Boston, Massachusetts – 22. prosinca 2000.

Grady Sinclair nervozno je micao pramen kose s lica, namještao svoje naočale i
nastavio velikom brzinom tipkati po tastaturi svog kompjutera. Bio je tako blizu, toliko
blizu rješenja problema s kojim se mučio oko svog Internet projekta. Osjećao je to, i
njegova ga je intuicija uvijek tjerala da riješi zagonetku. Zapravo, biti uključen u
kompjuterskom projektu je jedino gdje se osjećao kao da je doma, zaboravljajući da je
nesavršen, i ispod očekivanja svojih roditelja.

„Mislim da sam ti rekao da spustiš svoju glupu guzicu dolje i priključiš se

zabavi!“ Ljutiti muški glas eksplodirao je s vrata njegove sobe, zbog kojeg se Grady
trgnuo.

Grady se smrznuo na zvuk očevog nezadovoljstva, iako se već do sada trebao

priviknuti. Kada je riječ o njegovom drugorođenom sinu, Martin Sinclair je uvijek
zvučao neodobravajuće i obično otvoreno neprijateljski. „Radim na nečemu važnom,“
tiho je odgovorio ocu, ali mu se želudac spustio u pete jer je već znao što će mu otac
reći.

Ogromni, sjedokosi čovjek savio je ruke ispred sebe, njegovo lice bilo je crveno
od bijesa. „Svaki član ove obitelji prisustvuje godišnjoj Sinclair Božićnoj zabavi. Tvoje
sestre i braća obavljaju svoju dužnost, dok se ti skrivaš ovdje kao kukavica i sramotiš
ime Sinclair, kao i obično. Moj sin, idiot, nije na našoj zabavi jer je previše glup da bi
imao običan razgovor. To je ono što ljudi govore.“ Martin je zastao da bi uhvatio dah.
„Odmah da si se pojavio dolje i pokušao se ponašati kao Sinclair.“

Grady je pokušao da se ne trzne na očev hladni, sivi pogled očiju koje su toliko
slične njegovim. „Ne volim zabave,“ izjavio je glatko, iako je znao da ima više od toga,
ali neće ni pokušati objasniti. Otac ga nikad nije razumio, niti će ikada.

„Boli me briga što voliš, a što ne voliš. Niti jedan moj sin neće biti idiot i
kukavica. Odrasti i ponašaj se kako se očekuje od tebe,“ otac je vikao. „Dolje. Pet
minuta. I za promjenu nemoj se ponašati kao budala.“ Martin Sinclair se okrenuo i izašao
bez dodatne riječi.

Grady je ispustio dugačak izdah, bilo mu je drago što je njegov otac bio voditelj
godišnje Božićne zabave pa nije imao više vremena da ga maltretira jer nije čovjek
kakav je želio da budu svi njegovi sinovi.

Martin Sinclair je htio da sva njegova djeca budu kao i on, a Grady je znao da je
on... drugačiji. Nije htio biti, ali je bio, i s osamnaest godina, znao je da nikad neće biti
kao njegov otac.

Otišao je do svoje garderobe, izvukao je odijelo i kravatu, skidajući svoje

traperice i majicu da obuče formalnu odjeću. Ništa manje od odijela i kravate ne bi bilo
dovoljno, a ako se ne bi mogao ponašati poput Sinclaira, barem bi mogao izgledati kao
jedan.

Godišnja Sinclaire Božićna zabava je bilo nešto što je s mržnjom dočekivao

svake godine. I do svoje osamnaeste godine, već ih je previše vidio, i svaka od njih je
bila mučenje. Znao je da će se njegova sestra i braća okupiti oko njega u znak podrške.
Njegov bi otac govorio razne grozne, ponižavajuće stvari, pogotovo kako je večer
odmicala, a Martin Sinclair pio sve više i više alkohola. Bio je zločest kad je bio pijan,
još gori nego kad je trijezan, što i nije bilo toliko često. Njegova majka je bila savršena
domaćica, kao uvijek, nikad ne prigovarajući ocu. Nikad nije. Sigurno je bila
prestravljena od oca kao što su i njegova djeca bila, ali ako je i bila nikad to nije
pokazala. Njezin plastičan osmijeh bio je montiran na njezinom licu kao da je nacrtan,
osmijeh koji nikad nije dosegao njene oči. Poneki put se Grady pitao da li mu je majka
uopće sretna. Bilo je teško procijeniti.

Sinclairovi su bogata obitelj, i visokopozicionirani na društvenoj ljestvici elita.

Njegov stariji brat, Evan, već je otišao na Harvard, a doma je dolazio samo na Božićne
blagdane. Grady mu je zavidio, i brojao je dane dok ne bude otišao na koledž. Iskreno,
da je bio Evan, vjerojatno ne bi došao kući za praznike. Možda bi mogao izmisliti neki
razlog zašto mora ostati na kampusu kad bude krenuo na koledž, da izbjegne
ponižavanje koje uvijek trpi na Božićnoj zabavi. Stvar u tome je da Evan nije osjećao
takav revolt kakav je Grady imao prema tim zabavama i okupljanjima. Zapravo, Grady
je bio siguran da je Evan dolje šarmirao svaku moguću osobu. Možda njegov brat ne
uživa, ali Evan je znao staviti Sinclair masku, nešto na čemu mu je Grady zavidio jer
nikad nije naučio kako da ju on stavi. Sva njegova braća i sestre mogli su glumiti kako
bi bili savršeni Sinclairovi, talent za koji bi Grady dao lijevo jaje. Sranje, možda bi se
odrekao i oba, ako bi to značilo da bi se oslobodio očevog konstantnog kritiziranja.
Mršteći se, Grady se zgrabio za genitalije i razmišljao o gubitku istih. Okay, ipak možda
ne. Ipak je devetnaestogodišnjak, i taj dio njegova tijela mu je trenutno bio jako važan.
Ali bi se odrekao gotovo svega da ne bude ružno pače u obitelji Sinclaire. Kad bi se bar
mogao uklopiti, pa ne bi privlačio toliko pažnje na sebe.

Ja sam onaj čudak, sramota Sinclaira.

Grady se pogledao u ogledalo, namještajući kravatu i popravljajući svoju gavran-

crnu kosu. Bio je visok, mršav, nezgrapan, još se nije navikao kako je brzo narastao u
zadnje dvije godine. Razmišljao je da skine naočale jer će onda manje izgledati kao
štreber, a i ako ne bude vidio, možda će biti lakše blokirati neodobravajuće poglede oca
i drugih gostiju. Ali onda će zapinjati okolo zbog čega će izgledati još više kao šeprtlja
i budala. Odmahnuo je glavom, znajući da će mu se strah vidjeti u očima, i mrzio je to
kod sebe. Ako je on mogao vidjeti teror u svojim očima, onda će i ostali primijetiti.

Ja to mogu. Ja to mogu. To radim svake godine.

Grady se uspravio i izašao iz sobe, zvukovi zabave pojačavali su se kako se

spuštao stepenicama.
 Dlanovi su mu se oznojili, pokušao je progutati knedlu koja mu se stvorila u grlu
kako se približavao gostima, skupina ljudi koje je jedva poznavao. I, kao i obično, bit
će nemilosrdni, smijat će se njegovom neobičnom ponašanju, žalit će njegova oca što
ima takvog patetičnog sina. Njegov se otac družio samo s ljudima koji su imali novac i
moć, i većina njih, bila je površna kao i on sam, a i okrutna.

Zašto moram biti drugačiji? Zašto se ne mogu jednostavno prilagoditi?

Grady je mogao čuti kako mu srce glasno tuče u prsima, pokušao je kontrolirati
svoje disanje, prisiljavajući se da diše polako i duboko.

„Nemoj dozvoliti da te plaše, Grady. Pametniji si od svih njih zajedno.“ Evan se

pojavi iza njega, gurajući tanjur pun hrane u njegovu znojnu ruku, a u drugu mu gurne
čašu punča. „Samo se zabavljaj hranom i ignoriraj ih.“

Nadajući se da je punč jak, Grady je uzeo veliki gutljaj, pogledao je u Evana, i

kimnuo mu je sa samopouzdanjem kojeg baš i nije osjećao.

Zato se Evan vratio, iako nije htio. Vratio se zbog mene.

Njegov brat zapravo nije htio biti tu. Grady je to mogao osjetiti. Evan je mogao
glumiti čvrstog zločestog mladog poduzetnika da udovolji ocu, ali Evan nikad neće biti
čovjek kakav je njihov otac, nikad nije uživao u gužvi. Evan je bio ovdje iz jednog i
jedinog razloga: pružiti potporu mlađem bratu Gradyju.

Jedno po jedno od Gradyjeve četvero braće i sestara okružili su ga, nijedan od

njih nije ništa rekao, ali tiho pružajući podršku.

Grady je ostao na rubu svjetine, srce mu je snažno zakucalo, njegova vrtoglavica

nikad nije popustila. Obećao je sebi, baš u tom trenutku, da će ovo biti posljednji Božić
koji će ikada pretrpjeti kroz ovo okupljanje strvinara koji su ga obrušili i ponizili svaki
mogući Božić kojeg se mogao sjetiti. Nikada, nikada, neće proći kroz ovo opet!

Kako se ispostavilo, Grady je održao taj zavjet.

Nekoliko sati kasnije, dok je Gradyjev otac držao predavanje svojoj djeci o svemu
što su učinili krivo tijekom božićne zabave, njegove oči okrenule su se u glavi. Uhvatio
se za prsa, boreći se za dah dok je padao na pod, lice mu je bilo dijaforetično i pepeljasto
dok je udahnuo posljednji put. Svaki brat i sestra Sinclair znali su da je njihov otac
mrtav, ali nitko od njih nije prolio ni jednu suzu . Martin Sinclair ostavio je svako svoje
dijete i njegovu suprugu izuzetno bogate, i to je bila posljednja godišnja Sinclair Božićna
zabava.

Bila je to godina u kojoj je Grady Sinclair priznao da mrzi Božić i da će ga uvijek

mrziti.
 „Ne mogu vjerovati da ćeš se zaista obratiti zvijeri Amesporta za donaciju. Ili si
vrlo hrabra ili vrlo očajna. Grady Sinclair je zadnja osoba koja bi ti pomogla.“

Emily Ashworth podigla je pogled sa svog mjesta sa svog uredskog stola, mršteći
se svojoj najboljoj prijateljici i volonterki Centra za mlade Randi Tyler. Miranda, ali ju
svi u Amesportu znaju kao Randi, bila je lokalni učitelj i volontirala je u Centru kao
pomoć djeci koja trebaju dodatnu pomoć za učenje.

„Imam li izbora? On je milijarder, živi u Amesportu, a i mi trebamo novac. Do

Božića su samo tri tjedna, a Paul je uzeo sve.“ Emilyne su se oči spustile prema zaslonu
računala, u izvještaj Centra za mlade Amesport koji su naočigled pokazivali brojeve u
crvenom. Njezin bivši dečko - ako bi ga uopće mogla tako nazvati – je nestao, kao i
novac koji je YCOA imao na poslovnom računu. Kvragu! Trebala je znati da je Paul
prevarant, njegova pažnja bila je previše usredotočena, njegovo trčanje za njom previše
neobično. Sva njegova pažnja i pretpostavljena naklonost nije bila ništa drugo nego
varka kako bi se odmah dokopao novca.

To je moja krivnja. Ja sam direktor. Trebala sam više paziti, ne ostaviti ga samog
u svom uredu.

Paul ju je potpuno prevario, a ona je glupo pala na njegovu prevaru. Kopile! Prije
dva dana je došao njoj u posjetu ovdje u Centru. Imala je hitnu situaciju s jednim od
djece koja su igrala košarku i ostavila ga je samog neko vrijeme u svojem uredu.
Sutradan je nestao, a poslovni račun bio je prazan. Pustila je Paulu potpuni pristup
računu odjurivši od njezinog stola dok je bankovni račun bio otvoren jer je već unijela
lozinku kako bi mogla pregledati račune.
 „Nisi ti kriva“, rekla joj je Randi umirujuće, smještajući svoju guzicu u stolicu
ispred stola. „Nisi mogla predvidjeti da bi se takvo nešto moglo dogoditi.“

„Uvijek je govorio sve ispravne stvari, ali njegovi su komplimenti bili malo
izmišljeni, a doimao se nervoznim i ukočenim kad sam ga zadnji put vidjela. Ne znam,
samo je djelovao rastreseno i nervozno, ali odbacila sam to jer sam mislila da ima loš
dan. Trebala sam primijetiti da nešto nije u redu.“ Emily je oprezno promatrala svoju
sitnu, tamnokosu prijateljicu, pitajući se bi li Randi bila dovoljno glupa i pala na glatke
komplimente Paula. Vjerojatno ne! „Ne, bez obzira čija je krivnja, moram to ispraviti.
Centar bi mogao propasti. I definitivno nećemo imati sredstava ove godine za kupnju
božićnih poklona i hrane za godišnju zabavu. Pokloni od nas su za neku djecu jedina
stvar koju dobivaju za Božić.“ Emilyno srce se spustilo u pete, osjećaj krivnje stegnuo
je njezina prsa. „Ne mogu djecu iznevjeriti. Ne mogu iznevjeriti zajednicu.“

Amesport je bio mali primorski grad, ali populacija djece koja je trebala ovaj
centar bila je prilično velika zbog svih okolnih sela. Gubitak Centra bio bi težak udarac
za cijeli grad i okolne zajednice.

Randi je zakolutala očima. „Dakle, samo ćeš prošetati do vrata Gradyja Sinclaira
i tražiti novac?“

„To je plan, da. Možemo dobiti malu donaciju od zajednice, ali nedostaje nam
cijeli operativni proračun za ostatak godine. Ne postoji način da se to popravi osim da
dobijemo ogromnu donaciju“, Emily je odgovorila uzdahnuvši dok je spuštala glavu
na ruke naslonjene na stol za potporu, suze bijesa i frustracije napokon su uspjele pasti
iz njezinih očiju. „A ja nemam sredstava da ih sama zamijenim.“

„Voljela bih da ti ja mogu dati, ali nemam toliko novaca”, sjetno je odgovorila
Randi. „Neće ti dati novac, pa mislim da bi se trebali poštediti poniženja. Grady Sinclair
nije baš poznat po svojoj dobroti i velikodušnosti. Možda jedan od drugi Sinclaira...“

„On je jedini koji boravi ovdje. Ostali su svi izvan grada”, Emily odgovori
sumorno, svjesna da ostatak obitelji, koji su svi imali domove na poluotoku Amesport,
su nedostupni. Već je provjerila. Zadnje što je htjela da mora prići čovjeku koji je bio
poznat po tome da je bezobrazan, asocijalan i nepodnošnjiv. Ali on je bio jedini dostupni
Sinclair. Dakle, zvijer ili ne, ići će ga pitati. Iskreno, vjerojatno je zaslužila da joj tip
zalupi vrata u lice. To je čak bila i njezina krivnja iako joj je policija već rekla da je to
točno isti scenarij koji se dogodio u nekoliko poduzeća u Maineu u posljednjih nekoliko
mjeseci, ali oni još uvijek nisu mogli pronaći počinitelja. Ipak, da nije bila tako potpuno
očarana Paulovom laskavom pažnjom, budućnost YCOA ne bi bila ugrožena.

Muškarci koji izgledaju poput njega ne padaju na mene. Trebala sam biti
sumnjičava! Paul me svojim izgledom i šarmom osvojio; i to je uspjelo jer nisam navikla
na takvu vrstu muške pažnje.

Bila je visoka, figura joj je okrugla, a duga plava kosa obično je bila svezana u
konjski rep. Stari par naočala na nosu joj nije pomogao u njenom izgledu, i šminkala se
vrlo malo jer joj je većina šminke iritirala kožu. Imala je tendenciju da se jednostavno
stopi s okolinom, a muškarci su je obično činili prijateljem, a ne djevojkom.

„Ne plači zbog Paula. Pa što ako je bio privlačan? On je lopov i definitivno ne
zaslužuje tvoje suze. Kastrirala bih gada kad bih ga mogla naći,“ rekla je Randi žestoko.
„Očito mu nisi bili prva žrtva, ali bih se zasigurno voljela pobrinuti da mu budeš zadnja.“

Podignuvši glavu, Emily je obrisala suze s lica. „Nisam uzrujana zbog njega.
Izlazili smo samo nekoliko tjedana, a očito ga nisam ni poznavala. Ali djeca...“

„Djeca će preživjeti, a mi ćemo smisliti nešto.“

Centar za mlade bio je srce grada Amesporta. Ne samo da je bio od stare cigle
koja je bila utočište za djecu svih dobnih skupina koja su trebala malo podrške i pažnje,
to je bilo mjesto na kojem se dogodilo sve što je bilo važno, od svadbenih domjenaka
do tjednih događanja za stariji građane u zajednici. Sve dobro što se dogodilo u gradu
dogodilo se ovdje, a Emily bi bila prokleta kad bi dopustila zajednici da Centar
propadne. Ljudi u ovom gradu, od samih malenih do najstarijih, trebali su ovo mjesto
okupljanja i aktivnosti, i usluge koje je nudila. Nije se vratila u Amesport samo da bi
završila uništavajući sam Centar koji je i sama koristila dok je bila mlađa.

Amesport je oduvijek bio dom Emily. Jedino je bila odsutna kad je otišla na
fakultet u Kaliforniju. Ostala je tako dok je, nakon diplome, pokušavala uspjeti u
korporativnom svijetu, ali onda je shvatila da ju doista nije briga je li ili nije mogla stići
na vrh.

Emily je bila direktorica financija velike dobrotvorne korporacije, mislila da će

se osjećati dobro radeći svoj posao, uživati u radu u okruženju gdje je pomoć ljudima
bila na prvom mjestu. Nažalost, pomaganje ljudima nije stvarno bila prva stvar na
dnevnom redu uprave, i nije se osjećala dobro raditi za korporaciju. Na kraju, nije bilo
razlike s radom u profitabilnoj korporaciji, upravo isti način rada. Nažalost, upravu je
više zanimala politika i ulizivanje pravim ljudima kako bi dobili sljedeću promociju,
nego pomoći bilo kome.

Kad joj je mama rekla da je prijašnja ravnateljica Centra otišla u mirovinu, Emily
se vratila kući da ostane. Bilo je utješno to što se malo toga promijenilo tijekom njezine
odsutnosti, osim činjenice da su Sinclair braća i sestre odlučili konačno iskoristiti zemlju
na poluotoku izvan grada koja je bila u njihovoj obitelji generacijama. Grady je bio prvi
koji je tamo sagradio svoj dom, zajedno s ostalim članovima obitelji koji su izgradili
svoje kuće nakon što je njegova dovršena. Koliko je znala, Grady Sinclair je bio jedini
stalni stanovnik poluotoka, ali svih pet su tamo imali kuće, domove koji su bili prazni.

„Moram nešto poduzeti“, očajno je šapnula Emily govoreći sama sebi, stojeći i
navlačeći svoju jarko crvenu jaknu.

„Čula sam da jede žene i malu djecu kao grickalice“, upozorila ju je Randi
zlokobno, usne su joj savile u podrugljiv smiješak.

Emily je zagladila jaknu preko izdašnih bokova i uzvratila: „Ja mislim da bih bila
pristojan ručak.“ Za razliku od svoje sitne prijateljice, Emily je bila daleko od toga da
je mala i vjerojatno bi stvarno bila adekvatan obrok, čak i za zvijer.

Vratila se u Amesport i vodila YCOA više od jedne godine, ali niti jednom nije
srela ijednog člana obitelji Sinclair. Očito je većina obitelji ili stalno putovala ili je
živjela drugdje, koristeći svoje kuće ovdje u Maineu čisto samo kao kuće za odmor.
Gradyja Sinclaira rijetko su primjećivali u gradu, ali nekoliko njegovih, ne baš
prijateljskih, interakcija s mještanima označile su ga kao potpunog kretena. Stanovnici
Amesporta nisu bili navikli da ljudi nisu pristojni i prijateljski; gotovo su svi u gradu
bili više nego voljni zezati se i pričati s pridošlicama. Očito, Grady Sinclair nije bio baš
ljubazan tip, a Emily se pitala zašto se ikad preselio ovdje u Amesport. Obitelj Sinclairs
su bili iz Bostona. Naravno, ovdje su imali zemlju. Ali, posjedovali su zemljišta gotovo
svugdje.

Randi je ustala, a njezino je smješkanje zamijenio izraz zabrinutosti dok je

upitala: „Jesi li sigurna da želiš to učiniti?“

„Činim to“, samouvjereno je odgovorila Emily dok je grabila torbicu. „Koliko

može biti loš?“

Randi slegne ramenima. „Ni ja ga zapravo nikada nisam upoznala. Ali od onoga
što sam čula, on je utjelovljenje vraga.“

Emily je zakolutala očima. „Hvala. To je utješno.“

Randi je zgrabila Emily za ruku i zagrlila ju. „Budi oprezna. Želiš li da idem s
tobom?“

Emily je bila dirnuta što je Randi bila spremna suprotstaviti se zvijeri s njom,
zahvalno ju je zagrlila. Dok ju je puštala, odgovori: „Ne. Ali možeš li pripaziti na
Centar? Većina djece je otišla navečer jer dolazi oluja, ali ima bingo igra koja se odvija
u rekreacijskoj dvorani.“

Randi je kimnula i nasmiješila se. „Zalutat ću tamo i zaključati kad svi odu.
Obično imaju dobre grickalice.“

Emily se Randi podrugljivo namrštila, poželjevši da ima njezin metabolizam i

sklonost tjelesnim aktivnostima. Randi je mogla jesti kao konj i nikad ne dobiti ni gram.
„Pazi na sebe. Te dame postaju opasne ako pokušaš uzeti previše njihovih pilećih
krilca”, odgovorila je Emily s osmijehom.

Zabavljena, Randi odgovori: „Nikad me neće vidjeti kako dolazim ili odlazim. Ja
sam stručnjak za krađu hrane.“

Emily je znala da je Randi komentar mislila kao šalu, ali ona ju je poznavala i
nije sumnjala da u njenoj izjavi ima i malo istine.

„Hvala“, rekla je Emily svojoj prijateljici tiho.

 Randi joj je dala lažni pozdrav i nacerila se dok je odlazila prema sobi za
rekreaciju.

Emily teško uzdahne i krene prema izlaznim vratima, pokušavajući ne naježiti se

pri pomisli da mora prići Gradyju Sinclairu. Išla je protiv nekih zastrašujućih muškaraca
tijekom svog boravka u Kaliforniji. Naravno, bio je milijarder, ali on je bio samo čovjek,
zar ne? Ne razlikuje se od bilo kojeg drugog bogataša s kojim se susretala u svom
korporativnom poslu.

