Melody Anne

MILIJARDEROVA
pobjeda
Prva knjiga serijala Milijarderi neženje

S engleskog preveo
Ivan Babačić
Ovu knjigu posvećujem svojoj predivnoj kćeri Phoenix, za svu
podršku koju si mi pružila tijekom rada na knjizi i što si me
nadahnula da nikada ne odustajem od svojih snova.
 PROLOG

“To jednostavno nije u redu Kathrine!” rekao je Joseph lupivši

šakom o stol tako da se zatreslo posuđe za većeru. “Ta djeca uopće
nas ne slušaju - ni jedno od njih. Zar nisu svesni da se ne
podmlađujemo? Odavno sam trebao imati unuke koji skakuću po
mojim koljenima.”
Kathrine se smijala doj je slušala kako se žali na svoju neposlušnu
djecu. Znala je da su to samo prazne rijeći. Obožavao je njihovu djecu,
baš kao i ona. Unatoč tome morala se složiti sa Josephom da bi
prekrasne žene s bebama bile prekrasan dodatak njihovom domu.
Oduvjek je mašata o danu kada će držati u naručju svoje unuke dok je
obiteljski stol okružen ljudima koje voli.
“Josephe, znaš da će te se dećki odreći budeš li se ponovo uplitao,”
upozorila ga je Kathrine.
“Ako ne poduzmu nešto oko unuka, ja ću se odreći njih,” zarežap je
iako u njegovom glasu nije milo nikakve osude.
“Otkad si otišao u mirovinu prošle godine, imaš previše slobodnog
vremena, Josephe Andresone. Dečki su već dobili veliku odgovornost.
Jesi li siguran da ih želiš još više opteretiti?” upitala je, znajući
unapred kakav je odgovor očekuje.
“Spremni su za ljubav i brak. Samo ih treba malo pogurati.”
Odluka je već bila tu. Želeo je barem jednog unuka i svojoj praznoj
rezidenciji i to prije Božića.
Kathrine je zadržala uzdah. Znala je da ništa što bi rekla ne bi
promjenilo mišljenje njezinoga tvrdoglavog supruga. Što je mislio,
odakle dečkima upravo takva narav. No bez obzirta na njihove mane,
nisu ih mogli voljeti više nego što ih vole.
“Lukas će biti prvi,” rekao je Joseph svojim bučnim glasom
iznenadivši Kathrine u njezinom sanjarenju. “Već sam mu pronašao
savršenu nevjestu.”
Joseph se nagnuo natrag u svoj stolac sa zadovljnim izrazom lica.
Napokon je imao projekat kojim će se boriti, a kao nagradu za svoje
zasluge dobit će unuke. Lukas je bio u planu za neke nove pustolivine
u ponedeljak ujutro.
Katherine je promatrala samozadovoljni izraz na Josephovu licu i
pitala se bi li trebala upozoriti sinove na ono što se sprema, lako se
nije slagala s Josephovim miješanjem u njihove živote, odlučila je da
će šutjeti. Ipak je i ona, jednako kao i Joseph, jako željela unuke.
 PRVO POGLAVLJE

TI TO MOŽEŠ. Uđi unutra puna samopouzdanja. Zar je bitno što je

ova obitelj bogata kao Bill Gates i Donald Trump zajedno?
Pripremljena si na ovo radno mjesto, a posao ti treba. Očito ih se
dojmilo nešto u vezi s tobom, stoga drži glavu uspravno.
Amy je držala predavanje samoj sebi tijekom duge vožnje dizalom
prema 25. katu korporacije Anderson. U želucu je osjećala grč pri
pomisli da ulazi u poslovni svijet. Maknula je nekoliko zlatnih
pramenova sa svoga lica, više zbog nervoze nego zato što je to doista
bilo potrebno. Smatrala je svoj izgled prosječnim, ali se ipak trudila
umanjiti svoje atribute. Željela je da je poštuju, a ne da se za njom žudi
kao za njezinom majkom. Svoju dugu kosu nije željela skratiti, premda
ju je najčešće vezala u neuredne punđe.
Trudila se sakriti svoje obline. Bila je svjesna činjenice da je lijepe
građe i popunjena “baš na pravim mjestima“, kako je volio govoriti
njezin bivši. Nije joj se sviđalo što su njezine prekrasne zelene oči
uvijek jasno otkrivale svaku emociju. Koliko god pokušavala, nije to
mogla promijeniti.
Amy još nije mogla vjerovati da je dobila posao izvršne poslovne
tajnice Lucasa Andersona. Svaki stanovnik Seattla, pa i dalje okolice
ovoga grada, znao je tko su Andersoni.
Njihova korporacija ima mnoštvo podružnica i golem broj
zaposlenih. Bave se izgradnjom, poljoprivredom pa i preuzimanjem
tvrtki. Sjedište je korporacije u Sjedinjenim Državama, ali posluju
diljem svijeta, a Amy je bila presretna što će sad i ona postati dio toga.
Njezino radno mjesto nalazi se u sjedištu korporacije, a radit će za
novog predsjednika, Lucasa Andersona. Sve što je o njemu čula jest da
je prije godinu dana preuzeo poziciju svoga oca.
Iako je diplomirala sa svim počastima, Amy je tek izišla s fakulteta
pa ju je uzbudila činjenica da će već sada raditi za tako moćnog
čovjeka. Lucasa još nije upoznala, samo njegova oca.
Prvi put je susrela Josepha na sajmu karijera tijekom zadnje godine
studija. Impresioniran njezinim ocjenama na fakultetu, ostavio joj je
posjetnicu i poručio joj da mu se javi kada diplomira. Amy ga je
nazvala već sutradan nakon promocije, a on joj je dogovorio intervju
brže nego što je uopće mogla zamisliti.
Nastavljajući uspon dizalom, mislima je odlutala u prethodni tjedan
i prisjetila se razgovora za posao.
Amy je duboko uzdahnula kada je izišla iz taksija, gledajući u
veliku rezidenciju koja se sada nalazila ispred nje. Istoga trenutka žuti
taksi se izgubio, a ona je ostala nepomično stajati ispred širokog
stubišta. Znala je da više nema povratka.
Polako se uspinjala stubama prema ulaznim vratima koja su bila
tolika da je kroz njih mogao proći i kamion. Pomislila je da gospodin
Anderson voli sve raditi na mnogo višoj razini nego prosječni ljudi.
Pozvonila je iako je morao znati da je stigla budući da su joj
otvorena vrata kada je stigla taksijem pred dvorište.
Vrata je vrlo brzo otvorio stariji gospodin s osmijehom na licu.
“Dobro jutro, ja sam Amy Harper. Dogovoren mi je sastanak s
gospodinom Andersonom.”
“Dobro jutro, gospođice Harper. Drago mi je što smo se upoznali.
Pođimo u dnevnu sobu gdje će vam se ubrzo pridružiti gospođin
Anderson “, rekao je čovjek.
Amy je kimnula i slijedila njegove brze korake dok ju je vodio kroz
prekrasan dom. Nije si mogla pomoći pa je gledala oko sebe i slušala
svoje korake kako odzvanjaju kućom.
Kuća je odisala luksuzom, od predivnih mramornih podova pa sve
do skupocjenih umjetničkih djela koja su ukrašavala zidove. Što su
duže hodali, to je više osjećala kako ovdje ne pripada. Nije znala
kako joj je uopće palo na pamet da će se uspjeti nositi s tako
prestižnim radnim mjestom, radeći za šefa korporacije koja vrijedi
milijarde dolara.
Ušli su kroz prevelika dvostruka vrata u toplu sobu, a Amy je
napokon opustila ramena i osvrnula se oko sebe. Kamin u sobi bio je
toliko velik da je Amy doslovno mogla ući unutra te je širio sobom
miris cedra i izrazite ugode. Iako je soba bila dobro osvijetljena,
svjetlo je bilo prigušeno i stoga je prostor djelovao nevjerojatno
primamljivo.
“Želite li nešto za piće dok čekate? “
Amy je odmahnula glavom osmjehnuvši se čovjeku. Nije htjela biti
nepristojna.
“Udobno se smjestite, a ja ču obavijestiti gospodina Andersona da
ste stigli. “
Izišao je iz sobe prije nego što je uspjela išta odgovoriti, ostavivši
je pokraj ulaznih vrata. Nakon nekoliko trenutaka njezine noge
napokon su reagirale na naredbu mozga pa je krenula prema
udobnom naslonjaču. Utonula je u mekanu kožu i naslonila se. Nije
dugo čekala prije nego što je začula gromoglasan pozdrav, pa se
naglo uspravila u naslonjaču. Pomislila je da je sreća što nije
prihvatila piće jer bi ga vjerojatno prolila po sebi.
“Dobro jutro, gospođice Harper. Ispričavam se što ste me morali
čekati. Katkada je jako teško završiti telefonske razgovore “, rekao je
Joseph.
“Nisam uopće dugo čekala, gospodine Andersone. Hvala vam što
ste me tako brzo pozvali na razgovor. Zaista to cijenim. “Amy je
skočila iz naslonjača i pružila mu ruku.
“Zadovoljstvo je moje. A sada, pustimo formalnosti. Molim te, zovi
me Joseph “, rekao je pruživši joj ruku.
Amy je ostala zatečena. Nije znala kako reagirati. Nije htjela biti
nepristojna, ali nije joj bilo ugodno zvati ga imenom. Skočivši na noge
prihvatila je njegovu ruku.
“Hvala, možete me zvati Amy”, napokon je prozborila, odlučivši
da ga uopće neće zvati imenom.
“Sada možemo sjesti i porazgovarati. Je li ti ponuđeno piće?”
“Da, ali ne trebam piće. “ Mislila je da neće moći gutati zbog
nervoze koju je osjećala u grlu.
Joseph joj je rukom pokazao da sjedne u naslonjač, što je brzo
prihvatila s osjećajem zahvalnosti jer su joj noge klecale. Sjeo je u
stolac nasuprot. Amy i usmjerio svoje prozirnoplave oči u njezino lice.
Izgledao je pomalo zastrašujuće, visok više od sto osamdeset
centimetara i širokih ramena kakva još nije vidjela.
Imao je snježnobijelu kosu koja se tek počela prorjeđivati te
uredno obrijane bijele brkove i bradu. Bio je prilično zgodan za
čovjeka u ranim pedesetima.
“Impresionirao me tvoj životopis na sajmu karijera. Ako se dobro
sjećam, radila si redovito otkad si navršila četrnaest godina, a
tijekom školovanja na fakultetu imala si posao s punim radnim
vremenom. Kako si uspjela organizirati se i zadržati tako dobre
ocjene? “
“Oduvijek sam vjerovala u dobre radne navike. Trudila sam se da
mi raspored nije prenatrpan, odabrala sam predavanja koja su bila
ujutro kako bih kasnije popodne i navečer radila međusmjene. Nisam
htjela diplomirati s velikim dugom “, odgovorila je Amy sretna jer je
zaista završila studij bez dugova.
“Jako impresivno, Amy. U životopisu stoji da si diplomirala
poslovne financije s naglaskom na odnose s javnošću. Kakvi su ti
planovi za budućnost? “
“Nisam mnogo razmišljala o tome gdje se vidim za deset godina,
ali moj je cilj uvijek bio doći u veliku korporaciju kao što je vaša i
tamo se dokazati radom. Svjesna sam da to nije lagan zadatak, no
brzo učim i ne bojim se rada ni prekovremenih sati. Učinit ću sve što
je potrebno kako bih naučila sve što trebam znati o postu. “
“Što je s brakom i djecom? “, upitao je, ne skidajući pogled s
njezinih očiju.
Osjetila je kako su joj se obrazi zacrvenili. Znala je da su uspješne
kompanije strahovale zapošljavati mlade žene koje će kad-tad udati
se, roditi djecu i trebati više slobodnog vremena. Nije htjela lagati, ali
znala je da je odgovor može stajati posla.
“Trenutačno nisam u vezi, ali lagala bih da kažem kako to ne bih
željela. U jednom trenutku u životu željet ću djecu, bilo da ih rodim ili
posvojim. Oduvijek sam htjela imati djecu, ali mogu garantirati da to
neće utjecati na moj posao. Svjesna sam vrijednosti sigurnog posla te
činjenice da ne mogu biti dobra majka djetetu prije nego što mu
osiguram pristojan dom “, odgovorila je. Bila je svjesna da je on ne
poznaje, ali mogla je lako dobiti preporuke bivših poslodavaca.
Nikada nije uzela slobodan dan zbog bolesti, a njezine obveze na
studiju uvijek su bile na vrijeme ispunjene, pa čak i prije nego što je
bilo potrebno.
Joseph ju je nastavio gledati tako dugo da se zamalo počela
vrpoljiti u naslonjaču. Teške volje ostala je smireno sjediti dok je
čekala njegov odgovor.
 “Imaš li u blizini obitelj ili prijatelje koji ti mogu pomoći kada ti
nešto zatreba? “
Amy je bila iznenađena pitanjem. Nikada prije nije bila na
razgovoru za posao s toliko osobnih pitanja. To ju je izbacivalo iz
ravnoteže.
Imala je spremne odgovore na sva tipična pitanja koja se
pojavljuju na razgovorima za posao, ali nije bila spremna za ovo.
Nije htjela da itko zna istinu o njezinu osobnom životu.
“Imam nekoliko prijatelja, ali obitelj mi nije ovdje “, konačno je
odgovorila, sigurna u svoj izbor riječi. Prava je istina da uopće nema
obitelj.
Joseph se ponovno vratio na pitanja o poslu, a Amy se opustila jer
je bila sigurna u svoje znanje o poslovnom svijetu. Marljivo je
studirala, a u slobodno vrijeme istraživala o velikim korporacijama
jer je znala da želi dobro plaćeni posao nakon što diplomira.
Njezin cilj je raditi koliko god treba nekoliko godina i štedjeti što je
više moguće kako bi mogla jednog dana imati obitelj. Ostala je sama
dok je bila dijete i nije htjela tako umrijeti.
Ono što Amy nije mogla naslutiti jest da je Joseph već istražio
njezinu prošlost, znao je da je siroče i imao je puno veće zamisli za
nju osim radnog mjesta izvršne tajnice. On je tražio potencijalnu
snahu.
“Amy, bilo je zadovoljstvo razgovarati s tobom. Kako si bila
posljednja na razgovoru za posao, mogu li odmah reći da je posao
tvoj, ako ga želiš. “
Amy ga je šokirano gledala. Mislila je da barem tjedan dana neće
ništa znati i sada je ostala bez riječi. Joseph se smješkao dok je čekao
da se Amy izrazi.
“Hm... hvalu vam, gospodine Andersone. Ja... naravno da
prihvaćam posao “, uspjela je promucati, potpuno zaboravivši na
njegov zahtjev da ga zove imenom.
“Odlično. Dobro došla u korporaciju Anderson...“
Dizalo je označilo dolazak i vratilo Amy u sadašnjost. Nemoj
upropastiti ovaj posao, Amy. Ako sve bude u redu, možeš biti sigurna
nekoliko godina. Govoreći sama sebi posljednje riječi ohrabrenja,
duboko je uzdahnula i pričekala da se otvore vrata.
Kad je zakoračila na dvadeset peti kat paralizirao ju je strah. To je
bio najljepši mogući ured koji je ikada vidjela. Vrata su se otvarala u
golemo predvorje u kojem je bio strateški smješten okrugli drveni stol
boje trešnje za doček stranaka. Za stolom je sjedila očaravajuća
plavuša koja je izgledala efikasnije nego što se Amy ikad nadala da će
biti. Bijeli mramorni stupovi vodili su prema mjestu gdje bi trebali biti
smješteni uredi, mislila je Amy. Na zidovima su bile prekrasne slike
toplih boja, a u kutu prostor za sjedenje s mekanim kožnim
namještajem i antiknim stolićem za kavu te lusterom neprocjenjive
vrijednosti.
Razmišljala je kako nije prikladno odjevena dok je koračala u svom
rabljenom poslovnom odijelu i štiklama tri godine starim.
“Mogu li vam pomoći?” upitala je žena.
Amy se prenula iz svoje ošamućenosti. “Ja sam Amy Harper, nova
izvršna tajnica gospodina Andersona”, rekla je samopouzdano.
Žena je gledala u nju ravnodušno i posegnula za telefonom.
“Gospodine Andersone, ovdje je Amy Harper, kaže da je vaša nova
tajnica.” Zastala je nekoliko trenutaka. “U redu, gospodine.”
Spustila je slušalica i okrenula se prema Amy. “Gospodin Anderson
kaže da već ima izvršnu tajnicu i da nije zaposlio novu osobu. Isto tako
naglašava, ako ste novinarka koja pokušava doći do priče o njegovoj
obitelji, da je njegov odgovor bez komentara” Žena je gledala odlučno
u Amy prije nego što je dodala: “Želim vam ugodan dan, gospođice
Harper.”
Nije se trudila više ni pogledati Amy nego se vratila radu za
računalom. Što se nje tiče, odbila je Amy.
“Ispričavam se... Shelly”, reče Amy, gledajući u njezinu pločicu s
imenom. “Prošlog tjedna bila sam na razgovoru s gospodinom
Andersonom. Rekao je da budem u uredu odmah u osam ujutro, pa vas
molim da provjerite još jednom”, rekla je snažnijim tonom. Shelly ju je
pogledala šokirana jer je naporna žena još uvijek ovdje.
Prije nego što je stigla išta odgovoriti, začuo se zvuk dizala i ušla je
starija žena nasmijanih plavih očiju. “Vi ste zasigurno Amy Harper.
Ispričavam se što kasnim, zapela nam zbog prometne nezgode”, rekla je
žena. “Ja sam Esther Lyon, radit ću s vama ovaj tjedan i obučavati vas
za novo radno mjesto. Bila sam presretna kada mi je Joseph javio da je
našao zamjenu”, rekla je toplo.
Amy je osjetila olakšanje znajući da je posao ipak njezin. “Tako mi
je drago upoznati vas, Esther. Postala sam pomalo nervozna kada je
Shelly rekla da nema nikakvog novog posla”, rekla je.
Esther je upitno pogledala u ženu. “Nismo još objavili da odlazim u
mirovinu iako već neko vrijeme radimo na tome. Shelly nije znala za
to. Ispričavam se zbog nedostatka u komunikaciji.”
“Pođite sa mnom da vam pokažem vaš novi ured i ispričam ukratko
o povijesti tvrtke. Prva zgrada izgrađena je prije stotinu godina, ali
kako grad raste i razvija se, bilo je mnogo nadogradnji. Josephov djed
Benjamin pokrenuo je tvrtku s nekoliko dolara i uz dobni molitvu. Kao
što vjerojatno znate, njegov golemi trud se isplatio. Danas smo
globalna tvrtka s uredima diljem Amerike i svijeta. Joseph je sljedeći
izabrani izvršni direktor, nakon što je Benjamin umro, a njegov sin
Lucas preuzeo je tvrtku prošle godine, nastavljajući koracima svojih
predaka. On je brilijantan mladi čovjek i sigurna sam da će vam se
svidjeti raditi s njime.”
 “Bit ću iskrena”, rekla je Amy sa strahopoštovanjem. “Ovo sve
izgleda tako nadmoćno. Povijest ove bogate obitelji, količina posla koji
treba obaviti pa čak i sama zgrada. Ne znam kako jedan čovjek
uspijeva sve to pratiti.”
“Draga, vjerujte mi da je za to potreban cijeli tim. Nemojte se time
zamarati. Način na koji se ostaje razuman jest rješavanje zadatka po
zadatak. Fokusirajte se na manju sliku i prije nego što shvatite, dan će
biti gotov, a vi ćete napraviti mnogo više nego što ste mogli zamisliti”,
razuvjerila ju je Esther.
Prošle su hodnikom i kroz velika hrastova vrata ušle u golemi ured.
Zar je zaista sve u zgradi napravljeno na tako visokoj razini? U sredini
sobe stajao je veliki trostrani stol, a na njemu najmodernije računalo i
polica za papire. Dva stolca bila su postavljena ispred stola, a iza
njega širok naslonjač.
Polica s knjigama zauzela je gotovo cijeli zid. Odozgo prema dolje
na policama je bilo mnogo naslova. Amy se nadala da se ne očekuje od
nje da ih sve pročita u kratkom roku. Srećom, knjige su bile ondje
samo kao dekoracija ili kako bi mogla potražiti neku informaciju,
premda je danas mnogo brže sve pronaći putem interneta.
Prirodna svjetlost obasjala je ured od poda do stropnih prozora i
ostavila trag na zidu iza stola. Amy se svidjelo što su prozori otkriveni,
svjesna da će u stresnim situacijama moći uzeti predah i gledati
prekrasan Seattle. To je zaista bio savršen ured.
“Uđite i sjednite. Smjestite se da vam pokažem sve što će vam
trebati za početak. Vrlo brzo ćete se i sami dobro snalaziti i nećete više
trebati moju pomoć”, rekla je Esther nježno.
“Pomalo u to sumnjam, ali svakako mi je drago što ćete me vi
obučiti za posao. Činite se jako dragi.”
“Hvala, Amy. Smeta li vam da vas zovem imenom? Nisam pobornik
formalnosti. Smatram da okruženje u uredu treba biti ugodno i da je
potrebno zaista poznavati one s kojima radimo. Joseph i njegova
prekrasna supruga Katherine postali su moji dobri prijatelji. Gledala
sam njihovu djecu kako izrastaju u prekrasne mlade ljude i svi su me
smatrali članom obitelji. To je jako dobro, s obzirom na to da će biti
tjedana kada ćete biti češće u uredu nego kod kuće. Morate imati zdrav
poslovni odnos sa svojim nadređenim.”
“Naravno da mi ne smeta, ni ja ne volim formalnosti. Joseph mi je
rekao istu stvar tijekom razgovora i nisam znala kako bih mu
odgovorila, ali sada shvaćam da je ovo mjesto drukčije nego što sam
zamišljala. Očekivala sam stroge djelatnike i beskonačan rad”,
odgovorila je Amy. Shvativši što je izgovorila, pokušala se ispraviti.
“Nisam htjela reći da je naporan rad loš ili da je loše biti
profesionalan. Samo sam...”
“Ne trebaš objašnjavati, Amy”, zaustavila ju je Esther. “Savršeno
razumijem što si htjela reći. Prije nego što sam imala sreće ovdje dobiti
posao, radila sam za programera na drugoj strani grada. Bio je
bezobrazan prema meni i svojim strankama, nikada se nije nasmijao i
nije ga bilo briga za one koji rade za njega. Jedino što ga je zanimalo
bila je zarada. Mnogo je takvih korporacija, ali ovo nije jedna od njih.
Mnogo se očekuje od tebe, ali voljni su to kompenzirati i nagraditi tvoj
rad. Prema svim zaposlenicima, od onih na najnižim položajima do onih
na visokim, ponašaju se s mnogo poštovanja. Dobrobiti su takve da ih
ne možeš ni zamisliti, ali uskoro ćeš naučiti zašto se mogu tako
ponašati prema svojim zaposlenicima. Jako mnogo novca uštedi se jer
je fluktuacija na niskoj razini, a posla ima više nego dovoljno u svim
podružnicama. Čak i u lošim ekonomskim situacijama, ova tvrtka ne
samo da uspijeva preživjeti nego i napreduje.”
Amy se opustila dok je slušala Esther. Žena je trebala regrutirati
ljude za korporaciju s obzirom na to kako je govorila o njoj, iako im to
nije bilo potrebno. Amy do tog trenutka nije bila svjesna koliko je
sreće imala što je dobila ovaj posao. To sada nije ni bilo važno.
Naporno bi radila i negdje drugdje, drukčije jednostavno nije znala.
Ostatak jutra njih dvije su zajedno radile, a Amy se osjećala jako
dobro. Nakon nekog vremena počela je i sama obavljati neke zadatke i
doista je uživala u Estherinu društvu. Zajedno su dobro radile i Amy je
poželjela da ima i više od samo tjedan dana obuke s njom. Nije imala
majku i stoga je uživala u društvu starijih žena, posebno kada su
otvorene i brižne.
Esther joj je zadala zadatak dok je pregledavala e-poštu. Amy je
bilo drago da ga može obaviti bez dodatnih pitanja. Nekoliko su sati
radile zajedno u ugodnoj tišini prije nego što su ih prekinuli.
“Esther, možeš li otkazati moje sastanke za danas? Moram ići k ocu.
Prije nego što odem trebao bih izvještaje o Nilesu ako si s nijma
završila.”
Amy je pogledala u predivnog muškarca koji je ulazio na vrata.
Gledao je u komadić papira koji je držao u ruci pa je imala nekoliko
trenutaka da ga potajno promotri.
Prvo što je primijetila bila je njegova građa. Bio je izrazito visok,
širokih ramena, punih prsa i ravnog trbuha. Kada je pomaknuo ruku,
istežući svoje odijelo očito šivano po mjeri, mogla je lako zamisliti da
je bio mišićav, bez trunke masnoća koje bi se primile na njegovo tijelo.
Bijela košulja isticala mu je zlatnu put. Njegov izgled bio je kompletan
s opuštenom kravatom, kao da je upravo izišao s filmskog seta, a ne iz
ureda.
Prošao je prstima kroz tamnosmeđu kosu, ostavljajući par
pramenova da strše, što ga je činilo još privlačnijim. U idućem trenutku
podigao je pogled, a njegove azurnoplave oči susrele su se s njezinim
zelenima.
“Ispričavam se, Esther. Nisam znao da imaš stranku.”
Amy je bila iznenađena njegovim riječima. Zašto bi je nazvao
strankom?
 “Lucas Anderson”, rekao je i pružio joj ruku. U problemu sam,
velikom, velikom problemu, razmišljala je Amy gledajući u njegovu
ruku kao da je zmija. Kontakt kožom na kožu činio se tako prisan, iako
je bila riječ samo o rukovanju, ali kada je ona dotaknula muškarca
ovakvog kalibra? No, znala je da ne može odbiti rukovati se sa šefom.
Kako je oklijevala nekoliko trenutaka, Lucas je upitno podignuo
obrvu. Lice joj se lagano zacrvenilo kad je napokon spustila pogled.
Vratila se iz svojih misli, svjesna da on čeka da se predstavi.
Napokon je ustala i pružila mu ruku. “Dobar dan, ja sam Amy Harper.”
Ostala je ukopana na mjestu kad su im se prsti isprepleli. Zadržala
je dah u plućima.
 DRUGO POGLAVLJE

Čim su im se ruke dotaknule, Lucas je osjetio neočekivanu navalu

adrenalina u tijelu, sve do prepona, što ga je šokiralo. Učvrstio je
stisak oko njezinih prstiju, povukavši ih na tren dovoljno da bi ona
primijetila. Nije volio trenutačnu privlačnost, nimalo.
Amy je bila prekrasna, ali bile su i tisuće drugih žena s kojima je
kontaktirao. Ipak činilo se da nijedna nije imala moć elektrizirati ga
jednim običnim dodirom. Kako je njezinim licem prolazilo mnoštvo
emocija, Lucas je osjetio da je oduševljen njezinim izrazima lica. Nije
bila sposobna sakriti ništa od njega, iako je to sigurno htjela. Pogledi
su im ostali zaključani, njezini obrazi su se rumenjeli, a oči raširile dok
je promatrao mješavinu požude i straha kako dolazi iz njihovih dubina.
Želio je prići bliže, iznenaditi je šapatom, otvoriti te preslatke, ružičaste
usnice, ali nekako se uspio suzdržati.
Imao je posla, i to vrlo važnog posla. Nije imao vremena poigravati
se s očito nevinom ženom.
Lucas se polako okrenuo prema Esther, ispuštajući joj ruku. “nakon
što tvoja gošća ode, uđi u moj ured i uzmi papir s mog stola. Tamo je
nekoliko dopisa koji danas moraju otići i još nekoliko zadataka koji
trebaju biti obavljeni prije pet sati.“
“Mislim da moraš odmah razgovarati s ocem, Lucas“, zaustavila ga
je Esther.
“O čemu?“ Primijetio je da Esther oklijeva i imao je loš
predosjećaj.
“Prošli mjesec poslala sam ti obavijest da će tvoj otac zaposliti
novu asistenticu.“
“I tada sam ti rekao da te trebam da ostaneš malo dulje.
Pretpostavio sam da je stvar riješena“, rekao je pomalo oštro.
“Lucase, da se nisi usudio tako razgovarati sa mnom. Ne zaboravi
da sam te gledala kako trčiš uokolo još dok si nosio pelene. Znao si da
ću otići kada tvoj otac ode u mirovinu, odmah nakon što se uhodaš u
posao. Ostala sam pobrinuti se da ti bude lakše prijeći na novi položaj,
ali sada je moj red da idem u mirovinu. Volim ovu tvrtku, no smatram,
kao i tvoj otac, da je katkada potrebno krenuti dalje i uvesti nove
generacije u posao.”
“Oprosti zbog nesporazuma. Možeš li ostati još jedan mjesec kako
bih pronašao dostojnu zamjenu? Udvostručit ću ti plaću, iako znam da
je to neugodno”, upitao je, trudeći se zaboraviti da je Amy u sobi.
“Tvoj je otac već obavio razgovore za posao, a Amy je tvoja nova
asistentica. Učim je cijelo jutro i pokazuje izvrsne rezultate”,
odgovorila je Esther i potapšala Amy po ruci.
Njegov pogled istog trena usmjerio se na Amy, ženu koja ga je
jednim dodirom potpuno ošamutila. Nije bilo šanse da ona radi za
njega, baš nikakve.
Odjednom, Amy je shvatila da je postala objekt Lucasova
intenzivnog pogleda. Istoga trena kada ju je ponovno pogledao tim
hladnoplavim očima, činilo joj se kao da će joj se trbuh potpuno uvući.
Toliko bijesa je tinjalo u njegovim očima da bi mogao nešto zapaliti.
Intenzivnost između njih bila je tako jaka da bi se mogla početi tresti,
ali nadala se da ne pokazuje svoj strah.
Pokušala je uspraviti ramena i ravnodušno ga pogledati, ali bila je
sigurna da u tome ne uspijeva.
 “Razgovarat ću s ocem o ovome, trebao sam biti obaviješten o
razgovorima. Nemojte se previše opustiti na svom novom radnom
mjestu, gospođice Harper”, rekao je autoritativno prije nego što je
odjurio kroz vrata, zalupivši ih jače nego što je to bilo potrebno.
“Mislila sam da je znao da ću biti zaposlena. On nije znao ni da vi
odlazite”, rekla je Amy zabrinuto. Mogla bi izgubiti posao iz snova
prije nego je uopće počela raditi.
“Nemoj brinuti, Amy. Sve će biti u redu.”
“Znam da ste dugo ovdje radili, Esther, ali vidjelo se da on nije baš
zadovoljan ovom situacijom. Ne bih se prebrzo veselila mirovini da
sam na vašem mjestu”, pokušala se našaliti premda nije tako
zazvučalo.
“S vremenom ćeš vidjeti da Lucas puno laje, ali ne grize.
Trenutačno je iznerviran, no brzo će se smiriti. Završimo naš posao za
danas. Do sutra će se sve srediti i zaboravit ćeš na ovo”, Esther joj je
obećala.
Amy je malo sumnjala, ali nije imalo svrhe brinuti se. Odlučila je
raditi posao najbolje što može pa će njezino radno mjesto možda
postati sigurno.
Vratile su se poslu, a prethodni događaj ostao je privremeno po
strani.

* * *

“Oče, kako očekuješ od mene da vodim tvrtku kad radiš stvari bez
mog znanja?” Lucas je koračao salonom naprijed-nazad ispred svog
oca.
“Sine, rekao sam ti da će Esther otići kada se privikneš na posao.
Rekao sam i da ću se ja pobrinuti za njezinu zamjenu. Nije moja
krivnja što si ti zaboravio na to, a ni Esther ne snosi krivnju jer ti nisi
ozbiljno shvatio njezinu ostavku.”
“Ja sve shvaćam ozbiljno. Najmanje što si mogao bilo je obavijestiti
me da su razgovori u tijeku kako bih mogao sudjelovati. Mogao sam i
sâm odraditi sve razgovore.”
“Znam da si i više nego sposoban raditi svoj posao, a kada si
preuzeo moj položaj, obećao sam da ću srediti sve svoje zaostatke.
Ovo je bilo posljednje za što sam se morao pobrinuti”, rekao je Joseph.
“Oče, svjestan sam da nešto smišljaš. Samo što ovaj put ne mogu
otkriti o čemu je riječ, ali dovoljno sam sposoban da sam izaberem
svoje zaposlenike. Ne izgleda dobro kada ne znam što se događa u
mojim uredima.”
“Intervjuirao sam tridesetak ljudi, gospođica Harper bila je daleko
najkvalificiranija kandidatkinja. Vjeruj mi da s njom nećeš imati
nikakvih problema. Dobro sam je provjerio prije nego što sam je
poslao k tebi.”
Sva sreća da Lucas nije znao da je njegov otac više zainteresiran za
mogućnost da mu bude supruga nego izvršna tajnica.
Srećom, Amy je bila zaista uspješna tijekom školovanja i više nego
sposobna dobro obavljati svoj posao. Inače bi Lucas odmah prepoznao
ženu koja je došla samo kako bi pronašla muža.
Joseph je smatrao da je Amy savršena za Lucasa. Pametna je,
snažna i prošla je mnogo toga u svom mladom životu. Trebala je
obitelj, a Joseph je trebao snahu. To je bio savršen spoj. I Lucas će to
ubrzo shvatiti.
“Nisi mi ostavio mnogo izbora. Mislim da u ovom trenutku više ne
mogu nagovoriti Esther da ostane, ona je već donijela odluku. Vidjet ću
kako će se snaći gospođica Harper, no ako ne budem zadovoljan
otpustit ću je i zaposliti osobu koju ja izaberem, a ne ti.”
“Mislim da je to razumno”, Joseph se brzo složio kako bi
promijenio temu. “A sada idemo na posao.”
Joseph je znao da ne smije pustiti Lucasa da previše razmišlja o
tome. Bio je pametan i nije želio da sazna što je on zapravo naumio.
Da je Lucas znao koliko Joseph želi da mu se sinovi ožene, prije bi se
popeo na planinu nego si pružio šansu da se zaljubi u Amy. To Josephu
nije odgovaralo. Želio je unuke i to što prije, tim bolje.
Ostatak poslijepodneva proveli su zajedno razgovarajući o novom
paketu olakšica koji je Lucas modificirao. Joseph je otišao u mirovinu,
no bez obzira na to, želio je ostati upućen u posao. Vjerojatno bi
izludio od dosade da je potpuno napustio tvrtku. Obećao je supruzi da
više neće raditi sedamdeset sati tjedno, ali nije ni u jednom trenutku
pristao zaboraviti na tvrtku koju je osnovao njegov djed. Katherine je
to razumjela i podržavala njegovu odluku da ostane aktivan u odjelu
ljudskih resursa. Uostalom, i ona je imala veliko srce. Zato ju je i
toliko volio, čak i nakon trideset pet godina braka.

* * *

Kada je napuštao očevu kuću, Lucasova frustracija već se smirila.

Vratio se u tvrtku gdje više nije bilo nikoga.
Dok je hodao prema svom uredu, osjetio je u zraku miris vanilije,
samo dašak, ali dovoljno da ga podsjeti na njegovu novu djelatnicu.
Imao je osjećaj da će Amy za njega predstavljati samo problem ako
ostane. Bilo bi najbolje za oboje da je otpusti. Znao je da bi otac bio
uzrujan, ali podržao bi ga.
Stajao je na vratima koja povezuju njihove urede i borio se sa
sobom, prisjećajući se njezina nevinog izraza lica, tako otvorenog i
čitljivog.
Čvrsto odlučan uspravio se i tiho zatvorio vrata za sobom. Bio je
sposoban kontrolirati svoje osjećaje i sigurno neće dopustiti nekome
nepoznatom da mu se uvuče pod kožu. Žene su ulazile u njegov život
samo s jednom svrhom, a nakon toga odlazile. Nova djelatnica
zasigurno neće doći na neku višu razinu i upravljati njegovim
osjećajima.
Krenuo je prema stolu i uzeo dokument. Imao je mnogo posla koji je
večeras trebao završiti te se smjestio na kauč i počeo čitati. Nije
trebalo dugo da mu oči postanu teške i zaspao je prije nego što je
postao svjestan što ga je snašlo.
Često je provodio noći u svom uredu. Uvijek je naporno radio i
stavljao posao ispred užitka. Još u mladosti znao je da će preuzeti
obiteljsku korporaciju. To mu je bilo u krvi.
Posljednje na što je pomislio prije nego što je utonuo u san, bile su
gladne i živahne, zelene oči.
 TREĆE POGLAVLJE

“Mislim da si sada spremna nekoliko dana raditi sama. Ja sam

udaljena samo jedan telefonski poziv, a vjerojatno ću ti pomagati s
neke od plaža u južnoj Kaliforniji“, rekla je Esther dok je uzimala torbu
i jaknu.
Za Amy je počeo drugi tjedan na poslu i bila je puno bolja, ali
hvatala ju je panika pri pomisli da će ju Esther ostaviti samu. Dobro,
ne potpuno samu, Lucas je bio samo jedna vrata dalje od nje.
Nije mogla tvrditi da je bio bezobrazan prema njoj, ali nije bio ni
prijateljski raspoložen. Njegove plave oči držale su je zarobljenom dok
su ona i Esther sjedile ispred njega, slušajući naredbe, ali uvijek je bio
profesionalan. Nije ga još vidjela da se smije.
“Bit ću dobro, Esther, ali nedostajat će te mi“, uvjeravala ju je Amy.
“I ti ćeš meni nedostajati, draga, no ništa ne brini. Vraćam se u
ponedjeljak kada počinjemo s finalnom obukom. Učiš puno brže od
mene svojedobno, a tada nije bilo tolike tehnologije. Mislim da si
odličan dodatak timu.“
“Jako ste dragi prema meni. Donesite mi malo pijeska u boci da se
mogu barem pretvarati da povremeno posjećujem tople plaže“, rekla je
Amy sa smiješkom.
“Neće ti dugo trebati da počneš obilaziti svijet. Dio tvog posla
obuhvaća putovanje u ostale podružnice kompanije s Lucasom. Neka
mjesta su nevjerojatna. Jako je teško raditi iz hotelskog apartmana dok
gledaš kako sunce obasjava plažu. Joseph mi je uvijek omogućio
vrijeme za opuštanje. Sigurna sam da će i Lucas biti takav“, uvjeravala
ju je Esther.
Amy je u to ozbiljno sumnjala. Činilo se da Lucasa ne zanima
nikakva zabava. Iako, ideja da ga gleda samo u kupaćim gaćama
automatski je prouzročila leptiriće u njezinu trbuhu.
“Da, sigurno ste u pravu“, napokon je odgovorila, vidjevši da je
Esther začuđeno gleda. Nije baš pomoglo što je odgovorila bez daha.
Prestani sanjariti a svom šefu. Čovjek te mrzi. I zato nema potrebe
da svojom žudnjom pogoršavaš situaciju, Amy je izgrdila samu sebe.
“U redu onda, ja sam gotova. Želim ti ugodan dan”, rekla je Esther i
odlepršala iz ureda.
Amy je sjela za stol, pomalo izgubljena. Imala je svoje obaveze, ali
ovo je prvi put da je sasvim sama. Nakon nekoliko trenutaka zaronila
je u posao. Nije mogla baš sve upropastiti.
Nekoliko sati poslije iznenadio ju je zvuk interfona. “Amy, trebam
te u uredu.”
Lucas je govorio sažeto i samo ono potrebno, bez suvišnih riječi.
Bilo je pomalo uznemirujuće. Uzela je svoju bilježnicu i brzo krenula
prema vratima. Prije nego što je ušla, duboko je udahnula.
“Dobar dan, gospodine Andersone.”
“Trebam te da zabilježiš nekoliko stvari i onda napišeš dopise.
Potrebni su mi za sat vremena. Pozvali su me zbog hitne situacije tako
da ne znam koliko ću biti odsutan. Inače bi išla sa mnom, ali budući da
još učiš, to ne dolazi u obzir”, rekao je odrješitim tonom.
Premještala se s noge na nogu osjećajući kao da je grdi zato što je
nova. Znala je da ne smije ništa uzvratiti, ali osjećala je kao da se mora
ispričati, iako nije znala zbog čega.
 “Da, gospodine”, odgovorila je i sjela ispred njega.

* * *

Lucas je morao zuriti u računalo proklinjući svoju reakciju na njezin

miris. Ako ne počne kontrolirati svoje reakcije na njezinu blizinu, neće
izdržati iduće tjedne, a kamoli dugotrajno zaposlenje. U tom trenutku
odlučio je, ako bude zapošljavao novu osobu, da će to svakako biti
muškarac ili starija žena.
Bio je svjestan da mnogo radi, no očito je bilo vrijeme da se javi
nekoj od svojih djevojaka. Morao je pronaći olakšanje da se ne bi
dogodilo da dohvati novu asistenticu preko stola i sve upropasti.
Nije to bilo ponašanje tinejdžera koji je pod navalom hormona.
Jednostavno nije mogao shvatiti zašto toliko reagira na nju. Svakako je
privlačna, ali vidio je i mnogo zgodnije žene, maksimalno dotjerane,
koje su znale što žele.
Nije nimalo sumnjao u to da njegova asistentica nije djevojka za
jednu noć, bila je djevojka s kakvima je bio u vezi. A za ozbiljnu vezu
nije imao vremena.
Lucas se pribrao i počeo diktirati. To je ono u čemu je bio dobar,
posao. Većina ljudi dopušta da ih posao preuzme, prouzroči im stres,
no Lucas nije bio takav. Brzim tempom napredovao je u svijetu
Financija.
Konačno je podignuo pogled, zastajući s diktiranjem, i gledao je
kako brzo piše da bi uhvatila sve što je rekao. Uvijek isti tvrdoglavi
pramen bježao je iz njezine punđe i milovao joj obraz, a vrh pramena
dodirivao je kut njezinih usta, gotovo uokvirujući te preslatke usnice.
Osjetio je zatezanje u preponama dok je zamišljao kako mu te usnice
klize po koži, a njezin jezik rashlađuje njegovo ugrijano tijelo.
Kada ga je pogledala, oči su joj se raširile, a lice odavalo osjećaje.
Nije joj pomagalo što ništa nije mogla sakriti od njega. Bio je svjestan
da ju je privlačio, baš kao i ona njega.
Pogledi su im se susreli i ponovno je osjetio žar u preponama,
nijedno od njih nije bilo sposobno odvratiti pogled. Za njegovu braću
bio bi vrhunac dana da vide što mu je činila mlada asistentica. Uvijek
su ga zadirkivali da je od čelika, da ima kontrolu nad svime, čak i dok
su bili tinejdžeri.
Sada bi ga zezali zbog nedostatka kontrole prema ovoj mladoj ženi.
“To bi bilo sve”, napokon je rekao, svjestan svog grubog tona, ali nije
se mogao zaustaviti. Gledao je kako je skočila iz stolca, obrazi su joj
se zarumenili i poželio je reći “ma, kvragu sve” i povući je u svoje
krilo.
“Mhm... u redu. Završit ću sve na vrijeme”, promucala je nesigurno
ustajući na noge.
Gledao ju je kako polako izlazi iz njegova ureda, pomalo
nestabilno. Nježno ljuljanje njezinih bokova nije pomoglo njegovoj
situaciji.
Napokon je ustao, morao je izići iz ureda, Zgrabio je torbu za
teretanu i izišao kroz svoj privatni izlaz. Osjetio je olakšanje što će se
udaljiti na neko vrijeme. Znao je da će imati hormone pod kontrolom
kad se vrati.

* * *

Amy je izišla iz dizala lagano poskakujući. Jedan mjesec čini veliku

razliku, pomislila je smiješeći se. Iako su još uvijek postojale tenzije
između nje i Lucasa, zapravo s njim nije provodila mnogo vremena, što
joj je činilo dane podnošljivima. Voljela je svoj posao i s lakoćom
obavljala sve zadatke, čak i bez Esther. Osjećala se vrlo dobro.
“Amy, dođi i posluži se kolačima”, čula je kako je Esther zove.
“Ovo je moja oproštajna zabava.” Amy je ugledala stotine zaposlenika
kako se guraju u staklenoj sali za sastanke. Razgovaralo se, jelo i
činilo se da se svi dobro zabavljaju.
“Dobro jutro, Amy, čuo sam samo pohvale o tebi. Kako si?” Rekao
je Joseph i zagrlio je.
“Odlično sam, gospodine Andersone. Hvala što ste mi pružili ovu
priliku”, rekla je stidljivo. Još uvijek joj je djelovao pomalo
zastrašujuće, ali uz njegov nježan osmijeh i prijateljski pogled nije bilo
teško opustiti se u njegovu društvu. Počeo joj se sviđati ovaj nježni
div.
“Glupost, ti si, draga djevojko, zaslužila ovaj posao svojim trudom
na fakultetu i izvrsnim radnim navikama. Esther je rekla da si se
odlično uklopila i rješavaš sve radne zadatke.” Smijao se od srca.
“Pođi sa mnom. Želim da upoznaš ostale djelatnike.” Primio ju je za
ruku i poveo sa sobom, upoznavajući je s desecima zaposlenika, prije
nego što se zaustavio ispred vrlo pristojno odjevenog muškarca.
“Mike, želim da upoznaš Amy. Ona je nova Lucasova izvršna
asistentica”, rekao je pretjerano glasnim tonom, tako da su se mnogi
okrenuli prema njima. Amy je osjećala toplinu koja joj je preplavila
lice, bilo joj je neugodno biti u centru pozornosti.
“Drago mi je, Amy”, rekao je Mike dok su mu se kutovi usana
pretvarali u seksi osmijeh. Primio je njezinu ruku, obuhvativši joj
prstima ručni zglob. Amy nije puno izlazila s muškarcima, ali bila je
svjesna signala koji joj je Mike slao. Osjećala je da se pojačava
toplina u njezinu licu.
“Mike radi u uredima kat niže kao asistent. Htio sam te upoznati s
njime da mu se možeš obratiti ako imaš bilo kakvih pitanja. Ostavit ću
vas da porazgovarate”, rekao je Joseph cerekajući se.
Nakon nekoliko neugodnih trenutaka, Amy je osjetila da uživa u
Mikeovu društvu. Bio je drag momak s mnogo znanja i dobrim smislom
za humor.
Bio je puno ljubazniji od muškaraca koji su se inače svidjeli Amy.
Bio je prosječnog izgleda, ne netko koga bi smjestili na kalendar, ali
definitivno bi ga dobro odmjerili dvaput. Bio je duhovit, privlačnog
osmijeha. Također nije prouzročio čudne osjećaje u njezinu želucu i
nije se crvenjela u licu. Bio je bezopasan.
“Znam jednu odličnu, malu zalogajnicu u blizini. Mogu li te počastiti
večerom u petak?”
Amy je gledala u tog zgodnog muškarca i poželjela da osjeća barem
malu iskru, neku privlačnost prema njemu, ali toga nije bilo. Ne samo
to, nego nije htjela izlaziti na spojeve ni s kim u ovom trenutku. Bila je
fokusirana na svoj posao i zacrtane ciljeve. Nije imala vremena za
spojeve, ali nije mu htjela povrijediti osjećaje. Bila je u velikoj dilemi.

* * *

Na drugoj strani sobe, Lucas kao da je bacao bodeže prema novoj

asistentici. Dok je razgovarala s njime, nikad se nije tako smiješila.
Naravno, on je obično samo izgovarao naredbe, pa ju je mogao i
razumjeti. Ipak, nije mu se svidjela pažnja koju je pridavala drugom
muškarcu. A još manje mu se sviđao interes koji je primijetio u
Mikeovim očima. Dok ju je promatrao, svakako mu je bilo jasno zbog
čega mu je Amy zanimljiva.
Što je njegovu ocu bilo na pameti kad ju je išao upoznati s
Mikeom? Svi su znali da je mijenjao žene češće nego odjeću. Zavarao
je mnoge žene svojim ljubavnim pothvatima, a imao je samo jedan cilj
na umu. Lucas je bio siguran da Amy nije spremna za nekakvu propalu
uredsku romansu.
Lucasa je još više nerviralo što mu je stalo. Tješio je samog sebe da
je zabrinut samo zato što bi, kada bi bila odbačena, njezina radna
učinkovitost pala te bi je morao otpustiti.
Tada bi morao odvojiti vrijeme u svom natrpanom rasporedu kako
bi zaposlio nekoga novog.
Baš kada je htio odjuriti prema njima, zgrabiti je za ruku i odvući,
otac mu je prepriječio put. “Kako si, momče?” upitao ga je lukavo.
“Dobro sam, oče. Kako si ti?” odgovorio je automatski, ne skidajući
pogled s Amy.
Pomislio je da se uredska zabava odužila. Bilo je vrijeme da odvoji
Amy od Mikea i da se vrate poslu.

* * *

Joseph se trudio zadržali zadovoljni osmijeh na licu dok je

promatrao kako Lucas ne skida pogled s Mikea i Amy. Lucas se već
počeo zaljubljivati u Amy, a nije toga bio ni svjestan. Joseph je mogao
i malo ubrzati stvari. U ljubavnoj igri ne može se izgubiti.
Mogao je doslovno osjetiti težinu prvog unuka u svojim rukama.
Nije mogao zamisliti bolji dar za Božić za svoju suprugu i sebe.
“Amy i Mike izgledaju baš dobro zajedno, zar ne? Činila se pomalo
usamljenom proteklog tjedna. Bio sam pomalo zabrinut za nju, budući
da nema obitelj kojoj bi otišla nakon radnog dana. Nije spominjala
privatni život, ali mislim da bi joj dobro došao prijatelj.”
Joseph se trudio zvučati iskreno dok je to govorio, znao je kako će
natjerati svog sina da reagira. Malo ljubomore uvijek pogura ljude.
“Mike je gad i moram ovo zaustaviti. Moraš prestati s miješanjem u
tuđe živote, oče”, prozborio je Lucas kroz stisnute zube.
“Žao mi je, sine. Nisam znao da te zanima Amy. S obzirom na to da
si njezin šef, ne bi trebao započeti nikakvu romansu”, rekao je. Dobro
je poznavao svog sina i znao je da Lucas uživa u izazovu. Bacio mu je
udicu rekavši da ne bi trebao biti s njom, što će Lucasa još više
natjerati da je poželi.
“Nisam zainteresiran za nju”, prosiktao je Lucas. “Ali znam kakav
je Mike čovjek. Slomit će joj srce, a to će utjecati na posao. Ja samo
razmišljam o radnom okruženju.”
“Je li ti naporno na poslu, Lucase? Činiš se prilično napet.”
“Sve je u redu, oče. Samo ne volim kada dođeš ovdje, napraviš
kaos, miješaš se u živote zaposlenika i onda se ponašaš kao da je sve
to normalno. Još nisam oduševljen idejom da si bez mog znanja
zaposlio Amy, no ispalo je da odlično radi posao i trenutačno mi se ne
da tražiti nekog novog. Imam mnogo važnijih stvari na koje se moram
usredotočiti. Sad me ispričaj, moram ići raditi.”
Tim riječima krenuo je u njezinu smjeru.
Joseph se cerekao u sebi. O, da, njegov sin se počeo zaljubljivati.
Činilo se da je izabrao savršenu ženu. Primaknuo se do Esther,
gurkajući joj ruku, kako bi njih dvoje mogli promatrati zabavu.
“Znaš, Josephe Andersone, jednoga dana tvoji dečki će shvatiti sve
tvoje štosove i tada će se okrenuti pozicije”, rekla je Esther cerekajući
se.
“Ah, Esther, podcjenjuješ me. Previše sam lukav da bi me uhvatili.”
“Misliš da si sve prevario, ali nisi tako pametan”, odgovorila mu je,
iako je zalijepila pogled za Lucasa koji je marširao prema Amy.
“Morat ćemo pričekati i vidjeti...”

* * *

“Amy, imamo posla”, rekao je Lucas prilazeći im. Primijetila je da

nije doživljavao Mikeovu prisutnost. Mike očito nije htio uzrujati šefa
pa se pokunjeno izgubio bez riječi. Tim potezom izgubio je malo
poštovanja kod Amy, dok se okretala prema Lucasu.
“Da, gospodine Andersone. Ispričavam se, svi su bili ovdje pa
nisam bila sigurna što trebam učiniti. Krenut ću odmah s poslom”,
odgovorila je i krenula prema uredu. Nije joj bilo jasno zbog čega je
toliko iritantan prema njoj. Činilo se da su svi u zgradi na zabavi,
zasigurno nije ni u čemu podbacila.
Lucas ju je slijedio niz hodnik i ostao stajati iznad nje kada je sjela
za stol. Podignula je glavu i uzdahnula, svjesna da nije završio s
razgovorom.
“Ne sviđaju mi se uredske romanse. Donose probleme, a premda
nisu zabranjene, nisu ni poželjne”, objašnjavao joj je svojim
svakidašnjim tonom, zbog čega joj se digla kosa na glavi.
Morala je u sebi izbrojiti do deset prije nego što mu je odgovorila.
“Prije svega, gospodine Andersone”, govorila je kroz stisnute zube,
“samo sam se družila s drugim zaposlenikom. Kao drugo, s kime ću
imati romansu zaista nije vaša stvar.” Amy je bila iznenađena tonom
kojim mu je odgovorila. To je bilo prvi put da mu je nešto uzvraćala,
što nije ni čudno, s obzirom na to da joj je uglavnom samo sipao
naredbe.
Odjednom se našao nekoliko centimetara udaljen od njezina lica.
“Dok radiš za mene, slušat ćeš ono što ti kažem. Mike je zavodnik, a ja
se ne želim baviti reperkusijama kada te odbaci poput stare krpe, a
vjeruj mi, on će to učiniti.”
Amy se nagnula unatrag, pokušavala je ostaviti malo više prostora
između njih dvoje, a srce joj je udaralo nekontrolirano. Rila je sigurna
da joj srce toliko jako tuče da je on to mogao primijetiti, čak i kroz
njezinu košulju. Zaboravila je na ljutnju čim ju je svladala neodoljiva
potreba da ga privuče k sebi.
Željela ga je.
Sve u vezi njega podsjećalo ju je na seks i da se nagnuo prema njoj
još nekoliko centimetara i poljubio je, prihvatila bi to. Znala je da je to
potpuno iracionalno, suočavala se sama sa sobom, ali već se tjednima
borila s vrućinom koju osjeća u njegovoj blizini i pitala se je li dobro
da toliko mašta o tome kako bi bilo ljubiti se s njime.
Kakve bi posljedice imao samo jedan poljubac? Vjerojatno bi
shvatila da je sve to samo maštanje: iskrice, požuda, kemija.
Činilo joj se da se gledaju cijelu vječnost, nije imala snage to
prekinuti. Znala je da ne smije popustiti požudi; nije mogla prijeći tih
nekoliko centimetara i dotaknuti njegove usne.
Skreni pogled, skreni pogled, skreni pogled, vikala je u sebi.
Konačno je smogla snage da pogleda ustranu, no ni sama nije znala
koliko dugo su se tako gledali.

