Trofej knjiga

Trofej knjiga PRISTANAK

1
Trofej knjiga

Trofej knjiga 2
Trofej knjiga

Kada je Gabriel razvalio moja vrata, preuzeo mi je tijelo i ţivot. Nikad

silom, ali uvijek vještom manipulacijom. Oduzeo mi je neovisnost, obranu i
odjeću te me pretvorio u ovisnika. Moja ovisnost je on.

Jednom sam imala snove i budućnost. Sada imam strahove, oţiljke i

nezasitne potrebe. Oštećena sam nepopravljivo, ali ako ţelim preţivjeti
najopasnijeg čovjeka u Johannesburgu, ne mogu mu dopustiti da me slomi, jer
polomljene igračke su namijenjene za smetlište.

UPOZORENJE: Sadrţi seksualne situacije, nasilje, osjetljive teme,

uvredljiv jezik i teme za odrasle. Preporučuje se za 18 i više godina*

Trofej knjiga 3
Trofej knjiga

Beba.

Trudna sam s Gabrielom Louwom.

Gabriel Louw.

Najopasniji čovjek u Johannesburgu.

Oh, Boţe.

Prekrila sam usta rukom kako bih zadrţala jecaj, dok sam drugom rukom
prekrivala trbuh u kojem je rasla naša beba.

Dok me je taksi odvozio sve dalje od mojeg otmičara, a ja djelovala bez

ikakvog plana za bijeg, tisuće misli prolazile su mi glavom. Kako se ovo
dogodilo? Jesam li zaboravila uzeti pilulu? Sigurna sam da sam ih redovito
uzimala svaki dan u isto vrijeme, čak sam namjestila i alarm na mobitelu. Jesam
li prespavala? Nisam uzimala ni tablete koje bi mi mogle djelovati na
kontracepciju.

Trofej knjiga 4
Trofej knjiga

Uopće nisam mogla pronaći objašnjenje za trudnoću. Moj mozak, onaj dio
koji je još uvijek poricao, zahtijevao je da pronaĎem dokaz da je test za trudnoću
pogrešan, ali moja utroba mi je govorila drugačije. Osjećaj u kostima mi je
govorio.

Trudna sam.

I sama.

Imam nešto novca, nezaposlena sam i bjeţim od Gabriela Louwa.

Previše problema. Sada nije bilo vrijeme da razmišljam što je pošlo po

zlu, morala sam smisliti način kako da preţivim.

„Gdje ćemo, gospoĎo?“ Upitao me vozač taksija.

Kada Gabriel otkrije da me nema, krenut će za mojim bratom. Dala sam

vozaču Krisinu adresu i utonula u sjedalo, preplavljena strahom.

Pogledao me preko retrovizora i upitao, „Je li sve u redu?“

Spustila sam ruku s usta i čvršće zgrabila kvaku na vratima, morala sam
se drţati za nešto. „U redu sam, hvala Vam.“

Vrijeme je sporo prolazilo dok smo se vozili do klinike. Zamolila sam

vozača da me pričeka sa upaljenim taksimetrom i prišuljala se straţnjem dijelu
kuće kako me ne bi primijetili iz klinike. Pokušala sam otvoriti kuhinjska vrata,
ali bila su zaključana. Tiho sam pokucala.

Molim te, Charlie, požuri.

Nakon nekoliko bolnih otkucaja srca, ništa se nije dogodilo.

Grizući nokat, trčala sam od prozora do prozora dok nisam ugledala

Charliejea kako sjedi na krevetu i čita neku smiješnu knjigu. Pokucala sam po
staklu. Zadnje što mi je sada trebalo bilo je da ga uplašim lupajući o prozor.
Nikakva reakcija. Pokucala sam jače.
Trofej knjiga 5
Trofej knjiga

Znala sam da ne smijem privući Krisinu paţnju. U meĎuvremenu,

taksimetar je i dalje otkucavao, topeći ionako mali iznos novca koji sam imala.

Tap, tap.

Napokon, Charlie je podigao pogled. Kada me ugledao, povikao je „Va-

Val.“

Stavila sam prst na usta pokazavši mu da bude tiho i da otvori prozor, ali
Charlie je skočio sa kreveta i nestao u kući.

Ne zovi Kris.

Trenutak kasnije, zadnja vrata su se otvorila i moj brat je izašao iz kuće.

Htjela sam ga povući u zagrljaj i reći mu da će sve biti u redu, ali morala
sam se praviti da je sve normalno.

„IznenaĎenje, Charlie,“ šaputala sam. „Došla sam po tebe. Idemo na

odmor, ali moraš biti tiho.“

„T-tiho,“ odgovorio je šapatom, oponašajući moju raniju gestu, stavljajući

prst na usta.

Nije bilo dovoljno vremena da uĎem u kuću i pokupim nešto od njegovih

stvari. Zaključala sam vrata kako bi Kris bila sigurna unutra, a ključ sam bacila
kroz rešetke otvorenog prozora kupaonice. Zagrlivši Charliejea, povela sam ga
prema taksiju koji nas je čekao.

Kada smo ušli unutra, vozač i Charlie zajedno su upitali.

„Gdje idete?“

„Gdje id-idemo?“

Gdje idemo?

Trofej knjiga 6
Trofej knjiga

Gdje sam mogla pobjeći, a da me Gabriel ne moţe pronaći? Takvo mjesto

nije postojalo. Kako bih ostala prisebna, morala sam prestati tako razmišljati.
Sada nisam bila odgovorna samo za Charliejea i sebe, već i za treći ţivot, a
nisam imala nikakav plan. Stisnula sam vrh nosa.

Misli, Valentina. Misli.

„GospoĎo, gdje ćemo?“ Vozač me je upitao, sada već iznerviran.

Nisam mogla priuštiti avionsku ili autobusnu kartu za sebe, a sigurno ne

za dvoje ljudi, stoga mi je ostao samo jedan izbor. Gdje god budemo išli, morat
ću voziti.

„GospoĎo?“ Vozač se okrenuo u sjedištu i prodorno me pogledao „Je li

sve u redu iza?“

„Da. Idemo u Bereu.“

Pogledao me ispod svojih čupavih obrva i pomalo sa nevjericom ponovio.

„Berea? Jeste li sigurni?“

„Samo vozite. Dat ću vam upute.“

Na trenutak je zadrţao pogled na meni prije nego se okrenuo natrag prema

volanu i pokrenuo automobil sa ruba pločnika.

Udahnula sam, opuštajući se i stisnula Charliejevu ruku kako bih ga

uvjerila da je sve u redu, sretna što nas Kris nije vidjela. Charlie je spustio svoj
prozor i zagledao se u zgrade pokraj kojih smo prolazili, nesvjestan grude
betona koja mi se smjestila u trbuhu i luĎačkog straha koji mi je pumpao kroz
vene.

Poslala sam brzinsku poruku Kris tako da se ne brine kada shvati da nema
Charliejea.

Trofej knjiga 7
Trofej knjiga

Charlie i ja smo na kratko morali otići. Oprosti što sam se ovako iskrala,
ali što manje znaš bit će bolje. Hvala ti što si uvijek bila moja prijateljica. Volim
te.

Kada smo stigli jedan blok dalje od mojeg starog stana, vozač taksija se
zaustavio. „Ovo je najdalje što mogu ići.“ Pokazao je naprijed na ulicu. „Ovo je
raj za otmičare.“

Platila sam mu ogromnu količinu novca i izvela Charliejea iz taksija prije

nego mi vozač postavi pitanje koje sam mu vidjela u očima. Čim smo izašli iz
taksija, ubrzao je i otišao sretan što odlazi odavde.

„Va-Val.“ Charlie je lupao petama pa sam ga uhvatila za ruku. „Ovo je

do-dom.“

„Više nije.“ Uputila sam mu širok osmijeh. „Ovo je samo mjesto odakle
ćemo započeti naš odmor.“

Imala sam malo dragocjenog vremena, moţda su u pitanju bili sati ili čak
minute prije nego Gabriel otkrije moj nestanak i ucijeni naše glave na smrt.
Pronaći će moj mobitel i prije nego što kaţem nestanak, pronaći će i nas, ali ako
ţelim da me Charlie prati, moram ga učiniti sretnim.

Zato smo otišli do obliţnjeg kafića u kojem sam mu kupila King Cone
sladoled. Dok je jeo sladoled i sjedio na rubu pločnika, nazvala sam Jerrya.

Broj koji sam nazvala zvonio je i zvonio i na kraju se uključila govorna

pošta.

Prokletstvo. Jerry je bio moja jedina nada. Pokušala sam nazvati broj koji
mi je dao kada je trebao čuvati Charlieja, samo ja i nekoliko drugih ljudi smo
imali taj broj.

