Za Ljubav Gospodina, Domovi 3.dio, LJ.E.R.

Izgledala je kao govno.
Tara se proučavala u ogledalu. Tamni su kolutovi preuzeli područje ispod njenih

očiju, a koža joj je izgledala blijedo i bolesno. Previše vremena provedenog trčeći okolo
za njenog šefa, umjesto da je spavala i jela, je stvarno počelo uzimati svoj danak.
Zašto je na dijeti cijeli život? Sve što je trebala napraviti je raditi za šupka koji ju
je izrabljivao da izgubi te dodatne kilograme. Po prvi put u životu, ona je zaista izgledala
mršavo.
Tara je uzdahnula i navukla svoju kratku, crnu suknju.
Odlazak u klub Decadence je obično opušta. Iako je morala raditi kao konobarica
umjesto da plaća klubske naknade, uvijek je imala vremena za igru bilo to prije ili poslije
njene smjene.
Pa zašto se onda večeras morala dovući ovamo?
Zjevnula je. Možda zato što je bila iscrpljena. Došla je izravno ovamo nakon
posla. Ono što joj zapravo trebalo je večera i krevet.
“Wau, izgledaš užasno.“
Tara je pogledala prema Reagan koja je hodala prema njoj.
“Hvala za kompliment.“ rekla je nezainteresirano.
“Oh, to nije bio kompliment.“ Reagan joj je rekla iskreno. Tara bi se uvrijedila
da nije znala da druga pokorna nije htjela biti zločesta. Ona je bila samo nevjerojatno,
ponekad bolno, iskrena.
Reagan joj se pridružila ispred ogledala, provjeravajući svoj izgled. Kao i obično,
izgledala je veličanstveno. Koža joj je bila glatka i blago potamnjela. Njena plava kosa
stajala je u savršenoj bob frizuri. Nije bilo dlake koja nije bila na svom mjestu. Tara je
3|Čarobne knjige i ljubavni romani

osjetila ubod ljubomore. Kosa joj je bila obična, dosadno smeđa- nije si ni mogla
priuštiti da je oboja. Najčešće ju je držala svezanu da je makne s puta.
Reagan je pogledala prema njoj. “Jesi li, umm, dobro?“ pitala je nelagodno.
Tara je podignula svoje obrve. Druga žena obično nije za male razgovore.
“Dobro sam.“
Reagan je uzdahnula s očiglednim olakšanjem. “Ohh, dobro.“
Tara se ujela za usnu da spriječi smijeh. “Što bi napravila da sam rekla da nešto
nije u redu?“ pitala je znatiželjno.
“Ah… potapšala te po leđima i rekla...hajde, hajde.” Reagen joj uz oklijevanje

odgovori.
Tara se nasmijala.
“Bolje da odem tamo.“ Reagan je rekla. “Večeras idem na scenu s Jonasom.“
“Stvarno?“ Tara joj iznenađeno kaže. “Nikad nisam vidjela Jonasa da se igra s
nikim osim Lucy.“ Lucy, Jonasova pokorna i žena, je umrla prije dvije godine. “Kako
si ga navela da pristane na scenu s tobom?“
“Nije. Nije još. Ali hoće.“ Reagan je rekla samouvjereno dok se okretala i dugim
koracima napustila žensku svlačionicu.
Dovraga, ona bi željela da ima mrvicu Reaganinog samopouzdanja.
Tara se pogledala još jednom u ogledalu, shvaćajući da se ne osjeća mirno, već

umorno i da žali samu sebe.
Reagan se zapravo trudila da se Tara osjeća bolje.
Ona je brzo provjerila oba svoja mobitela, prije nego je bacila svoju opremu u
ormarić. Njen šef je znao da je bila zauzeta večeras i da se neće javljati na svoj poslovni
mobitel. Dugovao joj je bar jednu slobodnu večer.
Da joj nije plaćao tako dobro, rekla bi mu gdje da zabije taj posao. Ali njoj
je trebao novac i Tim je to znao. Nije imala nikakav drugi izbor. Njena renta je

bila prevelika, a bankovni račun prazan. Nije si mogla priuštiti da je izbace iz stana,
koji nije najbolji, ali je blizu javnog prijevoza i najvažnije, jeftin je.
Tilly je provirila glavom u sobu. “Oh dobro, ovdje si. Jesi dobro? Alex te traži.
Pet minuta kasniš na tvoju smjenu.”
Napravila je grimasu. Odlično, Alex neće biti sretan. Ne da bi on vikao na nju.

Ne, on je samo uputio taj pogled. Onaj koji je govorio da ga je razočarala. Da je
očekivao više. Mrzila je taj pogled.
“Dolazim sad“, rekla je, požurujući.
Izlazeći iz svlačionice, brzo je hodala niz hodnik prema glavnom području kluba.
Niži kat je javno područje za igru s barom, prostorima za njegu i opremom za igru. Na
katu su privatne, tematske sobe. Vlasnik kluba, Roarke, nekad je živio na katu, ali
nedavno je kupio kuću i preselio se sa svoja dva prijatelja, Samom i Avom.
Duboko udišući, ona je ušla u glavni prostor i krenula tražiti Alexa.
Alex je vodio osoblje tri noći u tjednu. Drugi dom, Mace, nadzirao ih je ostale
tri noći. Nedjeljom je bio klub zatvoren. Tara nije vidjela Alexa skoro mjesec dana. Bila
je toliko zauzeta na poslu da bi se dovukla samo jednu večer tjedno u klub. Uz to,
mijenjala je svoje smjene tako da radi suprotno od Alexova rasporeda.
Ali večeras nije imala izbora.
Primijetila ga je pored bara. Sa svoja preko dva metra visine bilo ga je teško
promašiti. Kao i obično, bio je besprijekorno odjeven u izglačanu, plavu košulju i crne
hlače. Držao je svoju tamnu kosu kratkom. Njegove plave oči su bile tople ili ledene,
ovisno o njegovu raspoloženju.
Alex nije trebao vikati ili zastrašivati da bude po njegovom. Nekoliko odabranih
riječi popraćenih pogledom i pokorne su padale sa svojih nogu.
Ponižavajuće, ona je bila jedna od tih pokornih. I dalje je osjećala sram kad bi se
sjetila kako se bacila na njega. Pokušao je biti blag kad ju je odbio, ali je i dalje bilo
ponižavajuće. Stvari nisu bile iste nakon toga među njima. Ona se osjećala čudno i

zavezanog jezika kad god bi on bio u blizini, sjećanje na njegovo odbijanje bi joj se
vratilo u glavu.
Ali bar je on bio preveliki džentlmen da bi tračao o njoj. Bilo je dovoljno loše što
su njih dvoje znali da ju je odbio.
Duboko je udahnula da smiri živce. Tara je mrzila osjećaj da je razočarala Alexa.

On je imao taj pogled koji bi ju natjerao da se ponovo osjeća kao dijete, gurnuto u očevo
neodobravanje zbog razočaravajućeg školskog izvješća.
Krenula je do mjesta na kojem je stajao, pričajući s Nateom, još jednim domom.
“Zdravo, malena.“ Nate je rekao uz namigivanje.
“Zdravo, gospodine.“ Ona je odgovorila prije nego li se okrenula prema Alexu.

”Gospodaru Alex, prijavljujem se na svoju smjenu.“
“Sedam minuta kasniš, Tara.“ Alex je informirao. ”Što imaš reći u svoju obranu?“
Pedantni gad.
“Umm, oprostite, gospodine?“
Nate se cerekao. ”Morat ćeš se potruditi da zvuči uvjerljivije, ako želiš spasiti
svoju guzicu.“
Uputila mu je sijevajući pogled. On se samo jače nasmijao.
“Tara,“ Alex je ukorio. “Gledaj u mene.“
Ona je prebacila i pogled na njega i on ju je namrgođeno proučavao. “Što nije u

redu?“
“Ništa, gospodine?“
”Ne volim kad mi se laže,“ upozoravajuće joj je rekao. “Ti nikad ne

kasniš. Izgledaš blijedo i umorno.“
Spustila je pogled na njegova prsa, dalje od tih znatiželjnih očiju. “Žao mi je što
kasnim i što vas moj izgled vrijeđa“, rekla je ukočeno. “Idući ću put napraviti bolji
posao sa svojom šminkom.“

On je zarežao. Nate je zazviždao i ona je pogledala prema njemu, koji je tresao
glavom razočarano.
“Pogrešan odgovor.“ Nate je rekao.
“Idi raditi,“ Alex joj naredio dok ju je Nate proučavao. “Tilly pokriva tvoje
područje. Nakon smjene, potraži me.“
Naglo se okrenuo, a ona je gledala iznenađeno za njim.
“Što ga je ujelo za guzicu?“ mrmljala je za sebe, totalno zaboravljajući da je

Nate stajao pored nje.
“Rekao bih da je to bila neposlušna mala pokorna.“
Ugrizla se za usnu. “Žao mi je što sam kasnila i nisam bila neposlušna.“
Nate je frknuo. “Znaš, ponekad se pitam jesi li ti istinski pokorna ili se samo
igraš s tim.”
“O čemu ti pričaš?“ pitala je.
“Kad je netko iznad tebe, napraviš sve prave stvari, govoriš prave riječi, ali ja
sam te gledao i tvoja glava nije stvarno u tome. Držiš dio sebe odsutnim.“ Nate je stavio
prst na njen obraz, podižući joj lice. “Moraš naučiti vjerovati drugima. Nikad nećeš
dobiti sve što ti treba ako se ne otvoriš i ne pustiš ljude unutra.“
Ona je frknula. “Ne znam što misliš.“
“Kad ti ljudi pristupe, ti ih otjeraš. Samo će nekoliko puta ljudi prihvatiti

odbijanje dok ne prestanu pokušavati, Tara.”
“Ja jesam pristupila i on me odbio. Zašto bi dovraga željela to ponoviti kad me

on očigledno ne želi?“ izlanula je bez razmišljanja. Istog trena je poželjela povući riječi.
Ali je bilo prekrasno. Izašle su.
Nate ju je pogledao sa zanimanjem. “Znači tako? Kome si pristupila, Tara?

Alexu?“
“Nikome“, brzo je rekla. “Zaboravi da sam to rekla. Moram raditi. Ispričaj me.“
Okrenula se i udarila u čvrsta prsa.

“Žao mi je“, rekla je brzo, gledajući u Sloanovo zgodno lice.
“Večer, Tara“, reče. Glas mu je bio nizak i hrapav. To je poslalo trnce po njenoj
koži. On je bio dobro građen. Stvarno dobro građen. S mišićima koji su se napinjali uz
njegovu usku majicu. Nacerio se prema njoj i vidjela se naznaka nestašluka u njegovu
pogledu. Tara je teško progutala. “Tražio sam te.“
“Mogu li vam pomoći, gospodine?“
“Želio bih s tobom odigrati scenu kasnije.“
Tara nije mogla sakriti iznenađenje. Nikad prije nije odigrala scenu sa Sloanom i
nije stvarno bila sigurna želi li. On može biti jako intenzivan.
Ispustio je otresit smijeh. “Koje mrštenje. Možeš reći ne.“
Tara je podignula bradu, ispravljajući ramena. Ona nije bila kukavica. Osim toga,
možda joj točno ovo treba da makne Alexa iz misli.
“Voljela bih to, gospodine.“
“Dobro, potraži me kasnije pa ćemo pregovarati. Unaprijed se radujem tomu“,

otezao je, prelazeći prstom po njenom obrazu.
***
“Sve u redu? Alexe?“
Alex se okrenuo prema Dylanu. “Da, naravno, zašto ne bi bilo?“
“Oh, bezveze, možda zato što ti pričam zadnjih pola sata, a ti nisi odgovorio.“
Alex je zakolutao očima na prijateljev sarkazam. “Stojim ovdje najviše pet

minuta.“
“Nastavi tako gledati u Taru i ljudi će početi tračati.“
“A pod ljudi, misliš na sebe.“ Alex je odgovorio.
Dylan je frknuo. “Žene tračaju. Ja dijelim informacije.“
“To seksističko sranje će te uvaliti u nevolju.“ Alex je odgovorio.

“Wow, Alex je rekao sranje, mora da je ispižđen.“
Alex se okrenuo da sijevne prema Sloanu. “O čemu si pričao s Tarom?”
“O sceni koju ćemo odraditi kasnije.” Sloan je otezao s lukavim cerekom.
Alex je naborao lice, osjećajući da mu je sva krv uzavrela. “To radiš samo da me
ispizdiš.“
Sloan mu je uputio lažno nevini pogled. “Sad, zašto bih želio to napraviti?“
“Zato jer si iritantni, nezreli gad koji voli igrati glupe igrice.“ Alex je duboko
udahnuo, šokiran na sebe. Gdje mu je bila kontrola? Sloan ga je obožavao podbadati sa
sranjima oko njegovih godina i novca, ali obično bi ga ignorirao.
“I ti si završio, starče? Što nije u redu? Jaja svezana u čvor? Znam doktora koji
ti može pomoći s tim.“
“Sloan, možda bi trebao malo usporiti, čovječe.“ Dylan je mrmljao.
“Zašto? Zato što je ljut jer ću se igrati s Tarom? Što? On je ne želi, ali je također
nitko drugi ne smije imati?“
“Ne želiš je.“ Alex je rikao. “Igraš se s njom da me ispizdiš. Neću dopustiti da je
tako iskoristiš.“
Sloanova faca je potamnila. “Ne iskorištavam Taru. Odigrat ću scenu s njom,

nećemo pobjeći da nas vjenča imitator Elvisa u Vegasu. Iako, nikad ne reci nikad. Ona
je jebeno vrela.“
Alex je stisnuo šake i napravio veliki korak prema njemu, Dylan ga ja zgrabio
za ruku, zadržavajući ga. Prije nego ga je uspio povući natrag, Tilly je stala između
njega i Sloana.
“Mogu li vam donijeti nešto za piće, Gospodaru Alex?“ Tilly je tiho pitala, držeći
pogled na tlu.
“Tilly, što jebote misliš da radiš?“ Dylan ju je pitao oštrim glasom.
Ona se trznula, ali je zadržala svoj gard, unatoč tome kako se tresla.

Alex je momentalno koraknuo unatrag. On je možda želio Sloanovu krv, ali
nikad pokornu ne bi stavio u štetni položaj. Zašto se umiješala? Sigurno je imala više
pameti da izbjegava situacije poput ove?
Dylan je stavio ruke na njena ramena i protresao ju blago. “Da više nikad, nikad
nisi stala između dvojice tipova koji se tuku.“
“Žao mi je, učinilo mi se da je gospodar Alex žedan.“
Tilly je držala svoju glavu pognutu, ali su joj ramena bila ukočena i stiskala je
ruke zajedno. Bila je uplašena.
Alex je pogledao okolo i vidio da su svi gledali prema njima. Kriste, nije
mogao vjerovati da je namjeravao udariti Sloana. To nije baš bilo profesionalno. Ili
racionalno. Sve stvari zbog kojih je bio ponosan na sebe.
Dylan se okrenuo od grđenja Tilly i pogledao prema njima. “Obojica uzmite

pauzu. Na suprotnim stranama kluba.“
“Ispričavam se.“ Alex je ukočeno rekao Dylanu. On je bio zaposlen od Roarka

da upravlja osobljem, a ne da se tuče s članovima. Nije mogao vjerovati da si je dopustio
da ga Sloan tako izludi.
“Samo se saberi, čovječe. Ne znam koji je tvoj problem sa Sloanom, ali ovo nije
način na koji bi ga trebao riješiti.“
Dylan je odvukao Tilly. Dylan mu možda nije šef, ali on vodi klub i ima svo
pravo ljutiti se na Alexa. I koliko god mu je ponos bio povrijeđen jer je prozvan, zaslužio
je to. Ponašao se kao ljubomorni školarac. Iako je iritantan, Alex nikad nije dopustio
Sloanu da ga isprovocira, dok nije bacio oko na Taru.
Alex nije polagao pravo na Taru. Ona se mogla igrati s kim god hoće.
“Alex? Jesi li dobro?“
Pogledao je dolje da bi vidio Taru kako je gledala prema njemu. “Je li me tako
oslovljavaš?“ hladno je pitao.
Odmah je spustila svoj pogled. “Žao mi je, gospodine.“
“Predlažem ti da ideš raditi prije nego to dodam na kaznu koju duguješ.”

10 | Č a r o b n e knjige i ljubavni romani
Osjećao se kao najveće svjetsko govno kad je vidio kako se zatvara, lice joj je
postalo prazno. Tara se nije otvarala puno. Jedini put kad je pitala za ono što joj je
potrebno, on ju je odbio. Ona ga je željela, a on nije bio spreman. Od tad ga je
izbjegavala.
Nedostajala mu je.
“Tara.” On je rekao kad se ona okrenula.
Ona se ponovno okrenula, spuštena pogleda. “Žao mi je, jeste li trebali nešto?“
glas joj je bio lišen emocija. Da, totalno se zatvorila. Dovraga.
On je udahnuo. “Ne.“
Tara je otišla, ukočena tijela.
“Wow, ti si stvarno popularan među svima večeras.“ Blagi srčani glas se našalio.
”Pametno. Kome trebaju prijatelji? Oni samo stoje na putu sa svom tom brigom i
sranjima.“
Alex je uzdahnuo. Odlično, njegova večer postajala je sve bolja i bolja. Okrenuo
se da vidi plavog tipa kako stoji uz bar. “Same, što radiš ovdje?“
Sam je podignuo njegove obrve. “Moj gospodar posjeduje klub. Nisam znao da
trebam razlog da budem ovdje.“
Alex je frknuo. Sam je bio Roarkeov pokorni, ali je pokazao nedostatak

poštovanja prema drugim domovima. On je bio bez poštovanja i smiješan i obično završi
šarmirajući sve oko sebe. Alex nikad nije zavidio Roarkovom poslu da dominira njime.
“Gdje je Roarke?“ Alex je pitao. “Nisi ovdje sam, je li tako?“
Roarku se nije sviđalo kad su Sam ili Ava bili u klubu bez njega. Jedan put je
Ava došla sama i umalo je bila povrijeđena. Od Sloana. To je bilo postavljeno i Sloan
je nije namjeravao uplašiti, ali Ava više nije došla u klub bez Roarkea.
“Moj gospodar je ovdje. Srećom za tebe propustio je tvoju predstavu. Trebao je

preuzeti poziv u Dylanovu uredu. Iako sam uvjeren da će ga netko informirati o drami.“
“Taj netko ćeš biti ti.“

Sam se samo iscerio.
Alex je uzdahnuo. On je u potpunosti mrzio kad bi ga se napravilo budalom.

Njegova bivša žena je to radila dovoljno često. Sad se činilo da to radi sam sebi.
“Hej, ne brini zbog toga, Alexe, svi činimo gluposti kad smo zaljubljeni.“ Drugi
tip je frknuo. “Iako mi se ne sviđa baš kako tretiraš Taru. Ona ne zaslužuje da ju se
uzima zdravo za gotovo.”
“Ne znam o čemu pričaš.“
“Da, znaš.“
Visoki tamnokosi tip se pojavio iza Sama. Stavljajući ruke oko njegova struka,
privlačeći ga k sebi. Sam se promeškoljio uz njegova prsa.
“Uzrokuješ probleme, ljubavi?”
“Uvijek.“ Sam je odgovorio.
“Hmm pretpostavljam da je prošlo dugo od tvoje zadnje kazne.“
Sam se iscerio i namignuo Alexu, puštajući mu da zna da ga kazna nimalo ne

zabrinjava. Derište.
Alex je odlučio da je najpametnije iznijeti sve na čistac s Roarkeom prije nego

netko drugi to napravi. Nije mu trebao ovaj posao. On je zarađivao dobru plaću kao
softverski inženjer za kompjutersku tvrtku. Prihvatio je ovaj posao kao uslugu Roarkeu,
ali se ispostavilo da stvarno uživa vodeći tim pokornih koje rade za klub Decadence.
Poštovao je Roarakea i nije mu se sviđala pomisao da ga je iznevjerio.
“Roarke, možemo li nasamo popričati?“ on je pitao.
Roarke ga je pogledao. “Tiče li se one scene koju si upravo imao sa Sloanom?“
Alex je podigao obrve. “Netko ti je već rekao.“
Roarke se zahihotao. “Trebao si do sad shvatiti da su svi ovdje užasne tračare.“
“Žao mi je...”
“Bilo je pitanje vremena kad će se netko uvaliti Sloanu u facu. Taj tip je brbljavi
gad. Nisam očekivao da ćeš to biti ti, ali nisam uzeo u obzir Taru.“
Alex je frknuo. “Kako to misliš da nisi uzeo u obzir Taru?“
Roarake je uzdahnuo pa pogledao prema Samu. “Ostani ovdje, Same. I drži se

podalje od nevolja, jesi li me čuo?“
Sam se iscerio i namignuo. “Nevolja? Ja? Bit ću savršeni anđeo.“
Roarke mu je uputio strogi pogled, ali Alex je mogao vidjeti zabavu u njegovim
očima. Alex ga je slijedio u Dylanov ured.
“Omekšao si u starijim godinama.“ Alex je rekao drugom muškarcu.
Roarke se smijao dok je točio dva pića i jedno pružio Alexu, koji je sjedio na
fotelji. Roarke je sjeo na kauč.
“Sretan sam. Naravno, bio sam sretan kad smo bili samo Sam i ja. Ali Ava je
dodala šlag na tortu i sad imamo bebu na putu; pa život nije mogao krenuti puno boljim
putem.“
Alex je ignorirao ubod ljubomore, govoreći sebi da on ne želi takav život. On je

bio sretan sam. Uključiti još nekoga bi samo značilo još boli i on je odbijao ići tim putem
ponovo.
Popio je gutljaj svog pića. “Zaslužio si to, stari prijatelju.“ Roarke je imao svoje
vlastite demone koje je trebao pobijediti da bude sretan s Avom i Samom.
“Kako je Ava?“ Alex je pitao.
“Ona je umorna. Ostavili smo je da spava. Želim joj se uskoro vratiti. Prvo, ipak,
želim s tobom popričati o Tari.“
“Što s njom?“
“Očigledno je da ti je stalo do nje, Alex. Sloan voli začiniti stvari, ali to ti nije
smetalo dok nije pokazao interes za Taru. Neki članovi kluba su mi rekli da se odbijaju
igrati s njom jer se osjećaju kao da time tebi staju na žulj.“
Alex je namrštio svoje lice na Roarkea. “Nikad nisam položio pravo na nju.
Slobodna je igrati se s kim god želi.“
“Pa zašto si onda skoro udario Sloana?”

“Zato što je pametni brbljivi šupak.“ Alex je završi piće i ustane. Nije mu trebala
lekcija. Otvorio je vrata ureda. “Moram se vratiti tamo.“
Roarke je također ustao. “Alexe, nemoj dopustiti da ono što se dogodilo s tvojom
bivšom zasjeni tvoje osjećaje prema Tari. Ona nije Simone. Tara je slatka, voljena
osoba. Nije pošteno da je uspoređuješ sa svojom bivšom. Ako je ne želiš, onda je pusti
da nađe nekoga tko je želi.“
“Ne stojim joj na putu.“ Alex je ukočeno rekao, okrećući se natrag prema
Roarkeu. “Nikad nisam rekao Tari ništa da misli drugačije.“
“Siguran sam da nisi. Ali svatko vidi način na koji je gledaš. To je isti način na
koji ona gleda tebe. Kao da si izgladnio za njom. Nitko ne želi stati između vas dvoje.“
Alex je uzdahnuo. ”Dobro, prestat ću gledat u nju. Jesi li sad sretan?“
“Ne.“ Roarke je tiho rekao. “Bio bih puno sretniji da prestaneš biti idiot i uzmeš
ono što želiš. Samo želim da oboje budete sretni. Ti si dom, preuzmi uzde i napravi prvi
korak.“
“Zapravo, Tara je već napravila prvi korak.“ Možda je to bilo beznačajno, ali on
nije mogao ne uživati u Roarkeovu iznenađenju.
“I? Što se dogodilo?“
“Ne tiče te se.“ Uspomena na te očajne oči i dalje ga je proganjala. Nije mogao
spavati te noći, vrteći razgovor ponovo u svojoj glavi: uspomena na njen drhtavi glas
dok mu je govorila da joj je stalo do njega. Pitala ga je da odu na kavu, a on je nagradio
njenu hrabrost odbijajući je. Oh, on je pokušao biti drag, ali postoji li način da odbiješ
nekoga, a da ne bude povrijeđen?
“Kriste, odbio si je, nisi li? Vjerojatno su joj trebali tjedni da skupi muda da te
pita, a ti si je odbio.“ Roarkeov glas je imao notu cenzure pa Alex duboko udahne,
uvjeren da će reći nešto zbog čega će požaliti.
Što nije u redu s njim? On je imao iznimnu kontrolu nad svojim temperamentom.
Čak i kad je otkrio da ga žena vara ostao je smiren i sabran. Kad je riječ o Tari, njegova
kontrola isklizala bi preko ruba.

“Ona želi obvezu, ne mogu joj to dati.“ On nije tražio vezu.
“Zaprosila te, je li?“
Alex mu je uputio ljut pogled. “Naravno da nije. Ali Tara nije jednonoćna ševa,
ona zaslužuje više.“
“Zaboga, Alexe, trebaš izaći na najmanje jedan spoj s osobom prije nego je
ostaviš. Zar ne misliš da trčiš pred rudo?“
“Nisam je htio povrijediti.“
“Ne, siguran sam da je odšetala od tvog odbijanja na devetom oblaku. Jesi li joj
objasnio išta od ovog ili si joj samo pokazao vrata?“
On se sam kaznio zbog toga: ne treba to također i od Roarkea. “To je moj život,
Roarke. To te se nimalo ne tiče.“ On je rekao niskim glasom.
“Je, ako se prelijeva na tvoje ponašanje u mom klubu. Ovo nije slično tebi. Uvijek
mogu računati na to da ćeš zadržati mirnu glavu.“
“Ispričavam se.“ Alex je ukočeno rekao. “Ako želiš da dam otkaz, samo reci.“
Roarke uzdahne. “Kad si postao tako osjetljiv? Naravno da ne želim da daš otkaz.
Ali ako je iskreno ne želiš, onda nemoj plašiti druge domove koji se žele igrati s njom.“
Alex je ukočeno kimnuo dok mu se trbuh stezao u čvor. Znao je da je Roarke u

pravu. Nije namjeravao učiniti ništa povodom osjećaja za Taru, ali isto tako nije htio da
je netko drugi dira. To nije bilo fer.
“Dobro.“ Alex je kratko rekao. “Ako je to sve… “
Roarke je kimnuo, izgledajući umorno. Ispružio je ruku. “I dalje smo dobri?“
“Znam da samo paziš na Taru. Gledao bih te drugačije da nisi.“ Alex je izašao u
hodnik, hodajući prema glavnoj sobi za igru. Namrštio se kad je vidio Carin u hodniku.
“Što ti radiš ovdje?“ pitao je, glasom oštrijim nego što je namjeravao. Izgledala
je malo istrošeno, što je bilo neobično za jednu prekomjerno samouvjerenu podčinjenu.
“Došla sam vidjeti želiš li da započnem svoju smjenu ranije?“ Ona je pitala.

Gledao ju je sumnjičavo. Carin je bila jedna od novih konobarica koje su
zaposlili. Nije je dobro znao, ali bilo je nešto u vezi nje čemu nije vjerovao.
“Ne.” rekao joj je.
“Oh, samo zbog toga što Tara izgleda umorno. Mislila sam da možda želi završiti
ranije i poći kući leći.“
“Tara je dobro. Ako ne bude, reći ću ti. Zar nisi trebala igrati scenu s Mitchom?“
Mitch je bio jedan od mlađih domova. Carin je naborala nos, ali je otišla bez još
jedne riječi.
Alex je odbacio Carin iz misli dok je ulazio u sobu za igru. Proveo je idućih par
sati pričajući s drugim domovima, pazeći na konobarice i barmenice, također pomažući
mladim neiskusnim domovima s njihovom tehnikom.
Jedva je imao vremena misliti na Taru. Možda će ovo biti lakše nego što je mislio:
samo se mora držati zaposlenim. Krenuo je prema baru: sretan jer se večer smirivala.
“Crveno. Hej, pomoć. Ovamo.“
Okrenuo se prema napadnom glasu i požurio prema tamo, gurajući ljude koji mu
se nisu maknuli s puta dovoljno brzo.
Srce mu je skoro stalo kad je vidio Taru, izgledajući blijedo i beživotno, klonula
je u Sloanovim rukama. Pomaknuo se prema njima, želeći je iščupati iz ruku drugog
čovjeka, ali se brinuo da je ne povrijedi. Umjesto toga podignuo je ruke i obuhvatio joj
lice. Bila je ledena.
“Što si joj napravio?“ On je prasnuo na Sloana.
“Ništa.“ Sloan je prasnuo natrag, napetost je bila vidljiva u njegovu ukočenom

tijelu. “Baš smo se zagrijavali kad je klonula preko, onesviještena.“
Ljudi su se nagomilali oko njih, gledajući kako Sloan nosi Taru prema kauču i
polegnuo je na njega.
Alex je pao pored nje. “Nek mi netko donese deku i malo vode. I pronađe Natea.“
Nate je radio kao hitna pomoć.

Deku su mu brzo dodali i on ju je omotao oko nje dok se Sloan spuštao pored
njega. Jedva se suzdržao da odgurne drugog tipa. Oko njih ljudi su tiho mrmljali.
“Ostatak vas nek se vrati onom što ste radili“, zalajao je. Zadnja stvar koja Tari
trebala je da se probudi i nađe kako svi bulje u nju.
Pomakli su se kad je Nate došao. “Što se dogodilo?“ Nate je pitao oštrim glasom.
“Ne znam.” Alex je pogledao Sloana optužujuće.
Drugi tip ga je ignorirao, obraćajući se Nateu.
“Sve je bilo dobro. Provjerio sam s njom prije nego smo krenuli i ona je bila
sasvim u redu dok odjednom nije klonula. Vikao sam za pomoć pa je odvezao i donio
ovdje.“
Nate joj je provjeravao puls dok je ovaj pričao.
“Puls je u redu. Uredno diše. Izgleda da je samo malaksala.“
Alex je zabrinuto gledao u nju. Zašto ne otvara oči? Ona je tiho zastenjala i
otvorila oči, brzo trepćući.
“Što se dogodilo?“
Sva tri muškarca su posegnula prema njoj da je spriječe da sjedne. Alex je

sijevnuo prema drugoj dvojici. Nate se povukao uz cerek. Sloan mu je samo uzvratio
sijevanjem.
“To je bila moja scena, stoga odbij, starče“, zarežao je.
Alexu se odmah zacrvenilo pred očima. “Ona nije tvoja.“
Sloan mu se nabio u lice. “Također nije ni tvoja.“
“Obojica začepite.“ Nate je prasnuo.
“Što se dogodilo?“ Tara je tiho pitala, gledajući ih obojicu sa strahom. “Zašto ste
obojica tako ljuti? Jesam li napravila nešto pogrešno?“
Postojao je ranjiv ton u njenom glasu dok ih je zabrinuto promatrala. Alex je

ignorirao Sloana i svu svoju pažnju usmjerio prema njoj.
“Onesvijestila si se, dušo“, rekao joj je niskim glasom. “Osjećaš li kakvu bol?“
“Onesvijestila sam se? Gdje? Zašto?“ odjednom su joj se oči širom otvorile i
pogledala je Sloana. “Oh, molim te reci mi da se nisam onesvijestila tijekom naše
scene.“
“Bojim se da je tako.“ Sloan je rekao. “Zašto mi nisi rekla da se ne osjećaš

dobro?“
Alexu se nije svidjela optužujuća nota u njegovu glasu. “To nije njena krivnja.“
On je prasnuo.
“Je li ti optužuješ mene da sam ju ozlijedio?“ Sloan je zarežao natrag.
“Isuse, hoćete li se vas dvojica prestati ponašati kao maloljetnici i fokusirati se

na važnu stvar.“ Nate je prasnuo na obojicu. Stavio je dva prsta na Tarin obraz, podižući
joj glavu. “Kako se osjećaš, draga?“ pitao je.
“Uhm, okej. Malo zbunjeno.” Ona je pogledala u njega i Sloana zabrinuto.
“Kad si zadnji put jela?“ Nate je pitao.
Namrštila se malo, razmišljajući.
“Ako trebaš misliti tako jako onda je prošlo previše vremena.“ Nate joj je rekao.
“Jela sam sendvič za ručak.“ obrambeno je rekla.
“Prije dvanaest sati?“ Alex je rikao, ljut jer se nije brinula za sebe.
“Nisam bila gladna.“ Rekla je. Skrenula je pogled s njega prema Sloanu. “Žao mi
je što sam uništila vašu scenu, gospodine.” Zbog kolebanja u njenom glasu, Alex ju je
odmah htio uzeti u naručje. “Mogu se sad vratiti na svoju poziciju“, pokušala je ustati.
Alex ju je zgrabio.
“Ostani gdje jesi.“ Vikao je. “Nema više igre večeras.“
“Alex je u pravu.“ Sloan je rekao. “Trebala bi se odmoriti.“
“Žao mi je što sam uništila stvar. Pretpostavljam da sam napravila budalu od

sebe.“ Rekla je, a obrazi su joj pocrvenili.
“Nitko to ne misli.“ Alex joj je čvrsto rekao. “Ali ako se nisi osjećala dobro,
trebala si to reći svom domu.“

“Žao mi je.“
“Okej je. Drago mi je da si dobro.“ Sloan joj je stisnuo ruku. “Odvest ću te kući.“
“To je dobra ideja.” Nate je rekao dok je ona tresla glavom. “Trebaš hranu i
odmor. Također bi trebala posjetiti doktora, da provjeriš je li sve u redu. Malo si
preblijeda za mene.“ Nate je ustao.
“Hvala, Nate.“ Alex mu je rekao. Nate je kimnuo pa otišao. Alex je pogledao

prema Sloanu. “Ja ću je odvesti kući.”
“Srušila se tijekom moje scene.“ Sloan je sijevnuo prema njemu. “Ja ću se

pobrinuti za nju.“
“Ne, ona je moja odgovornost.”
“Ti imaš druge na koje moraš paziti. Ne možeš samo otići. Ja ću je odvesti.“ Sloan
je tvrdoglavo inzistirao.
Tara je uzdahnula i sjela. Oba su muškarca je odmah uhvatila, držeći je uspravno.

“Dobro sam.“ Rekla im je. “Mogu se sama dovesti kući.“
“Ne možeš voziti.“ Alex joj je čvrsto rekao. “Možeš se opet onesvijestiti i sletjeti
s ceste.“
“To je dobro.“ Rekla im je. “Jer ja ne vozim. Ići ću busom.“
Kao pakao. “Nećeš ići busom u ova doba noći.“
“Zašto ne? Radim to svaku drugu večer.“ Ona je odgovorila.
Ona ide busom kući noću? Većinu puta ona ne ode odavde prije dva ili tri ujutro.
Pretpostavljao je da vozi ili bar ode taksijem.
“Gospodine? Jeste li dobro?“ pogledala je u njega zabrinuto.
Duboko je udahnula, puštajući dah polako. Nikad ne bi dopustio svojoj

potčinjenoj da ide busom, pogotovo noću. Tara možda nije bila njegova, ali bi mogao
napraviti nešto po tom pitanju.
“Ne sviđa mi se što se koristiš javnim prijevozom noću“, rekao joj je.
“Onda kako očekuješ da odem kući?“ Pitala je.

“Klub će ti platit taksi.“ On će platiti, ako treba. Nije ga bilo briga. Iako je imao
osjećaj, jednom kad kaže Roarkeu, on će biti sretan da pokrije troškove. Alex je napravio
mentalnu bilješku da provjeri sa svim konobaricama da se pobrine da imaju siguran
prijevoz kući.
Sloan je pročistio grlo.
“Ja ću je odvesti kući.“ Alex je prasnuo na Sloana. “Idi naći nekog drugog s kim
ćeš se igrati.“
“Ti radiš.“ Ona je protestirala dok joj je pomagao da ustane, stavljajući ruku oko
njenog struka.
“Sloan može preuzeti“, rekao je.
“Znači nisam dovoljno dobar da se pobrinem za Taru, ali ćeš mi vjerovati sa

svima drugima?“ Sloan je zabavljeno pitao.
“Da.“ Alex je odgovorio. Nije ga bilo briga što će itko pročitati iz toga. Nije ga
bilo briga što je prije samo sat vremena odlučio da će se držati što dalje od Tare, dajući
joj šansu da si nađe drugog doma.
Upravo sad, sve do čega mu je bilo stalo je da se pobrine za nju.

Alex je pogledao po stanu jedva prekrivajući užas. Ovdje Tara živi? Ne bi pustio
psa da tu živi. Nije da je bilo nečisto ili neuredno. Sumnjao je da ima toliko stvari da
ikad uneredi ovo mjesto.
Dnevni boravak je bio mali, s dva mala prozora koja ga osvjetljavaju. Kuhinja je
zauzimala jedan zid. Sadržavala je frižider, koji je bio toliko mali da se pitao koliko
hrane uopće može stati u njega. Tapete su se odlijepile sa zidova, a pohabani tepih je
bio grozne žuto - smeđe boje. Nije mogao reći je li zapravo takve boje ili je samo loše
obojen.
Dvoja vrata vodila su iz dnevne sobe. Otvorio je oba. Jedna su vodila do zahoda
s inventarom boje senfa. Druga u ostavu.
“Gdje ti je soba?“ On je pitao.
“Ovo je studio apartman.“ Ona je rekla. “Stojiš u mojoj sobi. Stvarno me nisi
trebao dopratiti unutra.“
On je podigao obrve. “Očekivala si da te pustim da ideš sama? U ovom

susjedstvu?“
“Susjedstvo nije tako loše kao što izgleda. A imam alarm.“
Alex je bacio pogled na alarm. Za divno čudo, zapravo je izgledao kao

prvoklasni. “Iznenađuje me da ovi stanovi imaju alarm.“ Alex je krenuo prema frižideru,
ne mogavši odoljeti da pogleda u njega. U njemu je bilo pola tetrapaka soka od naranče,
nekoliko jaja i par mrkvi.
“Hoćeš li prestati njuškati okolo?“, ona je naredila, hodajući prema starom kauču.
Sjela je na njega s uzdahom.

“Čovjek bi pomislio da će prije pokrpati rupe u zidu, nego se zamarati s
alarmima.“ Alex je rekao, lutajući okolo. Gajba preko koje je deka, služila joj je kao
stolić. Na njemu je bila hrpa knjiga.
“Drugi stanovi nemaju alarm.“ rekla mu je umorno.
Namrštio se dok se pitao kako si je to mogla priuštiti.
“Prijatelj mi ga je poklonio.“ ona je nadodala.
Alex je frknuo na te riječi. Njegova žena je imala mnogo ‘darova’ od prijatelja.

Samo što je kasnije saznao da su ti prijatelji bili tipovi s kojima je spavala.
“Znači tako?“ Rekao je hladno.
“Što?“ pitala ga je, gledajući ga zbunjeno. “Da, imaš li ti problem s tim?“
“Kakva vrsta prijatelja? To je veoma skup poklon za prijatelja da ti ga da.“
“O čemu ti pričaš?“ ogorčeno ga je upitala. “Što te briga koliko košta?“
“Samo se pitam što si mu dala zauzvrat.“
Ona je skočila na noge, onda je nisko zastenjala i umalo se srušila na pod. On

ju je zgrabio prije nego je sletjela, podižući je u naručje. Zastenjao je kad je osjetio njeno
mekano tijelo uz svoje.
Tara je bila lagana i on se sjetio da je rekla da nije jela satima. Dao joj je
čokoladicu u klubu, ali to nije bilo dovoljno.
“Spusti me dolje.“ Ona je naredila, migoljeći se u njegovim rukama.
“Lezi mirno.“ Režao je dok ju je spuštao natrag na kauč. Ona je pokušala sjesti,
ali ju je on spriječio, klečeći pored nje. “Ostani tako.“
“Samo sam prebrzo ustala. Dobro sam.“
Uputio joj je čvrst pogled. “Umalo si se ponovo onesvijestila. Naručit ću ti nešto

za pojesti.”
“Prekasno je za jelo. Osim toga, želim da odeš.“
“Ne idem nigdje dok se ne uvjerim da si dobro. Pizzerija je na uglu, donijet ću ti

komad.“
Ona je zatresla glavom. “Ne mogu jesti pizzu od tamo. Ne podnosim gluten.
Moraš otići. Zoveš me kurvom, ali želiš ostati i brinuti za mene? Vidiš li problem u
tome?“
“Nisam te nazvao kurvom“, rekao je, iako je znao da je implicirao na to.

“Ispričavam se. Nisam te mislio uvrijediti.“
Pogledala je prema njemu sumnjičavo. “Dobro“, nerado je rekla nakon trenutka.

“I dalje trebaš otići. Želim spavati.“
Njeni podočnjaci su još više potamnjeli i on je znao da ostanak ovdje samo

odgađa njen odmor.
Ustao je. “Dobro, idem. Ali pobrini se da pojedeš nešto.“
“Šefujući dom“, promrmljala je ispod glasa i on se odlučio praviti da je nije čuo.
“I zakaži pregled kod liječnika. Prije nego dođeš u klub, želim liječničku potvrdu
koja govori da si dobro.“
Uznemirenost joj je prešla licem. “Što? Ne možeš to napraviti.“
“Mogu.“ rekao je čvrsto. “Mogla si večeras biti povrijeđena, Tara. To je

neprihvatljivo.“
Vidjeti je beživotnu u Sloanovom naručju dovelo ga je skoro do panike.

Odbacivanje njegovih osjećaja prema njoj neće biti kao što se nadao. Možda mogu imati
vezu bez da postanu ozbiljni. Naposlijetku, ona je imala prijatelje prije. Jedan od njih
joj je instalirao alarm. Šteta što taj nije inzistirao da se preseli na neko sigurnije mjesto.
Da je ona njegova, preselio bi je odavde tako brzo da ne bi imala kad protestirati.

Možda je postojao način da je preseli negdje na sigurnije, negdje bliže svom stanu.
Alex je protresao glavom. Odlučio je distancirati se od nje. Nije li? Zbilja nije
bio siguran što želi upravo sad. Nije želio vezu, ali ipak pomisao na to da je vidi s nekim
drugim, da bude s nekim drugim stegne mu jaja. Morao se sabrati i razmisliti o tome.
Sagnuo se i poljubi je u čelo. “Odspavaj malo. Zapamti, hoću liječničku potvrdu.

