Tatum & Dolly

1
Knjige.Club
Tatum & Dolly

2
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

J. S. Scott

Bahati
milijarder
S engleskoga prevela
Ana Briški Đurđevac

Srpanj, 2019.

3
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Ovaj je roman posvećen mojoj voljenoj majci Jennie. Napustila je

ovaj svijet 22. kolovoza 2015. nakon duge bitke s Parkinsonovom
bolesti. Moja je majka razlog zbog kojega danas pišem. Voljela je
čitati romanse, a ja sam se u njih zaljubila još kao tinejdžerka.
Nakon što bi ona pročitala te svoje Harlequin romane, ja bih ih
zgrabila i strasno počela čitati. Ti su romani bili početak moje ljubavi
prema ljubavnim pričama koja još uvijek traje. S druge strane, te su
me romanse potaknule da ih i sama počnem pisati. Majka je
vjerovala da se marljivošću i dobrotom može puno toga postići.
Imala je pravo, a ja se i dalje trudim živjeti u skladu s njezinim
uvjerenjima.
Volim te, mama, i nedostajat ćeš mi svakoga dana do kraja
života. No zauvijek ćeš živjeti u meni i mojim sjećanjima. Bila si
izuzetna žena i hvala ti što si uvijek bila moja najveća obožavateljica
i što si se toliko ponosila mnome.
Tvoja te kćer nikada neće zaboraviti.
Jan

4
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

PROLOG

Prije četrnaest mjeseci

Miranda Tyler odsutno je grickala vrh olovke ne mareći za

bakterije koje su na njoj zadovoljno živjele. Zamišljeno je zurila u
zaslon računala na kojem je nijemo stajao otvoren mail. Ni slova nije
napisala. Ni adresu primatelja. Hoće li to uistinu učiniti? Činilo se
besmislenim, no, ipak...
Njezina prijateljica Emily upravo je otišla na razgovor s jedinim
Sinclairom koji je živio u njihovu gradu, s jedinim čovjekom koji je
imao dovoljno novca da stanovnicima obalnoga gradića Amesport u
državi Maine spasi Božić.
Nije bila Emilyna krivnja što su sva sredstva Centra za mladež
u Amesportu ukradena, no Miranda, koju su svi njezini prijatelji
zvali jednostavno Randi, znala je da zbog toga financijskog fijaska
Emily optužuje samu sebe. Njezina je prijateljica bila mila i
lakovjerna te je nastradala upravo zbog tih svojih osobina. Centar je
ostao bez novca za božićnu proslavu. Ukrao ga je seronja kojemu je
Emily vjerovala i sada im je očajnički bila potrebna pomoć.
Hajde, Randi. Ako Emily može otići razgovarati sa Zvijeri iz
Amesporta, Gradyjem Sinclairom, ti možeš smoći hrabrosti i poslati
glupi e-mail.
Iskreno, činilo joj se besmislenim poslati e-mail na generičku
adresu i nadati se da će je jedan od milijardera iz obitelji Sinclair

5
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

nekim slučajem pročitati i pomoći Amesportu. No Randi je bila

očajna i ni jedna joj bolja ideja nije padala na pamet, iako ju je silno
priželjkivala. Njezini su joj roditelji, koji su je usvojili dok je bila
dijete, ostavili kuću u nasljedstvo, no posao učiteljice nije joj donosio
naročito veliku plaću. Snalazila se, no nije imala dovoljno novca
kojim bi mogla nadoknaditi štetu. Da je imala, napravila bi to bez
razmišljanja. Nažalost, nije to mogla.
Emily je otišla na sastanak sa Zvijeri - Gradyjem Sinclairom - a
Randi je sjela za prastaro računalo u Centru i pokušala pronaći e-
mail adrese drugih članova obitelji Sinclair.
Da, sigurno će milijarderi objaviti svoje privatne e-mail adrese
na internetu... Možeš si misliti. Ipak, morala je nešto pokušati.
Emily je bila potpuno očajna, a Randi to nije mogla podnijeti.
Nije mogla samo sjediti i čekati da se Emily preplavljena osjećajem
krivnje umili Gradyju Sinclairu. Emily je bila izvrsna direktorica
Centra, nesebična žena koja se potpuno posvetila neprofitnoj
organizaciji koja je činila središte života u Amesportu. Centar se
znatno razvio otkad je Emily postala njegova direktorica.
Hajde, napravi to! Pošalji prokleti e-mail. Što je najgore što se
može dogoditi?
Randi se ostavila izgrižene olovke i kopirala “info” e-mail adresu
koju je pronašla na stranici Fonda Sinclair, velikoga dobrotvornog
društva čiji su članovi bili svi Sinclairovi. Njezin će e-mail vjerojatno
završiti u rukama nekog pomoćnika ili tajnice. Čisto je sumnjala da
se bilo koji član obitelji Sinclair uistinu bavi tom organizacijom. No
možda će se neki zaposlenik smilovati i poslati njezinu poruku
nekom od šefova. Pa, uskoro će Božić, zar ne?

6
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Dragi gospodine Sinclair

Napisala je općenit pozdrav i zastala. To je bio savršeno dobar

početak, budući da su svi iz Fonda nosili isto prezime. Hitro je
napisala najkraću moguću poruku, objasnila je o čemu je riječ i
zamolila za njihovu pomoć. Uzdahnula je od olakšanja kad je
napokon završila. Mrzila je moliti za bilo što, to joj je loše sjedalo.
No voljela je Emily, a nije bilo gotovo ničega što ne bi učinila za svoje
prijatelje.
Samo je Grady Sinclair živio u Amesportu, a Emily je odlučila
doći do njega i osobno s njim razgovarati. Bio je na glasu kao seronja
i pustinjak te je Emily morala prikupiti mnogo hrabrosti kako bi ga
potražila na poluotoku.
Bacila je pogled prema satu na zidu i shvatila da je Emily
vjerojatno upravo stigla do Gradyjeve vile. I Gradyjeva braća, Evan
i Jared, imali su vile na poluotoku, kao i njihova sestra Hope. Vile su
uglavnom zjapile prazne jer su malokad navraćali u Amesport.
Stanovnici Amesporta obožavali su ogovarati Sinclairove,
pogotovo Gradyja, no nitko ih nije uistinu poznavao. Randi se nije
mogla sjetiti da je ikada ijednog člana obitelji vidjela na odmoru u
Amesportu. Čula je da je Jared nadgledao izgradnju vila na dijelu
poluotoka koji je bio u njihovu privatnome vlasništvu, no ni njega
nikada nije vidjela.
Svi su ti tipovi samo ukočeni snobovi! Nikada nisu ušli u neki od
lokalnih dućana jer da jesu, netko bi ih vidio i priča bi krenula.
Randi se nadala da će pronaći informacije o njihovoj sestri Hope,
no ona se nije pojavljivala u medijima i nije bila aktivna na
društvenim mrežama. Gradyjevi rođaci, Micah, Julian i Xander nisu
7
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

imali nikakve veze s gradićem, iako su im korijeni bili amesportski.

Stoga je odlučila pozvati se na njihove obiteljske osjećaje.
Pročitala je svoju poruku tražeći tipfelere i zastala. Nije znala
kako da se potpiše. Koristila je adresu iz Centra pa se mogla
pretvarati da je samo anonimna, zabrinuta stanovnica grada. Svi su
u gradu imali pristup ovdašnjem e-mailu u majušnoj prostoriji za
računala u Centru, a Randi si je otvorila vlastitu adresu kako bi
nesmetano obavljala poslove za Centar. Malokad ju je koristila,
uglavnom je s te adrese slala izvješća roditeljima učenika kojima je
davala besplatne instrukcije. Nažalost, bila je gotovo sigurna da
većina roditelja uopće nije čitala njezinu poštu.
Na kraju je potpisala poruku sa: Zabrinuta građanka Amesporta.
Pritisnula je tipku pošalji, teško uzdahnula i zamislila kako
njezina poruka leti kroz kibernetički svemir. Pitala se tko će
je pročitati. Vjerojatno neki pomoćnik koji će je bez
razmišljanja obrisati. Fond Sinclair bio je golema dobrotvorna
organizacija. Bavili su se prikupljanjem novca za druge velike
neprofitne organizacije, a ne pomaganjem gradićima u financijskoj
krizi.
Randi je zatvorila mail i isključila računalo. Obećala je Emily da
će nadgledati aktivnosti u Centru dok ona pokušava nagovoriti
Gradyja Sinclaira da donira novac za spas Božića u Amesportu i
okolnim selima. Nažalost, Božić neće biti naročito sretan ako ne
uspiju prikupiti sredstva za darove siromašnoj djeci, a trebalo im je
i za godišnju božićnu zabavu. Neka će djeca jedini dar dobiti od
Centra, a obrok na božićnoj zabavi bit će im jedini toga dana.
Otjerala je te grozne misli iz glave i krenula pregledati božićne
ukrase kojima je stara zgrada bila okićena. Emily je uspjela oživjeti
8
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

prastaru zgradurinu kojoj je očajnički bila potrebna obnova.

Zaposlenici Centra i volonteri s ljubavlju su uresili zidove božićnim
ukrasima i vijencima spletenim od borovih grančica.
Zavirila je u dvoranu za tombolu, a u želudcu joj je zakruljilo od
mirisa što su se širili. Dojurila je u Centar ravno iz škole da bi
održala instrukcije učenicima, i sada je umirala od gladi.
Ušuljala se u dvoranu po nešto piletine i kolača. Morala se
potruditi da je u tome ne uhvate one opake starice, no bila
je spremna i za taj izazov.
U djetinjstvu je dobro naučila kako zgrabiti nešto hrane, a da je
nitko ne uhvati.
Cijeli je tjedan nervozno iščekivala odgovor na svoj mail. Nakon
toga je potpuno zaboravila na nj... dok jednoga dana odgovor nije
stigao...

***

dva mjeseca poslije...

Evan Sinclair bi se nasmijao blesavom mailu koji je upravo
pročitao da je bio sklon smijanju. No on to definitivno nije bio.
Zurio je u poruku i mrštio se čitajući je drugi put.
Kakva je to osoba koja se usudi tražiti novac od dobrotvornog
društva koje prikuplja golema sredstva za istraživanje raka,
spašavanje zlostavljanih žena i za druge nevolje kojima se Fond
Sinclair bavi? A ako se njega pita, pošiljatelj maila nije imao ni
dobar povod. Bila je riječ o obalnom gradiću kojemu je trebao

9
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

novac za proslavu Božića. Zar je autor poruke mislio da je on

nekakav Djed Mraz koji će mu ispuniti božićne želje?
Nema šanse!
Evan nije vjerovao u Božić. Ako je postojala moderna verzija
Scroogea, on je bio taj, samo što on nikada ne bi doživio otkrivenje
koje se dogodilo starom Ebenezeru. Taj ga je blagdan uistinu
nervirao. Svake bi godine u to vrijeme posao stao, bilo je nemoguće
dogovoriti bilo kakav sastanak zbog tog
frivolnog, komercijaliziranog blagdana.
Božić nije volio ni u djetinjstvu, a u odrasloj ga je dobi počeo
iskreno prezirati.
U normalnim situacijama, on i njegova braća nisu pregledavali
prispjelu poštu. Za to su plaćali zaposlenike. No ovaj mu je e-mail
privukao pažnju jer mu je jedan od pomoćnika javio da je na
službenu e-mail adresu Fonda prispio mail velikog donatora koji se
žalio na kvalitetu usluge koju je dobio. Evan se od kuće ulogirao
kako bi provjerio način obrade zahtjeva i upita. Nije želio izgubiti
velike donatore, pogotovo one koji su donirali milijune.
Predmet “Pomozite nam da spasimo svoj grad” nije mu mogao
ne upasti u oči dok je pregledavao staru poštu.
Zainteresiralo ga je pa je otvorio mail.
Namrštio se. Mail je bio anoniman, adresa je bila generička, a
zamolba za pomoć bila je potpisana patetično: “Zabrinuta građanka
Amesporta”.
Trebao ga je samo obrisati. Znao je da je njegov brat Grady
riješio problem davno prije Božića. Grady je trenutačno bio junak
Amesporta jer je donirao potrebna sredstva. U međuvremenu se
uspio i zaručiti i oženiti direktoricom Centra, Emily.
10
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Božić je gotov. Ostavi se toga. Grady je riješio tu glupu situaciju,

i to je to.
Evan nije bio naročito sretan završetkom priče, pogotovo zbog
činjenice da je njegov mlađi brat ugrozio vlastiti život kako bi riješio
taj debakl i spasio svoju mladenku. No Grady je izgledao prilično
zadovoljno nakon vjenčanja, iako se prema Evanovu mišljenju
oženio bez razmišljanja, no s previše žurbe.
Završila je cijela sezona praznika... hvala Bogu. Nažalost, njemu
je još uvijek išla na živce drskost žene koja mu je poslala taj mail.
Ponovno ga je pročitao, ponovno se namrštio. Pitao se tko ga je
napisao. Pregled situacije bio je dobro napisan, no ipak, sve skupa
je bilo i više no preuzetno. Nervirala ga je činjenica što mu autorica
tog maila izravno daje do znanja da bi trebao osjećati grižnju
savjesti ukoliko ne spasi božićnu proslavu i pritom se poziva na
njegove dužnosti prema gradu i prema obitelji Sinclair. Evan se
dobro brinuo o svojoj obitelji. Bio je najstariji u toj problematičnoj
obitelji i smatrao se osobno odgovornim za sve što se događalo s
njegovima.
Neobično, no zaboravio je razlog zbog kojeg je uopće otvorio
mail upućen Fondu Sinclair. Otvorio je anonimnu e-mail adresu na
jednom od bezbrojnih besplatnih servisa i odlučio odgovoriti na
upit. Zaposlenici su s razlogom zanemarili taj upit i vjerojatno su ga
trebali samo obrisati. Zbog Fonda nije želio da pošiljatelj zna tko mu
je odgovorio. Samo je htio natjerati autoricu da shvati kako Fond
Sinclair nije dobrotvorno društvo od kojega se smije tražiti donacija
za pomoć u rješavanju trivijalnih problema. Prekorit će tu osobu,
tako da joj više nikada neće pasti na pamet takvo što tražiti od
Fonda, i nitko nikada neće znati da je to bio on.
11
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Mišem je otišao do odgovori i napisao

Draga Zabrinuta

A kako bi inače naslovio povratni mail? Nije samo zbog potpisa

bio posve siguran da je poruku uistinu poslala žena. Znao je da su
žene postajale smiješno sentimentalne u vrijeme blagdana.
Hitro je natipkao odgovor, zatvorio prozor stranice za besplatni
e-mail i zaboravio na sve to. Napokon se pozabavio pravim
razlogom zbog kojega je otvorio poštu Fonda Sinclair i provjerio je
li donator uistinu imao razloga za žalbu. Nije više mislio o
besmislenoj i smiješnoj zamolbi... a onda je za nekoliko dana dobio
odgovor.

***

Randi je otvorenih usta zurila u najnepristojniji e-mail koji je

ikada primila. U stvari, otvarala je i zatvarala usta kao riba
na suhome koja pokušava udahnuti zrak.

Draga Zabrinuta,
zanima me jeste li uistinu očekivali odgovor na svoj mail,
poslan prije Božića. Jeste li uistinu mislili da će član
obitelji Sinclair pročitati vaš e-mail i poslati novac gradu koji
jedva da može pronaći na karti. I kakav je to povod? Fond
Sinclair bavi se rješavanjem važnih državnih i svjetskih

12
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

problema, a ne izigravanjem Djeda Mraza. Mislim da bi bilo

bolje da ste mail poslali izravno na Sjeverni pol.
Međutim, prema mojem saznanju, božićna želja građana
Amesporta koje zastupate je ispunjena. Nije li Grady Sinclair
u potpunosti riješio vaš problem?
Srdačno,
Bezosjećajni iz Bostona

“Bezosjećajni iz Bostona? Bože dragi! Kakav kreten!” Randi se

divlje mrštila na ekran, potpuno zatečena odgovorom na mail koji
je poslala prije dva mjeseca. Prošlo je toliko vremena pa se prestala
nadati ikakvome odgovoru.
Danas se ulogirala samo da bi kontaktirala roditelje svojega
učenika i zapanjila se pronašavši odgovor na mail koji je
poslala Fondu Sinclair.
Provjerila je datum i shvatila da je odgovor napisan prije svega
nekoliko dana. Zašto sada? Skrušeno je danima provjeravala poštu
očajnički se nadajući da će netko od Sinclairovih odgovoriti. I dobila
je odgovor... nakon Božića, i to kakav!
Zurila je u nepristojan odgovor, krv joj je vrila. Nije mogla
vjerovati da bi neki zaposlenik dobrotvorne organizacije
mogao tako odgovoriti. Možda se njima problem uistinu činio
beznačajnim, no njezinome je gradu to bilo važno.
“Snobovski seronja”, promrmljala je sebi u bradu. Ipak, čudilo
ju je pitanje postavljeno u poruci - je li situacija riješena. Kriza jest
bila i više nego riješena. Emily se udala za Gradyja Sinclaira, a

13
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Centar nije samo uspješno radio već su u njemu trajale i opsežne

obnove.
Zatvorila je poštu, isključila računalo i ustala. Odlučila je da će
sutra završiti izvještaje, trenutačno je bila previše ljuta.
“Nema ga na karti? Amesporta?” promrmljala je sebi u bradu i
dohvatila svoju jaknu. Srećom, bila je sama u prostoriji s računalima
pa nije bilo važno što razgovara sama sa sobom. Nitko je nije mogao
čuti. Naravno, Amesport nije bio Boston, no bila je riječ o krasnome
obalnom gradiću punom turista koji su uživali u ljepoti oceana i
mnogobrojnim sportovima na vodi. “Da ne bih slučajno pisala Djedu
Mrazu!” Navukla je jaknu, dohvatila torbicu i izašla, a njezin je
mozak i dalje pokušavao procesuirati činjenicu da je neki zaposlenik
Sinclairovih bio do te mjere bezobrazan. To uistinu nije bilo nužno.
Osoba je mogla uljudno odbiti njezinu molbu. Ili, što bi bilo još bolje,
jednostavno ignorirati njezin mail, što je mjesecima i činila. Grady
je spasio Božić, a njezina se molba pacala dva mjeseca, nepročitana.
Što je došlo tome nekome da odgovori na staru poruku, i to s toliko
arogancije i prijezira?
Otvorila je vrata i zastala, sjetila se posljednjeg retka odgovora:
Nije li Grady Sinclair u potpunosti riješio vaš problem?
“Kako zna za to? Zašto mu je to uopće važno?” tiho se upitala i
otvorila vrata. “Ako taj tip misli da je moja poruka bila glupa, kakve
veze ima je li nam Grady pomogao ili nije?”
Unatoč činjenici da ju je netko pokušao natjerati da se osjeća
glupavom i smiješnom, imala je potrebnu shvatiti posljednji
komentar. Je li ta osoba uistinu očekivala odgovor?
Duboko je udahnula i potrudila se zanemariti negativne osjećaje
te razmisliti bez ljutnje. Ne bi mu, u stvari, trebala odgovoriti. Emily
14
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

joj je bila prijateljica pa bi joj trebala reći za neuljudnog zaposlenika.

Randi je Emilyna supruga smatrala simpatičnim i poštovala ga je.
No nešto joj nije dopuštalo da se ostavi toga. Nije namjeravala
otrčati Gradyju i žaliti mu se samo zato što su sada bili prijatelji.
Adresa s koje je primila mail bila je neobična. Bila je riječ o
besplatnome servisu i vjerojatno se neće moći pronaći pravoga
pošiljatelja. Ako je ovo bila samo loša šala, ili reakcija nekakvog
nezadovoljnog zaposlenika, odgovorit će mu. Neki idiot u nekakvu
uredu neće proći bez posljedica nakon što je uvrijedio nju i njezin
voljeni grad.
Izašla je iz tihoga Centra. Večeras se nije mnogo toga događalo,
a u zgradi je bilo samo nekoliko radnika koji su marno radili na
renoviranju. Zapuhao je ledeni vjetar, a Randi je zadrhtala i shvatila
da nije zakopčala jaknu. Stisnula je jaknu oko sebe i otrčala do
automobila. Zločesto se nasmiješila kad je odlučila kako će
odgovoriti bezobrazniku. Ona je ipak učiteljica, obrazovana žena.
Ako je u nečemu dobra, to je pronalaženje pogrešaka i utvrđivanje
činjenica.
Stoga je sljedećeg dana upravo to i učinila.

***

dva dana poslije...

Evan nije bio siguran zašto je uopće otvorio stranicu sa svojom
lažnom adresom. Imao je pametnijeg posla. Sjedio je u svojem uredu
u gradu i za petnaest ga je minuta čekao važan sastanak. Trenutačno
je njegov prioritet bio provjeravanje bilježaka i dokumenata. Ipak,

15
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

zatekao se kako nestrpljivo lupka prstima po stolu i čeka da mu se

otvori mail. Otvorio se nakon preduga čekanja, čak i za besplatni
servis, a on se nestrpljivo ulogirao.
Gubim vrijeme. Imam pametnijeg posla. Zašto me uopće zanima
je li mi nekakva drznica iz Amesporta odgovorila?
Znao je da je Grady učinio mnogo za Centar i Amesport. Nije mu
bio potreban odgovor. Ipak, pitao se hoće li dobiti odgovor i je li
pošiljatelju bilo neugodno zato što je poslao upit tako velikoj
organizaciji zbog tako malenog problema.
Napokon se pojavio sandučić i ugledao je novi mail. Za početak
je obrisao neželjenu poštu koja mu je zatrpala sandučić, a onda je
neočekivano zastao, prije nego što je otvorio odgovor koji je stigao
s istoga generičkog e-maila. Pročitao je predmet poruke i izvio
obrvu, uvrijeđen:
Dokaz da je Amesport na karti!!
Otvorio je mail.

Dragi Bezosjećajni,
da sam znala da su zaposlenici Fonda Sinclair toliko
bezdušni i arogantni, svakako bih pisala Djedu Mrazu. Ubuduće
ću sve hitne poruke usmjeravati izravno na Sjeverni pol.
No moram reći i da niste dobro informirani. Amesport se
svakako lako može naći na kartu, budući da je riječ o popularnoj
ljetnoj turističkoj destinaciji. Vrlo je lako vidjeti grad. Šaljem
kartu u prilogu.

16
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

P. S. Grady Sinclair je divan čovjek velika srca, a problemi

Centra u potpunosti su riješeni. Srećom, postoje ljudi povezani s
obitelji Sinclair koji nisu potpuno bezdušni.
Srdačno,
NEzabrinuta iz Amesporta

Ponovno je pročitao poruku. Čudno, no razveselio ga je taj ne

naročito ljubazan odgovor. Ljudi su mu se uglavnom obraćali s
potpunim poštovanjem, a ovo je bilo neobično... osvježavajuće.
Otvorio je prilog i zapiljio se u njega. Bila je riječ o karti obale
države Maine, a Amesport je bio označen crvenom olovkom i
povećan, a ispod je netko rukom napisao:
Grad Amesport očito jest na karti. Teško ga je promašiti.
Pogledao je njezin komentar, a zatim povećanu točku i ime
grada označeno crvenim. A onda je Evan Sinclair učinio nešto što
gotovo nikada nije činio... nasmijao se.

17
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

PRVO POGLAVLJE

sadašnjost

“Uskoro slijećemo.” Micah Sinclair je gledao kroz prozor

Evanova privatnog aviona. “Dugo nismo bili ovdje. Siguran sam da
se veseliš što ćeš vidjeti Hope i svojega nećaka.”
Evan se prenuo i zagledao u Micu shvativši da gotovo i nisu
razgovarali tijekom leta. Rođak ga je zamolio da ga iz New Yorka
preveze do Amesporta jer je vlastiti avion posudio svojem bratu
Julianu, a Evan je zaključio da će mu goditi društvo. Micah je imao
kuću u New Yorku; Evan nije, no često je dolazio u grad zbog posla
pa su se redovito sastajali.
Evan je bio najstariji u svojem ogranku Sinclairovih i imao je
najviše zajedničkog s Micom. Obojica su se bližili sredini tridesetih
i, za razliku od svoje mlađe braće, Micah je bio opsjednut poslom.
Bavio se ekstremnim sportovima, no izuzetno je ozbiljno shvaćao
posao i na sebe je preuzeo odgovornost za svoju mlađu braću. Stoga
su se Evan i Micah vrlo dobro razumjeli kad bi došlo do onoga što
su svi drugi nazivali “petljanjem” u poslove mlađih članova obitelji.
Evan i Micah radije su to nazivali “vodstvom” i nisu osjećali nikakvu
grižnju savjesti kad bi provjeravali što se događa u njihovim
obiteljima. Netko bi to možda nazvao špijuniranjem, no Evan je to
nazivao osiguravanjem dobrobiti.

18
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Evan je slegnuo ramenima. “Nisam ih vidio šest mjeseci i želim

napokon upoznati nećaka. Vidio sam fotografije. Mali je ćelav. To
nije normalno. Ni jedan Sinclair nikada nije bio ćelav. Kad je umro,
naš je djed još uvijek imao svu svoju kosu.” Njihov je djed doživio
duboku starost, i bio je potpuno sijed, no kosa mu je bila gusta i
zdrava.
Micah se nasmijao i privezao pojas pripremajući se za slijetanje.
“Nije ćelav. Kosa mu je plava i tanka. Jako je sladak. Hope mi je
poslala fotografije.”
Evan je provjerio vlastiti pojas i zavalio se u kožno sjedalo
svojega privatnog aviona. Namrštio se na Micu. “Meni
izgleda ćelavo. I nije sladak već pristao. On je ipak Sinclair.”
Micin smijeh odjekne kabinom aviona. “Bože, stvarno si
arogantan. No to mi se sviđa kod tebe. Oduvijek mi se sviđalo.”
Evan zagladi rever svojega skupog odijela i poravna kravatu.
“Naravno, budući da posjeduješ slične osobine, nije ti ih
teško prepoznati kod drugoga.”
Kad bi bio potpuno iskren - što nije namjeravao - Evan bi morao
priznati da Micah nije baš toliko konvencionalan, no nije mu padalo
na pamet to priznati svojem rođaku.
“Zašto se uvijek odijevaš kao da ideš na poslovni sastanak ili na
pogreb? Ponekad se pitam imaš li ijedan par traperica”, upitao je
Micah iskreno znatiželjan.
Evan ga je s visoka pogledao. Nije htio priznati da nema ni jedne
traperice, kao ni ikakav drugi komad ležerne odjeće. “Savršeno mi
je udobno u odijelu.” I to je bila istina. Kad bi se odjenuo za posao,
osjećao je kao da sve drži pod kontrolom. Njegova ga je odjeća

19
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

podsjećala na njegove ciljeve. Nije se želio izgubiti u frivolnim ili

nevažnim glupostima.
Ipak, Evan je morao priznati da traperice i ležerna zelena
košulja nisu umanjivali Micinu auru snage. No Micah je
bio drugačiji, bio je normalan. Bio je stručnjak za neke od sportova
za koje je prodavao vrhunsku opremu i nije imao razloga osjećati se
manje vrijednim. Evan ga je smatrao gotovo ludim zbog bavljenja
nekim od tih ekstremnih sportova, no morao je priznati da je bio
uistinu izvrstan. Za to je bila potrebna intenzivna koncentracija i
fokus, a Micah je i svoj posao doživljavao jednako ozbiljno kao i
svoje akrobacije.
“Čujem da su maloga nazvali David”, opušteno je rekao Micah.
Avion se nastavio spuštati.
Evan je u sebi uzdahnuo od olakšanja. Micah ga je napokon
prestao zezati, a Evan nikada nije znao kako reagirati na to, čak i
kad je dolazilo od članova obitelji.
Kimnuo je i odgovorio, “David je bio Hopein prijatelj, poginuo
je za vrijeme snimanja tornada. Bio je ekstremni meteorolog i željeli
su mu odati počast.”
Evan je poštovao činjenicu što je Hope na takav način odala
počast svojem dobrom prijatelju koji je poginuo u pokušaju
da prikupi što više podataka o opasnim vremenskim
neprilikama, no nadao se da se njegov nećak neće odlučiti za posao
kojim se bavila njegova majka ili čovjek po kojem je dobio ime.
Možda je bilo dobro što Evan dugo nije znao da je i Hope ganjala
tornada i sve ostale oblike ekstremnoga nevremena prije nego što
se udala za Jasona Sutherlanda. Ipak, i dalje ga je žderalo što
nije uspio zaštititi svoju sestru od užasa koje je proživjela. Dobro je
20
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

skrivala svoje opasne pustolovine, no on je morao biti više uključen

u njezin život. Bio joj je najstariji brat i morao ju je štititi. Evan je
mrzio neuspjeh u bilo kojem obliku, a ono što se dogodilo Hope bilo
je njegov najveći poraz, zbog kojega je najviše žalio. Još uvijek nije
oprostio samome sebi i bio je prilično siguran da mu to nikada neće
uspjeti.
“Ne mogu vjerovati da je naša slatka mala Hope bila takva
divljakuša”, naglas je razmišljao Micah, a u glasu mu se
čulo strahopoštovanj e.
“To je bio njezin posao”, nezadovoljno je odvratio Evan. “Nije
ganjala uzbuđenje bez ikakva razloga.” Nije mu se svidjelo što ju je
Micah nazvao divljakušom. Ona to nije bila. Kao što je Micah rekao,
Hope je bila slatko i mirno dijete. Evan je mislio da je nastavila tako
živjeti kad je odrasla i preselila u Aspen te da se samo željela skloniti
od medijske pažnje u planinama Colorada. A u stvari, Hope je lutala
svijetom i fotografirala ekstremne vremenske uvjete.
Ne poznajem je. Više ne poznajem nijednoga člana svoje obitelji.
A da je bio iskren - što nije htio - morao bi priznati da ih nikada
nije ni poznavao. Nisu se mnogo družili u djetinjstvu, a ni poslije.
Nije mu se sviđala ta rezerviranost koju je osjećao sada kada su
odrasli i bili sretni, no nije znao kako da se uklopi u obitelj Sinclair
i kako da to popravi. Nije znao ni želi li to popraviti. Previše je
vremena prošlo.
Možda ne osjećam bliskost zato što nisam sretan kao što su oni
sada? Nemamo više ništa zajedničkog.
Ne. To nije bila istina. Evanu je bila potrebna rezerviranost kako
bi sakrio svoje tajne. A sada više nije bio siguran može li uopće biti
blizak s bilo kime od njih. Bio je prilično siguran da su ga doživljavali
21
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

više kao gnjavatora nego kao brata, zato što se povremeno znao
upetljati u njihove živote. No to mu nije smetalo. Bilo je važno samo
da su svi na sigurnome i da su sretni.
“Ipak mislim da je uistinu hrabra”, zadivljeno je rekao Micah. “A
njezine su fotografije nevjerojatno dobre.”
“Tako je”, jednostavno je odvratio Evan. Ponosio se svojom
obitelji, a Hopein je talent bio zapanjujući. Svoj je dom u Bostonu
ispunio njezinim fotografijama nakon što je otkrio njezinu tajnu
karijeru.
Hope se sada bavila fotografiranjem prirode, no Evan je volio
upravo one fotografije zbog kojih je nastradala, fotografije
ekstremnih vremenskih neprilika. Neke od njih bile su vrlo mračne
i oduzimale su dah svojim intenzitetom. Evan nije mnogo znao o
tehnikama fotografije, no nije to ni morao znati kako bi shvatio da
su ti mračni prizori nalazili odjeka u njegovu biću. Hopeine
fotografije podsjećale su ga na njegov život i na samu krhkost života.
Ušutjeli su, izgubljeni u vlastitim mislima, a avion je drndavo
sletio na pistu male zračne luke pokraj Amesporta. Evan je kroz
prozor ugledao svojega vozača Stokesa i svoj Rolls-Royce u blizini
mjesta gdje će se iskrcati.
“Želiš li spavati kod mene?” iskreno je ponudio. Micah i Julian
došli su zbog zabave koju je organizirala Hope. Nazvala ju je
Amesportskim zimskim balom, no Evan je znao da joj je to poslužilo
samo kao izgovor kako bi okupila cijeli grad i pokazala svojega sina.
Bal će se održati u Centru za mlade i znao je da će doći ama baš svi.
Avion se zaustavio, a on je odvezao pojas i shvatio koliko mu je
drago što ga ne čeka još jedno vjenčanje. Činilo mu se da je u ovaj
grad dolazio samo na vjenčanja. Poludio bi da mora još jednom
22
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

stajati pokraj Randi Tyler, no srećom sva su se braća poženila, a

Hope je bila udana za Jasona. Više nikada neće morati stajati pokraj
Randi i praviti se da mu se sviđa kad bi ga uzela za ruku i umjetno
mu se smiješila dok ju vodi prema oltaru. Nadao se da je uopće neće
morati vidjeti ovoga puta. Većinu je stanovnika Amesporta uspješno
izbjegavao. Gradić ipak nije bio toliko malen. No sumnjao je da će
uspjeti potpuno izbjeći susret s Randi. Ona je bila Hopeina
prijateljica i sigurno će se pojaviti na zabavi.
“Ma ne, imam smještaj. Jared je ponudio meni i Julianu svoju
gostinjsku kuću. Mari više nije potrebna za posao i stoji prazna, a
Julian dolazi sutra. Ne može dugo ostati. Nominiran je za Oscara pa
se pravi da je jako zaposlen.” Micah se nacerio, ustao i dohvatio
svoju prtljagu iz ormarića. “Za mjesec dana počinje snimati novi
film, a dodjela nagrada je za dva tjedna. Vjerojatno ga bombardiraju
zahtjevima za intervjue.”
Evan je znao da je Micah uistinu ponosan na Juliana, unatoč
ruganju. I Evan se ponosio njime. Julian nikada nije koristio moć
svoje obitelji ni svoje bogatstvo dok se probijao u karijeri. Prihvaćao
je male uloge i borio se za svaki posao. Kad je napokon dobio vodeću
ulogu u filmu nakon godina truda, dobio ju je zbog svojega talenta.
A nominacija za Oscara bila je dokaz da je uspio zahvaljujući
vlastitim sposobnostima.
“Nadam se da će dobiti Oscara”, progunđao je Evan i skupio
stvari koje će mu trebati tijekom boravka u Amesportu. Nije ih imao
mnogo, njegov je pomoćnik unaprijed poslao sve potrebno u
njegovu kuću.
“I ja”, priznao je Micah. Navukao je tamnoplavu skijašku jaknu,
Evan je odjenuo crni kaput i krenuli su prema izlazu iz aviona.
23
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

“Kako je Xander?” Evan nije želio postaviti to pitanje, no morao

je saznati kako ide njegovu najmlađem rođaku.
Micah je malo previše nonšalantno slegnuo ramenima. “Isto. Ne
znam što očekivati od njega. Neće doći na Hopeinu zabavu.”
“Pije li još uvijek?” oprezno je upitao Evan.
“Trenutačno ne”, duboko je uzdahnuo Micah. “No nisam
siguran koliko će to dugo trajati.”
Evana je zaboljelo srce. Nakon tragičnog incidenta prije
nekoliko mjeseci, Xander je naglo prekinuo svoju uspješnu glazbenu
karijeru i survao se u ponor. Žestoko je pio i bio je ovisan o
lijekovima protiv bolova. To je podsjećalo Evana na
razdoblje Jaredova života o kojemu nije želio ni razmišljati.
“Stvarno mi je žao, Micah.” I bilo mu je žao jer je i predobro
znao kako to izgleda. Bilo je grozno pitati se hoće li se brat kojeg voli
uspjeti ponovno suočiti sa životom ili će nastaviti padati do dna i
tamo ostati. A još je gore bilo pitati se hoće li ikada saznati istinu
ako se dogodi ono najgore.
“Osjećam se užasno bespomoćno. Xander je bio na rehabilitaciji,
no odbio je bilo kakvu dodatnu pomoć. Ne znam bih li mu trebao
dati vremena ili bi bilo bolje da ga zgrabim za vrat i odvučem negdje
na sigurno gdje si neće moći nauditi”, prigušenim je glasom punim
tuge odvratio Micah.
“Znam.” Spustili su se stubama iz aviona, a Evan je potapšao
Micu po leđima. “Učinio si sve što si mogao. Xander mora
sam odlučiti da se želi oporaviti.”
Ošinuo ih je ledeni zimski vjetar, no Micah se nije ni trznuo.
Duboko se zamislio i činilo se da ne osjeća ni hladnoću ni ledene
zapuhe što su mu mrsili kosu. “Jesam li uistinu učinio sve što sam
24
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

mogao?” tiho je upitao, kao da razgovara sam sa sobom, a ne s

Evanom.
“Jesi”, odlučno je odvratio Evan. Micah nije imao nikakva
razloga da se to pita. “Idemo u automobil. Odvest ću te do
poluotoka.”
“Hvala ti”, rekao je Micah, no činilo se da mu zahvaljuje na
podršci, a ne na vožnji. Ni jedan od njih ne bi naglas
priznao osjećaje. “Moj je automobil već kod Jareda.”
Micah je potrčao prema limuzini, a Evan je zavrtio glavom
razmišljajući o nevoljama koje su snašle Xandera. Hvala Bogu što se
on više nije morao brinuti o mlađem bratu Jaredu koji se napokon
oporavio. No Evan je suosjećao sa svojim rođakom. I sam se našao
na Micinu mjestu i prošao je kroz pakao s Jaredovim pijančevanjem.
Nije mogao ni zamisliti kako bi mu bilo da je u svemu tome bilo i
droga.
“Dobrodošli u Amesport, gospodine”, pozdravio ga je njegov
sjedokosi vozač monotonim glasom. Taj je glas pozdravljao Evana u
svakome gradu u koji bi stigao. Njegov je vozač bio odjeven kao i
uvijek, u sivo odijelo i kravatu, a frizura mu je bila besprijekorna
unatoč vjetru. Uzeo je Evanov mali kofer i računalo te ih smjestio
na prednje sjedalo.
“Stokes”, pozdravio ga je Evan i kimnuo kad mu je starac otvorio
stražnja vrata.
Micah nije čekao Stokesa, već je sam otvorio vrata i smjestio se.
Stokes je zatvorio vrata za Evanom, otišao do vozačkoga mjesta i
gotovo istoga trena pokrenuo automobil.
Evan je bio vrlo zadovoljan načinom na koji je Stokes upravljao
skupim vozilom, čak i po snijegu i neočišćenim cestama. Vozač je
25
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

već godinama radio za Evana i znao je što njegov šef želi, a to je bilo
da sa što manje problema stigne do svojega odredišta. Evan bi
uglavnom radio tijekom vožnje, a Micah se primio posla čim su se
smjestili u automobil. Stokes bi Evana uvijek sigurno doveo na
odredište i nije se morao brinuti o prometu, cestama i okolini, no
danas je znao da se neće moći usredotočiti na posao.
Previše se brinuo o tome hoće li vidjeti nju.
Zašto se uopće brinem? Nije vrijedna vremena koje trošim
razmišljajući o njoj i pitajući se zašto ne možemo biti jedno pokraj
drugoga, a da si ne idemo na živce. Pa što ako ću je sresti na zabavi?
Odrasli smo ljudi. Možemo se pristojno ponašati.
Iako im to do sada nije uspijevalo, Evan se zakleo da joj neće
dopustiti da ga ovoga puta iznervira. Ponovno se upitao - a o tome
je i prečesto razmišljao - zašto se on i Randi Tyler nisu mogli naći
na istome mjestu u isto vrijeme, a da se ne počnu vrijeđati. Do sada
se uspijevao suzdržati i nije urlao, no ta ga je vražica dovela u
iskušenje da se izdere na nju svaki put kad bi ju vidio. A vidio ju je
svega tri puta. Prvi ju je put vidio na Gradyjevu vjenčanju, pa na
Danteovu i, na kraju, na Jaredovu. I svaki je susret s njom ubrzo
postao lekcija o strpljenju.
Ona je zaključila da je on arogantni tiranin.
On je zaključio da je ona nestrpljiva kuja.
Ipak, činilo se da Randi nije nimalo impresionirana njegovim
bogatstvom ni statusom. U početku se prijateljski ponašala prema
njemu i šalila se s njim kao sa svim svojim prijateljima i ostalim
članovima obitelji Sinclair. Zbog toga je njemu bilo nelagodno pa ju
je ignorirao. Nakon toga bi ga potpuno zanemarila ili uvrijedila kad
god bi bili prisiljeni provoditi vrijeme zajedno.
26
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

“Preosjetljiva je, nepredvidljiva i emocionalna”, promrmljao je

sebi u bradu. Laknulo mu je kad je shvatio da je Micah previše
zaokupljen svojim poslom i da ga nije čuo. Randi Tyler predstavljala
je sve ono što mu se nije sviđalo kod žena, no unatoč tome izrazito
ga je privlačila. To ga je zbunjivalo. Njemu se nije sviđala, no njegov
se kurac nije slagao s tom procjenom. Njezina mu je osobnost išla
na živce, no svaki put kad bi je susreo, poželio bi je pribiti uza zid i
ševiti do besvijesti. Takvo što još nikada nije doživio i nije mu se
dopadalo. Nikada još nije tako reagirao na neku ženu i to nikako nije
bilo ugodno.
Izbjegavat ću je i neću reagirati na njezine uvrede.
Problem je bio što nikada nije mogao biti siguran hoće li ga ona
ignorirati ili će zaključiti da bi se baš trebala dobro posvađati s njim.
A iskreno, on bi više volio da ne radi ni jedno ni drugo. Nedostajao
mu je način na koji se odnosila prema njemu onoga prvog dana...
kao prema novome prijatelju. Bilo je to... lijepo. No tada nije znao
što da misli o njezinu ponašanju. Nije dovoljno brzo smislio riječi
kojima bi odgovorio na njezin pristup. Ona je njegovu tišinu shvatila
kao neodobravanje, iako nije o tome bila riječ. Evan jednostavno
nije znao kako reagirati, a pogotovo zato što mu se istog trena
dignuo. A to se nastavilo događati svaki put kad bi mu se našla u
blizini.
Da barem mogu s Randi krenuti ispočetka. Bilo bi lijepo imati
prijateljicu. No među nama se ništa neće promijeniti i prekasno je za
novi početak. Osim toga, i dalje je želim ševiti. A to bi mogao biti
problem, pokuša li nastaviti u prijateljskom tonu.
Koliko god bila gruba prema njemu, imala je ubojit osmijeh.
Šteta što njezin osmijeh nikada nije bio namijenjen njemu.
27
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Evan je imao samo jednu pravu prijateljicu, ženu s kojom je

podijelio mnogo više nego što je ikada želio, no nikada se
nisu susreli.
Jesam li prošao pokraj nje na ulicama Amesporta, jesam li možda
razgovarao s njom, a da to i ne znam?
Žena s kojom se dopisivao, a koju je upoznao pod imenom
Zabrinuta građanka Amesporta, i dalje mu je bila misterij. Pokušao
je otkriti tko je ona jer je njegova znatiželja napokon prevladala nad
njegovim pristankom da neće jedno drugome otkriti pravi identitet.
A sada je želio da nikada nije pristao na to. U početku je to imalo
smisla, no sada ju je uistinu želio upoznati, iako ona i dalje nije znala
da je on bogat i da je član obitelji Sinclair. Ona je pretpostavila da je
on samo zaposlenik Fonda Sinclair, a on to nikada nije porekao. Čak
je nekoliko puta i slagao i rekao joj da je samo zaposlenik. Samome
je sebi opravdao tu laž rekavši si da ona ionako nije željela otkriti
njegov identitet. Da joj je rekao što uistinu radi u toj
organizaciji, otkrio bi tko je. Dio njega htio je ostati misterij, htio je
ostati samo muškarac, a ne milijarder iz jedne od najistaknutijih
obitelji na svijetu. A sada, nakon što su se već godinu dana
dopisivali, njegove su se želje promijenile. Nije znao bi li mogao
s njom izravno komunicirati, no želio je to otkriti.
Jednom se čak zapitao je li ta žena njegova sadašnja šogorica
Mara. Njegova je tajanstvena sugovornica u nekome
trenutku počela potpisivati samo inicijalom “M.” - a Mara je bila na
Danteovu vjenčanju. Ipak, ubrzo je otkrio da je Mara ludo
zaljubljena u Jareda i da mu ne šalje tajna pisma.
Bih li se borio sa vlastitim bratom za Maru, da je to ipak bila
ona?
28
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Evan je odmahnuo glavom promatrajući kako pokraj njega

prolazi Amesport na putu prema privatnome poluotoku na kojem
se nalazio njegov dom. Jared je zaslužio svoju sreću, a Evan nikada
ne bi stao između svojega brata i žene koja mu je donijela toliko
zadovoljstva. Srećom, za Maru je osjećao samo platonsku naklonost.
Ona je bila savršena za Jareda, a Evan je gurnuo svog brata do samih
granica kako bi ga natjerao da uvidi da je mora zgrabiti prije nego
što to učini netko drugi. Nije bilo važno što ga je prevario. Njegovi
su postupci doveli do sretnoga završetka za Jareda.
Shvatio je da je u jednom trenutku prestao disati pa je naglo
udahnuo. Ruka mu je sama od sebe krenula prema mobitelu, želio
je provjeriti je li dobio poštu od svoje... prijateljice.
Neću. Ne mogu. Ne moram nekoliko puta dnevno provjeravati
kao da sam opsjednut. Ona mi je prijateljica, no to ne znači da
moram kao luđak otvarati poštu i patetično se nadati odgovoru.
Odsutno je dotaknuo kameni privjesak za ključeve koji mu je
poslala neka luda starica prije nekoliko mjeseci. Uz kamen se
nalazila i poruka u kojoj je pisalo da mu je potreban kako bi očistio
blokirane putove prema sreći. U stvari je trebao baciti taj blesavi
komad opsidijana. Starica mu je napisala da je nabavila gomilu tog
kamenja kad je zaključila da je potreban ne samo svim muškarcima
iz obitelji Sinclair, već i njihovim budućim suprugama. Upoznao je...
kako se ono zvala? “Beatrice”, šapnuo je sjetivši se starice koju je
upoznao na Danteovu vjenčanju. Činila se bezopasnom, no ili je bila
malo šašava ili je patila od demencije.
No zbog nekog se čudnog razloga nije riješio kamena. U stvari,
stalno ga je nosio. Možda je to bilo zbog neuobičajene činjenice da

29
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

mu je netko nešto poklonio, ili možda zbog fantastične priče koju je

starica isprela oko tog kamena.
Pronaći ću Beatrice i vratiti joj kamen.
To je bilo najmanje što je mogao učiniti. Čak ni on nije bio toliko
tvrda srca da uvrijedi staricu i baci njezin dar. Možda će ga ona moći
prodati nekome drugome.
Iznenadio se shvativši da su stigli do ulaza na poluotok i da su
već na dugome prilazu koji vodi do Jaredove kuće. Kilometri su
proletjeli dok je on mozgao.
Dovraga! Htio je u prolazu provjeriti kako ide obnova Marine
kuće. Kuća je bila u katastrofalnom stanju nakon požara koji je
gotovo ubio Maru. Nadao se da će je vidjeti u njezinu sadašnjem,
obnovljenom stanju, no propustio je tu priliku jer se izgubio u
vlastitim mislima.
Imat ću vremena i poslije, dovoljno ću dugo ostati u gradu.
Stara se kuća ionako nalazila na Glavnoj ulici.
“Ostavit ćemo Micu kod Jaredove kuće”, rekao je Stokesu.
“Da, gospodine”, odvratio je vozač.
Stokes je to obavio brzo i učinkovito, a Evan se s mukom
natjerao da ne pogleda u svoj mobitel dok se vozio prema njegovoj
kući na poluotoku. A ako je nečega Evan imao i previše, bila je to
samokontrola. Njegov je život odvijao izuzetno uredno, baš onako
kako je to želio i trebao.
Dvije su ga stvari u životu izbacile iz ravnoteže. Jedna je bila
njegovo dopisivanje s tajanstvenom M., a druga je bila Randi Tyler.
Lakše je podnosio dopisivanje s tajanstvenom ženom.

30
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Privukla ga je svojom osobnošću, no mogao je biti anoniman i

nije osjećao onakvu žestoku reakciju kakvu je u njemu
izazivala Randi. Možda je dio njegove želje da upozna tu prijateljicu
s kojom se dopisivao bila i potreba da otkrije hoće li jednako
reagirati na nju kao i na Randi. Bilo bi to loše, činilo mu se, jer
bi onda želio ševiti dvije žene koje to nisu željele.
Stigao je u kuću, smjestio se i otvorio poštu. Sada je napokon bio
odgovarajući trenutak za to. Sjeo je u naslonjač u dnevnoj sobi,
položio prijenosno računalo u krilo i spojio se na Internet.
Srce mu je ubrzalo i čelo mu se oznojilo dok je čekao da se pojavi
prokleti besplatni servis za poštu. Iako nije onako žestoko reagirao
na M. kao na Randi, ipak je željno očekivao njezine poruke. A onda...
Ništa!
U sandučiću nije bilo nove pošte.
Je li dobro? Inače mi odmah odgovori. Što ako joj se nešto
dogodilo? Što ako još uvijek tuguje za svojom pomajkom i stvarno
je deprimirana? Trebao bih joj pomoći. Ona je tisuću puta poslušala
moje žalopojke.
M. ga je slušala kao osobu, a ne kao šefa. Upravo je zbog toga
toliko cijenio njihov odnos. Nije imao prilike razgovarati s ljudima
kao normalna osoba.
Iako razočaran, odlučio je da mu to neće pokvariti dan i okrenuo
se poslu, kao i uvijek, očajnički lažući samome sebi da nije važno što
mu još nije odgovorila.

31
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

DRUGO POGLAVLJE

Draga M.,
ne mogu se ni pretvarati da razumijem sve tvoje osjećaje
vezane za gubitak pomajke, no mogu razumjeti da je riječ o
složenim emocijama. Mislim da je potpuno normalno da si
istodobno željela da ona prestane patiti i da žališ za njom.
U ovakvim trenutcima poželim da nismo obećali kako se
nećemo upoznati. Htio bih ti pomoći, a ne znam kako. Mogu
ti poslati samo virtualnu podršku i reći ti da mislim na tebe.
Nisi sama.
Srdačno,
S.

Randi je pročitala mail svojeg prijatelja i uzdahnula. Pomoglo joj

je, osjećala se bolje. Iako je mail bio kratak, nekako ju je utješio.
Štogod S. napisao, uvijek je bilo iskreno.
Njezina je pomajka Joan Tyler umrla od srčanog udara
početkom godine, a Randi je znala da će još dugo žaliti za
posljednjom osobom na svijetu koja ju je bezuvjetno voljela. Njezin
je poočim Dennis umro prije nekoliko godina, a Joan nije bila
ista nakon njegove smrti. Pogoršali su se problemi sa srcem i
propadala je. Ponekad se Randi pitala je li njezina pomajka umrla od
tuge, a ne od starosti.

32
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Joan i Dennis bili su u sedamdesetima kad su se s Randi preselili

u Amesport, a proživjeli su dugačak, sretan život sve do kasnih
osamdesetih. Unatoč tome, Randi je i dalje patila zbog toga što ih je
izgubila te je i dalje željela da su još uvijek uz nju.
Ništa je nije pripremilo za duboku prazninu koju je osjetila
nakon njihove smrti. Dennisova joj je smrt slomila srce; Joanina je
bila nepodnošljiva. Nije bila sigurna hoće li ikada prestati osjećati
bol zbog njezina odlaska.
Pogledala je mail i tužno se nasmiješila. Njezino je dopisivanje
sa S. bilo poput neprekinutog razgovora. Katkad su njegovi odgovori
bili kratki, ponekad bi zalutali u nevažne teme, no to je bio dio toga
tajnog prijateljstva.
Ne mogu vjerovati da sam se sprijateljila s čovjekom koji je u
početku bio takav seronja!
Njezin prijatelj, kojeg je upoznala pod imenom Bezosjećajni iz
Bostona, u početku je uistinu bio kreten, no ono što je počelo kao
neslana šala uskoro se pretvorilo u razgovor i, na kraju, međusobno
poštovanje. Osjećala je povezanost s njim, svojim bi je komentarima
znao nasmijati, katkad i rasplakati, a ponekad bi bili toliko duboko
promišljeni - kao ovaj koji je upravo gledala - da bi postala
melankolična.
S njim je dijelila svoje misli i osjećaje. To je nekako bilo lakše
zato što je bila anonimna. Pretpostavila je da se u početku i on tako
osjećao, no u posljednje je vrijeme nekoliko puta napomenuo da bi
se možda mogli napokon upoznati.
“Želim li ga upoznati? Želim li mu otkriti tko sam?” šapnula je
sebi u bradu zureći u ekran u Centru.
Da.
33
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Ne.
Dovraga, nije imala pojma. Svoje je iskrene misli i osjećaje više
otkrila njemu nego ikome drugome. Nikada nisu pisali o detaljima.
On je znao o njoj samo da je u kasnim dvadesetima i da ju je s
četrnaest godina usvojio krasan, stariji par i promijenio joj život, i
da su se preselili iz Kalifornije u Maine.
Jedine informacije koje je ona znala o njemu bile su da je
muškarac koji radi za Fond Sinclair, da mu je oko trideset i
pet godina, da nije oženjen i da umjesto izlazaka preferira
sjedenje uz računalo. Privukao joj je pažnju kad je odgovorio na
njezin zlobni povratni e-mail, pohvalio njezinu inteligenciju i
osjećaj za humor i rekao joj da ga je nasmijala, kao da se to vrlo
rijetko događa u njegovu životu. Očito se ne smije često.
Slušao me i kad sam bila najtužnija, pokušao je razumjeti moju
bol i pomoći mi. Kao da zna koliko sam usamljena.
Prije četrnaest godina Dennis i Joan doveli su je u svoju kuću i
prvi je puta osjetila da ima dom. Otišla je iz Mainea samo kako bi
završila fakultet i vratila se nakon diplome. Tyleri su se toliko
ponosili njome, toliko su je podržavali. Nisu imali vlastite djece i
nisu imali bliskih rođaka. Nisu bili bogati, no u braku su proveli
šezdeset lijepih godina. Randi se nadala da će i ona jednom pronaći
takvu ljubav. “Sve što jesam, dugujem njima”, tiho je rekla i
pritisnula ikonu za odgovor.