Bio je mrak i padao je snijeg dok se vozila u svom starom kamion prema
poluotoku, znajući da je došlo vrijeme za nove gume, ali nisu bila u njezinom proračunu.
Iskreno, kupovala je vrlo malo, osim ako nije nužnost. Uz troškove vraćanja studentskih
zajmova i nisku plaću koju je primala za svoj trenutni posao, gotovo je sve bilo izvan
njezinih mogućnosti. Mogla bi zarađivati više novca svojom poslovnom diplomom
negdje drugdje, ali radije bi bila bez toga nego da se vrati u korporativni svijet.
Jednostavno nema ubojiti instinkt da se pomiče korporativnom ljestvicom dok gazi
druge. Sve što je zapravo željela bilo je biti na poslu gdje bi mogla učiniti nešto dobro.
I to je pronašla u Centru. Nažalost, pogriješila je što se zabavljala s pogrešnim tipom,
što je bila priča o njezinu životu. Doduše, novac koji je ukrao i nije bio neki iznos, ali
za nju je bilo puno, novac koji jednostavno nije mogla zamijeniti. To su bila sredstva za
troškove Centra za prosinac, i sav novac koji su skupili tijekom cijele godine za božićne
svečanosti. I svota je bila više nego što si je mogla priuštiti ili se nadati da će dobiti od
donacija.

„Nema šanse da će policija imati sreće“, promrmljala je Emily u sebi dok se

zaustavila do vrata koja su blokirala put prema poluotoku. Paul je nestao kao da nikada
nije postojao. Policija je istraživala, ali je imala vrlo malo podataka. Paul vjerojatno nije
niti njegovo pravo ime, i to je učinio nekoliko puta prije, a da ga nisu uhvatili - ako je
slične je incidente počinio isti čovjek.

Teško gutajući, zagledala se u masivna metalna vrata ispred sebe, pitajući se kako
će zapravo preživjeti, kad odjednom ukrasna vrata su se počela bez zvuka otvarati.

Nije zaključano. Radi na senzor.

 U redu. To ju je iznenadilo. Zapravo joj je trebao trenutak da kamionu da gas prije
nego uđe kroz otvorena vrata. Kad je napokon izašla iz svog zbunjenog transa, proklizila
je sa svojim ćelavim gumama. Ispravila je auto i krenula. Snijeg se spuštao sve jače,
debeo, mokar snijeg s naletima sjeveroistočnog vjetra.

Što sam očekivala? Utvrđeni zamak?

Ali da, zapravo, pretpostavljala je da će ih biti barijera između ultra bogate

obitelji Sinclair i ostatka svijeta. Iako poluotok nije bio tako velik, Sinclairi su
posjedovali cijeli rt, a put je bio privatan. Da bi smjeli ući samo autom do vrata bilo je
iznenađenje. Kad je bila dijete, ogroman komad zemlje je bio prazan i više je puta
ignorirala znakove zabrane pristupa kako bi mogla sjesti na jednu od svojih najdražih
obala, njezino najdraže mjesto na rtu.

Moje najdraže mjesto je na točno onom mjestu gdje je Grady Sinclair sagradio
svoju kuću.

Emily nije dobro vidjela, ali zaškiljila je kroz uskovitlani snijeg i gurnula naočale
natrag na vrh nosa. Prolazeći pored nekoliko privatnih prilaza, nastavila je dalje, znajući
da je Gradyjev dom zadnji.

Put je završio kod njegove kuće, a Emily je krenula naprijed, parkirajući kamion
u kružnom prilaznom putu i ugasila motor.

Sigurno sam luda!

Prije nego što je stigla razmisliti što radi i otići, Emily je zgrabila torbicu i zalupila
vratima kamiona. Sretna što je obukla džemper i traperice po ovom vremenu, samo je
poželjela da je također obukla i čizme, tenisice su škripale i klizale po svježem, mokrom
snijegu.

Kuća je bila masivna i ona je zinula pred teškim hrastovim vratima, želeći pobjeći
onoliko brzo koliko bi joj dozvolile skliske cipele.

„Kakva vrsta samca ima ovako ogromnu kuću?“ šapnula je sa strahopoštovanjem.

Odgovarajući sebi, rekla je: „Čovjek koji ima dovoljno novca za donaciju
Centru.“
 Imajući tu misao na umu, odlučno je zakoračila naprijed i pritisnula zvono na
vratima jače nego što je trebala, zbog čega su joj se noge izmaknule ispod nje i cijela se
ispružila na Gradyjevom pragu.

To je nevjerojatan i graciozan ulaz, Emily. Impresioniraj ga sa svojom

profesionalnošću.

Zgađena sama sobom, tražila je za što bi se mogla uhvatiti da se pokuša podići

na noge prije nego što otvori vrata, ali ponovno se poskliznula i spustila se ravno na
dupe, lecnuvši se kad je njezina trtična kost udarila u nepopustljivu površinu.
„Prokletstvo!“

Naglo, vrata su se otvorila i Emily Ashworth je imala prvi pogled na zvijer iz

nedostojanstvenog položaja na svojem smrznutom dupetu.

Njezine naočale su bile mokre i zamagljene, ali koliko je mogla vidjeti izgledao
je kao zvijer kakvu nikad nije vidjela. Izgledao je prilično žestoko, mračno i opasno.
Bez riječi, Grady Sinclair ispružio je ruku kao da je potpuno očekivao da će ju ona uzeti.
I je, uhvatila ga je za ruku dok ju je povlačio na noge kao da je lagana poput pera.
Pokušavajući se uspraviti brzo kako bi povratila malo dostojanstva, pogledala ga je. Ona
je bila visoka za ženu, ali pored njega je bila kao patuljak, nadvio se nad njom, prijeteći.
Bio je odjeven neformalno u toplu košulju koja se zategla preko nabijenih mišića i
masivnih prsa. Bio je u sportskim trapericama koje su izgledale iznošene, a ispunio ih
je na način na koji nikada nije vidjela kod muškarca.

Ti bokca! Grady Sinclair bio je vruć. Pakleno vruć. Tamna mu je kosa bila
razbarušena, imao je pogled kao da je tek ustao iz kreveta zbog kojeg je poželjela povući
ga natrag u spavaću sobu. Bilo koja sobu. Izgledao je kao da se nije obrijao danas, a
tamna muževna brada na njegovoj čeljusti dodavala je na zračenju testosterona, koje se
mogla zakleti da je mogla osjetiti, pulsiranje njegova veličanstvenog tijela tjeralo ju je
da se migolji zbog reakcije na njega.

Duboko je udahnula kad ju je njegov pogled sivih očiju procjenjivao, i napokon

se zaustavio na njenom licu. „Bok“, rekla je slabašno, ne mogavši formirati bilo kakve
inteligentne riječi upravo u tom trenutku. Mozak joj je bio kašast, obrazi žarko crveni
od poniženja. Ovo jednostavno nije bilo poslovni, graciozan ulaz kojem se nadala i
njezina požudna reakcija na Gradyja Sinclaira ju je neobično uznemirila.

Moram to srediti. Ponašam se kao idiot. Trebam ovu donaciju.

Zgrabio joj je jaknu i povukao unutra, zatvarajući vrata iza nje. Skinuvši joj
naočale s lica, upotrijebio je svoju majicu da ih očisti prije nego što joj ih je vratio. „Ne
izgledaš kao jedna od uobičajenih žene mog brata Jareda“, rekao je osorno. „Spavaća
soba je na katu.“ Pokazao je palcem prema spiralnom stubištu s druge strane ogromnog
predsoblja.

Emily je na trenutak zurila u prazno, a zatim iskosila pogled prema dnevnoj sobi
kako bi pokušala razbistriti glavu. Nije mogla trijezno razmišljati dok je gledala u njega.

Spavaća soba? O kojem vragu on govori? Jaredove žene?

„Mislim da ste me zamijenili s nekim drugim. Ne poznajem te, i nisam upoznata

s Jaredom. Došla sam moliti za uslugu.“

Tko on misli da sam ja?

„I nudite svoje usluge za uslugu, zar ne?“ pitao je mrko, njegov duboki bariton
zvučao je neodobravajuće.

Trgnula je glavu prema njemu. „Što? Ne. Kakva usluga?“ sumnjičavo je

odgovorila.

„Moj brat Jared rekao mi je da moram nešto povaliti, što je općenito praćeno sa
ženom koja dolazi u moju kuću. Obično samo pošaljem žene nazad s čekom. Ali sam
odlučio da ću te uzeti“, rekao je hrapavo.

Emily je progutala. „Netko ti pošalje žene... kao prostitutke?“ Dobri Bože,

posljednje što je Grady Sinclair trebao bila je kurva. Nije mogla zamisliti niti jednu
slobodnu ženu koja bi ga zapravo odbila. „Izgledam li poput kurve?“ pitala je
razdražljivo, odjednom je bila uvrijeđena činjenicom da je mislio da je na prodaju. Ali
osjetila je kako joj drhtaj potrebe klizi kralježnicom i staje točno između njezinih bedara
pri pomisli da je on zapravo želi, i što bi joj mogao učiniti da je zapravo žena na prodaju.
Ona nije bila lijepa i bila je zaobljena, njezina obilna figura bila je malo više od onoga
što većina muškarca smatra privlačnim.

Ispružio je ruku i otkopčao joj jaknu, uzimajući joj jaknu i objesivši je na kuku
kraj vrata. Okrenuvši se prema njoj, rekao je polako, „Ne. Ne izgledaš. I zato te želim
ševiti.“

Emily je uzdahnula, zbog njegovih slobodnih riječi i žestoke ocjene je pocrvenila.

„Pa, ne znam Jareda i ne želim to raditi.“ Lažljivica. Lažljivica. Itekako je htjela, ali nije
to htjela priznati kad je on to tako prezentirao i uvrijedio ju. Osim toga, nije se bavila
ležernim seksom. „Ja sam Emily Ashworth i ja sam direktor Centra za mlade Amesport.
Htjela sam razgovarati s tobom o mogućoj donaciji.“

Zadrhtala je kad je njegov intenzivan, rastaljeni pogled prešao njezinim tijelom i

natrag na lice, zureći u nju pogledom tako tinjajućim i gladnim da joj se srž stisnula kao
odgovor.

„Hladno ti je“, rekao je naglo, uzevši njezinu smrznutu ruku u svoju i vodeći je
kroz dnevnu sobu, hodnikom i u veselu kuhinju. „Sjedni“, hrapavo je zahtijevao kad joj
je ispustio ruku, zaustavivši se pred kuhinjskim stolom.

Emily je sjela, toliko zbunjena da nije uspjela nikako drugačije reagirati. Nijemo
je promatrala kako se Grady Sinclair kreće po kuhinji, njegovo veliko tijelo kretalo se
lagano, nije ni mislila da je to moguće kad je tako velik i mišićav. Gledati ga odostraga
je bilo gotovo očaravajuće. Bila je ljubomorna na traper koji je bio uzak na njegovoj
guzi da je mogla vidjeti savijanje mišića ispod njegovih traperica dok se kretao, a to je
bio pogled s kojeg nije mogla skloniti pogled neko vrijeme. Napokon, otrgnuvši pogled
s njega, dopustila je da joj oči lutaju po kuhinji - svijetloj, prozračnoj sobi s prekrasnom
granitnom radnom površinom i podovima od poliranog drveta. Potpuno bijela kuhinja
imala je vrhunske uređaje koje je Emily pohlepno promatrala i blistave bakrene posude
visjele su s kuka na stropu. Dalje se nalazila blagovaonica sa svečanim, poliranim
drvenim stolom, ali soba je bila zatamnjena, oskudno namještena i izgledala kao da se
rijetko koristi.
 Nekoliko trenutaka kasnije prišao je kuhinjskom stolu i gurnuo šalicu ispred nje,
sjedajući pored nje s vlastitom šalicom u ruci. Emily stavi hladne prste oko šalice,
uzdahnuvši dok je udisala zagrijanu, mirisnu paru. Bila je to vruća jabukovača, a ona je
otpila dugi gutljaj, topla tekućina trenutno joj je počela odmrzavati hladno tijelo.
„Hvala“, rekla je tiho ga dok je vraćala svoju šalicu na stol. „Pa, hoćeš li razmisliti?“

„Zašto?“ mračno ju je pitao, gledao ju je svojim užarenim pogledom dok se ona

nelagodno migoljila na stolcu.

„Centru treba novac.“

„Zašto?“ ponovno je upita, podigavši obrvu dok je srknuo piće, očima nikad je
ne napuštajući.

Zna da sam očajna, da postoji razlog zašto sam tako kasno pitala za novac.

„Muškarac s kojim sam hodala ukrao je operativni novac iz Centra i ne možemo

nastaviti s radom bez značajne donacije“, priznala je, pitajući se zašto osjeća potrebu da
bude potpuno iskrena s njim.

Počevši neodlučno, ispričala je cijelu priču o novcu i kako je ukraden dok ju je

Grady promatrao, dok mu je izraz lica bio nečitljiv. „Pa, biste li bili voljni pomoći?“
pitala je nervozno dok je završila priču.

Šutio je, a izraz lica bio mu je zamišljen, dok je nastavio gledati nju. Prošle su
intenzivne minute prije nego što je napokon odgovorio: „Možda bih mogao razmotriti
zahtjev. Ali želio bih nešto zauzvrat.“

Uzela je šalicu i otpila još jedan gutljaj jabukovače, progutavši nespretno prije
nego što je ponovno progovorila. „Što? Učinit ću sve što mogu.“ Cijela budućnost
Amesporta ovisila je o njegovu odgovoru. Emily je znala da nema gdje drugdje pitati i
nema drugog rješenja.

„To je dobro, jer ti si jedina koja to može napraviti za mene“, rekao je ležerno.
„Jer ono što stvarno želim si ti.“

Emily se gotovo zagrcnula, grgljajući dok je gutala. Dragi Bože, možda je Grady
Sinclair ipak bio zvijer iz Amesporta. „Moram dati gradu Amesportu Božić, Centar im
treba da ostane otvoren, a ja ću napraviti bilo što da ne razočaram djecu, ali neću spavati
s tobom”, rekla mu je ogorčeno.

„Ne trebamo spavati“, grubo je odgovorio Grady. „I mrzim Božić.“

Kako je mogao mrziti Božić? Tko je mrzio Božić osim Scroogea?

Emily se osvrnula oko masivnog, ukusno uređenog doma: niti jedan crveni ili
zeleni ukras na vidiku. Nije vidjela niti jedan božićni predmet u njegovoj dnevnoj sobi,
u blagovaonici ili kuhinji nije bilo ničega. „Ja slučajno volim Božić. Sezona je darivanja
i pomaganja drugima, vrijeme opraštanja i dobre volje.“

„Ne prema mom iskustvu“, odgovorio je Grady, ustajući sa stolice da odnese

svoju šalicu do sudopera. „Vrijeme je komercijalne pohlepe u kojoj svi očekuju nešto.
Nitko nije stvarno sretan. Nije stvarno. Ljudi rade ono što misle da se od njih očekuje.“

Emily je ustala i prišla mu, isprala obje šalice u sudoperu i stavila ih u perilicu
posuđa. „To je najsretnije doba godine.“ Emily je stavila ruke na bokove i zagledala se
u Gradyja, pitajući se što ga je učinilo tako ciničnim. Njezina se iznerviranost povukla
kad je uhvatila tračak ranjivosti u njegovim očima, pogled koji joj je rekao da nije
okrutan. Govorio joj je kakav je Božić bio za njega, i samo na trenutak, Emily je imala
ludu želju da ovije ruke oko njega i pokaže mu da ne žele svi na svijetu nešto od njega.

Ali čak i ja želim nešto od njega. Želim sredstva za Centar.

„Ne mogu spavati s vama zbog novca, gospodine Sinclair“, rekla mu je Emily
ravnodušno.

„Donirat ću milijun dolara“, rekao je drhtavo, pokrećući se svojim velikim

tijelom bliže, zarobivši njeno tijelo između njega i sudopera. „A ja sam Grady. Ja ne
želim da me zoveš g. Sinclair. Previše nas je.“

„Ne mogu“, šapnula je tiho, gotovo žaleći zbog svoje etike. „I nitko ne donira
milijun dolara YCOA.“

„Ja ću.“, promrmljao je.

 Njegov miris okruživao ju je kad su njegove ruke uhvatile rub sudopera, a miris
je toliko muževan da ju je opijao. Grady je mirisao na ocean, bor i omamljujući mošus
koji je bio jedinstven za njega.

Pogledi su im se zaključali i zadržali; vrijeme je stalo za Emily, utapajući se u

uskovitlanim, rastopljenim lokvama sive boje koje su je podsjećale na oluju silazeći s
oceana. Zarobio ju je na isti način kao silovita oluja, srce joj je ubrzavalo dok je čekala
silu prirode koja se činila neizbježnom.

Zapravo nije vjerovala da će samo donirati milijun dolara njezinu Centru da spava
s njom, ali nikad nije vidjela da je muškarac gleda ovako, poput njega, kao da ju mora
imati ili će umrijeti. Nažalost, Emily je imala osjećaj da ga gleda na potpuno isti način.

„Dečko koji te je pokrao.... jesi li ga voljela? „ Grady je zarežao , na licu mu je

maska ravnodušnosti, ali oči su mu govorile nešto sasvim drugo.

„Izlazili smo samo nekoliko tjedana. I ne, nisam ga voljela. Očito je samo tražio
novac. Nisam ga zanimala.“ To je boljelo, ali Emily je znala da je to istina. Bila je pijun
u Paulovoj igri, igračka koja je bila jednokratna.

„Jesi li spavala s njim?“ pitao je Grady otvoreno.

„Ne. Naravno da ne. Jedva sam ga poznavala”, odgovorila je Emily uvrijeđeno.

„Dobro.“ Zadovoljan pogled zamijenio je njegov ozbiljan izraz lica. „Bio je

šupak.“

Grady se približio toliko blizu da je na obrazu mogla osjetiti njegov topli dah,
zbog njegove blizine drhtala je od potrebe.

„Molim te“, šapnula je, iako nije imala pojma što je stvarno željela. Znala je samo
da ju je uhvatila neka luda prisila od koje se nije mogla otrgnuti. Zamotala je ruke oko
njegova vrata, još uvijek je udisala njegov miris te osjećala njegovo mišićavo tijelo
pritisnuto uz svoje.

Bez ijedne riječi, Grady je spustio glavu i uzeo joj usta u svoja i odjednom je
točno znala što je željela. Emily mu se predala s bezobzirnim jaukom, izgubivši se u
potpunosti u zvijeri.
 Grady je znao da želi tu ženu u svojim rukama od trenutka kada ju je vidio kako
sjedi na dupetu na njegovom trijemu, gledajući ga s tim nevinim plavim očima kroz
iskrivljene naočale, s izrazom nelagode. Emily Ashworth je izgledala kao anđeo koji je
sletio na njegov trijem, i bio je razočaran kad se sjetio da je Jared zaprijetio da će mu
poslati još jednu curu. To je bila zadnja stvar koju je htio... dok nije vidio Emily. Njegov
kurac je poskočio s pozornošću skoro odmah, i sve što je htio učiniti je zgrabiti ženu,
baciti je preko ramena, i učini je svojom što je brže moguće.

Moja.

Prolazeći rukama kroz njenu kosu, stenjao joj je u usta dok je skidao gumicu s
njene kose, prolazeći prstima kroz svilene niti, milujući je rukama kao ljubavnik. Bio je
pohlepan i očajan, kušajući je ustima, jezikom ju potvrđujući kao svoju. Imala je okus
ambrozije, i nije je se mogao zasititi. Samo ju je htio proždrijeti, ali rekla je ne, što ga je
još više činilo mahnitim. Bilo je nešto u vezi ove žene koja se uvlačila u njegovu kožu
dok ju je držao, topia je led oko njegova srca, i ublažavala nemir i usamljenost koji su
bila njegova stalna pratnja. Bilo je uzbudljivo, istovremeno i zastrašujuće.

Sretan sam sam. Radim što želim, kad želim. Sviđa mi se to.

Grady je lagao sam sebi, i on je to znao. Počeo je paničariti, odvojio je usta s

velikim naporom.

Jebem ti. Jebem ti. Jebem ti.

Odvajajući se od nje tako naglo, bilo je bolno.

 Pogledao je dolje na njezin sad-sam-temeljito-opuštošena izgled, Grady se borio
sam sa sobom da ju opet ne poljubi i izgubi se u njezinoj toplini ponovo.

Koji vrag nije u redu sa mnom?

„Daj mi tjedan dana, i dat ću ti milijun dolara.“ samo je izletjelo iz njega prije
nego što je razmislio što da kaže. „Bez seksa, ali želim da ostaneš sa mnom ovdje u kući.
Pokaži mi što znači Božić.“ Više ga nije zanimala brza ševa za novac. Ne od nje, ne od
Emily. Ali bio je očajan da se približi njoj i da ostane u kući.

Gradyjevo srce je gromoglasno tuklo, i disanje mu je postalo teško.

Reci da!

Gledao ju je dok je podigla obrve i razmišljala. „Kako?“ šapnula je tihim, jebi

me glasom zbog kojeg je skoro svršio.

Promrmljao je. „Ne znam. Čak i ne slavim Božić. U svakom slučaju, ne onako
kako normalni ljudi slave. Natjeraj me da ga proživim onako kako ga ti proživljavaš.
Radi što inače radiš, samo ovdje sa mnom.“

Oh, dovraga, da. Želio je ovu ženu blizu sebe, koliko god dugo ju može zadržati.
Njegova ogromna kuća činila se drugačijom s njom unutra. On se osjećao drugačije.

„Stvarno ćeš donirati milijun dolara ako provedem tjedan dana s tobom?“ pitala
je, još uvijek zbunjena zbog takve ideje.

„Nisi u vezi s nekim, točno?“ pitanje je izrekao ravnodušno, ali Gradyjevo srce
se stislo zbog same pomisli. Istina, tip s kojim je hodala je pobjegao sa svim njenim
novcima, ali mogao bi postojati netko drugi.

„Ne. Bio je samo taj lopov, i čak me ni on nije stvarno želio“, odgovorila je tužno,
spustila je oči na njegova prsa.

Grady je htio slomiti svaku kost u tijelu te budale. Njegove ruke htjele su je
primiti za leđa, gurnuti je iza sebe i zaštititi je od cijelog svijeta. Kako je itko mogao
ovu ženu gurnuti od sebe, nije mu bilo jasno. „Je li uhvaćen?“

„Ne,“ odgovorila je očajno.

„Daj mi njegove podatke. Ja ću ga pronaći.“

 „Policija ga ne može pratiti. Uvjereni su da je to lažni identitet.“

„Ja ga mogu pronaći.“ obećao joj je Grady s pouzdanjem. Imao je toliko veza da
ne postoji itko koga on ne može naći. „U međuvremenu, dat ću ti novac, a ti ćeš mi
obećati da ćeš provesti Božić sa mnom. Što je s tvojom obitelji?“

„Jedinica, iznenađenje za moje roditelje,“ odgovorila je prigušenim glasom u

njegova prsa. „Mama i tata su ptice selice. Sada provode zimu na Floridi. Nisam mogla
ići kod njih ove godine.“

Zbog tuge u njenom glasu, Grady je odlučio da ovo bude najbolji Božić koji je
ikad imala. Pa što ako je on mrzio blagdane? Emily očito nije, i bila je sama ove godine,
baš kao i on. „Onda ga provedi ovdje sa mnom.“

Podigla je glavu i pogledala ga iskrenim izrazom i pitala: „Zašto ja? Zašto ovo?“

„Jer je to ono što želim,“ odgovorio je, znajući da je to istina. „A rekla si da ćeš
mi dati što god želim.“

„Obećavaš da nema seksa?“ pitala je s oklijevanjem.

„Samo ako moliš,“ odgovorio je oholo, iako se pitao da li će biti on taj koji će
moliti. Njena dobrota ga je mamila, i bit će mu vrlo teško da odolijeva da ju uzme.

