SENKA_22_6_

SENKA ILIĆ
O B E Ć A NJ E

2
BOOK AS PASSION
 SENKA_22_6_

– TUĐE SRCE –

Bio sam na vrhu svijeta. Imao sam sve što sam mogao
poželjeti. Tko god je makar jednom pogledao neku od auto trka
znao je tko sam ja. Svi su znali tko je Maksim Mladenović i kakav
je njegov status u svijetu automobilizma. Prepune police nagrada,
krcati bankovni računi, nisam kriv što sam rođen bogat, ali sve
ostalo što sam stekao, e za to jesam kriv. I nije mi žao. Uživao sam
u svakom danu svog života, uživao sam u onome što radim, u
brzini, u adrenalinu koji nikada ne napušta moju krv. Godinama
sam uživao u čarima i prokletstvima slave, gospodar brzine,
okrunjeni kralj trkačkih staza, okružen djevojkama, sponzorima,
prijateljima lažnim i onim pravima, dupeliscima i ljudima za koje
bih dao život. Taj isti život koji je bio san snova za mene, taj isti
život koji sam obožavao živjeti, taj život koji sam tako malo
cijenio. Nebo je gorjelo pod mojim nogama, a ja sam bio tamo
gore, visoko na samom vrhu svemira, jer moglo mi se. A onda je
došao taj dan. Velika nagrada Austrije. Bio je topao, proljetni dan,
i kao i uvijek do sada prije glavne utrke morali smo izvoziti
probni krug da se na vrijeme otklone nepravilnosti na vozilima,
ako ih ima. Stigao sam na stazu, a tamo me dočekala cijela ekipa
iz boksa.
– Maks, ovo je Mario! – Willem mi predstavi nekog tipa koji
me nenormalno podsjetio na mene u trenu kada se okrenuo. Naše
crte lica bile su toliko slične da je to bilo strašno. – Mario je danas
s tobom na vožnji. On je iz tvog kraja druže. Pobrinut će se za
tvoju elektroniku.

3
BOOK AS PASSION
 SENKA_22_6_

– Čast mi je upoznati te zemljače – kaže pa mi pruži ruku.

– Ti si iz Hrvatske?
– Da. Sa Krka, ali već jako dugo živim ovdje, u Beču. Imamo
tvrtku za elektroniku, proizvodimo navigacije, čipove, ove, one
žice i ta sranja. Ništa spektakularno. – samo gledam u njega i ne
mogu vjerovati koliko mi sliči.
– Ono, sorry, ali jesi li svjestan koliko nas dvojica ličimo? –
on se nasmije i odmahne glavom.
– O, da. Jesam. I moja djevojka je to primijetila. Ono, ona je
tvoja, tamo dolje, iz Zadra, a ti si ono totalni zakon tamo i svi se
tobom ponose. Ono, trudim se da joj ispunim san da bude sretna,
mada, ne mogu biti Ti, onaj za kim čezne svaka Hrvatica, ali
imam tu prednost pa ti sličim, a to mi je sasvim dovoljno.
– Bože, ovo je totalno ludo – kažem, a on pogleda ka
tribinama i mahne. Pogledam gore, u daljini vidim neku
djevojku, kosa joj je svezana u rep i ima kačket. Mahne i ona
njemu, a on sav sretan pokazuje joj rukom na mene.
– Sorry stari, ona bi te zbilja voljela upoznati.
– Ti i tvoja djevojka imate totalno čudan vid veze.
– Ona mi je zaručnica. Ma ne, ne brinem ja zbog toga, samo
volim da joj ispunim želje, ako joj je želja da ti stisne ruku jednom
u životu, ma posadit ću se na glavu ako treba da joj to ispunim.
– Poslije probe idemo na piće, može?
– Naravno. Hvala „blizanče“ – kaže, a ja navučem rukavice,
pa cimnem glavom i sjednemo u auto. Čim brzina počne da struji
mojim žilama, više mi ništa nije važno. Osjećam da sam baš ondje
gdje trebam biti.
– Za sada sve izgleda odlično. Nema ništa uzbunjujće. Svi
senzori rade, lampice su u redu. Hajde stisni još malo da

4
BOOK AS PASSION
 SENKA_22_6_

provjerim ovaj čip. – ma meni se ne mora dva puta reći. Stisnem,

a on se zadovoljno nasmiješi dok tipka po nekom uređaju. –
Super, super je. Bez greške – kaže, pa me pogleda i digne palac u
zrak. U tom trenu vratim pogled na stazu i ugledam neku bijelu
priliku kako stoji na sred proklete staze dok automobili jure iza
mene. I on je ugleda, baci onaj uređaj i skameni se.
– Koči!!! Koči Maksim ubit ćeš je!!
– Koji kurac, što je ovo?? – dva auta prođu oko mene i samo
se očešu od tu spodobu, a ona ostane mirno stajati u mjestu.
Prestravljen do ibera, stanem na kočnicu, a onda sasvim jasno,
sasvim kristalno jasno ugledam lice svoje pokojne majke i
začujem riječi „Vrijeme je da budeš sa mnom!“ – Mario vrisne i
prekrije lice rukama.
– Bože, pomozi nam! Što je ovo?
– Vidiš ju? – upitam, a onda osjetim kako mi točkovi
proklizavaju od kočenja, od nazad nas udari auto i krenemo
letjeti u zrak. Svjestan sam da će ovo bitno gadno, dok se
okrećemo na krov i udaramo o granični zid. Udarac odjekne u
mojoj glavi poput udara groma. Otvorim oči i vidim sve naopako.
Mariu glava krvari, ali njegova ruka se pružila prema meni.
– Bit ćemo dobro. Ne brini druže. – stegnem ga za ruku, a
zatim izgubim svijest.

***

Bio sam u komi tri mjeseca nakon toga. Kada sam se

probudio, nisam znao gdje sam, tko sam, ni što sam. Probudio
sam se dezorijentiran, sa mišlju da moram nekoga naći. U mojoj

5
BOOK AS PASSION
 SENKA_22_6_

zbrkanoj glavi samo je odjekivalo „Gdje god bila, ja ću te naći!“ Što

kog vraga to znači?
Trebalo mi je neko vrijeme da prihvatim sve što sam čuo, da
prihvatim istinu koja me šibala sa svih strana. Tog sam dana pao
u komu od ozljeda zadobijenih u sudaru. Dobio sam tuđa jetra,
dobio sam neke dijelove tuđe kože, na ruci, na cijeloj lijevoj strani
tijela. Najgore od svega je to što sam i nakon borbe liječnika, ipak
umalo otišao nebu pod oblake.
Nakon što mi je tijelo prihvatilo sve to, moje srce
jednostavno nije moglo raditi kako treba. Bilo je nagnječeno,
disao sam na aparate, održavali su ga u funkciji koliko su mogli.
Moj se otac pobrinuo da njegovo dijete preživi, potegao veze, dao
ogromne pare i ubrzo je zdravo srce opet kucalo u mojim
grudima. Tuđe srce! Kako su ga našli i tko je bio čovjek koji mi je
dao šansu za novi život još uvijek nisam saznao. Osjećaj tuđeg
srca u mojim grudima bio je neopisiv. I dalje sam ja bio ja, ali ne
potpun. Moje želje su se promijenile, moje potrebe su bile puno
dugačije, sve se okrenulo na drugu stranu.
Šest mjeseci sam proveo u bolnici u Beču, gdje sam saznao
da je Mario, isti onaj koji mi je toliko sličio, onaj koji je video što i
ja, onaj kojem sam rekao da će sve biti dobro, umro od posljedica
udara. I njegovo je tijelo bilo u komi, ali on se nije uspio
probuditi. Ubio sam čovjeka. Ubio sam nedužnog čovjeka i mada
je slučaj proglašen nesrećom, ja znam da ću vječno gorjeti u svom
sopstvenom paklu, osuđen da nosim njegov život na duši.
I danas sam ovdje, u svom rodnom gradu, godinu dana je
prošlo od nesreće, osjećam se dobro, ožiljci na koži su zarasli, ali
oni iznutra nisu i nikada neće. Svratim u cvjećaru, uzmem sječene
magnolije i krenem na groblje. Moja majka ondje leži već
jedanaest godina. Sjednem na klupu ispred njenog groba, sa čijeg

6
BOOK AS PASSION
 SENKA_22_6_

me spomenika gleda njena slika. Ovo je prvi put od nesreće da

sam došao ovamo.
– Zašto si to učinila? Zašto si rekla da je vrijeme da budem s
tobom? Zar je zaista bilo? Zar je bilo vrijeme da umrem? Ako
jeste zašto sam preživeo? Zašto je umro nedužan čovjek, a ja sam
još uvijek ovdje? Nikada to neću moći shvatiti majko. I on te
video. Video je što i ja. Nisam lud i nisam to umislio. Ni sada ne
mogu vjerovati, ali to je istina. To jesi bila ti. Ti si uzela nedužan
život, ne ja, ali moja duša krvari zbog toga. Moj se život
promijenio i ja nikada više neću biti isti. – u tom trenu u mojoj
glavi opet odjeknu riječi „Naći ću te“. Stegnem glavu rukama, a
srce, to tuđe srce počne udarati glasnije, jače. Ustanem ljut na
sebe, na sve ovo sranje i krenem kroz groblje do izlaza. Glasan
plač natjera me da okrenem glavu i pogledam odakle dolazi. I
onda je ugledam. Sjedi na zemlji, ruke su joj ispod glave,
naslonjena je na kameni grob, a tijelo joj se trza od jecaja. Bože, ne
mogu da produžim dalje, ne mogu da prođem, noge mi same idu
prema njoj. Spustim se, pa čučnem pored nje.
– Jesi li dobro? – ona se prepadne, pa utihne plač. – Treba li
ti pomoć? Želiš li da ti donesem malo vode ili nešto? – krene
polako da diže glavu brišući lice maramicom. Skloni kosu sa lica,
ali ne gleda me.
– Ne. Hvala. Dobro sam.
– Sigurno?
– Da. Sigurno. Jednostavno… Ne mogu prihvatiti da ga više
nema. – njen pogled i dalje je usmjeren u zemlju.
– Teško se rastajemo od onih koje volimo. Hajde, dođi,
pomoći ću ti da ustaneš. – uhvatim je pod ruku, a ona okrene

7
BOOK AS PASSION
 SENKA_22_6_

glavu prema meni. Oči joj se slede u trenutku. Njen šok može se
osjetiti u zraku. Izvuče ruku iz moje, tako brzo da se zanese.
– To si ti! To si ti proklet bio! Skloni se! Skloni se od mene!
– Što? Ne razumijem.
– Ne trebam pomoć. Pogotovo ne tvoju. Samo nestani
prokleti ubico! – okrene se i žurnim koracima odjuri niz stazu ne
okrećući se.
– Pa, koji je ovo vrag bio? Što je ovoj ženi? – skrenem
pogled na grob na kojem je plakala, a zatim mi se dah izgubi
kada ugledam sliku na spomeniku. To sam ja!
– „Mario Vargas“. – pročitam, a u glavi mi se zamuti i
padnem koljenima na tlo. – O, moj Bože! To je on!

8
BOOK AS PASSION
 SENKA_22_6_

– OPET TI –

Beč, 2017

TIHANA

– Gospođice, žao mi je. U komi je već mjesec dana, napretka

nema, i njegovi organi su počeli otkazivati. Morate shvatiti da
dajemo sve od sebe, ali jednostavno on kopni. Ne znamo što ga
ubija. Ovo prelazi sva naše mogućnosti. Možemo samo sačekati
još koji dan, a onda mu olakšati i pustiti ga da ode u miru.
– Kakvi ste vi to doktori? Kako možete odustati? Kako
možete odustati od borbe za jedan mladi život?
– Jednostavno ne znamo što više učiniti. Što god smo
pokušali ne vrijedi, vaš zaručnik jednostavno nestaje. – glava mi
padne na njega dok tako nepomično leži, dok aparat jedva pijuče
dajući znak da je živ.
– Gospodin Mladenović je u istom stanju, ali oporavlja se.
Zapravo oporavlja se sve osim njegova srca.
– Ma nije me briga za tog čovjeka! Zašto mi to govorite
uopće?
– Gospođice vaš zaručnik umire, ali njegovo je srce zdravo.
Puno zdravije od srca gospodina Mladenovića. – šmrknem i
dignem glavu prema njemu – Vi znate da gospodin Vargas ima
papire kojima daruje svoje organe nakon smrti?

9
BOOK AS PASSION
 SENKA_22_6_

– Što? Kakve papire? Kakve organe? O čemu pričate? – on

priđe i pruži mi fasciklu. Uzmem i čitam. Istina je. Mario je u
udruzi dobrovoljnih davalaca krvi i darivatelja organa, a ja o
tome pojma nemam.
– Vidite, gospođice, morate biti svjesni da se on neće
oporaviti. Sve upućuje na to da je hematom u mozgu ozbiljno
naštetio cijelom tijelu. Mi to ne možemo popraviti. Možemo
pokušati, ali šanse da preživi su jedva 2%. I ako preživi ostat će
biljka. Ne želite mu to. Vi ste zdravstveni radnik shvaćate kakav
je život tih ljudi.
– Što vi zapravo hoćete od mene doktore Herzit?
– Želim vas zamoliti, da razmislite o tome da mu isključite
aparate dok nije potpuno iskopnio. Njegovim organima možete
spasiti nečiji život.
– Ne! – dreknem i bacim one papire na njega – neću ga se
odreći, nikada! Bit ću ovdje uz njega, ako treba još sto godina dok
sam ne odluči da me napusti.
– Gospođice, vi imate život u Hrvatskoj, imate posao imate
nešto, ne možete sve to izgubiti zbog…
– Jebe se vama doktore što će biti sa mnom! Neću čovjeka
kojeg volim… Neću ga ja ubiti! Neću mu isključiti aparate niti ću
pristati na bilo što što vi želite.
– Gospođice…
– Samo nestanite! Idite! – jecaji mi zaguše glas, a on se
okrene i iziđe van. – Neću te ostaviti, nikada te neću ostaviti.
Molim te Mario, vrati se. Vrati mi se. Trebam te. Ne mogu živjeti
sama, bez tebe u ovom ludom svijetu. Ti si moje sunce, ti si moja
svjetlost u tami, samo s tobom sam živa. Ne ostavljaj me.

10
BOOK AS PASSION
 SENKA_22_6_

***

Tri su dana prošla, a oni su svaki dan dolazili da mi nude

papire koje bih trebala potpisati da ga pustim da na miru umre,
da dopustim da njegovim organima spase druge ljude, ali svi su
samo raspirivali moj bijes takvim radnjama. Iziđem van, popijem
kavu, toliko dugo živim na kavi i brzoj hrani da sam se već
pretvorila u šalicu. Čovjek priđe, pa sjedne kraj mene. Izvadi
cigaretu, zapali i ponudi me. Samo odmahnem glavom.
– Teški dani? – kaže na Hrvatskom.
– Govorite Hrvatski?
– Da. Ja sam iz Zadra.
– Zbilja? I ja.
– Znam to gospođice.
– A tko ste vi?
– Nitko bitan. Čujte. Želio sam posjetiti vašeg zaručnika, ali
su mi doktori rekli da bi bilo bolje da prvo vas tražim dozvolu.
Kažu da ste vrlo zaštitnički nastrojeni i da ne bi željeli probleme s
vama.
– Poznajete Maria?
– Pa, moglo bi se reći. Zbilja bih ga želio vidjeti, ako mi
dopustite. – kimnem, a on se nasmiješi.
– Krenula sam unutra, ako hoćete možete sa mnom.
– Hvala vam. – kaže, baci cigaretu, ruke obriše maramicom
i krene za mnom. Kako otvorim vrata, on stane, na njegovom licu
vidim šok kada ugleda Maria. Laganim koracima priđe i
drhtavom rukom ga dodirne.

11
BOOK AS PASSION
 SENKA_22_6_

– Nije uvijek izgledao ovako. Znam da vas ovo šokira. On

nije ni sjena čovjeka kakav je bio. Iz njega život nestaje, a liječnici
ne mogu to da zaustave. – on ga samo gleda, a suze mu krenu
padati niz lice.
– Ovo nije moguće! Ovo se ne događa! Mario? Mario sine,
nemoj umrijeti. – što? Ma što on to govori.
– Sine? Što to govorite? Vi niste njegov otac. – on se trgne,
pa obriše suze.
– Nisam. Da, nisam, ali… Poznavao sam njegove roditelje.
– Otišli su prerano. Mario je ostao sam sa nepunih
devetnaest. – on još jače zajeca.
– Oprostite gospođice, samo ovo tako boli.
– Meni pričate.
– Ovo nije moguće. Zašto me Bog ovako kažnjava? – samo
mu pusti ruku i izleti van. Ostanem stajati tamo gledajući za tim
čovjekom. Bol je naš veliki neprijatelj. Sjednem uz njega, uzmem
ga za ruku i poljubim je.
– Hajde blesane, prestani da izigravaš uspavanu ljepoticu,
lijep jesi, ali nisi lik iz bajke. Budi se Mario, hajde, želim vidjeti
tvoje lijepe vučije oči. – kako to izgovorim, aparati počnu da
pijuču, brže i jače, a sestra odmah uleti unutra. Ne puštam ga i ne
mičem se, kada ugledam njegove oči, te dvije sjajne zvijezde,
gledaju me, šokirano i u isto vrijeme sa toliko ljubavi u sebi.
– Mario!!! – vrisnem pa skočim i već sam mu tako blizu.
Vuče rukom masku sa usta, a kad je svuče, samo se blago
nasmije.
– Tihana… – njegov glas je mojim ušima najljepša simfonija
– Volim te anđele moj. Uvijek ću. Čekaj me. Naći ću te. Gdje god
bila, ja ću te naći. – spustim usne na njegove, a aparat zapišti

12
BOOK AS PASSION
 SENKA_22_6_

samo jedan ton, jedan onaj koji nisam željela čuti, onaj koji svira
posljednje zbogom zauvijek.
– Neeeee!!!!! – dreknem, a nečije me ruke uhvate i maknu
me od njega. Soba je puna doktora, sestara, svi su se sletili oko
njega.
– Vrijeme smrti: 15:08h. – više ništa ne čujem, više nisam
sposobna za ništa, samo želim ostati tu, na hladnom podu
zauvijek umrijeti s njim. Prekriju ga plahtom i u svega nekoliko
trenutaka izvezu ga iz sobe, ostavljajući prazninu tako veliku da
je nikada ništa neće moći popuniti.

Zadar Avgust 2018.

I danas opet nisam živa, i danas me opet samoća i pustinja

grle i stežu svojim čeličnim okovima. Uzmem cvijeće i krenem na
groblje. Krenem tamo gdje leži njegovo tijelo, iako znam da mu
duša nije tamo, ne mogu da ne odem i da budem uz njega. Sve to
tako jako boli, iako je prošla godina dana, godina života bez
njegovog pogleda, godina života bez svjetla, bez sunca. Njegovo
tijelo počiva ovdje, ovdje gdje sam ja, ovdje gdje smo se upoznali
u ovom gradu gdje smo se zavoljeli. Toliko planova za sretan
život, toliko toga je nestalo. Trebala sam se preseliti k njemu u
Beč i tamo smo trebali stvoriti dom i obitelj. Nisam stigla ni otkaz
dati na svom poslu, a on je već nestao i skupa s njim nestale su
sve naše želje i naši snovi. Nikada više neću biti sretna, nikada
više neću naći ljubav kakva je bio on. Moj svijet, moj život, moja
prerano oduzeta mladost – plač me obori i ne mogu više disati.
Padnem na hladni grob koji je hladan kao i moje srce nakon što je
moje ljeto otišlo zauvijek.

13
BOOK AS PASSION
 SENKA_22_6_

– Jesi li dobro? – netko upita – Treba li ti pomoć? – netko mi

se obraća i priča, nisam ni svjesna što odgovaram na njegova
pitanja, sve dok me ne digne sa zemlje. Kako moje oči ugledaju
njegovo lice, momentalno mi se smrači i samo želim da ga
udaram sve dok ga ne ubijem.
– Prokleti ubico! – samo to čujem pored tornada koji mi
okreće tijelo. Odjurim niz stazu i izletim na ulicu. Neki automobil
zakoči ispred mene, pa me otrijezni u trenu.
– Maksim Mladenović! Prokletnik koji mi je uzeo razlog za
život. Onaj koji je preživeo.

MAKSIM

– Sjednem u kafić, naručim piće, zapalim cigaretu. Sve ga

jebalo kako sam naišao na njega, na čovjeka za čiju sam smrt kriv
i kako to da je pokopan ovdje, zar on nije živeo u Beču. Mržnju u
očima i glasu te prelijepe djevojke mogao sam osjetiti kao udarce
biča po cijelom mom biću. I ne krivim je. Jasno je da me smatra
odgovornim za njegovu smrt. Ja sam vozio, ja sam nas obojicu
ubio. Obojicu, jer i ja sam na neki način umro tada. Umro je
Maksim Mladenović, kralj trkačkih staza, bog brzine i adrenalina.
Ovaj što sada ovdje diše kao protuva, on je ništa.
– Maksonjoooo!! – začujem Damjana kako viče dok prilazi
šanku – Gdje si ojebino, imal' kakvih koka? – sjeda na stolicu i
udara me po leđima – Hej, hej, pa koji to kurac radiš kretenu?
Ostavljaj tu cigaretu! – otme mi cigaru iz usta i ugasi je u
pepeljari. – Jesil' ti normalan? Pušiš jebo li te pas! Idiote. Došao
sam te pokupit da idemo na kontrolu, a rođak sjeo puši i… –
uzme mi čašu i onjuši – pa, govno jedno konjak cugaš! – samo se

14
BOOK AS PASSION
 SENKA_22_6_

presavije preko šanka i istrese ga u sudoper. – Daj Mare neki sok

da isperem ovom konju želudac jebo li ga tata Zdravko u po seksi
dupeta. – ona me pogleda, pa slegne ramenima.
– To je tvoj najbolji frend gazda, ti znaš da se Dami uvijek
brine za tebe.
– Ti si Mari izdajnik.
– Ali ti me svejedno voliš šećeru, zar ne.
– A volim te, što ću. Moja si mala, znaš to i sama.
– Sve su tvoje šećeru. Ima li koja na Zadarskoj županiji da
nije tvoja? – okrenem očima – Tako da ne kenjaj nego poslušaj
Damjana, popi taj sokić i idi na kontrolu.
– Jebem vas oboje! – srknem onaj gustiš jebo mater zalijepi
mi se za crijeva odmah, fuj odvratno.
– Hajde Povratniče s onog svijeta idemo kod one tvoje seksi
doktorke da ti to srculence pregleda. I obavezno da joj najaviš da
ću ja nju uskoro malo pregledati. Fakat sam sretan što mi je ta
mačkica postala pacijentica.
– Mačkica? Zbilja Dami? Ti još žene nazivaš mačkicama, a
glava ti je vječito u njihovim… pa „Mačkicama“.
– Ma ti si totalni luzer Maksonjo. Žene vole kad im tepaš.
Hajd polazi zakasnit ćemo – slušam ga kako melje dok vozi, pa
kako može toliko pričati, ja bih već iznutra bio Sahara, ali on ne
gasi.
– Čuj jebač, čuo sam da ti doktorka ima novu sestricu. Kažu
da je mala bomboničić. I da je solo!!! Čuješ me, mala, pa bombon,
pa još solo. Hvataj to i ne pitaj.
– Damjane, molim te. Nije mi do hvatanja nekih malih, ma
koliko one slatke i solo bile. Nije mi do ničega. Imao sam loš dan.

15
BOOK AS PASSION
 SENKA_22_6_

– Koji te kurac sahvatao? Nisi ništa kresno već danima?

Sredit će tebi čika Gino neku koku, ne brini. Ako si zapao u krizu,
ja sve rješavam.
– Ma daj šuti više – stignemo i popnemo se gore. Doktorka
nas sačeka na vratima, pa me primi i pošalje me u sobu za Ekg.
– Sad će doći sestra pa će te spremiti da pogledamo to
srculence Maksime. Budi dobar, stižem brzo. Moram se nešto
posavjetovati sa doktorom Krunićem. – nasmijem se i odmahnem
glavom. Prokleti seronja. Žene ga obožavaju. Skinem košulju, pa
sjednem na krevet. Čujem vrata i znam da je sestra tu.
– Hajde da vas sredimo, pa da čujemo vaše novo srce! –
kaže pa otkrije paravan, a zatim oboje prestanemo disati.
– Pa, nek' sam prokleta! Opet ti! – opsuje i sklopi oči.
– To si ti. Ti si djevojka s groblja.

16
BOOK AS PASSION
 SENKA_22_6_

– GDJE GOD BILA –

MAKSIM

– Znači ovo se ne događa! Ne mogu vjerovati! – bijesno

stegne šake, pa navuče onaj paravan nazad.
– Stani! Čekaj, molim te! – ustanem i otkrilim ga, a ona stoji
i drži ruke na očima – Molim te oprosti!
– Oprosti? Oprosti? To je sve što imaš reći? Nemaš pojma
koliko te mrzim Maksime Mladenoviću.
– Ne znam što drugo da kažem – shvaćam da zvučim
jebeno očajno, ali dok gledam kako se njene oči pune suzama,
najradije bih zaplakao skupa s njom. – Nisam znao da je ovdje
sahranjen. Nisam znao da si ti njegova zaručnica. Tako mi je jako,
jako žao.
– Ubio si ga! – krenem da kažem da nisam, ali me moja
istina zaustavi. Ne mogu je lagati, ne mogu lagati sebe. Istina je,
ja sam ga ubio, ja sam kriv što je mrtav.
– Molim te, nisam to htio. Nitko to nije htio. To je bila
nesreća. Moraš razumjeti…
– Nemam što razumjeti. Razumijem samo to da si mi
otkinuo komad srca i zgazio ga poput jebenog opuška cigarete.
Proklet bio dan kada je sjeo s tobom u taj auto. Prokleta neka sam
i ja što je živio za to da mi ispuni svaku želju.
– On te volio. Jako puno.

17
BOOK AS PASSION
 SENKA_22_6_

– Ma što ti znaš magarče? Što ti znaš o njemu, o meni?