I pobrini se da postaviš alarm nakon što izađem.“

Dok je odlazio, nije si mogao pomoći, već je razmišljao o tome da sigurno postoji
način da oboje dobiju ono što žele.
***
Zvonjava telefona probudila je Taru iz dubokog sna. Ispravila se i obrisala obraz.
Slinila je. Kako neprivlačno. Zahvalna je jer Alex nije ostao. Zbilja bi voljela da nije
inzistirao da je odvede kući prošlu noć. Sad je znao u kojoj rupi živi.
Telefon joj je prestao zvoniti i ona je potonula nazad uz uzdah. Do vremena kad
je Alex otišao, bila je preumorna da namjesti krevet. Protrljala je oči. Nije se osjećala
nimalo odmornije nakon… pogledala je na sat… šest i pol sati spavanja. Nije bilo ni
približno dovoljno, činilo joj se da bi mogla danima spavati. Telefon joj je opet zazvonio
i ona je tražila okolo, napokon ga je pronašla na podu ispod kauča kad se ponovo utišao.
Pregledala je propuštene pozive-od brata su, Bena. Nazvala ga je teturajući okolo

da skuha kavu.
“Halo.“
“Bene, kako si?“ Pitala je zabrinuto. “Oprosti što sam propustila tvoje pozive.“
“Hej, seko, dobro sam.“
Čavrljali su nekoliko trenutaka.
“Pomislio sam da bih mogao doći u posjetu.“ Ben joj je iznenada rekao. “Prošle
su godine otkako sam te vidio.“
“Je li sve u redu?“ oštro je pitala. “Jesi li dobio ček koji sam ti poslala?“
Većina njene plaće išla je Benu. Imao je dvadeset godina i studirao je za doktora.
Benov fond je to trebao pokriti, ali nakon što je otac saznao da je gej, otpisao ga
je. Majka im je umrla kad su bili djeca, a otac im je bio hladan, nevoljen čovjek. Oboje
njegove djece su mu bili razočaranje.
I dalje se sjeća kad joj se Ben pojavio na vratima, blizu suza i tresući se. Imao je
sedamnaest. Tada, ona je živjela u ljepšem stanu u boljem dijelu grada. Mogla ih je
uzdržavati oboje kroz zadnju godinu Benova školovanja. Tad je dobio stipendiju za

studij medicine na Stanfordu. Ona je bila oduševljena. Dok mu je stipendija pokrivala
sate i knjige i dalje su mu trebali novci za druge životne troškove.
Stoga je prihvatila posao kod Tima, koji je plaćao bolje, iako su uvjeti usrani i
preselila se u jeftiniji stan od onog u kojem je živjela. Njen stan nije bio namješten pa je
kupovala po trgovinama rabljenom robom i buvljacima da nađe namještaj.
Posjetila je Bena nekoliko puta, ali on nikad nije bio ovdje. Nije željela da vidi
kako živi, to bi ga samo navelo da osjeća krivnju. On je mislio da se preselila jer joj je
bliže poslu. To nije bila potpuna laž. Stan je bio bliži. To je jedina stvar koju je dobila s
njim.
“Sve je u redu.“ Ben joj je odgovorio, ali se čula zabavljena nota u njegovu glasu.
Šutjela je dugi trenutak, nešto što je naučila od Natea. On je imao način da natjera
ljude da priznaju sve bez da išta kaže.
Ben je uzdahnuo. “Chris i ja smo prekinuli.“
“Oh, Bene, žao mi je.“ Znala je da je Benu slomljeno srce. On i Chris su se viđali
šest mjeseci. Trebala je priznati da je osjećala olakšanje, samo je jednom vidjela Chrisa,
ali je nije impresionirao. Činio joj se intenzivan i malo posesivan. Ali Benu se stvarno
sviđao. ”Zašto da ne dođem u posjetu?“
Nije znala kako će dobiti slobodne dane, ili si priuštiti put u ovom trenutku, ali
ako je Ben treba bit će tamo. Njih dvoje samo su imali jedno drugo.
“Ne, dobro sam, stvarno. Imam glavne ispite uskoro i trebao bih učiti. Samo mi
je malo žao mene.“
“Zvuči kao da ti je bolje bez njega.“
“Da, znam. Kao što sam rekao, samo malo žalim sam sebe.“
Čavrljali su još malo prije nego su poklopili. S uzdahom, sklupčala se u kut kauča
i otpila malo kave. Trebala bi otići u trgovinu i kupiti nešto hrane, ali stvarno se nije
osjećala da je za išta osim ljenčarenja i čitanja knjige.
Telefon joj ponovo zazvonio i ona se nasmijala kad je vidjela tko je zove.
“Ava, kako se osjećaš?“ Rekla je.

“Dosadno, dosadno, dosadno.“ Ava je odgovorila. Samova i Roarkeova žena je
trudna s njihovim prvim djetetom i prolazila je kroz teško razdoblje trudnoće.
Tara se zahihotala.
“Dosta mi je valjanja po kući pa sam se nadala da ćeš svratiti i popiti nekoliko

bezalkoholnih pića uz bazen. Max će te pokupiti i vratiti kući.“ Max je bio Roarkeov
vozač.
“To zvuči fantastično. Spremit ću se.“
***
Tara je sjela uz smijeh. Nema ništa bolje nego biti s prijateljima da učinite da svi
vaši problemi nestanu. Barem nakratko. Pogledala je oko stola. Tilly joj je sjedila slijeva.
Smijala se na priču koju je McKenna, Avina dobra prijateljica, pričala.
Pored McKenne sjedila je Jacey. Jacey je bila udana za Dericka, koji je član kluba
Decadence. On je bio očaravajuć i bogat, sa seksi britanskim naglaskom. Također je
preko glave zaljubljen u svoju ženu.
Jacey je ustala i hodala oko stola, nadopunjujući svima čaše. Holly se nasmijala
Jacey. Holly je bila sretno udata za Braxa Jaminsonea. Barx i Holly nisu živjeli u
Austinu, ali su često dolazili u pojest. Holly je prekrila vilicu sa svojom rukom. Izgledala
je umorno, jadnica. Wyatt, njihov osmomjesečni sin, držao je roditelje budnima do
kasno u noć.
Tara se zahvalila Jacey kad joj je nadopunila čašu.
“Tako mi je drago da ste vi društvo došli danas.” Ava je rekla. “Tako mi je bilo
dosadno.“ Avina trudnoća stvarno je uzimala danak od nje; imala je povišen krvni tlak
i nesanice. A još je imala četiri mjeseca.
“Osjećaš li se bolje, Tara?“ Tilly je pitala dok je gledala u stol natrpan ukusnom
hranom.
“Nisi se osjećala dobro?“ Ava je pitala.

“Onesvijestila se sinoć u klubu.“ Jacey je odgovorila. Jaceyin muž, Derrick, je
prijatelj koji je platio za alarmni sustav u Tarinom stanu. Jednu večer ju je odveo kući i
bio zgrožen susjedstvom u kojem živi. Inzisitrao je na postavljanju alarmnog sustava da
je pokuša zaštititi. To je bilo prije nego je upoznao Jacey.
“Kako si čula za to?“ Tara je pitala. “Nisam sinoć vidjela tebe i Derricka u klubu.“
“Ma daj, znaš kakvi su užasni tračeri domovi. Roarke je rekao Derricku.”
“Pa nije rekao meni.“ Ava je rekla ogorčeno. “Niti je Sam.“
“Nisu ti rekli jer nisu htjeli da se brineš.“ Tara joj nježno rekla. “Ali nema potrebe
za brigom, dobro sam. Šećer mi je malo pao, to je sve.“
Tilly ju je skeptično pogledala, ali nije rekla ništa.
“Roarke je postao previše zaštitnički nastrojen,” Ava je jadikovala. “Čak mu se i

Sam pridružuje. Ne znam kako ću izdržati još četiri mjeseca.“
“Što ti doktor kaže?“ Tara je pitala sretna zbog promjene teme.
“Trebam se odmarati i bez stresa. Roarke je to shvatio kao da ne smije izaći iz

kuće. Čim ustanem, ili on ili Sam me pokušavaju vratiti u krevet. Skoro su dobili napad
kad sam jučer rekla da želim ići u šoping. Mislite vi, ne bih se trebala žaliti.“ Ava je
rekla s malim osmijehom. “Dobro se brinu za mene i samo su zabrinuti. Poprilična sam
sretnica.”
Bila je. Tara bi sve dala da ima nekoga tko je voli onako kako Roarke i Sam vole
Avu. Misli su joj odlutale na Alexa. Mogla ga je zamisliti kako se ponaša isto kao Roarke
i Sam. Ako se ikad zaljubi, nema sumnje da će usrećiti ženu.
Ali ta osoba neće biti ona. Razjasnio je to. Ona zna da njegova briga za nju sinoć
nije značila ništa; napravio bi to za bilo koju drugu koja radi u klubu.
“Čuva li Derrick Amelie?“ Tara je pitala Jacey, pokušavajući skrenuti misli s

Alexa. Jaceyna mala curica je stara četiri mjeseca i neodoljiva je.
“Da, stvarno sam sretna jer mu ide od ruke s njom. Doslovno me izgurao kroz
vrata. Obožavaju jedno drugo.“

“Brax je isti sa Wyattom.“ Holly je rekla. “Samo bih voljela da Wyatt spava duže
od dva sata u komadu.“ Wyatt je četiri tjedna uranio i morao je malo biti u bolnici nakon
što se rodio dok doktori nisu bili zadovoljni s njegovim plućima.
“Pa, Tara, reci nam što se dogodilo sinoć?“ Ava je rekla.
Dovraga, znala je da se neće izvući s promjenom teme. Tara je uzdahnula.
“Nisi izgledala dobro, Tara,“ Tilly je zabrinuto rekla. “Srce mi je umalo stalo kad
sam te vidjela srušenu u Sloanovom naručju.“
“Oh, Sloanovom naručju?“Jacey je rekla. “Taj tip je vruć.“
“On je nekako jeziv.“ Tilly je dodala.
“Čini se da je moj tip muškarca.“ McKenna se našalila.
“Imala sam scenu sa Sloanom,“ Tara im je rekla. “Ništa više od toga. Mora da
sam se onesvijestila jer iduće čega se sjećam je da sam na kauču, a Sloan, Nate i Alex
su nagnuti nada mnom.“
“Alex se činio jako zabrinut.“ Tilly je rekla. “On ju je odveo doma.“ obavijestila
je ostale.
Tara je uputila Tilly ogorčen pogled. Druge su žene samo slegnule ramenima i
iscerile se. Većina ljudi bi vidjela stidljivu, tihu Tilly, ali kad bi bila u društvu ljudi
kojima vjeruje, prava Tilly bi se pojavila. Tilly je bila pametna- iznimno pametna i jako
je dobra u čitanju ljudi.
“Alex te odveo kući?“ Ava je pitala. “Čak ni nas nikad nisi pozvala tamo.“
“Vjeruj mi, ne propuštate ništa.“ Tara je suho rekla. Druge znaju da nije imala
puno novca, ali nije željela da znaju točno koliko je bilo loše. “I Alex me odveo kući
samo jer je osjećao odgovornost prema meni. Znate kakav je.“
“Da vruć i seksi.“ Ava je rekla. “Pa što se dogodilo kad ste vas dvoje došli u tvoj
stan?”
“Ništa se nije dogodilo.“ Tara je odgovorila. “Vjeruj mi, Alex nije zainteresiran
za mene.“

“Gleda te cijelo vrijeme.“ Tilly je rekla. “Drugi domovi ne žele scenu s tobom jer
misle da si njegova.“
“Što? To je urnebesno. Nismo nikad igrali zajedno. Vjerojatno ne bi ni pričao sa

mnom da ne mora. I ako me gleda, to je samo zato da se uvjeri da radim kako treba.“
“Ahaaaa, nastavi si to govoriti.“ Tilly ju je zadirkivala. “Mogao je odabrati

nekoga od nas da te odvezemo kući, umjesto toga on je to učinio. Kladim se da te čak
otpratio u unutra i ušuškao.“
“Alex me odveo kući jer je on previše zaštitnički dom. Napravio bi isto da si se

ti onesvijestila.“
“Ne mislim tako.“ Tilly je tresla glavom.
“Znam da Alexu nisam zanimljiva.“
“Kako ti to znaš?“ Jacey je pitala.
“Zato što mi je rekao.”
Sve su buljile u nju.
Ona je uzdahnula. “Pitala sam Alexa da izađemo na spoj, odbio me. Kraj priče.“
Svi su šutjeli dugi trenutak. Dobar način za slomiti raspoloženje, Tara.
“Je li ovdje sve u redu, moje dame? Da vam donesem nešto?“ sve su pogledale
prema Samu kad je ušetao, s osmijehom na licu. Spustio se i poljubio Avu u obraz.
Ispravljajući se, trljao joj je ramena dok je gledao u svakoga. “Što nije u redu?“
“Alex mi je rekao da se ne mogu vratiti na posao bez liječničke potvrde.“ Tara

je brbljala prvo što joj je palo na pamet. “Može li to stvarno napraviti?“
Sam je frknuo. “U ovome sam s Alexom, Tara.“ rekao joj je. “Sinoć si se
onesvijestila. Mogla si ozbiljno biti povrijeđena. Otiđi kod doktora, nek te pregleda i
onda se možeš vratiti. Još malo sna te neće ubiti, također. Znam da će Roarke podržati
Alexa.“
I ona je znala da hoće. Osim toga, nije namjeravala ići do Roarkea preko Alexa.

Pretpostavljala je da se samo trebala sabrati i otići kod doktora. Uz posao, imala
je zdravstvene pogodnosti tako da se bar nije morala brinuti o tim troškovima.
“Pokušati ću zakazati termin što prije idući tjedan.“ Rekla je. “Nisam na
rasporedu kluba do idućeg četvrtka.“
“Ostavljam vas djevojke na miru. Nemojte izmoriti Avu.“ Sam ih je upozorio,

poljubio Avu u obraz prije nego je otišao.
Ava je gledala u njega dok je odlazio. “Taj čovjek ima finu guzicu.“
Sam je zanjihao guzom i svi su prasnuli od smijeha. Ostatak poslijepodneva je

proletio i nije dugo prošlo kad se Tara našla u svom tužnom stanu s odlijepljenim
tapetama i zastarjelim namještajem.
Legla je na kauč s uzdahom, uzela jednu od najdražih knjiga i dopustila si da na

neko vrijeme pobjegne od stvarnosti.
***
“Tara?“
Tara pogledala je kroz pretrpani kafić i vidjela Reagan kako joj prilazi s
osmijehom.
“Reagan, hej. Što ti radiš ovdje?“
“Imala sam sastanak s klijentom pa sam pomislila da stanem na kavu. Jedeš li

ovdje?“
“Ne, samo sam došla po ručak za šefa.“
“Oh.“
Izgleda li Reagan razočarano?
“Pa, možda te mogu počastiti kavom neki drugi put?“ Reagan je pitala, s nadom
u očima.
Zajebi to. “Hajmo popiti jednu. Reći ću šefu da kasnim jer je red dugačak.“

Tara je brzo platila hranu s firminom kreditnom karticom i sjela za stol dok im je
Reagan objema donosila kavu.
“Nisam te vidjela u klubu u posljednje vrijeme.“ Reagan je rekla dok je sjedala.
“Ne, bila sam zauzeta.“
Prošlo je više od tjedna otkako se onesvijestila u klubu, ali Tim je bio zahtjevan
u zadnje vrijeme pa nije stigla otići do doktora po potvrdu.
“Imaš smiješan izraz lica. Imaš li lošu probavu? Imam nekih anticida u torbici.”
“Uhh, ne, dobro sam. Nije loša probava.”
“Shvatila sam da mi ne ide baš čitanje ljudi.“ Reagan joj je iznenada rekla.
“Veoma sam pametna, ali kad trebam pročitati nekoga, mučim se. Često krivo shvatim
signale. Oprosti ako sam rekla pogrešnu stvar.“
Tara je mogla vidjeti kako je usamljena bila druga žena. “Nisi rekla pogrešnu
stvar. Jesi čula za moju epizodu u klubu?“
“Misliš na ono što si se onesvijestila tijekom scene sa Sloanom?”
“Da.“
“Svatko zna za to.“ Rekla je. Pogledala je prema Tari. “Je li to ono što nije u
redu? Bolesna si? Dijabetes? Srčani problemi?“
“Ahh, ne, nijedna od tih stvari.“
“Oh, pa, to je dobro.“ Reagan joj je rekla.
“Da pretpostavljam da je.“ Tara se morala nasmijati. “Stvar je u tome da mi je

Alex rekao da se ne mogu vratiti u klub bez liječničke potvrde. Zato se nisam vratila.“
“Pa to ima smisla. Ti si zaposlenica kluba; oni bi se vjerojatno brinuli da ćeš ih

tužiti ako se ozlijediš. Nabavi potvrdu i možeš se vratiti.“
“Bila sam jako zauzeta na poslu i nisam još bila u mogućnosti posjetiti doktora.“
Ona se također bojala da postoji mogućnost da joj doktor neće dati potvrdu. Nije
se osjećala nimalo bolje. Bila je iscrpljena. Naravno, nije pomoglo ni to što je Tim bio

još zahtjevniji u zadnje vrijeme. Srećom, imala je poslovni laptop i mogla je obaviti dio
posla kući noću.
“Ne možeš pitati šefa za malo slobodnog vremena?“
Zamislila je Timovu facu da ga pita malo vremena za osobne potrebe. “Tim je

radoholičar i zna biti… ah…“ Kako bi mogla imenovati to, a da ne zvuči nelojalno? “Pa,
ajmo reći da očekuje mnogo od svojih zaposlenih.“
Reagan je frknula. “On bi ti i dalje trebao odobriti slobodno vrijeme da odeš kod
doktora. Je li te on iskorištava? Znam veoma dobrog odvjetnika za zaposlenike.“
Tara se nasmijala. “Zvučiš jako bijesno.“
Reagan ju je ozbiljno pogledala. “Sviđaš mi se, Tara. Nemam puno prijatelja.

Većina ljudi me vidi kao preiskrenu, ali ti si uvijek bila draga prema meni. Nekako sam
se nadala da bi mogle biti prijateljice.“
“Voljela bih to“, bacila je pogled na sat i trznula se. “Bolje da idem, Tim će se
pitati gdje je njegov ručak.“
“Imaš kolutove ispod očiju.“ Reagan joj je otvoreno rekla.
“Umm, točno.“ Tara je odoljela potrebi da popravi šminku u zahodu.
“Trebala bi se vjerojatno odmoriti. Jako si blijeda.“
“Ahh, imaš li što još nadodati?“ Tara je pitala, ukručujući se.
“Ne, vjerujem da je to sve.“
“Nisam dobro spavala u zadnje vrijeme.“ Priznala je, iznenađujući se.
“Uvijek bolje spavam nakon što budem u klubu.“ Reagan je rekla. “To me
opušta.“
“Mene također.“ Tara je rekla. “Pretpostavljam da stvarno trebam tu liječničku

potvrdu.“ Ona je ustala. “Ovo je bilo lijepo. Morat ćemo to ponoviti.“
“Što kažeš u idući utorak?“ Reagen je brzo predložila. “Možemo se sastati ovdje
u isto vrijeme?“

“Naravno. Zvuči odlično.“ Stvarno jest. Ona je morala svaki dan dolaziti ovamo
po Timov ručak, bilo bi lijepo sastati se s prijateljicom ponekad.
***
“Mislim da ste anemični. Izvaditi ću neke krvne nalaze da budem siguran.
Očigledno ste iscrpljeni. Trebate malo usporiti. Odmor vam ne bi škodio“, doktor joj je
rekao.
“Ali dat ćete mi liječničku potvrdu da mogu raditi?“ Tara nije htjela reći
ljubaznom, starijem doktoru za što joj zapravo treba potvrda.
“Potvrda će vam vrijediti od idućeg ponedjeljka, s tim da računam da to da ćete

se odmoriti do tad.“
To je za pet dana. Nije sjajno, ali pomislila je da je bolje išta nego ništa.
“Okej.“
“Također ću vam napisati recept za tablete za željezo. Pričekajte nalaze, ako

pokažu da vam je razina željeza niska kao što sumnjam, moći ćete ih odmah početi
uzimati.“
Tara je kimnula.
“Shvatite ozbiljno što sam rekao za odmor, gospođice Phelps. Na putu ste da
izgorite.“
“Naravno, hvala doktore.“ Tara je rekla s osmijehom. Mogla je zamisliti Timovo

lice kad ga pita za odmor. Umalo je doživio udar kad ga je pitala par sati za osobne
potrebe, zahtijevajući da zna za što joj treba i hoće li joj to prijeći u naviku. Mrzila je
kad je pričao s njom hladnim glasom. Uobičajeno bi popustila, ali ovaj put je zadržala
svoj stav.
Iznenađujuće, odustao je i gunđajući joj dao slobodno.
I dalje, bila je uvjerena da bi dobila otkaz da se vrati i kaže mu da joj je potreban

odmor. Ako ćemo pošteno, on ju je upozorio kad je prihvaćala posao da je teško raditi

za njega i uvjerila ga je da nema obitelj da je oduzima vrijeme. Bila je toliko očajna za
poslom da je pristala na sve njegove uvjete.
Ali nije znala koliko će danak ovaj posao uzimati od nje.
S umornom uzdahom, receptom i potvrdom, izađe iz liječničke ordinacije. Bar će

se moći vratit u klub idući tjedan. Srce joj je ubrzalo od pomisli da će se vidjeti s
Alexom. Dovraga, bila je pušioničarka za kaznom.
***
Tara je pogledom potražila Reagen i našla je na kraju kafića. Mahnula je drugoj
ženi prije nego pošla prema njoj između stolova.
“Što radiš ovdje u kraju?“ Pitala je. Većina ljudi voljela je sjediti za prednjim
stolovima koji su imali pogled.
“Skrivam se.“ Reagan je rekla.
Tara je čekala da kaže još nešto, ali kad nije, slegnula je ramenima i sjela.
“Objema sam nam donijela kave.“ Reagan je pokazala na šalicu ispred nje.
“Hvala.“ Tara je odgovorila.
“Kad se vraćaš u klub?“ Reagen je pitala.
“Prva smjena mi je u utorak navečer“, pričala je s Dylanom koji ju je opsežno

ispitivao. “Iako mi je Dylan preko volje prepustio smjenu.“
“Zašto?“ Reagen je pitala.
“Misli da nisam za to.”
“Jesi li? I dalje ne izgledaš dobro.“
Ako se namjeravala često družiti s Reagan, morat će očvrsnuti. “Treba mi to.”

Ona je jednostavno odgovorila.
Reagan je kimnula. “Razumijem te.“
“Ali me brine da ću doći tamo i da će me on vratiti.“

“Onda se pobrini da nema razloga da te vrati.“
“Kako? Tonom šminke?“ Tara se našalila.
“Prepusti to meni.“ Reagan je misteriozno rekla. “Kad ti smjena počinje?“
“Počinje u osam.“
“Sastat ćemo se u svlačionici u sedam i trideset.“
Tara je otvorila usta da nešto kaže, ali je Reagan iznenada ustala, izgledajući
malo blijedo. “Moram ići.“ Bez da je išta više rekla, izašla je kroz stražnji izlaz. Kafić
je bio na uglu pa je imao ulaze na obje ulice.
Tara je gledala za njom i slegnula ramenima. Reagan je bila Reagan. Ustajući,

zgrabila je Timov ručak i vratila se nazad u ured.

Tara se pogledala u ogledalu, odugovlačeći dok je čekala da se pojavi Reagan.
Pogledala je na sat. Sedam i pedeset tri. Morala se prijaviti na smjenu. Dok se okretala
od ogledala, Reagan umaršira kroz vrata.
“Tu si.” Reagen je rekla kao da je ona čekala Taru. “Dobila sam je.“
“Dobila što?“ Tara je pitala uz frktaj dok Reagan pruža nešto prema njoj.
“Tvoju članku iskaznicu.“
“Što?“ Tara je zjapila od šoka.
“Platila sam ti članske pogodnosti za godinu dana, sad se ne moraš brinuti da će

te poslati kući. Sammi kaže da već ima tvoj ugovor pa da će samo prebaciti podatke na
članski ugovor i donijeti ti da potpišeš.“
Sammi je bila recepcionerka kluba.
“Reagan, ne možeš mi platiti članarinu“. pogodnosti nisu jeftine.
“Zašto ne?“
“Z-zato što je to puno novca i ne mogu ti ga vratiti. To je milostinja.“
Reagan je frknula. “Ti nisi milostinja. Radim nešto lijepo za prijateljicu, ili sam
barem mislila da je to.“ Reagen je gledala u nju potpuno zbunjeno i Tara je shvatila
da je Reagan stvarno htjela učiniti nešto lijepo za prijateljicu. Novac joj je malo značio.
Možda bi i Tara napravila isto da je imala mnogo novca.
Stoga je napravila jedinu stvar koje se mogla sjetiti da vrati osmijeh na

Reaganino lice. Zagrlila ju je. “Hvala ti.” šaptala je dok se odmicala i uzimala karticu iz
Reaganine ruke. Pogledala je u nju. “Nikad nisam mislila da ću biti stvarni član.“

Cijelo tijelo joj se opustilo i ona je uzdahnula od olakšanja. Neko vrijeme neće
mariti za konobarenje, koje može biti iscrpljujuće nakon cijelog dana na poslu i često
do kasno ne bi dolazila kući. Možda će sad uspjeti pristojno odspavati noću.
“Hvala ti, Reagan. Nitko mi nikad nije napravio nešto ovako lijepo.“
Nakon još jednog neugodnog zagrljaja, Tara se okrenula i pošla naći Alexa. Našla
ga je kako čavrlja s drugim domom. Pričekala dok se drugi dom nije maknuo pa mu je
prišla. “Dobra večer, gospodine.“
“Ponovo kasniš, Tara“, rekao joj je s čistim neodobravanjem.
Cijele dvije minute.
“Pogledaj me.“
Polako, podigla je glavu i pogledala ga. Frkćući, ispružio je ruku, pa je vratio

prije nego joj je dodirnuo lice, kao da nije shvatio što radi. “I dalje izgledaš iscrpljeno.
Jesi li donijela liječničku potvrdu?“
“Jesam.“ Rekla je dok mu ju je pružala. “Ali mi ne treba.“
Alex je podigao obrve. “A zašto to?“
“Zato što od večeras, ja sam član.“
Lice mu nije pokazivalo nikakve emocije. Jedino je podigao obrvu dok je gledao
u njenu iskaznicu. Prokleti on. Zašto nije pokazao mrvicu onoga što misli?
“Član? Kako si možeš to priuštiti?“
Frknula je prema njemu. “Nije da te se tiče, ali prijatelj mi je platio.“
Lice mu je postalo još hladnije. “Još jedan dar od prijatelja?“
Koji je njegov problem? Na licu mu je bio izraz čistog gađenja dok je gledao dole
u nju.
“Ne zamaraj se oko odrađivanja svoje smjene večeras.“ rekao je. “Naći ću nekoga
više pouzdanog.“
“Ali ja...”
Okrenuo se prije nego je mogla završiti, ostavljajući je da zuri u njega.

***
“Je li istina? Otpuštena si?“
Tara se okrenula dok je Tilly sjedala pored nje na kauč.
“Da, istina je.“
“Ne izgledaš baš sretno. Što nije u redu?“
Tara je frknula. Što nije u redu s njom? Sjedila je tu posljednjih sat vremena
cvileći zbog Alexove reakcije. Zašto joj je i dalje bilo bitno što on misli? Veoma je
naglasio da nije zainteresiran za nju. Prošla su dva tjedna otkako je bila u klubu i
radovala se što će se vratiti večeras. Nekoliko Alexovih komentara i ona se našla kako
sjedi u kutu, ne pričajući ni s kim.
“Da sam na tvom mjestu, bila bih uzbuđena, nema više bolnih stopala, ni dugih
noći nakon dugog dana na poslu.“
Tara je pogledala prema njoj. Tilly je umorno izgledala. “Ti ne uživaš u tome?“
“Ne. Radim to jer si drugačije ne bi mogla platiti pogodnosti, a ovo je najbolji

BDSM klub u gradu. Jesi se posvađala s Alexom?“ Tilly je pitala.
Tara ju je oštro pogledala. “Što te navelo da to kažeš?“
“Zato što je kod tebe sve oko Alexa, Tara.“ Tilly je zakolutala očima. “On je
jedini koji te može učiniti jadnom.“
“Nisam mislila da sam tako očita.“
Tilly ju je uzela za ruku i nježno stisnula. “Mogla bi mu reći kako se osjećaš.“
Tara se tužno nasmijala. “Bila tamo, napravila to. Mislim da sam se dovoljno
ponizila. Već sam ga pitala da izađemo, sjećaš se? Više je nego očito da nije
zainteresiran za mene na taj način. Zapravo, mislim da mu se ne sviđam.“
“O čemu ti pričaš?“
“Kad sam mu rekla da sam sad član, uputio mi je zgađen pogled i rekao mi da se
ne zamaram radeći večeras. Onda se okrenuo i otišao.“

Tilly je frknula. “To nije nalik Alexu. On je obično tako pristojan. Prema svima.“
“Mislim da ću otići kući.“
Tilly joj je stisnula ruku. “Dopustit ćeš mu da te otjera? Samo zato što je bio malo
nepristojan? Pripadaš ovdje, Tara. Ovdje su ti prijatelji. Ne daj mu da to uništi.“
Tara je gledala u svoja stopala. Voljela je biti ovdje. Nije mu trebala dopustiti da
je otjera. “U pravu si.“ Ispravila je svoja ramena. “I nakon što se sredim, otići ću mu to
reći.” Ispunjena srditom ćudi, ustala je. “Onda si idem naći doma s kojim ću se igrati.“
“Dobro za tebe.“ Tilly je rekla, stenjući. “A ja se idem vratiti na posao.“
***
Alex je osjećao krivnju i to mu se nije sviđalo. Nimalo. Nije imao prava skočiti
na Tarin vrat onako kako je. Bio je ljut na sebe jer je bio prespor. Sad je možda bilo
kasno da raščisti svoje namjere.
Dugo je razmišljao nakon što ju je odveo doma neku večer. Alex je mrzio što ona
živi u bijednom stanu u tako opasnom dijelu grada. Želio je da živi negdje gdje je
sigurnije i imao je savršeno mjesto na umu. Imao je potpuno opremljen stan u puno
sigurnijem području grada - također je slučajno blizu njega. Samo ju je trebao nagovoriti
da useli. Nije htio vezu, ali je želio Taru - želio je pravo da može brinuti o njoj… štititi
je… jebati je. To bi moglo uspjeti, dokle god drže osjećaje izvan toga.
Upravo sad, pomislio je, trebao ju je naći i ispričati joj se. Dvadeset minuta
kasnije, Alex se našao kako stoji ispred ženske svlačionice. Druga potčinjena je vidjela
Taru kako se presvlači.
Vrata su se otvorila i izašla je Carin.
“Gospodaru Alex,“ prela je. “Lijepo vas je vidjeti.“ Ona je prešla prstom preko
njegove ruke i on se jedva suzdržao da se ne strese.
“Carin. Jesam li ti dao dopuštenje da me diraš?“
Ona nije bila jedna od onih za koje bi bio zainteresiran. Oh, ona je očaravajuća,
ali to je sve bilo površno. Iznutra je, kladio bi se, bila hladna kao led. Nije mu se sviđao

način na koji bi manipulirala svima oko nje. Ustvari, podsjećala ga na njegovu bivšu
ženu. Ona je bila potpuna suprotnost Tari.
Carin je izbacila donju usnu, kako je ona vjerojatno mislila, slatko se dureći. To
mu je bilo lažno i živcirajuće. “Ali nadala sam se da ćeš se igrati sa mnom. Bila sam
jako, jako zločesta i treba me kazniti.“
Bože, drugim se domovima sviđaju te gluposti? Nije mogao vjerovati da su drugi

domovi padali na to sranje.
Koraknuo je unazad. “Je li Tara u svlačionici?“
Oči su joj postale hladne prije nego se uspjela oporaviti. “Tara? Možda je bila,
nisam stvarno primijetila. Nije baš upečatljiva, je li?“
Alex je frknuo. “Dosta je. Vrati se u klub i bolje ti je da te ne čujem da više pričaš
tako o bilo kojoj drugoj djevojci, je li jasno?“
“Ohhh, tako moćan.“ Ona je rekla, hodajući nazad uz frktanje.
Alex je tresao glavom. Toj ženi nije trebao dom, nego transplantacija osobnosti.
Vrata su se otvorila i kroz njih je izašla Tara, torba joj je bila preko ramena, a
pogled na tlu. Obučena je u iznošene traperice i džemper koji je izgledao kao da joj je
za tri broja prevelik. Frknuo je kad je primijetio da su joj ramena opuštena. Izgledala je
poraženo. Je li joj on to učinio?
“Tara?“
Držala je pogled na tlu dok ga je pokušavala zaobići. Posegnuo je i uhvatio ju

za ruku. Otresla ga je, koračajući unazad tako brzo da je zateturala. Uhvatio ju je za
ramena čvrsto da je smiri.
“Ne diraj me!“
“Tara, što nije u redu s tobom?“
“Rekla sam da me ne diraš.“ Opet ga je odgurnula i on ju je pustio ovaj put, ali

joj se odbijao maknuti s puta.
“Pogledaj me.“

“Ne.“ rekla je tvrdoglavo.
“Pogledaj me, potčinjena“, glas mu je bio nizak, zapovjedajući.
Ona ga je pogledala i on se šokirao kad joj je vidio natopljene oči, suze su ih

popunile.
“Bebo, što nije u redu?“ posežući, obrisao joj je suzu koja joj se kotrljala niz
obraz.
Tara je okrenula glavu u stranu. “Ništa. Idem doma.“
“Nije prokleto ništa kad si u suzama“, rekao je. “Dođi sa mnom.“
“Alexe, ne“, žalila se kad ju je povukao za sobom.
Ušao je u Dylanov ured i zaključao vrata za njima. Nije htio da ih itko ometa.
Tara ga je namjeravala izbjeći. Grabeći je, podigao ju je u naručje. Sjedajući na prostrani
kožni kauč, posjeo ju je u krilo i držao je dok se boreći pokušavala osloboditi.
“Tara, smiri se.“
“Pusti me.“
“Neću te pustiti dok se ne smiriš i ne kažeš mi što nije u redu. Sad, duboko
udahni.“
Ona je gledala dolje u svoje šake, dok je duboko udisala. “Eto, smirila sam se,
hoćeš li me pustiti?“
Nije želio. Ne kad je uživao u osjećaju nje pritisnute uz sebe. Njena mekoća, njen
miris okruživao ga je, opijajući ga. “Reci mi što nije u redu.“ zahtijevao je.
Ona je okrenula glavu, kruto sjedeći u njegovu krilu. “Rekla sam ti, ništa. Pusti
me. Želim ići kući. Sad.“
“Postoji kazna za laganje, zlato.“
Tara je okrenula pogled prema njemu. ”Zašto bi te bilo briga? Pomislila sam da
će ti biti drago gledati me kako odlazim.“
“O čemu ti pričaš?“

Iskočila mu je iz krila. Ustao je dok je ona koračala preko sobe. Napokon,
zaustavila se ispred njega i ubola ga prstom u prsa. “Možda ti se ne sviđam, Alexe, ali
to ne znači da me možeš otjerati iz kluba. Moji prijatelji su ovdje, osjećam se sigurno.
Samo zato što me ti ne odobravaš, ne znači da bi se trebala osjećati prisiljenom da
odem.“
Naveo ju je da se osjeća da treba otići? “Zlato, nikad nisam poželio da odeš. I

nije točno da mi se ne sviđaš“, prošao je rukom kroz kosu. “Bože, osjećam se kao govno
jer sam te rasplakao.“
“Shvatila sam da me ne želiš ovdje, ali jesi li morao reći njoj?“
Alex je frknuo. “Što? Reći kome što?“
“Carin. Zašto si joj rekao? Zašto si rekao njoj, od svih ljudi, da sam se osramotila
pitajući te da izađemo i da si me odbio?“
On je iznenada shvatio o čemu priča i gledao ju je iznađeno. ”Nikad nisam rekao

Carin.“ Sjetio se samodopadnog izgleda na licu druge žene kad je napuštala svlačionicu.
“Je li ti ona rekla to? Jesi li zbog toga plakala?“ On je posegnuo da je pomazi po obrazu,
ali ona se trznula unatrag. Povrijedilo ga je to što ona ne želi da je dira, ali je nije mogao
kriviti. “Nikad joj ne bi rekao, zlato.“
Gledala je u njega, pogled joj je bio pun boli. “Onda kako zna?“ Tara je protrljala
čelo. “Oh, Bože, je li me mogla čuti kad sam pričala s Tilly? Ali primijetila bih je da
stoji u blizini, bih li?“
“Zapravo, mislim da je moja krivica.“ On je rekao smrknuto. “Rekao sam

Roarkeu. U povjerenju. Znaš da me nikad ne bi izdao. Ali vrata njegova ureda su bila
malo otvorena. Kad sam izašao, Carin je bila u hodniku.“ Bilo je veoma moguće da je
prisluškivala iz hodnika i zatim se pretvarala da ga je došla potražiti. “Bebo, žao mi je.“
Ostala je tiho dugi trenutak, buljeći u njena tenisicama prekrivena stopala.

Primijetio je da su tenisice bile dosta iznošene. Da je ona njegova, pobrinuo bi se da ima
sve što joj treba. Pokušao bi predvidjeti svaku njenu želju, prije nego što ona shvati da
to želi. Naravno, vjerojatno nema šanse da pristane na bilo što s njim nakon ovoga. Prvo
je bio totalni šupak prema njoj i sad je bila ponižena.

“Ne treba ti biti žao. I prestani me zvati bebo. Vjerujem ti. Nalik je toj kučki da
prisluškuje. Iskoristila bi bilo kakvu priliku da me ponizi.“ Ispravila je ramena i podigla
glavu da ga pogleda. Gađenje joj je ispunilo lice. “I dala sam joj upravo ono što je željela.
Pobjegla sam kao kukavica.“
Divljenje ga je ispunilo. Mogao je vidjeti da neće dopustiti da je Carinine riječi

dugo muče. I dalje, on će imati dug razgovor s Carin. To nije bilo prihvatljivo ponašanje.
“Pomislila sam da si rekao ljudima po redu da me poniziš i natjeraš da odem. Žao

mi je.“
Bio je zgrožen jer je vjerovala da je tako okrutan i manipulativan. ”Bože, zbilja

sam pao u tvojim očima, nisam li?“
“Znam da me ne želiš ovdje.“
“To nije istina, bebo. Napravio sam nekoliko pogrešaka i bio sam šupak, ali nikad
nisam želio da odeš.“
“Samo da se držim podalje od tebe. Razumijem.“ Ona je rekla kruto. “Poruka

primljena. Dar ću sve od sebe da se držim podalje od tebe.“ Okrenula se da ode i on ju
je zgrabio za ruku, nježno je vukući nazad. Uhvatio ju je za ramena, zadržavajući ju
ispred sebe.
“Ne, bebo, mislim da nisi razumjela ništa.“
“Prestani me zvati bebo! Ne značimo ništa jedno drugom. Ne želiš me.“
“Oh, želim te. Tako jako… “ spustio se dolje uzimajući njene usne njegovima,
provlačeći jezik između njenih usana da je okusi. Posežući okolo, obuhvatio joj je guzicu
i povukao je na sebe, tako da je na trbuhu mogla osjetiti njegovu erekciju.
Tijelo mu je progutala strana vatra dok se potreba taložila u njegovim venama.