Ovaj put se javio, neodlučno, „Val?“

Nisam mogla odugovlačiti. „Trebam automobil.“

Trofej knjiga 8
Trofej knjiga

„Što?“

„Automobil, Jerry. Odmah.“

„Kupiti?“

„Zar bih zvala kradljivca automobila da sam ga ţeljela kupiti?“

Glatko me odbio. „Ne mogu to učiniti. Što se dogaĎa? Ovo uopće nije
nalik na tebe.“

Uvijek sam osuĎivala njegovo sumnjivo poslovanje, ali sada nisam mogla
uključiti svoja moralna stajališta, iako sam osjećala krivnju. „Nakon svega što si
nam napravio, duguješ nam, proklet bio.“

U glasu sam mu čula potištenost. „Val...“

„Znaš li što mi je Gabriel Louw učinio zbog tvoje odvratne gluposti?“

„Oh, jebote. Jebeno sranje. U bijegu si.“ Glas mu je drhtao. „Bjeţiš od

Razbijača.“

„Ako me pronaĎe, mrtva sam. Charlie takoĎer.“ Kao i dijete koje sam
nosila. „Molim te, Jerry. Ti si nas uvalio u ovaj nered, pomozi mi izvući se iz
njega.“

Nastupila je duga tišina. Gotovo sam mogla čuti kotačiće kako se okreću u
njegovoj glavi. Taman kada sam pomislila da će poklopiti, rekao je, „Gdje si?“

„Kod tebe sam.“

„Daj mi sat vremena.“

„Pola sata.“

„Prokletstvo, Val.“ Udahnuo je duboko da se smiri. „Čekaj pokraj

zgrade.“

Trofej knjiga 9
Trofej knjiga

„Hvala ti. I bolje se pojavi. Kada poklopim, više nećemo moći koristiti
ovaj broj.“

Znao je što sam htjela reći, morala sam uništiti mobitel kako me Gabriel
ne bi mogao locirati.

„Bit ću tamo.“ Linija se prekinula uz klik.

Charlie je završio sa sladoledom pa sam mu ruke obrisala maramicom i

bacila je u kantu za smeće. Otišla sam iza ugla gdje sam potpeticom razbila
mobitel. Bilo je jako puno dijelova preko kojih me se moglo locirati, iako nisam
znala što traţim, svaki sam nagazila samo kako bih bila sigurna. Na kraju sam
sve bacila u kantu za smeće.

„Spremni za našu avanturu?“ Uhvatila sam Charlieja za ruku „Idemo naći

naš prijevoz.“

Sakrili smo se u niši odakle sam mogla vidjeti cestu. Na sreću, nismo
naišli na nasilnike, ali uskoro će izaći iz svojih rupa nakon zalaska sunca.
Rastreseno sam igrala sa Charliejem igru x i o, koristeći komadić krede koji sam
pronašla na cesti te sam crtala linije po zidu od opeke.

Trideset pet minuta kasnije, pokraj nas se zaustavio narančasti karavan.

Bio je ulubljene karoserije, zahrĎao, a na nekim se mjestima gulila i boja.
Šokirano sam gledala kada se klimavo vozilo zaustavilo pokraj nas, a iz njega
izašao Jerry.

„Jerry.“ Bacila sam ruke u zrak.

„Što?“ Ogorčeno je rekao „Ovo je sve što sam mogao nabaviti u ovako
malo vremena.“

„Koliko daleko nas ovo moţe odvesti?“

Trofej knjiga 10
Trofej knjiga

Potapšao je haubu „Dobra je, provjerio sam. Motor je prepravljen,

potpuno su ga sredili.“ Dodao mi je ključeve. „Zamijenio sam i tablice, takoĎer,
ali drţi se samo glavne ceste, za svaki slučaj.“

„Hvala.“ Zgrabila sam ključeve iz njegove ruke. „Idemo, Charlie.“

Jerry je potapšao Charlieja po glavi dok je on trčao oko automobila.

„Kako stoje stvari, ljudino?“

Charlie mu je dao peticu i osmijeh. Kada se zavezao, pogledala sam kroz

prozor Jerrya zadnji put prije nego smo krenuli prema autoputu.

Motor je čudno zazvučao i cijelo se vozilo zatreslo, ali smo lagano krenuli
i uspjeli prijeći Hillbrow bez ikakvih pokušaja otmica, zahvaljujući stanju našeg
automobila.

Kada smo došli do N1, moji istrošeni ţivci konačno su se razotkrili. Ruke
su mi se počele tresti dok sam drţala volan, vrućina me proţimala, čineći me
potpuno mokrom od znoja. Trbuh mi je bio toliko napet da me je bolio, borila
sam se sa porivom da povratim. Ljetni smog je bio gorak i prljav, ali sam opet
otvorila prozor kako bih napunila pluća zrakom. Kao i uvijek, aktivirao se mod
preţivljavanja, te me lupio i otupio od straha i opasnosti naše situacije.

Charlie je gledao kroz prozor i pjevušio pjesmu. Uspjela sam uključiti

radio dovoljno da pronaĎem Country i Western stanicu koju je volio slušati. Dok
sam provjeravala stanje benzina, zastenjala sam u sebi. Spremnik za gorivo
skoro je bio do kraja prazan. Na prvoj stanici poslije Midranda, natočila sam
gorivo i sa zadnjim novcima kupila nekoliko stvari u trgovini, a to su bile
uglavnom grickalice za Charlieja. Nisam se usuĎivala podići novac sa
bankomata, s kartice, jer bi to bilo previše lako za pratiti. Toga sam se trebala
sjetiti prije nego sam započela s ovim.

Trofej knjiga 11
Trofej knjiga

Utroba mi se savijala i okretala što smo dalje odlazili iz Johannesburga,

zlatnog grada kojim je vladao prekrasan čovjek i koji ga je uništio, čovjek koji
će nas ubiti kada nas pronaĎe.

Kada je u retrovizoru nestao horizont Sandtona iza nas, obuzeo me jeziv

osjećaj gubitka i usamljenosti. Emocije su me potpuno preuzele. Šok mi je
prevladavao tijelom, nedostajao mi je Gabriel. To me činilo uvrnutom i
bolesnom, sigurno je od hormona. Da, nisam skroz svoja. Oči su mi bile pune
neţeljenih suza. Ne ţeleći ih pustiti, ponovno sam se natjerala da gledam na
cestu.

Ne gledaj unatrag.

Trenutno smo samo Charlie, ja i moja beba.

Izvući ćemo se. Preţivjet ćemo.

Nisam imala nikakve ideje gdje ići dok nisam ugledala natpis koji je
najavljivao račvanje autoceste u tri smjera. Ako nastavimo ravno, ići ćemo na
sjever prema Polokwani, a to područje nisam poznavala. Jedine preostale opcije
su bile Bloemfontein ili Durban. Dubran nije toliko puno udaljen kao što je
Bloemfontein i vrijeme je manje teško. Bez financijskih sredstava, Durban je
ipak bolja opcija. Isto tako, mogu stići do tamo sa jednim tankom goriva, ili ću
ostati bez goriva nasred ničega, mnogo prije nego stignemo u Bloemfontein.

Pojavio se znak za N3, promijenila sam trake i ušla u onu koja me vodila
prema istoku. Trzajem indikatora, odlučila sam našu sudbinu i budućnost.

Trofej knjiga 12
Trofej knjiga

Onaj kojeg sam ubio ovog poslijepodneva bio je ološ od čovjeka, ali ipak,
danas mi je okus nasilja ostavljao loš ukus u ustima. Sve što sam ţelio je otići
kući Valentini, kliznuti u njezino tijelo i rastopiti se pokraj nje u krevetu. Stvari
izmeĎu nas su se promijenile. Bez obzira koliko dugo sam ţivio ovaj ţivot, ona
za mene više nije predstavljala igračku koju sam posjedovao. Ona je nešto –
netko – koga sam toliko ţelio da bih prekršio sva pravila kojih sam se
pridrţavao. Više nije moja zarobljenica, ja sam njezin.

Moja ovisnost prema njoj se tijekom ovih par mjeseci razvila u

sveobuhvatnu opsesiju. Usprkos hladnoći koja je bila unutar mene, probudila je
emocije za koje nisam ni znao da ih imam. Učinila je da osjećam stvari koje
nisam osjećao nikada prije – zahvalnost, ţalost, sreću, strah – i čak i sa ovim
osjećajima straha i ništavosti, ţelio sam više.