Dragi S.,
oprosti što ti nisam prije odgovorila. Napokon sam se
suočila sa zadatkom pregledavanja pomajčinih stvari. Znala
sam da ona ne bi željela da ih samo bacim. Darovala sam sve što
34
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

sam mogla i zadržala sam samo sentimentalne stvari. Sve je

nekako sada nepovratno, a ja se i dalje osjećam tako
usamljenom u praznoj kući mojih roditelja. Ipak, hvala ti na
tvojim lijepim riječima. Više se ne osjećam tako zbunjeno. Drago
mi je što je patnja prestala, iako je usamljenost ostala.
Pokušavam se usredotočiti na svoj posao i cijeniti prijatelje koje
imam. Mislim da će mi samo trebati vremena.
Kad već govorimo o roditeljima, jesu li tvoji još uvijek živi?
Nikada nismo razgovarali o našim obiteljima.
Nadam se da ti je toplo unatoč ovoj ledenoj zimi!
M.

Poslala je poruku. Mogla se samo nadati da nije prešla neku

nevidljivu granicu koju su postavili u vezi intime. Ona mu je sama
odlučila govoriti o svojim usvojiteljima, iako je izostavila detalje.
Govorili su o mislima i osjećajima, ne o pojedinostima.
Nedavno joj je napisao da ponekad poželi da se napokon sretnu.
I Randi je to povremeno željela, i sve je češće imala potrebu saznati
više o muškarcu koji joj je bio prijatelj tijekom ovoga teškog
razdoblja.
“Tajanstveni muškarac u mojem životu”, promrmljala je. “Kako
se zove? Počinje li mu ime sa S.?” Stewart? Sam? Sylvester? Scott?
Seth? Mnogo je puta razmišljala o tome, no ni jedno od tih imena
nekako mu nije pristajalo.
Srce joj je uzdrhtalo kad je ugledala povratnu poštu u svojem
sandučiću. Otvorila ju je.

35
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Draga M.,
drago mi je što više nisi onako zbunjena, no žao mi je što si
još uvijek tako usamljena. Reci mi što mogu učiniti da ti
pomognem. Znam da se nikada nismo vidjeli licem u lice, no ti si
mi tijekom ove godine bila bolja prijateljica nego mnogi
koje poznajem gotovo cijeli život.
Jesu li moji roditelji živi? Da... i ne. Otac mi je umro dok sam
studirao, a majku nisam godinama vidio. Ona ne želi
imati nikakve veze sa mnom i s mojom braćom. Čuo sam da živi
s nekim tipom u Europi i vjerojatno pokušava zaboraviti
mojega pokojnog oca alkoholičara. On nije bio dobar čovjek.
Možda je to previše informacija, no to je istina.
Trenutačno nisam u Bostonu, no, nažalost, nisam otišao u
neke toplije predjele.
Nadam se da ni tebi nije prehladno.
Srdačno,
S.

Dvaput je pročitala poruku. Iznenadilo ju je što je S. s njom

podijelio toliko osobnih informacija. A možda i ne bi trebala biti
toliko šokirana. Ona je sama toliko toga podijelila s njim tijekom
posljednjih mjeseci. Možda se napokon dovoljno opustio. Pritisnula
je “odgovor”, nekako je znala da čeka pokraj svojeg računala. I nije
to bilo prvi put da je to osjetila.

Dragi S.,
Gdje si sada?

36
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Nije se potpisala jer je očekivala brz odgovor. Za tren je

odgovorio.

U državi Maine i mogu ti samo reći da je ovdje prokleto

hladno.

“Blizu je”, šapnula je i prstom dodirnula njegov odgovor na

ekranu. Nije joj bilo nelagodno zbog činjenice što se našao u državi
u kojoj je živjela. Bila je sigurna da nije došao zbog nje. On je
oduvijek znao u kojem gradu ona živi, a dopisivali su se već godinu
dana. “Nemoj, Randi. Nemoj tražiti susret s njim. Vjerojatno je
stigao zbog posla ili prikuplja novac za Fond. Vjerojatno je u nekome
bogatom gradu”, tiho je uvjeravala samu sebe. Ipak se previše bojala
sastanka s nepoznatim muškarcem da bi tražila susret, koliko god
ga željela upoznati.
Hitro je odgovorila.

Kako to da si ovdje? Inače, sprema se oluja. Nadam se da

nećeš zaglaviti u Maineu.

Njegov je odgovor stigao za minutu.

Imam obitelj u Maineu. Samo sam u posjetu. I ne, nisam

znao da se sprema oluja. No neće biti problema ako budem
morao produžiti boravak, imam gdje odsjesti.

37
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

To je imalo smisla. Stigao je u posjet obitelji i nije ni riječ rekao

o tome da bi se trebali susresti. Ne bi bilo pametno da se nađu, a
pogotovo s obzirom na oluju koja je nailazila. Poslala mu je odgovor
i pozdrav, znala je da mora krenuti.

Moram ići, no nadam se da ćeš se lijepo provesti. Možda

možemo razgovarati ako ti bude dosadno kad naiđe oluja.

Pomaknula je miš prema ikoni za zatvaranje računa, no u tom

se trenu u sandučiću pojavio odgovor.

Izlaziš s nekim dobrim komadom?

Nasmijala se i hitro osvrnula oko sebe. Bilo joj je drago što u

prostoriji za računala u Centru nije bilo nikoga. Bio je petak navečer,
a njih su dvoje često razgovarali tijekom takvih večeri, koje bi trebali
provoditi vani. Umjesto toga, šalili su se na račun činjenice da su
sami kad većina ljudi izlazi van i zabavlja se. Nije mogla odoljeti pa
je natipkala odgovor.

Stvarno izlazim, no pitanje je kakav me tip čeka. Prijateljica

iz srednje škole nagovorila me da izađem s njezinim bratom.
Ona misli da ćemo se super slagati pa se nalazimo za nekoliko
minuta. Zbilja moram krenuti. Čujemo se uskoro. Čuvaj se oluje!

Uistinu je morala krenuti pa je navukla jaknu. Nastavila je zuriti

u ekran i gotovo se nadala da nije pristala na izlazak s Liamom
38
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Sullivanom, bratom njezine prijateljice Tesse. Slabo ga je poznavala,

nisu se družili, no Tessa ju je mjesecima gnjavila tako da je napokon
pristala popiti kavu s njim u Čarobnim napitcima. Zakasnit će ako
ne požuri.
Nije očekivala odgovor nakon što ga je pozdravila, no S. je ipak
odgovorio.

Izlaziš s lokalnim tipom u petak navečer? Mislim da sam

ljubomoran. Nadam se da ćeš se grozno provesti. Ja ću za
to vrijeme biti sam i radit ću. Čuvaj se i javi se kad stigneš kući.

Nasmiješila se ekranu. Navikla se na njegov neobičan smisao za

humor. No njegov zahtjev da mu se javi kad dođe doma bio je...
nešto novo. On nije mogao znati da mu je pisala samo iz Centra, a
nikada od kuće. To je sada bilo više zbog navike nego zbog
zabrinutosti da bi je mogao pronaći, a morala je priznati da je slatko
što se tako zabrinuo zbog njezine sigurnosti.

U redu.

Poslala je odgovor i prisilila se da ugasi računalo. Morat će trčati

do Čarobnih napitaka ili će Liam pomisliti da je odustala od njihova
dogovora. Prema svemu što je čula o njemu, bio je dobar tip i nije
ga željela povrijediti. A kako i ne bi bio dobar? Odrekao se dobre
karijere kako bi se preselio natrag u Amesport i čuvao svoju gluhu
sestru, iako Tessa nije željela prihvatiti nikakvu pomoć. Njezina

39
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

prijateljica nije samu sebe smatrala ništa manje sposobnom samo

zato što više ne čuje.
Randi je pristala na izlazak samo zato da joj se Tessa skine s
vrata; imala je osjećaj i da je Liam pristao iz istog razloga. Tessa je
možda bila gluha, no bila je majstorica u manipuliranju. Kad je
nešto željela, pretvorila bi se u buldoga, a željela je da Liam napokon
upozna dobru ženu. Tessa je voljela svojega brata, no on je bio
nevjerojatno zaštitnički nastrojen otkad je oglušila. Samoga je sebe
okrivljavao zbog njezina stanja i zato se prije nekoliko godina
preselio iz Kalifornije u Amesport.
Odustao je od karijere koju je volio kako bi se brinuo za sestru.
Znam da je divan, ali nekako nikad nisam osjetila neku iskru među
nama.
Nekoliko su se puta susreli u njihovu restoranu Sullivanovi
odresci i morski plodovi.
Randi je mnogo znala o Liamu zato što ga je Tessa često
spominjala, no njih dvoje nikada nisu mnogo razgovarali.
Možda će se nešto razviti među nama kad se napokon nađemo
nasamo...
Randi je bila optimist, a najviše na svijetu željela je osjetiti
ljubav. Imala je dečke, no to se nikada nije pretvorilo u pravu vezu.
Voljela je seks, no više nije podnosila besmislene odnose u kojima
nije bilo ničega osim seksa. Moralo je postojati nešto više. Vidjela je
to u odnosu njezinih roditelja, vidjela je to u odnosu između svojih
prijatelja u braku. Na žalost, ona je takvu žestoku povezanost
osjetila samo s jedinim muškarcem kojega nije mogla podnijeti:
Evanom Sinclairom.

40
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Nemoj razmišljati o njemu. On je arogantni, nepodnošljivi

seronja.
Zadrhtala je kad se sjetila koliko se u početku trudila upoznati
Evana, no on je je odlučno odgurnuo. Naravno, nekakva učiteljica iz
maloga gradića nije bila dovoljno dobra da bi se potrudio čak ni biti
pristojan. Pa nije ga pokušavala zaskočiti. Dobro... možda i jest, no
u početku je samo željela biti ljubazna prema čovjeku s kojim će se
morati družiti tijekom Emilyna vjenčanja. Nije se naljutila kad ju je
prvi puta odgurnuo na svadbi, zaključila je da je vjerojatno ima loš
dan. No reagirao je na isti način za Sarina i Danteova vjenčanja, kad
su se ponovno morali pojaviti pokraj oltara u ulozi kumova. Tada je
shvatila da mu se jednostavno ne sviđa. Do Marina i Jaredova
vjenčanja Randi je odlučila da će ga jednostavno ignorirati, osim
površna osmijeha i robotskih kretnji koje je morala obaviti za
vrijeme ceremonije u kojoj su bili djever i djeveruša. Svi su
oženjeni Sinclairovi željeli biti u paru sa svojim suprugama, a
Marina je najbolja prijateljica slomila nogu pa je Randi ponovno
završila kao djeveruša. Nije joj to smetalo jer je tijekom svih tih
vjenčanja upoznala divne žene koje su joj postale prijateljice i
podržale je tijekom posljednjih tjedana. Na žalost, ta su
prijateljstva imala cijenu - morala je podnositi Evana Sinclaira.
Šteta što je takav seronja... tako strašno zgodan. Ne mogu
shvatiti zašto me tako privlači, a zapravo ga ne mogu podnijeti.
Izašla je iz prepunog Centra i dalje razmišljajući o tome što je
toliko smeta kod Evana. Odlučila je pješice otići do
Čarobnih napitaka, umjesto da se gnjavi sa skidanjem snijega sa
svojeg automobila. Petkom navečer u Centru se održavalo mnogo

41
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

aktivnosti, zahvaljujući Gradyju i Emily koji su uveli mnogobrojne

nove programe i promjene.
Gurnula je ruke u džepove jakne i uhvatila kristal opsidijana koji
joj je poklonila Beatrice prije nekoliko mjeseci kad je ušla u njezin
dućan Prirodni elementi. Beatrice je bila dobra prijateljica Randine
pomajke, a Randi bi navratila do dućana kad god bi stigla kako bi je
obavijestila o Joaninu zdravlju. Tijekom jednog od tih posjeta,
Beatrice joj je darovala kristal i jedno od svojih slavnih predviđanja.
Joan će preminuti tijekom ove zime, no ti ćeš uskoro započeti s
novim poglavljem u svojem životu uz muškarca koji će više trebati
tebe nego ti njega. Bit će tvoja srodna duša, a ti ćeš napokon biti
mladenka, a ne djeveruša.
Randi se tužno nasmiješila i odmahnula glavom sjetivši se
Beatricina odlučnog lica.
Ubrzala je korak i požurila kroz lepršav snijeg. Iako je smatrala
da bi natprirodni talenti mogli postojati, nije previše ozbiljno
shvaćala staričine riječi. Upoznala je Beatrice kad se kao tinejdžerka
doselila u Amesport. Neka od njezinih predviđanja ispala su točna,
neka nisu. Randin um govorio joj je da su Beatricina točna
predviđanja bila čista slučajnost. Randi je bila otvorena uma, no nije
mogla prihvatiti da bi netko mogao znati budućnost. Vjerovala je u
to da ljudi sami odlučuju o svojoj sudbini. Sve je drugo bilo
slučajnost.
Pričekala je stanku u gustome prometu pa potrčala preko ceste.
Gotovo se okliznula pred Čarobnim napitcima i hitro je izvukla ruke
iz džepova jakne kako bi pokušala prstima počešljati raščupanu
kosu. Odlučila je zanemariti osjećaj da se kristal u njezinom džepu
naizgled zagrijao pod njezinim dodirom.
42
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

“Beatricin kamen nije čaroban, a njezina su predviđanja čiste

gluposti”, odlučno je rekla samoj sebi, otresla snijeg s glave i
pokušala se barem malo srediti prije susreta s Liamom. “Takve se
stvari ne događaju ženama poput mene. Ja sama stvaram svoju
sreću i svoju budućnost.”
Randi je uistinu bila zadovoljna svojim životom unatoč tuzi koju
je još uvijek osjećala zbog Joanine smrti. Imala je
dobro obrazovanje, dobar posao i prijatelje koji su joj mnogo
značili. Iako je bila usamljena nakon gubitka pomajke, znala je da će
to preživjeti. Njezino ju je djetinjstvo naučilo da je život težak i da se
želje rijetko ostvaruju. Ako su i postojala čuda već je bilo dovoljno
čudo to što su se Dennis i Joan pojavili u njezinu životu. Ništa joj
više nije bilo potrebno - oni su pružili dom djevojčici bez obitelji i
bez nade za budućnost.
Randi nije željela razmišljati o tome da je Beatrice predvidjela
da će Dennis i Joan ipak imati dijete, iako je davno bila nestala i
posljednja nada da će Joan ostati trudna. Njezini su se udomitelji
spremali na odmor u Kaliforniju, a Beatrice im je bila rekla da joj je
njezin duhovni vodič rekao da će pronaći svoju kćer u Južnoj
Kaliforniji tijekom odmora.
Joan je nakon toga čvrsto vjerovala u Beatricina predviđanja.
Randi je ipak bila realistična i nije bila uvjerena.
“Beatricina predviđanja ponekad su bila ispravna, a ponekad i
nisu”, šapnula je Randi sebi u bradu. “Imala je pravo za Jareda i
Maru pa će sigurno pogriješiti u vezi mene.”
Prekorila je samu sebe zato što stoji na ledenu vjetru i razmišlja
o blesavom kamenu i uletjela u Čarobne napitke. Odlučila je prestati

43
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

žaliti zbog toga što je morala prekinuti razgovor sa svojim

virtualnim prijateljem.
Osvrnula se po krcatom kafiću u potrazi za Liamom i pokušala
ne razmišljati o tome što sada radi S.

44
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

TREĆE POGLAVLJE

Evan je nestrpljivo stajao u redu u amesportskom kafiću. Čekao

je već deset minuta, a to ga je nerviralo. Navikao je odmah biti
poslužen, a ovo je bio čisti gubitak vremena. On nikada nije tako
gubio vrijeme koje bi mogao posvetiti poslu, a nije mu se ni
događalo da ga nešto toliko omete da mora prestati s radom na
važnom financijskom izvješću i izaći iz kuće u potrazi za
razbibrigom.
Odlučio se odvesti do Čarobnih napitaka po kavu s obranim
mlijekom i bez šlaga. Jedino si je takvu kavu dopuštao no i nju je
počeo konzumirati samo zato što ga je Jared neprestano vukao sa
sobom u kafić po svoju obaveznu dozu. Da je Jared ovdje, on bi
sigurno naručio punomasno mlijeko i šlag. Evanov je mlađi brat
obožavao kavu sa svim mogućim dodatcima, a uz nju bi sigurno
naručio i neke od grozomornih slastica punih kalorija, šećera i
masnoća koje su bile natrpane na policama iza stakla.
“Kako vam mogu pomoći, gospodine?” upitala ga je ljubazna
tinejdžerka kad je napokon došao na red.
Hitro je izgovorio svoju narudžbu, bilo mu je nelagodno u tom
krcatom prostoru. Mnoštvo je ljudi čekalo da se oslobodi koji stol,
vjerojatno zato što su se željeli skloniti od ledena vjetra. Dok je čekao
svoju kavu, gužva je postajala sve veća.
Što ja ovdje radim?

45
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Na žalost, i predobro je znao što radi ovdje. Saznao je da čak i

njegova virtualna prijateljica večeras izlazi s nekime i preplavio ga
je nemir. Nije mogao shvatiti razlog, no smetalo mu je to. Nije se
šalio kad joj je rekao da je ljubomoran. Uistinu je zavidio muškarcu
s kojim se našla. Nekako je postao ovisan o njezinim riječima na
ekranu i htio je znati što radi. Uživa li? Je li tip s kojim se našla
pristojan i dobar?
Isuse! Ovo je smiješno. Uopće je ne poznajem, a brinem se za nju.
Problem je bio u tome što mu je postala prijateljicom, a Evan
Sinclair nije imao prijatelja. Imao je ljude koji su ga posluživali, koji
su mu govorili upravo ono što je htio čuti. No tim se ljudima nije
sviđao on; sviđali su mu se njegovi novac i moć. Imao je poznanike
koji su mu bili ravni statusom, no svi su oni imali previše posla da
bi imali vremena za prijateljstvo. Vezao ih je samo posao, a posao
im je svima bio na prvome mjestu.
Ona mi se sviđa. A i ja se sviđam njoj, kao osoba. Ona nema
pojma tko sam uistinu.
Oduševila ga je činjenica što se sviđao svojoj tajanstvenoj
prijateljici kao osoba, iako nije znala njegov pravi identitet, i zbog
toga je čeznuo za njezinom pažnjom. Da, dobro. Bio je pohlepan i
sebičan, no prvi je put u životu poželio nešto samo za sebe.
Trebao sam joj reći da se želim sastati s njom.
Imao je priliku zato kad joj je rekao da je u Maineu, no onda bi
joj trebao reći da se nalazi u njezinom gradu i morao bi joj reći tko
je on uistinu. Da to ne učini, ona bi mogla pomisliti da je riječ o
nekakvom suludom uhodi. Zašto bi se zaposlenik Fonda Sinclair
uopće našao u Amesportu? Bila bi prevelika slučajnost da i takav

46
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

čovjek ima obitelj u tome gradu. Vjerojatno bi se uplašila i uzrujala

zbog toga.
Zadrhtao je zbog pomisli da bi ga se njegova prijateljica mogla
plašiti. Uzeo je kavu i provukao se kroz mnoštvo prema izlazu.
Krenuo je prema svojemu crnom BMW-u, koji je kupio kako bi imao
automobil u Amesportu, s čvrstom namjerom da se vrati svojem
poslu. Mogao je nazvati Stokesa da ga odveze u grad, no starac se
već smjestio u Evanovoj gostinjskoj kući. Nije želio dizati svojega
vozača iz kreveta. Stokes je mogao izgledati nepobjedivo i
nedodirljivo, no više nije bio mladić. Stoga je Evan pronašao
ključeve vozila koje još nikada nije vozio i sam se odvezao do grada.
Uz svaku je vilu Sinclairovih bila izgrađena gostinjska kuća, no
neke su bile veće od drugih. Evanova je bila relativno malena. Možda
je Jared ispravno naslutio da Evan nikada neće imati prijatelje koji
bi tamo odsjeli. To je bila poražavajuća pomisao.
“Dovraga!” Psovka je izletjela iz njegovih usta kad se netko s
leđa zabio u njega i gotovo ga srušio na klizavi pločnik. Uspio se
zaustaviti, okrenuo se na peti i ugledao Randi Tyler koja ga
je zgroženo promatrala.
Kurac mu se istoga trena digao, cijelo mu se tijelo napelo. Tu je
reakciju doživljavao kad god bi ugledao Randi - taj ga je automatski,
puteni osjećaj trenutačno strahovito nervirao.
Bijesno se zapiljio u nju, a ona ga je skrušeno obavijestila:
“Prolila sam kavu po tvojem kaputu. Stvarno mi je žao.”
Nije progovorio, samo se zagledao u njezine rumene obraze.
Kosu je pričvrstila kopčom. Čeznuo je da je skine. Iako se ispričala,
u njezinim prekrasnim kestenjastim očima nije bilo straha, čak ni

47
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

kad susrela njegov bijesan pogled. Bilo joj je žao, no nije ga se bojala,
za razliku od većine ljudi. Nikada ga se nije bojala.
“To mi je najdraži kaput”, promrmljao je. Nije znao što bi drugo
rekao. To mu je uistinu bio najdraži kaput, no to nije bilo važno -
imao je još jedan u ormaru.
Njezine su prekrasne oči razdraženo bljesnule, a boja im je bila
toliko živa pod slabim svjetlom da ga je podsjetila na mliječnu
čokoladu. Njezine su oči, ovisno o svijetlu, mijenjale boju od tamno
smeđe do gotovo zelene, no zlatne su točkice u šarenici uvijek bile
jednake. Bez obzira na boju, uvijek su bile iritantno prelijepe, kao i
ona sama. Uokviren dugim, baršunastim trepavicama iste boje kao
i njezina kosa, njezin ga je pogled gotovo očarao.
“Ako ne uspiješ skinuti mrlju, kupit ću ti novi kaput”, rekla mu
je prkosno.
Čisto je sumnjao da bi si svojom učiteljskom plaćom mogla
priuštiti kupnju skupoga kaputa šivanog po mjeri. “To je
samo kava.” Slegnuo je ramenima, no nije se osjećao nimalo
opušteno. Zbog nje bi postao sav čudan i uzrujan. Znao je
uključiti svoj šarm za potrebe posla ili prikupljanja donacija, no
nekako nije znao pronaći prave riječi kad bi razgovarao sa ženom
poput nje - možda zato što nikada prije nije ni upoznao nekoga
poput nje.
Trznuo se kad je liznula mrlju čokolade sa svojih usana i
podignula čokoladnu slasticu koju je držala u ruci. Zurio je u nju, a
ona je zatvorila oči i oblizala i posljednje ostatke čokolade sa svojih
bujnih, prekrasnih usana.
“Bojim se da sam te zamrljala i čokoladom”, otvorila je oči i
ozbiljno ga obavijestila.
48
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

“Nema problema”, odsječno je odvratio. Dopustio bi joj da

zamrlja svu njegovu odjeću kad bi mu samo dopustila da je
promatra dok jede taj ekler.
Već je i prije primijetio da je Randi, kad god bi jela, izgledala kao
da svršava. Nije bila stidljiva i primila bi se hrane kao da potpuno
uživa u svakom zalogaju. Zadovoljstvo se vidjelo na njezinu licu, a
Evanu je to bilo vrlo neobično. I fasciniralo ga je.
“Pridrži mi kavu”, zatražila je i gurnula svoju papirnatu čašu u
njegovu ruku. “Imam ubruse.” Iskopala je hrpu ubrusa iz džepa
jakne i stala mu iza leđa pa obrisala mrlju s njegova kaputa. “Što
radiš ovdje među običnim narodom? Mislila sam da prezireš sve što
te odvlači od posla.”
“Katkad se i ja spustim sa svojih olimpskih visina”, sarkastično
je odbrusio. Njezin je posprdni komentar probudio njegovu obranu.
Pogledao je njezinu kavu i primijetio dvostruku porciju šlaga, koji
sasvim očigledno nije bio nemastan.
Bacila je ubruse u obližnji koš i stala pred njega pa se bijesno
zagledala u njegove oči. Njemu je iz nekog razloga bila mnogo draža
njezina ljutnja od njezine ravnodušnosti. Nije imao pojma zašto.
Uzela je svoju kavu i odgrizla golem komad eklera, kao da ga
izaziva da joj prigovori zato što jede takvo smeće. “Pošalji mi račun”,
izazovno mu je dobacila.
“Mislim da neće biti potrebe”, staloženo je odvratio glumeći
mirnoću koju nije osjećao. “Možda bi mogla ubuduće biti pažljivija.”
“Ja?” zapanjila se. “Nisam ja stala posred vrata. Kafić je prepun.
Trebao si se maknuti s vrata čim si shvatio da ljudi neprestano ulaze
i izlaze.”

49
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Evan se osvrnuo i shvatio da uistinu jest stajao pred vratima.

“Mogla si gledati kamo ideš”, nastavio se raspravljati. Nerviralo ga
je što je imala pravo. Uistinu je glupo zastao točno na putu mnoštvu
ljudi koji su se gurali u kafić, i vjerojatno ga nije mogla izbjeći.
Naravno, nikada joj ne bi priznao da je krivnja bila njegova. Koliko
je on znao, ljudi moraju gledati ravno pred sebe dok hodaju. Da su
bili u prometu, stražnji bi automobil morao paziti da se ne zabije u
vozilo ispred sebe. A tako bi trebalo biti i s ljudima.
Randi je pojela svoju slasticu, obrisala ruke ubrusom i bacila ga
u koš potpuno ga ignorirajući. Napokon je odvratila, “Oprosti. Ja
sam samo čovjek i griješim.”
Možda je zvučalo kao da se ispričala, no Evan je znao da mu se
u svari narugala. “Teško je postići savršenstvo”, rekao je blagim
glasom. Znao je da će je to iznervirati.
Okrenula mu je leđa i krenula ulicom. Preko ramena mu je
dobacila, “Pošalji mi račun, gospodine Savršeni. A ja ću se pobrinuti
za svoje grozne nedostatke.”
Nastavila je dalje kroz snijeg, a on je gledao za njom i pitao se
kamo je dovraga krenula. Gdje joj je automobil? “Čekaj!” Gotovo je
nestala u mraku kad je zazvao za njom. Potrčao je za njom, usporila
je, no nije se okrenula. Sustigao ju je na pješačkom prijelazu. “Gdje
si se parkirala? Noć je.”
“Ovo je Amesport, a ne New York. Dobro sam”, rekla mu je i
odlučno nastavila dalje. Mrak joj očigledno nije smetao. “Uostalom,
što ti radiš ovdje? Vrijeme je grozno i dodatno će se pogoršati. Jezivo
je hladno i sigurna sam da imaš pametnijeg posla.”

50
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Hodao je uz nju i nevoljko priznao, “Nije mi se radilo. A što ti još

uvijek radiš u gradu?” Znao je da je učiteljica i da završava s poslom
poslijepodne.
“Radila sam u Centru i poželjela sam kavu prije odlaska kući”,
obrecnula se. “A i čeznula sam za onim eklerom koji sam zgnječila
o tvoj kaput.”
“Pojela si ga unatoč tome”, primijetio je.
Šmrknula je. “To je bio tvoj kaput. Bila sam sigurna da je
savršeno čist.”
Rugala se njegovoj odjeći.
Ne daj da te izbaci iz takta. Zanemari to.
“Jesi li parkirala pokraj Centra?”
“Jesam. I savršeno je sigurno. Ne moraš me pratiti.”
Tlak mu je skočio, uistinu ga je iznervirala. “Nije li prilično
neuko vjerovati da se loše stvari događaju samo u velikim
gradovima?”
“Prema mojem iskustvu uglavnom i jest tako”, tiho je odvratila.
“Iako ovamo dolaze mnogobrojni turisti, ništa se ružno ne događa
u Amesportu, ako ne uračunamo incidente s tvojom braćom u
Centru.”
“To ne znači da se nikada ništa ne bi moglo dogoditi”, nastavio
je Evan. Pomisao da bi se nešto loše moglo dogoditi Randi neobično
ga je uznemirila. Kvragu, i Grady i Dante su nastradali baš u
Amesportu. Takve su se stvari događale. Amesport je bio turistički
gradić i razni bi luđaci mogli lunjati gradom.
Naglo je stala i okrenula se prema njemu, ozbiljno se zagledavši
u njegove oči pod slabim svjetlom uličnih svjetiljki. “Slušaj,

51
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

trenutačno mi se ne da svađati s tobom. Možemo se raspravljati

sutra ili bilo koji drugi dan. No sada sam umorna, dan je bio dug.
Zar se ne bi mogao jednostavno vratiti do svojeg automobila i
ostaviti me na miru?”
Zagledao se u njezino lice i napokon primijetio, unatoč slabome
svjetlu, podočnjake i umor.
S druge strane ulice nalazio se Centar, gdje je parkirala
automobil.
“Neću prozboriti više ni riječ ako i ti budeš tiho”, rekao joj je.
Nekako mu se nije sviđao taj poraženi pogled u njezinim očima.
Neće je više bockati, samo ju je želio otpratiti do njezina automobila.
Okrenula se bez riječi, prešla cestu i sumnjičavo ga pogledala
kad je shvatila da je krenuo za njom.
Držao se svoje riječi i šutio hodajući pokraj nje. Htio ju je pitati
zašto je tako umorna, no pretpostavio je da je odradila cijeli dan u
školi, a nakon toga još i održala instrukcije u Centru. Očigledno je
njezin radni dan bio vrlo dug. Ipak, osjećao je da tu ima još nešto,
no to ga se nije ticalo i nije se želio ponovno početi svađati s njom.
Ne znam što bih s njom, dovraga. Mogu se samo svađati s njom
ili je pribiti uza zid i ševiti do besvijesti.
Nije bilo važno ni što su bili vani usred zime. Njegov je kurac bio
potpuno budan i preklinjao ga da odabere drugu mogućnost.
Nesvjesno je stisnuo kristal u svojem džepu i poželio da nekako
nađe načina da komunicira s Randi. Što ju je mučilo? Zašto je
izgledala tako umorno? Silno je želio razumno razgovarati s njom,
no bojao se da će samome sebi skočiti u usta... ponovno. Ona bi ga
napala, a on bi uzvratio. Tako je uvijek bilo.

52
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

“Stigli smo. Moj je automobil ovdje”, rekla je teško dišući i

pokazala prema automobilu prekrivenom snijegom, jednom
od malobrojnih koji su se još uvijek nalazili na parkiralištu.
Bacila je papirnatu čašu u kantu za smeće pokraj svojega
automobila, a to je učinio i Evan. Uostalom, nije ni želio tu kavu.
“Daj mi ključeve”, zatražio je.
Iznenadio se kad je posegnula u džep po ključeve. Izvukla ih je,
a nešto joj je ispalo na pod. Bez razmišljanja se sagnuo i podigao
predmet. Zapanjeno je shvatio što drži u ruci. “I ti imaš taj kamen?”
muklo je upitao.
“Opsidijan. Da. Beatrice mi ga je dala. Ona misli da ću upoznati
srodnu dušu.” Uzela je kamen i hitro ga strpala u džep. “Ona mi je
draga, nisam je željela povrijediti.”
Dohvatio je njezine ključeve i otključao vrata automobila. Nije
mogao razaznati o kakvom je vozilu riječ ispod silnoga snijega, no
izgledao je kao omanji SUV. Upalio je motor i dohvatio lopaticu za
snijeg sa stražnjega sjedala kako bi očistio prozore i krov.
“Mogu sama”, usprotivila se Randi i pokušala mu oduzeti
lopaticu.
“Siguran sam da si to savršeno sposobna sama učiniti, no molim
te da dopustiš meni”, mirno je zatražio. “Nema razloga da to radiš,
ja sam ovdje.” Hitro je skinuo snijeg i uklonio led, a Randi ga je
znatiželjno promatrala.
Prekrižila je ruke i gledala ga. “Ispod te silne arogancije ti si, u
stvari, pravi džentlmen”, optužila ga je.
“Nisam šovinist”, oprezno je odvratio. “Za mene rade mnoge
pametne žene, a neke od njih pametnije su od mojih muških

53
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

zaposlenika.” Vratio je lopaticu u automobil, zatvorio vrata kako bi

grijanje odledilo prozore i iznutra i okrenuo se prema njoj. “No
moram priznati da mi nije lako gledati kako se žene muče s teškim
fizičkim poslovima ako se u blizini nalazi netko snažniji.”
Namrštila se i odmjerila njegovo visoko, mišićavo tijelo. “Ne
mogu pobiti činjenicu da si krupniji i vrlo vjerojatno mnogo snažniji
od mene. No to ne znači da ti moraš uvijek obavljati fizičke poslove.”
Ona je bila sitna i uistinu se nije mogla raspravljati o razlici u
njihovoj snazi. Bio je visok gotovo sto devedeset centimetara i
uzdizao se iznad nje poput tornja. Možda je i bila atletski tip, no on
je svakoga dana vježbao i bio je znatno jači. “Osim u teretani, rijeko
imam priliku raditi nešto vlastitim rukama. Moji zaposlenici
obavljaju sve takve stvari za mene. Stoga mi uistinu nije smetalo
pomoći ti, a i ne mogu reći da sam se strašno namučio čisteći tvoj
automobil.” Zastao je pa nastavio glasom za koji se nadao da zvuči
opušteno. “Mogu li te nešto upitati?”
Izvila je obrvu. “Što?”
“Je li Beatrice baš svima u gradu poklonila ovakav kamen?”
Izvukao je kristal iz svojega džepa i pružio joj ga.
Randi je polagano pružila ruku i uzela kamen. Okrenula ga je na
dlanu i vratila mu ga zbunjena izraza lica. “Vrlo rijetko”, priznala je.
“I ti si ga dobio od nje?”
“Poslala mi ga je poštom prije nekoliko mjeseci uz pismo u
kojem je napisala da ću se oženiti unutar šest mjeseci”, nevoljko je
priznao i vratio kristal u svoj džep. “Mislim da pati od demencije.”
Randi se nasmijala, a Evanovo je tijelo prožeo čisti užitak zbog
toga promukloga, putenog zvuka.

54
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

“Nije luda. Samo je malo ekscentrična. A njezina se predviđanja

ponekad i ostvare.”
Evan je odmahnuo glavom. “Bojim se da ću je ja razočarati.”
“I meni se čini”, priznala je Randi i otvorila vrata svojeg vozila
koje se napokon odledilo. Evan je napokon mogao razaznati model
automobila, a bila je riječ o tamnoljubičastom SUV-u koji je nekako
savršeno odgovarao njezinoj živahnoj osobnosti.
“Randi?” muklo je upitao.
“Da?” Okrenula se i pogledala ga, napokon bez neprijateljstva u
očima.
“Ne brini se zbog mojeg kaputa. Imam još jedan.” Nije to bilo
ono što je uistinu želio reći, no nije mogao izgovoriti ono što mu je
stvarno bilo na pameti. To bi vjerojatno rezultiralo njezinim
koljenom u njegovim jajima, a to bi radije izbjegao.
“Rekla sam ti da mi pošalješ račun ako ne uspiješ isprati mrlju.
Pokušaj ga odnijeti u kemijsku čistionicu Postigli su čuda s mojom
odjećom. Mrlje su dio posla učitelja”, ljubazno mu je rekla.
Njezin je osmijeh bio kap koja je prelila čašu. Pogled joj je bio
topao i sretan, a usne su joj se radosno izvile kad je spomenula svoj
posao. No osmijeh je bio upućen njemu, a on nije mogao odoljeti, a
da ne iskoristi trenutak. Nikada u životu nije učinio ništa
impulzivno, no zbog tog osmijeha više nije mogao kontrolirati svoje
tijelo ni svoj um.
Bez ijedne misli u glavi, prišao joj je, pribio je uz automobil i
poljubio je.
Zastenjao je kad je usnama dotaknuo njezine, znao je da je
upravo napravio pogrešku koja će ga koštati zdravog

55
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

razuma. Ukočila se kad ju je zagrlio i uhvatio je rukom za glavu kako

bi je zaštitio i okrenuo upravo onako kako je želio, tako da je
može ljubiti i ljubiti. Neki mu je neobičan osjećaj muškoga
zadovoljstva prožeo tijelo kad je kopča kojom je pričvrstila kosu pala
na pod, a tamni se pramenovi prosuli po njezinim ramenima.
Imala je okus po čokoladi i kavi, a Evan je uživao u mekoći
njezinih usana. Potpuno je izgubio kontrolu, zahtijevao je da mu se
preda, umjesto da je zamoli. Napokon je popustila, pripustila ga je
sebi, a on je u sebi uzdahnuo od olakšanja kad ga je napokon zagrlila
i uzvratila mu poljupcem. Utapao se u osjetima, nije više osjećao
hladnoću zime. Svi su njegovi nagoni vrištali da mora osvojiti ženu
u svojem naručju, da se mora pobrinuti da ona zapamti strast koja
je divljala među njima dok su se ljubili kao da se ne mogu zasititi
jedno drugoga. Osvojio je njezine usne, tijelo mu se pregrijalo od
njezina oduševljenog zagrljaja, a kurac mu je gotovo iskočio iz hlača.
Kad su se napokon razdvojili, ona je teško disala, a i njemu je
trebalo zraka. Nije ju mogao pustiti iz naručja, čvrsto ju je držao bez
riječi, a jedini zvuk koji je mogao razaznati bilo je njihovo dahtanje,
jedino što je mogao vidjeti bile su spirale njihova daha koji se
uzdizao kroz ledeni zrak oko njih. Polagano, s oklijevanjem, izvukao
je prste iz njezine svilenkaste kose i odmaknuo se.
“Možemo se pretvarati da se ovo nikada nije dogodilo”,
promucala je Randi u panici.
Da ne bi slučajno! Evan je znao da će još noćima sanjati o tome
što se još moglo dogoditi da se nisu nalazili usred proklete zime na
prokletom parkiralištu. “Nisam siguran da ću ja to moći”, grubo je
odvratio.

56
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

“Ma možemo”, optimistično je brbljala Randi. “Ne podnosimo

se. Ovo je samo neka suluda fizička privlačnost.”
Definitivno je bila fizička, no nije bila suluda. Osjetio je
nevjerojatnu, neobjašnjivu, instinktivnu potrebu da zabije kurac u
Randi Tyler onoga trenutka kad ju je prvi puta ugledao, a imao je
osjećaj da taj nagon neće samo tako nestati. Pogotovo sada, nakon
što ju je okusio, nakon što je osjetio njezinu žestoku reakciju. Ona
ga je željela, a to je promijenilo cijelu igru koju su igrali od samoga
početka.
Možda joj se ne sviđam, ali osjeća istu onu kemiju koju osjećam
i ja.
“Imaš li pratnju za Hopeinu zabavu?” Potpuno je ignorirao
njezinu sugestiju da bi se trebali pretvarati kako je nikada nije ni
dotaknuo. Poljubio ju je... i oboje su uživali u tome.
“Ne.”
“Ići ćeš sa mnom”, odlučio je, izvukao mobitel iz džepa i pružio
joj ga. “Nazovi svoj mobitel tako da imaš moj broj. Nazovi me kad
stigneš kući.” Nije mu se sviđao vjetar koji je jačao i snijeg koji je
postajao sve gušći.
Izgledala je potpuno smušeno dok je birala svoj broj mobitela.
Pustila je da zazvoni u njezinoj torbici kako bi se pokazao njegov
broj, a onda mu je vratila mobitel. “Evane, mislim da ne bi...”
Položio je prst na njezine usne. “Ne razmišljaj o tome. Samo
pristani.”
Polagano je kimnula, kao da je još uvijek u transu od užitka.
Evan je zaključio da mu se sviđa kako izgleda u tom stanju. Odlučio
je da mora otkriti kako izgleda kad svršava i vrišti njegovo ime, sa

57
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

njegovim kurcem duboko u sebi i tijelom koje podrhtava od

žestokog orgazma.
Izgledat će prekrasno, a Evan je silno želio podijeliti to iskustvo
s njom. Možda će se tako riješiti te žestoke potrebe od koje mu se
napelo cijelo tijelo.
Bila je potrebna nadljudska snaga kako bi se okrenuo i otišao,
no uspio je. Nije joj namjeravao dati priliku da razmisli, da se
predomisli. Zastao je samo kako bi podignuo kopču kojom je bila
privezala kosu i strpao je u svoj džep.
Polagano se uputio prema svojem automobilu i zadovoljno
shvatio da se njezino vozilo bez problema probija kroz snijeg prema
izlazu s parkirališta.
Koji se vrag upravo dogodio?
Stražnja su svjetla Randina automobila nestala u noći, a Evan je
ubrzao korak. I dalje je bio šokiran vlastitim ponašanjem. Nikada se
nije povodio za vlastitim nagonima i impulsima, no večeras je
upravo to učinio.
No nije požalio. Nevjerojatna seksualna napetost, kakvu nikada
prije nije osjetio, gorjela je između njega i Randi Tyler od prvoga
trenutka. A sada, kada je shvatio da i on nju privlači kao i ona njega,
napokon je spoznao istinu.
Griješila je. Njih se dvoje nisu mrzili. Ono što su osjećali bila je
čista požuda, putena i nezaustavljiva. Pokušao ju je potisnuti jer ga
je nasmrt plašio bilo kakav gubitak kontrole. A možda je to i nju
uznemirilo.
A zašto, uostalom, ne bi provodili vrijeme zajedno? Možda se
mogu ševiti dok se ne riješe te požude. To će se sigurno dogoditi ako
ostvare svoje fantazije. Evanu je bilo dovoljno da jednom bude sa
58
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

ženom i već bi mu bilo dosadno i bio bi se spreman ponovno primiti

posla. On nije ulazio u veze. Tražio je žene koje su željele isto što i
on... jednu noć seksa kako bi se riješili te nezgodne potrebe.
Većinom je bila riječ o uspješnim ženama koje su imale i previše
posla sa vlastitim karijerama. A takvi su mu dogovori dosad uvijek
savršeno odgovarali.
Stigao je do svojeg automobila, duboko uzdahnuo i priznao
samome sebi da će mu trebati mnogo više od jedne noći da se riješi
požude koju je osjećao prema Randi.
U stvari, to će vjerojatno potrajati vrlo, vrlo dugo.
Začudo, to mu opće nije smetalo.

59
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

ČETVRTO POGLAVLJE

Zbog goleme je snježne oluje Amesportski zimski bal otkazan i

prebačen za idući vikend.
Randi je uzdahnula i zagledala se kroz prozor male kuće koju je
naslijedila. Bilo joj je drago što ima još pet dana za smišljanje
izgovora kojim će se lagodno ispričati i otkazati dogovor s Evanom.
Dovraga, zašto sam mu dopustila da me poljubi? I, kvragu, zašto
sam toliko uživala u tome?
Posljednja dva dana u glavi joj se motalo samo to pitanje. Nije je
ostavljalo na miru otkad joj je poljuljao tlo pod nogama svojim
zahtjevnim, posesivnim, vrućim zagrljajem.
Dovraga! Ne želim da me privlači Evan Sinclair.
Tog je petka navečer bila umorna i razočarana jer se Liam nije
pojavio, i posljednje što joj je trebalo u životu bilo je da se doslovno
zaleti u Evana Sinclaira na izlazu iz Čarobnih napitaka.
Zašto on? Pristala bih na bilo koga drugoga...
Saznala je da je Liam dobio gripu tek kad se vratila kući. Nije
imao broj njezina mobitela i nije uspio dobiti Tessu. Zvučao
je grozno u poruci koju je ostavio na telefonskoj sekretarici i bilo je
jasno da je uistinu bolestan. Poslala je poruku Evanu jer joj se činilo
previše osobnim da ga nazove, i obavijestila ga da je sretno stigla
kući, a zatim je S.-u poslala mail kako se ne bi brinuo.
Posljednja je dva dana zbog snijega provela u kući. Tako je jako
padalo da ralice nisu stizale očistiti ceste. Živjela je petnaestak
60
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

kilometara od grada u lijepome, mirnom kraju daleko od svega.

Dennis i Joan nisu si mogli priuštiti kuću na obali, no Randi nije
smetalo što ne živi na plaži. U gradu je ionako bilo previše ljudi,
previše turista ljeti, a ona je uživala u tome što ima prostora i što
može disati punim plućima.
Pustila je zavjesu koju je držala i okrenula se prema malenoj
dnevnoj sobi. Kuća je još bila puna njezinih roditelja, no Randi je to
voljela. Zadržala je sve što je mogla, željela ih je barem nekako
sačuvati uza sebe.
Srce joj se stisnulo kad je ugledala fotografiju njih dvoje zajedno
na plaži. Obiteljska je fotografija bila snimljena ubrzo nakon njihova
dolaska u Amesport. Dennis i Joan bili su roditelji kakve nikada nije
imala, iako su bili dovoljno stari da su joj mogli biti djed i baka. To
joj nije bilo nimalo važno. Ispunili su emotivnu prazninu koju je
nosila u sebi cijeloga života. A sad se ta crna rupa ponovno otvorila,
zjapila je i činilo se da je više nikada ništa neće moći zatvoriti.
Otrgnula je pogled od fotografije, znala je da će bol ipak s
vremenom prestati. Vjerojatno će u nekome trenutku osjećati samo
radost kad pogleda fotografije dvoje ljudi koji su je spasili, no taj dan
još nije stigao.
“Moram se istuširati.” Njezina je zlatna retriverica Lily
podignula glavu s poda i pogledala je znatiželjnim pogledom.
“Smrdim”, rekla je Randi svojem psu, a Lily je nagnula glavu kao da
je razumije.
Randi je provela jutro vježbajući i meditirajući pa su se njezine
tajice i majica, vlažni od znoja, zalijepili za nju unatoč oluji koja je
bjesnila vani.

61
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Randi je skinula odjeću i bacila je u košaru za prljavo rublje u

kupaonici, a Lily ju je vjerno pratila.
“Treba nam hrana”, objavila je, pustila vodu i pogledala Lily koja
je legla na kupaonski tepih.
Nije se pobrinula da kupi dovoljno namirnica i bila je gladna, a
ni Lily više nije imala dovoljno pseće hrane. Morat će očistiti prilaz
pomoću svojeg starog terenskog vozila i male ralice koju je imala u
garaži, i nadati se da će se uspjeti probiti kroz snijeg. Za olujom koja
ih je šibala spremala se još jedna pa će se vrijeme još pogoršati. Iako
je i dalje padao snijeg, morala je iskoristiti priliku jer će sljedeća
oluja biti možda još i gora.
Tuširanje ju je oraspoložilo pa se uputila u sobu koja je nekoć
bila spavaća soba njezinih roditelja. Ona ju je pretvorila u kućni ured
jer se nije mogla natjerati da je pretvori u vlastitu spavaću sobu.
Barem za sada. A možda i zauvijek.
Tek je podne. Stignem provjeriti mail.
Naravno, znala je da mulja samoj sebi. Morala je što prije
krenuti van s ralicom i nabaviti hranu. No nije provjerila je li joj S.
odgovorio i morala je saznati je li joj se javio.

Draga M.,
žao mi je što se tvoj dogovor izjalovio. Ma, dovraga... nije mi
žao. Nikada ne bih poželio da te nešto povrijedi no uistinu sam
bio ljubomoran zbog tipa s kojim si trebala izaći. Možda će još
tjednima biti bolestan pa se nećete uspjeti sastati.
Na kraju sam i ja zapeo zbog oluje pa sam i dalje u Maineu.
Bit ću ovdje dok se vrijeme ne poboljša, stoga bi bilo divno kad bi

62
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

razgovarala sa mnom. Kakve si to gluposti radila nakon što se

tip nije pojavio?
Srdačno,
S.

Pogledala je datum na mailu. Odgovorio je prije dva dana, sat

nakon što je primio njezin mail. No ona je bila previše nemirna da
bi mogla sjediti za računalom pa se bavila raznim poslovima i nije
pogledala poštu još od petka.
Napisala mu je da je dan predugo trajao i da je na kraju
napravila nešto glupo. Nije bila sigurna da mu želi priznati što je
točno učinila.
Poljubila sam Evana Sinclaira. Dobro, on je mene poljubio, ali ja
sam uzvratila. Ne želim ga željeti. Ne želim da mi uopće
bude privlačan.
“Ne podnosim tog tipa. Zašto je bilo tako fantastično?” upitala
je Lily koja je ležala pod njezinim nogama. Lily je podignula glavu i
široko zijevnula, a Randi se nasmiješila. “Ljudski su ti problemi
dosadni, zar ne?” Nekako joj se činilo da njezini problemi nisu
naročito zanimljivi stvorenju koje je živjelo za hranu, češkanje po
glavi i hvatanje loptice.
Igrala se s mišem i razmišljala što zapravo želi otkriti svojem
virtualnom prijatelju. Na kraju mu je odlučila reći istinu.

Dragi S.,
je li te ikada privukao netko tko ti se uopće ne sviđa kao
osoba? Mene nije, barem donedavno. Mislila sam da se takvo što

63
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

ne može ni dogoditi. Kako možeš poželjeti biti intiman s

nekime tko ti uopće nije simpatičan?

Zastala je na trenutak pa pritisnula “slanje”. Mnogo mu je toga

povjerila, no nikada nešto ovako osobno. No shvatila je da joj je
upravo anonimnost dopustila da s njim otvoreno razgovara o svojim
mislima i osjećajima. Protekle su godine razvili neku neopisivu
povezanost i smatrala je da mu gotovo sve može reći.
Nije se iznenadila kad se za nekoliko sekundi u njezinom
sandučiću pojavio mail.

Draga M.,
mislio sam da te tip s kojim si imala dogovor otkantao. O
kome to govoriš?

Nasmiješila se i hitro natipkala odgovor. Nekako je bila sigurna

da će joj odmah odgovoriti. Što bi drugo mogao raditi usred snježne
oluje ako još uvijek ima interneta?

Dragi S.,
Nije me “otkantao”. Razbolio se. Govorim o nekome
drugome. Poznajem ga već neko vrijeme i oduvijek sam ga
smatrala privlačnim, no nije mi drag. Kako je to uopće moguće?

Odgovorio je.

Draga M.,
64
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Iskreno, nisam siguran. No znam da dvoje ljudi mogu

neopisivo ići na živce jedno drugome, a i dalje se silno željeti. I
ja sam nedavno doživio nešto takvo.

Iznenadilo ju je to. Nije bila sigurna smeta li joj što njezin dragi
prijatelj želi neku drugu ženu. Bio je uz nju dok je proživljavala neke
od najtežih trenutaka u životu i zapeklo ju je što ima druge žene
pokraj sebe. Oduvijek je pretpostavljala da je samac, kao i ona, i da
je to glavni razlog zbog kojega su se tako povezali.
Slegnula je ramenima. On je bio divan tip, a nije mogla reći da
ona ne bi izašla s nekime tko bi joj se svidio. Naravno da je imao
žene u svojem životu, bez obzira na to što njoj to nikada nije palo na
pamet. Uvijek bi se šalili zbog toga što su sami vikendom navečer,
kad bi svi drugi izlazili.

Dragi S.,
drago mi je što nije riječ samo o meni. S tip tipom nemam
ništa zajedničkog i uistinu je nepodnošljiv. A ipak, izuzetno
mi je privlačan, fizički. Čudno, zar ne?

Odgovor je stigao za minutu.

Draga M.,
nije baš tako čudo. Ipak, mislim da bi se trebala držati
podalje od njega. Zaslužuješ nekoga tko će te obožavati, a taj tip
zvuči kao seronja. Nemoj pristati na kompromis.

65
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Pročitala je odgovor i uzdahnula. Zašto, zašto ne može i uživo

upoznati nekog toliko divnog kao što je njezin virtualni prijatelj?