Konačno, prislio se da se odgurne od nje, znajući da ne može ići dalje bez objašnjenja.
I isprike.
“Žao mi je zbog mog ponašanja prije,“ rekao je, obožavajući staklast pogled u
njenim očima. “Bio sam kreten. Bio sam ljut jer je netko drugi platio nešto za tebe. Želim

položiti pravo na to da ti kupujem poklone, da se brinem za tebe, da te štitim. Želim da
budeš sa mnom.“
“Što?“ izgledala je kao da je ostala bez riječi.
Obuhvatio joj je lice. “Želim te, Tara.“
“Oh.”
“Reci da me još uvijek želiš. Da nisam sve uništio.“ Prešao je prstom po njenom
obrazu. “Želim te povesti kući sa mnom. Želim te dirati, okusiti, jebati te iznova i iznova.
Reci da.“
“Da.“ prošaptala je.
Zadovoljstvo ga je ispunilo. “Tko ti je platio članarinu?“
“Što?“ Pitala je tresući glavom, kao da pokušava razbistriti misli.
“Tko ti je platio članarinu? Želim mu vratiti novce.“
“Reagan je.“
“Reagan?“ Nije mogao sakriti iznenađenje u glasu. “Mislio sam… “
“Da je muško? Netko s kim sam se seksala u zamjenu za plaćanje?“ Bol i ljutnja
su joj ispunili lice.
“Ne ne!“ stvari su brzo išle nizbrdo. Obuhvatio joj je lice, gledajući u nju
ozbiljno. “Gledaj, žao mi je što sam unaprijed zaključio. To je pogrešno od mene.
Možemo li početi ispočetka?“
“Naravno, pretpostavljam.“ Rekla mu je, iako je i dalje bio tračak povrijeđenosti

u njenom pogledu.
Spuštajući se, poljubio ju je temeljito dok se nije rastopila uz njega. Nije mogao
dočekati da dođu kući da je okusi. Morao ju je sad okusiti. “Znaš, sjetio sam se da te još
uvijek trebam kazniti jer si kasnila.“
Oči su joj se raširile. ”Što želite da napravim, gospodine?“
Kurac mu se još jače stvrdnuo. “Skini traperice i nagni se preko stola.“

Tara je drhtala od uzbuđenja dok je skidala traperice. Željela je da je još uvijek
odjevena u kratku suknju i postavljeni top bez rukava koje je nosila umjesto iznošenih
traperica i izblijedjelog donjeg rublja. Brzo je skinula gaćice nadajući se da ih on neće
primijetiti.
Trebala je znati bolje. Alex joj ih je istrgnuo iz ruke, vrteći ih na jednom prstu.
“Što je ovo?“ pitao je.
Tara ih je pokušala zgrabiti. ”Vrati mi ih.“
Namreškao je nos dok je gledao u gaćice kao da ga vrijeđaju. “Zašto bi ove željela
nazad?“ Rekao je.
“Zato što neću otići odavde gologuza.“
“Bolje gologuza nego da nosiš ovo. Toliko su iznošene da bih mogao izbušiti
rupu na njima prstom.“
“Vrati. Mi. Ih.“
“Ne.” Otišao je do kante za smeće i bacio ih, grabeći je dok ih je pokušavala

uzeti.
“Dovraga, Alexe, pusti me. Nemaš prava učiniti to.“
“Kako me to zoveš?“ pitao je niskim, mračnim glasom.
“Gospodine,“ protisnula je. “Nemate pravo učiniti to, gospodine.“
Okrenuo ju je dok se nije bila okrenuta prema stolu, spuštao ju je dok joj je
postavljao ruke ispružene na stol.
“Budi mirna“, naredio je kad se pokušala migoljeći osloboditi. “Ne miči ruke s
tog stola.“

Tara je zadrhtila od zapovijedi u njegovu glasu. To je željela. Netko da vodi
glavnu riječ. Nekoga kome bi se predala. Imala je previše odgovornosti dosta dugo
vremena. Ponekad je jednostavno željela pustit nekoga da bude glavni.
Čak i kad bi igrala u klubu, uvijek bi zadržavala dio sebe. Brinula je za sebe
predugo, tako da joj je dosta teško pustit se u potpunosti i vjerovati nekom drugom.
“Tara, reci mi gdje si?“
“Ja ja sam s tobom. U klubu.“ Rekla je zbunjena.
Alex joj je povukao vestu preko glave, ostavljajući je zapetljanu na njenim

zglobovima. Sve što je tad nosila je iznošena majica kratkih rukava i grudnjak. Alex je
prelazio rukom po njenoj guzici, stišćući čvrsto svaku polutku.
“Imaš fantastičnu guzicu.“ Rekao joj je.
Tara se uvijek osjećala samokritično kad je bila oko Alexa. On je profinjen, seksi,
prekrasan, a ona je bila, pa prosječna.
Alex je prošao rukama niz njene noge i nazad. “Cijela si se ukočila, zašto?“
Mora da je prošlo predugo dok mu je odgovorila jer ju je udario po jednoj polutki

guze, jako.
“Samo ne mislim da sam privlačna.“
“Ali ja mislim.“ Stisnuo joj je obje polutke ponovo. “Mislim da je ova guza
ukusna. Zaobljena je, živahna i jako, jako jebozovna.“
Tara je zastenjala i spustila glavu na stol. Konačno, Alex ju je dirao onako kako
je sanjala.
“Također mislim ti je potrebno dobro pljeskanje.“ Spustio se na nju, pritišćući je

na stol. Njegovo tijelo ju je pribilo, ali on se, jako pažljivo, spustio cijelom svojom
težinom. “Koja je tvoja sigurna riječ?“
U klubu, svi su koristili crveno kao sigurnu riječ, na taj način su monitori u
tamnici znali da je netko u opasnosti.

“Držat ću se crvene.“ Rekla je. I dalje nije mogla vjerovati da se to zbilja događa.
Njena najveća maštarija se ostvarivala.
“Dobro“, rekao je zadovoljno. Usne su mu bile blizu njenog uha, njegov dah joj
je škakljao obraz. “Pročitao sam tvoj ugovor, znam tvoje granice. Pokorit ćeš mi se,
Tara. Nema suzdržavanja. Dat ćeš mi sve.“
Drhtala je, nova uzbuđenja penjala joj se uz kralježnicu. Što ako ga razočara?
Alex se pomaknuo i odmah joj je počeo nedostajati osjećaj njega uz nju. Kriste,
kako će preživjeti tu večer? Kako će se ijedan drugi muškarac mjeriti s Alexom? Prošao
je rukom unutrašnjom stranom njena bedra, razdvajajući joj noge. Obuhvaćajući joj
pičku jednom rukom, ljubio ju je niz leđa.
“Tako vruća i mokra. Je li to sve za mene, zlato?”
Bilo je skoro sramotno koliko je mokra bila. Jedva ju je dodirnuo, a ona je bila
tako spremna za njega. Prošao je prstom po debelim usnicama, skupljajući malo klizave
vlažnosti.
“D-da gospodine”, odgovorila je.
“Dobra cura”, zadovoljno je rekao dok joj je draškao klitoris nekoliko puta. Tara
je stenjala dok je iskra vruće požude plamsala kroz njeno tijelo. ”Ali koliko god da sam
siguran da umireš od želje da svršiš, trebaš prvo prihvatiti kaznu. Zbog čega te treba
kazniti, Tara?”
Bože, tko bi rekao da će on toliko pričati? Zar je zbilja očekivao od nje da će biti
u mogućnosti za pričati?
Pljas! Trznula se kad mu se ruka spustila na njenu guzu, ostavljajući je bolnu.
“Au,” požalila se.
“Što sam ti rekao što se tiče odgovaranja?”
O sranje. Koje je bilo glupo pitanje?
“Umm, bit ću kažnjena jer sam kasnila, gospodine.”

“Kad ti se kaže da budeš negdje na vrijeme, očekujem da budeš točna, jesi
razumjela?”
“Da, gospodine. Žao mi je”, rekla je dok ju je on nastavio lupati. Ubodi su

konačno prerasli u duboko žarenje i ona se našla kako se opušta dok ju je obuhvaćala
bol.
Nije bila za intenzivnu bol, ali dobro pljeskanje može biti kao predigra za nju u
određenim okolnostima. Ponekad je malo boli stvarno dobra stvar. Alex je
pomicao ruku do njenih bokova, udarajući jako. Prokleti on, to je stvarno boljelo.
“Gospodine, au, to boli.”
“I treba, ovo je kazna.”
Alex je usporio i zatim stao. Spustio se dolje i poljubio obje polutke, prije nego
je kleknuo između njenih nogu i raširio usne. Polizao je njene sokove.
“O Bože”, vrisnula je.
“Ne, bebo,” rekao je uz smijeh. ”Ja sam Gospodin, ne Bog.”
Tara je zakolutala očima, sigurna jer je znala da ju ne može vidjeti. Izdahnula je

glasno sikćući dok joj je zadirkivao klitoris prstom. Zabio je jezik duboko u nju i noge
su joj oslabile, tijelo joj se stezalo svakim prodorom njegova jezika, svakim pokretom
njegova prsta.
“Gospodine, oh gospodine, molim vas.” Preklinjala je. Više trebala je više. Nije
joj trebalo još puno da je se gurne preko ruba. Samo još malo... još malo.
Tara je vrištala dok je padala u ekstazu, cijelo tijelo joj se treslo, dok se orgazam
prolomio njome, finesom bika koji je pušten iz tora.
Jedva je mogla otvoriti oči kad ju je Alex povukao sa stola. Držao ju je čvrsto
dok nije povratila kontrolu na drhtavim nogama.
“H-hvala vam, gospodine”, rekla je.
Spuštajući se, poljubio ju je u čelo. ”Nema na čemu, bebo. Hajdemo odavde.

Koliko god te želio uzeti ovdje, Dylanu treba njegov ured, a ja želim malo privatnosti.”

“Dylan? Misliš li…?”
Alex se nacerio dok je kimao prema vratima. ”Počeo je nabijati po vratima kad
si ti počela preklinjati.”
“O moj Bože.” Osjetila je da joj se obrazi žare.
Alex je podigao obrvu. ”Osjećaš se sramežljivo, bebo?”
“Samo sam mislila da imamo privatnost.”
Obuhvatio joj je lice. “Hajdemo odavde. Tvoj ili moj stan?” Zgrabio je njene
traperice i dodao joj ih.
“Tvoj,” rekla je dok je uzimala traperice. Njen kauč - krevet nije napravljen za
dvoje. ”Umm, što je s mojim gaćicama?”
“Nikad više nećeš obući te grozne stvari. Kupit ću ti druge.”
Hoće vraga. Ali nije mu imala namjeru stajati tamo polugola i svađati se s njim.
Posebno ne s Dylanom koji je stajao s druge strane vrata. Na brzinu se obukla i zagladila
odjeću dok je Alex stajao i strpljivo gledao.
“Spremna?” pitao je.
Kimnula je nervozno i prihvatila ponuđenu ruku. Obrazi joj se još više zažare kad
je otvorio vrata. Zadržala je obraz gore, odlučna ne pokazati kako je osramoćena.
Ispustila je olakšavajući dah kad je vidjela da je prolaz prazan.
“Vjerojatno mu je dosadilo čekati.” Alex je rekao uz cerek. ”Hajmo, zlato.”
Stavio je ruku na njena leđa, vodeći je kroz hodnik i u prazno recepcijsko

područje. Pogledala je kroz zatamnjeni prozor. Jako je kišilo. Alex se okrenuo prema
njoj.
“Čekaj tu, dovest ću auto. Ne miči se.” Pogledao ju je strogo prije nego je otišao.
Obuhvati ju topli osjećaj. Nije bila navikla da se netko brine o njoj.
“Znači napokon si uhvatila njegovu pažnju”, zlobni glas je rekao. Tara se

okrenula i vidjela Carin kako stoji iza nje.

“Ljubomorna?” Tara je rekla. Nije voljela sukobe, ali joj je bilo dosta Carine
zlobe.
Druga žena je nasilna i Tari nisu mogli smetati njene pametne dosjetke i
spuštanja.
“Teško. Znači Alex želi umočiti? Čim te se zasiti, krenut će dalje i ti to znaš. Nisi
baš njegova klasa.”
Druga žena je otišla dugim koracima i Tarino dobro raspoloženje potone. Ona je
bila u pravu. Alex je bio predivan. Seksi i uglađen. A ona s druge strane, prosječna. Ne
ružna, ali ni blizu njegovoj klasi.
Uglađeni, crni auto se zaustavi ispred nje. Nije mogla vidjeti marku, ali sve na
njemu je vikalo novac. Napustila je iz recepcijsko područje i izašla van.
Alex je iskočio i prošao ispred auta, otvarajući joj vrata.
Buljila je u njega. Definitivno je bila van njegove lige. Ali sanjala je o tome cijeli
život i nema šanse da ga odbije. To je bila jedna noć koju namjerava smjestiti u sjećanje
zauvijek.
Koračajući naprijed, dopustila mu je da ju smjesti u auto.
***
Tara je lutala po Alexovom stanu. Bio je točno onakav kakvim ga je zamišljala.
Dotjeran i otmjen. Nije bilo stvari koja nije na svom mjestu. Niti jednog komada odjeće
ostavljenog da stoji na podu, niti prljave šalice kave ostavljene negdje okolo. Ali iako je
sve bilo skupo i predivno postavljeno, nedostajalo je duše. Zapravo ju je podsjećalo na
očevu kuću. Na onu koju je kupio nakon majčine smrti. Nikad se nije osjećala da joj je
to dom.
“Izvoli.” Okrenula se dok je Alex hodao prema njoj, s čašom vode u ruci. ”Jesi
sigurna da ne želiš nešto drugo?”
Protresla je glavom dok je ispijala vodu. Tako brzo je gutala da je počela kašljati.

Alex je zgrabio čašu dok ju je lupao po leđima. “Jesi li dobro?” zabrinuto ju je
pitao dok je spuštao čašu.
“Dobro sam,” hrapavo je rekla. ”Oprosti.”
“Zlato, ruke su ti ledene.” Obuhvatio je njene ruke svojim velikim. ”Što nije u
redu? Bojiš li se?”
“Ne, naravno da ne.”
“Ne?” rekao je nježno dok ju je vodio do crnog, kožnog kauča. Sjeo je i zatim je
povukao pokraj sebe. ”Trebala bi drhtati od uzbuđenja, a ne od straha.”
Nasmijala se. “Imaš visoko mišljenje o sebi?”
“Oh, zlato, vidjet ćeš da sam dobar koliko mislim da jesam”, nisko je razvlačio.
Ustao je i podigao ju u naručje. “Želim te tako jako da mi strpljenje otančava.”
Nosio ju je po stubištu i niz hodnik, ulazeći u veliku spavaću sobu. Ogromni

krevet je bio smješten uz jedan zid. Velika francuska vrata su vodila na balkon.
“Kupaonica je tamo”, rekao je, kimajući glavom prema jednim vratima koja su
vodila iz sobe.
Nosio ju je preko do velike, plišane fotelje koja je bila u kutu sobe, prije nego joj
je dao da klizne uz njegovo tijelo. Sjedajući u fotelju, gledao ju je s gorućom požudom
u očima.
“Skini se za mene, Tara.”
Teško je progutala. Bio je fokusiran na nju. Kompletno. To je bilo zastrašujuće,

blago jezivo i vruće. Stvarno, stvarno vruće.
Lickajući usne, skinula je vestu.
“Tako je. Volio bih kad bi mogli usporiti. Želim proučiti svaki centimetar tebe.
Idući put. Upravo sad, želim te. Jako. Pokaži mi, Tara. Pokaži mi se cijela.”
“Već si me vidio golu”, šaptala je. Bila je gola mnogo puta u klubu.

“Ali ovaj put je sve za mene. Samo mene. Osim toga, nikad nisam stvarno gledao.
Ne kako treba. Znao sam, ako to napravim, da bih te ukrao od bilo koga s kim si se
igrala. Želio sam biti onaj koji te dira, čineći da vrištiš dok svršavaš u mojim rukama.”
Progutala je dok je povlačila majicu prema gore i preko glave. ”Bio si

ljubomoran?”
“Strašno.”
Njeno samopouzdanje je naraslo. Bio je ljubomoran na druge muškarce koji su

je dirali. Dovraga, voljela bi da je ovo snimila pa da je mogla to pustiti Carin. Odmah,
osjetila je sram zbog svoje zlobe. Nije se smjela spuštati na nivo druge žene. Iako je to
kučka zaslužila.
“Tara. Tara?”
“Što?” pogledala je u njega, preplašena.
“Odlutala si. Osjećam se blago uvrijeđeno”, rekao je sa isušenom zabavljenošću.
“Oprostite, gospodine”, spustila je pogled, posramljena. Bila je nekakva

potčinjena.
“Zadrži um na meni. Ili ću morati poduzeti neke mjere da se uvjerim da imam

tvoju pažnju u potpunosti.” U glasu mu se čulo duboko obećanje i ona je drhtala. Znala
je da joj misli često odlutaju. Bila je to ružna navika, ali obično drugi domovi s kojima
je igrala to nisu primjetili.
Ali oni nisu bili Alex.
Otkopčala je traperice; svukla ih je niz svoje noge i stavila ih na hrpu njene

odjeće.
“Sad grudnjak.”
S drhtavim rukama, posegnula je iza i otkopčala grudnjak, puštajući njene male

grudi da vise slobodne. Alex je ustao i hodao oko nje. Natjerala se da stoji mirno dok je
on zavirivao na svaki dio nje. Stao je ispred nje. Prošao je prstom preko njenih malih
sisa i dolje niz njen trbuh.
“Predivno.”
“Smršavila sam malo”, rekla je. Znala je da muškarci preferiraju mršave
djevojke.
“To nije razlog zašto si predivna,” odgovorio je. “Bila bi očaravajuća koliko god
bila teška.”
Znao je što treba reći da ugrije žensko srce.
“Znaš da ću spavati s tobom, je li tako? Ne trebaš mi srati lijepim riječima.”

Zadirkivala ga je.
Lice mu je postalo hladno. “Naravno. Kako nemarno s moje strane. Hajdemo

odmah na jebanje, hoćemo li? Idi lezi na krevet na leđa s raširenim nogama. Potrudit ću
se završiti ovo najbrže što mogu.” Iako mu se glas nije povisio niti malo, znala je da je
ljut.
Svukao je majicu, svaki pokret mu je bio kratak i ubrzan.
Suze su joj napunile oči i okrenula se grabeći njenu odjeću. ”Mislim da ću samo
otići, ovo je očigledno bila pogreška.”
Alex ju je zgrabio za ruku i ona je koraknula unatrag s dahtajem. “Tara?” odmah

ju je pustio, gledajući u nju šokiran. ”Kriste, zar me se bojiš?”
“Ne”, rekla je, držeći vestu na grudima s namjerom da se pokrije. ”Ali ti si ljut
na mene. Žao mi je, nisam trebala reći ono što sam rekla. Samo sam se zezala.”
“Ne, ja bih trebao biti onaj koji se ispričava”, okrenuo se, ramena su mu bila
ukočena. ”Odvest ću te kući čim se obučeš; žao mi je zbog mog ponašanja.”
Tara ga je trebala umiriti unatoč svojoj potrebi da se povuče i pomaknula se

prema njemu prije nego se predomislila, stavljajući ruku na njegovo rame. Bio je ukočen
pod njenim dodirom.
“Ne želim ići kući,” on se okrenuo, a ona ju duboko udahnula. ”Voljela bih
ostati.”
Alex je podignuo obrvu. ”Čak iako sam bio totalni šupak?”
“Da.” Imala je osjećaj da je sa svojim zadirkivanjem pogodila u metu.

Alex se opustio. ”Zar ne bi onda trebala biti gola?” Gledao je u vestu koju je još
uvijek pritiskala na prsa. Duboko udišući, Tara je ispustila vestu. Trebao je njenu
pokornost u tom trenutku. Trebao je mir i kontrolu.
Mogla mu je to dati. Mogla je vidjeti da je povrijeđen, iako nije znala zašto,

željela mu je pomoći.
Alex je duboko udahnuo. “Skini me”, naredio je.
Dovraga, ako joj koljena nisu oslabila od te naredbe. Sanjala je o njemu golom
mjesecima, pitajući se kakav je ispod izglačanih hlača i majica koje je nosio. Dosta
domova je nosilo kožu, neki od njih odijevali su se ležerno u traperice i majice, ali
nijedan se nije odijevao dobro kao Alex. Uvijek je izgledao kao da je izašao s naslovnice
časopisa.
Nespretno, otkopčala mu je dugmad na košulji. Morala se sabrati; ponašala se

kao tinejdžerica koja će se prvi put pohvatati. Duboko udišući da smiri živce, skinula je
njegovu košulju.
Prsa su mu bila očaravajuća, glatka i potamnjela. Iako nije bio prekriven

mišićima, nije bilo ni trunke masnoće na njemu.
Iako je žudjela da se spusti i poljupcima ide niz njegova prsa, koncentrirala se na

otkopčavanje njegovih hlača. Klečeći, spustila ih je niz njegove noge. Iskoračio je iz
njih i ona ih je stavila na njegovu košulju. Iduće, posegnula je za njegovim boksericama.
Bile su crvene i svilene. Njegov kurac se pritiskao uz njih. Povukla ih je preko njegovog
kurca i dolje niz njegove duge noge.
Bio je veličanstven. Čak i više nego što je zamišljala da će biti. I bio je kompletno
depiliran dolje. Predivno.
Alex se nasmijao. ”To je prvi put da mi je netko rekao da sam predivan.”
Pogledala je gore, crveneći se, nesvjesna da je to rekla naglas. Izgledao je puno

opuštenije tad. Stavila je bokserice sa strane i buljila u njega.
“Stavi ga u usta”, naredio je. ”Usiši ga duboko u sebe.”

Željno je ispunjavala njegovu naredbu. Jednu ruku je podigla da njome okruži
bazu njegove motke, a zatim lizala vrh, gurajući vrh jezika u pukotinu, prije nego ga je
uzela duboko u usta.
“Tako je. Najdublje što možeš, zlato. Tako je dobar osjećaj.”
Zadovoljstvo ju je ispunilo od njegovih riječi. Tara je uživala kad je činila da se

ljudi osjećaju bolje. Željela je udovoljiti. Posebno je željela udovoljiti Alexu.
“Dublje. Brže.”
Obožavala je njegov kiseli okus, osjećaj njegove svilene motke, kratke zvukove
zadovoljstva koje je proizvodio dok ga je primala dublje.
“Neću još dugo moći izdržati. Dođi ovamo.” Posežući dolje, podigao ju je visoko.
”Stavi noge oko mog struka.”
Prekrio je njena usta svojima dok je dugim koracima išao prema krevetu.
Alex je nježno spustio Taru na krevet. Burno je reagirao i dopustio je starim

demonima da kroz njih reagira na nju. Njegova žena je ubrzo nakon vjenčanja izgubila
interes za seks s njim. Naravno, tada nije znao da je zadovoljavala svoje potrebe negdje
drugdje. Stvari među njima su toliko zahladile i postale poslovne da je preselio u drugu
sobu. Tarine riječi su grebale neke stare rane, za koje nije znao da su još uvijek tako
osjetljive.
Tad joj se morao iskupiti.
“Sjedni na trenutak.”
Ona je sjela, a on je zgrabio njenu pletenicu, odvezujući gumicu. Polako je

raspelo pletenicu, prelazeći prstima kroz njenu svilenkastu kosu.
“Tako je bolje. Lezi.”
Legla je dolje i gledala u njega.
“Oduvijek sam se pitao kako bi izgledala puštene kose. Predivna je.”
Malo se zacrvenjela. ”Dosadno je smeđa.”

Tresao je glavom. ”Ne, mješavina je zlatne i smeđe, ponegdje čak i malo crvene.
Sviđa mi se puštena.”
“Preduga je pa mi obično smeta.”
Legao je pored nje, otimajući joj usta dok joj je rukom obuhvaćao sisu. Klizeći
niz njeno tijelo, micao je usta po njenoj svilenkastoj koži, ližući osjetljivo mjesto gdje
joj se spajaju vrat i ramena, prije nego se spustio do njenih sisa. Uzeo je jednu bradavicu
u usta, jako je sisući, dok je drugu vrtio i blago štipao prstima.
Tara je duboko disala, njeno blago cviljenje ispunjavalo je sobu.
Mislio je svaku riječ koju joj je ranije rekao. Mislio je da je predivna, mršava ili
debeljuškasta. Dokle god je bila zdrava, to je jedino bitno.
Alex se pomaknuo niz njen trbuh do vrha bedara. Smještajući se između njenih
nogu, razdvojio joj je donje usne tako da ju je mogao prosuđivački pogledati.
“Ovo je jedna očaravajuća pička.”
Ona je zastenjala, a on se iscerio. “Podigni noge i drži ih uz svoja prsa.”
Čekao je dok nije napravila što joj je naredio prije nego je vratio pažnju na njenu
blistavu pičku. “Tako mokra i ukusna. Mislim da sam našao svoju novu omiljenu
poslasticu.”
Spuštajući se dolje, polizao ju je, počinjući od dna prema vrhu do njenog klitorisa.
Kvrckao je osjetljivi snop živaca dok nije počela stenjati, a njena pička natopljna njenim
sokovima. Alex je zabio dva prsta u nju, mičući ih unutra van dok joj je i dalje zadirkivao
klitoris.
Glasno je zastenjala, podižući bokove i on je znao da je blizu. Bokovi su joj

podrhtavali, a dah bio isprekidan.
“Svrši za mene, Tara”, naredio je.
Tijelo joj se izvilo dok je vrištala od zadovoljstva. Njegova žena bi jedva zajecala
kad bi svršila, mislila je da je vrištanje vrhunac lošeg parenja. Alex je brzo izbacio
Simone iz misli. Nije imala što raditi tamo.
Klečući, okrenuo je Taru na trbuh pljeskajući je po guzi. “Na koljena, zlato.”

Podigla je guzu u zrak, dok se namještala na koljena. Zadržala je gornji dio tijela
ravno na krevetu. Alex je kleknuo između njenih raširenih nogu i poveo se u nju. Ukočio
se kad je ispustila kratki zvuk.
“Jebiga! Jesam li te povrijedio?” proklinjao je sam sebe jer je bio tako grub.
“Što?” Tara ga je pogledala preko ramena, zamagljenih očiju, teških kapaka.

Ispunjenost i zadovoljstvo su zarčili iz nje. ”Ne. Molim te, nastavi. Trebam te osjetiti
kako se krećeš. Molim te…”
S uzdahom olakšanja, Alex se izvukao i ponovno nabio u nju. Taj put mnogo
nježnije.
“Jače,” zahtijevala je. ”Molim vas, gospodine.” Dodala je očigledno zakašnjelu

misao.
Kako su njegovi nasrtaju postajali jači, toplina se širila njegovim tijelom. Jaja su
mu se stisnula i skupio je zube da se suzdrži, da odgodi svoj orgazam još malo. Posežući
oko nje, pronašao joj je klitoris nježno ga stišćući.
Tara je nisko zastenjala kad joj je dotakao klitoris.
“Svršit ćeš sa mnom, Tara.” Naredio je.
“Ne mogu,“ dahtala je. “Prerano je.“
“Ja imam kontrolu nad tvojim tijelom, bebo. Ne ti.“
Vrtio je svoj prst nježno preko njenog klitorisa, draškajući ga prije nego je frcnuo
ponovo. Taj put jače.
Alex je osjetio da joj se tijelo napelo pod njegovim, stišćući se dok se

zadovoljstvo skupljalo u njoj.
“Gospodine, molim vas“, vrištala je.
“Svriši sad, Tara.“
Tresla se, teško je dahtala dok je svršavala, pička joj se stezala oko njegovog
kurca.

To je bilo dovoljno za njega da vidi zvijezde. Svijet mu se okrenuo, crne točke
ometale su mu vid, dok se zadnji put zabijao, njegov orgazam je preuzeo svu kontrolu,
goreći kroz njegove vene.
Srušio se, brzo se okrećući na svoju stranu da je ne uguši.
“Wow.“ Tara je rekla.
Alex se iscerio. To je bilo sve što je mogao napraviti u tom trenutku.
“Nisam mislila da mogu tako brzo ponovno svršiti.“
Podižući se na jedan lakat, lagano je prešao petom niz njeno tijelo. “Zvuči kao da
si se motala oko pogrešnih domova, zlato.” Rekao joj je, ignorirajući ljubomoru koja je
kolala njegovim venama na pomisao nje s drugim muškarcem.
“Nikad nisam stvarno izlazila s nekim domom.“
“Nisi?“ bio je iznenađen. Znao je da nije izlazila ni s kim iz kluba, otkako je

počela raditi tamo, ali je zaključio da je sigurno izlazila s nekoliko njih prije toga.
Tara je zatresla glavom. “Svi tipovi s kojima sam izlazila bili su vanila.“
“Koliko ih je bilo?“ pitao je, trudeći se da ne zvuči preljubomorno.
“Ne puno.“
“Reci mi.“
Podigla je obrve, ali je susretljivo podignula ruku, ispravljajući svoje prste dok je
nabrajala.
"Prvi je bio Marcus Stuart. Hodali smo cijela dva dana prije nego smo se
vjenčali."
Bila je udana. Brzo je povukao ruku s nje.
"Imali smo osam godina. Slomio mi je srce kad je raskinuo sa mnom tri dana iza.
Tad sam shvatila da su muškarci prevrtljiva stvorenja. Odmah iza je počeo hodati s
mojom najboljom prijateljicom, Danom. Lutalica."
Iscerila mu se, iskra u njenim očima opustila ga je, vratio je ruku na njene sise.
"Zvuči kao da je pravi ženskaroš."

"Oh, bio je." Šalila se. "Mislim da je trenutno s trećom ili četvrtom ženom."
"Molim te reci mi da više ne patiš zbog slomljenog srca."
Stavila je ruku preko njenog srca. "Uvijek će imati dio mene."
Alex je svečano kimnuo. "Mogu shvatiti zašto."
"Zatim je bio Damien. Bio je moja tinejdžerska ljubav dok se nije odselio. Imala
sam petnaest i bila sam zacopana."
"Zvuči kao da si imala težak ljubavni život."
"Oh da. Istinska tragedija, to sam ti ja."
Podigao je obrvu. "Govoriš li da ti je Damien bio posljednji dečko? Da nisi

izlazila koliko, dvanaest godina?"
"Imala sam dečka, bili smo skupa dvije godine. Prekinula sam s njim prije
nekoliko godina. Nismo željeli iste stvari."
"Što si ti želila?"
Slegnula je ramenima.
"Tara," rekao je niskim glasom. Pogledala je prema njemu, a zatim brzo skrenula
pogled.
"Željela sam ljubav, bijelu drvenu ogradu, dvoje djece i psa. Brad je želio biti
slobodan. Ili je barem tako rekao. Očigledno, zadržavala sam ga od njegovog istinskog
potencijala."
Ouch, to je sigurno boljelo.
Alex je shvatio da ju je odbio zbog istog razloga.
"Sviđaš mi se, Tara."
"Uhh, to je lijepo. I to se meni sviđaš."
Nacerio se. "Pa, drago mi je da smo na istoj strani. U slučaju da to nije očigledno,
jako si mi privlačna i volio bih provesti više vremena s tobom."
Tara je blago frknula. "Što točno želiš reći? Da želiš izlaziti sa mnom?"

Nakon što si me odbio? Nije to rekla naglas, ali je on znao što je mislila.
"Ne baš," rekao je, pomičući ruku da joj obuhvati lice, okrećući je prema sebi.
"Stvarno sam dosta razmišljao o tome. O nama. Ne želim zauvijek sretni, Tara. Ne mogu
ti ponuditi obvezu. Bio sam oženjen jednom i ne namjeravam to ponovo napraviti. Ne
tražim vezu na duge staze."
"Pa, ovo nije baš najromantičnija ponuda koju sam ikad dobila." Namjeravala se
našaliti.
"Žao mi je; ne znam kako da ovo kažem, a da ne zvučim grubo. Želim biti iskren
i izravan tako da nijedno od nas ne bude povrijeđeno. Ne mogu ti ponuditi ljubav, zato
što ne namjeravam ponovo voljeti. Ne želim da pomisliš da ti nudim drvenu ogradu.
Nisam. Želim se zabaviti, da uživamo u društvu jedno drugoga. Želim biti tvoj dom.
Želim te jebati i dominirati nad tobom dokle god budemo željeli biti skupa. Ne želim
nesretan prekid s povrijeđenim osjećajima."
Šutjela je nekoliko dugih trenutaka. "Na koliko dugo? Nekoliko tjedana? Mjesec
dana?"
"Mislim da bi trebalo početi s dva mjeseca. Imam ugovor s klubom. Možemo ga

podesiti kako nam odgovara. Što kažeš?"
Sjela je i pomaknula se na stranu kreveta. Lice joj je bilo hladno. Zeznuo je stvari.
Alex je sjeo i brzo ju povukao dok nije ustala, povlačeći je u svoje krilo. "Čekaj.
Sjebao sam ovo."
"Ne znam na što misliš", rekla je hladno. "Samo si rekao što želiš."
"Ono što je želim je da istražimo ovu privlačnost među nama. Želim da uživamo
u društvu jedno drugoga. Ja sam previše ozbiljan. Ti me nasmijavaš. Ti si zabavna i
seksi, i iako ti ne mogu obećati zauvijek, dok smo zajedno zaštititi ću te i staviti na prvo
mjesto. Samo razmisli o tome. Bezobavezna veza, bi li ti to bilo toliko loše?"

Pa, to nije bila prosidba. Ali ipak ona nije ni očekivala nju. Zapravo, napola je
očekivala da će je izbaciti iz kreveta čim bi zabava završila. Oh, učinio bi to pristojno,
naravno. Ali shvatila bi da joj je pokazao vrata.
Mogla je reći ne. Mogla je izaći i više nikad to ne ponoviti. Dio nje ne bi si mogao
pomoći i osjećala bi se odbačeno. Je li nešto bilo napisano na njenom čelu što su samo
muškarci mogli vidjeti?
Nemoj se obvezati.
Moralo je biti. Ili to ili je padala na pogrešne tipove. Ali ne možeš ti odlučiti tko
će te privući, točno? I činilo se kao da ju privlače tipovi koje se boje obvezati.
Nije očekivala pravu vezu od Alexa, ne nakon jedne noći. Ali to joj se činilo ne
romantično, tako jasno.
Dva mjeseca. Imat će ga na dva mjeseca. Sigurno, mogla bi se spriječiti da ne

povrijedi svoje osjećaje. Znala je što on želi. Bezobavezna afera. Prijatelji s
povlasticama, tako se kaže?
Zvučalo je tako hladno kad je mislila na taj način. Ali koja je alternativa? Reći
ne i da zauvijek žali za tim? Uvijek bi se pitala što je propustila. Na ovaj način bi ga
mogla izbaciti iz sistema.
Pojebi ih i odjebi.
Možda bi to trebao biti njen novi moto.
Skoro je frknula. Da, baš. Nekako nije mislila da će mu tako lako moći reći
zbogom. Tako da kad isteknu dva mjeseca, investirati će u veliku hrpu sladoleda. Jer će
mu reći da.
"Dobro."

"Što?" pogledao ju je iznenađeno.
"Rekla sam okej. Potpisat ću ugovor."
Nacerio se.
"Ali imam uvjet", nadodala je.
Cerek mu je izblijedio dok ju je gledao sumnjičavo. "Što?"
"Dok smo zajedno, ekskluzivni smo. Nećemo spavati ni s kim drugim."
"Slažem se."
Pa, dobro. To je bilo brzo.
Alex je uhvatio njena usta u duboki poljubac. "Nećeš požaliti zbog ovoga,
obećajem."
Nekako nije bila sigurna u to.
Zakotrljao ju je na leđa, spuštajući se niz njen vrat do njenih sisa, zadirkujući

bradavice jezikom.
"Dobro ću se brinuti za tebe, Tara." Mrmljao je prije nego je okružio njen klitoris
jezikom.
Tara je uzdahnula, još više šireći noge dok je on zabijao dva prsta u nju, njegove
usne i jezik su se stručno igrali s njenim klitorisom.
Posežući prema ladici, izvukao je kondom. Parajući paketić, navukao ga je na

čvrsti kurac. Zatim joj je polako polizao otvor, od vrha do dna. Opet i opet. Njegov jezik
bludničio je nad njenim klitom, razdirući je iznutra, gurajući je više i više. Baš kad je
krenuo orgazam koji je on potakao, i ona stavila noge preko ramena, zabio se u duboko
u nju.
Tara se izvila i vrisnula na osjećaj njega kako ju ispunjava. Odmah, stisnula se

oko njega dok je on stao, dišući duboko. Dahtala je, pokušavajući udahnuti, dok je gurala
bokove prema njemu.
"Osjećaj. Je. Tako. Dobar."

Kimnuo prije nego se izvukao i prodirao dublje. Pod ovim kutem trljao je točno
preko mjesta unutar nje. Nije dugo prošlo kad je osjetila da joj se orgazam ponovno
bliži.
"Alex. Alex, molim te."
"Svrši ponovno, dušo. Svrši sa mnom. Sad." Zadnju riječ je rikao dok je svršavao.
Još dva prodora njegova kurca i ona mu se pridružila, padajući u blaženstvo.
***
Tara se probudila nesigurna i dezorijentirana. Spavala je duboko, dublje nego što
je spavala mjesecima. Madrac ispod nje nije bio njen tanki s oprugama koje su joj se
zabijale u leđa. Na ovom se osjećala kao da spava na oblacima. Okrenula se na leđa i
pogledala oko sebe. Gdje je ona bila?
Ustala je iznenada. Oh, sranje. Bila je u Alexovoj kući. U njegovoj sobi.

Pogledala je u njega koji je nastavio spavati pored nje. Dovraga, bio je očaravajuć. Imao
je bradicu. Sviđala joj se. Zbog toga je izgledao kuštravo. Kao pirat s naslovnice jedne
knjige koju je voljela čitati.
Željela je da je mogla ostati u krevetu s njim cijeli dan, ali morala je ići na posao.
Ako i dalje bude imala posao dok dođe do ureda nakon što ode kući i presvuče se.
Pažljivo se pomaknula s kreveta, umirujući se kad je vidjela da se on pomaknuo. Tara
je uzdahnula od olakšanja kad je vidjela da je nastavio spavati. Nije baš bila spremna za
razgovor s njim. Prošla noć se činila tako nerealna. Je li stvarno pristala potpisati ugovor
s njim?
Zgrabila je odjeću i odšuljala se u kupaonicu da se obuče, nije si mogla pomoći

jer se osjećala tužno. To nije bilo romantično, niti slatko, čak ni prijateljski. Samo seks.
Samo dominacija. Pa, znala je kamo ide. Ako završi povrijeđena, neće imati koga kriviti
nego samu sebe.
Žurno je navikla odjeću, na prstima je izašla iz kupaonice, držeći tenisice u ruci.

Alex se nije ni mrdnuo. Nasmijala se. Mora da je bio umoran. Zgrabila je rusak iz dnevne
sobe, gledajući još jednom oko sebe na dnevnom svjetlu.

Tara je tresla glavom. Ona nije pripadala negdje poput ovoga. Alexov stan je bio
predivan. Sve je bilo uglađeno. Ali nije davalo osjećaj doma. Pogledala je na sat na zidu
i opsovala ispod daha. Trebat će uzeti taksi ili će užasno kasniti.
***
Tara je trljala oči, sakrivajući zijevanje. Ostajala je do kasno na poslu svaku večer
prošli tjedan, uz to je radila cijeli vikend da završi proklete proračunske tablice. Trebalo
joj je da se vrati Timova dobra milost. Dobio je napad kad je kasnila prošli tjedan, dajući
joj usmeno upozorenje. Bila je užasnuta. Malo je paničarila. Nije smjela izgubiti ovaj
posao.
"Sad idem kući." Tim je rekao dok je prolazio pored njenog stola. Hladno ju je
pogledao. "Vjerujem da se neće ponoviti ono što se dogodilo onog jutra."
"Neće, gospodine."
Koliko dugo će morati ispaštati zbog toga? Radila je za njega preko godinu dana
i zakasnila je samo jednom. I više se nego dokazala vremenom. Dovraga, voljela bi da
mu može reći gdje da zabije svoj posao. Radila je previše tijekom tjedna, a još uvijek ju
je gledao s prezirom.
"Dobro." Dao joj je USB. "Ovdje su neki fajlovi na kojima sam radio. Trebam ih
sređene i formirane. Zašto ih ne poneseš kući i ne riješiš ih." Otišao je kroz vrata bez
ijedne druge riječi. Kako se dovraga njegova žena nosila s njim? Tara je upoznala
njegovu ženu, Gemmu. Bila je ljupka žena. Slatka, tiha i totalno nije zaslužila šupka
poput Tima.
Uzdišući, Tara je ubacila USB u džep da ga ne izgubi. Stvarno je željela da on ne

koristi USB-ove jer se lako izgube, ali je Tim tvrdoglavo inzistirao na njima.
"Hej, Tara, što radiš još uvijek ovdje?"
Tara je pogledala prema Eloisi koja je stala na vratima. Eloisa je bila osobna
pomoćnica Timovog poslovnog partnera, Ryana. Radila je ovdje samo nekoliko
mjeseci. Bila je dovoljno draga, ali veoma tiha.

"Mogla bih isto pitati tebe?" Tara je rekla uz osmijeh.
Eloise joj je uzvratila osmijeh, ali se činila nervozna. "Pomislila sam ostati još
malo i završiti neki posao. Upravo sam vidjela da je Tim otišao pa sam pomislila da
odem kući."
Tara se često pitala je li se Eloise zatreskala u Tima. Više je pratila njegovo

boravište od Tare. Primjetila je da ga Eloise gleda pozorno nekoliko puta. Druga
djevojka je morala znati da je sretno oženjen.
"Bit ću ovdje još nekoliko sati."
"Mogu li ti pomoći s nečim?" Eloise ju je pitala.
"Ne osim ako imaš ludu želju za formiranjem. Tim je upravo dao USB pun posla
da napravim kod kuće." Bio je tako velikodušan.
"Uključujući i Hendersonovu ponudu? Eloise je pitala.
Tara pogleda prema njoj. "Može biti, nisam još vidjela. Zašto?"
Eloise se ponašala čudno. Čudnije nego inače. "Oh, bezveze." Nasmijala se, ali
je zvučala lažno. Tara je postala dobra u čitanju ljudi i Eloise joj se činila nervozna i van
sebe. "Samo sam čula da Ryan i Tim ranije pričaju o Hendersonovoj ponudi i učinilo mi
se zanimljivo."
Hendersonova ponuda je bila velika. Ako bi to dobili, značilo bi raditi još tri
godine.
"Mogla bih napraviti to formiranje za tebe ako želiš."
Tara je imala veoma neugodan osjećaj da preda USB drugoj ženi. "Ne, u redu je.
Završit ću to. Hvala svejedno."
Elosino lice se stisnula. "Naravno. Nema problema."
Eloise je otišla i Tara se vratila proračunskim tablicama, radeći još dva sata na
njima. Do vremena kad je završila, bila je tako umorna da je vidjela duplo.
Zgrabila je poslovni mobitel i strpala ga u torbu. Izvukla je svoj osobni mobitel.

Stavila ga je na bešumno i nije imala vremena provjeriti ga.

Deset propuštenih poziva od Alexa. Sranje. Prošli tjedan su uspjeli samo dvije
večeri provesti zajedno kod njega. Nisu se čak ni potrudili potpisati ugovor — svo
njihovo zajedničko vrijeme su proveli u krevetu. Seks je bio nevjerojatan. On je seksi,
dominirajući i vruć. Jako, jako vruć. Tara je znala da će joj biti teško kad se to među
njima završi.
"Halo?"
"Tara." Alexov duboki glas čuo se iz telefona. Unatoč njegovu mrzovoljnom

tonu, opustila čim je čula njegov glas.
"Alexe, kako si?"
"Nestrpljiv."
Tara je podignula obrve. Alex je bio najstrpljivija osoba koju je poznavala.
"Nisam naviknut sjediti pored telefona, čekajući da zazvoni."
Ne, nije ni mislila da je. Nije ga namjerno izbjegavala, ali je isto osjetila neku
vrstu krivnje.
"Žao mi je. Bila sam jako zauzeta na poslu." Znala je da je to jadno zvučalo. Da
je njoj neki tip to rekao, bila bi uvjerena da ju je izbjegavao. "Sad sam slobodna."
Alex joj je obećao kaznu zbog toga što se iskrala njihove prve zajedničke večeri.
Misli na tu kaznu su je držale budnom noću, pitajući se, sanjajući. Nije bila za puno boli,
ali je znala da ju Alex neće gurati dalje od onog što može podnijeti.
"Gdje si?" zahtijevao je.
"Na poslu. Zapravo, taman idem kući."
"Na poslu? Još uvijek? Kakav to prokleti posao radiš?"
"Onaj koji trebam zadržati", rekla je suho. "Šef nije bio oduševljen jer sam kasnila
neki dan."
"Deset je sati navečer. Sigurno si se iskupila za to. Daj taksistu moju adresu.
Želim te vidjeti."