Kada sam se vratio kući, otpustio sam Rhetta i Quincya i otišao se

istuširati na kat. Nisam ţelio vidjeti svoju djevojku dok sam bio prekriven
krvlju. Dok sam ispirao miris grijeha sa sebe, mislio sam o njoj i što sam ţelio
raditi njezinom tijelu. Od tih misli postao sam tvrd. Da nisam bio toliko
nestrpljiv da zabijem kurac u njezino tijelo, prvo bih sebe olakšao tako da mogu
dulje trajati. Ali moja potreba bila je opipljiva. Na brzinu sam se obrisao i
obukao hlače i košulju.

Disanje mi se ubrzavalo kako sam se pribliţavao kuhinji. U ovo vrijeme,

Valentina je peglala. Uţasno me nerviralo kada bih vidio koliko teško radi, što
vidim da uopće radi, ali to će se uskoro promijeniti. Čim zatrudni, sve će se
promijeniti.

Trofej knjiga 13
Trofej knjiga

Kada sam ušao u kuhinju, dočekala me tišina. Pultovi su bili uredno

obrisani. Marie je danas već otišla. Sablasna praznina pritiskala je prostor oko
mene. I to mi se nije sviĎalo. Ubrzao sam korak i naslonio glavu na okvir
balkonskih vrata, ali nije bilo nikoga. Mučnina mi je ispunila tijelo i svaki mi je
ţivac završavao u čvoru. Ţureći u sluškinjine odaje, trzajem sam otvorio vrata.
Valentinin krevet bio je pospremljen. Oscar je spavao na njezinom jastuku.
Morao sam se na silu kretati dok sam hodao prema kupaonici.

Prazno.

Uz sve veći osjećaj straha, otvorio sam ormariće. Sve je bilo na svojem
mjestu. Kozmetika i soli za kupanje koje sam joj kupio bili su uredno posloţeni.
Sve sam ponovio kada sam ponovno ušao u njezinu sobu. Odjeća, obuća, nakit,
knjige i druge tričarije koje sam kupio Valentini bili su ovdje. Ipak, nešto nije
bilo u redu, znao sam to iz dubine duše.

Stojeći tamo, upijao sam hladnoću nadolazeće noći dok su mi dijelovi

tijela postajali ravni i hladni. Ispunio me sveopći osjećaj napuštanja. Tada me
udario strah, vruć i tekući, preplavljujući me u valu. Ako je Magda nešto
napravila Valentini... ako ju je povrijedila... kunem se Bogom da ću ubiti vlastitu
majku.

Dok sam silazio niz stepenice u svoj ured, izvukao sam mobitel i nazvao
Rhetta.

Kada se javio, bio je veseo, „Što ima, šefe?“

„U moj ured. Odmah. Povedi i Quincya sa sobom.“

Poklopio sam i poţurio prema uredskim vratima, očekujući vojsku ili

Magdu, ali sam umjesto toga ugledao komadić papira. Sva moja paţnja bila je
usmjerena na taj komadić papira.

Trofej knjiga 14
Trofej knjiga

Instinkt mi je govorio da je sve u mojem ţivotu iskočilo iz tračnica i svelo

se na ovo, i cijelu minutu nisam se mogao pomaknuti. Zatvorio sam oči,
pripremio se i zaokruţio stol. To je njezin rukopis. Ruke su mi se tresle dok sam
papirić podizao prema svjetlu da mogu pročitati.

Ne mogu ispuniti svoje obećanje. Nadam se da ćeš mi oprostiti.

Prokletstvo, ne!

Zguţvao sam papir u šaci i prošao rukama kroz kosu. Imao sam osjećaj da
padam na koljena, ali nekako sam ostao stojeći. Od svih stvari koje je mogla
napraviti, ovo je bila ona koju bih zadnju očekivao. Charlie joj je previše značio.
Moje emocije su bile zapetljani nered električnih ţica. Bio sam na putu da
doţivim kratki spoj, eksplodiram i na kraju izgorim. Ţelio sam je pronaći i
kazniti, natjerati je da plati za svoju izdaju i za ovo stanje kroz koje sam sada
prolazio zbog nje. Dohvatit ću njezinu straţnjicu i dovući je natrag. Ovaj put,
zavezat ću je za svoj krevet sve dok ne shvati značenje riječi vlasništvo.

Rhett i Quincy su uletjeli kroz vrata, spašavajući me od mojih mračnih

misli. Obojica su još uvijek čekali.

„Što se dogodilo?“ Quincy je paţljivo upitao.

Spustio sam ruke na bokove, bilo mi je teško govoriti. Na trenutak sam

pomislio pokazati im papir, ali nisam im mogao pokazati Valentinino intimno
odbijanje. Teško sam progutao, udahnuo i rekao, „Valentina je otišla.“

Quincy je problijedio. „Kako misliš, otišla?“

Bio mi je potreban svaki komadić snage koji sam imao u sebi da izbacim
te riječi i kada sam ih napokon izgovorio, usta su mi bila prepuna gorčine.
„Pobjegla je.“

Rhettove oči su se široko otvorile. „Jebote, ne.“

Quincy se prvi sabrao. „Je li nešto rekla? Je li je netko vidio da je otišla?“

Trofej knjiga 15
Trofej knjiga

„Ostavila je poruku.“ Kako se činilo da Quincy ima više kontrole od

Rhetta, rekao sam mu, „Idi u straţarnicu. Vidi je li netko vidio kada je otišla i
kako. Čime? Je li otišla sa koferom? Premotajte trake. Ţelim znati svaki jebeni
detalj. Niti jednu riječ da niste rekli Magdi ili njezinim čuvarima.“ Kapljica
hladnog znoja mi je kliznula niz kraljeţnicu kada sam to izgovorio. Ovo je
prilika koju je Magda čekala.

Quincy je odmah izašao iz mojeg ureda, dok sam se ja spoticao o vlastite

misli i smišljao naredbe za Rhetta. „Prati joj mobitel. Izvuci bankovne podatke
sa njezine kartice u zadnjih šest sati. Pusti vijest da se raspitujemo.“ Prije nego
što sam dovršio, Rhett mi je prišao. Nešto u njegovom ponašanju me zaustavilo.
Pogrbio je leĎa i skupio obrve.

„Gabriel...“ započeo je.

Ovo će biti loše.

Zastao je i polizao usne jezikom. „Ima nešto što moraš znati.“

Na ove sam riječi poţelio da ga ubijem. On nešto zna i skriva to od mene.

Tiho sam stajao, čekajući da nastavi.

„Mislim...“ spustio je glavu. „Moţda... ne znam zapravo, ali...“

Moje je strpljenje došlo kraju. „Izgovori već jednom ili ću ti propucati taj
prokleti jezik.“

Duboko je udahnuo i suočio se sa mnom. „Valentina me jutros zamolila

da joj kupim test za trudnoću.“

Šokirano sam se trgnuo. „Molim?“ Čuo sam ga dobro, ali nisam mogao
procesuirati što mi je upravo rekao. „Valentina misli da je trudna?“ Ovo sam
izgovorio više za sebe nego za njega.

„Ako malo bolje razmisliš, u zadnje vrijeme ponašala se jako

emocionalno.“
Trofej knjiga 16
Trofej knjiga

Pustio sam da se ovo saznanje upije u mene. Puno toga je prošla u zadnje
vrijeme, sa svojom nesrećom i odustajanjem od studiranja. Naravno, računao
sam da je njezina tuga reakcija na te dogaĎaje. Sada, kada je to Rhett spomenuo,
Valentina je doista u zadnje vrijeme bila plačljivija nego inače. Kada sam je
sinoć dodirnuo, grudi su joj bile veće i osjetljivije, ali sam računao da je to zbog
pribliţavanja menstruacije.

Jebi ga.

Previše me osjećaja obuzimalo u isto vrijeme koja nisu imala nikakvog

smisla – ponos, sreća, strah, jebeno vreli bijes. Ako Valentina misli da je trudna
i pobjegla je, to moţe značiti samo jednu stvar. Znam kako su negativno i
depresivno ţene u mojem ţivotu reagirale na ideju trudnoće. Koliko gore se
osjećala sa ovom neţeljenom trudnoćom? Nije ţeljela moje dijete i riješit će ga
se.

Čak i da si pokušam objasniti njezinu reakciju, bio sam previše gnjevan i

preplavljen tjeskobom. Gnjev nije bio usmjeren na nju, nego na mene samog.
Mogao sam spriječiti ovu katastrofu. Mogao sam je zaključati. Mogao sam
primijetiti da se njezino raspoloţenje promijenilo. Mogao sam je spriječiti da
ubije naše dijete, dijete koje ju je trebalo spasiti.

