Naš svet knjiga

~1~
Naš svet knjiga

~2~
 Naš svet knjiga

LJETO 2000.

Nikad prije nisam prisustvovala smaknuću. Pa, bar nezakonitom. Moj

muž je sjedio meni s lijeva. Novinarka iz Rolling Stonea je bila meni s desna.
Novinarka, Leslie Cowan, se nervozno vrpoljila, a ja sam je pogledala.
Prilično sam sigurna da joj je to bilo prvo smaknuće bilo koje vrste. Rolling
Stone je trebao izdati izdanje posvećeno slavnim motoristima. Mislili su da bi
bilo zanimljivo uključiti priču pravog motoriste u to izdanje. Priču o djevojci
koja ju otela motoristička banda 1975. godine.
Ta sam djevojka bila ja.
Ostaci tragova Lesliene nesreće prije tri tjedna su još bili vidljivi. Šavovi
su bili povađeni s njenog čela, ali je postojala tanka crvena linija gdje je bila
porezotina. Oči joj više nisu bile slične rakunovima kao prije, ali je bilo očito
da je nedavno imala dvije ozbiljne masnice na očima. Oteklina na njenom
nosu je splasnula skoro u potpunosti i bila je kod oralnog kirurga da zamijeni
svoje slomljene zube.
Kad smo tek počeli intervju, rekla mi je da želi da budem potpuno iskrena
u vezi mog iskustva s čovjekom koji će upravo biti smaknut. Provela sam
posljednja tri mjeseca s njom i nisam skoro ništa zadržala za sebe o mojoj vezi
s njim. Danas je trebao biti vrhunac intervjua, prilika da ona zaista shvati
pravu stranu mog iskustva. Da vidi ono neugodno zajedno s ostalim.
Naravno, čovjekova smrt bi trebala biti puno više nego samo neugodna.
Znala sam, kao i on, da je zaslužio ono što će dobiti. Bilo je čudno. Mislila
sam da će znanje i vjerovanje u to malo sve olakšati, ali nije. Mislila sam da
ću proći kroz njegovo smaknuće emocionalno nepovrijeđena. Ali, samo sam
se zavaravala.
Samo zato što nisam bila s njim skoro petnaest godina nije značilo da
nisam imala osjećaja prema njemu. Bio mi je prva ljubav. Bio je moja prava
ljubav. Zapravo, bio je biološki otac mog prvorođenog djeteta, iako ga ona
nikada neće upoznati. On je tako htio. A duboko u sebi, i ja sam.
Zastor se rastvorio. Više nisam bila svjesna bilo koga drugoga oko mene
u malom gledalištu. Zurila sam kroz veliki stakleni prozor u prazna bolnička
kolica. Čitala sam o tome što očekivati prilikom smaknuća. Trebao je biti
zavezan remenima za kolica kad se zastor rastvorio, zar ne? Sigurna sam da

~3~
 Naš svet knjiga

je takva procedura. Ali, on nikada nije pratio pravila. Pitala sam se kako je
uspio nagovoriti predstavnike zakona da prijeđu preko ovog važnog detalja.
Trznuvši se, shvatila sam da je netko ušao u prostoriju sterilnog izgleda.
Bio je to on, zajedno s dva policajca, upraviteljem zatvora i liječnikom. Bez
svećenika ili pastora. Nije ga želio.
On.
Njegovo je ime bilo Jason William Talbot. Ime koje zvuči tako normalno.
To je smiješno. Poznavala sam ga skoro dvadeset i pet godina, a tek sam pri
njegovom uhićenju, prije petnaest godina, saznala njegovo pravo srednje ime
i prezime. Tj. ako je to zaista bilo njegovo pravo ime. Još uvijek nisam
sigurna.
Za mene je on uvijek bio Grizz. Skraćeno od Grizzly, nadimak koji je
dobio zbog svoje ogromne veličine i brutalnog ponašanja. Grizz je bio
ogroman i impozantan čovjek. Zgodan na grubi način. Tetovaže su
prekrivale njegovo tijelo od vrata do nožnih prstiju. Njegove velike ruke su
mogle zdrobiti dušnik bez imalo truda. To sam znala iz iskustva. Osobno
sam svjedočila što te ruke mogu učiniti. Sada nisam mogla skrenuti pogled s
njih.
Nije imao obitelj. Samo mene. A ja mu nisam bila obitelj.
Odmah sam osjetila kad me je spazio. Podigla sam pogled s njegovih
ruku u njegove očaravajuće svijetlo zelene oči. Pokušala sam procijeniti da li
u tim očima ima ikakvih emocija, ali nisam mogla vidjeti. Prošlo je previše
vremena. Oduvijek je bio dobar u skrivanju svojih osjećaja. Nekad sam ga
mogla pročitati. Međutim, danas ne.
Dok je gledao u mene, podigao je svoje ruke u lisičinama i prstima desne
ruke okružio prstenjak na svojoj lijevoj ruci. Tada je pogledao dolje u moje
ruke, ali ih nije mogao vidjeti. Bile su mi u krilu i skrivene iza osobe koja je
sjedila ispred mene.
Da li bih mu dala tu zadnju utjehu? Nisam htjela povrijediti svog muža.
Ali, s obzirom da sam ja bila razlog Grizzove predstojeće smrti, osjetila sam
komešanje stare, stare obveze da mu ugodim u tim zadnjim trenucima. U isto
vrijeme sam osjećala neugodno uzbuđenje što imam neku vrstu kontrole nad
njim. U tome što imam sposobnost kontroliranja nečega, da donosim odluke,
da imam moć. Bar jednom.
Možda sam ja ta koja je imala moć cijelo vrijeme.
Osjetila sam ruku mog muža na mom lijevom bedru, malo iznad koljena.
Nježno ga je stisnuo. Uspomena stara skoro dvadeset i pet godina je projurila
~4~
 Naš svet knjiga

kroz mene, kako mi druga ruka stiska nogu. Grublja, okrutnija ruka.
Okrenula sam se da pogledam u svog muža, te iako je gledao ravno naprijed,
bio je svjestan mog pogleda. Gotovo neprimjetno mi je kimnuo. Odlučio je
umjesto mene. Složila sam se s tim.
Skinula sam svoj široki vjenčani prsten i podigla svoju lijevu ruku kako
bi ga Grizz mogao vidjeti. Neznatno se nasmiješio. Tada je pogledao u mog
muža, kimnuo jednom i rekao, “Završimo s tim sranjem već jednom.”
Upravitelj zatvora ga je upitao želi li reći posljednje riječi. Grizz je
odgovorio, “Upravo sam ih rekao.”
Leslie je uhvatila našu komunikaciju i ustima oblikovala, “Što?”
Ignorirala sam je. Taj dio priče neće završiti u njenom članku. Iako sam
se zaklela da ću biti potpuno otvorena, neke stvari, bez obzira kako nevažne
bile, morale su ostati moje. Ovo je bila jedna od njih.
Grizz nije bio lak zatvorenik, pa su čuvari koji su mu bili dodijeljeni bili
ogromni, kao i on. Na njihovo veliko iznenađenje, danas nije pružao nikakav
otpor. Legao je i zurio u strop dok su mu skidali lisičine i vezali ga remenima
za bolnička kolica. Nije se ni trznuo kad mu je doktor stavio igle od infuzije,
po jednu u svaku ruku. Njegova košulja je bila otkopčana, a na prsa su mu
bili prikopčani monitori za praćenje rada srca. Pitala sam se zašto se nije
borio, da li su mu dali nekakav sedativ ili tako nešto. Ali ne bih postavila to
pitanje.
Nije gledao okolo. Samo je sklopio oči i preminuo. Bilo je potrebno devet
minuta. To zvuči brzo. Manje od deset minuta. Ali, za mene, bila je to
vječnost.
Starija žena u prvom redu je počela tiho jecati. Rekla je ženi koja je sjedila
pored nje, “Nije čak niti rekao da mu je žao.”
Žena joj je odvratila šapatom, “Zato što mu nije bilo žao.”
Doktor je službeno proglasio Grizzovu smrt u 12:19. Jedan od čuvara je
prišao velikom prozoru i navukao zastor. Gotovo.
Bilo nas je otprilike desetoro u malom gledalištu, i čim je zastor bio
navučen, skoro su svi ustali i izlazili van bez riječi. Još sam mogla čuti stariju
ženu kako plače dok njena pratiteljica stavlja ruke oko njenih ramena i vodi
je prema vratima.
Leslie je pogledala u mene i upitala malčice preglasno. “Jesi li dobro,
Ginny?”
“Dobro sam.” Nisam je mogla pogledati. “Samo bez intervjua do kraja
dana.”
~5~
 Naš svet knjiga

“Da, naravno, to je razumljivo. Imam još samo nekoliko pitanja za tebe

prije no što mogu završiti ovu priču. Hajdemo se sastati sutra i razgovarati.”
Moj muž me uzeo za ruku, stao uz mene i rekao Leslie, “To će morati
pričekati dok ne dođemo kući. Možeš nas nazvati telefonom da završimo
intervju.”
Osjetila sam da su mi koljena drhtava. Sjela sam nazad.
Leslie se počela buniti, tada je primijetila izraz lica mog muža i zaustavila
se da išta više kaže. Uspjela se osmjehnuti i rekla, “U redu onda, do nedjelje.
Sretan vam put kući.”
Napustila je prostoriju.
Moj muž i ja smo bili jedini koji su ostali. Ustala sam kako bi išli, ali se
nisam mogla pomaknuti. Pala sam mu u naručje, jecajući. Nježno me spustio
na pod i sjeo dolje sa mnom, držeći me uz sebe. Ležala sam tako u njegovim
rukama, dugo plačući. Jako dugo.

~6~
 Naš svet knjiga

Bio je 15. svibanj 1975. Tipični četvrtak. Dan kao i svaki drugi, ništa
neobično niti imalo uzbudljivo u vezi njega.
Ali, to će biti dan koji će mi promijeniti život zauvijek.
Ustala sam se malo ranije nego obično tog jutra i obavila neke poslove
prije škole. Nisam morala obavljati poslove, ali sam navikla to raditi za sebe,
a postojale su određene stvari koje sam htjela obaviti. Na brzinu sam
doručkovala tost i čašu soka od naranče, onda sam napunila moj mali ruksak.
Nije bio zapravo ruksak, više kao široka platnena torbica s remenima koje
sam mogla rasporediti oko mojih ramena i nositi je na mojim leđima zbog
lakšeg nošenja. Izgledala je malo, ali je mogla sadržavati puno.
To jutro je sadržavala moj novčanik s privremenom vozačkom dozvolom
i četiri dolara. Još nisam bila dovoljno stara da bih imala pravu vozačku
dozvolu; tek sam navršila petnaest godina prije tri mjeseca. U torbi su
također bile i moje naočale za čitanje, četka za kosu, balzam za usne s okusom
jabuke, dva tampona, paket tableta za kontracepciju i dva školska udžbenika:
napredna geometrija i kemija. Završila sam zadaću noć prije, presavila
papire iz bilježnice na pola i umetnula ih između stranica mojih knjiga. Sve
ostalo što mi je trebalo za predavanja držala sam u svom ormariću u školi.
Nosila sam plave traperice u trapez, uske na kukovima, s pletenim
pojasom, cvjetnu bluzu i sandale. Na sebi sam imala isti nakit koji sam nosila
svaki dan; srebrne okrugle naušnice i smeđu ogrlicu uz vrat s privjeskom u
znaku mira. Iako je ovo bila južna Florida u svibnju, jutra su ipak znala biti
malo hladna, pa sam nosila crveno-bijeli pončo koji mi je Delia isplela.
To jutro me moj očuh, Vince, odvezao na autobusnu stanicu. Mogla sam
ići pješice, ali je bilo daleko, pa sam ugrabila vožnju s Vinceom kad god sam
to mogla. Odvezao bi me skroz do škole, ali je morao voziti u drugom smjeru
da bi to učinio, a ja nisam imala problema s vožnjom u autobusu.
Mogla sam zamoliti Matthewa da me poveze, ali nešto je bilo čudno u
vezi s njim. Matthew je bio maturant kojem sam davala instrukcije i zbližili
smo se. Nismo bili par, ali sam znala da je zainteresiran. Također sam postala
bliska s njegovom obitelji. Zapravo sam provodila više vremena s njima nego
s mojima. Prije manje od tjedan dana, poljubio me za laku noć na mom
trijemu. Ali sada mi je govorio da mu ne trebam pomagati instrukcijama, te

~7~
 Naš svet knjiga

da nema vremena da bi mi bio prijatelj. Prije, uvijek mi je nudio da me poveze

u i iz škole. Više ne, pretpostavljam. Ali, kao što sam rekla, nisam imala
problema s vožnjom autobusom.
“Vidimo se kasnije, mala,” rekao je Vince kad sam iskočila iz njegova
klimavog kamioneta.
“Kasnije, Vince.”
Taj dan je bio običan dan u školi. Bila sam pošteđena neugodnosti da
naletim na Matthewa. Nismo slušali ista predavanja i nismo se družili s istim
ljudima. Ali ipak, bilo bi lijepo pitati ga koji je razlog za njegovo grubo
prekidanje našeg prijateljstva. Bila sam više znatiželjna nego povrijeđena.
Mislim, bio je to samo obični poljubac za laku noć.
Završila bih svu svoju zadaću do vremena kad bi boravak u školi završio,
što je značilo da sam si mogla dozvoliti da odem u knjižnicu poslije škole.
Ako bih imala zadaću, otišla bih ravno kući ili u Smittyev bar. Ali u dane kad
nisam imala zadaću, voljela sam otići u okružnu knjižnicu i uroniti u knjige.
Išla sam tamo od osnovne škole, te sam se sprijateljila sa svima koji su radili
tamo. Samo sam morala ići drugim autobusom iz škole. Nismo smjeli
mijenjati autobuse bez karte s potpisanim odobrenjem svaki put, ali su me
svi vozači autobusa poznavali, a i Delia je dala svoj pristanak početkom
godine. Radila sam to tako često da su me prestali tražiti kartu.
“Hej Gin, vidim da danas nemaš zadaće,” rekla je gospođa Rogers,
knjižničarka, dok sam prolazila kroz vrata. Samo sam se nasmiješila i
kimnula joj dok sam hodala prema kataloškim karticama. Dugo vremena
sam htjela pogledati neke knjige o John Wilkes Boothu. Učili smo o atentatu
na predsjednika Lincolna u školi i ja sam već progutala knjige iz školske
knjižnice. Htjela sam vidjeti da li lokalna knjižnica ima nešto drugo za
ponuditi na tu temu. Imala sam sreće.
Kad je došlo pet sati, bilo je vrijeme da počnem kupiti svoje stvari, pa sam
odvukla svoje tri knjige do pulta da ih posudim.
“Trebaš li obaviti poziv?” Gospođa Rogers je upitala.
“Da, molim vas,” odgovorila sam. Dopuštali bi mi da nazovem Deliju ili
Vincea zbog prijevoza kući.
Mora da je Vince kasnio sa rasporedom dostave i još se nije vratio u
skladište. Ostavila sam poruku govoreći da trebam prijevoz kući iz knjižnice,
ali da ću probati nazvati i Deliju također. Što sam i učinila, ali nitko se nije
javio na mjestu gdje je radila. To je moglo značiti nekoliko stvari; otišla je, ili

~8~
 Naš svet knjiga

je razgovarala s klijentom i nije se htjela javiti na telefon, ili je bila u stražnjoj

prostoriji i nije ga čula. O, pa, to se i prije događalo. Nije velika stvar.
“Hoćeš li biti dobro, Ginny?” upitala je gospođa Rogers. “Ne želim
zaključati i otići ako ti nemaš prijevoz. Bit će mi drago da te odvezem kući.”
Bila je draga. Ponudila je to svaki put kad nisam imala prijevoz kući
odmah.
“O, nema problema, gospođo Rogers. Otići ću do trgovine i kupiti si piće.
Vince zna da treba doći tamo ako je knjižnica zatvorena.”
I tako sam učinila. Kao što sam činila i stotinu puta ranije. Kupila sam
gazirano piće i sjela ispred trgovine leđima okrenuta prema ulazu. Pila sam
svoje gazirano piće i toliko bila zaokupljena jednom od svojih knjiga da sam
jedva primijetila kad je bučni motor stao.
Tek kad ga je osoba koja ga je vozila ugasila i počela hodati prema meni,
shvatila sam da mi netko nešto govori. Čula sam malo smijuljenja i onda, “To
mora da je jako dobra knjiga u koju si ukopala svoje lice. Pitam te što čitaš
otkad sam sišao sa svog motora, a ti me nisi ni čula.”
Podigla sam pogled. Izgledao je kao tipičan motorista. Prosječne visine.
Smeđa, razbarušena kosa mu je doticala ovratnik. Nosio je traperice, čizme i
bijelu majicu ispod kožne jakne. Tada se osmjehnuo, a ja sam mu uzvratila
vlastitim osmijehom.
“Povijest. Lincoln.” To je bilo sve što sam rekla. Nisam voljela flertovati i
nisam mislila da je potrebno reći više od toga. Odmah sam vratila pogled na
svoju knjigu koju sam podigla na svojim koljenima.
Činilo se da mu je taj odgovor bio dobar, jer nije ništa rekao kad je
zamahom otvorio vrata i ušao unutra.
Izašao je za nekoliko minuta kasnije s Colom. Čučnuo je kraj mene i
gledao u knjigu koju sam čitala dok je pio svoju Colu. Bez ikakvog
navaljivanja započeo je razgovor sa mnom o Abrahamu Lincolnu, točnije o
Boothu. Ono što mi je govorio sam smatrala zanimljivim, pa sam zatvorila
knjigu i okrenula se kako bih mu posvetila punu pažnju. Bio je tako ljubazan
i činio se kao dobar tip – ništa od onoga što bih očekivala da će muškarac na
motoru biti.
Nakon nekoliko minuta razgovora o John Wilkes Boothu, razgovor je
postao osobniji, ali ne na uznemirujući način. Pitao je koliko imam godina, te
se činio iskreno šokiranim kad sam rekla da imam petnaest. Pitao me je u koji
razred idem, gdje idem u školu, koji su mi hobiji, takve stvari. Činio se zaista

~9~
 Naš svet knjiga

zainteresiranim i čak me zezao, “Pa, izgleda da ću se morati vratiti za tri

godine ako te želim izvesti na pravi spoj ili tako nešto.”
O, nebesa. Flertovao je sa mnom. Dečki u školi su flertovali sa mnom
cijelo vrijeme. Govorili bi stvari kao, “Gin, kako to da ti nisi tamo da navijaš?
Jednako si lijepa kao i navijačice.” Uvijek bi mi nudili prijevoz kući ili me
pitali da li želim da se družimo poslije škole.
Dečko kojem sam davala instrukcije, Matthew, se također činio prilično
zainteresiran. Bar do prije nekoliko dana. Bio je popularan maturant i glavna
zvijezda u našoj školi. Imao je nadimak Rocket Man. Bio je sladak i ljubazan
i padao je iz dva predmeta. Ja sam mu davala instrukcije iz engleskog i
matematike. Iskreno, sviđali su mi se dečki, a Matthew mi je prirastao srcu.
Svidio mi se poljubac koji smo izmijenili. Ali nisam bila zainteresirana za
ozbiljnu vezu, posebno s dečkom koji će otići na fakultet iduće jeseni. Imala
sam previše toga za postići prije no što sam mogla ući u vezu.
Ali ovo je muškarac koji je flertovao sa mnom, ne dečko. I shvatila sam
da sam i više nego malo polaskana što se zainteresirao za mene.
Nažalost, nisam znala kako uzvratiti flertovanje, pa sam opet otvorila
svoju knjigu i samo se pretvarala da nastavljam čitati dok je on pričao.
Kad je ispio svoje gazirano piće upitao je, “Dakle, zašto sjediš ispred
trgovine? Čekaš nekoga?”
“Da, moj očuh bi me trebao pokupiti. Trebao bi biti ovdje za koji tren.”
Ustao je i pogledao okolo. “Pa, mogao bih te ja povesti doma. Koliko
daleko živiš?”
“O, ne, u redu je. Ne želim da se on pojavi, a mene nema. Zabrinuo bi se.”
Zapravo, to nije bila istina. Vince me ne bi vidio ovdje i pretpostavio bi
da me Delia pokupila i jednostavno bi otišao kući.
“Možeš li ga nazvati ili tako nešto, te mu reći da imaš prijevoz?” Prije no
što sam mogla odgovoriti rekao je, “Jesi li ikad prije bila na motoru? Svidjet
će ti se. Ja vozim sigurno. Ići ću stvarno polako i dat ću ti da nosiš moju
kacigu.”
Opet nisam odgovorila, samo sam ga pogledala.
Tada se nasmijao i rekao, “Nije da ti mogu nauditi dok si iza mene na
motoru. Ozbiljno, to je samo prijevoz do kuće. Ako ne želiš da znam gdje
živiš, mogu te ostaviti na uglu blizu tvoje kuće. Hajde. Uljepšaj dan starcu.”
“Zašto ne?” pomislila sam dok sam pokušala mentalno pogoditi njegove
godine. Bio je stariji od mene, ali ga nisam smatrala starcem. Zatvorila sam
svoju knjigu i ustala.
~ 10 ~
 Naš svet knjiga

“Pa, pretpostavljam da će to biti u redu. Živim na Davie Boulevardu,

zapadno od ceste I-95. Da li ti je to izvan puta?”
“Uopće nije problem.”
Bacio je Colu u kantu za smeće, vratio se do mene i držao moju torbu
otvorenu dok sam ja spremala svoju knjigu iz knjižnice. Komentirao je nešto
kako je moja torba vjerojatno teža od mene. Išao je prema svom motoru i uzeo
svoju kacigu koja je visila na ručki, i dao mi je. Stavila sam svoju torbu na
leđa, uzela kacigu od njega i stavila je. Bila je široka pa je stegao remen ispod
moje brade.
Prebacio je nogu preko motora, upalio ga i onda stajao. Shvatila sam da
on stoji kako bi meni bilo lakše da sjednem iza njega, što sam i učinila bez
problema. Turirao je motor, a ja sam osjetila malo uzbuđenje što sam na
motoru iza starijeg muškarca. Nisam bila tip da bih marila, ali na sekundu ili
dvije sam se zaista ponadala da bi me netko koga znam mogao vidjeti. Kako
će se proročki ta pomisao doimati kasnije. Viknula sam mu da me ostavi kod
Smittyevog bara i pitala ga da li zna gdje se nalazi na Davie Boulevardu.
Kimnuo je da zna.
Pretpostavljam da je to bio trenutak kad sam službeno bila oteta.
Krenuli smo u smjeru koji sam mu rekla. Na crvenom svjetlu se okrenuo
i pitao me da li uživam u vožnji. Kimnula sam potvrdno, a on je jako glasno
rekao da će krenuti okolnim putem kako bi mi pružio dužu vožnju. Međutim
da se ne brinem, dovest će me sigurno do Smittyjevog bara. Nisam se brinula.
Čak ni na sekundu. Previše sam uživala.
Tek kad samo bili na Državnoj cesti 84 idući prema zapadu i kad smo
promašili skretanje udesno na U.S. 441, osjetila sam prvo buđenje straha.
Tada sam shvatila da mu ne znam čak ni ime, a uz sav onaj razgovor i pitanja
koje me je pitao ispred trgovine 7-Eleven, nikad me nije pitao za moje.
Iznenada mi se to učinilo jako čudnim.
Nagnula sam se naprijed kako bi mu moja usta bila blizu uha i viknula,
“Hej, ovo je jako dugačak okolni put. Moram uskoro biti kod kuće ili će se
moji roditelji zabrinuti.”
Nikad nije pokazao da me je čuo.
Naslonila sam se nazad na naslon na motoru. Ne paničari, ne paničari, ne
paničari. Moja torba je još uvijek bila na mojim leđima, i mogla sam osjetiti
kako se knjige iz knjižnice ukopavaju u mene kroz tanku tkaninu. Tada sam
prvi put primijetila njegovu jaknu.

~ 11 ~
 Naš svet knjiga

Na njoj je bila lubanja s zlokobnim osmijehom i nešto što se činilo kao

nekakvi rogovi. Gola žena, nekako ukusno prekrivena, bila je zavodljivo
položena preko vrha lubanje. Imala je tamno smeđu kosu sa šiškama i
velikim smeđim očima. Kad sam pobliže pogledala, vidjela sam da nosi
smeđu ogrlicu uz vrat. Podigla sam ruku do svog vrata. Izgledala je baš kao
moja. Prije no što sam mogla promišljati o čudnoj podudarnosti, pogledala
sam niže. Na moj užas, primijetila sam ime uvezeno ispod morbidnog
dizajna.
Sotonska vojska.

~ 12 ~
 Naš svet knjiga

Uskoro ću saznati da nisam bila ništa više od poklona zahvale nakon

dugog rituala inicijacije.
Sjedila sam na klimavoj vrtnoj stolici i promatrala svoju okolinu. Stisnula
sam svoju torbu na moja prsa dok su mi se oči pokušavale priviknuti na
prigušeno osvjetljenje. Bila je tu logorska vatra i zbrkani krug ljudi koji su je
okruživali. Ne mogu se sjetiti sada da li im nisam mogla razabrati lica na
slabom svjetlu ili sam bila previše uplašena da ih primijetim. Znala sam gdje
sam, ali nisam baš bila sigurna što da učinim u vezi s tim. Počela sam se
moliti čim sam shvatila ozbiljnost svoje nevolje. Trebala sam iskoristiti svoju
priliku kada je bilo više ljudi i automobila okolo. Trebala sam riskirati
skočivši s motora u vožnji. Bilo bi bolje od onoga s čim sam sada bila suočena.
Sjećam se da sam se počela fizički tresti kad me stvarnost pogodila, dok
smo išli na zapad Državnom cestom 84.
Danas je cesta 84 nadograđena i modernizirana, ali 1975. je bila
nerazvijena dvosmjerna cesta. Danas ide paralelno s super autocestom I-595,
koja vodi od Evergladesa do plaže za nekoliko minuta, sa svim raznim
objektima između – kućama, školama, trgovačkim cestama i benzinskim
stanicama. 1975-te je to bila autocesta do pakla, poznata po svojim frontalnim
sudarima. Imala je malo do skoro nimalo skretanja, osim male gostionice
zvane “Kod Petea”.
Kad smo prošli “Kod Petea” osjetila sam mučninu kako mi se diže u
želucu. Znala sam da nema ništa iza njega osim ulaza u autocestu koja je
smrtna zamka zvana Ulica Aligatora koja je povezivala dvije obale Floride.
Mislila sam da je tamo negdje indijanski rezervat Miccosukee, ali nisam
imala pojma gdje.
Mračilo se i nije bilo drugih farova na vidiku. Oko deset minuta nakon
što smo prošli “Kod Petea”, usporili smo i skrenuli smo na prašnjavu cestu.
Primijetila sam prigušena svjetla po prvi put. Samo malo dalje od ceste, jedva
vidljiv zbog naraslog grmlja, bio je stari motel.
Bio je to jedan od onih malih motela s petnaest do dvadeset soba, sa
starim prozorima sa žaluzinama. Imao je neosvijetljen natpis koji ga je
identificirao kao Mote Glades l. Nadala sam se da možda još uvijek radi.
Motel koji radi bi mogla biti dobra stvar. Netko bi ga morao voditi. To bi mi

~ 13 ~
 Naš svet knjiga

moglo dati priliku da objasnim da sam pogriješila i zamoliti da iskoristim

njihov telefon.
Pretpostavljam da je originalno bio izgrađen s namjerom da putnicima
pruži mjesto gdje mogu stati usred ničega, ali iz kojeg god razloga bilo, nije
mogao i dalje raditi. Dok smo ulazili na izlizano parkiralište puno rupa,
vidjela sam stare benzinske pumpe na desnoj strani. Bilo je očito da više nisu
u uporabi. Nekoliko soba je imalo upaljena svjetla, ali ono što je izgledalo kao
ured nije pokazivalo nikakve znakove života.
Dok smo prolazili pokraj starih benzinskih pumpi pogledala sam u lijevo
i primijetila grupu ljudi između motela i nas. Sjedili su okolo logorske vatre
koja se gasila između zahrđalih starih ljuljački, tobogana i zastarjelog
vrtuljka. Izgledalo je kao područje za piknik i igru koje je vidjelo i bolje dane.
Druga strana igrališta je izgledala kao bazen. Nisam mogla točno odrediti,
ali pomislila sam kako izgleda da nema vode u njemu.
Skrenuli smo u lijevo i primijetila sam oko šest ili sedam motora
raspoređenih ispred soba. Stao je pokraj jednog i ugasio motor. Tada sam ih
čula.
Bila je to kombinacija smijeha, psovki i nečega što je zvučalo kao da se
dvije žene svađaju. Pomislila sam da sam čula Steppenwolfovu “Magic
carpet ride” kako dolazi odnekuda.
Ustao je i rekao, “Silazi.”
Stala sam na uporište i prebacila nogu preko. Noge su mi gotovo odmah
poklekle, vjerojatno zbog kombinacije vožnje i straha, ali sam se pribrala.
Namjestila sam svoj ruksak i uspravila se. Zaključila sam da je najbolji način
da se nosim s ovim, s pouzdanjem. Bila sam nasmrt preplašena, ali prokleta
bila ako to pokažem. On je spustio nožicu i sišao s motora.
“Pa, koliko dugo će proći prije no što ćeš me moći odvesti nazad?” upitala
sam. Zvučala sam malo preživahno čak i za moje uši.
Nije odgovorio. Gledao je ravno pred sebe i dobacio mi osmijeh koji je
nastao iz čistog zla. Da li je to osmijeh koji sam vidjela pred trgovinom 7-
Eleven? Nisam se mogla sjetiti. Kako ga onda nisam primijetila? Spoznaja
moje situacije me pogodila kao olovni metak.
Prisjetila sam se kako je jednom, kad Delia i Vince nisu bili kod kuće,
jedan od njegovih prijatelja svratio. Uvjerio me da ga pustim u kuću kako bi
telefonirao.
“Možeš mi vjerovati, dušo. Ja sam prijatelj s Vinnyem, tvojim očuhom.”

~ 14 ~
 Naš svet knjiga

To mi je trebao biti znak. Nitko Vincea ne zove nadimkom Vinny. Skinula

sam lanac s vrata i dok sam ga vodila prema kuhinji, gdje nam je bio jedini
telefon pričvršćen na zid, zgrabio me je za kosu odzada i bacio me poderani
linoleum na podu. Tada sam spoznala pravi strah. Osjetila sam kako mi se
vrelina penje uz kralježnicu.
Prije no što se bilo što moglo dogoditi, čulo se glasno lupanje na ulaznim
vratima. Bio je to naš susjed, Guido. To mu je bilo pravo ime. Pa, to je bilo
ime koje nam je rekao. Vince je bio uvjeren da je Guido bio neki mafijaš iz
programa za zaštitu svjedoka. Uopće se nije uklapao u naše susjedstvo. Bio
je pravi nasilnik, a sada je glasno prigovarao da mu se Vinceov prijatelj
parkirao na njegovu tratinu.
To je ono što je Guido radio. Sjedio bi na svom trijemu i čekao da netko
nešto krivo napravi, kako bi se mogao ubaciti. Naravno, nije mi se sviđao
Guido, ali u tom trenutku, njegov dugački jezik i teški njujorški naglasak, bili
su glazba za moje uši.
Tajanstveni muškarac, koji nikada nije rekao svoje ime, me okrenuo na
leđa i sjeo mi na trbuh s jednom rukom preko mojih usta, a drugom mi držeći
obje ruke iznad moje glave. Vikao je Guidu da ode i da će maknuti svoj
kamionet kad mu se prokleto bude dalo. Tek kad je Guido zaprijetio da će
nazvati policiju, čovjek je pustio moje ruke i skočio s mene u jednom brzom
pokretu.
Rekao mi je da ako ikad ikome kažem što se dogodilo da će se vratiti i
završiti ono što je započeo. Rekla sam mu da će to biti samo naša tajna.
Nikome ne bih rekla niti riječ. Nisam povrijeđena. Nema štete. Nikada ne bih
rekla. Mogao mi je vjerovati.
Rekla sam. Čim su Delia i Vince stigli kući rekla sam, a oni su nazvali
policiju. Kad sam ga opisala, a Guido opisao njegov kamionet, Vince je znao
tko je on. Neki ološ, lutalica zvan Johnny Tillman, koji se počeo visiti u
lokalnom okupljalištu mojih roditelja, Smittyevom baru na Davie
Boulevardu. Nije bio Vinceov prijatelj, ali je dovoljno puta razgovarao s njim
da mu sazna ime. Kako je saznao za mene, nisam imala pojma. Nikad ga prije
nisam vidjela, ali je on možda vidio mene. Kad se nisam mogla povesti s
mojim roditeljima, ponekad bih hodala od autobusne stanice do Smittya
kako bih sačekala Deliju ili Vincea da me povezu kući. Moglo se računati na
to da će svratiti na pivo većinu dana. Vlasnica je bila stvarno draga gospođa.
Sjedila bih u kutu i pisala svoju zadaću, a ona bi mi dala gazirani sok od
naranče i pomfrit na račun kuće.
~ 15 ~
 Naš svet knjiga

Sada, stojeći usred ničega, dok je Steppenwolf svirao i motorist se još

uvijek smiješio zlim osmijehom, bila sam tako paralizirana od straha da se
nisam čak niti mogla sjetiti njenog imena. Ali jedna stvar za koju sam željela
da je mogu zaboraviti je Delijina primjedba nakon tog incidenta: “Kako netko
pametan kao ti može napraviti nešto tako apsurdno glupo?”
Tada sam se pokušala izvući iz toga opravdavajući se: “Ali, Delia, on je
poznavao Vincea.” Čak sam pokušala i samu sebe uvjeriti da mi se taj čovjek
činio poznatim. Ali to je bila laž. Ona je bila u pravu. Bila je to najgluplja stvar
koju sam ikada napravila.
Do prije sat vremena.
Sada, sve o čemu sam mogla razmišljati je bilo, “Sad si sama, djevojčice.
Nema Guida ovdje ovaj put.”
Motorist me je grubo zgrabio i povukao me naprijed. “Hajde, vrijeme je
da upoznaš svoju novu obitelj.”
Obitelj? Bila sam previše šokirana da bih pokušala dešifrirati tu
primjedbu. Hodali smo prema grupi ljudi koji su sjedili oko logorske vatre,
ranija buka je polako bljedila. Dok smo prilazili, čula sam dugi, niski zvižduk
i komentare koji su dolazili iz svih smjerova.
“Ooooo, gle što nam je Čudovište doveo.”
“Hej, Čudovište, mislio sam da voliš plavuše i ogromne sise.”
“Ova će donijeti dobru zaradu. Pomoći će pri plaćanju računa.”
Tada je kreštavi ženski glas zasiktao, “Ne znam što si mislio kad si doveo
to smeće ovamo.”
Jako artikulirani muški glas je odgovorio, “Što je bilo, Willow? Bojiš se da
će Grizz biti zainteresiran? Svi znaju da on voli brinete, a prilično sam
siguran da si mu ti dosadila.”
“Fess, jebi se ti, tvoja mama i tvoj tata. Ona je preštrkljava za Grizza i
ružna također.”
Dobro, neka misle da sam štrkljava, ružna. Bilo što što će me izbaviti
odavde.
Hrapavi muški glas je dodao, “Ne, nije ona ništa od toga, Willow. Ali, ne
brini dušo. Ti i Grizz ste zajedno sada već dvije godine. Nikad nije izdržao
tako dugo s jednom ženom. Pretpostavljam da je to između vas zaista
ljubav.”
To je izgleda umirilo Willow. Izmjene riječi su bile toliko brze, a logorska
vatra toliko prigušena da nisam mogla spojiti lice s glasom. Moj otmičar me
grubo posjeo na izgrebanu vrtnu stolicu unutar društva, onda sjeo na jedan
~ 16 ~
 Naš svet knjiga

pokraj mene. Nagnula sam se naprijed, skinula svoj ruksak i stavila ga u

krilo. Shvatila sam da ne nosim svoj pončo i najapsurdnija stvar mi je pala na
pamet, da je bar moj pončo na sigurnom u knjižnici. Omotala sam ruke oko
moje torbe i počela razgledavati okolo, procjenjujući moju okolinu.
Tada je moj tamničar progovorio. “Gdje je Grizz?”
Čudovište. Mislim da ga je tako netko nazvao. Čudovište. Bože, pomozi
mi.
“Ovdje je negdje. Samo je otišao unutra obaviti poziv, mislim,” netko je
odgovorio.
“Zašto? Što će ti Grizz?” prasnula je Willow.
Čudovište se nagnuo naprijed u svojoj stolici kao da želi naglasiti svoju
poantu. “Pa, kučko,” ispljunuo je, “želim iskazati Grizzu svoju zahvalnost
što mi je dopustio da budem član. Znaš, kao, dar iz zahvalnosti. A ovo ovdje
je to,” rekao je, mahnuvši rukom ispred mog lica.
Osjećala sam se kao nagrada na nekom neukusnom kvizu, a Čudovište je
bio maneken koji je pokazivao robu. Naravno, nisam mogla biti dalje od
pozornice negdje u Kaliforniji nego što sam bila u tom trenutku.
“To je što? Ona?” izderala se Willow.
Oči su mi se donekle privikle na prigušeno svjetlo i konačno sam vidjela
izvor iritantno kreštavog glasa. Willow je izabrala taj trenutak da ustane i
pokaže na mene, logorska vatra ju je osvjetljavala. Bila je niska. Nisam mogla
procijeniti njene godine, ali je vjerojatno bila mlađa nego što je izgledala.
Imala je mišje plavu kosu koja je mlitavo visila oko njenog lica. Nije bilo ništa
posebno u vezi njenog lica, iako sam pomislila da je možda bila jako lijepa
nekada. Imala je razmrljanu tamnu šminku ispod svakog oka. Obrve su joj
bile jako tanke i previše izvijene, što joj je davalo zlokobni izgled. No,
vjerojatno nije trebala izražene obrve da bi joj dale taj izgled. Težak život, koji
je vjerojatno uključivao uporabu nekih teških droga, ju je postarao. Čak i na
prigušenom svjetlu mogla sam vidjeti tragove neznatnih ožiljaka od akni, a
njene jagodične kosti su bile skoro izbočene. Isticale su se u oštrom kontrastu
prema praznini onoga što su nekad vjerojatno bili puni obrazi. Nosila je uski
ljubičasti top i poderane traperice koje su stajale na njenim koščatim
kukovima. I ona je mene nazivala štrkljavom? Imala je asortiman prljavih
pletenih narukvica i onih od nanizanih kuglica na objema rukama. Skoro
svaki dio njene kože koji je bio izložen, je bio prekriven tetovažama, osim lica
i šaka. Pogledala sam dolje i vidjela da ne nosi nikakve cipele. Stopala i nožni
prsti su joj bili jako prljavi.
~ 17 ~
 Naš svet knjiga

To je bila Grizzova žena? Tko god da je bio taj Grizz, pitala sam se da li
se on pali na prljava stopala.
“Da, ona, Willow. Vidio sam je kako sjedi kod trgovine 7-Eleven i
pomislio da izgleda kao djevojka na našoj jakni. Tada sam vidio prokletu
ogrlicu i znao sam da je moram dovesti Grizzu. Imaš li problem u vezi s tim?”
“Prokleto si u pravu da imam. On je neće htjeti i ti i tvoje glupo dupe ste
trebali znati bolje nego da je dovedeš ovamo.”
“Pa, zašto ne prepustimo Grizzu da odluči.”
“Prepustimo da Grizz odluči što?”
Bila sam toliko zauzeta gledajući izmjenu riječi između Willow i
Čudovišta, da nisam primijetila kako dolazi krupni muškarac. Preplašena,
okrenula sam glavu u lijevo, te mi je u razini očiju bio patentni zatvarač na
plavim trapericama. Polako sam podigla pogled i moj dah mi je zapravo
zapeo u grlu.
Mislila sam da su Čudovište i njegov zli osmijeh nešto čega se treba bojati.
Čovjek koji je stajao pokraj mene nije bio samo velik i impresivnog izgleda,
već sam mogla osjetiti njegovu sirovu energiju i agresiju kako isijava iz njega
kao iz svjetionika. To je bila osoba od autoriteta. To je bila osoba s kojom se
nisi zezao.
To je bio Grizz.
On je bio razlog iz kojeg sam bila oteta, a ja sam se bojala da sada
pripadam njemu.
U tom trenutku moj um se raspršio u milijun pravaca. Sjećam se da sam
čula komadiće razgovora o tome zašto sam ondje. Navodno, Čudovište, koji
je bio najnoviji član ovog društva ili bande, ili što god da su bili, upravo je
završio ritual inicijacije. Ovaj zadnji dio nije bio potreban, a iz onoga što sam
kasnije saznala, rijetko, ako ikad, se izvršavao: Oteti nekoga da bude
predstavljen vođi kao dar iz zahvalnosti da radi s njim što god poželi.
To sam bila ja. Dar iz zahvalnosti. Sada, kada razmišljam o tome, kožna
jakna Čudovišta je izgledala potpuno nova. Nije mogao biti član ovog
društva jako dugo.
Upravo tada su mi oči stigle do Grizzovih, a on je gledao dolje u mene.
Nisam mu mogla pročitati izraz lica. Nije bio zgodan na klasični način, ali
nije bio ni ružan. Bio je grub, čvrst. Čak i u polutami mogla sam vidjeti da
ima prodorne oči. Nosio je majicu kojoj su rukavi bili otrgnuti. Bio je mišićav
i prekriven tetovažama. Njegova kosa je izgledala prljavo plava ili možda
svijetlo smeđa, malo duža i raščupana. Nisam mogla pogoditi njegove
~ 18 ~
 Naš svet knjiga

godine. Za nekoga s tolikim autoritetom, činilo se da bi trebao biti stariji no

što izgleda. Ali nisam mogla procijeniti.
Prigušeno svjetlo i moj vlastiti strah je uzrokovao da sav razum i bistrina
napuste moj mozak. Iznenada nisam mogla misliti niti osjećati. Bila sam
otupjela.
Nije se smiješio. Nije se mrštio. Samo je neprestano zurio dolje u mene s
tim svojim očima. Willowin glas je razbio čaroliju.
“Ovaj glupi seronja misli da ćeš htjeti ovo malo štrkljavo govno, Grizz.
Rekla sam mu da je nećeš htjeti. Zar ne, dušo? Ne želiš je, zar ne? Ovi je dečki
mogu imati, ha? Ako je ona poklon za tebe, možeš raditi s njom što god želiš,
kao dati je drugima. Zar ne, dušo? A on bi trebao znati bolje nego da dovede
nekoga ovamo. Razbit ćeš ga, zar ne, dušo?”
Tada je pogledao gore i zurio u Willow bez riječi. Mogla sam joj vidjeti
lice i imalo je molećiv izgled. Nije skidala oči s njega. Samo je zurila s tim
pogledom nekoga tko zna da je upravo izgubio.
Tada je okrenula svoj bijes prema meni. Nasrnula je na mene ispruženih
ruku. Ciljala je moj vrat.
Prije no što je došla do mene, Grizz ju je zgrabio za grlo i odigao je od
zemlje jednom rukom. Imao ju je u stisku, a ona se ritala nogama. Obje ruke
su joj bile omotane oko njegove jedne ruke i pokušavala mu olabaviti prste.
Zvuci grgljanja su dolazili iz njenog grla. Bez riječi, bacio ju je, a ona je pala
na klimavu vrtnu stolicu, koja se slomila pod njom.
Lik je ustao iz društva i otišao do nje. Prepoznala sam hrapavi glas od
ranije.
“Bit će sve u redu Willow, dušo. Igrat će se s njom nekoliko dana i vratit
će se u tvoj krevet prije no što vikend završi.” Čovjek joj je pokušao pomoći
da ustane, ali ona ga je otresla.
“Začepi, dovraga, Froggy,” obrecnula se Willow. “Ništa ti ne znaš.
Trebala bih se bolje osjećati znajući da moj muškarac spava s tim komadom
bijelog smeća? Samo me ostavi na miru. Prestani me dirati! Mogu sama
ustati.”
Ustala je i otresla se. Podigla je nos visoko kao kraljica i krenula prema
motelu.
“Bit ću u našoj sobi, Grizz dragi, čekat ću te, dušo. Samo dođi kući kad
budeš gotov i ja ću ti pokazati kakav je to osjećaj kad imaš pravu ženu ispod
sebe.”

~ 19 ~
 Naš svet knjiga

Gledala sam je kako ide prema motelu, otvara jedna od vrata i ulazi
unutra. Pogledala sam opet gore, a on je zurio dolje u mene. Bez da je skinuo
pogled s mene, rekao je, “Moe, odvedi je u broj četiri. Smjesti je unutra.
Ostani s njom.”
Da odvede koga? Mene?
Sitna osoba je ustala sa tla. Sjedila je blizu vatre i zurila u nju tijekom cijele
scene. Isprva sam mislila da je dječak. Sjećam se da sam pomislila da ovdje
ima i djece, pa da ne može biti jako loše. Sada je ta nada nestala. Imala je
kratku potpuno crnu kosu. Nosila je majicu s natpisom Black Sabbath, crne
traperice i vojničke čizme. Dok je ustajala i hodala prema nama, mogla sam
vidjeti da joj je lice dotjerano crnom šminkom na očima do ekstrema.
Vjerojatno je imala lijepo lice pod svom tom bojom. Kad sam odrasla, vidjela
sam mlade djevojke da nose takvu šminku tijekom Goth ludila, a mislim da
nijedna nije bila ni blizu Moe. Originalnoj Goth djevojci.
Bez riječi krenula je prema meni i samo stajala tamo. Nije me pogledala u
oči, već je gledala u tlo. Pogledala sam u desno gdje je Čudovište sjedio. Nije
me čak ni pogledao. Negdje tijekom posljednjih deset minuta (ili je prošao
sat vremena?) nabavio je pivo i sjedio je tamo zabačene glave, gutajući ga.
Njemu s desna je bio čovjek zvan Froggy, onaj koji je pokušao pomoći
Willow. Gledao je dolje u slomljenu vrtnu stolicu. Možda ju je pokušavao
popraviti. Ne sjećam se nikog drugog, iako znam da su svi bili tamo te noći.
Sjedeći oko logorske vatre, gledajući, čekajući, izvršavajući.
Ustala sam i Moe je polako išla prema motelu. Prigrlila sam svoju torbu
na prsa i gledala ravno naprijed dok sam je pratila. Bez okretanja znala sam
sa sigurnošću da će me te očaravajuće oči gledati dok ne budem iza
zatvorenih vrata sobe broj četiri.

~ 20 ~
 Naš svet knjiga

Pratila sam Moe dok je prilazila sobi s blijedim brojem četiri na vratima.
Tu je bio bučni klimatski uređaj koji je ispuštao zvukove slične ljudskom
kašljanju i pucketanju. Bar će unutra biti hladnije. Nisam to shvaćala, ali
pojest će me komarci.
Kad smo prišle vratima, primijetila sam dva ogromna crna psa po prvi
put. Ležali su na stazi, svaki s jedne strane vrata, te su upitno podigli svoje
glave kad smo prošli pokraj njih. Kad su utvrdili da im nisam prijetnja, vratili
su se svom drijemanju. Tada to nisam znala, ali ta dva stvorenja će postati
moji tamničari i na kraju moji zaštitnici. Bili su to veliki crni Rotvajleri zvani
Damien i Lucifer.
Imala sam zamisao kako će izgledati unutrašnjost sobe četiri, ali nisam
mogla više pogriješiti. Bilo je kao da sam ušla u drugi svijet. Tamo gdje bi
trebao biti rasklimani stari krevet, izlizani tepih, drveni namještaj i miris
raspadanja, umjesto toga sam pronašla potpuno moderni životni prostor.
Izgledalo je kao dvije sobe odvojene malom kuhinjom. Bilo je čisto, hladno i
ukusno namješteno. Je li ovo bio nekakav san?
Očito, dvije sobe, možda čak i tri, su bile preuređene da ponude svojim
stanovniku nekakav minimum ugodnosti. Nisam morala pogađati tko je bio
taj stanovnik.
Moja prva pomisao je bila naći telefon. Ali, mora da je Moe pročitala moje
misli. Obje smo spazile telefon na kuhinjskom šanku i istovremeno pogledale
jedna drugu. Samo je polako odmahnula glavom. Odmjerila sam je. Bila je
mala. Ja sama također nisam bila jako velika, ali sam bila jaka i prilično
sigurna da bih je mogla srediti ako bih morala. Sačuvat ću to za kasnije,
ukoliko bude trebalo. Pokušala sam se zbližiti s njom. Udobrovoljiti je.
Navesti je da se sažali na mene. Da mi poželi pomoći.
“Vau, zaista je lijepo ovdje. Jesu li sve sobe ovako lijepe?”
Nije mi odgovorila, ali me pogledala pogledom koji je govorio “Da li se
šališ?”
Sjedila sam na rubu male sofe. Ona je sjedila na rubu prevelikog
naslonjača i samo zurila u mene.
“Znači, ti bi me trebala smjestiti? Što to zapravo uključuje?”

~ 21 ~
 Naš svet knjiga

Bez odgovora. Ustala je i otišla do malog kuhinjskog područja. Otvorila

je hladnjak i izvadila limenku gaziranog pića. Otvorila je vrh, prišla mi i
pružila mi je. Zahvalila sam joj i stavila je na mali stolić bez da sam otpila
gutljaj. S druge strane, usta su mi bila suha kao pustinja. Gutljaj bi vjerojatno
bio ukusan. Pa sam pijuckala moje piće.
Valjda je primijetila da se češem zbog uboda komaraca jer je opet ustala i
prošla kroz kuhinju u ono za što sam pretpostavila da je spavaća soba s
kupaonicom. Brzo se vratila i bez riječi mi dala bočicu antiseptika i kuglicu
vate. Kimnula je prema mojoj ruci, te sam shvatila da mi pokušava ponuditi
malo ugode za moje ugrize. Moja trenutna pomisao je bila, “Ok, znači nije
užasna osoba. Jedino bi ljubazna osoba bila zabrinuta zbog neke gluposti kao
što su ugrizi komaraca.” Mislim da mi nikad nije palo na pamet da je ljubazna
jer da nije, skupo bi to platila.
Nastavila sam čavrljati dok sam prelazila preko ugriza pamukom
namočenim medicinskim alkoholom. Moe je i dalje odbijala odgovarati mi,
bez obzira koliko se ja trudila uključiti je u razgovor. Nikad nisam vidjela da
je netko tako odan svom vođi. Mora da je postojalo neko nepisano pravilo o
prijateljstvu sa zatočenicima.
O čovječe, prije nisam ni pomislila na tu riječ, ali to je upravo ono što sam
bila. Zatočenica. Drže me protiv moje volje. Morala sam doći do tog telefona.
Imala sam plan. Ne dobar plan, ali ako se budem ponašala dovoljno ležerno,
mogao bi i uspjeti. Tko zna? Možda nisam zapravo zatočenica, objašnjavala
sam si. Možda pretjerujem. Ovo nije stvarno. Ovo je nešto što se može vidjeti
u filmovima.
Pila sam svoje gazirano piće. Kad je limenka bila skoro prazna, ležerno
sam ustala i rekla, “Gotovo, hvala. Je li kanta za smeće u kuhinji?” Ne
čekajući njen odgovor krenula sam prema malom području pretvarajući se
da tražim smeće. Prišla sam sudoperu i počela izlijevati ono gaziranog pića
što je ostalo u limenci. Svojom lijevom rukom sam ležerno posegla do
telefona na šanku. Prije no što sam mogla podići slušalicu, osjetila sam je iza
sebe. Stala sam na mjestu. Jednom rukom na slušalici, drugom još uvijek
držeći limenku soka iznad sudopera. Sićušna, tiha, mala Moe je držala nož
pod mojim vratom.
“Vau, Moe, nema potrebe za tim. Samo sam htjela obaviti poziv. Reći
mojim roditeljima gdje sam. Bit će zabrinuti i sve to.”
Maknula je nož, a ja sam se okrenula i vidjela da me gleda istim pogledom
kojim me je gledala kad sam je upitala da li su sve sobe ovako lijepe. Ne, mala
~ 22 ~
 Naš svet knjiga

skromna Moe, nije bila budala. Bila je mala i bila je tiha, ali me je pročitala.
Kvragu, možda je bila na mom mjestu prije nekoliko godina. Nisam znala.
Izmucala sam ispriku. “Samo se bojim. Ne znam što će mi se dogoditi. Da
li ti znaš? Zašto mi ništa ne želiš reći? Ako bi mi samo mogla reći što se
događa ili što mogu očekivati, mislim da bih se bolje nosila s tim.”
Bila je niža od mene, ali smo stajale tako blizu da sam joj mogla jako dobro
vidjeti lice. Imala je lijepe oči, čak i sa svom tom šminkom, a mogla sam
odrediti i da ima prekrasnu kožu. Još nisam vidjela da se smiješi, pa nisam
mogla komentirati njene zube.
Nije pokazala nikakve emocije dok je zurila nazad u mene. Bila sam
izgubljena. Bila sam sama. Ovo mala potencijalna prijateljica mi nije bila
prijateljica. Ona je obavljala svoj posao.
Malo je otvorila usta, kao da će nešto reći. Konačno, možda odgovor. Riječ
utjehe. Bilo što.
Tada sam primijetila da Moe nije imala jezik.

~ 23 ~
 Naš svet knjiga

Po prvi put u mom životu, promucala sam riječ koja nikad nije prešla
preko mojih usana: “Mama.” Htjela sam svoju mamu.
Rođena sam na Valentinovo 1960. godine. Moja majka mi je dala ime
Guinevere Love Lemon1. Da, to mi je pravo ime. Kako biste shvatili kako sam
dobila takvo ime morali bi shvatiti moju beznadno romantičnu, hipi majku,
Deliju. A prije no što pomislite na to da je osuđujete što mi je dala takvo
smiješno ime, znajte da je moje ime ono što je konačno dovelo do pada
Sotonske vojske.
Delia Lemon je zatrudnjela sa mnom dok je živjela u komuni i nikada se
nije ni trudila da identificira mog oca. Upoznala je mog očuha, Vincea, na
protestu protiv rata kad mi je bilo otprilike šest godina, a vjenčali su se tri
godine kasnije na Woodstocku. O, da, bila sam na Woodstocku. Kažem da
su se vjenčali, ali ne znam da li je to bilo po zakonu. Ona je nastavila koristiti
svoje prezime, Lemon.
Bila je previše cool da bi bila mama, pa dok sam odrastala zvala sam je
Delia. Delia Lemon, je bila poseban lik. Volim je uspoređivati s majkom iz
pjesme od Jeannie C. Riley, “Roditeljski sastanak u Harper Valleyju.” Znate
tu pjesmu – odbor roditelja šalje poruku kući majci djevojčice, govoreći joj da
se protive načinu na koji odgaja svoju kćer. Ta mama ode na slijedeći
roditeljski sastanak i praktički svima ispraši dupe.
Problem s tom usporedbom je u tome što mislim da je mama iz te pjesme
više marila za svoju kćer i njen ugled nego što je Delia marila za mene. Delia
nije bila loša osoba. Samo nije marila za pravila. Zaista je nije bilo briga što
ljudi misle. Ona je bila pravo dijete cvijeća. Samo bi se prepustila toku.
Još se sjećam kako je moja učiteljica u prvom razredu bila užasnuta kad
je otkrila da svoju majku ne zovem “mama.” Zvala sam je imenom. Oduvijek.
Sjećam se da sam pitala Deliju što je to mama, jer su svi moji prijatelji imali
mame, a ona je to otresla smijehom objašnjavajući da ona ne vjeruje u etikete.
Bila sam premlada da shvatim što to znači.
Delia je radila u trgovini zdrave hrane prije no što su trgovine zdravom
hranom bile popularne. Uzgajala je vlastito bilje i svoju vlastitu travu.
Prihvaćala je životinje lutalice. Nikada nije nosila grudnjak, a garderoba joj

1
Guinevere Ljubav Limun u doslovnom prijevodu
~ 24 ~
 Naš svet knjiga

se sastojala od topića, uskih majici i dugih, širokih suknji s rastezljivim

pojasom. Išla bi bosa što je češće mogla. Imala je prljavo plavu kosu
razdijeljenu po sredini, koju je uvijek nosila u dvije pletenice koje su joj skoro
dopirale do struka.
Brinula se da sam sita i da uvijek imam čistu odjeću koju sam nosila u
školi. Pa, većinu vremena. Izgužvanu, ali čistu. Dotle je išlo njeno majčinstvo.
Dom nam je bio ispunjen biljkama koje su visile na pletenim vješalicama
domaće izrade. Mirisne svijeće i štapići su uvijek gorjeli. Usprkos radu u
trgovini zdrave hrane, Delia je pušila kutiju cigareta na dan dok je Vince
konačno nije nagovorio da prestane. Prije sam znala paliti svijeće kako bih
prikrila smrad. Kasnije je to postala navika s kojom sam nastavila dugo
nakon što je prestala.
Vince je dostavnim vozilom razvozio pivo. Imao je isti posao otkad se
sjećam. Bio je dobar tip. Ne mogu reći ništa loše o Vinceu.
Delia i Vince me nikada nisu tukli niti me zlostavljali. Ne sjećam se da su
ikad vikali na mene ili me kažnjavali. Samo im nije bilo dovoljno stalo. Nisam
bila voljena niti njegovana emocionalno.
Pretpostavljam da su me uglavnom ignorirali. Nemam sjećanja da su mi
Delia i Vince pomagali oko zadaće. Ne sjećam se da su ikada išli na školske
priredbe ili da su volontirali u dobrotvornim prikupljanjima. Sjećam se da
sam se uvijek brinula sama za sebe, čak i u vrlo mladoj dobi. Još se sjećam
kako stojim na kuhinjskoj stolici kako bih mogla doseći peć, kako bih
prokuhala vodu za makarone sa sirom. To mi je bilo omiljeno za napraviti.
Nažalost imala sam premalo obroka istog tipa, i do dana današnjeg ne mogu
podnijeti makarone sa sirom, juhu od rajčice, niti bilo kakvu vrstu mješavine
pića s okusom trešnje.
Usput, Vince i Delia su bili ozbiljni alkoholičari. Hvala Bogu što nisu bili
zločesti pijanci. Čekati ih u Smittyjevom baru poslije škole mi se u to vrijeme
činilo normalnim. Bila je to rutina. To je bilo onda kad je Fort Lauderdale
izgledao manji, a ljudi su se međusobno poznavali. Tu sam odrasla. U Fort
Lauderdale, u Floridi.
Kad sam bila u osnovnoj školi, bila sam ono što ljudi nazivaju dijete bez
nadzora. Išla bih doma pješice svaki dan iz osnovne škole Parkland. Ušla bih
u kuću i zaključala vrata za sobom. Delia nije čak ni zahtijevala telefonski
poziv od mene da joj javim da sam sretno stigla kući.
Bila sam samotnjak, ali nikada usamljena i bila sam odličan učenik.
Ukopala sam se u knjige. Pokazivala sam pravi talent za rad s brojevima.
~ 25 ~
 Naš svet knjiga

Voljela sam brojeve. Još uvijek volim brojeve. Volim kako nikad ne lažu.
Uvijek pristaju. Uvijek postoji konstanta.
Do vremena kad sam bila trinaest godina potpuno sam preuzela na sebe
obiteljske financije. Vjerovali ili ne, i Delia i Vince bi podigli svoju plaću,
zadržali koliko su htjeli, te meni dali ostatak. Vozila bih svoj žuti bicikl s deset
brzina do lokalne banke svaki tjedan da završim uplatu. Platila sam sve
račune, krivotvorila Delijin potpis na čekovima. Uživala sam u osjećaju da
sam sastavni dio nečega. Voljela sam se igrati glavnog financijskog
službenika za našu malu obitelj.
Također sam se osjećala stvarno važnom kad bi me Vince upitao, “Hej,
Gwinny, moje su čizme iznošene. Misliš da mi možeš dati dvadeset za nove?
Imat ćeš za račune?”
Bila je to mala moć, ali je bila bolje nego ništa, a činjenica da sam
upravljala obiteljskim budžetom mi je davala pouzdanje i osjećaj važnosti.
Bila sam bitna svojoj obitelji. Nikad se prije nisam tako osjećala.
Bila sam Gwinny kad su pili, što je bilo većinu vremena. Ali do vremena
kad sam bila deset godina počela sam inzistirati da me umjesto Gwinny,
zovu Ginny. Smatrala sam da je Gwinny prikladnije ime za jednu od mačića
lutalica koje je Delia udomila. Bilo je to dječje ime i nije mi se sviđalo.
S vremenom, Ginny se skratilo na Gin. Da, Gin, kao alkoholno piće. Neke
stvari su jednostavno prava ironija, zar ne?

