BIJELA KUĆA 2

Zaljubili smo se tijekom predsjedničke kampanje.

Ulozi su bili visoki.
Reputacije su mogle biti uništene.
Skandal je lebdio nad nama poput oblaka.
Sada je čovjek kojeg volim, Predsjednik Sjedinjenih
Američkih Država.
I nije moj glasački glas ono što želi.
Želi sve.
Moje srce. Moje tijelo. Moju dušu.
Želi me pokraj sebe. U Bijeloj Kući.
Normalnost će nestati iz mog života, privatnost biti
zaboravljena.
Tek su mi 23 godine. Samo želim biti dio historije. Ali izgleda
da historija nije gotova sa mnom. Dio gdje sam izgubila
svoje srce zbog Matthewa Hamiltona? To je bio samo
početak...
 Lista Pjesama:
Gravity - Alex & Sierra
Better in Time - Leona Lewis
Love Me Harder by Ariana Grande
Reckless Love - Bleachers
Be Here Now - Robert Shirey Kelly
Real Love - Clean Bandit
If I Didn’t Have You - Thompson Square
You and Me - Lifehouse
Holy War - Alicia Keys
The Ocean - Mike Perry (featuring Shy Martin)
Dangerously in Love - Beyoncé
Better Love - Hozier
„Svečano se zaklinjem da ću vjerno izvršiti dužnosti
Ureda Predsjednika Sjedinjenih Američkih Država
i najbolje što mogu sačuvati, štititi i braniti
Ustav Sjedinjenih država.“
 1.
Zakletva

Sadašnjost

OBUČEN SAM U CRNO. Vežem kravatu. Dodajem manžete. I izlazim iz dnevne

sobe Blairove kuće kako bih pozdravio starijeg časnika vojske Bijele kuće,
koji je ovdje da mi preda tajne šifre u slučaju nuklearnog napada. S njim je i
pomoćnik s nuklearnom loptom koja će mi biti predana – do ponoći, čovjek
koji je nosi bit će moja sjena sljedeće četiri godine.
„Pravo mi je zadovoljstvo, gospodine novoizabrani predsjedniče,“ sjena
mi kaže.
„Isto tako.“ Rukujem se s njim, a onda sa starijim časnikom dok mi
predaju nuklearne šifre a potom odlaze.
Uobičajeno je da predsjednik u odlasku održi zakusku za novog
predsjednika na dan inauguracije. Što nije slučaj s Jacobsom i sa mnom.
Uzimam svoj dugi crni kaput, oblačim ga, kimajući glavom prema
Wilsonu koji je na vratima.
Činilo mi se prikladnim da danas posjetim oca. Na dan kada postajem
četrdeset i šesti predsjednik Sjedinjenih Država.

Moj otac je sahranjen na Nacionalnom groblju Arlington, jedan od tri

predsjednika tamo.

6
Trofej Knjiga
Vjetar je leden, udara rubom mog kaputa po mojim listovima. Dok prilazim
očevom grobu, znam da će tišinu ubrzo narušiti pucnjevi dvadeset i jedne
puške, prilikom izmjene straže na grobu Nepoznatog vojnika.
Kleknem ispred njegovog groba, skenirajući ime - Lawrence 'Law'
Hamilton, Predsjednik, suprug, otac, sin - na njegovom nadgrobnom
spomeniku.
Umro je davno, tragično, na način koji ostaje s vama zauvijek. Obilježi
vas.
„Danas polažem zakletvu.“ U grudima mi je teško kada pomislim koliko
bi on volio vidjeti ovo. „Želim ti obećati tata, da ću se boriti za istinu i pravdu,
slobodu i prilike za sve nas. Uključujući pronalazak onoga tko ti je ovo
učinio.“
Taj dan je svjež u mojoj glavi: beživotne oči mog oca, Wilson koji me štiti
i ja, borim se da se oslobodim kako bih mogao otrčati do njega. Posljednja
stvar koju mi je rekao jest da sam previše tvrdoglav. Želio je da uđem u
politiku; ja sam inzistirao da sam uspijem.
Trebalo mi je desetljeće da osjetim potrebu učiniti ono čemu se moj otac
uvijek nadao od mene.
Danas sam ponosan što sam ga došao posjetiti s onom vrstom vijesti
koja bi ga učinila zadovoljnim kao i svakog drugog oca.
Čini mi se da s ocem više razgovaram ovdje, nego što sam to činio
posljednjih nekoliko godine koje smo proveli u Bijeloj kući.
„Majka je dobro. Nedostaješ joj. Nije ista od tog dana. Proganja je to što
se dogodilo-i što oni koji su to učinili nikad nisu uhvaćeni. Mislim da oplakuje
godine u kojima je željela ponovno izgraditi vaš brak. Uvijek se nadala da će
jednom kada odemo dobiti natrag svog muža. Da, obojica znamo kako je to
završilo.“
Odmahnem tužno glavom i primijetim smrznuto cvijeće u podnožju
spomenika.
„Vidim da te došla posjetiti.“
Ponovno osjećam zaštitnički instinkt sina koji želi spriječiti da njegova
majka bude povrijeđena.
Razmišljam o tome kako bi mi moj otac rekao ti si rođen za velike stvari;
nemoj zakinuti svijet za sebe. A danas, u odnosu na sve dane prije, najviše mi
nedostaje.

7
Trofej Knjiga
 „Upoznao sam najljepšu djevojku. Sjećaš li se da sam ti pričao o njoj,
kada sam te zadnji put posjetio? Pustio sam je. Pustio sam ženu koju volim
jer joj nisam htio priuštiti ono kroz što je mama prošla. I shvatio sam da ne
mogu ovo bez nje. Da je trebam. Da me ona čini jačim. Ne želim je povrijediti
ako je moje vrijeme da završim ovdje-ne želim da plače svaku večer kao što
to radi majka jer nisam više s njom. Ili da plače jer sam ja na drugom kraju
zemlje, da me ona treba, a ja nisam pokraj nje. Ali ne mogu je se odreći.
Jebeno sam sebičan, ali ne mogu je se odreći.“
Frustracija krčka u meni i napokon priznajem: „Idem tamo dati zakletvu
i posvetit ću se svakim dahom ovoj zemlji. Učinit ću ono što ti nisi mogao i
tisuću i jednu stvar koju treba napraviti. Osvojit ću je opet. Bit ćeš ponosan.“
Kucnem zglobovima po nadgrobnom spomeniku dok ustajem,
pogledam Wilsona koji klima ostatku moje pratnje.
Vraćamo se prema automobilima, zastajem namjerno da pogledam
Wilsona, prije nego se ukrcam.
„Hej, provjerio sam je, kao što si tražio,“ kaže Wilson.
Udahnem hladan zrak, odmahujući glavom i gurajući ruke u džepove
kaputa. Ona je jedina neosporna, konstantna misao u mojoj glavi i trzaj u
mojim prokletim prsima. Jedina ona koja je ikada postojala u mom životu.
Otišla je u Europu nakon izbornog dana. Znam, jer sam je otišao vidjeti
kad su rezultati glasovanja postali službeni. Poljubio sam je. Poljubila me.
Rekao sam joj da je želim u Bijeloj kući. Rekla mi je da odlazi na nekoliko
mjeseci u Europu sa svojom prijateljicom Kaylom. „Bolje je ovako,“ rekla je.
„Neću zadržati stari broj mobitela. Mislim da moramo ovo učiniti.“
Koštalo me svega da ne idem za njom. Da ostanem podalje. Promijenila
je broj. Pronašao sam ga. Pokušao je ne nazvati. Jedva sam uspio. Nisam se
mogao suzdržati da ne zatražim od svog osoblja da provjere kad će se vratiti
u Sjedinjene Države.
Želi završiti s tobom Hamiltone. Učini pravu stvar.
Znam to, ali ne mogu je se odreći. Dva mjeseca bez nje, bila su dva
mjeseca predugo. Dosta mi je.
„Što si otkrio?“
„Vratila se s putovanja i potvrdila je dolazak na jedan od balova večeras,
gospodine novoizabrani Predsjedniče.“

8
Trofej Knjiga
 Vratila se iz Europe upravo na vrijeme za moju inauguraciju. Prsa mi se
stežu. Držao sam se dalje i svaki dio mene je želi vidjeti. Imat ću ključeve
svijeta, ali ću okrenuti leđa ključu srca žene koju volim. Kako mogu biti
ponosan na to? Pustila je samo jednu suzu taj dan. Samo jednu. I bila je za
mene.
„Dobro. Vozit ćeš me tamo večeras.“
Ukrcavam se u stražnji dio automobila, Tajna služba je blizu i nemirno
udaram prstima na bedru, na pomisao da ću ju vidjeti večeras, već zamišljam
crvenu kosu i plave oči moje žene kad me pozdravi kao svog novog
predsjednika.

Povijesni je dan.
Matthew Hamilton, najmlađi predsjednik Sjedinjenih Američkih
Država.
Nalazim se u gomili stotina tisuća okupljenih u glavnom gradu. Poslana
mi je pozivnica za sjedeće mjesto s plus jednom osobom. Pa sam povela
Kaylu. Sjedim na svom mjestu. Onom kojem će Matt biti mnogo bliže nego
gomili ispod.
Otvorili su Nacionalni centar za građana, nešto što nije učinjeno otkako
je njegov otac pobijedio-i sada. Ova zemlja je previše uložila u ovaj ishod,
željni da ga slave, da bi ostali podalje.
Zbor djece je pjevao 'America the Beautiful', a ja sjedim napetih živaca,
uzbuđena i puna osjećaja, kad pjesma završi i Mornarički bend SAD-a
nastavlja s življom, veselijom, patriotskom melodijom.
Trube počinju treštati.
Kroz zvučnike čujemo voditelja kako predstavlja predsjednika u
odlasku, skupa sa suprugom i drugim članovima našeg političkog stroja.
Pljesak odjekne kroz gomilu dok ljudi ulaze i sjedaju na svoja mjesta. A onda,
nadovezujući se na uzbuđenje publike, nakon što su najavljena imena visoke

9
Trofej Knjiga
važnosti, voditelja najavljuje, „Dame i gospodo, novoizabrani predsjednik
Sjedinjenih Američkih Država, MATTHEW HAMILTON!“
U redu, diši.
DIŠI, CHARLOTTE!
Ali čini mi se da je neko nevidljivo uže čvrsto omotano oko mog dušnika
dok Matt hoda plavim tepihom do pozornice, ljudi viču iz sveg glasa:
„HAMILTON! HAMILTON! HAMILTON!“
Pozdravlja sve članove kabineta kao i svoju majku, rukuje se s njima.
Njegova majka sjedi s lijeve strane mikrofona i nakon pozdravljanja gomile
s ogromnim osmijehom i zamahom ruke, Matt se smjesti pokraj nje.
Trljam svoje hladne prste, oči su mi toliko gladne njega da boli. Izgleda
impozantno na svom mjestu dok novoizabrani potpredsjednik Louis
Fredrickson iz New Yorka polaže zakletvu. Izgleda baš onako kako ga se
sjećam. Kosa mu je malo duža. Izraz lica miran i trezven. Gledam ga kako
spušta glavu da bi čuo nešto što mu majka govori-namrštio se, ali onda se
osmjehne i kimne glavom.
Leptirići.
Zločesti, zli mali leptiri lepršaju u mojoj jezgri.
Udahnem i zurim u svoje krilo, u svoje crvene, smrznute prste.
Ledeno je hladno vani, ali kada je Matt pozvan i njegov baritonski glas
prođe preko mikrofona, zagrijava me kao zdjela moje nadraže juhe. Kao
tekuća vatra kroz moje vene. Kao prekrivač oko mog srca.
Podignem glavu. On stoji na pozornici. Mirno i uzvišeno u crnom kaputu
i savršenom odijelu s crvenom kravatom, njegova kosa boje samurovine
vijori se na vjetru, njegov izraz je trezven dok stavlja ruku na Bibliju i podiže
drugu u zrak.
„Ja, Matthew Hamilton, svečano se zaklinjem da ću vjerno izvršiti
dužnosti ureda predsjednika Sjedinjenih Država, i činiti najbolje što mogu da
očuvam, zaštitim i branim Ustav Sjedinjenih Država.“
„Čestitam, gospodine predsjedniče,“ kaže voditelj.
Vrti mi se u glavi.
Sveti.
JEBIGA.
Matt je sada predsjednik Sjedinjenih Država.

10
Trofej Knjiga
 Klicanje izbija kao val koji se ruši na nas. Ljudi stoje. Svi plješću i uživaju
u euforiji, zemlja pozdravlja svog novog vrhovnog zapovjednika.
Moje tijelo se trza od zvuka eksplozije dvadeset i jedne puške – jedne za
drugom.
Trube trube.
Gomila maše malenim zastavama SAD-a s jedne na drugu stranu.
Ljudi plaču.
Orkestar svira sve glasnije i glasnije u glavnom gradu Sjedinjenih
Država i Nacionalnom centru.
Sve dok Matt pozdravlja svoju publiku. Njegov osmijeh je najsjajnija
stvar koju sam ikad vidjela. Pogledom prelazi preko stotina tisuća ljudi ovdje.
Ljudi koji su ga voljeli desetljećima, otkad je bio sin njihovog predsjednika. A
sad je jednostavno njihov predsjednik.
Najmlađi, najzgodniji predsjednik na svijetu.
Ljudi u gomili ispod nastavljaju mahati svojim malenim zastavama.
Nakon što završi pozdrav puškama, voditelj se naginje i kaže, „Veliko mi je
zadovoljstvo predstaviti četrdesetšestog predsjednika Sjedinjenih Država,
Matthewa Hamiltona.“
Približava se mikrofonu. Ruke drži na stalku, naginje se bliže mikrofonu
i njegov glas odjekne, snažan i dubok. Samo njegov zvuk me intenzivno
pogađa. Izaziva nostalgiju i nalet uzbuđenje u meni.
„Hvala vam. Sugrađani... potpredsjednik Frederickson,“ pozdravlja.
„Danas stojim s vama, ponizan i sa strahopoštovanjem prema istinskoj
promjeni koju možemo provesti u ovoj zemlji kada kolektivno pridonesemo
njezinom provođenju.“ Pljesak ga prekida i on zastaje. „Građani, zahvalan
sam na ovoj prilici.“ Kimne trezveno, pogledavajući na jednu pa na drugu
stranu, njegova snažna ramena zatežu tkaninu kaputa.
„U našoj zemlji borimo se za istinu i pravdu." Pauza. „Borimo se za
slobodu, za ono što je ispravno.“ Pauza. „Borimo se za to i umiremo za to - i
ako imamo sreće, umiremo imajući to na našoj strani…“ Pauza.
„Ovo nisu vremena kad se trebamo odmaknuti i nadati se najboljem.
Ovo su vremena u kojima mi radimo najbolje. Dajemo našoj zemlji. Stavljamo
najbolje dijelove sebe tamo. Amerika je nastala na principu slobode,
prihvatila je obećanje jedinstva, mira, pravde i istine. A samo očuvanjem i
poštivanjem onoga što jesmo možemo činiti pravdu u samoj srži onoga za

11
Trofej Knjiga
što se zalažemo. I onoga za što ćemo se nastaviti zalagati. Svjetionik drugim
zemljama širom svijeta. Zemlja slobodnih. Dom hrabrih. Ispunimo svoj puni
potencijal i osigurajmo uživanje onoga za što su se naši preci tako žestoko
borili, ne samo za nas, već i za generacije koje dolaze. Željeli ste vođu koji će
vas hrabro voditi u novo doba. S uvjerenjem. Koji ima dobro oko za posao.
Građani.“ Pauza. „Ja vas NEĆU IZNEVJERITI.“
Gomila viče. HAMILTON je ime koje izvikuju. HAMILTON je čovjek dana.
Godine. Njihovog životnog vijeka. On se nasmiješi srdačnoj dobrodošlici, a
završava duboko i odsječeno: „Bog vas blagoslovio. I neka Bog blagoslovi
Sjedinjene Američke Države.“
Topla svjetlost teče kroz mene, a kugla puna bodlji zaglavi u mom grlu.
Sviraju nacionalnu himnu i dok pjevanje zbora građana odjekuje
glavnim gradom i kućanstvima širom svijeta, stavljam ruku na srce i
pokušavam izgovarati riječi himne-ali mi to ne pomaže ublažiti ovu duboku,
neuobičajenu bol u mojim prsima. Ovo je jednostavno monumentalan dan za
mene. Ne samo kao građaninu; kao osobi kojoj je ovaj dan proporcionalan
dubini mojih osjećaja prema novom predsjedniku.
I ta dubina je beskrajna, bez dna, vječna.
To je ono što je htio. To je ono što smo htjeli. Što je cijela zemlja učinila.
Ovo je prvi dan promjena koje će doći-a ja izgaram od želje da samo na
trenutak razgovaram s Mattom. Da mu kažem koliko sam ponosna na njega.
Koliko me boli što ga nemam, ali koliko se sigurno osjećam znajući da će se
on boriti za naše interese.
Sjedim tamo među gomilom, oči me peku dok emocije bujaju u mojim
grudima. Završavamo himnu.
„Hej, hajde, idemo te srediti za inauguracijski bal,“ kaže Kayla, hvata me
ispod ruke i povlači.
Ustajem, ali se malo opirem. Noge su mi olovne, kao da ne želim ići u
ovom smjeru - umjesto toga, želim ići u smjeru u kojem se on oprašta s onima
oko njega, krećući se po pozornici kako bi otišao.
Gledam Matthewa kako se zaustavlja na vrhu stepenica s plavim
tepihom. Matt okreće glavu prema gomili i prelazi preko nje svojim snažnim
pogledom.
Zadržim dah, onda odmahnem glavom.
Ne traži te, Charlotte; sada možeš disati.

12
Trofej Knjiga
 Udahnem i protrljam sljepoočnice, odmahujem glavom dok čekamo da
povorka automobila prođe Pennsylvania Avenijom. „Nisam sigurna da bih
trebala ići.“
„Hajde.“ Kayla me gurne, gleda me upitno. „Vratile smo se na vrijeme za
inauguraciju jer si htjela biti ovdje. Ne možeš odbiti pozivnicu na
inauguracijski bal.“
Držim oči na Matthewu.
Matthew
Hamilton.
Moja ljubav.
Sjećam se zvukova koje stvara kada vodi ljubav, načina na koji mu dah
zastajkuje, način na koji mu oči potamne. Sjećam se okusa njegova znoja dok
je u meni, način na koji ga ljubim i ližem i želim više, želim njega, bilo što, što
može dati.
Intimne trenutke.
Trenutke između muškarca i žene.
Trenuci koji se čine tako dalekim, ali u isto vrijeme, nikad ih ne mogu
zaboraviti, jer smo ih imali. Držim se tih trenutaka jer ih nikada ne želim
zaboraviti. Kad vidim čovjeka - predsjednika - želim se sjećati kakva su
njegova prsa pod kravatom i odjelom, sva ta snaga u njegovim mišićima.
Želim se sjećati njegove veličine, kad je spojen sa mnom, velik kao i ime koje
sada nosi i želim se sjećati osjećaja kad svrši u mene. Nikad ne želim
zaboraviti zvuk njegova glasa u mraku, kada nitko ne gleda i kako nježno
zvuči.
Ne želim zaboraviti da je na trenutak, Matt Hamilton - četrdeset šesti
predsjednik Sjedinjenih Država - bio moj.

Vraćam se u svoj stan da se istuširam, osušim kosu i pripremim za večeras.

Posljednja dva mjeseca provela sam u Europi. Bilo je ledeno hladno i
provele smo više vremena u hotelu nego u obilasku, ali nije bilo važno. Nisam
bio u Sjedinjenim Državama, zemlji koju volim, blizu čovjeka kojeg volim,
jednostavno zato što sam se trebala oporaviti.

13
Trofej Knjiga
 Nisam željela biti u iskušenju da nazovem. Bojala sam se da ću ga vidjeti
na svakoj naslovnici ako ostanem; da će zrak u D.C-ju mirisati na njega. Da
ću naletjeti na njega ili jednostavno imati previše sjećanja gdje god da
pođem, da bih mogla ispravno disati. Europa je bila dobra. Centrirala me, a
ipak sam se željela vratiti kući. Nisam se mogla natjerati da ne budem kod
kuće kada bude Mattova inauguracija.
Rekla sam Kayli da sam se zaljubila u njega tijekom kampanje. Nisam joj
dala više detalja. Bila je uporna, ali ja nisam popustila. Sada razumijem da
kada si osoba visokog profila kao što je Matt, ne možeš vjerovati ni onima
kojima bi trebala. Ne sasvim. Bojala sam se da bi jedne pijane noći mogla sve
izbrbljati. Tako sam to zadržala za sebe i čuvala tiho u svom srcu, čak i dok
mi je Kayla stalno govorila da je to samo zaljubljenost i da će me proći u
Parizu, gradu ljubavi.
Nije.
Sada me srce boli bez obzira koliko ga poticala da bude jako.
Bože.
Kako ću ga večeras pogledati u oči?
On će vidjeti kroz mene.
Nadam se da će uz nekoliko balova koji se održavaju, njegov posjet
onome na koji ja idem biti kratak. Da ćemo se samo brzo pozdraviti i on će
morati nastaviti dalje prema ljudima koji žele pozdraviti svog novog
predsjednika.
Ipak, oblačim se s istom pažnjom kao i mladenka na dan vjenčanja.
Vidjet ću čovjeka kojeg volim, možda će to biti posljednji put, a djevojka
u meni želi da ju pamti dok izgleda zapanjujuće.
Poželjna kakva sam mu i ranije bila.
Češljam svoju crvenu kosu i puštam je da mi pada niz ramena. Obukla
sam plavu haljinu bez bretela koja ide uz moje oči. Stavljam tamno crveni ruž
i pitam mamu mogu li posuditi bakin krzneni kaput. Nikad u životu nisam
kupila ništa krzneno zbog okrutnosti prema životinjama-ali taj kaput ima
sentimentalno značenje, a i vani je ledeno.
Moji roditelji posjećuju drugi bal. „Doista bi trebala razmislite o tome da
ideš s nama,“ rekla je majka jutros.
„Ja idem s Alison - ona je novi fotograf Bijele kuće i mora biti na ovom
događaju.“

14
Trofej Knjiga
 „Oh, u redu. Charlotte?“
„Da?“
„Jesi li sigurna da si spremna?“
Znala sam što pita. Zna da je nešto bilo između Matthewa i mene, iako
joj nikad nisam iznijela detalje. Zna da sam se zaljubila-a imati kći koja je
zaljubljena u zgodnog, mladog predsjednika dovoljno je da zabrine svaku
majku.
Emocije mi otežavaju govor, ali klimam glavom, a onda shvaćam da me
majka ne može vidjeti. „Da.“
Znam da neće biti lako. Ali moram ga vidjeti danas.
Želim mu čestitati. Želim da zna da sam dobro, da sam ponosna na njega,
da ću krenuti naprijed, i da želim da i on to učini.

15
Trofej Knjiga
 2.
Inauguracijski bal

„PREDSJEDNIČE HAMILTON. Gospodine predsjedniče."

Pogledam čovjeka koji mi je privukao pažnju. Na ručku sam, a moj
prokleti um samo misli na večeras.
„Ispričavam se; bio je ovo dug dan.“ Nasmiješim se i nemirno prođem
rukom kroz kosu, nagnuvši se kako bi razgovarao s predstavnikom senata.
Nevjerojatno je kako nikad ne mirujemo. Čak i na društvenim
događanjima, razgovaramo o politici.
Pokušavam ispitati mišljenja većine ljudi tamo; u mom je i interesu
zemlje, da su moje ideje za promjenom u skladu s onima kongresa i senata.
Hoće li se lako uskladiti, trebamo tek vidjeti.
„Pitao sam hoće li prvi zakon na vašem dnevnom redu biti onaj za čistu
energiju?“
„To je jedan od mojih prioriteta, ali ne nužno i na vrhu,“ to je sve što mu
odgovaram zasad.
Sve u svoje vrijeme, starče. Sve u svoje vrijeme.
Laknulo mi je dok smo se pripremali za paradu kroz Pennsylvanijsku
Avenue. Hodamo okruženi crnim državnim automobilima. Okružen sam
djedom i majkom dok se krećemo prema najpoznatijoj adresi u zemlji.
Stotine tisuća ljudi se nalazi na ulici kako bi gledali paradu. Zastave SAD-a se
vijore na vjetru.
Čast je biti onaj koji ide prema 1600 Penn.
Djed maršira kao ponosni kralj, cereći se od uha do uha. „Ponosan na
tebe, sine. Sada se trebaš uskladiti sa strankama ili nećeš ništa uspjeti.“

16
Trofej Knjiga
 Moj djed nije nužno moj heroj, ali znam kad treba slušati. A kad ga ne
slušati. „Stranke će se uskladiti sa mnom.“ Mašem masi ljudi.
S moje desne strane moja majka šuti. „Imaš sobu u Bijeloj kući,“ kažem
joj, stišćući joj ruku.
„O ne.“ Nasmijala se, izgleda kao mlada djevojka u tom trenutku sreće.
„Sedam godina je bilo dovoljno.“
Puštam njezinu ruku da opet možemo pozdraviti ljude. Znam da se
prisjeća ovakvog dana prije jednog desetljeća. Ne samo dana kada se vozila
u paradi prvi put s mojim ocem. Također i dana kada je parada vozila njegov
lijes.
„Osim toga, imam osjećaj da će uskoro biti zauzeta,“ dodaje ona.
Treba mi trenutak da shvatim da misli na svoju sobu u Bijeloj kući.
„Zašto to govoriš?“
„Zato što te znam. Nećeš pustiti tu djevojku. Nisi. Nikad te nisam
vidjela…da izgledaš tužnije, Matt. Čak i nakon što si pobijedio.“
Zapanjen sam koliko me dobro poznaje, ne znam kako bi joj odgovorio.
Da zna koliko se moram odupirati da ne nazovem Charlotte. Da sam si
mjesecima govorio da je tako najbolje, da ne mogu sve, da neću uspjeti ako
pokušam. Ali ne vjerujem u to. Želim svoju djevojku i imat ću je.
„Ona je svjetlo. Hoda po vodi,“ kažem majci.
Stižemo do 1600 Pennsylvania Avenue.
Vrata se otvaraju, crveni tepih se kotrlja. Iz kuće, moj pas Jack, koji je
ranije danas prevezen iz kuće Blair, spušta se niz stube kako bi nas
pozdravio.
Moja majka je odjevena da impresionira. Mislite da je oduševljena što
sam se ja vratio u Bijelu kuću. Možda dio nje jest. Znam da je drugi dio prepun
straha da ću završiti kao i moj otac.
Hodamo crvenim tepihom do Nort Portico ulaza.
„Gospodine Predsjedniče,“ pozdravlja me glavni poslužitelj. Rukujem
se s njim. „Dobrodošli u Vaš novi dom,“ kaže.
„Hvala, Tom. Sutra želim upoznati osoblje. Pomozi mi da to
organiziram.“
„Da, gospodine, gospodine predsjedniče.“
„Tom,“ čujem kako moja majka kaže, povlačeći ga u zagrljaj.

17
Trofej Knjiga
 Jack ide ispred nas dok prolazimo kroz otvorena ulazna vrata.
„Gospodine predsjedniče, gospodine,“ najavljuje jedan od poslužitelja.
„Postavljen je švedski stol za vas i vaše goste u blagovaonici Old Family dok
se pripremate za balove večeras.“
„Hvala vam. Drago mi je…?“
„Charles.“
„Zadovoljstvo mi je, Charles.“ Rukujem se s čovjekom, a onda uputim u
zapadno krilo. Vidim da je Portia, moja asistentica, već organizirala svoj stol
ispred ovalnog ureda.
„Kako ide, Portia?“
„Uh,“ izdahne ona. „Ide. Ova kuća je ogromna. Vaš šef osoblja, Dale Coin,
rekao mi je da mogu nazvati prijamni ured ako nešto ne mogu dosegnuti.“
„Dobro. Učini tako.“
Ulazim u ovalni ured, Jack ide za mnom.
Vratio sam očev stol - bio je u skladištu. Sada idem do njega, gledam
predsjednički pečat na tepihu po mojim nogama. Prelazim prstima po
drvetu. Zastava SAD-a iza mene. Zastava s predsjedničkim pečatom pokraj
nje. Uzimam stolicu i sjedam za stol kako bi pregledao dokumente koji su
pripremljeni za mene. Jack njuška svaki kutak dok ja pregledavam stranice.
Danas se upoznajem s povjerljivim informacijama-dogovori s drugim
zemljama, rizici visoke sigurnosti, stvari u koju su uključeni FBI i CIA.
Informacije o situaciji s Kinom. Rusija se igra s vatrom. Cyber terorizam u
porastu.
Tako jebeno mnogo za učiniti i ja sam spreman za početak.
Spuštam dokumente sat vremena kasnije, ali umjesto da se vratim do
švedskog stola, odlazim u rezidenciju da se pripremim za inauguracijske
balove.
Bijela kuća nikada nije istinski tiha, ali ove večeri su najviši katovi tiši
nego što se sjećam. Nema zvuka mog oca ili majke, samo ja. Na mjestu
četrdeset pet ljudi prije mene.
Jack njuška okolo kao da ne postoji sutra, a ja odlazim u Lincoln spavaću
sobu, sobu koju sam odabrao. „Dobro došao u Bijelu kuću, prijatelju. Kao što
je Truman rekao, veliki bijeli zatvor.“

18
Trofej Knjiga
 Prelazeći preko sobe, gledam kroz prozor u hektre zemljišta koji
okružuju Bijelu kuću, još uvijek je maglovito i hladno vani.
Spreman sam je vidjeti, tuširam se i oblačim za večerašnje
inauguracijske balove. Ruke mi lako stavljaju manžete dok razmišljam kako
ću konačno opet gledati u njezine prekrasne plave oči.
„Nedostaje li ti?“
Jack podigne glavu s mjesta gdje me gledao u podnožju kreveta. Kao da
postoji samo jedna ona u cijelom prokletom svijetu.
Nasmiješim se, a onda se spustim i pogladim mu glavu dok posežem za
sakoom. „I meni nedostaje.“ Zatim gurnem ruke u rukave i pogledam u njega.
„Neće nam još dugo nedostajati.“

„Dame i gospodo, predsjednik Sjedinjenih Država!“

Gotovo sam izlila svoje piće kada je najava odjeknula balskom
dvoranom.
Stojim s Alison, koja je oduševljena što je jedna od fotografa Bijele kuće.
Dok je ona snimala fotografije ljudi na zabavi, ja sam bila uz nju s pićem u
ruci, kad su te riječi odjeknule.
I da je netko uzeo palicu i izbio mi dah iz pluća, potpuno bi povjerovala
u to.
Ovo je najmanji bal, među svih pet koji se održavaju večeras. Svi su
očekivali da će predsjednik prvo otići na jedan od ostalih većih balova. Jedva
sam bila spremna da ga vidim-popila sam samo jednu čašu vina!-i sada je on
ovdje.
O Bože.
Deset puta više sam nervoznija nego ostale žene u sobi. Stotine njih, sve
važne, visoko inteligentne ili vrlo lijepe žene, sve titraju uzbuđeno dok Matt
Hamilton, moj Matt Hamilton, ulazi u prostoriju.

19
Trofej Knjiga
 Hm. Ne. On nije tvoj, Charlotte, pa bolje da prestaneš biti posesivna prema
njemu.
Ali ne mogu si pomoći.
Sam pogled na njega čini da žudim da hodam pokraj njega, s rukom
preko njegove, bez obzira koliko ta ideja bila smiješna. Jedna stvar bila je
gledati ga na pozornici. Iz daljine.
A potpuno druga stvar biti u istoj prostoriji s njim.
U smokingu.
Vrelom crnom smokingu.
Toliko bliže meni nego prije dva mjeseca. Gotovo da ga mogu namirisati,
skup i čist i muški.
Alison slika s moje strane.
Klik, klik, klik.
Matt zauzima prostoriju svojim dugim, samouvjerenim korakom, žustro
pozdravlja one koji pozdravljaju njega. Je li viši danas? On doista nadvisuje
sve. Jesu li njegova ramena šira? Izgleda mnogo veći od života. Samo njegovo
držanje i korak su čovjeka koji zna da se cijeli svijet vrti oko njega. Što ne bi
bilo potpuno pogrešno.
„Znaš li što mi se najviše sviđa kod Matta? To što iza njegove ljepote stoji
mozak,“ kaže ona, čineći ustima slovo O i izdišući, a onda je polizala usne s
vragolastim sjajem u očima. „Njam.“
Prije nego što shvatim što radim i ja ližem usne. Stvarno, ne smijem to
više nikada uraditi.
Alison se pomiče za snimanje desetak različitih snimaka - ne samo
Matta, nego i ljudi te njihovih ekstatičnih reakcija na njega.
Oči su mu blistave dok pozdravlja jednu po jednu osobu. Skupljaju se u
uglovima kad se nasmiješi, a ja se sjećam tog nabora. Sjećam se njegove
brade ujutro iako je sada njegova brada glatko obrijana, usne su mu izvijene
u osmijeh.
Kosa mu je začešljana unatrag, lice isklesano i lijepo. Cijelo tijelo mi se
nekontrolirano grči. Kao da ga se sve moje pore i svaki dio mene sjeća. Još
uvijek ga želi.

20
Trofej Knjiga
 Podignem prste da dodirnem mjesto gdje sam nosila komemorativnu
iglu njegovog oca- ali sve što dotaknem je gola koža, otkrivena, haljinom bez
naramenica koju nosim.
Srce mi ludo lupa dok on nastavlja pozdravljati ljude pokraj kojih
prolazi, prilazeći mjestu gdje ja stojim smrznuta s pićem u ruci. Izgleda tako
sretno. Želudac mi se okreće od mješavine emocija. Sreća, da. Ali njegova
prisutnost je i podsjetnik onoga što sam izgubila.
Jesam li ga izgubila?
Nikad nije bio stvarno moj.
Ali ja sam bila sva njegova. Njegova za uzeti. Tijelo i duša. I učinila bih
sve što bi htio. Ali pokušala sam povratiti osjećaj sebe. Dok sam putovala
Europom, pokušala sam pronaći razloge zašto ne bismo uspjeli, među njima
i moje neiskustvo i mladost i to što nisam žena koju predsjednik treba. Nisam
spremna za ono što je on. Bez obzira koliko željela da sam starija, iskusnija i
sposobnija da budem pokraj njega.
Nije da me želio tamo.
Rastrgana sam kad se gomila izmakne i on se približi.
„Idem do toaleta,“ izdahnem, odlazim, pitajući se zašto sam došla. Zašto
sam pristala. To je njegov poseban dan. Nisam to htjela propustiti. Ali iznova
boli, kao da je danas dan izbora, dan kad sam otišla od njega-rezervirala
kartu za Europu i provela dva mjeseca s Kaylom, smrzavajući se i pijući vruću
čokoladu. Vratila sam se zbog inauguracije-nisam to mogla propustiti.
Ali slijetanje u SAD-u bilo je gorko slatko - to je dom koji volim, gdje sam
rođena i gdje želim umrijeti, gdje sam se zaljubila, ali također i zemlja koju
vodi čovjek kojeg volim i pokušavam preboljeti.
Odugovlačim vrijeme u toaletu. Pogledam se u zrcalo-šapnem, „Diši.“
Zatvorim oči, nagnem se naprijed i ponovno udahnem. Otvorim oči. „Sad idi
van i pozdravi ga, nasmiješi se.“
To je najteža stvar koju sam si ikada rekla.
Ali ja izlazim i gledam ga dok se ponovno približavam gomili-svi čekaju
da ga pozdrave. Da budu pozdravljeni. Priznati.
Alison me uočila i snimila moju sliku. „Baš si zaglavila. Ne mogu reći da
te krivim,“ kaže.
„Ne želim,“ šapnem.

21
Trofej Knjiga
 Ona se nasmiješi i nastavlja snimati.
Upijam ga kao izgladnjela žena, sto osamdeset plus centimetara čiste
fantazije, sve upakirano u pravog muškarca-nevjerojatno lijepog. Tako
lijepog, da ne mogu vjerovati da takva ljepota postoji.
A onda je tri koraka bliže, njegov glas je tako blizu. „Hvala što ste došli.“
Dva koraka. „Lijepo te vidjeti.“
Jedan korak.
Pokušavam se nasmiješiti kad se zaustavi ispred mene, nadvisuje me,
mračan i predivan. Svi zadržavaju dah. Tišina se spustila nad dvoranom.
Trepnem u nevjerici.
Matt Hamilton.
Bog. Izgleda vruće kao grijeh, a obrve su mu ukošene dok gleda
prodorno u moje oči, polu-osmijeh koji igra na njegovim lijepim usnama –
usnama koje su pune i bujne i vrlo, vrlo opake.
Ne mogu uhvatiti dah, od tolikog ponosa u mojim grudima dok lagano
naginjem glavu.
„Gospodine predsjedniče.“
Ispruži ruku kako bi uhvatio moju, prsti mu kliznu preko mojih.
"Lijepo je vidjeti te." Glas mu je posebno tih.
Sjećam se da mi je rekao da će mu se dići kada ga nazovem g.
predsjedniče, i sada se ne mogu prestati crvenjeti. Ali nije kao da ću to
spomenuti.
Prsti su mu topli i snažni. Stisak sasvim dovoljan.
Njegova je ruka tako ispravna.
Nismo se čak ni rukovali. Praktički me drži za ruku. A svaki dio mene
pamti tu ruku. Taj dodir na meni.
Kad mi spusti ruku, stavi mi nešto u dlan i saginje se da mi nešto
promrmlja u uho, „Budi diskretna,“ a ja uhvatim nešto kao maleni papirić dok
se on nastavlja pozdravljati s gostima.
Osupnuta, gledam ga kako se povlači, a onda diskretno otvorim papir.
Piše:
10 minuta
Južni izlaz

22
Trofej Knjiga
 gore liftom
dvostruka vrata niz hodnik.
Očekuje me.
Brojim minute dok počinje nastup Alicie Keys i Matt otvara plesni podij
sa svojom majkom.
Najzgodniji predsjednik kojeg sam ikad vidjela.
Gdje je naučio tako plesati?
Držim čašu vina dok gledam kako je vrti na plesnom podiju. Ona se
smije, izgleda mlađe od svojih godina, iako bol u očima nikada ne blijedi. Matt
joj se smijulji, pokušavajući ublažiti tu bol.
Toliko volim ovog glupog čovjeka da želim nešto udariti.
Kada se ples završi, pridružuju se drugi parovi, vidim kako se Matt-koji
još uvijek uzrokuje uzbuđenje u prostoriji-ispričava majci i odlazi na drugi
izlaz.
Povlači manžete dok prelazi sobu, njegovi agenti se kreću uz njega,
prema istom izlazu i ja spustim vino. Govorim si da to nije dobro-da ako
odem, srce će mi se iznova slomiti tisuću puta. Ali dio mene…jednostavno ne
mari.
Ovo je Matt.
Prešla sam ocean da ga zaboravim, ali preplivala bih tisuću za ovog
čovjeka.
Moje srce će uvijek kucati za njega.
Srce koje je moralo staviti cijeli ocean između nas iz straha da ga ne
potraži.
Srce koje mi ludo kuca u grudima dok mu ide u susret.
Slijedim upute. Vidim Wilsona izvan sobe, zajedno s njim vojsku drugih
agenata Tajne službe.
Wilson nešto šapće u slušalicu dok mi kima glavom i poseže za kvakom.
„Bok, Wilsone.“
„Gospođice Wells.“ Kratko klimne glavom dok otvara vrata.
„Predsjednik je unutra.“
„Hvala vam.“

23
Trofej Knjiga
 Pretpostavljam da mi srce tako glasno udara jer ću ga ponovno vidjeti i
zato što ne znam što očekivati.
Ulazim u sobu, vrata se zatvaraju mekim klikom iza mene. Zrak je isisan
iz mene kao vakuumom.
Hamiltonovim vakuumom.
Osjećam se kao da je cijela soba za njega samo pozadina. On je tako...
impozantan. Električan. Imam oči samo za visokog, tamnokosog muškarca sa
širokim ramenima. Njegov je samopouzdan, ali ležeran, s jednom rukom u
džepu. Leptir mašna koju nosi je savršena. Čak je i njegova kosa savršena, a
ja želim proći prstima kroz nju.
Ali u njegovim očima postoji čitav svemir, taman i beskrajan, intenzitet
njegovog pogleda koji povlači svako vlakno mog bića dok me polako upija-
svaki dio mene u ovoj haljini, od očiju, nosa, usana, grla, ramena, grudi, do
mog trbuh, pa niz moje noge.
Teško je govoriti. Način na koji me gleda razbija moju odlučnost da
budem jaka, moram skrenuti njegovu pažnju kako bi me prestao svlačiti
očima. „Biti predsjednik dobro izgleda na vama,“ ne mogu si pomoći nego to
reći, jer dok me svlači očima i ja sam odmjerila njega. Njegov atletski, mišićav
okvir i način na koji mu smoking grli ramena.
Na moje riječi, Matthewove oči se lagano vraćaju na moje lice kako bi
me pogledao u oči. On reagira jednostavno, glasom dubokim koliko se
sjećam, čvrstim i neumoljivim tonom. „Prelijepa si.“
Udahnem oštro, njegove riječi su poput udarca u samu srž moga bića.
Toplina mi cvjeta na obrazima. Kao da me zapalio, ovaj čovjek. I ništa ne
može ublažiti vatru koju je zapalio u meni. „Nisam krenula u ovo da bih
dobila sretan završetak,“ šapnem.
„Ali zaslužuješ sretan završetak.“
Matt se ne smije. Oči su mu tamne i tmurne dok nastavlja zuriti u mene.
„Držao sam se dalje od tebe,“ kaže on, koraknuvši, vadeći ruku iz džepa.
„Primijetila sam.“ Glas mi zvuči surovo, toliko sam svladana njegovim
prisustvom u sobi, da obaram pogled, obuzimaju me emocije. Podignem
glavu nakon sekunde i vidim njegov nepokolebljiv pogled – koji nije maknuo
s mene. Ni na trenutak. „Postaje li ti lakše?“ pitam.
„Jebeno ne. Suzdržavam se da te upravo sad ne dotaknem.“

24
Trofej Knjiga
 Nemirno prevlači rukom po licu, zrno žaljenja se čuje u njegovom glasu
dok se zaustavlja nekoliko koraka dalje. „Biti sa mnom može te povrijediti-
znaš da je to razlog što me nisi htjela blizu. Znaš da ako sam s tobom da ću te
nenamjerno povrijediti. Znam da to nije bila ni namjera mog oca iako je to
činio majci godinama.“
„To što te gledam sada, boli me.“
Zateže čeljust, a zatim posegne da mi nagne glavu. „Pogledaj me,“ kaže,
glasom zlovoljnim i tihim, njegov tamni pogled urezuje se u mene. „Ne mogu
ti dati ono što zaslužuješ. Ne mogu ti dati kuću a ne mogu te ni izvesti na
normalan sastanak. Ali želim te. Jebeno te trebam u životu, Charlotte.“
Od njegovog dodira klecaju mi koljena. Izdahnem, „Prihvatila sam da ne
mogu imati više i to mi je u redu. Nije vrijedno toga. Radiš važnije stvari nego
što je biti sa mnom.“
Zamišljeno se namršti dok skuplja ruku i povlači zglobovima niz moj
obraz. „Veći je rizik da ćeš biti povrijeđena, jer ti ne mogu dati ono što ti je
potrebno. Ali želim. Želim ti dati sve.“
Borim se s drhtanjem, nervozno ližem usne, žudim za njegovim
dodirom, za više riječi, više Matta. „Nisam zbog toga došla ovamo. Želim da
imaš najbolji mandat i želim da znaš da sam se pomirila s tim da je ovo među
nama gotovo.“
„Ne želim da ovo završi.“ Oči su mu nemilosrdno blistave dok spušta
ruku i samo me gledao. „Ja sam jebeno sebičan. Želim te samo za sebe. Isuse!
Svaki dan se pitam što radiš, s kim razgovaraš, kome se smiješ i želim da to
budem ja.“
„Ni ja ne želim da ovo završi. Ali mora, Matt.“
Odmahuje glavom, sretno se smiješeći. „Ne mora. Jebeš pokušaje da se
držim dalje od tebe. To nije ono što želim. Što ti želiš od mene? Želiš li ovo?“
„Što je to 'ovo'?“ pitam nesigurno.
„Sve.“
U želudcu imam osjećaj kao da se vozim na vlaku smrti, toliko toga što
ne mogu podnijeti dok Matt čeka moj odgovor. Nikad mu nisam mogla lagati,
mislim da nikad neću moći. „Ne želim da me se kloniš.“
„Postavio sam ti pitanje. Želiš li sve što ti mogu dati?“
Bože. Privlačnost koju osjećam, njegov magnetizam me privlači. Bol u
njegovim očima podsjeća me na moju.

25
Trofej Knjiga
 On je sada predsjednik, ali je i dalje Matt. Moja prva zaljubljenost, moja
prva ljubav. I znam da nakon Matta više nikada neću poželjeti niti voljeti
drugog čovjeka.
„Ne znam što 'sve' znači. Želim početi polako,“ počnem.
„Kako polako?“
„Polako, Matthew,“ kažem.
On izdahne, a oči mu omekšavaju.
„To je previše. Ti si previše,“ uzdišem. „Ali nije me briga za ništa drugo.
Ne želim da me se kloniš.“
Njegov pogled je pun vrućine dok me gleda.
„Ne vidim kako će ovo funkcionirati čak i bez medijske eksplozije koju
ne želim,“ dodam. „Preblizu je kampanji-ljudi će misliti da smo imali aferu
cijelo vrijeme.“
„Jesmo.“
Osjećam kako mi se obrazi zagrijavaju u sjećanju i grubosti u njegovu
glasu.
Vrijeme koje sam provela s njim mi je previše dragocjeno da ga se
odreknem zbog medija. „Da, ali to su naši trenutci.“ Crvenim se još više zbog
pogleda u njegovim očima, shvaćam da se i on sjeća. „Ne želim da ih svijet
upotrijebi protiv tebe. Ili mene.“
Šuti jedan trenutak, jednostavno zuri u mene, sve na njemu čini da mi
voda ide na usta-njegove poznate espreso oči, tople i tekuće dok me gleda. A
kada podigne ruku da me uhvati za bradu, cijelo moje tijelo reagira.
Bezobzirno. Bolno. Naginje se prema njemu. „Dođi u Bijelu kuću. Budi moja
vršiteljica dužnosti prve dame,“ kaže on, hrapavim glasom.
„Matt, ne bih mogla.“
„Možeš vrlo lako.“
Zaprepaštena sam kad shvatim da to misli - oči su mu pune odlučnosti i
sigurnosti.
„S ulogom možeš raditi što god želiš, to se podrazumijeva.“
„Ali tvoja bi majka u tome bila mnogo bolja,“ inzistiram.
„A ipak sam tebi namijenio tu ulogu.“
„Zašto?“

26
Trofej Knjiga
 Ta lijepa razigrana iskra koje se tako dobro sjećam ponovno se
pojavljuje u njegovim očima. „Zato što dobro izgledaš na mojoj ruci.“
„Haha.“ Odjednom se smijem, ne mogu si pomoći.
Njegove se usne također podižu, ali njegov je pogled smrtno ozbiljan.
„Zato što ne mogu vidjeti nijednu drugu ženu kako stoji pored mene. I zato
što nitko ne može urediti taj posao kao ti.“
Srce mi se okreće u prsima.
„Riješit ćemo to. Pokušaj kako bi vidjela odgovara li ti. Dopusti da te
izvodim u javnost, ovaj put bez skrivanja od javnosti. Ići ćemo sporo koliko
god ti je potrebno.“
„Mediji će početi spekulirati.“
„Mogu nagađati koliko hoće. Kao vršitelj dužnosti prve dame spavat ćeš
u Bijeloj kući, biti na predsjednikovoj ruci i možeš učiniti toliko mnogo stvari,
Charlotte. Želim vidjeti kako ćeš raširiti krila i poletjeti visoko, a ja ti želim
dati platformu za to.“
„Ne vidim se kao jedna od tih dama. Nisam dovoljno otmjena.“
„Ti si grofica; tvoja otmjenost je urođena.“
„Prestani flertovati sa mnom. Vi ste podlac, gospodine predsjedniče.“
On se smije, a ja se mrštim, a onda on posegne. „Uzet ću ovo“- naginje si
i poljubi moje usne – „kao da.“ Naslanja čelo na moje. „Tim će svratiti po tvoje
stvari, donijeti ih u tvoju sobu u Bijeloj kući, a tvoja nova pratnja će te
pokupiti sutra i dovesti tamo.“
„Ne mogu se preseliti, Matthew—“
„Slušaj, znam da ne želiš medijski cirkus ispred svog stana svaki dan u
naredne četiri godine. Želim da budeš sigurna, a sigurnija si sa mnom.“
„Ja…“ Ne mogu smisliti dobar argument i mislim da moji susjedi
definitivno ne zaslužuju medijski cirkus i tajnu službu 24/7. „Pa, vidi, to je
nešto što ne trebam, pratnju-“
Prekida me dok prelazi preko sobe kako bi otišao. „Možemo više
razgovarati sutra. Očekuj ih rano.“
Gledam ga kako izlazi iz sobe, a agenti tajne službe iza njega. Zadržavam
se dok ne nestane kroz vrata-i, čini se da tek u tom trenutku ponovno mogu
disati. Kad sam se pokrenula, odjednom se ponovno pojavljuje na vratima.
„Zaboravio sam nešto-pričekajte sekundu.“

27
Trofej Knjiga
 Povlači me natrag u sobu, a onda su njegove usne na mojima. Uzdahnula
sam, toliko mi je sve ovo nedostajalo. On mi je nedostajao. Njegov ukus, način
na koji njegov jezik masira moj. A masira ga tako opako, kad sam instinktivno
otvorila usta, zastenjala sam, ali to je prigušeno dok se naši jezici trljaju,
zapliću, vrte. Ukus. Ukus. O Bože, njegov ukus. to je božanska ekstaza kada
me poljubi. Impulzivno. Hlapljivo.
Glava nagnuta, ide duboko koliko može ići u dragocjenoj minuti koliko
traje poljubac. Uzdiše dok se povlači, lice mi je između njegovih toplih ruku
kad spušta čelo na moje, glas mu je ljutit.
„Ovo nije gotovo.“
„Matt-“
„Nije gotovo.“
Pokušavam se pretvarati da se tisuću i jedna stvar nije probudila u meni,
odgurnem ga, potičući ga da ide. Ne pomjera se. Gleda u moje poljubljene
usne-gleda mene. Način na koji me samo on vidi, kao da zna svaki moj san,
strah i noćnu moru, sve što sam bila i što ću biti.
Kao da zna da sam... bila, jesam i da ću uvijek biti njegova.
On se nasmiješi, nakon što još jednom pogleda moje vlažne usne, izlazi
i odlazi, ostavljajući me s klecavim koljenima.
Matthew samo kimne glavom i samouvjereno kreće niz hodnik, a
muškarci za njim.

„Jackie Kennedy, princeza Diana - sve mlade, lijepe i voljene.“

„Ne mogu vjerovati da me uspoređuješ s njima,“ kažem Kayli dok ona
sjedi na mom malenom kauču te večeri.
„Zašto?“
„Ne vidim se kao jedna od njih. Ne znam ništa o tome. Ja nisam moja
majka-lako je njoj, nježni razgovori, dostojanstvena je, sabrana. Dlanovi mi
se znoje, kad pomislim na sve te važne ljude koji će tražiti razlog zašto se ne
uklapam.“

28
Trofej Knjiga
 „Ti se uklapaš. Predsjednik te je pitao. Ljudi su fascinirani tobom i
Mattom još od početka kampanje. Idi tamo i dokaži im da je Matt bio u pravu
kad te izabrao. On je inteligentan čovjek; pusti ih da vide ono što on vidi.“
Izdahnem.
„Ne moraš sve to raditi odjednom,“ kaže ona.
„Oh, definitivno neću sve raditi odjednom. Mali koraci. Jessa mi je to
govorila kada sam bila mala. Maleni koraci te dovedu dalje, jedan po jedan.“
Ona nastavlja zuriti po sobi, očito još uvijek zaprepaštena. „Vau. Bože,
još uvijek ne mogu vjerovati.“
„Nemoj reći Samu ili Alanu, sve dok službeno ne najavi, molim te.“
„Naravno.“
Gledam kroz prozor, zaprepaštena kao i ona. Htjela sam muškarca da ga
volim i da napravim neku razliku. Znači li ovo da mogu imati oboje?
Zašto je, kad konačno stigne prilika, strah tako velik, da se gotovo želiš
povući?
„Kad god posumnjaš da li pripadaš tamo, znaj da pripadaš. Jackie i Di.
Obje veoma voljene. Donijele su nešto novo, nešto što se ne može kupiti s
iskustvom. Reci sebi, Charlotte, 'predsjednik me pitao da budem vršitelj
dužnosti prve dame. I ja sam pristala.'“
Progutam, kimajući. Previše mi je nedostajao. Učinit ću sve da mu
budem blizu. Bilo što. Kažu da bi sazrio kao osoba moraš sebi postaviti
izazove, ići za nečim većim, nečim u čemu možda čak i nećeš uspjeti.
Za mene ne postoji ništa više ili veće od ovoga.
Pokušati biti s čovjekom kojeg volim, bez obzira koliko je velik, koliko
veličanstven, koliko veći od života. Pokušati napraviti razliku, ne malu, već
onu koja doseže gradove, države, kontinente.
O Bože.
Ja ću biti prva dama Matthewa Hamiltona.
Bojim se toga i istovremeno se bojim koliko to želim. Biti njegova prva
prava dama. Njegova jedina ljubav. Njegova djevojka, njegova žena,
jednostavno…njegova. Njegova u javnosti, njegova noću, njegova svako jutro,
njegova po pravu.
Misli li da želi nešto takvo u budućnosti? Sve…rekao je.

29
Trofej Knjiga
 Ali još ne želim pitati na što je mislio. Jer… mali koraci. Jer trenutno ne
mogu podnijeti više.

Te noći ne spavam. Ležim budna u krevetu u svom malom stanu, dodirujući

svoje usne. Stisnula sam oči kad su me preplavila sjećanja. Kako se Mattove
oči vraćaju da me progone. Matt mi govori da me želi u Bijeloj kući. Matt koji
mi govori o ženi uz koju će se smiriti jednog dana:
‚‚Jednog dana ću učiniti sve što trebam. I ona će biti moja. Zapamti moje
riječi.“
„Zna li ona to?“ tiho pitam.
„Upravo sam joj rekao,“ kaže.
Toplina mi se širi krvotokom dok se prisjećam. Želim dokazati da sam
dostojna. Da zaslužujem biti tamo. Da zaslužujem biti žena uz Matta
Hamiltona.
Znam da neće biti lako, osvojiti javnost. Ali to znam unatoč strahu,
neizvjesnosti, i sumnji u sebe, ja sam još uvijek ta djevojka. Ona koja želi
napravi razliku. Ona koji mu je ponudila pomoć u kampanji. Ona koja se
nepovratno zaljubila u njega.

30
Trofej Knjiga
 3.
Ovalni ured

AKO ŽELITE NAPRAVITI RAZLIKU, trebate početi danas.

Četiri godine zvuči kao puno, osam kao vječnost, ali doista nije. Naučio
sam to od oca. Stvari koje su bile odgođene nikada se nisu riješile. Promjene
koje nisu pokrenute ostale su u mirovanju, mrtvi snovi koji nikad nisu
ispunjeni, ne s novom upravom i svakim predsjednikom koji je imao vlastiti
plan.
Cijelu noć sam čitao povjerljive informacije-ponekad pun poštovanja
prema mojim prethodnicima i odlukama koje su donijeli, a ponekad s
gnušanjem. Mnogo puta, sve što sam mogu reći jest jebi ga.
Susrećem se s načelnikom glavnog stožera, nekoliko pitanja je
iskrsnulo.
Susrećem se s tajnicom za tisak, Lolom Stevens i pripremam strategiju
za sutrašnju konferenciju, kada ću predstaviti Charlotte svijetu.
„Želim nacrte zakona o čistoj energiji. Zakon o zdravstvenoj skrbi koji
treba popraviti sve što je slomljeno u našem zdravstvenom sustavu. Želim
pogledati zakone za jednaku plaću i prilike za zaposlene majke,“ kažem
Daleu dok prolazim hodnicima zapadnog krila do kabineta-ulazim unutra,
svi stoje.
„Dobro jutro,“ kažem članovima svoga kabineta.
„Gospodine predsjedniče.“
„Dobro jutro, gospodine predsjedniče,“ pozdravlja potpredsjednik
Louis Frederickson.