Bol me probola dok sam mislio o tome kako ću izgubiti neroĎeno dijete,
ali nisam imao kriviti nikoga osim sebe. Sam sam bio kriv za sve. Zamijenio
sam njezine kontracepcijske pilule sa placebom. Prevario sam je na najgori
mogući način i za to moram preuzeti potpunu odgovornost. Nije bilo nikakve
veze što više nije trudna i dalje je moja i ţelim je natrag.

„Gabriel?“ Rhett je uzmaknuo dva koraka unatrag i stao na sigurnu

distancu, bliţe vratima.

Trofej knjiga 17
Trofej knjiga

„Pretraţi svaku kantu za smeće na imanju.“ Postojala je dobra šansa da je

Valentina ponijela test za trudnoću sa sobom, ali trebao sam biti siguran.
„PronaĎi test za trudnoću i donesi mi ga.“

Dovoljno sam došao k sebi u svom sjebanom stanju da sam mogao

shvatiti kako brzam sa zaključcima. Postojala je mogućnost da nije trudna, ali
morao sam razmotriti sve mogućnosti.

Kada je otišao, nazvao sam straţarnicu, izvikujući zapovijedi. Nisam ţelio

da nikakve vijesti doĎu prije vremena do Magde. Eventualno, na kraju će
saznati. Do tada, moram imati što više vremena ili je Valentina mrtva. Aktivirao
sam njezin softwer za praćenje, ali mobitel joj je bio mrtav. Kako bih bio
siguran, nazvao sam njezin broj, ali poziv je otišao izravno na govorni automat.

Onaj dan kada sam razbio Valentinina vrata u Berei, dao sam joj mobitel
da nazove svoju prijateljicu, veterinarku sa kojom je radila i spremio broj kada
je završila s pozivom. Traţeći Krisino ime, drhtavom rukom nazvao sam njezin
broj.

Glas preko mobitela zvučao je umorno. „Kris pri telefonu. Kako Vam
mogu pomoći?“

„Ovdje Gabriel Louw.“

Utihnula je na spomen mojeg imena.

„Je li Valentina s tobom?“

„Zašto bi bila?“ Panika se pojavila u njezinom glasu „Što nije u redu?“

Povjerovao sam joj, njezina reakcija bila je previše iskrena da bi glumila.

„Je li Charlie tu?“

„Znaš da jest.“

„Mislim da bi trebala provjeriti.“

Trofej knjiga 18
Trofej knjiga

„Čak i da nije, neću ti reći.“

„Poslušaj me i to me vrlo paţljivo poslušaj. Trenutno nije vrijeme za tvoje

igrice. U pitanju je Valentinin ţivot.“

„Ti beskorisno ljudsko smeće. Razbit ću ti jaja.“ Nastavila je nabrajati

raznovrsne uvrede koje su bile prekidane stalnim laveţom, pa sam pretpostavio
da hoda kroz kliniku do kuće. „Isjeckat ću te i ţivog te pojesti.“

„Kris,“ trudio sam se ostati miran. „Oboje brinemo za Valentinu, svatko

na svoj način. Pomozi mi da joj mogu pomoći.“

Utihnula je na trenutak, kao i ja. Prvi put sam naglas priznao bilo kome
svoje osjećaje prema Valentini. Riječi su me šokirale, ali i oslobodile. Sada sam
se razotkrio, nema više skrivanja.

Duboko je udahnula i izdahnula. Zrak koji joj je izlazio iz usta bio je

drhtav. Njezina presuda bila je kratka i slatka i imala je okus strašne konačnosti.
„Nema ga.“

Isuse.

Uperio sam pogled prema stropu jer sam se morao smiriti.

„Što se, dovraga, dogaĎa?“

„Ima li ikakva poruka?“

Mogao sam čuti njezine korake dok je hodala kroz kuću. „Ne. Ništa.“
Preokretala je stvari, nešto je uz udarac palo na pod. „Jebem ti sve. Sve
Charliejeve stvari su ovdje.“

„Budi mirna, pronaći ću je. Učini mi uslugu i nazovi me na ovaj broj ako
čuješ bilo kakvu vijest o njoj.“

„Zašto bih ti išta govorila?“

Trofej knjiga 19
Trofej knjiga

„Vjeruj mi, trenutno, ja sam joj jedina šansa.“

„Naţalost, vjerujem ti.“

Prekinuo sam poziv upravo kada se Rhett vratio u moj ured sa vrećicom
koju mi je predao u ruke. „Pronašli smo ovo.“

Njegove oči su mi rekle vijesti prije nego što mi je trebao dokaz. Dvije
plave crtice.

Zrak mi je izbijen iz pluća, noge su mi postale slabe i nestabilne, morao

sam se pridrţati za stol kako se ne bih srušio.

Bio sam u pravu, Valentina me mogla ostaviti samo iz jednog razloga –

hoće se riješiti djeteta kojeg nije ţeljela. Moţda je to na kraju ubije, ako je
Magda prije ne sredi. Ovo je bilo upravo suprotno od svega što sam planirao,
moj sjebani, genijalni plan se izjalovio.

Quincy je poţurio prema meni, a riječi koje su mu izlazile iz usta bile su

grozne. „Otišla je pješice prije četiri sata, a sa sobom je imala samo vreću za
spavanje. Pokušao sam ne privući paţnju, ali su zaštitari shvatili da se nešto
dogaĎa. Bojim se...“ Zastao je kada mu je pogled pao na vrećicu u mojoj ruci.
„Jebi ga. Je li to ono što mislim da jest?“

„Što sada, Gabriel?“ Rhett je upitao, zabrinutog izraza lica. „Što ćemo
sada?“

Nisam oklijevao dok sam odgovarao. „Vratit ćemo je natrag.“

„Bolje bi ti bilo da poţuriš.“ Quincy je rekao. „Zaštitari rade buku oko

ovoga. Do sada, Magda sigurno zna.“

Sa štapićem kao dokazom Valentinine trudnoće, odjurio sam u Magdin

ured.

Trofej knjiga 20
Trofej knjiga

Sjedila je iza stola, pišući nešto u rokovnik. „Valentina je pobjegla.“

Rekla je to sa samozadovoljnim izrazom lica. „Ići ćemo za njom sa svime što
imamo. Tim je već na putu prema njezinom bratu.“

„Zaustavi ih.“

„Molim?“ Rekla je bacajući kemijsku olovku.

Bacio sam dokaz o postojanju svog djeteta ispred nje, trebala joj je
sekunda dok nije povezala točkice. U njezinim očima sam ugledao
razumijevanje. Oboje smo znali da sam to namjerno napravio i oboje smo znali
zbog čega.

Stisnutih usana naslonila se na stolicu. „Dakle, ovako ti dobivaš ono što

hoćeš.“

„Opozovi svoje ljude.“

„Napravio si veliku grešku.“

„To je tvoje mišljenje i znaš da mi nije vaţno što ti ili bilo tko drugi misli.
Valentina će biti majka mog djeteta i od sada nadalje, ona je obitelj. To briše
njezin dug i čuva nju i sve oko nje sigurnima.“

Nisam izgovorio ono što sam sumnjao, da dijete moţda više i ne postoji
jer nije bilo vaţno hoću li je dovesti natrag sa ili bez djeteta. Jednom će ipak
imati moje dijete čak i ako mi budu trebale godine i tisuće randova za liječenje
plodnosti. Nije me bilo briga. Nekako, u zadnjem dijelu svog mozga znao sam
da je to laţ. Stalo mi je. Stalo mi je do toga ţeli li biti majka. Više nego bilo što,
stalo mi je do toga da ţeli moje dijete. Već sam znao da sam čudovište i da me
mrzi. Ono što sam joj napravio bilo je sebično, pogrešno i nemoralno, ali nikad
nisam tvrdio da sam dobra osoba. Ţelio sam je od trenutka kada sam je ugledao,
i dalje je ţelim više nego bilo što drugo. Pustiti je, bila je jedina stvar za koju
nisam bio sposoban.

Trofej knjiga 21
Trofej knjiga

Magda me i dalje gledala sa prezirom, čak bih rekao i s mrţnjom u očima.

Čak i dok je pričala, uzimala je mobitel i birala broj. „Ti glupi dječače. Ovo
samo pokazuje da se ni jednom muškarcu ne smije vjerovati. Previše je lako
upravljati njima preko njihovih kurčeva.“ Muzika je zazvonila na njenom
mobitela, na što je slijedio kratak odgovor. „Scott, vrati se. Ubojstvo Charlieja je
zaustavljeno.“ Nastavila je slušati odgovor. „I dalje ţelimo djevojku, samo je
dovedi neozlijeĎenu.“ Prekinula je poziv i pogledala me. „Shvaćaš li da si
upravo izgubio svu svoju moć? Sada, ona ima moć nad tobom. Nadam se da si
sretan.“

Prošlo je dosta vremena otkako je Valentina preuzela vlast nada mnom i

muškarac poput mene sa time nikada ne bi bio sretan. Umirit će me
zadovoljstvo, a to će biti kada vratim natrag svoje dragocjeno vlasništvo.

