spavala ili nisam.“

Nije ju mogao pročitati, iako je inače to vrlo lako činio sa svakime.

„Zanimljivo“, rekao je. Nastojao je zvučati smireno dok je u sebi zamišljao drugog muškarca
kako je dodiruje i dovodi do ekstaze.

„Ovaj razgovor ionako je otišao u posve krivom smjeru i želim da odmah prestaneš s time“,
rekla je odlučno.

Uhvatio ju je i prebacio na sebe, zadovoljno uzdahnuvši. Njezine grudi napokon su bile

pritisnute uz njegova prsa i uživao je osjetivši joj napete bradavice. O, da. Bila je itekako
napaljena.

„Sada nema povratka“, rekao joj je.

„Aha. Ti si jedan od onih kojima 'ne' znači 'da'. Pravi princ, zar ne? U svakom slučaju, sada
moram na zahod i bilo bi mi drago da napokon odeš odavde.“

Kvragu! Znao je da se sada mora zaustaviti jer nipošto nije bio takav tip.

Nevoljko je ustao iz kreveta, ali se namjerno okrenuo prema njoj kako bi primijetila kvrgu
koju je izazvala u njegovim hlačama.

„Ostavit ću te samu, Savvy“, rekao je. „Zasad“, dometnuo je i izašao kroz vrata.

Naslonio se na zid, duboko udahnuo i pokušao se podsjetiti da se ionako samo poigrava

njome. Nije mu padala na pamet nikakva ozbiljna veza s njom.

Ako neće dobiti seks s njom, onda više nema smisla nagovarati je. Za njega je igra gotova.
Itekako je gotova. Vratit će se svojoj zaručnici koja je savršena žena za njega. Da, to bi bilo
pametno učiniti, ali nije dovoljno vjerovao samome sebi da će doista tako završiti.
DVANAESTO POGLAVLJE
Savannah se istuširala i oprala zube. Jutros to nije bio nimalo lak zadatak s obzirom na to da
joj se u tijelu odvijala prava borba hormona. Što se zapravo događalo prije svega nekoliko
minuta? Što je Ashton radio u njezinu krevetu? I zašto se nije malo više potrudila da ga što
prije izbaci?

Vrijeme je da prestane sanjariti. Ovo nije bio san već noćna mora. Kako god, subota je i
čekalo ju je dosta obaveza. Odložila je ručnik, navukla omiljenu suknju i okrenula se prema
mjestu gdje je ostavila grudnjak. I tada se smrznula.

Bila je toliko zaokupljena vlastitim mislima da nije čula otvaranje vrata. Ondje je stajao
Ashton, držeći u rukama mafine i kavu. Trebao joj je koji trenutak da podigne ruke i
prekrije grudi. Bila je previše šokirana za brzu reakciju. Ušao je, a ona je zateturala unatrag.

„Želiš reći da sada mogu na dnevnoj bazi očekivati da mi nepozvan upadaš u sobu?“ upitala
je prestravljenim tonom. U redu, bili su zajedno u krevetu prije svega jednoga sata, ali tada
je barem bila odjevena.

„Mislio sam da bi bilo u redu od mene da ti nakon svega donesem kavu i doručak“, rekao je i
zagledao se prema njezinim grudima. Nije joj mogao vidjeti dojke kroz dlanove, zar ne?

Savannah se nije sramila vlastitoga tijela, ali nije bila ni pretjerano oduševljena svojim
izgledom, posebno bedrima, no ona su, srećom, sada bila prekrivena.

„Želiš da se okrenem da se možeš odjenuti u miru?“ upitao je.

Glas mu je bio promukao, a Savannah nije znala što mu odgovoriti na to. Činilo joj se kao da
su joj riječi ostale zaključane negdje duboko u grlu. Pomislila je kako je sigurno vidio
priličan broj golih žena u svom životu, ali ona nije htjela biti jedna od njih.

„Možeš otići sada“, rekla je.

Ali on je nije poslušao. Odložio je kavu i mafine na stolić i okrenuo se prema vratima.
Savannah je shvatila kako nije pravi trenutak za raspravu pa je brzim pokretom zgrabila
košulju, navukla je na sebe i zakopčala dugmad. Za grudnjak će biti vremena poslije, kada
on napokon ode.

Okrenuo se prema njoj, a ona se i dalje osjećala ranjivom, kao da može vidjeti kroz njezinu
košulju iako je bila svjesna da je to nemoguće.

Približavao joj se dok se trudila ponovno pronaći svoj izgubljeni glas.

„Trebao sam pokucati. Oprosti“, rekao je tiho, izazivajući vibracije u njezinu tijelu.

„Nemoj me dirati, Ashtone“, rekla je.

Njezino tijelo nije se slagalo s onim što govori. Više od svega htjela se priviti uz njegovo
toplo tijelo.

„Stat ću ako to stvarno želiš“, rekao je. „Trebamo li možda neku sigurnu riječ koja će značiti
da moram stati?“

Znala je kako je sve što treba učiniti reći mu da makne ruke s nje, ali riječi joj jednostavno
nisu izlazile iz usta.

Ashton joj je prstima nježno dodirivao vrat, potom joj je raspeljao kosu i raspustio je preko
njezinih ramena. Uhvatio ju je za glavu i privukao k sebi.

Pomiješani osjećaji zbunjenosti i žudnje komešali su se u njezinom tijelu i znala je da ga

mora što prije zaustaviti. Prije negoli postane prekasno.

„Imaš savršeno tijelo, Savvy. Želim ga ponovno vidjeti“, šaputao joj je na uho. „Sada ću ti
otkopčati košulju.“

Stajala je u tišini kada joj je otkopčao prvo dugme. Tijelo joj je drhtalo zbog strasti koju je
osjećala prema tom muškarcu. Ugurao je dlan ispod njezine košulje, prstima joj se sve više
približavajući krutim bradavicama.

Dosta. Ako ovo odmah ne okonča, sve će otići predaleko. Znala je da neće moći živjeti s
toliko žaljenja zbog onoga što bi mogla učiniti. No, dok je prstima nježno klizio po njezinim
bradavicama, jedino što joj je uspjelo izaći iz grla bio je uzdah zadovoljstva.

Tada joj je čvrsto stisnuo obje dojke, zbog čega su joj koljena gotovo zaklecala. Morala se
uhvatiti za njegov struk kako se ne bi srušila na pod.

Ashton se prislonio uz nju, izmamivši joj još uzdaha kada je osjetila njegov kruti penis kako
joj dodiruje trbuh. Kada bi se spustio samo malo niže, na mjesto gdje je izgarala od potrebe
za njim. Znala je da ovo mora prestati, ali se nadala da neće. Nije htjela osjećati toliko
snažnu žudnju prema njemu, ali nije si mogla pomoći. Nijedan muškarac nije ju ostavio bez
riječi kao što je to on činio.

„Tako sam napaljen, Savvy. Ne mogu se sjetiti da sam ikada nekoga želio tako snažno kao
tebe. Želim te okusiti, dirati te, istražiti svaki djelić tvoga slatkog tijela. Molim te, reci da
želiš isto.“

Nije se mogla boriti protiv ovoga, nije mogla zaustaviti ono što osjeća. Željela ga je, trebala
ga je više od svega, ali nije bilo šanse da to izgovori naglas.

Savannah je imala dobrih spojeva u prošlosti, ali nikada nije osjećala ovakvu žudnju prema
nekome i to ju je pomalo plašilo.

„Kvragu, Savvy, reci mi da ti se ovo sviđa.“

Zastenjala je. Nije mogla izgovoriti ono što je tražio od nje. Za nju je to bio tabu i protivio se
svim njezinim moralnim načelima.

Ashton je ispustio frustriran uzdah i odgurnuo je na krevet, a uskoro se i sam našao na njoj.
Prije nego što je uspjela išta izgovoriti, spustio je glavu i usnama usisao njezinu bradavicu.

Dok se migoljila ispod njega, poigravao se čas jednom dojkom, čas drugom, dok joj je
dlanom podizao suknju prema bedru.

Vidjeti njegovu tamnu kosu na svojoj koži bio je najerotičniji prizor u njezinu životu.
Zabacila je glavu i napokon počela uživati u onome što joj je pružao.

Možda se tako osjećala jer je znala da je to što rade pogrešno ili zato što još nikada nije
radila takvo što. Što god bilo, osjećala se nevjerojatno i dopustila si je da se njezine tajne
žudnje ispune dok se Ashton poigravao njezinim grudima.

„Želim te okusiti“, zastenjao je promuklim glasom.

Počela je drhtati pri samoj pomisli na to. Znala je da to želi i sada se više nije mogla
zaustaviti. „Savannah!“

Ali, to nije značilo da netko drugi to ne može zaustaviti.

Trebalo joj je nekoliko trenutaka da shvati kako je ne doziva Ashton, nego netko drugi, i
tada je čula korake koji su se približavali vratima njezine sobe. O, Bože! Vrata su ostala
otvorena.

Srećom, Ashton je bio dovoljno pribran iako su mu oči gorjele od požude, ali uspio je
dovoljno brzo ustati i spustiti joj suknju, zapriječivši pogled na nju dok je zakopčavala
košulju.

„Savannah, ups...“

Stigla je njezina sestra.

Savannah je potpuno zaboravila na to. Alexa je stajala ondje i razvukla širok osmijeh dok je
pogledavala čas nju, čas Ashtona. On je bio toliko pun samopouzdanja da nije ni na trenutak
izgledao posramljeno zbog cijele situacije.

„Ja, ovaj, oprostite, žao mi je“, rekla je Alexa, iako je izgledala kao da joj nije nimalo žao zbog
onoga što vidi.

„Ne!“ uzviknula je Savannah. „Meni je jako žao, Lexie. Izgubila sam pojam o vremenu.
Ashton je bio ljubazan i donio mi je kavu jer se moje kuhalo sinoć pokvarilo“, rekla je.
Barem nije lagala da je kuhalo pokvareno.
Prišla je stoliću u otpila velik gutljaj kave, iako je ona sada već bila odvratna i hladna. Nije to
htjela pokazati pa se pretvarala da uživa u njoj.

„Aha, dobro“, rekla je Alexa. „Mogu doći i poslije.“

„Ne! Gotovo sam spremna, samo mi daj nekoliko minuta“, odgovorila je Savannah u žurbi.

„Naravno. Uzmi dovoljno vremena, a ja ću gore uživati u suncu.“ Alexa se okrenula i pritom
odmjerila Ashtona, u čemu je on, činilo se, itekako uživao.

„Usput, ja sam Ashton“, rekao je i prišao joj.

Alexa je pogledala Savvy, a potom mu uputila svoj neodoljiv osmijeh.

„Ja sam Alexa, njezina mlađa sestra“, rekla je.

„Aha, ti si sestra koju svi obožavaju“, odgovorio je Ashton.

Pružili su dlanove jedno drugome, a Savvy je u tom trenutku osjetila ubod ljubomore. Alexu
je bilo lako zavoljeti i počela se bojati da će Ashton sada vrlo brzo izgubiti interes za nju.

To i ne bi bilo tako loše. Ona ga ionako nije htjela za sebe.

„Pa, prilično sam sjajna osoba“, rekla je Alexa šaleći se i potom se okrenula prema Savvy.
„Vidimo se uskoro.“

Njezin pogled dao je Savvy do znanja da će joj štošta morati objasniti. Laknulo joj je kada je
napokon izašla. Bila je prestravljena zbog onoga što će Alexa misliti o njoj. Uspjela se
pribrati i obratila se Ashtonu kada su ostali sami u sobi.

„Ovo se neće ponoviti“, rekla mu je. Bila je na rubu suza. „Sada odlazi odavde. Mislim da sam
ti to već više puta ponovila.“

Ashton se bez riječi naslonio uz zid. Nije znala o čemu razmišlja, ali je pretpostavljala da joj
se ne bi svidjelo.

Pokupila je svoju odjeću i požurila u kupaonicu. Kada se odjenula do kraja i izašla, njega
više nije bilo. Bude li imala sreće, Alexa neće spominjati scenu na koju je naletjela.

Ali, zar je ona ikada imala sreće?

TRINAESTO POGLAVLJE
Bok, dame.“ Savannu i Alexu zaustavio je golemi tip. Imao je oči nevjerojatne sivkaste boje i
bradicu staru nekoliko dana.

„Bok, zgodni“, odgovorila mu je Alexa i zavodnički se osmjehnula. Savannah se nije ni

snašla. „Ja sam Lance“, rekao je i pružio joj ruku. „Ja sam Lexie, a ovo je Savs. Drago mi je.“
Čim su im se dlanovi dotaknuli, Savvy je iznenadila Lexiena nagla promjena raspoloženja.
Onaj zavodnički osmijeh u trenu je iščeznuo.

„Savs“, obratio joj se i kimnuo u znak pozdrava. „Moramo dalje“, rekla je Savvy. „Čekajte!“
viknuo je za njima. „Radite ovdje?“ upitao je kada su se okrenule prema njemu. Ovoga puta,
Alexa je šutjela. „Ja radim“, rekla je Savvy. „Dobro, onda znam gdje vas mogu pronaći.“

Sestre su nastavile dalje svojim putem.

„Možda ne želimo da nas pronađeš“, promrmljala je Alexa sebi u bradu.

„Što je to bilo?“ upitala ju je Savvy zbunjeno. ,,U jednom trenu flertovala si s njim, a u
drugom si bila hladna kao led.“

„Ne sviđa mi se nešto u vezi s tim tipom“, progunđala je.

,,A ti kao zračiš pozitivnom vibrom, Lexie?“ odvratila je Savvy, iako je bila pomalo
zabrinuta. Njoj nije bilo ništa čudno.

,,Ne!“ uzviknula je Alexa frustrirano, a potom se smirila. „Ne mislim na to. Ja... ah, ne mogu
to objasniti“, rekla je.

Hodale su neko vrijeme u tišini, a onda se Alexa uspravila i vratila prvotnom raspoloženju.
Zagledala se u Savvy sa sjajem u očima.

„Da čujem sve.“

Ah, takve su sestre, lako su se udaljavale od pristaništa, Savvy se i dalje crvenjela u licu
kada je pogledala Alexu. Radije bi se usredotočila na tog stranca i sestrinu reakciju na
susret s njim.

„Nema šanse da se pretvaraš kako nisi ništa vidjela ondje, zar ne?“

„Naravno da nema, sekice“, odgovorila je. „Ne mogu vjerovati da mi nisi ništa pričala o
svojim malim, prljavim igricama s tim tipom.“ Otvorila je vrata auta i ušla. Bila je već
potpuno pribrana.

Savannah ju je pomalo nevoljko slijedila i smjestila se na suvozačevo sjedalo. Nije htjela

razgovarati o tome. Kako da uopće to objasni svojoj mlađoj sestri?
„To je bio prvi i posljednji put da se takvo što dogodilo“, rekla je Savannah. „On mi je šef.“

„Pa što onda? Ne znam gdje bi drugdje trebala upoznati ljude osim na radnom mjestu, faksu
ili u nekom baru? Nisam ljubiteljica online upoznavanja, a vjeruj mi, tipa iz bara definitivno
ne želiš povesti kući.“

„Zato i ne idem u barove, ali, svejedno ne želim da se to s Ashtonom ponovi. To je bila

ogromna pogreška i uopće ne želim razgovarati o tome.“

„Žao mi je, dušo. Ako nisi htjela raspravljati sa mnom o tome, onda nisi trebala onako
stenjati kada sam uletjela u sobu“, rekla je Alexa.

„Nisam stenjala. Čula sam da me zoveš. Samo smo... pa, ovaj, on me je tad ljubio“, rekla je
Savannah. U neku ruku, to je bila istina.

„Hmmm. A gdje te je to točno ljubio?“ Alexa je bila uporna.

Savannah se odmah zacrvenjela. Zar joj je mogla čitati misli?

„Nije važno, Lexie. Tip je ionako zauzet, ima zaručnicu i zato nisam imala pravo to raditi s
njime“, priznala je.

Rijetko bi njezina sestra ostala bez riječi, stoga je Savanni bilo još više neugodno. Alexa ju je
zasigurno osuđivala u sebi. Znala je da je napravila najveći grijeh - zašla je na teritorij druge
žene. To je jednostavno neoprostivo.

„Jesi li ga pokušavala zavesti?“ napokon je upitala.

„Ne. Nastojim ga izbjegavati, ali on mi je šef, kao što sam spomenula, tako da se neprestano
susrećemo, a on se nekada ponaša kao pravi gad, dok me nekad nasmijava i jako je drag...“
Savannah je zastala kada je primijetila da se Alexa smije.

„Ako nisi trčala za tuđim muškarcem, nastojeći ga oteti, ne razumijem zašto se osjećaš
krivom. Prestani s time. Je li ta žena nekakva svetica koja se svaki dan brine o starima i
nemoćnima ili spašava uplašene mačke s drveća ili nešto slično?“

„O čemu ti pričaš?“ upitala je Savannah.

„Taj tip trči za tobom iako je zauzet. Za to mogu postojati samo dva razloga. On je
nemoralan gad ili mu je zaručnica prava kuja pa pokušava pronaći razlog da se makne od
nje.“

Savannah ju je bespomoćno slušala, ne znajući kako odgovoriti na njezinu izjavu.

„Njegova zaručnica možda nije najbolja osoba na svijetu, ali to ne znači da zaslužuje da je
on vara niti ja želim biti druga žena s kojom će je varati.“
„Slažem se. On mora odabrati: ili će ostati sa zaručnicom ili će biti s tobom“, zaključila je
Alexa.

„Nije sve tako crno-bijelo, Lexie. Ne postoje uvijek jednostavni odgovori za situacije u
kojima se nađemo.“

„Ti si se oduvijek žrtvovala za druge. I sama si svjesna toga. Umorila sam se gledajući to.
Sviđa li ti se on?“

Alexa je parkirala ispred trgovačkog centra i zagledala se u Savvy.

„Ne“, Savannah se pretvarala.

„Ne vjerujem ti ni riječ. Mislim da ti se itekako sviđa jer mu inače nikada ne bi dopustila da
te poljubi, a kamoli da ti radi sve ostalo zbog čega si doslovno sjajila kada sam upala u sobu
i prekinula vas. Mislim da ti je on jako drag, ali ti se ponovno žrtvuješ za druge. Ako tip ne
želi biti sa svojom zaručnicom, to nikako ne može biti tvoja krivica.“

„Kako možeš biti tako opuštena glede varanja, Lexie?“

„Nisam opuštena. Znaš da ja ne podnosim takve tipove. Da je oženjen, rekla bih ti da ga

sljedeći put odalamiš i udaljiš se zauvijek od njega. No, on ipak nije u braku niti mi se čini da
mu je to u skorijem planu i ne vidim razlog da pokušate doznati postoji li između vas nešto
više od požude.“

„Zato što... ja... ovaj...“ Savvy nije mogla smisliti nijedan dobar razlog kojim bi pobila njezinu
tvrdnju.

„Zato što želiš izigravati mučenicu. Vrijeme je da prekineš s time.“

„Kunem se da to ne činim“, rekla je Savvy. „Stvarno mi se on ne sviđa.“

„Lažeš. Sviđa ti se. Ništa se ne brini, istražit ću ga malo i doznati zavređuje li te. Ti nemaš
baš najbolju prosudbu kad se radi o muškarcima.“

„Ne možeš reći da je ijedna od nas imala dobar primjer kakav bi trebao biti dobar suprug“,
rekla je Savannah.

„O. K, naš otac bio je nasilni gad i znam da si ti podnijela puno veći teret od mene“, rekla je
Alexa i uputila joj strog pogled kojim joj je dala do znanja da je prestane prekidati. „Ne
mijenjaj temu. Oduvijek znam što si sve podnosila zbog mene. Jednako tako, svjesna sam da
si pametnija od mene i imaš veće ciljeve. Obje smo ostavile prošlost iza sebe i nećemo
je ponoviti. Nećemo postati kao naša majka niti ćemo se udati za muškarca kakav je naš
otac. Zato se prestani toliko brinuti i opusti se malo. Uživaj u činjenici da je zgodan tip lud
za tobom. Nema ništa pogrešno u tome.“
„Bila sam uvjerena da sam puno više toga sakrila od tebe“, reklaje Savannah. Iznenadila ju
je spoznaja u kakvu je samopouzdanu ženu izrasla njezina sestra tijekom posljednje godine
dok je radila kao medicinska sestra daleko odavde.

„Nisi, ali moj je teret to što sam bila jako sebična. Jako si mi nedostajala dok me nije bilo.
Nisu mi bili dovoljni telefonski razgovori. Sada smo obje ovdje i nastavljamo s našim
životima, ali bez daljnjih žrtvovanja.“

Savvy se nasmijala. „Ne bih li ja kao starija sestra trebala sve to govoriti tebi?“

„Samo si dvije godine starija od mene, Savvy. Opusti se. Imaš još samo dva mjeseca prije
nego što ponovno zabiješ nos u silne knjige. Uživat ćemo ovoga ljeto, a nadam se i da ćeš ti
uživati u nevjerojatnom seksu sa svojim zgodnim šefom.“

,,A sada ozbiljno. Tko si ti? Gdje je nestala moja sestra?“

„Ja sam tvoja najdraža sestra“, odgovorila joj je Alexa i otvorila vrata auta.

„Da, jesi, itekako“, rekla je Savvy i izašla iz automobila.

Provele su ostatak dana kupujući, uz puno smijeha, zabave i razgovora o svemu što su
prošle dok su bile razdvojene.

Na kraju dana, Savannah je zaboravila na svoje brige s Ashtonom.

ČETRNAESTO POGLAVLJE
Ashton je sjedio na palubi svoga broda i promatrao kako Savvy odlazi iz pristaništa sa
sestrom. Osjećao je bol i napetost u tijelu, ali lice mu se smiješilo.

Već dugo se nije probudio tako dobro raspoložen. Mamurluk? Nije ga ni bilo. Nikada još nije
toliko uživao u društvu žene, i to bez seksa. Razgovor s njom bio je intrigantan, zanimljiv i
nije želio da ikada završi.

Predigra... uh, da, to je bilo spektakularno.

A tek njezine riječi... to ga je posebno uzbuđivalo. Mislila je da će ga moći izbjeći, ali

Stormovi su voljeli izazove. To im je bilo u krvi, baš kao i Andersonima. Ili možda u
hlačama. O, da, možda ipak tamo.

Ashton je primijetio kako mu prilazi jedan od njegove braće, s onim svojim glupim
osmijehom na licu. Zar im je i takav osmijeh genetsko naslijeđe?

„Kvragu, Ash, nisi spomenuo da ovdje imaš jako lijepe zaposlenice“, rekao je Lance kada mu
se pridružio na brodu. „Da sam to znao, češće bih dolazio.“

„Drži svoje prste dalje od mojih zaposlenica“, rekao mu je Ashton ozbiljna glasa.

„Ne mogu si pomoći kada su tako zgodne. Čak im je i govor seksi. Imaju tako savršeno duge
noge, a tek one slatke, male stražnjice, uh... svjesne su svojih prednosti“, rekao je i
uzdahnuo. „Zašto me još nisi ponudio pivom?“

„Devet je ujutro, Lance. Ne treba ti pivo“, odgovorio mu je Ashton.

„Subota je, što znači da nema nikakvih ograničenja za opuštanje. Ona crnokosa ima tako
neodoljiv osmijeh.“ Ashton je odmah shvatio o kome govori. Uzbuna.

„Kako to misliš? Razgovarao si sa Savvy?“

,,Savvy? Misliš Savs? Shvatio sam da se tako zove. O, da, mislim da ću definitivno odsada
češće dolaziti u pristanište. Da sam barem ranije znao da takva mačka radi ovdje.“

„Da se nisi usudio prići joj, Lance.“ O. K, to je bio pogrešan potez. Brat mu je bio raspoložen
za zadirkivanje, a nakon ovoga zasigurno neće imati milosti prema Ashtonu.

„Aha. Vidim da si i ti primijetio njezin osmijeh.“ Lance je uzeo hladno pivo iz hladnjaka i
zavalio se u naslonjač.

„Ne. U mom društvu se ne smije“, progunđao je. „Ali se zato dobro ljubi. Kako se ona ljubi!“
Lance je zastao sa zadirkivanjem. „Mislio sam da ti ne bi smio ljubiti druge žene i još
govoriti o tome.“

„Neke poljupce nemoguće je izbjeći, ali ne mislim na loš način. Želim reći da je Savannah
zauzeta.“

„Nisi li ti taj koji je zauzet?“ upitao ga je Lance opuštenim tonom. „Koliko se sjećam, tvoja
zaručnica...“

„Neće mi još dugo biti zaručnica“, prekinuo ga je Ashton. Možda njegova zaručnica koja mu
se činila kao pravi zgoditak ipak nije materijal za brak.

„Primio sam poruku na znanje“, rekao je Lance. „Ionako mi se Kalli nikad nije pretjerano
sviđala, ali ona živahna, smeđokosa djevojka - zove se Alexa - mislim da bi mi se ona mogla
jako svidjeti.“

,,Sawyna sestra?“ upitao je Ashton. Da, bila je slatka, ali nije se mogla ni usporediti sa Savvy,
barem ne u njegovim očima.

„Da. Definitivno ću je malo bolje upoznati da saznam što se krije iza tog stava“, rekao je
odlučno.

„Samo daj“, rekao je Ashton. Pokušavao se sjetiti kakve je oči imala njezina sestra, ali
njegove misli bile su okupirane nekim drugim.

„Zašto ne bismo malo isplovili? Volio bih uživati u lovu na ribe.“

„Mislio sam da će nam se i Lucas pridružiti“, odgovorio je Ashton i ustao.

„Stići će na vrijeme, taman dok mi sve pripremimo. S obzirom na to da vjerojatno nećemo

uloviti puno ribe, možda bismo mogli ponijeti košaru s hranom. Ionako sam već gladan.“

„Nema potrebe“, rekao je Ashton. „Stat ćemo kod strica Josepha. Znaš da on voli posjetitelje
i za tren će nam nešto pripremiti za jelo.“

„Da, tako mi je drago što je tata pronašao svoju braću i što su naše obitelji napokon bliske.
Mislim da se totalno raznježim uz strica Josepha.“

„Mislim da si ti ušao u nježne godine, Lance.“

„Kao da ti imaš pravo zadirkivati me, Ash. Siguran sam da se osjećaš jednako u njihovu
društvu.“

„Da, istina je, samo nemoj moje osjećaje razglasiti svima“, rekao je Ashton nasmiješivši se.
,,Ne brini se. Budući da sam tako dobar tip, neću nikome govoriti o ljubljenju koje si
maloprije spomenuo. Ha, a svi tvrde da sam ja taj koji mora odrasti i sazreti“, rekao je Lance
i zakolutao očima.

„Ha-ha! I ti i ja znamo da je to daleko od istine, dapače, smiješno je. Ti si ipak najzreliji od

nas.“

„Znam, samo sam to želio čuti od tebe.“

„Da, to doista pokazuje tvoju zrelost, Lance“, rekao je Ashton.

„Ponekad se čovjek treba opustiti. Mislim da sam previše vremena ozbiljan, a kamo me je to
dovelo?“

„Imaš uspješan posao, na primjer“, podsjetio ga je Ashton.

„Nije sve u novcu“, odvratio je Lance.

„Želiš mi reći da nisi sretan?“ upitao je Ashton zaprepašteno.

Zagledao se u brata. Iako su oduvijek funkcionirali tako da je jedan drugoga zadirkivao,

znali su da bi jedan za drugoga dao život. Možda su nakratko to i zaboravili, ali njihov otac
bio je zaslužan za njihovo ponovno okupljanje i Ashton mu je na tome bio neizmjerno
zahvalan.“

„Sretan sam... većinu vremena“, rekao je Lance, ali njegov osmijeh nije zvučao uvjerljivo. „O.
K., ovo postaje pretežak razgovor za subotu ujutro. Vidio sam Lucasov auto, vrijeme je da se
pokrenemo.“

Ashton je želio nastaviti s razgovorom i doznati što se događa s njegovim bratom, ali znao
je i kada se mora zaustaviti. Da se Lance želi otvoriti i razgovarati s njim, to bi i učinio bez
okolišanja. Sve u svoje vrijeme. Doći će trenutak za to.

Očito mu je potrebno vrijeme da najprije sam shvati što ga muči.