* * *

Kada je shvatio koliko je došao blizu tome da je poljubi, naglo se

uspravio i krenuo prema svom uredu. Uvukao je unutra svoje isklesano
tijelo, a kap znoja prekrivala mu je obrvu.
Naslonio se na vrata i prisilio tijelo da se vrati u normalu. Iako
intenzivnu žudnju prema ženi nije osjetio još od fakultetskih dana. Čak
i onda posjedovao je mnogo više samokontrole. Da nije skrenula
pogled, sigurno bi je poljubio. Isto tako, znao je da bi ga jedan
poljubac odveo preko ruba. Iz misli mu nije izlazila ideja kako se izvija
pod njim, na čvrstom, drvenom stolu, konačno raspuštene kose.
Definitivno je bilo vrijeme da se uputi u teretanu potrošiti taj višak
energije. Uzeo je torbu i išuljao se iz ureda, koristeći se privatnim
dizalom da izbjegne kontakt s bilo kime. Nije bio raspoložen pa se
bojao da će svatko tko mu se nađe na putu nastradati zbog njegove
frustracije.
Poslije dvosatnog treninga još uvijek je bio napet, njegova
frustracija je splasnula, ali još uvijek je postojala. Vrativši se u ured,
otvorio je telefonski imenik na računalu. Desetak minuta zurio je u
imena sve dok nije odlučio zatvoriti imenik. Znao je da bi u ovom
trenutku bilo najbolje nazvati neku od žena s kojima se povremeno
viđao, ali nije se mogao prisiliti na to.
S uzdahom gađenja prema samom sebi natjerao je svoj um da se
usredotoči. Morao je raditi i stoga neće dopustiti svom tijelu da
upravlja njime. Vratio se računalu i krenuo s poslom.
Odlučio je izbjegavati Amy ostatak dana, komunicirajući putem e-
pošte. Činilo se da je tako sigurnije, i to za oboje.
 ČETVRTO POGLAVLJE

Amy se vrlo dobro privikavala na posao, a vrijeme joj je letjelo.

Nakon onog intezivnog trenutka s Lucasom, na dan Estherine zabave,
mislila je da je njezin posao neće potrajati. Srećom, nakon tog događaja
ponašao se vrlo profesionalno umjesto da ju je smjesta otpustio.
Shvatila je da je Lucas često izvan ureda, a komunikacija im se
svodila na razmjenu e-poruka. No, nije mogla razumjeti zašto ju je to
mučilo. Trebalo joj je biti olakšanje to što ga uglavnom nema u uredu,
to je nije trebalo nimalo zabrinjavati, jedva je poznavala čovjeka, a
izazvao je u njoj lavinu osjećaja. Požuda je svakako bila na vrhu liste.
Uvijek je bila dobra djevojka, propuštala je zabave zbog učenja,
odgađala je veze zbog posla i čuvala se za onog pravog. Imala je
dvadeset četiri godine, a još nije upoznala “savršenog“. Što je to
zapravo govorilo o njoj?
Još se sjećala kako je u knjižnici tijekom studija slušala cerekanje
drugih djevojaka dok su pričale o romantičnim spojevima prethodne
večeri. Amy je bila pomalo ljubomorna što su uz učenje i studij imale
vremena za zabavu, ali nije imala osjećaj da sebi nešto uskraćuje.
Sada, nakon mjesec dana uz Lucasa, mijenjala je mišljenje.
Odjednom je uhvatila samu sebe kako mašta o svom šefu,
zamišljajući kako bi izgledao s opuštenom kravatom i otkopčanim
hlačama koje su mu savršeno pristajale maštanje joj je naglo postalo
neprimjereno pa se morala zaustaviti. U njezinim planovima za
budućnost nikako nije bila ljubavna afera sa šefom.
“Oprosti što te prekidam, Amy, došao je Joseph Anderson i želi te
vidjeti“, javio joj je Tom telefonski, iznenadivši je.
“Dolazim odmah“, rekla je nakon kratke pauze.
“Ne brini, draga, on je već na putu prema tebi.“
Lucas je otpustio plavušu koja je radila na recepciji i bacala
otrovne strelice prema Amy svaki put kada bi izašla iz ureda. Amy nije
pokazivala nikakve znakove da joj se Lucas sviđa niti je pokušavala
flertovati s njime te je htjela reći toj lažnoj plavuši da ga slobodno
može imati, samo neka pusti nju na miru.
Novi radnik na recepciji, kojeg je zaposlio Joseph, bio je odličan
dečko. Kada šefa nije bilo, a ona je imala slobodnog vremena, sjedili
su i razgovarali o svojim životima. Radili su zajedno tek nekoliko
tjedana, a već joj je postao najbolji prijatelj.
“Hvala ti na obavijesti”, rekla je i krenula brzinski pospremati stol,
prije nego što se na vratima pojavila Josephova figura.
“Dobro jutro, Amy. Bio sam dolje pa sam htio svratiti da provjerim
kako si.”
“Jako ste dragi, gospodine Andersone, ja sam zaista dobro.”
“Čini se da ću te morati češće posjećivati kako bi me počela zvati
Joseph”, rekao je sa smiješkom i spuštajući se na stolac, očito
odlučivši dulje se zadržati.
“U redu, u redu, ići ću protiv onoga kako su me naučili i zvati te
imenom. Samo želim naglasiti da meni to zvuči kao da te ne poštujem”,
rekla je nasmijavši se. Bilo je nemoguće raspravljati s njime.
“Znam biti strog kada je potrebno, ali naučio sam da većina ljudi
odlično reagira na prijateljski pristup. Kada sam bio mlad poput svojih
sinova, znao sam biti magarac, bahatost je prštala iz mene. Moja
predivna supruga Katherine me izliječila od takvog ponašanja. Nikad
mi nije dopustila da prijeđem granicu.”
“Tvoja supruga je očito pametna i nevjerojatna žena.”
“Upravo tako. U braku smo već više od trideset godina i svaki dan
zahvaljujem Bogu što je imam. Isto to želim i svojim sinovima”, gledao
ju je ravno u oči dok je govorio.
Amy je osjetila paniku, kao da joj pokušavao poslati neku poruku.
Napokon se nasmijala, ignorirajući njegov komentar. On je bio baš
onakav kakav uistinu jest, prijateljski nastrojen čovjek. Upravo zato je
iznimno uživala u njegovu društvu.
“Sigurna sam da će upoznati pravu osobu kada bude vrijeme za to.
Kada sam završavala fakultet i počela tražiti posao, posljednje o čemu
sam razmišljala bile su veze. Vjerojatno i tvoji sinovi slično
razmišljaju, pogotovo Lucas koji je ovdje preuzeo posao, a i druga
dvojica, čime god se bavili”, rekla je pomalo neuvjerljivo, shvativši da
uopće nema pojma čime se bave njegovi sinovi Alex i Mark.
“Oh, moji dečki imaju dovoljno vremena. Mislim da su još zaigrani
pa se ne žele ženiti. No, nisam zbog toga zabrinut. Dogodit će se, kad-
tad”, rekao je kao da dijeli svoju tajnu s njom.
“E, to je pozitivan stav,”
“Naučio sam da je život prekratak i da jednostavno treba uvijek biti
pozitivan. Kada nešto ne ide kako zamisliš, treba promijeniti brzinu i
poduzeti neku promjenu”, rekao je. “Recimo, moj najmlađi sin Mark.
Pomaže nam kad god je to potrebno, ali nije stvoren za ovaj poslovni
svijet. Slijedio je put svog djeda i sada je rančer. Nije se mogao
oduprijeti želji za uspjehom, koja je prisutna kod Andersona. Obiteljski
ranč je, zahvaljujući njemu, napredovao. Alex voli putovati svijetom i
zadužen je za inozemstvo, u tome je vrlo dobar, konstantno nam donosi
novog posla. A tu je i Lucas. On je krenuo djedovim i mojim stopama.
Svaki od nas ima ludu potrebu biti najbolji u onome što radi. Ono što
je zajedničko mojim dečkima jest to da sva trojica imaju velika srca.
Kada se zaljube, to će biti na duge staze. To je razlog zbog kojeg lako
dugo čekaju prije nego uđu u brak, ali malo predugo po meni.”
Pričao je očaravajućim glasom o svojoj obitelji. Inače je govorio
glasnije od ostalih, ali glas mu se mijenjao dok je govorio o svojoj
djeci, pokazujući očitu ljubav prema supruzi i sinovima. Amy se
odjednom morala boriti protiv iznenadne sjete koja ju je obuzela.
Željela je obitelj više od svega. To je nešto što joj je bilo oduzeto i
kada bi imala vlastitu djecu, voljela bi ih baš kao što Joseph voli svoje
sinove. Koliko je samo žudjela za time da ima oca kao što je on, koji
će uvijek biti tu za nju.
Zatresla je glavom, odgurujući te misli dalje od sebe. Davno je
naučila da ne žali za onim sto ne može imati. Korisnije je usredotočiti
se na ono što može mijenjati i sve ono što je dosad postigla. Utonuti u
samosažaljenje bilo bi kontraproduktivno.
Prije nego što je shvatila, prošlo je sat vremena i zatekla je samu
sebe kako se smije novoj Josephovoj priči. Osjetila je tračak krivnje
što je toliko dugo s njim čavrljala umjesto da je radila svoj posao. S
obzirom na to da je on došao k njoj, ne bi se trebala osjećati loše, ali
ipak...
“Draga moja, mogao bih cijeli dan s tobom sjediti i pričati, ali bolje
da te pustim da se sada vratiš svom poslu. Hvala što si pridala pažnju
ovom starom čovjeku”, rekao je dok je ustajao sa stolca.
“Bilo mi je zadovoljstvo, Josephe. Hvala što si našao vremena za
mene u svom natrpanom rasporedu. Dok pričam s tobom, zaboravim na
sve ostalo”, rekla je iskreno.
“Ti si tako draga, Amy. Imao sam mnogo sreće kad sam te
pronašao”, rekao je i umjesto da joj pruži ruku, zagrlio ju je, na njezino
veliko iznenađenje. Morala se boriti sa suzama koje su joj zamalo
navrle kada ju je zagrlio svojim nježnim rukama i preplavio ugodnim
mirisom peperminta.
 Srećom, nije očekivao da išta kaže. Pustio ju je i izašao iz sobe.
Bacila se natrag u svoj stolac, ni sama ne znajući koliko dugo je zurila
u vrata, kad je ponovno zazvonio interfon.
“Amy, draga, vrijeme je za ručak. Ako ne izađem odavde nakratko,
izludit ću. Idemo po neku masnu pizzu i sok”, rekao je Tom svojim
energičnim glasom.
“Daj mi samo pet minuta i dolazim.” Možda je trebala ostali u
uredu tijekom pauze, s obzirom na to koliko je vremena provela s
Josephom, ali trebala joj je šetnja da udahne malo svježeg zraka.
Joseph joj je uzburkao osjećaje, a druženje s energičnim Tomom
pomoći će joj da se malo primiri.
Izišla je nasmiješena iz ureda, Tom ju je uzeo za ruku i krenuli su
prema dizalima. Metalna vrata su se otvorila kada se Tom nagnuo
prema njoj, što je vanjskom promatraču moglo izgledati kao intiman
trenutak. Na njezinu nesreću, u tom trenutku iz dizala je izišao Lucas.
“Što se to događa ovdje. Amy?” upitao je ledenog izraza lica.
“Zaboravila si da je ovo tvoje radno mjesto? Odem na nekoliko tjedana
i misliš da možeš ovdje paradirati sa svojim dečkima? Što da je došla
neka stranka umjesto mene?” Amy je bila toliko zapanjena njegovim
ponašanjem da nije mogla prozboriti ni riječ. Što nije u redu s njim?
Amy je vidjela osmijeh na Tomovu licu prije nego što se okrenuo
prema svom novom šefu. Namrštila se. Pitala se bi li ipak trebala
otkazati ručak i vratiti se poslu.
“Dobar dan, gospodine Andersone. Gospođica Harper i ja smo
upravo izlazili na ručak. Prebacili smo telefone i vraćamo se za jedan
sat.” Izrekavši to, Tom ju je povukao u dizalo i nestali su u trenu.
Znala je da će dobiti svoje za ovo. Lucas nije bio tip muškarca kojeg
se tako lako odbije. Pomalo se bojala njegove reakcije kada se vrati u
ured. No, ionako je bilo prekasno da se nešto učini.
 * * *

Prije nego što je stigao reagirati, vrata su se zatvorila i ostavila ga

zapanjenog i više nego bijesnog. Došlo mu je da pođe za njima i
odvuče je natrag u ured. Ostao je stajati na mjestu jedino zahvaljujući
godinama samokontrole. U tom trenutku poželio je baciti Toma kroz
prozor i zgrabiti Amy. Izbjegavao ju je koliko god je mogao, s nadom
da će ga proći zaluđenost u nju. Nije mu pomagalo kada su te izražajne
oči uhvatile njegov pogled, kao da su imale neku vrstu zadatka. Znao
je da je privlačnost obostrana, oboje su se borili protiv svojih osjećaja.
Obavio je nekoliko telefonskih poziva i saznao tko je Tom,
muškarac s kojim ju je zatekao. Lucas je znao da je njegov otac
sposoban sam zaposliti recepcionera. Nije tako teško naći nekoga da
se javlja na telefonske pozive. No, umjesto starije
šezdesetogodišnjakinje, njegov otac zaposlio je mladog i zgodnog
muškarca koji je bacio oko na Amy.
Znao je da bi mu trebalo biti drago, u biti ga uopće ne bi trebalo biti
briga, ali bilo mu je stalo više nego što je trebalo.
Ostao je u uredu tijekom njihove pauze, ne napravivši ništa od
posla. Nestrpljivo je čekao da se Amy vrati, hodajući s jednog kraja
sobe u drugi.

* * *

“Znaš, dopustio si mu da misli kako se iskradamo zbog neke

nedopuštene afere tijekom pauze. Nastradat ću zbog toga”, Amy je
pokušavala zvučati strogo dok su sjedili u omiljenom restoranu samo
jedan blok dalje od tvrtke.
“Nisam mogao odoljeti. Imao je tako kiseli izraz lica kada te vidio u
rukama ovog zgodnog muškarca”, cerekao se, očito uživajući u tome.
“Nisi mi rekla da je šef zainteresiran za tebe”, nastavio je.
 “To nije istina”, rekla je nedvosmisleno. “On samo želi imati
kontrolu nad svime, uključujući i svoje djelatnike. Uskoro će i tebi
određivati s kime možeš na spojeve.”
Amy nije htjela da Tom zna da joj se sviđa neodoljivi Lucas, znala
je da će ih oboje uskoro proći ta privlačnost koju su osjećali. Nije
htjela da zna kako joj zbog njega zastane dah svaki put kada uđe u
ured.
“Draga, već vidim da nisam njegov tip, nažalost”, uzdahnuo je
dramatično. “Volio bih to promijeniti, ali neki muškarci imaju oči samo
za figuru pješčanog sata. Jadan ja, osuđen sam na ljubavnu bol, morat
ću ga gledati na dnevnoj bazi, a nikad neću imati priliku da nešto
pokušam.”
Tom ju je uspješno izvukao iz melankoličnog raspoloženja. Iako će
se kasnije morati nositi s Lucasovim lošim raspoloženjem, sada je
barem uživala u ručku s Tomom.
Brbljali su i smijali se između zalogaja, a kad su završili s ručkom
vratili se u ured, izbjegavajući bilo kakav fizički kontakt. Amy više
nije htjela testirati svoju sreću toga dana. Nije željela da šef misli da je
uredska drolja i da zato izgubi svoj posao.
Nije stigla ni sjesti, a Lucas ju je već pozvao u svoj ured.
“Gospođice Harper, možete li, molim vas, doći do mene? Imamo
mnogo toga odraditi danas i budući da ste bili na produženom ručku,
već smo u zaostatku”, rekao je putem interfona.
Amy je uzdahnula, znala je da je njezin miran dan završio. Uzela je
svoj laptop i krenula prema vratima. U sebi je gunđala, jer je znala da
nije bila dugo na pauzi, čak se i vratila deset minuta ranije.
Kada je ušla u sobu, Lucas nije podignuo pogled. Tihim korakom
došla je do stola i sjela nasuprot njemu. Nekoliko minuta sjedili su u
neugodnoj tišini. Počela se migoljiti, što ju je još više odavalo. Kako
se usudio pustiti je da se osjeća kao neka školarka u ravnateljevu
uredu, pozvana zbog nedolična ponašanja.

* * *

Lucas je bio svjestan čim je ušla u sobu. Koraci su joj bili jedva
čujni na mekanom tepihu, ali njezin senzualni miris brzo se proširio
uredom. Tiho je sjela u stolac nasuprot njemu; čuo je da je prekrižila
noge, zbog brljanja najlonki jedne o drugu.
Zurio je u svoje računalo i tipkao naslijepo, nije imao pojma što
zapravo radi. Što se njega tiče, u tom trenutku mogao je poslati novac i
u svemir. Više ga je brinula činjenica što ga nije bilo briga sve da je to
i učinio.
Znao je da prije ili poslije mora nekim komentarom započeti
sastanak, ali još je bio usredotočen na to da je izvuče iz stolca i učini
da zaboravi na svakog muškarca osim na njega. Misli su mu divljale
dok je zamišljao kako mu se predaje na njegovu stolu, on je uzima i
tako napokon okončava njihovo obostrano mučenje. Učinio bi je
svojom tako da nikada ne poželi drugog muškarca. Jasno je zamišljao
njezine usne kako izvikuju njegovo ime, što ga je zamalo stajalo
njegove pribranosti.
“Jesi li završila Nielsovo izvješće koje sam ti proslijedio e-
poštom?” Napokon je progovorio i osjetio zadovoljstvo vidjevši kako
je poskočila čuvši mu glas. Njezina reakcija ga je smirila, iz razloga
koji nije znao opisati. Osjećao je da polako vraća kontrolu, kao da je
opet bio onaj koji je vodio igru.
Ustao je i sjeo na rub stola, nogom je lagano dodirivao njezinu.
Promatrao je kako se ispravlja u stolcu, nestrpljivo se migoljila.
Nakon nekoliko sekundi koje su se činile kao sati, Amy mu je
pružila dokument, i time potvrdno odgovorila na njegovo pitanje je li
izvršila zadatak. Uzeo je dokument, pobrinuvši se da im se prsti
dotaknu. Primijetio je trnce kako se pojavljuju na njezinim rukama.
Raspoloženje mu se naglo poboljšalo. Imao je kontrolu nad svime,
baš kao što je trebalo biti. Uzeo si je dovoljno vremena da uživa u
njezinoj blizini, pravio se da čita dokument koji mu je predala.
“Odlično.” Amy je opet poskočila, zaboravivši koliko blizu sjede.
Bio je svjestan koliko je snažna jer nije htjela priznati da se toliko
nervozno migolji upravo zbog njega, nije joj bilo ni na kraj pameti da
ga moli za milost. Još prvoga dana to je naučio o njoj. Kada bi
primijetio da je uzrujana, smogao bi snage da se makne od nje. Bez
obzira na to što je žudio za njom, nikada nije prešao granicu uhođenja.
No, znao je da se Amy ne boji njega, zapravo se bojala sebe. Nije
mogla sakriti strast koja je plamtjela u njezinim očima, koliko god se
trudila.
Mogao je pratiti njezino disanje, gledajući kako joj se grudi podižu i
spuštaju ispod košulje, dok su se njezine ukrućene bradavice borile s
tkaninom. Poželio se nagnuti i osjetiti njezin ubrzani puls pod usnama.
Njezina uzbuđenost bila je pravi afrodizijak.
Lucas je prebacio svoju težinu i pritisnuo njezinu nogu svojom.
Ostala je potpuno iznenađena, srce joj je ubrzano lupalo. Mogla se
izmaknuti u bilo kojem trenutku, ali ostala je mirno sjediti.
Bila je to igra volje, Lucas nije bio siguran tko će od njih dvoje prvi
prekinuti igru. Ispitivao je svoju izdržljivost do krajnjih granica, to je
jedino što je znao. Bilo bi najpametnije povući se i poslati je iz ureda,
ali nije to želio. Da Amy zatraži da iziđe, pustio bi je, no nadao se da
se to neće dogoditi. Uživao je u ovoj igri. Znao je da se ubrzo bliži
kraju.
Dok je sjedio tako blizu Amy, postajao je sve više napaljen. Shvatio
je da je vrijeme za predah i krenuo koračati uredom. “Odličan posao”,
rekao je, pritom misleći na ono što mu je predala. Nakon tog trenutka
uspjeli su stvoriti ugodnu rutinu pa su ostali zajedno raditi cijelo
poslijepodne. Vrijeme je prolazilo vrlo brzo, kao i uvijek kada je bio u
njezinu društvu.
Nije želio pustiti je da ode. Uživao je u opijenosti njezinim mirisom.
Sviđalo mu se kako ga je gledala i onda brzo skretala pogled. Njezine
zavodljive obline činile su napetim njegovo tijelo, a njezin glas ga je
preplavio.
Došao je trenutak da završe ovu torturu. Sve što im je trebalo bila
je jedna zajednička noć. Pokušavao je sam sebi obrazložiti da to
nikome ne bi štetilo. Ako bi kasnije postalo čudno za oboje da rade
zajedno, poslao bi je u drugu podružnicu i stvar bi bila riješena.
Sama pomisao da napusti ove urede u njemu je izazvala neugodan
osjećaj. Borio se s mislima o tome što bi trebao učiniti. Nikada nije
ništa radio bez plana i nikada nije pogriješio.

* * *

Amy se borila s vlastitim osjećajima dok je provodila dan s

Lucasom. U jednom trenutku samo je izdavao naredbe, dok je u
drugom koračao sobom poput pantere, svakim korakom sve više joj se
približavao. Nije razumjela zašto joj je baš toliko privlačan. Da, bio je
neodoljivo zgodan, ali to joj prije nije bilo važno.
Mnoge žene vole snažne, alfa muškarce koji misle da im se svi
moraju klanjati. Ona ne. Tijekom studija privlačili su je potpuno
drukčiji muškarci. Zašto je onda stalno podsjećala samu sebe da ne
može podnijeti muškarce kao što je Lucas?
Nije željela da je muškarac čini potpunom. Voljela je svoj život i
nije htjela da itko ude i govori joj kako bi trebala živjeti i što bi trebala
raditi. Lucas je bio samo jedan od mnogih muškaraca koje je susretala.
Čak i kada bi prešla preko svojeg pravila i bila s nekime, to sigurno
ne bi bio njezin egoistični šef. To bi bio nježan i brižan muškarac, netko
tko bi želio gomilu djece i nosio joj cvijeće barem jednom tjedno. Seks
traje samo nekoliko minuta, a veza između dvoje ljudi cijeli život.
Pomirila bi se s lošim seksom, ali ne bi mogla živjeti s mužem koji je
kreten.
Lažeš. Ti zapravo želiš uzbuđenje. Prije nego što si prohodala bila
si kao da ti je netko ugradio autopilot s obrascem ponašanja, bojala
si se ne poslušati što ti govore, nikad se nisi usprotivila, nikad nisi
ništa tražila. Sada gledaš ovog dominantnog i prezgodnog muškarca i
želiš da on preuzme kontrolu. Želiš da te on prisili da iziđeš iz svog
okvira. Želiš... njega. Više od svega, želiš da on želi tebe.
Amy je paralizirano sjedila dok se iznova borila sama sa sobom.
Njezin um koji je uvijek pod kontrolom sada se borio s njezinim srcem.
Pobijedit će u ovoj igri, ali nije sigurna na koliko dijelova će se
raspasti prije toga.
U pet popodne netko je pokucao, prije nego što je primio kvaku.
U sobu je upao Tom. “Dobar dan, gospodine Andersone”, rekao je
prije nego što se obratio Amy. “Jesi li spremna za polazak? Ugasio sam
telefone i umirem za vrućim krilcima i jednim koktelom.”
Amy je htjela ustati sa stolca, ali je Lucas progovorio. “Trebamo još
mnogo toga završili danas, Tome. Amy će morati propustiti izlazak”,
rekao je pomalo bezobrazno.
“U redu je, Tome, večeras ću ići busom kući. Hvala što si me
pokupio jutros. Vidimo se u ponedjeljak.” Ispričala mu se smiješkom i
vratila se poslu na laptopu.
“O. K., draga, vidimo se u ponedjeljak”, rekao je i namignuo joj.
“Ugodan vikend, gospodine Andersone.” Tom je nestao jednako
brzo kao što se i pojavio, a Amy je ponovno ostala sama s Lucasom.
Neko vrijeme gledala je za Tomom s čežnjom u očima. Voljela bi izići
iz ureda, maknuti se od napetosti i popiti piće sa svojim najboljim
prijateljem.
 Nakon što je Tom otišao, Lucasovo raspoloženje se pogoršalo.
“Zašto danas nisi došla svojim autom na posao?” napokon je upitao i
tako prekinuo dvadesetominutnu šutnju.
“Nemam auto. Obično se vozim busom do posla, ali Tom živi blizu
mene pa smo zadnjih nekoliko dana išli zajedno na posao. Iako mi nije
problem niti busom.” Vrijeđalo ju je što mu mora objašnjavati
situaciju.
“S obzirom na to da zbog mene ostaješ dulje, danas ću te ja odvesti
kući”, rekao je tonom kao da je stvar time riješena. Očekivao je da se
ona složi s time.
Nakon nekog vremena je odgovorila. “Ne trebam prijevoz kući.
Rekla sam vam da sam navikla na vožnju busom. Bit ću dobro”, rekla
je kroz stisnute zube. Znala je da to nije kraj diskusije, ali nije htjela
dopustiti da je gazi, bio joj šef ili ne.
Bila je umorna od ove borbe s njim. Ako se uskoro ne makne od
njega, bojala se da će ili ustati i odalamiti ga ili još gore, rastrgati mu
košulju zubima.
 PETO POGLAVLJE

Njezin odgovor ga je razljutio. Kako se usuđuje odbiti da je poveze

kući. Prvi put otkad pamti netko ga je odbio i to mu se nije nimalo
sviđalo. Kako je uopće moguće da joj je draže voziti se autobusom
nego da je on poveze? Zar je njegova tvrtka toliko odbojna da ne može
podnijeti biti s njim u društvu više nego što je potrebno?
Nije želio reći nešto zbog čega će poslije žaliti, pa je šutio. Ako je
mislila da će joj dopustiti da ide autobusom, onda nije bila tako
pametna kao što je mislio.
Možda je tvrdoglava, ali on ju je zasigurno u tome nadmašio.
Naviknuo je da se ljudi postavljaju naglavačke zbog njega. Sada ga je
pomalo iznenađivalo to što ima ispred sebe nekoga voljnog raspravljati
s njime, ali ne može tvrditi da mu se to nije sviđalo.
Amy mu se sviđala sve više jer ga je izazivala, ali neće dopustiti
maloj lisici da joj ovaj put bude po volji, ne kada je riječ o njezinoj
sigurnosti.
Vidio je umor u njezinim očima, ali je nastavio gomilati posao pred
njom. Razlog tome bila je njegova ljutnja što je odbila prijevoz, ali i
zato što je želio još neko vrijeme uživati u njezinu društvu.
Nakon što je njegova ljutnja nestala, počeo je izvršavati svoje
zadatke, bio je naviknut raditi do kasno u noć kada su se završavali
projekti. Potpuno je zaboravio na vrijeme.
 “Gospodine Andersone, nije da se žalim, ali već je jedanaest sati.
Mogu li doći sutra i nastaviti ako je zaista potrebno završiti sve do
ponedjeljka?“ upitala je umornim glasom. Osjećao je krivnju što je
dopustio da njegov temperament nadvlada dobru prosudbu. U
suprotnom, ne bi joj nikada dopustio da ostane tako kasno.
“Oprosti, zaboravio sam na vrijeme. Sve ostalo može se završiti
idući tjedan“, rekao je. “Idemo odavde.“ Spremao je u aktovku ostatak
zadataka koje je trebao riješiti preko vikenda i otpratio je do njezinog
ureda. Stajao je kraj vrata do je Amy spuštala papire na stol i uzimala
kaput i torbu. Kada je podigla pogled, primijetio je da je iznenađena
vidjevši da je on još ondje.
“O. K., gospodine Andersone, vidimo se u ponedjeljak.” Pokušala
je brzo izići birajući najkraći put do dizala. Nacerio se slušajući joj
glas. Bilo mu je smiješno što je mislila da ga može tako lako odbiti.
Obično su žene trčale za njim. To što je ovaj put on trčao za njom bila
je osvježavajuća novost za njega i uživao je u njihovoj igri mačke i
miša.
Predvidio je da će je morati loviti.
Amy je pozvala dizalo, otvorila su se vrata i oboje su ušli. Činilo se
da vožnja traje cijelu vječnost. Nisu progovarali, svatko od njih bio je
u svojim mislima.
Kada su stigli do predvorja, slijedio ju je iz skučenog prostora do
prednjih vrata.
“Bok, Amy. Danas si stvarno radila dokasna. Autobusi više ne
voze. Želiš li da ti pozovem taksi?” upitao ju je noćni čuvar zgrade.
“To bi bilo odlično, Paule”, rekla je osmjehnuvši mu se. “Kako je
tvoja predivna djevojčica? Da li je upala u košarkaški tim?”
“Da, uspjela je i već se dva dana šepuri po kući. Pokazat ću ti slike
čim ih supruga da razviti”, rekao je s velikim osmijehom. “Laku noć,
gospodine Andersone. Oprezno vozite”, dodao je, kao da je tek sada
shvatio da je i on prisutan.
“Paule, gospođica Harper neće trebati taksi. Ja ću je povesti doma”,
rekao je Lucas, siguran da mu neće biti postavljana dodatna pitanja.
Paul je najprije pogledao u njezino strogo lice, zatim u šefov popustljiv
izraz lica i odlučio da se neće miješati. Bio je pametan čovjek.
“U redu. Uživajte u vikendu.” Okrenuo se i pošao prema svom
stolu.
Lucas ju je zgrabio za ruku i pogurnuo kroz vrata prema izlazu.
Znao je da neće htjeti izazvati scenu pred Paulom, pa je izišla bez
borbe s njim. Očekivao je da će uskoro planuti.
Već se mjesec dana suzdržavao i napetost je bila na samom
vrhuncu.
Čim su izišli, okrenula se prema njemu, vatrenih očiju i spremna
izgovoriti sve što mu je htjela reći još u zgradi. Bila je prokleto
prekrasna dok se ljutila. Poželio je razvezati joj punđu i uroniti prstima
u tu svilenkastu kosu.
“Slušajte...”, počela je vikati, no nije joj dao priliku da završi
rečenicu. Nije mogao više izdržati. Posegnuo je rukama prema njoj i
prislonio usnice na njezine.
Nekoliko sekundi stajala je ukočeno dok je pokušavao pronaći ulaz
u njezina usta. Bio je svjestan trenutka kad se napokon predala, slatko
opuštanje zamijenilo je svu ljutnju, frustraciju i veliku napetost između
njih dvoje. Rukama ga je zagrlila oko vrata, otvorila usnice i oslobodila
mu prolaz.
U trenutku kad se Amy opustila, njegove usnice su se smekšale i
prestale samo izgovarati naredbe. Zavodljivo je klizio rukama gore-
dolje po njezinim leđima, približavajući je sebi. Imao je osjećaj da joj
se ne može dovoljno približiti, njihova odjeća činila se kao zid koji ih
razdvaja. Trebao je još, još, još više od ovoga.
 Lucas je bio spreman uzeti je odmah ovdje na pločniku. Počeo je
rukama posezati ispod njezine košulje, zaboravio je gdje se nalaze i da
ih može vidjeti baš svaki prolaznik. Morao je osjetiti težinu njezinih
grudi pod svojim prstima.
Amy se ukočila kad se vratila u stvarnost. Prije nego što je Lucas
mogao razmisliti o ičemu uslijed navale požude, njezina ruka krenula je
prema njemu i osjetio je udarac njezinih prstiju. Kada joj se ruka
spojila s njegovim obrazom i odjeknuo je glasan šamar, magla žudnje
polako je nestala.
Stajala je pred njim teško dišući, oči su joj bile dvostruko veće
nego inače. Lucas nije znao je li zaprepaštena zbog poljupca, od toga
što ga je ošamarila ili ju je oboje iznenadilo.
Bila je tako rumena i razbarušena da se morao odmaknuti od nje
kako bi spriječio sam sebe da je ponovno ne zgrabi u naručje. Nekako
je uspio vratiti kontrolu jer je duboko sebi znao da će biti njegova.
Morao ju je tražiti da bi razbio tu čaroliju koju je bacila na njega.
“Ovaj put dopuštam šamar, ali sljedeći put budi spremna snositi
posljedice”, rekao je brišući čeljust. Morala se potrudili za udarac. No,
pokazala je da nije bespomoćna djevojka koja ne zna brinuti o sebi.
“Kako se usuđujete”, počela je s prepirkom. “Ne možete samo ići
uokolo i ljubiti koga god se sjetite. Možda jeste bogati i dobro
izgledate, no to ne znači da me posjedujete. Ja sam vaša djelatnica, a
ne kurva.” Izrekavši to, okrenula se i otišla.
Lucas je pustio da se udalji nekoliko koraka, a onda ju je zgrabio i
okrenuo prema sebi. “Ne znam kakvu ti to igru igraš. Amy, ali nisi se
puno bunila i uzvratila si mi poljupcem”, nastavio je svađu.
Još je bio napaljen, a njezina igra toplo-hladno je napravila pustoš
od njega. Poželio je nasloniti je na zid zgrade i uzeti je brzim potezom.
Beskrajna žudnja za njom stalno ga je iznova šokirala.
“Žao mi je zbog toga”, prozborila je, jedva se ispričavši. “Izgubila
sam glavu na trenutak, ali ako mislite da sam prihvatila ovo radno
mjesto kako bih spavala s direktorom, gadno se varate. Zaboravite da
se ovo dogodilo.
Ja sigurno hoću. Vidimo se u ponedjeljak, gospodine Andersone.”
Gledala je u svoju ruku koju je Lucas još držao.
Njezine riječi dovele su ga do eskalacije. Osjećao se kao da mu je
bacila čašu ledene vode u lice. Zar je već zaboravila što se maloprije
dogodilo? Možeš misliti! Pomišljao je da je podsjeti na eksplozivnu
kemiju koja postoji između njih dvoje. Nekako se uspio zaustaviti.
Znao je da je neće tako brzo zaboraviti, a nije želio ni da ona
zaboravi na njega. Rio je u napasti da joj kaže da blefira, ali znao je da
se idući put neće moći tako lako zaustaviti. Njihov sljedeći vatreni
susret bit će negdje gdje će se moći dostojno završiti.
Umjesto da je poljubi, što je želio u tom trenutku, okrenuo se i
povukao je za sobom. Borila se cijelim putem, ali shvatio je da je
svjesna da joj nikakve riječi neće pomoći pa je stoga šutjela. Kada je
stigao do auta, brzo je otključao vrata. Bacio ju je na prednje sjedalo i
požurio do vozačeva sjedala, ne gubeći vrijeme.
Upalio je auto i izišao s parkirališta. “Gdje živiš, Amy?”

* * *

U njoj je kuhala ljutnja, pa je morala izbrojati do deset prije nego

što odluči progovoriti. “Rekla sam vam da ne trebam prijevoz!”
prepirala se.
“Bez obzira na to želiš li prijevoz kući ili ne, ja ću te odvesti i bilo
bi zaista korisno da mi kažeš gdje živiš. Naravno, ako bi radije pošla k
meni da završimo ono što smo započeli na ulici, slažem se s time”,
ponudio joj je.
Još jednom je morala izbrojati u sebi da se smiri. Osjećala se
zarobljenom. Nije nikako htjela da njezin ekstravagantni šef vidi gdje
ona živi. Imala je u planu, čim uštedi dovoljno, preseliti se na neko
bolje mjesto. Razmislila je neko vrijeme prije nego što mu je rekla
adresu obližnjeg kompleksa sa stanovima.
Znala je da će lako naći mjesto gdje doista živi ako to želi, no nije
vidjela ni jedan razlog zbog kojeg bi se to dogodilo.
Zaustavili su se pokraj zgrade. Znala je da mora brzo reagirati kako
mu ne bi dala priliku da je otprati do stana. Stao je da pričeka auto koji
je izlazio, a Amy je uhvatila priliku. Iskočila je iz auta prije nego što ju
je uspio zaustaviti i nestala iza zgrade.
Nije mu ništa rekla, čak ga nije ni pogledala da mu vidi izraz lica.
Pretpostavljala je da je ljutit što ga je ošamarila. Kad-tad je morao
izgubiti iako je bila uvjerena da je on uvijek bio onaj koji je
pobjeđivao.
Nije htjela riskirati, čim ga je izgubila iz vida potrčala je i sakrila se
u obližnje grmlje. Ostala je ondje dulje nego što je trebalo. Napokon,
kad je shvatila da je vjerojatno otišao, iskrala se i odšuljala do
prednjeg dijela zgrade, tražeći pogledom njegov auto.
Sve je bilo čisto. Uzdahnula je. Imala je dosta hodanja do svoje
zgrade, a cipele koje je nosila nisu bile za to prikladne. Ah, pomislila
je, bolje da što prije krenem.
U sebi je tiho izgovorila molitvu, nadajući se da je netko neće
opljačkati na putu kući. Susjedstvo nije bilo baš prijateljski nastrojeno,
a ovako kasno nije nikada bila vani i to sama.
Nakon sat vremena napokon je stigla do skladišta starog stotinjak
godina gdje je iznajmila sobu. Uzdahnula je s gađenjem. Ribala je dva
dana sobu od poda do stropa prije nego što je prvi put ovdje spavala.
Trebala je ovdje ostati samo dok ne diplomira. Radila je puno radno
vrijeme tijekom studija, no jedva je skupila za školarinu. Uvijek je bila
spremna učiniti što god treba kako bi si osigurala bolju budućnost.
Nije se bojala napornog rada i to je dokazala ovih godina, i sebi i
drugima.
Njezina samohrana majka vucarala ju je od jedne kuće do druge.
Uvijek je bila gladna, prljava i morala se boriti protiv maminih
“prijatelja”.
Bila je zahvalna kad je otkrila lokalne knjižnice koje su joj postale
utočište i jednostavno se zaljubila u knjige. Provodila je sate čitajući
svaku knjigu, od početka do kraja.
U knjižnici je bilo toplo, osjećala se sigurno i ondje je odlučila da
će studirati kako više nikada ne bi živjela u opasnom svijelu, kojem ju
je majka izlagala. Umrla je kada joj je bilo četrnaest godina i bila je
jedna od rijetkih koji su bili smješteni u dobni udomiteljsku obitelj.
Tamo je dobila prvi pravi odmor. Amy je tugovala za majkom iako to
možda nije zaslužila. Osjećala se krivom zbog sreće što napokon svake
noći spava sita u toplom krevetu.
Iz stana punog droge došla je u dobro susjedstvo s odličnom školom
i uspjela dobiti nekoliko stipendija. Već je naučila kako je živjeti bez
ičega, a jednom kad je diplomirala i pronašla savršen posao kod
Andersona, njezini snovi napokon su se počeli ostvarivati. Još koji
mjesec i imat će svoj pravi dom.
Vratila se u stvarnost kada je ušla i osvrnula se po toj trošnoj sobi.
No, podigla je glavu visoko jer je znala da će uskoro otići iz ovog
užasnog mjesta i neće se više osvrtati za sobom.
Dopuzala je do svog kreveta i ležala u mraku misleći o proteklom
mjesecu. Toliko toga se promijenilo u njezinu životu. Diplomirala je,
pronašla odličan posao i izgradila snažno prijateljstvo s odličnim
dečkom.
Lucas.
Nije mogao proći ni jedan sat da ne pomisli na njega. Čak su i
njezini snovi bili ispunjeni njegovim likom. Zašto mora biti tako
neodoljiv? Zašto je toliko privlači? Ne bi bilo tako strašno da je samo
ona osjećala privlačnost, ali nakon večerašnjeg događaja više se nije
mogla pretvarati da on ne osjeća ništa prema njoj.
Htjela je da je ne želi. Tada bi joj bilo puno lakše držati se na
udaljenosti. Odlučila je da će odsad biti profesionalna, bez obzira na to
koliko joj tijelo gori u njegovoj blizini. Morala je zadržati svoj posao;
više nije mogla živjeti u četvrtima punima droge. Željela je otići odatle.
Satima se okretala i vrtjela po krevetu i konačno zaspala pred jutro,
kad je sunce počelo izlaziti. Srećom, bio je vikend.

* * *

U subotu ujutro Tom se spremao provozati do Amy kad mu je

zazvonio mobitel. “Pričaj mi”, rekao je pijevnim glasom.
“Molio bih Toma”, s druge strane javio se vrlo službeno Lucas
Anderson. Njegov glas odmah je bio prepoznatljiv.
“Ovdje je Tom. Kako vam mogu pomoći, gospodine Andersone?”
Zašto bi ga šef zvao u subotu?
“Tome, tražim Amyn stan. U popisu adresa očito je pogrešno
zabilježeno. Moram joj vratiti torbicu koju je sinoć ostavila u mojem
autu.
Tom mu je zamalo bez razmišljanja dao adresu. Način na koji je
Lucas govorio činio se kao da neki strogi zapovjednik izgovara
naredbe. Osjećao se kao da mu mora salutirati uz povik “Da,
gospodine?” Zaustavio se u zadnjem trenutku jer se sjetio da je Amy s
razlogom dala pogrešnu adresu.
“Vidjet ću se s Amy ovaj vikend, gospodine Andersone. Mogu joj
odnijeti torbicu. Večeras ćemo se naći u baru”, rekao je Tom. Smatrao
je da će ovako zadovoljiti obje strane. No, pogriješio je.
 “Tome, ne želim davati djelatnikove osobne stvari drugim
djelatnicima. Potrudit ću se da sam vratim Amy torbicu. Budi ljubazan
i daj mi njezinu adresu da to obavim.” Prije mu je glas zvučao
službeno. Sada je bio leden.
Opa, pomislio je Tom, on se ozbiljno zatreskao. Ako želim zadržati
posuo, bolje je da mu dam do znanja da nisam zainteresiran za Amy.
“Hm, gospodine Andersone, Amy i ja smo samo prijatelji. Ona zaista
nije moj tip, ako me razumijete. Ne morate brinuti o uredskim
romansama ni o ičemu sličnom, između nas ništa se ne događa.” Lucas
je pametan čovjek i shvatit će poantu.
S druge strane nije dopirao glas neko vrijeme, a onda se Lucas
oglasio malo ugodnijim glasom nego prije. “Još uvijek mi treba njezina
adresa.”

* * *

Lucas nije volio ponavljati stvari. Bio je neraspoložen od trenutka

kad je Amy sinoć istrčala iz auta. Nije volio da ga se ignorira, nitko
nikada nije imao potrebu bježati od njega. Sad je imao dvoje djelatnika
koji mu nisu željeli dati ono što je trebao. Trudio se da ih se ne riješi
oboje.
“Razumijem što tražite i zbog čega, ali Amy je moja prijateljica i
obećao sam da neću nikome dati tu informaciju. Ako izdam njezino
povjerenje, ugrozit ću naše prijateljstvo. Zaista bih vam želio pomoći, i
svjestan sam da me možete otpustiti, ali nemam pravo dati vam njezinu
adresu.”
Lucas se jedva suzdržavao. Brzo je shvatio da mu je lagala gdje
živi. Jednostavno je nazvao menadžment tvrtke koja iznajmljuje
stanove da provjere živi li uopće ondje.
Rekli su da trenutačno ne živi ondje, ali je početkom tjedna predala
molbu za jedan od njihovih stanova. Imali su stan koji će biti slobodan
za tri tjedna i ona ga je rezervirala. Nije joj išlo u prilog to što se tek
zaposlila, ali ranije ovoga tjedna razgovarali su s njegovim ocem koji
ju je preporučio, pa su zadovoljni što će Amy iznajmiti navedeni stan.
“Ispričavam se, gospodine Andersone, ali moram ići. Znam da
trenutačno živi u jako lošim uvjetima, no ja ću joj ponuditi smještaj
nekoliko tjedana dok ne pronađe novi stan”, izrekao je Tom brzo, prije
nego što ga Lucas prekine.
Lucas ga je slušao u tišini, zapanjen što ga je Tom otpilio baš kao i
Amy sinoć. Počeo je misliti da gubi kontrolu.
“Razgovarat ću osobno s gospođicom Harper.” Prekinuo je poziv
bez pozdrava. S Tomom neće ništa postići. Jedno mu je morao priznati:
imao je muda. Amy je očito cijenila lojalnost kod onih koji je vole.
Zaboravio je na Toma čim je spustio slušalicu. Mogao je razmišljati
jedino o sljedećem koraku u potrazi za Amy. Nakon sat vremena
razgovora s različitim ljudima napokon je dobio informaciju koja mu
treba. Odrastao je u bogatstvu i uz obilje novca, ali odgojen je
odmalena da to ne koristi protiv drugih ljudi. Ipak, bilo je trenutaka
kada mu je to olakšavalo život, a ovo je bio jedan od tih trenutaka.
Osjećao je nelagodu kako se približavao kući. U ovoj četvrti ne bi
se osjećao ugodno ni tijekom dana, a kamoli po noći. Kada je ugledao
kuću u kojoj je Amy doista živjela, zaprepastio se.
Što ona radi ovdje? Kako je mogla tako svjesno riskirati svoju
sigurnost? Ni najgorem neprijatelju ne bi poželio da živi u ovakvoj
kući, a bogme ni u četvrti. Svaki put kada je ugledao mjesta poput
ovog gdje Amy živi, razmišljao je o tome kako se mora više potruditi
oko ljudi kojima je pomoć prijeko potrebna.
I Lucas i njegova braća volontirali su još od mladih dana. Kako su
mu obveze svakim danom postajale sve zahtjevnije, polako je
zaboravljao na one kojima je potrebna pomoć, no ugledavši ovo zdanje
koje je trebalo biti kuća, obećao je sam sebi da će se više truditi.
Oprezno se uspeo stubama, bojao se da bi mogao pasti kroz
potpuno truli trijem. Ni vrata nisu izgledala ništa bolje, bio bi zahvalan
da sada ima kod sebe neko antibakterijsko sredstvo za ruke nakon
svega što mora dotaknuti ovdje. Preko volje glasno je pokucao na vrata
da ga čuju od glasanja životinja koje je dolazilo iz svih smjerova.
Nadao se da odvratan smrad urina, koji se osjetio ispod trijema,
pripada životinjama. Što je dulje tamo stajao, bio je sve više ljutit.
Amy je radila za kompaniju sada već mjesec dana, dovoljno da više
ne bude u ovoj straćari. Kući je nosila i laptop s povjerljivim
podacima. Da ga se slučajno domogne pogrešna osoba, rezultat bi bio
katastrofalan.
Trebala je tražiti novac unaprijed, učiniti bilo što da se makne
odavde. Čak i glupi ponos morao je imati granice.
 ŠESTO POGLAVLJE

Nakon dobrih pet minuta čekanja, vrata je otvorio čovjek koji je

smrdio na alkohol, a na sebi je imao samo prljave bokserice. Lucas se
trudio ne pokazati gadljivost koju je osjetio prema ovom prljavom
čovjeku koji očito nije čuo ni za češalj ni za brijanje.
“Hej, ti ne izgledaš bome kao dostavljač pizze. Jesam li možda
nešto osvojio?“, promrmljao je čovjek.
“Trebam Amy Harper.“ Lucas nije imao namjeru čavrljati s njime.
Pokupit će Amy i oboje ih izbaviti odavde.
“Prvi koji posjećuje tu ženu – snoba čovjek u odijelu.“, mrmljao je
alkoholizirani čovjek. Odmjerio je Lucasa od glave do pete i
promrmljao “Trebao sam joj više naplatiti stanarinu. Očito joj ide bolje
nego meni kad se netko kao ti pojavljuje na njezinim vratima. Tko je
ona? Dobro plaćena kurva? Kladim se da netko kao ti uživa u iluziji
nevinosti, a ona toga ima na bacanje. Znao sam da glumi. Izgleda da ja
ipak ne zarađujem dovoljno da bih platio njezine usluge.“ Nastavio je
pričati gluposti zbog kojih ga je Lucas htio zabiti u zid. No, morao je
naći Amy prije nego što učini nešto nepromišljeno.
“Amy, ovdje te želi vidjeti neki dobrostojeći čovjek“, viknuo je i
pomaknuo se od vrata. Lucas se nadao da ga više neće vidjeti. Bio je
potpuno lud, morao je Amy maknuti od njega. Nije shvaćao kako se uz
takvog čovjeka mogla osjećati sigurnom.
Lucas je čuo kako škripe vrata koja se otvaraju, a iza njih se
pojavila Amy. Pogled koji mu je uputila odavao je da je užasnuta.
Izgledala je kao srna uhvaćena u zamku i znao je da bi radije potonula
u zemlju nego razgovarala s njime u ovoj prljavoj kući.
U nekoj drugoj situaciji nasmijao bi se njezinu izrazu lica, ali nije
mu bilo do humora dok ju je gledao kako stoji u odvratnoj kući, u
blizini onog čovjeka. Bio je blizu toga da je prebaci preko ramena i
fizički udalji odavde.
“Zar me nećeš pozvati unutra?“ upitao je kroz stisnute zube.
“Gospodine Andersone, kako ste pronašli ovo mjesto? Ovdje sam
samo privremeno, kunem se. Za nekoliko tjedana preselit ću se u novi
stan.” Zvučala je zabrinuto.
“Obavio sam nekoliko telefonskih poziva. Sinoć si se žurila pobjeći
od mene pa si u autu ostavila torbicu”, odgovorio je. Pogledala je i
primijetila da u rukama drži torbu.
Amy je posegnula za torbicom, ali ju je Lucas zadržao prije toga.
Odmaknula se od njega da izbjegne fizički kontakt.
“Gospodine Andersone, zaista nije potrebno da ulazite. Cijenim što
ste mi donijeli torbu, ali upravo sam se spremala izići.” Nije ga htjela
pogledati u oči i jedva se suzdržao da je ne zgrabi za vrh brade i prisili
je da ga pogleda.
“Uzmimo tvoj kaput. Moramo porazgovarati”, rekao je. Tim
riječima napokon ju je natjerao da podigne pogled i vratila joj se boja u
lice. Dobro, pomislio je, draža mi je kada je ljutila nego vidjeti je
posramljenu ili poraženu.
“Vi ste moj šef tijekom radnog tjedna, gospodine Andersone, ali
vikendom radim što želim”, rekla je pozdravljajući ga. “Možete se sami
ispratiti.” Okrenula se prema svojoj sobi, očekujući da će poslušati.
Imala je pogrešno mišljenje o njemu ako je mislila da će doista
otići. Zaista ga je počeo živcirati njezin stav kojim ga je odbacivala.
Tiho ju je slijedio i zatvorio za njima vrata od sobe. Okrenula se kad je
čula da su se vrata zatvorila. Kad je vidjela da je ušao za njom, vatra
joj je sijevala u očima.
“Vi stvarno ne slušate, zar ne?” počela je vikati. “Rekla sam vam da
imam obveze danas. Voljna sam vas slušati preko tjedna kada ste mi
šef, ali moje slobodno vrijeme samo je moje i ne dugujem vam nikakva
objašnjenja.” Stajala je s rukama na bokovima, napućenih usnica i
lupkala nogom po istrošenom tepihu.
Zaista je bila prizor za gledanje.
Napokon je uspio odvratiti pogled od nje i osvrnuti se po sobi. Bila
je gotovo ugodna. Nigdje nije vidio trag prašine. Soba je bila mala,
jako mala. Njegov ormar bio je veći od njezine sobe, ali impresioniralo
ga je kako je sve uredno i čisto.
Odjeća joj je visjela na vješalici na zidu, a neki komadi te odjeće
zasigurno će mu priuštiti još besanih noći. U kutu je stajala kanta i
prašak za rublje. Na suprotnoj strani je smještena komoda s malim
frižiderom i štednjakom.
U sredini sobe, nekoliko koraka od njega, nalazio se njezin krevet.
Bio je prekriven privlačnim poplunom. Činilo se da krevet stoji na
nekakvim blokovima.
Primijetio je da je uložila mnogo truda u ovaj mali prostor, ali to
nije moglo popraviti mjesto gdje je živjela.
Lucas je shvatio da stoje sami u njezinoj maloj sobi, kraj kreveta
koji je djelovao vrlo privlačno. Njegov pogled usmjerio se na Amy, a
njegova ljutnja odjednom se izgubila.
Napravio je korak prema Amy. Više nije imao volje odolijevati joj
ni minutu. Obećao si je da neće započeti ono što ne može završiti, a
premda je kuća bila odvratna, tu je bio i njezin privlačan krevet koji bi
poslužio svrsi. Odjednom su se vrata naglo otvorila i u sobu je ušao
njezin pijani i zamalo gol najmodavac. Lucas je bio spreman udariti ga,
što nije učinio još od studentskih dana.
“Pa, Amy, budući da si mi lagala”, pričao je nerazgovijetno “tvoj
najam se upravo utrostručio i želim odmah cijeli iznos ili svoje bogato
dupe može van odavde. Očito imaš bogate klijente pa ne bi trebala
imati problema s novcem.”
“Nemam toliko novca...” započela je.
Brzo ju je prekinuo. “Stalno hodaš ovuda kao da si bolja od svih
nas. Vidim jednog od tvojih muškaraca, a sigurno ih imaš mnogo. Auto
koji vozi vrijedi više od ovakve tri kuće. Želim svoj novac istog trena!”
zavikao je i prijeteći krenuo prema Amy.
Lucas mu je prepriječio put i uputio pogled kojim ga je zaustavio na
mjestu. Inače mu ne bi dopustio da tako razgovara s njom, no stvari su
se razvijale bolje nego što se mogao nadati. Htio je zahtijevati od nje
da napusti ovo mjesto, a sada neće ispasti negativac. To bezvrijedno
smeće učinit će ga herojem. Izvući će je iz kuće, a krivac će biti taj
pijanac.
Amy je planula. “Pijani gade, nikada nisam ponižavala ni tebe ni
ovo smeće od kuće. Svaki mjesec sam ti plaćala na vrijeme da bi se
mogao napiti mojim novcem. Ostala sam ovdje samo zato što nisam
imala izbora, a za tvoju informaciju, ionako sam trebala otići za
nekoliko tjedana. Dojadio mi je tvoj smrad!” rekla je suznih očiju.
“Odlazi odavde, ti snobovska kurvo!” poviknuo je prije nego što ga
je Lucas prekinuo.
“Prestani tako razgovarati s njom ili ćeš imati problema sa mnom.
Otići će odavde, ali do tada iziđi iz njezine sobe”, rekao mu je Lucas.
Čovjek se brzo povukao. Čak je i on shvatio da je bolje poslušati ga.
“Amy, ne trebaš nositi ništa odavde. Sve ću ti nadoknaditi. Idemo
što prije.” Trudio se biti pažljiv. To je bilo nešto novo, ali zazvučalo je
kao da njezine stvari nisu vrijedne.
 “Vi zarađujete u jednom danu više nego što sam ja zaradila u
cijelom životu, ali svejedno sam ponosna na ono što posjedujem”,
povikala je.
“Nisam htio omalovažiti ni tebe ni tvoje stvari. Tvoj najmodavac je
opasan i želim te što prije odvesti odavde.”
Konačno se slomila i briznula u plač.
Lucas ju je privukao u naručje. Pokušala se othrvati, ali to je bilo
kao da pokušava gurnuti nekoliko tona tešku stijenu. Prestala se boriti
i predala se osjećaju beznađa, jecajući na Lucasovim prsima. Nazvao
je svog brata da joj pomogne preseliti stvari.
Kad su njezini jecaji utihnuli i uspjela se sabrati, pomogao joj je da
se spakira. Njegov brat Alex stigao je s kamionom baš kad su
završavali.
“Bok, Lucas, prekidam li?”
Amy je podignula pogled kad je Alex ušao u sobu. “Je li u vašoj
obitelji pravilo da se rađaju djeca koja izgledaju kao grčki bogovi?”
Primijetio je da je progovorila prije nego što je promislila. Vidio je
kako joj se crvene obrazi nakon što su joj riječi pobjegle.
Lucas se odjednom nacerio, to je bio njegov prvi osmijeh pred njom.
Svidjelo mu se Što ga je usporedila s bogom. Zadovoljila ga je misao
da ga smatra privlačnim.
Očito nije bila imuna na njega kao što je pokušavala ostaviti dojam.
 SEDMO POGLAVLJE

“Znači, ti si slavna gospođica Harper zbog koje moj brat provodi

besane noći“, rekao je Alex kad je stupio u sobu i privukao je zagrljaj.
Amy je ostala zaprepaštena, bez riječi.
Nakon što ju je Alex napokon spustio, Amy ga je pogledala i ostala
iznenađena činjenicom da je nimalo privukao. Također je bio zgodan
kao i Lucas, savršenog tijela, no ipak njegov dodir u njoj nije izazvao
nikakav vatromet.
Amy nije bila sretna zbog toga. Da joj se i on svidio, tada bi mogla
objasniti sama sebi privlačnost koju je osjećala prema Lucasu. Bio je
privlačan i mnoge žene su ga željele. Buljila je u njega dosta dugo i
shvatila da nema smisla. Izgleda da je jedini Anderson za kojim je
njezino tijelo izdajnički žudjelo bio onaj koji se stalno mrštio.
“Alex, prestani je gnjaviti, upoznat ću vas. Amy, ovo je moj odvratni
mlađi brat Alex. On je jedini trenutačno imao slobodan kamion pa
nisam mogao izbjeći njegovu pomoć“, rekao je Lucas.
“Hvala“, promrmljala je Amy jer nije znala što bi drugo trebala reći.
“nema na čemu, Amy. Uvijek mi je zadovoljstvo pomoći dami u
nevolji“, rekao je namignuvši joj, zbog čega su joj se obrazi
zacrvenjeli.
“Da, Alex, razumijemo da voliš flertovati. Molim te, smiri hormone
barem na pet minuta da odnesemo stvari iz sobe i odemo odavde. Ne
znam kada će se onaj luđak opet vratiti, a ne bih htio da me danas
netko upuca“, rekao mu je Lucas.
“Kako vi kažete, gospodine“, rekao je Alex salutirajući mu uz
cerekanje. Lucas mu je uputio prijeteći pogled pa su krenuli nositi
stvari.
Prije nego što se Amy snašla, potpuno su ispraznili sobu i utovarili
stvari u Alexov kamion. Gledala je u kuću u kojoj je bila prisiljena
živjeti nekoliko godina. Bilo je pomalo zastrašujuće što je uopće
izdržala živjeti tako dugo u toj rupi. Zasigurno se to i Lucas pitao.
Alexove riječi su je šokirale i trgnule iz misli.
“Jedva čekam da te ukradem svom starijem bratu, Amy. Ti si
prekrasna i stvarno si predobra za njega. Nemoj mi slomiti srce.” Dao
joj je brzi poljubac u usnice i krenuo prema kamionu.
Ostala je prikovana na mjestu nekoliko sekundi, podižući ruku
prema usnicama. Nikada nije bila u društvu toliko samopouzdanih
muškaraca pa nije znala kako se treba ponašati. Dečki s kojima se
obično družila nisu je ljubili ni u obraz, a kamoli u usta.
Konačno, predala se humoru i prasnula u smijeh. Kako ne bi uživala
u društvu tako dragog muškarca? Shvatila je da joj se zapravo sviđa
njegovo bezopasno flertovanje. To joj je malo uljepšalo dan.
S druge strane, Lucas nije izgledao kao da se zabavlja. “Molim te,
ignoriraj mog brata. Dopušta hormonima da mu upravljaju životom, on
voli lijepe žene, ali je bezopasan.” Primio ju je za ruku i krenuli su
prema njegovu autu.
Vidjela je da je Lucas iživciran, ali nije bio ljutit. Vidjelo se da im
je stalo jednome do drugoga. A činilo se i da vole međusobno izazivati
se. Nije htjela u to ulaziti. Nije bila dovoljno jaka za to.