31
Trofej Knjiga
 Izabrao sam ga kao svog partnera u kampanji, jer je pošten, ponizan, bez
gluposti i nije tip čovjek koji će se ulizivati- upravo ono što nam je potrebno
da bismo pokrenuli prave promjene u našoj zemlji.
Zauzimam svoje mjesto, a zatim bacim pogled na novinare koji stoje iza
članova mog kabineta.
„Ovaj sastanak bit će zatvoren za sve članove medija,“ kažem.
„Brza slika, gospodine predsjedniče?“ jedan pokušava.
„Ovdje imamo mnogo posla. Ali znam da i vi. Brzo, momci,“ kažem dok
otvaram prvu stranicu debelog dosjea pred sobom, identičan onima ispred
svakog člana kabineta.
Bljeska slijedećih desetak sekundi, a onda Dale otvori vrata.
„To je dovoljno,“ kaže on, mašući im.
Vrata se zatvaraju i gledam sve članove svog kabineta, dok se tišina
spušta.
„Imat ćemo toliko posla, bit će dana kada ćemo spavati jako malo, jesti
malo, ali stvari će biti učinjene. Želim biti siguran da svi to razumiju, nećemo
uzimati zatvorenike sljedeće četiri godine. Ono što planiram je ogromno,
opsežno i vrlo konkretno. Započnimo onda,“ stavljam naočale, popijem
gutljaj vode i krećemo.

32
Trofej Knjiga
 4.
Bijela Kuća

POSTOJI VELIČANSTVENOST U VEZI S BIJELOM kućom koja vas obavija čak i miljama
daleko. Danas, međutim, ne mogu ne biti preplavljena njezinom veličinom,
raskoši i svom bjelinom dok me moja nova načelnica, Clarissa Sotomayor,
vodi kroz Bijelu kuću i drugi kat rezidencije - točnije, u moju spavaću sobu.
Ako prebacivanje iz mog stana u Bijelu kuću u crnom automobilu od strane
muškaraca s oružjem nije bilo dovoljno da mi raznese misli, onda je to
sigurno hodanje niz beskrajna krila Bijele kuće.
Bit ću najmlađa prva dama u povijesti - Matt je najmlađi predsjednik
Sjedinjenih Država u povijesti. Govoreći s Kaylom o Jackie i Lady Di sinoć,
nekako mi se svidjelo da se čak uspoređujem s tim ženama - je li to stvarno
moj život?
Zaljubljena sam u predsjednika, zaboga!
I Matthew me tražio da budem ovdje, tražio je da me vidi, tražio me da
preuzmem tu ulogu.
To se zapravo događa - i teško mogu vjerovati u to.
Tek je prošao ručak, i evo me tu.
‚‚A ovo će biti vaša spavaća soba“, izjavljuje Clarissa dok otvara vrata.
Moja čeljust se upravo...
Otvorila.
Nisam morala pomaknuti prstom - svaka od mojih stvari koje sam htjela
uzeti prebačena je iz mog 'usranog, nesigurnog' stana (kako ga je moja majka
nazivala) u sigurnu, veliku i glamuroznu Bijelu kuću.

33
Trofej Knjiga
 U ovu sobu.
Moju sobu.
Moju sobu u Bijeloj kući.
‚‚Charlotte, jesi li sigurna u ovo?“ upitala je majka jutros.
‚‚Da“, lagala sam, spakirana, nervozna, uzbuđena, znajući samo da ću
učiniti sve za promjene i da je ovo najbolja prilika da ikad uspijem napraviti
nešto u svom životu. Znajući, također, da ću učiniti sve za njega - kako bi mu
bila blizu.
Dok sam govorila, bila sam potpuno svjesna skupine agenata tajne
službe, moje nove pojedinosti, ispred mojih vrata.
‚‚Charlotte“, rekla je mama u suzama.
‚‚Nemoj još nikome reći, sve dok predsjednik ne održi konferenciju za
novinare.“
Oklijevala je. ‚‚Ne znam jesam li trenutno jako ponosna ili strašno
zabrinuta.“
‚‚U redu je, možeš biti oboje.“ Uzdahnula sam. ‚‚Neću te razočarati.“
‚‚Nikad nisi ni mogla.“
Oh da, pomislila sam, mogla bih, ali nisam htjela misliti na jedan sebični
čin koji bi, ako bi bio otkriven, mogao strašno osramotiti moju majku. Jedina
stvar koju sam uzela za sebe, bez obzira na bilo koga drugog. Afera koju sam
imala s Matthewom Hamiltonom prije nego što je postao predsjednik. Toliko
sam se bojala skandala.
Još uvijek se bojim. Od početka mi je jasno dao do znanja kako ne želi
obitelj, a nisam sigurna da bih mogla podnijeti još jednom slomljeno srce.
Ipak, ne bih ni na trenutak razmišljala o tome da ga odbijem. Nadam se.
Nadam se da ćemo uspjeti. Nadam se da možda... Ja pripadam ovdje.
Odlučna sam probati.
Matt je počeo svoje predsjedništvo bez žene. Znam da njegov najveći
strah nije imati oboje, a i žrtvovao je svoje osobne potrebe prema onima za
svoju zemlju. Divim mu se zbog toga. Ako on može staviti svoju zemlju na
prvo mjesto, mogu i ja.
Možemo usporiti stvari. Mogu pokušati igrati ovu ulogu za početak - i
iako se već osjećam ogromnom zbog nje, uzbuđena sam. Jedini put kad sam

34
Trofej Knjiga
bila ovako uzbuđena bilo je kad me je zamolio da se pridružim njegovoj
kampanji.
Ali za početak, stvari se sigurno brzo odvijaju. Tajna služba na mojim
vratima, vrlo rano jutros. I sada sam ovdje, uzdišem dok ulazim u sobu.
‚‚Ovo je kraljičina spavaća soba.“, objašnjava ona.
Pročišćavam grlo dok ulazim u luksuznu spavaću sobu. Bože, čovjek
kojeg volim… spava negdje u blizini. Svaku noć zaredom.
‚‚Predsjednik će biti odmah preko puta.“ Njegov šef osoblja me zamolio
da te odvedem da ga vidiš, kad budeš spremna.
Udišem, ulazeći u svoju sobu u najfotografiranijoj rezidenciji u zemlji,
preplavljena, sretna, počašćena… uplašena da neću moći stati u cipele svih
prvih dama prije mene. Spustila sam svoje stvari, zatim pogledala Clarissu i
osmjehnula se, klimajući glavom, užasno počašćena dok hodam dugim,
prometnim hodnicima prema Zapadnom krilu.
‚‚Gospođica Charlotte Wells, želi posjetili predsjednika“, kaže Clarissa
Mattovoj pomoćnici. Radila je s nama na kampanji, ali bila je stacionirana u
San Franciscu i nisam imala priliku razgovarati s njom. Sada je pozdravljam,
a ona se nasmije i brzo se udaljava od stola.
„Očekuje vas. Ja sam Portia. Lijepo je upoznati prvu damu.“
‚‚Hvala vam.“ Osmjehnem joj se. Otvara vrata Ovalnog ureda nakon
nekoliko kucanja.
Gutam dok gledam kako kraljevske zavjese uokviruju prozore na kraju.
I stol.
I... Mat. U odijelu.
Ulazim u Ovalni ured. Matt stoji naslonjen na stol, prekriženih ruku, a tu
su još petorica muškaraca i šef osoblja. Uočavam Hesslera i Carlislea u grupi,
nasmiješim se, a oči mi se bespomoćno vrate na par tamnih očiju poput
espressa.
‚‚Charlotte“, pozdravlja me, izvijajući usne.
„Gospodine Predsjedniče.“
‚‚Tako je dobro vidjeti ovu damu upravo ovdje.“ Carlisle me kratko
zagrli, a Hessler kimne i osmjehne se, prije nego Matt da znak glavom i svi
počnu odlaziti.
Vrata se zatvaraju, i ja ostajem sama s njim.

35
Trofej Knjiga
 S njim.
I on je sve.
Sve je on.
Sve ovo mjesto. Ova soba.
Nasmije se. ‚‚Dobrodošla kući, ljepotice.“
Progutam. Smijem se, svjesna njegovih očiju, kojima me tiho, intenzivno
miluje. ‚‚Ova soba je veća nego što sam zamišljala.“
Samo mi se nasmije, pokazujući mi gdje da sjednem. Slijedim njegov
znak i sjedam nasuprot njemu, nervozno ližući usne.
„Tako sam sretna što vidim Carlislea i Hesslera. Mislila sam da ćeš tražiti
od Carlislea da bude tvoj šef osoblja?“
‚‚I jesam. Odbio je zbog zdravlja. Osim toga, voli kampanju. Želi biti
spreman za četiri godine kad ćemo se ponovno natjecati.“ Njegov glas je tako
blizu i umirujući, ali i tiho uzbuđujući. ‚‚On je dio mog kabineta - on, Beckett
i Hessler.“
‚‚Hessler se također neće pridružiti?“
„Želio je iskustvo prije nego što je sam napao položaj za šefa osoblja.
Oboje izgledaju skloniji biti spremni kad ću se ponovno kandidirati za četiri
godine.“ U njegovu glasu je trag smijeha. „Znam - čini se tako daleko. Ali to je
način na koji njihovi umovi rade.“
‚‚Kako se ti osjećaš, Matthew?“
‚‚Spreman. Spreman sam.“ Izraz lica mu se smirio i postao ozbiljan, a
onda pogleda preko Ovalnog ureda, portreta Georgea Washingtona, pa tek
onda u mene. ‚‚Napravit ću velike promjene i trebat će mi vremena, ali
napravit ću ih bez obzira na sve.“ On se namršti, skupljajući obrve. ‚‚Kako se
ti osjećaš?“
‚‚Prestrašena. Sretna. Uplašena“, ponavljam, smijući se. Zatim slegnem
ramenima i sretnem njegov oprezan, intenzivni pogled. ‚‚Nisam mogla
spavati, razmišljajući o ovoj prilici. Želim više otvoriti Bijelu kuću, kako bi je
građani doživjeli na drugačiji način, a ne samo kao muzej u koji ulaze. I željela
bih učiniti nešto i za žene i djecu.“
‚‚Učini“, kaže on, bez pitanja.
‚‚U redu. I hoću.“ Uzdahnem, smiješeći se. ‚‚Uzbuđena sam. Toliko je
stvari koje želim učiniti, ne znam odakle početi.“

36
Trofej Knjiga
 „Jesi li dobro za sada? Trebaš li bilo što?“
Odmahujem glavom. ‚‚Sve je ovo puno više nego što mi treba.“
‚‚Želim da se osjećaš kao kod kuće.“
‚‚Pokušavam.“ Upućujem mu iskren osmijeh. ‚‚Ne želim pogriješiti kada
je tako jednostavno napraviti grešku... Sve je ovo previše novo. Zato ću
krenuti polako, dan za danom.“
Matt se nasmiješi. „Kada voliš nešto onoliko koliko voliš našu zemlju,
onda brineš o tome - sve radiš za to. Ne sumnjam da sam izabrao pravu prvu
damu.“
Crvenim. Od glave do pete.
On stavlja laktove na koljena dok se naginje naprijed. ‚‚Nadam se da
znaš, dušo, tražiti od tebe da se ponašaš kao prva dama nije samo izgovor da
te vidim. Vjerujem da imaš što i ponuditi našim građanima. Bez obzira na naš
odnos, želim da imaš plaću, tako ćeš biti nagrađena za svoje vrijeme
provedeno uz mene“, kaže Matt.
‚‚Što? Ne mogu.“ Odmahujem glavom. ‚‚Ne želim plaću.“
‚‚Svi koji ovdje rade imaju plaću - osim prve dame. Je li to pošteno?“ On
se nasmije.
‚‚Nisam izabrana na dužnost.“
‚‚Nisu svi ovdje izabrani.“
Pogledam oko sebe, užasnuta raskošnom okolinom, plišanim
tapeciranim kaučem ispod mene a zatim pogledam u Matta. ‚‚Radim ono što
najviše želim, spavam sigurno u najsjajnijem domu u zemlji,“ blizu tebe, ne
dodajem. ‚‚Ne želim plaću. Ako inzistiraš, onda je možemo donirati Ženama
svijeta, pomoći ženama koje ne mogu same naći posao.“
‚‚U redu onda.“ Nasmiješio se svojim živahnim osmijehom, a njegovo
isklesano lice izgledalo je još ljepše.
Prekrižim ruke. ‚‚Nikad nisam spavala s tobom da bih dobila mjesto u
Bijeloj kući.“
‚‚Znam. U mom timu mi trebaju ljudi od povjerenja a tebi vjerujem.“
‚‚Hvala vam, gospodine predsjedniče.“
‚‚Matt“, kaže tiho.
Smijem se, ali to ne mogu reći.

37
Trofej Knjiga
 ‚‚Meni se više sviđa zvuk riječi 'Gospodine predsjedniče' na tvojim
usnama.“ Razvuče osmijeh još više. „Ali mi nedostaje čuti svoje ime.“
‚‚Nemoj“, šapnem. „Matt.“
‚‚Dođi ovamo, dušo.“
Gutam, dižem se na noge i prelazim sobu kako bih sjela pokraj njega.
Ispruži ruku i uvuče prste u moju kosu na stražnjem dijelu vrata, nježno
me uhvativši dok njegove tamne oči gledaju u moje, čelom naslonjen na moje.
‚‚Dat ću ti vremena da se navikneš na sve ovo, ali želim jasno reći da si još
uvijek moja. Nikada nisi prestala biti moja, i nikad nećeš,“ kaže on.
Obećanje.
Obećanje u koje se bojim povjerovati zbog straha da ga ne izgubim –
straha da ga nikad neću imati, kao prije.
Duboko udišem njegov miris, dopuštajući da me okruži, te osjećam kako
me približava sebi i okrzne mi usne svojima.
Uzdahnem, a Matt me jezikom okusi.
Ja uzdišem. I Matt zastenje te me zagrli rukom, žestoko me ljubeći.
Poljubac je vatren - njegove usne užarene, jezikom rasplamsava vatru i kao
da osjećam opekotine. Osjećam opekotine na vrhovima svojih bradavica,
prstima, nogama. U središtu mog bića.
Ubrzano dišem, plitkih udaha kad se razdvojimo. "Što to radimo?"
Pitam, bez daha.
On se mršti. ‚‚Pitaš mene ili sebe?“
‚‚Sebe. Mislim. Zato što se ne mogu držati podalje od tebe.“
‚‚Ni ja se ne mogu držati podalje od tebe.“
‚‚Rekli smo polako.“
‚‚Ovo... je polako.“ Hvata mi lice dlanovima i ponovno me poljubi, a jezik
zaroni u usta. ‚‚Nedostajala si mi. Vidiš, dva mjeseca bez tebe su bila dva
mjeseca predugo. Ne želim još jedan dan u kojem ne vidim to lice. Taj
osmijeh. Moraš biti tu negdje.“ On pogleda moje usne, povlačeći uglove
palčevima.
‚‚Matt, prestani.“ Smiješimo se – a onda njegov osmijeh počinje blijedjeti.
Način na koji zuri u moja usta izaziva drhtaje duboko u meni.

38
Trofej Knjiga
 U njegove se oči uvuče tišina - i ona plamti toplinom. S emocijama. S
posesivnošću koju nikad nisam vidjela do te razine. Do sada. Šezdeset osam
dana nakon posljednjeg susreta.
Šezdeset osam dana u kojima sam mislila da ne mogu ni disati misleći
da sam ga izgubila. Da ga nikad neću imati.
Međunožje mi pulsira.
Uzdahnem i povučem ga bliže sebi dok me steže u naručju.
Usta su mu vruća, vlažna i posesivnija nego što su ikad bila, savršeno se
uklapajući s mojima.
On me približava. Drhtim u njegovom krilu, želeći da nikad ne skine usta
s mojih.
Ja sam normalna djevojka. Ona koja se zaljubila kad nije trebala. Ja sam
kći, prijateljica, zaposlena djevojka. Znam svoje ime, negdje u pozadini svog
uma, ali ga se stvarno ne sjećam. Ne sada, kad vrućina njegovih usta prži
moje.
Gladujemo jedno za drugim. Moji nokti potonu u mišiće njegovih leđa.
Mattovo tijelo se miče ispod mene, teško, dok rukama prelazi preko mog
tijela kao da pamti svaku konturu, stežući svaki moj mišić.
„Želim te u Bijeloj kući. Želim te gdje god da sam.“ Teško diše, glas mu je
promukao. Zadihana sam dok ga ljubim u čeljust, nedostaje mi to, nedostaje
mi on.
„Želim da svršiš po cijelom predsjednikovom kurcu, ti mala
bezobraznice. Ti ukusna mala mačkice, uh.“
Miluje mi međunožje, prelazeći prstom po mojem otvoru preko tkanine
mojih hlača. Stenjem tiho, hvatam se za njegova tvrda ramena zbog podrške.
‚‚Nemoj...“, izgovorim dok užitak prelazi kroz moje tijelo - kroz svaki živac i
mišić i atom. ‚‚Želim te... previše...“ Zastenjem.
Nasmiješi se i poljubi me malo jače i ne prestaje. Ubrzava ritam trljanja
preko mojih hlača. Čvršće stisnem ruke oko njegova vrata i guram kukove do
njegove ruke, izgubivši se.
‚‚Zbog koga svršavaš? Ha? Reci mi sad,“ on zatraži.
Odgovorim mu.
Za predsjednika Sjedinjenih Država.
Svoju ljubav.

39
Trofej Knjiga
 5.
Konferencija za novinare

OSJEĆALO SE UZBUĐENJE U ZRAKU u sobi za medije u Bijeloj kući kad se Matt

obratio novinarima. Nekoliko desetaka bljeskova je škljocnulo kad je stao na
podij.
„Shvaćam da je ovo malo neuobičajeno. Obično je predsjednik
Sjedinjenih Država u braku, što ja nisam, ili ima bliskog člana obitelji koji
predstavlja prvu damu; u mom slučaju to također neće biti slučaj. Pitao sam
ženu koju duboko poštujem i divim joj se iz više razloga – između ostalog,
zbog njezine strasti za ovom zemljom koja je jednaka mojoj, i srca koje je
toliko veliko kao taj osmijeh koji sada nosi. Dame i gospodo, predstavljam
vam vršiteljicu dužnosti prve dame Sjedinjenih Američkih Država, Charlotte
Wells."
Diši, diši, diši.
Matt me zove na podij.
Fotoaparati nastavljaju škljocati. Čudim se što mogu hodati - s Mattovim
izravnim pogledom na sebi, s očima cijele sobe na sebi. Čudim se koliko
mirno djelujem. Kako ću uspjeti otvoriti usta i reći ono što sam uvježbavala
s Lolom, tajnicom za medije, prije samo sat vremena.
‚‚Hvala vam, gospodine predsjedniče.“ Udahnem njegov miris dok
prolazi pored mene, za snagu. Pogledom prijeđem dvoranom punom
novinara koji sjede, iako me to čini dvostruko nervoznom. ‚‚Čast mi je stajati
ovdje. Ne sramim se priznati, kad me Matt - predsjednik - zamolio da
preuzmem ovaj zadatak, nisam mislila pristati. Pokazalo se da nije lako
odbiti predsjednika, osobito ovog...“

40
Trofej Knjiga
 Pogledam ga, a kad podigne jednu obrvu, vidim osmijeh, i moji živci
počnu popuštati.
‚‚Iako se i dalje osjećam kao da ne zaslužujem stajati ovdje, učinit ću sve
što mogu pa i više od toga kako bih zastupala našu zemlju najbolje što znam
i opravdala predsjedništvo predsjednika Hamiltona. Hvala vam.“
Pljesak. ‚‚Gospođice Wells...!“
‚‚Gospođice Wells, možete li nam dati neke pojedinosti o vrsti odnosa koji
vi i predsjednik...“
Lola zauzima moje mjesto iza podija i mrmlja: ‚‚U ovom trenutku nema
pitanja, hvala.“
Time završava konferenciju za novinare i ja slijedim Matta iz sobe.
„To je dobro prošlo, gospođice Wells! A sad, ako pogledate raspored –
oh! Gospodine predsjedniče!“
Moja šefica osoblja se odmakne kad shvati da je Matt još uvijek tu, a mi
hodamo zajedno niz hodnik, njegov pogled na njegovoj šefici osoblja koja ga
izgleda čeka na kraju hodnika.
„Izgledala si sjajno tamo.“ Njegove oči srele su moje.
Čini se da se utjecaj njegovih očiju na mene nikad ne smanjuje.
„Vjerojatno zato što sam stajala pored tebe.“
„Vjeruj mi, nisam imao ništa s tim.“ Njegove oči zasvjetlucaju.
„Očekivao sam malo zviždanja, stvarno. Ali oni te toliko vole da će se
složiti sa svime što kažeš.“
„Ne, ne vole.“ Njegove su oči zurile u moje crte lica. „Ali, tko god je rekao
da Amerikanci nemaju izvrstan okus, bio je totalno u krivu.“ Značajno
podigne obrve, a onaj osmijeh koji inače nosi, pomalo arogantan, postaje
nevjerojatno seksi.
U njegovom je pogledu toliko intimnosti, prebačeno u naše zajedničke
noći – njegove poljupce, njegove riječi.
Želim da me dodirne. Želim ga dodirnuti. Ali nešto tako jednostavno
poput dodira izazvalo bi buku i skandal – to nije ono što želimo u njegovim
prvim mjesecima boravka u Bijeloj kući.
Ostavlja me s osmijehom i nastavi dalje, njegova šefica osoblja već sluša
o tisuću stvari, a ja nekako imam problem maknuti oči s njegovih leđa – i
kako savršeno izgleda u tom odijelu – ženi ispred mene.

41
Trofej Knjiga
 „Dakle, ako želite pregledati svoje dužnosti kao prva dama“, kaže ona
dok me vodi u moje krilo, „do vas je doista koliko se želite uključiti, ali ako
želite biti vrlo aktivni, uvijek se mogu pogledati izbornici, društvena
događanja koja se planiraju i domaćini…“
Čekati gola u predsjednikovoj sobi, pomislim za sebe, svjesna topline
koja preplavljuje moje obraze dok razmišljam o tome. Ne. To možemo
kasnije. Prvo moramo biti sigurni u ovo što radimo ovdje.
Ne želim razočarati ovu zemlju, ni svoje roditelje, ni sebe. Ni Matta.

Spavam sama u kraljičinoj sobi. Toliko svjesna Matta – predsjednika – tamo

preko puta hodnika. Čujem ga kako ulazi u svoju sobu kasno u noći. Tiho, na
prstima prišuljam se vratima, slušajući dok odlučujem trebam li ga ići vidjeti.
Dodirnuti ga. Poljubiti ga.
Priljubim uho uz vrata i čujem kako se približavaju koraci.
Uhvatim dah i požurim natrag prema krevetu te skliznem pod pokrivače
dok se moja vrata otvaraju. Matt se pojavljuje na mojim vratima. Čujem kako
se vrata zatvaraju, a njegov lik hoda u mraku.
Podignem se na ruke, uzbuđena. „Ne možeš prespavati ovdje – osoblje
će pričati, a prerano je dati medijima trač kakav bi dobili s ovim.“
Spušta se na stolicu pokraj prozora, nogu udaljenih od kreveta.
Namrštim se. „Što to radiš?“
„Gledam te.“

42
Trofej Knjiga
 6
Today Show

DANAS SMO POČAŠĆENI POŽELJETI DOBRODOŠLICU prvoj dami na Today Showu,

gospođici Charlotte Wells!
‚‚Gospođice Wells, bili ste iznenađeni kad vas je predsjednik Hamilton
pitao da preuzmete ulogu prve dame?“
‚‚Veoma.“
‚‚Zašto ste bili iznenađeni?“
‚‚Ne posjedujem nijedan par lijepih bijelih rukavica.“
Smijeh.
‚‚Zemlja se osjećala prilično razočarano kad su nade o romansi između vas
i kandidata Hamiltona, rastjerane. Neki sočni detalje između vas i
Predsjednika Hamiltona, mrvice za publiku?“
‚‚Oh. Imam ih nekoliko. Uglavnom, ja ga jednostavno volim promatrati. U
veoma profesionalnom načinu.“
Smijeh.
‚‚Pravo ste osvježenje. I predsjednik Hamilton izgleda voli promatrati vas,
gospođice Wells. A na nama je da se nadamo.“
Vruće, lagano crvenilo oblilo me kad sam pomislila na prošlu noć.
Spavala sam kao beba, osjećajući ga blizu.
Iako, probudila sam se i našla njegovu stolicu praznu, mogla sam ga
namirisati na svom jastuku. Pitala sam se je li me mazio tokom noći.
‚‚U potpunosti sam predana svojoj ulozi prve dame, kao i on svojoj da bude
predsjednik.“ Prisilila sam sebe da to kažem.

43
Trofej Knjiga
 Izašla sam vani iz studija za snimanje, prema vriskovima i podignutim
plakatima.
Smijala sam se i mahala, smiješila sam se sve do auta do kojeg me vodila
Stacy, jedna od agenata zaduženih da me čuvaju.
Ona se popela za mnom u stražnji dio automobila, te smo krenuli nazad
u jednoj od predsjedničkih limuzina.
‚‚Šta se upravo dogodilo?“ pitala sam je.
‚‚Vi ste Američka miljenica. Oni vas vole, gospođice.“
‚‚Charlotte.“ ispravila sam.
Zurila sam širom otvorenih očiju kroz prozor, nikad nisam mogla ni
zamisliti da će me ljudi tako prigrliti.

‚‚Prva dama, na Today Show-u.“ rekao je Dale.

Došetao sam naprijed, nagnuo se na kauč, i promatrao je.
‚‚Ona je miljenica države.“ dodao je Dale.
Promatrao sam TV dok ih je ona sve otpuhala, sve i jednu osobu pored
koje je prošla.
‚‚Pogledaj se.“ preo sam.

44
Trofej Knjiga
 7
Rukavice

PRIMILA SAM KNJIGU SA SLIKAMA i imenima svih koji rade u Bijeloj Kući - to je
sigurnosna mjera, rečeno mi je, u slučaju da uočim nekog nepoznatog - i
nagnula sam se iznad knjige kako bih bila sigurna da ih znam sve.
Promatrala sam je po drugi put sljedećeg jutra kada sam čula Clarissin
glas, na vratima mog ureda u Desnom krilu.
‚‚Predsjednik je poslao ovo.“
Držala je srebrnu kutiju sa bijelom vrpcom.
Osjetila sam kako su se moje usne razdvojile nehotično. Othrvala sam se
potrebi da rastrgam paket. Tako se jednostavno prva dama ne bi smjela
ponašati. Pa sam zato stajala i prihvatila kutiju, postavila sam je na svoj stol
i pažljivo otvorila, skinula sam vrpcu, odmotala svaki ugao pakovanja te
skinula poklopac.
Unutra su bile dvije prelijepe, bijele, satenske rukavice dužine do lakta.
Zar ozbiljno?
Nikad prije nisam se osjećala tako napaljeno. Ne zbog činjenice da mi je
poslao poklon koji je seksi sam po sebi, nego zbog činjenice da on želi da se
osjećam kao da pripadam ovdje. Kao njegova prva dama.
Gotova sam. Ja sam otpisana. Je li uopće moguće da se iznova zaljubiš u
muškarca? Mislim da upravo jesam. Iako ga nikada, ni za jedan trenutak
nisam prestala voljeti.

45
Trofej Knjiga
Ugledala sam ga kasnije tog dana dok sam prolazili kroz hodnik,
pokušavajući zapamtiti gdje se što nalazi i osobno se upoznati s osobljem i
njihovim imenima.
Pogled na visokog, tamnokosog muškarca koji hoda u pratnji četvorice
muškaraca oko njega, natjerao je moje srce da stane.
Zaustavio se u hodu kad me ugledao, zaronio je ruku u džep svojih hlača,
uputio mi poluosmjeh, i nastavio dalje.
Nosio je svoje naočale.
Usta su mi suha ali dio između mojih nogu, suviše vlažan.
‚‚Charlotte, želio bih te pozvati na večeru u Staru obiteljsku trpezariju,
večeras. Ako ne bi imala ništa protiv da pogledaš jelovnik.“
Oči su nam se srele, bila sam vruća po svuda. ‚‚Ako budem mogla naći
Trpezariju“ rekla sam.
Ispod okvira tih njegovih zlatno-okvirnih Ray Ban naočala, osmijeh mu
je sijao u očima. ‚‚Netko će se pobrinuti da uspiješ.“
‚‚Znam. Uvijek to urade.“ Nasmiješila sam se i pogledala okolo dok su
muškarci stajali u pripravnosti, a osoblje nastavilo pored nas, obavljajući
svoje uvažene dužnosti. ‚‚Ja se zapravo ovog popodneva trebam sastati sa
chefom. Želim pregledati jelovnike za ovaj tjedan.“
‚‚To je zaista obzirno od vas gospođice Wells.“
Znam da me zadirkuje - ali osjećaj je dobar. Nedostaje mi. Želim više
flertovati s njim. Razgovarati i čuti o svemu što radi. Ali sada nije vrijeme.
‚‚Osjećam se loše zato što toliko mnogo ljudi čeka na nas.“ Prošaptala
sam.
Njegov je pogled postao mračan. ‚‚Oni nam pokušavaju život učiniti
lakšim, napraviti male stvari savršeno kako bi se mi mogli fokusirati na
velike.“
Kimnula sam, smiješeći se. ‚‚Vidimo se večeras.“
On je kimnuo i krenuo prema Južnom krilu.

Stara obiteljska trpezarija, ispada manja trpezarija u Bijeloj kući, a ja sam

zahvalna što sjedim za normalnim stolom za šest osoba-jednom iz Mattove

46
Trofej Knjiga
osobne, modernije kolekcije namještaja. On je sjedio na pročelju, moje je
mjesto bilo smješteno njemu s desna, i večerali smo moje omiljeno jelo u
verziji chefa Bijele Kuće.
‚‚Nisam bila sigurna što voliš, pa sam im rekla da naprave maminu
specijalnu quinou, koju su moja majka i Jessa pravile za tebe i tvog oca. Prvi
put kad smo se sreli.“
‚‚Sjećam se. Ti si bila slatka mala stvar. Puna žara.“
‚‚Puna žara za tebe,“ mumljala sam, prevrćući očima.
Njegove oči su se raširile u iznenađenju na moj komentar, a onda je
smijeh provalio iz njegovih grudi, ali taj slatki osmijeh nije trajao dugo, jer se
mračno namrštio, ‚‚Bila si premlada, dušo.“
‚‚Da, sa buđenjem velikih osjećaja,“ zastenjala sam, odmahujući glavom
nad bolom koji mi je prouzrokovao, on i moje godine 'buđenja'.
Prostrijelio me zlobnim osmijehom, a pogled mu je pao na moje usne.
‚‚Matt…“ udahnula sam, prepoznajući pogled u njegovim očima.
Nagnuo se naprijed, oči su nam bile udaljene samo centimetar. Glas mu
je bio tako hrapav i sirov, sjekao me iznutra ‚‚Nedostaješ mi. Nedostaje mi da
te dodirujem. Želim biti u mogućnosti poljubiti te bilo gdje i bilo kada kad
poželim.“
Moja bedra su se stisnula ispod stola, ‚‚I ja to želim, ali ovo je tako velika
promjena za mene.“
‚‚Dobivam li poljubac za rukavice, ako ništa drugo?“
Moje tijelo se nastavilo ukrućivati od čežnje, ali uspjela sam se
kontrolirati i reći, ‚‚Da, ali ne ovdje. Večeras, kad budemo sami.“
Njegove oči intenzivno su potamnile. ‚‚Mmm. Radujem se tome.“ Ubacio
je jednu specijalno veliku, punu žlicu quinoe u usta.
Poslije večere sjedili smo u Žutoj ovalnoj sobi na drugom katu i pili piće.
On je klimnuo prema Wilsonu u nekoj vrsti tihe indikacije, pa smo dobili
privatnost koje smo željni, kad je agent nestao. Okrenula sam se prema Mattu
koji je bio na kauču, njegov stav je bio otpušten, ali njegov pogled, otpušten
kao pakao u punom izdanju.
‚‚Ne miči se,“ upozorila sam ga. ‚‚To je samo mali poljubac. Ako se
pomakneš, onda neću biti u mogućnosti kontrolirati se.“

47
Trofej Knjiga
 Njegov promukao osmijeh okruživao me. ‚‚Dušo, ja se ne mogu
kontrolirati kad me tako gledaš…“ On je pogladio rukom moj obraz, njegov
pogled pucao je od sirovog intenziteta.
‚‚Ššš… Zatvori oči.“
Opkoračila sam ga, a Matt je pobunjenički klizio po vrhu moje guze, ali
je zatvorio oči. I oh, kako sam se blizu osjećala, kako sam se sigurno osjećala,
i kako sam sa vruće osjećala.
Pogledala sam u njegovo lice i osjećala se kao da eksplodiram iznutra
prema van, eksplodiram izvana prema unutra. Volim ga tako mnogo. Vrhom
svog prsta pratila sam trag njegovih usana. Ugrizao me. ‚‚Nemoj,“ zakikotala
sam se.
Zarežao je, oči su mu još uvijek bile zatvorene.
‚‚Ostani miran,“ rekla sam.
Umirio se, stisnuvši usne.
Nagnula sam svoju glavu i pritisnula usne na njegove. Tisuću udaraca
munje prošlo je kroz moje vene kad je razdvojio svoje usne. Liznula sam ga,
a njegove su ruke kliznule niz moja leđa, gurajući me prema njegovom
tvrdom penisu dok je uranjao svoj mokri jezik u moja usta. Držao je moju
zadnjicu sa obje svoje ruke, a njegov dodir tjerao je leptiriće u mom stomaku
da polete. Uspomene na nas dvoje prijetile su da me udave - svaki trenutak,
svaki poljubac.
Spojila sam svoje ruke iza njegovog vrata, iako se Matt nije pomjerao,
osjećala sam njegovu moć, kako drži mene i moje srce.
‚‚Hvala ti za moje rukavice,“ rekla sam bez daha, dok sam se odmicala
unatrag.
Smijao se, naginjući se naprijed dok sam ja ustajala na svoja drhtava
stopala, usne su mu bile crvene, kosa raščupana. ‚‚Nema na čemu. Hvala ti što
si uložila sav taj trud za našu večeru.“
‚‚Uživala sam u tome.“ Izdahnula sam. ‚‚Bolje da krenem. Oboje moramo
biti spremni za sutra.“
On se samo nasmijao, gledajući me u tišini dok sam odlazila.
Francuski predsjednik organizira državnu večeru u Mattovu čast, i svi
dogovori na mom rasporedu su automatski napravljeni da budu sigurni da
ga mogu pratiti.

48
Trofej Knjiga
 Uzbuđena sam, nervozna, i još uvijek budna od tog blesavog malog
poljupca.
Tako uzbuđena i nervozna da jednostavno ne mogu zaspati. I znam da
Matt ne spava, zato što se vrata od njegove sobe nikako nisu zatvorila, čitave
noći.

49
Trofej Knjiga
 8
Zračne snage

ZADNJI PUT KAD SAM PRELAZILA Atlantik bilo je kad sam pokušala staviti distancu
između nas. Danas ga prelazim s njim. Ukrcali smo se na Marine One na
Južnom travnjaku Bijele kuće. Povorka automobila stvara suviše gužve u
prometu za ljudske svakodnevne obaveze.
Uskoro smo stigli na aerodrom, otpratili su nas do dugih otvorenih
stepenica koje su vodile do aviona Zračnih snaga, američka zastava ponosno
je vijorila na njegovom repu. Predsjednik me poticao da idem naprijed, a
moje srce je lupalo kako sam koračala u najveći privatni avion koji sam
vidjela. Bio je izvan luksuznog, dekoriran s ukusom, u tonovima bež i tamnog
drveta. Lutala sam niz hodnik i provirivala u sobe kao i odvojene prostore za
sjedenje.
Nisam mogla vjerovati da smo na Air Force One -u. Nekako sam bila
posramljena time kako sam se osjećala 'otpuhano' i kako su svi ostali
izgledali mirno kad je Matthew-ovo osoblje krenulo prema glavnom odjeljku
za sjedenje.
Pokušala sam držati rukohvat dok sam išla dolje niz prolaz aviona, kad
sam primijetila Matta, dvije stepenice iza mene. Na sebi je nosio mornaričko
plavu, avionsku jaknu sa predsjedničkim pečatom na njoj, i imala sam želju
da mu je strgam.
‚‚Velika promjena od naših dana kampanje, ha?“ prošaptala sam,
gledajući oko sebe s divljenjem, uzdahnula sam kad su se sobe nastavile. ‚‚Oh
Bože, ovo je kao hotel u zraku, soba za konferenciju, uredi…“ dodala sam.
Otvorila sam vrata i ponovo uzdahnula, ‚‚Spavaća soba?“ upitala sam ga
okrenuvši se preko ramena.

50
Trofej Knjiga
 ‚‚Jap.“
Ušla sam unutra pogledati, a onda sam čula da su se vrata zatvorila za
nama. Okrenula sam se, a Matt je skidao svoju jaknu. Otvorila sam usta, ali
riječi nisu izlazile vani. Jedino što je zapravo funkcioniralo, jesu moji seksi
dijelovi, poplava tečne vrućine među mojim nogama, tvrde perle od mojih
bradavica pritisnute od meki kašmir mog džempera i čipku mog grudnjaka.
Matt je vidio.
On je vidio - moje uzdignute bradavice, koje su se probijale u pozdrav,
moje grudi su bile osjetljive, a obrazi su mi se zacrvenili kako sam udahnula.
‚‚Imam posla za odraditi. Ali ništa neće biti urađeno dok ne uradim ovo.“
Šapat je prouzrokovao drhtaj niz moju kičmu dok mi je prilazio. Matt je
izvukao svoju košulju iz pojasa svojih hlača, uzeo je moje ruke i skliznuo
njima na gore, prema svojim grudima. A onda je uvukao svoju vlastitu ispod
mog kašmirskog džempera, privlačeći me bliže njemu- naši prsti su doticali
jedno drugom golu kožu. Njegove oči odavale su čitav svijet vatre.
‚‚Tvoj entuzijazam za sve ovo, duboko utječe na mene dušo.“ Zastenjao
je, trljajući palcem po mojoj donjoj usni.
Zastenjala sam u očekivanju dok se on naginjao naprijed i smještao
poljubac na moje čelo. ‚‚Znam da smo rekli polako. Poljubit ću te. Vrlo, vrlo
polako. Jer kad god budeš proizvodila ooh i ahhhh u čitavom Air Force One-
u, i u čitavoj Elizejskoj Palači kad stignemo, želim da u ustima imaš ukus
mene, i želim da svako uhh i ahh ima ukus kao ja,“ zarežao je, a njegove usne
su klizile, tako polako, mučenički polako, dolje niz moj nos. Usisala sam zrak,
a Matt je udahnuo kao da me udiše u sebe, produžujući moju kao i svoju
torturu, prije nego što je prošaptao, ‚‚Sada poljubi i ti mene C, kao da me želiš.
Kao da sam ti nedostajao“, rekao je dok je pritiskao svoje usne direktno na
moja usta.
Zadrhtala sam pri kontaktu, razdvajajući svoja usta. Izvlačeći svoj jezik
van. Priljubljujući se bliže njemu. Njegovo stenjanje bilo je podjednako
opojno kao i njegov poljubac.
A njegov poljubac.
On nije samo kao droga. Bio je kao da se duša raspršuje, prsa
eksplodiraju. Mokar i čvrst. Moje ruke su na njegovim ramenima. Njegova
ruka klizi niz moj struk, pritišćući naše gornje polovice u zanos. Naše usne se
maze, pomiču. Matt je tako snažan i gladan.

51
Trofej Knjiga
 On pokreće svoj jezik oko mog, a zatim me usiše u svoja usta. Ljubimo
se, kako mi se čini zauvijek, a u isto vrijeme nedovoljno dugo.
Razdvajamo se, ali Matt ostaje preblizu, intenzivno gledajući u mene.
Prešla sam svojim jezikom preko usana, osjećala sam ih otečene i osjetljive
od njegovog poljupca.
Njegov pogled je vruć, i Bože kako mi nedostaje.
Matt me promatra sa mračnim pogledom u očima.
Stisnuo je čeljust. Iskoristio je svoj palac da protrlja moju donju usnu i
razdvoji je od gornje.
Srela sam ga na pola puta; posegnula sam i zgrabila ga za kosu,
otvarajući svoja usta i izvlačeći svoj jezik van.
Potonula sam u njegovo tijelo, u njegov poljubac.
Držao je moje lice u jednoj ruci dok nije rastvorio svoje usne, i pogledao
u moje. ‚‚Ako ne stanem sada, svi će znati da si bila nemilosrdno ljubljena.“
Gledao je u moje usne, sa muškim ponosom i bez truna kajanja.
Progutala sam, bez daha.
Kliznuo je rukama niz moja leđa, ispod mog džempera, dodirujući moju
golu kožu.
Zastenjala sam, i zadržala svoju ruke na njegovim ramenima na
trenutak.
Bilo je nešto predatorsko u pogledu koji mi je uputio, pustio me tek kad
je pilot najavio da uskoro polijećemo.
Nacerio se, ‚‚Smjesti se negdje, za polijetanje. Odspavaj malo ako osjećaš
da trebaš. Ja pregledavam osiguranje, kako bih ti se mogao pridružiti u
Parizu što je više moguće.“
Progutala sam kuglu uzbuđenja na očekivanje koje je prolazilo kroz
mene, i klimnula.
Našla sam mjesto za sjesti i zakopčala se, promatrajući D. C ispod nas
dok smo polijetali i prelazili ocean, i iz nekog čudnog razloga, osjećala sam
se ponizno, kao da nisam zaslužila da letim ovdje, sa predsjednikom, cijele
Sjedinjene Američke Države zavisile su od nas da predstavljamo svoju
državu kako to i zaslužuje.
Nisam ni sumnjala da Matt hoće- on je to činio bez napora, on je dobio
crvenu, plavu i bijelu u svojim venama. Ja sam samo djevojka koja je radila

52
Trofej Knjiga
za Žene svijeta, senatorova kći koja je samo željela da napravi razliku, ali
nikad nije zamišljala da može napraviti jednu sa ove skale. I ja sam suočena
sa sumnjama za koje pretpostavljam da smo svi suočeni, pitajući se jesmo li
dovoljno hrabri da podržimo svjetlucavu iluziju najbolje verzije sebe u našim
umovima. Ali, to i jest poanta, zar ne? Pokušati je uloviti, čak i ako se uvijek
čini kao iluzija.
Osim što je za mene ovaj san previše velik da bi propao. Želim da budem
odlična prva dama; Želim da budem odlična žena u službi velikog čovjeka.
Čovjeka kojeg volim.

53
Trofej Knjiga
 9.
Elizejska palača

PREDSJEDNIK HAMILTON!
Pozdravili su nas Francuski novinari gomilajući se ispred Elizejska
palače, ispred kapije i s druge strane stepeništa, predsjednik i prva dama
Francuske čekali su nas sa velikom dobrodošlicom, te su nas proveli kroz
Palaču. Šetala sam kroz vrtove sa prvom damom, predsjednici su otišli za
državnim poslovima, razgovarati o zajedničkim problemima s kojima se
suočavamo- između ostalog, ISIS. Kad su završili, Matt me pronašao, vratar
nas je odveo do naših spavaćih soba, prije državne večere koju su održavali
u njegovu čast.
‚‚Predsjedniče Hamilton, ako ćete izvoliti, naša najveća gostinjska soba.“
vratar je pokazao Mattu da uđe unutra, i dodao je, ‚‚I prva dama“, klimajući
kao da mi pokazuje da pratim Matthewa, zatim je otišao.
Osjećala sam se kao da je krv u mojim venama zakuhala, kad me
spoznaja udarila.

Charlotte je izgledala zbunjeno. Slijedila me unutra, i čim je ušla, jednom

rukom sam dohvatio i zatvorio vrata iza nje.
‚‚Jedna soba?“ pitala je.

54
Trofej Knjiga
 ‚‚Oni ne moraju znati detalje našeg dogovora.“
Mrko me pogledala, vjerojatno primjećujući kako sam sretan oko
ovakvog smještaja. Bio sam iscrpljen, ali pomisao da imam nju samo za sebe,
ispuštala je čisti adrenalin u moje vene.
Presvukla se u avionu. Nosila je kaputić i suknju boje bjelokosti, kao i
rukavice koje sam joj poslao. Svukao sam rukavicu sa njezine desne ruke,
otkrivajući njezine prste i podižući ih do svojih usta. Uzeo sam njezin srednji
prst između svojih usana i zubi. Kušao sam je. Sisao nježno. Promatrao kako
joj se oči zatvaraju a grudi podižu dok hvata dah. ‚‚Želim te. Reci mi da me
želiš. Želiš ovo.“
Oči su joj se zastaklile.
‚‚Reci mi da ti je ovo nedostajalo.“ Navaljivao sam.
‚‚Ja…“
Nisam joj dopustio da nađe riječi. Istog momenta sam joj uklonio drugu
rukavicu i podigao njezinu ruku do svojih usta. Ovog puta spustio sam
poljubac direktno u centar njezinog mekanog dlana.
‚‚Tebi ne nedostaje ništa od ovoga?“ Moj glas je postao hrapav od
potrebe.
‚‚Čak ni ovo?“ Liznuo sam joj dlan, a zatim joj poljubio unutrašnjost
dlana. Grickao sam i kušao njezinu kožu.
Njezini kapci postali su teški. Njezine zjenice su se proširile dok je
gledala mene kako vučem svoje usne skroz preko osjetljive kože po
unutrašnjoj strani njezine ruke. Šaputao sam u njezinu kožu, ‚‚Možda si samo
zaboravila. Možda moramo vidjeti čega se sjećaš. Ako se uopće sjećaš.“
Otvorio sam dugme na vrhu njezinog kaputića.
U ovom trenutku bila je vidno zadihana. Sviđalo mi se to.
Dođavola, mnogo mi se sviđalo.
Moja vlastita pluća su se osjećala stegnutim u mojim grudima, a moj
penis bio je otečen do maksimuma. Jedan njezin pogled u tom smjeru i
primijetila je. I zarumenila se.
‚‚Sjećam se,“ rekla je, teško gutajući.
Uklonio sam i druga dva dugmeta i raširio njezin kaputić. ‚‚Čega se
sjećaš, Charlotte?“ Glas mi se zgusnuo. Moje vlastite oči osjećale su se
teškima, ali nisam ih mogao skloniti s nje, sa ove djevojke - ove žene, ove

55
Trofej Knjiga
dame. Moje prve dame. ‚‚Sjećaš li se ovoga?“ Nježno sam uvukao svoju ruku
između njezinih nogu, ispod njezine suknje, i milovao je preko gaćica.
Pronašao sam je vlažnu za mene - spremnu za mene - osjetio sam kako
moje srce ubrzava. Potreba da je osjećam oko sebe, budem unutar nje, vodim
ljubav s njom, jebiga, potreba da budem u njoj vrije u mojim venama.
Progutala je čujno.
Podigao sam joj suknju prema gore i pogledao u nju - otečenu i vlažnu,
njezine gaćice bile su zategnute preko njezinog spolovila, tkanina je bila
vlažna, a moje oči su jebeno boljele.
Nagnuo sam se naprijed, moje čelo dodirivalo je njezino, moje oči
fiksirale su njezine dok sam joj povlačio gaćice dole, sve dok nisu pale do
njezinih članaka. Iskoračila je iz njih - bliže meni. Stavio sam jedan prst u
njezin otvor, istražujući njezine dubine. O Bože, ona je bila tako uska. Tako
vlažna da me navlažila do korijena prsta.
‚‚Sjećaš li se?“ Navaljivao sam, ne radeći ništa osim dodirujući je između
nogu, promatrajući je kako uzdiše dok sam klizio svojim prstom unutra i
skoro potpuno vani, dublje unutra i opet vani. Oči su joj ostale čvrsto
zatvorene dok se borila protiv ovoga, protiv mene.
Iskoristio sam slobodnu ruku da otkopčam gornje dugmiće njezine
svilene bluze koju je nosila ispod svog kaputića, djelomično je otvorivši,
zagnjurio sam svoju glavu. Udahnuo sam zrak iznad punoće njezine dojke,
pokret dizajniran da slomi njezinu obranu, da je ponovo učini mojom. ‚‚Sjećaš
li se ovoga?“ poljubio sam punu mekoću njezine dojke.
Ona je udahnula i pomjerila svoje kukove prema mom prstu. Pomjerio
sam svoja usta na dolje, prema njezinoj bradavici, kružio jezikom po vrhu,
preko svile njezinog grudnjaka, čineći da to mjesto postane mokro. Zatim
sam je usisao u usta, zajedno s tkaninom, i pronašao njezin brežuljak svojim
palcem. Kružio sam, promatrajući kako je zadovoljstvo preuzima – visoko
usredotočen na to. Usredotočen na nju. Usredotočen na čin da joj pružim
potpuno zadovoljstvo.
‚‚Reci mi da se sjećaš ovoga, dušo?“ pjevušio sam otkopčavajući ostatak
njezine bluze. Spustio sam tkaninu njenog grudnjaka tako da mogu uzeti
tvrdi vrh njezine bradavice u svoja usta i sisati ga, sisati kao da je to sve što
mi je potrebno. Zarežao sam kada se stresla, a njezino tijelo omekšalo za
mene. Podigao sam je i postavio na bočnu konzolu, praveći prostor između

56
Trofej Knjiga
njezinih nogu dok sam je nastavio milovati, trljajući svoje usne preko
njezinih.
‚‚Matt, nemoj…“
‚‚To nije riječ koju želim čuti. To nije riječ koju mi želiš reći - nemoj mi
reći da se ne sjećaš ovoga, želiš ovo. Želiš mene.“
Ona razdvoji svoje usne a ja kliznem svojim jezikom unutra, grabeći
zadnji dio njezine glave, prilagodivši svoje usne njezinima dok sam je ljubio.
Nikad nisam bio u isto vrijeme tako nježan i tako grub sa ženom. Nikad
nisam toliko želio voditi ljubav i jebati u isto vrijeme. Ona čini da poželim
oboje - imati je na sve načine do nedjelje, izvući svaki jecaj iz nje, svaki dahtaj,
svaki uzdah, svaki od njih moj, sve njezino moje.
Pomjerila je svoje tijelo pokušavajući doći bliže, meškoljeći se, donju
usnu zarobila je zubima, grizući je jako kako mi ne bi odgovorila.
Smjestio sam poljubac na njezinu gornju usnu, nježno, tjerajući je da
opusti svoju donju usnu, dopuštajući mi da sad smjestim svoje usne kako bi
perfektno odgovarale njezinima. Otvorila ih je, gušio sam se u njezinom
okusu, njezinom mirisu - tako je slatka i čista. Ovdje sam zbog nje. Trudim se
da dam sve od sebe, zbog nje. Dođavola, trudim se da uradim više -ona mi je
otvorila oči, natjeravši me da shvatim da ovo nije dovoljno. Želim više. Želim
ovo. Nju. I želim napraviti ispravnu stvar s njom.
Odlučan sam da se to i ostvari, po bilo koju cijenu.
Polako, danas, dan po dan, dodir po dodir, slamajući njezine zidove - ona
će biti moja ponovno, prvo njezino tijelo, njezina duša a onda i njezino srce.
Neću je pustit da ode.
‚‚Otvori se za mene dušo. Sjećaš li se kako si to radila? Hmmm? Reci mi
da sam još uvijek tvoj,“ molio sam, povlačeći njezinu dojku, stišćući je nježno
dok sam trljao njezinu unutrašnjost. ‚‚I ovdje. Reci mi ljepotice. Reci mi da je
C, za Charlotte, moju Charlotte, koja mi ponovno svršava u rukama.“
Dosegnula je vrhunac, disala brzo ispod mene, držeći se za moja ramena
kao da sam jedino što je drži uspravno. ‚‚O Bože!“ pritisnula je svoj obraz uz
moj vrat, a onda me odgurnula nazad.
A onda se nasmijala. ‚‚Matt… Ti si prilično dobar u ovim stvarima.
Zavođenju i zadovoljavanju mene.“
Polizao sam svoj prst. ‚‚Hmm. U vašoj službi gospođice Wells.“
‚‚Gospodine predsjedniče vi ste nitkov.“

57
Trofej Knjiga
 ‚‚Ja sam tvoj nitkov.“
Progutala je, širom otvorenih očiju. Povukao sam njezinu suknju na
dole, i spustio je preko stopala. ‚‚Moramo se spremiti.“
‚‚Ne mogu ići bez gaćica!“
‚‚Živi malo.“ rekao sam. ‚‚Ti si bezobrazna prva dama, vrlo zločesta,
nevaljala, zgodna prva dama.“ Rekao sam, podižući je nazad leđima na
konzolu i naredio, ‚‚Skupi noge.“
Uradila je to. Testirao sam je; nema jebene šanse da je pustim da ide
igdje bez gaćica. Dovoljno sam sjeban pri samoj pomisli na to.
Podigao sam joj gaćice uz noge, zatim je podigao i spustio na stopala,
ljubio sam je polagano kako sam ih povlačio prema gore do njezine slatke
male pičkice, i njezinog malog okruglog dupeta.

Na kraju smo završili - tuširajući se odvojeno. Ja mislim da nijedno od nas ne

bi moglo podnijeti vrelinu zajedničkog tuširanja, ali ja sam bila još uvijek
tako uzbuđena dok sam trljala spužvicu preko svoje kože, misleći na Matta
koji čeka ispred sobe. Obukla sam se dok se on tuširao, dugu plavu, svilenu,
taft haljinu, sa slojevima preko slojeva na suknji, pokušala sam ne balaviti
puno kad je Matt izašao, brišući se, potpuno gol, dajući mi uvid u sve ono što
obožavam, sve što želim, sve što mi nedostaje, dok se oblačio.
Državna večera je bila raskošan događaj. Francuski utjecaj ogledao se
na Mattu.
Gracioznost bez napora; on je u sobi i osjeća se kao da nema nikog
drugog, nikad nije, niti će ikada biti.
Oko njega zrači prirodni šarm - a posebno žene to primjećuju. Imam
vlastite obožavatelje i pokušavam ne biti ljubomorna, posebno zato što
Matthew nastavlja gledati u mom smjeru, a ja ne mogu zaustaviti sebe da
ukradem koji prikriveni pogled na njega, također.
Nakon što su svi gosti otišli, ostali smo na piću poslije večere, da
proćaskamo sa Francuskim predsjednikom i prvom damom.

58
Trofej Knjiga
 ‚‚Vas dvoje.“ Pokazao je prema Mattu i meni, a zatim pritisnuo svoje
prste na oči. ‚‚Oči ne lažu, ha? Vi ste gosti ovdje; moja žena i ja nadamo se da
vam je udobnije u jednoj sobi nego u dvije-zapravo, mislim da su sve ostale
sobe u Elizejskoj Palači zauzete, nisu li, cheri.“
Mattov osmijeh bio je tih i muževan.
I vrlo, vrlo seksi.
‚‚Šta se desi u Parizu, ostaje u Parizu.“ dodao je francuski predsjednik uz
namigivanje.
‚‚Ne bi mi smetalo da provedem malo vremena u privatnosti sa svojom
prvom damom.“ priznao je Matt. Okrenuo se prema meni i izazivao me
očima.
‚‚Prilike kao ova su rijetke, eh?“ francuski predsjednik se zacerekao i
podigao čašu, ‚‚Za predsjednika Hamiltona i njegovu očaravajuću prvu
damu.“
Matt je podigao svoju čašu i pogledao u mene, a ja sam stisnula svoja
bedra i uzela gutljaj. Nakon što sam to uradila, podignula sam jednu obrvu.
Žena francuskog predsjednika nasmijala se i otpila gutljaj iz svoje čaše
s vinom.
Konačno, nakon najdužeg dana ikada, krenuli smo prema svojoj sobi.
Zatvorili smo vrata, okruženje mi se činilo tako stranim, osjećala sam se
pomalo nostalgično za domom-ali dom stoji ispred mene, preko šest stopa
visok i vitalan, potonula sam u te dobro poznate tamne oči, i taj njegov polu
osmijeh dok me promatrao kako skidam cipele.
Nisam znala što ću sa svojim rukama dok je Matt skidao svoje manžete
i stavljao ih sa strane, a njegove oči ni jednog trenutka nisu se pomaknule s
mene.
Nešto u vezi ove samoće, u vezi toga da ga imam samo za sebe, u ovom
gradu, osjećalo se kao još jedan ukradeni trenutak. Kao da uzimam za sebe
nešto što mi ne pripada, ali to vrlo jako želim.
‚‚Dođi ovamo.“
Stresla sam se na njegov odsječen šapat. Znam da on osjeća moju
nostalgiju za domom, moju žudnju. Moju nostalgiju za njim. Dom. I kada je
raširio svoje ruke, krenula sam, stisnula sam se uz njega i zakopala svoje lice
u njegov vrat i pustila da me proguta.
Bože, kako sam ovo željela.