~ 26 ~
 Naš svet knjiga

Moe se nasmiješila. Nisam mogla odrediti da li je zabavljena što sam

primijetila da nema jezik, ili se sramila toga. Tada su se vrata otvorila, a
čovjek kojeg su zvali Grizz je ušao unutra.
Prvi instinkt mi je bio da ga bombardiram pitanjima. Ali nešto me je
obuzdalo. Nisam imala iskustva s muškarcima, ali moj unutrašnji glas mi je
govorio da držim usta zatvorena. Pitala sam se da li je to zašto Moe nije imala
jezik; da li je rekla nešto krivo i bio joj je odrezan, ili je takva rođena? Da mi
život ovisi o tome, nisam se mogla sjetiti da sam ikad čula da je itko rođen
bez jezika.
Bez ijedne riječi, Grizz je odšetao do malog stolića i podigao moj ruksak.
Okrenuo ga je naopako i ispraznio ga na sofu. Teške knjige iz knjižnice su
sletjele na vrh svega ostalog, pa ih je bacio u stranu i podigao moje
kontracepcijske tablete. I njih je bacio u stranu, također. Tada je prešao
rukom po ostatku sadržaja. Kad su mu prsti prešli preko jednog od dva
tampona, rekla sam neprirodno visokim glasom, “Imam mjesečnicu. A na
piluli sam samo zato što dobijem jake grčeve. Nisu zbog kontrole rađanja.”
Eto. Otkrila sam nekoliko stvari, ali iskreno, nisam bila sigurna da li će to
poboljšati ili pogoršati moju situaciju. Tko bi htio silovati djevojku koja ima
mjesečnicu? Nisam imala nikakvu ideju o tome što motivira silovatelja. Ili u
ovom slučaju, što bi ga moglo odvratiti. I kao drugo, pokušala sam mu dati
do znanja da sam na piluli samo zbog menstrualnih grčeva. To je bila istina.
Nisam bila seksualno aktivna. Ali, što ako je on i htio djevicu? Nisam imala
pojma kako stvari stoje s njim.
Nije ništa komentirao, ali je podigao moj novčanik. Otvorio ga je i spazio
moju privremenu vozačku dozvolu iz Floride.
“Guinevere Love Lemon?” upitao je sa smiješkom.
“Gin. Zovu me Gin,” odgovorila sam.
Nije me gledao. “Više nikada nećeš koristiti to ime. Je li ti to jasno?
Nikome ne govori svoje ime. Nikada. Je li to jasno?”
Nisam odgovorila, pa mi je dobacio brzi pogled. Kimnula sam potvrdno.
Ali nisam htjela propustiti taj trenutak. Duboko u sebi, bila sam prkosna do
srži. Samo zato što sam igrala na sigurno dok sam bila izvan sebe od straha,

~ 27 ~
 Naš svet knjiga

to nije značilo da sam se pomirila sa svojom nevoljom. Nisam htjela da se

moja prkosna narav pokaže, ali mislim da je.
“Pa, sada Moe zna,” rekla sam sa samo malo prkosa.
Bacio je moj novčanik na hrpu mojih stvari i polako krenuo prema meni.
Nemoj drhtati, nemoj drhtati, nemoj drhtati. Gledaj ga u oči, Gin. Glavu gore. Ne
presmjelo, ali nemoj biti ni slabić.
Stajao mi je tako blizu da sam morala nagnuti glavu unazad kako bih ga
mogla i dalje gledati u oči. Tada sam im primijetila boju; bistru, jarko zelenu,
a bile su još prodornije na svjetlu u motelskoj sobi nego oko logorske vatre.
Podigao je svoju desnu ruku i polako mi pomilovao obraz. Bila sam u šoku.
Iako se nisam ni trznula, bila sam spremna na udarac.
Skoro šapatom je rekao, “A kome će ona reći, ha? Zadnji put kad je
brbljala, platila je to.” Nakon kratke pauze, dodao je, “Ne izgledaš
iznenađeno, djevojko. Već si shvatila zašto Moe ne govori?”
“Jesi li ti to učinio?” uzvratila sam šapatom.
“Da, jesam. Dakle, imaš li još kakvih pitanja u vezi tvog starog imena?”
“Kako ćeš me nazvati?”
“Nikako, za sada.”
Otišao je nazad do hrpe mojih osobnih stvari. Uzeo je moj novčanik s
mojim identifikacijskim dokumentom i četiri dolara u njemu i dobacio ga
Moe.
“Spali ga.”

~ 28 ~
 Naš svet knjiga

Nije trebalo dugo da dobijem novo ime. Iz bande me ionako nisu puno
oslovljavali; kad i jesu, to je obično bila Willow koja me zvala “ružna kučka.”
Međutim, to nije dugo trajalo.
Bila sam tamo samo nekoliko dana i počela prepoznavati neke od njih po
imenu. Jedno poslijepodne, nekoliko nas je sjedilo za jednim okruglim
stolom za piknik, jedući. Pa, ja nisam zapravo jela. Nisam imala teka iz očitih
razloga. Sjedila sam Grizzu s lijeve strane, a Willow mu je bila s desne strane.
Tako je bilo zadnjih nekoliko dana. Uvijek sam bila s Grizzom. Nikada
nisam bila izvan njegova vidokruga, osim kad bih bila u kupaonici. Willow
nije mogla podnijeti što sam stalno s njim i koristila je u potpunosti svaku
priliku da bude blizu njega, također. Spavala bi u njegovoj sobi na podu da
joj je to dozvolio.
Tako smo jeli, a Willow je počela pričati, “Dakle, ružna kučko, kad ćeš-”
Grizz ju je udario stražnjom stranom dlana tako jako da bi poletjela
unazad s klupe da Grunt, koji je bio s njene druge strane, nije ispružio svoju
lijevu ruku kako bi je uhvatio.
Grunt je bio najmlađi u društvu. Čini se da nije puno govorio, a ja nisam
mogla odrediti njegove godine, ali mora da je bio samo malo stariji od mene.
Uvijek sam osjećala kao da me promatra, ali kad bih pogledala u njega nije
gledao u mene.
Willowina ruka je poletjela do njenih usta. Kad ju je odmakla, držala je u
njoj svoj lijevi prednji zub. Krv je tekla iz njenog nosa i usta. Nije to bio ležerni
šamar. Grizzova ruka je bila stisnuta u punu šaku, a udarac je bio dovoljno
snažan da izbije taj zub, a možda da joj i slomi nos. Ako sam mislila da me
Willow prije mrzila, onda je ovo samo uvećalo njenu razinu neprijateljstva.
Nekoliko ostalih se nasmijalo. Moe je samo bezizražajno zurila, ali ja sam
pomislila da sam uhvatila naznaku osmijeha prije no što je spustila svoju
glavu nazad nad svoj tanjur.
Chicky, koja je sjedila nasuprot Willow, je rekla, “Bože, Grizz, sav si se
smekšao, zauzimaš se za svoj 'poklon'? Otkad te briga kako je Willow
naziva?”
Čim je to rekla mogla sam vidjeti kajanje u njenim očima. Ali, Grizz očito
nije reagirao na način kako je mislila da će reagirati, jer nakon nekoliko

~ 29 ~
 Naš svet knjiga

sekundi je izgledalo da je osjetila olakšanje. Prožvakao je svoju hranu do

kraja, te nakon što ju je progutao, ležerno je rekao, “Samo mi je dosadilo
slušati to.”
Willow se trudila da ne zaplače, ali je drhtala. Naglo je ustala i brzo se
borila da se izvuče sa klupe za piknik. Bilo je nezgodno jer je bila između
Grizza i Grunta, pa je morala koraknuti unazad da izađe. Grunt joj je krenuo
pomoći, ali pošto je bila ponosna, samo mu je odmahnula da se odmakne bez
riječi i odmarširala nazad u motel.
Mora da je potražila Froggyja, koji nije bio za stolom za piknik, jer
nekoliko minuta kasnije smo čuli kako se pali motor i vidjeli smo njih dvoje
kako su se polako provezli pokraj nas i izašli na Državnu cestu 84.
Ovo je bilo drugi put da sam vidjela da Grizz zlostavlja Willow. Već sam
znala da ona spava s Grizzom, ili je bar spavala do mog dolaska. Međutim,
ja još nisam morala spavati s njim. Mislim da nitko nije znao za to. Još nisam
mogla pronaći razlog zašto me nije silovao. Doista se doimao kao takav tip.
Možda je čekao da mi prođe moja mjesečnica. Nisam znala. Očito je bio
okrutna osoba nesposoban za puno osjećaja, osim bijesa. Ali, osim njegove
navodne neosjetljivosti za moju situaciju, još nije podigao ruku na mene kako
bi me povrijedio.
Nisam mogla odrediti da li mu je stalo do mišljenja drugih o tome kako
se ponaša prema meni. Vjerojatno im je to bila novost, vidjeti da im se vođa
zauzima za petnaestogodišnju zatočenicu bande. Imala sam dojam da on
pušta da svi vode svoje bitke. Mogli su se međusobno poubijati, a on se
vjerojatno ne bi umiješao niti bi mario.
Vidjela bih njegovu brutalnost nanesenu drugim ljudima tijekom
nadolazećih godina, bez obzira na njihov spol, dob ili fizičke sposobnosti.
Nije bilo bitno. Pitala sam se da li je biti pretučena ili odrezanog jezika, samo
prosječan način kako se on ponaša prema svojim ženama. Kasnije ću shvatiti
da on nikada nije zlostavljao nekoga samo radi zlostavljanja. Nije uživao u
tome. Nije mu činilo zadovoljstvo povrjeđivati ljude, ali činilo se kao da
nikada nije pokazivao nikakvo žaljenje kad bi to učinio. Što se njega tiče,
dobili su što su zaslužili. Znali su posljedice za to što mu se suprotstavljaju,
čak i na najmanji način. U svim godinama koje sam provela s Grizzom, samo
sam jednom čula riječ kajanja od njega.
Njegov stav je bio taj da je tražio poslušnost, bez obzira u čemu je stvar.
Ako nisi slušao, platio si to. Bilo je puno puta tijekom mog vremena s

~ 30 ~
 Naš svet knjiga

Grizzom, kad bih vidjela puno ljudi kako plaćaju na najužasnije načine što
ga nisu poslušali ili samo zato što su radili nešto što se njemu nije sviđalo.
Vidjet ću kako netko plaća već te noći.
Sumrak je bio blizu, pa sam pretpostavila da je netko zapalio vatru u jami,
kao što su i prethodnih nekoliko noći. Tako su zvali to područje gdje sam ih
srela moje prve noći u motelu: Jama.
Bila sam u Grizzovoj sobi i čitala moje knjige iz knjižnice. Trudila sam se
ponašati što je opuštenije moguće zadnjih nekoliko dana. Ali iskreno, samo
sam zurila u stranicu. Moj um je bio u stalnom metežu, pokušavajući smisliti
način kako da pobjegnem.
Po prvi put od mog dolaska, Grizz je zapravo htio da odem iz sobe.
Morao je nešto obaviti. Možda telefonski poziv? Nisam znala.
Odšetao je do vrata, otvorio ih i povikao, “Grunt. Dolazi ovamo.” Stajao
je tamo na otvorenim vratima dok se Grunt nije pojavio. Grizz je kimnuo
prema meni i rekao. “Odvedi je do jame. Doći ću za nekoliko minuta.”
Pogledala sam gore, iznenađeno. To je bilo novo. Zatvorila sam knjigu i
obula sandale. Mrzila sam hodati bosonoga. Što je bilo nekako smiješno
pošto sam odrasla uz majku koja je mrzila nositi cipele.
Sjetila sam se kako noći mogu biti hladne, pa sam upitala, “Mogu li dobiti
jaknu ili tako nešto?”
“Da. Grunt, daj joj svoju jaknu.”
Grunt je skinuo svoju jaknu bez riječi i predao mi je. Obukla sam je i
slijedila ga do jame.
Sjedili smo jedno uz drugo na vrtnim stolicama. Willow i Froggyja nije
nigdje bilo. Nisam vidjela Froggyjev motor dovoljno dobro da bih znala da
li je parkiran zajedno s ostalima. Možda se nisu ni vratili od poslijepodneva.
Moe je sjedila na zemlji ispred vatre baš kao i prve noći kad sam stigla.
Nekoliko ostalih su sjedili na vrtnim stolicama s ispruženim nogama. Svi su
pili pivo.
Grunt je vidio da gledam druge i upitao da li želim pivo. Rekla sam mu
ne, ali možda sam trebala prihvatiti. Vjerojatno bi me opustilo, ali ja sam
mrzila pivo i njegov okus.
Grunt je otišao do hladnjaka, uzeo si pivo i sjeo pokraj mene. Primijetila
sam da se lupio po ruci. Komarci.
“Hvala što si mi dao svoju jaknu,” rekla sam mu.
“Mislio sam da nemam puno izbora.” Nije rekao to na zloban način, samo
kao činjenicu. Počela sam skidati njegovu jaknu, a on je odmah podigao svoju
~ 31 ~
 Naš svet knjiga

ruku i rekao, “Ne, ti je nosi. Bolje ti je da je nosiš kad on izađe, u redu? Možeš
mi je vratiti sutra.”
“Što, misliš da bi te povrijedio kad bih ti vratila tvoju jaknu?”
“Ti si ta koja je tražila jaknu. Samo je nosi. Neće se ljutiti na mene. Ljutit
će se na tebe jer si mu rekla da ti je hladno, a on je sredio da ti ne bude hladno.
Zato kad izađe ovdje, a tebi bude hladno, vjerojatno će se raspizditi.”
“Zašto bi mu uopće bilo stalo do nečeg tako smiješnog?”
Do sada, ostali u jami su prestali sa svojim razgovorima i slušali su našu
izmjenu riječi.
Prije no što je Grunt mogao odgovoriti, glasni motor je prekinuo naš
razgovor. Čudovište. Pitala sam se gdje je bio cijeli dan. Nisam zapravo
marila. Činilo se da ljudi ovdje dolaze i odlaze kako im se svidi. Svi, osim
mene.
Kad se Čudovište parkirao i ugasio motor, razgovor se nastavio. Ali, ja
sam pustila na miru pitanje jakne. Bila sam znatiželjna u vezi nekih
određenih stvari, ali sam također pomislila, što manje znam, to bolje. Željela
sam svoju slobodu. Ako stalno budem ispitivala i znala previše o ovoj maloj
grupi, možda bi to moglo utjecati na odluku na to da li će me pustiti ili ne.
Čudovište je prišao jami i uzeo pivo iz hladnjaka prije no što je sjeo.
Otvorio je vrh limenke i popio veliki gutljaj. Onda, jednom rukom, uzeo je
kutiju cigareta iz svoje jakne i zapalio jednu. Progutao je ostatak svog piva u
manje od trideset sekundi, glasno podrignuo, onda ustao. “Zaboravio sam,
imam još jedan poklon za Grizza. Pa, zapravo za Grizzove pse.”
“Nemaš još neku curu skrivenu negdje na svom motoru, zar ne?” upitao
je netko. Čula se runda smijeha.
Nije odgovorio dok je hodao nazad do mjesta gdje je parkirao svoj motor.
Pobudio je svačiju znatiželju, pa su ga sve oči slijedile. Otvorio je jednu od
svojih bisaga, posegao unutra i nešto izvukao van. Bilo je teško odrediti što
je to, pošto je bio skoro mrak, ali je bilo malo, a on je to nosio u jednoj ruci.
Vratio se do svoje vrtne stolice, a mi još nismo mogli vidjeti što je imao.
Sjeo je dolje i sa cigaretom koja mu je visila iz usta, podigao je nagradu.
Bilo je to sitno crno mače. Mače? Što će Grizzu mače? Tada sam se sjetila
da je rekao da je to za Grizzove pse. Dat će mače psima da ga rastrgaju na
smrt? O, ne. Mislila sam kako to ne bih mogla podnijeti.
Netko, mislim da je to bio Blue, je rekao, “Što će, dovraga, to Grizzu?”

~ 32 ~
 Naš svet knjiga

“Mislio sam da će možda htjeti nahraniti time svoje paklene pse,”

nasmijao se Čudovište. Još je držao mače iza vrata, a jadno malo stvorenje je
samo visilo tamo ne ispustivši ni zvuka.
“Reći ću ti odmah sada, u krivu si. Riješi se toga prije no što dođe ovamo,”
upozorio ga je Blue.
“Zašto bih se htio riješiti savršeno dobre cvileže kutije kao što je ova?”
upitao je Čudovište.
“Što misliš pod cviležom kutijom?” upitao je Grunt.
Ne odgovorivši, prije no što ga je itko mogao zaustaviti, da su to i htjeli,
Čudovište je uzeo zapaljenu cigaretu i pritisnuo je uz bok mačeta. Ono je
zaurlalo od boli i pokušalo se izmigoljiti. On se samo nasmijao.
“Vidiš, cvileža kutija! Kvragu, svi žele saznati da li će mu očna jabučica
cvrčati kao kad pečeš slaninu ili tako nešto?” Još se smijeha čulo od njega.
Nitko se nije pridružio njegovom smijehu na ovaj grozan prizor, ali ja sam
bila preuzrujana da to primijetim. Skočila sam i počela trčati prema sobi.
Grunt mi je bio za petama, ali sam se borila protiv njega.
“Samo me pusti na miru! Pusti me na miru!” vrištala sam svom snagom.
“Vi ste svi bolesni. Nešto ozbiljno nije u redu sa svima vama ako mislite da
je to zabavno.”
Grunt me pokušao zaustaviti da dođem do sobe i govorio je nešto što
nisam čula. Bila sam previše histerična.
Upravo tada su se vrata Grizzove sobe otvorila i on je izašao. “Što se to
dovraga događa vani?”
“Što se događa? Reći ću ti što se događa. Tvoj bolesni prijatelj Čudovište
se pali na mučenje jadne, bespomoćne životinje, to je što se događa. Svi ste vi
bolesni. Ne mogu vjerovati da se to događa. Ne mogu vjerovati da se ljudi
pale na takva sranja. Moram otići odavde!”
Do tada, Grunt je bio iza mene, koristeći obje ruke kako bi mi držao ruke
uz bokove. Čekala sam na udarac od Grizza. Vidjela sam ga kako se razbjesni
zbog puno manjih stvari. Ovo će sigurno tražiti bar šamar. Ali, on nije došao.
Pogledao je pokraj mene i Grunta prema jami i rekao, “Uvedi je unutra.
Ostani s njom.”
“Što, kako bi se ti mogao pridružiti zabavi?” izazivala sam ga. “Je li to
ono što ćeš učiniti? Veliki, muškarčina, ha? Terorizirat ćeš mače. Vau, kako
hrabro!”
Dok sam se ja derala Grizz se kretao prema jami, pa nisam znala koliko
je čuo, hvala Bogu. Grunt mi je stalno govorio da ušutim. Tada, sa snagom
~ 33 ~
 Naš svet knjiga

za koju nisam znala da je ima, podigao me u zrak i prebacio preko svog

ramena. Unio me je u sobu i zatvorio vrata prije no što me spustio na noge.
Izbio je zrak iz mene, a ja sam se presavila, teško udišući zrak. Neprestano
mi je govorio da se smirim dok me je vodio do kauča. Tada je uključio
televizor, pojačao zvuk i okrenuo se licem prema meni.
“Nije onako kako misliš,” rekao je Grunt. “Sve će biti u redu. Pokušaj
udahnuti.”
Nisam mogla odgovoriti. Po prvi put od moje otmice, slomila sam se i
počela plakati.
Sjedao je pokraj mene i stavio ruke oko mene, ali je odskočio čim je to
učinio. Umjesto toga, sjeo je na mali stolić licem prema meni, samo me
promatrajući, dok sam ja jecala.
Otišao je u kupaonicu, donio mi namočeni ručnik i predao mi ga. Stavila
sam ga na lice i zaplakala još jače.
Podigla sam pogled kad su se vrata otvorila i Grizz ušao unutra.
Pogledao me, onda Grunta.
“Odlazi.”
Grunt je kimnuo i ustao, prošao je pokraj njega i kroz vrata. Pogledala
sam dolje u svoje krilo. Osjećala sam se tako poraženo, a histerija me fizički
iscrpila. Znala sam da mi Grizz prilazi. Prije no što sam podigla pogled,
nježno je položio mače u moje krilo.
Bila sam zapanjena. Pogledala sam gore u njega, a on mora da je pročitao
pitanje na mom licu.
“Blue mi je rekao što je Čudovište učinio. Što je namjeravao učiniti.”
Nisam znala što reći.
“Trebat će joj malo liječenja. Možeš je držati ovdje i brinuti se za nju, ali
je moraš držati podalje od Lucifera i Damiena. Ne znam što bi oni učinili. No,
ozbiljno to mislim. Smisli način kako ćeš se brinuti o njoj. Nađem li jednu
hrpicu govana ovdje reći ću Gruntu da je pošalje u šinteraj. Jasno?”
Mogla sam samo kimnuti.
“Nikad više nećeš tako razgovarati sa mnom. Je li to jasno, Kit?”
“Da. Hvala ti.” Rekla sam šapatom. “Jesi li vikao na Čudovište? Jesi li mu
dao do znanja da se drži dalje od nje od sada nadalje? Da je moja?”
“Ne, nisam vikao na čudovište i ne, neće je više gnjaviti.”

~ 34 ~
 Naš svet knjiga

Tri stvari su se dogodile te noći. To je bila noć kad sam dobila svoje novo
ime, Kit2. To je bila noć kad sam vidjela drugu stranu Grizza. A to je bila i
noć kad se ostali oko logorske vatre nisu mogli složiti oko toga čemu su
svjedočili.
Netko je rekao, “Da, očna jabučica zaista cvrči kao slanina kad se prži.”
Drugi su rekli, “Ne, uopće ne zvuči tako.”
Ali svi su se složili oko jedne stvari. Bilo je teško odrediti sa sigurnošću
kakav zvuk su čuli od bolnih vriskova Čudovišta.

2
Skraćeno od Kitten = mačkica
~ 35 ~
 Naš svet knjiga

Te noći sam spavala sa sićušnim mačetom sklupčanim na mojim prsima.

Kao i svake noći tamo, spavala sam na pokrivačima ekstremno udobnog
velikog bračnog Grizzovog kreveta. I on je spavao na pokrivačima, također,
u svojoj majici i trapericama. Leđa su nam se skoro doticala. Svako jutro kad
bih se probudila, pronašla bih deku navučenu preko mene.
Nisam vidjela Čudovište idući dan. Bila sam iznenađena što su se svi
ponašali kao da je sve normalno. Koliko god bila užasnuta zbog onoga što je
Čudovište učinio mačetu, još sam više bila zgrožena onime što je Grizz učinio
njemu.
Sjedila sam na krevetu iduće jutro igrajući se sa svojim mačetom kad je
Blue ušao. Blue je bio drugi zapovjednik i Gruntov stariji brat. On je rekao
Grizzu da je Čudovište otišao i da nisu sigurni hoće li se vratiti. Potajno sam
se nadala da je dovoljno ljut na Grizza da ode na policiju zbog moje otmice.
Nisam bila te sreće.
Dovezao se slijedećeg poslijepodneva kao da se ništa nije dogodilo. Jedini
dokaz prošle noći je bio povez preko njegovog oka.
Još uvijek sam bila pod budnim Grizzovim okom i nikad nisam imala ni
minute za sebe kako bih se mogla približiti telefonu. Jedan dan me uhvatio
kako pogledavam prema telefonu i rekao mi da se ne zamaram time da uopće
i pokušam otići ili nazvati pomoć.
“Bila bih glupa kad ne bih pokušala otići odavde.”
“Ne,” uzvratio je Grizz. “Bila bi glupa da pokušaš.”
“Stvarno? Zašto?”
“Zato što ako odeš, tvoja obitelj će stradati. Eto zato.”
Već sam znala što je Grizz sposoban učiniti. Vidjela sam kako zlostavlja
Willow i znala sam što je učinio Čudovištu. Ipak, nisam si mogla pomoći.
Morala sam ga izazivati.
“Što bi ti mogao znati o mojoj obitelji?” upitala sam malo previše
podrugljivo.
Znala sam da je spalio moju privremenu vozačku dozvolu i nije bilo šanse
da je zapamtio adresu na njoj te noći kad je pogledao moje ime. A što se tiče
mog imena, Lemon nije bilo u telefonskom imeniku. Naš telefon je bio na
Vinceovo ime.

~ 36 ~
 Naš svet knjiga

“Ne forsiraj, Kit,” bilo je sve što je rekao.

Forsirala sam. Zapravo sam ga izazivala. Iznenađujuće, on nije htio
odgovoriti na moje optužbe da nema ni najmanje šanse da bi on mogao znati
bilo što o meni, pa prema tome nije bilo šanse da se iskali na mojoj obitelji.
Nakon nekoliko minuta primijetila sam kako mu vena na čelu pulsira.
“Želiš dokaz, Kit? Je li to ono što tražiš?”
“Da, to je upravo ono što tražim. Znaš zašto? Zato što znam da ga nemaš.
Ja sam samo bila neki glupi, nasumični dar zahvalnosti na koji je Čudovište
slučajno naletio u trgovini namirnicama. Nisam bila ni blizu svog doma.”
Zurio je u mene nekoliko minuta bez odgovora. Konačno je rekao,
“Možda ti treba lekcija o vjerovanju bez dokaza. Možda trebaš naučiti s kim
točno imaš posla.”
Rekao je to tako mirnim i ujednačenim tonom da me je uplašio. Popustila
sam.
“U redu, sposoban si povrijediti moju obitelj ako to poželiš.” Glas mi je
bio tih. “Dobro, vjerujem ti. Neću pokušati ništa glupo.”
To je bio kraj razgovora. Hvala Bogu što sam poslušala vlastiti savjet i
nisam pokušala pobjeći niti koristiti telefon. Provela sam ostatak dana u
spavaćoj sobi s mojim mačetom i tri knjige iz knjižnice.
Te noći, dok sam nevoljko slijedila Grizza iz jame, stala sam kao ukopana.
Strah mi je klizio niz kralježnicu kao iz slavine iz koje kapa. Bio je tu. Dokaz
za koji sam rekla Grizzu da mi ga pokaže. Tamo, naslonjeno na klimavi
tobogan na igralištu, stajalo je moje najveće blago: moja gitara. Zadnji put
kad sam je vidjela, bila je naslonjena na stolicu za ljuljanje u mojoj sobi. Kako?
Kako je moguće da je ovdje? Postojao je samo jedan način. Grizz je znao gdje
živim. Mogao je nauditi Deliji i Vinceu. A iako ih nisam voljela na način kako
većina djece voli svoje roditelje, bilo mi je stalo do njih i nisam htjela da budu
povrijeđeni.
Vratila sam se u broj četiri te noći drhteći od straha i potpuno poražena.
Podigla sam svoje mače i mazila je. Osjećala sam se glupo. Kad ju je Grizz tek
donio k meni, potajno sam se zavjetovala da ću pobjeći i povesti je sa sobom.
Ja ću biti spasiteljica ovog sićušnog stvorenja. Koga sam ja zavaravala? Kako
bih ja spasila mače od tih ljudi kad nisam mogla ni spasiti samu sebe?
Bilo joj je potrebno ime. Toliko sam mogla učiniti za nju. Pošto je njeno
već dano meni, dala sam joj jedino ime koje sam mogla smisliti, a koje će biti
moja jedina veza s mojim domom. Nije to bio sretan dom, ali je bio jedini
dom koji sam poznavala.
~ 37 ~
Naš svet knjiga

Nazvala sam je Gwinny.

~ 38 ~
 Naš svet knjiga

Mjesečnica mi je prošla nekoliko dana nakon što sam stigla ovdje, a tjedan
i nešto nakon toga Grizz još nije pokušao ništa seksualno sa mnom. Willow
me nastavila mrziti, ali iz daljega. Do kraja prvog tjedna čak sam počela
spavati cijelu noć. Prije toga, teško sam uspijevala zaspati i budila bih se kroz
cijelu noć.
Brinula sam se da bi mi Grizz mogao nešto napraviti, ali nikada nije.
Mislila sam da kad sam počela spavati cijelu noć, da ustaje dok ja spavam i
odlazi u sobe drugih žena. Dobro. Nadala sam se da je to ono što radi.
Sigurno nisam htjela da iskali svoje suzdržane žudnje na meni.
Također sam uspjela njegovati Gwinny do ozdravljenja. Nije bilo teško.
Jedino što je preostalo od one užasne noći je bio gadan plik koji se odonda
oblikovao u krastu. Bila je živahna mala i nije pokazivala nikakav strah
nakon zlostavljanja kojem ju je Čudovište podvrgao. Još sam bila zatočenik,
ali mi je bilo dozvoljeno da slobodnom lutam motelom i bez Grizza. Nije
stalno bio sa mnom kao u početku. Bilo je očito da nikuda ne idem.
Kao čarolijom, sve što mi je bilo potrebno mi je bilo pruženo, uključujući
i godišnju zalihu kontracepcijskih pilula. U mom umu pokušala sam
zanijekati da je to bila naznaka koliko bih dugo mogla biti tamo; bez obzira,
još uvijek nisam znala koja je bila svrha toga. Da li će me davati kao
prostitutku? Da li ću raditi u toples baru kao Chicky i Willow?
Nisam znala tada kako je Grizz sve nabavljao. Polako, predmeti bi se
samo pojavili ispred njegove sobe. Dan nakon što sam dobila Gwinny, našla
sam kutiju s pijeskom, hranu i igračku za mačku ispred vrata. Držala sam
mače unutra sa mnom i pobrinula se da je kutija s pijeskom uvijek očišćena
čim bi je ona koristila. Nisam htjela dati Grizzu nijedan razlog da mi je
oduzme.
Drugi dan, pet novih gaćica, četkica za zube, trenirka i patike su se
pojavili – sve u mojoj veličini. Sve do onda, na ruke sam prala iste gaćice i
puštala da se osuše preko noći. Spavala bih u jednoj od Grizzovih majici i
mojim trapericama, koje nisam oprala, a obično bih započinjala dan noseći
vlažno, ali čisto donje rublje.
Drugi dan mi je donio nove traperice, nekoliko spavaćica i kratkih hlača.
Unutar mjesec dana imala sam kompletnu garderobu. Bili su to lijepi,

~ 39 ~
 Naš svet knjiga

moderni predmeti također, s trgovačkim etiketama još prikačenim na njima.

Skoro sve mi je savršeno pristajalo. Pitala sam se da li je to kupljeno ili
ukradeno. Nikad nisam pitala, ali sam bila prilično sigurna da su Chicky i
Moe bile te koje su sve to nabavile za mene. Da je ovisilo o Willow, nisam ni
najmanje sumnjala da bih provodila dane u korištenoj jutenoj vreći.
Znala sam zasigurno da je Moe nabavila moje pilule. Moe je imala
prijatelja ginekologa, a taj prijatelj je imao ozbiljnu ovisnost o drogi. Pošto se
Grizz pobrinuo da sve djevojke imaju kontracepciju, Moe bi svom prijatelju
odnijela drogu po njegovom izboru, a njen prijatelj bi je snabdjeo pilulama iz
zalihe besplatnih uzoraka koje su u ambulanti redovno dobivali.
Moji dani su bili rutina, a meni je bilo dosadno da bih se najradije
rasplakala. Međutim, začudo, više se nisam bojala. Nisam znala zašto.
Trebala sam se bojati. Ali, nisu tražili od mene da radim u toples baru s
drugim djevojkama. Nisu tražili od mene da se seksam s dečkima. Nisu
tražili da kuham, čistim, niti da perem veš. Ali, morala sam nešto raditi kako
ne bih poludjela. Radila sam kućne poslove kod kuće. Odlučila sam pokušati
raditi to isto ovdje, samo kako bih se zaokupila nečim.
Tako sam shvatila da su Damien i Lucifer moji tamničari. Kao da prijetnja
smrću Deliji i Vinceu nije bila dovoljna. Sve do tada, psi su ostavljali moje
mače na miru. Bilo im je dozvoljeno ući u Grizzovu sobu kad god su htjeli.
Bili su ekstremno dobro trenirani psi i nikada se nisu penjali na namještaj.
Spavali su u psećim krevetima na podu. Jeli su svoju večeru, otišli bi do
šumovitog predjela iza motela kako bi se olakšali i praktički su dolazili i
odlazili kako su htjeli.
Jednog dana sam odlučila oprati pod u broju četiri. Kad sam završila
odnijela sam kantu s prljavom vodom van, ali je nisam htjela prosuti negdje
gdje će netko hodati i ponovo unijeti blato unutra. Pa sam krenula na rub
motelovog dvorišta i blizu šume.
Kako sam se približavala primijetila sam da je na granici imanja nešto što
je izgledalo kao močvara. Zaboravila sam da sam u Evergladesu. Čekajte. Zar
u močvari nema aligatora? Prije no što sam mogla razmisliti o tom pitanju,
stigla sam do ruba tratine motela i podizala kantu da izlijem vodu. Iznenada,
oba psa su bila tamo – jedan iza mene, a jedan meni s lijeve strane. Držala
sam kantu u zraku dok su obojica stali u stav za napad i režali. Smrzla sam
se.

~ 40 ~
 Naš svet knjiga

O, moj Bože. Mislili su da ću otići i zaustavljali su me. Nisam mogla

vjerovati. Kako su znali da me ovdje moraju zaustaviti? Vidjela sam kako
neki dečki idu pravo do ruba tratine pišati, a psi nikada nisu pošli za njima.
Stajala sam tamo, paralizirana od straha. Tada sam čula kako im Grizz
zviždi i viče im naredbu dok je prilazio k meni. Psi su otkaskali, sretno
mašući svojim kratkim repovima kao da su mali psići. Kad je Grizz stigao do
mene, uzeo je kantu i izlio vodu.
“Nisam namjeravala otići, znaš.”
“Nisam ni mislio da jesi. Ali oni jesu.”
“Tvoji psi su istrenirani da me napadnu ako pokušam otići?”
“Ne da te napadnu. Samo da te spriječe. Ali vidiš, bila si dovoljna
pametna da staneš. Samo uvijek stani i neće biti problema.” Njegov ton je bio
činjenica.
“Želiš li da me oni ozlijede?”
“Ne, ne želim da te ozlijede, a oni te ne bi napali. Samo bi te spriječili.”
“Tako što bi me napali?” Moj se glas počeo podizati, a ja ga nisam mogla
kontrolirati. Shvatila sam da su moji osjećaji zaista bili povrijeđeni. Pomislila
sam da sam se zbližila s Damienom i Luciferom. Sigurno su se zbližili s
Gwinny, dopuštajući joj da skače po njima i gricka im vrhove repova.
Ponekad bi čak pokušala grickati im uha dok su spavali. Nikada se nisu ni
trznuli.
“Kit, prestani pretjerivati. Oni su također i tvoji zaštitnici. Ako bi itko
samo i podigao ruku na tebe, ubili bi ga.”
“Stvarno? Učinili bi to?”
“Da. Da su bili tamo one noći kad te onaj gad pokušao silovati u kući
tvojih roditelja, iščupali bi mu jaja.”
Glava mi se brzo okrenula kako bih se srela s njegovim očima. Vidjela
sam po njegovom izrazu da nije to namjeravao reći.
“To je bilo prije godinu dana,” rekla sam, srce mi je udaralo. “Kako si to
znao? Grizz, kako si znao za tog tipa?”
Počeo se vraćati prema motelu. Nosila sam praznu kantu i pokušavala ga
sustići. Nastavila sam ispaljivati pitanja prema njemu o tome kako je uopće
mogao znati za taj incident. Nije odgovorio. Samo je nastavio hodati.
Pratila sam ga u broj četiri, a kad je zatvorio vrata za nama, tiho sam rekla,
“Molim te. Molim te, reci mi.”
Grizz se okrenuo i onda je zurio u mene, kao da je pokušavao odlučiti
hoće li mi reći. Do tada nismo puno razgovarali. Nije puno govorio i nisam
~ 41 ~
 Naš svet knjiga

mogla odrediti da li će mi uopće išta reći. Sekunde su otkucavale. Konačno,

pokazao je prema kauču. Sjela sam i stavila ruke u krilo. Gwinny je skočila
na moje rame i počela se igrati mojom kosom. Jedva sam je i primijetila.
Nisam mogla vjerovati onome što je uslijedilo.
Čudovišteva slučajna otmica, uopće nije bila slučajna, saznala sam. Bila
je to Grizzova izravna naredba. Što se ostalog društva tiče, bila sam “poklon
iz zahvalnosti,” kao što je Čudovište i rekao.
Sve je počelo u listopadu 1973. kad sam imala trinaest godina. Grizz je
bio u mom susjedstvu kad me vidio kako izlazim iz školskog autobusa. Išla
sam u osmi razred, a autobus me ostavio skoro ispred mojih vrata.
Objasnio je kako je sjedio na Guidovom prilazu kad sam prošla pokraj
njega, otišla do mog trijema i ušla u kuću. (Guido? Poznavao je Guida?)
Guidovo pravo ime je bilo Tony Bono, a radio je za Grizza. Nešto u vezi
droge. Grizz me vidio i odmah me je poželio. Nije znao da imam samo
trinaest godina, ali kad mu je Guido rekao moje godine, stvorio je plan.
Guido me trebao motriti i prijaviti bilo što čudno ili neuobičajeno. To je bila
naredba, a Guido je bio i presretan da surađuje. Prijavio je incident s
Johnnyem Tillmanom, plus puno drugih detalja o mom životu i mojoj
obitelji.
Dok sam slušala, nešto drugo mi je sinulo.
“To si bio ti, zar ne?” upitala sam, kad mi je sinula spoznaja. “Ti si bio
razlog iz kojeg je Matthew prekinuo naše prijateljstvo.”
Grizz je stisnuo čeljust, ne pogledavši me. “Postajao je previše
zainteresiran za tebe. Jesi li bila s njim? S tim klincem. Jesi li nešto radila s
njim?”
“Nije da se to tebe tiče, ali ne. Nikad nismo otišli dalje od poljupca na
mom trijemu.”
“To je dobro za njega.”
“Zašto?”
“Zato što sam mu rekao da ako ikad saznam da te dirao, da ću se vratiti i
odsjeći mu jaja.”
“Zašto bi to napravio?” obrazi su mi gorjeli. “On ti se ne bi usprotivio.
Odmah je prekinuo naše prijateljstvo. Pa zašto si onda ipak poslao Čudovište
da me otme?”
“Nisam mogao riskirati da budeš s nekim drugim. Izgledaš starije od
petnaest godina. Nisam mogao to prepustiti slučaju.”

~ 42 ~
 Naš svet knjiga

Matthew će mi puno godina kasnije reći da je požalio što nije ništa rekao
kad sam nestala. Bio je siguran da je znao tko je odgovoran. Ispričao se što
nije otišao na policiju i rekao im za Grizza. Rekao je da je bio samo dijete i da
je zaista vjerovao da će se tip vratiti i povrijediti ga. Rekla sam mu neka se ne
osjeća krivim, a to sam i mislila.
Bio je u pravu što se bojao. Grizz bi se vratio po njega.
Sada mi se vrtjelo u glavi. Zaista sam imala vrtoglavicu od jurećih misli.
Moja otmica nije bila slučajna. Bila je to dobro isplanirana i pažljivo izvedena
otmica. Onda je objasnio kako je moja gitara završila u motelu. Jako me
boljelo čuti kako je Guido platio pet dolara za nju na jednoj od Delijinih
mnogih garažnih prodaja – baš ta je održana ubrzo nakon mog nestanka.
“Dakle, one prve večeri kad si pogledao u moju dozvolu i nasmijao se
mom imenu, to je bila gluma. Već si znao moje ime.” To nije bilo pitanje.
“Nije bila gluma. Nisam znao za dio 'Love'.”
Sada nisam imala sumnje da je moj lik bio na njihovom logu bande. On je
već odavno opsjednut mnome. Mislim da se više bojim te spoznaje nego kad
sam prvi put shvatila da sam oteta.
Grizz je nastavio objašnjavati da je nakon što me vidio prvi put znao da
bi se vratio po mene jedan dan. Da ću biti njegova. Priznao je da, čak iako je
Guido pazio na sve, da bi osobno provjerio kako sam s vremena na vrijeme.
Čak je bio i kod Smittyja kad sam bila tamo. Tiho bi me promatrao skoro
dvije godine. ali je inzistirao da nije zlostavljač djece niti perverznjak i da je
čekao da postanem starija.
Zaustavila sam ga. “Ali, ja još uvijek imam samo petnaest godina.”
“Dovoljno si stara. A ja sam umoran od čekanja.”
U glavi mi je bilo mutno i borila sam se da zadržim suze pod kontrolom.
“Dakle, koja je moja svrha što sam ovdje? Da li ću raditi kao i ostale djevojke?
Kako očekuješ da odradim svoje uzdržavanje? Što će mi se dogoditi kad ti
dosadim?”
Grizzove oči su postale vrlo ozbiljne. “Ti nikada nećeš raditi. Odradit ćeš
svoje uzdržavanje tako što ćeš ostati sa mnom. I nijedan muškarac, mislim
nijedan muškarac, te nikada neće dotaknuti. Nijedan muškarac osim mene.”
I to je bilo to: Silovat će me. Zašto već nije?
Prije no što sam uspjela pitati, dodao je, “Posljednji muškarac koji te
pokušao dotaknuti je platio za to. Tako će i svaki drugi koji ti priđe.”
“Posljednji muškarac?” upitala sam. “Ne Matthew, zar ne? Molim te, reci
mi da nisi povrijedio Matthewa.”
~ 43 ~
 Naš svet knjiga

“Klinca? Ne, nisam ga povrijedio. Tip koji te pokušao silovati.”

“Johnny Tillman?”
“Da, Johnny Tillman.”
“Znao je mog očuha iz Smittyja. Zvali smo policiju i moji roditelji su ga
htjeli tužiti, ali je pobjegao iz grada tako brzo da ga policija nije uspjela
uhapsiti. Našli su njegov kamionet ispred supermarketa. Mislili smo da je
stopirao kako bi se odvezao iz grada.”
Dio koji sam izostavila je da sam osjećala da je jedini razlog iz kojeg su
Vince i Delia zvali policiju bio taj što su se zabrinuli da je Tillman htio
Delijinu zalihu trave. Naravno, da nisu policiji rekli taj dio. Samo su htjeli da
ga uhapse, kako se ne bi morali brinuti da će se on opet pojaviti. Mislim da
je bilo iskrene zabrinutosti s njihove strane da bi me on mogao povrijediti, ali
Delijina zaliha trave je bila ono za što su bili zaista zabrinuti.
Grizz me tada pogledao, a ja sam pročitala nešto u njegovom izrazu.
Odmah sam znala.
“Nije pobjegao iz grada, zar ne? Jesi li ga pretukao i otjerao ga? Je li to
ono što mu se dogodilo?” Šok me ispunio.
“Ne, nisam ga otjerao, ali sam ga pretukao, a kad sam završio s njim,
preklinjao me da ga riješim muka.”
“Ok, pa, gdje je on?”
“Ne znam gdje je on, ali ti mogu reći gdje je bio.”
Zakolutala sam očima. “U redu, dakle gdje je bio?”
“Otprilike 2 metra od mjesta gdje si bacala prljavu vodu.”

~ 44 ~
 Naš svet knjiga

Bila sam u motelu otprilike mjesec dana kad mi je Grunt rekao sve što se
dogodilo u noći kad je Johnny Tillman doveden u motel. Čak je i meni bilo
žao njega nakon što sam čula što se dogodilo.
Bilo je jednostavno i potpuno užasno. Johnny Tillman je u osnovi ostao
bez svih dijelova tijela koji strše. Njegovih ušiju, usana, nosa, čak i testisa.
Grizz ga je polako rezao dio po dio sve dok, kako mi je Grizz ranije rekao,
nije preklinjao za smrt. Grunt nije bio siguran da li je bio mrtav ili se
onesvijestio od boli. Grizz je naredio da ga bace u močvaru, a aligatori su
obavili ostalo. To je bio kraj Johnnyja Tillmana.
Kad je Grunt završio s pričom bila sam tupa od šoka. Nisam mogla
vjerovati. Tko je bila ta osoba koja je mogla sasjeći čovjeka na komade jedan
dan, a spasiti mače slijedeći?
Sjedila sam na Gruntovom krevetu razgovarajući s njim. Pozvao me da
slušam njegove albume. Bila sam malo iznenađena što je Grizz rekao da je to
u redu. Činio se jako ljubomornim kad me pitao o Matthewu i rekao mi što
je učinio Johnnyju Tillmanu. Ne znam, možda sam ga krivo procijenila. Ili je
možda vjerovao Gruntu. Kako god, sjedila sam na Gruntovu krevetu,
prekriženih nogu, pijući gazirano piće koje mi je ponudio. U pozadini The
Moody Blues su nam svirali serenadu “Nights in White Satin.” Bilo je to prvi
put da sam bila u njegovoj sobi, i bila sam zaista iznenađena. Nije bila lijepa
kao Grizzova. Zapravo je izgledala kao motelska soba, ali je bila uredna i
čista.
Međutim, ono što me iznenadilo najviše od svega su bile knjige. Tamo
gdje bi obična motelska soba imala dva velika kreveta, Gruntova je soba
imala jedan krevet, a zid koji je dijelio sobu od kupaonice je imao ogromnu
policu za knjige koja je bila tako prepuna knjiga da nisi mogao vidjeti zid iza
nje. Knjige su zauzimale svaki slobodni prostor na polici. A nisu ni bile
nasumično natrpane, također. Kad je primijetio da ne mogu skinuti pogled s
police s knjigama, objasnio je da ih je poredao po žanru i onda po abecedi po
autorovom prezimenu unutar svakog žanra. Okrenula sam se kako bih ga
pogledala, iznenađena. Tko je bio ovaj mladi motorist? Rekao mi je da mogu
posuditi koju god knjigu želim.
Primijetila sam set za šah na polici za televizor u kutu.

~ 45 ~
 Naš svet knjiga

“Ti igraš šah?” upitala sam.

“Da, a ti?”
“Ne, ali bih voljela naučiti. S kim igraš?”
“Igram s Grizzom. Ponekad s Fessom. Ali je predugo vremena između
Fessovih posjeta da bi mogli redovno igrati. Sada imam igru s Grizzom koja
još traje. Želiš li da te naučim?”
“Definitivno.” Zašto ne? Pomislila sam u sebi. To bi mi moglo pomoći da
mi brže prođu dani dok ne budem mogla otići odavde. Grunt me s
vremenom naučio igrati šah. Postala sam dovoljno dobra da ponekad
pobijedim Grizza. Grizz je bio dobar igrač i mislim da je šah možda bio
njegova jedina strast, osim bande i mene. No, nikad nisam pobijedila Grunta.
Grunt mi je rekao sve o sebi te noći, uključujući i kako je postao član
bande. Rekao mi je se što sam htjela znati, osim jedne stvari. Svog pravog
imena. Bio je to kodeks bande: bez pravih imena.
Grunt je bio najmlađi od troje djece. Rođen je u Miamiju 1959. godine. bio
je samo godinu dana stariji od mene. Odrastao je u onome što bi se danas
nazivalo disfunkcionalna obitelj. Njegov otac je umro nakon što se on rodio.
Bilo je to slučajno utapanje. Sve do tada, njegova je majka bila domaćica, a po
Gruntu bila je beskorisna. Zamjerala je to što je ostala sama s troje djece koju
treba odgojiti. Zapravo, dvoje djece, pošto Blue nije baš puno bio kod kuće.
Radila je kao konobarica u lokalnom mjestu za prodaju hot doga. Bili su
poznati po tome što pare hot dog u pivu. Kad je završila sa svojom smjenom,
visila bi u restoranu po cijelu noć sa svojim razvedenim prijateljicama i
potrošila svoje napojnice na pivo.
Odgajanje malog Grunta bi prepustila njegovim starijim bratu i sestri.
Nije prošlo dugo prije no što je Blue upao u nevolje sa zakonom, uglavnom
zbog krađe. Njegova sestra, Karen, nije bila puno bolja. Sjećao se kako ga je
zaključavala u njegovu sobu dok bi joj dečki bili tamo. Trebala je paziti na
njega, a bio je sretan ako bi dobio sendvič s maslacem od kikirikija i džemom
svaki drugi dan.
Da nije bilo gableca u školi, vjerojatno bi umro od gladi. Njegovo
zanemarivanje nije prošlo neprimijećeno od strane susjeda, a socijalna služba
je pozivana nekoliko puta godišnje. Ponekad bi ga maknuli iz doma i stavili
ga u udomiteljsku obitelj.
Nije imao strašna iskustva sa sistemom udomljavanja. Problem je bio kad
bi ga vukli u i iz sistema i kad bi ga stavili u obitelji u drugim školskim
oblastima. Njegov je život bio neprestano izvrnut naopačke.
~ 46 ~
 Naš svet knjiga

Karen se udala za svog dvadesetdvogodišnjeg dečka, praktički na dan

kad je navršila osamnaest i odmah se prijavila za skrbništvo nad Gruntom.
Nažalost, to nije bilo zbog ljubaznosti i ljubavi prema mlađem bratu. Imao je
samo devet godina. Imala je dojam da će joj biti plaćeno što će on biti kod nje.
No nije znala da se ona ne prijavljuje kao udomitelj, pa joj tako država neće
davati dječji doplatak.
Kad je to shvatila, pokušala ga je prisilno vratiti njihovoj majci. Ali do
sada, njegova je majka pobjegla iz grada sa svojim vozačem kamiona,
zlostavljačem i alkoholičarem, kojeg je upoznala na poslu. Nikad više nisu
čuli za nju.
Grunt nije znao tada da je Blue još uvijek bio jako uključen u njegov život.
Nije shvaćao da je Blue dolazio i davao Karen i njenom mužu novac da se
brinu za Grunta. Blue je uvijek dolazio noću dok bi Grunt spavao. Blue je
također mislio da Karen i njen muž, Nate, njeguju njihovog malog brata, a
Blue se nije htio miješati.
Sasvim slučajno jedne noći, kad je Blue došao s nešto novca za svoju
sestru, tada desetogodišnji Grunt se probudio i došao u kuhinju da popije
vode.
Grunt mi je rekao da se sjeća izraza na licu svog brata te noći. Ono što je
Blue vidio je bio desetogodišnjak koji je izgledao kao da mu je sedam godina.
Grunt je nosio svoj jedini donji dio pidžame, a bio je tako mršav da ga je
morao držati za pojas kako ne bi pao s njegovog kržljavog tijela. Ali to nije
ono što je Blue prvo zamijetio. Gruntovo tijelo je bilo prekriveno modricama
i opekotinama od cigareta. To je očito bilo dijete koje je redovno bilo
zlostavljano.
Karenina prva reakcija je bila da se obrani. Rekla je da je Nate taj koji je
tukao dijete. Ona ga nikad nije udarila. To Blue nije smatrao važnim. Ono što
mu je bilo važno je da ona nikada nije spriječila Natea.
Upravo tada, Nate se vratio kući s posla. Da je došao samo deset minuta
kasnije možda bi si spasio život. Te je noći Grunt svjedočio svom prvom
ubojstvu. Dva ubojstva, zapravo. Bez riječi, Blue je izvadio pištolj i smjestio
metak sestri između očiju. Nate se okrenuo i pokušao pobjeći kroz ulazna
vrata, ali je Blue bio prebrz. Smjestio je metak u Nateov zatiljak prije no što
je napravio dva koraka.
Pogledao je u svog malog brata i rekao mu da se ne boji. On će se brinuti
za njega od sada nadalje. Grunt mu je rekao da se ne boji. Blue se osmjehnuo

~ 47 ~
 Naš svet knjiga

i skinuo svoju jaknu. Omotao je slomljeno tijelo svog malog brata i iznio ga
kroz ulazna vrata.
Grunt je bio s bandom u Motelu Glades od te noći.
Dok sam sjedila tamo na Gruntovom motelskom krevetu, nisam mogla
vjerovati da je to podijelio sa mnom. Sinulo mi je da neću otići kad sam čula
ove priče o brutalnosti, te sam odmah odgurnula tu pomisao u pozadinu
mog uma.
“Dakle, jesi li dobio svoje ime, Grunt3, zato što si bio najmlađi i morao
raditi sve usrane poslove, najgore poslove?”
Grunt se nasmijao. “Ne. Ime je kraća verzija mog originalnog nadimka,
kad sam tek stigao ovamo. Bio sam mali za svoju dob, pa su me neki iz bande
počeli zvati runt4. Kao najkržljaviji u leglu. Kako je vrijeme prolazilo, društvo
je počelo primjećivati da sam pametan. Neki su rekli da sam najodrasliji
kržljavac kojeg su ikad sreli. Pretpostavljam da nisam bio prosječan
desetogodišnjak. Grown-up runt5 je s vremenom skraćeno na 'Grunt'?”
Nasmijala sam se ovom opisu. Bio je pametan. To je bilo zanimljivo.
Pitala sam se da li je imao zlu crtu koju sam vidjela kod drugih, posebno kod
Grizza.
“Dakle, ti si Grunt. Sviđa mi se to. Posebno sada kad znam što to znači,”
zezala sam ga.
“Da, pretpostavljam da je lakše nego reći 'Grown Up Runt', ali je to neka
vrsta oksimorona ako sam ikad čuo za jednog.
“Oksi što?”
“Oksimoron6. Evo, potraži to,” rekao mi je i dobacio mi rječnik.
Nisam to znala tada, dok sam nevino pregledavala rječnik da potražim
riječ za koju nisam bila sigurna da postoji, da nisam bila pozvana u Gruntovu
sobu da slušam ploče. Bila sam pozvana u Gruntovu sobu da izgubim
nevinost.

3
potrkalo
4
kržljavac
5
Odrasli kržljavac
6
Oksimoron je jezična figura u kojoj se spajaju dva nespojiva, kontradiktorna pojma.
~ 48 ~
 Naš svet knjiga

Grizz je bio spreman spavati sa mnom. Problem je bio u tome što mi se

nije htio nametnuti. Nije htio da on bude taj koji će mi nanijeti prvotnu bol.
Bit ću njegova, a on nije htio da svaki put kad bude imao seks sa mnom, to
bude podsjetnik da mi je on oduzeo nevinost. Zato je naredio Gruntu da to
učini.
Način koji mu je naredio da to učini mi se gadio, ali više od toga, bila sam
zbunjena time. Trebat će mi dosta vremena da otkrijem razumnost u
Grizzovom čudnom zahtjevu. Ali kako je vrijeme prolazilo, to će mi imati
više smisla.
Ranije tog dana, pozvao je Grunta u broj četiri. Ne znam gdje sam ja bila.
Vjerojatno vani s Gwinny. Rekao je Gruntu da me odvede u svoju sobu te
noći i podmetne mi neku drogu kako bih se onesvijestila, te da mi uzme
nevinost. Ali ne svojim tijelom. Predao je neku vrstu palice Gruntu i rekao
mu da je premaže nekim losionom ili nečim i da se pobrine za to. Htio je da
budem uspavana. Nije htio da se sjećam toga.
Gledajući unazad, imalo je smisla da Grizz nije zamolio jednu od
djevojaka da to učini. Nije htio da one znaju da on ne spava sa mnom. Što se
tiče komentara da me nijedan muškarac neće nikada taknuti, nije smatrao
Grunta muškarcem. Grunt je bio tamo od svoje desete godine. Grizz
jednostavno nije smatrao Grunta prijetnjom. Što se tiče razloga što Grizz to
nije sam učinio, bio je jednostavan. Nije mogao podnijeti da me povrijedi.
Pa sam bila tamo da budem drogirana i silovana od strane nekoga koga
sam smatrala svojim novim prijateljem.
Postajala sam pospana. Grunt mi je ranije ponudio gazirano piće i ja sam
ga pila dok smo razgovarali i slušali ploče. Nisam prepoznala pospanost kao
ono što je zaista bila, te sam ustala i rekla mu da se moram vratiti u broj četiri.
Postajala sam stvarno jako pospana.
On je ustao i nježno me uhvatio za ruku. “Nemoj još otići, Kit. Ostani
ovdje sa mnom.”
“Zašto? Mislim da se Grizzu neće svidjeti da spavam u tvojoj sobi,
Grunt.”
Tada je izgledao kao da mu je neugodno, a ja sam odmah osjetila da se
nešto događa, ali nisam mogla ni zamisliti koliko je jadno to bilo.

~ 49 ~
 Naš svet knjiga

“Molim te, samo sjedni. Zapravo, lezi. Možeš i ovdje zaspati. Bit će sve u
redu. Obećavam.”
Moja osjetila su se uzbunila i adrenalin je proradio, privremeno ubijajući
omamljenost.
“Što je ovo? Reci mi što se događa, Grunt. Moraš mi reći. Oh!” Moj um je
radio punom brzinom, a ja sam počela paničariti. “Ubit ćeš me dok spavam,
zar ne? On je odlučio da me ne želi i ne može dozvoliti da ostanem na životu.
Umrijet ću noćas, zar ne?”
“Kit, neću te ubiti. Grizz te ne želi mrtvu. Želim da spavaš zato što ne
želim da imaš užasnu uspomenu. Molim te, ne pitaj me više ništa, samo
spavaj. Vjeruj mi. Nećeš umrijeti.” Grunt je skupio ruke u šake. “Jebiga! Volio
bih da je ovo sam obavio.”
“Što da je obavio?” trepnuvši sam otvorila oči, sileći se da ostanem
svjesna. “I ne, neću leći. Ne dok mi ne kažeš. Natjerat ću se da ostanem
budna. Stavio si mi nešto u piće, zar ne? Pa, ja ga nisam popila do kraja i
neću. Moraš mi reći.”
Uzdahnuo je i prišao svojoj komodi. Otvorio je svoju donju ladicu i
izvadio nešto što je izgledalo kao neki štap. Rekao mi je da je to stara
policijska palica. Bila je okrenuta na manju stranu, a imala je vezicu na
jednom kraju kako bi se mogla držati na nečijem ručnom zglobu.
“Istući ćeš me s tim štapom?” Ako će me ubiti, trebat će puno udaraca
time. Osjećala sam kako mi se mučnina diže u želucu.
“Ne, Kit. Grizz želi da noćas izgubiš svoju nevinost. Nije htio to on učiniti.
Rekao je meni da to učinim. S ovim.” Pogledala sam dolje u ono što je držao.
Lice mu je bilo zarumenjeno.
“A ti moraš učiniti sve što ti on kaže?” glas mi se podigao.
“Što ti misliš? Da si samo zaspala, probudila bi se ujutro i osjećala malu
bol. Učinio bih najbolje što mogu da te ne povrijedim.”
Sjela sam na rub kreveta i gledala u pod. Samo je stajao pokraj komode,
još uvijek držeći uvredljivi predmet. Neću biti u stanju ostati zauvijek budna.
Morala sam donijeti odluku.
“Ti to napravi,” rekla sam mu. “Ti osobno, ne s tim štapom. Molim te,
Grunt. Ne mogu izgubiti svoju nevinost na tako odvratan način. Ti to učini.”
“Ubio bi nas oboje kad bi saznao.”
“Od mene to nikad neće čuti. Kunem se. Molim te, ne mogu podnijeti
pomisao da ćeš to zabadati u mene. To je grozno. Molim te. Nikad više
nećemo o tome razgovarati nakon noćas. Molim te, Grunte.”
~ 50 ~
 Naš svet knjiga

Nije ništa rekao, pa sam dodala, “Ja sam na piluli, pa neću zatrudnjeti.
On to nikada ne mora saznati.”
Pa, to je sigurno bilo nešto što nikad nisam očekivala. Bila sam tu
preklinjući da budem silovana. Još uvijek ne mogu pojmiti ironiju kako se to
dogodilo, ali jest.
Tada mi je prišao, a ja sam ustala. Onda je učinio nešto što nikad nisam
očekivala. Zagrlio me. Držao me čvrsto uz sebe skoro punu minutu. Noge su
mi drhtale, a on me konačno pustio.
Počela sam otkopčavati moje traperice, a on je otkopčao svoje. Legla sam
na krevet i borila se da svučem svoje hlače. Adrenalin je izblijedio, a ja sam
opet počela biti pospana. Pomogao mi je da svučem svoje traperice i gaćice.
Znala sam da je svukao svoje, ali nisam gledala. Posegao je za nekom
kremom za ruke koja je bila na njegovom noćnom ormariću i namazao se
njome. Opet, nisam gledala, ali sam mogla odrediti po njegovim pokretima.
Bio je na meni sada i nježno mi raširio noge svojim koljenom. Samo sam
ga gledala. Napravili smo kontakt očima tada, a ja sam rekla, “Možeš li me
nazvati mojim imenom, samo jednom? Možeš li me zvati Ginny?”
“Pokušat ću da te ne povrijedim,” a onda je nakon pauze, nježno šapnuo,
“Ginny.”
“Molim te. Molim te, reci mi svoje ime. Nikad neću reći. Kunem se,”
molila sam.
“Ne mogu to. Znaš to. Nisi mi trebala reći svoje ime.”
Počela sam gubiti svijest sada. Mogla sam osjetiti kako polako ulazi u
mene. Sklopila sam oči. Otvorila sam ih kad je u potpunosti ušao u mene.
Registrirala sam malu neugodu, osjećaj žarenja, ali ne i pravu bol.
Počela sam opet padati u san. Brzo sam otvorila oči u pokušaju da
ostanem budna. Ali, uzalud. Polako su se zatvarale. Dok su se zatvarale po
posljednji put, a ja gubila svijest, bila sam sigurna da sam vidjela suze u
njegovim očima.
I čula sam ga kako kaže, “Tommy. Moje ime je Tommy.”