* * *
 Lucas joj nije želio priznati da bi najradije udario brata jer je
poljubio njegovu djevojku. Nije htio ni priznati koliko je bio
ljubomoran što nije ošamarila Alexa kad ju je poljubio.
Morao je smiriti samog sebe jer je znao da Alex to čini samo da bi
ga naživcirao. I to mu je uspjelo.
Kada su stigli do suvozačeva sjedala, Amy je počela oklijevati.
“Samo malo. Kamo će odvesti moje stvari? Ja još ne znam kamo idem.
Ovo se tako brzo dogodilo da nisam imala vremena smisliti što ću
dalje.”
Lucas je vidio paniku u njezinim očima. “Amy, bit će sve u redu.
Zasad ću te odvesti u kuću mojih roditelja. Alex je rekao ocu što se
događa i on želi razgovarati s tobom.” Počela je okretati glavu
spremajući negativan odgovor, ali Lucas ju je pogledao ravno u oči.
“Amy, nije baš pametno odbiti mog oca.”
Oči su joj se širile dok je pokušavala utišati paniku koja je samo
rasla u njoj. Više nije ništa izgovorila dok je sjedala u auto i vezala se
pojasom. Lucas se cerekao dok je obilazio oko auta prema vozačevu
sjedalu. Znao je kako se osjeća. Kad je otac zvao, svi su dolazili. I to
nije bilo zato što je on glava obitelji. Dolazili su jer su ga poštovali.
Slušali su ga jer je bio čovjek koji je uvijek čuvao leđa drugima.
Bio je zaista poseban otac, nikada mu nije bio važniji posao od
njegove obitelji, a djeca su uvijek najprije njemu dolazila s problemom
ili dobrim vijestima. Već je znao za situaciju u kojoj se Amy našla jer
mu je obitelj uvijek sve govorila.
Lucas i Amy nisu razgovarali na putu prema obiteljskoj rezidenciji.
Znao je da joj treba vremena da se sabere. U nekoliko sati prošla je
mnogo toga i bilo mu je drago da nije on ispao negativac u cijeloj priči.
Morala je doći sebi jer će uskoro upasti u kaos u njegovoj obitelji.
Ovaj vikend svi su bili na imanju zbog majčina rođendana. Svaki
blagdan bio je razlog za okupljanje obitelji, no rođendan Lucasove
majke bio je veliki događaj.
Njegov otac je uvijek govorio da je rođenje njegove supruge odličan
razlog za slavlje. Bila je svjetlost u njegovu životu i bez nje život bi mu
bio isprazan. Želio je od njezina rođendana napraviti nacionalni
praznik. Amy je prekinula Lucasa u razmišljanju. Kad su se približili
kući, konačno je progovorila.
“Gospodine Andersone, izgleda da imate društvo. Mislim da nije
pravi trenutak da se pojavim. Možete li mi, molim vas, dati svoj
mobitel da pozovem taksi?” govorila je nečujnim šapatom.
“Nema šanse”, bio je Lucasov odgovor.
Amy je pogledala u sebe i zatim u njega. “Imam prastare traperice
na sebi”, zavapila je. “Molim vas, ne tjerajte me da ovakva ulazim
unutra.”
Nasmijao se njezinu paničnom izrazu lica i prestrašenom glasu.
Njegova obitelj bila je blagoslovljena mnogo čime, ali nisu bili onakvi
kakvima ih je smatrala. Nikada se nisu ružno ponašali prema nekome
zbog načina njegova odijevanja ili zato što nije imao novca.
“Amy, ponašaš se kao da smo mi hrpa snobova. Mi smo obični
ljudi, kao i svi ostali. Pa što ako volimo lijepe stvari? U ovom trenutku
si ti zapravo snob jer sudiš mojoj obitelji na temelju onog što smo
stekli”, rekao je.
Šarmirao ju je riječima. Oči su joj zasjale kad je čula što govori
onim sjajem koji on voli vidjeti. Napokon. Volio ju je vidjeti
samopouzdanu. Nije želio kraj sebe plašljivu ženu. Želio je snažnu i
tvrdoglavu ženu koja će ga uvijek izazivati i paliti vatru u njemu. Ono
što će Amy tek naučiti o njemu jest da Lucas uvijek dobije što želi, a
ovog trena želio je da ona bude s njim. Obišao je auto i pomogao joj da
izađe. Položio je njezinu ruku u svoju i napola je dovukao do kuće.
Već je bila u toj kući kada je dolazila na intervju za posao, a sada
barem nije morala biti tako uplašena kao onda. Iako je već bila ovdje,
primijetio je kako joj ljepota kuće oduzima dah. On je bio naviknut na
svoj dom iz djetinjstva, ali znao je kako kuća izgleda strancu. Bila je
zapanjujuća.
Lucas ju je poveo do mjesta gdje se čuo smijeh kroz hodnike, nošen
glazbom iz pozadine. Osjetio je da se njegova napetost smanjila dok je
Amy hodala uz njega hodnikom. Sviđalo mu se biti s njom iako je znao
da ne bi smio. No sada to nije važno, bio je kod kuće, a Amy je bila na
sigurnom. Osjećao se prilično dobro.
“Napokon ste stigli. Što ste radili do sada, šetali krajolikom? Ja sam
stigao prije pola sata, a ne vozim taj tvoj auto za utrke.” Alex im je
prišao i udario brata u rebra. “No sve ti je oprošteno s obzirom na to
da si doveo moju buduću mladu. Kako si, ljepotice? Predugo smo bili
razdvojeni. Želiš li pobjeći odavde i udati se za mene u Vegasu?” šalio
se. Bacio je ruku preko njezina ramena i odvukao je preko sobe po
piće.
Lucas je kolutao očima. Znao je da se njegov brat boji braka čak i
više nego on sam. Ipak će imati Amy na oku jer ako bi itko mogao
promijeniti njegova brata da od plejboja postane sretno oženjen čovjek,
to bi bila ona. Pobrinut će se da njegova braća znaju da Amy nije na
tržištu. Bio je šokiran količinom ljubomore koja se skupljala u njemu.
Nikada se nije tako osjećao ni zbog jedne žene. Da je neka od
djevojaka s kojima je izlazio poželjela pobjeći s nekim od njegove
braće, bio bi sretan da joj kaže zbogom.
No, to se nikad nije dogodilo jer braća nisu otimala djevojke jedan
drugome. Imali su taj prešutni dogovor i nisu ga kršili. To se
jednostavno ne radi. S druge strane, voljeli su jedan drugoga činiti
ljubomornim.
Krenuo je po svoju djevojku... ovaj, djelatnicu, no Esther je spasila
stvar.
“Alex, pusti djevojku na miru. Bez imalo srama je zavodiš, a njoj je
neugodno. Kako si, Amy?”
“Dobro sam. Zaista počinjem shvaćati onaj računalni program i
mislim da te više neću trebati zvati u ponedjeljak. Danas je samo jedan
od onih dana. Ništa o čemu bi trebalo brinuti”, odgovorila je Amy
hrabro.
Lucas je primijetio da Amy nije naviknuta da itko brine o njoj, pa
čak ni da je voli. Morat će se naviknuti na oboje. Zaposlenici
Andersona smatraju se dijelom obitelji. Andersoni brinu o njima. Dani
kada je sama nosila golemi teret na svojim leđima - završeni su.
 OSMO POGLAVLJE

“Znam da se na poslu odlično snalaziš. Zapravo sam pitala kako si

inače, privatno?. Čula sam priču o mjestu na kojem si dosad živjela“,
rekla je s mnogo empatije u glasu. Našla se u Estherinu zagrljaju prije
nego što je shvatila što se događa. Osjećala je kako joj se grlo steže
dok ju je Esther grlila.
“Nemoj se ustručavati katkada tražiti pomoć. Svi ćemo se vrlo
dobro upoznati budući da ova obitelj brine o ljudima koje vole“, rekla
je.
“Hvala, Esther. Zaista je divno imati tako divne poslodavce“, rekla
je Amy kad se uspjela izvući iz zagrljaja.
“U početku mi je bilo teško pomisliti na mirovinu. Obožavala sam
raditi s Josephom sve ove godine. Gledala sam njihove dečke kako
trče hodnicima tvrtke i odrastaju. Nakon nekog vremena zbližila sam se
s Katherine. No, najbolji dio mog odlaska u mirovinu jest da su sada
moja obitelj i neću ih izgubiti, samo sam dobila mogućnost češće ostati
prespavati kod njih.“
“Još sam pod dojmom svega što mi se događa. Nisam naviknuta da
ljudi brinu o meni. Čini se pomalo nerealno, kao da ću se svakog
trenutka probuditi iz sna. Stvarno se nadam da se to neće dogoditi“,
priznala je Amy.
“Možeš se opustiti, Amy. Sada si u dobrim rukama“, obećala joj je
Esther.
 Amy, tako mi je drago da si ovdje“, rekao je Joseph. “imamo mnogo
tema za razgovor, ali o tome ćemo poslije. Vjerojatno si primijetila sve
ove ljude.“ Njegov entuzijazam potaknuo je Amy da poskoči. Nastavio
je pričati prije nego što je Amy stigla išta odgovoriti.
“Danas je mojoj nevjerojatnoj ženi rođendan i okupili smo se kako
bismo proslavili njezin dolazak na svijet. Dođi, dođi sa mnom, želim t
upoznati s njom i ostalima. Već sam joj sve ispričao o našoj najnovijoj
djelatnici“, rekao je.
Primio je Amy za ruku, a ona je morala trčkarati kako bi ga sustigla.
Bez obzira na to što je otišao u mirovinu, još se jako dobro držao, što
nije čudno jer je godinama bio na čelu velike kompanije.
“Katherine, želim te upoznati s Amy, ona je Lucasova nova izvršna
asistentica. Odlična je u svom poslu. Mislio sam da neće biti lako
zamijeniti Esther, ali izgleda da smo otprve imali mnogo sreće”,
govorio je Joseph prilazeći vrlo elegantnoj ženi koja je izgledala kao da
nema ni pedeset godina.
Njezina sijeda kosa srednje dužine bila je savršeno oblikovana i
padala do ramena. Zbog potpetica činila s višom iako je bila otprilike
iste visine kao Amy. Oko blistavih, smeđih očiju imala je male bore
koje su pokazivale da se vjerojatno mnogo smije.
“Jako mi je drago upoznati te, Amy. Toliko toga sam čula o tebi.
Žao mi je zbog okolnosti, draga. Nemoj dopustiti da ova gužva previše
utječe na tebe. Znam da je ova soba puna testosterona, ali svi ovi dečki
samo mnogo pričaju. Kad dođe do onog bitnog, oni su samo nježni
divovi”, reklaje Katherine nagnuvši se prema njoj.
Prije nego što je Amy mogla nešto izgovoriti, Katherine ju je primila
u zagrljaj. Amy je polako počela shvaćati da su Andersonovi jako
osjećajni ljudi i to ne samo muški dio obitelji. Svima je bilo normalno
grliti se, pa čak i ljubiti. Katherine ju je stisnula još čvršće i zadržala u
zagrljaju dulje nego što je uobičajeno pa se Amy morala boriti sa
suzama zbog podrške koju je osjetila i rastopila se u zagrljaju.
Katherine je nosila parfem koji je mirisao na slatki cimet i ispunio
Amyne nosnice, što je ovu priliku pretvorilo u trenutak za sjećanje.
Amy njezina majka nikada nije zagrlila. Kako bi je uopće mogla
grliti kada je samo brinula o tome kada će se ponovno “urokati”. Amy
je obećala sama sebi da će svoju obitelj uvijek držati na okupu.
Uhvatila se u razmišljanju kako samo želi uživati u ovom prihvaćanju
Andersonih.
Većinu vremena mislila je da dobro podnosi što je sama, ali
promatrajući ove osjećajne ljude na okupu shvatila je što propušta.
Žudjela je za takvom povezanošću s obitelji.
“Hvala što ste me pozvali na zabavu”, Amy je uspjela prozboriti
kada ju je Katherine pustila iz zagrljaja.
“Zadovoljstvo je moje, draga. Volim svoje rođendane jer je tako
lijepo imati obitelj i prijatelje na okupu. Sada kada ovdje radiš, često
ćemo se viđati. Joseph je uvijek bio izbirljiv oko ljudi koje zapošljava
na takve pozicije jer je znao da će oni postati i dio obitelji, a ne samo
zaposlenici.”
Amy nije znala što da kaže. Znala je da se Andersoni jako dobro
odnose prema svojim zaposlenicima, ali nije mogla shvatiti njihov
običaj da te ljude dovode kući i tretiraju ih kao jednake sebi. Nije ni
čudno da u kompaniji nije bilo puno odlazaka zaposlenika. Srce joj se
ponovno ispunilo osjećajem zahvalnosti zbog posla koji je uspjela
dobiti.
Još odlučnija nego prije znala je da se mora boriti protiv
privlačnosti koju je osjećala prema Lucasu budući da nikako nije
željela izgubiti svoje radno mjesto u kompaniji. Više i od plaće, koju je
očajnički trebala, svidjelo joj se biti dijelom ove obitelji.
“Odvest ću te da upoznaš i druge ljude. Amy”, rekao je Joseph.
“Ovdje je mnogo izvršnih direktora iz naših ureda koje ćeš vjerojatno
prepoznati, ali znam da meni uvijek treba vremena da zapamtim imena.
Ovo je dobra prilika za to. Neki od ovih ljudi već su neko vrijeme u
mirovini, ali viđat ćeš ih u uredima jer pomažu novijim generacijama.
Jednom kada postaneš dio svijeta biznisa koji se mijenja brzim
tempom, teško je maknuti se od toga, čak i kada znaš da je vrijeme da
spremiš svoja odijela jer ti više neće biti potrebna.”
Sljedećih dvadeset minuta Joseph ju je vodio po golemoj sobi.
Upoznala je toliko mnogo ljudi da je bila sigurna da neće svima
zapamtiti imena.
Premda su svi bili odjeveni ležerno, u polo majice i nove kaki hlače,
još uvijek se osjećala neugodno među njima u svojim starim
trapericama i majici. Nitko je nije gledao s gađenjem, barem ona nije
primijetila, ali bila je svjesna svog izgleda.
Kada su bili pri kraju s upoznavanjima, ljudi su se počeli komešati.
Podigla je pogled da vidi što je uzrok tome, a ispred nje odjednom je
stajao još jedan grčki bog.
Zaista, zar su ih uzgajali na drveću? Primijetila je obiteljsku sličnost
i shvatila da to mora biti treći brat. Kvragu, bio je seksi poput grijeha u
svojim uskim, iznošenim trapericama Wrangler i s crnim kaubojskim
šeširom na glavi. Osmijeh koji je imao na licu upotpunjavao je njegov
izgled.
Iako je njegova odjeća bila iznošena baš kao i njezina, nosio ju je
nevjerojatno dobro.
“Momče, gdje si ti tako dugo? Tvoja majka već je počela cmizdriti
pitajući se gdje joj je najmlađi sin. Pomislila je da si zaboravio na
njezin rođendan”, rekao je Joseph, nagnuvši se prema sinu i zagrlivši
ga.
“Ah, oče... Isabel je rodila pa sam morao biti siguran da je sve u
redu. Sada je Chad ostao s njom pa sam ja požurio ovamo”, rekao je.
“Valjda ti možemo oprostiti. Srećom, stigao si prije rezanja majčine
rođendanske torte.”
“Gdje je Lucas? Trebam razgovarati s njim”, rekao je Mark prije
nego što je primijetio Amy. Izgledao je poput brata, samo je bio malo
mišićaviji. U blizini trojice braće sigurno su ženama klecala koljena.
“Tvoj je brat na drugoj strani sobe i, ako se ne varam, nije ti uputio
baš lijepi pogled”, rekao je Joseph i namignuo Marku, što Amy nije
uspjela razumjeti.
Mark je pogledao Lucasa, široko se nasmijavši, a zatim se okrenuo
prema Amy. Mislila je da će je izdati koljena. Tip je odisao čistim
seksepilom i morala je priznati da njezinim očima godi pogled na njega.
Amy nije imala pojma da je pogled koji je Lucas uputio Marku
govorio da mu je ona nešto više od izvršne asistentice. Lucas je jasno
davao do znanja Marku, a i svima ostalima u sobi, da je Amy njegova.
“Tko je ova zgodna žena koju držiš za ruku, oče? Zar se mama
napokon opametila i ostavila te?” upitao je Mark, držeći je zarobljenu
pogledom.
Amy se odmah počela crvenjeti pa je pogledala prema dolje kako
ne bi primijetio da joj je neugodno.
“Mark, prestani biti neugodan prema našoj gošći. Ovo je Amy
Harper. Ona je nova izvršna asistentica ovog tvog brata na drugoj strani
sobe”, Joseph je govorio cerekajući se.
“Gospođice Amy, zadovoljstvo mi je upoznati te. Uskoro ću imati
slobodno radno mjesto ako ti dojadi raditi za mog tvrdoglavog brata”,
rekao je i zavodnički joj namignuo.
Amy se u istom trenutku našla u njegovim rukama, gledajući u
nasmijane oči. Njegove usne spojile su se s njezinima u čedan
poljubac, a zatim ju je pustio i stavio ruku na njezino rame. “Ova
poslovna ponuda otvorena je kad god poželiš. Jako se dobro ljubiš”,
rekao je namignuvši joj.
 Amy je pomalo strahovala da će se U društvu Andersonovih
muškaraca uvijek crvenjeti. Imala je osjećaj da zbog tako dobrog
izgleda i samopouzdanja imaju stav da mogu osvojiti svijet. Trebala je
biti uvrijeđena što je dopustila da je sva trojica poljube, no to joj nije
nimalo smetalo. Ni Mark ni Alex nisu imali namjeru produbiti značenje
poljubaca. Iako je znala da su tim činom htjeli jedino uzrujati svog
brata, mogla im je uštedjeti vrijeme i dati im do znanja da se između
nje i Lucasa ne događa baš ništa.
Dok je uspoređivala poljupce koje je primila od trojice braće,
plašila ju je pomisao da je samo Lucasov dodir u njoj izazivao pravu
vatru. Nije ju privukao samo zato što je imao sve potrebno, doista ju je
privlačio iz njoj nepoznatog razloga. To je bilo za nju stvarno neugodno
saznanje.
Znala je da njegova braća samo bezopasno flertuju, ali žena obično
ne bi mogla kontrolirati odgovor svog tijela nakon poljupca tako
uglađenih i zgodnih muškaraca kao što su Mark i Alex. Dok je ona
razmišljala o tome kako da se ponaša, pristupio im je Lucas.
“O. K., Mark, sad možeš maknuti svoje ruke s Amy. Odvest ću je
da nešto pojede”, rekao mu je Lucas i maknuo njegovu ruku s njezina
ramena. Amy nije ni primijetila da ju je Mark još uvijek grlio dok
Lucas svojim postupkom to nije naglasio.
“I, samo da znaš, ona nije slobodna”, završio je razgovor. Tim
riječima odvojio ju je od Marka i sada se njegova ruka nalazila na
njezinu ramenu. Počela se osjećati poput nove igračke koja je kružila
po sobi. Nije smjela zaboraviti napomenuti mu da ne govori o tome je
li slobodna ili nije. To ga nije trebalo zanimati, a pogotovo nije imao
pravo ikome govoriti o njezinu ljubavnom životu ili, bolje rečeno, o
nedostatku ljubavi u njezinu životu.
Ruka mu je počivala na njezinu ramenu, prstima joj je prelazio
preko kostiju, što je u Amy počelo buditi onaj poznati osjećaj vrućine
koji joj je klizio niz tijelo. Palcem je prelazio preko njezina vrata
prouzročivši trnce koji su joj se počeli pojavljivati na površini kože.
Zašto on? Zašto je Lucas morao biti taj koji je probudio njezin
uspavani libido?
“Ispričavam se zbog svog brata, zapravo zbog obojice. Samo me
pokušavaju izluditi, no ne bi smjeli zbog toga plaziti po tebi”, rekao je
Lucas dok ju je vodio prema mjestu gdje je bila poslužena hrana,
neograničene vrste jela ponuđene gostima koji su stigli na zabavu.
“Ako gledam pozitivno na ovu situaciju, sada barem mogu reći da
sam poljubila svu trojicu najzgodnije braće koje sam ikada vidjela.
Zbog toga ću ljudima možda djelovati zemaljskije nego što to doista
jesam”, rekla je nasmijano.
Shvatila je da ima dvije mogućnosti: mogla je biti ljutila ili se
nasmijati cijeloj situaciji. Ne događa se često da curu poljube tri
nevjerojatno zgodna tipa pa je izabrala drugu mogućnost i dobro se
nasmijala svemu.
“Voliš se igrati s više muškaraca istodobno?” upitao je tihim
glasom. “Vaša braća su bezopasna”, odgovorila mu je. Lucas ju je
bijesno gledao, nije razumjela zašto se tako uzrujao.
“Nije ti bilo smiješno kada sam te ja poljubio.”
Ovim komentarom ju je zaustavio. Ne, nije joj bilo smiješno kad ju
je poljubio, ali tada joj je tijelo gorjelo i zaboravila je gdje se nalazi.
Lucas ju je uplašio, učinio je da zaboravi da ona zapravo ne želi vezu.
Nije se mogla ljubiti s njime, to je bilo preopasno.
“Niste li rekli da idemo po hranu?” upitala je pokušavajući
promijeniti temu i nadala se da će pristati na to.
Gledao je u nju nekoliko trenutaka prije nego što je nastavio hodati.
Uzdahnula je s olakšanjem kad je shvatila da je odustao od započete
teme. Dok su uzimali tanjure, okružila ih je neugodna tišina.
Amy je potpuno izgubila apetit dok je stajala pokraj Lucasa i pitala
se kako da nastavi raditi s njime. Kada bi je pustio na miru, sigurno bi
je prošla ta zaljubljenost u njega, no ako nastavi ovako neprestano je
dodirivati, neće izdržati ni mjesec dana, molit će ga da dovrši ono što
je započeo u mračnoj ulici.
Pokušavala je prestati misliti na to dok ju je Lucas vodio prema
stolu. Nije trebalo dugo da im se pridruže ostali. Amy je bila
iznenađena kada je shvatila da uživa u ovoj večeri dok se zabava
nastavila dugo u noć.
Zaboravila je na svoje probleme pa čak i na činjenicu da je
trenutačno bez doma. Opustila se i iskoristila ovo vrijeme da upozna
ljude iz ureda, čak je dogovorila i nekoliko odlazaka na ručak za ovaj
mjesec. Sve će biti u redu. Prvi put u životu napokon se počela
osjećati sigurno.
 DEVETO POGLAVLJE

Amy je sjedila u stolcu za ljuljanje, nije ni razmišljala o tome koliko

je kasno dok nije primijetila da se zabava prorijedila. Ponovo su
isplivali na površinu problemi u kojima se našla, sada je imala vremena
ponovo o svemu razmisliti. Nije imala mnogo ušteđevine. Imala je
dvije plaće koje su bile prilično impresivne, no to je bilo nužno za
plaćanje pologa za novi stan. Ako to sada potroši za smještaj u nekom
motelu, trebat će joj mnogo više vremena da se useli u novi stan.
Ah, pomislila je. Nije imala drugog izbora, morala je to učiniti. To
će odgoditi njezine planove za mjesec ili dva, ali bit će to samo mala
prepreka koju će uspjeti prebroditi. Bila je tako blizu ostvarenju svojih
ciljeva da je ništa nije moglo zaustaviti. Ako sagleda širu sliku, to i
nije bio neki veliki problem.
“Ovdje si Amy. Ja jako rijetko sjedim u ovom stolcu“, rekao je
Joseph i vratio je natrag u stvarnost iz njezinih razmišljanja. “Zabava je
napokon završila pa možemo do mog ureda pobrinuti se za posao.“
“O. K., gospodine Andersone“, odgovorila je bez razmišljanja dok
nije vidjela da je podignuo obrve. “Oprosti, Joseph“, rekla je sa
smješkom, navikavajući se zvati ga imenom. Bila je pomalo nervozna i
instiktivno je paničarila na samu pomisao da želi razgovarati o poslu.
Brinula se da nije dovoljno kvalificirana za posao i da će je kad-tad
otpustiti. Bilo je logično zaključiti da je nije pozvao na zabavu da bi je
otpustio nakon togaq, no strah je bio prirodan instinkt u životu kakav je
Amy živjela.
“Sada, kada smo utvrdili naša imena, pođi sa mnom“, rekao je
cerekajući se. Nije mogla ništa drugo osim nasmijati se.
Amy ga je slijedila kroz niz hodnika pitajući se kako se snalazio u
ovoj golemoj palači. Katherine su zasigurno trebale godine da sve
uredi. Amy je promatrala uokolo i razmišljala kako bi to bilo nešto u
čemu bi zaista uživala.
Razmišljala je o tome da studira dizajn interijera, no znala je daq je
teško pronaći posao u tom području. Iako je priželjkivala imati luksuz
da radi posao koji voli, to se ipak nije dogodilo. Prioritet joj je bio
osigurati si budućnost. Nije željela nikad više živjeti na opasnim
mjestima.
Priželjkivala je obitelj, no najprije se morala situirati. Morala se
podsjećati na to da je još mlada i da ima dovoljno vremena za sve.
Približavali su se uredu, a Amy se nesvjesno zaustavila pokraj jedne
slike. To je bilo djelo njezina omiljenog slikara Thomasa Kinkadea.
Predivna koliba smještena na obali potoka, jedna od njezinih
najdražih slika. Bila je očaravajuća, kao i sva njegova djela. Način na
koji je slikao davao je dojam da se voda miče, a svjetla iz kolibe
pozivala su ju da ude unutra. Mogla se zamisliti kako sjedi na
rustikalnom trijemu, a potok odnosi sve njezine brige i probleme.
Nasmijala se sama sebi zbog pomisli koja se pojavila, osjećajući mir
pri pogledu na ovu sliku u trenutku kada je stres u njezinu životu bio
na vrhuncu.

* * *

Amy nije primijetila Josephov osmijeh dok ju je promatrao kako

zaneseno gleda u umjetničko djelo. Što ju je više upoznavao, bio je sve
sigurniji da je donio dobru odluku. Nije bila impresionirana kipovima
koji vrijede milijune ni skupim autima. Očarala ju je ljepota
umjetničkog djela. Doista bi bila prekrasan dodatak njegovoj obitelji.
Bio je ponosan na svoju sposobnost da “pročita” ljude u kratkom
vremenskom roku. Zbog toga je i bio tako uspješan u poslovnom
svijetu kao izvršni direktor kompanije. Vrlo brzo je prepoznao kakva je
Amy djevojka. Bila je usamljena, trebala je obitelj i bojala se vjerovati
ljudima. Uz to je imala i zlatno srce.
Većinu vremena na zabavi promatrao je kako funkcionira s ljudima
u sobi. Uvijek se trudila da ljudima bude ugodno u njezinu društvu
premda je istodobno proživljavala stresne trenutke u životu. Nije
mogao zamisliti kako je to kada nemaš siguran dom.
Ona bi bila savršena supruga njegovu sinu. Oboje su tražili nešto
više u svojim životima, ali nijedno od njih to nije shvaćalo ili si nisu to
željeli priznati.
Joseph je već primijetio da Lucas ne skida pogled s Amy. Bilo je
vrlo očito da i ona razvija duboke osjećaje prema njemu. Joseph se
nadao vjenčanju u proljeće. Tada bi mogao dobiti unuče prije Božića.
Nije moglo biti bolje od toga.

* * *

Amy se trgnula iz svog sanjarenja, promrmljala ispriku i nastavila

slijediti Josepha prema uredu. Kao i sve ostalo u njegovu životu, ured
je bio beskrajno velik, no vrlo ugodan. Veliki kamin dominirao je
jednim dijelom ureda, vatra je tinjala iznutra, čulo se pucketanje drva, a
sobom se širio slatki miris bora. Nekoliko udobnih stolaca bilo je
raspoređeno blizu kamina, a na dva zida prostirali su se ormari s
knjigama. Približila im se i pronašla nekoliko omiljenih naslova
smještenih na policama.
Zaustavila se na vrijeme prije nego što je posegnula za jednom od
knjiga. Mogla je zamisliti se sklupčanom na kauču kako čita dok ne
utone u san. To joj se činilo savršenim u ovom trenutku.
Kad je Lucas ušao u sobu, njezin pogled se promijenio dok je
promatrala njegov besprijekoran izgled. Zaboravila je na Josepha koji
se udobno smjestio u jednom od naslonjača blizu kamina i promatrao
tišinu koja se izmjenjivala između njih dvoje. Iako je bila s Lucasom
samo sat prije, ponovno ju je obuzela vrućina pri pogledu na njega.
Zbog intimnog okruženja ovog ureda instinktivno je pomislila na seks.
Skrenula je pogled prema mekanom tepihu smještenom ispred vatre.
Zamišljala je sebe u njegovu zagrljaju dok mu se glava polako spuštala
kako bi usnicama dohvatio njezinu napetu bradavicu.
Dosta! Što to radiš? naređivala je samoj sebi. Nećeš se zaljubiti u
svog šefa! Ponavljala je to u sebi desetak puta. Kad se napokon
uspjela pribrati, usmjerila je pogled prema Josephu i radije se
fokusirala na njega.
Nakon trenutka neugodne tišine, Joseph joj je uputio osmijeh. Na
trenutak se osjećala kao da joj čita misli, što ju je prestravilo. Bila bi
potpuno ponižena da je samo slutio kakve je misli imala o njegovu
sinu.
“Amy, dođi sjesti da možemo porazgovarati.”
Amy je sjela na kauč nasuprot Josephu. Pokušala se opustiti, no
ruke su joj se tresle pa ih je skupila u krilu i nastavila sjediti uspravno.
“Amy, mi se volimo pobrinuti za naše zaposlenike. Smatramo da će
biti sretni na svome poslu ako brinemo o njima, a samim time i u
privatnom životu. Sve se vrti u krug. Zadovoljni zaposlenici znače i
zadovoljne klijente”, započeo je Joseph.
“Ja sam vrlo zadovoljna svojim poslom, gospodine. Znam da se još
borim s računalnim sustavom, no ako mi date malo vremena, sigurna
sam da ću i to svladati. Spremna sam raditi vikendom i ostajati nakon
radnog vremena kako bih sve naučila, a da pritom ne trošim vaše
vrijeme”, rekla je Amy kad je napokon uspjela progovoriti. Učinit će
sve što treba da ostane ovdje raditi.
“Draga, ti odlično radiš. Nemam nikakve pritužbe na to kako radiš.
Esther i Lucas su također rekli da si pravo pojačanje cijelom timu. Ovo
nije razgovor ni o kakvim problemima na poslu”, rekao je smirenim
tonom.
Amy je osjetila olakšanje.
“Doveo sam te ovdje da doznaš pogodnosti koje imaš dok radiš za
ovu firmu. Uspješno si prošla probni rad i mi li nudimo stalno
zaposlenje”, rekao je.
Amy je bila zabrinuta da bi mogla izgubiti posao, a umjesto toga
stekla je sigurnost. Bilo joj je teško ostati na mjestu dok je neopisivo
ushićenje prolazilo njezinim tijelom. Željela je poskočiti i nešto
otplesati. Preplavilo ju je olakšanje.
“Mnogo hvala na povjerenju koje mi pružate. To mi zaista mnogo
znači. Obećavam da vas neću iznevjeriti i radit ću i u svoje slobodno
vrijeme kako bih bila sigurna da dajem sto posto od sebe. Ovo je
najbolji posao kojemu sam se mogla nadati, pogotovo zato što sam ga
dobila odmah nakon završetka studija”, rekla je zahvalno.
Joseph se počeo cerekati kada je čuo entuzijazam u njezinu glasu.
“Amy, ti si doista osvježenje, no bi li najprije htjela čuti o svojoj novoj
plaći i drugim pogodnostima prije nego što mi zahvališ?” upitao je.
“Da, naravno, gospodine”, rekla je.
“Ti znaš da sam službeno u mirovini, a moj sin vodi kompaniju. On
to radi vraški dobro, ali ja želim ostati upućen pa me rad na dobrobiti
naših zaposlenika ispunjava i čini zauzetim. Naša kompanija ponosna
je na to da nudi više pogodnosti nego prosječne korporacije. Ovo se ne
otkriva novim zaposlenicima jer prije svega želim da prihvate posao
zato što žele ovdje raditi, ali ako dođe do toga da nismo zadovoljni
novim ljudima, neće biti mnogo štete.”
 “Brinemo o svim djelatnicima, od vrha lanca prema dolje. Ljudi na
najvišim pozicijama dobivaju i određene bonuse. Budući da ti radiš za
predsjednika kompanije, dobivaš neke stvari koje drugi nemaju”, rekao
je Joseph i zatim se zaustavio.
Amy je čekala da kaže na što točno misli. Pretpostavljala je da će
dobiti paket zdravstvenog i mirovinskog osiguranja, no nije znala što bi
još mogle nuditi velike korporacije.
“Prije svega, dobit ćeš službeni auto. Lucas će te sutra odvesti da
ga izabereš. Esther je uvijek birala Mercedes LX, ali ima nekoliko
opcija koje možeš izabrati. Morat ćeš često voziti za nas i želimo da
uživaš u vožnji. Ujedno mislimo i na sigurnost koja je svakako
prioritet.”
Amy je znala da mnoge kompanije daju zaposlenicima automobile,
ali nije ni pomislila da bi to mogla biti jedna od pogodnosti njezina
posla.
Esther ju je upozorila da će morati mnogo toga obavljati izvan tvrtke
kad završi s obukom, no nije imala vremena razmišljati o tome kako će
to činiti. Osjećala je vrtoglavicu od uzbuđenja. Hoće li autom moći
odlaziti kući? Nije znala bi li bilo nepristojno to pitati.
“Vozilo ćeš zadržati tako da ga možeš koristiti i u privatne svrhe”,
rekao je kao da joj čita misli. “Aute mijenjamo svake dvije godine,
osim ako se ne pojave neki problemi.”
“To je jako velikodušno, hvala vam mnogo”, rekla je, toliko
uzbuđena da nije mogla izgovoriti ništa više.
“Nismo još gotovi. Omogućit ćemo ti i mobilne usluge. Ovdje je
tvoj novi mobitel”, rekao je predavši joj mobitel s komadićem papira.
“Tvoj broj nalazi se na ovom papiru. Imaš neograničene pozive pa ga
možeš i privatno koristiti i riješiti se svog starog mobitela.
Komunikacija je ključ u poslu i moramo biti u mogućnosti doći do
svakoga u svakom trenutku... No, dobro, osim usred noći kada bi
posao trebao biti svima na zadnjem mjestu”, dodao je sa smiješkom.
“Nažalost, u ovom svijetu zaboravlja se na vrijeme tako da te očekuju
jako duge noći kao i dugi vikendi.”
Amy s tim nije imala problema. Bila bi spremna naporno raditi i bez
svih pogodnosti, a tek s njima bila je spremna na sve za kompaniju.
Ako će trebati raditi dvadeset sati dnevno, činit će to sa smiješkom.
“Moja supruga bacila je nekoliko mojih službenih mobitela u jezero
dok smo bili na odmoru. Uvijek je naglašavala da postoji vrijeme za
posao i vrijeme za odmor.” Nakon što je upoznala Katherine, Amy ju je
mogla zamisliti kako to čini i pri samoj pomisli na takav događaj,
usnice su joj se razvukle u osmijeh.
“Naravno, imat ćeš najbolje zdravstveno osiguranje počevši od
ponedjeljka kao i sve ostale pogodnosti koje sam ovdje naveo. Poslije
možeš sve pročitati. Materijal će ti zasigurno pomoći da zaspiš.”
“A sad još o najvećoj pogodnosti, s obzirom na tvoju trenutačnu
situaciju o kojoj mi je Lucas sve ispričao”, dodao je bez osude u glasu.
“Svim djelatnicima na visokim pozicijama nudimo smještaj. Imamo
odličan kompleks stanova rezerviran isključivo za naše osoblje i
poslovne ljude koji nas posjećuju. Mnogo radimo s ljudima iz
prekooceanskih zemalja i saznali smo da oni preferiraju apartmanski
smještaj u odnosu na hotel.”
“Najam je povoljan, a uključene su sve komunalne usluge.
Nekoliko članova naših odbora ovdje živi već nekoliko godina i na taj
način štedi za kupnju vlastitog doma. Nema vremenskog ograničenja,
možeš ostati koliko god je potrebno. Stan je tvoj sve dok radiš u
kompaniji. Bolovanje također nema utjecaja, stan je i dalje tvoj. Želim
da se osjećaš kao kod kuće i da imaš osjećaj sigurnosti u svom novom
stanu.”
Amy je imala osjećaj da je znao za njezinu prošlost. Naravno da je
znao. Pretpostavljala je da je poduzimao opširne provjere ljudi koje je
namjeravao zaposliti, osobito na visokim pozicijama.
“Tvoj novi stan bit će spreman u ponedjeljak. Morali smo osigurati
čišćenje i bojenje zidova budući da je Esther ondje živjela neko
vrijeme. Mislim da će ti biti vrlo ugodan ako prihvatiš ponudu. Stan je
već namješten, no Lucas će te sutra odvesti da sama izabereš
dekoracije. Tvoje stvari već smo preselili u slan, osim nekoliko
komada odjeće koja će ti trebati za sutra.”
“Jako bih voljela prihvatiti stan. Zgrada u kojoj su mi odobrili stan
prije nekoliko tjedana nije baš blizu kompanije. Sve što je bilo bliže
radnom mjestu bilo je izvan mog budžeta”, rekla je posramljeno.
“Savršeno, sutra će sve biti spremno. Time smo riješili sav posao o
kojem sam htio razgovarati. Imaš li ti pitanja za mene?”
Amy je bila zapanjena. Nije znala što da kaže. Imala je svoj stan.
Svoj vlastiti stan! Čak je i namješten. Neće imati ni velike režije. Kako
ju je obuzimalo uzbuđenje zbog svega što je čula, na trenutak je
zaboravila tko je, poskočila i zagrlila Josepha. “Puno hvala”, rekla je
suznih očiju.
Shvativši da se ne ponaša baš profesionalno, odmaknula se unazad.
“Ispričavam se, gospodine Andersone. Samo... Nisam mogla ni
zamisliti da će sve to biti dio mog posla i...”, pokušavala je zadržati
suze, ali je shvatila da ne može nastaviti.
Joseph je ustao iz kauča i privukao je natrag u zagrljaj. “Sve je u
redu, draga. Nikada ne odbijam zagrljaj. Ti si jako dobra osoba, a osim
toga i iznadprosječno inteligentna. Zaslužila si sve što ćeš dobiti.
Nikada to nemoj zaboraviti, mlada damo.” Potapšao ju je prije nego što
ju je pustio iz zagrljaja.
“Večeras možeš ostati u kući za goste ovdje na imanju s obzirom na
to da nemaš gdje biti. Nemoj tresti glavom. Drago nam je kada ljudi
ovdje prespavaju. Zato je i zovemo kućom za goste. Nema potrebe da
prespavaš u nekom jeftinom hotelu kada imam ugodno mjesto kojim se
možeš koristiti”, rekao je i pritom zvučao kao i njegov sin, nije
ostavljao mjesta za argumente.
“Budući da izgledaš kao da ćeš se onesvijestiti, Lucas će te odvesti
do tamo. Primijetio sam da si promatrala knjige kada si ušla ovamo.
Želiš li uzeti koju da možeš čitati večeras?”
Amy je znala da nema smisla raspravljati s njime. Ionako bi
izgubila. “To bi bilo odlično.”
Nije mogla više ništa govoriti jer bi vjerojatno briznula u plač. Oči
su joj bile crvene od suza koje se još nisu osušile i znala je da to ne
može sakriti. Nikada nitko nije toliko učinio za nju. Niti toliko
vjerovao u nju niti toliko brinuo o njoj. Joseph je bio nevjerojatan.
Sada je razumjela zašto je imao toliko toga.
Njegova obitelj zaslužila je sve što ima jer je davala deseterostruko.
Morat će prijeći preko privlačnosti prema Lucasu, jedna obična afera
nije bila vrijedna svega što su joj pružili.
Da, imala je osjećaj da bi bilo jako napeto, no jedna noć s njime u
krevetu dovela bi je do godina žaljenja. Nije bilo šanse da ponovno
pronađe ovakav posao, a znala je da bi njezin posao u kompaniji
završio ako bi njih dvoje spavalo zajedno.
Da budu par, nije bila opcija. Bio je daleko izvan njezine kategorije,
jednostavno će morati držati distancu. Znala je da je on želi. Bilo je
očito iako je vjerojatno jednako tako gledao sve žene u dobi od
dvadeset jedne do pedeset godina. Bio je nevjerojatno senzualan
muškarac. Vjerojatno je zamišljala da između njih ima mnogo više nego
što je doista bilo.
Misli su joj se stalno vraćale na njihov eksplozivan poljubac.
To bi čak i mogla opravdati. Svađali su se kasno navečer. Ljutnja
često ima tendenciju pretvoriti se u žudnju, to je sve što se tada
dogodilo.
 Kada je shvatila da stoji na mjestu, krenula je prema polici s
knjigama i uzela onu koju je promatrala. Jedva je čekala izgubiti se u
priči.
“Hvala još jednom, gospodine Andersone. Nadam se da vas neću
iznevjeriti.”
“Kad-tad ću te natjerati da me zoveš imenom, a da te ja na to ne
moram podsjećati”, zafrkavao ju je. “Imam potpuno povjerenje u tebe,
Amy. Imam osjećaj da ćeš dugo biti s nama. Pustit ću Lucasa da te
odvede do kuće za goste. Moram još pronaći Katherine i pozdraviti
ostale goste. Uživaj u večeri, draga.”
Tim riječima Joseph je napustio ured. Odjednom, ova velika i
ugodna soba učinila joj se manjom od ormara kada su ostali samo ona i
Lucas u njoj. Sad je konačno shvatila da on nije progovorio ni riječ
tijekom razgovora. Zaista ju je zanimalo što misli o svemu.

* * *

Lucas je promatrao razgovor između Amy i svog oca. Čekao je da

vidi onaj izraz pohlepe u njezinim očima koji se pojavljivao kod svih
žena u društvu njegove obitelji. Iznenadilo ga je što je na njezinom licu
vidio samo šokiranost pomiješanu sa zahvalnošću.
Zar zaista nije marila koliko su bogati? Svakako će saznati. Znao je
da je ciničan kad je riječ o ženama, no još nije upoznao onu koja bi mu
dokazala suprotno. Zbog toga nije odlazio na spojeve niti je ulazio u
veze.
Izlazio je sa ženama samo da bi zadovoljio svoje potrebe, a kako se
lijepo ponašao prema njima, nije zbog te činjenice osjećao krivnju. Od
njega su dobivale ono što su htjele: skupi nakit, povremena putovanja i
visoke pozicije.
On je zadovoljio sebe, a one su ostvarile pet minuta slave i dobivale
skupe darove. Za njega je to dobro funkcioniralo sve dok nije upoznao
Amy.
Izgledala je nevino, no znao je da bi se promijenila nakon što bi
spavali zajedno, kao i sve ostale žene. Nije mogao shvatiti svoju
opčinjenost njome. U početku je razumio. Bila je nova, činila se
nedodirljivom, a to je bilo kao crvena zastava ispred bika. Htio ju je
osvojiti i ostaviti svoj trag. Ti osjećaji s vremenom su trebali jenjavati,
a ne postajati sve snažniji. Otrijeznila ga je misao da bi ona mogla biti
žena koja bi ga bacila na koljena.
 DESETO POGLAVLJE