Nije se ni trudila ispraviti ga, ali nije si mogla priuštiti taksi. Izašla je iz zgrade,
smiješeći se čuvaru. Odmah je počela hodati prema najbližoj autobusnoj stanici. Bila je
u dobrom dijelu grada tako da se nije brinula dok je koračala niz ulicu
"Alex, umorna sam. Treba mi sna—hej! Pazi gdje ideš!"
Okrenula se i vidjela osobu koja je naletjela na nju, samo da bi se začudila kad je

vidjela nož u njegovoj ruci.
"Daj mi tvoj telefon i torbicu, damo."
"Nemam ništa novca." Izgubiti mobitel bi bilo sranje. Plus, Tim će je ubiti jer je
njen poslovni mobitel u torbici.
"Tara? Što se događa? Gdje si?" Alex je zahtijevao kroz telefon.
"A mislila sam da je Lavaca sigurna ulica." Mrmljala je, pokušavajući dati Alexu
trag.
"Poklopi i daj mi mobitel, damo." Čovjek je mahao nožem, čineći da proguta od

straha. Nakratko je iskoračio na svjetlost zgrade i mogla je vidjeti koliko je ludo
izgledao. Droge. Bio je na nečemu. Predala mu je mobitel, bez da je išta više rekla
Alexu. Drhtavim rukama, spustila je torbu s ramena i predala mu je. Tip ju je zgrabio i
otišao, ostavljajući je drhtavu i preplašenu.
Skupila je ruke, pokušavajući ih ugrijati. Unatoč toploj večeri, smrzavala se. Što
će dovraga sad napraviti? Nema kako doći kući. Nema kako kontaktirati nekoga.
Pogledala je oko sebe. Nema šanse da će stajati tamo. Otrčala je natrag do zgrade,
lupajući vratima dok ih čuvar nije otvorio uz frktaj.
"Opljačkana sam", rekla je, dahćući iako je pretrčala samo malu udaljenost.
***
Alex je psovao dok se vozio niz ulicu Lavaca, mahnito tražeći Taru. Nigdje je
nije vidio. Ponovno ju je pokušao nazvati. Odmah ga je prebacilo na
sekretaricu. Psujući, nazvao je Roarkea.
"Hej, Alex." Roarke je odgovorio.

"Znaš li gdje Tara radi?" Alex je brzo pitao. Nije imao vremena za socijalnu
uglađenost. Kako dovraga nije znao gdje radi? "Važno je, Roarke", rekao je očajnički.
"Čekaj da provjerim u dokumentima. Evo ga." Imenovao je zgradu koja je bila u

blizini. Alex je ubrzao prema njoj. Jedva je uspio sigurno parkirati dok je izlazio iz auta
trčeći prema zgradi. Strah ga je ispunio, uzbuđujući mu narav.
Što je dovraga radila na poslu ovako kasno? Nije imala što lutati vani ovako
kasno. Lupao je po vratima dok se čuvar nije pojavio s druge strane. Mršavi čuvar tresao
je glavom pokazujući na sat.
Alex je sjevnuo prema njemu. Pokušavao je obuzdati svoju narav, ali neće mu
trebati puno da ga se gurne preko ruba. Srećom, Tara je odšetala iza čuvara prije nego
je mogao eksplodirati. Nešto je rekla zaštitaru i Alex je vidio kad je mladi čovjek
otključao vrata.
Nasrnuo je unutra čim su se vratila otvorila i zgrabi Taru za ramena, prelazeći

pogledom preko njena tijela. "Jesi li dobro? Što se dogodilo? Je li te gad povrijedio?"
Tara je pogledala u njega blago šokirana. "Dobro sam. Nisi trebao dolaziti
ovamo."
"Naravno da jesam." Zar je stvarno mislila da je mogao samo sjediti doma nakon
tog poziva?
"Pa, dobro sam kao što možeš vidjeti. Sad možeš ići kući." Rekla je otresito.
Alex je frknuo. "Ne idem nikud", čvrsto je rekao. Pogledao je preko nje na
znatiželjnog zaštitara.
"Jesi li zvao policiju?" pitao je zaštitara koji je izgledao kao da mu je dvadeset.
"Tara nije htjela." Klinac je odgovorio.
Alex je frknuo na nju. "Zvati ćemo policiju."
"Ne", odgovorila je.
Strogo ju je pogledao. "Napadnuta si i opljačkana."

"Nije me dotaknuo i sve što je dobio su moji mobiteli i prazni novčanik. Hvala
Bogu pa mi je laptop doma."
"Nije u tome stvar. Napadnuta si i terorizirana. Treba ga strpati u zatvor."

Pogledao je u zaštitara. "Zovi policiju."
Zaštitar je otišao do stola.
"Nemoj, Robe." Tara je rekla zaštitaru koji je stao. "Ne želim da ih se zove."
Tvrdoglavo je gledala u Alexa.
Oh, nema šanse. Ovo nije način na koji će se stvari razvijati. On je odgovoran za
njenu sigurnost. Od sad joj neće biti dopušteno da noću hoda gradom sama. Obuhvatio
joj je lice dlanovima, uspoređujući njihove razlike. Njegove ruke su bile ogromne
naspram njenog nježnog lica. Puno tamnije i grublje, naspram njene blijede, osjetljive
kože.
Snizio je glas dok je gledao u njene jantarne oči. "Zvat ćemo policiju, Tara. Dat
ćeš im izjavu i nakon toga te vodim doma, jasno?"
Otvorila je usta da nešto kaže, ali ju je pretekao. "I još jedan protest će te samo
dovesti u dvije nevolje."
Suze su joj napunile oči i on je skoro popustio kad je izgledalo da će se ona

raspasti pred njegovim očima. Ali zatim se sabrala, ispravljajući ramena i taj
tračak ranjivosti koji je vidio maloprije je nestao.
"Dobro, ako ti je to toliko važno."
Spuštajući se, šapnuo joj je. "Jest. Nemoj se brinuti. Bit ću tu kraj tebe.
Obećavam."
"Tara, jesi ti dobra s ovim tipom?"
Alex je sjevnuo prema zaštitaru koji je koračao prema njima. Njegova Adamova
jabučica je poskakivala, ali je izdržao Alexov pogled. Alexovo mišljenje prema njemu
se povećalo.
"Rob, je li tako?" pitao je. Klinac je kimnuo. "Hvala ti što si pazio na Taru.
Stvarno to cijenim." Ispružio je ruku i dečko ju je protresao. Alex je mogao vidjeti da je

nervozan, ali imao je čvrst stisak. "Obećavam ti da nigdje nije sigurnija nego sa mnom."
Uputio je Tari pogled, čekajući da shvati što je želio reći.
"Da ja imam curu poput Tare, ne bih je pustio da ide busom kasno navečer",
dečko je rekao.
Alex je pogledao prema Robu koji je stiskao ruke uz bedra. "Veoma si u pravu,
Robe. To je nešto što namjeravam ispraviti."
Tiho je pričao, ali ga je Tara ipak nervozno pogledala. Trebala je biti nervozna.
Bit će puno promjena u njenom životu.
***
Tara je pogledala prema Alexu dok je vozio kroz ulice. Oboje su šutjeli otkako
su sjeli u auto. Bila je toliko umorna da nije bila sigurna bi li mogla smisliti jednu
pametnu rečenicu. Proveli su sate s policijom i još je sutra morala ići u stanicu da popriča
s umjetnikom za skice.
Alex je inzisitrao da ide u njegov stan pa ga je uspjela nagovoriti da odu u njen

da uzme čistu odjeću. Odlučila je uzeti i laptop također—bolje se osjećala kad joj je bio
pri ruci.
Sutra će morati nazvati brata i reći mu da joj je mobitel ukraden. Stvarno, stvarno
se bojala što će morati reći Timu da joj je uzet poslovni mobitel. Vjerojatno će je
otpustiti. To bi stvarno bio šlag na tom odvratnom tjednu.
"Tara? Tara?"
Pogledala je prema gore, shvaćajući da ne samo da su stali, već da je Alex izašao

iz auta i drži joj vrata otvorena.
"Sranje."
S rukama koje su se tresle, stvarno je morala pojesti nešto, otkopčala je pojas i

prihvatila njegovu ruku. Zastenjala je kad su ušli u njegov stan i kad je vidjela koliko je
sati.

"Koja je smisao lijeganja u krevet? Samo trebam ustati za četiri sata." Sjela je i
mahnula rukom na piće koje joj je ponudio. "Ne, hvala."
"Pomoći će ti da zaspiš."
"Ne pijem puno", naslonila je glavu. "Samo ću spavati ovdje, okej?"
"Ne, nije okej."
Tara je zastenjala kad ju je podigao u naručje.
"Zar ne bi trebala biti više uzrujana?" pitao ju je.
"Zar bi?" pitala je dok ju je nosio niz hodnik. Bilo je nekako lijepo kad ju je ovako
nosio. "Zašto?"
"Zašto?" zastao je gledajući u nju nepovjerljivo. "Zato što si upravo opljačkana.

Čovjek je krenuo nožem na tebe. Većina ljudi bi bila užasnuta. Razmišljali bi da uzmu
malo slobodnog vremena, ne bi išli na posao idući dan."
Bila je užasnuta. Samo nije željela razmišljati o tome, jer ako bi razmišljala,
poludjela bi. Nije imala vremena prepuštati se strahu. Imala je stvari koje je trebala
napraviti. Možda ljudi koji u banci imaju novac za idući najam, mogu poludjeti.
Alex ju je spustio na krevet, njegove ruke su mu bile na bokovima dok je gledao

u nju. "Je li obično radiš do kasno?"
"Ne. Kasnila sam na posao dan ranije. Samo sam nadoknađivala."
Alex je podigao obrve. "Rekao bih da si nadoknadila i više. Kakav to šef te pušta
da radiš do deset navečer kad nema nikoga drugoga?"
Šupak od šefa. Ali nije to htjela reći na glas. To je bilo nepoštivanje, čak iako je
istinito.
"Zašto nisi išla taksijem kući."
Zato što si ga nije mogla priuštiti. Uzdahnula je i protrljala čelo. "Alex, umorna
sam. Imala sam paklenu noć i uskoro trebam ustati. Možemo li pričati o ovom neki drugi
put?"

Alex je ispružio ruku i ona ju je prihvatila, puštajući mu da ju povuče prema sebi.
Počeo joj je svlačiti odjeću. Zgrabila mu je ruke kad je posegnuo za njenim grudnjakom.
"Mogu to napraviti", rekla mu je.
"Znam", rekao je, gurajući joj ruke. "Ali ja želim to napraviti."
Pustila ga je. Da nije bila tako umorna možda bi se malo više protivila. Ali ipak,
možda i ne bi. Bilo je nekako lijepo imati nekoga da pazi na nju.
Posegnuo je u ladicu i izvadio ogromnu majicu kratkih rukava, prebacujući je

preko njene glave. Popela se u krevet s uzdahom. Alex ju je ušuškao u pokrivače prije
nego je skinuo svoju odjeću. Tara je jedva držala oči otvorene da ga gleda, znak koliko
je bila umorna. Ipak, uspjela je uhvatit tračak njegovog čvrstog trbuha i širokih ramena
prije nego su joj se kapci sklopili.
Krevet se udubio kad je legao. Povukao ju je bliže, držeći je čvrsto uz svoje tijelo.
Stavila je ruku preko njegova trbuha, meškoljeći se.
"Želim da sutra ostaneš doma", rekao joj je. "Odspavaj malo, ljenčari."
Tara je zijevnula. "Ne mogu", mrmljala je.
"Siguran sam da bi ti šef razumio s obzirom na okolnosti."
Frknula je. "Da uragan pogodi grad, Tim bi me očekivao na poslu idući dan. Bit
ću sretna ako mi ne da otkaz jer sam izgubila njegov mobitel."
Alex je frknuo pored nje. "Nisi ga izgubila. Opljačkana si."
"Nadajmo se da će i Tim to tako vidjeti. On nije baš osoba s kojom se lako nositi."
"Pa bolje mu je da vidi na taj način." Alex je mrko rekao. "Ja ću se pobrinuti za
to."
Dok je tonula u san, Tara je pomislila za sebe kako je lijepo imati nekoga tko
brine za nju. Također joj je bilo drago što nije bilo šanse da se Alex i Tim ikad sretnu.
***

Alex se probudio kad je gurnut u stranu. Leteća ruka ga je zahvatila po nosu pa
se brzo zakotrljao na njegovu stranu.
"Tara, što dovraga", rekao je prije nego što je shvatio da je ona u izmaglici noćne
more.
"Ne, ne, samo je uzmi", vrištala je.
Sranje. Mora da je sanjala pljačku. Znao je da je sigurno više uzrujana nego što
je dopuštala da vidi.
"Tara, probudi se."
Počela je plakati i srce mu se slomilo.
Protresao ju je. "Tara, probudi se odmah", rekao je čvrsto, očekujući trenutno

poslušnost.
Morao se ironično nasmijati kad se odmah smirila, padajući u dublji san. Čak mu
je i u snu udovoljavala. Što će napraviti s njom? Trebala ga je nazvati čim je došla na
sigurno tamo gdje je radila. Umjesto toga, Rob mu je rekao, namjeravala se vratiti na
autobusnu stanicu.
Zašto bi dovraga išla na autobusnu stanicu tako kasno noću umjesto da uzme
taksi? Tad ga je to pogodilo i osjećao se kao potpuni idiot. Opljačkana je. Taj gad je
uzeo sav njen novac i kreditne kartice. I dalje, bio je siguran da bi joj Rob posudio novac.
Ali je li imala novac da mu vrati? Frknuo je, misleći na mjesto na kojem je živjela. Kako
je došla na to da živi u usranom stanu, a radi toliko puno? Je li je njen šef iskorištavao?
Sutra će položiti pravo na ljupku Taru. Bila je neovisna i jaka i nije ju namjeravao
mijenjati. Ali će postaviti neka pravila koja će morati poštovati

Tara je nervozni pogledala prema Alexu dok ju je vozio na posao iduće jutro.
"Stvarno me nisi trebao voziti na posao." Zijevnula je. Čovječe, bila je iscrpljena.
"Da, jesam."
Dovraga, nadala se da neće inzistirati da je odprati unutra. Zadnja stvar koju je

željela je da Alex upozna Tima. Alex je želio pričati s njom o ugovoru, onom kojeg još
uvijek nije potpisala, ali nije bilo dovoljno vremena. Razgovor je trebao čekati večer.
"Samo stani ispred i izaći ću", predložila je ležernim glasom, nadajući se.
"Okej", rekao je.
Pfff, brinula se bezveze. Osjećajući se glupo, primaknula se da ga poljubi u obraz

kad je zaustavio auto. Obuhvatio joj je stražnji stranu glave i uzeo njena usta svojima;
okrećući ono što je trebalo biti brzi poljubac u zapletene jezike, vrtoglavi, nevjerojatno
vruć poljubac.
"Dovraga." Šaptala je kad se odmaknuo.
Alex se osmjehnuo i njeno srce je skoro stalo.
"Tako si očaravajuć", brbljala je.
Osmijeh mu se raširio. "Hvala ti."
"Moram ići." rekla je brzo, otvarajući vrata.
"Pokupit ću te večeras oko pet i trideset", rekao je.
"Nema potrebe. Doći ću sama do tvog stana nakon što završim s poslom."
"Bit ću ovdje u pet i trideset", rekao je čvrstim glasom koji nije ostavljao mjesta
za raspravu. "Nazovi me ako budeš morala raditi duže."

"Okej." Odgovorila je. Znala je da je bio zabrinut za nju nakon prošle noći.
Navikla je voditi računa sama o sebi. Trebala se prilagoditi da netko drugi brine i galami
oko nje. Također je bilo nekako slatko.
Tara je ušla unutra. Provirila je u Timov ured, ali još nije došao. Tim nije bio
jutarnja osoba. Zgrabila je šalicu i pošla prema maloj prostoriji za osoblje i uzela prijeko
potrebnu kavu.
Dok se vraćala prema uredu, čula je Timov povišeni glas. Ubrazala je korak;
nadala se da će biti za svojim stolom prije nego on uđe unutra. Tara je došla na mjesto i
provirila u Timov ured da vidi na koga je vikao.
Stvarno nije mogao biti. Morao je biti netko tko mu sliči. Upravo ga je ostavila...
"Tara, o čemu ovaj tip priča." Tim je zalajao kad ju je vidio. Oh sranje, bila je u
nevolji. Kad bi se Tim jako naljutio, izgledao je poput buldoga. Obrazi bi mu se
napuhali, a oči bi se suzile poput perlica.
Drugi tip se okrenuo, i da, bio je to Alex. Ljutito joj se nasmijao.
"Alex, što radiš ovdje?" glas joj je zacvilio. Kako sramotno.
"Što on radi ovdje? Traži nemoralne zahtjeve, eto što radi." Tim je vikao. "Ulazi
ovamo i zatvori prokleta vrata."
Tara je doslovno utrčala unutra i zalupila vratima iza sebe.
"Psuješ li na sve svoje zaposlenike?" Alex ga je tiho upitao.
Oh sranje, ovo je postajalo sve gore i gore. Kad je Alex bio najtiši, to je značilo
da je bijesan. Tim to ipak nije razumio. Tim je bio onaj koji viče. To je bio jedini jezik
koji je razumio.
"Psovanje! To nije bilo psovanje. I što si ti jebeno mislila kad si poslala njega da
zahtijeva nešto u tvoje ime? Mislio sam da smo se razumjeli. Ti radiš ono što ti jebeno
kažem i ja te neću otpustiti."
Oh, Bože. Oh Bože.
"Ispričaj joj se." Alex je hladno rekao. Lice mu je postalo zastrašujuće.

Tara je zgrabila Alexa za ruku. Nikad nije mislila da je on nasilan. Uvijek je
pokazivalo nevjerojatnu kontrolu.
Ali nije prije upoznao Tima.
"U redu je, Alexe."
Uputio je svoj plavi pogled na nju. Bušeći je. Tara je odmah spustila pogled, ne
zato što ga se bojala, nego zato što je znala da mu je potrebna da povrati njegovu
kontrolu.
"Gospodine, molim vas."
Čula ga je kad je duboko udahnuo i znala je da skuplja natrag njegovu kontrolu.
"Ne mogu vjerovati, Tara. Koji kurac! Prvo mi ovaj kreten kaže da si izgubila
svoj mobitel, usput, to će ti se odbiti od plaće i onda počne govoriti sve te zahtjeve.
Nema rada do kasno navečer osim ako ti platim taksi i želi da uzmeš taksi, kao da si
jebena Prva dama ili nešto. Slobodno vrijeme da se oporaviš od pljačke prošle večeri.
Od čega se trebaš oporavljati? Ja sam onaj koji je ostao bez mobitela. Što ti još trebam
dati? Bi li voljela povišicu? Možda masažu stopala?"
Pogledala je prema Timu, trzajući na njegov šaroliki ispad. Dovest će se do

srčanog udara.
"Time, dobro sam. Ne treba mi..."
"Reći ću ti nešto. Olakšat ću ovo za sve nas. Otpuštena si. Sad oboje izlazite van!"
***
Tara je užasnuto pogledala po svojem stanu. Naravno, mjesto je uvijek bilo
olupina, ali nikad nije izgledalo tako strašno. Alexova auto služba ju je ostavila tamo
prije petnaest minuta. Nakon što je zgrabila novine, otišla je do stana i našla razvaljena
vrata. Unutra, stan je bio totalno izokrenut. Jastuci s kauča su bili prosječeni; ladice u
kuhinji su bile izvađene i prazne.

Alarm je zavijao, zadajući joj glavobolju. Brzo je otišla do tipkovnice i ukucala
šifru da ga isključi. Naravno, nitko od njenih susjeda se nije zamarao doći vidjeti što se
događa.
Zašto bi netko napravio ovo? Zašto?
Hodala je okolo. Nije bilo stvari koja nije bila zgažena, bačena ili potrgana.
"Tara?"
Okrenula se zadihano, preplašeno koračajući nekoliko koraka unatrag. Trebalo

joj je nekoliko trenutaka da shvati da je na dovratku Derrick, a ne neki stranac koji čeka
da napravi potez.
"Derrick! Preplašio si me do smrti!"
"Oprosti, ljubavi. Jesi li dobro? Jesi li povrijeđena?" koračao je do nje, grabeći

joj ramena, prelazeći pogledom po njoj.
Suze su joj napunile oči i do tog trenutka nije shvaćala koliko je preplašena bila.
Uspjela je prekriti kako ju je protresao događaj od prošle noći nakon što je bila
opljačkana. Bila je odlična glumica iako se iznutra tresla, ali ovo je bilo gore. Netko joj
je provalio u stan, uništio sve što je imala.
Osjećala se povrijeđeno. Možda da se nije osjećala ranjivo od pljačke, mogla bi

se bolje nositi, mogla bi bolje sakriti osjećaje. Ali bila je obična i povrijeđena i nije
mogla spriječiti suze da klize niz njene obraze.
Tara je obrisala obraze, osramoćena zbog pokazivanje osjećaja. "Žao mi je, dobro
sam", mrmljala je.
"Nema ti zbog čega biti žao, ljubavi. Kriste, netko se stvarno imao pik na tvoj
stan. Pitam se, što su dovraga tražili?"
Derrick joj je trljao ramena dok je govorio. Imao je blagi engleski naglasak koji
je bio neobičan i seksi. Večeras je bila previše uzrujana da bi ga primijetila.
"Zašto misliš da su tražili nešto?" pitala je.
Derrick je napravio grimasu, izgledajući nelagodno. "Bez uvrede ljubavi, ali

ovdje nema ništa vrijedno za ukrasti.“ Bio je u pravu.
"Možeš li reći je li što uzeto?" Derrick je pitao.
Pogledala je oko sebe. Činilo se da je sve tu. Samo srušeno ili slomljeno.
"Mislim da ne. Ne razumijem što su mogli tražiti." Tara je trljala čelo. Baš joj je
ovo trebalo. "Zašto bi mi netko uništio stan i ne uzeo ništa?"
"Jesi li nekoga ispizdila u zadnje vrijeme?" Derrick je pitao, zabrinutog izraza

lica.
"Osim šefa, ne", rekla je napola se šaleći.
"Tvog šefa?"
"Upravo me otpustio. Šalila sam se. Tim ne bi ovo napravio. Uostalom, kako si
znao?"
"Kad te osiguravajuća kuća nije mogla dobiti, zvali su mene. Zvat ću policiju."
"Ne." Brzo je rekla. Iznenađeno ju je pogledao. "Ima li smisla? Ništa nisu uzeli."
Derrick je podigao obrvu. "Netko ti je provalio u stan i uništio ga. To je i dalje

protivno zakonu. Što bi bilo da si bila doma?"
Stresla se. "Okej, okej. Nazvat ću ih. Uzela sam ti dosta vremena."
"Ja ću ih nazvati i pričekati ovdje s tobom. Osim ako ne želiš da nazovem nekoga
drugoga?"
Tresla je glavom i on je otišao u hodnik nazvati policiju.
Tara je pomislila nazvati Alexa, ali on je bio na poslu. Iako je bio sinoć tu za nju,
nije ga htjela ometati tijekom dana. Zadnja stvar koju je željela je da mu bude teret. Nije
htjela da mu dosadi. I iako je mogla nazvati Avu ili Tilly, znala je da Tilly radi, a nije
htjela da Ava putuje u taj dio grada. Roarke ne bi bio sretan s tim.
"Gđice. James?" Tara je pogledala na dovratak i vidjela ćelavog upravitelja

zgrade kako sijeva prema njoj. "Što se dovraga događa?"
Mislila je da je nekako očigledno, ali Ted nije bio najbistrija osoba koju je
poznavala. "Netko mi je provalio u stan."
"Stan je u neredu", rekao je. "Tvoji susjedi su se žalili zbog buke cijelo vrijeme."
"To je bio alarm."
"Ovo je kršenje ugovora."
"Kako?" pitala je s nevjericom u glasu.
"Buka, uništavanje imovine, nered."
"Netko je provalio." Polako je ponovila. "Nisam ja kriva."
Pokazao je prema alarmu. "Nisi dobila dopuštenje za to."
"To pridodaje vrijednosti stana!" protestirala je.
"Uz to imam dosta kandidata koji se žele useliti ovdje."
"Koga?" pitala je. "Nitko ne želi živjeti u ovoj rupi?"
"Plus, dužna si mi stanarinu", rekao je, prolazeći pokraj Derricka uz sijevanje.
"Tko je to bio?" Derrick je pitao.
"Moj najmodavac."
"Hmm, drag čovjek." Buljio je u vrata. "Tara, jesi li ikome davala ključ?"
"Da. Gđi. Santos. Živi dva kata ispod." Izvukla ga je iz džepa. "Maloprije sam ga
uzela od nje. Zašto?"
"Tko god da je provalio, nije zapravo provalio." Mahnuo je preko i pokazao

prema vratima. "Nema znakova prisilnog ulaza."
"Imali su ključ?" Ali kako? "Oh Bože. Pljačkaš."
"Šta?" Derrick je pitao.
"Opljačkana sam sinoć. Uzeo je moju torbicu. Ključ mi je bio u njoj, zato sam
morala uzeti ovaj od gđe. Santos. Ali kako je znao gdje živim?"
"Vozačka dozvola?"
"Ne vozim. Vjerojatno sam imala nešto u torbi. Možda račun s adresom na
njemu." To je bilo moguće. Torbica joj je bila u neredu.
Derrick je namrgođeno izgledao. "Ne sviđa mi se ovo nimalo."

Kimnula je glavom. "Ovo je stvarno bizarno." Nije razumjela što se događa.
"Pa, što god da se događa, ne možeš ostati ovdje."
"Nemam kamo otići."
"Ideš kući sa mnom." Podigao je ruku prije nego što je mogla progovoriti. "Imam
kuću za goste u kojoj možeš ostati; nećemo se uopće morati viđati."
"Hvala na ponudi Derrick. Ali imam, uhh, drugog prijatelja kod kojeg mogu
ostati. Bar večeras."
Derrick ju je gledao kroz namrštene oči. "Bolje ti je da je to istina."
Nevino je podigla obrve. "Naravno da je." Večer iza, pa, o tome će brinuti
kasnije.
Osim toga, tko god da je ovo napravio, sigurno se neće vraćati.
***
Četiri sata kasnije, Tara je bila iscrpljena. Policija je došla i otišla. Sad je samo
mogla zuriti i nered koji je ostao, pitajući se što će iduće napraviti.
Cijelo vrijeme dok je policija bila tu, njen najmodavac, Ted, stajao je na dovratku
i sijevao prema njoj.
"Dovraga." Derrick je odmaknuo mobitel, završavajući poziv koji je trajao

zadnjih deset minuta. "Žao mi je, ljubavi. Moram ići."
"U redu je. Napravio si i više nego dovoljno."
Tresao je glavom. "Ne ostavljam te ovdje samu. Ne sviđa mi se ovo. Nimalo."
Nije ni njoj. Ipak, kome se sviđalo da mu netko provali u stan.
"Bit ću dobro. Zašto bi se vratili ovamo?"
"Da uzmu ono što su tražili." Derriick je mrzovoljno rekao.
"Nije mi jasno što su tražili," rekla mu je. "Nema ničega ovdje što bi mogli uzeti.
Vjerojatno su bili samo tinejdžeri koji su tražili nešto novca, ništa ozbiljno."

Derrick nije izgledao uvjereno. Telefon mu je ponovno zazvonio i on je pogledao
na ekran, nježno psujući. "Stvarno moram ići, ljubavi. Ali poslat ću Roberta ovamo. On
će ti pomoći očistiti i odvest će te do prijateljeve kuće."
"To stvarno nije po..."
Zašutjela je kad joj je Derrick uputio pogled. Vidjela je prije taj pogled na
Alexovom licu. Značio je nevolju ako brzo ne odustane. Ponekad je imati posla s
domovima stvarno je trn u guzici.
Frknula je. Doslovno.
"O tome nema rasprave, shvatila?" Derrick je tiho rekao.
"Da, gospodine." Jedino je željela da on nije zabadao nos u njene poslove, ali bilo
joj je drago što je bio tu za nju.
"Hvala ti što si došao." Brzo je treptala, pokušavajući zadržati suze.
Derrick je zatresao glavom, a zatim došao do nje, vukući je čvrsto u naručje. "Ne
sviđa mi se što te ostavljam ovako. Nek ti Robert pomogne s čim god ti bude potrebno.
On će te odvesti do prijateljeva stana. I dovraga, bilo bi ti bolje da me zovneš ako ti išta
bude trebalo." Odmaknuo se i gledao u nju oštro. "Jesi li me čula, Tara? Znam da nisi
dobra u traženju pomoći, ali moraš naučiti kako se otvoriti onima kojima je stalo do
tebe. Mi nećemo biti sretni ako ti se nešto dogodi."
Okrenuo se, a ona je gledala iznenađeno za njim.
"Kuća za goste će ti uvijek biti dostupna." Dodao je, okrenuo se prema vratima
kad se tamnokosi čovjek mršave građe pojavio. "Robert," rekao je vozaču. "Pomozi
Tari s čim god bude trebala pomoć i odvedi je do prijateljeve kuće. Pobrini se da tamo
sigurno stigne."
"Naravno," Robert je rekao. "Vaš taksi vas čeka vani."
Tara je osjećala krivnju jer je Derrick morao ići taksijem dok su njegov auto i
vozač bili kod nje, ali je znala da nema smisla da se žali. Nije bilo šanse da pobjedi.
Tvrdoglavi dom.
"Zovi ako me budeš trebala." Derrick joj je rekao odlazeći.

"Dobro." Robert je rekao kad je Derrick otišao. "Odakle ćemo početi?"
Trebalo im je nekoliko sati da vrate stan u nekakav red. Većina stvari je bila
uništena i spremna za smeće. Uzdahnula je dok je gledala u odjeću. Sva je bila strgnuta
s vješalica i pogažena. Sve je trebala oprati. Zgrabila je nekoliko plastičnih vrećica i
počela ubacivati odjeću u njih. Riješit će je kod Alexa.
"Još išta što želiš riješiti?" Robert je pitao.
Tara je pogledala okolo. "Ne, hvala. Mislim..." buka na izvan vrata ju je natjerala
da se zavrti. Povukla je vrata da ih otvori i vidjela Teda kako stoji tamo. Komadić papira
bio je zalijepljen za vrata.
"Što radiš?" pitala ga je. Zgrabila je komad papira. "Obavijest o izbacivanju,

sigurno se šališ?"
"Imaš tri dana da iseliš", rekao joj je.
"Ne možeš to napraviti", protestirala je, slijedeći ga niz hodnik. "Moraš imati
razlog za to."
Okrenuo se i iscerio joj se, pokazujući joj zube koji mu fale. "Kasniš u plaćanju
stanarine i to nije prvi put. To mi je dovoljan razlog."
***
Tara je bila u stanju nevjerice. Nije mogla vjerovati da ju je gad samo tako
izbacio!
Šupak. Gad. Seronja.
Nažalost, mogla ga je zvat bilo kojim imenom, ali to nije mijenjalo činjenicu da
nije imala gdje živjeti.
Nema posao. Nema stan. Nema novac.
Wow, kad je udarila o dno bilo je to uz prasak. Sjedila je na Alexovom kauču

gledajući u vreće od smeća koje su je okruživale. Imala je tri dana da iseli iz stana, ali
je odlučila da će sve zgrabiti odmah. Plus, kad je bila u tom stanu hvatala bi je jeza. Bilo
bi joj olakšanje što je izbačena da je imala gdje drugdje živjeti.
Robert joj je pomogao sve spakirati prije nego ju je doveo do Alexovog stana. S
olakšanjem je gledao njeno novo mjesto za život. Malo je znao kako je privremeno to
bilo.
Bože, nije mogla vjerovati da joj je cijeli život stao u pet vreća.
Pa, cviljenje naokolo neće joj promijeniti činjenicu da joj je život bio u neredu.
Trebala je posao. Trebala je mjesto za život. Stvarno je trebala oprati tu odjeću. Nije ju
mogla obući znajući da su je stranci dirali. Stresla se. Da si je mogla priuštiti, kupila bi
novu odjeću i bacila to sranje.
Uzdišući, ustala je. Stvarno se nadala da Alexu neće smetati što koristi njegovu
mašinu za rublje.
***
Alex je parkirao auto u garažu. Dan se činio nevjerojatno dug. Sve o čemu je
mogao razmišljati je to da ga je Tara čekala. U njegovom stanu.
Je li ikada bio tako željan doći kući Simone? Možda na početku prije nego ga je
počela mrziti. Izbacio je te misli iz glave. Neće razmišljati o Simone. Ne večeras.
Večeras je se radilo o njemu i Tari.
Bilo mu je nekako drago što je dobila otkaz. Šef joj je bio šupak i nije mu se
sviđalo što je radila do kasno u noć. Dio toga bilo je zbog sebičnosti; želio je da ona ima
obilje vremena da mu može ugađati. Ali većinom se brinuo jer je radila toliko dugo u
noć. Neće zaboraviti prošlu noć dugo, dugo vremena.
Nije trebala tražiti novi posao, bar ne odmah. Preseliti će je u sigurniji stan. Brinut
će se o njoj. Priuštiti će joj sve što joj treba.
Morao si je priznati da mu je to davalo duboko zadovoljstvo. Nije shvaćao koliko

mu je bilo potrebno da bude potreban. Simone ga nije trebala. Ne više od onog na
njegovom bankovnom računu. Unatoč njenom čvrstom stavu, Tara ga je trebala.
"Tara?" pozvao ju je. Kad nije odmah dobio odgovor, u trbuhu mu se stegnuto.
Što ako je promijenila mišljenje? "Tara?"

"U kuhinji sam." odgovorila je.
Dok je išao prema kuhinji, do njega dopre miris nečega skuhanog i u trbuhu mu
zakruli. Tara se okrenula prema njemu, zajapurenih obraza. "Nadam se da ti ne smeta,
znam da je malo napadno što sam se poslužila, ali ogladnila sam, a ti si mi rekao da se
osjećam kao kod kuće. Mmmm."
Povukao ju je k sebi, glasno ju ljubeći. Kad se odmaknuo, obuhvatio joj je lice.
"Miriše ukusno." I jest. Iako mu je bilo malo čudno što je kuhala za njega. To
nije očekivao. "Nisam očekivao da ćeš kuhati za mene."
"Začudilo te je." Rekla je, žaljenje joj se vidjelo na licu. "Oprosti."
"Nemoj se ispričavati", rekao je, žaleći zbog svojih misli kad su joj ramena
potonula. "Rekao sam da se osjećaš kao kod kuće."
"Da, ali si vjerojatno mislio da upalim tv i uzmem si čašu vode, ne da ti okupiram

kuhinju i skuham večeru."
Dovraga, nekad je stvarno bio glup. Umjesto da joj je zahvalio, on se ponašao

kao da je napravila nešto pogrešno. "Hvala ti što si skuhala večeru. Ne sjećam se kad mi
je zadnji put netko nešto skuhamo. Miriše ukusno."
Slegnula je ramenima. "Samo sam nešto ubacila zajedno."
Ipak nije mogao reći da nije. Trudila mu se udovoljiti, a on joj je to uništio. Alex
ju je uhvatio za ruku. "Imamo li imalo vremena dok ne bude gotovo?"
Kimnula je. "Oko dvadeset minuta."
"Dobro. Donijet ću nam pića. Hajmo sjesti u dnevni boravak i malo popričati."
"Okej."
"Što ćeš ti piti?"
"Mineralnu."
Alex je natočio sebi čašu štoka, njoj mineralnu prije nego je krenuo za njom u
dnevni boravak. Stao je kad je vidio vrećice na podu.
"Oh, oprosti", rekla je. "Nisam znala kamo da ih stavim."

"U redu je. Što je unutra?"
"Nije smeće, obećavam." Nasmijala se. "Moje stvari. Odjeća, nekoliko foto
albuma, kozmetika."
"Vidim." Nije baš. Očekivao je mali kofer. Dovoljno za možda noć dvije. To je
izgledalo više od noćne odjeće. Slabost mu se kovitlala u trbuhu.
"Ne brini. Ne useljavam se ili slično." Pokušala je zvučati neozbiljno, ali se čula
nota povrijeđenosti u njenom glasu. "Bilo je malih problemčića u mom stanu i morala
sam iznijeti svoje stvari. Ništa strašno. Sutra ću ih maknuti odavde."
"Nije problem."
"Stvarno? Jer si izgledao malo bolesno kad si vidio moje stvari ovdje. Pomislio
si da se useljavam, huh?" iscerila mu se i on joj je uzvratio osmijeh.
"Samo me uhvatilo nespremnog." I sad se osjećao glupo i kao veliki kreten.

"Možeš sve staviti u sobu."
"Ne želim ti unerediti sobu. Mogu li ih staviti u drugu sobu? Moju odjeću treba
oprati. Stavila sam jednu da se pere, ali me omela večera."
"Nema problema. Osjećaj se slobodno.
„Ne, izbačena sam.“
Smrznuo se i ona se zabila u njega. Okrećući se, zgrabio ju je za ruke da ju smiri.
"Izbačna si? Zašto? Što se dogodilo?"
"Moj najmodavac je kreten. Eto što se dogodilo. Mrzio me je otkako sam doselila
tamo. Htio je da se seksam s njim u zamjenu jer mi je popravio tuš. Bespotrebno je reći
da mi nakon toga ništa nije bilo popravljeno."
"Taj šupak. Daj mi ime i adresu, ja ću to riješiti s njim."
Tara ga je lupnula po ruci smiješeći se. "To je tako slatko."
Nije se baš osjećao slatko. Osjećao se ubojito.
Kako se usuđuje neki šupak tako je ucjenjivati?

Tara je prošla pokraj njega i sjela na kauč. Alex je koračao ispred nje previše
nervozan da bi sjedio.
"Ozbiljan sam. Tko je taj šupak?"
Tresla je glavom. "Nije bitno. Neću se suočavati s njim nikad više. Spakirala sam
svoje stvari i otišla."
"Čekaj, pa nije to sve što imaš?" sigurno nije. Sigurno ima još stvari u skladištu.
"To je sve što sam željela uzeti", odgovorila je. "Nemoj brinuti, ipak neću koristiti
svoju dobrodošlicu. Sutra ću se preseliti u motel."
Odmahnuo je rukom. "Ne, nećeš. Zapravo, ovo je savršeno."
Frknula je. "To što sam izbačena iz stana i što ću preseliti u motel je savršeno?"
"Ne to. Namjeravao sam večeras pričati s tobom i tvom stambenom pitanju."
"Jesi?"
"Da. Želim te blizu sebe." Sjeo je na stolić ispred nje i spustio se, grabeći joj ruke.
"Nije mi se sviđalo saznanje da živiš u tako lošem dijelu grada. Biti izbačena je užasno,
ali to znači da si slobodna preseliti se. To znači da možemo biti bilži i provoditi više
vremena skupa."
Tara ga je nesigurno gledala. "To je ono što želiš? Da budemo bliži?"
Kimnuo je. "Da. Želim znati da si sigurna. Inače ću provoditi svo svoje vrijeme
brinući za tebe."
"Stvarno?"
"Stvarno. Znači, složili smo se. Preselit ćeš se?"
"Ahh, pretpostavljam da jesmo."
"Odlično." Ustao je, osjećao se pun energije.
"Imam odličan stan. Deset minuta je udaljen odavde, potpuno je namješten i

trenutno je prazan. Sutra ćemo tamo preseliti tvoje stvari."
"Čekaj, što? Stan? Blizu ovome? Tu želiš da živim?"

Pogledao je prema njoj. "Da, osim ako nemaš nešto protiv ove četvrti. Ako imaš,
uvjeren sam da ćemo naći nešto drugo. Mislio sam da ćeš se protiviti preseljenju u stan
koji ja posjedujem. Drago mi je da smo na istoj stranici." Sretno se smijao prema njoj.
Tara se uspjela slabašno nasmiješiti. "Točno. Jedini problem je što nemam

posao."
"Zbog čega se ne trebaš brinuti jer ja plaćam stan i režije."
Ovo je prošlo puno lakše nego što je očekivao. Smjestit će je u stan koji on
posjeduje. Podstanari su odselili prije mjesec dana i nije dopustio agenciji da primi nove
stanare. Onda je njegova savjest bila čista. Ona nije trebala raditi osim ako nije htjela.
Imat će sve što joj treba, a on će moći mirno spavati znajući da je sigurna.

Tara je dugo šutjela. Bila je idiot. Je li stvarno pomislila da će je pitati da se
preseli k njemu? Veoma jasno je rekao da ne želi obvezu. Ipak, na trenutak se nekako
ponadala i sad mu nije mogla reći da se predomislila. Kako bi mu to objasnila?
Oh, mislila sam da želiš da uselim k tebi, a ne da me smjestiš u stan kao

ljubavnicu.
Da, nije li njen fan bio dovoljno ponižavajući i bez priznanja da je bila idiot?
“Sad imaš vremena tražiti posao koji stvarno želiš. Umorna si, pod stresom i ne
moraš se više brinuti ni o čemu. Sviđa mi se znati da si sigurna i da si zbrinuta.“
Želio ju je blizu i uvijek dostupnu. Ali ne preblizu.
“Kad se zaposlim, plaćat ću ti najam.“ Imala je malo ponosa, nakon svega.
“Naravno.“ Njegovo brzo priznanje poljuljalo joj je ponos.
Jednom kad stvari među njima završe, iselit će se. Ali bar je imala krov nad
glavom dok ne pronađe drugi posao.
“Kako je prošlo s umjetnikom za skice jučer?“ Alex je pitao.
“Oh nisam imala vremena. Otići ću sutra.“
Alex je frknuo.
“Obećavam. Definitivno ću otići sutra.“ Ionako nije imala što drugo raditi.
Alex joj je obuhvatio lice. “Dobro, pobrini se da odeš. Želim tog lika van ulica.
Sad, prije nego što pređemo na zanimljive stvari, poput pljeskanja jer si se iskrala neko
jutro, trebamo popričati o ugovoru. Čekaj tu.“
Tara se zavalila na plišani kauč, pitajući se što je dovraga upravo napravila. Ali
izgledao je toliko sretno i ona je samo htjela udovoljiti Alexu.