„Ispričaj mi malo više o toj Savvy“, rekao je Lance. „Primijetio sam da ima prekrasne obline
i osmijeh, sva je nekako seksi. No, ono što mene zanima jest ima li što u glavi?“

„Što bi to trebalo značiti?“

„Pa, obojica znamo da si zaručen za jednu Barbie u pravom smislu te riječi, Ash.“

„Divno je čuti kakvo mišljenje imaš o meni“, odvratio je Ashton.

„Ma daj. Planiram organizirati proslavu ako stvarno ostaviš Kalli. Čak se ni stricu Josephu
ne sviđa, a dobro znaš da on misli kako bi svaki muškarac nakon navršene osamnaeste
godine trebao razmišljati o braku i djeci.“
„Nisam to primijetio“, rekao je Ashton zamišljeno.

Pokušao se prisjetiti nekih obiteljskih okupljanja, ali je shvatio da ih je Kalli obično vješto
izbjegavala. Uvijek je imala neku ispriku, ali nije tome pridavao pozornost sve dok mu
Lance to sada nije istaknuo.

„Da, Ash, nisi to primjećivao jer nisi gledao dalje od njezinih napumpanih sisa.“

„To nije istina.“

„Siguran si?“ upitao je Lance. „Ta žena je itekako dobra glumica.“

,,A ti si danas raspoložen za razgovor, ha?“

Uputili su se prema Ashtonovoj jedrilici koju je obožavao. Iako ju je u početku zamišljao kao
manji brod za privatna druženja, na kraju je ispala prava ljepotica, dovoljno velika za
druženje nekoliko parova, s četiri spavaće sobe, dvije dnevne sobe za zajednička druženja,
ogromnom palubom za sunčanje, prostranim kupaonicama i vrlo impresivnom, modernom
kuhinjom.

Jednom prilikom sva su trojica na njoj plovili dva tjedna, na pravom muškom putovanju, što
je, naravno, razbjesnjelo njihovu sestru.

Zbog brojnih obveza nisu si mogli često priuštiti takve plovidbe, ali Ashton svejedno nije
mogao zamisliti da će mu neki drugi brod biti omiljen pored ovog.

U tom trenutku shvatio je da nikada nije isplovio s Kalli. Ona nije bila ljubiteljica brodova i
jasno mu je dala do znanja da će se radije držati čvrstog tla nego oceana. To mu je već
trebao biti dovoljno jasan pokazatelj da njihova veza neće uspjeti.

Mislio je da će mu glava eksplodirati. Možda je doista bi slijep pored zdravih očiju, a to si

nikako nije smio dopustiti dok je odlučivao o tome s kime će provesti ostatak svog života.

„Još uvijek niste spremni“, dobacio im je Lucas uzbuđeno kada su se našli kraj jedrilice.

„Ashton je imao drugih obaveza jutros“, rekao je Lance. Ashton mu je uputio strog pogled
koji je Lance ignorirao. „Sa svojom novom zaposlenicom.“

„Da? Stvarno, Ash?“ upitao je Lucas. „Pretpostavljam da je to neka mlada i vrlo seksi
zaposlenica.“

„Lucase, nemoj ni pomisliti da ćeš ti upravljati ovim brodom“, rekao mu je Ashton,

mijenjajući temu.

„Morao sam pokušati“, odgovorio je Lucas i odmaknuo se od kormila.

„I nemoj tako govoriti o Savvy“, dometnuo je Ashton.

Lucas i Lance nijemo su se pogledali u čudu. Ashton se trudio ignorirati ih. „Idemo“, rekao
im je.

Čuo je Lucasa kako ispituje Lancea jesu li zaruke s Kalli otkazane. Nije čuo Lanceov odgovor
jer je bio zaokupljen jedrilicom koju je morao izvesti iz pristaništa. Osim toga, bio je uvjeren
da bi se i Lucas razveselio takvoj vijesti, a to bi bilo previše za njega.

Ashton se nadao da će provesti opušteno poslijepodne, ali istodobno je znao i da će ga

njegova braća, poput gladnih morskih pasa koji lutaju ovim vodama, pojesti živog.
PETNAESTO POGLAVLJE
Savvy je bila tužna što je dan tako brzo prošao, ali njezina sestra morala se vratiti u svoj
stan i pripremiti se za novi posao medicinske sestre. Savvy joj je mahnula i čekala da njezin
auto nestane s vidika. Uskoro će je ponovno vidjeti.

Bila je ponosna na nju i sretna što se koristila svojim talentom i vještinama kako bi pomogla
drugima, ali taj njihov idealizam već ih je toliko puta razdvajao i nije htjela da se to opet
dogodi. Nijedna od njih nije imala viška novaca za skupe međunarodne letove.

Ušla je u tiho pristanište i uskoro zakoračila na brod. Kada je došla do svoje spavaće sobe,
nije očekivala da će je pogoditi pogled na razbacanu posteljinu koja ju je podsjetila na ono
što se ondje dogodilo jutros.

Vratio joj se onaj čudni, potpuno neobjašnjiv osjećaj u trbuhu. O, Bože, kako je taj čovjek
znao što činiti s njezinim tijelom. To je bila prava magija. Nikada nije pomislila da bi mogla
doživjeti nešto toliko strastveno, poput pravoga potresa.

Ne, nije smjela tako razmišljati, prisjetila se. Iako nije bila posebno romantična osoba,
svejedno je vjerovala u pravu ljubav i nadala se da će je kad-tad pronaći. Nikada se neće
zadovoljiti osrednjim muškarcem, pogotovo muškarcem koji je zaručen, ali to neprestano
zaboravlja. Nije se mogla suglasiti sa sestrinim razmišljanjem.

Otresla se misli o Ashtonu i bacila se na čišćenje. Stavilaje posteljinu na pranje i pospremila

sobu, trudeći se svim silama izbrisati njegovu prisutnost. No, ni to nije upalilo. I dalje je
osjećala njegov miris svuda oko sebe. Kada je završila s čišćenjem, primijetila je kako se
sunce spušta na obzoru. Prizor je obećavao spektakularan zalazak. Nije mogla zamisliti bolji
provod od uživanja u zalasku sunca na svojoj palubi.

Čim je sjela, Ashton joj je opet preplavio misli. Zamišljala je njegove usne na svojim
grudima, njegovu ruku kako joj klizi bedrom...

Pokušala se pribrati. Nastavi li tako razmišljati o njemu, neće moći nastaviti s ovim poslom,
a htjela ga je više od svega. Ovdje je imala mogućnost biti na oceanu, upravo ondje gdje je
osjećala da pripada.

„Što radiš ovdje sama?“

Prepao ju je tuđi dubok glas. Okrenula se i iza sebe zatekla nasmijanog Richarda Storma.

„Volim gledati zalaske sunca i nadam se da ću i večeras uživati u tome. Odavde imam
savršen pogled“, odgovorila je. „Mogu li vas ponuditi pićem ili ste samo u prolazu?“
„Volio bih nešto popiti, ali bih radije da ti pođeš sa mnom. Što kažeš? Znam jedno puno
bolje mjesto za promatranje zalaska sunca“, rekao je i pogledao na sat. „Mislim da imamo
dobrih sat vremena prije nego počne čarobna igra bojama na nebu.“

„Ne znam baš...“ Ne bi baš bilo pristojno družiti se s Richardom, s obzirom na to kakvo je
mišljenje imala o njegovu sinu.

„Ma daj, hajde. Barem neću biti usamljen u vožnji.“

Nasmijala se. „Sada doista nemam izbora, zar ne? Idemo li na pučinu?“ pitala je dok ju je
požurivao prema manjem brodu, pomažući joj da se uspne.

„Ne. Idemo samo na bolju lokaciju.“

Nije htjela dalje ispitivati. Već za nekoliko minuta plovili su oceanom.

Bila je to njezina prva večernja vožnja u Seattleu. Hladan povjetarac koji joj se poigravao
kosom izmamio joj je osmijeh na lice. Nije bilo mjesta na kojem bi te večeri radije bila.

Uskoro je brod počeo usporavati, a Richard je izašao na palubu. Ugledala je vatru na plaži i
hrpu ljudi koji su oko nje sjedili u ležaljkama.

„Gdje smo to došli?“

„Ovdje je savršeno mjesto za promatranje zalaska sunca“, rekao je Richard dok je gasio
motor. „Ovdje živite?“

„Ne, ovdje je kuća moga brata Josepha.“

„Ne bih htjela smetati“, rekla je.

„Vjeruj mi da će Joseph biti uzrujan ne pojaviš li se sa mnom, dušo.“

Richard je bio genijalan i znala je da nema izbora. Bilo bi nepristojno sada otići, a i posve
neizvedivo s obzirom na to da su stigli brodom. Kako će se uopće vratiti u pristanište?

U tom trenutku prepoznala je Ashtona. Nije bila spremna za još jedan razgovor s njim,
pogotovo nakon onoga što joj je sestra izrekla.

„Upoznat ću te sa svima“, rekao joj je Richard, odvukavši joj pozornost s Ashtona koji se
opušteno smijao nečemu što mu je ispričao neki prijatelj ili jedan od članova obitelji.

Nije se stigla ni snaći prije nego što ju je okružila gomila ljudi. Svatko joj je rekao svoje ime i
znala je da ih neće moći sve zapamtiti, ali ionako se neće družiti u budućnosti s tim
bogatašima pa nije ni bilo važno. Ona nije bila dio njihova svijeta.
Lucas, Alex, Mark, Max, Crew, bilo je to previše imena i osoba da bi ih odmah zapamtila, a
kada su na red došle i njihove supruge s djecom, jednostavno je odustala.

„Sjedni malo s nama curama“, rekla joj je jedna od žena. „Andersoni i Stormovi ostavljaju
snažan dojam na ljude, posebno kada su svi na okupu.“

Kvragu! Savvy se pokušavala sjetiti njezina imena, ali bezuspješno.

Žena joj se ljubazno osmjehnula, kao da je znala što ju muči. „Ja sam Brielle, udana sam za
Colta. To je onaj tamo prokleto zgodni tip, stoji pokraj vatre s Ashtonom“, rekla je.

Da, zbilja je bio zgodan, ali Savvy ga ne bi zamijetila. Njezin pogled uporno je bježao prema
Ashtonu, iako je zbog toga korila samu sebe.

„Ja sam Cassie, Maxova žena“, predstavila joj se zgodna plavuša. „Pomalo žalim što dojim -
zabave su bez veze kada se ne možeš opustiti uz čašicu dobrog alkohola. No, nemoj se
obazirati na mene, Savvy. Radije nam ispričaj malo o tome što se događa s Ashtonom. Čuli
smo trač da je ona vještica postala stvar prošlosti“, rekla je s osmijehom na usnama.

„Ako... ovaj, misliš na njegovu zaručnicu, mislim da su oni još uvijek zajedno“, odgovorila je
Savvy zbunjeno.

„Ma daj. Toliko se promijenio otkada je za njega počela raditi zgodna brineta“, dometnula je
druga žena iz društva.

Kako je moguće da su svi muškarci i žene ove obitelji toliko zgodni? Savvy se nije mogla
načuditi tome. „Ja sam Kyla“, usput je rekla.

„Ja samo radim za njega“, odgovorila je Savvy, pogleda uperena u tlo. To čak i nije bilo
daleko od istine. Ona zaista radi za njega... osim kada mu dopušta da je svlači i ljubi joj
tijelo.

Zarumenjela se pri samoj pomisli na to.

„Da, da, čule smo da su Richard i njegova braća organizirali razgovor za posao s tobom“,
rekla je Amy Anderson.

„Da, Richard je bio na sajmu poslodavaca koji se održavao na mom fakultetu“, rekla je
Savvy.

„Ah, tako sve počinje, vjeruj mi“, rekla je Hmily. „Ja sam tako upoznala Josepha, a on mi je
ponudio posao kuharice, ali tada nisam znala da ću raditi za njegova neodoljivog sina
Marka“, rekla je nasmijano. „Zahvalna sam mu, bez obzira na sve, jer obožavam Marka i
našu djecu.“

„Nije mogao znati da ćete vas dvoje završiti zajedno“, rekla je Savvy.
„Naravno da jest. Upravo je na tome i radio. Nakon toga se njegov brat George preselio
natrag kući i isto su uspjeli učiniti s njegovom djecom, a sada kada su pronašli i Richarda,
zabava se nastavlja“, rekla je Jessica.

„Ne, sigurna sam da to nije razlog zbog kojeg mi je Richard ponudio posao“, rekla je Savvy
uvjereno. Richard zasigurno nije smatrao Savannu dovoljno dobrom za svog sina.

„Možeš i tako razmišljati ako ćeš se zbog toga osjećati bolje“, uzvratila je Amy nasmijano.
„No, vjeruj mi, to će ti donijeti puno patnje.“

„Ali ja uopće ne patim“, uvjeravala ih je Savvy.

Sve su se redom nasmijale kao da su znale o čemu govore.

Nakon nekoliko ugodnih minuta u društvu žena, Savvy se napokon počela opuštati. Ova
velika i bogata obitelj ponašala se kao i svaka druga, obična obitelj s kojom se znala družiti i
svi su bili vrlo ljubazni i dragi prema njoj.

Nisu bili onakvi kakvima ih je zamišljala. Bila je pomalo ljubomorna na njihov obiteljski
život, koji je očito bio ispunjen smijehom, ljubavi i malim, dobronamjernim tračevima.

Djeca su trčkarala uokolo, skupljali su školjke na plaži, hodali bosi u plićaku i umirali od
smijeha kada bi ih netko od roditelja pokušao uloviti.

Ashton ju je uskoro spazio i znala je da nema šanse pobjeći mu osim ako ne planira uskočiti
u ocean. S obzirom na prethodna iskustva s njim, vjerojatno bi skočio za njom.

Ponovno je postala nervozna i nije uspjela čuti što joj je Amy govorila.

„Ah, stiže Ash“, rekla je Emily, zagonetno se osmjehnuvši. „Već sam se pitala koliko će mu
trebati da shvati da si stigla.“

Prije Ashtona kraj njih se pojavio Richard.

„Žao mi je što sam te ostavio, dušo. Želio sam pozdraviti brata. Mogu li ti nešto donijeti?“
pitao ju je ljubazno.

„Mislim da bijedan visoki komad brzo utažio njezinu žeđ“, rekla je Jessica tiho, zbog čega se
Savvy zacrvenjela.

Srećom, bio je sumrak pa se nadala da to nitko neće primijetiti.

„Ne brini se, Savvy. Sve smo mi bile na tvome mjestu. Dat ćemo vam malo privatnosti“, rekla
joj je Amy.

Na njezino zaprepaštenje, žene i djeca brzo su se razbježali i ostavili je nasamo s

Richardom, a uskoro i s Ashtonom koji im se upravo pridružio.
„Nadao sam se da će te moj otac uspjeti dovesti“, rekao joj je Ashton kada im je prišao.

Nije znala što je želio time reći, ali možda je i bilo bolje da ne zna.

„Nisam znala da se ti kriješ iza ovoga.“ Govorila je odmjerenim tonom, dajući mu do znanja
što misli o njemu i njegovoj taktici, ali tako da ne ispadne nepristojna pred njegovim ocem.

„Ne bih baš tako mogao reći“, odgovorio je. „Samo sam spomenuo tati koliko voliš
promatrati zalaske sunca.“

„Uživam u društvu tvog oca, tako da me ne moraš zabavljati. Slobodan si“, protisnula je kroz
zube. Mrzila je kada se njome manipulira.

„Nisam znao da voliš starije muškarce, Savvy.“

Njegov komentar zaprepastio ju je.

„Ne mogu vjerovati da se tako ponašaš prema Savvy, Ashtone“, rekao mu je Richard strogim
tonom.

„Imaš pravo, tata. Ispričavam se“, rekao joj je Ash i potom je odmjerio od glave do pete.
„Izgledaš prekrasno večeras, Savvy.“

Pokušavala je pronaći ironiju u njegovu glasu, ali ovaj put je nije bilo. „Hvala ti“, rekla je
tiho.

„Moram reći da mi se ipak više svidjelo ono što si imala na sebi kada smo se probudili.“

Savvy je poželjela propasti u zemlju. Kako je mogao to izgovoriti pred Richardom? Zar
doista nije imao trunka poštovanja ni prema kome? Richard će sada zasigurno misliti da je
nekakva drolja, a njegovo mišljenje o njoj bilo joj je itekako važno.

„Čini se da onu vatru na plaži treba malo pojačati. Zašto ti ne bi to odradio i usput skočio
unutra, ha?“ rekla je nježnim tonom, tako da mu je trebalo nekoliko trenutaka da shvati što
mu govori. Umjesto njegova bijesa kojem se potajno nadala, svojim riječima izazvala je
njegov zagonetan osmijeh.

„Čini se da sam ja ovdje višak“, zaključio je Richard s prikrivenim smiješkom i ostavio ih

same. Zaključila je da su svi Stormovi izdajice.

„Zar imaš loš dan, draga?“ upitao ju je Ashton. „Čini mi se da si neprijateljski nastrojena.“
Prebacio je ruku preko njezina ramena i zagrlio je. „Možda ti ja mogu pomoći.“

„Nisam ja tvoja draga!“ viknula je. „Pusti me.“

„Ali volim te držati uz sebe. Već vidim kako bih vrlo brzo postao ovisan o tome.“
„O, Ash! Gotovo sam zaboravio na to. Obećao sam Savvy da će uživati u jedinstvenom
zalasku sunca!“ doviknuo mu je Richard iz daljine. Nekolicina ljudi čula je njegove riječi pa
je Savannah još jednom poželjela upasti u nekakvu rupu u kojoj će je zatrpati silan pijesak
oko nje.

„Onda će to i dobiti“, odvratio mu je Ashton. Napokon je odmaknuo ruku s njezinih leđa, ali
samo kako bi je spustio na njezin struk i privio je uza se. „Imam savršeno mjesto na umu.
Idemo pogledati taj zalazak.“

Savvy je odlučno šutjela sve dok nisu bili dovoljno udaljeni od ostalih pa je nitko nije mogao
čuti. Pokušala se izvući iz njegova zagrljaja. „Što ti pada na pamet?“

Nije mu se uspjela oduprijeti. Njegov stisak postao je još čvršći.

„Prekrasna je večer, sunce je na zalasku, a ja uživam u društvu predivne žene. Je li potrebna

nekakva definicija za to?“

„Nisam na to mislila. Zašto se ovako ponašaš, kao da smo par? Ne želim da tvoja obitelj to
pomisli.“

Vodio ju je prema brežuljku gdje je ugledala klupicu iznad plaže. Nudila je dovoljno
privatnosti i intime, a i dalje se pružao spektakularan pogled na ocean i igru boja na nebu
iznad njega.

„Možda sam shvatio kako želim da nas dvoje budemo par“, rekao je. Ostala je šokirana
njegovim riječima. Pomogao joj je sjesti na klupu i zauzeo mjesto uz nju.

„Ti si zaručen“, progunđala je ljutito.

„Možda ne zadugo. Razmišljam o svojoj situaciji“, rekao je.

„Ali upravo sada, u ovom trenutku si zaručen. Nemam namjeru biti osoba koja razvrgava
nečiju vezu. Čak i da si slobodan, nikada ne bih pristala na spoj s tobom, ne nakon onakva
ponašanja prema meni.“

„Ma daj, Savvy, malo sam se šalio.“

„Nije mi bilo nimalo zabavno“, odgovorila je odrješito. „I dalje mi nije zabavno.“

„Onda ću morati pronaći neki drugi način da te odobrovoljim“, rekao je.

Ima li smisla razgovarati s tim tipom? On ionako nije nikoga slušao. Sjedila je u tišini neko
vrijeme, promatrajući prekrasne boje koje su prošarale nebo, ali ovoga puta one joj nisu
donijele smirenost koju je uporno tražila. Morala je ponovno progovoriti.
„Mi nemamo ništa zajedničko, Ashtone. Osim toga, ti si moj šef, zbog čega sve skupa izgleda
još više neprikladno. Usto, moj studij kreće za dva mjeseca i neću imati vremena za vezu
čak ni ako ti postaneš slobodan.“

Njegova ruka sve je vrijeme počivala na njezinu bedru i morala je priznati da joj se to jako
sviđa.

„Ah, Savvy, sve su to obične izlike. Kada osoba želi biti s nekim, nitko i ništa joj ne može
stati na put.“

„Možda ja želim da se nešto prepriječi na tom putu, gospodine Storme.“ Možda će mu

oslovljavanje prezimenom odaslati jasniju poruku.

„Ponekad nas prepreke čine snažnijima, hrabrijima i pružaju nam uvid u razne mogućnosti
koje su pred nama, a koje ponekad ne vidimo ili ne želimo vidjeti.“

„Ah, ti ionako ne tražiš ništa više od dobre zabave“, ustvrdila je. Pa nije se ona jučer rodila.

„Ti ne znaš što ja tražim, osim ako odjednom nemaš sposobnost čitanja misli.“

Savannah je posegnula za njegovom rukom i zabila mu nokte u nju. Htjela ga je izluditi,

svjesna da više ne može izdržati njegov dodir. Taktika joj nije upalila jer je njezinu ruku
prekrio svojom i privukao je svojim usnama, a potom i poljubio. Osjetila je toplinu koja joj
je iznenada preplavila cijelo tijelo.

„Dobro znam da si prije imao reputaciju pravoga zavodnika. Mijenjao si žene kao odjeću i
čini mi se da i dalje to radiš, s obzirom na to da neprestano zaboravljaš ženu koja na ruci
nosi tvoj zaručnički prsten. Nemam nikakva interesa biti s muškarcem koji je spreman
ostaviti zaručnicu čim mu dosadi.“

„Hmm, čini se da si me provjeravala. Sviđa mi se to“, rekao je. Savvy je htjela vrištati od
muke.

„Samo ti želim dokazati da mi nikada ne bismo bili dobar par. Previše smo različiti.“

„Ne slažem se s tobom, Savvy. Kao što sam već rekao, mi smo jako slični. No, nije li svrha
veze i spojeva ta da se ljudi međusobno upoznaju i ako im se ne svidi ono što imaju
ponuditi jedno drugome, svatko može dalje svojim putem? Mislim da bi se nama itekako
svidjelo ono što bismo mogli ponuditi jedno dragome.“

Bila je iscrpljena od nadmudrivanja s njim. „Ti mene uopće ne poznaješ.“

„Znam ono što me zanima. Pametna si i zabavna, vrijedna si i strašno seksi. Tvoj je osmijeh
nešto najljepše što sam ikada vidio, a tvoji dodiri -uh, oni mi oduzimaju dah.“

„Ashtone...“, uzdahnula je i zašutjela. Nije znala što bi trebala odgovoriti na to.

„Samo mi priznaj da ti se svidjelo ono što smo radili jutros, Savvy, i pritom ne mislim samo
na dodire. Uživala si u našem razgovora. Nema ništa loše u tome što se sviđamo jedno
dragome.“

Nije to htjela. Htjela je biti ljuta, uzrujana jer ju je to štitilo od njegovih igrica. Dovoljno je
propatila u mladosti i sam je Bog znao da ne želi ponovno biti takva ranjiva djevojka.

„Ako poslušam što mi želiš reći, pustit ćeš me na mira?“ upitala je.

„Mogao bih pristati na to“, odgovorio je.

„Dobro, onda počni govoriti. Pretvorila sam se u uho“, rekla je zajedljivo.

„Dobro, Savvy. Drago mi je da si se napokon urazumila.“

Zamalo je eksplodirala. „Urazumila? Što je s tobom? U našem slučaju, ti si taj koji je potpuno
nerazuman. U životu nisam upoznala tako nepristojna tipa, a to uključuje i moga
beskorisnog oca.“

„Preslatka si kada se ljutiš, lutko. Jutros nam je bilo tako lijepo. Imam dovoljno
samopouzdanja priznati da te želim više nego svoj sljedeći udah. S obzirom na to da smo
već krenuli tim putem, zašto ne bismo otišli do kraja? Oboje smo dovoljno odrasli i nikoga
nećemo povrijediti našom vezom.“

„Povrijedit ćemo tvoju zaručnicu, Ashtone.“ Jedva se suzdržala da ne počne vikati na njega.

Mahnuo je nikom kao da je Kalli običan komarac kojeg će se u trenu riješiti. Uđe li u vezu s
njim, uskoro bi se i ona našla na njezinu mjestu. Nema šanse!

„Ta priča je završena i ti to dobro znaš.“

,,Oh, oduševljena sam, Ashtone. Oprosti na svemu što sam izgovorila.“ Nadala se da će
shvatiti njezinu ironiju. „Mislim da ću ipak preskočiti vezu s tobom.“

„Zašto?“ Izgledao je zbunjeno. Tipičan muškarac. Treba im vremena.

„Već sam ti objasnila zašto, ali kako me nikad ne slušaš, a to je samo još jedan razlog zbog
kojeg ne želim biti s tobom, ponovit ću još jednom. Nikada ne bih bila s nekim tko me ne
sluša i ne želi prepoznati moje želje i potrebe.“

„Slušam te“, uvjeravao ju je, „samo mi se ne sviđa sve što si dosad rekla.“

„Ne namjeravam spavati s tipom kojem sam najprikladnija osoba uz koju se može ispuhati.
Uživaj s onom kojom si zaručen.“

„Jutros nisi tako govorila, Savvy. Ne možeš skrivati svoje osjećaje kada te dotaknem. Znam
da si bila napaljena.“
„Ja vjerujem u pravu vezu, Ashtone, ne zanima me usputni seks. Moram najprije zavoljeti
muškarca, a tek onda spavati s njim.“ Neće mu dopustiti da je natjera da se osjeća loše.

„Kako se možeš zaljubiti ako nema kemije?“ izazivao ju je.

„Kad si zaljubljen, onda kemija itekako postoji“, uzvratila je.

„Bit ćeš usamljena na toj svojoj stazi koju si zamislila. Možeš se oslanjati na moralna
uvjerenja koliko god želiš, ali budeš li se protivila vlastitim željama, ne vjerujem da ćeš biti
ispunjena. Taj tvoj moral neće te grijati noćima niti će ublažiti goruću bol koju osjećaš u
tijelu.“

„Mogu sama riješiti svoju bol!“ viknula je živčano.

Kada je shvatila što je izgovorila, zacrvenjela se u licu. Ne, nikada još nije kupila vibrator.

„Vjeruj mi, lutko, uvijek je bolje imati nekoga tko ti može pomoći s tim stvarima.“

„Znaš da nisam na to mislila. Jednostavno sada u svom životu ne trebam nekoga zbog koga
bih se osjećala bolje sama sa sobom.“

„To je dobro za tebe, ali ne znači da ću ja odustati. Ne mislim te ni na što nagovarati, Savvy,
ali imam neki osjećaj da ćeš uskoro ti mene doći moliti.“

Nagnuo se prema njoj i posljednje riječi joj šaputao na uho. Bila je to nestvarna večer.

Bio je spreman poljubiti je, ali je u posljednji tren izvukla iz sebe malo pribranosti i
podignula ruku između njih. Njegov poljubac završio je na njezinu dlanu, što ga nije ni na
trenutak omelo, ali barem joj nije dotaknuo usne.

Kada se još jednom pokušala izvući iz njegova stiska, dopustio joj je da se izmakne. Ipak je
pametan. Znala je da bi njezino sljedeće zabadanje noktima završilo na nepoželjnom mjestu
za njega.

„Idem sada, Ashtone. Možda jednoga dana naučiš slušati ženu s kojom razgovaraš pa ću
tada malo ozbiljnije saslušati što mi imaš za reći. Dotada se ne moraš truditi započeti
razgovor sa mnom.“

Krenula je natrag, ali brzo se stvorio iza nje.

„Objasni što ti to znači“, zahtijevao je.

„Znači da svojim zavodničkim izjavama, prijetnjama i pokušajima šale nećeš zadobiti moje
poštovanje. Ako mi se doista želiš približiti i upoznati me, mislim da bi to trebao znati.“
Ponovno se okrenula i napustila ga, a ovoga puta nije krenuo za njom. Nije joj trebalo dugo
da pronađe Richarda i zamoli ga da je vrati u pristanište. Bilo joj je dosta Ashtona Storma za
večeras.
ŠESNAESTO POGLAVLJE
Nežni valovi ljuljali su njezin brod i donosili joj toliko potreban mir, ali Savannah je sjedila
na palubi i razgovarala mobitelom. Nije se mogla u potpunosti opustiti i uživati u
prekrasnim trenucima dok je vodila buran razgovor sa sestrom.