Nemaš ti pojma. Samo… Samo začepi i ne progovaraj više. Ne
mogu te slušati, ne mogu te gledati, želim te pokidati. – priđem,
pa stanem ispred nje, onako gol do pasa i udahnem duboko.
– Onda udri! Ako će ti od toga biti bolje, evo, tu sam. Nemoj
se suzdržavati. Udaraj, kidaj, čupaj. Naplati mi svaku svoju suzu,
naplati svu bol koju si proživjela i koja još teče tvojim venama, jer
ja sam za to kriv. Samo udaraj jako, da svaka stanica u mom tijelu
osjeti tvoju bol. – ona me gleda smrknuta lica. Uhvatim joj ruku, a
ona ustukne. – Hajde, što čekaš? Želiš me pokidati? Samo
naprijed, neću se ni maknuti. Zaslužio sam to. Zaslužio sam
mnogo gore stvari.
– Pusti me idiote! Što to govoriš? Ne želim te udarati. Ne
želim to. Ne želim te ni dotaknuti… Samo me pusti. – odmakne
se i okrene mi leđa. Priđem, a miris njene kose zamuti mi vid. To
je tako poznat miris i srce mi počne jače tući. Ne znam odakle ga
poznajem, ne znam ni zašto samo želim zagnjuriti lice u njenu
kosu i ostati tako. Koji mi je vrag?
– Molim te… Olakšaj sebi. Znam da patiš.
– Ne znaš ti ništa.
– Kada bi mi dozvolila da ti ispričam što se tada dogodilo,
možda bi shvatila da je sve bila nesreća.
– Nesreća je jedino to što si ti živ, a on mrtav. Bio je mnogo
bolji čovjek od tebe i nije zaslužio umrijeti. Trebao je živjeti,
ostvariti svoje snove. Naše snove. Sve nam je to uzeto. Ja više
ništa nemam.
– To nije istina. Imaš život. Mlada si, lijepa, zavoljet ćeš
ponovno. Opet ćeš naći nekoga tko će te voljeti i živjeti za to da ti
ispunjava želje. Opet ćeš naći nekoga kao što je bio…

18
BOOK AS PASSION
 SENKA_22_6_

– Ni ne izgovaraj to. Ni ne pomišljaj da izgovoriš njegovo

ime, sprašit ću ti šaku po sred tih bijelih zuba seronjo, jesi li me
razumio? TI ne smiješ. TI ne možeš nikada spominjati njegovo
ime.
– Dobro. Oprosti. Vjeruj mi, da mi je žao. Što misliš da mene
ne boli?! Da ja nisam patio zbog svega svo ovo vrijeme? Zar
vjeruješ da je meni sasvim svejedno. I ja sam umro djevojko.
Umro sam i vratio se. Vratilo se nešto. Nešto od mene, ali ne i
čovjek kakav sam bio prije.
– Ma, ne zanimaš me ti uopće. Nije me briga za tvoja jebena
osjećanja. Ti si u mojim očima ništa drugo do čovjek koji mi je
uzeo sreću.
– Želim to promijeniti. Molim te. Dozvoli mi da se nekako
iskupim. Dozvoli mi da …
– Da se iskupiš? Pa ti si zbilja govno! Što misliš
bogatunčiću, da mi platiš moju bol? Da ćeš kupiti okajanje
grijeha, da ćeš svojim zlatnim peharima podmiriti rane na mom
srcu?
– Ne! Zaboga ne. Samo me nemoj mrziti. Vjeruj mi, ja nisam
kriv za njegovu smrt, nisam kriv ni za nesreću, ali preuzimam
odgovornost za to. Dopusti mi da ti kažem, da ti ispričam – njen
smrknuti pogled jasno daje do znanja da sve iz nje vrišti odgovor
„NE“ na ovo što govorim. Sve moje želi da kaže „DA“ , i želim to
svim svojim bićem. Nemam pojma zašto, ali to je ono što osjećam.
– pogled joj padne na ožiljak na mojim grudima, a usna joj
zadrhti. Vrata se otvore i doktorka i Damjan uđu unutra.
– O, dragi moji jesmo li spremni? – doktorica nas pogleda, a
mi se samo udaljimo za korak jedno od drugog. – Pa, što se to
ovdje dogodilo? Zašto Maksim nije spreman?

19
BOOK AS PASSION
 SENKA_22_6_

– Oprostite doktorice, evo odmah će. Nisam mogla naći…

– Dobro, hajde spremi ga pa da krenemo.
– Auuu doktorka kako ti je lijepa ova nova sestrica! Ma
pravi bombončić.– a čuj ovog majmuna – Lijepa sestrice imaš li
dečka? Moj frend trenutno nema curu, a na glasu je da voli slatke,
male bombončiće poput tebe. – ona ga gleda i odmahuje glavom.
– Damjane šuti svega ti. – legnem na krevet, ona priđe pa
drhtavim rukama prikopča ona mala prijanjajuća sranja na moje
grudi. Izbjegava svaki kontakt s mojom kožom i mojim očima.
Sklopim ih, a onda mi samo sijevne u glavi, pa kako stavi onaj
zadnji uhvatim je za ruku i otvorim oči. – Tihana!!! – to samo
izađe iz mene. Nemam pojma odakle, nemam pojma ni zašto ni
kako. Ona me iznenađeno pogleda pa izvuče ruku.
– Kada završite doktorka pozovite me pa ću to skinuti s
njega. – okrene se i iziđe van ne rekavši više ni riječ.

TIHANA

Ma tko se to tako ružno igra sa mnom? Tko me to od gore

riješio uništiti. Dva puta u istom danu nailazim na njegovu
kopiju, nailazim na sve Mariovo što još živi u ovom čovjeku. Na
njegovo lice, njegovu kosu, njegove oči koje me gledaju s tog
tuđeg tijela. Ne mogu to podnijeti. Ne mogu podnijeti ništa
njegovo. Previše me razdire i previše me podsjeća na sve što sam
izgubila. Nekada sam imala želju upoznati Maksima
Mladenovića, stegnuti mu ruku i reći mu da je ponos nas
Zadrana, ali nakon onog dana, kada je u njegovom autu stradao
moj život, samo ga želim zaobići i nikad ga u životu više ne
vidjeti. Do sada je to sasvim dobro išlo, ali sad, sad drhtim od

20
BOOK AS PASSION
 SENKA_22_6_

želje da ga ubijem. Da ga lansiram na neki jebeni još ne otkriveni

planet samo da ga moje oči više ne vide. Da njegovo lice ne dira
moje otvorene rane, jer one bole, one krvare, one nikad neće
zarasti dok je on blizu. I taj ožiljak na njegovim grudima, i ožiljci
po cijeloj lijevoj strani njegova tijela odaju da je i on prošao kroz
vatreni obruč bola i patnje, da je i on oštećen i da više nikada neće
biti isti, ali ne mogu ja razmišljati o njegovoj boli, kada moja pršti
iz svake pore moje kože.
“Gospodin Mladenović ima nagnječeno srce, a srce vašeg
zaručnika je jako, puno jače nego njegovo. Ako dopustite da njegovi
organi budu donirani kako je on to želio, možda možemo…
– Marš napolje bando doktorska! Ne može! Ne može ništa! Ne
dam! Ne dam nikome ništa njegovo. On je moj cijeli i ne dam da ga
nitko rasparčava. Nije me briga za tuđa srca, ni za tuđe organe.
Pogotovo ne za srce tog ubice! Odlazite i nemoj da mi je netko više
spomenuo takvo što!“ – sjećanje na taj razgovor s njima, zaboli me
ponovno i shvatim da ja zapravo uopće ne znam što se dalje
desilo sa svim tim. Kada su mi predali njegovo tijelo bilo je
sređeno, strpano u kovčeg i spremno za transport u Hrvatsku.
Jesu li mu ti prokletnici uzeli išta, nikada neću saznati. To je ono
što se drži u tajnosti, jer darivatelji organa rijetko kad otkrivaju
svoj identitet, a nakon smrti pogotovo. Taj ožiljak na prsima ovog
skota momentalno mi je vratio sva ova pitanja u glavu. Bijes me
obuzme, jer pomislim na ono što ne želim ni u najluđim snovima
pomisliti.
– Tihana možeš doći, gotovi smo! – doktorka me pozove, pa
ona i tip koji me tako ljigavo nazvao bombončićem iziđu van iz
sobe. Uletim unutra kao tajfun i počnem skidati žice s njega.
– Tvoje srce je bilo totalno za otpad Maksime Mladenoviću,
a sada je dobro! – on me pogleda očajno – Tko ti je dao srce

21
BOOK AS PASSION
 SENKA_22_6_

prokletniče? Tko je spasio tvoj prokleti život? – on se pridigne, pa

sjedne.
– Ne znam. Ne mogu to znati… Tihana… Samo sam se
nakon operacije probudio s novim srcem u grudima.
– Lijepo! Pa to je baš divno, zar nije? Jadan onaj čije je, ni ne
zna da zahvaljujući njemu sada živi onaj koji je trebao umrijeti.
– Očito da nisam trebao umrijeti ja. Očito je neko napravio
nekakav zajeb! Što želiš od mene pobogu? Da se sam skratim za
glavu. Žao mi je, ok. Rekao sam ti, da nisam ništa od toga želio,
da nisam želio da itko nastrada. Oprosti.
– Pa, neka ti je sa srećom dalje u životu Maksime
Mladenoviću. Samo se drži što dalje od mene, jer ako mi budeš
stalno gazio put, to novo srce neće još dugo kucati u tvojim
grudima. – krenem van, a on me zaustavi.
– Nisam se samo probudio sa novim srcem Tihana.
Probudio sam se sa obećanjem za koje se ne sjećam kome sam ga
dao. Ne sjećam se kome sam to obećao, niti kome sam to rekao.
Ne sjećam se koga to moram naći, a ni kako sam znao tvoje ime
kada mi to nitko nije rekao. „Gdje god bila ja ću te naći“ – kaže pa
spusti pogled, a ja pretrnem.
– Što si to rekao? Što si to rekao proklet bio, ponovi!!! – u
trenu sam ispred njega, moji dlanovi hvataju njegove obraze, oči
mi gore od bola, a njegove od šoka.
– S tim sam se riječima probudio nakon operacije. Ne znam
odakle mi, niti na koga se odnosi. Tako da, čije god ovo srce bilo,
ja to obećanje moram ispuniti. – osjetim da mi srce iskače iz
grudi, a zatim mi se sve zavrti i samo osjetim da me njegove ruke
hvataju dok padam u mrak.

22
BOOK AS PASSION
 SENKA_22_6_

– SRCE ŽELJNO LJUBAVI –

MAKSIM

– Tihana, daj, hajde jebemu koji sad vrag tu spavaš? – držim

je i drmuckam, ali jok. Mala princeza je u zemlji snova –
Damjane!! Damjane, Doktorka! – viknem, a oni utrče unutra. –
Onesvjestila se. Samo je okrenula očima.
– O, Bože! – doktorka skoči do ormarića, uzme alkohol i
namoči komad vate u njega – Je li pala? Jel' udarila glavom?
– Ne. Uhvatio sam je. Pala mi je u ruke.
– Ooooo vidi ti mog Romea, jebo li ga ćaća Zdravko! Fata
dame u nevolji.
– Kretenu, začepi! I jasno ti je da se moj stari ne zove
Zdravko, idiote!
– Naravno da jeste. Pa ja volim čika Todora kao da je moj
ćale, neću valjda njega da psujem, baš si glup ko stup. – doktorka
prođe alkoholom ispod Tihanina nosa, a ona polako otvori oči.
– Koji vrag… – kako shvati da je držim, skoči kao ofurena, a
onda se opet malo zaljulja, pa je doktorka uhvati za ruku.
– Tihana, jesi li dobro? Jel' sve u redu? Vrti ti se?
– Dobro sam. Ne znam što se desilo. Sad je sve u redu.
Jednostavno sam…
– Mali bombončiću, čuj, postoji li mogućnost da si trudna? –
a jebote čuj ovog konja – Ako nisi sigurna možemo to odmah

23
BOOK AS PASSION
 SENKA_22_6_

provjeriti, ja sam doktor ginekologije nije nikakav problem ako

želiš…
– Ne! Nisam trudna zaboga! Nisam!
– Ok, ok, samo sam ponudio pomoć. – okrene se prema
meni, a suze joj okuju te krupne oči.
– Sve je u redu, samo moram popiti malo vode. Hvala vam,
bit ću dobro. – okrene se i izjuri van, a Damjan me tresne po
ramenu.
– Pa koji si kurac uradio jadnici, ne zna jadna više ni jel'
došla il' je pošla jebote!?
– Nisam joj ništa uradio. Ona je… Ma, ništa, hajdemo
odavde pa ću ti reći sve. Doktorka, hvala ti, vidimo se za dva
mjeseca opet.
– Čuvaj se Maksime, bez stresa, bez velikog fizičkog
napora, pokušaj koliko možeš izbjegavati cigarete i alkohol. Ne
kažem da moraš apstinirati, jer znam da je to nemoguće, ali ono,
smanji koliko možeš.
– Važi Doktorka. Dogovoreno. – obučem majicu, namjestim
kosu i ostavim ove golubove same na trenutak. Okrenem se okolo
ne bih li je video, ali nema je. Uopće mi nije jasno što se događa.
Što je sve ovo.

***

– Mariškaaaaa, oj, Mariška – šiška tebe ja ljubiška! Ajme

Mare daj nam sad po piće, da proslavimo! – budala pjeva u po
lokala i to neki jebeni bećarac, želudac mi se u trbuhu okreće, a

24
BOOK AS PASSION
 SENKA_22_6_

narod se smije i još viču, „opa, opa, vezi doktore“, znači totalni kaos.
Sjednem za šank, Marina natoči po votku.
– Što slavimo šećeri?
– Slavimo Marinero to što je Maksonjino srce u top formi i
što je upoznao novu bombon-sestricu kod doktorke Olivere. E
Mariška moja, vazdan propuštaš zanimljive detalje iz života
našeg Feniksa. Da viš' kakva je krempitica mala sestrica, a ovaj ju
je jebonja toliko očarao da je jadnica u nesvjest pala. Ajme vratio
mu se izgubljeni mojo, života mi Mare, mala se „zanesvjestila“
totalno kad je vid'la ovog picopjevca golišavog.
– De, ne seri više tako ti Gospe. Pa imaš li ikakav prekidač
na tom svom jeziku šrotaro.
– Koji kurac je šrotara? – Marina se odvali od smijeha, ja se
puknem rukom po čelu.
– Jel' ne misliš ti Gino da malo previše psuješ za svoje
obrazovanje?
– Tko? Ja? – Marina klima glavom.
– Psuješ Doco, sram te bilo.
– De jebi ga sada.
– Evo ga opet!
– Pa, šta evo ga opet jebo vas ja?
– De, ajd više začepi.
– Ajd u materinu sve vam smeta. Od kad ste vas dvoje
postali anđeli?
– Ti si Doco obrazovan čovjek, znaš ono, persona, nivo, ali
brate imaš rječnik kočijaša.
– Koke to vole!
– Sad si još i kokot postao!

25
BOOK AS PASSION
 SENKA_22_6_

– Ajd ne serite vas dvoje, baš me zanima kakav bi vam život

bio da mene nije ovdje uz vas.
– Užasan.
– Dosadan i jadan. – Marina i ja zaustimo u isti tren.
– Pa vidite, zato fino ne kenjajte nego ajde Romeo pričaj šta
je bilo sa malom Tihanicom.
– Nije ona mala!
– Pa kako nije mala, jebo je ti ko' Palčica je. Mož' je u džep
strpati.
– Pa nisu sve žene na svijetu krojene po tvojoj mjeri da
imaju dupe kao ormar i sise do plafona. – on sklopi oči pa se
zadovoljno nasmiješi, garant već zamišlja jednu takvu, o sve ga
jeblo narajcano.
– Zove se Tihana? – Marina ostavi krpu pa se nadlakti na
šank – Pretvorih se u uho.
– Sve je to jako sjebano drugari. – strusim onu votku, onu
što Marina i Emil posebno zbog mene razređuju, jer ne daju mi ni
da u svom rođenom lokalu pijem kao čovjek, pa sklopim oči –
Jutros sam bio na groblju. Prvi put od nesreće.
– Sereš? I što je rekla Gordana? Zašto je napravila sranje od
tvog života? Kud je koji kurac izlazila iz groba onoga dana?
– De, Damjane sve te jeblo! – Marina ga prekori, pa ga
tupne po ruci – Pusti ga da priča.
– Ne znam. Nisam imao snage ići tamo, bio sam tako jako
ljut na nju, ali nešto me potjeralo, kupio sam cvijeće i otišao. Da,
pitao sam je to, ali nije se zamarala s tim da mi odgovori. Očito je
imala pametnijeg posla.
– Da, kao i dok je bila živa.

26
BOOK AS PASSION
 SENKA_22_6_

– Damjane!
– Ma, pusti ga Mari, u pravu je. Nije on rekao ništa što nije
istina. Uglavnom, kada sam se vraćao, naišao sam da djevojku
koja je zbilja izgledala očajno. Toliko je plakala i ležala je na
nekom grobu, jednostavno nisam mogao proći da joj ne ponudim
pomoć.
– Aaaa, princ šarmantni, pa naravno. – Mare dohvati krpu
pa ga opizdi po sred glave
– Pokvari mi friz vještice mala!
– Na moje iznenađenje djevojka me počastila svakakvim
„lijepim“ riječima i poželjela mi brzu smrt.
– Que??? Qoji qrac?– ja ću poludit od njegovih ludih psovki
– Čovječe, ne znam tko se to od gore zajebava sa mnom, ali
možeš li vjerovati čiji je to bio grob? I čija je to djevojka bila?
– Nemoj mi reći! – Marina odmahne glavom.
– Da. Mario Vargas jebote.
– A jebla te krušna mrva! – Damjan strusi onu votku, pa
udari čašom o šank. – Ti to ozbiljno? Pa, kako? Zar on nije iz
Beča? Kako su ga tu sahranili?
– Ona je iz grada Dami, bila je njegova zaručnica. Ne znam
što mu je sa roditeljima, ali očito su dali pristanak da se on
sahrani tu. Blizu nje.
– A majku mu, vidiš ti ovo. Žao mi je bratac, zbilja, ono
znam da te to boli kao živa rana.
– Boli, da. Jebi ga. Valjda tako mora. Kako god, ja ništa tu
više ne mogu uraditi. Mogu samo da mu zapalim svijeću
ponekad i zamolim ga da mi oprosti. – Marina mi poklopi ruku
svojom.

27
BOOK AS PASSION
 SENKA_22_6_

– Jebi ga gazda, žao mi je.

– Da stvar bude gora, danas kada sam otišao na kontrolu
opet sam je video. Opet sam video djevojku čije sam srce slomio
na milijun dijelova. I nećeš vjerovati moj narajcani doktore to je
sestra Tihana. – on opali glavom od šank.
– Ti to mene zajebavaš?
– Jok. Cura koja mi je danas u više navrata rekla da me mrzi
iz dna duše i da sam kriv što sam živ, sestrica je kod doktorke
koja se brine za moje srce. Tako da što god se motalo po tvojoj
ludoj glavi u vezi mene i nje, možeš lijepo da zaboraviš kao
imena svih tvojih seksualnih avantura. Samo lagano baj, baj. I
nemoj bogati više da je spominjemo, njena mržnja me siječe na
komade.
– Ali, moraš je tražiti da ti pruži priliku da joj ispričaš što se
dogodilo onog dana. Možda će onda… – odmahnem glavom.
– Neću je tražiti, neću je proganjati, tražila je ona od mene
da joj se maknem s puta i tako ću i učiniti. Namjeravam se držati
što dalje od nje – kažem to, jer to mislim, jer to zaista planiram, ali
moj mozak na te riječi reaguje šamarima iznutra, on govori nešto
posve drugo. „Tražit ćeš je, naći ćeš je i bit ćeš dobar dječak!“

TIHANA

Popijem vode, malo se priberem. Ovo što je rekao taj

prokleti čovjek, te riječi, to su riječi koje mi je rekao Mario prije
nego je umro. Kako je moguće da on, da taj gad, da on izgovara
isto to? Ne mogu da ostanem mirna na to, ne mogu da lažem
sebe, da nešto u njegovom glasu zvuči kao istina, da on zvuči
iskreno i da… Ma, ne. Ne mogu to sebi dozvoliti. Ne mogu

28
BOOK AS PASSION
 SENKA_22_6_

dozvoliti da padnem na to lice, da mi razum smute oči mog

Maria, da ta sličnost između njih uskomeša osjećanja u meni.
Prema njemu osjećam samo mržnju, samo želju da ga smrvim. I
to njegovo srce. Ono je ono što me najviše ubija, ono je razlog
moje zbunjenosti. Nemoguće je da istina ono što mi se mota po
glavi, jer ako ikada saznam da je tako, da srce mog čovjeka kuca u
njemu iščupat ću ga iz njegovih grudi golim rukama.
– Jesi dobro Tihana? – doktorica pokuca i uđe unutra.
– Dobro sam. Hvala ti.
– Što se dogodilo?
– Oprosti, mislim da sam samo iscrpljena. Već dugo ne
spavam dobro, a…
– Ne moraš mene lagati mila. Dugo se poznajemo. Znam
koliko Maksim liči na pokojnog Maria, i znam cijelu vašu priču.
Vjerujem da su te svladale emocije i neću ni pitati kakve –
spustim pogled, a ona me pomiluje po kosi. – Meni možeš sve
reći.
– Znam. I željela bih te zamoliti za uslugu. Jednu uslugu
koju znam da možeš učiniti za mene.
– Reci. Ako mogu učinit ću.
– To srce, srce u Maksimovim grudima… – ona spusti
pogled – Ti znaš odakle mu zar ne?
– Tihana, ti znaš da su ti podatci tajni. Ja ti ne mogu reći tko
je Maksimu donirao srce, ali mogu ti reći da pripadalo jednom
dobrom čovjeku. I sada opet pripada takvom čovjeku… Maksim
je dobar čovjek Tihana, vjeruj mi. To što se dogodilo, to je užasno,
ali to ne briše činjenicu da je on dobra duša. Slušaj… Željela sam
da te prebace k meni i željela sam da radiš sa mnom zato što

29
BOOK AS PASSION
 SENKA_22_6_

mislim da je krajnje vrijeme da nastaviš život. Da vratiš u svoj

život bar dio onoga što si izgubila.
– Što? Što da vratim? Sve što sam imala leži tri metra pod
zemljom. Nemam više ništa.
– Imaš. Imaš svoje srce koje željno čeka ljubav. A, ja sam
uvjerena da je negdje blizu jedno srce koje isto tako željno čeka da
ti tu ljubav pruži.

30
BOOK AS PASSION
 SENKA_22_6_

– IMA NADE –

MAKSIM

Sjedim u sobi, televizor zvrnda, a moje oči prelaze po

velikoj polici koja se proteže preko cijelog zida i u odsjaju svakog
od mojih trofeja pokušavam naći neki čestit odgovor na pitanja
koja mi se vrte po glavi. Gledam svoj uspjeh u kojem sam
godinama uživao, gledam svoj ponos i sve ono što sam nekada
bio. Sve mi to nedostaje, ali nekako ne podnosim to teško, kako
sam uvijek zamišljao. Mislio sam kada bi se desilo nešto što bi me
maknulo sa staze i nešto zbog čega bih odustao od svega, to bi me
slomilo. Jeste, slomilo me i ovo, ali u sebi osjećam da je to tek
privremeno i da ću ja opet, kada ovo sranje malo prođe, stisnuti
gas do daske i projuriti glatkim trkaćim stazama, ostavljajući iza
sebe samo oblačak gasa iz auspuha. Hoću, jednog dana, onog
dana kada više ne budem osjećao ovo što osjećam sada, kada
budem sasvim siguran da se taj dio mene vratio. A, vratit će se u
punom sjaju. Sve će ove rane zacijeliti, sve će ovo proći, hoće,
znam da hoće, a tada ću ponovno da budem ono što jesam. Ono
što sam oduvijek bio. Maksim Mladenović. Pravi, baš onaj pravi,
ne ovo restlo od čovjeka.
– Jedva čekam dan kada ćeš kući donijeti još jedan, pa da ga
uglancam i složim u ovaj trofejski raj. – skočim sa stolice na zvuk
glasa, a stari stoji, smiješi se i drži vrećicu slatkiša u rukama.

31
BOOK AS PASSION
 SENKA_22_6_

– Stari, jebote, stigao si! Nisam te ni čuo! – poletim mu u

zagrljaj, a on me stegne uz sebe. – Nemoj više Tošo tako da se
šunjaš, pa znaš da mi je srce reciklirano.
– Oprosti sine, samo kada sam te video kako ih tužno
gledaš, mislio sam da li da odem ili da progovorim, a onda je moj
jezik odlučio umjesto mene.
– Kad si stigao? – pustim ga, pa se maknem, a on krene
prema foteljama da sjedne.
– Prije dva sata sam sletio. Osjećam se kao govno.
Raspremio sam se, otuširao i odmah se zaputio k tebi na jednu
domaću, tursku, onako jaku kavicu da se povrnem u život. I da
vidim kako si. Kako je prošla nedavna kontrola?
– Dobro je. Kaže Olivera da je sve u redu. Hoćeš ti nešto
žešće da te malo povrne uz kavu?
– A neću kad ti ne smiješ.
– Ma daj stari pa nisam trudnica. Naravno da smijem. A s
kim bih radije popio neku žestu ili bilo što, nego s tobom. Da nije
bilo tebe stari Tole, ja bi danas vozao rally po nebeskim stazama.
– Nije sine, nemoj tako da pričaš. Nisam ja ništa učinio. To
je bila volja Božja. – obori pogled pa nešto prošapuće – Nisam
mogao obojicu izgubiti za zauvijek.
– Nisam čuo što si zadnje rekao, sorry ovo kuhalo je Bogu
dušu dalo, moram kupiti novo, ovo klokoće kao vodenica.
– Ma, ništa bitno, to ja malo na glas razmišljam. Matoro,
ludo moj sinko.
– Ma što trubiš ti uopće nisi mator ni lud – napravim kavu,
naspem nam po piće, stavim sve na stol i sjednem. – I zbilja stari,
zar ne misliš da je vrijeme da nađeš sebi neku damu? Da ne ideš
dalje kroz ovaj život sam kao pas.

32
BOOK AS PASSION
 SENKA_22_6_

– Nisam sam sine. Imam tebe.