No, moja majka je morala razumjeti jednu stvar. „Ako joj padne jedna
dlaka s glave, shvatit ću to kao napad na mene i moju obitelj. Sve će rukavice
pasti.“

„Ovo nikako ne moţe imati sretan kraj.“

Nisam ţelio slušati majčino proročanstvo jer sam to instinktivno znao u

sebi. „Samo budi sigurna da tvoji ljudi razumiju. Ona je moja odgovornost. Sve
što pronaĎu, sve što čuju, nanjuše, pretpostave ili nagaĎaju, ţelim znati.“

„Hoćeš. Dugujem ti reći jebi se, zato što si petljao izmeĎu kurvinih nogu i
sjebao ovu obitelj.“

Prišao sam bliţe stolu naginjući se nad Magdom. „Oprezno. Govoriš o

majci mog djeteta. Ovo ti je zadnje upozorenje, uvrijedi je još jednom i neće ti
se svidjeti posljedice.“

Umjetan osmijeh pojavio joj se na licu „Voljela bih vidjeti kako ćeš ovo
objasniti Carly.“

Trofej knjiga 22
Trofej knjiga

To je bio nizak udarac. Budući da sam razmatrao mogućnost da je

Valentina trudna, o tome sam već razmišljao. Morao sam lagati svojoj kćerki,
pričajući joj neku ruţičastu verziju usrane priče kako smo se Valentina i ja
zaljubili, kada zapravo to nije moglo biti dalje od istine. Nije bilo mogućnosti da
osiguram da Valentinina usta ne ispričaju o okolnostima u kojima smo završili u
krevetu. Zaveo sam je, ali to sam učinio protiv njezine volje. Postojala je mala
razlika izmeĎu mog načina zavoĎenja i sile. Koliko sam mogao znati, ona će
uţivati u svojoj osveti govoreći Carly kako sam je oteo, ucijenio i mučio, samo
zbog mog uţitka, kako bih mogao nahraniti svoju bolesnu ovisnost uzrokujući
joj bol i orgazme. Njezine suze i molbe su me činile tvrdim, ali od njezinih
orgazama sam eksplodirao. Kombinacija ovo dvoje – njezina bol i zadovoljstvo
– najveći je afrodizijak. Osim tog psihičkog dijela, nešto se drugo počelo
razvijati, stvari koje su me natjerale da osjećam, nešto poput agonije koja mi je
upravo rezala utrobu.

„Pozabavit ću se time.“ Rekao sam otvoreno. „Carly nitko osim mene

neće reći niti riječ.“

„Oh,“ zakikotala se, „Nisam ni mislila biti dobrovoljac. Ostavit ću

nezgodan zadatak tebi.“

„Dobro, drago mi je da smo se razumjeli.“ Krenuo sam prema vratima i

okrenuo se. Moj osmijeh bio je hladan kao i njezine oči. „Čestitam. Ponovno ćeš
biti baka.“

Nisam čekao njezinu reakciju već sam se vratio svojim planovima za

potragom.

Bilo je očigledno da nisam ništa imao za što bih se mogao uhvatiti.

Valentina je uništila svoj mobitel, nigdje drugdje nego u zabačenom kraju gdje
je nekada ţivjela, a nije ni dotaknula novac s računa. Iako nije mogla platiti
avionsku kartu, započeo sam potragu pretraţujući putnike zrakoplova i
autobusa.
Trofej knjiga 23
Trofej knjiga

Vlakovi koji su išli dalje od Pretorie nisu postojali tako da mi je ostalo još
samo pogledati privatne taksije, ali ni jedan u području Johannesburga nije
prelazio granice grada u proteklih nekoliko sati. Hakerske bube koje sam
postavio u elektronično bankarstvo i medicinske posluţitelje javit će kada se
njezino ili Charliejevo ime pojavi bilo gdje u sustavu. Obavijestio sam kolege s
posla i policijske doušnike da budu pripravni, a ponudio sam i veliku nagradu za
bilo koju informaciju o tome gdje se nalazi. Tada sam se odvezao do Krisine
kuće, izgledala je potpuno šokirano. Pokazala mi je Valentininu poruku kada
sam je napokon uvjerio da samo pokušavam pomoći Valentini da bude sigurna, i
zahtijevala je znati zašto je Valentina pobjegla. Nisam joj rekao za bebu, za sada
je najbolje da samo Magda, moji tjelohranitelji i ja znamo za to.

Poveo sam Rhetta i otišli smo u Bereu. Posjetili smo svaki bar i trgovinu u
radijusu od osam kilometara od njezinog stana, ali nitko ništa nije znao. Do
vremena kada je pala noć, bio sam bolestan od muke. Moja zabrinutost za nju je
bila toliko velika da je čak nisam mogao ni mrziti zbog toga. Samo sam je ţelio
natrag. Nije imala novca, a svijet je vrlo nesigurno mjesto. Bez novca, njezina
jedina opcija bila je pobačaj na crno, a to ne dolazi bez rizika za zdravlje.
Osjećajući se poraţeno, sjeo sam u automobil i odvezao se u nepodnošljivo
praznu kuću.

Trofej knjiga 24
Trofej knjiga

Put je bio naporan. Zbog lošeg stanja automobila, trebalo mi je duţe da

prijeĎem granicu drţave i to na manjoj brzini nego što je dopuštena. LeĎa su me
boljela i Charlie je postao nemiran, ali nakon sedam sati voţnje svjetla Durbana
konačno su se počela nazirati. Baš kako je trebalo. Skoro smo ostali bez goriva.
Nisam imala pojma što sada učiniti. Ovdje sam bila samo dva puta s roditeljima,
kao dijete.

Znak je pokazivao da smo se pribliţavali obali. Glavna plaţa bila je

previše opasna, s kriminalcima koji su se motali okolo. Odlučila sam se za plaţu
koja je bila u predgraĎu i pratila cestu do mračnog i praznog parkirališnog
mjesta. Nismo mogli ostati ovdje na otvorenom. To je značilo probleme. Nakon
što sam još jednom okruţila parkiralište, našla sam parkirališno mjesto odakle
sam se mogla odvesti do nadvišenog drveća. Skrovište nije savršeno, ali morat
će posluţiti. Nisam više mogla voziti ni kilometar.

Charlie je uzbuĎeno uzvikivao jer je shvatio da smo stigli na odredište.

Nisam ga mogla utišati kao kod kuće kada se krio od mafije. Znajući da mora
protegnuti noge poslije previše sati sjedenja, otključala sam vrata i pomogla mu
da sklizne ispod gustog grmlja u noć. Vani je zbog tropske klime bilo toplo i
vlaţno.

Trofej knjiga 25
Trofej knjiga

Sa rukom u ruci, spuštali smo se strmom stazom do plaţe. Koristila sam

svjetiljku da nam osvijetlim put, bila sam budna i napeta zbog moguće
opasnosti. Nikad ne znaš što se krije u mraku.

„Ššš,“ rekla sam. „Ne moţemo sada ići na plaţu jer je noć. Ovo je naša
tajna, u redu?“

Charlie je oduševljeno klimao glavom. „Ta-tajna.“

Zaustavili smo se na dnu stjenovitog puta kako bismo razgledali krajolik.

Mjesec je sjajio preko površine vode, bacajući svjetlost na bijelu pjenu valova.
Trebao mi je trenutak da osjetim slani zrak i razbijanje valova koji su se uvijali i
lomili.

„Sjećaš li se oceana, Charlie?“

„Pli-plivanje.“

„Tako je.“

Njegov glas je postao uporan. „Pli-plivanje.“

„Sutra, u redu? Sada je preopasno za plivanje po noći.“

„Pli-plivanje.“

Uzela sam ga za ruku. „Prvo moraš spavati kako bi imao snage.“

Odahnula sam kada mi je dopustio da ga odvedem istim putem natrag.

Blizu vrha, popeli smo se na pijesak, već mokri od rose, da se olakšamo pod
nasipom. Kada sam bila sigurna da je parkirališno mjesto prazno, odvela sam ga
natrag do automobila. Na sekundu, smrznuo se.