Dragi S.,
a možda sam ja grozna kujetina? Znaš, ponekad sam i takva.

Nasmijala se njegovu odgovoru.

Draga M.,
to nije moguće. Mislim da u tebi nema ni malo zločestoće.
Osim, naravno, kad se postavi pitanje našega sastanka.

Uzdahnula je. Naravno, dio nje želio je upoznati tajanstvenoga

S., no znala je da to nikada neće učiniti. Duboko u sebi smatrala je
da ni on nju ne želi uistinu upoznati iako je rekao da želi. Bili su tako
dobri prijatelji baš zato što su bili anonimni, a Randi nije željela
izgubiti tu povezanost. Sastanak s njim nije bio vrijedan rizika.

Dragi S.,
time samo dokazuješ da me ne poznaješ. Moram krenuti po
namirnice i pseću hranu ako mislim izdržati iduću oluju. Ostani
na toplome!
Javit ću se uskoro,
M.

Pričekala je njegov povratni pozdrav.

66
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Draga M.,
pazi kako voziš. Iako si u malome gradu, ceste su posvuda
užasne. Javi mi se kad sretno stigneš kući.

Pročitala je mail i ugasila računalo. On nije znao da ona ne živi

u gradu i da će imati problema pri povratku kući. No nekako joj se
svidjelo što je tako zaštitnički nastrojen. Bilo je lijepo znati da je
nekome stalo.
“Hoćeš se ići voziti?” Randi je ustala i mahnula prema vratima,
a Lily je skočila na noge mašući repom od sreće. Znala je da će moći
sjediti na terenskome vozilu bez kabine dok njezina vlasnica bude
čistila prilaz.
Randi se nasmijala, a Lily je oduševljeno zalajala i otrčala prema
vratima. Dobro je znala što znači riječ “voziti”.
S naporom je otjerala iz glave sve misli o Evanu Sinclairu i
primila se posla prije nego što se vrijeme dodatno pogorša.

67
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

PETO POGLAVLJE

“Dakle, molim te, još mi jednom objasni zašto smo došli ovamo”,
zatražila je Hope dok je u supermarketu u blizini poluotoka s
Evanom hodala između polica s gotovom hranom. Ubacivala je
namirnice u kolica, a Evan ih je gurao.
"Zato što si mi rekla da Randi živi izvan grada i da će joj možda
trebati namirnice”, mirno je odvratio Evan iako je to već nekoliko
puta objasnio. “Stiže i druga oluja, barem su tako rekli u prognozi.”
Što ako ne uspije stići do grada?
Što ako ostane bez struje, sama usred nigdine?
Što ako nema hrane?
Hope je ubacila čips i umak u kolica i stala podbočivši se. “A
otkad je tebi stalo do toga? Nazvala sam Randi jutros i pitala je treba
li joj što. Rekla mi je da je sve u redu. Ima struje i pripremala se
očistiti snijeg svojom ralicom. Samo je spomenula da će možda
morati doći u grad. Već četrnaest godina živi u Maineu, Evane.
Vjeruj mi, Miranda Tyler dobro se snalazi u snijegu.”
“Miranda?” Evan ju je zbunjeno pogledao.
Hope je nastavila ubacivati namirnice u kolica. “Zove se
Miranda, no svi je zovu Randi”, objasnila je.
“Ona nije odrasla ovdje?” nastavio je ležerno Evan. On je
oduvijek smatrao da je Randi rođena u Amesportu.
Posegnuo je u kolica i izvadio čips i umak da ih vrati natrag na
policu. To nije hrana već smeće bez nutritivnih vrijednosti.
68
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

“Stani!” čvrsto će Hope. “Vrati to natrag. Tražio si da ti

pomognem kupiti namirnice koje Randi voli, a ovo joj je najdraže.”
Namršteno se zapiljio u kolica. “Jede li ona išta zdravo?”
Hopein je radostan smijeh odjeknuo krcatim supermarketom.
“Ne prečesto. Najčešće jede stvari koje ti ne bi odobrio. Ovisna je o
brzoj hrani, no bavi se trčanjem pa troši kalorije.” Iščupala je čips iz
Evanovih ruku, vratila ga u kolica i dodala bagele.
“Dakle, doselila se s obitelji ovamo kad je bila tinejdžerka?” Evan
je znao da čeprka u potrazi za informacijama, no to je radila i
njegova sestra. Hope ga je zbunjeno promatrala otkad ju je zamolio
da ostavi bebu s Jasonom i pomogne mu u kupnji.
Veći je dio vikenda proveo s obitelji. Bilo se lako kretati
poluotokom jer su svi živjeli u blizini, a imali su i ralicu u najmu
tako da im su prilazi i cesta bili čisti.
Micah je imao pravo u vezi maloga Davida. Uistinu nije bio ćelav
već je imao vrlo svijetlu kosisu i izrazito je nalikovao na svojeg oca.
No Evan je u djetetu vidio i mnogo sestrinoga i srce mu je poletjelo
od neočekivana ponosa kad je ugledao nećaka. Inače se nije bavio
djecom, no David je bio član njihove obitelji i Evanovi su se
zaštitnički nagoni pobudili čim je ugledao to nevino lišće. Znao je da
će se još godinama brinuti za svojega nećaka. Naravno, vjerovao je
sestri i Jasonu, znao je da će biti dobri roditelji, no Hope nije za sebe
odabrala najsigurniju karijeru. Neće se on petljati, ne bi mu palo na
pamet, no redovito će provjeravati treba li novoj generaciji
Sinclairovih... pomoć. Iako je David službeno bio Sutherland, nije
bilo važno kako se preziva; imao je Sinclairove krvi i on ga je
smatrao članom svoje obitelji. Bio je sin njegove sestre i njegov prvi
nećak.
69
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Pogledao je Hope čekajući odgovor. Njegova je sestra izgledala

neuobičajeno uznemireno. Izvio je obrvu, a ona ga je oprezno
pogledala, kao da razmišlja o odgovoru.
Napokon je rekla: “Ne. Nije ovdje rođena. Doselila se iz
Kalifornije u Amesport kad joj je bilo četrnaest.”
“S roditeljima?” Nije se naročito začudio selidbi. Ljudi su se
redovito selili zbog raznih razloga.
“Sa svojim novim roditeljima”, priznala je Hope. “Tyleri su je na
neki način posvojili.”
“Na neki način?” Kako je moguće “na neki način” usvojiti dijete?
Usvajanje je ili bilo legalno ili nije.
Hope je slegnula ramenima i molećivo ga pogledala. “To će ti
Randi morati reći ako poželi. Rekla sam ti sve što sam mogla. Tyleri
su bili stariji ljudi, no pružili su joj divan dom.”
Ona se zove Miranda.
Njezini su usvojitelji bili stariji ljudi, a vjerojatno su u
međuvremenu i umrli.
Voli brzu hranu.
Naglo je stao, a u glavi mu je zazvonilo na uzbunu. To nije mogla
biti...
“Je li njezina pomajka nedavno umrla?” Prestao je disati i
stisnuo zube. Je li bilo moguće?
Slučajnost. Vrlo malo vjerojatno. Nije bilo šanse da je Randi
uistinu...
“Da.” Hope ga je sumnjičavo pogledala. “Kako znaš? Joan je
umrla prije mjesec dana. Randi je to gotovo uništilo.”

70
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

“Jebemu!” Psovka mu je nekontrolirano izletjela iz usta. “Nema

jebene šanse!”
Hope ga je zgrabila za ruku i nasmiješila se ljudima koji su se
zbunjeno zagledali u Evana. “Mislim da plašiš kupce. Što ti je
došlo?”
“Ništa”, promuklo je odvratio i pogledao Hopeino zabrinuto lice.
“Sve”, nevoljko je priznao.
Imao je osjećaj kao da ga je teškaš upravo tresnuo šakom u
želudac.
Nije nimalo sumnjao da su Randi Tyler i njegova tajanstvena M.
u stvari ista osoba. Nije bila riječ o slučajnosti. Jednostavno nije bilo
moguće da su u Amesportu postojale dvije žene koje su prije mjesec
dana izgubile pomajku. “Jesmo li gotovi s ovim?” ublažio je glas i
gurnuo kolica.
Hope ga je nezadovoljno odmjerila, no nastavila je puniti kolica
dok je Evan pokušavao shvatiti što je to upravo otkrio.
No što je dulje razmišljao to mu se više činilo da ima smisla.
Randi je volontirala u Centru i bila je dobra Emilyna prijateljica.
“Dakle... Viđa li se Randi s kime?” znatiželjno je upitao. Hope je
pažljivo odlagala kolač u košaricu jer su kolica bila prepuna. Randi
će s tom hranom moći preživjeti opsadu, iako većina namirnica nije
bila naročito zdrava.
Hope ga je postrance pogledala i odmahnula. “Nije u ozbiljnoj
vezi. Tessa ju pokušava nagovoriti da izađe s njezinim bratom
Liamom. Njih su dvoje vlasnici restorančića Sullivanovi odresci i
morski plodovi. Pripremaju najbolje rolice od jastoga u gradu.”
“Nikad čuo”, promrmljao je Evan.

71
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

“Liamu odlično ide u restoranu i vrlo je drag. Bio bi savršen za

Randi ako se napokon dogovore. Nadam se da će ona naći nekoga.
Zaslužuje dobroga muškarca u svojem životu.”
Preko njega mrtvoga. Možda on nije onakav tip kakvom se Hope
nadala, no to nije bilo važno. “Nije savršen za nju”, hrapavim je
glasom odvratio Evan. “Njoj treba netko tko će ju razumjeti.”
“A to bi bio... ?” Ostavila je njemu da završi rečenicu.
“Ja”, zarežao je tiho, no Hope ga je čula.
“Vas se dvoje mrzite”, zbunjeno je odvratila njegova sestra.
“Ne mrzim ju. Nikada ju nisam mrzio”, priznao je Evan. Slijedio
je Hope koja je skrenula oko polica i krenula kroz prolaz s hranom
za životinje. “Samo nikad ne znam što bih joj rekao.”
Hope je mahnula prema vreći pseće hrane koja je izgledala
dovoljno veliko da nahrani konja. “Možeš li podići jednu od ovih i
staviti je na dno kolica?”
Podignuo je vreću i ugurao je na policu ispod kolica. “Zar ona
ima cijelu štenaru?” progunđao je i uspravio se pa protegnuo leđa.
Hope se nacerila. “Ne... ima samo Lily, zlatnu retrivericu. No
njih dvije zajedno trče, a Lily je izrazito aktivna. A vreća nije baš
toliko velika.” Zastala je pa dodala: “To je još jedan problem... ti ne
voliš pse.” Uzrujano je uzdahnula i okrenula se prema njemu. “Reći
ćeš mi što se događa onoga trena kad izađemo iz dućana.”
“Razmislit ću o tome”, rekao joj je staloženo. Nije bio siguran
koliko joj toga može reći. Dovraga, ni sam se još nije zbrojio, nije
mogao shvatiti da su one dvije žene u stvari jedna.
“Reći ćeš mi ili ću sama nazvati Randi i otkriti”, zaprijetila je
Hope.

72
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

“Nemoj”, upao je Evan. “Reći ću ti.” Ako Hope počne kopati, bit
će nevolje. Nije znao je li Randi rekla njegovoj sestri da se s nekime
dopisuje, no njih su dvije bile pametne žene i brzo će povezati konce.
Hope je kimnula i povukla kolica prema blagajni. “Dobro. Bila
sam sigurna da ćeš pristati.” Zvučala je samozadovoljno.
Kad je dovraga njegova sestrica postala takva manipulatorica?
Očito je propustio tu tranziciju tijekom godina koje su proveli
odvojeno.
U tišini je slijedio Hope do blagajne. I dalje je odmahivao
glavom, šokiran.
M. mu je bila jako draga.
Randi - točnije, Miranda - ga je izrazito privlačila, no nije mu
baš bila draga. Znao je da je ne mrzi, no nije mogao reći ni da mu se
naročito sviđa, iako ju je njegov kurac definitivno obožavao.
A ako zbroji te dvije žene u jednu... znao je da će gadno
nadrapati.
Nije progovorio sve dok se nisu našli u Hopeinu automobilu. A
onda više nije imao izbora, morao joj je sve reći.
Nažalost, kad je jednom krenuo, nije se znao zaustaviti.

***

“Oh, Evane”, nježno je rekla Hope i pomilovala ga po licu.

Napokon je s njom podijelio priče iz svojega djetinjstva, a njoj su se
suze slijevale niz obraze dok ga je slušala. “Zašto si sam prolazio
kroz sve to? Mogli smo ti pomoći, mogli smo barem biti uz tebe. Nisi
se sam trebao suočavati s time.”
73
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Slegnuo je ramenima. “Ja sam najstariji. Na meni je

odgovornost da se brinem za vas.”
Srce joj se slomilo kad je shvatila s koliko se izazova suočio Evan
u djetinjstvu, i s koliko ih se još uvijek nosio zbog svojih problema.
“Evane, sada smo odrasli ljudi. Ne moraš se više brinuti o nama, no
mi ćemo te uvijek voljeti i trebati te kao našega brata.”
Uhvatio ju je za ruku i pogledao je svojim plavim očima. Prvi
puta u životu, njegovi su se osjećaji jasno vidjeli na njegovu licu. Bio
je tužan i prepun kajanja, a Hope je znala razlog.
“Tebe sam najviše iznevjerio, Hope”, muklo je šapnuo. “Nije me
bilo kad si me najviše trebala.”
Toliko se suza slijevalo njezinim licem da ga je jedva vidjela.
Zašto je on i dalje krivio samoga sebe zbog pogrešaka iz njezine
prošlosti? Bila je odrasla osoba i sama je donijela te odluke. Nije
žalila zbog njih jer su joj donijele Jasona i njezina voljenog sina. K
tome, užasi koje je proživjela nisu imali nikakve veze s Evanom.
Namjerno je prikrivala svoj život i svoju karijeru i nije očekivala od
njega da će je spasiti. Željela je živjeti vlastiti život.
“Nisam željela da znaš, Evane. Nisam željela da itko sazna. Prvi
sam put u životu bila slobodna i uživala sam u tome. Ti me nikako
ne bi mogao spriječiti i nisi kriv za ono što se dogodilo. Bila sam
odrasla osoba i to je bio moj život.” Morala je nekako natjerati
svojega tvrdoglavog brata da shvati kako nije odgovoran za sve loše
stvari koje su se događale u životu Sinclairovih. Evan bi na sebe
preuzeo krivnju za sve probleme u obitelji, a tako više nije moglo
dalje. “Nisi ti kriv”, ponovila je u nadi da će joj povjerovati ako to
dovoljno puta kaže.

74
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

“Naš je otac bio seronja, a majci nije bilo stalo do nas. Netko vas
je morao zaštititi”, rekao je braneći se.
“A tko je štitio tebe? I ti si bio samo dijete”, tiho je rekla. Evan
ju je uhvatio za ruku kojom ga je milovala po licu i nježno je stisnuo.
“Mislim da nikada nisam bio dijete”, odrezao je.
Hope se i sama pitala je li on ikada bio samo dijete. Činilo se kao
da se rodio u odijelu i kravati, spreman za odrasli život. No nije to
bio u djetinjstvu i nije imao nikoga tko bi ga tada podržao. Sada je
napokon shvaćala zašto je Evan takav kakav jest i znala je da mu
mora pomoći. Srce ju je boljelo zbog nepravde i zbog njegova
ustrajanja na tome da uvijek mora biti snažni zaštitnik. Oduvijek je
bio rezerviran, no u posljednje je vrijeme imala osjećaj da se
udaljava i od obitelji, a znala je da mu je obitelj potrebna. A i obitelj
je trebala njega. Cijela se obitelj Sinclair morala napokon oporaviti
od rana koje su zadobili tijekom djetinjstva. “Mislim da moraš sve
ovo reći Gradyju, Danteu i Jaredu.” I oni su se brinuli zbog Evana i
osjećali su njegovu hladnoću. Iako ju je sada razumjela, znala je da
to mora prestati. Griješio je ako je mislio da ga više nitko ne želi u
blizini. Iako to nije rekao, Hope je to osjećala. Voljeli su ga, iako se
on nije znao nositi s tim osjećajima. Da, ponekad bi uistinu
bio nepodnošljiv. No uistinu je bio njihov zaštitnik i spasio ih je
u mnogim situacijama. A Hopeino se srce slomilo zato što nitko od
njih nije shvatio s koliko se toga i sam Evan morao nositi.
“Ne znam mogu li to učiniti”, tiho je odvratio Evan. “Oni su sada
sretni.”
Pa im onda više njihov najstariji brat nije potreban i ne žele ga
blizu?

75
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Srce ju je zaboljelo kad je shvatila da se Evan osjećao kao da više

nema ulogu u njihovu životu, budući da su svi bili odrasli i svoji
ljudi. Toliko im je dugo bio zamjenski otac da nije znao kako bi im
bio samo brat. “Evane, i dalje te trebamo. Volimo te. Ne moraš više
biti savršen.”
“Ja sam se približio savršenstvu koliko je to moguće”,
progunđao je. “Nemoguće je biti potpuno savršen.”
Prasnula je u smijeh unatoč suzama koje su i dalje tekle. Shvatila
je da se njezin brat nikada neće promijeniti u nekim stvarima, a
uistinu i nije željela da se pretvori u nekoga drugoga. Bio je kakav je
bio zbog svojega djetinjstva i kasnijih iskustava. Evan je bio dobar
čovjek, no trebala mu je žena koja bi mu pomogla da se povremeno
nasmije samome sebi.
Randi bi bila savršena za njega, no situacija je trenutačno
uistinu bila problematična. Hope nikako nije željela da Evan završi
slomljena srca nakon svega što je prošao. Naravno, znala je da mu
ni na pamet neće pasti priznati išta više od neobične fizičke
privlačnosti koju je osjećao prema Randi te svojega iznenađenja kad
je shvatio da je osoba s kojom se godinu dana dopisuje i koja mu se
istinski sviđa, zapravo, Randi s kojom je u realnome svijetu u
stalnome sukobu. No Hope je jasno vidjela znakove. Imala je
supruga u kojega je bila zaljubljena veći dio svojega života i nije joj
bilo teško prepoznati da su Evanovi osjećaji ponešto ozbiljniji od
onoga što je bio spreman priznati.
“Zašuti i zagrli me, Evane”, rekla je smiješeći se kroz suze.
Okrenuo se prema njoj i raširio ruke. “Naravno, ako ti je to
potrebno”, spremno je pristao.
Ne treba to samo meni.
76
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Bacila se u njegov zaštitnički zagrljaj, znala je da mu je to

potrebno koliko i njoj. Čvrsto ju je držao, a ona je položila glavu na
njegovo rame i nadala se da će netko poseban, poput Randi, pomoći
zaliječiti njegove skrivene rane. On je oduvijek bio stijena u njihovoj
obitelji, oduvijek je bio podrška svima njima. Čvrsto ga je stisnula i
znala da je napokon red na njemu da počne liječiti rane svojega
djetinjstva. A ona je planirala učiniti sve što je potrebno kako bi mu
pomogla.
“Imaš li kakvih prijedloga?” s oklijevanjem je upitao.
Znala je da se pitanje odnosi na njegov problem s Randi. Izvukla
se iz njegova zagrljaja, obrisala lice i čvrsto odvratila, “Imam ih
mnogo. Moramo još negdje stati na putu prema poluotoku. Moraš
se malo opustiti. Poslije ćeš me odvesti kući, a onda ćeš Randi
odnijeti namirnice. Nazvat ću je, tako da ne krene sama u grad.
Uzmi moj automobil i dogovori ralicu da ti očisti put do nje. Riječ je
o uskoj cesti sa samo dva traka pa zna biti prilično gadno.”
Sumnjičavo ju je pogledao, no nije se usprotivio. Ubacio je
golemi SUV u brzinu i upitao je kamo želi ići. Dala mu je upute, a on
ih je u tišini slijedio. Hope prvi puta u životu nije osjećala nelagodu
zbog njegove rezerviranosti i tišine jer je napokon shvaćala da nije
ni malo indiferentan. Toliko je toga što je pokazivao na površini bila
samo maska. Svakako jest bio arogantan, no bilo je u njemu mnogo
toga vrijednoga.
“Skreni desno na semaforu”, uputila ga je pitajući se koliko će
biti naporno natjerati ga da napokon kupi ležerniju odjeću.
“Kad si se ti pretvorila u takvu šeficu?” progunđao je, no usporio
je i skrenuo.

77
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Hope se nasmiješila i odvratila, “Oduvijek sam takva, samo ti to

nikada nisi primijetio jer si u tome mnogo gori od mene.”
Nije odgovorio, no vidjela je kako mu se usne trzaju u pokušaju
da suzbije osmijeh.
Zadovoljno se uvalila u kožno ugrijano sjedalo. Evan se gotovo
nasmiješio. Možda se drugima to ne bi činilo kao neka velika stvar,
no njoj je mnogo značilo.

78
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

ŠESTO POGLAVLJE

Randi je ostala bez struje oko dva popodne, baš u trenu kad se
spremala krenuti prema gradu.
Nekoliko minuta poslije nazvala ju je Hope i rekla joj da su
nabavili namirnice za nju te da su na putu prema njezinoj kući.
“Nestalo mi je struje”, nezadovoljno je odvratila Randi ubacujući
odjeću u ruksak. “Ionako moram doći u grad i pričekati da oluja
prestane. Generator je crkao.”
Tu je nesretnu situaciju otkrila ubrzo nakon nestanka struje.
Živjela je izvan grada i često je nestajalo struje, a na popravke je
trebalo dugo čekati. Trebala je provjeriti generator prije zime, no
Joan je bila toliko bolesna da je jednostavno zaboravila. “Uzet ću
sobu u jednom od svratišta na dan-dva. Trebalo bi biti mjesta,
turistička je sezona završila.”
“Naravno da nećeš!” odlučno se usprotivila Hope. “Doći ćeš kod
nas. Imamo i previše mjesta, a naš je generator dovoljno jak za cijelu
kuću pa nećemo imati problema ako i na poluotoku nestane struje.”
“Imaš malu bebu u kući...”
“A ti imaš prijatelje. I to mnogo njih”, čvrsto je odvratila Hope.
“Dolazi ovamo. Reci Evanu da te doveze do nas. Trebao bi za koju
minutu biti kod tebe.”
“Evan?” Randi se zaledila usred trpanja donjega rublja u ruksak.
“Dolazi s tvojim namirnicama. Brinuo se za tebe.”

79
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

“Evan?” ponovila je Randi. Nije mogla zamisliti jednog od

najbogatijih ljudi na svijetu kako dostavlja namirnice samo zato što
se zabrinuo za nju.
“Nije on tako loš, Randi”, blago je rekla Hope. “Možda se ne zna
dobro izraziti, no ipak ima srca.”
Randi je Hopeinu glasu osjetila ljubav prema bratu i nije mogla
reći Evanovoj sestri da njezina brata smatra arogantnim seronjom.
“Baš lijepo od njega”, nevoljko je priznala pitajući se što mu je
uistinu bilo na umu kad je odlučio napraviti joj uslugu. Muškarci
poput Evana Sinclaira nisu samo tako obavljali fizičke poslove za
bilo koga. Sigurno je imao neku namjeru. Pretpostavljala je da sve
sestre smatraju da njihova braća imaju srce, no Randi to još nije
vidjela kod Evana.
“Napraviš mi uslugu?” upitala je Hope.
“Naravno”, pristala je Randi. Obožavala je Hope i napravit će što
god zatraži od nje.
“Daj mu šansu.”
U redu... Sve osim toga. “Hope, mi se ne podnosimo. Loše smo
si sjeli od samoga početka i previše smo različiti da bismo bili
prijatelji.” Randi je to već pokušala i nije uspjelo, a i dalje nije
uspijevala zaboraviti vrući poljubac od prije nekoliko dana. No znala
je da bi bilo glupo spetljati se s milijarderom bez srca. Unatoč
nevjerojatnoj kemiji među njima, nisu uspijevali provesti ni minute
zajedno a da se ne posvađaju ili da se ne pokušaju potpuno
ignorirati kako ne bi upali u neku raspravu.
“Nije sve kako se čini”, nagovarala ju je Hope.
“Hoćeš reći da tvoj brat nije seronja?” otvoreno je upitala Randi
pitajući se je li ga Hope doživljavala potpuno drugačije nego ona.
80
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

“Ne”, u Hopeinu se glasu čulo veselje. “Ponekad jest seronja, no

možda za to ima razloga. Znaš kakvo nam je bilo djetinjstvo.”
Osjetila je bol u Hopeinu glasu i preplavilo ju je suosjećanje.
Često se susretala sa suprugama Sinclairovih, s Hope i njihovim
prijateljicama Kristin i Tessom. S vremenom su postale vrlo bliske.
Povjerile su si svoje tajne pa je Randi znala koliko je Hopeino
djetinjstvo bilo teško i depresivno. A kako bi joj tek bilo da je bila
najstarije dijete toga neurotičnog alkoholičara? Bilo je jasno da je
otac i previše očekivao od svojega najstarijeg sina. “Znam”, napokon
je odgovorila i nastavila trpati odjeću u torbu. “Pokušat ću biti
ljubazna. Kunem se”, obećala je nadajući se da će uspjeti zauzdati
svoj jezik i biti pristojna. Uostalom, tip je usred goleme snježne oluje
krenuo prema njezinoj kući s namirnicama. Randi mu je bila
zahvalna unatoč tome što je vjerojatno imao i neke druge motive.
Šteta što je ostala bez struje i što će morati otići u grad. Evan je
uzalud potrošio vrijeme.
“Dobro. Uskoro se vidimo”, zadovoljno je rekla Hope.
Pozdravile su se, a Randi je završila poziv i bacila mobitel na
krevet.
“Izgleda da idemo na dugu vožnju, Lily”, obavijestila je svojeg
psa.
Lily je ležala na krevetu pokraj Randina ruksaka i pažljivo je
promatrala, pokušavala je shvatiti što se događa.
Začula je riječ “vožnja” i oduševljeno skočila s kreveta sretno
cvileći.
“Drago mi je što si sretna”, rekla je Randi i zatvorila ruksak. Nije
ju namjeravala ostaviti samu kod kuće, čak ni na dan-dva. Trgnula
se začuvši glasno kucanje na ulaznim vratima.
81
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Evan?
Srce joj je žatreperilo i morala je potisnuti sjećanje na njegovo
tijelo kojim ju je pribio o njezin automobil i ljubio je dok nije ostala
bez daha.
“Stižem”, povikala je, a Lilly je počela lajati.
Otvorila je vrata i nije uspjela prikriti glasan uzdah kad je
ugledala muškarca na svojem pragu. Tamo je stajao Evan Sinclair u
prekrasnome vunenom kaputu, prekrasan kao i uvijek, a ona je
osjetila onu neobično žestoku reakciju na njega koja bi je svaki put
preplavila. Oko vrata je ovio šal bež boje, no bio je bez kape. “Moram
iskrcati neke stvari”, rekao je bez pozdrava, a tamna mu je kosa
vijorila na jakom vjetru.
Na trenutak je ostala bez glasa, izgubila se u dubinama njegovih
modrih očiju.
“Ovaj... nema potrebe”, napokon je izgovorila, ljutita na samu
sebe zbog svoje reakcije na njega. “Moram u grad. Nemam struje.”
“Zar nemaš generator?”
“Ne radi”, odvratila je. Kao ni moj mozak. Dragi Bože! Unatoč
ledenome vjetru, odjednom se kuhala u trapericama, džemperu i
skijaškoj jakni.
Uzeo je ruksak iz njezine ruke. Potpuno je zaboravila da ga
uopće drži.
“Idemo. Ceste su pune snijega, a druga oluja samo što nije stigla.
Mislim da se uskoro više neće moći proći”, zapovjedio je Evan.
“Namirnice idu s nama, trebat će ti.”
Randi se napokon oporavila od napada požude i hitro je
odvratila, “Moram samo izvući svoj automobil iz garaže.”

82
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

“Nećeš voziti. Moj je automobil dva puta veći od onog tvojeg

minijaturnog SUV-a, a i ja sam se jedva probio. Idemo. Barem se
jednom nemoj svađati sa mnom. Nemamo vremena za to.” Prikovao
ju je strogim pogledom zahtijevajući da pristane.
Ne moram se svađati s njim. Ono što govori ima smisla. On je
bio na cesti, ja nisam.
Ono što je predložio bilo je savršeno logično. Da to barem nije
izgovorio toliko... samovoljno. Zbog toga se istog trenutka poželjela
posvađati s njim.
“Dobro”, odrezala je i otišla po ostatak svoje zimske opreme i
svoje prijenosno računalo. Obećala je Hope da će pokušati
biti ljubazna.
Prikupila je stvari koje će trebati tijekom jednog ili dva dana i
pričvrstila uzicu na Lilynu ogrlicu.
“Povest ćeš psa?” namrštio se Evan. Ušao je u kuću, no tek toliko
da može zatvoriti vrata kako se prostor ne bi hladio.
Randi se s nevjericom zagledala u njega. “Moram povesti Lily.
Što bi jela? Što bi pila? Ne radi ni grijanje.”
Sumnjičavo ju je pogledao, no uzeo je njezino računalo i Lilynu
uzicu, pa nabacio težak ruksak na rame tako da ona može zaključati
vrata. Osjetila je koliko je vjetar ojačao otkad je očistila prilaz.
“Vrijeme se pogoršava”, doviknula je Evanu i zaključala kuću.
Uzela je Lilynu uzicu iz njegove ruke i otrčala do Hopeina
velikog SUV-a. Evan ju je uhvatio za ruku i zajedno su se probili kroz
snijeg koji im je sezao do koljena. Nedavno ga je očistila, no već se
ponovno nagomilao.

83
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Smjestila se u luksuzni SUV, gotovo bez daha zbog ledena vjetra

i s olakšanjem uzdahnula. Ovo je bila prva zima koju je provodila
sama u kući svojih usvojitelja. Nije se naročito veselila tome da to
mora proživjeti bez struje. Boravak u toj kući bio je istodobno i
utjeha i okidač za melankoliju u trenutcima kad bi joj počeli silno
nedostajati, no bez struje u obiteljskoj kući, bila je na rubu depresije.
“Hvala ti”, rekla je Evanu. Pokrenuo je automobil, a Lily se
udobno smjestila na podu pod njezinim nogama.
Evan se namrštio na Lily, koja je cvilila i uzbuđeno se meškoljila,
pa se usredotočio na vožnju.
“Ne voliš pse?” upitala je Randi samo da započne razgovor. Do
grada je bilo svega petnaest kilometara, no znala je da će zbog stanja
na cesti vožnja potrajati. Činilo se da je cestom prošla ralica, no
žestoki je vjetar nosio snijeg i vidljivost je bila izuzetno loša.
“Ne bih znao. Nisam nikada imao psa”, ravnodušno je odvratio.
“Mačku?”
“Nikada nisam imao ljubimca”, odrezao je. “Prečesto putujem.”
Rastužila se sjetivši se kako joj je Hope rekla da je njihov otac
mrzio životinje i nikada im nije dopustio da imaju ljubimce.
Zakopala je prste u Lilynu mekanu dlaku. “Pa, Evane, ovo je Lily.
Dobila sam je na dar od svojih roditelja kad sam diplomirala. Ima
četiri godine i jako je dobro odgojena. Sada je uzbuđena zato što se
voli voziti.”
“Hoće li morati ići piškiti?” zabrinuto je upitao Evan.
Nasmijala se njegovu ozbiljnom glasu. “Ne. Može izdržati. Samo
vozi ili ćemo zaglaviti.” Pogledala je cestu pred njima i zastala.
Vidljivost je bila toliko loša da je jedva vidjela cestu. “Vidiš li uopće?”

84
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Evan je slegnuo ramenima. “Ne baš. Ali stići ćemo kući bez
problema.”
Glas mu je bio toliko miran, toliko samouvjeren, da se Randi
opustila. Znala je da nema toga što Evan Sinclair ne bi mogao
obaviti. Bilo joj je drago što ne mora sama voziti. Vjerojatno bi se
probila, no sve bi to vrijeme bila u panici. Iako ju inače
ružno vrijeme nije plašilo, ovo je bila oluja epskih razmjera. “Čudi
me što je ralica uopće došla do moje kuće.”
“Inače ne bi”, odvratio je Evan. “Poslali smo ralicu s poluotoka
pred SUV. Ti se sama nikada ne bi probila do grada. Ne mogu
vjerovati da si uopće namjeravala voziti.”
“Zaboravila sam koliko zna biti gadno. Ovo je prva zima koju
provodim u kući nakon povratka s fakulteta.” Randi se uselila kod
Joan prošloga ljeta, otkazala je najam svojega stančića u gradu kako
bi se mogla brinuti za svoju pomajku. “Joan je trebala pomoć i više
ju nisam mogla ostaviti samu. Zaboravljala je popiti svoje lijekove i
nije dobro jela.”
“Tvoja pomajka?” upitao je Evan. “Hope mi je rekla da je
nedavno preminula.”
Randi je kimnula iako je Evan bio usredotočen na cestu.
“Nedostaje mi. Nedostaju mi oboje.” Zakopala je prste u
Lilyno krzno i pomilovala je, više kako bi utješila sebe nego Lily.
“Žao mi je”, tiho je rekao Evan.
“Hvala ti”, odvratila je. Nije bila sigurna što da misli. Taj je
komentar bio vjerojatno nešto najljubaznije što joj je ikada rekao.
Zagledala se u njegov profil. Nije mogla ignorirati njegove
snažne, čvrste prste kojima je držao volan i njegovo lijepo muško
lice. Bio je neobrijan, no zbog toga je bio samo još zgodniji, izgledao
85
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

je nekako pristupačnije. Kladila bi se da je kaput - isti kao onaj koji

je zalila kavom - koštao više od njezine mjesečne plaće. No danas je
nekako izgledao... drugačije.
Zašto?
Iako je SUV bio velik, osjećala je njegov miris, a svi su njezini
ženski hormoni reagirali na njega. Sviđao joj se njegov miris još od
Emilyna vjenčanja, kada je prvi puta bila u njegovoj blizini.
Danas ne izgleda kao da je progutao motku!
I dalje je bio arogantan, no izgledao je nekako... opuštenije.
Pažljivije ga je pogledala i primijetila da nosi traperice i
čizme umjesto odijela i cipela. Naravno, bila je riječ o skupim
kožnim čizmama, no bile su ležernije od njegovih uobičajenih
cipela napravljenim po narudžbi. A napokon se riješio i svojeg
uobičajenog odijela i kravate. Zbog toga je izgledao nekako...
pristupačnije i vrlo, vrlo privlačno.
Šutjela je dok je Evan vozio, ne samo zato da ga ne bi ometala
već i zbog toga što ju je požuda preplavila takvom silinom da ne bi
ni mogla razgovarati.
Tako je oduvijek bilo. Oduvijek je prema njemu osjećala divlju
požudu s kojom se neprestano morala boriti.
Nije to mogla shvatiti.
Nije joj se sviđalo.
No nije prestajalo, čak ni kada bi se Evan ponašao kao potpuni
seronja, kakav je bio gotovo neprestano otkad su se upoznali.
To je samo fizička reakcija. Već se dugo nisam poseksala.
Iskreno, nije ni sa kime spavala još od fakulteta. Tijekom šest
godina studija, koliko je trebalo do magisterija, imala je nekoliko

86
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

momaka i nekoliko neobaveznih veza. Vratila se u Amesport i znala

je da ne želi ući u vezu ako ne bude sigurna da će se pretvoriti u
nešto trajno. Ispucala se na fakultetu i sada je čeznula za nečim
čvrstim, nečim što neće biti samo seks.
Najprije je morala pokrenuti vlastitu karijeru, zatim je počela
volontirati u Centru i brinuti se za Joan i više ni za što drugo nije
imala vremena.
Samoj je sebi objasnila da je privlačnost koju je osjeća prema
Evanu potpuno normalna, budući da se već godinama nije pošteno
poševila. On je svakako bio najbolji komad kojeg je ikada vidjela.
Napokon je samoj sebi opravdala žestoku potrebu koja ju je
tjerala da ga istog trena zaskoči i uzdahnula od olakšanja.
“Umorna?” upitao je Evan.
“Ne. Samo mi je drago što smo blizu gradu.” Shvatila je da su
stigli do ruba grada. “Bila bih ti zahvalna ako bi me odvezao
do Hope. Ponudila mi je smještaj.”
“Ne mogu te tamo ostaviti”, strpljivo je objasnio i skrenuo
prema poluotoku.
Randi ga je začuđeno pogledala. “Zašto?”
Nekoliko je trenutaka šutio prije nego što je odgovorio. “Zato što
ćeš biti kod mene.”

87
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

SEDMO POGLAVLJE

Ne paničari. Preživjet ćeš dan ili dva. Nije baš tako strašno.
Randi je duboko uzdahnula promatrajući Evana koji je skidao
kaput i šal. Napokon je ugledala kako izgleda to prekrasno dupe u
trapericama. Nevjerojatno! Dupe Evana Sinclaira bilo je umjetničko
djelo, a njegova široka ramena u džemperu bež boje izgledala su
golemo.
Nije baš tako savršeno građen. Nije. Stvarno nije.
Evan se naglo okrenuo i izvio obrvu shvativši u što je gledala.
Otrgnula je pogled od njegova međunožja, gdje se zatekao, i
pocrvenjela.
“Ne mogu ja to”, ponovno se slabašno pobunila.
Cijelim se putem svađala s njim oko boravka u njegovoj kući, no
on je samo mirno istaknuo da Hopeina mačka, Daisy, mrzi pse.
Randi je zaboravila Daisy, a gotovo je zaboravila i disati otkad se
našla u njegovu društvu, kao da je odjednom ostala bez pola mozga
i više nije imala ništa pametno za reći.
“Naravno da možeš”, ustvrdio je Evan. “Imam dovoljno mjesta.”
Ne smijem ostati nasamo s tobom, a to nema nikakve veze s
količinom prostora.
“Nije riječ o veličini kuće”, priznala je, otkopčala jaknu i skinula
je.
“Je li riječ o tome što znaš da želim spavati s tobom?” mirno je
upitao.
88
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Razrogačila je oči zbog njegova izravnog priznanja.

Evan joj je prišao, uzeo jaknu iz njezine ruke i objesio je u ormar
pokraj svoje sve vrijeme govoreći. “Miranda, mislim da je i tebi i
meni nelagodno zato što se želim poševiti do besvijesti.”
Nije uspijevala smisliti odgovor. I dalje je bila šokirana njegovim
priznanjem. Evan kojega je poznavala nije govorio takve stvari.
Evan kojega je poznavala uglavnom nije ništa govorio.
Nastavio je: “Možda bismo to jednostavno trebali reći i suočiti
se s time.” Okrenuo se i prikovao je svojim pogledom. “Želim te.
Oduvijek sam te želio.”
Mahnuo je prema dnevnoj sobi i Randi je automatski krenula
unatoč mraku. “Ti me ne podnosiš”, promucala je i srušila se u
kožnu fotelju ispred kamina, potpuno zbunjena.
Evan je pritisnuo prekidač i uključio plinski kamin. Blaga se
svjetlost razlila prostorijom, a on je sjeo pokraj nje u drugu fotelju.
“Nikada te nisam mrzio. Pa i ne poznajem te dovoljno dobro.”
“Ignorirao si me”, usprotivila se Randi. Sjetila se poniženja kad
je odbio njezine pokušaje da se sprijatelje.
Slegnuo je ramenima. “Kurac mi se digao. Nije mi bilo lako
potisnuti privlačnost koju sam osjećao prema tebi i to se vidjelo.”
“Ali ja sam bila ljubazna prema tebi. Željela sam ti postati
prijateljicom jer se tvoj brat ženio jednom od mojih
najboljih prijateljica.” I dalje se sjećala koliko je bila uvrijeđena kad
je Evan ignorirao njezine ljubazne riječi na Emilynu vjenčanju.
“Bio sam seronja. Često se tako ponašam”, ležerno je odvratio.
Randi je zaustila, no što bi mu rekla? Već se i sam prozvao
neugodnom osobom. Zatvorila je usta i zagledala se u njegovo lice

89
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

pokušavajući ga shvatiti. Je li Evan uistinu seronja ili je samo bolno

izravan? Bilo kako bilo, u njegovu joj društvu uglavnom nije bilo
ugodno. Ipak, zanimao ju je. Bio je misteriozan, bio je slagalica koju
je željela sastaviti. Napokon je bio raspoložen za razgovor i možda
će uspjeti iskopati nešto što će joj pomoći da ga shvati.
Lily je u međuvremenu istražila golemu vilu, vratila se Randi i
glavom joj gurkala ruku.
“Lily mora van”, rekla je Randi i ustala. Nije joj trebalo još i da
se Lily popiški na jedan od debelih, skupih sagova u Evanovoj
dnevnoj sobi.
“Ovako te obavještava?” znatiželjno je upitao Evan hodajući
prema staklenim vratima što su vodila prema trijemu.
“Da. Vrlo je odlučna kad joj je sila.” Randi se sumnjičavo
zagledala u trijem. “Ima li ovdje mjesto gdje smije obaviti
svoj posao?”
“Gdje god želi, samo da nije u kući”, otpovrnuo je on.
Randi je izašla na natkriveni trijem i otvorila vratašca koja su
vodila prema plaži, a Lily je odjurila u snijeg. “Ne mogu joj dopustiti
da se pokaka na trijemu.”
“To je lako očistiti. Nije ni važno, budući da ga sada sigurno neću
koristiti, a vjerojatno je na njemu nešto toplije nego na plaži.”
Randi se morala nasmijati. Evan je danas izgovarao najčudnije
riječi što ih je ikada čula od njega. I bila je prilično sigurna da je
ozbiljan. “Naviknula je na duge šetnje.”
Ostavila je otvorena vratašca i šmugnula natrag u kuću. “Ledeno
je.” Zatvorila je vrata drhteći od hladnoće. Znala je da će se Lily
vratiti kad obavi svoje.

90
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Evan se naglo našao pred njom. Njegov je dodir bio nježan kad
je uvukao prste u njezinu kosu i podignuo joj lice prema svojemu.
“Oprosti ako sam te povrijedio, Miranda. Na Emilynu vjenčanju
uistinu nisam znao što bih ti rekao, pa radije nisam govorio ništa.”
Randi je podignula pogled, zadrhtala i utonula u njegove
tamnoplave oči. Promatrao ju je poput grabežljivca koji
nije tjednima jeo, pogledom je proždirao svaki djelić njezina
lica. Uznemirila ju je njegova strast, a njegova neočekivana
isprika potpuno ju je izbacila iz ravnoteže. Ovo nije bio Evan na
kojega je navikla, Evan koju ju je ignorirao ili vrijeđao.
Priljubio se uz nju, a slobodnom se rukom oslonio o vrata iza
nje.
“Opraštam ti”, hitro je blebnula. “Samo me nemoj ponovno
poljubiti.”
Gotova sam ako to učini.
Okružio ju je njegov muževni miris, upio se u sve pore njezine
kože i potpuno je opio. Ako je poljubi, neće mu se moći oduprijeti.
“Zašto?” muklo je šapnuo. “Nemoj mi reći da to ne želiš,
Miranda.”
Glas mu je bio molećiv, gotovo ju je preklinjao da prizna strast
koja je bukti među njima. Srce joj je preskočilo kad je položio usne
na njezinu sljepoočicu, vrućim joj dahom zagrijavši obraz.
“Ne mogu”, jedva je izgovorila. Znala je da nikada ništa nije
željela više od njegova poljupca. “I nitko me ne zove Miranda.”
"Možeš”, nagovarao ju je. "A meni je draže ime Miranda.
Prekrasno je.”

91
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

“Ja ga mrzim.” Teško je disala, a on ju je milovao usnama pokraj

uha. Njegov ju je vrući dah na njezinoj osjetljivoj koži natjerao da
zadrhti. “Samo me moja prava majka tako zvala.”
“Možda ćeš ga ponovno zavoljeti ako ga izgovori muškarac koji
te tjera da svršiš žešće nego ikada u životu”, hrapavim je glasom
šapnuo Evan.
Dragi Bože. Znala je da će pod tim okolnostima zavoljeti i
samoga vraga. Iz glave su joj izletjela sva sjećanja na njezinu majku
i mogla je misliti samo na prizor koji je tako živo dočarao svojim
riječima.
On... preplavljen strašću stenje njezino ime kao da zaziva božicu
ljubavi, zabija se u nju, a ona doživljava najžešći orgazam u životu.
Ako je izraz njegova lica bio ikakav pokazatelj, znala je da će razbiti
sve ograde koje je podignula oko sebe tijekom godina i da će je
natjerati da preklinje za još. Bila je bespomoćna pred njegovom
zavodljivom stranom koju nikada prije nije vidjela.
Pružio je ruku, otvorio vrata i pustio Lily, pa ih hitro zatvorio za
njom i ponovno se priljubio uz Randi.
Pritisnuo je svoj napeti ud o nju, a ona se ugrizla za usnu kako
bi prigušila stenjanje zbog veličine i snage njegove erekcije.
“Poljubi me”, zatražio je, spustio ruke niz njezina leđa i zgrabio
je za guzu svojim širokim, snažnim dlanovima. Zabio je prste u
njezinu guzu i pribio njezino užareno središte o svoje čvrsto tijelo.
“Rekla si mi da te ne smijem poljubiti, pa ti moraš poljubiti mene.”
Njezina je snaga volje nestala kad je ugledala čežnju u njegovim
očima. Odražavala je ono što je i ona osjećala i nije mu mogla
odoljeti, kao što nije mogla ni prestati disati. Zagrlila ga je oko vrata,
zabila prste u njegovu kosu i privukla njegove usne svojima. Trebala
92
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

je njegov dodir mnogo više nego što se trebala svađati s njime, a kad
su se njihove usne susrele, Randi je potpuno zaboravila zašto se
uopće borila s potrebom da ga poljubi.
Osjetio je njezin poljubac i istoga trenutka preuzeo kontrolu,
zahtijevao je njezinu potpunu predaju. Kušao je. Izazivao.
Kontrolirao. Jezikom je prodro u njezina usta i otjerao i posljednje
ostatke nesigurnosti iz nje, osvojio je njezina usta svojima, a ona je
ostala bez daha i bez pameti kad je napokon izronio i zubima je
nježno gricnuo za donju usnicu, kao da je želi obilježiti kao svoju.
A onda su njegove usne bile posvuda i Randi ga je morala
uhvatiti oko vrata kad je osjetila da je diže u naručje. Sletjela je na
nešto mekano - vjerojatno je bila riječ o kauču - no nije se
namjeravala baviti razgledavanjem okoliša dok su ovdje
bile njegove usne. Bila je previše opsjednuta njegovim tijelom da
bi je bilo imalo briga na što je sletjela.
Zbog nekog je neobičnog razloga znala da se može opustiti i
prepustiti Evanu kontrolu nad svojim tijelom koje je gorjelo
od potrebe za njim. Znala je da i on osjeća tu suludu požudu koja ju
je preplavila.
Gotovo je zajecala kad se naglo odmaknuo. Otvorila je oči, a dah
joj je zastao kad ga je ugledala na svjetlosti što je dopirala iz kamina.
Skinuo je džemper u tren oka, a ona je trepnula, zapanjena
pogledom na njegova mišićava prsa i trbuh. Odjednom više nije
mogla dočekati da ih dotakne.
“Prekrasan si”, dahnula je omamljena njegovom strašću.
Njegove su oči bile modri plamen, a njegov ju je svečan,
netremičan pogled prikovao na mjesto. Nije progovorio kad
je kleknuo pokraj kauča i uspravio je, pa joj skinuo džemper.
93
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Pomogla mu je, bacila džemper i posegnula za kopčom

svojega grudnjaka.
“Čekaj”, zaustavio ju je Evan i dotaknuo svilenkasti materijal, pa
prstom prešao preko tvrde, osjetljive bradavice. “Ovo je seksi. Želim
te ovakvu pamtiti. Želim zapamtiti sve.”
Njegov je duboki glas bio toliko pun divljenja da je zadrhtala i
naježila se. “Treba mi ovo, Evane. Molim te. To ne mora značiti da
mi se sviđaš ili da nešto očekujem od tebe. Ni ja se tebi ne moram
sviđati. Ali želim ovo, sada.”
Oduvijek je bila i previše oprezna, nikada nije osjećala ovakvu
želju. No umorila se od borbe sa neumoljivom privlačnošću koju je
osjećala prema ovome muškarcu, umorila se od tuge i od praznine
koja ju je izjedala iznutra.
“Ne moram ti se sviđati” zarežao je. “Samo mi dopusti da te
natjeram da svršiš.” Snažno je povukao i strgnuo njezin grudnjak, a
mekana je tkanina popustila pod njegovim prstima.
Da. Da. Da.
U nekom krajičku uma požalila je zbog gubitka najdražeg joj
grudnjaka, no mnogo je bilo važnije što je sada imao
pristup njezinim grudima.
Jednim se glatkim pokretom Evan uspeo na kauč i zavukao
među njezine noge. Povukla ga je na sebe i zastenjala
osjetivši njegovu vruću kožu na svojoj. Bilo je to mučenje i
blaženstvo. Bradavice su joj postale još tvrđe u sudaru s njegovim
mišićavim prsima.
Zagrlila ga je i pomilovala po ramenima, niz leđa, dodirivala je
svaki centimetar gole kože koji je mogla dosegnuti. Bio je vruć,
čvrst, a njegova koža poput baršuna.
94
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Zgrabio ju je za kosu i povukao joj glavu, jezikom prevukao

preko njezina ranjiva vrata. “I ja ovo trebam.” Glas mu je
bio hrapav, pun požude.
Njegove su riječi odjeknule u njezinu umu, a tijelo joj je buknulo
zbog njegova priznanja da i on želi isto što i ona, da i on to želi tako
očajnički.
Čeznula je za time da mu prepusti kontrolu, da mu dopusti da
zadovolji njezinu potrebu, no još mu je nešto morala reći prije nego
što se potpuno izgubi.
“Ne volim oralni seks”, upozorila ga je. Nije to bilo zbog toga što
to ne bi htjela, već to jednostavno nije mogla. Pokušala je ovladati
svojim strahom uz pomoć dečka s kojim je hodala na fakultetu, no
to nije bilo ugodno iskustvo.
“Dobro”, oštro je odvratio kao da mu to uopće nije važno.
Uspravio se, skinuo joj čizme i otkopčao traperice.
Pomogla mu je, gotovo bez daha. Izvukla se iz traperica i
ponovno posegnula za njim, no on je ustao i strgnuo traperice sa
sebe. Uzdahnula je kad je spustio bokserice i bacio ih.
Obasjan plamenom kamina, bio je veličanstveno gol i savršeno
građen. Ud mu je bio dugačak, debeo i tako tvrd da ga je očajnički
poželjela osjetiti u sebi. Instinktivno je ispružila ruku prema njemu,
no on ju je zaustavio. “Ne.” Bio je odlučan.
Vratio se među njezina bedra, prebacio jednu njezinu nogu
preko ruba kauča, a drugu podigao na svoje rame.
“U skladu su s grudnjakom”, primijetio je i palcem protrljaju
crvenu svilu njezinih gaćica.

95
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

“To mi je omiljeni komplet”, bespomoćno je dahnula osjećajući

njegove prste na svojoj maci. Tijelo će joj eksplodirati, a nije ju još
ni počeo ševiti. Zastenjala je kad je zavukao jedan prst pod gaćice i
nježno joj dotaknuo klitoris. “O, Bože. Evane. Molim te.” Morala ga
je osjetiti u sebi. Odmah. “Što radiš?” Zašto čeka?
“Rekla si da ne voliš oralni seks. Pretpostavio sam da govoriš o
tome da ga ne želiš izvesti, a ne da ga ne želiš primiti. Barem se
nadam da je tako.” Povukao je gaćice koje su popustile
pod njegovom snagom, kao i grudnjak. “Zato što te moram
okusiti, Miranda.” Bacio je gaćice na pod i zaronio među njezina
bedra.
Vrisnula je osjetivši dodir njegova jezika. Osjećaj je bio tako
nevjerojatno dobar da je ostala bez daha, a on je hlapljivo pio
iz njezina vrela kao da tjednima nije okusio ni kap vode. Zavukla
je prste u njegovu kosu i čvrsto je stisnula, a tijelo joj se zaljuljalo
od mahnite reakcije na njegove usne, zube i jezik koji su je izluđivali.
Njezini su se bokovi podignuli prema njegovim ustima. “Evane.
Molim te.” Njezino tijelo kao da je oživjelo, potpuno izvan njezine
kontrole, i žeđalo je za njim.
Napokon se usredotočio na njezin klitoris i nježno ga zagrizao,
jezikom palucnuo preko drhtavog pupoljka.
“Da”, propentala je, usredotočena samo na njegov dodir.
Ostala je bez ijedne misli u glavi zbog posesivna, dominantna
načina na koji ju je proždirao. Činilo se da mu je na umu samo jedno
- da je natjera da svrši. Potpuno ju je savladala njegova
usredotočenost i očito uživanje koje je izvlačio iz toga pohotnog čina.
Bio je poput neumoljive prirodne sile.