Alex je izašao iz sobe, vraćajući se s nekim papirima. “Evo ugovora kojeg sam
sastavio. Većina je standardna. Trebat ćeš provjeriti kontrolnu listu i dodat ćemo što god
želimo.“
Tara je uzela papire. Znala je da je ugovor dobra stvar, ali nije mogla zaustaviti
osjećaj da je tako crno - bijelo. Poslovna transakcija, više nego, pa, ljubav, privlačnost,
požuda. Progutala je, pokušavajući ovlažiti svoje suho grlo. Tara je buljila u ugovor,
riječi su slijevale ispred nje.
“Stavio sam ga na dva mjeseca, iako mi se čini nekako kratko. Ali možemo ga
jednostavno produžiti nakon osam tjedana.”
Tara je treptala, držeći lice dolje da ne vidi njen strah. Znala je u što se upušta.
To nije bila veza. Bar ne normalna, s cvijećem i spojevima. To je bio samo seks. Pa,
seks i pokoravanje.
Je li to bilo dovoljno? Dovraga ne. Ali to je bilo sve što je mogla dobiti, i iako je
tužno, prihvatila je to.
“To je u redu.“ Prisilila se da pročita ugovor. Jedna rečenica se isticala.
Svaka stranka obećava da se neće zaljubiti u drugu osobu.
Bilo je nekako arogantno od njega što je pretpostavio da bi se ona mogla zaljubiti

u njega. S druge strane, već joj je bilo stalo do njega više nego što je trebalo. Na kraju
je bila lista za nju da navede njene meke i čvrste granice.
“Imaš li kemijsku?“
Dao joj je jednu uz osmijeh. Uspjela mu je slabašno uzvratiti. Pokušavajući

smiriti drhtav ruku, prošla je kroz listu. Zatim se potpisala na dnu stranice i predala mu
papire.
“Želiš li nešto nadodati?“ pitao je.
“Umm, mislim da ne.“
“Jesi li ikad prije potpisala ovakav ugovor?“ pitao je.
Tresla je glavom. “Ne.“

Izraz zadovoljstva prešao mu je licem. “Pa, ugovor omogućava objema stranama
da znaju gdje su. Želim ti dati ono što trebaš, Tara, ali ne čitam misli. Trebaš mi reći ako
ti nešto ne budem pružao.“
Što kažeš na vezu koja ne započinje potpisom komada papira?
Ali nije to rekla, umjesto toga nasmijala se i kimnula. Osjećala se kao da to često
radi u zadnje vrijeme.
Alex je potpisao ugovor i stavio ga na stolić.
“Sad vrijeme je da proslavimo.“ Povukao ju je u krilo uzimajući joj usta u duboki

poljubac.
Stvarno mu je trebala reći da joj je netko provalio u stan. Stisnuo ju je za guzicu,

i njene noge su se rastopile. Da, reći će mu iduće jutro. Ionako tad nisu mogli napraviti
ništa u vezi s tim.
Alex ju je zanjihao u naručje.
“Moraš prestati to raditi!“ Rekla je dok ga je čvrsto hvatala za ramena.
“Zašto?“
“Zato što ćeš ozlijediti leđa.“
Pogledao je u nju s nevjericom. “Šališ se zar ne? Zlato, kad te tip podigne u
naručje, zadnja stvar koju želiš reći je da nije dovoljno snažan da te drži.“
“Oh, nisam, ja…“
Iscerio joj se i ona ga je lupila po ramenu prije nego ju je bacio na krevet.
“Štakoru”, rekla mu je.
“Za tebe sam gospodin štakor“, odgovorio joj je uz vrckavi osmijeh. “Skini se.“
Tara se zakotrljala na kraj kreveta i brzo se kimnula dok ju je Alex gledao.
“Kako lijepo. Okreni se.“
Okrenula se, drsko mu namigujući preko ramena. Zarežao je, ali mu je pogled
bio topao. “Derište. Mislim da ti dugujem pljeskanje po guzi.“

Tara se okrenula da se suoči s njim. “Zar taj ugovor ne znači da imam pravo
odabira?“ Rekla je kroz napućene usne.
Alex je zatresao glavom, strogo je gledajući. “Dobar pokušaj.“ Sjeo je na rub

kreveta i pokazao na svoje krilo. “Dovuci guzicu ovamo. Odmah.”
Krećući se polako, stala je kad je došla ispred njega. “Bit ćeš nježan, je li tako?“
Zgrabio ju je za obraz. “Jesi li se iskrala iz mog stana nakon nevjerojatnog seksa

cijelu noć bez da si ostavila poruku? Ili svoj broj mobitela?“
“Žao mi je, gospodine.“
Legla je preko njegovog krila. Njegove hlače bile su mekane uz njeno golo tijelo,
toplina njegovih bedara ju je grijala.
“Tara, zašto mi nisi rekla da ti je hladno?“ Rekao je dok je stavljao topao dlan
na njena leđa.
“Zaključila sam da ćeš me brzo ugrijati.“
Podigao ju je na noge i otišao do zida. “Mogu napraviti bolje od toga; uključit ću

klimu.“
“Ali tebi se sviđa kad je hladno.“
Alex je podigao obrvu. “Nisam li ti upravo rekao da ti želim dati što god ti
treba? Vjerujem da si mi obećala da ćeš mi reći kad budeš trebala nešto. To uključuje i
to kad se smrzavaš i potrebna ti je uključena klima. Samo si dodala broj udaraca.“ Otišao
je do kreveta i ponovno sjeo. “Dođi ovamo.“ Podigao je prst prema njoj, svo
zadirkivanje je nestalo s njegovog lica. Sad je izgledao poslovno.
Alex ju je namjestio tako da se oslanjala na krevet. “Zaslužuješ dvadeset

udaraca.“
Oh, Bože.
Podigao je ruku i pljesnuo njenu guzicu, nije se suzdržavao. Dok je došao do

sedmog udarca, guzica joj je gorjela. Brzo ju je udarao. Zatim je stao i protrljao joj
guzicu. Vrućina joj se proširila tijelom, zaustavljajući joj se u trbuhu, dok joj je klitoris

drhtao. Vlažnost joj se skupljala među nogama i on ih je raširio prelazeći prstom gore
dolje po njenim donjim usnama.
“Gospodine?“ upitala je.
“Trebao bih te kazniti propisno.“ Rekao joj je promuklim glasom. “Ali malo sam
ometen. Očaravajuća si.“
Alex ometen? Njome? Vrtoglav osjećaj ju je obuhvatio. Nikad nije mislila za

sebe da je seksi ili očaravajuća. Ali po osjećaju njegovog tvrdog kurca koji se trljao o
nju, Alex očigledno jest.
Udario ju je jako još tri puta, a ona je nisko zastenjala.
“Budući da slavimo sklapanje ugovora, odlučio sam pustiti te da se lako izvučeš.“
Udario ju je još dva puta. Po jedan udarac na svaku polutku. Ovako lako?
“Kako se držiš, Tara?”
“Dobro sam, gospodine.“
Posljednjih nekoliko udaraca joj je lagano dao, ruku zadržavajući na njenoj

guzici. Dok je završio, više od njene guzice je gorjelo. Cijelo tijelo joj je gorjelo od
potrebe. Podigao ju je i smjestio na krilo, njena guzica je visjela sa strane. Bradavice su
joj bile stegnute, čvrsti vršci koji su ga preklinjali da ih dira.
“Raširi noge.“
Razmaknula je bedra. Prošao je prstima kroz njene donje usne i podigao ih.
Svjetlucali su na svjetlu. “Uživala si u batinama.“
“Možda.“
“Rekao bih definitivno. Bio sam blag prema tebi. Idući put bit će čvrsto i brzo.
Naravno, postoje drugi načini kojim te mogu kazniti.“
“Stvarno moramo sjediti ovdje i pričati o kažnjavanju?” stenjala je.
Obuhvatio joj se sise, prelazeći palcem po bradavici. Dahtala je. “Zašto, jesi li
imala nešto drugo na umu?“
“Daaa.“ Viknula je kad joj je uštipnuo bradavicu.

“Što to?“ pitao je prije nego joj je gricnuo vrat.
“Molim te, jebi me.“
“Hmmm, nisam siguran da bi trebala dobiti zadovoljstvo nakon kazne.“
Pogledala je u njega, samo da bi vidjela da se ceri prema njoj.
“Molim vas, gospodine.“ Buljila je u njega, trepćući. “Bit ću dobra.“
Alex se zahihotao. “Ne predobra, nadam se.“ Pomaknuo se, vrteći ih dok se nije
našla ispod njega. Poljubio ju je, klizeći jezikom u njena usta da im se jezici bore. Tara
je podigla bokove prema njemu, želeći više.
“Lezi mirno“, režao je. “Ili ću te zavezati i igrati se s tobom koliko god mi srce
želi.“
Drhtala je, skoro ga preklinjući da napravi točno to.
“Čini mi se da ti se sviđa ideja, dušo.“ Uštipnuo joj je jednu bradavicu.
Izvila se uz siktanje. Uzeo joj je bradavicu u toplinu svojih usta, sišući je. Alex
je klečao između njenih raširenih nogu i polako prešao pogledom po njoj. Tara je ležala
tamo, osjećajući kako joj obrazi gore dok je proučavao svaki njen centimetar.
“Dovraga, prelijepa si.“
Stidljivo je pogledala u njega. “Stvarno?“
“Bože, da. Nevjerojatno prelijepa.“ Ljubio ju je niz vrat. “Tako seksi.“ Obuhvatio
joj je desnu sisu i prešao jezikom preko bradavice. Isto je napravio i s
drugom. “Ukusno.“ Ustajući, povukao ju je zatim ju poveo do kuta sobe, gdje je bilo
veliko ogledalo. “Noge raširene, glava gore i gledaj se. Svaki put kad skreneš pogled,
nadodat ću minutu mučenja.“
“Mučenja?“ ciknula je.
Cerek mu je bio zločest. Alex je stao iza nje, nadvijajući se nad njom. Bio je
približno trideset centimetara veći od nje.
I dalje je bio obučen, što joj je davalo notu ranjivosti dok su stajali ispred
ogledala. Tara je pogrbila ramena dok je gledala u svoj odraz.

“Alex, mislim da ne…“
“Pssst.“ Rekao je neljubazno dok je stavljao ruke na njena ramena. “Možeš ti to.
I hoćeš. Sad se ispravi.“
Ispravila je ramena.
“Dobra cura.“
Osjećaj topline ju je ispunio. Alex je podigao obrvu. “Svidjelo ti se to, zar ne?
Želiš li biti moja dobra cura, Tara?“
Tara je skrenula pogled, osramoćena.
“Uh-uh.“ Okrenuo joj je glavu. “To će biti minuta. Ne skreći pogled, sjećaš se?“
Tara je ispustila duboki uzdah. “Oprostite, gospodine. Ovo mi je jednostavno

teško.“
“Zašto? Nisam prije primijetio da si stidljiva.“
“Ovo je drugačije.“ Kako da mu objasni bez da se izloži. “Nisam baš za golo

druženje ili igranje scene. To je samo…“
“Ovo je intimnije.“ Pretpostavio je. “Više si izložena.“
Kimnula je.
Alex joj je prišao i prelazio prstom te slijedio njenu jagodičnu kost, niz njen nos,
preko njenih usana. “Tako si ljupka, slatka. Mogao bih te posjeti.“
Nacerila mu se. “Obećanja, obećanja.“
Glasno se nasmijao. “Možda kasnije.“
Zadrhala je od pomisli.
“Ali prestani me ometati.“ Prešao je prstima po njenim ramenima, niz ruke,

ostavljajući trnce strasti koje je probudio. “Ruke iza glave“, naredio je.
Tara je kliznula rukama iznad njene glave, ostavljajući se još više izloženu.
“Ne miči se.“
Opustila se malo uz tu naredbu.

“Dobra cura”, rekao je, pomno ju proučavajući. Dovraga, nije mogla mnogo toga
sakriti od njega. Pomaknuo se i zgrabio nešto iz ladice.
Tara ga je napeto promatrala u ogledalu.
“Ruke stavi na donji dio leđa.“
Tara se brzo pomaknula da mu ugodi. Svileno uže je bilo omotano oko njenih
zglobova i on ih je stručno svezao. Skoro odmah su joj se mišići opustili i ona se smirila,
njene misli su se očistile od brige.
“Da, definitivni ti se sviđa to.“ Alex je mrmljao. Obuhvatio joj je ramena rukama
pa ih je poveo do njenih sisa i obuhvatio podižući ih.
Pogled mu se dugo zadržao na njenom dok joj je lagano štipao bradavice. Tara
je dahtala kad joj je vrućina jurnula kroz tijelo, skupljajući se u njenom klitu.
“Malo boli je dobro, zar ne, dušo?“
Kimnula je, zatvarajući oči u ekstazi dok je on blago pojačavao pritisak na

bradavicama.
“To će biti dvije.“ Alex je rekao i njene oči su se otvorile.
“Oprostite, gospodine.“ Rekla je. “Samo je osjećaj tako dobar.“
Nasmijao se. “Drago mi je. Ali želim da gledaš.“
Alex je prešao prstima niz obje njene bočne strane i ona je zadrhtala.
“Škakljiva?“
“Da, gospodine.“ Rekla je dok se migoljila kad je ponovno prešao prstima po

istom mjestu.
“Dobro je to znati.“ Čovječe, stvarno joj se nije sviđao način na koji je to rekao.
Alex se odmaknuo i dohvatio stolac. Stavio ga je pored nje. Potapšao je vrh
stolice. “Stavi nogu ovdje.“
“Umm.“ Nakratko je pogledala u stolac. Kako će dovraga održavati ravnotežu?
“Pobrinut ću se da ne padneš. Vjeruj mi.“

Tara je duboko uzdahnula. Vjerovala je Alexu. Nikad ju ne bi pustio da padne.
Podignula je nogu, spuštajući je na stolac. To ju je otvorilo, u potpunosti ogolilo u
ogledalu. Zacrvenila se kad je pogledala u svoju ogoljenu pičku.
Tada se malo zaljuljala, nemoćna održavati ravnotežu. Alex ju je brzo uhvatio

oko struka jednom rukom, dok je drugom klizio preko njene podignute noge do
unutrašnje strane bedara. Lagano joj je pomazio pičku. Zatim joj je obuhvatio jednu
polutku guzice, stišćući je.
“Ohh.“ Poskočila je, pokušavajući pogledati iza sebe.
“Uh, uh, uh, to će biti tri.“
“Prokletstvo“, opsovala je.
Alex je zagrizao jezik, ali oči su mu zabavljeno svjetlucale.
“To si namjerno napravio!“ optužila ga je.
“Napravio što?“
“Stisnuo moju bolnu guzicu da skrenem pogled s ogledala. To nije fer.“ Štakor.
“Zlato, ja sam dom. Ponekad ne igram pošteno. Ali ću ti predložiti da vratiš

pogled na sebe dok nisam nadodao četvrtu minutu.“
Nazivajući ga svim mogućim imenima - u svojoj glavi, naravno - Tara je vratila

pogled na ogledalo dok joj je Alex obuhvaćao obje sise. Povukao ju je malo unatrag
tako da je bila totalno uzbuđena uz njega.
“Nasloni se na mene.“ Njegov dah škakljao joj je uho.
Svaki živčani završetak joj je plesao na njegovu melodiju dok se prislanjala na

njegovo čvrsto tijelo. Stvarno joj je malo trebalo da mu vjeruje toliko mnogo. Obično se
oslanjala samo na sebe. Nije se oslanjala na druge ljude, bila je ona kojoj su drugi
dolazili kad im je trebalo nešto. Ali s Alexom je bilo drugačije. On je čvrsto bio glavni.
“Tara, to će biti četiri. Vidim da moram činiti nešto više da zadržim tvoju pažnju.“
Uh-oh, stvarno joj se nije sviđala zločesta iskra u njegovim očima. “Žao mi je,
gospodine.“

“O čemu si razmišljala?“
“Kako ste seksi, gospodine.“ To je bila mala laž. Ona je stalno razmišljala o tome
kako je vruć.
“Je li to točno? Pa pretpostavljam da se teško mogu buniti radi toga, je li tako?“

Rekao je suho.
Ona se iscerila. “Pa bilo bi poprilično smiješno.”
“I dalje si na četvrtoj, derište.“ Jako joj je uštipnuo bradavice prije nego ih je

lagano protrljao palčevima da olakša bol. Ljubeći je niz vrat našao je svako osjetljivo
mjesto. Noge su joj se tako jako tresle da je bila zahvalna na njegovoj potpori.
Kad je osjetio koliko je drhtava, čvrsto ju je obuhvatio oko struka još jednom,
dok je drugu ruku spustio na njenu pičku. Prelazio je prstima kroz njene nabore.
Izgledali su tako tamno naspram njenog rozog mesa dok joj je razdvajao donje
usne. Njeni nabori su blistali od vlažnosti i ona se našla hipnotizirana dok joj je Alex
masirao klitoris. Gore - dolje, opet i opet. Povukao je prste gore i stavio ih u njegova
usta.
“Njami.“ Rekao je dok se ona borila za dah. Vraćajući prste na njenu pičku, Alex
ju je mučio nekoliko dugih, bolnih minuta, masirajući joj klitoris, zabijajući prste
duboko u pičku, unutra i van.
“Molim vas, gospodine. Molim vas, ne mogu još dugo izdržati.“
“Ne mogu ni ja.“ Mrmljao je. Pomaknuo je stolac i držao je dok se nije smirila.
Zatim joj je odvezao zglobove, okretno joj trljajući ruke. “Lezi na krevet, ruke iznad
glave.“ Naredio je. Brzo se skinuo dok je ona lijegala na krevet. “Noge raširi.“
Gol, otišao je do ormara i izvukao još jedno svileno uže. Gledala ga je. Bio je
mišićav, ali ne nabijen. Koža mu je bila blago potamnjela. Posvuda. A guzica mu je bila
djelo čiste ljepote. Tarina usta su se ovlažila.
Alex se okrenuo, krećući se prema njoj. Njegov debeo kurac je tražio pažnju,
poskakujući dok je hodao. Zavezao joj je zglobove zajedno jednim užetom, a zatim

drugo zavezao oko prvog i učvrstio ga za krevet. Prijeteći je gledao po njoj uz osmijeh.
“Sad je vrijeme za mučenje.“
Alex je zadržao osmijeh kad su se Tarine oči proširile, ispunjene strahom. Nije
bilo ničeg ni približno dobrog kao imati zabrinutu potčinjenu u njegovoj milosti.
Naravno, činjenica da je to Tara, učinila je to još posebnijim.
“Hmm, pitam se bi li te trebao ušutkati. Ne želim preplašiti susjede.“ Usta su joj

je širom otvorila i morao se ugristi za obraz da zaustavi smijeh. “Ali možda ne.
Poprilično bih uživao da čujem tvoje preklinjanje.“
“Alexe... možda bi trebali… “
Pogledao je prema njoj, provjeravajući koliko je nervozna. Nije želio da bude

istinski prestravljena. Ovo bi trebalo biti zabavno. “Koja je tvoja sigurna riječ, zlato?”
Zastala je na trenutak pa zatresla glavom. “Crveno.“
“Iskoristi je ako budeš trebala.“
Kimnula je. “Da, gospodine.“
“Hrabra mala potčinjena. Tako dobra cura.“
Zadovoljstvo joj je obasjalo lice na njegove riječi. Definitivno je nešto bilo tamo.
Nešto što bi osvijetlilo kad bi pomislila da mu ugodi, ili da mu bude dobra cura. Vidio
je mekšu, ranjivu stranu nje. Bila je iskrena, smiješna i slatka. Sve što je ikad želio.
Sranje. Odakle je ta misao došla. Ne samo da mu je to bilo novo, nego se zakleo

sam sebi da se više nikad neće u potpunosti obvezati drugoj ženi.
“Gospodine? Alex? Jesi dobro?“
Oslobodio je glavu od svih misli i gledao u Taru, koja ga je zabrinuto promatrala.
“Dobro. Dobro sam. Bez priče.“ Znao je da mu je glas pregrub i mogao je vidjeti
povrijeđenost na Tarinom licu. Morao se staviti pod kontrolu.
Uzeo je njena usta svojima, želeći izbrisati taj izgled s njenog lica, nije mu se
sviđala krivnja koju je osjećao. Zatim se spustio niz njeno tijelo, uzimajući njenu
bradavicu u usta lagano je grickajući.

“Ohhh.“ Vrisnula je.
“Nećeš svršiti dok ti ne dopustim, Tara.“
Prešao je na drugu sisu, davajući bradavici isti tretman. Naprijed i nazad, opet i
opet, igrao se s njenim sisama dok joj bradavice nisu postale svijetlo crvene i bolne, a
Tara počela ispuštali male uzdahe zadovoljstva. Alex ju je ljubio po tijelu i po raširenim
nogama, liježući na krevet između njih. Koristeći jezik kao mali kurac, raširio ju je.
Koristeći palac masirao joj je klitoris. Gore i dolje, tu i tamo.
Podizala je bokove prema gore. Tanki pokrivač znoja joj je prekrio kožu. Jecaj
joj je pobjegao i Alex je dohvatio i stavio kondom na svoju alatku. Okrenuo ju je na
trbuh. Namjerno ju je zavezao tako da je može okretati kako želi.
“Podigni se na koljena.“ Naredio je. Kad se nabio u nju, stegnula se oko njega,
šaljući drhtanje zadovoljstva u njega.
“Zapamti, nema svršavanja.“ Upozorio je.
Tara je nisko zastenjala, ali nije se svađala s njim.
Grabeći je za bokove, polako se nabio u nju. Ugrizao se za usnu kad ga je njena

baršunasta toplina okružila. Jednom kad je kompletno bio u njoj, zaustavio se. Bože,
osjećaj je bio tako dobar. Ovisnost. Povukao se unazad pa se brzo nabio natrag. Brže i
brže se pomicao, stvarajući impuls. Orgazam mu se kretao iz baze njegove lubanje. Jaja
su mu se stegnula i stisnuo je zube, pokušavajući se natjerati da još malo potraje.
Bila je još jedna kontrakcija oko njegova kurca. Zaustavio se, skoro videći
zvijezde dok se pokušavao držati pod kontrolom.
“Možeš svršiti kad god si spremna.“ Rekao joj je kroz stisnute zube. Nastavio se
nabijati unutar i van nje, trudeći se da ona svrši prije nego se on pusti i nađe svoje
oslobađanje.
Tara je vrištala dok je svršavala, pulsirajući oko njegove krute motke. Alex se
više nije mogao suzdržati. Zabio se u njenu toplinu još jednom pa je otplovio u
blještavilo.

Tara je gledala po svom novom stanu. Nije osjećala da je njen. Bio je previše
nov, previše sređen i bez osobnosti. Ali nije osjećala da može dodati nešto svoje. Čim
Alexu dosadi, morat će otići. Bila je tamo samo četiri dana, vjerojatno je trebala još malo
vremena da se prilagodi. Upravo sad joj se činilo da je u nečijoj tuđoj kući.
Uz uzdah sjela je na kauč, koji je zaškripio pod njom.
“Ozbiljno, čuješ li se?“ mrmljala je. “Cviliš jer živiš u lijepom stanu s novim
stvarima. Bilo tko drugi na tvom mjestu bi bio prokleto zahvalan na svemu što je Alex
učinio za tebe.“
Alex je dolazio svaki dan oko šest s večerom i ne bi odlazio prije rane zore. Nije
stvarno očekivala od njega da ostaje skoro cijelu noć. To je učinilo da se bolje osjeća
zbog cijele stvari. Manje kao plaćena ljubavnica i više kao djevojka. Ali i dalje si nije
mogla pomoći da se ne osjeća pomalo usamljeno.
“Treba mi posao.“ Sjedenje okolo ju je samo činilo više i više depresivnom.
Zgrabila je novine od tog jutra i zaokružila nekoliko poslova. I dalje je imala

poslovni laptop, tako da je brzo napisala životopis i poslala ga na nekoliko mjesta.
Ostavila je poruku o laptopu na Timovom telefonu prije par dana. Bio je to

kukavički potez, ali je bilo bolje tako nego da se suoči s njim. Znala je da mu treba vratiti
laptop prije nego je optuži da ga je ukrala, ali stvarno nije imala volje za susret s njim.
Pustila je da on napravi sljedeći korak.
Tara je gledala po stanu, tražeći nešto što bi moga raditi, ali sve je bilo toliko
čisto da se sjajilo. Imala je nešto prljave robe pa ju je strpala u košaru za robu koju je
našla u stanu. Grabeći ključeve, uputila se u podrum gdje je bila zajednička praonica.
Trebat će joj čista odjeća ako bude išla na ijedan intervju za posao. Stvarno je
trebala ostaviti dobar dojam. Iako je Alex plaćao račune i dalje je trebala novac da

pomogne bratu. Nije rekla Alexu da je pomagala Benu financijski. Znala je da bi se
ponudio da joj pomogne, a ona nije željela osjećati se dužna njemu još više. Namjeravala
mu je vratiti svaku lipu koju potroši na nju. Njen ponos joj ne bi dopustio ništa drugo.
Zapravo nije rekla Alexu dosta toga. Kao na primjer da joj je netko provalio u
stan. Nije joj to imalo puno smisla. Policija nije imala nikakvih tragova oko njenog stana
ili pljačkaša. Stvarno nije bilo ništa što je Alex mogao napraviti.
Spuštajući košaru dolje, prolazila je kroz sve, provjeravajući džepove. Izvukla je

nešto čvrsto iz džepa njenih crnih hlača i sa strahom gledala u to. Dovraga. Timov usb.
Sranje. Sranje. Sranje. Sad ne samo da je imala tvrtkin laptop već i usb koji mu je sigurno
trebao. Bilo je čudo što još nije nahuškao policiju na nju. Spremila je odjeću natrag u
košaru i uputila se gore.
Grabeći nešto njenog brzo nestajućeg novca, kao i usb i laptop, krenula je na
autobusnu stanicu. Četrdeset minuta kasnije, Tarin trbuh se stegnuo kad je izlazila iz
lifta i koračala do starog ureda. Pogledala je oko sebe, ali nije vidjela nikoga.
“Tara?“
Vratila je pogled i vidjela Eloise. “Oh, Eloise, hej.“ Rekla je. “Tražila sam Tima.“
“Poslovno je u Chicagu. Mogu li ti ja pomoći?”
Tara je mogla ostaviti laptop i usb njoj, ali to se nije činilo ispravno. Radije bi ih
dala Timu pa da joj svijest bude čista. Često je govorila Timu da joj se nije sviđalo nositi
tako važne dokumente okolo na usb-u.
“Ne u redu je. Pričekati ću da se Tim vrati.“
“Tim se neće vratiti još nekoliko dana. Trebaš ostaviti taj laptop meni. Ionako je
to tvrtkino vlasništvo.“ Eloisein glas postao je hladan. Tara se nakostriješila. Odakle joj
pravo prozivati je?
“Znam da je laptop tvrtkin vlasništvo, Eloise.“ Odgovorila je, zadržavajući svoj

stav. “Nazvati ću Tima i pitati ga što želi da napravim s njim.“
“Stvarno mislim da bi ga trebala ostaviti meni.“

Eloisin izraz lica se nabora i napravila je korak prema Tari. Odjednom je Tara
osjetila prijetnju od druge žene.
“Odmakni se.“ Tara joj je rekla.
Eloise se nasmijala. To nije bio ugodni osmijeh. “Naravno. Samo sam htjela
pomoći.“
Taru nije zavarala. Druga žena bila je ljuta. Tara samo nije mogla shvatiti zašto.
“Je li Ryan tu?“ možda bi njemu mogla predati stvari.
“Ne, on je s Timom u Chicagu.“ Eloise je odbrusila. “Stvarno, Tara, otpuštena si.

Moraš mi dati taj laptop prije nego pozovem policiju.“
“Pa nazovi ih. Olakšati ću ti. Čak ću ih pričekati ovdje.“
Nešto nije bilo u redu s drugom ženom. Zašto je dovraga željela laptop tako jako?
Svi dokumenti su bili zaključani zaporkom i na laptopu i na usb-u i zašto bi ih ionako
željela?
Ali Tara je naučila slušati svoje instinkte i oni su trenutno vrištali da ne ostavlja
ništa Eloise.
“Dobro.“ Eloise je rekla. “Idi. Ali ja ću reći Timu za ovo.“
Okrenula se i odjurila natrag. Tara je zakolutala očima na dramatičnost druge

žene. Čim dođe kući, nazvat će Tima i vidjeti što se dovraga događa.
Napuštajući zgradu, krenula je prema autobusnoj stanici. Ipak joj se nije dalo ići
ravno doma. Okršaj s Eloise pružio joj je uznemirujući osjećaj. Pa umjesto da je krenula
kući, odlučila je otići vidjeti Tilly.
Tara je izašla na stanici koja je najbliža restoranu u kojem je Tilly radila i

prošetala ostatak puta. Miris pržene hrane pogodi je čim je ušla, čineći da joj kruli u
trbuhu. Pogledala je na sat i iznenadila se kad je vidjela da je već četiri sata poslijepodne.
Nije jela od prošlonoćne večere kad je Alex donio neku kinesku hranu. Donosio je
večeru svaku večer, prije je nazove da provjeri smije li to jesti jer je znao da je
intolerantna na glukozu.

Nešto u tim sitnim načinima na koje je brinuo za nju, činilo ju je posebnom, kao
da mu stvarno nešto znači.
Mahnula je Tilly koja je posluživala mladi par. Tilly je radila putem do mjesta
gdje se Tara smjestila u kutu.
“Hej, kako si?“ Tilly je pitala.
“Dobro sam. Kad završavaš? Treba mi piće.“ Nije često pila, ali tad joj je stvarno
trebalo.
“Daj mi četrdeset minuta.“
***
Nekoliko sati kasnije, Tara je koračala niz hodnik prema svojem stanu, osjećajući
se bolje, ali i iscrpljeno u isto vrijeme. Ona i Tilly su pješačile do njihovog najdražeg
bara. Tara je popila samo jedno piće, stvarno si nije mogla priuštiti više, a zatim se držala
vode dok si je Tilly ugađala. Gledala je Tilly dok nije sjela u taksi, a zatim otišla na
autobus i dalje noseći laptop.
Otključala je vrata stana i ušla unutra, zatvarajući i zaključavajući iza sebe.

Frknula je kad je shvatila da su svjetla upaljena. Je li ih isključili prije nego je izašla?
“Gdje si dovraga bila?“
Tara je vrisnula i skočila unatrag, srce joj je nabijalo. Pogledala je s nevjericom

u Alexa, koji je sijevao u nju iz fotelje u dnevnom boravku. Suze su prijetile da će se
preliti i ona se borila da se sabere. Nemoj plakati. Nemoj plakati. Naljuti se. Prebij mu
guzicu.
“Koji kurac misliš da radiš?“ to je zvučalo drhtavije nego je mislila, ali ju je Alex
ipak iznenađeno gledao.
“Čekam tebe.“ Rekao je hladnim glasom. “Gdje si bila?“
Nije joj se sviđalo optuživanje u njegovu glasu. “To te se ne tiče. Dopušteno mi

je živjeti, osim ako ne očekuješ da ću čekati tebe ovdje cijeli dan, gola i na koljenima, u
slučaju da želiš svratiti i dobiti malo.“

Wow, okej odakle je ovo došlo.
Alex je frknuo i ustao. “Pa to bi bilo lijepo. Ali znam bolje od toga da to
predložim. Znala si da ću doći ovamo i da bih volio znati gdje si.”
Trebao joj je trenutak da se smiri. Stavila je laptop na drugu fotelju i sjela na

kauč, izuvajući tenisice.
“Jesi li bila s drugim muškarcem? Jesi li našla nekoga drugoga?“
Buljila je u njega. “Potpisali smo ugovor prije manje od tjedan dana i već me
optužuješ da spavam okolo?“
“Pa, jesi li?“
“Ne“, odgovorila je kratko. “Samo zato što nisam tamo gdje si me ostavio, ne
znači da sam kurva.“
Oči mu se raširile i on duboko udahnuo pa sporo izdahnuo. “U pravu si.“
“I nisam shvatila da imam policijski sat.“ Nastavila je. “Trebao si mi reći da ima
određeno vrijeme kad želiš da budem kući da me možeš jebati. Evo, skinut ću se pa
možemo pokušati nadoknaditi izgubljeno vrijeme.“
Okej, nije bila uspješna u smirivanju živaca. Ustala je i povukla vestu i majicu
kratkih rukava.
“Tara, stani.“ Koraknuo je prema njoj dok je ona skidala traperice. “Rekao sam
da staneš.“ Koristio je svoj glas doma i ona se smrznula. Prokleti on.
Gledala je u njega, odjevena samo u grudnjak i gaćice.
“Sjedi. Molim te.“
Tara je ponovo sjela. Ali samo zato što ju je zamolio, uvjeravala je sebe. Ne zato
što je voljela raditi što joj kaže.
“Žao mi je“, rekao je iznenađujući je. Pogledala je prema njemu i on je kimnuo.

“Da, mislim to. Nisam smio ući u tvoj stan bez tvog dopuštenja i stvarno mi je žao jer
sam te prepao.”
“Stan je tvoj. Ti ga plaćaš tako da možeš ući u njega kad god hoćeš.“

Sjeo je pored nje. “Ne, to nije fer. Ti ovdje živiš. Želim da se ovdje osjećaš
sigurno. Preplašio sam te. Nikad to nisam htio.“
Kimnula je.
“I ne očekujem da me čekaš ovdje. Bio sam samo… iznenađen kad nisi bila
doma. Brinuo sam se za tebe.”
Njena ljutnja je splasnula na te riječi.
Alex ju je uhvatio za ruku. “Ne želim da me mrziš i definitivno te ne želim

iskoristiti. Ponekad tlačim ljude da dobijem ono što želim.“
Nasmijala se. “Da, ali to radiš tako pristojno i mirno. To je nekako iritantno.“
Glasno se nasmijao. „Moja pristojnost je iritantna?“
Tara je kimnula.
“Žao mi je što sam ti tako skočio za vrat“, rekao je iskreno.
Njen trbuh je zakrulio.
“Da krenemo ispočetka?“ pitao je.
“Okej, voljela bih to.“
“Razmišljao sam da naručim indijsku hranu, kako ti to zvuči?“ pitao je.
Stavila je ruku preko trbuha. “Da, molim, umirem od gladi. Samo ću se otići
presvući.“
“Možeš obući majicu, ali riješi se grudnjaka i gaćica“, naredio je.
Dok je on naručivao hranu, ona je otišla u sobu i navukla dugu majicu. Kad je
izašla, on je sjedio na kauču. Natočio im je čašu crnog vina kojeg je donio sa sobom jer
nije imala ništa alkohola u stanu.
Tara je sjela i popila gutljaj. Alex ju je povukao bliže sebi pa upalio TV. Ležali
su tako sklupčani dok zvono nije zazvonilo.
“Ja ću.“ Rekla je, skačući na noge i spuštajući čašu na stolić prije nego je krenula
prema vratima.

“Stvarno? Tako odjevena?“
Pogledala je po sebi i opsovala kad je shvatila da na sebi ima samo

majicu. Grabeći torbicu dodala mu je.
“Ima novca u njoj, uzmi ga i plati večeru“, krenula je natrag u dnevni boravak.
Čula je tiho mrmljanje, a zatim se Alex vratio s dvije vrećice i njenim torbicom koju joj
je vratio.
Otvorila je torbicu i namrštila se kad je vidjela da je sav njen novac u njoj. “Htjela
sam platiti večeru.“
Alex je frknuo. “Ne ide to tako. Ja sam staromodni tip, zlato. Kad smo na spoju,
ja plaćam.“
“To je samo dostava. Uzet ću nam tanjure.“ Uzela je tanjure iz kuhinje i napunila
njegov. Uzeo je tanjur uz promrmljanu zahvalu. Napunila je svoj tanjur, grabeći nešto
hrane, doslovno je udišući. Tara je stala kad je primjetila da je Alex gleda umjesto da
jede, malo se mršteći. Progutala je. “Nešto nije u redu?“
“Izgladnjela si. Kad si zadnji put jela?“
“Sinoć.“
“Sinoć?“ nevjerica u njegovu glasu ju je navela da opet pogleda i njega. “Tara,

ne možeš si priuštiti da preskačeš obroke, smršavila si.“
“Šarmer.“ Rekla je, mreškajući nos prema njemu.
“Mislim to.“ Rekao je odlučno. “Još jedno pravilo za tebe. Nema više preskakanja
obroka.“
“Znaš, mislim da odrasloj ženi ne trebaju pravila.“
“Tebi trebaju. I ja ću ti ih vrlo rado odrediti.“ Osmijeh mu je bilo zločest.
“Kladim se da hoćeš.“
Jeli su u tišini i zatim očistili zajedno. Alex je sjeo na kauč, a Tara se sklupčala
uz njega, stavljajući glavu na njegova prsa.

“Stvarno mi je žao što sam ti skočio za vrat ranije”, rekao je. “Moja bivša žena je
često nestajala po čitave noći, odbijajući mi reći gdje je bila.“
Tara je pokušala sjesti da mu može vidjeti lice, ali ju je držao uz sebe. Zaključila
je da mu nije trebalo nikakvo sažaljenje pa se opustila uz njega. “Popila sam nekoliko
pića s Tilly“, objasnila je dok je prelazio prstima gore - dolje po njenoj ruci. Udisala je
njegov miris, tijelo joj se zagrijalo i otežalo od njegove blizine.
“Gdje ste bile na piću?“
Rekla mu je ime bara.
“Kako si došla kući?“ pitanje je bilo obično, ali Tara je frknula. Prokletstvo,
zaboravila je na njegovo pravilo o korištenju javnog prijevoza noću. Pa, nije ga baš
zaboravila. Samo ga je zanemarila, misleći da nikad neće saznati.
“Ummm.“ Oklijevala je, znajući da će uskoro biti u nevolji.
Zavukao je jednu ruku pod njenu majicu, pomičući ruku uz njen bok, pa preko
trbuha da joj obuhvati jednu sisu. Čvrsto joj je uštipnuo bradavicu. Tara je drhtavo
izdahnula.
“Raširi noge.“
Razdvojila je noge dok se on nastavio igrati s bradavicom, čineći da joj se nutrina

zapali kao šibica. Alex je pomaknuo ruku na drugu sisu, štipajući i zadirkujući drugu
bradavicu. Tara je spustila glavu unazad, zatvarajući oči.
“Moralo je biti mračno kad si se vraćala. Kako si se vratila kući iz bara, Tara?
Zato što sam prvo nazvao svoju auto službu kad sam došao ovamo i vidio da te nema.
Nisu imali zabilježeno da si ih ikako zvala.“
Oh, Bože, bila je u tako velikoj nevolji. I u tom trenutku je uopće nije bilo briga.
Samo je htjela da je nastavi dirati. Pomaknuo je ruke između njenih nogu.
“Budi jako mirna“, šaptao je.
Mali drhtaj je prošao kroz nju, čineći da oštro udahne dok je prelazio prstima po
njenim skliskim naborima, skupljajući vlažnost. Tapšao je njen klitoris blago, brzo pa
polako.

“Tara?“ šaptao joj je na uho. Blago se promeškoljila, sikćući kad joj je udario
bedro. “Nema micanja.“
“Ne mogu si pomoći“, viknula je.
“Možeš.“
Huh, lako je njemu reći.
“Čekam odgovor.“
Nije bilo ni tračka nestrpljenja u njegovu glasu. Samo se mirno nastavio igrati s
njenom pičkom. Sklonio je prste s njenog klitorisa i ona je zacviljela u protestu.
“Pomakni se naprijed i nasloni se na kauč. Tako je. Podigni bokove. Sad ruke iza
glave. Dobra cura.“
U glavi joj se zavrtjelo od naleta uzbuđenja kojeg je osjetila. Alex je gurnuo dva
prsta duboko u nju dok se palcem igrao s klitorisom.
“Ohhh,“ vikala je, očajnički se trudeći da ostane mirna. Njena pička se stisnula
oko njegovih prstiju. Bila je tako blizu vrhuncu.
“Nemoj svršiti bez dopuštenja“, upozorio ju je.
“Je li ti itko ikad rekao da si sadistički gad?“
Alex se nasmijao. “Reci mi i pustit ću te da svršiš.“
“To je ucjena.“
“Moja najdraža.“
Tara je stisnula zube, znajući da ne može zauvijek izdržati. Zašto da prolazi kroz
mučenje?
“Išla sam busom.“ Rekla mu je.
“Noću. Znaš da ti nije dopušteno korištenje javnog prijevoza noću.
“Ne sviđa mi se riječ dopušteno. Molim vas mogu li svršiti, gospodine?“
“Mislim da ne zaslužuješ to.“
“Rekao si ako ti kažem da ćeš mi dati.“

“Tako je. Dobro, možeš svršiti.“
Da je bila razumna, čula bi tamnu notu u njegovu glasu, ali plovila je u oceanu
požude. Dok se tresla od zadovoljstva, Alex ju je namjestio tako da je ležala preko
njegova krila. Povukao je dno njene majice preko guzice. I dalje nije shvatila što se
događa dok jaki udarac nije sletio na njenu guzicu.
“Auuu, za što je to bilo?“ njen orgazam je bio okrutno ometen tim udarcem.
Namjeravala se izvući iz njegova krila, ali ju je držao čvrsto, njen trbuh je pritisnut na
njegovo bedro.
“Reci mi zašto ti nije dopušteno koristiti se javnim prijevozom noću.“
Sranje… Sranje… Sranje…
“Zato što ti misliš da je opasno.“
“Brinem se za tebe, Tara. Ići naokolo sama noću je opasno.“
“Ovo susjedstvo je veoma sigurno. Previše se brineš.“
“Ti se ne brineš dovoljno.“
“Koristila sam javni prijevoz godinama. Ništa loše mi se nikad nije dogodilo.“
“Opljačkana si neku večer“, rekao je u nevjerici.
“Nisam bila u busu tada.“
“Ali išla si na stanicu. To prestaje sad, jesi shvatila? Dao sam ti to pravilo za tvoje
dobro i ti mi nisi udovoljila. Jednim dijelom zbog kojeg sam ti skočio za vrat ranije, je
to što sam se brinuo za tebe. Dok sam te ovdje čekao, zamišljao sam te povrijeđenu,
samu, uplašenu. Još pola sata i zvao bih svaku bolnicu. Ne mogu tako, Tara. Slijedit ćeš
pravila zbog svoje sigurnosti.“
Opet ju je udario po guzici. Igra nije bila uključena. Guzica ju je odmah zaboljela.
Nije bilo centimetra kojeg nije pokrio. Do šestog udarca oči su je pekle skupa s guzicom.
Suze su joj počele kliziti niz obraze i ona je udarila nogom, nemoćna si pomoći. Nije
bilo ništa seksi ili zavodljivog u tim udarcima.