59
Trofej Knjiga
 ‚‚Dođi ovamo“, rekao je ponovo, kao da me treba još bliže.
Odvukao me do kreveta i zavukao ruke ispod otvora moje haljine
pozadi, približavajući me sebi, njegove ruke su lutale po mojim golim leđima,
moje čitavo tijelo bilo je pritisnuto od Mattovo čvrsto, u najviše zaštitničkom
zagrljaju koji sam ikada osjetila u svom životu - bio je to zid od mišića, mesa
i toplote, a ja sam se još više zakopala u njega, što je fizički bliže bilo moguće.
Matt je također pojačao svoj stisak.
Drhtala sam i bila preplavljena osjećajima. Njegov miris skroz oko
mene. Njegove ruke na mojim leđima. Težina njegovog pogleda na meni.
Mattova ruka koja mazi moju kosu pozadi dok pokušava zuriti u moje lice,
iako sam ga pokušavala sakriti, ova potreba da plačem mora da je od jet lega.
Ne mogu se samo slomiti bez ikakvog razloga. Ali sam zakopala svoje lice u
njegov vrat i stisnula tkaninu njegove otvorene košulje, pokušavajući da se
držim, dopuštajući da mekani pokreti njegove ruke koja mi masira dužinu
vrata, čine da me utješe.
‚‚Još uvijek te volim.“
‚‚Znam.“ Glas mu je bio nizak i nabijen, natopljen emocijama.
‚‚Još uvijek te želim kao ništa u svom životu.“
‚‚Znam. Dođi ovamo.“ Povukao me na sebe, držeći me za potiljak dok je
gurao jezik u moja usta i ljubio me ljubio,
Ljubio,
I ljubio.
Smjestio je moje lice u svoje ruke a njegov pogled me prožimao. ‚‚Volim
te. Veoma mnogo Charlotte. Toliko da te nisam mogao pustiti da odeš. Toliko
da te neću pustiti da odeš. Bio sam u paklu bez tebe. Ti si mi u svakoj misli
od kad se probudim, i u mojim jebenim snovima. Borit ću se da te zaslužim,
da te zadržim uz sebe. Nikad vise neću napraviti tu grešku ponovno, da
pomislim kako te ne mogu zadržati. Hoću. Uvijek ću te zadržati. Razumiješ li
me?“ Utisnuo je poljubac u moje uho i žestoko mrmljao, povlačeći me natrag
i gledajući me duboko u oči dok je smještao moje lice u svoje ruke. ‚‚Je li me
čuješ, dušo?“
Virila sam na njega, ‚‚Nisam čula prvi dio.“
Blagi, režući osmijeh, odjednom se produbilo u duboki smijeh, a onda se
uozbiljio.

60
Trofej Knjiga
 Preokrenuo me na leđa, mišići su mu se napeli kad se naslonio na svoje
ruke.
Gledajući me direktno, intenzivno, glas mu se sasvim snizio dok je gladio
svojim palcem dolje niz moju vilicu, ‚‚Volim te ljepotice.“
‚‚Koliko? Ovoliko?“ Pomjerila sam svoj kažiprst i palac na što širi
razmak, koliko sam mogla.
Matthew je odmahnuo glavom.
‚‚Ne?“ pitala sam razočarano.
‚‚Nemjerljivo dušo, volim te nemjerljivo.“
Držao je moje lice u svojim rukama i nježno me ljubio, ljubeći me sa
nemjerljivom nježnošću, nemjerljivom vrućinom, nemjerljivom ljubavlju.

61
Trofej Knjiga
 10.
Povratak

U NAŠEM POVRATKU NATRAG U D. C, ljubili smo se na sofi u spavaćoj sobi Air Force
One-a.
Na njegovom sam krilu, gorim zbog njega.
‚‚Žedan sam tebe, suviše žedan da bi mi ikad bilo dovoljno.“ režao je.
Izgubili smo se. Zgrabio me i privukao sebi, uhvatila sam se za njegovu
košulju i uzvratila mu poljubac, ovaj put sirovo i žestoko, bez kontrole,
njegove usne dominirale su, bile su gladne, moje su se pokretale podjednako
brzo, pakao vrućine i čežnje gorio je između nas.
Matt je prisvojio moj jezik u svoja usta, dok je rukama masirao moju
guzu.
‚‚Moja si. Reci da si moja.“
‚‚Tvoja sam.“
‚‚Umoran sam od skrivanja. Razumijem da moramo ići korak po korak s
javnošću, ali Charlotte, želim te u svom krevetu- želim biti u tebi. Dva koraka
u moju sobu i trgat ćemo odjeću sa sebe, ništa neće stati između nas- ništa.“
‚‚To je ono čega se plašim. Moram biti sigurna da zaista mogu biti prva
dama kakvu ova država treba.“
‚‚Ti nisi samo svoj posao- ti si žena, ti si žena koju ja trebam.“
Pokrio je moje grudi s jednom rukom, i smjestio svoj jezik u moja usta,
brže i jače, umirala sam osjećajući koliko me on treba. Zgrabila sam punu
šaku njegove kose, izgubljena... jecajući i stenjući, naše ruke preplavile su
jedno drugo, a usne divljale.

62
Trofej Knjiga
 ‚‚Uskoro,“ rekla sam. On je zastenjao. ‚‚Razbolio sam se od hladnog
tuširanja.“
‚‚Žao mi je. Fizički me boli.“
‚‚Fokusiraj se na ono na čemu sjediš, shvatit ćeš da nisi sama.“
Nasmijala sam se, drhteći od želje. ‚‚Uskoro.“

63
Trofej Knjiga
 11.
Prilagođavanje

MATTHEW JE ODLETIO NA SASTANAK s premijerom Kanade, a ja sam provela

narednih nekoliko dana prilagođavajući se životu u Bijeloj kući. U nedjelju
sam pregledavala jelovnike, rekla sam chefu da zaista ne mislim da nam
trebaju fensi jelovnici i fensi deserti na dnevnoj bazi, pita od jabuka bi bila
sasvim dovoljna.
On je kreirao svoju verziju pite od jabuka, sa nekoliko slojeva,
sadržavala je malo cheesecake punjenja i jabuke sa cimetom, i ja zaista
nikada u svom životu nisam kušala nešto tako božanski dobro.
‚‚Nikad nisam bila u restoranu koji ima tako dobru hranu kao što je vaša,
Chefe.“
‚‚Naš je posao da vas učinimo dobro nahranjenima i sretnima, i naš
posao je da činimo da naša država izgleda dobro uz sve posjete koje imamo
od stranih velikodostojnika.“
Za dva mjeseca domaćini smo državne večere za predsjednika Asafa, i
prije nego što je otišao Matt je rekao, ‚‚Nemojte štedjeti.“
Jedna od stvari koju sam prvu naučila nakon što sam stigla u Bijelu kuću
bila je da, prva porodica plaća svoje osobne troškove, uključujući svoje
osoblje i hranu. ‚‚Matt, ja znam da tvoja obitelj ima novca, ali ostat ćeš bez
novca ukoliko…“
On se počeo smijati, a onda me uvjeravao, ‚‚Nemojte štedjeti. Ovo su
Sjedinjene Američke Države i Bijela kuća. To je investicija.“

64
Trofej Knjiga
 ‚‚Ako se budemo držali razumnog budžeta za državnu večeru, odjel za
odnose sa strancima pokriti će račun.“ Clarissa me uvjeravala kad sam joj
kasnije tog dana izrazila svoju zabrinutost.
Povremeno sam lutala kućom zajedno sa kustosom, zamolivši ga da me
pouči o umjetničkim djelima i relikvijama. Toliko je historije ovdje. Tako
mnogo srca i dubine. Sviđalo mi se to, ali danima nisam vidjela Matthewa.
Držala sam se svog rasporeda i imala razgovore sa sekretarom odnosa
za javnost, šefom osoblja, direktorom za društvene mreže, i bila sam u
iskušenju da uskladim svoj raspored sa njegovim kad mi je Clarissa rekla.
"Predsjednikov šef osoblja rekao mi je da prilagodim tvoj raspored kako bi
mogla prisustvovati na nekoliko događaja sa njim. "
Zacrvenila sam se. Je li i on željan da me vidi koliko i ja njega?
‚‚Apsolutno, zadovoljstvo mi je.“
Ona i direktor za odnose s javnošću uputili su jedno drugom nestašan
pogled. Nasmijala sam se.
‚‚Znam o čemu mislite.“
‚‚Nismo rekli ni riječ.“
‚‚Vidite, oboje smo zaista zainteresirani da odradimo najbolje što
možemo svoj posao ovdje.“
‚‚Mi ne osuđujemo Gospođice Wells, naprotiv. Izgledate dobro zajedno.“
Samo sam se nasmijala, ne znajući što uzvratiti. Nedostaje mi tako puno.
Još uvijek je nevjerojatno za mene da budem ovdje, da dajemo priliku ovome.
Dan pije nego što je planirano da se Matt vrati, nisam mogla izdržati ni
sekunde duže. Zaputila sam se prema Zapadnom krilu.
‚‚Portia, možeš li me spojiti s predsjednikom?“
‚‚Ja… on je na Air Force One. Dopustite mi da pogledam je li dostupan.“
Nakon par trenutaka, čekala sam da on preuzme poziv.
‚‚Hej.“ Glas mu je hrapav.
‚‚Žao mi je što te ometam, jesi li zauzet? Oh, sigurna sam da jesi.“
nasmijala sam se i izdahnula. ‚‚Nedostaješ mi.“
‚‚I ti meni nedostaješ.“
‚‚Bi li želio večerati sa mnom sutra, u staroj porodičnoj trpezariji?“
‚‚Bit ću tamo.“ rekao je bez oklijevanja.

65
Trofej Knjiga
 Nervozna sam oko svega ovoga. Treba mi ta povezanost. Postajem luda
zbog toga. Želim njegovu snagu, želim njegove ruke oko sebe, želim njega.
Jednostavno, želim njega i želim da on zna koliko je željen s moje strane.

Nervozan sam, i ne mogu se riješiti nervoze.

Putujemo kući Air Force One-om, D.C je već ispod nas. Prerađivao sam
novi plan da bi ponovno pokrenuli ekonomiju.
‚‚Tržište se oporavilo. Dolar je jači od trenutka kad si ti preuzeo ured.“
rekao je potpredsjednik Fredrickson, bacajući tenisku lopticu u zrak i
hvatajući je.
‚‚Tržište jedva spekulira. Trebamo konkretne rezultate da bi naša
ekonomija ponovo funkcionirala Kako stojimo sa našim računom za
edukaciju?“
“Trebao bi biti urađen do sljedeće nedjelje. "
‚‚Želim da ulažemo u našu mladost. Obrazovanje, vrhunski nivo. Sljedeće
je zdravstvo. Žene da budu podjednako plaćene - plaćen roditeljski dopust,
tako da mogu provesti vrijeme koje im je potrebno sa svojim bebama. Suviše
je ljudi koji su povrijeđeni a nisu zbrinuti propisno.“
‚‚Vaša odluka, gospodine predsjedniče.“
‚‚I daj mi glasnogovornika Bijele kuće, želim sastanak sa demokratskim
i republikanskim vođama, postoji način na koji možemo funkcionirati bez
postavljanja tisuću i jednog zida.“
Dale je klimnuo i otišao, Fredrickson je krenuo do vrata i viknuo,
‚‚Hvataj!“ šaljući loptu u mom smjeru. Jack je skočio prije nego što sam je
uspio dohvatiti, zatim mi je pokazao i donio.
‚‚Dobar pas!“ Fredrickson je aplaudira impresionirano.
Stavio sam svoje naočale kako bi nastavio čitati i uhvatio Jacka kako
njuška moju šalicu od kave dok je postavljao lopticu na stol. ‚‚Nema više
prijatelju,“ okrenuo sam mu šalicu i dopustio da poliže kapljice ostataka,

66
Trofej Knjiga
pomislio sam na nju, s njezinom crvenom kosom koja se vijori dok mi donosi
kavu. Mislio sam na nju raširenu ispred mene. Kako stenje. Kako žudi.
Želi zajedničku večeru. Znam što želi. I ja to također želim. Ona želi
vrijeme, ali je zabrinuta zbog medija.
Bio sam strpljiv. Ali sam umoran od brige za medije. Umoran sam od
nemogućnosti da je izvedem u javnost. Jebeno sam umoran od skrivanja
jedine stvari koju cijenim osim svog posla i svoje države. Da, radujem se
večeri. Jedina stvar koje sam gladan jest ona.

67
Trofej Knjiga
 12
On

ČUJEM MARINE ONE MNOGO PRIJE nego vidim helikopter kako slijeće na Južni
travnjak Bijele kuće. Želim otrčati do vrata kao što Jack to radi kad je Matt
vani a on ostane u kući, ali sam umjesto toga prisilila sebe da pristojno siđem
vani i niz stube.
Matt izlazi iz helikoptera, a Jack juri preko travnjaka, dok ja čekam na
stubama smiješeći se a Jack skače da ga pozdravi. Mazim njegovu glavu, a oči
su mi čvrsto prikovane za visokog, istaknutog čovjeka koji hoda preko
travnjaka prema meni.
Nosi kaput od gabardena preko odijela, a vjetar puše kroz njegovu kosu-
vodeći ljubav sa svakim njegovim centimetrom.
Korak mu je svrsishodan dok se kreće naprijed. Jack čeka pored mene,
mašući repom s jedne na drugu stranu.
Oči su nam se srele. Nasmijem se i krenem unutra a dva koraka kasnije-
dobra udaljenost od agenata koji su kružili okolo- povukao me u svoje
naručje, pa se moja odluka da sačekam poslije večere, malo istopila. Spušta
ruku na moj potiljak i dahne mi u uho, „Nedostajala si mi.“
Topim se još malo.
Njegova snaga ulazila je u moje tijelo. Dosezala duboko unutar mene,
čak do koštane srži. Da smo sami, povukla bih ga negdje samo da osjetim
njegove ruke na sebi. Da osjetim njegov pogled na sebi. Njegovu kožu pod
svojim prstima i jezik koji se kreće u skladu s mojim.
„I ti meni.“

68
Trofej Knjiga
 Jack zalaje sretno. Matt se povuče, ali ne prije nego što sam vidjela djelić
topline koja mu je tinjala u očima. „Ne ovdje,“ kaže.
Udahnula sam da se smirim.
Nacerio se, uhvatio me za bradu i pogledao u oči. „Idi u moju sobu.“
Obećanje.
Dah mi postaje neravnomjeran i nervozan. „Što je s večerom?“
„Ono što ja želim upravo je ovdje i neću čekati ni trenutak duže da to
imam. Sad me pusti da završim nešto i brzo dolazim.“
Otišla sam u svoju sobu obuči prozirnu spavaćicu koju sam kupila u
Parizu, u jedinoj kupovini koju sam obavila tamo. Bijeli negliže koji je na
sredini povezivala mašna.
Jesam li ovo kupila u nadi da će on to jednom vidjeti?
Rekla sam sebi da je to bilo zbog mene, ali sada nisam tako sigurna.
Gurnula sam je ispod jakne, jer sam svjesna da je Tajna služba u blizini dok
prelazim u njegovu sobu. Zatvorila sam vrata, brzo se presvlačeći u njegovoj
velikoj kupaonici i uputila se pravo prema krevetu jer su mi noge poput
tečnosti i nestabilne.
Soba mu je bila malo veća od moje, a njegov krevet mirisao je na njega.
Udahnula sam i uživala u mirisu kad sam čula bravu da se okreće- i vrata
zatvaraju.
Moj sretan osmijeh što sam u njegovom krevetu izblijedio je kako sam
podizala trepavice, pa mi se pogled počeo penjati duž njegovih moćnih, dugih
nogu, preko uskih kukova i blistavo bijele košulje, raskopčane na vrhu.
On. Već je. TVRD.
Gledao me s nevjerojatnom zabavljenošću, oči su mu plesale, kosa mu je
bila razbarušena kao da je nemiran. Nemiran na putu do kuće.
„Uvijek puna iznenađenja, zar ne Charlotte,“ reče tiho. Upijao je
pogledom moju spavaćicu.
Disala sam sve teže.
Bila sam obuhvaćena snagom i samopouzdanjem koje je posjedovao,
njegovim prodornim pogledom, muževnim osmijehom koji je nosio.
Izvijam usne dok sjedim oslonjena na ruke, stidljivo držeći njegov
pogled na sebi. „Da li ti se sviđa moj poklon dobrodošlice?“ Uhvatila sam
mašnu koja je držala moju spavaćicu na okupu.

69
Trofej Knjiga
 Oboje smo bili opijeni time što smo nedostajali jedno drugom, mislim-
adrenalin je kružio i nevidljivo se širio po sobi.
Prešao je preko sobe, uhvatio me za ruku i pomogao mi da ustanem.
Povukao me na svoje, kao zid čvrste grudi. Zatim je povukao moju
olabavljenu kosu i povukao mi glavu unatrag. Uzdah koji sam ispustila
poslužio je da razdvojim usne- i bio je tu. Njegove usne su tu, dodirivale su
moje tako izvrsno. Njegov dah toplo je golicao unutrašnjost mojih usta.
„Sviđa mi se poklon“ kaže, prstima povlačeći mašnu na mojoj spavaćici,
„Mada ga još nisam u potpunosti otvorio.“
Povukao je mašnu i razvezao je. Želja za njim kolala mi je venama.
Dijelovi moje spavaćice razdvojili su se. „Činjenica da sam skoro gola ne
znači da sam spremna spavati s tobom.“
Ali željela sam da misli na mene. Zato što ja nisam mogla prestati misliti
na njega. Klizim rukama po njegovoj košulji. „Ne?“ i primičem kukove bliže
njemu.
Povukao je tkaninu spavaćice sa jednog mog ramena. „Ne.“ Nagnuo se,
usnama prelazeći preko krivine tog ramena.
Nevjerojatno je što mi radi.
Kad me dodirne, sva moja osjetila usmjere se na mjesto koje dodiruje.
Njegov miris me opija, a usne su mu najporočnija stvar koju sam ikada
srela. Zatvorila sam oči, nakrivila glavu i zgrabila ga za kosu. Bila je glatko
začešljana kad je u javnosti, ali volim kad je razbarušena zato što je provukao
prste kroz nju.
Povlačim ga i podižem mu glavu, na šta se on tiho nasmiješio, zgrabio
mi lice jednom rukom i utisnuo svoje usne čvrsto- snažno, odlučno- na moje.
Kao da sam u slobodnom padu, dok njegove oči sjaje od želje i čežnje
prije nego što mi uzme usne u još agresivniji poljubac. Jezici su nam se
uplitali, njegov je tako snažan, vlažan, žedan. Nisam mogla zaustaviti sebe u
namjeri da mu skinem sako, da osjetim njegove mišiće ispod košulje.
Savršeno ocrtane.
Svaki put kad bi se poljubili bilo je kao da je prvi put, ali ovog puta je
bilo kao da je jedini put.
Otkopčavala sam mu košulju kad sam vidjela zastavicu okačenu na
njegovom sakou, da me podsjeti kakvu razliku on pravi, i koliko sam ja sitna
u odnosu na milione ljudi na čije živote utječe.

70
Trofej Knjiga
 „Matt, nisam razmišljala da ljudi mogu čuti…“
„Ne vidim nikoga osim tebe i sebe,“ izusti, i čovječe, on me je stvarno
gledao.
Od ogromne želje drhtala sam.
Zarežao je kao da je i on mislio isto, podigao me, a njegove ruke su
zgrabile moje dupe. Ruke su mi se istog trenutka omotale oko njegovih
ramena.
„Bože, ti mala seksi mačkice, vrela mala... ne mogu te se zasititi.“ Ugrizao
je i povukao moju usnu, a zatim ponovo perfektno uklopio svoje usne na
mojima. Mirisao je ukusno. Od njegovog mirisa, leptirići su mi treperili u
stomaku, onda me povukao i pokidao mi tange.
„Matt,“ zapanjeno sam rekla.
„Što je?“ reži, pritišćući me na zid, namještajući me tako da može
udobno provući ruku između nas, kako bi mogao milovati moj obnažen spol.
Udahnula sam i gurnula kukove prema njemu. Zgrabio me za dojku i
stisnuo bradavicu. Zatim je usisao, tjerajući me da drhtim.
„O Bože.“
„Ne mogu jebati prvu damu uz zid, gdje su mi maniri?“
„O Bože, samo me jebi.“ Zgrabila sam ga za kosu i povukla njegovo lice
prema svom, ljubeći mu vilicu dok me nosio put kreveta i polegao na sredinu
a zatim legao preko mene.
Drhtala sam ispod njegove ruke dok je prelazio preko mog stomaka.
Oči su mu se kretale po meni, upijajući me. Okrznuo me usnama ponovo,
toplim i svilenim. Razdvojila sam usne kako bi njegov jezik ušao unutra.
Zarežao je i pustio da se naši jezici igraju neko vrijeme, dok su mu ruke lutale
po mojim oblinama, polako, bez žurbe, kao da je mogao narediti i vremenu
da stane zbog nas pa sada imamo sve vrijeme svijeta.
Prestao me milovati kako bi skinuo košulju i pogledao me.
„Bože, pogledaj se. Pripadaš tu u mom krevetu.“
Progutala sam, dijelom uz osmijeh, dijelom uz stenjanje.
Očajna sam za Mattom, ali sam nervozna da ponovo imam seks s njim.
Nervozna sam zato što mi previše znači, osjećaj je razarajući. On zna kako se
osjećam povodom njega, a ja sam čekala ovaj trenutak tolikih dugih

71
Trofej Knjiga
usamljenih noći, želeći ga. Ovo je bio prvi put da smo zajedno otkako mi je
rekao da me voli.
„Nervozna sam,“ dahnula sam.
Stajao je mirno, polako svlačeći svoju košulju, otkrivajući svoje
božanstvene mišiće. „Zašto si nervozna?“
„Pa, samo... ti si predsjednik. Osjećam se...“
„Ne budi nervozna. Ja sam i dalje isti.“ Bez košulje, samo u hlačama,
uhvatio me za ruke i podigao ih iznad moje glave, dok je svoje spuštao s obje
moje strane.
Zanjihala sam kukovima, uz jecaj.
Uzeo je jedan dugi uzdah hvatajući moj pogled svojim. „Tako prelijepa.“
Izgledalo je kao da je izgubio kontrolu, zgrabio me za potiljak i povukao
naprijed, mrvio mi je usne pod svojima toliko jako i strasno da mi se vrtjelo
u glavi.
Zgrabila sam ga kao podršku i izvila se ispod njega, grudi su me već
boljele dok sam prstima prelazila po njegovom snažnom vratu.
Otkopčao je remen i hlače, zatim ih skinuo. Njegova erekcija izletjela je
slobodna, izdahnula sam.
Kad je spustio svoje veliko tijelo preko moga, zastenjala sam i uzela ga
gubeći kontrolu. Matt je spustio glavu na moje grudi i krute bradavice,
jezikom je polizao prvo jednu, pa drugu, polako kružeći oko vrhova. Usisao
je, gurajući ruku između mojih nogu, do mog otvora. Stavio je prste u mene,
prvo jedan, zatim dva, a ja sam se izvijala od zadovoljstva.
„Šta želiš ljepotice?“
„Želim tebe“ dahnula sam.
Spustio se i grickao mi rame, privlačeći me bliže. „Umirao sam da budem
u tebi. Ne mogu zaboraviti kakav je osjećaj kad se krećem u tebi, kad se
potpuno izgubiš ispod mene.
Raširio mi je noge.
„Matt,“ rekoh trezveno. Oči su mu se raširile u znak pitanja.
„Prestala sam uzimati pilule, od kad... pa, otišla sam u Europu i...“
Otvorio je ladicu na svom noćnom ormariću i zubima otvorio paketić.
„Ne brini. Moje osoblje je prilično vješto u osiguravanju svega što je potrebno
njihovom predsjedniku.“

72
Trofej Knjiga
 Smješkao se dok je stavljao kondom, a ja sam se ovlažila samo gledajući
ga. Namjestio se među mojim nogama, vlažan prst stavio je u usta a drugu
ruku iskoristio da uzme kurac i da me zadirkuje s njim po mom ulazu.
Uzdišemo zajedno, ljubeći se bez suzdržavanja, i dok omotava moje
noge oko sebe glas mu u sekundi postaje grublji.
Prodire u mene, erekcija mu je veća nego ikada, razdvaja me na pola.
Stenjem i zabijam nokte duž njegovih leđa i podižem kukove tražeći još.
„Primi me, tako je, Charlotte. Baš tako, uzmi me ljepotice.“ Počeo je da
gura unutra i van snažnim pokretima, mišići su mu drhtali pod mojim
rukama, dah postajao brži i snažniji dok je hvatao ritam.
Vičem, toliko glasno da se plašim da će nas čuti osiguranje koje je vani,
ali nije me briga, a ni Matta. Zastenjao je iz grla i povukao mi ruke preko
glave, jebao me jače i dublje, bez kontrole, kao da se želi zabiti u mene trajno,
kao da nas želi spojiti u jedno.
Želim ga toliko da boli. Ne mogu prestati prelaziti rukama preko
njegovih ruku, ramena, grudi.
Zarežao je, „Dođi ovamo,“ poljubio me. Grubo i sa svrhom. Počinje se
zabijati u mene svom snagom- i opet uživam u njegovom ukusu, njegovom
mirisu.
Usisao mi je dojku ponovo, a ja sam ga uzela, dočekujući svaki udarac
svojim čvrstim kukovima u tihoj molbi za još.
Usporio je tempo i izvukao ga, a onda mi palcem protrljao klitoris.
Zarežala sam kad mi je gurnuo srednji prst unutra, gledajući me. „Tako
osjetljiva, tako mokra i pohlepna.“ Izvadio je prst, spreman da me ponovno
ispuni.
Omotala sam noge još čvršće oko njega i podigla glavu, pritisnula sam
svoje usne na njegove dok se zabijao u mene. A onda ga je bilo posvuda.
Zabadao se duboko, dodirivao mi srce dok se izvlačio i zabijao ponovno.
Vrisnula sam, a on je zastenjao.
On je čovjek kojeg volim i jebe me kao da to misli, snažnim, ciljanim
ubodima koji su me rastezali do krajnjih granica. Mogla sam to osjetiti po
načinu na koji se kreće, načinu na koji me dodiruje, grize, liže, da nisam
jedina koja umire za ovim.

73
Trofej Knjiga
 Poljubio me razarajućim poljupcem zbog kojeg sam lebdjela, usisala
sam njegov jezik i iskoristila kukove da ga privučem bliže, uzdasi su nam
eksplodirali u isto vrijeme, dok smo se uvijali da budemo što bliže.
Nabijao se jače, dublje, gledali smo se u oči, usne su nam se mrvile, ruke
dodirivale, jezici isprobavali i jedva smo disali.
Čujem gladak zvuk njega kako ulazi u mene, toliko sam vlažna, toliko je
veliki i čvrst i kreće se toliko brzo, a tijela nam se trude da budu što bliže.
„Tako dobro. Tako prokleto dobro da to već želim uraditi ponovno.“
„Da,“ odgovorila sam.
Pogled mi se maglio od potrebe. Usne su mi lutale preko njegovih grudi
i vrata, čvrste vilice gdje mi je njegova oštra brada grebala usne dok sam ga
ljubila.
Drhtim od potrebe, ranjiva, a on je, oh tako seksi.
Osjećam se preplavljeno kad je u meni, kao da ću eksplodirati od onog
što osjećam, povezana s njim, jedno s njim- ovim čovjekom koji sebe zapravo
nikad nije dao nekome i koji oklijeva nekoga pustiti blizu. Tjera me da ga
želim još više.
Nabio se u mene još jednom, a tutnjanje koje mu se čulo iz grla govorilo
mi je da je blizu vrhuncu, kao što sam i ja. Jebali smo se sporije sad, ali
podjednako strastveno.
Moje tijelo se uvilo oko njega stišćući ga, kako bi ga zadržalo unutar
sebe. „Pusti me da te vidim,“ kaže. „Svrši za mene.“ Gledao me i ljubio,
zapovijedajući mojim usnama dok su nam se jezici pleli, trljao je moj klitoris
palcem dok se nabijao duboko nadražujući mi g-točku. „Svrši.“
Stezala sam se oko njega i u trenutku kad sam se počela vrpoljiti,
stegnuo je svoje mišiće i izvio se unazad, sjajeći od zadovoljstva dok je
svršavao zajedno sa mnom.
Preslaba sam da se pomjerim nekoliko minuta. Matt odlazi da se očisti,
zatim se vraća i povlači me u zagrljaj.
Priljubio se uz moj vrat, a ja sam se približila onoliko koliko sam mogla.
O Bože, to mi nije bilo ni dovoljno blizu.
Udahnula sam njegov miris i sklopila ruke oko njegovog vrata. Čula sam
ga kako se kikoće tiho u mojoj kosi, njegov dah me golicao.
Ležali smo tamo nekoliko minuta, goli...

74
Trofej Knjiga
 Ispunjeni...
I upleteni međusobno i među posteljinom.
Malje na Mattehewovim prsima bile su previše primamljive za moje
prste. ‚‚Trebala bih otići,“ šapnem u njegov vrat, milujući mu prsa,
prisiljavajući sebe da prestanem. ‚‚Jedno je da osoblje nagađa o našem
prepuštanju seksu na brzaka, a sasvim drugo je da počnemo provoditi noći
zajedno.“
Uzela sam svoju odjeću dok se Matt okrenuo na leđa, stavio ruke ispod
glave i mrštio se.
‚‚Pusti ih. Neka krenu glasine. Nećemo potvrditi ništa dok ne budemo
željeli.“
Oklijevala sam na trenutak. Samo na trenutak. Zatim sam odmahnula
glavom. ‚‚Prerano je. Znam da sad svi prate događaje, žele vidjeti koje će sve
izjave proći u sljedećih nekoliko mjeseci- te stvari treba da budu udarne
vijesti.“
Oči su mu lutale po mojim golim leđima dok sam se oblačila u tišini, i
dalje se mrštio. ‚‚Dao sam im dovoljno materijala o kojem bi pričali. Imam
više od jednog izvještaja o radovima. Moram samo biti siguran da će stranke
surađivati. Ali Charlotte,“ dodao je, dok sam se kretala preko sobe, podižući
jednu obrvu. „Posjećivati ćemo jedno drugo svako večer.“
Ugrizla sam se da suspregnem osmijeh i treperavi osjećaj u stomaku.
„Da, predsjedniče Hamilton.“
Osmjehujem se i tiho otvaram vrata sobe, izlazeći iz njegove i prelazeći
hodnik do svoje.

75
Trofej Knjiga
 13.
Prva dama

TAKO SAM ZLOČESTA. Osvajam predsjednika noću pa postajem posvećena prva

dama danju.
Izlazim iz osnovne škole u Virginiji, pravo na udar vjetra i grupu
novinara. Nekima od njih bilo je čak i dozvoljeno da budu u učionici dok sam
čitala knjige djeci, i pričala im kako je čitanje dramatično poboljšalo moj
život, dajući mi znanje o stvarima koje volim i o onima koje također želim
promijeniti u svijetu.
Mala djevojčica sa slatkim izvijenim repićima spomenula je, da kad
poraste želi biti kao ja, a ja sam se nasmijala i odgovorila joj da imam bolju
ideju- može napraviti mnogo bolju sebe od bilo koga drugog.
Nisam mogla prestati misliti na to dok sam se vozila na zadnjem sjedištu
službenog automobila Bijele kuće.
Vozila sam se sa Stacey. Voljela sam njezinu efikasnost, uvijek je
šaputala u svoj mikrofon, otvarala i zatvarala vrata, praveći staze za mene.
„Moj život je bio malo normalniji.“ Rekla sam joj, vireći kroz prozor
prema Bijeloj kući dok se kapija otvarala za nas. „Radiš li u Bijeloj kući dugo?“
„Četiri godine. Bila sam u timu prethodne prve dame.“
„Što se može očekivati od jedne prve dame?“
„Stvarnost je malo zamršenija nego što kamere prikazuju. Ali...“
zaustavila se.
„Reci mi,“ potičem je.
Izgledalo je kao da oklijeva, kao da se pita je li pretjerala, ali sumnjala
sam da su je moj radoznao pogled i osmijeh ohrabrili da slobodno priča.
„Gospođa Jacobs nije bila tako srdačna prema ljudima kao što ste vi.“

76
Trofej Knjiga
 Trebao mi je trenutak za ovo.
„Vi se jedna iz naroda. Oni to vole. Vi i predsjednik Hamilton. Oboje.“
Klimnula je glavom s poštovanjem, zatim dodala, „Toliko nas, posebno žene,
maštaju da budu malo u vašim staklenim cipelama iz bajki. Da privuku
pažnju mladog, atraktivnog predsjednika.“
„Matthew nije…“ zaustavila sam se, pa rekla, „Znači glasine su već
počele.“
„Svi se nadaju, posebno od kako je vas imenovao za prvu damu.“
Nasmijala se, pa rekla, „Poštujemo ga. I vas. Bijela kuća nije samo mjesto za
poslovanje; brinemo se o cjelokupnim obiteljima na duži vremenski period.“
Obitelj. Misao mi se urezala u srce čineći da se pitam kako bi porodica s
predsjednikom moje zemlje, čovjekom kojeg volim, izgledala. „Hvala što si
mi rekla ovo.“
Smiješila se. Bila mi je sjena zajedno sa ostalim članovima Tajne službe,
uvijek sam posramljena i skoro mi je neugodno zbog posvećenosti koju
pokazuju. Naučila sam da govore u šiframa, posebno kad govore o Mattu ili
meni. Stacey je neudata četrdeset-četverogodišnjakinja, na visoko
proteinskoj dijeti, ima oči samo za Johnsona, jednog od članova tima Tajne
službe.
Ostatak tjedna provela sam planirajući sa Clarissom. Obožavam
posjećivati mjesta gdje imam priliku družiti se s ljudima, ali primjećujem da
ljudi gledaju detalje na meni kao i to da me promatraju s poštovanjem. Kada
spomenem predsjednika, oči im se šire i imam osjećaj kao da sam upravo
spomenula Boga.
Želim da znaju da predsjednik nije samo njihov odlučan i inteligentan
vođa, već i ljudsko biće- kao što sam i ja.
Ako nešto znam, to je da poslove prve dame određuje ona osobno.
Razmišljala sam o svojim prethodnicama po čemu su bile zapamćene, i pitala
se koje ću ja stavove zastupati kao prva dama.
Jackie Kennedy pretvorila je Bijelu kuću u izlog evolucije Američkog
stila i ukusa. Bila je modna ikona, staložena i elegantna, i prva je dovela
kustosa u Bijelu kuću.
Eleanor Roosevelt bila je buntovna za svoje vreme. Govorila je o
građanskom pravu i pravima žena i do ovog dana vjerojatno je najmoćnija
prva dama koja je ikada služila. U to vrijeme nije bilo ženskih novinara- nije

77
Trofej Knjiga
im bilo dozvoljeno prisustvovanje konferencijama za štampu u Bijeloj kući.
Ali Eleanor je držala vlastite konferencije za štampu, usmjerene prema
ženskim novinarima, sve s ciljem da primora medije da ih zapošljavaju.
Neke druge prve dame prisustvovale su sastancima kabineta. Mnoge od
njih bile su hostese, planirale državne večere- ali većina njih uradila je
mnogo više. Podizanje svijesti za škole bez droge. Poboljšanja u zdravstvu i
ishrani.
Tako sam sjela s Clarissom i rekla joj da želim definirati ulogu na način
na koji sam sposobna da je iznesem-da predstavljam predsjednika istom
životnom snagom kojom on odiše, držim sebe zauzetom i aktivnom, da Bijela
kuća ima prisutnost u što je moguće većem broju država, a ne da samo držim
govore i posjećujem škole, bolnice, i radna mjesta, već i da građane pozivamo
u Bijelu kuću.
Shvatila sam da je vrijeme koje sam provela ovdje tako uzbudljivo- tako
inspirativno. Želim da više ljudi ima priliku biti tako blizu povijesti i
pulsirajućeg srca Amerike.
„Razmatrala sam s predsjednikom činjenicu da želim da ova kuća bude
otvorena za javnost. Želim ostati u kontaktu s ljudima. Također ga planiram
pitati mogu li osobno odgovarati na neka pisma koja stižu u Bijelu kuću.“
Clarissa je brzo klimala glavom, praveći bilješke. „Također,“ rekla je,
„Žele znati više o vama. Vaš posao je neslužben; novinari se pitaju koliko
utjecaja imate, ako vas već predsjednik sluša. Žele znati više o svojoj prvoj
dami. Lola je sredila nekoliko intervjua ovdje u Istočnom krilu.“
Nervi su mi proradili- ali ovo je bila prilika da bacim svjetlo na stvari do
kojih mi je stalo, ne na sebe. Pa sam se složila.
„Odlično!“ reče Clarissa.

78
Trofej Knjiga
 14.
FBI

DIREKTOR FBI-JA PREDAJE DOKUMENTE.

„Izvolite, gospodine predsjedniče. Bio sam obožavatelj vašeg oca. Ja, kao
i ostatak zemlje, pretrpjeli smo veliki gubitak kad je prerano oduzet od nas.
Znao sam da to želite imati.“
‚‚Sve je ovdje?“
‚‚Svaka stvar, gospodine.“
‚‚Pročitat ću to večeras. Očekujte da ću vam se uskoro javiti.“
‚‚Da, gospodine, predsjedniče Hamilton.“

79
Trofej Knjiga
 15.
Posao

OSTATAK TJEDNA PROŠAO JE U mahnitosti posjeta, intervjua i planiranja

predstojeće državne večere. Matt je još uvijek bio preplavljen poslom više od
mene, ali vidjela sam kako ulaže napor da izvuče malo vremena sa mnom, da
me vidi, to me nije samo dirnulo, nego sam istinski željela da zna da
podržavam njega i ono što čini za našu zemlju. Biti samo blizu njega i znati
da želi biti sa mnom kao što ja želim s njim, dovoljno je.
Računi koje pokušava riješiti nisu laki – označit će trajne promjene u
našim programima obrazovanja, zdravstva i energetike. Ima solidnu potporu
Kuće, ali Senat će uskoro glasati – i nikad doista ne znaš kako će to proći.
Jednog dana nakon večere, poveli smo Jacka u šetnju vrtovima Bijele
kuće.
Bilo je užasno hladno vani, ali bila sam omotana kaputom i nosila sam
kapu, voljela sam promatrati Mattov dah koji se smrzava u zraku dok smo
razgovarali o tome kako smo proveli dan. Nije prestajao bockati moj crveni
nos, dok je nosio najljepši osmijeh na licu.
Na našem putu natrag u Bijelu kuću, bilo je poprilično tiho. ‚‚Nikad se
neću prestati osjećati ushićeno dok hodam oko ove kuće,“ rekla sam.
„To je privilegija koju ne treba olako shvatiti.“
„Znaš kako kažu da zidovi mogu pričati? Ovi zidovi zapravo mogu. Svaki
komad umjetnosti na zidovima. Svaki relikt.“
Nastavili smo u tišini.

80
Trofej Knjiga
 Uobičajena vreva dana, smirila se, ali i dalje je bila u samom zraku.
Električno odvijanje povijesti unutar ovih zidova. Bilo je rođenja i smrti,
proslava i oplakivanja.
Prošli smo portret JFK-a, s pogledom prema dolje, ponizan i
karizmatičan, kao i portret Mattovog oca, u dugačkoj dvorani s crvenim
tepihom.
Matt je promatrao hodnik, a pogled mu je bio topao kad je primijetio
moje uzbuđenje.“ Za izgradnju je trebalo sedamnaest godina. Washington je
imao sliku ideje, ali nikad je nije imao priliku ostvariti.“
Gledala sam ga dok smo hodali, želeći još.
„Skoro je izgorjela u ratu 1812 godine, kad su Britanci napali glavni
grad. Usred noći, neprijateljske trupe bacale su koplja kroz prozore i zapalili
potkrovlje, plamen je započeo na podu, a onda se glavni krov urušio u
podrum. Pogledaj ga sada.“ Namignuo je. ‚‚Da, to je Amerika. Padneš,
uzdigneš se jače nego ikad.“ Pomilovao me po bradi.
Nasmijala sam se i pocrvenjela, pa klimnula.
„Portret Washingtona u Ovalu? Vojnici su opljačkali kuću, ali prva dama
u to vrijeme, Dolly Madison, slomila je okvir i spasila ga.“
„Ako je kuća pod plamenom, uzimam tvoj portret.“
„Želim da naprave jedan tvoj.“
„Matthew!“
„Stvarno to mislim,“ rekao je, a onda me uzeo za ruku i poveo prema
gore, u njegovu spavaću sobu, Jack nam se srušio na stopala i tonuo u san
prije nego što smo bili goli ispod pokrivača. Matt je povlačio crte po meni
svojim prstima, polako mi govoreći koji moj dio je želio ovjekovječiti bojom.
Matt je posljednjih dana zakopan ispod računa i pregovora. I ja sam
također bila zauzeta, ali onda čekam noć, pitajući se hoće li Matt završiti dan
ranije ili ne – radio je toliko naporno da ured za tisak u Bijeloj kući uvijek
bruji informacijama. Naslovi se uvijek odnose na Bijelu kuću. Matt vodi
kampanju sa abecedom i apsolutno prelazi svako… pojedinačno… slovo. Kao
što je obećano.
Postoje predsjednici, a tu su i predsjednici- ali nismo imali jednog
ovakvog već dugo, dugo vremena. A sasvim kao ovog? Nikada.
Također, nikad u životu nisam bila tako zauzeta, ali dok čekam s bolnim
mišićima od napornog dana, čeznem za njim i vremenom samo za nas. Pitam

81
Trofej Knjiga
se što radi i hoću li zaspati prije nego što dođe do mene, kao što sam to učinila
protekle tri noći, ili ću biti budna kad ušeta u moju sobu i uzme svaki moj
centimetar koji žudi da bude uzet.
Sutra imamo našu prvu večernju zabavu, dobrotvorni skup za Čistu
vodu cijele nacije – s nekoliko slavnih osoba. Iako su prošla tri dana otkako
smo vodili ljubav, shvatila sam što je Matt mislio kad je rekao da će mi
upućivati noćne posjete. Svako jutro budila bih se s osjećajem da sam bila
obgrljena noću i s mirisom njega na svom jastuku.
Prošlu noć, šetala sam vani kako bih pročistila glavu kad se njegov
najbolji prijatelj s Harvarda, Beckett, dovezao.
„Je li predsjednik još uvijek u Zapadnom krilu?“
Klimnula sam.
„Wow.“ Namrštio se. ‚‚Nije odgovorio na moje pozive. Ima li ikakav
razlog što je sada tako prokleto uporan da to sve napravi?“
„Rekao je da hoće. Želi svojih prvih sto dana učiniti revolucionarnima i
riješiti onoliko koliko može.“
„Ti ga inspiriraš,“ rekao je Beckett, namignuvši i nastavivši koračati.“
Izvući ću ga iz ureda, odvesti na trčanje.“
„Dobro. Povedite Jacka s vama – nemiran je zbog kiše i zarobljen unutra.
Mislim da ne voli politiku kao što Matt voli.“ Njegove riječi zadržale su se u
mom umu. Je li ja doista inspiriram Matta?
Znam da je odlučan da uspije, da je naslijedio slomljeno kraljevstvo koje
mora popraviti, spaljene mostove između stranaka koje mora obnoviti, u isto
vrijeme upravljati složenom politikom DC- a koja uključuje bezbroj igrača,
poput dijelova u partiji šaha – lobisti, Kuća, Senat – i sve to dok mu je um na
ciljevima, volji i dobrobiti ljudi.
Kad sam upoznala njegovog oca, predsjednika Lawrencea Hamiltona,
osjećala sam se tako nadahnuto. Ali ništa u mom životu nikad me nije
inspiriralo na način kao gledanje Matta dok to radi. Odlučila sam da ću ga
večeras, umjesto da čekam u svojoj sobi, posjetiti u Ovalnom uredu kad se
vrati s trčanja, dok su dvorane mirne.

82
Trofej Knjiga
„Što je?“ upitala sam, uznemirena i zbunjena zbog Mattovog izraza.
Došla sam ga posjetiti u Ovalu. Bila sam bosonoga, pronašla sam ga iza
njegovog stola kako radi ispod svjetiljke. Pomislila sam kako sam drska kad
sam krenula prema njegovom radnom stolu i pokušala se podići na stol. Kad
sam to učinila, nešto je skliznulo s njega, a Matt ga je uhvatio u ruku kad je
počelo lepršati prema dolje.
Bio je to šal. Ružičasti šal koji je izgledao kao da je uvučen u neku vrstu
odjeljka u stolu njegovog oca.
Sad sam imala bolestan osjećaj u želucu, dok smo oboje zurili u ružičasti
šal u Mattovoj ruci.
Usne su mi podrhtavale dok su mi ledeni trnci putovali duž kralježnice.
„Ovo ne pripada mojoj majci,“ rekao je Matt.
Ne mogu ni pomisliti na to. Previše sam šokirana što vidim takvu
prozračnu stvar u Ovalu, i osjećam se pomalo poput voajera, kao da smo ja i
Matt uhvatili njegovog oca kako radi nešto zabranjeno.
Mattov izraz mješavina je bijesa i nevjerice.
„Žao mi je.“ Posegnula sam i uhvatila ga za ruku. ‚‚Želiš li da…“
„Treba mi zraka.“
Matt je ustao i izjurio iz sobe, nakon trenutka, čula sam agente kako jure
za njim – a ja sam sama u kući, sa svojim turobnim mislima i umom koji ključa
od brige.
Matt se vratio kratko nakon toga.
Izgledalo je da je očistio glavu vani, jer je zaronio ravno u telefon.
Matt zove mog oca. Bio je prijatelj njegovog oca mnogo godina,
pretpostavljam da vjeruje da ono o čemu god je raspravljao s mojim ocem,
nikada neće izaći iz ove sobe.
Sjedimo s njim u dnevnoj sobi u blizini Ovala dok mu Matt postavlja
pitanja o svom ocu.
„Ali nikad nisi znao za njegove interese izvan politike i Bijele kuće?“
„Znao sam – sumnjao – da se nešto promijenilo godinu prije nego što je
ubijen. Više se smijao, više putovao. Izgledalo je kao da mu je ubrizgan novi
život.“
„Može li to imati bilo kakve veze sa ženom?“

83
Trofej Knjiga
 „Moguće. Ne znam sigurno. Uvijek sam pretpostavljao da je shvatio
koliko je blizu završetka obavljanja predsjedničkih dužnosti, i da će onda
moći sve nadoknaditi svojoj obitelji.“
„Hvala, Roberte.“
Matt se činio smirenim, ali samo onaj tko ga poznaje – uistinu poznaje-
mogao je otkriti pulsirajuću napetost u njegovim ramenima.
„Charlotte, htio bih na trenutak nasamo razgovarati s tvojim ocem.“
Nasmiješila sam se kad sam pogledala u njegove umirujuće oči, tiho
klimajući dok sam se upućivala zagrliti oca. ‚‚Hvala tata.“ Poljubila sam ga u
obraz a on me pomilovao po ruci kad sam je spustila na njegovo rame,
gledajući me s ponosom dok sam odlazila.
Nešto u načinu na koji je Matt upitao, činilo me peckavom. Pitala sam se
hoće li reći mom ocu za nas. Činilo se logičnim što mu želi reći da postoji
nešto između nas, prije nego što krenemo naprijed i kažemo svijetu.
Dvije minute kasnije, prilično sam sigurna da mu jest rekao nešto o nama
– jer kad je moj otac otišao, imao je nestašnu iskru u svojim očima dok je
mahao za zbogom.
Sljedeće, Matt je kontaktirao FBI. I dalje sam uznemirena zbog otkrića.
Kad Sigmund Cox stigne u Oval, Matt me zamoli da ostanem. Dok mu je
predavao šal, njegove oštre brončane oči susrele su moje, izgledale su
blještavo i čvrsto, hladno kao što sam se i ja osjećala.
Znam što ovo otkriće znači. Koliko razočaravajuće može biti – zamisliti
da je njegov otac možda imao aferu dok je bio predsjednik. Pogotovo,
uzimajući u obzir, da je zanemario majku i sina. Zbog zemlje, to je bila jedna
stvar, ali zbog druge žene?
Nakon objašnjavanja Coxu što smo pronašli, Matt je skliznuo FBI- evim
dosjeima preko stola.
„Želim ponovno otvoriti slučaj i želim da istražitelj za specijalne
slučajeve radi na tome dvadeset i četiri sata u tjednu. Želim prave informacije
o ovome. Želim pojedinosti. Detalje. Također želim da ovo bude stroga tajna.
Nitko osim tebe, osim nas u ovoj sobi, i specijalnog istražitelja, neće znati.“

84
Trofej Knjiga
 16.
Gala

TE NOĆI SAM SPAVALA U njegovim rukama u kraljičinoj spavaćoj sobi, misleći na

njegovog oca, znajući da je i on u Mattovim mislima. ‚‚Što si rekao mom ocu
kad si tražio da razgovaraš s njim sam?“ Šapnula sam.
‚‚Da sam zaljubljen u tebe“, rekao je jednostavno.
Slijedećeg popodneva nakon 18.00 sati, jedan od članova osoblja rekao
mi je da je predsjednik poslao haljinu koja visi u mojoj garderobi.
Jack uzbuđeno žuri u moju spavaću sobu, kao da namjerava izvijestiti
Matthewa što mislim o njegovu daru.
Haljina oduzima dah.
Od novog mladog američkog dizajnera koji će olujnom brzinom osvojiti
svijet, to je haljina puna detalja od čipke i šljokica s pravom količinom tila
koji otkriva kožu na leđima i ramenima.
Pažljivo se oblačim i gledam u ogledalo kako bih bila sigurna da
izgledam jednako dobro kao i prva dama koja predstavlja našu zemlju. Zlatna
haljina pada na moje gležnjeve, svjetluca poput dragulja, a svoju crvenu kosu
pustila sam da pada niz ramena. Uzimam mali šal koji odgovara haljini i
izlazim u hodnik.
Matt stoji na kraju hodnika, s rukama u džepovima hlača, a sako mu je
podignut na leđima zbog tog položaja i gleda kroz prozor u vrtove. Kad se
suočim sa savršenstvom te visoke, crne figure, njegovim stavom koji
naglašava snagu njegovih bedara i vitkost njegovih kukova, hlačama koje su
mu uske na stražnjici zbog toga što su mu ruke u džepovima -
Diši, Charlotte!

85
Trofej Knjiga
 Prisiljavam pluća da udahnu; i kao da me osjeća, okreće se.
Iznenađenje se pojavilo na njegovim crtama lica, nakon čega je uslijedilo
polagano spuštanje njegovih očiju niz moju haljinu. Jack je jurio prema
njemu, a Matt ga potapša po vrhu glave kad je došao sjesti pored njega, ali
čini se da je cijela njegova pažnja na meni. Njegove oči proučavaju moje lice
kao da ga želi zapamtiti. Kao da ga je zaboravio.
I ja njega željno gledam. I stojeći samo tako sa svojim psom, već bi me
oborio. Ali u smokingu? Potpuno sam očarana ovim tipom. Nosi odjeću kao
što nosi predsjedništvo. Izgleda kao da je rođen za oboje- i za to
predsjedništvo i za nošenje tog prokletog crnog smokinga.
Izgleda vraški zgodan.
Kosa mu je začešljana unatrag i oh, kako volim svaki njegov isklesani
dio lica. On se prvi pomakne, izvuče ruke iz džepova, plamtećih očiju, vidljivo
udišući - njegov udisaj rasteže tkaninu tog crnog smokinga.
Nevjerica i udarac čežnje da imam tog čovjeka, njegovu ljubav i njegovo
ime i njegovu djecu udari me dok se približava. Gledam ga kako hoda prema
meni niz hodnik Bijele kuće, oboje spremni prisustvovati društvenoj večeri.
Moj prvi javni događaj s njim.
Trebam trenutak, ili tisuću trenutaka, da se prilagodim toj novoj ulozi.
Matt nastavlja napredovati - sa svakim korakom njegove me oči upijaju,
a usne se uvijaju u zavodljiv, zahvalan osmijeh.
‚‚Jesi li spremna?“ Ispruži ruku.
Klimam i gledam u tu ruku - ruku koju sam toliko puta držala, i to me
ohrabrilo.
Prođem prstima po njegovoj ruci, a on ih uhvati i povede me sa sobom
niz stubište.
Zgrabim svoju haljinu i podignem je kako se ne bi spotaknula na rub dok
se spuštamo, promatrajući kako se Jack spušta prema dolje i najavljuje
sretnim lavežom ostatku Tajne službe da smo stigli dolje.
Matt podigne pogled dok izlazimo kroz North Portico vrata.
‚‚Ovo nije moj prvi put s medijima. Ne bih se trebao osjećati ovako
izloženo.“
‚‚Ne budi nervozan. Oborit ćeš svaku osobu u sobi.“
Zaustavljam se, gledajući Matta.

86
Trofej Knjiga
 Matt, nedavno istuširan, apsolutno spreman i vrijedan tog savršenog
odijela. Izgleda baš kao predsjednik. Hladno i potpuno samouvjeren.
‚‚Ne izgledaš tako nervozno“, kažem.
„Učili su me umjetnosti kontroliranja emocija. Vjeruj mi. Nervozan
sam.“ Vrućina u njegovim očima se pojačava dok me gleda, glas mu postaje
dublji, a moja koljena zaklecaju pod haljinom.
Njegov je pogled tinjao kad mi je uhvatio ruku kako bi je ugurao pod
svoj lakat i odveo me niz stube Bijele kuće u automobil koji nas je čekao.
‚‚Ponašaj se pristojno, Jack“, upozorava ga Matt podižući obrve dok Jack
sjeda do vrata i gleda nas kako odlazimo.
Sjedamo u predsjednički državni automobil i krećemo uz niz crnih
automobila koji nas prate ispred i odostraga.
Čini se nestvarno voziti se s njim u koloni. Veličina tima potrebnog da
ga zaštiti broji se u stotinama.
S nama putuje dvadeset i šest automobila, uključujući medicinsku
pomoć, motocikle i tisak. Znam da su na ruti postavljeni i snajperisti,
uklonjeni poštanski sandučići kako bi se izbjegli eksplozivi. To je savršeno
orkestrirana majstorska simfonija stotina igrača, svi kruže oko predsjednika
i njegove sigurnosti.
Tako sam svjesna da ljudi gledaju prema našim automobilima dok
prolazimo, da mi treba trenutak da postanem svjesna da me Matt promatra.
Izgleda zapanjujuće u tom odjevnom predmetu i tako dobro miriše, da
mi njegova kolonjska voda izaziva vrtoglavicu.
Njegova prisutnost, njegova blizina, njegov pogled. Skupljam bedra pod
svojom predivnom, svjetlucavom Pepeljuga haljinom, želeći ga. Toliko ga
želim, ne samo fizički, već i emocionalno. Žudim za našim noćima kad smo
sami, kad pričamo…
U Bijeloj kući ima toliko mnogo ljudi - batleri, sluškinje, vratari,
poslužitelji i osoblje Zapadnog krila - pitam se hoću li ikada imati hrabrosti
učiniti više od tajnog ulaska u njegovu sobu. Ili njegovog ulaska u moju.
Srećem njegov pogled. ‚‚Osjećam se potpuno nestvarno.“
Usne mu se uvijaju, i ne skida pogled s mene. ‚‚Izađimo večeras kao par.“
Tihe, ali čvrste riječi izazivaju drhtaj u mojoj kralježnici.