„Nema šanse!“

„Nemoj biti kukavica, sekice“, rekla je Alexa. „Obećala si mi, sjećaš se?“

„To ne znači da pristajem izaći na spoj naslijepo“, odgovorila je Savvy.

„Ne moraš vikati na mene. Znaš, on je super tip i ja ga obožavam. Poznajem Darrena već
godinu dana, a kada sam mu pokazala tvoje fotke, odmah je pristao na spoj.“

„Ako je tako super, zašto ti ne odeš na spoj s njim?“ upitala ju je Savvy.

„Zato što nije moj tip, savršen je za tebe“, rekla je Alexa.

„Što bi to sad trebalo značiti?“

„To nije nikakva uvreda, Savs. Samo želim reći da je ultrapametan baš kao i ti, ali istodobno
i pravi komad.“

„Neću to učiniti, Lex. Jamčim ti da nema šanse da odem na taj spoj.“ Savvy je odlučila ostati
čvrstom.

„Molim te, sekice. Mislit će da sam obična lažljivica ako to ne učiniš.“ Alexa se služila onim
istim jecavim glasom kojim je dobivala što je naumila još dok su bile djeca. I te njezine lažne
suze, ah!

Kvragu! Uspijevalo joj je, ali Savvy joj se morala nekako oduprijeti.

„Nisi li mi još prošlog vikenda govorila da moram probati vidjeti ima li što između mene i
moga šefa?“

„Da, ali na tom polju se ionako ništa značajno ne događa, a ja ne želim da završiš kao stara
cura“, rekla joj je Alexa.

„Tek su mi dvadeset četiri godine, Lexie, a ti se koristiš tim odvratnim, seksističkim

terminom koji je odavno izašao iz mode.“

„Znam, znam, ali to je samo jedan spoj, Savs. Bude li ti grozno, možeš sutra na mene vikati
dva sata bez prestanka. Obećavam.“
Bio je petak i Savvy je pomalo dojadilo provoditi večeri sama u svojoj sobi. Možda i ne bi
bilo tako loše izaći s tim tipom. Što bi se najgore moglo dogoditi? Puno loših stvari, ali mora
misliti pozitivno, zar ne? Mogla bi to biti zabavna noć. U najgorem slučaju, barem će
besplatno dobiti večeru, a to je bila dobra prilika s obzirom na njezin tanak budžet.

„Dobro. Ići ću. Reci mi samo mjesto i vrijeme“, rekla je Savvy i zapisala informacije. Ako
ništa drugo, restoran se nalazio u blizini pristaništa. „Duguješ mi za ovo, Lexie.“

„Mislim da ćeš ti meni dugovati nakon što upoznaš tipa.“

Savvy je prekinula vezu i počela se spremati. Njezina naporna sestra ostavila joj je samo
dva sata, vjerojatno svjesna da bi se mogla predomisliti u vezi sa spojem ako joj ostane
previše vremena za razmišljanje.

Odjenula je ljetnu haljinu dužine do koljena i ravne sandale - nije bilo šanse za visoke
potpetice - prebacila je torbicu preko ramena i krenula prema izlazu. Srećom, ovoga puta
nije naletjela na svoga neraspoloženog šefa. Možda joj sreća ovoga puta ne okrene leđa.

Pojavila se u restoranu za desetak minuta i tek tada shvatila da joj sestra zapravo nije dala
dovoljno informacija. Trebaju li se naći unutra ili će ga pričekati za šankom? Možda da ga
ipak pričeka vani? Tip je znao kako ona izgleda, ali ona nije imala pojma u što se upušta. Ili
da ipak zbriše odavde dok nije prekasno? Ta ideja joj se najviše svidjela, iako bi zbog
toga njezina sestra ispala lažljivica.

„Savannah?“

Opa, takav je glas obećavao. Okrenula se i ugledala zgodnog tipa koji joj je prilazio. Bio je
odjeven u blijedozelenu košulju i neke dizajnerske traperice. Imao je kratku, tamnu kosu i
prekrasne zelene oči. Ovo je bilo itekako obećavajuće.

„Da, ja sam. Ti si zasigurno Darren“, odgovorila je.

„Tako je. Darren Tessler. Moram priznati da si na slikama prekrasna, ali uživo izgledaš još
ljepše.“

Dobar ulet. Tip je znao što treba reći, ali nije bio opasan poput, recimo, Ashtona.

„Hvala. Ja nisam vidjela tvoje slike pa...“, rekla je nasmijano. „Inače nemam naviku ići na
spojeve naslijepo, ali...“ Bila je previše nervozna za brbljanje pa se zaustavila.

„Tvoja sestra o tebi govori samo u superlativima. Imam osjećaj kao da te već dugo
poznajem“, rekao je. „Hoćemo li ući?“

Zgodan, s dobrim manirama. Zasad je krenulo jako dobro.

„Nisam još nikad ovdje jela, a s obzirom na to da umirem od gladi, nadam se da je hrana
dobra“, rekla je. Zacrvenjela se kada je shvatila da govori o gladi pred njim. Ne bi li trebala
naručiti salatu ili neko lagano jelo na prvom spoju? Ostaviti dobar dojam? Ah, kvragu i to.
Nikada nije bila jedna od tih mršavica. Tek je nedavno počela prihvaćati svoje obline.

„Drago mi je, jer sam i ja gladan“, rekao je i otvorio joj vrata. „Drago mi je da nisi jedna od
onih cura koje u restoranu naruče samo salatu.“

Ne. To nikako nije bilo nalik njoj. Osim ako bi se u blizini našao muškarac zbog kojeg ne bi
mogla ni pomisliti na hranu, kao na primjer, Ashton Storm. Dosta! Neće razmišljati o tom
tipu dok je na spoju s drugim. To bi bilo zaista nepristojno od nje.

Odveli su ih do njihova stola, koji je bio smješten u stražnjem dijelu. Bilo je dovoljno
privatnosti za razgovor, a iznad stola visjela je prekrasna, vrlo moderna lampa. Ovaj Darren
itekako je znao odabrati dobro mjesto za prvi spoj.

„Je li ti draže bijelo ili crno vino?“ upitao je, pogleda spuštena prema vinskoj karti.

„Bijelo. Moram te upozoriti da mi nije bitno da se vino slaže s hranom koju jedem. Volim
piti vino koje mi se sviđa po okusu.“ Odmah mu je htjela dati do znanja da nije nikakav snob
što se tiče izbora jela. S druge strane, bila je uvjerena da bi Kalli bila zaprepaštena takvom
izjavom. No, dobro, opet se previše približila teritoriju Ashtona Storma.

„Odlično. Onda jednako razmišljamo.“

Stvarno? Upravo je zaradio još dodatnih bodova.

Kada su naručili, Darren se usredotočio na nju svojim prodornim, zelenim očima, koje su
izgledale kao da sjaje na trenutke. Kako je taj tip još uvijek bio sam? I zašto nije osjećala
nikakvu napetost dok je sjedila tako blizu njega?

„Kako si upoznao moju sestru, Darrene? Zajedno ste radili u Africi?“

„Ne. Upoznao sam je prije njezina odlaska na službu u Afriku, a nastavili smo prijateljstvo e-
poštom. Prije šest mjeseci i ja sam otišao onamo s kolegom.“

„Što si ondje radio?“

„Ja sam arhitekt, a moj prijatelj ondje gradi kuće po pristupačnim cijenama za stanovnike,
tako da sam mu pomagao s gradnjom. Toliko sam uživao da ću se vjerojatno vraćati onamo
svake godine.

Uh! Ovaj tip je bio pravi svetac. Posegnula je za njegovim dlanom, nadajući se da će osjetiti
neku iskru između njih, ali... ništa se nije događalo. Što je to s njom? No, nije imala namjeru
tako brzo odustati.

„Opa, zvuči stvarno zanimljivo. Voliš taj posao?“ Da sama nije bila toliko zaljubljena u ocean,
izabrala bi karijeru u arhitekturi.
„Da, još iz dječačkog razdoblja dok sam se igrao Legovim kockama znao sam da ću se baviti
gradnjom jedinstvenih zgrada. Kada sam prvi put ugledao svoj dovršeni projekt, bio sam u
čudu. Mislim da sam stajao ispred te zgrade satima, a još uvijek volim ponekad proći pokraj
nje.“

Bio je očito ponosan na svoj rad, ali nimalo arogantan. Razgovor s njim bio je opušten i
zanimljiv i sada je nije čudilo što se toliko svidio njezinoj sestri. Uz puno smijeha, večer joj
je prebrzo prolazila, a pred njima se već nalazio desert.

Kada su završili, Darren je ustao i pomogao joj sa stolicom, ponovno potvrđujući svoje
dobre manire. A tada je osjetila duboko razočaranje. Spustio je dlan na donji dio njezinih
leđa kada su napuštali restoran, a ona i dalje nije osjećala ni tračak uzbuđenosti.

Sada je bila sve više uvjerena da pati od nekog čudnog poremećaja.

Darren je ustrajao da je otprati do pristaništa, a ona je potajno uživala u tome. Bilo joj je
drago vidjeti da još uvijek ima pravih džentlmena. Takvo ponašanje nikada nije mogla
vidjeti kod svog oca i baš zato je uživala kada bi joj netko pridržao vrata ili stolicu da
ustane.

Posebno joj je bilo drago što želi biti siguran da je stigla kući, odnosno na brod.

„Bilo mi je jako lijepo s tobom, Savannah. Volio bih te opet vidjeti“, rekao je kada su
zakoračili na palubu.

Bi li trebala opet izaći s njim? Ima li uopće vremena za takve stvari? No, bila je mlada,
slobodna i ne bi bilo ništa loše u tome.

„Voljela bih to“, rekla je.

Uh.

Darren joj se sve više približavao i znala je da slijedi poljubac. Pomislila je kako bi se voljela
izvući od toga, ali to bi bilo stvarno glupo. Nema ništa loše u poljupcu na kraju spoja. Pa
nisu u pedesetim godinama.

Uskoro joj je pravo na izbor bilo oduzeto kada ju je Darren uhvatio i privukao k sebi.
Njegove usne začas su se našle na njezinima.

Bio je to ugodan poljubac, ne previše agresivan, ali ni suviše nježan. Samo... ugodan. To je
sve što je mogla reći o njemu.

„Hvala ti još jednom na svemu“, rekao je, odmaknuvši se od nje.

„Hvala tebi, Darrene. Bilo mi je jako lijepo.“ Okrenula se i zaputila prema svojoj sobi.
Znala je da nema nikakvih iskrica s njezine strane jer nije imala potrebu nijednom se
okrenuti za njim dok je odlazio iz pristaništa. Možda će s vremenom doći i ta privlačnost.
Ionako je ljubav na prvi pogled bila običan mit.

Prije nego što je ušla u sobu, začula je da je netko doziva, a ovoga puta glas u njoj izazvao je
trnce.

,,Savvy, moram razgovarati s tobom.“

Ashtonov glas u njoj je istoga trena izazvao bijes. Možda je ipak bila više nalik svojoj majci
nego što je to mislila. Očito je luda kada osjeća išta prema tom muškarcu koji je posve
pogrešan za nju.

Nevoljko je napustila brod i krenula prema molu, gdje ju je čekao Ashton. Iz njegova
pogleda izbijao je bijes. Kakva novost!

„Što trebaš, Ashtone?“ držala se podalje od njega. Nije ga još nikad vidjela tako lošeg
raspoloženja.

„Ovo je privatno pristanište, Savannah. Neću dopuštati da ovamo dovodiš strance.“

Trebalo joj je neko vrijeme da njezin mozak procesuira ono što joj je rekao. Znala je da svi
zaposlenici ovamo dovode druge ljude i nikada nije čula da postoji pravilo u vezi s tim.

„Ne dovodim mnogo ljudi ovamo, Ashtone. Osim sestre i...“

„I nekog nepoznatog tipa koji je možda došao izvidjeti situaciju, a tko zna kakve su mu
namjere“, prekinuo ju je prije negoli je dovršila rečenicu.

„To nije točno. Bila sam na spoju, a on me samo dopratio do broda“, protisnula je ljutito
kroz zube.

„Mislio sam da nemaš vremena za spojeve“, rekao je i približio joj se.

„Moj privatni život tebe se nikako ne tiče. Uostalom, ovo je moje slobodno vrijeme.“
Okrenula se, namjeravajući se vratiti na brod.

„Nisam gotov“, rekao je.

Savvy se okrenula prema njemu, tapkajući nervozno nogom. Ispustila je frustriran uzdah
dok je čekala da nastavi sa svojim govorom.

„Imaš li mi za reći nešto što nema veze s mojim privatnom životom, Ashtone? Voljela bih
što prije poći u krevet.“

Oči su mu zasjale kada je spomenula krevet i Savvy je zbog toga htjela udariti samu sebe, ali
odlučila je da je najbolje pričekati i čuti što joj još ima za reći.
„Jedan od brodova za tjedan dana kreće na putovanje do Aljaske. Moraš početi trenirati sa
Shirley kako bi bila spremna za put. Počinjete u ponedjeljak.“

Kada je spomenuo putovanje, njezino loše raspoloženje iščeznulo je bez traga. Nakon dugog
vremena, uputila mu je nježan osmijeh.

„To su uistinu prekrasne vijesti. Hvala ti!“

„Putovanje će trajati deset dana. Jesi li sigurna da ćeš izdržati tako dugo daleko odavde?“
upitao je otrovnim glasom.

„Vjeruj mi, bez problema bih provela i mjesec dana na oceanu“, odgovorila je. Odlučila je
biti ljubazna.

,,U redu. Onda budi spremna.“

Počeo se udaljavati od nje, a Savvy je uzdahnula i krenula prema brodu. Tada je osjetila
njegovu ruku na svojoj. Okrenuo ju je prema sebi, ne ostavljajući joj mogućnost da se
usprotivi.

„Ovo je poljubac za laku noć“, rekao je.

Nije bilo vremena za njezin protest. Poljubio ju je, a ona je u sebi pomislila da je u pravu.
Ovo je samo običan poljubac za laku noć.

Njegove usne strastveno su je ljubile dok ju je držao čvrsto pritisnutu uz sebe. Nije ni na
trenutak pomislila oduprijeti mu se. Srce joj je luđački tuklo u prsima dok je Ashton
kontrolirao njihov poljubac, iskusno, kao da to čini oduvijek.

Nije znala traje li njihov poljubac nekoliko sekundi ili sati, ali kad ju je napokon ispustio iz
naručja, stajala je nepomično pred njim, osjećajući kako joj noge klecaju.

„To je bolje“, rekao je i ovaj put doista otišao.

Savvy se nije pomicala s mjesta neko vrijeme. Kada se napokon pribrala i kada su ju noge
počele slušati, vratila se na svoj brod. Zbunjeno je sjedila na krevetu i razmišljala o onome
što se upravo dogodilo.

Trebala bi biti izvan sebe od bijesa zbog toga, ali uzbuđenje zbog skorog putovanja brodom
bilo je snažnije. Bila je presretna što će provesti neko vrijeme na pučini, bez obzira na to što
neće tragati za blagom.

Trenutačno ništa nije moglo pokvariti njezino raspoloženje, pa čak ni njezin šef zbog kojeg
je osjećala leptiriće u trbuhu.
SEDAMNAESTO POGLAVLJE
Buran vikend bio je iza nje. Shirley je sada bila zadužena za nju. Savannah je na sebi imala
posebnu odoru i učila sve o pospremanju kreveta, dezinfekciji tuševa i toaleta. Kako
zabavno! Barem će znati kako od ručnika oblikovati životinje.

Najbolje od svega bilo je to što nije susretala Ashtona.

No, nakon dva do tri dana, Savvy je postala ljuta na sebe. Okretala bi se svaki put kada bi
začula muške glasove ili smijeh. Zar ju je udarilo sunce dok je radila u pristaništu? Koga
briga je li Ashton ondje ili nije? Bilo je puno bolje dok ga nema. I nadasve mirnije.

Nije joj nedostajao niti je željela biti u njegovoj blizini. Nije pomislila na njega od onog
poljupca. Bilo bi doista apsurdno kada bi htjela nešto imati s tim tipom. Prema svemu
sudeći, on se očito vratio svojoj glupoj, umišljenoj zaručnici. Uostalom, tamo mu je i mjesto.

Znala je da se ne bi trebala osjećati loše zbog toga što mu je dopustila da je poljubi.

Uostalom, toliko ga je puta odbila. Možda se trebala malo više potruditi oko toga i dati mu
jasnije do znanja da ne želi ništa s njim, ali ipak se uspjela oduprijeti.

Uskoro će ploviti oceanom, daleko odavde i daleko od vlastitih briga. Bila je uvjerena da
Ashton neće biti na tom brodu što je značilo da će imati potpunu slobodu. Iako ga nije
vidjela nekoliko dana, i dalje je neprestano razmišljala o njemu. To će prestati kad-tad. Da je
barem toliko razmišljala o Darrenu! Bio je sjajan dečko, ali još uvijek mu nije odgovorila na
pozive. Kvragu. Uvjeravala je samu sebe da je to zato što je previše zaposlena, ali bilo bi u
redu barem mu javiti da se priprema za putovanje.

Kako god, stigao je četvrtak i tada je ugledala Ashtona u pristaništu. Nije si mogla pomoći.
Srce joj je opet počelo brže udarati, koliko god se ona trudila ostati smirena. Čak joj se i
osmijeh pojavio na usnama, ali njega je uspjela brzo sakriti.

Vratio se. I izgledao je vraški dobro. Znala je da nema pravo tako razmišljati o zaručenom
muškarcu, ali to nije značilo da ga ne smije potajno odmjeravati. Porazgovarao je s nekoliko
radnika i potom se uputio prema njoj.

Njezin osmijeh kojim ga je pozdravila brzo je iščeznuo. Primijetila je da je loše volje. Zar je
opet nešto pogrešno napravila?

„Jesi li svladala sve?“ upitao je službenim tonom.

Šokirao ju je takvim ponašanjem i trebalo joj je nekoliko sekundi da pronađe vlastiti glas.

,,,Da. Shirley kaže da sam spremna.“

„Dobro.“ Mahnuo joj je i otišao u suprotnom smjeru.

Iz nekog nepoznatog razloga, ponovno mu se obratila. „Hvala ti na prilici koju si mi pružio,
Ashtone. Zbilja to cijenim.“

Jedva je to izgovorila. Uskoro će biti na oceanu i htjela mu se nekako zahvaliti.

Da, neće putovati kao gost na tom brodu, ali to joj nije nimalo smetalo. Nije joj bilo važno
što će čistiti sobe. Taj posao donosio joj je potreban mir. Jedino joj je smetalo stalno
udisanje kemikalija koje su upotrebljavale pri čišćenju, ali i to će izdržati. Osim toga, većinu
večeri bit će slobodna i nije mogla poželjeti više od ljetnog posla.

„Trebao mi je netko tko će zamijeniti radnicu koja je dala otkaz. Nije to nikakva nagrada.“

Kvragu. Ovako namrgođen nije bio od dana kada ga je upoznala. Zbilja se nadala da on neće
biti na tom putovanju i kvariti joj raspoloženje svojim ponašanjem.

„Nadam se da to ne znači da sam nekoga razočarala“, rekla je i nervozno se osmjehnula.

Odmjerio ju je pogledom, ali ne onako strastveno kako je to inače činio. Osjetila je nelagodu.

„Vidjet ćemo kako ćeš se snaći.“

Izbacio ju je iz takta. Neće mu tek tako dopustiti da se prema njoj ponaša kao da je zadnje
smeće. Nitko to ne zaslužuje. Nije učinila ništa loše i znala je to.

„Gledaj, Ashtone. Svjesna sam da netko poput tebe teško podnosi odbijanje. Vjerojatno sada
misliš da mi se trebaš osvetiti, ali to je vrlo neprofesionalno od tebe. Nisam učinila ništa
loše. Samo sam ti iskreno objasnila kako stvari stoje.“

Zaustavio se i zagledao u nju. Možda joj je želio zagorčati život kako bi na kraju sama
odustala od ovog posla, a on tada ne bi riskirao da ga eventualno tuži zbog otkaza. Možda bi
bilo bolje da zaista napusti njegovu kompaniju. U svakom slučaju, nije imala namjeru
spavati s njim samo kako bi zadržala svoj posao.

„Žao mi je ako sam te nečim uvrijedio, Savvy“, rekao je i potom se zločesto osmjehnuo.
„Zapravo, povlačim to što sam rekao. Moram priznati da me nije briga što misliš da se
ponašam neprikladno.“

Kako je hladan. Bilo joj je drago što nije spavala s tim tipom. Ako se ovako odnosio prema
ženama, nije htjela imati apsolutno ništa s njim. Ne, hvala.

„Želiš da odustanem od ovog posla i dam otkaz? To pokušavaš ovakvim ponašanjem?“

Pomalo se bojala njegova odgovora, svjesna da joj je novac itekako potreban.

Nekoliko je trenutaka šutio, kao da razmišlja o njezinu pitanju.

„Ne. Ne mogu si priuštiti da ostanem bez još jednog zaposlenika. Samo radi svoj posao i
neće biti nikakvih problema.“
Htjela ga je ošamariti, vikati na njega, gurnuti ga u ocean i nije bila sigurna kojim bi
redoslijedom sve to učinila. No, odlučila je da je to savršen trenutak da se zaustavi i
odmakne od njega.

To je i učinila. Ionako ih razgovor nije nikamo vodio, a ona se više nije htjela vrtjeti u krug.
Bilo joj je drago kada je shvatila da je Ashton ne slijedi.

Jednostavno će ga izbjegavati ostatak dana, a potom će isploviti na ocean, daleko od njega.

Sudbina će ovoga puta zasigurno biti na njezinoj strani, pomislila je.
OSAMNAESTO POGLAVLJE
Ashton se osjećao poput pravog gada. To je i bio. Znao je da je loše raspoložen upravo zbog
nje, ali ona nije zaslužila da se tako odnosi prema njoj. Od subote navečer, kad ju je vidio s
drugim tipom, bio je izvan sebe od bijesa, a nije mu pomagala ni činjenica da ga ona i dalje
odbija.

Bio je ljut na sebe zbog onog poljupca koji mu je poslužio samo da dokaže i sebi i njoj da
ona ne misli na nikog drugog osim na njega. K vragu, bude li i dalje takav gad prema njoj,
neće više biti važno što ga ona želi jer Savvy neće htjeti apsolutno ništa s njim. Znao je da se
neprestance vrti u krug i morao je to nekako zaustaviti.

Znao je da ona više neće razgovarati s njim niti će htjeti provoditi vrijeme uz njega.
Trenutačno ni sam nije želio biti u ženskom društvu, posebno ne nakon svega što je prošao
proteklih nekoliko dana.

Prekinuo je s Kalli i to nije prošlo onako kako se nadao. Vrištala je na njega tri sata bez
prestanka. Nakon toga bio je spreman zarediti se. Kvragu, te žene znale su biti opasne kada
bi mislile da ih je netko prezreo.

Odlučio je da će mu dobro doći nekoliko sati obavljanja dosadnih poslova koje je obično
zanemarivao pa bi ga njegov otac zbog toga prozivao. Naravno, on je ipak uvijek bio u
pravu. U redu, prestat će s takvim komentarima koji su mu se motali po glavi.

Sunce se sve više uzdizalo na nebu, a temperatura dosezala dnevni maksimum, ali Ashton
se osjećao dobro dok mu je znoj klizio niz tijelo.

Nakon nekog vremena svukao je hlače i zaronio u ocean, osjećajući kako ljutnja i bijes
polako iščezavaju pod utjecajem hladne vode.

Dok je izlazio van, začuo je ženski vrisak, a potom negodovanje njegova nadzornika.
Kvragu! Odmah je shvatio o čemu se radi. Zaboravio je promijeniti sigurnosnu šifru za
ulazak u pristanište, ali njegova bivša zaručnica već je bila debelo na putu prema njemu.

Na njegovu sveopću radost, na drugoj strani ugledao je Savvy kako razgovara s nekim
radnicima. Bila je dovoljno blizu da ih može čuti.

„Zar si stvarno mislio da možeš prekinuti sa mnom na takav način? Iskrasti se iz hotela dok
sam ja u drugoj sobi i smatrati to krajem naše veze?“ Kalli je vikala na njega dovoljno glasno
da je čuju ne samo svi u pristaništu nego i u daljoj okolici.

„Nisam se iskrao, Kalli“, odgovorio je. „Smatrao sam da si dovoljno vikala na mene,
preciznije, vikala si tri sata na mene i mislio sam da si napokon završila. Uostalom, nismo
jedno dragom imali više što reći.“
„Što? Nismo jedno dragom imali više što reći? Tebi ovaj prsten na mojoj raci izgleda kao
ništa, Ashtone? Obećao si mi brak i upravo ćeš mi to i pružiti. Nema šanse da me ostaviš.
Održat ćemo obećanje koje smo dali jedno drugome.“

„Kalli, s nama je gotovo, shvati. Moraš to prihvatiti i krenuti dalje. Već sam ti rekao da
možeš zadržati prsten. Prodaj ga, nosi ga, radi s njime što god želiš, kvragu, ali ti i ja više
nismo zajedno.“ Ashton je nastojao ostati smiren, ali žena se vraški trudila napraviti pravu
scenu pred njegovim ljudima.

„Ashtone, ne možeš mi to učiniti. Ne možeš“, rekla je jecajući.

„Žao mi je što sam te povrijedio, Kallista. Zaista to mislim. Ako sam te uopće povrijedio.
Moraš i sama priznati da nismo bili baš neki par. Bili smo mnogo sretniji kada nismo bili
zajedno.“ Znao je da ih sluša sve više znatiželjnih ušiju, ali morao joj je to dati do znanja.

„To nije istina, Ashtone. To uopće nije točno.“ Grcala je u suzama, polako mu prilazeći.

Ashton se povukao. „Nemoj, Kalli. Nemoj to činiti. Ovo je moje radno mjesto i već si
napravila scenu.“

„Razgovarat ćemo sami, dušo. Moram ti nešto pokazati.“

„Kalli, molim te. Ne želim pozvati osiguranje da te isprati odavde. Ne želim te tako
osramotiti, ali nastaviš li s ovim, nećeš mi ostaviti puno izbora.“

Krajičkom oka ugledao je Savvy kako se udaljava od broda na kojem je radila dotada.
Kvragu. Nije želio da je Kalli vidi. Zar stvarno nema nimalo sreće?

U tom trenutku i Kalli ju je spazila. O, da, sreća nije bila na njegovoj strani.

„To je zbog one kuje, zar ne?“ vikala je Kalli. Odmah je prestala plakati.

„Ovo se ne tiče nikoga osim nas dvoje“, rekao je Ashton. „I gotov sam s ovim razgovorom.
Molim te, otiđi sama ili ću pozvati osiguranje.“

Nije se pomicala i već je kimnuo čovjeku iz osiguranja.

„Ne trudi se, Ashtone. Znam gdje je izlaz.“ Laknulo mu je kad je odlepršala u svojim
skupocjenim cipelama.

Nadao se da ovoga puta ipak neće ostati bez potpetice.

Napokon je završio s tom ženom i morao si je priznati da mu je bilo drago zbog toga. Što mu
je uopće bilo u glavi da je pristao na to? Savršena pratnja i poslovne veze koje su s njom
dolazile jednostavno nisu bili vrijedni takva braka.
Odjednom je začuo novi vrisak i okrenuo se upravo u trenutku kada je Kalli gurnula Savvy u
vodu.

Sawy je bila potpuno nespremna. Nije očekivala takvu reakciju i jednostavno je poletjela u
hladan ocean. Tip iz osiguranja krenuo je za Kalli, koja je skinula cipele i počela trčati
prema izlazu.

Ashton više nije imao vremena baviti se njome. Pojurio je prema Savvy, skočio u vodu i
zgrabio je.

Ovoga puta nije mu se opirala dok ju je vukao prema ljestvama i pomagao joj izaći iz vode.
Kada su izašli, neko su vrijeme gledali jedno u drugo. Savvy je bila u šoku.

Nije se mogao zaustaviti. „Jesmo li se već upoznali?“

Najprije ga je začuđeno gledala, a potom su oboje prasnuli u smijeh. Njegovi ljudi vjerojatno
su pomislili da je lud, ali su bili dovoljno pametni da se drže podalje od ove sapunice koja se
upravo odvijala.