96
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Svršila je vrišteći njegovo ime, bokovi su joj se propinjali, a tijelo

vibriralo od olakšanja.
Puls joj je tutnjao u ušima i teško je disala kad se popeo na nju.
“Ševi me, Evane”, preklinjala je. Unatoč orgazmu i dalje je osjećala
prazninu. Morala ga je dotaknuti, morala je doživjeti i njegov užitak.
“To mi je u planu”, zarežao je.
Ponovno je posegnula za njegovim udom, no odgurnuo joj je
ruku i dohvatio kondom s poda. Vjerojatno ga je izvukao iz džepa
traperica, a sada ga je hitro navukao.
“Ako me dotakneš, neću moći izdržati”, propentao je spuštajući
se na nju.
“Nije me briga”, promrmljala je, zagrlila ga i pomilovala toplu
kožu njegovih ramena. Ovila je noge oko njegova struka.
“E pa mene jest”, progunđao je i glatko se zabio u nju. “Isuse,
uska si”, zastenjao je i uronio do kraja.
“O, Bože.” Predugo je prošlo, a on je bio toliko velik. Njegov je
ulazak bio bol i ekstaza. Osjetila je kako se ukočio čekajući da se ona
navikne na njegovu veličinu. Nije se micao, samo je ostao duboko
zariven u nju. “Nemoj čekati. Ševi me, Evane.” Mišići su joj se
opustili i propustili ga unutra. Bol je trajala samo trenutak, a onda
je ostala samo punoća i nevjerojatan užitak.
“Ne mogu. Čekati.” Izmučeno je zastenjao i pokrenuo se.
Njezino je tijelo počelo vibrirati, a cijela joj se nutrina stegnula
dok se zabijao u nju kao da mu život ovisi o tome.
Stvarnosti je nestalo, ostali su samo njih dvoje, a ona je osjećala
samo potrebu da se uvuče u nju i da više nikada ne izađe. Preplavio

97
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

ju je njegov miris, opio je. Njegov se ud zabijao u nju, njegova ju je

koža cijelu prekrila, no nije bilo dovoljno.
“Jače”, preklinjala je.
Zarila mu je nokte u leđa privlačeći ga još bliže.
“Jebemu! Kako je dobro”, zarežao je i zabio se jače, dublje.
U požudi su se njihova tijela sudarala u žestokome ritmu. U
vrtlogu čežnje izvijala se ispod njega osjećajući da joj se eksplozija
užitka približava.
“Svrši za mene, Miranda. Svrši sa mnom”, zapovjedio joj je i
prekrio njezina usta svojima.
Njezina se nutrina rastopila, Evanovo se tijelo napelo, a njegove
su je vruće usne potjerale preko ruba. Zgrabila ga je za stražnjicu i
čvrsto stisnula, a on je stenjao u njezina usta.
Svršila je u oluji požude koja ju je gotovo odnijela; zadržao ju je
samo pogled na njegovu licu, a on je divlje zastenjao i zabacio glavu.
Mišići su mu se napeli, znoj mu je kapao licem kad je napokon
svršio.
U tom trenutku zajedno su se raspali, a Randi je znala da nikada
neće zaboraviti kako je izgledao. Obuzet strašću, bio je puten i
veličanstven, a tu je sliku vrijedilo zapamtiti.
Samo se na trenutak opustio na njoj, a onda je skočio i otišao se
riješiti kondoma.
Istog joj je trenutka počeo nedostajati. Vrućina njegova tijela
bila je vrhunaravna na njezinoj koži i ispunila je mračnu prazninu
u njoj, koja se uskovitlala nakon gubitka pomajke.
Nije još ni došla do daha, a on se već vratio. Podigao ju je s kauča
i s njom u krilu sjeo u naslonjač. Stisnula se uz njega, opijena

98
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

njegovim mirisom i mirisom seksa. Bili su mokri od napora unatoč

oluji što je divljala oko zidova njegove vile. Milovao ju je po kosi kao
da je dragocjena, a ona je odmaknula pramen njegove kose s
njegova čela.
Njezin ju je mozak prekoravao zbog onoga što se upravo
dogodilo, no potisnula je negativne misli. Odbila je požaliti. Evan je
otjerao barem dio usamljenosti što ju je proganjala i natjerao
njezino tijelo da pjeva. Nikada još nije doživjela ovako dobar seks
i nije se namjeravala prezirati zbog toga što si je dopustila da toliko
uživa s muškarcem koji joj čak nije bio ni naročito drag. Život je bio
prekratak za kajanje. Ona je namjeravala uživati u onome što je
imala ovoga trenutka i nije ju bilo briga za budućnost.
“Imam problem”, tužno je izjavio Evan.
Nasmijala se zbog njegova tona. Počela se navikavati na njegov
nastup i činilo joj se da njegova osobnost nije sastavljena samo od
arogancije, već da se katkad tako ozbiljno izražava jednostavno zato
što se nikada nije naučio nasmijati. “Mislila sam da smo se upravo
pobrinuli za tvoj problem.”
Odmahnuo je glavom. “Ne to. Imam drugi problem.”
“A koji?” znatiželjno je upitala i odmaknula se kako bi ga
pogledala.
Susreo je njezin pogled, a ona je uočila nestašan sjaj u njegovim
očima. “Mislim da mi se počinješ sviđati.”
Zvučao je mrzovoljno, ali Randi je znala što se krije iza toga.
Njegova je šala bila toliko slatka baš zato što je znala da mu to nije
bilo prirodno i da se jako potrudio.

99
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Prasnula je u smijeh i zagrlila ga. Pokušala se uozbiljiti i

oponašati njegov ton glasa, no znala je da joj nije uspjelo. “Mislim
da se i ti meni sviđaš.”

100
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

OSMO POGLAVLJE

Dragi S.,
oprosti što se nisam javila, ali ostala sam bez struje. Morala sam
otići u grad na dan-dva i pričekati da oluja prestane.
Živim petnaestak kilometara od grada. Nadam se da si ti na
sigurnome i toplome.

Draga M.,
nadam se da si dobro. Imaš li prijatelje u gradu kod kojih
možeš odsjesti?

Dragi S.,
nije baš riječ o prijatelju. U stvari, odsjela sam kod onog tipa
kojeg sam ti spomenula, onoga za kojeg si mi rekao da mu se ne
približavam. Prije nego što me ponovno počneš
opominjati, moram ti reći da nije baš toliko loš. U stvari, čini mi
se da mi se sviđa. Bio je ljubazan sinoć i primio me u svoj dom.
Mislim da sam ga pogrešno shvaćala.

Draga M.,
onda ga nemoj otkantati. Možda bi se trebala potruditi da
ga bolje upoznaš. I da, vrlo mi je toplo. Upoznao sam nekoga
tko mi pomaže otjerati zimu.

101
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Randi je zastala ugledavši njegov odgovor. Upoznao je nekoga?

A kako se ona osjećala zbog toga? Bilo joj je stalo do njezinoga
tajanstvenog S., i željela je da bude sretan. Znala je da se nikada neće
upoznati i nije smjela biti sebična i željeti da je i on jadan poput nje,
kako bi se zauvijek nastavio dopisivati s njom.

Dragi S.,
jako mi je drago zbog toga. Pretpostavljam da vikende više
nećeš provoditi sam kod kuće?

Draga M.,
ne znam. Daleko je vikend.

Naglas se nasmijala. Bio je tek ponedjeljak.

Dragi S.,
Nadam se da mi nećeš pisati u petak navečer i nadam se da
je dovoljno dobra za tebe.

Draga M.,
I predobra je za mene.
A što je s tobom? Hoćeš li i nadalje vikende provoditi sama?

Uzdahnula je i protegnula bolno tijelo u fotelji pazeći da joj

računalo ne sklizne s krila. Prošle je noći napravila neke stvari sa
svojim mišićima koje godinama nije radila.

102
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Evan ju je odveo u svoj krevet na katu gdje su nastavili

istraživati sve što su im njihova tijela mogla pružiti. Na kraju su
zadovoljno zaspali.
Ujutro se probudila, no njega nije bilo. Istuširala se i otišla u
prizemlje u potrazi za svojim računalom i odjećom. Pronašla je i
jedno i drugo, pa se smjestila u široku fotelju u kojoj su prošle večeri
uživali i razgovarala s tajanstvenim S. čekajući Evanov povratak.
Gdjegod bio, poveo je Lily sa sobom. Njezina je kuja uvijek
dolazila na njezin poziv, a Randi je pretražila cijelu kuću. “Možda ju
je odveo u šetnju”, promrmljala je i dalje se pitajući kamo je otišao.

Dragi S.,
sigurno ću biti sama.

Draga M.,
A što je s tvojim tipom? Mislim da bi ga trebala bolje
upoznati. Možda si ga u početku pogrešno procijenila.
Uostalom, rekla si da je bio ljubazan.

Oklijevala je znajući da ne smije mnogo reći o Evanu. Tko-god

bio njezin tajanstveni sugovornik, vjerojatno je radio za Sinclairove.

Dragi S.,
on je samo u posjetu. Nije riječ ni o čemu ozbiljnome.

Draga M.,
možda bi moglo postati nešto ozbiljnije?
103
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Dragi S.,
nažalost, ne bi.

Draga M.,
zašto? Mislio sam da ti se počinje sviđati?

Dragi S.,
duga priča. Naši se svjetovi previše razlikuju.

Draga M.,
što ako on želi nešto više i nije ga briga čak i ako dolazite s
različitih planeta?

Njegove su je riječi nasmijale.

Dragi S.,
mislim da neće doći do toga. Za nas je to samo avantura,
samo način da se riješimo nečega što se dugo kuhalo
među nama.

Evan je možda želi, možda će je na kraju i prihvatiti kao

prijateljicu, no nije se zavaravala misleći da bi učiteljica njezina
podrijetla i milijarder mogli imati šanse za trajnu vezu. Kad oluja
prestane, Evan će otputovati za poslom, a ona će se vratiti u školu.

104
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Draga M.,
ovdje sam ako želiš razgovarati o tome.

Duboko je uzdahnula. Bila je u iskušenju da mu sve napiše, no

nije mogla. Previše toga nije znao o njezinu privatnom životu, a nije
bila ni sigurna u kakvoj je on vezi sa Sinclairovima. Možda je mogla
otkriti svoje osjećaje tajanstvenom sugovorniku, no o nekim se
stvarima nije usuđivala pisati.

Dragi S.,
hvala ti što si uvijek bio uz mene. To mi mnogo znači. Ostani
na toplome, a ja idem u potragu za svojim psom. Ne mogu
shvatiti kamo se djenula. Javit ću se uskoro.

Ugasila je poštu i računalo, zaklopila ga i spustila na pod.

Pokušala je potisnuti žaljenje zbog vijesti da je S. imao neku ženu u
svojem životu, do koje mu je očito bilo stalo. Da, željela je biti sretna
zbog njega, no počela se oslanjati na njegovo prijateljstvo, savjete,
zdrav razum i suosjećanje. Katkad bi osjetila da ih veže nešto mnogo
dublje od prijateljstva, no nije imala pojma što bi to moglo biti.
Povremeno se činilo kao da su srodne duše, kao da se razumiju na
razini mnogo drugačijoj od prijateljstva. Nažalost, vjerojatno nikada
neće saznati što je to bilo.
Željela se susresti s njim, no znala je i previše o stvarnome
životu zbog svojeg podrijetla da bi se zavaravala mišlju kako
bi susret sa strancem kojega je upoznala na internetu mogao
biti dobra ideja. U stvari, to bi se moglo završiti katastrofom

105
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

epskih razmjera, ako ne kliknu i uživo. Izgubili bi prijateljstvo na

koje su se tijekom protekle godine počeli oslanjati.
“Ma, dobro, više nije ni važno. On sada ima svoju ženu”, šapnula
je sebi u bradu nadajući se da ta nepoznata žena zna kakvog je
divnog tipa upecala. Ako ne zna, ona će je vlastoručno namlatiti.
Možda ga nikada nije upoznala uživo, no toliko je usamljenih noći
proveo s njom, tješio je nakon što je izgubila Joan, da je znala da ima
veliko srce.
Ustala je i zijevnula.
Treba mi kava i to hitno.
Lutala je golemom vilom u potrazi za kuhinjom i primijetila da
kuća unatoč prekrasnom pokućstvu izgleda nekako... hladno, kao da
nitko ne živi u njoj. Bila je bez trunke vlasnikove osobnosti.
Taman je našla kuhinju i upitala se kako da nađe Lily, kad je
kroz vrata koja nije ni primijetila ušao Evan sa psom za petama.
“Zdravo, slatkice moja”, tepala je spuštajući se na koljena kako
bi je Lily mogla “poljubiti”. Mazila je oduševljenog psa i pogledala
Evana. “Dobro jutro”, oprezno je rekla i pocrvenjela sjetivši se svega
što se dogodilo protekle noći.
“Nije samo dobro”, tiho je rekao proždirući je očima.
Da, Evan je izgledao jednako prekrasno u ležernoj odjeći kao i u
odijelu i kravati. Iako je bio odjeven u uske traperice i zeleni pulover,
i dalje je zračio snagom. Bila je to aura koju je nosio sa sobom bez
obzira na to u što je bio odjeven.
“Brinula sam se zbog Lily”, rekla mu je milujući zlaćano krzno
svojega psa. “Nisam znala da me tako brzo izdala. I mislila sam da
ti ne voliš pse.”

106
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Iskreno, vjerovala je prosudbi svojega psa, a Lily je očigledno

zaključila da je Evan u redu. Njezina ih je kujica trenutačno oboje
promatrala s potpunim obožavanjem u očima.
“Nisam rekao da ne volim pse. Samo sam rekao da nikada nisam
imao psa. Ona je draga. Odveo sam je van da obavi toalet”, objasnio
je Evan pristojno. “A onda je otišla sa mnom dolje u moj ured.”
Lily ju je još jednom liznula po licu, a Randi je ustala.
“Zašto to radi? Nahranio sam je, no i dalje me lizala. Mislio sam
da je gladna, ali očito nije riječ o tome.” Izgledao je
iskreno zbunjeno.
Randi se nasmijala. “Pokazuje ti da si joj drag.”
Pronašla je aparat za kavu i kapsule, pa ubacila jednu od njih u
stroj, stavila šalicu na ispravno mjesto, zatvorila poklopac
i pritisnula tipku za kuhanje.
“Jesam li još uvijek drag i njezinoj vlasnici?” oprezno je upitao i
zagrlio je s leđa.
Randi se okrenula prema njemu i uzvratila mu zagrljajem.
“Ovisi. Hoćeš li me poljubiti?”
“Da. Da, mislim da hoću. Mislim da se ne bih mogao suzdržati.
Izgledaš prekrasno”, odvratio je Evan gledajući je očima punim
strasti.
Zadrhtala je u iščekivanju kad je spustio glavu prema njoj. Nije
se našminkala, kosa joj je još uvijek bila vlažna od tuša. Navukla je
traperice i staru majicu i bila je sigurna da izgleda grozno, no Evanu
to očigledno nije smetalo.
Kimnula je i nasmiješila se. “Laskanjem ćeš daleko stići”,
našalila se.

107
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Kut usana mu se trznuo kao da suspreže osmijeh i ponovno je

spustio glavu kadli je odjednom glasno šmrknuo.
“Kakav je to užasan vonj?”
Randi je istoga časa znala što je zasmrdjelo cijelu kuhinju. “Čime
si nahranio Lily?”
“Nisam bio siguran koliko joj je hrane i kada potrebno, pa sam
joj dao ostatke svojega jučerašnjeg ručka. Činilo se da joj se sviđa i
mislio sam da će to biti dovoljno dok se ti ne probudiš.” Zabrinuo
se. “Molim te, reci mi da nisam negdje pogriješio.”
Izgledao je tako zabrinuto zbog Lily da se gotovo nasmijala, no
zaustavila se. “Molim te, nemoj mi reći da si je
nahranio govedinom.”
Odresci su bili najgori, a hamburgeri nisu bili mnogo bolji. Lily
ih je obožavala, no bili su previše masni i teško ih je probavljala.
Kimnuo je. “Odrezak. Ali stvarno je uživala.”
Ostvarili su se najgori Randini strahovi. “Naravno da je uživala,
obožava odrezak. Ali ako pojede više od jednoga zalogaja, jako se....
napuhne.”
“Ovaj... Dao sam joj cijeli odrezak. Hoće li joj pozliti?” uplašio se
Evan.
Začula je paniku u njegovu glasu i podignula ruku. “Neće,
govedina je neće ubiti. Ali cijeli će dan prduckati.”
Opustio se. “Ma to nije važno. Samo se nadam da joj nije loše.
Nisam znao.”
Randi je namrštila nos kad se kuhinjom proširio novi val
smrada. Lily je prišla Evanu i legla mu pod noge s pogledom punim
obožavanja u mekim smeđim očima. Evan vjerojatno nije ni znao da

108
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

ju je kupio za cijeli život tim komadom odreska. Umjesto da

pobjegne od smrada, Evan se sagnuo i pomilovao je po glavi s
olakšanjem na licu.
“Oprosti, curo”, tepao joj je svojim dubokim, umirujućim
glasom.
Randi je hitro ubacila mlijeko i šećer u kavu kako bi što prije
pobjegla iz smrdljive kuhinje i na povratku do dnevne sobe shvatila
je da je upravo otkrila još jedan razlog zbog kojeg joj se Evan sviđa
- voli životinje.
Dovraga!

109
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

DEVETO POGLAVLJE

“Jebemu! Evan nam nikada nije govorio o svojem djetinjstvu.

Više me ne čudi što ga nikada nismo viđali.” Jared Sinclair čvršće je
stisnuo šalicu kave. “Zašto nam nije rekao?”
“Vjerojatno zato što smo mi svi bili previše zaokupljeni vlastitim
problemima da bismo primijetili njegove. Bilo mu je lakše šutjeti”
primijetio je Grady udobno zavaljen u kožnome kauču. “On se
uvijek brinuo za nas i kladim se da nije navikao razgovarati o
vlastitim problemima. Ne kažem da je to u redu. Samo mislim da
Evanu nije ugodno kad nema kontrolu nad situacijom.”
“Ma nemoj mi reći”, dodao je Jared. Sjetio se mračnog razdoblja
u vlastitu životu, koje ne bi preživio da nije bilo Evana.
Micah Sinclar se pokajao sjetivši se nekih šala koje je dobacio
Evanu. Razumio ga je bolje nego ostali zato što je i sam bio najstariji
u svojem ogranku obitelji, no nikada nije uspijevao odoljeti a da ne
podbode Evana zbog njegove arogancije i zatvorenosti. Evan jest bio
arogantan, no možda nije bio onakav kakvim ga je Micah smatrao.
Dovraga, iskreno, njegov je rođak bio ukočeni seronja, no tome je
uzrok bilo nešto potpuno drugo od onoga što je mislio.
Pogledao je trojicu muškaraca koji su sjedili pokraj njega u
Jaredovoj dnevnoj sobi. Raspoloženje je bilo tmurno zbog Hopeinih
otkrića o Evanu koje im je povjerila. Žene su otišle na kat dovršiti
planove za Hopeinu zabavu, a momci su još uvijek pokušavali
shvatiti Evanovu rezerviranost.

110
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Hope im je rekla da Evan nije od nje zatražio da im ništa ne kaže,

a njoj se činilo da bi cijela obitelj trebala znati za probleme s kojima
se nosio tijekom svojega djetinjstva. Micah je bio prilično siguran da
Evan nije očekivao da će njegova sestra cijeloj obitelji reći za njegove
probleme. Čak je bio siguran da to nije ni želio. Micah je to shvaćao.
No Hope je odlučila riskirati i povjeriti im sve što je znala o Evanu,
i to zato što joj je bilo stalo do njega.
Hope samo želi da se obitelj ponovno okupi i ozdravi nakon svih
iskustava koje su doživjeli u životu.
Micah je to jako dobro razumio. I njegova je obitelj ovoga
trenutka prolazila kroz tako teške probleme da je sumnjao da će se
ikada oporaviti.
Pomalo je zavidio svojim rođacima na njihovu napretku. On sam
nije viđao svojeg brata Juliana zato što je ovaj toliko vremena
provodio u Hollywoodu i vijao svoju karijeru. A Xander... Njegov je
najmlađi brat naizgled samo želio umrijeti; činilo se da mu ni do
čega nije stalo.
Žalio je za danima kad su njih trojica bili bliski i mislili da ih
nikakva udaljenost neće moći rastaviti. Morao je priznati da ih nije
rastavila samo fizička udaljenost; na to je najviše utjecala jedna
užasna tragedija. Zbog nje je najviše patio Xander i Micah nije bio
siguran hoće li se njegov najmlađi brat ikada oporaviti od psihičkih
i fizičkih rana.
Prenuo se iz svojih razmišljanja i primijetio da su ostali
muškarci duboko u razgovoru o tome kako da pomognu Evanu.
Grady i Jared upustili su se u žestoku raspravu, a Jason bi
povremeno dobacio koji komentar. Dantea nije bilo jer je odgovarao
na pozive stanovnika Amesporta i provjeravao kako su stariji
111
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

članovi zajednice. Radio je kao detektiv u amesportskoj policiji, koja

je ionako imala vrlo malo zaposlenih. Micah nije nimalo sumnjao da
bi situacija bila u još većem kaosu da je Dante bio ovdje.
Micah je ustao, znao je da se mora vratiti u gostinjsku kuću i
pozabaviti se vlastitim poslovima. Odlučio je da će ostati
u Amesportu do subote kako bi otišao na bal, no posao nije mogao
čekati.
Ipak, želio je ostati, želio je nastaviti razgovor sa svojim
rođacima. Već se dugo nije osjećao tako opušteno kao sada sa
svojom širom obitelji. No morao je biti odgovoran prema vlastitoj
braći i više ih nije mogao zanemarivati.
Julian je odgodio svoj dolazak zbog oluje, no trebao bi stići u
petak navečer. Micah je unatoč tome znao da neće Juliana opteretiti
svojim problemima, jer je njegov brat napokon postigao sve o čemu
je sanjao. Zaslužio je da uživa u svojoj slavi i da se ne mora brinuti
o svojoj obitelji.
Kad je napokon nastupio trenutak tišine, Micah se pozdravio s
momcima, izašao kroz pokrajnja vrata i otrčao do gostinjske kuće.
Hladan ga je vjetar nemilosrdno šibao putem prema kućici.
Zalupio je vrata za sobom i naslonio se na njih, zapanjen snagom
oluje koja se obrušila na njih.
Trebao bi se osjećati depresivno ili nervozno zbog nje, no oluja
ga je uzbuđivala, pumpala je adrenalin kroz njegove žile. On je volio
rizike i bio je ovisnik o adrenalinu. Iako se prestao baviti nekim od
luđih sportova koje je volio, i dalje je rado riskirao. Nije bilo boljega
osjećaja od onoga kad bi postigao nešto što se smatralo nemogućim.
Skinuo je pulover i krenuo prema kupaonici. Morao se istuširati.
Odjurio je do Jaredove kuće jer ga je nazvala Hope i zamolila da se
112
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

uključi u razgovor o Evanu. Tamo je uspio popiti kavu, no nije se

stigao istuširati.
Pustio je vodu i skinuo se do kraja, zgužvao odjeću u loptu i bacio
je preko kupaonice. Cijela je gomila uletjela ravno u košaru za
rublje, a on je oduševljeno podigao ruke. “Dva poena”, nacerio se,
otvorio vrata kabine za tuš i ušao.
Iako je bio u iskušenju da ostane do kraja dana pod mlazom
vruće vode, natjerao se da se hitro opere kako bi se mogao prihvatiti
posla. Zatvorio je vodu i okrenuo se otvoriti vrata, no stao je,
potpuno zbunjen.
Potpuno gol i mokar, Micah se smrznuo začuvši neki glas koji je
pjevao u njegovoj kupaonici.
Tko je to, dovraga?
Glas je bio čisti sopran, no pjevačica je pomalo falšala. To joj
očigledno nije nimalo smetalo i njezin se glas pojačao kad je stigla
do krešenda kompozicije.
Koji. Vrag.
Je li netko bio dovoljno lud da pokuša opljačkati kuću? No nije
baš čuo za lopova koji bi, kad bi zapeo u kući koju je pokušavao
opljačkati zbog nesnosne oluje, odlučio da je dobra ideja glasno
zapjevati.
Znatiželja je prevagnula nad strahom i Micah je polagano
otvorio vrata i tiho se izvukao iz kabine.
Bila je tamo, pred njim, pružajući mu divan pogled na svoju
krasnu guzu dok je prala zahodsku školjku.
Dohvatio je ručnik s držača. “Zar nisi mogla pričekati da
završim?” zarežao je. Koji joj je vrag bio da je odlučila početi čistiti

113
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

kupaonicu dok je on još bio pod tušem? Nije je poznavao. Micah

nikada nije zaboravljao lijepo dupe, a nije se mogao sjetiti ni da je
ikada vidio tako spektakularno lijepu plavu kosu. Imala je nekoliko
nijansi, od meda do platine.
Nije odgovorila, nije ni zastala zbog zvuka njegova glasa.
Micah se počeo ljutiti hitro se brišući. “Jesi li me čula? Isuse,
ženo? Zar imaš problema sa sluhom?”
Bijesan zbog njezina ponašanja, zgrabio ju je za ruku i okrenuo
prema sebi. “Razgovaram s tobom. Nemoj me ignorirati. Zar si
jebeno gluha?” Nije mogao prokljuviti njezine namjere, ali sigurno
nisu bile dobre.
Začudo, razočarao se kad je prestala pjevati i počela vrištati,
pogleda uperenog u njegova usta.
“Prestani. Ništa ti nisam napravio. Ti si provalila u moju kuću.”
Prestala je vrištati i odmjerila ga od glave do pete razrogačenim
očima.
Nije imao nikakvih problema sa vlastitom golotinjom, pa joj je
dopustio da se naužije prije nego što je zamotao ručnik oko struka.
“Kojeg vraga radiš ovdje? Što hoćeš?” Žene su uvijek nešto htjele od
njega.
Na trenutak se zagledala u njega, pa oprezno odgovorila. “Da, u
stvari, ja jesam jebeno gluha.” Pokazivala je geste za gluhe dok je
govorila, vjerojatno iz navike. “Nisam znala da si ovdje. Nisam te
mogla čuti.”
Micah se osvrnuo prema zamagljenim vratima kabine i shvatio
da ga nije mogla vidjeti. Okrenuo se prema njoj, tako da mu može
čitati sa usana i odgovorio osjećajući se kao kreten, “Oprosti što sam

114
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

te uplašio. Zašto si ovdje?” Svoje je riječi popratio odgovarajućim

gestama.
Jedan od njegovih najboljih prijatelja bio je gluh i Micah je
prilično dobro poznavao znakovni jezik, iako ga nije često koristio.
“Čistim ovdje. Jared mi plaća da održavam sve vile na poluotoku
kad nema nikoga. Moj brat i ja vlasnici smo restorana u gradu, no
zimi nema dovoljno posla, pa se ovime bavim usput.” Skinula je
gumene rukavice i spustila ih u kantu, pa ispružila ruku. “Ja sam
Tessa Sullivan.”
Micah je prihvatio njezinu ruku i zadržao je u svojoj malo duže
nego što je trebao. Pogled mu se prilijepio za njezine delikatne crte
lica i prekrasnu kovrčavu kosu. Bože, bila je prekrasna. “Ja sam
Micah Sinclair, Jaredov rođak.”
Iz nekog mu je razloga izgledala poznato, no znao je da se nikada
nisu upoznali. Ne bi je tako lako zaboravio.
"Oprosti. Nisam znala da si uspio stići prije oluje. Uglavnom
najprije čistim kupaonice, pa nisam primijetila tvoje stvari u kući.
Jesi li ti hazarder ili slavni glumac?” Izvukla je ruku iz njegova stiska
i nasmiješila mu se iskrenim osmijehom. “Nisam još vidjela film koji
je pretvorio Hopeina rođaka u zvijezdu.”
Prvi puta u životu Micah je potpuno ostao bez riječi. Njezin
otvoreni osmijeh natjerao je njegov kurac da se naglo probudi
i odjednom je osjetio potrebu da je skine i nagne preko komode u
kupaonici kako bi mu ispunio želje. Želio je upiti tu toplinu koju je
osjetio u njezinu osmijehu.
Osjećao se kao kreten zato što je vikao na nju. Naravno da ga
nije mogla čuti, naravno da nije shvatila da bi ga njezina prisutnost
mogla uzrujati. “Bavim se ekstremnim sportovima”, ispravio ju je.
115
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Njezin nevini pogled uperen u njegova usta samo ga je još više

uzbudio.
Naravno da promatra moja usta. Samo me tako može razumjeti.
Micah samoga sebe više nije smatrao hazarderom. Uistinu, tako
se nikada nije doživljavao. Iako je i dalje povremeno riskirao, njegov
je glavni fokus bio na poslovanju. Ekstremni su sportovi donosili
mnogo novca, a njegova je tvrtka proizvodila najbolju opremu za
takve sportove. Ponosio se činjenicom što su zbog njega neki od tih
opasnih sportova postali sigurniji.
Kimnula je prihvaćajući njegov ispravak. “Ti si ovisnik o
adrenalinu. Mara mi je pričala o tebi i tvojoj braći.”
“Ta me profesija obogatila”, osorno je odvratio. Smetalo mu je
što je imao osjećaj da mora braniti svoj posao.
Zašto mi je uopće stalo?
Nije mu bilo stalo. Nazivali su ga i gorim imenima zbog nekih
stvari koje je u prošlosti radio i shvaćao je prema izrazu njezina lica
da mu se ne ruga. Ipak, nekako mu je smetalo što nije ozbiljno
shvaćala njegov posao. Nije bio siguran zašto je tako... no bilo je.
“Postoji li ijedan siromašni Sinclair?” upitala je ona s nestašnim
sjajem u očima.
“Vjerojatno ih ima mnogo, no ne dijele naš DNK”, priznao je
Micah i dalje zureći u nju poput napaljenog tinejdžera.
Frknula je - taj je zvuk vjerojatno bio smijeh. Micah se
nasmiješio jer je čak i taj zvuk bio čaroban budući da je dopirao od
nje.
“Kako si stigla ovamo?” Vrijeme je bilo užasno i nije mu se
svidjela ideja da je vozila kroz tu oluju.

116
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

“Dovezla sam se automobilom. Gluha sam, nisam ni glupa ni

nesposobna.” Podbočila se rukama i tvrdoglavo se zagledala u njega.
“Nisam to htio reći. Ako nisi primijetila, vani je snježna oluja”,
sarkastično ju je obavijestio i tek nakon što su mu riječi izašle iz usta
shvatio je da ona neće čuti prijekorni ton njegova glasa.
Slegnula je ramenima. “Ovdje sam provela cijeli život, a moj je
stan u blizini poluotoka. Znala sam da će ceste biti u dobrom stanju
zato što Sinclairovi imaju vlastitu ralicu.”
“A mene nazivaš hazarderom”, progunđao je. Nije mogao
shvatiti kako je uspjela išta vidjeti na cesti. No imala je pravo. Ceste
su bile očišćene iako je vidljivost bila nikakva.
“Poznajem ove ceste poput vlastitog dlana. Vjerojatno bih mogla
proći i zavezanih očiju.”
Već se vozila gluha, a on je zadrhtao od straha pomislivši na to
da se uopće našla na cesti u ovoj oluji.
“Vani trenutačno uistinu nije sigurno”, razdraženo joj je
dobacio.
“Trenutačno nisam vani”, razumno je odvratila.
“Idem se odjenuti pa ću te odvesti kući. Vila je uredna i ne moraš
je čistiti.” Neće se moći usredotočiti ni na što s njom u kući.
“Dobro. Idem.” Hitro je skupila sredstva za čišćenje i izletjela
kroz vrata.
Micah je otrčao do spavaće sobe i navukao čiste traperice i stari
pulover, pa se uputio prema dnevnoj sobi prstima češljajući kosu.
Vladala je tišina; čuo je samo fijukanje vjetra.
“Tessa!” bijesno je povikao, pa shvatio da ga ona neće čuti.
“Jebemu!”
117
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Navukao je čizme i izjurio van. Na Jaredovu prilazu nije bilo

nepoznatih automobila.
Tessa je otišla.

118
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

DESETO POGLAVLJE

Moram joj reći. Reći ću joj... uskoro.

Evan je sjedio u svojem kućnom uredu s Randinim
šampionskim prdonjom od psa pitajući se kad će joj napokon reći
da je on njezin tajanstveni virtualni prijatelj. Želio je to, morao je to
reći, ali što ako u zbiljskome svijetu ne uspiju uspostaviti onako
dobru komunikaciju kakvu su imali na mailu?
Što ako se uspaničari? Što ako zaključi da je totalni kreten zato
što joj nije rekao da je njezin S. u stvari on, Evan Sinclair? Možda će
se osjećati izdanom zato što nije ispravio njezinu pretpostavku da je
S. samo neki zaposlenik Fonda Sinclair. U redu... Čak joj je i lagao
kako bi ona i dalje mislila da je on normalan čovjek. Izgubit će obje
- i svoju najbolju prijateljicu i ženu koju je želio više od ijedne u
životu. Da, bila je riječ o jednoj osobi, ali zbog toga je Evanu bilo
samo još teže reći istinu. Mogao je izgubiti dvostruko više.
Evan je u glavi već spojio te dvije osobe, jer je u Randi koju je
upoznavao vidio toliko mnogo od osobe koju je upoznao na mailu.
Frustrirano je uzdahnuo i zavalio se u svoju udobnu direktorsku
fotelju. Spustio je ruku na Lilynu glavu i počeo je gladiti, a da to nije
ni primijetio. Randi je zaspala na kauču nakon što je obavila
pripreme za nastavu, a Lily je otišla za njim u njegov ured.
Navikavao se na psa u kući i, što ga je začudilo, dopadalo mu se
Lilyno društvo. Kuja bi se oduševila samo zato što bi dobila hranu i

119
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

tapšanje po glavi, što je bilo vrlo neobično. Pse je uistinu bilo lako
obradovati.
Evan nije želio priznati da je proveo i previše vremena
promatrajući zaspalu Randi i boreći se s iskušenjem da je dotakne,
da skoči na kauč i skine joj odjeću kako bi zadovoljio
životinjske nagone za potpunim osvajanjem, koji su ga neprestano
spopadali.
“Uskoro ću joj reći”, šapnuo je Lily. Kuja se zagledala u njega
ozbiljnim pogledom i nagnula glavu kao da ga razumije. “Hoće li biti
ljuta na mene?” upitao je psa, a Lily mu je uzvratila suosjećajnim
pogledom.
Pa mislim stvarno! Je li moguće da razgovaram s psom?
Ako je uistinu zaključio da će zlatni retriver biti dobar psihijatar,
stvarno je gadno zaglibio. No trenutačno se nalazio u potpuno
nepoznatoj situaciji i nije imao pojma što da radi.
Mogao bi razgovarati s braćom, ali oni će ga vjerojatno živa
pojesti i to s punim pravom. Nije baš bio uz njih dok su oni
pokušavali osvojiti svoje žene. Čak je i pokušao odvratiti Dantea
i Gradyja od brze ženidbe, a i Jareda je namučio unatoč tome što je
želio da završi s Marom.
Hope mu je rekla da istoga trenutka sve prizna Randi i vidi kako
će se situacija dalje razvijati. Ako njihova komunikacija funkcionira
na jednoj razini, rekla mu je, funkcionirat će i na drugoj.
Nije poslušao sestrin savjet i nije priznao Randi. A što dulje bude
odgađao, to će biti teže priznati istinu. Znao je to, no previše ga je
brinula njezina reakcija.
Možda su uistinu prebrzo uskočili u krevet, no Evan nikada neće
zažaliti zbog najbolje noći koju je proveo u životu. Otkad su se
120
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

upoznali, između njega i Randi frcale su iskre. A on se nekako nadao

da će kad se napokon poševe nestati one bolne napetosti koju je
osjećao u želudcu kadgod bi je vidio.
No to se nije dogodilo.
A sada je bio gotovo siguran da mu želudac proždire pravi krvavi
čir.
Otvorio je ladicu i izvukao tablete protiv gastritisa pa ih ubacio
u usta. S obzirom na to koliko ih je već prožvakao otkad je saznao
da će se morati ponovno susresti s Randi, trebao bi kupiti dionice
farmaceutske kompanije koja ih je proizvodila.
“Tako je prokleto prekrasna”, tiho je rekao Lily i progutao
odurnu kredu koja mu se rastopila u ustima. Mogao se samo nadati
da će ublažiti goruću bol u njegovim prsima i želudcu.
Uspio se otrgnuti od opsesivnih misli o Randi i ugasiti računalo.
Shvatio je da neće moći raditi. Bio je previše rastresen. Otići će
provjeriti kako je vani i je li se Randi probudila. Bilo je kasno
popodne, a ona još ništa nije pojela.
Ustao je i zagladio meki traper svojih hlača. Ležerna odjeća koju
mu je kupila Hope nakon njihova posjeta supermarketu uistinu nije
bila tako loša. Čak mu je bilo i udobno. Pulover je bio topao i bilo je
lijepo bez košulje i kravate koja mu je stezala vrat. Da, bilo je i
neobično, no nekako mu je odgovaralo. Traperice bi mu smetale
samo kad bi mu se digao kurac, što bi se dogodilo kadgod bi vidio
Randi, ili čak pomislio na nju. Materijal nije bio nimalo rastezljiv pa
bi mu žestoko prignječio erekciju.
Hope ga je bila odvela u kupovinu nakon što su riješili pitanje
namirnica. Rekla mu je da se mora opustiti i da mora izgledati
pristupačnije, a u tome će mu pomoći ležernija odjeća. Bio je
121
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

spreman učiniti bilo što kako bi Randi bila spremna komunicirati s

njim, pa čak se i odreći svoje uobičajene odore. Odjeća koju je kupio
nije bila kvalitetna poput njegove uobičajene, no ako ga zbog toga
Randi doživi kao čovjeka, a ne kao seronju, nosit će je.
Tek što je otvorio vrata kadli je začuo vrisak s kata vile.
Miranda!
Naježio se od straha i jurnuo je stubama poput olimpijskog
šampiona. Srce mu je divlje udaralo kad je pomislio da ju je netko
povrijedio... ili štogod goreg.
Naglo je stao shvativši da ona i dalje spava na kauču, no cijelo
joj se tijelo nemirno bacakalo.
“Nisam kurva, nisam kurva”, ponavljala je prigušenim glasom.
“Ne. Molim te. Ne mogu.”
Cvilila je, a taj mu se zvuk zabio ravno u srce. Sanjala je, no što
je dovraga bilo u toj noćnoj mori?
Kao da je već doživjela noćne more svoje gazdarice, Lily joj je
oprezno prišla i liznula je po licu.
“Neeee!” Izmučeni je zvuk koji se oteo s Randinih usana bio
kombinacija vriska i preklinjanja.
Evan je bolno udahnuo i krenuo prema njoj, a Lily se bacila na
njezine noge. Randi se uspravila na kauču teško dišući. “O, Bože. O,
Bože. Ne opet.”
Evan je čekao da ga ona primijeti, nije je želio uplašiti. Ona je
privila psa uza sebe, zabila prste u Lilyno meko krzno i oslonila čelo
na njezino tijelo.
“Lily”, rekla je glasom punim panike i opustila stisak kojim je
držala psa. Shvatila je da je samo sanjala.

122
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Napokon je Evan tiho progovorio, “Jesi li dobro?”

Randi je nastavila odsutno gladiti psa kao da je to umiruje.
“Da.” Randin je glas drhtao i nije zvučala nimalo dobro.
Više nije mogao potiskivati svoj strah, brigu i neumoljivu želju
da je utješi, pa je nježno spustio psa na pod i podigao Randi u
naručje. Sjeo je na kauč i spustio je u svoje krilo, a ona ga je čvrsto
zagrlila oko vrata. Položio je njezinu glavu na svoje rame i nježno
joj stao milovati svilenkastu kosu.
“Što se dogodilo?” upitao je. “Čuo sam tvoj vrisak s donjeg kata.”
“Noćna mora”, promrmljala je u njegova prsa. “Oprosti što sam
te uplašila. Progonile su me dok sam bila tinejdžerka, no mislila sam
da su prestale. Nisam ih godinama imala sve dok Joan nije umrla. A
otad sam već dva puta ružno sanjala. Mislim da je ponovno počelo
zato što sam opet sama.”
Nije sama. Ima mene.
Pokušao je potisnuti žestoku potrebu da joj dokaže kako nije
ostala sama na svijetu samo zato što više nije bilo njezine pomajke.
“Što si sanjala?” Pokušao je govoriti mirnim glasom, no
užasavao se svega što je nju plašilo, pa makar samo i u snu. “Zašto
si govorila da nisi kurva?”
“Duga priča”, nervozno je odvratila. “Snovi su ostatak iz
prošlosti. To je sada gotovo.”
“Razgovaraj sa mnom, Randi. Molim te.” Namjerno je
upotrijebio njezin nadimak. Osjetio je da je ono što ju muči
povezano s njezinim djetinjstvom, a vjerojatno i s njezinom pravom
majkom. Ako su njezina sjećanja bila ovako užasna, zakleo se da je

123
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

nikada više neće nazvati pravim imenom. “Kakav ti je bio život prije
dolaska u Amesport?”
“Moja je majka radila ružne stvari. Ja sam radila ružne stvari”,
upozorila ga je Randi.
“Nije me briga što je radila tvoja majka. Ti nisi tvoja majka, a
bila si samo dijete. Reci mi”, nagovarao ju je Evan.
“Moja je majka bila kurva.”
Cijelo joj je tijelo zadrhtalo kad mu je to priznala.
Iz nje je potekla bujica riječi. “Otkad je se sjećam radila je kao
prostitutka. Imala je samo šesnaest godina kad me rodila i nikada
nisam saznala tko mi je otac. Vjerojatno je to bio jedan od njezinih...
klijenata. Živjele smo u malenom stanu pokraj njezina ugla, ali
nisam je često viđala. U toj je zgradi živjelo mnogo prostitutki koje
su radile u tom kvartu i one su me čuvale, a ponekad bi mi donijele
hranu. Bile su ljubazne prema meni iako to nisu morale biti. Nisam
bila njihova.”
Evan je i nesvjesno čvršće stisnuo Randinu kosu. Cijelo mu je
tijelo drhtalo od bijesa kad je pomislio da je neko dijete odrastalo u
takvim uvjetima. “Što se dogodilo?”
Moram ostati miran. Riječ je o njoj, a ne o meni. A ona me sada
treba.
A morao je priznati da joj uistinu želi biti potreban.
“Jedna od dama pomogla mi je da se prijavim u školu i išla sam
svakoga dana. Ne sjećam se mnogo toga prije početka osnovne
škole.”
“Je li tvoja majka dovodila klijente u vaš stan?”

124
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

“Ne. Odlazila bi, ponekad prije nego što bih stigla kući iz škole,
a ponekad je ne bi bilo kod kuće kad sam kretala na nastavu.”
Evanov se bijes razbuktao, što mu se gotovo nikada nije
događalo. Randi je samu sebe odgojila uz povremenu pomoć
prostitutki? “Kako si završila u Amesportu? O čemu si sanjala? Je li
se takvo što dogodilo?”
Polagano je kimnula i nastavila nesigurnim glasom. “Kad mi je
bilo trinaest, majka je otišla i više se nije vratila. Tjedan dana poslije
pronašli su njezino tijelo. Ubio ju je neki od njezinih klijenata, no
nikada nisu pronašli počinitelja.”
Evana je ponovno iznenadila snaga njegova bijesa. “Ostala si
sama?”
“Socijalna je služba otkrila da postojim pa su me dodijelili
udomiteljima.”
Zbunjeno je upitao, “Onda su te usvojili Tyleri?”
“Ne. Udomljena sam u obitelji u Južnoj Kaliforniji. A onda sam
pobjegla.”
Evan je znao da je nešto preskočila, “Što se dogodilo?” Znao je
da je imala razloga za bijeg. Ako joj je ostalo imalo potrebe za
stabilnošću nakon njezina kaotična djetinjstva, ne bi samo tako
otišla.
“Udomitelj je znao da sam kći prostitutke. Pretpostavio je da
posjedujem iste vještine kao i moja majka”, tiho mu je rekla.
U Evanu se razbuktao gnjev kakav još nikada nije doživio.
“Prisilio te? Bila si dijete.”
“Moja je majka također pobjegla od kuće. Neke dame počinju s
poslom vrlo mlade, najčešće zbog toga što su pobjegle iz uništenih

125
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

obitelji i zlostavljanja” strpljivo mu je objasnila Randi. “Pokušao je

gurnuti kurac u moja usta. Morala sam se silom probiti iz kuće.
Otišla sam bez ičega... no nisam ni imala mnogo toga do čega bi mi
bilo stalo.”
“Mogli su ti pronaći drugi dom...”
“Bojala sam se. Mislila sam da imam više šanse preživjeti na ulici
nego u udomiteljskom sustavu.”
Evan je shvaćao razloge, no to nije ublažilo njegov bijes zbog
svega što je proživjela kao dijete.
“Kako si završila ovdje?” Nije je želio tjerati da ponovno
proživljava svoju prošlost. Možda je zvučala kao da je preboljela
traume svojega djetinjstva, no sigurno ju je još uvijek boljelo ako je
i dalje imala noćne more. A on bi najradije vlastitim rukama zadavio
govnara koji ju je pokušao silovati.
“Neko sam vrijeme živjela na ulici. Prestala sam ići u školu.
Radila sam što sam morala kako bih preživjela. Jednog sam dana
bila toliko gladna i očajna da sam pokušala ukrasti novčanik turistu.
Nikako nisam željela početi prodavati svoje tijelo, ali znala sam da
sam sve bliže tome da se vratim damama i preklinjem ih za pomoć.
Na kraju bih završila tako da bih napravila bilo što samo da
preživim.” Glas joj je drhtao dok je govorila o očaju koji je vladao
njezinim životom.
Evan je duboko udahnuo sileći se da se usredotoči na Randi
umjesto navlastite osjećaje. Gotovo ga je uništila pomisao na to da
je Randi bila na korak od prostitucije. “Jesi li uspjela naći novac koji
ti je bio potreban?” upitao je. Nije ga bilo briga je li pokrala stotine
ljudi kako bi preživjela. Zaslužila je bolji život od onoga koji je dobila
kao dijete... a koji je nalikovao na pakao.
126
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

“Ne.” Ton njezina glasa se promijenio, postao je melankoličan i

zamišljen. “Novčanik koji sam pokušala ukrasti pripadao je Dennisu
Tyleru.”
“Tvojem poočimu?” u nevjerici je upitao Evan.
Kimnula je. “Dennis i Joan bili su na odmoru, slavili su
godišnjicu. On me uhvatio.”
“Nije te odveo na policiju”, pretpostavio je Evan nadajući se da
je imao pravo.
“Nije. On i Joan odveli su me do obližnjeg restorana i nahranili
me. Kad su čuli što mi se sve dogodilo, odveli su me sa sobom u
Amesport. Joan je bila umirovljena učiteljica i pomogla mi je da
nadoknadim propušteno. Cijelo sam ljeto učila kako bih bila
spremna za početak nastave ujesen.”
“I uspjela si”, odvratio je Evan, a u glasu mu se čulo divljenje.
“Kako su Dennis i Joan uspjeli riješiti problem sa
socijalnom službom?”
“Lagali su”, izravno je odvratila Randi. “Tvrdili su da su daleki
rođaci i da imaju starateljstvo. Dennis je bio umirovljeni ravnatelj
škole, a Joan je bila učiteljica. Željeli su me zadržati i napravili su sve
što je bilo potrebno kako bih mogla krenuti u školu.” Glas joj je
prepukao, licem su potekle suze. “Dvoje ljudi, koji su cijeli život
proveli kao pošteni građani, lagali su i krivotvorili sve što je bilo
potrebno kako jedna tinejdžerka ne bi završila na ulici. Nisu željeli
riskirati da ponovno završim u udomiteljskom sustavu. Tada su već
bili u sedamdesetima i nitko od nas nije znao što bi se dogodilo da
su pokušali reći istinu i proći kroz udomiteljski sustav.”
Evan je pretpostavljao da se vjerojatno ne bi dogodilo ništa
strašno, jer je ona tada već bila tinejdžerka i nitko je ne bi usvojio.
127
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Vjerojatno bi je Tyleri uspjeli usvojiti da su se suočili sa sustavom.

No znao je da bi Randi morala na neko vrijeme otići u neku
udomiteljsku obitelj, jer su je Tyieri odveli nelegalno, i to izvan
države rođenja. Bio je izuzetno zahvalan Tylerima na njihovoj žrtvi
i njihovim lažima. “Kako si dobila njihovo prezime?”
“Sama sam ga uzela kad sam postala punoljetna. Oni su bili
jedini roditelji koje sam ikada imala i željela sam nositi
njihovo prezime”, odlučno je odvratila.
“Žao mi je što ih nisam upoznao”, naglas je razmišljao Evan. I
dalje je bio bijesan što je netko tako divan kao što je žena u njegovu
naručju odrastao u tako užasnim okolnostima. No divio se njezinoj
snazi i želji da preživi i uspije. Koliko je još djece u takvim
situacijama uspjelo završiti fakultet i postati učiteljima? Nije znao
statistike, no pretpostavio je da ih nema mnogo.
Uzdahnula je. “Svidjeli bi ti se. Bili su izrazito razumni ljudi i
jako su me voljeli”, čeznutljivo je odgovorila.
“Što misliš, zašto su ponovno počele noćne more?” Jedva je
uspio postaviti pitanje, gušio ga je bijes.
“Mislim da je to zbog Joanine smrti. Toliko sam se dugo
oslanjala na nju da nisam mogla ni naslutiti koliko ću biti usamljena
bez nje. Moji su mi roditelji dali obrazovanje i mogućnost da živim
boljim životom, ali sada mi strašno nedostaju”, rekla je Randi
glasom punim tuge.
Evan je znao da Randi ima ljude u svojem životu kojima je stalo
do nje, no gubitak pomajke oživio je sve njezine strahove
iz djetinjstva. Iako on sam nikada nije doživio strah zbog toga
što neće imati gdje spavati ili što jesti, jako je dobro shvaćao da bi se

128
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

tijekom djetinjstva neki strahovi toliko duboko ukorijenili da ih se

bilo nemoguće riješiti. On je bio savršen dokaz te teorije.
Nije bilo čudo što je toliko voljela hranu i što ju je doživljavala
poput religioznog iskustva. Ako tijekom djetinjstva nisi znao hoćeš
li uopće dobiti idući obrok, svaki je zalogaj postajao dragocjen.
Srce mu se stisnulo kad je pomislio da je Randi doživjela glad.
Želudac mu se okrenuo od pomisli da ju je neki prljavi gad
pokušao natjerati na seks dok je bila još dijete.
Ja ću je uvijek štititi, bit će napokon na sigurnom.
Sada je imala njega, a ako je dovoljno čvrsto zagrli, možda će se
napokon osjetiti sigurnom.
Čvrsto ju je stisnuo uza se i zakleo se da će ostati uz nju sve dok
mu ona to dopusti i da će se temeljito pobrinuti da joj se više nikada
ništa ružno ne dogodi.
Ona ne mora ni znati da je odlučio kako će se do kraja svojega
života brinuti da ona više nikada ne bude uplašena, sama ili
usamljena.
Hoće li mi dopustiti da ostanem uz nju kad otkrije da sam ja
njezin virtualni prijatelj?
Nije htio riskirati da je sada izgubi i lako je samoga sebe uvjerio
da može još malo pričekati prije nego što joj otkrije istinu.

129
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

JEDANAESTO POGLAVLJE

“Što? Ne voliš kolače?”

Randi se užasnuto zagledala u Evana koji je zurio u kolač od
mrkve na svojem tanjuru kao da je riječ o zmiji otrovnici. Za početak
se bunio što su za večeru jeli špagete. Tvrdio je da imaju previše
ugljikohidrata. No pojeo ih je slasno kao da danima ništa nije okusio
i unatoč prigovorima slistio je i posljednju mrvicu na tanjuru. A sada
je sumnjičavo mjerkao kolač.
“Trudim se jesti što manje šećera”, ravnodušno je odvratio.
Randi je zagrizla u komad kolača i zatvorila oči uživajući u okusu
gustog preljeva od kremastoga sira. Ponovno je otvorila oči i
zagledala se u Evana kao da ovaj govori neki strani jezik. Varala je
kod pripreme špageta - samo je doradila kupovni umak. No kolač je
pripremila vlastitim rukama. “Boluješ li od dijabetesa?” U životu
nije upoznala tako spektakularno građenog muškarca koji bi bio
toliko opsjednut brojanjem kalorija.
“Ne. Bio sam bucmasto dijete i stavili su me na strogu dijetu.
Otada ne jedem šećer”, nevoljko je priznao.
Njegovi su ga roditelji stavili na dijetu bez ijednog slatkiša?
Naravno, djeca su trebala zdravo jesti, no pokoja slastica ne bi im
naškodila. “Što si jeo?”
“Ribu, nemasno meso, povrće. Isto što jedem i sada.”