~ 51 ~
 Naš svet knjiga

Ne znam koliko dugo je prošlo dok se nisam probudila, ali kad jesam,
Grizz i Grunt su stajali u podnožju mog kreveta i razgovarali.
“Kako to misliš da je bila budna? Nije trebala ništa znati. Kvragu, Grunt!”
“Nije popila dovoljno i htjela se vratiti u tvoju sobu da ide spavati.”
“Znači bila je budna i osjetila je to. Povrijedio si je?”
“Jebiga, ne znam, Grizz. Počela je padati u nesvjest. Ne znam čega će se
sjećati, ako se ičega bude sjećala.”
Tada sam se premeškoljila i shvatila da sam pokrivena. Mogla sam osjetiti
da mi je Grunt uspio nekako navući moje donje rublje nazad. Mora da su
osjetili da sam se probudila, jer su obojica prestali razgovarati i pogledali su
me u isto vrijeme.
“Mrzim vas obojicu,” bilo je sve što sam rekla.
Dok sam se ustajala s kreveta i posegla za svojim trapericama, primijetila
sam da me Grunt ne može pogledati u oči. No, Grizz nije imao taj problem.
S izrazom na licu koji nisam mogla pročitati, rekao je, “Bit ćeš dobro,” i
napustio sobu.
Nisam htjela pogledati u Grunta dok sam prtljala oko svojih traperica.
Uvukla sam svoja stopala u svoje sandale i rekla “hvala na piću” sa što sam
više sarkazma mogla unijeti. Napustila sam sobu. Vani je bio mrak. Koliko
dugo sam točno bila u Gruntovoj sobi? Pa, nije bitno sada. Sigurna sam da je
to jedna soba koju neću više nikada vidjeti.
Krenula sam prema broju četiri i uhvatila se kako sam zastala upravo kad
sam bila spremna otvoriti vrata. Što ako me Grizz sada poželi? Nije me
boljelo, ali sam bila osjetljiva. Otvorila sam oči, udahnula i otvorila vrata.
Telefonirao je kad sam ušla. Vidjela sam Gwinny sklupčanu u kutu
kauča. Otišla sam do njene kutije s pijeskom i vidjela da ne treba čišćenje,
otišla sam do kauča i podigla je.
Nešto mi je sinulo. Što ako mirišem na Grunta? Nosio je neku kolonjsku
vodu. Nekoliko sam puta pomislila da dobro miriše kad sam bila pokraj
njega. Morala sam se istuširati, ali zadnje što sam htjela učiniti je da se skinem
bilo gdje blizu Grizza. Jednostavno ću to morati učiniti brzo.
Brzo sam otrčala u spavaću sobu i zatvorila vrata za sobom. Kad sam ušla
skinula sam se do gola što sam brže mogla i otišla u kupaonicu te otvorila

~ 52 ~
 Naš svet knjiga

tuš. Kad je voda bila dovoljno topla ušla sam u unutra i počela se prati.
Upravo tada, vrata kupaonice su se otvorila i zastor na tušu je povučen u
stranu. Pokušala sam se pokriti rukama. Bio je to Grizz i samo je zurio u
mene.
Koliko sam znala, ovo je bilo prvi put da me vidi golu. Ono što sam
vidjela u njegovim očima me prepalo na smrt. Nije to bio nasilni pogled
kakvog se sjećam da sam vidjela na licu Johnnyja Tillmana. Bio je to pogled
muškarca koji želi ženu. Grizz me nije htio povrijediti kao Johnny, ali je bilo
očito da me je želio. Samo sam zurila nazad u njega.
“Boli te?”
“Da, jako. Boljelo je.”
“Onda se sjećaš? Bila si budna?”
“Sjećam se malo. Padala sam u san kad se to dogodilo.”
Čini se da ga je to zadovoljilo jer nije više ništa rekao i izašao je iz
kupaonice. Završila sam s pranjem i obrisala se. Izašla sam iz kupaonice s
ručnikom omotanim oko sebe i uzela odjeću iz komode. Počela sam hodati
nazad prema kupaonici da se obučem, kad je rekao, “Presvlačit ćeš se preda
mnom od sada nadalje. Nema potrebe da bilo što skrivaš preda mnom.”
Pustio me je da se obučem. Pa što ako je i bilo pred njim? Sumnjam da bi
mi dopustio da se obučem, ako je namjeravao seksati se sa mnom.
Navukla sam svoje donje rublje ispod ručnika. Onda sam se borila da
navučem svoju spavaćicu preko glave dok sam se trudila držati ručnik na
mjestu. Nije bilo lako. Drhtala sam. Nisam znala da li zbog živaca ili je droga
prestajala djelovati. Vjerojatno kao kombinacija oboje. Nevoljko sam
ispustila ručnik, navukla spavaćicu što sam brže mogla i otišla nazad u
kupaonicu da operem zube i počešljam mokru kosu.
Kad sam izašla van primijetila sam malu sportsku torbu na krevetu. Što
je to? mogla sam ga čuti kako priča ispred spavaće sobe. Pomislila sam da
čujem Blueov glas. Upravo tada, Grizz se vratio u spavaću sobu i podigao
sportsku torbu.
“Imaš tri dana da se oporaviš od boli. Vraćam se u srijedu. Blue je glavni.
Rekao sam mu da te Grunt smije odvesti s imanja. Ista pravila vrijede. Ako
samo pomisliš da pobjegneš od njega, samo znaj da ću te naći, Kit. Ne
sumnjaj u to.”
Nisam mogla vjerovati. Pošteđena sam seksa s njim i dozvoljeno mi je da
odem iz motela? To je bila najbolja stvar koja mi se dogodila otkad mi je
dozvolio da zadržim Gwinny.
~ 53 ~
 Naš svet knjiga

“Kuda ideš?”
“Posao.” Rekao je dok je prilazio vratima spavaće sobe.
Zastao je i okrenuo se. Prišao mi je i podigao mi bradu da pogleda u moje
oči. Nije ništa rekao odmah, a ja nisam bila sigurna da li će reći nešto ili će
me možda poljubiti.
“Ono što sam natjerao Grunta da učini je bilo najbolje. Nikad nikome
nećeš reći što ti je učinio. Čuješ li me? I ne zaboravi Kit, ti si moja. Samo moja.
I imat ću te kad se vratim.”
S tim izrečenim, poljubio me je nježno u čelo, okrenuo se i prošao kroz
vrata spavaće sobe. Dok se približavao ulaznim vratima, viknuo mi je, “Ne
zaboravi hraniti moje pse,” a onda je otišao.

~ 54 ~
 Naš svet knjiga

Spavala sam kao beba te noći. Imala sam broj četiri samo za sebe i prije,
ali Grizz bi uvijek bio u blizini. Sada, imala sam tri dana samo za sebe.
Slijedećeg jutra, ustala sam i praktički se igrala domaćice. Nisam si dopuštala
da razmišljam o prošloj noći. Pretvarala sam se da sam u svom vlastitom
malom stanu dok sam obavljala kućanske poslove. Ionako sam ih većinu već
počela raditi, a mislim da su Chicky i Moe cijenile to, iako Willow nije. Brinuti
se za Grizza je bila jedna od stvari koje je ona voljela raditi, iako mislim da je
imala komplekse otkad je izgubila prednji zub. Redovno je posjećivala jamu,
ali je na kraju prestala dolaziti u broj četiri. Zaokupila sam se s čišćenjem
prašine, metenjem, ribanjem kupaonice. Jedna od soba je imala perilicu i
sušilicu rublja. Oprala sam nešto veša. Čak sam i očistila hladnjak.
Nakon sat i pol bilo mi je jako dosadno. Što da radim sama sa sobom?
Znala sam da mi je Grizz rekao da mogu otići s imanja s Gruntom, ali nisam
znala da li se mogu suočiti s njim. Moji osjećaji su bili zbrkani.
Ali što sam više razmišljala o tome, to sam bila sve više ljuta. Palo mi je
na pamet da je možda jedini razlog zašto je Grizz rekao da mogu otići s
Gruntom taj što nije mislio da hoću. Ipak, obojici sam im rekla da ih mrzim
kad sam se probudila. To je bilo to. Grizz je bio siguran da zbog svoje mržnje
neću prihvatiti njegovu ponudu da odem. Pa, pokazat ću ja njemu.
Sigurno nisam bila sretna s Gruntom. Mislim, budimo iskreni. Zar sam
mu se trebala zahvaliti što me “silovao na lijep način”? To je zvučalo ludo.
Ali, moja dosada i nemir su pobijedili bijes i ponos, a ja sam se našla kako
kucam na njegova vrata već u deset sati tog jutra.
Otvorio mi je ne noseći ništa osim traperica. Bila sam bez riječi. Ne znam
što sam očekivala, ali to nije bio Grunt odjeven samo u traperice. Nikad ga
prije nisam vidjela bez majice, a pretpostavljam da sam očekivala tijelo
mršavog dječaka. On nije bio krupan, ali nikako nije bio mršav. Bio je
izvježban i imao je zategnut trbuh koji je pokazivao njegove mišiće. Njegove
ruke nisu bile tako gigantske kao Grizzove, ali su definitivno bile mišićave.
Prije nisam obraćala puno pažnje na Gruntov izgled, ali dok sam zurila
shvatila sam da je zaista zgodan tip. Bio je otprilike 175 cm visok. Rekla bih
da je težio oko 76 kg. Imao je tamnu kosu i smeđe oči s zelenim mrljama.
Imao je visoko čelo, kao i ja, što je bio razlog zašto sam uvijek nosila šiške, ali

~ 55 ~
 Naš svet knjiga

njemu je dobro pristajalo. Po prvi put, primijetila sam dvije male okrugle
naušnice na njegovom lijevom uhu. Bila sam sigurna da nisam vidjela da ih
nosi prije. Grizz je također imao naušnicu. Vidjela sam tipove s naušnicama
na Woodstocku, ali u sedamdesetima to još uvijek nije bilo uobičajeno.
Posebno dvije.
Međutim, ono što mi je najviše privuklo pažnju, bila je njegova tetovaža.
Gruntove ruke i vrat nisu bili prekriveni tetovažama kao svima drugima –
čak i ženama. Grunt je imao jednu tetovažu. Bila je to ogromna ptica, glava
joj je bila položena dolje niz njegovu ruku, nije mu doticala lakat. Krila su joj
bila raširena dolje na unutrašnjosti njegove ruke i preko prsa. Bila su
ogromna i prekrivala su veći dio njegovih prsa u širokom aranžmanu. Točno
ispod ptičjeg krila bio je veliki ožiljak; pitala sam se da li potječe od
zlostavljanja iz djetinjstva.
Ništa mi nije rekao, samo se okrenuo i ušao nazad u sobu. Slijedila sam
ga i nisam si mogla pomoći da ne primijetim da se tetovaža nastavljala na
njegovim leđima. Izgledalo je kao da ga je ptica omotala svojim krilima. Bila
je prekrasna.
“Vau. Tetovaža ti je stvarno lijepa,” uspjela sam reći. Nije mi odgovorio
ali je otišao do radija i ugasio ga. Nisam ni primijetila da je išta sviralo. Toliko
su mi njegovo tijelo i tetovaža skrenuli pažnju.
Tada me je pogledao. “Jesi dobro?”
“Da, dobro sam valjda.” Prije no što je mogao išta više reći, dodala sam,
“Grizz je rekao da me možeš izvesti van. Izvan područja motela. Jesi li to
znao?”
“Blue mi je rekao.”
“Hoćeš li? Hoćeš li me izvesti nekamo? Bilo kamo?”
“Ne znam. Moglo bi loše završiti. Vjerojatno to nije dobra ideja.”
“Gle, mislila sam da smo prijatelji. Mislila sam da smo se zbližili.”
Podigao je obrvu na to. “Mislio sam da me mrziš.”
“Mislila sam da je tako također kad sam se pobudila. Gledaj to s mog
stajališta, Grunt. Probudila sam se, a ti i Grizz ste stajali tamo. Znala sam da
mora da si me ti obukao i pokrio me. Bilo je ponižavajuće. Ali, možemo li to
jednostavno zaboraviti i krenuti dalje. Umirem od želje da nešto radimo. Bilo
što. Molim te?”
Tada se nasmiješio i rekao da mu dam deset minuta da se istušira i
presvuče. Rekao mi je da mogu pregledati njegove albume i pustiti koji god
želim.
~ 56 ~
 Naš svet knjiga

Grunt je imao na tone albuma, a ja sam se odlučila za nešto od Fleetwood

Maca. Sjela sam na rub kreveta i razgledala sobu. Prvi put kad sam bila tamo
bila sam fascinirana policom za knjige i nisam obraćala puno pažnje na bilo
što drugo. Sada mi je pogled privukla hrpa pošte na njegovom noćnom
ormariću. Pošta? On ovdje prima poštu?
Još sam mogla čuti tuš, pa sam otišla i uzela pisma. Bila su adresirana na
Michaela Freemana. Michael Freeman? To mu je ime? Mogla bih se zakleti
da sam čula drugo ime kad sam gubila svijest. Primijetila sam da su sva
pisma s drugih obrazovnih institucija i da su adresirana na poštanski
sandučić u Davieu. Davie nije bio baš razvijen tada. Bio je to više seoski
gradić za ljude koji su voljeli konje. Bio je ruralan koliko može biti u južnoj
Floridi i bio je istočno odavde gdje sam ja bila upravo sada. Dakle, Davie je
imao poštanski ured i tamo je on dobivao svoju poštu. Moj um je spremio tu
informaciju. Zanimljivo.
Nisam primijetila da se tuš isključio. Nisam čak niti čula da je otvorio
kupaonska vrata i izašao. Kad sam shvatila da me promatra, poskočila sam i
spustila poštu nazad na njegov noćni ormarić.
“Tvoje pravo ime je Michael Freeman? Mislila sam da si rekao da je-”
“Nije Michael Freeman,” brzo je rekao, prekinuvši me. “To je alias, Kit.
Moram imati alias kako bih mogao još uvijek postojati. Nisam mogao
koristiti svoje pravo ime jer, pa, znaš da ovdje ne koristimo svoja prava
imena, ali također i zato što sam ja dijete koje se vodi kao nestalo već šest
godina. Vjerojatno pretpostavljaju da sam otet i ubijen od strane iste osobe
koja je ubila moju obitelj.”
“Zašto ti je uopće potreban alias?”
“Pa, ne mogu se baš prijaviti na fakultet pod imenom Grunt, zar ne?”
“Fakultet? Prijavljuješ se na fakultet? Kako ćeš to napraviti?”
“Kad sam postao Michael Freeman, završio sam srednju školu preko
dopisničkog tečaja.”
“Kako si mogao završiti srednju školu? Koji si razred, možda treći ili
četvrti srednje?”
“Pa, trebao bih biti u trećem srednje, ali nisam. Ja sam na trećoj godini
Cole Sveučilišta.”
“Da li ti to mene zezaš? Ti si na fakultetu? Već ideš na fakultet?”
“Da, idem na fakultet i da, premlad sam za to, ali uvijek sam bio prilično
pametan i želim nešto postići u životu.”

~ 57 ~
 Naš svet knjiga

“Kako možeš biti tako pametan? Rekao si mi kakvo ti je bilo djetinjstvo.

Kako si mogao tako živjeti i još uvijek napredovati?”
Opet, podignuta obrva. Otišao je i podigao snop pisama i izvukao jedno.
Otvorio ga je i predao mi jednu stranicu. Sigurna sam da su mi se usta
otvorila dok sam čitala ono što je bilo uredno natipkano. Bilo je to iz ustanove
za testiranje, čestitali su Michaelu Freemanu na njegovom rezultatu na IQ
testu.
Navodno, moj novi prijatelj Grunt je bio zaista pravi genij.

~ 58 ~
 Naš svet knjiga

Prije no što smo izašli iz Gruntove sobe, upitao me što sam nosila na dan
kad sam bila oteta. Nakon što sam opisala odjeću, a on je bio zadovoljan što
ne nosim ništa od tog dana, čak niti moju ogrlicu sa znakom mira, podigao
je kapu šiltericu koja je bila na njegovoj komodi. Rekao mi da uguram svoje
šiške pod kapu i stavim svoju kosu u rep koji sam provukla kroz nju odzada.
Tada je uzeo sunčane naočale i rekao mi, “Možeš nositi moje dok ne nabaviš
vlastite.”
Dok smo odlazili, primijetila sam da mu jakna visi preko naslona stolice.
“Zar nećeš obući svoju jaknu?”
“Nema potrebe za privlačenjem nepotrebne pažnje na grupu.” Uzeo je
novčanik i ključeve sa svoje komode, te smo izašli van.
Slijedila sam ga na stranu motela na kojoj je bio smješten ured. Nikad prije
nisam zaista istraživala ovdje. Kad smo došli na tu stranu, vidjela sam aute.
Zaista lijepe aute. Jedan je bio crni Corvette, za koji sam znala da je Grizzov;
mora da je uzeo jedan od svojih motora za svoj poslovni put.
Krenuli smo prema jednom drugom. Bio je to svijetlo plavi Camaro.
Nisam bila sigurna za godište, ali sam znala da je stariji model. Taman
dovoljno star da bi bio otmjen.
“Nećemo ići s tvojim motorom?”
Mislim da sam bila razočarana. Iz nekog razloga, biti na stražnjem sjedalu
motora iza Grunta, bilo mi je privlačno. Odakle je to dolazilo?
“Još nemam kacigu za tebe. Također mislim da ne želiš posuditi nečiju,”
nasmijao se. “Zapravo, to je nešto što možemo napraviti. Idemo ti nabaviti
kacigu.”
“Nemam nimalo novaca.”
“Ne treba ti.”
Otključao je suvozačevo sjedalo auta i pustio me unutra. Kad je i on ušao
i upalio glasni motor, uključio je klimu. Tada je uzeo kazetu s osam pjesama
i stavio je u kazetofon. Slušali smo Simon & Garfunkel, dok smo izlazili na
Državnu cestu 84. Simon & Gurfankel? Smijala sam se samoj sebi. Počela sam
misliti da bi Grunt mogao biti štreber.
Nismo razgovarali dok smo se kretali na istok Državnom cestom 84.
Skrenuo je lijevo na U.S. 441 i krenuli smo na sjever. Bila sam tako blizu doma

~ 59 ~
 Naš svet knjiga

da sam ga skoro mogla namirisati. Bilo je tako čudno prolaziti poznatim

mjestima. Nakon par milja, međutim, bili smo na mom teritoriju, a ja sam
počela osjećati nervozu.
“Kuda idemo?” naslonila sam glavu na sjedalo, pokušavajući se opustiti.
“U malu trgovinu blizu Riverviewa. Tamo imaju kacige.”
Gledala sam kako okolina prolijeće, osjećajući se smirenija svakom
minutom. “Dakle, samo iz znatiželje, gdje banda održava svoje sastanke?”
Brzo je pogledao preko u mene. “Sastanke? Misliš kad se okupljaju u
jami?”
“Ne. Znaš, sotonistički rituali i slično. Banda je nazvana po vragu. Čak su
i imena Grizzovih pasa prilično gadna. Mislila sam da možda koristite jedne
od onih nekorištenih soba u motelu. Znaš, da ga štujete.”
Zabacio je glavu i nasmijao se. “Kit, mi ne štujemo vraga.”
“Na tvojoj je jakni.” Mislim da sam pocrvenjela.
“Da, da uplaši ljude na smrt. Nije religiozno.”
“Niste štovatelji vraga?” Neko vrijeme sam se brinula zbog toga i čak se
potajno pitala da li je Grizz dozvolio da zadržim svoje crno mače iz drugog,
zlokobnijeg razloga.
“Dovraga, ne!” sada se jako smijao.
“Međutim, vjeruješ u pakao. Mislim, ako vam je to logo i slično.”
“Ne, Kit.” Odmahivao je glavom, još uvijek se smijući. “Ne vjerujem u
vraga, niti u pakao. Zapravo ne vjerujem u ništa.”
“Što je sa Bogom?” okrenula sam se da bih ga pogledala. “Vjeruješ u
Boga, zar ne?”
“Ne, ne znam puno o bilo čemu što ima veze s religijom.”
“Uz sve svoje učenje i školovanje, nikada nisi slušao predavanje o
religiji?” oči su mi se raširile. “Znaš, svjetske religije, religijska filozofija, bilo
što?”
“Ništa.” Zastao je, onda upitao, “Ta stvar što radiš, prije no što jedeš, je li
to religiozno?”
“Misliš što se prekrižim?” Pošto sam katolkinja, uvijek bih napravila znak
križa prije no što bih izgovorila molitvu prije jela.
“Ne znam kako se to zove.”
Sad je bio moj red da se osmjehnem. “Rekao si da ćeš me naučiti igrati
šah. Hoćeš li mi dozvoliti da ja tebe naučim nečemu?”
Oklijevao je. “Da, može. Zašto ne?”
I tako su počele Gruntove lekcije iz religije, posebno o kršćanstvu.
~ 60 ~
 Naš svet knjiga

Dopustila sam si da uživam u ostatku vožnje dok smo razgovarali. Čak

sam ga nagovorila da isključi klimu i spusti prozore. Osjećala sam čudno
uzbuđenje. Stigli smo do trgovine i ja sam prilično brzo izabrala kacigu. Tip
koji je radio tamo je poznavao Grunta i nikada nije napravio niti jednu
naznaku da očekuje da platimo. Izašli smo iz trgovine manje od petnaest
minuta kasnije.
Nisam zaista bila upoznata s ovim dijelom grada. Da bi stigli do trgovine,
skrenuli smo s U.S. 441 i sada smo bili u nekim stražnjim ulicama mutnog
izgleda. Bila je to stara mješavina poslovnih lokala i starih kuća, kao da je
netko gadno zabrljao s raspodjelom zona. Pokraj trgovine, vidjela sam tipa
kako gradi drvenu ogradu. Pitala sam se da li je to njegova ograda ili je on
unajmljena pomoć. Dobacio mi je uznemirujući pogled pri ulasku u trgovinu.
Sada dok smo izlazili, viknuo je, “Hej, slatkice. Želiš li provesti malo
vremena s pravim muškarcem, zašto ne dođeš ovamo? Reci svom malom
bratu da se može vratiti po tebe za sat vremena. Neka bude za deset minuta.”
Tada se nasmijao užasnim smijehom koji se pretvorio u napadaje kašlja.
Kakav kreten.
Pogledala sam u Grunta, koji ga je jednostavno ignorirao. Pa, to je dobro.
Da sam bila s Grizzom, vjerojatno bi bila suučesnik u ubojstvu. No, iskreno,
da sam bila s Grizzom, kladim se da gospodin Gradim – ogradu, ne bi rekao
ni riječi. Ipak, vjerojatno je bila dobra stvar što sam bila s najmlađim članom
u grupi. Nisam htjela nikakve nevolje.
Kad smo ušli u auto, Grunt je rekao da želi upaljenu klimu ovaj put.
Podigli smo prozore, a on je upalio auto i uključio klimu. Izvadio je kazetu s
osam pjesama Simon & Garfunkela i stavio Pink Floyd. Tada se okrenuo
prema meni.
“Ostani ovdje. Ne izlazi iz ovog auta iz bilo kojeg razloga. Je li ti to jasno?”
Prije no što sam mogla odgovoriti, glasno je pustio muziku i izašao iz
auta. Počeo je hodati prema gospodinu Gradim – ogradu. O, ne. O, dragi
Bože. Grunt će se pokušati ponašati kao da je opasan, a prebit će ga na mrtvo
ime. Gledala sam okolo, pitajući se što li ću zaboga učiniti ako se nešto
dogodi.
Nestali su iza dijela ograde koji je već izgrađen, pa nisam ništa mogla
vidjeti, a s tako pojačanom muzikom, nisam ništa mogla ni čuti. Nakon
nekoliko nervoznih minuta, odlučila sam da bi možda trebala stišati muziku.
Ali prije no što sam mogla, Grunt je izašao zaobišavši ogradu. Izgledao je
dobro. Činilo se da nije povrijeđen. Možda je rekao tipu da će se netko vratiti
~ 61 ~
 Naš svet knjiga

i prebiti ga. Grunt je uskočio u auto, a prije no što sam mogla reći ijednu riječ,
krenuli smo. Odlučila sam da to neću spominjati.
Proveli smo slijedećih nekoliko sati obavljajući poslove – pokupili smo
neke namirnice, nabavili gorivo, otišli do ljekarne. Čak sam nabavila i nove
sunčane naočale. Grunt je oprezno birao mjesta izvan glavnih puteva. Do
sredine poslijepodneva, vratili smo se u motel, a on je otišao u svoju sobu.
Otišla sam do broja četiri da provjerim kako je Gwinny i da se pobrinem da
su psi nahranjeni. Grunt me podsjetio da mogu posuditi bilo koju njegovu
knjigu kad god poželim. Zahvalila sam mu za taj dan i rekla mu da ću
definitivno prihvatiti njegovu ponudu.
Kako se večer približavala, odlučila sam ostati unutra. Jama mi nije bila
privlačna, te sam si napravila zdjelu pahuljica i sjela na kauč da gledam TV.
Odlučila sam gledati lokalne vijesti. Uvijek sam se nadala da ću vidjeti nešto
o meni, ali je prošlo previše vremena i bila sam sigurna da moja otmica
nikada nije ni dospjela u vijesti. Bila sam sigurna da to policija ionako nije
ozbiljno shvatila. Jedan susret s Delijom i vjerojatno su pretpostavili da sam
pobjegla od kuće. U to nisam ni najmanje sumnjala.
Nestrpljivo sam prebacivala nekoliko programa koje smo imali. To su bili
dani prije kablovske i gledao si što je bilo u tvom dosegu. Zvuk je bio stišan,
a ja sam pomislila kako reporterka stoji ispred poznatog mjesta. Pojačala sam
ga.
“U kući smo Raymonda Pricea,” privlačna reporterka je rekla. “Ranije
danas, gospodina Pricea je spasio par, koji je šetao svog psa i koji je čuo
prigušene vriskove. Kad su istražili, saznali su da je gospodin Price bio
brutalno napadnut. Našli su ga kako stoji leđima uz ogradu, a ruke su mu
bile ispružene sa svake strane.” Reporterka je tu zastala zbog efekta. “Ruke
gospodina Pricea su bile pribijene čavlima na drvenu ogradu koju je gradio.
Bilo je nekoliko čavala u svakoj ruci, što je činilo nemogućim da se sam
oslobodi bez da si razdere ruke. Krpa mu je bila nagurana u usta, pa mu je
bilo teško pozvati pomoć.”
Reporterka je tada zaškiljila dok je slušala kako je netko pita pitanje iz
male skupine koja se okupila.
“Upravo su me pitali da li bi gospodin Price mogao identificirati osobu
ili osobe koje su ga napale,” rekla je, njeno lijepo lice se namrštilo. “U čudnom
preokretu, iz policijske stanice u Riverviewu su nam rekli da gospodin Price
odbija reći im bilo što. Zabrinuti su da su mu možda zaprijetili i da se boji
odmazde. Policija kaže da je ovo područje posebno poznato po motorističkim
~ 62 ~
 Naš svet knjiga

bandama. Jedna banda posebno je poznata po čestim posjetima ovoj trgovini

pokraj.”
Kamera se tada prebacila iza reporterke, a želudac mi se okrenuo. Sada
sam vidjela zašto mi je scena bila tako poznata. Upravo tamo na TV-u, mogla
sam vidjeti trgovinu gdje smo uzeli moju kacigu to poslijepodne, a novo
sagrađena ograda ju je dijelila od susjedne kuće.
Nisam mogla vjerovati što vidim. Srce mi je jako nabijalo. Progutala sam
i duboko udahnula.
Potpuno sam krivo procijenila Grunta. On nije bio bespomoćni kržljavac.
Bio je jedan od njih.

~ 63 ~
 Naš svet knjiga

Upravo tada, vrata su se zamahom otvorila i Blue je ušao, hodajući ravno

prema meni.
“Ustani. Odmah. Ideš sa mnom.”
Prije no što sam mogla išta upitati, prošao je pokraj mene u spavaću sobu
i našao moj ruksak kako visi na kuki iza vrata. Slijedila sam ga u spavaću
sobu, napadajući ga pitanjima o tome što se događa. Bio je previše
usredotočen da bi razgovarao. Samo je razgledavao po sobi.
“Gdje su ti stvari, Kit? Imaš li išta osobno ovdje? Kao, ako bi negdje ostala
prespavati, što bi ti trebalo?”
Ruke su mi se tresle. “Kuda idem?”
“Nemam vremena da ti išta objašnjavam. Što bi željela imati sa sobom?”
Bez da sam mu odgovorila otišla sam u kupaonicu. Uzela sam svoje
kontracepcijske pilule, moju četkicu za zube i moju četku za kosu. Otvorila
sam ladicu komode i uzela nekoliko gaćica i spavaćicu. Otvorila sam drugu
ladicu i uzela kratke hlače i topiće. Još uvijek sam imala moj jedini grudnjak,
koji sam sada nosila. Pretpostavljam da je to jedan odjevni predmet koji sam
sama morala isprobati. Brzo sam sve stavila u torbu.
“Dobra cura.” Vidio je moju novu kacigu na stoliću i uzeo je. “Navuci
cipele. Moramo ići. Odmah.”
Otrčala sam do kuhinjskog šanka kako bih uzela moje naočale za čitanje.
Gurnula sam ih u moju torbu zajedno s časopisom, dok sam gurnula svoja
stopala u sandale. Još sam imala na sebi što sam nosila tog dana. Traperice i
neupadljivi top. Ponio je moju kacigu, a ja sam ga slijedila van.
“Gwinny!” viknula sam, sjetivši se mačke.
“Bit će ona dobro. Moe će se pobrinuti za nju i pse. Idemo!”
Bili smo na njegovom motoru, a ja sam još namještala moju kacigu kad
smo izjurili iz motela na Državnu cestu 84. Ruke su mi se čvrsto omotale oko
njega dok smo se odvezli u noć. Krenuli smo Državnom cestom 84 na istok i
skrenuli desno kraj “Kod Petea.” Ovo je bila Flamingo Road, a u
sedamdesetima, baš kao i Državna cesta 84, bili smo na potpuno
nerazvijenom području. U Flamingo Roadu su većinom bili pašnjaci.
Strah je počeo blijediti. U jednom trenutku, čak sam se i nasmijala samoj
sebi dok smo prolazili pokraj stare dvokatnice s velikim znakom ispred.

~ 64 ~
 Naš svet knjiga

Vlasnik je na komadu drveta podignutim na trijemu drugog kata, bojom u

spreju, velikim crnim slovima napisao: “Tražim ženu. Mora kuhati i čistiti.
Muž će plaćati račune.” Taj potencijalni muž je otada prodao tu nekretninu.
Prilično sam sigurna da je sada tamo trgovački centar.
Krenuli smo južno Flamingom dok nismo stigli u mali gradić Pembroke
Pines. Skrenuli smo lijevo na Taft Street i iznenada smo bili u prekrasnom i
ukusno planiranom naselju. Nakon još nekoliko skretanja, stali smo ispred
jako lijepe kuće. Netko iznutra mora da je čuo motor, jer su se vrata garaže
otvorila kao na znak. Blue je uvezao motor unutra i ugasio ga.
Dok sam se podizala sa stražnje strane motora, primijetila sam privlačnu,
visoku i jako preplanulu brinetu kako stoji na vratima koja su vodila iz
garaže u kuću. Držala je prst na upravljaču za otvaranje vrata garaže, i dok
sam čekala da Blue siđe sa motora, vrata su se spustila. Tada mi je prišla i
ispružila ruku.
“Bok. Ja sam Jan. Blueova žena,” rekla je, toplo se smiješeći. “Upravo ste
stigli na vrijeme za večeru.”
Nisam mogla biti više iznenađena nego što sam bila na dan kad mi je Moe
pokazala Grizzovu sobu. Blueova žena? Nikad mi nije palo na pamet da bi
Blue, ili bilo koji drugi član bande, mogao biti oženjen ili zapravo živjeti
negdje drugdje osim u motelu. Samo nisam dovoljno obratila pažnju na ono
što su svi drugi radili.
Blue i ja smo slijedili Jan u kuću. Upravo tada, dva mala dječaka su
potrčali prema Blueu i uhvatili ga oko nogu. Obojica su nosila jednake
kombinezone bez majice ispod. Bili su mali, a izgledalo je kao da je manji od
dvojice bio nestabilan na nogama. Vjerojatno je bio samo malo stariji od
godine dana. Njegov stariji brat je imao možda tri godine.
“Tata! Tata! Igraj se s nama,” preo je stariji.
“Dajte mu da prvo večera, dečki, a onda će tata provesti vrijeme s vama,”
rekla im je Jan, smijući se.
“Tko je ta cura?” upitao je stariji.
“Ovo je Kit,” rekao je nježno Blue. “Ona je moja prijateljica. Dečki budite
dobri dok večeram i doći ću k vama uskoro.”
Sretno su odskakutali prema onome što je izgledalo kao jako udobni
dnevni boravak. TV je bio uključen, a igračke su bile posvuda.
“Već sam im dala jesti,” objasnila je Jan. “Hajde. Idemo jesti.”
Pošto je moja večera, pahuljice i mlijeko, bila prekinuta, bila sam željna
jesti jelo koje je bilo postavljeno ispred nas. Napravila sam znak križa i
~ 65 ~
 Naš svet knjiga

mentalno izrekla molitvu. Onda, dok je Blue pričao, temeljito sam uživala u
domaćoj mesnoj štruci, pire krumpirima i zelenim mahunama. Objasnio je
razlog za naš nagli odlazak iz motela.
Trenutke prije no što sam vidjela prilog u vijestima o napadu na
gospodina Gradim – ogradu, Blue je dobio poziv na pejdžer na poslu od
Grizza. Grizz je dobio dojavu da će policija posjetiti motel. Očito, Grizz je
imao ljude posvuda, uključujući i razne policijske stanice u južnoj Floridi.
Nisu svi imali pejdžere tada. Bili su relativno novi, ali nisam se iznenadila
kad sam saznala da su ih Grizz i neki u njegovoj grupi imali. Ključ
komunikacije preko pejdžera, doduše, je bio u tome što ste morali pronaći
telefon da bi nazvali broj na pejdžeru koji je bio digitalno ispisan. Bilo je
jednostavno za Bluea da uzvrati Grizzu poziv. Bio je na vrhu telefonskog
stupa radeći popravke. Prikačio bi se na liniju i nazvao Grizza odmah.
To je bilo još nešto o čemu nisam imala pojma. Blue je radio za telefonsku
kompaniju?
“Ali, zašto bi policija dolazila u motel?” upitala sam, gurajući svoja ostala
pitanja u stranu.
“Nakon male predstave koju je Grunt izveo, definitivno bi došlo do
posjeta policije,” rekao je Blue, odmahujući glavom.
“Ali, kako bi mogli znati da je to bio Grunt?” upitala sam zbunjeno. “Mi
nismo bili na motoru. On nije nosio svoju jaknu. Kvragu, čak nismo niti platili
za moju kacigu, pa ne postoji račun koji bi mogao biti trag. A uostalom, kako
si ti znao da je to bio Grunt?”
“Grizz ima oči posvuda.” Rekao je Blue. “I nije bitno da li je to bio Grunt
ili nije. Sam spomen motorističke bande i postoje određene policijske stanice
koje bi skočile da iskoriste bilo kakav izgovor da dođu u motel i pokušaju
malo protresti stvari. Oni znaju našu bazu, a Grizz je htio da odeš odande.”
Jan se poslužila s još malo pire krumpira. “Vidjela sam vijesti. Mogla sam
pretpostaviti da je tvoj mali brat imao nešto s tim,” rekla je Blueu s
osmijehom. “Grunt je prilično kreativan mučitelj.”
Ovo je rekla sa stavom ponosne majke, a tada se poslužila sa još zelenih
mahuna. Podigla sam pogled sa svog tanjura. Kreativni mučitelj? Kakav
čudan opis. Pogledala sam u Bluea, koji je gledao u Jan s izrazom koji nisam
mogla pročitati. Prije no što je ijedno od nas moglo bilo što reći ili pitati u
vezi njenog komentara, počela je pričati o nečem slatkom što su klinci
napravili ranije tijekom dana. Pogledala sam prema dnevnom boravku gdje
su se ta dva slatka mala dječaka igrala. Da, gospođo Krivo Usmjereni Ponos, vaš
~ 66 ~
 Naš svet knjiga

sin je odgovoran za dizanje te zgrade u zrak. Trebali bi biti ponosni. Ovi ljudi su mi
bili misterija.
Odmahnula sam glavom u nevjerici. “Hoće li Grunt upasti u nevolju s
policijom?”
“Ne.” Blue je zvučao opušteno. “Nema sumnje u to da ga tip neće
identificirati. Nema ništa što ga povezuje s tim mjestom. Čak i da mu
prepoznaju auto, neće biti bitno. Nikad neće pomisliti da bi klinac mogao to
napraviti odraslom muškarcu. Samo će otići u motel s nalogom i razgledati
okolo, te pokušati iskopati bilo što u vezi Grizza. Ionako je on taj koga žele.”
“No, što je s Grizzom? Hoće li Grunt biti u nevolji kod njega?”
“Ne znam. Morat će dati neka objašnjenja. Ovisi o Grizzu.”
Nisam shvaćala. “Ali, zar nisi uplašen ili zabrinut za njega? Mislim, on ti
je brat.”
Blue je samo slegnuo ramenima i žlicom stavio još zelenih mahuna na
svoj tanjur. “Grunt je dovoljno star da se suoči s posljedicama. On zna s čim
se može, a s čim se ne može izvući. U nekom trenutku, moraš pustiti ljude da
sami biju svoje bitke i preuzmu odgovornost za svoje izbore.”
Te noći, dok sam se udobno smjestila u krevet u Janinoj i Blueovoj
gostinjskoj sobi, nisam si mogla pomoći da se ne brinem za Grunta. Mog
prijatelja.
Ispostavilo se da je policija zaista pretražila Grizzovu sobu te noći. Da su
okolnosti bile drugačije, mogla sam biti spašena. Da se netko sjetio da je
djevojka koja je nestala, pričala s tipom na motoru ispred 7-Elevena. Da se
netko sjetio da me vidio kako se penjem na Čudovištev motor, čak i da mu
nisu vidjeli jaknu, mogli su pobuditi neko prepoznavanje u policajcima koji
su pregledavali Grizzove sobe. Da je postojala i najmanja naznaka da me
možda otela motoristička banda, tada bi policajci koji su pretražili Grizzove
sobe mogli pronaći neke tragove.
Kao što su tri knjige iz okružne knjižnice koje su ležale na vrhu komode
s mojom smeđom ogrlicom sa znakom mira položenom preko njih.

~ 67 ~
 Naš svet knjiga

Ali, nisu primijetili. Nisu tražili žrtvu otmice. Tražili su drogu ili neku
drugu poveznicu s Grizzovim nezakonitim poslovima. Ja im čak nisam ni
bila na radaru.
Slijedećeg jutra Blue mi je rekao da će me odvesti nazad u motel prije no
što ode na posao. Bilo je jasno. Policija je otišla.
Jan je dala drugu ponudu. “Znaš, Kit, bilo bi mi drago da provedeš dan s
nama. Mislim, Blue mora na posao, ali dječaci i ja smo kod kuće sami. Mogle
bi se družiti i izležavati kraj bazena dok se Timmy i Kevin igraju.
Jednostavno se družiti kao prijateljice, ako želiš.”
Pogledala sam u Bluea kako bih dobila njegovu dozvolu. Prije no što je
mogao reći ijednu riječ, Timmy je počeo skakati gore i dolje i vikati, “Kit! Kit
može ostati s nama. Kit može plivati u bazenu i biti ovdje i sprijateljiti se s
mamom!”
Timmy je izgledao kao minijaturna verzija Bluea. Pogledala sam u
mlađeg, Kevina. Zamišljala sam da je Grunt mogao tako izgledati kad je bio
te dobi. Definitivno sam mogla vidjeti obiteljsku sličnost.
Nasmiješila sam mu se. Grunt mi nikad nije rekao da ima tako preslatke
nećake. Pošto sam sama bila jedinica, bila sam željna da prihvatim Janinu
ponudu. Ali, to je ovisilo o Blueu.
Isprva se činilo da Blue oklijeva, ali onda je rekao, “Naravno. Mogu je
vratiti večeras ili poslati nekoga po tebe. Samo nemoj napuštati kuću, ok?
Imali smo dovoljno drame.”
Poljubio je Jan u usta, tada se sagnuo i poljubio svako dijete u glavu. Tada
im je razbarušio kosu i izašao kroz vrata. Nisam čula da pali motor, te sam
prišla prednjem prozoru.
“Iznenađena si, zar ne?” upitala je Jan. Mora da mi je pročitala misli. “Nije
sve vezano uz bandu, znaš. Puno njih ima obitelj, kao Blue. Nije uvijek sve
vezano ni za motore.”
Kimnula je nečemu ispred prozora, a ja sam primijetila kako se Blue
odvozi u malom zlatnom kamionetu. Nisam ga primijetila kad smo se jučer
parkirali.

~ 68 ~
 Naš svet knjiga

Tada mi se nasmiješila i rekla, “Hoćeš li mi pomoći da nahranim ova

čudovišta? Imam nekoliko stvari za obaviti po kući, a onda možemo provesti
ostatak dana uz bazen.”
Bila sam i više nego voljna da pomognem, a prije no što sam i shvatila,
nahranile smo dječake i pospremile kuhinju. Rekla mi je da gledam TV ili da
se opustim dok ona obavi neke poslove. Odvela je djecu u dnevni boravak i
otišla u ormar.
“Ok, dečki, vrijeme je za posebne igračke,” rekla je dok je izvukla nešto
što je izgledalo kao velika vreća za odjeću iz ormara. Nastavila je bacivši
ogromnu hrpu kockica na pod. Timmy i Kevin su bili uzbuđeni. Očito su se
voljeli igrati s ovim kockicama, te su skakali gore i dolje i pljeskali rukama.
Jan mi se nasmiješila. “Zadivljujuće je kako, samo ako im nešto malo ne daš,
to postane posebnije. Provest će sate slažući te kockice, rušeći ih i onda ih
opet slažući ispočetka.”
Odlučila sam da mi se zaista sviđa Jan. Upitala sam je mogu li joj kako
pomoći. Dovoljno sam gledala TV. Htjela sam započeti s provođenjem
vremena s prijateljicom. Provele smo jutro čavrljajući. Izmjenjivale smo
obavljanje manjih poslova i vrijeme provedeno s djecom. Slagala bih veš dok
bi ona opeglala nekoliko Blueovih košulja. Ja bih pomela kuhinjski pod dok
bi ona ispraznila perilicu suđa. Zalila bih kućno bilje dok bi ona presvukla
dječje krevete. Bilo je to srdačno i ugodno jutro. Podijelila je neke stvari sa
mnom koje sam trebala znati, ali jednostavno nisam zaista previše
razmišljala o tome.
Na primjer, nisam pridavala preveliku pozornost na dolaske i odlaske
članova bande. Pretpostavila sam da skoro svi oni žive u motelu i da im je
posao bio u kakvim god da su aktivnostima bande sudjelovali. Bila sam u
krivu. Jedini stalni stanovnici motela su bili Grizz, Grunt, Moe i Chowder.
Prekinula sam je. “Što je s Willow? Prve noći kad sam stigla rekla je nešto
Grizzu o tome da ga čeka u njihovoj sobi.” Jan je objasnila da Willow nije
živjela u motelu za stalno, ali je mogla koristiti prazne sobe kad god je to
htjela. Svi oni su mogli.
Chowder je bio tih, skroman član bande. Nisam baš puno razmišljala o
njemu. Nisam sigurna da sam ga ikad čula da priča. Ne, nisam bila zabrinuta
zbog njegova jezika. Prilično sam sigurna da je samo bio tih čovjek. Bio je
stolar po zanimanju i on je bio zaslužan za Grizzove odaje. Bio je majstor u
motelu i radio na održavanju. Održavao je dvorište i sve ostalo što je trebalo
popravak – začepljeni zahodi, razbijeni prozori, razvodne kutije. Čak bi se
~ 69 ~
 Naš svet knjiga

pobrinuo i da su žarulje zamijenjene kad bi pregorjele. Naravno, to je bio

oronuli stari motel, a on je mogao obaviti samo neke popravke. Nije bilo
potrebno da se zamara sa stvarima kao što je oprema na igralištu, stare
benzinske pumpe ili prazni, betonski bazen.
Jan mi nije mogla reći puno o Moe. Pokušala sam iskopati još informacija
o tome kako je izgubila jezik. Nisam htjela otvoreno pitati, pa sam
pokušavala nabaciti diskretne naznake da sam znatiželjna. Ili se nije uhvatila
na mamac, nije znala ili je odlučila da neće ona biti ta koja će mi to reći.
Lagano je prešla preko Moe i prešla na svog omiljenog člana grupe: svog
šogora, Grunta.
Jan se stvarno sviđao Grunt. Rekla mi je kako je on uvijek bio dobrodošao
da živi s njom i Blueom, ali je odlučio da ne želi. Bio je tako mlad kad je Blue
donio u motel. Blue je tada živio tamo. Grunt je bio tamo samo godinu dana
kad je Blue upoznao Jan i iselio se.
“Nije se brinuo što ostavlja svog mlađeg brata s Grizzom?”
“Ne, nikada,” rekla je Jan, njene lijepe smeđe oči su bile brižne. “Grizz je
uvijek bio dobar i pošten prema Gruntu. Mislim da Grizz nije imao obitelj, te
baš kao i tvoje mače koje je spasio, bdio je nad Gruntom kada Bluea nije bilo
tamo. Da, čula sam što se dogodilo s mačkicom,” rekla je kad sam joj dobacila
znatiželjan pogled.
Nastavila je, “Grunt je uvijek bio stara duša. Mislim da se razočarao u
obiteljski život zbog svog iskustva u vlastitom domu i onda u udomiteljskim
obiteljima. Zaista mislim da on voli biti sam. Ali ovdje je uvijek dobrodošao.
Jako sam ga voljela od samog početka.”
Iz ono malo što sam znala o Gruntu, morala sam se složiti s njom. Stara
duša? Delia mi je jednom rekla da sam ja stara duša. Nikad nisam čula da
itko ikoga tako naziva.
Poslovi su konačno obavljeni i maleni su lako zaspali. Jan mi je rekla da
je razlika među njima samo trinaest mjeseci. Stvarno su bili slatkice. Odvela
me u spavaću sobu i otvorila ladicu na komodi, te počela vaditi kupaće
kostime. “Hajde da ti pronađemo nešto za obući,” rekla je. “Izaberi koji god
želiš i isprobaj ga. Moj omiljeni se suši na nosaču za zastor na tušu. Uskoro
ću izaći.”
Otišla je u kupaonicu i zatvorila vrata. Pregledala sam hrpu kupaćih
kostima i odlučila se za žuti bikini koji se vezao na kukovima. Mogao se
podesiti pa mi je trebao pristajati. Jan je bila visoka i vitka. Ja sam bila niska

~ 70 ~
 Naš svet knjiga

i vitka, ali možda s malo više oblina. Obukla sam kupaći. Vezala sam vezice
na mom lijevom kuku kad je izašla.
Jan je stala i pogledala me. “Koliko ti ono imaš godina?”
“Petnaest, zašto?” počela sam se osjećati malo neugodno.
“Ne izgledaš kao petnaestogodišnjakinja.”
Okrenula sam se i pogledala se u ogledalu iznad komode. Mogla sam
vidjeti na što misli. Donji dio bikinija mi je savršeno pristajao. Gornji dio;
međutim, je bio malo premali. Pretpostavljam da sam imala veća prsa od nje
i izgledalo je kao da mi se grudi bore kako bi se oslobodile iz žute tkanine.
“Izgledaš bolje u njemu nego ja. Možeš ga zadržati.”
Zahvalila sam joj dok smo uzimale ručnike i krenule u stražnje dvorište.
Ležale smo na suncu ostatak poslijepodneva. Jan je ostavila prozor na dječjoj
sobi malo otvoren, a kad smo čule da se Timmy i Kevin bude iz svog sna
otišle smo unutra i napravile im ručak. Tada smo ih presvukle u kupaće gaće
i izvele ih van. Bili su premali da bi išli u ugrađeni bazen sami, pa su se igrali
u malom napuhanom bazenu na travi pokraj betonskog. Kad smo se Jan i ja
htjele rashladiti, svaka je uzela jednog dječaka sa sobom u bazen.
Zaista sam uživala i bilo mi je žao kad je Blue došao doma.
Pretpostavljam da Jan nije shvatila koliko je sati, jer se neprestano
ispričavala, govoreći kako joj je žao što mi nije ništa napravila da večeram
prije no što se vratim nazad u motel. Rekla sam joj da to nije problem. Imala
sam puno za pojesti tamo. Rekla je Blueu da će pripraviti večeru dok se vrati
ostavivši me u motelu.
Ušla sam u gostinjsku sobu da se presvučem. Pakirala sam svoju torbu
kad je Jan lagano pokucala i ušla. Nasmiješila sam joj se i rekla joj da mislim
da sam sve uzela, ali ako sam nešto zaboravila, možda možemo još koji dan
provesti zajedno pa ću to uzeti onda. Nasmiješila sam joj se i čekala da nešto
kaže.
Ali, Jan je samo stajala tamo u svom kupaćem kostimu, s ručnikom čvrsto
omotanim oko sebe.
“Blue mi je rekao da vidi kako te Grunt gleda.” Ledeni pogled je bio u
skladu s tonom u njenom glasu. “Bolje ti je da ga ne zavodiš. Ako učiniš bilo
što, i mislim bilo što, da Grizz pomisli da ima nešto između tebe i Grunta, i
on povrijedi Grunta na bilo koji način, osobno ću se pobrinuti da patiš.”
Bila sam toliko šokirana promjenom njenog karaktera, da nisam čak
mogla ni uzvratiti.

~ 71 ~
 Naš svet knjiga

Nastavila je, “Znam što misliš. Vidjela sam takve kao ti. Misliš da samo
zato što si s tim nezgrapnim majmunom da se možeš izvući s bilo čim. Pa,
samo znaj da stvari ne traju. Neće proći dugo prije no što Blue bude vodio tu
predstavu i tvoje dupe će onda nadrljati. A ako samo i pomisliš reći Grizzu
da smo vodile ovaj razgovor? Pa, recimo samo, Kit” – praktički je ispljunula
moje ime – “da se nesreće događaju cijelo vrijeme. Razumiješ li? Znaš li sada
s kim imaš posla?”
Da, znala sam s kim imam posla. Sa ženskim psihopatom stoljeća, eto s
kim.
Bilo mi je dosta drame za jedan mjesec. Podigla sam svoju torbu i
prebacila je preko jednog ramena. Tada sam je pogledala ravno u oči i s
tonom koji je govorio da ona nije ništa više od mrava kojeg treba zgaziti, rekla
sam, “Jebi se, Jan.”
Prošla sam pokraj nje, a dok sam išla niz hodnik prema ulaznim vratima,
nisam mogla odoljeti još jednom udarcu za rastanak.
“Znaš, Jan,” rekla sam što sam slađim tonom mogla. “Ako Blue bude
kasnio na večeru, sigurna sam da je to zato što će dobiti jedno od onih
fantastičnih pušenja po kojima je Chicky poznata.”
I s tim rečenim, podigla sam svoju kacigu s klupe pokraj ulaznih vrata i
izašla van.

~ 72 ~
 Naš svet knjiga

Blue je turirao svoj motor na prilazu. Stavila sam svoju kacigu i skočila
odzada. Odjurili smo. Nisam se osvrtala.
Trebalo nam je skoro trideset minuta da se vratimo u motel, a ja sam se
borila sa svojim unutarnjim demonima cijelim putem. Tko je bila ta djevojka
koja je dobacivala psovke prema Jan? Da li ih je Jan zaslužila? U potpunosti.
Da li sam ja bila tip koja bi ih izrekla? Nema šanse. Nisam čak niti pomišljala
na psovke. Ja nisam bila takva.
Što se tiče komentara o Chicky, nisam imala pojma o njenim
specijalnostima u niti izvan spavaće sobe. To sam izmislila. Ako je boravak s
Grizzom mjesec dana imao ovakav utjecaj na mene, što će mi to što ću biti s
njim zauvijek – kao što je natuknuo više od jedanput – učiniti?
Nije bilo važno. Nisam jasno razmišljala zbog šoka koji mi je nanijela
njena nagla promjena osobnosti. Sigurno nisam bila stručnjak za mentalno
zdravlje, ali je bilo očito da je imala problema. Jadni Timmy i Kevin. Jadan
Blue. Shvaćala sam ironiju u tome što mi je žao čovjeka koji je ubio svoju
sestru i njenog muža bez razmišljanja.
Ali opet, možda Jan nije imala nikakvu mentalnu bolest. Možda je
jednostavno bila vještica. Pa, odabrala je krivu djevojku koju će zlostavljati
svojom zlobom i prijetnjama. Nisam bila žrtva. Nikad nisam bila. Nikad neću
biti.
Sigurna sam da bi netko vidio moju situaciju i ne bi se složio sa mnom.
Imala sam dvije veće pogreške u prošlosti. Jedna je bila ta što sam pustila
Johnnyja Tillmana da uđe. Druga je bila što sam se popela na stražnje sjedalo
Čudovištevog motora. Ali, svaki put, znala sam koji je rizik i napravila
svjestan izbor. Oba puta, mozak mi je izračunao izglede da se nešto loše može
dogoditi kao rezultat mog izbora. Ne kažem da su to bili pravi izbori, niti
pametni. Ali kažem da sam znala koji su rizici koje preuzimam u to vrijeme.
Ispalo je da ti izgledi nisu išli u moju korist. Prihvatila sam to.
Također nisam bila naivna djevica kako bi netko to mogao pomisliti. Bila
sam seksualno neiskusna svojim izborom, da. Ali, definitivno sam bila
upućena u većinu intimnih detalja u seksualnim odnosima. Sjetite se, živjela
sam s Delijom. Bila sam na Woodstocku. Vidjela sam tamo stvari zbog kojih
bi se Grizz zarumenio.

~ 73 ~
 Naš svet knjiga

Delia me poticala davno prije no što se Grizz pojavio da istražujem svoju

seksualnost. Mislila je da bih trebala imati ljubavnika. Inzistirala je na tome
da uzimam pilule. Da, kontracepcijske pilule su zaista pomagale u vezi mojih
grčeva, ali to nije bio Delijin motiv. Mislim da je ono što je zaista htjela, da
izađem iz kuće. Što prije budem imala dečka u svom životu, prije više neću
biti njen problem. Pa, pretpostavljam da joj se ta želja ispunila.
Još mi je nešto sinulo dok smo Blue i ja jurili Flamingo Roadom nazad
prema motelu. Pitala sam se da li se Grizz ubacio i oteo me onda kada je, ne
zbog Matthewa, već zbog Delije? Da li je on shvaćao koliko je ona površna i
da bi moja nevinost mogla biti ugrožena?
Pa, ja sam znala da nije bila ugrožena. Mogli biste se iznenaditi da saznate
da sam namjeravala čekati do braka. Htjela sam život potpuno suprotan
onome koji sam imala s Delijom.
Također sam kršćanka. I to ne zahvaljujući Deliji. Prvo sam počela ići u
crkvu s prijateljicom iz susjedstva, Cathy, kad sam bila u drugom razredu.
Delia je to voljela zato što je to omogućilo njoj i Vinceu da nedjeljom ujutro
ostanu u krevetu, da se napuše, da vode ljubav i rade što god žele. Nemojte
me krivo shvatiti, činili su to i kad sam ja bila tamo, također, ali možda je
jednostavno voljela tu slobodu nedjeljom ujutro. Moje odsustvo je
uzrokovalo da zaboravi na nekoliko sati da sam ja njena odgovornost.
Nakon nekoliko godina, Cathy se odselila. Počela sam voziti svoj bicikl
do najbliže crkve u susjedstvu, Sveto Srce. Bila je to velika, impresivna
katolička crkva blizu moje osnovne škole. Išla sam sama na misu svake
nedjelje do dana kad me Čudovište oteo.
Ne, nisam bila tip djevojke koja bi se izderala na nečiju ludu ženu. Ipak,
jesam.
Trgla sam se i vratila u sadašnjost kad se Blue dovezao do motela.
Potražila sam Grizzov motor. Još uvijek ga nije bilo. Tek je utorak navečer.
Pretpostavljam da će se vratiti sutra kao što je prvo i rekao. Mislim da sam zapravo
bila razočarana što se nije vratio ranije.
Blue je pustio da prva siđem s motora. I on je sišao, također, i dopratio
me do broja četiri kad je stao.
“Ah, sranje.” Gledao je dolje u svoj pejdžer.
Nastavila sam hodati. Pratio me u broj četiri i do telefona, birajući broj.
Mogla sam čuti razgovor s njegove strane dok sam išla u spavaću sobu i
počela raspakiravati moje stvari.

~ 74 ~
 Naš svet knjiga

“Smiri se, Jan. Ne, nije mi ništa rekla. Što si joj rekla? Začepi, jebote, i reci
mi što si joj rekla.” Pauza. “Zato što nimalo ne sumnjam da si prva otvorila
svoja prokleta usta.” Još jedna duža pauza. “Ne, Chicky mi neće popušiti.”
Pomakla sam se tako da sam stajala na vratima spavaće sobe okrenuta
licem prema njemu. Pogledao je iznad mene dok je razgovarao; nisam mogla
odrediti da li je ljut na svoju ženu ili na mene. Nisam marila. Prošla sam
pokraj njega i ušla u mali dnevni boravak, te počela pospremati ostatke moje
večere koju sam ostavila na stoliću prije manje od dvadeset i četiri sata.
Nakon još malo vikanja, Blue je spustio slušalicu. Osjetila sam da me
gleda.
“Hoćeš li mi ispričati?” bilo je sve što je rekao.
“Da.” odložila sam zdjelicu na kuhinjski šank. “Ispričat ću ti.”
I jesam. Rekla sam mu sve što je izrečeno, riječ po riječ. Ispričala sam se
za komentar o Chicky, zato što sam se osjećala malo krivom što sam je
umiješala u ovo bez njenog znanja.
Blue je udahnuo i prošao rukom kroz svoju kosu. “Pa, pretpostavljam da
znaš pravi razlog zašto Grunt ne živi s nama.”
Nisam odgovorila.
“Hoćeš li reći Grizzu?”
“Zašto ne bih? Čini mi se kao da, uza sve mjere opreza koje ova grupa
poduzima da ostanu anonimni, tvoja žena predstavlja najveću prijetnju
tome.”
“Pa, ne bi mu rekla nešto što on već ne zna.”
To me iznenadilo.
Upravo tada, Moe je pokucala i ušla. Držala je Gwinny, a Damien i
Lucifer su bili iza nje. Pokazala mi je da ih je već nahranila. Zahvalila sam joj
i uzela Gwinny od nje. Ona je otišla brzo kako je i došla, a dva psa su otišla s
njom.
Damien i Lucifer su voljeli Moe. Uvijek bi ih odvela u svoju sobu i
razmazila ih poslasticama. Čak bi ponekad i spavali s njom. Dopuštala im je
da legnu na krevet, a oni su to voljeli.
Kad je Moe otišla, okrenula sam se prema Blueu. Nisam mogla odrediti
na čemu sam bila s njim. A dok sam ga promatrala, odlučila sam da, sasvim
iskreno, nije ni važno.
Ispričala sam se kako bih se istuširala, i čula sam kako odlazi kad sam
ušla u spavaću sobu. Tuširanje je bilo dugo i toplo, a ja sam pokušala uživati
u tome, trudeći se najbolje što sam mogla da izbrišem sjećanje na nekoliko
~ 75 ~
 Naš svet knjiga

proteklih dana: gubitak nevinosti, Gruntov napad na čovjeka s ogradom,

Blueovu psihotičnu ženu.
Kad mi je ponestalo tople vode, nevoljko sam izašla ispod tuša. Obrisala
sam se i umotala kosu u ručnik. Omotala sam drugi ručnik oko sebe dok sam
ulazila u spavaću sobu.
A onda sam naglo stala.
Grizz je bio tamo. Sjedio je na krevetu. Bio je naslonjen na njegovo
uzglavlje, gledajući me, a nije nosio majicu. Zapravo, bila sam sigurna da nije
ništa imao na sebi. Bijela plahta je bila dovoljno navučena da mu je jedva
pokrivala kukove.
Upila sam njegov izgled. Bio je tako velik i mišićav, a njegova prsa i ruke
su bile prekrivene različitim tetovažama. Imao je pregršt svijetlo plavih dlaka
raširenih preko njegovih prsa. Koža mu je bila preplanula. Svjetlo noćne
lampe je bacalo odsjaj od njegove zlatne naušnice u njegovom lijevom uhu.
Imao je isti izraz kao i prvi put kad sam ga upoznala: Nije se smiješio. Nije se
mrštio. Samo me gledao s tim zelenim očima.
“Kit, vrijeme je. Dođi ovamo.”
S knedlom u grlu, odgovorila sam jedva šapatom, “Ne.”