– Imaš mene stari, ali drugo sam ja. Ti trebaš nekoga uz
sebe. Neku damu da te dočeka s putovanja, da ti izmasira leđa,
skuva jaku tursku kavicu, naspe ti neku žesticu, da brine o tebi.
Nemoj da se praviš Toša… – on se nasmije – bukvalno da se
praviš Toša, znaš o čemu ti govorim. Gordane odavno nema.
Nitko nije rekao da je zaboraviš kao da nije ni postojala, ali zar ne
misliš da je jedanaest godina samoće malo previše? Ti si zgodan
komad stari, ono dame vole takve markantne muškarce. Imaš sve
jebo ga ti. Bogat si, za svoje godine u odličnoj formi, imaš divnu
kuću, skup auto, imaš svoje firme, ti si san snova za ove današnje
sponzoruše.
– Makso sine, pa kakve sponzoruše, pa ja sam ozbiljan
čovjek, što ti je.
– Ma, znam stari šalim se. Znam ja da ti nikada ne bi ni
pogledao te mlade, zgodne, sisate, guzate, napumpane koke.
– Joj Maksime nemoj provoditi toliko vremena sa
Damjanom počinješ zvučati kao on. – moram da se smijem, jer
znam da zvučim kao on, pogotovo kada kažem „koke“.
– Moramo ti uskoro naći neku finu tetu, neku takvu kao ti.
Domaćicu, vrijednu ženu, koja će te voljeti. Tebe, ne tvoje pare.
– Pa, sada ti ja valjda jasno zašto nemam nikoga. – otpije
kavu, pa se zagleda u šalicu – Sve su žene danas takve. Sve one
žele moj novac, i spremne su glumiti do besvjesti da me vole i da
im se sviđam, ali ja znam da to nije istina i ne želim to ni blizu
sebe. Rado bih dao sve što imam ženi koja bi me sa osmijehom i
zagrljajem dočekala kada umoran dođem kući, ženi koja bi mi
ispekla one šape što ih je baba Jula pekla samo za Božić, ženi koja
bi mi unijela u kuću cvijeće iz našeg vrta, a ne otišla u cvjećaru pa

33
BOOK AS PASSION
 SENKA_22_6_

kupila gotovo. Dok takvu ne nađem moj sinko, bolje mi je

samom. – slušam ga i shvaćam da moj otac ima pravo. Sve ovo
danas, sve ove veze bez ljubavi, veze iz koristi, sve te laži i
pretvaranja ubili su onaj pravi smisao ljubavi i zajedničkog
života. Nitko danas za nikoga više nema razumijevanja, nitko ne
pristaje na kompromise, nitko ne želi da se zamara nekim. Ako ti
se ne sviđa, ajde lijepo razlaz. Sve se to izgubilo u ovom svijetu
koji se iz dana u dan sve brže pretvara u hladnu, plastičnu masu.
U tom trenu shvatim da je u pravu moj stari. Takvu i treba tražiti.
Dok ne nađeš takvu ženu, ženu koja će tebe voljeti zbog tebe, ne
pristaj na ništa drugo, ma koliko to oku lijepo i milo bilo.
– Tvoja je majka bila takva. U početku, znaš. Bila je žena iz
mojih snova. Bio sam na početcima stvaranja svog carstva, a ona
je bila uz mene. Uvijek tu, da me dočeka sa kavom, da mi napravi
kolač, da mi dopusti da spustim glavu na njene grudi i udišem je
svim svojim bićem. Tako sam je volio, isto kao i ona mene. –
slušam priču, a svega mi ne znam da li govori o istoj ženi, jer ja
takvu Gordanu nikada upoznao nisam. Nije bila đubre, ali nije
bila ni ovakva kakvu on opisuje. – Sve se to nažalost promijenilo
nakon tvog rođenja. Majka je pala u post porođajnu depresiju, a
sve ostalo samo je pridonjelo tome, da joj se psihičko stanje
naruši. Voljeli smo se mi cijelog zajedničkog života, ali ta žena, ta
moja žena nestala je zauvijek.
– I zvuči kao da sam ja kriv za to.
– Ne, ne pobogu sine, naravno da nisi kriv. Ti si naše zlato,
ti si nam sve što imamo. – udahnem, pa otpijem onu žestinu.
– Znaš stari, onoga dana… Nisam ti to rekao jer… Pa mislio
sam da ćeš reći da sam lud.
– Što?

34
BOOK AS PASSION
 SENKA_22_6_

– Onoga dana kad se desila nesreća, sve je bilo u redu sa

autom. Mario je sve provjerio, sve je bilo tip – top. Vozilo nije
krivo za udes. Vozili smo se i onda smo ugledali nekoga na sred
staze. Drugi auti su se češali o tu priliku, ali ona je čekala nas.
Mario je vrištao da kočim i kočio sam, a znam da nisam smio
naglo pri tolikoj brzini, a onda smo obojica čuli ono što je ona
rekla.
– Ona? Tko ona crni sine? Kako to misliš, ne razumijem.
– Videli smo moju majku, stari. Gordana Mladenović,
glavom i bradom stajala je na sred moje jebene staze i rekla je
„Vrijeme je da budeš sa mnom!“ – on preblijedi – Rekla je to jasno i
glasno i obojica smo je čuli. I Mario i ja čuli smo te riječi. Da nas
auto nije udario od nazad, ja bih nekako i izbjegao zid, ali kad
sam ga zviznuo shvatio sam da nam ne gine rotiranje. – stari
prekrije lice rukama, a jecaj mu se otme iz grla
– Našla je… O sveti moj Bože…
– Jesi dobro Tole? – obriše suze, pa drhtavom rukom eksira
žestu.
– Dobro sam. Dobro sam sine. Žao mi je. Zbilja mi je tako
jako žao zbog toga što si doživeo. Nije ona zla. Voljela te više od
ičega, samo njena bolest nije joj dozvoljavala da ti pokaže koliko
joj značiš. Ne znam zašto je to uradila, ali siguran sam da nije iz
zlobe.
– Stari umalo sam umro. Umro je čovjek koji se vozio sa
mnom. Iza njega je ostala jedna djevojka nesretna za cijeli život.
Jel' to čin ljubavi?
– Joj, sine moj, postoje stvari koje ne znaš, ali moraš znati da
je tvoja majka voljela tebe i… mene više od ičega na svijetu.

35
BOOK AS PASSION
 SENKA_22_6_

***
Danas je četvrti dan kako sam sreo Tihanu na groblju, kako
sam je ponovno sreo kod doktorke, kako me ispljuvala i prijetila
mi smrću i kako sam držao njeno toplo, sitno tijelo u svojim
rukama. I gdje sam sada? Evo me stojim ispred ambulante i
čekam da iziđe van, jer znam da joj smjena završava. Pojma
svoga nemam zašto sam ovdje, zašto je čekam, zašto je vrebam
kao neka uhoda. Nisam ja to želio, ali jednostavno sam krenuo u
šetnju i noge su me same dovele ovamo. Kako sam shvatio gdje
sam, tako se sve u meni ukopalo na ovo mjesto i sad razum viče
„Stani tu i čekaj je“ i viče to toliko glasno da zaglušuje buku
saobraćaja, da zaglušuje sirene, žamor naroda, moje vlastite misli.
Ne čujem ništa samo njegovo piskanje i samo nešto drobi o tome
da moram da pokušam, da moram da joj kažem, da mora da mi
oprosti i da je ona baš to što tražim.
Ma što ja tražim? Ja uopće ne tržim ništa. Ja tražim nekoga.
Nekoga kome ovo tuđe srce duguje nešto, a ja još ne znam što.
Rekao sam da neću da se predam tome, da neću svoj život
posvetiti lutanju svijetom, tražeći ženu kojoj je ovaj koji je umro
da bih ja živeo obećao Bog zna što. Rekao sam, a evo hvatam sebe
kako noćima samo razmišljam o tome, tko je ona i gdje da
krenem. Na koju stranu da usmjerim kompas i hoće li me ijedna
svjetska navigacija odvesti do nje. Vrata se otvore i ona iziđe, a
moje srce na klemama upali i ubaci u petu. Sve mi se pred očima
muti koliko nabija, a noge same kreću prema njoj. Na moju
nesreću ona me spazi, namršti se, okrene očima, i pruži korak.
Potrčim za njom prelazeći cestu.

36
BOOK AS PASSION
 SENKA_22_6_

– Tihana! Tihana, čekaj! – okrene se na tim tankim

štiklicama bijesna kao bik u Pamploni.
– Što hoćeš koji vrag? Jel' ti to mene uhodiš Mladenoviću?
Jel' ti to mene pratiš da me mučiš, mamicu ti tvoju udavit ću te, o
svega mi ne znam kako, ali hoću.
– Ne, ne jebote, ne uhodim te, aman ženo smiri se – sve joj
jebem, mala je kao osa, koja kurčeva osa, ova je kao stršljen kad
mu gnijezdo srušiš. Mogu se kladiti da je jednako smrtonosna i
da kad bi me sad ujela garant bi na mjestu opandrknio. Tu, na
sred ulice, a ona bi me još štiklom po mudima zgazila. – Nisam te
uhodio, čekao sam te. To je nešto posve drugo.
– Tko tebi daje za pravo da me sačekuješ ispred mog
radnog mjesta? Što hoćeš od mene? Nisam li ti lijepo rekla da mi
se samo skloniš s puta?
– Jesi. I oprosti. Molim te. Samo želim znati postoji li
ikakva, makar i najmanja šansa da ćeš mi dopustiti da te
odvedem na kavu i da ćeš saslušati što ti imam za reći. Ono što se
desilo…
– Ono što se desilo, desilo se Maksime, ti tu više ništa ne
možeš. Mog mi čovjeka ne možeš vratiti, jer si mi ga uzeo. Ništa
njegovo osim sličnosti ti nemaš, pa tako nemaš što da mi pružiš u
zamjenu za to što ću te saslušati. Ne želim slušati tvoju stranu
priče, jer ni on nije mogao da mi kaže njegovu. Jedino što je uspio
da mi kaže zauvijek ću čuvati u sebi, a to ne možeš nadmašiti
ničim što bi mi ti rekao, tako da nema potrebe da išta pričaš.
– Tihana molim te. Osjećam jaku potrebu da ti kažem, da
budem blizu tebe, da provedem samo malo vremena s tobom. Ne
znam zbog čega, molim te, pokušaj razumjeti da ni meni nije
lako. Sve me ovo jako boli i još me više zbunjuje. Tihana, ti ne

37
BOOK AS PASSION
 SENKA_22_6_

razumiješ da se ja nakon nesreće nisam probudio isti. Toliko toga

je u meni drugačije, a najgore je što me toliko toga tjera k tebi, a ti
bi me najradije živog zakopala da možeš.
– Samo da mogu! – otpuhne pa skrsti ruke – Ti ne razumiješ
Maksime, da ma koliko svi govorili da si dobar čovjek, da si
drugačiji nego prije, da si slomljen i sve to, ja ne mogu, ma koliko
se trudila, ne mogu osjećati ništa prema tebi. Ništa do ovoga što
osjećam sad.
– Mržnju.
– Ne. Ne znam. Mrzim te, da, ali ne toliko kao prije.
Nekako, ne mogu objasniti, kao da se sve to secovalo u mom
srcu. Poput zemlje na tom grobu. Tu je, boli, jako je, ali sravnalo
se. Srce shvaća da nema ništa od mržnje i mora se potruditi
nastaviti dalje, ma kako teško bilo. Ništa meni bolje biti neće, ni
da te sad opizdim ovom ciglom u glavu i ubijem te na mjestu,
zato ne vrijedi mi gajiti mržnju prema tebi u svom tijelu i svom
srcu. Jednostavno, želim da mi bude sasvim svejedno tko si, gdje
si, što činiš. Samo da nisi blizu mene.
– Ali ja moram biti blizu tebe! – Bože me sačuvaj, jesam li ja
to upravo izgovorio na glas? Ona me gleda dignutih obrva
iznenađena koliko i ja.
– Jesi ti pijan Maksime? – primakne se pa me zvjera u oči, a
njen miris se zavuče u moj mozak i u tom trenu bih je poljubio
više nego disao. Koji vrag? – Ili nisi uzeo terapiju ili si cirkao više
nego što si trebao. Kako god, mani se ćorava posla Mladenoviću i
hajde da se držimo na distanci, ok. – okrene se i pođe, a noge opet
krenu za njom
– Pričam li Turski?

38
BOOK AS PASSION
 SENKA_22_6_

– Čekaj, oprosti, sad mi je tek do mozga doprlo da si rekla

da me ne mrziš. Da ti je svejedno i to.
– Očito je udarac ostavio blagi trag retardacije na tvom
mozgu krele. Da, rekla sam to, jesi i gluh jebote?
– Onda postoji šansa da ćeš možda jednog dana, onda znaš
kada ti bude potpuno svejedeno ipak htjeti da me saslušaš? –
okrene očima, navuče torbicu na rame pa priđe.
– Ne vjerujem da će taj dan baš brzo doći Maksime. Ne
vjerujem.
– A, ako budem uporan? Ako budem dosadan?
– Onda ću te prijaviti policiji za uznemiravanje.
– De, nemoj da si takva, ne tražim od tebe ne znam što.
– Zašto ti je to toliko važno? Što imaš od toga? Misliš li da
ću promijeniti mišljenje o tebi nakon toga? Teško prikane, teško.
Zbog tebe sam nesretna. Zbog tebe mi je srce u komadima.
– Onda mi dopusti da ga sastavim! – a u pizdu mater
odakle ovo izleti! Poklopim usta rukom, kad mi dopre do mozga
što sam rekao.
– Što? Što je tebi čovječe?
– Oprosti, to je samo izletjelo iz mene. Ne znam zašto sam
to rekao.
– Idi kući Maksime. Uzmi neku tabletu, udari glavom o zid
nekoliko puta, očito si se poremetio.
– Moguće, ali ipak ima nade? – nabacim svoj mačiji kez na
što ona otrombesi svoje lijepe usne.
– Ti si neviđeni smor! – okrene se i odmaršira, a ja ostanem
gledati za njom s tim cerekom na usnama.
– Ima nade, ima mala Plačice.

39
BOOK AS PASSION
 SENKA_22_6_

– TE SU USNE TVOJE –

TIHANA

– Hej malena djevojko, zašto sjediš sva snuždena? Zar ne

misliš da je vrijeme da te malo izvedemo iz bedaka? – Lena
sjedne, stavi noge na stolicu, pa zapali cigaretu.
– Ti znaš kakvo je moje psihičko stanje draga moja, ti me
liječiš već duže vrijeme, tako da ako ti izgledam kao da mi je
potreban izlazak, onda ima odmah da mijenjam psihića.
– Ma daj mala, nemojmo sada na tu stranu. Govorim ovo
kao tvoja najbolja frendica, ne kao tvoj psihijatar. I vjeruj mi, ne
planiram te još dugo držati svojim pacijentom. Sve ono zbog čega
sam ti bila potrebna, sve si to već pregurala. Sada je došlo vrijeme
da sama učiniš nešto za sebe.
– A to je?
– Počni da živiš!
– Lenice, lako je tebi to reći. Znaš da…
– Znam ja sve. I prestani. Razumijem da žališ, razumijem da
si slomljena, ali i ti treba da razumiješ i da shvatiš da ma koliko se
ti zavijala u bol i crnilo, ništa njega neće vratiti nazad. Mrtvi ne
ustaju Tihana. Bar ne još. Pa, ako se to nekada i desi, tko zna gdje
ćemo tada biti ti i ja. Kako god okreneš mila moja, Mariu se više
ne nadaj. Znam da je to surovo, oprosti, ali jednostavno ne znam
ljepši način kako da ti to kažem. – znam ja da je ona u pravu i
znam da neću moći dovijeka sebe zavijati u bol, samo jako mi je
teško izbaciti iz glave sve njegovo, ne razmišljati o svemu što smo

40
BOOK AS PASSION
 SENKA_22_6_

prošli skupa, ne žaliti za onim što smo tek planirali doživjeti. –

Čuj mala, da bi ti pokazala da si na zaista dobrom putu ka
izliječenju večeras te vodim u provod.
– U provod?
– Naravno. Zar nemaš par slobodnih dana dok se Olja ne
vrati sa seminara?
– Imam, da.
– Pa, onda lijepo mlada moja damo, da se picneš malo i
idemo van. Kozarac otvara novu diskoteku i ja zbiljaaaaaa želim
biti tamo večeras. I želim da ideš sa mnom. Da uživamo u novom
diskaću. Što kažeš, jesi za malo gužvanja sa znojavom masom?
– Znaš moje mišljenje o gužvanju sa znojavom masom Lena.
– ona okrene očima – Samo da se zna, da mi se NE ide, ali zbog
tebe, zbog tvog zgodnog dupeta pristajem.
– To! Ma bit će odlično, obećavam. Neću se naroljati kao
crna zemlja i bit ću fina. Baš kao ti. Kao da imam metlu u dupetu.
– Marš tamo kravo jedna ja nisam uštogljena i nemam
metlu u dupetu, samo sam lijepo vaspitana. Dobro, bila sam to,
dok nisam upoznala tebe. Totalno si me pokvarila.
– Ma, daj zar ja? Pa ja sam persona, ja sam diplomirani dr.
mr. jebote, koji ti je vrag, ja sam baš fina cura. – cvrknem, a ona se
odvali smijati. – Ajde dobro, kvarna sam, loša sam, pogana sam,
zla, ali sam totalno zgodna i seksi i to me izvlači iz svega ovoga. –
bacim jastuk na nju.
– Kozo!
– Hajde mala moja, kreni ti lijepo da se spremaš, pa da se
središ, da vidiš koliko će tipova zasliniti zbog tebe večeras.
– Ne trebam tipove da sline zbog mene, a pogotovo ne da
sline po meni. Ne trebam ni jednog tipa.

41
BOOK AS PASSION
 SENKA_22_6_

– Ajde dobro, ne trebaš, ti si specijalac, ali napredak je jasno

vidljiv kod tebe ovih dana. Pristala si izaći sa mnom, manje si
ljuta na cijeli svijet, manje mrziš „neke“ persone, veoma sam
zadovoljna gospođice Lozar.
– Da. Istina, I ja sam to primijetila. Nekako se drugačije
osjećam. Pogotovo ovih zadnjih dana.
– Da. Čak sam nekoliko puta spomenula tvoje kresivo
zvano Maksim Mladenović, a ti si mirno odreagirala. Nisi vikala i
tražila oko sebe oružje kojim bi zatukla njegov zamišljeni lik.
– Taj čovjek je jedan davež i jedan smor. Iskreno voljela bih
da ga više nikada ne sretnem.
– Ne možeš ga ne sretati Tihana. On je ovdje, živ je i postoji.
I nemam pojma zbog čega, ali on želi biti blizu tebe i mislim da ti
je džaba da se opireš mala. Pusti ga neka ti kaže što ima i nek' se
tjera k vragu. Drugačije ga se nećeš riješiti.
– Dosadan je. I naporan. I nervira me. Tako me žestoko
nervira.
– Prije si ga obožavala.
– Isto kao i ti.
– Ja ga i dalje obožavam. Mislim ne obožavam ga jer je
učinio to što jest, ali je tako preseksi i uvijek sam mislila da ću
možda uspjeti da ga smuvam, pa da obje imamo kraj sebe te seksi
slatkiše koji tako jako liče, a ono prc.
– Ma samo ga uzmi, ali ga drži što dalje od mene.
– A, ne. Ne bih. On više nije moj tip. Našla sam neke druge
visoko kalorične slatkiše, a Maksa ne spada među njih. Ostavljam
ga tebi. Da ga zadaviš, da ga rasporiš, da učiniš što god želiš. To
je poanta terapije. Da pobijediš svoju bol. Pa, ti sada vidi na koji

42
BOOK AS PASSION
 SENKA_22_6_

ćeš način to učiniti mala. Mržnjom prema Maksimu, ili ćeš mu

pružiti priliku da bude kraj tebe.
– Ne želim ga kraj sebe Lena, jebote.
– Mila, on ti je jedino slično Mariu što ćeš ikada naći, a ja
znam da ćeš ti dovijeka tražiti nekog sličnog njemu.
– Slični su samo fizički. Sve ostalo je nebo i zemlja.
– Ti to ne znaš, mila. Nisi mu dozvolila da ti se predstavi.
Nisi ga upoznala. Pokušaj. Pobijedi svoju bol tako da je pogledaš
u oči.

MAKSIM

– Slobodaaaaaa!!! – znači odmaknuo sam mobitel od uha za

metar. Taj ludak se toliko proderao da su mi čaše u regalu
popucale. – Slobodan sam ko ptica na grani Maksimeeee! Oj
Maksime ojebino stara, u provod idemo nas dva drugara!!!
– Damjane jesi opet nešto pušio? Hoćeš li molim te prestati
da uzimaš tu škart robu od klinaca na ulici. Loše utiče na tvoj
veliki, doktorski… mozak.
– Stari jebote godišnji je zvanično počeo. Spremaj se i
dolazim po tebe, idemo večeras u provod ti i ja. O da, ti i ja, dva
mjesečara, dva bagrema bijela tek procvala… Jao koja dobra stvar.
– A počeo godišnji, pa zato si ti tako sretan. Sad ćeš moći do
mile volje da se ožderavaš i krešeš sve što prođe kraj tebe.
– Pa brate ne mogu koke ostati ne pregledane dok sam ja na
godišnjem. Moram da vodim brigu o mojim curama. Ajd spremaj
se dolazim za po sata idemo u pičarenje. – okrenem očima svega
mi za 360 stepeni.

43
BOOK AS PASSION
 SENKA_22_6_

– Gdje bi ti „pičario“ večeras seronjo?

– Kozarac otvara novu diskoteku. Ajde idemo se stiskati uz
curice u minicama, znaš da vole da se nafuraju do bola, a
pogotovo vole da se obuku tek ono jedva da imaju kakvu krpicu
na sebi. Samo čisto trenje koža o kožu brate, ludilo.
– I ja baš moram ići gledati kako se trljate ti i neke koke?
– Pa nećeš ti samo gledati komadu trljat ćeš se i ti. Što, sada
ćeš i toga da se odrekneš pa da živiš kao biljka. Pederčino! Vrati
mi mog Maksonju odmah smrade. Hoću onog picopjevca da se
nacrta ispred zgrade za trideset jebenih minuta i da se upicaniš
kao da ideš na prvi kres jel' jasno. Da se umirišeš i ušminkaš da
jezici padaju po podu nove Kozine diskoteke. Jes' me razumeo
pele?!
– Bit ću spreman! – ne vrijedi jednostavno ništa više reći.
– Trubnem ti šećeru, čim stignem. Kisić, kisić, lav ju peki
moj! – bacim mobitel na krevet, odmahnem glavom. On je
neponovljiv. Koliko sam sretan što ga imam nikome ne mogu
reći. Da nije bilo njega nakon svega ovoga, nakon izlaska iz
bolnice završio bi na seansi kod nekog psihića garant. Ovako, uz
ovog budalaša, uspio sam pregrmiti one najgore dane. Naravno
nikada neće potpuno nestati taj osjećaj krivice i teret nošenja
nečijeg života na duši, ali bol splašnjava, rana se zatvara i život
počinje da se vrti dalje. Neke nove stvari su mi sada važne i dok
njih ne sredim starom se životu ne vraćam.
Sredim se, pa krenem dolje. Čujem da trubi, pa požurim da
me ne čeka.
– Auu, kak' smo samo zgodni, puslice moja medena.
Cmokić, cmokić moj gej partneru. – opičim ga po glavi, a on se

44
BOOK AS PASSION
 SENKA_22_6_

nasmije. – Ma baš sam sretan što idemo malo u provod. Nismo

dugo bili.
– Da, ima ono deset dana.
– Deset dana? Ti to mene zajebavaš? Pa ovaj odmor mi je
stvarno trebao ko' lijek.
– Bogami ti je trebao. Totalno si pregorio od silnih cica–
maca.
– Kad smo kod cica – maca ima li kakvih vijesti o maloj
goropadnici?
– Ne. Nisam je video od onda ispred ambulante. I ne znam
vrijedi li se uopće truditi. Ona mi nikad neće prići ni blizu. – i
znam to, onaj dio mene koji je još uvijek moj to zna, ali onaj drugi,
onaj tuđi uporno viče „ Ne odustaj! Budi uz nju. Budi s njom. Ona je
ono što ti treba!“ I Taj drugi dio mene mi sad već žešće ide na k.
– Joj, jebi ga mačak, ne znam što bih ti savjetovao. Žao mi je
što je mala tako na kraj srca, a kad bi te malo upoznala siguran
sam da bi promijenila mišljenje.
– Ma o tome možemo samo sanjati.

***

U klubu je vrh. Gužva je, ali ne smeta, nakon dugo vremena

opet se osjećam onako kako treba. Da pripadam ovdje, među
masu, da je ovo ono što jesam, da mi treba neki stari dio mene da
me makne od mog svakodnevnog ludila. Ljudi prilaze,
pozdravljaju, djevojke se otimaju za mjesto pored nas, Doca uživa
dok svaku pipka, štipka, pregledava oblekice, a one samo cijuču
kao miševi. Bože, ovo je toliko godina bio moj život i toliko sam

45
BOOK AS PASSION
 SENKA_22_6_

uživao u svemu, a onda sam samo pao na neko bodljikavo dno i

izbo guzicu maksimalno. Još vadim trnje iz nje, ali vjerujem da ću
jednog dana uspjeti i da ću opet moći sjediti uspravno. Znam da
ću jednom vratiti svom životu onaj stari sjaj, ali prije toga moram
smiriti ovo srce, moram naći onu koju ono traži i ispuniti
obećanje koje je njegov vlasnik dao jednoj ženi.
Stojim i posmatram narod, posmatram interijer, zbilja si je
Kozo dao truda, kad najednom osjetim to srce kako jače lupa,
kako nadglašava basove iz zvučnika. Ne znam kako, ali sasvim
mi je jasno da znam razlog tome. I sasvim sam siguran da je taj
mali, plavokosi razlog ovdje. Baš ovdje u ovom klubu.
Pretražujem lica ljudi, a onda stanem. Tu je. Ne vjerujem svojim
očima kada vidim koliko je lijepa dok se smije, dok joj pramen
kose pada preko oka. Izgleda kao mali anđeo, tako sitna, zgodna i
preslatka. Djevojka koja je s njom spazi me, pa je gurne ramenom.
Kada nam se pogledi sretnu, taj lijepi osmijeh iščezne s njenog
lica. Pogleda me, ozbiljno, pa odmahne glavom. Drugarica joj
nešto govori, ali vidim da ona odbija sve što cura recitira. „Idi k
njoj“ – glas u mojoj glavi naređuje vrlo strogo. – „Idi k njoj
odmah!“
– „ Idi ti u tri krasna jebo te pas!“ – opsujem na glas, bože
koji sam idiot.
– Hej brale moj jesi ti to meni nešto skazal? – Damjan se
primakne pa kad shvati u što gledam drmne me laktom – Ijao eno
nam je Palčica s bjesnilom. Ajoj rode moj ako te ufati ovdje ima
muda da ti zavrne pred svijetom. Ima Kozi da napravite spektakl.
– Damjane, ne kenjaj. Vidi kako joj je lijepa drugarica. Što ne
prošećeš malo da je pitaš za ples?