Tara se ubrzo izgubila u brojanju udaraca. Sva bol i briga od prošlih nekoliko
tjedana se nakupila i prelila iz nje uz veliki jecaj. Pokušala ga je zadržati, ali nije uspjela.
Jecaji su treslo kroz nju, drmajući joj tijelo.
Odmah, Alex je prestao i podigao je, stavljajući je na svoje krilo držeći je čvrsto.
Tada je zakopala lice u njegova prsa i jednostavno se pustila. Plakala je dok joj nije
postao teško za disati. Zagrcnula se, svaki udah teži od prijašnjeg.
“Tara, smiri se. Smiri se, bebo. Diši unutra i van. Tako je. Samo diši, dušo.“
Tara je duboko udahnula, pa još jednom. Dovraga, je li se stvarno samo tako

slomila? Kako sramotno. Brišući obraze, pokušala se pribrati, unatoč tome što joj je lice
bile crveno gotovo koliko i guzica.
“Žao mi je.“ Pokušala se odmaknuti s njega, ali ju je Alex čvrsto držao.
“Budi mirna“, naredio je. “Zašto nisi koristila sigurnu riječ?“
Tresla je glavom. “Nije bilo zbog batina. Zapravo jest. Ali samo sam… ne
znam…“
Okrenuo ju je, namještajući je tako da ga je opkoračila. Tara je držala pogled na

njenom krilu.
“Pogledaj me.“
“Radije ne bih.“
“Tara.“ Upozoravajući joj je rekao.
Podigla je pogled na njegov.
“Što se događa?“
“Samo je nekoliko zadnjih tjedana bilo ludo, znaš?“ shvati to kao mjeseci, godine.
Bila je tako umorna. Umorna od toga što je bila tako snažna, od toga da je pokušavala
napraviti sve sama. Kad si je zadnji put dopustila da prihvati nečiju pomoć? Alex je bio
prva osoba koja joj se približila godinama.
Bilo bi tako lako pustiti i reći mu sve. Ali nisu bili u takvoj vrsti veze. Bez
uplitanja osjećaja. Bila je sigurna da nije htio slušati o njenom hladnom ocu i o tome što

je morala podizati mlađeg brata. Alex je podijelio s njom jako malo sebe i nikad je nije
pitao o njenoj prošlosti pa je shvatila da nije toliko zainteresiran.
Osim toga, nisu hodali. Samo su se jebali.
“Da, pretpostavljam da je. Pljačka, otkaz, izbačena iz stana. Dovraga to je

dovoljno da bilo koga rasplače.“
“I tu je provala u stan.“
Ukurtio se ispod nje. “Kakva provala?“
Upss. ”Oh, um, namjeravala sam ti reći prije. U moj stan je provaljeno.”
“Što? Kad? Zašto me upravitelj nije zvao?“
“Zašto bi te… Oh, ne ovdje.“ Objasnila je. “Moj stari stan.“
“Objasni“, glas mu je bio rezak.
“Neki dan kad sam došla kući vidjela sam da mi je provaljeno u stan.“
“Kad je to točno bilo?“
“Umm, isti dan kad sam izbačena.“
“Što su uzeli?“
Tara ga je pogledala i vidjela da su mu oči postale hladne; lice mu je moglo biti

isklesano kao mramorna ploča.
“Tara?“ glas mu je bio smiren, kontroliran. Nije ju zavarao. Očekivao je

odgovore, odmah.
“Ništa.“ Brzo je rekla. “To je ono što je čudno. Nije bilo ništa u mom stanu za
uzeti. Vidio si ga.“
“Zašto čujem za ovo tek sad?“
“Namjeravala sam ti reći, ali nije bilo pravog trenutka.”
“Onda stvoriš trenutak.“ Rekao joj je. “Čekaj, to je bilo dan nakon što si
opljačkana?“

“Da, to je vjerojatno bio pljačkaš zato što su koristili ključ. To je bio stvarno
grozan tjedan.“
“Kako su došli do tvoje adrese?”
“Mislim da sam vjerojatno imala račun ili nešto slično u torbu, bila je puna
smeća.“
“Jesi li zvala policiju?”
“Derrick je.“
“Derrick je bio tamo? Zašto si mogla zvati Derricka umjesto mene?“
“Nisam ja zvala Derricka. Tvrtka od alarma je.”
“Zašto bi oni zvali Derricka?“ pitao je.
“Zato što je on stavio alarm.“
“Derrick? Derrick je stavio taj alam? Zašto?“
“Odveo me kući jedne večeri iz kluba i bio je zabrinut zbog toga gdje sam živjela.
Inzistirao je na postavljanju alarma.“
Alex je frknuo. “Kad je to bilo?“
Izdahnula je. “Je li to važno? To je bilo malo prije nego je upoznao Jacey. Samo
je bio dobar prijatelj.“
“Trebala si me nazvati iste minute kad si shvatila da ti je provaljeno u stan. Mogla

si biti u opasnosti i nisi mi se udostojila uputiti mi poziv. Ja sam tvoj dom, kako bih te
trebao zaštititi ako mi ne kažeš što se događa?“
Uh. Oh. Glas mu je postao skroz mekan. Nije dobro. Uopće nije dobro. Ali što je
očekivao? Nisu imali stvarnu vezu.
“Nisam bila u nikakvoj opasnosti. Otišli su davno prije nego što sam ja došla.”
“Nije važno. Netko ti je provalio u stan. Hvala Bogu pa više ne živiš tamo.
Trebala si me nazvati. Trebala si me, a ja nisam bio tu.“
Nagnula je glavu u stranu i gledala ga. “Ali nisam te trebala.“

Alex se trznuo i ona je osjetila ubod krivnje. To nije bilo baš istinito. Dok se
mogla nositi sa svime, trebala ga je. Trebala je da joj kaže da će sve biti okej, da je čvrsto
drži i da bude tu za nju kad je imala noćne more.
“Alex, tražio si vezu bez uključenih emocija i to ti pokušavam dati. Nisam trebala
tvoju pomoć neki dan pa te stoga nisam zvala. Radio si; nisam te htjela zamarati. Riješila
sam to.“
“S Derrickom.“
“On mi je prijatelj.“
“A ja nisam.“
Tara je sjela, umor ju je vukao. “Sviđaš mi se, Alexe.“ Više nego što bi trebao.
“Ali jasno si rekao što želiš od mene. Sex i pokornost. Želiš zabavu. Nositi se s neredom
koji su ti gadovi ostavili nije bilo zabavno. Nije mi tu trebao moj dom.“ Trebao mi je
dečko.
“Nije dovoljno dobro. Očigledno se nisam izjasnio kako treba nakon pljačke. Dok
god smo pod ugovorom, reći ćeš mi iste minute ako se nešto poput toga ponovno dogodi.
Ako si u nevolji, ako si u opasnosti, ako si povrijeđena, prva osoba koju ćeš nazvati sam
ja, razumiješ?“
Mogla je reći da se nije mrdnuo. “Shvaćam.“
“Napisat ću to na prokleti ugovor ujutro i poslati ti kopiju.“
“Naravno.“ Lažno mu se nasmijala. “Radujem se tomu.“
“U sobu. Sad.“
***
“Molim vas, pustite me da svršim, gospodine. Molim vas.“
Alex je podigao usta s njene pičke. Dugo ju je proučavao.
Njeno predivno tijelo bilo je prekriveno tankim slojem znoja. Zavezao joj je
zglobove i gležnjeve za krevet tako da je bila skroz raširena, u potpunosti u njegovoj

milosti. Mučio ju je zadovoljstvom posljednjih četrdeset minuta, dovodeći je do ruba
orgazma pa bi se odmaknuo.
Njeno vikanje se pretvorilo u vrištanje, njeno preklinjanje u psovke. Dok je bio

ljut što ga nije nazvala, većina ljutnje bila je okrenuta na njega. To je bila njegova
krivnja. Bio je veoma jasan da nije htio umiješati osjećaje. Da je barem bilo jednostavno
isključiti emocije.
Nije mogao biti hladan i na distanci kad je Tara bila u pitanju. Mislio je na nju
stalno, želeći je toliko da boli kao da nikad neće prestati. Kad je došao ranije u stan i
vidio da nije unutra, uspaničio se. Pomisao da joj se nešto dogodilo… Da ju je netko
povrijedio… navelo ga je da se osjeća bolesno.
Morala je naučiti da je ozbiljno shvaća njegovu ulogu doma. Očigledno, trebao

ju je pobliže promatrati. Nevolja ju je slijedila okolo.
“Ne, nemoj još svršiti“, rekao joj je.
Vratio se njenoj pički, ližući je i sišući dok glasni jecaji od potrebe nisu pobjegli
s njenih usana. Posežući, uhvatio joj je i štipao bradavice, uživajući u njenom stenjanju.
Iznenada, pomaknuo se, odvezujući je brzo. Sjeo je na stranu kreveta.
“Opkorači me.” Naredio joj je grubo. “Lice okrenuto od mene.“
“Alex, jesi li dobro?“
Kriste, trebao se sabrati. Okrenuo se i privukao bliže. “Bit ću.“
“Žao mi je”, šaptala je.
“Šššš.“ Rekao je. “I meni je. Žao mi jer nisi shvatila da me možeš nazvati u vezi
bilo čega. To je moja krivnja.“ Poljubio ju je. “Opkorači me.“ Namjestila je noge na
obje njegove strane. Raširio je njegove noge. “Nagni se dolje i stavi ruke na pod.“
Nagnula se i dovraga, njena gola guzica je bila na izvolite. Alex je razdvojio njene
nabore, zatim omotao ruku oko njegova kurca navodeći ga unutar nje.
“Ohh“, vikala je nakon što ju je ispunio.

Alex je stiskao zube, jedva je mogao održavati kontrolu. Osjećao se kao prokleti
tinejdžer. Zgrabio ju je za bokove, pomičući je gore dolje po svojem kurcu. Disanje mu
je postalo teško i naporno.
Tara se stisnula oko njega i znao je da je blizu. Udario ju je po guzici. Pljas!
“Au!“ vikala je.
“Nema još svršavanja“, naredio je. Podigao ju je polako, zatim se nabio jako u
nju.
“Ne mogu više.“ Rekla mu je.
“Možeš“, suprotstavio joj se, udarajući je rukom po guzici još jednom. “Nema
više skrivanja stvari od mene, jasno?“
Pljas! Pljas!
“Ovo je samo nagovještaj onoga što ćeš dobiti ako se to ponovo dogodi. Držat ću
te danima vezanu za krevet, naizmjence te mučeći i udarajući, jasno?“
“Da, gospodine. Žao mi je.“ Čula se očajnička nota u njenom glasu i on je odlučio
da je pokazao što je htio.
“Možeš svršiti.“ Rekao je dok se nabijao u nju još jednom.
Tara se skoro odmah stisnula oko njega, kad je pronašla svoje olakšanje. Povela
je i njega preko ruba.

Tara je ispuhivala nos dok je gledala kroz špijunku na vratima. Brzo je otključala
vrata kad je vidjela Alexa da stoji tamo. Otvorila je vrata, buljeći u njega dok ju je
zabrinuto gledao. Nosio je dvije plastične vrećice u rukama.
“Zar nisi dobio moju poruku?“ Pitala ga je dok je šmrkala. Ostavila je poruku na
njegovom telefonu da je bolesna i da se ne mogu vidjeti večeras.
“Jesam“, rekao je, ulazeći i zatvarajući vrata. Zaključala ih je i zatim ga slijedila

u dnevni boravak. “Zvučala si užasno preko telefona, a uživo izgledaš još gore.“
“Pa, hvala“, suho je rekla.
“Sjedi“, pokazao je na kauč.
Sjela je. “Alexe, što radiš ovdje? Nisam baš raspoložena i mogao bi pokupiti
moju prehladu… “ zaustavila se kad se okrenuo i pogledao bijesno u nju.
“Zar stvarno misliš da sam ovdje zbog seksa?“ glas mu je bio nizak, hladan, i
dugi trenutak mu nije mogla odgovoriti.
“Umm, ne? Oprosti?“ uspjela je protisnuti.
Kimnuo je. Počeo je vaditi stvari iz vrećica. Sirup za kašalj, tablete za prehladu,
karton pileće juhe. “Svratio sam do ljekarne i uzeo ti nekoliko lijekova i juhu da pojedeš.
Maknut ću ti se s puta.“
Zapravo je povrijeđeno zvučao. Tara ga je brzo zgrabila za ruku. “Alex, žao mi

je. Stvarno je. Ne osjećam se dobro, mrzovoljna sam i iskalila sam se na tebi. Molim te
oprosti mi.“
Alex se odmaknuo i mislila je da odlazi. Ali umjesto toga otišao je do sobe i

vratio se s dekom. “Podigni noge.“ rekao joj je.
Zamahnula je nogama i on ih je ušuškao dekom.

“Donijeti ću ti vode da popiješ lijekove, zatim možeš pojesti juhu i ići u krevet,
mlada damo.“
“Da, gospodine“, odgovorila je.
Nakon što je popila lijekove i pojela dovoljno juhe da zadovolji Alexa, ušuškala
se ponovo na kauč. “Alex?“ Rekla je.
“Da, dušo?“
“Hvala ti. Ne mogu se sjetiti kad mi je netko zadnji put donio juhu kad sam bila
bolesna.“
“Nema na čemu“, rekao joj je stavljajući ruku na njeno čelo. “Topla si.”
“Dobro sam.“ Rekla je dok je zijevala, zatvarajući oči. Iznenada, osjetila je da je

u zraku i promeškoljila se u njegovom naručju. “Što?“ Rekla je preplašeno gledajući
oko sebe.
“Zaspala si i bit će ti ugodnije u krevetu.“
“Oh. Hoćeš li ostati sa mnom večeras?“ Pitala je dok ju je spuštao na krevet.
Zakoračio je unatrag, gledajući u nju. “Mislim da to nije dobra ideja.“
Pokušala je sakriti razočaranje. Nije htjela biti naporna. ”U pravu si, mogao bi
pokupiti prehladu.”
“Nije zbog toga.“ rekao joj je. “Želim da se dobro odmoriš i vjerojatno će ti to
bolje uspjeti ako budeš sama.“
“Spavam bolje kad si ti pored mene.“ Sranje. Odakle je to došlo? Vjerojatno će

sad pobjeći kilometrima daleko. Tara je držala oči zatvorene, ne želeći vidjeti njegovu
reakciju.
“U redu, ostat ću. Otuširati ću se. Trebaš li nešto?“
“Dobro sam.“ Tara se vrpoljila dok nije osjetila njega da se penje na krevet.
Privukao ju je uz svoja prsa i ona se ugnijezdila duboko.
“Laku noć, bebo“, šaptao je.
Odmah je zaspala.
***
Tara je izašla iz svlačionice u klubu Decadence i nervozno pogledala oko sebe.
Prvi put je bila ovdje s Alexom kao njegova pokorna. Jedina osoba kojoj je rekla da se
spetljala s Alexom je Tilly. Ona je jedina koja je znala za njihov ugovor.
Frknula je, pitajući se gdje je on nestao. Rekao joj je da će se sastati ovdje.
“Tara!“
Tara je pogledala u Issaca koji je izlazio iz muške svlačionice. On je bio muškarac

male građe s velikom osobnošću. Večeras je nosio samo crne kožne tange i ništa više.
“Issac, izgledaš vrelo!” rekla je uz cerek, hladeći se.
Držao je raširene ruke i ona mu je skočila u zagrljaj. Čvrsto ju je

stisnuo. “Čovječe, nedostajala si mi, psiću.“
Nasmijala mu se. „Zašto si otišao na toliko dugo?“
“Posao. Sranje je. Ali vratila sam se, ja.. “
“Ako si završio sa češanjem moje pokorne, cijenio bi kad mi maknuo ruke s nje“,
hladni glas doprio je iza Issaca.
Issac se okrenuo i dalje držeći jednu ruku oko njenih ramena i njegovo tijelo je
postavio zaštitnički ispred nje. Možda je bio pokorni, ali to ga nije navelo da se
odmakne. “Ispričavam se?“ Issac je pitao. “Češanjem?“
Alex je pogledao drugog muškarca. “Pusti. Je. Odmah.“
Oh sranje.
Tara se pokušala izvući iz Issacovog stiska, ali je on nije puštao. Bili su prijatelji
dugo vremena i bio je zaštitnički nastrojen prema njoj kao veliki brat. Njegova žena bi
mu prebila guzicu da je drugačije. Ali Alex to nije znao i bio je bijesan. Njegov pogled
je bio ledeno hladan kad im je prišao.
“Issac, u redu je, možeš me pustiti.“

“Ima li problema ovdje?“ Oh, odlično, to je sve što im je trebalo. Issacova žena i
domina, Mia, stala je između Alexa i Issaca.
“Da imamo problem. Tvoj pokorni ne želi pustiti moju.“
Mia je podigla obrvu. “Nisam upoznata s tim da ti je Tara pokorna, Alexe.”
“Pa, sad znaš i možeš narediti svom mužu da je pusti.“
“Alex, ponašaš se kao idiot.“ Tara je rekla, gledajući oko sebe osramoćena. Ljudi
su počeli shvaćati da se nešto događa i gledali su prema njima.
Pomaknuo je pogled na nju.
Spustila je pogled. “Žao mi je, gospodine. Issac i ja smo stari prijatelji. Bio je
odsutan zbog posla i nismo se odavno vidjeli.“
“I to je razlog da on bude svuda po tebi?“
Tara je pogledala u njega. I dalje je imao hladan izraz lica. “Pusti me.“ šapnula
je Issacu. Gledao je u Alexa dugi trenutak.
“Nisam siguran da želim.“ Issac je tvrdoglavo rekao.
“Molim te.“
Issac je pogledao u nju i zatim je kimnuo. Poljubio ju je u vrh glave. “Jesi sigurna
u ovo?“
“Jesam.“
“Nazovi me“, kliznuo je od nje. Mia je uzela njegovu ruku i povela ga naprijed
upućujući hladan pogled Alexu.
“Slijedi me.“ Alex je naredio, okrećući se.
Tara se osjećala kao da bi ga trebala udariti po leđima, ali je smirila taj osjećaj.
Nakon svega, ljudi su ih gledali. Možda kasnije…
Iznenada je shvatila da je on već došao do pola sobe, a ona je i dalje stajala na

mjestu. Uupss. Požurila je da ga sustigne. Zaustavio se na tom djelu sobe koji se sastojao
od kauča i dvije fotelje. Bilo je namijenjeno za brigu poslije.
Frknuo je na nju. “Kad ti kažem da me slijediš, to znači odmah.“

“Oprostite, gospodine.“
Sjeo je na fotelju. “Klekni ovdje“, pokazao je na pod.
Tara je kleknula, držeći pogled spušten. Sjedili su tamo dugo. Napokon,

pogledala je prema njemu. “Gospodine?“
Alex je pogledao dolje na nju. Gorčina je nestala iz njegovih očiju. Pružio joj je
ruku. Prihvatila ju je i on ju je povukao na svoje krilo. “Da?“ pitao je.
“Issac mi je samo prijatelj. Nije bilo ničega više između nas.“
Trepnuo je. Napokon, ramena su mu se opustila. “Žao mi je. Reagirao sam bez
razmišljanja kad sam te vidio u njegovom naručju. Ispričavam se zbog svog ponašanja.“
Uzdahnuo je i pogledao prema starijoj ženskoj subici koja je bila zavezana za križ. Njen
dom ju je lagano kupao flogerom.
“Pretjerao sam. Vas dvoje ste izgledali tako sretno što vidite jedno drugo.“
“Bio si ljubomoran?“
Pogledao je u nju, prelazeći prstima niz njeno lice. “Pretpostavljam da jesam. Ne

sviđa mi se kad muškarac dira moju pokornu.“
Nije mogla spriječiti val zadovoljstva na te riječi. I dalje, nije mu mogla dopustiti
da misli da je takvo ponašanje prihvatljivo. “Imam muške prijatelje. To ne znači da su
mi privlačni ili da želim spavati s njima. Neću se prestati družiti s njima samo zato što
se to tebi ne sviđa.“
Sjedio je tako dugo, razmišljajući. “U pravu si. To je moj problem i ja ga trebam

riješiti, samo mi učini uslugu?“
“Okej.“ Neodlučno je rekla.
“Ako će ti muški prijatelji dolaziti u tvoj stan, reci mi prije toga. Ne mislim da bi
baš dobro podnio da dođem i vidim muškarca s tobom.“
To je zvučalo dovoljno pošteno. Kimnula je. “Obećavam, gospodine.“
Nježno ju je poljubio, zatim pokazao na pod. “Na koljena. Imam nešto za tebe.“
Tara je podignula obrvu. Alex se iscerio i tresao glavom. “Ne to, zločesta curice.“

Tara je kleknula na pod, mičući se između njegovih nogu kad ih je raširio. Stavila
je ruku na svoja bedra, dlanovima prema gore, i ispravila leđa.
Posegnuo je u džep i iz njega izvadio malu vrećicu iz koje je izvukao srebrnu

ogrlicu. “Vidio sam ovu ogrlicu neki dan i pomislio da bi bila idealni ovratnik za tebe.
Želio sam čekati večeras da ti je dam.”
Kupio joj je ovratnik?
“Kad smo u klubu, želim da je nosiš.”
“I u drugo vrijeme također?”
“Volio bih to”, rekao joj je dok joj je stavljao ogrlicu oko vrata. Primaknula se da
je može zakopčati iza nje. Sjela je, dodirujući jednostavan dizajn. Takvo nešto bi si sama
izabrala.
“Hvala vam, gospodine.”
“Nema na čemu.” Obuhvatio joj je obraz.
Pogledala je na njegov kurac koji se pritiskao uz njegove hlače. ”Mogu li vam

pokazati koliko to cijenim?”
“Da.”
Tara je potapšala prstom svoj obraz. ”Sad, kako bih mogla to učiniti?”
Alex je šmrknuo. ”Popuši mi, derište.”
“Da, gospodine!” Tara mu je otkopčala hlače, nije nosio donje rublje. Izvadila je
njegov debeli, dignuti kurac. Obožavala je njegov kurac - sisati ga, lizati, pogotovo ga
dovesti do vrhunca.
Tara je uzela samo vrh njega u usta, koristeći jezik da okusi njegov glavić.
Omotala je obje ruke oko baze njegove motke, jednu ispod druge i lizala ga kao da joj
je to omiljeni okus sladoleda.
Alex je zastenjao i ona je podigla pogled da ga vidi kako gleda u nju, pogledom
punim potrebe. Sklonila je jednu ruku da ga uzme dublje u usta. Snažno ga je sisala.
Natrag i naprijed, uzela bi ga u usta, zatim se pomaknula unazad.

“Tako je dobar osjećaj, bebo. Uzmi ga još.”
Uzimajući mu jaja u ruku, primila ga ja u usta naviše što je mogla.
“Uskoro, bebo.” Njegovo disanje je bilo teže, brže i ona je znala da je blizu.
“Sad!”
Tara ga je primila duboko u grlo kad je svršio uz glasno stenjanje, tijelo mu je

drhtalo. Sisala ga je dok je nije nježno odmaknuo od njega. Alex ga je vratio u hlače,
zatim ustao i pružio joj ruku. Povukao ju je prije nego li je čvrsto zagrlio. “Hvala ti,
slatkice. Moja torba je iza bara. Otiđi i uzmi je pa ćemo se naći ovdje. Uzmi i nekoliko
boca vode.”
Tara je brzo otišla do bara, čekajući Jamesa da završi sa narudžbom.
“Hej, Tara.”
Pogledala je s osmijehom Tilly koja se naslonila na bar pored nje.
“Tilly, nisam shvatila da radiš večeras.” Tilly obično ne bi radila petkom navečer.
“Carin je zvala da je bolesna.”
Tara je zakolutala očima. Carin je često zvala da je bolesna. Bila je trn u guzici i
Tara nije mogla shvatiti zašto ju je Roarke zaposlio.
Tilly je sakrila zijevanje rukom. ”Ti si okej?”
“Dobro. Zašto?”
“Izgledalo je da je Alex jako ljut na tebe i Issaca maloprije.“
Tara je uzdahnula. ”Nesporazum. Dobro smo. Sve je dobro.”
Tilly joj je uputila pogled nevjerice, ali James je došao i prekinuo ih, tako da nije
morala dalje objašnjavati. Predao joj je Alexovu torbu i dvije boce vode. Tara je brzo
otišla gdje ju je Alex čekao, nije joj trebalo da je Tilly dalje ispituje.
Alex je pričao s jednim mlađim domom kad se vratila. Čim su završili, okrenuo
se prema njoj s osmijehom. “Dođi, slatkice.” uzeo joj je ruku i poveo je prema križu.
Izgledalo je da je stariji par završio s njim. “Skini se.”

Tara je brzo svukla kratku suknju i top koji se veže oko vrata. Top je imao ušiven
grudnjak tako da se nije mučila s oblačenjem donjeg rublja.
“Stani na križ. Lice okrenuto od mene.”
Pomaknula se na poziciju, podižući ruke tako da je Alex mogao pričvrstiti njene

zglobove kožnim lisicama koje su visjele s gornje polovice križa.
“Raširi noge.” Stavio je lisice oko njenih gležnjeva, učvršćujući ih na dno križa.
Bila je raširena, izložena i u njegovoj milosti. Povez je počivao na njenim očima dok se
tresla.
“Okej si, slatkice?” šaptao joj je na uho.
“Da, gospodine”, odgovorila je. Povez na očima je samo dodavao iskustvu.

Učinio je da sve izgleda intimnije, kao da su tamo samo njih dvoje.
“Počet ću sa blagim flogerom. Ići ćemo lijepo i polako.”
Radio je flogerom preko njenih leđa. Tara se opustila do te točke da je pomislila

da je mogla zaspati. Zatim je stao i prešao rukama preko njenih leđa do guzice. Stisnuo
ju je nježno i ona je zadrhtala kad joj je mala naznaka boli poslala iskre potrebe kroz
njenu krv.
Posežući naprijed, štipao je svaku bradavicu nekoliko puta dok nisu postale
čvrsti, pulsirajući vrhovi.
“Odvezat ću te”, rekao joj je. “Pomoći ću ti da se okreneš prije nego te ponovno
svežem.”
Odvezao ju je zatim joj pomogao da se okrene, prije nego li ju je učvrstio još

jedan put. Ovaj put, gledala je prema van. Napinjala se da čuje to što radi, ali nije joj
davao naznake.
Iznenada, Alex joj je obuhvatio jednu bradavicu svojim toplim ustima prije nego
ju je nježno povukao zubima. Zatim nešto hladno je pritisnuto uz njenu bradavicu prije
nego ju je oštro uštipnulo.
Auu, stezaljaka za bradavice. Disala je kroz bol. Uskoro se bol pretvorila u

pulsirajuće zadovoljstvo. Zatim je isto napravio s drugom bradavicom.

“Dobra cura”, šaptao je. “Izgledaš tako predivno, zavezana i u potpunosti u mojoj
milosti.”
Povukao je svaku stezaljku i Tara je stenjala dok su oboje, bol i zadovoljstvo,

prolazili kroz njeno tijelo. Duboko je udahnula nekoliko puta kad joj je obuhvatio pičku.
“Tako mokra za mene. Mogu osjetit tvoju vrućinu uz moj dlan”, rekao joj je.
“Nema svršavanja dok ti ne kažem.” Alex je prelazio palcem po njenom klitorisu,
naprijed i nazad, okolo i okolo, opet i opet ispočetka. Odjednom, odmaknuo se do nje.
Tara je pregrizla protest. Jedva.
Zatim je čula zvuk vibriranja. Oh ne.
“Nemoj svršiti bez dopuštenja”, upozorio ju je ponovo. “Ili ću uzeti lopaticu za

tvoju guzicu.”
Sranje.
Namjestio je vibrator uz njen klitoris i vatra je zapalila njenu nutrinu. Klitoris joj
je nabubrio dok je potreba kolala kroz njega. Tara je pokušavala disati kroz to.
Namjeravala je razmišljati o bilo čemu drugom osim da je vibrator izluđuje. Alex je
zabio dva prsta duboko unutar nje i ona je zastenjala, stežući se oko njega.
“Molim vas, gospodine”, preklinjala je. Kad bi mu pušila uvijek bi se napalila.

Nadodaj tome pljeskanje i igru bradavicama i ona je već bila sprema eksplodirati.
“Ne još.”
Nastavio se igrati s njom, zabijajući prste unutar njene vrele nutrine, zadirkujući
joj klitors vibratorom dok se klela da se više nije mogla suzdržavati.
“Molim vas, molim vas, molim vas.”
“Samo još malo.”
Duboko stenjanje eruptiralo je iz nje. To nije fer. To tako nije fer.
“Svrši, Tara. Sad svrši.”
Vodio je prste unutar i van nje. Tara je vrištala dok je svršavala, njeno tijelo je
tako podrhtavalo da je bila zahvalna što je bila obuzdana.

Ipak nije odustajao, držeći vibrator i dalje uz njen osjetljivi klitoris. “Svrši
ponovo, Tara.”
“Ne”, vikala je.
“Da. Svrši ponovo. Sad.”
Drugi orgazam je eruptirao iz nje, tako nasilno da se kune da je vidjela zvijezde.

Srušila se uz križ, teško dišući.
“Dobra cura.” Alex joj je rekao dubokim glasom. Osjetila je da je odmaknuo

lisice na gležnjevima i zatim joj podigao noge. ”Stavi noge oko moga struka.”
Učvrstila je noge oko njegova struka, dok ju je on uhvatio iznad guzice,

pridržavajući joj težinu da nije počivala na njegovim rukama. Zatim je zabio svoj kurac
duboko u nju.
Tara je zabacila glavu kad ju je ispunio debelim kurcem.
“Osjećaj je tako dobar. Osramotit ću se”, mrmljao je, zaustavljajući se kad je

cijeli bio u njoj.
“Nije me briga”, mrmljala je, i dalje joj se vrtjelo od orgazama.
Alex se nabijao naprijed nazad, krećući se polako. “Želim da svršiš sa mnom.”
“Neee”, zastenjala je. Nije mogla. “Ne mogu.”
“Da. Ponovo”, rekao joj je. Podigao joj je težinu prije nego joj je skinuo povez.
Treptala je, fokusirajući se na njega.
Gledao je u nju kad je spustio ruku između njihovih tijela i pomazio njen nabrekli
klitoris. Njegovi spori, razarajući pokreti su se ubrzali.
“Gospodine, ne mogu.”
“Možeš. Zato što to zahtijevam od tebe.”
Ispustila je jecaj i zatvorila oči. Pljas! Otvorila je oči brzo kad je oštra pljeska
pala na unutrašnji dio njenog bedra.
“Drži oči na meni”, zahtijevao je.

Gledala ga je. Njegov pogled je bio intenzivan, duboka potreba ispunila mu je
lice. Pomicao je palac laganim, senzualnim pokretima po njenom klitorisu. Tara je
osjetila potrebu kako raste u njoj.
“Svrši sa mnom, Tara", Alex je rekao niskim glasom.
Još nekoliko prodora i orgazam je prošao kroz nju. Ovaj je bio sporiji, nježniji,
ali nimalo manje zadovoljavajući. Kad je svršila, Alex se nabio u nju još nekoliko puta
prije nego ja zabacio glavu unatrag, stenjući dok je svršavao duboko unutar nje. Gledala
ga je, pamteći taj trenutak.
Bože, voljela ga je. Sranje, sranje. Jebiga. Voljela ga je. Jedina stvar koju mu je
obećala da neće dopustiti. Prekršila je njihov ugovor. Je li joj to mogao vidjeti na licu?
“Što nije u redu?“ Alex je pitao. “Imaš li grčeve?“
“Ahh, ne, dobro sam.“
Spustio ju je na pod pa joj brzo odvezao zglobove, podižući je u naručje. “Nije

izgledalo kao ništa.“
Trebala mu je reći, raskinuti stvar. Nakon svega, rekla mu je da mu neće lagati.

Ali ipak nije bila spremna da se ovo završi. Posežući, obuhvatila mu je lice. “Tako si
seksi.“
Podigao je obrvu, osmijeh mu se nazirao ma usnama. “Je li tako?“
“Uh uhhh tako, tako vruć.“
Frknuo je. “Mislim da je vrijeme da krenemo kući.“
Kimnula je. “Samo, možemo li prije skinuti stezaljke s bradavica?“

Tara je jurnula u stan grabeći mobitel koji je zvonio - dar od Alexa. Našalio se da
je to zato da je može špijunirati. Planirala mu je vratiti novac. Još nešto što je stavila na
listu stvari koje mu je dugovala.
Provela je nekoliko zadnjih tjedana bezuspješno tražeći posao. Trebala je nešto

uskoro pronaći. Trebao joj je vlastiti stan. Nije mogla nastaviti sa stvarima na način kako
je bilo između nje i Alexa. Ova vrsta polu-veze je bila mučenje. Bio je s njom, ali nije.
Nije bilo poricanja da ga je voljela. Ali svaki dan ga je malo više mrzila jer je
znala da joj neće uzvratiti ljubav. Morala je vratiti svoj identitet. Morala je imati nešto
u životu osim njega, zato što nije bilo zdravo biti opsjednut čovjekom koji ti nikad neće
dati ono što ti treba-njegovu ljubav.
“Halo?“ Rekla je bez daha.
“Tara?“
“Time! Pokušavala sam stupiti u kontakt s tobom.“
Ostavila mu je još nekoliko poruka na mobitelu, ali nije ga željela zvati prečesto.
Alex je plaćao račun za mobitel, nakon svega.
“Znam. Žao mi je. Bio sam okružen velikim sranjima. Netko nas je srezao sa
Sandersonovom ponudom.“
“Što? Mislila sam da je ugovor riješen.”
“Sve je bilo riješeno. Očigledno, netko je došao Agnusu Sandersonu s boljom

ponudom. Sve što smo mi uključili, ali pet posto jeftinije.”
“Sranje. Tko je to učinio?“
“Nemam pojma. Neće mi reći. Srećom, stari smo prijatelj pa je pristao na ponovni
ugovor. Ne sviđa mi se ovo, Tara. Mislim da netko krade povjerljive informacije.“

“Što? Tko bi to radio?“
“Pa, samo nekoliko ljudi ima pristup tim informacijama.“
“Ne misliš valjda da sam ja, Time, ne bih nikad...”
“Ne, ne.“ Žurno je rekao. “Ne mislim da si ti. Radila si za mene preko godinu
dana, a ovo je nedavno počelo. Stvarno te nisam smio pustiti. Ako želiš svoj stari posao
natrag, samo reci.“
Počelo je izgledati da bi ga mogla držati za riječ. “Pa, nadam se da ćeš shvatiti

tko je uskoro. Išla sam vratiti laptop i usb neki dan. Eloise je bila tamo.“
“Jesi li joj ih dala?“ brzo je upitao.
“Ne, i dalje su kod mene.“
“Okej. Dobro. Samo ih drži kod sebe dok ja ne riješim nekoliko stvari, može?“
“Umm, ne znam, Time, ja…“
“To bi bilo od velike pomoći. Hvala. Moram ići.“
Poklopio je prije nego li je mogla reći još nešto. Dovraga. Stvarno radije ne bi
držala te stvari kod sebe. Ali s druge strane, kako je napredovala njena potraga za
poslom, možda bi se mogla vratiti raditi za Tima.
Zvono je zazvonilo i ona je otvorila vrata.
“Je si li provjerila tko je prije?“ Alex je pitao dok je ulazio.
“Ne, ali sam znala da si ti“, vodio ju je u klub tu večer.
“Provjerit ćeš svaki put, jesi razumjela? Bez obzira očekuješ li nekoga ili ne.“
“Da, gospodine.“
Postao je opsesivno zaštitan prema njoj. To je bilo nekako slatko. Iako ponekad
frustrirajuće.
“Jesi spremna za polazak?“ pitao je, pogledavajući na mobitel.
“Samo trebam uzeti torbu.”
“Pobrini se da poneseš i mobitel.“

Tara je uzela mobitel. Nije joj stvarno trebao; bit će s Alexom cijelu noć, ali je
znala da je volio kad je mobitel uz nju cijelo vrijeme.
“Je li napunjen?“ pitao je iza nje.
“Da. Alexe, imam nešto o čemu trebam pričati s tobom. Vezano je uz moj posao.“
Trebala mu je reći za telefonski poziv koji je upravo imala.
Podigao je pogled s mobitela. ”Rekao sam ti da ne trebaš žuriti s poslom. Ja ću ti

platiti sve. O čemu je riječ? Trebaš li novca za odjeću? Hranu?“
“Ne, dobro sam.“ Rekla je, osjećajući se poniženo.
Takva je bila njihova veza. Njegov novac, njena pokornost i nešto stvarno vrućeg
seksa. Oh, i dopustila si je da se zaljubi u njega. Nije mogla nastaviti ovako. Svakim je
danom umirala pomalo iznutra.
Tara se sabrala, odlučujući da neće plakati nad ovim. Ušla je u ovo otvorenih
očiju, činjenica da je povrijeđena nije njegov problem. Trebala mu se izjasniti. Uskoro.
“Nema veze s novcem. Riječ je o nečemu u vezi mog starog posla.“
Alex je pogledao na sat. “Naravno.“ Njegov mobitel je zazvonio i on je frknuo.

“Dovraga, moram odgovoriti na ovo, možemo li kasnije pričati?“
“Naravno“, tiho je rekla. “Kasnije.“
***
Tara je sjedila u svlačionici, pokušavajući skupiti snage da se pomakne. Trebala
je preuzeti uzde nad svojim životom ponovo. Zaslužila je sreću. Zaslužila je biti voljena.
A Alex je zaslužio njenu iskrenost. Prekršila je njihov ugovor i morala mu je reći.
“Tara!“
Okrećući se, uspjela se blago nasmiješiti Reagen koja joj je prilazila.
“Reagen, kako si?“
Druga žena je slegnula ramenima. “Tako tako. I dalje ne mogu natjerati Dasha da
priča sa mnom. Kad me vidi da mu prilazim, ode drugim putem. Ne razumijem to.“

Tara se ugrizla za usnu. Čula je za Reageninu scenu s Dashom, jednim od mlađih
domova. Doslovno ga je izbacila iz takta. Nije se bilo lijepo smijati, ali je bilo malo
smiješno jer je Dash bio arogantni kreten.
“Tko bi rekao da će mu malo natuknica povrijediti osjećaje? Domovi su tako

osjetljivi ponekad.“
Tara se nije mogla ne nasmijati. “Uhh, huhh, vjerojatno je najbolje to im

prešutjeti.“
“Da, pretpostavljam da si u pravu. Pa, čula sam da ste ti i Alex skupa.“
“Na neki način.“ Pogledala se u ogledalu. ”Imamo međusobno zadovoljavajuću

vezu.“
Reagan je frknula. “Što to znači?“
“To znači da se jebeno i igramo, ništa više.“
“Oh.“ Reagan je šutjela dugi trenutak. “Ne zvučiš mi baš sretno zbog toga.“
“Nisam li? Pretpostavljam da cijelo vrijeme čekam da odbaci drugu cipelu”,

uzdahnula je. “Samo me ignoriraj. Tražila sam posao cijeli tjedan i padam u depresiju.
Postoji određen broj odbijanja koje cura može podnijeti.“
“Tražiš posao?“
Tara je kimnula.
“Savršeno.“ Reagan je rekla uz veliki osmijeh.
“Uhh je li?“ Tara ju je zbunjeno pitala.
“Treba mi pomoćnik. Moja ide u mirovinu. Zaposlena si.“
“Reagan, uopće ne znaš moje referencije.“
Reagan je mahnula rukom. “Ako ne budeš dobra, otpustiti ću te.“
“Ali to će narušiti naše prijateljstvo.“
“Kako? Prijateljstvo je kompletno odvojeno od posla.“

Okej. Nije bilo tako jednostavno većini ljudi, ali je pretpostavila da Reagen može
odvojiti poslovni i privatni život, tako da je mogla i ona.
“Dođi u ponedjeljak, popričati ćemo o tvojim dužnostima i plaći. Moja

pomoćnica ide u mirovinu na kraju mjeseca, bit će sretna što će ti pomoći.“
“Okej. Napraviti ću to.“
“Odlično. Hajde, Alex će te tražiti.“
Tara mu je i dalje trebala reći za poziv od Tima. Radije bi mu to rekla nasamo,

ali bio je preokupiran poslom dok su se vozili ovamo. Primjetila ga je da korača prema
njoj. Stao je ispred nje. Dovraga, bio je vruć. Energičan, taman i zgodan.
“Predivna si“, rekao joj je. Tara mu se nasmijala.
Ispružio je ruku hvatajući njenu čvrsto. Poveo ju je do mjesta gdje je bio kauč i
nekoliko stolica gdje su neki drugi pokorni sjedili. “Sjedi ovdje dok ne dođem po tebe.“
“Alex, trebam pričati s tobom.“ Rekla je, posežući za njim.
Podigao je obrvu. “Alex?“
“Gospodine. Žao mi je. Ali stvarno trebam pričati s vama.“
Kimnuo je. “Može li to čekati malo? Dylan treba moju pomoć, jedan od onih koji
paze monitor od tamnica je zvao da je bolestan i sad čekaju dok zamjena dođe.“
“Okej, naravno.“ Tara je rekla dok je potonula na stolicu.
***
“Gospodaru Alex, mogu li pričati s vama?“
Alex se okrenuo i vidio Tilly kako stoji iza njega. “Nisam na dužnosti večeras,
Tilly. Samo sam pomagao. Moram se vratiti Tari.“
“U vezi Tare je.“ Čula se napeta nota u njenom glasu i on ju je pažljivo pogledao.
Ramena su joj bila napeta, šake stisnute sa strana.
“U redu. Ako je važno.“
Podigla je pogled na njega. “Bio si kreten.“

“Oprosti?“ pitao ju je niskim glasom.
“Znam da ćeš pomisliti da te ne poštujem, ali bit ću prosta, jer ne znam kako
drugačije doprijeti do tebe. Pričam s tobom kao Tarina prijateljica. Možeš me kazniti
kasnije ako hoćeš, ali ću ti i dalje reći što imam. Nisi bio fer prema Tari. Iskorištavaš je
i to je trga. Ako ne možeš vidjeti kako je fantastična, onda je pusti.“
“Što ti je Tara ispričala?“
“To je tako. Nije mi rekla ništa. Ona mi je najbolja prijateljica i nikad nismo
pričale o vašoj vezi. Misliš li da je to normalno? Svaki put kad krenem s tim, ona ima
taj tužni pogled u očima. Jadna je i ako ti to ne možeš vidjeti, onda otiđi jer si ti uzrok
tome.“
Alex se zapanjio. Je li ona u pravu? Je li Tara jadna? Vratio je u glavi njen pogled
na njega večeras. Bila je tužna. Kako to nije vidio prije? Zato što je bio previše zabijen
u vlastite probleme.
“Pokušavao sam nas oboje zaštititi.“ Nije želio da jedno od njih bude povrijeđeno
kad se to završi. Nekako mu se to obilo o glavu. Pomisao da će izgubiti glavu činila ga
je psihički bolesnim.
“Tara je jedna od najjačih osoba koje znam, ali čak i snažnim ljudima treba
pomoć, nekog na koga se mogu osloniti. Nadala sam se da ćeš Tari to biti ti. Željela te
dugo vremena. Nadala sam se da ćeš ju oboriti s nogu. Volim Taru. Uvijek je bila uz
mene kad mi je trebala i nikad ništa nije tražila zauzvrat. Znaš li zašto je živjela u onom
usranom stanu i radila za Tima Užasnog?
“Pretpostavio sam da joj treba novac.“
“Za što? Nosi odjeću iz second hand trgovina, jedva je jela i nije vozila. Nije ti
rekla za brata, je li tako? Znaš, postoji više toga u vezi od seksa.“
“Znam da ima brata, što s njim?“ Prisjetio se da ga je nakratko spomenula.
“On je na medicinskom fakultetu. Ima školarinu, ali mu ne pokriva hranu i

odjeću. Tara mu pomaže. Možda da si pričao s njom svo ovo vrijeme, znao bi za sve
ovo.“

Tilly se ispravila, s rukama na bokovima. Alex je vidjeo Dylana kako im prilazi.
Stao je iza male pokorne koja očigledno nije uočila njegovu nazočnost. ”Moraš odlučiti
što želiš, Alexe. Želiš li biti sam i tužan cijeli svoj život? Ako želiš, nemoj povući Taru
za sobom. Ako se odlučiš biti hrabar i prihvatiti ono što ti nudi, onda to je bolje da se
nadaš da već nisi uništio najbolju stvar koja ti se dogodila. Budi pravi muškarac, Alexe.
Ili ju voli, ili je pusti da ode.“
“Tilly!“ Dylan je rekao ljutitim, šokiranim glasom. “Mislim da je stvarno dosta.“
Tilly je stala mirno, oči su joj se proširile. Polako, pogledala je preko ramena u
Dylana. “Nisam vas čula, gospodine.“
“Može se reći. Pobrinut ću se da bude kažnjena zbog nepoštivanja“, rekao je

Alexu.
Alex je umorno pogledao prema njemu. “Molim te nemoj. Svaka riječ koju je
rekla je istinita. Trebao mi je netko tko će me udariti u guzicu i zabiti mi to u lice.“
“Ako si siguran.“
“Jesam. Hvala ti“, rekao je Tilly prije nego se okrenula.
Kimnula je, a zatim pobjegla, Dylan je sijevao za njom.
“Bila je drska.“
“Rekla je istinu i to sam trebao čuti. Samo je štitila prijateljicu. Ne možeš je kriviti
zbog toga.“
Dylan je progunđao. “To je bilo zbog Tare?“
“Da.“
“Popravit ćeš stvari?“
Alex je podigao obrvu.
“Izgleda tužno. Ne sviđa mi se to.“
“Ni meni“, rekao je Alex. “Bio sam šupak.“
Dylan je frknuo.