87
Trofej Knjiga
 Sjećam se stotina noći tijekom kampanje, neprospavanih, provedenih
želeći ga.
Sjećam se da je pobijedio. Da sam otišla u Europu. Da s njim živim u
Bijeloj kući, zaljubljena više nego ikad. I da idemo polako.
Sporo.
I potpuno, iznimno polako, Matt stavlja ruku pod moju kosu i ljubi me u
čelo, a zatim u usta. To je mekani poljubac, prolazan, ali ostavlja osjećaj
peckanja iza sebe kad se odmakne.
Gleda u moje usne koje je poljubio s muškim ponosom i bez i jedne
isprike. „Umoran sam od toga da te držim u sjeni. Želim da svi znaju da si
moja. Ali znam da od tebe s tim tražim da postaneš još više pod okom
javnosti, a možda i pod nadzorom. Čekat ću onoliko dugo koliko trebamo, ali
spreman sam pomaknuti ovo naprijed, Charlotte.“
Progutam.
‚‚Želim to više nego išta“, izgovorim u dahu.
Kliznuo je rukom preko mojeg ramena, dodirujući moju golu kožu dok
se vozimo na događaj.
„Upravo sam se ponadala da… Prvo bih se dokazala kao prva dama, prije
nego bi objavili naš odnos svijetu. Nisam više sigurna što više želim raditi.“
Srećem njegov pogled.
Postoji nešto predatorsko u tom njegovom pogledu.
‚‚Ali uvijek sam željela biti s tobom. Bez briga i skrivanja“, priznajem.
‚‚Pa. Budi sa mnom.“
Plamteći plamen u njegovim očima zagrijava me do srži i čujem se kako
govorim: ‚‚Čini mi se da ako idemo polako, da imamo bolje šanse da se
građani prilagode ideji da imaš djevojku u Bijeloj kući.“
„Već špekuliraju. Pola zemlje će se brinuti da me ometaš - druga
polovica će biti oduševljena. Nije važno. Želim te. Želim te na neodređeno
vrijeme - i na kraju, dušo“, uzima moju bradu, ‚‚morat ćeš se pomiriti s
činjenicom da je čovjek u kojeg si zaljubljena predsjednik, a ti si mi pomogla
to postati.“
Smijem se i on se također smiješi.
Njegov vreli pogled me miluje i grije me do srži mojih kostiju. ‚‚Kad ne
možemo biti zajedno, nedostaje mi način na koji mirišeš. Tvoj izgled. Tvoji

88
Trofej Knjiga
osjećaji.“ Usne mu se uvijaju, pa mi obuhvati lice toplim rukama i naginje se
da mi šapne u uho: ‚‚Oborila si me. I tako će reagirati svaka osoba koja te
večeras pogleda. Nije da sam previše sretan zbog toga.“
Pocrvenila sam od glave do pete, tako temeljito da ne znam ni što bih sa
sobom. ‚‚Pretjeruješ, gospodine predsjedniče.“
On se smije, a zatim ispusti dubok uzdah i šapne blizu mog uha.
„Razmisli o tome što sam rekao. Razgovarajmo o tvojim brigama ovog
vikenda.“
Ponovno progutam. ‚‚Zvuči dobro.“
On kima glavom, oslobađajući me samo kad smo na nekoliko sekundi od
dolaska na skup.
Državni se auto zaustavlja i osjećam nelagodu zbog stresa prvog javnog
nastupa. Matt izlazi iz auta i čujem ljude koji vani čekaju. Neki uzdišu, drugi
šapuću, a onda novinari počnu urlati.
„PREDSJEDNIČE HAMILTON! GOSPODINE PREDSJEDNIČE!“
Matt pogleda u auto i pruži ruku da mi pomogne izaći.
Suzdržljivost to ne pokriva. Nisam sigurna je li to zato što nam je ovo
prvi noćni izlazak, ili zato jer će stvari uvijek biti takve, ali ja zalijepim
osmijeh na lice iako je sada najjači nagon izbjeći kamere. Uhvatim ga za ruku
radi potpore, spajajući prste s njegovima dok izlazim iz auta i stojim,
zaslijepljena bljeskovima. Uvučem ruku pod Mattov lakat i osjetim kako je
jače stisne dok me vodi unutra.

U plesnoj dvorani formira se niz ljudi koji ga žele odmah pozdraviti.

Stojim uz njega, susrećući njegove prijatelje, slavne osobe.
Zabavlja me slušajući ih kako su puni entuzijazma zbog Matta, a ja sam
oduševljena time kako lako ulazi u svoju ulogu predsjednika.
Način na koji se smiješi ljudima, ponekad potapša čovjeka po leđima
dok se rukuju, pokazuje koliko je pristupačan, koliko otvoren, ljudski i
pošten. Čak i u smokingu, ne možete propustiti obrise mišića ispod sakoa i
košulje dok se kreće, rukuje, pozdravlja svakog u sobi. Zbog toga moje se
bradavice upiru o tkaninu moje haljine. A nošenje haljine koju mi je poslao

89
Trofej Knjiga
čini me tako seksi, kao da me nekako čini njegovom. Nakon razgovora koji
smo imali u automobilu, znajući da želi krenuti naprijed i učiniti ovu vezu
službenom, kad god nam se oči susretnu to saznanje uzrokuje požar između
mojih nogu.
Ugušivši vrući mali drhtaj, natjeram noge da se kreću i sebe da se
družim s gostima, čineći time i sebe dostupnom, pokušavajući sebi reći da bi
tako i moja majka to napravila. Da bi tako napravila i Mattova majka.
Pozdravljam veleposlanike, kongresmene, senatore.
Matt me gleda s druge strane sobe i vidim divljenje u njegovim očima
dok radim to što radim u prostoriji.
U nekom trenutku tijekom prvog sata osjećam kako dolazi, prilazi blizu
mene, i ramenom se strugne uz moje, a onda mi kaže: ‚‚Promatram te kako
radiš“, glas mu je bio grub od želje.
‚‚Znam pravila ove igre“, kažem neozbiljno.
Podiže obrve. „Stvarno? Dušo, izmislio sam ovu igru.“ I baš kad on odlazi
kako bi pozdravio mnoštvo koje dolazi, šapne mi u uho: ‚‚Poljubio bih te
upravo sada, ali kao što sam već rekao, ne radim stvari na pola, pogotovo ne
svojoj ženi.“
I mi se ponovno rastavljamo, razdvojeni gomilom.
„Dakle, kako sam bila iznenađena kad vas je predsjednik Hamilton
najavio. Vi ste tako, jako mladi,“ kaže mi jedna od starijih žena, sutkinja,
gledajući me suženim pogledom.
Gutam nervozno, osjećajući se zbunjeno. ‚‚Mlada jesam“, kažem. ‚‚Ali ne
možete uvijek zrelost mjeriti godinama. Potpuno sam posvećena i
predsjedniku i svojoj ulozi.“
Odmaknem se i tek nakon toga shvaćam što sam rekla.
Potpuno sam posvećena predsjedniku…
Pitam se zna li on da, iako se trudim biti zahvalna i ljubazna, biti ovako
izložena, meni je jako teško.
Počinjem malo teže disati, haljina me steže, tražim ga u gomili. Još uvijek
ga proganja desetak ljudi koji mu se žele približiti i pozdraviti ga.
Čežnja za nečim normalnijim uvlači mi se u misli, i odjednom potpuno
razumijem Matthewovu vlastitu želju za normalnošću koju je imao
odrastajući na način na koji je odrastao.

90
Trofej Knjiga
 Znam da u sljedećih četiri ili osam godina, kad god ga vidim upravo to
će biti slučaj. Svaki put kad izađemo u javnost, to će biti slučaj - on će biti
sunce oko kojeg svi planeti u našem svemiru gravitiraju.
A žene?
Žene su posvuda.
Gledam ih kako se bacaju na njega i osjećam potonuće u želucu. To
nikada ne završava. I naravno da ga žele. On je Matthew Hamilton. Ne samo
najtopliji neženja kojeg ste ikada vidjeli, već najmoćniji čovjek u zemlji.
Ja sam njegova prva dama. Mislila sam da je dobra ideja da mu dopustim
da radi svoj posao, a ja svoj, prije nego što se pojavi bilo što o našem osobnom
odnosu. Možda se samo pokušavam naviknuti na kamere, pokušavajući biti
sigurna da će me ljudi prihvatiti. Ne bih voljela biti pripravnica koju je
predsjednik ševio - bilo koji scenarij je moguć, a dio mene se nadao da će me,
ako steknem njihovo poštovanje kao prva dama, oni prihvatiti, bez daljnjih
pitanja.
Možda se zavaravam.
Mediji se bogate na sitnim zalogajima i poslasticama. U sekundi me
mogu osramotiti, i kao što je Matt rekao prije, ljudi će misliti što žele misliti.
Htjela sam da oni misle da je dostupan.
Sad sam tako ogorčena na situaciju.
Osjećajući da su mi obrazi ispunjeni frustracijom i željom da
jednostavno dišem, okrećem se u potrazi za sigurnom zonom.
Upravo u ovom trenutku ne mogu glumiti svoju ulogu s toliko očiju na
sebi, dok su sve ženske oči na njemu. Osjećam mučninu u želucu pitajući se
mogu li to stvarno učiniti - biti s nekim poput njega, voljeti nekoga poput
njega, iskoračiti tako visoko i učiniti nešto takvo.
Krećem prema izlazu, gledajući kako se Stacey kreće preko sobe do
mjesta gdje idem.
‚‚Samo želim malo zraka“, objašnjavam.
Govori u svoj mikrofon i otvara vrata za mene, i zahvalna sam što mi
daje prostora dok se spuštam dugom terasom, što je dalje moguće, u zagrljaj
hladnog vjetra.
Uzrujana sam i treba mi malo prostora. Pokušavam se složiti vani, a
onda mi srce gotovo izleti iz grla kad čujem njegov duboki glas iza sebe.

91
Trofej Knjiga
Nisam ga čula kako prilazi. On je tako nečujan; on dolazi k vama nesvjestan
toga da ga ne čujete i prije nego što to shvatite, on je svugdje. Jebeno svugdje.
U vašim snovima, u svakoj vašoj misli, ispred vas, tako velik i lijep, mišićav i
elegantan i nedodirljiv.
Glas mu je tih, zabrinut. ‚‚Shvaćaš da te nikad prije nisam vidio ljutitu.“
Progutam.
„Znam, ja… Znam da sam te zamolila da ideš polako. Ja sam takva,
ljubomorna i pitam se mogu li ja to.“ Udahnem i potražim riječi. ‚‚Teško mi je
dijeliti te kad nađemo vremena da budemo zajedno…“ Okrenem se prema
njemu.
Tišina je. Matt me pogleda. „Ne moraš. Ne moramo ovo komplicirati,
Charlotte.“
Progutam.
‚‚Radila si u prostoriji kao profesionalac, a nikad nisam vidio ništa tako
lijepo u životu.“
Udahnem i priđem mu, a zatim ispružim ruke i prođem prstima po
njegovima. ‚‚Ti si vrijedan toga. Učinila bih to tisuću puta za tebe“, kažem, i
stvarno to mislim.
Stisnem mu prste, i koračam prema prostoriji dok otvara vrata.
‚‚Želim to reći svima.. Uskoro. Spremna sam. Želim te. Želim biti s tobom.
Želim ovo. Želim da svi znaju da ja to želim“, izgovorila sam kad sam ga
pustila. Ljudi nas promatraju kako hodamo unutra, a ja hvatam dah kad Matt
- Matthew Hamilton - vrati prste natrag među moje.
Skoro sam se trznula dok je munja prolazila kroz moje tijelo na tako
nježan, ali čvrst stisak.
Oh moj bože.
Brzo ga pogledam, pitajući tiho, Što to radiš?
A oči mu trepere kad gleda u mene, kao da očekuje moj šok. I onda kaže:
‚‚Pleši sa mnom.“
‚‚Što?“ Tako sam zapanjena, sve se utapa i nestaje, osim čovjeka preda
mnom, očiju tamnih i nagovarajućih.
Bože, stvarno.
Čini mi se kao da u grlu imam neku vatrenu kuglu dok pokušavam
shvatiti ovo. Primjećujem kćer državnog odvjetnika, manekenke i glumice,

92
Trofej Knjiga
svi gledaju prema nama, i ne mogu si pomoći, pa ga zafrkavam jer osjećam
da me opetovana ljubomora ubada. „Jesi li siguran da želiš plesati sa mnom?
Imaš stotine obožavatelja koji se nadaju da ćeš ih to pitati.“
Njegove oči šaljivo sjaje. ‚‚Slučajno se divim samo jednoj.“ Glas mu se
spusti dok mi povlači ruku. Šala je izgubljena od topline - sirova vrućina kuha
do vatrene strasti. ‚‚Dođi ovamo, Charlotte.“
Počinjem se nervozno tresti, ali on me vuče k sebi i na plesni podij.
Uspaničila sam se, i mali mjehurići uzbuđenja plivaju u mojim venama.
Počinjemo plesati. Sve što je on, obavija me kad kamere bljesnu i ljudi ga
gledaju kako me pokreće po plesnom podiju.
Drži me vrlo blizu i zaštitnički. Moje tijelo oživljava na dodir. Uzbuđenje
mi pliva u venama. To nije prikladno osjećanje ovdje, ples s predsjednikom,
ali ne mogu si pomoći. Želim ga blizu. Želim ga osjetiti u sebi. Želim da me
podsjeti da od svih žena koje se nadvijaju nad njim, da sam ja ona koju voli -
ali u isto vrijeme, želim se povući, previše uplašena od onoga što radimo.
Izlazeći u javnost da bi svi znali. Vidjeli. Da Matt i ja…
‚‚Ovo nije dobra ideja“, dišem, svjesna da ljudi gledaju sa
strahopoštovanjem i uzbuđenjem.
‚‚Ne zanima me.“
„Matt... Gospodine predsjedniče,“ protestiram, nadajući se da će
profesionalizam promijeniti njegov posjednički pogled u očima. Pogledom
tražim put za bijeg iako jedva pomičem noge.
Naša tijela se dodiruju dok plešemo, njegove noge čvrste i graciozne sa
strane mojih, bicepsi ispupčeni oko mene dok nas pjesma obavija.
On se jednostavno smiješi.
‚‚Jednom si rekla da ti ne bi smetalo biti na strani predsjednika“, kaže.
Moj libido poludi pod tim osmijehom. Njegove hrapave riječi, zavode me.
Blizina njegovih usta do moje ušne školjke tjera moje srce da poludi.
‚‚To je bilo prije“, zabrinuto šapnem.
Uhvati moj pogled svojim. ‚‚Prije nego si se zaljubila u mene ili poslije?“
Gledamo jedno drugog dok pjesma završava.
‚‚Prije nego što si ovo napravio - svi gledaju“, kažem, u panici.
‚‚Dobro.“

93
Trofej Knjiga
 Nasmiješio se dok me spuštao unatrag za finale pjesme i spustio usta na
moja, s malo jezika.

‚‚Ne mogu vjerovati da si to učinio“, kažem mu na povratku.

‚‚Zar ne možeš?“ Pita tiho smijući se.
‚‚Da sada odem na internet, kladim se da ima tisuće i jedna glasina, priča
i slično.“
„Ne zanima me nimalo. Niti bi tebe trebalo.“ Povuče me naprijed.
‚‚Odrasli smo. Ti si moja prva dama. Možemo biti zajedno, Charlotte. Mi jesmo
i moramo se suočiti s glazbom, bez obzira na melodiju. Proći ćemo kroz ovo.“
Tišina je. Matt drži moje lice i podiže ga, smiješeći se. „Sve što znaju jest
da sam te poljubio. Poruka je jasna - ti si moja. Ja izlazim s tobom i ti izlaziš
sa mnom. Što me podsjeća, želim te izvesti van. Bio sam ljubomoran kad sam
pomislio na tebe samu s nekim drugim. Ljubomoran sam na svakog čovjeka
koji može biti s tobom, držati te za ruku i ljubiti te. Sada sam ja taj…“ On
pritisne usne na moje.
‚‚Nemaš na koga biti ljubomoran“, rugam se.
On me zgrabi za bokove i podiže me u krilo, a oči mu plamte toplinom i
posesivnošću.
„Ni ti. Vidio sam te večeras. Bila si rumena, ljubomorna na žene koje su
me pozdravile.“
Grizem usnu. „Ti si… njihova apsolutna fantazija. Naravno da sam
ljubomorna. Ti si njihova fantazija, i moja.“
Gleda me kako grizem usnu, i ja je puštam. „Čini se da ignoriraš činjenicu
da sam zauzeta. Zauzeta sam već neko vrijeme.“
Nagnuvši se kako bi prošao jezikom po usni koju sam grizla, Matt gurne
ruku ispod moje haljine, prstima dodirujući unutrašnjost mojih bedara. Dah
mi se spušta u grlo kad pomiluje vlažnu točku u gaćicama.
Njegove oči bljesnu kad shvati da sam mokra.
„Podigni haljinu. Želim te više osjetiti.“
Počinjem dizati haljinu i širiti noge dok on pritišće usne na moje, otvara
ih tako da može trljati jezik preko moga dok gura jedan prst u mene.

94
Trofej Knjiga
 ‚‚Bože, tako si zarazna. Koga želiš ovdje, ljepotice?“, Uzdiše, osjećajući
koliko sam mokra.
Stenjem u njegova usta i stavljam ruke oko njegova vrata, gurajući
bokove prema njegovom dodiru.
‚‚Tebe.“
"Kome ovo pripada?" Uvuče jezik u moja usta i pomiče svoj prst unutra
i van, unutra i van, izluđujući me. Luda sam od ljubomore, od požude, od
želje.
‚‚Tebi.“
„Tako je.“ Zagušuje moje uzdahe svojim ustima.

95
Trofej Knjiga
 17.
Upozorenje, molim

LOLA SLJEDEĆE JUTRO BACA NOVINE na moj stol. Naslov glasi: POLJUBAC
STOLJEĆA: PREDSJEDNIK HAMILTON I PRVA DAMA ZAPREPASTILI
GOSTE POLJUPCEM U JAVNOSTI ZA POVIJESNE KNJIGE!
‚‚Moramo razgovarati o Charlotte.“
‚‚Ne, ne moramo.“
‚‚Stvorili smo milijun novih radnih mjesta s tvojim novim programom
čiste energije i zasjenjen je vašim malim štosom.“ Ona zamuckuje kad shvati
što je rekla. „Gospodine predsjedniče. S poštovanjem.“ Ona kima glavom.
‚‚Mogao si me upozoriti“, procijedi.
‚‚Ne, Lola, nisam mogao.“ Naslonim se i spojim prste iza glave. ‚‚Činjenica
da naši milijunski poslovi nisu postali vijest na prvoj stranici ne umanjuje
činjenicu da stvaramo nova radna mjesta. Taj broj će izgledati kao dječja igra
za nekoliko mjeseci. Opusti se.“ Oblizujem palac i prelistavam jednu od
stranica na stolu.
Ona izdahne.
‚‚Dat ću ti vijest“, dodam, zastavši na trenutak. ‚‚Oženit ću je.“
‚‚Molim?“
‚‚To što sam rekao. Hvala ti, Lola.“ Otpuštam je.
Naša zemlja je slomljena. Jacobs je bio slab predsjednik. Toliko je
manjina ignorirano. Problem na Bliskom istoku bjesni punom snagom.
Imam i drugih sranja nego brinuti za medije.
Gleda me raširenih očiju i blijeda. ‚‚Kako ću se nositi s novinarima?“

96
Trofej Knjiga
 ‚‚Ne moraš se nositi s njima. Pobrinut ću se za to kada dođe vrijeme.
Obavi nekoliko poziva. Provjerite imamo li nekih rezultata o onome što
radim. Osim što sam poljubio prvu damu.“ Zlobno se osmjehnem.
Uzvrati osmjeh, a onda izgleda kao da se sredila i odmahuje glavom.
„Gospodine predsjedniče.“
I izađe, dok ja gledam u naslov. Fotografija Charlotte u mojim rukama,
njezine ruke na mojim ramenima – odguravala me je, ali, oh, ta usta su
definitivno bila otvorena ispod mojih.
Lola je htjela upozorenje?
Nisam ga ni sam imao.
Želim obožavati ovu djevojku. Htio sam kliziti rukama po cijelom
njezinom tijelu. Stotine žena su pokušavale privući moju pozornost, a jedina
koja ju je zadržala sinoć bila je ona.
Stvarno nisam planirao napraviti scenu. Izgubiti glavu. Naviknut sam na
strogu kontrolu. Krivite za to sva ta očekivanja. Očekivanja da nastavim kao
Hamilton, cijeli svijet da počiva na mojim ramenima. S njom se osjećam kao
da želi da budem ono što jesam, ništa manje. Svi drugi postavljaju pitanja,
kakav je moj stav… ne i Charlotte. Znam da potajno voli kad izgubim
kontrolu, i sinoć sam je dobro izgubio.
I prepustio se tome. Želio sam njezina usta - želio sam da je svi vide u
mojim rukama. Moja, moja, moja.
Ova djevojka me je vidjela, sa svih strana, i još me gleda kao sunce.
Ona je zabrinuta; željela je da idemo polako. Sada se osjećam kao da
mogu sve, ali…
Moj otac je držao moju majku u sjeni a držati Charlotte blizu a ipak tako
daleko… Ne mogu to učiniti. Želim je u središtu pozornosti, sa mnom. Prva
dama, ne želim je kao tajnu: nego kao pravu ženu. Ona zaslužuje bolje od
onoga što ona misli.
Želim više za nju.
Želim više za sebe. Da, želim je više nego ikad. Njezinu strast, njezinu
ljubaznost, njezinu razumnost, njezinu sposobnost da se nasmije… Nju.
Zaluđen sam ovom djevojkom. Jednom sam pomislio da ne mogu imati
oboje, upravljati slomljenom zemljom i imati nju. Ali sada znam da ću
umrijeti pokušavajući imati oboje. Ovo sam ja. Ja sam predsjednik i čovjek.
Ona je djevojka koju volim i žena s kojom želim provesti život.

97
Trofej Knjiga
 Doista, to može biti tako jednostavno.
Odbacujem novine koje je Lola bacila na moj stol, a onda pogledam na
sat kako bih provjerio svoj sljedeći sastanak kad Portia najavi: Predsjedniče,
g. Cox iz Federalnog istražnog biroa želi vas vidjeti.“
Stojim i zakopčavam sako dok Cox ulazi unutra, pružajući ruku u znak
pozdrava nad mojim stolom. ‚‚Cox“, kažem, uzvraćanjem. Oboje sjednemo.
„Istražili smo, provjerili maramu za otiske prstiju i otkrili otiske u
trgovini na području D.C. Vlasnik je potvrdio da je predsjednikova supruga
kupac u njihovoj trgovini i da im je predsjednik Law često naređivao da
odaberu poklon za nju od njega.“
„Trebao je to dati mojoj majci. Isuse.“ Prođem rukom preko čeljusti dok
u meni raste frustracija.
‚‚Pratimo svaku nit bez obzira na to koliko je mala“, uvjerava me Cox.
Pogledam ga. ‚‚I trebate.“

98
Trofej Knjiga
 18.
Probuditi predsjednika

POSLIJE POLJUPCA DESETLJEĆA, GLEDALI SMO TV sljedeće večeri, Matt izlazi ispod
tuša s ručnikom omotanim oko kukova. Izgledao je kao Bog koji je utjelovljen
u prokletom crnokosom, tamnookom, jestivom ljudskom slatkišu. Ne mogu
vjerovati da me poljubio. S jezikom. Ispred stotina ljudi i kako se čini, ispred
čitavog svijeta.
„... zapanjeni kad je predsjednik Hamilton poljubio prvu damu na plesnom
podiju. Tijekom jutrošnje konferencije za novinare, novinari iz Bijele kuće su
pitali pitanje koje nam je svima na umu. Zabavlja li se predsjednik Hamilton s
gospođicom Wells? Službeni odgovor Bijele kuće je, Da.“
Sve je gotovo. Dobila sam stotine poziva danas. Alan je također zvao,
razočaranje je bilo očito u njegovom glasu, uzimajući u obzir da je on jednom
htio biti taj koji se zabavlja sa mnom.
„Ti se zabavljaš s predsjednikom Sjedinjenih Američkih Država?“
Kayla: „Mogla sam umrijeti kada sam vidjela fotografiju! Nisam u toku
sa svime što se događa! Charlotte! Reci mi sve!“
I moja majka: „Ne znam šta bih rekla. Tvoj otac i ja…“ Zvučala je
uplakano, „Voliš li ga?“
„Ti znaš odgovor na to pitanje, mama. Zašto bi inače bila ovdje? Nikad
ne bi skupila hrabrosti da se okušam u ovako velikoj ulozi da nisam toliko
vezana za Matthewa.“
„To je onda jedino važno.“
Ne mogu se zasititi. Ni javnost, ni naši prijatelji, ni obitelj.“

99
Trofej Knjiga
 Matt kaže da je Beckett zvao i jednostavno rekao, „Svaka čast
gospodine.“
Oni se apsolutno ne mogu zasititi priče.
Matthew je ugasio TV dok se spuštao na krevet, gdje sam ležala i čekala
- tako spremna, tako nervozna, naginjući se prema njemu kad je posegnuo
svojom moćnom rukom prema meni.
Mogu osjetiti - elektricitet između nas, povezanost tako jaku da se ne
može zanijekati, pucketa i kruži između nas, privlačeći nas sve bliže i bliže,
ali još uvijek nedovoljno blizu.
Žestoko smo vodili ljubav. Rekao mi je kako sam prelijepa, kako sam
posebna i koliko me želi. Znojni smo i euforični, a moje tijelo zuji, kad
začujemo kucanje na vratima.
Matt iskoči iz kreveta i navuče hlače.
„Gospodine predsjedniče,“ bio je to glas Dalea Colina.
Matt je otvorio vrata, a ja sam povukla plahte prema gore, posramljena
i prestrašena što vidim strogi izgled na Daleovom licu.
„Imamo situaciju. Šest članova naše vojske uzeto je za taoce u Siriji.“
Ispod trepavica, Matt me pogleda zapovjedničkim pogledom. „Vratit ću
se.“
‚‚Matthew…“ počela sam ne znajući šta reći.
Oči su mu grubo srele moje dok je navlačio svoju majicu.
Nož boli i brige za naše ljude ostao mi je zarobljen u grlu. Matt je odjurio
niz hodnik, a ja sam se žurno obukla i otišla u svoju vlastitu spavaonicu, gdje
sam hodala i hodala i hodala-i molila se.
Vidjela sam na vijestima.
Surovu realnost svake katastrofe koja se događa Sjedinjenim
Američkim Državama, sada preblizu. Tako blizu. Tako realno. To su naši
ljudi. Moja je zemlja napadnuta. Moj čovjek.
Biti prva dama nisu samo intervjui i lijepe haljine. Nego i sve drugo.
Nisam sigurna da sam pripremljena. Da me mali balon savršenog života
koji su moji roditelji osmislili za svoju jedinu kćer nije pripremio za ovo – da
doživim ovo tako blizu.
Teško je zadržati nadu kad vidim kako gori Američka zastava, koju su
zapalili Sirijski pobunjenici.

100
Trofej Knjiga
 Eksplodirani kamion sa naoružanjem koji je prevozio naše trupe.
Slomila sam se i plakala i u nekom trenutku sam zaspala, probudila sam
se kada su se vrata spavaće sobe otvorila.
Matthewova silueta ispunila je dovratak.
Šta god je naredio - učinjeno je. Mogu to vidjeti u njegovim očima.
Dio mene nije želio znati hoće li to prouzrokovati još žrtava, kakva je
trenutna situacija.
Preplašena sam. Boli me zbog naše države. Boli me zbog mog
predsjednika.
On je krenuo naprijed, a ja sam ustala na svoje klimave noge, potreba da
ga zagrlim i da on zagrli mene bila je presnažna - ali bol je bila podjednako
snažna.
Povukao je prozirnu vrpcu koja je držala moju noćnu haljinu zatvorenu
„Jesi dobro?“ Šapnula sam.
Ruka mu se zaustavila, pogledao me.
„Želiš li razgovarati?“ upitam.
„Ne,“ rekao je grubim glasom.
Prešla sam prstima duž njegove čeljusti, njegova brada je grebala moje
jagodice dok sam se podizala na prste kako bih ga poljubila. Bez jezika, samo
poljubac. „Ne znam što mogu učiniti. Cijela zemlja plače. Osjećam bol kakvu
nikad dosad nisam osjetila, kao da je bol cijelog svijeta moja.“
„I jest. Naša je.“ Gleda me u oči. Osjećam da su mi pluća kao stijena, nije
bilo te količine zraka da ih može ispuniti.
„Daj da samo…“ pogledala sam sebe, sigurna da su mi oči natečene i ne
izgledam baš lijepo. Želim biti lijepa; želim da se izgubi u meni. Želim da
uzme sve što mu treba.
Krenula sam prema kupaonici. Udahnula sam, umila lice i počešljala
kosu. Pokušala sam izgledati lijepo za njega. Skidala sam noćnu haljinu –
raspremila sam se. Zbog njega.
Izlazim, a on je već otišao.
Obučem ogrtač i izađem iz svoje sobe. Sjedio je u ovalnom uredu, glave
naslonjene na šake, zuri prazno u neke papire.

101
Trofej Knjiga
 Uđem unutra a on podigne glavu, rastvorila sam svoj ogrtač. „Ako misliš
da se ne mogu nositi s onim što mi sada možeš dati, nisi u pravu.“ Rekla sam
glasom ispunjenim emocijama.
Čeljust mu počinje titrati kad sam izvukla ruke iz rukava i pustila da
klizne niz moja ramena.
Ustaje i prilazi mi, a ja puštam ogrtač da mi padne oko nogu. Priđem mu,
a on me uhvati i podigne na stol, raširi mi noge i liže me.
Upravo tamo.
Svršavam.
Svršavam.
Stenjala sam, ekstaza je klizila niz moje usne, a ja sam se trzala pod
njegovim usnama, svršavajući dok su njegova usta bila pritisnuta čvršće i
dublje na meni, Matt je upio moj orgazam kao izgladnjeli čovjek.
Opustila sam se uz tihi krik.
Matt se smirio, gleda me, zjenice su mu raširene i ne mogu vidjeti boju
njegovih očiju.
On me podigne i prekrije kućnom haljinom.
I izlazi van.
„Gospodine,“ kaže agent tajne službe.
„Imam je,“ govori agentu i vrataru koji ga vodi do sobe svaki dan, kad i
on pristupi kako bi pomogao. Pokaže mi da ga slijedim.
Prolazimo pokraj osoblja na putu tamo. Smiješe se, a ja se prekasno
brinem da će ovo odjeknuti u medijima.
„Moja soba je u onom smjeru.“ Pokazujem kad stignemo do rezidencije.
„Ne idemo u tvoju spavaću sobu.“
Vratar otvara vrata Mattove spavaće sobe, a Matt mu se zahvaljuje.
„Idi u krevet, Bill - gotovi smo ovdje.“
Vrata se zatvaraju iza nas kad me spusti na krevet. Držim se za njega te
ga poljubim, gorim za njim.
Brzo se svuče, a ja pogledam u njega. Sva ta snaga. Njegove mišićave
ruke sa svilenkastim, tamnim dlačicama koje se proteže duž njegovih
podlaktica. Meke dlake na njegovim prsima i linija koja nestaje ispod
njegovih hlača. Pogled mi slijedi strelicu dlaka od njegovog pupka dolje do
penisa.

102
Trofej Knjiga
 Puže po krevetu kako bi se smjestio iznad mene, njegovo tijelo lebdi nad
mojim, gledamo se u oči.
Prelazi jezikom po mojim usnama. Zastenjem. „Reci mi da želiš to.“
Erekcija mu je teška na mom trbuhu dok hvata moj kuk s jednom rukom,
a lice s drugom. Uroni jezik u moja usta sa sporim, mokrim snažnim trzajem.
„Reci mi.“
„Želim te,“ dahnem, izvijajući se ispod njega.
Klizi rukama s mog lica prema dolje.
Niz moje grlo.
Niz moj dekolte.
Preko mog pupka.
Dolje.
Da mi obuhvati mačkicu.
Prodire u mene s dva prsta.
Na licu mu se ogleda sirova strast.
Od stenjanja mu vibriraju prsa. Isto stenjanje zbog kojeg i moje grudi
vibriraju.
Zadrhtim ispod njega.
Pogleda me na trenutak, oči su mu potamnile, dok hvata svoj penis i
zadirkuje moj mokri ulaz. Čekam ga, zadihana. Željna. Zaljulja se i onda me
počne ispunjavati, ne brzo, nego polako, namjerno usporava pokrete kukova
kako bi postala svjesna svakog njegovog centimetra-svakog centimetra koji
me posjeduje.
Ispunjava me - bez kondoma, sve je golo, samo on – kao da namjerava
položiti pravo na svaki moj centimetar, izjebati me tako da ništa ne ostane
netaknuto. Ispunjava me kao da je stigao kući. Ukoči se kada me potpuno
ispuni i zastenje kad ga moje tijelo pohlepno stisne – moj kanal stišće
njegovu dužinu, ne želi ga pustiti.
Oboje se borimo za kontrolu, da idemo polagano, tijelo mu se trese od
potrebe. Vrtim kukovima kao i on, nisko režanje izlazi iz njegovog grla kad
podigne glavu s mojih grudi kako bi me poljubio, ljubi me kao da sam ja sve
dragocjeno u tom trenutku, sve što on želi.

103
Trofej Knjiga
 „Ti si sve, sve što je dobro i čisto i ispravno,“ kaže u moja usta. Uhvati
me za bokove kako bi se izvukao i ponovno zabio unutra, duboko da ga
osjećam i u srcu
„I ti si sve što ja želim,“ uzdahnem, stavlja ruke ispod mene i hvata me
za stražnjicu, drži me tako dok se zabija sve jače. Spušta glavu. Čelo mu je
iznad mog. Zabija se u mene.
Tijelo mi potresaju napadaji kad me pogodi orgazam. Njegovo tvrdo,
mišićavo tijelo kreće se iznad moga bez milosti. Suze užitka gore u mojim
očima dok se Matt neumoljivo nastavlja zabijati, unutra, van, gleda me –
gleda kako ga primam, kako se uvijam pod njim, kako svršavam za njega.
Vrisnem, mekani vapaj za koji se bojim da odjekuje po Bijeloj kući.
Izgubljena sam. Njegova sam. Ne želim biti nigdje drugdje, bit ću samo
njegova, on je moj muškarac, moj zapovjednik, moj bog.
Kako svršavam, oči mu bljesnu dok gleda u mene, sve sirove emocije
ispisane su na njegovom licu, svi osjećaji koje pokušava sakriti od javnosti su
mi sada vidljivi i svaki gram strasti se može vidjeti na njegovom inače
ravnodušnom licu.
Svršavam još jače, ako je to moguće, tijelo mi odzvanja od vrha do dna,
sve do srži mojih kostiju.
Svršio je duboko u meni i znam da je to zato što ga je moj orgazam
pokrenuo. Tijelo mu pulsira od orgazma. Još uvijek svršavam u ludom
valovitom pokretu ispod njega, drži me dolje i prisiljava da sve uzmem. Iza
mojih kapaka bljesne tisuću boja. Priljubljena sam uz njegovo tijelo i čujem
ga kako zadovoljno uzdiše.
Postajemo mirni, naše disanje odjekuje po Lincolnovoj spavaćoj sobi.
Bolna sam zbog njega, a također sam i bolna od želje za više. Čak i kad je još
uvijek tvrd u meni.
Znoj prekriva naša tijela. Mattov pogled boje espressa prelazi mojim
golim tijelom.
„Ne mogu te se zasititi.“
Zvuči zapanjeno i pomalo frustrirano dok mi drži potiljak rukama i
primiče na svoja usta. Gurne jezik unutra dok ja stenjem. „Jebi ga, spreman
sam uzeti te opet,“ kaže, glas mu je grub dok prelazi svojom velikom,
nježnom rukom po mom trbuhu.
Uhvati me između bedara i nježno proba.

104
Trofej Knjiga
 „Koliko si osjetljiva, Charlotte?“ Pita, lagano trljajući kažiprstom moj
otvor.
Čujem kako iz mene izlazi tiho jecanje. Želim ga polizati, svaki
centimetar njega, i definitivno žudim za lizanjem svakog centimetra
njegovog velikog predsjedničkog kurca.
„Želim te,“ dahnem. „Opet i opet. I želim…“
Dopuštam očima da mi padnu na njegovu erekciju i primaknem se bliže.
Zurim u njegov penis, vrh je širok i otečen, prošaran venama cijelom
dužinom. Matt je toliko otečen da se čini težak u mojoj ruci kad posegnem za
njim. Uhvatim njegova jaja u obje ruke, zatim gurnem prste prema gore,
obuhvaćam njegovu širinu objema rukama dok ga prinosim ustima.
Ukus slanih kapljica njegovog predejakulata čini da stenjem duboko u
sebi.
Režanje se čuje iz njegovog grla kad počne pumpati u moja usta. Ruke
su mu u mojoj kosi. Zabija se dublje, ispunjavajući moja usta svojim penisom.
Sa svakim pokretom on uzvikuje moje ime, Charlotte.
Prije nego što počne svršavati, povuče me natrag i posegne za mojim
ustima. Poljubac mu je pomalo grub dok se naši zubi sudaraju, a naši jezici
zapliću bez zadržavanja.
„Još,“ stenjem dok se ljubimo i prelazimo rukama preko naših, znojem
prekrivenih tijela.
Odmah me prevrće na leđa i ide gdje želi ići.
Brzina je mahnita, krevet škripi, on me jebe tako jako, promatra me kao
da ne postoji ništa ljepše, ništa što bi radije gledao, mene – golu i kako se
izvijam – u njegovom krevetu.
Temeljito me jebe, kao da zna da je najmoćniji čovjek na svijetu i da sam
ja toliko željna njega da odmah svršavam.
Opuštena sam u krevetu, slaba u njegovim rukama, Matt se smijulji kad
ja zastenjem kao da me boli.
„Jesi li dobro?“ Uhvati mi lice, promatra moje crte lica, a zatim i cijelu
mene, na neki zabrinut, ali obožavajući način.
„Bolje nego u redu. Upravo sam jebala predsjednika.“ „Nasmiješim se,
tužnim, usamljenim, ukletim osmijehom, a onda Matt pogleda u mene dok
stišće moju bradavicu zaigrano.

105
Trofej Knjiga
 „Upravo sam izjebao prvu damu do besvijesti i ne mislim uskoro
prestati.“
Matt uzima maramicu i briše me između nogu, promatrajući kako to
radi, osjećam kako mi se srce mrvi.
„Žao mi je. Zanio sam se. Bit ću oprezniji.“ Uhvati mi lice i poljubi me u
čelo. „Hoćemo li biti dobro?“
Pogledam ga u oči, shvaćajući što me pita. Ako postoji rizik da ostanem
trudna.
„Mislim da smo u redu,“ dišem, zatim kimam jače. „Da.“
On se nasmiješi, poljubi me u usne. „Nevjerojatan je osjećaj biti u tebi,“
uvjerava me.
Kad se vrati i sjedne na krevet, tih je, iako je naslonjen na lakte njegova
ramena su napeta.
„Ako trebaš ići, ne želim te zadržavati,“ šapnem.
Prelazi rukom preko lica i pogleda me. „Trenutno ne mogu ništa učiniti.
Obavio sam poziv. Imam sastanak u kriznom stožeru“ – pogleda sat na
noćnom ormariću, a onda zatrese glavom- „Kasnije.“
Na koljenima prelazim do njega. „Hoće li biti dobro?“
Stisnuo je čeljust kad sam mu omotala ruke oko ramena. „Kladim se u
spasilački tim.“ Čvrsto kimne glavom, oči su mu sjajne, ratoborne.
„Mogu li učiniti bilo što?“ Upitam.
Poljubio me, zamišljen. „Moli se.“
„Žao mi je što se to dogodilo.“
„Postoji cijena za mir. Uvijek.“ Gleda me. „Ali vrijedno je toga.“ Spusti
ruku na moju glavu. „Spavaj, dušo.“
Legnem, a on se ispruži pokraj mene, naslonjen na jastuke dok me
privlači sebi.
Oči su mi se zatvorile. Bez obzira što se događa izvan ove sobe, u ovim
rukama, osjećam se najsigurnije, a dok se opuštenost uvlači u moje pore,
tonem u san s njegovim rukama oko sebe – kao da ja, mala, normalna
djevojka nekako mogu utješiti najmoćnijeg čovjeka na svijetu.
Probudim se u 5 sati ujutro. Matt nije tu. Sjednem. „Matt?“
Osvrćem se po praznoj spavaćoj sobi, polako se izvučem iz kreveta i
brzo obučem. Nalazim ga u maloj obiteljskoj kuhinji. „Jesi li dobro?“

106
Trofej Knjiga
 Uzima moju ruku i privlači me da sjednem pored njega, a onda pritisne
svoj palac, tiho, u moj dlan. Srce mi ubrzava od mješavine panike i straha.
Osjećam kao da su mi se rebra upravo urušila u prsima i zgnječila mi pluća.
„Imao sam rani sastanak u kriznom stožeru.“
Znam zašto. Nije lako donositi teške odluke. Ali onda se naše oči susreću
i osmijeh mu se pojavljuje na usnama. „Gotovo je. Muškarci su slobodni.
Nekoliko ranjenih, ali nema žrtava. Spasilački tim je odradio odličan posao.“
„Oh, hvala Bogu.“
„Da, hvala Bogu.“
„I tebi. I njima.“
Prolazi rukom kroz kosu, privuče me sebi, pritisnuvši usne na moje.
Jako.
„Gospodine predsjedniče,“ kaže agent Tajne službe. „Marine One je
spreman, gospodine.“
„Idemo,“ kaže agentu i poseže za sakoom prebačenim preko stolice.
„Dovoze ih. A ja ću biti tamo da ih dočekam.“
„Moram održati govor u srednjoj školi u New Orleansu.“
On kima glavom. „Vidimo se za vikend.“
Leti u Fort Lee.
Gledam kroz prozor dok nekoliko helikoptera polijeće u isto vrijeme.
Samo jedan nosi Matta.

107
Trofej Knjiga
 19.
Dom

PROVEO SAM DVA DANA S našim ljudima i njihovim obiteljima. Sudjelovao sam u
sastanku s nekim od mojih generala i zatražio nekoliko novih i detaljnih
planova za rješavanje krize na Bliskom Istoku.
Kasno je navečer kad sam ušao u državni automobil zajedno s
Wilsonom, koji mi se pridružio pozadi dok smo se vraćali u Marinu One kako
bi se vratili u DC.
„Je li ona kod kuće?“ upitao sam Wilsona.
Prilično je zgodno što moji agenti imaju stalan kontakt s njom.
Željan sam je vidjeti. Ispuštam više od svoje odjeće kad sam s njom.
Ispuštam svaku predodžbu o tome tko bih trebao biti. Svoje prezime,
predsjedništvo, sve nestane – ostanem samo ja. Muškarac, meso i krv,
nesavršen, ali prokleto se trudeći najbolje koliko može da bude, muškarac
koji želi nju. Strašno.
„Da, gospodine.“ Čak je i Wilson zvučao zabavljeno.
Sranje, prestar sam za ovo.
Srce mi lupa kao neka divlja stvar, tapkam prstima na našem putu do
tamo.
Samo prisjećanje na to kako mi se daje, otvorena za sve što trebam, tako
slatko i ranjivo, čini me žednijim i gladnijim.
Stižem do Bijele kuće, Jack laje iz dubine svojih pluća.
„Idi pronađi je.“ Slijedim ga dok juri stubama i zaustavlja se ispred
njezine sobe, mašući repom.

108
Trofej Knjiga
 „Dobar dečko.“ Potapšam stražnji dio njegove glave, a onda uhvatim
kvaku, govoreći mu ispod daha, ‚‚Ostani,“ i uđem unutra.
Ona čita na krevetu. Podiže pogled, oči joj se šire, a usta prave sitni O.
Stisnem svoje šake. Potreba da je zaštitim prži me iznutra. Oslobodim
svijet od svakog zla, svake nepravde, svega što bi moglo povrijediti nju ili bilo
koga poput nje.
Izmoren sam, malo sam spavao, ali u trenutku sam krut. Trebao bih se
povući, ohladiti s čašom vina. Jebeno se opustiti. Ali nisam se mogao udaljiti
ni da mi prijete s metkom u glavu.
Otkrila je to slatko tijelo i ustala, spuštajući knjigu.
Krenuo sam prema mjestu gdje je stajala, pokraj podnožja kreveta i
povukao je prema sebi, spuštajući glavu. Okrznuo sam je prvo, svojim
usnama po njezinim. Postalo je gladno. Jednu sekundu, dvije, i moje ruke se
uvlače u njezinu kosu, hvatajući je.
„Izgledaš sretan što me vidiš.“
„Prokleto dobro znaš da jesam,“ zarežao sam, osjećajući se posesivno,
nacerivši se kad sam vidio koliko zadovoljno izgleda.
Sretno se smiješi i gricka mi usnu, zastenjem i zagrizem jače, brže. Tako
je slatka; slatka iznutra i izvana, a ja sam razvio ukus za tu slatkoću koji
nikada nisam imao.
Želim se oženiti ovom djevojkom. Želim je oženiti sada.
Ljubimo se. Upijam njezin okus, osjećaj nje, slobodu njezinih usta,
njezine lutajuće ruke, stapajući okus espressa svojih usta sa okusom mente
iz njezinih.
Gurnuo sam je dolje, u podnožje kreveta, a zatim čučnuo ispred nje i
spustio joj čipkastu pidžamu niz noge. Gola je ispod, njezina pičkica ružičasta
i mokra. Moj penis neumoljivo je pulsirao o patentni zatvarač. Usisao sam joj
klitoris u svoja usta i gurnuo prst u njezin slatki, mokri spol, prvo jedan,
zatim drugi, a onda još jedan, rastežući je. Trljajući njezinu G točku. Gledajući
kako izvija leđa i proizvodi te duboke zvukove iz svog grla kojih ne mogu
imati dovoljno.
Krut sam do točke boli.
Svukao sam joj odjeću, a onda i svoju. Poljubio sam je, polako i temeljito,
gurajući jezik unutra. Počinje svršavati kad se uvučem u nju. Na trenutak je
prestajem ljubiti- gledajući kako svršava. Samo tako, po cijelom mom kurcu.

109
Trofej Knjiga
Uzimam joj usta i tiho je ljubim. Ona stenje i jeca tokom orgazma, odupirući
svoje bokove od moje.
Čvrsto je držim dole i nabijam se snažno koliko mogu, izvikujući dok se
puštam, guram nas snažno dok sve nije gotovo.
„Nedostajala sam ti,“ rekla je, smiješeći se, lica crvenog od napora, a sloj
znoja natapa joj kožu.
Uzvratio sam osmijeh, gledajući dolje u nju, ostajući u njoj jedno
vrijeme.
„Aha.“ Prešao sam zaglavcima preko njezinog obraza.
Ona je vrsta žene koju čuvaš i obožavaš, onu s kojom želiš uživati
potpuno, ispuniti život. Ali nije očvrsnula političkim životom koji žene poput
moje majke vode. Charlotte je blaga, blaga i slatka, sve što politika nije. Ne
želim da je dotakne. Oslanjam se na ideju da se negdje u svijetu, ljudi
osnažuju i guraju, tako da ostali mogu zadržati svoju nevinost. Ona je bila
jedna od tih drugi. Ali to se promijenilo noć kad su naši ljudi odvedeni. Mogu
vidjeti sitne sjene u njezinim očima. Ubija me što su tamo, ali zajedno s njima
je i čvrst pogled žene, žene koja dolazi na svoje.
I baš kao i slatka, vatrena djevojka… ova žena? Ova žena je moja.

110
Trofej Knjiga
 20.
Amerika

NIJE VAŽNO KOLIKO VOLIM BIJELU kuću, ima nešto u vezi javnog izlaska i
interakcije sa samom Amerikom. Znam da nisam jedina koja je inspirirana
ovom bližom stranom naše zemlje; I Matthew to čini.
On je inteligentan u promatranju promjena, ali ideje za promjene -
spoznaja o tome što ova zemlja stvarno treba - ponekad ne dolazi do Ovalnog
ureda. Dolaze na ulici, dok treseš ruku veterana i zahvalivši mu na službi,
gledajući u dječakov pogled i shvaćajući da sve što želi jest obitelj.
Matthew Hamilton je predsjednik Sjedinjenih Država - a sada je vrijeme
kad stavlja svoje ideje u djelo.
Sada je vrijeme kad shvaćam da kroz njega mogu napraviti tu razliku,
kroz Bijelu kuću, ako sam dovoljno hrabra da izađem iz svoje zone udobnosti
i napravim stvarne promjene. Čak i male. Najmanja promjena je i dalje
promjena, ti valovi su ponekad dalji i širi nego što bi ikada pomislila.
Primijetila sam da čak i naša prisutnost nadahnjuje ljude - daje ljudima
nadu.
Beznadni više nisu beznadni. Mi stojimo za nešto. Stojimo ponosno zbog
toga.
Obilazili smo zemlju, ja na misijama da razgovaram sa ženama i djecom
dok Matt preuzima nekoliko projekata, ocjenjuje predložene račune i stavlja
pedalu na metal za sve promjene koje želi da se dogode tijekom njegove prve
četiri godine.
Nisam navikla na ovaj način života, na to da imam toliko ljudi da mi
pomažu - pomoćnici, vizažisti, Tajna služba. Zakleli su se na tajnost, dali bi

111
Trofej Knjiga
svoje živote za nas. Ponizna sam zbog njihove službe. Također nisam
naviknuta na sve pozornosti i česte pozive od fanova i glasača ili zahtjeva od
dobrotvornih organizacija koje traže Mattovo odobrenje ili čak moje.
Pokušala sam sve pratiti. Sad sam u Kaliforniji, zemlji zvijezda i
paparaca, i stvari su postajale užasne. Matt je rekao da će mi se pridružiti
nakon što je prihvatio poziv za posjet NASA-i.
Sa nekoliko njegovih upravitelja i šefova, zajedno sa Alison i sa mnom,
završavamo snimanje promicanja projekta čiste energije kad je stigao sa Air
Force One sa svoje NASA turneje. Tražim od mog agenta da me odveze do
zračne luke da ga pozdravim, i gledam ga kako silazi s aviona u crnom odijelu
sa grimiznom kravatom, iznenađena kada me privuče blizu sebi i poljubi u
usta.
Tisak ima ispunjen dan s tim:

Hamilton ne krije ništa od prve dame

Te noći, nakon što je otišao na večeru sa ljudima utjecajnog Hollywooda,

najnoviji naslovi privukli su našu pozornost u Mattovu apartmanu:

Vidovnjak komunicira s bivšim predsjednikom Hamiltonom.

„Matt će se osvetiti!“

‚‚Zvuči kao on, zar ne?“ Kaže Dale Coin - gotovo kao da vjeruje da taj
vidovnjak doista može utjecati na Mattovu uspomenu na svog oca.
Matt se ljutito nasmiješi i ispusti novine na ostale, ali kad pogleda kroz
prozor, oči mu potamne.
„Nije osveta. Pravda.“
Moje oči se šire kada vidim sjene u njegovom pogledu.
Tisak je bio u cijelosti na vijestima o bliskoistočnom sukobu - Matt je
razgovarao s generalima, izvršavajući nekoliko prikrivenih operacija kako bi
vratili naše ljude s tog područja. Osim toga, svatko je još uvijek usredotočen
na nas. I njegove poljupce, i činjenicu da on uzima moju ruku da mi pomogne
izići iz automobila i ne pušta je. Činjenica da on stavlja ruku na moja leđa
kada nas vodi negdje.

112
Trofej Knjiga
 Sve je to fotografirano i snimljeno, na moje stalno crvenilo o našoj
slavnoj otvorenoj vezi.
Jedan novinar primjećuje: ‚‚Čini se da predsjednik cijeni što ima
Gospođicu Wells u blizini, kao što možemo vidjeti u ovom kratkom videu,
gdje ne samo da je gospođica Wells očarala javnost sa svojom slatkom malom
ljubičastom haljinom na Državnoj večeri za predsjednika Asafa, nego i sam
predsjednik nije gledao bilo što drugo za kratak, ali vrlo očigledan trenutak.
Ono što svi želimo znati je kako će se to sve odigrati i hoće li glava našeg
predsjednika biti na pravom mjestu.“
Isključuje televizor, naslanja se i gleda me tihim, tamnim pogledom dok
nas naše osoblje ostavlja same.
Matthew nam je rezervirao samo jedan apartman - još jedna činjenica
koja je zabilježena.
Progutam i gledam okolo, prisjećajući se svih ljudi koji su bili okupljeni
oko njega, koliko čeznu za tim kratkim pogledom svog predsjednika.
‚‚Ne želim te ometati. Čini se da su nam mediji više u našoj vezi, od toga
što radiš. Nisam sigurna da mi se to dopada.“
‚‚Usredotočuju se na ono što im daje prodaju. Pa neka bude tako.“
Pogleda me kao da misli da sam ja uzrok njihove prodaje - ne on, najpoželjniji
neženja koji me besramno juri - i baca pogled na značku orla koju nosim na
desnoj strani svoje haljine. Znam da voli kad ga nosim. Glas mu se spusti za
decibel. „Svako predsjedništvo imalo je svoje trenutke definiranja. Ne znamo
što će to biti za nas. Borba ISIS-a. Nuklearni rat. Cyber rat. ‚‚Kaže.” Znaš li koji
je problem u posljednjim desetljećima nakon izbora, i zašto se stavovi
kandidata tako dramatično mijenjaju, a njihova obećanja nakon toga se ne
mijenjaju, kad oni preuzmu dužnost?“
‚‚Što?“
‚‚Onog dana kada si položio prisegu, postao si vlasnik povjerljivih
podataka - sve što trebaš znati da bi vodio zemlju. To su osjetljive
informacije, moćne, špijunaža, delikatni ugovori, vanjski odnosi. Neka od
ovih saznanja srušila su kandidatove snove o onome što je želio ostvariti.
Ljudi se razočaraju, a zemlja nastavlja s nošenjem bremena odluka
donesenih prije nekoliko desetljeća, svih predsjednika u prošlosti.“
Ja sam ukočena, želeći saznati više.