46
BOOK AS PASSION
 SENKA_22_6_

– Koja drugarica?– ćori on pa se udari po čelu – Joj batice pa

to je doktorka Lena. Ona ti je brale psihijatar. Ima privatnu
ordinaciju tamo negdje oko Borika.
– Ideš, cura iz tvoje branše. Idi malo naruči se za koji termin
taman sad kad si na godišnjem da te doktorka malo ocijeni. Da ti
profil uradi.
– E jesi seronja, pa znaš da će me ta ribica otkantati ko ništa.
Ona je psihić jebo ga ti.
– Ma, daj pogle ju. Izgleda baš skroz cool.
– Ajd kad si tol'ko navalio ode je maknut od malog
rotvajlera pa ti slobodno priđi nek ti muda odgrize. – ode on, pa
kad priđe pozdravi ih obje. Nagne se pa joj nešto šapuće na uho,
a ova se sva topi. Uzme je za ruku, ona se javi drugarici koja još
uvijek ljutim pogledom drži moj za sebe i lagano s Damjanom
nestane u masi. Ne čekam ni trenu guram se kroz narod i stižem
do nje. Bijesno skrsti ruke.
– Maksime Mladenoviću, tebe je nemoguće izbjeći u zadnje
vrijeme.
– Izgleda da nas netko stalno postavlja na isti put mala
Palčice.
– Mala što? Jesi ti to mene sad nazvao Palčicom? Ti kretenu!
Pa što si ti onda? Grdosija? King Kong? Pogledaj se samo?
– Ne vidim da mi išta fali. Sasvim sam zadovoljan s ovim
što imam. A i ti si koliko sam upoznat nekada davno žudila za
ovom gorilom.
– Ma što ti to pričaš? Odakle ti pravo? I tko ti je rekao te
gluposti?
– Tvoj zaručnik. – kako to izgovorim ona se povuče i
momentalno zatvori usta kojima se spremala da nastavi da me

47
BOOK AS PASSION
 SENKA_22_6_

rešeta. – Rekao mi je neke stvari o tebi. I o njemu. O tome koliko

te voli, kako želi da ti ispuni želje, kako si me „nekada davno“
zbilja željela upoznati. I da si bila vrlo ponosna što sam tvoj
sugrađan, tako da jebote prestani više da sipaš otrov po meni,
kobro mala! – ona me gleda iznenađena, a bogami i ja sam sam
sebe iznenadio.
– Što hoćeš Maksime?
– Hoću par minuta s tobom nasamo.
– Hoćeš li mi onda sjašiti sa grbače i ostaviti me na miru za
zauvijek, ti naporni jarče!?
– Hoću. – okrene očima.
– Onda dobro. Hajde, polazi! – kaže pa me gurne.
– Kuda ću?
– Pa, izađimo van, ovdje se ne može razgovarati. –
koraknem unazad, a ona prema meni. Kako krene tako je netko iz
gužve gurne i padne mi na prsa. Uhvatim je u trenu i stegnem uz
sebe. Dum– dum – dum gori sve mu jebem. Udara i tutnji kao
brzi voz. Spustim pogled, a njene me krupne oči dočekaju.
„Poljubi je!“ „Poljubi je, proklet bio!“ – evo ga opet onaj glas u glavi,
ali ovaj put dolazi i iz srca. „Poljubi je Maksime, te su usne tvoje!“ –
znam da će nastati skandal baš kako je Damjan rekao, ali sad mi
se živo jebe za to, sada moram uraditi to što moje tijelo traži. Ni
ne snađem se samo se u trenu obrušim na njene usne, poput
lavine koja se sjurila s brda, iznenađujem i sebe i nju, ali ono što
me još više iznenadi je tren kada mi ona uzvrati i kad moje srce
napokon padne u smiraj.

48
BOOK AS PASSION
 SENKA_22_6_

– LOPOV I UBICA –

MAKSIM

Tih nekoliko sekundi raja kunem se svim svojim nikada

neću zaboraviti. Taj osjećaj mira, taj osjećaj da je to baš ono što mi
treba, da je mojoj potrazi kraj, umirili su moje srce i ono je kucalo
sasvim lagano, a u isto vrijeme totalno euforično. Okus tih
medenih usana, kao da mi je vratio neka sjećanja, sjećanja na
takve iste poljupce, iako ja ne mogu u svojoj glavi da ih nađem. I
onda mi jedna spoznaja zaslijepi vid. To je ona!! – odgurne me
stavljajući dlanove na moja prsa, i dok se ni ne snađem puče
šamarčina kao jebena petarda. Glava mi se u stranu pomakla,
koliko me zviznula skoro zube nisam progutao.
– Pa, kako se samo usuđuješ? Majmune! – oči joj gore, pa
me gurne u stranu i krene se probijati kroz masu do izlaza.
Nekoliko ljudi koji su stajali oko nas gledaju me dignutih obrva,
neki se smiju. A u tri materine. Obraz mi bridi, jebote kakvu
tešku ruku ima ta sitna mrva, tko se s njom zakači jebo je ježa u
leđa. Dozovem se sebi pa krenem van za njom. Izađem i vidim je
kako stoji vani, brzo diše i steže šake. Primaknem se, ali ne
progovaram. Shvatim da plače.
– Tihana! – trgne se, pa brzo obriše lice.
– Samo produži! Molim te Maksime samo se makni od
mene.
– Neću!
– Što? Što nećeš idiote?

49
BOOK AS PASSION
 SENKA_22_6_

– Neću da se maknem. Zviznula si mi šamarčinu, umalo mi

nisi zube prošetala, narod mi se smije zbog tebe, e pa neću da
produžim, neću da se maknem.
– Molim te Maksime, ne osjećam se dobro.
– Pa, ja se osjećam baš super. Osim što mi glava zvoni, sve
ostalo je super.
– Zašto si to učinio?
– Zašto si ti to učinila?
– Što sam ja učinila?
– A što sam ja?
– Poljubio si me kretenu. Odakle ti pravo? Od svih ljudi na
svijetu koji su mogli poljubiti moje usne nakon njega to si morao
biti ti! I to na tako prljav način. Na prepad.
– Uzvratila si. Nemoj se praviti da to nisi željela. Jer ako to
nisi željela, onda si jedna od milijun. Nisam ja idiot da ne znam
da sve ove cure ovdje žele ono što si ti dobila, a ti se praviš fina.
– Pa zašto onda nisi ljubio neku od njih? Zašto si poljubio
mene? Ja te NE ŽELIM!
– Ali, ja želim tebe! – ona poklopi lice rukama – Moje
prokleto srce te želi. Ovo tuđe srce u meni želi da te ljubi. Želi da
bude kraj tebe i želi… Želi sve s tobom. I shvatio sam nešto. Baš
tog trenutka dok sam te ljubio, dok sam bio u raju, shvatio sam
da je moje srce konačno mirno. I ne znam zašto i ne znam kako,
ali znam da neću više tražiti. Ono obećanje koje je dao onaj čije
srce kuca u mojim grudima upravo sam ispunio. – ona zajeca.
Primaknem se pa joj pomilujem kosu. – Rekao je da će je naći i ja
je tražim od kada sam se probudio s tim obećanjem. Tražim je
iako ne znam tko je. A sada znam. Sada znam da sam je našao. To
si ti Tihana. Ti si žena koju ovu srce traži. I onaj tko ti je obećao da

50
BOOK AS PASSION
 SENKA_22_6_

će te naći, da će biti s tobom cijelo vrijeme u mojoj glavi govori

razne stvari. Govori da idem k tebi, da te tražim, da te čekam. Taj
glas u mojoj glavi je rekao da te poljubim. Da poljubim tvoje
usne, jer su one moje! Koji vrag to znači? Nisu moje. Nikad nisu
bile, a opet se sjećam njihova okusa i mekoće. Srce se sjeća. Srce se
sjeća tebe. I želi tebe! – njene skupljene pesnice stanu da me
udaraju po prsima, dok ona jauče na sav glas.
– Ne! Ne, proklet bio! Zašto? Zašto baš ti? Zašto me Bog
tako kažnjava? Pa što sam mu toliko zgriješila?
– Što ti je? Što pobogu govoriš ženo? – ona iznemogla samo
padne na mene i čelo nasloni na moje srce.
– Proklet bio Maksime Mladenoviću. – to tako tužno
izgovara da bih najradije i ja zaplakao. – U tvojim grudima kuca
srce mog čovjeka. On je umro, a ti si nastavio živjeti. Ti si njega
ubio, a on je tebi dao novi život. Nikada se neću pomiriti s tim. –
šokiran njenim riječima samo je uhvatim za ramena, a ona
prisloni usne i utisne mali poljubac na moje srce. – Zbogom
Mario. Sada si zaista mrtav. – otrgne se od mene i krene niz ulicu.
Ostanem šokiran i praznih ruku, dok mi se u glavi okreće kao na
ringišpilu. Što je ona to sada rekla? Je li to istina? Da li zaista srce
tog čovjeka kuca u mojim grudima i daje mom životu pogon?
Bože, ne! Zaurlam kao ranjena zvijer, krenem prema cesti i
zaustavim taksi. Tresem se dok me vozi prema kući, a onda
čujem glas u glavi. „ Ne brini, oprostit će. Ona je naša. Ona nas voli.
Samo ćemo skupa biti sretni.“ Stežem glavu rukama, želim iščupati
to sve iz nje. Izađem iz taksija, uletim u stan. Stanem i osjećam da
se gubim.
– Proklet bio Maksime!! – psujem sam sebe, pa krenem da
lomim sve što mi pod ruku padne. Suze teku niz moje obraze, ali
nije me briga. Ja sam ubica. Ja sam ubica i lopov. Ja sam najgora

51
BOOK AS PASSION
 SENKA_22_6_

vrsta. Ubio sam čovjeka, ukrao mu život, ukrao mu srce, a sada

mu kradem i ljubav. Ja nisam zaslužio da živim. Ako je to istina,
ako je njegovo ovo srce u mojim grudima, sam ću da ga iščupam i
da joj ga dam. Da joj vratim ono što je izgubila. Da joj vratim ono
što sam ukrao od nje.

TIHANA

Oči su mi otekle od plača. Ne znam odakle mi više suza.

Izašlo je sve iz mene. Stežem njegovu sliku uz sebe, sliku tih očiju
i tog lijepog lica, lica koje dijeli sa prokletim čovjekom.
– Ono čega sam se plašila, ono što sam imala u svojoj glavi,
onaj strašni, strašni osjećaj da taj dio tebe Mario, taj predivni dio
tebe dan je njemu, njemu koji je kriv za to što sam ostala sama,
sama bez tebe zauvijek. I nisam željela vjerovati svom tijelu,
nisam željela vjerovati svom srcu koje mi je od prvog pogleda na
njegove ožiljke govorilo da je to istina, a sada znam. Sada znam
da su te rasparčali, da su tvoje dijelove rasuli po svijetu, a tvoje su
predivno, toplo srce dali njemu. I što ću sada Mario? Kuda dalje
da idem? Što da činim? Da se zauvijek oprostim od tebe, jer to što
tvoje srce kuca u grudima tog čovjeka, to mi jasno daje do znanja
da si zauvijek mrtav. Koji su to prokleti ljudi odlučili staviti žrtvu
u tijelo ubice i tako ubici omogućiti da živi? Gdje je tu pravda za
tebe, za mene, za nas? Taj lopov i ubica živi, a tebe nema. Zar on
stvarno vjeruje da će ispuniti ono što si mi obećao, ono što su
tvoje usne zadnje uputile meni? Zar on stvarno misli da ću ga
pustiti blizu, da ću biti uz njega, da ću biti njegova. Ja sam tvoja!
Samo tvoja! Nikada neću biti njegova. On nije ti. – spustim glavu
na jastuk i stegnem sliku još više uz sebe. Sklopim oči i želim
umrijeti, želim zaspati zauvijek, jer ne mogu podnijeti ovu bol.

52
BOOK AS PASSION
 SENKA_22_6_

– „ Zašto plačeš ljepotice? Jesam li te nečim ražalostio?“

– „Mario? Mario, gdje si?“
– „Ovdje sam jedina. Tu sam uz tebe. Kao što sam i obećao.
Uvijek ću biti uz tebe. Gdje god ti bila, ja ću te uvijek naći. I uvijek ću te
voljeti. Samo tebe zauvijek! “
– „Molim te, daj mi da te vidim. Tako mi jako trebaš. Sve ovo, ja
ne mogu podnijeti ovu istinu. “
– „Tihana, on nije kriv. Maksim nije kriv za moju smrt. Tako je
moralo biti. Moraš to razumjeti. Sve je u redu. Ja sam dobro. Sretan
sam. Nedostaješ mi, ali kroz njega ja ću opet biti uz tebe. Opet ću biti
sretan kraj tebe.“
– „Kako nije kriv? Tko je onda kriv? Tko mi te uzeo?“
– „Netko tko je cijeloga života bio bez mene. Netko čije srce nije
podnijelo bol i prestalo je kucati od tuge za mnom. Pusti se Tihana.
Pusti se i budi sretna. Moja će duša naći mir, kad ti nađeš svoj. U
rukama mog brata! “
– „Što? Mario, Mario molim te, ne idi, ostani sa mnom!“ –
skočim iz kreveta uz vrisak, pa osjetim da me ruke peku. Krv je
natopila bijelu plahtu, a ram sa slike smrskan je u komade.
– O, moj Bože…

53
BOOK AS PASSION
 SENKA_22_6_

– DOBRA KOMBINACIJA –

MAKSIM

– Sine, halo, što se događa? Jesi li dobro? – čujem starog s

druge strane, ali ne mogu progovoriti – Maskime, je li sve u redu?
Jako je kasno.
– Jesi li znao? – moja usta se pomjere – Jesi li znao Tošo?
– Što sine?
– Jesi li znao čije je ovo srce u mojim grudima? Reci mi,
prokletstvo, jesi li znao? – izderem se na njega, ali umjesto
odgovora dobijem samo tišinu.
– Maksime…
– Znao si! Znao si da je to srce čovjeka koji je umro u onoj
bolnici. Čovjeka čiju sam nesreću ja skrivio. Zašto Todore, zašto?
– Maksime ne razumiješ… To je jednostavno Bog htio.
– Ma što je htio? Kakav Bog?
– Sine, taj je dečko bio darivatelj organa, on je upisan u
registar, kada umre njegovi organi idu onima kojima trebaju da
im omoguće život. To srce je njegov dar tebi. ON je bio
kompatibilan, doktori su uradili analize i…
– Trebao si mi reći stari. Trebao si mi reći…
– Sine, pa kako da ti kažem? Kako bi to podnio?
– Nikako. Baš kao i sada kad znam.
– Samo sam želio da ozdraviš, da se vratiš. I on je to želio
zato je onaj dio njega koji ti je falio odgovarao baš tebi.

54
BOOK AS PASSION
 SENKA_22_6_

– Što ću sada Tole? Ona me mrzi… Uzeo sam joj sve.

– Tko? Tko te mrzi?
– Ona koju njegovo srce voli. – ispustim telefon i kliznem
dupetom niz vrata. Čujem ga kako me doziva, ali ne mogu više
pričati.
– Maksime!!! Maksime kretenu otvori! – a evo i ovoga –
Znam da si unutra jebem li ti krušne mrve, otvaraj! Koji mi se
vrag ne javljaš? Otvori, rekao mi domar Ivo da te video, ne pravi
se lud. – zašuti, a zatim čujem kako moroga i otključava.
– Aha, pederčino, znam gdje stoji rezervni ključ. – upada
unutra i šljapa do dnevne sobe. Samo podignem pogled prema
njemu, ali ne ustanem – Jebo li te ćaća Zdravko!! Što si to uradio?
– prokliže pa do mene, pa me hvata za lice, za ruke, a ja tek onda
shvatim da se krv na njima već sasušila. – Maksime sve te jebalo,
pa što učini čovječe? – ustane, ode u kupaonu, pa donese mokar
ručnik. Briše mi lice, pa odahne. – Dobro je, sve je čitavo. – obriše
mi ruke, pa cimnem na bol od posjeklina. – Slomio si cijeli stan!
– Da bar mogu sebe polomiti da krepam odmah.
– Što se dogodilo? Što si učinio? Vratio sam se sa brzog, a
tebe nije bilo. Sve sam mislio da si otišao prošetati malu
rotvajlericu, ali onda me doktorka Lena napičkala jer je rekla da
mala kući proživljava neki blagi slom.
– Damjane… – uhvatim ga za ruku. Stavim njegove prste na
moje srce – Ovo ovdje pripada Mariu Vargasu. – oči mu se
uduplaju – Ovo što ovdje kuca je on. Onaj čiji glas u glavi čujem
mjesecima je on. Ona koju ovo srce traži da ispuni obećanje je…
Tihana. – on samo trucne dupetom od pod.
– Pa daj me nemoj… Čovječe, kako znaš? Mislim, nemoguće
je znati tko ti je dao srce, to su tajni podatci.

55
BOOK AS PASSION
 SENKA_22_6_

– Ona zna. A zna i Todor. Rekao mi je.

– Joj brate, jebi ga. Žao mi je.
– Što je to Damjane? Sranje života? Igra sudbine?
Zajebancija od Boga? Što? Kako da gledam sada na to?
– Mala te garant sad mrzi još više.
– I treba da me mrzi. Uzeo sam joj sve.
– Ma kurac moj treba! Ne treba. Nisi ti njoj ništa uzeo
jebote. Bog joj je uzeo. Uzeo je da, ali nije sve. Ostavio joj je tebe.
Tebe s njegovim srcem. Jednu tako jebeno dobru kombinaciju
čovjeka. Znaš što, da sam ja na njenom mjestu ja bih bio sretan.
Ličili ste, obojica ste joj bili dragi, on sada i dalje postoji u tebi.
Nije umro. Nije nestao. Kako ona to ne gleda tako? Nije je ostavio
samu. Ostavio joj je tebe. Ostavio joj je bolju verziju sebe.
– Ja nisam bolja verzija nikoga.
– Jesi i ne seri! Ti si faca, ti si dobar čovjek. Postigao si toliko
mnogo u životu. Znaš da voliš, znaš da živiš, moj si najbolji
prijatelj. Pa zar to malo govori o tebi? Tko mene može trpiti više
od dvadeset godina taj mora biti Bog. Ti si sve što stotine žena
želi čovječe. Tebe sanjaju cure širom zemlje jebote. Ma ti si jebeni
Maksim Mladenović krele! I ne seri više o tome. Boli me kurac
čije ti srce tuče u grudima. Meni je bitno da si živ, da mi
uljepšavaš život svojim postojanjem, nitko te ovdje ne smatra
krivim za smrt tog tipa. Nitko osim te male. I boli te pišo što ona
misli jebote. Neka misli što hoće, ma ko je jebe čovječe. Neću da
se truješ zbog te male. Ok, povrijeđena je, boli je, glupa je ko' noć
rođače. Glupa kao top, ako odbaci ono što joj je Bog tako
velikodušno poklonio. Srce njenog čovjeka u tvom tijelu. Samo bi
budala to odbacila. Nije ona tebe vrijedna stari moj. Ništa nije
vrijedno tvoga bola druže. Sranja se odgađaju, mi smo tu

56
BOOK AS PASSION
 SENKA_22_6_

nemoćni. Njegovo vrijeme je bilo tada da napusti ovaj svijet…

tjelesno! Tvoje nije. I kraj. Možda se Bog baš predomislio kad je
rođak bio negdje na pola puta i odlučio ga vratiti, a nije znao
kako. Tada si ti uskočio druže i eto što se zbilo. Obojica ste na
neki način živi. Obojica još postojite i hodate ovim svijetom, a
mogli ste svirati harfu gore. On od ozljeda, ti od srca koje bi
otkazalo. Razmisli malo o tome prije nego nastaviš da kmečiš
zbog male čivave. Ona je na gubitku brate. Ako ona smatra da
treba da te mrzi i da se drži dalje od tebe, ma pusti je k vragu,
nek' ide. Kad-tad će shvatiti da si ti vrijedan srca koje nosiš u
grudima. Da si ti dobar čovjek isto kako je bio on. Još i bolji! Zato
prekini. Prekini da serendaš o tome kako si ubica, kako si ti
nekome uzeo sve. Nikome ti ništa uzeo nisi rođo. Ti toliko mnogo
imaš da daš Maksime i to znaš i sam. A na kraju krajeva mi tipa
nismo poznavali i mi ni ne znamo kakav je on zapravo bio. Ona
kaže da je bio divan, pa tko bi to znao. Mene to ne zanima. Ja
tvrdim da si ti divan, a nju boli dupe. Razumiješ? Otkači se svega
tog sranja i misli na sebe. Bog je sigurno iz nekog razloga htio da
ti živiš. Htio je da budeš ovdje. S njegovim srcem ili bez njega ti si
i dalje Maksim Mladenović. Ti si i dalje moj brat. Moj čovjek,
moja savjest, moj najbolji frend.
Slušam ga i ima istine u tome što priča. Moja me bol
gurnula do dna i sam sam odlučio da želim biti tamo. To je
zapravo pogrešna odluka. Dopustio sam sebi da me pobijedi bol,
da me slomi krivnja, i da potonem kao kamen. Sve sam to gledao
drugim očima, a možda bi bilo bolje da sam razmišljao kao on.
Bog doista jest htio da ostanem ovdje još. Možda on i ja jesmo
dobra kombinacija, možda taj tip od gore ima neke planove za
nas?
– Ne mogu odustati od nje Damjane. – on okrene očima.

57
BOOK AS PASSION
 SENKA_22_6_

– A Gospe ti!
– Ovo srce je želi, ali i ja je želim.
– Ima ih na stotine Makso. Na stotine koje žele tebe. Što će ti
ona koja te neće?
– Ali ja sam njen. I ona je moja.
– Ona je glupa.
– Možda jeste, ali neću odustati od nje. Želim biti s njom.
– Zašto, o pobogu, zašto ludi čovječe?
– Ovo srce joj već pripada, on joj ga je dao. Jasno mi je da
njime više ja ne mogu vladati, ali mogu vladati svojim tijelom, a
to tijelo želi osjetiti njeno.
– Uzmi bilo koju drugu jebote. Ma, dovest ću ih deset ovog
trena.
– Ne želim. – uhvatim se za njega, pa se dignem – U pravu
si za sve i hvala ti. Otvorio si mi oči i zbilja bih trebao drugačije
gledati na svoje stanje. Neću više kukati. Neću više demolirati
stan. Neću se kriviti za njegovu smrt, ali od nje ni u ludilu neću
odustati.

TIHANA

– I dalje tvrdim da griješiš Tihana. Griješiš toliko da se daviš

u svojoj greški. Sve što govoriš je totalno krivo. Ti nemaš pojma
koliko je ovo sretna vijest. Ovo treba slaviti, a ne plakati zbog
toga.
– Ti si luda!
– Ma ti si luda, blesačo. Ti govoriš da je Mario sad zauvijek
mrtav jer njegovo srce kuca u Maksimovim grudima! Pa jesi ti

58
BOOK AS PASSION
 SENKA_22_6_

glupa ili što? To je on. Shvaćaš li? Ispunio je ono što ti je rekao.
Nije te ostavio. Ostao je tu, kraj tebe. Znam da ti sve sada vidiš
crno, ali kasnije kada se sve slegne vidjet ćeš da sam u pravu i da
ovo sve nije moglo bolje ispasti. Maksim fizički užasno liči na
Maria, a sad ima najvažniji dio tvog čovjeka u sebi, što Maksima
Mladenovića čini savršenim čovjekom. Mariovo divno srce i
Maksimovo… pa, sve divno ostalo, to je kombinacija za poluditi.
Ostavio ti je dio sebe u čovjeku koji jedini ima ono što je on imao.
Taj najvažniji dio sebe koji je ispunjen ljubavlju prema tebi, nekim
je čudom završio u njegovom klonu. I ti sada opet imaš prilike
imati kraj sebe tog čovjeka. Najbolje od obojice. Ti si zapravo
sretna žena mala divljakušo i umjesto da tu dramiš, da sječeš
vene i cmizdiš treba da budeš sretna što ti se tvoj čovjek vratio u
skoro izvornom obliku.
Zašto ne prestane da priča? Samo me zbunjuje. Njene riječi
dopiru do nekog zaspalog dijela mog mozga koji se budi i kao
budala prihvaća sve to što ona govori. Usvaja to i imam osjećaj da
gazi sve ovo o čemu sam do sada razmišljala, sve zbog čega sam
plakala, sve zbog čega sam bila slomljena.
– Lena, u mom snu sam čula Maria. Rekao je neke čudne
stvari. Rekao je da se pustim, da budem sretna, da će on naći mir
samo tada. Kada ja budem sretna… U rukama njegovog brata.
– Brata? Kakvog brata? Mario nema brata, on je usvojen,
koji kurac? Nemoj da sanjaš gluposti mala, dobiješ podočnjake
onda.
– Rekao je da Maksim nije kriv za njegovu smrt, da ga je od
mene uzeo netko drugi. Netko čije je srce puklo od tuge za njim. –
ona otrese glavom.
– Snovi su gluposti mala. Ne obraćaj pažnju na njih. –
zamota zavoj oko mog dlana i učvrsti ga. – Evo ga, kao nova.