“Ona je najbolja stvar koja mi se dogodila u životu, ali sam bio zaokupljen
prošlošću da bih to shvatio. Tilly je u pravu. Moram reći Tari da je volim prije nego je
izgubim.” Osjećao se olakšano. Osjećao se ispravno. Volio ju je. Volio ju je od one noći
kad je otišla na piće s Tilly, a on je sjedio u njenom stanu, brinući se zbog nje. Samo se
nadao da je i ona osjećala isto.
“Stvarno?“ Dylan je rekao. “Nisam mislio da ćeš ikad priznati.“
“Jesam. Volim je. Dopustio sam da ono što se dogodilo sa Simone oboji moje
poteze predugo. Samo se nadam da mi može oprostiti.“
“Ako te voli, oprostit će ti.“
Alex nije bio tako siguran. “Imali smo ugovor u kojem piše da se ne smijemo
zaljubiti jedno u drugo."
Dylan je frknuo. “Pa, ispričaj se i potrgaj ugovor.“ Njegov prijatelj ga je potapšao

po ramenu i otišao.
Može li biti tako jednostavno? Alex je otišao u sljedeće područje gdje je ostavio
Taru, frknuo je kad je nije našao. Pogledao je druge pokorne. Njen prijatelj, Issac, klečao
je, sijevajući prema njemu.
“Jesi vidio Taru?” pitao je.
Issac je prekrižimo ruke na prsima. “Što te briga?“
Mia, njegova domina, stala je iza njega. “Pazi na ton, ljubimče.“
“Oprostite, gospođo.“ Issac je odgovorio.
“Odgovori mu, ljubimče.“
“Da. Rekla mi je da mora ići. Također je rekla da ti kažem da ti je ostavila nešto

na prednjem stolu.“
Alex je frknuo. Otišla je bez da mu je rekla? “Hvala vam.“ rekao je kimajući

Issacu i Miji.
Mia je hladno kimnula. “Tara je dobra prijateljica. Oboma.“ Stavila je ruku na

Issacovo rame.

“Znam. Ispričavam se zbog svog ponašanja neki dan. Neće se više ponoviti.“
Kimnula je, blago se smekšavajući. “Hajde i, ljubimče. Žudim da ti ostavim

prugice na guzici večeras.”
Issac ju je slijedio, izgledajući nezastrašen idejom da će mu se guzica zacrvenjeti.
Što je dovraga uzrok tome da je Tara otišla iz kluba bez da je njemu rekla? “Zašto
me nije došla potražiti?“ mrmljao je za sebe dok je išao prema recepciji.
“Sammi, je li mi Tara ostavila nešto?“ pitao je malenu pokornu koja je bila za

recepcijom.
Sammi je pogledala u njega raširenih očiju, njen uobičajeni sunčani osmijeh je

izostajao. “Da, Gospodaru Alex. Ovdje.“
Predala mu je kovertu i okrenula se. Bilo je nešto tvrdo u njoj. Otvorio ju je i njen
ovratnik mu je ispao na ruku. Komad papira je pao na pod dok je u šoku gledao u Tarinu
ogrlicu. Koji kurac? Spustio se i uzeo poruku.
Žao mi je gospodine.
Ne mogu više ovako.
Tara.
Okrenuo je poruku, ali nije bilo ničeg više na njoj. Režao je ispod daha. Guzica
te cure će biti tostirana kad je uhvati. Koračajući u mušku svlačionicu, zgrabio je mobitel
iz ormarića i pogledao na sat. Sranje. Bilo je kasnije nego što je mislio. Ostavio ju je
samu na dva sata. To je neoprostivo. Nije čudo što je otišla. Ali će joj i dalje dati batine.
Zvao ju je na mobitel. Prebacio ga je na govornu poštu. I dalje je bila poruka koja

je bila na mobitelu; nije je čak ni personalizirala još. Prokletstvo. Je li bila toliko ljuta
da je ignorirala njegove pozive? Opsovao je ispod daha.
“Što nije u redu, starče? Ne znaš koristi mobitel? Malo drugačije od pera i tinte
koje ste koristili u tvoje vrijeme, huh?“
“Nemam sad vremena za to, Sloane!“ prasnuo je.

Sloan je izbrisao cerek s lica i zamijenio ga mrštenjem. “Što nije u redu? Izgledaš
kao da si vidio duha.“
“Tara je otišla. Ne mogu je dobiti.“
“Vjerojatno je samo otišla doma u krevet.“
Alex je tresao glavom. “Ne bi samo otišla, a da mi ne kaže.“
“Zašto bi ti govorila? Ne konobari više, zar ne?“
“Što?“ Alex je tresao glavom shvaćajući da Sloan nije znao da su skupa. “Tara je
moja pokorna sad. Imamo ugovor. Došli smo večeras ovdje zajedno i otišla je bez da mi
je rekla.“
Sloanove oči su se proširile. “I sad ti se ne javlja na pozive?“
“Ne.“
“Isuse, ta cura je za svijet kazne.”
Alex je tresao glavom, s mukom gledajući u mobitel. “To je moja krivica. Ostavio
sam je samu satima. Ponašao sam se prema njoj kao da mi ništa ne znači, kao da je netko
koga samo želim jebati. Znači mi toliko puno više i nikad joj nisam rekao.“
“Hej, opusti se. Znači dat ćeš joj malo vremena i otići ćeš sutra do nje. Bit će u
redu.“
Alex je tresao glavom. “Ne mogu čekati toliko dugo.“
Umjesto da je zove ponovno na mobitel, nazvao je na kućni. Opet, glas

sekretarice se uključio. Odgovorila je mašina.
“Jebiga! Moram je naći. Idem u njen stan.“
“Ići ću s tobom.“
“Zašto?“
“Zato što mi se Tara sviđa, a ti ne izgledaš kao da bi trebao voziti.“
Alex je frknuo i otvorio usta.

“Prije nego se pobuniš, ako ja budem vozio ti je i dalje možeš zvati.“ Sloan je
razumno rekao prije nego je napustio sobu. Alex je zgrabio novčanik i pojurio za njim.
***
“Nije ovdje.“ Alex je istaknuo očigledno, ali je u dalje gledao po stanu još
jednom.
“Wow, vi stvarno idete brzo.“ Sloan je rekao.
“Što?“
“Već imaš ključ njenog stana. Ne zafrkavate se okolo.“
Alex je odmahnuo rukom na tu nevažnu izjavu. “Stan je moj.“
Sloan je podigao obrve.
“Gle, možemo li se fokusirati na ono što je važno? Tara je nestala.“
“Ne znamo to.“ Sloan je sporo govorio. Kao da se obraća glupoj osobi. “Možda
je ostala kod prijatelja. Možeš li ih nazvati?“
“Onoliko koliko znam njeni su jedini prijatelji oni iz kluba. Pretpostavljam da je

možda otišla kod Ave ili Jacey.“
Je li se skrivala od njega? Iznenada, njegov mobitel mu je zavibrirao u ruci i vidio

je njeno ime na ekranu. Hvala Bogu.
“Tara!“ zalajao je u telefon.
Sloan je tresao glavom na njega, ali nije mogao spriječiti oštar ton. Preplašila ga
je skoro do smrti.
“Gdje si dovraga? Zašto si otišla, a da mi nisi rekla? Zašto se nisi javila na

telefon?“
“Alex, žao mi je što sam tako otišla. Jesi li dobio poruku koju sam ostavila?“
“Poruka? Ti ono zoveš porukom? Zašto me dovraga nisi potražila kad si poželjela
otići?“
“Zato što sam kukavica. Gle, nemam sad vremena za razgovor.“

“Gdje si?“ čulo se dosta buke u pozadini.
“U busu sam. Moram nešto ostaviti na svom starom poslu.” Govorila je sporo i
smireno, kao da je pričala s nekim tko je na rubu. Alex je nejasno bio svjestan toga da
je spreman puknuti. Ruke su mu bile stisnute, a disanje neravnomjerno.
“Što? Zašto ideš tamo? Nema veze. Pokupi ću te. Izađi na idućoj stanici gdje će
biti ljudi oko tebe, uđi u neki bar ili bilo što što je otvoreno i ja ću te pokupiti.“ Izlazio
je iz stana dok je pričao, sa Sloanom za petama, koji je bar jednom šutio.
“Gle, nemam baš vremena objašnjavati što se stvarno događa. Idem ostaviti
laptop i usb.“
“U deset navečer u petak? Zašto dovraga?“
“Kad sam se vratila iz kluba imala sam poruku od Tima da ih donesem u ured.“
“Može čekati ponedjeljak. Tim može čekati. Što sam ti rekao o korištenju javnog
prijevoza noću?“ popeo se u Sloanov kamionet i dao mu adresu.
Uzdahnula je. “To više nije tvoja briga, je li tako?“
“Pričat ćemo kasnije o tome“, obećao je. “Dok ne dobijem prikladno objašnjenje
i dalje si moja pokorna. Sad sjedi na tu tvoju guzicu i čekaj me.”
“Ne mogu.“
“Oh, u tako si velikoj nevolji.“
“Slušaj, skoro sam na svojoj stanici. Tim misli da netko prodaje informacije
konkurenciji. Želi moj laptop i usb da može namjestiti zamku.“
“Što? Zašto ja za to tek sad čujem?“
“Pokušavala sam ti reći“, suho je rekla. “Bio si zauzet. Gle, moram ići. Pričat
ćemo kasnije."
"Tara, da se nisi usudila… poklopiti“, rekao je zvonu. Opsovao je, udarajući

šakom pretinac.
“Hej, ovo možda nije tvoj Porsche ili što god već voziš, ali mu ne treba tvoj otisak
šake.“

Alex je pogledao prema Sloanu. “Oprosti.“
Sloan je zviždio. “Moraš se smiriti, čovječe. Nabrijanost ti neće ništa dobro

donijeti.“
“Kompletno sam sjebao stvari. Moja pokorna je u busu, ide pomoći bivšem šefu,
koji je šupak, postaviti zamku da uhvate onoga tko prodaje tvrtkine tajne. Najgore od
svega, pokušala mi je reći, a ja sam je otpravio. Kako sam to mogao učiniti?“
Sloan je pogledao mirno u njega kad je stao na crvenom. “Svatko sjebe.“
“Držao sam je na uzici svo ovo vrijeme jer sam se bojao da ne budem povrijeđen,
bojeći se slomljenog srca nakon onog što mi je bivša žena ono napravila.“
“Oha, čovječe, ovo postaje preosjetljivo za mene.“
“Zašuti.“ Alex je rekao bez ljutnje. “Ako se nisi htio miješati, nisi trebao ići sa
mnom.“
“Nisam imao izbora; omotao bi se oko stupa u kakvom si stanju.“
“Njuškalo si. Samo priznaj.“
“Stare žene su njuškala.“ Sloan je obrambeno odgovorio. “Činio sam godišnje

dobro djelo.“
Alex je zakolutao očima. “Zar ne možeš voziti brže?“ napeto je pitao.
“Ako nas zaustavi policija ovo će trajati duže. Ostani smiren.“
“Govori za sebe. Nije tvoja pokorna sama noću, hodajući ulicom gdje je
opljačkana prije nekoliko tjedana.“
“Opljačkana? Isuse. I da je Tara moja pokorna, ne bi izlazila iz stana bez mog

znanja. Znao bi što radi svake minute svakog dana.“
Alex je pogledao u njega i frknuo. “Malo pretjeruješ, zar ne misliš?“
Tapkao je prstima po krilu. Do sad je već trebala doći do ureda, a oni su još uvijek
bili deset minuta udaljeni. Kako će dovraga ući unutra kad više ne radi tamo? Ako ikad
više sretne njenog šefa, održat će mu prodiku. Zašto ga dovraga nije pitala da je odveze?
Zato što nije bio tu za nju u bilo kojem načinu, osim novčano.

“Mislio sam ako je budem držao na uzici da me neće moći povrijediti onako kako
je moja bivša žena.”
Sloan je zastenjao. ”Zar stvarno moraš raditi ovo?”
“Da će biti dovoljno ako budem pazio na nju financijski. Da se pobrinem da je

sigurna i zaštićena. Da ćemo, dokle god naše emocije ne budu uključene, oboje biti okej,
da ovo može funkcionirati. Kakav sam kreten bio. Čak sam to napisao u ugovor. Da se
ne smije zaljubiti u mene.”
“Ubij me sada.” Sloan je mrmljao.
Alex ga je ignorirao. ”Odgurivao sam je od sebe i kad me trebala, mislila je da

neću biti tu za nju.”
“Gledaj čovječe, ne prolazim kroz ova osjećajna sranja. Ako je voliš, reci joj.
Ako je samo želiš jebati, reci joj. Ali prestani biti pičkica.”
Alex je gledao u njega dugo. “U pravu si.”
“Onda jebiga. Možemo li sad pričati o nečem muževnom dok mi se jaja ne osuše
i otpadnu?”

Tara je ušla u lift. Rob je bio na zaštitarskoj dužnosti. Nakon što je nekoliko
minuta čavrljala s njim, krenula je ovamo. Spustila je laptop i usb na stol u njenom
uredu. Nije točno znala što je Tim smjerao i nije stvarno htjela znati. Postavljanje zamke
bilo je rizično za nju.
“Što ti radiš ovdje?”
Tara se trznula i poskočila. Okrećući se, ruku je stavila preko srca, gledala je u
Eloise u šoku. “Eloise! Prepala si me do smrti! Što ti radiš ovdje?”
“Ja radim ovdje”, druga je žena hladno rekla. ”Koja je tvoja isprika?”
“Samo sam ostavljala laptop i usb. Tim mi je ostavio poruku da ih ostavim

ovdje.”
“Pa si požurila ovamo u petak navečer?” pitala je skeptično.
Tara je slegnula ramenima. ”Željela sam ih se riješiti”, plus nije htjela sjediti
doma i razmišljati kako je upravo raskinula stvar s Alexom.
“Sumnjaju na mene, zar ne?”
“Oprosti, što?” Tara je zbunjeno gledala u nju.
“Tim i Ryan. Ponašaju se čudno oko mene tjednima. Rekli su da idu u Chicago,
ali su zapravo bili u Dallasu. Našla sam rezervaciju za hotel u Ryjanovom mailu. Ne zna
da imam pristup.”
“Umm, nemam pojma o čemu pričaš.”
“Da. Znaš. Ti si vjerojatno dio toga. Svi vi mislite da sam prodavala informacije
konkurenciji.”
“Jesi li?”

“Naravno”, rekla je ističući očigledno. “Zar misliš da bih si mogla priuštiti ove
cipele od plaće koju mi daju?”
Tara je pogledala u njene cipele.
“Koštale su petsto dolara.”
“Za cipele?” Tara se zagrcnula na cijenu.
Eloise je frknula. ”Trebala sam znati da nemaš pojma.” Gledala je kritički u Taru.
Tara je ispravila ramena. Nije je bilo briga što ta žena misli o njoj. Bar je bila iskrena i
zarađivala je svoj novac.
“Znači, prodala si informacije da kupiš cipele?”
Eloise se nasmijala. ”Ne samo cipele, svoju budućnost. Prodavala sam

informacije mjesecima. Hendersonov ugovor će biti zadnja isplata. Samo da si ti
surađivala i dala mi laptop i usb. Informacije su na njima, zar ne? Ne mogu ih naći nigdje
drugdje. Čak sam unajmila nekog da te opljačka i provali u tvoj stan, ali i dalje se nisu
mogli dočepati toga.”
“Ti si unajmila nekoga da me opljačka i provali mi u stan da se dočepaš toga?”

Tara je upitala nepovjerljivo, oduševljena dokle je bila željna ići.
“Da, šteta što je čovjek kojeg sam unajmila totalni idiot. Tražila sam svugdje za
te informacije. Imam sve Ryanove lozinke. Budala ih je pisala na komadić papira i
ostavljao ih u gornjoj ladici. Hakirala sam Timov kompjuter, ali tamo nije bilo ničega.
Tako da sam zaključila da ti imaš informaciju.”
Tara je tresla glavom. ”Nikad nisam radila na tom ugovoru.” Nije da je ikad imala
šansu pogledati na taj usb. Informacije su mogle biti na njemu.
Eloise je slegnula ramenima. ”Nije važno više, znam da mi je vrijeme isteklo.

Imam novu putovnicu koja me čeka u Mexicu. Odatle ću otići u Vanuatu. Ali mislila
sam napraviti malo štete prije nego što odem, tako da sam proslijedila neke zanimljive
informacije našoj konkurenciji. To bi trebalo slomiti Timov i Ryanov posao. Ti gadovi
su me tjerali da radim za kosti. Zaslužili su to. Nisam očekivala da ćeš ti doći večeras.”
Eloise je izvukla pištolj iz torbe. Tara je buljila u njega u šoku.

“Jesi li zaboravila na zaštitara? Na kamere u hodnicima?”
Eloise je slegnula. ”Taj glupan? Pa ubit ću i njega i izbrisati snimke posljednjih

nekoliko sati. Nije veliki problem.”
Sveto sranje. Bila je mahnita. Totalno se izgubila. Zar je stvarno mislila da može
ustrijeliti dvoje ljudi i izvući se s tim?
“Je li stvarno vrijedno ubiti nas? Možeš nas samo zavezati i ostaviti isti efekt.
Nitko nas ne bi našao dok ti ne bi bila jako daleko.”
Eloise se činila da razmišlja o tome nekoliko trenutaka. ”Vjerojatno. Ali ne mogu

prihvatiti rizik da će jedno od vas dvoje nazvati nadređene prije nego budem na
sigurnom. Ne, previše nereda. Ubojstvo je puno jednostavnije.”
Kriste, Eloise se stvarno uhvatila toga. Ubit će je.
“Ne bi to napravila, Eloise.”
Tara se okrenula i vidjela Tima kako stoji na dovratku iza nje.
“Time?” Tara je buljila u njega.
“Što ti radiš ovdje, Time?” Eloise je zarežala.
Tara je sama to htjela znati.
“Imam špijunski sustav instaliran na kompjuter tako da mi javi kad netko pokuša
pristupiti informacijama kojima ne smije. Također sam instalirao kamere u ovim
uredima bez tvog znanja. Gotovo je, Eloise. Zvao sam policiju.“
Sranje! To će ju gurnuti preko ruba.
Eloise je sjevnula prema Timu prije nego se okrenula prema Tari.

“Pretpostavljam da onda nemam što izgubiti, zar ne?“
Tara je progutala.
“Spusti taj pištolj“, hladni glas je rekao.
“Alex?“ Tara je ispružila drhtave ruke od sebe, ne želeći da se Eloise uspaniči.

Namjeravala se okrenuti i pogledati u Alexa, ali se nije usudila pomaknuti.

Netko se pomaknuo pored nje i i ona je brzo pogledala i vidjela Alexa da stoji
tamo. Pokret s njene druge strane i Sloan se pojavio. Što dovraga on radi ovdje?
“Eloise, spusti pištolj, nećeš otići odavde.“ Tim je umirujuće rekao.
“Ti gade, ne mogu vjerovati da si mi ovako smjestio.“
Objema, i njoj i Eloise. Tara je primjetila da se Tim nije pomaknuo s vrata.

Šupak.
“Ne miči se.“ Eloise je oštro rekla kad je Sloan napravio korak prema njoj.
“Vi momci se trebate odmaknuti.“ Tara im je rekla, zadnja stvar koju je željela
da jedan od njih bude povrijeđen.
“Ne mičem se nigdje, slatkice.“ Sloan je rekao. “Eloise je li? Samo spusti pištolj
kao dobra cura i nitko neće biti ozlijeđen.“
Eloisine oči su se namrštile. “Odlazim odavde i nitko od vas me neće zaustaviti.“
“Hoćeš vraga. Zar si stvarno mislila da se možeš samo tako izvući, Eloise?“ Tim
je pitao.
“Začepi, Time.“ Tara je za urlala.
“Tara, budi tiho.“ Alex je prasnuo.
Tara je odoljela potrebi da sijevne prema njemu. Nije bilo potrebe da prasne na
nju! Nije ona ovo uzrokovala. “To nije moja krivnja“, mrmljala je.
“Pričati ćemo o tome kasnije. Sad budi tiho osim ako ne želiš da ti začepim usta
svaku večer narednih mjesec dana.“
Tara je stisnula usne, iznervirana. Nije joj imao prava naređivati, pogotovo
otkako je prekinula s njim.
“Svi vi začepite!“ Eloise je vrisnula, a Tara poskočila.
Tara je disala kratko i brzo. Nije mogla podnijeti još mnogo. Bila je opljačkana i
podnijela je to hladno. Provaljeno joj je u stan i nije se slomila. Ali ovo je bilo
previše. Jecaj se oslobodio.
“Polako, bebo.“ Alex joj je rekao niskim glasom “Riješit ćemo ovo, Sloane, sad.”
Dogodila se eksplozija pokreta. Sloan se zabio u nju. Pucanj ju je zaglušio.
Nepodnošljiva bol eruptirala joj je kroz ruku dok je padala na pod uz tupi udarac,
Sloanovo ogromno tijelo prekrivalo ju je od glave do pete. Čulo se glasno roktanje i
visoko vrištanje.
Što se dovraga događa? Ako je Sloan preko nje, znači li to da je Alex… “Alexe!“
viknula je, migoljeći se ispod Sloana. Dovraga, bio je težak.
“Lezi mirno.“ Sloan joj je mrmljao na uho, dižući nešto težine s nje tako da je
mogla lakše disati. “Ne mičem se odavde dok mi Alex ne da znak da je sve čisto, tako
da sve što ćeš ti napraviti je nositi se odavde.“
“Pusti me, možda je povrijeđen.“
“Ne, lezi mirno ili ću reći tvome domu da si nepristojno derište koje treba nalupati
toliko jako da nećeš moći sjediti na guzici tjedan dana.“
Suze su potekle niz njeno lice od frustracije i straha. Što ako je Alex povrijeđen?
Upucan? Nikad nije bila tako preplašena u njenom životu.
“Sve čisto.“ Alex je viknuo.
Sloan je polako ustao. Ignorirala je njegovu ponuđenu ruku i iskoprcala

se. Gledala je okolo mahnito tražeći Alexa. Stajao je na drugoj strani sobe s Eloisom na
svojim nogama. Ruke su joj bile iza glave, njen pištolj je mirno stajao u Alexovoj ruci.
“Oh, hvala Bogu“, dahtala je.
Zatim se okrenula i udarila Sloana u stomak. “Da to više nikad nisi napravio!“
“Tara!“ Alex je zalajao.
Ignorirala je Alexa. “Mogao se povrijediti.“ Pokazala je na Alexa dok je sijevala

na Sloana. Vikala je na njega jer da nije pustila nešto njene ljutnje i straha, eksplodirala
bi.
Umjesto da se naljutio na nju, Sloan je gledao u nju s osmijehom. Primaknuo se

i povukao je za pletenicu. “Znaš jako dobro da bi isto napravio opet. Pokorne su one
koje treba zaštititi, malena. Ne staviti ih na bojište.” Sijevao je prema Timu koji je stajao
polu-skriven na dovratku.

“Činilo se da sve imate pod kontrolom.“ Tim je protestirao. Zatim je ušao u ured.
“Stavio si moju pokornu u opasnost.“ Alex je urlao. Tim je vidno progutao, oči
su mu se raširile od straha.
“Nisam znao da će Tara doći večeras niti da će Eloise biti ovdje s pištoljem.“ Tim
je cičao.
Alex je napravio korak naprijed pa pogledao dolje u Eloise koja se migoljila

neudobno. Počela je cviljeti. Glasno. “Začepi!“ Eloise je odmah prestala, u strahu
gledajući u Alexa. Tara bi također trebala zašutjeti.
Alex je izgledao prestravljeno. Uvijek ga je smatrala neustrašivim. Snažan i

dominantan, siguran. Ali civiliziran. Sad je izgledao svakako samo ne civilizirano.
Izgledao je divlje. Nekako joj se sviđala ta njegova strana. Dovraga, voljela je

sve njegovo. Šteta što i on nije osjećao isto.
“S čim si je svezao?“ smiješno, sad kad je sve gotovo, osjećala se lagano. Nekako
van svega.
Alex je gledao u nju dugi trenutak. “Mojim remenom. Dođi ovamo, Tara.“
Tresla je glavom pa stavila ruku na čelo kad joj se zavrtjelo. “Ne.“
“Što nije u redu? Tara? Sva si problijedila,“ Alex je pitao.
Sloan ju je zgrabio za ruku i okrenuo. Oštra bol kolala joj je kroz lijevu ruku. U
trbuhu joj je se mućkalo.
“Povratit ću.“
“Jebiga. Ustrijeljena je.“
Koljena su joj popustila baš kad ju je tama preuzimala i zahvalno je padala u

nesvijest.
***
Tara se probudila mrzovoljna i dezorijentirana. Pogled joj je bio zamagljen dok
je treptala, pokušavajući se probuditi. Mora da je bila u dubokom snu kad se osjećala

ovako van svega. Gledajući okolo, počela ju je hvatati panika jer nije znala gdje se
nalazi. Oštro je udahnula kad je pokušala sjesti. Zastenjala je kad je bol krenula kroz
nju, uzimajući joj zrak.
“Polako, bebo. Lezi nazad.“ Odjednom, Alex joj je ispunio vidokrug.
“Alex, gdje sam? Što se dogodilo?“ glas joj je bio kreštav, drhtav.
Alex joj je pomogao da legne nazad. Plahte ispod nje su bile šuškave i krute,
nimalo slične skupim svilenim koje je Alex imao na krevetu. Nešto je bipnulo i čuo se
zvuk glasova.
“U bolnici sam?“
“Ustrijeljena si.“ Alex je rekao oštrim glasom.
Tara ga je dobro pogledala. Njegova obično uredna kosa bila je neuredna,

položena na kraju. Kao da je prošao prstima kroz nju nebrojeno puta. Košulja mu je bila
zgužvana, oči krvave.
“Jesi ti dobro?“ Pitala je.
“Ja?“ šokirano je gledao u nju. “Jesam li ja dobro? Ti si ustrijeljena, Tara!“
“Je li loše?“ Pokušala je pogledati u ruku, ali nije mogla vidjeti ništa osim bijelih
zavoja.
Alex je tresao glavom. ”Ustrijeljena si“, ponovio je. “Ustrijeljena.“
Posežući prema njemu sa zdravom rukom, stisnula mu je ruku čvrsto. ”Znam.

Dobro sam. Zašto ne sjedneš, ne izgledaš dobro.“
Sjeo je, ali je brzo ustao. “Prestani brinuti za mene!”
Povrijeđenost ju je ispunila i bacila se nazad, povlačeći ispruženu ruku. “Oprosti.

Zaboravila sam.”
“Što?” gledao je u nju zbunjeno.
“Naš ugovor. Prekinula sam ga. Mislim da je tako najbolje. Pretpostavljam da ću

ležati neko vrijeme, ti ćeš poželjeti nekoga drugoga za igru.” Bol puno gora od one od

prostrijelne rane pogodila je njeno tijelo dok je zamišljala njega s nekom drugom. Ali
znala je da je to ispravna stvar, pustiti ga.
“Zar si stvarno mislila da ću, dok se budeš oporavljala, naći nekog drugog za
jebanje? Ne misliš baš dobro o meni, zar ne?”
“Alex, prekinula sam. Vratila sam ti ovratnik. Ne mogu više biti tvoja pokorna ili
ljubavnica.”
“Zašto ne?”
Polizala je usne. To je bilo tako teško, ali dugovala mu je objašnjenje. “Prekršila

sam ugovor.”
Oči su mu se raširile. ”Što? Nisi.”
Pokušala se pomaknuti, ali ju je bol pogodila i srušila se natrag na krevet, teško

dišući.
Alex je tiho opsovao. ”Lezi mirno. To je naredba.”
Pogledala je u njegovo zabrinuto lice.
“Samo lezi mirno, bebo.“ rekao joj je. ”Možemo proći kroz ovo kasnije, kad se
budeš bolje osjećala.”
Ogromno zijevanje iznenada ju je uhvatilo. Zar se nije tek sad probudila? “Žao
mi je. Tako sam umorna.”
Prošao je rukom kroz njenu kosu. “To je okej, bebo. Samo spavaj”
***
Tara se probudila uz stenjanje. Njen jastuk bio je vlažan i obrisala je usta,
shvaćajući da je slinila. “Bljak.”
“Tara?Jesi dobro?” Alex je koraknuo u njen vidokrug. Odlično, stvarno ju je

vidio dok je bila najprivlačnija.
“Dobro sam. Možeš li mi pozvati sestru?”
“Zašto? Je li te boli? Trebaš li još tableta protiv bolova?”

Tara je tresla glavom. “Ne, ja, umm, trebam…”
“Što?”
“Trebam na zahod i ne mislim da mogu sama”, osjetila je da se zacrvenila.
“Ahhh.” nasmijao se nježno zatim je ispružio ruke prema njoj. “Drži se za moje
ruke i pusti da te povučem.”
Pridržala se i on je je podigao, pomažući joj da se okrene. Obuhvatio ju je oko

struka kad je ustala.
“Okej, odavde mogu sama”, rekla je kad su došli do vrata kupaonice.
Tresao je glavom. “Idem s tobom.”
“Nema. Šanse.”
“Mogla bi se onesvijestiti, pasti i udariti glavom. Okrenut ću se, obećajem.”
“Ovo je najponižavajući trenutak u mom životu”, rekla mu je dok joj je pomagao

da uđe u kupaonicu. Sramota joj je narasla kad je shvatila da ne može svući gaćice.
Skinuli su je do gola pa su navukli na nju ovu grozotu, ali su ostavili njene gaćice.
Alex je kleknuo bez riječi i zatim joj svukao gaćice. Pomogao joj je da sjedne i
pomaknuo se prema vratima. Okrećući joj leđa. Tara je duboko udahnula i pokušala se
opustiti.
Brzo se popiškila i zatim shvatila da nema šanse da ustane bez pomoći. “Umm,
Alex?”
Okrenuo se i pomogao joj da ustane prije nego joj je navukao gaćice. Proučavao
ju je dok je prala ruke zatim ju podigao u naručje i odnio je do kreveta.
“Hvala ti”, umorno je rekla dok ju je spuštao na krevet. Bila je iscrpljena i bolna.
“Donijet ću ti još nekoliko tableta protiv bolova i popit ćeš ih“, rekao joj je mirno,
tapšući je po nosu. Stisuo je tipku da pozove sestru i objasnio joj situaciju. Kad je sestra
donijela tablete, Alex je opet sjeo pored njenog kreveta.
Tara mu se nasmiješila. ”Hvala ti”, rekla je.
“Za što?”
“Zato što brineš za mene. Nikad nitko nije brinuo za mene ovako kao ti.”
Stisnuo joj je ruku. “Onda je vrijeme da netko brine.”
Alex je gledao u Taru dok je spavala na bolničkom krevetu. Mogao ju je izgubiti.

Bila je pogođena. Možda ju je pogodilo u ruku, ali to je bilo užasno blizu srca. Mogla je
umrijeti.
Umalo ju je jako iznevjerio i ona mu je zahvalila jer se brine za nju. Da je brinuo

za nju kako treba, onda ne bi bila povrijeđena. Dosta je. Nije ovo više mogao podnijeti.
Ako ju bude morao zavezati za krevet, zavezat će je. Ali bit će na sigurnom.
***
“Kuc, kuc.” Tara je pogledala uz frktaj i vidjela Tima kako ulazi kroz vrata njene
bolničke sobe, s ogromnim buketom cvijeća u rukama.
“Hej,” sramežljivo je rekao. ”Kako si?” Tara je buljila u njega. “Umm, samo ću
ovo spustiti ovdje, okej?” rekao je, stavljajući cvijeće na okvir prozora. ”Uskoro će ih
trebati zaliti.”
“Što želiš,Time?“ Pitala je nakon nekoliko trenutaka neugodne tišine. Nije bila
raspoložena za razgovor sa starim šefom, ne nakon što ju je stavio u onakvu situaciju.
Plus, Alex će se vratiti svaki čas. Otišao se doma otuširati i uzeti čistu odjeću i neće
cijeniti to što je Tim ovdje kad se vrati.
“Želio sam doći i reći ti da mi je žao što si, znaš, pogođena. Nisam te mislio
umiješati ni u što od toga.”
Kimnula je. Stvarno nije bila u opraštajućem raspoloženju.
“Kunem ti se, nisam mislio da ćeš donijeti stvari tu večer. Mislio sam da ćeš
čekati ponedjeljak.”
“Da, to je bilo poprilično glupo od mene“, priznala je. ”Želio si uhvatiti Eloise na
kamerama kako pokušava gledati u moj laptop i usb?”
“Da”, rekao je. “Nisam mislio da je shvatila da smo joj za petama.”

Tara je frknula: ”To je bilo malo riskantno, zar ne? Što ako je namjeravala poslati
informacije prije nego je uhvatite?”
“Hendersonov ugovor nije bio tamo. Samo sam je želio uhvatiti na djelu.
Ispostavilo se da se nisam trebao zamarati.”
“Znači, Eloise vam nije naštetila mnogo?”
“Ne, kad smo počeli sumnjati na nju, pobrinuli smo se za sve naše važne
dokumente. Poslala je sve lažne informacije.” Tim se iscerio. “Učinila nam je uslugu.”
Stajao je tamo neugodno na trenutak. Nije mu ponudila da sjedne.
“Kako god, bolje da odem. Ako želiš natrag tvoj stari posao, nazovi me.”
Otišao je prije nego što mu je Tara rekla gdje si može zabiti taj posao.

Tara je ludjela.
Nakon što je provela tjedan u bolnici, Alex ju je odveo nazad u njegov stan. Iako
rana nije bila toliko ozbiljna, i dalje će morati proći neko vrijeme prije nego se bude
mogla vratiti na posao. Zahvalno, Reagan joj je čuvala mjesto. Reaganina trenutna
pomoćnica je pristala ostati dok Tara ne bude mogla početi.
U međuvremenu, Alex ju je čekao na rukama i nogama. Tretirao ju je kao

princezu, čak je i uzeo slobodno vrijeme s posla da može brinuti za nju.
Bila je totalno zbunjena. Zar nije prekinula? Je li je samo pazi iz sažaljenja?

Definitivno nije napravio nijedan potez da je dodirne i spavao je u odvojenoj sobi,
unatoč njenom protivljenju. Sad kad se osjećala bolje, znala je da je vrijeme da ode. Biti
oko njega je bilo mučenje. Ruka joj je i dalje bila ukočena i bolna, ali je barem
samostalno mogla koristiti zahod.
“Što radiš?“
Okrećući se, vidjela je Alexa da stoji na dovratku njene sobe mršteći se prema
njoj. “Sortiram svoju odjeću.“
“Ostavi to, trebala bi se odmarati.“
Tara je uzdahnula. “Alex, cijenim tvoju pomoć. Prekoračio si svoje dužnosti. Ali
ja ne mogu ovdje više ostati. Trebam otići.“
Buljio je u nju u šoku.
“Trebam krenuti dalje, Alex. Zaslužujem biti sretna. Zaslužujem pronaći

muškarca koji će mi uzvratiti ljubav. Znam da ne osjećaš isto što i ja i to je okej...”
“Tara...”

“Zato sam ti vratila ovratnik. Otići ću i odsjesti kod Derricka i Jacey. Možeš naći
nekog drugog tko će ti dati ono što ti treba. Stvarno sam ti zahvalna...“
“Tara!” glasno se umiješao, iznenađujući je.
“Da?“
“Zašuti.“ Bijes na njegovom licu ju je natjerao da zašuti više nego njegove

riječi. “Ne želim čuti još jednu riječ o tome kako si mi zahvalna. Ne želim da mi budeš
zahvalna.“
Zbunjeno ga je pogledala. “Što onda hoćeš?“
“Želim da me voliš, ženo.”
Tara je sjela nazad na krevet. “Što? Ti što?“ Nije mogla dobro čuti je li tako?
Koračao je gore dolje po maloj sobi. “Volim te. Rasparat ću glupi ugovor.“
“Zato što sam ga ja prekršila.“
“Ne. Zato što više to ne želim. Ne želim vezu temeljenu samo na seksu. Želim
sve. Želim da me voliš onako kako ja volim tebe.“
“Ti… Voliš me?“
Alex je kleknuo ispred nje, obuhvaćajući joj ruke njegovima. “Više od ičega na
ovom svijetu. Volim te, Tara. Hoćeš li se složiti da rasparamo ugovor i krenemo
ispočetka? Bio sam takav idiot. Kako si se dovraga nosila sa mnom?“
Malo se nasmiješila. “Svaki put kad bi bila frustrirana, zamišljala bi da te vežem

i lupam po guzici.“
Podigao je obrve i ispustio iznenađen smijeh. “Učinilo je da se osjećaš bolje, zar

ne?“
Kimnula je. Zatim je pogledala u svoje ruke koje su čvrsto bile stisnute na
njegovu krilu.
“Što nije u redu? Ne izgledaš sretno.“ Panika se skupljala u njemu. Što nije u
redu? Je li čekao predugo?

“Jesi li siguran u ovo? Mislim, poprilično si zahtijevao da se ne zaljubim u tebe.
Jesi li siguran da mi vjeruješ? Zato što ovo neće ići ako nisi.“
Sjeo je na krevet pored nje. “U pravu si. Ovo neće ići bez povjerenja. Ali vjerujem
ti, Tara. Vjerujem da me nećeš izdati ili povrijediti.”
Obuhvatio joj je ruke svojima i nježno ih je stisnuo. Morao joj je objasniti

nekoliko stvari. “Teško mi je pričati o onome kroz što me bivša žena provukla. Simone
je bila hladna, teška kučka. Udala se za mene zbog novca. To je bilo sve što je željela
od mene. Drugima je išla po sve drugo.“
Oštro je udahnula. “Varala te?“ nevjerica u njenom glasu pogodila je nešto

duboko unutar njega. Dio njega i dalje je bio povrijeđen zbog činjenice da ga je Simone
varala.
“Simone je spavala sa svima osim sa mnom. Mislim da je uživala u uzbuđenju

oko toga, da bi ih netko mogao uhvatiti. Kad sam je napokon uhvatio na djelu, rekla je
da joj nisam bio dovoljan. Da je trebala više.“
“Više od tebe?“
Zahihotao se. “Činiš čuda mom samopouzdanju, zlato. Moj ponos je primio
udarac.“
“Bila je kučka.“
“Da, bila je. Samo što ja to nisam vidio dugo vremena. Bio sam budala. To me
očvrsnulo.“
“I učinilo teškim da vjeruješ nekome drugom.“
“Da. Uvijek sam se kleo da nikad nikome više neću dati tu moć da me tako
povrijedi. Mislio sam da sebe štitim tim ugovorom. Zatim sam shvatio da je ono što sam
osjećao prema njoj blijedo naspram onog što osjećam za tebe.“
Tuga ju je ispunila. “Ja nisam ona. Neću te povrijediti.“
“Znam. Vjerujem ti, Tara. Ti si preiskrena, prepuna ljubavi da bi me ikad tako

izdala. Ali ponekad emocije izvuku najbolje iz mene i ja reagiram bez razmišljanja, kao
što sam neku večer skočio za Issacov vrat u klubu.”