„N-ne.“

„Nećemo se više voziti. Obećavam.“

Zatresao je sa svojim loknama. „Ne-ne.“

Trofej knjiga 26
Trofej knjiga

„Hej,“ gurnula sam ga laktom, „Ovo je naša velika avantura. Mi sada

kampiramo.“

„Ka-kampiramo?“

„Da.“ Uzela sam mu ruku i povela ga natrag do automobila. „Zar nije

uzbudljivo?“

Povukla sam sjedala prema dolje i smjestila ga najbolje što sam mogla,
zamotavši svoju vunenu majicu u jastuk i pokrivši ga jaknom. Kada su zvukovi
njegovog tihog hrkanja ispunili automobil, dozvolila sam sebi da mi emocije
popuste. Pretvaranje je naporno. Ne znam hoćemo li ikada više provesti noć
neozlijeĎeni ili kako ćemo sutra doći do hrane, ali unaprijed se brinuti
beskorisno je, pa sam se jednostavno usredotočila na to da preţivimo noć.

Jutro je bilo iznenaĎujuće hladno. Drhtala sam u majici. Tijelo me boljelo

od neugodnog poloţaja. Previše oprezna zbog moguće opasnosti, nisam oka
sklopila. Charlie se pomaknuo, zijevnuo i pogledao me mutnim očima.

Uhvatila sam ga za obraze. „Kako si spavao?“

Nije mi odgovorio, ali nije ni morao. Crni krugovi oko njegovih očiju sve
su mi govorili.

Ispuzali smo ispod grmlja. Izvadila sam toaletnu torbicu iz automobila i

pronašla vrtnu slavinu na vrhu puta koji je vodio do plaţe, gdje smo mogli oprati
zube i umiti se. Dodala sam Charlieju četkicu za zube koju sam kupila u Quicku
i pomogla mu oko njege lica.
Trofej knjiga 27
Trofej knjiga

Presvukavši se iza stabla, bikini sam obukla ispod haljine, nisam htjela
razmišljati o činjenici da mi ga je Gabriel kupio. Charlie će morati plivati u
svom donjem rublju sve dok ne smislim neki drugi plan.

„Gla-gladan.“

„I ja sam.“

Nisam imala dovoljno novca za hranu, tako da sam Charlieju dala jabuku
iz njegove uţine i napunila praznu bocu vodom.

„Spreman za nove avanture?“ Sakrila sam lice iza dlana, gledajući gore u
cestu koja se vijugala pokraj kuća do vrha brda.

Charlie je zastenjao, ali me počeo pratiti kada sam krenula. Poslije sat
vremena, došli smo do prvog, malog komercijalnog prostora. To je trgovački
centar koji je imao trgovinu, Wimpy restoran, banku, ljekarnu i trgovinu
alkoholom. Zaustavila sam se u svakoj radnji i pitala za posao, ali kao što sam i
očekivala, nisu imali slobodnih mjesta za zapošljavanje. Sa stopom
nezaposlenosti preko četrdeset posto i bez potrebnih kvalifikacija, nisam imala
nikakve šanse da nešto iznajmim, da ne spominjem kako mi zakon baš i nije išao
u korist.

Do sredine dana naišli smo na još jedno naseljeno područje i plaţu. Bila
sam gladna, a Charlie je bio umoran. Stali smo kod kioska na plaţi koji je
prodavao sladolede i hot-dogove. Izbrojila sam zadnji cent koji sam imala u
novčaniku, ali nije bilo dovoljno ni da Charlieju kupim sladoled.

Čovjek koji je čekao u redu iza nas coknuo je jezikom. „Ehh,“ rekao je
lokalnim dijalektom „Izgledaš gladno, mala djevojčice.“

Okrenula sam se da ga pogledam. Imao je smeĎu, naboranu koţu, puti

koja se miješala izmeĎu crne i bijele.

Trofej knjiga 28
Trofej knjiga

Prošao je pokraj nas u redu, uvukao ruku u dţep i izvukao novčanicu koju
je drţao u ruci, a zatim predao prodavaču. „Daj ovoj djevojci i momku po
boerewors1 kobasicu.“

Zurila sam u njega, trepćući suze. Po stanju njegove odjeće i po načinu na

koji su mu potplati cipela klapali dok je hodao, bilo mu je gore nego nama.

„Ne, molim vas.“ Podignula sam ruku. „To je vrlo lijepo od vas, ali ne
mogu to prihvatiti.“

Zacoktao je i odbrusio nešto na Zulu jeziku čovjeku koji je pekao goveĎe

kobasice na plinskom grilu iza pulta.

Prije nego sam stigla protestirati, prodavač je stavio u naše ruke dvije
boerewors kobasice sa svim prilozima.

Skrenula sam pogled, bila sam previše posramljena što smo oduzeli ovom
čovjeku njegov obrok, ali bila sam previše gladna da bih ga odbila po drugi put.
„Hvala vam.“

„Nema na čemu.“

Charlie je već počeo jesti. Sjeli smo na plaţu i gledali more dok smo jeli.
Kruh je bio tostiran, a goveĎe kobasice guste i pune masti. Chakalaka2 umak je
kapao pomiješan sa lukom, paprikom i rajčicama. Imao je taman dovoljno čilija
da daje okus po ljutini, a da usta ne izgore. Charlie je svoj dio progutao u par
sekundi i sada je lizao svaku kap umaka koja mu se zadrţala na prstima. Ja sam
pojela pola svoje porcije, a ostatak dala njemu.

Pokraj nas je prošao čovjek koji nam je kupio ručak sa bocom Coca Cole
ispod jedne i sa štrucom kruha ispod druge ruke.

1
Boerewors je vrsta kobasice koja potječe iz Juţne Afrike. Vaţan je dio juţnoafričke,
zimbabveanske, zambijske, bocvanske i namibijske kuhinje i popularan je diljem juţne
Afrike.
2
Chakalaka je juţnoafrički zalogaj od povrća, obično začinjen, koji se tradicionalno posluţuje
s kruhom, kolačićima, šampom, varivima ili curryjem.
Trofej knjiga 29
Trofej knjiga

Istrošeni sako sa zakrpama na laktima protezao se preko njegovih

iskrivljenih leĎa. Bili su vidljivi šavovi na mjestima gdje se tkanina počela kidati
na ramenima.

„Čekajte!“ Skočila sam i potrčala za njim.

Okrenuo se i nasmiješio. „Da?“

„Imate li telefonski broj?“ Maknula sam kosu koju mi je vjetar nanio u

lice. „Mogu vas nazvati kada se zaposlim da vam se oduţim.“

„Nije potrebno.“ Rekao je dok je odmahivao svojom sijedom glavom.

„Ali trebat će ti puno truda da ovdje naĎeš posao.“

„Ne znate za neki?“ Upitala sam ga, nadajući se.

Tiho se nasmijao. „Da znam, rekao bih ti.“

„Hvala još jednom na hrani.“

„Sretno.“ Otišao je, mahnuvši rukom.

Trebat ćemo više od sreće.

Kako bih Charlieju preusmjerila paţnju na nešto drugo, odvela sam ga na

kupanje. Zadrţao se u plićaku dok mu usta nisu poplavila, a zubi cvokotali, tek
tada mi je dozvolio da ga obrišem ručnikom. Neko vrijeme leţali smo na
pijesku, gledajući u čisto, plavo nebo. Za nekoliko sati će pasti mrak. Trebali
smo se vratiti natrag u automobil. Dok smo hodali, pričala sam i pjevala kako
bih Charlieju zadrţala paţnju, istovremeno gledajući ima li bilo što sumnjivo u
blizini. Ipak smo ovdje, u naseljenom području bili sigurniji.

U trgovačkom centru sjeli smo na travu malog parka, okrenuvši leĎa

trgovinama, kako bi se odmorili. To sam Charlieju rekla, ali moj motiv je bio
drugačiji. Kada je konobar iz Wimpyja bacio smeće u kante, rekla sam Charlieju
da ostane ovdje i otrčala preko ceste.

Trofej knjiga 30
Trofej knjiga

„Oprostite.“ Rekla sam kad sam se pribliţila.

Čovjek je digao pogled i pogledao me. Imao je koţu glatku i tamnu poput
ulja, a pregača mu je bila netaknuto bijela.

„Ima li u blizini bilo kakav posao?“

Odmahnuo je glavom u niječnom odgovoru. „Aikona.“

„Imate li moţda nekakvih ostataka hrane?“

Opet je odmahnuo glavom i bacio vreće u kantu za smeće.

„Mora biti nešto što netko nije pojeo. Nisam izbirljiva.“

„Ljudi ponesu kući ono što im ostane, u vrećicama za van.“ Progurao se

pokraj mene, krećući se prema vratima.

Uhvatila sam ga za ruku. „Molim vas. Nemojte me tjerati da kopam po

smeću.“

Otrgnuo se i zalupio mi vrata u lice.