„Ovo uopće nije smiješno“, napokon je rekla.

„Znam da nije“, Ashton se morao složiti s njom. Nije mogao prestati gledati njezine sjajne
oči. „Kvragu, toliko te sada želim poljubiti.“

Savvy je uzmaknula. „Da se nisi usudio“, šapnula je. „Ostali ionako već misle da sam ja kriva
za vaš prekid, a znaš što mislim o tome.“

„Vjeruj mi, misle li da si ti razlog zbog kojeg sam prekinuo s Kalli, onda će organizirati
slavlje u tvoju čast. Čuo sam da nije bila baš omiljena ovdje među ljudima.“

„To je stvarno užasno, Ashtone. Očito je da pati zbog vašeg prekida, s obzirom na to da je
došla ovamo.“

„Ovaj, ona te upravo gurnula u hladnu vodu. A ti je braniš? Mislim da nikad neću razumjeti
vas žene.“

„O.K. to nije bilo baš pristojno od nje, ali sigurno je izvan sebe i ne razmišlja trezveno.
Povrijeđena je“, rekla je Savvy i ostavila ga bez riječi.

„Znaš, u tome je razlika između vas dvije. Ti imaš srce. Ona ga nema. Jednostavno je bijesna
jer gubi pristup mojim bankovnim računima.“

Savvy ga je zaprepašteno gledala. Obično bi pri spomenu svog novca u očima žena
primijetio pohlepu, ali toga nije bilo kod nje. U njezinu pogledu bio je strah. Ponovno se
odmaknula od njega. Zanimljivo. Ova je žena toliko zanimljiva.

„Dođi. Dat ću ti ručnik da se osušiš“, rekao je i pružio joj ruku.

Ponovno je uzmaknula. „To nije baš dobra ideja. Tako je sve ovo i počelo.“

Kada je shvatio o čemu govori, nasmijao se. Potpuno ga je oslobodila mrzovoljnog

raspoloženja. Doista je sve više padao na njezine čari.

„Hajde, anđele. Možda ću ovoga puta dobiti pravi poljubac ako padnemo jedno na drugo“,
rekao je i namignuo.

„O,Bože, Ashtone, ne mogu vjerovati da si to upravo rekao“, rekla je tiho. Naravno, svi su ih
promatrali, a ona se sve više crvenjela. „Odlazim odavde.“ Okrenula se i otišla prema svom
brodu.

Nekoliko je sekundi razmišljao o tome da je slijedi. Znao je da će odjuriti u kupaonicu i

svući mokru odjeću sa sebe. Kvragu! Nije smio razmišljati o tome.

Odlučio je ignorirati poglede znatiželjnika dok je prolazio pristaništem zviždeći. U svega

nekoliko minuta njegov užasan dan pretvorio se u prekrasan. Savvy je imala u sebi ono
nešto što bi ga uvijek oraspoložilo.

Veselio se nadolazećim danima. Znao je da Savvy neće moći pobjeći od njega na kruzeru
usred oceana.
DEVETNAESTO POGLAVLJE
Savvy je promatrala veliku skupinu ljudi u pristaništu, nedaleko od mjesta gdje je obično
radila. Znala je da će se itekako naraditi na putovanju, ali svejedno je osjećala uzbuđenje,
vjerojatno poput putnika koji su se spremali za plovidbu.

Bilo je to pravo ekskluzivno putovanje od samog početka. U pristaništu su bili postavljeni

šatori kako se nitko ne bi oznojio na vrućem suncu, osvježenje je bilo na svakom koraku, a
svi putnici bili su nasmijani.

Ashtona nije bilo na vidiku i Savvy je sada bila sigurna da on neće biti dio tog putovanja.
Osjećala se kao da joj je netko skinuo golem teret s leđa. Deset dana na pučini bit će savršen
lijek kako bi prestala njezina fasciniranost tim tipom.

Da, vratit će se kao nova.

Unatoč velikoj gužvi, sve je teklo glatko i besprijekorno, a svaki putnik zaprimio je paket s
vodičem, menijem, ključevima sobe i pregledom broda, uključujući i upute kako doći do
sobe u kojoj će biti smješten. Savvy se nadala da će uživati u svojim sobama. Ona i ostatak
osoblja slagali su latice ruža na jastuke i ostavljali u sobama torbe s potrepštinama koje
bi eventualno neki mogli zaboraviti.

Savannah nikad nije bila na plovidbi takvim kruzerom niti je ikada ljetovala u luksuznim
odmaralištima. Čula je da je Ashton izričito zahtijevao da svaki gost koji putuje njegovim
brodovima ima status VIP gosta. Oni su to itekako dobro plaćali i stoga nije imao namjeru
nikoga zakinuti. Možda joj se neke stvari kod njega nisu sviđale, ali morala je priznati da
poštuje njegov smisao za posao.

U svakoj kabini ostavili su šampanjac s ledom i pladanj sa sirom, grickalicama i voćem, tako
da se putnici mogu smjestiti u što udobnijoj atmosferi prije negoli započnu istraživanje
broda do večernjeg obroka.

,,Savvy, vrijeme je za ukrcavanje.“

Savvy je pošla za kolegicom prema stražnjem ulazu na brod. Odlučila je promatrati

isplovljavanje prema pučini s dijela palube na koji putnici nisu imali pristup.

Razočaranje zbog činjenice da nije vidjela Ashtona... ah, kakvo razočaranje! Brzo je
zaboravila na to dok su plovili prema pučini. Nije imala više zadataka tog poslijepodneva
tako da joj je jedino preostalo uživati u prizoru koji se prostirao pred njima dok su plovili
Tihim oceanom. Prvo odredište bit će Skagway na Aljasci. Putnici će imati slobodan dan i
noć u svakom pristaništu, a neki od njih odlučili su tom prilikom provesti noć u hotelima
kako bi bolje upoznali područje.
Savvy nije mogla shvatiti zašto bi se netko odlučio za dodatni trošak s obzirom na to da su
već imali plaćen smještaj na brodu, ali to su očito bili bogataši kojima je novac bio sporedna
stvar. Kako god. Nije htjela nikoga osuđivati.

„Ovo je tvoja prva plovidba?“

Prepao ju muški glas. Okrenula se i ugledala Westona pokraj sebe. Prošlo je nekoliko dana
otkako je posljednji put pokušao flertovati s njom, a činilo se da je sada ponovno igrao
svoju igricu.

„Da, ovo je moje prvo putovanje. Voljela bih jednoga dana ploviti kao putnik ovakvim
kruzerom. Ovdje se prema putnicima odnosi uistinu na poseban način.“

Primaknuo joj se tako da su im se ramena dodirivala dok su promatrali kako se brod

odmiče od luke.

„Da, gospodin Storm svakome radniku pokloni ovakvo putovanje nakon godine rada, ali,
iskreno, imamo i dovoljno slobodnog vremena dok radimo na kruzeru“, rekao je.
„Obožavam ovaj posao, a tek kakve napojnice ostavljaju ovi ljudi!“

„To je tako jer radiš u kasinu, Wes. I ja bih voljela tamo raditi. Mislim da bih bila odlična u
dijeljenju karata. Imam iskustva iz igrica na mobitelu“, rekla je i namignula.

„Razgovaraj sa šefom. On je uvijek spreman svakome pružiti priliku.“

„Možda nekom drugom zgodom. U svakom slučaju, mislim da neću iskusiti mnogo ovakvih
putovanja. Ionako radim samo preko ljeta.“

„Zašto?“ upitao je.

„Vraćam se studiju ujesen i ne mogu si dopustiti da me nema desetak dana na

predavanjima.“

„Hoćemo li se naći ovdje večeras? Završavam s poslom u dva.“

Savvy se nije htjela nalaziti s njim, ali nije željela imati loše odnose s kolegama. Uostalom,
uživala je u malo dobrog flerta. Je li to zbog utjecaja njezine sestre? Sve je moguće.

Neko je vrijeme šutjela, a njegov prekrasan osmijeh tada je iščeznuo. Očajnički je tražila
neki izgovor.

„Voljela bih, Westone, ali znaš da moram ustati rano, tako da ću odavno spavati kada se
kasino zatvori“, rekla je. Barem mu nije lagala. Znala je da će najkasnije do ponoći sigurno
biti u krevetu.

Činio se pomalo razočaranim, ali nije se pokolebao. „Zar imaš ranojutarnje smjene tijekom
cijelog putovanja?“
„Da, baš mi je žao.“

„I meni. Ja radim dokasna, tako da veći dio dana prespavam. Možda ćemo se uhvatiti za
pokoji ručak.“

Dok je to govorio, pogled mu je pobjegao prema ženi u plavoj haljini na palubi ispod njih.

„Uhvati ju, Casanova, prije nego što te Mark preduhitri“, rekla mu je Savvy i pokazala mu
prema kolegi koji je zamijetio lijepu plavušu baš kao i Weston.

Weston ju je jedva pozdravio, a Savvy je laknulo. Izbjegla je krizu.

Dugo je ostala stajati na istome mjestu. Uživala je u toplom suncu koje joj je grijalo lice, ali
uskoro se morala vratiti poslu i ispunjavanju želja putnika.

Nije imala vremena za jelo dok su ostali putnici večerali. Nakon obavljenih zadataka, bila je
iscrpljena i gladna, a srećom, u sobi za odmor bilo je soka i žitarica. To može pojesti kad se
ušuška u krevet.

Sljedeći dan prošao je vrlo slično. Shriley ju je uvjeravala da će imati znatno manje obaveza
kada stignu u prvu luku jer ih putnici tada neće svako malo pozivati zbog nečega. Prva dva
dana na putovanju uvijek su bila naporna dok se svi gosti u potpunosti ne smjeste i ne
dobiju stvari koje su zaboravili ponijeti.

Na kraju dana trudila se biti nevidljiva dok se gurala kroz gomilu ljudi, nadajući se da je
nitko neće zaustaviti i nešto tražiti. Ugledala je stube i tada... netko ju je zgrabio za ruku.

„Kapetan je zamolio da mu se pridružite na večeri.“

Nije poznavala muškarca koji joj se obratio i postala je napeta.

„Zašto bi kapetan želio večerati sa mnom? Mislim da ste me zamijenili s nekim“, rekla je i
pokušala izvući ruku iz njegova stiska.

„Nisam, gospođice Mills. Kapetan je izričito zamolio da dovedem vas.“

Savvy je tada shvatila zbog čega nije vidjela Ashtona na dan ukrcavanja. On je već bio na
brodu, izigravajući kapetana. Do tog trenutka nije bila svjesna koliko je sretna posljednjih
trideset šest sati, tijekom kojih nije znala tu činjenicu.

Ono u što je sada bila sigurna jest to da su njezine nade o slobodi i miru na putovanju
upravo potonule na dno oceana.
DVADESETO POGLAVLJE
Ashton je nervozno koračao svojim apartmanom, pitajući se iznova što to, dovraga, radi.
Namjerno je izbjegavao Savvy dan prije putovanja. Odlučio je da nema smisla trčati za
ženom koja očito nije bila zainteresirana za njega. Ženom koja je otvoreno flertovala s
njegovim zaposlenicima i koja se ljubila s nepoznatim tipom u njegovu pristaništu.

Bio je nevjerojatno ponosan što je nije potražio prvoga dana putovanja. To je zahtijevalo
određene napore, ali uspio je u tome. Druge večeri jedva je kontrolirao vlastite instinkte.
Poslao je svoga čovjeka da je pronađe.

Bilo bi bolje da ju je smjestio na neki drugi kruzer kako se njih dvoje ne bi našli zajedno
usred oceana, bez mogućnosti za bijeg. Je li učinio ono što je smatrao racionalnim? Ne.
Činilo mu se da mu mozak nije funkcionirao najbolje posljednjih tjedana.

Stvarno je idiot. Da, upravo tako. Ili mazohist? Kako god, ovo neće ispasti dobro.

Začuo je kucanje na vratima i osjetio kako mu se otkucaji srca ubrzavaju. To ga je još više
razljutilo. Krenuo je prema vratima, otvorio ih i ugledao je ispred sebe. Sve što je želio u
tom trenutku bilo je privući je u naručje.

Nekako se uspio suzdržati od toga.

„Hvala ti, Ricky“, rekao je službenim tonom. „To bi bilo sve za večeras.“

Njegov zaposlenik je nestao, a Ashton ju je uveo u sobu. Nije se opirala niti je vikala na
njega, ali činilo mu se da nije posve sretna.

„Nisam znala da si i ti na ovom brodu“, rekla je dok je s nelagodom stajala na ulazu u njegov
prostran apartman.

„Ja upravljam svojim brodovima. Gdje bih drugdje trebao biti?“ upitao je.

„Ti imaš jako puno brodova, Ashtone“, istaknula je ono što je i sam znao. „Ili bih te trebala
zvati kapetane?“

„Hoćeš li cijelu večer biti tako mrzovoljna?“ rekao je i pošao prema stolu koji je bio
postavljen za večeru.

„Nisam tražila ovo“, odvratila je namrgođeno.

„Dobila si poziv na večeru s kapetanom. To bi trebala biti čast“, rekao je, svjestan da će je
njegov komentar iživcirati. I imao je pravo. Obično bi kapetan večerao u dvorani s ostalim
putnicima, ali večeras nije bio raspoložen za to, iako je znao da to nije dobro za posao.

„Ozbiljna sam, Ashtone, što to radiš, dovraga?“ upitala je. „Stvarno sam iscrpljena od posla.“
„Želio sam večerati s tobom. S obzirom na to da si sada ovdje i vjerojatno si gladna nakon
dva naporna dana, zašto ne bismo pokušali uživati u večeri na civiliziran način? Je li ovo
dovoljno ispravno rečeno za ženu tvoga stupnja obrazovanosti?“

Pogledala je prema vratima, potom prema stolu i ponovno prema vratima, kao da je
pokušavala odlučiti što bi trebala učiniti. Koliko god bi to bilo bolno za njega, odlučio je da
neće trčati za njom ako poželi otići. Osim toga, imao je još devet dugih dana ispred sebe. Na
kraju će ona doći k njemu svojevoljno.

„Možda će zvučati čudno, ali zaista sam gladna“, rekla je, pogledavajući prema stolu.

„Dobro. I ja sam.“

Izvukao joj je stolicu. Nekoliko trenutaka oprezno ga je promatrala, a potom odlučila sjesti.

„Svejedno, to ne znači da mogu ostati dugo, kapetane. Smjena mi počinje u rane jutarnje
sate.“

Nasmijao se. „Mislim da te mogu ispričati šefu ako zakasniš.“

„Ne tražim nikakav poseban tretman, Ashtone. Želim samo raditi svoj posao i nemam
namjeru ljutiti kolege.“

„U redu“, rekao je pomirljivim tonom. „Možemo li sada uživati u jelu i ostaviti raspravu za
drugu priliku?“

Začuđeno ga je promatrala. „Ti si taj koji je sve vrijeme mrzovoljan.“

„Imaš pravo“, rekao je, uživajući u njezinu čuđenju. „Toliko si me puta odbila, da više ne
brojim. Ustrajna si u svojoj namjeri da mi povrijediš ego.“

„Što?“ upitala je.

Približio joj se tako da bude siguran da čuje svaku njegovu riječ. Želio je da shvati što želi i
stoga je čekao da dobije njezinu punu pozornost. „Sviđaš mi se, Savvy. Jako. Više nemam
zaručnicu. I sama si svjedočila onoj melodrami u pristaništu. To znači da više nitko ne stoji
između nas. Zajedno smo na ovom brodu tjedan dana i uvjerit ću te u ovo što ti govorim jer
sam siguran da se i ja tebi sviđam.“

Završio je svoj govor prilično samouvjereno. Znao je da je bolje odmah kazati sve što mu je
na duši. Lijepo je upustiti se u flert s nekim, ali najviše od svega cijenio je iskrenost. To je
bila prava intima.

Nije mu uspjela odgovoriti jer se pojavio konobar i napunio im čaše dok je drugi poslužio
kruh i salatu na stol. Potom su obojica nestali.

„Zašto baš ja?“ upitala je.

Njezino pitanje iznenadilo ga je. Što je mislila time? Nastavio ju je promatrati i primijetio
tračak nesigurnosti kod nje. Zar stvarno ne shvaća koliko je sjajna? A tek prekrasna?

Nema šanse, pomislio je. Nastavio ju je proučavati, polako shvaćajući da ona uistinu nije
svjesna svoje vrijednosti. Kada bi bio loš čovjek, iskoristio bi to kao svoju prednost, ali
pomisao na to da bi je bilo kako mogao povrijediti, gadila mu se.

„Ne mogu razmišljati ni o kome osim o tebi, Savvy. Okrenula si moj svijet naglavačke.
Osjećam se kao da više nikad neću biti onaj isti Ashton ne budem li provodio vrijeme s
tobom.“ Bilo je to posve netipično priznanje za njega, kojim joj je na neki način otkrio svoju
dobro skrivenu ranjivost.

„... Ashtone...“

Prekinuo ju je. „Jesi li žedna?“

„Pa... ovaj... jesam“, rekla je.

Ustao je i prišao baru. Izvukao je nekoliko boca, uživajući u njezinu osmijehu dok je izvodio
vratolomije s dvjema različitim bocama, a potom natočio malo votke i malo tekile u njezinu
čašu. Potom je dohvatio bocu džina i dodao ga u mješavinu, zajedno s ledom, rumom i malo
Spritea. Za dekoraciju je dodao i jednu trešnju i primaknuo joj čašu.

„Što je to?“ upitala je.

Smijao se dok je ispijala piće koje joj je pripremio. „To je koktel. Zove se leg spreader“,
rekao je.

„Ashtone, draže mi je vino“, rekla je i odmaknula čašu.

To ga nije nimalo uvrijedilo. Odmaknuo je čašu od nje i uzeo bocu vina. Promatrao ju je
kako ispija cijelu čašu i potom je strpljivo još jednom napunio.

Očito joj je trebalo malo alkohola da preživi ovu večer. Znao je kako je to.

,,A sada se možemo vratiti razgovoru o nama“, rekao je sasvim opušteno.

„Mislim da ne bi bila dobra ideja da ti i ja... ovaj... znaš na što mislim.“

Tada je Ashton odlučio da mora promijeniti taktiku. S njom očito nije djelovalo njegovo
uobičajeno samouvjereno ponašanje. Razmišljao je o svom sljedećem potezu dok ju je
promatrao kako se poigrava juhom.

Ta on je poslovni čovjek. Znao je da mora iskušati novu metodu kada one već poznate ne
daju rezultata. Bio je poznat po tome da nikada ne odustaje.
Zato je prestao govoriti o svojim osjećajima prema njoj. Počeo se zanimati za njezin dan,
postavljao joj je pitanja i osjetio njezinu nesigurnost. Nije joj bilo jasno što se događa.

Znao je da ju je pridobio, ali ona togajoš nije bila svjesna.

DVADESET PRVO POGLAVLJE
Hoće li se ikada osjećati uravnoteženo u blizini ovog čovjeka? Osjećala je mučninu u želucu i
znala da se ne radi o morskoj bolesti.

Ashton je neobavezno čavrljao o upravljanju brodom, pričao joj kako je jedan član posade
gotovo završio u oceanu kada je brod isplovio, vodio je razgovor o raznim dogodovštinama
s broda u protekla dva dana. Ma koga to zanima? Ono što je zanimalo Savannah bila je
njegova iznenadna promjena ponašanja. U koga se sada pretvorio?

Više nije bio onaj nemilosrdni Mr. Hyde. Ispred nje je sada bio uljuđen i pristojan Dr. Jekyll.
Osjećala je da se polako opušta u njegovu društvu, svjesna da njegova zaručnica više nije
stajala između njih.

Čak i kada bi bila sigurna da mu ne predstavlja ništa više od izazova, zar bi bilo toliko
pogrešno uživati u plodovima njegova truda? Osim toga, s dvadesetčetiri godine, još je bila
djevica i možda je došao trenutak da napokon iskusi ono o čemu svi toliko pričaju. Možda
će se zemlja doista zatresti... osim što su se nalazili usred oceana, ali to su ionako
nebitni detalji.

Prisjetila se njegovih poljubaca na svojemu tijelu, svjesna da je tada osjetila nešto što nije
nikada prije. Čak i kada je bila bijesna na njega, njezino tijelo nije se ponašalo u skladu sa
zdravim razumom.

„Mislim da sam već previše popila“, napokon je progovorila i odložila čašu na stol,
pokušavajući se usredotočiti na ono što joj je pričao.

Sigurno je tako razmišljala zbog vina. Nemoguće je da bi pristala nekome biti samo zabava
za jednu noć.

„Popila si samo dvije čaše vina, Savvy“, naglasio je očito.

Kvragu! Pratio ju je. Postala je previše nervozna i osjetila je da joj prsti drhte. Mogla je u
sebi okriviti vino za sve, ali dobro je znala da se tako osjeća zbog njega. Svijest da je on sada
slobodan čovjek potpuno je zarobila njezine misli.

Zar će nastaviti živjeti žaleći za onime što je mogla imati? Ili će biti jedna u nizu žena koje
slijede njegova pravila? Želi li i dalje biti osoba koju neprestano sputavaju strahovi? Ne,
nema ništa zabavno u tome. To bi joj rekla i njezina sestra, koja je ponekad bila mnogo
mudrija od nje.

Dok su ona i Ashton razgovarali o svemu i svačemu, Savvy je, nesvjesna toga, polako
spuštala svoje obrambene zidove.
Odluči li zaista otići u krevet s tim muškarcem, za to ne smije biti krivac alkohol i stoga je
odlučila usporiti s ispijanjem vina. Htjela je da to bude njezina svjesna odluka, kakva god
ona bila.

Završili su s večerom i Ashton je ustao od stola. Čini se da je noć gotova, pomislila je

razočarano u sebi.

No, nije ju poveo prema vratima, nego u drugu sobu. Bila je to soba poput dnevne, s
udobnim naslonjačem, TV-om i kaminom koji je već bio upaljen.

Svjetla su bila prigušena i Savvy nije protestirala kada joj je nježno uzeo ruku i doveo je do
kauča. Sjeo je i privukao je u krilo. Osjećala se tako dobro.

Nije ništa govorio dok ju je promatrao. Mogla je iščitati pitanje iz njegova pogleda. Bio je to
ključan trenutak, a ona je morala odlučiti želi li to učiniti ili ne.

Uzdahnula je osjetivši njegov kruti penis. Uživala je u njegovu uzbuđenom pogledu i nekoj
novoj seksualnoj moći koja ju je odjednom preplavila. Pomicala je bokove izazivajući ga.

„Namjeravaš li se poigravati mnome, Savvy, moraš znati da ja uvijek pobjeđujem“, rekao je

duboka glasa. Uhvatio ju je za kosu i zabacio joj glavu. Spustio je usne na njezin vrat.

Ponovno je pomaknula bokove kao odgovor na toplinu kojom joj je ugrijao tijelo. O, da.
Željela je to, ali nije znala kako mu to kazati. Nije mu htjela reći da se predomislila. Htjela je
da je poljubi i da sve dalje uslijedi spontano. Kako god, više nije marila ni za što.

„Sada ću te podignuti i odnijeti u svoju sobu“, upozorio ju je. „Želiš li da ovo odmah
prestane, Savvy, moraš mi to sada reći.“

Zadrhtala je kada je ustao i uzeo je u naručje.

Neko je vrijeme tako stajao, promatrajući njezino prelijepo lice i sjajne oči. Pomislila je
kako im u tom trenutku nisu potrebne riječi. Sve drugo bilo je suvišno. Uskoro je spustio
usne na njezine i ovoga puta nije ni pomislila na mogućnost da mu ne uzvrati poljubac.

Omotala je ruke oko njegova vrata, držeći se čvrsto za njega dok ju je ljubio.

Savvy se odjednom našla na njegovu krevetu, a on je stajao ispred nje. Kvragu, zaista je bio
zgodan. Nije ni na trenutak osjetila žaljenje zbog odluke koju je u sebi već donijela. Željela
ga je više od svega i večeras će ga napokon imati. U potpunosti.

„Da, Ashtone“, napokon je izustila.

Polako je počeo otkopčavati svoju košulju, a potom i hlače. Savvyne usne postale su suhe
dok je čekala vidjeti ga potpuno golog ispred sebe, ali čekanje se itekako isplatilo. Imao je
isklesano tijelo muškarca koji se nije bojao fizičkoga rada. Široka ramena, mišićava prsa, a
tek trbušnjaci... uh.
A onda je spustila pogled na njegov dug i krut odraz muškosti. Nije bila sigurna želi li ga
više okusiti ili bi ga radije osjetila duboko u sebi, iako ni jedno od toga nikada nije iskusila.

„Savršen si“, rekla je tiho.

„Draga moja Savvy, ti si ta koja je savršena.“

Brzim pokretima svukao joj je odjeću, uzdišući dok joj je promatrao tijelo.

„Predivna si, Savvy. Mislio sam da je to nemoguće, ali ljepša si nego što sam te zamišljao“,
rekao je i zagledao se u njezine oči. „Čini mi se da te se neću moći zasititi.“

„Moje tijelo puno je mana, ali sam zahvalna što ih ne primjećuješ“, rekla je. Na trenutak je
osjetila samopouzdanje dok je ležala ispod njega, a on ju je promatrao pogledom punim
divljenja. Nije imala vremena za svoje uobičajene bojazni i nesigurnosti.

Nije komentirao njezinu izjavu, nego joj je poljupcima i pritiskom tijela uz njezino pokazao
koliko je apsurdno to što govori.

Uhvatila se za njegova leđa i prebacila jednu nogu oko njega. Sve se činilo tako ispravnim.
Bilo je bolje nego što je zamišljala.

Odjednom je prekinuo njihov poljubac. Što to čini, pomislila je u sebi. Uskoro je i doznala.
Nasmijao joj se i spustio se jezikom uz njezin vrat, sve do nabreklih grudi.

Grickao joj je bradavice i pritom joj rukom raširio bedra, spuštajući se niže.

Savvy je glasno zajecala kada je jezikom dotaknuo najosjetljiviji dio njezina tijela. Navala
čudnih i ugodnih osjećaja preplavila joj je tijelo.

„Ashtone...“ zastenjala je. Želi li da nastavi ili da se zaustavi? Sve to bilo je previše za nju.
Osjećala se kao da gori. Noge su joj drhtale dok se borila s nekim novim i nepoznatim
osjećajem potpunoga gubitka kontrole.

„Ne opiri mi se, Savvy. Opusti se i uživaj u ovome“, rekao je i uronio dva prsta duboko u nju.

Tada se u njoj dogodilo nešto što nije mogla razumjeti. Tijelo joj se zagrijalo do
nepodnošljivosti i potom kao da je nešto u njoj eksplodiralo. Svaki mišić počeo joj se tresti
dok je ona vrištala od zadovoljstva.

Valovi užitka preplavili su je jedan za drugim i nije ni shvatila da se Ashton polako uspinje
prema njoj, nježno joj milujući tijelo. Čula je njegov glas negdje u daljini, ali nije se mogla
usredotočiti na njegove riječi.

„Neodoljiva si“, dahtao je. „Moram te uzeti sada kada izgledaš tako prekrasno.“

To je bilo jedino upozorenje za ono što je uslijedilo. Uhvatio ju je za bokove i ušao u nju.
Osjeti su se nastavljali, ali sada na nekoj novoj razini. Osjetila je mali ubod bola dok se
njezino neiskusno tijelo pokušavalo prilagoditi njegovoj snazi, ali užitak je bio intenzivniji
od bola i Savvy se potpuno prepustila ekstazi.

„Kvragu, Savvy, tako si uska“, zastenjao je dok se zabijao u nju.

Činilo joj se da njezin orgazam nikad neće završiti dok se Ashton sve bržim i snažnijim
pokretima zabijao u nju.

Mislila je da je nemoguće doživjeti jedan za drugim, snažniji za snažnijim vrhuncem. Uskoro

se njegov glas pridružio njezinu i zajedno su svršili, pružajući jedno drugome najintimniji
mogući trenutak.

Bili su iscrpljeni i trebalo im je neko vrijeme da se pomaknu. Kada se otkotrljao s nje,

osjetila je tračak nezadovoljstva koji je brzo iščeznuo kada ju je privukao uz sebe.

„Ne mogu ti ni opisati koliko je ovo bilo sjajno, Savvy“, rekao je dok joj je prstima milovao
leđa.