113
Trofej Knjiga
 „Svaki predsjednik napušta ured i izgleda daleko starije od onih kojima
je služio. To je najteži ured u zemlji. Zakleo sam se da nikada neću ući tamo.
Svaki put kad smo tata i ja odletjeli natrag u Marine One, na travnjake Bijele
kuće, on bi mi rekao, 'Kući smo', rekao bih, 'U kućnom zatvoru'. A on bi rekao:
'Da, sine'.“
‚‚Što si pronašao, Matt?“
„Ništa bez rupa. Ugovori nisu u našu korist. Opasnosti vrebaju da
moramo oprezno hodati. Zato sam ovdje, Charlotte. Znao sam da ovo neće
biti jednostavno. Ali sam umoran od gledanja olupine vlaka u pokretu i ne
poduzimanju ničega da ga se zaustavi. Znam što je potrebno za vođenje
zemlje - potrebna je cijela duša i teške odluke koje možda nisu uvijek prave.
Ali zaslužujemo nekoga tko je voljan da ih napravi i podupre ih, da nam
uspiju opet, čak i ako se mora žrtvovati sve da se to učini.“
‚‚Ali tvoj je otac žrtvovao svoj život“, kažem jadno.
Trlja se po vratu, a zatim spušta ruku s uzdahom dok blago opušta svoju
kravatu. ‚‚Nisam siguran da je ubijen zbog predsjedništva.“
‚‚Kako misliš?“
‚‚Cox i ja sumnjamo da je to nešto osobno, više od njegove politike.“
Tisuću - ne, milijun - čvorova su mi zavezali želudac. „Matthew, nemoj
se izlagati opasnosti. Ti si vrhovni zapovjednik; ne možeš otvarati limenku
crva, kao što je jednom rekao moj tata.“
„Pobrinut ću se za sebe. I Charlotte“, navodi svojim očima, tamnim
pogledom, dok se pomiče prema naprijed kako bi palcem okrznuo moju
vilicu, sve dok ga ne iskoristi da mi nagne glavu unazad za bradu. „Pobrinut
ću se za tebe. Čuješ li me?“ On mi drži pogled čvrsto i odlučno. „Ti i ova zemlja.
Idi sada spavati.“
Skida cipele i baca svoju kravatu dok ja skidam odjeću i klizim u krevet
u donjem rublju, ispod plahte.
‚‚Kladim se da si mi se ovdje pridružio jer sam ti nedostajala.“
‚‚Ni malo“, kaže on olako, zgrabivši neke papire i donoseći ih do stolice
kraj kreveta.
‚‚Ni malo?“ Pokazala sam tri centimetra između prstiju.
On sužava oči, a zatim iz svog sjedala, naginje se naprijed i spaja mi
prste. ‚‚Možda toliko.“

114
Trofej Knjiga
 ‚‚Ti si kreten.“
On se mršti. ‚‚Tiho, ne razgovaraš tako sa svojim predsjednikom.“ Ostavi
svoje naočale i počne prolaziti kroz papire.
„Upravo sam to učinila, gospodine predsjedniče. Gospodine.“
On se nasmije, postavi papire u krilo, ispruži ruku i prođe mi kroz kosu.
‚‚Idi na spavanje. Moram nešto pročitati.“
Legnem, Matt, s tim seksi naočalama, čita, ali sporadično me pogleda
kako bi me provjerio, kao da mu daje mir da me gleda kako spavam.
Čudovišta koja vrebaju u sjeni ne mogu mi se približiti, ne s njim ovdje.
‚‚Sjećaš li se dječaka kojeg smo posjetili tijekom kampanje?“ Pita me.
‚‚Naravno. Nazvali su ga po tebi!“
„Pratio sam ga. Pozvao sam ga u Bijelu kuću. On i njegovi roditelji
sljedeći će nas mjesec počastiti svojim prisustvom.“
‚‚Ispunio si obećanje.“
‚‚Naravno da sam ispunio svoje obećanje.“
Ja zacvilim i iskočim iz kreveta kako bih se bacila na njega, uhvativši ga,
- grleći ga i ljubeći po cijelom njegovom licu. ‚‚Ti si najbolji!“
Ali najbolji je istinski Mattov tihi, tihi smijeh kad mu skinem naočale i
obaspem svojom zahvalnošću. On izvuče papire na kojima sam sjedila i
stavlja ih na stranu, puštajući me da ga obasipam poljupcima po cijelom
tijelu.
Iznenada postaje tvrd.
‚‚E sad, to mi je sigurno nedostajalo“, šapnem mu u uho.
Glas mu je grub, dok mi nježno uzima lice objema rukama a pogled vruć
i tekuć dok se obrušava na moje lice. „Znaš da si mi nedostajala, djevojko.
Znaš da mi nedostaješ.“ On mi podiže ruku i poveže naše prste, palcem uz
moj, a onda podigne moj četvrti prst u usta i stavi svoje usne oko njega, ližući
ga.
‚‚Što radiš?“ Uzdahnem, odjednom uzbuđenija nego ikada.
„Hm. Dobar ti je okus.“ On se nasmiješi, pušta moju ruku i zgrabi šaku
moje kose dok mi uzima usne svojima.

115
Trofej Knjiga
Po povratku u Bijelu kuću, Matt planira nekoliko konferencija za novinare
tijekom tjedna. Uletim na nekoliko samo da ga čujem.
Volim kad ga Lola predstavi. „Dame i gospodo, Predsjednik Sjedinjenih
država…“
Volim kako se soba mijenja i ponovno aktivira kad uđe. Kako svi čine da
se osjeća važnije, žele učiniti više, biti više u njegovoj prisutnosti;
Čovjek ima crvenu, bijelu i plavu boju u svojim venama. Američka
kraljevska obitelj: novi vrhovni zapovjednik zemlje. Tisak ga ne može dobiti
dovoljno.
Neformalno govori novinarima, kao da su dugogodišnji prijatelji,
navikao je razgovarati s njima, što je posve točno.
Uistinu mi je žao što mi je Clarissa rekla da moram pogledati neke
ključne stvari u vezi pitanja o nadolazećoj državnoj večeri jutros, uzrokujući
da propustim posljednju konferenciju za tisak.

116
Trofej Knjiga
 21.
Naslovnice

‚‚NE GRIJEŠITE U VEZI TOGA. Desnica i ljevica trebaju raditi zajedno. Mora
postojati razumijevanje i puna suradnja za ići naprijed. Globalizacija je nužna
ne samo za društvo, već i za našu industriju, trgovinu, za naš osobni rast, za
naše mentalno razumijevanje. Mi radimo na uklanjanju fragmentacije našeg
društva. Desno i lijevo krilo jedni protiv drugih... oni izgorjeli mostovi na koje
smo naišli? Moraju biti obnovljeni. Moraju se riješiti dezinformacije koje su
dovele do tih prijelomnih točaka. Bijela kuća imat će otvoreniju
komunikaciju - on-line, putem pisama i putem sastanaka s predsjednikom.
Novo saznanje o našim pravilima, našim prošlim računima, a naši će planovi
biti na dohvat ruke. Otvaramo više nego ikad s novim portalom i... dame i
gospodo... portal će ići uživo večeras.“
Tu se zaustavljam, dopuštajući novinarima da zapisuju prije nego što
nastavim, mijenjajući svoj ton na osobniji.
‚‚Siguran sam da se svi pitate zašto vam ovo govorim, budući da bi Lola
učinila jednako dobar posao kao i ja, ili čak i bolje.“ Nasmijem se, a zatim
stanem.
‚‚Počevši od danas, i ja ću dijeliti nešto važno za mene“, priznajem,
podižući glavu s jedne strane sobe na drugu, susrećući njihove poglede.
„Najvažnija stvar koja mi se dogodila od smrti mog oca, i biti izabran za
vašeg predsjednika.“
Glave se dižu iza njihovih zabilješki.
Znam da sada mogu znati da govorim nešto više od politike.
Poznajem te novinare i oni mene poznaju.

117
Trofej Knjiga
 Uz neke od njih sam odrastao. Neki su bili sa mnom na koledžu.
Neki su, čak, poznati otkako je moj otac bio ovdje.
Oh da, znaju me.
‚‚Siguran sam da ovo ne može biti iznenađenje“, kažem, jasno i sažeto,
na skrećući pogled što iskrenije mogu. „Zaljubljen sam u prvu damu
Sjedinjenih Država. U ovom trenutku, desetak kombija iz raznih cvjećara iz
Distrikta dolazi u Bijelu kuću, a osoblje mi pomaže da joj napunim sobu
cvijećem. Zamoliti ću je da se uda za mene. Danas.“ Smijem se i naginjem bliže
mikrofonu. ‚‚Ako imate još vremena, molite se da prihvati.“
‚‚Idite po nju, gospodine predsjedniče!“ Netko viče.
‚‚Hoću.“ Nasmiješim se.
Pokazujem im prsten iz džepa. ‚‚Majka moga oca imala je dvije velike
dijamantne naušnice, koje je dala mom ocu. Prvi dijamant je dao mojoj majci.
Drugi meni. Želim ga na njezinom prstu. Izmjerio sam i izračunao, mislim da
imam pravu veličinu.“ Misao da neću pogoditi čini da se mrštim dok gledam
u prsten, a onda odmahujem glavom dok ga vraćam natrag.
‚‚I nemojte misliti da je pitam jer je Jacobs rekao da trebam prvu damu -
iako je istina da mi se sviđa odjeća koju nosi.“
Dopisnici se smiju.
I ja se smijem i opet se naginjem u mikrofon.
„Mislim da je divna. Ona je nedirnuta politikom, neozlijeđena i
neokaljana. Ona je apsolutno, briljantno ponizna. Iskreno, vrijedna. I bila bi
mi čast da prihvati da bude moja žena. Sada, izvinite me, moram da
upravljam zemljom i ženu da zaprosim.“
‚‚Što je teže, predsjedniče Hamilton?“
‚‚Ovo drugo, sigurno.“ Opet se nasmijem, a zatim klimnem glavom.
„Želim Vam dobar dan, dame i gospodo.“
‚‚Kad je vjenčanje?“
‚‚Što prije. Danas ako je po mom.“

118
Trofej Knjiga
 22.
Vrt Ruža

BIJELA KUĆA MIRIŠE NA RUŽE. Zapravo, Istočno krilo Bijele kuće u kojem
obično radim ispunjeno je njima. Vratili smo se prije tjedan dana i ne mislim
da sam ikada vidjela toliko zaposlenika, jedan za drugim, kako se gomilaju u
sobi sa sve više i više cvijeća.
‚‚Što je to? Postoji li državna večera o kojoj mi je netko zaboravio reći?“
Pitam, u panici.
Clarissine oči idu prema vratima i Matt je tamo, ležerno stoji, gleda me.
Progutam.
Clarissa izlazi iz sobe, zajedno s ostalim zaposlenicima.
Intenzivne emocije usmjeravaju se na njegove oči. „Sviđa ti se moj
poklon dobrodošlice kući?“
„Nisam otišla od kuće. Mislim, jesam, ali sam se vratila kući prije tjedan
dana.“
‚‚Tako je. Ti si u kući zauvijek. Barem dok moj termin ne bude gotov. Ti
si kući sa mnom.“
Počinje hodati.
‚‚Ne, Matt.“ Ne znam što se događa, ali nisam sigurna da sam ikada
vidjela taj izrazito žestoki pogled u njegovim očima.
‚‚Onda dođi ovamo.“ On me povuče. ‚‚Volim te. Volim te i želim se oženiti
tobom.“ Udahne, ljubeći moju bradu.
Stavio je nešto u usta, a onda mi uzeo ruku, podigao mi prst na svoja
usta i jezikom stavio prsten na moj prst.
Uzdahnem, srce mi udara. Liže od baze prsta do vrha.

119
Trofej Knjiga
 „Hm. Dobar ti je okus.“
‚‚Matthew... zemlja...“
‚‚Svi zadržavaju dah, čekaju da saznaju jesi li rekla da.“
‚‚Što? Lud si!“
‚‚Za tobom.“
Zurim u njega, zapanjena.
„Znaju, Charlotte; već dugo vremena znaju kako se ja osjećam zbog tebe.
To nije ništa čega se stidim, ništa više tu ne mogu sakriti - niti to želim.“ On
stavi ruku na moju, dok gledamo kako se naši prsti spajaju. Moji i njegovi.
‚‚Ti si čovjek mojih snova, Matthew Hamilton“, izletim, još uvijek pomalo
pometena. Suza mi sklizne.
‚‚Nema više suza, ne zbog mene.“
„Samo sam sretna. Tako sam sretna. Jesi li to zaista mislio kad si rekao
da svi čekaju?“
‚‚Svi. Vjerojatno je sve već na televiziji do sada.“
‚‚Što?“ Upalim TV.
„Naš predsjednik Hamilton prosi svoju prvu damu i čekamo sa
zadržanim dahom!“
Plakati govore JA ĆU SE UDATI ZA TEBE, HAMMY!
Drugi tvrde RECI DA!
Počinjem plakati. Cijelo to vrijeme brinula sam se da mu možda neću
biti dovoljno dobra, da se javnosti ne bi svidjela ideja o meni - a Matt je sve
to stavio na čekanje. Matt ih je natjerao da požele mene uz njega samo zato
što im je iskreno rekao da me želi pokraj sebe.
Plačem zbog načina na koji ga vole, jer se nikad nije bojao biti svoj s
njima, dopuštajući im da ga svi vide, da on nije samo predsjednik, već i
osjećajan muškarac, i opet sam inspirirana s njim i tako zaljubljena da se to
ne može podnijeti.
‚‚Nemoj samo stajati ovdje! Ne ostavljaj ih sve tako! Oni praktički ne
dišu.“
‚‚Dušo, ja praktički ne dišem.“
Gledam ga. „Pozovi Lolu i reci joj - učini nešto - reci joj da kaže tisku da
sam rekla DA! Kako ne reći da? Jesi li lud?“

120
Trofej Knjiga
 ‚‚Mislim da smo već ustanovili da jesam.“
Alison i Lola pojavljuju se na vratima. Odjednom su sve oči uprte u
mene. Pogotovo sam svjesna da me Matt gleda, kao da je moja reakcija
presudna u rješavanju nekog svjetskog problema.
Zbunjena sam, još jednom želim da znam što on misli, dok se okreće Loli
i Alison i smiješi se. „Pogledajte prsten na Charlottinom prstu."
Loline oči rašire se od uzbuđenja.
Matt se osmjehne. „Pucaj, raširi vijest. Slika će reći više od tisuću riječi.“
‚‚Charlotte!“ Uzvikne Alison i ja priđem, zagrlimo se.
‚‚U redu. Slika.“ Alison shvaća da Matt - Predsjednik Hamilton – čeka,
brzo se povuče i uslika nas dvoje zaručnika.
‚‚Lola će biti tako zauzeta“, kažem Mattu, nagnuvši glavu kako bih se
susrela s njegovim pogledom.
‚‚Uvijek je zauzeta.“
‚‚A ti?“ Mogu samo zamisliti kako će biti progonjen nakon ovoga.
‚‚Znam nekoga tko će biti još zaposleniji.“ Zauzvrat mi uputi mi zao
osmijeh dok prelazi sobu i podiže telefon. „Portia. Pripremi tim. Planiramo
vjenčanje.“
Sagnem glavu dok pokušavam obrisati suze iz kutova svojih oči. Sigurno
je moja šminka uništena. Sigurno se to čak može vidjeti na slici koju je Alison
napravila. Ali...
Htjela sam napraviti razliku, otkriti svoj poziv, imati čovjeka kojeg
volim. To je to. Nevjerojatno, to je to. Normalna djevojka, s iznimnom ljubavi
od iznimnog čovjeka.

Pozivam prvo svoje roditelje. Moja majka je nekako bez riječi, a moj tata
uzima telefon od nje i kaže mi da je razgovarao s Mattom prije nego što me
zaručio, ali nije rekao mojoj majci, i da je sada šokirana, ali da su oduševljeni
ovom viješću i da se raduju vjenčanju.
Onda zovem Kaylu.
‚‚Pokušavam te kontaktirati!“
‚‚Bila sam na vezi s mamom i tatom.“

121
Trofej Knjiga
 ‚‚Charlotte, o moj Bože!“ Kaže.
‚‚Znam, znam!“ Kažem, vrtoglavo, gledajući svoj zaručnički prsten.
Dijamant u obliku kruške, s dva trapezoidna smaragda uz ivice, i tako je
zapanjujući, da ga jedva gledam bez osjećaja da ću ostati bez daha.
‚‚Udaješ se za Predsjednika Sjedinjenih Država“, izjavljuje ona.
‚‚Da“, kažem.
‚‚Udaješ se za jebenog Predsjednika Sjedinjenih Država“, ponavlja ona, u
nevjerici.
„Ja sam već njegova prva dama; ne ponašaj se tako šokirano“, kažem,
smijući se.
„On je kao... najpoželjniji neženja u zemlji! Hammy! Hammy te ženi i ti
se udaješ za Hammyja!“
‚‚Kayla“, uzdišem. „Vrati smisao svega na minutu. Ne možeš biti tako
puna strahopoštovanja kad budeš stajala pokraj mene na oltaru kao moja
kuma.“
‚‚Tvoja što?“
‚‚Čula si me.“ Smijem se. „Vjenčanje će biti ubrzo. Kad je Matt rekao
novinarima da me želi oženiti 'danas', nije se šalio.“
‚‚Pa kad je?“
„Čim budemo mogli. Trebat će mi barem mjesec dana da sve pripremim,
ali…“
‚‚Mjesec. Bože moj!“ Ona plače. ‚‚Prisutna sam.“ Glas joj se slomi.
„Charlotte, tako sam sretna zbog tebe. Uvijek sam mislila da će me Sam prvi
zaprositi i da ćeš biti nekako slomljenog srca, jer još uvijek nisi našla svog
vlastitog tipa. Pogledaj se sada!“
Smijemo se i prisjećamo se dana kad smo bile mlađe, i obećale da ćemo
uvijek biti prijateljice, čak i ako se jedna od nas uda i preseli preko kontinenta
ili postane filantropski pustinjak.
Nakon što spustim slušalicu, preuzimam pozive od Alana i Marka
obojica nekako umišljeni i pomalo ljutiti, a onda i pozive dvanaest prijatelja,
mješavina bivših suradnika iz Žene svijeta i starih prijatelja iz Georgetowna.
Vijesti brzo putuju – pogotovo, ako se uzme u obzir svaka web stranica.
Clarissa mi pokazuje nekoliko naslova, zvučeći ekstatično kao i ostali iz Bijele

122
Trofej Knjiga
kuće, grlila sam osoblje - mnoge koji su mi postali topla, nježna prisutnost u
mom životu.

Vjenčanje u Bijeloj kući!

Pozdravite prvu obitelj!
Dok Amerika nastavlja rasti kao nesporna supersila svijetu,
predsjednik Hamilton pada (u ljubavi, naravno)
Hammy se konačno ženi - svojim FLOTUS-om!
Izražavam sućut ženama: Najpoželjniji neženja na svijetu, naš
vlastiti predsjednik Hamilton, više neće biti neženja.

U međuvremenu, Lola je zauzela teren za novinare u Bijeloj kući, koji

žele saznati više pojedinosti o vjenčanju.
Za nekoliko sati, uzbuđenje u D.C. je opipljivo u zraku, opipljivo kao
nadolazeće proljeće. Nakon dugogodišnjeg Grover Clevelanda vjenčanja u
Bijeloj kući davne 1886. konačno je još jedno predsjedničko vjenčanje
zauzelo to mjesto - pa čak i međunarodni mediji izvještavaju o tim vijestima.
Neprestano primamo pozive.
„Vogue želi izbaciti naslovnicu s vama i predsjednikom za travanj.“
‚‚Vera Wang želi dizajnirati tvoju vjenčanicu.“
‚‚Dizajner žute odjeće koju si nosila na Today Show? Pozvao je da kaže
da je sve rasprodao i dobio narudžbe iz Bergdorfa i Neiman Marcusa. Želi
poslati još više dizajna i šalje ogromne čestitke za vjenčanje.“
‚‚To je sjajno!“ Kažem.
‚‚Charlotte, kuhar želi znati hoće li pripremiti jelovnik za degustaciju ove
nedjelje kako biste ti i predsjednik mogli početi probavati jela…“

Ja sam sretan čovjek kada uđem u Ovalni ured i ugledam jednog člana osoblja
Bijele kuće kako ostavlja hrpu pisama na moj stol. ‚‚Oh, žao mi je, gospodine

123
Trofej Knjiga
Predsjedniče“, kaže, spremna je otići. Zastaje. „Ja sam jedna od onih koji
čitaju vaša pisma i pomažu odabrati one koje ćemo staviti na vaš stol.“
Odsutno klimnem glavom. "Hvala vam."
„Gospodine, također čitam neka od pisama za vašeg oca. Radim ovdje
dugo vremena.“
Prolazim kroz omotnice.
‚‚Dobivate i pisma mržnje“, kaže ona.
Prelistavam omotnice, dok se smijem. ‚‚Da, ne sumnjam u to.“
„On ih također dobiva. Ponekad od istog tipa.“
Namrštio sam se. Podignem glavu. ‚‚A ti ovo znaš kako...?“
„Samo poštarina, način na koji su pisana pisma. Izgleda kao da je isti
momak. Poslao je jedno i vama. To nije pismo mržnje, samo članak iz
časopisa sa izrezanim očima.“
‚‚Kamo ide sva korespondencija?“
‚‚Nisam sigurna.“
‚‚Učinite mi uslugu. Razgovarajte s Coxom iz FBI-ja o tome. Kontaktirat
će vas.“
‚‚Da, gospodine.“
Dale Coin ulazi dok ona izlazi. ‚‚Malo je sve poput igle u plastu sijena, zar
ne?“
‚‚Da, pa, plast sijena je sve što imamo za sada.“

124
Trofej Knjiga
 23.
Planiranje

POSAO SE NE ZAUSTAVLJA. Usred priprema za vjenčanje, mali Matt dolazi u Bijelu

kuću.
Uzbuđena sam zbog njegova posjeta. Nikad ne znaš kada ćeš upoznati
nekoga tko će ti dotaknuti život. Na način koji nikada nećeš zaboraviti,
pretpostavimo ponekad dobar, a ponekad i loš. Čak i najbrži susret može
ostaviti najdugovječniji trag. I od tog dana kada je Matthew posjetio Dječju
Nacionalnu kliniku na sjeverozapadu Michigana, gdje je dječak bio na
liječenju, i sastao se s mladim Mattom Bremsom, sedmogodišnji dječak
zadržao je to posebno mjesto u mom srcu. Ne samo zato što je sin jedne od
žena s kojima sam surađivala u Ženama svijeta. Dječak je jednostavno borac,
živi s agresivnom vrstom leukemije sa kojom se bori da je pobjedi, njegov
san da posjeti Bijelu kuću, danas je postao stvarnost.
‚‚Matt Brems je ovdje, gospodine Predsjedniče.“
‚‚MATT!“ Poviče dječak s vrata Ovalnog ureda.
„Gospodine Predsjedniče!“ Užasnuto je prekorila njegova majka.
„Gospodine Predsjedniče, hvala što ste nas primili.“
‚‚Hej, tigre.“ Matt se približio i podigao ruku za visoku peticu.
Pozdravljam dječakovog oca i grlim njegovu majku, Catherine. ‚‚Kako
mu je?“
‚‚On je borac.“
Dječak se osvrće, zagladivši kravatu, strahopoštovanje prema Ovalnom
uredu urezano je na njegovom licu. ‚‚Jednog dana želim biti predsjednik.“
Matt ga pokreće prema stolici.

125
Trofej Knjiga
 Dječak se približava sa sve većom nevjericom.
Matt ga posjedne. Naše se oči povezuju iznad glava njegovih roditelja - i
ja znam što misli. Da jednog dana imamo ovo, djecu.
‚‚Ženiš se?“ Upita dječak, iznenađujući nas.
‚‚Da.“ Ubacim se, ‚‚Želiš li doći na vjenčanje?“
‚‚DA!“ On se nasmije sretno. „Ali Sara će biti ljuta što i ona nije mogla
doći.“
‚‚Tko je Sara?“
‚‚Jedna djevojka u bolnici.“
„Pretpostavljam da bismo trebali pozvati svu djecu iz bolnice - oni će
biti naši posebni gosti.“
Pogledam Matta, a on zuri u mene s tim polu-osmijehom, od kojeg
rumenim i pogledom u njegovim očima koji kaže sve je u redu, dušo; to je tvoje
jedino vjenčanje.
Zahvalna sam kad se Matt okrene prema dječaku, dajući mi trenutak da
se ponovno uhvatim svoje uloge prve dame.
„Misliš da bi tvoji prijatelji željeli doći?“ Matt pita dječaka.
‚‚Definitivno!“
‚‚Možemo li računati na tebe da preneseš dobre vijesti?“
‚‚Da!“
Dječak ustaje sa stolice i hoda sa napuhanim grudima, kao da je upravo
narastao za nekoliko centimetara zbog zadatka koji je pred njim.
Prije nego što su otišli, Matt je sjeo preko puta stola za kavu do njegovih
roditelja i rekao im: ‚‚Želim da provjerite sve opcije. Želio bih osobno
podržati njegov tretman. Također ću pokrenuti poseban fond u njegovo
ime.“
‚‚Hvala vam.“ Njegova majka počinje plakati.
Kada odu, i moje oči peku od suza. „Eto nas s tolikom moći, pa ipak, bez
sposobnosti da mu pomognemo.“
Melankolija mu se ocrtavala na licu. ‚‚Radimo što možemo.“
Naše se oči ponovno spajaju, a srce mi preskače u prsima. Vitalnost
kojom zrači, privlači me, ali način na koji provodi svoj uporan pogled na
mene, s tihim očekivanjem, drži me na mjestu.

126
Trofej Knjiga
 ‚‚Misliš što i ja?“ Pitam.
‚‚Imat ćemo jednog ovakvog u Bijeloj kući.“
Kimnem.
Stojeći manje od metar od mene, pogleda me, a s tim pogledom divljenja,
kao da mu se usne uzdižu. ‚‚Biti ćeš sjajna majka.“
‚‚Ti ćeš biti najbolji tata.“
On pokreće zglobove ruke po mom obrazu, a iskre se pale po cijelom
tijelu.
‚‚Radujem se što ćeš uskoro postati moja supruga.“

Tijekom dana, ne vidim Matta puno. Radio je neprestano i povremeno putuje.

Želi da pobjegnemo u Camp David na nekoliko dana nakon vjenčanja - mjesto
gdje neće biti tiska, samo mi, i radujem se tom miru i tišini.
Misli o našim noćima zajedno nastavljaju se filtrirati u mom umu dok
planiram vjenčanje i obilazak oko D.C.-a i Virginije, posjeta djeci i razgovor s
njima o njihovoj budućnosti - i kako ovisi naša budućnost kao nacije o njima.
Svako jutro smo zajedno trčali po stazama oko Bijele kuće kada je on u
D.C.-u. Večerali bi zajedno, a zatim provodili noći zatvoreni u njegovoj sobi.
Svaki put kad ga vidim kako prelazi preko praga svoje sobe, moje srce
vrtoglavo raste i brže dišem. Znam da je to zato što smo zaljubljeni, ali
također i iz činjenice da se nikad nismo nikada otvoreno pokazali svima sve
do sada, i ne mogu ga imati dovoljno.
Čini se da ni on ne može dobiti dovoljno mene.
Kao da mu se muškost povećala za deset puta, s visokom količinom
testosterona, cijelo vrijeme. Imamo seks nekoliko puta noću. Seks pod tušem,
pospani seks, jutarnji seks. Ponekad ga gledam kako se oblači s nevjericom,
pitajući se da li je on doista moj zaručnik. Ponekad, kad sam ja u žurbi da se
obučem, uhvatim ga kako stoji sa svojim ručnikom, gleda me kako se oblačim
s izgledom muškarca koji se divi svojoj ženi, koji želi svoju ženu, koji planira
nastaviti da uživa u svojoj ženi u bilo koje vrijeme. Posebno, s izgledom
čovjeka koji poštuje svoju ženu.
Nisam mogla biti sretnija.

127
Trofej Knjiga
 Odlazi u Afriku na pet dana, a ja iskoristim te dane da isplaniram nešto
posebno za njega. Pokušavala sam smisliti nešto što bih mu mogla dati kao
vjenčani dar. Ali što možete dati čovjeku koji ima sve?
„Alison, želim uraditi nešto posebno za mladoženju, poklon za
vjenčanje. Jednom mi je rekao da želi moj portret. Da li bi me fotografirala?
Želim da to bude mala slika, možda pet sa osam centimetara i želim nositi
puštenu kosu, ramena gola, a možda i nešto svileno i malo svijetlo oko mog
torza. I želim da nosim iglu njegovog oca.“
Alisonine oči rašire se na moj opis. „Upravo sam se uzbudila u njegovu
korist. Wow.“
Smijem se. „Želim da izgleda intimno. Ovo nije za prikazivanje; to je
samo za njega.“
„Onda sam tvoja djevojka za to. Gdje želiš snimati?“
„Razmišljala sam o svom stanu. Iznajmljen je na još mjesec dana. Želim
biti u jednostavnom okruženju - jer uvijek ću biti djevojka koju je upoznao.“
Alison je oduševljena tom mogućnošću, tako da dan prije nego što on
stigne, nakon što nam Tajna služba pruži zeleno svjetlo, odemo u moj stari
stan.
Podignem stolicu do malog prozora. Vani jedva da postoji pogled, ali mi
se sviđa taj prozor u pozadini, s normalnim pogledom… normalnog života.
Znam da je Matt uvijek žudio za normalnošću, bez obzira na činjenicu
što je on najmanje normalan čovjek. Možda zato i žudi za tim.
Puštam kosu, držim ramena golima, i umotavam tanak šal oko svoje
prednje strane, osiguran olovnom iglom, pazeći da tkanina prekriva tamno
ružičastu boju mojih bradavica.
‚‚Savršeno - sada me pogledaj kao da sam on“, kaže Alison.
Moj se um smjesta prebacuje na Matta - ruke, njegov glas dok me drži,
Matt dok mi pita da mu budem žena - iznenada se začuje kucanje na vratima,
a Stacey zaviruje unutra.
„Charlotte. Predsjednik je na putu prema gore.“
"Što?" Oči su mi se raširile, a Stacey kimne.
‚‚Mora da je završio ranije“, izdahnem, žureći da skinem šal i skliznem
natrag u elegantnu dnevnu haljinu koju sam nosila, dok Alison skriva svoje
stvari.

128
Trofej Knjiga
 ‚‚Jesi li napravila snimak?“
‚‚Dobila sam otprilike četiri dobra“, kaže, stavljajući sve u svoj džep baš
na vrijeme kad netko pokuca na vrata.
Alison zabaci torbu preko ramena i pogleda me. ‚‚Uživaj, prva damo.“
‚‚Oh, hoću“, uvjeravam je.
Čujem kako pozdravlja, ‚‚Gospodine Predsjedniče.“
‚‚Alison.“ Njegov ton zvuči zabavno.
Kad uđe i pogleda me, želim plakati koliko mnogo mi je nedostajao.
‚‚Hej“, kažem.
‚‚Čuo sam da si ovdje - odlučio sam svratiti.“
‚‚Kako je bilo u Africi?“
‚‚Otvaranje-očiju.“ Gleda me kao žedan čovjek kojem je potrebna voda.
Matt izgleda predivno čak i nakon cijelog dana putovanja dok stavlja
sako preko naslona stolice, uklanja kravatu i otvara svoja dva gornja gumba
bijele košulje, očiju fiksiranih na mene dok to radi.
Moje tijelo odmah reagira na njegovu prisutnost. Želim mu dati nešto.
Želim ovom čovjeku dati sve.
‚‚Dođi ovamo“, šapnem, ali umjesto da čekam da se pomakne, pokrivam
tu udaljenost između nas.
Spustim se na koljena i posegnem za njegovim pojasom. Otkopčavam ga,
čujem rezak zvuk zatvarača dok ga spuštam. Sve dok mi je glava nagnuta
unatrag, tako da moje oči mogu ostati u ravnini sa njegovim prekrasnim, boje
espressa.
Spustim pogled i izvadim ga, erekcija mu je već debela, puls već udara.
Osjećajući vruće stiskanje između svojih nogu, nagnem glavu naprijed i
poljubim krunu. On uzdiše i obvija ruke oko stražnjeg dijela moje glave,
držeći me tako, s malim pritiskom, tiho tražeći od mene da primim više. I
primam.
Uvijem prste čvrsto oko baze. Udara me o dlan, tvrd i širok, baršunast.
Moje trepavice zatrepere prema gore i susrećem njegov pogled, dok koristim
obje ruke i usne da ga povučem u usta. Matt me gleda, opuštene vilice, sa
iskrom čiste požude i glađu u svojim očima.

129
Trofej Knjiga
 Uvučem njegov kurac duboko između usana a on se nabije. Unutra.
Uzdišem, slana kap tekućine na njegovom penisu čini da želim više. Želim sve
od ovog čovjeka.
S niskim, seksi uzdisajem izvlači se, držeći moju kosu, a glas mu
uzrokuje da cijelo moje tijelo zatreperi. ‚‚Pogledaj me.“
Opet podignem oči i ponovno ga usišem, vrteći jezikom oko glavića i niz
njegovu dužinu, diveći se tvrdim mišićima trbuha i prsnog koša, tom
žestokom kutu njegove čeljusti.
Povlačim ga dublje u usta, polagano ga ližući, a da nikako nisam prestala
gledati u njegovo prekrasno lice dok to radim. To je najbolji dio.
Uhvatim ga za bazu i duboko usišem, oči su nam još uvijek povezane.
Još jedan dubok zvuk tutnji u njegovim prsima dok on dodiruje moju
stražnju stranu grla, progutam, ne mogavši prestati praviti taj zvuk
zadovoljstva. Bože, toliko ga volim, toliko ga želim.
Boli me između bedara, ali volim ga dirati, imati ga između svojih usana,
zadovoljavati ga. Pokrećem jednu ruku do njegovih čvrstih bedara i njegovih
trbušnjaka, a on se blago nasmiješi.
‚‚Ti ćeš me natjerati da se pustim“, mrmlja, pomičući prste u mojoj kosi,
vrhovima prstiju milujući mi vlasište.
Povučem se natrag, ispuštajući njegov kurac tako da mogu šapnuti,
‚‚Pusti se.“
Lagano se nasmije, odmahujući glavom, a zatim sužava oči dok ga
ponovno uzimam, težak je, izgleda kao da čini sve što je moguće da se ne
pusti - kako bi mogao duže trajati.
Uhvati moju kosu u šaku i počne se ritmično nabijati. Bože, ja sam ta
koja loše gubi. Uzimam ga dublje, promatrajući ga, milujući rukom uz
njegove trbušne mišiće, nesigurna je li on taj koji određuje ritam kad da uđe
u moja usta ili je to moja glava, koja se mahnito kreće gore-dolje.
Ispušta tihi zvuk i grabi mi glavu malo čvršće, toliko mi je vruće da
osjećam kao da drhtim, dok se Matt uvlači u moja usta, niti jednom ne
skidajući oči s mene, čak ni kad napokon svrši, svojim očima bljeskajući od
strasti dok svršava s mekim režanjem, ulazeći duboko koliko može, tako da
dobijem svaku njegovu posljednju kap.
Povuče zatvarač kad završimo, cereći se. ‚‚Tvoj red.“ Zgrabi me za
bokove i podigne preko ramena, noseći me u moju spavaću sobu.

130
Trofej Knjiga
 Ja cvilim, smijem se, a ruke stavljam oko njegovog vrata. „Ovo bi trebalo
biti za tebe.“
‚‚Oh, ne brini, radi se o meni.“ Nasmije se kad me spusti na krevet i
polako počne spuštati zatvarač sa strane moje haljine.

Kad smo završili, ležimo satima u mom krevetu, goli i potrošeni. Već je noć,
željela sam čuti sve o Africi, ali osjećam da je umoran, glas mu je očajan, izraz
lica zamišljen. Čini se da je znatiželjniji razgovarati o meni i onome što sam
radila.
‚‚Što još osim planiranja vjenčanja?“ Namrštila sam se. ‚‚Nije lako
planirati vjenčanje za tisuće gostiju, za mjesec dana.“
Nasmiješio se, prešao rukom preko glave, gledajući me tom tihom
posesivnošću koju sam toliko dobro znala.
‚‚Tim želi znati hoćemo li pristati na televizijski prijenos vjenčanja.“
Proučavam njegove isklesane crte lica. ‚‚Što misliš?“
‚‚U redu sam u svakom smislu.“ Njegove su se obrve zamišljeno
namrštile. „Ne možemo imati tajno vjenčanje - sada kad smo javni izašli.
Nemam problema s potpunim izlaskom u javnost, ako je to ono što želiš
učiniti."
‚‚Ne znam. Znam da ti se sviđa tvoja privatnost, ali ove četiri godine ne
dolaze s tim. Svi su tako uzbuđeni.“ Objasnim. „Nema razloga zašto bi samo
loše stvari morale biti vijesti - možemo staviti i nešto dobro u vijesti.“
‚‚Onda idemo za to“, kaže lako.
„A zavjeti? Hoćemo li napisati svoje?“
‚‚Ne“, odgovori. „Tradicionalni zavjeti govore sve što želim reći i što god
tu bilo više, volio bih da oni budu naši.“ Hvata mi lice i okreće ga prema sebi,
gledajući me u oči. „Ako želim reći nešto više, reći ću to tebi. Nasamo. Mogu
malo pustiti javnost da uživa u tebi, ali ti si moja. Samo moja.“
On me ljubi, i prije nego odemo, vodimo ljubav još jednom.

131
Trofej Knjiga
Mislila sam da idemo u Bijelu kuću, iznenađena sam kada se državni
automobil zaustavlja pred restoranom za odreske s pet zvjezdica, vrlo dobro
poznatom u D.C.-u.
Wilson kaže Mattu, ‚‚Sve je spremno, gospodine.“
I odjednom me Matt izvlači iz auta u restoran.
Restoran koji izgleda potpuno napušteno kako bismo mogli večerati u
privatnosti.
‚‚Što je ovo?“ Pitam, široko otvorenih očiju dok gledam u Matthewa.
„Ne mogu te oženiti bez službenog prvog sastanka. Sada, mogu li?“
Izvuče stolicu za stolom pokraj prozora s malom svijećom koja je treperila
na središtu, sjednem i gledam ga sa strahopoštovanjem dok on sjeda
nasuprot mene.
‚‚Nisam još čak ni jela i ovo je već najbolji sastanak koji sam ikada imala
u svom životu.“
Nagrađuje me zaraznim smijehom.
Podsjetim se kako je izgledao kao mladić koji je zadirkivao malu
djevojčicu, prije toliko godina.
‚‚Sviđa ti se pozornost svakog čovjeka na tebi, zar ne“, zadirkuje me.
‚‚Ne svakog čovjeka, samo onog koji ima moju pozornost“, šalim se.
‚‚Bolje da budem jedini sad.“ kaže.
Nasmiješim se, bacajući pogled na zaručnički prsten na svom prstu.
Klizim rukom preko stola, hvatajući njegovu. ‚‚Volim te“, kažem, bez
daha i nemoćna iznutra.
Stavlja mi poljubac na poleđinu ruke. ‚‚I ja tebe volim, dušo.“
Pomičem kažiprst i palac svoje slobodne ruke jedan centimetar dalje od
stola. ‚‚Ovoliko?“
‚‚Ne toliko puno.“
‚‚Matthew!“ Šalim se, povlačeći ruku sa slobodnim i šaljivim mrkim
pogledom.
Ubrzo nam se približi nekoliko konobara s bocom najboljeg vina.
„Gospodine Predsjedniče, Prva damo. Čast mi je služiti vam večeras.“

132
Trofej Knjiga
 Dok konobar otvara vino, Matt gleda u jelovnik. „Donesite nam sve vaše
domaće specijalitete. Donesite nam svaki tanjur drugačiji kako bismo sve
isprobali.“
‚‚Apsolutno, Gospodine Predsjedniče.“
Pijemo svijetlo crno vino, i jednom kad su tanjuri na stolu, on me
pogleda, njegove oči boje espressa, intuitivno prodiru u moje. „Kakav je
iverak s limunom?“ pita dok jedemo.
‚‚Oh, tako je dobro.“ I doista jest.
On ispruži vilicu i ukrade komadić s mog tanjura, stavljajući ga u usta.
‚‚Hmm, to je dobro.“
Podignem komad odreska sa njegovog tanjura i progovorim kroz kut
usta dok uživam. ‚‚I to je dobro.“
On gura svoj tanjur u mom smjeru, uzima moj i stavlja ga na svoju
stranu. Zapravo nemam problema s tim.
‚‚Uvijek mi se čini da mi se sviđa ono što ti jedeš više od onoga što
jedem“, kažem, dok jedem njegovo rebro.
‚‚Ti si klasični slučaj trava-je-zelenija-na-drugoj strani, gospođice
Wells.“
‚‚Kaže tip koji proždire moj iverak.“
‚‚Prilično je dobar. Želiš li probati tortu od čokoladne pjene?“
‚‚Htjela bih, ali trebat će nam hitna pomoć vani.“
Poziva jednog od zaposlenika i konobaricu. „Jedna čokoladna torta od
pjene, jedna domaća torta od sira. I kola hitne pomoći.“ Nasmiješi se i
pretjerano mi namigne.
Konobarica se nježno nasmiješi i porumeni. ‚‚Da, gospodine.“
Završavamo slastice, a Matt ostavlja ogromnu napojnicu i govori
zaposlenicima da će brigu o računu povesti njegov ured.
‚‚Trebam li nosila da te izvedem?“ Pita me. Oči su mu sjajne s nevjericom,
smiješak mu je zabavan.
‚‚Ne. Mogu hodati. Jedva“, dodam, obožavam kako mu se ruka omotava
oko mene.
‚‚Hvala ti, Matt“, udišem, podignem se na prste i poljubim njegovu vilicu.

133
Trofej Knjiga
Sljedeći tjedan dobivamo desetke potvrda od stranih dostojanstvenika koji
namjeravaju prisustvovati vjenčanju po primitku naše pozivnice.
Konferencije za medije su stvari dana, iako Matt baš ne prisustvuje na
svima. Lola isporučuje vijesti čim dođu - tisak želi svaki detalj, sve do darova
koje primamo, a budući da Matt nema namjeru da ratuje s novinarima o
pojedinostima, ni ja nemam tu namjeru. Jednostavno sretna sam što je zemlja
na sedmom oblaku, baš zajedno sa mnom.

134
Trofej Knjiga
 24.
Predsjedničko vjenčanje

DAROVI POČINJU DOLAZITI TJEDAN PRIJE vjenčanja, zadržani kod Tajne službe, prije
nego stignu do Mattovog i mog vidokruga. Predsjednik Kine šalje skulpturu
američke zastave, lijevanu u bronci. Premijer Kanade šalje par labudova koji
će naći svoj dom u Južnoj fontani Bijele kuće. Predsjednik Meksika zatražio
je posebno odobrenje da pošalje mariachi bend da nam pjeva navečer na
našem vjenčanju. Uskoro sobe u Bijeloj kući nagomilane su darovima iz
cijelog svijeta.
I nikada neću zaboraviti ovaj dan.
Danas je Senat odobrio Mattov prvi račun za obrazovanje.
Bijela kuća zuji punom snagom dok se svi pripremaju za događaj.
Rano sam završila šminku, a svi su bili vrlo strogi s Mattom, rekavši mu
da se mora držati podalje od Kraljičine spavaće sobe - da me ne može vidjeti
dok ne budem pred oltarom.
Dan počinje s povorkom u Aveniji Pennsylvania, kojoj su građani
iskazali dobrodošlicu prisustvom. Oni se gomilaju ulicama do pozdrava od
dvadeset i jednog pištolja, dok radnici postavljaju niz visokih bijelih šatora
uz Vrt ruža.
Stolovi za bankete s velikim rasporedom linije cvijeća sadarke i božura
uz šatore, njihov miris, zajedno s mirisom ruža, ispunjava zrak.
Nosim haljinu s otvorenim leđima, dugim šlepom i velom načinjenim od
najljepše čipke.
Matt i ja smo se smjestili, zajedno sa šefom kuhinje, na obroku od četiri
slijeda jela s vinom u paru, uključujući salatu od rakova i s krušnim i kozjim

135
Trofej Knjiga
sirom, juha od muškatne tikve, pečena janjetina s povrćem i ružmarinom i
pohani jastog Maine i moju omiljenu poslasticu u Bijeloj kući, kuharsku
posebnu pitu od sira i jabuka. Sve je posluženo na srebrnim obrubljenim
ovalima koji izgledaju predivno na stolnjaku od svile boje slonovače i sa
sjajnim srebrnim stolicama.
Među našim uzvanicima na vjenčanju su prisutni dvadeset i jedan
predsjednik i njihove prve dame, dva premijera, igrači NBA lige, holivudski
redatelji, glumci i pjevači, dobitnici Nobelove nagrade, sva djeca Nacionalne
dječje bolnice i naše obitelji i prijatelji.
No, s mojim mladoženjom u blizini, svi oni zajedno nisu mu ni do koljena
– POTUS (Predsjednik), u oštrom crnom smokingu, na licu jedan od njegovih
najšarmantnijih, razoružavajući osmijeha dok me gleda kako hodam
dugačkom crvenom stazom u prekrasnom Vrtu ruža Bijele kuće, dok dugački
bijeli veo vijori iza mene, kako bi me učinio svojom. Konačno njegova u
svakom smislu riječi.
Matt izgleda zapanjujuće sa svojom kravatom i svježom bijelom
košuljom, malom iglom sa zastavom Amerike na njegovoj jakni.
Vruć.
Snažan.
I moj.
S pozadinom vrtova iza njega i tisućama bijelih ruža na rešetki iza
improviziranog oltara, ne mogu vjerovati da danas Američki princ, koji sada
tako lako nosi kraljevsku krunu, ženi mene.
Danas će polagati svoju drugu zakletvu godine - dvije najvažnije
njegovog života, u istoj godini.
Najbolje od svega, dok hodam stazom, osmijeh je na njegovom licu. To
je suptilan osmijeh, ne previše širok, ali u kombinaciji s tihim, intenzivnim,
briljantnim pogledom u njegovim očima dok me gleda kako mu prilazim,
zajedno sa zborskom glazbom, u grlu mi stvara čvor, dok me moj otac vodi
dugačkom stazom prekrivenom crvenim tepihom.
Moj otac čvrsto steže vilicu i oči su mu malo crvene, a ja ne mogu
zamisliti što moj otac osjeća kada vidi da se njegova jedina kći udaje… za ovog
čovjeka.
‚‚Brini se za nju, Matthew“, mrmlja moj otac dok me predaje, a Matthew
ga uvjerava, ‚‚Hoću, gospodine.“

136
Trofej Knjiga
 Njegovi prsti skliznu da uhvate moje, zaključa naše poglede, dok me
vodi uz dvije stepenice do oltara, da stanemo pred svećenika.
Ispod sukanja moje haljine, bedra se osjećaju mekano, kao da sam od
zraka.
Znam da smo na televiziji, i dalje se želim suzdržavati od pretjerane
emocionalnosti, ali moje oči se pune suzama, jednostavno sam svjesna
njegove moćne prisutnosti pored sebe.
Kad se suočimo jedno s drugim kako bismo iskazali zavjete, sigurna sam
da mi se grlo zapalilo i nema nikakve šanse da progutam.
Njegov glas, čvrst i zapovjednički, ali s tom prisutnom oštrinom, ubija
me najviše.
„Ja, Matthew, uzimam tebe, Charlotte, da te imam za svoju suprugu po
zakonu, da te imam i zadržim od danas, pa na dalje, u dobru i zlu, bogatstvu
i siromaštvu, u bolesti i zdravlju, dok nas smrt ne rastavi.“
Moj glas izlazi mirno, ali mekano. „Ja, Charlotte, uzimam tebe, Matthew,
za svog zakonitog supruga, da te imam i zadržim od danas, pa na dalje, u
dobru i zlu, bogatstvu i siromaštvu, u bolesti i zdravlju, dok nas smrt ne
rastavi.“
Ceremonija se nastavlja i pamtim način na koji Matt stoji tamo. On nije
nimalo emocionalan. On jednostavno izgleda sigurno u sebe. Toliko siguran
što mi postaje muž, čini svojom ženom.
„Proglašavam vas mužem i ženom. Možete poljubiti nevjestu,
gospodine“, kaže svećenik.
Matthew podiže obrve, kao da kaže da je za sada gotovo, i povuče me
bliže, sa sjajem u njegovim očima punog plamena, dok mu pogled pada na
moje usne.
Pređe palcem mojom donjom usnom, zadrži palac ispod moje usne dok
mi uokviruje lice objema rukama i daje najukusniji, najnježniji, najtvrđi i
najsamouvjereniji poljubac ikada na mojim usnama.
‚‚Dame i gospodo. Predsjednik Sjedinjenih Država i Prva Dama!“
Beckett udari Mattova leđa a ja zagrlim Kaylu, dok svi klicaju. Onda nas
Matt vodi niz prolaz i smijem se zbog gužve i klicanja, i bliceva kamera, tako
divlje i zasljepljujuće, volim što osjećam njegov osmijeh na ruci, dok mi ljubi
zglobove.

137
Trofej Knjiga
 25.
Za sreću

‚‚DUG ŽIVOT, PREDSJEDNIČE HAMILTON!“

Povlačim je na plesni podij i želim proždrijeti ovu djevojku. Želim preći
svojim usnama svuda po tom slatkom, nasmiješenom licu, poljubiti usne koje
je nervozno grizla cijeli dan, polako otkopčati gumbe na poleđini njezine
haljine i naći svoj put s njom.
Osjećam se nepobjedivim, kao da mogu učiniti sve, imati sve.
I dok je vrtim i čujem njezin smijeh, onda je čujem kako uzdahne kad je
povučem natrag na svoje grudi, znam sigurno – ne želim više ništa.
Prije sam se svađao s ocem, tih posljednjih nekoliko godina.
‚‚Zašto bi se oženio za ženu na koju ne bi obraćao pozornost?“
‚‚Jednog dana ćeš upoznati ženu, Matthew, koju ćeš morati učiniti svojom.“
‚‚Nisam tako sebičan.“
Oče, ispada da jesam. Ali odlučan sam da je usrećim. Neću učiniti ono što
je on učinio.
Kad naš ples završi, ona pleše sa svojim ocem i dok ja vučem svoju
majku na plesni podij, siguran sam da se bori s istim ovim mislima kao i ja.
Da je trebao biti ovdje. Da je trebao biti ponosan kao što Charlottin otac
večeras izgleda.
‚‚Naći ću njegovog ubojicu“, kažem joj.
„Matt, nemoj. Besmisleno je.“
‚‚Nije besmisleno“, suprotstavljam se.
‚‚Matthew, molim te...“

138
Trofej Knjiga
 ‚‚Hej“, zaustavljam je. „Ovo su Sjedinjene Američke Države. Ne ubiješ
nekog čovjeka i nastaviš živjeti zauvijek sretno. Ne ovdje.“
‚‚Oh, Matthew“, kaže ona, usamljeno. Pogleda u Charlotte. ‚‚Uživaj u
svojoj nevjesti. Ona te voli.“
„I ja volim nju. Bit ću u redu s njom.“
Zagrize svoju usnu, uplašena, zabrinuta. ‚‚Ti nisi tvoj otac. Možda si
ganjao isti san, ali ti si sva naša bolja imovina, sve naše kombinirane vrline.“
Smijem se i poljubim je u obraz. ‚‚Hvala, majko.“
‚‚Mogu li dobiti sljedeći ples?“ Pita moj djed.
Nasmiješim mu se i predam ruku majke. ‚‚Hvala, djede.“
„Čestitam, dječače. Donosi svježinu u kuću. Sad vidim što si vidio u njoj.“
Pogledam je, pleše s djecom iz Dječje Nacionalne bolnice. Smije se dok
je mali Matthew Brems pokušava zavrtjeti kao i ja, osjećam kako mi se usne
pretvaraju u osmijeh. Stavim ruke u džepove i promatram je - nikad nisam
izvukao toliko zadovoljstva u gledanju bilo čega u svom životu.
Čini da želim biti najbolji čovjek koji mogu. Nema ih mnogo koji bi to
učinili za nju. Također me tjera da padnem na koljena i iz nje izvučem s
obožavanjem svu njezinu dnevnu svjetlost.
Vidim je kako stalno gazi šlep svoje haljine, a onda se ispričava na
plesnom podiju i šapne nešto Stacey, koja je uvodi u kuću.
‚‚Nikad nismo mislili da ćemo vidjeti ovaj dan, Hamilton.“
‚‚Hej, on je sada naš jebeni predsjednik.“
‚‚Hajde, on je još uvijek Hamilton.“
Samo se nasmijem. ‚‚Hej“, pozdravljam Lucasa i Olivera, moje stare
prijatelje. ‚‚Dobro od vas da ste došli.“
‚‚Neki su nagađali da bi bilo teško uzeti najseksi čovjeka ozbiljno za
predsjednika. Pogledaj se sad.“
Suho se smiješim dok se kreću prema svom stolu, a ja sjedam i pijuckam
iz čaše kad mi se približava jedan od poslužitelja, slijedi ga vizija plavog s
crvenom kosom, koja joj pada niz leđa. Nosi putnu odjeću, plavu suknju i
odgovarajuću skraćenu jaknu koja naglašava njezin struk, suknju koja mi
dopušta da gledam te njezine divne noge.
Polako se podižem, a krv mi se odmah skuplja u prepone.

139
Trofej Knjiga
 Naše se oči susreću. Njezine plave oči su široko otvorene u sreći i
strahopoštovanju, ranjive. Želim je zgrabiti.
‚‚Charlotte“, kažem, predstavljajući je, dodajući, ‚‚Prijatelji s Harvarda,
Lucas i Oliver.“
‚‚Drago mi je što smo se upoznali“, pozdravlja ih, a onda odlazi do drugog
stola da zagrli moju majku i djeda. Vraća se, zauzima mjesto s moje desne
strane.
Naše se oči ponovno susreću dok stavljam ruku na njezina leđa i vodim
je da sjedne.
„Sjećaš se one profesorice s Harvarda, one slatke sitnice koja je
napravila dupli salto kada si došao na prvi sat tog prvog dana? Ne bi
pogledala Matta u oči bez uzbuđenja“, kaže Lucas.
‚‚Prošao si sa ocjenom A na račun dobrog izgleda“, dodaje Oliver.
Naslonim se i djelomično slušam razgovor. Ništa što već nisam čuo. Moji
prijatelji na faksu drže se tih fakultetskih dana, kao da su to bili najbolji dani
njihovih života. Smatram da mi se sada sviđa moj život i da me više zanimaju
njezine reakcije, njezin smijeh.
Nikad nisam vidio ovu djevojku tako sretnu. Bože, izgleda predivno.
Pomjeram se, bole me prepone.
Ništa više ne stoji između nas. Neću dopustiti da me zaustave moji
strahovi da ne budem sposoban biti i vrhovni zapovjednik i čovjek kojeg ona
želi.
Dođavola, siguran sam da ću učiniti sve što je u mojoj moći kako bih se
istaknuo u oba slučaja.
Samo se nadam da ću se večeras dovoljno smiriti da joj dam vremena
koje treba da uživa u vjenčanju, prije nego što je odvedem u Camp David i
dobijem malo mira i tišine za nas oboje.
Gledam je u onoj pakleno-seksi plavoj haljini koja naglašava njezine
obline i to samo pojačava potrebu da vidim njezino golo tijelo - kako bih je
potvrdio kao svoju suprugu.
Odložio sam piće na stranu, moj pogled se spustio. „Oprostite, moramo
potražiti nekoliko šefova država.“
‚‚Drago mi je što smo se upoznali.“ Smije se dok se oprašta i povlači moj
rukav. „Matt, čekaj. Mislim da djeca čekaju da završim ples s njima.“

140
Trofej Knjiga
 Zaustavio me predsjednik Meksika dok se ona odlazila pozdraviti s
djecom.
‚‚Hermosa, la primera dama“, kaže predsjednik. „Lijepa, prva dama.
Čestitam.“
‚‚Hvala vam što ste došli, dijeleći našu radost.“ Smijem se, počinjemo
razgovarati o dugogodišnjem ugovoru između naših zemalja kada ugledam
kako se približava skupini. Mali Matt Brems podiže se s ispruženom rukom i
pokazuje natrag na plesni podij.
Ona prihvaća. Gurnem ruke u džepove dok ga ona vodi na plesni podij,
kosa joj pada preko leđa, a kamere ludo trepere. Kad se ples završi, ona se
pokloni, a zatim povlači prema nečemu u blizini. Zatim klekne ispred dječaka
i uručuje mu poklon, dječak samo zuri u poklon, a onda u nju u punom čudu,
ona me pogleda sa osmijehom.
Uzvratim smiješak, znajući što je to. Zatim odlutam prema toj slici mlađe
verzije mene, s njom kako kleči pred njim... našim djetetom. Stisnem svoje
ruke, dok me udara žestoka želja.
Otresem je, smiješim joj se i nastavim razgovarati s predsjednikom
Meksika, sad govorim sebi da nije vrijeme za to. Ali razmišljajući o godinama
koje dolaze, ne znam kada će to biti.
„Dala sam malom Mattu fotografiju njegova posjeta Bijeloj kući, ona s
tobom na njoj, kad sam te zamolila da je potpišeš“, kaže Charlotte, sada uz
mene.
‚‚Znam.“
‚‚Za sreću.“
‚‚Ti si prekrasna. Radujem se što ću te odvesti odavde.“

141
Trofej Knjiga
 26.
Camp David

MARINE ONE NAS JE ODVEO u Camp David, gdje se međusobno napadamo isti
trenutak kada uđemo u kuću u Aspenu. Matt me gura između njegova tijela i
vrata, bez prestanka mi gura jezik, ruka stišće moju kosu, potežući me natrag
tako da mu usne mogu lutati niz moje grlo, gladno i vlažno dok se probija
između naših tijela da mi povuče suknju i podigne me.
Pustila sam ga da me podigne za stražnjicu, a onda me prislonio na vrata
dok se spuštao između mojih nogu. Osjećam kako mu usta lutaju niz trbuh i
između mojih bedara, izrasla brada tog dana na njegovoj čeljusti daje hrapav,
osjetljiv osjećaj na koži, dok on vuče moje gaćice u stranu i daje mi dug,
mokar potez lizanja.
Ja uzdišem i grabim njegovu gustu, svilenkastu kosu, opet stenjući kad
on ponovi pokret s jezikom - dugo, ukusno lizanje, pokriva moj otvor i miluje
moje nabore.
Ubacuje palac i gleda u mene, s raštrkanom kosom, blistavim očima,
mokrim usnama.
‚‚Molim te, ne dopusti mi da svršim bez tebe“, preklinjem ga.
Ponovno me liže, nisko režanje napušta njegova prsa. ‚‚Što želiš?“
‚‚Želim te golog“, dišem, i prije nego što znam, postavlja me na moja
stopala i odmakne se unatrag, gledajući me dok njegovi prsti počinju raditi
na njegovoj košulji.
Posegnem iza sebe i otkopčam gumbe na leđima, dašćem dok on sliježe
ramenima kako bi skinuo košulju, otkopča se.
Gol je.