130
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

“Jesi li uistinu bio predebeo?” Za dijete je to bila gotovo

nemoguća dijeta i nije mogla zamisliti da bi roditelji natjerali svoje
dijete na takvo što osim ako situacija nije bila stvarno ozbiljna.
Slegnuo je ramenima. “Ne baš. Ali počeo sam skupljati kile i moj
je otac smatrao da sam debeo. Nisam smio večerati s obitelji, a ako
bi vaga pokazala da sam dobio koji kilogram, nisam dobio hranu.”
Srce joj se slomilo zbog čeznutljiva pogleda u njegovim očima
uperenog prema komadu kolača na tanjuru. Zaglavio je u strahu od
bilo kakve prehrane na koju nije bio navikao. Već je i prije shvatila
da je bio opsesivno discipliniran. “Evane, očigledno je da redovito
vježbaš i na tijelu nemaš ni grama sala.” U to se i sama uvjerila.
“Neće te ubiti ako se povremeno opustiš.”
Ustala je, obišla široki stol u blagovaonici, podignula njegovu
vilicu i zahvatila komad kolača. “Otvori usta.”
Nije se bunio već je otvorio usta i dopustio joj da ga nahrani.
Promatrala je njegovo lice dok je žvakao zatvorenih očiju.
“Je li dobro?” nesigurno je upitala.
Progutao je prije nego što je odgovorio. “Jebeno je nevjerojatno.”
Znala je kako je okusiti finu hranu nakon duge gladi. Možda se
Evan nikada nije morao boriti za idući obrok na isti način kao i ona,
ali definitivno je bio prisiljen odreći se bilo kakvih jela koja bi mu
pružila užitak.
Pokazala mu je da odmakne stolac od stola i sjela mu u krilo, pa
i sama uzela komad kolača. “Joanin recept”, progutala je slatki
zalogaj i rekla mu.
Ponudila mu je još jedan zalogaj, pojela i sama još jedan.
Njegove su oči blistale poput modrih plamenova; bez oklijevanja je

131
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

prihvaćao slatke zalogaje i nije skidao pogleda s njezina lica. Randi

mu se radosno nasmiješila znajući da je uspjela. Bilo je tako
očigledno da je Evan želio pojesti kolač, samo se bojao narušiti svoju
rigidnu rutinu.
Pojeli su slasticu, a Evan je uzeo prazan tanjur iz njezine ruke i
stavio ga na stol.
“Ovo je bilo fantastično. Ali sada osjećam očajničku potrebu da
okusim tebe”, zarežao je pogleda punog mahnite želje.
Ustao je s njom u naručju, a nju je prožeo električni drhtaj. Nije
zastao ni trenutka već je potrčao uza stube noseći je kao da je perce.
Nije joj padalo na pamet glumatati. I ona je njega željela kao i
on nju. U njezinom se trbuhu kovitlala požuda, a njezina se maca
već navlažila od samog iščekivanja njegova dodira.
“Trebam te”, priznala je drhtavim glasom kad ju je spustio iz
naručja.
Evan je možda bio nepopustljiv u mnogim prilikama, no
prihvatio ju je onakvu kakva je bila, zajedno s njezinom ružnom
prošlošću. Nije ni trepnuo kad mu je priznala da je njezina majka
bila prostitutka, i nije se povukao. Pokušao ju je utješiti, nježno i
slatko, pružio joj je osjećaj sigurnosti nakon noćne more i nije
pokazao ni jedne naznake da je nakon njezina priznanja smatra
manje vrijednom.
“Znam, draga. I ja tebe trebam. Moram ti pokazati da si sada
moja”, zarežao je. “Skini se za mene jer ću inače opet razderati tvoje
lijepo donje rublje.”
Njegove posesivne, dominantne riječi pojačale su njezinu
požudu kao što to ništa drugo ne bi moglo. Trebalo ju je to
prestrašiti i vjerojatno i bi da ih je izgovorio bilo tko osim Evana. No
132
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

sada su njegove riječi bile odjek one potrebe koja je zavladala i

njezinom dušom.
Željela je biti njegova; željela je da on pripada njoj. Osjećaji su
bili primitivni i grabežljivi, no ovoga su časa bili prirodni poput
disanja.
Randi je uglavnom birala delikatne, slatke pastelne boje za svoje
donje rublje, a ne seksi čipku namijenjenu izazivanju požude, no
Evanu to očigledno nije bilo važno. “Nije baš tako seksi”, odvratila
je neobično nervozna.
Vjerovala mu je, no nikada još nije vidjela ovaj divlji pogled
kojim ju je gledao. Izgledao je... potpuno ogoljeno i oduzimao je dah
svojom ljepotom. Zastala je s rukama na zatvaraču svojih traperica
kad se počeo skidati i nije se ni pomakla sve dok nije stajao pred
njom potpuno gol.
“O, Bože. Uistinu si prekrasan”, propentala je uživajući u
pogledu na njegove mišiće i prelijepu golu kožu. Ugledala je
nekoliko izblijedjelih ožiljaka na njegovim ramenima i prsima.
“Okreni se”, zatražila je i skinula traperice. Nestalo je nesigurnosti.
“Radije ne bih”, progunđao je kroz stisnute zube. Njegove su
plave oči blistale od bijesa i intenzivne želje.
Možda se trebala bojati njegove žestine, no nije. Znala je da nije
ljut na nju i bio je prevelik muškarac da bi svoj bijes iskalio na
pogrešnoj osobi. Bio je zatvoren, oprezan, a ono što je sada vidjela
nije pokazivao nikome. Ogolio se pred njoj jer joj je vjerovao, barem
malo. A to ju je saznanje natjeralo da ide dalje.
“Molim te”, preklinjala je. Znala je da je riječ o nečemu što on
mora prelomiti u sebi, bila je to još jedna prepreka koju je morao

133
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

savladati. Nažalost, pretpostavila je da će to biti mnogo teže od

jedenja slastica ili odijevanja u ležerniju odjeću.
Skinula je pulover i čekala, bez daha.
Gladno ju je odmjerio, a onda se polagano okrenuo. Naglo je
udahnula.
Ožiljci nisu bili grozni i na prvi su pogled bili gotovo nevidljivi.
No, kad se približila, primijetila je blijede linije na njegovim leđima
i stražnjici, koje su se protezale i po stražnjem dijelu njegovih
bedara. Njegovi su se mišići zgrčili dok je prstima prelazila preko
ožiljaka.
Zašto? Ne razumijem zašto bi roditelj tukao dijete. Znam da je
njegov otac bio užasan čovjek, no Hope nikada nije rekla da ih je
tukao. Pretpostavila sam da ih je zlostavljao riječima i da se grozno
odnosio prema njima.
Evan je bio najstariji muški nasljednik obitelji Sinclair i
očigledno se sva okrutnost obrušila na njega, unatoč tome što je bio
samo dijete.
Suze su joj potekle niz obraze, no njezini osjećaji nisu bili važni.
Kakvo je bilo Evanovo djetinjstvo? Nije dobivao hranu i očigledno je
dobivao takve batine da su ožiljci još uvijek bili vidljivi. Kakvo bi to
čudovište napravilo djetetu? Njegov je otac izdvojio Evana od
ostatka obitelji i koristio kao metu za svoju okrutnost.
“Prokletnik!” uzviknula je glasom hrapavim od plača. “Da tvoj
otac nije mrtav, odrezala bih mu jaja i zagurala mu ih u grlo!”
Nalazila je sve više ožiljaka i bila je sve ljuća. Njezino je djetinjstvo
bilo gadno, ali nije se moglo usporediti s ovime.
“Zar si uzrujana... zbog mene?” nesigurno ju je upitao Evan.

134
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Da. Vjerojatno nije znao kako je to kad je netko uzrujan zbog

onoga što mu se dogodilo, no ona je imala očajničku potrebu utješiti
dijete kakvo je nekada bio. “Da.”
“To je bilo davno”, mirno je odvratio. Zvučao je kao da on
pokušava utješiti nju.
Randi je kleknula i otkrila ožiljke na njegovim bedrima i
listovima. “Nije važno. Bio je čudovište. Je li to radio i drugoj djeci?”
“Ne. Barem ne u tolikoj mjeri. Ali duševno zlostavljanje bilo je
gore od fizičkog.”
Osjetila je oklijevanje u njegovu glasu i znala je. “To si namjerno
napravio. Dopustio si mu da te mlati do besvijesti samo da ne tuče
braću i Hope.” Imala je pravo. Evan je bio potpuno posvećen svojoj
ulozi zaštitnika i upravo je to i učinio.
“Ne mogu poreći da mi je sinulo kako će ih otac ostaviti na miru
ako se pretvorim u metu njegova nezadovoljstva”, nevoljko je
priznao.
Naravno da jest. “I, je li uspjelo?”
“Uglavnom jest. Bio je gad, a kad sam otišao na fakultet, počeo
je napadati Gradyja. Primijetio sam to kad sam stigao kući za Božić,
i namjeravao sam to raspraviti s njim, no umro je.”
Osjetila je olakšanje u njegovu glasu i znala je da nije planirao
samo raspravljati s ocem o tome kako se odnosio prema njegovu
mlađem bratu. Bilo bi lijepo da je imao priliku vratiti ocu za sve
batine, no ovako je bilo bolje. Fizički sukob između Evana i njegova
oca bio bi užasan za ostatak obitelji.

135
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

“Sada je sve to završilo, Evane.” Nije ga željela tjerati da

ponovno proživljava ta sjećanja. “Ti si snažan i prekrasan.” Dlanom
je obujmila njegovu stražnjicu i poljubila tanku liniju ožiljka.
“Nemoj!” usprotivio se, okrenuo i bijesno zapiljio u nju. “Nemoj
me žaliti!”
“Ne žalim te”, iskreno mu je odvratila zagledavši se u njegove
oči. “Samo mi je stalo.” Evan nikada ne bi prihvatio da ga netko žali.
Zato vjerojatno nikome nikada nije ni rekao što je proživio u
djetinjstvu.
Lice mu se opustilo. “Onda dobro”, zbunjeno je odvratio.
Položila je usta na mišiće njegova trbuha i jezikom prešla preko
blage udubine.
Napeti mišići njegova trbuha odmah su otvrdnuli pod njezinim
dodirom. Nježno je usnama dodirnula seksi tamni trag dlačica što
su se spuštale do golemoga uda.
Vrijeme je.
I ona je morala ostaviti za sobom duhove vlastite prošlosti i
pokazati Evanu da je najpoželjniji muškarac kojega je ikad upoznala.
Polagano je rastvorila usne i liznula kapljicu s glavića njegova
uda uživajući u njegovu okusu.
Nije bilo grozno.
Nije bilo odvratno.
Bilo je božanstveno.
Nestala su sva sjećanja na njezino traumatično djetinjstvo, a ona
je uživala u okusu Evana Sinclaira. To je bila njegova koža, njegov
okus. Otvorila je usta i jezikom prešla po donjoj strani njegova

136
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

golemog uda, obujmila ga desnom rukom. Imala je osjećaj da joj se

pod dlanom našao čelik omotan svilom i morala ga je dodirnuti.
“Randi”, zarežao je. “Nemoj. Ti to ne voliš.”
Srce joj se stisnulo zbog njegovih izmučenih riječi, zbog njegove
spremnosti da se odrekne vlastita užitka zbog njezina straha. Od
toga je njezino uzbuđenje naraslo do neslućenih visina. Podignula je
glavu, pogledala ga u oči i odgovorila, “Možda želim s tobom.
Dopusti mi, Evane. Jako mi se sviđa.”
I dalje ga je promatrala obujmivši ga usnama i uzevši još dublje
u usta. Zabacio je glavu i zatvorio oči, preplavljen putenim
blaženstvom.
“Ubijaš me”, propentao je.
Ubrzo je stekla samopouzdanje koristeći vještinu s kojim je
imala vrlo malo iskustva. Slijedila je njegove upute i
oponašala seksualni čin pomoću dlanova i usana, jezika i sisanja
osjetljiva glavića njegova uda.
Teško je disao, a ona je nježno uhvatila njegova jaja jednim
dlanom, a drugim ga uhvatila za stražnjicu držeći ga blizu. Erotični,
duboki, životinjski zvukovi koji su mu se otimali iz usta napali su
njezine osjete i obratili se onome dijelu njezine duše koji se povezao
s njim i s boli njegova djetinjstva.
Nije se trgnula kad je zabio prste u njezinu kosu i usmjerio
njezina usta, dao joj ritam koji mu je bio potreban.
“Ne mogu stati.” Riječi su bile mahnite, promukle od želje.
Nemoj stati, Evane. Jednom se u životu pusti.
Zatvorila je oči i uživala u senzualnoj povezanosti s njim, znala
je da će se napokon prepustiti.

137
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

“Jebemu, sunce! Svršit ću!” upozorio ju je.

Da. Da. Da.
Čvrsto ga je držala, nije mu dopustila da je odgurne. Njegov je
vrući orgazam preplavio njezino grlo, a ona ga je
pohlepno prihvatila uživajući u činjenici da je uspjela srušiti ovoga
snažnoga ponosnog muškarca na koljena.
Polagano je polizala svaku kap njegova orgazma s njegova uda i
uživala u njegovu stenjanju.
Na kraju ju je zgrabio i podigao na noge.
“Zašto?” promuklo je upitao pogleda olujnog poput mora.
Nije se pravila da ga ne razumije. “Imala sam osjećaj da je tako
ispravno. I divna si okusa.” Liznula je usne samo da vidi što će se
dogoditi.
Nije ju razočarao. Podigao ju je i spustio na krevet.
“Je li te napalilo kad si mi pušila?” ozbiljno je upitao.
“Više nego što sam mislila da je moguće”, priznala je.
Popeo se na krevet. “Do kraja života ću sanjati o tim prekrasnim
usnama na mojem kurcu”, rekao je oduševljeno, no u glasu mu se
čulo da će ga i cijeli život mučiti savjest jer joj je dopustio da zbog
njegova užitka učini ono što ju je tako zorno podsjećalo na traume
iz djetinjstva.
Randi je znala da nikada neće zaboraviti ništa od onoga što su
napravili, neće zaboraviti ovu bliskost. Ni jedno seksualno iskustvo
u njezinoj prošlosti nije bilo ni blizu ekstazi koju je pronašla s
Evanom. Bilo je to opasno i znala je da bi lako mogla postati ovisna
o njemu.

138
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

“Trebam te”, šapnula je i zagledala se u njega molećivim

pogledom.
“Imaš me”, istog je trena odvratio.
“Hoćeš li mi opet pokazati kako je to doživjeti nevjerojatno
seksualno iskustvo?” tiho je zamolila. “Nikada mi nije bilo ovako”,
priznala je.
Evan se nasmijao. “Misliš da sam ja neki stručnjak? Ni meni
nikada još nije bilo ovako. Ali moram ti priznati da sam
mnogo vježbao. Mislim da sam se pripremao za tebe.”
Srce joj je preskočilo kad je posegnuo za kopčom njezina
grudnjaka.
Pažljivo ga je skinuo i zagledao se u njega prije nego što ga je
spustio na pod. “Griješiš, samo da znaš”, obavijestio ju je. “Nikada
nisam vidio ovako seksi donje rublje. Sviđaju mi se nježne boje i fina
čipka. Tako je slatko, a ja znam da je ono što se krije ispod njega još
slađe.”
Položio ju je na svoj jastuk i kleknuo između njezinih bedara
proždirući je pogledom. Dlanovima je obujmio njezine grudi. Nisu
bile prevelike i lijepo su mu stale u ruke.
“Savršeno”, zarežao je.
Zadrhtala je osjetivši njegove palčeve na svojim bradavicama i
promrmljala njegovo ime kad se smjestio tako da ih može uzeti u
usta. “Evane”, uzdahnula je.
Provukla je prste kroz njegovu kosu i izvila se kad je nježno
gricnuo njezinu lijevu bradavicu, a onda je pomilovao
jezikom. Prešao je na drugu, gricnuo, liznuo, milovao.

139
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

“Evane, molim te”, preklinjala je osjetivši da neće više dugo

izdržati. Uživala je u tim osjetima, no trebala je mnogo više.
Nježno je položio prst na njezine usne i premjestio se pokraj nje.
“Moram te gledati dok svršavaš”, rekao joj je glasom
punim osjećaja.
Preplavila ju je vrućina, a njegova je ruka kliznula niz njezin
trbuh i zavukla se među njezina bedra. Otvorila mu se, očajnički je
trebala njegov dodir.
Zavukao je prste pod njezine gaćice i znalački joj dodirnuo
klitoris, kružio je oko njega pa pritisnuo dajući joj što je trebala, a
onda bi ponovno počeo. Taman prije nego što bi svršila, povukao bi
se i ponovno je natjerao u stanje savršena uzbuđenja, a usnama je i
dalje milovao njezine grudi.
Izvijala se i bacala, izmučena, čeznući za orgazmom. Zatvorila je
oči, pod vjeđama je blještao kaleidoskop boja. “Da. Molim te, da.
Nemoj stati.”
Položio je dlan na njezinu dojku i prstima je nastavio izazivati
kad joj je šapnuo na uho. “Svrši za mene, Randi. Tako si prekrasna
dok svršavaš. Želim to vidjeti. Želim znati da sam ja taj koji te doveo
do toga”, rekao je muklim, zavodljivim glasom, a toplina njegova
daha zagrijala joj je uho.
Savršeno je upravljao njezinim tijelom, slao je električne
podražaje ravno u njezinu nutrinu. Njezin orgazam nije
naišao odjednom jer mu Evan to nije dopustio. Zabacila je glavu,
teško je disala, a euforija je polagano, neumoljivo nadirala.
Njezin je orgazam ovoga puta bio drugačiji. Cijelo joj je tijelo
vibriralo, preplavili su je valovi senzualna užitka. Činilo se da traje

140
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

beskrajno; nije trajao dovoljno dugo. Stenjala je, potpuno

izvan kontrole, a njezina su se bedra izvijala pod njegovim dodirom.
“Prekrasno”, promuklo je šapnuo. “Tako si prokleto prekrasna.”
Imala je osjećaj da je lebdjela kad se napokon pribrala, a Evan je
i dalje nježno milovao njezine vlažne nabore.
Kleknuo je među njezina bedra, a maca joj se zgrčila u
iščekivanju. Bez riječi je strgnuo njezine gaćice i bacio ih na pod.
Okrenuo ju je na trbuh, podigao joj bokove u zrak i zabio se do kraja
u nju.
Rastegnula se prihvaćajući ga, mišići su se pobunili zbog
neočekivana napada pod drugačijim kutom.
“Moja!” posesivno je zarežao i čvrsto je uhvatio za bokove.
Naglo je udahnula i podigla se na laktove i koljena. Srce joj je
preskočilo kad je shvatila da ju jebe kao špiljski čovjek.
Nikada je u životu ništa nije ovako napalilo. Željela je biti
osvojena upravo ovako: žestoko, zahtjevno, životinjski i divlje.
Pokrenuo se, dublje i žešće se zabijao, daha isprekidanog od
uzbuđenja.
“Moja si. Reci to”, zatražio je i zabio se u nju.
Randi nije imala glasa, nije mogla oblikovati riječi. Tijelo joj je
bilo toliko uzbuđeno, toliko spremno eksplodirati da je mogla samo
gurnuti bokove prema njemu i nečujno preklinjati da je žestoko
uzme.
“Reci”, ponovno je zapovjedio i zavukao ruku među njezina
bedra do njezina klitorisa.

141
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

“Da, kvragu, da!” Znala je da vrišti, no njezino je tijelo dostizalo

vrhunac za kojim je čeznulo. Evanov divlji, puten zahtjev gotovo ju
je izludio.
Morala mu je biti još bliže. “Jače”, vrisnula je i nabila se na njega.
“Još.”
Sagnuo se i ugrizao je za stražnji dio vrata, taman ispod kose
koja se razdvojila i spustila oko njezina lica.
Njezin je orgazam naišao kao strujni udar koji ju je natjerao da
spusti glavu i počne vrištati u njegov jastuk.
“Nemoj”, zatražio je i povukao je za kosu. “Želim te čuti.”
Stisnula se oko njegova uda, koji se divlje zabijao u nju.
“Jebemu. Randi!” zaurlao je i svršio, jedva se uspio osloniti na
ruke da ne padne na nju.
Prela je od užitka, a on se srušio pokraj nje i povukao je sebi
čvrsto je zagrlivši.
“Sranje! Nisam stavio kondom.” Zvučao je neuobičajeno
uznemireno.
Randi se malo odmakla kako bi ga mogla pogledati u oči.
Ugledala je njegov prestravljeni pogled i srce joj je sišlo u
pete. “Koristim kontracepciju, ne moraš se brinuti.” Počela je piti
tablete za kontracepciju na fakultetu. Ublaživale su bol
njezine menstruacije pa ih je nastavila uzimati.
Licem mu se razlilo olakšanje, a njezino je srce brže zalupalo.
Naravno da ne želi napumpati kćer jedne kurve. On je milijarder.
To bi ga previše koštalo.
“Zdrav sam”, hitro je odvratio. “Testirao sam se, a nikada još
nisam spavao sa ženom bez kondoma.”
142
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

“Sa mnom si siguran”, hladno je odvratila. “I ja sam se

pregledala, a nakon toga nisam ni sa kime spavala.”
“Nije me to brinulo, više sam se brinuo da ne ostaneš trudna”,
odvratio je.
Zaboljelo ju je to. Njegova je zabrinutost bila savršeno logična,
no nakon svega što su podijelili neugodno ju je spustila na zemlju.
Ovo je samo avantura. Uživaj, ali nemoj se previše zagrijati.
Riječ je samo o seksu. Ovime se samo rješavate seksualne potrebe.
Prebacila se do ruba kreveta i ustala, krenula prema kupaonici.
“Kamo ćeš?” nezadovoljno ju je upitao.
“Mislim da ću se okupati u tvojoj golemoj kadi”, odvratila je.
Željela je to barem jednom učiniti prije nego što ode iz njegove vile.
“Želiš li društvo?” ponadao se on.
“Mislim da mogu sama”, odvratila je ravnodušno. Morala je biti
pribrana sve dok ne ode iz njegove sobe.
Nije odgovorio. Nije ni očekivala odgovor.
Suze su potekle tek kad je zatvorila i zaključala vrata kupaonice.

143
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

DVANAESTO POGLAVLJE

Te je noći oluja napokon popustila. Dante je nazvao ujutro i

obavijestio Randi da ponovno ima struje, pa je otišla kući.
Unatoč napornom treningu, Evan je i dalje bio nemiran pa se
pješice uputio do Gradyjeve vile. Morao je s nekime razgovarati.
“Ne znam u čemu sam pogriješio”, rekao je braći. Sjedili su oko
stola sa šalicama kave. Odlučio im je priznati sve o svojoj vezi s
Randi, nadao se da će mu moći pomoći. Neka ga zezaju koliko hoće,
sve će podnijeti samo da bi od njih dobio neke informacije o
funkcioniranju ženskoga uma. On je samo želio usrećiti Randi.
“A da razgovaraš s njom?” predložio je Grady. “Shvatio sam da
darovi ne pale ako je ljuta.”
“Najprije mora shvatiti gdje je pogriješio”, primijetio je Jared
mršteći se.
“Što si joj točno rekao prije nego što je popizdila?” znatiželjno je
upitao Dante.
Evan ih je pogledao. Lica njegove braće bila su ozbiljna. Uistinu
su mu pokušavali pomoći, što ga je silno iznenadilo.
Stigao je u Gradyjevu vilu, a braća su se ubrzo okupila. Dante je
bio u odori, spreman za posao, no rekao je da ima vremena jer je
ionako radio bez prestanka tijekom oluje. Jared nije ni pokušao
smisliti neki izgovor za svoj dolazak.
Evan je bio siguran da ih je Grady nazvao i tražio da dođu zbog
njega, no nije imao pojma zašto bi to učinio.
144
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

No činilo se da su mu spremni dati savjete i to je bilo dovoljno.

“Ne znam ni kakvo cvijeće voli i ne znam u čemu sam pogriješio.
Samo se... promijenila.” Palo mu je na pamet da joj pošalje cvijeće i
nerviralo ga je što ne zna koje najviše voli.
“Što se dogodilo prije nego što je promijenila raspoloženje?”
ozbiljno je upitao Grady.
“Fantastično smo se poseksali bez kondoma”, nevoljko je
priznao Evan. Nije mu bilo drago što mora otkriti osobne detalje
svojeg odnosa s Randi. No bio je očajan.
“I što je onda bilo?” Dante je otpio gutljaj kave.
“Rekao sam joj da mi je drago što pije kontracepciju i što neće
ostati trudna.” Ako se Evana pitalo, to je bila normalna reakcija.
“Nisi valjda!”
“Sranje!”
Dante je dodao, “Mogao si joj isto tako reći i da si je samo htio
poševiti i ništa više.”
“Pa, jesam... otprilike”, odvratio je Evan i nelagodno se
promeškoljio. “Ali samo zato što mi se stvarno sviđa i privlači me.
Ali ne želim imati djecu.”
“Zašto?” tiho je upitao Jared. “Zbog tvojeg problema?”
Evan je naglo podigao glavu. “Hope vam je rekla.” Nije nimalo
sumnjao tko im je otkrio.
“Sve nam je rekla. Ti si nam to trebao reći, Evane. Dovraga, stari
je i mene i te kako dovoljno mučio, a tebe je uništavao”, progunđao
je Grady.

145
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Nisu imali pojma koliko je uistinu bilo grozno, a Evan ih nije

namjeravao opterećivati detaljima. “Preživio sam. Ali čini se da je
problem nasljedan.”
“Tvoje dijete neće imati našega oca”, podsjetio ga je Dante. “On
ili ona imat će tebe.” Zastao je pa dodao, “Randi obožava djecu.
Možda ne želi odmah roditi, ali siguran sam da je lako mogla
zamijeniti tvoje olakšanje zbog toga što uzima kontracepciju s
manjkom interesa za bilo što osim za seks. Jesi li joj pokušao
objasniti?”
Evan je polagano odmahnuo glavom. Posramio se otkrivši da je
zbog njegovih nepažljivih riječi Randi mogla pomisliti da je ne
smatra prikladnom majkom za svoje dijete. Ako je o tome bila riječ,
potpuno ga je pogrešno shvatila. Njega je prestravila ideja da bi bilo
kojoj ženi mogao napraviti dijete i o tome uistinu nije želio
razgovarati. Pokušao je promijeniti temu pa je upitao, “Imate li
kakav savjet što bih mogao učiniti da to ispravim?”
“Mogao bi puzati”, predložio je Jared.
“Razgovaraj s njom. Reci joj istinu”, dodao je Grady.
“Mora shvatiti da ti nije stalo samo do seksa”, rekao je mudro
Dante. “Stalo ti je do nje, zar ne?”
Evan je pogledao Dantea i polagano kimnuo. Nije više imao
razloga kriti to. Zbog činjenice da je očigledno povrijedio Randi
svojim glupim komentarom želudac ga je tako zabolio da je morao
posegnuti u džep po uvijek spremne tablete protiv gastritisa. Još
malo i više neće smjeti nikamo bez njih.
Da, želio ju je ševiti, no osjećao je i mnogo više od toga. Osjećaji
su bili pomiješani sa požudom, a ona nije shvatila zašto je bio toliko
uznemiren pomišlju da dobije dijete.
146
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Nije to bilo zbog nje; bilo je to zbog njega.

Dante je dodao, “Ako ne misliš ozbiljno, nekoliko se detektiva
raspitivalo o njoj, a svi dečki u policijskoj postaji misle da je totalan
komad.”
Evanu se zacrnjelo pred očima, tresnuo je šakom o stol. “Ona je
moja. Reci im da se ne približavaju ili ću ih sve zgaziti, bili policajci
ili ne.”
Zbog pomisli da bi Randi mogla biti s drugim muškarcem
potpuno je podivljao, a njegov ga je bijes natjerao da zaboravi na
činjenicu da on nikada ne gubi kontrolu. Da se toga i sjetio, bilo bi
mu potpuno nevažno u ovoj situaciji.
Njegova su se braća samo nacerila.

***

“Jesi li vidjela današnji Elsiein članak, draga?”

Randi je navratila u Prirodne elemente provjeriti kako je Beatrice
preživjela oluju. Očigledno, sve je bilo u redu, a staričin je
entuzijazam bio zarazan.
“Objavila je članak danas?” znatiželjno je upitala Randi gledajući
neobičnu kolekciju predmeta po dućanu. “Neobično, tek je jučer
navečer prestalo sniježiti.”
Beatrice je oduševljeno zakimala. “Aha. Naslov je Hollywoodska
zvijezda stiže u Amesport.”
Randi se nasmijala začuvši Beatricin dramatičan glas.
“On je samac”, podsjetila je samoproglašenu ženidbenu
posrednicu i namignula joj. Dolazak Juliana Sinclaira u Amesport
147
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

uistinu je bila velika vijest. On je bio velika zvijezda, no Randi

je pretpostavljala da je njegova obitelj ipak željela da sve to prođe u
miru i tišini. Elsie Renfrew - ili Elsie Doušnica, kako su je zvali iza
leđa - bila je najbolja Beatricina prijateljica i pisala je za
amesportske novine. Randi nije imala pojma kako su saznale da
rođak Sinclairovih stiže u Amesport, no nekako su
uspjele. Vjerojatno su izvukle informacije od neopreznog člana
obitelji. Beatrice i Elsie možda su izgledale kao drage starice, no bile
su nemilosrdne kad je bila riječ o otkrivanju najnovijih
tračeva. Randi ih je dovoljno dugo poznavala da je znala kako
izbjeći odgovore na njihova naizgled nevina pitanja.
“Znam, draga, ali neće dugo ostati samac”, samopouzdano joj je
odvratila Beatrice. “Njegova je sudbina ovdje.”
Randi je dotaknula opsidijan u džepu. Beatrice je pogriješila u
vezi nje. Jedini muškarac kojega je Randi željela bio je nedostižan za
ženu poput nje. Prestala se ljutiti na Evana. Što je očekivala? Je li
željela da joj kaže da nije važno ako ostane trudna? To ne bi bilo
logično ni razumno. Ni sama nije željela postati samohrana majka,
no željela je jednoga dana imati djecu.
Ušla je u seksualnu vezu s Evanom znajući da od njega neće
moći dobiti ništa više od toga. Ona je željela više, a ne on. Nije imala
prava očekivati bilo koju drugu reakciju osim olakšanja. Znala je da
bi se tako i ona trebala osjećati, no nekako... nije.
“Misliš da mu nije stalo do tebe?” upitala je Beatrice brišući
prašinu.
“Znam da nije”, odvratila je Randi i naslonila se na pult.
“Griješiš”, cvrkutala je Beatrice. “On mnogo toga krije, no istina
će na kraju izaći na vidjelo.”
148
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

“On nije za mene, Beatrice.”

“Ovo nije jedna od mojih pogrešaka. Moji duhovni vodiči nikada
ne griješe kad je riječ o Sinclairovima”, čvrsto je odvratila Beatrice.
Randi se nasmiješila. Nije joj namjeravala reći da smatra kako
su njezini duhovni vodiči u posljednje vrijeme postali dementni.
“Moram ići”, rekla joj je. “Lily je u automobilu.”
Još nije stigla do kuće, pa se kuja vozila s njom po gradu.
Beatrice se okrenula i probola je pogledom. “Nemoj odustati. On
je vrijedan čekanja, no bit će ga teško slomiti.”
Randi je kimnula iako nije vjerovala u Beatricina predviđanja.
Ili barem u ovo. “A što je s rođacima?” upitala je pitajući se što će
Beatrice predvidjeti za njih.
“Svi oni pripadaju ovamo i već sam sanjala san o prvome.”
Jadni dečki. Nemaju pojma što ih čeka.
Sumnjala je da će se ijedan od rođaka preseliti u Amesport.
Micah se bavio ekstremnim sportovima, Julian je radio u
Hollywoodu, a zločesti dečko Xander vjerojatno je divljao u nekome
velikom gradu. Ni jedan od njih nije pripadao ovamo.
“Čuvaj se, Beatrice”, s ljubavlju je rekla Randi i krenula prema
vratima.
“I ti, sunce, i zapamti što sam ti rekla. Vas ste dvoje suđeni jedno
drugome.”
Otvorila je vrata i doviknula preko ramena, “Hvala ti, Beatrice.”
Izašla je i odmahnula glavom. Jadna Beatrice, ovoga je puta
potpuno promašila. Samo to još nije znala.

***
149
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Poslijepodne je Randi održavala instrukcije u Centru. Škola će

ponovno početi sutra, no ona je obećala Mattovoj majci da će doći i
bilo joj je drago što nije otkazala instrukcije.
Radila je s dječakom na čitanju. To je bio uobičajen problem
djece u trećem razredu osnovne škole.
“Nema smisla”, požalio se Matt, frustriran pokušajem čitanja
odlomka iz knjige pripovijedaka.
“Imat će smisla”, potaknula ga je Randi. “Moraš se i dalje truditi.
Pročitaj naglas”, strpljivo se nasmiješila. “Shvatit ćeš.”
Matt je bio pametan, no trebalo mu je posvetiti više vremena
nego što ga je dobivao u učionici. Stoga je zamolila njegove roditelje
da ga pošalju na besplatne instrukcije u Centru i ostavljala bi čitavo
poslijepodne kako bi mogla nasamo raditi s njim.
Krajičkom oka primijetila je Evana, koji je promatrao nju i Matta
i njihovu borbu s pripovijetkom. Udobno se naslonio o vratnicu i
bilo je očigledno da je već neko vrijeme bio ondje.
Ponovno je bio u odijelu, a izraz lica bio mu je mračan i
zamišljen. Gurnuo je ruke u džepove kaputa i ušao u prostoriju, pa
rekao: “Trebat će mu četiri puta više vremena za prepoznavanje
riječi. Ono što on vidi nije isto što vide i ostala djeca. Mozak mu je
drugačije posložen. Ponekad neće moći povezati riječ s predmetom
ili značenjem. Neće moći shvatiti sarkazam i teško će nalaziti prave
riječi. Neće baš ni moći pratiti šale i bit će mu neugodno zbog toga.
No može uspjeti kao i bilo koje drugo dijete.”
Randi se zapiljila u Evana. Njegove su je riječi potpuno zbunile,
a onda joj je sinulo. Znakovi su bili suptilni: njegova izrazita potreba
za organizacijom i rigidnom rutinom, njegova zamolba da sama
otipka svoj broj na mobitelu umjesto da to učini on. Ponekad bi
150
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

potpuno ozbiljno shvatio stvari koje su bile mišljene kao šala i

njegova strahovita potreba i odlučnost da uspije unatoč tome što je
postigao više od većine ljudi na svijetu.
Evan je i previše kompenzirao svoj problem.
“Patiš od disleksije?” Pitanje je bilo gotovo nepotrebno. Nakon
njegove izjave i navale sjećanja koju je izazvala, bila je sigurna u svoj
zaključak.
Polagano je kimnuo ne skrećući pogleda s njezina lica. “Da.”
Kimnuo je prema Mattu i upitao, “Jesi li znala da i on pati od toga?”
Progutala je knedlu i odgovorila. “Da. Magistrirala sam
obrazovanje i certificirana sam za poduku djece koja imaju
poteškoća u učenju.”
Matt je razrogačenim očima promatrao Evana. “I ti imaš iste
probleme kao ja?” znatiželjno je upitao.
Evan je sjeo pokraj njega, nasuprot Randi.
“Imam”, iskreno je odgovorio. “Mi smo drugačiji, ali to ne znači
da ne možemo biti uspješni. Mnogi su slavni ljudi disleksičari.”
“Znam”, oduševljeno je odvratio Matt. “Randi mi je rekla. Ali
teško mi je čitati i ponekad pomiješam brojeve.”
Evan je ozbiljno kimnuo. “Tvoj će mozak naći načina da sve to
posloži. Samo moraš zapamtiti da si ti poseban, a ne glup. Ti možeš
shvaćati stvari onako kako to nitko drugi ne može.”
Randine su se ruke tresle kad je zatvorila knjigu koju su čitali i
slušala iskren razgovor između Evana i Matta. Bilo je teško
prihvatiti da je Evan bio disleksičan, no neke su stvari
napokon imale smisla.

151
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Pokušao je nadvladati svoju slabost tako što je žestoko koristio

svoje jake strane. Povremeno je bio previše opsjednut kontrolom jer
je sve moralo biti savršeno organizirano kako bi on mogao
optimalno funkcionirati. Ponekad uistinu nije shvaćao kad bi se
netko šalio, pa radije nije odgovarao. Vjerojatno je nikada nije
namjerno ignorirao. Zar joj nije rekao da često ne zna što bi rekao?
Zato nije ni govorio. A ako se nikada nije družio s ljudima koji su se
voljeli šaliti, nije se naviknuo na to i nije mu bilo ugodno s takvim
ljudima.
Svako dijete koje je patilo od disleksije moralo je pronaći vlastiti
put do uspjeha i učenja. Znala je da je Evanov put bio dugačak i
težak s obzirom na zlostavljanje koje je pretrpio. No uspio je,
postigao je stvari o kojima su drugi mogli samo sanjati.
Da, rodio se u bogatstvu, no njegovo je partnerstvo u
nevjerojatno uspješnim tvrtkama povećalo njegovo bogatstvo do
neslućenih visina.
“Došla je mama”, sretno je uzviknuo Matt i prenuo Randi iz
njezinih misli.
Mattova je majka stajala pokraj vrata sa sinovom jaknom u
rukama. Nasreću, njegova je majka bila brižna i shvaćala je Mattov
problem.
“Idi”, rekao je Evan i nježno ga potapšao po leđima. “I zapamti
što sam ti rekao.”
Randi se rastužila shvativši da je propustila dio razgovora,
onako izgubljena u vlastitim mislima.
Matt se radosno nasmiješio Evanu, lica punog obožavanja.
Randi ga je pratila pogledom dok nije izašao, a onda se okrenula
Evanu. Nije znala što bi rekla.
152
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Napokon je pronašla riječi. “Zašto mi nisi rekao?”

Slegnuo je ramenima. “Nikome nisam rekao.”
“Zašto?”
“Znam da nisam glup, lijen ni spor, pa zašto bi se to ikoga
trebalo ticati?” izvio je obrvu.
“Je li to mislio tvoj otac? Mislio je da si lijen i spor. Je li te zato
tukao?” Randi je stisnula šake nadajući se da će Evan to poreći.
Nije.
“Da. Tako je počelo”, objasnio je skrenuvši pogled. “Od mene se
očekivalo da budem izvrstan u školi. Ja sam bio nasljednik obitelji
Sinclair. Sve je drugo bilo nezamislivo. Nisam smio biti defektan.”
Evan je duboko uzdahnuo. “Ja sam bio najveće razočaranje mojega
oca. Sporo sam čitao i imao sam problema s brojevima, što je
nezamislivo za jednoga Sinclaira. Još uvijek katkad pomiješam
brojeve. Moje mi osoblje pomaže da budem siguran kako je ono što
je u mojoj glavi isto kao i ono na papiru.
Često diktiram izvješća, tako da se ispravno zapisu i da ne dođe
do grešaka.”
Srce ju je boljelo. On je krio svoje probleme, umjesto da se
ponosi svojim uspjesima. Ustala je i obišla stol, pa sjela na
stol pokraj njega. “Kako si naučio?” I dalje ju nije gledao, a njoj
se plakalo zbog dječaka koji je nekoć bio. Evan je bio genijalan,
no prokleti ga je idiot natjerao da se osjeća glupim.
“Nakon što je moj otac shvatio da me neće učiniti pametnijim
pomoću batina, zaposlio je tutora. Učitelj je bio gad, no uspjelo je.
Pomoglo je ponavljanje i fonetično čitanje; bilo mi je lakše pamtiti
riječi koje su bile povezane s nekim konkretnim objektom ili

153
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

osobom. Poslije sam savladao koncepte. Svake sam večeri radio s

tutorom, čak vikendom.”
“Ti si fantastičan. Nadam se da ti je to jasno?” Ispružila je ruku
i okrenula njegovu glavu prema sebi.
“Nisam baš. Takav sam se rodio i morao sam se naučiti nositi s
time.”
Pretvarao se kao da mu nije stalo. Srce ju je zaboljelo. Znala je
da ga je boljelo, pogotovo u djetinjstvu. Očigledno, zbog toga je
postao samo još odlučniji u potrazi za načinom da pobijedi svoje
probleme i uspio je. Disleksiju nije bilo moguće izliječiti, no on je
našao načina da se nosi s njom.
Proučavala je primjere koji su prikazivali kako djeca s
disleksijom vide riječi i kako je moguće pobijediti te probleme. To ju
je natjeralo da shvati djecu s problemima u učenju i poželjela im je
pomagati. Mnogo je slavnih ljudi patilo od disleksije, uključujući i
neke od najpametnijih i najkreativnijih umova u povijesti.
“Ne slažem se”, rekla je. I dalje je držala dlan na njegovu licu,
pokušavala ga je natjerati da je pogleda.
“Dakle, podučavaš djecu s problemima u učenju?” muklo je
upitao. Bilo je očigledno da želi promijeniti temu.
Odmahnula je glavom. “Ne. Predajem trećem razredu u
osnovnoj školi. Ovdje volontiram za djecu s posebnim potrebama.
Amesport nema organizirani program za nadarenu djecu ili djecu s
posebnim potrebama.”
“Prekvalificirana si?”
“Ne baš. Samo ne mogu koristiti sve svoje vještine na
trenutačnom poslu. A volim ovdje volontirati.” To joj je bio najbolji

154
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

dio dana. “Usrećuje me. Znaš li ti kako je to biti sretan,

Evane?” Pitala se je li ikada prije uspio izaći iz granica koje si je
postavio. Smatrao se čuvarom svoje braće i sestre, odgovornim
za njihovu sreću. No što je s njim? Imao je genijalan um koji
je funkcionirao na jedinstven način i to je kompenzirao tako što je
bio previše ozbiljan i pretjerano organiziran. U redu... bio je jezovito
organiziran, no imao je razloga za to. Njegova disleksija nije u
potpunosti objašnjavala njegovu aroganciju, no Randi je zaključila
da je arogancija bila prirodni dio njegova karaktera. Evan je stekao
samopouzdanje tijekom godina, tako da joj je sada mogao povjeriti
koliko je bio nesiguran kao dijete.
Ustao je i napokon je pogledao u oči.
Njegove su modre oči bljesnule, “Mislim da razumijem što je
sreća. Prošloga tjedna ili prošle godine to nije bio slučaj, ali mislim
da mi polagano sjeda.”
Randi je spustila dlan na njegovo rame i susrela njegov
intenzivan pogled. “Zašto sada?”
“Zato što mislim da sam sretan kad sam s tobom i kad te gledam
kako svršavaš”, zarežao je i uhvatio je za vrat, podigao joj glavu i
žestoko je poljubio.

155
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

TRINAESTO POGLAVLJE

Randi se potpuno izgubila u njegovu poljupcu, snazi njegova

vrućeg zagrljaja. Zgrabila ga je za ramena da ne padne i utopila se u
njegovoj dominantnoj žestini.
Izgubila je svu volju da se bori protiv neukrotive privlačnosti što
ju je osjećala prema njemu. Ovo je bio Evan. Moćan. Neopisivo seksi.
Potpuno neodoljiv kad bi ovako izgubio kontrolu.
Evan se odmaknuo, a ona je jedva disala. Pogledala ga je
razrogačenim očima.
“Jesam li te povrijedio kad sam ti rekao da ne želim da ostaneš
trudna?” upitao je hrapavim glasom.
Polagano je kimnula. “Nije riječ o tome da želim ostati trudna.
Povrijedila me činjenica da si bio toliko užasnut zbog mogućnosti da
dobiješ dijete sa mnom.”
“Znaš da je disleksija nasljedna. Prenosi se u obiteljima. Bojao
sam se za Gradyja zbog problema koje je imao u školi, no na kraju
je ispalo da su njegovi problemi potpuno drugačiji. Kad sam otišao
na fakultet, njemu je bilo strašno teško i to mi je bilo nepodnošljivo.”
Naravno, nije Evan bio kriv za to što je morao otići od kuće na
fakultet, no sada ga je već dovoljno dobro poznavala kako bi znala
da je bio sklon sve probleme svijeta stavljati na svoja pleća. On to
nije doživljavao kao teret; to je jednostavno bila njegova
odgovornost. “I što onda?” prekorila ga je Randi. “Zar bi vlastito
dijete smatrao defektnim ako bi se pokazalo da pati od disleksije?”

156
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

“Naravno da ne bih”, odlučno je porekao. “Ali ne bi mu bilo

lako.”
“Evane, ti nisi tvoj otac. On te ne smije definirati kao osobu”,
tiho je rekla. “Bit ćeš divan otac i tvoje će dijete biti
prekrasno. Disleksična djeca mogu učiti i mogu biti nevjerojatno
inteligentna i kreativna, kao i ti. Tvoj je razgovor s Mattom bio
nadahnut,” Dobro... nije čula cijeli razgovor, no Matt je otišao
sretan.
Odmahnuo je glavom. “Rekao mi je da želi biti morski pas poput
mene.”
Nasmijala se zbog Mattove reference na popularnu televizijsku
emisiju. “Jesi li ti morski pas?”
“Ne. Samo na drugačiji način promatram situacije, a imao sam
i sreće. Bavim se investicijama i Čini se da imam sposobnost
promatranja izvan okvira, te tako zaključim što će uspjeti, a što
neće. Ponekad je riječ o talentu, a ponekad samo o instinktu”,
priznao je. “Osim toga, imam mnogo više novca nego tipičan morski
pas.”
Poželjela se nasmijati zbog njegove drskosti kad je spomenuo
svoje bogatstvo, no nije to učinila. Morala se pozabaviti drugim
dijelom njegove izjave.
“Ti si genijalan.” Njoj je to bilo očigledno. Unatoč teškim
iskušenjima kroz koja su morala proći disleksična djeca, činjenica
jest bila da je njihov mozak bio drugačiji i da su stoga
imali kreativne talente koje drugi ljudi nisu imali. Evan je zbog
svojeg poremećaja bio u stanju vidjeti cjelokupnu sliku buduće
tvrtke i njezina poslovanja, umjesto da se usredotoči na jednu ili

157
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

dvije negativne strane koje je bilo moguće riješiti. Imao je dar za

odabir dobrih tvrtki, koliko god se trudio to poreći.
“Samo imam nos za posao”, ispravio ju je Evan, nije bio
spreman povjerovati u vlastitu genijalnost. “I imam urođeni instinkt
koji mi govori što će uspjeti, a što neće. Odabrao sam tvrtke koje
nitko drugi nije htio ni štapom dotaknuti i pomogao im da uspiju.”
“Prodao si očeve tvrtke?” Znala je da jest. Evan je prodao sve
nakon očeve smrti i podijelio bogatstvo sa svojom braćom i sestrom.
A onda je izgradio vlastito golemo carstvo.
“Nisu uistinu bile očeve. Osnovao ih je moj djed. On je bio lukavi
stari lisac koji je znao nanjušiti dobar posao s druge strane svijeta.
Sve sam prodao nakon očeve smrti kako bih mogao podijeliti
obiteljsko bogatstvo.” Namrštio se i nastavio, “Iskreno, želio sam ih
se riješiti. Želio sam dokazati samome sebi da mogu sam odabrati
dobre investicije i sam se obogatiti. Naravno, imao sam sreće što
sam imao novca za to, no uspio sam višestruko povećati svoje
nasljedstvo.” Nije se pravio važan, samo je naveo činjenice.
“Kako je to kad si tako bogat? Pitala sam se kako bih se osjećala
kad bih imala toliki novac”, znatiželjno je upitala. Njoj nije bilo
važno to što nije bila bogata i što to nikada neće ni biti, no iskreno
se pitala kako bi bilo da ne mora svakoga mjeseca pažljivo pratiti
stanje svojega računa.
“Vjerojatno nije mnogo drugačije nego što se osjećaju drugi
ljudi. Imamo iste brige, isti strah od neuspjeha. Riječ je samo o tome
da imamo bolje automobile, ljepše kuće i veće bankovne račune.”
Nacerio joj se.
“Usrećuje li te to? Je li novca ikada dovoljno?” Je li uopće bilo
važno koliko novca ima nakon određene količine novca?
158
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

“Rekao sam ti što me usrećuje i nije riječ o novcu”, progunđao

je. “Ali mislim da sam htio dokazati da mogu nešto samostalno
izgraditi. Htio sam steći više nego što je to učinio moj otac.”
Znala je što misli. Godinama se dokazivao, pokušavao je biti bolji
od oca kako bi dokazao koliko vrijedi i kako bi dokazao da je njegov
otac pogriješio kad ga je nazvao lijenim i glupim. “Novac ne znači
da ćeš se bolje osjećati”, dodala je. Bila je sigurna da je moguće biti
vrlo bogat i potpuno jadan. “Sreća je mnogo više od novca.”
“Mislim da to počinjem shvaćati.” Nježno ju je pomilovao po
kosi. “Oprosti što sam te povrijedio, Randi. Nisam to namjeravao.”
Morala je primijetiti da joj se i dalje obraćao njezinim
nadimkom. Nije ju htio podsjećati na djetinjstvo. Njegova ju je
tankoćutnost dirnula kao što ništa drugo ne bi moglo.
Sada je shvaćala njegovu žestoku reakciju na mogućnost da
postane otac, i ta reakcija nije imala nikakve veze s razlozima koje
je ona pretpostavila. Iskreno, nije bila ni racionalna. Njegova
disleksija nije nužno značila da će je njegovo dijete naslijediti, a
njegovo je bogatstvo značilo da bi si mogao priuštiti najbolje škole
kako bi pomogao djetetu. Također, disleksična su djeca često imala
prosječnu ili čak natprosječnu inteligenciju. No, možda nije želio da
njegovo dijete pati kao što je on patio. Nije shvaćao na svjesnoj
razini da je glavna razlika u tome kako se roditelji odluče nositi s
tim problemom. “Mogao si mi reći.” Udarila ga je šakom u rame.
“Mislila sam da ti se počinjem sviđati”, našalila se.
“Mislim da smo davno prošli tu fazu”, ozbiljno je odvratio Evan.
“Pokaži mi sreću, Randi. Mislim da si ti jedina koja to može učiniti.”
Srce joj je brže zakucalo zbog njegove molbe. Kad bi tražio nešto
što nije potpuno razumio, Evan bi razmišljao u vrlo širokim
159
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

okvirima. Zaboljelo ju je jer je shvatila da nikada nije doživio sreću

koja bi mu pomogla da shvati jednostavno stanje zadovoljstva.
“Najprije mi moraš vjerovati.”
“Vjerujem ti”, istog je trena odvratio.
Stisnula je usta, znala je da će morati provesti većinu
slobodnoga vremena idućih nekoliko dana s Evanom. Bilo je to
primamljivo i vrlo opasno. “Nećemo se samo seksati”, upozorila ga
je. Naravno da je i ona voljela seks, kao i on, ali morao je
otkriti mnogo više toga kako bi shvatio sreću i zadovoljstvo.
Pokunjio se, a Randi se ugrizla za usnicu kako se ne bi nasmijala.
Bilo je tako lijepo osjetiti da te netko toliko želi, no to nije bilo
dovoljno za Evana. Morao je otkriti da neće naći ono što traži u
neprestanom radu. Nije se znao opustiti ni on, a ni ljudi s kojima je
radio.
“U redu”, nevoljko je pristao.
“Neće boljeti, kunem se”, nasmiješila mu se. Evan joj je dovoljno
vjerovao kako bi pokraj nje skinuo svoju arogantnu masku.
“Onda mi pokaži”, nagnuo se prema njoj i poljubio je u čelo.
Dokrajčila ju je njegova spremnost da bude ranjiv s njom.
Pokazat će mu da u životu ima mnogo više od posla i dužnosti, pa
makar je to ubilo... a sudeći prema senzualnom pogledu kojim ju je
pržio, znala je da se ni ona neće nekažnjeno izvući iz tog
eksperimenta.

***

160
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Draga M.,
koje cvijeće najviše voliš?

Pogledala je kratak e-mail i upitala se što je njezina virtualnog

prijatelja potaknulo da joj postavi to pitanje. Katkad su si postavljali
neobična pitanja, no bila bi vezana za temu o kojoj su već
raspravljali. A ovo je bilo potpuno nasumično.
Odmahnula je glavom i odgovorila.

Dragi S.,
volim ljiljane, a posebno kale. Moja je pomajka znala saditi
goleme bijele kale pokraj potoka svakog proljeća. Kale ne
uspijevaju dobro u Maineu, zbog klime, pa bi ih najesen iskopala
i spremila u kuću kako bi prezimile.