„Onda nas je dvoje“, promrmljala je tiho.

Zašto je čekala toliko dugo da iskusi nešto tako snažno i nevjerojatno? Ta nije bilo
opasnosti da će sada postati ovisnica o seksu, iako je već osjetila želju da sve ponove još
jednom.

Možda će biti bolje da se prvo odmori. Osjećala je umor u svakom dijelu tijela. Seks je očito
oduzimao energiju, a ona je htjela biti spremna za drugu rundu. A možda i dvanaestu, bude
li sreće.
DVADESET DRUGO POGLAVLJE
Ashton je ispružio ruku prema Savanni, ali dotaknuo je samo prazno mjesto pokraj sebe.
Dok je otvarao oči, iz daljine je čuo zvuk zatvaranja vrata.

Iako je Savvy nastojala biti tiha, ipak ju je čuo kako napušta njegov apartman, ali to mu nije
nimalo pokvarilo raspoloženje. Vjerojatno zato što je znao da mu ne može nikamo pobjeći.
Bili su na pola puta prema Skagwayu, negdje nasred oceana, i bila je zatočena na brodu
zajedno s njim.

Tog jutra, nakon nevjerojatne noći provedene s njom, razmišljao je kako mu ne pada na
pamet pustiti je da mu pobjegne. Često je čuo ljude kako govore no „najboljem seksu ikada“,
a sada ga je i sam iskusio. Tijekom proteklih godina, često je imao seksualne avanture i bilo
ga je pomalo sram priznati to čak i samome sebi, ali ono što se sinoć dogodilo između njega
i Savvy nije se moglo usporediti s njegovim dotadašnjim iskustvima.

Ustao je iz kreveta i uputio se prema kupaonici, gdje se prepustio pjevanju pod

osvježavajućim tušem. Osjećao se tako dobro. Dok je stajao pod vodom, u mislima mu se
pojavila Savvy kako se izvija ispod njega i odmah se uzbudio.

„Smiri se“, promrmljao je i pustio hladnu vodu.

Nakon nekog vremena, njegovo tijelo napokon se počelo normalno ponašati. Da, mogao si je
sam pomoći s tom seksualnom napetošću, ali zašto bi to, pobogu, činio kad je Savvy bila
tako blizu i radije bi to sve ponovio s njom.

Omotao je ručnik oko struka i vratio se u spavaću sobu. Hodao je prema ormaru, ali pogled
mu je načas pobjegao prema krevetu i tada se ukopao na mjestu. Zamalo mu je promaknulo
ono što je ugledao na plahtama. Da, to je bio očiti dokaz, ali ono što ga je još više šokiralo
bili su njegovi osjećaji.

Kako je to uopće moguće? Prišao je krevetu i pomnije pogledao, kako bi se uvjerio da ga vid
ne vara. Kako je moguće da to nije primijetio? Zar je takav bezosjećajan gad?

Krvava mrlja prekrivala je bijele plahte na kojima joj je sinoć, prema svemu sudeći, oduzeo
nevinost. Jednostavno nije mogao povjerovati u to. Sjeo je na rub kreveta i očajnički se
uhvatio za glavu, pokušavajući rekonstruirati vođenje ljubavi s njom. Da, bila je strahovito
uska, ali bio je toliko napaljen da nije obraćao previše pozornosti na to, a ona se nije žalila
na bol. U jednom trenutku pomislio je kako očito nije dugo dijelila krevet s nekim.

Nikada prije nije se suočio s takvim teretom i odgovornošću. Bio je to njezin prvi put. O
čemu je sada razmišljala? Možda ju je povrijedio? Da je samo znao istinu, bio bi pažljiviji
prema njoj, dao bi joj dovoljno vremena da mu se prilagodi.
Ne. To ne može biti istina. Da je to znao, zaustavio bi se. Nije želio biti tip koji oduzima
nečiju nevinost, ali čak i dok je razmišljao o tome, znao je da to nije istina. Sinoć ga
apsolutno ništa nije moglo spriječiti da vodi ljubav s njom. Nikada nikoga nije toliko silno
želio kao nju.

Ali zašto mu nije rekla? I kako je uopće s dvadeset četiri godine mogla biti djevica?
Pogotovo tako zgodna žena kao što je Savvy Mills...

Kvragu, neće mu dugo trebati da to dozna. Što je više razmišljao o tome, postajao je sve
nervozniji. Zar je ovo za nju bila igra? Možda ga je ulovila u zamku? Što se to događa?

Dok se odijevao u svoje kapetansko odijelo, bio je sve odlučniji u namjeri da je odmah
pronađe i dozna od nje ono što ga zanima.

Naravno da to nije bilo moguće. Čim je izašao iz apartmana, pred njim su se počeli
pojavljivati članovi posade, svaki s novim problemom koji je valjalo riješiti. Kvragu!

Jedini razlog zbog kojeg se nije izderao na svakoga od njih bio je taj što Savvy nije mogla
nikamo pobjeći. Uskoro će dobiti priliku kazati sve što misli toj ženi koja mu je okrenula
život naglavačke.

Poslije nekoliko sati rješavanja problema na brodu, napokon je stiglo vrijeme za predah.
Bio je pravi trenutak da pronađe Savvy. Sada će dobiti odgovore.

Dok je koračao prema dijelu broda gdje je bila smještena posada, jedna misao naglo ga ja
zaustavila. Noge su mu zaklecale.

Ako je Savvy bila djevica do sinoć, zasigurno nije upotrebljavala kontracepcijske pilule, a
prvi put nakon dugog vremena on nije imao zaštitu.
DVADESET TREĆE POGLAVLJE
Savvy je stavila slušalice na uši i prepustila se zvucima dobre glazbe dok je obavljala
pospremanje kabina. Obično nije radila večernju smjenu, ali jedna djevojka se razboljela i
Savvy je odmah iskoristila priliku da uskoči umjesto nje i pozabavi se poslom umjesto
razmišljanjem o Ashtonu.

Pojela je nekoliko čokoladica dok je ostale poslagala u zdjelu u kabini. Nije im mogla
odoljeti. Bilo joj je drago kada je u nekoliko soba pronašla poruke kojima su joj gosti
zahvalili na dobro obavljenu poslu u protekla dva dana.

Smjena se bližila kraju i sve je teklo glatko, ali pomisao da bi mogla opet vidjeti Ashtona
činila ju je pomalo nervoznom. Što ako on nije uživao u seksu kao što je uživala ona? Što
ako je se zasitio već nakon jedne noći?

To bi bilo doista tragično. Iako je bila iscrpljena od akrobacija koje su izvodili u krevetu,
posebno drugi put, nakon što ju je probudio i poveo na još luđe putovanje ispunjeno
užicima o kakvima je dotad mogla samo maštati, nije se mogla požaliti.

Iscrpljenost je bila cijena koju je spremna platiti za onu količinu zadovoljstva koju joj je
pružio. Uh, kada barem ne bi bila takva kukavica. Nije imala dovoljno samopouzdanja
ujutro se suočiti s njegovim pogledom pa je odlučila pobjeći iz sobe prije nego što se
probudi. Bojala se da će u njegovim očima vidjeti razočaranje. Toliko o njezinoj odluci da će
se suočiti sa svojim strahovima i napokon ih pobijediti.

Osim toga, nije htjela da je netko od kolega vidi kako izlazi iz kapetanove sobe. Ako se
radilo samo o seksu za jednu noć, za nju bi to bilo još veće poniženje.

Savvy je još uvijek pamtila studentske dane. Njezine cimerice često bi se iz izlaska vraćale
pripite, u odjeći koju su imale na sebi večer prije, a seks za jednu noć bio je gotovo
normalna stvar. Cure su je oduvijek smatrale čudnom jer je takve stvari nisu zanimale.

Često je primjećivala kako nisu bile posve zadovoljne svojim iskustvima. Da, njihovo
brbljanje o tome kako tip ima čaroban jezik ili savršenu opremu trajalo bi unedogled, ali
nerijetko bi pričale i kako su ostale razočarane nakon takve noći. Savvy je bila uvjerena da
bi se i sama tako osjećala. Vjerojatno bi se spetljala s nekim tko bi se zadovoljio seksom i
nakon toga nestao.

Za nju to nije bila opcija.

Prisjećajući se noći provedene s Ashtonom, nije se mogla sjetiti nijedne loše stvari. Bila je to
savršena noć i željela je sve ponoviti još jednom. I možda još koji put.
Ako ikada skupi hrabrost za razgovor s njim, možda dobije priliku za još jednu sjajnu večer.
Zasada će se usredotočiti na svoj posao, a sutra bi mogla iskoristiti priliku za razgledavanje
Skagwaya. Uvjeravala se da to nije samo izlika za izbjegavanje susreta s Ashtonom.

Netko ju je potapšao po ramenu. Izvadila je slušalice i osjetila olakšanje kada se okrenula.

„Bok, Shirley. Je li sve u redu?“

„Da, sjajno obavljaš posao. Hvala ti. Pročitala sam poruke putnika i svi su oduševljeni
tobom“, pohvalila ju je šefica.

„Drago mi je“, odgovorila je Savvy. „Imam još dvije sobe koje moram večeras dovršiti i onda
sam gotova. Jesi li me trebala za još što?“

„Ne. Sara se već osjeća bolje i mislim da će se sutra moći vratiti svojoj večernjoj smjeni.“

„Hvala ti! Mislim da ću sutra, čim završim s poslom i nakon što pristanemo u luku, najprije
potražiti knjižaru rabljenih knjiga. Obično ondje ima super stvari, a nakon toga ću iskoristiti
vrijeme za razgledavanje.“

„Zvuči sjajno“, rekla je Shirley i potom je odmjerila. „Izgledaš mi nekako drugačije večeras.“
Šefičine riječi izazvale su napetost u njezinim mišićima.

„Ma kakvi. Sve je u redu“, odgovorila je.

„Hmmm. Nisam baš sigurna da ti vjerujem. Je li to zbog toga što te čeka dobar šoping kada
pristanemo u luku?“ upitala je Shirley. „Ne, ne može biti to. Nekoliko si mi puta spomenula
da mrziš šoping, pogotovo kada se radi o kupovini odjeće.“

„Ne, samo sam uzbuđena zato što plovim oceanom“, rekla je Savvy, pokušavajući zvučati
uvjerljivo.

„Hmmm, da, očito jako voliš ocean“, rekla je Shirley i nastavila je odmjeravati.

„O, da, obožavam“, Savvy je počela osjećati nervozu.

„Tvoji obrazi večeras sjaje. Nisam to nikada primijetila.“

Savvy se zacrvenjela. Da, bila je presretna jer se nalazi na brodu usred oceana, ali to nije bio
razlog njezina dobra raspoloženja.

„Da. Stvarno sam sretna jer sam dobila priliku biti ovdje“, zaključila je Savvy.

„Hmm. No, dobro“, rekla je žena i nasmijala joj se kao da točno zna o čemu se radi.

„Želim ti ugodnu noć, Shirley!“ viknula je Savvy za njom.

„I tebi, dušo. Iako ne sumnjam da ćeš je imati.“

Savvy nije dobila priliku odgovoriti. Ostala je bez riječi. Uskoro je završila s pospremanjem
sobe i prebacila se na posljednju te večeri.

Još malo i moći će se uvući u svoju sobu gdje se neće morati brinuti o tome što će se
dogoditi ako sretne Ashtona. Kada je obavila i posljednji zadatak, izašla je na hodnik i
ukopala se na mjestu.

Da, sreća nikada nije bila na njezinoj strani. Ashton je ondje stajao naslonjen na zid i s onim
odbojnim izrazom na licu koji joj je bio toliko poznat. Ne, nikako nije htjela razgovarati s
njim u tom trenutku, a pogotovo ne dok je bio takva raspoloženja.

Znala je da ne može tek tako zbrisati pa je odlučila stajati na mjestu i saslušati što god joj je
imao za reći. Tišina joj se činila nepodnošljivo dugom.

„Zašto mi nisi rekla?“

Sranje! Točno je znala o čemu govori, ali odlučila se pretvarati.

„Ne znam na što misliš?“

,,Sawy, ne radi to. Ne pravi se glupom“, rekao je ljuti to.

„Nisam mislila da je to važno“, odgovorila je nakon duge stanke.

„Nisi mislila da je važno to što si djevica?“

Da, upravo je izgovorila laž i nadala se da on to neće primijetiti. Jednostavno nije htjela
voditi taj čudni razgovor.

Odjednom je osjetila potrebu braniti se. „Želiš reći da nisi uživao?“

Promatrao ju je kao da je izgubila razum. To je dobro, zar ne? Činio se šokiranim što je
uopće mogla izgovoriti takvo što. Da barem može čitati misli muškarcima.

„Naravno da sam uživao. Savvy, toliko sam uživao da te se ne mogu zasititi. Ali da sam znao
istinu, bio bih pažljiviji prema tebi.“

Neko je vrijeme šutjela. Srećom, dao joj je dovoljno vremena razmisliti.

„Ti bi me i dalje želio? Čak i da si znao da nemam nikakva iskustva?“ napokon je izustila.

„Da, naravno da bih te želio“, odgovorio je. „No, ne znam bih li toliko navaljivao“, rekao je.
„Ta ipak si bila djevica, zaboga!“ mahao je rukama dok je govorio.

Ni sama nije znala kako bi trebala reagirati.

„Onda je valjda dobra stvar što ti nisam ništa rekla jer ionako ne bi mogao učiniti ništa što
bi mi pomoglo. Čula sam mnogo priča kako je prvi put grozno i bolno, ali ja se nisam tako
osjećala. Bilo je nevjerojatno“, rekla je. „I sada mi ti to želiš upropastiti!“

Prestao je koračati i zagledao se u nju. To ju je još više razjarilo.

„Ti si taj koji je trčao za mnom, gospodine Storme. Ti si tražio da se pridružim kapetanu na
večeri. Ti si mi svukao odjeću. Da se nisi usudio sada se pretvarati kao da sam ja kriva za
sve!“ urlala je, ne mareći za to čuje li je netko.

Činilo se kao da su njezine riječi ublažile njegovu ljutnju, ali sada je ona bila posve bijesna.

„A što je sa zaštitom, Savvy? Pretpostavljam da je ne rabiš“, rekao je.

Ups. Na to nije pomislila ni u jednom trenutku. Stvarno glupo od nje. Na brzinu je

preračunala dane u glavi i odahnula. „Ne brini se, Ashtone. Ne planiram imati djecu.“

„Što bi to trebalo značiti, dovraga?“

„Znači da mi trenutačno nisu plodni dani pa ne mogu ostati trudna“, rekla mu je.

Činilo se da su ga njezine riječi ponovno razbjesnile. Nije željela znati kakve mu misli kolaju
glavom.

„Znaš što, Ashtone?“ ponovno je povisila ton. „Mislim da bi za oboje bilo najbolje da se
svatko drži svoje strane broda. Ti ostani u svom elitnom dijelu, a ja ću se držati dijela
namijenjenog zaposlenicima.

Nije mu pružila priliku za odgovor. Vrijeme je da jednom zauvijek završi s Ashtonom

Stormom i njegovom usranom filozofijom o seksu i o tome što jest, a što nije prihvatljivo
ponašanje.
DVADESET ČETVRTO POGLAVLJE
Noć je bila naporna za Ashtona. Nije mogao spavati jer ga je proganjala ideja o tome da
odjuri do Savvy i dovuče je u svoju sobu. Svaki put kada bi ustao i krenuo to uraditi, vratio
bi se u krevet.

Znao je da nije sama u sobi i bio je svjestan kakvo bi poniženje doživjela kada bi njezinim
kolegama postalo jasno da se njih dvoje seksaju. To ne bi dobro završilo.

Brod je bio spreman za uplovljavanje u luku Skagway kada je ustao iz kreveta. Morao se
pobrinuti za sigurnost putnika, svoje posade i broda, a onda će dovršiti ono što su on i
Savvy započeli prije dva dana. Ovoga puta neće mu pobjeći. Ako je pomislila da je između
njih gotovo, onda i nije baš toliko bistra kao što se to čini iz njezinih silnih diploma.

Do podneva se brod gotovo ispraznio. Ostali su članovi posade zaduženi za čišćenje i

nekolicina put nika koji se nisu osjećali dobro pa su odustali od cjelodnevnog izleta.

Nije ju bilo teško pronaći.

Otvorio je vrata sobe koju je pospremala. Ugledavši prizor pred sobom, ostao je bez riječi.
Bio je uvjeren da ga je ta žena nekako začarala. Kvragu.

Njezini prekrasni bokovi izvijali su se dok je brisala prašinu s police i pjevušila riječi
nepoznate mu pjesme.

Ona silna ljutnja koja se u njemu skupljala od proteklog dana kao da se polako topila dok je
stajao i promatrao je. Osjetio je kako njegov prijatelj postaje sve veći i shvatio koliko ga ta
žena uzbuđuje.

Uživao je dok je u tišini promatrao njezin ples prema prozorima i ritmično pomicanje ruku
dok ih je čistila.Bio je uzbuđeniji nego jučer pod tušem. Kvragu, želio ju je uzeti, i to istoga
trena. Kako bi je volio pognuti, zadignuti joj tu slatku odom i kliznuti duboko u njezinu
toplinu. Krenuo je prema njoj.

U tom trenutku Savvy se doista sagnula i podignula svoju neodoljivu stražnjicu u zrak. Tada
je shvatio da više nema što čekati. Okrenuo se i zaključao sobu, osiguravši im privatnost za
ono što će uslijediti.

I dalje nije bila svjesna njegove prisutnosti u sobi i zbog toga je bio u prednosti. Prišao joj je
dok je bila sagnuta, uhvatio je za bokove svojim pohlepnim dlanovima i pritisnuo je uza se.

Savvy je vrisnula i zamalo ga udarila glavom u čeljust. Okrenula se prema njemu,

pridržavajući se za prsa. Promatrao ju je s osmijehom na licu.
Izvukla je slušalice iz ušiju i počela vikati na njega. „Što to radiš, Ashtone? Zamalo sam
doživjela srčani udar.“

„Došao sam po tebe i dobio priliku uživati u tvojim plesnim pokretima.“ Stavio je ruke na
njezina leđa i privukao je k sebi.

„Ashtone, ovo nije ni vrijeme ni mjesto za...“

Primijetio je da želi biti ljuta na njega, ali i ona je bila svjesna da se ne može odupirati
privlačnosti koja se osjećala između njih. Bilo je to istodobno i prokletstvo i blagoslov. Nije
mu se opirala dok se zajedno s njom pomicao prema zidu.

„Ovo je savršeno mjesto. Na brodu nema gotovo nikoga, a ako ne uđem u tebe za koji
trenutak, mislim da ću umrijeti“, rekao je. „Uskoro ćemo razgovarati“, dometnuo je i
pritisnuo svoj kruti penis uz njezino tijelo.

Spustio je glavu i poljubio je, a kada je Savvy ispreplela svoj jezik s njegovim i privukla ga
bliže k sebi, srce mu je zaigralo.

Zastenjao je dok se borio s njezinom odorom, a onda joj je napokon svukao i gaćice, uplašen
da se neće moći suzdržati zbog požude koju je osjećao prema njoj.

Zabacio je glavu i naslonio se na zid, pokušavajući se na trenutak pribrati. „Daj mi sekundu,

Savvy“, izustio je.

Savvy je bila iznenađena njegovim riječima. Strast koju je očito gajio prema njoj bila je
presnažna. Kada mu se disanje smirilo, zamijenio je položaj s njom i sada je on stajao
leđima naslonjen na zid dok joj je dlanovima nastavio milovati stražnjicu.

„O, Ash, mislim da ti neću dati tu sekundu“, rekla je, iznenadivši ga.

„Spustila se na koljena, a njegovi prsti drhtali su isprepleteni u njezinoj kosi. „Ne moraš to
raditi, Savvy“, protisnuo je kroz zube dok mu je otkopčavala hlače. No, zasigurno je neće
zaustavljati bude li ustrajala.

„Želim te okusiti, Ash“, rekla je tiho, pomalo sramežljivim tonom.

Sve u vezi s njom bilo je tako prokleto seksi. Taj njezin glas, njezino tijelo, miris. Oslobodila
ga je hlača i uskoro ga uhvatila prstima.

Nikada se još nije osjećao tako slabim kao kada su njezine prekrasne usne prekrile vrh
njegova penisa.

Usisala ga je dok ga je istodobno stiskala prstima, dovodeći ga do ludila. Bio je to

najerotičniji trenutak ikada, a tek njezini nježni uzdisaji zadovoljstva dok ga je uzimala.
Čvrsto se držao za njezinu kosu i gotovo joj svršio po licu dok je promatrao svoj natečeni
penis tako blizu njezinih usana.

„Moram te uzeti sada“, rekao je i podignuo je. Ponovno ju je okrenuo leđima uza zid, a
potom je spustio natrag na sebe, uranjajući u njezino vruće međunožje. Zastenjala je i
čvrsto se obavila oko njega.

To je bilo dovoljno da Ashton potpuno izgubi kontrolu. Držao se za njezine bokove i

nastavio se zabijati u nju dok su se njihovi jecaji izmjenjivali. Tada je osjetio kako joj se
tijelo koči oko njega i u isto vrijeme su glasno zastenjali, proživljavajući zajedničku ekstazu.

Ashton je osjetio slabost u nogama. Uzdahnuo je i spustio se na pod zajedno s njom. I dalje
je bio u njoj i osjetio je kako njegova napaljenost ne jenjava.

„Što mi to radiš, Savvy?“ pitao ju je, ljubeći joj vrat.

„Ja sam to htjela tebe pitati“, promrmljala je.

„Kvragu, neprestano te želim. Čini mi se kao da to nikad neće prestati.“

Savvy je sjedila na njemu i brzo pronašla ritam - čovječe, stvarno je brzo učila! - pomislio je
u sebi. Ashton je drhtao dok se pomicala na njemu.

Usnama joj je nastavio ljubiti vrat, a potom joj je otkopčao košulju i usredotočio se na
njezine prekrasne grudi. Kada joj je protrljao klitoris, zajecala je i vodili su ljubav toliko
dugo kao da je trajalo cijelu vječnost, a opet ni to nije bilo dovoljno.Nakon što su ponovno
zajedno svršili, ležali su u tišini. Savvy je naslonila glavu na njegovo rame dok joj je Ashton
prstima milovao leđa. No, morao je započeti s njom onaj razgovor koji je dosada odgađao.

„Jesi li gotova s bježanjem od mene, Savvy?“

Osjetio je njezinu napetost, ali joj nije dopustio da se odmakne od njega. Bila je zarobljena u
njegovu naručju i znao je da će ondje morati ostati sve dok ne završe razgovor.

„Pusti me, Ash“, zahtijevala je.

„Zašto?“ upitao ju je smirenim tonom. „Jesam li te povrijedio?“

„Ne, znaš da nisi, ali jednostavno ne mogu s tobom razumno razgovarati na ovaj način“,
rekla je.

„Koji način?“ upitao je, ponovno osjećajući uzbuđenost.

„Znaš dobro o čemu govorim“, rekla je, premještajući se na njemu što ga je dodatno palilo.

„Samo mi reci zašto uporno bježiš od mene? Mislim da je to legitimno pitanje upućeno ženi
s kojom dijelim krevet“, rekao je.
Nekoliko minuta proveli su u tišini, a potom je uzdahnula, odustajući od borbe s njim.

„Nisam ti rekla da sam djevica jer sam toliko htjela biti s tobom, a bojala sam se da ćeš se
predomisliti ako to doznaš. Nisam htjela da misliš da te ne mogu zadovoljiti zbog
nedostatka iskustva“, napokon je izgovorila.

Ashtona je iznenadilo njezino priznanje. Uhvatio ju je za bradu i pogledao u oči.

„Ali zašto mi se onda stalno opireš?“ upitao je.

„Zato što... frustriraš me i nisam sigurna u vezi s nama“, priznala je. „Bojim se da ti neću biti
zanimljiva dugo.“

„Zar zaista misliš da me ne uzbuđuješ nakon onakvog seksa? Misliš da te ne želim beskrajno
snažno?“

„Pa... čini se da želiš, ali čula sam da muškarci mogu spavati s bilo kime i bilo kada.“

„To nije istina, Savvy. Nikada me u životu žena nije ovoliko uzbuđivala“, rekao je i uhvatio je
za ruku. „I nikada se uz nekoga nisam osjećao kao što se osjećam uz tebe.“

Na njezinim prekrasnim usnama napokon se pojavio sramežljiv osmijeh.

,,U tom slučaju, neću se buniti ako još koji put ovo ponovimo.“

Zacrvenjela se u licu dok je izgovarala posljednje riječi, a Ashton je bio spreman za

nastavak.

„Kvragu, ženo, mislim da se oboje slažemo s tim“, rekao je i snažno je poljubio. „No, pričekat
ću do večeras. Bez obzira na to htjela ti to priznati ili ne, zasigurno si iscrpljena. Nova si u
ovome, a mi smo bogme prešli sve granice.“

Zagledao se u nju i shvatio da je u pravu kada je skrenula pogled. Nevoljko ju je podignuo sa

sebe i ustao.

Zamalo je odustao od onoga što je upravo rekao kada je vidio kako oblizuje usnice pri
pogledu na njegov penis.

„Ti si anđeo koji je došao spasiti me ili vražica koja će me odvesti u ponor“, rekao je i
navukao hlače.

Osmjehnula mu se i osjetio je neku neobjašnjivu radost u prsima.

„Izvući ću te odavde na neko vrijeme“, rekao je. „Mislim da smo sigurniji izvan spavaćih
soba.“
Ovoga puta Savvy se nasmijala njegovim riječima, ali nije imala namjeru otići prije nego što
završi s pospremanjem sobe, pa se tako i Ashton našao u ulozi spremačice. Da, neprestano
je zbog toga gunđao, ali njezin zadovoljan pogled bio je vrijedan toga.

Znao je da se uvalio u ozbiljan problem. Gotovo se zaljubio u tu ženu i pomalo ga je bilo

strah da je u njezinim očima on samo mentor za seks. Možda će je morati uvjeriti da ne želi
živjeti bez njega. Hoće li to biti nemoguće? Teško. Imao je on dovoljno sposobnosti za to...
DVADESET PETO POGLAVLJE
Savvy se činilo da bi joj srce moglo eksplodirati dok je grčevito držala Ashtonovu ruku.
Imala je svoje granice i nije bilo šanse da učini ono što on želi. Ovoga puta neće pobijediti.

No, sjetila se da pokušava izgraditi neki novi život i nadići vlastite strahove koji su se
nakupili u njoj tijekom prilično nesretnog djetinjstva. Ipak, bila je svjesna da je većina tih
strahova posve iracionalna, bez nekoga posebnog smisla.

„Mislim da ne mogu hodati preko toga, Ashtone.“ „Naravno da možeš. Nisi li mi rekla da više
ne namjeravaš živjeti u svijetu fobija?“

Zašto mu je to uopće govorila? On je to shvatio previše doslovno.

„Znam da sam to rekla, ali nisam pritom mislila da ću svladati apsolutno sve svoje strahove.
Ja volim svoj život. Ne želim ni pomisliti koliko me metara visine dijeli od sigurne smrti.“

„Milijuni ljudi prošli su ovuda i nitko pritom nije poginuo. Pogled na sredini je
spektakularan“, uvjeravao ju je. Nježno ju je povukao za ruku, ali nije želio prenagliti. Dao
joj je do znanja da je odluka samo njezina.

Savvy je stajala na mjestu. Iako je bila željna avantura, voljela je planinariti, ploviti oceanom
i isprobavati nove stvari, morala si je priznati da se boji visina. Znala je da njezin strah nije
racionalan, ali nije si mogla pomoći.

Stajali su na ulazu na most Yukon Suspension koji je vodio preko rijeke Tutshi. Činilo joj se
da snažna voda koja teče ispod mosta nestrpljivo čeka svoje žrtve, a Ashton ju je svejedno
nagovarao da pređu taj prokleti most.

Poslijepodne i večer proveli su u dugoj vožnji od Skagwaya do Carcross Cornera i natrag.

Vidjeli su most William Moore, medvjede, ovce, koze i prekrasne prizore krajolika.

Najbolje se provela u gradiću Liarsvilleu. Savvy je bila oduševljena nazivom grada kojim su
prošetali držeći se za ruke, a ona je iskoristila priliku da napokon kao prava turistkinja kupi
jeftine suvenire prije nego što su se ponovno vratili vožnji.