59
BOOK AS PASSION
 SENKA_22_6_

Zarast će. – uhvati me za ruku i podigne mi glavu. – Ova će rana

na tvom dlanu zarasti baš kao i ona na tvom srcu. A, zašto će ova
brže zarasti? Zato što ćeš je već sutra popodne odmotati i ostaviti
je otvorenu. Rane ne mogu zarasti, ako ih stalno nečim stežemo i
pritišćemo. Ti tako svoje srce pritišćeš mržnjom prema Maksimu,
prema smrti, prema svima. Pusti ga na slobodu. Otvori vrata
svog srca i pusti da vjetar isuši tu ranu koja krvari. Dopusti sebi
da opet budeš sretna. Sada znaš da to možeš. Nemoj bježati od
njega. Koliko god ti bježala, on će te tražiti i ići za tobom. Ono što
srce obeća, obeća za zauvijek. Ja znam da ti možeš opet voljeti. A,
sada kad znaš da živiš u tom srcu i dalje i da ono kuca za tebe, što
više želiš mala?! U tom je srcu tvoj dom, a to što je u Maksimovu
tijelu to ti je samo jedan plus. Tvoj dom je u palači. Jer to je on.
Uvijek je to bio. Ti sada živiš u srcu okrunjenog kralja trkačkih
staza dušo. I taj kralj da bi bio sretan, da bi bio ponovno ono što
jeste treba svoju kraljicu uz sebe. – sve mi igra pred očima i svega
mi ne znam kako da reagujem. Želim li prihvatiti da je istina ovo
što govori? Želi li moje srce biti uz njega, ili samo želi biti uz ono
što je ostalo od Maria?
– Nemaš što puno razmišljati mala. Poslušaj svoju
doktorku. Uzmi si malo vremena, sažvaći sve i vidjet ćeš da sam
u pravu. Maksim zaslužuje da ga pustiš blizu.
– Mrzim što neki tamo žnj dio mog mozga govori da imaš
pravo.
– Naravno da imam pravo. Znaš to i sama.
– Hvala ti Lena. Hvala ti što si uz mene.
– Uvijek mala. Uvijek. Obećavaš da ćeš pogledati na
situaciju drugim očima? Očima koje vide Maksima kao
poboljšanju verziju Maria? – uvrnem nosom. Ma kakva
poboljšana verzija. – Ne čujem. Obećavaš?

60
BOOK AS PASSION
 SENKA_22_6_

– Obećavam!

61
BOOK AS PASSION
 SENKA_22_6_

– ISTINA –
MAKSIM

Otvaram oči, jedva uspijem razabrati prostor oko sebe.

Damjan se razvalio preko trosjeda, a ja zaškevćem kad me ukoči
u plećki, jer budim se ležeći na čupavom smeđem tepihu.
Ispravim ukočenu kičmu, a on se promješkolji. Što bih ja bez te
lude u ovom mom blesavom životu. Noćas mi je pomagao
spremiti krš koji sam napravio i sve dok nismo spremili sve do
zadnje mrve nije mi dao da idem spavati, mada smo obojica bili
krepani ko' kokoši. Dohvatim mobitel poruka od staroga : „Sine
ranom zorom sam morao za Split. Čim stignem dolazim k tebi. Moramo
razgovarati Maksime. Ne mogu dopustiti da misliš loše o meni. Volim
te. Tole.“ Jadan moj stari. On sada misli da ja mislim najgore o
njemu. Pa ne bih to nikada mogao. Znam da nije anđeo, ali nitko
od nas nije, ali ja ga volim. On je moj otac, on mi je jedina obitelj
koju imam.
Odem u kupaonu , sredim se. Shvatim da je već prošlo
jedan sat. Bogami smo doca i ja odrapili pošteno. Izađem i čujem
da je ustao i da kuha kavu.
– Jutro uspavana ljepotice. Jesi odmorila leđa na mom
trosjedu pizdo jedna? Ja trebam fizioterapeuta da me ispravi i
otkoči.
– Pa, Maksonjo mogao si leći u svoj krevet, nitko ti nije
branio.
– Ni ne sjećam se da sam zaspao.

62
BOOK AS PASSION
 SENKA_22_6_

– Ni ja bogami. I vidi koliko je sati. Strgam ovu kavu i idem

doma. Moram se srediti, presvući, nahraniti mačore.
– Ma, nemoj. Ostani pa ćemo do lokala na piće. Slobodan si
jebo ga ti. Godišnji je.
– Pa crknut će mi živuljke od gladi. Moram im otvoriti
prozor, pokenjat će mi se na krevet.
– Nazovi Kikija neka ih riješi. Uzmi moju odjeću, sredi se i
pičimo u grad.
– Kikija? Ti se šališ, tko zna gdje je mali pizdonja sad. – stavi
kavu na stol i sjedne. Uzme mobitel i zove brata. Naravno na
zvučnik da ne zamara ručice. – Ma seronja garant negdje nešto…
Hej gdje si mali smrade?
– Ja? Pa gdje si ti? Zaglavio kod neke koke? Nisi se
udostojio bratu javiti da nećeš doma doć.
– Nisam kod koke, kod Maksonje sam.
– A sad ste postali gej partneri? Luzeri!
– Ne seri mali, kad ti dođem doma ima da te očerupam za
te šiške.
– Samo hajde seronjo doma sam, čekam te.
– Em super što si doma, moraš nahraniti Thora i Stiva
Rodžersa.
– Daj, nemoj da ja hranim tvoje mačkurine. Idu mi na živce
imaju veća muda od mene.
– Zato su to junačine, a ne kao ti čačkalice. I otvori im gore
prozor neka idu kenjati van i da mogu ići mace bariti. I obavezno
svakom u njegovu posudu. Thor voli govedinu, Kapetan piletinu.
– Ma jebe mi se, neka žderu što dobiju.

63
BOOK AS PASSION
 SENKA_22_6_

– Mali, ukinut ću ti sportske kanale ne zajebavaj se sa

mnom.
– Ajd dobro seronjo. Kaže Vanja da joj treba recept za „Ono
njeno“. Bolje da ne znam što je.
– Neka nazove Irenu, ja sam na godišnjem od juče. Pustit će
joj recept bez brige.
– Ok. Kad si doma? Hoćeš bar večerati s nama?
– Naravno. Idem s Kraljem malo bazati, a za večeru se
vidimo.
– Ajd bok doktore seratore! – mali prekine vezu, a ja se
nasmijem. Koje su to dvije lude mila moja mati.
– Zbilja si dao mačkama imena Thor i Steve Rogers?
– Naravno. Pa tko su naj seksi Marvelovi junaci jebote? Bog
groma i Kapetan Amerika.
– Meni bogami Crna udovica, totalno je preseksi Natasha…
– Ti nemaš pojma.
– Ti si doktor djevojci tvog brata? Zar to nije malo, ono
čudno?
– Zašto bi bilo čudno. Bio sam njezin doktor prije nego je
upoznala govance od mog brata. Maksonja ja sam profesional
čovječe. Ona je pacijentica kao i sve druge. Mi u obitelji imamo taj
krug povjerenja, razumiješ.
– Da. Da. – otpije svoju kavu – Stari je u Splitu. Veli kad
dođe hoće da razgovaramo. Misli da sam ljut na njega.
– Na Toleta? Pa, nisi valjda?
– Ma, nisam. Nemam zašto biti ljut na njega. Učinio je što je
smatrao najboljim.
– To je radio cijelog života.

64
BOOK AS PASSION
 SENKA_22_6_

***

Sjedimo u lokalu, ljudi dolaze, prolaze, piju, smiju se. Mare

se domunđava s nekim tipom s druge strane šanka, a Gino gleda
kroz prozor. Najednom skoči i izleti van. Koji njemu bi? Vraća se
unutra sa onom doktorkom od sinoć. Smijulje se oboje, pa priđu.
– E Maksonjo, kralju naš, upoznaj doktorku Lenu Filipović.
Ona ti je…
– Znam tko je ona. Rekao si mi sinoć. Tristo četrdeset i osam
puta. – pružim joj ruku, ona uzvrati – Vjerujem da nemaš baš
dobro mišljenje o meni, ali hvala što si mi ipak pružila ruku.
– Maksime, moje mišljenje je tebi kao i ostatku svijeta
totalno nebitno. Bitno je samo ono što ti misliš o sebi i… o svemu
tome.
– Kako je ona? – upitam, a ona složi kučeću facu.
– Brineš se za nju?
– Naravno. Nije bila dobro.
– Pa, nisi ni ti. – čuj ovoga.
– Što se desilo tvojim rukama?
– Ovaj… Mala nezgoda. – slažem, a Damjan okrene očima
– Pa lijepa doktorko nije samo tvoja mala čivava imala neki
slom. Ovaj je majmun slomio cijeli stan. Moramo ići kretenu
kupiti pola novog namještaja.
– Znaš što Maksime? Ja volim Tihanu kao svoju krv i prošla
sam sve s njom. Poznavala sam Maria i znam kakav je čovjek bio.
Ovo što se dogodilo, strašno je, ali ovo što smo saznali sinoć… Ja,
osobno sam jako sretna zbog toga.
– Jesi?

65
BOOK AS PASSION
 SENKA_22_6_

– Jesam. Znam isto tako da si i ti dobar čovjek. Mislim,

znam, ono, špijuniram te godinama, skupa sa ostalih nekoliko
stotina riba. Imamo svoju sektu. – Damjan se šokira – Šalim se
Damjane, nemoj da mi rikneš ovdje.
– Pa, jebote ženo, kad me šlog nije strefio. Nemoj da mi
kidišeš na Maksu ja se polomio sinoć oko tebe ko' oko nijedne
nikad.
– Ma ne brini, to je moja prošlost. Maksim je zauzet čovjek.
– Ma jel'?
– Jeste, Damjane, nemoj mi se praviti lud. Ti i ja smo ovdje
sada kao mirovne snage između naših najboljih prijatelja. Mada
mislim da je tebi puno lakše s njim, nego meni s Tihanom. Ona je
sva sjebana, ali obećala mi je da će pokušati gledati drugim
očima. Tako da Maksime Mladenoviću, moj ti je savjet da ne
odustaješ. To … – stavi prst na moje srce – to što kuca tu, kuca za
tebe i nju. Mario vam je to ostavio. On zna zašto. Sto posto sam
sigurna da on zna zbog čega. Tebi je vrijeme da postaneš
muškarac, dosta si bio dječak. Vrijeme ti je da voliš, a njoj je
vrijeme da opet osjeti ljubav koju je imala i izgubila.
– Hvala ti Lena. Ti si zbilja divna žena.
– Pa, jesam ti rekao da je divna? Bila je divna čak i dok je
vrištala na mene sinoć. Isto kako je bila divna dok je vrištala zbog
mene sinoć. – ona ga tresne po ruci.
– Nema bježanja od sudbine Maksime. Nema bježanja od
ljubavi. Ona to zna samo joj treba malo da progleda, a ti… Ti si
već progledao, zar ne. – kimnem pa se nasmijem.
– Sine?? – stari priđe, pa me zagrli. – Bio sam doma, nema
te, pa sam došao ovamo.

66
BOOK AS PASSION
 SENKA_22_6_

– Hej stari. Dobro je. Polako. Opusti se. – lice mu je ozbiljno,

zabrinuto.
– Ijao čika Tole nisam te vidio ima mjesec dana stari. –
Damjan ga spopadne, pa ga prigrli – Znaš što Maksonjo? Ako
smo pokupili Toletove gene bit ćemo pravi mačori i u
šezdesetima.
– Damjane, sine, moram da te razočaram, ali ja ipak nisam
tvoj otac. Mislio sam da to znaš. – on se nasmije, pa klepne starog
po leđima.
– A opet si to više bio nego onaj moj pravi. Ti si Tole uvijek
bio tu za mene, on samo za Božić ponekad i ako ubodemo lutriju
pa dođe Kikiju i meni na rođendan. To je bilo do petnaeste,
poslije kud koji mili moji. Ti si meni kao moj rođeni stari, pa ti
sad vidi. Ne moraš me staviti u testament, ja tebe volim i bez
tvoje love.
– Damjane, sine, ne sekiraj se tebe je Toša već u testament
ubacio. Proveo si pod mojim krovom vremena koliko i Maksim
tako da jebi ga htio ja ili ne htio ti si na neki način moj.
– Joj što imam starog, 'si vid'la doktorka.
– Gospođice? – stari uzme njenu ruku pa je poljubi. – Todor
Mladenović, Maksimov otac. Zadovoljstvo mi je. – ona jebeš mi
sve pocrveni.
– Hej, ma što je sad ovo doktorka? – vidi ovog ljubomorka.
– Doktorica Lena Filipović, zadovoljstvo je moje.
– Imaš vrlo lijepu mladu damu sine Damjane. Konačno da i
ti nađeš čestitu ženu.
– Joj, da stari, da. Čujte mi sad idemo, a vi dečki
razgovarajte. – uzme Lenu za ruku, pa krenu van.

67
BOOK AS PASSION
 SENKA_22_6_

– Maksime, samo hrabro naprijed. – ona kaže, namigne,

stegne Damjanu ruku i iziđu van.
– Sine…
– Reci stari, što te muči? Ne ljutim se ja na tebe Tole, zbilja.
– Dobro je sine. Dobro je. Mislio sam da si ljut zbog… Hoćeš
da prošećemo dolje uz plažu? Tamo je mirno, a htio bih da se
spustimo niže do groblja. Molim te.
– Može stari, što god želiš. – spustimo se dolje, more tiho
pjevuši dok mu vjetar dirigira. Svaku je notu točno odsviralo i ta
mi melodija dušu razvaljuje.
– Sine, moram ti reći u vezi toga.
– Slušam te.
– Istina je da sam znao. Znao sam da ćeš dobiti njegovo
srce. Tražili smo svuda sine. Davao sam sve što imam da ti nađu
srce na vrijeme, ali sve je bilo uzalud. Kako su dani odmicali,
postajao si sve slabiji. Ono što su uspjeli zamijeniti, zamijenili su i
tvoje je tijelo to prihvatilo, ali ono što ti je najviše trebalo, toga nije
bilo. Jedan je dan došao doktor koji je liječio Maria i rekao mi da
je on darivatelj organa i da ako želim on može uraditi nalaze i
provjeriti odgovarate li jedan drugom. Nisam ni u ludilu mislio
da kažem Ne. On mi je rekao da je njegovo srce jako, ali da sve
ostalo kopni. Nisu mogli naći razlog i znali su da neće preživjeti.
Znaš… Želio sam otići posjetiti ga nekoliko puta, ali nisam imao
snage. Ta je cura bila uz njega neprekidno. Nisam joj mogao reći
da sam tvoj otac i da sam ga došao vidjeti. Nisam znao kako. Bol
je to sinko moj.
– Znam.
– Kad su stigli nalazi i doktori potvrdili da njegovo srce
može vratiti tvoje tijelo nazad u život, skupio sam muda i riješio

68
BOOK AS PASSION
 SENKA_22_6_

ga posjetiti. Da mu zahvalim iako sam znao da me ne čuje. Našao

sam djevojku, rekao da ga odnekud poznajem i otišao ga vidjeti.
Kada sam vidio njegovo lice umalo nisam pao u šok. Vas dvojica
toliko ličite, da je to strašno. Slomio sam se. U mojoj je glavi
nastao kaos. Naslutio sam onu bolnu činjenicu za koju sam
kasnije ustvrdio da je istina. – siđemo dolje niz stube koje s plaže
vode na stazu do groblja. Samo šutim ništa ne progovaram,
puštam ga da ispriča sve što ima.
– Vidiš sine tvoja majka i ja cijeli život smo krili od tebe
našu bol, našu najveću ranu. Krili smo to od cijelog svijeta, ali od
sebe nismo mogli skriti. Naša roditeljska ljubav nije nam dala
mira, nije nam dala da ikada prestanemo tragati, da odustanemo
od svog djeteta.
– Ne razumijem? – kako lagano šetamo tako uđemo u
groblje i krenemo stazicom zalazeći među grobove i spomenike.
– Sine… Sinoć kada sam čuo očaj u tvom glasu i kada sam
osjetio tvoju bol, shvatio sam da sam pogriješio što sam to krio od
tebe, i da griješim što ovo i dalje krijem. Ne želim više kriti istinu
od tebe Maksime. Ti zaslužuješ znati sve.
– Ne razumijem o čemu govoriš stari. Istinu o čemu?
– O sebi i … Mariu.
– O meni i Mariu? Što da mi kažeš, a da mi već nisi rekao?
– Sine, ono što sam naslutio u toj Bečkoj bolnici kada sam
video koliko taj dečko liči na tebe, gurnulo me preko ruba bola.
Nisam mogao vjerovati da su život i sudbina tako okrutni i
sjebani, čarobni i prekrasni u isto vrijeme. Da čovjek u istom
trenutku može osjećati neopisivu sreću i neopisivu tugu cijelim
svojim bićem. Znao sam to u svom srcu, znao sam da je istina i da
je potrazi kraj, a onda sam uradio sve analize i testove i dobio

69
BOOK AS PASSION
 SENKA_22_6_

potvrdu da sam u pravu i da konačno mogu da prestanem tražiti.

Bog je tako htio da se vas dvojica sretnete, ne znam zašto je htio
da umrete ili preživite, ali da ste spasli jedan drugog na neki
način jeste. I sada ste ono što ste uvijek bili. Jedno.
– Stari nemam blage veze o čemu govoriš. – okrenem se i
shvatim da stojimo kraj Mariova groba.
– Maksime, tvoja majka i ja… Nismo oduvijek imali smo
tebe. Gordana je rodila blizance. Dva dečka. Maksima i Matiju. –
srce mi brže zakuca – Maksim je bio jak, živahan, a Matija sitniji i
malo je teže disao, pa su vas po rođenju odvojili.
– Čekaj, stani… Imam brata?
– Ne.. Nemaš… Ne više. – stegne mu se glas u grlu, a ja
stegnem svoje zavijene ruke da smirim drhtanje dok gledam u
ove moje oči koje me gledaju sa spomenika – Tri dana nakon
vašeg rođenja rekli su nam da je Matija umro. Da nije preživio.
Da je neki ugrušak u njegovim plućima prekinuo njihov rad i
dijete je jednostavno prestalo disati. – o Bože! Uhvatim se za
glavu pa tupnem dupetom na onu klupu. On teško diše, boli ga,
znam to. – Gordana je pala u depresiju. Bio je to jak udarac za nas
oboje. Tada, u to vrijeme nisam još bio toliko moćan kao kasnije i
kao sad i nisam mogao svojim novcem i vezama krenuti u bitku
sa sistemom i ljekarima. Kasnije, kasnije nije imalo smisla.
Pokopali smo dijetešce kada smo konačno uspjeli od bolnice
dobiti to malo tjelešce. Naša bol bila je ogromna. Imali smo tebe,
ali njega smo izgubili. Tvoja majka poslije toga više nije bila ista
žena.
– Ne krivim je. Izgubila je dijete.
– Ona to nije htjela priznati. Godinama je govorila da smo
sahranili tuđe dijete i da je naš Matija još negdje živ. Godinama

70
BOOK AS PASSION
 SENKA_22_6_

sam vjerovao da je to sve posljedica traume u njezinoj glavi, ali

kako sam se samo varao. Volio sam je više od ičega i udovoljavao
sam njenoj želji. Tražili smo našeg drugog sina godinama. Ona
nikad nije odustala. Od prvog dana sam tražio to dijete skupa s
njom. Bog sam zna koliko sam vjerovao da je sve to uzalud, ali
samo sam želio dati joj do znanja da sam uz nju. Moje dijete je
bilo mrtvo, a ona to nije htjela priznati. One godine kada je
umrla… Dobila je telefonski poziv od doktora koji je radio u
bolnici u vrijeme vašeg rođenja. Umirao je. Taj je prokletnik bio
na samrti i nije mogao Bogu na istinu dok nama ne kaže našu.
Otišli smo tom demonu, a on je na svojoj smrtnoj postelji tvojoj
majci i meni priznao svoje grijehe.
Naš sin nije umro. Naš Matija je bio živ. Ukraden je i dan
nekoj obitelji na usvajanje. – hladan me znoj oblije i osjećam da ću
da se srušim iako sjedim. Ne! Ovo nije moguće! – Ukrali su nam
dijete, sine moj. Ukrali su tvog brata od nas. Prodali ga! Prodali
su moju krv i meso kao stoku na vašaru. Sine moj, taj osjećaj ni
najgorem neprijatelju ne bih poželio. Prokletnik je odapeo istog
trena, ne rekavši nam ni gdje je, ni kome su ga prodali. Ubio bih
ga golim rukama da nije umro.
– Stari… Ne mogu disati! Ne mogu disati! – srce mi udara
dvjesto na sat, ruke mi se tresu, tijelo mi gori, nemam zraka.
– Sine? Sine, molim te… – stegnem jednom rukom njegovo
rame, drugom svoje srce.
– Dobro je. Dobro je. – polako se smirujem, ali temperatura
izbija iz mene kao lava
– Gordana je umalo umrla tamo, tamo gdje nam je to govno
reklo da nam je sin živ. Da smo pokopali nečije tuđe dijete pod
svoje. Završila je u bolnici odmah nakon toga. Njeno jadno srce
nije tu bol podnijelo. Znala je cijelo vrijeme. Majka je to sine moj.

71
BOOK AS PASSION
 SENKA_22_6_

Ja nisam vjerovao, ali ona jest. Nikad nije odustala. Tražila je

svoju krv do smrti. I rekla je : „Naći ću ga makar u onom životu.
Naći ću ga i bit će sa mnom!“ – jauk mi se otme iz grudi – Onda
kada si mi rekao što ste vidjeli… I ti i ovo čedo koje ovdje leži
znao sam… Nije ona to rekla tebi sine…
– Već njemu! – suze se izliju iz mojih očiju, a ruka mi jače
stegne srce – Rekla je to njemu. Ona ga je našla prije tebe. Našla
nas je obojicu skupa. Ona ga je uzela sebi. Konačno da zagrli
svoje izgubljeno dijete. – ridamo obojica dok on kleči ispred
mene, privlači me u zagrljaj i dok gledam to lice sa slike, to lice
moga brata, ništa on više ne mora da mi kaže. Ovo je krv moje
krvi. Ovaj ovdje koji leži, ovaj čije srce kuca u mojim grudima.
Moj je brat umro i pustio mene da živim. Pucam na komade, od
žalosti, od istine koja me drma. Koliko su bola moji roditelji
podnosili svih ovih godina. Koliko je moja majka zapravo bila
uništena. Toliko toga sada razumijem, ali ovo, potresa me do
kostiju.
– Maksime… – taj me glas rasječe duž cijele kičme. Tužan i
obojan suzama. Pustim starog pa se okrenem. Ona stoji ruku
obješenih uz tijelo, suze liju niz njene obraze, crni tragovi
maskare bojaju joj blijedo lice. Cvijeće joj je rasuto ispod nogu.
– Tihana? – skupim snage pa se uz pomoć oca pridignem.
Ona samo jeca. – Koliko stojiš tu?
– Dovoljno! Joj, Maksime… – samo izgovori, pojuri prema
meni i baci mi se u zagrljaj. Stegnem ruke oko nje, dok jeca,
ljubim joj kosu, a moje suze padaju po njoj poput kapi ljetne kiše.
– Žao mi je. Tako mi je jako žao.
– I meni! – osjetim ruku mog starog na svojim leđima. Ona
se malo odmakne, ali me ne pušta.

72
BOOK AS PASSION
 SENKA_22_6_

– Zašto mi niste rekli istinu onaj dan gospodine

Mladenoviću.
– A što sam ti mogao reći dijete? Ni sam nisam bio svjestan.
U tom sam trenutku našao dijete, a isto tako sam ih gubio
obojicu.
– Žao mi je gospodine. Zbog svega što ste prošli.
– Ne znam zbog čega je Bog to htio mila moja. Što god da je
zamislio, mnogo nam je boli svima darovao. – ona pruži ruku i
stegne starom njegovu.
– Jeste. Jako puno. Ali nešto nam je i ostavio. Nije nam baš
sve uzeo.
– Jeste mila. Jeste. – podigne pogled i pogleda me u oči.
– Ostavio je nam je najbolje od obojice. – tužno se nasmiješi i
vrati glavu na moje grudi.

73
BOOK AS PASSION
 SENKA_22_6_

– TOČAK SUDBINE –

TIHANA

Uzmem cvijeće, i uđem unutra. Dok hodam prema

njegovom grobu još razbrajam u svojoj glavi sve što sam saznala,
što sam shvatila, što sam odlučila. Moram mu reći, on mora da
zna, moram da osjetim da je uz mene i da me podupire. Ni sama
ne znam zašto imam potrebu zbog toga doći ovdje kada znam da
on ovdje nije. Da je ovdje samo ono što je ostalo od njega, duša
mu je svuda oko mene, a ono meni najvažnije u grudima
Maksima Mladenovića. Priđem grobu i spazim ga tamo. Nije
sam.
– O, Bože! – to je čovjek iz bolnice. To je onaj koji je došao
vidjeti Maria. Već se spremim da ih obojicu psujem što su uopće
tu, ali onda čujem njihov razgovor i njihove tužne glasove. Znam
da ne bih trebala prisluškivati, ali povučem se iza bora da me ne
vide. Slušam kako tužna priča teče s usana tog čovjeka, isto kako
teku suze niz Maskimovo lice. Njegova bol i mene zaboli, kada
čujem sve što čuje on. Kako sam mogla tako pogriješiti? Kako
sam mogla? Zašto sam osudila ljude o čijoj sudbini nisam znala
ništa? Svako u sebi nosi svoju priču. Priču koju kriju iza pogleda,
bol koju kriju iza osmijeha. Svi smo mi od istog tkanja istkani i svi
pucamo po istim mjestima. Mjestima na kojima se najviše taremo
za života. Kidaju nas osjećanja, kida nas ljubav, kida nas bol,
tuga, izdaja, prevara. Sve to nagriza finu svilu naših duša i pravi

74
BOOK AS PASSION
 SENKA_22_6_

od nas dronjke. Mi sami smo ti koji od tih dronjaka opet moramo

napraviti baršunastu tkaninu dovoljno lijepu i dovoljno čvrstu da
poput jedra odoli svakoj buri i oluji koju nam život ponovno
donese.
– „Ne mogu disati! Stari ne mogu disati!“ – čujem ga kako
govori i strah me natjera da iziđem iza drveta, ali ne i da mu
priđem. Otac ga grli, a njegove riječi tjeraju suze još jače iz mene.
Ono cvijeće samo isklizne iz mojih ruku i raspe se po tlu, poput
sve moje mržnje koju sam do sada osjećala prema ovom čovjeku.
Čovjeku koji je bio krv mog Maria, čovjeku koji je u majčinu
trbuhu skupa s njim rastao. Njemu kojeg sam nepravedno
optužila za smrt mog voljenog.
– Maksime… – njegov pogled pun iskrene boli isječe me u
komade, a moje noge samo polete prema njemu, ruke se zavežu
oko njega, a obraz se zalijepi za onaj dio njega u kojem živim i
postojim. Njegove usne ostavljaju suzne poljupce po mojoj kosi,
nježne i meke poput sitne kiše. „Oprostite mi obojica“ – pomislim u
sebi dok susrećem njegove uplakane oči.