Prisiljavao je sam sebe na koncentraciju odgurujući smiješne misli

što dalje. Što prije uspije smjestiti je, moći će brže zbrisati – dok ne
napravi neku glupost, na primjer poljubi je.
“Dođi sa mnom, Amy. Pokazat ću ti gdje ćeš spavati idućih noći“,
poveo ju je za ruku.
Izišli su iz ureda i krenuli nizom hodnika prema stražnjem dijelu
kuće, a Lucas se osjećao kao da su mu prsti sprženi. Samo ga je
njegova tvrdoglavost u tome da savlada žudnju za njom držala
prisebnim dok ju je držao za ruku. Neće dopustiti toj žudnji da
preuzme kontrolu nad njime.
Duboko je udahnuo kada su izašli. Ošinuo ih je hladan zrak pa se
nadao da će ga ledeni vjetar nekako smiriti. Na njegovo razočaranje,
nije bilo tako.
Stigli su do kuće, a on je bio zahvalan što mu ne može čitati misli,
zamišljao je kako je polako svlači, skida komad po komad odjeće s
njezina tijela, raspušta joj kosu iz repa i drži njezine svilenkaste
pramenove među prstima, privlači joj glavu bliže sebi...
“Ovdje je prekrasno“, prošaptala je Amy trgnuvši ga iz misli.
Pogledao je prema maloj kolibi okruženoj drvećem i cvijećem.
Kamena staza vodila je prema natkrivenom trijemu na kojem se
nalazilo nekoliko stolaca za ljuljanje.
 Prisjetio se sati koje je ovdje provodio sa svojom braćom u igri,
trčeći unutra i van iz kolibe. Jedan tjedan bili su Robin Hood i njegovi
ljudi, drugom prilikom nepoznati vojnici koji se bore za Ameriku.
Ovisno o igri, kuća je predstavljala neprijateljski teritorij ili njihovo
utočište. Često su nastradali zbog strašenja gostiju kada bi iskočili iz
zasjede u grmlju.
Zamalo se nasmijao svojoj uspomeni. Dečki doista nisu htjeli
napadati goste; samo su se pretvarali da će ih uhvatiti. No nekima nije
bilo smiješno vidjeti maskirane dječake kako ih pokušavaju dohvatiti.
Amy je uzdahnula i vratila ga iz prošlosti. Pogledao ju je upitno, ali
je izbjegla susresti njegov pogled.
“Uđi, Amy. Pokazat ću ti gdje se što nalazi. Imat ćeš dovoljno hrane
jer nije sve stalo u kuhinju. Čista posteljina nalazi se na krevetu, a
ručnici su u kupaonici. Nije velik prostor pa se nećeš izgubiti. Sve
ostalo što ti je potrebno uzmi iz kuće. Uostalom, ovo je samo za
goste”, rekao je iako je shvatio da ga uopće ne sluša. Bila je zauzeta
šetanjem uokolo.
Pokušao je sve gledati njezinim očima, primijetio je svježe ubrano
cvijeće na malom kuhinjskom stolu, raznolike sapune i losione
poslagane u kupaonici i golemu kadu u kojoj ju je zamišljao.
Zadnja misao potaknula ga je da shvati da je vrijeme da se izgubi.
Nije mu trebala u mislima još i slika nje zatrpane mjehurićima u kadi.
“Odlazim da se možeš opustiti”, rekao je i zbrisao kroz prednja
vrata. Zaustavio se na trijemu i duboko udahnuo. Da nije izišao tog
trenutka, popustio bi, bacio bi je na krevet i vodio ljubav s njom do
iznemoglosti.
Dok je tako stajao na trijemu, odlučio je da je možda bolje da spava
s njom. To bi možda pomoglo, pokušao je objasniti sam sebi.
Jednostavno bi joj to predložio, budući da je očita međusobna
privlačnost s kojom se oboje bore. Činila se razumnom, možda bi to
prihvatila.
Jedino tako mogao bi je izbaciti iz misli. Jednom kad završe u
krevetu, napokon bi mu se vratio zdravi razum. Možda bi i zadržao
kontrolu da ga nije gledala tim tinjajućim pogledom. Njezino lice bilo
je kao otvorena knjiga, što je samo kompliciralo situaciju. Izgarao je od
želje za njom pogotovo što je znao koliko i ona njega želi.
Polako se uputio prema velikoj kući da porazgovara s ocem. Uzeo
si je dovoljno vremena za šetnju, nije želio da ga otac vidi dok mu je
tijelo još izvan kontrole. Bilo mu je potrebno i više od toga da se smiri.
Ušetao je u kuću i pronašao Josepha kako sjedi s čašom viskija u
ruci. To mu se učinilo kao dobra ideja.
“Je li se Amy smjestila?” upitao ga je Joseph.
“Da, oče. Oduševljena je”, odgovorio je zaputivši se prema
ormariću s pićem. Natočio je burbon i popio ga u jednom gutljaju.
Osjetio je kako mu se živci smiruju dok mu se vatra slijevala niz grlo,
a oči su mu se zamaglile. Vrijedilo je popiti piće ako će mu ono
pomoći da smiri napetost.
Otvorio je bocu još jednom i natočio manju količinu u svoju čašu te
se zaputio prema sjedalu. Nakon što je sjeo prisilio se da polako ispija
piće umjesto da se opije. Nije mu trebalo još i pijanstvo nakon svega.
Lucas nije primijetio osmijeh na Josephovu licu. Da jest, znao bi što
se događa i mogao bi se bolje pripremiti za razgovor koji je slijedio.
Nije imao pojma na što je sve spreman njegov otac kako bi dobio
unuke i pobrinuo se da njegovi sinovi ne ostanu sami cijeli život.
“Gdje si pronašao gospođicu Harper, oče?”
“Na sajmu karijere prije nekoliko mjeseci, koji se održao na njezinu
fakultetu. Dobio sam njezin životopis. Malo sam je istražio i odmah
sam znao da je savršena za ovaj posao. Znaš, osoba koja radi za
predsjednika naše kompanije mora biti posebna”, rekao je Joseph.
 “Da, snalazi se u poslu mnogo bolje nego što sam očekivao. Pomalo
je lajava, ali siguran sam da će se dobro prilagoditi s vremenom.”
“Pomalo lajava? Jesi li ti to doista rekao?” upitao je Joseph
iznenadivši ga. Lucas je zbunjeno gledao u njega. Tada je shvatio što je
rekao. Usne su mu se iskrivile u smiješak. Samo ju je nazvao onakvom
kakvom ju je doživio.
“Čuo sam mamu kako govori o stvarima koje si ti izgovorio,
starče”, rekao je Lucas nasmijavši se.
“Ja sam odrastao čovjek, momče, a i ti bi se trebao tako ponašati.
Znaš, vrijeme ti prolazi.”
“Tek mi je trideset. Nisam baš jednom nogom u grobu”, rekao je
ljutito.
“U tvojim godinama ja sam već imao dvoje djece, a treće je bilo na
putu”, nabrajao je Joseph.
“Ti to mene zezaš? Misliš da bih se trebao oženiti?” Lucas je rekao
oženiti tako da je zvučalo kao da samo budale to rade.
“Lucas, ti si najstariji, tvoja braća trebala bi slijediti tvoj primjer.
Dobro znaš da majka i ja starimo. Možda nam nije ostalo mnogo
vremena...” Joseph se pretvarao u svom naslonjaču.
“Ah, molim te, oče. Ti si najsnažniji čovjek kojega znam. Nemoj ni
pomisliti da ćeš me glumatanjem o svojoj slabosti natjerati da kucam
ženama na vrata samo da bi ti imao unuke. Osim toga, ni ti nisi jednom
nogom u grobu. Mama i ti još uvijek skačete padobranom”, Lucas je
frustrirano rekao pritom gestikulirajući rukama.
“Ne znamo što nam donosi sutra, znam jednu odličnu curu i želim da
je upoznaš. Ona je kći mog dragog prijatelja i mislim da bi ti se
svidjela.”
“Sada ću te zaustaviti, oče. Ne trebam te da mi dogovaraš spojeve.
Suprotno onome što ti misliš, nemam poteškoća sa ženama. Ako se
zaista želiš time baviti, bolje je da se fokusiraš na Marka. Od nas
trojice, on je najbliži tome da stvori obitelj i da dobiješ gomilu unuka”,
Lucas je gledao u oca dok je govorio.
Njegov otac počeo je roptati o unucima prije nekoliko godina, no
Lucasa to nije zabrinjavalo. Ako se Joseph počne baviti dogovaranjem
spojeva naslijepo, uključit će mu se alarm za paniku. Nije imao želju
doći do oltara. Nikada!
“Zasad ću se ostaviti toga, ali moraš početi misliti na svoju
budućnost”, rekao je Joseph kao da mu čini uslugu. Lucas je odlučio
da je najbolje da se ostave te teme.
Neko vrijeme još su razgovarali o poslu i Lucas se počeo opuštati.
Ovo je bio dugačak dan i bio je spreman za krevet iako je mrzio
prekidati vrijeme koje je provodio s ocem.
“Moram krenuti kući, oče. Vidjet ćemo se ujutro, može?”
“U redu, i ja postajem umoran”, rekao je Joseph. “Pričekaj, Lucase,
Amy je ostavila ovdje svoje papire. Možeš li joj ih usput odnijeti?”
Želudac mu se stisnuo pri pomisli da će je ponovno vidjeti večeras,
ali nije imao dobru ispriku zašto to ne bi učinio. Možda će imati sreće i
ona će već spavati pa joj može ostaviti papire pokraj vrata.
“Naravno, oče. Reci mami da je volim i da se vidimo sutra.” Zagrlio
je Josepha i izišao.
Brzo se približavao kući za goste, kroz prednji prozor vidjelo se
samo zamagljeno svjetlo. Pokucao je na vrata, no nije bilo odgovora pa
je primio kvaku. Još uvijek je bilo otključano. Morat će joj to
napomenuti. Ušao je unutra i htio je pozvati, ali se ona pojavila iza
ugla.
Lucas je ostao stajati na mjestu dok ju je proždirao očima. Stajala je
pred njim omotana samo u mali ručnik koji je jedva prekrivao njezino
tijelo. Mogao je vidjeti sve od nožnih prstiju sve do kremasto bijelih
bedra. Vrh ručnika spuštao se prema dolje, a njezine grudi pozivale su
ga da se približi. Kao da nije dovoljno što ga svojim jedva prekrivenim
tijelom odguruje preko ruba, primijetio je kako sva još svjetluca od
kupke.
Osjetio je njezin slatki miris koji mu je ispunio nosnice, bio je poput
nekog začina, nalik na cimet. Što god da je bilo, poželio je gristi je u
zalogajima. Nedostajao je još koji korak da bi zavirio u sve njezine
tajne.
Rekao je sam sebi da se okrene i izađe iz sobe. Znao je da je to ono
što treba napraviti, no noge ga nisu slušale. Odjednom se našao ispred
nje i obgrlio je rukama njezin struk.
Privukao je k sebi njezino vlažno, napola golo tijelo i počeo
proždirali njezine usnice. Osjetio je da se ukočila na trenutak, ali ubrzo
ga je zgrabila, jednako je žudjela za njim kao i on za njom. Nikada nije
toliko želio neku ženu, tako jako da je mislio da će umrijeti ako je ne
uzme.
Na nekoliko je sekundi pokušao vratiti kontrolu, ali kada je čuo
nježno stenjanje koje joj je pobjeglo kroz usnice, više se nije mogao
suzdržali.
Da ga je odgurnula ili mu rekla “ne”, nekako bi je pustio, no ona mu
se približavala, stenjući dok su im se jezici isprepletali. Migoljila se u
njegovim rukama kao da se nisu mogli dovoljno približiti jedno
drugome.
Brzim pokretom skinuo je ručnik s nje i napokon mogao rukama
slobodno dodirivati njezino tijelo. Milovao je njezine obline uživajući u
nježnom dodiru kože, rukom je klizio preko boka sve do grudi. Ne
prekinuvši njihov poljubac, podigao ju je i krenuo prema krevetu.
Nježno ju je položio na krevet i skinuo svoju odjeću osjećajući se
uništeno već tih nekoliko sekundi koliko su bili razdvojeni.
Pogled mu je privukla ljepota njezina tijela koja ga je uzbuđivala
sve jače, osjećao je brzinu kojom mu krv kola tijelom i usredotočio se
na jedno područje koje ga je poticalo da je uzme što prije.
Vidio je uzbuđenje i strahopoštovanje u njezinim očima dok je
promatrala njegovo golo tijelo. Bojao se da će se predomisliti ako joj
da previše vremena da shvati što čine. Bio je siguran da će
eksplodirati. Iako mu nije trebalo dulje od pola minute da skine svoju
odjeću, već je žudio za tim da je ponovno dodirne.
Pridružio joj se na krevetu, svojim tijelom prekrio je njezino.
Nagnula se prema njemu, usnama tražeći njegove usne. Zadovoljno se
smjestio, ugrizavši joj vrh usnice prije nego što ju je usisao, požurivao
ga je zvuk žudnje koji se čuo iz njezina grla. Napokon je usnicama
krenuo ljubiti njezino tijelo. Nježno i polako lizao joj je vrat, lagano je
uštipnuo na osjetljivom dijelu, čime je izazvao još njezina stenjanja.
Dok je istraživao njezino slatko tijelo, istjerao je svaku sumnju iz
svojih misli i prepustio se potpunom zadovoljstvu. Počela je micati
tijelo ispod njega, šireći noge i pozivajući ga da prodre duboko u nju.
Osjetio je da njezino tijelo moli za završetak, ali odbijao je učiniti je
svojom dok za to nije spremna. Znao je da neće još dugo izdržati
pogotovo dok se tako trljala o njega, no požalit će ako prebrzo završe.
Iako je ovo činio kako bi ju jednom zauvijek izbacio iz svojih misli,
trebala mu je potvrda da i ona osjeća jednak užitak i zadovoljstvo kao i
on da bi ova noć bila potpuna.
Prelazio je rukama preko njezinih okruglih grudi, prstima joj vukao
bradavice, a Amy se leđima izvijala u luk od ugode koju je osjećala,
tijelo joj se treslo. Omotala je ruke oko njegova vrata i povukla ga
natrag prema sebi. Nije mogla usredotočiti pogled od želje koja ju je
proždirala.
Lucas je šakom zagrabio njezinu kosu i prilijepio svoje usnice na
njezine te uronio jezik duboko u njezina usta. Nije je se mogao zasititi:
njezina okusa, mirisa ni zvuka. Sve u vezi s njom uzbuđivalo ga je kao
nikada do sada. Što je više jezikom milovao unutrašnjost njezinih usta,
to je jača bila njezina potreba za njim.
Završio je poljubac kako bi nastavio istraživati njezino tijelo,
prisilivši je da jeca od frustracije. Čak i njegovo tijelo molilo je da
okonča ovu torturu koju im je priuštio. Ući će duboku u nju i napokon
je učiniti svojom.
Okusio je nježnu svilenkastu kožu na njezinu trbuhu, a Amy je
drhtala od njegovih dodira. Spustio je glavu još niže i prelazio jezikom
preko unutarnje strane njezinih bedara dok je drhtala. Nikada nije bio
sa ženom koja je toliko odgovarala na njegove dodire pa mu je bilo još
teže zadržati makar i trag kontrole.
Ustima je slijedio bedro prema njezinom tajnovitom mjestu,
napokon ju je okusio, dok je ona, izvijajući bokove, plakala od
zadovoljstva. Zvuk njezina stenjanja dao mu je snage da nastavi.
Osjećao je njezin slatki okus i podrhtavanje njezina tijela ispod svog.
Odjednom je osjetio njezinu napetost, a zatim joj se tijelo počelo grčiti,
plakala je dok ju je obuzimao ovaj moćan osjećaj. Tresla se dok je
posljednji put prešao jezikom preko njezine vlažne i tople unutrašnjosti,
a onda se podignuo natrag prema njezinu tijelu.
Bila je kao oduzeta u njegovim rukama kada se vratio ljubiti je po
trbuhu. Mogao bi se diviti njezinom tijelu cijelu noć. Jezikom je stigao
do nateknutih grudi i primio ustima čvrstu bradavicu.
Počela je ponovno drhtati, a tijelo joj se vraćalo u život. Uzeo si je
dovoljno vremena i prelazio od jedne osjetljive točke prema drugoj sve
dok opet nije počela jecati za njime. Duboki jecaj zadovoljstva otjerao
i posljednji dio kontrole koji mu je preostao. Primaknuo je tijelo
njezinom i vrhom svoje erekcije pritiskao njezin otvor.
Ponovno ju je poljubio dok je prstima provjeravao je li spremna.
Klizio je prstima preko njezine natečene ženstvenosti i potom ih gurnuo
unutra. Tijelom se izvijala od zadovoljstva.
 “Molim te!” jecala je. Bila je i više nego spremna.
“Otvori oči. Želim gledati u njih dok te činim svojom”, šaptao je.
Polako ih je otvorila, osjećala je kao da ih pritišće golema težina.
Jednim pokretom uronio je duboko u nju. Zamalo je eksplodirao od
topline njezinih bedara. Tijelo joj se ukočilo, ispustila je krik dok mu
se prilagođavala. Širom je otvorila oči, a lice joj je pokazivalo izraz
šoka.
Lucasovo tijelo potpuno se ukočilo kada je shvatio da je Amy
djevica. Kako je moguće da je tako privlačna i seksualno primamljiva
žena u dobi od dvadeset četiri godine još uvijek djevica?
Šok mu je vratio dio izgubljene kontrole. Morao je stati. Nije
spavao sa ženama koje nisu znale kakva je situacija. Djevice su bile
strogo izvan granica, on nije bio muškarac koji je ostajao sa ženom
nakon zajedničke noći.
Počeo se izvlačiti iz njezine unutrašnjosti, ali ona je uzdahnula u
ekstazi jer su im se tijela prilagodila.
Znao je da se mora zaustaviti, no kada je osjetio micanje njezinih
bokova potpuno je ignorirao razum. Disanje joj je postajalo ritmično i
sve teže. Dok je osjećao kako joj se tijelo trza nije više mogao izdržati
i počeo je sve brže ulaziti u nju. Njezini bokovi dizali su se prema
njemu, uživala je u zadovoljstvu. Amy je jecala, tijelo joj je drhtalo, a
on je napokon preletio preko ruba, izbacivši sve u njezinu unutrašnjost
te osjetivši olakšanje.
Legao je na nju, nije se pomaknuo nekoliko sekundi dok mu se
disanje nije smirilo. Kada je shvatio da joj je vjerojatno pretežak,
povukao ju je k sebi. Nije znao što da kaže pa je ostao ležati u tišini.
Uskoro je čuo njezino ujednačeno disanje i shvatio da je zaspala.
Ostao je na mjestu gotovo sat vremena, promatrao ju je kao mirno
spava u njegovu zagrljaju. Tako uspavana nije mu mogla biti bliža.
Noga joj je bila omotana oko njegova tijela, a glava joj je počivala na
njegovim prsima. Bila je predivna žena i sada je bila njegova.
Iznenada je podignuo glavu. Zamalo je zaspao, ali se u tom trenu
sjetio da nije upotrebljavao zaštitu. O čemu je razmišljao? Nikada nije
imao odnos sa ženom bez kondoma. Nije bio toliko glup da ga se
uhvati u zamku s djetetom.
Misli su mu se raspršile u milijun različitih smjerova. Znao je da
nije mogla planirati seks bez zaštite. Nije mogla ni znati da će se vratiti
u kuću te večeri.
Nije bilo moguće ni da glumi takve izražajne reakcije tijekom seksa.
Bio je sa ženama koje su se samo pretvarale da ih zanima seks. To bi
brzo shvatio i krenuo dalje. Želio je ženu koja će u njegovu krevetu biti
uzbuđena i željna seksa, ne nekoga tko će se samo pretvarati.
Bio je ljutit na sebe, no svoju ljutnju usmjerio je na nju. Nije htio da
ga se prisili na brak, ali ako njihova strastvena noć dovede do djeteta,
nikada ih neće napustiti. Obitelj mu je bila sve, a dijete nikada nije
pogreška.
Gledao je u Amy i odjednom se osjećao kao u zamci. Bio je
odlučan da je izbaci iz svojih misli, a sada ga je njegov potez mogao
stajati svega. Ona bi mogla biti prva žena koja ga je uhvatila potpuno
nespremnog.
Izvukao se iz kreveta i odjenuo, a pogled mu se vraćao na Amy,
imala je tako nevin izraz lica dok je spavala s malim osmijehom koji
joj je titrao preko usnica. Migoljila se prema sredini kreveta. Kada se
pomaknuo prekrivač, provirila je njezina prekrasna dojka, a Lucasovo
tijelo odmah je reagiralo na taj prizor.
Bio je ljutit na sebe što ju je još želio, a potom je tiho i brzo
napustio kuću za goste, spustivši se niz ulazne stube. U tom trenutku
samo se želio vratiti u krevet kraj nje. No, morao je otići i smiriti
strasti, smisliti što će dalje. Prvi put osjećao se potpuno izgubljenim.
 JEDANAESTO
POGLAVLJE

Amy se probudila usred noći i protegnula. Au! Sve ju je boljelo.

Trebala joj je minuta da se potpuno razbudi, a kad je postala svjesna
što se dogodilo, uspravila se u krevetu. Što je to napravila? Spavala je
sa svojim šefom. Spavala je sa šefom?
Kako je mogla biti tako glupa? Je li on sada mislio da će mu biti na
raspolaganju kad god treba zadovoljiti svoje potrebe? Vjerojatno je
mislio da može samo doći, spavati s njom i onda se iskrasti usred noći.
Nije bilo šanse da je tako iskorištava, a zatim je odbaci. Kako će to
riješiti? Bilo je nekoliko opcija. Mogla bi napraviti scenu, vikati na
njega i dati otkaz, no to nije zvučalo nimalo privlačno. Druga
mogućnost bila je da se pretvara da se ništa nije dogodilo. Ova opcija
joj se mnogo više svidjela. Jedino se mora pobrinuti da se više ne
dovodi u kompromitirajuće situacije.
Neće dopustiti da budu sami u njezinoj sobi, nikada više.
Znala je da ju jedan običan Lucasov dodir može prisiliti da zaboravi
na sve svoje planove i ideje o tome kako će mu se oduprijeti. Nije se
smjela dovoditi u situacije u kojima će je dodirivati.
Morat će izmisliti da ima dečka. To će ga spriječiti da misli da je
može iskorištavati. Reći će mu da je bila u dugoj vezi i da je
pogriješila. Pomalo je žalila što neće moći ponoviti takvo osobito
iskustvo prepuno zadovoljstva.
S obzirom na to da je prvi put spavala s nekim, iskustvo je doista
bilo nezaboravno. Nije imala pojma da tijelo može davati i primati
toliko užitaka na različitim mjestima. Definitivno je osjećala slatku bol,
ali bilo je vrijedno toga. Tek sad je shvatila o čemu svi toliko bruje.
Čitala je o tome da prvi seks nije baš ugodno iskustvo. Žene koje su to
tvrdile očito nisu spavale s nekim nalik na Lucasa Andersona.
Ironično se nasmijala. Čovjek je izgledao poput grčkog boga, imao
je više novca nego što je itko trebao i vodio je ljubav onako kako
mašta svaka djevojka. No, ništa od toga nije bilo važno. To je bila
pogreška koju ne smije ponoviti. Jedna pogreška neće utjecati na
njezine životne planove.
Tek kada se Amy vratila iz kupaonice u krevet, shvatila je da se
nisu koristili zaštitom. Ponovno se uspravila u krevetu. Toliko se
prepala da nije mogla razmišljati o gluposti poput nezaštićenog seksa.
Nije još spremna postati majkom. Oduvijek sanja o tome da će imati
dijete, ali ne na ovaj način. Nikada se ne bi odrekla djeteta kad bi
ostala trudna, ali kako bi tada uspjela ostvariti planove koje je imala?
Morala je sve prespavati i kasnije odlučiti što će učiniti. Još ništa
nije znala. Vjerojatno je samo pretjerivala. Spavali su zajedno samo
jednom. Šanse da napravi dijete prvi i jedini put kada je imala odnos
gotovo su nemoguće.
Ostatak noći Amy je spavala na mahove. Sanjala je da je rodila
prekrasnu djevojčicu. Držala ju je na svojim prsima, povezujući se sa
svojim novorođenčetom. Beba je bila savršena u svakom pogledu.
Odjednom, u sobu je ušao Lucas s trojicom muškaraca u dizajnerskim
odijelima.
Pričali su pravnim žargonom, a kada je pogledala prema dolje, više
nije imala dijete u rukama. Sada ju je držao Lucas. Tada je ušla
plavuša, bombastičnog izgleda, kojoj je Lucas predao djevojčicu.
“Izvoli, draga. Rekao sam da ću ti nabaviti dijete. Što god poželiš je
tvoje”, rekao je te su izišli iz sobe, ostavljajući uplakanu Amy u
hladnoj bolničkoj sobi.
Amy se probudila prestrašena. San se činio toliko stvarnim.
Iznenadila se kada je vidjela da joj prave suze klize niz obraze.
Smatrala se hrabrom ženom, no jedna stvar mogla ju je baciti na
koljena. Ne bi preživjela da joj netko oduzme obitelj koju je toliko
očajno željela.
Odustala je od spavanja i krenula pripremati doručak. Pokušala je
čitati neko vrijeme, ali nije se mogla usredotočiti. Svaki pokret
probudio bi bol i podsjetio njezino tijelo na susret s Lucasom. Odlučila
je prošetati po terenu i usredotočiti se na udisanje svježog, jutarnjeg
zraka. To je bilo ono što joj je trebalo u ovom trenutku.
Satima je lutala uokolo, a u jednom trenu prikrao joj se Joseph pa je
zamalo iskočila iz kože od straha.
“Kako si, mlada damo? Nadam se da si dobro spavala.” Pitala se
kako joj se mogao prikrasti tako golem čovjek kao što je Joseph.
“Jako dobro sam spavala”, odgovorila mu je automatski. Podočnjaci
ispod njezinih očiju govorili su mu da laže, no Joseph je bio preveliki
džentlmen da bi je prozivao zbog toga.
“Činiš se pomalo zabrinutom. Ako ti mogu bilo kako pomoći,
slobodno reci.”
“Sve je odlično, gospodine Andersone. Samo razmišljam o poslu i
selidbi. Već ste mi puno pomogli i ne želim to iskorištavati. Osjećam
se nelagodno i zato što sam noćas ostala ovdje”, odgovorila mu je.
“Amy, nećeš valjda povrijediti moje osjećaje. Mislio sam da je kuća
za goste dovoljno udobna. I ja sam ondje spavao nekoliko puta kada se
moja supruga zasitila mog stava”, cerekao se.
“Oh, ne, gospodine Andersone. Kuća je prekrasna. Samo mi je teško
primati darove. Jako cijenim što ste mi ponudili da ostanem i moram
napomenuti da sam se već zaljubila u ovu kuću. Savršena je u svakom
pogledu”, brzo je odgovorila.
“Katherine još uvijek spava. Mora zadovoljiti normu svog sna za
ljepotu”, rekao je sa smiješkom. “Molim te, pridruži mi se na doručku
na terasi. Zadovoljstvo mi je jesti uz predivnu mladu damu. Hrana
odmah ima bolji okus.” Pružio joj je ruku, a Amy ju je prihvatila.
Krenuli su ruku pod ruku prema glavnoj kući.
Smijali su se dok su doručkovali, a odjednom je dojurio Lucas.
Amy je vidjela da je na oprezu.
“Dobro jutro, oče”, rekao je i sjeo za stol. “Gospođice Harper,
nadam se da vam se svidio smještaj”, dodao je formalno.
Amy ga je promatrala na trenutak i pokušala ga shvatiti. Trebalo joj
je desetak sekundi. Dobio je ono što je htio i sada joj je dao do znanja
da mu je stalo jedino do posla i ničeg drugog. Znala je otprije da je
takav, no zašto ju je toliko povrijedio njegov stav?
Pa, pomislila je, dvoje još bolje mogu igrati igru “hladnog rata. “
“Savršeno sam spavala, gospodine Andersone. U početku sam imala
dosta gadnu mučninu i glavobolju, no ubrzo je prošlo pa je ostatak noći
bio odličan”, rekla je hladnijim glasom od Lucasa.
Lucas je prevrnuo očima, a kada bi pogled mogao ubiti, vjerojatno
bi Amy sada bila gomila pepela. Odlučila je iskušati sreću još malo pa
ga je glupavo gledala, a zatim se okrenula i potpuno ga ignorirala.
 DVANAESTO
POGLAVLJE

Joseph je promatrao njihovu igricu u kojoj su oboje mislili za sebe

da su lukavi. Pitao se što se to događalo sinoć. Činilo mu se kao da su
se zbližili i sada oboje uplašeno pokušavaju pobjeći jedno od drugog.
Neće im dopustiti da se međusobno izbjegavaju, pogotovo ne sada
kada se činilo da se stvari zagrijavaju.
“Lucase, doručkuj. Imaš dosta obveza danas. Moraš odvesti Amy
da izabere auto i pomoći joj u kupnji za stan. Bolje da krenete što prije
da stan brzo bude spreman za useljenje.” Tada je pogledao u Amy.
“Mislim da ćeš biti sretna ondje.”
“Gospodine Andersone...” počela je Amy, ali ju je zaustavio.
“Amy, ti si gošća u mojoj kući. Ne misliš li da je vrijeme da me
počneš zvati imenom?”
“Hram, u redu, gospodine... mislim, Joseph. Malo sam razmišljala.
Gospodin Anderson”, kimnula je prema Lucasu, “jako je zauzet, a meni
ne smeta da sve obavim sama. Ako je riječ o potpisu, mogu vam
faksirati papire. Ja se mogu odvesti taksijem. To mi zaista, zaista neće
smetati”, rekla je Amy.
Joseph je promatrao svog sina kojem je para izlazila kroz uši dok je
slušao što Amy govori. Činilo se kao da je i on dijelio njezin stav, ali
nije mu se sviđalo to čuti s njezine strane. Joseph je doslovno uživao
gledajući Lucasa kako se migolji.
Amy ga je impresionirala od trenutka kada ju je upoznao, no sada
kada je Lucasu dala do znanja gdje mu je mjesto, bila mu je još draža.
Bila je zaista dobra za njega. Trebao je ženu koja neće dopuštati da je
gazi. Podsjećala ga je na njegovu Katherine.
Joseph je bio prava budala kada je upoznao Katherine, ali mu je,
srećom, oprostila. Nije mogao zamisliti što bi učinio da nije. Volio ju je
svakim danom sve više.
Nije mu smetalo stvoriti Lucasu još malo pritiska, posebice ako će
ga to požuriti.
“Ako je Lucas danas zauzet, mogu uvijek pozvati Marka da ti pravi
društvo. Mislim da to ne bi bio problem. On je moj jedini sin koji voli
ići u šoping”, rekao je Joseph i istodobno promatrao Lucasa krajičkom
oka.
Pomislio je da će prevrnuti stol, vatra mu je sijevala iz očiju.
Odlično. Trebalo ga je malo pogurati.

* * *

Lucas nije želio provesti dan s njom, ali razbjesnilo ga je saznanje

da i ona to želi izbjeći pod svaku cijenu. Kako se usuđuje ne htjeti ići s
njim? Imali su tema za razgovor i itekako će morati provesti dan s
njime.
Uz to, sigurno neće dopustiti da Mark muti s njom cijeli dan po
gradu. Sigurno bi se zaljubio u nju. Njegov mlađi brat imao je zlatno
srce. Uvijek je ljutito odbacivao mogućnost braka, no Lucas je često
vidio čežnju u njegovim očima kada su bili prisiljeni gledati romantičan
film ili kada je u blizini njih bio zaljubljeni par. Možda je uvjeravao
sve da se ne želi oženili, ali Lucas je znao da je to samo priča.
Lucas je brzo ustao i obratio se ocu.
 “Naravno da nisam toliko zauzet da ne bih mogao ići s gospođicom
Harper”, rekao je otrovnim glasom. Napokon ju je pogledao sa zlobnim
smiješkom. “Zašto se ne odete spremiti pa da možemo odmah krenuti?”
rekao je odmjeravajući je. Znao je da je već prikladno odjevena, ali
htio je biti magarac.
Smijao se dok je promatrao kako joj vatra bijesni u očima. Gotovo
ju je mogao čuti kako viče na njega. Koliko god se trudio da ne reagira
na nju, tijelo mu se već učvrstilo; sve u njemu željelo je staviti je preko
ramena i odnijeti u najbliži krevet.
Mislio je da će jedna noć biti dovoljna da je izbaci iz glave. Grdno
se prevario i sada je imao osjećaj da ni mjesec dana ne bi bilo
dovoljno.

* * *

Bogme je bio hrabar tako je odmjeravati! Borila se da prikrije svoje

osjećaje. Izgledala je sasvim dobro i nije joj padalo na pamet
impresionirati ga. Ići će s njime samo da mu pokaže da može biti u
njegovu društvu, a da je to ne pogađa.
Jedino što ju je spriječilo da mu ne kaže što doista misli o njemu
jest to što je sjedila za stolom njegova oca kojeg je izuzetno cijenila.
Što se tiče Lucasa, bolje mu je da pripazi, jer bi mogla stisnuti gas i
pregaziti ga dok isprobava svoj novi auto.
“Spremna sam, gospodine Andersone”, rekla je tonom meda
pomiješanog s octom. “No možda se vi želite spremiti i usput skinuti
marmeladu s lica”, dodala je sa zadovoljstvom.
Oči su mu se suzile, a zatim je bez riječi ustao od stola i ušao u
kuću. Potiho se cerekala, uživala je u pobjedi. Osjećala se dobro jer je
uspjela spustiti svemoćnom Lucasu.
“Čini mi se, djeco, da se vas dvoje jako dobro slažete”, rekao je
Joseph potpuno iskreno. Nije mogla shvatiti misli li to ozbiljno. Činilo
se da je potpuno ozbiljan. Možda njih dvoje ipak nisu bili tako očiti
kao što joj se učinilo. Mislila je da se između njih tenzije mogu rezati
nožem, ali bilo je dobro što Joseph to nije primijetio.
“On je odličan šef, bilo je sve što je Amy rekla i nastavila prebirati
po tanjuru. Nije vidjela Josephov izraz lica, odlično se zabavljao.
“To mi je drago čuti, s obzirom na to da ćete provoditi mnogo
vremena zajedno. Ja sam jako volio službena putovanja. Esther je bila
nezamjenjiva kada smo bili na putovanju, sve je činila za mene. Ne bih
mogao svoj posao raditi tako dobro da nije bilo nje. Često je i
Katherine išla s nama, kada bismo išli u toplije krajeve. Tako su se njih
dvije i zbližile.”
Amy je osjećala napadaj panike dok je Joseph govorio o službenim
putovanjima s Lucasom. Kako će se kontrolirati kada budu sami u
njegovu avionu ili hotelskom apartmanu? Nije ni čula što je Joseph
dalje govorio. Nešto o Katherine i Esther. Nije bilo ni važno. Jedino što
je čula bilo je da bi mogla završiti na nekom tropskom otoku sa šefom
kojem nije mogla odoljeti.
Pokušala se opustiti prisjećajući se njihova posljednjeg razgovora.
On više nije bio zainteresiran za vođenje ljubavi s njom. Već je dobio
ono što je želio. Mogla se nositi s njegovim sarkazmom pa čak i
bezobrazlukom; jedino s čime se nije mogla nositi bili su njegovi
dodiri, tada bi se rastopila.
 TRINAESTO
POGLAVLJE

Lucas se vratio natrag i ostao stajati, nestrpljivo čekajući, dok je

Amy namjerno uzela još pokoji zalogaj hrane i žvakala što je sporije
mogla. Znakovito je pogledavao u svoj sat u nadi da će ona ubrzati
tempo.
“Hajde, Lucase, nemoj biti tako nestrpljiv. Nije pristojno požurivati
damu”, kritizirao ga je otac.
“Imamo dosta toga obaviti danas, oče. Htio bih krenuti jer imam
večeras planove s Viennom”, dodao je, lagao je da ima dogovoren spoj.
Primijetio je napetost kod Amy. Odlično, pomislio je. Samo ga je
zavaravala da joj nije stalo. Iznenadilo ga je što se zbog toga dobro
osjećao. Nije dobro podnosio odbijanje, čak i kada nije želio ženu. No
to, naravno, nije bio slučaj s Amy. Još uvijek ju je želio, i više nego
prije.
Ustala je i zgrabila torbu s naslona stolca. “Ne bih voljela da vas
vaša pratnja čeka”, rekla je savršeno smirenim tonom. “Puno hvala za
doručak, Josephe. Bilo je prefino. Tvoje društvo mi je jako godilo za
savršen početak dana”, rekla je i uputila se kroz vrata, ostavivši
Lucasa da je slijedi. Činilo mu se da je već previše puta morao trčati
za njom otkad su se upoznali.
Smješkao se sam sebi dok je promatrao ljuljanje njezinih bokova u
trapericama koje su prianjale njezinoj preslatkoj stražnjici. Morao je
priznati da mu uopće ne smeta gledati je odostraga. Trčanje za njom
uopće nije bilo tako loše.
“Lijepo se provedite, djeco.” Lucas je čuo oca kako ih pozdravlja,
ali se nije trudio odgovoriti mu. Bio je pretjerano zauzet slijedeći svoju
nevjerojatno seksi i iritantnu asistenticu.

* * *

“Josephe Andersone, čime se ti to baviš?”

“Dobro jutro, ljepotice. Doručkovao sam s dragom mladom damom
i tvojim prgavim sinom.” Joseph je podignuo pogled kada se Katherine
pojavila na vratima. Čak i s mrkim pogledom izgledala je sjajno.
“Oboje znamo da su to gluposti. Pokušavaš ih spojiti, a prema
svemu što se događa između njih dvoje, čini se da to funkcionira”,
rekla je neodobravajućim tonom. “Kada taj momak shvati što radiš,
više neće htjeti razgovarati s tobom. Nemoj reći da te nisam
upozorila.”
“Kada to otkrije, već će biti preko ušiju zaljubljen u svoju suprugu i
zahvaljivati mi”, rekao je Joseph sa samozadovoljnim stavom koji je
Lucas naslijedio od njega. Joseph se nadao da će zaista tako i biti. U
suprotnom bi njegova supruga bila u pravu jer Lucas ne bi bio sretan
kada bi to saznao. Joseph je bio voljan preuzeti taj rizik.
“Idemo se provozati”, rekao je i ustao od stola da bi povukao
Katherine u zagrljaj i poljubio je za dobro jutro.
Mislio je da će to biti kratak poljubac, no kada se odmaknuo,
primijetio je da je zamalo ostao bez daha. Nasmijao se kada je vidio
njezine crvene obraze i zamagljene oči.
Zar je bilo pogrešno što je želio da njegovi sinovi imaju ljubav svog
života, poput njega? Smatrao je da u tome nema ničega lošeg.
 Odlučio je da će danas bili odličan dan. Počeo je prekrasno kada je
primijetio da su Amy i Lucas na pola puta prema strastvenoj vezi. S
obzirom na to da je Katherine bila kraj njega, dan ne bi mogao završiti
bolje od toga.
“Josephe Andersone, želiš mi skrenuti pozornost”, rekla je pomalo
bez daha.
“Uspijeva li mi to?”
Njezino se lice smekšalo dok je promatrala njegove oči. Nikada se
nije mogla dugo ljutiti na njega, što je bilo dobro, s obzirom na to da je
često izvodio gluposti.
“Ne bih trebala dopustiti da se samo tako izvučeš sa svojim
planovima, no odjednom ne marim za to. Idemo se provozati”. rekla je,
a pogled joj se još više smekšao kada mu je pomilovala obraz.
“Ništa me ne bi više usrećilo”, rekao je Joseph prije nego što ju je
ponovno poljubio.
Da, nije bilo ništa loše u lome što je želio da i njegovi dečki imaju
to što ima on. Jednom kada će imati dobru ženu kraj sebe, cijenit će
njegovo petljanje.
 ČETRNAESTO
POGLAVLJE

Čim je sjela u auto, osjetila je Lucasov miris. Zašto mora tako

dobro mirisati? Osjećala je uzbuđenje u želucu dok je nepomično
sjedila pokraj njega. Zašto je još uvijek željela biti s njim, nakon svega
što je rekao i učinio? Pokušavala je ne razmišljati o njegovim dobrim
stranama jer joj je na taj način bilo lakše držati distancu.
Nekoliko minuta vozili su se u tišini, a onda je skrenuo na neko
parkiralište. Što to radi? Možda će je negdje ostaviti i nadati se da će
je netko oteti.
“Idemo najprije u kupnju. Tvoje stvari onda mogu biti dostavljene u
stan da ekipa koja je ondje može dovršiti uređenje”, objasnio je. Nije
čekao da nešto odgovori. Izišao je iz auta i došao do njezinih vrata da
ih otvori. Takvim sitnicama, kada ju je tretirao kao damu, pokazivao je
svoju humaniju stranu. Nije željela vidjeti tu njegovu stranu jer bi joj
tada bilo još teže odoljeti mu. Radije bi da se ponaša kao arogantni
glupan pa bi tada mogla opravdati svoju distancu.
Izišla je iz auta i hodala uz njega prema trgovini. “Doista ne trebam
nikakve dekoracije za stan. Vjerujem da je stan već dovoljno uređen”,
pokušala mu je reći. Bilo joj je neugodno zbog svega što su Andersoni
činili za nju. Činilo joj se kao da joj previše pomažu.
“Idemo to riješiti”, rekao je tonom koji je značio Nosi se s time,
ionako će se to dogoditi.
Uskoro joj je postalo jasno da je lakše složiti se s njime nego
prepirati se. Vodio ju je kroz svaki odjel, ispitujući je o bojama i
stilovima koji joj se sviđaju. Raspoloženje mu se podiglo. Nikada to ne
bi rekla za njega, ali činilo se da Lucas uživa u kupnji više od nje.
Nikada nije imala dovoljno novca da bi ga neozbiljno trošila pa je
šoping za nju bio samo posao koji je trebalo odraditi, nikada ga nije
shvaćala kao zabavu.
Kada su završili sa svime, Lucas je dogovorio da se sve stvari
odmah dostave u njezin stan. “Bili smo brzi, Amy. Mislim da ćeš se
večeras moći useliti”, rekao je kada su napustili trgovinu. “Gladan
sam. Idemo na ručak prije nego što odemo po auto.”
Nije je ni pitao je li gladna. Niti želi li uopće ručati s njime.
Jednostavno je rekao da idu na ručak i smatrao je da tako mora biti.
Da nije bila tako gladna, odbila bi ga samo da mu pokaže gdje mu je
mjesto, no znala je da ne bi imalo smisla nego bi na kraju ona bila ta
koja bi patila cijeli dan.
Zaustavio se pokraj malog restorana i ponovno joj otvorio vrata od
auta. Kada su krenuli unutra, stavio je ruku na mali dio njezinih leđa
zbog čega je protrnula sve do stopala.
U restoranu im je konobar poslužio čips i salsa-umak nakon čega je
došao preuzeti narudžbu. Amy je razmišljala koliko su neugodni
trenuci dok su čekali hranu.
“Čini se da se ti i moj otac jako dobro slažete”, rekao je Lucas
optužujućim tonom.
“Sviđa mi se Joseph. Uvijek je bio jako drag prema meni. Proveo je
dosta vremena kod mene u uredu dok ste bili odsutni i činilo mi se da
bih mogla satima s njime razgovarati”, odgovorila je.
“On ima veliko srce. Ne bih želio da itko to iskorištava.”
 Amy je podignula glavu i pogledala ga s nevjericom. Je li je doista
upravo optužio da iskorištava njegova oca? Njoj je tako zazvučalo.
Ruke su joj se počele tresti od bijesa, no prije nego što je odgovorila
smireno je udahnula.
“Možda vi mislite da se svijet vrti oko vas i da svi nešto žele od
vaše obitelji, možda to doista i jest tako s mnogim ljudima. No, mene
ne poznajete niti malo da biste me tako budalasto optužili. Vašeg oca
iznimno poštujem i nikada ne bih učinila ništa što bi ga povrijedilo.
Nemate pravo tako razgovarati sa mnom samo zato što ste iscrpljeni i
ogorčeni na cijeli svijet, iz nekog nepoznatog razloga. Imate dvije
mogućnosti: ili se ispričajte ili ja odlazim. Obožavam svoj posao, ali
neću to trpjeti jer je neprihvatljivo.”
Gledala ga je ravno u oči i bjesnila u sebi. Vidjela je da je ostao
šokiran njezinim govorom. Nije imala pojma kako to da se nije
rasplakala. Znala je da je može otpustiti istog trenutka i vjerojatno bi
požalila zbog svega što je rekla kada bi se našla u hotelskoj sobi te
večeri, ali u tom trenutku nije marila.
Nakon nekoliko trenutaka tišine, rubovi oko Lucasovih usana su se
podigli, a koža oko očiju se nabrala. Njegov osmijeh pretvarao se u
cerekanje. Amy ga je gledala šokirana. Sada joj se još i smijao?
Odgurnula je stolac i ustala. To je bila granica.
“Amy! Čekaj”, rekao je cerekajući se dok je ona izlazila brzinom
munje iz restorana. Nije bilo šanse da se okrene. Znala je da ima manje
od trideset sekundi prije nego što se njezin bijes stiša i suze joj navru
na oči. Htjela je biti što dalje od njega kada se to dogodi.
Izišla je i počela trčati dok nije stigla do drvoreda u blizini zgrade.
Krenula je prema drveću i naslonila se na zid dok su joj noge klecale.
Čula je korake koji su je slijedili i poželjela je vikati. Lucas je
stigao do nje u trenutku kada joj je prva suza krenula niz obraz.
Polako joj se približio, kao da ima posla s divljom životinjom, što i
nije bilo daleko od istine u tom trenutku. Amy je tada bila vrlo
nepredvidljiva.
“Nisam ti se smijao, O.K.? Oprosti. Znam da ne iskorištavaš mog
oca. Ne znam uopće zašto sam to rekao. Ja samo... Ti... Ne znam ni
sam!”
Odmaknuo se korak unatrag i prošao prstima kroz kosu. Još
nekoliko suza slijevalo se niz obraz dok ga je promatrala. U njegovim
pokretima vidjela se uznemirenost, ali bila je previše ljutita da bi
osjećala simpatiju prema njegovoj frustraciji.
“Gledaj, izluđuješ me. Ne znam što se sa mnom događa, ali ti mi ne
pomažeš dok me gledaš tim svojim očima punim žudnje. Nisi baš
dobra u skrivanju emocija”, vikao je kada se okrenuo prema njoj.
Suze na njezinu licu osušile su se dok je stajao blizu nje. Premda ga
je u tom trenutku htjela ugušiti, još uvijek ju je uzbuđivao. Osjećala je
kako joj tijelom prolaze valovi požude. Sada joj je seks bio stalno na
umu. Željela ga je iako joj se nije previše sviđao.
Pogledi su im se susreli i vidjela je kako se njegove plave oči šire.
Disanje joj je postajalo sve teže, kao da je svaki udah kisika bio
tjelovježba.
“Kvragu sve”, promrmljao je prije nego što je postavio ruke na zid i
zarobio je. Prije nego što je trepnula njegove usne našle su se na
njezinima. Potreba. Ljutnja. Frustracija. Požuda. Osjećala je sve to u
njegovu poljupcu. Gurao je jezik u njezina usta, prisiljavajući je da
popusti.
Nije imala izbora.
Nije se mogla boriti protiv onoga što je njezino tijelo toliko željelo.
Trudila se oduprijeti se, no kada je rukom prešao preko njezine košulje
popustila je. Poljubila ga je dok je pritiskao njezinu dojku, masirao ju i
povlačio napetu bradavicu.
 Poljubac se produbio kada ju je stisnuo bokovima i pritisnuo svoju
muškost prema njoj. Ona ga je pritisnula još jače. Znala je da čini
pogrešku i da ne bi smjeli to raditi, ali nije ju bilo briga.
U blizini se začuo zvuk koji je prepao Amy. Lucas se odmaknuo, u
očima mu je još uvijek bjesnila požuda. Iznenada, sirena se ugasila i
oboje su se okrenuli, gledajući policijski auto kako prolazi pokraj
ulaza u drvored.
Lucas je zakoračio unatrag psujući, a Amy je stajala na mjestu kao
ukopana i pitala se što je to opet učinila.
“To se nije smjelo dogoditi. Izgleda da ti se ponovno moram
ispričati. Ovo mi postaje gadna navika koja mi se ne sviđa.
Zaboravimo na moj prijašnji komentar i ovaj poljubac i završimo s
ručkom, a onda možemo nastaviti dalje.”
Lucas ju je pogledao nakon što joj je ponudio primirje. Mogla je
prihvatiti njegovu ispriku i zaboraviti na sve ili sve napustiti: svoj
posao, sigurnost i nove prijatelje.
Odluka je bila laka.
Rez riječi krenula je prema restoranu. Nije htjela razmišljati o tome
što je osoblje mislilo da su radili. Znala je da joj je kosa razbarušena i
usne su joj bile natečene. Bilo je očito da se ljubila.
Uspjela je skupiti nešto otmjenosti, vratila se na svoj stolac i uzela
čips. Imao je okus poput piljevine, ali prisilila se da žvače i guta i
zatim ponavljala proces.
Ostatak ručka proveli su u neugodnoj tišini sve dok on, srećom, nije
primio poziv koji ga je zaokupio do završetka jela.
Počela je osjećati pritisak od svega što se dogodilo i samo je željela
da ovaj dan završi. Što prije ostane sama, bit će joj bolje. Tada će
imati vremena za razmišljanje.
Tiho su krenuli prema mjestu gdje bi trebala izabrati auto. Nikada
prije nije imala auto. Znala je da će si priuštiti jedan nakon studija, ali
još nije dovoljno uštedjela. Znala je voziti, no još se nije potpuno
opustila za volanom.
Nije htjela da Lucas zna za njezinu nesigurnost pa se ohrabrila.
“Želiš li auto s ručnim mjenjačem ili automatik?” bilo je prvo
Lucasovo pitanje. “Radije bih automatik.”
 PETNAESTO
POGLAVLJE

Pogledao je u Amy, gledala je u auto poput izgubljenog djeteta pa

nije primijetila svoj propust. Bio je to prvi put da ga je nazvala
imenom. Svidio mu se zvuk njegova imena na njezinim usnama.
Znao je da nije primijetila što je rekla. Bila je nervozna zbog svog
neznanja o autima i zato je privremeno zaboravila što govori. Volio je
tu njezinu stranu. Bez svog oklopa činila se mnogo sladom i još više
nevinom, toliko da je poželio primiti je u zagrljaj i štititi od svega.
Očajno je želio ponovno je primiti u ruke.
Jedva se zaustavio. Nije bio spreman otvoriti nekome svoje srce.
Zadržat će svoju kontrolu i zaboraviti na ono što se dogodilo sinoć i
maloprije. Nije im trebala veza koja bi završila tako da bi ona izgubila
posao, a on bi žalio zbog svega. Razmislit će o svemu kada će imati
više vremena.
“Ako ne znaš mnogo o autima, nadam se da ćeš poslušati moj
savjet, ali izbor je tvoj. Ti ćeš ga voziti.”
Lucas ju je uveo u zgradu i zaobišao prodavače, zaputili su se ravno
u ured menadžera. “Lucase, drago mi je opet te vidjeti. Malo si uranio,
no već sam pripremio auto koji si tražio”, rekao je čovjek za stolom,
ustao je nasmijavši se i rukovao se s oboje.
“Hvala, Frank. Cijenim to.” Lucas se nacerio i okrenuo prema Amy
da je povede do auta.
Kada su izišli, ugledali su prekrasan i polirani, tamnocrveni auto.
Lucas ju je doveo do vozačevih vrata. Gledala ga je istodobno s
oduševljenjem i iznenađenjem.
Lucas nije mogao skinuti pogled s nje dok se borila sa suzama
promatrajući auto. Tada je shvatio kakvo je imala djetinjstvo. Znao je
da nikada nije imala pravi dom, selila se iz kuće pune droge u
udomiteljske obitelji. Vjerojatno nije dobivala darove. Zato joj se auto
sada činio kao nova, sjajna igračka. Promatrao je auto njezinim očima i
osjetio poniznost.
Odjednom joj se pojavio osmijeh na licu dok je ulazila u auto i
tražila mjesto gdje se pali. “Gdje je ključ? Ne vidim mjesto gdje se
treba staviti ključ”, rekla je zbunjeno gledajući Lucasa. Lucas se
nasmijao i objasnio da postoji tipka za paljenje auta.
“Hibridne automobile pokreće struja u nižim brzinama. Gas će se
dodati kada to bude potrebno.”
Pritisnula je tipku i upalila su se svjetla, no nije bilo nikakvog
zvuka. Ponovno ga je zbunjeno gledala. “Kako da znam da je upaljen
ako se ne čuje nikakav zvuk?” pitala je iskreno.
Lucas si nije mogao pomoći. Smijao se naglas, zaista je uživao u
ovome. Bila je potpuno drukčija od žena s kojima je izlazio, no morao
se podsjetiti da njih dvoje zapravo ne izlaze kao par.
Njegov smijeh izbrisao je osmijeh s njezina lica. Sada ju je već
dovoljno upoznao da bi znao da nije voljela da joj se netko izruguje, a
sada je sigurno izgledalo kao da on to čini. “Ne rugam se. Samo mislim
da si zaista pravo osvježenje”, nastavio je cerekajući se. “Stavi auto u
brzinu. Vjeruj mi. Vozit će umjesto tebe.”
“Što je ovo, auto iz svemira?” promrmljala je ispod glasa. Zadržao
je smijeh i pravio se da nije čuo njezin komentar.
 Imao je dojam da bi se uz nju često smijao. Pokušavao je zadržati
svoj odlučan stav, znao je da mu ne smije postati ugodno u njezinom
društvu. To bi bio put kojim još nije bio spreman poći.

* * *

Amy je gotovo sat vremena vozila sporednim ulicama Seattlea.

Lucas ju je odveo izvan grada jer nije želio priuštiti joj stresnu prvu
vožnju, a ona mu je na tome bila zahvalna. Sviđao joj se auto. Vozio je
kao po staklu. Kada se motor pokrene, čulo se samo kako prede poput
mačke. Osjećala se odlično i nije htjela stati. Zamalo je zaboravila da
je Lucas pokraj nje, što je inače bilo nemoguće.
“Amy, čini se da ti odgovara ovaj auto. Zašto se ne bismo vratili do
salona da potpišeš papire i odvezeš ga kući?”
Bila je pomalo razočarana što je vožnja gotova, no kimnula je
glavom i vratila se prema trgovini. Preko volje izišla je iz auta kada su
stigli, strahovala je da će joj ga oduzeti ako sada ode.
“Auto je tvoj, ne moraš brinuti”, rekao je Lucas gledajući je
ukopanu na mjestu.
“Ispričavam se”, rekla je i osjetila da se zacrvenjela. Okrenula se i
slijedila ga unutra. Prisilila se da se ne okrene još jednom prema autu.
S obzirom na to da im je Lucas bio omiljeni klijent i imali su sve
pripremljeno za njega, posao oko papira trajao je dvadesetak minuta.
Morali su napraviti završno čišćenje auta i obećali dostaviti joj ga još
večeras. Razočaralo ju je što ga ne može odmah preuzeti, ali nije
željela raspravljati s njima.
Lucas ju je poveo do svog auta, a Amy se bacila na sjedalo kada su
izišli s parkirališta. Znala je da se ponaša smiješno, ali nije imala
djetinjstvo kao većina djece niti je dobivala darove i odjeću kad god je
to poželjela.
 Prvi put dobila je dar za Božić u udomiteljskoj obitelji i iako su bili
dobri ljudi, nisu imali dovoljno novca pa je svako dijete dobilo mali
znak pažnje. Još uvijek je čuvala te darove. Auto, za razliku od toga,
bio je predivan dar. Nikada nije očekivala da će voziti ovakav
automobil. Iako nije bio njezin, mogla se njime koristiti sve dok je
radila za Andersone. Za Amy je to bilo prilično uzbudljivo.
“Završili smo sve što smo trebali danas napraviti, a tvoj stan je
spreman. Želiš li vidjeti svoj novi dom?” upitao je Lucas.
“Da, naravno”, odgovorila je, a raspoloženje joj se naglo podignulo.
Postalo joj je neugodno sjediti dok su se vozili kroz gužvu u gradu.
Prošli su uz kompaniju i nakon dva kilometra skrenuli s ceste.
Ostala je zapanjena kada su se približili velikoj zgradi. Izgledala je
kao luksuzan hotel, a ne kompleks sa stanovima. U sredini se nalazila
golema fontana sa svjetlima okružena bujnim i šarenim cvijećem. Prilaz
je bio popločan raznobojnim kamenjem i činio se kao staza iz bajke.
Dok su prolazili, promatrala je vrata ukrašena zlatnim obrubom, s
mjedenim čvorovima. Vratar u smokingu stajao je unutra i mahnuo
Lucasu.
Provirila je kroz prozor prema stropu na kojem su visjela tri lustera
koja su bacala svjetlost duginih boja. Pomisao da će živjeti u ovako
sofisticiranom mjestu bila je neodoljiva.
Ušli su u podzemnu garažu Lucasovom karticom i parkirali na
rezervirano mjesto.
“Ovdje ćeš parkirati”, rekao je, pokazujući joj na drugo rezervirano
mjesto, odmah pokraj dizala. Obišao je auto prije nego što je uopće
odvezala pojas i otvorio joj vrata, na što se već naviknula. Nije mu
mogla priznati koliko joj se to sviđalo.
Tiho ga je slijedila u dizalo obloženo tamnim drvom, a Lucas je
pritisnuo jedinu tipku koja se ondje nalazila.
“Dizalo ide samo do predvorja. Razlog tome je sigurnost naših
stanara. To je nešto što shvaćamo vrlo ozbiljno.”
Vrata su se otvorila u golemo predvorje koje bi se moglo mjeriti s
najboljim hotelima New Yorka, a Amy nije mogla sakriti iznenađenje.
Vidjela je veliki stol za kojim je sjedio zaštitar i promatrao monitore
ispred sebe.
“Dobra večer, gospodine Andersone. Večeras ste ranije stigli”, rekao
je i nasmijao se Amy.
“Bok, Frede, kako si?”
“Dobro. Dobro. Ne mogu se žaliti.”
“Fred, ovo je gospođica Harper, nova stanarka. Ona će biti
smještena u stanu 19-A.
“Drago mi je upoznati vas, gospođice Harper. Nadam se da ćete
uživati ovdje živjeti. Ovo je odlično mjesto. Ja radim noćne smjene od
utorka do subote, ali ako me ikada zatrebate, živim u stanu 2-A. Već
sam unio popis brojeva i nemojte oklijevati nazvati me u bilo koje
doba.”
Fred joj se odmah svidio. Činio se kao pedesetogodišnjak i imao je
osmijeh dobrodošlice. Osjećala se ugodno zbog dodatnih mjera
sigurnosti, kao da nitko ne može do nje ako to ona ne dopusti. Dok je
živjela u lošim četvrtima Seattlea, postala je svjesna koliko je važna
sigurnost. Više puta bilo ju je strah zaspati.
“Dođi sa mnom u veliki obilazak prije nego što ti pokažem tvoj
stan”, rekao je Lucas.
Poveo ju je hodnikom do teretane kojom su brzo prošli. Željela je
zastati i pogledati opremu, no Lucas se žurio pa je nastavila slijediti ga.
U sljedećoj prostoriji bio je smješten olimpijski bazen. Srce joj se
ubrzalo. Je li ovo stvarnost? Ne samo da će ovdje živjeti nego će imati
na raspolaganju i teretanu, bazen i sve ostalo.
Vrtjelo joj se u glavi od uzbuđenja dok joj je pokazivao toplu
kupku, saunu i sobu s različitim igrama. Lucas ju je promatrao dok su
obilazili objekt pa se trudila kontrolirati. Bila je očajna u pokušaju da
sakrije uzbuđenje.
Pokazao joj je privatni vrt u dvorištu koji je skrivao nekoliko klupa
smještenih na različitim mjestima. Dok su prolazili jednim dijelom vrta
prekrivenim grmljem, opazila je mladi par koji je bio prezauzet
ljubljenjem da bi ih primijetio.
Srce joj je počelo jako udarati, bili su tako zaljubljeni da nisu mogli
skinuti ruke jedno s drugoga. Nije mogla razaznati je li ih i Lucas
opazio, ali znala je da želi što prije ući unutra kako je ne bi ponovno
preplavile erotske misli o njezinu šefu.
“Kako ti se čini zasad?” upitao je. Amy se trudila zvučati opušteno,
kao da je već živjela na ovakvim mjestima. No, ionako je saznao sve o
njoj. Stoga je odustala od pretvaranja i nasmijana se zavrtjela u krug.
Zamalo ga je zgrabila od uzbuđenja, ali se na vrijeme zaustavila.
“Ne mogu vjerovati da ću ovdje živjeti. Znam da bih se trebala
ponašati opušteno i kao da mi je svejedno, ali nije me briga. Već
obožavam ovo mjesto i mislim da se nikad neću htjeti odseliti”, rekla
je s velikim osmijehom na licu.
“Možda ćeš promijeniti mišljenje kad vidiš svoj stan”, rekao je kada
su se vratili u predvorje.
Lucas je pozvao dizalo i ušao unutra. U tišini su se vozili do
devetnaestog kata. Motala se boriti protiv poriva da se cereka zbog
nevjerice koliko je imala sreće. Kada su izišli iz dizala i oko sebe je
vidjela široke hodnike s prekrasnim slikama koje su strateški
postavljene, konačno je shvatila koliko je velika ova zgrada.
Kada su joj rekli da je riječ o zgradi koja pripada korporaciji,
pretpostavila je da ima samo nekoliko katova s malim stambenim
prostorima. Iz ovoga što je dosad vidjela, ovdje su stotine stanova.
Hodajući niz hodnik primijetila je da nema mnogo vrata. Kada su
došli do kraja hodnika, Lucas se zaustavio i stavio ključ u vrata.
“Na ovom katu nema mnogo vrata. Koliko je stanova na svakom
katu?” upitala je, pomalo se bojeći veličine svoga stana.
“Na ovom katu samo su dva stana. Četiri su kata s trosobnim
stanovima, šest katova s dvosobnim, a ostali stanovi su jednosobni. Na
prva dva kata privremeni su stanovi u kojima odsjedaju naši poslovni
partneri kada su na putu. U ostalim stanovima trajno žive stanari”,
odgovorio je. “Prostori na ovom katu upotrebljavaju se i za
konferencije, a nekoliko je soba prilagođenih za sastanke. Ovdje često
obavljamo dio posla.”
“Aha”, odgovorila je Amy, ne znajući što da kaže.
Ušli su, a Amy je ostala bez daha. Stan je bio golem. Veliki ulazni
hodnik, u pločicama zemljanih tonova, vodio je u dnevni boravak.
Namještaj je izgledao sasvim novo, vidjela je i televizor s velikim
ekranom.
“Esther ti je ostavila ovu košaru s darovima kao znak pažnje i
dobrodošlice u stan”, rekao je dok je gledala u veliki paket na stolu,
pun kokica i čokolade. Ostavila joj je poruku da uživa u svom novom
domu i potpisala se.
Amy je dirnulo što je Esther učinila za nju nešto tako lijepo. Morala
se pobrinuti da joj pošalje poruku zahvale i odvede je na ručak. Lucas
je ostao iza nje i pustio je da prošeta stanom. Vidjela je sobu za goste
u kojoj je mogla smjestiti nekoga kada je dođe posjetiti. Glavna
kupaonica bila je uređena onime što su kupili, a unutra su bili i različiti
gelovi za tuširanje i kupke iz luksuznih dućana.
Otvorila je vrata na kraju hodnika i ostala šokirana kada je ugledala
spavaću sobu. U sredini je stajao golem krevet s ljubičastim
prekrivačem koji je sama izabrala. Oduvijek je sanjala o takvom
krevetu. Prišla je krevetu i bacila se na njega sa zaraznim osmijehom.
“Ne znam što da kažem. Nisam znala da tvrtka može biti toliko
darežljiva. Osjećam se loše što imam sve ovo, a većina ljudi nema ni
trećinu toga. Što ako me kompanija zamrzi u sljedećih šest mjeseci?
Što ako ne uspijem dobro raditi posao? Ovo je golem pritisak.”
“Amy, ne bismo ovo radili za nekoga u koga nemamo potpuno
povjerenje. Bila si dobra u poslu i mrzim ponavljati ono što sam već
rekao, ovo nudimo svim djelatnicima na izvršnim pozicijama.”
Amy se nasmijala kada je Lucas izišao iz sobe. Osjećala se bolje
kad je znala da nema nikakav poseban tretman. Nije željela iskakati iz
mase. Nije htjela ni osjećati se krivom zbog svega što su joj priuštili.
Samo je htjela uživati u onome što je dobila i što je, barem zasad, bilo
njezino.
Amy se vratila u svoj dnevni boravak. Lucas je stajao leđima
okrenut zidu, promatrao ju je. Počinje, pomislila je. Nije izgledao kao
da planira uskoro otići, a ona je samo htjela opustiti se i uživati u
novom domu. Da je situacija bila imalo drukčija, zamišljala bi kako s
njim sjedi na kauču dok gledaju romantičan film, ali to se nikad neće
dogoditi. Trebalo joj je opuštanje od svih uzbuđenja, željela je smijati
se, plesati u svom dnevnom boravku. To nije mogla učiniti dok je on
tamo.
“Hvala što ste odvojili svoje vrijeme danas da mi pomognete. Ovaj
stan je predivan. Bolji je od onog čemu sam se nadala ili mogla
zamisliti iako mi zapravo ne treba toliko prostora. Slažem se s time da
me preselite u manji stan, a ovaj ponudite nekome tko ima obitelj.”
Pričala je brzo kako je ne bi mogao prekinuti.
“Ne kažem da mi se stan ne sviđa, zaista je savršen. Mnogo je ljepši
od svega što sam vidjela, a kamoli gdje sam živjela, no čini se kao
gubljenje prostora kada bih samo ja ovdje živjela”, nastavila je s
klepetanjem.
Smatrala je, ako prva počne govoriti, da Lucas neće od nje
zahtijevati ono što joj se činilo da bi mogao. Neće se probiti do
uspjeha spavanjem s njime, bez obzira na to što je o tome mislio nalcon
onoga sinoć. Nije bila toliko gladna uspjeha.
No, ipak je bila gladna. Radilo se o drugoj vrsti gladi. Riješit će to
sa sobom čim uhvati vremena za razmišljanje. Ponavljala je to sama
sebi, ali je sumnjala u svoja obrazloženja.
Neugodna tišina preplavila je sobu kada se Amy zaustavila. Činilo
se da Lucas neće otići dok ga ona ne natjera.
 ŠESNAESTO
POGLAVLJE