Randi je svojoj kuji dala ime po cvijetu, jer je u sredini bio zlatne
boje nalik na Lilyno krzno.
Srce ju je zaboljelo, sjetila se da ove godine pokraj potoka neće
biti prekrasnih bijelih kala. Joan je bila previše bolesna da bi
ih spremila prije zime, a Randi nikada nije naučila kako se to radi.
Bit će mi teško ove godine, neće biti prekrasnih bijelih cvjetova
pokraj potoka.
Poslala je tu rečenicu prije nego što je S. stigao odgovoriti.

Draga M.,
još uvijek patiš?

161
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Odgovorila je iskreno.

Dragi S.,
mislim da će mi moji usvojitelji nedostajati do kraja života.
Gotovo su dva mjeseca prošla od Joanine smrti i još uvijek
me toliko boli da katkad ne mogu disati. Znam da sam imala
mnogo sreće što sam ih uopće upoznala, no naše je vrijeme
prekratko trajalo.

Kliknula je “pošalji”. Znala je da će je njezin prijatelj razumjeti.

Uvijek ju je shvaćao.

Draga M.,
kad bih barem imao riječi kojima bih sve mogao popraviti...
No nemam. Ipak, mislim da će vrijeme pomoći. Ne mogu reći da
sam ikada bio na tvojem mjestu i mogu samo pokušati zamisliti
koliko bi me bolio gubitak voljene osobe.

Uzdahnula je. Nekako bi joj uvijek uspio pomoći da se bolje

osjeća, vjerojatno zbog suosjećanja koje bi pokazao.

Dragi S.,
bojim se da ćeš morati još neko vrijeme podnositi moje
cviljenje.

Jadala mu se još od smrti pomajke.

162
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Draga M.,
ne cviliš, nego tuguješ. Pomaže li ti to što u životu imaš
muškarca?

Razmislila je o njegovu pitanju. Nije baš mogla reći da ima

Evana u svojem životu, no jedno su drugome otkrili
duboko zakopane tajne koje nikome drugome nisu rekli. Samo je S.-
u povjerila neke svoje tajne, a S. je bio virtualni prijatelj. Nije
znao ništa o njezinu djetinjstvu, a ona nije imala pojma kakav bi
on bio uživo.
A znala je da Evan nikada nikome nije ništa rekao o svojim
problemima.

Dragi S.,
mislim da pomaže, iako znam da neće potrajati. Ipak, skrene
mi misli s tuge.

Odlučila je da će Evanu pokazati kako može biti zadovoljan i

živjeti za trenutak upravo zbog problema s kojima se
suočavao cijelog života. A ta je misija pomogla ublažiti njezinu tugu.

Draga M.,
moglo bi potrajati. Nikad ne znaš.

Hitro je odgovorila.

Dragi S.,
163
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

neće.

Njegov je odgovor stigao još brže.

Draga M.,
zašto?

Razloga je bilo i previše, no najveći je bio da će Evan uskoro otići.

Dragi S.,
on neće ostati ovdje. Bit ćemo zajedno cijeli ovaj tjedan, a
potom odlazi.
Kako tebi ide s tvojom novom prijateljicom? Mislim da sam
pomalo ljubomorna.

Zima u Amesportu nije bila najbolje vrijeme za zabavu, no

nekako će se snaći i pokazati Evanu kako se to radi.

Draga M.,
nemoj biti ljubomorna. Najprije sam upoznao tebe, a mislim
da mi se ona toliko sviđa baš zato što ti toliko nalikuje.

Zatekle su je njegove riječi. S. je nije uistinu poznavao... no ipak

jest. Povjerila mu je svoje misli i osjećaje iako se nikada nisu susreli
uživo. No morala je priznati da jest bila pomalo ljubomorna. Ako se
S.-u svidjela ta žena, pokušat će je osvojiti. A ako pokuša, uspjet će.
Iako se nikada nisu upoznali, znala je da netko toliko pametan,
164
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

pažljiv i pronicljiv mora biti divan tip. Od nje nije pobjegao, unatoč
tome što se nije prestala jadati sve od Joanine smrti.

Dragi S.,
drago mi je zbog tebe. A ona ima mnogo sreće što te
upoznala.

Razmijenili su još nekoliko kratkih rečenica i pozdravili se.

Uputila se prema kuhinji pitajući se što će kuhati. Zaključila je
da je previše umorna da bi se gnjavila time pa je napunila Lilynu
zdjelicu, a sebi ugrijala nacho sir u mikrovalnoj i izvadila vrećicu
tortilja iz ormarića. Nasmijala se na pomisao što bi joj Evan rekao
da vidi njezinu večeru.
Evan.
Što joj je bilo kad je prihvatila njegov izazov da mu pomogne
shvatiti što je sreća? Što je ona znala o tome kako je biti sretan, a
pogotovo sada? Bila je pred raspadom, još uvijek je tugovala,
nedostajao joj je dio duše.
Nekoć sam bila sretna. Moram se samo sjetiti kako je bilo prije
nego što sam izgubila posljednju osobu koja me voljela kao svoje
dijete.
Ako budu imali sreće, ona i Evan pomoći će jedno drugome. Ona
će ponovno otkriti radost, a Evan će je prvi puta osjetiti.
Nije požalila što je potvrdila da će ipak otići s njim na Hopeinu
zabavu. To će biti njihova posljednja zajednička večer, a on će nakon
toga ući u svoj skupi privatni avion i odletjeti na drugi kraj svijeta u
potrazi za novim poslovima.

165
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Nemoj razmišljati o njegovu odlasku. Razmišljaj samo o

sadašnjosti, živi za ovaj trenutak.
Pojela je nekoliko tortilja umačući ih u zdjelu toploga kremastog
sira.
Ionako nije imala izbora, morala je živjeti za ovaj trenutak, pa je
odustala od borbe. Nije namjeravala dopustiti da je Evanov skori
odlazak spriječi u namjeri da mu pokaže kako u životu ima mnogo
više od posla i dužnosti.
Ako je itko zaslužio osjetiti sreću, bio je to Evan Sinclair.
Otjerala je negativne misli iz glave i pokušala smisliti kako će
muškarca koji nije znao ništa drugo osim raditi naučiti kako biti
sretan.

166
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

ČETRNAESTO POGLAVLJE

Sljedeće večeri, Micah Sinclair zatekao se u Sullivanovim

odrescima i morskim plodovima ne znajući kojeg vraga tamo radi.
Bio je sam, sjedio je u kutu restorana i opsesivno promatrao Tessu
Sullivan.
I samo je to radio. Promatrao ju je.
Opsesivno.
Kompulzivno.
Neprestano.
Kretala se po restoranu poput plesačice, a on se razočarao što
ga nije osobno došla poslužiti. Umjesto nje dobio je konobara
nesretna lica, ne mnogo starijega od sebe, čija je kosa bila gotovo
jednake boje Tessinoj.
Patetičan si, Sinclairu. Ustani i idi odavde.
Samoga je sebe podsjetio da nije slučajno došao u restoran, da
je došao upravo zato da bi gledao Tessu, no nije si mogao pomoći.
Nakon njezina odlaska morao je provjeriti je li sretno stigla kući. Da,
mogao je tražiti broj njezina telefona od Hope, mogao je zamoliti
Hope da joj pošalje poruku umjesto da ode do restorana.
No nije to učinio.
Zato što ju je želio ponovno vidjeti.
Došao je u restoran samo da bi je opet vidio, a na kraju je pojeo
najbolju rolicu od jastoga koju je ikada probao. Restoran je izgledao
kao rupčaga, no hrana je bila fenomenalna.
167
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Polagano je pijuckao pivo kad se njegov konobar uputio prema

njegovu stolu.
“Sve u redu?” upitao je zastavši pokraj njegova stola. Dovraga,
prepriječio mu je pogled na Tessu.
Micah je podigao ruku. “Najeo sam se, hvala.”
“Evo ti račun”, odvratio je konobar i pljusnuo komad papira na
stol.
Micah je kimnuo i dohvatio račun. Nije mogao shvatiti zašto je
tip postao tako neprijateljski raspoložen, pogotovo s obzirom na to
da ni u početku nije bio naročito drag. “Hvala.”
“Cijele si večeri promatrao Tessu. Da ti nije palo na pamet,
čovječe.” Na licu stranca jasno se vidjela prijetnja.
“Ona je privlačna žena”, mirno je odvratio Micah.
“Aha, i nekim je slučajem moja sestra. Drži se podalje od nje.
Previše je propatila tijekom posljednjih godina i sada joj
sasvim sigurno ne treba neki Sinclair da je zajebava.” Krupni je
muškarac prekrižio ruke i dobacio Mici opasan pogled. Bilo je lako
zaključiti da će ubiti Micu ako se pokuša upetljati s njegovom
sestrom.
“Znaš tko sam?” iznenadio se Micah.
“Da, znam. Prepoznao sam te. Koristio sam tvoju opremu.”
“Ne želim joj nauditi. Samo gledam”, mirno je odvratio Micah.
“Teško ju je ne gledati.”
“Pa gledaj u drugom smjeru. Ona je gluha, hendikepirana”,
zaštitnički je zarežao Liam.
“Ne djeluje hendikepirano. Izgleda mi kao da se vrlo dobro nosi
sa svojom gluhoćom.” Nije mu se svidjela činjenica da je njezin brat
168
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

očigledno smatrao svoju sestru nekako oštećenom zato što nije

mogla čuti. “Ti si Liam Sullivan, suvlasnik ovoga restorana, zar ne?
Koliko dugo postoji ovaj restoran? Hrana je izvrsna.” Pokušao je s
neobaveznim čavrljanjem nadajući se da će si skinuti Liama s vrata.
“Moj je djed otvorio restoran”, priznao je Liam. “Ljudi ne dolaze
zbog ambijenta već zbog hrane.” Liam je zastao, pa upitao,
“Pokušavaš li promijeniti temu?”
Micah je, u stvari, pokušavao zaboraviti činjenicu da se ponaša
kao obični voajer. “Da. Gle, tvoja je sestra vrlo privlačna, ali to je
sve. Ne želim je uznemiravati.”
Liam ga je ošinuo pogledom. “Prestani je gledati. Neće završiti
kao recka na tvojem remenu ili bilo gdje drugdje.”
Micah mu je poželio odvratiti da ne broji žene s kojima je spavao
tako što ostavlja recke na svojem skupom kožnom remenu, no
učinilo mu se da Liam ne bi bio oduševljen tim komentarom.
“Otkad si ti zadužen za upravljanje ljubavnim životom svoje
sestre?” upitao je Micah i ustao. Stvarno je morao krenuti. Imao je
posla, a ovo vrebanje gluhe žene bilo je uistinu patetično.
“Otkad sam jedini zaštitnik kojeg još ima u životu.” Liam ga je
šakom udario u rame. “Ti donosiš samo nevolje, a Tessi to ne treba.
Trenutačno ima dovoljno problema.”
Micah se odmaknuo. “Ne diraj me, seronjo. Govoriš o brizi za
sestru? Što misliš, kako će se osjećati ako se potučemo
usred restorana?” Micah se nije bojao Liama. Znao je da ga može
srediti, ali nije to htio. Tip je bio Tessin brat, koliko god bio
nepodnošljiv, a Micah se uistinu nije želio sukobljavati s njim.
“Misliš da ćeš me srediti?” nacerio se Liam.

169
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

“Znam da hoću”, arogantno je odvratio Micah. Liam je možda

bio krupniji, no Micah je bio brži, a znao je i da je mnogo bolji borac.
“Umišljeni gad”, promrmljao je Liam.
“Ne brini se, odlazim. Ali neću obećati da se više nikada neću
vratiti.” Micah je navukao jaknu i zakopčao je.
“Aha, pod uvjetom da svoje okice usmjeriš drugamo”, zlokobno
ga je upozorio Liam.
Micah nije mogao obećati Liamu da neće zuriti u Tessu, pa nije
odgovorio.
“Ja ću to riješiti”, nervozno je rekao Liam i zgrabio račun i
kreditnu karticu koju je Micah izvukao iz novčanika.
Tip je očigledno htio spriječiti bilo kakav Micin pokušaj da
razgovara s njegovom sestrom. Bilo je jasno da ga samo želi otjerati
iz restorana.
Micah se cerio hodajući za Liamom do šanka, gdje je Liam na
brzinu provukao karticu.
“Neću ti reći da se što prije vratiš”, progunđao je.
Micah je uzeo karticu i vratio je u novčanik. “Ni ne moraš. Dobra
hrana i dupe tvoje sestre svakako će me natjerati da dođem opet”,
nacerio se Liamu i okrenuo. Vjerojatno se ipak neće vratiti, no nije
htio Liamu dati zadovoljštinu i priznati mu to. Znao je da bi uživao
u izrazu Liamova lica, no potisnuo je nagon da se okrene.
“Gad”, bijesno je promrmljao Liam.
Micah se cerio izlazeći iz restorana u hladnu zimsku noć.

***

170
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Randi je parkirala automobil pokraj ceste na groblju. Sumnjala

je da će ikome smetati jer ionako nije bilo nikoga.
Izvukla je lopatu iz prtljažnika i pustila Lily iz automobila. Kujica
je skočila u snijeg i odjurila prema mjestu kamo se uputila i Randi,
do nadgrobnih ploča njezinih roditelja.
Prešlo joj je u naviku dolaziti i čistiti put do grobova nakon
Joanine smrti. Nekako se uvijek bolje osjećala znajući da grobovi
nisu zatrpani snijegom, kao da su zaboravljeni.
Zaključala je SUV iako to vjerojatno nije bilo potrebno i krenula
prema mjestu gdje su Dennis i Joan ležali jedno pokraj drugoga.
Tišinu je razbilo Lilyno uzbuđeno lajanje.
Zakoračila je s ceste na put koji je vodio prema grobovima i
shvatila da nešto nije u redu. Zapanjeno je primijetila da joj pod
nogama nije snijeg, već uvela trava, te da očišćeni put vodi ravno do
nadgrobnih ploča.
Netko je bio ovdje.
Znala je da to nije bio netko iz obitelji jer nikoga nije ni bilo.
Očišćeni je put vodio do mjesta gdje je Lily uzbuđeno njuškala po
tlu. Na mramoru nadgrobnih ploča nije bilo ni tračka snijega,
natpisi su bili pažljivo očišćeni i uglačani.
“Koji vrag?” promrmljala je Randi sebi u bradu i položila ruku
u rukavici na Lilynu glavu. “Prepoznaješ miris?” znatiželjno je
upitala. Kujica je podignula nos, sjela i nagnula glavu prema Randi.
Zašto bi itko očistio put do grobova njezinih roditelja, a zatim
uglačao nadgrobne ploče? Osim nje nije dolazio nitko, samo bi
katkad navratile Beatrice i Elsie. Starice su dolazile povodom nekih

171
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

praznika i ostavljale bi cvijeće za preminule članove obitelji i

prijatelje.
No, sada nije bio praznik.
A Randi je znala da Beatrice i Elsie sigurno nisu razgrnule
gomile snijega.
Tračak boje privukao joj je pogled. Sagnula se i podignula
predmet koji se nalazio između dva kamena.
U rukama joj se našao savršen cvijet kale. Razjapila je usta
pročitavši rukom ispisanu poruku privezanu za cvijet. Na njoj su se
nalazile samo dvije riječi: Hvala ti!
Koljena su joj popustila i našla se na stražnjici usred tvrdog
nanosa snijega pokraj putića. Bilo je ledeno, no nije ništa
primjećivala. Pokušavala je shvatiti što se događa.
Lily se stisnula uz nju i tiho položila glavu na njezino rame.
“Tko bi ovo učinio? I zašto?” šapnula je Randi okrećući savršeni
cvijet u rukama. Prekrasan je ljiljan imao tragove tamno-ljubičaste
boje u unutrašnjosti, a iz sredine je izbijao zlatni klip, boje koja je
savršeno odgovarala Lilynu krznu.
Bio je netaknut i znala je da nije dugo stajao na hladnoći.
“Nemoguće”, zbunjeno se čudila. Nije bilo moguće nekim
slučajem naći ovo cvijeće u Amesportu. Lokalna cvjećarnica nije ih
imala u ponudi i nisu rasli u Maineu, pogotovo zimi.
Dotaknula je poruku privezanu za cvijet i upitala se tko bi
zahvalio Dennisu i Joan i zašto. Ona je bila jedina koja im je imala
razloga zahvaljivati. Spasili su je iz beznađa i pružili joj divan život.
Zamutilo joj se pred očima od suza koje su nepozvane navrle.
Iako bi ju činjenica što je netko nepoznat posjetio njihovo posljednje

172
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

počivalište trebala uznemiriti, to nije bilo slučaj. Tko god je to

učinio, nekoć je i sam doživio ljubaznost i dobrotu Dennisa i Joan,
baš kao i ona.
Možda je bila riječ o nekom Joaninu učeniku ili studentu s
Dennisova fakulteta. Njih su dvoje cijeli život bili drugima
od pomoći; zavrijedili su da ih se ljudi sjećaju s ljubavlju i
poštovanjem.
Lily joj je liznula lice brišući joj suze, a Randi ju je zagrlila.
“Nedostaju mi, Lily. Strašno mi nedostaju.” Odustala je od borbe sa
samom sobom, spustila glavu i zajecala u Lilyno svilenkasto krzno
stišćući cvijet u ruci.
Zaplakala je zbog gubitka majke i oca, bili su joj otac i majka
iako nije bila njihove krvi.
Zaplakala je zbog žrtava koje su podnijeli kako bi je zadržali uza
se.
Zaplakala je jer nikada nije preboljela taj gubitak. Bilo ih je
preteško pustiti da odu.
Napokon se pribrala, a sjećanja na dvoje ljudi koje je najviše
voljela letjela su joj kroz um.
Nikada neće uistinu nestati jer ću ih se ja zauvijek sjećati,
zauvijek će ostati u mojemu srcu. Pokazali su mi kako je to kad si
uistinu sretan i voljen. Ne bi im bilo drago što sam toliko tužna zbog
sjećanja na njih.
“Željeli su da budem sretna, Lily. Zato su lagali kako bih mogla
ostati s njima u Amesportu”, promrmljala je svojem psu i podignula
glavu.

173
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Obrisala je suze rukavicom i vratila se do automobila. Uzela je

lijepu crvenu ružu sa stražnjeg sjedala i pričvrstila je za
kalu pomoću vrpce kojom je bila privezana poruka, pa se
uputila natrag do grobova.
Pažljivo je položila cvjetove između grobova. Osjećala se kao da
joj je golem teret pao sa srca.
Nije znala tko je ostavio kalu i očistio put i nadgrobne ploče, no
znala je da je nekako povezana s tom osobom, a ta je veza bila
izgrađena od ljubavi prema dvoje najdivnijih ljudi koji su ikada
živjeli.
“Nadam se da ćete se ponositi sa mnom”, šapnula je Randi,
odlučna u namjeri da njihove žrtve neće biti uzalud. “Dat ću sve od
sebe.”
Lily je tiho zacviljela kao da se slaže s njom.
Potapšala je psa po glavi. “Hajmo, curo. Idemo kući.”
Lily je jurnula prema SUV-u, a Randi je polagano krenula za
njom razmišljajući o sretnim danima koje je provela s Dennisom i
Joan. Ta će sjećanja zauvijek držati u srcu i moći će napokon
preboljeti tugu.
Napokon će ozdraviti.

174
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

PETNAESTO POGLAVLJE

“Evan izgleda mnogo zadovoljnije”, rekla je Mara Sinclair Randi

u Hopeinoj kuhinji. Spremale su ostatke hrane i punile perilicu
posuđa. “Tako sam se brinula zbog njega.”
Randi je zamotala ostatak čokoladne torte koju je ispekla i
pažljivo je odložila u hladnjak. “Zar je bilo toliko loše?” znatiželjno
je upitala.
Hope je uzdahnula brišući štednjak. “Da”, jednostavno je
odvratila.
Jedan od Randinih pokušaja da usreći Evana bio je da okupi
njegovu obitelj na večeri. Nije baš sve glatko prošlo jer se
Evan očigledno mučio s potrebom da se povuče od članova svoje
obitelji. Ta je navika bila preduboko usađena, no potrudio se i
nije mu loše išlo. Randi mu je rekla da se sreća može naći u
ljudima koji ga vole i koje on voli i zato je organizirala obiteljsku
večeru kod Hope.
Dame su otjerale muškarce iz kuhinje iako su im željeli pomoći
u kuhinji. Jadna se Hope bojala da njezino posuđe neće preživjeti
njihove napore. Naravno, nisu se morale naročito truditi da ih
nagovore da odu u dnevnu sobu, no cijelim su putem gunđali.
U kuhinji su ostale Randi, Emily, Hope, Sarah i Mara, pa je posao
bio gotov u rekordnom roku.
“Ne mogu vjerovati da je pojeo lazanje i kruh sa češnjakom. Čak
je i desert pojeo”, naglas je razmišljala Mara radosno i iznenađeno.

175
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

“Nije samo pojeo već je i uživao”, nasmiješila se Emily. “Bilo je

lijepo vidjeti ga kako jede, što inače i nije slučaj.”
Randi se nasmijala. “Polagano ga uvodim u užitke nezdrave
hrane. Njegova je prehrana bila dosadna i bljutava, a sigurna sam
da se neće udebljati. Previše vježba za takvo što.”
“Bogu hvala da napokon normalno jede”, odvratila je Mara. “Da
smo barem prije saznali što je prošao kao dijete. Ne mogu ni
zamisliti kako je bilo biti disleksičan pokraj onakvoga
oca.” Zadrhtala je. “Sigurno je bilo užasno.”
Randi je vrlo dobro znala na koji ga je način njegovo djetinjstvo
obilježilo. “Gadno ga je mlatio. Ožiljci su još vidljivi.”
U kuhinji je zavladala tišina, a sve su se žene zagledale u Randi.
“O, moj Bože. Grady mi je rekao da ga otac nikada nije tukao”,
ozbiljno je rekla Emily.
“To je i meni Jared rekao”, otkrila je Mara.
“I meni Dante”, dodala je Sarah.
“Naš je otac bio gad i zlostavljao nas je riječima. Ako nije imao
što ružnoga za reći, onda bi nas ignorirao”, objasnila je Hope. “No,
koliko znam, nije nikoga od nas tukao.” Pogledala je Randi. “Je li to
istina? Je li Evana tukao? Zašto mi to nije rekao?” Randi je znala
zašto im Evan nikada nije rekao. A trebala je i ona šutjeti. Evan se
postavio između njihova oca i svoje braće i sestre i štitio ih je od
fizičkog zlostavljanja. Iako je smatrala da bi njegova obitelj sve
trebala saznati, ona nije smjela biti ta koja im je to otkrila.
“Pretpostavila sam da znaš. Rekao mi je da ti je sve otkrio.”
“To nismo znali”, žalosno je odvratila Hope.

176
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

“Možda nije htio da znate. To je davna prošlost, a mislim da

Evan pokušava ponovno pronaći svoje mjesto u obitelji i u svijetu.
Cijenila bih da nikome ne govorite o tome”, molećivim je glasom
dodala Randi.
Kimnule su.
“Nećemo to spominjati. Ne želim da Evanu bude neugodno. No
i dalje ne shvaćam. Bože, moj je otac uistinu bio gad!” bijesno je
uzviknula Hope. “Čudim se da je Evan ispao tako uspješan.”
Randi je slegnula ramenima. “Ja se ne čudim. Disleksična djeca
često su kreativna i izuzetno inteligentna. Za mnoge se slavne ljude
smatra da su patili od disleksije: Alexandar Graham Bell, Albert
Einstein, Pierre Curie, Picasso, Ansel Adams, Richard Branson i
Thomas Edison.” Zastala je kako bi došla do daha. “A ima ih još.”
“Evanova je pamet stvarno na razini genija”, potvrdila je Mara.
“Kako je naučio učiti?”
Randi je uzdahnula. “Žestoko se trudio. Potrebno je mnogo
ponavljanja, a morao je i naučiti kako će na drugačiji način shvatiti
stvari. Morao je shvatiti koncept fonetike prije nego što ga je mogao
primijeniti na čitanje. No za Evana je disleksija bio samo problem s
učenjem u moru njegovih jakih osobina. Vrijeme i ustrajnost
pomogli su mu naučiti čitati i pisati. Svako je dijete drugačije i ima
drugačije teškoće. Danas imamo programe za čitanje koji mnogo
pomažu, a audioknjige su izvrsno oruđe jer djeca mogu čitati uz
slušanje.”
“Zbog čega je tako sputan?” upitala je Hope.
“Pretjerano je organiziran i opsjednut kontrolom”, priznala je
Randi. “Mislim da je zaključio kako oko njega sve mora savršeno
funkcionirati kako bi on mogao raditi. Ne smije biti uspona i padova
177
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

ni naglih promjena, ne smije biti nesigurnosti. Tako može biti

organiziran i usredotočen. Njegov je problem da nikada nije imao
vremena za spontanost i popuštanje discipline. A sada to više nije
zdravo za njega, iako mu je vjerojatno pomoglo u djetinjstvu.
Oduvijek je htio dokazati ocu da može dobro voditi tvrtke, da može
biti uspješan. Nažalost, mislim da i dalje pokušava nešto dokazati,
iako je otac davno umro.”
“Želimo pomoći. Što možemo učiniti?” nesigurno je upitala
Mara.
“Samo budite brižne. Morate shvatiti da njegov mozak ne radi
na isti način. Neće se toliko promijeniti, i nadalje će biti arogantni
seronja, ali trudi se. Želi biti dio obitelji. Svi ste odrasli i sretni ste, a
on ne zna kamo pripada.” Evan se mogao buniti koliko god je htio,
no znala je da želi biti voljen.
“Pripada nama”, odlučno je rekla Mara. “Ne smeta mi što je
arogantan. Svi su muškarci u obitelji Sinclair arogantni, neki više,
neki manje, no dobrodušni su. Samo želim da Evan bude sretan, a
to žele i svi ostali.”
Sve su odlučno kimnule.
“Trebat će mu vremena”, priznala je Randi.
“Ovdje smo”, odvratila je Hope s puno suosjećanja.
Randi se nasmiješila. Znala je da će četiri tigrice u kuhinji
zgrabiti Evana i nikada ga neće pustiti. Sinclairovi su
obožavali svoju obitelj i Randi je znala da će mu pomoći pronaći
svoje mjesto. Na kraju će shvatiti koliko ga vole.
“Hoćeš li nam reći što se događa između vas dvoje?” izravno je
upitala Sarah.

178
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Randi je pocrvenjela i okrenula se od njihovih ispitivačkih

pogleda praveći se da briše radnu plohu. “Ništa. On odlazi nakon
zabave. Rekao je da u ponedjeljak ujutro ima važan sastanak. Samo
pokušavamo biti... prijatelji.” To je dovoljno dobro zvučalo. “Loše
smo počeli, no mislim da ga polagano shvaćam i da mi se čak i
pomalo sviđa”, dodala je.
“Sereš”, odvratila je Hope. “Vidim kako te gleda, ne skida pogled
s tebe. No hvala ti što mu pokušavaš pomoći.”
“Ne radim mnogo, uistinu. Samo ga želim natjerati da se malo
opusti i uživa u životu”, uzdahnula je Randi.
“Pa, svakako je opušteniji i izgleda kao da te samo želi odvesti
kući i zaskočiti”, primijetila je Mara.
Randi nije mogla poreći da je njihova kemija bila nevjerojatno
jaka, pa nije odgovorila. Vjerojatno je i ona požudno zurila u Evana
kao da ga samo želi skinuti i pojesti.
Hope ju je spasila. “Hoćemo li se pridružiti momcima? Mislim
da su i predugo bili bez nas.”
Randi je uzdahnula od olakšanja i krenula za curama prema
dnevnoj sobi.

***

Sljedeće je večeri Randi potiskivala smijeh promatrajući Evana

koji je pokušavao meditirati. Bilo je jasno da to baš neće lako ići.
Evan je odnio sve njezine namirnice u svoju kuću za oluje, pa je
večeras kuhala kod njega, a on je jeo kao da tjednima ništa nije
okusio.
179
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Protekle je noći, nakon obiteljske večere, Evan ustrajao na tome

da ona mora ostati kod njega na poluotoku, te da će je rano ujutro
odvesti kući kako bi se preodjenula za posao.
Zgrabio ju je čim su prošli vrata i objavio da je “sretan” kad je
prvi puta svršila.
Smijala se, dijelom ozlojeđeno, no više radosno zbog toga što se
Evan činio “sretnim” samo kad bi joj darovao orgazme.
Večeras je odlučila da će mu pokazati kako se sreća i
zadovoljstvo ne nalaze samo u ludom seksu.
Zasada se činilo da joj neće ići.
“Moraš zatvoriti oči i usredotočiti se na disanje”, uputila ga je
Randi sjedeći prekriženih nogu na podu njegove dnevne
sobe. Donijela je nešto odjeće sa sobom uključujući tajice i iznošenu
majicu koje je navukla na sebe. “Usredotoči se na disanje i budi
promatrač. Primijeti svoje misli, no nemoj reagirati na njih. One su
samo nasumične informacije koje nisu povezane s tobom.”
“Nemoguće”, progunđao je Evan. Sjedio je preko puta nje u sivoj
trenirci i plavoj majici bez rukava.
“Zatvori oči”, potaknula ga je.
"Ne mogu”, odlučno je odvratio.
“Zašto?”
“Moje misli nisu nešto što mogu ignorirati i kurac mi je dignut.
Takav je otkad si sišla s kata u tim tajicama”, nezadovoljno je
promrmljao.
Randi se nasmijala. Nije mogla shvatiti što mu je bilo tako
privlačno. Odjeća za vježbanje bila je toliko puta oprana da

180
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

je ružičasti materijal izblijedio u pastelnu boju, a kosu je privezala u

rep. Samoj sebi nije bila naročito seksi.
Muškarac koji je sjedio ispred nje bio je nešto sasvim drugo.
Evan je izgledao neopisivo izazovno, kosa mu je bila
raščupana, mišići na rukama i prsima zatezali su se sa svakim
pokretom.
Trebala se samo malo nagnuti i liznuti svaki centimetar
otkrivene kože, a onda...
Prestani. Moram se usredotočiti na Evana. Želim ga naučiti kako
se opustiti! Mogu valjda kontrolirati hormone sat vremena. Dobro...
pola sata.
Čvrsto je zatvorila oči i progutala knedlu. Nije mogla zanemariti
svoju reakciju na pogled kojim ju je proždirao kao da je najfiniji
kolač koji je ikada vidio. “Zatvori oči”, zatražila je. “Rekla sam ti da
se nećemo samo seksati.”
Ovo je bila njihova posljednja zajednička večer prije bala.
Sljedeće će večeri morati u Centar na instrukcije, nakon čega će otići
na Hopeinu zabavu, a onda će Evan otputovati.
Mogu ja ovo. Mogu provesti jednu večer s Evanom bez seksa.
Osjetila je njegov topli dah na uhu i začula riječi. “Nije riječ samo
o seksu, Randi. S tobom to nikada nije bilo tako i nikada neće biti.”
Zadrhtala je osjetivši njegove usne na svojem uhu, no nije
otvorila oči. “O čemu je onda riječ?” drhtavo je šapnula.
“Ne moram ti objašnjavati. Ti to već znaš. Želiš ovo koliko i ja”,
zarežao je i zagrlio je oko vrata. “Moram učiniti sve što mogu da ti
nikada ne zaboraviš ovaj osjećaj, moram znati da ćeš zapamtiti da
si moja. Dovoljno mi je što sam ti blizu, to me čini sretnim.”

181
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Bila je riječ o njihovoj povezanosti, o euforiji koju je osjećala kad

bi je on osvojio kao da je to najprirodnija stvar na svijetu.
On se bojao da će ga ona zaboraviti? To se nikada neće dogoditi,
znala je to.
“Čovjek koji te napao je mrtav”, nezadovoljno joj je rekao,
razočaran činjenicom što nije mogao njezina mučitelja natjerati da
pati. “Umro je od srčanog udara prije nekoliko godina.”
"Potražio si ga?” s nevjericom je upitala Randi.
“Naravno. Da seronja nije već mrtav, poželio bi da jest”, odvratio
je glasom punim bijesa.
“Tražio si ga zbog mene?” Nije nimalo sumnjala da mu se Evan
htio osvetiti zbog toga davnog incidenta. Znala je da Evan nije bio
sposoban nekoga hladnokrvno ubiti, no bilo je mnogo načina na koji
bi milijarder mogao nekome uništiti život.
“Nema toga što ne bih učinio za tebe”, ozbiljno je odvratio Evan.
“Uostalom, da je tip i dalje zlostavljao djecu, trebalo bi
ga zaustaviti.”
Laknulo joj je što je mrtav. “Kako si saznao?”
“Vrlo je malo stvari koje ne mogu saznati”, uobraženo je
odvratio.
Odjednom se našla na leđima, a Evan se nadvio nad njom s
divljim pogledom u očima. Bez daha je upitala, “Dakle, ovo
te usrećuje?”
“Baca me u ekstazu”, zarežao je i spustio usta na njezina.
Zagrlila ga je oko vrata i zadrhtala osjetivši njegovu vruću kožu
na svojoj.

182
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Jebeš meditaciju. Ovo mi treba. Evan me izluđuje i ne mogu se

usredotočiti.
Naglo je okrenula glavu razdvojivši im usne i gurnula ga. “Digni
se”, zastenjala je od napora. Imala je osjećaj da gura stijenu. Evan je
bio težak i mišićav i znala je da ga ne bi mogla pomaknuti ako joj on
to ne dopusti.
Dopustio joj je.
Istoga trena.
Pomogao joj je da se uspravi i zbunjeno se zagledao u nju. “Jesi
li dobro?”
Požuda je i dalje kipjela u njegovim prekrasnim plavim očima,
no bila je pomiješana s brigom.
Posegnula je za njegovom majicom i povukla je, a on je podignuo
ruke tako da je može skinuti. Bacila ju je na pod i strogo mu rekla,
“Obećala sam samoj sebi da ću ti pomoći naučiti kako da otpustiš
kontrolu nad samim sobom kad ne radiš.” Uhvatila je svoju majicu,
prevukla je preko glave i bacila.
Nije nosila grudnjak, bradavice su joj se napele, a Evan nije
mogao skinuti pogleda s njih.
“Zar ćemo meditirati goli?” mirno je upitao, no gladnim je
pogledom prelazio preko njezinih golih grudi. “Ako je tako, siguran
sam da neću uspjeti.”
“Nećemo”, čvrsto je odvratila. “Radit ćemo nešto drugo.”
Gurnula ga je na leđa, a on se opustio. “Ti si sada nestašna
učiteljica?” promuklo je upitao. “Ako jesi, jako mi se sviđa.”
Ugrizla se za usnicu da se ne nasmije, sagnula se i polagano
spustila tajice niz noge. “Čini se da si sretan samo dok se ševiš, pa

183
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

bih ti možda mogla pomoći da na taj način otpustiš kontrolu.”

Šutnula je tanke tajice i gaćice od sebe i ostala potpuno
gola. Pogledala ga je i nervozno liznula usne.
Evan je bio dominantan muškarac i bio je opsjednut potrebom
da je natjera da svrši. Hoće li moći tolerirati njezin pokušaj da
preuzme kontrolu? Hoće li joj moći dovoljno vjerovati?
“Vjeruješ li mi?” upitala je i kleknula, pa polagano povukla
vezice njegove trenirke.
“Da”, iskreno je odvratio.
Povukla je trenirku i bokserice, a on je podigao stražnjicu i
pomogao joj da ga skine.
“Dobro.” Kimnula je i prebacila nogu preko njegova tijela.
“Onda moraš meni prepustiti kontrolu. Ti se moraš usredotočiti
samo na osjete.”
Njegov je ud bio tvrd poput stijene, a njezina se nutrina zgrčila
od iščekivanja kad ga je zgrabila za ramena i napokon susrela njegov
divlji pogled.
“Zašto?” muklo je upitao. Teško je prihvaćao zamisao da neće
moći ništa raditi.
“Zato što ja to želim”, jednostavno je odgovorila i kliznula
svojom vlažnom macom po dužini njegova uda.
Zaljuljala je bokove i protrljala svoj vlažni klitoris o njegov ud.
Zastenjala je osjetivši pritisak na tom osjetljivom pupoljku.
“Dobro.” Nije zvučao sretno, no promatrao je njezino lice kao da
je očaran svakim njezinim pokretom.
Osjećala je njegov pogled na sebi kad je podignula ruke i
oslobodila kosu iz repa. Svilenkasti su se pramenovi rasuli

184
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

po njezinima ramenima. “Zatvori oči”, zapovjedila mu je

promuklim glasom i nastavila se trljati o njega.
“Želim te gledati dok svršavaš.
Položila je prste na njegove usne kako bi ga ušutkala. “Znat ćeš
kad dođe vrijeme za to. A sada se usredotoči i nemoj razmišljati ni
o čemu osim o ovim osjetima.”
Zatvorio je oči i nezadovoljno promrmljao, “Kao da bih mogao
razmišljati o nečemu drugome.”
Nasmiješila se, znala je da je ne može vidjeti. Znala je da je
koncentriran isključivo na to kako nju usrećiti i dovesti je do
orgazma. Kao da nije shvaćao da bi se to dogodilo samo po sebi. Nije
se morao brinuti, ona bi mogla svršiti i razmišljajući o njemu.
Sagnula se i pomilovala njegov vrat svojim usnama. “Tako si
prekrasan, Evane. Napaljuješ me samim svojim
prisustvom”, šapnula je. Dopustila je samoj sebi da bude osvajačica
i to je bilo opojno uz ovako dominantnog muškarca.
Gricnula mu je uho, a on je tiho zarežao.
“Jebemu! Smiluj se, ženo”, prostenjao je. “Ševi me. Odmah.”
Dobro... možda se nije mogao pretvoriti u krotkoga muškarca,
no bilo je i ovo dovoljno. Zabila je prste u njegovu kosu i privukla
njegovo uho svojim usnama. “To i planiram, dragi moj. Želim te
zajahati i natjerati i tebe i sebe da doživimo kataklizmičan orgazam.
To želim otkad sam te prvi puta ugledala.”
“Slobodno kreni” željno je odvratio. “Isuse, tako te dobro dirati,
Randi.” Podignuo je ruke i polagano ih prevukao preko njezinih leđa
do stražnjice. “Ni jedna druga žena nije ti ni do koljena.”

185
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Osjećala je njegovu muku, osjećala je koliko mu je bilo teško što

nije mogao uzeti ono što je želio i trebao. No, nije. Vjerovao joj je.
“Ni jedan muškarac nije tebi do koljena”, povjerila mu je i
lagano, izazovno, okrznula usnama njegove.
Podignula je bokove, smjestila ga na ulaz u svoju pohotnu
nutrinu i polagano kliznula niz njegovu dužinu.
“Jebemu, da!” zastenjao je i izvio leđa.
Bila je spremna jahati ga do iznemoglosti, nije više mogla čekati.
Spustila se na njega i osjetila kako prodire do kraja. Zadovoljno je
zastenjala.
Počela je polagano, senzualno, no Evan nije namjeravao čekati.
Morala mu je priznati da nijednom nije otvorio oči, no zgrabio ju je
za bokove i držao zabijajući se u nju... ponovno i ponovno.
Na kraju je Randi bila ta koja se utopila u osjetima, usredotočila
se samo na Evana koji je prodirao do dubine njezina bića i oduzimao
joj dah vodeći je prema zajedničkom cilju: zapanjujućem,
vatrometnom orgazmu.
Oslonila se o njegova ramena i uskladila se s njegovim ritmom,
zabijala se u njega i on u nju, osjećala je punoću i spajanje koji su je
izluđivali.
“Dolazi”, zastenjala je osjetivši kako nailazi njezin orgazam.
“Znam.”
Spustila je pogled i ugledala njegove otvorene oči, promatrao ju
je, a nju su preplavili valovi orgazma. Zgrabio ju je za ruke i držao
uspravnom, njezina se unutrašnjost zgrčila oko njega i cijedila ga,
natjerala ga da svrši, a ona je zabacila glavu i vrisnula njegovo ime.

186
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Zastenjao je i još se jednom zabio u nju, zakopao se do kraja i

prepustio se.
Srušila se na njega, i dalje su se držali za ruke, a on je raspetljao
njihove prste i tako je čvrsto zagrlio da se zalijepila za njega.
Napokon su došli do daha, a on joj je šapnuo na uho, “Imaš
pravo. Meditacija stimulira tijelo i um. Mislim da je
moramo vježbati nekoliko puta dnevno.”
Zahihotala se. Evan se rijetko šalio, no činilo joj se da mu
posljednjih nekoliko dana bolje ide. “Ovo je bila prilično
modificirana verzija onoga što sam te željela naučiti”, prekorila ga
je.
“Mislim da mi se sviđa modificirana verzija”, zaključio je i
pomilovao je po kosi. “Osjećam se jako opušteno.”
Podignula je glavu i pogledala ga u oči. “Prava ti meditacija nije
naročito zanimljiva, zar ne?”
“Mislio sam da mi želiš pomoći da pronađem sreću. A sada sam
sretan. Presretan sam kadgod sam s tobom, štogod radili.”
Ugledala je ozbiljnost u njegovu pogledu i srce joj je preskočilo
otkucaj. Morala je priznati da je i ona bila presretna.
Nemoj si to raditi, Randi. Nemoj pasti na Evana Sinclaira. Koliko
god mu bilo stalo do tebe, on ne želi djecu, a ti ih obožavaš. Možda
je sada lijepo, no vas dvoje nećete moći ostati zajedno. On odlazi, a
ti ćeš ostati u Amesportu i podučavati u školi.
Nije imala odgovora, pa je zakopala glavu u njegov vrat i uživala
u njegovu mirisu i njegovu tijelu pokraj svojega.
Ovoga trenutka nije željela razmišljati o budućnosti. Ovaj je
trenutak bio sve što je imala.

187
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

ŠESNAESTO POGLAVLJE

Kad se toga dana vraćala kući, zastala je na groblju. Nije se

mogla otresti neobičnih osjećaja koji su je preplavili.
Netko je očigledno posjećivao grobove njezinih roditelja svakoga
dana. Put je i dalje bio čist, iako je u međuvremenu padao snijeg, a
kala i ruža još su ležale između nadgrobnih ploča. Problem je bio u
tome što su bili savršeni. To nisu mogli biti isti cvjetovi. Oni koje je
ona položila dosad bi trebali biti zaleđeni i mrtvi. Jedino je
objašnjenje bilo da je netko dolazio, čistio snijeg i polagao svježe
cvijeće na grobove.
Što je bilo još čudnije, ta je osoba oponašala ono što je ona
učinila - privezala je dva cvijeta istom onom vrpcom na kojoj je
visjela poruka: Hvala ti!
Odsutno je otvorila elektronsku poštu i dalje se pitajući tko je to
mogao biti.
Nakon prvoga puta nije se naročito začudila, no sada se ponovilo
i postala je znatiželjna. Što su to učinili njezini roditelji za osobu koja
im je na taj način odavala počast?
Ugledala je mail od S. i pribrala se.

Draga M.,
kako si? Kako tvoja nova veza? Jesi li se predomislila, misliš
li da bi mogla postati trajna?

188
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Tužno se nasmiješila. Odustala je od toga da mu piše samo iz

Centra. Znao je i previše o njoj i mogao ju je pronaći ako bi to
poželio. No nekako je znala da joj se nikada ne bi pokušao uvući u
život bez poziva. Uostalom, sada je i on imao nekoga.

Dragi S.,
ne. Ništa se nije promijenilo. On odlazi sutra ujutro. Čekaju
ga važni poslovi.

Stigao je njegov odgovor.

Draga M.,
to ti ne smeta?

Smetalo joj je, no to je bila stvarnost, a ona je oduvijek znala da

će njezina veza s Evanom biti privremena. Napisala je odgovor.

Dragi S.,
ne smeta mi. Sve je u redu. Oduvijek sam znala da to može
biti samo kratka avantura. Nikad se ne bih mogla zaljubiti
u takvog muškarca.
Kako tebi ide u tvojoj novoj vezi? Zašto nisi vani s njom?
Vikend je.

I predobro je znala da laže, no nije mogla reći S.-u da se već

zaljubila u Evana Sinclaira i da joj se srce lomi zbog
njegova sutrašnjeg odlaska. Evan možda nije S.-ov izravni
189
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

nadglednik, no bio je šef cijele organizacije. Povjerila je S.-u vlastite

tajne, no nije mogla s njim razgovarati o Evanu.
Čekala je nervozno lupkajući prstima. Nikada mu nije trebalo
toliko vremena da odgovori.
Morala se odjenuti i spremiti za Hopeinu zabavu. Planirala je
ručati sa svojim prijateljicama i nije se stigla vidjeti s Evanom. Osim
toga, grizla bi je savjest ako bi mu oduzela ono malo vremena što ga
je imao za druženje s Julianom. Slavni je glumac stigao iz Kalifornije
kasno prošle večeri.
Potrajalo je dok napokon nije stigao kratak odgovor.

Moram ići.

Namrštila se. Možda ga je povrijedila zato što nije željela

razgovarati o Evanu. Možda je to doživio kao prijekor. Poslala mu je
još jedan kratak mail. Nije znala kako da mu objasni zašto mu ne
može povjeriti što osjeća.

Uživaj u vikendu.

Zatvorila je poštu i zaklopila računalo. Preplavio ju je osjećaj

gubitka. Nekako je gubila povezanost s S., a današnja će večer biti
posljednja koju će provesti s Evanom. Da, on će se jednoga dana
vratiti u posjet obitelji, no Randi je znala da njih dvoje više nikada
neće biti zajedno.
Previše se emotivno upetljala u cijelu ovu avanturu s Evanom i
to ju je boljelo. Jedino što je mogla učiniti bilo je da pokuša
190
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

zaboraviti i krenuti dalje. Ona je željela jednoga dana imati djecu.

Zbog ljubavi prema djeci odlučila je postati učiteljica kako bi im
mogla pomoći.
Zaboravit ću ga. Praznina koju osjećam s vremenom će nestati.
Protekle se večeri Evan pojavio u Centru nakon Mattovih
instrukcija. Dao je dječaku svoju osobnu e-mail adresu kako bi ostali
u kontaktu. Randi se gotovo rasplakala zbog toga. Dirnula ju je
pomisao da je tako zaposlen čovjek kao Evan dao djetetu svoj
kontakt kako bi pratio njegov napredak. Njegovo iskreno lice,
interes koji je pokazao prema dječaku koji je patio od istoga
poremećaja kao i on, sve je to bilo tako prokleto... slatko.
Nakon toga su otišli na kavu u Čarobne napitke. Još uvijek je u
glavi čula njegove riječi, rekao joj je da je sretan samo zato što ju je
vidio. Nisu radili ništa posebno, samo su razgovarali o tome kako su
proveli dan, no činilo se jednako intimnim kao seks.
Evan je bio razočaran činjenicom što mora otići i naći se s
Julianom, koji je upravo stigao u Amesport.
Ja sam totalno i neporecivo ovisna o njemu. I ja sam bila tužna
zbog našega rastanka.
Ustala je, znala je da se mora početi spremati za Hopeinu
zabavu. Išla je s Evanom i silno je željela da današnja noć potraje
zauvijek, no znala je da će i tome doći kraj.
Zagledala se u svoje računalo. Činilo se da se ona i S. nekako
udaljavaju jedno od drugoga. Bilo joj je drago što on napokon ima
nekoga u svojem životu, no nedostajali su im njihovi razgovori.
Neće biti Evana.
A neće više biti ni S.-a koji ju je tješio.

191
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

“Bit ću jako usamljena”, promrmljala je i pomilovala Lily po

glavi. Nije mogla shvatiti kako se njoj, inače tako pronicljivoj ženi,
dogodilo da se glupo zaljubi u Evana Sinclaira.

***

“Brinem se zbog Evana”, povjerila je Mara Sinclair svojem

suprugu Jaredu. Stajala je ispred zrcala i mijenjala naušnice. Bila je
gotovo spremna krenuti na Hopeinu zabavu, no imala je loš
predosjećaj zbog Evana.
Jared je stao pokraj nje i poravnao kravatu. “Zašto?” znatiželjno
je upitao.
Ugledala je njegov odraz u zrcalu i zastao joj je dah. Još uvijek
se nije naviknula na činjenicu da je udana za tako prekrasnog
muškarca. Dohvatila je ruž i uzdahnula. Nije se pitala zašto su se
tako žestoko zaljubili jedno u drugo. Bila je samo zahvalna na toj
ljubavi.
“Sve smo zabrinute”, priznala je. Ona, Hope, Sarah i Emily
razgovarale su o tome na kavi. “Zaljubio se u Randi. Znam da jest.
Što će se dogoditi kad ode?” Hoće li se ponovno povući u sebe, hoće
li izgubiti sve ono što je postigao? Mara je bila prilično sigurna da je
Randi uzrok njegovih promjena. A on se uistinu promijenio. Znala
je da nikada neće prestati biti arogantna sveznalica, no to je bio dio
njegova karaktera. No promijenio se, spustio je svoje štitove i
povezao se s obitelji. Nije željela da to izgubi.
“Znam da se zaljubio u nju”, ležerno je odvratio Jared. “Samo
nisam siguran je li to i njemu jasno. Grady, Dante i ja smo to lako

192
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

prepoznali jer smo i sami bili na njegovu mjestu. Nakon njegova

petljanja u našu vezu, ne bih trebao žaliti tog seronju, no žalim ga.”
Okrenula se i tresnula ga u trbuh. “Grozan si. Voliš Evana i to
dobro znaš.”
“Tebe volim više”, odvratio je. “Sve te više volim svakoga dana.”
Srce joj se rastopilo. Jared joj je svakoga dana govorio da je voli
više nego jučer. “Voliš i svoju braću i sestru.”
Slegnuo je ramenima. “Da, volim ih, i da, Evan mi je spasio život.
Ali ne namjeravam se petljati u njegove probleme.”
Nasmiješila se. Znala je da će se Jared svakako upetljati ako se
pokaže potreba. Pogledala se još jednom i ustala. Nije loše izgledala,
unatoč tome što se smatrala neuglednom. Nikada neće biti
zapanjujuće lijepa poput Randi ili Sare, no bilo je važno samo to
kako ju je vidio Jared.
Zazviždao je i uhvatio je oko struka. “Prekrasna si.”
Zagrlila ga je oko vrata. “Ni ti ne izgledaš loše, ljepotane.”
Pogledala ga je u oči. “Znaš da ćeš se upetljati ako Evan padne u
depresiju. Zaslužio je biti sretan.”
Na licu mu se ukazalo žaljenje. “Evanu dugujem svoj život i
svoju sreću. No bojim se da nitko ne zna što da učini. Ne znamo što
osjeća Randi, a Evan sve skriva duboko u sebi, tako da nitko ne vidi
njegovu patnju. Nadam se da će to sami riješiti.”
“Ona ga voli”, odlučno je rekla Mara. “Ne bi spavala s njim da
nije tako. Nije bila ni sa kime nakon fakulteta. Pokušala sam danas
na ručku izvući neke informacije od nje, no nije se dala.”
Randi je zakasnila na njihov ručak i propustila je raspravu o
njihovoj zabrinutosti zbog Evana.