Tara je gledala u njega. “Ne želim da te itko više povrijedi. Oni su samo moji
prijatelji.“
“Znam, samo mi je trebalo vremena da prestanem puštati prošlosti da mi zasjeni

dijela i osjećaje. Moj život je ništa bez tebe u njemu. Pa, što kažeš? Hoćemo li rasparati
taj ugovor?”
Nacerila se. “Hajmo zapaliti tu naivčinu.“
Smijao se.
“Znači li to da ćemo početi izlaziti na spojeve i te stvari?“ Pitala je.
“Pretpostavljam.“ Nije baš razmišljao o tim stvarima.
“Nisam godinama bila na pravom spoju.“ Lice joj je bilo sjetno.
“Znači, morat ću učiniti naš spoj nezaboravnim, zar ne?“ Rekao je. Sve bi joj dao
da je učini sretnom.
Tara mu se približila i poljubila ga. “Što kažeš da proslavimo kraj ugovora?”
Alex joj je ugrizao vrat. “Sviđa mi se tvoje razmišljanje.“ Pomaknuo se, bacio je
na krevet, namještajući je na sve četiri. “Sranje.“ Opsovao je. “Sad sam se sjetio tvoje
ruke. Jesi dobro?“
Izraz lica joj se smekšao. ”Dobro sam, Alexe.“
Frknuo je. “I dalje trebamo ovo raditi lijepo i polako.”
Tara je nisko zastenjala. “Ne presporo. Prošla su tri tjedna. Trebam te u sebi.“
“Laskanje će te dovesti do toga da budeš pojebana, zlato. Ali mojim tempom i ići
ćemo jako polako i nježno.“
Napućila je usnice. “Ali bolje sam. Obećajem.“
“Stvarno? Jer ako se osjećaš dovoljno dobro da bi se igrala, onda se osjećaš i

dovoljno dobro za kaznu koju sam ti dužan.“
“Što? Kakva kazna?“
“Hmm, da vidimo. Zbog odlaska iz kluba bez da si mi rekla...“

“Ostavila sam poruku!“
“Zbog korištenja javnog prijevoza noću, a bilo ti je zabranjeno, zbog toga što si
ustrijeljena...”
“To nije moja krivnja!”
“Zbog toga što ti je trebalo toliko dugo da mi kažeš da me voliš.“
“Hej!“
Nacerio se. “Dobro, pustit ću te da se izvučeš sa zadnjim. Ali s ostalim ćeš se

nositi kad ti bude bolje.“
“Pomislio bi da će me to što sam ustrijeljena osloboditi toga.“
“Ti bi pomislila“, rekao je s lažnom sućuti.
Alex je brzo otkopčao dugmad s njene košulje. Bila je to jedna od njegovih starih
koju joj je dao da nosi po kući. Pažljivo ju je svukao s nje, misleći na njenu bolnu ruku.
Sve što je nosila ispod toga bile su roze gaćice koje joj je povukao niz noge. Zatim je
svukao svoju odjeću bacajući je u kut sobe. Pomaknuo se da stane na dno kreveta.
“Lezi i raširi noge“, naredio je.
Malo uzbuđenje prošlo je kroz nju na njegovu naredbu. Ovo joj je nedostajalo.
Njegova dominantnost. Pomicao je ruku gore - dolje po svojem debelom kurcu. Tara je
oblizivala usnice u iščekivanju.
“Bit ćeš jako mirna. Nećeš se pomaknuti osim ako ti ne narednim.“
Sranje. “Da, gospodine.“
“Ako te ruka zaboli u bilo kojem trenutku, reći ćeš sigurnu riječ, jasno?”
“Bit ću dobro.“
“Tara.“ Rekao je niskim upozoravajućim glasom.
“Da, gospodine.“
“Dobra cura. Nema svršavanja dok ti ne dam dopuštenje.“
Oh, Bože.

Krenuo je od gležnja, ljubeći ju uz nogu, zadržavajući se kad je došao do vrha
unutrašnje strane bedra. Letimično pogledavajući njen brežuljak, ljubio ju je niz drugu
nogu.
“Molim vas, gospodine.“ Preklinjala ga je kad je legao između njenih nogu i

razdvojio njene donje usne. Jednostavno je buljio dolje u nju dok je postalo skoro
nemoguće za nju da leži mirno.
Zatim je spustio glavu, prelazeći jezikom lagano po njenom osjetljivom klitorisu.

Alex je nabio dva prsta duboko unutar nje i Tarini bokovi su se podigli sami od sebe.
Alex se odmaknuo. “To je jedna.“
Tara je cviljela i čvrsto zatvorila oči kad se vratio njenoj pički. Ovaj put uspjela
je izdržati cijelu minutu prije nego se počela migoljiti ispod njega.
“To su dvije, Tara. Nadodat ću to na batine koje ti slijede. Predlažem ti da ležiš

jako mirno.“
“Ne mogu.” Vikala je kad se vratio njenoj pički, koristeći usne, jezik čak i zube
da je izludi. Izgubila se u brojanju prekršaja koje je napravila. Napokon kad je postala
jecajući, požudom ispunjeni nered, smilovao joj se. Okrenuo ju je na leđa.
“Zajaši me“, naredio je, pomažući joj da klekne preko njega. Držao je kurac u
jednoj ruci, koristeći drugu da je smiri dok nabijala na njegovu debelu motku uz uzdah.
“Ohh, tako je dobar osjećaj.“
Alex se zločesto nacerio prema njoj. “Budi mirna.“
“Zašto me moraš mučiti?” cviljela je dok joj se igrao s bradavicama, okrećući ih,
povlačeći ih nježno, pomičući ih gore - dolje.
Jednom je rukom krenuo zadirkivati njen nabrekli klitoris. Osjetila je kako se

miče unutar nje i ona je umalo svršila.
“Oh, oh, oh, ovo me ubija. Ti me ubijaš!“
Alex se hihiotao. “Ne mislim da je itko umro od ovoga, zlato.“

“Kako ti znaš? Mogla bih biti prva. Zar me stvarno želiš nositi na savjesti? Oh,
molim te pusti da se pomaknem. Pusti me da svršim. Moram svršiti.“ Nije znala koliko
još dugo može izdržati. Potreba je prolazila kroz nju u bijesnim valovima, povlačeći je
dublje i dublje u svijet gdje je samo on postojao. Alex. Njen dom.
Alex ju je podigao i zatim opet spustio. Namjeravala se odgurnuti i kontrolirati

ritam, ali ju je on oštro lupio po guzici, povlačeći je u stvarnost. “Ponašaj se dobro“,
rekao je strogo. “Ili nećeš svršiti uopće.“
Oh ne. Nije bilo šanse da bi to mogla preživjeti. I znala je da misli svaku riječ.
Imao je tu strogu Dom facu. Tako ga je pustila da upravlja njenim kretnjama, podižući
je polako gore - dolje po tom ukusnom kurcu. Prešao je palcem lagano po njenom
klitorisu, blago ga povlačeći.
Jecaji potrebe bježali su joj s usana. Alexovo disanje postalo je oštro. Njene oči
su se ispunila suzama potrebe. Jedna joj je pala na lice.
“Možeš svršiti, moja slatkice.“
To su bile riječi koje je dugo čekala. Zabijao se u nju jače, brže, palcem joj je
trljao klitoris. Ekstaza je prošla kroz nju i ona je vrištala, padajući naprijed na njegova
prsa kad je ispustio vlastiti uzvik oslobođenja. Njena je ruka protestirala kad je udarila
o njegovo čvrsto tijelo, ali je to ignorirala dok je drhtala od napada zadovoljstva.
Alex ih je okrenuo dok nije ležala na zdravoj ruci. Ušuškao ju je uz svoja prsa
dok su oboje teško disali. “Još si živa, bebo?“ pitao je.
“Možda.“ umorno je odgovorila. “Daj mi nekoliko sati i reći ću ti.“ Zaspala je

slušajući ga kako se smije.

“Ne mogu vjerovati da smo u Rimu!“ Tara je uzviknula kad je uzela gutljaj vina
i nasmijala se Alexu.
“Želio sam učiniti ovaj dan posebnim. Prošlo je mjesec dana otkako smo pokidali
glupi ugovor.“
Prošlo je skoro dva mjeseca otkako je ustrijeljena i doktor joj je dao odobrenje
da može početi raditi idući tjedan samo ako bude radila lagano neko vrijeme. Eloise je
krivo procijenila bijeg i odbijena joj je jamčevina, tako da je zatvorena do suđenja. Tara
se nije radovala što će morati svjedočiti. Ali bar je policija uhvatila tipa koji ju je
opljačkao i provalio u njen stan.
Oko mjesec dana nakon što je ustrijeljena, počela je imati noćne more o onome
što joj se dogodilo. Sramotno, imala je i nekoliko napadaja panike. Alex je inzistirao da
ide na terapiju i bilo joj je drago što je. Pričati o toj noći činilo se da je pomagalo.
Posljednje tri noći nije imala nikakve noćne more.
Naravno, to je možda bilo zato što ju je Alex odveo u Rim, kao iznenađenje. Sad
su sjedili na balkonu koji je pripadao njihovom apartmanu. Alex je nosio smoking kojeg
je obukao za večeru. Dovraga, bio je vruć. Smoking mu je savršeno stajao. Ona je nosila
preveliku majicu bez ičega ispod. Alex je odlučio da bi trebala biti gola u apartmanu
osim ako je netko drugi bio unutra. Majica je sad bila iz poštovanja jer su bili na
balkonu.
“Noge me bole od tolikog hodanja danas.“
Bili su u Colosseumu i u antičkom Rimu. Nakon predivne večere, odlučili su

šetati natrag do hotela, stajući putem da uzmu malo gelata.
“Previše smo toga danas napravili“, rekao je sa žaljenjem u glasu. “Napunit ću

kadu.“

“Dobro sam, ali kada zvuči odlično.“ Slijedila ga je kroz dnevni boravak
hotelskog apartmana do očaravajuće kupaonice sa staklenom tuš - kabinom i divovskom
spa kadom. Ovo mjesto bilo je deset puta veće od njenog starog stana.
“Što te navelo da izabereš Rim?“ Pitala je dok je Alex krenuo puniti kadu za
nju. Sjela je na maleni stolac pored kade i gledala u njega.
“Pariz mi se činio kao klišej“, rekao joj je. “Plus, ti voliš gelato.“
Tara se nasmijala. “Stvarno volim gelato. Bila sam u Parizu, također je predivan.“
Isključio je pipu i okrenuo se prema njoj. “Bila si u Parizu?“
Kimnula je dok je vratila ruku kroz vodu. “Uhh, uhh. Imala sam oko dvanaest
godina. Išla sam s mamom. Umirala je od raka i oduvijek se željela vratiti u Pariz. Otac
je nije mogao odvesti pa je povela mene sa sobom.“
“Oh, Bože, bebo“, povukao ju je na krilo. “Pričali smo o tvom bratu, ali teško da
si ikad spomenula roditelje. Pretpostavio sam da su oboje mrtvi.“
Slegnula je ramenima. “Mama je, ali ne volim pričati o tome.“
“Mogu razumjeti zašto, ali nije zdravo držati sve u sebi, Tara.“
“Znam. Možemo li sad u kadu?“
Alex joj je pomogao da ustane. Nosila je samo jednu od njegovih majica tako da
joj nije trebalo puno da se skine i uđe u vodu. Ušao je iza nje, vukući je uz svoja
prsa. “Pričaj mi o svojoj mami.“
Tada mu je pričala o majci koju je obožavala. Kako je draga bila. Smiješna i

slatka. Alex ju je samo slušao dok je pričala.
“A što je s tvojim ocem?“ pitao je kad je zašutjela.
Ukrutila se na trenutak, ali znala je prirodno da je znatiželjan. Pričao joj je o

svojim demonima i sad je vrijeme da ona podijeli s njim svoje. “Zadnje što sam čula,
još je živ. Ne pričamo. On je hladni, bezosjećajni gad.“
“Reci mi.“

Tara je držala glavu naslonjenu na njegova prsa. “Nismo mnogo viđali oca dok
smo odrastali jer je on uvijek radio. Ali nekako, to nije bilo važno dok je mama bila
živa. Ona je uvijek bila tu za nas. Nemam pojma zašto se udala za tog kretena. Kad sam
imala devet godina, saznala je da ima rak dojke. Umrla je kad sam imala trinaest. Osam
mjeseci nakon Pariza. Znaš li što je moj otac prvo napravio nakon pogreba?“
“Ne“, tiho je rekao.
“Poslao me u internat.“
“On je što?“ skeptični ton u Alexovom glasu ju je pogodio.
“Sve što sam željela je ostati s mlađim bratom. Imao je samo šest, trebao me je.
Obećala sam mami da ću ga paziti.“
Alex je poželio povrijediti njenog oca. Da osjeti barem mrvicu boli koju je Tara
očigledno osjećala. “Što si učinila?“ pitao je.
“Pobjegla sam. Nastavila sam bježati dok nisu imali drugog izbora nego poslati
me kući. Želio me poslati na drugo mjesto, ali sam mu prijetila da ću i od tamo pobjeći.
Rekao mi je da ili ću ići u internat ili će me se odreći kad napunim osamnaest. Rekla
sam mu ako pusti mene i brata na miru, da mu nećemo stajati na putu i jednom kad
napunim osamnaest da me više neće vidjeti. To ga je usrećilo. Čula sam da je rekao
ljubavnici, koja se uselila k nama tri mjeseca nakon mamine smrti, da nikad nije želio
nas dvoje.“
Alex ju je čvršće zagrlio, ali je šutio jer je nije želio prekidati.
“Pazila sam na brata. Držala sam ga podalje od očeva puta. Otac nas je samo
primijetio kad smo nešto loše napravili, loše ocjene na mom izvješću, ako bi slučajno
nešto slomila. Nikad nije primijetio kako sam se jako trudila da mu ugodim. Napokon,
prestala sam se truditi.“
Taj šupak.
“Nikad zapravo nisam očekivala da će to napraviti, znaš. Pretpostavljala sam da

će zaboraviti ili popustiti. Ali nije. Kad sam napunila osamnaest, izbacio me iz kuće.

Nisam imala ništa osim odjeće, koju je spakirao i poslao mi. Brat i ja smo se trebali
iskradati da se vidimo. Živjela sam kod prijateljice dok nisam završila srednju školu.“
“Što si nakon toga napravila?“ Alex je bio užasnut ponašanjem njezina oca. Kako
je to mogao napraviti vlastitoj kćeri?
“Zaposlila sam se i štedjela novac za fakultet. Kad sam skupila dovoljno, upisala
sam se i nastavila raditi na pola radnog vremena. Kad sam diplomirala, dobila sam posao
kojeg sam obožavala. Plaća nije bila odlična, ali imala sam dovoljno. Imala sam taj slatki
mali stan i stvari su išle odlično. Zatim je gad napravio istu stvar mom bratu.”
“Izbacio ga je van?“
“Brat mi je gej. Otac ga je našao s dečkom. Taman je napunio sedamnaest. Otac

ga je izbacio van i brat je došao živjeti sa mnom. Neko vrijeme smo preživljavali, a
zatim je Ben dobio stipendiju za medicinski fakulteti i pa… “
“Ti si dala otkaz na poslu koji si obožavala i prešla na onaj koji je bolje plaćen i
preselila se u onaj užasni stan.“
“Da.”
“Što ti je brat rekao na selidbu u taj stan?” Alex nije mogao vjerovati da bi joj
brat dopustio da se toliko žrtvuje.
“Oh, Ben nije znao zašto sam se preselila ili našla drugi posao i nikad mu nisam
namjeravala reći. To je bio moj izbor. On je moj brat.“
I ona je obećala svojoj majci da će se brinuti za njega. Kako ju je ikad mogao

usporediti sa Simone? Nisu bile nimalo slične. “Pa, znaš da se više ne moraš dovesti do
toga da radiš do kosti. Ja ću poduprijeti Bena.“
Sjela je i okrenula se prema Alexu. Lice joj je bilo divlje. “O ne, nećeš.“
“Oprosti?“
“Dovoljno je loše što mi već plaćaš sve drugo. Ja sam odgovorna za svog brata,
ne ti.“
“A što kad se vjenčamo, on će također biti i moj brat?“ Rekao joj je uz mrštenje.

Tarino grlo se osušilo. ”Kad se što?“
“Kad se vjenčamo. Nemoj dobiti nikakve ideje, ovo nije prosidba. Kad te
zaprosim to sigurno neće biti u kupaonici hotelskog apartmana. Ali zaprosit ću te“,
potapšao ju je po nosu. “I ti ćeš prihvatiti, zar ne?“
Nakon trenutka potrebnog da se oporavi od šoka, Tara mu se nasmijala.

“Naređuješ mi da kažem da?“
“Da.“
“Ne želim da misliš da sam s tobom zbog novca, kao tvoja bivša.“
“Tara, trebam se boriti s tobom samo da platim račun u restoranu. Inzistiraš da

ideš raditi za Reagen, koja će vjerojatno biti veći gonič robova od Tima, umjesto da te
ja uzdržavam. Nikad ne bih pomislio da ideš za mojim novcem.“
“Samo se osjećam kao da mi sve plaćaš.“
“Sviđa mi se paziti na tebe i vrijeme je da pustiš nekoga da se pobrine za tebe.“
“Na što misliš?“
“Uvijek se prva javiš kad treba pomoći nekome. Čak iako nemaš puno novca,
uvijek se potrudiš da kupiš sendvič beskućniku koji visi pored kluba.“
“Znaš za Tonya?“
Kimnuo je. “Dovela si se do toga da budeš opljačkana radeći za Tima.

Iskorištavao te. Znam da si savršeno sposobna uzdržavati se. Ali me trebaš. Trebaš me
da se pobrinem da si zbrinuta, da budeš malo sebična i da radiš stvari za sebe.“
Alex je trebao biti potreban. Je li zato oženio svoju bivšu ženu? Zato što se
ponašala da ga treba. Zatim je shvatio da sve što je trebala bio je njegov novac.
“U pravu si. Jesam. Trebam te. Nitko nije bio zabrinut za mene ili me pazio kad
sam bila bolesna otkako mi je majka umrla.“
“Zvuči kao da je bila odlična osoba.“
“Bila je. Često sam se pitala što je vidjela u mom hladnom ocu. Mislim da je bio
drugačiji prije nego što su dobili nas i mi smo joj ukrali pažnju. Pričala bi nam o

mjestima na kojima su bili. Uvijek je zvučalo tako magično. Otac ju je odveo u Pariz na
medeni mjesec, zato se željela tamo vratiti. Gad je nije htjeo odvesti. Nije kao da si nije
mogao priuštiti slobodne dane, prljavo je bogat.“
“Ipak te izbacio bez ičega?“
“To ti je moj otac. Uvijek sam mislila da mu je bar bilo stalo do majke, ali jedva
je dočekao da ode prije nego si je našao nekog drugog. Ponovno se oženio prije nekoliko
godina. Nepotrebno je reći da ni Ben ni ja nismo bili pozvani na vjenčanje.”
“Ahh, bebo, tako mi je žao. Je li ti zato teško osloniti se na druge ljude i pustiti
im da ti pomognu? Zbog tvog oca?“
“Nakon majčine smrti, samo sam na sebe mogla računati. Preuzela sam brigu za
svog brata. Morala sam se truditi da ne naljuti oca. Nisam htjela da nas razdvoji.
Pretpostavljam da sam naučila računati samo na sebe. Nisam imala nikog drugog.
Mislim da je očekivao da ću dopuzati natrag nakon što me je izbacio, znaš? Da ga molim
za pomoć.“
“Pa, pokazala si mu.“
Nasmijala se i pogledala opet u njega. “Da, mislim da jesam. I moj život je ispao
prokleto jako dobar.“

Živci su joj lepršali u trbuhu dok ju je Alex vezao za klupu za bičevanje. Tara je
mogla osjetiti oči drugih članova kluba na sebi, gledali su je. Došlo je vrijeme za kaznu
što je otišla od njega bez da mu je rekla one noći kad je ustrijeljena i Alex ju je odlučio
kazniti u klubu.
“Jesi li sigurna da se osjećaš dobro za ovo?“ tiho ju je pitao.
Otvorila je oči i vidjela ga da je zabrinuto gleda. “Dobro sam. Ruka me ne boli

više.“ Prošlo je skoro četiri mjeseca i dalje ju je nekad boljela kad bi pretjerala.
Gledao ju je pažljivo. “Blijeda si i cijela si napeta.“
“Mislim da je to zato što svi gledaju.“ Naravno, navikla je da je gledaju, ali činilo
se da su svi u klubu prestali raditi što su radili i došli ovamo i buljili u njih.
Alex je pogledao okolo i malo se namrštio. “Znaš zašto radimo ovo ovdje, zar
ne?“
“Zato što sam otišla iz kluba bez da sam ti se javila.“
“Da, ali ne samo zbog toga. Stavila si se u opasnost. Znam da nisi očekivala
Eloise tamo s pištoljem. Ali si znala da se nešto događa i mogla si pričekati i otići tamo
s nekim.“ Uputio joj je strogi pogled. “Nisi sama, Tara. Uvijek si tu za svakoga, ali ne
želiš prihvatiti nečiju pomoć kad ti je potrebna. Trebaš naučiti oslanjati se na druge ljude.
Žele ti pomoći. Volim te i ne mogu podnijeti pomisao da ti se nešto dogodilo.“
Tarine oči su se ispunile suzama. Kimnula je. “Razumijem. Ali možemo li samo
početi s tim?”
Nasmijao se. Pogled mu je bio ispunjen simpatijom, ali dok se ispravljao, postao
je strog. “Počet ćemo s mojom rukom.“
Početi? Odlično.

Pomaknuo joj se iz vidokruga i ona se napela. Protrljao joj je guzicu nježno,
uzrokujući da poskoči. “Polako, bebo. Nemoj se napinjati jer će ti onda biti puno bolnije.
Želim da iskoristiš sigurnu riječ ako te ruka počne boljeti ili ako ti postane previše,
okej?“
“Da, gospodine.“ Rekla je, očajnički se pokušavajući opustiti.
Ruka je padala mirnim ritmom. Udarci su bili čvrsti, ali ne neizdrživi i ona se
počela blago opuštati. Možda ovo, nakon svega, ipak neće biti tako loše.
Alex se zaustavio i stao pored nje. ”Okej?”
“Da, gospodine.”
“Dobro.To je bilo zagrijavanje. Sad prelazimo na ozbiljne stvari.”
Oči su joj se proširile kad je uzeo lopaticu i držao je ispred sebe. Tara je progutala.
Prošlo je dugo otkako je zadnji put osjetila bol lopatice. Alex je nestao iza nje. Lopatica
je sletjela s oštrim zvukom i ona se trznula, ispuštajući mali uzvik.
“Okej?” Alex je pitao.
“Da, gospodine”, odgovorila je.
Idućih pet udaraca je išlo brzim slijedom. Suze su joj ispunile oči dok joj je
stražnjica gorjela. Nakon idućih pet, bila je uvjerena da joj je guzica toliko vruća da su
se na njoj mogla ispeći jaja. Suze su joj pobjegle, padajući joj po licu. Idućih pet i ona
je znala da više nikad neće prići blizu autobusa bez sjećanja na ovo.
“Okej, slatkice?”
“Zeleno, gospodine.”
Znoj ju je prekrio dok je lopatica slijetala ponovno. Brzo pa polako. Držala ju je

na rubu, nemoćna opustiti se od boli. Guzica joj se još više zažarila, goreći. Udarci su
sad stizali sporije.
Tara nije odmah shvatila da je gotovo, ne dok je Alex nije počeo odvezivati.
”Spustit ću te ovdje na trenutak, dušo”, mrmljao je.

Mogla je čuti ljude kako pričaju oko nje. Deka je stavljena preko nje i Alex joj je
pomogao da ustane. Čim se maknula s klupe, povukao ju je u naručje, držeći je čvrsto
uz svoja prsa.
“Psst, bebo, sve je u redu. Gotovo je.” Tek tad je shvatila da je plakala.
“Okej sam,” rekla mu je, brišući obraze dok ju je nosio do tihog područja i sjeo
na kauč. Naslonio se na naslon kauča i okrenuo ju prema sebi, prsa uz prsa.
“Samo sve pusti, bebo”, rekao joj je trljajući joj leđa.
Zabila je lice u njegova prsa dok su joj se suze lile niz lice. Kad se sabrala,
odgurnula se unazad.
“Osjećaš se bolje?”
“Da.” Stvarno jest. Lakše.
Alex je kimnuo. “Ponekad bol može pomoći da otpustimo čvrsto zakopane

emocije.”
“Želiš li reći da sam držala stvari u sebi i da mi je trebala bol da ih pustim?”
“Nešto tako.”
Frknula je. “Pa kad ću ja istući tvoju guzicu? Čvršći si ti od mene.”
“Ahh, ali ja sam dom. Na meni je to sexi i tajanstveno.”
Zakolutala je očima, ali se ušuškala bliže uz njega.
“Dvije boce vode, gospodine”, mekani glas je rekao. Tara se nije zamarala
pogledati. “Hvala ti, Missy. Samo otvori jednu i dodaj mi je, a drugu stavi na pod.”
Trenutak kasnije držao je bocu vode uz njene usne. “Pij, bebo”, tiho je naredio.
Uzela je nekoliko pohlepnih gutljaja prije nego je ponovno zatvorila oči. Ležali
su zajedno još deset minuta, kad je Alex progovorio. “Okrenut ću te i namazati ti guzicu
gelom, slatkice.”
Mrmljala je protest.
“Psst”, rekao joj je. “Pomoć će ti s modricama.”

Nije kao da je imala ikakvog izbora, ionako. Sjeo je pa ju je nježno okrenuo preko
svog krila i počeo nanositi gel na njenu užarenu guzicu. Siktala je kad joj je dodirnuo
pojedina stvarno bolna mjesta.
“Ne bih volio sjediti na ovoj guzici u ponedjeljak ujutro”, duboki glas je rekao.
Tara se ukrutila i pogledala preko ramena u iscerenog Sloana. Alex ju je okrenuo,

omotavajući deku oko nje. Ušuškala se uz njegova prsa.
Sloan je tresao glavom dok je sjedao na kauč preko puta njih. “Moram ti priznati,
bio si oštriji prema njoj nego što sam očekivao, starče. Naravno, zaslužila je to.” Uputio
joj je strogi pogled i ona se suzdržala da mu ne isplazi jezik. Jedva.
“Mi starci znamo poneku stvar.” Alex je rekao bez topline.
Pogledala je u njega. “Je li mi oprošteno?”
“Bebo, bilo ti je oprošteno onog trenutka kad si mi bila u rukama.”
Sloan je zastenjao i ustao. “Dosta tih sladunjavih sranja.” Pokazao je prstom na

nju. “Nikad više nemoj da tvoj dom prolazi kroz to ili ću te ja držati dok te on mlati.”
Tara se promeškoljila. Kroz idućih pola sata ili više, njihovi prijatelji su svraćali
i provjeravali kako je ona i držali joj lekcije o tome kako se treba bolje brinuti za sebe i
oslanjati se na njih. Otrijeznilo ju je to kad je shvatila kako su svi bili zabrinuti kad je
ustrijeljena.
“Nisam shvaćala da im je svima toliko stalo do mene”, rekla je u čudu nakon što
je Roarke otišao.
“Naravno da je, bebo. Oni su tvoja obitelj.”
Protrljala je oči, zadržavajući suze. “Mislim da stvarno jesu.”
“Umorna?”
“Malo.” Pogledala je prema njemu prije nego li mu se izmigoljila iz krila i

kleknula na pod između njegovih nogu. “Ali ima nešto što želim napraviti. Za tebe.”
Posegnuo je i obuhvatio joj obraze. “Zašto ne zadržiš tu misao dok ne dođemo

kući?”

Tresla je glavom. “Ne mogu čekati do tad. Želim ti pokazati koliko te puno volim.
Mogu li ?”
“Bio bih budala da kažem ne.“
Smiješeći se, otkopčala mu je hlače. Nije nosio donje rublje tako da je bilo lako
izvući njegov debeli kurac. Zahvatila mu je dno kurca rukom. Spuštajući se, stavila je
vrh u usta, sišući i ližući ga naizmjence dok je pumpala rukom gore - dolje.
“Tako je dobar osjećaj, slatkice. Uzmi ga još malo. Tako je.“
Tara je uzela još njega u usta, gutajući ga, obožavajući zvuk njegovog disanja
koje je postajalo oštrije, brže. Bio je to očaravajući osjećaj, znati da mu ona to može
napraviti.
“Brže, bebo. To je moja cura. Moja dobra, slatka cura.”
Tara je pomicala glavu brže, sišući ga dok ju obrazi nisu zaboljeli. Nježno mu je
masirala jaja i on je glasno stenjao.
“Svršit ću, Tara.” Glas mu je bio ispunjen potrebom, njegov dah je izlazio u
oštrim brzim dahtajima.
Natjerala se da ga primi najviše što je mogla kad je on nisko zastenjao i prosuo

sjeme u njena usta. Tara je brzo progutala. Povukla se kad je završio, duboko udišući
nekoliko puta. Alex joj je dodao bocu vode i ona je uzela nekoliko gutljaja. Zatim je
posegnuo dolje i povukao ju na svoje krilo tako da ga je opkoračila. Spuštajući joj lice,
duboko ju je poljubio.
“Hvala ti, bebo.”
“Ne.” Tresla je glavom. ”Hvala tebi. Što si došao po mene. Što si me spasio. Što
me voliš.”
“Nikad mi nećeš morati zahvaljivati zbog toga. Voljeti tebe je najbolja stvar koja
mi se ikad dogodila.”
“Meni također, gospodine.”

Alex je imao dug dan. Sve što je želio bilo je podignuti noge. Po mogućnosti sa
štokom u jednoj ruci i s Tarom sklupčanom u njegovu krilu. Gola.
NIje mogao vjerovati kako mu se život promijenio. Prije godinu dana nije bilo
šanse da bi pomislio da bi mogao živjeti s nekom drugom ženom.
Mislio je da ga je Simone toliko uništila pa da nikad neće moći vjerovati drugoj

ženi. Ali Tara mu je dokazala da je u krivu. Prošlih nekoliko mjeseci otkako je
ustrijeljena, prošlo je u izmaglici. Nije sve išlo glatko, naravno. Oboje su morali naučiti
kako se više otvoriti.
Rad za Reagan išao je bolje nego što je mislio. Tara je stvarno uživala i dok je on
namjeravao stati na kraj njenim prekovremenim satima, Reagan ju je slala kući u
pristojno vrijeme, unatoč činjenici da je Reagan često radila do kasno navečer.
Alex je parkirao auto u garažu i ušao u stan, izuvajući cipele u predsoblju.
“Tara, gdje si?” pozvao ju je. Koračajući u dnevni boravak našao ju je sklupčanu
na kauču, pričajući s drugim muškarcem.
Drugi muškarac ga je znatiželjno pogledao. Alex je osjetio ubod razočarenja jer

nisu bili sami. Ali to je bilo sve što je osjetio, shvatio je. Nije bilo ni trunke ljubomore
ili sumnje.
“Zdravo, zlato.” Spustio se i poljubio Taru.
Pa, možda ju je ljubio malo duže i dublje nego što bi uobičajeno ispred stranca.
Samo zato što joj je vjerovao nije mislio da nije mogao savršeno jasno pokazati kome
Tara pripada.

Tara se zacrvenila kad se Alex odmaknuo. Znala je da mu neće biti lako doći i
naći stranca kako sjedi na njegovu kauču. Ali nije postao hladan ili drzak kakav bi bio
kad je bio ljubomoran ili sumnjičav.
Naravno, poljubio ju je malo posesivnije nego inače pred strancima, ali naziralo
se malo špiljskog čovjeka ispod njega.
“Pokušala sam te nazvati, ali nisi se javio”, rekla je.
“Mobitel mi se ispraznio i nisam mogao naći punjač.” Sjeo je na rub kauča i

stavio ruku preko njega. Primaknula mu se.
“Voljela bih da upoznaš mog brata, Bena. Odlučio me iznenaditi posjetom.”
Izvila je obrvu prema bratu. Slegnuo je ramenima, neispričavajući. Želio je doći

ovamo prije da upozna Alexa, ali je bio usred ispita. I dalje, trebao ju je upozoriti da će
doći. Alex je ustao s osmijehom, pružajući ruku. Moralo mu se priznati, nije pokazao
nimalo iziritiranosti što su imali nenajavljenog gosta u kući.
“Bene, drago mi je što smo se upoznali.“ Alex je rekao toplo. ”Izgledaš drugačije
nego na slikama koje sam vidio.”
“Ošišao sam se, obrijao bradu i malo sam smršavio.”
Više nego malo. Pomislila je namrgođeno, gledajući prema njemu. “Izgledaš kao
kostur.”
“Ti mi se javljaš”, ispalio je prema njoj, upućujući Alexu pogled.
“Hej, ne gledaj ga tako.” Tara je viknula,
“Znam da je ispod idealne težine,” Alex je rekao prije nego joj je brat uspio
progovoriti.” Radim na tome, ali izgubila je dosta kila kad je ustrijeljena i nije baš
surađivala.”
Uputio joj je pogled. Istukao ju je zbog toga što je jučer preskočila ručak i nije
to cijenila. Posebno kad joj nije bio dopušten nikakav užitak nakon batina. Tara je
viknula na njega. On joj je namignuo.
“Ustrijeljena!”

Tara je skočila kad je njen brat viknuo. Ugrizla se za usnu. “Ummm, da, možda
sam ti to zaboravila spomenuti. Nije strašno kao što zvuči.”
“Nije ti rekla?” Alex joj je pitao brata.
“Ne, nije.” Brat joj je uzviknuo, sijevajući prema njoj. Tara je potonula na kauč.
Oh, ovo nije dobro.
“Pitao sam se zašto nisi došao u posjetu.” Alex je rekao zamišljeno. ”Čak sam se
ponudio da te nazovem, ali je ona rekla da će se pobrinuti za to.” Uputio joj je pogled
koji joj je govorio da je u nevolji. Upsss.
“Bolje nek mi netko kaže. Odmah.”
Tara je podigla obrve na bratov zahtijevajući ton. Skoro pa je zvučao kao

dom. Ali ne, on je bio njen mali brat. Nije znao ništa o BDSM-u.
Brzo mu je ispričala priču. Ben ju je nekoliko puta prekinuo s pitanjima, ali inače
je samo sjedio, namršten. “Zašto si dovraga radila za tog kretena?” konačno je upitao.
“Umm, plaćao me dobro.”
“Nije bilo vrijedno toga, zbog sranja u koja te uvalio…” Ben se odvukao uz
mrštenje. “To je bilo zbog mene, zar ne? Da mi pomogneš. Dovraga, Tara.”
“Nemoj ti meni ‘dovraga, Tara' rekla je mrzovoljno. “Ti si mi brat. Volim te.”
“I ja tebe volim.” Posegnuo je i povukao je u naručje. ”Hvala ti. Ali nemoj više
nikad to napraviti.”
***
Kasnije navečer, Tara je ležala sklupčana u Alexovim rukama. “Žao mi je zbog
neočekivanog gosta,” rekla je.
Alex joj je pomaknuo kosu s lica i poljubio je u čelo. ”Nije problem. Iskreno.”
Tara mu se nasmijala. “Ne brini se, ostat će samo dvije noći. Otići će prije
vikenda.”
Planirali su otići u klub za vikend. “Dobro.” Alex je rekao s olakšanjem.

Zahihotala se, a on se nasmijao. ”Nije da tvoj brat nije dobrodošao ostati s nama
bilo kad.”
“Ali što kraće, to bolje.”
“Ili bi možda gostinjski stan bio bolja ideja.”
Frknula je zbunjena. ”Što?”
Pomaknuo se na svoju stranu. ”Što misliš o kupovini kuće? Neke gdje je glavna
spavaća soba daleko od drugih soba tako da se tvoj brat osjeća dobrodošlo posjetiti nas
bilo kad bez da je vrata do nas.”
“Stvarno?”
“Da, mislim da je vrijeme da imamo nešto svoje. Kupio sam ovaj stan za neženje
nakon što sam se rastao od Simone, ali sad ne odgovara baš našim potrebama. Što ti
kažeš?”
Nasmijala se. “Kažem da.”
Alex se približio i poljubio je.
“Voljela bih da možemo napraviti nešto više.“ Rekla je dok joj je njuškao vrat.
“Trebao sam kupiti stan sa zvučno izoliranim zidovima u sobi.“ Obuhvatio joj je
sise, nježno ih stišćući.
Zastenjala je. “Ne možemo.“
“Možemo.“ Rekao je dok se povlačio ispod plahti i dodirnuo joj jednu bradavicu
jezikom. “Samo trebaš biti jako, jako tiha…“

Za Ljubav Gospodina, Domovi 3.dio, LJ.E.R.

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Za Ljubav Gospodina, Domovi 3.dio, LJ.E.R.

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Izgledala je kao govno.

Tara se proučavala u ogledalu. Tamni su kolutovi preuzeli područje ispod njenih

Tara je uzdahnula i navukla svoju kratku, crnu suknju.

Pa zašto se onda večeras morala dovući ovamo?

“Wau, izgledaš užasno.“

Tara je pogledala prema Reagan koja je hodala prema njoj.

“Hvala za kompliment.“ rekla je nezainteresirano.

3|Čarobne knjige i ljubavni romani

Reagan je uzdahnula s očiglednim olakšanjem. “Ohh, dobro.“

“Ah… potapšala te po leđima i rekla...hajde, hajde.” Reagen joj uz oklijevanje

“Bolje da odem tamo.“ Reagan je rekla. “Večeras idem na scenu s Jonasom.“

Dovraga, ona bi željela da ima mrvicu Reaganinog samopouzdanja.

Tara se pogledala još jednom u ogledalu, shvaćajući da se ne osjeća mirno, već

Reagan se zapravo trudila da se Tara osjeća bolje.

4|Čarobne knjige i ljubavni romani

Napravila je grimasu. Odlično, Alex neće biti sretan. Ne da bi on vikao na nju.

“Dolazim sad“, rekla je, požurujući.

Duboko udišući, ona je ušla u glavni prostor i krenula tražiti Alexa.

Ali večeras nije imala izbora.

5|Čarobne knjige i ljubavni romani

Duboko je udahnula da smiri živce. Tara je mrzila osjećaj da je razočarala Alexa.

Krenula je do mjesta na kojem je stajao, pričajući s Nateom, još jednim domom.

“Zdravo, malena.“ Nate je rekao uz namigivanje.

“Zdravo, gospodine.“ Ona je odgovorila prije nego li se okrenula prema Alexu.

“Umm, oprostite, gospodine?“

Uputila mu je sijevajući pogled. On se samo jače nasmijao.

“Tara,“ Alex je ukorio. “Gledaj u mene.“

Ona je prebacila i pogled na njega i on ju je namrgođeno proučavao. “Što nije u

”Ne volim kad mi se laže,“ upozoravajuće joj je rekao. “Ti nikad ne

6|Čarobne knjige i ljubavni romani

“Pogrešan odgovor.“ Nate je rekao.

Naglo se okrenuo, a ona je gledala iznenađeno za njim.

“Što ga je ujelo za guzicu?“ mrmljala je za sebe, totalno zaboravljajući da je

“Rekao bih da je to bila neposlušna mala pokorna.“

Ugrizla se za usnu. “Žao mi je što sam kasnila i nisam bila neposlušna.“

“O čemu ti pričaš?“ pitala je.

Ona je frknula. “Ne znam što misliš.“

“Kad ti ljudi pristupe, ti ih otjeraš. Samo će nekoliko puta ljudi prihvatiti

“Ja jesam pristupila i on me odbio. Zašto bi dovraga željela to ponoviti kad me

Nate ju je pogledao sa zanimanjem. “Znači tako? Kome si pristupila, Tara?

Okrenula se i udarila u čvrsta prsa.

7|Čarobne knjige i ljubavni romani

“Mogu li vam pomoći, gospodine?“

“Želio bih s tobom odigrati scenu kasnije.“

Ispustio je otresit smijeh. “Koje mrštenje. Možeš reći ne.“

“Voljela bih to, gospodine.“

“Dobro, potraži me kasnije pa ćemo pregovarati. Unaprijed se radujem tomu“,

Alex se okrenuo prema Dylanu. “Da, naravno, zašto ne bi bilo?“

Alex je zakolutao očima na prijateljev sarkazam. “Stojim ovdje najviše pet

“Nastavi tako gledati u Taru i ljudi će početi tračati.“

“A pod ljudi, misliš na sebe.“ Alex je odgovorio.

Dylan je frknuo. “Žene tračaju. Ja dijelim informacije.“

“To seksističko sranje će te uvaliti u nevolju.“ Alex je odgovorio.

8|Čarobne knjige i ljubavni romani

Alex se okrenuo da sijevne prema Sloanu. “O čemu si pričao s Tarom?”

“O sceni koju ćemo odraditi kasnije.” Sloan je otezao s lukavim cerekom.

“Sloan, možda bi trebao malo usporiti, čovječe.“ Dylan je mrmljao.

Sloanova faca je potamnila. “Ne iskorištavam Taru. Odigrat ću scenu s njom,

“Tilly, što jebote misliš da radiš?“ Dylan ju je pitao oštrim glasom.

9|Čarobne knjige i ljubavni romani

“Žao mi je, učinilo mi se da je gospodar Alex žedan.“

Dylan se okrenuo od grđenja Tilly i pogledao prema njima. “Obojica uzmite

“Ispričavam se.“ Alex je ukočeno rekao Dylanu. On je bio zaposlen od Roarka