Lucas je primijetio da Amy blebeće samo da on ne bi došao do

riječi. Odlučio je pustiti je da kaže sve što želi i onda će on preuzeti
riječ. Kada je napokon prestala pričati, pogledi su im se susreli i ostali
tako kao da su zaključani. Vidio je kako su joj se ramena naglo
ukočila, a bradu je podignula prema gore. Odjednom se činila ljutitom,
ali nije mogao shvatiti zbog čega.
“Mislim da sada možete ići, gospodine Andersone. Moram još dosta
toga napraviti večeras i voljela bih se smjestili”, rekla je odlučno.
Slajala je prekriženih ruku nasuprot njega i izgledala kao da je imala
još mnogo toga reći.
Lucas se odmaknuo od zida i krenuo prema njoj. Uzeo si je
vremena, nije mu se žurilo nastavljati razgovor koji ih je čekao. Kada
se približio, Amy je napravila korak unatrag.
“Gospodine Andersone”, naglasila je njegovo ime, “ono što se sinoć
dogodilo, bila je potpuna pogreška. To se nije smjelo dogoditi, a
svakako se neće ponoviti. Žao mi je ako mislite da me zaslužujete ili
da ću se sad baciti pred vas jer cijenim velikodušnost vaše obitelji, no
to se neće dogoditi jer nisam nekakva jeftina kurva”, rekla je.
Znao je da mu pogled vjerojatno djeluje zastrašujuće kada je
zateturala korak unatrag, što ga je još više zapalilo.
 Nikada nije udario ženu niti bi to ikada učinio, ali ako bi ga itko
doveo vrlo blizu tome, to bi zasigurno bila Amy.
Lucas nije pamtio kada je bio ovako ljutit. Morao je ostati na
mjestu jer se bojao da bi je mogao zadaviti ako joj se približi još koji
korak. Kako se usuđuje pomisliti da bi on očekivao da plati svojim
tijelom velikodušnost tvrtke! Ona je bila ta koja je tražila ultimativnu
nagradu - njega. Nije izgledala tako nevino dok je usred zadovoljstva
izvikivala njegovo ime. Željela ga je jednako kao i on nju.
Stajao je zureći u nju nekoliko minuta da bi konačno mogao smireno
progovoriti. “Rekao sam ti prije da moramo razgovarati o nekoliko
stvari. No, sada ćemo najprije raspraviti o komentarima koje si upravo
iznijela. Nikada u životu nisam plaćao seks ni u kojem obliku. Svaka
žena koja je provela noć sa mnom došla je u moj krevet svojevoljno, a
na odlasku su uvijek tražile još. Sinoć si jednako kao i ja željela
uskočiti u krevet sa mnom. Ispod onih plahta bilo nas je dvoje i ne
mislim preuzeti krivnju.”
Primijetio je kako strah u njezinim očima zamjenjuje ljutnja. Dok su
je pogađale njegove riječi zamahnula je rukom, ali ju je zaustavio prije
nego što ga je uspjela ošamariti. “Upozorio sam te da će ti ovo proći
samo jednom”, zlobno se osmjehnuo.
Potom ju je zgrabio u svoje ruke i prislonio usne na njezine. Bio je
toliko ljutit da je poljubac zamalo ostavljao modrice koliko je bio
intenzivan. Nije bio nježan dok ju je prisiljavao da mu se preda.
Zgrabio ju je za kosu i zabacio joj glavu unatrag kako bi imao lakši
pristup, a tijelo mu je pulsiralo od oslobođene žudnje.
Borila se s njime nekoliko sekundi nakon čega je i ona njega počela
strastveno ljubiti. Kada je znao da mu se potpuno predala, odgurnuo ju
je od sebe, premda mu je za to trebalo neopisivo puno samokontrole.
Oči su joj bile pune strasti, a ljutnja se pretvorila u potrebu.
Stajali su na mjestu boreći se svaki sa svojim emocijama. “Sjedni,
Amy”, napokon je uspio reći mirnijim tonom dok je hodao prema
kauču. Nije htjela prkositi mu i tako se suočiti s njegovim gnjevom.

* * *

Kada je počela shvaćati što se dogodilo, Amy je mogla jedino

izgrditi samu sebe. Govorila mu je da neće ništa imati s njim, a onda su
sve razumne zamisli nestale u trenu kada ju je poljubio i više si nije
mogla pomoći, samo ga je željela privući bliže sebi. Počela je
razumijevati priču o tankoj liniji između ljubavi i mržnje. Nije bila
nimalo protivnički nastrojena prema Lucasu kao što je priželjkivala.
Kako je provodila sve više vremena u njegovu društvu, tako je
primjećivala i sve više dobrih stvari o njemu. Nije bio samo savršenog
izgleda. Privlačniji od njegova izgleda bio je način ophođenja sa
zaposlenicima i spremnost da svakome pomogne. Možda ga je prerano
osudila i to je prouzročilo takav neprijateljski odnos između njih dvoje.
Znala je da zauzima negativan stav od prvog dana kada su se upoznali.
Sada je to htjela promijeniti. Nije željela upustiti se u vezu s njime, ali
će ga poštivati kao svog nadređenog.
Napokon je shvatila da bi mogli ovo riješiti pa je sjela na stolac
nasuprot njemu. “Fizički me privlačite. No, to ne znači ništa, i dalje
stojim kod onog što sam maloprije rekla. Ono sinoć nije se smjelo
dogoditi. To je bio trenutak moje slabosti. Stvarno ne želim izgubiti
posao ni imati jeftinu aferu sa svojim šefom. Odsada nadalje moramo
biti profesionalni”, rekla je, nadajući se da govori poslovnim tonom.
Gledao ju je kao da je sišla s uma. “Slažem se s vama, gospođice
Harper”, rekao je ponovno joj se obraćajući s vi. “Prošla noć nije se
smjela dogodili. Ali moramo se nositi s posljedicama te noći. Ja sam
zaboravio koristiti zaštitu, što mi se prvi put dogodilo. Znam da si
djevica i vjerojatno ne koristiš nikakvu metodu kontracepcije”,
napokon je rekao. “Neću zanemariti svoje dužnosti stoga, ako ste
trudni, želim to odmah znati. Ne želim da moje dijete odrasta bez mene.
Odmah ćemo se oženiti. Razumijete li me?”
Amy je bila toliko zaprepaštena njegovim riječima da neko vrijeme
nije mogla izustiti ni riječ. Nikada nije mislila da bi on mogao tako
razmišljati. Pretpostavljala je da bi je tražio da pobaci u slučaju da
ostane neplanirano trudna. Ona nikada ne bi pristala na to, no znala je
da većina muškaraca bježi od odgovornosti. Dok je razmišljala o tome,
sve više je imalo smisla vjerovati da bi Lucas učinio ispravnu stvar:
pobrinuo bi se za svoje dijete. Dolazio je iz obitelji ispunjene ljubavlju
koja nikada ne bi zanijekala svog potomka.
Nekoliko puta duboko je uzdahnula prije nego što je mogla
odgovoriti. Podsjetila je samu sebe da ne želi izgubiti posao, a ako je i
bila trudna, nije mogla dopustiti da on za to sazna. Vrlo bi lako
dokazao da se može bolje brinuti za dijete. Nije željela ni trebala
muškarca u svom životu. Morala se usredotočiti na sebe. Kroz
djetinjstvo je gledala majku kako stalno izmjenjuje muškarce. Ujedno
su ti muškarci zlostavljali njezinu majku na dnevnoj bazi. Njezina volja
za životom sačuvala ju je od takvog zlostavljanja. Naučila je skrivati
se kada bi majčini prijatelji dolazili u kuću. Još nije upoznala
muškarca kojem bi mogla vjerovati.
“Hoćeš li samo stajati i blijedo me gledati ili ćemo razgovarati i
ponašati se kao odrasli ljudi?” viknuo je.
“Prije svega, ne možete sa mnom tako razgovarati samo zato što
sam vaša djelatnica. Nadalje, nikada se ne bih udala za vas ni iz jednog
razloga, a pogotovo zato da ne biste maltretirali moje dijete”, rekla je
hladno.
“Ako postoji dijete, bolje da...” Lucas joj je ponovno počeo
naređivati, ali Amy ga je prekinula.
“Ako zaista postoji dijete, ono je moje i samo moje. Nismo u
staromodnom dobu kada su se ljudi odmah ženili. Ne trebate se brinuti
zbog djeteta. Provjerila sam svoj kalendar s ciklusom i nema razloga za
strah. Sinoć se dogodila pogreška. Hodam s nekim već godinu dana i
nisam bila spremna na posljednji korak. S obzirom na to da noć
provedena s vama nije bila ugodno iskustvo, sada mogu zapečatiti
svoju vezu”, lagala je.
Lucas je nečujnim korakom krenuo prema Amy. Ostala je čvrsto
stajati na mjestu, nije htjela ponovno posrnuli unatrag. Iako se iznutra
nekontrolirano tresla, željela je pokazati da je snažna.
Lucas joj je, bez riječi, nagnuo glavu i približio joj se na milimetar
udaljenosti. Ostao je nepomično stajati sve dok Amy nije počela
treperiti. “Dakle, prošla noć bila je samo test za tebe i tvog dečka”,
rekao je tihim glasom koji ju je strašio više nego da je vikao. Osjećala
je snagu u njegovim rukama.
Nije se bojala da će je udariti. Više se bojala toga da će je opet
poljubiti. Njezin otpor bio je na vrlo niskoj razini i, ako bi je poljubio,
vjerojatno bi ga molila da se ne zaustavlja. Pri pomisli na takav razvoj
događaja, tijelo joj je ispunila vrućina.
“Ne volim da me se iskorištava, gospođice Harper. Nikako to ne
volim. Ne cijenim ni to što mi lažete dok me gledate u oči. Možda vam
prošla noć ne znači ništa, ali sigurno niste imali nikoga drugoga u
mislima dok sam ja bio duboko u vama. Drhtali ste zbog mene i samo
zbog mene. Kada budete lagali tom svom momku, vidjet ćete mene.
Nećete zbog njega drhtati kao zbog mene. Niti ćete zbog njega vriskati
od zadovoljstva. A sigurno vas neće ni tako zadovoljiti da vam se tijelo
potpuno preda.” Zaustavio se na neko vrijeme, a njoj je srce luđački
lupalo dok je stiskala noge, pokušavajući olakšati nepodnošljivu bol
koju je prouzročio svojim riječima. “Razmišljajte o tome.”
Odmaknuo se od nje i napustio stan.
Čekala je dok nije čula udarac vrata i napokon si dopustila da
potpuno izgubi pribranost. Kad je čula da su vrata zatvorena, skliznula
je niza zid. Napokon se dobro isplakala.
Zašto si je dopustila da se ovo dogodi? Da se barem kasnije tuširala
i da nije stajala ondje samo u ručniku... Da je barem bila sposobna reći
ne, tada bi možda mogli boraviti u istoj sobi bez međusobnog vikanja
ili pokušaja da skinu odjeću jedno s drugog. Možda bi zaista uspjeli
ostati profesionalni. Znala je da je to nemoguće. Privlačnost je bila od
prvog dana nevjerojatno snažna.
Ostala je sjediti na istom mjestu dugo vremena, plakala je i žalila
samu sebe. Nakon nekog vremena ipak je ustala. Neće više dopustiti
da ova situacija utječe na nju. Ići će raditi s postavljenim štitom oko
sebe. To je bilo jedino pametno što je mogla učiniti.
Prvih dvadeset pet godina svog života bila je pametna. Morat će si
oprostiti ovaj propust. S vremena na vrijeme svi griješe.
 SEDAMNAESTO
POGLAVLJE

Amy je išla u ponedjeljak na posao sasvim pomiješanih osjećaja.

Bila je u oblacima jer su joj sinoć dostavili novi auto i uživala je voziti
ga. Bilo je odlično imati kontrolu nad tako prekrasnim autom i znati da
se više neće morati boriti s gužvama u javnom prijevozu. Nekoliko
puta doživjela je vrlo neugodne trenutke dok su joj prilazili neki
neugledni ljudi.
S druge strane, bojala se radne atmosfere koja će je dočekati kada
prođe kroz dvostruka vrata svog ureda. Hoće li Lucas napraviti scenu?
Hoće li joj reći da spakira svoje stvari? Može li je otpustiti? Ne bi joj
smio dati otkaz zbog onog što se dogodilo između njih.
No, mogao ju je otpustiti ako ne bude dohra u svom poslu. To ju je
već činilo nervoznom. Parkirala je auto i uputila se unutra. Jednostavno
će morati vidjeti kako će se dan razvijati. Nije mogla ništa učiniti osim
odraditi svoj posao i ići kući.
Kada su se otvorila vrata dizala, ugledala je nasmiješenog Toma.
“Već sam se pitao kada ćeš stići. Poskakivao sam u stolcu pola sata
dok sam te čekao”, rekao je u jednom dahu i bez pozdrava.
Amy je uzdahnula. “Bok, Tome. Ako poskakuješ u stolcu već pola
sata, onda si stigao sat vremena prije jer sam ja uranila pola sata”,
odgovorila je. Prebacio je ruku preko njezina ramena i poveo je do
svoga stola.
“O. K., vrijeme je da mi sve ispričaš, Amy. Što se događa? Potpuno
si me ignorirala cijeli vikend. S obzirom na šefovo ponašanje u petak
navečer, nisam bio siguran ni hoćeš li se pojaviti danas”, zacvilio je.
“Sve je u redu, Tome. Šef i ja imali smo mali nesporazum.
Obećavam da ću ti kasnije sve ispričati, no sada moram krenuti s
poslom prije nego što spomenuta osoba stigne kako ne bi imao razlog
da me otpusti jer sam lijenčina”, odgovorila mu je i nastavila hodati
prema uredu.
Tom ju je slijedio. “Stigla si izvan radnog vremena. Ne možeš upasti
u nevolju zato što pričaš sa mnom u svoje slobodno vrijeme”, rekao je
dok ju je pratio do ureda.
“Ne mislim da imamo slobodno vrijeme sve dok smo u tvrtki.
Molim te, samo me pusti da sada radim i obećavam da večeras idemo
na piće”, rekla je i izgurala ga iz ureda.
Amy je bila zaposlena kada je Lucas stigao dva sata kasnije.
Sigurno je lijepo biti šef i moći se pojaviti kad poželiš, pomislila je i
odmah požalila. Neće se valjda ponašati kao neka bivša djevojka u
srednjoj školi i imati sitničave misli. Njegova je stvar što radi u
slobodno vrijeme.
“Gospođice Harper, trebam vas”, pozvao ju je u svoj ured, a na čelu
joj se pojavila kapljica hladnog znoja. Obrisala je čelo i zgrabila svoju
bilježnicu, stisnuvši čvrsto koljena kako ne bi klecala.
Glumila je pribranost koliko god je mogla i krenula je prema
njegovu stolu. Razgovarao je telefonom, okrenut leđima, te gledao u
spektakularan prizor grada.
Čekala je nekoliko minuta. Bila je previše nervozna da bi sjela, ali
ujedno i vrlo nestabilna na nogama budući da joj se cijelo tijelo treslo.
Kada je konačno završio razgovor, okrenuo se prema njoj praznog
pogleda. Trepnula je čim su im se susreli pogledi. Učinilo joj se da
vidi bljesak vatre u njegovim očima, no kada je trepnuo, bljesak je
nestao pa je mislila da je to zapravo plod njezine mašte.
“Sjednite. Izdiktirat ću nekoliko dopisa pa ih zapišite”, rekao je
potpuno profesionalnim tonom.
Nesigurno je sjela i spremala se krenuti s pisanjem. Počeo je
diktirati i ubrzo je bila zaokupljena poslom, razmišljajući jedino o tome
da točno zapiše njegove riječi.
“Hvala, to bi bilo sve. Neće me biti u uredu cijeli dan pa mi
pošaljite sve e-poruke prije odlaska kući.”
Lucas se okrenuo prema svom računalu i počeo tipkati nešto, dajući
joj do znanja da može ići. Sjedila je još koji trenutak, a zatim ustala i
krenula prema svom uredu.
Zavalila se u svoj stolac i ispustila izdah olakšanja. Činilo se da će
se on doista pretvarati da se ništa nije dogodilo. Zbog toga joj je
laknulo, ali je istodobno bila i povrijeđena, što je bilo potpuno
iracionalno.
Odmah je krenula tipkati ono što je zapisala i dan joj je brzo prošao.
Otišao je prije ručka pa je konačno imala priliku slobodno disati. Nije
joj bilo lako raditi kada se on nalazio iza vrata.
Ostatak dana prošao je bez važnih događaja. Lucas je komunicirao s
njom isključivo putem e-pošte, a kada je prošlo pet sati, raspoloženje
joj se naglo popravilo.
“Moje računalo je isključeno, telefoni su prebačeni, a ako ti ne
učiniš istu stvar, bit ću prisiljen fizički te iznijeti iz ureda”, rekao je
Tom kada je ušao u ured i sjeo na njezin stol.
“Kako ti uopće uspiješ odraditi posao kada te više zanima kako
zbrisati s posla nego zaista raditi?” šalila se s njime.
“Draga, ja dobivam poslove zbog svoje osobnosti. Svi žele da se
javljam na njihove telefone”, odgovorio je i sugestivno joj namignuo.
“Ti si baš ono što doktori preporučuju, Tome. Trebam glasnu
glazbu, prženu hranu i mnogo mineralne vode”, rekla je Amy dok je
isključivala svoje računalo.
Tom je skočio sa stola i dodao joj kaput. Pridržao joj je kaput dok
ga je odijevala. Bio je stvarao odličan momak. Zaista je šteta što je
gay. Voljela bi imati muškarca kao što je on u svome životu.
Naravno, kada bi hodala s nekime. “Hvala ti, Tome. Zaista si drag.”
“Reci to mom bivšem. On je tvrdio da previše flertujem. Govorio
sam mu da postoji velika razlika između flerta i pokušaja da budeš
drag prema nekome. Neki ljudi su pretjerano ljubomorni. Tko bi imao
vremena za takvu dramu?”
“Amen. A sad idemo prije nego što se pojavi gospodin Anderson sa
svojim noćnim projektima”, rekla je nasmijano, no nije bila daleko od
istine. Činilo se da taj čovjek može raditi po cijele dane i noći, bez
potrebe za hranom i snom.
“Draga, jedini noćni projekt koji bi njemu bio na umu ne bi
uključivao mene, nažalost. Ti bi, s druge strane, bila sposobna držati ga
budnim cijelu noć”, rekao je podrugljivo.
Amy ga je cmoknula u njegov čvrsti biceps, a zatim su ruku pod
ruku krenuli prema dizalu. Ubrzo su izišli iz zgrade.
Stigli su u svoj omiljeni restoran dovoljno rano da nađu slobodno
mjesto. Nakon što su naručili, Tom ju je gledao s iščekivanjem.
“Što?”
“Nemoj me praviti budalom. Čekao sam cijeli vikend. Danas si
navodno ostala ručali u uredu, ali sada želim čuti apsolutno svaki
detalj. Da se nisi usudila nešto izostaviti”, zahtijevao je Tom.
Amy je razmišljala o tome što da izmisli, ali s obzirom da ne zna
dobro lagati nije htjela ni truditi se. Uostalom, stvarno je trebala
popričati s nekime, a znala je da su njezine tajne sigurne kod Toma.
“O. K., ali upozoravam te da je priča duga...” rekla je. Podignuo je
obrve s iščekivanjem da počne pričati i naslonio bradu na ruke
pokazujući joj bez riječi, no vrlo dramatično da ima vremena slušati je
cijelu noć.
Amy mu je ispričala apsolutno sve - od iskrica između njih koje su
se pojavile prvog dana do izvanrednog seksa i sve do scene u njezinu
stanu. Tom je gledao šokirano u nju.
“Reci nešto”, zahtijevala je od njega kada ju je nastavio gledati
otvorenih usta.
“Jao meni, to je bilo zaista vruće. Ubio bih da sam mogao biti muha
na zidu kada su se te iskrice među vama raspršile. Kako je moguće da
si došla do svoje dvadeset i četvrte godine, a da nisi izgubila nevinost
na zadnjem sjedištu automobila nekog tinejdžera?”
“To je jedino pitanje koje imaš za mene nakon svega što sam ti
ispričala?”
“Pa, da. Ne mogu vjerovati da si bila djevica. Je li te boljelo?”
Da je pričala s nekom drugom osobom, mislila bi da je ovo jako
čudan razgovor, no već se navikla na Toma, za njega nisu postojale
granice. Nikada nije ništa prešutio.
“Da, možda nekoliko sekundi, a onda je bilo... ne znam kako bih
rekla... bilo je nevjerojatno”, uzdahnula je.
“Ah”, odgovorio je Tom uzevši meni sa stola da se rashladi. Nije si
mogla pomoći, smijala se prvi put u posljednjih nekoliko tjedana.
Trebala je nazvati Toma u nedjelju i pozvati ga k sebi. Osjećala bi se
puno bolje kada bi idući dan išla na posao.
“Hvala ti, Tome. Zaista mi je trebalo da skinem taj teret s leđa, a još
više mi je trebalo smijanje”, rekla mu je emotivno.
“Jako te volim, Amy i uvijek ću biti tu za tebe. Moraš to zapamtiti
za onaj trenutak kada ti pokucam na vrata u tri ujutro slomljenog srca.”
“Moja vrata su ti uvijek otvorena”, obećala je.
“Očito, droljo mala”, rekao je nasmijano. “Dao bih milijun dolara da
me Lucas pritisne uza zid.”
“S obzirom na to da nemaš ni stotinu dolara, nemaš sreće.”
“Voliš mi kvariti snove, zar ne?” rekao je.
 OSAMNAESTO
POGLAVLJE

Amy je ušla u dizalo, a strah i neki nepoznati osjećaj stiskao joj je

prsa. Morala je razgovarati s Tomom.
Nije mu mogla reći preko telefona nego je nestrpljivo čekala da ga
vidi, zbog čega nije mogla ni dobro spavati.
Već je pet mjeseci radila kao Lucasova asistentica i obožavala je
svoj posao, barem onaj radni dio. Sada je znala što radi i bila je sigurna
u svoje sposobnosti. Esther je navraćala nekoliko puta mjesečno i
pratila njezin napredak, govoreći da Amy tako dobro radi kao da je
barem deset godina ovdje, a ne samo nekoliko mjeseci. Amy i ona su
se zbližile i Amy je nikada nije odbila kada ju je pozvala na ručak ili u
kino.
Sada je imala dvoje odličnih prijatelja. Zapravo troje, ako računa i
Josepha, koji ju je posjećivao barem jednom tjedno da provjeri kako
je. Inzistirao je na tome da je vodi na ručak govoreći joj da je previše
mršava i da bi se trebala malo udebljati kako je ne bi otpuhao vjetar.
Bio je vrlo mudar čovjek; nikada nije loše reći ženi da je mršava. Očito
je bio godinama u sretnom braku, a osim toga slušao je i svoju
suprugu.
Lucas se ponašao strogo poslovno prema njoj. Podijelio joj je radne
zadatke, uz vrlo malo razgovora i zatim odlazio. Nikad se nije
zadržavao dugo, no uvijek je bio pristojan.
Često je uhvatila samu sebe kako ga promatra dok odlazi i još nije
preboljela zaljubljenost u njega, ali se dobro pretvarala. On je bio vrlo
profesionalan, a to je bilo ono što je i ona željela od njega, odnosno
trebala je time biti zadovoljna.
Njezina razočaranost svakim njegovim odlaskom iz ureda odavala je
kako se zaista osjećala. Čak je pokušala ići na spoj s momkom iz
računovodstva, ali to je bio potpun promašaj. Dosađivao joj je cijelu
večer, a kada ju je na kraju poljubio, nije osjetila ni tračak strasti.
Budila se u rane jutarnje sate s njegovim imenom na usnama, mokra
i potpuno spremna za njega. Bila je zahvalna što je on držao distancu
jer ona nikada ne bi imala snage oduprijeti mu se da je napravio prvi
korak.
Hormoni su joj divljali, no sada je barem znala razlog.
Nije imala s kime usporediti Lucasa, ali nije mogla zamisliti da bi
vođenje ljubavi s ikim drugim bilo bolje nego s njime. Činilo se kao da
je stalno u nekom stanju boli, tijelo je željelo ono što je mozak govorio
da ne smije. Zašto je moralo biti tako? Zašto baš Lucas?
Ako će jednom krenuti u svijet ljubavnih veza, zašto to ne bi bio
netko poput Boba iz računovodstva? Da, bio je dosadan, ali bio je
jednostavan i siguran. Ne bi joj dizao tlak. S njim bi bilo tako lako;
zašto onda nije izabrala nekog takvog?
Znala je zašto. Mogla se uvjeravati da ne želi strast, ali jedan
doživljaj ju je promijenio. Sada je strast bila poput droge za nju,
trebala je još i još. Neki dani bili su lakši od ostalih, ali znala je da je
danas jedan od težih dana.
Amy je odgađala napravit test trudnoće predugo jer je već i sama
znala odgovor. Očito se prevarila u svojoj kalkulaciji. Sada se već dva
mjeseca borila s jutarnjim mučninama, a na tijelu je primjećivala male
promjene. Bila je niska pa većina ljudi ne bi ni primijetila malu
izbočinu na donjem dijelu trbuha, ali ona ju je primjećivala. Napokon
se slomila i napravila test i zatim ga bacila u smeće. Znala je da je
odgovor pozitivan.
Čim su se otvorila vrata dizala, krenula je najkraćim putem prema
Tomovu stolu. Razgovarao je na telefon pa je nestrpljivo tapkala
nogom dok je čekala da završi razgovor. Podignuo je prst i potiho joj
se ispričao. Vidio je da zaista mora razgovarati s njim.
“Drago mi je da ste tako rano stigli, gospođice Harper. Možete li
doći do mojeg ureda?” rekao je Lucas kada je prišao stolu.
Amy je pogledala panično Toma, ali on je bio zauzet razgovorom.
Ionako nije mogao ništa učiniti da je spasi. No, Lucas ionako nije ništa
znao. Nije znala što će poduzeti, ali nije mu mogla ni reći da je trudna
iako je znala koliko je to pogrešno.
“Naravno, gospodine Andersone”, napokon je odgovorila kada je
Tom spustio slušalicu. Promrmljala mu je “izdajico” dok je hodala iza
Lucasa.
Tom ju je upitno pogledao, ali sada će morati još dulje čekati da
razgovara s njim. Nije htjela riskirati da Lucas čuje njihov razgovor.
“Samo da uzmem bilježnicu iz ureda”, rekla je kada su stigli do
vrata. “Neće vam trebati. Odložite kaput i torbu pa dođite u moj ured”,
rekao je Lucas dok je ulazio kroz svoja vrata.
Amy je ostavila stvari u svojem uredu. Znala je da Lucas nije baš
strpljiv, ali bila je potpuno neispavana, a srce joj je luđački udaralo.
Trebao joj je razgovor s prijateljem da dobije širu perspektivu, a ne
sjedenje ispred Lucasa, udisanje njegova mirisa, pogled na njegove
plave oči i borba protiv želje da mu skoči u krilo.
Polako je ušla u njegov ured nadajući se da razgovor neće dugo
trajati. Nije bila spremna suočiti se s njime, pogotovo sada kada je
napravila test. Nije to trebala učiniti usred tjedna. Što joj je bilo na
pameti?
 Iznenadila se kada ga je vidjela da stoji pokraj prozora. Gledao je
prema van, ruke je držao iza leđa, promatrajući jutarnju maglu koja je
prekrivala Seattle. Zaustavila se blizu njegova stola, ne znajući što da
učini.
“Sljedeći tjedan idem na poslovni put i morate ići sa mnom”, rekao
je ne okrenuvši se.
Srce joj je počelo brzo udarati. Još nikada nije išla na put s njim, a
već je mnogo puta bio izvan grada posljednjih mjeseci. Pitala se o
čemu je riječ i zašto ju je odjednom trebao.
“Kamo?” upitala je iako nije ni bilo važno. Sve što je bilo važno
jest da će biti potpuno sama s njim.
“U Australiju. Tamo imamo vinograd i bilo je nekih problema. Čini
se da netko namjerno želi sabotirati naše zasade. Trebalo je mnogo
godina da steknemo odličnu reputaciju zbog izvrsnih proizvoda, no
dovoljna je jedna loša pošiljka da sve to uništi”, rekao je Lucas i
konačno se okrenuo prema njoj. Amy je primijetila njegovu frustraciju,
no još uvijek joj nije bilo jasno zašto bi ona trebala ići s njim.
“Moglo bi potrajati nekoliko tjedana i treba mi asistentica za to
vrijeme. Vodio sam Esther na putovanja, ali ona definitivno više to ne
želi i zato mi trebate vi”, rekao je i pretpostavljao da je zbunjena.
Njegove riječi izazvale su pravu ljutnju u njoj. Radio je njoj iza leđa
i nije joj dopuštao da radi svoj posao. Mislila je da dobro obavlja sve
zadatke, a sad ispada da joj ne vjeruje. Osjećala se izdano, bio je to
čudan osjećaj u vezi s poslom.
Nije mogla progovoriti pa je on nastavio.
“Amy, ovo nema veze s tvojim izvršavanjem zadataka. Ostavimo to
tako kako jest”, rekao je i prošao prstima kroz kosu.
“Jasno mi je”, rekla je ukočeno iako nije stvarno razumjela o čemu
je riječ.
 “Tako si nemoguće naivna. Vidim da si ljutita i povrijeđena jer
nisam tebe zvao da ideš sa mnom na putovanja. Zaista želiš da to
izgovorim?” vikao je.
“Ne, sve je u redu”, odgovorila je vidjevši da je vrijeme da ode.
Očito ga je izluđivala.
“Nisam te vodio jer sam znao da ćemo istog trenutka kad se avion
uspne završiti u mom velikom krevetu... i ne, sigurno ne bismo samo
spavali”, rekao je gledajući je ravno u njezine iznenađene oči.
Amy je dahtala zbog njegove smjelosti. Točno joj je predočio kako
bi bilo, crno na bijelo, pomislila je.
“Pa... razumijem”, rekla je i zakoračila unatrag.
“Moram sada na sastanak. Završit ćemo poslije ovaj razgovor”,
rekao je. Način na koji je to rekao činio se kao prijetnja. Nije nimalo
sumnjala da će se sukob nastaviti.
Nije joj bilo jasno je li zbog toga preplašena ili uzbuđena.
Povukla se u svoj ured, gdje je ostatak dana provela za računalom.
Nije uspjela uhvatiti trenutak nasamo s Tomom jer ju je Lucas zasipao
zadacima. Radila je sve dok Tom nije ušao i bacio se na njezin stol.
“Amy, već je kasno, a ja sam spreman za izlazak. Hajde, curo.
Idemo odavde.”
“Oprosti, Tome. Nisam primijetila koliko je sati. Bio je užasno
stresan dan. Od jutra pokušavam razgovarati s tobom, ali bila sam sve
više zatrpana poslom”, rekla je dok se stres od protekle noći polako
urušavao na nju.
“Bez straha, dan je pri kraju, a ja ću te izvesti da se malo makneš od
svega”, rekao je doslovno poskakujući na stolu.
“Kao prvo, Tome, radni tjedan još traje i ne možemo svi biti budni
do tri ujutro i onda normalno funkcionirati drugi dan na poslu. Ono što
je još važnije, moram s tobom razgovarati na nekom mirnijem mjestu”,
rekla je tihim glasom.
“Ako želiš intimnost, to ćeš i dobiti. Znam jedno mjesto kamo te još
nisam vodio. Otići ćemo tamo, popiti nekoliko pića i oboje tražiti
zgodne dečke. Dolaze ravno iz ureda i izgledaju odlično u poslovnim
odijelima”, rekao je fućkajući.
Amy se morala nasmijati. Nije bilo moguće ostati zabrinut u
Tomovu društvu. Bio je tako pun života i uvijek je pronašao način da
gleda pozitivno na sve.
“U igri sam. Neću se buniti ako nađem Gospodina Savršenog”,
šalila se. Misli su joj se pokušavale vratiti na Lucasa koji se nalazio u
sobi do njih, ali opirala se tome.
Morala se otvoriti Tomu jer je stvarnost bila takva da dulje vrijeme
neće ići na spojeve, možda neće uopće više ići jer će za otprilike šest
mjeseci roditi svoje dijete.
 DEVETNAESTO
POGLAVLJE

Lucas je sjedio u svom uredu odškrinutih vrata pa je čuo razgovor

između Toma i Amy. Zapanjio ga je osjećaj ljubomore koji je strujao
njegovim tijelom. Nije mu se svidjelo što se tako lako mogla nasmijati
Tomu, a još manje mu se svidjela ideja o tome kako će ona pokupiti
nekog muškarca vani.
Prije nego što je upoznao Amy nije znao za ljubomoru, stoga ga je
sada mučio taj osjećaj koji ga izjeda. Već je uvjerio samog sebe da
nema načina da budu zajedno, ali zašto mu je onda toliko bitno s kime
ona izlazi? Ne bi trebao osjećati ništa prema njoj, no čak i nakon
nekoliko mjeseci nije mu izlazila iz misli.
Uspravio se u svom naslonjaču. Gubio je razum, a to bi jako
zabavilo njegovu braću. Spustio je glavu u ruke i čekao da odu. Što se
tiče njezina posla, nije imao ni jedan prigovor. Svakim danom sve je
više učila i odlično je obavljala radne zadatke.
Sinula mu je ideja da bi je mogao otpustiti, ali odmah je to odbacio
kao mogućnost. Nije ju mogao pustiti, još ne. Možda će s vremenom to
moći učiniti. Zasad će zanemariti taj nemir koji mu je obuzimao tijelo i
normalno raditi s njom. Ako u tome ne uspije, nema drugog načina da
riješi problem osim da je premjesti u drugu podružnicu.
Sama pomisao da bi se nalazila u drugoj zgradi izazvala mu je
napetost u mišićima.
Lucas je ustao i odlučio otići na piće. Naći će način da si odvuče
pozornost od Amy večeras. Svaka žena bila bi sretna da je povede
kući. Uostalom, on je Lucas Anderson. Mogao se kladiti da je već
imao propuštene pozive i poruke. No, ovaj put nije imao želju nazvati
neku od žena s kojima se družio kada bi mu tijelo signaliziralo da je
predugo odgađao užitak.
Iako mu se trenutačno nijedna žena osim Amy nije pojavljivala u
mislima, morat će se s time nositi. Znao je da će se osjećati bolje čim
iziđe iz tvrtke, a sigurno će zapaziti i neku zgodnu ženu koja će biti
dovoljna za jednu noć.
Uputio se u klub u kojem ga nije bilo neko vrijeme i ondje sjeo.
Naručio je piće i nije prošlo ni pet minuta, a već je zgodna crvenokosa
sjedila pokraj njega. Imala je pogled koji je govorio Počasti me pićem i
možeš me odvesti kući.
Odložio je piće i okrenuo se prema njoj. “Mogu li te počastiti
pićem?” Stavio je na raspolaganje sav svoj šarm.
Prešla je prstom preko njegove ruke. “Ja ću martini, dragi.”
Počastio ju je s nekoliko pića i slušao njezin pokušaj šarmiranja
skoro dugih sat vremena. Znao je da je potrebno samo da pokaže
prstom i već bi sjedila u njegovu autu na putu prema stanu. Pokušavao
se natjerati da to učini, no znao je da se to neće dogoditi.
Nije osjetio nikakvu žudnju za ovom ženom čije su obline bile na
raspolaganju svakome tko je želio pogledati. “Hvala ti za društvo
večeras”, rekao je i bacio račune na stol. “Laku noć.”
“Ako nisi primijetio signale, dragi, nudim ti da pođem s tobom.
Vjeruj mi, nećeš požaliti noć provedenu sa mnom”, rekla je zavodljivo.
Gledao je u nju još koji trenutak, a onda se okrenuo i napustio klub.
Nije osjećao apsolutno ništa. U normalnim okolnostima odveo bi je
kući i prihvatio što mu je nudila. Noć čistog seksa bez obaveza.
Volio bi da to može učiniti, no sve vrijeme dok je ondje sjedio
mislio je samo na Amy. Bila je nježna i ženstvena, nije bila nimalo
vulgarna ni drska. Ujedno je s njom proživio i najbolje seksualno
iskustvo. Nije je mogao preboljeti.
Izišao je iz kluba i stajao kraj auta udišući ledeni zrak. Nekoliko
minuta poslije tijelo mu je još gorjelo i znao je da ga neće zadovoljiti
nitko osim plavuše koja je okrenula njegov svijet naglavačke otkad ju
je upoznao.
Brzo je izišao s parkinga i stigao kući u rekordnom roku. Parkirao je
i odmah primijetio njezin auto. Iznenadio ga je osjećaj olakšanja zbog
činjenice da je Amy doma. Naravno, to je bilo samo kratkog vijeka jer
je uskoro pomislio da bi kod nje mogao biti neki muškarac. Ionako je
izišla da bi pronašla nekog.
Odjednom je žarko želio saznati je li s nekime ili sama. Znao je da
će ga proći ta slijepa zaljubljenost ako provede još jednu noć s njom.
Mora je opet uzeti.
Žurio je prema njezinu stanu. Ona još nije znala da je drugi stan na
katu zapravo njegov. Lucas je tiho odlazio i dolazio kako ne bi
primijetila. Nije želio da zna koliko je blizu.
Otvorila su se vrata i ugledao je Freda. “Dobra večer, gospodine
Andersone. Kako ste proveli dan, gospodine?”
“Bilo je odlično, Frede. Znaš li je li gospođica Harper u svom
stanu?”
“Trenutačno je na bazenu, gospodine.”
“Hvala, Frede. Ugodan ostatak večeri.” Lucas je brzo promijenio
smjer.
Ako je već sada plivala, očito je bila vani tek pola sata. To je bio
zaista kratak izlazak. Možda nije bilo potencijalnih kandidata koje bi
povela kući.
Ili to ili je planirala izići kasnije kada počinje pravi noćni život. Tu
ideju mogla je zaboraviti jer je on odlučio da će provesti noć zajedno.
Otišao je u mušku svlačionicu presvući se.
Izišao je i nekoliko minuta neprimjetno promatrao Amy kako pliva u
bazenu. Izgledala je fenomenalno u svom crvenom bikiniju. Savršeno je
pokazivao njezine obline. Želio ju je uzeti istog trena, ali iščekivanje je
bilo dio zabave. Dok je plivala na drugu stranu, zaronio je u bazen.
Nije napravio veliku buku pa ga Amy nije primijetila. Okrenula se i
zaplivala u njegovu smjera. Zaronio je, trudeći se da joj se nađe na
putu, iščekujući udarac.
Nije ga razočarala jer je tijelom udarila u njegovo. Naglo je izišla iz
vode. “Oh, ispričavam se”, rekla je. Kada je vidjela s kim se sudarila,
sledila se. “Što radite ovdje?”
“Pomislio sam da bi mi godilo malo plivanja”, odgovorio je i
ubrzanim tempom krenuo plivati. Tijelo mu je bilo puno energije. U
tom trenutku osjećao se bolje nego svih ovih mjeseci. Smijao se sve do
drage strane bazena i nadao se da će prihvatiti njegov izazov. Zanimalo
ga je hoće li otići ili ostati ovdje.
 DVADESETO
POGLAVLJE

Amy je ostala na mjestu neodlučna hoće li otplivati do kraja svoj

krug ili otići. Htjela je izići iz bazena, no odlučila je da mu neće
popustiti. Otplivala je do kraja kako je i zamislila. Lucas je još uvijek
plivao kada je izlazila iz bazena.
Otišla je u parnu kupelj, što je bio dio njezine rutine. Sjela je i
pustila toplu vodu da joj odnese brige barem nakratko.
Primijetila je kada joj se Lucas približio. Sjedila je zabačene glave i
zatvorenih očiju, ali osjetila je kada je stigao. Nije izustila ni riječ.
Pretvarala se kao da on ne postoji. Ako je htio da joj bude neugodno, u
tome je uspijevao, ali ona mu to neće pokazati.
Barem joj je zasad dobro išlo prikrivanje trudnoće, pomislila je,
iako njezin bikini nije mogao mnogo sakriti. Da je znala da on u tom
trenutku promatra njezine bradavice, vjerojatno bi se rastopila u vodi.
Ostala je ondje još nekoliko minuta i onda odlučila da je dosta.
Brzo je ustala i omotala ručnik oko sebe. I dalje nije ništa govorila,
zaputila se u svlačionicu da se obuče.
Nakon što se sabrala, izišla je. Kad je vidjela Lucasa na recepciji,
uputila mu je pogled i požurila prema dizalu. Nije je bilo briga što
vjerojatno izgleda poput gnjevnog djeteta.
Nije mogla prerasti svoju zaljubljenost u njega ako će se on stalno
pojavljivati. “Kako je bilo na bazenu, gospođice Harper?” upitao je
Fred.
“To je baš ono što je doktor preporučio”, odgovorila je. “Premorena
sam. Vidimo se sutra”, rekla je dok je pritiskala tipku dizala. Bez
obzira na to koliko ju je Lucas iritirao, nikada se ne bi iskalila na
Fredu.
Čim su se vrata otvorila, ušla je u dizalo i pritisnula tipku za svoj
kat. Uzdahnula je s olakšanjem kada su se vrata počela zatvarati sve
dok u zadnjem trenutku Lucas nije ušao.
“Trebamo li o nečemu razgovarati?” upitala je. “Ili slijedite sve
zaposlenike kući i uhodite ih?”
“Uhodim?” upitao je. “I ja ovdje živim, Amy, zar nisi primijetila
moje parkirno mjesto?”
“Ovdje živite?” upitala je zapanjeno. Zašto bi on živio u stanu kada
je mogao živjeti gdje god je poželio? Gledala je u njega ne znajući što
da kaže.
Nije ga ovdje viđala, a pretpostavila je da ima svoje parkirno
mjesto jer su se u zgradi često održavali poslovni sastanci.
“Da, ovdje živim.” Trebao joj je trenutak da shvati da je odgovorio
na njezino pitanje.
“Zašto biste htjeli živjeti u stanu kada možete živjeti u kući?”
Njezina znatiželja je prevladala potrebu da ne razgovara s njim.
“Draže mi je živjeti u stanu s obzirom na to da sam poslovni čovjek,
ne želim brinuti o održavanju kuće”, odgovorio je.
Zafrknula je nosom. Kao da bi inače on morao brinuti o održavanju i
čišćenju. Jednostavno bi zaposlio ljude da obavljaju taj posao. Nije bio
tip muškarca koji bi izvukao kosilicu iz garaže i pokosio travnjak.
Slegnula je ramenima i nastavila ga ignorirati.
Vrata su se otvorila na njezinu katu i zajedno su izišli iz dizala. U
tom trenutku shvatila je da on živi u drugom stanu na istom katu kao i
ona. Kako to nije shvatila svih ovih mjeseci? Radili su i živjeli na istim
mjestima, a ona nije imala pojma da živi samo nekoliko metara od
njezina stana.
Sada će još teže spavati znajući da je tako blizu, a tako daleko.
Ubrzala je korak prema svom stanu. Imala je poteškoće s
otključavanjem pa je on prišao i uzeo ključ. Tijelom ju je okrznuo i
poželjela je iskočiti iz kože.
Osjećao se tako dobro pored nje, barem na trenutak. Uzeo je ključ i
otključao vrata, sve vrijeme dodirujući njezino tijelo. Imao je zarazan
miris, žudjela je za njegovim dodirom.
Vrata su se konačno otvorila i ona je ušla u stan, okrenuvši se
prema njemu da uzme ključ. Gledao ju je nekoliko trenutaka, a onda je
i sam ušao u stan i zatvorio vrata iza sebe. Koliko će ga još morati
trpjeti? Nije više imala snage.
“Mogu li do kupaonice? A onda moramo razgovarati.” Nije čekao
njezin odgovor. Uputio se prema kupaonici. Naslonila se na vrata i
pokušavala ostati pribrana. Mogla je to podnijeti. Dobro se nosila sa
stresom na poslu kada je bila s njim u istoj sobi. U stanu nije bilo ništa
drukčije, pokušavala je uvjeriti sama sebe. U tom trenu poželjela je
neko žestoko piće. Znala je da ne smije piti alkohol, ali tada joj je
trebao.

* * *

Lucas je duboko udahnuo dok je išao prema kupaonici. Može se

ponašati civilizirano. Možda bi mogli započeti neku vrstu veze. Nije
bio dobar u tome, ali bio je voljan pokušati. Nije prestajao misliti na
nju pa je smatrao da bi vrijedilo pokušati.
Ionako je možda ubrzao sa zaključcima u vezi s njom. Nije bila
onakva kakvom ju je zamišljao. Nasmijao se. Inače ne bi nikada, čak ni
samome sebi, priznao da je pogriješio u vezi s nečim.
Sada će razumno porazgovarati kao odrasli ljudi i onda je može
odvesti u krevet bez grižnje savjesti.
Bio je zadovoljan svojom odlukom, oprao je ruke i spremao se izići.
Tada se njegov svijet zaustavio.
Zamalo mu je promaknulo.
U košu se nalazila kutijica s testom za trudnoću. Što se to događa?
Nikada nije bio tako uplašen kao u trenu kada je posezao za kutijicom.
Pogledao je unutra i pronašao štapić. Na njemu su bile dvije crte. Što
to znači?
Brzo je pročitao uputstva na poleđini kutije. U sekundi mu se život
preokrenuo. Ona je trudna. Ona je zaista trudna! Je li planirala
trudnoću? Kako bi mogla? Nije mogao razmišljati dok je gledao u taj
test. Nekoliko bivših djevojaka pokušalo ga je namamiti u brak tvrdeći
da su ostale trudne s njim, ali na vrijeme je shvatio njihove igre.
Spretno je to zaobišao. No, sada je njegova asistentica ostala trudna
nakon što su samo jednom spavali. Bio je ljutit na sebe, a još više na
nju. Znao je da to nije logično, ali emocije su mu nadvladale razum.
Mnoge žene trudile su se da dobiju njegovo prezime i sav novac
koji uz to ide, ali nijednoj to nije uspjelo.
Pa, najbolje da se vratim budućoj gospođi Anderson, pomislio je
ogorčeno. Lucas je pričekao trenutak da se sabere i izišao.
Amy je sjedila na kauču kada je ušao u dnevnu sobu. Nije ga ni
pogledala, na sreću, jer se trudio svom snagom ostati pribran.
“Vraćam se odmah. Moram obaviti nekoliko telefonskih poziva”,
rekao je dok je prolazio pokraj nje prema vratima. Uzeo je telefon u
ruke čim je sjeo u svoj ured u stanu.
“Trebam razgovarati s ocem”, rekao je bez ikakvog uvoda i
pozdrava, “Samo trenutak.” Ubrzo je bio prespojen. “Zdravo, sine,
kako si?”
“Ženim se i želio bih da to bude ovaj tjedan, najkasnije sljedeći.
Imam dosta posla pa bih volio da se ti pobrineš za sve. Inače bi moja
asistentica to odradila, no budući da je ona mladenka, treba mi netko
drugi tko će se pobrinuti za to.”
“Stvarno se ženiš s Amy? Tako mi je drago zbog tebe, sine! Ona je
pravo blago. Ja ću se pobrinuti za sve. Dogovorit ćemo tennin za ovaj
ili idući petak?” rekao je bez previše iznenađenja u glasu. Lucasa je
malo začudio očev stav. No, bio je toliko u šoku da nije ništa
posumnjao.
“Petak će biti u redu. Amy je trudna i želim da to bude diskretno,
molim te Samo nas dvoje, ti i mama”, rekao je oprezno. Znao je da
njegov otac voli velika društva, a nije želio gomilu ljudi koja će
svjedočiti šaradi.
Nakon što je završio razgovor s ocem, nazvao je svog odvjetnika da
napravi predbračni ugovor kako bi se zaštitio.
Razgovori su potrajali sat vremena. Kada je završio, popio je čašu
burbona. “U redu, Amy, idemo završiti s time”, promrmljao je naglas.
Znao je da ga čeka prepirka čim joj kaže da će se vjenčati.
Krenuo je hodnikom prema njezinu stanu i otključao vrata ključem
koji joj nije vratio da može nesmetano ući. Amy je i dalje sjedila u
dnevnoj sobi. Isprva je izgledalo kao da se nije pomaknula, ali onda je
vidio zdjelu na stolu.
Pomislio je da trudnoća nije utjecala na njezin apetit. Pogledao ju je
malo bolje i nije odmah uočavao neke promjene. No, tek je nekoliko
mjeseci trudna. Što ju je više promatrao, to je bolje primjećivao sitne
promjene. Uostalom, vidio ju je već golu i znao je svaku oblinu na
njezinu tijelu. Gradi su joj se činile veće iako ih je dobro skrivala
širokom odjećom. Umjesto da je dobila na težini, učinilo mu se da
izgleda mršavija nego prije. Nije znao kako je to moguće.
“Zašto mi nisi rekla da si trudna?”
Oklijevala je nekoliko trenutaka, a lice joj je problijedjelo. Bilo je
očito da je šokirana. Skrenula je pogled s njega i gledala u pod.
“Nisam mislila da vas se to tiče. To nije utjecalo na moj posao, a u
današnje vrijeme nikoga ne bi trebalo zabrinjavati ako si samohrana
majka. Ne možete me otpustiti zato što sam trudna.”
Gledao je u nju otvorenih usta. Ne tiče ga se? Kako može tvrditi da
ga se ne tiče to što ona nosi njegovo dijete?
“Amy, dobro znaš da nećeš biti samohrana majka. Neću dopustiti da
mi dijete odrasta kao kopile. Imat će moje prezime.” Njegov ton
odavao je da će riješiti ovu situaciju onako kako je on to zamislio.
Njezina je stvar ako joj se to ne svidi.
“Ovo nije vaše dijete.” Gledala ga je u oči dok je izgovarala te
riječi. U njezinu glasu nije bilo emocija. Zapanjeno ju je pogledao. Nije
njegovo dijete? O čemu ona to priča? Znao je da je bila djevica kada
su spavali. Vrijeme se podudara. Naravno da se radi o njegovu djetetu.
“Čije je to onda dijete, ako nije moje?” Htio je vidjeti što će reći.
Promatrao je svaki njezin pokret. Nije bilo šanse da nešto izmisli tako
brzo.
“Rekla sam već da sam bila u vezi. Budući da nije htio dijete, razišli
smo se.”
Vidio je treptanje njezinih očiju dok je izgovarala laž. Znao je da mu
ne govori istinu. Dijete je njegovo, ali nije mogao dokučiti zašto mu ne
želi priznati. Što bi bilo da joj dopusti da mu dokaže da dijete nije
njegovo? Nije mogao shvatiti što bi time dobila.
“Kakvu to igru igraš, Amy? Ne razumijem te. Oboje znamo da je
dijete moje, zašto bi mi lagala o tome? Usred zbunjenosti počeo je
nježnije pričati s njom, pustio je ljutnju na stranu.
 “Ne igram nikakvu igru, Lucase. Ovo je moje dijete i nitko mi neće
njega ili nju oduzeti”, rekla je molećivim glasom. “Govorim istinu.
Dijete nije tvoje.”
Napokon je shvatio zašto je poricala istinu. Mislila je da bi joj
mogao oduzeti dijete. Bio je bijesan što je pomislila da bi mogao
odvojiti dijete od majke. Ako je željela misliti da je hladnokrvan gad,
onda će to i dobiti.
“Ne brini, Amy. Bit ćeš majka i supruga. Nadam se da ćemo se
vjenčati kroz dva tjedna. Već sam sve dogovorio.”
Sagnuo se prema njoj i zarobio je između kauča i sebe. “Nemoj me
pogrešno shvatiti, draga zaručnice. Pokušaš li me nasamariti ili pobjeći
s mojim djetetom nećeš ga više nikada vidjeti. Jesam li dovoljno
jasan?” šapnuo je smirenim glasom.
“Lucas, žao mi je, ali dijete nije tvoje. Noć koju smo proveli
zajedno bila je sjajna, no... nastavila sam dalje živjeti. Ne znam što bih
još rekla...”
“U redu, ako i dalje tvrdiš da dijete nije moje, sutra ćemo napraviti
DNK test. Postupak će za tebe biti malo bolan, ali neće naštetiti našem
djetetu”, blefirao je.
Problijedjela je. Primijetio je da se nije sjetila da postoji takav test.
Vjerojatno je mislila da će mu biti drago ako mu kaže da on nije otac.
Očito ga nije nimalo poznavala.
Počela je govoriti, ali brzo je odustala. Gem.
Set.
Meč.
Smijao se iako nije bilo smiješno. Znao je da brak nije željelo ni
jedno od njih, ali nije bilo šanse da dopusti da njegova sina ili kćer
odgaja netko drugi ili da on bude roditelj samo vikendima. Amy je
nosila njegovo dijete i jedino ispravno rješenje bilo je da se ožene.
Nikada nije razumio kako neki muškarci mogu napustiti svoju obitelj.
On to nikad ne bi učinio.
Bilo mu je dosta razgovora za večeras. “Završit ćemo ovo sutra.
Uživaj u svom posljednjem samačkom tjednu”, bilo je sve što je rekao
prije nego što je izišao iz stana.
Smireno je hodao prema svom stanu, ostavio jaknu na kauču i
uputio se prema ormariću s pićem.
Noć je počela obećavajuće. Sada je trebao biti u njezinu krevetu, a
ona izvikivati njegovo ime, a ne sam ispijati viski.
Ugasio je svjetla i ušao u spavaću sobu, razbacao je odjeću po sobi,
ušao u tuš i stajao neko vrijeme pod toplim mlazom.
Ono što ga je najviše plašilo bila je njegova smirenost. Ženio se za
tjedan dana i to ga nije nimalo plašilo. Bio je ljutit na nju jer mu nije
ništa rekla, a na sebe jer nije ništa primijetio i potrudio se da se to ne
dogodi.
No, nije bio ljutit što će mu postati suprugom. Pomisao da će svaku
noć ležati pokraj nje inače bi ga izbezumila, ali sada je osjećao
neobičnu euforiju koja mu je strujala tijelom. Nije mogao iz glave
izbaciti njezinu sliku kada ju je doveo do ekstaze i bio duboko u njoj.
Mlaz vode nastavio je kliziti po njemu i osjećao je da mu se
ukrutio, tijelo mu je još uvijek žudjelo za opuštanjem. Bio je u
iskušenju da se vrati u njezin stan i pruži im ono što su oboje željeli.
Još nekoliko noći. Možeš pričekati još nekoliko noći.
S frustriranim jecajem pustio je hladnu vodu po tijelu, tisuće
kapljica razarale su mu kožu. Nakon nekoliko minuta voda je učinila
svoje, izišao je iz tuš-kade tresući se, ali imao je tijelo pod kontrolom,
barem nekoliko minuta.
 DVADESET PRVO
POGLAVLJE

Amy se srušila na kauč i dobro se isplakala. Kako je mogla

zavaravati samu sebe misleći da će povjerovati da dijete nije njegovo?
Zašlo se nije riješila tog testa? Da je ispraznila koš za smeće, mogla je
čuvati tajnu još nekoliko dragocjenih mjeseci, a s odgovarajućom
odjećom možda i dulje.
Nakon dugog i napornog dana, bila je gotova. Osjećala se poraženo,
dovukla se u spavaću sobu i plakala sve dok nije utonula u san.
Zaborav na sve što se dogodilo nije dolazio tako lako.
Sljedeće jutro probudila se osjećajući se loše. Utrčala je u
kupaonicu i izbacila sav sadržaj iz želuca. Povratila je i dok se
tuširala. Ušla je u drugo tromjesečje. Jutarnje mučnine već su se
trebale početi smanjivati.
Tako slaba sjedila je na dnu kade dok je vruća voda klizila po njoj.
Povratila je još jednom, a kada više nije imala što izbaciti, pokušala je
očistiti kadu. Zatvorila je vodu kada je sva tekućina iz njezinog želuca
prošla kroz odvod.
Tresla se u kadi, a tijelo joj je bilo previše iscrpljeno da bi izišla.
Uplašio ju je taj iznenadni umor. “Molim te, Bože. Ne daj da se išta
dogodi mojem djetetu. Podnijet ću i svih devet mjeseci mučnina, samo
poštedi moje dijete”, šaptala je.
 Sva energija nestala je iz njezina tijela i nije mogla nikako izići iz
kade. Posegnula je za posljednjim ostatkom snage i zgrabila ručnike da
ih omota oko sebe i ugrije se.
Nije mogla ni ustati da nazove na posao. Sigurno će dobiti otkaz jer
će Lucas pretpostaviti da ga izbjegava.
Zaspala je kada joj se tijelo potpuno iscrpilo. Bila je zahvalna na
nesvjestici jer više nije osjećala bol ni hladnoću.