193
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

A Mara se brinula i zbog Randi. Ako je Randi bila zaljubljena u

Evana, a Mara je bila prilično sigurna da jest, njegov će joj odlazak
slomiti srce. Randi je toliko propatila u životu. Zavrijedila je ljubav
dobroga muškarca.
“Spavala je s njim?” Jared je odglumio šok.
Mara je zakolutala očima. Njezin je suprug dobro znao da su se
Randi i Evan spetljali. “Ni ja ne znam što da radim. Joan je nedavno
umrla i mislim da se Randi još nije oporavila od toga. A njezin bi je
odnos s Evanom mogao gadno povrijediti.”
Jared ju je pomilovao po licu i tiho rekao, “Sunce, nemoj se toliko
brinuti. Možda će ipak sami riješiti svoje probleme.”
“Imam loš predosjećaj”, tužno je odvratila Mara. “Evan nije bio
dovoljno dugo ovdje kako bi se riješio svih svojih barijera, a previše
je toga propatio. Bojim se da će otići prije nego što shvati što uistinu
osjeća.”
“Brzo uči.” Jared ju je ponovno zagrlio i pomilovao po leđima.
“Dante ga je stisnuo. Rekao je Evanu da će upoznati Randi sa svojim
prijateljima u policijskoj postaji ako on nije zainteresiran. Evan je
toliko poludio da sam pomislio da će ga izdati srce.”
Mara je izvila obrvu. “Dakle, Dante ga je izazivao jednako kako
je Evan izazivao tebe?”
“To nije isto. Evan je to napravio osobno”, gunđao je Jared.
Nasmijala se. “Zašto imam osjećaj da si uživao?” upitala je kroz
smijeh.
“Jesam”, otvoreno je priznao Jared. “Ali to ne znači da ne želim
da bude sretan. Dovraga, grize me savjest zato što nisam znao da

194
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

ima problema. Osjećam se kao sebični gad, a znam da se tako

osjećaju i ostali.”
Nježno je položila dlan na njegov obraz. Jared je u prošlosti
dovoljno patio od grižnje savjesti i nije željela da na sebe preuzme
krivnju za nešto što nije trebao. “Nisi znao. Nitko nije znao. Evan je
tako htio. Znaš da vas je samo htio zaštititi.” Najstariji je Sinclair u
tome i pretjerivao, no nikada to ne bi priznao.
“Htio bih da sam znao, ali znam da nisam kriv za to. Ti si mi
pomogla da se prestanem opterećivati prošlošću”, odlučno joj je
rekao. “Napravit ću sve što bude potrebno kako bih natjerao svojega
tvrdoglavog brata da se suoči s vlastitih duhovima iz prošlosti i
nauči koliko je bolje biti sretan.”
Nasmiješila mu se. Toliko se ponosila njegovom sposobnošću da
se iskreno suoči sa svojim problemima. “Znam da hoćeš.”
“Kako je Randi podnijela vijest o tome da je Evan njezin virtualni
prijatelj? Je li vam rekla?” upitao je Jared.
“Nije ništa spominjala”, zamišljeno je odvratila Mara. I sama se
pitala kako se Randi osjećala kad je saznala da je sve
vrijeme razgovarala s Evanom. “Sigurno se šokirala. Hope nam je
rekla da to prijateljstvo traje cijelu godinu, no da Randi smatra
kako je riječ o zaposleniku Fonda Sinclair.”
“Bi li joj to bilo važno?” zabrinuto je upitao Jared. “Misliš da bi
se naljutila?”
“Nisam sigurna. Ne znam u kakvom su odnosu, no sigurno neće
biti sretna kad otkrije da joj je lagao.”
“Evan je rekao da nije baš lagao, samo je nije ispravio kad je
napisala da ga smatra zaposlenikom Fonda.” Zastao je, pa dodao, “A
on je nekoliko puta napisao da je to istina.”
195
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Prijekorno ga je pogledala. “Lagao je.”

“Dogovorili su se da neće jedno drugome otkriti svoje prave
identitete”, ustvrdio je Jared.
“On je Evan Sinclair. Mogao joj je reći istinu kad su se bolje
upoznali. A ja čisto sumnjam da mu je Randi u nečemu lagala.”
“No, sada je gotovo. Ona zna i očigledno mu je oprostila”,
samopouzdano je rekao Jared. “Hope mu je zapovjedila da
kaže istinu i da vidi što će se dalje događati.”
Mara je kimnula. “Nadam se da će sve dobro proći. Nadam se da
sam se prikladno odjenula. Znam da zabava nije trebala biti
formalna, ali kad ju je Hope prozvala balom, svi su zaključili da se
moraju odjenuti u svoje najljepše krpice.” Hope se i dalje pretvarala
da je riječ o neformalnom okupljanju, no dobro je znala da su svi
pozvani uzbuđeno smišljali kako će se predstaviti u što boljem
svjetlu i uživati. “Balska dvorana izgleda prekrasno. Nakon ručka
smo otišle provjeriti je li sve u redu.”
Jared ju je privukao sebi. “Ti si prekrasna, Mara. Zar to ne
vidiš?”
Zadrhtala je osjetivši pritisak njegove tvrde erekcije. “Ti uvijek
misliš da sam prekrasna”, rekla mu je izazovno.
“Zato što to uvijek i jesi”, odvratio je i uhvatio je za stražnjicu
milujući plavu svilu njezine koktel-haljine.
Uzdahnula je opijena njegovim mirisom, njegovim dubokim
glasom. Jared je uvijek tako djelovao na nju. Zapalio bi je žudnjom
toliko žestokom da je nije mogla zauzdati.
“Volim te”, tiho je rekla zagledavši se u njegove oči pune
obožavanja.

196
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

"I ja tebe, ljubavi”, propentao je i poljubio je. Provukao je prste

kroz njezinu kosu i uništio sav trud koji je uložila u pokušaju da je
pripitomi u lijepu frizuru.
Rastopila se u njegovu zagrljaju i zaboravila upropaštenu
frizuru.
Zakasnit će na bal, no i to je zaboravila.
Mogla je razmišljati samo o Jaredu.

197
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

SEDAMNAESTO POGLAVLJE

Nikada se ne bih mogla zaljubiti u takvog muškarca.

Evan je i dalje pred sobom vidio Randine riječi iz maila.
Neprestano su mu se vrtjele po glavi. Da su se te riječi odnosile na
nekoga nepoznatog muškarca, Evan bi bio savršeno
sretan. Međutim, znao je da je pisala o njemu i to ga je izluđivalo.
Evan se malokad ljutio i nije ni sada mogao shvatiti što mu je
došlo. Uostalom, zar je uistinu mislio da bi se žena poput Randi
mogla zaljubiti u nekoga tako defektnog poput njega? On je bio
potpuno neromantičan, opsjednut kontrolom, i sjeban, toliko
usredotočen na posao da je zanemario sve ostalo.
I dalje pokušavam dokazati da sam vrijedan njezina
prijateljstva, a da ljubav i ne spominjem.
Dovraga, to nije bilo važno i nije pomagalo ublažiti goruću bol u
njegovim grudima koja bi ga prožela kadgod bi se sjetio njezini
riječi.
Natjerat ću je da me zavoli. Voljet će me.
Nije bio siguran je li to uopće moguće, no nije bio spreman
priznati poraz. Možda ovdje nije bila riječ o poslu, no postalo mu je
prokleto važno.
Čak i važnije od posla.
Ta se pomisao nepozvana uvukla u njegov um, no morao je
priznati da je istinita. Prvi puta u životu, netko je izvan
obitelji postao važniji od njegova portfelja.
198
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

“Kako se zove tvoj vozač?”

Randin ga je glas prenuo iz njegovih misli, a on je nervozno
povukao orukavlje svojeg smokinga, iako ih nije trebalo poravnati.
Sjedio je pokraj nje na stražnjem sjedalu Rollsa na putu prema
balskoj dvorani.
Odjenula je prekrasnu crvenu koktel-haljinu koja je isticala
njezine obline i otkrivala previše besprijekorne kože, ako se njega
pitalo. Otkrivena leđa i duboki dekolte bili su savršeno nepotrebni.
Bila je prekrasna u toj haljini, naravno; samo, njemu bi bilo mnogo
draže da ju je samo on mogao vidjeti.
Moja!
Ni sam nije znao kako se uspio oduprijeti potrebi da je zaključa
u njezinoj kući i ostane tamo s njom. Kad mu je otvorila vrata i
nasmiješila se, kurac mu se toliko digao da ga je gotovo zaboljelo.
Njezin ubojiti osmijeh svaki bi ga puta dokrajčio.
Napokon je odgovorio na njezino pitanje. “Preziva se Stokes.”
“A kako mu je ime?” šapnula je. Nije željela da je starac čuje.
“Nemam pojma”, iskreno je odgovorio. Evan nije znao osobna
imena svojih zaposlenika.
“Nedavno si ga zaposlio?”
“Godinama radi za mene”, ispravio ju je.
“A ti ne znaš ni kako se zove? Ima li ženu i djecu?” ljutito je
šapnula.
“Ne bavim se osobnim životima svojih zaposlenika. Ne bih uspio
ništa obaviti da se upetljam u to.”
Znao je da je u nevolji čim je ugledao njezino namršteno lice.
“To nije istina i ti to dobro znaš. On je tvoj osobni zaposlenik. On se
199
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

brine za tebe. Možda uistinu ne trebaš uspostaviti osobne odnose sa

svim zaposlenicima, no njega si uvukao u svoj privatni život.”
Slegnuo je ramenima. On nikoga nije puštao u svoj privatni
život. Dovraga, nikada nije ni imao privatni život. Sve se
vrtjelo samo oko posla.
Stokes je vozio.
Evan je radio na stražnjem sjedalu na putu prema odredištu.
Nisu razgovarali o osobnim stvarima.
Randi se nagnula preko prednjeg sjedala. “Stokes, kako se
zovete?”
Stokes nije ni trepnuo. “Gerald, gospođo. Moja me obitelj zove
Jerry.”
“Jeste li u braku?” upitala je Randi.
“Da, gospođo. Supruga i ja smo upravo proslavili pedesetu
godišnjicu braka”, stoički je odvratio Stokes.
“Imate li djece? Unuka?” potaknula ga je Randi.
“Troje prekrasne djece, šestoro unučadi, a imamo već i troje
praunučadi”, odvratio je Stokes toplo.
“Niste željeli otići u mirovinu?” Randi se premjestila tako da se
može nagnuti bliže vozaču.
Evanu se to uopće nije svidjelo.
“Ne, gospođo. Već sam bio blizu mirovine kad sam ostao bez
posla. Gospodin Sinclair bio je toliko ljubazan da je starcu dao
priliku, umjesto da zaposli nekoga mlađeg. Trebao mi je posao.
Moja je kćer bila bolesna i bila joj je potrebna pomoć. Zahvaljujući
odličnoj plaći koju mi je dao, mogao sam joj pomoći. Bit ću njegov

200
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

odani zaposlenik sve do dana kad više neću moću voziti”, odvratio
je Stokes glasom punim emocija.
Evan se nelagodno promeškoljio. Pitao se zašto nikada nije ništa
saznao o Stokesu i njegovoj obitelji. Njegov je vozač bio i više no
spreman za razgovor, samo što Evan nikada ništa nije pitao.
Odlučio je otkriti Stokesovu financijsku situaciju. Starac je
posvuda putovao s njegovim automobilom, uvijek je bio na
raspolaganju. Ako je imao obitelj, možda je napokon došlo vrijeme
da uživa u mirovini, a Evan je znao da mu u tome može pomoći.
“Zaposlio sam vas zato što ste imali najbolje kvalifikacije.
Zadržao sam vas zato što ste jedan od najboljih zaposlenika kojeg
sam ikada imao”, glasno je izjavio Evan.
“Hvala vam, gospodine”, skromno je odvratio njegov vozač. U
glasu mu se čuo ponos. “Stigli smo do odredišta.”
Evan je pogledao kroz prozor i shvatio da su stali ispred Centra.
U zgradu su ulazili svečano odjeveni ljudi.
“Jerry, zabava je otvorena za sve”, radosno je rekla Randi.
“Želite li ući i pojesti nešto?”
Stokes se okrenuo i nasmiješio joj se. Evan još nikada nije vidio
taj izraz na njegovu licu.
Stokes je odmahnuo glavom. “Ne, hvala vam, gospođo. Otići ću
do onoga malog restorana gdje pripremaju rolice od jastoga. Imaju
izvrsnu hranu.”
“Kod Sullivana”, Randi se nasmiješila. “Uživajte u večeri.”
Evan je pričekao da vozač izađe i otvori mu vrata. Ustao je i tiho
mu se obratio, “Javite mi se kad budete spremni za mirovinu.
Pobrinut ću se da vam ništa ne nedostaje.”

201
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Vozač je kimnuo. “Znam, gospodine. Hvala vam.” Zastao je, pa

dodao, “Imate divnu djevojku. Trebali biste je zadržati.”
“To i planiram”, odlučno je odvratio Evan. “Samo ona još to ne
zna.”
Stokes se nasmiješio. “Vrlo dobro, gospodine.”
Evan je krenuo obići automobil, no Randi je već izašla i uputila
se prema njemu. Očigledno joj nije smetalo što je sama morala
otvoriti vrata. Većina žena koje je Evan poznavao sjedile bi i čekale
da to netko učini umjesto njih.
No ne i ova žena. Morat će biti mnogo brži ako namjerava pratiti
njezin ritam.
Randi je većinu života bila neovisna i nije ništa znala o ritualima
super-bogatih.
A to mu se sviđalo kod nje. Nije bila pretenciozna i bila je iskrena
i otvorena.
U dvije je minute saznala više o mojem zaposleniku nego što je
meni uspjelo tijekom godina koje je Stokes proveo radeći za mene.
Ponudio joj je ruku, zahvalio Stokesu i poslao ga na večeru.
“Nije boljelo, zar ne?” tiho je upitala Randi hodajući rukom pod
ruku s njim prema ulazu u Centar.
“Što to?”
“Nešto si saznao o svojem zaposleniku. On te obožava.”
“Dajem mu plaću”, ozbiljno je odvratio Evan. “No imaš pravo.
Drago mi je što više znam o njemu. Čim bude spreman, pobrinut ću
se za njegovu mirovinu.”
Randi je kimnula. “Dobro je osjećati povezanost s drugima,
Evane.”
202
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Nije joj odgovorio. Ne, nije bilo dobro. On je želio Randi, a ona
je njega željela samo nakratko, do njegova odlaska.
Prvi puta u životu bilo mu je uistinu stalo i boljela ga je činjenica
da mu ona ne uzvraća osjećaje.
Nikada se ne bih mogla zaljubiti u takvog muškarca.
Te riječi nikada neće zaboraviti i još će ga dugo boljeti.

***

Micah ju je ugledao čim je ušla u balsku dvoranu. Nije ju mogao

ne primijetiti.
“Ideš kući sutra?” upitao ga je Julian i nastavio se probijati kroz
gomilu hrane na tanjuru, koju je natrpao s izdašnoga švedskog
stola.
“Da. Moram ići. Imam sastanke rano u ponedjeljak”, odvratio je
Micah.
Sviđao mu se Amesport i nije uživao u pomisli da mora otići.
Nakon sukoba s Liamom nije se vraćao u restoran, no bio je u
iskušenju.
“I ja. Čeka me intervju u Los Angelesu”, priznao je Julian.
“Dobro. Onda mi možeš vratiti avion. Sada si možeš priuštiti
vlastiti, znaš”, nervozno mu je odvratio Micah pogledom prateći
Tessinu vitku figuru.
“Znam”, nacerio se Julian. “Ali nikada prije mi nije trebao.
Nisam putovao.”

203
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Julian si je oduvijek mogao priuštiti kupnju vlastitoga aviona.

Možda je u Hollywoodu bio nitko i ništa do nedavnoga hita kojim se
probio, no bio je vrlo bogat član obitelji Sinclair.
Orkestar je zasvirao glasnije, bilo je jasno da žele potaknuti ples.
“Vratit ću se”, rekao je Micah ne skrećući pogleda s Tesse.
Ako mu je brat i odgovorio, Micah to nije čuo. Potpuno se
usredotočio na svoju misiju - morao je stići do prekrasne žene na
drugoj strani dvorane prije nego što je uhvati netko drugi.
Zatekao ju je u razgovoru s dvije starice. Jedna je bila odjevena
u tamnoljubičastu haljinu, a druga u žarkoružičastu.
Približio se i začuo Tessine riječi. “Beatrice, hvala ti na daru, no
znaš da ne vjerujem u čuda.”
Žena u žarkoružičastoj haljini oduševljeno joj se nasmiješila.
“Draga, na tebi je red. To je tvoja sudbina.”
“Ona to zna”, uzbuđeno je dodala starica u ljubičastome.
“Beatrice je to jasno vidjela.”
“Čut ćeš ga, ali ne onako kako očekuješ”, rekla je Beatrice i
pomilovala je po obrazu. “Moraš slušati cijelim svojim bićem kako
bi shvatila što ti pokušava reći.”
“Zdravo”, napokon je progovorio i dotaknuo Tessu po ramenu
kako bi joj dao na znanje da je iza nje.
“Micah Sinclair”, Beatricino je lice blistalo. “Tražila sam te. Ja
sam Beatrice, a ovo je Elsie.” Mahnula je prema prijateljici.
Tessa se okrenula prema njemu kako bi mu mogla čitati s usana.
“Zašto ste me tražili?” zbunjeno je upitao Micah. U životu ih nije
vidio.

204
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Beatrice je ispružila ruku, a Micah je automatski prihvatio

predmet koji mu je dodala. Znatiželjno se zagledao u kamen u svojoj
ruci i okrenuo ga. “Ne mogu ovo primiti. Ne poznajem vas.” Nije
imao pojma zašto bi mu starica koju nije poznavao darovala kamen.
“Ne, ali ja poznajem tebe, mladiću. To je tvoja sudbina.” Beatrice
je mahnula prema njegovoj ruci.
“Ne razumijem. Samo sam došao zamoliti Tessu za ples.”
Zbunjeno se zagledao u njih.
“Rado”, promucala je Tessa, uzela ga za ruku i povukla. “Hvala,
dame. Bilo vas je lijepo vidjeti.”
Micah je ubacio kamen u džep i mahnuo staricama, a Tessa ga
je počela vući kao da bježi od požara.
Koji se vrag upravo dogodio?
Stali su usred plesnoga podija, a Micah je upitao, “Jesu li njih
dvije lude?”
“Ne. No prilično su ekscentrične. Beatrice je gradska ženidbena
posrednica i medij, a Elsie piše tračersku kolumnu za lokalne
novine. Bezopasne su, no spas je stigao u pravi čas. Hvala ti.”
Pogledao ju je. “Možeš li uopće plesati?”
Slegnula je ramenima. “Ne znam. Nakon gubitka sluha nisam
nijednom pokušala. Znaš li voditi?”
“Naravno”, odvratio je. “Dobro mi idu sve fizičke aktivnosti.”
Namignuo joj je.
Zakolutala je očima. “Dokaži.”
Uhvatio ju je za jednu ruku, a drugom joj je obujmio struk.
“Svira valcer.”
Kimnula je i dalje ga gledajući u lice.
205
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Iznenadio se shvativši koliko elegantno pleše. Bila je bolja od

ijedne partnerice koju je imao. Pratila ga je s lakoćom i bila je
prekrasna u njegovu naručju.
Zapiljio se u nju i rekao, “Jako ti dobro ide.”
“Hvala”, uljudno je odvratila.
Iznenadio se kad mu je namignula i oslonila glavu o njegovo
rame. Nastavio je voditi, a ona ga je slijedila.
Nisu govorili. Njihova su tijela komunicirala bez riječi... a oni su
plesali.

206
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

OSAMNAESTO POGLAVLJE

Evan je stisnuo šake promatrajući Randi na plesnom podiju. Bili

su ovdje već sat vremena, a Randi je pristala na ples s Liamom. Evan
se nije dobro nosio gledajući Randi u naručju drugog muškarca.
Trebao sam je prvi zamoliti za ples. Trebao sam cijele večeri
plesati s njom.
Nažalost, nije to učinio i sada je stajao sam u kutu, oslonjen o
zid, boreći se s potrebom da Liama tresne šakom.
Randi je podignula glavu i nasmiješila se Liamu uživajući u plesu
i društvu, a Evan je zaškripao zubima. Tip je imao drskosti položiti
ruku na njezina gola leđa i Evan više nije mogao stajati na mjestu.
No krupno se tijelo ispriječilo pred njega i zaustavilo ga.
“Izgledaš kao da ti treba”, Jared mu je dodao čašu punu leda i -
pretpostavio je Evan - alkohola.
“Ja ne pijem”, zlovoljno je odvratio i zaobišao brata želeći se
dočepati Randi.
“Možda bi večeras trebao”, Jared se nije dao smesti, zgrabio ga
je za stražnji dio smokinga i ponovno zaustavio. “Nemoj, Evane.
Liam je dobar tip.”
“Dodiruje ju”, bijesno je zarežao Evan.
Jared je stao pred njega i gurnuo ga prema zidu. “Popij piće,
opusti se. Tessa je pokušala spojiti Liama i Randi, no Liam
se razbolio. Siguran sam da joj se samo htio ispričati, a ona
nije zainteresirana za njega.”
207
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Evan je iskapio cijelu čašu jednim gutljajem i vratio je Jaredu.

Bila mu je potrebna nadljudska snaga da se ne nakašlje dok ga je
alkohol pržio sve do želudca. “Upravo si me otrovao?” propentao je
hrapavim glasom.
“Viski s ledom. Dobra berba. Naviknut ćeš se. Nije privlačan na
prvu”, nacerio mu se Jared i dodao mu drugu čašu koju je dohvatio
od konobara u prolazu. “Polagano pij”, upozorio ga je.
Evan se namrštio na čašu. “Kako znaš da nije zainteresirana?
Smiješi mu se.”
“Općenito se smatra nepristojnim ne nasmiješiti se muškarcu
koji te zamoli za ples. Samo se smiri, dovraga. Samo plešu”,
savjetovao mu je Jared. Zastao je, otpio gutljaj i dodao, “Dovraga,
stvarno te uhvatila.”
Evan je nesvjesno otpio. Misli su mu letjele, tekućina je gorjela
u njegovu tijelu, no nije ni trepnuo. “Blokiraš mi pogled”, zarežao
je.
“Znam”, mirno je odvratio Jared i gurnuo ruku u džep. Izgledao
je kao da se ne namjerava maknuti. “Vjeruj mi, bolje je tako. Skladba
će završiti za koji trenutak.”
“Mrzim ovaj osjećaj”, priznao je Evan. Gubio je kontrolu i znao
je da se iracionalno ponaša, no bilo mu je potpuno svejedno.
“A sada znaš kako sam se ja osjećao kad sam mislio da je moj
vlastiti brat zainteresiran za moju ženu”, grubo je odrezao Jared.
“Nisam plesao s njom”, istaknuo je Evan.
“Ne, no dodirnuo si ju, podigao u naručje i držao”, nastavio je
Jared. “I zanimao si se za nju.”

208
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

“Zato što mi se Mara sviđa”, prasnuo je Evan. “A ti si se ponašao

kao kreten.”
“Kao ti sada?” opleo ga je Jared.
“Aha”, zarežao je. Napokon je shvatio kako se Jared osjećao dok
ga je pokušavao natjerati da se pribere i shvati koliko mu je stalo do
Mare. “U redu, oprosti. Nisam znao kakav je to osjećaj.”
“Prihvaćani tvoju ispriku”, mirno je odvratio Jared. “Karma je
kuja.”
Evan je otpio još jedan gutljaj. “Aha”, progunđao je i rukom
protrljao lice. Počeo se opuštani, no oblio ga je znoj. Vjerojatno zbog
alkohola. Nikada nije pio i ovo ga je piće očigledno počelo udarati.
“Jesi li dobro, Evane?” zabrinuto je upitao Jared.
Prvi je put u životu Evan iskreno odgovorio na to pitanje. “Ne.
Mislim da nisam dobro.” Glas mu je promukao od osjećaja, u
grudima ga je peklo. Takvu bol još nikada nije osjetio. Odjednom su
se na njega obrušili toliki osjećaji da nije znao na koji bi najprije
reagirao. “Volim ju”, dodao je. Razotkrio je svoju ranjivost Jaredu,
no to nekako nije bilo važno.
“Znam.” Jared je zvučao samilosno. “Ali nije kraj svijeta, Evane.
Početak je nečega toliko dobrog da ćeš se svakoga jutra buditi
presretan zato što te čim otvoriš oči dočekuje njezino lice.”
“Neću je imati prilike vidjeti. Sutra odlazim, a ona me ne voli”,
bijesno je zarežao. Možda su veze njegove braće uspjele, no Evan
nije mogao natjerati Randi da ga voli, koliko god to želio.
“Onda nemoj ići”, predložio mu je Jared.
“U ponedjeljak me u San Franciscu čeka važan sastanak. Dugo
sam radio na tome da kupim kontrolni udio u toj kompaniji. Mislim

209
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

da su spremni jer im je potreban kapital za rast. Ako ne odem, kupit

će ih netko drugi”, automatski je odgovorio.
“Neka”, odrezao je Jared. “Evane, tebi novac više nije važan. U
obitelji ga je toliko da ga nećemo moći potrošiti ni u deset života.”
“Nije riječ o novcu. Riječ je o tome da budem bolji, uspješniji.
Stari je mislio da to nikada neću moći, a ja znam da mogu.” Evan je
teško disao. Iskapio je ostatak viskija i spustio čašu na pokrajnji stol.
“Već si to dokazao”, bijesno je odvratio Jared. “Više nikome ne
moraš ništa dokazivati, Evane. Ta je bitka gotova, pobijedio si.
Nastavljaš je voditi samo u svojoj glavi.”
“Je li sve u redu?” prekinuo ih je ženski glas.
Jared se odmaknuo, a iza njega se ukazala Randi i njezin plesni
partner. “Naravno”, ljubazno je odvratio. “Evan i ja smo samo
raspravljali... o poslu.”
“Želiš li otplesati još jedan ples sa mnom, Randi?” uljudno je
upitao Liam. Ruka mu je i dalje bila na njezinim golim leđima.
“Ne, ne želi”, zarežao je Evan. Napokon je pukao.
Zaletio se prema Liamu i zgrabio ga za bijelu košulju koju je
nosio uz sivo odijelo. “Miči ruke s nje”, propentao je potpuno izvan
kontrole.
Jared je privukao Randi sebi i odmaknuo je od Liama. “Prestani,
Evane. Ljudi gledaju”, savjetovao mu je.
Evana je bolio kurac upravo da ih i cijeli svijet gleda. Stajao je
licem u lice sa svojim suparnikom, ubojita izraza lica. “Nemoj je
gledati. Nemoj ni pomisliti da je još jednom dotakneš. Nemoj da ti
padne na pamet da poželiš biti s njom jer ću te razbiti.”

210
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Jared ga je povukao i nekako ga odvojio od Liama. “Randi, možeš

li odvesti Evana nekamo da se ohladi? Malo se... pregrijao. Ja ću
razgovarati s Liamom.”
Randi je zgrabila Evana za ruku i bijesno prošaptala, “Koji ti je
vrag?” Povela ga je za sobom iz krcate dvorane.
Evan ju je slijedio... zato što bi za njom pošao i na kraj svijeta.
Odvela ga je niz hodnik, do manje prostorije prilično udaljene
od dvorane.
Zatvorila je vrata i zaključala ih, pa ga gurnula u naslonjač
premalen za njegovo krupno tijelo.
“Što se tamo dogodilo, dovraga?” upitala je više zbunjena nego
ljutita.
“Nije mi se svidjelo kako te dodiruje.” Evanov je odgovor bio
bijesan.
“Plesali smo”, razumno je odvratila i podbočila se.
“Znam. To me naljutilo.” Njegov je odgovor bio izravan. Borio
se uspostaviti kontrolu nad samim sobom.
“Onda si me ti trebao zamoliti za ples”, tiho je odvratila. “S
tobom sam došla.”
“To je još jedna stvar u kojoj sam razočarao obitelj Sinclair. Ne
znam plesati”, priznao je. “No sada mi je žao što barem nisam
pokušao. Ne plešem savršeno, pa se rijetko odvažim. Bi li ti to
smetalo?”
Blago ga je pogledala. “Ne. Ne bi mi smetalo. U stvari, tako bi
postao više nalik na normalnu osobu. Nitko nije u svemu savršen.
Ti ne moraš biti u svemu savršen, Evane. Već si i
preblizu savršenstvu.”

211
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Zašto me onda ne možeš voljeti? Zašto ne možeš voljeti čovjeka

poput mene?
Očajnički je želio postaviti ta pitanja, no odgovor je bio
očigledan. Ljubav je jednostavno... bila. Nije bilo objašnjenja za nju,
nije bilo razuma, nije bilo načina da odabereš savršenog partnera i
osjetiš ljubav. Polagano je počinjao shvaćati da ljubav nije bila stvar
izbora. Ona bi se samo dogodila. A on je nekoć vjerovao da se njemu
nikada neće dogoditi.
“Mislim da se moraš ispričati Liamu”, napomenula je Randi.
“Bio je šarmantan i uljudan.”
“Nije bio šarmantan”, progunđao je Evan. “Samo te htio
skinuti.”
“Otkud ti to znaš?” upitala je.
“Zato što i ja to hoću. Prepoznajem taj pogled, samo što on nije
ni blizu očaju koji ja osjećam u ovom trenutku.” Ustao je i zgrabio
je oko struka. “Želim to svaki put kad te vidim, kad ti čujem glas.
Želim to kad mi se nasmiješiš. Želim to u svakome trenutku svakoga
dana. Ako nisam s tobom, želim biti.” Dodao je teško dišući,
“Trebam te.”
Zagrlila ga je oko vrata i oslonila meki obraz na njegovo
neobrijano lice, a on je zadrhtao. “I ja tebe trebam. Evane, Liam me
nimalo ne zanima.” Šmrcnula je i tiho upitala, “Je li to
zbog alkohola? Osjećam miris. Zar si pio?”
“Popio sam dva viskija. Nisam pijan, Randi. Emotivan sam, a to
mi se nikada ne događa.”
“Ljubomoran?” upitala je.

212
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

“Da”, iskreno je odvratio. “Ne želim da te dodirne ni jedan

muškarac, samo te ja smijem dodirivati.”
“Ti odlaziš rano ujutro. Ne možemo si sada priuštiti takve
osjećaje”, upozorila ga je muklim glasom.
“Sada je jedino što imamo”, ljutito je odvratio. Nije se mogao
suočiti s mišlju da će se morati udaljiti od nje, da će otići iz grada.
Potpuno će se raspasti.
Zlato njezinih očiju rasprsnulo se u tisuću blistavih iskrica. U
njezinu je pogledu vidio čežnju koja ga je pogodila ravno u dušu.
“Onda me poševi, Evane. Ovdje. Sada. Posljednji put”,
preklinjala je. “Znam da ne možemo biti u vezi, ali imaš pravo.
Imamo sadašnjost. Shvatila sam da je katkada to jedino što imaš.”
On je želio zauvijek, no tako ju je očajnički trebao da je odlučio
kako će poslije o tome razmišljati. Hitro se osvrnuo oko sebe,
shvatio da su u ženskom toaletu i da vrata iza njegovih leđa vode do
zahoda. U Centru je bilo sasvim dovoljno toaleta, no ovaj je bio
posebno lijepo uređen.
Cijeli je jedan zid bio prekriven zrcalima, a ispred njih su bile
poredane niske, elegantne fotelje, vjerojatno kako bi žene mogle
raditi štogod žene već rade u toaletima.
Toliko je izgubio kontrolu da mu nije bilo ni stalo do mjesta na
kojemu su se zatekli. Dohvatio je kvaku i provjerio još jednom je li
zaključano, pa joj stao prilaziti. “Randi, bit će žestoko i brzo. Možda
čak i grubo. Trenutačno nemam nimalo kontrole”, upozorio ju je
opasnim glasom.
“Nije me briga”, odlučno je odvratila, a on ju je pribio uza pult
za šminkanje.

213
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Strgnuo je sako smokinga sa sebe tako brzo da je preokrenuo

rukave. Morao se osloboditi, njegovo je tijelo moralo biti
neobuzdano poput njegova uma.
Bacio je sako na pod i osjetio olakšanje. Spustio je pogled na
njezino ranjivo lice, a ud mu je počeo pulsirati od želje da se nađe u
njoj.
“Bojiš li se?” upitao je.
Odmahnula je glavom. “Ne. Tebe se ne bojim. No strah me
onoga što osjećam.”
Milijun pitanja proletjelo mu je glavom zbog njezine izjave.
Što osjećaš?
Osjećaš li se i ti kao da gubiš razum?
Kako bih trebao otići kad samo želim ostati?
Sva su mu ta pitanja izletjela iz glave kad mu je Randi strgnula
kravatu i povukla košulju, a dugmad se rasula po sagu.
Dodirnula je njegovu golu kožu, a on je zaboravio na sve,
preplavila ga je divlja požuda i oduzela mu dah.
Randi ga je zagrlila oko vrata, privukla njegove usne svojima, a
Evan Sinclair, gospodar kontrole, potpuno se izgubio.

214
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

DEVETNAESTO POGLAVLJE

Da je Randi bila u stanju poslije razmišljati o toj noći, morala bi

priznati da ju je na kraju dokrajčila Evanova ranjivost.
Njegovi bijes, strah i bol, vidljivi na njegovu licu, i njegova
spremnost da se razotkrije pred njom ranili su joj dušu. U njegovim
je prekrasnim očima vidjela silnu potrebu, a bitka koju je vodio sam
sa sobom dotukla ju je.
Volim ga.
Više nije bilo oklijevanja, nestalo je nesigurnosti. Trebala je
Evana Sinclaira i njegovu ogoljenu snagu više nego što je trebala
zrak.
Osvojio je njezine usne kao da je jedina žena koju je ikada želio
poljubiti, no ona je trebala mnogo više. Željela se uvući u njega,
spojiti se s njim.
U trbuhu joj se uskomešala požuda i spustila se ravno u njezino
središte, pa ga je zagrlila oko vrata i pripila se uza nj kao da joj život
ovisi o tome.
“Evane, molim te”, preklinjala ga je, a on ju je nježno ugrizao za
vrat i ostavio vrući trag svojega daha. “Ševi me.”
Nestalo je njezinih štitova. Željela ga je, trebala ga je.
“Moja si”, zarežao je i podigao njezinu svilenu haljinu do njezina
struka.

215
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Glasno je zastenjala osjetivši njegove prste ispod tankih tangi.

Odjenula je najsmjeliji komplet donjega rublja, morala se još jednu
večer osjećati kao najpoželjnija žena na svijetu.
“Isuse, što si to odjenula?” Evanov je glas bio gladan, pun želje.
Nije odgovorila; oslonila se na pult teško dišući i dala mu da je
promatra sve dok nije potpuno izgubio kontrolu.
Povukao je haljinu preko njezine glave i bacio je na pod, a ona
je drhtala. Nije nosila grudnjak zbog duboka razreza na
leđima haljine i mogla je samo zamišljati kako izgleda u crvenim
tangama, visokim petama i svilenim čarapama s halterima.
“Novo je. Kupila sam ovaj komplet za našu posljednju zajedničku
noć.”
Bilo je to hrabro. Ona je inače nosila pastelne boje i slatko donje
rublje, a ne ovakve stvari.
Dodirnuo je njezine vlažne gaćice, zgrabio je oko struka i posjeo
na pult. “Kupit ću ti druge”, propentao je.
Nije stigla ni odgovoriti, a on je žestoko povukao tanku svilu i
gaćice su se razderale.
Podignuo je njezine noge na svoja ramena i zaronio među
njezina bedra.
Preplavio ju je osjet njegovih vrućih, gladnih usta na njezinoj
goloj maci. Nije oklijevao, kušao je, grickao i lizao, natjerao ju da
vrišti njegovo ime. “Evane, o, Bože, Evane.”
Potpuno ju je osvojio, rastvorio njezine nabore i zakopao lice u
njezinu macu, hranio se pohlepno, proždrljivo. Nije izazivao već se
potpuno usredotočio na njezin orgazam, a to ju je potpuno
poljuljalo.

216
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

“Da”, zastenjala je, zabila prste u njegovu kosu i privukla ga još

bliže svojoj nutrini. “Još.”
Mogao je biti grub koliko je htio, no možda ni to ne bi bilo
dovoljno. Morala je svršiti, istoga časa.
Jezikom je prešao preko njezina klitorisa, žestoko, mahnito. Nije
bilo finoće, bila je to čista strast, želja, pohota.
“Da, molim te, sada.” Jecala je, pritisnula se o njega, zahtijevala
orgazam.
I odjednom je svršila zasljepljujućim intenzitetom od kojega je
vrisnula. “Evane!”
Preplavili su je valovi orgazma, nije mogla ništa drugo nego se
pokušati održati na površini. Evan se uspravio i nekako
uspio otkopčati hlače oslobađajući svoj golemi, tvrdi ud.
Jedva je stigla udahnuti, a on je već bio u njoj. Divlje ju je osvojio,
njime je potpuno zavladala požuda.
Trebala je njegovu posesivnost, njegovu želju, da se osjeti živom.
Zagrlila ga je oko vrata i stisnula uza se, a njezina se nutrina još
grčila od prvog orgazma.
“Isuse. Ti si kao san, ali znam da si stvarna”, rekao je glasom
drhtavim od strasti.
“Jače.” Trebala je više.
Spustio ju je sa skliskog pulta, a ona je gotovo naglas zaplakala
kad se izvukao iz nje. Okrenuo ju je, položio njezine dlanove na pult
i stao iza nje. “Ovo će biti žestoko, ali trenutačno se ne mogu
kontrolirati.”
“Ne trebam tvoju kontrolu”, složila se.
Zabio se u nju, zakopao se tako duboko da je zastenjala.
217
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

“Moja si”, divlje je ponovio, izvukao se gotovo do kraja i ponovo

se zabio.
Ostala je bez daha zbog tog osvajanja, morala se držati za nešto,
da se ne raspadne na divljem valu elementarne požude. Uhvatila se
za mramorni pult i gurnula se prema njemu. Preplavilo ju je
zadovoljstvo zbog zvuka susreta njihovih tijela.
Bilo je to previše.
Nije bilo dovoljno.
Željela ga je zadržati u sebi. U tom je trenutku shvatila da je
njegova, srcem, dušom i tijelom. Željela je više; željela je sve
od njega.
“Nemoj se suzdržavati”, propentala je izvijajući se pod njim.
“Ne mogu”, priznao je izmučeno. Tako ju je čvrsto stisnuo da je
znala da će ujutro imati modrice. “Priznaj da si moja, Randi. Reci mi
to ili ću potpuno izgubiti razum.”
“Volim te”, bespomoćno je izgovorila, nije mogla obuzdati
osjećaje. Svaki pokret, svaki udah koji je grabila u ovom je trenu bio
usredotočen samo na Evana i morala mu je reći kako se osjeća.
“Jebemu”, zarežao je i zabio se u nju silinom od koje je ostala
bez ijedne misli u glavi. “Što si rekla?”
“Volim te”, vrisnula je, a riječi su odjeknule prostorijom.
Prevukao je palcem preko njezina klitorisa, a ona je
eksplodirala. Glava joj je bespomoćno pala na pult, tijelo su joj
preplavili valovi orgazma, drhtala je, srce joj je divlje udaralo.
“Digni glavu”, zgrabio ju je za kosu i podigao joj glavu. “Moram
te gledati.”

218
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Bez njegove pomoći ne bi to mogla. Provukao je prste kroz

njezinu kosu, a njihovi su se pogledi susreli u zrcalu i ona je ugledala
samu sebe u naletu orgazma.
Divlja.
Pohotna.
Toliko zadovoljena da nije znala ni kako se zove.
“Toliko je dobro da boli”, propentala je zureći u plave oči pune
muke i zbunjenosti.
Nisu odvajali poglede sve dok se Evan nije posljednji put zabio i
zabacio glavu u ekstazi prepuštajući se orgazmu.
Čvrsto ju je obujmio rukama i privukao sebi, hvatali su dah.
Nekako ju je uspio odvući do premalena naslonjača. Pala mu je u
krilo, a njegov je ud kliznuo iz nje.
“Reci mi zašto, Randi”, napokon se pribrao i upitao je.
Držala se za njega da ne klizne na pod. “Što?” Nije imala pojma
o čemu govori.
“Reci mi zašto si rekla da se nikada ne bi mogla zaljubiti u
muškarca poput mene. Te su me riječi gotovo dokrajčile. Zašto si to
rekla?” Milovao joj je kosu kao da je najdragocjenija žena na svijetu.
Pokušala se pribrati i razmisliti o njegovu pitanju. Nije mu to
rekla, zar ne? “Nikada to nisam rekla.”
Nikada se ne bih mogla zaljubiti u takvoga muškarca.
Mozak joj je proradio. Odmahnula je glavom odbijajući
zaključak koji se nametao.
Nije bilo moguće, no, ipak... Te riječi nije rekla Evanu; napisala
ih je S.-u.

219
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Imalo je smisla. Nije li upravo S. poticao njezinu vezu s Evanom,

nije li je zamolio da mu da priliku nakon što ju je upozorio na njega?
Napokon je shvatila da se S. promijenio nakon početka njezine
veze s Evanom. Ispitivao ju je o toj vezi i poticao je da pruži priliku
Evanu, čovjeku kojega nije poznavao. Njegovo je ponašanje bilo
suprotno od njegova uobičajenog opreza.
Ustala je. Osjećala se ogoljeno. Zgrabila je haljinu s poda i
mehanički je navukla na sebe, hitro prekrila ono što je ostalo
od njezina donjeg rublja.
Želudac joj se okrenuo kad se sjetila njihovih razgovora, kad se
sjetila da je S. priznao kako ima nekoga. Fond Sinclair pripadao je
Evanu i nije bilo teško zaključiti da je to uistinu sve vrijeme mogao
biti on.
Srce ju je zaboljelo od pomisli da bi on mogao biti S., da joj nije
rekao, da joj je lagao. Iskoristio je njihov odnos bez ikakva obzira
prema njezinim osjećajima. No nikako to nije mogla spojiti s
Evanom kojeg je upoznala i zavoljela.
Možda sam samo mislila da ga poznajem.
“Te riječi nisam rekla tebi. Napisala sam ih muškarcu kojega
sam smatrala prijateljem, muškarcu kojem sam vjerovala.” Duboko
je udahnula i tiho upitala, “Jesi li ti taj muškarac?”
Nije ga mogla pogledati u lice no krajičkom je oka primijetila da
je kimnuo. “Da”, muklo je priznao.
“Kale na grobovima mojih roditelja. Ti si ih ostavio?” Već je
znala odgovor, osjećala je to. Možda je to mogla zanemarivati do
sada, no imalo je smisla. Evan Sinclair bio je jedan od malobrojnih
muškaraca koji je uvijek mogao dobiti što je htio, čak i kale usred
zime u Maineu.
220
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

“Da.” Zakopčao je hlače i posegnuo za košuljom i kravatom.

“Ostavljao sam ih svakoga dana, htio sam im zahvaliti.”
“Za što?” Vrtjelo joj se u glavi, nije mogla shvatiti činjenicu da
bi S. i Evan mogli biti isti čovjek.
Nespretno je navukao košulju i odvratio, “Htio sam im zahvaliti
što su te spasili kad ja to nisam mogao. Zahvalan sam im što si ovdje,
što si zdrava i snažna. Zahvalan sam im što su ti pružili dom.
Zahvalan sam im što su te spasili i što si sada sa mnom.” Uvukao se
u sako i gurnuo kravatu u džep.
Osjećala se zgaženo, izdano i od jednog i od drugog muškarca
koji su joj značili najviše na svijetu. “Lagao si mi. Kad si otkrio tko
sam?”
“Onoga dana kad sam ti donio namirnice. Hope mi je rekla da je
tvoja pomajka nedavno umrla i sve se posložilo. Trebao sam ti tada
reći, ali nisam mogao.”
Dobro... možda nije znao dugo, no otkrio je to prije nego što su
postali intimni. Trebao joj je reći prije nego što su se upleli u odnos.
“Ništa te nije sprječavalo”, bijesno mu je rekla napokon se
oporavivši od šoka. “Varao si me.” Iskoristio je njihov prijateljski
odnos kako bi izvukao informacije od nje.
“Nisam to namjerno napravio”, progunđao je, prišao joj i
zgrabio je za ramena. “Zašto si napisala da me nikada ne bi mogla
voljeti, ako me voliš?”
Otresla je njegove ruke sa sebe, nije željela njegov dodir. Izdao
ju je i bjesnila je zbog njegove neiskrenosti, zbog toga kako se
poigravao s njezinim osjećajima.
“Nisam rekla da te ne volim. Rekla sam da te ne mogu voljeti
zbog moje prošlosti i problema do kojih može dovesti. Ti si
221
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

milijarder koji putuje po cijelome svijetu, a ja sam učiteljica iz

maloga grada. Ne brini se. Preboljet ću to. Svakako će mi
pomoći činjenica što si lažljivac i što si me prevario”, ljutito je
odvratila.
Evan ju je ponovno zgrabio za ramena. “Nikada me nećeš
preboljeti. Ja tebe nikada neću preboljeti”, bijesno je zarežao. “To ne
ide. Kad god te vidim, osjećam isto. Nisam se naročito šokirao kad
sam otkrio da si ti žena s kojom se dopisujem. Trebao sam znati da
me nikada ne bi mogle na isti način privući dvije žene. A moram se
upitati nisi li i ti negdje duboko u sebi znala tko sam ja.”
“Nisam znala”, odlučno je porekla. “Mislila sam da si mi
prijatelj.” Imala je osjećaj da je obojicu izgubila i srce joj se paralo.
“Ja sam tvoj prijatelj i tvoj ljubavnik”, odvratio je.
“Ti si nitko i ništa”, odrezala je. Koliko se puta poigravao s
njezinim osjećajima? “Je li išta bilo stvarno?”
“Sve je bilo stvarno”, promuklo je rekao. “I nemoj govoriti da ti
nisam nitko i ništa. Upravo si mi rekla da me voliš.”
Odmaknula se od njega i zagledala mu se u lice. Nije mogla
odgonetnuti što je bilo stvarno, a što nije. Od početka joj je lagao,
rekao joj je da je samo zaposlenik. A onda joj je ponovno slagao, nije
joj rekao istinu nakon što je otkrio tko je ona. “Ne poznajem te, zar
ne?” bijesno je upitala. “Kako mogu voljeti muškarca koji ne
postoji?” Želudac joj se okrenuo. Kako je mogla biti tako glupa?
“Dovraga, voliš me!” prasnuo je Evan. “Rekla si da me voliš.”
“Tada nisam znala da si manipulator i lažljivac.” Otključala je
vrata. Suze su joj se slijevale, srce joj je pucalo zbog njegove izdaje.

222
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Jedva je hvatala dah. Znala je da mora pobjeći, mora se maknuti

od njega. Mora razmisliti, shvatiti. Otvorila je vrata i pobjegla
pitajući se hoće li se ikada oporaviti od užasne boli koju je osjećala
zbog njegove izdaje.
Iza nje su odjeknuli muški glasovi, no nije znala tko je govorio
ni što su rekli. A iskreno, nije joj bilo ni stalo.
Moram odavde.
Morala je pobjeći.
Istrčala je iz Centra i istoga trenutka osjetila žestoku hladnoću.
Haljina je nije štitila od zime.
“Gospođo, jeste li dobro?” začula je pitanje.
Okrenula se i ugledala Stokesa. “Ne. Nisam dobro”, rekla je
starcu bijesno brišući suze s lica. “Moram kući.”
“Odvest ću vas.” Vozač ju je nježno uzeo pod ruku i poveo je
prema Rollsu.
“Bit ćete potrebni Evanu”, usprotivila se.
“Gospodin Sinclair može jednom u životu pričekati”, odlučno je
odvratio Stokes.
Nije se dalje raspravljala. Morala je otići odavde, morala je
razmisliti i morala se maknuti od muškarca koji ju je upravo ranio
do srži. Stokes je otvorio stražnja vrata automobila, a ona je hitro
uletjela na kožna sjedala.
Stokes je pokrenuo automobil, a ona je sjedila iza njega,
zbunjena, uplakana, zgažena srca koje možda nikada više
neće zacijeliti.

223
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

DVADESETO POGLAVLJE

“Koji se vrag dogodio?” Micah je naletio na scenu i nije oklijevao

napasti Evana.
Odmjerio je Evana, potpuno zbunjen. Raščupana žena koja
plačući bježi iz toaleta s muškarcem razdrljene košulje za petama -
to nikako nije moglo biti dobro. Micah je znao da Evan nije napravio
išta loše, no bio je sasvim siguran da je bio u stanju napraviti nešto
glupo kad je bila riječ o Randi.
“Rekao sam joj istinu. Otkrio sam joj da se sa mnom dopisivala”,
mrko je odgovorio Evan.
“Mislio sam da ona to zna. Hope ti je rekla da joj odmah
priznaš.”
“Pa... nisam.” Evan je ispio viski kao da je riječ o vodi.
Sranje! Nije čudo da je poludjela. Micah nikako nije mogao
shvatiti zašto Evan nije poslušao sestrin savjet.
“Zašto joj nisi rekao?” znatiželjno je upitao Julian i dao znak
konobaru naručujući još jedno pivo.
Micah je zaustavio Evana koji je krenuo za uplakanom Randi,
uhvatio Juliana i svu ih trojicu odvukao negdje gdje mogu u miru
razgovarati. Našli su se u Shamrockovom pubu, tihom baru na
Glavnoj ulici nedaleko od Centra. Bar je bio prazan, a Micah je znao
da je većina stanovnika vjerojatno na zabavi u Centru. Turisti su
napustili grad jer je turistička sezona davno završila.
Evan je sumnjičavo odmjerio Juliana.
224
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

“Rekao sam mu što se događa”, mirno je priznao Micah. Nije

osjećao nimalo grižnje savjesti što je Julianu rekao sve o Evanovoj
prošlosti i njegovoj povezanosti s Mirandom Tyler. Uostalom, bila je
riječ o obiteljskim poslovima.
“Jebeno sam se bojao”, zarežao je Evan i potegnuo ovratnik
svoje košulje, koja se rastvorila do struka jer su sva dugmad ostala
u toaletu u Centru. “Vruće mi je.”
U baru uopće nije bilo vruće, no Micah je znao da Evana grije
viski. “Hope ti je lijepo rekla da joj kažeš”, podsjetio ga je Micah.
“Nisam mogao. Bojao sam se da će me ostaviti. Osim toga,
dobivao sam mnogo više necenzuriranih informacija od nje kao
njezin virtualni prijatelj nego kao Evan kojeg poznaje.”
“Raspitivao si se o samome sebi na mailu? A ona nije znala da si
to ti, dok si ti i te kako dobro znao tko je ona?” upitao je Julian. Nije
mogao vjerovati u to što čuje.
“Aha.” Evan je potonuo u stolac.
“Ti si seronja”, istodobno su izgovorili Micah i Julian.
Bijesno ih je pogledao. “Mislio sam da ste rekli da ćete mi
pomoći.”
“To je bilo prije nego što smo saznali da si napravio takvu
glupost. Isuse, Evane. Zašto nisi poslušao Hope? Izdao si Randino
povjerenje. To je nemoguće zanemariti.” Micah nije mogao shvatiti
kako je netko tako pametan kao Evan mogao biti takav kreten kad
je riječ o vezama.
Možda nisam stručnjak, ali znam da ženi ne smiješ lagati. Žene
uvijek otkriju istinu, a onda si nadrapao.

225
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Micah se nikada nije našao u takvoj nevolji. Upravo suprotno,

on je bio prevaren. Jednom se upustio u ozbiljnu vezu, a njegova je
takozvana zaručnica spavala - i na kraju se udala - za
njegova najboljeg prijatelja. Otada nije razmišljao o ozbiljnoj vezi.
Evan je tresnuo praznom čašom o stol. “Znam da joj nisam
rekao istinu. Ali namjeravao sam!”
Micah je pogledao Juliana i ugledao osmijeh na njegovu licu.
“Nemoj ga ljutiti”, upozorio ga je. “Već je blizu raspada.” Rekao je to
toliko tiho da ga je samo Julian mogao čuti.
“Znam. Ne mogu si pomoći. Ne mogu vjerovati da je ovo naš
Evan”, odvratio je Julian prigušenim glasom. I dalje se cerio. “Njega
ništa ne može uznemiriti, no trenutačno izgleda potpuno zgaženo.
Žalim ga, ali malo je i zastrašujuće gledati ga u ovakvom stanju. A
sve to zbog jedne ženske.” Julian je odmahnuo glavom.
Micah je znao o čemu Julian govori i slagao se s njim, no, s druge
je strane i te kako dobro razumio koliko je Evan povrijeđen. Evan je
stvarno izgledao kao da ga je netko odvukao ravno do pakla i vratio
natrag, a to zbilja nije bilo nimalo nalik na njega. Tip je uvijek bio
savršeno počešljan u odijelu bez ijednog nabora i bilo je šokantno
vidjeti ga u ovakvom stanju.
Micah se okrenuo prema Evanu i upitao, “A kada si joj
namjeravao reći? Ona vjerojatno misli da si je izigrao.”
“To mi je i ona rekla”, složio se Evan.
Aha! U tome je bio problem. Žene nikada nisu zaboravljale laž.
Micah je znao da Evan nije namjeravao lagati Randi, no ispalo je
tako zato što nije imao pojma ni o čemu.
Konobarica ih je prekinula. Uzela je Julianovu praznu bocu i
spustila punu zajedno s čistim podloškom.
226
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

“Hvala ti, Crvena”, namignuo joj je Julian.