~ 76 ~
 Naš svet knjiga

“Nije ono što misliš,” brzo sam dodala, zarumenjelog lica. “Upravo sam
dobila mjesečnicu, a nemam tampona. Htjela sam otići i pronaći Moe, da
vidim da li možda ona ima nešto.”
Prije no što je mogao odgovoriti podigla sam kraj svog ručnika omotanog
oko mene i pokazala mu lagano ružičastu mrlju. Nisam jako krvarila prvi
dan moje mjesečnice, ali i dalje sam trebala nešto.
“Jebiga!” Grizz je trznuo plahtu i skočio, zaustavljajući me. “Ne možeš ići
tražiti Moe u ručniku.”
Pogledala sam dolje dok je uskočio u traperice i navukao ih. Ali ne prije
no što sam primijetila što je bilo ispod plahte. Pretpostavljam da je istina, bar
u Grizzovom slučaju. Veliki čovjek, veliki – pa, znate. Mala palica je zapravo
bila manja od njega. Zadrhtala sam.
Brzo se vratio s pola kutije tampona, a ja sam se povukla u kupaonicu.
Podsvjesno sam znala da ću dobiti mjesečnicu negdje u ovo vrijeme. Upravo
sam potrošila paket mojih kontracepcijskih pilula, pa sam znala da dolazi.
Ali u svom uzbuđenju posljednjih nekoliko dana, to mi je bila zadnja stvar
na pameti.
Izašla sam iz kupaonice obučena u spavaćicu. Hvala Bogu što me Grizz
nije čekao u krevetu. Dobro – to što imam mjesečnicu mu nije privlačno.
Nadam se da je to značilo da sam pošteđena još jedan tjedan.
Našla sam ga u malom dnevnom boravku. Sjedio je u svom naslonjaču
pregledavajući nekoliko dostupnih TV stanica.
“Rano si se vratio. Kako je prošao posao?” upitala sam, podbočivši se na
jednu stranu sofe.
Isključio je televizor i pogledao me. “Čula sam da si imala malu dramu
dok me nije bilo.”
“Da, u vezi toga. Želim ti reći zašto je Grunt-”
“Nije važno. Razgovarao sam s Gruntom. Tip je to zaslužio.”
Osjetila sam olakšanje. Još sam bila ljuta na Grunta zbog načina na koji je
riješio situaciju. Bila je to okrutna stvar za napraviti. Ali činilo se da Grizz
misli da je to bilo opravdano, pa sam to pustila.
“Upoznala sam Blueovu ženu,” rekla sam umjesto toga, dobacivši mu
izravan pogled. “Kako je draga. Hvala ti što si ga zamolio da me odvede

~ 77 ~
 Naš svet knjiga

svojoj kući. Mislim da bi mi bilo bolje da me je zaključao u lavlji kavez u

zoološkom vrtu.”
Grizz se tada počeo smijati i iznenada si nisam mogla pomoći; smijala
sam se s njim. Spustila sam se na kauč, a nakon nekoliko minuta on mi je
rekao sve o Jan.
Blue je upoznao Jan prije otprilike pet godina. Bio je u vezi s drugom
ženom u to vrijeme, ali ona je bila “luda” po Grizzu, i Blue je prekinuo s njom.
Jadan Blue. Što je to bilo s njim i ženama s emocionalnim problemima?
Upoznao je Jan u baru nekoliko mjeseci kasnije i bila je to ljubav na prvi
pogled. Mogla sam to shvatiti. Blue nije bio privlačan kao ona, ali mislim da
joj se svidjela njegova gruba osobnost.
Imali su vrlo brzu romansu i ubrzo se vjenčali. Kupio je malu kuću u
starijem dijelu Pebmbrooke Pinesa. Znala sam o čemu govori. Zvao se
Summer Wood. Tu su bile starije i manje kuće, ali je to bilo lijepo susjedstvo
koje je bilo privlačno mladim obiteljima koje su tek počinjale zajednički život.
Nije prošlo dugo otkad su se vjenčali da je Blue primijetio promjenu u
njoj i odmah je požalio preuranjenu odluku da se oženi. Brzo je gubila živce.
Izazivala bi svađe s njim. Izazivala bi ga da digne ruku na nju. Stalno bi ga
provocirala dok ne bi izašao. Kad bi stigao kući, ona bi briznula u napade
histeričnog plača i preklinjala da joj oprosti.
S vremenom, počela je izazivati svađe sa susjedima. Postalo je još i gore
kad je počela prijetiti susjedima muževim položajem kao drugog
zapovjednika u motorističkoj bandi.
Vijesti su stigle do Grizza, a on je rekao Blueu da to riješi. Nisam bila
sigurna što je mislio pod time. Ali nije bilo važno. Izvukla je as iz rukava
upravo na vrijeme. Bila je trudna.
Tako se Blue odlučio odseliti u ljepši dio Pembroke Pinesa. Nisam bila
stručnjak za nekretnine, ali sam bila sigurna da plaća radnika koji popravlja
telefonske linije nije bila u rangu s kućom koju sam posjetila. Pretpostavljam
da su za to bile zaslužne njegove dodatne aktivnosti s bandom,
omogućavajući mu da si je može priuštiti. Otišla je doktoru i uzimala je
lijekove koji su se činili da joj pomažu. Jedini put kad su opet imali problema
s njom je bilo kad je ponovo zatrudnjela i prestala uzimati lijekove. Blue ju je
praktički motrio 24/7, a Chicky, Willow i Moe su provele puno vremena s
njom dok je Blue radio.
“Dakle, pošizila je na tebe, ha? Pitam se da li je opet trudna i ne pije
lijekove?” Grizz je izgledao zamišljeno.
~ 78 ~
 Naš svet knjiga

“Ne znam. Nije ništa rekla i nije izgledala trudno.” Rekla sam mu sve što
mi je rekla i što sam joj ja uzvratila.
Cerekao se. “Stvarno si joj to rekla?”
“Da, i ne mogu reći da se ponosim sobom. Očito si imao užasan utjecaj na
mene.”
Samo se nasmijao. “Pa, ako je imalo kao ranije, doživjet će živčani slom i
početi plakati, te će te htjeti moliti za oproštaj.” Nije se činio ni najmanje
zabrinut za svoj položaj vođe bande ili zbog prijetnji koje su mi izrečene.
Grizz i ja smo proveli ostatak večeri gledajući TV i otišli u krevet. Nisam
više spavala na pokrivačima, ali sam još spavala leđima okrenuta prema
njemu. Ni on više nije spavao na pokrivačima.
Ali također više nije spavao ni u svojim trapericama. Znala sam da je gol,
a za razliku od večeri prije, nisam ga nikad gledala. Trudila sam se pretvarati
se da spavam ako bi ustao prije mene. Ako sam se ja ustala prije njega, samo
sam se pobrinula da ne budem u sobi kad se on probudi.

~ 79 ~
 Naš svet knjiga

Probudila sam se slijedeće jutro mokra od znoja. O moj Bože, što je bilo
vruće.
Grizz nije bio kraj mene, pa sam ustala i otišla ga potražiti. Provirila sam
kroz vrata i vidjela ga kako razgovara s Chowderom na prolazu nekoliko
odaja niže. Čuo je kako otvaram vrata i viknuo, “Klima je otišla kvragu.”
Dakle, to je objašnjavalo vrućinu. Bio je to srpanj u južnoj Floridi, i nije
bilo bitno što je devet sati ujutro. Bilo je pakleno. Sama vlaga je mogla isisati
život iz sobe.
Otišla sam nazad u sobu i obukla se u odjeću u kojoj će mi biti najmanje
vruće, a koju sam posjedovala: traperice odrezane u kratke hlače, žuti kupaći
kostim od Jan i moje sandale. Napravila sam si komad tosta i sjela na kauč
da ga pojedem. Pojela sam ga i zalijevala ga čašom soka od naranče kad se
Grizz vratio.
“Hajde, idemo,” rekao je, stojeći nada mnom.
“Kamo?”
“Samo hajde i uzmi svoju kacigu i sunčane naočale.”
Otišli smo do jednog od Harley-Davidsona parkirnih ispred motela. Uzeo
je tamno plavu maramu s ručke i omotao je oko glave, onda zajahao ogroman
motor i upalio ga. Stavio je sunčane naočale i pogledao me. Zureći u njega,
morala sam priznati da je on veličanstveni primjerak. Nosio je isto što i prve
noći kad sam ga upoznala – plave traperice, motorističke čizme i majicu s
otrgnutim rukavima. Kosa mu je postala duža u zadnjih mjesec dana. Stavila
sam kacigu i sunčane naočale i skočila iza njega.
Grizz me odvezao do plaže. Državna cesta 84 je vodila ravno do oceana.
Skrenuli smo lijevo na saveznu autocestu, onda krenuli do Causewaya u 17.
Ulici. Desno na Causeway, a onda smo prošli preko velikog mosta koji se
protezao linijom unutarnje obale. Nama s desna, sve vrste velikih brodova,
putnički i vojni, bili su usidreni. Na lijevo su bile usidrene osobne jahte.
Voljela sam ovaj dio Fort Lauderdalea. Slijedili smo Causeway prema
plaži gdje se spajao s A1A. Polako smo vozili na sjever A1A, koja je išla
paralelno s plažom u Fort Lauderdaleu. Bilo je ljeto i plaža je bila krcata.
Odmah sam shvatila da su nas primijetili, osobito djevojke. Morala sam
priznati da sam bila malo ponosnija, s rukama omotanim oko Grizza malo

~ 80 ~
 Naš svet knjiga

čvršće. Položila sam bradu na njegovo rame. Nikad nisam bila osoba koja bi
žudila za slavom. Prije, uvijek bih bila zadovoljna da budem u sjeni i radim
po svom. Mislim da je to zato što sam bila potpuno zadovoljna što sam
poznavala samu sebe. Nema duševne potrage za mene. Znala sam tko sam i
što želim od svog života.
Do sada.
Biti odzada na Grizzovom motoru je bilo novo iskustvo za mene. Do sada
sam se vozila jednom s Čudovištem i dvaput s Blueom. Nije bilo ni blizu
onome što sam osjećala s Grizzom. Moje se cijelo držanje promijenilo. Sviđalo
mi se to što mi zavide. Sviđalo mi se kako mi je nježno stiskao bedro odmah
iznad koljena dok smo stali na pješačkom. Sviđalo mi se kako mi je podigao
jednu ruku i nježno je poljubio iznad ručnog zgloba. A posebno mi se sviđalo
što sam mogla pročitati “da sam bar to ja pogled” na svakoj ženskoj pokraj
koje smo prošli.
Palo mi je na pamet da je prošlo nekoliko dana bez da sam razmišljala o
povratku kući. Sjetila sam se prve noći kad me je Čudovište doveo u motel.
Rekao mi je, “Vrijeme je da upoznaš svoju novu obitelj.” Možda je bio u
pravu. Možda je suđeno da budem s Grizzom.
Ta me spoznaja zaprepastila.
Konačno smo skrenuli na Sunrise Boulevard, prošli Birch State Park, opet
uz obalu i onda južno na Saveznu autocestu. Grizz je stao ispred oronulog
salona za tetoviranje. Parkirali smo se i sišli s motora, a ja sam objesila kacigu
na ručku. Rekao mi je da ostavim svoje sunčane naočale na sebi dok ne
uđemo unutra. Dobro je što mi je dozvoljeno da skinem naočale kad smo ušli
unutra jer je bilo toliko mračno da nisam vidjela da je Grizz, koji je išao ispred
mene, stao. Zabila sam mu se ravno u leđa. Okrenuo se i uhvatio me za ruku
kako bi me ustalilo.
“Sada možeš skinuti naočale, Kit. Eddie? Gdje si?”
Mali, tetovirani čovjek je izašao iz stražnje prostorije.
“Grizz, čovječe,” rekao je Eddie dok je išao prema nama. Mogla sam
namirisati alkohol na njemu prije no što je Grizz mogao odgovoriti.
“Treba identifikacijski dokument.” Grizz je pokazao na mene.
“Naravno, čovječe. Podaci?”
Grizz mi je rekao da mu kažem svoju visinu i koliko sam teška.
Tada je Eddie upitao, “Koliko ima godina?”
Otvorila sam usta da odgovorim kad me Grizz prekinuo. “Upravo je
navršila osamnaest u ožujku.”
~ 81 ~
 Naš svet knjiga

“Važi, Grizz. Dođite ovamo unutra.”

Slijedili smo ga u stražnju prostoriju. Eddie me je postavio da stojim uz
prazni zid. Spremao se uslikati me kad ga je Grizz zaustavio.
“Bez šiški.”
Eddie je otišao do ladice u stolu i izvukao rajf. Potajno sam zahvalila Bogu
što nije izvukao škare. Stavila sa rajf kako bi mi povukao šiške unazad. Brzi
pogled u ogledalo mi je pokazao da izgledam malo manje kao ja. Više kao
neka druga djevojka.
Kao starija djevojka.
Drugačija.
Tip djevojke kojoj bi se sviđalo sjediti odzada na Grizzovu motoru, dok
mi njegova ruka ležerno stiska bedro.
Eddie me uslikao i rekao, “Daj mi jedan sat.”
Dok smo prolazili kroz vrata, Grizz je uzeo ružičastu maramu s hrpe
pokraj blagajne.
“Idemo na ručak,” rekao mi je kad smo se došli do motora. “Kad
stignemo do restorana, želim da skineš kacigu i zamijeniš je maramom što je
brže moguće. Ostavi svoje sunčane naočale na sebi, čak i u restoranu.
Shvaćaš?”
Shvatila sam.
Otišli smo do malog mjesta zvanog Southside Raw Bar. Sjedili smo vani
na dokovima koji su gledali na vodu. Sjećam se da nisam mogla protumačiti
izraz njegova lica kad sam se prekrižila i tiho se pomolila prije jela.
Gledao me kako to radim i prije i nikad nije komentirao.
Ne sjećam se što smo jeli. Ugodno smo čavrljali o puno različitih stvari,
namjerno izbjegavajući moju otmicu i sve u vezi motela.
Razgovor je postao osoban samo kad se radilo o onome što volimo i ne
volimo. Uobičajene stvari. Glazba, filmovi, knjige. Bio je to srdačan i ležeran
razgovor.
Tada mi je sinulo.
“Hej, nismo rekli Eddiju moje novo ime.”
“Ne možemo to,” uputio me Grizz. “Eddie je u ovom poslu godinama.
Vrlo je organiziran i ima svoj vlastiti popis odobrenih imena.”
“Zaista? Zvuči kao one osobe koje daju imena uraganima.”
Nasmiješio mi se. Želudac mi je zatreperio. Zaista je imao prekrasan
osmijeh.

~ 82 ~
 Naš svet knjiga

“Da, nikad nisam razmišljao o tome, ali pretpostavljam da na neki način

je tako.”
“Zaista me zanima kakvo će mi ime dati.”
“Ne brini, Kit. Ništa ne može biti gore od tvog pravog imena.

~ 83 ~
 Naš svet knjiga

Grizz nije bio u pravu.

“Priscilla Renee Celery?” viknula sam. “Ne možeš biti ozbiljan. Nema
šanse da ću koristiti ime Priscilla Celery7.”
Pogledala sam u Grizza, koji se smiješio. Kakvo užasno prezime – a da
prijeđem s voća na povrće? Zaboravi.
“Ona je u pravu, Eddie, prilično je loše. Daj joj novo ime.”
Ni pola sata kasnije bila sam ponosna vlasnica vozačke dozvole iz Floride
koja me identificirala kao osamnaestogodišnju Ann Marie Morgan. Adresa
na mojoj vozačkoj dozvoli je bila Pembroke Pines. Pitala sam se da li je
Blueova.
Sviđalo mi se ime i rekla sam Grizzu da bi Annie bio sladak nadimak.
Rekao mi je da me nitko nikada ne bi zvao Annie. Vozačka dozvola je bila
samo formalnost u slučaju da ga zatrebam. Još identifikacijskih dokumenata
će biti poslano na poštanski pretinac u Davieu. Krivotvoreni rodni list i
kartica zdravstvenog osiguranja su stigli u tjedan dana.
Pitala sam ga da li on ima identifikaciju i rekao mi je da je on Rick
O'Connell. Naravno, nijednom nisam čula da ga netko zove Rick, pa sam
znala što je mislio time da nikad neću imati drugi nadimak. Ja sam bila Kit.
Chowder je popravio klima uređaj do našeg povratka u motel. Pomislila
sam da je sada malo bučniji nego prije, ali je unutra bilo hladno i nisam mogla
dočekati da se istuširam. Ramena su mi izgorjela na suncu i voda me pekla,
ali sam bila čudno ushićena. Pretpostavljam da sam još uvijek bila uzbuđena
zbog vožnje.
Slijedeća dva dana su prošla bez većih događaja. Rijetko sam odlazila do
jame navečer. Iskreno nisam nikome bila bitna u bandi, da ne spominjem
prljave poglede ostalih žena.
Uvijek je bilo žena koje su dolazile i odlazile. Osim Grunta i Moe, još se
nisam ni sa kim zbližila. Usto, nisam htjela vidjeti Willow. Još uvijek je često
dolazila u jamu, ali hvala Bogu, držala se dalje od mene.
Uhvatila sam se kako počinjem fantazirati o mom životu s Grizzom.
Pretpostavljam da je to popodne na motoru imalo neke veze s tim.

7
celer
~ 84 ~
 Naš svet knjiga

Još sam imala mjesečnicu i Grizz još uvijek nije ništa pokušao u krevetu.
To je bilo u redu. Znao je da mi treba više vremena.
Jedne noći, mala grupa se skupila oko jame. Bilo mi je dosadno. Izašla
sam van i pronašla Grunta.
“Da li ti smeta da odem u tvoju sobu i slušam ploče?” upitala sam ga.
Grunta sam vidjela jako malo od dana kad smo nabavili moju kacigu.
Dobila sam nekoliko lekcija o šahu od njega i bio je impresioniran kako brzo
sam shvatila igru.
Uvijek bi dolazio i odlazio. Bilo je ljeto, pa nisam bila sigurna da li je išao
na predavanja. Grunt je pogledao preko u Grizza koji mu je kimnuo.
Htjela sam zakolutati očima, ali nisam. Grunt je skočio i rekao, “Naravno,
hajde.”
“Nisam te htjela odvojiti od jame,” promucala sam dok smo odlazili. “Ne
moraš ići sa mnom, ako mi vjeruješ dok sam u tvojoj sobi.”
“Nema problema. Kukci me ionako pojedoše živog. Idemo.”
Slijedila sam Grunta u njegovu sobu i provela nekoliko sati slušajući
njegove albume i nastavljajući lekcije šaha. Dok smo razgovarali i igrali šah,
pregledala sam njegovu policu s knjigama i odlučila se za dvije knjige koje
ću ponijeti u broj četiri sa mnom.
Grunt je bio savršen džentlmen, a ja sam se uhvatila kako sam malo
razočarana što nije flertovao sa mnom. No, ni ja nisam flertovala s njim. Ne
znam da li je to bilo zbog rastuće odanosti Grizzu ili mog srama zbog naše
zajedničke noći, ili kombinacija oboje.
Rekla sam si da mi je drago što mu se ne sviđam na taj način, jer bi to
zaista zakompliciralo stvari.
Postajalo je kasno. Zapravo sam bila iznenađena što me Grizz nije došao
potražiti.
Zijevnula sam i uzela moje knjige.
“Hvala na knjigama i što si podnosio moj izbor ploča večeras.”
“Možeš posuditi koju god knjigu želiš, bilo kad. I sjeti se, birala si iz moje
kolekcije ploča, pa ja volim slušati sve što si izabrala. Trebaš li da te otpratim
kući?” zezao me.
“Ne, mislim da mogu i sama stići tamo.”
Odgovorila sam. Oboje smo se nasmijali, a ja sam se još smiješila dok je
zatvarao vrata iza mene.
Stigla sam do broja četiri i ušla. Skoro sam ispustila knjige na prizor koji
me dočekao.
~ 85 ~
 Naš svet knjiga

Grizz je ležao na kauču sklopljenih očiju.

A Willow je bila skvrčena između njegovih nogu, dok joj se glava
mahnito klimala gore i dolje.

~ 86 ~
 Naš svet knjiga

Nijedno od njih me nije čulo da otvaram vrata. Pretpostavljam da je to

zato što je klima uređaj bio puno glasniji nego prije. Meni s desna je bila
polica na kojoj je bio TV. Udarila sam knjigama o nju što sam jače mogla.
Grizz je otvorio oči, a Willow je stala i okrenula se kako bi me pogledala.
Grizz ju je uhvatio za kosu i rekao, “Završi.”
Dobacila mi je bezubi osmijeh i nastavila s onim što je radila.
Okrenula sam se i istrčala kroz ulazna vrata, te prije no što sam i shvatila
kud sam krenula, lupala sam na Gruntova vrata. Otvorio ih je i ja sam pala
na njega, ruke sam omotala oko njegovih leđa. Nisam plakala, ali sam bila na
rubu suza. Nisam znala zašto.
Zašto bih ja marila što Grizz i Willow rade? Sigurno nisam ništa takvo
radila s njim, a govorila sam si zadnjih mjesec dana da i ne želim. Pa otkud
onda ovaj osjećaj izdaje? Bez obzira što si ja govorila, istina je bila da me
zaboljelo.
“Hej, hej, hej, što nije u redu?” upitao je Grunt dok me je držao blizu. “Kit,
što nije u redu, što se dogodilo?”
Iznenada, nešto mi je sinulo. Nije bilo nikakve šanse da kažem Gruntu,
ili bilo kome drugome što se toga tiče, da mi je to što sam uhvatila Willow
kako daje Grizzu oralni seks, zasmetalo. Apsolutno nema šanse. Došla sam
k sebi i onda se odmakla. Hvala Bogu još nije bilo suza. Držao je svoje ruke
na mojim ramenima.
“Zaista je sve u redu.” Promucala sam. “Naletjela sam na Grizza i Willow
i neugodno mi je, to je sve.”
Dobacio mi je pogled koji je govorio da je znao da lažem, ali pošto je
džentlmen, nije navaljivao.
“Znaš, čekao te je duže vremena. Ja sam jedini koji to zna. Mislim da čak
ni Blue to ne zna. Grizz je jako ponosan. A on je samo čovjek, a ona je samo
jako voljna. Usto, pio je prije no što si uopće došla do jame. Vjerojatno je
poprilično pijan do sada.”
“Znam. Kao što sam rekla, samo mi je neugodno. Zaboravimo da sam
uopće došla ovamo.” Zastala sam. “Ummm, što misliš koliko bih dugo
trebala pričekati prije no što se vratim?”

~ 87 ~
 Naš svet knjiga

Moje neiskustvo se pokazalo i ja sam se zarumenila. Prije no što je Grunt

uspio odgovoriti, vrata su se zamahom otvorila i Grizz je ušao.
“I mislio sam da ću te naći ovdje. Idemo.” Grizz je kimnuo prema
vratima.
Odmah sam se sabrala i rekla malo preoholo, “Samo sam ti htjela dati
malo privatnosti.”
S tim izrečenim, prošla sam pokraj njega i sjetila se svoje prve noći u
motelu. Noći kad sam zamijenila Willow, a ona je ponosno odšetala od jame.
Vratila sam se u naše odaje i presvukla se u svoju spavaćicu. Umila sam
se, oprala zube i počešljala kosu, te ušla u krevet. Uzela sam posuđene knjige
u spavaću sobu sa mnom. Izabrala sam jednu i pretvarala se da čitam.
Skrenula sam pogled dok se on svlačio i kliznuo pokraj mene.
“Ne bi ti to trebalo smetati, Kit.”
“Nije mi smetalo,” odgovorila sam prebrzo. “Samo mi je bilo neugodno
što sam vas prekinula, to je sve.”
Ležala sam na leđima, a on je bio na boku okrenut licem prema meni,
glavom naslonjenom na desnu ruku. Podigao je obrvu.
“Nije ti smetalo, ha? Pa, pretpostavljam da mi je Willow cijelo ovo vrijeme
mogla pušiti, a tebi to ne bi smetalo?”
Pogledala sam ravno u njega. “Kako mogu znati da to nisi radio s njom
cijelo vrijeme? Što to meni znači? To se mene ne tiče. Sigurna sam da ti ionako
radiš ono što želiš.”
“Prokleto si u pravu da radim ono što želim.”
Nisam ništa rekla i nastavila sam glumiti da sam zainteresirana za svoju
knjigu.
“Gle, slijedila me je nazad do broja četiri i pitala da li može telefonirati.
Znaš kakva Willow zna biti. Valjda je imala nešto za dokazati, a ja sam bio
dovoljno napaljen da joj to dopustim. Ta mi kurva ništa ne znači.”
“Nije me briga da li ti što znači.” Hladno sam gledala u stranice knjige.
“Naravno, bilo bi stvarno nepristojno da joj to dopustiš dok sam ja mogla biti
u drugoj sobi.”
“Ali, znao sam da nisi. Motrio sam Gruntovu sobu cijelu večer. Znao sam
da nisi izašla.”
“Kako prigodno za vas dvoje.” Nastavila sam ravnim tonom. “Pa, kao što
sam rekla, nije me briga. Zato nastavi raditi što želiš. To me ne zanima.”
Vratila sam se opet mojoj knjizi i pokušala se koncentrirati na stranice.
“Ne smeta ti, ha?”
~ 88 ~
 Naš svet knjiga

“Ne. Uopće mi ne smeta.”

“Sigurna si u vezi toga?”
“Da, sigurna sam Grizz. Zašto bi uopće i pomislio da bi mi tako nešto
smetalo?” upitala sam malo previše samodopadno.
“Zato što ti je knjiga naopako.”
Na to sam naglo zaklopila knjigu i uspravila se kako bi se okrenula licem
prema njemu. “Bože, Grizz, od svih djevojaka, morala je to biti Willow?
Mislim, čak bih lakše podnijela da su to bile Chicky ili Moe jer me one ne
mrze. Sigurna sam da ona sad misli da je u prednosti. Nije da mi je stalo. Ne
znam. Pretpostavljam da je to ženska stvar. Ne očekujem da shvatiš.”
“Dakle, bilo bi u redu da si ušla i da su to bile Chicky ili Moe?”
Nisam odgovorila. Nisam mogla shvatiti svoje vlastito razmišljanje. Da li
sam bila uzrujana jer je druga žena bila Willow, žena koja mi je odmah
postala neprijatelj?
“Želiš li da Willow ode? Ako želiš da ode, sve što trebaš napraviti je reći
to. Nikad je više nećeš vidjeti.”
“Da, Grizz,” rekla sam tiho. “Želim da ode.”
To je bio kraj razgovora. Oboje smo zaspali, a kada sam se probudila
sljedećeg jutra, on me je držao u zagrljaju. Bila sam mu okrenuta leđima i
počela sam polako podizati jednu od njegovih teških ruku s mene. Tada sam
se zaustavila. Sklopila sam oči i ponovo zaspala.
Grizz je održao svoju riječ. Više nikada nisam vidjela Willow.

~ 89 ~
 Naš svet knjiga

Grizz je postao malo odvažniji u spavaćoj sobi nakon te noći, ali me još
uvijek nije prisiljavao. Također je počeo inzistirati da spavam gola kao on.
Uvijek sam se pobrinula da imam ručnik omotan oko sebe dok bi ulazila u
krevet, a jednom kad sam bila ispod pokrivača, skinula bih ga. Međutim, to
nije izazivalo bijes u njemu. Smatrao je da je to smiješno i samo bi odmahivao
glavom dok bi omatao ruke oko mene i privukao moja leđa uz njegov prednji
dio tijela.
Zapravo sam spavala jako ugodno u Grizzovim rukama. Možda malo
preugodno. Posebno jedne noći, nedugo nakon incidenta s Willow, uživala
sam u posebno erotičnom snu.
Sanjala sam o noći kad sam izgubila svoju nevinost s Gruntom. Jedina je
razlika bila u tome što nisam bila drogirana i u potpunosti sam uživala u
našem vođenju ljubavi. “Nights in White Satin,” je svirala u pozadini. Bio je
na meni i u meni, a njegovi prodori su bili ritmični, a ja sam im išla u susret
svaki put. Osjetila sam dah na mom uhu i govorio mi je da uživam, da se
prepustim. Imala sam brz i moćan orgazam. Tako intenzivan da me je
zapravo probudio.
Isprva sam bila dezorijentirana, ne sjećajući se gdje sam niti s kim sam.
Ležala sam na leđima i pogledala u lijevo. A tamo je bio Grizz, smiješeći se
kao mačka koja je pojela kanarinca. Držao je ruku između mojih nogu i još
uvijek me je dirao.
Odgurnula sam mu ruku i sjela uspravno, užasnuta. “Prestani. Što to
radiš?”
“Razvedri se, Kit. Nije smak svijeta ako si dopustiš da malo uživaš. Da li
ti je to bio prvi?”
“To se tebe ne tiče!” ispljunula sam i legla nazad, te se okrenula na bok.
Privukao me uz sebe i mogla sam čuti kako se cereka dok sam pokušavala
opet zaspati. Ali bila sam umorna. Zašto sam sanjala Grunta?
Provela sam ostatak tjedna u zaljubljenoj izmaglici. Nisam mogla izbaciti
taj san iz glave. Uhvatila sam se kako nalazim izgovore da budem blizu
Grunta. Nastavila sam posuđivati knjige, igrati šah i moliti ga da slušam
njegove ploče. Dopustio bi mi da budem u njegovoj sobi kad on nije tamo, a

~ 90 ~
 Naš svet knjiga

jednom ili dvaput sam obukla njegovu jaknu i ogledala se u kupaonskom

ogledalu.
Bilo je smiješno. Osjećala sam se puno drugačije nego prve noći kad sam
obukla Gruntovu jaknu. One noći kad sam dobila Gwinny. Bilo je drugačije
sada. Sviđalo mi se kako sam izgledala u njoj, a pitala sam se da li ću se ikada
voziti odzada na njegovom motoru. Čak sam počela zamišljati kako sam
tamo da bi bila s njim, a ne s Grizzom.
Nakon nekoliko dana pronalaženja isprika da budem u Gruntovoj sobi
da slušam njegovu glazbu, našla sam potpuno novi stereo sistem u broju
četiri. Grizz mi je rekao da posudim neke ploče od Grunta, dok mi on ne
nabavi moje vlastite. Pomislili biste da ću biti uzbuđena da imam vlastitu
glazbenu liniju, ali sam se uhvatila kako sam razočarana što mi je glavni
razlog za biti u njegovoj sobi oduzet.
Izmaglica se podigla uskoro nakon toga. Bila je subota ujutro, nekoliko
dana kasnije. Grizz mi je rekao da mora provesti dan izvan motela. Rekao je
da mogu opet ići s Gruntom izvan područja motela, ali ne na poznata mjesta
i da obavezno nosim šiltericu i sunčane naočale.
Bila sam ushićena. Ovo je bilo savršeno. Zamolit ću Grunta da me odvede
na plažu. S tisućama djevojaka mojih godina, sigurna sam da ću se uklopiti
čak i ako ne budem nosila šiltericu i sunčane naočale. Obukla sam svoj žuti
bikini i odrezane kratke hlače, uvukla stopala u sandale i podigla kosu u
visoki rep. Krenula sam prema Gruntovoj sobi.
Imala sam podignutu ruku da pokucam na vrata kad su se otvorila.
Stajala sam tamo s još uvijek podignutom rukom. Grunt je izlazio iz svoje
sobe i stao na mjestu kad me ugledao.
“Hej, Kit. Došla si zbog knjiga, albuma ili lekcija iz šaha?” upitao je
smijući se.
Grunt nije bio sam i bilo je očito da sam prekinula privatnu šalu. Lijeva
mu je ruka bila prebačena preko ramena djevojke.
Prije no što sam mogla odgovoriti rekao je, “Kit. Ovo je Sarah Jo. Jo, ovo
je Kit. Kit živi ovdje s Grizzom.”
Pomislila sam da sam vidjela tračak prepoznavanja na licu Sarah Jo. Da li
me prepoznala kao djevojku koja je nestala još u svibnju?
Ispružila je svoju ruku kako bih uzela moju i rekla, “Tako mi je drago što
sam te upoznala, Kit. Ne mogu vjerovati koliko si slična mojoj prijateljici
Kelli. Ona se upravo odselila u Sjevernu Carolinu. Trebala bih je ići posjetiti
negdje u ljetu. Mogle bi biti sestre blizanke.”
~ 91 ~
 Naš svet knjiga

Dok je govorila, odmjeravala sam je. Bila je sitna. Mislim, činilo se da su

sve žene u motelu sitne građe, osim Chicky koja je bila bujnija, ali ova
djevojka nije bila mala. Bila je minijaturna. Mora da je bila samo 150 cm
visoka. Imala je slatku figuru i činilo se da ima jako dobre proporcije za
nekoga tako niskog. Imala je smeđu kosu sa zlatnim pramenovima, plave oči,
lijep ten i malo pjegica rasutih po nosu.
Bila je preslatka. Bila je to mržnja na prvi pogled.
“Jo je Fessova kćer.” Rekao je Grunt. “Ona je tvoje godište. Imat ćete puno
toga zajedničkog.”
Ona se tada zahihotala i podigla pogled obožavanja prema Gruntu.
“Može li Kit ići s nama na plažu? Ne moramo ići tvojim motorom. Možemo
ići mojim autom.”
“Da, naravno. Kit, želiš li s nama? Izgleda kao da već imaš svoj kupaći na
sebi.”
“Uh, ne, zapravo sam samo došla da uzmem neke knjige, ako je to u
redu,” promucala sam.
“O, molim te, Kit. Bit će zabavno,” molila je Sarah Jo.
Zar je doista bila ovako ljubazna ili je to samo gluma? Blueova žena, Jan
me je već zavarala. Nisam bila sigurna kako se osjećam i nisam si vjerovala
da provedem dan s njima.
“Možda neki drugi put. Imam jaku glavobolju, a sunce mi vjerojatno neće
pomoći,” lagala sam.
“Pa, onda nemoj previše čitati.” Grunt mi je dobacio čudan pogled koji je
govorio da nije baš siguran da vjeruje mom izgovoru. “Čitanje neće pomoći
glavobolji. Ali, ja ne zaključavam vrata. Posluži se.”
Onda se okrenuo prema Sarah Jo. “Hajdemo, malena. Imaš svoju
kacigu?”
“Ovdje je,” rekla je dok ju je podigla svojom lijevom rukom. Njena desna
ruka je bila oko njegovog struka. Mahnula mi je i počeli su odlaziti. “Žao mi
je što se ne osjećaš dobro. Možda drugi put?”
“Da. Može. Definitivno.” Odgovorila sam dok su odlazili, ostavljajući
Gruntova vrata otvorena.
Definitivno nikad. Pomislila sam, zureći kroz otvorena vrata ne ulazeći,
dok sam pokušavala shvatiti što sam osjećala.
Nije mi zaista smetalo to što je slatka. I ja sam isto slatka. Njene plave oči
i vesela osobnost mi također nisu smetale. Uvijek sam primala komplimente
zbog mojih velikih, smeđih očiju. Ljudi su mi uvijek govorili kako sam
~ 92 ~
 Naš svet knjiga

pametna. Zatvorila sam Gruntova vrata i nastavila razmišljati o tome dok

sam se vraćala u broj četiri. Čula sam da se Gruntov motor pali.
I stala sam kao ukopana na svom putu. To je ono što mi je toliko smetalo.
Sarah Jo je nosila njegovu jaknu.

***

Provela sam ostatak dana zaposlivši se, zahvalna što nisam napravila
budalu od sebe pred Gruntom. Imao je curu. Ne znam zašto mi nikad nije
palo na pamet da bi je mogao imati.
Nagovorila sam Chowdera da mi pomogne da spojim neka crijeva za
vodu, onda odvela Damiena i Lucifera dolje do praznog bazena i okupala ih.
Uživali su. Moe se pojavila negdje oko jedan sat i upitala sam je da li bi me
odvezla u kupovinu. Sumnjičavo me pogledala, pa sam joj rekla da mi je
Grizz dao dozvolu da idem s Gruntom. Nisam vidjela zašto ne bi bilo u redu
da me ona odveze na nekoliko mjesta. Pokazala mi je da hoće i da joj dam
deset minuta. to je bilo dovoljno vremena da se vratim u broj četiri, provjerim
kako je Gwinny, presvučem se, zgrabim svoju kapu i sunčane naočale i
uzmem nešto novca.
Grizz mi je nedavno pokazao gdje drži nešto novca u slučaju da mi ikada
zatreba. Ovo je bilo prvi put da sam uzela nešto. Oči su mi se raširile kad sam
shvatila koji iznos novca držim i nisam imala drugog izbora, osim da uzmem
novčanicu od sto dolara. Nije bilo ništa manje.
Našla sam se s Moe pokraj njenog auta. Vozila je Volkswagen Bubu.
Naravno, bila je crna. Rekla sam joj da trebam grudnjake. To je bio jedan
komad odjeće koji se nije pojavio u motelu. Također sam htjela imati još jedan
kupaći kostim. Krenuli smo sjeverno do Pompano Square Fashion Plaza, koji
je bio sjeverno od Fort Lauderdalea i nije mi baš bio poznat.
Otišla sam u JC Penney po grudnjake i iznenadila se što sam pronašla
kupaći kostim tamo također. Bio je kasni lipanj, a ponuda kupaćih kostima
je do ovog doba godine obično već bila probrana. Odlučila sam se za
narančasti i tirkizni bikini koji mi je u gornjem dijelu pristajao bolje nego žuti
koji mi je dala Jan. Poticala sam Moe da i ona proba neke stvari. Nikad je
nisam vidjela da nosi bilo što drugo osim crnih majici i crnih traperica. Samo
se nasmiješila i odmahnula glavom.
Upitala sam je da li možemo naći trgovinu namirnicama na povratku i
ona je kimnula, te me odvela u malu obiteljsku trgovinu. Nije bila baš u
~ 93 ~
 Naš svet knjiga

dobrom dijelu grada, ali nisam se bojala; samo sam se brinula što bi Grizz
mogao pomisliti da sazna gdje smo bile. Da li sam mu podsvjesno htjela
udovoljiti? Ali kupnja namirnica je prošla brzo i nezanimljivo, i prije no što
smo i shvatile, išle smo nazad prema motelu.
Bile smo opet na Državnoj cesti 84 i kretale se prema zapadu kad je
skrenula lijevo. Shvatila sam da idemo u mali grad Davie. Pitala sam je kuda
idemo, a ona je posegla u svoju pepeljaru, izvadila mali ključ i mahala njime.
Tada mi je sinulo. Išle smo u poštanski ured provjeriti poštu. To mi je bilo
jako zanimljivo. Bila sam znatiželjna da vidim da li je još netko prima poštu
osim Grunta.
Uskoro smo stale i parkirale se pokraj male zgrade. Upitala sam da li i ja
mogu također ući. Slegnula je ramenima kao “zašto ne?” i ja sam je slijedila
unutra. Bile smo u malom predvorju gdje su bili smješteni sandučići.
Naslonila sam se na pult koji je bio tamo kako bi ga klijenti mogli koristiti.
Okrenula sam se i primijetila da iznad njega stoji oglasna ploča. Primijetila
sam obavijesti o izgubljenim psima, konjima na prodaju, potražnji za
dadiljama i čistačicama.
Čula sam kako Moe prilazi i upravo sam se htjela okrenuti kako bih je
slijedila van, kad mi je nešto privuklo pogled. Bio je to stari letak o nestaloj
osobi, požutio od starosti. Djevojka na slici je izgledala poznato. Imala je
dugu crnu kosu, razdijeljenu po sredini. Osim toga, nisam mogla odrediti što
je bilo to zbog čega sam pomislila da je poznajem. Tada mi je sinulo i zinula
sam dok sam čitala:

25.000 $ NAGRADE
Nestala osoba
Zadnji put viđena 12.11.1969.
Miriam Parker
20 godina.

Bila je to Moe.

***

~ 94 ~
 Naš svet knjiga

Potpuno sam zaboravila špijunirati poštu koju je Moe pokupila. Slijedila

sam je do auta i ušla. Mora da sam bila neobično tiha, jer me stalno
pogledavala dok je palila auto. Bila sam bez riječi. Nisam mogla smisliti što
da kažem. Taj poster je bio tiskan prije šest godina, a govorio je da je tada
imala dvadeset godina. Dakle, sada je imala dvadeset i šest. Njeno pravo ime
je bilo Miriam Parker. Mislim da je to i njena dob, bile prve osobne stvari,
osim njenog jezika koji je nedostajao, koje sam saznala o Moe.
Bila je to velika nagrada koja se nudila za njen povratak. Ta svota novca
je i danas velika. Onda je bila zaista značajna. To mi je govorilo da je bila
voljena. Da je nekome nedostajala. Koliko puta je bila u tom poštanskom
uredu kako bi uzela poštu? Sigurno je vidjela taj letak tamo. Možda nije. Bio
je uguran između puno različitih letaka. Pitala sam se da li je iz Daviea. Ako
je, da li bi joj bilo ugodno da ide u lokalni poštanski ured? Naravno, s njenom
kratkom kosom i teškom šminkom, sumnjala sam da bi je prepoznali. Da li
je bila oteta? Da li su njenoj obitelji prijetili kao mojoj?
Htjela sam tako jako pitati to Grizza, ali nisam bila sigurna da bih trebala.
Uvijek sam mogla pitati Grunta, ali još sam se borila s pomiješanim
emocijama što se njega tiče. Ako je bila s bandom otkad je nestala, to je značilo
da je stigla u motel otprilike u isto vrijeme kad i Grunt. Pitala sam se što je
on znao.
Vozile smo se i ona je išla nekim sporednim ulicama. Sada smo zaista bile
u srcu Daviea, te smo skrenule na neasfaltiranu cestu. Slijedili smo ogradu,
činilo se, dugo vremena. S druge strane ograde je bio prekrasan, zeleni
pašnjak. Primijetila sam konje u polju.
Stale smo u sjenovito mjesto. S druge strane ograde je bilo ogromno drvo
fikusa, a dva konja su bila pod njim. Nasmiješila se i pokazivala. Pogledala
sam konje i onda u nju.
“Voliš konje?”
Kimnula je i nasmiješila se. Onda joj je osmijeh izblijedio i nije izgledala
tužno, već sjetno. Kao da misli na prošlost.
“Jesi li nekad imala konje?” upitala sam, navaljujući dalje.
Malo kimanje ovog puta. Nije skidala pogled s velikog smeđeg.
“Jesi li imala konja koji je izgledao kao taj?”
Pogledavala sam od nje prema smeđom konju i onda opet prema njoj i
odmah sam znala. Ona nije imala konja koji je izgledao kao ovaj. Ovaj je bio
njen. Upravo smo zakoračile u njenu prošlost, a meni je bila čast i bila sam
tužna u isto vrijeme što mi je dopustila da budem dio toga. Opet, nisam znala
~ 95 ~
 Naš svet knjiga

što reći. Ona je ubacila u brzinu i svojom malom bubom napravila oštro
polukružno skretanje. Krenule smo nazad u motel.
Dok sam unosila svoje namirnicu u broj četiri, rekla sam joj da kuham
večeru i da je pozvana. Ona je ponijela moje vrećice iz JC Penneya i ostavila
ih na kauču. Nisam čula kad je otišla.
Stavila sam ostatak novca na komodu i otišla nahraniti životinje. Nakon
toga, spremila sam svoje nove grudnjake i kupaći kostim, te se primila posla
u kuhinji.
Ne znam da li sam spomenula da znam kuhati. Kako sam postajala starija
kod kuće, naučila sam sama kuhati. Bila sam prilično dobra. Valjda je to bio
instinkt preživljavanja. Vince i Delia su obično jeli nešto u Smittyju ili su
donijeli kući naručenu hranu iz restorana brze hrane. Rano sam se umorila
od makarona sa sirom, juhe od rajčice i naručene hrane, pa sam
eksperimentirala. Znala sam da sam dobra kuharica na osnovu Vinceovih i
Delijinih povremenih zahtjeva.
Ovo je bilo prvi put da sam se uhvatila da želim učiniti nešto lijepo za
nekoga iz motela. Do sada sam kuhala male obroke za sebe, ponekad za
Grizza. On nikada nije tražio da kuham za njega i živio je većinom na
naručenoj hrani iz mnogih barova koje je posjedovao. Dala sam Moe mali
popis namirnica i ona je donosila osnovne namirnice svaki tjedan. Živjela
sam na pahuljicama, pohanom siru i sendvičima. Bila sam spremna da opet
kuham.
Dakle, bila sam tu u motelu, sama sam pravila špagete i mesne okruglice.
Napravila sam sve sama osim vlastite tjestenine. Nisam temeljito pregledala
Grizzovu kuhinju, pa sam prekasno shvatila da nemam cjedilo za tijesto.
Pronašla sam Chowdera i on mi je na brzinu napravio cjedilo domaće izrade
od nekoliko ostataka materijala. Bilo je grubo, ali je funkcioniralo. Zahvalila
sam mu i rekla mu da će večera biti u sedam.
Tako je Grizz pronašao nas troje. Moe i ja smo sjedile na kauču. Chowder
je bio u naslonjaču. Držali smo naše tanjure i jeli, i smijali se nečemu što je
Chowder rekao.
“Što tako dobro miriše?” upitao je Grizz dok je ostavljao neku
papirologiju na svoj stol.
“Najbolja prokleta tjestenina i mesne okruglice koje sam ikad jeo, to je
ono što tako dobro miriše,” odgovorio je Chowder.
“Odakle?” upitao je Grizz.

~ 96 ~
 Naš svet knjiga

Chowder je sada punih usta pokazao prema meni svojom praznom

vilicom.
Grizz me pogledao. “Rekla si nekome da te odveze po naručenu hranu?
Nadam se da si mi ostavila malo.”
“Napravila sam je. Moe me je povela u kupnju namirnica. Ima puno toga.
Posluži se.”
“Dobro, jer skoro umirem od gladi,” rekao je i krenuo u kuhinju.
Chowder je počeo ustajati kako bi Grizz sjeo, ali Grizz mu je pokazao da
sjedne nazad i pokazao meni i Moe da se malo pomaknemo. Napravile smo
mu mjesta na kauču. Nas četvero smo sjedili tamo u ugodnoj tišini i uživali
u domaćem jelu.
Chowder i Moe su se s vremenom vratili u svoje sobe, a ja sam počela
prati suđe. Pomislila sam da sam čula Grizza kako prtlja po liniji. Bila sam u
pravu. Prije no što sam se snašla, seksi glas Barry Whitea je pjevao uz
melodiju. Grizz želi slušati Barry Whitea? Ukočila sam se samo na sekundu
i onda se opustila. Imala sam ruke u vrućoj sapunici i zaista sam uživala u
glazbi kad sam osjetila da mi je Grizz prišao odzada. Kliznuo je rukama oko
mog struka i nježno me poljubio u sljepoočicu.
“Kit, ne znam koliko te još dugo mogu čekati, dušo. Pokušao sam biti
strpljiv. Dati ti prostora. Samo da znaš, ja nisam takav.”
Ruke su mi se umirile. “Malo se bojim, Grizz. Zapravo, više sam nervozna
nego uplašena.” Nagnula sam glavu gore prema njemu, vlažnih ruku.
“Znam da ti imaš iskustva. Ja nemam nikakvo. Bojim se da si u glavi mene
zamislio kao ideal, a ja ne mogu to ispuniti. Ne želim te razočarati.”
Do tog trenutka nisam čak niti znala dokle su išli moji osjećaji. Ali,
prepoznala sam istinu u onome što sam rekla.
Zaljubljivala sam se u Grizza.
Još uvijek nisam mogla objasniti ono u vezi Grunta. Možda to nije bilo
stvarno. Možda je bilo sve u mojoj glavi zbog onog sna. Nisam znala. Nije
bilo važno.
Zašto što, dok sam ja govorila, Grizz mi je ljubio vrat, a ja sam si dopustila
da uživam u tome. Sklopila sam oči i naslonila se na njega.
“Nikad me ne bi mogla razočarati, dušo, i ne želim da imaš iskustva. Sve
što trebaš znati naučit ćeš od mene,” rekao je kad me okrenuo i poljubio me.
“Samo od mene.”
Nisam bila baš iskusna u ljubljenju, ali sam ga uspjela pratiti i uzvratiti
mu poljubac kako je on to želio. Sad sam se naslanjala na njega, a ako je ono
~ 97 ~
 Naš svet knjiga

što mi je pritiskalo trbuh bio ikakav pokazatelj njegovih osjećaja prema meni,
onda mora da sam nešto radila kako treba.
“Ići ću stvarno polako s tobom, dušo. Obećavam.”
Bila sam opijena emocijama. Nisam mislila na Grunta. Nisam mislila na
Sarah Jo. Nisam mislila na otmicu, Johnny Tillmana, tipa s ogradom, Moe.
Bila sam izgubljena u muškarcu koji me grlio i ljubio me.
Zaustavila sam ga, uzela ga za ruku i odvela ga u spavaću sobu. Bio je u
pravu.
Bilo je vrijeme.

~ 98 ~
 Naš svet knjiga

Moje iskustvo s Grizzom je bilo bolje nego što sam očekivala. Bio je
nježan, bio je pažljiv, bio je strpljiv. Toliko drugačiji od čovjeka kojeg sam
gledala kako vodi ozloglašenu motorističku bandu.
Ostatak ljeta je prošao bez većih događaja. Upisala sam isti dopisnički
tečaj za srednju školu koju je polagao i Grunt. Ušla sam u rutinu domaćice,
kuhajući i čisteći. Razmazila sam životinje. Svaka večer nakon večere, Grizz
i ja bi igrali šah na malom setu koji sam kupila na jednom od mojih izlazaka
u kupovinu. Nakon toga, on bi otišao u jamu dok bih ja čitala, pisala domaću
zadaću ili vježbala na mojoj gitari.
Nikad nisam pitala Grizza o njegovom poslu i on nikad nije ponudio
nikakvu informaciju, također. Rijetko sam, ako ikad, odlazila u jamu navečer,
ali sam znala da je on morao. Osim što bi se samo družili ondje, puno poslova
se tamo vodilo oko vatre. Uvijek je bilo ljudi koji su dolazili i odlazili.
Dva ili tri puta sam otišla s Moe da uzmemo poštu u Davie, a svaki put
bi stale na istom mjestu ispod drveta fikusa.
Mislim da sam bila sretna, ali uznemirena. Nešto me mučilo. Borila sam
se sa svojom vjerom. Osjećala sam ozbiljnu krivnju što imam izvanbračni
seks. Nisam shvaćala koliko me to mučilo do jedne večeri u kolovozu.
Grizz i ja smo bili u krevetu i spremali smo se voditi ljubav. On je bio na
meni i ljubio me. Polako je počeo kliziti niz moje tijelo zadirkujući me svojim
jezikom i laganim poljupcima. Svaki put kad bi se pomakao niže, ja sam se
povukla niže, uzrokujući da on mora spustiti svoje tijelo niže. Upravo kad je
došao do mog pupka, prestao je s onim što je radio i pogledao gore u mene.
Naslanjala sam se na laktove, raširenih očiju. Gledala sam ga.
“Prokletstvo, Kit, što to pokušavaš napraviti?”
“Kako to misliš? Ništa ne radim? Što ti radiš?”
“Pokušavam doći do tvoje pič-”
“Ej, prestani! Nemoj to izgovoriti. Mrzim tu riječ. Tako je vulgarna. Samo
nemoj, molim te.”
“Kit, ležim ovdje, a dupe mi visi nad rubom kreveta. Hoćeš li mi objasniti
zašto me ne puštaš tamo dolje?”
“To je jednostavno preosobno.”

~ 99 ~
 Naš svet knjiga

Čudno me pogledao i počeo se podizati kako bi bio licem prema mojem.

“Kako to misliš preosobno?”
“Gle, samo mislim da to da ti imaš lice u mojoj... mojoj-” Mogla sam
vidjeti da se sprema da dovrši moju rečenicu. “Nemoj to izgovoriti!”
S mojom desnom rukom sam se nesvjesno igrala s njegovom naušnicom
u njegovom lijevom uhu i nastavila. “Imati tvoje lice tamo je najosobnija stvar
koju mogu zamisliti između muškarca i žene. Čak i snošaj nije toliko intiman
u usporedbi s tim.”
Eto, konačno sam to rekla.
Izbjegavala sam oralni seks s njim svaki put od one prve noći, nakon što
smo večerali špagete. To nikad nije bio problem. Održao je svoju riječ o tome
da će ići polako sa mnom i nikad me nije prisiljavao. Kad sam pomislila da
bi mogao pokušati tako nešto, namjerno bih mu skrenula pažnju. Kad sam
imala moju mjesečnicu i pomislila da bi on htio oralni seks, izbjegavala sam
ga. Pretpostavljam da je bilo čudo što sam ga uspjela držati podalje ovako
dugo. Bila sam jako dobra u skretanju pažnje. Ni sama nisam u potpunosti
razumjela razlog zašto do ovog trenutka. Trudila sam se najbolje što sam
mogla da objasnim.
“Gle, Grizz. Zahvaljujući Gruntu, nikad neću biti djevica prve bračne
noći.”
Prekinuo me prije no što sam mogla nastaviti. “Kit, nikad ti nisam rekao
koliko mi je žao zbog toga. Nikad nisam trebao reći Gruntu da ti to napravi.
Nisam jasno razmišljao. Znaš, veći sam od te proklete palice. Mislio sam da
će te manje boljeti, a nisam te htio ni najmanje povrijediti. Zato sam dao
Gruntu da se pobrine za to. Nikad mi prije nije bilo stalo do neke žene.”
Skrenuo je pogled s mene tada, a ja sam shvatila koliko ga je koštalo da
to kaže. To je bio prvi i posljednji put da sam čula Grizza kako izražava
kajanje zbog nečega.
“To nije ono što pokušavam reći,” rekla sam, obrazi su mi se zarumenjeli.
“Ono što pokušavam reći je da moram sačuvati dio sebe za onda kad se
konačno udam jednog dana. Mora biti nešto što mogu dati mom budućem
mužu što će biti samo njegovo. Da li ti to ima smisla?”
Pogledala sam ga preklinjuće, a on nije ništa rekao. Emocija se pokazala
na njegovom licu koju još nisam vidjela. Nisam ga mogla pročitati. Spustio je
čelo, pa je počivalo na mojem. Omotala sam ruke oko njegovih leđa i počela
ga ljubiti.
Vodili smo ljubav te noći i zaspala sam zahvalna što nije navaljivao.
~ 100 ~
 Naš svet knjiga

Mislila sam da je ta stvar riješena do dva dana kasnije. Rekao mi je da me

vodi na posebno mjesto i da se lijepo obučem.
Nisam imala svečane odjeće, pa sam obukla ljetnu haljinu i sandale. On
je obukao nove traperice i svečanu košulju. Ušli smo u njegovu Corvettu i
krenuli prema plaži. Gnjavila sam ga cijelim putem. Što to radimo? Čemu
iznenađenje?
Bila sam malo razočarana kad smo stali pred Eddievim salonom za
tetoviranje. Rekla sam mu da mi ne smeta da čekam u autu, ali je on rekao
da uđem unutra. Njegov posao ovdje je imao veze sa mnom.
Itekako je imao veze sa mnom. Navodno, Eddie je bio također i ovlašteni
matičar.
Taj dan sam postala gospođa Richarda Davida O'Connella. Bilo je to šest
mjeseci prije mog šesnaestog rođendana.

~ 101 ~
 Naš svet knjiga

U radnji su bile dvije mušterije kao svjedoci. Ann Marie Morgan je imala
osamnaest godina i nije joj trebala dozvola roditelja da se uda. Bila sam u
prevelikom šoku da bih se uopće i sjećala ceremonije.
Sjećam se da sam mu rekla da nemam prsten za njega, a on mi je rekao
da ne brinem, da se to rješava. Nervozno sam gledala dok je Eddie uzeo svoj
pištolj za tetoviranje i počeo stvarati prekrasan vjenčani prsten od tinte na
Grizzovom lijevom prstenjaku. Bilo je to moje ime, Kit, i imalo je zakrivljene
linije koje su se svijale oko i kroz njega. Onda je bio moj red.
“Ne mogu, Grizz,” bilo je sve što sam uspjela reći.
“Kako to misliš da ne možeš?”
“Ne mogu.” Glas mi je drhtao. “Mrzim igle. Onesvijestila sam se kad su
mi bušili uha. Dvaput! Delia je svako bušila s kockicom leda i iglom za
šivanje, a ja sam se onesvijestila nakon svakog.”
Eddie se ubacio. “Nije to tako loše, Kit. Kako bi bilo da ga prvo nacrtam
kako bi vidjela da li ti se sviđa? Ha? Što misliš o tome?” upitao je dok je držao
podignutu kemijsku olovku. “Prst ti je tako mali da neće biti potrebno puno
tinte.”
Nevoljko sam sjela. Grizz me držao za desnu ruku i stalno mi govorio da
neće biti tako loše.
Održavši riječ, Eddie je koristio kemijsku olovku s vrlo tankim vrhom
kako bi počeo crtati Grizzovo ime na mom prstu. Stalno mi je pričao dok je
to radio, pokušavajući ublažiti moju tjeskobu.
“Onda ćemo otići upravo ovdje i napraviti donji dio ovog 'z' kao
zakrivljenu liniju, kako bi pristajao uz Grizzov prsten, a onda ćemo-”
Nisam čula ostatak. Onesvijestila sam se. Kad sam se probudila, Grizz je
stajao iznad mene s velikim osmijehom.
“Nisi ništa osjetila, zar ne?”
Bila sam tako ponižena. Onesvijestila sam se i prije no što su upotrijebili
iglu. To je moralo biti prvi put. Ostala sam onesviještena tijekom cijelog
procesa tetoviranja. Znala sam da sam crvena kao cikla i samo sam htjela
zavući se u neku rupu.
“Hajde, gospođo O'Connell, idemo kući.”

~ 102 ~
 Naš svet knjiga

Stali smo u stvarnom lijepom talijanskom restoranu na putu kući.

Zadirkivao me cijelo vrijeme što sam se onesvijestila. Konačno sam vidjela
humor u tome i nasmijala sam se samoj sebi.
“Jednostavno ne razumijem,” rekla sam mu dok smo čekali našu večeru.
“Što, dušo? Što ne razumiješ?” upitao me dok je mazao maslacem pecivo.
“Zašto ja? Očito je da možeš imati koju god ženu želiš. Zašto želiš mene,
Grizz? Iskreno. Zašto?”
Postao je jako tih i stavio pecivo, sada namazano maslacem, nazad na
tanjur. Mislila sam da mi neće odgovoriti. Nisam mogla pojmiti dubinu
njegovih osjećaja za mene. Nisam ništa učinila kako bih privukla pažnju na
sebe kad sam živjela pokraj Guida. Jednostavno mi nije imalo nikakvog
smisla.
Opet sam upitala, “Zašto ja? Mislim, kažem ti da mi je neugodno imati
oralni seks i ti se oženiš sa mnom. Tko to radi?”
Tada mi je Grizz ispričao priču. Sjedila sam zapanjena u tišini dok mi je
pričao o usamljenom motoristi i maloj, zanemarenoj djevojčici s neurednim
repom i nedostajuća dva prednja zuba.
Nisam u potpunosti shvatila, ali da. Sada je imalo nekog smisla.

***

Kad smo se vratili u motel, oko jame je bila veća hrpa ljudi nego obično.
Krenula sam prema broju četiri, ali Grizz mi je rekao da pođem s njim na
nekoliko minuta.
Dok smo stajali pred društvom, rekao je, “Imam nešto za objaviti.”
Upravo tada, Grunt je izašao iz svoje sobe i krenuo prema nama. Stajao je
Grizzu s desne strane i čekao obavijest.
“Ozakonio sam to. Upoznajte novu gospođu Grizz.”
Dok je ovo govorio, Grizz je podigao moju lijevu ruku pokazujući moju
tetovažu prstena s njegovim imenom na njoj. Bila je tako mala i teško se
mogla vidjeti, da su neki ljudi skočili i prišli da pogledaju izbliza. Bilo mi je
previše uzvika i urlanja, pa sam pogledala u Grizza da mu dam do znanja da
mi je dosta i da idem nazad u broj četiri. Kimnuo mi je da odem.
Okrenula sam se i krenula prema našoj sobi, kad sam ugledala Grunta
kako stoji pokraj svojih vrata. Sada kad sam razmislila o tome, nije bio jedan
od onih koji su nam prišli da nam čestitaju. Promijenila sam smjer i počela
hodati prema njemu. Ne znam zašto, ali osjećala sam kao da mu moram to
~ 103 ~
 Naš svet knjiga

objasniti. Gledala sam dolje i pokušavala smisliti što ću mu reći i pitajući se

zašto se osjećam kao da moram nešto reći. Skoro sam stigla do njegovih vrata.
Ali kad sam pogledala gore, on je nestao.