Odmakla se od njega, vidio je kako je zakolutala očima na njegov odgovor zbog

čega se osmjehnuo.

„Imamo dogovor. Ali donosim božićnu jelku i sve svoje božićne ukrase,“ rekla
mu je upozoravajuće dok je krenula prema vratima. „I Centar ima veliku Božićnu
zabavu na koju moram i želim ići. Ako želiš možeš ići sa mnom. Ipak daješ donaciju,
puno bi to značilo. Spasit ćemo godišnju zabavu. To je vrlo važno, pogotovo djeci.“

Odlično. Jedva je čekao. Izbjegavao je crveno-zelene ukrase kao kugu. Ali ako
to znači da će ju vratiti, može ih postaviti u svaki kut njegove kuće, sve dok ona dolazi
s crvenom mašnom i imelom.

Pomogao joj je da obuče kaput i navukao svoje teške čizme, zgrabio jaknu iz
ormara i krenuo za njom.
 „To voziš?“ rekao je iznervirano, oči su mu se raširile na ćelave gume na malom
kamionetu. „Izgleda kao prokleti smrtonosni auto.“

Tlo je bilo pokriveno s par centimetara snijega, vlažno i sklisko, zbog čega je
mogla sletjeti s ceste u bilo kojem trenu.

„Znam kako voziti po snijegu,“ odgovorila je tvrdoglavo i otvorila vrata

kamioneta.

„Treba ti novi auto,“ odgovorio je silovito. Nije mogla više voziti ovo sranje.
Udario je dlanom po prozoru njenog kamioneta te zatvorio vrata i zgrabio ključeve iz
svog džepa. „Vozi moj kamionet. Presklisko je da voziš s takvim gumama. Nema skoro
ništa mesa na njima.“

„Još mogu izgurati nekoliko milja s njima.“ Emily je ispljunula. „Nisu toliko
loše.“

Imala je obrambeni stav, i Grady je pretpostavio da si ga vjerojatno ne može

priuštiti. „Zar ne dobivaš plaću?“

„Ne veliku,“ priznala je i uzdahnula. „Ali volim svoj posao.“

„Uzmi moj kamionet ili ništa od dogovora,“ progunđao je, mašući ključevima
njoj pred licem.

„Ne mogu uzeti tvoj auto,“ prosvjedovala je odlučno.

Zastenjao je. „Imam ih nekoliko.“ Pokazao je prema velikom kamionetu na kraju

kružnog prilaza. „Ulazi u auto, Emily.“

Nevoljko je uzela ključeve, duboko uzdahnula kao da se priprema na svađu kad

su njene noge izgubile tlo pod nogama. Grady ju je podignuo u naručje i krenuo prema
svom kamionetu. „Otvori vrata,“ naredio je, ne dajući joj priliku za raspravu. Povukla
je ručku i otvorila teška vrata, spustio ju je na sjedalo. „Budi oprezna,“ rekao joj je nakon
što joj je pokazao gdje je što u autu. „Nema puno snijega, ali je sklisko. Nazovi me kad
dođeš kući.“

„Nemam tvoj broj,“ rekla je.

„Mobitel,“ naredio je i ispružio ruku.

 Emily izvadi mobitel iz torbice i preda mu ga.

Utipkao je svoj broj, nazvao ga da njemu ostane njen broj, i vratio joj mobitel
nazad. „Sada imaš.“ Iz džepa je izvadio svoj novčanik i iz njega izvadio poslovnu karticu
i pruži joj. „Uzmi i ovo.“ Htio je da ima bilo što s njegovim imenom da ju podsjeti na
njega, te da ima njegov kontakt gdje god se nalazi.

„Jesi li siguran...“

„Prebacit ću novac na račun YCOA sutra. Daj mi broj bankovnog račun.“ Nije
joj htio dati vremena pa da se možda predomisli. Pakao, odmah bih prebacio novac da
zna da će ju to vezati čvršće uz dogovor. „Izgledaš umorno. Treba ti sna.“ Mogao je
vidjeti brigu ispisanu na njezinom licu, i tamne krugove ispod očiju. Nije mu se to
svidjelo. Želja da ju vidi sretnom je pulsirala u njemu, i bio je gotovo spreman na sve
samo da ju vidi nasmijanu i da makne znakove stresa s njenog prelijepog lica.

Odmahnula je glavom, ushićena, i spremila karticu u svoju torbicu. „Da li se itko

ikada svađa s tobom ili te odbije?“ Pitala je znatiželjno.

„Obično ne tražim ništa,“ rekao je otvoreno, nesposoban da se ne nagne i ne

poljubi ju. Njezine usne bile su tople na njegovim, i Grady ju je želio odvući nazad u
kuću i grijati svaki dio njezina tijela sve dok ne počne moliti za milost. Ali povukao se
i maknuo pogled, zatvorio je vrata kamioneta da joj ne bude hladno, njegovi zaštitnički
instinkti su bili jači od njegove žudnje.

Gledao je kako kamionet nestaje niz cestu, znao je da se njegov život upravo u
potpunosti promijenio, i nije bio siguran što će napraviti povodom toga.

Grady se polako vratio u kuću, odbacujući čizme i jaknu, i krenuo prema kućnom
uredu.

Uzeo je telefon, nadajući se da je Simon Hudson doma. Njih dvoje su se upoznali

prije par godina, i skoro odmah postali dobri prijatelji. Simon je uspješno lansirao video
igricu koja je još uvijek senzacija, dok je Simonov poslovni partner i brat, Sam, osnovao
kompaniju koja se specijalizirala za investiranje i poduzetnički kapitalizam, ista stvar
koju je Evan napravio i pretvorio svoj multimiljunaški status u miljarderski. Grady i
Simon su se povezali jer su bili jako slični, oboje računalni štreberi. No, otkad je Simon
upoznao i oženio svoju ženu, Karu, koja je nedavno rodila dijete, Simon nije bio više
isti. Jedno vrijeme, Simonova jedina ljubav je bila njegov kompjuter i fokusirani nagon
za projektiranje najizazovnijih igara. I on je i više nego ispunio svoj cilj. Ali sada, Simon
je potpuno bio opsjednut svojom ženom i djetetom. Grady se nadao da će ga to proći, i
opet biti osjetljiv prijatelj kakvog je znao prije nego što je upoznao Karu. Ali to se nije
dogodilo, i iako su on i Simon još uvijek pričali, Grady nije mogao razumjeti njegovu
opsjednutost ženom. Do sada.

Podignuo je slušalicu u uredu, i kliknuo na brzom biranju, razmišljajući da ako

ga itko može razumjeti o opsjednutosti za ženom koja je odmah nastupila, onda je to
Simon Hudson.

Grady je ignorirao Simonov pozdrav i odmah prešao na stvar. „Nešto nije u redu sa
mnom. Upoznao sam danas jednu ženu i sad se više ne osjećam kao ja. Doslovno mi je
bilo mučno kad je otišla. Sranje! Možda ću dobiti gripu. Što, dovraga, da sada
napravim?“ Grady je sve to izgovorio u jednom dahu dok nije ostao bez zraka.

„Oženi ju,“ Simon je odgovorio ushićeno. „Nemoj se kolebati kao ja. Prebaci ju
preko ramena i uzmi ju, čak ako vrišti i udara te, i nađi najbliži matični ured. Riješi se
jada što prije, prijatelju.“

„Tek sam ju upoznao,“ Grady kaže iznervirano.

„Nije bitno. Ako te već dovodi do ludila, nadrapao si. Da li bi napravio bilo što
samo da ju opet vidiš?“ Simon blago priupita.

„Milijun dolara,“ Grady prizna. „Ponudio sam joj da ću donirati milijun dolara
ako provede Božić sa mnom.“

Simon zazviždi. „Stvarno te udarilo. Ti mrziš Božić.“

„Znam,“ Grady kaže bijedno. „Ali nije me htjela jebati, pa sam postao očajan.“

„Vjeruj mi, jebanje bi pogoršalo stvar. Tada bi ju htio cijelo vrijeme, svake
minute.“ Simon je oklijevao prije nego što je pitao. „Je li vrijedna svega?“

Grady je razmislio na minutu, prisjećajući se Emilynog ranjivog pogleda i kako

je bio sretan samo ju gledajući i osjećajući njezino tijelo pritisnuto u svoje. „Mislim da
je. Mislim, tek sam ju upoznao, pa pretpostavljam da je teško točno reći. Izgleda da se
uz nju ne osjećam usamljeno i zbog nje se smijem. Ona je“, stao je na tren prije nego što
je završio, „drugačija. Kao niti jedna žena koju sam upoznao. Htjela je donaciju za svoju
organizaciju, a nije bila zainteresirana za ništa za sebe. Odbila me je da uzme novac za
seks. I ja sam sretan zbog toga. Za koji vrag sam sretan? Htio sam ju u ležećem
položaju.“

„Možda jer si htio da joj se sviđaš zbog sebe?“ Simon kaže.

„Nikome se ne sviđam osim tebi,“ Grady kaže grubo.

„Tko kaže da mi se sviđaš? Poneki put znaš biti seronja.“ Simon odgovori
zabavljeno.

„Ne sviđam?“ Grady automatski upita, naviknut da se nateže sa Simonom.

„Samo kažem, ako se ona može nositi s tvojom magarećom guzicom, samo je
oženi. Meni je trebalo trideset tri godine da nađem ženu koja će me tolerirati.“ Simon
odgovori sretno.

„Meni je samo trideset i jedna. I mislim da je tvoj brak malo više od toga,“ Grady
kaže, spuštajući noge sa stola i vrteći se neugodno oko stolice. Nikad nije pričao sa
Simonom o Kari jer nije razumio njegovu opsjednutost njome.

„Yep. Ona me voli, ali ja sam sretni kučkin sin,“ Simon odgovori pun sebe.

Grady je oklijevao prije nego što je pitao, „Da li ikad nestane? Znaš, opsesija,
ludi osjećaj koji osjetiš kad prvi put upoznaš ženu zbog koje se tako osjećaš.“

„Ne,“ Simon ozbiljno odgovori. „Ne nestaje. Postaje još gore kako se počneš
vezati uz nju. Ali je vrijedno ako joj je stalo do tebe na isti način. Nikad se više nećeš
osjećati usamljeno, prijatelju.“

Grady je neko vrijeme razmišljao o Simonovim riječima, pitajući se kakav je to

točno osjećaj. Bio je povezan sa svojim sestrama i braćom, ali svatko od njih je imao
svoj život, i rijetko su bili zajedno. Kako bi to bilo da se ne osjeća usamljeno, osjećaj da
je povezan s nekim tko ga čini potpunim? Nikad do sada nije razmišljao tome, nikad
nije bio nesretan, ali je osjećao da mu nešto nedostaje. U sebi je osjećao neku prazninu
koju čak ni kompjuteri ni braća ni sestre nisu mogli ispuniti, a kako je upoznao Emily
ta praznina je postala bolna.

„Reci mi kako je to bilo s Karom,“ pitao je Simona tiho, želeći čuti što je sve
Simon prošao prije nego što je pronašao svoju sreću. On i Simon su bili prijatelji, ali u
pravilu su pričali samo o kompjuterima. Grady je postao milijarder kad je razvio
nekoliko uspješnih online poslovanja, a onda i prodajući, i većina njihovog razgovora
vrtjela se oko posla.

Možda zato što je to jedino što on radi.

Ali njegov um nije bio više fokusiran samo na posao, i htio je pričati o
Simonovom životu, i ženi koja mu je promijenila život iz temelja.

Začuđujuće, Simon je počeo pričati, i nije stao skoro sat vremena, jedva je
zastajao da uzme zrak, prelazeći iz jedne priče u drugu. Kad je jednom počeo pričati,
Simon nije mogao prestati govoriti o Kari i njihovoj maloj djevojčici.

Kad je Grady spustio slušalicu, nije više znao da li bi trebao biti prestravljen ili
osjećati olakšanje. Biti sam činilo se puno lakšim i puno manje kompliciranim nego
vezati se uz ženu kao što se Simon.

Ali ipak, nije bio sretan kao Simon.

Pogledao je na sat, i shvatio koliko vremena je prošlo od kada je Emily otišla.

Ustao je, pogledao prema van. Nevrijeme se stvarno pojačalo. Vjetar je puhao i snijeg
je padao iz svih smjerova, jedva da se išta vidjelo.

Nije me zvala.

Vizija Emily, ozlijeđene ili zarobljene negdje, projurila mu je mislima, jedan

scenarij gori od drugog.

Panično, uzeo je mobitel i spremio broj koji je danas dobio od nje. Vratio je
mobitel u džep i počeo šetati po uredu kao zarobljeni lav, gledajući kroz prozor svakih
deset sekundi.

Nazvat će me. Vjerojatno je zaboravila.

 „Jebiga!“ Grady grubo prošapta nakon što je čekao najduže što je mogao, izvukao
je mobitel i nazvao ju.

Uspio je izdržati dvije minute od kada je prekinuo razgovor sa Simonom do trena

kad je nazvao Emily.

„Halo,“ Emily se javila, zvučeći da je ostala bez zraka.

Gradyeva briga se pretvorila u olakšanje. „Nisi me nazvala,“ rekao je ljuto.

„Trebala si mi se javiti da si stigla doma sigurno.“

„Upravo sam stigla kući. Morala sam još nešto obaviti.“ rekla mu je Emily. „Žao
mi je. Jesi li se zabrinuo?“

Trebao bi reći ne. Mogao je reći da je imao slobodan trenutak, i da ju zato zove.
Trebao bi biti nonšalatan, ne dajući joj do znanja da je zapravo imao vizije nje krvave i
zarobljene. Bilo je mnogo izlika koje je mogao reći zašto ju zove, ali on je jednostavno
rekao, „Da. Malo. Prošlo je neko vrijeme od kada si otišla.“ Iz nekog razloga, nije htio
lagati Emily.

“Sada sam kod kuće.“ Zvuk zatvaranja vrata potvrdilo je njezinu izjavu. „Hvala
što brineš jesam li sigurno stigla doma. To je vrlo pažljivo.“

Trebao joj je reći da uopće nije pažljiv. Bio je sebičan gad koji nije mogao
podnijeti pomisao da je ozlijeđena ili zarobljena negdje, jer ju je sebično htio samo za
sebe. Ali joj to nije rekao. Sviđao mu se previše bolno sladak komentar koji je rekla.
Simon je bio u pravu, Grady je htio da se svidi Emily. „Što si kupila?“ pitao je
znatiželjno, slušajući kako šušte vrećice u pozadini.

„Stvari za kuću. Ništa posebno,“ rekla je s osmijehom. „Dosadne stvari koje

uopće nisu zanimljive.“

Shvatio je da je sve što je vezano uz nju zanimljivo. Grady je sjeo u naslonjač

razmišljajući da ga svaka sitnica oko Emily fascinira. Htio je znati točno što je kupila,
gdje je bila, kakve stvari voli. I htio je nastaviti slušati njezin hrapavi, seksi glas cijelu
noć. „Zanima me. Reci mi.“ U tom trenutku samo je htio slušati njen glas. To bi ga
moglo učiniti čvršćim nego stijena, ali ga je i umirivalo.
 Nije se razočarao. Emily je počela pričati. Na kraju je dobio i podatke od Centra,
ali su oni samo nastavili pričati. Gradyjev nemir polako je počeo nestajati dok se izgubio
u razgovoru.
 Polog od milijun dolara bio je već sljedeći dan na računu YCOA. Zapravo,
pohranjen je nedugo nakon što je Emily stigla na posao. Zapanjeno je zurila u račun
Centra, gotovo petnaest minuta, prije nego što se odjavila s bankovnog računa. Grady je
to zapravo i učinio. Donirao je milijun dolara.

Paket je stigao popodne, dostavio ga je tinejdžer koji je zapravo radio u lokalnoj

cvjećari, ali pristao je izvršiti dodatnu dostavu za gradskog optometrista, dr. Popa.
Dječak s pješčanom kosom joj je namignuo kad je isporučio, drsko joj rekavši da je
dostava plaćena vrlo dobro, kad je počela tražiti novac za napojnicu koju je odbio.

Vrteći paket iznova, Emily nije mogla shvatiti zašto je dobila dostavu, ali na njoj
je bilo njezino ime, a dostavljaču je izričito rečeno da joj osobno dostavi.

Otvorila je veliku žutu omotnicu i gurnula ruku unutra, izvlačeći sadržaj pažljivo
i puštajući predmete da padnu na površinu njenog stola. Bila su dva paktića, otvorila je
prvi i smrznula se na trenutak, zureći u nježne naočale s preslatkim ženstvenim okvirom.
Zapravo ih je isprobala u uredu dr. Popea i odbila izbor, smatrajući da su previše
nepraktične, ali pravi razlog zbog kojeg je odlučila protiv njih je cijena. Bile su previše
ženstvene i definitivno skuplje od onoga što bi ona odabrala. Koji vrag? Skinuvši
redovne naočale, stavila je novi par na svoje lice, svijet oko nje dolazi u puno bolji fokus.
Njezine naočale su bile stare, i imale su površinske ogrebotine, ali izgubila je jednu od
kontaktnih leća prije nekoliko mjeseci i čekala je dok si ne bude mogla priuštiti nove.
Otvorila je i drugi paket, i nije se posebno iznenadila kad je vidjela nekoliko para
kontaktnih leća, i bila je sigurna da imaju njezinu dioptriju. Doktor Pope točno je znao
što joj treba. Upravo je imala pregled očiju prije nekoliko mjeseci i čekala je dok si nije
mogla priuštiti za platiti sve što je trebala za ispravljanje vida kako treba.

Emily je zacviljela dovoljno glasno da Randi uleti u njezin ured, lice brinete bilo
je uspaničeno. „Što se dogodilo?“ pitala je bez daha.

„Dobila sam nove naočale. I kontaktne leće. Ne mogu vjerovati da su za mene to

učinili moji mama i tata. Žive od fiksnog dohotka. Zaista si to ne mogu priuštiti.“
Emilyne su oči počele suziti na pomisao da se njezini roditelji žrtvuju za nju. Nije se
sjećala da im je rekla da je izgubila stare leće. U pravilu je izbjegavala loše vijesti.
Njezini su se roditelji slagali godinama, i pokušavala se držati sretnijih vijesti kad je
razgovarala s njima jer su se inače brinuli bez veze.

Randi je prišla stolu i pregledala sadržaj. „Hm... Em... Mislim da to nije od tvojih
roditelja.“ Randi je podigla karticu vrhovima prstiju prije nego što ju je predala Emily.

Bila je to kartica dr. Popea, ali na poleđini, napisano rukom, pisalo je ime Grady
Sinclair i riječ Plaćeno.

„Grady? Zašto?“ šapnula je u sebi prolazeći kažiprstom preko kartice.

Randi je podigala obrvu i znatiželjno pitala: „Postoji li nešto što mi nisi rekla o
tvom malom susretu s Gradyjem Sinclairom?“

Emily je ranije rekla Randi da kad spominje Gradyja koristi samo njegovo ime.
Spasio joj je dupe, tražeći vrlo malo zauzvrat osim njenog društva za Božić. I zašto je
želio baš nju nije mogla shvatiti. „Ne. Pričali smo. Natjerao me da vozim njegov
kamionet jer je bio zabrinut zbog loših guma na mom kamionetu. I otišla sam.“ Dobro,
ispustila je sićušni mali detalj da ju je Grady zamijenio sa ženom koja je mijenjala seks
za novac. I nije htjela spomenuti činjenicu da ju je poljubio. Poznavajući Randi, cijelu
stvar bi totalno napuhala. To je bio samo… poljubac. Nije bilo kao da je Grady Sinclair
zapravo ima interesa za nju.

„Očito si ostavila popriličan dojam“, rekla je Randi zadirkujuće.

„Ne mogu ih zadržati. Zašto je to učinio?“ Emily je skinula nove naočale.

 „Trebaju ti. Zadrži ih.“ Randi je kradomice ispružila ruku, ugrabio stare Emilyne
naočale i spremila ih u džep. „Samo da znaš, ove će nestati, a jedino ako budu prijeko
potrebne će se pojaviti. A sada… ti ne trebaju.“ Hihočući se tiho, Randi je izjurila iz
Emilyna ureda.

„Miranda Tyler, vrati ih ovamo.“ Emily je stavila nove naočale i slijedila Randi,
samo da bi shvatila da je Randi zgrabila svoje stvari i otišla kao da joj gori pod guzicom.

„Prokletstvo.“ Emily se zavalila na stolicu u uredu. Bi li joj dopustili da vrati

naočale sada kada kad su napravljene baš po njezinoj dioptriji? Vjerojatno ne. I teško da
bi mogla skupiti novac da ih isplati.

Grady je platio. Moram mu vratiti. Zašto je to učinio?

Emily je prokopala torbicu i izvadila Gradyjevu vizitku. Nazvao ju je sinoć,

zvučeći gotovo uzrujano što ga već nije nazvala i obavijestila da je stigla kući. Prvo je
stala u trgovini, te je upravo ulazila u kuću kad joj je zazvonio mobitel. Dobio je broj
bankovnog računa Centra, a zatim su razgovarali o svemu i svačemu dva sata. I bio je
dobar slušatelj, potaknuo ju je da priča o svojim roditeljima i kako je bilo odrastati u
Amesportu i postavio je puno pitanja o programima u Centru. Iznenađujuće, činilo se da
mu je istinski stalo do utjecaja programa u zajednici. Grady Sinclair bio je osoran, grub
i, u redu, možda je bio i pomalo nagao i zastrašujuć, ali problem je što… joj se zapravo
i svidio. Njegova javna slika bila je pogrešna, i Grady je bio potpuno drugačiji. Ispod
njegove grube vanjštine bio je čovjek s dobrim srcem. Emily je bila gotovo sigurna u to.
Nije bilo umjetnog šarma ili glume, i to ga je činilo seksi. Bio je muško, cijelo vrijeme,
i sve ženstveno u njoj reagiralo je na to, reagiralo na njega.

Odmahujući glavom zbog vlastite gluposti, odložila je njegovu vizitku na stol i

otvorila e-mail.

Poštovani gospodine Sinclair,

Zahvaljujemo na izdašnoj donaciji Centru za mlade grada Amesport.

Zaprimila sam danas paket koji si mi poslao. Nadam se da ćeš prihvatiti isplatu
sadržaja. Iako sam planirala kupiti neke proizvode koji su mi potrebni od dr.
 Popea, nisam planirala sve to kupiti baš sada. To je neočekivani trošak za koji
nisam računala. Mogu li izvršiti mjesečnu isplatu?

Pozdrav,

Emily Ashworth

Njegov odgovor uslijedio je za nekoliko minuta.

Emily,

Naočale su ti izgrebane i trebaju ti. Kad sam bio mlađi nosio sam naočale, i
gledati kroz izgrebana stakla išlo mi je užasno na živce. Ako mi pokušaš platiti,
naći ću način da vratim svoju donaciju. A na ovoj e-mail adresi nema gospodina
Sinclaira.

G.

Emily je znala da bi se trebala ljutiti, ali zapravo je prasnula u smijeh na njegov

odgovor. S Gradyjem nije bilo profesionalne uljudnosti. Odmah je prešao na bit. Poslala
je munjevit odgovor.