***

– Žao mi je zbog svega djeco moja. Zbog bola koji smo svi
proživjeli. Žao mi što sam krio istinu od tebe sine. I od tebe
Tihana. Moja bol traje dugo godina i nekada sam i pomislio da će
doći dan kada će ona proći, a onda sam shvatio da neće. Ostala je
velika praznina u mom srcu koju ništa nikada neće moći
popuniti, ali vi djeco… Vi možete stvoriti nešto novo. Nešto
lijepo, nešto vrijedno. Nešto što će nadjačati muku koju nam je
život priredio. Točak sudbine se neprekidno okreće i nekim

75
BOOK AS PASSION
 SENKA_22_6_

čudom sve nas je okupio na ovo mjesto. Ja sam godinama tražio

tvog brata sine, a život vas je spojio sasvim nenadano. Nažalost
niste imali prilike uživati skupa, ali i kroz sve ovo, sada ste skupa
zauvijek… Na neki način.
– Gospodine Mladenoviću jako mi je žao zbog svega. Zaista
jeste. Ne mogu ni zamisliti vašu tugu. – on mi pomiluje obraz, što
me nekako dodatno raznježi.
– Ti mora da zlata vrijediš djevojko kada su oba moja sina k
tebi došli. Nekako vjerujem i da srce jednog ne kuca u tijelu
drugog, ovaj bi blesonja našao neki put do tebe. Eto kako su nas
život i smrt povezali. – ne znam ni što bih mu odgovorila na to.
Stegne Maksimu rame. – Nadam se sine da ćeš mi jednog dana
oprostiti za sve ovo.
– Stari nemam ti što oprostiti. Ništa nisi učinio loše. Možda
bih i ja tako postupio da sam bio na tvom mjestu. Ne znam. Činio
si ono što si smatrao najboljim. Nisi želio da ti dijete pati, sam si
gutao patnju svo vrijeme.
– Boljeg sina od tebe na ovom svijetu nema Maksime.
– Imali ste dva divna sina gospodine Todore. Mario je bio
najbolji čovjek na svijetu, a sada je…
– Polako. Pusti da prođe vrijeme mila moja. Svima nam
treba malo vremena da prihvatimo ove stvari. Da naučimo živjeti
sa ovim istinama. Da vas dvoje naučite živjeti jedno s drugim.
Bez mržnje. Zbog njega. – kimnem, jer u pravu je. Sada to znam. –
Ostavljam vas i idem posjetiti Gordanu. Idem joj reći da znaš
istinu i da više nikada neću kriti ništa od tebe. – korakne, a ja ga
zaustavim. Vratim se tamo gdje sam stajala pa pokupim ono
rasuto cvijeće.

76
BOOK AS PASSION
 SENKA_22_6_

– Ponesite joj ovo, istina, rasulo se, ali palo je na zemlju iz

koje je i poteklo. Uzmite, dajte joj ovo… od nas. – njemu usna
zaigra i oči mu se orose. Tužno se nasmiješi, uzme cvijeće i ode.
– Tihana… – njegov šapat kraj mog uha zvuči kao zvuk
vjetra trnci mi prođu tijelom.
– Maksime, što god rekao, u redu je. Ne moraš se
ispričavati, ne moraš ništa govoriti. Čula sam sve. I žao mi je. Žao
mi je zbog tebe, zbog tvoje majke, tvog oca. Najviše mi je žao
zbog Maria, jer on je ostao sam jako, jako mlad. Da je znao da ga
tvoj, zapravo njegov otac traži, sve bi bilo drugačije. Da je makar
naslutio da ima vas… On je znao da je usvojen, ali mu roditelji
nikada nisu željeli reći od kud je došao, jednostavno su rekli da
ne znaju apsolutno ništa o njegovu porijeklu. Da li je to bila istina
ili ne, nikad neću znati. On jednostavno nije želio provesti život
tragajući za istinom i tragajući za svojim roditeljima, jer je
vjerovao u to da ga nisu željeli. Da su ga htjeli ne bi ga ostavili u
sirotištu kao bebu.
– Ali, jasno ti je da to nije istina.
– Jeste. Sada. I žao mi je što je i on prevaren i živeo je u laži
cijelo djetinjstvo. – obrišem lice maramicom, vjerovatno sam sva
garava od razmuljane maskare, pa sjednem na klupu, a on se
spusti ispred mene
– Tihana… Ja znam da ti mene ne želiš blizu i da… – stavim
mu prst na usne.
– Nisam. Nisam te željela blizu, željela sam te mrziti cijeloga
života i kriviti te za njegovu smrt, ali ne mogu. On tvrdi da ti nisi
kriv. On mi je rekao da ga je od mene uzeo netko tko više nije
mogao živjeti bez njega. I sada znam tko je to. Nije u redu. Nije
fer prema tebi, nije fer da se tako ponašam prema samoj sebi. Ja

77
BOOK AS PASSION
 SENKA_22_6_

nisam tako vaspitana. Ne mogu tjerati ovu nepravdu dalje.

Oprosti. Nisi to zaslužio. Oboje smo patili, a ja nisam vidjela dalje
od svog bola. – uhvati moju ruku i poljubi mi prste.
– Želiš reći da…
– Želim reći da želim. Želim čuti sve što mi imaš za reći,
želim čuti tvoje prvo i zadnje druženje s njim, želim da ne
razmišljam o mržnji i bolu i da kada god poželim osjetim otkucaje
njegova srca u tvojim grudima. Da ih smatram njegovima sve dok
ne shvatim da su zapravo tvoji.
– Hvala ti! – povuče me prema sebi i za ten se nađem
ogrnuta njegovim čvrstim rukama, licem priljubljena uz njegovo,
ne smeta mi nježno grebanje njegove brade o moj obraz, nego
samo pogledam u oči mog čovjeka sa slike, pružim ruke i
stegnem ih oko ovoga koji je to zaslužio.
– Jesi li već jela? – šapne mi na uho.
– Što? Ne. Nisam stigla.
– Želiš li da odemo na ručak? Negdje gdje je lijepo, mirno i
tiho. Negdje gdje možemo razgovarati? – nisam baš sigurna da li
je to dobra ideja, s obzirom da oboje izgledamo kao da nas je
pregazio tenk.
– Izgledamo kao da smo ispali iz broda na sred oceana.
– Ma koga je briga? Meni si lijepa. Meni si najljepša. Nama
si najljepša. – nasmiješim se.
– Ne sličite samo fizički, sličite vi mnogo više. – pruži mi
ruku, a ja je prihvatim. Uhvatim ga i pustim da me povede.
– Zbilja bih volio upoznati svog brata. Hoćeš mi ispričati?
– Naravno. Što god želiš znati. Priča za priču, može?
– Može!

78
BOOK AS PASSION
 SENKA_22_6_

– SVI ŽELIMO –

MAKSIM

Nisam ni primijetio kako se mrak brzo prikrao. Toliko sam

uživao u razgovoru s njom, u obroku koji smo skupa pojeli,
onome koji nije bio ni ručak ni večera. Uživao sam u svakoj njenoj
riječi, u sjaju u njenim krupnim očima dok je pričala o ljubavi s
mojim bratom. Boljela me tuga u njenom glasu kada bi je slomilo
s vremena na vrijeme shvaćanje da on više nije tu. Osjećaj njenog
dlana na mome bio je nešto posve drugačije, nešto što do sada
nisam osjetio s nijednom djevojkom, a bilo ih je ne budimo
skromni mnogo, baš mnogo. Pao mi je teret sa srca kada je rekla
da mi vjeruje da smo obojica vidjeli našu majku tamo, onoga
dana, jer i ona je usnila Maria koji joj je rekao nešto slično.
Kada sam je pitao vjeruje li u snove i vjeruje li da postoji to
nešto tako natprirodno, kao iz topa je ispalila da vjeruje. Da nije
prije, ali sada da. Sada u sve vjeruje, jer okružila se čudima. A i ja
se osjećam kao da sam upravo u društvu jednog čuda, jednog
čuda spakovanog u ovu malu mrvicu tako lijepu i milu i totalno
drugačiju nego što je bila kada sam je upoznao. Što se to
promijenilo kod nje, ne znam, a možda je i bolje da ne diram
vraga. Da nisam bio danas ovdje s njom, nakon ovoga što mi je
otac rekao, ja bih se slomio opet. Opet bih dopustio sebi da me
svladaju ti napadi boli, ta tuga koja nikako da isteče iz mog
života, ali ona je bila tu i njena je ruka držala moju i kao da smo
kroz sve što smo jedno drugom rekli skupa prigrlili istinu i
otpravili žalost dalje od nas. Osjećaj u mojim grudima ne mogu

79
BOOK AS PASSION
 SENKA_22_6_

riječima opisati. Letim. Osjećam kao da tereta na mojim plećima

više nema, da je sve nekako mirno, poput mora bez daška
vjetrića.
Jesi li to ti brate konačno našao mir? Je li ti laknulo što i ona
i ja znamo istinu? Je li ti drago koliko i meni što sam te upoznao
makar ovako, slušajući kako tvoja žena, naša žena priča o tebi sa
toliko ljubavi? Naša žena! Kako to samo bolesno zvuči, zar ne?
Ali to je istina. Ona je tvoja, u tvom srcu stanuje, a tvoje je srce
sada moje i u mojim je grudima. Što je tvoje moje je i nitko se ne
buni zbog toga. Ni moja svijest, ni moje tijelo, a ni ona. Ne mogu
da je ne gledam kao ženu koja živi u meni, kada sve moje to želi i
hoće. Znam da to izgleda odvratno, ona je ipak bila zaručnica
mog brata, koji je umro jer je stradao u mom autu i čovjek čije
sam srce dobio da bih nastavio živjeti. Kada na sve to pogledam,
mi smo gori od bilo koje Španske telenovele, a bogami i Turske.
Ne znam kakve planove ima Bog za nas, za mene i za nju, i
da li je zapravo cijelo vrijeme neka ljubav bila suđena nama, a ne
njima, da li je ona dobila ili odabrala pogrešnog brata, to zna
samo onaj koji nam je ovu sudbinu skrojio. Ono što ja znam baš u
ovom trenutku dok izlazimo van iz restorana dok je noć okupala
grad i popalila svoje male prirodne lampice, a i ove gradske, dok
je čvrsto držim za ruku, je to da je osjećam cijelim svojim bićem.
Kako, zašto, kakav je ovo otrov koji mi teče venama, iskreno
blagog pojma nemam, ali znam, znam da osjećam miris njene
kose u svakoj pori svoje kože i da me opija kao ljuta rakija.
– Koliko dugo sjedimo unutra, zaboga, već je mrak?!
– Ne razmišljam o vremenu više. Ni u jednom trenutku
nisam pomislio na to koliko sam dugo tamo unutra s tobom, ali
sam poželio da traje što duže.

80
BOOK AS PASSION
 SENKA_22_6_

– Maksime… Ne znam kako smo došli do ovoga, ni kako se

najednom sve promijenilo, ali sretna sam što si mi dao priliku da
ti kažem kakav je bio… tvoj brat. Da se još jednom sjetim svih
njegovih ludosti, da se sjetim ljubavi kojom mi je uljepšavao
život. I sretna sam što si mi rekao sve to što jesi. Oprosti mi još
jednom što sam te osuđivala svo ovo vrijeme. Nisam imala pravo.
– Ne zamjeram ti. I sam sam to činio. Mrzio sam sebe, mrzio
sam to što se dogodilo. Bol nas mijenja iz korijena Tihana. Dobri
ljudi postaju opasni kada ih boli. Mi smo poput ranjenih
životinja. I tvoja sopstvena koju gajiš godinama ugrist će te kad je
u agoniji, a kud neka druga. Imala si ti svo pravo svijeta mrziti
krivca za svoju nesreću.
– Ali ti…
– Nije to bitno sada. Kriv sam, naravno da jesam. Trebao
sam znati kako izbjeći nesreću.
– To je bio trenutak. Gledala sam. Možda biste i uspjeli
izbjeći to da vas onaj auto nije udario od nazad, ali kad se to
desilo sve dalje bilo je samo jedan tren. Žao mi je što sam te
krivila, ali valjda je to ono iz mene naskočilo na svu tu bol. To što
sam znala koliko si dobar vozač i da možeš spriječiti tu nesreću, a
nisi uspio.
– Jedva čekam dan kada će sve ovo proći i kada ću opet
sjesti u svoj auto i stisnuti gas do daske. Nisam vozio od nesreće.
– Ne možeš sebi uskraćivati to Maksime, to je tvoj život. To
je ono što jesi. Trebao bi se vratiti sebi. Što prije. – stegnem je za
ruke, pa je privučem sebi. Ulična lampa osvjetljava njeno lijepo
lice, a oči joj šaraju po mome. Tako je lijepa u ovom trenutku da
se sve u meni trese.
– Misliš? – upitam primičući se njenim usnama.

81
BOOK AS PASSION
 SENKA_22_6_

– Da. Mislim. – već sam tako blizu tim pupoljcima crvene

ruže koji me mame, koji me toliko privlače da ne mogu da se
oduprem, iako znam da ne treba da sam joj tako blizu, da treba
da poštujem ljubav koju ona još osjeća za Maria. Ne mogu. Vuku
me kao magnet, vuku sav metal iz moje krvi, svu moju limariju,
svaki šaraf na meni privučen je njima.
– Jebemti! – opsujem pa sklopim oči – Oprosti. Tako te jako
želim poljubiti da ću odapet, ako to ne učinim. – ona samo stavi
dlan na moje srce, a drugi izvuče iz mog i stavi ga na moj obraz.
Šuti par sekunda, a ta tišina zvoni u mojim ušima kao gong.
– Maksime… Tko to želi učiniti? Ti ili… – stisne dlan – tvoje
srce?
– Obojica! Svi želimo. I ja i srce i usne i ruke i noge i duša.
Svi te žele poljubiti. – ona se nasmiješi, pa se primakne skroz
blizu. Osjetim treptaj tih mekih usana, osjetim kako diše, kako
cijela treperi. Njene su usne na mojima, prvo nježno i lagano,
onako kao prvi put, kao kada ne znaš, pa se bojiš. Prekine taj tako
prokleto čaroban tren, kao iz neke jebene bajke, ona i ja pod
svjetlima ulične lampe, u toploj noći, ispod otvorenog neba,
drhtimo kao neke neiskusne pubertetlije, jer toliko je sve što nas
okružuje čudno i krajnje neobično, ali naša se srca i naša tijela
privlače tako jako i ma ko što rekao, ma što mi rekli, moramo se
pustiti. Njen slatki, sramežljivi osmijeh samo zapali moj fitilj,
stegnem je uz sebe i nestanem u njoj. Nema više stida, nema
srama, nema straha, neugodnosti. Sve je najednom nestalo. Sve
što smo bili, sve što smo propatili, sve što smo osjećali.
Ovim se poljupcem ja ponovno rađam na njenim slatkim
usnama, bio to grijeh ili ne, u sebi znam da se i ona osjeća isto.
Ovije ruke oko mog vrata, pa se izdigne na prste. Uzvraća mi
istom željom istim žarom i ja shvatam u tom trenu da htio ne

82
BOOK AS PASSION
 SENKA_22_6_

htio, ja pripadam ovoj ženi. Obećanje koje joj je ovo srce dalo ja ću
da ispunim. Bit ću uz nju zauvijek i voljet ću je onako kako ju je
volio on. I više od toga. Ona i ja stvorit ćemo novu priču. Našu
priču. Oboje ćemo se izdići iz svog bola iz svog vlastitog pepela i
ponovno zasjati. Hoćemo. Ne znam kako to znam, ali znam. I
osjećam. Sve dok je ona u mojim rukama i dok mi uzvraća
poljupce grleći me, ja se osjećam kao gospodar svijeta. Novog
svijeta u kojem ću živjeti bez bola, bez utega na svojim grudima,
uz ovu ženu od koje neću odustati apsolutno nikada. Zar nije
Damjan rekao da sam ja jebeni Maksim Mladenović? O, da, bit ću
ja opet on. Uskoro.

83
BOOK AS PASSION
 SENKA_22_6_

– TI SI NEŠTO NAJLJEPŠE –

MAKSIM

– Znači sjedim, slušam, klimam glavom, ali i dalje ne

vjerujem to što pričaš moj Maksonjo. Pa, kako je to moguće jebote
sav svijet? – Damjan zabaci glavu unazad, pa otre lice rukama –
Ono, totalno sam razjeban sada.
– I ja sam bio. Sve je to tako ludo, tako nestvarno, kao da
sam upao u nekakav film koji je režirao vrlo loš redatelj, ali sada
imam šansu da ga popravim, da napišem novi scenario za sretan
kraj.
– Čuj sve me to šokiralo i iznenadilo, ali najviše od svega
ono, znači, mala rotvajlerica postala jebena pudlica? Čime si je
nafiksao svega ti, pa je od onakve goropadne zvjerke najednom
postala pitoma kao mače. Nešto meni tu smrcuka moj druže. To
nisu čista posla, to su neke vračke garant.
– De, svega ti Damjane ne seri ko' golub. To je nešto jače od
razuma. Jače od svega. To koliko se privlačimo, to ne možemo
opisati. Nešto jako, nešto moćno jednostavno je okrenulo u njoj
sve. Mrzila me, a sada shvaća da nije trebala. Htjela me zapaliti, a
sada se oboje palimo jedno na drugo. Vjeruj mi, nemam nikakvih
normalnih riječi kojima bih opisao sve to.
– Ok, ne bih želio da ti kvarim idilu, pogotovo zato što
vidim da si miran, da ti je sve nekako leglo na mjesto, ali moram,

84
BOOK AS PASSION
 SENKA_22_6_

znači moram da postavim to pitanje, jer ako ne izađe na usta izaći

će mi na dupe i u materinu onda.
– Što je?
– Jesi li pomislio da ona zapravo ne želi tebe, nego ono što
je u tebi? – oči mi se same sklope – Sorry jebiga, ali ta te mala
čivava mrzila i kad je saznala da imaš srce njenog zaručnika
htjela ga je rukama isčupati iz tebe, a sada najednom, ono…
– Damjane ona zna svu istinu. Sve o meni, o nama, o mojim
roditeljima. I ne! Ne vjerujem da me želi samo zbog njegovog
srca, samo zato što će na taj način nekako biti uz njega. Ne želim
to ni pomišljati. Sama je rekla da želi biti uz mene ne zbog toga,
nego jer osjeća da tako treba. Isto kako i ja to osjećam. Nemam
riječi. Nemam ih, jer ne postoji ništa s čime bih mogao uporediti
ovu situaciju, ali ne želim ostati bez ovoga Doco. Ne želim ostati
bez ovog osjećaja. Osjećam se divno. Osjećam se kao da se
ponovno rađam, kao da sve loše i bolno konačno nalazi rupe i
odlazi van iz mene. A tako se osjećam zbog nje. Zbog njenih
usana na mojima, zbog njene ruke u mojoj dok hodamo kroz pola
grada okupani zvijezadama. Neću više ni tražiti objašnjenja,
samo ću dopustiti sebi da osjećam. Da budem sretan.
– Dobro. Dobro, morao sam pitati, razumiješ. Ne mogu
dozvoliti da se zajebeš pa da patiš kao patika opet.
– Hvala ti brate. Hvala što me voliš i što brineš. – on mi
stegne rame. U tom spazim Marinu kako parkira svoje skuterče
ispred lokala. Ta nikada ne kasni na posao. Uvijek dođe ranije,
popije piće sa mnom i sve lijepo na vrijeme odradi. Zlata vrijedi
moja Mare. Spazi je i Damjan, pa veselo protrlja ruke. I taman kad
sam pomislio da će joj nešto zapjevati, to se i dogodi.

85
BOOK AS PASSION
 SENKA_22_6_

– „ Joj Mare Mariška, lapiš mene za miška! Oj, Mariška, Mariška,

laaaapiš mene za miška!“ – cijeli lokal se odvaljuje od smijeha.
Vidim da se Mare namrčila, e sad će pjevač da obere bostan.
Ostavi kacigu na šank, priđe direkt njemu pa kad ga rođače lapila
za muda njemu oči ispale.
– Evo dragi, ispunjavam ti želju. Jel' ugodno? – gotov je.
Poplavio je, a ova ne pušta.
– Puš-taj svega ti!
– Pa, što je sad, nisi li to želeo?
– To Marina sestro slatka, otkini mu tu paliju, osveti sve
žene ovog grada, mamicu mu doktorsku, puj! – neke cure
dobacuju iz ćoška, nastade opća tarapana, ljudi se smiju,
dovikuju, a ona me pogleda, namigne pa pusti nesretnika da diše.
– Hoćeš još pjevati svoje jebene pjesmice mojoj malenkosti ti
jedan jebozovni doktore? – ovaj odmahuje glavom – Hoćeš li još
željeti da te Mare lapi za miška?
– Jok, boga mi moga, nikad više.
– Tako. Tako. Dobar dečko! Ajd' sad sjedi tu i budi miran.
– Igore svega ti daj leda, ima muda da mi oteknu kao dinje.
– O, onda se nama javi doktore. Taman ćeš onda uspjeti
popuniti tu prazninu u gaćama. – ama cure ga satiru.
– Ma što vi znate kokoške, jeste li provjerile možda nekada?
Da jeste sigurno ne bi pričale takve gluposti. Slobodno možete da
provjerite kad god želite, da same svoje riječi pojedete.
– Što ima gazda? – Marina odmahne glavom na ove budale
pa pokaže rukom Igoru da nam naspe piće. – Nisam te vidjela
dva dana. Gdje si lutao?
– Joj Mare ne bi mi vjerovala da ti kažem što se sve
dogodilo.

86
BOOK AS PASSION
 SENKA_22_6_

– Pričaj šećeru, slušam ja tebe.

– Joj da znaš samo šta ti je ljubavnik sve saznao mala
divljakušo što mi muda pokida.
– Maksim nije moj ljubavnik. On je moj povremeni seks
partner, ništa više.
– Jest jebi ga kao sparing partner. Isprebijate jedno drugo, a
sutra sve normalno.
– Ti doktore najbolje znaš kako je to. O sorry, zapravo ne
znaš. Ti ni ne pamtiš kako su tvoje sparing partnerice izgledale, a
kud da ostaneš dobar s njima.
– Pa, gospođice Tanosova jebena Infiniti rukavice čeličnog
stiska i ti od sada možeš da zaboraviš na svog sparing partnera,
jer je našao curu. – okrene se prema meni s osmijehom.
– Zbilja? Curu? Nemoj jebat! Pričaj, tko je, kakva, je, odakle
je? – Damjan okrene očima pa pritisne onaj led na jaja.
– Joj Mare… Pa, to je… – i onda je ugledam na vratima –
Tihana! – oči mi same ispadnu kad vidim to lijepo lice, Marina se
nasmiješi pa odmahne glavom, a ja koraknem prema njoj.
– Zdravo Maksime. – kaže, pa mi nježno poljubi obraz. –
Damjane! – kimne mu, on mahne.
– Otkud ti?
– Pa, nisam nikada bila ovdje, a danas mi je zadnji slobodan
dan, pa sam mislila možda… Ako želiš da popijemo nešto ili da
odemo negdje na kavu, ili možemo negdje prošetati, ono…
– Naravno! Naravno da želim.
– Super. – uzmem je za ruku i povedem do Marine.
– Ovo je Marina, moja… bivša cura i najbolja šankerica na
svijetu. Ono je Igor, on je drugi najbolji šanker na svijetu. Ljudi,

87
BOOK AS PASSION
 SENKA_22_6_

ovo je Tihana. Ona je… Pa, za sada je samo Tihana. – eno ga onaj
opet koluta svojim lijepim okicama – Ovdje si uvijek dobrodošla.
Kada god poželiš nešto popiti, gricnuti, što god, samo traži, sve je
na moj račun.
– A Gospe ti! – Marina ga samo mrko pogleda, on odmah
kao miš.
– Hvala ti. Drago mi je narode, lijepo vam je ovdje. Ugodno,
baš onako prijateljski.
– A takvi smo ti mi. Jel' da Doco, sve prijateljski? – Marina
ga gurne laktom.
– Idemo? – upitam, a ona kimne. – Mare ispričam ti sve kad
se vidimo, može.
– Može gazda, nestrpljivo čekam. Samo ti idi, zabavi se.