***

Pokucala sam na Gruntova vrata i ušla kad je viknuo, “Otvoreno je.”

stajao je pokraj linije i pregledavao albume.
“Hej,” rekla sam.
“Hej.” Njegov glas je bio ležeran, nije se mogao protumačiti.
Zaletjela sam se, u brzini izbrbljavši, “Grunt, ne znam zašto, ali osjećam
se kao da ti dugujem objašnjenje u vezi mene i Grizza.”
“Ne, Kit.” Grunt je odmahnuo glavom. “Ništa mi ne duguješ.”
“Pa, zašto se onda osjećam kao da ti dugujem?”
“Ne znam. Možda zbog naše tajne?”
“Možda je to to. Ne znam. Bilo je to iznenađenje, znaš? Nije mi rekao
kuda me vodi. Ne znam zašto me to muči, ali da li si ti u redu što se toga
tiče?”
“Da i ne.”
Dobacila sam mu pogled koji ga je molio da nastavi.
“Ne znam zašto se morao oženiti tobom. Ti si jako mlada. Ali, nije samo
to. Zabrinut sam za tvoju sigurnost.”
Krenula sam da ću ga prekinuti, ali je podigao ruku kako bi me zaustavio.
“Grizz ima puno neprijatelja, Kit. Da, također ima i ljude koji ga se boje, koji
rade ono što im on kaže. Ali uvijek će postojati ta osoba tamo negdje koja
traži način da ga sredi. Objavom braka s tobom, otvorio je put tome. To će se
pročuti, znaš? Ljudi će čuti da mu je bilo dovoljno stalo do žene da je oženi.
Samo sam iznenađen. Zabrinut sam za tebe, to je sve.”
Nisam znala što bih rekla. Nije rekao da je uzrujan što sam se udala za
Grizza, te sam tako postala nedostupna njemu. Što, dovraga, nije bilo u redu
sa mnom? Bila sam u Grizzovom krevetu sada već mjesecima. Govorila sam
si da je Grunt sa Sarah Jo, a ako gajim ikakve osjećaje prema njemu, moram
ih ugušiti. Pa, otkud onda ovo dolazi?”
“Cijenim tvoju brigu. Zaista je cijenim. Ne znam da li to čini ikakvu
razliku ili ne, Grunt, ali osjećam se sigurno s Grizzom.”

~ 104 ~
 Naš svet knjiga

“Samo mi učini uslugu, Kit. Budi oprezna. Nikad se ne opuštaj.

Jednostavno nikad ne znaš s ovakvim načinom života tko ti može pokucati
na vrata.”
“Hoću. Hvala.”
Oboje smo se pomjerili kako bi se zagrlili. Činilo se kao da traje malo duže
nego što bi trebao. Podigla sam pogled, a on je gledao dolje u mene. Stajali
smo tako nekoliko sekundi, ali se činilo kao sati. Prvi se odmakao i opet se
okrenuo prema svojoj liniji. Otišla sam i krenula nazad u broj četiri.

~ 105 ~
 Naš svet knjiga

Bližio se Dan zahvalnosti, a ja sam shvatila da nikad nisam imala

tradicionalnu večeru za Dan zahvalnosti s puricom i svim prilozima.
Grizz je sjedio za svojim radnim stolom radeći neku papirologiju, a ja sam
sjedila u naslonjaču popravljajući rasparani šav na jednoj od mojih bluza.
Mora da smo izgledali kao pravi par s postera koji prikazuje blaženstvo
bračnog doma. Da budem iskrena, bila sam stvarno sretna. Brbljala sam o
jelovniku i pečenju moje prve purice kad je Grizz rekao, “Neću biti ovdje.
Možeš ići s Gruntom kod Bluea.”
“Kako to misliš, nećeš biti ovdje? Zašto ne?”
“Ne. Posao.” Okrenuo se kako bi me pogledao i stavio ruku na naslon
stolice. “Žao mi je, mačkice. Moram ići, a ne mogu te povesti sa sobom. Jan
pravi veliku večeru svake godine. Svidjet će ti se.”
“Uh. Stvarno? Večera s Jan? Ne bih rekla.” Znam da je moje razočaranje
bilo očito.
“Gle, gnjavi Bluea već mjesecima sada da te opet dovede. Rekao sam ti
kakva je. Tako je puna kajanja zbog toga kako se ponašala prema tebi da će
ti vjerojatno postaviti crveni tepih i ponašati se najbolje što može kako bi ti
se opet umilila. Zaista bi trebala ići. Moe i Chowder idu svake godine.”
“Nema šanse. Radije ću ostati ovdje sama nego da opet idem u tu kuću.
Ne. Definitivno ne idem.”
Otišla sam. Grunt me nagovorio da idem tako što mi je rekao da me treba
tamo kao moralnu podršku. Mrzio je ići k svom bratu, ali istina je bila da je
volio djecu, a Jan se uvijek ponašala najbolje što može kad je on bio tamo.
Bila sam pred Moeinim vratima kucajući da vidim da li je spremna.
Chowder je već otišao. Bio je pozvan kod Chicky i rekao je da je ne želi
uvrijediti. Pitala sam se da li je to istina.
Moe je otvorila vrata i pustila me u svoju sobu. Nikad prije nisam u
potpunosti ušla u Moeinu sobu. Bila sam zapanjena. Zidovi su bili prekriveni
prekrasnim crtežima konja. Primijetila sam jednog posebno prepoznatljivog
smeđeg konja.
“Vau. Moe, jesi li to ti nacrtala?”
Ustima je oblikovala riječ “da” i nasmiješila mi se.

~ 106 ~
 Naš svet knjiga

“Nisam znala da si tako talentirana umjetnica. Ove su slike prekrasne.

Mogu li dobiti jednu da je objesim u broju četiri?”
Nasmiješila se još više i pokazala mi rukom da izaberem jednu. Odlučila
sam se za jednu u kojoj smeđi konj pase pod poznatim stablom.
“Hvala. No, ostavit ću je ovdje dok se ne vratimo s večere. Jesi li spremna
za polazak?”
Odmahnula je glavom “ne.”
“Ne? Kako to misliš ne? Moraš ići. Ne možeš me ostaviti da se sama
suočim s Jan.”
Samo je slegla ramenima i ustima oblikovala “oprosti.”
“Ne mogu vjerovati da ne ideš. Jako mi duguješ za ovo,” zezala sam je.
Nasmiješila mi se i slijedila me do vrata. Rekla sam joj da ću donijeti
tanjur hrane za nju, a ona mi je dala palac gore.
Našla sam Grunta pokraj njegovog auta. Objasnila sam da Moe ne ide i
da ne znam zašto.
“Nema problema,” rekao je. “S njom se nikad ne zna. Izgleda da smo
onda samo ti i ja. Spremna?”
“Spremnija neću biti.”
Krenuli smo prema Pembrooke Pinesu i shvatila sam da nisam bila
nasamo s Gruntom od dana kad smo se Grizz i je vjenčali. Nije uopće bilo
neugodno, a ja sam se uhvatila kako sam se uključila u čavrljanje s njim.
Pričao mi je o svojim predmetima na fakultetu, a ja sam pričala gdje sam stala
s mojim dopisničkim tečajem za završetak srednje škole. Nikad nisam pitala
za Sarah Jo, a ni on nikad nije ponudio nikakvu informaciju o njoj.
Bili smo dočekani pred vratima od strane Timmyja i Kevina koji su
skakali gore i dolje i vikali, “Striče Grunt, striče Grunt, podigni me, podigni
me!” Sjećali su se i mene također, te su ubrzo navalili na mene zbog zagrljaja
i poljubaca.
Baš kao što je Grizz i rekao, Jan je bila i više nego gostoljubiva i pristojna.
Skakala je oko mene kao da sam joj sestra koju dugo nije vidjela. Dopustila
sam si da uživam u druženju, ali sam se pobrinula da se ne zbližavam
previše. Još sam imala sumnje u njenu iskrenost. Čak sam si dopustila i
nekoliko gutljaja vina za večerom i osjetila sam kako sam se malo opustila.
Nikad prije nisam pila alkohol i osjećala sam se ugodno omamljena. Jan i ja
smo bile u kuhinji i pospremale.
“Kit, čekala sam jako dugo da ti kažem koliko mi je žao u vezi onoga što
sam ti rekla kad si zadnji put bila ovdje.”
~ 107 ~
 Naš svet knjiga

“U redu je, Jan. Ne brini za to,” rekla sam dok sam bacala ostatke hrane
u smeće.
“Ne. Nije u redu. Znam da mora da si čula zašto ponekad radim stvari
kakve radim. Kad si bila ovdje pomislila sam da sam možda trudna, pa sam
prestala uzimati svoje lijekove. Ti si izvukla kraći kraj. Zaista mi je žao. Ako
postoji išta što mogu učiniti da ti se iskupim, molim te, samo mi reci. Zaista
bih voljela da budemo prijateljice.”
Hmm. Razmišljala sam o tome na minutu. “Da, zapravo, postoji nešto što
možeš učiniti,” rekla sam.
“Bilo što. Samo reci.”
“Pričaj mi o Moe.”

***

Moe je odrasla u Davieu. Njen očuh, koji je oženio Moeinu majku kad je
Moe bilo deset godina, bio je bogat i željan da razmazi svoju novu pastorku.
To objašnjava obilni iznos nagrade. Moeina majka je radila za neku veliku
avionsku tvrtku, i iako je lijepo zarađivala, mogla je dati otkaz na poslu i
postati mama domaćica za Moe. Imala je još troje djece s Moeinim očuhom.
Sve djevojčice.
Moe je primala svu tu pozornost oko četiri godine, prije no što se rodila
njena prva polusestra. Tada je imala četrnaest godina i bila je jako buntovna.
Počela se družiti s lošim društvom, koristeći drogu i spavajući sa svima.
Izgubila je zanimanje za svoje obožavane konje. Dobila je potpuno novi auto
za svoj šesnaesti rođendan, a on je završio u jezeru. Dva mjeseca nakon
njenog šesnaestog rođendana, napustila je srednju školu. Kasnije ju je
uhapsila policija zbog krađe u trgovini.
Njeni roditelji nisu mogli shvatiti otkud sve to dolazi. Zašto je morala
krasti kad su joj dali sve?
Jan nije mogla reći zašto je Moein život bio izvan kontrole. Bila je to samo
jedna od onih stvari. Tehnički je još uvijek živjela kod kuće kad joj je bilo
dvadeset godina, iako većinom, uopće nije bila kod kuće. Spavala je na kauču
kod prijatelja i samo se pojavljivala kod kuće kad je dolazila posuditi novac.
Kad su joj roditelji konačno prestali davati novac, pribjegla je tome da
provaljuje u tuđe domove i krade. Još sam bila znatiželjna kako je došla u
kontakt s bandom.

~ 108 ~
 Naš svet knjiga

Prema Jan, Moe je pokupio drugi član. Jan misli da mu je ime bilo Chip.
On više nije tu. Visila bi u jednom od barova bande i davala seksualne usluge
u zamjenu za drogu. Chip ju je doveo u motel i podijelio je s dečkima. Gledala
sam u Jan. Znala je što sam mislila.
“Da, mislim da su i Grizz i Blue bili s njom,” rekla je.
Jan je nastavila objašnjavati da je Moe praktički bila motelska kurva. Bilo
je drugih žena koje su dolazile i odlazile, ali Moe je bila stalna postava.
Nisam više mogla obuzdati moju znatiželju. “Zašto joj je Grizz odrezao
jezik?” morala sam znati.
“Navodno je Moe imala dugačak jezik,” rekla je Jan tiho. “Nikad nije
prešla preko toga da je bila razmažena princeza i stalno se hvalila o tome
kako ona ne mora živjeti u motelu kao kurva. Njena je obitelj bogata i ona je
mogla otići kući kad god to poželi. Postojao je samo jedan problem s tim. Nije
joj se moglo vjerovati. Bila je u motelu i čula je previše tajni koje su bile
izrečene. Previše je toga vidjela. Nitko je nije zapravo uzimao za ozbiljno, ali
je još uvijek bilo previše rizično.
Jan je rekla da su Moe stalno ismijavali i zlostavljali je neki stalni članovi.
A kako se netko nosi s tim? U ovom slučaju, Moe je okrenula svoju frustraciju
prema jedinoj drugoj osobi koju je smatrala slabijom od sebe: Gruntu. On je
tada bio samo deset ili jedanaest godina.
Blue je tek upoznao Jan i nije puno boravio u motelu, pa je Grizz uzeo
Grunta pod svoje okrilje. Nije bilo baš jasno, ali Jan je bila prilično sigurna da
dok Moe nije nikad fizički povrijedila Grunta, bila je zla prema njemu. Dok
su ga drugi od milja zezali zbog njegove veličine, ona je bila okrutna i počela
mu je naređivati. Ponašala se prema njemu kao prema robu, tjerajući ga da je
dvori i da obavlja njene poslove. Bila je jako pažljiva da to ne radi kad su Blue
i Grizz u blizini.
Ali Moe nije računala na to da je Grizz znao sve što se događa. Prošlo je
samo nekoliko tjedana nakon što je Moe počela napadati Grunta da se to
dogodilo.
Grizz je kasnije rekao Blueu da je pozvao Moe u svoju sobu na seks.
Uvijek je bila spremna udovoljiti Grizzu. Jan misli da je bila potajno
zaljubljena u njega. Kad su došli u sobu Grizz je otkopčao svoje traperice i
rekao joj da klekne. Bila je uvrijeđena što nije htio snošaj s njom. Samo je htio
pušenje. Izrekla je nekakav nezgodan komentar o tome kako je “pušenje
posao za kržljavca.” Vjerojatno je mislila da je slatka i smiješna, ali Grizz je
pukao.
~ 109 ~
 Naš svet knjiga

Bila sam šokirana. Nisam mogla izjednačiti skromnu i poniznu Moe s

otresitom, lajavom, zločestom curom o kojoj mi je Jan pričala. Mogla sam
shvatiti zašto bi Grizz bio ljut na taj komentar, ali da joj odreže jezik?
“Zar je to ne bi jednostavno ispunilo s još više mržnje i zamjeranja prema
Gruntu?”
“Tako bi mogla pomisliti,” odgovorila je Jan. “Ali stvari ne ispadnu
uvijek na način kako misliš da bi mogle.”
“Kako to misliš?”
“Pa, Grizz ju je ostavio u njenoj sobi, krvarila je i histerično plakala. Nitko
nije zapravo mario što je ona povrijeđena. Što je osakaćena. Pa, osim jedne
osobe.”
“Koga?” Ali znala sam prije no što mi je rekla.
“Grunta. On ju je njegovao dok nije ozdravila, potpuno sam. Bio je samo
mali momak, a nikad je nije napuštao. Čak i nakon što je bila tako zla prema
njemu.”
Mogla sam zamisliti kako Grunt njeguje Moe dok nije ozdravila. Vidjela
sam ga više od jednom u motelu kako šiva nekoga tko je bio u tučnjavi. Znala
sam da Grizz ima liječnika kojeg plaća, te da je liječnik primijetio da Grunt
pokazuje interes, kad bi on povremeno dolazio u motel da pruži medicinsku
pomoć. Pokazivao bi Gruntu kako se obrađuju neke osnovne povrede i
ostavio mu medicinske potrepštine kako bi ih mogao koristiti. Grunt je bio
pametan. Sigurno bi mogao ići u medicinsku školu.
Znala sam odmah razlog iz kojeg je Grizz smatrao da bi Grunt trebao biti
taj koji će mi oduzeti nevinost one noći. Vidio je u Gruntu nježnu, brižnu
osobu koja bi učinila sve što je moguće da me ne povrijedi. Međutim, još
uvijek sam se pitala, - Grunt je bio ista osoba koja je čovjeka prikucala čavlima
za ogradu.
Trgnula sam se u sadašnjost i moj razgovor s Jan. Osjetila sam da postoji
posebna veza između Grunta i Moe, ali nisam znala što je to bilo. Ako ćemo
iskreno, mislila sam da bi to moglo biti seksualno, ali sam pogriješila. Bilo je
jako čudno misliti da je njen komentar o Gruntu bio uzrok njenog sakaćenja.
Mogla je opravdati još veću mržnju prema njemu nakon toga. Ipak,
jednostavan čin ljubavi i brige od djeteta je sve to promijenilo.
Bila sam dirnuta.
Mislila sam o tome i promatrala Grunta dok nas je vozio kući. Imala sam
papirnati tanjur pun hrane zamotane u aluminijsku foliju za Moe na mom

~ 110 ~
 Naš svet knjiga

krilu. Osjećala sam se malo opijena od vina i naslonila sam glavu na naslon
sjedala, ali okrenuta prema Gruntu.
Stali smo na znaku stop i on me pogledao. Podigla sam ruku i pomilovala
mu obraz. “Ti si tako dobra osoba, Grunte. Drago mi je da si to bio ti.”
Pogledao me kao da je zbunjen i onda je shvatio da govorim o noći kad
me je drogirao u svojoj sobi. Uzeo mi je ruku i poljubio je.
“I meni je drago što sam to bio ja, Kit.”
Bili smo izgubljeni u trenutku, a stvarnost onoga što se događa je
nastupila. Povukla sam nazad ruku i sjela uspravno.
“Nadam se da to nije uzrokovalo problem između tebe i Sarah Jo,” rekla
sam tiho. “Mislim, pretpostavljam da ona ne zna, a ne znam da li se ti osjećaš
krivim što si je prevario na taj način. Znaš? Žao mi je ako se tako osjećaš.”
Nije ništa rekao odmah, ali je gledao ravno i počeo voziti. “Sarah Jo mi
nije cura, Kit.”
To mi je privuklo pažnju i pogledala sam ga. “Što? Kako to misliš nije ti
cura? Vidjela sam vas zajedno. Meni ste sigurno izgledali kao par.”
“Pa, nismo. Najbolji smo prijatelji već jako dugo. Fessu se nije sviđalo da
je dovodi, ali ja sam mu se sviđao i odveo bi me kući s njim ponekad. Ona
također ima i dva mlađa brata. Izgubili su svoju majku godinu ili dvije ranije.
Rak dojke.”
Bila sam zapanjena. “Stani. Stani ovdje, Grunt. Želim razgovarati s tobom
i želim tvoju pozornost.”
Učinio je kako sam tražila i skrenuo desno na Griffin Road. Tu nije bilo
ničega osim nasada naranči u sedamdesetima, pa je stao u jednom od redova.
Ugasio je motor i okrenuo se licem prema meni. “Ona mi nije cura, ali je
jako posebna za mene.”
“Da li se uvijek ponašaš tako zaljubljeno s nekim tko ti nije cura?” U
nekoliko navrata kad sam ih vidjela, ili su se držali za ruke ili su bili zagrljeni,
ali sad kad sam razmislila o tome, nikad ih nisam vidjela da se ljube.
“Jo i ja smo nježni jedno prema drugom, ali tu nema ničega. Ona ima istog
dečka iz srednje škole već dvije godine. Nekog Stephena.”
“Znaš da sam mislila da ste par, zar ne? Grunt. Odgovori mi. Htio si da
mislim ste par, zar ne?”
Nije ništa rekao, samo je spustio pogled u svoje krilo.
“Zar ne misliš da je bolje tako?” šapnuo je.

~ 111 ~
 Naš svet knjiga

Nisam mogla vjerovati što čujem? Zar je Grunt imao osjećaje prema meni
i pokušavao ih sakriti? Da li je znao da ja imam osjećaje prema njemu ovog
ljeta i namjerno ih skrenuo s puta tako što je doveo Sarah Jo u motel?
Dodirnula sam mu lice tada i okrenula ga prema meni. Zurili smo jedno
u drugo. Htjela sam ga tako jako poljubiti, ali nisam mogla izdati Grizza.
Nisam znala što bi on učinio. Um mi je jurio. Prisjećala sam se koliko sam se
trudila oko Grunta nakon onog sna. Tada se pojavila Sarah Jo. Da li je to
učinio namjerno kako bi me odvratio?
“Što je ovo, Grunte?” suze su mi pekle oči.
“Nije važno.” Glas mu je bio prazan. “To nikad ne može biti i oboje to
znamo.”
Nisam to mogla samo pustiti. “Kad bi to moglo biti, da li bi ti to želio? Da
li bi želio mene?”
“Kit, želio sam te od prve noći kad sam te ugledao. Sjedila si tamo te noći
u jami, tako hrabra i tako prelijepa u svojim trapericama i cvjetnoj majici.
Htio sam se brinuti o tebi. Nisam znao što će Čudovište napraviti s tobom,
ali bih mu se suprotstavio zbog tebe. To je bilo prije no što sam saznao da te
je doveo tamo za Grizza.”
Živo sam se sjećala te noći. Sjećala sam se osjećaja da me netko promatra.
Odmah sam se sjetila jutra nakon što sam izgubila nevinost. Kako sam otišla
u Gruntovu sobu da ga pitam hoće li me izvesti. Pitao me je što sam nosila te
prve noći kako ne bi to nosila kad izađem s njim. Mogli bi me prepoznati.
Sada sam znala da je to bila gluma. Znao je točno što sam nosila te prve noći
u motelu.
Moj um je bio uskovitlan. Nisam znala što reći.
Nisam morala ništa reći. Čarolija je bila razbijena kad je upalio auto.
Glasni motor me prenuo iz misli nazad u stvarnost, te smo se bez riječi
odvezli nazad u motel.

~ 112 ~
 Naš svet knjiga

O toj večeri više nikada nismo razgovarali. Vratili smo se našim

normalnim rutinama kao da se to nikad nije dogodilo – bez pritajenih
pogledavanja niti ukradenih pogleda. Mora da smo se oboje obvezali na istu
pomisao; to se nikad nije dogodilo. Nije se moglo dogoditi. I bilo je izbrisano
iz pamćenja.
Međutim, jedna je pozitivna stvar proizašla iz tog razgovora – Sarah Jo.
Znajući da nije u romantičnoj vezi s Gruntom, to mi je otvorilo put do onoga
što sam htjela istraživati: prijateljstvo. Grizz i Grunt su bili muškarci. Stvar s
Jan je bila katastrofa. Htjela sam prijateljicu.
Zamolila sam Grunta da mi da njen broj telefona. Grunt i ja smo se opet
osjećali ugodno kad smo zajedno, kao što smo bili na putu prema Blueu za
Dan zahvalnosti. Prvi kontakt sa Sarah Jo sam uspostavila, i nastala je instant
kemija.
Međutim, nije počelo tako lako. Njen otac se isprva protivio našem
prijateljstvu. Mislim da Fessu nije bilo ugodno da se ona druži s maloljetnom
suprugom ozloglašenog vođe bande. A tko bi ga mogao kriviti?
Njen otac nije bio okorjeli kriminalac kakvog bi netko očekivao naći u
motorističkoj bandi. Zapravo je slučajno upao u nju. Fessov nadimak je bio
skraćeni oblik od Professor. Predavao je na lokalnom fakultetu. Tada,
pokušavao je uskladiti svoju karijeru profesora, troje male djece i umiruće
supruge. To je sve bilo previše za njega.
Tri mjeseca kasnije, nakon što mu je žena umrla, prišao mu je roditelj
jednog od njegovih studenata. Student je padao njegov predmet, što bi ga
spriječilo da diplomira.
Fessa nije trebalo podmititi. Već se osjećao kao da je iznevjerio svoje
studente tako što nije bio uz njih tijekom ženine bolesti i konačno smrti.
Rekao je roditelju da ne brine; njegov će sin proći.
Taj je roditelj slučajno bio detektiv u odjelu za droge. Rekao je Fessu da
će mu to nadoknaditi bez obzira na sve. Kad god bi Fess trebao uslugu, bez
obzira što to bilo, on bi bio njegov čovjek. Fess je dobio osjećaj da kad je rekao
da nije bitno što on trebao dobit će, da je to i mislio.
Manje od mjesec dana kasnije, Fess je utapao svoju tugu u baru i sreo
mladog, nadobudnog vođu motorističke bande. Grizza.

~ 113 ~
 Naš svet knjiga

Fessu nije samo nedostajala njegova žena, pokušavajući odgojiti troje

male djece i zadržati posao, već je pao i u veliki dug. Bolest njegove žene je
bila duga, i iako je imao osiguranje preko svog posla, nije bilo dovoljno za
svu skrb koju je ona trebala. Trebao mu je novac. Izgubit će svoju kuću.”
Tako je počelo. Grizzova mreža doušnika iznutra. Fess je naplatio uslugu
i roditelj je bio i presretan da mu udovolji. Grizz je dobro plaćao. To je ono
što je Fess radio. Vodio je podatke o Grizzovim doušnicima i drugim ljudima
koji su radili za njega u drugim ulogama. Fess je vodio podatke o tome što je
tko radio i koliko su bili plaćeni. Nikad nije predavao novac. Nikad nije
uspostavljao kontakt. Nikad nije koristio svoje pravo ime. Nikad nije ništa
postojalo što bi ga povezivalo s Grizzom.
S vremenom si je kupio Harley i ponekad bi dolazio u motel, ali nikada
nije nosio jaknu. Jedini razlog što je Sarah Jo bila Gruntova prijateljica je bilo
zato što je Fess osjećao sažaljenje prema malom dječaku u motelu. Kasnije
mu je Grunt postao jako drag. Grunt je imao potencijala, a Fess je to
prepoznao.
Sarah Jo mi se povjerila da je Fess redovito posjećivao Moe u njenoj sobi
kad bi bio tamo. Jo je znala koliko mu nedostaje njena majka, a on je bio samo
čovjek. Mislila je da njen otac možda ima osjećaje prema Moe. Ali, ako im je
bilo stalo jednom do drugoga, to su jako dobro skrivali od nas ostalih. Sarah
Jo mi je rekla da me prepoznala prvi put kad me upoznala. Ali, naravno,
znala je bolje nego da bilo što kaže. Pohađala je moju rivalsku školu, srednju
školu Fort Lauderdale. Moja škola, Stranahan, i njena škola su bile smrtni
neprijatelji otkad pamtim. Ali, ona je imala dovoljno prijatelja u Stranahanu
da bi znala za mene: odličnu učenicu koja je nestala. Pretpostavljalo se da
sam pobjegla.
Rekla mi je sve o svom dečku, Stephenu. S njim je u vezi dvije godine i
trenutno je rastrgana između ljubavi prema njemu i interesa koji je novi
dečko iskazao prema njoj.
Naše prijateljstvo je bilo teško za nas u početku zbog mojih ograničenja u
vezi toga kuda mogu ići, a nijedna od nas nije imala vozačku dozvolu. Ovisile
smo o Gruntu, Moe, Grizzu, Fessu ili tko god da je bio slobodan da nas
odveze u povremeni posjet kinu, na plažu ili u trgovački centar koji je bio
izvan puta.
Ipak, unatoč svim zaprekama, prijateljstvo je cvalo. Ona je bila moja
kuma kad sam se udala za mog muža. Bila sam njena kad se udala za svog
muža. Bila je tamo kad sam rodila svoje dvoje djece. Bila sam tamo kad je ona
~ 114 ~
 Naš svet knjiga

rodila svoje troje djece. Ona me čekala pred gledalištem smaknuća onaj dan
kad je Grizz umro.
Bila je i do dana današnjeg je, jedna od mojih najboljih prijateljica.

***

Dan zahvalnosti je došao i prošao. Sada je bilo samo nekoliko tjedana do

Božića. Uspjela sam otići u kupovinu nekoliko puta sa Sarah Jo. Isplanirala
sam lijep božićni poklon za Grizza, ali će mi trebati neko vrijeme. Rekla sam
mu da će kasniti. Mislim da je pomislio da je to nešto što ću napraviti za
njega, pošto nisam imala vlastitog novca, a nisam htjela dirati njegov novac
da mu kupim poklon. Bio je više zabrinut zbog mog poklona.
Jedne noći, sjedila sam prekriženih nogu na krevetu, pišući zadaću. Grizz,
koji je upravo izašao ispod tuša i brišući se, gnjavio me u vezi toga što želim
za Božić. Stalno sam mu govorila da ne trebam ništa; imala sam sve što bih
mogla trebati ili željeti.
“Mora postojati nešto, Kit. Što god želiš,” rekao je, s bijelim ručnikom
omotanim oko njegova tijela dok je prelazio preko sobe i sjeo na krevet pokraj
mene, s još uvijek vlažnim tijelom. “Samo reci. Tvoje je. Nije me briga koliko
košta. Nije me briga ako misliš da je nešto teško za naći. Bilo što, dušo. Bilo
što.”
Zatvorila sam svoju knjigu, lagano mu dotaknuvši ruku. “Stvarno Grizz.
Ozbiljna sam. Ne postoji ništa.”
Maknuo je moje knjige s puta i nježno me polegao na krevet. Onda me u
jednom brzom pokretu zajahao i približio lice k mome. “U redu,” rekao je,
cereći se dolje prema meni i nježno mi ljubeći čelo. “Što kažeš na putovanje?
Mogli bi unajmiti kuću u Keysu na nekoliko tjedana. Samo nas dvoje.”
Samo sam pogledala u njega i nasmiješila se, omatajući ruke oko njegova
vrata i ljubeći ga. A nakon nekoliko sekundi nešto mi je palo na pamet: nešto
što sam već dugo htjela učiniti.
“Znaš, da, ima jedno mjesto kamo bi me mogao odvesti.”
“Samo reci, dušo. Mogu reći Eddieju da ti nabavi putovnicu. Mogli bi
otići u Meksiko, Pariz, bilo gdje. Samo reci.”
“Želim ići u crkvu.”
Koliko god to bilo teško za povjerovati, nedostajala mi je crkva više no
što mi je nedostajao moj dom. Od rane dobi sam se pouzdavala u moju vjeru
kako bih opstala. Nedostajale su mi emocije i osjećaj mira koje bi dobila kad
~ 115 ~
 Naš svet knjiga

sam bila tamo – znajući da sam bezuvjetno voljena, da nisam morala ništa
napraviti kako bih zaradila tu ljubav. Nisam morala kuhati, niti plaćati
račune. Morala sam napraviti samo jednu stvar: prihvatiti Isusa Krista kao
mog Gospodara i Spasitelja. To sam učinila kad mi je bilo devet godina.
Grizz se počešao po bradi i uspravio se. “Pitao sam se kad ćeš doći do
toga da me to zamoliš.”
Upitno sam ga gledala.
“Znam da si išla u crkvu svake nedjelje.”
Naravno da je znao.
“Kit, ne mogu te odvesti u tvoju crkvu. Mislim da čak ne bi bila dobra
ideja ni da ideš u bilo koju crkvu na ovoj obali.”
Godinama kasnije, saznala sam da su Grizzu njegove veze rekle da je
moja crkva i posebno jedna časna sestra, poticala istražitelje da me traže.
Sestra Mary Katherine se posebno zainteresirala za mene. Bila je zabrinuta
za mladu djevojku koja je sama išla na misu svake nedjelje. Postala je moja
prijateljica i povjeravala sam joj se. Nedostajala mi je više nego Delia.
Kad sam si dozvolila da razmislim o tome, Delia mi nije uopće
nedostajala. Samo mi je nedostajao poznati osjećaj doma. Znala sam što
mogu očekivati u tom domu. Život u motelu je bio zastrašujući zbog toga što
je bio prožet nesigurnošću. Rijetko sam si dozvolila da mislim o tome što se
događa izvan vrata broja četiri.
Tako sam se uspijevala godinama nositi sa stvarnošću kriminalnog
ponašanja mog muža; ignorirajući to. Zapravo sam se pretvarala da to ne
postoji. Naravno, postojale su neke stvari koje nisam mogla izbjeći niti
ignorirati, pa sam igrala malu umnu igru sama sa sobom. Zvala sam je “to se
nije dogodilo.”
Kad su istražitelji odbili surađivati sa sestrom Mary Katherine, iskoristila
je sve katoličke crkve uz i niz cijelu obalu Floride kao način da drži moj
nestanak u centru pažnje. Makar je to bilo samo unutar crkvenog kruga, bilo
je ljubazno od nje što je to učinila.
“Zašto ne?” upitala sam ga sada. “Ako krenemo samo malo sjeverno ili
čak južno prema Miamiju, mislim da bi bilo sigurno.”
“Samo mislim da je prevelik rizik da će te netko prepoznati. Ali, imam
ideju. Vjeruj mi. Ja ću se pobrinuti za to.”
I jest. Nakon ovog razgovora, puno godina, ujutro rano svake nedjelje,
Grizz me ili osobno vozio ili je nekome rekao da me odveze preko Ulice
aligatora do zapadne obale Floride. Vožnja je trajala oko sat i pol. Ponekad,
~ 116 ~
 Naš svet knjiga

odveo bi me u petak ili subotu, pa smo ostali u hotelu. Nikada nije išao u
crkvu sa mnom. Ali, uvijek me je čekao kad bih izašla van. S vremenom sam
počela ići u jednu na vlastitoj obali kako se gradnja pomicala ka zapadu. Ali,
održao je svoju riječ u tim ranim godinama.
Božić i Nova godina su brzo prošli, a ja sam se približavala mom pravom
šesnaestom rođendanu. Nisam bila sigurna da li je Grizz znao kad je. Bila
sam u krivu. Grizz je znao sve. Pa, skoro sve.
Probudila sam se to jutro i zaokupila se kao i obično. Grizz je bio vani
radeći nešto s Chowderom. Promolio je glavu u broj četiri i tražio da izađem
van. Kad sam izašla van, ispred motela je bio parkiran sjajni novi crni
automobil Trans Am. On mi se smiješio.
“Da li ti se sviđa?”
“Nabavio si novi auto? Naravno da mi se sviđa! Obožavam ga! Provozaj
me.”
“Ne, ti mene provozaj,” nasmiješio se. “Tvoj je. Sretan ti rođendan,
mačkice.”
Zagrlio me i poljubio me u potiljak. Nisam znala što me više iznenadilo –
činjenica da se sjetio mog pravog rođendana, ili činjenica da mi je kupio tako
neočekivan i skupocjen dar.
“Ključevi su u njemu. Idemo,” rekao je. “Ti voziš.”
“Ne mogu.”
“Zašto ne?”
Porumenila sam. “Zato što ne znam voziti.”

***

Za nekoga tko je znao svaki detalj mog života, ovaj se činio dosta važan
da bi mu promakao.
“Znam da nemaš pravu dozvolu, ali Ann Marie O'Connell je ima,” rekao
mi je; Eddie mi je napravio novu dozvolu nakon što smo se vjenčali.
“Ali, Grizz, ja zapravo ne znam kako voziti. Znaš, upravljati, dati gas i
sve to.”
“Kako to misliš? Vidio sam tvoju privremenu dozvolu prošle godine.”
“Da, položila sam pismeni test da dobijem privremenu dozvolu prošle
veljače, ali satovi vožnje su počinjali tek u ljetu. Ne moram ti reći zašto nikad
nisam dobila priliku da ih pohađam.”

~ 117 ~
 Naš svet knjiga

Izgled njegova lica je bio komičan, a on se počeo jako smijati. “Kako mi je

to moglo promaknuti?”
Počela sam se također smijati. “Ne znam kako, ali jest.”
“Uskači. Idemo. Naučit ćeš voziti.”
Ostatak mjeseca, dobila sam satove vožnje od Grizza, Grunta, Chowdera
i Moe. Tko god da je bio slobodan da odvoji vrijeme kako bi mi mogao
održati sat vožnje. Ali, najviše sam vremena provela s Grizzom. Inzistirao je
na nekoliko određenih pravila. Bar u početku, nigdje nisam smjela ići sama.
Nikad nisam smjela ići nigdje blizu mog starog susjedstva. Mogla sam živjeti
pod tim uvjetima, ali je napravio jednu iznimku koja me razljutila: nije mi
bilo dozvoljeno da idem bilo gdje sama sa Sarah Jo.
Uzvratila bih argumentom da mi je rekao da ne smijem nikuda ići sama,
a ako Sarah Jo bude sa mnom, ne bih bila sama. Usput, on sam nas je znao
ostaviti u kinu nekoliko puta same. Ali nije bilo koristi – nije mu se to sviđalo.
Nije to bilo zbog Sarah Jo; samo mu se nije sviđala ideja da se dvije mlade
djevojke voze uokolo u Trans Amu.
“Onda si mi trebao kupiti ružnu staru krntiju,” viknula sam.
To je bila naša prva prava svađa i borila sam se svim silama. Ali naravno,
nisam pobijedila. Bila sam ljuta na njega danima. Ignorirala sam ga. Nisam
mu htjela kuhati. Definitivno nisam htjela spavati s njim. Zaključala bih se u
jednu od nekorištenih motelskih soba i radila moju zadaću i čitala knjige,
samo bih izlazila zbog jela ili da provjerim kako je Gwinny. Ostavio me na
miru, što me je samo još više razljutilo.
Onda se nešto dogodilo što nisam očekivala: shvatila sam da mi
nedostaje.
Pretpostavljam da je to zato što sam bila oteta iz doma gdje sam bila
praktički ignorirana. Ovdje, Grizz me je obasipao pažnjom i darovima. U
ovom trenutku naše veze, nikad mi ništa nije uskraćivao, osim moje slobode.
Ne računajući moje prvo seksualno iskustvo s Gruntom, nikad me nije
povrijedio.
Zapravo, jako me razmazio.
Grizz je bio tih. Nije puno govorio, ali je bio nježan. A to nije uvijek bila
seksualna nježnost. Bio je osjećajan, uvijek bi me držao za ruku kad bi bili u
javnosti ili prošetali do jame. Ako bih sama otišla do jame, povukao bi me da
sjednem u njegovo krilo. Probudila bih se baš svako jutro u toplini i zaštiti
njegovih ruku.

~ 118 ~
 Naš svet knjiga

Pokušavala sam se sjetiti što sam ja njemu dala zauzvrat. Pa, dala sam mu
sebe, ako se to računalo. Dala sam mu svoju odanost.
Sigurno sam mogla smisliti neki način da pobjegnem i upozorim Deliju i
Vincea. Ali, da li je odanost bila dovoljna? Do tada, počela sam se osjećati
krivom, pa sam krenula nazad u broj četiri. Nisam znala da li će on biti tamo
ili ne.
Bio je tamo, opuštajući se u svom naslonjaču, sklopljenih očiju. Znala sam
da nije spavao. Linija je bila uključena. Slušao je jedan od mojih albuma. Seals
& Crofts. Svirala je pjesma “Summer Breeze.”
Skupila sam vlastitu kolekciju ploča do sada. Bila je rijetkost da se Grizz
i ja složimo oko iste glazbe. On je volio hard rock, te iako sam ja voljela neke
pjesme, također sam uživala u laganim pjesmama: Loggins & Messina,
Bread, Paul Davies, ABBA.
Stajala sam iznad njega.
“Otkad ti voliš Seals & Crofts?”
“Ne volim,” rekao je još uvijek sklopljenih očiju.
“Zašto ih onda slušaš?”
“Zato što ih ti voliš, a ja volim tebe i nedostajala si me.”
Da li je on to meni upravo rekao da me voli? Srce mi je udaralo.
Grizz je otvorio svoje oči i onda me pogledao.
“Da li te to iznenađuje, Kit?” njegove zelene oči su bile tople. “To da sam
zaljubljen u tebe?”
Nisam znala što reći. Čak i nakon prošlogodišnjih objašnjena zašto je
opsjednut mnome, nikad ga nisam čula da govori o ljubavi.
Pa sam učinila jedinu stvar koju sam mogla smisliti. Povukla sam
naslonjač – i njega – u uspravan položaj. Onda sam mu sjela u krilo i omotala
ruke oko njegovih.
“I ja volim tebe, Grizze,” rekla sam.
I mislila sam to. To je vjerojatno bio veći šok za mene nego za njega.
Tada me poljubio.
“Možeš li mi učiniti uslugu, dušo?”
“Da, Grizz, bilo što.” Odgovorila sam mu, smiješeći se. Znala sam što
traži i bila sam voljna.
“Imam gadnu glavobolju. Možeš li mi dodati aspirin?”
Odmakla sam se i pogledala ga iznenađeno.
“Mogu.”

~ 119 ~
 Naš svet knjiga

“Što nije u redu?” rekla sam, vraćajući se s aspirinom i malo vode. “Jesi li
bio predugo na suncu ili tako nešto? Ti nikad nemaš glavobolje.”
“Ne, mislim da je to zbog slušanja tvoje glazbe.”

~ 120 ~
 Naš svet knjiga

Sada je bio ožujak, a ja sam konačno bila spremna dati Grizzu njegov
božićni dar. Upravo smo večerali, a on je otišao i sjeo da nešto radi za svojim
pisaćim stolom. Otišla sam u spavaću sobu i donijela njegov dar. Bio je težak.
Stavila sam ga na mali stolić i nacerila mu se. “Sretan ti Božić sa
zakašnjenjem!”
Okrenuo se i primijetio poklon. Mora da sam ga šokirala. Ili nije navikao
dobivati poklone ili je mislio da sam zaboravila da mu dugujem jedan. Samo
me gledao.
“Hoćeš li samo sjediti tamo i buljiti u mene ili ćeš ga otvoriti?” zadirkivala
sam ga.
Bez ijedne riječi ustao je i počeo ga podizati jednom rukom, ali mislim da
ga je težina kutije iznenadila.
“Vau, što je ovo?”
“Moraš ga otvoriti i saznat ćeš.”
Podigao ga je s objema rukama i sjeo na kauč. Sjela sam pokraj njega i
privukla koljena gore, te položila bradu na njih. Polako je počeo odmotavati
ga. Bila je to obična smeđa kutija. Otvorio je kutiju i podigao jedan od mnogih
posebno zamotanih komadića. Pažljivo sam promatrala njegovo lice dok je
odmatao prvi.
Bio je to prilagođen komplet šaha, sve je bilo ručno izrađeno od bjelokosti
– lubanje i drugi simboli.
Podigao je prvu figuru i gledao me.
“Kako? Kako si ovo nabavila za mene, Kit? Ako su i ostale figure ovako
posebno izrezbarene, mora da te je koštalo cijelo bogatstvo.”
“Nije bitno. Da li ti se sviđa?” čvršće sam zagrlila svoja koljena. “Samo
mi reci da li ti se sviđa. Oh, a šahovska ploča je ispod našeg kreveta! Bila je
preteška da je zamotam. Sviđa ti se, zar ne?” Iznenada sam se zabrinula da li
sam izabrala pravi poklon.
“Kako si to platila?” Oči su mu bile ozbiljne.
“To je strašno nepristojno pitanje, Grizz. Ne brini se, nisam koristila tvoj
novac, ako je to ono što misliš.”

~ 121 ~
 Naš svet knjiga

“Uopće to ne mislim. Samo ne mogu shvatiti kako si došla do toliko

novca.” Pažljivo je odmotao svaku figuru, stavljajući ih sve na stolić u ravnoj
liniji.
Znala sam točan trenutak kad je shvatio. Mogla sam to reći po njegovom
izrazu lica. Bio je to jedan od samo dva puta kad sam vidjela nešto slično
suzama u njegovim očima. Drugi put je bio kad sam mu pokazala sliku naše
kćeri kad sam ga posjetila u zatvoru.
Jedva šapatom, rekao je, “Založila si svoju gitaru.”

***

Bio je u pravu. Založila sam svoju gitaru. Bila je to posebna gitara, a ja

sam dobila značajnu svotu novca za nju. Hvala nebesima da ju je Guido
pokupio na Delijinoj dvorišnoj prodaji prije no što ju je prodala. Ona mi
nikad nije povjerovala kad sam joj govorila koliko ona vrijedi.
Dobila sam gitaru na dar 1969. godine. Imala sam devet godina i bila na
Woodstocku s Delijom i Vinceom. Jedina stvar koju mi je Delia dozvolila da
ponesem, kako bih se zaokupila nečim, su bili moji flomasteri i bojanke.
Postavili smo mali šator pokraj mladog para. Voljela bih da se sjećam
njihovih imena. Tip je imao gitaru koju bi iznio van i svirao kad nije bilo
nastupa. Prvi dan me uhvatio kako zurim. Mislim da su oboje osjećali
sažaljenje prema meni, pošto su Delia i Vince ili bili potpuno pijani ili su
spavali. Učio me je svirati gitaru. Pokazao mi je osnovne note i dozvolio mi
da vježbam na njegovoj gitari.
Tog je vikenda padala kiša i nastupi su bili odgođeni i sve je bilo u
blatnom neredu. Mladi par je otišao kući u nedjelju kasno u noći. Dok je
njegova žena pakirala stvari, on me pozvao u stranu i rekao mi da želi da
imam svoju gitaru ako ću nastaviti učiti svirati je. Već sam naučila
“Zvončiće,” i rekao je da je dobro što sam to naučila, ali da moram vježbati
note koje me je također naučio. Rekao je da je to stara gitara, ali dobro
ugođena, te da je mogu zadržati. Bila sam oduševljena.
Slijedeće jutro, većina se rulje razišla. Probudila sam se uz glasnu glazbu
koja je bila tako dobra da sam ostala opčinjena. Bio je to Jimi Hendrix koji je
svirao “The Star-Spangled Banner” na svojoj električnoj gitari. Pokušala sam
probuditi Deliju i Vincea, ali su bili potpuno obeznanjeni. Prije no što je Jimi
završio svoj set pjesama, uzela sam jedan od svojih flomastera i moju
novostečenu gitaru i odvukla se gore do jedne strane pozornice.
~ 122 ~
 Naš svet knjiga

“Žalim mala, ne mogu ti dozvoliti da budeš ovdje odzada,” neki tip s

propusnicom službenog izgleda mi je rekao na ulazu. Morao je vikati kako
bi nadglasao glazbu.
“Moji roditelji rade tamo odzada i hodam okolo s gitarom mog tate. On
će biti jako ljut na mene što sam pobjegla. Molim vas pustite me tamo prije
no što upadnem u nevolju,” lagala sam, vičući mu.
Ili mi je povjerovao ili je pomislio da dijete nije neka prijetnja. Pustio me
je unutra. Čekala sam Dimija Hendrixa kad je konačno sišao sa pozornice.
Pojurila sam ravno k njemu i zaustavila ga na mjestu.
“Možete li, molim vas, potpisati moju gitaru, gospodine Hendrix?” I prije
no što je mogao odgovoriti, “Tek sam naučila kako svirati ovaj vikend.”
Mislim da ga je to zabavilo jer mi je uputio veliki osmijeh. Lice mu je
blistalo od znoja, te je rukom prešao preko njega da ga obriše. “Može, imaš li
kemijsku ili tako nešto?”
Pružila sam mu moj flomaster. Napisao je “Gypsy Eyes, Jimi Hendrix,
WS, 18.08.1969.” na poleđinu gitare.
“Što su ciganske oči?” upitala sam ga dok sam pokušavala razaznati riječi
njegovog užurbanog škrabanja.
“Kako se zoveš?”
“Gwinny.”
“Pa, Gwinny, to je pjesma koju sam snimio prošle godine, ali pošto imaš
najveće, najviše smeđe oči koje sam ikad vidio, mislim da se danas odnosi na
tebe.”
Dobacila sam mu najveći osmijeh koji sam mogla. “Hvala ti.”
Nije odgovorio. Samo se nasmiješio i počeo hodati. Uzela sam svoju
potpisanu gitaru i krenula nazad istim putem kojim sam ušla.
“Hej, tvoji roditelji će biti ljuti ako odneseš tatinu gitaru opet van,” rekao
mi je tip na ulazu.
“Ne, u redu je, moji roditelji su tamo, kampiraju,” rekla sam dok sam
prolazila pokraj njega.
“Što? Mislim da si mi rekla da si mi rekla da su ti roditelji dio osoblja.”
“Jesam. Žao mi je što sam lagala. Ali, nagovorila sam Jimija Hendrixa da
se potpiše na moju gitaru!” podigla sam je prema njemu kako bi mogao
vidjeti.
“Bravo,” rekao je s osmijehom.
Kad su se Delia i Vince konačno otrijeznili dovoljno da možemo otići,
pokazala sam im moju gitaru s autogramom. Nisu vjerovali da je to
~ 123 ~
 Naš svet knjiga

autentičan potpis. Pretpostavljam da je bio dovoljno naškraban da su mislili

da sam se sama potpisala. Ili to ili su bili previše mamurni da bi im bilo stalo.
“Da, založila sam svoju gitaru,” odgovorila sam Grizzu, oči su mi bile
uperene u pod. “Dao si mi tako puno i samo sam ti htjela nečim uzvratiti.
Žao mi je što je tako dugo trajalo, ali je ručno rađeno i nije bilo šanse da
dobijem to na vrijeme za Božić.”
Ustao je i gledao dolje u mene. Tada me je uzeo za ruku, povukao me
gore i uhvatio me u medvjeđi zagrljaj koji mi je skoro oduzeo dah.
“To je najljepši poklon koji mi je itko ikada dao, Kit. Hvala ti. Obožavam
ga i volim te.” Poljubio mi je potiljak.
“Sada, hajdemo vratiti tvoju gitaru.”

~ 124 ~
 Naš svet knjiga

Do sada sam skoro zaboravila da sam bila žrtva otmice. Nastavila sam se
maskirati kad bih odlazila iz motela, ali uglavnom sam samo pretpostavila
da su me ljudi zaboravili. Složila sam se s tim. Nisam htjela da me nađu.
Uvijek su novi ljudi dolazili i odlazili, te sam nastojala što sam više mogla
da ih izbjegavam. Znala sam što je Grizz bio. Bio je kriminalac. Kao i većina
ljudi s kojima se družio. Prezirala sam to što muškarac kojeg volim zarađuje
za život nezakonitim radnjama. Jedini način koji sam znala kako da se nosim
s tim je bio da to ignoriram. Nije uvijek bilo lako.
Živjela sam u motelu skoro godinu dana. Jednog dana sam čula glasnu
zbrku oko jame – viku i klicanje. Lucifer i Damien su lajali. Grizz je izašao
van da vidi što se događa. Kad se sve stišalo, i ja sam izašla van. Trebalo mi
je par minuta da procijenim što se događalo, a kad jesam, bila sam zgrožena.
Bio je to mladi par. Njega su tukli, a nju su silovali. Grizz je samo stajao
tamo razgovarajući s nekim tipom i ignorirajući sve što se događalo. Psi su
prestali lajati jer im je Grizz tako naredio, ali osim toga, još je bilo mahnitih
aktivnosti i vike. Skoro nisam mogla vjerovati što vidim.
Navodno, mladi par su varkom namamili da dođu u motel. Tipovi koji
su to učinili nisu htjeli par; htjeli su njihov motor. Te su se zabavljali i
napravili rekreaciju od mladića i djevojke.
Otišla sam ravno do Grizza i prekinula ga. “Možeš li molim te zaustaviti
ovo? Vidiš li što se događa?”
Oštro me pogledao. “To se tebe ne tiče, Kit. Vrati se unutra.”
Tražila sam okolo nekoga koga bih mogla prepoznati, ali nije bilo nikoga.
Gdje su Grunt, Chowder, Moe? Vidjela sam Čudovište, ali on je previše
uživao. Mora da je silovao djevojku prije no što sam izašla jer je zakopčavao
traperice, dok je istovremeno trknuo mladića u rebra. Bila sam razjarena.
Mene se to ne tiče? Svjedočila sam silovanju, za Boga miloga!
“Grizz, molim te, zaustavi ovo. Tražim od tebe da to zaustaviš.”
Grizz je kimnuo tipu s kojim je razgovarao. Prepoznala sam ga sada. Ime
mu je bilo Chico. Primijetila sam ga u motelu jednom ili dvaput ranije. Nije
nosio jaknu bande.
“Miguel, završi s tim sada,” rekao je Chico jednom od tipova koji su
sjedili na vrtnim stolicama. Grizz i Chico su se vratili svom razgovoru.

~ 125 ~
 Naš svet knjiga

Hvala Bogu, pomislila sam, snagom volje tjerajući svoju ruku da ne drhti.
Prije no što sam mu mogla zahvaliti, vidjela sam kako čovjek po imenu
Miguel prilazi djevojci koja je ležala na tlu i jecala. Skočila sam. Miguel je
tada prišao mladiću koji je upravo pretučen i također je ležao na tlu.
Njegov način završavanja stvari je bio taj da je smjestio metak u njihove
glave. Upravo sam svjedočila svojim prvim smaknućima.

***

Dogodilo se tako brzo da nisam čak niti mogla reagirati. Bila sam u šoku,
ali sam znala bolje nego da pokažem histeriju prema Grizzu pred ovim
ljudima.
Brzo sam otišla u broj četiri i zatvorila vrata za sobom. Naslonila sam se
na njih i duboko disala boreći se protiv mučnine kad su se otvorila i pala
unazad u Grizzove ruke. Uhvatio me i uveo me unutra.
“Nisi smjela izlaziti.”
“Stvarno? Stvarno Grizz? Što je to bilo, kvragu? Samo si stajao tamo dok
su dečka mučili, a njegovu djevojku silovali?” borila sam se da kontroliram
svoj glas koji se podizao. “Kako si mogao dopustiti da se to dogodi?”
“Nije to bio moj problem kojim sam se trebao baviti, Kit.”
“Ovo je tvoje mjesto, Grizz. Ovo su tvoji ljudi.”
“Chico i njegova ekipa nisu moji ljudi. Miguel je njegov tip. Pripremali su
se za dostavu. Ti klinci su bili kolateralna šteta. Nisu moj problem. Nisu ni
tvoj.” Prošao je pokraj mene do kauča i sjeo.
Slijedila sam ga, ruke su mi bile na bokovima. “Dakle, ono što mi zapravo
govoriš je da nisi imao problem s tim da oslijepiš Čudovište kako bi spasio
mače, ali ne bi spriječio smaknuće dvoje nevinih ljudi? Grizz.” Zastala sam
radi efekta, srce mi je nabijalo. “Kimnuo si glavom i dvoje ljudi je bilo
smaknuto.”
“Kit, oni nisu bili moji da bi se njima bavio,” rekao je i prebacio program
na TV-u. “Tražila si od mene da to prekinem. Nije moj problem na koji način
je to odlučio učiniti. Ne sviđa ti se što se vani događa, onda ostani unutra.
Jasno?”
Nisam mogla vjerovati. Mislila sam da sam poznavala drugačijeg Grizza.
Suosjećajnog Grizza koji spašava mačiće i sluša moju vrstu glazbe. Netko tko
se pobrinuo da mu mlada žena ide u crkvu svake nedjelje.

~ 126 ~
 Naš svet knjiga

Nisam mogla vjerovati koliko sam naivna. On je bio sve to, ali stalno sam
zaboravljala da on nije postao vođa bande time što je bio nježan. Bio je grub.
Bio je hladnokrvan. Bio je nemilosrdan u svojoj potrazi u onome što je htio.
Poslušala sam njegov savjet. Ostajala sam unutra što sam češće mogla.

***

Razbijala sam mozak danima nakon toga, pokušavajući shvatiti da li sam

mogla nešto drugačije učiniti. Naravno da sam mogla. Mogla sam ući u
motelsku sobu i nazvati policiju. Ali, da li bi to spasilo ono dvoje ljudi? Ne.
Više je nego vjerojatno da bi sam Grizz primio dojavu prije no što bi
policija stigla, a ja sam mogla završiti u močvari zajedno s ostalima. Nisam
zaista mislila da bi se to dogodilo, ali nisam si mogla dopustiti da zamišljam
što bi mi Grizz učinio ako bih ga zaista naljutila.
Prolazila sam to ponovo i ponovo u mojoj glavi. Da sam rekla, da li bi to
spasilo ljude u budućnosti od toga da budu hladnokrvno ubijeni? Možda.
Ali, što bi se još moglo dogoditi? Da li sam se htjela vratiti svom starom
životu s Delijom i Vinceom? Da li sam htjela vidjeti Grizza, Moe, Chowdera
ili Grunta u zatvoru? Da li sam htjela vidjeti Bluea da ide u zatvor i da se
njegova obitelj raspadne? Što je sa Fessom?
Istina je bila da nisam znala dokle sežu kriminalne aktivnosti koje su se
ovdje odvijale, ali nije moglo biti gore od ubojstva. Zar ne?
Pokušala sam uključiti Grizza u razgovor o tome, ali mi nikad nije
udovoljio. “Bolje je za tebe da ne znaš neke stvari” bilo je sve što je rekao.
Nakon incidenta s Chicom i njegovom ekipom, primijetila sam da se
Grizz trudi više mi udovoljavati, ako je to bilo moguće. Već me je razmazio.
Ali, bilo je nešto drugačije u načinu kako se ponašao prema meni nakon tog
dana. Ne mogu to objasniti, ali sam to sigurno osjetila. Mislim da iako je bio
odlučan u tome što je odbijao razgovarati o tome, potajno je bio zabrinut da
bi ono što sam taj dan vidjela moglo baciti me preko ruba. Možda je bio
zabrinut da ću ga prestati voljeti. Nisam bila sigurna.
Ali tada se nešto dogodilo i znala sam da su moje sumnje bile točne.
Bila je subota poslijepodne tjedan dana kasnije. Spremali smo se ići na
zapadnu obalu u crkvu. Pakirala sam svoju torbu za prespavati vani. Vrijeme
je navodno trebalo biti lijepo, a Grizz je htio ići svojim motorom. Stajao je u
podnožju kreveta i samo me pitao da li bih radije da vozim svoj auto. Rekla

~ 127 ~
 Naš svet knjiga

sam mu ne. Voljela sam svoj auto, ali sam se još više voljela voziti s njim.
Činilo se da ga je to usrećilo, ali iskreno, to je bila istina.
Upravo tada su se vrata naglo otvorila i Moe je mahnito uletjela u sobu.
Suze su joj se slijevale niz lice. Zgrabila je Grizza za ruku i vukla ga prema
vratima. Nije ga morala puno vući. Oboje smo bili jako uznemireni i istrčali
van što smo brže mogli.
Kad smo izašli van slijedili smo je prema rubu motela, a tamo smo ga
ugledali – Damiena. Veliki pas je ležao na boku, a Lucifer je koračao oko
njega uzbuđeno, cvileći i stenjući. Čuli smo problem prije no što smo ga
ugledali.
Ogromna čegrtuša je bila omotana i krenula je u napad prema Luciferu.
Lucifer ju je uspio izbjeći i samo je nastavio lajati i koračati. Čim smo se
dovoljno približili, Grizz je podigao svoju lijevu ruku i mahnuo da se
odmaknem. Prije no što sam i shvatila, izvukao je pištolj koji mu je bio
zataknut odzada za pojasom traperica. Ubio je zmiju jednim pogotkom.
“Vjerojatno štiti svoje gnijezdo,” rekao je. “Inače bi ga ugrizla i otpuzala.
Ne bi ostala da se bori.”
Nisam znala ništa o zmijama, pa sam samo kimnula kao da sam znala o
čemu on govori.
Rekao mi je da dovezem svoj auto. Otrčala sam u broj četiri i uzela svoje
ključeve. Otrčala sam do mog auta i ušla unutra. Upalila sam ga i vozila
prema njemu. Nosio je Damiena. Rekao mi je da sjednem na suvozačevo
mjesto. Zaustavila sam auto, skočila preko mjenjača i čekala da položi
Damiena na moje krilo. Upravo tada, Chowder je izašao i upitao zbog čega
je nastala sva ta strka.
“Nazovi veterinara, reci mu da je u pitanju ugriz čegrtuše. Izgleda kao da
su možda dva ugriza. Bit ću tamo za deset minuta.” Grizz se okrenuo prema
Moe i rekao, “Ti ne možeš ići.”
Mislim da je to već i očekivala, ali sam mogla vidjeti da je povrijeđena i
zabrinuta za Damiena. Imalo mi je više smisla kad smo se dovezli u Davie.
Naravno da Moe nije mogla ići. Ako je bila dio ruralne zajednice i uzgajala
konje, postojala je vjerojatnost da će je netko kod veterinara prepoznati.
Chowder mora da je razgovarao s nekim, jer su čekali kad smo se
zaustavili. Grizz se parkirao i došao okolo kako bi uzeo Damiena s mog krila.
Čekali su s kolicima, ali Grizz ih je ignorirao. Kad su shvatili da Grizz neće
položiti Damiena na kolica, potrčali su do prednjih stepenica pokraj njega i
otvorili vrata. Slijedili smo dva veterinarska tehničara unutra i prošli kroz
~ 128 ~
 Naš svet knjiga

čekaonicu i u jednu od soba za preglede, gdje je Grizz spustio Damiena na

stol. Veterinar je bio tamo i rekao nam da čekamo vani.
Nismo izašli nazad u čekaonicu, već smo umjesto toga sjeli na dvije
stolice odmah pokraj vrata. Nisam primijetila da ima drugih pacijenata koji
čekaju kad smo ujurili unutra, ali nije bilo važno. Pomislila bi da će
smrtonosan zmijski ugriz imati prednost pred drugim pregledima.
Čekali smo, činilo se zauvijek, ali nije uopće nije trajalo dugo. Veterinar
je izašao i objasnio da je liječio Damiena infuzijom s protuotrovom i jakom
dozom antibiotika. Damien je morao ostati u klinici još bar tjedan dana.
Promatrat će područje oko ugriza i pobrinuti se da pozitivno reagira na
liječenje. Očekuje da će se Damien potpuno oporaviti, ali još je bilo prerano
za odrediti. Rekao nam je da odemo kući i da nazovemo rano ujutro. Bit će
to dugi tjedan.
Grizz se rukovao s njim i otvorio mi vrata kako bi ušla u čekaonicu.
Zaustavio se ispred prijemnog pulta i rekao djevojci da ćemo se pobrinuti za
račun slijedeći dan. Ona je zatreptala svojim trepavicama prepunima
maskare prema njemu i rekla da je to u redu. Kretali smo se kroz čekaonicu,
zapravo ne primjećujući nikoga od prisutnih.
Grizz je držao otvorena vrata za mene da izađem van, kad sam začula
glas.
“Ginny? Ginny Lemon, jesi li to ti?”