* * *

Lucas je koračao stanom ponovno gledajući na sat. Odlučio je

pričekati da Amy ode na posao prije nego što on iziđe. Osigurao se da
ga obavijeste ako ona tijekom noći napusti zgradu.
Bio je bijesan kada je prošlo vrijeme kada su već trebali biti u
uredu, a ona još nije napustila zgradu. Mislila je da može izbjegavati
posao sada kad je trudna. Samo preko njega mrtvog! Neće ga
izbjegavati kako bi smišljala nove laži.
Odmarširao je prema njezinu stanu i ušao. Nije bila u dnevnoj sobi
ni u kuhinji. Sad je bio još više bijesan. Nije se potrudila ni izići iz
kreveta, pomislio je. Pa da, imat će muža i mislila je da više ne mora
raditi. Zašto bi radila kada sve može dobiti besplatno?
Otišao je u njezinu sobu i bio spreman povući prekrivače s nje i
započeti svađu. Trebao je otpustiti ljutnju koju je osjećao, a ona je bila
meta. Bio je ljutit zbog svega i očajnički je nekako trebao iskaliti
frustraciju.
Kada je ugledao prazan krevet, prvi put je osjetio nelagodu. Je li
otišla bez njegova znanja? Nemoguće. Osigurao je zgradu. Nije bila
poput zatvorenika, ali njegovo osoblje bi mu dojavilo da je otišla.
Dvaput je provjerio mobitel i vidio da nema propuštenog poziva.
Krenuo je ponovno prema dnevnoj sobi kada je primijetio da su
vrata kupaonice zatvorena. Prišao je vratima i osluškivao nekoliko
trenutaka. Nije ništa čuo. Nije mislio na njezinu privatnost, odmah je
otvorio vrata i ušao unutra.
Ostao je zapanjen kada je vidio njezino malo tijelo kako nepomično
leži na dnu kade, prekriveno malim ručnicima. Zar si je oduzela život?
Ne!
Otrčao je prema kadi, spustio se na koljena i nagnuo prema njoj.
Vidio je da joj se prsa pomiču i da diše te ispustio dah koji je zadržao
od straha, ali srce mu je i dalje udaralo. Tresla se čak i u snu, a ispod
očiju imala je tamnoljubičaste mrlje.
Dobro ju je promotrio i učinila mu se tako sitnom. Znatno je
izgubila na težini. Zar ne bi trudnice trebale dobivati na težini? Kako
nije primijetio promjene na njezinu tijelu?
Odgovor je bio lagan. Zato što je cijelo vrijeme izbjegavao
pogledati je. Izbjegavao ju je koliko god je bilo moguće kako ne bi
došao u napast da je uzme na stolu.
Dok je stajao zatečen pokraj nje, obuzeo ga je sram. Znao je da
nitko ne može glumiti da mu je ovako loše. Previše ju je sinoć uzrujao.
Nije bila u stanju podnijeti da itko na nju viče ili da joj prijeti. Kad je
razmislio, bilo mu je jasno da je izgledala potpuno iscrpljeno, ali on
nije mario. Jedino zbog čega je brinuo bilo je to što ga je htjela
prevariti.
Mogao je drukčije riješiti situaciju. Time nije mislio na to da se ne
bi trebali vjenčati; samo je trebao drukčije razgovarati s njom. No,
često je naučio da će dobiti sve što poželi samo ako to zahtijeva.
Primio je rukama njezino tijelo i podigao je iz kade. Odmah se
privila uz njega tražeći toplinu iako je spavala. Ručnici su pritom
ispali, a Lucas je ostao šokiran.
Ona je izgubila mnogo više na težini nego što mu se činilo na prvi
pogled. Očito je imala tešku trudnoću. Trebao je obratiti pozornost.
Položio ju je na krevet i pokrio je, a njezino tijelo se sklupčalo.
Primijetio je malu izbočinu na njezinu trbuhu kada je zastenjala u snu.
Jao, pomislio je, to je moje dijete. Pomisao da će kroz šest mjeseci
postati otac oduzela mu je dah. Sada, kada se stišala njegova ljutnja,
ideja da će imati sina činila mu se sjajnom. Za šest mjeseci držat će
svoje dijete u naručju. Poskakivat će mu na koljenima, a kad malo
naraste, igrat će se loptom.
Bio je iznenađen saznanjem da već voli svoje nerođeno dijete.
Obožavao je to dragocjeno stvorenje koje je raslo u njoj. Nikada ne bi
dopustio da se nešto dogodi njemu ili njegovoj majci.
Nazvao je obiteljskog liječnika, a zatim se uspeo na krevet i
privukao Amy. Želio ju je ugrijati. Morao ih je oboje zaštititi. Dok je
živ, neće zaboraviti strah koji je proživio kada ju je ugledao u kadi.
Sada je bila dio njegove obitelji, i ona i dijete koje je nosila.
Ništa i nitko neće ga odvojiti od njih.
Privila se uz njega i uzdahnula. Nakon nekoliko minuta manje se
tresla. Nastavio ju je grliti i trljao joj je leđa, samo je želio da su oboje
dobro.
Ubrzo je začuo zvono i otvorio je vrata liječniku, a zatim ostao iza
njega stajati dok je vadio instrumente. Lucas je bio siguran da je riječ
samo o jutarnjoj mučnini jer ništa drugo nije se usudio ni zamisliti.
 DVADESET DRUGO
POGLAVLJE

“Amy? Hajde. Otvori oči. Dobro. Ja sam doctor Scott i sada ću te

pregledati, može? Znaš li što se jutros dogodilo?” Amy se probudila
kad je čula nježan liječnikov glas i njegova pitanja. Nije imala pojma
kako je dospjela u krevet, a nije je ni zanimalo jer joj je toplina
savršeno odgovarala.
“Povraćala sam cijelo jutro. Mučnina nije prestajala pa sam otišla
pod tuš nadajući se da će to pomoći. Tada sam potpuno izgubila snagu
i nisam više mogla izići”, mrmljala je promuklim glasom. Osvrnula se i
vidjela Lucasa u blizini.
“Ne znam kako sam došla do kreveta ni što se dogodilo. Samo se
sjećam da mi je bilo hladno i bila sam jako umorna.”
“Štedi energiju, Amy. Provjerit ćemo jeste li ti i dijete u redu”,
rekao je liječnik utješno. Osjećala je silnu težinu na kapcima i bez
riječi polako zatvorila oči.
Osjetila je da je liječnik pregledava i lagano štipanje, ali najgori dio
pregleda bio je to što je povremeno bila otkrivena. Stalno je padala u
san i budila se iz njega. Konačno je čula liječnika kako tiho priča s
nekime. Činilo se kao da sanja. Možda je i bio san.
“Bit će u redu. Mora mirovati u krevetu dok testovi ne budu gotovi,
ali zasad izgleda da je to posljedica ozbiljnih jutarnjih mučnina koje su
gotovo dovele do dehidracije. Nema krvarenja, ali je pothranjena. Čini
se da je dijete dobro. Ono uzima od Amy sve što mu je potrebno, ali
očito nije jela dovoljno da bi zadovoljila svoje potrebe. Htio bih da
dođe u ordinaciju na ultrazvuk za dan-dva, po svemu se čini da je
trudna tri mjeseca. Neka unosi puno tekućine, osobito juhe i sokova.
Što više kalorija unese, to bolje za nju.”
“Odlično, doktore. Hvala što ste tako brzo došli. Vidimo se u
petak.” Čula je korake kada su napuštali sobu i zatim zvuk zatvaranja
ulaznih vrata. Ponovno je utonula u blaženstvo snova.

* * *

Lucas je koračao stanom nakon što je otkazao sve sastanke za taj

dan. Htio je probuditi Amy i nahraniti je, ali liječnik je rekao da je
odmor jednako važan za nju kao i hrana. Liječnik joj je dao tablete za
spavanje i lijek protiv mučnine i rekao Lucasu da pripazi na nju i
pobrine se da nešto pojede i popije svaki put kad se probudi.
Svaki put kad se djelomično probudila, Lucas ju je doslovno na silu
nahranio. Mrmljala je pritužbe, ali ipak je pojela.
Lucas je bio iscrpljen kada se spustila noć. Otišao je u sobu i uspeo
se na krevet pokraj nje. Približio ju je k sebi i utonuo u dubok san.
Osjećao se kao da bi mogao cijeli tjedan prespavati s njom u naručju.
 DVADESET TREĆE
POGLAVLJE

Lucas se probudio iz dubokog sna. Polako je otvarao oči i ugledao

Amy pokraj sebe, prisjećajući se događaja prethodnog dana. Gledali su
jedno u drugo, ona ga je promatrala šokirano, posramljeno i pomalo u
panici. “Jutro”, rekao je. “Jesi li dobro spavala?” Razrogačila je oči
kada je čula njegovo opušteno pitanje. Znao je da je zbunjena.
Vjerojatno se pitala kako su dospjeli u krevet i ono još važnije, je li se
nešto dogodilo između njih.
“Nemoj paničariti, samo smo spavali. Smrzavala si se cijeli dan i
noć pa sam došao u krevet da te ugrijem”, rekao je lijeno. Činilo mu se
tako prirodnim buditi se pokraj nje. Nije pamtio kada je ovako dobro
spavao. Nijednom se nije probudio tijekom noći.
“Ispričavam se”, rekla je dok se pokušavala otpetljati od njega.
“Ja... trebam do kupaonice.” Obrazi su joj pocrvenjeti. Pustio ju je i
brzo je izišla iz kreveta.
Bilo mu je drago vidjeti da je vratila malo izgubljene snage i bio je
zahvalan što ju je odjenuo. Ne bi bio u stanju gledati je golu kako
izlazi iz kreveta. Pogotovo nakon što je cijelu noć tijelom bila privijena
uz njega.
Ostao je ležati, nije još mogao ustati iz kreveta. Na sebi je imao
samo bokserice koje su joj pokazivale, ako se slučajno vrati iz
kupaonice dok je još razodjeven, koliko se suzdržavao dok ju je puštao
iz kreveta. Kad je čuo tuš, napokon se pokrenuo, pomalo razočaran što
se nije vratila u krevet.
Zadržala se u kupaonici dovoljno dugo da se Lucas zabrine za nju.
Već je htio krenuti provjeriti što se događa kad je napokon otvorila
vrata. Nosila je na sebi odjeću koja je visjela na vratima.
Zastao mu je dah.
Iako je bila blijeda, pothranjena i bez šminke, izgledala je
fenomenalno. Počeo je misliti da možda i neće biti tako teško buditi se
pokraj nje svako jutro. Pomislio je da bi njihov brak zaista mogao
funkcionirati.
Dok mu se pogled spuštao preko njezine prevelike odjeće sve do
trbuščića, ponovno ga je otrijeznilo saznanje da ondje raste njegovo
dijete. Bit će obitelj. Misao ga je toliko uplašila da je, okrznuvši je
tijelom, brzo krenuo prema kupaonici i zatvorio se ondje.
Što mu se to događa? Da, oženit će se njome, no zašto je postao
tako osjećajan? Imali su dogovor, na koji ona tehnički još nije pristala,
ali znao je da hoće. Nije imala izbora.
Otvorio je tuš i nepomično stajao ispod mlaza vode dobrih deset
minuta puštajući da mu voda olakša bol u ramenima.
Navikao je nositi se sa stresom, no otkad je upoznao Amy, razina
stresa s kojom se suočavao utrostručila se. Bio je konstantno uzbuđen
ili ju je želio zadaviti. Toliko ga je... razdraživala.
Sada ništa od toga više nije bilo važno jer će ona uskoro postati
njegovom suprugom. Nasmijao se na pomisao da njegov život više
nikada neće biti dosadan.
Kad je završio s tuširanjem, izišao je iz kupaonice ispunjene parom,
a na sebi je nosio samo ručnik. Našao je Amy u sobi kako sjedi na
stolcu i veže sportske tenisice. Podigla je pogled i oči su im se susrele,
a ručnik nije nimalo skrivao njegovu ukrućenu muškost.
“Ja... ovaj... pomaknut ću se”, prošaptala je. Kada je ugledala
njegovu nezgodu, oblizala je usnice, a Lucas je zamalo pao na koljena
od uzbuđenja.
Polako se približio stolcu na kojem je sjedila, stao je ispred nje dok
mu je voda kapala s prsa. Amy se nagnula unatrag, glava joj je bila u
razini njegova trbuha, što je u njegovim mislima potaknulo bezbroj
ideja.
“Da danas nisi pod strogim mjerama, sada bih te odveo u taj krevet,
skinuo s tebe odjeću koju si navukla i polizao tvoje tijelo od početka
do kraja. Sama pomisao na to trenutačno mi izaziva veliku bol”, rekao
je čekajući njezinu reakciju. Osjećala je snagu koja struji između njih.
Nije znao zašto toliko muči samog sebe, no sada je već prešao
točku s koje nema povratka. Predugo je prošlo vremena otkad je bila u
njegovim rukama, a on zaronjen u njezino meso, zadovoljavajući ih
oboje.
“Užasno te želim”, prošaptao je.
Amy nije ništa rekla dok je gledala njegovu erekciju pod ručnikom.
Izvukla je ruku i prstom prešla preko njegove uzbuđene točke na
ručniku zbog čega su mu koljena doslovno zaklecala. Njezin
oklijevajući dodir bio je prekretnica u njegovu životu.
Shvatio je da su prvi put toliko brzo vodili ljubav da ona nije imala
priliku ni vidjeti ga, a kamoli istražiti.
“Ne možemo se seksati, Amy, ali možemo zajedno ležati u krevetu”,
rekao je i zatim skinuo ručnik sa svoga tijela. Bio je samouvjeren dok
joj je šaptao, a njezine oči i dalje se nisu micale od njegove muškosti.
Udisao je njezin miris dok je polako prste zario u pojas njezinih
hlača i skidao ih s nogu. Rukama je zagrlila njegova ramena i osjetio je
trnce kako joj prolaze tijelom dok je prstima klizio po unutrašnjosti
njezinih bedara.
Mogao ju je dirati, okusiti, istraživati njezino prekrasno tijelo, a da
je ne ozlijedi. Morao je učiniti nešto kako bi napokon otpustio bol koju
je osjećao.
Hlače su se spustile niz njezine noge, a on je oprezno izvukao jednu
pa drugu nogavicu i bacio odjeću negdje iza. Stajala je pred njim samo
u majici i gaćicama boje lavande koje su je jedva skrivale od njegova
pogleda.
Rukama je primio njezinu okruglu stražnjicu i privukao je tako da je
posrnula prema njemu. Rukama joj je skinuo majicu kako bi mogao
pritisnuti lice na malu izbočinu na njezinu trbuhu. Zavodljivo je
jezikom prelazio preko svilene kože i začuo nježno stenjanje dok mu je
stiskala ramena, a koljena su joj počela klecati.
Spustio je ruke dodirujući joj bedra i zatim zubima pregrizao
elastičan pojas njezinih gaćica. Oprezno je jezikom prelazio preko
vanjskog dijela na gaćicama i svojim toplim uzdasima vlažio čipku.
“Lucas”, zastenjala je dok joj je tijelo podrhtavalo. Polako se
podignuo na noge cijelo vrijeme pridržavajući je rukama.
Oči su im se susrele i kada je vidio intenzivnu žudnju koja ih je
proždirala, zamalo je zaboravio da mora biti pažljiv s njom.
Nježno ju je poljubio i klizio jezikom po njezinim usnicama te ga
potom ugurao u unutrašnjost njezinih usta. Prije nego što je poljubac
otišao predaleko, ponovno se odmaknuo, podigao je na rake i odnio u
krevet.
Dopuzao je do nje i rukom odmah prešao preko njezina trbuha,
zatim po vanjskoj strani bedara sve do unutrašnjosti. Zaustavio se, a
njezine gaćice već su bile potpuno vlažne.
“Moram se zaustaviti”, rekao je uguravši prst ispod gaćica i kružeći
njime po njezinu natečenom mjestu.
 “Molim te, nemoj stati”, zajecala je i ugledao je suzu koja se
spuštala niz njezino lice.
“Boli li te?” upitao je i odmah izvukao prst, uplašen da je otišao
predaleko.
“Ne, trebam to... molim te... toliko je sve stresno”, molila ga je i
rukama pritiskala prekrivače.
Znao je da bi mogao eksplodirati, ali znao je i što ona traži.
Odmaknuo se da joj skine gaćice i majicu i bacio ih je sa strane.
Na trenutak je uživao u pogledu na nju tako rastegnutu i golu pred
njim, tijelo joj je blistalo u sobi s prigušenim svjetlima, a bedra su joj
bila otvorena za njegov užitak. Htio je uroniti u njezine svilenkaste
nabore, ali bojao se da je ne ozlijedi.
No, svakako ju je mogao zadovoljiti. Kleknuo je i ustima primio
jednu bradavicu učinivši da izvikuje njegovo ime.
Rukama je krenuo niz njezino tijelo i počeo kružiti po njezinu
skrivenom mjestu. Podigla je bokove dok su njegovi prsti obrađivali
njezino tijelo.
Nakon minule osjećala se potpuno izvan kontrole, tijelo joj se
nezaustavljivo treslo, a jecaji su odjekivali sobom. Usporio je ritam
pobrinuvši se da je potpuno zadovolji, podignuo je glavu i polizao joj
preostale suze. Njegova erekcija pulsirala je žudeći za zadovoljstvom,
ali pokušavao je to ignorirati.
Nakon nekoliko minuta prestala se tresti, a tijelo joj se opustilo. Bio
je na svojoj strani kreveta, promatrajući je dok joj je rukom prolazio
kroz kosu. Okrenula se prema njemu i pritisnula bokove uz njega, a
njegova muškost sada se nalazila između njezinih bedara.
Ponovno ju je poljubio nježno, time joj govoreći sve što nije mogao
izreći naglas. Polako je počeo shvaćati da mu je stalo do nje i to više
nego što je mogao zamisliti.
 “Mogu li... Htjela bih... ovaj... dirati ga?” upitala je i odmah se
zacrvenjela. Njegova strijela potpuno se uspravila kada je čuo njezine
oklijevajuće riječi.
Nije mogao govorili, samo joj je kimnuo glavom i legnuo na leđa.
Primio je njezinu ruku i stavio je na svoja prsa i zatim krenuo prema
dolje.
Promatrao je njezino lice dok su joj oči bile usredotočene na
povezanost njihovih prstiju. Polako su prelazili rukama preko njegova
trbuha koji je podrhtavao. Duboko je udahnuo i navodio njezinu ruku
do svoje muškosti, podižući je gore pa dolje.
Prstima je lagano prelazila preko njegove kože i morao je stisnuti
zube, govoreći sam sebi da to može izdržati. Nije znao kako, ali znao je
da mora.
Izvukao je ruku iz njezine i pustio je da sama istražuje, a prste je
zabio u plahtu držeći se za nju kao da mu život o tome ovisi. Bojao se
da bi je mogao zgrabiti ako ne primiri samog sebe.
Prstima je klizila gore pa dolje niz njegovu erekciju i postajala sve
hrabrija u tome.
Kada je počela izlaziti tekućina, iskoristila ju je kao lubrikant i još
čvršće omotala prste oko njega klizeći gore-dolje.
“Tako je nježan, kao svila, ali istodobno tako čvrst. Stvarno je...
prekrasan”, šaptala je ne podižući pogled s donjeg dijela Lucasova
tijela.
Njegov jedini odgovor bio je duboko stenjanje zbog zadovoljstva
dok mu se tijelo pripremalo za konačno opuštanje.
Njegovo stenjanje još ju je više potaknulo, stisnula ga je još jače i
ubrzala pokrete te mu oduzimala dah.
“Amy, ne mogu... svršit ću ako ne staneš.”
“Molim te, svrši”, šaptala je uzbuđeno. “Neuredno je”, rekao je, nije
ju želio preplašiti.
Odgovorila je tako da je primakla tijelo i tada je osjetio kako
jezikom prelazi preko njegove nabrekle erekcije. To je bilo to. Njezini
izazovni pokreti natjerali su ga preko ruba i počeo je vikati dok je
osjećao eksploziju koja se sprema.
“Amy”, upozorio ju je kada je usnama zahvatila njegovu muškost, a
rukama nastavila kliziti po njemu.
Nije odgovorila, vrškom jezikom lizala je njegov vrh.
Tijelo mu je postalo napeto, osjećao se kao da opuštanje dolazi iz
nožnih prstiju i putuje cijelim njegovim tijelom sve dok ne eksplodira
kroz njegovu erekciju.
Osjetio je kako ga napušta prvi val zadovoljstva, no Amy nije
odustala, ustima ga je nastavila zadovoljavati još snažnije.
Pogledao je prema dolje kako mu se tijelo opušta u njezinim toplim
ustima. Oči su joj bile zatvorene, a lice joj je obuzimalo zadovoljstvo
dok ga je pušila. Nakon nekoliko trenutaka srušio se na krevet potpuno
zadovoljen.
Njezine usne opustile su se kao i ruke dok je prstima nastavila
lagano kliziti po njemu. Nježno je polizala osjetljivo područje
dodirujući ga sve dok nije omekšao.
“Ovo je čudesno..”, promrmljala je opet i dopuzala. “Hvala ti.”
Gledao je u nju s čuđenjem što mu zahvaljuje. Ono što ga je
zapanjilo bila je njezina potpuna ozbiljnost.
“Ne, zaista, ja sam taj koji je zahvalan”, rekao je s velikim
smiješkom i brzo je zgrabio, spustio je na leđa, prekrio svojim tijelom,
a zatim je snažno poljubio.
Oboje su ostali bez zraka, ali napokon je vidio sjaj na njezinim
obrazima kojeg jučer nije bilo.
 “Moraš se odmarati, ženo. Prestani me tako gledati jer ću zaboraviti
na to”, upozorio ju je smiješeći se.
Nasmijala mu se prije nego što su joj oči postale teške, a zatim je
utonula u san.
Nježno se spustio na leđa i privukao je uz sebe. Nije oklijevala
sklupčati se na njegovim prsima i potom je zaspala u sekundi.
I Lucas je ubrzo utonuo u san.
 DVADESET ČETVRTO
POGLAVLJE

“Hvala što si nazvao doktora. Ja... uh... stvarno ne znam što se

dogodilo jučer. Vjerojatno nisam dovoljno jela ili nešto slično. Beba mi
očito uzima dosta energije”, rekla je smiješeći se i dodirujući svoj
trbuh.
Bila je nervozna i nije znala kako da se nosi s cijelom situacijom ni
što bi trebala reći. Nikada se još nije probudila uz muškarca. Znala je
da se nisu opet seksali, no to što su spavali zajedno dvije noći zaredom
činilo se još intimnijim činom od seksa. Već se počela zaljubljivati u
Lucasa i morala se pribrati i smisliti što će učiniti. Ako ne bude
oprezna, bit će očajna kada dođe kraj, a nije nimalo sumnjala u to da će
tako završiti.
U jednom trenutku ponašao se poput arogantnog kretena, a u
drugom se brinuo o njoj. Nije mogla shvatiti njegovo ponašanje. Sve ju
je zbunjivalo i bila je uplašena više nego ikada. S obzirom na to gdje je
i kako je odrastala, to je značilo mnogo.
Lucas je proveo dan i pol s njom u stanu. Drijemala je i budila se i
uskoro se osjećala mnogo bolje. Iduće poslijepodne bila je spremna za
posjet liječniku.
Nisu razgovarali na putu prema ordinaciji, oboje su bili izgubljeni u
vlastitim mislima. Amy je bila zabrinuta i nadala se da je sve u redu s
njezinom trudnoćom. Čim sazna da je sve u redu i vidi svoje dijete
kako se miče, osjećat će se mnogo bolje.
Kad su došli u ordinaciju, presvukla se. Dok su čekali doktora
Scotta, ležala je na stolu za pregled, a Lucas je sjedio pokraj nje. Amy
bi radije da je ostao vani, ali vidjela je da nipošto ne želi propustiti
ultrazvuk.
Vrata su se konačno otvorila. “Amy, danas izgledaš mnogo bolje.
Hoćemo li vidjeti kako beba napreduje?” rekao je doktor i uputio se
prema monitoru za ultrazvuk. Premazao joj je trbuh nečim ljepljivim
zbog čega je poskočila od hladnoće.
Nekoliko trenutaka nije se ništa vidjelo, a onda je na monitoru
ugledala glavicu. “Ovo je naš novi trodimenzionalni ultrazvuk. Sada
možemo vidjeti mnogo jasniju sliku fetusa. Još je prerano da utvrdimo
spol, ali čini se da je dijete zdravo i vrlo dobro”, uvjeravao ih je.
Odredio je neke mjere, a potom im se opet obratio. “Čini se da je
termin 17. prosinca. Upravo si prošla tri mjeseca. Dijete je potpuno
formirano i veličine kikirikija u ljusci, a otkucaji srca snažni su i organi
dobro razvijeni. Želite li ih čuti?”
Amy i Lucas su kimnuli. Odjednom se u sobi čulo samo nježno
udaranje. Nitko nije progovarao dok je monitor pokazivao bebine
otkucaje srca. Amy su se slijevale suze radosnice niz obraze. Nije si
mogla pomoći, samo je u tišini gledala Lucasa kako bi s njim podijelila
ovaj trenutak. Oči su mu bile širom otvorene i začuđene, a kada su im
se pogledi susreli pojavilo se neko novo svjetlo između njih, svjetlo
nade za ovo malo biće koje će uskoro držati u rukama.
Za Amy je sada sve postalo puno stvarnije dok je na ekranu gledala
svoje dijete kako je sigurno sklupčano unutar njezina tijela, a sobu je
ispunjavao zvuk otkucaja njegova srca.
Ona je to mogla, morala je. Bez obzira na sve, bit će dobra majka
iako je mislila da još nije spremna za to. Bolje joj je da shvati da mora
biti spremna jer neće dopustiti da joj dijete odrasta misleći da nije
sigurno ili voljeno.
Obitelj.
Konačno imam obitelj, pomislila je dok su je obuzimale emocije.
Nije željela tako rano ostati trudna, no sada, kada je slušala otkucaje
srca svoje kćeri ili sina, bila je zahvalna što je tako ispalo.

* * *

Lucas je skrenuo pogled s monitora prema Amy i vidio kako joj se

suze slijevaju niz obraze. Bio je to vrlo dirljiv trenutak pa je i sam
morao okrenuti glavu na stranu. Njegovo dijete bilo je snažno i na
sigurnome. Amy je bila prekrasna i bilo mu je drago da baš ona nosi
njegovo dijete. Primijetio je ljubav i uzbuđenje koji sjaje u njoj.
Možda i jesu pogrešno započeli, ali sada je znao da će ovo upaliti.
Nisu imali drugog izbora. Nije se još mislio ženiti, kvragu, još mu ni
ozbiljna veza nije bila na umu, no sudbina je htjela drukčije.
Liječnik im je isprintao nekoliko slika s ultrazvuka i izišao iz
ordinacije kako bi se Amy mogla odjenuti.
“Doći ću u predvorje”, rekla je Amy ležeći na stolu. “Čekat ću te
ovdje”, izazivao ju je.
Gledala ga je kako se udobno smjestio, ne namjeravajući okrenuti
se.
Uskoro će se oženiti i zašto onda ne bi mogao gledati svoju
zaručnicu dok se odijeva? Unatoč činjenici da nije trebao sam sebe
izluđivati pogledom na nju, nije htio povući se jer je bila riječ o
izazovu.
“Dobro”, viknula je Amy i spustila se sa stola na suprotnoj strani od
mjesta na kojem je Lucas sjedio.
 Nije mogao skinuti pogled s nje dok je uzimala svoju odjeću.
Navukla je hlače ne skidajući haljinu za pregled i tako mu pružila samo
kratki pogled na zelene gaćice koje je imala na sebi. Brzo je skinula
haljinu i navukla majicu tako da je nakratko vidio njezina seksi leđa.
Nikada nije razmišljao o tome da i leđa mogu biti seksi, no s njom je
otkrivao sve više dijelova tijela koji su ga uzbuđivali. Misli su mu
odletjele dok je zamišljao kako jezikom prelazi njezinom kralježnicom
prema dolje, sve do njezine okrugle guze...
Ne, nije vrijeme niti mjesto za to, ukorio je samog sebe i popravio
hlače koje su mu odjednom postale iznenađujuće tijesne.
“Spremna sam”, rekla je Amy zgrabivši torbu i otvorivši vrata, ne
čekajući ga, te je brzim korakom izletjela iz ordinacije.
Nisu progovarali kada ju je sustigao, svatko je bio u svojim
mislima.
Lucas joj je pomogao ući u auto i krenuo prema kući svojih
roditelja izvan grada. Kada su prošli most, Amy ga je zbunjeno
pogledala.
“Zašto idemo k tvojim roditeljima?” upitala je nervozno. “Moramo s
njima prokomentirati planove za vjenčanje.”
“Lucase, neću se udati. Već sam ti to rekla. Ne postoji razlog koji bi
me prisilio na brak. Ne moramo se ženiti samo zato što ćemo imati
dijete. Smislit ćemo način kako ćeš provoditi jako mnogo vremena sa
svojim djetetom”, rekla je pomalo panično.
“Amy, ja sam staromodan i vjerujem da dijete treba oba roditelja.
Nećeš sama odgajati moje dijete i ne mislim o tome više raspravljati.
Trudim se ne ponašati se kao kreten, no vjenčanja će biti, osim ako ti
ne želiš biti majka”, rekao je mirnim tonom premda mu je srce snažno
lupalo.
“Smiješan si, Lucase. Mi se uopće ne poznajemo. Jedna noć požude
ne znači da ćemo biti dobri roditelji. Ne znam gotovo ništa o tebi, kao
ni ti o meni”, rekla je sjedeći prekriženih ruku.
“Trudna si. Trenutačno ne trebam znati ništa više od toga”, rekao je.
Parkirao je auto pred kućom roditelja i zatim se suočio s njom.
Jedini adut koji je imao bila je činjenica da ona ne zna je li zaista
nemilosrdan. U stvarnosti nikada ne bi oduzeo dijete majci, no ona to
nije znala. To je bio njegov jedini adut.
“Ja...” počela je protestirati.
“Ili ćeš se udati za mene ili...” namjerno nije dovršio rečenicu,
pretvarao se da mu je razgovor dojadio.
 DVADESET PETO
POGLAVLJE

Ton u njegovu glasu ju je prestrašio. Rekao je to potpuno mirno, bez

ljutnje i molbe. Znala je da se neće povući. Pognuta je glavu i borila se
s činjenicom da će morati pristati. Morat će se udati za Lucasa, ali ne
zato što je on voli nego zbog svog djeteta. Nije joj ostavio drugog
izbora. Bila je frustrirana što je napravila tako jadnu pogrešku i
spavala s njime. Nije joj bilo žao što će dobiti dijete. Samo bi voljela
da se to dogodilo s nekime tko će je bezuvjetno voljeti ili će otići bez
osvrtanja.
Nije imala želju niti je bila spremna dijeliti svoje dijete s nekime.
Naravno, bilo bi lijepo imati sretnu obitelj, no nije se mogla sjetiti
mnogo parova koji su ostali zajedno. Stopa razvoda bila je u porastu i
nije htjela postati dio te statistike.
Kada je prestala protestirati, Lucas je izišao iz auta. Odvezala je
pojas i iskočila iz auta prije nego što je on stigao do suvozačeva
sjedala. Zgrabio je njezinu ruku i poveo je stubama do ulaznih vrata, a
srce joj je udaralo kao ludo.
Ušli su u kuću bez riječi. On je rekao svoje, ona svoje i on je
pobijedio. Znala je da on uvijek pobjeđuje. Ipak se nadala da neće
htjeti igrati takvu igru kada je riječ o očinstvu.
“Lucase, Amy, tako mi je drago vidjeti vas. Imamo mnogo tema za
razgovor. Sve smo već dogovorili. Amy, ti možeš s Katherine izabrati
vjenčanicu tako da stignemo napraviti promjene”, rekao je Joseph
užurbano presrevši ih prije nego što su došli do predsoblja.
Pokazali su joj izbor cvijeća i torti, a onda se našla u prekrasnoj
haljini kakvu nikada nije mogla ni zamisliti.
Amy je zamišljala svoje vjenčanje kao i većina djevojčica i ovo što
je Joseph isplanirao u tako kratkom roku bilo je vjenčanje iz snova.
Bilo bi savršeno da je mladoženja bio zaljubljen u nju. Još ljepše bi
bilo kada bi ona vjerovala da brak zaista može trajati zauvijek.
Protiv svoje volje morala je priznati da je dobila mnogo više od
većine žena. Imat će siguran dom u kojem će odgajati svoje dijete.
Neće se morati nositi s drhtanjem usred noći zbog bojazni od susjeda
koji se nafiksao i kuca na njezina vrata. Neće morati paničariti jer
nema dovoljno novca za mlijeko. Barem će biti sigurna.
Dok god je njezino dijete uz nju, nosit će se sa svime ostalim. Znala
je da će to biti samo prikladan brak, no nisu li se i svi ostali ženili zato
da bi dobili nešto od druge osobe? Po čemu bi ona bila drukčija?
Naravno, postat će usamljena, ali može li uopće biti usamljena uz svoje
dijete?
“Izgledaš očaravajuće u ovoj haljini”, rekla je Katherine i kleknula
pred nju s iglom i koncem u rukama.
“Zaista ste se previše izmučili”, rekla je Amy jer ju je izjedala
krivnja. Amy je htjela pričati s njom, reći joj svoje strahove, ali kako?
“Znam da si uplašena, draga, ali sve će dobro završiti. Samo si daj
malo vremena. Vjerojatno se pomalo osjećaš kao da te netko puškom
tjera na vjenčanje, zar ne?” upitala je Katherine pogledavši je. Oči su
joj zasuzile kada je čula razumijevanje u njezinu glasu.
“Ja... ovo mi se sve prebrzo događa”, priznala je.
“Znam. Mislim da Andersoni ne znaju funkcionirati normalnom
brzinom. Jednom ću ti ispričati svoju priču. Zamalo nisam doživjela
sretan završetak zbog tvrdoglavog ponosa i nekih glupih pretpostavki.
Sada sam sretno udana žena, sa suprugom koji me obožava i tri
prekrasna sina. Nekako sve postane dobro”, uvjeravala ju je Katherine.
“Ne znam kako”, rekla je Amy osjećajući se potpuno poraženo.
“Ah, draga, žao mi je što patiš”, rekla je Katherine brzo ustavši.
“Dođi.” Prije nego što se snašla, Katherine ju je zagrlila. Instinktivno se
slomila i počela jecati u njezinu naručju, preplašena, ali nije se mogla
zaustaviti.
“Hajde, draga. Zaista će sve biti u redu”, Katherine ju je tješila.
“Znam. Samo... zbog ovih hormona... stalno plačem”, mucala je
jecajući na Katherininu ramenu.
“Dobro se sjećam toga premda sam bila trudna prije mnogo godina”,
rekla je Katherine nježno se nasmijavši.
Katherine se odmaknula od Amy, a ona je poželjela ponovno pasti u
njezin zagrljaj utjehe. U ovakvim trenucima najviše joj je nedostajala
majka.
“Znam da se ne čini tako, ali uskoro će završiti ovaj urnebes i tada
ćeš samo brinuti o tome kako ćeš se smjestiti sa svojim suprugom i
pripremati se za svoju bebu. Uvijek sam ti na raspolaganju, nazovi me
kada god zatrebaš, u redu? Ne kažem to tek tako. Zaista to mislim.
Ako bilo što trebaš, nazovi me”, rekla je Katherine i prisilila Amy da je
pogleda u oči.
Kada su završile probu vjenčanice, uputile su se niz stube i pronašle
Josepha i Lucasa u dnevnoj sobi.
Ostatak dana proveli su u kući i večerali s Josephom i Katherine.
Joseph je dominirao razgovorom, a Amy se usredotočila na Katherine,
koja je većinu vremena tiho sjedila dok je njezin muž pričao. Bila je
dostojanstvena i vidjelo se, iako je Joseph najglasniji, da zapravo ona
vodi glavnu riječ. Takvu majku Amy je poželjela imati svih onih teških
godina svog odrastanja.
Kada su se vraćali prema svojoj zgradi, Amy je jedva stajala na
nogama. Dan je bio iznimno naporan, ali uglavnom i vrlo lijep. Uvijek
je uživala u društvu Katherine i Josepha, a ništa nije bilo ljepše od
trenutka kada je ugledala na ultrazvuku svoje dijete.
Vjerojatno je sto puta pogledala u sliku tijekom dana. Zastala joj je
knedla u grlu kada je Lucas pokazao sliku Josephu, a ona je primijetila
suze u njegovim očima. Znala je bez sumnje da će njezino dijete biti
voljeno. Imat će ljepše djetinjstvo od većine djece.
“Sine, ovo je najljepši dar koji si mogao pokloniti svojoj majci i
meni”, rekao je Joseph i oboje ih snažno zagrlio.
Na putu kući Lucas je položio svoju toplu ruku na njezino koljeno i
držao je ondje tijekom vožnje. Najprije ju je pokušala maknuti, ali je
odustala kada joj je stiskanjem dao do znanja da neće pomaknuti ruku.
Svaki put kada ju je dotaknuo, osjetila je to po cijelome tijelu.
Razmišljala je kako neće morati brinuti o kemiji, barem neko vrijeme.
Izišli su iz dizala na svoj kat i Amy se zaputila prema svom stanu.
“Ne večeras, Amy. Za promjenu ćemo biti kod mene.”
“Želim biti sama, Lucase. Dan je bio stvarno dug i trebam vrijeme
za sebe”, rekla je tonom kao da joj dosađuje.
Lucas je uzdahnuo dok ju je navodio niz hodnik prema svom stanu.
“Amy, za nekoliko dana bit ćeš mi žena. Nećeš to biti samo na papiru.
Živjet ćemo zajedno, spavati zajedno i biti zajedno u svemu kao
muž i žena. Ženim se samo jednom u životu. Bit ćeš vrlo dobro
zbrinuta, a zauzvrat želim da se ti pobrineš za mene. Dijelit ćeš krevet
sa mnom”, ponovno je govorio glasom koji nije ostavljao prostor za
protivljenje.
Njezin umor iščeznuo je jer se razljutila zbog njegova ponašanja.
Bilo joj je dosta naređivanja i očekivanja da će ga u svemu slijediti.
“U redu, Lucase, pristala sam udati se za tebe i planiram izvršavati
svoje dužnosti, no idućih nekoliko dana još neću biti tvoja žena i želim
uživati u svom stanu prije nego što počne moja zatvorska kazna”,
vikala je želeći ga povrijediti.

* * *

Njezina ljutnja imala je suprotan učinak. Lucas se morao suzdržati

od smijanja. Inače bi mislila da se njoj smije, što je zapravo i činio. U
stvarnosti se veselio svojim budućim obvezama. Nikada ne bi bio
sretan da mora oženiti ženu koja mu u svemu povlađuje. Dovoljno ljudi
to je već činilo. Sviđalo mu se što njegova buduća supruga ima snažnu
osobnost i ne preza od prepirke s njim. Znao je da mu s njom nikada
neće biti dosadno.
Mogao je gurati stvar dalje i natjerati je da ostane s njim, ali znao je
da je važnije dobiti rat nego svaku bitku. S obzirom na to da je imala
naporan dan, znao je da mora brinuti o njezinu zdravlju koje je sada
najvažnije.
“U redu. Neka bude po tvome. Zbog toga će medeni mjesec biti još
slađi”, rekao je dok ju je vodio prema vratima. Uistinu nije mogao
dočekati medeni mjesec.
Baš kad je krenula prema vratima, omotao je ruke oko nje i poljubio
je, dugo i snažno. Neka razmišlja o tome što propušta večeras,
pomislio je dok ju je gledao.
Otišao je osjećajući se prilično dobro sve dok nije stigao u stan
potpuno sam uz potrebu opuštanja. Uzdahnuo je dok je gledao u tuš
namješten na hladnu vodu i pripremao se za naporan tjedan koji ga
čeka.
 DVADESET ŠESTO
POGLAVLJE

“Diši, Amy. Samo diši.” Pomislila je da će hiperventilirati dok je

stajala u sobi za presvlačenje u velikoj kući. Provela je dan u
pripremama za vjenčanje.
Kosa joj je bila svezana u punđu, a kovrče su joj se spuštale niz lice
i vrat. Šminka na njezinu licu bila je savršeno nanesena da prekrije
tamne podočnjake i naglasi njezine oči i usne. Nokti su joj bili
produženi i manikirani. Osjećala se kao da to nije ona. Upravo su joj
odjenuli čarobnu haljinu, a ona je gledala u zrcalo kao da vidi nekoga
drugoga.
Tko je ta djevojka? Dali su joj nekoliko minuta nasamo da se
pribere, za što je bila iznimno zahvalna.
“Amy, vrijeme je”, čula je Josephov nježan poziv kroz vrata prije
nego što je ušao unutra. Njegov tihi ulazak bio je dovoljan da Amy
okrene glavu prema njemu. Nikada još nije čula Josepha da tako tiho
govori. Bio je nevjerojatno zgodan u svom smokingu. Definitivno se
vidjelo od koga su dečki naslijedili savršen izgled. Bio je toliko sličan,
a opet tako različit od Lucasa.
Joseph je lijepo stario. Njih dvojica najviše su se razlikovali u
očima. Lucasove oči uvijek su bile potpuno usredotočene i odlučne, a
Joseph je oko očiju imao blage bore od smijanja i uvijek je vidjela sjaj
u njima. Bio je mnogo opušteniji od svog sina. Pitala se je li bio takav
cijeli život ili je u nekom razdoblju također imao taj usredotočen
pogled poput Lucasa.
Približio joj se i slatko je poljubio u obraz. “Jako mi je drago da
napokon imam kćer u obitelji. Prekrasna si i izvana i iznutra.”
Primio ju je svojim velikim rukama u nježan zagrljaj i nije mogao ni
zamisliti koliko joj znače njegove riječi. Nije imao pojma koliku je
imala potrebu biti dio obitelji koja će je voljeti. Odrekla bi se sveg
novca na svijetu samo da bude voljena onako kako je Joseph volio
svoju djecu. Sada je dobivala samo mali dio, ali nije željela ostati ni
bez toga.
“Budući da tvoj otac ne može biti ovdje, želim da znaš da bi mi bila
čast otpratiti te do oltara.”
Oči su joj suzile dok mu je odgovarala. “Bit će mi čast da me
otpratiš. Ti si otac o kojem sam oduvijek sanjala.”
Nije mogla više govoriti jer je osjećala kao da ima knedlu u grlu
dok je gledala u njegove dobronamjerne oči. Povukao ju je u još jedan
zagrljaj, a ona se prilijepila uz njega nadajući se da ovaj trenutak nikad
neće proći.
Silno se trudila cijeli život da se ne veže uz ljude, a sada se tijekom
nekoliko mjeseci zaljubila u cijelu obitelj.
“Hajde, hajde, ne želimo da suze pokvare tvoju šminku. Mislim da
moj sin neće dobro podnijeti kašnjenje. Ionako već nestrpljivo korača
hodnikom. Svećenik ga je upravo pustio do njegova mjesta kod oltara”,
Joseph se cerekao. Amy je u to sumnjala, no nije željela upuštati se u
raspravu.
Posljednji put se pogledala u zrcalo i ohrabrujuće udahnula.
“Spremna sam.” Primila je Joscpha za ruku i pustila ga da je odvede iz
sobe. Glazba je ispunila kuću čim su izišli iz sobe.
 Počela je ubrzano disati, a jedino što ju je spriječilo da se vrati
odakle su došli bio je Josephov stisak ruke. “Mislila sam da će doći
samo nekoliko ljudi”, prošaptala je.
“Hajde, Amy, ne boj se. Moj najstariji sin napokon se ženi i nismo
mogli povrijediti osjećaje nama dragih ljudi i ne uključiti ih u
ceremoniju”, rekao je, a ona se osjetila krivom zbog onoga što je rekla.
Smireno je udahnula i krenuli su stubama niz prcdivno uređen prolaz
dok je panika sve više rasla u njoj. Gledala je ravno ispred sebe jer se
bojala da će pobjeći glavom bez obzira ako ugleda nepoznate osobe.
Ugledala je Lucasa kako stoji kod oltara, vrlo blizu nje. Zastao joj
je dah od pomisli koliko je prekrasan muškarac. Pogledi su im se
susreli. Nasmiješio se kao da joj govori da će sve biti u redu.
Morala je zastati da dođe do zraka. Joseph ju je upitno pogledao, no
ona to nije ni primijetila. Zapravo nije primjećivala više ništa osim toga
da joj tijelo drhti.
Bila je zaljubljena u njega.
Nije znala kako ni kada se to dogodilo, no nekako uslijed vremena
koje su provodili zajedno, postao je nezaustavljiva snaga u njezinu
životu. Bio je arogantan i volio je naređivati, zahtjevan i tvrdoglav.
Ujedno je bio dobar i nježan, pun ljubavi. Mislila je da takav muškarac
ne postoji.
On će biti njezin suprug, ali je ne voli.
Nije znala kako će podnijeti vjenčanje znajući da će živjeti cijeli
život s čovjekom kojeg voli, ali ta ljubav nije uzvraćena. Kako će
provesti svaki dan s njime, voditi ljubav i podizati dijete znajući da je
ne voli? S vremenom će uvenuti.
Joseph ju je malo potaknuo i konačno je krenula naprijed. Morala se
boriti da zaustavi suze koje su navirale.
Možda se s vremenom zaljubi u mene, pokušala se utješiti. Ako je
on mislio da mu je postavila zamku da bi je oženio, kako je onda
mogla očekivati da će joj ikada vjerovati i voljeti je? Znao je da nije
planirala trudnoću, no želio je učiniti ispravnu stvar za svoje dijete i
zbog toga će se uvijek osjećati kao da je uvučen u brak.
Više ništa nije mogla učiniti te je nastavila hodati prema oltaru da
završe s ceremonijom. Bila je snažna osoba. Morat će zaključati svoju
ljubav duboko u sebi i pronaći način da preživi.

* * *

Lucas je osjetio trenutak panike kada se Amy zaustavila na pola

puta prema oltaru. Zar će se okrenuti i pobjeći? On je ne bi pustio
daleko. Znao je koliko jako želi dijete i iako ga je boljelo što je mora
zarobiti, nije se mogao odvojiti od njih dvoje. U nekoliko mjeseci
koliko ju je poznavao, napala je sva njegova osjetila i više nije mogao
zamisliti budućnost bez nje.
Udahnuo je s olakšanjem vidjevši da su nastavili hodati prema
njemu. Kada je njegov otac položio njezinu ruku u Lucasovu te se ona
uspela pokraj njega, osjetio je mir koji ga obuzima. Imao ju je kraj
sebe i neće je nikada pustiti.
Jedva je čuo svećenika što govori. Usredotočio se tek toliko da
točno kaže ono što je morao izreći, a sve ostalo vrijeme misli mu je
zaokupljala njegova prekrasna mlada.
Bila je prava vizija ljepote. Hodao je s mnogim modelima i bogatim
nasljednicama. Bio je s više žena nego što je trebao, no nijedna nije
izazivala takav osjećaj u njemu dok ju je promatrao, kao što je to bio
slučaj s Amy. Bila je prirodno lijepa i svojom ljepotom zasjenila bi i
sjajne zvijezde Hollywooda.
Pomaknuo bi nebo i zemlju samo da mu ona zauvijek bude žena.
Polako se u nju zaljubljivao. Da je znala za njegove osjećaje, tada bi
znala da ima moć da zbog nje klekne na koljena i moli je za milost. To
mu se dogodilo samo jednom prije nekoliko godina i neće dopustiti da
se ponovi.
Njegovi roditelji bili su jedini primjer istinske ljubavi koji je
poznavao. Svi ostali parovi bili su zajedno zbog onoga što su mogli
dati jedno drugome. To je bio lakši način. Ako da Amy takvu moć,
pustit će ga da polako vene. To zasigurno neće dopustiti.
Neće joj dopustiti da ga uništi. Bit će joj dobar suprug i brinuti se
za nju tako da nikada ne poželi nešto drugo. Molim te, neka me voli
zbog mene samog, a ne zbog onog što joj mogu dati, potajno je dodao
svom zavjetu ljubavi, poštovanja i pokoravanja.
Kad je ceremonija završila, dobio je dopuštenje od svećenika da
poljubi mladu. Lucas se zadovoljno osmjehnuo.
“Vrlo rado.”
Nježno ju je nagnuo i poljubio zaboravljajući da su u sobi punoj
ljudi.
Izgubio je pojam o vremenu i nije imao pojma koliko je poljubac
trajao. Već je odavno nije držao u rukama i osjetio slatki okus nektara
na njezinim usnama.
“Hajde, sine, imat ćeš dovoljno vremena za to na medenom
mjesecu”, Joseph ih je prekinuo potapšavši Lucasa po leđima. Amy se
počela crvenjeti dok su se gosti smijali paru.
Svim prisutnim svjedocima na vjenčanju ovaj brak izgledao je kao
zajednica ljubavi koja će trajati zauvijek. Vidjelo se da se mladenci
međusobno gledaju ošamućeni od ljubavi.
“Molim vas da svi pođete za osobljem u dvorište, gdje će se održati
prijam”, Joseph je pozvao goste dok je Lucas vodio Amy.
Pogledao je u blještavi dijamant na njezinoj ruci i osjetio
zadovoljstvo znajući da je sada njegova. Nije mogao dočekati medeni
mjesec.
U pravoj maniri Andersona uspjeli su organizirati spektakularno
vjenčanje u samo tjedan dana. Lucas je gledao u Amy i promatrao
njezin izraz lica dok su prolazili kroz gužvu. Bila je puna
strahopoštovanja.
U dvorištu su bili postavljeni prekrasni šatori ispunjeni stolovima s
dekoracijama. Nježno osvjetljenje obasjavalo je dvorište, a ondje je
bio i plesni podij i bend koji je svirao uživo. Konobari su nosili
šampanjac i hranu i nudili goste. Na svakom stolu bilo je kristala,
porculana i šarenih cvjetnih aranžmana.
Lucas je želio sve male tradicionalne gluposti. Nije ni sam znao
zašto. I sam Bog je znao da ovo vjenčanje nije baš tradicionalno. Amy
je vjerojatno mislila da je prikladnije da su imali zaštitare s pištoljima
budući da je on nije ispuštao iz svog čvrstog zagrljaja cijelu večer.
Iznenadilo ga je što je izgledala kao da doista uživa. Bila je puna
iznenađenja ili je bila fenomenalna glumica.
 DVADESET SEDMO
POGLAVLJE

“Mogu li zamoliti za ovaj ples?”