Razgovarali su satima, smijali se i u tim trenucima priznala mu je da želi postati hrabrija

osoba i da ne želi provesti cijeli život okružena vlastitim strahovima. Nije računala na to da
će se uskoro naći u situaciji u kojoj će je Ashton nagovarati da prijeđe taj prokleti most i
tako joj upropastiti čudesan dan. Zar nije znao ništa o psihologiji ljudskih strahova?

„Što kažeš na ovo?“ upitao je nježno. „Možeš me čvrsto uhvatiti za ruku, a ako i dalje budeš
prestravljena nakon deset koraka, vratit ćemo se i više te neću nagovarati.“
Njegove riječi učinile su joj se kao dobar kompromis iako nije htjela vidjeti taj pogled o
kojem je pričao. Zar nije zbog toga postojao internet? No, nije joj se svidjelo ni to što strah
ponovno upravlja njezinim životom, a znala je da tako ne može funkcionirati.

„Dobro, ali ako poginemo ovdje, proganjat ću tvoju dušu zauvijek, vjeruj mi.“

Bio je dovoljno pametan da joj se ne nasmije u tom trenutku, iako je primijetila da se

suzdržava.

Svom snagom stiskala mu je ruku, zabijajući mu nokte u dlan, ali jednostavno si nije mogla
pomoći. Usredotočila se na svoje korake i uskoro shvatila da su već na pola puta. Osjećala
se prilično stabilnom.

Ashton je pokušao razgovarati s njom, ali Savannah je odmahnula glavom i nastavila dalje.
Što prije završe s time, prije će biti u mogućnosti reći da je pobijedila još jedan u nizu svojih
strahova.

Ashton se zaustavio, pokušavajući uživati u pogledu koji se pružao s mosta, ali Savvy nisu
zanimale takve gluposti. Gotovo je otrčala prema drugoj strani mosta, a zatim ga uhvatila za
ruku i odvukla prema mjestu s kojeg su krenuli.

Tek kada su se ponovno našli na čvrstu tlu, Savvy je mogla mirno udahnuti zrak. Činilo joj
se kao da su proveli cijelu vječnost na mostu.

„Čovječe, to je bilo zastrašujuće, ali istodobno i tako uzbudljivo“, zaključila je. „Ne mogu
vjerovati da sam doista to učinila.“

„Bilo bi zanimljivije da smo mogli uživati u pogledu odozgora“, progunđao je Ashton.

„Samo se ti vrati i uživaj u njemu, ali ja ovaj put idem prema autu. Završila sam s tim
mostom.“ „Želio sam da se fotografiramo zajedno na sredini“, rekao je.

„Zar nisi već bio ovdje?“ upitala je dok su se spuštali prema autu.

„Puno puta“, odgovorio je. „Ali nikada s tobom.“

Osjetila je kako joj je srce iznenada nekako čudno zatitralo. Možda je to zato što je znao što
treba reći ženi ili je ona jednostavno bila vrlo ranjiva, ali taj tip je u njoj izazivao posebnu
toplinu.

Savvy se mogla neprestano uvjeravati da ovo između njih nije ništa ozbiljno, ali ona je
dobro poznavala sebe i znala je da se neće moći izvući iz toga neokrhnuta. Sve više mu se
otvarala kako su provodili vrijeme zajedno.

Oduvijek je znala da je on prava opasnost za nju, ali sada se preduboko uvalila da bi mogla
skrenuti s tog puta i možda bi se mogla jednostavno opustiti i uživali dok traje ta luda
vožnja.
Kada su se vratili u Skagway, Ashton ju je iznenadio parkiravši ispred restorana Red Onion
Saloon. Uputila mu je pomalo sumnjičav pogled.

„Čemu takav pogled?“ upitao ju je kada joj je otvorio vrata da izađe iz auta. Još uvijek se nije
mogla naviknuti na takav džentlmenski potez, ali sviđala joj se ta njegova strana, a on je bio
uporan u tome.

„Jednostavno te ne mogu zamisliti u restoranu ovakva naziva.“

„Hej, ja jako dobro poznajem ovo mjesto i znam da imaju odličnu hranu“, rekao je kada su
prišli ulazu u restoran. „Osim toga, ovo je nekada bilo jedno od poznatih mjesta s dobrim
plesnjacima, ali i bordel“, dometnuo je i namignuo joj. „Budući da si ti nedavno ušla u svijet
žena, i to zahvaljujući meni, mislio sam da bi ti se ovdje moglo svidjeti.“

Njegov sugestivan pogled dobro ju je nasmijao. „Želiš li reći da sam ja sada poput kakve
dame noći zato što sam ti dopustila da mi radiš neke prljave stvari?“

„Hmm, neke od tih stvari usvojila si neočekivano brzo“, rekao je.

„Grozan si.“ Pomalo ju je brinulo što joj se seks toliko svidio, ali zasigurno se zbog toga neće
smatrati čudnom.

„Ovo je zaista nekoć bio bordel?“ upitala je. Nije bila posve sigurna je li to izmislio ili joj
govori istinu.

„Da. Zgrada je izgrađena 1897., u vrijeme Zlatne groznice. Na katu postoji desetak soba
kojim su se tada koristile dame i njihovi klijenti.“

Bila je iznenađena.

,,Opa, nikada još nisam bila u bordelu“, rekla je dok se okretala oko sebe i promatrala
osoblje. Žene su bile odjevene u staromodnu odjeću koja je podsjećala na Divlji zapad i
Savvy se odmah zaljubila u to mjesto.

„Ni ja nisam bio u suvremenom bordelu“, Ashton ju je uvjeravao s osmijehom na licu.

„To ti ide u prilog“, rekla je. „Barem nešto...“

Pronašli su slobodno mjesto i smjestili se, a Ashton joj je nastavio pričati o prošlim
vremenima.

„Gosti bi se ovdje zaustavljali na viskiju i plesu nakon naporna dana. Na šanku su bile
poredane lutke, njih deset. Muškarac bi izabrao ženu s kojom želi biti tako da pokaže lutku
koja ju je predstavljala. Ako bi ta žena bila zauzeta s drugim muškarcem, lutka bi ležala na
šanku, a kada bi završila s njime, lutku su podignuli kako bi dali do znanja klijentima da
je žena ponovno slobodna.“
„Radile su to s više muškaraca u jednoj noći?“ upitala je zbunjeno.

Ashton je prasnuo u smijeh, zbog čega se počela vrpoljiti na stolici. „Oprosti, nisam se tebi
nasmijao. Obožavam povijest i zato znam toliko o ovim stvarima.“

„I ja volim povijest, ali očito se dosad nisam susrela s toliko informacija o Divljem zapadu i
potrazi za zlatom“, rekla je.

„Dobro, priznajem da sam dosta toga saznao u razdoblju dok sam radio kao šanker, a
uostalom, i internet je prepun raznih informacija. Da, u to vrijeme djevojke su se trudile biti
sa što više muškaraca u jednoj noći. To je značilo dobru zaradu za njih, ali i za javnu kuću. A
tek kad čuješ priče o prostituciji u Drugome svjetskom ratu.“

„Nemoj, molim te...“

Njihov razgovor prekinula je konobarica koja je došla preuzeti narudžbu za piće. Kasnije su
obišli muzej postavljen na gornjem katu i vidjeli prekrasne antikne stvari iz doba Zlatne
groznice.

Ashton ju je odveo i u trgovinu gdje su se mogli preodjenuti u likove iz prošlosti i tako

fotografirati. On je bio odvjetnik, a Savvy se preodjenula u damu noći. Bila je to fotografija
koju će zauvijek čuvati jednom kada sve ovo završi, što je bilo neizbježno.

Savvy je bila iscrpljena kada su se vratili na brod, ali i sretna jer je provela prekrasan dan.
Vidjela je Ashtonovu zabavnu stranu i znala je da bi se mogla vrlo lako zaljubiti u tog
muškarca, ne bude li oprezna.

Osim ako već nije prekasno za oprez.

DVADESET ŠESTO POGLAVLJE
Savvy se smjestila na stražnjem dijelu broda, gdje su putnici rijetko zalazili, i prepustila se
razmišljanju o brigama koje su je u posljednje vrijeme mučile.

Nije mogla zanijekati da je plovidba brodom, zajedno sa svim zaustavljanjima u različitim

gradovima, bila predivno iskustvo. Dapače, savršeno.

Ona i Ashton ponašali su se poput zaluđenih tinejdžera. Vodili su ljubav svake večeri,
ponekad čak i više puta, i iako joj se to činilo nemogućim, svaki put bilo je sve bolje i bolje.

Brod je sada plovio uz veliki ledenjak dok su komadi leda padali u vodu. Bilo je pomalo
zastrašujuće promatrati to čak i za nekoga tko obožava ocean i brodove. Očito je pretjerala
s gledanjem Titanica.

Ta ljubavna priča nije imala sretan završetak. Hoće li se ista stvar dogoditi i s njezinom? Da,
zasad se sve činilo savršenim, ali što će se dogoditi kada se vrate u stvarni svijet? Što ako
Ashton tada postane hladan baš poput Jacka dok je tonuo na dno oceana?

Obećala je sebi da se neće zamarati strahovima, ali bila je svjesna da svaka velika romansa
ima svoje uspone i padove, a ponekad je, nakon velike strasti, bilo teško suočiti se s naglim
padom.

Duboko je udahnula, pokušavajući umiriti samu sebe. Primijetila je da se njezina nervoza

pojačavala kako se putovanje bližilo kraju. Kako će se razvijati situacija kada se vrate u
Seattle? Hoće li njihov odnos ponovno biti isključivo poslovan? Hoće li biti gotovo sa
seksom? Takve misli izazivale su u njoj depresiju, a posebno ju je izjedala pomisao da se
više neće moći tako opušteno smijati uz njega.

Vidjela je njegovu stranu koju je donedavno vješto skrivao i ona joj se jako svidjela.

„O čemu razmišljaš?“

Ovoga puta nije bila iznenađena kada ju je Ashton pronašao dok promatra zalazak sunca.
Uzdahnula je kada ju je nježno obujmio oko struka. Osjetila je vrućinu u svome tijelu unatoč
hladnoći koja je prevladavala na Aljasci.

„Razmišljala sam kako se ova avantura bliži kraju“, rekla je nostalgično.

„Možda se ova avantura i bliži kraju, ali to ne znači da je ovo što mi imamo gotovo“, rekao je
i poljubio joj vrat.

Zadrhtala je. „Nismo razgovarali o tome što će biti s nama kad se vratimo.“

Neko je vrijeme šutio, nježno je milujući, a ona je pomislila kako možda ne bi trebala mariti
za budućnost, nego uživati u ovim trenucima nježnosti.
„Bit će isto kao i sada, ali umjesto istraživanja Aljaske i Kanade, povest ću te na moja
omiljena mjesta u Seattleu i otocima San Juan.“

„Ali meni počinje studij za manje od mjesec dana, Ashtone.“

„Tvoj studij je u Seattleu, Savvy, nećeš biti na drugom kraju zemlje.“ Njegove usne gotovo su
je natjerale da zaboravi na ono o čemu su razgovarali.

„Znam“, rekla je i naslonila se uz njega. „Ali već sam ti objasnila da ću biti jako zauzeta i
usredotočena na vlastito usavršavanje.“

Počela je razmišljati da se možda prevarila u vezi s njim. Možda ovo između njih za njega
ipak nije bio samo dobar provod. Činilo se da se doista želi nastaviti viđati s njom. Pomalo
ju je bilo strah razmišljati da je doista tako. Bojala se razočaranja.

„Pronaći ćemo način da budemo zajedno, moja slatka Savvy. Obožavam provoditi vrijeme s
tobom. Ako oboje tako razmišljamo, onda ćemo se potruditi da to uspije.“

„Ovo putovanje i naš odnos, sve se tako brzo dogodilo i imam osjećaj da smo previše
vremena proveli goli u krevetu, a premalo razgovarajući.“ Zašto je uopće govorila o tome?
Zar ga je htjela otjerati od sebe?

„Imamo dovoljno vremena doznati sve jedno o drugome. Meni je dovoljno i ovo što sam
dosad saznao o tebi“, rekao je i rastopio joj srce.

Savvy se nasmijala. „Znaš izabrati prave riječi, gospodine Storme.“

„Već su mi to govorili.“ Okrenuo ju je licem prema sebi i prislonio je uz ljestve.

„Kladim se da jesu“, dometnula je. Zaboravila je na sve ostalo što mu je htjela reći kada ju je
poljubio.

Podignuo ju je na ljestve i pritisnuo penis uz njezino međunožje.

„Nije važno koliko puta vodimo ljubav jer se i dalje osjećam kao kakav tinejdžer kad sam u
tvojoj blizini“, rekao je Ashton i kliznuo jezikom po njezinu vratu.

„Nc znam s čime bih to usporedila, ali i ja se osjećam kao ti“, rekla je.

„Mislim da je bolje da te odvedem unutra, Savvy, prije nego što nas netko od putnika
prekine.“

„Imaš pravo, Ash. Neću biti odgovorna za ono što bi se ovdje moglo dogoditi ako se brzo ne
dočepamo sobe. Radi se o tvojoj reputaciji.“

Još jednom ju je pritisnuo svojim tijelom i potom je spustio.

,,Kvragu, koliko te želim“, rekao joj je.

Vjerovala mu je. ,,A ja obožavam kad mi to kažeš“, odgovorila mu je.

Tada je shvatila kako nije ni primijetila da je sjedila na ljestvama visoko iznad oceana i
pomislila je da je u velikom problemu. U njegovoj prisutnosti mogla je osjećati samo ljubav,
uzbuđenje i strast. Nije bilo mjesta za njezine strahove.

Uhvatio ju je za ruku i krenuo prema svom apartmanu, zaobilazeći zaposlenika koji ga je

pokušao zaustaviti. U tom trenutku ništa i nitko nije bio važan osim njih dvoje.

U nekom savršenom svijetu, tako bi bilo zauvijek.

DVADESET SEDMO POGLAVLJE
Još jedan udarac vala odbacio je njihov brod ulijevo. Savvy je pogledavala prema Ashtonu
koji je sa svojom posadom navigirao kroz oluju.

„Prošli smo najgore, dušo“, Ashton ju je uvjeravao.

Gotovo svi na brodu već su znali za njih dvoje, ali Savvy više nije marila za to. I dalje je
vrijedno i savjesno obavljala svoj posao i zbog toga je bila ponosna na sebe.

„Teško mi je vjerovati ti dok to gledam“, rekla je nervozno, gledajući kroz prozor u koji su
udarali snažni valovi. Činilo joj se kao da se virtualno zabijaju u njezino lice. „Trebala sam
biti pametnija. Tko bi još želio isploviti na pučinu s kapetanom koji se preziva Storm?“

„To je samo još jedan dodatak uzbudljivim trenucima“, rekao je. „Za nekoliko minuta moći
ćemo se vratiti u moj apartman.“

I bio je u pravu. Uskoro se ocean počeo smirivati. Savvy je pogledala kroz prozor i
primijetila da se zvijezde polako probijaju kroz guste oblake. Napokon se opustila.

Posada je upravljala brodom kroz nemirne vode još neko vrijeme, a potom su navigiranje
prepustili uređajima. Nije ni primijetila da je Ashton sada klečao ispred nje.

„Sve je pod kontrolom, Savvy. Oluja je iza nas. Obavijestili smo putnike o tome i ponudili im
piće za opuštanje večeras u baru. Naravno, ako će itko od njih biti sposoban za to nakon što
su zasigurno patili od mučnina neko vrijeme. Idemo odavde. Samo ti i ja.“

Stisnuo je njezine prste, a dotada nije ni shvatila koliko se grčevito držala za stolicu. Polako
su koračali prema njegovu apartmanu dok se brod i dalje ljuljao pod valovima, ali to nije
bilo nimalo nalik onome čemu su svjedočili posljednjih nekoliko sati.

„Moram priznati da ovo nije bila nimalo ugodna večer“, rekla je kada je Ashton zatvorio
vrata svoga apartmana. „Imala sam dosta jaku mučninu, ali sada se već osjećam bolje.“

„Ljudi ne mogu ni zamisliti snagu oceana. Mnogo ljudi strada tijekom godine, ali sretan sam
što imam dobru i iskusnu posadu koja nas nikada nije dovela u situaciju iz koje se ne bismo
mogli izvući. Da smo se našli u središtu oluje, sve bi bilo drugačije, ovako smo je osjetili
samo površinski. Srećom.“

Ashton ju je poveo do stola. Otvorio je bocu i natočio im piće, a potom joj se pridružio.
Savvy je odmah ispila gutljaj i gotovo sve izbacila kada je osjetila žarenje u grlu.

„Što je to?“ upitala je.

„Kvalitetan viski. Omiljen u mojoj obitelji. Znam da je snažan, ali pomoći će ti s tom
nervozom. Slobodno popij to što sam ti natočio.“
Odlučila je vjerovati mu. Popila je piće do kraja, pritom praveći grimase. Stavio je ispred nje
pladanj sa sirom i grickalicama, a Savvy je navalila na hranu, nadajući se da će joj barem
malo ublažiti vatru u želucu. I zaista je pomoglo.

„Sada možeš nastaviti s alkoholom“, rekao je i smjestio se preko puta nje s čašom u ruci.

„Želiš me napiti, gospodine Storme?“ rekla je, već se osjećajući puno bolje.

„Samo se želim malo praviti važnim dok ti pokazujem svoje barmenske vještine iz dobrih,
starih dana“, rekao je nasmijano, potom ustao pa bacio bocu u zrak, i tako nekoliko puta
zaredom.

„Uh, baš seksi. Sad si kao Tom Cruise“, namignula mu je.

„Hej!“ pravio se uvrijeđenim. „Puno bolje izgledam od njega, a i viši sam.“

„Hmmm...“, zaustavila se i uskoro nastavila. „Istina, Ashtone.“

,,E, to je već bolje“, zvučao je zadovoljno.

Izgledao je tako seksi dok se opuštao u svojoj stolici, opuštena osmijeha na usnama.

„Moram priznati da sam bila prilično oduševljena načinom na koji si upravljao brodom.
Hvala što si mi dopustio da budem u zapovjednoj sobi.“

„Svi članovi posade već su sudjelovali u ovakvim olujnim nevremenima. Dok god se svi
držimo zajedno, nema neke velike opasnosti. Ako ikada ugledaš paniku na mome licu, tek
tada situacija postaje ozbiljna.“

„Moram priznati da nisam promatrala tvoje lice, nego vodu koja kao da je pokušavala
preuzeti ovaj brod. Očito je imala namjeru izgledati višom nego što jest, baš kao i ti,
gospodine Cruise.“

„Pokušavala?“ nasmijao se. „Ja se nikada ne moram truditi. Salu na stranu, oluje su prilično
fascinantne za promatranje.“

„Sada kada smo se izvukli, priznajem da je bilo napeto. Mislim da večeras neću moći
zaspati. Previše sam nervozna.“

„Onda ćemo cijelu noć razgovarati. Sutra stižemo u Seattle i oboje ćemo imati zaslužen dan
odmora.“

„Ali ja moram završiti s pospremanjem soba, Ash.“

„Ne moraš, Savvy. Sutra dolaze glavne face za čišćenje kako bi pripremili brod za sljedeću
plovidbu.“
„A ja nisam jedna od glavnih faca?“ upitala je sa smiješkom.

„Itekako jesi, draga.“

Poveo ju je do kauča i posjeo u krilo. Uzdahnula je dok se opuštala u toplini njegova tijela.
Tako valjda izgleda raj. Odmah se osjećala zbrinuto i na sigurnom.

„Oduvijek obožavam more i često sam ronila, ali samo u savršenim vremenskim uvjetima.
Nikada nisam provela ovoliko vremena na otvorenom moru i bio je to, uz oluje i sve ostalo,
pravi izazov.“

„Onda ćeš morati na još jedno putovanje sa mnom, ali ovaj put kao moja pratnja. Imat ćemo
puno više vremena jedno za drugo.“

„Zar nećeš i dalje morati upravljati brodom?“

„Imam vrlo pouzdanu posadu. Uglavnom im ja nisam potreban gore“, rekao je.

„Bježiš od posla?“

„Ja sam ipak vlasnik ove kompanije. Ponekad volim izigravati kapetana, što izluđuje
profesionalce u mojoj posadi. No, jednoga dana ću definitivno biti kapetan na brodu na
kojem će trčkarati moja djeca. Moj prioritet u životu oduvijek je bio provoditi vrijeme s
najdražima.“

,,Opa, ti stvarno razmišljaš dosta unaprijed.“ Savvy se više nije osjećala tako opuštenom kao
prije svega nekoliko minuta.

Primijetio je njezinu nelagodu.

„Zar ti ne razmišljaš o budućnosti? Većina ljudi koje poznajem imaju planove, Savvy. Čemu
takva napetost odjednom?“

„Ma nisam napeta. I ja imam planove, ali svi su vezani za posao“, rekla je pomalo nervozno.

„Ne bi se trebalo sve vrtjeti oko posla, Savvy. Što je s obitelji?“

„Imam samo sestru.“

„Ne mislim na tu obitelj. Što je s djecom?“

Nije mu htjela odgovoriti na to pitanje. Imala je osjećaj da su posve različiti u vezi s tim. Tek
su se počeli ponašati kao par i činilo joj se da još nije bilo vrijeme za takve teme.

„Ne namjeravam imati djecu“, napokon je rekla. „Imam dmge planove.“

Osjetila je njegovu ukočenost. Njegova ruka kojom ju je dotad neumorno milovao odjednom
se zaustavila.

„Ne mislim sutra. Mislim u nekoj daljoj budućnosti.“

„Nisam imala baš lijepo djetinjstvo“, odgovorila je. „Mislim da ne bih bila dobra majka i zato
sam davno odlučila da nikad neću imati djecu.“

Toliko je dugo sjedio u tišini da je pomislila kako više nikada neće progovoriti s njom.

„Mnogi to kažu, Savvy, ali ti nećeš nastaviti ono što se događalo u tvojoj obitelji. Ti si brižna,
osjećajna i prekrasna žena. Znam da ćeš biti sjajna majka.“

„Ne, Ashtone, neću biti majka. Nemam nikakvu želju za time. Vidio si već neke od mojih
strahova, a ovo je najveći od njih.“

Morao ju je razumjeti. Kada se povukao od nje osjetila je kako je nešto izjeda iznutra. To je
bio jedan od razloga zašto nije željela ozbiljnu vezu. Muškarci koji su razmišljali o braku
obično su htjeli djecu. Nije to razumjela. Zašto se uvijek morala osjećati loše jer nije htjela
doprinositi povećanju populacije?

Zar je zbog toga bila manje žena? Kada je Ashton ustao i zagledao se u nju, tako se osjećala.
Njegov izraz lica više nije bio pun ljubavi i razumijevanja za nju.

Prije negoli je uspio još nešto izgovoriti, zazvonio mu je mobitel. Pogledao je u broj koji
zove i uzdahnuo. „Moram se javiti.“

Nakon razgovora ponovno joj se obratio. „Moram se pobrinuti za nešto. Moglo bi potrajati.“

Otišao je u drugu sobu dok je Savvy ostala sjediti ondje sljedećih deset minuta. Jedna suza
kliznula joj je niz lice, ali ju je odlučno obrisala i potom napustila njegov apartman.

Znao je gdje je može potražiti.

Ostatak noći nije mogla zaspati, a Ashton se više nije pojavio. Predala mu je svoje srce, ali
možda je sada više nije smatrao pravom ženom za sebe. Ta pomisao natjerala ju je u plač
sve dok, iscrpljena od brojnih suza, nije utonula u san.

Da, voljela ga je. Htjela ona to ili ne, to je bila jedina istina. A sada je on više nije smatrao
dovoljno dobrom za sebe.
DVADESET OSMO POGLAVLJE
Prošla su tri duga dana otkako je Ashton gotovo prestao razgovarati s njom. Razmijenili su
jedva nekoliko riječi.

Savvy je pokušavala sakriti svoj očaj. Uvjeravala se da je zaposlen, da su proveli deset dana
izvan Seattlea i sada ga je dočekalo mnogo obaveza. No, duboko u sebi znala je da je
izbjegava. Morat će se kad-tad suočiti s time.

Između njih je bilo gotovo, a očito je da on nije želio prolaziti kroz još jednu ružnu scenu
kakva je bila ona koju mu je priuštila bivša zaručnica. Savannah je dugo razmišljala i
shvatila da mora dati otkaz. Bilo je to najbolje što može učiniti za sebe i za njega. Ovaj posao
ionako neće trajati zauvijek, više nije bilo nade da će dobiti priliku roniti za blagom
skrivenim u podmorju, pa koji je onda smisao njezina ostanka?

Postojao je jedan manji problem. Ako napusti posao, ostat će bez smještaja ostatak ljeta i
ujedno se odreći preostalih plaća. Nije se zaposlila iz zabave. Da, mogla bi pronaći posao u
bilo kojem kafiću, ali takav posao neće joj pokriti troškove smještaja.

Morala je izdržati do kraja iako joj je bilo teško susretati se s čovjekom kojeg je zavoljela.
Kada bi ga ugledala, osjećala se kao da joj netko zabija oštrice u ranjeno srce. Ionako je
navikla na takve stvari.

Dan se bližio kraju. Savvy je odlagala namirnice kada je u pristaništu primijetila nekakvo
komešanje. Potom je čula svoje ime.

„Savannah! Savannah! Vidim te.“

O, moj Bože! Okrenula je leđa, ali to joj nije pomoglo. Muškarac je nastavio prema njoj i bila
je prisiljena ponovno ga pogledati.

„Ne pretvaraj se da me ne poznaješ! Reci tim ljudima da maknu ruke s mene!“

Ovo je noćna mora. Savvy je osjetila mučninu ugledavši jedinu osobu iz svoje prošlosti koju
nikada više nije htjela vidjeti - svoga oca. Dvojica zaposlenika pokušavala su ga zaustaviti u
njegovu divljem pohodu prema njoj. Očito je ušao za nekim od zaposlenika u pristanište i
tako promaknuo zaštitarima na ulazu.

Kako ju je uspio pronaći?

Nešto u njoj izazivalo ju je da mu se suprotstavi i okonča tu dramu. „Što radiš ovdje?“

upitala ga je.
Iako je još uvijek bila nekoliko metara udaljena od njega, odmah je osjetila miris lošeg
viskija. Nije ga bilo briga što vozeći pijan ugrožava sebe i živote drugih ljudi. Polako je
počela zaboravljati koliko mrzi tog čovjeka. Sve dosada.

„Došao sam vidjeti svoju kćer“, rekao je. „Hoćeš li im reći da me ostave na miru?“

„Ne razumijem kako si me pronašao“, rekla je.

„Ostavila si svoj broj ljudima koji se brinu o tvojoj mami. Ja sam tvoj otac i ne bih te trebao
tražiti. Trebao bih znati gdje si.“

„Ne nazivaj se tako. Ti nisi nikakav otac. U kojem si to svemiru ti zaslužio pravo tako se
nazivati?“

Dvojica zaposlenika i dalje su ga držali. Bila im je zahvalna do neba, iako posramljena što
moraju svjedočiti tako ponižavajućem trenutku.

„Ja sam zaslužan za tvoj život!“ vikao je na nju. „Duguješ mi, curo. I ti i ona niškorist od tvoje
sestrice. Napustile ste me nakon svega što sam učinio za vas. E, sada mi je potrebna pomoć i
moraš biti uz mene.“

Zagledala se u njegove krvave oči. Zaista je pravo čudo kamo je dospjela uz majku koja je
bila smještena u ustanovu za mentalno oboljele i oca alkoholičara. Ne. Ne smije tako
razmišljati. Sve u životu postigla je sama i bolja je osoba od njih.

,,Alexa i ja smo žive i zdrave unatoč tebi i tvojemu zlostavljanju. Mislio si da je normalno
rješavati probleme šakama. Mama te nikad nije zaustavila i doslovno si izludio tu ženu.
Predugo sam ostala s vama samo zato što sam morala zaštititi Alexu, ali sada smo obje
odrasle i više ti nikada nećemo dopustiti da nas dotakneš.“

Oči su mu se ispunile bijesom i odjednom se uspio istrgnuti njezinim kolegama. Iako je

drhtala i gušila se suzama, odlučila je da više neće bježati od tog čovjeka. Podignula je ruku
da spriječi njegov udarac, ali nekako je pronašao put do njezine čeljusti. Pred očima je
doslovno ugledala eksploziju zvijezda.