Gospodine Sinclair,

Već smo razgovarali o uvjetima našeg sporazuma i ovo nije bilo dio tog usmenog
ugovora. Hoćeš li uzeti obročno plaćanje ili ne?

Pozdrav,

Emily Ashworth

Njegov je odgovor stigao za nekoliko sekundi.

 Emily,

Ne, neću. Sporazum nikada nije bio čvrst i još uvijek postoji mogućnost
pregovora. Konkretno se sjećam da si rekla da ćeš učiniti što god tražim samo da
dobiješ ono želiš. To je vrlo široka izjava. Htio sam ti dati naočale i leće na
poklon. Kraj rasprave. Također želim da me zoveš Grady, ili ćeš platiti kasnije
za ignoriranje mog zahtjeva.

G.

Emily je trebalo nekoliko minuta da se sabere, šokirana i zabavljena njegovim

iskrenim odgovorom. Nije si mogla pomoći… odgovorila je.

Grady,

Kako me planiraš natjerati da platim ako te nazovem g. Sinclair?

Emily

Njegov je odgovor je ovog puta bio iste sekunde.

Emily,

Probaj i saznat ćeš.

G.

Oh, Emily je bila u iskušenju. Grady ju je gurao i ona je htjela gurnuti nazad. No
sparing s njim bio je opasan i za njezino fizičko i mentalno stanje. Istodobno ju je
fascinirao i uznemirio.

Prsti su je svrbjeli da napiše odgovor, ali izbrisala je e-mail i zatvorila stranicu,

odlučna da ignorira privlačnost prema njemu. Nije bila naviknuta na muškarca koji za
nju radi bilo što, i nije joj bilo baš ugodno s Gradyjevim darom. Bilo je previše pažljivo,
previše pronicljivo. Samo činjenica da je primijetio tako malu stvar oko njezinih naočala
je zbunjujuća. U dobi od dvadeset i osam, nije bila djevica. Na fakultetu je bio jedan
dečko i jedan nakon što je diplomirala, ali niti jedan od njih nije bio poput Gradyja
Sinclaira.

Emily je uzdahnula, skinula naočale s lica i stavila leće. Bilo je olakšanje

ponovno imati jasan vid, a dioptrija je bila savršena. Nije da je od Gradyja očekivala išta
manje.

Pažljivo stavivši naočale u torbicu, pokušala se koncentrirati na papirologiju, ali

misli su joj lutale ostatak popodneva, sanjareći o tome što bi Grady mogao učiniti da je
kazni. Šanse su bile velike da bi joj se vjerojatno i sviđalo.

„Želim svoj kamion natrag“, rekla je Emily razdraženo Gradyju, tapkajući

nogom, što je Gradyju izgledalo kao ženski izljev bijesa, ali nije bio u potpunosti
siguran. Većina žena koje je poznavao samo bi uzele i ne bi se prepirale oko toga.

Emily je upravo stigla, noseći svoj kovčeg i kutije crveno-zelenih ukrasa zajedno
sa sobom. Na sebi je imala božićnu trenirku koja ga ne bi trebala napaljivati, ali je.
Preplavljen božićnim veseljem od nje, sa zveckajućim naušnicama pa do božićnih
čarapa koje je sada mogao sasvim jasno vidjeti kad je na vratima skinula tenisice, Grady
je zaključio da postoji stvar koja mu se sada svidjela, a vezana je za Božić - Emily. Iako
je buljila u njega, izgledala je prelijepo sređena za blagdane.

U posljednja dva tjedna, Grady se osjećao kao da gubi razum, jedini kontakt s
Emily je bio kratka telefonska rasprava o tome kad će stići kod njega, komunikacija koja
jedva da je zadovoljila njegovu potrebu da bude blizu nje. Činilo mu se kad da ovaj dan
čeka oduvijek, a sada je ona bila bijesna. Ali odbio se povući i iskreno, sviđala mu se
njezina narav, prokleto slatka i seksi. „Ne. Već sam prepisao kamionet na tebe.“ Dodao
joj je ružičasti papirić njegovog auta, ali ona je zurila u njega kao da je to bila zmija koja
je bila spremna ugristi je. „Tvoj kamionet nije bio siguran. Ovaj voziš već dva tjedna.
Ako nije ono što ti se sviđa, kupit ću ti neki drugi.“
 „Naravno da mi se sviđa. Veliki je; potpuno je opremljen. Bože, čak ima grijana
kožna sjedala da mi grije dupe. Ali nije u tome stvar. Ne pripada meni. Jedini razlog
zašto sam ga vozila je taj što nemam svoj. Rekao si mi da ćemo se mijenjati kad dođem
ovamo za Božić.“

„Lagao sam“, odgovorio je, ne osjećajući ni trunke krivnje. Nije postojao način
na koji će joj vratiti nesigurno vozilo za vožnju. Njezine ruke bile su naslonjene na
njezine vitke bokove, a oči su joj gledale u papir koji je on držao za nju, ali ne radeći
apsolutno nikakav pokret. „Uzmi. To je jedna od stvari koju želim,“ rekao je mašući
papirom pred njezinim licem.

„Želim svoj kamionet. Gdje je?“ Ignorirala je papir ispred sebe i uputila mu
tvrdoglav pogled.

Grady nije mislio da je sada povoljan trenutak da joj kaže da je se njezin kamionet
vjerojatno nalazio u hrpi metalnog otpada negdje u drugom gradu. „Otišao je. Bio je
nesiguran za vožnju. „

„Bio je savršeno siguran. Trebale su samo nove gume. Daj mi ga natrag.“

Grady se nasmiješio. „Ili što? Tražit ćeš da me uhite jer sam ti poklonio bolji
kamionet?“

„Ukrao si mi vozilo“, optužila ga je, udarajući ruku s kojom je držao papir o

vlasništvu njezinog novog kamioneta.

„Zamijenio sam govno s potpuno novim kamionetom. Ima samo par stotinu
kilometara,“ rekao joj je razumno.

„Zašto mi ovo radiš?“ upitala ga je, gledajući ga svojim duboko plavim očima
zbunjeno i ranjivo.

O, Bože! Iako ju je volio gledati svu vatrenu i bijesnu, nije mu se sviđalo što je
uzrujana. Te široke plave oči pogodile su ga kao da je primio udarac u trbuh, i brzo je
strpao papir u stražnji džep traperice i uzeo ju u svoje naručje.

Sjeo je na kožni kauč, spustivši je na sebe. „Što sam napravio? Mislio sam da ćeš
biti sretna zbog novog auta. Tvoj je stvarno bio sranje,“ tiho je gunđao promatrajući
njezino anđeosko lice dok je zurila u njega i pokušala mu se izvući iz krila. „Ne miči
se,“ zahtijevao je, držeći je čvršće, ali ne prejako da bi je ozlijedio. Osjećajući njezinu
pozadinu kako se migolji po njegovom tvrdom kurcu bilo je mučenje, ali imajući njezino
toplo, meko tijelo pritisnuto uz sebe vrijedilo je svega. „Grijem ti dupe“, rekao joj je,
nadajući da je zvučalo ležerno. „Mislio sam da ti se to sviđa.“

Emily je zaustavila svaki pokret i glava se okrenula da može pogledati Gradyja.

Nekoliko sekundi kasnije, prasnula je u nekontrolirani smijeh, cijelo tijelo joj se treslo,
oči su joj suzile od smijeha. „Ovo te neće izvući od vraćanja kamioneta, ali iskreno
mogu reći da nikad nisam imala nekoga koji se ponudio da mi grije stražnjicu,” govorila
je pokušavajući doći do daha.

„Tvoj auto se ne može vratiti. Morat ćeš uzeti novi,“ odgovorio je Grady, znajući
da čak da ga i može dobiti natrag, neće. Nema šanse da će se njegova žena voziti okolo
u toj staroj krami tijekom zime u Maineu. „Većina ljudi bila bi sretna da ima pouzdanije
vozilo.“ Iskreno, nije razumio njezin bijes. „Zašto ne možeš samo prihvatiti kao božićni
poklon? Ti si ta koja je rekla da je Božić sve u davanju. Nisi baš vesela oko dobivanja
poklona.“

„Previše je, Grady“, ozbiljno mu je odgovorila, njezine plave oči su potamnjele

dok je dlanom prelazila po njegovoj bradi. „Cijenim to, ali ne mogu uzeti tako skup
poklon.“

Slegnuo je ramenima. „Meni nije skupo. Ne bi li dar trebao biti u odnosu na što
si netko može priuštiti? Imam druga vozila. Imam čak i drugi kamionet. Nikad mi neće
nedostajati.“ Bila je to istina. Izašao je i kupio još jedan kamionet odmah nakon što joj
je odlučio pokloniti onaj koji je vozila.

Emily je uzdahnula, očima pretražujući njegovo lice. „Zaista smo iz dva različita
svijeta. Imati toliko novaca meni je nezamislivo. Ja moram planirati budžet za sve.“

„Ja ne moram. Samo napišem ček i nikad mi ne nedostaje taj novac. Molim te
uzmi, Emily. Daj mi da imam mira da si sigurna po ovom usranom vremenu. Molim
teP“ hrapavo je pitao Grady, nadajući se da će reći da.

„Imam li izbora?“
 „Ne baš. Mislim da je zamka za smrt vjerojatno već staro željezo.“

Emily je uzdahnula, rezignirana. „Daj mi malo vremena, u redu? Nisam sretna da

si donio tu odluku bez da si prije razgovarao sa mnom. „

Grady slegne ramenima. „Ti bi rekla ne, a ja ne bih prihvatio to. Na ovaj je način
bilo lakše.“ Mogla bi se već i naviknuti na to. On je htio zaštititi ono što je njegovo, a
što se njega tiče, ona mu je već pripadala. Znao je da ga ona definitivno ima, bez obzira
je li ga ona htjeli ili ne.

Spustivši ruku, stavila ih je u krilo i Grady je vidio kako joj suze počinju teći niz
njezino lijepo lice.

Jebiga!

„Ne znam kako se nositi s ovim“, rekla je Emily, potištena.

„Što?“ Zbunjeno je upitao Grady.

„Ne razumijem. Ne znam zašto to radiš. Navikla sam sama rješavati svoje
probleme, i nisam navikla imati nikoga kome je stalo što vozim stari auto ili da su mi
ogrebane naočale. Definitivno nisam navikla na čovjeka koji bi donirao milijun dolara
samo da bi proveo Božić sa mnom, kako bi spasio moje dupe, a možda i posao nakon
što me drugi čovjek iskoristio za brzi pristup novcu.“ Emily je duboko udahnula i
dodala: „Ne mogu shvatiti koji je tvoj motiv i to me izluđuje. Ja sam samo obična žena.
Nisam lijepa ili tip žene zbog koje bi muškarac izgubio razum. Nisam vrijedna svega
ovoga, pa stvari koje radiš nemaju apsolutno nikakvog smisla.“

Grady je pokušao biti strpljiv, ali čim je završila s govorom, on se potpuno

izgubio.
 Emily je ležala na leđima na kauču, a Grady ju je pritisnuo svojim tijelom, prije
nego što je uopće shvatila što se događa. Zaprepaštena, zagledala se u žestoki izraz
njegova lica, točno iznad svog, sa strepnjom. Promijenio je položaj tako brzo da joj se
zavrtilo.

„To je samo novac. I da više nikad nisi rekla da nisi vrijedna svega i da nisi
lijepa,“ ljutito je rekao. „Odrastao sam s novcem, oduvijek sam ga imao, a sada imam
više nego što bih mogao iskoristiti u sto života. Nije me briga za novac. Novac ne čini
ljude sretnima. Bogati ljudi mogu biti prilično prokleto jadni. Možda bi mi se zapravo
isplatilo proživjeti drugačiju vrstu Božića, malo za promjenu. Mislim da vrijediš svake
glupe stvari koju ti poklonim i prokleto puno više.“

Zurila je u njega, a njegove riječi pogodile su mjesto u njezinu srcu zbog kojih je
osjetila tugu. Jer upravo u tom trenutku shvatila je da ovaj muškarac nije bio sretan,
vjerojatno nikada nije ni bio. Zbog činjenica da mrzi Božić odmah je trebala shvatiti, ali
je bila prezauzeta pitajući se zašto bi išta činio za nju, da bi shvatila da je zapravo
nesretan. Negdje duboko u sebi, Grady Sinclair imao je rane koje se nisu vidjele, ali su
očito bile bolne. Bila je previše fokusirana na novac da bi shvatila da je on vrijedan
puno više nego novac. Zapravo, vjerovala mu je. Novac mu doista nije ništa značio.

„Ne moraš mi dati ništa da provedem Božić s tobom, Grady. Želim biti s tobom,”
odgovorila je, osjećajući istinu u svojim riječima. „Nisi trebao dati toliko Centru, a ja ne
trebam skupi auto. I ove godine ja sam isto sama,“ šapnula je tiho.

„Nisi više“, odgovorio je žestoko. „Imaš mene.“

 Emily je uzdahnula i tijelo joj se opustilo ispod njegovog. Trebala je reći da se
jedva poznaju, da nemaju ništa zajedničko osim onog spektakularnog poljupca i dugog
telefonskog razgovora. Ali, istina je bila, da je osjetila vezu između njih od trenutka kad
ga je pogledala s njezina nedostojanstvenog položaja na njegovom prednjem trijemu.
Ali ona je bila praktična žena, i bojala se da će joj Grady Sinclair slomiti srce. „Jesi li
stvarno mislio da sam prostitutka? Da li... um... često ih imaš?“

„Ne. Ali čini se da moj mlađi brat Jared misli da ako ne dobivam redovito da me
to čini razdražljivim“, odgovorio je, i dalje ju gledajući, izraz lica mu je bio intenzivan.

„Da li?“ pitala je znatiželjno, malo se izvijajući da vidi može li pobjeći iz

njegovog naručja ili barem osloboditi ruke.

„Nisam ništa više razdražljiviji nego što sam obično. Ali to ga ne sprječava da
pokušava povremeno.“

Emily je napokon oslobodila ruke koje su bile priklještene između njihovih tijela,
te ga je zagrlila oko vrata, bolno pokušavajući ublažiti dio žudnje koju je mogla vidjeti
u njegovim zamagljenim očima. „Gdje je cijela tvoja obitelj?“

Oči su mu postale tamnije. „Nitko od nas ne voli praznike. Moj otac je bio
pijanac, a praznici nisu bili dobro vrijeme za moju obitelj. Evan je uvijek poslom u nekoj
drugoj zemlji u kojoj ni ne slave Božić, a i moja druga braća rade. Moja sestra je na
Aspenu sa svojim posljednjim dečkom, gubitnikom, nitko od nas je ne može nagovoriti
da ga ostavi jer sve što on želi je njezin novac.“

„Onda pretpostavljam da si zaglavio sa mnom“, rekla mu je lagano gladeći

svilenkaste pramenove kose na potiljku. Ovaj je čovjek zaslužio sretnije iskustvo i bila
je odlučna da mu ga pruži.

„Uzimaš kamion“, tvrdoglavo je promrmljao.

„Postavljam božićno drvce“, upozorila ga je. „I pečem kolačiće. Cijeli tjedan

moraš slušati božićnu glazbu.“

Lagano je napravio grimasu, ali odgovorio je: „Nije me briga. Sve dok ostaješ, i
zadržiš kamionet, pregovarat ću.“ Sagnuo se i naslonio čelo na njezino.
 Svaki je živac u Emilynom tijelu vibrirao od potrebe, a bilo je i više nego samo
fizički. Grady je držao većinu svoje težine rukama, ali mišićavo je tijelo i dalje bilo
stisnuto uz njezino od koljena do prsa i osjećala je tešku i tvrdu duljinu njegova penisa
pritiskajući njezinu srž. Vrućina njegova tijela i miris njegovog uzbuđenja okružio ju je,
a sve što je željela bilo je stopiti se s njim i…

Bong. Bong. Bong. Bong. Bong. Bong.

Ogromni zidni sat otkucao je šest sati, otresući Emily od njezinih senzualnih
misli. „Sranje… zabava!“ Bila je toliko rastrojena da je potpuno zaboravila da trebaju
ići na zabavu u Centru. Počela se migoljiti, znajući da je već zakasnila.

Grady je sjeo, izgledajući kao da se izuzetno miče s nje. „Kakva zabava?“

Emily je skočila s kauča i ustala. „Božićna zabava u centru je večeras. Rekla sam
ti da moram biti na godišnjoj božićnoj zabavi.“

„Ne ostavljaš me već?“ Grady je gunđao, ustajući.

„Naravno da ne“, odgovorila je uzbuđeno. „Ideš sa mnom.“

„Mrzim zabave“, odgovorio je nevoljkim izrazom lica.

„Ovu nećeš mrziti“, obećala je, uhvatila ga za ruku i vukla ga prema vratima.
„Pojavi se veći dio grada.“

„Nisam odjeven za zabavu“, ustvrdio je.

Emily je pogledala njegove traperice i žutosmeđi pleteni pulover koji su izgledali

kao da je kašmira. Izgledao je dovoljno dobro za pojesti, a ona bi uživala u svakom
zalogaju. „Ležerno je. Izgledaš prekrasno.“

Dobacio joj je opaki smiješak zbog kojeg je odmah osjetila vrućinu između
bedara.

Grady Sinclair je bio neodoljiv bez obzira na to što nosi, a ona je morala odvojiti
pogled od njega da bi mogla uopće izaći kroz vrata.
 Grady je otišao na zabavu, ne mogavši se zaustaviti da ne slijedi Emily kamo god
ga je vodila. Žena je bila poput Pied Pipera te ga je vodila uokolo za njegov natečeni
kurac. Ali u trenutku kad su stigli na YCOA, Emily je morala kružiti i obavljati svoj
posao, pa je krenuo ravno prema terasi. Gosti su već polako stizali i punili rekreacijsko
područje Centra. Poželjevši da svoju kožnu jaknu nije ostavio na vratima, koračao je
malim dvorištem kako bi se grijao, podsjećajući se da više nije dijete.

Mogu ja ovo. Moram to učiniti. Ako biti u blizini Emily znači da moram pobijedi
svoje strahove, dovraga, i hoću.

Odlučno koračajući prema staklenim vratima dvorišta iz kojih je ranije izašao,

zakoračio je unutra i naglo se zaustavio, glazba i buka udarile su ga trenutno, a crijeva
su mu se počela izvijati od straha.

Mogao je vidjeti Emily s druge strane sobe kako pomaže Djedu Mrazu dijeliti
darove mnoštvu djece oko masivnog bora. Neki od odraslih plesali su na drvenom podu,
njišući se uz sladunjavu staru božićnu melodiju koja je dolazila iz zvučnika u blizini
plesnog područja. Grady je sumnjao da je ovaj ogromni prostor vjerojatno bio
košarkaško igralište ili sportsko igralište za djecu, kad se nije koristio za božićnu zabavu.
Iskreno, nije imao vremena da to pažljivo pogleda jer ga je obuzela vrtoglavica i
mučnina, pod mu se počeo kriviti, zamaglio mu se vid kad je izbio nervozan znoj.

Jebemu! Ne sada. Ne mogu to sada.

Gradyjeva ruka uhvatila je okvir vrata da se smiri, psujući zbog vlastite slabost.

„Grady? Jesi li dobro? Jesi li bolestan?“ Emily je došla i stajala točno ispred
Gradyja.

„Mrzim zabave“, podsjetio ju je, mračnim i slabim glasom.

Emily mu je obuhvatila obje strane glave i nagnula pogled prema sebi. Zagledao
se u njezine prekrasne plave oči, a vid mu se razbistrio dok je strogo rekla, „Pogledaj
me. Ne gledaj nigdje drugdje. Fokusiraj se na mene.“

Njezino zabrinuto, suosjećajno, lijepo lice okrenulo je svijet uspravno opet, a

njegov gladan pogled nije gledao ništa osim nje. Odjednom, sve je izblijedjelo i nije bilo
ničega osim Emily. Koračajući unatrag, uhvatila ga je za ruke i uvela u sobu, njene oči
ne napuštajući njegove. Grady nije ni primijetio kamo ga vodi sve dok se nije zaustavila
na rubu plesnog podija.

„Trebaš mi da plešeš sa mnom, Grady. Trebam te da me dodirneš. Možeš li to

učiniti?“ pitala je hrapavim, jebozovnim glasom.

Treba me.

Sve što je Emily trebala učiniti bilo je reći da ga treba, i u njemu je nešto reagiralo.
Ako joj zatreba, on će je pružiti. Zamotao je ruke oko nje s muškim uzdahom, njegovo
se tijelo opuštalo kad je osjetio njeno toplo, zaobljeno tijelo stisnuto uz njega, čineći sve
u redu sa svijetom. Zatvorivši oči, udahnuo joj je sljepoočnicu, svilenkasti pramenovi
kose milovali su ga po obrazu, njezin topli dah udarao mu je o vrat u utješnim oblačićima
zraka.

„Emily“, promrsio je nesuvislo. Zagrlila ga je, milujući njegov gornji dio leđa i
potiljak. Nije bilo boljeg osjećaja od držanja ove žene u svom naručju. Ovdje je božićna
glazba bila još glasnija, ali nije bilo bitno. Nije ga bilo briga za gomilu ljudi koje nije
poznavao. Postojala je samo Emily i način na koji se savršeno uklapala uz njegovo tijelo.

Nije pitala što nije u redu; samo se držala za njega, držala se za njega, tonući u
njega kao da to čine zauvijek, i Grady je uživao. Automatski je prešao u ritam glazbe, a
Emily ga je slijedila, njih su dvoje izgubili u svom malom svijetu.

Pjesme su se promijenile, ali i dalje su plesali, Emily je napokon nagnula glavu i

šapnula mu: „Dobro sada?“

Grady je otvorio oči i pogledao oko sebe. Neki ljudi su ih gledali znatiželjno, ali
uglavnom je mogao vidjeti sve ljude kako iskreno uživaju. Djeca su cvilila nad
poklonima, pokazivala jedni drugima. A odrasli su se veselo smijali i razgovarali,
okupljeni zajedno u skupine oko stolova s hranom. Nekako… mogao je vidjeti sve kao
odrasla osoba, i to je bila samo… zabava. To je bilo okupljanje ljudi za koje se doista
činilo da se izvrsno zabavljaju u društvo ljudi koji su im se zapravo i sviđali. Nije bilo
dizajnerskih haljina ili smokinga bilo gdje u sobi, a to nisu bili isti ljudi koji su ga
ponižavali u prošlosti.
 „Aha“, odgovorio je osorno. „Da, dobro sam.“ Kako i ne bi bio apsolutno
fantastično kad je držao u rukama najljepšu ženu u prostoriji, ženu koja je toliko topla i
draga da nije želio ništa više od toga nego proždrijeti je. „Hvala“, dodao je tiho.

Nagnula je glavu unatrag i pogledala ga s vragolastim osmijehom. „Nema potrebe

da mi zahvališ. Htjela sam plesati s najzgodnijim momkom u sobi.“

Grady se nacerio. „A ti misliš da sam to ja, ha?“

„Znam da jesi.“ Namignula mu je i nasmiješila se.

Njegov je kurac već bio dovoljno čvrst da prereže dijamante samo zbog osjećaja
nje u svojim rukama. Budući da nije mogao više rasti, iznervirano se trzao, čineći da
proguta stenjanje. Nije bilo ničega što je želio više od toga da se ukopa unutar Emily i
nikad ne napusti njezinu toplinu. Spustivši ruke na donji dio njezinih leđa, povukao ju
je prema sebi. „Toliko te želim, da jedva dišem”, priznao je, ne mareći za to tko ga je
čuo.