TIHANA

Sjedimo na kamenim orugljama dok more izvodi jednu od

svojih najljepših sinfonija, uvijek tako neobičnu, svaki put
jedinstvenu. Kako voda prolazi kroz orgulje i stvara te divne
zvukove, tako se i u mom tijelu stvara nešto posve novo. Glava
mi je na njegovu ramenu, dok totalno isključujem žamor ljudi oko
sebe i slušam samo pjesmu mora i otkucaje naših srca. Ne znam
što si učinio Mario, zašto si se maknuo iz mene i na svoje mjesto
pustio svog brata, da te zamijeni, da mi vrati život u ovo tijelo
koje je iskopnilo bez tebe? Ne znam zašto si to učinio, ali hvala ti.
Hvala ti, jer sada, nakon toliko suza prolivenih od kada nisi sa
mnom, nakon toliko bola koji sam preživjela, sada osjećam da
mogu ponovno da dišem, da si mi vratio osmijeh na lice. Znam
da me paziš tamo od gore, znam da si i ti sretan jer si ispunio ono

88
BOOK AS PASSION
 SENKA_22_6_

što si rekao, našao si me, i ja sam našla tebe, ali našla sam i nešto
još. Našla sam istinu, našla sam svoju grešku, grešku koju ću
ispraviti što prije.
Nisam znala, i nisam gledala dalje od svog bola, a da sam
makar jednom, samo jednom stegla zube i otišla k njemu makar
da mu izvrištim svoj bol, možda bih na vrijeme shvatila da sam
gajila mržnju prema čovjeku koji to nije zaslužio. I možda bih, tko
zna, ranije saznala da ti zapravo nisi potpuno otišao iz mog
života. Kako god, pojela sam svo sranje, naslušala se Leninin
psihijatrijskih savjeta, milijun puta onih riječi „Rekla sam ti“ i sada
sam sasvim sigurna da je ovo ono što ti želiš. Da je ovo ono što ja
želim. Pustiti se u ruke ovom čovjeku i pokušati ponovno sretno
živjeti. Istina, ovo je gore od Dinastije i jebene Santa Barbare, ali
nije me više briga. Čini mi se da bih mogla ovako satima sjediti
stisnuta uz njega, slušati ovu divotu i uživati u zalasku sunca
koje očarava svojom ljepotom ovdje.
– Nije li ovo nešto najljepše na svijetu? – upitam ga, a on se
okrene prema meni. Gleda me tim svojim vučijim očima, čini mi
se da mi vidi u dušu. Njegovi prsti su na mom obrazu, a usne su
tako blizu mojima
– Ne, nije. – kaže, pa s nasmiješi – Ti si nešto najljepše na
svijetu. – i ja umirem istog trena. Primaknem se i stopim usne s
njegovima, puštam ga da me ljubi, da me stegne uz sebe, da
osjetim svaki djelić njegova bića. Dok ljudi oko nas uživaju u
najljepšem zalasku ikad, ja uživam u ponovnom izlasku sunca
mog života.

89
BOOK AS PASSION
 SENKA_22_6_

– STAZA U RAJ –

DAMJAN

– Joj mačkice da znaš da mi je tvoja nježna ručica bila

potrebna ko' jebeni melem na moj nagnječeni ponos. Ta luda žena
zbilja nije normalna. Sad se osjećam preporođen. – ona odmahuje
glavom dok oblači svoje uske hlačice, a ta guza totalno me potjera
da ustanem i zgrabim je ponovo.
– Damjane, jebi ga, pa moram da idem, zakasnit ću na
sastanak. Nisi fer uopće.
– Ma daj Lenče, kakav sastanak, evo mi ovdje sastančimo
od sinoć, jasno ti je da su ti sastanci ono beskonačni, otegnu se ko
muda u kamile, pa vjerujem da ti je bolje da produžiš ovaj ovdje
sa mnom nego da ideš tamo gdje te smaraju. Kamile. S mudima
do poda. Dosadni. Sastanci. Znaš. – moje su ruke svuda po njoj, a
ona uživa u tome. Znam da mora ići, ali ja sam gad i jebe mi se
živo, na godišnjem sam imam vremena za sve, pa ću da je na sve
moguće načine zadržim ovdje, u mom krevetu, cijeli bogov dan.
Ne može ona meni odoliti, skače mi na kukove i već me obara
poljupcima, pa samo koraknem unazad i trucnem na krevet
skupa s njom. Joj doktorice Leno, pa ti rođena za mene. Mobitel
mi zazvoni i prekine ovaj užareni trenutak. Ona se odvoji od
mojih usana.
– Ma nek' zvoni ko' ga jebe, ja sam na godišnjem.

90
BOOK AS PASSION
 SENKA_22_6_

– A možda bi se trebao javiti, netko je uporan, a ja zbilja

moram ići Damjaneee…
– Ma ti moraš samo da se ponovno svučeš mala moja, da
legneš i da uživaš. Ništa drugo ti danas ne moraš.
– Neki moraju raditi manijače i zaraditi za život. Nisu svi
dobro potkoženi kao ti.
– Ma što kenjaš mala zvjerko imaš privatnu ordinaciju, ništa
tebi maco ne fali.
– Daj se više javi na taj mobitel, nesitu jedan. – okrenem
očima, pa dohvatim jebeno zvrndalo. Todor.
– Ej, Todore, Tole, Tošo, gdje gori?
– Damjane, sine, oprosti što smetam.
– Ma samo reci stari. Mala je baš malo odahnula, ne smetaš.
– osjetim udarac u tikvu, a jebla sebe uvrće nosom.
– Čuj sine, trebao bih uslugu. Nije ništa strašno, ne brini.
– Stari i da treba nekog koknuti, za tebe ne bi bilo problem.
– Iju, pa otkud to. Nije, nego, slušaj. Kupio sam poklon
Maksimu. Veliki. I želim ga iznenaditi i volio bih kada bi bio uz
njega tada. Ono, ti i da nađeš Tihanu, nekako bih volio da budete
tamo tada.
– Tamo? Gdje?
– Znaš onu stazu na terenu prema Viru?
– Da…
– Možeš popodne doći tamo s njom? Ono, zvao sam i
Marinu i Igora, mali je našao zamjenu, želio bih da njegovi
prijatelji budu tamo.
– Stari nemam pojma što si smislio, ali pristajem. Ako je za
Maksonju, ima da se nacrtamo tamo. Svi.

91
BOOK AS PASSION
 SENKA_22_6_

– Joj sine hvala ti. Znam da mogu uvijek na tebe računati.

– Vidimo se stari. – šiknem mobitel na ormarić, pa je
zgrabim oko struka – Mala, moraš mi naći Tihanu. I odjebi taj
sastanak, ostani sa mnom, totalno sam lud za tobom.
– Pa tko me natjera da se s tobom spanđam jebem li ti dan. –
psuje me, pa dohvati mobitel iz torbe. – Halo Andrea, Lena je.
Sorry, ali morat ću pomjeriti sastanak za sutra. – nasmiješim se
pobjednički, a ona mi pokaže srednjak.
– Obožavaš me priznaj! – kažem pa se bacim na krevet i
pošaljem joj pusice.

MAKSIM

Ležim na ležaljki na terasi, dok sunčan dan samo još

povećava moju radost i budan sanjarim o prošloj večeri, dok mi
vjerujem osmijeh igra na usnama. Sinoć smo Tihana i ja šetali sa
ostalim svijetom po prekrasnim svjetlima instalacije na rivi, baš
onako poput pravih parova, uživali u večeri, uživali u
zvijezdama, u osjećaju spojenih dlanova. Osmijeh na njenom licu,
nešto je najljepše na svijetu, nešto što ništa ne može da kupi, to je
nešto samo moje. Želim zauvijek zadržati u sebi zvuk njenog
smijeha, ljepotu sjaja iz njenih očiju dok se u njima iskre boje koje
lelujaju sa zemlje ispod nas.
– Želiš li plesati? – upitam je i privučem k sebi.
– Ali nema glazbe.
– Ne treba nam. Zamisli je. Pleši sa mnom Tihana, ova je večer
stvorena za to. – nije rekla Ne, nije rekla ništa samo je naslonila
glavu na moje grudi i vezala mi ruke oko vrata. Mogao bih ostati
tako zauvijek. Svjetina se oko nas razišla, svi stali nekako u krug,

92
BOOK AS PASSION
 SENKA_22_6_

gledaju, smješkaju se i pljeskaju, a ja samo želim otplesati do neba

s njom u rukama. Dopješačili smo do njene zgrade, baš kao u
nekom filmu, poljubim je na rastanku uz obećanje da se vidimo
sutra. Onda sav u svom svijetu krenem na potpuno suprotnu
stranu, pa propješačim pola grada i stignem kući skoro pred
zoru. Zaspem s osmijehom na usnama i takav se probudim. Kako
sam samo cijeli život čekao ovo. Koliko sam samo maštao da ću
doživjeti da osjetim ovako nešto. Da taj osjećaj neće biti samo
nešto iz knjiga i filmova, nego da ću jednom naći ženu koja će
učiniti da se osjećam kao jebeni leptir. Da letim totalno bez smisla
sav u svojim osjećanjima. Ne sjećam se kada sam u životu bio
ovako sretan. Bio sam sretan uvijek, sve do nesreće, ali nikada
ovako. Nikada na ovaj način. Ovo je drugačiji osjećaj sreće. Ovo je
nešto iznutra, nešto što te diže, nešto što ti životu daje gorivo, svi
moji cilindri ponovno rade. Sve što je hrđa nagrizla, sada je
podmazano i sjajno skoro kao novo. Toliko je toga novog na
meni. Nova koža, novi organi, novo srce, novi život. Novi ja.
Zvono me trgne, pa se oblačić moje mašte raspline u zraku.
Otvorim vrata, a osmijeh mog starog srce mi zagrije.
– Gdje si Tole, legendo! – on me grli i lupka po leđima.
– Nešto si mi raspoložen sinak.
– Zašto ne bih bio? Sve je dobro. Sve ide na bolje stari moj.
Konačno se vraćam u život.
– Dobro je. Dobro je to sine moj, ta me vijest vrlo usrećuje. –
tupka me po ramenu i smješka se – Čuj sine, želim te odvesti na
jedno mjesto. Zbilja bih želio da ideš sa mnom.
– O, ma gdje?

93
BOOK AS PASSION
 SENKA_22_6_

– Pošto i sam kažeš da se vraćaš u život, možda je vrijeme

da počneš vraćati svoj stari život nazad. Da pokušaš, da vidiš
kako će to ići.
– Ne znam što si isplanirao stari, ali poznavajući tebe,
garant je neka ludost.
– Hajde, mali ne zajebaji, oblači se i idemo.
– Ako ti tako kažeš stari. – uzmem novčanik, mobitel,
zaključam i pravac za njim.
Vozi nas van grada, pa se spusti dolje sa ceste prije nego
uđemo na Vir. Tamo ima jedna staza i jedan zbilja sladak, ali
napušten teren. Prije sam tamo često odlazio na trening, a onda se
to zatvorilo i poslije nemam pojma što je s tim prostorom bilo.
– Ovdje je ona staza. Stari, pa ne misliš valjda da me ostaviš
tu da cmizdrim nad svim ne izvezenim trkama, nad mojom
karijerom koja je propala kao i ovo mjesto?
– Ma ne sinak, ne. Hajde, dođi. – krenem za njim, ali čim se
primaknemo vidim da je sve uredno, da je pokošeno, okrečeno,
sređeno.
– Jel' ovo opet radi?
– Nadam se da hoće. – uđemo unutra, zinem od šoka kao
riba.
– Jebote! Kako je lijepo! – sve je sređeno, staze se sijaju, crte
su nove, sve je uredno, čisto, novo. Zastavice se vijore na vjetriću,
semafor svijetli, Isuse, baš je predivno. Zvuk auta propara moje
uši. Taj zvuk! Svugdje bih ga prepoznao. I u snu i u komi i da
sam mrtav znao bih koji je to zvuk. To je moj auto. Hladno se
doveze i stane ispred nas. Ruke mi se tresu, to je moj auto koji
tako dugo, ma što dugo, za nas obojicu predugo leži spakovan u

94
BOOK AS PASSION
 SENKA_22_6_

hangar. Srce mi udara dvjesto na sat. Ugasi se, a malo govno od

Kikija iziđe van. Razvuče osmijeh i baci mi ključeve.
– Evo ti tvoj zmaj seronjo! Nadam se da ga nikad više nećeš
ostaviti samog i jadnog, da tuguje ko' ucviljena udovica.
– Smrade mali tko ti dade da voziš moj auto? – on cimne
glavom na mog starog.
– Maksime… – stari stane ispred mene, pa iz džepa izvadi
neki papir – Znam da misliš da je možda rano za sve, ali ja znam
sine da ćeš ti biti potpuno sretan samo kad opet osjetiš ovo. Kad
osjetiš adrenalin u svojim venama, kada osjetiš volan u rukama.
Mislim da smo u startu pogriješili i da smo te na pogrešan način
liječili. Ovo si ti. Ovo je tvoja terapija, ovo je tvoj lijek. Budi ono
što jesi, vrati se onome što te pokreće. Srce ti pumpa krv i daje ti
život, ali i njemu treba nešto da mu da pogon. – okrene se oko
sebe – A to je ovo. – otvorim onaj papir, a oči mi ispadnu. Pa to je
vlasnički list.
– Ja sam… Čekaj ti si…
– Ovo je moj poklon tebi sine. Sve ovo je tvoje. Moj
doprinos tvojoj sreći i tvom novom životu. Dašak nečega staroga
obnovljeno i savršeno. Baš kao i ti. Ova staza ovdje simbolizira
tebe sine. I ona je bila slomljena, srušena, bolna i pokidana. Baš
kao i ti. I njoj je trebalo malo ljubavi da opet zasja. Sve se može
popraviti Maksime, svemu se može vratiti stari sjaj. Želim da i ti
vratiš svoj. Zablistaj ponovno sine moj i budi opet Maksim
Mladenović. Bolji, jači, veći. Budi najbolje od sebe. – suze mi se
sjure niz obraze, nije me sramota, njegove me riječi razdiru na
onaj pozitivan način, srce mi tuče, grlim ga dok u jednoj ruci
stežem papir na kojem piše da je sva ova ljepota ovdje samo
moja, moja privatna staza, moj sopstveni komadić raja, a u drugoj
držim ključeve. – najednom začujem viku i dreku sa tribine,

95
BOOK AS PASSION
 SENKA_22_6_

pljesak i zvižduke. Pustim starog pa se okrenem sav onako

rasčerupan i ugledam moje ljude. Svi su tu. Marina, Tihana, Lena,
Damjan, Igor, Kiki, Vanja, eno i Kozarac prilazi i priključuje se,
ajme meni eksplodirat ću od sreće. Stari se smije, pa sad bih ga
udavio zagrljajima, koliko me sretnim učinio. Stegne mi ruku u
kojoj držim ključ.
– Vozi Maksime! Vrati svom životu sjaj. – udahnem
duboko, priđem mom divnom autu, mom najboljem prijatelju, toj
stvari koja mi znači toliko mnogo. Miris unutrašnjosti i osjećaj tih
kožnih sjedala, sva ona elektronika, sve me to digne tako jako kao
da sam uzeo neki žešći fiks. Pogled mi padne na suvozačevo
mjesto, pa mi tugaljivi osmijeh oboja usne.
– Vozit ćeš Maksime! – kažem sam sebi. – Vozit ćeš za sebe,
vozit ćeš za njih, vozit ćeš za svog oca i svog brata. Imaš nju i još
ti samo ovo fali da budeš kompletan. – okrenem ključ, a zmaj
zareži. Benzin u mojim venama uzburka se, a kako ubacim u
brzinu, ona kresna plamen koji ga zapali. Stisnem gas i pustim se.
Ova staza je moja staza u raj!

96
BOOK AS PASSION
 SENKA_22_6_

– ŽELIM TI BITI DJEVOJKA –

MAKSIM

Letim. Ljudi moji točno letim, moje noge uopće ne dodiruju

zemlju. Kako iziđem iz auta naslonim se dupetom na vrata i
pokušavam udahnuti. Živ sam! Živ i tako prokleto sretan. Svako
moje krvno zrnce vrišti ovog trenutka, vrišti od energije koja ga
hrani. U pravu je moj stari Tole, pa on je uvijek u pravu i proklet
neka sam što ga nisam ranije poslušao. Zna on što je njegovom
djetetu u krvi, što mu dijete ispod kože nosi, bolje nego to blesavo
dijete samo. Vidim ih sve da silaze od gore, pa se zajurim prema
svom starom i zagrlim ga, dignem ga od zemlje, a on se smije na
sav glas.
– Stari nemam riječi! Ne znam kako da ti zahvalim za ovo!
Ti si čudo od čovjeka. Pa ti si moj anđeo. Ti si zakon! – on me
lupka po leđima dlanom, a onda me pusti pa ga pogledam, oči su
mu pune suza. Naslonim čelo na njegovo. – Hvala ti što me voliš
toliko. Hvala ti što si oduvijek bio najbolji otac na svijetu. Hvala ti
što si izliječio moj duh i moju slomljenu psihu. Hvala ti Tole na
svemu.
– Ne zahvaljuj mi sine moj, ti si mi sve što imam. Ništa mi
nije važnije od tvoje sreće. Od vaše sreće. – dlan mu je na mom
srcu, a suza se spusti niz obraz. – Nema toga što ne bih uradio za
svoje sinove. Obojica, a jedan. Vaša sreća je moja sreća.
– Znaš da te volim najviše na svijetu stari?

97
BOOK AS PASSION
 SENKA_22_6_

– Znam, sinko, znam. To je osjećanje obostrano. – obriše

suzu pa skrene pogled ka ekipi koja prilazi – Sada je došlo
vrijeme za neke druge ljubavi Maksime. Daj sve od sebe i
pripitomi tu malu zvjerčicu. Divna je to cura sine, obojica to
znate. – Damjan priđe pa me stegne, sad ovaj mene odigne od
zemlje, usput me izvata za dupe uz seksi uzdahe. Idiot.
– Pa jebalo te sve Maksonjo sad si kompletirao svoj imidž
Feniksa. Sada si se konačno ponovo uzdigao. Ponovno si onaj
stari jebem li ti trunčiće, evo suzice mi oči rose, smrde! Tak' sam
sretan zbog tebe stari. – svi pružaju ruke i čestitaju mi, nisam
siguran da li mi čestitaju na tome što sam postao vlasnik ove
staze, ili na tome što sam pobijedio bol i ponovno sjeo u svoj auto,
ali ko' ga jebe osjećaj je divan. Ona samo stoji lomeći prste, a kad
se svi raziđu, podigne pogled ka meni. Priđem joj i uhvatim je za
ruku.
– Jako sam sretna zbog tebe Maksime. Ovo je veliki korak
za tebe, znam to. I za mene isto. Dugo sam mislila da kada te
sljedeći put budem vidjela u tom autu, da ću samo željeti da se
desi bilo što da te lansira do Japana, što dalje od mene, od ove
države, od svega. Kako se samo sve promijenilo. Sada, sad samo
osjećam ogromnu radost kada vidim osmijeh na tvom licu, kada
vidim kako ti je ovo trebalo da se vratiš sebi. Kada čak i uz ovu
graju mogu čuti koliko ti srce sretno udara.
– Srce sretno udara iz dva razloga ljepotice. – kažem pa se
još privučem k njoj. – Jer je ponovno u rukama držalo volan svog
auta i jer sada u rukama drži tebe. – uhvatim je oko struka, pa se
poput jastreba srušim na njene usne. Ljubim je i nije me briga da
li nas gledaju, da li ona uopće želi da je ljubim, ma nije me briga
za ništa. Ni što tko misli, a ni što ona misli. Moja krv gori i ovog

98
BOOK AS PASSION
 SENKA_22_6_

trena nema toga što ja ne mogu. Apsolutno mi ništa sada ne može

pokvariti ove trenutke.
– Isuse, Maksime udavit ćeš čivavu! – čujem seronju kako
viče, a ona prekine poljubac, pa se nasmije naslanjajući čelo na
moje.
– Ne slušaj ga. Pusti me da te ljubim. Pusti me da ovog
trena obojica uživamo u tvojim usnama.
– Maksime… Neugodno mi je. Svi su tu. Otac ti je tu.
– Ma ponašaj se kao da ih nema. Osim, ako ne želiš… da te
ljubim. – ona šara očima, ne zna što bi rekla, znam da je ona takva
cura i da joj je sad neugodno, pa otpustim malo. Mada ne želim.
Toliko sam sretan da ništa drugo ne bih radio sad nego uživao u
njoj, da nagradim sam sebe što sam se dozvao pameti.
– Nije da ne želim, samo…
– Oprosti. Znam da sam budala. Evo upristojit ću se, ali
samo ako mi obećaš da ćeš mi dopustiti da te izvedem na večeru.
Večeras. Ubrzo. Što prije. – odmahne glavom pa se nasmije.
– Dogovoreno. – poljubim joj čelo, pa se okrenem ostalima.
– Pa, društvo drago, nemate pojma koliko sam sretan što
smo svi tu. Što ste danas ovdje sa mnom da podijelimo ovaj
osjećaj svi skupa. Ovaj moj divni otac zna da me pretvori u
pekmeza vrhunske klase, da mi razvali dušu pa postanem
preemotivan i ujedno preeksplozivan. Hvala vam ljudi što ste
ovdje. Jeste li već vidjeli sve ovo? Jeste vidjeli ovu ljepotu? Moja
je. Moja je i sreći kraja nema. Ti, mali seronjo, – kažem pa uprem
prst u Kikija – hvala ti što si mi dovezao zmaja. I neka ti je jasno
da je to bio prvi i posljednji put da si vozio moj auto. – on se
isplazi, a Damjan ga zagrli pa mu raščerupa kosu. – Hajde ljudi

99
BOOK AS PASSION
 SENKA_22_6_

idemo ovo zaliti, idemo proslaviti ovaj divan dan. – ona mi

stegne ruku i osmjehne se.
– Dan kada je kralj staze ponovno zajahao svog zmaja! – svi
zaplješću, a ja je privučem uz sebe.

TIHANA

– Ne znam kako sam se osjećala danas Lena. Ne mogu to

riječima opisati. Jednostavno… Ma, ne znam. – ona zapali
cigaretu i otpije kavu.
– Ma bila si ekstra sretna kada si ga vidjela na toj stazi,
priznaj!
– Bila sam. Bila sam sretna onako kako nisam nikada
zamišljala da ću biti. Bila sam tako sretna zbog njega, njegovo me
ponašanje rasplakalo nekoliko puta. Ljubav između njega i
Todora je nešto predivno. Taj čovjek zaista voli svog sina više od
ičega. Sve je to toliko emotivno da nisam jednostavno mogla ni
zamisliti da osjećam išta drugačije nego ono što smo osjećali svi.
Sreću, ponos, ushićenje.
– Ma osjetila si ti bogami i zapaljenje kada te Maksim
zgrabio pa te umalo poševio na sred jebene staze.
– De, marš budalo kako uopće možeš tako što reći? Nije
uopće bilo tako. Mislim Lena, jebote, nisi normalna. – vrućina mi
udari u obraze, koja koza bože me sačuvaj.
– Ma daj mala, nemoj da se praviš fina. Zahrđala si. Treba te
malo prodrmati, a kud ćeš boljeg za to od tvog dva u jedan
frajera.
– Nema tu dva u jedan Lena. On nije Mario. On je Maksim.

100
BOOK AS PASSION
 SENKA_22_6_

– Bravo curo! Shvatila si to. Pa, bravo još jednom.

– Mnogo sam griješila Lena. Željela sam Maria nazad pod
svaku cijenu. Željela sam da Maksim ispašta zbog njegove smrti.
Željela sam… Ružne stvari. Nije to bilo u redu. Sada znam. Znam
da iako Mariovo srce kuca u Maksimovim grudima, to ga ne čini
osobom kakva jest. On je zbilja divan iznutra i izvana i Mariovo
srce Lena nema ništa s tim. Zbilja sam mnogo pogriješila u vezi
njega. I istina, pustila sam ga blizu i pustila sam sebe njemu, jer
sam željela komadić Maria uz sebe ponovno, ali to je bilo krivo.
Svaki trenutak proveden s njim jasno je govorio kakav je, i
jednostavno sam osjetila duboko u sebi da me Mario napušta i da
me ostavlja u rukama svog brata. Da mi daje zaklon, da mi daje
sklonište od bola, da mi daje priliku da se oboje izliječimo, skupa.
On mene, ja njega. I…
– Sviđa ti se Maksim, priznaj! Ne mislim fizički, jer nema tu
što da ti se ne sviđa. Isti je Mario. Ono 90% su isti. Sviđa ti se on.
Njegova duša, njegovo sve. – ako je ne ubijem ja, nitko neće.
Koliko me dobro poznaje to je užas.
– Istina je. Sviđa mi se. Koliko sam imala odbojnosti i
mržnje u sebi prema njemu, sada je sve to jednostavno nestalo i
pretvorilo se u…
– Ljubav! U ljubav sve ti jebem! – skoči sa stolice, baci
cigaretu u pepeljaru pa stane ispred mene stegnutih šaka –
Zaljubila si se. Reci da jesi inače ću da te lansiram na dvadeset
osmu mjesečevu rupu.
– Ne znam. Nisam. Jesam. Nemam pojma. Znam samo da
osjećam nešto prema njemu. Nešto što ne mogu objasniti, nešto
za što još nemam naziv. Mario je to želio, želio je da budem
sretna uz Maksima i ja…

101
BOOK AS PASSION
 SENKA_22_6_

– Ma daj ne seri mala. Želiš i ti. Želiš opet osjetiti nečije ruke
na sebi, želiš se dati nekome ponovno. On je to u tebi probudio i
ne kenjaj ko' grlica. I ne zato što liči na Maria, i ne zato što ima
njegovo srce, probudio je to u tebi jer je takav kakav jeste. Divan.
I prekini – pa nisam ni zaustila. – Ne otimaj se. Nitko od nas to ne
smatra bolesnim. Nitko od nas ne misli da si luda što nakon
jednog brata želiš drugog. Jebe ti se što tko misli. Što misli svijet.
Mi znamo da su oni bili braća i nitko drugi. Ma nikoga i ne treba
da bude briga. Imate pravo biti sretni. Oboje. Idi na tu večeru
mala, idi i uživaj u svom čovjeku. Pusti sve ostalo. Mario ti je
obećao da će te naći, da će te voljeti zauvijek. Našao te. Ispunio
obećanje. Maksim je to njegovo obećanje ispunio. Pusti k vragu
sve ostalo. Dozvoli sebi da zavoliš. Maksim je vrijedan tvoje
ljubavi ma što tko rekao i mislio. Vidjela si i sama. Bila si sretna
zbog njega danas. Bila si sretna jer je on bio sretan. To je srce
kucalo nekim drugim ritmom i tebi se to svidjelo isto koliko i
njemu. Ne laži se više Tihana. Trebaš ga. Isto kako on treba tebe.
Više sile su vas spojile, ne možeš se s tim zajebavati. Ne možeš ići
protiv volje srca to ti mora biti jasno. Tvoje je srce odlučilo. Jedino
Maksim može zamijeniti Maria. Jedini on može učiniti da opet
osjetiš ljubav. Da opet živiš. Da voliš. Da se predaš njemu. –
zaplakala bih sada kao kiša, ali ako to učinim ode šminka u
materinu. U pravu je moja Lena. Ama sve je u pravu, svaku riječ.
I ja ne prepoznajem samu sebe. Ne znam tko me to tako udesio,
tko me okrenuo oko moje osi, ni kako se i kad to desilo. Kako je
moje srce počelo osjećati ovu nježnost prema njemu. Kada me
ljubio na rivi, kada me držao uz sebe dok smo plesali uz
zamišljenu glazbu, kada me poljubio za laku noć? Ne znam, samo
znam da mi se sviđa taj osjećaj. Da jednostavno tako mora biti.