~ 129 ~
 Naš svet knjiga

Uvijek slušate o ljudima koji su mislili da umiru i da im je život preletio

ispred očiju. Potajno se pitaš, kako je to moguće? Cijeli život u nekoliko
sekundi? Možda ste čuli o nekome tko je svjedočio nesreći i rekao da se sve
dogodilo kao u usporenom filmu i da se sjećaju svakog detalja.
Nikad nisam vjerovala takvim pričama do tog dana.
Taj dan, čula sam ime koje nisam čula skoro godinu dana.
Odmah sam pročitala pogled na Grizzovom licu. U tom trenutku, znala
sam da je pomislio da me je izgubio. A ja sam također znala da sam u pravu
što sam pomislila da je nešto bilo drugačije u vezi njega nakon smaknuća.
Grizz je znao da neće biti povratka iz onoga čemu sam svjedočila tog dana
u jami. Zabrinuo se da bih ga mogla ostaviti, a sada se suočio s tom
mogućnosti. Prijetnja da će nauditi Deliji i Vinceu više neće držati vodu. Neće
biti pokušaj bijega ako me netko prepozna. Sve što sam trebala napraviti je
bilo da se okrenem prema osobi koja mi je govorila i kažem, “Da, to sam ja,”
i bilo bi gotovo. Bilo bi puno svjedoka u čekaonici.
Grizz bi imao dva izbora: zgrabiti me i odvući do auta, ili otići sam i
pobjeći odatle. Jedan izbor je značio da bi riskirao da me izgubi; drugi je
značio rizik da se neće moći vratiti po Damiena.
Tada je vrijeme stalo. Tada je, ne moj cijeli život, ali prošla godina,
proletjela pred mojim očima. Srela sam Grizzov pogled i instinktivno sam
znala što ću učiniti.
Stajala sam na vratima, okrenuvši se da vidim tko mi je govorio. Odmah
sam je prepoznala: Diane Berger. Nije bila bliska prijateljica, ali smo išle na
neka ista predavanja. Bila je dobra djevojka. Kao i ja. Ne baš popularna, ali
ni odbačena.
S ekstremno uvjerljivim britanskim naglaskom, odgovorila sam joj, “Ja,
dušo? Da li meni govoriš?”
To ju je iznenadilo.
“Uh, da. Izgledaš kao djevojka s kojom sam išla u školu. Nestala je.
Slijedeći mjesec će biti godina dana, mislim. Ti bi joj mogla biti blizanka.”
“Zovem se Amelia. U posjetu sam svojem bratiću,” lagala sam na svom
lažnom britanskom naglasku.

~ 130 ~
 Naš svet knjiga

“Jako mi je žao. Samo ne mogu vjerovati da nisi Ginny. Sličnost je

nevjerojatna!”
“Ne, dušo, meni je žao. Voljela bih da sam tvoja prijateljica. Nadam se da
ćete je naći jednog dana.”
Grizz me uhvatio za ruku i odveo me do auta. Nije ništa rekao. Krenuli
smo prema motelu i ja sam prva progovorila.
“Misliš li da mi je povjerovala?” glas mi je bio tih.
“Zapravo, da. Dovraga, mislim da sam ti i ja povjerovao,” rekao je u
nevjerici. “Gdje si naučila govoriti tim naglaskom?”
“O, znaš koliko volim Masterpiece Theater.”
“Nisam bio siguran što ćeš učiniti,” rekao je, dobacivši mi pogled sa
strane dok je vozio.
Nisam ništa rekla.
“Znaš da te ne bih pustio, zar ne? Odvukao bih te do auta i nastavio
voziti. Odveo bih te negdje drugdje. Nitko nas ne bi pronašao.”
Ovo me iznenadilo. “Što je s motelom? Tvojim autom, motorima,
novcem, psima?”
“Nije bitno. Imam način kako da s vremenom vratim sve svoje stvari, ako
to zatrebam.”
“Govoriš li mi da ako me iz nekog razloga netko prepozna, i da postoji
šansa da budem spašena ili pronađena, da ne bi odustao od mene?”
“Nikada, Kit. Nikada.”
Vozili smo se ostatak puta do motela u tišini. Kad smo stigli, on je upitao
da li želim da me netko odveze u crkvu ujutro. On će se vratiti kod veterinara
da provjeri kako je Damien, ali nije mislio da bih trebala ići s njim.
“Ne, mogu propustiti crkvu sutra. Želim biti tu za tebe.”
Znala sam da ga je to usrećilo. Složila sam večeru na brzinu, a on je otišao
u jamu nakratko. Kad se vratio unutra ja sam već bila u krevetu. On je ušao
u krevet pokraj mene i povukao me u svoje naručje.
“Budna si?” prišaptao je.
“Sada jesam.”
“Dobro,” odgovorio je, mazeći moj vrat.
“Što imaš na umu?”
“Želim da mi pričaš proste stvari.”
To je bila novost i ja sam se nasmijala. “O, želiš? A što točno želiš da ti
kažem?”
“Ah, nije bitno. Uključi svoju maštu.”
~ 131 ~
 Naš svet knjiga

“Nemam nikakvog iskustava u govorenju prostota, ali ću pokušati,”

zadirkivala sam ga, obrazi su mi bili vrući u tami.
“Možeš li mi učiniti malu uslugu?”
“Mogu.”
“Možeš li mi govoriti prostote s onim britanskim naglaskom?”

***

Damienov oporavak je bio brži od očekivanog i bez većih događaja. Prije

zmije, nikad nisam razmišljala o opasnostima u močvari. Osim što sam pazila
na povremenu pojavu aligatora, nikad nisam ni pomislila na druga opasna
stvorenja. Sad jesam.
Upali smo opet u rutinu, a ja sam ostala zaokupljena mojim dopisničkim
tečajem. Prije no što sam shvatila, bila je 1977. i Ann Marie Morgan O'Connell
je bila ponosna vlasnica završne svjedodžbe srednje škole. Ginny Lemon ne
bi maturirala još jednu godinu. Bila sam dobar vozač i mogla sam ići na
većinu mjesta na koja sam htjela ići, ali još uvijek sam morala slijediti
Grizzova pravila u vezi vožnje. To će se promijeniti za nekoliko mjeseci.
Ipak, to nije bilo dovoljno. Trebala sam više. Bilo mi je dosadno. Trebao
mi je mentalni izazov. I našla sam ga sasvim slučajno.
Živjela sam u motelu skoro dvije godine. Jednog dana, sjedila sam na
kauču i lakirala nokte na nogama. Grizz je radio papirologiju za svojim
radnim stolom. Nikad se nisam zamarala s kakvim se tipom papirologije on
bavi. Mislila sam da mora imati neke veze s njegovim kriminalnim
aktivnostima, a kao što mi je rekao više od jedanput, što manje znam to bolje.
Upravo sam završila s lakiranjem i vraćala poklopac na bočicu laka za nokte,
kad je Grizz jako lupio šakom po radnom stolu. Poskočila sam.
“Dovraga!” viknuo je.
“Što je? U čemu je problem?” bilo mi je drago da sam završila s lakiranjem
noktiju. Njegov ispad je bio tako glasan da sam mogla upropastiti svoje
bojanje.
“Samo pokušavam uklopiti ove brojeve, to je sve. Brojevi nisu moja
specijalnost.”
“Pa, što točno radiš s tim brojevima?”
“Izjednačavam ovo jebeno bankovno izvješće. Već tri mjeseca ga ne mogu
uskladiti i ne mogu shvatiti zašto.”

~ 132 ~
 Naš svet knjiga

Odmah sam živnula. “Bankovno izvješće? Zašto mi ne bi dopustio da ga

pogledam? Mogu ti pomoći. Volim raditi s brojevima.”
“Ne. S vremenom ću shvatiti.”
“Ozbiljno, Grizz. Voljela bih ti pomoći. Kladim se da ću pronaći u čemu
je problem.”
Okrenuo se tada i pogledao me. Mogla sam vidjeti da odvaguje svoje
opcije. Bio je dovoljno frustriran da mi dopusti da mu pomognem, ali je
također bio jako pažljiv kako bi me držao podalje od svog posla.
“Mogla bih ti biti kao tajnica ili knjigovođa. Ne moram znati sve detalje
niti odakle dolaze ti brojevi, Grizz. Voljela bih imati izazov.”
Znala sam da sam pobijedila kad nije ništa rekao odmah. Skočila sam i
prišla mu dok sam održavala ravnotežu na svojim petama, trudeći se da ne
upropastim moju pedikuru.
“U redu, Kit,” rekao je napokon. “Sve je tvoje. Međutim, bez pitanja.
Samo uskladi čekovnu knjižicu. Stari izvodi su ovdje.” Otvorio je ladicu.
Sjela sam i primila se posla. Shvatila sam u čemu je problem jako brzo.
Stari unos je bio uračunat kao minus umjesto plus. Uz dodatnih 21,65$ u
drugim kombiniranim pogrešnim unosima, mogla sam vidjeti zašto je imao
problema u pronalaženju problema. Mogao ga je lako naći da je imao više
strpljenja.
Tako sam se počela brinuti za Grizzove financije. Uskoro sam saznala da
ima više od dva aliasa. Svaki od njih je imao značajnu svotu na svom računu.
Počela sam prodirati malo dublje i ležerno ga upitala jedno poslijepodne,
“Zašto ostavljaš sav taj novac da samo bude tamo na računu, a da ne dobiješ
pristojne kamate? Zašto ga ne uložiš?”
Unutar godinu dana, Grizz i njegovi mnogi aliasi su imali pristojan
portfolio dionica. Zaradila sam mu veliki iznos novca. Potajno sam se nadala
da ako mu mogu pomoći da zaradi novac na drugi način, da će prestati s
kriminalnim aktivnostima.
Još jedna naivna pretpostavka s moje strane.

~ 133 ~
 Naš svet knjiga

Jedan dan je prelazio u drugi, i prije no što sam shvatila, živjela sam u
motelu već skoro tri godine. Nije da su te godine bile nezanimljive. Sjećam
se jednog dana prethodnog ljeta. Prošlo je nekoliko mjeseci otkad sam počela
usklađivati Grizzova bankovna izvješća. Sarah Jo i ja smo planirale provesti
dan na plaži. Vozila sam prema njenoj kući, a od tamo smo trebale ići njenim
autom. Grizz je imao posla kod Eddieja, pa me slijedio dok nije stigao tamo.
Ostatak puta sam prošla sama. Nije bilo uopće daleko. Ali još uvijek sam to
smatrala mojom malom pobjedom, a taj dan je bio početak kraja Grizzovih
pravila vožnje.
Sarah Jo je živjela u stvarno lijepom naselju na oceanskoj strani Federalne
autoceste. Kuće su bile starije, ali dobro održavane. Stigla sam oko jedanaest
sati tog jutra i parkirala svoj auto na njen prilaz pokraj njenog. Vrata garaže
su joj bila podignuta. Izašla sam iz auta i stavila svoju torbu za plažu u njen
otključani auto. Prišla sam ulaznim vratima i pokucala. Ovaj dan je bio radni
dan i njen mali brat je bio na kampiranju. Fess je držao ljetna predavanja na
fakultetu. Bila je sama.
“Jesi li spremna?” upitala sam čim je otvorila vrata.
“Aha. Samo moram izvaditi ležaljku iz garaže.”
Rekla sam joj da moram u kupaonicu, a ona mi je rekla da će početi
stavljati stvari u auto. Bio je to mali auto. Pinto, mislim. Bio je savršen za nju.
Kad sam izašla, stajala je pokraj auta s podignutom haubom i dva tipa koja
nisam prepoznala su razgovarala s njom.
“Što se događa?” upitala sam dok sam im prilazila.
“Neće upaliti,” rekla je, zureći u motor. “Sam misli da bi mi mogao
pomoći.”
“Želiš li da nazovem i vidim da li možda možemo ovaj put ići mojim
autom?”
Prije no što je mogla odgovoriti jedan od njih je progovorio.
“Mislim da ga mogu popraviti,” komentirao je mlađi od dvojice. To je bio
Sam, njen susjed. Sad sam ga prepoznala. Bio je dobar dečko. Malo stariji od
Jo, a sjetila sam se da je nedavno upao u nevolje. Maturirao je i upao u loše
društvo. Mislim da mi je Jo rekla da su ga uhapsili zbog vandalizma, droge,
uobičajenih stvari. Njegova samohrana majka, Vanessa, je zamolila Fessa za

~ 134 ~
 Naš svet knjiga

pomoć da ga izvuče iz zatvora. Jo je bila sigurna da je Vanessa znala za

motorističku bandu i za Fessovu vjerojatnu umiješanost, ali je bila dobra
žena. Brinula je svoje brige, držala se podalje od drugih, ali nije bila odbojna.
Bila je jako ljubazna prema Joinoj obitelji kad joj je mama umrla nekoliko
godina ranije, te su nastavili ugodan i prijateljski odnos od tada. Činilo se
sasvim prirodnim da će se obratiti Fessu za pomoć.
Fess je izbavio Sama iz zatvora i pomogao mu da se upiše u trgovačku
školu. Od tada nisam ništa više čula i mislila sam da mu dobro ide. Još je
živio kod kuće, ali nadala sam se da se kloni nevolja. Nisam prepoznala tipa
s kojim je bio.
“Kit, sjećaš se Sama, od preko puta.”
Nasmiješila sam se i rekla, “Bok, Sam. Kako si? Sve u redu, nadam se.”
Podigao je pogled s onoga što god da je radio i dobacio mi široki osmijeh.
Vau. Nisam se sjećala da je bio tako sladak. Onda opet, nisam se sjećala da
sam primjećivala puno drugih muškaraca tijekom tog razdoblja mog života.
“Kit.” Osmijeh mu je postao topliji. “Drago mi je vidjeti te. Da, sve je
dobro. A kako si ti?”
“Ja sam jako dobro. Bit ću još i bolje ako uspiješ popraviti to što god da
nije u redu s Joinim autom.”
“Zar me nećeš upoznati?”
Nisam obraćala pažnju na drugog tipa i sada sam pogledala u njega. Nije
mi se svidjelo to što sam vidjela. Kao prvo, naslanjao se na moj auto i pio
pivo. Bio je vjerojatno u svojim tridesetima, i malo prestar da bi se družio sa
Samom, i ljigav. Nisam ga pozdravila, samo sam kimnula i opet se vratila
gledanju pod haubu sa Samom i Jo.
“To je Neal,” rekao je Sam bez da je podigao pogled.
“Dakle, vi dame ne izgledate kao da pripadate motorističkoj bandi,”
rekao je Neal pretjeranim, lažnim južnjačkim razvlačenjem riječi.
Prije no što smo mogle odgovoriti, Sam je rekao, “Začepi, Neal.”
“Ma, hajde Sam, ti si bio taj koji se u zatvoru stalno hvalio kako će te neki
bajkeri izvući. Da imaš veze.” Neal je podrugljivo pogledao prema Joinoj
kući i rekao, “Čini se kao ništa drugo osim starca i djece. Da li tvoj tata ikad
vozi tu stvar?” upitao je Sarah Jo dok je kimao prema Fessovom motoru u
otvorenoj garaži.
Ne čekajući njen odgovor, Neal je počeo hodati prema garaži. Sam je do
tada bio potpuno ponižen i stalno se ispričavao Sarah Jo dok je molio Neala
da začepi i da samo ode.
~ 135 ~
 Naš svet knjiga

To je sada imalo smisla. Neal mora da je upoznao Sama za vrijeme

njegovog kratkog boravka u zatvoru prije nekoliko mjeseci. No, nisam mogla
shvatiti trenutnu povezanost. Pomislila sam da se Sam sredio i da mu je
dobro krenulo. Pitala sam se kako se Neal uklapa u ovo.
Prišaptala sam Jo, “Nazovi Grizza kod Eddieja.”
Sam me čuo i vidjela sam njegov izraz lica koji nisam mogla pročitati. Da
li je to bio strah? Olakšanje? Jo je odjurila do svojih ulaznih vrata. Neal je sjeo
na Fessov motor ispuštajući zvukove motora. Između zvukova je vikao Jo
dok je prilazila svojim ulaznim vratima. “O, nazvat ćeš svog starog, velikog,
opasnog člana bande? Pa, samo idi i napravi to, djevojčice. Kladim se da ga
mogu nagovoriti da mi dopusti da provozam ovu bebu. Znaš što? Hajde da
ne čekamo da ga pitamo. Daj mi ključ.”
Sarah Jo ga je ignorirala i otišla u svoju kuću. Molila sam se da je Grizz
još kod Eddieja. Molim te da je još tamo. Molim te da je još tamo. To je bilo puno
prije mobitela. U međuvremenu, mentalno sam pokušavala smisliti rezervni
plan za slučaj da on nije tamo.
Okrenula sam se prema Samu. “Što je s tim tipom?”
“Nisam ga se mogao riješiti, Kit,” rekao je Sam tiho. “I nikad mu nisam
rekao ništa u vezi bande. Kunem se. Mora da je čuo neke stvari u zatvoru.
Pojavio se ponašajući se kao da mi je najbolji prijatelj pet dana nakon što sam
izašao. Ne znam što želi od mene i iskreno, ne znam kako da ga se riješim.
Nije rekao ništa direktno, ali je natuknuo da će mi povrijediti mamu. Davao
sam mu novac samo da ga se riješim i onda se opet pojavio, neočekivano i
nepozvan, kao jutros. Ne želim nikakve nevolje.”
“Bit će u redu. Ne brini, Sam.”
“Kit, ne želim nikakve nevolje s bandom.”
“Rekla sam da se ne brineš.”
Upravo tada, Sarah Jo je otvorila ulazna vrata i kimnula mi. Tada sam
znala da pomoć stiže.
Okrenula sam se prema Samu. “Moraš otići kući sada. Moraš ući unutra
i ne izlaziti van. U redu?”
“Ne mogu ostaviti tebe i Jo s tim manijakom,” rekao je. “To ne bi bilo u
redu.”
Stajali smo tamo još nekoliko minuta slušajući Neala kako bunca iz
garaže. Dala sam znak Jo da zna da je sve u redu i da bi trebala zatvoriti i
zaključati ulazna vrata. Znala je da ću biti dobro i zato je to i učinila bez
oklijevanja.
~ 136 ~
 Naš svet knjiga

Neal je ovaj put provirio kako bi se počeo derati na Sarah Jo. U garaži su
bila vrata koja su vodila do kuhinje, te iako su bila zatvorena, znao je da ga
ona može čuti.
“Donesi mi ključeve, mala kučko, i ja ću otići odavde i ništa se loše neće
dogoditi,” Neal je viknuo zapjevušivši. “Motoristička banda, moje dupe.”
Čula sam motor. Konačno. Trajalo je manje od deset minuta, ali se činilo
kao cijeli sat.
“Idi sada, Sam,” rekla sam mu, glas mi je bio tih i žuran. “Odmah. Zatvori
svoja vrata i ne izlazi van. Idi. Molim te. Mi smo dobro. Znaš tko dolazi, zar
ne?”
Samo je kimnuo i prišaptao, “Žao mi je, Kit.”
Tada je prešao preko ulice i ušao u svoju kuću, zatvarajući vrata za
sobom.
Naslanjala sam se na auto Sarah Jo. Grizz se dovezao do pločnika kao da
nema nikakvih briga. Mora da ga je Neal čuo jer je u garaži iznenada sve
utihnulo. Grizz je ugasio svoj motor i sišao s njega. Išao je prilazom.
Kad je stigao do mene, upitala sam, “Jesi li doveo pojačanje? Želiš li
pričekati pomoć?”
Samo je zakolutao očima i rekao, “Čekaj ovdje, dušo.”
Bila sam sigurna da se Grizz može nositi s Nealom, ali sam bila zabrinuta
da možda Neal ima oružje koje nisam primijetila. Mogao bi izvaditi pištolj u
bilo kojem trenutku i jednostavno pucati u Grizza.
Onda opet, Grizz je uvijek imao oružje sa sobom. Vjerojatno se nisam
morala brinuti.
Nisam slijedila Grizza cijelim putem u garažu. Samo sam stajala pokraj
auta Sarah Jo s rukama prekriženim na prsima. Njena je hauba još uvijek bila
podignuta, a moj auto je bio parkiran pokraj njenog blokirajući mi pogled na
ono što se događalo unutra. Osjetila sam olakšanje. Nisam htjela da neki
znatiželjni susjed nazove policiju. Još uvijek nisam znala kako će Grizz riješiti
situaciju s Nealom. Nisam morala dugo čekati.
Tijekom vremena koje je trebalo Grizzu da prijeđe Join prilaz, Neal je
sišao s Fessovog motora. Mogla sam vidjeti kako se trese dok je Grizz prilazio
garaži.
“A, jebiga, čovječe. Žao mi je, čovječe. Nisam znao da si to ti, kunem se,”
Neal je rekao, glas mu je drhtao. “Samo sam gnjavio djecu.”
Znao je tko je Grizz. Zanimljivo.

~ 137 ~
 Naš svet knjiga

Grizz je samo stajao tamo s rukama spuštenima sa strane i pustio Neala

da brblja.
“Čuo sam neke bitange u zatvoru kako govore da klinac ima prijatelje u
bandi. Nisam znao da je to tvoja banda, čovječe. Kunem se. Nikad nisu
spomenuli ime. Samo ću otići kao da se nikad ništa nije dogodilo.”
Pogledala sam pokraj Neala i vidjela kako Jo viri kroz vrata koja su
povezivala kuću i garažu. Imala je najširi osmijeh koji sam ikada vidjela.
Uzvratila sam joj osmijehom.
“Klekni.”
“Što? Što ćeš mi učiniti, čovječe? Čovječe, molim te, nemoj me ubiti.”
“Na koljena, odmah, seronjo.”
Glasno jecajući, Neal se spustio na koljena. Drhtao je još više nego prije.
Grizz mi je bio okrenut leđima. Polako je hodao prema Nealu i čula sam kako
otkopčava svoj patentni zatvarač.
Što? Zašto otvara svoj patentni zatvarač?
Neal je opet počeo cviliti, “A, čovječe, ja nisam peder. Što to radiš,
čovječe?”
Da, što to radiš?
“Otvori usta,” Grizz je zarežao.
“A, čovječe, ne tjeraj me na to, molim te.”
Sarah Jo i ja smo uspostavile kontakt očima. Njene oči su bile velike kao
tanjurići.
“Otvori svoja jebena usta, odmah!” izderao se Grizz.
Neal je učinio kako mu je rečeno, ali Grizz nije koraknuo bliže njemu.
Prije no što sam shvatila što se događa, Neal se počeo gušiti. Tada sam
shvatila što Grizz radi. Urinirao je u Nealova usta.
Upravo tada, Neal je povratio. Griz se odmaknuo unazad i zakopčao se.
Neal je je bio na sve četiri i povraćao svuda po Joinoj garaži. Kad je završio,
sjeo je na svoje noge i sklopio svoje oči.
“Sarah Jo, dušo, budi tako dobra i donesi mi žlicu, hoćeš li?”
“Može, Grizz.”
Jo se vratila sa žlicom i zaobišla Neala i njegovu bljuvotinu kako bi je
dodala Grizzu. Grizz je dao žlicu Nealu i rekao, “Pojedi to. Sve.”
Dok sam ignorirala najbolje što sam mogla ono što je Neal radio, i to ne
baš uspješno, ispričala sam Grizzu kako Join auto nije htio upaliti i kako je
došlo do susreta s Nealom. Kako je upoznao Sama u zatvoru i o njegovim
prijetnjama Vanessi.
~ 138 ~
 Naš svet knjiga

Grizz je otpratio mene i Jo do mog auta. “Idite i odvezite se tvojim autom

do plaže. Ja ću ostati i pobrinuti se za seronju.”
“Ne mogu vjerovati da si pišao u tipova usta. Mislila sam da ćeš ga
natjerati na oralni seks.”
Mogla sam čuti kako se Jo hihoće dok je vadila naše stvari za plažu iz
svog auta i počela ih stavljati u moj.
Još jednom je zakolutao očima. “Nakon toliko vremena sa mnom, a ti se
još uvijek ne možeš natjerati da kažeš “pušenje.”
“Rekla sam to jednom. Jan,” tiho sam promrmljala.
Samo se nasmijao i obuhvatio mi bradu svojim rukama. “Još si moja mala
slatka mačkica. Volim te, dušo.”
“I ja volim tebe, također,” rekla sam. “Samo mi obećaj da nakon što on
počisti, da si završio s njim. Obećaj mi. Bez nasilja ili tako nečega. Molim te?”
“Obećavam, dušo.” Poljubio me dok sam pokušavala blokirati zvukove
nadimanja na povraćanje koji su dolazili iz garaže.
Sarah Jo i ja smo otišle u mom autu i primijetila sam da se vrata garaže
spuštaju dok smo mi izlazile na cestu. Molila sam se da Grizz održi svoju
riječ i da ne naudi još više tom tipu. Moja nova omiljena grupa je bila na
radiju. Boston je pjevao “More Than a Feeling.” Jo je posegla i smanjila ton.
“Bože, Kit. Mislila sam da smo najbolje prijateljice.”
Iznenađeno sam je pogledala, “I jesmo! Zašto bi tako nešto rekla?”
“Zato što, otkad smo prijateljice, nijednom nisi spomenula ogromni kurac
tvog muža.”

~ 139 ~
 Naš svet knjiga

Vrijeme je i dalje teklo. Rijetko sam viđala Grunta. Još je bio na fakultetu
i radio na svom dvostrukom diplomskom radu. Bio je zainteresiran za
arhitekturu. Još je dolazio u motel, ali je iselio veći dio svojih stvari. Živio je
s djevojkom, Cindy, u njenom stanu na plaži.
Nedostajalo mi je njegovo prijateljstvo, ali bila sam sretna s Grizzom.
Međutim, bilo mi je dosta motela. Rekla sam Grizzu da sam spremna za nešto
novo. Zaista sam htjela ići na fakultet. Mislim da sam zavidjela Gruntu na
uspjehu i sreći. Htjela sam biti više od Grizzove žene. Nemojte me krivo
shvatiti – Grizz je još uvijek bio jako dobar prema meni. Ali postojala je
granica koliko sam mogla izvući iz veze. Trebala sam svrhu.
Sjećam se kad sam tek bila oteta. Tada sam imala samo petnaest godina,
i imala sam isplaniran svoj život. Znala sam što želim. Izgubila sam to u
romantičnoj omamljenosti Grizzove pažnje. Počela sam osjećati to komešanje
od želje za nečim više.
Grizz je to shvatio prije mene i pokušao mi odvući pažnju. Dao je Gruntu
da dizajnira kuću za nas. Vikende smo provodili vozajući se i gledajući
slobodna zemljišta.
Da li je to značilo da će odustati od motela zbog mene? Odustati od
bande? Ne. Još uvijek bi nastavio sa svojim aktivnostima, a ja bih postala Jan.
Živjela bih u prelijepom domu. Rodila nekoliko djece. Bila sam rastrgana.
Nisam morala dugo razmišljati o tome. Nešto se dogodilo što je odvuklo
moju pažnju od rastućeg nezadovoljstva. Nešto što nitko nije mogao
predvidjeti. Nešto na što me Grunt upozorio godinama ranije.
Bilo je ljeto 1978. Bilo je vruće srpanjska večer, u četvrtak. Grizz je otišao
na jedan od svojih poslovnih puteva. Trebao je biti odsutan samo dva dana i
zapravo me pitao da pođem s njim. Nije mi se dalo. Bilo mi je dosadno i bila
sam u depresiji i samo sam se htjela samosažaljevati nasamo. I to je upravo
ono što sam radila. Ležeći na našem krevetu i gledajući brošure raznih
fakulteta. Tako sam jako htjela ići na fakultet.
Prošlo je jedanaest sati i nisam mogla zaspati. Damien i Lucifer su bili u
Moeinoj sobi s njom. Odsutno sam milovala Gwinnyinu glavu.

~ 140 ~
 Naš svet knjiga

Čula sam kako se vrata otvaraju. To je bilo čudno. Da li je to Moe? Da li

je trebala nešto za jednog od pasa? Možda se Grizz vratio kući ranije. Skočila
sam s kreveta.
Iznenada se ispred mene stvorio veliki, ogromni lik. To nije bio Grizz.
Ovaj čovjek je bio odjeven sav u crno i nosio je skijašku masku. Prije no što
sam mogla osjetiti strah, udario me ravno u lice i pala sam unazad na krevet.
Udario me dovoljno jako da me nokautira, ali nije. Voljela bih da je. Dva
sata me nastavio mučiti i silovati me, ponovo i ponovo. Govorio mi je
izazivajući me cijelo vrijeme, glasom koji nisam prepoznala.
“Grizzova žena, ha? Da vidimo da li će te htjeti kad je završim s tobom.”
Praktički, tako su izgledala cijela dva sata. Pa, bar se ja sjećam dva sata.
On me nastavio tući i doveo me do toga da izgubim svijest, samo da bi se
pobrinuo da se ne onesvijestim. Bila sam tako oslabljena prvim udarcem u
lice i brutalnošću kojom me je nastavio obasipati, da nisam imala šanse.
Nisam mogla dovoljno jasno razmišljati da smislim plan kako bih mu
pobjegla.
Zašto nisam zaključala vrata? Korila sam samu sebe. Ali, nikada nisam
zaključavala vrata. Nikad nisam morala.
Tko je bio u motelu? Pa, Moe je bila, a ona je držala moje zaštitnike
zaključane u sobi s njom. Chowder je bio na rijetkom odsustvu od motela,
kako bi posjetio svoju sestru koja je umirala. Pošto Grizza nije bilo, jama je
bila prazna.
Bila sam sama.
Gruntove riječi iz ranijih godina su me proganjale: “Samo mi učini
uslugu, Kit. Ostani na oprezu. Nikad se ne opuštaj. Jednostavno nikad ne
znaš s ovakvim stilom života, tko će ti pokucati na vrata.”
Pa, ovaj tip nije kucao. Samo je ušao. Opustila sam se. Dozvolila sam si
da vjerujem da me to što sam s Grizzom čini nedodirljivom.
Nisam mogla više pogriješiti.
Moe me je pronašla slijedeće jutro. Nisam bila svjesna i mogu samo
zamisliti njenu paniku. Nije mogla nikoga pozvati u pomoć. Umjesto toga,
zvala je na pejdžer sve koji su ga imali. Ukucala je kod 911.
Blue je stigao prvi. Nije mogao nazvati hitnu pomoć. Iako sam nestala
prije nekoliko godina, opće bolnice su bile previše riskantne. Zato je nazvao
doktora koji je bio na Grizzovoj platnoj listi. Počela sam dolaziti k svijesti do
vremena kad je doktor stigao. Nisam mogla nikoga vidjeti. Oba oka su mi
bila zatvorena od oteklina. Još uvijek sam imala svoje zube, ali sam trebala
~ 141 ~
 Naš svet knjiga

šavove na usnama i obrazu. Bila sam skoro neprepoznatljiva. Moje lice je

oteklo na dvostruku veličinu od normalne. Imala sam tragove ugriza
posvuda po mojim grudima, trbuhu i unutrašnjosti mojih bedara. Imala sam
slomljena rebra i slomljeni lijevi ručni zglob jer sam podigla ruku kako bih se
zaštitila.
Dali su mi dovoljno lijekova protiv bolova da više nisam ništa osjećala i
borila sam se da ostanem budna. Ne znam koliko je vremena prošlo prije no
što sam ga čula. Grizz. Upao je u sobu derući se i psujući. Nisam ga mogla
vidjeti zbog mojih otečenih očiju.
Dok sam lebdjela u bezbolni san čula sam ga kako kaže, “Neka Bog
pomogne gadu koji je ovo učinio. Patit će kao što nijedno ljudsko biće nikada
nije patilo.”
Skoro mi je bilo žao tipa. Međutim, to nije dugo trajalo.
Tada nisam znala da je ubio moju mačku.

~ 142 ~
 Naš svet knjiga

Moj oporavak je bio spor. Osjećala sam ekstremno jaku bol i bila
nepopustljiva u tome da mi smanje dozu lijekova protiv bolova. Doktor me
nastavio redovito posjećivati. Nakon nekoliko dana mogla sam otvoriti jedno
oko.
Tijekom mog oporavka, Grizz me jako gnjavio. Bio je opsjednut time da
nađe tipa koji je to učinio. Stalno me ispitivao o svemu čega sam se mogla
sjetiti, čak i najmanjih detalja. Da li sam čula kako motor staje? Koje su boje
bile oči tog tipa? Da li mu je kosa bila duga i da li ju je gurnuo ispod skijaške
maske? Kakve mi je još stvari govorio?
Nisam bila jedina koja je bila ispitivana. Jadna Moe. Ona je osjetila najveći
dio Grizzova bijesa.
“Što su, dovraga, moji psi radili u tvojoj sobi, kad je Kit bila napadnuta?
Ti su psi ovdje zbog njene zaštite kad me nema, ne tvoje!”
Preklinjala sam ga da ne bude tako grub prema njoj. Bilo je očito da se
osjećala užasno i nekako odgovorno. Neumorno ju je korio. Bilo mi ju je žao,
a kad sam se konačno mogla kretati, činila sam što sam mogla da se
umiješam. Ali, kao što sam rekla, bio je opsjednut. A zato što nije znao tko
mi je to učinio, Moe je bila na stupu srama za njega. Zaista ne znam da li ju
je fizički povrijedio. Nadam se da nije. Iskreno, nije bilo ništa što joj je mogao
reći ili učiniti da se osjeća gore nego što se već osjećala.
Grizz je privremeno predao sve svoje poslovne operacije Blueu. On će
uložiti sav trud da pronađe onoga tko je to učinio. Svakom je doušniku
rečeno da će dobiti izdašnu nagradu za informaciju koja će odvesti Grizza do
tipa koji je odgovoran.
Tijekom slijedećih nekoliko mjeseci bilo je nekoliko lažnih tragova. Ne
mogu vam opisati strah koji sam vidjela na licima muškaraca koje je Grizz
postavljao pred mene. Tjerao bi ih da govore preda mnom kako bi vidio da
li ću im prepoznati glasove. Tjerao ih je da nose skijaške maske kako bi
vidjela da li mi se nešto čini poznatim. Bila sam sigurna da bih prepoznala
njegov glas i fizički izgled mog napadača. Nijedan od tipova nije bio ni blizu.
S vremenom sam se oporavila u potpunosti. No, nisam tako dobro
napredovala što se tiče emocionalnog dijela. Osjećala sam se kao da sam
zlostavljana i da me sada Grizz više neće htjeti nakon toga. Ali, nisam mogla

~ 143 ~
 Naš svet knjiga

više pogriješiti. Oklijevao je nakon što sam mu rekla da sam izliječena. Nisam
shvaćala da je to zato što se bojao da će me povrijediti. Jednom kad sam ga
uvjerila da me ne može povrijediti, nastavili smo naš fizički odnos.
U početku mi je bilo teško. Nisam mogla sklopiti oči. Morala sam ih držati
otvorene cijelo vrijeme i trebala sam upaljeno svjetlo. Morala sam vidjeti da
je to Grizz. Trebalo mi je puno vremena da mu dopustim da mi ljubi tijelo.
Ukočila bih se, čekajući bolni ugriz. Znajući da se još uvijek borim s tim samo
je poticalo njegov bijes. Opet je počeo napadati Moe.
Voljela bih da sam primijetila promjenu u njoj. Jednostavno sam bila
previše zaokupljena onime što mi se dogodilo; previše zaokupljena mojim
vlastitim oporavkom. Gledajući unazad, trebala sam nazvati Grunta i
zamoliti ga da se vrati u motel i provodi vrijeme s njom. Sramim se reći da
nisam primijetila njen očaj i usamljenost dok nije bilo prekasno.
Bila je 1979. godina, i otprilike četvrta godišnjica moje otmice. Nekoliko
mjeseci do prve godišnjice napada na mene. Nakon napada na mene, Grizz
je namjerno držao Damiena i Lucifera dalje od Moe. Mislim da ju je to više
povrijedilo nego bilo što drugo, a ja sam se osjećala užasno zbog toga.
Dovoljno užasno da mu se suprotstavim i dopustim joj da ih vidi kad sam
znala da Grizz neće biti u blizini.
Tako ju je Chowder pronašao. Grizza nije bilo, a ja sam joj dopustila da
odvede Damiena u svoju sobu jedne noći. Lucifera sam ostavila kraj sebe.
Chowder je čuo kako Damien zavija slijedeće jutro, te je ušao u Moeinu sobu.
Našao je Moe kako mirno leži na krevetu s praznom bočicom tableta
pokraj sebe.
Mrtvu.
Ne mogu vam opisati koliko sam bila shrvana. Osjetila sam svaki mogući
osjećaj: tugu, ljutnju, očaj, depresiju, krivnju. Puno krivnje. Uvijek sam se
smatrala brižnom osobom. Kako nisam primijetila koliko je Moeina depresija
bila duboka?
Tada sam se sjetila malih stvari. Sjetila sam se kako me Grizz znao vozati
kako bi tražili gradilište za naš budući dom. Moe nikad nije bila uključena.
Što bi joj se dogodilo da smo se zauvijek odselili iz motela? Da li se očekivalo
da će ona tamo ostati za stalno? Bila sam zgrožena što nikad nisam ni
pomislila na njenu budućnost. Sjetila sam se mojih pritužbi i prigovaranja o
tome koliko sam nezadovoljna svojim životom. Što je Moe mislila o svom
životu? Kakav je ona život zapravo vodila? Zapravo, i nije imala neki život.

~ 144 ~
 Naš svet knjiga

Chowder je napravio neophodne pozive i nedugo potom Grunt, Blue i

Grizz su se pojavili u motelu.
Grizz me našao kako sjedim na rubu kauča zureći u ugašen TV. Ustala
sam i nasrnula na njega. Mislio je da mu dolazim u zagrljaj i uopće nije
očekivao da poludim na njega. Udarala sam ga svom snagom koju sam
smogla, a on je stajao tamo i podnosio to.
Iscrpljenost me konačno svladala i pala sam u njegovo naručje. Uhvatio
me i pokušao me zagrliti, ali sam ga odgurnula. Sjela sam opet na kauč.
“Što ćeš učiniti s njom?” glas mi je bio hladan. Dalek.
“Isto što i sa svima drugima.”
“Ne.” Vrućina je prošla kroz mene dok sam ustajala. “Ne! Apsolutno
nema šanse da baciš Moe da bude hrana aligatorima. Nema šanse, Grizz.”
“Pretpostavljam da je možemo odnijeti dalje i pokopati je. Ako je to ono
što želiš, Kit.”
Razmislila sam na minutu. “Ne. To nije dovoljno dobro. Znam mjesto.
Međutim, ne do navečer. I potrebno mi je neko vrijeme nasamo s njom u
njenoj sobi.”
Slijedio me je van. Išla sam prema njenoj sobi. Grunt je sjedio na vrtnoj
stolici na motelskom prolazu. Držao je glavu rukama. Kad je podigao pogled
prema meni, mogla sam vidjeti da je plakao. Otišla sam ravno do njega i
bacila mu se u naručje kad je ustao. Ne znam koliko dugo smo samo stajali
tamo zagrljeni i plačući, ali Grizz nas je ostavio nasamo.
Zamolila sam Grunta da uđe u njenu sobu sa mnom. Htjela sam pronaći
nešto osobno s čim bi je pokopali. Kad smo ušli unutra, Moe je još uvijek
ležala na svom krevetu. Nitko se nije potrudio da joj prekrije lice. Prisjećajući
se sada, drago mi je što sam je mogla vidjeti.
Moe je izgledala ljepše i smirenije tada nego što sam je ikada vidjela. Nije
nosila svoju tešku šminku. Ležala je na motelskim plahtama noseći bijelu
majicu koja je bila nekoliko brojeva prevelika za nju. Bio je to jedini put da
sam vidjela Moe da nosi bilo što drugo osim crnine. Pitala sam se da li je to
planirala.
Preturala sam joj po ladicama i vidjela da Moe zaista nije imala neki život.
Osim njene crne odjeće, šminke, pribora za crtanje i psećih poslastica, nije
bilo više ničega. Grunt i ja smo se spremali da ćemo otići kad sam se sjetila
da pogledam ispod kreveta. Tamo je bila nekakva metalna kutija. Nisam je
mogla dohvatiti. Grunt je kleknuo pokraj mene i uspio je doseći. Izvukao ju
je van.
~ 145 ~
 Naš svet knjiga

Otvorili smo je. U njoj su bila dva predmeta. Jedan je bila plastična
posuda za hranu. Grunt je podigao poklopac i primijetili smo mali komad
starog mesa umotanog u celofan. Bio je to Moein jezik.
Drugi predmet sam odmah prepoznala. Bio je to moj novčanik.

***

Grunt i ja smo se pogledali s istim izrazom lica. Oboje smo mogli shvatiti
zašto bi Moe sačuvala svoj jezik. Bilo je to osobno. Da je to bilo nekoliko
godina ranije, vjerojatno bih povratila. Ali, pretpostavljam da me je život u
motelu ponešto očvrsnuo. Vidjela sam kako ljude ubijaju, pa smežurani jezik
nije bilo nešto zbog čega bih se trebala uzrujavati.
Ali moj novčanik? Suprotstavila se izravnoj Grizzovoj naredbi. Zašto?
Pretpostavili smo da ga je sačuvala za mene. Njen život i identitet su joj
bili oduzeti. Možda nije imala srca da uništi moj identitet kao što joj je Grizz
naredio te noći.
“Hvala ti, Moe,” prišaptala sam.
Uzela sam svoj novčanik i stavila ga u moj stražnji džep. Znala sam i bez
pitanja da me Grunt nikad neće odati.
Kad sam se vratila u broj četiri našla sam torbu koju sam nosila one noći
kad me Čudovište oteo. Više je nisam koristila. Bila je nagurana u kut police
u mom ormaru. Stavila sam svoj novčanik u nju i zaboravila na njega.
Kasnije te noći, Chowder i Blue su pažljivo umotali Moe u njene plahte i
odnijeli je u stražnji dio Blueovog kamioneta. Vozila sam se naprijed s
Blueom i Grizzom, a Grunt se vozio odzada s Chowderom, Moe i lopatama.
Uputila sam ih do jedinog mjesta koje se činilo prikladnim. Vani je bilo
mračno, ali je bio pun mjesec. To mi je bilo dovoljno da nađem sjenovito drvo
fikusa na usamljenom poljskom putu u Davieu.
Izabrala sam mjesto, a Chowder i Grunt su uredno rezali i prevrtali travu.
Tada su počeli kopati. Rekla sam im da se pobrinu da bude duboko. Nisam
htjela da se ukaže prilika da je se životinje dočepaju. Grizz ju je nježno dodao
Blueu preko ograde, koji ju je odnio do ruba svježe iskopane rake. Prije no
što su je spustili unutra, posegla sam ispod plahte i stavila plastičnu posudu
za spremanje hrane pod nju.
Nakon što su zakopali grob, stavili su nazad grumene trave. Jedva se
vidjelo da je zemlja dirana. Bila sam sigurna da to nitko neće moći primijetiti.

~ 146 ~
 Naš svet knjiga

Dok smo odlazili autom, morala sam pogledati unazad. Bio je tamo, i bio
je veličanstven – Moein prekrasni, smeđi konj. Stajao je pokraj njenog groba.
Godinama kasnije, dok me policija ispitivala o mom poznavanju ljudi koji
su živjeli u motelu, nikad se nisam mogla natjerati da odam Moeino
posljednje počivalište. Mogla sam im iskreno reći kako je umrla. Njena obitelj
će bar dobiti taj završetak. Ali nisam se mogla natjerati da im kažem da je
zapravo pokopana na njihovom imanju. Nisam mogla biti sigurna da je ne bi
iskopali i premjestili je na groblje, kako bi je dostojno pokopali. Znala sam u
svom srcu da je ono bio jedini pokop koji bi Moe željela.
Grunt je stao kod Fessa na povratku kući i rekao mu što se dogodilo.
Sarah Jo mi je kasnije rekla da joj je otac plakao kao dijete te noći. Bio je
uzrujan što se nije mogao oprostiti, ali je također shvaćao da što manje zbrke,
to je bolje za sve. Pitao je da li može odati posljednju počast. Grizz mu nije
htio reći gdje je pokopana, ali mislim da mu je Grunt možda rekao.
Provezla bih se pokraj tog stabla fikusa puno puta u nadolazećim
godinama samo kako pozdravila svoju staru prijateljicu Moe. Područje je još
uvijek bilo nerazvijeno i nikad nije nikoga bilo u blizini. Ali, u nekoliko
navrata, vidjela bih osušeno, uvelo cvijeće ispod stabla fikusa. Bila sam
prilično sigurna da je Fess bio tamo.
Podsvjesno, mislim da sam krivila Grizza za Moeinu smrt. Kvragu,
možda sam čak krivila samu sebe. Borila sam se sa svojim životom kakav je
sada bio. Kakvo sam pravo imala voditi sretan život kad je Moe bila mrtva i
nikad neće voditi takav život?Počela sam propitivati svoja uvjerenja. Tko
sam? Podsjetila bih se da sam svjedočila ubojstvima. Onda bih se borila s tim
zašto sam se uopće morala podsjećati. Zar ubojstvo nije tragično? Kako je
moguće da nisam o tome razmišljala baš svaki dan? I možda još gore, bila
sam zaljubljena u okorjelog kriminalca. U tom trenutku, mislim da sam se
počela buditi iz iluzije mog naizgled savršenog života s Grizzom. Kako sam
mogla uvjeriti samu sebe da je naš stil života dobar? Što sam si dopustila da
postanem? Da li sam vidjela budućnost s njim? Da li ću roditi njegovu djecu?
Tonula sam sve dublje u depresiju, a sve se samo pogoršalo to ljeto kad
je Grizz konačno pronašao tipa koji me napao.

~ 147 ~
 Naš svet knjiga

Mogu iskreno reći da nikad nisam prestala voljeti Grizza, ali nakon onoga
što je učinio čovjeku koji me napao, počela sam ga se bojati kao nikad prije.
Ne onoga što bi učinio meni – znala sam duboko u sebi da me Grizz nikad
ne bi povrijedio. Ali jako sam se bojala onoga što je Grizz sposoban učiniti
drugima.
Ispostavilo se da je to bio vrlo osobni napad. Tip se zvao Darryl Hines.
Bio je zaljubljen u plavokosu kurvu u Miamiju.
Plavokosa kurva se zvala Willow.
Darryl Hines je od Willow čuo jako puno o tome kako ju je Grizz izbacio
iz bande godinama ranije zbog mene. Pa je odlučio učiniti nešto u vezi toga.
Darryl je bio lud za Willow i htio joj je pokazati svoju ljubav.
Čistom slučajnošću je izabrao doći u motel u noći kad sam bila
najranjivija. Bio je jako drogiran i nije čak niti bio siguran da li ću biti u sobi
kad je upao unutra. Morao je znati da kad bi ušao unutra kad je Grizz bio
tamo, da bi to bila njegova sigurna smrt. Riskirao je i to mu se isplatilo.
Pa, sad mu se više i nije isplatilo.
Vjerovala sam da Darryl Hines treba platiti za ono što mi je učinio. Ali,
nikad neću moći prihvatiti način na koji se Grizz obračunao s njim.
Na dan kad su ga doveli u motel, odmah sam prepoznala njegov glas. Bio
je to glas koji nikada neću zaboraviti. Ostala sam u broju četiri dok ga je Grizz
odveo do jame. Chowder mi je rekao kako je klečao u jami i plakao. Sve je
priznao. Bio je više uzrujan zbog toga što ga je Willow ostavila nakon što joj
je rekao što je učinio. Iskoristila ga je da mi se osveti, a kad je to ostvario, više
joj nije bio koristan.
“Čini mi se da bi trebao biti više zabrinut zbog toga što ću ti ja učiniti,”
rekao mi je Grizz.
Darryl je jecao. “Ne možeš mi ništa napraviti što će me povrijediti više od
onoga što mi je Willow učinila.”
“Vidjet ćemo.”
Bio je srpanj u južnoj Floridi. Bilo je nepodnošljivo vruće. Te noći, Grizz
me odvezao do Naplesa na zapadnoj obali. Smjestio me u skupi hotel na
plaži. Rekao mi je da se ide obračunati s Darrylom i da ne želi da budem

~ 148 ~
 Naš svet knjiga

tamo. Rekao je da bih se trebala opustiti i uživati, da ne brinem. Kao da će se

to dogoditi. Ostavio me s puno gotovine i vratio se u motel.
Chicky se pojavila nakon dva dana i provela dan sa mnom. Nikad si
zapravo nisam dala priliku da upoznam Chicky, a bilo je lijepo razgovarati s
njom. Provele smo dan na izoliranom mjestu na plaži. Pričala mi je o sebi.
Chicky je imala četrdeset i šest godina. Bila sam šokirana. Mislila sam da
je puno mlađa. Većina žena je izgledala očvrsnulo i staro zbog droge i načina
života u bandi. Ne ona. Rekla mi je da je bila s bandom samo par godina prije
no što sam ja došla.
“Da,” odgovorila mi je, a da nisam ni morala pitati. “Bila sam zaljubljena
u Grizza, također. Tko nije?”
Onda se nasmijala i odmahnula kao da to nije ništa. Rekla mi je da je
posluživala u lokalnom baru poznatom po svojim ljutim pilećim krilcima.
Grizz joj je prišao i upitao je da li bi htjela raditi za njega. Rekla je da je bila
striptizeta u svojoj mladosti, pa raditi za šankom u toplesu nije bilo tako
neobično, a plaća je bila dobra. Usto, imala je kćer koju je trebalo prehraniti i
školovati.
To me šokiralo. Njena kćer je bila na zadnjoj godini fakulteta. Chicky je
znala da me je iznenadila.
“Samo zato što sam teško živjela i nisam uvijek donosila prave odluke,
ne znači da ne želim bolje stvari za svoju djevojčicu.”
Migoljila sam nožnim prstima u pijesku. “Kako se nosiš s time, Chicky?
Kako se nosiš sa užasnim stvarima koje si vidjela u motelu i drugim
mjestima?”
“Samo se nosim s tim. Koliko ja mogu reći, nisam nikome ništa loše
učinila. Osim ako je voljeti nekoga loša stvar.”
Pogledala sam preko u nju. Prije no što sam mogla to izgovoriti, rekla je,
“Ne, ne Grizza, dušo. Ostala sam nadajući se da će me Fess možda primijetiti
jednog dana. Znala sam da gleda samo u Moe, ali mislim da bih je mogla biti
stvarno dobra za Fessa.”
Nasmiješila sam se. “Da, i ja mislim da bi bila, Chicky.” Obje smo se
izležavale na našim ležaljkama i sklopile oči.
Nakon minute je rekla, “On je stvarno zaljubljen u tebe, znaš? Grizz.
Vidjela sam ga sa svakakvim ženama.” Tada je zastala i rekla, “Oprosti,
nisam to tako mislila. Samo da je praktički mogao imati koju god ženu poželi
i je, dok ti nisi naišla. Nikad nisam tako nešto vidjela. Mnogi muškarci

~ 149 ~
 Naš svet knjiga

natjeraju svoje žene da rade, dijele ih s drugim dečkima. To je normalna stvar.

Ali, ne kad si ti u pitanju.”
Naslonila sam se na moje laktove i pogledala preko u nju. “Chicky, ja
volim Grizza svim svojim srcem. Zaista ga volim. Ali znaš, ne idem na sva
okupljanja bajkera i na razne sastanke s njim. On bi mogao biti s bilo kojom i
ja to nikad ne bih saznala.”
“Da, osim što on nije.” Sjela je i pogledala me. “Bila sam na nekima od tih
okupljanja. Tim sastancima. Vidjela sam žene kako se skidaju i guraju mu
svoje vrijednosti u lice. Samo ih odgurne.”
“Stvarno?” bila sam iznenađena. Bilo je to nešto o čemu si nikad nisam
dopustila puno razmišljati.
Ali sada kada sam si dopustila da razmišljam o tome, izbjegavala sam
jamu što sam češće mogla zbog nekoliko ključnih razloga, jedan od njih su
bili prljavi pogledi koje su mi dobacivale neke žene. Nikad nisu bile zle niti
nepristojne prema meni. Grizz to ne bi dopustio. Ali, uhvatila sam
povremene gadne poglede. Da li je to bilo zbog toga što mi je Grizz odan?
Bila sam malo šokirana.
Tada sam se sjetila noći kad sam ga ulovila s Willow.
Riječi su izletjele iz mene prije no što sam ih mogla zaustaviti. “Bila sam
prilično sigurna nakon što sam ga zatekla s Willow onaj put, da je radio što
ga je volja, bez obzira na mene.”
“O, sjećam se te noći,” uzdahnula je Chicky. “Otišla si u Gruntovu sobu
da slušate ploče. Da. Dobro se sjećam. Učinio je to namjerno da te napravi
ljubomornom.”
To mi je privuklo pažnju. “Kako je to mogao namjerno napraviti? Tajming
je morao biti potpuno točan kako bih ga uhvatila.”
“Samo je dao Gruntu signal da želi znati nekoliko minuta ranije kad ćeš
napustiti njegovu sobu.”
“Što?” Sjela sam uspravno na mojoj ležaljki.
“To je sistem znakova koje su uspostavili.” I Chicky je sjela, također,
zamišljeno odmahujući glavom. “Iznenađena sam da ne znaš za to. Koristili
su ga neko vrijeme. Sada kada razmišljam o tome, nije to koristio od onda,
ali to je bila redovna stvar.”
“Kakav sistem? U koju svrhu?”
“Ponekad, kad bi u motel došao netko tko nije poznat ili za koga se ne
zna može li mu se vjerovati, odveli bi ga u jednu od soba i ukazali mu
gostoljubivost, ako znaš na što mislim. To bi bandi dalo priliku da ih
~ 150 ~
 Naš svet knjiga

provjere. Pregledaju im auto ili bisage ako su vozili motor. Tko god da je bio
unutra znao je da treba upaliti i ugasiti svjetlo dva puta kao signal da osoba
odlazi za minutu ili dvije. To je Grunt učinio upravo prije no što si otišla.
Upalio je svjetlo na trijemu. Trebala si vidjeti kako je Grizz vukao Willow kao
šišmiša iz pakla do vaše sobe.”
“Grunt je sudjelovao u tome?”
“Ne, samo je vidio Grizza kako mu daje signal koji je značio da, iz nekog
razloga, Grizz želi znati kad ćeš izlaziti iz Gruntove sobe. Klinac nije znao
zašto.”
Nasmijala sam se. Jako sam se smijala. Grizz me pokušavao učiniti
ljubomornom? Pa, sad kad razmislim o tome, upalilo je. Zapravo, da sam
provirila kroz razmak na zastorima na prozoru u broju četiri, umjesto što
sam otrčala nazad u Gruntovu sobu, kladim se da bih vidjela kako Grizz
odguruje Willow od sebe, navlači hlače i govori joj da se gubi iz njegove sobe.
Sve to s velikim, ogromnim osmijehom na licu.
Legla sam nazad na svoju ležaljku. “Hvala ti, Chicky. Hvala ti što si mi to
rekla.”
Dan ili dva nakon što je Chicky otišla, posjetili su me Anthony Bear i
njegova žena, Christy. Anthony je bio Grizzov prijatelj. Bio je isti kao Grizz,
vođa vlastite motorističke bande, ali na zapadnoj obali Floride.
Sjećam se prve noći kad sam upoznala Anthonyja. Bilo je to prije godinu
ili dvije, na jednom od naših putovanja u crkvu na zapadnoj obali. Stali smo
prije no što smo skrenuli u Ulicu Aligatora da idemo doma. Sigurna sam da
sam zinula dok sam zurila u jednog od najzgodnijih muškaraca koje sam ikad
ugledala. Grizz je bio velik i definitivno zgodan, na grub način. Ali, dok je
Grizz imao svijetle oči i kosu, Anthony je bio taman. Bio je Indijanac i imao
je isklesan, egzotični dobar izgled. Bio je živi dokaz one stare izreke – visok,
taman i zgodan. Crne oči, crna kosa i, bar u jednoj prilici kojoj sam svjedočila,
tmurno raspoloženje. Bio je veći od Grizza, bar 198 cm, mišićav i istetoviran.
I nosio je jednu pletenicu niz leđa koja mu je bila do struka.
Christy je bila niska, preplanula, prirodna plavuša s plavom kosom
dugom do brade i velikima plavim očima. Nije bila sitna, već je imala
tradicionalnu figuru pješčanog sata, popunjena na svim pravim mjestima.
Bila je oteta, kao i ja. Nisam je upoznala do nedavno, a kad je i jesam upoznala
bilo je očito da nije zadovoljna svojom situacijom. Čak me pokušala
nagovoriti da joj pomognem da pobjegne.

~ 151 ~
 Naš svet knjiga

Nas troje smo proveli lijep dan zajedno, opuštajući se na plaži. Sad je bio
kraj dana i vratili smo se u moju hotelsku sobu. Christy je bila u kupaonici.
“Žao mi je što joj nisam dozvolio da te sama dođe posjetiti. Sve je još malo
uzburkano. Pretpostavljam da se još ne osjećam potpuno ugodno u vezi toga
da je ispustim iz vida,” tiho je rekao Anthony.
“Ne moraš se ispričavati. Razumijem. Sjećam se kako je bilo meni i Grizzu
u početku. Samo mi je drago da sam vas oboje vidjela danas,” odgovorila
sam.
“Sretna si s njim? Nikad ga ne želiš napustiti?” upitao je.
“Volim Grizza. Ne volim ono što on radi. Lagala bih kad ti rekla da ne
sanjam o budućnosti s njim dalje od ovog stila života.”
Pogledao je u pod. “Napustio bih to zbog nje. Pokušao sam joj to reći. Ne
znam da li mi vjeruje.”
Vau, pomislila sam u sebi. Ovo je bilo priznanje koje nisam očekivala,
posebno od Anthonyja. Ako ćemo iskreno, mislim da sam bila malo
ljubomorna na tu zadnju izjavu.
“Da li je nedavno pokušala otići?”
“Ne, ne već nekoliko mjeseci. Ne znam da li je to zato što je konačno
sretna sa mnom ili želi da prestanem biti oprezan.”
Osvrnula sam se na proteklih nekoliko sati. Ako je Christy planirala
pobjeći od Anthonya, to mi nije bilo očito. Izašla je iz kupaonice upravo tada
i privukla me u zagrljaj koji je trajao malo duže nego što sam očekivala. Nije
se pozdravila. Samo je pogledala u Anthonyja, a on ju je uzeo za ruku i izveo
je iz hotelske sobe. Tiho sam zatvorila vrata za njima. Bila sam tužna što su
odlazili.
Otišla sam na balkon i gledala dolje na plažu. Nije prošlo dugo prije no
što sam primijetila kretanje meni s lijeva i shvatila da je Anthonyjev motor
bio parkiran na malom pločniku. Prije no što je sjeo na njega, Anthony se
okrenuo licem prema Christy. Obujmio joj je lice rukama i sagnuo se kako bi
joj nježno poljubio usne. Bio je to nježan trenutak, a ja sam se skoro osjećala
krivom što sam svjedočila tome.
Bit će ona dobro. I otišla sam nazad unutra, te zatvorila balkonska vrata iza
sebe.
Grizz me zvao svako jutro i svaku večer, a nakon tjedan dana počela sam
se osjećati jako neugodno. Nisam nimalo sumnjala da će ubiti Darryla, ali zar
to ne bi već učinio do sada? I opet, zašto nisam zvala policiju? Što nije u redu
sa mnom?
~ 152 ~
 Naš svet knjiga

Nisam mogla shvatiti svoje vlastito srce.