Lice joj se prelijepo zarumenilo, oči su joj se zamaglile uzvrativši mu pogled pun
čežnje. „Poljubi me“, zahtijevala je bez daha.

„Bojim se“, kaže Grady, padajući još više pod njezinom čarolijom.

„Zašto?“

„Nisam siguran da ću ikad moći stati.“

Osjetio je kako joj tijelo drhti i nije mogao više oduprijeti njoj ni sebi. Nagnuo se
i uhvatio njezine primamljive usne, želeći ju označiti kao svoju, pobrinuti se da nikad
ne bi pobjegla.

Moja!

Poljubac je za njega bio deklaracija, žestoko posjedovanje da joj kaže da je nema

namjeru ikad pustiti. Sva pretvaranja plesa su prestala dok joj je jednom rukom
provlačio prste kroz kosu, držeći joj glavu dok je pustošio njena usta. Zatim joj je snažno
pritisnuo bokove na svoje prepone drugom rukom, izvodeći iskonski ples koji nije imao
nikakve veze s blagdanima.
 Zahtijevao ju je, a ona se prepustila, podčinjavajući se njegovom posesivnom
zagrljaju, čineći da se potpuno izgubi.

Ona je moja.

Gradyjeva potreba bila je primitivna i sveobuhvatna, a želja mu je potaknuta

njezinim podčinjenim i strastvenim odgovorom. Držala se za njega kao da je splav usred
oceana i to mu se svidjelo. Sve što je želio učiniti je zaštititi je, zaštititi od svega
mogućeg što bi joj moglo naštetiti, nasmijavati ju svakog dana do kraja života.

Razdvojili su se, dahtajući, zagledani jedno u drugo kao da nisu htjeli ništa drugo
nego da si međusobno strgnu odjeću. Grady je gotovo zastenjao pomislivši da će biti
kožu o kožu s njom, gubeći se u njezinoj mekoći.

Trebam ju tako jako.

On i Emily bili su u sjeni, ali mogao je vidjeti neke ljude kako ih gledaju i začuo
je neke vučje zvižduke, odobravanja za ovo što su upravo priredili. Ali nije ga bilo briga.
Nešto divlje u njemu je htjelo da bude natopljena njegovim mirisom, upozoravajući
svakog muškarca u sobi da je njegova.

„Pretpostavljam da više ne misle da sam Zvijer iz Amesporta“, rekao je grleno,

još uvijek pokušavajući kontrolirati svoje disanje.

Emily ga je pogledala zapanjeno. „Znao si da te ljudi tako zovu?“

„Naravno da sam znao“, promuklo je odgovorio. „Održavao sam tu sliku svojom

šarmantnom osobnošću. Sve dok su me ljudi ostavljali na miru, nije me bilo briga kako
su me zvali.“

Emily ga je lupila po ruci. „Činila sam sve što sam mogla da popravim tvoju
reputaciju posljednjih nekoliko tjedana. Cijeli grad zna da si donirao novac za
poboljšanje programa ovdje i da si ti odgovoran da imamo ovu zabavu. Mislila sam da
te vrlo nepravedno ocrnjuju. Bio si moj heroj.“

Gradyju se svidjela ta misao i napravio je grimasu na činjenicu da je to rekla u

prošlom vremenu. Želio je zauvijek biti njezin heroj, ali samo je slegnuo ramenima.
„Nisam baš… druželjubiv. Ja sam šupak, i sve što sam stvarno morao učiniti je biti
svoj.“

Emily je uzdahnula i udahnula da odgovori, ali riječi nikad nisu napustile njezine
usne. Lice joj se odjednom ispunilo užasom kad su vriskovi počeli ispunjavati sobu i
ljudi počeli bježati. „P-Paul?“ Emily je zamuckivala, pokušavajući se pomaknuti iz
Gradyjeva zagrljaja. „Što radiš?“

Gradyjev pogled prešao je na koji je stajao desetak metara od njih, pištolj je

usmjeren ravno u Emilynu glavu. Tip se kolebao, ruke su mu se tresle dok je držao ruke
ravno ispred sebe, smrtonosno oružje bilo je blago nagnuto. Luđački, hladan i beživotan
pogled uperen na Emily rekao je Gradyju nekoliko stvari na brzinu: čovjek je bio ili
pijan ili napet, očajan i odlučan da umre.

Oh, jebiga ne! Upravo je pronašao Emily i nije ju planirao izgubiti. Kopile bi ga
mogao zajebati. Pomičući njihove položaje, zaklonio je Emily svojim tijelom. Osjećao
je njezin otpor, ali ona se nije mogla mjeriti s njegovom snagom i adrenalinom koji mu
je počeo pumpati tijelom. Šupak će morati proći kroz njega da bi došao do nje.

„Ovo je tvoj novi dečko, Emily?“ pitao je naoružani čovjek, radeći nekoliko
koraka prema njima i mašući pištoljem prema Gradyju. „Grady Sinclair, genijalni
milijarder. Jesi li znala da mi već dva tjedna agenti pušu za vratom? Gdje god da odem,
u svakom od mojih uobičajenih skrovišta, kažu mi prijatelji da je Grady Sinclair tamo
poslao svoje privatne zaštitarske snage koji me traže. Morao sam se sakriti poput zeca,
u neke od najprljavijih rupa koje samo možeš zamisliti, jer ne mogu ostati u svojim
uobičajenim skrovištima. Policija me nikad ne bi našla bez pomoći tebe i tvog dečka.
Njegovi privatni istražitelji su posvuda, a sve prijavljuju policiji. Ne postoji više mjesto
gdje se mogu sakriti. Ovo će mjesto biti okruženo za nekoliko minuta i ne idem u zatvor
jer mi njegovi zaposlenici dišu za vratom sada zajedno s policijom. Radije bih umro. Ali
povesti ću tebe i tvog šupka od dečka sa sobom“, rekao je Paul visokim glasom, očajno
i nejasno. „Policija me nikad ne bi pronašla bez njegova novca, nemaju moć da postave
toliko ljudi za moj vrat da ne mogu pobjeći. „
 „Paul, ne radi to. Ne trebaš nikoga upucati“, plakala je Emily, uspaničena.
„Odmah možemo otići odavde. Poći ću s tobom kao taoc tako da možeš pobjeći – sve
samo da ne upotrijebiš pištolj.“

Grady je stisnuo zube, stisnuvši čeljust, okrećući je dalje prema sigurnosti dok
njegove oči nikada nisu ostavljale tupe, mrtve oči kriminalca kraj sebe. Njegova ruka
stegnula se poput čelika oko Emilynog struka. „Preko mene mrtvog,“ zarežao je
dovoljno glasno da ga ona čuje.

Gad bi je mogao uzeti, ali ubio bi je. Grady je mogao znati po pogledu na
čovjekovom licu da je odlučan da umre i da će biti više nego sretan da ga povede s Emily
sa sobom ili bilo koga drugog tko mu se nađe na putu. Zapravo je upravo to želio. Tip
je očito puknuo, ostao bez razuma. Pištolj koji se njihao u Paulovoj ruci bio je Beretta,
poluautomatska i Grady je zadrhtao jer je znao koliko je djece u zgradi. Srećom, ljudi
su trčali kroz ulazna vrata vodeći djecu izvan opasnosti. „Pripremi se za trčiš kao da te
pakao proganja i ne osvrći se“, Grady je oštrim šapatom naredio Emily, mentalno
poželjevši da svi to učine, jebeno požure i izađu van. Ali nisu svi odlazili. Tamo su bili
muškarci u zgradi koji su se sklonili, ali uglavnom su žene i djeca bila ta koja su izlazila.
Muškarci su ostali kao pomoć, da sklone svoje žene i djecu s puta.

„Zatvori ta vrata. Nitko drugi ne odlazi „, vrištao je Paul uzrujano.

Brže. Brže. Brže. Grady je mogao vidjeti kako posljednje žene izlaze kroz vrata s
djecom, kada su vrata zalupila za njima.

A onda je zavladala tišina.

Jedino što je mogao čuti bilo je srce koje mu je tuklo u ušima, njegov bijes zbog
činjenice da je Emily još uvijek bila u opasnosti jedva se suzdržavao. Gradyjeve oči
suzile su se kad je Paul prišao bliže, sada na oko pet metara od njegove žene. On je
gledao kako se naoružani prst počeo trzati na obaraču, valovi upozorenja su rasli u njemu
čineći ga nervoznim. Instinkt mu je govorio, i on znao da je vrijeme došlo.

„Bježi!“ rekao je hitno, blokirajući Emily cijelim tijelom kad je nasrnuo na Paula.

Pištolj je jednom opalio kad je Grady srušio šupka, ali je opalio još dva puta kad
su pali na pod, a on se pokušao utješiti činjenicom da je Emily trebala odavno nestati.
Napokon je Grady pustio bijes koji je kuhao u njemu, otkinuvši pištolj iz Paulove ruke
i gurnuvši ga daleko preko drvenog poda kako bi ga dohvatio jedan od ostalih
muškaraca. Vidio je samo crveno, sav fokus na muškarcu koji je ozlijedio njegovu ženu
i stavio je unutar opasnosti večeras.

„Nikad je više nećeš ozlijediti“, zarežao je zalupivši Paulovom glavom u pod od

tvrdog drva.

Crack!

Zvuk udaranja lubanje gada u pod bio je toliko zadovoljavajući da Grady nije ni
osjetio udarce koje je Paul uzvraćao dok ga je Grady udarao, ne želeći stati dok ne
nestane bilo kakva prijetnja Emily, dok čovjek ispod njega ne bude mrtav.

Nekoliko uniformiranih policajaca ušlo je između njih, dvojica koja su povukla

Gradyja s pretučenog napadača i još dvojica koja su Paulu stavljali lisice.

„Polako, čovječe. Dopusti da mi preuzmemo”, rekao mu je jedan od policajaca

dok je podizao Gradyja „Upucani ste.“ Policija je počela vršiti pritisak s Gradyjeve
strane, njegov izraz lica se smračio. Lagano podigavši glavu, Grady je mogao vidjeti
krv. Puno krvi. Poželio je da je došlo od šupka kojeg je policija odvodila, ali znao je da
nije. Bila je njegova, i napokon je izašao iz svoje maglice dovoljno da osjeti bol od rane.

„O, Bože“, Grady je čuo kako je Emily zavapila kad je pala na koljena pokraj
njega, pružajući policajcu oružje koje je očito pronašla kad ga je bacio na pod. „Grady!
Pričaj sa mnom, ljubavi. „

„Rekao sam ti da bježiš. Zar ne slušaš? Jesi li ozlijeđena?“

„Ne. I nisam te napuštala. Htjela sam ga ustrijeliti, ali bojala sam se da ću tebe
slučajno,” odgovorila je drhtavim i uplašenim glasom, čineći da mu se opet pojača želja
da još jednom prebije Paula.

Da Grady nije bio toliko bijesan što nije pobjegla kad joj je tako rekao, bio bi
dirnut što je bila toliko zabrinuta njega da nije pobjegla. „Možeš li pokušati slušati kad
te pokušavam čuvati na sigurnom? Tvrdoglava žena”, gunđao je, lecnuvši se kad je
policajac primijenio malo više pritiska na ranu.
 Emily ga uhvati za ruku i provuče prste kroz njegove, mičući njegovu kosu s čela.
„Što ću s tobom?“ pitala je.

„Zadrži me“, odgovorio je, a vid mu se počeo mutiti. „I ne gnjavi me više oko
novog kamioneta.“ U redu… koristio je situaciju, ali koristio bi svaku moguću šansu
samo da bude po njegovom.

„Upotrijebit ćeš sve sada samo da me nagovoriš da se složim?“ upitala je

neodlučno.

„Da.“ Koristio je sve što je mogao.

„U redu“, ugodno je šapnula. „Ako će te to usrećiti, učinit ću to. Što god želiš.“

To ga je učinilo jebeno ekstatičnim, ili toliko sretnim koliko je čovjek koji je

upravo upucan mogao biti. Osjetio je njezine usne na čelu taman kad je počeo gubiti
svijest, i odmah tada i tamo je shvatio da biti fasciniran Emily nije tako loše.
 Emily je odmah odlučila da je Grady Sinclair vjerojatno bio jedan od najgorih
pacijenata koji je stupio u bolnicu. On je htio otići odmah iste sekunde kada mu je doktor
zašio ranu. Srećom, metak je samo okrznuo njegovo meso, ali je ostavio znatnu
porezotinu.

Plakala je kao mala beba kada je doktor rekao da će Grady biti dobro i da će ga
samo zašiti, dati mu antibiotike, te da će ga preko noći ostaviti na promatranju. Možda
je čak bilo malo i zabavno da je Grady nju htio utješiti, a on je bio taj koji je bio u
bolovima.

Bila je njena krivica. Paul je bio njen bivši ludi dečko,ali Grady je svejedno
riskirao svoj vlastiti život kako bi spasio njen. Iskreno, Emily misli da on nije ni jedne
sekunde promislio o svojoj vlastitoj sigurnosti. Samo se brinio o njenoj, i činjenica da
je htio žrtvovati svoj život da bi nju zaštitio, ju je jednostavno bacila na pod. Jedino bi
je možda njen otac zaštitio, a da ni ne pomisli na vlastitu sigurnost. A ona je sada bila
odlučna u tome da pomogne njemu.

Zadržati ga u bolnici je bio izazov, a ona je postala očajna te je zaprijetila da će

prekršiti svoje obećanje da će Božić provesti s njim ako on ne bude poslušao doktorove
upute. On je gunđao i protestirao, ali na kraju je ipak odustao. Čak je postao još više
mrzovoljan kada GA je ona odbila napustiti, govorio joj je da odvede svoju guzicu kući
i da se naspava. Spavala je u naslonjaču pokraj kreveta, ne samo zbog toga jer je htjela
biti s njim u slučaju da mu zatreba nešto, nego zato što se ona bojala da će on ustati i
otići ako ga ona ne bude držala u krevetu.
 Emily je ispustila uzdah olakšanja kada ga je sutradan popodne vratila kući i više
je bila nego spremna maknuti se od bolnice, gdje su joj prolazile misli kroz glavu što se
moglo dogoditi Gradyju.

„Nisi mi rekao da si nabavio drvce!” Emily je uzviknula kada su ušli u kuću,

primijetivši ogromno Božićno drvce u kutu dnevnog boravka.

Bilo je prelijepo, popunjeno i bujno i visoko barem 7 metara.

„Sviđa ti se?” pitao je oprezno, cerekajući se dok se kretao. ”Rekla si da želiš

jedno, a ja sam pitao gospođu koja mi čisti kuću gdje mogu nabaviti jedno veliko drvce.
Rekla mi je da će ona pitati svoga supruga da donese jedno i namjesti ga. Pretpostavljam
da su ga donijeli danas prijepodne.”

„Boli te. Želiš li neku tabletu protiv bolova?” upitala ga je anksiozno.

„Ne. Sviđa li ti se drvce?”

„Prelijepo je.Ukrasit ću ga kasnije. Upravo sada te želim smjestiti u krevet.”

Omotala je svoje ruke oko njegovog struka oprezno, bez da mu pritisne ranu.

„Dušo, to su riječi koje sam htio čuti od tebe od trenutka kada sam te upoznao. I
ići ću u krevet jedino ako ti ideš sa mnom,” odgovori joj instinktivno, provocirajući je
pogledom dok je hodao. „Stvarno? Ti stvarno misliš da ćeš me moći zadržati ako
padnem u nesvijest?”

„Da. Jača sam nego što izgledam,” obrambeno mu je rekla.

Ok… možda ga i ne bi mogla zaustaviti, ali mogla bi mu makar malo olakšala

bolove dok bi padao na pod.

„Ne žalim se što se tiče tebe. Približi mi se koliko god budeš htjela,” razigrano
joj je rekao dok se polako kretao prema stepenicama.

Emily ga je pratila uz stepenice, ostala mu je blizu jer je tako htjela. Pratila ga je

u spavaću sobu, bila je spremna smjestiti ga u njegov ogromni krevet koji je izgledao
tako primamljivo.

„Krevet,” inzistirala je.

 „Tuš,” on reče osorno. ”Planiraš li mi se pridružiti? Mogao bih pasti i udariti se
u glavu. Ili bi mi se moglo zavrtjeti.”

Morala se ugristi za usnu da se ne nasmije. Nije niti malo posumnjala da je Grady

u bolovima, ali je to koristio maksimalno. ”Čekat ću ispred vrata.”

„Ali što ako te ja budem trebao?” rekao je s velikim cerekom na licu.

„Bit ću blizu,” ona reče strogo, podigla je ruke kako bi mu mogla otkopčati
košulju, znala je da bi takav pokret za njega bio samo bolan.

„Ne dovoljno blizu,” on reče promuklo.”Trebat će mi neko vrijeme da zaboravim

tu sliku tog seronje kako je uperio pištolj u tvoju glavu.”

Otkopčavajući zadnje dugme, otvorila mu je košulju te se je prisilila da ne udahne

i da ne zaslini na njegova gola prsa i njegov otečen trbuh; njegova glatka, topla koža se
rastegnula preko isklesanih mišića zbog čega se borila da ne slini.

Moram biti profesionalna. Moram mu pomoći. Grady me treba.

Prebacila je košulju preko njegovih ramena te je ona skliznula na pod.

„Um… možeš li dalje sam?” Promrmljala je, promatrajući njegove hlače kako
mu stoje nisko na njegovim kukovima, te trag dlačica koje prate put unutar njegovih
hlača. Taj muškarac ima tijelo koje bi izazvalo i sveca, a ona definitivno nije bila toliko
nevina.

„Ne. Kretanje me boli. Ti ćeš to morati”, on reče bezizražajnog lica.

Njegove oči su promatrale njeno lice. Njegov izraz lica je bio stoički, ali njegove
oči su bile opako vruće. Njene bradavice su otvrdnule, vatra je prostrujala od njenog
trbuha te se smjestila između njenih bedara. Čak i ranjen Grady Sinclair je bio mišićno
iskušenje za nju, primamljivi miks zahtjevnog mužjaka i dječačkog nestašluka, zbog
čega se pitala treba li se smijati ili biti smrtno uplašena.

„Grady,” ona ga upozori, ližući svoje odvojene usne dok ga je promatrala.

„Potrebna mi je tvoja pomoć, Emily. Molim te.”

Nije ga mogla odbiti i ako bi trebala biti iskrena, nije mogla odoljeti prilici da ga
dodiruje. Njene ruke su drhtale dok je posezala za dugmetom na njegovim hlačama,
zahvalna što je imao na hlačama jedno dugme sa zatvaračem. Iskreno, znala je da će ga
ovaj zadatak boljeti, pokrete koje bi on trebao koristiti pri tuširanju sui vjerojatno bolni.
Pokreti bi vjerojatno pokidali njegove šavove i zadnja stvar koju bi ona htjela je da se
on povrijedi. On možda nju izaziva, ali bila je usredotočena na ovaj zadatak zato što nije
mogla podnijeti da mu prouzroči još dodatne boli.

Čim je donijela odluku, gurnula ga je u glavnu kupaonicu koju je vidjela kada su

ušli u sobu. Na njenom licu se pojavio trenutni izraz iznenađenja i potrebe dok se on
poslušno kretao.

Kada su ušli u kupaonicu, otkopčala je šlic na njegovim hlačama, nije mogla ne

primijetiti da će se morati baviti s velikim i tvrdim alatom dok mu je niz kukove spuštala
njegove hlače, skupa s hlačama je skinula njegove svilene bokserice. ”Pustit ćeš me da
obavim sav posao. Samo stani tamo i pusti me da ti pomognem,” zahtijevala je te mu je
naredila da iskorači iz hlača sada kada su mu pale do koljena.

I prije nego je mogla pomisliti i promijeniti svoje mišljenje, skinula je svoju

majicu te ju je bacila na pod. Zatim su uslijedile traperice, bila je izložena pred njim
stojeći samo u grudnjaku i gaćicama. Nakon što je vidjela njegovo tijelo, nije se htjela
trznuti od neugode kada je primijetila da je on promatra. Bila je svjesna svoga tijela i
nije bila ljubitelj toga da paradira okolo skoro pa gola. Ali upravo sada, njene
nesigurnosti nisu bile bitne toliko koliko je bio bitan Grady.

Tuš je bio elegantan, i morala je prvo petljati s nekoliko tipki dok nije napravila
kako treba, ali uspjela je na kraju. Dok je držala otvorena vrata, kimnula je glavom
prema golom Gradyju. ”Ulazi unutra.” Njegova rana je bila već prekrivena zaštitnim
nepropusnim zavojem, ali ona će svejedno biti oprezna.

On se nije pomaknuo, njegove oči su klizile po njenom tijelu te su bile ispunjene

požudom. „Bože, toliko si lijepa da me boli gledati te.”

Emily je posegnula te je skinula kopču iz svoje kose, njene lokne su padale po

njenim ramenima.

Čula je Gradyja kako je zarežao i znala je da to nije bilo zato što ga nešto boli.
On ju je stvarno smatrao atraktivnom i skoro neodoljivom. Ženstvena moć joj je
prostrujala kroz tijelo, njene nesigurnosti su nestale dok je promatrala njegove moćne
oči kako miluju njeno tijelo kao da je bila jedina žena na svijetu. I, Bože, bilo je opojno.

„Ulazi u tuš,Grady,” rekla mu je snažno, znajući da joj je bio potreban trenutak

da složi svoje misli. ”Moram izvaditi svoje kontaktne leće.”

To je bila pauza koja joj je bila prijeko potrebna. Spustila se niz stubište u svom
donjem vešu po svoj kovčeg te ga je ponijela gore na kat sa sobom tako da može uzeti
svoju kutijicu za leće. Njene ruke su se tresle dok je vadila svoje leće, kad ih je stavljala
u kutijicu, duboko je disala te se je pokušala podsjetiti da se ona samo brine za Gradya.
Ona mu je sada potrebna.

Vraćajući se nazad u kupaonicu koje bila sada pomalo maglovita od pare, čula je
režanje unutar tuša te je otvorila širom vrata. ”Rekla sam ti da se ne mičeš,” prekorila
ga je, potpuno zaboravljajući sve ostalo osim njene potrebe da spriječi Gradyja da se
ozlijedi. Uzela je spužvu za kupanje iz njegove ruke te ju je bacila na pod. Uzimajući
njegov muški mirišljavi šampon, nasapunala je ruke te je započela gladiti njegovo tijelo
s dugačkim, polaganim pokretima, počevši s njegovim leđima, masirajući napete mišiće
dok ga je trljala.

Svaki dio Gradyevog tijela je bio mišičav, dok se kretala prema njegovoj guzici,
mogla je osjetiti nevjerovatne guzne mišiće kojima se mogla diviti izdaleka i koji su bili
prekriveni traperom. Bili su više sexy i tako stvarni pod njenim prstima, izvijajući se
dok je gladila sapun po njima.

Oprat će ga i smjestiti u krevet.

Završavajući njegova leđa, oprala je njegovu kosu, nagnula je njegovu glavu

kako bi mu mogla isprati kosu. ”Okreni se,” brzo mu je naredila.