102
BOOK AS PASSION
 SENKA_22_6_

MAKSIM

– Nemaš pojma koliko me sretnim čini ovo. – kažem i

stežem njenu ruku, dok hodamo kroz ulicu koja vodi prema mom
stanu, a zvuk naših koraka odzvanja u noći. – Ovaj je dan nabijen
emocijama, a ovo s tobom je samo šlag na tortu. Sve je kako treba
biti. Osjećam to. U svom srcu, u svom tijelu u svojoj duši. I,
možda je on obećao i možda ti je to rekao, a da nije znao
zapravo… Želim reći, drago mi je što te ovo srce našlo i drago mi
je što smo našli jedno drugo. Što nas je spojilo nešto jače od nas
samih, nešto veće od svega što nam je poznato. Sretan sam
Tihana. Sretan sam i opet živ. Sve se u meni opet probudilo i
želim ostati budan malena. Želim ostati budan uz tebe. Ne želim
nikada više osjetiti onu tamu i onu bol koja me kidala svo ovo
vrijeme.
– Ni ja. – njene lijepe oči gledaju me s toliko osjećanja da mi
krv ključa
– Smijem te nešto pitati?
– Pitaj.
– Tihana… Želiš li… Želiš li biti moja djevojka? – ona počne
da se smije kao luda. – Što je?
– Joj Maksime… Ti si čudo neviđeno!
– Zašto? Što sam loše rekao?
– Pa, ništa. Čudo je što si to rekao. U današnje vrijeme. Pitaš
me… – smiri smijeh, pa mi stavi dlan na obraz – Želim! Želim ti
biti djevojka. Želim biti s tobom. Ne sa čovjekom koji nosi dio

103
BOOK AS PASSION
 SENKA_22_6_

mog čovjeka u sebi, nego s čovjekom koji zaslužuje da bude

sretan. – njen me odgovor vine do neba.
– A ti? Hoćeš li ti biti sretna? Sa mnom.
– Mario mi je to obećao, a ja njemu vjerujem. Ako ne budem
sretna s tobom, neću biti s nikim. – zgrabim je pa je uzmem u
naručje, a ona vrisne.
– Tako sam se ludo zaljubio u tebe! Odjednom. U trenu.
Nisam to planirao, ali tako mi je jebeno drago što se to dogodilo.
– I meni! – držim je u rukama i ljubim ovdje, na sred ulice
ispred moje zgrade, dok se vrata otvaraju i zatvaraju iza nas i
ljudi prolaze, fićukaju, viču i dobacuju.
– Želim te odvesti doma – kažem pa dignem obrve. – Želiš
li ići. Unutra. Gore. Tamo, u moj stan. Smiješ li?
– Naravno da smijem. Uz tebe smijem sve. – razvučem
osmijeh od uha do uha pa je unesem u zgradu. Sad si moja mala.

104
BOOK AS PASSION
 SENKA_22_6_

– ZAUVIJEK NJEN –

MAKSIM

– Pa, ovo je predivno! – kaže kad je spustim i kad ugleda

moju policu s trofejima. – Ajme Maksime pa pogledaj ovo.
– Vidim ja to Tihana. Gledam to svakoga dana. Pogotovo
zadnju godinu. – priđe pa ih sve gleda, pipka, čita sve što piše na
njima.
– Sigurna sam da svaki od njih krije neku svoju priču. –
priđem pa je zagrlim oko struka i prislonim se uz njezin obraz.
– Istina. Krije. I ne planiram ti sada o tome govoriti. Sada
želim započeti neku novu priču. Neku sretniju priču. Ovdje, s
tobom. Ovog trenutka. – osjetim kako se sva naježila od osjećaja
mojih ruku oko sebe, od mog šaputanja, od riječi koje sam upravo
izgovorio. Jao, kako me to obraduje, jer znam da nisam izgubio tu
sposobnost. Da ženama dignem sve i jednu dlaku na tijelu kada
im se približim. I tako me raduje što je to uspjelo i s njom.
Posebno s njom, jer su žene prolazile kroz moje ruke poput stvari
na pokretnoj traci i nikada se nisam mučio oko nijedne od njih, ali
ova me dotukla.
Ova mala đavolica bila je prva koja me otkantala, prva koja
mi je zviznula šamarčinu i prva koju sam i pored bratova srca ja
sam poželio. Prva u koju sam se za tako kratko vrijeme zaljubio, a
da nisam prethodno proveo s njom bezbroj dana i noći, da nisam
osjetio njeno tijelo na sebi, da nisam upoznao oblike njenih

105
BOOK AS PASSION
 SENKA_22_6_

bokova, mekoću njene kože i nisam osjetio njezinu strast. Zaljubio

sam se u njene krupne oči, u njen osmijeh, u njene usne koje bih
ljubio zauvijek. Zaljubio sam se u njenu ljubav, u način na koji me
gleda, u osjećaj njezina dlana na mom obrazu. Zaljubio sam se u
nju, lako kao u svoje najljepše snove.
– Maksime… – okrene se pod mojim rukama, a njene me oči
obaraju poput drveta pod sjekirom, tako su duboke i tako lijepe,
da osjetim kako tonem u njima, kako nestajem u tim dubokim
bezdanima. – Misliš li da…
– Mislim! – prekinem je i ne dopustim joj da završi –
Mislim. Sve mislim. Sve znam. Ali sada više ne želim misliti o
ičemu drugom, osim o tome koliko te jako želim. Tako te jako
želim Tihana i ne mogu se boriti protiv toga. Trudim se, ali ne
uspijevam. Sve moje jauče za tobom. Sve te moje želi osjetiti,
imati, nestati u tebi. Ne pitaj ništa, jer odgovora nemam, imam
samo ovo što osjećam, ovo što mi razum odvaja od tijela. Znam
da ja nikada neću moći zamijeniti mog brata, ni da ćeš ikada moći
osjećati prema meni ono što si osjećala prema njemu, ali molim te
dopusti mi da budem s tobom, da pokušam zaslužiti mjesto u
tvom srcu. Ja. Ne njegova kopija, ne čovjek koji nosi njegovo srce
u svojim grudima. Želim to. Tako to jako želim. Nikada prije
nisam osjetio ovo s nijednom drugom ženom i … – njene usne
prekinu me, a poljubac kojim me začepila govori više od bilo koje
riječi. Ruke su joj oko mog vrata, moje su na njenoj guzi pa je
zgrabim i podignem, na što ona veže svoje noge oko mog struka.
Isuse, predugo je prošlo od zadnjeg puta kada sam ovo osjetio.
Čuj, ovo, ne sjećam se kada. Vjerovatno nikada.
Ovoliku želju da osjetim nečije tijelo nisam imao nikada. Što
mi uradi ova mala djevojka? Gubim se na njenim usnama,
krenem prema zidu, ali shvatim da je daleko pa je samo oslonim

106
BOOK AS PASSION
 SENKA_22_6_

na tu policu s trofejima. Čujem da neki padaju, ma neka ih. Dok

oni padaju jedan se moj trofej diže nevjerovatnom brzinom. I što
je najgore, u njegovoj jazbini više nema mjesta. Životinja želi van.
A ja jako volim životinje i ne mogu da ih mučim, nema smisla.
– O, jebemti! – ispusti kroz uzdah, dok joj moje usne i jezik
prelaze po vratu. – Koji sam vrag pojela tamo? Što si mi zbućkao
u tanjur Maksime, jebem li ti krušne mrve?!
– Ništa hrana ljepotice, samo čista strast. – uhvatim je pa je
ponesem u sobu. Okrenem se i padnem na krevet, a ona preko
mene. Kosa joj padne preko lica, a rumeni obrazi me zapale još
više. Tako je lijepa da ću da poginem ovdje. Past ću bez
ispaljenog metka od sjaja iz njenih očiju, od pritiska njenih grudi
o moje, od treperenja njenog tijela. Stegnem je uz sebe, a ona mi
uhvati lice dlanovima – Ne dam da mrdneš, nemaš kuda više. Bit
ćeš moja ili ću da riknem baš ovog trena.
– Ni ne planiram da mrdam, bar ne da idem. Ne bih se
mogla oteti ovome sve i da hoću. Tvoje me tijelo privlači poput
magneta, uvlači me u svoju crnu rupu i svega mi ne želim se
opirati, želim samo potonuti u taj ponor boje indiga. Želim da te
osjetim, želim da budem s tobom. S tobom, s nikim drugim. Ne
znam što ću osjećati poslije, ni što će biti, ali moje tijelo treba
tvoje. – samo napipam zip njene haljinice i otkopčam ga. Leđa joj
ostanu gola, a moji prsti pređu po toj glatkoj stazi po kojoj ću
voziti svojim usnama vrlo brzo. Izdigne se, pa se oslobodi tog
haljetka, a meni oči ispadnu kao liku iz crtića.
Njene su grudi tako lijepe, tako skladne, tako savršene. Ni
male, ni velike, taman onolike kolike trebaju biti. Vjerujem da mi
iz očiju sjeva oduševljenje, ali nije me briga. Prsti su mi na njima,
nježno ih dodiruju i upoznavaju svaki njihov milimetar.
Savršena. Usne mi dodiruju te zrele dinje, slast me opija poput

107
BOOK AS PASSION
 SENKA_22_6_

ljute rakije. Ona izvije tijelo, a meni hlače eksplodiraju. Svuče mi

majicu, pa prelazi prstima po mojim leđima milujući me dok
uživam u njoj. Ljubi me tako nježno, dok prelazi dlanovima po
njenim vitkim leđima, a njeni prsti pokušavaju da me raspojasaju.
Uhvatim je za guzu i izdignem, pa šiknem one hlače skupa s
gaćama u nepoznatom smjeru. Ajme meni, pa udari me u čelo
zamalo koliko je skočio nesreća jedna. Sloboda zvijerima! Sasvim
sam siguran da to sad uzvikuje. Lagano je okrenem i spustim je
na krevet. Ljubim joj trbuh, bokove, upoznajem svaku njenu
krivulju, svaki oblik prvo prstima, zatim usnama, dok samo
raspaljujem vatru u svom tijelu, koja bukti i željno čeka da je
ugasi ocean njezina tijela.
– Tako si prokleto lijepa. – šapućem dok prelazim jezikom
po njenom vratu, iza uha, a ona se izvija poda mnom.
– I ti si. – kaže pa prstima pređe preko one s lanca puštene
živuljke, a o njegovoj reakciji bolje da ne pričam. Samo se
namjestim između njenih nogu ne skidajući pogled s njenog pa
dopustim sebi da uronim u taj uzburkani ocean i ugasim lavu
koja teče iz mog vulkana. Njen uzdah propara zrak, zatim drugi,
treći, svaki moj pokret u njoj svega mi produžava mi život za
godinu. Veže noge oko mene, pa me još više priljubi uz sebe. Ne
mogu. Ne mogu da ne osjećam sreću, da ne osjećam da
obožavam svaki komad ove žene u ovim trenutcima. Naši uzdasi
odjekuju u mraku sve brže, jače i glasnije, sve dok ne dođe do
eksplozije, sve dok mi njeni nokti ne zarežu leđa, dok ne osjetim
da sam ponovno rođen po tko zna koji put. Rođen za nju, dignut
iz pepela samo da bih bio s njom. Ja sam njen. Zauvijek njen!

108
BOOK AS PASSION
 SENKA_22_6_

– ŽIVOT JE ČUDO –

TIHANA

– Jesi ok? – pita me dok ležim na njegovim grudima, i

prstom prelazim preko ožiljka na lijevoj strani.
– Da. Sve je u redu. Sve je i više nego u redu. Ne znam kako
to objasniti. Ne osjećam se čudno, ne osjećam se izdajnički, ne
osjećam apsolutno niti jedan loš osjećaj. Osjećam samo mir, samo
radost i to što mi cijelo tijelo još treperi to neću spominjati. –
osjetim njegov poljubac na svom tjemenu i rukom me jače stegne
i privuče uz sebe. Prelazim prstima svuda po njemu, tako je lijep i
tako savršen i sve u meni opet želi osjetiti ga svakim milimetrom.
– Čuješ li to srce Tihana? Što govori? – prislonim uho još
bliže pa ga pomazim.
– Kaže da je mirno. Da je sretno. Da je ispunilo obećanje
koje mi je Mario dao prije smrti. Kaže i to da ne želi više pripadati
njemu, jer ga je on s ljubavlju darovao tebi. Iako nije znao kuda će
to srce otići, sretan je što je sada tvoje.
– Zbilja? Sve to kaže?
– Veruj mi. – poljubim to mjesto, mjesto gdje su moja
prošlost, sadašnjost i moja budućnost. Mjesto u kojem sam
postojala i odakle nikada nisam otišla. Čak ni kada više nije
kucalo u istom čovjeku. Tu sam ja. Tu je moj dom i što god tko
rekao ja pripadam ovom srcu za zauvijek. Ovom srcu i ovom
čovjeku. Zašto je život tako uredio nikada neću znati. Zar je od

109
BOOK AS PASSION
 SENKA_22_6_

početka tako bilo namješteno? Zapalila sam se za Maksima kada

sam ga prvi put u životu vidjela, to je živa istina, ali zapalio je on
i još pola cura Hrvatske i okolnih država. Sve smo mi mlade, lude
i totalno popaljene slinile za njim.
Onda se jedne noći u Beču pojavio čovjek skoro identičan
njemu kojega sam zapalila ja. I sve je to tako počelo. Maksim je
ostao samo neka luda simpatija, pa ponos, netko visok i
nedostižan, a Mario je postao moje sve kao i ja njegovo. U njemu
sam našla ljubav, našla sam život, našla sam sreću. Sve ono što
sam nekada davno još dok sam bila vrlo mlada zamišljala s
Maksimom. Pa, tko nije. Da mi je naći jednu curu koja je čula za
njega i koja ga je vidjela, a da nije zamišljala da će provesti život s
njim. Voljela sam Maria. Iskreno, svim svojim srcem, svom
svojom dušom. Voljela sam ga onako kako se voli onaj koga želiš
imati uz sebe do kraja života. Nisam ja voljela njegovo lice koje je
neopisivo podsjećalo na Maksima, niti njegovo tijelo koje je bilo
isto takvo. Voljela sam ga zbog njega. Zbog onoga što je bio, zbog
načina na koji je on voleo mene. A voleo me ludo. Totalno ludo,
onako pravski, živio je za dan kada ću reći „zbogom" mom poslu
i životu ovdje i dočekati ga u našem stanu kao ono što sam
trebala postati. Njegova žena.
Živeo je za to da mi ispunjava svaku moju želju, mada ih
nikada nije bilo mnogo, jer ja sam odgojena da budem skromna,
da budem normalna. Voleo je moje budalaštine, volio je moju
ozbiljnost, voleo je moj osmijeh za koji je bio zaslužan većinu
vremena. Voleo je toliko toga što sam voljela i ja, a ono što nije do
tada jednostavno je uz mene zavoleo. On je bio ljubav. Čista,
prekrasna ljubav. Čovjek satkan od osjećanja, vrijedan, pametan,
dobar. Mnogo vremena sam mislila da je jedan od rijetkih. Da
nigdje više neću naići na takvog čovjeka. Da bi trebala zapeti i

110
BOOK AS PASSION
 SENKA_22_6_

dobro tražiti tu iglu u plastu sijena, ne bih li našla nekog sličnog

njemu.
U kakvoj sam samo zabludi živjela. Shvaćam to dok me
ruke ovog predivnog čovjeka stežu uz sebe, dok se topim od
vreline njegova tijela, dok me obara želja za tim istim tijelom i sve
moje grabi k njemu. Shvaćam da zapravo sve ono što sam imala,
sve ono za što sam mislila da sam izgubila i da je otišlo u
nepovrat, sve sam to opet pronašla ovdje. Na ovim usnama, u
njegovim rukama, u načinu na koji je vratio moje tijelo u funkciju,
tijelo koje je spavalo pokriveno tugom, učahureno u bol, ogrnuto
u mržnju. Sve je to on maknuo s mene svojim poljupcima, svojim
vrelim dlanovima, svojim iskrenim riječima. Nije se pretvarao,
nije lagao, nije glumio. Pokazao je da on nije nikakav mačo
kreten, da je čovjek koji osjeća, a tu boju njegovih osjećanja, to je
moja tama čekala. Griješila sam i priznajem to, nisam ga htjela
blizu, ali viša sila nas je gurala jedno prema drugom. Netko se
zbilja potrudio da sve moje okrene naopako i da moje oči gledaju
na sve drugačije. „Netko" tamo negdje... I hvala mu. Hvala mu
što osjećam ovaj mir, što osjećam da sam izašla iz crnila koje me
gušilo, koje me stezalo, od kojeg sam bila totalno luda. Totalno
neka druga Tihana, daleko od one prave, one koja je bila sretna
uz svog čovjeka. Tko li to tamo negdje zapisao ovaj ludi scenario?
Tko se to igrao mojim životom i na kraju, sada nakon svega što
sam bila, što sam željela, što sam prošla, nakon sve one boli,
slomljenog srca, zgaženih snova, poslao mi njega? Poslao mi
čovjeka koji je sve u jednom. I lijek i spas i ljubav i srce i duša.
Koliko god da razmišljam ne dolazim do nikakvog normalnog
odgovora, do nikakvog realnog rješenja, shvaćam da je sve ovo
djelo neke više sile i da ne vrijedi hvatati se u koštac s tim. Dok

111
BOOK AS PASSION
 SENKA_22_6_

slušam kako njegovo srce tuče jasno mi je samo jedno. Ovako

mora biti. On i ja, naša srca i naša tijela odavno su povezana.
– Maksime? – podignem glavu, a njegove vučije oči me
dočekaju i oduzmu mi dah svojom ljepotom – Vjeruješ li ti u
čuda? – on se nasmiješi.
– Vjerujem li? Pa anđele mali čuda su oko nas toliko velika
da ih možemo pod svojim prstima osjetiti. Ti si čudo, ja sam
čudo, sve ovo između nas je čudo. Moj život, tvoj život, ono što
nas je povezalo. Da, Tihana, vjerujem u čuda. Vjerujem da se
netko pobrinuo za to da ti i ja doživimo svoje. Pored sve tuge i
bola naša su se srca dotakla. Dvoje su se slomljenih ljudi sastavili.
Niti jedno od nas ne zna kako, ni na koji način, kojom magijom,
ali jesmo. Nakon ovoga, nakon što sam osjetio tvoje tijelo pod
mojim ja znam da pripadam tebi, htjela ti to ili ne. Jednostavno
znam da ne želim više osjetiti nijedno drugo. Njegovo srce ili
moje srce, sasvim mi je svejedno. Ne osjećam srcem, osjećam
mozgom, osjećam tijelom, osjećam svojom svijesti, a ona osjeća da
želi tebe. Želi te ljubiti, želi te grliti, želi se gubiti u tebi stalno. Sve
iz mene želi sve tvoje i ja ne znam kako da se obranim od toga.
Niti želim. Jebe mi se više. Jebe mi se što će tko da kaže, jebe mi
se i da li će svijet na glavu da mi padne što kradem ljubav
pokojnom bratu, jednostavno ne mogu niti želim razmišljati o
ičemu drugom, osim o tome koliko me sretnim činiš. – sve u meni
treperi od njegovih riječi i sve i da hoću progovoriti ne mogu, jer
nemam apsolutno ništa smisleno da kažem. Zato samo spustim
svoje sidro u duboki ocean njegovih usana svjesna da ću svoju
brodicu usidriti ovdje i ostati ma koliko me oluja, bura i bogovih
tornada kasnije pokušavalo otrgnuti. Ostat ću ovdje čvrsto
usidrena u ovom čovjeku koji je vratio sunce u moj život.

112
BOOK AS PASSION
 SENKA_22_6_

MAKSIM

Gledam kako na jastuku pored mene spava mali anđeo.

Mali anđeo i đavolak u jednom. Žena, djevojka, svjetlo, mjesec i
sunce skupa. Sve je to ona. Razbistrila moju tamu, obasjala moju
noć, otopila moj led. Popravila, zakrpila, obrisala prašinu, oprala
sve crne mrlje i vratila bjelinu mojoj duši i mom tijelu. Kakav god
da je bio tvoj plan Bože, hvala ti na svemu. Ne znam zbog čega si
me odvojio od mog brata, ne znam zbog čega si moje roditelje
osudio na tu patnju, zašto si mi uzeo majku prije nego li je stigla
zagrliti svoje drugo dijete. Toliko toga ne znam i znam da nikada
neću ni saznati odgovore, ali nekako u svojoj glavi, u svojim
grudima osjećam, da sada, baš sada dok sve u meni pjeva sretnu
odu, baš sada osjećam da ispravljaš sve što si krivo učinio i da
daješ sreću onima koji su je nakon patnje zaista zaslužili. Ne
želim više gledati u prošlost, ne želim više svoj život bojati crnim
tonovima. Želim ljubav, želim biti sretan, želim boje, puno boja.
Zelenu poput njenih očiju, crvenu poput njenih usana,
ružičastom da obojim svijet i onda joj ga pružim na dlanu. Krivio
sam sebe za ono što se desilo, mrzio sam sebe zbog toga, dugo
sam bio nesretan, ali sad je kraj. Imam uz sebe svoje voljene ljude,
ljude koji me nikada nisu napustili niti odustali od mene. Ljude
koji su držali živima moje snove i kada sam ih ja zaključao u
tamu. Oni su ono što me održavalo normalnim koliko – toliko.
Bez njih bio bih totalno lud. I sada, taj krug voljenih ljudi se
povećava, a sjaj u mom srcu raste. Sve će opet biti kao nekada.
Ne, lažem sve će biti puno bolje nego onda. Znao sam da će
jednom doći dan kada će stari Maksim Mladenović opet zasjati. I
došao je. Nisam zasjao kao kralj staze, zasjao sam kao čovjek. Kao
čovjek koji u svojim grudima nosi nešto zlata vrijedno. Nešto što

113
BOOK AS PASSION
 SENKA_22_6_

iz mene sija poput sunca. Srce moga brata i ženu koja u njemu
živi.
– Jel' bi mi povjerovala kada bih ti rekao da te volim mala
ljepotice? – šapnem, pa joj pomilujem kosu – Jer svega mi volim
te. Ovim srcem, ovim tijelom, ovim životom. I to me čini
najsretnijim živim stvorom na svijetu. Hvala nebu što te dovelo u
moj život.
– Maksime... – trgne me njen glas.
– Budna si?
– Nisam sigurna. Ti mi reci. Jesam li budna ili sanjam da si
rekao to što si rekao? – privučem se bliže dok me njene snene oči
dižu negdje visoko u nebesko plavetnilo
– Rekao sam. Ne sanjaš. Reći ću to još milijun puta, ako želiš
čuti. Reći ću ti što god želiš, što god hoćeš, što god te čini
sretnom. Jer želim da budeš sretna. Da budeš sretna sa mnom.
– I ja to želim.
– Pa, hoćemo li onda probati? Hoćemo li ispuniti Mariu
želju? Hoćeš mi dopustiti da te ovo moje srce voli zauvijek? – ona
uvrne svojim slatkim nosom
– Zauvijek? A, ne znam baš. Malo je to. – nasmije se pa me
privuče sebi. – Želim da me voliš Maksime. Svojim srcem i
svojom dušom. I ja želim voljeti tebe. Želim da budemo sretni. Što
god tko rekao mi to zaslužujemo.
– Itekako zaslužujemo ljepotice! – prebacim je na sebe, a
njen slatki smijeh odzvoni u mojim ušima. Taj zvuk želim slušati
zauvijek i onda kada me više ne bude.
– „Konačno je moja duša mirna!" Začujem kako te riječi
prolete kroz zrak, a začuje ih i ona, pa se ukoči pod mojim
rukama. Nasmiješim se.

114
BOOK AS PASSION
 SENKA_22_6_

– Ne boj se ljepotice, moj brat nam daje svoj blagoslov! –

nasloni glavu na moje grudi, stavi dlan na moje srce, a ja je
zagrlim i sklopim oči. Život je čudo!!!

115
BOOK AS PASSION
 SENKA_22_6_

O MENI

Nešto malo o meni za one koji me ne znaju. Ja sam Senka

Ilić, živim u Hrvatskoj, u selu Bršadin nedaleko od Vukovara.
Svake godine imam sve više godina, pa da ne pišem trenutno
stanje dovoljno je reći da sam '83. godište.
Volim da pišem i pišem već jako, jako dugo. Pisala sam
svašta kroz godine. Od dječijih pjesmica, do ljubavnih, pa onih
malo ozbiljnijih. Sve dok jednog dana proza ne preuzme poeziju.
Onda kreće putovanje kojem se kraj još ne nazire. Nekoliko
ljubavnih romana napisanih, a onda sebe pronalazim u mom
žanru. Fantasy!
Tu sam se našla i tu ostajem, iako se redovno družim i sa
pričama drugih žanrova, jer želim se oprobati u svemu i vidjeti
kako se snalazim. Pisat ću sve dok imam inspiracije, a nadam se
da će to biti još dugo. Pisanje je hobi, ali i prilično uspješna
psihoterapija. Pomaže mi da preguram sve teško što život
donese.
Na Wattpad-u imam 22 objavljene priče. Ponosna na svaku
od njih, jer svaka je na svoj način posebna. Jako se vezujem za
svoje likove i isto tako želim da su stvarni, ali svi ponekad žele
stvarnog nekog lika iz mašte, zar ne? Ponekad mislim da mi
venama teku slova umjesto krvi!
Hvala svima koji su priče čitali na Wp. i davali divne
komentare. Hvala svima i koji ih pročitaju ovako, a na tome
veliko hvala mojoj PDF urednici! Nadam se da ćete uživati u

116
BOOK AS PASSION
 SENKA_22_6_

pričama koje čitate, bar upola koliko sam ja uživala dok sam ih
pisala.
Možete me pratiti na Wattpad-u pod nickom Senka_22_6_
Sve vas ljubim i punooo pozdravljam.

117
BOOK AS PASSION