***

Nakon osam dana, Grizz se pojavio i odveo me nazad u motel. Darryl nije
bio tamo, a sve se činilo opet normalnim. Bila sam sigurna da je Darryl mrtav,
ali nisam znala nikakve detalje. Nisam znala da li želim znati bilo kakve
detalje.
Kasnije mi je Grizz rekao neke stvari. Voljela bih da nije. Bila sam si samo
kriva – pitala sam ga. Nije bio tamo cijelo vrijeme, ali je znao dovoljno.
Dok me je Grizz smještao u otmjeni hotel u Naplesu, njegovi dečki su
tražili Willow. Našli su je i doveli je nazad u motel. Kad se Grizz vratio
odmah je naredio dečkima da skinu Willow i Darryla gole. Tada ih je natjerao
da uđu u prazan cementni bazen, bez hrane i vode, te da budu izloženi
prirodnim elementima danima. Vrućim, paklenim danima u srpnju, bez
povjetarca ili zaklona. Koža im je bila jako ružičasta i puna plikova. Noći su
bile hladnije, ali tada su bili izloženi komarcima i ostalim bubama.
Kao da to nije bilo dovoljno grozno, Grizz je naredio da se unutra s njima
ubace dvije zmije otrovnice. Zmije su uvijek tražile hlad tijekom dana, pa su
Willow i Darryl jedva mogli biti mirni kad je sunce sjalo. Zmije su uvijek
pokušavale podvući se pod njihova oslabljena tijela, tražeći zaštitu od sunca.
Da sve bude još gore, Grizz ih je izazivao. Ne riječima, već djelima.
Postavio bi Damiena i Lucifera da čuvaju stepenice u bazenu gdje bi se mogli
pokušati popeti da izađu van. Postavio bi suncobrane za svoje pse i naredio
Chowderu da donese produžne kablove za par ventilatora kako bi se psi
mogli hladiti. Pobrinuo se da uvijek imaju velike zdjele vode upravo izvan
domašaja Willow i Darryla. Da su Willow i Darryl pokušali izaći iz bazena,
Damien i Lucifer su imali naredbe da ih napadnu. To je bio njihov izbor. Da
ih rastrgaju psi ili da umru od izloženosti.
Umjesto da sjedi u jami noću, Grizz ih je koristio kao zabavu. Tko god da
je došao u motel, sjedio bi pokraj bazena umjesto u jami i rugao se
zatočenicima. Međutim, Grizz nikad nije bio tamo. Bilo im je dozvoljeno da
rade što god požele Willow i Darrylu, osim pomoći im da izađu ili ubiti ih.
Ne treba ni reći, neki od mlađih, novijih članova Grizzove bande su stvarno
uživali u tome. Bacali bi teško kamenje, petarde i zapaljene cigarete na njih.
Jedne noći Grunt je bio tamo, neki od dečki su pljuvali na njih. Bili su tako
žedni, da su pokušali piti pljuvačku. Grunt je vidio dovoljno i otišao.
~ 153 ~
 Naš svet knjiga

Willow je prva umrla. Onda Darryl. Umirali su sporo, u agoniji koja je

trajala danima i bila je neznatno produžena zbog par poslijepodnevnih
pljuskova. Malo vode koju su dobili je samo napravila da su im se smrti još
malo odužile. Grizz je naredio dečkima da ih bace u močvaru i nikad nije bilo
nikakvog dokaza da je ijedno od njih ikada postojao.
Slušala sam u nevjerici dok mi je Grunt pričao što se dogodilo. Bio je tamo
samo jednom i on sam to nije mogao podnijeti. Chowder mu je ispričao
ostalo. Koliko god je Chowder mrzio to što je Darryl učinio, stariji član bande
je ipak mislio da je to bila preteška odmazda. Čak i za Grizza.
Froggy se nije mogao prisiliti da uopće bude tamo.
Osjećala sam se bolesno. Prazno.
Kamo mogu poći nakon ovoga? Imala sam devetnaest godina sada. Bit
ću dvadeset za šest mjeseci. Još nisam imala plan za svoj život. Nisam
svjedočila onome što se dogodilo Darrylu i Willow, ali me je to proganjalo.
Uhvatila bih se kako zurim u Grizza i pitam se tko je ta osoba koja zna za
takvo zlo? Nije pomoglo to što je to učinio kao osvetu za ono što je učinjeno
meni i Gwinny.
Ali, koliko god to ja željela, ili govorila sebi da to želim, nisam pokušala
ništa kako bi učinila promjenu. Bila sam zaljubljena u Grizza. Mrzila sam ono
što je činio, ali sam voljela njega.
Nažalost, moja ljubav za njega je uzrokovala da mrzim samu sebe.

~ 154 ~
 Naš svet knjiga

U siječnju 1980. konačno sam nagovorila Grizza da me pusti da idem na

fakultet. Maturirala bih 1978. s ostalim mojim vršnjacima i stvarno sam puno
riskirala da bi mogla naletjeti na bivše kolege iz razreda. Ali sam objasnila
Grizzu da ću jednostavno poreći, kao prije nekoliko godina kod veterinara,
kad me kolegica iz razreda prepoznala. Već sam bila skoro dvije godine u
zaostatku na putu ka diplomi. Sarah Jo je bila na Florida State University u
sjevernoj Floridi otkad je maturirala. Ja sam se upisala na Cole Sotheastern
University i počela raditi na diplomi u poslovnoj administraciji s naglaskom
na računovodstvo. Prepoznala sam osobu ili dvije iz srednje škole, ali oni
mene nisu nikada prepoznali. I dalje sam nosila svoje šiške jer ih je Grizz
volio, ali sam ih navikla nositi podignute s lica kad bi izlazili iz motela.
Također sam se razvila drugačiji stil odijevanja. Voljela sam nositi finu
odjeću, poslovnog izgleda u školi. Ako me itko i prepoznao, sigurno to nisu
odali. Djevojka koja je navodno pobjegla 1975. je već odavno bila
zaboravljena.
Izlazila sam iz auta jednog dana i čula nekoga kako doziva moje ime. Ne
moje pravo ime niti alias. Moje ime u bandi.
“Kit! Kit, pričekaj.”
Okrenula sam se i vidjela jako slatkog tipa kako trči prema meni i smiješi
se. Odmah sam ga prepoznala. Bio je to Sam, susjed Sarah Jo. Nisam ga
vidjela od onog ljeta i incidenta s Nealom u Joinoj garaži.
“Sam! Kako si? Dugo se nismo vidjeli.”
Zagrlio me i rekao, “Jesi li gladna? Možeš li ići na ručak?”
Do tog trenutka nisam shvatila koliko je lijepo razgovarati s nekim
drugim. S nekim tko je znao nešto malo o mom porijeklu. Počela sam
shvaćati da tajne znaju biti iscrpljujuće. Sve ovo vrijeme sam živjela u svom
vlastitom malom svijetu i samo se sprijateljila s dvije djevojke osim Sarah Jo:
Carter i Casey. Bile su mojih godina i išle u školu sa mnom, te iako smo
poticali iz različitih sredina i polagale različite smjerove na fakultetu,
postojala je trenutna povezanost. Naravno, nikad ih nisam mogla dovesti u
motel, a naše prijateljstvo je u početku bilo ograničeno na školu. Ali, u ovom
trenutku još nisam podijelila svoju pravu priču sa svojim novim
prijateljicama. Pošto Grunta i Moe više nije bilo, samo smo ja, Grizz i

~ 155 ~
 Naš svet knjiga

Chowder živjeli u motelu. Čak niti Chicky više nije tako često dolazila. Otkad
je Moe umrla, Fess je također dolazio sve rjeđe. Shvatila sam da sam
usamljena.
Odmah sam prihvatila Samovu ponudu i slijedila ga u restoran u Davie.
Čavrljali smo satima. Bilo je čudno jer stvarno nisam tako dobro
poznavala Sama, a sigurno nisam čula ništa o njemu od Sarah Jo u zadnjih
nekoliko godina. Sam je objasnio kako je gledao kroz prozor na svom
dnevnom boravku tog ljetnog dana 1977. godine dok je Grizz kažnjavao
Neala. Vidio je kako sam se odvezla i vrata garaže su se spustila. Rekao mi je
da se za manje od trideset minuta kasnije pojavio auto. Dva grubijana su ušla
u kuću i izašla van, isprativši uplakanog Neala do auta. Odvezli su ga. Grizz
je sjeo na svoj motor i Neal više nikada nije gnjavio Sama niti njegovu majku.
“Znaš, uvijek sam se loše osjećao što nisam mogao ništa učiniti da
pomognem tebi i Jo onog dana. Osjećao sam se kao pravi slabić, Kit. Žao mi
je.”
“Molim te, ne ispričavaj se.” Pogledala sam ljubazno u Sama. “Pobogu, i
sam si još bio klinac, Sam. On je bio nasilnik koji je prijetio tvojoj majci. Nisi
ništa loše učinio. Molim te, nemoj se osjećati loše. Nikad te nisam smatrala
slabićem. Nisam to mislila onda i ne mislim to sada. Sada, reci mi što radiš u
Coleu?”
Rekao mi je kako mu baš nije išlo u trgovačkoj školi. Shvatio je da ima
dara za društvene vještine i da voli raditi s problematičnim mladima. Sada je
radio puno radno vrijeme u lokalnom sveučilištu i izvanredno se školovao
kako bi dobio svoju diplomu. Htio je biti socijalni radnik.
“Dakle, um, Kit, jesi li još uvijek s Grizzom? Jesi li mu još uvijek cura, ili
tako nešto?”
Nasmiješila sam mu se. “Zapravo, Sam. Ja sam udana za Grizza.”
Znam da ga je to šokiralo. “Vau, udana.” Sam se nagnuo nazad na separe.
“Nisam to očekivao. Da li bi bilo bezobrazno da te pitam da li si sretno
udana? Samo sam znatiželjan, to je sve.”
“Ne, nije bezobrazno. I da, sretna sam. Volim Grizza. Ne moram ti reći
da ne volim njegov stil života, ali da, volim tog čovjeka.”
Kimnuo je. “Međutim, nekako to ne shvaćam. Mislim, znam tko je on i
što radi, a ti se jednostavno činiš kao tako dobra, pametna djevojka. Ne mogu
te zamisliti s nekim takvim. Oprosti – znam da ga voliš. Samo mi je to teško
zamisliti.”

~ 156 ~
 Naš svet knjiga

“Neka ti ne bude žao. Ponekad, ni ja to ne mogu shvatiti. Znam da ne bih

smjela razgovarati o tome, ali pokušala sam to nadoknaditi, bar u svom umu,
da vidim da li može nešto dobro proizaći iz toga što sam s njim. Da vidim da
li postoje neke negativnosti koje mogu okrenuti na pozitivno.”
“Kako to misliš?”
Tada sam mu ispričala priču. To je postalo izvor nervoze u mom braku.
Grizz me upozorio više od jedanput, ali nisam si mogla pomoći.
“Jebiga, Kit. Nikuda te ne mogu voditi,” rekao bi jednog dana u
frustraciji.
Zakolutala sam očima. “Zamolila sam te da ne govoriš tako prosto.”
“Pa, ja sam tebe zamolio da se ne miješaš u svaku svađu na koju naiđeš.”
“Radim to zato što kad sam te zamolila za pomoć, nisi mi htio pomoći.
Nije ti stalo! Pa mi nisi ostavio nikakav izbor osim da se sama uključim. Usto,
da nismo u usranom dijelu grada na prvom mjestu, zahvaljujući tvojim
aktivnostima, ne bih vidjela pola stvari koja sam morala vidjeti.”
“Želiš li da me uhapse? Da li je to tvoj cilj?”
“Ne budi smiješan. Ovo je zbog toga da se nekome pomogne, ne zato da
ti upadneš u nevolje.”
“Da, ali shvaćaš da sam sposoban za ubojstvo kad se radio o tebi? Ako
ubijem nekoga, to će biti tebi na savjesti.”
Ovaj se razgovor dogodio davno prije priče o Darrylu i Willow. Znala
sam da je Grizz ubio Johnny Tillmana, ali sam uvjerila samu sebe da je to
nekako drugačije. Izolirane okolnosti koje se više neće ponoviti. Ipak, nije
ubio Neala nakon incidenta u garaži.
Grizz i ja smo se svađali u vezi nečega što se dogodilo ranije tog dana.
Grizz me poveo sa sobom kad se sastao sa jednim od njegovih suradnika. Bili
smo u autu i stali smo pokraj skladišta sumnjivog izgleda u lošem dijelu
Pompano Beacha. Sjetila sam se da sam i prije bila tu. Jedan auto je bio
parkiran ispred njega.
Grizz je ostavio upaljen auto i rekao mi, “Zadržat ću se manje od pet
minuta. ljudi znaju moj auto, pa te nitko neće gnjaviti. Osim toga, mogu
vidjeti auto kroz onaj prozor.”
Pokazao je na prozor na drugom katu.
Išla sam na puno poslovnih putova s Grizzom i čula sam ovo ponovo i
ponovo. Znala sam da je u pravu. Ionako nisam htjela ući unutra i sresti se s
bilo kim. Izvukla sam knjigu i odmah počela čitati.

~ 157 ~
 Naš svet knjiga

Nisam pročitala ni dvije stranice kad sam čula auto kako je stao iza mene.
Pogledala sam u retrovizor i vidjela sam i vidjela bljesak boje. Pogledala sam
u lijevo na vozačevo sjedalo i vidjela izvor boje.
Bio je to potpuno novi žuti Mustang. Vozač mora da je mislio da može ići
oko zgrade, ali kad je skrenuo desno iza ugla, čula sam škripu kočnica. Bila
sam već i prije u ovoj zgradi. Znala sam da je naslonjena na cementni
potporni zid. Nema parkirališta iza zgrade. Brzo je prebacio u rikverc i počeo
ići unazad kad je drugi auto stao i blokirao ga.
Gledala sam u užasu kako dva tipa izlaze iz neupadljivog zelenog auta.
Jedan je nosio bejzbolsku palicu i lagano udarao njome po svom otvorenom
dlanu. Izgledali su kao ozbiljni kriminalci.
Mogla sam vidjeti jednog tipa kako govori, ali ga nisam mogla čuti.
Nagnula sam se preko vozačevog sjedala i spustila Grizzov prozor. Na lošem
engleskom govorili su tipu da izađe iz auta. Ako izađe i preda im ključeve,
ništa mu se loše neće dogoditi. Ovo je bila otmica auta.
Pogledala sam gore da vidim da li mogu naći Grizza kroz prozor. Nisam
mogla. Sigurno je čuo škripu guma i sići će dolje za sekundu. Čekala sam.
Ništa.
Izašla sam iz auta i prošla kroz ista vrata kroz koja je Grizz prošao dvije
minute ranije. Popela sam se uz jedine stepenice i naišla na njega dok je
razgovarao sa starijim čovjekom. Nisam obraćala pažnju i nisam se ispričala
što ih ometam.
“Molim te, zovi policiju,” zadahtala sam, pokušavajući doći do daha.
“Dolje se odvija otmica auta.”
Stari čovjek je krenuo reći mi nešto, ali Grizz je podigao svoju ruku i
zaustavio ga. “U redu, nazvat ćemo ih. Čekaj me dolje. Ne idi van do auta.”
“U redu,” rekla sam bez daha. “Hvala.”
Silazila sam niz stepenice i pogledala kroz stakleni prozor na vratima
kroz koja sam prošla. Bio je to samo klinac. Izašao je iz auta kao što su mu
rekli, ali mora da je učinio nešto što ih je razljutilo. Jedan tip ga je pribio uz
auto dok je drugi tip palicom prolazio kroz neko grmlje. Tada mi je sinulo
što se dogodilo. Mora da je klinac ugasio auto i izašao kao što su mu rekli, ali
je uzeo ključeve sa sobom i bacio ih u neku živicu.
Upravo tada, tip koji ga je držao pritisnutog na Mustang, zgrabio je dečka
za ovratnik i počeo ga voditi do grmlja. Odškrinula sam vrata, pa sam mogla
čuti što su govorili. Govorili su mu na lošem engleskom da mu je bolje da
nađe ključeve ili će umrijeti.
~ 158 ~
 Naš svet knjiga

Umrijeti? Zbog auta? Gurnuo je dečka na sve četiri i tjerao ga da

pregledava grmlje. Mogla sam vidjeti da je dečko počeo paničariti. Sigurna
sam da je poželio da je jednostavno predao ključeve i onda nazvao policiju.
Pokušao je nadmudriti okorjele kriminalce i sada će platiti za to. Jedan ga je
tip počeo trkati u rebra dok je on puzao uz rub živice.
Zatvorila sam vrata. “Grizz?” vrisnula sam. “Da li policija dolazi?” Bez
odgovora. Odmah sam znala da nije ni zvao policiju. To je bio Grizz. Grizz
nije mario što se događa drugim ljudima. Znala sam što moram učiniti.
Mirno sam izašla iz skladišta i prišla trojcu.
“Izvinite. Izvinite gospodo. Samo sam mislila da bi trebali znati da je
policija na putu ovamo. Mislim da ako odete sada, bit ćete daleko dok oni
stignu.”
Sva trojica su prestali s onim što su radili, a dva kriminalca su se okrenula
kako bi me pogledala. Mogla sam vidjeti kako suze klize niz dečkovo lice.
Našao je svoje ključeve i držao ih u jednoj ruci, još uvijek na koljenima, dok
je svu težinu oslonio na drugu ruku. Stala sam. Sada sam im bila blizu, ali ne
tako blizu da bi me mogli udariti.
“Samo sam mislila da bi to trebali znati,” dodala sam. Zvučala sam
promuklo.
Nisu krenuli prema meni niti odgovorili na moju izjavu. Okrenula sam
se i počela hodati nazad prema vratima skladišta.
Čula sam da je jedan od njih uspio povući dobar dio pljuvačke i pljunuti.
Osjetila sam kako me je pogodio u zatiljak. Čula sam smijeh.
Upravo tada su se vrata skladišta otvorila tako naglo da se staklo razbilo.
Grizz je koračao prema meni. Mora da me vidio kroz prozor na drugom katu
kako prilazim grubijanima. Vidio je da je tip pljunuo na mene kroz staklo na
vratima upravo prije no što ih je otvorio.
Muškarci iza mene su počeli govoriti na španjolskom. Znala sam
dovoljno španjolskog iz škole da znam što govore.
“Jebiga, Manny! Vidiš li veličinu tog gada koji dolazi ovamo? Zašto si
morao pljunuti na djevojku? Ti glupi seronjo! Ostavi klinca i jebeni auto.
Idemo. Odmah!”
“Ulazi u auto, Kit,” Grizz je praktički zarežao.
“Nemoj ih povrijediti. Molim te. Ne želim da itko strada, Grizz.”
“Bit će sretni ako im dopustim da prežive.”
Nisam više ulazila u bilo kakve detalje sa Samom. Grizz ih nije ubio.
Dovoljno rečeno.
~ 159 ~
 Naš svet knjiga

“Dakle, u osnovi, znala si da ako tada interveniraš, da će on doći spasiti

te, te učinivši to, spasiti i drugu žrtvu?” Samove oči su bile širom raširene.
“Da, to je točno ono što sam radila. Radila sam to i prije, također, ali nikad
nije bilo tako loše kao incident s pljuvanjem. Obično, jedan pogled na Grizza
i ljudi se uvijek maknu. Ovo je bilo prvi put da je došlo do fizičkog obračuna,
a sigurna sam da ne bi da tip nije pljunuo na mene.”
“Ipak, shvaćaš da je on u pravu, zar ne?”
To me iznenadilo. Samo sam otpila gutljaj mog ledenog čaja i pogledala
gore u Sama “U pravu u vezi čega?”
“U pravu u vezi toga što nije zvao policiju. Što se nije miješao. Možda ti
podsvjesno želiš da on bude uhvaćen.”
To me šokiralo. “Ne, apsolutno ne. Ne želim da ga uhapse. Volim ga.”
“I to je to, Kit. Voliš ga i osjećaš se krivom što ga voliš i pokušavaš ga
iskoristiti da popravi situacije kad ti ne možeš. Stalno to radiš i samo je
pitanje vremena prije no što neće dobro ispasti. Sretna si što nije ubio te
tipove.”
Sam je bio u pravu.
Otišla sam kući tog dana i rekla Grizzu da mi je žao što sam ga uplela u
probleme drugih ljudi. Zaklela sam se taj dan da se više nikada neću igrati
spasitelja. Super. Sada ću morati smisliti neki drugi način da utišam svoju
savjest.
Sam nije samo postao socijalni radnik, već je išao dalje i postao psiholog.
Godinama kasnije, nakon što je saznao da me je Grizz oteo, napisao je knjigu
o Stolckholmskom sindromu – sindromu u kojem zatočenicima počne biti
stalo do njihovih tamničara.
Djevojka u knjizi je jezivo bila slična meni. Ostala sam prijateljica sa
Samom tijekom godina, a ta knjiga je skoro uništila naš odnos.

~ 160 ~
 Naš svet knjiga

Nastavila sam susretati Sama u školi i ponekad smo zajedno ručali. Borila
sam se s tim da li da kažem Grizzu ili ne. Nisam se osjećala kao da radim bilo
što krivo, ali je bio tako zaštitnički nastrojen da sam osjećala da bi mogao
uplašiti Sama i otjerati ga.
Neću saznati do kasnije da je znao za moje ručkove sa Samom. Naravno
da je znao. Znao je sve. No, nikad mu nisam lagala. Da me je pitao što radim
poslije škole, rekla bih mu: ručam s prijateljem. Pretpostavljam da me nakon
onog prvog puta dao pratiti, i tko god da me je pratio, mora da mu je rekao
da je to čisto platonski ručak. Možda nije gnjavio Sama jer je povezao moj
prvi ručak sa Samom s onim danom kad sam došla kući i ispričala mu se.
Možda je potajno bio zahvalan što me je Sam urazumio.
U svakom slučaju, Sam je kasnije uvijek bio dobrodošao gost u našem
domu.
Bila sam na kratkoj pauzi između proljetnih i ljetnih predavanja kad me
Blue nazvao u motel tražeći uslugu. Nastavila sam održavati dobar odnos s
Jan nakon onog prvog Dana zahvalnosti. Nikad nismo postale jako bliske, ali
sam voljela dječake i čuvala bi ih kad sam god mogla. Sada su bili u školskoj
dobi, a Jan je radila u odvjetničkoj tvrtki. Činilo se da zaista uživa u svom
poslu, a koliko sam mogla vidjeti, izbjegavala je živčane slomove uz
kombinaciju lijekova i posla koji je voljela.
Blue je objasnio da su obojica dječaka dobila vodene kozice i nisu mogli
ići u ljetni kamp. Jan je bila posebno zauzeta na poslu. Napredovala je od
recepcionarke na pola radnog vremena do recepcionarke s punim radnim
vremenom i onda do pravne pomoćnice. Da li bih mogla ostati s dječacima
nekoliko dana? Možda i cijeli tjedan?
Nisam morala razmišljati o tome. Bili su divni mali dječaci, a ja sam
objeručke prihvatila priliku da provodim vrijeme s njima. Usto, mogla sam
sjediti kraj bazena i čitati dok oni spavaju. Pitala sam se da li još uvijek
spavaju poslijepodne. Vjerojatno ne. Ali nije bilo bitno. Za mene bi to bilo
kao mali odmor, također. Blue je pitao da li mogu stati u ljekarni i kupiti neki
losion. Navodno bi to trebalo pomoći protiv svrbeža.
Rekla sam Grizzu, a on se složio s tim. Ionako je bio zauzet. Konačno smo
izabrali zemljište u općini jugozapadno od Daviea po imenu Shady Ranches.

~ 161 ~
 Naš svet knjiga

Imali smo građevni materijal i upravo su bili u fazi podizanja građe. Grizz je
unajmio izvođača radova, ali bilo mu je teško prepustiti kontrolu nad
projektom. Provodio je tamo što je više vremena mogao. Znam da nije htio
zaplašiti tipa; samo je zaista uživao u procesu gradnje. Chowder je, također,
proveo puno vremena tamo s njim.
Ušla sam u našu kupaonicu i tražila nešto u što mogu staviti svoje stvari.
Sjetila sam se mog starog platnenog ruksaka. Našla sam ga zabačenog u kutu
našeg ormara gdje sam ga nemarno odbacila prije godinu dana. Stavila sam
u njega moj kupaći kostim, losion za brže tamnjenje, dvije knjige i moju četku
za kosu. Nema potrebe da uzmem bilo što za preko noći. Neću tamo provesti
noć.
Stala sam u ljekarni i kupila losion. Ubacila sam ga u moj ruksak i odvezla
se do Bluea. Kad sam stigla tamo, Jan me dočekala na vratima zagrljajem.
“Stvarno si nas izvukla iz nevolje, Kit. Blue i ja smo pokušavali
raspodijeliti dane kako bi se brinuli za dječake – ja bih bila tu ujutro, on
poslijepodne – ali počeli smo dobivati pritužbe na poslu. Ti si naš spasilac.”
“Drago mi je da mogu pomoći. Volim vaše dječake. Gdje su oni?” upitala
sam bacivši torbu na klupu unutra pokraj ulaznih vrata.
“U boravku su.”
Otišla sam do boravka i bila dočekana velikim zagrljajem od Kevina. On
je bio mlađi. Timmy me stidljivo gledao. Mislim da je bio upravo dovoljno
star sada da se srami što sam tamo da ga čuvam.
Jan je viknula iz predvorja, “Jesi li se sjetila uzeti losion?”
“Da, u mojoj je torbi, pokraj ulaznih vrata.”
Da nisam bila toliko zaokupljena dječacima, možda bih primijetila koliko
je dugo trebalo Jan da donese losion u sobu. Možda bih se sjetila onog dana
prije više od godinu dana, kad sam pronašla svoj novčanik u Moeinoj sobi.
Sjetila se da sam ga ubacila u moj stari ruksak.
Zato što dok sam posvetila moju punu pažnju Kevinu i Timmyju, njihova
majka je napravila mentalnu bilješku osobito neobičnog imena. Imena kojeg
nisam čula, niti pomislila na njega više od pet godina.
Guinevere Love Lemon.

***

Izgradnja kuće je napredovala izrazito brzim ritmom. Prilično sam

sigurna da je Grizz preplašio na smrt graditelja, te je htio završiti projekt. Nije
~ 162 ~
 Naš svet knjiga

da je Grizz ikada napravio išta kako bi namjerno uplašio tipa. Samo, takav je
Grizz.
Jedne subote prema kraju ljeta, dok je još bila na školskim praznicima,
Sarah Jo i ja smo provele dan na plaži. Dobila sam zaista užasnu glavobolju
i upitala je može li me samo odvesti kući. Bile smo u mom autu. Zamolila
sam je da me samo odveze u motel i da se mojim autom vrati kući. Bila sam
sigurna da će ga Grizz vratiti nazad u motel.
Odvezla me i pomogla mi da istovarim svoje stvari. Pošto mi je bila
najbolja prijateljica na svijetu, pospremila je moje stvari, stajala u kupaonici
dok sam se ja na brzinu istuširala i spremila me u krevet i dala dva aspirina.
Navukla je zastore u spavaćoj sobi i poljubila me u čelo.
“Kasnije ću nazvati da provjerim kako si, Kit. Pokušaj zaspati. Možda će
ti glavobolja proći dok se probudiš.”
Glava me je tako jako boljela da se ne sjećam da li sam joj odgovorila.
Kasnije sam zaspala i probudila se dezorijentirana. Glavobolja mi je sada bila
samo tupo pulsiranje. Čula sam glasove. Mora da me je to probudilo. Bio je
to Grizz i svađao se sa ženom čiji glas nisam prepoznala.
“Ne razumijem zašto ga ne mogu vidjeti. Nije da tebi dugujem bilo kakvo
objašnjenje, ali sabrala sam se. Imam neke stvari za raščistiti s njim.”
“On nije ovdje Candy.”
“Prestani me zvati tim jadnim imenom iz bande, J...”
“Začepi!” zarežao je Grizz. “Ne zovi me tim imenom. Nitko me ne zove
tim imenom, nikad.”
Tko je bila ta žena? Počela je Grizza zvati imenom koje je počinjalo s J. Da
li je ona znala njegovo pravo ime? Bilo je očito da Grizz nije znao da sam
ovdje. Mog auta nije bilo, pa je pretpostavio da sam još uvijek sa Sarah Jo.
Razmišljala sam o tome da li da objavim da sam tu ili ne. Skoro sam mogla
osjetiti kako koluta očima dok joj je viknuo zadnju izjavu.
“Ti i tvoji jebeni kodeksi bande. Kunem se Grizz, pretjeruješ. Više se ne
predstavljam imenom Candy.”
“Nije me briga kako se predstavljaš, nećeš ga vidjeti. On ionako više ne
živi ovdje. Sretan je i smiren. Nema razloga da se uguraš nazad u njegov
život zato što imaš grižnju savjesti.”
“Ti si takav arogantni seronja. Ne bi bio tu gdje jesi da nije bilo mene. Ne
zaboravi da sam našla tvoje četrnaestogodišnje dupe kako živi iza benzinske
stanice. Ja sam ta koja te upoznala s ljudima koji su te doveli ovdje gdje si
danas. Ja!”
~ 163 ~
 Naš svet knjiga

“Nitko me nije doveo ovdje gdje sam sad osim mene. Osim toga, kad si
me navodno pronašla već si bila otrcana kurva, ovisno o drogi, a imala si
samo sedamnaest godina. Ako išta, ti duguješ meni što sam se pobrinuo da
ne živiš na ulici.”
Znači, to je žena koja je poznavala Grizza dok je bio samo tinejdžer.
Nisam mislila da ću naletjeti na bilo koga tko ga poznaje tako dugo.
“Pa, sigurno ne trebam tvoje dopuštenje da ga vidim. Mogu ga i sama
pronaći, a ti me ne možeš spriječiti.”
“Stvarno, Candy? Ne mogu te spriječiti?”
Postalo je tiho i znala sam da ona odvaguje svoje mogućnosti. Konačno,
progovorila je smirenijim glasom.
“Dobro. Da li ćeš mi učiniti jednu uslugu?” Bez da je pričekala odgovor,
nastavila je. “Hoćeš li mu barem reći da sam ga došla tražiti? Reci mu da sam
se očistila od droge. Reci mu da ga samo želim vidjeti kako bih se ispričala
za sva loša sranja koja su se dogodila. Ne želim ga uzrujati niti se miješati u
njegov život. Samo mu želim reći da mi je žao.”
Grizz je rekao nešto, ali nisam mogla čuti riječi.
Čula sam kako se vrata otvaraju i onda zatvaraju. Ustala sam iz kreveta i
ušla u mali dnevni boravak. Grizz nije bio tamo. Mora da ju je otpratio.
Primijetila sam da je prošlo vrijeme za večeru, pa sam otišla u kuhinju i
počela vaditi neke stvari iz hladnjaka za kuhanje. Da sam bila imalo
znatiželjna u vezi toga kako Candy izgleda, možda bih pomislila otići do
prozora i proviriti van.
U retrospektivi, bilo je dobro što nisam. Svjedočila bih kako moj muž radi
nešto užasno. Vidjela bih kako je Grizz prati do auta, i dok je ona posezala za
kvakom na vratima, kako ju je zgrabio odzada i odmah joj slomio vrat.
Vidjela bih kako ju je ležerno prebacio preko ramena, dao znak trojici
muškaraca bez lica u jami da se riješe njenog auta i lagano odšetao iza motela
kako bi izbrisao bilo kakve dokaze njenog postojanja.
Ali nisam vidjela ništa od toga i neću saznati za to dok ne prođe još puno
godina.
Grizz je ušao unutra manje od deset minuta kasnije i stao na mjestu. “Kad
si stigla kući? Nisam vidio da si stala s autom.”
“Jo me dovezla kući ranije. Dobila sam jednu od mojih gadnih glavobolja.
Pokušala sam odspavati da prođe.”
“Jesi li? Da li je prošla?”

~ 164 ~
 Naš svet knjiga

“Uglavnom. Sada je to samo podmukla bol zapravo. Ni blizu kakva je

bila. Kod nje je moj auto. Možeš li poslati nekoga da ga doveze kući?” Mogla
sam vidjeti po njegovom licu da je znao da sam bila u sobi kad je imao
raspravu sa Candy. Pokušavao je shvatiti da li sam bilo što čula. Odlučila
sam mu olakšati.
“Dakle, tko je Candy?” upitala sam nonšalantno, pirjajući gljive na
štednjaku.
Prije no što sam mogla odgovoriti, dodala sam, “Da li ćeš mu reći? Da li
ćeš reći Blueu?”
Dobacio mi je zbunjen pogled.
“To je bila Blueova bivša cura, zar ne? Ona o kojoj si mi pričao? Ona s
kojom je prekinuo upravo prije no što je upoznao Jan?”
“Da, to je bila ona.”
“Ne izgledaš baš previše siguran, Grizz.”
“Ne, nije tako, dušo. Samo se ne sjećam da sam ti pričao o njoj.”
“Pa, jesi. Nikad mi nisi rekao njeno ime, ali si je spomenuo kad sam tek
upoznala Jan.”
Došao je iza mene i zagrlio me. Položio je bradu na moje lijevo rame. Mora
da je bio jako pognut jer sam bila puno niža od njega.
“Mislim da si u pravu, Grizz. U pravu si što joj ne dopuštaš da vidi Bluea.
To bi moglo uzrokovati da Jan doživi još jedan slom.” Prije no što je mogao
išta reći, dodala sam, “Počela te je zvati tvojim pravim imenom. Hoćeš li mi
ga ikada reći?”
“Kit, prošli smo to već milijun puta,” rekao je i odmakao se kako bi me
pogledao. Okrenula sam se licem prema njemu. “To je za tvoje vlastito dobro.
Što se tebe tiče, moje je pravo ime Rick O'Connell.”
“Da, Grizz, osim što nije.” Okrenula sam se prema peći i užurbano ga
gurnula u stranu. Otišla sam u našu spavaću sobu i zatvorila vrata.
Hoće li se ikada otvoriti prema meni? Bila sam udana za njega i nisam
znala skoro ništa o njemu. Niti njegovo ime, niti išta o njegovoj prošlosti. Pa,
osim što sam sada znala da je živio iza benzinske stanice kad je imao
četrnaest godina.
Ušao je i našao me kako sjedim na krevetu pretvarajući se da
pregledavam palete boja od graditelja. Nisam ga htjela pogledati.
“Jason. Moje pravo ime je Jason. U redu? Neću ti reći ostatak mog imena.
Jednog dana, možda kad budemo imali djecu, reći ću ti. Ali ne zato što ću im
dozvoliti da koriste moje ime. Oni će biti O'Connellovi.”
~ 165 ~
 Naš svet knjiga

Tada mi je pričao malo o sebi. Rođen je u Floridi – u West Palm Beachu.

Nikad nije upoznao svog oca, a prezime koje mi nije htio reći je očito majčino
prezime. Njeno je ime bilo Ida i rodila ga je sa samo petnaest godina. To je
sigurno objašnjavalo zašto je smatrao da sam “dovoljno stara” kad me dao
oteti.
Njegova majka je bila kućna pomoćnica imućnoj obitelji. Rekao je da je
igrala ulogu savršene kućne pomoćnice, ali njen vlastiti dom je bio užas.
Zanemarivala ga je. Nikad ga nije tukla niti zlostavljala; samo ga je ignorirala.
To mi je zvučalo poznato. Pobjegao je kad mu je bilo skoro četrnaest godina.
Bio je siguran da joj je laknulo i nikad ga nije tražila. Nije živio iza benzinske
stanice kad ga je Candy našla. Zapravo je prodavao ukradene dijelove
automobila.
Upitala sam ga zašto bi pobjegao – bio je zanemarivan, ne zlostavljan.
Zašto bi se stavio na ulicu? I kako je uspio doći sve do Fort Lauderdalea iz
West Palm Beacha?
“Družio sam se sa starijim dečkima i napustio školu jer sam puno
zarađivao,” rekao je Grizz jednostavno. “Kasnije, društvo je krenulo na jug,
a i ja sam također pošao.”
Nije živio na ulici, već u malom stanu iznad garaže tipa koji mu je plaćao
da nabavlja posebne dijelove automobila. Rekla sam mu da je stvarno
pametan za tipa koji je tako rano napustio školu.
“Znao sam čitati i pisati i imao sam osnovne matematičke vještine, a to je
bilo sve što mi je trebalo,” rekao je Grizz, sležući ramenima. “Osim toga, moje
obrazovanje na ulici me naučilo više nego što bi mogla ijedna diploma koju
sam mogao dobiti.”
Do sada je Grizz sjedio na krevetu. Uvukla sam mu se u krilo.
“Zašto moramo imati djecu prije no što mi kažeš svoje pravo ime?”
upitala sam ga dok sam nosom mazila njegov vrat, poigravajući se s
naušnicom u njegovom lijevom uhu. Bila mi je to navika.
“Pa, gospodine Nećeš – moći – izbjegavati – to – pitanje – još – jako –
dugo, mislim da te mogu nagovoriti da mi kažeš prije no što si planirao.”
“O, misliš li?” Pritisnuo je lice o moj vrat. “S čime ćeš me namamiti?”
Prije no što sam mogla odgovoriti, telefon je zazvonio. Pomakao me
nazad na krevet i ustao kako bi se javio.
“Da?” Pauza. “Pričekaj sekundu, dušo. Kit, Sarah Jo je,” viknuo je iz
kuhinje.

~ 166 ~
 Naš svet knjiga

Otišla sam tamo i uzela slušalicu od njega. “Da, skoro je prošla. Još me
samo malo boli.” Zastala sam dok me Jo pitala drugo pitanje. “Ne, još mu
nisam rekla.”
“Što mi nisi rekla?” upitao je Grizz dok je uzimao pivo iz hladnjaka.
Okrenula sam kako bih ga pogledala. “Mislim da bih mogla biti trudna.”

~ 167 ~
 Naš svet knjiga

Grizz me odveo doktoru slijedeći dan, i bilo je sigurno, bila sam trudna.
Međutim, također sam bila i zbunjena. Uzimala sam svoje kontracepcijske
pilule redovno, nikad nisam preskočila niti jedan put. Ali, imala sam gadnu
upalu grla prošli mjesec, a doktor je objasnio da antibiotici ponekad mogu
utjecati na pilulu. Bila sam samo jedan od takvih slučajeva.
Rekla sam doktoru da još uvijek uzimam pilulu i da sam posumnjala na
trudnoću jer mi je zadnja mjesečnica bila jako kratka i slaba, nisam jako
krvarila cijeli tjedan kao obično. Rekao mi je da ih prestanem uzimati i da ne
brinem. Neke žene zatrudne dok su na piluli. To nije bilo nečuveno, a rano
smo otkrili trudnoću.
Pogledala sam u Grizza, koji se smiješio. Bio je sretan zbog ove trudnoće.
Ako je to značilo da će se dogoditi sada, umjesto za nekoliko godina, neka
tako bude.
Grizz me odveo na ručak i odmah počeo nuditi imena za djevojčice i
dječake. U glavi mi se vrtilo. Bila sam preplavljena emocijama. Što je s mojom
diplomom? Da li još uvijek mogu ići u školu i biti majka? Vrtjelo mi se od
misli o budućnosti i kako će se sve odigrati. Našla sam utjehu u činjenici što
će se dijete roditi nakon što već budemo u našoj novoj kući. Mrzila bih
donijeti dijete na svijet dok još živimo u motelu.
Grizz me iznenadio s još nečim. Rekao mi je da će mu trebati oko šest
mjeseci da završi neke poslove i da će završiti s bandom. Zauvijek. Nisam
mogla biti više oduševljena. Jan će se ipak ispuniti želja: Grizz će predati
svoju bandu Blueu.
Odlučili smo zadržati trudnoću za sebe bar neko vrijeme. Još je bilo rano.
Sarah Jo je bila jedina koja je znala, a nisam nimalo sumnjala u njenu odanost
i sposobnost da čuva tajnu.
Jutarnje mučnine su navalile punom snagom. Nisam ih čak niti mogla
nazivati jutarnjim mučninama: bilo mi je zlo cijeli dan, toliko da nisam mogla
ništa zadržati od hrane i Grizz me htio odvesti liječniku da vidi da li može
prepisati nešto što bi mi pomoglo. Odbila sam. Živjet ću s tim. Neću uzimati
nikakve lijekove dok sam trudna. Ništa osim vitamina za trudnice, a i to
samo ako ih budem mogla zadržati u sebi.

~ 168 ~
 Naš svet knjiga

Bila sam oko deset tjedana trudna kad mi je Grizz rekao da mora
razgovarati sa mnom o nečemu. Sjedila sam na kauču pregledavajući
časopise o unutrašnjem uređenju. Već sam izabrala neutralnu boju za dječju
sobu, svijetlo zeleno. Sada sam razmišljala o temi. Noina arka, možda. Ili
medvjedići.
Uzeo mi je časopis iz ruke i položio ga na stolić. Ovo je izgledalo ozbiljno.
“Kit, moram ti nešto reći.”
“Što? Što je bilo?”
“Ne želim da se uzrujaš, posebno zato što si trudna, ali volim te i bojim
se da ako ti ne kažem, a ti kasnije saznaš, da ti se to neće svidjeti.”
Počeo me plašiti. “Reci mi sada. Što god da je u pitanju, nemoj to tajiti od
mene.” Da li se nešto dogodilo Sarah Jo ili Fessu ili Gruntu?” Grizz je u
nevolji? Mi smo u nevolji?
“Samo, čuo sam se s Guidom,” rekao je, čvrsto mi uhvativši ruke. “Rekao
mi je da su tvoji roditelji poginuli u automobilskoj nesreći prekjučer. Mislio
je da bi trebali znati.”
Bila sam zatečena. Nikako nisam ovo očekivala. Nisam puno razmišljala
o Deliji niti Vinceu već godinama. Ne mogu reći da su mi nedostajali; što bi
mi trebalo nedostajati? Od rane dobi sam bila sama. Ali, Grizz je bio u pravu.
Drago mi je što mi je rekao. Uspomene su me preplavile.
“Što se dogodilo?” tiho sam upitala.
“Frontalni sudar. Veliki kamion. Vozač je zaspao, prešao preko crte.
Dogodilo se u trenu.”
Bilo mi je lakše zbog njih što nisu patili, a i što nisu bili krivi za nesreću.
Nisam mrzila Deliju i Vincea. Nisu mi nedostajali, također. Ali sam htjela
učiniti ono što je u redu.
“Grizz, nemaju druge rodbine. Što će učiniti s njima?”
“Vjerojatno u lijes i na državno groblje. Mislim. Možda kremacija. Zaista
ne znam.” Prije no što sam išta mogla reći, dodao je, “Želiš li da se pobrinem
za to, Kit? Da li bi to voljela? Da im pripremim pravilan pokop?”
Ovo me iznenadilo, ali pretpostavljam da se sjetio koliko mi je bilo važno
pripremiti pravilan pokop za Moe. Koliko je god pravilan mogao biti.
Kimnula sam. “Da, mislim da bih to voljela. Ne mora biti ništa posebno,
Grizz. Samo pristojno groblje i možda umjesto nadgrobnog spomenika,
jednu od onih ploča koje su na zemlji. Nešto što će pokazivati njihovo ime,
datume rođenja i datum njihove smrti.”
“Zapiši mi sve to, dušo, a ja ću se pobrinuti za to.”
~ 169 ~
 Naš svet knjiga

I jest. Bio je tako dobar u tome da mi da sve što poželim. Nikad mi nije
palo na pamet da je ovo možda bila moja šansa da steknem slobodu.
Naravno, bilo je puno puta tijekom godina da sam mogla steći svoju slobodu.
Sigurno, smrt mojih roditelja je bila jedna od njih, ali nije bilo važno. Nisam
htjela ostaviti Grizza. Bar ne namjerno.
Nekoliko tjedana kasnije primijetila sam kapljice krvi. U panici sam
nazvala doktora, ali je on rekao da se ništa ne može učiniti. Možda nije ništa.
Da čekam i da se ne naprežem. Grizz me natjerao da tri dana ležim u krevetu.
Krvarenje se nastavilo i inzistirao je na tome da me odvede liječniku.
Sjedila sam na papirnom pokrovu na stolu za preglede kad sam nešto
osjetila. nisam se micala, samo sam pogledala u Grizza sa suzama u očima.
“Mislim da sam upravo izgubila bebu.”

~ 170 ~
 Naš svet knjiga

Oboje smo bili tužni zbog gubitka bebe, ali smo se složili da bih se trebala
vratiti na pilulu. Bit će djece u našoj budućnosti. Preselit ćemo se u naš novi
dom. Ja ću diplomirati. Život će se nastaviti.
I je. Nikad se nisam vratila u motel nakon što smo se preselili u naš novi
dom, ali naravno, Grizz je morao. Chowder je sada živio u našim starim
sobama. Čudovište se također preselio u jednu od soba.
Uredila sam naš novi dom. Brinula sam se o Damienu i Luciferu. Postajali
su sve stariji i bilo je očito da su sve sporiji. Pozivali smo prijatelje na večeru.
Grunt i Cindy su dolazili redovito. On je sada bio uspješan arhitekt u
poznatoj tvrtki na Las Olas Boulevardu. Grunt i ja smo postali bliski otprilike
godinu dana nakon što je počeo živjeti sa Cindy. Koliko god se činilo čudnim,
puno smo vremena provodili zajedno. Mislim da Grizz nije bio ljubomoran
na Grunta zato što je on bio tako dugo sa Cindy. Mislim da je Grizzu bilo
teško, ali znao je da me neće moći usrećiti ako me zadrži samo za sebe. Moje
prijateljstvo s Gruntom je bilo lijepo, ugodno, sigurno. Također sam postala
bliskija s mojom prijateljicama s fakulteta, Carter i Casey. I s njima sam
provodila puno vremena. Sarah Jo je bila redovito na večeri kod nas nakon
što je diplomirala i smjestila se u Ft. Lauderdaleu. I ona se udala i ostala
prijateljica sa svojim bivšim dečkom Stephenom i njegovom ženom April. Svi
su oni bili redoviti gosti u našem domu. Kao i Anthony i Christy, naši
prijatelji sa zapadne obale Floride. Čak i Sam i njegova djevojka mjeseca bi
dolazili povremeno.
Chowder je dolazio samo za Dan zahvalnosti. Konačno sam uspjela
napraviti tu puricu, a Jan nije smetalo da mi sve prepusti. Bila je tako zauzeta
svojim poslom da se zapravo činilo da je odahnula i bila sretna da kuhanje
prepusti nekom drugom.
I tako je prošlo još nekoliko godina. Bile su ispunjene prijateljima,
putovanjima, koncertima, brizi o domu i životinjama, dugim vožnjama
motorom i blizu blaženstva doma koliko je to bilo moguće. Naš dom je bio
na nekoliko rali i imali smo susjede, ali nisu bili blizu. Ipak, nisam htjela da
nas se ljudi boje. Jedino pravilo koje sam imala, a Grizz se složio: nema
poslova s bandom u našem domu.

~ 171 ~
 Naš svet knjiga

Naravno, naš životni stil se bazirao na iluziji. Kad pogledate iskreno,

nisam zapravo bila udana za Grizza. Ann Marie Morgan je bila, a iskreno, ja
nisam Ann Marie. Naš prihod, koji je značajno porastao od dobrih i poštenih
investicija, se još uvijek temeljio na novcu zarađenom od nezakonitih
aktivnosti. Puno novca. Grizz je imao svoje prste u svemu u južnoj Floridi u
to vrijeme: prostitucija, droga, krađa automobila, kockanje, ucjena,
kamatarstvo. Bio je iskren u vezi da bandu preda Blueu kad sam ostala
trudna, ali nakon spontanog pobačaja ubrzo nakon toga, nije vidio hitnu
potrebu da se odmah povuče. I tako je novac pristizao. Nikad nisam pitala,
ali ne možete biti s nekim sve te godine, a da nemate nekog pojma o onome
što se događa. Načula bih nešto tu i tamo. Nisam bila naivna, ali sam si
dozvolila da se pretvaram da jesam.
Znala sam da je naš stil života bio sagrađen na prihodima od kriminalnih
djela, ali dok god ja nisam bila umiješana u to, mogla sam to zaboraviti.
Prestala sam usklađivati čekovne knjižice i pratiti investicije prije nekoliko
godina. To je predano knjigovođi. Pretvarala sam se da kad moj muž ide na
posao ujutro da njegov posao nije povezan sa kriminalom. Zaposlila sam se
na pola radnog vremena u maloj računovodstvenoj tvrtki u Miramaru.
Nisam morala raditi, a i bilo mi je jako teško uvjeriti Grizza da mi dopusti,
ali na kraju je pristao. Morala sam raditi samo kako bih imala svrhu u životu.
Čim sam dobila svoju diplomu, rekla sam Grizzu da želim zatrudnjeti.
Ako će djeca utjecati na Grizza da napusti život s bandom, htjela sam bebu
čim završim školu. Pristao je, pa sam prestala piti pilule. Nažalost, nije se
dogodilo tako brzo kako bih ja to željela. Godinu nakon što sam diplomirala,
još nisam začela.
Ono što nisam znala tijekom tog vremena je da se brak Bluea i Jan
raspada. Uhvatio ju je da ga vara više od jedanput, s odvjetnicima koje je
upoznala na poslu. Jan je bila atraktivna i uvijek se trudila uljepšati. Biti
udana za drugog po zapovjedi u motorističkoj bandi više nije bilo toliko
privlačno kao nekad. Htjela je više. Bila sam iznenađena da je varala Bluea.
Mislila sam da bi ju bilo strah naljutiti ga, ali nije.
Blue je došao k nama jedan dan i sve nam ispričao. Bila sam u pravu kad
sam pomislila da se trebala bojati. Sjetila sam se nesreće prije otprilike četiri
godine kad ju je auto udario i pobjegao. Jan je išla do svog auta na
parkiralištu trgovine. Vozila je lijep auto i uvijek bi ga parkirala daleko od
ulaza u trgovinu kako bi izbjegla ogrebotine od neopreznih ljudi koji bi se
parkirali pokraj nje. Nosila je dvije vrećice i prtljala sa svojim ključevima,
~ 172 ~
 Naš svet knjiga

gledajući dolje dok je hodala, kad ju je udario auto koji se stvorio niotkuda.
Vozač je pobjegao, a ona je ostala bez svijesti i nije se ničega sjećala. Bilo je
čudo da je bila samo natučena i da ništa nije bilo slomljeno. S obzirom na
brzinu kojom je auto išao, bilo je čudo da je živa.
Blue nije olakao shvaćao njene indiskrecije. Shvatila sam dok nam je Blue
pričao priču, da je nesreća bila puno više nego samo to – on je zapravo
naredio da je ubiju. Također sam znala da bi trebao odobrenje od mog muža
prije no što bi to učinio. Zadrhtala sam.
Blue je nastavio sa svojom pričom i rekao da mu je konačno bilo dosta i
da ju je izbacio iz kuće. Rekao joj je da će tražiti skrbništvo nad dječacima.
Grizz ga je ispitivao o tome koliko je zapravo Jan znala o bandi. Blue je rekao
da joj nikada nije ništa rekao. Nije čak ni znala za onu noć kad je odveo
Grunta.
Grizz je kimnuo. “Ok, dakle koliko nam može naštetiti, ako imalo?”
Neizgovoreno pitanje, naravno, je bilo “Može li ona povezati
automobilsku nesreću ili bilo što nezakonito s nama.”
“Pretpostavljam da bi mogla dati nekome da kopa po našim osobnim
financijama, ali onda bi samu sebe uplela, mislim,” rekao mu je Blue. “Osim
činjenice da imam motor i jaknu, sve ostalo s njene strane su samo nagađanja.
Mislim da to nitko neće dirati. Što se tiče skrbništva, mogla bi dobiti
besplatne pravne savjete, ali tvrtka u kojoj radi je specijalizirana za poreze na
nekretnine i takve stvari.”
Prekinula sam ga. “Blue, Jan zna neke stvari. Ispričala mi je u detalje o
Moeinom ranijem životu i kako je došla u motel. Kako je izgubila svoj jezik.
Rekla mi je tko je živio u motelu, tko nije. Čak je znala i o noći kad sam dobila
Gwinny. Ako joj ti to nisi ispričao, tko je?”
“Ne znam,” Blue nas je oboje gledao izbezumljeno. “Iskreno, Grizz.
Možda kad su Willow i Chicky dolazile dok je bila trudna i nije pila lijekove?
Sjećaš se kad su djevojke ostajale s njom s vremena na vrijeme?
Pretpostavljam da je onda mogla čuti neke stvari. Ali nisam joj rekao odakle
je Kit niti bilo što slično. Dovraga, nikada čak nije ni bila u motelu. Ne zna
ničije pravo ime. Čak niti moje. Oženio sam se njome pod aliasom.”
Griz je pogledao u mom smjeru. Pogledala sam dolje. Znao je što sam
mislila. On se oženio sa mnom pod aliasom. Bar se Jan udala za Bluea pod
svojim pravim imenom.

~ 173 ~
 Naš svet knjiga

Grizz nije ništa rekao na minutu. Mogla sam vidjeti da ozbiljno razmišlja
o ovome. Tada je upitao Bluea, “Da li misliš da je razgovarala s Willow, osim
kad je Willow bila tamo da je motri?”
“Pretpostavljam da je moguće. Jebiga. Zaista ne znam.” Blue me
pogledao postrance. “Žao mi je, Kit. Znam da puno psujem. To mi je navika.”
Još tišine od Grizza, znala sam da Grizz potpuno vjeruje Blueu i da
pokušava shvatiti da li ima izdajicu. Ali, uz Willowinu intenzivnu mržnju
prema meni, vrlo je jako moguće da je ona bila ta koja je komunicirala sa Jan.
Možda je mislila da će u Jan naći saveznika. Nije postojao način da budemo
sigurni. Jan sigurno nikad neće priznati, a Willow je bila mrtva već
godinama.
“I želiš skrbništvo nad Timmyjem i Kevinom?” upitao je Grizz.
“Da, želim moje dječake, Grizz. Ne mogu odustati od mojih dječaka.”
“U redu onda. Vjerujem ti. Samo naprijed i bori se za svoje dječake. Ako
se banda spomene u bilo kom obliku, načinu ili formi, želim to znati odmah.
Je li to jasno? Reci joj to. Daj joj do znanja što to znači.”
“Hoću. Reći ću joj i shvatit će. Borit ću se za svoje dječake pošteno. Banda
će ostati izvan toga. Imaš moju riječ.”
Razgovor je završio i to je bilo zadnje što sam čula o razvodu Bluea i Jan
i borbi za skrbništvo, dugo vremena. Pokušala je ostati prijateljica sa mnom,
ali ja se nisam mogla natjerati da se nastavim viđati s njom. Sumnjala sam da
želi biti prijateljica sa mnom iz drugih razloga. Možda se bojala Grizzove
odmazde i znala je da bi joj prijateljstvo sa mnom pomoglo. Možda je samo
htjela saznati što ja znam, a to je bilo ništa. Ako je Blue i pričao Grizzu o
stvarima u vezi razvoda i saslušanja za skrbništvo, Grizz mi o tome nije
pričao. Jednostavno sam mislila da je u najboljem interesu za mene da je se
klonim.
Tako sam se ja nosila sa svime. Oduvijek. Držala bih se podalje fizički i
emocionalno.

***

Tek sa saslušanjima za skrbništvo stvari su postale stvarno gadne.

Razvod je bio riješen mjesecima ranije, a Blue i Jan su imali zajedničko
skrbništvo nad dječacima. Blue je rekao Grizzu da je izgledalo kao da bi
stvari mogle ići njemu u prilog. Motoristička banda je spomenuta na
saslušanjima za skrbništvo, ali bez dokaza, Jan su praktički ismijali u sudnici.
~ 174 ~
 Naš svet knjiga

Blueov odvjetnik ju je napao svom snagom, spomenuvši Janinu borbu s

mentalnom bolešću i preljubu.
Mislim da je to uljuljkalo Bluea i Grizza u lažan osjećaj sigurnosti što se
ticalo bande. Mislili su da im ona sada ne može naštetiti.
Ali, pretpostavljam da Jan to više nije mogla podnositi. Izvukla je as iz
rukava kao što je napravila puno godina ranije, kad ju je Blue htio ostaviti, a
ona je iznenada zatrudnjela.
Međutim, ovaj je put bilo drugačije. Ovaj put, njen as je imao neizmjerno
razarajući učinak. To će uništiti ljude. Puno ljudi.
Jan je odlučila da je vrijeme da kaže svijetu o Guinevere Love Lemon.

~ 175 ~
 Naš svet knjiga

Ne znam kako joj je to uspjelo. Kako je uspjela istražiti moje pravo ime,
privukavši njime pažnju Grizzove mreže doušnika, policije i ostalih. Prilično
sam sigurna da nije znala da li sam ja pobjegla od kuće ili sam bila oteta, ali
je nekako saznala da sam nestala 1975. godine, te da se za mene više nikada
nije čulo.
To je bio prvi korak da dobije skrbništvo nad svojim dječacima. Uništit će
Bluea tako što će uništiti bandu. Tako što će uništiti Grizza.
Morala sam priznati da je ona bila jedna odvratna žena. Surađivala je s
vlastima kako bi ušla u Program zaštite svjedoka. Blue je bio u krivu. Jan je
znala puno, puno više no što je on mislio.
Nikad nisam bila sigurna kako je pronašla Froggyja, bez da privuče
pažnju na sebe. Froggy nikada nije mogao prijeći preko onoga što je Grizz
učinio Willow. Počeo se polako povlačiti od bande nakon njenog izgnanstva
i čak i više nakon njene smrti. Bilo je očito po njegovom svjedočenju na klupi
za svjedoke da je prezirao Grizza i ono što joj je učinio. Froggy je bio i više
nego voljan reći vlastima sve što je znao u zamjenu za njegovu zaštitu.
Policija se pojavila u našoj kući u Shady Ranchesu s nalogom i uhapsili
su Grizza. Nije se odupirao dok su mu stavljali lisičine i čitali mu njegova
prava. Bio je miran. Bio je siguran da će ga njegov odvjetnik izbaviti uz
jamčevinu u nekoliko sati.
Grizz je bio i prije zatvaran. Nikad to nije bila velika stvar u prošlosti –
uvijek su to bile manje optužnice koje su bile namijenjene kako bi ga gnjavili.
Nikad nije bio uhapšen za teške zločine. Ali ovo je bio prvi put da je bio
uhapšen u mojoj prisutnosti. Zurio je u mene i mirno slušao dok su mu čitali
njegova prava i počeli govoriti niz optužbi.
“Jason William Talbot, imate pravo na šutnju-”
Bilo je to prvi put da čujem njegovo cijelo ime.
Prešla sam preko moje opsesije da saznam njegovo pravo ime godinama
ranije. Ionako nikad nisam vidjela svrhu toga što se u bandi koriste izmišljena
imena, osim što su bila sredstvo da uzrokuju zbunjenost. Nikad nisam to
smatrala važnim koliko su oni.