Micah ju je prepoznao. Ako se dobro sjećao, bila je to Kristin
Moore. Upoznali su se na Danteovu vjenčanju i ponovno vidjeli na
Jaredovu. “Tebe znam, ali mislio sam da si Sarina tajnica”, rekao je
pitajući što radi ovdje kao konobarica.
Zanosna crvenokosa kratko mu je kimnula i zapiljila se u
Juliana. “Zovem se Kristin, a ne Crvena. Mrzim taj nadimak i ako me
ponovno tako nazoveš, možeš ravno van iz ovoga bara. Pomoći ću ti
nogom u jaja, superzvijezdo”, ljutito mu je rekla i okrenula se prema
Mici. “Radim za Saru, ali moji su roditelji željeli ići na bal, pa sam se
ponudila da ću ih zamijeniti. I inače često radim ovdje tijekom
večeri.”
“Pepeljuga nije uspjela otići na bal”, našalio se Julian, nije mogao
odoljeti.
“Nisam željela ići”, obranila se ona.
“Naravno da jesi”, odbrusio je on. “To je glavni događaj ove zime
u Amesportu.”
“Za mene nije, frajeru.” Kristinin je glas bio leden, a iz očiju su
joj frcale iskre. “Ne trebam gomilu hollywoodskih modela kako bih
bila sretna.”
Micah je bio siguran da su se njih dvoje već upoznali. Kristin je
bila najbolja Marina prijateljica i bila je na Danteovu vjenčanju. Bila
je i na Jaredovu, no tada je još imala slomljenu nogu. “Kako tvoja
noga?” upitao je u pokušaju da razbije napetost koja je vladala
između njegova brata i vatrene konobarice.
Osjećao je tjeskobu koja je zavladala i htio-ne htio, našao se
usred oluje. Što se dovraga dogodilo između njih dvoje da su postali
takvi neprijatelji? Na površini, Julian je bio brbljavi pametnjaković,
227
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

no to je bila krinka, time se branio od odbijanja i neuspjeha u

početku svoje karijere.
Kristin je bila otvorena i nevjerojatno izravna. Nije je dobro
poznavao, no znao je da nije gutala ničija sranja.
Bila je nenapadno zgodna, ponešto bucmasta za hollywoodske
standarde, a plamenocrvenu kosu skupila je u rep. Pjegice na
njezinu licu bile su znak da ne nosi mnogo šminke. Bila je zgodna
poput djevojke iz susjedstva, a ne poput supermodela kakve je Julian
ovih dana vodio za ruku.
Bilo je suđeno da će se njih dvoje sukobiti. Julian se ponekad
ponašao kao seronja, a Kristin očigledno nije nikome dopuštala da
se tako ponaša prema njoj.
Micah joj se nasmiješio. Svidjelo mu se što nju očito nisu
impresionirale ni Julianova slava ni uspjeh. On se pojavljivao
u najvećim hitovima i svi su željeli raditi s njim.
A crvenokosoj se živo fućkalo za to.
“Noga je dobro, hvala ti.” Uzvratila mu je iskrenim osmijehom,
a on se razvedrio. Možda nije bila konvencionalni komad, no bila je
mnogo privlačnija od žena s kojima je hodao njegov brat. A očito je
to i Julian mislio jer ju nije prestao izazivati.
“Drago mi je”, iskreno je uzvratio. Opustila se i razvedrila, i
postala još privlačnija.
“Želite li još štogod popiti?” uljudno je upitala Micu i Evana.
Potpuno je ignorirala Juliana, a Micah se gotovo naglas nasmijao
primijetivši krajičkom oka bratovo bijesno lice.
“Ne, hvala. Moramo krenuti”, ljubazno je odvratio.

228
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

“Vjerojatno sam i previše popio”, progunđao je Evan namršteno

piljeći u svoju polupraznu čašu.
“Da, jesi”, složio se Micah. Zabrinuo se da će morati Evana
iznijeti iz bara ako ne prestane piti.
U životu nije vidio rođaka pijanog i znao je da unatoč svojoj
veličini Evan ne podnosi alkohol.
Kristin mu je namignula. “Nema više pića za njega. Počeo se
naginjati u stolcu.” Primaknula se Evanu i bokom ga gurnula da se
uspravi. “Treba vam pomoć?”
“Ne. Sve je u redu, nećemo voziti.” Micah je na vrijeme prestao
piti, no ionako ih je vani čekao Stokes. On će ih odvesti kući.
Kristin je kimnula i otišla, a Micah je morao primijetiti Julianov
pogled koji ju je pratio sve do šanka.
“Moram razgovarati s njom”, rekao je Evan, uspravio se i gotovo
pao preko stola. Glas mu je bio žaloban i prilično mutan.
“Danas nećeš, prijatelju. Moraš joj dati vremena. Koliko ste se
dugo dopisivali?” znatiželjno je upitao Micah.
“Cijelu godinu”, nevoljko je priznao Evan. “Privukla me
pametnim mejlom i otada sam ovisan o njoj.”
“Kako to da niste znali tko je tko?”
“Kad smo se tek počeli dopisivati, pokušao sam otkriti tko je ona.
No uspio sam otkriti samo da pošta stiže iz Centra. Nakon toga sam
prestao pokušavati. Dogovorili smo se da si to nećemo otkriti. Za
nju sam bio samo neki tip. Nisam bio milijarder iz jedne od
najpoznatijih obitelji na svijetu. To mi se sviđalo. Ali ja sam nju htio
upoznati, a ona to nije htjela.” Evan je laktovima položenim na stol

229
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

uspijevao održavati ravnotežu. “Kad bolje razmislim, trebao sam

znati da je to ona.”
“Zašto?” upitao je Micah.
“Zato što mi se sviđala i osobno i virtualno”, odvratio je Evan
sve mutnijim glasom.
“O čemu ste uopće razgovarali budući da niste znali mnogo
jedno o drugome?” uozbiljio se Julian.
“O svemu, ni o čemu”, razmislio je Evan. “Nismo razgovarali o
detaljima već o osjećajima. Nismo pisali o poslu i o drugim ljudima.
Njezina je pomajka nedavno umrla i ona je najviše pisala o njoj i o
tome kako je izgubiti nekoga koga jako voliš.”
“A ti si bio uz nju.” To nije bilo pitanje. Micah je osjećao sve veće
poštovanje prema Evanu znajući da je bio uz Randi u najgorim
trenutcima u njezinu životu.
“I ona je bila uz mene”, odvratio je Evan i napokon pogledao
Micu u oči. “Promijenila je način na koji vidim svijet, natjerala me
da shvatim da ne moram sve tako ozbiljno shvaćati.”
Isuse! Evan je izgledao tako slomljeno da je Micah osjetio bol u
prsima. Toliko je toga propatio, no obitelj mu je uvijek bila
na prvome mjestu. Zaslužio je napokon dobiti nešto za sebe.
Micah se mogao samo nadati da će Randi shvatiti da je Evan nije
namjeravao prevariti. Samo nije imao pojma kako se ponašati u
vezi.
“Nešto ćemo smisliti”, odlučno mu je rekao.
“Moram razgovarati s njom”, očajno je odvratio Evan.

230
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

“Večeras nećeš”, Micah je odmahnuo glavom. Nešto mu je

sinulo. “Mislim da bi joj trebao pisati. Tako je vaša veza i
počela. Možda će ti biti lakše izraziti se na takav način.”
“Dobra ideja”, složio se Julian. “Barem ti neće moći zalupiti vrata
u lice.”
“Vjerojatno neće pročitati moje pismo”, progunđao je Evan.
“Pročitat će. Žene su čudne. Ako joj pošalješ mail, morat će ga
pročitati”, ozbiljno mu je rekao Micah.
“Trebam je”, rekao je Evan svojim bratićima. “Ne znam što ću
ako odbije razgovarati sa mnom.”
“Razgovarat će. U nekom trenutku”, pokušao ga je ohrabriti
Julian.
Micah je bio siguran da je njegov brat shvatio koliko je situacija
teška vidjevši Evana u ovakvom stanju. “Kakvi su ti planovi? Mislio
sam da ujutro ideš u San Francisco.”
Evan je odmahnuo glavom. “Neću otići dok ne pristane
razgovarati sa mnom. Nije me briga koliko će trajati.”
“Mogao bi propustiti odličan posao”, upozorio ga je Micah. Znao
je za tvrtku koju je Evan pokušavao kupiti. Čekala ih je svijetla
budućnost.
“Bit će drugih poslova”, ogorčeno je odvratio Evan. “Više mi to
nije važno.”
Micah nije očekivao da će te riječi ikada začuti od Evana.
Pogledao je Juliana, koji je samo zbunjeno slegnuo ramenima
i upitao Evana: “Mogu li sutra posuditi tvoj avion? Moram u
Los Angeles, a Micah ide u New York.”
“Briga me”, odvratio je Evan. “Ja ne idem nikamo.”

231
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Micah je planirao odletjeti u New York, pa poslati svojega pilota

s Julianom do Los Angelesa, no ovako će se Julian brže vratiti kući i
neće morati letjeti do New Yorka.
“Hvala”, promrmljao je Julian.
“Moramo kući, sutra rano ustajemo”, rekao je Micah. Ustao je i
dohvatio svoj sako sa stolca.
“Moram pisati Randi”, promuklo je rekao Evan i nesigurno se
uspravio.
“Sutra ćeš, Evane.” Julian je također ustao i navukao sako. “Ja
ću riješiti napojnicu.”
Micah nije bio siguran koliko je novca Julian ostavio, no sudeći
prema gomili novčanica ispod podloška za pivo, bila je riječ o
pozamašnom iznosu.
“Idemo, Evane”, potaknuo je bratića.
“Htio bih razgovarati s Hope”, obavijestio ga je Evan, ispio
ostatak pića i napokon ustao.
“Sumnjam da je još u Centru. Svima je pokazala Davyja i
vjerojatno su sada već u krevetu. Kasno je.” Dugo su bili u baru i
Micah je bio siguran da je zabava završila.
Evan se namrštio. “Ne smijem je buditi. Ionako je premorena
zbog bebe.”
Evan je zateturao prema izlazu, a Micah ga je zgrabio za
ovratnik i usmjerio u pravome smjeru.
“Hvala što ste došli, laku noć”, zazvala je Kristin sa šanka.
Micah joj je mahnuo, a Julian se okrenuo i dobacio joj lažan
osmijeh.

232
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

“Simpatična je”, primijetio je pomažući Evanu da uđe u

automobil.
“Totalna je kuja”, nacerio se Julian.
“Meni se sviđa”, usprotivio se Micah. Nije vidio Julianov osmijeh
jer je bio zabavljen pokušajem da utrpa svojeg pijanog rođaka u
sjedalo.
Julian je uzdahnuo. “I meni se sviđa.”
Micah je zakolutao očima. Kako bi se njegov brat tek ponašao
prema ženi koja mu se ne sviđa? Prema Kristin je bio stvarno
grozan. Nije znao kako na lijep način pokazati interes. “Onda se
prestani ponašati kao seronja prema njoj.”
Julian je slegnuo ramenima. “Ne mogu. Previše mi je zabavno
gledati kako joj oči mijenjaju boju kad se naljuti.”
Zanimljivo, Julian je čak i to primijetio. Micah mu je mahnuo da
uđe u automobil.
Zastao je na trenutak. Pitao se je li Tessa primijetila da je otišao
s bala. Kurac mu se digao čim se sjetio njihova plesa. Ugledao je
njezino lice, njezin osmijeh, i mogao bi se zakleti da mu je izgledala
poznato, kao da ju je već prije vidio. No znao je da se nisu poznavali.
Zapamtio bi je.
Stisnuo je šaku oko kristala koji mu je dala Beatrice. Zadržao ga
je iako nije znao zašto, iako nije trebao prihvaćati darove od starice
koju nije poznavao.
Problem je bio u tome što njega nije čekalo iskupljenje, nije ga
čekala žena na kraju putovanja. Bio je slobodan poput ptice, putovao
je od mjesta do mjesta u potrazi za novim ekstremom. Micah je volio
svoj život upravo ovakav kakav je bio.

233
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Pustio je kristal i naglo izvukao ruku iz džepa, pa sjeo u

automobil.
Nije mogao izbaciti Tessino prekrasno lice iz glave pa se
natjerao da razmišlja o Evanu i njegovim problemima.
Unatoč tome, kad je sljedećeg jutra ušao u avion, Micah se pitao
kad će je sljedeći put vidjeti.
Nadao se da neće predugo morati čekati.

234
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

DVADESET I PRVO POGLAVLJE

Sljedećeg je jutra Evan sjedio pred svojim računalom u kućnom

uredu i pitao se što da napiše Randi. Nekoć je to bilo tako lako, tako
prirodno, i nikada nije morao razmišljati o tome što da piše. Sada je
bilo drugačije, sada je previše toga bilo na kocki.
Otpio je još jedan gutljaj kave, a želudac mu se okrenuo. Već je
popio tablete protiv glavobolje, pa je popuštala, no kava
nije pomagala njegovu želudcu.
Ubacio je nekoliko tableta protiv žgaravice u usta i bacio paketić
natrag u ladicu.
Nije čudo da inače ne pijem. Osjećam se jezivo.
Pokušao je zanemariti tjelesne simptome i zapiljio se u prazan
ekran pred sobom. Naravno, mogao je pretpostaviti da Randi neće
biti sretna kad joj otkrije tko je, no nije znao da će se osjećati
izdanom. On je htio samo još malo pričekati... A sada ga je ubijalo
saznanje da ju je rastužio i da je svojim postupcima uništio njezino
povjerenje. Radije bi umro nego je vidio povrijeđenu, emocionalno
ili fizički.
Što ću ako mi ne oprosti?
“To nije opcija”, zarežao je sebi u bradu i spustio ruke na
tipkovnicu. Prošle je večeri pao iz najvećeg oduševljenja u dubine
očaja. Rekla mu je da ga voli, a onda ga je ostavila. “Ona me i dalje
voli”, promrmljao je. “Moram je natjerati da shvati kako je nisam
namjeravao povrijediti.”

235
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Ne. Bio sam sebični gad. Nisam razmišljao o tome kako će na nju
utjecati moja tajna, kako će se osjećati zato što joj nisam odmah
rekao.
Kad bi bio u njezinoj koži, vjerojatno bi se i on naljutio, no znao
je da bi prešao preko toga. Na kraju bi bio sretan saznavši da su dvije
žene koje su ga opčinile u stvari ista osoba.
Problem je bio u tome što nije bio siguran da će se i ona tako
osjećati.
Nikada se ne bih mogla zaljubiti u takvog muškarca...
Dovraga... zašto mu je to napisala? Da je znao da ga ona voli,
ništa ga ne bi moglo spriječiti u namjeri da stavi svoju šapu na nju,
i to do kraja života. Nije mario za njezinu prošlost, nije mario za
prepreke koje su morali savladati da bi bili zajedno.
Volim te.
Jesu li te riječi bile stvarne ili ih je samo izgovorila u naletu
strasti? Ako je to stvarno mislila, je li to još uvijek bilo istina?
Počeo se gaditi samome sebi zbog nesigurnosti koju je osjećao.
Nije se znao nositi s neuspjehom, nervozom, neodlučnošću i
sumnjama u samoga sebe.
“Kvragu sve”, naglas je rekao. Da je barem Lily ovdje. Ona bi
barem nagnula glavu i pravila se da ga sluša. Kujica se slagala
sa svime što bi rekao - barem je on odlučio da će tako interpretirati
njezino ponašanje. “Pisat ću Randi sve dok mi ne da priliku da joj
sve kažem.”
Ujutro je nakratko razgovarao s Hope, objasnio joj je zašto su
on, Micah i Julian nestali sa zabave. Priznao joj je da nije poslušao

236
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

njezin savjet. Održala mu je bukvicu i rekla mu da je uistinu najbolje

da pokuša pisati Randi i dati joj vremena da se smiri.
Pišem, ali ne znam hoću li izdržati da joj se ne pojavim pred
vratima, Ne mogu se držati podalje.
Borio se s potrebom da ode ravno do njezine kuće i zatraži od
nje da bude zauvijek njegova.
“Ona je moja. Suđeno joj je da bude moja. Za mene nikada nije
postojao nitko drugi”, bijesno je gunđao znajući da je upropastio
svoju priliku da bude uistinu sretan. Sada je znao što je sreća; to je
bila Randi.
To je vjerojatno saznao prije godinu dana, i to onoga dana kad
nije odolio izazovu da ne odgovori na njezin e-mail, no nije to mogao
priznati samome sebi. Nije lagao kad joj je rekao da se podsvjesno
nadao da je upravo ona njegova tajanstvena virtualna prijateljica.
Tu je ideju odbacio prije nekoliko mjeseci, zato što nije znao njezino
pravo ime i nije povezao inicijal kojim se potpisivala, te zato što nije
znao da je Randi bila usvojena. Uživo nisu dovoljno puta razgovarali
da bi znao neke stvari o njoj. No, negdje duboko, ta je nada živjela u
njegovu srcu iako nije bila smislena.
Evan je upravo otkrio da se ne može sve temeljiti u stvarnosti;
neki su se osjećaji događali sami od sebe...

Draga M.,
jesi li ikada nešto toliko željela da si bila spremna napraviti
bilo kakvu glupost samo da bi to dobila?

237
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

“Molim te, budi kod kuće. Molim te, pročitaj moj mail. Molim te,
shvati me”, šapnuo je Evan i pritisnuo “šalji”. Mogao se samo nadati
da će se sve tri njegove molbe ostvariti prije nego što izgubi razum.

***

Neću provjeravati svoju poštu. Neću provjeravati svoju poštu.

Randi je potapšala Lily po glavi i nastavila jesti sendvič
ponavljajući mantru u svojoj glavi. Obavila je jutarnje trčanje,
vježbala jogu i meditirala.
Nije joj pomoglo.
Još uvijek se borila s potrebom da provjeri poštu i vidi je li joj
Evan pisao. Bila je sredina jutra i znala je da je već otišao. Tijekom
jutarnjeg trčanja vidjela je dva privatna aviona koja su poletjela iz
zračne luke i gotovo se rasplakala. Kad se probudila, vrijeme je bilo
hladno i vedro i odlučila se za trčanje u prirodi umjesto na traci.
Uživala je trčeći i osjećala se dobro kad je začula grmljavinu motora
iznad glave. Dva su aviona poletjela unutar nekoliko minuta, a
Randi je znala da su to bili Evan i Micah jer Julian nije imao avion,
a drugi Sinclairovi nisu planirali nikamo otići.
Znala sam da će otići. Ne bi me smjelo toliko boljeti. Pitam se je
li uopće pomislio na mene.
Većina je njezinoga bijesa nestala, istopila se dok je razmišljala
o svojim razgovorima s S.-om i Evanom. Shvatila je da su njegovi
postupci bili rezultat nemara, a ne namjere da je prevari.
Neću provjeravati svoju poštu. Neću provjeravati svoju poštu.

238
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Naravno, mogla je uključiti računalo. Samo nije imala nikakvog

razloga da otvori sandučić iz Centra.
Uzdahnula je i bacila ostatak sendviča u smeće. Iz nekog razloga
nije više osjećala glad. Proteklu je noć provela budna, nemirna,
pokušavajući shvatiti tko je uistinu Evan Sinclair. Povrijedio ju je,
točno, no sada ju je još više boljelo saznanje da je otišao. Nakon
cijele noći koju je provela razmišljajući, prevrćući se u krevetu,
ponovno proživljavajući njihove razgovore, pitala se je li uistinu
želio napraviti budalu od nje. Sve što su povjerili jedno drugome,
sve što su podijelili uživo i virtualno, bilo je tako stvarno.
Polagano je ušla u nekadašnju spavaću sobu njezinih roditelja i
napokon sjela pred računalo. To je već sto puta napravila, ušla bi,
sjela, pa ustala ne paleći računalo.
Za Boga miloga, samo pogledaj. Više nije ni važno. Otišao je.
Ubijala ju je potreba da sazna je li pokušao stupiti u kontakt s
njom prije odlaska. Nije joj poslao mail, nije ju zvao, i ovo joj je bila
posljednja nada.
Ako mi nije pisao, mogu pokušati nastaviti sa svojim životom,
mogu pokušati zaboraviti. Ako nije barem probao objasniti,
nije vrijedan ove tuge.
Uključila je računalo i otvorila sandučić s poštom. Prestala je
disati.
Osjećala se tako jadno dok je čekala. Nije moguće da je sve svoje
nade položila u nekakvo objašnjenje. Možda ga je sinoć mogla
poslušati, no izdaja je bila prevelika. Bila je ranjiva i povrijeđena,
rekla mu je da ga voli a onda... tras! Potpuno ju je zatekla vijest o
tome da je on već dugo znao da je ona njegova tajanstvena
prijateljica.
239
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Sandučić se napokon otvorio, a ona je duboko udahnula. Da,

stigao je njegov e-mail s iste adrese koju je uvijek koristio.

Draga M.,
jesi li ikada nešto toliko željela da si bila spremna napraviti
bilo kakvu glupost samo da bi to dobila?

Zapiljila se u tu jednostavnu rečenicu. Nije mogla shvatiti zašto

je i dalje koristio isti inicijal i isti stil kako bi joj postavio to pitanje.
Provjerila je datum slanja i shvatila da joj je pisao prije jednoga sata.
Znala je da se pitanje odnosi na njih dvoje, no o kojoj je to gluposti
bila riječ?

Dragi S.,

Započela je odgovor pristavši na tu igru. I ona je željela

odgovore. Nije željela ostatak života provesti pitajući se zašto joj nije
priznao. Nastavila je pisati.

mislim da nisam. Nisam sigurna da sam ikada tako žestoko

nešto željela da bih napravila glupost. Je li bila riječ o
nečemu ilegalnom?

Poslala je e-mail nadajući se da će joj objasniti. Nije očekivala

odgovor, znala je da je u zraku i iznenadila se ugledavši novi e-mail.

M.,
240
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

nije bilo ilegalno, ali trebalo bi biti. Povrijedio sam te, a to

nije prihvatljivo. To nikako nisam htio učiniti, ali jesam,
zato što sam bio glup. Oprosti mi, Randi.

Pročitala je njegovu ispriku i suze su joj potekle. Odustala je od

njihove igre i otpisala mu.

Evane,
zašto mi nisi rekao? Moram znati.

Pretpostavila je da je S. bila kratica za Sinclair. I ona je koristila

inicijal kad su se tek počeli dopisivati kao kraticu za svoje pravo ime.
No davno su već prošli tu fazu i nije se namjeravala skrivati iza
inicijala koji je ionako malokad koristila.
Sjetila se jučerašnje svađe s Evanom, njegovih riječi da je ona
možda sve vrijeme znala da je S. vjerojatno upravo on. Iako to
nikada nije priznala, pa čak ni svjesno razmišljala o toj mogućnosti,
možda je negdje duboko u sebi željela da je tako. Možda je to bio
glavni razlog zbog kojeg se nije željela susresti s njim - zato što je
osjećala da ne bi mogla osjetiti onakvu privlačnost prema drugome
muškarcu kakvu je osjećala prema Evanu. Da je upoznala S. i da nije
bilo privlačnosti, izgubila bi prijatelja koji joj je mnogo značio.
Evan joj je rekao da se nije naročito iznenadio kad je shvatio da
je ona M. Je li ona uistinu iznenađena činjenicom da je Evan njezin
tajanstveni prijatelj? Privlačili su je na različite načine, no
povezanost je bila slična. A sada, kada je znala istinu, bilo je potpuno
jasno da je oduvijek bila riječ o istome muškarcu. Prilično su se

241
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

dobro upoznali na mailu, no njihova je povezanost bila mnogo jača

od onoga što bi se moglo očekivati od dvoje ljudi koji se nikada nisu
susreli licem u lice. Njezina je fizička povezanost s Evanom bila
žestoka i nagla. I jedna i druga povezanost bile su nešto što nikada
prije nije doživjela. Je li uistinu bilo tako nemoguće očekivati da je
riječ o istome muškarcu? Vjerojatno nije.
Jesam li se negdje duboko u sebi oduvijek nadala da je S. u stvari
Evan? Zar sam zbog toga odbijala susret? Jesam li željela sto dulje
održati fantaziju da će me S. u zbiljskome svijetu privući istim
intenzitetom kojim me privlači u virtualnome?
Napokon je bila sigurna - uistinu je željela da je riječ o jednome
muškarcu. Vjerojatno je to oduvijek željela, no bojala se razočarenja
koje bi doživjela ako to ne bi bilo tako.
Evan je napokon odgovorio.

Randi,
mogao bih ti reći da ne znam zašto sam to učinio, ili da ti
nisam stigao reći, no to ne bi bila istina. Istina jest da sam
se bojao da ću te izgubiti. Što bi bilo da nisi željela da sam
upravo ja tvoj tajanstveni prijatelj? Što ako ti je on bio važniji
od naše fizičke veze? Pokušavao sam smisliti kako da to riješim,
ali nisam mogao. Bio sam kukavica i pokušavao sam otkriti što
osjećaš prema meni tako što sam se još neko vrijeme skrivao iza
svojega inicijala. Nije mi palo na pamet da bi te to moglo
povrijediti. Namjeravao sam ti reći prije odlaska na bal, no kad
si mi u e-mailu napisala da nikada ne bi mogla voljeti muškarca
poput mene, to me gotovo uništilo. Nakon toga sam imao osjećaj
da nema više smisla ništa priznavati.
242
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Jecala je čitajući njegov odgovor. Da je bila riječ o bilo kome

drugome, ne bi tako lako prihvatila njegov odgovor. No ovo je bio
Evan, a on je bio poseban. Njegov je mozak drugačije funkcionirao i
nije imao nikakvih iskustava s pravim vezama. Vjerovala mu je.
Odgovorila je.

Evane,
zašto su ti moje riječi bile toliko važne? Oboje smo znali da
naša veza nema budućnosti. Ja živim ovdje, a ti si neprestano na
putu. Nisam se namjeravala zaljubiti u tebe. To se
dogodilo. Možda ti nisam trebala reći, no više to nisam mogla
držati u sebi. No nisam očekivala da će te riječi imati toliku
težinu i ne očekujem ništa od tebe. Samo sam shvatila da je život
previše kratak i da je glupo ljudima koje uistinu voliš tajiti
koliko ti je stalo do njih.

Randi je uzdahnula i pritisnula “šalji”. Ruke su joj drhtale od

spoznaje da su njezini osjećaji uistinu toliko utjecali na muškarca
poput Evana.
Brzo je odgovorio.

Randi,
možda još nikada nisam upoznao ženu zbog koje bi želio
ostati na jednome mjestu. Možda sam ganjao uspjehe koje
sam već postigao. Želio sam biti bolji od oca i to me godinama
proganjalo. No kad upoznaš pravu ženu, prioriteti se potpuno

243
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

promijene. Tražio sam od tebe da mi pokažeš kako biti sretan.

I to si uspjela. Ti si jedina osoba koja to može. Nije važno
što radimo, sretan sam kad sam s tobom.

Shvatila je da joj pokušava reći da želi više od njihove veze. I ona

je to željela, no znala je da to nije moguće.
Plakala je tipkajući odgovor.

Evane,
nije praktično da budemo zajedno. Ja sam kćer prostitutke,
Evane. Odrasla sam na ulici. Ti si vrlo moćan muškarac i ljudi bi
uživali u takvoj vrsti trača, pretvorili bi tvoj život u pakao.
Ne mogu ti to napraviti, koliko god mi bilo stalo do tebe.

Poslala je odgovor i znala je da bi trebala zatvoriti sandučić. Bila

je potpuno iscrpljena i saznala je odgovor na svoje pitanje. Nije
mogla ni zamisliti da će je toliko iznenaditi. Evanu je bilo toliko stalo
do nje da se bojao kako se neće moći mjeriti s čovjekom s kojim se
dopisivala. Njegovi su osjećaji bilo vrlo jednostavni - bojao se reći
joj, bojao se da će ga ona odbaciti.
Za koji trenutak stigao je odgovor.

Randi,
sranje! Misliš da mi se živo jebe za ono što misle drugi? Ti
si ono što jesi zbog svoje prošlosti, a ja te volim. Da mogu,
promijenio bih tvoje djetinjstvo, ali samo zato što nisi imala

244
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

nikoga uza se osim svojih usvojitelja. Srce mi se lomi kad god

pomislim što ti se sve moglo dogoditi.

“Evan me voli”, rekla je Randi Lily i pomilovala je po glavi. Lily

je podignula uši kao da je prepoznala Evanovo ime, trznula je nosom
i mahnula repom, pa ponovno spustila glavu u njezino krilo.
Randino je srce tako žestoko udaralo da joj je odjekivalo u
ušima. Otpisala je.

Evane,
razgovarat ćemo kad se vratiš. Možda nam samo treba
vremena da razmislimo prije nego što uletimo u neku glupost.
Ti si ionako na putu za San Francisco, pa bi bilo bolje da
razmislimo možemo li nekako riješiti probleme.

Imala je osjećaj da mu mora pružiti priliku da se izvuče, da

razmisli o tome s kime se to planira upetljati prije nego što joj kaže
nešto što će požaliti. Udaljenost i vrijeme neće utjecati na njezine
osjećaje; samo će joj više nedostajati.
“Zar si ozbiljno mislila da ću otići? Namjeravam te nagovoriti da
se udaš za mene prije nego što shvatiš s kakvim si se kretenom
spetljala - čak i ako te budem morao prebaciti preko ramena i
odnijeti do oltara.”
Randi je naglo udahnula i okrenula se u stolcu začuvši muški
glas iza sebe. Muškarac njezinih snova, oslonjen o vratnicu, držao je
mobitel u ruci. U pogledu mu se zrcalila tvrdoglava odlučnost.

245
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

“Zdravo, tajanstvena prijateljice”, rekao joj je muklim glasom.

“Drago mi je što smo se napokon upoznali.”
Srce joj se rastopilo, a suze su joj ponovno kliznule licem.

246
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

DVADESET I DRUGO POGLAVLJE

“Što radiš ovdje?” Pred očima joj je bilo mutno od suza, no bile
su to suze radosnice. “Tvoj sastanak...”
“Nije bio važan”, upao je Evan. “Sunce, što bih trebao napraviti
kako bih te natjerao da shvatiš da mi bez tebe ništa nije važno?”
“Hoće li pristati na drugi sastanak?” Znala je da je Evan uistinu
želio sklopiti taj posao.
Slegnuo je ramenima. “Ne znam. Nisam pitao i nije mi važno.
Želim samo čuti da mi opraštaš što sam bio onakav seronja.”
Znala je da misli ozbiljno. Propustio je sklopiti važan posao zato
što mu je bilo stalo do nje. “Tvoj je avion otišao. Vidjela sam ga
ujutro kad sam trčala.”
“U njemu je bio Julian. Morao se vratiti u Kaliforniju, pa sam mu
posudio avion jer ne namjeravam nikamo u bližoj budućnosti.”
Progutala je knedlu. “Ne namjeravaš?”
“Ne.”
Izgledao je iscrpljeno, umorno. Nije se ni obrijao. “Jesi li dobro?”
zabrinuto je upitala.
“Ne. Sinoć sam se prvi put u životu napio i nisam spavao. Samo
sam razmišljao o tome koliko te volim.” Uspravio se, bacio mobitel
na stolić i polagano joj prišao, a u pogledu mu se kovitlala oluja želje,
posesivnosti i požude.
Randi je ustala, a Lily je uzbuđeno trčala oko Evana i cvilila.
Evan ju je pomilovao po glavi, a ona je radosno zalajala.
247
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

“Jesi li upravo rekao da me voliš?” upitala je Randi ne skidajući

pogleda s njegova lica.
“Ovo je ljubav ili ludilo. Ili je to nekakva ljubav koja izaziva
ludilo. Hope i moja braća prošli su kroz to, a ja nikad nisam mislio
da će se i meni dogoditi”, rekao joj je promuklim glasom i napokon
je zagrlio.
Ta je izjava bila čarobna s obzirom na to od koga je stigla.
Zvučao je izmučeno, no istodobno i rasterećeno jer mu je napokon
laknulo. Randi ga je čvrsto zagrlila oko vrata, preplavili su je
osjećaji, a njih su se dvoje držali jedno za drugo kao da se nikada
neće pustiti.
“Volim te, Evane, toliko da me boli”, priznala je i zajecala glave
zagnjurene u njegov pulover. Izgledao je prekrasno u trapericama i
zelenom puloveru, a ona je poželjela da je odjenula nešto ljepše od
traperica i stare majice.
Znala je da izgleda grozno, no Evanu to zbilja nije smetalo. Samo
ju je još čvršće zagrlio, podigao je u naručje i odnio u dnevnu sobu.
Sjeo je na kauč i smjestio je u svoje krilo.
“Nemoj plakati. Ne želim da te boli to što me voliš.” Glas mu je
bio molećiv, promukao od emocija.
“Plačem od sreće”, objasnila mu je. “Ne boli. Prekrasno je.”
“Onda se udaj za mene, Randi. Želim da se osjećaš prekrasno do
kraja života i dat ću ti štogod poželiš. Bog zna da si mi pokazala
sreću kakvu nikad nisam ni slutio. Trebam te.”
Podignula je glavu, pogledala ga u oči i ugledala svoju
budućnost. “Evane, ne trebaju mi stvari da bih bila sretna. Trebaš
mi samo ti.” Znala je da on to još ne shvaća, no on je njoj bio
potreban koliko i ona njemu. Sudbina ih je spojila u trenutku kad je
248
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

bila strašno usamljena, sudbina joj je donijela nešto

posebno, muškarca kojega je voljela srcem, tijelom i dušom.
“Moramo razgovarati o braku”, oprezno je dodala. Željela je reći
da svakim djelićem svojega bića, no to je za oboje bio velik korak.
“Nema razgovora”, zarežao je. “Reci da ili ću poludjeti”,
upozorio ju je.
Zagrlila ga je čvršće. “A što će se dogoditi ako ne kažem da?”
znatiželjno je upitala.
Zgrabio ju je za vrat i privukao njezine usne svojima prije nego
što je stigla trepnuti. “Ševit ću te do besvijesti, tako da više nećeš
imati snage za odbijanje”, zarežao je i poljubio je.
Rastopila se, njegove su joj vruće usne pomutile pamet. Imao je
prekrasan okus, muški, baš pravi Evan. Uzvratila mu je poljubac i
nije mogla odoljeti a da se ne protrlja svojim središtem o njegovu
tvrdu erekciju.
Vrućina joj je preplavila tijelo, a Evan ju je žestoko poljubio
uzimajući ono što je želio i dajući joj ono što joj je tako očajnički
trebalo.
Ustao je i pribio ju uza zid, i dalje je držeći u zagrljaju. “Skidaj
se”, progunđao je, a pogled mu je bio poput modrog plamena koji ju
je nesmiljeno pržio.
Preplavio ju je još jedan val vlažne vrućine kad joj je odlučno
skinuo majicu preko glave. Otkopčao joj je grudnjak i bacio ga na
pod, skinuo svoj pulover i nemarno ga spustio na sve veću gomilu
odjeće. Za koji trenutak pridružile su mu se i njezine traperice i
gaćice.

249
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

“Isuse, prekrasna si.” Zurio je u njezino golo tijelo, a glas mu je

bio pun divljenja.
Randi je znala da on to uistinu misli. Nije bilo važno što nije bila
prsata ljepotica koja je provodila sate u kozmetičkom salonu. Njemu
je ona bila privlačna i samo je to bilo važno.
A njoj je Evan bio savršen. Prešla je dlanovima preko njegovih
mišićavih prsa. “Ja sam tebe oduvijek smatrala najboljim komadom
kojeg sam ikada vidjela”, gladno je prošaptala. Morala ga je osjetiti
u sebi, inače će početi preklinjati.
“Oduvijek?” Arogantno je izvio obrvu.
“Da. Još otkad smo se upoznali na Emilynu vjenčanju.” Dlanom
je obujmio njezinu dojku, prstima neumoljivo dražeći bradavice, a
ona je gotovo zajecala.
“Udaj se za mene”, ponovno je zatražio.
“Evane, moramo razgovarati o tome”, zacviljela je.
“Nema razgovora. Trebam čuti da.” Polagano je spustio ruke niz
njezin trbuh i stigao do njezine mace. Nježno je provukao prste
između njezinih nabora uživajući u vlažnoj vrućini.
“O, Bože.” Uhvatila se za njegova ramena, koljena su joj klecnula
kad je osjetila njegove prste na svojem klitorisu. “Ševi me, Evane.
Odmah.”
“Tako si vlažna, sunce”, šapnuo je promuklim glasom, povukao
prste i stavio ih u usta, pa posisao njezin sok. “Tvoj okus izaziva
ovisnost. Znaš to? Kadgod te vidim, poželim zabiti glavu među tvoja
bedra.”

250
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Noge su je izdale zbog tog prizora, sisao je njezinu esenciju

ambrozije sa svojih prstiju kao da je ambrozija. Uhvatio ju je oko
struka i nježno spustio na pod pokraj gomile odjeće.
Riješio se svojih traperica i kleknuo između njezinih bedara. “Ne
mogu čekati”, hrapavo je rekao. “Reci mi, Randi, ne mogu izdržati,
moram se zabiti u tebe i ševiti te dok ne svršiš.”
Izraz njegova lica bio je mahnit, opasan, uzdizao se nad njom
poput stijene, no Randi je osjećala samo divlje uzbuđenje zbog
njegova gubitka kontrole. “Učini to”, izazivala ga je. Kliznula je
dlanom niz svoj trbuh i zavukla prste u svoju vlažnu toplinu. “Ni ja
ne mogu čekati.”
Tiho je zastenjala milujući samu sebe, a tijelo joj je vibriralo od
čežnje. Drugom si je rukom uhvatila bradavicu i štipnula je, a
njezino se tijelo izvilo goreći od uzbuđenja. Znala je da
ga nemilosrdno izaziva, no nije marila.
Trebalo joj je biti neugodno masturbirati pred Evanom, no nije
bilo. Željela ga je natjerati da izgubi kontrolu, a on je morao shvatiti
da neće uvijek moći dobiti ono što želi izazivajući je dok se ne slomi.
Za neke je stvari ipak bio potreban razuman, logičan razgovor.
“Je li dobro?” promuklo je upitao prateći pogledom svaki njezin
pokret.
“Oh, da”, zastenjala je gledajući ga u oči. Pritisnula je pupoljak
između svojih vlažnih nabora. “Da si barem u meni sada, tako želim
osjetiti tvoj kurac koji me puni do kraja.”
“Ja te samo želim gledati dok svršavaš”, fascinirano je odvratio
Evan.

251
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Zbog te je reakcije morala odustati od svojih namjera. On je

uistinu samo čeznuo za njezinim zadovoljstvom. U početku
je ustrajao u tome da je natjera na brak, no njegova je želja da je vidi
sretnu potpuno nadvladala njegove vlastite potrebe.
Evan Sinclair bio je najkompliciraniji muškarac kojega je ikad
upoznala, i bio je jedini koji ju je istodobno mogao izluditi i dirnuti
do dubine duše.
“Toliko te volim”, zastenjala je, a čisti užitak na njegovu licu
uzbudio ju je toliko da se jedva suzdržavala.
“I ja tebe volim, svrši za mene, sunce”, potaknuo ju je pogleda
prilijepljenog za njezino lice.
Njegov je pogled bio toliko erotičan da je Randi potpuno izgubila
kontrolu dirajući se sve intenzivnije, štipajući i milujući svoje vruće
središte.
Zastenjala je, leđa su joj se izvila, a tijelo je pulsiralo od snage
orgazma.
Vrisnula je kad joj je Evan razmaknuo bedra, pribio ruke iznad
glave i glatko se zabio u nju. Ta je punoća koja ju je gotovo razderala
bila prežestok osjećaj koji joj je nakon orgazma prostrujio tijelom.
“Nikad nisam vidio nešto ovako erotično”, zarežao je Evan. “Ali
postao sam ljubomoran na tvoje ruke.”
“Ništa nije ovako dobro”, prela je Randi i uhvatila se nogama
oko njegova struka. “Ševi me, Evane. Trebam te.”
Tiho je zastenjao i zabio se u nju. “Volim te, Randi. Nikada
nemoj posumnjati u to. Za mene nikada nije postojao nitko osim
tebe i nikada neće.”

252
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Vjerovala mu je. I ona je to osjećala i znala je da su joj osjećaji

uzvraćeni. “Tako je dobro”, propentala je. “Jače, molim te.”
Dao joj je što je željela, pustio je njezine ruke i podigao joj nogu
na rame promijenivši kut. Njegov se golemi ud trljao o njezin
klitoris sa svakim udarom, tjerao ju je sve više i više.
Osjećala je kako dolazi još jedan orgazam i nije mogla skrenuti
pogled s njegova lica. Evan je bio čudo, muškarac kojega je smatrala
potpuno nedostižnim. Ni slutila nije kakvo se veliko iskreno srce
krije iza njegove maske arogantnog seronje.
“Volim te, Evane”, vrisnula je, orgazam ju je preplavio i na
valovima užitka ponio sve njezine osjećaje.
Podignula je bokove ususret njegovu naletu, srce joj je
preskakalo, tijelo joj je vibriralo od ekstaze.
Evan je spustio njezinu nogu s ramena i poljubio je upijajući
njezine vriskove, ljubeći je poljupcem punim potrebe i dominacije.
Čvrsto ga je zagrlila, obuzeta strašću, i zabila nokte u njegova leđa
tako žestoko da je znala da će mu ostati ožiljci.
Ugrizao ju je za donju usnicu, zaječao: “Da, jebemu!” i svršio
pulsiranjem toliko dugim da se činilo da će trajati zauvijek.
Zajedno su svršili, potpuno sluđeni u čvrstome, vrućem
zagrljaju pokušavali su doći do daha.
“Moja!” zarežao je Evan. “Zauvijek ćeš biti moja, Randi.”
Njegove pohlepne, požudne riječi natjerale su je da zagrli.
Začudo, zvučale su kao prisega, kao da joj je obećao da će biti uz nju
do kraja života.

253
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Okrenuo se i povukao je na sebe. Uzdahnula je, znala je da je to

još jedan od njegovih pokušaja da je zaštiti, da joj ne bude pretežak,
iako joj to ne bi smetalo.
“Da”, odvratila je jednostavno, bez daha.
“Da?” pun nade upitao je Evan.
“Da, udat ću se za tebe.” Napravit će sve što je u njezinoj moći
da ga usreći. Zavrijedio je ljubav više od bilo kojeg muškarca kojeg
je ikad upoznala. Znala je da nitko drugi neće voljeti
ovog kompliciranog muškarca više od nje, i da ga nitko neće moći
razumjeti kao ona. On će zauvijek nositi svoju arogantnu krinku, no
to nije važno. Ona je upoznala srce koje se krilo ispod nje.
“Što te je uvjerilo?” upitao ju je.
“Sigurno ne tvoje izazivanje”, prekorila ga je.
“Nego što? Volio bih znati za ubuduće”, našalio se.
Nježno ga je pomilovala po neobrijanu licu i iskreno odvratila:
“Zato što ni za mene nikada nije postojao nitko osim tebe.”
Izraz olakšanja na njegovu licu govorio je više od riječi. Prekrio
je njezin dlan svojim i oslonio se čelom o njezino.
“Bogu hvala”, šapnuo je, kao da je ona bila najdragocjenija stvar
koju je ikada dobio.
Znala je kakve je muke proživio, kakav je teret nosio sam, Randi
ga je čvrsto zagrlila i prisegnula da više nikada neće biti sam i da
više nikada neće morati patiti u samoći.
“Volim te, draga”, tiho je rekao.
Randi je radosno uzdahnula i upitala se nije li vrijeme da iskreno
povjeruje u Beatricinu magiju.

254
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

EPILOG

Nekoliko mjeseci poslije...

“Što radimo ovdje?” znatiželjno je upitala Randi. Hodala je

korak iza Evanom koji je obilazio oko kuće njezinih roditelja.
Odluka da proda kuću nije bila laka, no ona i Evan živjeli su
zajedno u njegovoj vili jer se nisu željeli rastajati. Staroj je kući
trebao novi vlasnik, nova obitelj koja će u njoj naći sreću. Randi nije
mogla podnijeti da zjapi prazna, izgledala je tako... usamljeno.
U Amesport je stiglo proljeće i Randi je znala da će kuća biti
prodana do ljeta, pa se iznenadila kad joj je Evan predložio da se
odvezu do njezina starog doma.
“Htio sam barem još jednu godinu nastaviti tradiciju”, ozbiljno
je odvratio, uhvatio je za ruku i poveo u polje iza dvorišta.
“Koju tradiciju?” zbunila se.
“Ovu.” Zastao je i mahnuo prema potoku na njezinu imanju.
Randi je stala i pokrila usta rukom. “O, moj Bože.”
Pokraj hitrog potočića cvjetale su kale. Toplo ih je proljeće
natjeralo u bujan cvat iako ih je Evan vjerojatno naručio još
u pupoljcima. Samo zato što je pomislio da bi je to moglo usrećiti.
Nije mogla vjerovati da se toliko namučio da uveze i posadi
cvijeće na zemljištu koje je bilo namijenjeno prodaji, no morala je
priznati da izgleda prekrasno.

255
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

“Zar ti se ne sviđaju? Nadam se da si mi govorila upravo o ovoj

vrsti”, zabrinuto je upitao Evan.
“Jesam, to su te kale. Kako da ti uopće zahvalim na nečemu
ovakvom?” Bacila mu se u naručje i čvrsto ga zagrlila. Nije mogla
vjerovati da ga ima u svojem životu.
Gotovo ju je plašila bliskost koju su doživjeli tijekom posljednjih
mjeseci. Svakoga se dana sve više zaljubljivala u njega i sada je bila
toliko duboko u tome da je znala da više nikada neće moći pobjeći.
A nije ni željela.
Svakoga bi dana napravio nešto čime bi je dirnuo u dušu, a jaz
u obitelji Sinclair napokon je nestajao. Nekoć uništena obitelj
napokon je zacijelila.
“Imam nekoliko zamisli”, promuklo je šapnuo.
Radosno se nasmijala i čvršće ga stisnula. Napokon se naučio
malo opustiti, a njegov joj je osmijeh veselio srce. “Sigurna sam da
imaš”, odvratila je nasmiješeno.
Okrenula se u njegovu naručju i zagledala se u kale. Evan ju je
zagrlio oko struka, a ona je oslonila glavu o njegovo
rame. “Prekrasno je. Joan bi bila oduševljena.”
“Jesi li sigurna da želiš prodati kuću?” oprezno je upitao Evan.
“Novac ti ne treba, udaješ se za jednog od najbogatijih ljudi na
svijetu, znaš.”
Nasmiješila se. Znala je da se Evan ne pokušava razmetati
svojim bogatstvom već iznosi puke činjenice. “Sigurna sam. Osim
ako ne planiraš otkazati vjenčanje.”
Vjenčat će se idućeg mjeseca. Evan je htio požuriti svadbu, no
istodobno je želio da sve bude savršeno. Bio je nemoguć, no Randi

256
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

nije marila. Sviđalo joj se što se rado uključio u planiranje i bio je

mnogo detaljniji od nje i njezinih prijateljica.
“Preko mene mrtvog”, prisegnuo je. “Čini mi se da čekamo cijelu
vječnost.”
Prošlo je tek nekoliko mjeseci, no i njoj se činilo da pripreme
traju predugo.
Pogledala je svoj prekrasan prsten od platine i dijamanta, i
uzdahnula. Nije se mogla naviknuti na to da joj svakoga dana daruje
nešto novo.
No najdraži joj je dar bio njegova odluka da pronađe zemljište
na kojem će izgraditi školu za djecu s posebnim potrebama.
Rasplakala se kad joj je objasnio kako ne želi da ijedno dijete mora
patiti kao on.
Riješili su i najveći problem - činjenicu da Evan nije želio imati
djecu. Dogovorili su se da će usvojiti dijete ako za nekoliko godina i
dalje bude osjećao da ne želi imati vlastitu djecu. Dirnuo ju je
rekavši joj da njihovo dijete ne mora imati njegov DNK kako bi ga
on volio. Ona nije imala ništa protiv usvajanja, no bila je prilično
sigurna da će Evan s vremenom shvatiti da će njegova djeca, čak i
ako budu disleksična, biti dobro. Oboje će pomoći djetetu i nije
sumnjala da će Evan biti divan otac.
“Ne znam što da kažem. Ovo je prekrasno.” Gledala je prekrasne
kale osjećajući kako ju zapljuskuje spokoj.
Lily je legla Evanu pod noge, sretna što mu je blizu. Povezala se
s njim kao i sa Randi, a Evan ju je obožavao. Još uvijek bi
joj povremeno krišom dao komad odreska, no nasreću ne velik.
“Reci mi da me voliš”, zamolio ju je.

257
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

“Volim te”, odvratila je. Nije mu dojadilo slušati te riječi, kao ni

njoj. “Hoćeš li i dalje stavljati cvijeće na grobove mojih roditelja?”
Evan je svakoga dana išao na groblje. Nije više bilo snijega, no Evan
je pazio da sve bude uredno i svakoga je dana nosio svježe cvijeće.
Slegnuo je ramenima. “Kad god budem mogao. Do sada sam to
uspijevao svakoga dana.”
Uhvatio ju je za ruku i prepleo prste s njezinima, pa su se
polagano otputili prema kući.
“Znaš, Beatrice je imala pravo”, napomenula je Randi.
“Znam”, progunđao je on. “Moram reći da me to malo plaši
budući da je i Mici dala kristal kad je došao na Hopeinu zabavu.”
“Zar ne želiš da bude sretan?” upitala je Randi.
“Ne mogu ga zamisliti na jednome mjestu. Bavi se ekstremnim
sportovima, a nema mnogo žena koje se mogu nositi s tipom koji
radi takve ludosti”, odvratio je Evan. “No, volio bih ga vidjeti
sretnog. Xander je ponovno prolupao, a Julian snima novi film.
Micah ima i previše toga na leđima.”
“Pitam se tko je dobio drugi kristal. Zna li on?”
“Ne. Nije mi ništa rekao”, odvratio je Evan. “Ta žena mora biti
izuzetna ako se misli nositi s njim.”
Nasmijala se zbog Evanove pretpostavke da je on sam išta manje
arogantan ili zahtjevan od Mice. Srećom, više nije mnogo putovao
već je slao svoje zaposlenike da provjere moguće nove poslove.
Povremeno je ipak morao otići, no polagano su se navikavali na
kompromise. No činilo se da se Evanu uopće nije išlo iz Amesporta.
Bio je savršeno zadovoljan vodeći posao iz kućnog ureda i družeći
se sa svojom obitelji, iako još uvijek nije naučio kako da im prestane

258
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

zapovijedati. Ipak, bilo je smiješno čuti da svojega rođaka smatra

nemogućim tipom s kojim se ni jedna žena neće moći nositi.
“Sigurna sam da će biti divna. Beatrice je sto posto pogodila u
svim svojim predviđanjima vezanima uz obitelj Sinclair.” Imala je
pravo i kad je rekla Randi da će jedan dio njezina života završiti
Joaninom smrću, no da će ubrzo započeti novi život. Napokon se
pomirila s gubitkom pomajke, iako joj je i dalje svakoga dana
nedostajala.
Pokraj Rollsa ih je strpljivo čekao Stokes. Njihov se vozač u
posljednje vrijeme često smiješio i postao je dio obitelji, a ne samo
zaposlenik. I dalje nije htio u mirovinu, tvrdio je da još ima snage za
nekoliko godina rada.
“Jesi li dobro?” tiho je upitao Evan zaustavivši je nedaleko od
automobila.
“Dobro sam.” Nasmiješila mu se. “Hvala ti na ovome. Nadam se
da će sljedeći vlasnik nastaviti s tradicijom.” No, ako i ne nastavi, i
to će biti u redu. Njezin će stari dom pripasti nekome drugome, a
ona počinje novi život s muškarcem kojeg voli. Bila je sretna. Znala
je da se udaje za nekoga tko će je cijeloga života voljeti.
“I ja se nadam, ljubavi”, rekao je Evan i poljubio je u
sljepoočnicu. “Idemo kući.”
“Skuhat ću špagete”, upozorila ga je.
“Dobro. To znači da ću navečer trebati žestoku vježbu”,
nasmijao se.
Evan je jeo sve što bi skuhala i uživao je u hrani. Čak joj je počeo
i pomagati oko pripreme večere i to je bio jedan od najljepših
dijelova dana jer su zajedno kuhali. “Idemo kući”, ponovila je i
osvrnula se prema obiteljskoj kući. Njezin se život nepovratno
259
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

promijenio otkad je upoznala Evana, no nikada neće zaboraviti

dvoje ljudi koji su je spasili od užasnog života na ulici. Zauvijek će
živjeti u njezinim sjećanjima.
“Spremna?” upitao je Evan.
“Spremna.” Odlučno je kimnula. Nije samo bila spremna, bila je
oduševljena početkom novoga poglavlja u njezinu životu, poglavlja
koje će proživjeti s Evanom.
Zajedno su krenuli prema automobilu, sretni zbog spoznaje da
ih čeka zajednički život.

KRAJ

Scan: Tatum
Obrada: Dolly

260
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

AUTORIČINA BILJEŠKA

Procjenjuje se da deset do dvadeset posto djece ima neku vrstu

problema s učenjem i čitanjem. Većinom je riječ o disleksiji. Ako
vaše dijete ima problema s čitanjem, molim vas, odvedite ga na
testiranje. Rano otkrivanje problema pomoći će djetetu da počne
učiti na drugačiji način i pronađe svoju unutarnju kreativnost i
vlastite jedinstvene darove.

261
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

ZAHVALE

Hvala cijeloj Montlake ekipi, a posebno mojoj urednici Mariji

Gomez, zbog koje sam toliko uživala pišući ovaj serijal. Zahvaljujem
svim svojim zaposlenicima i svojoj ekipi, Janinim Draguljima koji
mi olakšavaju život tako da se mogu zakopati u svoj ured i pisati.
Kao i uvijek... dame, divne ste!
Jan

262
Knjige.Club