142
Trofej Knjiga
 Ima nešto u njemu golom.
Primitivan i moćan.
U njegovom elementu kao čovjeka.
Napali me.
On je moj.
Samo moj, bez maske, kravate, odijele, bez sve te moći, izvršne vlasti
isključene. Samo mišići. Njegove usne. Njegove riječi.
Udata sam za predsjednika. Nije me briga što je on predsjednik.
Već tko je on.
Udata sam za svoju simpatiju iz djetinjstva, čovjeka kojeg volim.
To me tjera dalje. On to radi.
On je jedini s kojim bih ikada željela potrošiti to zauvijek.
A djevojka u meni se još uvijek divi tome što je izabrao ženu, mene. Voli
me. Vidi me.
Sada me vidi, dok stoji preda mnom, sve mišići i muškarac, gleda me dok
skidam svoju plavu putnu odoru.
Teško diše, a njegov pogled me uznemiruje.
Napravim korak i on me zgrabi, skupljajući kosu iznad moje glave u
jednoj šaci. Nasloni usne na moje uho. ‚‚Toliko te jebeno volim,“ šapće,
dodirujući moje grudi jednom rukom, milujući napeti vrh.
‚‚Jako te volim. Želim te što prije u sebi.“
On me ljubi. Na neki način gubim sve svoje misli, dodirujući ga - tvrd i
pulsirajući. Uzdišem kad me podigne, nosi me u veliku spavaću sobu s
bračnim krevetom i baca na madrac. Pada na mene i stavlja glavu na moje
grudi, Matthewova usta postaju središte moje galaksije. Ne mogu ih dobiti
dovoljno. Stenjem kako on liže i gladno vuče, odvojivši vrijeme za uživanje u
meni, kuša me, muči me, često usne vraća na moje, nježno, ali žestoko.
‚‚Što moja supruga želi?“
‚‚Bože, znaš što“, kažem.
Nagrađuje me poljupcem. Nikada nisam mislila da će me muškarac
poljubiti s ovom strašću, željeti s tom strašću, voljeti s tom strašću. Nikad
nisam mislila, kad sam mu jednom nedužno rekla da mi ne bi smetalo biti na
strani predsjednika, da ću zapravo završiti pored njega. Da će on biti čovjek

143
Trofej Knjiga
s kojim ću biti ne samo u prvom mandatu, a možda i drugom, nego za ostatak
njegovog i mog života.
I mislim da je to razlog zašto se tako ljubimo - jer mi nismo Predsjednik
i Prva dama kad smo zajedno. Jer nakon prosidbe, njega da me oženi, ovo
nema nikakve veze s okolnostima u kojima je on trenutno vrhovni
zapovjednik a ja njegova prva dama. To je unatoč tome.
Pitao me jer me želi zauvijek - i pomisao na to zauvijek s njim čini me
najsretnijom ženom na svijetu.
Nije važno što će naše vječno milostivo krasiti historiju. To je naša
historija, njegova i moja.
Matt stavlja čelo na moje i pažljivo gleda u moje oči.
‚‚Jesi li na piluli, dušo?“ Upita čvrsto i kad pomaknem glavom u 'da'
(počela sam kad je Matt zatražio od liječnika Bijele kuće da mi ih prepiše),
duboko me poljubi, otvarajući me kako bi mogao ući u mene.
Uzdahnem. On ispušta taj zvuk koji mi odmah govori da voli osjećaj
mene - osjećaj nas bez ičega između. I bože, osjećam se ispunjeno, ispunjeno
i spremno da se razbijem na milijun ukusnih čestica užitka, osjećajući Matta
- dugačkog i tvrdog, Matta kako se nabija u mene kao da pripada ovdje. Što i
jest.
Savija moju desnu nogu preko ramena, otvarajući me još više. Osjetim
pregib mišića iz ramena i ruke ispod moje butine, i on se nabija, odjednom je
još dublje - dublje nego ikada.
Cviljenje užitka me napušta, a njegove usne su tu da me pojedu.
‚‚Koliko me duboko želiš?“ Pita, prebacujući i moju drugu nogu preko
ramena.
Skoro sam već na vrhuncu.
‚‚O Bože, Matthew,“ otpuhnem.
Držeći moje noge preko ramena, nabija se dublje.
‚‚Ovako“, mrmlja.
On me ispunjava kao da ne namjerava otići. Kao da pripada u meni. Kao
da je moje tijelo stvoreno da u njega stane svaki njegov centimetar. Uzdahne
kad je u potpunosti unutra, stišćem noge oko njegovih ramena, želeći više,
želeći sve, moji unutarnji mišići stišću njegovu vruću duljinu svaki put kad
uđe i još više kad se povlači.

144
Trofej Knjiga
 ‚‚Kako ispravno me stisneš“, mrmlja, oblizujući mi usne. „Napravi mjesta
za mene, gospođo Hamilton. Uzmi sve od mene.“
‚‚Da“, puhnem. ‚‚Tvoja sam.“ Jecam od zadovoljstva a Matt me promatra,
natjerao me da svršim, puštajući me, promatrajući me željnim očima i vučjim
osmijehom na licu - kao da nije mogao uživati ništa više od toga da izgubim
kontrolu.
Svršava sa mnom s uzvikom, a njegova usta hvataju moja u divljem
poljupcu dok zajedno doživljavamo vrhunac.
Sljedeće minute ležimo zapetljani, naša tijela gola i vlažna nakon
vođenja ljubavi. Matt odlazi u zahod i vraća se s maramicom, kojom prelazi
između mojih nogu. Očisti me, odlaže maramicu, a onda se vraća u krevet i
gleda me dok se proteže pokraj mene. Nema skrivanja očigledne vrućine u
njegovu pogledu dok me uzima. Zavija dlan oko mog potiljka, pritišćući čelo
na moje.
‚‚Možeš li me ponovno primiti?“ Pita, a glas mu je grub dok mi miriše lice
i miluje sa strane.
Pronalazi uski biser mog klitorisa i počinje trljanje dok me ljubi.
‚‚Možeš li me primiti više, Charlotte?“ Pita, prebacujući prste na moj
klitoris od kažiprsta do palca – kažiprstom prodirući u mene.
Izvijem se i uhvatim donju usnu da zaustavim zvukove zadovoljstva od
užitka. Njegov miris je opojan, budi mi vrtoglavicu od želje za njim. Izvlači
prst i ponovno trlja moj klitoris, razmazujući moje sokove preko mene.
Počinjem gurati kukove u njegovu ruku, očajnički tražeći više. On ponovno
vrati prst unutra, a zatim ga opet izvadi i protrlja klitoris. Trzam se, vrtim
glavom, stišćem plahte sa strana, uništena načinom na koji me miluje.
‚‚Želim te“, dišem. Ne tjera me da dugo čekam.
On uzdiše i gnječi moje grudi, liže vrhove, usisava ih. Izvijam se u luk do
njegovih vrućih usana i hvatam ga za potiljak, šakama grabim njegovu kosu
među svojim prstima dok ga guram prema usnama, Matt me opet ispunjava,
duboko dokle može ići, dovoljno duboko da osjećam kako me duša ostavlja
dok se raspadam pod njim.

145
Trofej Knjiga
Dnevna soba ima kamin, a usred noći, Matt ga pali.
Uskoro dolazi do pucketanja tople vatre. Osmjehuje se i miluje rukom
po mojim leđima, zadovoljno izdahnuvši dok ležimo na kauču nakon još
jednog kruga ukusnog seksualnog odnosa.
‚‚Tolike sam noći poželjela da mogu... osjetiti da me držiš za ruku“,
podižem mu ruku i stavim svoju na nju. ‚‚I pogledati te bez straha da će netko
vidjeti ono što je zapisano u mojim očima.“
Drži me za stražnji dio glave, njegov penis je tvrd ispod mog krila nakon
mojih riječi, ljubi me svojim dugim, vlažnim jezikom.
‚‚Sada... ti si moj suprug.“
Gleda me. ‚‚Volim te.“
Uzima moju ruku i liže moj prsten, od korijena do vrha. Mmm. Ovaj
čovjek će biti moja smrt. Sjećam se da je to radio onaj dan kad je rekao da ga
je posjetio mali Matt u Bijeloj kući i iznenada… pali se lampica!
„Ovako si izmjerio moj prsten? Sa svojim ustima? Predsjedniče,
šokirana sam!“
On šmrkne. „Bit će ti drago znati da postoje i druge stvari koje mogu
učiniti sa svojim ustima.“ Stručno me oslobodi svoje bijele košulje (u koju
sam se uvukla kako bih se pokrila) i gricka mi golo rame.
„Oh, kladim se. Vrlo si vješt tijekom tiskovnih konferencija.“
„Moja su usta još vještija u pronalaženju toplih i slatkih mjesta za sisanje
i kušanje.” Uvuče ruku pod pokrivač i pomiluje kožu mog trbuha, a zatim
povlači pokrivač prema dolje i saginje glavu kako bi poljubio moju bradavicu.
Kikoćem se.
Podiže glavu. ‚‚Slatka si.“ Nasmiješi se, oči su mu tako predivne da imam
problema s disanjem.
‚‚Pitam se što bi cijela zemlja pomislila na tvoj fetiš na slovo C?“,
zafrkavam.
„Ja sam vrhovni zapovjednik. Dopušteno mi je da uživam u bilo kojem
fetišu“, govori čvrsto, ‚‚što uključuje moju suprugu.“
Nasmijem se. „Tvoj otac, da te može sada vidjeti. Njegov jedini sin,
predsjednik, i obavlja prokleto dobar posao.“
‚‚Bio bi jednako sretan znajući da sam se smirio.“
‚‚Sa mnom?“

146
Trofej Knjiga
 ‚‚Ne, s Jackom.“ Matt se samo nasmije i pokrene palac uz moju čeljust. ‚‚S
tobom“, odgovori, ovaj put glasnije.
‚‚Misliš?“
‚‚Znam.“
„On bi me odobrio? Dobar pedigre? Kći senatora?“
„Moj je otac imao veliko poštovanje prema tvojoj obitelji - ali ti si ga
očarala. I nema riječi za ono što si meni učinila.“
‚‚Znat ću, tek sam te počela šarmirati, gospodine Predsjedniče.“
‚‚Sad to radiš?“ Nasmiješi se, a onda se namršti dok me je gledao „Jesi li
rekla onom-kojem-ne-znam-ime da si zauzeta?“
‚‚Ne mora mu biti rečeno. Zna da su sve oklade isključene. Nije imao
šansu protiv tebe otkako sam počela voditi kampanju za tebe. Nitko nije. Čak
i prije.“ Podignem čelo. „Jesi li rekao svim svojim prijateljicama? Čak se i
zaposlenice zaljubljuju u tebe, u tolikoj količini koliko nijedan drugi
predsjednik nije imao povlasticu da uživa.“
„Zauzet sam. Ovdje imam prsten da to dokažem.“ Lupka po vjenčanom
prstenu s palcem.
‚‚Tako sam čula kroz vinovu lozu...“ Počinjem.
‚‚Imaš velike uši, zar ne?“
Klimnuvši, s mačjim osmijehom, izvučem jezik kako bih mu polizala vrh
prsa. ‚‚I ja imam vrlo topao jezik.“
„Hm. Daj mi više tog svog jezika. Niže.“
‚‚Tako sam čula... Matt, slušaš li me?“ Kažem, dok ližem njegovo središte
prsa.
‚‚Što?“ On se smije, očito rastresen.
„Čula sam... zakon je usvojen. Obrazovanje.“
‚‚Bože. Da.“ Čvrsto stisne oči, naslanjajući glavu preko leđa kauča.
„Jebeno mi je laknulo. Na trenutak sam pomislio da nam nedostaje
glasova.“
‚‚Matt, tako sam ponosna na tebe“, kažem.
Gleda me, smiješeći se, milujući rukom moju kosu. „Zdravstvo je
sljedeće.“

147
Trofej Knjiga
Nadnaravno je da se sljedećeg jutra budim u Camp Davidu kao udata žena.
Udata sam. Od sada će mi se ljudi obraćati kao gđa. Hamilton.
Čini se da Matthew nije bio uzbuđen zbog ideje o cirkusu paparaca oko
nas ako bi krenuli negdje drugdje, i tako je izbor bio Camp David. Tako mi je
drago što je to bio njegov izbor. Tu je apsolutno tiho. Mirno.
Tako je rano da se sunce jedva diže. Vidim po procjepu između zavjesa
da je blizu zora. Pogledam prsten na ruci, identičan debljem, većem prstenu
na njegovoj ruci i upijam čovjeka koji spava pored mene, mazno se približim
njegovom toplom, tvrdom prsnom košu kako bi uhvatila još malo sna. Nigdje
drugdje ne bih bila.
Probudimo se u 9 sati, imamo jutarnji seks, zatim doručak i kuhanje na
terasi. Opuštajuće je. Prvi put sam bila sama s Mattom Hamiltonom bez
šuljanja ili skrivanja. Mi smo sami - doista sami (pretpostavimo da smo stigli
do točke gdje se Tajna služba i Mattova sjena ne računaju, pogotovo kad se
trude da nam daju našu privatnost i ostanu na sigurnoj udaljenosti, ali da su
pri ruci, samo bez vidljivosti) - a taj osjećaj privatnosti je lijepa promjena od
pozornice Bijele kuće.
Uključujemo televizor dok peremo tanjure, samo da vidimo naše slike
na svakom kanalu. Odlučili smo je ne gledati.
Tako smo krenuli i istražili divljinu. Matt mi govori kako je igrao golf sa
svojim ocem, i uživao samo hodajući kroz drveće koje okružuje kolibu s
Lokijem, jednim od njegovih kućnih ljubimaca tada.
Skoro je 13 sati. do trenutka kad se vratimo u kuću, nikad se nisam
osjećala sretnije ili mirnije nego sada. Ulazimo u dnevnu sobu, zatim u
spavaću sobu, a Matthew ulazi u tuš, uključuje vodu. Gleda me očekivano,
obrve diže za milimetar.
‚‚Oh!“ Uzdahnula sam. ‚‚Želiš da ti... očekuješ da...“
Polagano, klima glavom kad se počne otkopčavati, podiže kutove usana
u mali podsmijeh. ‚‚Očekujem.“
To je najseksi tuš ikada. Vodi ljubav sa mnom na zidu tuša, onda ga
izvlači i svršava, a njegova sperma pada na moj trbuh, njegov pogled na meni,
i to je najvruća stvar koju sam ikada vidjela. Najvrući seks u mom životu.
S najvrućim čovjekom na planeti.

148
Trofej Knjiga
 Smijemo se ostatak poslijepodneva, vodimo ljubav u kuhinji i
razgovaramo o politici i političarima, čak zovemo Bijelu kuću da provjerimo
sve o Jacku, i zamolimo ih da nam ga dovedu u Camp David kolima.
Stiže nekoliko sati kasnije, sretno se spuštajući do kuće kad vidi Matta
na vratima a sljedeći dan provodimo lutajući po divljini, s Jackom koji laje,
njuška i maše repom.

Nakon slavne večeri u subotu, uživajući u činjenici da je kamp David dokaz

paparaca, da je to nedodirljiva vojna baza - uvijemo se u krevet kako bi sporo,
s predigrom vodili ljubav, a nedjelju poslijepodne, vraćamo se Marine
Oneom kući, sa Jackom koji gleda kroz prozore.
Gledam u vjenčani i zaručnički prsten koji mi svjetlucaju na prstu, s
osmijehom na usnama a zatim promatram Mattov zamišljeni profil dok gleda
kroz prozor. Mogu reći da se njegov um već vraća na posao.
Tužna sam što moramo napustiti mir u Camp Davidu. Ali kako se
približavamo Okrugu, gledam na spomenike Washingtona i Jeffersona, dok
se spremamo spustiti preko Južnog travnjaka Bijele kuće, osjetim mir i
zaprepaštenost, vidjevši grad s ove točke gledišta. Upijam svjetla
koja se pružaju preko zidova sa stupovima, i znam da je to mjesto gdje
Matthew treba biti. Ovdje pripada. Ovdje mi pripadamo. Bez obzira koliko
ponekad u sebi želimo zamrznuti taj jednostavni, normalni trenutak
zauvijek.

149
Trofej Knjiga
 27.
Život

‚‚OVU DJEVOJKU NA FOTOGRAFIJI“, kaže moj suprug dok gleda u svoj poklon,
lupka prstom po staklu, podiže obrve. „Želim je. Stalno.“
‚‚Javit ću joj“, graknem, bez daha, kad ga pogledam u oči.
Odlaže je i korača prema meni, u ručniku, spreman za spavanje.
„Pretpostavljam da mi namjerava priuštiti stalnu erekciju, što je s tim
pogledom.“
Smijem se. „Ne, gledaj! Alison mi je rekla da mislim na tebe i jesam...“
‚‚To je izraz na tvom licu kad misliš na mene?“ Pita, nagnuvši se naprijed.
Klimnuvši glavom, dah mi je stao.
‚‚Razmišljaj o meni sada“, zapovjedi, hrapavim glasom, gledajući me.
Skeniram mu lice. „Ne mogu. Previše sam zauzeta gledajući u tebe."
„Onda zatvori oči i misli na mene.“
Zatvorim oči, kikoćem se, osjećajući mu oči na sebi.
Onda ga zamislim, stoji i gleda me, u tom ručniku, vruć kao pakao.
Zamišljam izraz na njegovom licu kad sam mu dala portret koji je Alison
napravila za mene, u elegantnoj crno-bijeloj boji, s elegantnim zlatnim
okvirom. Zamišljam kako su me njegove oči upijale, gotovo kao da sam živa
na slici i kao da očekuje da iskočim iz okvira i da ga zgrabim.
Počinjem teško disati, a onda osjetim njegov dodir, njegovi zaglavci
prelaze duž mog obraza. Moja pluća se napinju zbog manjka zraka dok spušta
ruku niže, kako bi milovao kožu otkrivenu pod mojim vlastitim ručnikom.

150
Trofej Knjiga
 ‚‚Ti si sjajna“, kaže, uzdišući uz moje usne dok hvata moj potiljak, njegov
je poljubac tako dubok, moji prsti se savijaju i svi atomi u mom tijelu
izgledaju kao da se tresu.
‚‚Želiš li me opet?“, uzdišem. Upravo smo opet imali seks pod tušem. Mi
smo kao na medenom mjesecu; nije važno što smo se vratili u Bijelu kuću. Ja
sam žedna za njim i on za mnom.
‚‚Da“, odgovori, povlačeći mi ručnik. Malo sam se zaljuljala kad je
otpustio vlastiti ručnik i povukao me u zagrljaj, koža na kožu, usta koja
zahtijevaju, njegove ruke, miluju moju vlažnu kožu.
Sutradan, nakon što sam požurila da se obučem, a zatim gledala kako
Matt oblači svoje odijelo i stavlja slušalice za glavu u Ovalnom uredu s
Freddyjem, njegovom pratnjom, koji je čekao pred našim vratima, nalazim,
u svom stolu u Istočnom krilu, cedulju sa njegovim rukopisom.

GĐO. Hamilton –
Volim te.
p.s. Lijepa suknja.

Smijem se. Smatram to smiješnim, jer sam mu rekla da bih voljela

odgovoriti na neke mailove koje Bijela kuća prima svakodnevno. Bilo je to
prije nekoliko dana u Camp Davidu, osjećam se kao da sam ponovno u
njegovom zagrljaju tamo.
‚‚Matt, znaš sva ta pisma koja svakodnevno stižu u Bijelu kuću?“
‚‚Hmm.“ Zaspao je, glava mi je na savijenoj ruci, odmaram na njegovom
bicepsu.
„Svaki dan dobiješ nekoliko. Da odgovoriš“, preciziram.
‚‚Uhmm.“ Kimne glavom, saginje se i stavlja nos na moj, udišući me.
‚‚Hoće li biti moguće da odgovorim na nekoliko?“
Osmjehne mi se na vratu, a ja požurim. „Ne moram, samo ako se ti
slažeš.“
‚‚Sviđaju ti se pisma, zar ne“, kaže, milujući prstom po mom trbuhu.
‚‚Pa, pretpostavljam da sviđaju“, kažem, smiješeći se u mraku.
‚‚Onda ću ti napisati svoj odgovor.“
Smrznem se. ‚‚Što? Napisat ćeš mi pismo?“, pitam, zapanjeno.

151
Trofej Knjiga
 Koliko je komplicirano želio da ovo bude?
Tada shvaćam da piše vrhom prsta, na mojoj koži. Škaklja me uz moje
tijelo dok gledam dolje i gledam, ushićena, dok njegov prst tvori slovo,
D
Moje se jezgro stisne, bože tako je seksi, ne mogu ostati mirna.
Potiskujem potrebu da vrludam dok njegov dugi prst polako stvara slovo.
A onda, izvanredno polako, oko mog pupka, slovo.
A.
Još se smiješi, ali sad gleda u mene, a oči mu svjetlucaju.
‚‚Sadržaj, ženo?“
Napučim usne, a zatim ih stisnem do njegovih, i promrmljam, ‚‚Da“, on
ugrize moju donju usnicu, zatim je polako uvlači u usta, i to je sve o
poslovnom razgovoru u noći.
Sad vidim njegovu poruku, na vrhu hrpe pisama. Zna da volim svoja
pisma - i znam da je Mattova cedulja samo prva od nekolicine pisama koja će
od sad biti ostavljena na mom stolu.
Spremam je u svoju ladicu, još uvijek šokirana kad god se moje oči
spuste na moju ruku i vidim sjajni zaručnički i vjenčani prsten na svom prstu.

‚‚Govoriš mi da je to slijepa ulica?“

Opet smo ja i Cox u Ovalnom uredu.
‚‚Izgleda tako, gospodine predsjedniče.“
Cox gleda na prizor pisama, svako fotografirano i u zatvorenoj vrećici,
na mom stolu. ‚‚Usporedili smo pisma slična onom koji su vam poslali, sa
svima onima koje smo pronašli još od vremena vašeg oca, a svi otisci
odgovaraju osoblju Bijele kuće. Jedan pokazuje otisak s vanjske strane.“ Cox
izvlači sliku sa velikim, proćelavim čovjekom. „Poslali smo tim. Tip je radio u
pošti u Milwaukee u vrijeme kad su pisma bila datirana. Ne sjeća se niti jedne
stvari.“

152
Trofej Knjiga
 Trljam palac nemirno preko svoje donje usne. ‚‚Ima li drugih tragova?“
‚‚Negativno, gospodine.“
‚‚Nastavimo kopati.“
‚‚Da gospodine.“
On izlazi, i na sekundu, stišćem svoje kutnjake i gledam na fotografiju
svog oca na mom stolu dok izvlačim dosje i pripremam se za svoj sastanak s
Državnim odvjetnikom.

153
Trofej Knjiga
 28.
Neočekivano

TJEDAN NAKON POVRATKA IZ CAMP Davida, navlačim grudnjak i osjećam se

pomalo otečeno dok oblačim suknju.
Prošli tjedan kad sam shvatila da mi kasni, pripisala sam to velikim
životnim promjenama u posljednjih nekoliko mjeseci, plus činjenici da pilule
mogu sve poremetiti, ali sad sam zabrinuta.
Jednostavno mi nije tako neredovita. Nikad nije bila.
Ne mogu prestati razmišljati o tome dok obavljam intervju u jednoj od
soba u Bijeloj kući. U trenutku kada smo završili, zovem svoju predstavnicu
za tisak. Loli je trideset i pet, mlada je i živahna i postale smo dobre
prijateljice. Iako sam bliža s Alison, jer je nova u Bijeloj kući kao i ja, Lola je
malo spretnija što se tiče tajnosti, a ja trebam da ovo ostane među nama.
Susrećemo se u Žutom uredu, gdje sam neprestano koračala.
„Treba mi usluga.“
„Bilo što.“
„Trebam Kaylu da me posjeti. I da pronađe način da mi diskretno donese
test za trudnoću.“
„To nije potrebno. Sredit ću ti to.“
„Hvala ti, Lola.“
Nije joj trebalo dugo. Manje od sat vremena kasnije vraća se s
neoznačenom plastičnom vrećicom u ruci. „U redu, bila sam oprezna koga
pitam. Naručila sam nekoliko različitih.“ Preda mi ih. „Nervozna sam i
uzbuđena zbog tebe.“
„I ja sam nervozna i uzbuđena.“

154
Trofej Knjiga
 Ona odlazi, a ja trčim niz hodnik do kraljičine spavaće sobe i prolazim
kroz cijeli postupak. Četiri puta. Svaki put je pozitivno.
Trudna sam s Matthewom Hamiltonom.
Gledam testove zbunjeno, zaprepašteno, uzbuđeno i pomalo u strahu.
Potpuni, paralizirajući strah.
Šok me udari.
Zbunjena sam i nemirno lutam niz hodnike dok čekam da završi posao
u zapadnom krilu za danas. Zovem Portiu i pitam kad mogu vidjeti
predsjednika. Na sastanku je kabineta, ali uvjerava me da će mi javiti kada
završi i da će me ubaciti prije njegovog sastanaka sa savjetnikom za
nacionalnu sigurnost.
Četrdeset osam minuta kasnije, ulazim u ovalni ured, a Matt gleda dolje
u neke papire, naočale su mu na nosu, jednom rukom se drži za kosu kao da
je frustriran. Neki zakon još nije kako treba biti, pretpostavljam.
„Matthew?“
Udišem plitko, brzo izdahnuvši i stavljam ruku na trbuh u isto vrijeme
kad on podigne glavu, zabrinuto.
„Trudna sam.“ Glas mi je tih, zabrinut, ali slijeće kao divovski uteg u
sobu.
Matt polako stavlja naočale da me pogleda, podižući obrvu. Lice mu je
zamišljeno, snažno i nečitljivo. Postoji tračak nade u njegovim očima-nada i
nešto surovo iskonsko.
„Trudna sam. Pokušavam ostati smirena i ne poludjeti,” priznajem, moj
glas je tih kao šapat.
Oči mu bljesnu kao da se bori s nekim nepoznatim emocijama; on spušta
glavu, a minuta se čini duga kao vječnost.
A onda stavi na stranu svoje naočale i odbaci stolicu, prelazi preko sobe,
uhvati me za bradu tako da su mu oči u ravnini s mojima, posegne i stavi ruku
na moj trbuh, spušta glavu, prsa mu se dižu dok izdiše i stavlja čelo na moje.
„Reci to. Ponovno,“ zareži.

155
Trofej Knjiga
Deset minuta kasnije, gledam u ruku koja se naslanja na moj trbuh dok
ležimo na njegovom krevetu. Srce mi brzo udara i praktički se sprema
iskočiti iz mog tijela.
Nije ništa rekao. Jednostavno je otvorio vrata ovalnog ureda, trznuo
glavom u smjeru hodnika, a ja sam ga slijedila.
Slijedila sam ga niz hodnik i uz stepenice do rezidencije – do njegove
sobe, gdje je blago zatvorio vrata.
Legnem na njegov krevet, gledam ga kako baca cipele i dolazi sjesti
pokraj mene, ruka mu podiže košulju i počiva na mom trbuhu – oči su mu na
meni kao i njegova ruka.
Počinjem govoriti. „Znam da je ovo ludo, ali ja...“ glas mi se slomi, jer
ruka počinje nježno gladiti moj trbuh. Umirujuće kretnje koje me tjeraju da
izdahnem i opustim se na jastucima.
Njegova koža je tamna i glatka, njegova ruka je u kontrastu s mliječno
bijelom kožom mog trbuha dok se podiže i spušta sa svakim udisajem.
Gledam tu ruku i osjećam kako se valovi emocija sudaraju u meni.
Uzbuđenje, strah, čuđenje...
Glava mu je sada sagnuta nad moj trbuh. Još nije rekao ništa. Praktički
pucam po šavovima.
„Matt... molim te reci nešto,“ tiho preklinjem.
Nisam znala kako će reagirati, pa sam čak razmišljala i o tome da mu
pokažem 'pozitivno' obilježje na prvom testu. Ostala tri nemaju veze. Ali
nisam.
Bože. Upravo je položio zakletvu, postavio svoje planove za stvaranje
stvarnih promjena u zemlji. Dijete je zadnje što mu je sada potrebno... to bi
ga prenerazilo i povećalo mu stres.
Ali sada, ne postoji izbjegavanje i moje se srce stišće dok gledam ovog
čovjeka, njegovu meku, tamna kosa kako lebdi nad mojim trbuhom, ruka mu
smiruje moj trbuh.
Shvaćam da je možda razočaran. Ili možda razmišlja kako će ovo riješiti.
Konferencije za tisak koje moramo održati, kako ćemo reći njegovoj majci...
Osjećam njegove oči na sebi.

156
Trofej Knjiga
 Njegove oči su nevjerojatno mračne, kao da se bori s nekim emocijama
koje ne želi osjećati ili priznati. „Ne znam gdje početi…“ glas mu je grub, ali
njegov izraz govori mi ono što nije rekao riječima.
Uhvati mi lice u obje svoje ruke i poljubi me žestoko, govoreći mi sve što
trebam znati.
Odjednom, dok mi je sisao jezik s toliko žeđi da su mi se prsti savili, ja
stvarno želim plakati.
Jer nisam planirala ovu bebu. Nije ni on.
Ali ja to želim. Želim da i on to želi.
Kad se povukao, pogledao me posjednički, a oči su mu zasjale poput
vatrenih znakova, njegov izraz ispunjen emocijama, a opet tako nježan.
„Volim te,“ kaže tiho, uhvativši mi lice toplom rukom. „Ti to znaš.“
Usne me ljube u čelo dok šapuće: ‚‚Bože, sada stvarno ne želim ništa
sjebati.“
Povuče se natrag kako bi se ponovno nagnuo preko mog trbuha, vidim
zapanjenost u njegovim očima dok me ljubi ispod pupka. Trlja obraz na tom
mjestu i pogleda me u oči.
Imat ćemo bebu.
Sveto sranje.
Milijun misli počelo je juriti mojom glavom.
U sebi imam bebu ovog čovjeka. Mi ćemo biti obitelj. Učinit ću ga ocem.
Ja ću biti mama!
Ti bokca!
Jesmo li spremni?
Pogledam ga, on vidi brigu u mojim očima, odmahuje glavom,
signalizirajući mi da ne brinem.
Klimam glavom i šapćem: „Što ako nismo spremni?“
Pogleda me i sjeda uz mene, uzimajući me u svoje ruke.
Trlja mi leđa svojim velikim, toplim rukama, a ja si dopuštam potpuno
se osloniti na njega.
„Bojim se,“ dahnem.
Toliko ga volim da osjećam kako će mi se srce slomiti od veličine. Suze
mi naviru na oči dok razmišljam o svemu što smo on i ja učinili. On je više

157
Trofej Knjiga
nego što sam poželjela, više od onoga što sam sanjala, tiho plačem,
zahvaljujem svijetu i svemiru što su mi dali takvog čovjeka.
„Volim te, Charlotte,“ kaže on uz moje uho. Okreće mi glavu da pogleda
u moje oči. „Neću lagati, i ja se bojim. Ne želim ostaviti ovo dijete bez oca. Još
gore, ne želim biti moj otac - ne vama, ne ovome djetetu.“
Vidim strah u njegovim očima kad to kaže, a ja se prisjećam njegovog
odrastanja u Bijeloj kući.
„Znam da nisi želio obitelj dok si u Bijeloj kući. Osjećam se užasno jer
ćeš biti opterećen…“
„To nije teret. Želim ovu bebu koliko želim i tebe.“ Pogleda me, zatim
proguta. „Sveto sranje.“ Nasmije se.
Uokvirio mi je lice rukama i pogledao me u oči.
„Želim to. Bit ću ovdje za tebe i za ovu bebu.“ Zvuči kao odlučni ratni
zapovjednik. „Isuse, ljepotice. Dođi ovamo.“
Odgurnem svoje strahove dok mi se približava i ljubi me s nježnošću
toliko prekrasnom I blagom, ne znam da li da plačem ili da se smijem.
Pretpostavljam da se ljudi ne šale kad kažu da ste zbog hormona u
trudnoći vrlo emotivni...
Blago se nasmijem na to i on mi se nasmiješi.
„Charlotte... nevjerojatno sam uzbuđen idejom da ti nosiš moje dijete...
naše dijete… u sebi.“
Gleda me u oči, kad kaže, odlučno, „Ovo je savršeno. Vrijeme. Beba… ne
želim da se brineš,“ upozorava, gledajući me ozbiljno.
Klimam glavom, strahovi mi se smiruju dok ga gledam u oči i shvaćam
da je potpuno u pravu. Nikad nisam bila zaljubljenija. Više posvećena
nekome, kao što sam njemu.
Znam da će ovo pokušati nekako riješiti.
Shvaćam da ne želim biti samo njegova žena, želim biti majka njegove
djece, želim da on bude otac moje djece. Želim imati obitelj s ovim čovjekom.
Želim ovu bebu više nego bilo što i gledam ga kako opet promatra moj trbuh,
znam da je ovo savršeno i da ćemo biti dobro.
Sad je moj red kad uzmem njegovo lice u ruke i kažem mu: „Matthew
Hamilton, toliko sam zaljubljena u tebe, ne znam što da radim s sobom.“

158
Trofej Knjiga
 Nasmiješi mi se i poljubi me. „Razmazit ćeš se, jer želim samo najbolje
za svoju bebu i njegovu prekrasnu majku.“
Smijem se, a onda uzdišem. „Prekrasnu? Ako sam kao moja majka, bit ću
pravi prizor za vrijeme trudnoće.“
Odmahuje glavom, a onda mu se pogled ponovno spusti do mog trbuha
i on zastenje, „Bit ćeš nevjerojatno seksi, a da ne spominjem potpuno
poželjna. Neću moći držati ruke dalje od tebe…“ prolazi jezikom od mog
pupka do ruba mojih gaćica i stvari se mijenjaju.
Igram njegovu igru i pretjerano uzdahnem. „Ne znam, Matt... Mislim da
ćeš htjeti da spavam u svojoj sobi umjesto s tobom jer ću zauzimati previše
mjesta i više neću biti privlačna.“
Podigao je pogled s mjesta koje je lizao, na moj užas, ali pogled na
njegovo lice me nasmije jer je ovaj čovjek potpuno ozbiljan. „Dan kad mi ne
budeš privlačna bit ću mrtav,“ kaže dok mi otkopčava hlače.
„Što to radiš?“ Uzviknem, uzbuđenje mi raste u srcu i negdje drugdje.
Glumim zabrinutost i pitam. „Hoćemo li imati seks?“
„Ne možeš biti ozbiljna! Imat ćemo tonu seksa,“ tvrdi, ljubeći moj trbuh.
„Ja nisam tip čovjeka“ ponovno poljubi, „koji će se odreći svoje žene.“ Još
jedan poljubac. „Mislim da je pakleno uzbudljivo što nosiš moje dijete, to me
tjera da ti pružim svakakve užitke.“
„Stvarno?“ Upitam. Moje srce je praktički sagorjelo čuvši njegove riječi.
„Da... upravo sada.“
Osjećam kako mi svlači hlače, a s njima i gaćice.
Dah mi je zastao u grlu. „Matt...“
„Pst... dopusti mi,“ kaže on.
Gutam i klimnem glavom, nesposobna da smislim bilo kakve riječi dok
njegov topli jezik prelazi duž unutarnje strane mojih bedara.
„Zar nemaš posla?“
„Vratit ću se na posao čim svršiš. Na moj jezik, dušo,“ on pjevuši, tiha
zapovijed, ližući me toplim jezikom.
Vratio se u ovalni ured za ravno dvanaest minuta.
Tako sam laka.

159
Trofej Knjiga
 Ili je možda POTUS1 toliko dobar.

Poziva liječnika Bijele kuće da me pogleda, a on izjavljuje da su i majka i beba

zdravi, a datum poroda početkom prosinca. Sada sam s njegovom majkom u
crvenoj sobi.
„Kada je Matt nazvao da mi javi vijest, nisam mogla vjerovati da ću biti
baka tako brzo,“ rekla mi je, a njezin izraz lica je bio živahan, oči su joj sjajile
dok mi je dodavala šalicu čaja i sjedala nasuprot mene.
„Hvala vam, gospođo Hamilton.“
„Eleanor, molim te. Jeste li odlučili kada ćete objaviti svijetu?“
Odmahujem glavom. „Nismo o tome razgovarali. Pretpostavljam da to
ne možemo dugo zadržati za sebe.“ Nasmiješim se, stavljajući ruku preko
jakne, točno poviše bebe.
Oči su joj se zamaglile i ona zastane na pola puta da popije gutljaj čaja.
Spusti šalicu na stol, izraz joj je trezven i gotovo razumijevajući.
„Znam da ovaj način života može biti grub, pogotovo kad je dijete na
putu. Osjećaš kao da te prate, osjećaš se ranjivom i kao da nemaš pravo na
pogreške kao drugi. Postane lakše, ali nikad previše lako.”
Nasmiješi mi se ohrabrujuće, onda kaže: „Mogla sam čuti zabrinutost u
glasu mog sina kad mi je rekao da će postati otac. Znaš da se brine da će
učiniti iste stvari koje je njegov otac učinio, učiniti iste pogreške...“
Zaustavlja se, pa nastavlja.
„On je velik čovjek, poput njegova oca - ambiciozan, odlučan, plemenit.
On će biti uz tebe-nikad neće biti onaj koji će te povrijediti ili napustiti tebe i
ovo dijete.“
Oči joj postaju maglovite i stisne usne kao da se pokušava sabrati, onda
ustaje i sjeda pokraj mene. Uzima moju ruku i stisne je. „Dobro došli u obitelj
oboje, ova malena beba… i ti Charlotte. Nisam imala priliku izraziti…
dobrodošlicu.“

1
President of the United States/ Predsjednik Sjedinjenih Država.

160
Trofej Knjiga
 29.
Državna večera

ZABAVE SU SADA MOJ ŽIVOT. Haljine, dodatci. Zavijena sam u fine tkanine i u
Mattovim rukama.
„Od privatnog građanina postala je javna ličnost i nosi se s tim puna
gracioznosti i stila. Ponosan sam na nju,“ Matthew je iznosio.
A glasine o mojoj trudnoći, obratio im se osam tjedana nakon što smo
saznali: „Tako je. Postat ću otac za šest mjeseci. Ljubazno tražim od onih bez
srama“, obraća se novinarima s pogledom upozorenja i osmjehom-„da ne
uznemiravate moju ženu.“
„Predsjedniče Hamilton, je li dječak ili djevojčica?“
„Još ne znamo.“
„Hoćete li htjeti znati?“
„To bi bilo da.“ On se nasmiješi.
Obnavljam gredice tulipana i dodajem patke kako bi pravile društvo
labudovima u Južnoj fontani.
Ja sam gospodarica Bijele kuće.
Planiram događaje na kojima umjetnici zapanjuju publiku, upriličenu u
čast naših gostiju. Upriličeno da poznati pjevač izvede državnu himnu kada
netko važan dođe u posjet.
Držim predavanja u srednjim i osnovnim školama, pozivam škole da
organiziraju izlete u Bijelu kuću, gdje organiziram državne večere za djecu,
upotpunjene zdravom hranom.
Svoje vikende posvećujem planiranju ovih događaja, uključujući i one
koji su održani za strane šefove država.

161
Trofej Knjiga
 Pokušavam žonglirati svime, posvećujući najveću pažnju svakom
detalju državnih večera koje održavamo, a sljedeća večera koju ćemo održati
ovaj vikend je za predsjednika Kebchova. Od posteljine, do tanjura, cvijeća,
hrane, do rasporeda stolova i zabave. Želim da svi koji prođu kroz naša vrata
budu oduševljeni elegancijom i glamurom Bijele kuće.
U svaki zid je utkana povijest, svaki artefakt, priča u svakoj sobi. Čitajući
o njima, znajući da je Abe Lincoln prošao kroz ove hodnike, da su JFK i Jackie
vodili ljubav u istim sobama u kojima smo Matthew Hamilton i ja, tako je
ponizno. Tako ponizno, da je teško povjerovati u to da sam ja-samo djevojka,
koja nije imala interesa za politiku, ali očarana muškarcem da bi ostala
podalje-mogla to zaslužiti.
Ali ipak sam ovdje i ovdje sam da služim, želim napraviti razliku.
Želim ostvariti svoj san iz djetinjstva i iskoristiti ovu priliku kako bi to
učinila stvarnim. Želim dotaknuti živote na način na koji su Matthew i njegov
otac dotaknuli moj, dan kada su došli na večeru u moj dom i tretirali me kao
da sam imala nešto dobro za ponuditi. Svi imamo; samo nam to netko treba
reći.
Zato pokušavam imati popunjen raspored kad Matt putuje, da bih imala
više vremena kad je kod kuče. A ponekad kad dođemo kući poslije napornog
puta, vodimo ljubav cijelu noć i razgovaramo o tome kako smo proveli dane
odvojeno-i kažem Mattu da stvari koje radimo dotiču druge, dotiču mene.

Na dan održavanja državne večere za predsjednika Kebchova, energičnost i

vreva Bijele kuće su na vrhuncu.
Odnos SAD-a i Rusije godinama je zategnut.
Kebchov je onaj kojeg želite zastrašiti. Želite da bude svjestan moći
Sjedinjenih Država i njezinog vođe.
Ne živimo sami na ovom svijetu. Imamo susjede i saveznike. I
neprijatelje.
Planirala sam savršenu večeru – svi sljedovi su inspirirani Amerikom,
uključujući jastoga iz Maina i krumpir iz Idahoa.
Matt i ja pozdravljamo predsjednika Kebchova i njegovu suprugu na
vratima, stražari stoje dok on i njegova supruga izlaze iz automobila.

162
Trofej Knjiga
 „Predsjedniče Kebchov.“ Matt se rukuje s njim.
„Kev je dovoljno,“ kaže on s izraženim naglaskom.
Njegova žena je obučena u zlato, s blještavim draguljima na zapešću i
vratu.
Odabrala sam jednostavnost za ovaj događaj. Moja haljina je boje
smaragda. Nosim par smaragdnih naušnica koje mi je Matt poklonio i
pripadajuću ogrlicu, jer mi je haljina bez naramenica i sviđa mi se način kako
moja gola ramena izgledaju. Znam da se i Mattu to sviđa.
„Moja prva dama, Charlotte.“ Matt me predstavlja, rukujem se s
predsjednikom, on me predstavlja svojoj supruzi, a ona poljubi Matta u
obraz.
„Ako nam dopustite tu čast...“ Matt pokazuje na Bijelu kuću, kad nas
četvero uđemo unutra bljesne tisuću kamera.
Umjetnici koji nas večeras zabavljaju u istočnoj sobi su iz Cirquea du
Soleila, koji su za ovu priliku pripremili poseban nastup.
Predsjednik Kev se zabavlja i stalno govori AHHH! kad god akrobati u
svojim šarenim trikoima izvedu podvige koji prkose gravitaciji.
Matt mi stisne bedro, gleda me s odobravanjem koje i govori da je
zadovoljan kako se večeras sve odvija.
Nakon večere, muškarci su u dubokoj raspravi te Matt predlaže da odu
u njegov ured, a ja ostajem s prvom damom.
„Vaš suprug. On je vrlo mlad i muževan. Da?“ Kaže Katarina.
„Da.“ Nasmiješim se, a ona ga pogleda žudno i popije gutljaj vina.
„Također me nevjerojatno voli,“ kažem, a oči su joj se raširile kao da to
nije očekivala od mene.
„Sviđaš mi se!“ Izjavljuje ona. „Ne toliko koliko mi se sviđa tvoj muž,
ali…“ nasmiješi se, a na kraju se obje smijemo i razgovaramo o njezinim
dužnostima prve dame, problemima ljudi u njezinoj zemlji.
„Moj suprug je bio ljut na Sjedinjene Države dugo vremena.“ Pogleda
me. „Nismo imali iste… takoreći planove.“
„Ne postoje dvije države s istim planovima. Za to postoje kompromisi.“
Ona se namršti. „Da, ali moj muž ne pravi kompromise.“
„Moj suprug je sjajan u onome što radi. Sigurna sam da će se uspjeti
sporazumjeti. Mogu li vas provesti okolo?“ ponudim.

163
Trofej Knjiga
 Gledamo kako se muškarci udaljavaju prema zapadnom krilu, a ja ju
vodim po Bijeloj kući, pričam joj priče o našim precima, smiješne i zanimljive
dijelove o stvarima koje su se dogodile u pojedinim sobama.
„Kako je lijepa tvoja strast,“ kaže.
Samo se nasmijem.
„Ti ćeš imati dijete, zar ne?“
„Termin mi je u prosincu.“
„Mi nikad nismo imali djece. Kev je rekao da je to previše, imati derište
i biti na čelu Rusije.“
Zvuči nesretno. „Žao mi je što to čujem. Siguran sam da je Matthew
zabrinut, ali vjerujem da je moguće imati obitelj i biti vrhovni zapovjednik.“
„Ah, mladost.“
„Možda je to mladost ili je možda jednostavno odlučnost.“
„Nije li tvoj suprug zabrinut da će ostaviti dijete bez oca? Kao i njegov
otac?“
Podignem obrve. „Ne. Vjerujemo da će ga Tajna služba zaštititi.“
„Ali oni nisu mogli zaštititi vašeg voljenog predsjednika Lawa.“ Pogleda
me. „Bila bi šteta izgubiti tako savršen primjerak muškosti zbog pogreške.“
Uspijevam zadržati svoj izraz neutralnim, pogled mi je odlučan. „Hvala
ti za taj izraz zabrinutosti, ali moj suprug i njegova administracija su jači nego
ikad i nastavit će to biti,“ kažem tonom koji ne tolerira gluposti.
Katarina odlazi rano, a njezin suprug ostaje s mojim - nisam sigurna
gdje, ali negdje u Bijeloj kući, vjerojatno u ovalnom uredu, gdje se uvijek
raspravlja o velikim stvarima.
Iscrpljena sam, pa sam otišla u krevet u kraljičinu sobu, nesigurna kad
će Matt biti gotov.
Dok ležim u glavi mi se vrti razgovor s Katarinom.
Imam noćnu moru. Mračno je i svjesna sam da sanjam, ali sve se čini
previše stvarnim da bi bilo san. Strah pulsira kroz mene, žaljenje i
zbunjenost.
Carlisle je krvav, a ja gledam i slijedim trag krvi prema Mattu. On leži, ne
diše, njegova ruka drži manju, to sam ja, ležim u istom krugu krvi, broš
njegovog oca krvav na mom reveru.

164
Trofej Knjiga
 Naglo se budim, teško dišem, pogledam okolo dok se svijet vrti. Grlo mi
je stegnuto, srce mi lupa, vrti mi se. Ustanem iz kreveta u potrazi za
kupaonicom i shvaćam da nisam u svom stanu. U kraljičinoj sobi sam. U
Bijeloj kući. Uzdahnem, uzmem ogrtač i izađem iz sobe. Moj agent Stacey je
ispred.
„Sve u redu?“
„Da, samo idem po malo vode, hvala.“
Odlazim u kuhinju i vidim Wilsona niz hodnik - i moje oči se odmah
trznu u stranu gdje Matt sjedi.
„Vratio si se,“ uzdahnem.
„Upravo sam ušao.“
„Kako je prošlo?“
„Ne tako dobro kako sam želio, ali bolje nego što sam očekivao.“ Protrlja
čeljust, pogleda me, pa pogleda Wilsona i Wilson odlazi.
Strah od moje noćne more otapa njegova prisutnost.
Bolna sam, njegove prodorne oči boje espressa, njegov zarazni osmijeh,
njegov hrapav glas i način na koji želim biti s njim veći su od mog straha.
Njegov nizak, seksi glas obavija me poput deke. „Kako si? Je li ti
neudobno?“
„Nemam vremena da mi bude neugodno.“ Nasmijem se.
Idem prema njemu i on me privlači da mu sjednem na bedro.
„Nadmašila si se večeras.“ Drži moj trbuh. Poljubi ga. „Izgledaš umorno.“
Pogleda me, njegov pogled vidi puno toga. Previše zna.
„Malo. Mislim da je dobro prošlo. Kebchovi su definitivno
impresionirani. Prva dama je bila impresionirana tobom, ali navikavam se
na to.“
On se mršti i miluje me po kosi, okrećem glavu prema njegovom dodiru,
prelazim rukom po njegovim prsima. Postoji gotovo neprimjetna tama u
njegovim očima, glad koja se skriva u njegovim šarenicama.
„Idemo u krevet.“
„Ideš li sa mnom?“
Ne odgovara, samo me vodi tamo.
Jednom u krevetu, on me svuče, a onda se skine. Namjestim se uz
njegova prsa, u njegovim rukama, Matt sjedne naslonjen na uzglavlje.

165
Trofej Knjiga
„Odmori se Matt,“ progunđam, poljubivši ga, mazeći dlačice na njegovim
prsima.
„Hoću. Samo razmišljam.“ On me poljubi u čelo.
Ispružim ruku da mu pritisnem lice uz svoje, milujući mu kosu, sve dok
ne osjetim da je okrenuo glavu u moju kosu i zatvorio oči, sposoban uhvatiti
nekoliko sati sna prije nego što počne jutarnje brujenje Bijele kuće, a onda
slijedi popunjen dan za oboje.

Tijekom tjedna, imam još jednu skupinu važnih posjetitelja u Bijeloj kući.
Stižu djeca iz lokalne umjetničke škole, a ja sam postavila male stolove u
istočnu sobu tako da svi možemo raditi na projektu s temom Bijele kuće.
Jedna od šestogodišnjih djevojčica me zove za svoj stol i pita: „Ovako?“
Ispružim ruku i podesim papir da bih mogla vidjeti. Upravo tada ona
podigne kist i razmaže mi boju po obrazu, nasmijem se kada ugledam Matta
na vratima-soba je na trenutak utihnula, nakon čega je uslijedio krug uzdaha
male djece.
„Djeco.“ uspravim se i dalje se smijući dok uzimam ubrus i brišem obraz-
„imamo posebnog posjetitelja. To je predsjednik!“
O kako volim izraze na njihovim licima kad se Matt nagne prema
mikrofonu postavljenom na podij na kraju sobe. „Tko god je nacrtao prvu
damu,“ kaže, namigujući, „bravo.“
Smijem se a on prilazi, nagne se prema djevojčici i uvjerava ju, „Izgleda
mnogo ljepše nego jutros.“ Uzima mi ubrus iz ruke i briše boju, smiješeći se.
Gledamo se preko djece. Oboje mislimo o tome da će i naše stići uskoro.

166
Trofej Knjiga
 30.
Gužve

MOJA NAMJERA DA UVEDEM POREZ na ugljik za sve emisije ugljika je

nepokolebljiva. Sam zrak koji udišemo godinama je zagađen. To se više neće
događati.“
„Gospodine predsjedniče.“ Coin je na vratima i prekida moj sastanak s
jednim od mojih savjetnika. „Došlo je do incidenta.“
Vodi me u susjednu sobu i uključuje TV.
Gledam Charlotte kako izlazi iz osnovne škole u Virginiji, masa novinara
i obožavatelja, Tajna služba se bori održati područje sigurnim.
Mali dječak pokušava probiti sigurnosnu liniju. Odgurnuli su ga, pao je,
gomila guta Charlotte.
Vidim kako se zaštitnički nadvija nad dječakom koji je pao, dok se Stacey
bori pronaći način da je izvuče.
„Gdje je ona sada?“ Moj ton zvuči prijeteće, čak i meni.
Izgubio sam oca - u tren oka.
Vidim lokvu krvi. Čujem prokleti telefonski poziv. Vidim sve vijesti
iznova. Osjetim prokleti gubitak.
„Na putu je, gospodine,“ kaže mi Wilson nakon provjere.
„Želim je vidjeti kad dođe.“
Krenem natrag u ovalni ured i zagledam se u stol, stišćem ruke dok
pokušavam disati. Raspast ću se ako je ikada izgubim. Raspast ću se ako se
nešto dogodi njoj ili našoj djeci. Ugledam FBI-ev dosje o mom ocu. Podsjetnik
na to kako pravda nije izvršena jednom od stotina tisuća zločinaca u ovoj

167
Trofej Knjiga
zemlji. Uzmem dosje i ubacim ga u ladicu, jebeno mnogo frustriran
situacijom u kojoj se Charlotte našla.

Pa, to se nije trebalo dogoditi.

Još uvijek sam u šoku zbog broja ljudi koji dolaze meni u posjet. Čini se
da gomila samo raste, njihova opsjednutost sa mnom gotovo se svodi na
njihovu opsjednutost Mattom.
„Charlotte, molim vas, slika sa mnom!“
„Charlotte, hoćete li molim vas posredovati za mog dječaka, on je
suspendiran...“
„Charlotte, znate li što će te imati?“
Vraćam se u Bijelu kuću, a liječnik se brine za neke ogrebotine na mojoj
ruci u stražnjem dijelu državnog automobila. Sama sam ih prouzročila.
Dobro, možda. Mali dječak - nije mogao imati više od četiri – mogao je biti
pregažen dok je pokušavao doći do mene, a ja sam se bacila naprijed kako
bih ga zaštitila. Stacey me već ukorila, a i ostatak moje pratnje, muškarci su
si upućivali zabrinute poglede i čula sam kako govore u svoje mikrofone.
Objašnjavajući predsjedniku što se dogodilo.
Činjenica da je to već stiglo do Mattovog uha, to što je možda bio
zabrinut, čini da se osjećam još gore.
Iscrpljena sam kad se vratimo u Bijelu kuću. Ulazim u svoju sobu,
skidam cipele, zamjenjujem ih parom baletanki, na katu je tiho-osim osoblja.
Uhvatim se kako idem prema Zapadnom krilu.
Samo ga moram vidjeti. Čeznem za njim kao za zrakom. On je sidro koje
me drži u ovom novom i zastrašujućem iskustvu, on je razlog zašto želim biti
bolja. On je razlog zbog kojeg sam dobila ovu priliku.
Također želim da zna da sam dobro.
Dale Coin presreće me na putu do ovalnog ureda.