Bez prigovora se okrenuo, dok je promatrala njegovu prednju stranu, skoro je

zarežala dok su se njegovi prsni mišići počeli trzati.

„Skidaj se,” Grady reče promuklim glasom. ”Želim te golu sada. Ako te ne mogu
jebati, barem te mogu gledati.”

„Perem te. Ne trebam se skroz skinuti...”

 „Skini sve ili ću ja,” opasno ju je upozorio.

Emily je znala da će on to učiniti, a onda bi se povrijedio. Stvarno, zar je bilo

bitno? Ionako je skoro pa gola.

Ostavila je sapun na polici te je otkopčala svoj grudnjak, spuštajući mokru

tkaninu niz svoje tijelo. Njene gaćice su se lagano spustile niz njene noge, njene ruke su
bile i dalje nasapunane. ”Mirišem kao ti,” rekla mu je šaljivo, odjednom se osjećala
ranjivo pred njim. Izvlačeći se iz donjeg rublja, objesila ga je preko vrata.

„Dobro.Neću te njuškati.” Posegnuo je za njom i pritisnuo ju uz svoje tijelo,

pomičući svoje ruke po njenim leđima, njegovi čvrsti prsti zgrabili su njenu guzicu
dovodeći s tim pokretom njenu srž uz njegov tvrdi kurac. Pomaknuo se prema naprijed
te je pribio njeno tijelo uza zid. ”Želim te ispod sebe, slušati kako stenješ moje ime dok
se ukopavam u tebe. Želim te gledati kako svršavaš,” on reče grubo, njegov dah je bio
sve brži.

„Nemoj!” Emily zajeca, zvuk je bio pola zabrinut, a pola šapat od potrebe.
”Povrijedit ćeš se.”

Lagano mu je gurnula prsa, pokušavajući ga prisiliti da je pusti.

„Onda ti predlažem da se ne mičeš,” on odgovori promuklim, moćnim glasom.

”Zato što te ja moram dirati. Trebam te dirati. Bol od toga da te ne dodirujem je prejaka.”

Emily je ispustila plašljivi uzdah, stojeći mirno dok se on polako pomicao, njihov
pogled je bio usmjeren jedno na drugo. Njegov pogled je bio pun žestine,
potrebe, želje, zbog čega je njeno cijelo tijelo zadrhtalo i gorjelo kao sam pakao.

Želja je prolazila kroz nju, neka nepoznata sila je prodirala i htjela je izaći van i
spojiti ih, potreba za njim je bila prevelika, tako je jako željela da je uzme na najpohotniji
mogući način.

Njegove ruke su klizile po njenom tijelu, dok je njegov pogled bio zapečaćen s
njenim. Obuhvatio je njene grudi te je prstima masirao njene bradavice dok nisu
otvrdnule. Kao da je svojim prstima milovao svaki živac u njenom tijelu, prodrmao je
tlo pod njenim nogama, nježno je režao dok je njeno cijelo tijelo drhtalo. Zagrizla je
usnu, pokušavajući zadržati užitak, ali nije uspjela u tome.
 Grady si je uzeo vremena, istražujući put između njenih grudi kada se jedna
njegova ruka počela spuštati niže, njegovi prsti su se počeli erotično ocrtavati krugove
na njenom osjetljivom mesu.

„Tako bih te jebao sada, ali zadovoljit ću se s ovim.” Njegove ruke su se počele
kretati između njenih bedara, njegovi prsti su klizili između njenih nabora. ”Promatrat
ću te dok svršavaš.”

Emilyne ruke su se zalijepile na pločice, njena koljena su slabila dok je Grady

istraživao, njegovi prsti su se kretali od njene guze do njenog klitorisa, ponovno i
ponovno.

Svaki put kad bi joj njegovi prsti lagano prešli preko klitorisa, osjećala je veću
žudnju.Njeno režanje je pobjeglo s njenih usana, te je ona šapnula: ”Molim te.”

Njegove oči su zračile neprobojnom vrućinom dok je pomicao prst preko njenog
klitorisa, ali pritisak nije bio dovoljan. Emiliyne oči su se zatvorile od užitka, dok je
pomicala svoje kukove prema naprijed, preklinjući za olakšanjem od erotskog mučenja.
Prelazio je s jedne dojke na drugu, štipajući njene bradavice tolikom jačinom da joj
prodrma cijelo tijelo, a nakon toga ju je nježno milovao.

„Reci mi što želiš, dušo,” pitao je, njegov vrući dah milovao je njen vrat, njegova
usta su bila blizu njenog uha. ”Reci mi.”

„Tebe,” ona zareži, njena prsa su se otežano spuštala kada je Grady napokon
pomaknuo svoj prst preko njenog klitorisa s više pritiska, s više žestine.

Njegova usta su prekrila njena, njegovi prsti su trljali njen klitoris, svaki njegov
dodir ju je podizao još više. Njegov jezik je govorio što bi sve radio svojim kurcem,
nabijajući jezik unutra van kao da je opsjednuti muškarac.

Napokon, Emily više nije mogla izdržati. Stavila je svoju ruku na njegovu, očajna
za olakšanjem, snažnim dodirom koji će je poslati preko ruba.

Uzdisao je kada je maknuo svoja usta s njenih. ”Otvori oči. Reci mi što želiš.”

„Ti znaš što ja želim,” ona uzdahne, spajajući svoje prste s njegovima te je
pritiskala prste jače o svoj klitoris, brže.
 „Otvori oči.Želim te gledati kako svšavaš,” on uzdahne. ”Reci mi da je to ono što
i ti želiš.”

„Pomozi mi da svršim. Molim te,” ona ga preklinje, otvorila je oči te je vidjela

njegov divlji izraz lica.

Izgledao je zadovoljan odgovorom i napokon joj je dao ono što joj je bilo
potrebno

tako očajnički. Uzimajući njenu ruku u svoju, pomicao je njihove spojene prste s
odvažnim potezima zbog čega je ona uzdisala. ”Svrši za mene, anđele. Sada.”

Emily se nije mogla suzdržati niti da je i htjela. Kao da je znao što će je baciti
preko ruba, a ona je osjetila kako joj se vrhunac penje skroz do trbuha kada je počeo
pulsirati. Ispuštajući dugački uzdah, zabacila je svoju glavu, njene oči su prekinule
kontakt s Gradyjevim pogledom koji je bio posesivan i opak i uporan u tome da je
promatra.

„Oh, Bože,” vrisnula je dok joj je vrhunac prolazio kroz tijelo, njenu cijelu srž je
prodrmao tako intenzivan orgazam da se morala uhvatiti za kvaku od tuš kabine da se
ne bi srušila na koljena.

Grady ju je pridržavao, držao ju je dok ju je nježno ljubio, dok je kušao zadnju

kap njenog zadovoljstva, upijajući zadnji okus njene ekstaze.

Emily se spuštala polako s oblaka orgazma, Grady ju je primicao bliže sebi te ju

je ljuljuškao dok se oporavljala. Tresla se, a on ju je okrenuo tako da je vruća voda sada
padala niz njena leđa i ta mala zaštitnička gesta ju je bacila pod njegove čini jos malo
dublje.

„Jesi li dobro?” ona upita, zabrinuta da se možda nije povrijedio. Trudila se biti
mirna, ali bilo je više pokreta nego što mu je bio dozvoljeno.

„Upravo sam proživio svoju fantaziju. I više sam nego dobro,” on odgovori
zaigranim tonom.

Nije bila to fantazija većine muškaraca da promatra kako žena doživljava

orgazam, a on ga sam ne doživi, ali ovdje se radilo o Gradyu, a on je bio tip muškarca
koji je bio sve samo ne sebičan. Činjenica da mu je fantazija bila ta da zadovolji njene
potrebe, htjela je iz nekog čudnog razloga zaplakati. Možda zbog toga što je on bio prvi
muškarac kojemu je bilo jebeno stalo do toga da nju usreći? Njena ruka je klizila po
njegovom oblikovam trbuhu te se omotala oko njegovog tvrdog kurca. Bio je tvrd kao
kamen i Emily je skoro pa mogla osjetiti kako mu krv cirkulira.

Grady je zarežao, posegnuo je za njenom rukom kako bi je maknuo. ”Ne mogu

više podnijeti, anđele.”

„Dopusti mi. Molim te,” molila ga je, imala je potrebu da ga učini sretnim kao
što je on nju učinio sretnom. ”Ali moraš biti jako miran,” ona ga je zadirkivala. ”Ne
smiješ se ozlijediti.”

„Bebo, već sam bolan, ali ne zbog proklete rane. Upravo sada želim biti duboko
u tebi. Želim biti zakopan u tebi, u tvoju vrućinu, sve dok ne izgorim.”

Napravila je jedan korak unazad te je klizila rukom po njegovim prsima, osjetila

je pod prstima kako mu se zatežu mišići. ”Moraš se smjestiti za ovo,” ona mu reče
promuklim glasom dok je pratila svoju ruku te se spustila na koljena.

„Emily. Ne,” on reče tihim izmučenim glasom.

Njena ruka je i dalje klizila e dok je njen jezik palucao njegov ljubičasti glavić.
”Ne?” Ona ga upita.

„Oh, jebote da,” on bolno uzdahne.

Smiješeći se, uzela ga je u svoja usta te ga je duboko usisala, zbog čega je Grady
zarežao te je ona ponovila svoj potez. Povlačila je svoj jezik po njegovoj dužini te ga je
uzela toliko duboko koliko je mogla podnijeti. Njene ruke su se pomicale, željele su
dirati njegovo tijelo, napokon je smjestila svoje prste na njegovu guzu žestoko je
uzimajući u svoje ruke dok ga je proždirala.

„Jebote. Jebote. Jebote,” on zareži. ”Ovo je tako jebeno dobro. Neću dugo.”

Njegovi kukovi su se počeli nabijati, a jedna njegova ruka je završila u njenoj

mokroj kosi, vodeći njenu glavu dok je otvarala svoja usta koliko god je mogla,
pokušavajući uzeti njegov kurac još dublje. Njeno grlo se stezalo sa svakim pritiskom,
masirajući njegov kurac, zbog čega je Grady zarežao. Njeni nokti su se zabili u njegovu
guzu, zabijajući ga još jače sa svakim usisom.

„Dušo… Jebote… Ne mogu… Svršit ću ti u usta,” zarežao je isprekidano.

To je ona i htjela. Htjela ga je okusiti, a njena glad za njim je bila bijesna.

Sisala je jače i brže, osjetila je kako se trese prije nego je ispustio svoju toplinu
niz njeno grlo, klizila je u nju dok je on uzdisao, zabacila je glavu te je ispustila
zadovoljavajući uzdah ekstaze.

Imao je oštar okus, pomalo slan i tako potpuno kao Grady.

Protestirala je kada ju je podigao prije nego se i ona sama uspjela podignuti na

noge, nije htjela da on išta diže. Izbrisao je njene brige te ju je strastveno poljubio i
prislonio na svoja prsa. Ponovno ju je ljuljao, kao onda kada je ona svršila.

Emily nije znala koliko dugo su tako stajali, njihova tijela su bila uljuljana, a
njihove duše su pjevale. Jedino što je znala je to da je jako sretna i da je pored Gradyja
bila upravo tamo gdje je trebala biti. Mislila je da ona došla u Amesport, ali s Gradyjem,
Emily je pronašla svoj pravi dom.
 „Želiš li mi reći što ti se dogodilo na zabavi?“ Upita Emily tiho u mraku, njezino
tijelo prekriveno je Gradyjem u njegovom ogromnom krevetu.

„Upucan sam“, odgovorio je ozbiljno, dok je njegov bariton vibrirao u njenom

uhu. Znala je da se on izvlači. Znao je točno o čemu ona govori.

„Prije toga. Tvoj napad panike ”, rekla je strpljivo.

„Ne volim zabave“, rekao je neodlučno, gladeći joj kuk rukom.

„Više je od toga. Ali ako ne želiš podijeliti sa mnom, to je u redu”, rekla mu je

tiho. Možda je završila poslovni studij, ali je imala znanja iz psihologije. Prepoznala je
napadaj panike.

„Nije da ne želim sve podijeliti s tobom. Jednostavno nisam stvarno siguran kako
to objasniti“, nevoljko je priznao, puštajući dug, muški uzdah. „Kad sam bio mlad,
prilično sam mucao.“

„Mnogo djece muca. I očito si to prerastao.“ Ali ona je znala da to vjerojatno nije
bilo lako. „Djeca ponekad mogu biti brutalna. Zadirkivali su te?“

„Da. Ali nije bilo toliko zadirkivanja u školi. Bilo je kod kuće.“

„Braća i sestre?“ zbunjeno je pitala.

„Moj otac“, rekao je Grady, grubim glasom. „Bio sam Sinclair, ali Sinclair ne bi
trebao imati bilo kakav nedostatak. Nikad nisam uspio izgovoriti riječi, i otac me
smatrao glupim. Nikad nije propustio dan da me nije podsjetio da ja nisam sin kojeg je
želio. Trebao sam biti socijalan, jedan od Sinclair elite. Nisam bio. Bio sam računalni
štreber. Nisam baš volio njegov posao. A nisam ni imao želju biti dio njegova društva.
Ništa od toga nije bilo stvarno.“

Emilyno srce osjećalo se kao u škripcu, vidjevši vizije mladog Gradyja,

osjećajući se kao da se nikada neće moći mjeriti sa strogim očevim standardima. „Ali ti
si genije“, tvrdila je. „Pogledaj sve što si postigao.“

„Nije važno. Nisam bio poput njega. I nije mislio da sam pametan. On je mislio
da sam pokvaren. Iako sam na kraju prerastao svoje mucanje, nikad me nije doživljavao
kao osobu, samo kao idiota.“

Nesigurna želi li to znati, neodlučno je upitala: „A stvar sa zabavama?“

„Mi smo svake godine imali Sinclairov godišnji božićni domjenak, događaj na
kojem je svaki Sinclair morao prisustvovati. Moj je otac bio alkoholičar i sve nas je
verbalno zlostavljao kad je pio. Budući da nije mogao polagati pravo na mene ili prihvati
me kao svog sina, činio je sve da me ponižava svake godine, pokazujući svojim bogatim
prijateljima da me se odrekao, čineći me obiteljskom šalom. I gotovo je svaki od njih
pristao na to, smijao se meni, kretenu Sinclairu. Pretpostavljam da je u redu imati crnu
ovcu u obitelji, ali on nije mogao prihvatiti da sam dio njegove obitelji. Nije se imao
čime ponositi.“ Duboko udahnuvši, završio je: „Uvijek sam bio... drugačiji.“

„Drago mi je da si drugačiji. Bolje je nego biti njegova pijana kopija“, žestoko je

rekla Emily. „Nije ni čudo što si zamrzio Božić. Jeste li uopće slavili kao obitelj?“

„Samo zabavu“, priznao je Grady. „Mi smo bili Sinclairi“, rekao je kao da je to
sve objašnjava. „Ukrašavali smo zbog zabave.“

„Gdje su sada tvoji roditelji?“ pitala se jer ju je zanimalo može li zadaviti njegova
oca jer je takve strahove i nesigurnosti usadio u nevinog dječaka.

„Moj otac je mrtav. Preminuo je odmah nakon božićne zabave kad sam imao
osamnaest godina. Moja se majka ponovno udala i preselila u Europu. Gotovo je ne
viđamo. Mislim da smo bili dio njezinog života koji ona želi zaboraviti. Mislim da nikad
nije bila sretna“, razmišljao je Grady.

Emily je odahnula. Nije željela počiniti ubojstvo, i da je bila u istoj sobi kao i
njegov otac alkoholičar, možda bi bila u iskušenju. „Jesi li blizak s braćom i sestrama?“
 „Koliko možemo biti bliski s obzirom da nikad nismo zajedno“, rekao je tiho.

Imala je osjećaj da su svi patili zbog odrastanja u domu s vrlo malo ljubavi i ocem
alkoholičarem s kratkim fitiljom. „Kako si ispao tako poseban?“ tiho je upitala.

„Misliš drugačiji?“ pitao je zbunjeno.

„Ne... poseban. Izvanredan. Nevjerojatan.“

„Misliš da jesam? Čudan sam“, rekao je Grady nonšalantno.

„Nisi čudan. Donirao si smiješnu svotu novca Centru kada bi ga spasio mnogo
manji iznos. Znam da nećeš priznati, ali tebi je stalo do tamošnjih programa. Ti si čovjek
kojeg je sam Bog poslao jer se pojavio idiot koji je ukrao donacije. Potrudio si se da mi
nabaviš božićno drvce iako ne voliš Božić. Nevjerojatan si“, odlučno je odgovorila
Emily. „I nemoj nikad reći da nisi. Ti si jedinstven muškarac.“

„Je li to dobro ili loše?“ upitao je, zvučeći pomalo zabavljeno. „Jedinstven zvuči
kao drugačiji.“

„Nije. I mislim da si divan“, odlučno je odgovorila. „Poseban si, Grady.

Jednostavno to ne vidiš. Sjajan si, ljubazan, dobročinitelj...“

„Asocijalan, iritantan i zvijer iz Amesporta?“ on je dodao.

„Nitko od nas nije savršen, a jedini razlog zbog kojeg su ljudi to rekli je taj što te
nisu poznavali“, odgovorila je Emily uz oduševljeni smijeh. „Bojim se da ćeš sada
živjeti sa svojim dobrim djelima jer si ispao lokalni heroj.“

„Stalo mi je samo do tebe. Želim biti tvoj heroj”, odgovorio je nadajući se.

Pažljivo se okrenula, pokušavajući ne pritiskati njegovu ranu. Obgrlivši ga

rukama oko vrata, pomilovala ga je po kosi, a srce joj je zatreperilo dok je naslanjala
obraz na njegovu grubu čeljust. Grady je bio i više nego njezin junak. Postao joj je sve,
ali ona je jednostavno odgovorila: „Jesi. Vjeruj mi... definitivno jesi. Vjerojatno si spasio
moj život.“ Lagano ga je poljubila u čelo, poželjevši da može izbrisati bol iz njegova
djetinjstva. Nije mogla, ali mogla ga je pokušati naučiti da njegova prošlost nije morala
definirati njegovu budućnost.
 „Znaš li onu staru kinesku poslovicu... Ako nekome spasiš život, odgovoran si za
to zauvijek“, odgovorio je zadovoljno.

„Ne brini. Neću se držati za to“, lagano je komentirala.

„Želim da se držiš za to. Zauvijek”, rekao je pospano umotavajući svoje ruku oko
njenog struka samo malo čvršće.

Emily nije bila sasvim sigurna kako odgovoriti. Srce joj je poskočilo, ali nije
željela previše analizirati ono što je rekao. Bio je povrijeđen, iscrpljen, i pod utjecajem
tablete protiv bolova koju je popio prije nego što su uskočili u krevet.

Bolje je ako ništa ne kažem. Tada se neću opeći. Opet.

Bilo je to kukavički, i ona je to znala, ali sve je bilo tako stvarno i tako
nevjerojatno intenzivno s Gradyjem. Željela je biti spremna, jer bol gubitka veze koju
su stvarali vjerojatno bi je ubila. Iscrpljeni, zašutjeli su i napokon zaspali.

Grady je otkrio dosta novih stvari o Emily Ashworth tijekom sljedećih nekoliko
dana. Saznao je da voli božićne pjesme, a ona je pjevala potpuno neskladno s melodijom.
Ali njezin je entuzijazam nadoknadio to što je bila pomalo neobična, pa mu je bilo
prilično preslatko. Njezin Božić kolačići nisu bili s ovog svijeta, a ona ih nije mogla
napraviti dovoljno brzo. Pokušala je sakriti neke, ali Grady ih je našao i odmah ispraznio
zdjele, šuljajući se u kuhinju kad nije gledala i jeo ih kao da ih prije nikada nije imao za
Božić. Imao je... prije nekoliko godina... ali nisu bili ukusni kao Emilyni. Također je
saznao da je plakala zbog božićnih filmova. Ispričala mu je je da ih voli, i oni ju tjeraju
na plač. Ono što je nazvala sretnim suzama, zapravo nije bilo nešto što mu je bilo
poznato. Zašto bi netko plakao kad je bio sretan?

Rana mu je zacjeljivala, ali nedovoljno brzo. Grady proživljava tu prvu noć pod
tušem s Emily iznova i iznova u mislima, njegova potreba da se zakopa u nju je poput
opsesije. Šetao je uokolo uz stalnu erekciju, ali Emily mu je zabranila sve fizičke
aktivnosti pa je on bio u neprekidnom stanju frustrirane požude.
 Ipak, bili su to najsretniji dani kojih se mogao sjetiti. Raditi najjednostavnije
stvari s Emily bilo je posebno. I što je više vremena provodila u njegovoj kući i u
njegovom životu, sve je više znao da je nikad neće pustiti. Nije mogao ni pomisliti da je
više nema u svom životu. Pomislio je na nju kao na vlastitog božićnog anđela. I sletjela
je na njegov prag.

Bila je njegova... jednostavno to još nije shvatila. Dovraga, čak je radi nje zavolio
Božić. Sad mu je to najdraži praznik, obrisala je njegova sjećanja na prošlost. Sve stvari
je radila samo iz radosti, nikad ne očekujući ništa zauzvrat.

Grady je na trenutak podigao pogled s računala da promatra Emily kako sjedi na

podu svog ureda, sređujući kutije s papirima. Odjevena je u traperice i jarko crveni
pulover, bila je apsolutno očaravajuća. Kod Emily, nije ga privukla jedna osobina... Ona
je bila cijeli paket. Na njoj nije postojala niti jedna jedina stvar koja ga nije potpuno
fascinirala. U redu... njezina tvrdoglavost ga je povremeno izluđivala, ali čak i
iznervirani pogledi koje mu je uputila bili su vraški slatki. Promatrao joj je lice dok je
mijenjala razne izraze: iritaciju, zbunjenost, koncentraciju i konačno ushićenje kad je
nešto smislila.

Morao se suzdržavati kako se ne bi izvukao iz svog stolca i imao ju točno tamo

na podu. Osjećao je mali okus njezine slatkoće, ali to nije bilo dovoljno. Nije mu dala
više od poljupca, njezin strah da ga ne povrijedi je svaki put natjera da se povuče. Nije
bilo slađeg zvuka od uzbudljivih malih zvukova i jauka koji su joj pobjegli s usana kad
je bila na vrhuncu. Gledati ju bilo je najbolje iskustvo u njegovom životu i želio joj je
vidjeti lice kad je duboko u njezinoj vrućini, gubeći se u njenoj mekoći dok ju udara
orgazam.

Grady nije bio siguran koliko još može čekati. Gledajući je, bilo je mučenje, a
posao je bio nemoguć, iako je pokušavao riješiti neke stvari na trenutnom projektu. Kad
je bila blizu, želio je gledati samo nju. Ako nije, želio ju je potražiti. Bio je prilično
sjeban.