~ 176 ~
 Naš svet knjiga

Ali iznenada, dok su nabrajali optužbe, Grizzovo se ponašanje

promijenilo. Poludio je, čak i s rukama iza leđa, kad su me prozvali mojim
pravim imenom i počeli me ispitivati.
“Jeste li vi zaista Guinevere Love Lemon, koja je nestala iz Ft.
Lauderdalea u Floridi, 15.05.1975.?” Nisam mogla odgovoriti. Bila sam u
šoku.
“Jeste li pobjegli od kuće ili vas je oteo ovaj čovjek?”
Grizz je tada znao da ovo uhićenje nije zbog brojnih nevažnih prekršaja.
Ovo će biti drugačije. Znali su tko sam ja. Veliko je pitanje bilo da li sam bila
oteta ili sam pobjegla od kuće? I koliko sam bila umiješana u Grizzove
kriminalne aktivnosti?
Jedan od policajaca mi je rekao, “Odgovorite jako pažljivo na ovo pitanje,
Guinevere. Ako vas je ovaj čovjek oteo u 1975. godini protiv vaše volje, to je
jedna stvar. Ali ako ste pobjegli od kuće i voljno sudjelovali u bandi Sotonska
vojska, to je sasvim druga stvar.”
“Ne odgovaraj ni na jednu jebenu stvar dok ne razgovaramo s našim
odvjetnikom,” prasnuo je Grizz. “Nemoj reći niti riječ, Kit. Ništa. Dovraga,
makni se od moje žene.”
Udario je glavom jednog od muškaraca i on je odletio unazad u naš
kameni kamin. Čovjek je bio omamljen, ali činilo se da nije povrijeđen.
Počela sam plakati, iako su muškarci bili ljubazni prema meni, bojala sam
se. Dvojica od njih su počela tući Grizza. On jedva da se trznuo.
“Prestanite,” plakala sam, “Sve vas molim. Samo prestanite. Poći ćemo s
vama. Molim vas, ne više.”
“Ne možete je odvesti u zatvor,” izderao se Grizz. “Ona ne može biti u
zatvoru. Ovo nema nikakve veze s njom. Ostavite je na miru.”
“Ne hapsimo nju, samo tebe, kretenu.” Ovo je došlo od tipa kojeg je Grizz
udario glavom. Naravno, rekao je to sa sigurne udaljenosti.
“Sve će se riješiti u stanici,” rekao je najstariji muškarac.
Bio je to tekst kao iz jednog od starih crno-bijelih filmova. Detektiv me
podsjećao na ljubaznog djeda. Vjerojatno je bio blizu mirovine i htio je biti
bilo gdje samo ne ovdje.
Dodao je, “Bit će ona dobro. Neće biti povrijeđena. Smiri se. Ovo je samo
procedura. Znaš kako to ide, Jasone.” Okrenuo se prema meni i nježno me
uzeo za ruku. “Ja sam detektiv Banner, i bit će sve u redu, Guinevere. Samo
te moramo pitati neka pitanja. Sve je to dio procesa. Tvoj muž pretjeruje.”
Tužno sam ga pogledala. “Samo je zabrinut za mene jer sam trudna.”
~ 177 ~
 Naš svet knjiga

***

Tek sam prije tjedan dana saznala da sam opet trudna. Nisam bila dugo
trudna, ali Grizz i ja smo si ipak dopustili da budemo uzbuđeni.
“Nazovi Marka. On će me izvući do večeras,” rekao mi je Grizz dok su
ga izvodili kroz vrata.
“Ne ovaj put, Talbot,” rekao je jedan od mlađih policajaca, “Mislim da ti
sudac neće dati mogućnost da pobjegneš. Otmica je veliki zločin. Ostat ćeš u
zatvoru do suđenja.”
“Samo ga nazovi, Kit.”
“Ne, Grizz,” viknula sam za njim. “On nije dovoljno dobar za ovo. Imam
nekog drugog na umu.”
Pratila sam karijeru jako moćnog i dobro poznatog pravobranitelja. Bio je
mlad, ali si je izgradio dobar ugled u južnoj Floridi.
“Koga?” Grizz je viknuo preko svog ramena. Sada sam ga slijedila s
detektivom Bannerom uz mene.
“Matthew,” rekla sam mu, s čvrstom odlučnošću u mom glasu.
“Koji Matthew?” upitao je dok su ga stavljali na zadnje sjedalo policijskog
auta.
“Matthew Rockman. Klinac s mog trijema.”
Vrata auta su se zalupila i on je otišao.
Nikome nisam rekla, čak niti Sarah Jo, da sam se opet čula s mojim starim
prijateljem iz srednje škole. Jednostavno se to nije činilo neophodnim.
Matthew me našao još 1980. Nije bilo teško. To je bilo u vrijeme kad sam
živjela u motelu i saznala da sam trudna prvi put. Nije bila tajna da vođa
Sotonske vojske živi u Motelu Glades.
Matthew je došao jednog dana pretvarajući se da je zalutali motorist.
Chowder mu je rekao da je promašio Flamingo Road za nekoliko milja.
Morat će se okrenuti nazad. Ležerno je upitao Chowdera da li motel radi.
Chowder ga je pažljivo odmjeravao i nije odgovorio, samo je pokazao na
cestu. Ali ne prije no što me Matthew spazio.
Izašla sam van, ušla u moj auto i bez da sam primijetila da to činim,
slijedila ga na State Road 84. Naoružan informacijama – da sam živjela tamo
i što sam vozila – sada je mogao isplanirati način da me vidi.
Matthew me mogao pratiti onog prvog dana kad me vidio, ali je bio
zabrinut da će Chowder posumnjati u njega. Pa je parkirao na Peteovom
~ 178 ~
 Naš svet knjiga

parkiralištu, okrenut prema autocesti, dva dana prije no što me spazio kako
vozim Trans Am. Slijedio me do trgovine i čekao dok nisam izašla iz mog
auta i prišao mi.
Odmah sam ga prepoznala. Rekao mi je da mi ne želi stvoriti probleme i
da samo želi razgovarati. A to je bilo sve što smo radili. Rekla sam mu skoro
sve – sve osim mog znanja o Grizzovim kriminalnim djelima.
“Ne moraš pokušavati skriti što taj tip radi, Gin. Njegova banda je
ozloglašena. Samo sam htio vidjeti kako si.”
“Dobro sam, Matthew. Znam da ti je Grizz zaprijetio one noći. Samo mi
je žao zbog toga. Iskreno. Sretna sam s njim. Dobar je prema meni. Imat ćemo
bebu.”
To ga je iznenadilo. “Samo sam morao provjeriti kako si prije no što bilo
što učinim. Više nisam klinac. Ne bojim ga se.”
“Pa, trebao bi ga se bojati. Samo zato što si odrastao to ne znači da te se
ne može dočepati. To nije prijetnja, Matthew. Samo govorim činjenicu.
Govorim prijatelju, do kojeg mi je stalo, da se drži podalje. Molim te, samo
nas ostavi na miru.”
“Sigurna si u to, Gin? Zadržat ću to za sebe, ako mi govoriš istinu.”
“Sigurna sam, Matthew.”
Tada sam mu dala dugo objašnjenje o tome kako nisam odobravala
aktivnosti Grizzove bande, ali da sam shvatila da sam se svejedno zaljubila
u njega. Matthew nije mogao izjednačiti odličnu učenicu, djevojčicu blage
naravi s odraslom ženom koja je bila udana za brutalnog vođu motorističke
bande. Ali se također sjećao kako sam zanemareno živjela kod kuće, te koliko
sam voljela pažnju kojom me njegova obitelj obasipala.
Naš razgovor je išao od toga da sam ga uvjeravala da nas ostavi na miru
do toga da dva stara prijatelja pričaju jedno drugom o svojim životima.
Sjedila sam u njegovom autu razgovarajući s njim kad je postao jako tih i
zurio preko svog volana. Pretpostavljam da jednostavno nije to mogao
pustiti.
“Znaš, tvoja otmica je utjecala na moju odluku da studiram pravo.” Sada
me gledao. “Nije mi se svidjelo što su mi prijetili, osjećajući se bespomoćno.
Znao sam da je tip koji te oteo kriminalac. Studiram pravo zato što želim
srediti gadove kao što je on.”
Primijetila sam da su mu zglobovi na lijevoj ruci pobijelili. Jako je stiskao
volan. Suze su mi navrle na oči. “Molim te, ne zovi ga tako.” Krenuo me
prekinuti, ali sam podigla ruku. “Ponašao se prema meni bolje nego bilo tko
~ 179 ~
 Naš svet knjiga

drugi. Volim ga, Matthew. Radim sve što mogu da ga maknem od tog stila
života. Molim te, ostavi nas na miru. Obećao mi je da će prestati kad se beba
rodi. Vjerujem mu.”
Uzdahnuo je i pogledao opet van preko volana. Razgovor je opet postao
srdačan. Pričao mi je koliko mu se sviđa studij prava. Šalila sam se da mi je
drago što prekid mojih instrukcija nije zasmetao njegovom odlasku na
fakultet. Bio je to lijep razgovor.
Nisam vidjela niti se čula s Matthewom od tog dana, ali sam čitala o
njemu u novinama i gledala na vijestima. Bio je mlad, ali je ostavljao blještav
trag u pravosuđu pobjeđujući u nemogućim slučajevima. Nemojte misliti da
ne vidim ironiju u tome što mi je prije toliko godina rekao da ide na studij
prava da zatvori loše tipove, a sada je najbolji u tome da ih oslobađa.
Prisjećala sam se svega toga dok sam čekala u uredu detektiva Bannera,
pijuckajući razvodnjenu kavu i čekajući da se Matthew pojavi. Kad se
konačno pojavio, Matthew je doveo sa sobom čovjeka kojeg nisam
poznavala.
“Gin, ovo je Cary Lewis. On nije u mojoj tvrtki. Ja ne mogu zastupati
Jasona zbog naše prošlosti. Ali vas ostavljam u rukama nekoga tko je bolji u
ovom poslu nego bilo tko koga poznajem. Nadam se da mi vjeruješ što se
toga tiče?”
Pogledala sam gore u njega s mjesta na kojem sam sjedila. “Ako mi kažeš
da mu ništa ne zamjeraš, ako me možeš pogledati u oči i reći mi to, onda da.”
Udahnula sam. “Vjerujem ti.”

~ 180 ~
 Naš svet knjiga

Nije bilo potrebno ulaziti u detalje slijedećih godina. Osim toga, smatrala
sam zakonske procedure i žargon previše za pamtiti. Držat ću se činjenica
kako ih se sjećam.
Više nikad nisam vidjela Grizza kao slobodnog čovjeka. Odbili su mu
jamčevinu i ostao je zatvoren u okružnom zatvoru skoro dvije godine dok je
Cary Lewis pregovarao sa tužiocima. Ostala sam vrlo blizu Matthewu
tijekom tog vremena. Čak iako je to bilo u neslužbeno, trebala sam ga da mi
objasni sve što se događalo.
Cary je bio najbolji prema meni što je mogao biti, ali uz trudnoću i
novinare, trebala sam Matthewa i Sama. Oni su mi pomogli da prenesem
svoje svjedodžbe iz srednje škole i diplomu na moje pravo ime. Štitili su me
od medija. Bili su sam mnom od samog početka ove noćne more. Čak su i
sredili da živim sa Stephenom i April.
Stephen, koji je u srednjoj školi bio dečko Sarah Jo, ostao je bliski prijatelj,
a što je još važnije, on i April nisu imali nikakve veze s bandom. Izrazili su
mi dobrodošlicu u svom domu dok se medijska groznica ne stiša. Moje
prijateljice s fakulteta, Carter i Casey, su se izmjenjivale u mojoj kući kako bi
se brinule za Damiena. Izgubili smo Lucifera godinu dana ranije od raka
kostiju. Kad sam konačno bila u mogućnosti da se vratim kući, Carter se
uselila kod mene.
Jedina stvar na kojoj je Grizz inzistirao od početka je bila da ostanem
izvan svega toga. Rekao im je da me oteo. Rekao im je o ranijim prijetnjama
kojima je sprječavao moj bijeg, te kako me prijevarom nagovorio na brak.
Priča je dospjela na naslovnice: “Nestala djevojka pronađena udana za
vođu zloglasne motorističke bande.” Ljudi su se počeli javljati.
“Da, i mislila sam da sam je prepoznala, ali se činila tako sretnom, da sam
bila sigurna da nije bila oteta.”
“Taj gad mi je zaprijetio smrću ako joj ne vratim njenu gitaru.” To je bio
vlasnik zalagaonice gdje sam založila svoju gitaru onog prvog Božića.
“Kažete da vam je zaprijetio smrću?” Cary ga je pitao na suđenju. “Niste
odmah dobili nadoknadu za povrat gitare?”

~ 181 ~
 Naš svet knjiga

“Pa, da, ali s novcem ili bez njega, još uvijek nisam imao izbora. Život mi
je bio ugrožen.”
Čak je i Diane Berger, djevojka iz veterinarske stanice, mislila da pomaže,
ali u stvarnosti, nije dobro izgledalo za mene. “Pitala sam je odmah tamo da
li je ona Ginny Lemon, a ona je rekla da nije. Čak je i imala neki čudan
naglasak. Vjerojatno joj je bio ispran mozak.”
“Ne brini u vezi toga,” Cary i Matthew su mi govorili. “Ne može dokazati
da je zaista vidjela tebe. Mogla je to biti djevojka nalik tebi s naglaskom.”
Osim što nije bila. Optužba je uspjela nabaviti dokumente iz veterinarske
stanice koji su pokazivali da je Rick O'Connell zaista imao psa u to vrijeme
koji je bio liječen zbog zmijskog ugriza.
Svaki put kad bi pomislili da bi nešto moglo ići u našu korist, netko drugi
bi istupio. A sa izjavama Jan i Froggyja, znali smo da će to biti teška bitka.
Froggy, čije pravo ime je bilo Larry Most, je izjavio pod zakletvom da je
svjedočio kad je Grizz ubio jednu osobu. Čak i s detaljima, nikad nisu
pronađena nikakva tijela koja bi potvrdila njegove izjave. Trebalo im je više
svjedoka. I našli su ih.
Jedna stvar koja me iznenadila još ranije je bilo to što nikad nisu
spomenuti Grunta, niti Fessa. Jan i Froggy nijednom ih nisu spomenuli.
Vjerujem da je to bilo zato što je Jan bilo zaista stalo do Grunta, a mislim da
joj je bilo žao i Fessa. On je bio samo običan tip koji se trudio zaraditi i sam
odgojiti troje djece. Vlasti su kasnije došli do njih preko drugih svjedoka, ali
do tada, Grizz se nagodio.
Dvije godine su bile potrebne da se pripremi suđenje, također sam se
udala i rodila našu kćer. Nazvali smo je Miriam. Zvali smo je Mimi.
Ovo je možda teško za povjerovati, ali Grizz me praktički prisilio da se
ponovo udam. Sjećam se tog dana jako dobro. Bila sam trudna tek oko dva
mjeseca i posjetila sam ga u zatvoru.
“Kit, voliš me, zar ne?” upitao je.
“Znaš da te volim, Grizz. Prebrodit ćemo ovo. Ti ćeš izaći. Vratit ćemo se
opet našim životima.”
“Mačkice, nikad neću izaći odavde. Sada to moraš znati i shvatiti.”
“Prestani! Nemoj tako govoriti.”
“Ti si pametna cura. Moraš se suočiti sa stvarnošću kako bi mogli
napraviti plan. Rekla si da me voliš. Moraš mi to dokazati.”
Pogledala sam ga vida zamagljenog od suza. “Reci mi. Reci mi kako da ti
to dokažem.”
~ 182 ~
 Naš svet knjiga

“Želim da se udaš.”
Bila sam toliko zapanjena da se čak nisam niti uspjela pobuniti.
Razgovarali smo na telefone preko staklene pregrade. “Želim da mi obećaš
da će naše dijete imati oca kad se on ili ona rodi. Obećaj mi to, Kit.”
“Naše će dijete imati oca, Grizz. Tebe. Mogu mu dati tvoje prezime,
Talbot.” Onda mi je još nešto palo na pamet. “Da se udam za koga? Za koga
bih se mogla udati? Osim toga, mi smo već vjenčani.”
Duboko u sebi sam znala da naš brak nije zakonit. Možda su Rick
O'Connell i Ann Marie Morgan bili vjenčani, ali Jason Talbot i Ginny Lemon
nisu. Ipak, u našim srcima, bili smo.
“Kit, mogu navesti petoricu tipova kojima je dovoljno stalo do tebe da te
ožene sutra. Znam da su bar dvojica od njih već zaljubljeni u tebe. Dovraga,
čak bi se Fess oženio tobom ako bih ga to zamolio.”
“Ne možeš biti ozbiljan. I koliko god da volim Sarah Jo, ne želim joj biti
maćeha. O kome bi još uopće mogao govoriti? Osim toga, teško mi je za
povjerovati da sumnjaš, ne u jednog, već u dvojicu muškaraca da su
zaljubljeni u mene i da su oni još živi.” Uzela sam maramicu kako bih
ispuhala nos dok sam slušalicu položila na rame.
“Jednom si mi rekla da sam pametan tip. Da li se sjećaš? One noći kad si
mi rekla da si trudna prvi put. Ispričao sam ti da sam napustio školu, a ti si
bila iznenađena kako sam uspio preživjeti. Kako sam stvorio nešto iz ničega.
Sjećaš li se toga?”
“Da, sjećam se. Pa što?”
“Bila si u pravu dušo. Pametan sam. Dovoljno pametan da dopustim tim
dečkima da se zaljube u tebe, jer sam znao da bi ovaj dan mogao doći.”
Nisam mogla vjerovati što čujem, ali nakon što sam razgovarala s
Caryjem i čula njegovo objašnjenje o ozbiljnosti nevolje u kojoj je Grizz,
popustila sam.
Udala sam se u roku nekoliko tjedana nakon tog razgovora s Grizzom.
Razvod nije bio potreban pošto je naš brak bio nezakonit. Baš kao što je Grizz
i tražio od mene, zakonito sam se udala za drugog čovjeka kad se naša kćer
rodila.
Bila je velika beba. To nije bilo iznenađujuće, s obzirom na veličinu njenog
oca. Bila sam u trudovima dvadeset i četiri sata prije no što su konačno
napravili hitan carski rez. Dok su me odvozili na operaciju, sjetila sam se mog
novog muža i prijatelja koji su mi govorili, “Bit ćemo ovdje kad se probudiš.”

~ 183 ~
 Naš svet knjiga

Grizz je inzistirao da joj se da prezime mog muža i da ona nikad ne smije

saznati da joj je on biološki otac. Natjerao me da se zakunem da joj nikada
neću reći.
“Vjerujem ti kad mi kažeš da me voliš, Kit. Ako me stvarno voliš, nikad
joj nećeš reći.”
“Ako se ona potrudi, jednog dana ona se može osvrnuti i shvatiti tajming,
Grizz, ne vidim kako bih joj to mogla zatajiti.”
“Onda laži. Reci joj da si me prevarila. Nije me briga da li ćeš joj to reći.
Ne želim da ona sazna da sam joj ja otac.”
Mimi će odrasti u prelijepu djevojku. Nikad me neće pitati, a ja sam
uspjela održati svoje obećanje Grizzu.
Cary mi je rekao da je Grizz htio priznati krivnju kako bi zaštitio sve
ostale. Problem je bio u tome što će dobiti doživotnu bez mogućnosti
pomilovanja. Nije bilo šanse da će Grizz pristati da ostane u zatvoru do kraja
života.
Zato će on priznati krivnju u zamjenu za smrtnu kaznu.
“Ne!” vrisnula sam kad mi je to rekao.
“Ne brini,” objasnio je Cary. “Mislim da država Florida ne podržava
pomoć u samoubojstvu. Ne bi se mogli složiti s tim. Morat ćemo na sud. To
što će proživjeti ostatak svog života u zatvoru će ih usrećiti, ali postoji šansa
da se izvuče na osnovu neke tehnikalije tijekom toga. Uopće ne sumnjam da
će tužioci pritiskati da dobije smrtnu kaznu. Još je prerano da znamo da li će
je dobiti, a ti se moraš pripremiti na to slučaj da je dobije.”
“Nije me briga da li on želi smrtnu kaznu. Računam na tebe, Cary, da se
pobrineš da dobije doživotnu. A ako je i dobije, možda se uspije osloboditi
na temelju neke tehnikalije do tada?”
“Ginny, naravno da ću se potruditi najviše što mogu da ga zaštitim od
smrtne kazne. Ali, moraš znati da čak i ako dobije doživotnu kaznu, nema
garancija da će se tehnikalija pojaviti.”
“Ali, Matthew mi je rekao da si ti najbolji, Cary. Očekujem od tebe da ga
izbaviš iz ovoga!”
“Ne razumiješ, Ginny. Nema izlaza. I Jason to zna. Ovlastio me je da
pregovaram s tužiocima kako neke ljude ne bi dirali. Posebno tebe. Oni će
kopati. Naći će način kako da tebe srede da dođu do njega. On to pokušava
izbjeći.”

~ 184 ~
 Naš svet knjiga

“Ali, imamo Sam!” izvalila sam, očiju punih suza. “Sam će svjedočiti u
našu korist. Govorit će o Stockholmovom sindromu. Kako je za mene bilo
normalno da ostanem s Grizzom.”
“Ti si glavni razlog, Ginny, ali ne moram ti reći koliko ljudi je uključeno
u ovo? Koliko je imena prošlo preko stola tužitelja? Svi oni: Grunt, Fess, Blue,
Chowder, Chicky. Čak i Eddie, tip koji tetovira. Čak će i njega ostaviti na
miru. Naravno, morat će nastaviti raditi samo tetovaže i ništa izvan toga. Ali
popis je beskrajan.”
Tada je odgovorio na neizgovoreno pitanje. “On samo izdaje svoje
doušnike koji su uzimali mito. Nitko koga je ucjenjivao.”
Potajno sam se divila kad sam čula da nisu svi u Grizzovoj mreži
doušnika unutar policije bili loši. Bilo mi je drago znati da zakon u južnoj
Floridi nije tako korumpiran kao što sam u početku mislila.

***

Otprilike su tako protekle dvije godine do njegovog suđenja. Dvije

godine pregovora. Koga će proganjati? Koga će ostaviti na miru? Grizz je
inzistirao da Chowderu, čije je pravo ime bilo John Lawrence, bude
dozvoljeno da ostane u motelu dok god on to bude htio. Nije bilo važno.
Chowder je umro od srčanog udara prije Grizzova suđenja.
Naš dom je također bio zaštićen. Mogla sam zadržati kuću i svo
vlasništvo koje je Grizz imao u vrijeme uhićenja. To je uključivalo našu kuću,
naše aute i naše motore. Također se nisam morala brinuti u vezi novca. Bilo
ga je dovoljno da platim naše odvjetnike i živim ugodno jako dugo vremena.
Prije nekoliko godina, bez mog znanja, Grizz je naredio Fessu i Gruntu
da otvore investicijski račun na moje pravo ime – toliko o kodeksu bande da
se ne koriste prava imena. To ionako nije bio problem. Vrlo rano, Grunt, Fess
i njihove financije su bile ostavljene na miru u zamjenu za Grizzovu suradnju
na drugoj stvari. Grizz je odao dva muškarca koji su vodili njegovo carstvo
droge u zamjenu za njihov imunitet. Oni su bili zaštićeni rano u
pregovorima, pa njihova imena nikad nisu dospjela u javnost. Bila sam
zahvalna. To bi im utjecalo na karijere. A osim toga, bilo je i većih riba za
uhvatiti.
Pregovori su se nastavili. Odao je još jednog čovjeka, zapravo mislim da
je to bio onaj stariji čovjek u skladištu u Pompano Beachu, u zamjenu za
Chickyn imunitet. I tako je to išlo do dana Grizzova suđenja. Baš kao u partiji
~ 185 ~
 Naš svet knjiga

šaha, Grizz je pažljivo proračunao svaki potez. Odao je neke stvari o jednim
ljudima kako bi zaštitio druge. Čak je inzistirao na tome da neki ljudi koje je
zaštitio budu svjedoci protiv njega na njegovom suđenju.
Učinio je najbolje što je mogao da uvjeri porotu da bi on trebao dobiti
smrtnu kaznu.
I jest.

~ 186 ~
 Naš svet knjiga

Grizz je čekao izvršenje smrtne kazne u zatvoru u sjevernoj Floridi. Bio je

udaljen oko pet sati vožnje autom. Ali nakon prve godine, rekao mi je da je
dosta. Morala sam nastaviti sa svojim životom. Morala sam odgajati našu
kćer. Biti dobra majka. Biti dobra supruga.
“Da li ga voliš?” upitao me jednog dana. “U redu je, možeš mi reći, Kit.
U redu je da ga voliš. On voli tebe i brine se o tebi i Mimi. Moje vrijeme je
prošlo.”
“Da,” odgovorila sam, dok sam gledala u svoje ruke u krilu. “Volim ga.”
Bio je to posljednji put da sam vidjela Grizza do dana njegova smaknuća.
Godina nakon tog razgovora je bila najgora. Mislim da sam tada najviše
žalila za Grizzom. Bilo je toliko emocija. Bilo je tako puno krivnje. Zašto sam
sačuvala taj glupi novčanik? Zašto se nisam popela na klupu za svjedoke i
rekla poroti koliko je dobar bio prema meni?
Jer mi Grizz to ne bi dozvolio. Tužitelji mi nisu ni prišli zbog informacija
koje im je Grizz davao. Njima je to bilo poput Božića. Poklon za poklonom.
Osim da me pitaju kako bi potvrdili stvari koje im je Grizz rekao, održali su
svoju riječ. Ostavili su me na miru.
Nazvala sam ga godinama kasnije kako bih mu rekla da sam rodila još
jedno dijete. Možda vas čudi kako optuženik na smrt može primati
telefonske pozive. Ali to je bio Grizz. To što je bio osuđen na smrt nikada nije
promijenilo njegov status kao vođe Sotonske vojske. Još uvijek je imao
ogromni utjecaj unatoč sadašnjim okolnostima.
Saznao bi da sam trudna. Čak i u zatvoru, Grizz je našao način kako da
zna sve o mom mužu i meni. Ali taj dan sam mu rekla nešto što nije znao.
“Dali smo mu ime Jason.” Dugo je vremena vladala tišina preko telefona.
Nisam bila sigurna da li je još uvijek tamo.
“Volim te, Ginny. Uvijek ću te voljeti.”
To je bio prvi i posljednji put da me nazvao mojim pravim imenom.
Krenula sam mu odgovoriti da i ja njega volim, ali već je prekinuo.
Bila je to istina. Voljela sam Grizza. Nisam bila zaljubljena u njega kao što
sam nekad bila, ali mi je bilo jako stalo do njega. Moj muž je to shvaćao. U
njemu nije bilo ljubomore niti nesigurnosti.

~ 187 ~
 Naš svet knjiga

Osim toga, da nije bilo Grizza, ne bih bila udana za čovjeka u kojeg sam
bila jako i u potpunosti zaljubljena sada.

~ 188 ~
 Naš svet knjiga

Dan nakon Grizzova smaknuća, kod kuće, moj muž i ja smo odlučili
iskoristiti taj dan da učinimo nešto posebno.
“Hej, vas dvoje. Dugo vas nisam vidio,” rekao je Eddie dok nas je oboje
grlio.
Nismo bili kod Eddieja otkad je dodao ime našeg sina tetovaži na lijevoj
ruci mog muža. Iznenadio me na treću godišnjicu našeg braka. Tetovaža je
bila prekrasan orao koji drži srce između svojih krila. U srcu je bilo moje ime:
Ginny. Zahvalila sam mu što nije stavio Guinevere. Šalio se da Eddie
vjerojatno ne bi imao dovoljno tinte za to. Oko srca je bila omotana vrpca i
visila je na jednoj strani tetovaže. Pisalo je “Mimi.” Kad se rodio naš sin,
otišao je nazad i dao Eddieju da doda još jednu vrpcu s imenom “Jason.” Bilo
je to prekrasno umjetničko djelo i zavjet našoj sretnoj obitelji.
Eddie je pogledao u moj trbuh i zezao me, “Vrijeme za još jednu vrpcu?”
“Ne,” odgovorila sam. Podigla sam moju lijevu ruku. “Trebam te da
upotrijebiš svoju kreativnu magiju na ovome,” rekla sam dok sam mu
praktički gurnula pod nos moj prstenjak.
Ovaj put, nisam se onesvijestila.

***

Bila je nedjelja ujutro. Dva dana nakon Grizzova smaknuća. Moj muž i ja
smo sjedili u boravku i čekali da telefon zazvoni. Bili smo na jutarnjoj misi
kako bi bili kod kuće kad telefon zazvoni. U retrospektivi, voljela bih da smo
propustili taj poziv. Baš kao što je to što sam se popela na Čudovištev motor
prije dvadeset i pet godina, promijenilo moj život, šteta koja je nastala zbog
ovog telefonskog poziva je bila nepopravljiva.
Kad je telefon zazvonio, on je stisnuo dugme za zvučnik i rekao, “Ovdje
smo, Leslie. Govori.”
Leslie je malo zamucala. Mora da je primijetila da smo bili umorni od
procesa intervjua i oklijevala je postaviti prvo pitanje. Znala sam što slijedi.
“Pretpostavljam da sam zapravo htjela pitati Ginny, što je značila ona
mala komunikacija upravo prije Jasonova smaknuća,” rekla je Leslie, glas joj
je postao mirniji. “Mislim, očito je da se nešto događa između vas dvoje, a

~ 189 ~
 Naš svet knjiga

mislim da je to vjerojatno važno i bilo bi dobro time završiti naš intervju.

Znate, da završimo s ovom epskom ljubavnom pričom.”
“To nije bilo ništa,” rekla sam odlučno. “Grizz je samo pokušavao opet
preuzeti kontrolu. Stara šala. Zezao me je. Ništa važno i potpuno nebitno za
ovu priču. Ništa nisi propustila.”
Minutu nije ništa rekla. Tada je izvalila, “Ali, ljubavna priča. To je ono što
stvarno želim naglasiti. To je ono što čitatelji žele, ljubavnu priču, a ja trebam
nešto zbog čega će završetak uzrokovati prasak.” Pročistila je grlo. “Taj
signal koji ti je dao. Morao je nešto značiti. Zar mi ne možeš dati nešto,
Ginny?”
Uzdahnula sam i naslonila se na moju stolicu. Nisam shvaćala da sjedim
u stavu pozornosti.
“Jedina stvar koju ti mogu reći, Leslie, je da sam provela tri mjeseca
dopuštajući ti da me intervjuiraš, a prava ljubavna priča ti je bila cijelo
vrijeme pred nosom, a ti je nisi vidjela. Priča o čovjeku koji me volio od samog
početka, od prvog pogleda. Čovjek koji je uvijek bio i još uvijek je, moja
srodna duša. To je sada jedina ljubavna priča. Da, voljela sam Grizza, to je
istina. Ta je priča završena. Nemoj je romantizirati. Sagradila sam novi život
s-”
Prekinula me. “Ona ne zna, zar ne? Nisi joj još rekao. Savjetujem ti da joj
kažeš prije no što to pročita u mom članku.”
Kome to ona govori? Pogledala sam u svog muža. Nije joj odgovorio.
Pritisnuo je tipku za završetak poziva na telefonu.
“Pa, to je jedan način da se završi intervju,” rekla sam mu.
Moj muž Tommy – nikad više ga nisam zvala Grunt, njegovim imenom
u bandi, baš kao što on mene nikada nije zvao Kit – samo se nasmiješio i
namignuo mi.
Ali onda je postao ozbiljan. “Gin, moram ti reći neke stvari. Neke loše
stvari.”
Praktički sam se podsmjehnula. Kakve bi mi loše stvari Tommy uopće
mogao reći? Ozbiljno sam sumnjala da bi me mogao bilo čime iznenaditi.
“U redu, slušam te. Ne može biti tako loše.”
Ali bilo je.
Tamo, slušajući kako mi Tommy priča priču o Leslienoj nesreći prije tri
tjedna, bila sam zapanjena. Osjećala sam se kao da slušam priču dok
doživljavam izvantjelesno iskustvo, kao da je to pričano nekom drugom, a ja
sam samo tamo, gledajući odozgora.
~ 190 ~
 Naš svet knjiga

Ne znam kako da to objasnim. Znala sam glavne igrače. Provela sam

dovoljno vremena u Leslienoj tvrtki da shvatim njenu osobnost, da zapravo
znam kako se sve odigralo između nje i Grizza.
Dok mi je Tommy govorio detalje, osjećala sam se kao da gledam kako se
film odvija. I htjela sam povratiti.

~ 191 ~
 Naš svet knjiga

Leslie Cowan je samouvjereno sjedila za metalnim stolom. Intervjuirala

je stotine ljudi i imala je samodopadni stav u vezi nadolazećeg intervjua.
Saznala je nešto o ovoj priči od prijateljevog prijatelja i mislila da bi se to
super uklopilo u članak u Rolling Stoneu o slavnim motoristima. Provela je
većinu posljednjih mjeseci intervjuirajući druge glavne likove u toj priči, a
imala je točno jedan sat da završi sve s jedinom osobom koja neće biti tu da
odgovori na bilo kakva pitanja u nadolazećim tjednima.
Jason Talbot je trebao biti smaknut u nekoliko tjedana. Nije mislila uložiti
puno povjerenja u ono što on ima za reći. Osjećala je da je već dobila dovoljno
materijala za svoju priču. Zapravo je bila ovdje samo iz čiste znatiželje.
Čula je za njegovu brutalnost, ali nije bila tip da bi je itko mogao zaplašiti.
Intervjuirala je pripadnike uličnih bandi, dilere drogom, silovatelje, ubojice.
Najgore što je društvo moglo ponuditi. Ovo će biti lako.
Htjela ga je pitati o njegovoj vezi s Ginny Lemon, sada Ginny Dillon. Bilo
bi zanimljivo to pitati čovjeka koji je bio tako okrutan prema svima ostalima,
zašto je bio tako nježan prema petnaestogodišnjoj djevojci? Zašto je nije ubio?
Zašto ju je zadržao kod sebe što je duže mogao? Zašto bi otišao na stol sa
smrtonosnom injekcijom zbog nje?
Bila je prilično sigurna da je Ginny pretjerivala o njegovim osjećajima
prema njoj. Leslie je htjela saznati što je on zaista mislio. Ona će moći izvući
istinu iz njega. Bila je vrhunska novinarka. I najgore je ljude koje je
intervjuirala mogla omotati oko svog malog prsta. Uspjela je to prije i uspjet
će to opet.
Čovjek suočen sa smrću za nekoliko tjedana će biti jako ranjiv. Bit će kao
glina u njenim rukama i za nekoliko minuta će joj sve ispričati.
Pogledala je gore kad je čula da se vrata otvaraju. Čuvar je ušao, slijedio
ga je čovjek nevjerojatne veličine. Vidjela je slike i znala je da je krupan. Ali
nije očekivala da je ovoliko krupan.
Iza njega je bio još jedan čuvar. Zatvorenik, odjeven u narančasti
zatvorski kombinezon, je bio zavezan lisičinama i okovan oko struka.
Koračao je malim koracima, a mogla je čuti i zveckanje okova oko njegovih
gležnjeva. Njen pogled je lutao gore dok nije srela njegove oči.

~ 192 ~
 Naš svet knjiga

Opčinjavajuće, zelene oči koje je Ginny spomenula više od jedanput.

Imala je samo slike, koje ga nisu dovoljno dobro prikazivale. Mislila je da su
i one, također bile pretjerane. Prevarila se.
Bez da je skinuo pogled s njenog, kliznuo je na sjedalo preko puta nje dok
mu je čuvar skidao lisičine s lanaca oko njegova struka i ponovo iz zaključao
oko čelične šipke na stolu.
Tada je skrenula pogled i rekla čuvaru, “Hvala vam, mogu dalje sama.”
Čuvar je odbio, rekao joj je da ni pod kojim okolnostima nitko nikad ne
smije ostati sam u sobi s Jasonom Talbotom.
“Ali, on je okovan,” odgovorila je u nevjerici.
“Nije bitno. Ako imate problem u vezi s tim, idite. Ostajemo ovdje s
vama.”
Viši čuvar je zaključao vrata za sobom, i obojica su se naslonili na zid
jedan preko puta drugog.
Počela se prepirati, ali nije bilo koristi; čuvari su mirno i odlučno još
jednom naglasili pravila.
“Ovo je zbog vaše vlastite sigurnosti, bez obzira na okove,” rekao je niži
čuvar.
Otpuhnula je kao da su smiješni, a čuvar je rekao, “Onda smatrajte ovaj
intervju završenim.”
Počeo je otključavati okove zatvorenika, ali ga je zaustavila. “Dobro.
Ostanite. Svejedno je.”
Tada je opet pogledala u Jasona, a trnci su joj prostrujali niz kralježnicu.
Nikad nije bila u fokusu tako prodornog pogleda. Oči su mu bile hladne i
pokušavala je da ne drhti.
“Hvala ti što si pristao sastati se sa mnom, Jasone,” počela je. “Znaš da
intervjuiram Ginny posljednjih nekoliko mjeseci. Čini se da vas dvoje imate
zanimljivu prošlost. Nadala sam se da ćeš mi moći reći više o tvojoj vezi s
njom.”
“Siguran sam da ti je Kit sve rekla. Nemam više što dodati.”
Počela je osjećati nešto što nikad nije osjećala tijekom intervjua. Osjećala
se malo smušeno. Bilo je nešto u njegovoj moći i intenzitetu što joj je bilo
prilično privlačno, i gubila je fokus. Osjećala se smiješno što je on može
natjerati da se ovako osjeća. Isijavao je sirovu seksualnost kao nitko koga je
ikada upoznala.
Pokušavala je zamisliti da ima samo petnaest godina i da se mora nositi
s njim. Čudo je da je Ginny preživjela.
~ 193 ~
 Naš svet knjiga

“Pa, zašto mi onda ne kažeš nešto što Ginny nije znala. Iznenadi me.”
“O, volio bih te iznenaditi, draga.”
Trnci su joj prošli niz kralježnicu. Zar ona stvarno uživa u flertovanju s
ovim ubojicom?”
Nabacila je svoj najzavodljiviji osmijeh i nastavila s pitanjima. Odgovarao
je jednom riječju. Bila su to pitanja na koja sam već znala odgovore,
zahvaljujući Ginny. Dakle, Ginny joj je rekla istinu. Vidi ti to.
“Jason, sve su to prilično standardne stvari koje već znam. Ne možeš li
mi dati još nešto? Nešto što će šokirati moje čitatelje?”
Na minutu je zurio u nju. “Odgovorio sam na svako tvoje pitanje. Što
zapravo želiš znati?”
Progutala je svoju iživciranost. “Kao prvo, ne mogu vjerovati sa sve ovo
vrijeme koje si proveo s Ginny, ne postoji neka tajna koju si zadržao za sebe.
Nešto što ona nikad nije saznala. Što ne zna do dana današnjeg. Već znam za
tajnu što se tiče pravog imena. To se očito moralo saznati.” Nagnula se
provokativno. “Što još postoji?”
“Ne postoji ništa. Zašto bih bilo što zatajio Kit?”
“Um, zato što je ona tebi nešto zatajila?” To je bio trenutak koji je čekala.
Cijelo ga je ovo vrijeme mamila kako bi došli do ovoga. Bože, kako sam dobra.
To će morati izvući iz njega ono čemu se nadala. Bio je tako veliki
egomanijak. Nema šanse da bi mogao pojmiti da mu je Ginny nešto zatajila.
U djeliću sekunde, sumnja u njegovim očima je nestala, a zamijenila ju je
njegova prirodna arogancija.
Pokazao joj je rukama da samo izvoli. Bile su zavezane za stol, ali je ipak
imao malo prostora za pokrete.
“Da čujem, onda, novinarko. Koja je to navodna tajna koju mi je Kit
zatajila?”
“Ako ti kažem, tada ćeš ti meni reći nešto? Nešto što nikada nisi rekao
Ginny. Obećavaš?”
“Da, može. Da prvo čujem.”
“Ok. Što kažeš na to da je Ginny izgubila svoju nevinost s Gruntom?”
Tada se glasno nasmijao. “Glupa kučko. Znao sam to. Ja sam mu i rekao
da to učini!”
“Ne slušaš me, Jasone. Ginny je izgubila nevinost s Gruntom. Ne onom
odvratnom palicom koju si mu rekao da upotrijebi.”

~ 194 ~
 Naš svet knjiga

Znala je da nije u redu što mu to govori. Ali, kako je brzo podsjetila samu
sebe, obećala je Ginny da to neće završiti u članku. Nikad nije obećala Ginny
da to neće reći Jasonu.
Leslie je znala da ga je iznenadila. Znala je odmah da je to bila jedna stvar
koju definitivno nikada ne bi saznao. Pa, tko ga šiša. Glupi idiot. Neka
razmišlja o tome na minutu.
S pogledom nekoga tko je upravo progutao svoju žrtvu, nagnula se
prema njemu i, svojim najslabijim tonom glasa, prela, “Dakle, sada, ti meni
duguješ-”
Brže od munje i prije no što su čuvari mogli intervenirati, Grizz je objema
nogama privukao Leslienu stolicu ispod nje. Brza radnja i činjenica da je već
bila nagnuta prema njemu uzrokovalo je da padne licem naprijed i unutar
njegova dohvata. Uspio ju je uhvatiti za glavu i udariti joj licem u metalni
stup koji je držao njegove ruke zavezane za stol. Čuo se mučni zvuk zuba
koji se lome dok je krv prsnula posvuda.
Čuvari su im prišli što su brže mogli. Jedan je povukao Leslie izvan
njegova domašaja dok ga je drugi počeo udarati palicom. Nijednom se nije
ni trznuo. Samo se nasmijao.
“Ti, gade!” vrisnula je.
Jako je krvarila kroz posjekotine na svom čelu, nosu i ustima. Bilo joj je
teško govoriti. Definitivno ju je boljelo, ali još nije počela plakati. Bila je u
šoku.
Čuvar ju je podigao na noge i počeo je voditi prema vratima, dok je
napola hodala, napola plakala.
Dok je odlazila, čula je Grizza kako joj viče, “Želiš nešto znati? Reći ću ti
nešto. Posjeti me ponovo.”

~ 195 ~
 Naš svet knjiga

Zurila sam u Tommyja. “Zato je na smaknuću izgledala kao da se

oporavlja od nesreće? Grizz joj je to učinio?”
“Da, on je to učinio.”
“O, Tommy. Saznao je. Saznao je prije no što je umro što se dogodilo
između nas.” Naslonila sam glavu na ruke. “Mora da je bio jako povrijeđen.
Da se osjećao jako izdanim od naše strane.”
“I jest, Gin. Zato joj je dao još jedan intervju preko telefona prije no što je
umro. Rekao joj je nešto. Nešto što će ona staviti u svoj članak. Nešto što ti ne
znaš. Nešto što će te povrijediti.”
Prije no što sam mogla pitati što je to dodao je, “Grizzu je bilo žao, znaš.
Razgovarao sam s njim nakon što je razgovarao s Leslie. Rekao joj je nakon
što je ljutnja izblijedila da mu je žao što joj je to rekao. Dovraga, htio je naručiti
njeno ubojstvo iz zatvora kako se to ne bi objavilo. Vrijeme ubojstava je
završilo. Nadam se da se slažeš.”
“Srce me boli što znam da je umro osjećajući se izdanim.”
“Nije se osjećao izdanim. Razgovarao sam s njim i vidjela si kad mi je
kimnuo. Shvaćao je.”
Tada mi je nešto sinulo. “O, ne, nemoj mi reći da joj je rekao da mu je
Miriam kćer. Molim te, nemoj mi reći da je to u pitanju.”
Nisam mislila da bi to bilo teško za shvatiti ako bi netko usporedio Mimin
datum rođenja i datum moje udaje za Tommya. Nitko se nije činio zaista
zainteresiranim za to, i začudo, nitko me nikada nije to ni pitao. Samo nisam
htjela da se to objavi i da Mimi to pročita.
“Ne, to je-”
Prekinula sam ga. “Da li je prava priča o prvom putu kad me ugledao?
Ne na Guidovom prilazu kad mi je bilo trinaest godina kao što smo svima
rekli? Imala sam samo šest godina. Znaš tu priču, zar ne? Grizz mi je rekao
da je poludio kad su me Delia i Vince odveli na Woodstock. Tada je smjestio
Guida u kuću pokraj. To nije tako velika stvar. Ne vidim kako bi to ikome
moglo nauditi.” Brbljala sam.
“Da, znam tu priču. Nije to u pitanju.”
Tommy je duboko udahnuo i počeo mi govoriti o Grizzovom djetinjstvu.
Grizzovom pravom djetinjstvu. Da, Grizz mi je pričao o svojoj majci, ali nije

~ 196 ~
 Naš svet knjiga

išao u detalje. Nisam bila iznenađena. Detalji koje mi je Tommy dao su bili
previše užasni za zamisliti. Završilo je smrću njegovih roditelja od njegove
ruke. Oba njegova roditelja. To je ozbiljno objasnilo zašto je bio takav kakav
je bio. Ne znam nikoga tko bi mogao preživjeti takvo djetinjstvo, kao što je
bilo njegovo, nepovrijeđen.
Prekinula sam Tommya. “Pa, to je užasna priča, ali ne vidim kako bi me
to moglo povrijediti.”
“Ne, Kit, ni to nije to,” prasnuo je Tommy. “Dopusti mi da završim.”
Bila sam zapanjena. Ne samo da je Tommy podigao glas na mene, već me
nije nazvao Kit već skoro petnaest godina.
“Samo je htio da sve saznaš. Od početka. Očito, počelo je s njegovim
djetinjstvom, ali to nije ono što je rekao Leslie.”
A onda mi je Tommy rekao.
Ne samo tajnu koju je Grizz rekao Leslie iz bijesa, već još jednu, također.
Bio je u pravu. Zaboljelo me.
Voljela bih da je to bila priča o tome kako je Grizz Mimin biološki otac.
Voljela bih da je to bila priča kad me Grizz prvi put ugledao ispred trgovine,
kad mi je bilo samo šest godina. Grizz mi je ispričao tu priču na dan našeg
vjenčanja.
Ne, bilo je to puno, puno gore.
Kao jelen pred farovima, slušala sam u potpunoj tišini dok mi je moj muž
pričao o Grizzovoj izdaji. O tajnama koje je Tommy znao od samog početka.
O tajnama koje je krio od mene. O tajnama zbog kojih sam se osjećala kao da
mi je srce izvađeno iz prsa i položeno u moje krilo.
Prva tajna me nije previše iznenadila. Ticala se Delije. Boljelo je, ali je
zapravo imalo smisla.
Ali, nisam bila potpuno sigurna da ću se od druge tajne ikada u
potpunosti oporaviti. Pojavit će se u Leslienom članku.
A ja ću ispasti budala.
Po drugi put u mom životu, koliko se sjećam, opsovala sam.
“Grunte, ti kučkin sine.” Zurila sam u njega ledenim pogledom. “Nisi ga
trebao spriječiti da naredi Leslieno ubojstvo.”

~ 197 ~
 Naš svet knjiga

Dvojica muškaraca su gledala jedan u drugoga preko običnog, ali jako

velikog drvenog radnog stola. Bili su u uredu, iako je vlasnik tog ureda,
smještenog u zatvoru maksimalne sigurnosti u sjevernoj Floridi, očito bio
minimalist. Bez tričarija ili bilo kakvih ukrasa na jedinoj polici za knjige.
Nikakve nagrade niti diplome nisu bile izložene na zidovima. Na radnom
stolu su bile raspršene potrebne stvari. Telefon. Podmetač za pisanje koji je
također služio i kao stolni kalendar. Posuda s olovkama i kemijskim
olovkama. Bez biljaka, bez obiteljskih fotografija.
Jedina naznaka da se ovaj ured redovno koristi je bio na malom stoliću
do koljena koji je stajao uza zid. Set šaha od bjelokosti. Figure su bile raskošne
i detaljne u svom dizajnu. Bilo je očito da je partija bila u tijeku. Mali stolić
na kojem je stajao bio je okružen dvjema stolicama s jastučićima i drvenim
naslonima. Toplo je svjetlo sjalo nad stolom i na njegov sadržaj sa zidne
lampe. Ovaj mali ugođaj je bio u tako oštrom kontrastu s ostatkom uredskog
uređenja da bi netko morao trepnuti da bi vidio da li je to zaista stvarno.
Stolica iza radnog stola, koju je zauzimao krupniji od dva muškarca, je
bila velika i udobna. Stolica osobe preko puta stola je bila tvrda i neprivlačna,
vjerojatno s razlogom. Ako bi netko promatrao ovu scenu, nikad ne bi znali
da jedan muškarac, krupniji muškarac za radnim stolom, treba biti smaknut
smrtonosnom injekcijom za manje od tjedan dana. Nije izgledao kao
zatvorenik. Nije izgledao kao netko kome slijedi smaknuće. Nije nosio
zatvorsko odjelo. Bio je u trapericama i majici. Isijavao je moći i
samouvjerenošću. Činio se da je na položaju vlasti.
“U redu, što imaš?” upitao je Griz.
Blue ga je pogledao ne odgovorivši. Izraz na njegovom licu je uhvatio
Grizza nespremnog. Bio je to izraz koji Grizz nije prepoznao. Blue je izgledao
nesiguran, kao da je možda oklijevao. Gledali su se u oči. Nijedan nije
skrenuo pogled.
Blue je konačno rekao, “Neće ti se svidjeti.”
“Što mi se neće svidjeti?” Prije no što je Blue mogao odgovoriti, prasnuo
je, “Znaš što, nije bitno. Prvo najvažnije. Da li je Leslie riješena?”
“Da. Trebat će je još malo uvjeravati, ali riješio sam to.”
“Druga stvar?”

~ 198 ~
 Naš svet knjiga

“Riješeno. Savršeno. Baš kao što si rekao.”

“U redu, sada što je ono što mi se neće svidjeti?”
“Pronašao sam je.”
“Koga si pronašao?”
“Jan. Našao sam svoje dječake.”
Grizz se naslonio na svoju stolicu. Prije je bio nagnut naprijed, s
laktovima na radnom stolu. Nakrivio je glavu na jednu stranu, razmišljajući.
“Znao sam da još tražiš svoje dječake. Što je ono što mi se neće svidjeti?”
“Razgovarao sam s njom, nasmrt sam je preplašio. Nikad nije mislila da
ću je naći. Rekla je da će mi sve reći i da će mi dopustiti da se opet vratim u
živote dječaka, samo ako je ostavim na miru.” Tada se smješkao, uglavnom
sam sebi, “Kao da ona uopće ima izbora.”
Grizz je podigao obrvu. “Reći će ti sve? Što još ima za reći?”
Blue je bacio veliku omotnicu na radni stol.
“Ove fotografije Jan i dječaka je uslikao privatni istražitelj kojeg sam
unajmio da ih pronađe.”
Grizz je otvorio omotnicu i pregledao fotografije, promotrivši svaku, a da
zapravo nije obratio veliku pažnju. Zastao je kad je došao do jedne određene
i upitao bez da je podigao pogled, “Zašto je ovdje stara Gruntova
fotografija?”
Blue nije odgovorio. Grizz je podigao pogled i opet upitao, “Zašto je
Grunt na ovoj slici?”
“To nije Grunt.” Blueov glas je bio bez tona, ali mu je pogled bio čvrst.
“To je moj najmlađi, Kevin. Očito, nisi jedini čiju je ženu Grunt pojebao.”
Grizz se brzo oporavio od iznenađenja. Nagnuo se opet naprijed, bacio
slike na stol i oslonio masovnu težinu svojih ruku na svoje laktove. Pokazao
je Blueu da nastavi.
“Jan je rekla – rekla je da je Grunt taj koji je organizirao tvoje uhićenje,
Grizz.”
Eto. Izrečeno je.
Grizz je sjedio trenutak, puštajući da mu sve to sjedne. Da li je vjerovao u
ono što je Jan rekla Blueu? Vjerojatno. Možda. Već je znao da ga je Grunt
izmanipulirao one noći kad je uzeo nevinost Kit. Palica je bila Gruntova ideja.
Da, gledajući unazad sa savršenom jasnoćom je sve mogao vidjeti. Mišići u
njegovoj čeljusti su se stisnuli.
Blueov glas je imao opasan prizvuk. “Taj mali seronja od tvog brata je
cijelo vrijeme bio neprijatelj. Nije da je Jan anđeo. Ta drolja mora da je spavala
~ 199 ~
 Naš svet knjiga

s njim dok je on bio još samo klinac. Cijelo vrijeme je ta kučka mislila da je
on moj mali brat i svejedno je to učinila!”
Grizz je gledao u Bluea i uzdahnuo. Prisjetio se kako je inzistirao na tome,
Gruntove prve noći u motelu, da se Blue pretvara da je on njegov stariji brat.
Bila je to naredba i Blue je spremno prihvatio tu ulogu. Blue je oduvijek
pretpostavljao da je Grizz Gruntov brat. Nikad nije sumnjao u to.
“Jebiga, Blue. Ima nešto što ti nikad nisam rekao. Pretpostavljam da si
vjerovao u nešto i ja sam te pustio da vjeruješ u to. Mislio sam da zapravo
nije toliko bitno, a i mislio sam da tako štitim klinca. To bi izašlo u članku
one kučke. Zahvaljujući tebi, neće, ali ipak bi trebao znati.”
Grizz se ukočio. “Grunt nije moj mali brat.” Pauza.
“On je moj sin.”

~ 200 ~
 Naš svet knjiga

STUDENI, 1966.

Mladi motorist je upravo stao kod marketa Mindy's na Davie

Boulevardu. Bila je to privatna trgovina slična 7-Elevenu, ali s više domaćom
atmosferom. Mjesto koje ne bi povezali s franšizom, već sa malim obiteljskim
poslom.
Upravo je ugasio svoj Harley i spustio nožicu. Proučavao je zglobove na
svojoj desnoj ruci, koja je još uvijek bila na ručci. Njegovi su zglobovi bili
zguljeni i nedostajali su veliki komadi kože. Bilo je puno krvi. Nakon
nekoliko sekundi izvadio je zadnju cigaretu Lucky Strike iz zgužvane kutije,
bacio praznu kutiju na tlo i pitao se da li je prerano za pivo. Zapalio je
cigaretu, koja mu je visila iz usta dok je opet pomno proučavao svoju ruku.
Bilo je moguće da ju je slomio. Upravo je izašao iz onoga što će se s vremenom
pokazati kao duga lista tučnjava, preduga da bi ih se brojalo. Htio je otići u
WC u trgovini kako bi se očistio i sredio. Ali prvo će popušiti svoju cigaretu.
Tada ju je ugledao. Upravo je izašla iza ugla trgovine. Nije bilo
parkirališta sa strane trgovine, jer je bila odmah do pločnika koji je išao
paralelno s cestom. Nije vidio odraslu osobu. Mora da je došla ovdje sama.
Pomislio je da je izgledala premala da bi sama hodala okolo, i pitao se koliko
je blizu živjela. Bila je slatka mala. Dugu smeđu kosu je podigla u neuredni
rep. Šiške su joj skoro prekrivale njene velike smeđe oči. Nosila je zgužvanu
ružičastu majicu i odsječene plave traperice u kratke hlače. Njena koljena su
bila izgrebena, ali nisu krvarila, a njihova bjelina je bila u oštrom kontrastu s
njenim preplanulim mršavim nogama.
Nosila je bijele tenisice s ružičastim kuglicama zavezanima za njih.
Upravo tada, dječak koji je izgledao malo starije od nje je došao jureći iza
ugla trgovine. Dobro je. Nije sama. Ima starijeg brata.
Prije no što je motorist mogao razmisliti zašto ga je uopće briga, dječak je
progovorio. “Hej, Gwinny, tvoja mama je hipijevska – kurvanjska –
drogerašica.”
Ne to nije njen brat. On je nasilnik. Motorist se pitao da li ju je namjerno
slijedio.
Bez okretanja prema dječaku odgovorila je, “A ti, Curtith Armthrong, ćef
ju molifi da ti kafe gdje drfi svoj thravu kad budeth finejdher.” Odgovor je
dala vrlo smirenim i ujednačenim glasom frfljajući. Motorist je tada
primijetio da joj nedostaju dva prednja zuba.

~ 201 ~
 Naš svet knjiga

Curtis Armstrong nije znao što reći na to, pa je samo odmahnuo i okrenuo
se otrčavši opet iza trgovine. Ona je ušla unutra.
Motorist se uhvatio kako se smiješi, nešto što je rijetko činio. Drska malena.
Skoro je popušio svoju cigaretu. Podigao je svoje sunčane naočale i obrisao
lice rukama. Bio je znojan i prljav od tučnjave.
Upravo je ponovo spustio svoje sunčane naočale kad je izašla. Krenula je
ravno prema njemu. Nosila je malu smeđu vrećicu. Bacio je ostatak svoje
cigarete na tlo i zgazio je svojom teškom čizmom kad se pojavila njemu sa
strane.
Posegla je u svoju smeđu vrećicu i izvukla kutiju zavoja. Pružila mu je i
rekla, “Efo, ofo je za vaf. Vafa rutha ifgleda fao da je jafo povfrijethena.”
Nije znao što da kaže ili učini, pa se uhvatio kako uzima kutiju iz njene
sićušne ruke. Bio je šokiran njenom sposobnošću zapažanja. Gledao ju je kad
se prvo pojavila i nije nijednom primijetio da ona gleda njega. Kako je
primijetila njegovu ruku?
Prije no što je mogao odgovoriti, sagnula se i pokupila odbačenu i
zgužvanu kutiju cigareta koju je ranije tako nemarno bacio. Okrenula se i
otišla do ugla trgovine odakle se i pojavila. Bacila je smeće u kantu za
otpatke. Tada je zastala i pogledala ga.
“Ne bi fmjeli pufiti. Mofli bifte dobithi fak plufa.” Onda nakon kratke
pauze, “I nifko ne foli pufathe.”
I s tim rečenim je otišla.
Nije si mogao pomoći. Opet se nasmiješio. Sišao je s motora i zašao iz ugla
trgovine. Vidio ju je kako odlazi, rep joj se njihao sa svakim korakom. Nije
vidio ni traga Curtisa Armstronga, pa se okrenuo i otišao u trgovinu. Prišao
je blagajniku. Htio ju je pitati za malu djevojčicu, ali nije htio da tip za pultom
pomisli da je perverznjak.
“Upravo sam vidio većeg dječaka kako zeza malu djevojčicu koja je izašla
odavde. Izgleda da se zna i sama dobro obraniti za tako malo stvorenje.”
Pričekao je da vidi da li će mu tip nešto reći. I jest.
“Da, to je bila Gwinny. Ona dolazi ovamo sama svaki dan da kupi
cigarete svojoj mami. Ona je slatka mala djevojčica. I pametna, također. To je
vjerojatno bio Curtis i siguran sam da mu je ona očitala lekciju. Uvijek je
napada.”
“Nadam se da živi u blizini.” A onda nakon što je promislio kako je to
zvučalo, brzo je dodao, “Ako živi dalje to daje više prilika klincu da je
napadne.”
~ 202 ~
 Naš svet knjiga

“Ona živi u onoj ulici tamo,” pokazao je na stranu trgovine s koje se

Gwinny i pojavila. “Ali nisam siguran koliko daleko. Da li ste nešto htjeli?”
“Da, kutiju Luckya.”
Blagajnik je otipkao račun, a da nije ni primijetio motoristovu ruku. Ili bar
ako i je primijetio, nije to pokazao. Motorist je platio svoje cigarete i izašao
kroz vrata. Bacio je svoje tek kupljene cigarete u kantu za otpatke. Pušio je
od svoje dvanaeste godine. Možda je vrijeme da prestane.
Potpuno je zaboravio na bol u svojoj ruci. Popeo se na svoj bicikl i upalio
ga. Zaobišao je trgovinu prema strani na koju je Gwinny otišla. Podigao je
pogled na znak s imenom ulice S.W. 23.rd Avenue. Stajao je gledajući niz
ulicu i primijetio da je to lijep kvart s malim kućama s obje strane. Mogao ju
je vidjeti u daljini. Očito još nije stigla do kuće, niti skrenula u bilo koju
uličicu.
Kad je skrenula u malom zavoju i nestala mu iz vidokruga, polako se
vozio do zavoja. Oprezno je skrenuo. Nije htio da je preplaši ako čuje motor
i pomisli da je on prati, što je i radio. Ali, nije bilo važno. Više nije bila tamo.
Mora da je ušla u jednu od kuća.
Nije bio baš upoznat sa susjedstvom i pomislio je da umjesto da okrene
nazad, jednostavno će se provozati ulicom i vidjeti gdje će izaći.
Nažalost, naišao je na kraj jednosmjerne ulice. Kuće na kraju Gwinnynog
kvarta su bile ljepše. Malo otmjenije. Mogao je vidjeti kroz neka dvorišta da
su ove kuće bile kraj vode – zato je tu i bio kraj ulice. Okrenuo je motor u
malom okretu i krenuo nazad putem kojim je i došao.
Tada ju je ugledao. Uhvatio je bljesak boje na desnoj strani. Bila je kraj
kuće i pokušavala podignuti preveliku kantu za zalijevanje kako bi zalila
biljke koje su bile obješene. Borila se s njenom težinom. Ako ga je primijetila,
nije to pokazala.
Shvatio je da je želi promatrati, ali ne može. Ne bi bilo u redu i moglo bi
je preplašiti, ili uznemiriti nekoga u susjedstvu svojom prisutnošću.
Nije turirao motor dok nije prošao zavoj i bio izvan vidokruga bilo koga
tko bi mogao primijetiti da je prošao pokraj Gwinnyne kuće. Nije si mogao
pomoći da se ne zapita da li se njena hipijevska kurvanjska drogerašica
mama brine za nju. Nije mogao pojmiti zašto mu je to važno. Tada mu je
sinulo.
Ponuda zavoja je bilo prvi put u njegovom životu da je netko zaista učinio
nešto za njega. Nikad prije nije bila ni naznaka od nekoga da mu je stalo do
njega. Nikoga. Ova mala lutkica je bila prva.
~ 203 ~
 Naš svet knjiga

Tada je znao da je ono što osjeća prema njoj bratska zaštita.

Tamo i tada se zakleo da će motriti ovu malu djevojčicu. Mogao bi proći
nezamijećeno u pozadini i samo voditi računa o njoj. Pobrinuti se da je ona
dobro. A to je bilo ono što je i činio. Slijedećih devet godina.
Nije nikako mogao znati da će se bratska zabrinutost i briga za dijete
pretvoriti u ljubav. Da će ona postati njegova opsesija i jedina prava ljubav
njegovog života. Da će na kraju ona biti razlog njegove smrti.
Čak i da je to znao tada, ne bi promijenio niti jednu jedinu stvar.

Ne znam dragi čitaoci kako će na vas djelovat ovaj serijal, ali

znam da ja ne mogu dočekat nastavak priće. Draga Biljo hvala na
divnom prevodu, ti znaš da te tvoje cure vole, NSK.

~ 204 ~