Zateturala je unatrag, svjesna da se sprema novi udarac, ali kada je napokon mogla jasno
vidjeti, primijetila je da njezin otac leži na podu. Ashton je stajao iznad njega. Nikada ga još
nije vidjela tako uplašenog.

No, njegov izraz lica odmah se promijenio. ,,Savvy, jesi li dobro?“ upitao je.

Čula ga je, ali nije mogla razumjeti što se događa oko nje. Glava joj je odzvanjala zbog
udarca toga gada koji se nazivao njezinim ocem.

,,Savvy, možeš li govoriti?“

Odmaknula se od njega.
„Dobro sam. Ispričavam se zbog neugodnosti. Ja ću se pobrinuti za to“, rekla je. Iako nije
znala kako će to učiniti.

„Ne trebaš se ni za što pobrinuti, Savvy. Samo želim čuti da si dobro.“

„Dobro sam“, rekla je i zateturala još jedan korak unatrag. Nije mogla podnijeti njegov
dodir. Znala je da bi se mogla raspasti.

U daljini se čuo zvuk sirena. Vrata pristaništa bila su otvorena i uskoro je ugledala policajce
koji su izašli iz dvaju automobila pa potrčali prema njima.

Savvy je mirno stajala dok su im njezini kolege objašnjavali što se dogodilo. Potom su se
policajci obratili njoj. Zna li tko je on? Gdje živi? Zašto bi je htio ozlijediti?

Jedva je prepoznala svoj glas dok im je odgovarala na pitanja. Njezin otac polako je dolazio
k svijesti dok su mu stavljali lisice i svim se silama borio dok su ga odvlačili prema autu.
Kada su stigli do izlaza, uspio je udariti glavom jednog policajca, zbog čega je ovaj gotovo
izgubio ravnotežu.

Njegov partner odmah je izvadio elektrošoker i njezin otac pao je na tlo. Činilo se da čovjek
koji ju je odgojio - ako se to uopće moglo tako reći -ide u zatvor, i to na duže vrijeme.

Savvy je bila prazna. Nije osjećala ništa.

I to je bio gotovo blagoslov za nju. Radije bi bila prazna nego osjećala tugu i bol koji su je
pratili cijelo djetinjstvo.

Ljudi su se počeli razilaziti. Sou je završio i uskoro su samo ona i Ashton ostali na mjestu
događaja.

Znala je da je previše blizu svoga bivšeg ljubavnika, jedinog ljubavnika. Ashton je posegnuo
za njezinom rukom.

„Savvy, molim te, dopusti mi da ti pomognem.“ Tada je počela vikati.

„Nemoj, Ashtone! Prestani se pretvarati da ti je stalo. Nisi sa mnom progovorio tri prokleta
dana. U redu, možda si me uspio pozdraviti.“ Njezini strahovi i bol sada su izlazili na
površinu poput lave iz probuđenog vulkana.

,,Savvy, jako mi je žao zbog svega. Trebao sam malo vremena kako bih razmislio“, rekao je i
ponovno ispružio ruku prema njoj.

„Kunem se, gospodine Storme, pretvorit ću se u luđakinju dotakneš li me još koji put“,
nastavila je urlati. „Imaš li elektrošoker? Mogao bi ti zatrebati.“

„Žao mi je što si ovo doživjela. Molim te, reci mi što mogu učiniti.“
„Ne trebam niti želim tvoju pomoć, Ashtone. Dosad sam se snalazila sama i tako ću i
nastaviti. Zato me se kloni.“

Savvy se okrenula i ostavila ga ondje. Ni njezin otac ni Ashton neće je slomiti. Bila je snažna,
znala je to, unatoč tomu što su je muškarci koji su prolazili kroz njezin život pokušali
uvjeriti u suprotno.

Toliko je toga već preživjela i preživjet će i dalje sve ono što joj sudbina priprema.
DVADESET DEVETO POGLAVLJE
Ashton je više od svega želio maknuti to piće od sebe, svjestan da je to najgora odluka koju
u danom trenutku može donijeti. Koračao je poput luđaka svojim uredom, očekujući Savvy
koja će se pojaviti u svakom trenutku na njegovim vratima. Morao je igrati na kartu šefa da
bi ju dovukao k sebi iako mu se to nije ni najmanje svidjelo.

Spavao je jedva par sati protekle noći. Bio je zabrinut za nju. Odjednom je postala tako
važna u njegovom životu, ali ga je one večeri na brodu iznenadila svojim razmišljanjem o
budućnosti i trebalo mu je vremena da razmisli što će dalje.

Oduvijek je duboko u sebi bio svjestan da će morati donijeti nasljednike svojoj obitelji. To
se očekivalo od njega. Ta on je Storm, zar ne? A osim toga i Anderson. Ne učini li to, zakazat
će u svojim obiteljskim dužnostima.

No, može li se odreći savršene žene kao što je Savvy samo kako bi s nekime dobio djecu za
koju još uvijek ni sam nije bio siguran da ih uistinu želi? Takve misli mučile su ga otkad je
njihov brod uplovio u pristanište.

Okidač za razgovor s njom definitivno je bio traumatičan posjet njezinog oca. Tada je
shvatio da ju više ne može izbjegavati. Morao je biti siguran da je ona zaista dobro. I vidjeti
sam sa sobom može li ju pustiti iz svog života.

„Rekli su mi da dođem do tebe.“

Ashlon ju je ugledao na vratima. Očito joj nije bilo drago što je morala doći.

„Moramo razgovarati, Savvy“, rekao je i pokazao joj da uđe u ured.

Nije se bunila. „Radi se o poslu, gospodine Storm?“

Zvučala je potpuno nezainteresirano. Zar je bio tako okrutan prema ženi koja mu je pružila
toliku radost?

„Da...i ne“, napokon joj je odgovorio.

„Želim razgovarati isključivo o poslu. Ostalo me ne zanima“, rekla je i prekrižila ruke.

,,Savvy, ovo je stvarno smiješno. Bacila si pred mene bombu i trebalo mi je vremena da
razmislim o onome što si rekla, a ti se sada ponašaš kao da se među nama nije ništa
dogodilo. Misliš da je to zrelo ponašanje?“ pitao ju je pomalo iziritiran njezinim
ponašanjem.

Primijetio je da se dvoumi između toga da odmah napusti njegov ured ili ga saslušla. Nadao
se da će se odlučiti za posljednje.
„Ako si zaboravio, Ashtone, podsjetit ću te da si se ti udaljio od mene onog trena kada sam ti
rekla da ne želim postati majka. Žao mi je ako se to ne uklapa u tvoje životne planove, ali
dosta mi je toga da se uvijek moram osjećati jadno zbog mojih odluka. Ne namjeravam
čekati da se ti odlučiš jesam li ti dovoljna dobra za ševu.“

„Misliš da je to jedino što želim od tebe?“

„Da, mislim da jest.“

Uputio joj je ljutiti pogled. „Da mi je stalo jedino do ševe, kako ti to vulgarno kažeš, misliš da
bi mi bilo važno čuti da ne želiš djecu?“

Činilo mu se da ju je njegovo pitanje iznenadilo. Napokon. Morala je shvatiti zbog čega je

želio razmisliti o njihovoj vezi. Nije razmišljao o danas i sutra već o sljedećih deset i više
godina. Da, razmišljao je o svojoj budućnosti s njom. O obitelji s njom.

„Stalo mi je do tebe, Savvy. I to više nego što sam ikada mislio da je moguće“, rekao je nakon
nekoliko napetih trenutaka provedenih u tišini.

„To je...to je nemoguće“, rekla je, osvrnuvši se oko sebe kao da je spremna za bijeg.

Neće joj to dopustiti. Prišao joj je i primio ju za ruku. Privukao ju je do svog stola i zagrlio ju.

„Možda se tebi to čini nemogućim, ali to je jedina istina. Toliko mi je stalo do tebe, moja
slatka Savannah, da sam spreman promijeniti svoje životne planove zbog tebe.“

„Ashtone, to je ludost. Jedva se poznajemo. To je ionako bila samo zabava, zar ne?“

„Želiš li uvjeriti u to mene ili sebe, Savvy?“

Stajala je ukočena ispred njega, ali ubrzo se pod dodirom njegovih ruku, kojima joj je
milovao leđa, počela opuštati.

„Nije me briga želiš li ti to sebi priznati ili ne, Savvy. Ok, važno mi je da si to priznaš jer ovo
što mi imamo je zaista posebno i ne namjeravam odustati od nas. Mislim da jednostavno
nećeš moći otići od mene.“ Nagnuo se prema njoj, zaustavljajući se ispred njezinih usana.

„Ali...oni problemi“, započela je.

Primijetio je da ne može izgovoriti riječ djeca.

„Sada je važno da ostanemo zajedno, a o ostalome ćemo razmišljati kasnije, kada dođe
vrijeme za to“, rekao je.

Suze u njenim očima ispunile su ga nadom. To je bilo sve što mu je trebalo. Spojio je svoje
usne s njenima, osjetivši toplinu i ljubav Čim ga je dotaknula. Da, nedostajao joj je kao i ona
njemu.
Stvarno su suđeni jedno drugome.

„Možeš li maknuti svoje ruke s mog budućeg muža?“

U sobi je nastupila sablazna tišina kada se Kalli pojavila na vratima, držeći nešto u ruci. U
prvi mah bio je šokiran , a potom previše bijesan da bi išta rekao.

„Nismo li ovo već prošli, dragi?“ pitala ga je Kalli. „Nije prvi put da stojim na vratima dok se
ti ljubakaš sa svojom spremačicom? Zar si postao ovisan o mirisu izbjeljivača?“

„Što radiš ovdje, Kallista? Nisam raspoložen za tvoje ispade.“

„Naravno da nisi, dragi, s obzirom da ti je jezik na pola puta u grlu te droljice“, odgovorila je.
„Zar nisi dosad ništa naučio o tome da nije pametno petljati se s pomoćnim osobljem? Oni
nemaju nikakve manire niti se znaju ponašati u društvu. To bi bio potpuni debakl i
sramota.“ Ušla je u ured i prišla im.

„Gubi se van iz mog ureda“, Ashton je viknuo. Savvy se bez riječi izmaknula iz njegovog
naručja zbog čega je još više pobjesnio. Kako mu je ikad moglo pasti na pamet oženiti se
tom prvoklasnom kučkom koja je sada imala petlje miješati se u njegov privatni život?
Odlučno je prišao svojoj bivšoj zaručnici.

„Pazi što radiš, dragi“, opomenula ga je. „Ne vjerujem da me želiš uzrujati. To bi moglo
naškoditi našem djetetu.“

Ashton se istog trena zaustavio; Kalli je podignula ono što je dosad skrivala u ruci i mahala
time po zraku. Primijetio je da je Savvy iza njega uzdahnula i shvatio je da Kalli očito ima
nešto značajno. Zagledao se u ono što je držala.

„Je li to slika ultrazvuka?“ pitao je, odjednom osjetivši slabost u nogama.

„Itekako, ljubavi. Znala sam da će te zanimati dokaz moje trudnoće.“

Kalli je napokon spustila sliku na njegov dlan. Nije se mogao usredotočiti na ono što mu je
predala.

„Evo, pokazat ću ti gdje je glavica“, rekla mu je Kalli. I nakon toga čuo je samo pokoju riječ
umjesto silnih rečenica koje je Kalli nastavila izgovarati.

„...zdrava trudnoća...nizak tlak...deset tjedana...“

Toliko toga odzvanjalo je u njegovoj glavi da nije mogao sve procesuirati.

„Kako je to moguće?“ Ta nije spavao s nj om... sranje! Otprilike deset tjedana.

„Ako ti ja moram objašnjavati kako je to moguće, Ashtone, onda očito nisi bio previše
aktivan sa svojom malom fiundricom.“
„To dijete ne može biti moje“, inzistirao je.

Kalli je izgledala razočarano, a Ashton je počeo sumnjati u sebe. Zar je ovo zaista njegovo
dijete? Taj mali tračak nade izuo ga je iz cipela.

„Da, Ashtone, dijete je tvoje, ali ako ga ne želiš, spremna sam okončati ovu trudnoću“, rekla
je odrješito i krenula prema vratima.

„Nećeš! Ako je to dijete moje onda ne možeš sama o tome odlučiti“, rekao je.

„Ne namjeravam roditi ukoliko ne budem udana za oca ovog djeteta. Odluka je tvoja i
nadam se da ćeš brzo odlučiti“, odvratila je i nestala. Prije toga uputila je Savvy zlokoban
pogled.

Ashton je zateturao unatrag i potonuo na svoj stolac. Tek tada uspio je promotriti Sawy
koja je u kutu sobe drhtala. Činilo se kao da je u šoku.

„Tako mi je žao, Sawy, jako mi je žao zbog svega“, rekao je.

,,U redu je, Ashtone. Razumijem“, odgovorila mu je tihim glasom.

„Ne mogu napustiti svoje dijete.“ To je bio sve što joj je mogao reći. „Svjesna sam toga.“

Sawy je nestala iz njegova života gotovo istom brzinom kao što se u njemu pojavila.
TRIDESETO POGLAVLJE
Hajde, reci, tko je najbolja sestra na svijetu?“ Savannin izraz lica nije se promijenio kada je
Alexa uletjela u sobu s osmijehom na licu i držeći neki papir u ruci. Zamalo je ponovno
zaplakala, ali prošlo je tjedan dana od posljednjih suza koje je isplakala i nije namjeravala
ponovno početi s time.

Nije mogla shvatiti kako je moguće da osoba neprestano plače dva tjedna. Otkud joj uopće
toliko suza? Sada ih zasigurno više nije imala. Nije razumjela ni zašto je uopće provela
toliko dana uplakana. Nije imala običaj toliko dramatizirati.

Smatrala je da je taj višak emocija nastao zbog gubitka posla. Nije morala dvaput razmisliti
o otkazu nakon Kallina povratka u Ashtonov život i jedine stvari koju mu je ona bila
spremna pružiti, a Savvy nije. Srećom, Alexa ju je primila k sebi na prilično neudoban kauč
u valjda najmanjem stanu na svijetu.

„Ti si najbolja sestra, naravno“, odgovorila joj je Savannah, pokušavajući se osmjehnuti.

„Tako je. I to zato što imam za tebe nešto što će te napokon pogurati s tog kauča, pa makar i
na jedno poslijepodne“, Alexa ju je izazivala vrteći papir u ruci. ,,A onda ću vjerojatno
morati spaliti taj kauč s obzirom na to da se nisi pomaknula s istog mjesta već tri tjedna“,
promrmljala je.

„Čula sam te, Lexie.“

„Sestrice draga, nisam se trudila biti tiha“, rekla je Alexa.

Savannah je promatrala papir koji joj je Alexa predala, pokušavajući shvatiti o čemu se radi.
Kada je napokon uspjela, na njezinim usnama gotovo se pojavio pravi osmijeh.

„Kako si to možeš priuštiti, Lexie?“

„Ne brini se o tome, nego kreni pod tuš i odjeni se, a onda nestani odavde sljedećih
dvanaest sati“, odgovorila je Alexa.

„To je za danas?“

„Da, vrijedi samo danas i zato ti je bolje da požuriš“, odgovorila je, gurajući je prema
kupaonici.

„Moja odjeća“, viknula je Savvy iz kupaonice.

„Donijet ću. Ti se samo počni tuširati, a ja ću se pretvarati da sam ti sluškinja.“

„Želiš me se riješiti zbog nekog posebnog razloga ili?“ Savvy ju je propitkivala kroz
zatvorena vrata dok je svlačila pidžamu sa sebe.
„Nikako“, odgovorila joj je, ali Savannah je dobro poznavala svoju sestru.

„Tako sam uzbuđena zbog ovoga, Alexa, i zato ću ti ovaj put dopustiti da se izvučeš s
lažima.“

Razgovor je utihnuo kada je pustila vodu i pokušala njome isprati sve brige koje su se
posljednjih tjedana nakupile u njoj. Pa što ako se zaljubila u pogrešna čovjeka? Zar nisu sve
žene to prolazile barem jednom u životu? Naravno da jesu. Čak ni činjenica da je iznimno
inteligentna, u što je bila uvjerena, nije značila da baš nikada u životu neće griješiti.

Nesvjesno je počela pjevušiti pjesmu I'm gonna wash that man right out of my hair... Kad bi
barem bilo tako lako. Srećom, sestra još uvijek nije počela vikati na nju izvana. Savvy je
odlučila da je vrijeme da se počne ponašati luckasto. Nije li ljubav tako utjecala na ljude? U
tinejdžerskim danima izbjegla je ljubav, srećom. Sada je bila mudrija i zrelija, i premda ju je
ljubav prema Ashtonu iz dana u dan pomalo ubijala, znala je da će preživjeti.

Sat poslije, Savannah se vozila prema trajektu koji ju je potom odveo do pristaništa,
nedaleko od Ashtonova.

Zbog toga je postala pomalo nervozna, ali kako ga nije ugledala, pretpostavila je da se radi
tek o slučajnosti. Njezina je sestra nikada ne bi izdala.

,,Savvy, lijepo je vidjeti te opet.“

Gotovo je poskočila kada je začula glas Josepha Andersona, a kako se prebrzo okrenula,
završila je na koljenima. Osjetila je suze koje su joj navirale iz očiju kada ju je prožela bol u
koljenu, ali nije bila sigurna jesu li suze stigle zbog posramljenosti ili bola.

„Tako mi je žao, draga moja“, kazao je Joseph i sagnuo se kako bi joj pomogao ustati. Uz
njega su bila i njegova braća jednako zabrinutih lica kao i on.

„Molim vas, nemojte se ispričavati, stvarno sam nespretna“, odgovorila je, pokušavajući
obrisati proklete suze.

„Već su mi više puta govorili da sam preglasan i često prepadnem ljude“, kazao je Joseph
sramežljivo.

„Ne, sve je u redu. Zbilja mi je drago vidjeti vas, Josephe“, rekla je, nadajući se da će
promijeniti temu.

Joseph ju je odmjerio i potom iznenada snažno zagrlio, ostavljajući je bez daha.

„Drago mi je vidjeti i vas, naravno, Richarde i George“, dometnula je, svjesna da slijedi još
zagrljaja, ali njihovi nisu bili toliko snažni kao Josephov.

„Što radite ovdje?“ upitala je ugledavši brod u pristaništu, ali nije bilo traga instruktoru
ronjenja.
„Imali smo sastanak u bolnici i ondje smo naletjeli na tvoju sestru“, započeo je Richard.
„Ispričala nam je koliko si razočarana što ovoga ljeta nisi imala priliku roniti.“

„I zato smo organizirali ovo za tebe“, nadovezao se George.

Savannah se panično osvrtala oko sebe. Nije se mogla ponovno suočiti s Ashtonom. Njezine
rane tek su počele zacjeljivati. Provede li dan s njime, to će je uništiti.

„Moj nećak Austin ima puno ronilačkog iskustva“, rekao je Joseph. „To mu je godinama bio
hobi. On i Lance uskoro će nam se pridružiti.“

Uzdahnula je. „Zbilja niste to trebali raditi za mene“, rekla je nasmiješeno. „Ali cijenim vaš
trud. Znam da bih vam trebala reći da odustajem i prepustiti vas obavezama, ali moram
priznati da jedva čekam odjenuti ronilačko odijelo.“

„Ovo nije nikakav problem za nas“, rekao je George. „Subota je, dan je prekrasan i ocean je
potpuno miran. Austin, srećom, poznaje mjesto na kojem se nalazi olupina broda koja još
uvijek nije potpuno istražena.“

Savannine oči radosno su zasjale.

„Žao mi je što malo kasnimo. Zapeli smo u prometu“, rekao je muškarac koji im je prilazio.
Imao je nekoliko sijedih pramenova uz čelo, ali i dalje je bio neodoljivo zgodan, baš kao i svi
muškarci obitelji Anderson i Storm.

„Da Austin nije vozio kao osamdesetogodišnja starica, stigli bi smo prije sat vremena“,
rekao je Lance. Savvy ga je već upoznala na Josephovoj zabavi i jednom prilikom u
pristaništu kada je bila s Alexom. Bilo je više nego očito da se njezina sestra svidjela Lanceu,
ali Savvy nije bila sigurna što ona misli o njemu.

„Zašuti, Lance“, odbrusio mu je prvi muškarac. „Ja sam Austin i samo sam nekoliko godina
stariji od bratića, a njegove vozačke vještine vrlo su slične mojima. Već smo se jednom
upoznali, na stričevoj zabavi.“

Kako joj se moglo dogoditi da je zaboravila na to? Možda zato što je te večeri bila previše
zaokupljena Ashtonom.

„Stvarno sam iznimno zahvalna što ćete me povesti sa sobom. Nisam imala mogućnost
roniti proteklih šest mjeseci i prilično sam uzbuđena“, rekla je i pružila ruku obojici.

„Pa onda, bolje da krenemo što prije“, rekao je Lance.

„Hoćete li nam se i vi pridružiti?“ upitala je Savannah trojicu braće.

„Ovoga puta ne, dušo. Moramo se pobrinuti za neke stvari“, odgovorio je Joseph.
Bila je pomalo razočarana zbog toga. Uživala je u njihovu društvu. Nadala se da će jednoga
dana u njihovim godinama i ona biti tako puna energije i volje za životom.

Poveli su je prema brodu i uskoro su zaplovili. Još jednom se našla na pučini, ali sada će
njezino putovanje trajati samo jedan dan. Možda je to dobro. Nisu joj trebale nove oluje u
životu.

„Na koju stranu olupine idemo?“ pitala je dok su plovili.

„Nismo još sigurni“, odgovorio je Lance. „Mislimo da smo otkrili nešto novo za
razgledavanje.“

Savannah je osjetila uzbuđenje zbog njegovih riječi.

„Koji bi to brod mogao biti?“ upitala je, nadajući se da će brzo stići do olupine. Postala je
nestrpljiva.

„Bili smo samo dva puta ondje i koliko znamo, taj brod nije na listi poznatih olupina“, rekao
je Austin.

„Možete li pretpostaviti o kojem se brodu radi?“ upitala je.

„Mogao bi biti Anna C. Anderson“ ,odgovorio je Lance.

„Stvarno?“ nastavila je Savannah.

„Mogao bi biti“, Austin je naglasio dvije najvažnije bratićeve riječi.

„Ajme, taj brod krenuo je iz Ovstervillea s teretom i svježim kamenicama prema San
Franciscu još 1869. godine. Nestao je zajedno sa sedam ljudi koji su bili na njemu.“

„Kako to znaš tek tako iz glave?“ upitao ju je Lance.

„Proučavala sam sve olupine i izgubljene brodove na Zapadnoj obali. Ako se doista radi o
tom jedrenjaku, vi ćete biti proglašeni kao oni koji su ga pronašli“, rekla je oduševljeno.
„Bilo bi sjajno znati da sam i ja bila dio te avanture u ranim počecima.“

„Ako ga uspiješ identificirati, ti ćeš biti zaslužna za njegovo otkriće“, rekao je Lance.

Odjednom su joj se oči ispunile suzama i morala im je okrenuti leđa da to ne primijete.

„Nisam ja ta koja je otkrila olupinu“, podsjetila ih je.

„Ali nama to ne znači ni približno toliko koliko bi značilo tebi“, uvjeravao ju je Lance.

Nakon jednoga sata, Austin i Lance napokon su bacili sidro i Savvy je uskoro stajala na
palubi u ronilačkom odijelu. Osjetila je golemo uzbuđenje kada su sve troje uskočili u vodu.
Ocean je bio prepun tajni, neke od njih izgledale su fascinantno, druge su bile pomalo
zastrašujuće, a dok su ronili sve dublje i dublje, ispred njih se napokon počela nazirati
olupina broda.

Vrijeme i snaga vode učinili su svoje i brod je bio u prilično lošem stanju, ali kada mu se
približila bila je sigurna da se ondje dogodio brodolom. No, kako bi utvrdila da se doista
radi o tom brodu, trebalo bi joj više vremena od jednog poslijepodneva. Čak ni nakon
nekoliko mjeseci istraživanja i proučavanja možda ne bi bila u mogućnosti identificirati ga.

No, to je nije moglo spriječiti da nastavi istraživati. Vraćat će se ovamo kad god joj to
vrijeme i financije dopuste. Uspjela je pronaći nekoliko vrijednih sitnica, ali ništa što bi
imalo novčanu vrijednost. To joj ionako nije bilo važno. Uostalom, ona je tragala za blagom,
a ne za bogatstvom.

Kada joj je Austin dao znak da je vrijeme da se vrate natrag na brod, pogledala je prema
svojoj boci s kisikom i shvatila da uopće nije vodila računa o tome. Obično nije bila tako
neodgovorna u dubinama, ali ovaj put ju je obuzela nevjerojatna sreća zbog činjenice da
može roniti nakon toliko dugo vremena. Možda ovo mjesto nije bilo previše daleko od
obližnjih otoka Zapadne obale, ali svejedno joj se činilo kao da je miljama daleko, negdje
usred pučine.

Izronila je i nasmijala se Austinu. Znala je da imaju mnogo tema o kojima će putem

razgovarati, ali u tom trenutku primijetila je brod koji im se približavao. Uskoro se usidrio
pokraj njihova.

A njezin je osmijeh iščeznuo.

Poznavalaje taj brod. Znala je kome pripada.

Otplivala je prema Austinovu brodu, uspela se uz ljestve i susrela se oči u oči s Ashtonom.
Na sebi je imao ronilačko odijelo i bio je mokar, ali bila je uvjerena da ga nije vidjela dok su
ronili. Ili možda jest, ali ga je zamijenila s Austinom ili Lanceom. Nije ni bilo važno. Neće
dopustiti da joj pokvari predivan dan.

„Jesi li se dobro provela, Savvy?“ upitao ju je.

Što to on govori, dovraga? Zar će se sada pretvarati da se onaj ružni prekid nikada nije
dogodio?

„Što ti radiš ovdje, Ashtone? Nije mi nitko rekao da si i ti pozvan.“ Bila je iznenađena
mirnoćom svojega glasa.

Činilo se kao da ga to ne pogađa previše. „Tata mi je rekao da moj brat i bratić odlaze roniti
na naše mjesto pa sam pomislio kako bi bilo lijepo pridružiti im se.“

„Vaše mjesto?“ upitala je.

„Da, mi smo ga otkrili.“

„Aha.“

Bila je razočarana. Čak i kada bijednoga dana dokazala da se radi o brodu Anna C.
Anderson, tada bi se i on morao složiti s Lanceom i Austinom oko njezina preuzimanja
zasluga. I definitivno neće odlaziti roniti ovamo gdje se Ashton mogao pojaviti kad god mu
se prohtije.

„Zašto si tako razočarana? Vidim da si uspjela pronaći nešto ondje dolje“, rekao je,
približavajući joj se.

Odmaknula se unatrag. „Nemoj me dirati, Ashtone“, rekla je oštrim tonom. „Molim te.“
Mrzila je sebe jer je još uvijek imala snažne osjećaje prema njemu.

,,Savvy, ja... nedostaješ mi“, napokon je izgovorio. Mislila je da će izgubiti svijest.

Ali nije. „Nemaš to pravo, Ashtone. Ti ćeš postati otac, a naša veza otpočetka je bila
pogrešna. Ti si bio zaručen i ja ti nisam smjela dopustiti da uđeš u moj život. Sada ćeš dobiti
dijete s tom ženom. Ne mogu biti s tobom, shvati“, rekla je, zadržavajući suze.

„Znam, ali mi tako nedostaješ, Savvy.“

„Nije važno, Ashtone. Više ništa nije važno.“

Bilo joj je drago kada su im se Lance i Austin pridružili na brodu.

„Našao sam nešto dolje“, rekao joj je Ashton. „Drago mi je zbog tebe“, odgovorila je. „Želim
to darovati tebi.“

Držao je nešto u ruci, ali nije htjela ni pogledati o čemu se radi. Znala je da ne može
prihvatiti njegov dar.

„Hvala ti, ali ne mogu to uzeti. Ostavi to za Kalli.“

„Kalli to nikada ne bi znala cijeniti. Ovo je stvoreno za tebe“, rekao je i stavio nešto na njezin
dlan.