168
Trofej Knjiga
 „Charlotte. Želim se dotaknuti činjenice da predsjednik neće uzimati
zarobljenike tijekom svoje administracije-“
„Coin.“ Čuje se s vrata.
Na zapovijed Coin prestaje govoriti-oboje se okrećemo prema Mattu,
koji stoji na vratima ovalnog ureda.
Srce mi zastane kad vidim čeličnu opomenu u njegovim očima koju
upućuje šefu osoblja, kao da nema pravo tako razgovarati sa mnom.
Koljena mi klecaju ili je to moje srce.
Nikad nisam vidjela ljutog Matthewa. Ne stvarno ljutog. Ne ovako.
Dale mu klimne glavom i šapće mi ispriku: „Predsjednik ima
neprijatelje. Svi su usredotočeni na pronalaženje njegove slabosti.“
Mattova je muka tako očigledna, da je osjećam kao val koji se kotrlja
zrakom, iako se bori da je kontrolira dok čeka da se Dale Coin udalji od mene.
Pogledam Matta. Zurim u njegovu kravatu, njegov vrat dok ulazim
unutra. Zatvaram vrata iza sebe dok Matt obilazi oko stola, onda se nagne
naprijed, oči mu susreću moje i polako izgovara riječi: „Ti si moja prva dama.
Ne možeš se ponašati kao normalna dvadeset trogodišnjakinja. Ne možeš
riskirati vlastitu sigurnost. Neću riskirati svoju sigurnost. Razumiješ li me,
Charlotte?“
Njegov pogled se zabija u mene, zurimo jedno u drugo preko glasne
tišine.
„Matt, mogao je biti zgnječen. On je samo maleni dječak koji mi je htio
dati crtež koji je nacrtao za mene.“
Čvrsto stišće čeljust, toliko da vidim mišiće kako mu titraju, njegov
pogled me pali, „ Želiš ostaviti svoj trag i ponosan sam na tebe zbog toga,“
reži, očito se boreći s kontrolom. „Ali u ime svega što je sveto, dušo, nemoj se
nikad-nikad-više dovesti u opasnost. Jesi li me jebeno čula?“ Glas mu je tih,
smrtonosno tih.
Odjednom ljuta i frustrirana, jer znam da Matt nije ozbiljno želio da
stojim sa strane i gledam kako je maleni dječak povrijeđen, bez riječi se
okrenem, otvorim vrata i krenem niz hodnik. Iz nekog razloga želim plakati.
Matt me sustiže, uzima za ruku i vodi stubama do rezidencije. Pušta me u
mojoj spavaćoj sobi, ogorčen, frustracija mu se vidi na licu.
„Što je to bilo, dovraga?“

169
Trofej Knjiga
 „Žao mi je što sam te uplašila!“ Viknem. „I ja sam se bojala! Nisam htjela
praviti scenu u ovalnom uredu-to je kao sveto mjesto. Sva pažnja je bila na
meni, Matt, svi pokušali spasiti mene, nitko nije mislio na dječaka.“ Glas mi je
pukao a usne mi počinju titrati.
Oči mu potamne dok me gleda. Stišće čeljust kao da sutra ne postoji.
Matt izgleda izmučeno, rastrgan između želje da me zagrli ili da me
protrese. „Učinila si hrabru stvar, Charlotte, ali za ljubav božju,“ ispljune
posljednju riječ, pokušava zvučati strpljivo, ali ne uspijeva i hvata me za
rame, „Mislim na to što ti se moglo dogoditi. Trudna si više od četiri mjeseca
i imaš previše obaveza-previše. Ne sviđa mi se to.“
„Trudim se biti zauzeta, Matt! Pokušavam raditi svoj posao najbolje što
mogu. Volim to što radim, a s bebom na putu, pokušavam učiniti što više prije
nego što se rodi. Bio si tako zaposlen i ne sviđa mi se kad mi počneš
nedostajati…“
Spustim pogled na njegovo grlo, glas mi se stišao zbog moje ispovijedi.
„Čekam noć da vidim hoćeš doći u krevet i uvijek zaspim prije nego što
dođeš. Želim napraviti razliku, a ima toliko stvari za koje nemam vremena,
ali ponekad umjesto da mislim na to ja mislim na tebe i kad ću biti s tobom…“
„Nastavi,“ kaže, stišćući mi rame.
Progutam. „Neću. Dosta sam rekla.“
Tišina.
Njegov ton je pun emocija dok me povlači bliže. „Mislim da radiš
nevjerojatan posao. Ponosan sam na tebe.“ Prelazi zglobovima po mom
obrazu, izraz mu je tako intenzivan, koljena mi klecaju. „Prokleto sam
ponosan na tebe.“
On zgrabi moju glavu i pritisne čelo na moje.
„Razmišljam o tome kad ću završiti s poslom kako bih mogao doći i leći
pokraj tebe. A dok dođem ti spavaš. Sjedim u stolici u svojoj sobi, kao ova
koju imaš ovdje i gledam te, gledam te kako sanjaš-ne uvijek lijepe snove,
ponekad si nemirna i ja učinim ovo…“ miluje mi kosu, „i ti se smiriš. A ja ne
želim spavati jer su ti sati jedini kad me nešto ne pritišće, kad te mogu imati
samo za sebe i ne želim to propustiti. Ni sekundu.“
Zgrabim ga za kravatu i poljubim. Opet mi zgrabi glavu i preuzima
kontrolu nad poljupcem, produbljujući ga.

170
Trofej Knjiga
 „Volim te,“ kaže, hvata me za vrat i gleda u oči. „Ne možeš ponovno
izvesti takvu vratolomiju. Nikad, čak i kad odemo odavde-čuješ li me? Ti si
mi svaka jebena stvar. Ne moraš stalno biti izložena-razumiješ li me?“
„Samo mi nedostaješ. Radeći stvari koje čine razliku je sve što mogu
učiniti kako bi ispunila tu prazninu. Ponekad se ovdje, sa svim tim divnim
ljudima, osjećam usamljeno.“ Spustim glavu. „Ne mogu to objasniti. Ne želim
se tako osjećati.“
Zatvorim oči i pokrijem usta. Bože, ne mogu vjerovati da sam to upravo
rekla.
Sebična sam. Želim ga samo za sebe. On je jebeni predsjednik. Što mislim
da radim?
Izgleda kao da sam ga ošamarila.
O Bože.
Vjerojatno zvučim kao njegova majka kad je njegov otac bio zauzet, a ja
nikad ne želim tako zvučati.
Kako sam mogla biti tako sebična i reći to naglas? Ovaj čovjek daje sve
za svoju zemlju, svoj cijeli život.
„Nisam znao da se tako osjećaš,“ kaže. Glas mu je grub i tih.
Okrećem se, ali on me zaustavlja, podižući glas. „Ne povlači se od mene.
Isuse!“ Podigne mi bradu i okrene me kako bih pogledala u njegove oči,
njegovi prsti mi pale kožu. Njegov dodir mi pali srce. „Bit ću bolji.“
„Ne, već toliko toga radiš. Žao mi je što sam to rekla. Želim nas sada, a i
u budućnosti,“ priznajem.
Žaljenje i frustracija plivaju poput tamnih sjena u njegovim očima. „Ti si
moja budućnost.“
Stavljam ruku na njegovu koja drži moju bradu, moj dlan preko njegovih
zglobova. „Nemojmo se svađati.“
Ponovno stisne vilicu. „Nisi sama. Nikad. Čuješ li me?“ kaže strogo. „Imaš
mene.“
Klimam glavom i on stavlja ruku na moj trbuh, privlačeći me svojim
drugim rukama na prsa. Glas mu postaje grublji, a oči tamnije kad primijeti
ogrebotine na mojoj ruci. „Je li ovo pregledano?“
„Da, to je mast – nisam htjela flaster. U redu je.“
Matt zuri u mene ispod namrštenih obrva.

171
Trofej Knjiga
 „U redu je,“ uzdišem, oslobađajući se.
On i dalje zuri, milujući moje lice. „Ja se vraćam na posao, a ti ćeš staviti
flaster na to-a večeras te izvodim u šetnju i negdje na večeru.“
„Velika je gnjavaža pomjerati tim od stotinu ljudi samo da bi me mogao
izvesti na večeru. Možemo imati večeru ovdje vani. Kao piknik.“
Oči mu bljesnu. „Ti se brineš o svemu.“ On odmahuje glavom. „Brini o
sebi i našem djetetu.“ Poljubi me. „Imamo sastanak večeras. Suprugo.“

Na kraju smo imali piknik u najzabačenijem dijelu vrtova, pod drvećem.

Kuhar nam je napravio sendviče, čips od povrća-zdrav čips, zdrav način
života-a onda smo legli i gledali zvijezde, naša tijela se prirodno uklapaju,
naše ruke polako lutaju, usne se pronalaze.
„Želim da se opustiš, Charlotte,“ kaže on, grickajući mi donju usnu.
Poljubila sam ga. „Ne mogu se opustiti. Pokrećem kampanju Djeca za
budućnost, koja će potaknuti djecu da izađu iz kutije i iskoriste svoje talente.“
Spušta se natrag, mršti se, a oči su mu stroge. „Ti kontroliraš svoj
raspored. Uspori.“
Ne znam kako to radi. Čak i kad mu je glas pun uzbuđenja, uspijeva
zvučati zapovjednički.
„Ne bih željela otkazati.“
„Ja ću otkazati,“ kaže.
Smijem se, volim kako je zaštitnički, pogotovo sada kad sam trudna. „Po
naređenju predsjednika?“ Zadirkujem.
A kad me pogleda s nečitljivim i nepopustljivim izrazom, ja ga
jednostavno poljubim, padam u nesvijest kad on produbi poljubac i masira
moj jezik svojim. Bez daha, oslonim se na njegova čvrsta prsa i osjećam kako
stavlja ruku oko mog trbuha, a onda oko mog vrata, pomičući me sebi u krilo.
Dah mi zastaje, kad me okreće da ga zajašem i šapne: „Dođi ovamo,
ljepotice.“ Zatvorim oči, bezobzirno se izvijem.
„Matt.“ Molba.
„Želiš me, ljubavi moja,“ kaže uz moje uho.
„Tako puno.“

172
Trofej Knjiga
 Pomiče vrhove prstiju preko mojih rebara i ispod mog pojasa. Drhtavo
udahnem.
„Zatvori oči,“ nagovara me. „Ne misli na ništa, osim na ovaj trenutak. Mi.
Ti. Ovo.“ Provlači prste između mojih nogu, gdje sam vlažna i bolna, drugom
rukom me privlači sebi, ljubeći me, a onda se brzo otkopča i spusti me na
sebe.

173
Trofej Knjiga
 31.
Promjena plana

„JE LI SAM?“
„Da, ali...“ Portia se zaustavi dok ja ulazim.
„Bila sam spremna krenuti u kampanju Djeca za budućnost kad mi je
Clarissa rekla da si joj naredio da to pauzira dok ponovno ne pregledam
raspored,“ kažem mu.
On je usred razgovora i govori nešto nerazumljivo u slušalicu.
Stisnem usne u tanku liniju i okrenem se da odem.
„Ostani,“ kaže mi kad sam krenula prema vratima.
Udišem i okrenem se, ostajući na mjestu, predsjednički pečat mi je pod
nogama.
Obrva mu se podigla dok je slušao.
Krenem naprijed, stavljam dlanove na njegov stol i nagnem se naprijed.
Mrštim se. Radim na ovome tjednima; Rekla sam mu jučer. Zar mi ne vjeruje
da ću biti oprezna? Frustrira me!
Čekam trenutak. Još uvijek je zaokupljen svojim telefonskim pozivom, a
ja hodam oko stola i stanem između njega i prokletog stola, ruke su mi na
bokovima, pogledam ga namršteno.
Odjednom mu se usne podignu u kutovima. Posegne rukom i otkopča
dugme na mojoj košulji. Jedva uhvatim dah, oči su mu bljesnule.
„Apsolutno, slažem se da to uopće neće biti problem,“ kaže u telefon.
Podigao me na stol, raširio mi noge, tako da može posegnuti pod moju
suknju i svući mi gaćice.

174
Trofej Knjiga
 Glas mi je promukao. „Ne.“
Dovoljno da on čuje, ali ne i druga osoba na vezi.
Uhvatim donju usnu među zube, teško dišem, a on prelazi prstom uz
moj otvor. Govori o nekom zakonu dok me zadirkuje prstom, a onda ga ugura
unutra. Toliko sam vlažna da samo klizne unutra. Zastenjem i izvijem leđa.
Otkopčava košulju dok je ne otvori. „Onda se moramo baciti na to, zar
ne?“ gleda me značajno kad odgurne moju košulju u stranu, a onda povuče
tkaninu mog grudnjaka ispod mojih nabreklih grudi. Bradavica mi je
ispupčena, tako tvrda da i hladan zrak koji prelazi preko vrha, boli.
Duboko sam udahnula kada se nagnuo i puhnuo. Užitak se pojačava.
Ugrize me, a ja prigušim krik i uhvatim se za njegovu kosu.
„Dobro. Očekujem to na svom stolu sutra.“
Ustaje dok spušta slušalicu, uhvati me za struk i vodi iz ovalnog ureda u
susjednu sobu za sjedenje, zatvara vrata iza nas, spusti me na kauč,
spuštajući se na mene. Podiže mi suknju do struka, petlja sa svojim
zatvaračem dok mi skida gaćice i onda ugura prst unutra.
Dahnem. Prsti slobodne ruke prelaze preko moje glave.
Obrazi su mi se zagrijali od žudnje.
„Okusi sebe,“ zapovjedi, podižući ruku između mojih bedara do mojih
usana.
Učinim to.
Oslobodi se – a onda je unutra. Duboko unutra, gdje ga želim. Potreban
mi je.
Počinje gurati, uzdišući kao i ja.
Ostavlja mokre poljupce po mom vratu, pričvršćujući usta na moju
bradavicu, a zatim miluje moj maleni, zaobljeni trbuh. Sjene stabala izvana,
padaju na nas, ali ne mogu se usredotočiti na ništa drugo osim na njega.
Podignem bokove, gladna njega-uvijek gladna za njim.
„O Bože,“ uzdišem.
„Tiše, dušo,“ tiho kaže, dok gura jezik u moja usta, zabija se jače dok nas
ne odvede tamo gdje trebamo biti.
Nakon toga sjedim i popravljam odjeću, gledam ga. Kosa mu je
raščupana, usta ružičasta, izgleda malo posesivno, on je najseksi stvar koju
sam ikad vidjela. Ali ne želim da to zna.

175
Trofej Knjiga
 „I dalje sam razdražena,“ promrmljam.
Ustaje. Uhvati me za bradu i naginje se, ljubi me, glas mu je hrapav. „I ja
sam. Znam da znaš bolje, Charlotte.“
Uzdišem, guram ga dok se ispravljam. Mattove oči me upijaju dok
popravlja kravatu i manžete, a ja se osjećam kao da sam se navukla na drogu
koja se zove predsjednik Hamilton.
„Neću otkazati,“ upozorim ga.
„Ne želim da otkažeš,“ odlučno odvrati. „Želim da si olakšaš. Uspori.
Sinoć sam te upozorio. Jebeno se ne šalim vezano za tebe i naše dijete. Svoju
stvar možeš zagovarati još godinama.“
„Matthew... liječnik je rekao da bih trebala nastaviti s normalnim
životom.“
„I tu leži upozorenje. Ne živiš normalan život, Charlotte.“ Otvori vrata
ovalnog ureda, zgrabi naočale i stavi ih, čelo mu je namršteno dok sjeda u
stolicu.
Prelazi palcem preko brade, zamišljen, dok počinje čitati papire.
„Matt?“ Zahtijevam.
Podiže glavu.
„Obećavam. Ništa mi nije važnije od tebe i ove bebe,“ uvjeravam ga.
On kimne glavom, glas mu je tih. „Dobro. Tada je sve jasno,“ kaže i vrati
se poslu.
Zurim u njega.
Podigne pogled. „Prebrzo sam izgubio oca. Neću te izgubiti zbog
iscrpljenosti - ili naše dijete zbog opsežnih putovanja. Nije vrijedno toga.
Ništa nije.“
Moj gnjev se malo topi; Čini se da se ne mogu dugo ljutiti.
Znam da je frustriran što FBI nije pronašao nikakve nove tragove o
slučaju njegovog oca. To je stari slučaj. Ono što Matthew želi je gotovo
nemoguće. Ali pritišće Ured da bude bolji, da učine više, poboljšaju svoju
strategiju, obavijesti i timove-čak je i napravio strategiju da poveća
financiranje FBI-ja i CIA, kako bi Sjedinjene Države imale najviši stupanj
kompetentnosti u potrazi za pravdom.
Nemoguće za njega ne postoji.

176
Trofej Knjiga
 Pa ipak, kaos je na kraju krajeva najbolji prijatelj zločinca. A jučer sam
uskočila u to bez razmišljanja-potičući ponovno Matthewovu frustriranost.
Nasmiješim se dok ga gledam kako čita debeli dokument u ruci. „Volim
te i te blesave naočale,“ priznajem.
Moj osmijeh malo nestaje kad me pogleda. On mi se nasmije. Povuče
naočale na rub nosa i pogleda me preko sobe. „Ne možeš me zavarati lijepim
riječima kako bi mogla raditi što hoćeš, to ne djeluje ne mene.“
„Nisam ni mislila da hoće,“ lažem, odlazim do vrata. „Znam što djeluje.“
Kažem mu ustima, oralno.
I vidim kako se najslađi osmjeh pojavljuje na njegovim usnama prije
nego se nagne natrag u stolicu, trijezno me pogleda i prede, zadirkujući me,
„Tako je.“
Smijem se dok odlazim, krećući se ravno u Clarissu.
„Jeste li predsjedniku rekli što vam je na umu?“ - upita Clarissa, sa sjajem
u očima.
„Oh, definitivno.“ Više kao dio trudne mame. Idem prema svom stolu
kako bi pogledala raspored. „Slažeš li se s njim da je ovaj raspored grozan?“
„Rekla sam vam od trenutka kad smo ga napisali da ne možemo posjetiti
sve škole u tako kratkom vremenu.“
„Zašto nisi inzistirala?" Mumljam. „Moramo to popraviti.“
„Zato što sam znala da će vas on zaustaviti,“ priznaje, još uvijek naizgled
zabavljena.
Uzdahnem i pregledavam sve, iscrpljena samo od razmišljanja kako
premjestiti sve posjete. „Što ako bi regrutirala skupinu strastvenih žena da
mi pomognu sa svime-da šire našu poruku za Djecu budućnosti?“ Pitam.
Clarissi se svidjela ideja tako da do večeri imamo novi plan i
organiziram sastanak sa ženama koje žele da djeca imaju najbolje
mogućnosti, najbolju budućnost, najbolje samopouzdanje i najbolje šanse
ostvariti svoje snove jednog dana.

177
Trofej Knjiga
Iscrpljena sam te noći kada osjetim da se madrac pomiče s njegove strane i
njegovo tijelo se smjesti iza mene. Zadovoljno uzdišem dok mi zakopava nos
u vrat i poljubi me tamo
„Pogodi što? Neću te morati podmićivati oralnim,“ pospano kažem.
„Ali zasigurno možeš pokušati.“ Njegov smiješak je topao dok se mazi uz
moje grlo.
Smijem se. „Danas mi je sinula sjajna ideja i našla sam način da to učinim
bez…kako si ono rekao? 'Bez da se izrabljujem'?“ namrštim se i okrenem,
gledam ga dok se naslanja na lakat.
Čak i u sjenama vidim zabavu na njegovom licu, prsa su mu gola,
veličanstveno gola i mišićava dok se naginje iznad mene. „Tako je,“ kaže.
Njegove oči. Kunem se da su kao najbolja kava koju ćete ikada imati.
„Cijenim što si ozbiljno shvatila moju zabrinutost,“ kaže, dok mi pomiče
pramen kose. „Ono što je moje, moje je. I želim da moja djevojka uvijek bude
sigurna.“ Spusti se niz moje tijelo, gleda me lukavo i posjednički dok mi ljubi
trbuh. „I naše maleno također.“
Čvrsto stisnem oči, njegov nježni poljubac širi toplinu cijelim mojim
tijelom.
„Jesi li spreman saznati spol u petak?“ Ispružim ruku da prođem prstima
kroz njegovu kosu boje samurovine, onda niz njegovu čeljust, osjećajući kako
me grebe po koži.
„Spreman sam da se već rodi.“ Nasmiješi mi se.
Prstima prelazim preko njegovog vlasišta dok on mazi moj trudnički
trbuh. „Ne mogu se odlučiti što bi moglo biti,“ kažem zamišljeno.
„Nije važno ono što ti misliš, bit će što bude,“ kaže praktično,
naslanjajući se na jastuk i povlačeći me sebi.
Smijem se. „Istina.“
„Premjestio sam neke stvari tako da mogu biti s tobom kad saznamo,“
kaže, glas mu je hrapav kad mi je podigao bradu i poljubio me.
„Hvala ti.“
„Ne bih to propustio. Ne ako baš ne moram.“

178
Trofej Knjiga
Petak, izlazimo iz automobila nakon pregleda kod ginekologa. Matt popravlja
kravatu nakon poljupca kojeg sam mu dala u automobilu na putu ovamo.
Tako sam sretna. Oduševljena. Beba izgleda dobro. Imam sliku u torbi-
nekoliko slika-i mogli smo vidjeti njegovo savršeno tijelo, oči i lice. I spol.
Kad je liječnik potvrdio što je, rekao nam je s osmijehom, a Matt i ja smo
se samo pogledali-sve je tako stvarno, sad možemo dati ime našoj bebi.
Novinari u Bijeloj kući su nemirni, nakon što su čuli za moj pregled i
dobili dopuštenje da pričekaju naš povratak.
„Predsjedniče Hamilton, znate li što ćete dobiti?“
On me privlači na prsa dok se oboje suočavamo s novinarima, svi se
smire. On kaže samo dvije riječi.
„Dječak je.“
„Dobit ćete dječaka!“ Sretno uzvraćaju.
„Brza slika, gospodine predsjedniče!“
Čujem odjeke drugih novinara koji potvrđuju tu misao.
„U redu - nekoliko snimaka, a onda vjerujem da ćete nam dopustiti da
se vratimo na naša radna mjesta.“
Počinju uzbuđeno snimati slike, a mi poziramo na ulazu u Bijelu kuću,
Mattova ruka je na dnu mojih leđa, oči mu susreću moje dok se smiješimo
jedno drugome. Mislim da oboje još uvijek vrtimo vijest u glavi-ja, zbunjena
i očarana što ćemo imati malenog dječaka, mog malenog Matthewa Juniora-
kada Matt, postaje ozbiljan, kaže im, „U redu, želim vam ugodan dan,“ i uvodi
me unutra.
Mazi moju stražnjicu dok se krećemo niz hodnike. „Imaj ugodan dan,
suprugo.“
„Hoću. Imam dječju sobu za dekorirati. Sredi ih, mužu.“
Namiguje mi, a osmijeh mu je zasljepljujući dok odlazi prema zapadnom
krilu.

179
Trofej Knjiga
 32.
Pozivnice

TJEDNI I MJESECI PROLAZE DOK ja pripremam dječju sobu i nastavljam sa svojom

kampanjom Djeca za budućnost, a Matt se nastavlja sastajati sa šefovima
država, potpisuje ugovore, sređuje trgovinske ugovore i drugo.
Jedna od škola koju posjećujem, po manje napornom rasporedu,
raspitivala se može li predsjednik održati govor za učenike srednje škole, a
ja sam bila oduševljena kad je pristao.
Gdje god govori, Matt privlači ljude. Mislili biste da je to zbog mitskog
značenja naslijeđa njegovog oca i obiteljskog imena, ali ja znam da nije tako.
Ljudi mu vole biti blizu. Slušati ga kako govori. Po cijeloj Americi, postoje
ponosni ljudi-ponosni što su Amerikanci.
Danas, priznajem da sam pomalo uzbuđena dok ga slušam kako
ponovno govori.
„Lako je povjerovati da nismo sposobni živjeti svoj potencijal. Ja nikad
nisam vjerovao da hoću-ili čak mario da pokušam. Nakon gubitka oca,
podsjećali su me na ono što je svijet izgubio, a ja sam se osjećao bespomoćno.
Nisam bio bespomoćan. Imam u svojoj moći da vam dam jednu stvar koju je
on želio da dam. Sebe. Nikad nemojte podcjenjivati snagu vlastite
vrijednosti.“
Nakon što završi, pljesak i klicanje su zaglušujući, oni nas prate.
Vozi se sa mnom kući, Wilson i Stacey nas prate, oboje nasmiješeni, ne
trude se sakriti vlastito zadovoljstvo.
Naše gospodarstvo nastavlja rasti, izvoz se povećao za 20 posto, a svaki
dan se nude nova radna mjesta. Osim toga, Matt zagovara prava potrošača,

180
Trofej Knjiga
prava manjina, prava homoseksualaca, prava žena i kontrolu širenja
nuklearnog oružja, zalaže se za prihvaćanje raznolikosti na kojoj je naša
zemlja napredovala.
On razgovara s novinarima kao da su mu najbolji prijatelji, zaustavlja se
da bi pozdravio muškarce i žene, a poruka je uvijek jasna-u svemu što radi.
TI možeš napraviti razliku. TI možeš stvoriti nova radna mjesta. TI možeš
biti inovativan, drugačiji, slobodan. Ti možeš biti ti.
Upravljanje nije lako. Ponekad se čini da je bilo davno kad smo Matt i ja
bili idealisti. Ali ponekad, kao u protekloj godini, izgleda kao da smo bili
realisti.

Mjeseci prolaze, između upravljanja i društvene scene koja dolazi s Bijelom

kućom. Termin poroda se bliži-tijelo mi je vrlo okruglo i nekako uzbuđujuće
za mog muža pa čak i za mene. Sve je tako osjetljivo-njegov dodir uvijek
elektrizira moju kožu. Večeras smo pozvani u Washington, na premijeru
filma koji je producirao njegov prijatelj, a ja se pitam kako ću obuti cipele na
petu. Možda bi balerinke i carska haljina išli zajedno.
„Izgledaš zapanjujuće,“ govori Lola.
„Misliš, inače nisam?“ Zadirkujem.
„Haha. Doista, Charlotte. Ljudi su opsjednuti tobom i odanosti Matthewa
Hamiltona prema tebi. Milijuni žena u svijetu sanjaju o tome da obuju tvoju
staklenu cipelicu.
Vrući predsjednik, kako su mu ruke klizile po tvom tijelu dok plešete,
gleda te s obožavanjem, najpoželjniji svjetski vođa koji jasno iskazuje svoje
divljenje. Politika je dinamična i mlada-simbol revitalizacije u našoj zemlji.
Izgledaj smiono, napeto.“
„Trudna sam gotovo devet mjeseci,“ kažem.
„Točno! I još uvijek stojiš.“
„Lola, ubit ćeš me,“ smijem se.
Izvukla sam lijepu haljinu od šifona u svijetlo ružičastoj boji, koju ću
nositi s puštenom kosom.
Otmjena je, ali napeta za trudnicu, pretpostavljam.

181
Trofej Knjiga
 Matt mi zakopčava haljinu i dok ja zurim u svoj odraz u zrcalu, on stoji
iza mene, upija me. Glas mu je pun zahvalnosti, osmijeh vučiji. „Prekrasna si,
ponekad previše privlačiš pažnju,“ prekori, okrećući mi lice da me poljubi.
„Ne znaš koliko se stanica ugasi u ženskom mozgu kad ti prođeš,“
kažem.
Iznenađeno se nasmije i ja se nasmijem, uzmem malenu torbicu dok me
izvodi.
Nakon filma je zabava, a Matt i ja smo odlučili ostati sat vremena i malo
se zabaviti.
Tijekom noći, dok se upoznajem s glavnim glumcima, Matt razgovara sa
svojim prijateljem, producentom, primjećujem kako mu se žene približavaju,
zanimljivo mi je gledati kako se razmeću iako znaju da je oženjen. Srdačan je
i pristojan, naravno, on je Hamilton, ali lakoća s kojom je stajao nestala je i
čini se da se ograđuje od bilo kakvog flerta. Tako je odan i ja ga obožavam
zbog toga.
Iznenađena sam što su žene i dalje ustrajne, premda su previše
uzbuđene i zanesene da primijete kako on uopće nije zainteresiran.
Mislim da su privučene cijelom njegovom pojavom, a ne samo izgledom.
Ne samo njegovom moći.
Mislim da ih privlači čovječnost. Činjenica da nikad ne glumi ili se
pretvara da je savršen; umjesto toga uvijek se ponaša kao da nije savršen, ali
pokušava biti. Kao da zna da su sve njegove nesavršenosti - njegova zabavna
i vrlo zaštitnički nastrojena priroda, čak i njegov strah da neće biti najbolji
otac i suprug uz to što je najbolji predsjednik – čine ga stvarnim, da nas sve
naše nesavršenosti čine stvarnima i povezanima, jer nitko od nas nije
savršen, pa čak ni predsjednik. Mi želimo nekoga tko će nam dati najbolje od
sebe. Kao što je on.
Uhvatim se kako zurim i kad sam to shvatila, brzo se prekorim u tišini i
okrenem. Kad se okrenem, naši pokreti se susreću – oči mu klize preko moje
haljine do mog trbuha, gdje nosim njegovog sina. Termin mi je za nekoliko
tjedana. I kao što sam primijetila proteklih mjeseci, kad me pogleda—u ono
što nosim u sebi-tamo…vidim to. Bljesak toliko brz i svijetao, da me zaslijepi.
Čini se da ga gura, pod kontrolu, ali ja sam vidjela. Sva ljubav, sve želje,
sva žudnja koje bi mogle biti u čovjeku su u njemu. Za mene. Za nas.

182
Trofej Knjiga
 „Predsjednik uvijek uspijeva da se sve glave okreću za njim,“ kaže Alison
pored mene, miješamo se s gomilom, njezina kamera je uvijek spremna
uhvatiti sljedeći snimak.
Istina je da ljudi zure. Iako znam da ga ljudi vole zbog njega, a ne
njegovog lica, jer unatoč činjenici da je odrastao sa svim pogodnostima, on
se ne pretvara. Roditelji su ga odgojili da bude normalan, s kućnim
poslovima, disciplinom i stavom koji je pošten i nikad samodostatan.
Zapravo, nikad nije volio da mu se ugađa, kao da ne mora plaćati neke stvari;
uvijek plaća, čak i kad inzistiraju. Pravičnost je ukorijenjena u njemu ili je
samo dio onoga što on jest.
Čovjek je nezaboravljiv i on to zna.
A sada je on predsjednik, moj suprug, koji će uskoro postati otac moje
bebe.
Namrštim se kad primijetim da mu se Wilson pokušava diskretno
približiti, što, s obzirom na to koliko Matt privlači pozornost, nije jako
diskretno, Matt naginje glavu prema njemu. Klimne glavom, podiže oči i
pogled mu odmah završi na meni, jer me pratio cijelu večer.
Nešto u njegovu izrazu me uznemirava. Podignem suknju i počnem
hodati preko sobe, a on mi pokazuje na vrata.
„Nešto nije u redu?“
„Moramo odmah ići,“ kaže.
Otprati me do vrata, s rukom na mojim leđima dok ulazimo u državni
automobil. Znam što god da se dogodilo, da je nešto veliko; inače ne bismo
otišli. Nešto hitno zahtjeva njegovu pažnju.
„Napadnuti smo na Bliskom istoku.“
Uzdahnem. Onda sam stavila ruku na trbuh kada me uhvatio trud.
Osjećam ih povremeno, rekli su mi da je to normalno-tijelo se priprema.
„Što je?“ On me zabrinuto pogleda.
Susretnem njegov pogled, nesigurna. „Nadam se… praksa.“ Ali
Murphyjev zakon kaže da neće biti.

183
Trofej Knjiga
 33.
Voliš me

NAREDIO MI JE DA MJERIM vrijeme dok idemo prema Bijeloj kući, a kontrakcije

su redovne, svake četiri minute.
„Možeš li me čekati?“ Matt pita kad stignemo u Bijelu kuću a on me
spušta na najbliži kauč.
„Pokušat ću,“ obećavam.
„Čekaj me,“ kaže. Ton mu je čvrst i zvuči kao zapovijed svemiru, dio
zapovijedi, dio zahtjeva za mene dok gleda moj trbuh.
Vidim da ga kida to što mora biti na dva mjesta odjednom, potreba koju
je nemoguće ispuniti čak i najmoćnijem čovjeku u zemlji.
Stišće čeljust. „Mrzim ti ovo raditi.“ Nagne se i uhvati mi lice. „Volim te.“
Kimnem, želeći ga smiriti. „Svaki put kada sam ti blizu, svaki put kad me
pogledaš, podsjetim se koliko me voliš. Kad to učiniš…“ Podignem njegovu
ruku i poljubi mu nadlanicu, na način na koji on meni nekad čini. „To je sve
što trebam. Dovoljno je da znam da je tamo, da si ti tamo i činiš najbolje za
našu zemlju, a i za mene.“
Udahnem oštro kad ne uhvati kontrakcija i pokušam ne trznuti.
Matt primijeti. „Još jedna?“
„U redu je. Idi.“
On oklijeva.
„Idi.“
On promrmlja psovku.
A onda se okrene i ode.

184
Trofej Knjiga
 „Nazovi njezinu majku,“ on naređuje Stacey.
„Da, gospodine.“
Nisam mu rekla da su moji roditelji na Karibima i da ne može biti ovdje
kako bi mi pružila podršku bez obzira na sve.
Bol dolazi i prolazi u valovima, ali briga o tome što se događa našem
narodu još je gora.
Osjećam se kao da sam upravo progutala staklo, bojim se onoga što bi
se moglo dogoditi, dok se pokušavam smiriti i zadržati bebu u sebi još malo.

185
Trofej Knjiga
 34.
Tragedija

KAT ISPOD OVALNOG UREDA U kriznom stožeru.

Ovo je mjesto gdje se prave strategije i hvata se u koštac s važnim
stvarima 24/7. Mozak Bijele kuće.
Gdje sam razgovarao preko videokonferencijskog sustava s drugim
predsjednicima. I naredio tajne operacije, među ostalim povjerljivim
nastojanjima.
Ulazim s Daleom Coinom i Arturom Villegasom, mojim glavnim
savjetnikom za sigurnost.
Prije inauguracije, direktor CIA-e me izvijestio o svim tajnim
operacijama koje je SAD obavljao protiv stranih neprijatelja. Sve je to osobno
ovlastio moj prethodnik, Jacobs i prestalo bi da sam ja tako zatražio. Ako bih
šutio, operacije bi se nastavile.
Jedno je biti kandidat; drugo, predsjednik.
Neke od tih operacija bile su vrlo opasne, s malom koristi za Sjedinjene
Države. Ali imamo i saveznike, što je trebalo razmotriti.
Ipak, kad zapovijedate najmoćnijom vojskom na svijetu, ne možete to
smatrati igrom. Svaki potez naših operativaca treba planirati, strateški,
zatim evidentirani i analizirani. I bez obzira na sve informacije, uvijek ima
previše varijacija ishoda. Nije bitno koliko je dobro obaviješten novi
predsjednik, ništa vas ne može pripremiti da šaljete svoje muškarce i žene u
rat.
Prioriteti se mijenjaju. Pristup većem broju informacija uzrokuje da se
vaše mišljenje drastično mijenja.

186
Trofej Knjiga
 Nadam se da sam dobro odlučio.
Znam koliko sam siguran da jebeno činim ispravnu stvar.
Generali već sjede. Zauzeo sam svoje mjesto, naslonio se i pogledao
prema zidu gdje se nalaze vizualna izvješća. Bliski istok je bio bure baruta i
prije nego sam stupio na dužnost. Diktatori, naoružani pobunjenici, jebeni
ISIS.
„Na poziciji,“ kaže general Quincy.
Svi me gledaju. Tišina je zaglušujuća.
Jedna sekunda, dvije sekunde.
„Otvorite vatru.“

187
Trofej Knjiga
 35.
Tu sam

OSJEĆAM JOŠ JEDNU KONTRAKCIJU I bol koja se odbija kroz moje tijelo, gori kroz
najdublje mišiće.
Uzdišem i stišćem rub najbližeg stola.
Osjećam kako se beba kreće u meni i ja se zaustavljam, stišćući noge da
bi spriječila te pokrete.
Sranje, ovo dijete se ne zeza.
Upravo smo ušli u Nacionalni Pomorski Medicinski Centar. Pitala sam
svoj tim da me odvedu i ostave Mattu poruku. Moji čuvari me hitno uvode, a
ljudi zure kad vide da sam sama.
Bez Matta.
Bez predsjednika.
„Gđo. Hamilton! Bože moj,“ uzvikne sestra kada me vidi kako ulazim,
držeći se za ogromni trbuh, nelagodnost i strah na mom licu.
Strah koji se umnožava, s obzirom da moram isporučiti ovu bebu dok
moj suprug pokušava riješiti krizu nacionalne sigurnosti.
Zadrhtim i pokušavam odbaciti te misli kad me pogodi još jedna
kontrakcija. Stenjem i osjećam lokvu vode pod svojim nogama.
„Idemo po kolica za prvu damu! SAD!“
„Zovite dr. Conwell!“
Osjećam kako vode moje tijelo do invalidskih kolica i prije nego što to
shvatim ja sam u bolničkom krevetu.

188
Trofej Knjiga
 Osjećam kako me bodu igle, vidim monitore raspoređene svuda oko
sebe i doktore kako ulaze. Čini se da svatko želi pomoći pri porođaju
predsjednikova djeteta.
Noge su mi podignute i prekrivene tkaninom, zbog skromnosti. Ali
iskreno, u ovom trenutku, nisam mogla razmišljati o skromnosti; želim da je
ovo dijete vani i u mojim rukama.
Čujem neko mrmljanje i dubok, umirujući glas liječnika koji mi se
obraća: „Gospođo Hamilton, čini se da se beba pomaknula u vašem trbuhu i
moramo napraviti carski rez.“
„Je li dijete dobro?!“
„Da gospođo. Ne brinite, imamo sve pod kontrolom. Napravit ću sve što
mogu da isporučim ovu bebu što je brže i sigurnije moguće.“
Osjećam kako mi se srce utapa u grudima, pritisnuto neobuzdanim
strahom.
Progutam krik koji mi je zapeo u grudima i stisnem oči.
Saberi se, mama, kažem sebi. Možeš ti to.
„U redu, Charlotte, idemo. Ne biste trebali osjećati ništa, možda lagani
pritisak…“ U daljini čujem riječi liječnika, ali ja sam negdje drugdje.
Ako Matt ne može biti ovdje sa mnom, idem k njemu.
S još uvijek zatvorenim očima, mislim na Matta… ruke su mu omotane
oko mog struka dok me grli odostraga i susreće moje oči u zrcalu dok se ja
oblačim.
Njegov duboki glas koji je lagano pjevao u moj trbuh rano ujutro.
Njegova usta koja me ljube u čelo za laku noć.
Osjećaj njegovih prstiju na mojim leđima kad me masira.
Kako kad napola zaspi, podsvjesno me privuče bliže sebi, koristi svoje
tijelo kako bi me zaštitio od svega.
Kako prisloni lice uz moj vrat nakon što smo vodili ljubav, njegova kosa
me lagano škaklja po obrazu dok udiše moj miris, prije nego što ispusti zvuk
čistog muškog zadovoljstva, prije nego što zaspi.
Ponovno osjećam suze i nedostaje mi više nego ikada prije. Više od
svega želim da je ovdje, da njegove oči gledaju u moje, da me drži za ruku,
govori mi da će sve biti u redu, govori mi da sve činim sjajno.

189
Trofej Knjiga
 Čujem zvukove monitora. Okrenem se u stranu i vidim da je Stacey
pored mene, drži me za ruku.
Zamolila sam ju da uđe prije nego što započne operacija, jer ona je
najbliži prijatelj kojeg imam u Bijeloj kući. Smatram je obitelji.
Gleda me svojim slatkim plavim očima, lagano kimajući glavom, stišće
mi ruku i ohrabruje me. Smiješim joj se, osjećam toliko ljubavi i zahvalnosti
prema njoj da mi se zaglavi u grlu, a ja ne mogu ništa učiniti osim da joj kažem
očima koliko sam zahvalna na svemu što radi za mene.
Okrećem se i gledam u strop.
Usredotočujem se na svoje disanje. Udahni… i izdahni…
Za nekoliko minuta konačno ću moći vidjeti i držati svoju malu bebu… onu
koju sam pomogla stvoriti i vidjela kako raste u meni… onu koja pleše u mom
trbuhu kada čuje moj ili Mattov glas… onu koja udara kada je (ili ja) gladna…
A onda čujem zvuk. Dječji plač.
Počinjem plakati, suze izlaze iz mojih očiju vlastitom voljom.
„Čestitam, gospođo Hamilton.“
Pljesak izbija po sobi dok gledam mali zamotuljak u bijeloj dekici kako
mi se približava.
Ispružim ruke instinktivno, ne želeći ništa više nego da ga držim.
Sestra ga nježno stavi u moje naručje, a ja susrećem najljepše, nevino,
bucmasto ružičasto lice koje sam ikad vidjela.
Dugačke, šiljate trepavice i sjajne sive oči zure u mene, a ja nikad nisam
bila sretnija, toliko ispunjena i toliko blagoslovljena kao sad.
Osjećam se tako ispunjeno ljubavlju, osjećam kako mi se srce raspada u
grudima.
Vidim sebe u njemu. Vidim Matthewa u njemu. Vidim početak obitelji.
Uskoro će ga medicinske sestre morati odvesti kako bi provjerili
njegove vitalne funkcije i provjeriti je li sve u redu.
Žudim za njim, a više od ičega žudim za Mattom.
Na trenutak zatvaram oči i osjećam kako tonem u san, iscrpljena od
svega što se dogodilo u posljednjih dvadeset četiri sata.
Borim se otvoriti oči, ali one su i dalje zatvorene.
Daleko u daljini, čujem glas koji nikad ne bih mogla zaboraviti. Dubok,
zapovijedan, nadmoćno muški, zahtjevan: „Gdje je ona?“

190
Trofej Knjiga
 Čujem komešanje i zvukove sjajnih crnih cipela koje pripadaju agentima
tajne službe dok trče mramornim podovima bolnice.
„Moram ju vidjeti!“
„Gospodine Predsjedniče-“ čujem glas koji odgovara.
Čujem da se vrata otvaraju i zatvaraju i osjećam kako ispunjava sobu.
Šapnem njegovo ime.
„Gospodine Predsjedniče, čestitam…“
Odmah osjetim njegove ruke na svom licu i kako me obavija njegova
toplina.
Njegov palac hvata suzu koja pada s ruba mojih trepavica, „Matt…“
Otvorim oči i vidim ga kako zuri u mene, oči su mu sjajne i duboke,
nježne i umirujuće. „Ovdje sam dušo.“

191
Trofej Knjiga
 36.
Junior

OSAMNAEST MINUTA NAKON ŠTO JE ušao u bolnicu, Matthew Hamilton drži svog
prvorođenog sina.
Nikad nisam bila tako ponosna što sam njegova prva dama.
On miluje moj obraz, ponos mu sija u očima. „Hvala ti.“
„Nema na čemu,“ kažem, slabašno se smiješeći.
„Izgleda poput vas, gospodine predsjedniče,“ čujem.
Namigne mi, u rukama drži sina, oči su mu na meni – gleda u mene dugo
vremena, kao što i ja gledam u njega. Onda pogleda našeg sina, prelazi očima
preko njega, oči mu svjetlucaju od sreće, iako znam da je prošla noć bila
najmračnija do sada. „Savršen je, dušo,“ kaže i poljubi me u čelo.
Zadržava usne na mom čelu, kao da me želi obilježiti tim poljupcem.
Osjećam njegovu ljubav u dubini svojih kostiju.
Kada se odmakne, nasmiješi mi se, njegove oči mi pokazuju bol kojoj je
svjedočio, tami koja će uvijek ostati. Puls mi se podiže, potreba da ga utješim
udara me tolikom snagom, da je neopisivo.
Ispružim ruku da ga uhvatim za glavu, pokušavam ga zagrliti iako sam
u krevetu i još uvijek slaba, a on stoji, sabran – kao i uvijek.
U privatnoj sobi, s mojim roditeljima, Mattovom majkom, djedom i
Mattom, gledam na TV-u kako se obraća naciji iza njegova stola u ovalnom
uredu, koji je emitiran dok sam se porađala.
Nosio je tamnu crnu kravatu i crno odijelo, gleda ravno dok govori. „Od
dvadeset dva sata, upustili smo se u zračni napada nad neprijateljskim

192
Trofej Knjiga
područjem Islar. Misija je bila uspješna. Imamo potvrdu da je pet terorista
koji su sudjelovali u napadu stradalo.“
Tišina.
„Ovo je tužno vrijeme za nas kao državu, svaki put kad jedan od nas
pogine, osigurao je, da mi ovdje možemo nastaviti živjeti svojim životom.
Moramo poštivati te žrtve, pobrinuti se da nastavimo prosperirati koliko i do
sada, ne samo financijski, već i kao ljudska bića. Sada više nego ikad trebamo
stajati ujedinjeni. Moramo voditi bitke koje su važne. Za slobodu, za
sigurnost, za naše najmilije. Mi smo kaleidoskop, svi različiti, ali što nas
ujedinjuje je naša ljubav prema ovoj zemlji. Naš ponos to što smo
Amerikanci. Kao Amerikanci smo rođeni. Kao Amerikanci ćemo umrijeti.“
Poginula su dva Amerikanca. Mediji su to nazvali pobjedom, ali Matt i ja
znamo bolje. Nitko ne pobjeđuje u ratu. Ali štitite svoje. Mi nemamo samo
jednog sina, građani SAD-a su naša obitelj.

Dva dana kasnije, puštena sam kući, a Matt i ja moramo planirati cijeli proces
upoznavanja djeteta s Jackom.
Malo dalje niz hodnik od naše spavaće sobe, uredila sam dječju sobu,
zidovi su obojeni pastelnim bojama šume, postavljen je bijeli krevetić s
plavim prekrivačem. Toliko je igračaka stiglo za bebu nakon objave da je
dječak, donirali smo najmanje dvije trećine u dobrotvorne svrhe. Ovo je
jedan privilegirani mali dječak, zadivljena sam ljubavlju koju dobiva od
Amerike.
Prvih nekoliko tjedana dok ne počne spavati cijelu noć, smjestila sam ga
sa sobom u kraljičinu sobu, preko puta Mattove, gdje sam stavila kolijevku i
stolicu za ljuljanje, trenutno čekam s bebom u stolici za ljuljanje da Matt
dovede Jacka.
„Dođi ovamo, dečko,“ kaže, prolazeći kroz sobu.
Jack oprezno puže preko sobe do mjesta gdje Matt sada stoji preda
mnom.
„Ovo je Matthew Junior,“ kažem, pomaknuvši se malo naprijed kako bi
ga Jack njuškao.

193
Trofej Knjiga
 Beba pravi mekani, sretni zvuk i Jack počinje mahati repom, pogledam
prema Mattu, a on mi se smiješi kao da kaže Rekao sam ti, odahnem. Bila sam
blago zabrinuta da bi Jack mogao biti opasan za Matthewa Jr.
Ali već shvaćam da će on biti vragolasti prijatelj našeg sina.
Ups.

194
Trofej Knjiga
 37.
Medalja Časti

„DAME I GOSPODO, PREDSJEDNIK SJEDINJENIH DRŽAVA, Matthew Hamilton, u pratnji

primatelja medalje časti, narednika Swana.“
Nakon onoga što se dogodilo na dan kad se rodio Matthew Jr., pojavio
se junak. General Swan danas posjećuje Bijelu kuću, gdje će dobiti najviše
priznanje, Medalju časti.
Dokazao je svoju hrabrost na Bliskom istoku kad je njegova jedinica bila
u zasjedi, borio se s neprijateljskom vatrom i ignorirao ozljede dok se brinuo
za ranjene drugove.
Znam da ništa više ne pritišće Mattova ramena od činjenice da mora
slati naše ljude i žene u opasnost, rekao mi je da se uvijek divio onima koji
služe u vojsci, iako sam nije služio, da je ovo najveća čast koju je ikad dobio,
poslije predsjednika – da može dodijeliti ovu medalju onima koji služe, a
služe dobro.
Gledam iz stolice kako oba muškarca idu do podija, Matt u plavom
odijelu, narednik u odori, dok se Matt obraća publici.
“Hrabrost nije vrlina s kojom smo rođeni. To je vrlina koju vježbamo –
naš izbor. Hrabrost je kada su se naši muškarci i žene nesebično dobrovoljno
javili da brane našu zemlju i čuvaju nas.“ Kratak je. Jednostavan. Vadi
medalju iz kutije i prilazi naredniku.
Nakon što je medalja oko vojnikovog vrata, Matt mu pruža ruku.
Pljesak odjekuje u sobi.
Vojnik je emocionalan, usne su mu čvrsto stisnute dok se bori s
emocijama.

195
Trofej Knjiga
 Matt ga udari po leđima, rukuje se i čujem ga kako govori čovjeku,
osobno, ne za kamere, „Hvala vam na usluzi. Spavamo noću zahvaljujući
našim muškarcima i ženama, našim oružanim snagama koje tamo brane i
štite naš narod.“
„Hvala vam, gospodine predsjedniče,“ vojnik kaže, dok se okreće
gledateljima crvenih očiju.

196
Trofej Knjiga
 38.
Ples na balkonu

TRIDESET I DEVET DANA POSLIJE porođaja, sa samo nekoliko sati do punih

četrdeset, on me čeka na balkonu na drugom katu, dok ja završavam
hranjenje Mattyja. Nalazim ga kako se naslanja na ogradu, zamišljen je dok
izlazim van.
Kada se okrene da me gleda dok prilazim, obavija me opojna mješavina
požude i ljubavi.
Dan poslije trideset i devet poslijepodne nakon samo nekoliko sati do
točno četrdeset dana Matt se nasmiješi. Uhvati me oko struka i privuče sebi.
Vrtovi su mirni, a on se kreće sa mnom. Zatvorim oči. On stavlja čelo na moje.
Počinjemo se ljuljati na neku vrstu glazbe u našim glavama, glazbu izvan
Bijele kuće, u tihim vrtovima, ulicama D.C-ja., šuškanje naše odjeće dok se
krećemo.
Otvorim oči i nađem se kako zurim u vrtlog mraka dok me drži uz sebe,
jedna od mojih ruku u njegovoj, krećemo se, okrećemo se na Trumanovom
balkonu, a zatim spušta glavu i već sljedeće sekunde njegove su usne na
mojima. Polagano, nježno, uzima moje usne kao da sam dragocjena-kao da
sam najdragocjenija stvar koju ima ovaj čovjek.
Otvorim mu se.
Ispipava lagano, ležerno, bez ikakve žurbe, trlja jezikom po mom, miluje
me. Ruke mu idu prema mojoj glavi, nježno milujući moju kosu.
Još uvijek plešemo.

197
Trofej Knjiga
 Ali sada se i ljubimo, moje tijelo reagira na uobičajeni način. Teško
dišem, potpuno obavijena njegovom toplinom, njegovom snagom, njegovim
mirisom.
Šapuće mi u uho: „Nedostaje mi moja djevojka.“
„I ti njoj nedostaješ.“
Oči mu svjetlucaju. „Nemaš pojma koliko me dovodiš u iskušenje.“
„Trebala bih ići spavati.“
Gleda me kao vuk, uhvatio mi je zapešće i zaustavio. „Ništa od toga.“
Nasmiješi se. „Dođi ovamo.“
Njegov nagovarajući pogled prelazi preko mene. Tiha vatra između
mojih nogu prerasta u pakao topline. Srce mi prebrzo kuca u prsima dok me
Matt vuče prema sebi.
Podiže moju ruku i pritišće moje prste na svoje usne. Kad jezikom lizne
moje prste, uzdahnem. Povuče se i naši pogledi se sretnu.
On kaže, „Dan trideset devet,“ kutovi usana su mu podignuti
Kimnem, bez daha. Pitam se misli li što ja mislim.
Moje ruke idu do njegove košulje, hvatajući tkaninu. Namjeravala sam
ga zaustaviti. Nisam li? Imamo još jedan dan. Ali sve što znam je da su mu
usta na mojima, ima božanski ukus, želim više od toga, prsti mi čvrsto stišću
njegovu košulju i ne mogu disati. Ruke mu se spuštaju niz moje bokove,
uhvati me za stražnjicu i privuče sebi. Bliže.
Bol između mojih nogu se pojačava dok osjećam njegov penis na svom
abdomenu. Tako je tvrd, poljubac je topao i senzualan dok vuče usne uz moje
uho, gdje šapuće: „Spavaj sa mnom večeras.“
Naslonim se uz ogradu, gledajući kako se mjesečina igra na njegovom
predivnom licu. „Ali tek je trideset deveti dan, a Matthew Junior-“
„Matthew ima dadilju - radije bi da večeras ostane s dadiljom, tako da ja
mogu provesti malo kvalitetnog vremena sa svojom suprugom.“
Progutam, znam da više ne mogu čekati ni sekunde. „Razmislit ću o tome
nekoliko minuta,“ lažem, prelazeći rukama po ravnom zidu njegovih prsa,
podižem se na prste, glas mi je hrapav. „U međuvremenu, uzet ću još malo
ovoga.“ Poljubim ga.
Brz kao vrag, vruć poput grijeha, on me okreće i privlači me uz sebe u
nekom mračnom, zabranjenom tangu.

198
Trofej Knjiga
 Uhvati me kao da sam najseksi stvar ikada.
Stenjem i naslanjam se na ogradu, dok petljam sa suknjom, povlačim ju
gore kako bi se on mogao uklopiti među moje noge.
Ispunjava prostor između mojih bedara i gleda me s poštovanjem dok
mi miče kosu s čela, sagne glavu kako bi mogao zubima zagrepsti moju kožu.
Gricne krivulju mog vrata i ramena. Valovi užitka prolaze mi niz kralježnicu,
a prije nego što shvatim, povlačim ga sebi i trljam se uz njegova prsa.
„Matt...“
„Da.“
Ne mogu govoriti, ne mogu misliti dok mu usne lepršaju po mojoj koži,
a njegovo stenjanje šalje toplinu uz moje grlo.
„Bože, želim te. Nedostaješ mi. Nedostaje mi miris tvoje kože, zvukovi
koje praviš.“ Zubima mi nježno uhvati kožu i povuče. Udahnem a on me pusti.
Lizne me, praveći spori, mokri put da zaboravim bol. Klizio je rukom između
naših tijela, milujući me između nogu.
Drhtim dok se oslanjam na ogradu, a onda se ispravim i omotam ruke i
noge oko njega te mu šapnem u uho: „Volim te.“
Podigne me više. Noge mi se čvršće ovijaju oko njegovih kukova, a ruke
oko njegovog vrata kad me žestoko poljubi i prelazi preko balkona do vrata.
U njegovoj smo sobi brže nego što sam zamišljala.
Želja pucketa u našem poljupcu dok zatvara vrata za nama. Moji prsti se
upetljaju u njegovu kosu kad me spusti na krevet, naši poljupci su vreli, ali
nježni. Disanje nam je nepravilno, moje brzo i plitko, njegovo duboko i oštro.
Spušta se na koljena na krevetu i podiže mi suknju, uhvati je za porub i
podiže do kukova. Zastenjem kada poljubi moj abdomen.
A onda njegov jezik.
Tako ukusno.
Tako vruće. Tako brzo. Tako je stručan dok ljubi moj pupak, a zatim
poljubi ožiljak od carskog reza.
Putuje usnama uz moj trbuh do mojih grudi, uhvati ih nježno ispod
košulje, zatim podigne košulju i siše ih dok ja ne zastenjem. „Ne mogu čekati,
Charlotte. Umirem od gladi za tobom.“

199
Trofej Knjiga
 Poderem mu košulju u žurbi. Prelazi rukama po meni. Oboje se
međusobno ogolimo što brže možemo. Dok me skinuo, uspjela sam mu svući
hlače do koljena, a on ih je žurno odbacio i protegnuo se iznad mene.
Tako je lijep. Njegovi mišiće glatki i tvrdi, savršeno ocrtani. Sjećam se
koliko je bio prekrasan, ali pretpostavljam da je vježbao više nego prije-
seksualna frustracija, možda. Od te misli se topim. Stvarno izgleda jače i
mišićavije, dopuštam prstima da uživaju u njegovom teškom radu. Nagnem
se i poljubim mu bradavicu, prelazim prstima preko sitnih dlačica na
njegovim prsima.
Nagrađena sam niskim, bolnim zvukom. „Liži jače,“ kaže. Glas mu je
grub i sirov.
„Matt,“ stenjem.
Osmjehne se dok me gleda, jede me svojim očima, miluje me posvuda.
Kaže mi da sam prekrasna dok pomiče prst u meni. „Imaš li ikakvu ideju što
mi radiš, Charlotte?“ Uhvati svoj kurac i dovodi ga do mog otvora. Tamo.
Baš
Na
Moj
Otvor.
Dah mi zastaje. Hvatam plahte ispod sebe. Oči mi se okreću na čisti
užitak osjećaja da će moj suprug ponovno biti u meni. Centimetar po
centimetar. Polako. Sa toliko brige, osjećam kako njegovo tijelo vibrira.
Mi smo srce na srcu, koža na koži, toplina na toplini.
Dlanom mi okreće lice, gledajući u moje oči. Mijaučem tiho, naginjem
bokove kako bi ga potaknula da se pokrene. Ali ipak, on samo gleda moje lice,
naše disanje je isprekidano dok mi dopušta da mu se opet prilagodim.
Grizem usne bez daha. „Molim te,“ preklinjem.
„Volim te,“ izusti, prelazeći palcem po mojoj donjoj usni, naginje se i
prelazi jezikom kako bi umirio kožu koju sam zagrizla.
Počinje se kretati - polako, izvrsno polako. Njegovo tijelo je moćno i
kontrolirano, dok vodi ljubav sa mnom. Vodi ljubav sa mnom kao da sam
djevica, kao da mi je prvi put i on želi da bude nezaboravno.
I u ovom trenutku, on je sav moj svijet dok se pomičem pod njim,
uživajući u bliskosti, njegovoj blizini, njemu. On je najmoćniji čovjek na

200
Trofej Knjiga
svijetu. Odlučan je, snažan i ambiciozan, plemenit i pošten, a također je istinit
i nepokolebljiv – ni u jednom trenutku njegova želja ne jenjava; naprotiv i uz
preostalo jednomjesečno ispupčenje za koje se nadam da će otići
vježbanjem, nikad se nisam osjećala tako seksi uz njega, tako dragocjeno ili
tako voljeno.
Na današnji dan, tajna naše ljubavi raste i shvaćam da se mijenja, razvija,
produbljuje sa svakim iskustvom koje dijelimo, svakim poljupcem koji je
uskraćen i svakim poljupcem koji je dan, svakim šaptom i svakom
neizrečenom riječi. Nikad u životu nisam osjetila ovakvu vrstu ljubavi koju
osjećam prema njemu - i dok me njegove ruke miluju nježno, napetost u
njegovu tijelu je vidljiva dok pokušava biti nježan, ali nagovještaj njegove
žudnje, riječi ljubavi koje mi šapuće u uho, predivna i savršena i njegova,
znam da osjeća isto. I znam da je ovaj osjećaj podjednako tajanstven njemu
koliko i meni i jednako tako čudesan.