Progutavši ponos, pogledala sam okolo, vidjela da nema nikoga,

podignula poklopac kante za smeće i rastrgala vreću koja je bila na vrhu kante.
Unutra je bila zgnječena kaša od doručka, ručka i večere, pomiješana s kavom i
milkshakeom. Zavrnula sam rukav i zaronila rukom do lakta, ali sve što sam
mogla dograbiti bilo je kašasto. Bilo bi lakše da sam izvadila kesu, ali bila je
teţa nego što sam mislila. Borila sam se i gunĎala, i taman kada sam skoro
uspjela izvaditi vreću iz kante, jedna me ruka uhvatila za vrat. Vrisnuvši,
ispustila sam vreću.

„Ovo je moje mjesto,“ glas je zareţao.

Pogledala sam gore i ugledala par zakrvavljenih očiju. Čovjek koji me

drţao zaudarao je na alkohol. Odjeća mu je bila masna, a kosa i brada prljavi.

Trofej knjiga 31
Trofej knjiga

„Oprosti,“ promrmljala sam, boreći se da izgovorim riječi zbog pritiska na

dušniku.

Krajičkom oka, promatrala sam Charlieja. Srce mi je potonulo kada sam

vidjela da se diţe na noge, lica prekrivenog strahom.

„Nisam znala.“ Podignula sam ruke. „Neću više ovamo dolaziti. Samo me
pusti. Moj brat dolazi ovamo, ozlijediti će te. Ne ţelim probleme.“

Pogledao je prema Charlieju. Kada je vidio koliko je Charlie velik,

opustio je svoj stisak. Odjurila sam što sam brţe mogla, srećući Charlieja na
pola puta.

„Va-Val?“

Charlie ne bi ni muhu ozlijedio, ali moja prijetnja je djelovala.

„Idemo,“ rekla sam, uzimajući mu ruku, odlazeći natrag prema cesti.

Morali smo pričekati još jedan sat prije nego što je zadnji posjetitelj,
čovjek koji je trčao sa svojim psom na plaţi, napustio parkiralište gdje je naš
automobil bio sakriven. Tek tada smo otišli do automobila i spremili se za
spavanje. Sva sreća, Charlie je odmah zaspao, ali ja nisam mogla. Mozak mi je
previše radio. Trebali smo novac. Jedini mogući izlaz iz ove situacije je
pronalazak posla, pljačka banke ili prošenje. Nisam ţeljela prositi ili krasti, ali
posao je bilo teško pronaći.

IznenaĎujući dio je, da mi je Gabriel još uvijek nedostajao. Nedostajale su

mi njegove ruke oko moga tijela i njegove usne na mojoj koţi. Moje tijelo ga je
trebalo više nego ikad. Da je bio ovdje, drţao bi me sigurnom, kao što me je
zaštitio od Tinya, ali što bi uradio mom djetetu? Bi li me krivio? Ili mrzio? Bi li
vjerovao da je slučajnost, da nisam planirala trudnoću kako bih mogla
manipulirati otplatom svojeg duga? Ne. Ne bi mi vjerovao. Čovjek poput
Gabriela nikad ne griješi i neće razumjeti neuspjeh.

Trofej knjiga 32
Trofej knjiga

Postojao je dobar razlog zašto mi je dao da pijem kontracepcijske pilule.

Nije ţelio ovo dijete. Neće mi oprostiti ili razumjeti. Ipak, leţeći ovdje,
gledajući u krov našeg ukradenog automobila, ţeljela sam mu se vratiti. Bio je
jedini muškarac za kojim sam istovremeno ţudjela i bojala ga se.

Buka me izvukla iz sanjarenja. Zvučalo je kao da je netko praznu

konzervu udarao nogom. Pogledala sam prema Charlieju. Molim te, nemoj se
probuditi i paničariti. Ako napravi i jedan zvuk, bit ćemo otkriveni. Metalni
udarac postajao je glasniji. Pratio ga je smijeh. Okrenula sam se na trbuh kako
bih provirila kroz straţnji prozor. Prilazila su nam četiri muškarca. Šutali su
limenke piva izmeĎu sebe. Crveni ţar cigarete svijetlio je u uglu usta jednog od
njih.

Zatvorila sam oči. Ne smiju ući u grmlje. Srce mi je počelo lupati u

grudima dok su prilazili sve bliţe i bliţe, stvarajući veliku buku. Hodanje i
plivanje izgleda da je umorilo Charlieja jer je spavao uz svu ovu buku. Nokti su
mi se zabili u dlanove dok sam čekala da odu, ali sjeli su na rub parkirališta, a
po načinu na koji su se udobno smjestili, izgledalo je da će ostati duţe. Dugo su
razgovarali, dok se razgovor nije pretvorio u svaĎu, ali ništa nisam razumjela što
su govorili. Pričali su Zulu jezikom. Jedan od njih je stavio pakiranje od šest
piva u središte njihovog kruga, i svaki od njih je otvorio po jednu konzervu.
Drugi je pustio glazbu sa svojeg mobitela i pojačao do kraja. Charlie se trznuo,
ali se nije probudio.

Postajali su glasniji, smijući se i pušeći travu. Miris je bio nepogrešiv.

Kada su izvukli preklopne noţeve i počeli ih bacati na ulične mačke, oblio me
hladan znoj. Povrh svega toga, mjehur mi je bio pun i nisam znala koliko ću
dugo izdrţati. Dokle god su bili ovdje, bili smo zarobljeni. Uhvatila me
mučnina. Upravo sada, dala bih sve da sam ponovno izmeĎu Gabrielovih čvrstih
ruku, osim što bih tako ţrtvovala svoje dijete.

Trofej knjiga 33
Trofej knjiga

Poslije dosta vremena, jedan od njih se ustao i otišao u grmlje, krećući se

ravno prema nama.

Grlo mi se stisnulo. Prestala sam disati. Na maloj udaljenosti od našeg

automobila, zaustavio se i otvorio patent na hlačama. Ciljajući ravno na nas,
pomokrio se u grmlje.

Nemoj da nas vidi.

Maleni trzaj glavom, jedan list koji nedostaje ili sjaj automobila na
mjesecu i mi bi bili otkriveni.

Otresao se, zakopčao, i na moje krajnje olakšanje, vratio svojim

prijateljima.

Tijelo mi je postala drhtava masa ţivaca. Cijela sam se tresla, osjećajući

hladnoću kako mi prolazi kroz tijelo. Bila sam budna, jedva dišući, gledala sam
svaki njihov pokret. Nakon nekog vremena koji se činio kao vječnost, ustali su i
otišli. Zrak je napustio moja pluća u naletu olakšanja. Kako bih bila sigurna,
čekala sam još deset minuta prije nego što sam se usudila izaći iz automobila i
otići do parkirališta. Nije bilo znakova ljudi. Brzo sam ispraznila mjehur iza
grmlja i upalila svjetiljku. Na asfaltu je leţala izgorjela ţlica prekrivena krvlju,
prazna plastična vrećica i nekoliko ulubljenih limenki piva. Ne moţemo ostati
ovdje. Bilo je samo pitanje vremena kada će nas uhvatiti, silovati i ubiti.

Novinski naslov pokraj kojeg smo idućeg jutra prošli, nije mi pomogao
opustiti ţivce. Obitelj je bila mučena i ubijena u svom domu zbog televizije i
laptopa. Charlie je neraspoloţeno i mrzovoljno hodao pokraj mene. Ovo ni za
njega nije bilo radosno vrijeme.
Trofej knjiga 34
Trofej knjiga

Kada bih barem mogla porazgovarati s njim i upitati ga za savjet. Dala bih
sve da sam imala nekoga na koga sam se mogla osloniti, nekoga kome sam
mogla prenijeti dio svog tereta. Odlučna da neću spavati u automobilu, danas
smo hodali još dalje jer sam bila u potrazi za poslom. U trgovini s namirnicama
uspjela sam izmoliti malo kruha kojemu je istekao rok trajanja i to nas je drţalo
sitima dva dana.

Dok bi Charlie plivao, ispirala bih mu odjeću i stavljala je sušiti na sunce.

Preko noći, spavali smo skriveni u visokoj travi dina. Tako je ugodnije, ali i
hladnije i vlaţnije. Charlie se razbolio, ali odbijala sam odustati. Više puta
razmišljala sam da podignem novac s banke – i dalje sam imala mjesečni
dţeparac kojim me Gabriel plaćao – ali onog trenutka kada upotrijebim karticu,
Gabriel će nas otkriti. Tako bih jednostavnije potpisala naše smrtne presude.

Poslije tjedan dana, više se nismo mogli pretvarati da smo na odmoru.

Charlie mi više nije vjerovao.

„Ţelim se vratiti na-natrag.“ Preklinjao me.

Potapšala sam mu nogu. „Uskoro.“ Što sam mu drugo mogla reći?