“Tome!” uskliknula je Amy odletjevši iz Lucasovih ruku prema
svojem najboljem prijatelju.
Uza sve pripreme kroz koje je prolazila ovaj tjedan nije stigla otići
do ureda pa se nisu uspjeli vidjeti nasamo.
Zasjale su joj oči po tko zna koji put toga dana kada je vidjela kako
mu dobro stoji smoking.
“Znaš, izgledaš apsolutno očaravajuće.”
“Moraš to reći. I da, voljela bih otplesati ovaj ples s tobom”, rekla
je smiješeći se.
Primio ju je rukama i počeo vrtjeti po plesnom podiju zbog čega se
osjećala kao da lebdi iznad vode.
“Vidim da mi nisi baš sve ispričao. Gdje si naučio tako plesati?”
upitala je iznenađeno.
“Imam nevjerojatnu majku koja je inzistirala na tome da se njezini
sinovi znaju ophoditi s damama. Nažalost, naš otac nikad nije pronašao
vremena da je odvede na ples ili da joj barem donese cvijeće. Završio
je trčeći za dvadesetak godina mlađom tajnicom, a moja majka nikada
nije bila sretnija. Sada stalno pleše”, pričao je Tom dok ju je vrtio u
krug.
“Priča je istodobno tragična i prekrasna.”
“Najbolji je dio priče to da ga je njegova kurvica napustila nakon
godinu dana, odnosno pobjegla je s nekim surferom iz južne Kalifornije
koji je imao veći... novčanik”, rekao je i nasmijao se.
“Zaista si grozan”, rekla je Amy, osjećajući koliko je imala stresan
dan. “Trudim se. Tvoj suprug nas gleda. Mislio sam da bi trebala
znati”, rekao je i namignuo se preko njezina ramena.
Amy se okrenula i vidjela kako su se Lucasove oči suzile. Tom je
očito njemu namignuo, a Lucasu se to baš i nije svidjelo.
“Hoćeš li ga prestati podbadati?”
“Ne mogu si pomoći. Prije nego što te ukrade želim da znaš da sam
uvijek tu za tebe, bez obzira na sve. Kad sve ode krivim smjerom,
nazovi me i pokupit ću te. Moj dom ne može se mjeriti ni s jednom od
kuća koju će ti ponuditi gospodin Anderson za zajednički život, ali je
svakako ispunjen ljubavlju.”
“Hvala ti. Tome. Nemaš pojma koliko mi to znači.”
“Bolje ti je da ne zaboraviš na mene sada kada si udana i debela”,
zezao ju je smiješeći se. Ispod toga primijetila je njegovu nesigurnost.
“Prije svega, nisam debela, ti užasni čovječe. Kao drugo, nisam
imala prave prijatelje cijeli svoj život. Ti si prvi takav i obećavam da
ćeš ti biti taj kojeg ću nazvati kada mi zatreba rame za plakanje. To
vrijedi i za tebe. Bolje ti je da me ne zaboraviš.”
“Amy, vrijeme je za tortu”, Lucas ih je prekinuo posesivno položivši
ruku na njezino rame.
“U redu”, rekla je protiv volje. “Potrudi se da uhvatiš buket”,
viknula je dok ju je Lucas odvodio. Tom se nasmijao njezinu
komentaru, a to je i željela čuti.
 * * *

Lucas i Amy protezali su tortu i nahranili jedno drago. Nazdravili su

svom braku i otplesali s članovima obitelji. Lucas je bio iznenađen
intenzivnim osjećajem ljubomore koji ga je obuzeo kada su njegova
braća plesala previše blisko s Amy - s obzirom na to da je sada udana
žena - i vrtjeli je po plesnom podiju.
Dok je plesala s Alexom, nešto što je rekao jako ju je nasmijalo.
Lucas je napustio svoju plesnu partnericu bez riječi i zatražio ples sa
svojom ženom. Njegov brat snažno se nasmijao i poljubio Amy u obraz
prije nego što ju je predao Lucasu.
“Čemu ste se vas dvoje toliko smijali?” pitao ju je dok ju je vrtio
po plesnom podiju.
“Rekao mi je da ga nazovem ako se opametim i da će me odvući od
svog dosadnog, starijeg brata”, rekla je Amy još uvijek se smiješeći
Alexovim riječima.
“Ti si moja i samo moja, a jedini koji će te negdje odvući bit ću ja”,
rekao je i povukao je još bliže tako da joj je samo on u mislima.
Poljubio ju je toliko snažno da je jedva ostao stajati na nogama i
tada je odlučio da su proveli dovoljno vremena s gostima.
“Vrijeme je da krenemo. Pođimo zaželjeli laku noć mojim
roditeljima i idemo odavde”, rekao je primivši je za ruku i vodeći u
smjeru svojih roditelja.
 DVADESET OSMO
POGLAVLJE

Amy je postajala jako nervozna dok ju je Lucas vodio prema

roditeljima. To je bilo to. Uskoro će ostati sami i to ju je jako plašilo.
Nije znala kako se treba ponašati udana žena.
Nije bila zabrinuta zbog seksa. Taj dio već su svladali, brinula se o
onome prije i nakon seksa. Može li ga poljubiti ako poželi to učiniti?
Hoće li primiti njegovu ruku u svoju? Treba li mu reći kada osjeti
micanje djeteta da mogu zajedno dijeliti taj trenutak? Jesu li te stvari
previše intimne?
U nekom običnom braku ne bi trebala brinuti o takvim stvarima, no
ovo nije bio običan brak i nije znala što se od nje očekuje. To je bilo
zastrašujuće.
“Mama, tata, hvala vam na predivnom vjenčanju. Znam da vam
nisam ostavio mnogo vremena, ali svejedno ste sve izveli prekrasno.
Mi sada odlazimo”, rekao je Lucas zagrlivši ih.
“Hvala vam oboje. Zaista ste divni. Jako mi je drago biti dijelom
vaše obitelji”, rekla je Amy sramežljivo.
“Draga moja, mi smo zahvalni što te imamo u našim životima. Sada
smo napokon dobili kćer s kojom prije nismo bili blagoslovljeni”,
rekao je Joseph i zgrabio je u zagrljaj i zatim je predao svojom
suprugu.
 “Vas dvoje imat ćete predivan medeni mjesec, a idući tjedan vidimo
se na ručku. Sada kada je vjenčanje iza nas, vrijeme je da se
pripremimo za naše prvo unuče”, rekla je Katherine grleći je.
Amy je bila toliko oduševljena svojim svekrom i svekrvom da nije
znala što bi još rekla. Njihova ljubav kao da nije bila dio priče o
neobičnom braku.
“Dajte nam nekoliko minuta da se Amy presvuče za polazak”, rekla
je Katherine i primila je za ruku.
Lucas ju je gledao kao da je ne misli pustiti da ode sve dok ga
Joseph nije, nasmijavši se, odvukao na stranu. “Brzo će se vratiti,
sine.”
Amy je voljela Josephov osmijeh. Brzo se uspela stubama s
Katherine. Bila je nervozna kada su ušle u sobu, a onda je ugledala
prekrasnu odjeću na krevetu.
“Amy, znam da je ovo sve bilo poput vrtloga za tebe, ali želim da
znaš da sam stvarno sretna što te imam za kćer”, rekla je Katherine
zbog čega su joj oči ponovno zasuzile.
“Hvala, Katherine. Stvarno cijenim sve što ste učinili za mene. Moja
haljina je predivna, vjenčanje je bilo prelijepo, a ova kuća je pravi
dom. Znam da nije dovoljno samo zahvaliti, ali zaista... hvala.”
“To je sasvim dovoljno. Znam da to nije moja stvar, ali svjesna sam
da se sve dogodilo ovako brzo zato što dolazi dijete. Isto tako sam
svjesna da moj sin zna biti jako tvrdoglav. No, bio je povrijeđen u
prošlosti. Kada obitelj daje puno kao mi, neki ljudi to vole iskoristiti.
Lucas je bio s pohlepnim ženama za koje je mislio da ga vole zbog
njega samog. Znam da to nikad ne bi priznao, no majke vide stvari koje
drugi ne primjećuju. Samo budi strpljiva s njim, draga. On je istinski
dobar čovjek.”
“Ja ga volim”, rekla joj je Amy, morala je to napokon reći naglas i
istodobno uvjeriti njegovu majku u to.
 “Draga, to je divno, ali ja sam to već znala. To je toliko očito svaki
put kada pogledaš u njega. Bit ćeš mu dobra žena, a on će tebi biti
dobar suprug. I zapamti, ne moraš brinuti zbog njegova režanja jer ne
grize. Vidim da te već poštuje i presretna sam kada vidim način na koji
ga ti gledaš”, rekla je Katherine. Privukla ju je u još jedan topli zagrljaj
koji ih je još više zbližio. Amy se nadala da je nikada neće izgubiti.
Zbog navrlih emocija nije mogla ništa drugo reći.
“Mislim da je bolje da te sada vratimo Lucasu prije nego što krene
u potragu za tobom.”
Amy se brzo presvukla i vratile su se dolje.
Lucas je izveo Amy iz kuće uz mnoštvo povika i dobrih želja.
Krenuli su prema limuzini koja ih je čekala ispred kuće, s natpisom
“Upravo vjenčani.”
Amy je gledala u Lucasa pitajući se što bi trebala učiniti. Njezino
vjenčanje bilo je ljepše nego je očekivala, on je sve vrijeme bio vrlo
pažljiv, ali kada su ostali sami, postala je nervozna.
“Lucase...” Nije uspjela završiti rečenicu jer ju je Lucas povukao u
naručje i poljubio.
Toliko jako ga je željela da joj nije padalo na pamet odgurnuti ga.
Ubrzano je disala dok ga je pokušavala privući što bliže sebi i prstima
mrsila njegovu gustu, tamnu kosu. On se približio još više njezinu
drhtavom tijelu, ali činilo joj se kao da ni to nije dovoljno blizu.
Očito ju je želio jednakom žudnjom kao i ona njega. Trebalo mu je
samo nekoliko sekundi da otkopča njezinu bluzu i skine joj grudnjak.
Dahtala je kada joj je prekrio grudi najprije rukama, a zatim svojim
usnama. Obuhvatio je njezino drhtavo tijelo svojim ljubavničkim
dodirima kojih se njezino tijelo nije moglo zasititi.
Osjećala je slatku bol dok je gurala bradavice u njegova usta. Kada
je usnicama stegnuo vrh jedne bradavice, Amy se nagnula unatrag i
zastenjala. Zatim se prebacio na drugu bradavicu dajući i njoj pažnju
koju je toliko trebala.
Zbog trudnoće koža joj je bila mnogo osjetljivija nego inače, svaki
dodir jezikom za nju je značio potpunu ekstazu, a dodir njegovih prstiju
dolazio je do same srži. Prvi put kada su vodili ljubav pretvorio ju je u
rastopljenu lavu, a sada se osjećala kao da će potonuti kroz sjedalo.
Kada je pustio bradavicu i usnicama krenuo niz njezin trbuh prema
dolje počela se tresti. Jednim pokretom skinuo je njezinu suknju i
gaćice i jezikom prelazio preko osjetljive kože na unutrašnjoj strani
bedara. Njezino tijelo nemirno se micalo na sjedalu dok ga je
pokušavala povući prema sebi, no samo joj je uputio pogled pun vatre
i odmahnuo glavom.
Ponovno joj je milovao noge, a rukama prelazio preko njezina
trbuha prema grudima i ponovno se vraćao natrag. Osjetila je njegov
topli dah na svojem najosjetljivijem dijelu tijela samo nekoliko sekundi
prije nego što je svojim vlažnim jezikom počeo milovati njezin skriveni
biser. Uslijed tog intimnog kontakta u tijelu je osjetila grč. Tada više
ništa nije mogla, osim uživati u osjećaju uzbuđenja koje je dostizalo
svoj vrhunac.
U samo nekoliko sekundi počela se raspadati i drhtati dok joj je
tijelo bilo na vrhuncu eksplozije. Prije nego što se snašla. Lucas je već
dopuzao do nje i poljubio je snažno s okusom seksa na svome jeziku.
Mislila je da više od eksplozije koju je upravo doživjela ne može
osjetiti, ali kada je jezikom počeo milovati njezina usta, tijelo joj se
ponovno zapalilo, željela ga je osjetiti duboko u sebi.
Rukama je dirao njezino tijelo i pridržao joj leđa dok je koljenima
raširio njezine noge. Tada se samo jednim snažnim potiskom zabio
duboko u nju. Disanje im se ujednačilo kada ga je stegnula svojim
tijelom.
Sada je ponovno dolazila do vrhunca, još snažnije nego prvi put.
Jecala je njegovo ime dok se tresla u njegovim rukama. S povikom na
vrhuncu Lucas je svršavao i slijedio je preko ruba litice prije nego što
se srušio na nju. Nijedno od njih nije govorilo dok im se disanje polako
vraćalo u normalu.
Nije htjela da ovo prestane. Znala je da će tada nastupiti neugodna
tišina. Zasada su bili samo dvoje ljubavnika koji uživaju u
posljedicama onoga što su maloprije dijelili.
Ležali su zajedno kada im je vozač javio da dolaze na odredište za
pet minuta.
Amy se počela crvenjeti dok je brzo skupljala odjeću po autu.
“Gdje je moj grudnjak?” pitala je u panici, smrtno uplašena da neće
biti potpuno odjevena kada vozač otvori vrata.
 DVADESET DEVETO
POGLAVLJE

Lucas se naglas nasmijao kada je vidio izraz užasa na njezinu licu

pri pomisli da će je netko vidjeti golu na stražnjem sjedalu sa svojim
suprugom.
Izvukao je grudnjak koji je bio iza njega i predao joj ga. Odjenula se
u rekordnom roku i pojurila na svoje sjedalo. Lucas je poravnao odjeću
iako je znao da će već za nekoliko minuta biti zgužvana. Bilo mu je
drago vidjeti kako njegova žena ne želi biti uhvaćena u ljubakanju na
zadnjem sjedištu limuzine.
Morao je prebrzo završiti s vođenjem ljubavi i sada ju je želio
ponovno uzeti i to puno temeljitije. Osjećao je kako mu tijelo postaje
napeto u iščekivanju ponovnog uranjanja u nju cijelu noć.
Zaustavili su se na aerodromu gdje ih je čekao njegov privatni
mlažnjak. Lucas ju je uveo unutra dok su ukrcavali njihovu prtljagu.
“Polijećemo za tridesetak minuta, gospodine i gospođo Anderson.
Mogu li vam nešto donijeti dok čekate?”
“Da, Lana, hvala ti. Večerat ćemo i ja ću popiti čašu burbona. Što
ćeš ti, draga?” upitao je Amy.
“Molim vas malo mlijeka.”
Nekoliko trenutaka poslije Lana se vratila. “Vaše piće, gospođo
Anderson. Jelo će biti spremno uskoro.”
“Kako se osjećaš?” upitao ju je Lucas.
“Zapravo, jako dobro”, odgovorila je. “lako sam danas zaboravila
jesti pa umirem od gladi. Mislim da bih sada mogla pojesti cijelu
kravu. Bi li bilo nepristojno ako zatražim dva obroka?” pitala je
posramljeno, ali nije ostala spremna poći gladna na put.
“Imamo dovoljno jela pripremljenog samo za nas, Amy. Mislim da
nećeš trebati brinuti o gladi. I ja sam poprilično gladan. Uz toliko
događaja ni ja nisam imao priliku misliti na hranu”, odgovorio je
cerekajući se. Uživao je gledajući kako trudnoća utječe na nju jer je
davala njezinim oblinama privlačnu nježnost i pretvarala njezinu kožu u
veliki seksualni organ. Pomislio je da bi bilo mudro kada bi bila trudna
idućih desetak godina.
“Ovdje je prvi slijed.” Lana je poslužila privlačnu platu s nekoliko
različitih predjela koja su izazovno mirisala. Kada se Amyn želudac
čuo dovoljno glasno da to primijete i Lana i Lucas, ponovno se počeo
cerekati. To mu je počelo prelaziti u naviku.
“Bolje ti je da prioneš na posao prije nego što se moj sin javi”,
Lucas ju je upozorio.
Odjednom se Amy nagnula naprijed i poljubila ga te mu tim činom
oduzela dah. “Tvoj sin ili kći”, naglasila je šaleći se, “sasvim je dobro.
Mamica je ta koja bi pojela sve što joj je na dohvat ruke.”
Lucas ju je gledao kako uzdiše dok je uzimala komadić hrane, a
njegovo napeto tijelo odmah je reagiralo na taj zvuk. Nije mogao
skinuti pogled s nje dok je podizala vilicu prema ustima, zatim jezikom
oblizala usnice i zgrabila sljedeći zalogaj. Konačno je uspio skrenuti
pogled i početi jesti premda je zamalo izgubio apetit, ali samo za
hranom.
“Servirat ću salate kad poletimo”, rekla je Lana i ostavila ih da
pojedu. Amy je ispraznila svoj tanjur i požudno gledala ono što je
ostalo na njegovom. Polako je podignuo vilicu prema njezinim ustima i
podijelio zalogaj s njom misleći da će eksplodirati kada je vidio kako
otvara usta. Zatvorila je oči i zadovoljno uzdahnula. Nije znao hoće li
izdržati da barem završe s večerom. Želio ju je odmah odvesti u krevet.
Ono što mu je činila bilo je zaista impresivno. Količina zadovoljstva
koju je pokazivala u sitnicama bila je pravi afrodizijak.
“Amy, možemo li početi naš medeni mjesec onako kako treba?
Želim da zaboravimo kako smo došli dovde i da se barem pretvaramo
da smo imali normalno vjenčanje i da smo sada na putovanju života”,
rekao je. Primijetio je da je iznenađena dok je pokušavala razumjeti
njegove riječi.
Oči su joj se ispunile suzama i kimnula je glavom.
“Upozoravam te da me ovi prokleti trudnički hormoni tjeraju da
plačem zbog svake sitnice”, rekla je smiješeći se kroz suze. “Inače
nisam tako emotivna.”
“Sviđaš mi se ovakva”, šapnuo je i nagnuo se prema njoj da bi je
nježno poljubio. Na vlastito iznenađenje, doista mu se svidjela takva,
nježna, topla i puna ljubavi.
“Spremni smo za polijetanje, gospodine Andersone”, rekao je pilot
putem interfona. “Molim vas da zavežete pojaseve. Trebali bismo imati
ugodan let. Vjetar je povoljan za nas i sletjet ćemo u Pariz u devet
sati.”
“Nikada nisam letjela mlažnjakom, no gledala sam filmove i moram
priznati da je ovo mnogo ljepše nego sjediti pokraj nekog velikog,
znojnog tipa ili bebe koja vrišti”, rekla je Amy uzbuđeno.
Lucas je puknuo od smijeha. Ona je stvarno pravo osvježenje.
“Moram se složiti s tobom.”
Prilikom uzlijetanja Amy je prilijepila lice uz prozor. Bila je
fascinirana cijelim događajem. Svidjelo joj se kada je zrakoplov
iznenada jurnuo velikom brzinom. Doživjela je osjećaj kakav još nije
imala prilike upoznati dok su se penjali visoko u nebo.
Nije je bilo strah.
Osjećala se živom, adrenalin joj je prolazio tijelom. Definitivno je
morala dodati letenje na svoju listu najdražih stvari. Morat će provjeriti
s Lucasom bi li letio s njom i u druga mjesta. Možda i za godišnjicu
braka iduće godine.
Kada su dosegli potrebnu visinu. Lana je poslužila njihove salate.
Jeli su u nekoliko sljedova, a među ostalim i sočnog jastoga koji
zasigurno nije stigao iz odjela sa smrznutom hranom u nekom
supermarketu. Nakon posluživanja posljednjeg slijeda jela, naslonila se
i podragala svoj trbuh.
“Imao si pravo, Lucase, sita sam”, rekla je i zijevnula.
“Hajdemo se onda odmoriti, izgledaš iscrpljeno”, rekao je
pomogavši joj da ustane iz sjedala.
“Mogu li vam donijeti još nešto, gospodine Andersone?” upitala je
Lana.
“Ne treba, hvala Lana. Sada ćemo se povući i odmarati ostatak
večeri.” Lucas ju je vodio pokraj prednjih sjedala niz hodnik. Pokušala
se osvrnuti i razgledati, ali Lucas je prebrzo hodao. Prošli su pokraj
nekoliko vrata i pitala se kako je moguće da je ovdje toliko prostora.
Izgledalo je veliko izvana, ali ne baš toliko. Na kraju kratkog hodnika
bila su još jedna vrata. Otvorio ih je, a unutra je bio veliki krevet s dva
noćna ormarića, televizor s modernim ekranom i još jedna vrata.
Pretpostavila je da je riječ o privatnoj kupaonici.
“Tvoj bračni apartman, moja mladenko”, šapnuo je kada ju je
privukao u naručje.
Amy se rastopila dok je rukama prelazio preko njezinih leđa i
polako spustio glavu da je poljubi.
 “Savršen je”, rekla je kada ju je prestao ljubiti tek toliko da joj
skine majicu.
“Ti si savršena. A sada, pusti me da vodim ljubav s tobom kako
spada. Imam cijelu noć za obožavanje tvog tijela”, rekao je očiju
sjajnih od požude čineći da se ona osjeća nevjerojatno seksi.
Polako ju je razodijevao i zaustavio se svaki put kada bi skinuo dio
njezine odjeće kako bi prstima prešao preko gole kože.
Sljedećih nekoliko sati Lucas je činio upravo ono što je i obećao,
obožavao je svaki dio njezina tijela. Kada je već nekoliko puta stigla
do ruba ekstaze, napokon im je dopustio da se odmore, privukavši je u
svoje naručje tako da je glavom ležala na njegovim prsima. Zaspala je
u trenu, s nadom da će njezina budućnost ipak možda biti ljepša nego
što je očekivala.
 TRIDESETO
POGLAVLJE

“Amy, vrijeme je za ustajanje.” Amy se borila s buđenjem iz divnog

sna, tijelo joj je bilo bolno, a oči zamagljene kada je napokon uspjela
otvoriti kapke.
Ni sama nije znala koliko je zapravo spavala tijekom leta jer ju je
Lucas probudio nekoliko puta dodirujući joj tijelo.
“Ne želim”, promrmljala je i zatvorila kapke te nastavila tonuti u
san. “Moramo se vratiti u svoja sjedala. Počeli smo spuštati se”, rekao
je cerekajući se i živcirajući je. “Ne”, odgovorila je tvrdoglavo.
“Samo si malo ošamućena od lela. Uskoro ćeš se osjećati bolje,
obećavam.” Prstima je lagano prelazio preko njezinih otkrivenih leđa
izazivajući senzaciju u njoj.
Iako mu nije nimalo vjerovala, uspjela se natjerati da se digne u
sjedeći položaj dok je oči jedva držala otvorene.
Odjenula se i uz malu pomoć Lucasa uspjela doći do prednjeg dijela
aviona i sjesti na sjedalo. Lana, savršena hostesa koja je za Amyn
pojam bila previše lijepa, odmah je poslužila kavu za Lucasa i mlijeko
za Amy.
Popila je mlijeko i uzela muffin dok je avion slijetao.
Kada su se spustili, Amy je počela osjećati uzbuđenje premda je
bila potpuno iscrpljena. Kako ne bi bila uzbuđena na svom prvom
putovanju izvan Amerike? Bila je u Parizu, a mislila je da ga nikada
neće vidjeti osim u knjigama.
“Kamo najprije idemo?” pitala je dok se avion sporo kretao kroz
gužvu na zrakoplovnoj luci.
“U našu sobu.”
“Nećemo razgledavati?” Osjetila je razočaranje.
“Znam da si uzbuđena što si ovdje, ali večeras ćemo se odmoriti u
našoj sobi, a sutra krećemo s istraživanjem grada. Planiram te odvesti
do svih poznatih turističkih odredišta u Parizu, a zatim i na neka manje
poznata mjesta koja su, prema mojem mišljenju, najljepši dijelovi ovog
grada.”
“Pretpostavljam...”, rekla je. Bila je u Gradu Svjetlosti sa svojim
suprugom i nije željela trošiti vrijeme na spavanje.
Lucas ju je poveo prema šalteru, a kada su sve obavili, krenuli su
prema limuzini koja ih je već čekala. Smjestili su se u sjedala, a noge
su joj klecale dok je napetost rasla.
“Koliko god bih volio ponoviti onaj doživljaj iz jučerašnje vožnje u
limuzini, znam da te zasigurno sve boli. Dat ću ti jedan dan odmora”,
šapnuo joj je u uho zbog čega je zadrhtala.
Nije osjećala bol o kojoj je pričao.
Auto se zaustavio ispred velike zgrade, ne osobito visoke u
usporedbi s onima u Seattleu, ali nevjerojatno duge i u obliku slova L.
“Je li ovo naš hotel?” upitala je.
Lucas ju je pogledao i počeo se smijati iako ona nije znala zašto.
Zar je već učinila nešto pogrešno?
“Zar se ovdje to ne naziva hotelom? Je li to apartmansko naselje?”
Lucas se još više nasmijao i počela je osjećati manjak samopouzdanja.
 Zaista nije razumjela što mu je tako zabavno.
“Oprosti, Amy. Samo nisam naviknut biti s tako nevinom i
čudesnom osobom kao što si ti”, rekao je. Amy je odmah zauzela
obrambeni stav.
“Ne znači da sam neznalica samo zato što nisam rođena u
bogatstvu. Samo sam postavila obično pitanje”, viknula je, a njegov
osmijeh odmah je zamro.
Uzeo je njezinu ruku i okrenuo joj glavu prema sebi.
“Žao mi je, Amy. Nisam mislio ništa loše. Ti si za mene veliko
osvježenje. Nikada ovdje nisam doveo ni jednu ženu iako je ovaj grad
sveti gral za mnoge s kojima sam hodao u prošlosti. Ovo je hotel Ritz.”
“U redu”, slegnula je ramenima ne shvaćajući čemu takva strka. Bio
je lijep, zapravo prekrasan, no nije li hotel samo hotel, kao i svaki
drugi?
Nije više ništa govorio dok ju je vodio prema recepciji.
“Dobra večer, gospodine Andersone. Lijepo je opet vas vidjeti
ovdje”, rekao je besprijekorno odjeven čovjek koji im je otvorio
kičasta vrata hotela.
Amy je zastao dah kada su ušli. Izvana je zgrada bila prekrasna, ali
nije bila posebna kao interijer. Gledala je oko sebe raširenih očiju
kristalne lustere koji su obasjavali prostor, fini antički namještaj i
dekoracije neprocjenjive vrijednosti. Ljudi su prolazili kroz ulazna
vrata hotela i svi su izgledali kao filmske zvijezde.
Bila je tako daleko i izvan svoje sigurne zone, kao da nije na istom
planetu. Konačno je shvatila zbog čega se Lucas smijao.
“Ovo je hotel?” izgovorila je kroza zube.
“Ne. Ovo je hotel svih hotela”, ispravio ju je i nježno se nasmijao.
“Samo najbolje za naš medeni mjesec.”
 Slijedila ga je do recepcije gdje su se prijavili osoblju.
“Ovim putem, gospodine Andersone”, rekao je čovjek, a Amy je
ostala bez riječi dok ih je vodio očaravajućim hodnikom do njihove
sobe.
Kada je otvorio vrata, slijedila je Lucasa unutra i zamalo posrnula,
Nikada nije mogla zamisliti da će biti na takvom mjestu, baš nikada.
Lucas je zahvalio čovjeku, a Amy je ostala ukopana na mjestu ne
želeći ništa dirati od straha.
“Ovo je kraljevski apartman. Moj otac doveo me ovamo kada sam
bio dječak i iako sam odrastao u golemoj kući, bio sam impresioniran.
Ovdje su dvije sobe, glavni salon i naša privatna blagovaonica. Kažu
da je krevet identičan onome u sobi Marije Antoanete u dvorcu
Versailles. Namještaj je napravljen po uzoru na razdoblje Luja XVI., a
umjetnička djela su francuska. Naravno, mi imamo luksuz prikladan za
dvadeset prvo stoljeće, no boravak ovdje kao da te vraća u vrijeme
kada su kraljevi vladali svijetom”, rekao je Lucas tihim tonom.
Amy ga je gledala, iznenađena zadovoljstvom koje je proizlazilo iz
njegova pogleda. Mislila je da u njemu ništa ne izaziva
strahopoštovanje, ipak je on milijarder. Mjesto poput ovog za njega nije
bilo ništa novo.
“Sada mi je jasno zašto si se smijao.”
“Nisam ti se rugao, Amy. Smijao sam se od zadovoljstva jer mi je
drago da nisi prepoznala najpoznatiji hotel na svijetu. I drago mi je što
ću iduća dva tjedna gledati strahopoštovanje u tvojim očima kada te
budem vodio u razgledavanje ovog romantičnog i starog grada. Bez
obzira na to jesi li bogat ili siromašan, svatko bi trebao iskusiti Pariz
barem jednom u životu.”
“Hvala ti, Lucase”, šapnula je. Nije mogla dodati ništa drugo jer su
je svladale emocije. Stavila je ruke oko njegova vrata i zagrlila ga
nadajući se da će mu to pokazati koliko cijeni ovo iskustvo.
 “Pripremit ću ti kupku, a onda se možemo odmoriti. Već je kasno, a
ujutro ćemo ustati ranije”, rekao je privlačeći je u zagrljaj.
Amy ga je slijedila i kada je mislila da je više ništa ne može
zapanjiti nakon što je sve ovo vidjela, shvatila je da se vara ugledavši
zlatnu kupaonicu s luksuznim stvarima.
Kada je ušla u kadu i zadrijemala među mjehurićima, još uvijek joj
je osmijeh titrao na usnama. Bez obzira na to što će biti poslije, ovo će
imati zauvijek. Trudit će se da sjećanja ostanu živjeti u njoj cijeli život.
Nije se ni pomaknula kada ju je Lucas podignuo iz kade i nježno
osušio te je smjestio u krevet.
Nije zamišljala da će put završiti tako dobro. Nisu spominjali
probleme koji su bili stalno prisutni u njihovoj vezi od samog početka.
Jednostavno su počeli upoznavati jedno drugo.
Svaku noć provodili su u hotelu vodeći ljubav i držeći se jedno uz
drugo. Amy je pomislila, ako njihova veza nastavi rasti u tako
pozitivnom smjeru, da zaista mogu imati zajedničku budućnost.
Lucas juje vodio po cijelom Parizu. Bila je poput djeteta u
Disneylandu. Svidjela joj se povijest i antička ljepota.
Posjetili su Eiffelov toranj, Notre Dame, Elizejske poljane, mnoštvo
vrtova, muzeja i mjesta koja većina posjetitelja nije imala priliku
vidjeti.
Vodio ju je u romantične kafiće gdje je hrana bila izvanredna, a
atmosfera božanstvena. Prije nego što su odlazili u sobu, vodio ju je na
ples i svaku večer zavodio na plesnom podiju.
Bio je to medeni mjesec iz snova i nije željela da ikada završi
premda je Lucasu vjerojatno bilo pomalo dosadno s obzirom na to da
je bio ovdje više puta.
No, varala se jer Lucas je prvi put doživio Pariz njezinim očima.
Svaki dan joj je napominjao koliko uživa u njihovu putovanju.
 Posljednja noć u Parizu imala je gorko-sladak okus. Bojala se
povratka u stvarnost i završetka putovanja. Nije znala što će biti s
njima kada ih ne bude okruživala čarolija Pariza.
 TRIDESET PRVO
POGLAVLJE

Amy je bila iskreno sretna u braku iako do njega nije došlo onako
kako je priželjkivala. Nakon što ju je Lucas dva tjedna obasipao
pažnjom, nije se mogla zasititi svog supruga. A nije se mogla zasititi ni
njegovih ruku koje su je vodile na mjesta za koja nije ni znala da
postoje. Postajala je napeta pri pomisli na njegove čarobne prste koji
joj miluju kožu.
“Bilo mi je predivno s tobom u Parizu, Amy, ali lijepo je i vratiti se
kući”, rekao je Lucas i poveo je prema automobilu koji ih je čekao.
Nebo je bilo oblačno, a magla se zavukla u njezinu kosu. Amy se
uhvatila kako se bori s potrebom da se rasplače iako zapravo nije
imala razloga za uzrujanost. Ponovno je okrivila hormone. Izdržat će
nekako još pet mjeseci.
“Mislim da mi ni nakon mjesec dana ne bi dosadilo ondje”, priznala
je sa smiješkom.
“Da, Pariz je zarazan. Obećavam da ću te opet voditi tamo. Možda
odemo i na obiteljsko putovanje. Moji roditelji obožavaju Pariz ljeti.
Mislim da bi i Alex i Mark voljeli pridružiti nam se.”
“Oh, to bi bilo tako zabavno. Katherine i ja mogle bismo istraživali
muzeje satima. Znam da tebi to nije baš omiljena aktivnost.”
“Zar sam bio tako očit?” rekao je osjećajući krivnju. “Ne mogu reći
da ne volim umjetnost; problem je u tome što sam posjetio ta mjesta
stotinu puta”, priznao je sliježući ramenima.
“Hvala što si me odveo, bez obzira na to. Ne mogu vjerovati da sam
vidjela radni stol Victora Hugoa na kojem je pisao svoje knjige.
Iznenadilo me što ih je sve napisao stojeći. To je zaista dio povijesnog
blaga, a ja sam se ondje našla”, uzviknula je ponovno ispunjena
uzbuđenjem pri samom sjećanju na ono što je vidjela.
Stigli su u mali obiteljski restoran u kojem je specijalitet omlet.
Naručili su i razgledali restoran dok su čekali jelo. Razgovor je prestao
kada je Amy počela jesti kao da tjednima nije okusila hranu. Bila je
ozbiljno zabrinuta da će se previše udebljati ako ne bude oprezna.
“Ne mogu vjerovati da toliko jedem. Bolje da me zaustaviš prije
nego što se pretvorim u golemog kita”, rekla je zabrinuto Lucasu.
Jutarnje mučnine su prošle i sada je na red došla neutaživa glad poput
osvete.
“Zapamti da jedeš za dvoje i s obzirom na to da je riječ o mojem
djetetu, bit će sigurno vrlo zahtjevno, čak i u maternici”, nasmijao se
Lucas.
“Pa, da, pomislila je, on ionako nije bio s njom zbog njezina tijela.
Oženio se njome jer je nosila njegovo dijete. To joj je pomalo narušilo
dobro raspoloženje. Odlučila je prijeći preko toga i ne razmišljati na taj
način. Previše je uživala provodeći vrijeme s Lucasom da bi dopustila
negativnim mislima da je rastuže.
“Imam za tebe vjenčam dar. Nadam se da će ti se svidjeti jer bi bilo
teško vratiti ga”, rekao je. Nije imala pojma što bi joj mogao dati. Nije
željela materijalne stvari od njega. Htjela je njegovo srce.
Nije marila za njegov novac niti moć. Niti za putovanja u Pariz ili
masivni dijamantni prsten na njezinoj ruci. Samo je htjela da je voli
onako kako je ona voljela njega.
“Nisam znala da bismo trebali darovati nešto jedno drugome. Ja
nisam ništa kupila za tebe.”
“Pokazat ću ti što je to”, rekao je dok joj je pomagao da uđe natrag
u auto. Vozili su prema kući njegovih roditelja, pa je pomislila da je
dar za nju ondje skriven, ali nije joj bilo jasno zašto bi ga tamo skrio
kada su imali dva velika stana u gradu u kojima je to mogao učiniti.
Skrenuo je i vozio niz dugu cestu, što ju je još više zbunilo. Kamo
to idu? Nastavili su beskonačno dugim pločnikom uz prekrasno drveće.
Zaustavio je auto ispred kuće u kolonijalnom stilu.
Izišao je iz auta i stigao do njezinih vrata te ih otvorio. Izišla je i
upitno ga gledala. Uspeli su se stubama, otvorio je ulazna vrata i
odjednom je podignuo i prenio preko praga.
“Dobrodošla kući”, rekao je i poljubio njezine usne. Amy je ostala
bez riječi. Kupio im je novi dom. Je li imao kuću otprije pa je živio u
stanu da bi bio bliže poslu? Nadala se da nikada nije ovdje živio s
nekom drugom ženom. Ne bi to mogla podnijeti.
Imala je toliko pitanja koja nije htjela postaviti naglas jer se bojala
odgovora. “Ovo je zaista naša kuća?” pitala ga je i on je kimnuo.
“Imamo pravu kuću!” uzviknula je jako uzbuđena.
Oduvijek je sanjala o pravom domu, s pravom obitelji, ali nije
mislila da će se to njoj dogoditi. Znala je da će jednom imati dijete, no
činilo se nerealnim misliti da će imati i muža i predivnu kuću. Jedva je
disala od uzbuđenosti i bojala se trepnuti kako ne bi sve nestalo.
Stavila je ruke oko njegova vrata i približila njegovu glavu, nije
htjela nikada prekinuti njihov poljubac. Zatvorila je oči i uživala u
njegovu naručju. Možda medeni mjesec ne bi nikada ni završio da nisu
morali udahnuti zrak nakon dugog poljupca.
Lucas se konačno odmaknuo i pogledao je. Nasmijala se i
odjednom osjećala toliku radost i zadovoljstvo, mislila je da će
eksplodirati.
 “Naša prva slanica može biti glavna spavaća soba”, rekao je
nasmiješeno i pun nade. Amy je bila u velikom iskušenju, no
radoznalost joj nije dala mira i stvarno je htjela razgledati kuću koja će
biti njezin dom.
“Mislim da je ovo najbolje mjesto za završetak naše turneje”, rekla
je i pritisnula grudi uz njega zbog čega je ispustio jecaj.
“Mislim da si pomalo sadistički nastrojena, gospođo Anderson”,
rekao je i spustio je na noge. Zastala je na trenutak da bude sigurna da
joj koljena neće pokleknuti.
“Samo s tobom”, rekla je udarivši ga po guzi i pobjegla. Čula je
kako je udahnuo i znala je da ga je šokirala.
Zatim je začula njegove ubrzane korake kada ju je počeo loviti.
Smijala se od zadovoljstva dok su trčali kućom, ona je ulazila i izlazila
iz soba, a Lucas joj je stalno bio za petama. Bilo je toliko mnogo vrata
i prolaza, hodnika i mjesta za skrivanje da su mogli to raditi cijelu noć.
Uzbuđenje je raslo jer se trudila održati igru. Uvukla se u jednu
sobu gdje joj je oduzela dah golema polica za knjige, bila je visoka od
poda pa sve do stropa. Bila je prazna, naravno, ali ona neće imati
problem napuniti je. Već je postala stručnjak u pronalaženju korištenih i
jeftinih knjiga.
Kuća je bila oskudno namještena, što joj se svidjelo. Imat će
dovoljno vremena da pronađe sve potrebno i veselila se cjenkanju. To
je bilo poput lova na blago. Rijetkim danima, kada je imala nekoliko
sati slobodnog vremena, rado je obilazila dućane s rabljenim stvarima i
maštala o uređenju svog doma antiknim namještajem.
Ljudi obično nisu bili svjesni čega se rješavaju, a ona je mnogo puta
pronašla namještaj neprocjenjive vrijednosti. Da je imala dovoljno
novca i prostora, odmah bi zgrabila takve stvari.
Napustila je sobu kada je čula približavanje Lucasovih koraka.
Nakon nekoliko skretanja, našla se u prekrasnoj kuhinji koja je imala
svaki mogući uređaj. Jedva je čekala da počne ondje peći kolače.
Toliko je toga propustila u životu i sada ima priliku nadoknaditi sve
pomalo. Imala je knjigu prepunu recepata koje je prepisala iz raznih
časopisa. S obzirom na to da je imala odlične ocjene iz kemije, mislila
je da će moći svladati i kuhanje. Nije se mnogo razlikovalo od
miješanja kemikalija.
U suzama je izišla iz kuhinje i našla se kod ulaznih vrata. Kuća je
utihnula i postala je napeta, pitajući se gdje je Lucas. Za nju je to bila
samo igra, ali što ako ga je to živciralo? Počela je zabrinuto zubima
grickati unutrašnjost svog obraza dok se uspinjala stubištem. Prstima je
prelazila po ogradi i osjećala se poput kraljice. Takvo stubište viđala
je u omiljenim romantičnim filmovima.
Na balkonu stubišta mogla je skrenuti lijevo ili desno, izabrala je
smjer i šetala kućom dok nije pogledala u jednu od soba i smrznula se.
Uza zid stajala je kolijevka s čipkanom posteljinom i baldahinom koji
ju je štitio. Bila je očito stara, no vrlo dobro očuvana. Dodirnula ju je
suznih očiju.
Upravo takvu kolijevku izabrala bi da ju je tražila. Mogla je
zamislili svoje novorođenče kako spava ispod delikatnog prekrivača,
zaštićeno ispod bijelog baldahina.
Odjednom se Lucas stvorio iza nje i rukama je zagrlio oko struka.
“U ovoj kolijevci spavao sam kao dijete. Znam da majke uglavnom
žele same urediti sobu za bebu, no mojim roditeljima i meni mnogo bi
značilo kada bismo se koristili ovom kolijevkom”, šapnuo joj je u uho.
“Moja majka sama je napravila ovaj prekrivač. Mjesecima ga je
izrađivala dok je bila trudna sa mnom. Napravila je po jedan za svako
dijele i zatim ih sačuvala za unučad.”
Amy je bila bez riječi. Bila je toliko dirnuta ovim djelićem
obiteljske povijesti da nije mogla ništa prozboriti. Uzela je mali
prekrivač i prinijela ga prsima, a zatim udahnula njegov miris,
zamišljajući Lucasa kao novorođenče i ljubav njegove majke koju je
utkala u njega. Bilo je to nešto najljepše čemu je svjedočila i, iako je
osjetila ubod zbog sjećanja na svoje djetinjstvo i gubitak, srce joj je
brzo ugrijala misao da će njezino dijete biti voljeno i nikada neće znati
za usamljenost s kojom se ona nosila. Amy se prepustila u njegovo
naručje i svojim emocijama mu pokazala koliko joj se sviđa kolijevka.
Jurnjava kroz kuću, čarolija prostora i konačno ovaj intimni
trenutak, sve je pridonijelo silnim emocijama koje su bujale u njoj.
Morala je dodirnuti čovjeka kojeg voli.
Lucas ju je nježno podignuo i odnio do njihove sobe. Ostatak
turneje kroz kuću završit će mnogo, mnogo kasnije.
Ležali su zajedno u krevetu, ona je mazila njegovu bradu dok joj je
on milovao leđa i nastavili su razgovor. “Vjerojatno si primijetila da
nedostaje namještaja. Neke smo stvari dobili od mojih roditelja, a neke
sam kupio tijekom godina. Sve ostalo ti ćeš urediti. Možeš izabrati što
god želiš. Ako želiš društvo, majka me zamolila da ti kažem da bi
uživala pomoći u uređivanju našeg doma. Drugim riječima, ona te moli
da je povedeš u grad, u šoping-groznicu. Ona zaista voli kupovati,
osobito za druge. Molit ćeš za milost, no ako želiš to učiniti sama,
smislit ću ispriku.”
Amy je vidjela da zaista misli sve što je rekao. Mogla je odbiti, no
obožavala je njegove roditelje i ne bi mogla odbiti ništa što bi tražili od
nje. Uživala je provoditi vrijeme s njegovom majkom i učiti od nje.
Katherine zna sve o tome što bebe trebaju. Amy nije znala zasad ništa.
“Bit će mi jako drago ići s tvojom majkom, ali ne znam kada ću
imati vremena za to”, rekla je. Lucas je duboko udahnuo kao da
skuplja hrabrost za nešto. To ju je iznenadilo jer joj se činilo da se on
ničega ne boji. “Što je?” upitala je.
“Amy, ne želim da misliš da te želim kontrolirati, no mislim da bi
sada bilo najbolje da se usredotočiš na sebe i bebu. Već si imala
zdravstvenih problema, a bit ćemo zaposleni oko uređenja našeg doma
i priprema za dijete. Na zadnjem pregledu liječnik je bio zabrinut zbog
tvog visokog krvnog tlaka i preporučio ti je mirovanje i odmor. Možda
bi trebala uzeti dopust na neodređeno vrijeme”, konačno je rekao.
Amy je proživljavala pomiješane osjećaje. Iznenadilo ju je što je
osjetila olakšanje. Bila je odlična u svom poslu, ali nije ga voljela. Bio
je previše stresan, a s obzirom na to da je trenutačno razmišljala samo
o svojoj bebi vjerojatno bi joj bilo još teže usredotočiti se na posao.
Nakon što donese na svijet svoje dijete i oporavi se, može se fokusirati
na karijeru.
No, nije htjela potpuno ovisiti o Lucasu. Zbog činjenice da je dosad
imala jako malo troškova, uštedjela je pristojan iznos. To joj je davalo
sigurnost. Nije to bilo puno novca i neće trajati vječno u slučaju da oni
ne ostanu zajedno, ali bilo bi dovoljno dok ne nađe novi smještaj i
posao.
“Morala bih novu osobu uvesti u posao. Slažem se da sada ne bih
trebala raditi, osobito zato što je doktor Scott naglasio da se moram što
više odmarati. Želim opet raditi kada dijete navrši nekoliko mjeseci, ali
možda bi bilo bolje da ne radim za svog supruga.
Lucasu je laknulo. “Ne moraš se brinuti o novoj osobi. Moj otac
već se pobrinuo za sve dok smo bili na medenom mjesecu. Doveo je
nekoga kao zamjenu za tebe dok ne budeš spremna vratiti se i ide joj
odlično.”
“Tko je ta nova osoba?” upitala je sumnjičavo. Nije htjela da za
njezina muža bezbroj sati tjedno radi neka zgodna i mlada mršavica.
Znala je da postoji mnogo žena koje nemaju problema sa spavanjem s
oženjenim muškarcima, a ona vrata između njezina i Lucasovog ureda
bila su laka prepreka.
Pomisao na dingu ženu koja dodiruje Lucasa bila je dovoljna da joj
se ubrzaju otkucaji srca i bila je spremna izgrepsti oči nepoznatoj
osobi. Ovo je njezina obitelj i učinit će sve da je održi na okupu.
Lucas se nasmijao. Bilo je očito da zna o čemu ona razmišlja. “Ne
brini. Ona je sretno udana baka šestero unučadi i više je nego
kvalificirana za posao. Zapravo je radila u drugoj podružnici, a moj
otac je smatrao da je pravi trenutak da je promakne”, uvjeravao ju je.
“Esther je radila s njom prošli tjedan i brzo je pohvatala posao.
Mislim da će dobro raditi. Naravno, za mene odlazak na posao više
neće biti takvo zadovoljstvo znajući da ti nisi ondje. Naviknuo sam se
na tvoj miris koji je opsjedao svaki dio mog radnog prostora. Užasno
će mi to nedostajati”, rekao je priljubivši se uz njezin vrat.
“Vidim da je već sve riješeno”, odgovorila je pomalo mrzovoljno
zbog činjenice da su tako lako pronašli njezinu zamjenu. “Onda ću se
usredotočiti na pripremanje našeg doma za dolazak bebe.”
Bila je uplašena jer je navikla mnogo raditi, a sada se nije mnogo
očekivalo od nje osim uređenja doma i čekanja da se rodi beba. Nije
znala što će raditi ostatak slobodnog vremena.
Bit će joj teško pretvoriti njihovu kuću u pravi dom jer, ako njihov
brak ne uspije, a za to je postojala velika mogućnost s obzirom na to
kako je došlo do njega, neće uzeti ništa sa sobom. Ušla je u vezu bez
ičega i ne bi bilo u redu da se pretvori u jednu od onih žena koje su
htjele zgrabiti sve što se može.
Mnogi su iskorištavali Lucasa i njegovu obitelj za svoje sebične
potrebe. Zar takvi ljudi nisu vidjeli da su Andersoni predivni ljudi,
jednako s novcem i moći kao i bez toga? No ionako je namjeravala
cijeli život pokazivati mu koliko ga voli zbog njega samog i ni zbog
čega drugog.
 TRIDESET DRUGO
POGLAVLJE

Sljedećih nekoliko mjeseci Amy je uređivala svoj dom i pripremala

se za dolazak djeteta. Često bi se zaustavila i pomilovala svoj trbuh,
zapanjena koliko je svakim danom rastao i bivao sve veći. Bila je
ushićena pri pomisli da će uskoro biti majka.
Brak s Lucasom išao je u dobrom smjeru, ali nešto je nedostajalo.
Nezasitno su vodili ljubav, a kada su bili zajedno u krevetu, osjećala se
dragocjeno, poput najljepše žene na svijetu.
Sve je bilo savršeno kada je bila u njegovu naručju. Još nije čula
one riječi koje je toliko očajno iščekivala, ali osjećala se voljeno.
Možda joj jednostavno ne može reći naglas da je zaljubljen u nju.
Morala se svaki dan boriti sa sobom da mu ne kaže te riječi. Svaki
put kada su vodili ljubav ponavljala ih je u sebi: “Volim te, Lucase.
Volim te.” Da je barem imala dovoljno samopouzdanja da ih izgovori
naglas. Bojala se da će misliti da je previše nametljiva i da bi se
mogao povući.
Nije bila sigurna bi li preživjela ako više ne bi želio biti s njom.
Počela je maštati o sretnom završetku njihove priče o kojem je toliko
čitala u ljubavnim romanima. Mislila je da je to moguće samo u mašti,
ali sada je i ona živjela svoj pravi ljubavni roman.
Izgubila se u mislima dok je pokušavala čitati knjigu pokraj bazena.
Bila je u trećem tromjesečju trudnoće, a trbuh joj je bio sve veći.
Čekala je da Lucasa počne odbijati njezino tijelo, no sudeći po
njegovim tjelesnim reakcijama, on je te promjene smatrao vrlo
privlačnima.
Čak i onih rijetkih noći kada nisu vodili ljubav osjećala je, kao
dokaz da je želi, kako se privija uz njezino tijelo.
“Hej, seksi curo”, rekao je Lucas i sjeo pokraj nje priljubivši joj se
uz vrat. “Kako si danas?” Nastavio se kretati uz njezin vrat i zatim je
poljubio, od čega joj je puls zamalo eksplodirao.
“Odlično sam”, prela je poput mačke. “Želiš li da te odvedeni gore i
pokažem ti?” molila ga je kada su joj njegovi poljupci rastopili tijelo.
Počeo se cerekati i privukao je u krilo, a usne su im se spojile u
snažan poljubac. Kada su se razdvojili da dođu do zraka, primijetila je
dokaz njegove uzbuđenosti i bila je spremna za njega.
Povukao joj je suknju prema gore i uzeo je ondje dok je sjedila na
njemu. Svršila je brzo i snažno i zatim se srušila u njegovo naručje. “E,
to je bio lijep pozdrav”, šapnuo joj je i nastavio joj milovati leđa.
“Večera je spremna”, začuli su glas iz kuće.

* * *

Lucas je brzo pokrio Amy, potpuno je zaboravio da njihova kućna

pomoćnica može u svakom trenutku izići iz kuće. Zaboravio je na cijeli
svijet kada je ona bila u njegovu naručju.
Nije volio tako izgubiti kontrolu i sada je sjedio osjećajući se
neugodno dok mu se tijelo polako vraćalo u normalu.
“Žao mi je”, rekao je. “Izišao sam da te pozdravim, no ti me pomalo
izluđuješ.”
Položila je ruku na njegovo lice i pogledala ga u oči. “Ne mora ti
biti žao. I ja tebe želim jednako. Uostalom, nitko nas nije uhvatio”,
rekla je pokušavajući ih obraniti. “Želim voditi ljubav s tobom što je
više moguće prije nego što naše dijete postane središte pažnje i tada
me više nećeš dobiti tako lako”, rekla je.
Zagledao se duboko u njezine oči i iskreno progovorio. “Prekrasna
si, Amy, a tvoje tijelo koje se mijenja zato što naše dijete raste unutra
postaje time još ljepše.” Nastavio ju je milovati dok je govorio.
Sjedili su zajedno još neko vrijeme, a onda ih je glad natjerala da
uđu u kuhinju gdje su večerali u ugodnom okruženju. Rano su se
povukli u krevet i ponovno vodili ljubav. Kada je stigla do vrhunca tiho
je šapnula “volim te”, jer više se nije mogla suzdržavati.
Osjetila je kako se ukočio kada je čuo njezine riječi i uplašila se da
je nekako prekršila pravila njihova braka. Nije ništa rekao, no nije se ni
odmaknuo od nje. Ležala je u njegovim rukama osjećajući se poraženo,
željela je da i on njoj ponovi iste riječi.
Osjećala je da je voli, no možda se i varala. Suze su joj se tiho
spuštale niz obraze dok nije utonula u san od iscrpljenosti.