„Kako milijarder može biti toliko neorganiziran?“ rekla je rastreseno, prebirući

drugu kutiju papira, skupljenih obrva u neodobravanju. „A zašto stvaraš ove sjajne
tvrtke samo da ih rasprodaš?“
 Grady se nasmiješio, znajući da ju je njegov sustav arhiviranja izludio - u osnovi
jer ga nije imao. „Volim ih stvarati, ali ne volim njima upravljati. Kad sve posložim,
spreman sam započeti drugi projekt.“

Pogledala ga je namršteno. „Ali svaki posao koji si započeo postao je velika

internetska senzacija.“

Grady slegne ramenima. „Dobro ulažem, ali nisam socijalan i ne znam

komunicirati s ljudima.“

„Na čemu sada radiš?“ pitala je znatiželjno, povlačeći drugu hrpu papira iz kutije
i položivši je sebi u krilo. Bila je odlučna da sve organizira.

Uz njegovu povijest i osobnost, to vjerojatno nema smisla, ali on je odgovorio:

„Na novoj web stranici – društvenoj mreži.“

Na trenutak je šutjela dok je zurila u njega, vjerojatno pokušavajući shvatiti je li

doista ozbiljan. „Zašto?“ upitala je neodlučno.

Grady slegne ramenima. „Jer pretpostavljam da mogu. Oni koji nisu

socijalizirani, razvijaju web stranice društvenih mreža.“

Pogledala ga je s nevjericom, a onda prasnula u smijeh, njeni oduševljeni krikovi

koji su odjekivali velikom sobom. „Oh, Grady, sjajan si. I tvoja je komunikacija u redu.
Jednostavno nikad nikome ne daješ do znanja da postojiš. Postoji li nešto što ne možeš
učiniti?“ Još uvijek se držala trbuh i jedva dolazila do daha od napadaja smijeha.

Ševiti se s tobom. Jedino što je želio, izgleda da nije mogao ostvariti.

Glasno, on je rekao: „Očito ne mogu.“

„Mislim da nije stvar u nesposobnosti - ti očito jednostavno ne želiš to učiniti“,

odgovorila je, a njezin ga je skeptičan pogled izazvao.

„Papirologija je dosadna i zamorna“, odgovorio je obrambeno.

„Pa onda što... izradiš stranicu, prodaš ju, i samo baciš ugovore i sve ostalo u
kutiju kad završiš?“

Uhvaćen sam.
 Grady se nelagodno vrpoljio, jer zaista, bila je prilično prokleto blizu istine.
„Naravno da ne“, rekao je razdražljivo. „Također položim ček, ili prenesem novac s
deviznih računa u svoju banku.”

„Grady Sinclair, mogu pratiti tvojih zadnjih pet godina rada iz nereda u ovim
kutijama”, rekla mu je zlokobno. „Ali ništa od toga nije organizirano.“

„Porezne stvari nalaze se u računalu“, tvrdio je, počinjući uživati. Očito je

njegovo vođenje evidencije vrijeđalo njezinu ultraorganiziranu osobnost.

„Znaš li uopće koliko novca trenutno imaš?“

Grady se nasmiješio. „Puno.“ Imao je financijskog menadžera koji ga je

informirao, ali iskreno nije znao točan saldo svojih računa svaki dan. Zbog toga je plaćao
najbolje ljude da rade za njega. „Povremeno pogledam, a iznos se uvijek povećava, pa
to je dobro, zar ne? „ U redu... malo joj je lagao, ali volio je gledati njezine reakcije.

Emily je frustrirano bacila ruke u zrak. „Ali što ako nisi pravilno investirao? Što
ako ti može ići bolje... ali ne ide jer ne pratiš te stvari?“

Bože, volio je promatrati njezin tvrdoglavi, zaštitnički pogled. Emily je

pokušavala paziti na njega, a srce mu se vinulo u vis. Zabrinuti pogled njenog lica je
dopro do njega. Ustao je i prišao mjestu gdje je ona sjedila i stavio prijenosno računalo
pokraj sebe. Držeći računalo jednom rukom, prijavio se na web mjesto i predao joj
računalo. „Moj portfelj je u redu. Uvjeri se sama.“

„Nije tako sjajan“, gunđao je Grady, znajući da laže. Jason je bio jedan od
najinteligentnijih ljudi koje je poznavao, ali nije namjeravao priznati kad je Emily imala
taj sanjivi izraz lica.

„Ne radi osobne portfelje. Ne treba. Već je vrijedan milijardi, zlatni genije u
svijetu ulaganja. Znam, ti si bogat čovjek. Hm... u redu... stvarno bogat, ali ne radi
potrfelje za druge. Već je bez toga nevjerojatno bogat. Išla sam u poslovne škole. Nekad
sam proučavala njegove strategije ulaganja. I on je tako mlad.“

„Iste je dobi kao i ja“, odgovorio je Grady, ne želeći više razgovarati o Jasonu.
Emily je izgledala previše zaneseno i to ga je iritiralo.
 „Kako ga poznaješ?“

„On je moj prijatelj. Poznajem ga od djetinjstva“, gunđao je. „Pa pretpostavimo

da misliš da je i on prekrasan?“ Većina žena je to mislila, i i nikad mu to nije smetalo,
ali ga je sada mučilo.

„Ne. Nikad ga nisam upoznala, ali koliko sam vidjela na slikama, nije mi
privlačan. On je nevjerojatno dobar s investicijama”, odgovorila je, ustajući.

„Misliš da nije vruć?“ pitao je Grady s nevjericom.

„Ne“, odgovorila je tiho, dok su joj se bokovi njihali kad se približavala Gradyju.
„Previše je lijep, gotovo previše savršen. Više volim visoke, tamne zvijeri koji daju
izdašne donacije u dobrotvorne svrhe i nisu opsjednuti svojim novcem.“ Sagnula se i
nježno ga poljubila, zadržavajući se tek toliko da ga izludi.

Njezin ga je miris opio, a njene usne su imale okus slatke kave i grijeha. Polako
se odmaknula i naslonila čelo na njegovo. „Nevjerojatan si, Grady Sinclair. Milijune
doniraš u dobrotvorne svrhe. Mislila sam da je donacija Centru bila nevjerojatna, ali to
stalno radiš, zar ne? Vidjela sam neke potvrde, a imam osjećaj da ih ima još puno.“

Grady je slegnuo ramenima i teško progutao slinu prije nego što je odgovorio.
„Ne trebam novac. Ovo je sve za dobre svrhe.“

„Našla sam muškarca koji milijune potiho donira u dobrotvorne svrhe, a da ne

želi da ljudi znaju koliko je zaista velikodušan, i još je nevjerojatno vruć”, rekla je
šapatom.

Upravo u tom trenutku Grady je želio donirati većinu svog bogatstva kako bi ga
Emily smatrala još vrelijim. Kriste! Ako uskoro ne uđe u ovu ženu, izgorjet će.

„Jesi li stvarno mislio da sam zagrijana za tvog prijatelja? Jesi li... ljubomoran?“
pitala je polako, kao da ne vjeruje da je moguće.

„Da“, odmah je odgovorio. „Možda mi je prijatelj, ali htio sam mu otkinuti glavu
jer sam mislio da ga želiš. Plaši li te to?“ Iskreno, nekako je plašilo njega.

Gubim jebeni razum. Sviđa mi se Jason. Dobar je momak. Čim je Emily

spomenula da mu se divi, bio sam ga spreman izgubiti.
 „Ne. Jednostavno nikad nisam imala tipa koji me toliko želi“, ona odgovori
drhtavim glasom.

„Ja te želim“, zarežao je, uhvativši je oko struka i spuštajući u svoje krilo.

„Oprezno“, prekorila ga je, pokušavajući mu se otrgnuti iz krila. „Još uvijek nisi

ozdravio. Pusti me.“

Htio joj je reći da ga ona liječi. „Prvo me poljubi“, zahtijevao je provlačeći ruku
kroz njenu kosu, ali čekajući da ga prva poljubi jer je želio vidjeti želi li ona biti tako
blizu njemu kao što on želi biti blizu nje.

„Ne želim te povrijediti“, rekla je nervozno.

„Onda je bolje da požuriš i poljubiš me, ili ću puknuti ovdje na ovoj stolici.“

Sranje, bio je očajan i trebalo mu je malo povezanost s njom upravo sada. Njegov
kurac je pokušavao izaći iz traperica, i znao je da je mogla osjetiti kako se privija uz
njeno dupe. „Ostani ovdje i pusti me da ti grijem dupe”, rekao joj je osorno, vršeći blagi
pritisak na stražnji dio njezine glave. „Poljubi me.“

Emily je gricnula usnu, kao da razmatra rizike i koristi. „Jesi li siguran da si

dobro?“

„Umirem“, zagrmio je. „Poljubi me ili me ubij.“

Emily se zahihotala i hrabro spustila usta na njegova.

 Zaljubljena sam u Gradyja Sinclaira.

Emily je znala što osjeća prema Gradyju sa sigurnošću koja je bila zastrašujuća.
Nije bilo pitanje je li to istina, ili nije postojala bilo kakva neodlučnost je li ta ljubav
prava. Jedno drugo su poznavali jako kratko, ali on ju je imao od trenutka kada joj je
pomogao na trijemu i očistio naočale za nju bez ikakvog razmišljanja. On joj je ukrao
srce s tom jednom beznačajnom, ali pažljivom gestom, i padala je sve dublje i dublje
dok je svaki djelić Gradyjeve zagonetne ličnosti dolazio na svoje mjesto.

Zaista, nije bio tolika misterija. Bio je čovjek koji je pratio svoju savjest, vodio
život na svoj način i onoliko koliko mu je trebalo za vlastitu sreću, i pružao drugima jer
je to želio raditi. Bio je usamljen, ne zato što je volio samoću, već zato što se bojao da
neće biti prihvaćen. Osjećao se drugačijim cijeli svoj život.

Emily mu je željela pružiti sve što mu je potrebno, ali se bojala. Ako bi dala
Gradyju sve, onda joj ništa ne bi ostalo, nijedan djelić sebe koji bi mogla sastaviti.
Voljela ga je, a on je imao moć da je uništi ili da je učini nenormalno sretnom. Emily je
znala da s Gradyjem nema ništa između. Bilo je sve ili ništa.

Pokušala je isključiti svoje misli, otišla je u dnevnu sobu i uključila Božićno

drvce koje su ona i Grady zajedno ukrasili. Bila je Božićna večer, i njihova večera se
zagrijavala, sve je završila - uključujući i ogromnu puricu na kojoj je Grady inzistirao,
govoreći joj da će pojesti i ostatke. Nijedno od njih nije pričalo što će se dogoditi nakon
Božića. Izgledalo je kao da su se oboje bojali da će balon sreće koji ih je okruživao
puknuti istog trenutka.

Telefon je zazvonio, uplašivši Emily. To je Gradyjev fiksni telefon, koji je

zazvonio jednom prije nego što je stigla do njega.

Hodajući do kuhinje, pitala se treba li se javiti. Grady je otišao u Portland, rekao

joj je da ima sastanak, ali da će se vratiti do večere.

Mogao bi biti Grady. Možda će kasniti. Javi se.

Broj na ekranu je bio privatan pa se javila, prilično sigurna da je Grady.

„Pozdrav,“ rekla je oprezno.

„Gdje je Grady? I tko si ti?“ težak ženski glas je pitao Emily.

„Žao mi je. On nije ovdje. Mogu li mu prenijeti poruku?“ Bilo joj je neugodno i
pomicala se s na nogu, želeći samo da prekine vezu.

„Tko je to?“ ženski glas je inzistirao prilično neprijateljski.

„Ja sam Emily. Ovdje sam da posjetim Gradyja za Božić,“ oklijevajući je

odgovorila, ne želeći naljutiti Gradyjeve prijatelje ili poslovne suradnike. „Mogu li mu
reći tko je zvao?“ opet se raspitala.

Emily je čula gadan zvuk prije nego što je žena odgovorila: „Ja sam Hope
Sinclair. Gradyjeva žena. Gubi se iz moje kuće.“ Linija je zamrla s glasnim, odlučujućim
klikom.

Ruke su joj se tresle, Emily je bacila telefon nazad na stalak. Srce joj se tako
ubrzalo, da je mogla osjetiti pulsiranje u cijelom tijelu, brzo je isključila sve grijače na
peći.

Moram otići. Moram otići.

Osjetila je potrebu za bijegom, adrenalin joj je preplavio tijelo.

Nikada ga nisam pitala ima li nekoga. Samo sam pretpostavila da nema.

 Nikad se nije govorilo da Grady ima ženu, ali tko je išta znao o Gradyju
Sinclairu? Držao se izolirano, a ona je možda puno putovala. Ili su možda rastavljeni.
Ali on joj je trebao reći.

Bol joj je parala tijelo, izazivajući joj skoro dvostruku agoniju. A s bolom je došla
sramota. Ljubila je muža druge žene, bila intimna s njim.

„Oh, Bože,“ prošaptala je mučno.

Ne. Ne. Ne.

Emily nije mogla disati, nije mogla misliti, ne želeći ništa više, samo otići iz kuće.
Trebao joj je zrak, trebala je očistiti svoj vrtlog misli - nijedna od njih nije dobra, nijedna
od njih racionalna.

„Neee!“ jecala je, dok je otvarala ulazna vrata, obula je patike i pobjegla.

Bilo je snijega po zemlji, ali ga je ignorirala, trebalo joj je da se udalji od boli

koja ju je sjekla na komade. Bilo je hladno, ali ona će biti dobro ako nastavi trčati, samo
da se nastavi kretati. Možda bi mogla pobjeći od agonije Gradyjeve izdaje.

Ne znaš istinu. Ne donosi prebrzo zaključak.

Racionalni dio nje rekao joj je da nije moguće, ali prokletstvo, srce ju je boljelo,
oči su je pekle od suza, potok se slijeva niz njeno lice.

Zašto mi nije rekao?

Stala je na obali, bez daha i nadanja. Išla je niz dok za pecanje i bila tamo satima.
Bilo je vrijeme da bude čvrsta. Stojeći na kraju doka, gledala je u bućkanje oceana. Zvuk
valova koji udaraju su malo smirili previranje emocija koje su je odjednom udarile.

Bol.

Izdaja.

Strah.

Praznina.

Očaj.
 Emily je vjerovala Gradyju svojim životom, nikad nije mogla zamisliti da bi
sakrio tajnu koja bi je uništila.

Kako me gledao, kako me tretirao… zar je sve bila laž?

Stvarno je morala otići prije nego se Grady vrati. Dio nje se želio sukobiti s njim,
ali je znala da joj treba vremena. Bila je histerična, iracionalna. Trebala je smiriti misli
prije razgovora s njim, ili će se pogubiti.

Okrenula se da ode, znajući da treba otići kući i biti sama, kad joj je stopalo
proklizalo duž ledene površine, čineći da izgubi ravnotežu u potpunosti. Kao na dugom
toboganu, njena izlizana patika pokrenula ju je bočno, i ona je udarila u uskomešane
valove, sa strašnim vriskom.

Grady je stigao u trenutku kada je čuo Emilyn zastrašujući vrisak.

Prateći njene tragove u snijegu kada je otkrio da nije u kući, trag ga je odveo na
dok. Na njen očajnički krik trznuo je glavom prema drvenoj strukturi, i prije nego što se
stigao zapitati što prokleto radi na doku, ona je pala.

„Sranje!“ očajno je škripnuo, gledajući kako cijeli njegov život pada u vodu
znajući da ne može biti više od par stupnjeva.

Bacio je jaknu i duksericu u trku i skočio u vodu, hladnoća mu je oduzimala dah,

ali on je ignorirao probadanje. Jedina misao mu je bila da dođe do Emily.

Ona se kretala brzo prema jednom od dokova, držeći se za drvenu strukturu, dok
su je valovi udarali.

„Prokletstvo, što to radiš?“ Grady je vikao kroz buku udarajuće vode. „Moraš
izaći iz vode.“

Isuse Kriste što je bilo hladno. Znao je da nijedno neće preživjeti ukoliko ne izađu
iz vode.

„Stopalo mi se zaglavilo,“ vrištala je. „Izlazi iz vode, Grady.“

 Grady je mogao vidjeti njenu borbu, glava joj je išla ispod pokušavajući se
osloboditi s onim što je imala nadohvat ruke.

„Izađi iz vode, dupe moje,“ izronio je, zaronio je ispod valova i pratio njene noge
svojim rukama, drugom rukom se držeći oko stupa da bi uspio pobjeći s njom od valova.

Dok je bio star i vremešan i njeno stopalo se zakačilo za jednu dugu dasku, koja
se držala za šaraf koji je čuvao njene cipele od bijega. Zgrabio joj je nogu čvrsto,
pomičući je u poziciju gdje ju je mogao osloboditi, izlazeći na površinu po zrak. Nije
gubio dah u pokušaju da govori. Zgrabio je Emily oko struka i pokrenuo je prema obali
ispred njega. Dok nije bio dugačak, a valovi su pomogli, bacajući ih na obalu s malo
truda.

Znajući da moraju biti topli i suhi, pokupio je Emily, umotao je u svoj suhi kaput,
i potrčao prema kući, ignorirajući bol dok mu se krvotok vraćao u njegovo nespretno
kretanje. Stisnuo je vilicu odlučno, krećući se što je brže mogao, držeći Emily čvrsto uz
sebe.

Moram je ugrijati. Ona se čak i ne trese. Hipotermična je.

Nije stao nijednom kada je ušao u kuću kroz vrata. Popeo se uz stepenice i stavio
Emily u stolicu u njegovoj sobi, i mahnito je počeo skidati. Pogled joj je bio prazan,
skoro kao da je u šoku. Grady joj je potrgao odjeću, očajnički je skidajući s nje. Jednom
kad je bila gola, zgrabio je ručnike da joj suši tijelo i kosu, brzo je stavio u krevet i počeo
gomilati deke na nju. „Bit će ti toplo za par minuta, dušo. Bit ćeš dobro.“ Znao je da
govori više sebi nego njoj, pokušavajući se uvjeriti da je sigurna. Tijelo joj je počelo
drhtati, i zubi su joj cvokotali, što je bio dobar znak. Temperatura joj se podizala.

„Grijem se,“ ona mu je rekla drhteći ispod deka. „Dobro sam.“

Uopće nije izgledala dobro, ali njene oči su pogledale u njega s krivicom koju
nije mogao ignorirati. Užurbano se skidao, njegovo tijelo je počelo drhtati, reakcijom
kojom je znao da će podići temperaturu tijela, ali bilo je prokleto neugodno.

Nakon što je koristio ručnike da se osuši, skliznuo je ispod gomile prekrivača.

Sumnjao je da ima puno topline u tijelu, ali je povukao Emily u svakom slučaju, pitajući
se bi li joj mogao dati toplinu koju ima u tijelu kroz čistu snagu volje.
 Grady ju je držao uz sebe, zatvarajući oči u olakšanju kad je osjetio da drhte
zajedno, dok su im se tijela zagrijavala.

Što da nisam došao? Što da sam stao još jednu stanicu? Bi li Emily umrla tamo,
u nemogućnosti da se oslobodi?

Drhtaj mu je prošao kroz tijelo, ali to nije imalo veze s temperaturom tijela.

„Što da sam te izgubio? Prokletstvo, što si radila tamo? Dok nije siguran ni ljeti.“
Glas mu je bio težak i očajan.

Zubi su joj još cvokotali kada je odgovorila: „Još uvijek imaš ženu,“ a onda je
prošlo kroz nju, pokušavajući se udaljiti od njega.

Grady ju je stegao, ne puštajući je da pobjegne. „Što? O čemu ti? Pričaj sa

mnom.“ Možda je patila više nego što je mislio, zato što je govorila totalne gluposti. Ali
tijelo joj se smirivalo, i tresla se samo malo sada, a njegovo je prestalo u potpunosti.

„Hope Sinclair,“ rekla je s malo više snage. „Tvoja žena.“ Prekrila je njegova
prsa, pokušavajući se udaljiti od njega. „Kako si mogao, Grady? Kako si me mogao
ljubiti i ponašati se kao da ti je stalo do mene, a imaš ženu ušuškanu negdje? Je li ovo
sve bila neka bolesna igra za tebe? Bila sam zaljubljena u tebe, kopile!“ Emily se prestala
boriti, suza su je pekle, tijelo joj je počelo jecati sa svakim udarcem srca.

„Prestani. Emily. Prestani plakati. Kriste! Nije mogao podnijeti da je gleda

ovakvu. Srce mu je htjelo iskočiti iz prsa. „Nemam ženu. Hope je moja sestra. Je li zvala
dok sam bio odsutan?“

„Da. Rekla je da je tvoja žena,“ šmrkala je, jecajući. „Zašto bi to rekla ako nije
to?“

Grady je pukao. Prizor Emily u suzama ga je raspametio. Dokotrljao je Emily uz

sebe, zarobljavajući ju da ne može pobjeći. „Zato što ona zna da Jared šalje žene koje ja
ne želim. Prije mi je pomagala govoreći da je moja žena, da se otarasim nekoliko njih,
koje nisu prihvatile ne kao odgovor.“ Volio je sestru i cijenio je što ga je uvijek štitila
od neugodnih scena, ali ju je želio zadaviti jer nije prvo provjerila s njim.
 „Znači, nisi oženjen? „Emily ga je pogledala po prvi put, njen izraz je bio ranjiv
i potresen.

„Ona je moja sestra i volim je nezamislivo, ali mislim da je biti u braku s njom
svuda u svijetu nezakonito,“ žestoko je zarežao. „Jebeno sam opsjednut tobom, ili nisi
to još uvijek shvatila? Mislim na tebe svaki prokleti trenutak kada sam budan, a sanjam
te dok spavam. Ne postoji nitko drugi. I nikada neće biti. Mislim da sam to znao, onog
trenutka kada sam te vidio u snijegu na svom pragu. Ti si moja, anđele. Trebam te više
od ičega na svijetu. Molim te, nikada me nemoj ostaviti. Ikad.“ Glas mu je vibrirao s
emocijama, oči su mu predugo gorjele s vatrom. Gradyja više nije bilo briga što ga Emily
emocionalno posjeduje. On joj se već dao i mogla je raditi s tim što god želi. Bio je njen.
I pripadala mu je.

„Nitko te nikad neće voljeti kao ja, ili brinuti o tebi koliko i ja. Ostani sa mnom,
Emily. Trebam te.“

Grady je mogao osjetiti da će mu srce iskočiti dok je čekao da mu odgovori.

Reci da. Reci da i nikada više ne želim Božićni poklon sve dok sam živ.

Oči su joj bile svijetle od suza dok je klimala i mrmljala: „Volim te, Grady
Sinclair.“

Grady je čuo taj odgovor kao da, zato što je to želio, i to je bila najslađa potvrda
koju je ikada čuo. Upravo sada, to je bila jedina stvar koju je želio čuti. Spustio je glavu
i poljubio je.
 Emily mu se otvorila u trenutku kada su njegove usne dotakle njene, trebajući da
joj oprosti što je sumnjala, što ga je optužila kada je bio nevin. Stavila je sve svoje isprike
u svoj poljubac, dajući Gradyju sebe u potpunosti. Držao joj je ravnotežu od momenta
kad ju je upoznao, njena uobičajena racionalnost je izletjela kroz prozor. Nije bilo
moguće jasno analizirati što osjeća prema Gradyju. To je kao da su njihove duše
isprepletane, i ona je sada znala da je cijela. Otkad ga je srela Gradyja, on je ispunjavao
sve pukotine na njenoj duši.

Njeno jednom ohlađeno tijelo gorjelo je u plamenu dok ju je Grady ljubio kao
opsjednut muškarac, jezik mu se povlačio i onda ulazio ponovo s još više snage,
zahtijevajući sve od nje.