201
Trofej Knjiga
 39.
Odrastanje

MATT JR. Raste tako brzo, već hoda - i obožava ga cijelo kućanstvo, svi se dive
našem šarmantnom dječaku.
I ja rastem, zajedno s njim.
Potpuno napredujem u ulozi prve dame.
Majke.
Žene.
Domaćice.
Gospodarice Bijele kuće.
Šampiona djece.
Predsjednikove ljubavnice.
Jedna godina se pretvara u dvije, godine koje se sastoje od pelena i
kolijevki i dječjih igračaka, crvenih tepiha i truba koje se čuju kada primamo
strane dostojanstvenike u Bijelu kuću, veličanstvenih događaja koji
utjelovljuju moć i veličanstvo Sjedinjenih Država.
Strane predstavnike primamo s kraljevskom dobrodošlicom, s
ceremonijom dolaska u državu, cvijećem i zastavama, stražarima i
orkestrima. Novinari su u pripremnom stanju prilikom ovakvih događaja,
željni najboljih snimaka. Kuhar planira savršena jela, sve do savršenog
umjetničkog dizajna kako se jelo prezentira.
Imamo izvođače na pozornici. Andrea Bocelli i balet. Slavimo pobjedu
naših timova, a svaki Božić ukrašavamo ogromno drvo s ukrasima.
Više od toga, Bijela kuća je središte u kojem je potpisano desetak novih
ugovora. Gdje je riješeno nekoliko prirodnih katastrofa. Gdje su počele velike

202
Trofej Knjiga
odluke i promjene. Bijela kuća je više od pompe i politike i više od igrališta
za našeg sina.
Ova kuća, ne pripada predsjedniku; pripada ljudima.
Ovdje počinje njihova budućnost.

„Hej.“ Lagani osmijeh pojavljuje se na Mattovim usnama kad ugleda Jacka i

mene. Otkopča dva gumba na košulji i zavrne rukave. Njegov uzdah
zadovoljstva zbog trenutka opuštanja nakon ispunjenog radnog dana čini da
mi se ukrute bradavice.
Spusti se pokraj mene. „Kakav je bio tvoj dan?“
„Dobar.“ Približim mu se malo, čak je i nagnuo glavu - susreo me na pola
puta za kratak, lagani poljubac.
„Što vas dvoje smjerate?“ pita, mršteći se na Jacka i mene zaigrano, čak
i kada se Jack približi kako bi se mazio i pritisne njušku uz Mattov dlan.
„Uživamo u tišini. Dok tvoj sin spava.“
„Kako je moje nasljeđe?“
„Raste. Moji kukovi su trajno iskrivljeni prema van od nošenja.“
Nasmije se.
„Dođi ovamo, dječače.“ Pomiluje Jacka iza uha. „Izmori te, zar ne?“ pita
Jacka.
Jack liže Mattov dlan i sretno uzdiše, a Matt tako ostavlja ruku, miluje ga
dok gleda u mene.
„Izgledaš umorno.“
„Umoran sam. Ali sada kad si ovdje, puna sam poleta. Reci mi o svom
danu.“
On uzdiše. „Ne bih te želio još više umarati. Reci mi o svom.“
„Matty je pokušao uloviti jednu od pataka u jezeru, pao bi unutra da ga
Jack nije zaustavio.“
„Stvarno?“ Podigne obrvu prema Jacku, koji ga pogleda izrazom koji
moli da mu nastavi trljati uho. „Dobar dečko,“ kaže, posegne slobodnom
rukom da mi palcem pogladi lice. „Misliš da bismo se trebali riješiti pataka?“
„O ne. To je kao TV za bebe. Matty ih može satima gledati.“

203
Trofej Knjiga
 Matt se smije, a od njegovog smijeha i ja se smijem.
Dok smo prije voljeli govoriti o politici - to je bilo nešto što nas je spojilo
– sada volimo razgovarati o drugima stvarima. Matt voli govoriti o
normalnim stvarima - vidim kako žudi za tim, normalnost koju nikada nije
imao. Ali on je bio namijenjen za veće stvari; normalnost je luksuz koji
nemamo. Ponekad, ipak, uspijemo sami. I u tim trenutcima on je samo Matt,
moj suprug, otac moga sina i muškarac kojeg volim.
Ležim na njegovim prsima, a njegov glas je u mom uhu dok gledamo
Jacka. „Imaju trag.“
Skoro sam iskočila iz kože. Ne zbog riječi, jer smo i prije imali tragove,
nego zbog istinske nade u Mattovom glasu. „Što? Kada? Tko?“ Zahtijevam.
„Strpljenje, skakavče,“ kaže on s osmijehom koji mu dodiruje oči, prije
nego se uozbilji. „Ako sve bude u redu, uskoro ćemo znati.“
„Oh, Matt, nadam se da je to to,“ kažem, zagrlim ga i poljubim ga u vrat.
Znam koliko se veselio ovome, kako su svi neuspjeli tragovi samo
pridonijeli da održi obećanje koje je dao ocu.

Kasnije toga vikenda idemo na prvi službeni izlazak, odlazimo na samit.

Matthew je predložio porez na ugljik za sve industrije koje ispuštaju ugljik,
koje su zagađivale zrak koji udišemo godinama. Kaže da njihovo nastavljanje
nije opcija.
Govori mi o politici, a u međuvremenu sam pustila prste da lutaju uz
njegove trbušne mišiće, klize po njegovom tvrdom trbuhu, do dlaka ispod
pupka.
„Međutim, s Indijom…“ On se zaustavlja i jedna obrva se diže polako dok
me gleda sa zanimanjem.
Malo sam se približila i naslonila glavu dok sam mu otkopčavala hlače.
On je težak i debeo dok ga vadim. Uhvatim ga i liznem vlažnost na vrhu,
gledajući ga kako zatvara oči. Više ga ližem, on izdahne i otvori oči, zuri u
mene s izrazom lica koji je vreo – sirov – i u sljedećem trenutku njegova
velika ruka hvata moju glavu, stvarajući pritisak i gurajući me natrag.

204
Trofej Knjiga
 40.
FBI vijesti

„GOSPODINE PREDSJEDNIČE, ŠEF FBI-JA, gospodin Cox, želi vas vidjeti što prije.
Našli su ga.“
Mattov pogled pada na Dale Coina poput sjekire, zahtijevajući više. „Ima
prezentaciju za vas,“ dodaje Coin.
Mješavina užasa, straha, tuge i nade, stvara čvor u meni, kad sam
shvatila što to znači. „O moj Bože,“ dahnem. Coin govori o ubojici
predsjednika Lawa.
Mattove oči se mijenjaju; ispunjene su žestokim sjajem.
„Idemo.“ On ustane i krene niz hodnik s Daleom i trojicom drugih ljudi,
koji ga izvještavaju što se događa.
Zastane na pola puta prema stubama, a zatim smanjuje udaljenost do
mene. Gleda dolje u mene, čitajući u mojim očima koliko mi je važno. Cijeloj
zemlji. Što će to značiti kad pravda zasja.
„Pođi sa mnom,“ kaže.
Izdahnem i klimam uzbuđeno, koračajući uz njega dok idemo prema
kriznom stožeru.
Svi nas gledaju dok ulazimo. Matt zuri u mene na intenzivan način.
Prestane kad počnu pozdravljati. Pozdravlja ih i govori mi da sjednem.
Prigušuju svjetla - a onda izlaze.
Zid pred nama bljesne i pojavljuje se slika čovjeka s bradom i svjetlom
plavom kosom.
„Zove se Rupert Larson,“ kaže Cox.
Matt stisne vilicu. „Nastavi.“

205
Trofej Knjiga
 Bol u mom srcu postaje mučna i vatreno jača dok intenzivno slušam.
Matt ustaje i odlazi si po kavu, a onda pogleda sliku, mršti se jako.
„Sada ima pedeset i tri godine. Traže ga zbog optužbi za silovanje i
zlouporabu droga. Odrastao je u sustavu.“
Mišić Mattove čeljusti neumoljivo se savija dok mi upućuje pogled koji
govori kako moramo popraviti taj sustav.
„Posljednji put viđen u Georgiji.“
Slike počinju treperiti po zidu, otkrivajući čovjeka s nekoliko različitih
frizura i boja za kosu. Gledamo, tiho. Ponekad Mattove mračne oči susretnu
moje, izgledaju svježe i metalno, hladno kako se osjećam.
„Pati od paranoje i zabluda. Očito je imao neku zamjerku protiv
predsjednika Lawa. U prvom pismu koje mu je poslao, on ga je hvalio za
dobro urađen posao. Tvrdio je da može vidjeti budućnost - njegovo ubojstvo.
Pisma godinama nisu stizala. Pronašli smo jedno neposlano pismo koje
opisuje točan način kako će umrijeti. Tri metka. Samo su ga dva pogodila
prije nego što je Tajna služba stigla do njega. U bijegu je od tada.“
Cox gleda dok Matt ispija šalicu kave. On ima kontrolu, ali pod fasadom,
mogu osjetiti nemir oko njega. Sumorno pogleda Coxa, pogledom, koji bi
mogao uzrokovati da se manji čovjek okrene i pokuša sakriti.
„Kako možemo biti sigurni da je to on?“ Pita. Hladno.
„Drugo pismo koje nije poslano. Pisana ispovijed - više nalik na
izrugivanje. Potpisano.“
Mučenje koje sam na trenutak vidjela u Mattovim očima pogađa me u
srce.
Ovo je ubojica njegova oca. Čovjek koji je uzeo život Lawrencea
Hamiltona i koji je bio slobodan sve ove godine. Naljutim se na samu pomisao
toga. Znam koliko je Matt ljut. Njegov glas ne pokazuje nikakve naznake
mučenja ili ljutnje, iako je sa smrtonosnim sjajem u očima. Lice mu je kamena
maska kad pogleda Coxa u oči.
„Znaš što ti je činiti.“
Izveo me iz stožera s rukom pritisnutom na donji dio mojih leđa, a kada
stignemo u njegovu sobu, impulzivno ga zagrlim – osjećam da me jednako
jako privlači sebi.
„Misliš da će ga uhvatiti?“ Šapnem.

206
Trofej Knjiga
 „Bolje im je,“ procijedi, a oči su mu otvorene, vidim mu bol na licu.
Zgrabim ga za lice u istom trenutku kad i on mene, ljubimo se kao da nam
životi ovise od toga, njegov poljubac pun bola i nade, tuge i ispunjenja.
Sat vremena nakon što je Matt izvješten, svaki policijski službenik u
zemlja obaviješten je o slučaju - i svatko ima lice, fotografiju i ime
osumnjičenika. Zaslužio je prvo mjesto na listi najtraženijih u zemlji i smatra
se izrazito nestabilnim i opasnim.
Matt se susreo s majkom i razgovarali su više od sat vremena. Tražio je
od FBI-ja da donesu maramu iz dokaza i dao joj je. Ona je dugo poslije toga
plakala.
Dva su sata ujutro, kad se napokon povučemo u krevet, Matty već spava,
a i Jack, iako voli spavati ispred Mattyjevih vrata kako bi ga čuvao, čini se da
osjeća nešto. On ulazi u našu sobu dok se mi spremamo za krevet, skoči na
krevet i zalaje kako bi privukao Mattovu pažnju.
Podignem pokrivač i uvučem se u svoju stranu, mazim Jacka po glavi,
kad on legne dok se Matt približava. Matt ispusti svoje zgodno, mišićavo golo
tijelo na svoju stranu kreveta i pogladi Jacka po njušci, a zatim svojom rukom
prekrije moju. Podignem oči prema njegovim, on me gleda, a ja taj pogled
osjećam svugdje. Govori mi sve što on ne govori.
„Žao mi je,“ dahnem, otvorim drugu ruku kako bi mu pokazala da držim
ukrasnu iglu njegova oca. Nosila sam ju cijeli dan.
„I meni je žao,“ kaže on. To je sve što kaže.
Stavim mu ruke oko vrata, utiskujući mu poljubac na grlo dok se
mazimo, Jack se smjestio između naših nogu.
Pet sati kasnije, Matta je probudila vijest da je Larson uhvaćen.

Kriminalčevo lice na naslovnim je stranicama svih novina u zemlji. Amerika

se raduje. Premda je rana ponovno otvorena, jer sjećanja postaju svježa za
Matta i njegovu majku. Krenem s njim i malim Mattom na groblje, tridesetak
bijelih ruža u našim rukama koje ćemo ostaviti na grobu predsjednika Lawa
Hamiltona.
„Počivaj u miru, tata,“ kaže Matt ostavljajući ruže nakon što sam spustila
svoje.

207
Trofej Knjiga
 Kucne zglobovima prstiju po nadgrobnom spomeniku, a suza mi kapne
iz oka.
Matt Jr. prilazi, postavljajući svoje između naših. „Pošivaj u miru, djede.“
Kucnuo je zglobovima kao što je to činio njegov tata, a ja sam se
nasmijala, dijelom zajecala.
Matt se nasmiješi zbog Mattyjevog postupka, očiju punih ljubavi prema
sinu dok mu čupka kosu, podigne ga i mi se vraćamo u povorku. Matt je tih,
ali napokon smiren. Jedina koje ne može zadržati suze za mog supruga sam
ja.

208
Trofej Knjiga
 41.
Neizmjerno

OVE JESENI, PREDIZBORNA KAMPANJA ZA glavne stranke počinje s mnogo pompe,

gledala sam na televiziji, znatiželjna, tko će od mnogih kandidata biti
nominiran ovaj put. Znam da je Matthewov djed došao popričati s njim o
tome da bude kandidat demokrata ili republikanaca ovoga puta.
„S poštovanjem odbijam,“ rekao je novinarima kada su se počele širiti
glasine o tom sastanku.
Danas se pitam kad će objaviti svoju namjeru da se ponovno kandidira.
„Zašto svi žele biti tata?“
„Hm?“
Pogledam Matthewa Jr., najdivnijeg dvogodišnjaka kojeg ste ikada
upoznali, tamne kose i zubatim osmijehom i stavom vragolastog Denisa.
„Svi oni žele biti pvedsjednik.“ Namršti se.
„Da, jer predsjednik donosi važne odluke,“ kažem mu dok izlazimo u vrt.
„Želim da moj tata bude pvesjednik,“ jednostavno kaže.
„Da, on jest pvesjednik.“
„Ne želim napustiti dom.“ Glas mu je puknuo, a ja sam mu pogladila
glavu. Je li čuo da netko to govori?
„Dom je mjesto gdje smo svi zajedno, bez obzira gdje je to,“ uvjeravam
ga.
Ali riječi mog sina prate me cijeli dan. Pitam se kako bi bilo početi
ispočetka. Dio mene smatra to olakšanjem, da imamo malo više privatnosti,
ali dio mene još nije spreman otići – i sigurna sam da je moj muž previše

209
Trofej Knjiga
motiviran, previše posvećen i previše strastven u svom poslu da bi bio
spreman otići.
Osim toga, ova kuća je bila naš dom tri godine.
Znam glavnog poslužitelja jako dobro, organizirala sam rođendane za
njega i bila na krštenju njegovog sina. Znam da se brine o stotinama
zaposlenika, brine o Mattovom i mom rasporedu, sve vodi učinkovito,
voditelj je osoblja i zadužen je za dnevne obaveze. Tom se trudi da naši životi
teku glatko.
Volim kuhara, koji je isti kao što je bila i Jessa dok sam odrastala, voli
nam pripremati omiljene torte i večere za posebne prilike. Koji na neki način
zna kada je Matt imao loš dan te napravi posebno ukusno jelo koje mu vrati
osmijeh na lice. Koji mi ugađa kad organiziram ručak za djecu.
Draga mi je Lola i njezina briga oko vijesti i suočavanje s nemilosrdnim
novinarima.
Čak i Tajna služba. Sve videći, sveznajući, čvrsto stisnutih usana, iako
nikad ne dijele informacije, ne samo da nas štite fizički nego se brinu da naši
privatni životi ostanu privatni.
Svaka soba u kojoj stojim ima značenje. Ima priču. Ima prisutnost.
Predsjedništvo nije samo politički dnevni red, niti stajanje nasuprot
protivnicima. Radi se o tome da nas drži zajedno, ponosne i sigurne. Da smo
zbrinuti i motivirani. Ne radi se samo o zaštiti naših prava i sloboda, već i o
davanju primjera i nadahnuća - to je ono što je Ameriku učinilo takvom
kakva je danas. Ne mogu zamisliti da bi netko radio bolji posao od mog
Matthewa Hamiltona.
Te večeri, nakon večere u staroj obiteljskoj blagovaonici, Matt Jr. pita
oca zašto pušta sve te ljude da se kandidiraju za predsjednika.
„Zato što je to njihovo pravo; to je jedno od naših najsvetijih prava, u
ovoj zemlji. Naša sloboda,“ objašnjava dok se povlačimo.
Matt Jr. se mršti, zbunjen onim što čuje, a onda jednostavno izjavljuje:
„Želim da ti budeš pvesjednik.“
Matt se smije, prelazi rukom preko lica dok Matty odlazi, trčeći kako bi
se igrao sa svojim igračkama, a Jack za njim.
„Stavit ću ga u krevet,“ kaže mi njegova dadilja, Anna, dok juri za njim.
Matt me tada pogleda, natočio si je piće poslije večere, a i meni donosi
jedno. „Razmišljao sam o tome. Čini se godinama.“ Pogleda me i sjedne preko

210
Trofej Knjiga
puta mene. „Opsesivno sam brojio.“ Pogleda u svoju čašu, a onda u mene.
„Koliko sam dana bio tu za tebe, a koliko nisam. To je teška odluka,“ priznaje,
s iskrivljenim, tužnim osmjehom. „Dan kad je Matt rođen…“
„Ionako ti ne bih dopustila da ostaneš sa mnom,“ brzo ubacim.
Čini se da ga to zabavlja, ali se ne smije. „To nije jedini put. Na tvoj
dvadeset i peti rođendan…“
„Zračna luka je bila zatvorena zbog mećave. Kako si trebao sletjeti? Nisi
to mogao kontrolirati,“ uvjeravam ga.
On izdahne, a zatim me pogleda znatiželjno, s proračunatim osmijehom.
„Charlotte, poslušaj me.“
„Slušam te, ali nema smisla to što govoriš.“
„Dušo,“ kaže strože. „Moramo razgovarati o tvojim osjećajima kad bi se
kandidirao. Moraš biti iskrena sa mnom, iskrena na način na koji moja majka
nikad nije bila s mojim ocem.“ Ozbiljan je, gleda me između smrknutih obrva.
Prsa me bole, što uopće mora pitati. Nikad nisam željela da se osjeća
zabrinuto zbog zanemarivanja; istina je, on je uvijek i iznad i ispod. „Jesi li
razmišljao da se ne kandidiraš?“
„Neću se kandidirati ako je to problem mojoj obitelji. Znaš da volim biti
ovdje, Charlotte. Imam poticaj da radim ono što radim.“ Nasmiješi mi se
osmijehom od kojega moj puls podivlja. „Ali volim vas dvoje više od ičega.“
Tako sam zaljubljena u ovog čovjeka da ponekad boli samo zato.
Znam da Matt nikad nije htio propustiti važne događaje, koje je nažalost,
ponekad morao propustiti. Znam da se jako trudio, više nego što bi netko
drugi, da se ja i naš sin osjećamo voljenima, da imamo potporu i da smo
zaštićeni.
„Oboje smo prošli dug put,“ kažem, dok oboje sjedimo ovdje, gledajući
jedno u drugo – i u ovom trenutku shvaćam koliko smo se oboje borili da ovo
uspije. „Nikad nisam mislila da bi mogla živjeti ovaj život, doći do ovih visina
s tobom – a evo me, ovdje sam. Nisam tako loša.“ Nasmiješim se, a on se tiho
nasmije, oči mu sjaje. „A ti… ti moraš znati da si dokazao da možeš biti oboje
i predsjednik i najbolji suprug i otac,“ dodam, ne trudim se sakriti divljenje u
svom glasu.
„Ne želim da ikad osjetiš da stavljam tebe i Mattyja na drugo mjesto,“
kaže, proučavajući moje lice, kao da traži odgovor. „Ako ti je to ikada palo na
pamet, želim da znaš da ću odabrati vas dvoje i da će sve završiti sada.“

211
Trofej Knjiga
 „Ne! Ne možeš!“ Prosvjedujem.
Pomaknem se naprijed, namrštim se na njega dok ostavljam čašu na
stranu, zrcalim njegov položaj.
Udahnem duboko, izdahnem i namrštim se na njega. „Iako sam ja samo
jedan građanin među milijunima, imala sam čast iz prve ruke vidjeti što
donosiš za stol. Integritet. Poštenje.“
Pokušavam ne biti emocionalna, ali kad stavim u kontekst sve što je
učinio u četiri godine, to mi ne uspijeva.
„Znam u dubini srca da nijedan drugi kandidat neće ponuditi ovo,
donijeti to… ne kao ti. Ti si jedan od nas. Svih nas. Imam te zauvijek, ali kao
građanin želim te za predsjednika još četiri godine. Učini da vrijede. Moje
srce je tvoje, imaš moj glas. Nemoj mi uskratiti ono što imaš dati ili još četiri
godine imati ovu… čast… biti uz tebe dok činiš ono za što si namijenjen.“
Dodam. „Molim te.“
Nasmiješi se kad završim bez daha nakon mojih molbi.
Polako stavlja čašu u stranu i ustane. Hoda oko stola, a onda me povuče
na noge, stišće čeljust, uhvati me za potiljak i poljubi. Dugo i s jezikom. „Hvala
ti. Volim te. Znaš to,“ procijedi žestoko, čelo mu je na mojemu, drži me
zarobljenom svojim očima.
„Da,“ kažem, prsti mi se uvijaju kao i svaki put kad me tako pogleda. „Ali
još uvijek nisam sigurna koliko. Neizmjerno, rekao si. Što to uopće znači?“
Njegove oči prate svaki centimetar mog lica. „To znači da ne postoji
metrički sustav, nema mjerenja, nema početka i nema kraja.“
Potpuno sam bez daha i on se nasmiješi, primjećuje da ja dašćem, opet
me poljubi, dugo i sporo. „Toliko,“ kaže u moja usta, lupkajući me po guzi.
Krenuli smo do Lincolnove spavaće sobe, gdje bira broj preko sigurne
linije u Bijeloj kući.
„Carlisle.“ Izgovori ime i gleda me s osmijehom, klikne kako bi poziv
stavio na zvučnik. „Trebam tebe i Hesslera.“
„Rekao sam svom srčanom stanju da odjebe. Da nije vrijeme da umrem
jer ću primiti ovaj poziv.“ Čujem smijeh u Carlisleovom glasu i Matt i ja se
nasmiješimo.
„Znači, riješeno je,“ kažem Mattu kad spusti slušalicu. Osjećam
vrtoglavicu. „Drugi neće imati nikakve šanse.“

212
Trofej Knjiga
 Sliježe ramenima i sprema se za spavanje, otkopčava košulju. „Nikad ne
znaš. I bolji ljudi su izgubili.“
„Da, ali velike zemlje predvode najveći ljudi - a tu nema mnogo takvih
kao ti,“ kažem dok skidam dijamantne naušnice.
Kad skliznem gola pod pokrivač, zamalo vrisnem od topline kada
njegovo tijelo dotakne moje.
„Jesi li spremna za put, ženo?“ Pita, nagnuvši se nad mene, gleda u mene
dok mi miče crvenu kosu s lica.
„Možda.“ Nasmiješim se, a onda ga odlučujem zadirkivati svojim
najdražim sloganom iz njegove posljednje kampanje. Rođen za ovo. „A onda
opet, možda sam rođena za to.“
„Ne, dušo,“ brzo me uvjerava. „Ti si rođena za mene.“ I njegova usta
progutaju svaki prigovor koji bih možda izgovorila. Kojeg, zapravo, ne bi bilo.

213
Trofej Knjiga
 42.
Idemo

U POKRETU SAM A JOŠ nije ni deset ujutro.

Nakon mog dnevnog informiranja, slušanja što ostale rade po svijetu, i
nekoliko poziva, sada sam u sobi za tisak.
Izvanredno. Ponos, iščekivanje i adrenalin koji mi već prolaze kroz vene,
moja namjera, želja i odlučnost da zadržim mjesto i nastavim služiti, stoje iza
svake moje riječi.
„Moram priznati,“ pogledao sam sve u sobi za tisak,“ biti predsjednik
težak je posao. Besane noći, teški pozivi, čak i gledanje u vaša lica svaki dan,“
rekao sam, našalivši se malo s novinarima nad njihovom kompletnom
opsesijom sa mnom i mojom suprugom.“ Čovječe. To nije posao koji ćeš uzeti
olako.“ Zazviždim, odmahujući glavom dok se oni smiju.“ Znam to otkako je
moj otac preuzeo ured. To je uzelo danak na našu obitelj. Pokušao sam pustiti
da uzme što je manje moguć danak na mene. Jer, vidite…“
Zastao sam, susrećući se s novinarima oči u oči.
„Ako ne izgradim bolje sutra za ovu obitelj koju toliko volim, za ovu
zemlju koju toliko volim, onda tko će? Ako ne osiguram, i ne borim se za
njihovu sigurnost, njihova prava, tko će? Ako svojim građanima uskratim
svaki svoj trud, također ga uskraćujem i svojoj obitelji. Ne želim iznevjeriti
nikoga od vas. Ovaj teški posao naučio me kako da budem čvršći, kako da
budem pametniji, i kako da budem diplomat, ali nikad ne postaje lakši. No
opet, ne bih želio lakše. Gdje je zabava u tome?“
Ovo je dočekano sa smijehom.

214
Trofej Knjiga
 „Hvala vam za ove četiri godine. Za vašu vjeru u mene. Ako to dopustite,
a građani žele – neka bude osam godina. Formalno najavljujem svoju
namjeru,“ moje oči susrele su Charlottine, i jebeno sam želio poljubiti
osmijeh koji je nosila upravo sad,“ Da se kandidiram za reizbor, nastavljajući
kao počasni predsjednik Sjedinjenih Američkih Država.“

215
Trofej Knjiga
 43.
Vođenje kampanje

PUBLIKA IZVIKUJE MOJE IME DOK se vozimo na prvi skup u Philadelphiji.

„Imaš jebeno najbolju publiku koju sam ikada vidio,“ kaže Carlisle.
Promatram mnoštvo, želeći da ga ona vidi. To ju je uvijek uzbuđivalo.
Charlotte je ostala u hotelu s Matthewom Juniorom, oboje još spavajući.
„Ovdje je šezdeset posto žena i četrdeset posto muškaraca. Većina je
ovdje prisutna zbog tvog lijepog lica. Čak i oženjen, imaš uspjeh kod žena,“ –
izruguje se Wilson.
Izvijam usne u iskrivljeni osmijeh. „Glas je glas.“
On se smije. „Baš, znam da te to baš smeta – bez uvrede, gospodine
predsjedniče. I ne brini, svaki predsjednik odlazi jebeno iscrpljen; tvoja
ljepota će se smanjiti kroz iduće četiri godine. Ako ćeš i do tada uspijevati
privlačiti mnoštvo, to znači da si učinio nešto dobro.
„Wilsone, ovdje sam po rasporedu.“ Pokazujem mu da zaustavi auto.
„U redu.“
„Hej, napravi mi uslugu,“ nagnuo sam se u auto kad sam izlazio, „kasnije
provjeri Charlotte. I da, reci joj da Jack nije nahranjen.“
„Samo ti idi, imaš naporan dan pred sobom. Ovo ću ja.“
Izlazim s Carlisleom i Hesslerom, ostatak Tajne službe gomila se iza
mene što je moguće diskretnije – neki od njih prerušeni su u civile – dok
idemo prema podiju i mnoštvu koje čeka.

216
Trofej Knjiga
 44.
Hvala za kampanju

GLEDAM GA KAKO GOVORI NA skupu za vlasnike malih tvrtki u Floridi, i na

trenutak, gleda samo mene.
„… jer nije samo naš cilj, nego je i naša dužnost ojačati našu zemlju za
one koji još nisu rođeni. I za one koje volimo.“
Moj dah umire, a on skreće pogled i gleda članove svog tima napola se
smijući.
No nitko ne primjećuje kako izgledamo. Oni nemaju pojma o stvarnoj
vezi koju imamo – da je ovaj čovjek dio mene. Muž i žena, znaju što smo, ali
nisam sigurna da itko ima pravu predodžbu o tome što mi znači ili što ja
značim njemu.
Muškarci pišu bilješke kemijskim olovkama s logotipom Mattove
kampanje, a onda svi ustanu kad on krene napuštati podij rukujući se,
zahvaljujući im. Iznenađena sam što mi toliko puno članova muškog tima
prilazi kako bi se pozdravili i sa mnom.
Matt mi prilazi dok izlazimo iz prostorije.
„Bolje da ti odmah prepustim podij,“ kaže, pružajući ruku i klizeći
palcem niz moju čeljust. Smijem se dok izlazimo iz zgrade, ali njegov pogled
ne napušta moje lice dok se vraćamo u hotel.
Trebali bismo se osvježiti i prisustvovati zabavi za prikupljanje
sredstava kasnije tijekom dana, i ja odlučim promijeniti štikle u cipele s
niskom petom jer me stopala ubijaju, a ni za što na svijetu ne želim propustiti
tu prigodu.
„Moja prva dama je prilično privlačna mnoštvu,“ kaže podižući ruku da
me uhvati za vrati i poljubi me. Naginje se nad mene, ostavljajući me bez

217
Trofej Knjiga
daha. Moj suprug. Smiješi se. Zadirkuje me, naravno, ali ima taj ponosan
pogled kojim kao da želi reći kako zna da je napravio pravi izbor.
„Vi ste, za razliku od mene, bili prilično loši sada. Mislim da vas vaš tim
želi izbaciti iz kampanje, gospodine predsjedniče.“ Odmahujem glavom
zadirkujući ga. „Četiri godine si stariji, više nisi mladi svježi neženja koji si
nekada bio.“
Njegove oči živnu. „Postarala si me, dušo, što drugo reći.“
„Znam, barem ste se potrudili. I mislim da ipak nije bilo zbog toga, ali –
bili ste daleko šarmantniji kada ste bili samac.“
Ponovno me gleda tim neobičnim nježnim pogledom, a ja lažem – on je
privlačniji sada više nego ikada. Blizu četrdesete, tako zreo, predivan, bez
sijede na glavi iako ja mislim da bi bio privlačniji s malo sijedih na toj svojoj
prekrasnoj glavi i sljepoočnicama. Skida naočale, stavlja ih u džep i šalje mi
upozoravajući pogled koji prepoznajem – onaj za koji sumnjam da će ga
ponoviti kad uđemo u apartman, pribiti me uz zid i izljubiti me.
Postajem usplahirena, slaba, i ulazim u apartman glumeći da me je teško
dobiti.
„Postoji li razlog zašto si stavila pola sobe između nas, Charlotte?“
„Ne. Zašto? Samo sam htjela malo protegnuti noge,“ govorim
nonšalantno.
On podiže obrvu, polako mi prilazeći iza leđa. „Misliš da sam te tražio da
budeš ovdje kako bih te ozlijedio, ženo?“ pita, spuštajući ruku niže i hvatajući
me za dupe.
„Ne,“ uzdišem.
Naginje glavu kako bi me ušutkao, a ja izgledam kao da uzimam zadnji
dah.
Njegov osmijeh počinje blijedjeti dok mu oči tamne, a zatim osmijeh
potpuno nestaje, zamjenjuje ga izgled čiste frustracije i sirove potrebe. On je
preblizu, toliko blizu da je njegova skupocjena kolonjska voda već u mojim
nosnicama a njegove oči toplo me gledaju.
„Charlotte,“ reče, „Nemamo vremena za ovo, dušo.“
„Znam. Zato sam ja ostala ovdje a ti tamo. Ali sada si i ti ovdje i što ćemo
sad?“

218
Trofej Knjiga
 Ispruži ruku i prijeđe palcem preko moje usne. Jednom. Dvaput. „Čini mi
se da što sam stariji, to više mrzim čekati“, priznaje, mršteći se.
Nasmijem se i odlazim do kauča.
„Stopala me ubijaju,“ kažem odbacujući cipele u stranu i opuštam se na
trenutak prije nego požurim pod tuš.
Kampanja je iscrpljujuća koliko se sjećam, ali i dalje je volim istom
silinom kao i prije. Prije mnogo godina, mladost nas je tjerala da vjerujemo u
nemoguće, ali samo oni koji vjeruju u nemoguće mogu to zapravo i
omogućiti. I mi jesmo. Četiri godine. Pokušali smo, i uspjeli, toliko puno puta.
Mat me gleda s iskrenim divljenjem. „Cijenim što si ovdje.“
Umorno se osmjehnem i uzmem bocu hladne vode iz hladnjaka, a zatim
se vratim u dnevni boravak kako bih otpila gutljaj. „Uvijek sam smatrala
inspirativnim gledajući kako pokrećeš sve te ljude.“ Malo se namrštim. „Čini
se da pola vremena provodim pitajući se što je stvarno a što sranje.“
„Charlotte,“ prigovara. „Nemamo sranja u uredima. Ništa od toga nije
sranje.“
„Svi političari seru.“
Podiže obrvu. „Nisam političar.“
„Jesi sada.“
Smijem se i vidim kako mi prilazi.
Zrak se puni adrenalinom. Njegovo zadovoljstvo pulsira iz njega u
valovima, a moje tijelo nagonski isto reagira.
Sjeda pokraj mene dok ja ležim sklupčana na strani kauča, naslanja se
na laktove i pruža ruke kako bi povukao moje noge prema sebi. Sad je blizu.
Naše energije se spajaju, kombiniraju i izgleda da umnožavaju uzbuđenje
uspješne večeri za tisuću.
„Bio sam u pravu.“
„O čemu?“ pitam.
„Dovodeći tebe u ovo odmah prvog dana.“
„Zašto si to napravio? Zbog dobrih starih vremena? Zaslijepila sam te
svojim lošim manirima kad smo se sreli? Ili zbog mog velikog apetita za
quinou? Ili zbog pisma kasnije?“
On se samo smije i ne odgovara.

219
Trofej Knjiga
 Nasmiješen uzima moju nogu, prelazi palcem po njoj. Na trenutak sam
se ukočila gledajući njegov palac. Predivni trnci prolaze mi kralježnicom,
preko trbuha do vrhova mojih grudi.
„Škakljiva sam.“
I bez daha, i uzbuđena, i zaljubljena.
„Vidim to.“
Podiže glavu, polako mi hvatajući jednu nogu za petu i podižući je gore.
Otvara usta, gleda me dok ljubi vrh mog nožnog palca. Zatim ga uzme u usta,
jezikom prelazeći po njegovoj donjoj strani, sišući nježno dok drugom rukom
prolazi mojom nadlakticom, prema licu. Umeće svoj palac u moja usta,
polako trljajući moje prste svojom drugom rukom.
„Matt,“ uzdišem. Zaustavljam mu ruku, pogledam u svoje prste. Njegove
ruke me opsjedaju. Ne znam zašto me opsjedaju, ali tako su velike, izgledaju
tako moćno. On drži toliko puno u svojim rukama.
Zgrabi moje cipele i pogleda me dok ih navlači na moja stopala, prstima
dodirujući iste nožne prste kojima još uvijek prolaze trnci. Ni jedno od nas
ne izgovara ni riječ nakon što me obuo, ali on i dalje drži ruke na vrhu mog
stopala kroz nekoliko dugih otkucaja srca.
„Volim te“, kaže jednostavno, uhvati me za lice i pritisne mi poljubac na
usne.
Uzdišući ustane kako bi se spremio, a ja gledam na sat, skočim na noge
i slijedim ga.

Puno putujemo. Ponekad Matty putuje s nama, onda kada ne želi ostati u D.C.
s mojim roditeljima ili Mattovom majkom.
Mnoštvo slijedi predsjednika Hamiltona. Ljudi ga žele vidjeti, žele
vidjeti njegovu prvu damu, žele se zabavljati s njegovim sinom, žele ljubimca
Jacka a žele i slike – zaboga, zar nas mediji prate gdje god idemo?
Matt je, kao i obično, dobar s medijima, ali postajem nervozna kad
hodam s malim Mattyjem, a novinari nas slikaju zbog čega ih Stacey i momci
moraju odgurivati.

220
Trofej Knjiga
 Ipak, volim putovati zemljom, promatrati promjenjivu prirodu. Gledati
kako pustinje prelaze u šume, velegradovi u male gradove, farme i pašnjaci
u svjetla autocesta. A ljudi – različiti i jedinstveni, svi se nadaju da će
blaženstvo i dalje pratiti Sjedinjene Države. Svi vjeruju Matthewu Hamiltonu
da će i dalje nastaviti s radom.
Danas smo u Philadelphiji i trebam ga predstaviti ljudima.
„Pa, veliko je zadovoljstvo biti ovdje,“ kažem bez daha. „Kakvo
nevjerojatno mnoštvo!“ Svi plješću i bodre. „Znam zašto ste svi ovdje. Zato
što je moj suprug prilično šarmantan i drži dobre govore.“ Smiju se. „I zato
jer znam da znate da Matthew Hamilton doista brine o vama, o ovoj zemlji, o
tome što je ispravno. Svjedočila sam iz prve ruke njegovoj posvećenosti,
njegovom trudu i potpunoj predanosti ovoj zemlji, a da do tad već nisam bila
beznadno zaljubljena u njega, to bi bilo dovoljno da zapečati taj dogovor za
mene.“ Još smijeha. „Promjene koje je proveo u posljednjih nekoliko godina…
Milijuni novih radnih mjesta. Bolja edukacija za našu djecu, sveobuhvatniji
plan zdravstvene skrbi, uspješno gospodarstvo i naša izvanredna slobodna
trgovina, koja vam, kao Amerikancima, omogućuje da na dohvat ruke imate
bilo koji proizvod po najboljoj cijeni… Ovo je samo početak opsežnijih
promjena na kojima je radio… I definitivno se nadam da ćete mirno sjediti i
slušati ga kako ih večeras predstavlja vama. Dakle, bez daljnjeg odlaganja,
dame i gospodo, predstavljam svog supruga, Matthewa Hamiltona,
predsjednika Sjedinjenih Država!“
On stupa na podij ispred mikrofona. „Bolja je u ovome od mene.“
Namigne mi dok sam zauzimala mjesto s strane i smijem se u isto vrijeme
kad i mnoštvo.
„Hvala vam, gospođo Hamilton,“ kimne prema meni a zatim se osvrne
prema mnoštvu. „U pravu je. Danas je ovdje velika gužva…“
„Hammy! Samo naprijed, Hammy!“, netko viče.
„Hoću,“ obećava, smijući se, a zatim se uozbilji.
„Danas želim s vama podijeliti nešto. Sinoć sam dobio poruku da ću
ponovno postati otac. Prva dama je trudna.“ Osmijeh na njegovom licu je
blistav i tako zarazan da u mnoštvu nema tužnih lica.
Sjećam se kad sam mu to rekla – kako je skinuo naočale, a onda me
uhvatio i podigao u zrak. „Ti me toliko usrećuješ, toliko jebeno usrećuješ“, a
ostatak je bio ugušen njegovim poljupcem.

221
Trofej Knjiga
 „Dakle, to je nešto o čemu želim razgovarati. Naša djeca“ – nastavlja, pa
zastaje. „Naša su djeca najveći potencijal ove zemlje. Podižemo one koji će
mijenjati svjetove, vođe, djevojčice i dječake koji mogu napraviti pravu
razliku. I sve počinje s vama. Sa mnom. S nama.“
Osjećam kako je Mattyjeva ruka skliznula u moju a on se mršti – nije baš
sretan što više neće biti jedinac. „Još ćete me najviše voljeti?“
„Voljet ću te kao svoje najbolje prvorođeno dijete, da,“ – obećavam, i on
kima glavom i počinje biti nervozan. „Sjedni ovdje sa mnom. Gledaj tatu“ –
šapnem, ušutkujući ga, slušajući svaku Mattovu riječ.
Volim da ga ljudi vide kao što ga ja vidim, kao pravog muškarca, onoga
iza fasade, imena i predsjedništva.
Matta Hamiltona kojeg svi vole.

Gledam kroz prozore Air Force Onea, oblaci ispod mene izgledaju kao tepih
od pamuka.
Držim ruku na svom trbuhu i mislim na Matta.
Tako sam zaljubljena u njega i ne mogu vjerovati da sam trudna četiri
mjeseca s našim drugim djetetom
Rasprave su završene, kampanja je bila iscrpna ali nadahnjujuća, a sada
se vraćamo kući.
Naša mala obitelj od troje, uskoro će biti četvoro.
Naučila sam od svojih roditelja da bez obzira koliko ljubav bila jaka,
odnos u vezi je uvijek na kušnji. Granice se pomiču, neka se obećanja ne
ispune i događaju se razočarenja. To je samo život. Nijedna cesta nije uvijek
savršeno glatka ili ravna.
Ali isto tako znam da je ljubav izbor. Ponekad najteži od svih. I znam,
dok mu gledam profil i njegovu savršenu ljepotu, njegove usne zamišljeno
napućene dok gleda upitno na hrpu mapa ispred sebe s naočalama na nosu,
da ću njega uvijek odabrati.
Spoznaja koja me tješi.

222
Trofej Knjiga
 Biram njega ispred normalnog života. Biram njega ispred privatnosti.
Biram njega ispred nesigurnosti hoću li ikada biti dovoljna kao žena, kao
majka, kao prva dama. Biram njega ispred straha. Biram ga ispred svega…
Ljubav može biti strastvena, divlja, prožimajuća, očaravajuća. Ona vas
ulovi u svjetlu onoga što se čini običnim životom i okreće ga naopako sve dok
ne živite u potpunosti sa svakom stanicom, svakom porom, svakim atomom
u vašem tijelu. Natjera vas živjeti život punim plućima. Ljubav pojačava vaše
emocije, sve dok vaš prošli život ne izgleda kao da ste živjeli nijemi, kao da
ste živjeli osjetilima koji su bili djelomično otupljeni.
Ovo buđenje do doživljavanja svega najjačim potencijalom je ono što
život čini najradosnijim i blaženijim iskustvom, a isto tako i najviše bolnim.
Gledajući dolje na oblake ispod sebe i plavo nebo koje se proteže preda
mnom, jednostavno dopuštam sebi da sve to prigrlim, što god da dođe.
Vidim sebe s Mattom. Vidim našu djecu. Vidim se ispruženu između
njegovih nogu, ležeći na njemu, držeći vrući kakao u rukama, slušajući
pucketanje kamina.
Vidim sebe kako mu lice počiva na mojim grudima tiho ga smirujući
nakon napornog dana. Nakon donošenja teških odluka.
Vidim ga kako dolazi u naš krevet pored mene i priljubljuje mi se uz vrat,
govoreći mi koliko me voli, kako sam njegov anđeo.
Vidim ga kako drži ruku naše kćeri (da, kćer je – rekli su nam prošli
tjedan!), njezina crvena kosa spletena u dvije male pletenice dok skakuće
pored svog oca, gledajući ga svom ljubavlju i strahopoštovanjem na svijetu,
a on gledao u nju kao da je najveće blago.
Vidim se trideset godina unaprijed od sada, sjedim pokraj starog i još
uvijek zgodnog Matta, pričamo o tome kako smo se upoznali, kako je osvojio
predsjedništvo, kako me zaprosio, kakav smo život imali.
Jer čak i ako pobijedi, još četiri godine kao predsjednik nije puno u
usporedbi s godinama kada će on biti bivši predsjednik, a ja njegova supruga.
To nije jedino što se računa. Ono što stvarno traje jest ono što ste učinili, vaše
nasljeđe za sva vremena.
To je zapravo jednostavan izbor. Ja sam ga izabrala. I biram ga stalno.
I unatoč vlastitim strahovima i brigama, razočaranjima i idejama o
njegovoj sposobnosti da bude i predsjednik i suprug, predsjednik i otac,
predsjednik i čovjek… on je izabrao mene.

223
Trofej Knjiga
 Što god se dogodilo, izabrali smo jedno drugo.

Vani je hladno, ali Matt i ja tu provodimo studensku večer na dan izbora.

Izvadim mali zvučnik i pustim glazbu, namještajući na pjesmu koju je Hozier
svirao na našem vjenčanju, „Bolja ljubav“. I mi plešemo, kao što to ponekad
radimo. Njišem se u njegovim rukama dok naš tim gleda televiziju u jednoj
od soba u Bijeloj kući, a Matt Jr. spava, zemlja čeka bez daha, a ja samo plešem
s Mattom.
I tako nas Carlisle pronalazi kad izađe van.
„Pa, gospodine predsjedniče,“ kaže on, nasmiješivši se kad nas vidi.
„Izgleda da ste se izborili za drugi mandat.“
Uzdahnula sam, ruka mi je poletjela do usta. Mattove ruke me prigrle
čvršće, a čeljust mu se stisne, oči mu sjaje od sreće – od zahvalnosti.
Obujmi mi lice rukama i utisne čvrsti, žestoki poljubac na moje čelo, a
onda krene kako bi se rukovao s Carlisleom. „Nisam se mogao nadati boljoj
vijesti.“
Rukuju se, a Carlisle ga udari po leđima. „Ponosim se tobom, Matt.“
„Gdje je Matt Junior?“ odmah me pita.
„U krevetu. Matt, ne misliš ozbiljno probuditi ga…“
„Oh da mislim,“ kaže on već krenuvši. Slijedim ga u spavaću sobu, gdje
polako otvara vrata i ulazi u sobu gdje naš sin mirno spava.
Matt sjedne na rub kreveta i naginje se kako bi šapnuo: „Hej, spavalice“,
zatim pričeka da se Matty probudi.
„Tata“, samo kaže, osmjehujući se.
Matt ga pomiluje jednom rukom po glavi. „Ostajemo.“
Matty raširi oči. Bio je zabrinut. Bez obzira koliko sam ga uvjeravala da
ćemo pronaći drugi dom, da njegov otac ima puno domova u koje bismo se
mogli useliti, tvrdio je da nitko od osoblja koje je volio ne bi bio tamo, niti bi
bili labudovi u fontani.
„I Jack isto?“ zatrepće, a Matt se nasmije i zgrabi ga za lice, ljubeći mu
glavu.
„Jack također.“

224
Trofej Knjiga
 „U redu,“ kaže sretno. „Jack, mi ostajemo!“ kaže, a zatim ga ponovno
ušuškamo u krevet i promatramo u mraku kako ponovo tone u san. Naš sin,
jabuka našeg oka. Jack mahne repom iz ugla sobe kad me Matt zagrli
odostraga, obgrlivši mi trbuh objema rukama, bradom podignutom na vrh
moje glave, palčevima koje pomiče naprijed-natrag. Ne mora mi govoriti
„Volim te“; način na koji me drži govori mi da nas voli, sve nas, isto.

225
Trofej Knjiga
 45.
Kraj

POBIJEDIO JE. I po popularnosti i prema izbornim podacima. Zaposlenici u

Bijeloj kući odahnuli su s olakšanjem. Matt i ja lutamo West Colonnadeom,
Matt Jr spava na katu. Zvukovi u Bijeloj kući su nam toliko poznati, svako
škripanje i šum, brujanje i užurbanost. Neće biti prijenosa vlasti u iduće četiri
godine – još četiri godine Hamiltonovih promjena su u tijeku, sporim
koracima idemo naprijed, kontinuirano povećanje ekonomije i sigurnosti.

Hladan je zimski dan, a stotine tisuća ljudi preplavljuju National Mall kako bi
gledali Mattovu drugu inauguraciju.
Protokol obično nalaže da nadzornik operacija organizira večere i cijeli
dan inauguracije, preuređujući namještaj za nadolazeće intervjue,
premještajući jednog predsjednika dok drugi dolazi – sve u roku nekoliko
sati. Nekoliko sati nakon polaganja zakletve, poslužuje se ručak i održava
povorka na aveniji Pennsylvania. Ove godine nema takvog premještanja.
Prva obitelj ostaje. No dok se čini da taj dio protokola dopušta osoblju Bijele
kuće da odahne, drugi dijelovi se ipak odvijaju.
Spremam se za dobrodošlicu predsjedniku nakon inauguracije kroz
vrata North Portica. Organiziram doček za nas i našu obitelj i prijatelje prije
nastupajućeg inauguracijskog bala.
Svi zuje – standardna gužva i užurbanost Bijele kuće čini se
utrostručena.

226
Trofej Knjiga
 Jutro provodim sa stilistom i vizažistom, dok Matt ima sigurnosni
brifing kako bi preispitao što je do sada učinjeno i gdje stvari stoje.
Spremamo se na misu u crkvu, a Matty i Jack idu s nama da posjete
Mattova oca na groblju Arlington.
Osjećam beskrajan mir i zadovoljstvo, poniznost i čast, dok idemo
prema US Capitolu, gdje će se održati inauguracija.
Brinula sam da se Matty neće lijepo ponašati tijekom događaja, ali
umjesto toga shvatila sam da je on pametan kao i njegov otac, i sve što sam
ga zamolila – stajati mirno, paziti, pjevati himnu, radi instinktivno.
Sjedim iza Matta dok se zaklinje, i gledam njegov profil, a zatim i sina.
Matt mi je sinoć rekao da je počašćen što ovaj trenutak dijeli sa svojim sinom,
da se tako jasno sjeća dana kada je njegov otac položio prisegu i prvi i drugi
put.
Sada gledam Mattyja kako upija svog oca dok se zaklinje da će štititi i
čuvati Ustav Sjedinjenih Država.
Zadnji put sam nosila plavu boju, a za moje vjenčanje bijelu, sada sam
odabrala haljinu boje vina. Izgledam kao plamen, kaže Matt.
Nikad se ne naviknete na ljude koji vas obožavaju; isprva je gotovo
neugodno. Potrebna je hrabrost za primanje ove ljubavi i obožavanja – kako
bi je posjedovali, jer na neki način to znači da morate uzvratiti, zaslužiti.
Znam da je Matthewu to bilo lakše nego meni. Rođen je za vrhovnog
zapovjednika. Moglo bi se reći da mu je mjesto tu gdje je sad, jer je rođen s
Amerikom u venama, ali također vjerujem da je to dio njegove osobnosti. To
je ono što nam je pomoglo da se promijenimo i rastemo toliko u protekle
četiri godine – spoznaja da smo fenomenalni i da možemo učiniti
fenomenalne stvari, ali i poniznost da prihvatimo da nema savršenstva, da
promjena zahtijeva vrijeme i trud, da se ova zemlja ne temelji na jednoj
osobi, već na zajedničkom trudu mnogih. Matt je samo vođa.
Nisam mogla biti ponosnija na njega.
Način na koji on nosi sebe, osmijeh koji nosi, snažan obris njegovih
ramena koja napinju njegov sako.
Kad završi svoj govor i inauguraciju, izlazimo stubama i ja ga zagrlim.
Samo zagrljaj i šapat: „Čestitam, ljubavi.“

227
Trofej Knjiga
 Pramenovi kose padaju na moje lice, a prije nego ih maknem, Matt ih
dodirne i makne sa moga čela. Smijem se vjetru koji mi je razbarušio kosu.
Vjetar je razbarušio i njega. Pomičem njegovu kosu s čela.
„Još četiri godine,“ kažem.
„Idu brzo, zar ne?“
„Prebrzo.“
Smiješi se. „Učinimo to.“
Prsti su mu glatki i topli dok dodiruju moje, učinak je poput vrućeg
praska vatrometa u mojim venama, dok on uzima moju ruku a drugom već
drži Mattyja.
„Je li moja prva dama spremna?“
„Spremna kao i ti.“

Nakon ručka i povorke, uputimo se u Bijelu kuću da se opustimo, pojedemo

nešto, a zatim spremimo za bal. Idem u spavaću sobu da se presvučem u
udobnije potpetice, a kad dođem u blagovaonicu, dečki nisu tu.
„Oh, gospođo Hamilton, mislim da je Junior s ocem.“
„Gdje?“
„U Zapadnom krilu.“
Okrenem se i pozdravim Portiju, zabrinuta da Matty zadaje nevolje, ali
ona se samo smiješi i kreće prema vratima. „Obojicu ćete tu naći, gospođo
Hamilton. Također, Alison je na putu – oh, evo je. Predsjednik danas želi
obiteljsku sliku.“
Samo se nasmijem, zabavljena i ulazim u Ovalni ured. I tu je on, vladar
suvremenog svijeta, gleda kroz prozor, prekriženih ruku ali ih spusti kad se
okrene. Stavio je ruke na stol ispred sebe, nepokolebljivog pogleda i
beskompromisan – pogled najmoćnijeg čovjeka na svijetu. Smije mi se.
Zatvaram vrata.
Očistim grlo, usne mi se izvijaju. „Gospodine predsjedniče.“
„Gospođo Hamilton.“ Počne kružiti oko stola.

228
Trofej Knjiga
 „Ne bi li slučajno znali gdje je otišao prilično nemiran, vrlo zgodan
dječak? Nigdje ga ne mogu pronaći.“
Osmjehujući se, odmahuje glavom i pušta da mu oči padnu na stol.
Odjednom je Alison iza mene, a njezina kamera blica kad Matt Jr proviri
ispod stola govoreći: „Boo!“
„Matt, izađi ispod očevog stola“, kažem.
Alison snima nekoliko fotografija.
„Ali ne želim. To je moje posebno mjesto za skrivanje,“ kaže Matt Jr.
„Napravit ćemo ti šator u tvojoj sobi, ili u Crvenoj sobi – ne, u Plavoj sobi.
Napravit ćemo ti savršeno mjesto za skrivanje.“
„Ali tata neće biti tamo. Bez tate nije zabavno.“
Matthew se smije i ja prevrnem očima. „Jesi li ti bio ovako težak?“
„Ni blizu,“ kaže on, bacajući pogled na mene dok mu osmijeh blijedi.
On gleda u moja usta i shvaćam da grizem donju usnu. Naslonio je svoju
tamnu glavu na mene, palcem je prošao preko usne kako bi je oslobodila.
„Želim poljubiti tu lijepu usnu.“
Nagnem se kako bih ga pogledala. „Ljubiš me svojim očima,“ šapnem.
„K vragu s tim. Usta su mi ljubomorna.“ Nasmije se.
Zgrabi moje lice i poljubi me. To je brz, suh poljubac, ocjenjen sa PG-13
prije nego trostruki X poljubac, ali Matty se nasmije i podigne ruke kako
bismo ga pokupili. Matt ga podiže i kaže Alison: „Uhvati ga dok je miran,“ a
Alison smijući se, počne fotografirati.
„Jack, dođi ovamo, dečko.“ Matt zviždi Jacku, a ja sam šokirana kad ga
spazim kako puzi ispod stola.
„O moj Bože.“ Sad se i ja smijem, a dok Jack sjedi pred nama, svi se
okrenemo Alisoninom objektivu.
Matthewove usne izvijene su u lukav osmijeh, mali Matt se samo smijulji
kao i njegov otac, a ja pocrvenim – još uvijek zbog ovog čovjeka, nakon svih
ovih godina. Ne, ne živimo u bajkovitom svijetu, ali između svih loših stvari,
postoje ti dobri trenuci, ti dobri ljudi, ti pogledi na to tko smo mi. Koga
volimo. Koliko jako. Koliko istinito. Zato se držimo svakog podsjetnika na to
dobro da bi nas vratili natrag, pronašli put do mjesta gdje želimo ići. Gdje
smo zaslužili biti. Sretni. Slobodni. I voljeni.

229
Trofej Knjiga
Prevod & Obrada:

230
Trofej Knjiga