Iako su vrijeme i okolnosti naškodili tom predivnom komadu nakita, znala je da bi se

mogao vrlo jednostavno očistiti i dobiti svoj nekadašnji sjaj. Radilo se o ogrlici,
pretpostavljala je srebrnoj, ali mogla bi biti i zlatna. Teško je reći prije nego što se detaljno
očisti. Imala je privjesak u obliku srca sa svijetloplavim kamenom. Tako jednostavna i
predivna. Kad bi je barem mogla zadržati.

„Ne. Ti je uzmi“, rekla je. „Molim te, pođi na svoj brod i pusti me da se vratim kući.“ Savvy
mu je vratila ogrlicu.
Ashton ju je poslušao. Na trenutak je zastao i porazgovarao s bratom i bratićem pa se vratio
na svoj brod.

Savvy je znala da ga je danas posljednji put vidjela. Sjedila je na stražnjem dijelu Austinova
broda, zahvalna dečkima što su je ostavili ondje samu dok su joj suze klizile niz lice i padale
u ocean.

Bio je to prikladan pozdrav od čovjeka kojeg je toliko zavoljela, na pučini, na oceanu koji su
oboje voljeli. Kada se vrati na obalu, ostavit će tu ljubav iza sebe jednom zauvijek. Nije
imala drugog izbora.

Kasnije te večeri, dok se opuštala uz knjigu o ženi koja se htjela osvetiti muškarcu što ju je
povrijedio, začula je kucanje na vratima stana. Alexe nije bilo pa je krenula prema vratima.

„Dostava za Savannu Mills“, čula je nepoznat glas iza zatvorenih vrata.

Otvorila je vrata i preuzela paket.

Razmišljala je treba li otvori jednostavnu kutiju koja je stajala ispred nje. Kada je to učinila,
požalila je.

Unutra je bila ogrlica koju je Ashton izronio. Bila je srebrna, savršena i vjerojatno je
pripadala ženi nekog moreplovca. Pokraj nje stajala je poruka:

Akvamarin je simbol hrabrosti, odanosti, ljepote i iskrenosti. U staro doba Rimljani su ih

često prinosili kao žrtvu Neptunu, bogu mora. Nosi ovo na sebi i uvijek ćeš biti sigurna na
svome putovanju. Kada sam je pronašao, znao sam da si jedina žena kojoj bi ova ogrlica
mogla pripadati.
TRIDESET PRVO POGLAVLJE
Ashton se odrekao najbolje stvari koja mu se u životu dogodila i to je učinio uzalud. Nekima
čast očito nije ništa značila. Kakva je budala bio.

„Rekao sam ti još prije dva mjeseca da se izgubiš iz moga života! Još uvijek to mislim.“

„Ali, dušo... možemo sve izgladiti i krenuti ispočetka“, zajecala je Kalli.

„Drago mi je što me nazivaš dušo, Kallista. Kako je moguće da postoji osoba koja bi izmislila
vlastitu trudnoću?“

Kalli ga ja začuđeno promatrala. „Učinila sam to jer sam znala da nam treba malo više
vremena.“

„Nemoj me pokušati zavarati tim lažnim suzama. Ovaj put sam smrtno ozbiljan, Kalli. Gubi
se odavde ili ti se neće svidjeti ono što će uslijediti.“

Naglo se uspravila i obrisala suze. „Što ćeš mi učiniti, Ashtone? Udariti me možda?“

„Ma kakvi, draga Kalli. Iako te ne smatram pravom ženom, nikada ne bih udario osobu
suprotnog spola.“ Nikada je ne bi mogao nazvati damom. „Udarit ću te ondje gdje te najviše
boli - preko medija.“

Više nije imao što izgubiti. Reći će sve novinarima koji su jedva čekali malo svježih tračeva.
Nije ga bilo briga što bi takav potez bacio loše svjetlo i na njega. Ionako je izgubio voljenu
ženu i ništa ga više nije zanimalo.

„Tvoj novac nije vrijedan toga, Ashtone.“

„Eto ga. Lijepo smo se dogovorili“, rekao je nasmijano.

„Pa što onda? Ni ona droljica ionako se sada više neće dočepati tvog novca“, rekla je dok je
njezin osmijeh odzvanjao sobom. Na trenutak mu se učinilo kao da pripada nekoj luđakinji.
Ili možda Mr. Hydeu.

Kvragu, bio je prava budala kad je mislio da se može oženiti nekime iz koristi. Sada je
pokazala svoje pravo lice i s time se definitivno ne bi želio nositi cijeli život.

Uzeo je mobitel i počeo tipkati brojeve.

„Odlazim!“ rekla je i izjurila van. Znao je da je više nikada neće vidjeti. Napokon je sve bilo
gotovo.

Ashton je prekinuo poziv. Nije želio potrošiti više ni sekundu svoga vremena na to
pohlepno i beskorisno stvorenje.
Ona ga je koštala onog najvrjednijeg u njegovu životu.

Ashton je tužno pognuo glavu. Pokušao je doći do Savvy, ali više nije bila upisana na studij.
Zar je odustala od diplome? Njezina sestra nije mu htjela reći gdje je ona i sada mu se cijeli
život činio besmislenim. I to sve zato što je smatrao da mora učiniti ispravnu stvar.

Prošla su tri mjeseca otkako je posljednji put vidio Savvy na Austinovu brodu. Otišla je i
stigao je trenutak da i on sam krene dalje sa svojim životom.

Nije se želio suočiti sa svijetom oko sebe, ali znao je da se više ne može skrivati. Morao je
voditi tvrtku, imao je obitelj koja ga je voljela, iako su ga u posljednje vrijeme pomalo
izluđivali. Neprestano su ga ispitivali je li se vidio sa Savvy.

Zagledao se kroz velike prozore svoje kuće u daljinu i pitao se što ona sada radi. S kime je?
Je li nastavila dalje sa svojim životom i zaboravila ga? Vjerojatno bi mogao dobiti odgovore
na svoja pitanja kada bi se malo više potrudio, ali Savvy mu je vrlo jasno dala do znanja da
je s njima gotovo.

No, tihi glas u njegovoj glavi sada ga je podsjetio da za njihovu vezu više nema nikakvih
prepreka. S druge strane, znao je da je slomio Savvyno srce onoga dana kada se odlučio
vratiti Kalli. Nikada mu to neće oprostiti. Niti bi to trebala učiniti.

Nije mu pomoglo ni to što je njegov otac obožavao Savvy, baš kao i cijela njegova obitelj. Od
onog trena kada im je ispričao zbog čega se morao vratiti Kalli, dali su mu do znanja da ne
vjeruju njezinoj priči.

Njihove sumnje potaknule su ga da poduzme daljnje korake i s vremenom se pokazalo da je

žena sve izmislila. Nije bila trudna. Nikada.

Vjerojatno je namjeravala odglumiti pobačaj nakon što ga odvede pred oltar. Nikako mu
nije bilo jasno kako se dočepala one slike ultrazvuka.

Gdje ima volje ima i načina, pogotovo kada se radi o tuđem bogatstvu. Kallista Blanche
Huntington-Hart uništila mu je život, ali morao je priznati da je i sam malo zaslužan za to.

Zvonjava mobitela vratila ga je u stvarnost.

„Gdje se ti skrivaš?“

Njegov otac nije imao običaj vikati, ali ovaj put je morao odmaknuti mobitel od uha.

„Bio sam zauzet. Kako si ti?“

„Zabrinut za tebe, eto kako sam“, odgovorio je Richard.

„Žao mi je što sam razlog tvojih briga. Dobro sam, tata.“

„To je dobro, pretpostavljam“, rekao je Richard i glasno uzdahnuo.

„Što mi želiš reći, tata?“ Nije imao volje izvlačiti stvari iz njega.

„Pa, ne bih volio da ispadne da tračam...“

Ashton je znao da njegov otac uživa, ali odlučio je pridružiti mu se u njegovoj igrici. Znao je
da će jedino tako dobiti potrebne informacije. Osim toga, zainteresirao ga je.

„Obojica znamo da ćeš mi reći o čemu se radi. Hajde, slušam te“, rekao mu je.

„Pa, neki dan naletio sam na Savvy...“

Ashton se istoga trena uspravio u svojoj stolici.

„Stvarno? I? Kako je? Gdje je?“ ispalio je.

„Činila se... ovaj, dobro. Stvarno dobro“, odgovorio je.

„O... pa to je sjajno“, rekao je Ashton. Naravno, lagao je. Nije mu bilo drago čuti da je Savvy
tako lako krenula dalje sa svojim životom, dok je on, s druge strane, još žalio za njom.

„Da, bila je s nekim tipom“, rekao je Richard. „Mislim da je bankar ili tako nešto.“

Ashton je zatvorio oči, ali trudio se zvučati smireno. „Viđa se s nekim?“

„Pa tebe ionako nigdje nema. Ne očekuješ valjda da će tako sjajna cura biti sama? Zar ne?“

Ashton je mogao osjetiti Richardovo razočaranje. „Gdje živi?“ protisnuo je kroz zube.

„Koliko sam shvatio, živi s tim dečkom u kući u Snoqualmieu. Tamo je zbilja lijepo.“

„Uselila se k tom tipu?“ Ashton je sada zagrmio.

„Znao sam da nije pametno kazati ti ovo“, gunđao je Richard.

„Gdje je ta kuća? Reci mi adresu“, zahtijevao je Ashton.

„Vjerojatno nije dobra zamisao da ti dam njezinu adresu. Ne želim da napraviš nekakvu
glupost, iako to nije u tvom stilu. Ili sada jest?“

Ashton se suzdržavao da ne baci mobitel u prozor.

„Daj mi tu prokletu adresu, tata.“

S druge strane veze nastupila je tišina i Ashton se kontrolirao da ne kaže ocu nešto zbog
čega bi poslije požalio.
Richard se napokon oglasio. „Ne sviđa mi se kako razgovaraš sa mnom, Ashtone.“

„Žao mi je. U pravu si. Nisam smio tako razgovarati s tobom. Radi se o tome da imam nešto
njezino što bih joj volio vratiti. Kada se toga riješim, moći ću se napokon posvetiti poslu“,
izmišljao je.

„Tako znači. U tom slučaju, evo ti adresa.“

Richard mu je izdiktirao adresu, a Ashton je gotovo slomio kemijsku dok ju je zapisivao.

Ashton je sjedio još koji trenutak nakon što su prekinuli razgovor. U takvom raspoloženju
doista bi mogao učiniti glupost. Naravno da će učiniti nešto glupo. Ta, i otac mu je dao do
znanja da to očekuje od njega. Ah, priča njegova života.

Bio je zaljubljen u ženu koja je očito krenula dalje i nije mu dobro sjela vijest da ga je već
zamijenila. Možda je došao trenutak da je podsjeti koliko im je dobro kada su zajedno. Da,
krenut će dalje, ali s njom.

S takvim mislima krenuo je prema autu. Vožnja je trajala više od sata i ovaj put mu je bilo
drago zbog toga. No, zbog prometnih gužvi u Seattleu, odlučio je voditi posao izvan grada,
na pristaništu otoka San Juana. Mrzio je gradski gusti promet.

Spustila se kiša kada je pronašao adresu koju mu je dao otac, parkirao auto preko puta i
pogledao prema kući.

Ponovno ga je zbunila situacija u koju se doveo. Što to radi, dovraga? Što bi joj uopće trebao
reći?

Možda mu to nije bila najbolja zamisao.

Tamni oblaci zakrili su nebo, a ulazna vrata otvorila su se i na njima se pojavio neki
muškarac. Savvy mu je pridržavala vrata i smijala se nečemu što je govorio. Osjetio je
knedlu u grlu. Vidjeti je u prevelikom ogrtaču, papučama i neuredne punđe na glavi bio je
najljepši prizor ikada.

Bankar, tko god on bio, okrenuo se i poljubio je u obraz pa se odvezao dok je Savvy
nastavila hodati prilazom kako bi pokupila jutarnje novine. Ashton je osjetio bijesan ispad
ljubomore.

Prije nego što se vratila u kuću, izašao je iz auta i nesvjesno zalupio vratima toliko snažno
da ga je čulo cijelo susjedstvo.

Savvy se prepala. Pogledala je preko ceste i susrela se s njegovim pogledom. Kvragu i

oklijevanje. Koračao je prema njoj poput luđaka dok se Savvy polaganim koracima
približavala vratima, ne skidajući pogled s njega.
Iznenadila ga je izigravajući pristojnost kao da se radi o nekom napornom susjedu. To ga je
još više iživciralo.

„Bok, Ashtone. Nisi baš blizu svoga doma.“ Ništa u njezinu glasu nije odavalo kako se osjeća
zbog njegova iznenadna dolaska.

„Vani je hladno. Pozovi me unutra“, rekao je i naslonio se dlanom na vrata kako bi bio
siguran da mu ih neće zalupiti pred nosom.

„Zapravo, ne osjećam se najbolje i upravo sam se spremala ponovno leći“, odgovorila je i

zategnula oko sebe remen ogrtača.

Sanjaj, dušo. Ashton nije namjeravao tako jednostavno otići od nje. Ušao je u kuću, osjetivši
njezin strah, što ga je razbjesnilo. Koliko god bio uzrujan, nikada je ne bi ozlijedio ni učinio
nešto nažao i ona je to trebala znati.

Barem ne fizički. No, nije bio ni čudovište koje bi se poigravalo s njezinim osjećajima. Želio
je biti njezin heroj. I to je sve.

„Siguran sam da ćeš pronaći vremena za starog... prijatelja, recimo“, kazao je i prošao
pokraj nje.

Čuo je iza sebe njezin težak uzdah. Znao je da joj nije ostavio izbora i morala je zatvoriti
vrata za njima ili jednostavno i dalje puštati hladan zrak unutra.

Okrenuo se i nešto ga je stegnulo u grlu dok ju je promatrao. Kvragu, nedostajala mu je ta

žena, način na koji ga je nasmijavala, njezina nezasitnost u krevetu i njezino poigravanje
pramenovima kose kada bi bila nervozna. Tako mu je prokleto nedostajala sve ovo vrijeme.

Bio je odlučan u namjeri da je vrati.

TRIDESET DRUGO POGLAVLJE
Savannah se očajnički trudila kontrolirati svoje disanje, nastojeći da Ashton ne primijeti
koliko joj teško pada susret. Osim toga, morala je sakriti još neke stvari od njega i sve to
bilo je previše za nju.

Posljednji mjeseci bili su užasni i tek je počela normalno funkcionirati. Ovaj posjet
zasigurno će ostaviti traga na njoj.

„Možemo li brzo završiti s ovim, Ashtone? Stvarno sam iscrpljena.“ Prošla je pokraj njega.
Ashton ju je slijedio prema dnevnoj sobi. Nije htjela skinuti kućni ogrtač unatoč njegovu
posjetu. Sjela je na kauč i sklupčala noge.

„Pa jutro je. Zašto si tako umorna?“ upitao je.

Savvy se zagledala u njega. „To te se stvarno ne tiče.“

Naslonio se na zid. „Što radiš u posljednje vrijeme, Savvy? Pokušao sam te pronaći na
fakultetu i tamo sam saznao da više nisi upisana.“

Kvragu, zašto je taj čovjek tako zgodan čak i s tim svojim stavom koji je izazivao strah u
njoj? Nije joj bilo drago što ju je i dalje privlačio, pogotovo nakon svega što se između njih
dogodilo. Srce ju je boljelo jer je bila s njim u istoj prostoriji, a nije imala pravo provući
prste kroz njegovu kosu ili nasloniti glavu na njegova prsa.

„Kako to misliš?“

„Zašto ne studiraš?“ upitao je i potom pogledao prema ulaznim vratima. Što on traži ovdje?

„Morala sam uzeti nekoliko semestara slobodno“, odgovorila je.

„Zašto?“

„Pa... ovaj...“ Osjećala se kao da je na ispitivanju u policiji. Zar je on nekako doznao? I sada se
poigravao njome? Počela se nervozno vrpoljiti na kauču. Osjetila je mučninu u želucu i
nadala se da će njegov posjet brzo završiti.

„Sada moraš otići, Ashtone. Ne namjeravam biti tvoja prijateljica nakon svega“, rekla je,
ljutita na sebe zbog suza koje su se skupljale u njezinim očima.

„Zašto ne možemo biti prijatelji, Savvy? Zabrinuta si da se to ne bi svidjelo tvom cimeru?“

„Zašto bi me to brinulo?“

„Stvarno? Nemaš pojma o čemu govorim, ha? Vidio sam onog tipa koji je izašao odavde,
Savvy. Vidio sam onaj poljubac!“ vikao je, približavajući joj se.
„Pa što onda? Zašto tako vičeš na mene?“ Što se, dovraga, događa?

„Zato što mi se ne sviđa činjenica da si iz mog kreveta uskočila u tuđi“, rekao je napetim
tonom.

„Ashtone, nije onako kako izgleda. Čak i da jest, to se tebe zaista ne tiče i ti to vrlo dobro
znaš.“ Prestala je govoriti kada je ugledala neobičan bljesak u njegovim očima.

„Kvragu, Savvy. Shvati da te volim. Toliko te volim da osjećam bol zbog toga. Neprestano
mislim na tebe i ne mogu podnijeti pomisao da si s drugim muškarcem koji te dodiruje,
smije se s tobom i brine se o tebi. Zbog toga bih najradije udarao šakama u zid. Ja... znam da
sam sve uprskao, ali znam i da me ti voliš i da nam je suđeno biti zajedno. Nemoj dopustiti
da nas razdvoje nekakve gluposti.“

Njegove riječi istodobno su joj značile sve i ništa. Znala je da je ondje isključivo zbog
ljubomore. Mislio je da je ona u vezi. Ali, on je i dalje bio zaručen s Kalli i nikada neće biti
njezin.

„Ashtone, Jim je moj cimer i to je sve. Niti smo ljubavnici niti smo cura i dečko. On je tražio
cimera, ja sam se prijavila, s vremenom smo se zbližili...“, započela je, ali se naglo zaustavila.
Nije mu htjela reći razlog zbog kojeg se zbližila s Jimom.

„Tako to počinje, Savvy. S vremenom ćete biti još bliskiji“, progunđao je.

„Ashtone, on je gay. Mislim da smo dosegli najveću moguću razinu bliskosti“, rekla mu je
smiješeći se.

„Aha“, ostao je bez riječi. „Hmmm... jesi li vidjela moga oca nedavno?“ iznenadio ju je
naglom promjenom teme.

„Da, sreli smo se prije nekoliko dana. Jim je odvjetnik. Mislim da radi nešto za tvog oca. Neki
dan sam ostavila nešto u uredu umjesto njega i naletjela na Richarda.“

I tada je shvatila. Trebala je znati da će Richard odmah obavijestiti sina. Kvragu. Trebala ga
je zamoliti da to ne čini. On je bio častan čovjek i nikada ne bi prekršio svoje obećanje. Tog
dana na sebi je imala debeo kaput. Richard nije nikako mogao otkriti njezinu tajnu... ili ipak
jest?

„Ah, dobri stari tata“, rekao je Ashton.

Krenuo je prema njoj. Savvy nije znala što bi trebala napraviti. Iz njegovih očiju izvirala je
čista ljubav. Kako je to moguće?

„Žao mi je, Ashtone. Mislim da je sve ovo samo veliki nesporazum. Trebao bi otići.“

Kleknuo je ispred nje i uhvatio je za ruku. Srce joj je snažno lupalo u prsima.
„Zar me nisi slušala, Savvy? Volim te. I trebam te više od svega na svijetu. Molim te, nemoj
nam oduzimati šansu za sreću. Moram li te moliti?“ podignuo je njezinu ruku i poljubio je.
„Ali... Kalli“, zajecala je.

„Sve sam uprskao, Savvy. Mislio sam da najviše na svijetu želim djecu i da ću tako održati
svoje prezime. Jesi li znala da je lagala o trudnoći?“

„Što?“

„Ali i prije nego što sam to saznao, znao sam da ne želim biti s njom. Ne, nikada ne bih
napustio vlastito dijete, ali nisam se mogao oženiti ženom koju ne volim i koja ne voli mene.
Nisam nijednom spavao s njom otkad se vratila. Ne bih to mogao učiniti jer sam zaljubljen u
tebe. Ona je lagala. Nikada nije bila trudna i sada je zauvijek nestala iz mog života.“

„Ja... ne znam što bih rekla“, napokon je promrmljala.

„Reci da mi opraštaš. Bio sam budala. Želim te, Savvy. Samo tebe. Ne trebaju mi djeca ni išta
drugo. Samo ti. I tvoja ljubav. Molim te, oprosti mi zbog svega i udaj se za mene. Dopusti
nam da budemo obitelj - samo ti i ja. To je sve što trebam.“

Savvy više nije mogla suspregnuti suze. Morala mu je odgovoriti, ali nije mogla pronaći
riječi.

Ashton je sjeo pokraj nje, privukao njezine noge na svoje i nježno joj pomilovao obraze.
„Toliko si mi nedostajala, Savvy. Užasno. Nije prošao dan da nisam pomislio na tebe. Mislio
sam da mogu živjeti život bez ljubavi, ali to jednostavno nije moguće.

Zavaravao sam se. Ti si mi pokazala kako bi život trebao izgledati i sada je to jedino što
želim.“

„O, Ashtone, ja... i ja tebe volim beskrajno“, rekla je jecajući.

„Udaj se za mene, Savvy. Budi moja zauvijek. Uvijek ćemo biti samo ti i ja.“

„Pa to bi moglo biti malo teže sada“, rekla je i provukla njegovu ruku kroz svoj ogrtač.

Ashton ju je promatrao u šoku, potom u čuđenju i Savvy je tada znala da nije imao pojma da
ona nosi njegovo dijete. Bila je toliko uvjerena da ne želi postati majka, ali kada je doznala
da nosi dijete čovjeka kojeg voli, sve se promijenilo. Njezin trbuščić bio je malen, ali se već
nazirao nakon četiri mjeseca trudnoće.

„Da, tvoja je“, šapnula je. „I da, volim je svim srcem.“

Nekoliko trenutaka u tišini je milovao njezin trbuh, diveći mu se.

„Obožavam te, Savvy“, napokon je rekao. „Hvala ti što si čuvala naše dijete dok ja nisam bio
uz tebe.“
Privukao ju je u naručje i počeo je ljubiti kao da nikada neće prestati. Savvy se nasmijala
kada ju je napokon pustio.

„Da, Ashtone Storme, želim više od svega na svijetu postati tvojom ženom.“

„Idemo kući, moja ljubavi“, rekao je uzbuđeno i ponovno je poljubio.

Savvy se osjećala kao da njezin život počinje tek sada kada ima sve za što nije ni znala da
želi imati.
EPILOG
Brod se nježno ljuljao na vodi, a u daljini je svjetlost obasjavala tamno nebo. Oblaci su bili
mračni i uzdizali su se visoko iznad njih, ali kiša kao da se nije usudila spustiti dok su
Joseph i George Anderson zajedno s Richardom Stormom uživali u dobrom viskiju na
palubi. Bilo je zanimljivo promatrati oluju koja se odvijala iznad Pacifika sve dok nije bilo
bojazni da će se približiti obali.

„Moram priznati da sam neko vrijeme bio prilično zabrinut“, zaključio je Joseph. Njegove
brige sada su bile iza njega, ali on nije govorio o vremenu.

„Znam“, Richard je odmahivao glavom. „Nisam bio siguran hoće li se Ashton uhvatiti za
mamac i ići do kraja kada je pomislio da Savvy ima nekoga. Znao sam da moram učiniti sve
što je u mojoj moći da njih dvoje ponovno budu zajedno.“

„Samo smo im pomagali. Nitko ne može tvrditi da smo napravili nešto pogrešno“, George ih
je uvjeravao.

„Naravno da nismo. Dosada nikad nismo pogriješili, ali ta naša djeca ne znaju pokazati
zahvalnost za sve što smo učinili za njih. Ipak smo odvojili i vrijeme i silan trud kako bi oni
bili sretni“, gunđao je Joseph.

„Jednoga dana će shvatiti koliko smo toga učinili za njih“, rekao mu je George. ,,A dotada, bit
će kako bude.“

„Pa, moram priznati da mi je najbolja odluka u životu bila preseliti se na Zapadnu obalu“,
rekao je Richard. „Ne samo da sam dobio dvojicu braće, za koju mi se čini kao da ih
poznajem cijeli život. Uz vas sam dobio i prekrasne nećake i nećakinje, a uz silnu unučad
mogli bismo osnovati svoj gradić.“

„Sviđa mi se tvoja zamisao!“ uzviknuo je Joseph. „Nazvali bismo ga Andersonville, iako

takav već postoji.“

„I imao bi ogromno jezero koje bismo nazvali Storm“, dometnuo je Richard.

„Moram priznati da bi me radovalo maknuti se iz užurbane gradske vreve“, suglasio se

George. „Posljednjih godina zaista uživam provodeći vrijeme na ovim otocima.“

„Da. Grad mi se sviđao dok sam radio“, rekao je Joseph, „ali sada me ubijaju te silne
prometne gužve.“

„Nemojmo zaboraviti da imamo još posla s mojim Lanceom“, podsjetio ih je Richard. „Tek
tada bi smo si mogli priuštiti odmor u Montani s našim dragim prijateljima.“
George je bio oduševljen. „Hmm. To ne zvuči nimalo loše. Znam da se naš prijatelj Martin
Whitman vraški trudi oženiti svoje najmlađe sinove. Budu li oni još uvijek slobodni kada
riješimo Lancea, mogli bismo se uputiti onamo i pomoći mu s time.“

„Tko kaže da ne možemo odraditi sve istodobno?“ upita Richard.

„Istina“, potvrdi Joseph. „Mi smo vrijedni i sposobni muškarci, a osim toga, svestranost nam
je jača strana. Mislim da će ove godine naš cilj biti oženiti Lancea, Michaela i Čama.“

„Ne bih se bunio kada bismo imali još jedno ovakvo vjenčanje. Savvy je izgledala neodoljivo
u onoj vjenčanici. Njezini obrazi, sramežljivo crvenkaste boje i oči pune ljubavi gotovo su
mi natjerale suze na oči“, rekao je Richard.

„Da. A za nekoliko mjeseci stiže nam još jedna beba u obitelj.“ Joseph je slavodobitno
podignuo čašu u zrak.

„Koliko sada već imamo unučadi?“ upitao je George nakon zdravice.

Joseph i Richard su zašutjeli.

„Kvragu. Trebat će mi koji trenutak da ih sve izbrojim“, rekao je Richard.

„Kada se izgubimo u brojkama, možemo reći da smo ostvarili svoje ciljeve“, rekao je George.

Joseph i Richard začuđeno su ga pogledali.

„Ti se šališ, zar ne? Nikada neće biti dovoljno dječice koja će trčati hodnicima naših kuća.
Jednoga dana će i oni odrasti i tada će morati pronaći svoje prave ljubavi“, rekao mu je
Joseph smiješeći se.

„Tvoja Jasmine se bogme bliži tome. Ne mogu vjerovati da joj je već petnaest godina“,
uzdahnuo je George.

„Da, Jasmine će uvijek imati posebno mjesto u mojemu srcu kao moja prva unuka“, odvrati
Joseph. „Osim toga, slatka je baš kao i njezina majka.“

„i tvrdoglava na djeda“, zadirkivao ga je George.

„Malo tvrdoglavosti je dobra osobina za djevojku. To je znak da neće nikome dopustiti da se

loše odnosi prema njoj“, rekao je Joseph.

,,U redu. Za Jasmine još ima vremena, kao i za ostale unuke“, ubaci se Richard. „Sada je
vrijeme da se usredotočimo na Lancea. Predugo smo ga zapostavljali. Vrijeme je da mu
pronađemo mladenku. Ali mislim da nećemo morati daleko tražiti.“

„Zar smo nešto propustili?“ upita George zbunjeno.

„Ne mogu vjerovati da nijedan od vas dvojice nije primijetio vruće poglede koje su on i
Savvyna sestra razmjenjivali na vjenčanju“, rekao je Richard zadovoljno.

„I to nam tek sada govoriš?“ Richard se nasmijao. „Ta bili smo zauzeti.“ „To je istina“, suglasi
se George. „Primimo se posla“, reče Joseph.

„Dogovoreno“, George i Richard bili su oduševljeni njegovim prijedlogom.

Pogled na kristalno čist ocean i tamno nebo obasjano munjama bio je prizor raja. U mislima
su braća kovala planove o budućnosti i novim obiteljima ispunjenima smijehom i ljubavlju.