* * *

Lucas je nepokretno ležao dok je čekao da joj se disanje smiri i da

napokon zaspi. Voli me, pomislio je sa strahopoštovanjem. Vidio je
znakove da se vezala za njega i osjetio da se zaljubila, ali bojao se
otvoriti joj se.
Previše žena mu je već izgovorilo te iste riječi, ne zato što su ga
doista voljele, već zato što su voljele njegov novac, njegovu moć i sve
što im je mogao pružiti.
Duboko u sebi znao je da Amy nije takva, ali već ga je vrtjela oko
malog prsta. Ako joj pokaže koliko je voli, pomislio je da će joj dati i
zadnji komadić sebe. Nije još bio spreman to učiniti. Morao je nešto
ostaviti za sebe, pokušavao je obrazložiti svoje ponašanje.
Znao je da bi njegov otac bio razočaran njegovim postupcima, ali
naučio je pogreške u prošlosti. Kada je bio mlađi, zaljubio se u
djevojku koju je zatim pronašao u krevetu s njegovim cimerom na
fakultetu.
Bilo je osoba koje su ga htjele iskoristiti, ali bilo je i onih koji su ga
prezirali jer je rođen okružen bogatstvom. Najviše ga je frustriralo što
ga takvi ljudi nisu ni pokušavali upoznati. Samo su vidjeli novac koji
je imao, a nisu vidjeli čovjeka koji se krije iza toga. S vremenom takve
stvari učine ljude tvrdima.
Zaspao je, no prvi put je proveo noć bez mnogo sna uz svoju ženu.
Krivnja ga je izjedala, no potiskivao ju je sve dok ga nije prestala
mučiti.
Kada se probudio po peti put te noći, odustao je od spavanja i
izišao iz kreveta. Neko vrijeme stajao je pokraj Amy i promatrao
njezino nevino lice. Nije bilo vjerojatno da netko tako dobro glumi.
Svakim danom sve joj je više vjerovao. Polako je počeo rušiti svoje
zidove.
 TRIDESET TREĆE
POGLAVLJE

Nakon što je Lucasu rekla da ga voli, počeo je sve kasnije dolaziti

kući. Sve manje ga je viđala. Osjećala je da je izbjegava. Razmišljala
je i odlučila da će u ovo dati cijelu sebe ili će sve pustiti. Sada više
nije mogla napola živjeti u braku.
U početku je mislila da će to moći. Mislila je da može učiniti sve za
dobrobit svog djeteta, no kakva bi to bila majka kada bi bila toliko
depresivna da ne može normalno funkcionirati?
Uništavalo ju je gledati kako se svakim danom sve više udaljuje od
nje. Ona mu više nikada nije rekla da ga voli zbog straha da bi tada
možda zatražio da spavaju u odvojenim sobama.
Puno rjeđe vodili su ljubav, djelomično zbog toga što je često
izbivao, ali uglavnom zato što je već bila u visokoj trudnoći i
konstantno iscrpljena. Nekoliko mjeseci osjećala se odlično, a sada je
kraj trudnoće bio čak i gori od početka kada se borila s mučninama.
Budući da joj je tijelo povremeno bilo dosta otečeno, doktor ju je
držao pod kontrolom i posebno je bio zabrinut zbog visokog krvnog
tlaka. Naredio joj je boravak u krevetu devedeset posto dana i to joj je
već dojadilo.
Kada se tlak konačno smirio, rekao je da se može pomalo kretati i
da će joj goditi svježi zrak. Odlučila je nakratko izići iz kuće.
 Krenula je prema uredu iznenaditi Lucasa romantičnim ručkom,
vođenjem ljubavi i odlučila je reći mu kako se osjeća. Htjela mu je
reći koliko ga voli i koliko želi da njihov brak bude stvaran.
Ako joj ne uzvrati osjećaje, tada će ga napustiti i krenuti dalje sa
svojim životom. Znala je da će željeti sudjelovati u djetetovu životu i
to će dopustiti, no više nije mogla živjeti s njim poput cimera.
Znala je da još uvijek ima moć oduzeti joj dijete, ali nakon što ga je
dobro upoznala, bila je sigurna da nikada ne bi mogao razdvojiti dijete
od majke. Uostalom, Katherine i Joseph to nikada ne bi dopustili. Oni
su previše cijenili obitelj.
Amy je osjećala nervozu na putu prema uredu. Nije se ondje
pojavljivala već dulje vrijeme i bojala se da mu se neće svidjeti
prekidanje. Planirala je svoj posjet kada je znala da će biti sam kako bi
se mogla uvući u ured. Nije htjela naletjeti na Toma. Nije mu rekla
ništa o onome što se događa, mislila je da bi to bila neka vrsta izdaje
prema Lucasu ako bi loše govorila o njihovu braku.
Nadala se da je može voljeti. Molim te, molila je u sebi, daj da me
voli kao što voli naše nerođeno dijete.
Ušla je u svoj stari ured koji je bio prazan i zategnuto svoj kaput još
čvršće. Bio je dug i sve je prekrivao, ali ona je znala da ispod njega
nosi samo oskudno, crno donje rublje. Bilo je teško pronaći nešto seksi
s obzirom na to da joj je trbuh toliko stršao, ali ipak je uspjela pogoditi
dobitnu kombinaciju i osjećala se zaista seksi nakon dugo vremena.
Nije bila svjesna koliko joj se tijelo promijenilo jer je Lucas uvijek
isticao njezinu ljepotu i davao joj komplimente za svaku promjenu kroz
koje je prolazilo njezino tijelo. Upravo zbog njegove uzbuđenosti što će
dobiti dijete, voljela ga je još više. Neke neplanirane stvari ipak su
ispale odlične.
Tiho je odškrinula vrata njegova ureda i zaustavila se na licu
mjesta, a srce joj se raspadalo na komadiće. Lucas nije bio sam. U
njegovu zagrljaju bila je neka mršava, crvenokosa žena.
Kosa joj je bila razbarušena kao da su već satima vodili ljubav.
Košulja joj je bila raskopčana, a suknja zadignuta te se vidjela
podvezica na njezinoj nozi. Izgledala je očaravajuće, onako kako se
ona sama ne može ni nadati da će ikad izgledati, pomislila je u agoniji.
Dakle, ovo je razlog zbog kojeg više nije dolazio kući. Imao je
aferu. Sumnjala je da ju može voljeti, ali činilo joj se da je njihova
veza ojačala. Mislila je da je zadovoljan, čak i više nego zadovoljan jer
su uvijek tako luđački vodili ljubav, kao da se ne mogu zasitili jedno
drugoga. Uvijek je bio spreman zaroniti duboko u nju, a to nijedan
muškarac ne može glumiti.
Prestravila ju je pomisao da je možda zamišljao svoju ljubavnicu
dok je vodio ljubav s njom. Možda je zbog toga uvijek bio spreman.
Amy je znala da se nikada ne bi mogla borili S nekim poput ove
očaravajuće crvenokose.
Stajala je ondje samo nekoliko sekundi, no činilo se kao cijela
vječnost. Njezin svijet počeo se urušavati i više nije znala kako još
uvijek uspijeva stajati na nogama.
Zatvorila je vrata i potrčala prema dizalu. Osjećala je kako joj vrele
suze klize niz obraze i brzo je pobjegla u svoj auto i uputila se kući.
Dobila je svoj odgovor. Nikada ne bi mogla ostati s muškarcem koji
vara. Jednostavno ne bi mogla tako živjeti.
 TRIDESET ČETVRTO
POGLAVLJE

“Što ti to pada na pamet, Laura?” Lucas je urlikao na crvenokosu s

kojom je hodao mjesecima prije nego što je upoznao Amy.
Nekoliko trenutaka prije ušetala je u njegov ured sa svojom
poznatom izlikom da moraju razgovarati. Rekao joj je da nemaju o
čemu razgovarati, ali prošla je oko njegova stola i sjela ispred njega
raširenih nogu pa je morao primijetiti da ispod kratke suknje nije imala
apsolutno ništa.
Nije mogao vjerovati da ju je ikad želio. Bila je toliko lažna koliko
je Amy bila stvarna i iskrena i samo je htio da odmah nestane iz
njegova ureda.
“Moraš otići. Između nas nema više ništa”, rekao je kroz stisnute
zube i odmaknuo stolac unatrag. “Isto tako znaš da sam sada oženjen
čovjek i više nisam na tržištu.”
Smijala mu se zavodničkim pogledom, barem je tako mislila, a
zatim otkopčala košulju i pokazala svoje bujne grudi koje su virile iz
grudnjaka.
Ustao je kako bi je fizički otpratio iz ureda i u tom trenu se omotala
oko njega i poljubila ga. Bio je toliko zaprepašten da je nekoliko
sekundi nepomično stajao, a zatim ju je odgurnuo od sebe.
“Dragi, znaš da me želiš”, rekla je, trudeći se zvučati povrijeđeno.
 Bilo mu je dosta njezinih igrica. Odmarširao je prema svom stolu i
pritisnuo tipku. “Trebam osiguranje u svoj ured, odmah.”
Začas su stigla dvojica golemih muškaraca i vidjeli napola odjevenu
ženu koja se pokušava omotati šefu oko vrata. “Molim vas, otpratite
ovu ženu izvan zgrade i nikada više ne puštajte je unutra”, Lucas je
rekao odlučno, jedva kontrolirajući svoj bijes.
“Da, gospodine Andersone. Odmah ćemo tako učiniti”, odgovorili
su profesionalno. Svaki ju je primio za jednu ruku i odveli su je iz
ureda.
Lucas je sjeo u svoj stolac i položio glavu u ruke. Mislio je samo na
Amy. Bila je tako stvarna dok su sve žene prije nje, uključujući i
Lauru, bile lažne.
Smijala se toplo i s lakoćom. Smijala se tako zarazno da ti nije
preostajalo ništa drugo nego pridružiti joj se u smijehu.
Volio je što je tako draga i puna ljubavi prema njegovoj obitelji.
Imala je tako nesretno djetinjstvo, ispunjeno očajem i strahom, gladi i
nesigurnosti. Nije uopće znao kako je ispala tako savršena.
Volio je njezin ponos, način na koji su joj oči sijale vatru kada je
osjećala da se on ponaša kao kreten, što je u posljednje vrijeme često
činio. Primijetio je kako iščezava svjetlost iz njezinih očiju dok ga je
gledala s čežnjom, no nikad se nije žalila nego je nastavila biti tu za
njega kad god je zatrbba.
“Hej, Lucase, jesi li zauzet?”
Lucas je podignuo pogled, pomalo nervozno jer je prekinut. Brzo se
smirio i ustao da pozdravi svog brata.
“Što ti radiš kod kuće, Alexe? Ne bi li ovaj mjesec trebao biti u
Španjolskoj?”
“Da, ali završili smo ranije.”
“Obično kad ranije završiš ostatak vremena provedeš zaključan u
nekoj kolibi na plaži s lokalnom djevojkom”, Lucas ga je zezao. Alex
je jedini od trojice braće bio pravi plejboj. U svim tračerskim
časopisima bilo je više njegovih slika s različitim ženama nego
Lucasovih, Markovih i njihovih rođaka zajedno.
“Razmišljao sam o tome, ali tata me nazvao i rekao da dođem kući.
Rekao je da se događa nešto o čemu ne želi preko telefona i da dođem
što prije kući.”
“Nisam ništa čuo. Kada si razgovarao s njime?”
“Nazvao me prije tri dana. Mislio sam da ćeš mi ti reći o čemu je
riječ. Živiš vrlo blizu njih. Mislio sam da će ti reći što se događa”,
rekao je Alex pomalo zabrinuto.
“Znaš tatu. Siguran sam da nije ništa”, rekao je Lucas iako ni on nije
bio uvjeren u ono što kaže. Joseph nikada ne bi uznemiravao dečke da
nije riječ o nečem važnom.
“Pozovimo Marka da vidimo zna li on nešto”, rekao je Alex i
izvukao mobitel. Imali su sreću što je Mark u gradu i pristao je naći se
s njima za pola sata.
Lucas i Alex nastavili su razgovor dok su ga čekali.
“Opa, Lucase, izgledaš grozno!” viknuo je Mark kada je ušao u
ured. “Hvala, i ti isto!” viknuo mu je Lucas.
“Kvragu, brate, ja uvijek izgledam sjajno. Znaš da žene stvarno
padaju na ovaj način odijevanja, traperice i čizme?”
“Ja ću se držati svojih odijela”, odgovorio je Lucas.
“Samo se ti posluži svojim odijelima”, rekao je Mark šaleći se.
“Mark je možda dosadan, ali ima pravo; ne izgledaš baš najbolje.
Zašto izgledaš tako rastreseno? Mislio sam da je život u braku pun
ljubavi i sličnih sranja”, rekao je Alex.
“Ne tiče te se, a to vrijedi i za tebe, Mark.”
 “Ako ti nisi u formi, uvijek ti mogu pomoći da tvoja žena bude
zadovoljna”, rekao je Alex zlokobno se nasmijavši. “Ona je stvarno
jako zgodna”, dodao je zviždeći.
Lucas je izletio iz stolca i pritisnuo Alexa uza zid.
Sva trojica bili su iste visine i cijeli život su se tukli. Inače nikada
ne bi mogao Alexa tako lako pritisnuti uz zid da ga nije svojim
komentarom tako uzrujao.
“Pričaš o mojoj ženi”, Lucas je režao na njega. Kada je shvatio što
radi, pustio je Alexa i počeo koračati sobom.
“Kvragu, pa ti stvarno ludiš. Mislio sam da je taj brak sklopljen
samo reda radi. Znaš, seks za jednu noć, trudnoća i to”, rekao je Mark i
približio se Alexu za slučaj da Lucas ponovno poludi da ga zajedno
smire.
“Tako je i bilo... i sada je tako... ili... ne znam ni sam”, zagrmio je
Lucas. “Zaljubljen si”, rekao je Alex s čuđenjem. “Nisam mislio da je
to moguće. Mislio sam da se to može dogoditi jedino Marku od nas
trojice.”
“Hej”, viknuo je Mark. “Usredotoči se na Lucasa.”
“Nisam zaljubljen...” Lucas je zastao dok je mislio na Amy. Nije
mogao zamisliti da nije uz njega svaku večer. Čak i dok ju je
izbjegavao, znao je da je u kući. I dalje je s njom lijegao u krevet
svake noći. I dalje ju... je volio.
Volio je svoju ženu.
Zašto je onda brbljao sa svojom braćom umjesto da otrči njoj? Zato
što je idiot.
Odjednom je samo želio otići kući i zagrliti je i ponavljati joj koliko
mu znači. Više je neće izbjegavati. Usne su mu se razvukle u osmijeh
dok je razmišljao o svojoj budućnosti.
Na putu kući stat će po ruže. Shvatio je da joj ih još nikada nije
kupio. Iskupit će joj se za to i za sve ostalo.
“Moram ići. Poslije ćemo o tati. Hvala vam obojici.” Požurio je iz
ureda. Nije uspio vidjeti zbunjene izraze na licima svoje braće koji su
pogledavali jedan drugoga.
 TRIDESET PETO
POGLAVLJE

Amy nije mogla zaustaviti suze dok je vozila iz ureda prema svom
prekrasnom domu. Sjedila je u autu i gledala u kuću osjećajući
mučninu jer je znala da ondje više nikada neće zaspati u naručju svog
muža. Kako ju je mogao prevariti? Dala mu je svoje tijelo i svoju
ljubav.
Pribrala se i ušla. Polako se stubama uspela u spavaću sobu i još
jednom su joj suze kliznule niz lice te je zagrizla usnicu da zaustavi
jecaje. Neće joj trebati dugo da spakira stvari jer ionako misli uzeti
samo ono što je isključivo njezino.
Uzela je nešto odjeće i stvari za bebu i odnijela kovčeg u sobu.
Osvrnula se posljednji put i zatim skinula svoj vjenčani prsten. Sjela je
i napisala poruku suprugu.
Stavila je svoj prsten na poruku koju mu je napisala, zgrabila
kovčeg sa stvarima i izišla iz kuće ne dopustivši samoj sebi da se još
jednom okrene.
Nije imala pojma kamo ide ni što će ondje raditi. Znala je da mora
odmah otići odavde. Bojala se njegova dolaska jer je znala da bi se
rastopila kada bi je zagrlio i molila ga da je voli i ne trči u naručje
druge žene. Već mu je predala svoje srce. Nije imala ništa više
ponuditi. Nije imala ono što on želi.
 Izišla je na autocestu i uputila se prema jugu. Nakon nekoliko sati
prošla je kroz Salem, no činilo joj se da još nije dovoljno daleko.
Počela je osjećati bol pa se zaustavila na nekom odmorištu da se
protegne.
Prošlo je pet sati i nadala se da Tom više nije na poslu te utipkala
njegov broj. Trebala je prijatelja s kojim može razgovarati.
“Hej, Amy, što ima?”
Zvuk njegova poznatog glasa izazvao je gubitak njezine pribranosti,
suze su joj počele navirati, a jecaji su bili toliko snažni da nije mogla
doći do riječi.
“Amy? Što se događa? Gdje si? Reci mi nešto. Počinješ me plašiti.
Reci mi gdje si i dolazim po tebe”, rekao je Tom panično.
“Ja... otišla sam”, uspjela je prozboriti.
“Kamo si otišla, draga? Reci mi gdje si. Doći ću po tebe što prije”,
rekao je. Čula je kako Tom pali auto dok je čekao njezin odgovor.
“Pričekaj sekundu”, rekla je gušeći se u suzama, a zatim nekoliko
puta duboko udahnula pokušavajući se smiriti.
“Samo polako, smiri se i dopusti mi da ti pomognem”, rekao je
smireno pomažući joj da se pribere.
“Više nisam u Seattleu, otišla sam”, napokon je uspjela izgovoriti.
“Kako to misliš da si otišla iz Seattlea? Gdje si? Dolazim po tebe
odmah”, naređivao je.
“Riječ je o Lucasu, vidjela sam ga s nekom ženom u uredu”, rekla je
suznih očiju.
“Ubit ću tog gada. Kunem se, raskomadat ću ga na dijelove”, rekao
je Tom, a svojim gnjevom uspio je izmamiti slabašan osmijeh na
njezino lice.
“Ne, ne želim da to učiniš. Ja sam samo... morala sam otići.”
 “Razumijem. No, već sam ti rekao da dođeš k meni kada god me
zatrebaš. Reci mi gdje si i dolazim po tebe”, pokušao ju je uvjerili još
jednom.
“Moram biti sama dan ili dva. Nazvat ću te sutra, može?”
“Ne, naravno da ne može. U visokoj si trudnoći i nalaziš se tko zna
gdje. Reci mi gdje si da dođem po tebe!”
“Nazvat ću te, obećavam”, rekla je Amy i prekinula poziv. Mobitel
joj je odmah zazvonio, ali ignorirala je poziv. Nakon trećeg poziva
isključila ga je i u sebi se ispričala Tomu. Znala je da mu mnogo
duguje, ali trebao joj je koji dan da se pribere.
Prošao je još koji sat dok su joj suze konačno prestajale navirati te
je mogla nastaviti s vožnjom. Nije se htjela ondje zateći kada padne
mrak.
Nastavila je vožnju prema jugu. Nakon nekoliko sati bila je u
Springfieldu, pokraj Eugenea. Oduvijek ga je htjela posjetiti pa je
skrenula prema izlazu s autoceste i zaputila se prema gradu.
Kada je stigla u poslovni dio grada, počela je tražiti neki jeftini
hotel. Prošla je Hilton i odmahnula glavom. To je sada bilo preskupo
za nju. Konačno je našla manji motel i zaustavila auto.
Ušla je unutra toliko umorna da je jedva držala glavu na ramenima.
Čovjek na recepciji buljio je u nju na način koji ju je zastrašivao
posebice zbog alkohola koji je iz njega isparavao.
“Htjela bih sobu za večeras, molim”, rekla je tiho. “Imate li kreditnu
karticu?” pitao je.
“Ne. Imam gotovinu”, odgovorila je, nije htjela koristiti se
kreditnom karticom niti je vjerovala ovom čovjeku dovoljno da bi mu
dala informaciju o sebi.
“Inače tražimo kreditnu karticu za slučaj da nešto ukradete...”
Ponovno je buljio u nju.
 “Onda ću morati negdje drugdje potražiti smještaj”, zaključila je
smireno iako je osjećala kao da će se svaki tren srušiti od umora.
“Mislim da možemo to riješiti s gotovinom ovaj put”, rekao je
pomalo očajno. Nije namjeravala ovdje ostati ako na vratima sobe ne
bude dvostruka brava. Nije nimalo vjerovala tom čovjeku.
“Hvala”, odgovorila je Amy i ispunila karticu koju joj je predao.
Zatim je dobila ključ od sobe.
Parkirala je auto, jedva izišla iz njega, zgrabila kovčeg i otvorila
vrata sobe. Dahtala je zbog odvratnog smrada u sobi, od mirisa
cigareta i ustajalog piva zamalo joj se prevrnuo želudac. Odmah se
prisjetila svog djetinjstva jer su mirisi u sobi otvorili sjećanja na
nesigurnost, strah i osjećaj napuštenosti. Bila je previše prestrašena da
bi otvorila prozor s obzirom na to da susjedstvo i nije bilo baš sigurno.
Sada više neće biti gospođa Anderson i morat će se ponovno priviknuti
na život kakav je imala prije braka.
Zapravo je nije bilo briga kako izgleda soba; samo se osjećala
užasno prazno zbog izdaje supruga. Bila je u njegovu naručju noć prije,
a nekoliko sati kasnije on je već bio u naručju druge žene. Sva sreća da
je bila potpuno iscrpljena te je istog trenutka utonula u san.
 TRIDESET ŠESTO
POGLAVLJE

“Pa kamo je onda otišla?” Lucas je vikao na svoju kuharicu Rosu.

Znao je da ona nije kriva što je Amy nestala, ali nije bilo nikog drugog
na kome bi mogao iskaliti svoj strah i ljutnju.
Stigao je kući željan da zagrli svoju ženu i kaže joj što osjeća prema
njoj. Ruže su bile prislonjene na njegova prsa. Otvorio je vrata i
pozvao je. Nije bilo odgovora, ali nije paničario; stubama se uputio
prema sobi jer je pomislio da vjerojatno spava.
U zadnje vrijeme bila je često umorna i bio je zabrinut za njezino
zdravlje kao i zdravlje svog sina ili kćeri.
Tiho je ušao u spavaću sobu i pogledao uokolo. Nakratko se
smrznuo kada je ondje nije vidio, no pomislio je da je u kupaonici.
Nije bila ni tamo.
Kada je htio ponovno krenuti prema Rosi, zapazio je na stolu nešto
sjajno. Vidio je njezin vjenčani prsten na nekom papiru. Odmah je
pobjesnio. Napustila ga je. Osjećao je to. Rekla mu je da ga voli, a
ipak ga je odlučila napustiti. Dovući će je natrag kamo god da je otišla.
Neće od njegu praviti budalu i ostaviti ga samog i ranjivog. Lagala
mu je. Bio je siguran da je pohlepno uzela sve što je mogla kada ga je
napuštala. Cijelo vrijeme poigravala se s njime.
Polako je uzeo papir sa stola i ravnodušno pogledao u njega, nije
htio znati što je napisala, ali nije se mogao zaustaviti da ga ne pročita.

Lucase,
Volim te više nego što to mogu iskazati riječima. Znam
da to nije bio dio našeg dogovora, ali nisam si mogla
pomoći. Mislila sam da ću moći tako živjeti, znajući da me
nikada nećeš voljeti, ali prevarila sam se. Ne mogu ovdje
ostati pokraj tebe tako hladnog i ne mogu više živjeti ovdje
jer me ti napuštaš kako bi bio u naručju druge žene. Znam
da voliš naše dijete i neću stajati između vas, ali sada se
moram maknuti zbog svojeg zdravlja. Stupit ću u kontakt s
tobom kada se dijete rodi, tada možemo sve dogovoriti.
Vratit ću auto čim se sredim. Nadam se da ćeš pronaći ono
što tražiš.
Amy

Pročitao je poruku desetak puta i dalje nije razumio što se događa.

Nije je varao. Zašto bi ona to pomislila? Njegova ljutnja u trenu je
prerasla u zbunjenost.
Smirio se i ponovno pročitao poruku. Morao je saznati što se
događa, a ne odmah stvarati zaključke.
Polako se spustio u prizemlje, kao da je u transu. Ušao je u kuhinju
gdje je Rosa kuhala. “Dobar dan, gospodine Andersone. Danas ste rano
stigli”, rekla je kao da je sve u redu. Ovakav stav ponovno je probudio
njegovu ljutnju.
“Jeste li vidjeli moju ženu?” upitao je. Okrenula se prema njemu.
“Otišla je nedavno”, rekla je kao da je on to trebao znati bolje od nje.
U tom trenutku izderao se na nju i tražio da mu kaže gdje je Amy.
Odmah je shvatio što je učinio i smirio se.
 “Ispričavam se, Kosa. Amy je otišla i ostavila mi samo ovu
poruku”, rekao je dok je promatrao papir koji je Amy ispisala.
Pogledala je komadić papira i trznula se kada je ponovno pročitala
poruku. Gledala je Lucasa sumnjičavo. Znao je da su ona i Amy
postale prijateljice i da su mnogo vremena provodile zajedno.
“Nisam varao svoju ženu”, rekao je. Nije joj trebao ništa
objašnjavati, ali nije mu se svidio njezin izraz lica. Odmah je skrenula
pogled.
“To nije moja stvar”, rekla je.
“Možete li mi reći gdje je Amy danas bila?” upitao je.
“Zar je niste vidjeli, gospodine Andersone? Spakirala sam ručak i
htjela vam ga je donijeti u ured. Rekla je da vas želi iznenaditi
romantičnim ručkom jer morate svaku večer raditi dokasna. Bila je vrlo
uzbuđena kada je odlazila. Stigla je kući mnogo ranije nego što sam je
očekivala, no mislila sam da je nešto zaboravila, zadržala se ovdje
samo petnaestak minuta i onda izjurila bez riječi.”
Lucas je odjednom potonuo u stolcu. Noge mu više nisu mogle
izdržati. “Ne”, plakao je s tolikim očajem u glasu da je Rosa stavila
ruku na njegovo rame.
Shvatio je da je Amy došla u ured dok je Laura bila ondje. Ako se
ondje našla u pogrešnom trenutku, mogla je pomisliti da je vara.
Polako je ustao. “Moram obaviti nekoliko razgovora”, rekao je i izišao
iz kuhinje.
Sat kasnije ponovno se držao za glavu. Razgovarao je s osiguranjem
i saznao da je Amy došla u podne u tvrtku i otišla nakon pet minuta.
Bila je ondje nekoliko minuta prije nego što je osiguranje ispratilo
neželjenog posjetitelja.
Pomislila je da je vara. A on je pomislio da je ispalo zgodno što mu
ne vjeruje. Zašto nije ušla i pitala ga što to radi? Pretpostavljao je da je
mislila da će zaobići predbračni ugovor i uzeti mu sve što ima budući
da ga je našla u zagrljaju druge žene.
Pretpostavka je bila pogrešna.
Nazvao je banke da provjeri koliko je uzela. Nakon pola sata
poklopio je slušalicu i ponovno bio posramljen. Nije uzela ništa.
Provjerio je sve kreditne kartice da vidi gdje ih je upotrebljavala i
saznao da se nije koristila ni s jednom.
Ne samo da ih nije upotrebljavala danas, nego ili nije upotrijebila
nijednom otkad su njegova majka i ona počele uređivati kuću. Nije
bilo nikakvih troškova. Zašto nije obratio pozornost na to? Nije
primijetio da nije odlazila u šoping.
Ušelao je u njihovu sobu i osjetio bolnu potrebu da ona bude ovdje.
Volio je ići kupovati stvari za bebu s njom. Bila je toliko uzbuđena oko
svake stvari koju su kupili. Prisjetio se tih kupnja i shvatio da ona
nikada nije ni pogledala u dućane s odjećom i nakitom.
Pogledao je u malenu kutiju s nakitom koju je njegova majka dala
Amy i primijetio da su komadi nakita koje je odabrao za nju još uvijek
ondje. Nije uzela ništa osim nešto odjeće i auto, za koji je napisala da
će ga vratiti.
Auto!
Najednom je skočio na noge i pojurio do ureda. Već je izgubio nadu
da će je pronaći budući da se nije koristila kreditnim karticama, a onda
se sjetio da se na automobilu nalazi sustav za praćenje. Stavljali su to
na svaki automobil zbog zaštite od krađe ili za slučaj nesreća.
Auto je lociran za nekoliko minuta. Pogledao je na sat. Bilo je osam
navečer. Nazvao je pilota da pripremi avion. Krenut će prema Eugeneu
kroz sat vremena.
Lucas je uskočio u svoj auto i nazvao oca dok je vozio prema
zračnoj luci u Seattleu. Joseph je poslušao cijelu priču.
 “Dovedi je natrag, sine. Ona je najbolje što ti se ikad dogodilo”,
rekao mu je otac.
“Bio sam tako tvrdoglav i glup, oče. Volim je, no bojao sam se
predati joj srce da me ne bi sasvim posjedovala. Konačno sam shvatio
da to nije ni važno jer ako ona nije u mom životu, ionako nemam ništa”,
rekao je jecajući.
Otac mu je dao trenutak da se pribere i zatim mu dao do znanja da
su on i njegova majka uz njega ako mu bilo što zatreba.
“Hvala na svemu, tata. Dolazim brzo kući”, obećao je Lucas i
prekinuo poziv.
Nakon razgovora s ocem osjećao se malo bolje. Znao je koliko su
njegovi roditelji zavoljeli Amy. Nijedan razgovor s njima nije prošao, a
da je nisu hvalili. Često je boravila u njihovoj kući tijekom dana,
pripremajući stvari za dijete.
Njegova majka i Amy zajedno su dovršile sobu za bebu. Šivale su
zastore za sobu i oslikale crteže po zidovima. Jednom prilikom pitao ju
je zašto jednostavno nije otišla i kupila sve za dijete, a ona ga je
pogledala poput djevojčice. “Te stvari imat će mnogo veće značenje
jer su napravljene s ljubavlju. Kada naše dijete odraste, znat će da su
ga mama i baka toliko voljele da su željele da njegova soba bude
najljepše mjesto na svijetu “, odgovorila mu je.
Lucas je stigao do aerodroma i već za trideset minuta bili su u
zraku. “Let će trajati četrdesetak minuta, gospodine Andersone”, čuo je
glas pilota. Njegova pomoćnica donijela mu je prijeko potrebno piće.
Dogovorio je da ga čeka prijevoz do mjesta gdje se nalazila Amy.
Čim su sletjeli, uletio je u auto. Dao je adresu vozaču i prestravio se
kada je vidio hotel u kojem se nalazi.
Znao je da je ona ondje jer je ispred bio parkiran njezin automobil
koji se uopće nije uklapao.
 “Želite li da vas pričekam?” upitao je vozač.
Lucas mu je dao nekoliko novčanica. “Ne treba, hvala. Imam drugi
prijevoz”, rekao je i izišao iz auta.
Djelatnik na prljavoj recepciji u čudu je odmjeravao Lucasa.
“Trebate sobu?” upitao je. Lucas je shvatio da čovjek pogledom traži
neku jeftinu kurvu za koju je pretpostavljao da je s njime. Lucas nije
bio bahat, no znao je da ovaj čovjek nikada nije imao goste poput
njega.
“Moja žena je stigla ovdje danas nešto ranije. Trebam broj njezine
sobe. Neće ostati ovdje”, rekao je Lucas autoritativno.
“Ne mogu samo tako davati informacije o svojim gostima”, rekao je
čovjek.
Lucas je bio spreman zgrabiti tog lisca za majicu i prilijepiti ga uza
zid, no znao je da će na smireni način dobiti ono što želi.
Položio je novčanicu od sto dolara na recepciju i pogledao ga.
“Dajte mi broj sobe u kojoj je Amy Anderson”, rekao je držeći prst na
novčanici.
“Soba broj dvanaest”, izgovorio je čovjek bez daljnjeg natezanja.
Predao je ključ od sobe Lucasu i uzeo novčanicu prije nego što se
ovaj bogataš predomisli. Lucas je izišao bez riječi i zaputio se prema
sobi dvanaest.
Stajao je osluškujući ispred sobe, no nije bilo zvukova pa je
otključao vrata s lakoćom. Htio ih je otvoriti, ali zaustavio ga je lanac
na njima. Provirio je i primijetio da je Amy na krevetu, drhtala je u snu
i sklupčano ležala s rukom položenom zaštitnički preko trbuha.
Primaknuo je vrata malo prema sebi. Tada ih je brzo odgurnuo i
lanac je puknuo bez previše uloženog truda. Bio je prestravljen
nedostatkom osiguranja u zgradi. Amy se nije probudila kada je ušao u
sobu.
 Od smrada u sobi okrenuo mu se želudac. Morao ju je izvući
odande prije nego što se nešto dogodi njoj ili njihovu djetetu.
Sjeo na jednu stranu kreveta i lagano je protresao. Amy se naglo
probudila u grču i sjela na krevet očiju ispunjenih strahom.
“Oh, hvala Bogu, to si samo ti Lucase”, rekla je kada joj se disanje
smirilo. Razumio je njezin strah s obzirom na dio grada u kojem se
nalazila i onog čovjeka na recepciji.
“Kako si ušao? Kako si uopće znao gdje sam?”
“Na tvom automobilu je sustav za praćenje i odmah ću ti reći, prije
nego što me optužiš za uhođenje, da se takav sustav nalazi na svim
našim automobilima. To je sigurnosna mjera opreza u slučaju da ih
netko ukrade.” Podignuo je ruku i pokušao odgoditi svađu. “Znam da
imaš mnogo toga reći o onome što misliš da se dogodilo, ali ne
osjećam se ugodno dok ste ti i moje dijete na ovakvom mjestu.
Rezervirao sam apartman u Valley River Innu, nekoliko kilometara
odavde. Idemo prema tamo, naručit ćemo jelo i porazgovarati”, rekao
je svojim uobičajeno smirenim glasom.
Nije čekao njezin odgovor. Pokupio je njezine stvari kojih je bilo
vrlo malo, s obzirom na to da se nije raspakirala. Odnio je njezinu
torbu u auto.
Amy se nije pomaknula ni išta rekla kada se vratio u sobu pa ju je
nježno podignuo u naručje kao da je lagana poput perca, i pažljivo ju
smjestio na suvozačevo sjedalo. Ostavio je još nekoliko novčanica od
sto dolara na noćnom ormariću uz poruku “Ovo je za bravu” i brzo
odjurio s parkirališta motela.
Lucas je utipkao adresu hotela u GPS uređaj i stigli su u Valley
River Inn za desetak minuta. Te noći gotovo nije bilo prometa na cesti
pa su došli vrlo brzo. Amy nije izustila ni riječ tijekom vožnje. Sjedila
je na suvozačevu sjedalu i gledala kroz prozor, prekriženih ruku.
 TRIDESET SEDMO
POGLAVLJE

Amy je preplavilo bezbroj emocija i nije ni sama znala na koju bi se

najprije usredotočila. Na vrhu je bila ljubav. Njezina ljubav prema
Lucasu gorjela je duboko u njezinim prsima. Život bez njega činio se
isprazan i beskrajan.
Previše ga je voljela da bi mogla mirno sjediti i trpjeti dok je on
imao afere s drugim ženama. Znala je da ona crvenokosa neće biti
posljednja. Bio je zgodan, privlačan i poput ostvarenja sna svake žene.
Kako je brzo samo ona pala na njega.
Nakon što su stigli u hotel, poslušno ga je slijedila unutra. Bila je
previše psihički i fizički iscrpljena i nije imala snage boriti se s njime
te noći. Samo će mu razumno objasniti da nije takav tip žene koji će
trpjeti da ju muž vara.
Ušli su u prekrasan apartman, a njezini živci bili su na vrhuncu. Nije
progovorio ni riječ s njom otkad ju je izvukao iz onog odvratnog
motela. Nije joj bilo žao što je otišla odande.
Možda joj dopusti, nakon što porazgovaraju o svemu, da ostane u
svom stanu do rođenja djeteta. Znala je da joj je strogo zabranjeno
raditi jer bi to moglo naškoditi djetetu.
Nikada ne bi naudila svojoj bebi. Rukom je milovala trbuh dok je
sjedila na kauču i čekala da čuje što joj ima reći.
 Lucas je uzeo mobitel i naručio hranu. Tada je sjeo pokraj nje.
“Amy, nikada u životu nisam bio tako prestravljen kao u trenutku
kada sam shvatio da si me napustila. Kako to da nisi shvatila koliko mi
značiš?” rekao je. Htjela mu je odgovoriti, ali on je nježno odmahnuo
glavom i povukao je u krilo.
Znala je da bi se trebala odupirati, no iako je on bio razlog njezine
patnje, žudjela je za udobnošću koju joj je nudio u tom trenutku. Počeo
joj je češkati leđa laganim pokretima i morala se ponovno boriti sa
suzama. Nije znala kako je uopće ijedna suza preostala u njezinu tijelu.
“Pogledaj me, molim te”, nježno ju je zamolio. Konačno se okrenula
i pogledala ga u oči. Činile su se iskrene i ispunjene ljubavlju.
“Volim te.”
Suze su joj padale niz obraze, a tijelo joj je drhtalo od jecaja kada je
napokon čula riječi koje je toliko željela čuti od njega.
“Volim tebe i samo tebe”, rekao je i nježno joj obrisao suze. “Ono
što si danas vidjela nije bilo to što misliš. Ona je bivša djevojka koja
je pokušala vratiti me. Da si ostala koji trenutak dulje, vidjela bi da
sam je odgurnuo činije napravila prvi korak. Zvao sam osiguranje da je
izbaci iz zgrade. Bila si u pogrešno vrijeme na pogrešnom mjestu...”
završio je s osmijehom.
Gledala je u njega s tračkom nade unutar svog slomljenog srca.
Rekao je da je voli i možda je zaista ubrzala s donošenjem zaključka.
“Zašto misliš da bih te varao? Zaista misliš da sam takav? Vođenje
ljubavi s tobom najbolje je seksualno iskustvo koje sam imao i to je
mnogo više od seksa. Ne mogu te se zasititi. Zašto bih trebao drugu
ženu kada imam tebe svake noći pokraj sebe?” upitao ju je.
“Logično je da želiš ženu poput nje. Ja nisam tako sofisticirana ni
zgodna. Zbog mene si upao u zamku s djetetom. To jednostavno ima
više smisla nego da me voliš”, slomila se jecajući i više nije mogla
govoriti.
 Lucas je podignuo njezinu bradu i prislonio svoje usne na njezine.
Odmah mu je odgovorila poljupcem, kao i uvijek do sada. Odmaknuo
se nježno.
“Amy, priznajem da nismo dobro počeli, ali to sada više nije važno.
Sada je bitno samo ono što trenutačno osjećamo međusobno i prema
našem djetetu”, rekao je i prešao nikom preko njezina trbuha.
“Obožavam te. Oprosti mi što sam bio budala. Bilo me strah predati
ti svoje srce jer me već posjeduješ u svakom pogledu. Za tebe bih
prošao kroz vatru. Lovio bih te do ruba svemira. Ne mogu i ne želim
živjeti bez tebe. Vas dvoje ste moj razlog za život. Bez vas u mom
životu nema strasti ni radosti. Moj život ne bi imao smisao”, rekao je.
Vjerovala mu je.
On ju je zaista volio!
Nikada u živom nije osjetila takvu silnu radost kao u tom trenutku
dok je sjedila u krilu svog supruga, u njegovu naručju. Vidjela je
ljubav u njegovim očima i ljubav koja je izvirala iz njegova tijela.
Obuzeo ju je potpun mir, sada je znala da će sve biti u redu.
“Toliko te volim, Lucase. Mislim da te volim od prvog trenutka
kada sam te upoznala. Pokušala sam se tome oduprijeti, ali nemoguće
je oduprijeti se čovjeku poput tebe. Ti si onaj s kojim želim provesti
cijeli svoj život.”
Amy mu se bacila oko vrata i poljubila ga, osjećala je glad za njime
koja će ih tu noć još dugo držati budnima.
Sljedeće jutro rano su ustali i krenuli kući, a Amy se osjećala
mnogo bolje. Lucas je držao volan jednom rukom, dok je drugu položio
na njezinu nogu ili barem dio njezine noge koji trbuh još nije prekrio.
“Zaisla mi nije jasno zbog čega sam ti privlačna sada kada sam
velika poput krave.”
“Očaravajuća si, Amy. Trudnoća je tvojoj koži podarila prekrasan
sjaj. Ne mogu se žaliti ni na tvoje obline”, rekao je, pokazujući
obrvama prema njezinim velikim grudima.
“Užasan si, Lucase”, opomenula ga je iako joj se potajno svidjelo
što toliko obožava njezino tijelo.
Razgovarali su tijekom cijelog puta koji je trajao pet sati i
pokušavali saznati što više jedan o drugome.
“Zašto si ušla u ovaj poslovni svijet?” upitao je kada mu je rekla da
nije baš voljela svijet financija.
“Trebala sam sigurnost, a plaće su ovdje visoke.”
“Što bi zaista htjela raditi? Znaš da možeš biti kod kuće i brinuti za
naše dijete ako to želiš. Želim da radiš ono što te čini najsretnijom.”
Iskrenost u njegovu glasu potaknula ju je da mu kaže o svom snu.
“Oduvijek sam voljela stare, antikne stvari. Oduševljavaju me.
Uzbuđuje me držati u ruci stvari za koje znam da su izrađene prije
stotinjak godina. Znam da tu nije dobra zarada osim ako si stvarno
dobar u tom poslu, no uvijek sam mislila da je prekrasno kupovati i
prodavati starine. Ipak, mislim da bih imala problem s odvajanjem od
većine stvari pa bih vjerojatno skupljala ono što ti vjerojatno smatraš
smećem. Na fakultetu sam uzela nekoliko izbornih predmeta iz tog
područja i primijetila sam da imam smisla za uočavanje pravih stvari i
točno znam gdje ih treba smjestiti”, rekla je nadajući se da neće
pomisliti kako je to smiješno.
“Pa to je odlično, Amy. Trebaš raditi ono što voliš. Osim toga, moja
majka bi zasigurno voljela provesti beskrajne sate s tobom u, kako bi
ona to rekla, potrazi za blagom”, rekao je uzbuđeno.
“Stvarno to misliš?”
“Definitivno. Mislim da je to odlična ideja. Sagradit ću dućan
pokraj kuće s dovoljno prostora u kojem možeš spremati sve te stvari i
raditi na njima. Možemo zaposliti i dadilju koja će ti pomoći s bebom
pa makar samo sjedila pokraj tebe u dućanu i držala malenu dok su
tebi ruke prljave.”
Amy se nasmijala kada je shvatila da je prvi put rekao za njihovu
bebu ona. Otkada su saznali za trudnoću, Amy je govorila da će biti
curica, a Lucas da će biti dječak, no odlučili su da ne žele saznati spol
do rođenja.
“Hvala ti, Lucase. Ne znaš koliko mi to znači”, rekla je i naslonila
glavu na njegovu ruku.
“Želim da budeš sretna, Amy, doista sretna. Sve ću učiniti da tako
bude. Ovo je najlakši način na svijetu da te usrećim.”
“Jako mi se sviđa ideja jer bih voljela provoditi više vremena s
tvojom majkom”, rekla je, doista to i misleći.
“I njoj će bili drago. Kao i tati. Tako će on dobiti više vremena da
se bavi onim čime se bavi kada želi mamu držati podalje, što god to
bilo. Iako ona na kraju sve sazna”, rekao je Lucas nasmijano.
“Tvoj otac jedan je nježan medo koji obožava svoju suprugu.”
“Tu si definitivno u pravu.”
Po dolasku u Seattle uputili su se prema imanju njegovih roditelja
budući da je Joseph sazvao obiteljski sastanak. Ušli su u kuću držeći
se za ruke, a Joseph i Katherine dočekali su ih da ih pozdrave.
“Oh, draga naša, tako smo sretni da si kod kuće na sigurnom.
Sljedeći put kada moj sin nešto napravi, pozovi mene, u redu? Ovdje si
uvijek dobrodošla. Štoviše, poželjna si ovdje. Oboje te jako volimo,
Amy”, rekla je Katherine zagrlivši je zbog čega je ponovno pustila
suze.
“I ja vas jako volim”, rekla je Amy, nije se ni trudila sakriti
osjećaje. “Mislim da je došlo vrijeme da mi počneš govoriti mama.
Naravno, samo ako se ti slažeš s time”, rekla je Katherine suznih očiju.
“To bi mi značilo više nego išta na svijetu. Moja mama nije
zaslužila da je se tako zove. No, ona nije bila zla nego vrlo, vrlo
bolesna. Sanjala sam o majci kao što si ti. Sada ne samo da imam ovog
čovjeka koji me stvarno voli nego sam dobila i tebe.”
Obje su plakale dok su se Lucas i Joseph sumnjičavo pogledavali.
“A što je sa mnom, draga? Imaš li u srcu mjesta i za oca?” upitao je
Joseph sa smiješkom. Pokušavao se našaliti, no primijetila je njegovu
ranjivost, začuđena što se uopće brinuo zbog njezina odgovora.
“Ne mogu vjerovati da ste uopće to pitali. Tebi sve dugujem, oče,
sve. Ti si od početka imao vjere u mene, kada nitko drugi nije. Pružio
si mi priliku i primio me otvorenog srca u svoj dom. Volim te više nego
riječi mogu opisati. Obećavam da više nikada neću pobjeći, što god da
se dogodilo. Zaista sam napravila glupost. Znam da me Lucas nikada
ne bi prevario, toliko sam ga uspjela upoznati. Čak i da je to učinio,
sada znam da mogu doći ovdje i da biste nas vas dvoje i dalje voljeli.
Hvala što ste mi pružili sigurnost koju tražim cijeli život.”
Amy više ništa nije mogla reći jer ju je Joseph čvrsto zgrabio, ali
pazeći na njezin trbuh. Plakala je na njegovu ramenu.
“Čekaju nas Alex i Mark. Hajdemo srediti tvoje lice i održati
obiteljski sastanak”, rekao je Joseph.
Amy je otišla s Katherine prema jednoj od kupaonica za goste i
oprala lice od suza, a zatim su se pridružile ostatku obitelji.
Lucas ju je pričekao pokraj vrata i slijedila ga je prema kauču gdje
ju je povukao u krilo te su čekali da Joseph započne govoriti.
“Vaš stric George nazvao me prije par tjedana i obavijestio me da je
Amelia bolesna. Nije želio da ikome išta kažem prije nego što stignu
rezultati analize jer nije htio zabrinjavati ostale”, rekao je Joseph
jecajući.
“Tata?” Mark ga je upitno pogledao, no Joseph je samo podignuo
ruku s bolnom grimasom na licu.
 “Nije dobro. Ima četvrti stadij raka jajnika i već se proširio po
organima. Izvana se činila potpuno zdravom, sve je bilo normalno tako
da su saznali prekasno. Liječnici su rekli da neće dugo izdržati”,
dovršio je.
“Moramo ići tamo”, rekao je Alex.
“Ja ću dogovoriti let”, ponudio je Mark.
“Ne. Ja sam bio tamo prošli tjedan i George me zamolio da
pričekam. Zna da se svi želite oprostiti od svoje strine, ali trenutačno je
shrvan i želi da posljednje dane provedu što normalnije. Odbila je sve
lijekove i terapije jer su liječnici rekli da joj time mogu produljiti život
samo za nekoliko tjedana, tijekom kojih bi joj bilo jako loše. George ju
je pokušavao nagovoriti, ali ona želi biti prisebna dok provodi zadnje
dane s njim i djecom.”
“Kako se drže Trenton i ostali?” upitao je Lucas.
“Nisu baš dobro. Trude se, ali sve se dogodilo tako neočekivano.
Osjećaju se prevarenima. I zaista jesu prevareni. Gube svoju majku, a
nemaju dovoljno vremena da se pomire s time, a kamoli da se oproste
od nje.”
“Možemo li nešto napraviti?” upitao je Lucas. Njemu je najteže
padala pomisao da se ništa ne može učiniti.
“Nažalost ne. Sav novac ovog svijeta ne može spriječiti tu groznu
bolest”, rekao je Joseph ljutito.
“Htjeli smo da sve znate. Vaši rođaci trebat će vas kao podršku”,
rekla je Katherine.
“Naravno, mama”, rekao je Mark.
“To je sve što sam vam želio reći. Nadam se da će ona dokazati
tvrdoglavost Andersona iako je prezime stekla tek udajom”, rekao je
Joseph i pogledao Amy. Nježno mu se osmjehnula.
Nije upoznala njegova brata blizanca, Georgea, ali čula je priče o
njemu. Bilo joj je žao čovjeka, nije mogla ni zamisliti koliko je teško
gledati kako ti voljena osoba klizi iz ruku, a ti to ne možeš nikako
spriječiti.
“Još koji mjesec bio bi dodatni blagoslov”, rekao je Alex, znajući
da njegov otac nije mislio da će Amelia pobijediti rak nego se samo
nadao da će živjeti što dulje.
“Da, u ovakvim slučajevima još koji mjesec možda bi pomogao
obitelji da lakše prihvati sudbinu.”
Kada su završili s okupljanjem, Lucas je krenuo prema autu i
pomogao Amy da uđe.
Iza njih bilo je nekoliko dugih i emotivnih dana i ona je bila potpuno
iscrpljena. Željela je samo ležati u krevetu u njegovu naručju i slušati
njegove riječi da će sve biti u redu.
Upravo to je Lucas i činio.
 EPILOG

“Tiskaj, ljubavi, tiskaj. Odlično ti ide. Vidim joj glavicu”, rekao je

Lucas pomalo zaprepašteno. “Uh-uh-uh...” Amy je gunđala skupljajući
preostalu snagu za posljednji napor. Srušila se na krevet i čula najslađi
zvuk na svijetu.
Bio je to prvi plač njezine prekrasne djevojčice. Ubrzo je liječnik
prislonio novorođenče na njezina prsa, a Amy je pogledala njezino
zgužvano lice. Beba je plakala vrlo glasno.
“Definitivno je naslijedila očev temperament”, Lucas se smijao i
promatrao kćer od glave do pete provjeravajući je li sve u redu.
“Mislim da je gladna i svima nam to jasno daje do znanja”, cerekao se.
Premda je bila iscrpljena, Amy je gledala u svoju kćer i supruga i
osjećala ponos i sreću što se njezina obitelj širila. Vidjela je čuđenje i
ljubav u Lucasovim očima i bio je to najljepši prizor na svijetu.
“Jasmine bi voljela da je sada otac malo pridrži”, rekla je Amy.
Nježno ju je podignuo i približio prsima. Bilo je čudesno gledati je
kako diše.
Noć prije još je udarala svoju majku. Sada ju je već držao u svom
naručju.
Liječnici su brzo oprali Jasmine i Amy i zatim su se njih troje
preselili u sobu. Nakon samo nekoliko minuta čulo se kucanje na
vratima.
 “Možemo li ući?” pitao je njezin svekar neobično tihim glasom.
“Uđite, tata, slobodno uđite. Upoznajte svoju prvu unuku Jasmine
Katherine Anderson”, rekao je Lucas ponosno.

* * *

Joseph je nježno uzeo svoju unuku iz Lucasova naručja dok mu se

niz obraz spustila suza radosnica. Stvari uopće nisu ispale loše,
pomislio je. U rukama je držao svoju prvu unuku, a njegov sin napokon
je bio sretno oženjen.
Lucas bi mu trebao zahvaliti, ali Josephu nije trebala nikakva
zahvalnost za sve što je učinio da bi njih dvoje ostali zajedno. Njegova
prekrasna unuka bila je dovoljna.
“Vas dvoje dobro ste to odradili”, rekao je Joseph nasmijavši se
Amy i Lucasu. “Ona je najljepša djevojčica na svijetu.”
Nevoljko je predao dijete Katherine i gledao sjaj na njezinu licu dok
je sjedila na stolcu za ljuljanje, držeći prekrasan dar u rukama i
pjevajući joj uspavanku. “Zamalo smo dobili božićnu bebu”, Joseph se
nasmijao. Bio je dvadeset i treći prosinac. Složili su se da nisu mogli
dobiti savršeniji dar za Božić.
“Čini mi se da ćemo morati raditi na tome da Jasmine dobije malog
brata idućeg Božića”, rekao je Lucas gledajući s požudom u svoju
suprugu. Čak i nakon teškog poroda bila je najljepša na svijetu.
“Sine, nemoj odmah uplašiti svoju suprugu iako bih ja volio
mnoštvo unučadi koja će trčati onim praznim imanjem. Nije baš dobra
ideja spominjati drugo dijete dok ona još osjeća bolove od poroda.”
Namignuo je Amy.
“Već sam zaboravila na bol, tata. Volim je više nego što sam ikad
mogla zamisliti i želim joj podariti mnogo braće i sestara. Obožavam
Lucasa i ta ljubav treba se dijeliti s prekrasnom djecom koju ćemo
imati.”
Joscphovo srce razgalilo se od sreće i ljubavi koju je osjećao prema
svojoj novoj kćeri. Zaista ju je volio kao da je doista njegovo dijete.
Budući da je bila udana za njegova sina, sada je bila dio njegove
obitelji. Sagnuo se i poljubio joj obraz.
Još jednom se čulo kucanje na vratima, a Amy se široko osmjehnula
kada je u sobu ušao Tom, s velikim plišanim medom, balonima i
mnogo čokolade.
“Tome, tako mi je drago da si došao”, rekla je Amy svom najboljem
prijatelju.
“Na autocesti je bila automobilska nesreća, inače bih stigao prije sat
vremena”, odgovorio je Tom sagnuvši se i poljubivši Amy u obraz.
“Savršena je, Amy. Baš kao i njezina majka”, rekao je.
Bili su ondje sat vremena, a Joseph je promatrao razgovor između
njemu bliskih i dragih ljudi. Bilo mu je drago što je Amy pronašla tako
dobrog prijatelja i sretan što je njegov sin imao tako divnu suprugu.
“Bila si odlična, Amy. Ti si tako snažna žena i savršena si za mog
sina. Ostavit ćemo vas sada same da se odmorite”, rekao je Joseph i
pomogao Katherine da ustane.
Katherine je prišla krevetu i predala svoju unuku njezinoj majci, a
malena je odmah počela pokazivati da je gladna. Svi su se dobro
nasmijali.
“Volim te, mama. Tako mi je drago što si ovdje”, rekla je Amy.
Katherine ju je poljubila u obraz. “Ovo je dragocjen trenutak u mom
životu. Hvala ti na tome”, odgovorila je i zatim izišla iz sobe držeći se
s Josephom za ruku.
Kada su skrenuli iza ugla, Josephove oči su zasjale. “Katherine...
Riješili smo jednog sina, a sada nam preostaju još dvojica. Svidjelo mi
se biti djed i sada sam postao pomalo pohlepan. Želim novu dječicu
svake godine barem idućih deset godina”, rekao je uvjeren da će mu se
želja ostvariti.
“Josephe. Priznajem da je ovo ispalo dobro, no više se nećeš
miješali u živote naših sinova. Oni mogu i sami pronaći svoje supruge i
svoje životne putove”, rekla je strogo premda je znala da je to uzaludna
borba.
Joseph je zagrlio svoju ženu i počeo zadovoljno fućkati dok su išli
prema autu. Već je odabrao savršenu djevojku za svog sina Alexa.

* * *

Nažalost, nekoliko tjedana kasnije preminula je Georgeova supruga

Amelia, što je slomilo srca članovima obitelji, a ne tako davno slavili
su početak novog života.
Cijela obitelj odletjela je u Chicago kako bi bili uz Georgea i
njegovu djecu, Trentona, Maxa, Brianne i Austine. U tišini su ju
ispratili na vječni počinak.
Joseph je pokušao razgovarati s Georgeom nakon sprovoda, no on
se zatvorio u sebe, bio je previše povrijeđen i ljutit na ovaj svijet i nije
dopuštao da ga itko utješi. Bio je to očajan i težak dan za sve, posebno
za Georgea.
Joseph je promatrao u agoniji kako se njegova obitelj razdvaja.
Kada je završio sprovod, svatko do njih išao je svojim putem. Umjesto
da se oslone jedni na druge, svatko je pokušao zacijeliti rane na svoj
način.
Nadao se da će se stvari brzo vratiti na svoje. Znao je da će rane
zacijeliti samo ako se drže zajedno kao prava obitelj.
On, Katherine, Lucas, Amy i Jasmine, Mark i Alex vratili su se
slomljenih srca natrag u Seattle jer nisu mogli više ništa učiniti za
Georgea i njegovu djecu, koliko god se trudili.
 “Vrijeme. Trebat će nam svima vremena da se oporavimo”, rekao je
naglas u zrakoplovu.
“Da, sve će biti dobro...” Lucas se složio s njime.