Da. Da. Da.

Njegovo veliko tijelo se našlo iznad nje, stenjući u njegovom zagrljaju, rukama,
pokušavajući ga svuda dohvatiti. Mišići su mu se napinjali pod njenim prstima dok mu
je mazila leđa i zahvaljivala na njegovom čvrstom dupetu, očajnički ga želeći primaknuti
bliže svojoj pičkici. Izvukla je usne iz njegovih, očajnički ga moleći, „Molim te, Grady.
Trebam te.“

„Nedovoljno,“ Grady je oštro odgovorio. „Ali hoćeš.“

Podigao joj je obje ruke iznad glave, onda je vodio svoj jezik duž osetljive kože
na njenom vratu, gricnuo joj ušnu školjku prije nego što je dodao: „Trebalo mi je trideset
i jednu godinu da dobijem Božićno čudo, a ti si toga vrijedna. Sada želim uživati,“ rekao
joj je promuklo.

Bez nade, podigla je kukove, pičkica joj je natopljena, osjećajući njegov tvrd
kurac tako blizu, ali nedovoljno blizu. „Uživaj kasnije. Sada me jebi,“ stenjala je, očajna
osjetiti Gradyja unutra sebe.

„Želim s tobom učiniti sve odjednom. Sanjao sam o tome, dušo. Sanjao sam tako
dugo da si gola u mom krevetu, mislio sam da ću izgubiti glavu.“ Nastavio je lizati njeno
tijelo, puštajući joj zglobove i premještajući se na grudi.

Emily se raspala kada joj je uvukao jednu bradavicu u usta, osjetljivi vrh je počeo
reagirati na njegov pokvaren jezik. Uštipnuo ju je dovoljno da joj tijelo zadrhti, šaljući
struju u njenu pičkicu. A onda joj je udario bradavicu svojim jezikom, šaljući poplavu
vrućine kroz njen trbuh i u njenu jezgru.

„Jebi me, Grady. Molim te.“ Ako ga ne osjeti unutar sebe, poludjet će. Njegovo
tijelo je slalo valove topline, i oni su je htjeli pojesti.

„Ne još. Prvo te moram kušati,“ odgovorio je hrapavo, njegov topao dah joj je
izazvao drhtanje u trbuhu. „A onda ću te jebati samo ako preklinješ.“

Dragi Bože, bila je spremna puzati, spremna moliti za milost. Tu je bilo onoliko
topline koliko žena može pružiti, a ona je već dostigla svoju točku ključanja. „Grady…
ne mogu… neću,“ mucala je, nesposobna formirati jasnu misao, kada su njegova usta
pomilovala njene mokre nabore, ne baš tamo gdje ga je željela, ali osjetila je njegov
opaki jezik kada je udario u nju, bila je tako prokleto spremna za njega.

„Hoćeš,“ čula ga je kao tutnjavu, vibraciju koja pulsira opet kroz njenu pičkicu.

Njegovi prsti su joj milovali bedra i vratili se na osjetljivu kožu iznutra, dolazeći
tako blizu. „Molim te.“ Sve što je mogla osjetiti bio je Grady, i sve tjelesne stvari koje
joj je radio. Dirao ju je, testirao je, udisao njen miris, i bilo je vruće kao pakao.

Bila je očajna, zarobljena na leđima kada ga je čula da zadovoljno stenje i

izgubila se u potpunosti.
 Grady je možda bio usamljenik van spavaće sobe, ali nije bilo oklijevanja da će
je proždirati. Degustirao ju je svojim ustima, gostio se njom kao da je se ne može zasititi.

„Oh… Bože…“ Emily se pustila i mučenički zvuk joj je pobjegao s usana dok je
sišao s kreveta. Nudila mu se, trebajući još više Gradyja. Uhvatila je plahte na krevetu,
zglobovi su joj pobijeljeli od jačine stezanja.

Uzeo joj je noge i gurnuo njena savijena koljena, otvarajući je za sebe, u

potpunosti je izlažući erotičnom mučenju. Napao ju je jezikom, kiltoris joj je pulsirao,
iznova i iznova, svakim udarom sve više. Bez milosti. Grady kao da je bio na misiji,
njegov fokus je bio na njenom orgazmu. I njegova potpuna dominacija nad njenim
tijelom tjerala ju je na uništenje.

„Toliko si ukusna,“ režao je dok je podizao glavu. „Skoro si spremna za mene.“

Emily je htjela reći da je već spremna, ali Grady ju je opet u potpunosti proždirao.
„Ja ne mogu učiniti to… ne mogu…“ Emily je zaškripala, srce joj je galopiralo u
grudima, pitajući se hoće li je udariti orgazam ili će umrijeti. Svaki mišić u tijelu joj je
bio napet, i orgazam je prošao kroz nju zastrašujućom brzinom. Bilo je zastrašujuće kao
opijanje, njeno tijelo nikad nije pretrpjelo tolike nasrtaje u prošlosti. Od njegovog dodira
je ludjela.

Ruke su joj uletjele u njegovu kosu, hvatajući mu glavu dok ju je nemilosrdno

lizao, njegov jezik se sada kretao vruće i teško u njenom izmučenom klitorisu. Mali
pupoljak je pulsirao, a njeni kukovi su se ljuljali sa svakim napadom njegovog jezika.

Zatvorila je oči i vidjela bljesak svjetlosti u tami, cijelo tijelo joj je bilo osjetljivo
i pod naponom. Vrhunac ju je udario kao uragan, i ona se pustila stenjajući od potpune
ekstaze, kada je otkrila da je njeno oslobođenje bilo toliko, da je bila toliko bespomoćna
da učini bilo šta drugo, osim da leži tamo ispod Gradyja, koji je lizao njen vrhunac kao
da je nektar.

Grady se popeo iznad nje i namjestio između njenih bedara. Izraz mu je bio
posesivan i životinjski, oči olujne i mračne. „Ako te sada uzmem, nikada te neću pustiti,“
upozorio ju je. „Ne da ću ionako. Bila si moja otkako si sletjela na moj prag, anđele.“
Pustio je da mu kita klizi po njenim naborima, da se natopi njenim sokovima. „Upravo
ovako, osjećam te tako dobro. Tako toplo. Tako nevjerojatno.“ Pomicao se kukovima ,
njegov vrh je klizio kroz njene nabore iznova i iznova.

„Nisam anđeo. Ja sam samo žena koja će totalno poludjeti ako me ne pojebeš
upravo sada.“ Emily mu je stavila ruke na leđa, grebući ga, tjerajući ga da je uzme.
„Preklinjem te, Grady. Trebam te.“

„Kondom,“ podigao se na stranu njenog vrata.

„Idem na redovne godišnje preglede. Vjeruješ li mi?“ dahtala je.

„Dovraga, da. I meni je prokleto drago što mi vjeruješ, jer ne znam bih li se
mogao pomaknuti upravo sada. Nikad se nisam osjećao ovako dobro,“ grubo je rekao,
a onda se nagnuo dolje da je zarobi svojim ustima.

Emily je mogla osjetiti sebe na njegovim usnama, i to joj je činilo da želi još više.
Umotala je noge oko njegovih kukova, pozivajući ga bliže.

Grady je ušao u nju kad mu je kontrola pukla, njegov kurac se nabio u nju do
kraja. Stenjao je, gurao joj jezik duboko u usta dok je njegov kurac bio zakopan u njenu
toplinu. Povukao se i ušao ponovo, njegovo stenjanje ju još više mučilo. Povukao je
usne s njenih i prostenjao: „Tako si uska.“

„Prošlo je dugo,“ bila je zadihana, obavila je ruke čvrsto oko njegovog vrata.

„Moja,“ zarežao je, potisnuo kukovima, njegov kurac je ulazio iznova i iznova.

„Da,“ očajno je šapnula. „Oh, da, Grady.“

Uzeo joj je tijelo, posjedovao ju je, potvrđujući je sa svakim udarom kurca,

dodirujući mjesta u njoj gdje je nitko nikad prije nije dirao. Ispunio ju je potpuno, njegov
tempo je rastao, tijelo mu je zahtijevalo sve više i više. Emily mu je dala sve što je
mogla, stenjala je i bacila glavu unazad dok je Grady stavio ruke ispod njenog dupeta i
pumpao u nju svom silom koja joj je oduzela dah.

„Teško se suzdržavam. Ne mogu stati,“ tutnjao je, zvučao je izmučeno.

„Nemoj stati. Uzmi sve što želiš. Ja sam s tobom.“ Emily je voljela njegovu
dominaciju, i nije ga željela pripitomljavati. „Više,“ preklinjala je, uživajući u osjećaju
Gradyjeva kurca dok se zakucavao u nju i iz nje, potvrđujući ono što mu pripada na
najelementarniji način.

„Volim te, Emily,“ rekao je, žestoko pumpajući iznova i iznova.

Htjela mu je reći da i ona njega voli, ali ju je vrhunac udario jako, ljuljajući joj
tijelo s intenzivnim grčevima koji su joj oduzeli govor.

Stenjala je nesuvislo, njen kanal se stegao tako jako oko Gradyjevog kurca.

Prekrio joj je usta svojima, gutao njen zvuk ekstaze i zastenjao kada se njen
vrhunac pomiješao s njegovim. Njegovo tijelo je eksplodiralo unutar nje, kad ju je
poljubio besmisleno, potvrđujući je čak i nakon što ju je imao.

Oslobodivši joj usne, otkotrljao se, izvadio kurac, i stavio njeno tijelo preko svog.
Ležali su zajedno, oboje zadihani, jedva dolazeći do daha. Onog trenutka kada je mogla
govoriti, izletjelo joj je: „Volim te. Tako jako.“

Poljubio ju je u čelo, usne, obraz, svako mjesto na njenom licu, prije nego što je
progovorio: „Ostani sa mnom, Emily. Svaki dan će mi biti kao Božić.“

Emily je progutala suze, čuvši ranjivost tako jasno u njegovom glasu. „Želim ti
dati Božić svaki dan. Želim te činiti sretnim, Grady.“

„Već to činiš,“ rekao je hrapavo. Nježno je pomaknuo njeno tijelo na svoju

stranu, pokrio je udobno i skliznuo iz kreveta. Emily je udahnula kada je vidjela njegovo
nevjerojatno tijelo kako se kreće preko sobe, i uzimajući nešto iz džepa svojih
natopljenih hlača.

„Prokletstvo. Izgubila sam leće u vodi,“ rekla je, tek sad primijetivši da joj je vid
zamućen.

Uperivši svjetlo na krevet, Grady joj je pružio ljubičastu kutiju namočenu vodom
i prljavu. „Kupit ću ti druge. Nije važno. Sve dok si sigurna. Uzela si mi nekoliko godina
života, ženo. Moraš prestati to raditi. Kunem ti se ići ću u svaku trgovinu u okrugu da te
opskrbim s dosta čizama,“ rekao je grubo. „Ove patike su opasne po moje zdravlje.“

Emily je pogledala dolje u kutiju u njegovoj ruci i prsti su joj se počeli tresti.
 „Nisam zaista išao zbog posla. Morao sam pokupiti ovo. Imam dobrog prijatelja
koji mi je rekao da te trebam što prije oženiti. Mislim da je to najbolji savjet koji mi je
Simon ikada dao.“ Posegnuo je i otvorio kutijicu.

Emily je hvatala dah, dijamant unutar nje je apsolutno oduzimao dah. „Oh, moj
Bože.“

„Hoćeš li se udati za mene, anđele?“ Izvadio je prsten iz ležišta, i bacio kutiju na

pod.

Emily su potekle suze niz lice kao rijeka. Grady joj nije dao vremena da odgovori,
podigao joj je ruku i stavio zapanjujući dijamant na njen prst. „Imam li pravo na
odluku?“ Štucnula je, srce ju je tako stezalo u grudima da je jedva disala.

„Ne,“ on je odgovorio, bacajući joj zločesti osmijeh. „Ali muškarac pretpostavlja

kad pita.“

Nije mogla čekati ni trenutak duže, bacila mu se u zagrljaj, grleći ga tako da je

mislila da će ga ugušiti. Ali Grady se nije žalio. Povukao ju je bliže sebi, namještajući
njenu glavu na svoja ramena.

„Trebalo je biti da u svakom slučaju,“ rekla mu je nježno, namještajući glavu

opet u zagrljaj.

„Znam da Hope može biti uvjerljiva, ali zar si stvarno mislila da imam ženu?“
Grady joj je pomaknuo glavu da je pogleda u oči.

„Iskreno, samo sam reagirala. Žao mi je. Ovo je sve zastrašujuće. Nikada se
nisam ovako osjećala, i ja sam pretpostavila da je sve to toliko savršeno da bi bilo
stvarno.“ Uzdahnula je, pitajući se sada kako je ikada vjerovala u to dok je gledala
Gradyja u oči, vidjevši intenzitet njegove ljubavi za nju kako svijetli u njegovim
mračnim dubinama. „Znam da sam mogla uništiti sve i povrijediti se. „

„Nitko te više neće povrijediti”, rekao joj je hrapavo, glas mu je pucao od

emocija. Zagrlila ga je, a on ju je pomaknuo u svoje krilo. „Ako učine to, onda ću ih
ubiti. „
 Emily se smijala u njegovom zagrljaju, znala je da je Grady uvijek bio zaštitnik,
dominantan, ali nije se žalila. Njegova ljubav je svuda oko nje, i ona je uvijek osjećala
istu zaštitničku stvar za njega. „Okupirat ću te s toliko ljubavi da ćeš jednom naučiti
voljeti Božić kao i ja,“ ona mu je rekla samopouzdano.

„Već mi se sviđa. Božićna večer je, a ja sam tako prokleto sretan,“ odgovorio joj
je, glas mu je bio prigušen u njenoj kosi.

„Što bih trebala napraviti da zavoliš to?” Vrpoljila se u njegovom

krilu, osjećajući tvrdoću, toplu izbočinu svojem dupetu.

Smanjio je svjetlost, stavljajući je na leđa ispod sebe, nestašno i zločesto.

Namještajući se između njenih bedara, stavio joj je ruke iznad glave. „Ti… u mom
krevetu… cijelu noć i cijeli dan sutra. Mislim da ću biti nezamislivo sretan na kraju
sutrašnjeg dana i voljeti Božić. Možda ću samo prošetati Amesportom dijeleći mirisne
štapiće i poželjeti svima sve najljepše za Božić.“

Emily se veselo nasmijala.“ Mislim da bih to voljela vidjeti.”

„Ti baš znaš kako zakomplicirati,“ uputio joj je izazov.

„Obećajem da ću ti pokazati sretniji Božić,“ rekla je zamišljeno.

„Da. Da, hoćeš.“ Grady se zaletio i poljubio je prije nego što je dodao, „Ali mislio
sam da nećeš učiniti ono što smo upravo činili.“

„Nijedna žena ne može odoljeti Božićnom poklonu kao što si ti,“ Emily mu je
rekla zadovoljnim uzdahom.

Grady se nasmijao tako seksi osmijehom koji je otopio njeno srce, i onda ju je
poljubio, Božićni poljubac koji joj obećava zauvijek.

Nisu ustajali iz kreveta do sljedeće večeri, i tada su bili toliko sretni da su jedino
ustajali da jedu, a onda se opet vraćali u krevet puni snage, dok sve mirisne svijeće nisu
zaboravljene.

Ali to je bio najsretniji Božić koji su Emily i Grady ikada imali.

 Tjedan dana kasnije, Grady se našao u Centru za mlade, ali to nije bilo nešto na
što je nevoljko pristao. Grady Sinclair je organizirao zabavu, i bio je zaista zadovoljan.
Imao je jako malo vremena da sve organizira.

Zabava je bila u punom jeku, bend koji je unajmio ispunjavao je hol muzikom
kojom je većina ljudi iz Amesporta plesala na improvizovanom plesnom podiju.

Smijao se dok je gledao kako Emily grli roditelje i smije se. Bože, činila ga je
sretnim, i osjećao je toliku posesivnost dok ju je gledao, kada je zapazio bljesak prstena
na njenom prstu, skoro mu je bilo nevjerojatno koliko je zaista stvarna.

Njeni mama i tata su bili iznenađeni kada je Grady poslao svoj privatni avion po
njih, ali oni su znali da je ovo na duge staze. Došli su da se upoznaju s njim i da
prisustvuju zabavi koja njihovu kći čini sretnom. Grady je mislio da je to prilično
neobično. Možda je to bilo normalno ponašanje kada voliš roditelje, ali on nikada nije
imao normalno iskustvo sa svojim roditeljima.

Iskreno govoreći, njegovo djetinjstvo je bilo sjebano, ali Emily je nadoknadila to

i mnogo više. Ako bi ikada opet trebao tražiti put prema njoj, učinit će to u otkucaju
srca. Preselio se u Amesport da konačno pronađe malo mira. Pošto je već posjedovao
imanje na poluotoku mislio je da bi mali grad bio savršeno mjesto za izbjegavanje
naroda. Ali on je shvatio da se prava sreća ne nalazi na određenoj lokaciji. Njegovo
pravo zadovoljstvo je bila Emily, i on je brzo shvatio da ne liče svi ljudi na njegovog
oca, i da se nije morao osamiti. On možda nikada nije bio društven, ali on se više nije
bojao ljudi. Emily ga je voljela. Ako ga je ona prihvatila, možda bi i drugi isto.

Grady je prelazio pogledom po sobi, gledao je svoju braću i sestre sve okupljene,
izgledali su da zaista uživaju u zabavi, možda što su opet svi zajedno. Hope je došla iz
Aspena, bez svog dečka gubitnika, a njegova braća Evan, Dante i Jared su stigli svi za
kratko vreme. Čak se i Jason pojavio, objašnjavajući da nema ništa pametnog raditi za
Novu godinu.

Grady je suzio pogled prema Danteu, primjećujući koliko izgleda iscrpljeno.

Dante, godinu mlađi od Gradyja, gradio je svoj vlastiti put kada je s osamnaest godina
napustio dom Sinclaira. Otišao je na koledž za kriminalnu službu, pridružujući se policiji
Los Angelesa, brzo i agresivno napredujući do mjesta detektiva za ubojstva. Je li bio
sretan? Grady je primijetio tamne krugove oko Danteovih očiju, i tešku brigu na
njegovom licu. Možda je Dante radio prekovremene sate, ali je Grady imao osjećaj da
Dante vjerojatno izgleda isto većinu vremena. Kako i ne bi? Dante istražuje ubojstva u
najgorem dijelu Los Angelesa, većinom obračun bandi. Takva vrsta posla uzima danak.

Njegove svojeglave misli je prekinula Emily kada je došla do njega, njihala je

kukovima u crvenoj koktel haljini da je to stvarno smatrao nezakonitim. Prilijepila se za
nju i izložila joj više kože nego što je mislio da treba, ali je izgledala tako nevjerojatno
kada mu se nasmijala da mu je u trenutku bilo vruće.

„Još uvijek ne mogu vjerovati da si organizirao sve ovo. Bože, izgledaš tako
predivno u smokingu.“ Zagrlila ga je oko vrata i utisnula mu meki poljubac na usne. „Ti
si nevjerojatan, gospodine Sinclair.“

Grady je stavio čelo na njeno, znajući da je izazov biti joj u blizini. „Mislim da
sam ti rekao da ću te natjerati da platiš jer me zoveš tako. Tu je puno Sinclairovih. Želim
biti poseban.“

„Nisi mi nikad rekao kakvu kaznu ćeš mi dati.“ Primakla mu se bliže, pričajući s
njim jebenim glasom, odmah pored njegovog uha. „Možda mi se svidi.“
 Dobro… zabava je bila sjajna ideja, usrećio je svoju ženu, ali već je bio spreman
da je odvede kući. „Pokazat ću ti kada se vratimo kući.“ Hvala Bogu da su sva njegova
braća i sestre imala svoje kuće.

„Hope se ispričala. Jadnica. Bila je jako izmučena kada je čula što se dogodilo.
Nisi joj trebao reći,“ Emily ga lagano korila. „Sviđa mi se ona. Sviđa mi se cijela tvoja
obitelj.“

„Izgleda čudno, mi svi opet zajedno.“ Grady je zagrlio Emily oko struka.
„Nedostaju mi. „

„Možda bi mogli ostati neko vrijeme, „Emily je rekla puna nade.

„Ne nadaj se,“ Grady ju je upozorio mršteći se. „Pravo je čudo da smo upravo
sada svi zajedno.“

„Minuta do ponoći,” sretan muški glas je objavio, čineći da nadjača muziku.

Grady je zgrabio dvije čaše šampanjca s najbližeg stola i dao Emily jednu. Njegovi braća
i sestre, Jason i Emilyni roditelji su se okupili oko njih i Gradyjevo srce je bilo puno
koliko je to bilo moguće. Bio je ovdje sa ženom koju voli, cijela njegova obitelj oko
njih. Nije postojalo ništa bolje od toga.

„Ne mogu dočekati kasnije,“ Emily mu je šapnula u uho zadihano. .

„Jesi li pripita?“ pitao je Emily s osmijehom. Rekla mu je ranije da ona bude

malo divlja kada pije, a on je bio tako prokleto siguran da je njena čaša cijelu večer bila
puna.

„Možda malčice,“ priznala je, držeći kažiprst i palac s malom razdaljinom

između.

„Pet.“

„Četiri.“

„Tri.“

„Dva.“

„Jedan.“
 Cijela sala je eksplodirala nazdravljanjem, Nova godina je postala izuzetno dobra
za stanovnike Amesporta.

Kada se Emily izgrlila s cijelom obitelji i izljubila ih u obraz, zgrabila je Gradyja

za ruku i odvela ga na plesni podij. „Pleši sa mnom,“ inzistirala je, bacivši mu se u
zagrljaj onako pripita.

Grady je stavio njene ruke na svoja ramena, puštajući da joj stopala lagano plutaju
po podu. „Sretna Nova godina, anđele.“

„Sretna Nova godina, ljubavi,“ odgovorila mu je, oči su joj gorjele srećom. „Reci
mi svoje Novogodišnje želje, i ja ću učiniti da postanu stvarnost,“ rekla mu je uvjerljivo.

Grady joj se nasmiješio. „Želim da me voliš zauvijek.“

Ona ga je razigrano udarila u rame prije nego što je zaplesala sa njim „Već imaš
to. Smisli još nešto.“

„Nemoguće, anđele. Već si mi ostvarila sve što bih mogao poželjeti.“

Oči su joj zasjale neprolivenim suzama. „Volim te, Grady.“

Primakao ju je bliže sebi i šapnuo joj: „Volim i ja tebe. Hvala ti što si mi vratila
praznike. Što je tvoja Novogodišnja želja?“ On je očajnički želio dati Emily sve što
poželi i mnogo više.

„Želim da me poljubiš,“ jednostavno je odgovorila.

„Ja sam milijarder, a to je jedina želja koju imaš? On se nasmijao, a njegovo srce
je potajno pjevalo.

„To je što želim. Rekao si da ćeš pokušati dati mi sve što poželim,“ rekla mu je
nestašno, vraćajući mu njegove riječi.

„Sve što poželiš, dušo,“ odgovorio je zabavljajući se.

Dvije sekunde kasnije, Grady je nagnuo Emily preko ruke i on je bio prokleto
siguran da joj je dao najslađi, najstrastveniji novogodišnji poljubac ikad.