Prolazio je još jedan tjedan u kojem smo bili gladni i kupali se ispod
hladnih tuševa na plaţi kad bi nam se napokon posrećilo. Bili smo pokraj
kemijske čistionice, kada je Kinez izašao sa jednom ţenom, povlačeći je za
ogrlicu, izvikujući nešto na mandarinskom. Nisam razumjela ni jednu riječi, ali
iz pogleda na majicu sa izgorenom rupom na sebi koju je drţao dok je vikao,
nije bilo teško zaključiti što se dogodilo. Otišao je natrag u kemijsku čistionicu
iz koje se vratio noseći ţensku torbicu, bacivši je na jadnu ţenu. Ona je plakala i
molila ga na engleskom, govoreći da joj je ţao, ali čovjek je hladno stajao i
pokazivao prstom u pravcu sjevera. Kada je shvatila da joj plakanje neće
pomoći, ţena je otišla povijenih ramena, dok je čvrsto stiskala torbicu na
grudima.

Trofej knjiga 35
Trofej knjiga

Iskoristila sam priliku. Jedan sat poslije, bila sam zaposlena. Jedini razlog
zašto me Ru zaposlio jest zbog zaposlenja na crno. Nije trebao plaćati drţavi
davanja, a meni je to odgovaralo. Nije bilo traga novcu koji bi vodio do mene.
Plaća je bila mala, ali vlasnik je dopustio Charlieju da ostane sa mnom dok ja
radim, a za polovinu mjesečne plaće naplatiti će korištenje sobe u podrumu, sa
kupaonicom. Soba je imala vrata koja su vodila direktno na ulicu tako da smo
mogli slobodno ulaziti i izlaziti iz sobe i u vrijeme kada je kemijska čistionica
bila zatvorena.

Soba je bila prljava, ali uz Charliejevu pomoć očistili smo je proizvodima

koje smo kupili u trgovini, ribajući gljivice u podrumu i prljavštinu u kupaonici,
čije porijeklo ne ţelim znati. Madrac je bio prekriven mrljama kave i sjemena,
pa sam izrezala plastične vreće za smeće i izlijepila ih po krevetu.

Sljedeći dan smo otišli do automobila po naše stvari, ali duga šetnja
stvarno se nije isplatila. Netko je provalio u naš automobil i ukrao sve naše
stvari, čak i sapun i četkice za zube. Kada sam to ispričala Ru, dopustio nam je
da uzmemo odjeću iz kutija u kojoj su se nalazile nepreuzete stvari iz kemijske
čistionice.

Novac koji sam zaradila jedva je bio dovoljan da nahrani dvoje ljudi. Naš
stil ţivota nije se razlikovao puno od vremena kada smo ţivjeli u Berei, osim što
sam tada imala snove o boljoj budućnosti za nas. Moj san je sada bio mrtav, ali
moja nada je i dalje ţivjela. Prebroditi ćemo ovo. Puno sam radila, znojila se
pokraj pegle dok se Charlie igrao sa vojnicima na plastičnom stolu u kutu gdje
smo obično imali ručak. Tempo je bio ţestok, a to mojoj trudnoći nije najbolje
odgovaralo. U ţivotu nisam bila tako umorna kao sada.

Uskoro sam otkrila još jedan razlog zašto je Ru bio sretan što me nije
zaposlio sluţbenim ugovorom. Mogao se prema meni ponašati kako god je
ţelio. Zahtijevao bi da radim i po dvanaest sati u komadu umjesto zakonskih
osam sati, a ja se nisam usudila pobuniti.

Trofej knjiga 36
Trofej knjiga

Bilo je teško funkcionirati nakon što bih peglala od šest ujutro do sedam
navečer sa jednim satom pauze za ručak. Većinu večeri zaspala bih čim bih legla
pokraj Charlieja na madrac.

Nakon još nekoliko tjedana, točnije tri mjeseca, hlače su mi se toliko

rastegnule preko trbuha da ih više nisam mogla zakopčati. Više ništa nije ostalo
u kutiji nepreuzete robe što bih mogla iskoristiti, pa sam spajala dva kraja pojasa
elastičnom trakom, motajući je kroz rupicu oko gumba. Neke ţene su bile sretne
jer im se trbuh nije vidio prvih pet do šest mjeseci trudnoće, ali ja nisam bila
jedna od njih. Definitivno mi se vidjelo ispupčenje. Ako je moj šef nešto i
primijetio, ništa nije govorio.

Mučnina me na mahove hvatala u svako doba dana i noći. Nekad sam

povraćala, a nekad je to bila mučnina u dubini ţeludca koja je trajala danima.
Gubila sam umjesto da sam dobivala na teţini, što je bila posljedica povraćanja.
Naša se budućnost sada moţda nije činila svijetlom, ali mogla sam je popraviti.
Ţivi smo. Sve što sam trebala bilo je preţivjeti trudnoću i dobiti zdravu bebu.

U travnju, prvog tjedna mojeg drugog tromjesječja, kada sam lijepo

dotjeranoj ţeni dodala njezinu vrećicu sa kemijskog čišćenja, onesvijestila sam
se.

Došla sam k sebi leţeći na podu, na leĎima. Netko me udarao po obrazu.

Sranje, to je boljelo. Ru je bio nagnut nada mnom, glasno i ljutito je pričao.

„Prestani vikati na nju,“ ţena je rekla. „Potreban joj je doktor.“

Oslonila sam se na lakte. „Dobro sam.“

„Nisi.“ Ţena je pogledala na mjesto gdje se moj dţemper pomaknuo,

otkrivajući hlače koje sam zavezala elastičnom vrpcom. „Trudna si.“

Ovo je izazvalo novu bujicu riječi mog šefa. Ispalio ih je prema meni,
pokrećući ruke, koje su najviše pokazivale na moj trbuh.

Trofej knjiga 37
Trofej knjiga

Ţena ga je odgurnula sa strane. „Odmah prestanite ili ću pozvati socijalnu

sluţbu.“

To ga je ušutkalo.

„Moraš otići kod liječnika,“ rekla je ţena.

„Dobro sam, doista.“ Dozvolila sam joj da mi pomogne sjesti.

Napućila je usne dok me proučavala. „Vodim te sa sobom.“

„Ne, treba mi samo minuta.“

„Ne brini, ja plaćam.“

Htjela sam umrijeti od sramote, ali moja zabrinutost za dijete prevladala je

ponos. „Moram reći bratu gdje idem, oprostite.“

„Pričekat ću.“

Rekla sam Charlieju da ostane u svojoj sobi i zaključa vrata. Kada sam se
vratila u prednji dio radnje, Ru je ponovno počeo protestirati.

„Prijavit ću te.“ Ţena je rekla, mašući prstom ispred njega.

Nesretan, ali prisiljen da popusti, pustio me da odem, ostavljajući ga na

cjedilu usred radnog dana.

„Ja sam Cynthia,“ rekla je, kada smo ušle u luksuzan automobil.

Nisam odgovorila, moleći se da ne pomisli kako njezinoj dobroti

uzvraćam grubošću. Što netko manje zna, to bolje.

Odvela me u otmjenu kliniku i upoznala sa prijateljicom, ginekologinjom.

Kada me djevojka na recepciji upitala za osobnu iskaznicu, počela sam
protestirati, ali objasnila mi je da je to standardna procedura i da ne mogu vidjeti
liječnika ako ne zabiljeţi moje podatke.

Trofej knjiga 38
Trofej knjiga

Nisam imala izbor nego joj predati osobnu iskaznicu. Cynthia je rekla
recepcionerki moju adresu, a kada sam rekla da nemam mobitel, dala je broj
Ruove kemijske čistionice.

Kao da je razumjela moj strah, Cynthia me potapšala po rukama. „Ne

brini. Ova klinika je vrlo diskretna. Nitko neće znati da si bila ovdje.“

Nakon obavljenog ultrazvuka i uzimanja uzorka krvi, liječnica mi je rekla

da sam dobro i da je moja beba zdrava, ali da sam pothranjena. Prepisala mi je
vitamine i proteinski shake, koje je moja Samarićanka platila u ljekarni.

„Hvala vam.“ Rekla sam Cynthiji kada me vratila u kemijsku čistionicu.

„Ne znam kako da vam se zahvalim.“

„Peglala si majice mog supruga preko tri mjeseca. Osim toga, trebala sam
ići na skupi ručak sa prijateljima. Drago mi je da sam umjesto toga novac
potrošila na nešto bolje.“

Nisam imala više ništa za reći, izašla sam iz automobila i vratila se natrag
u radnju gdje sam srela ljutitog Rua.

Pokazao je na moj trbuh. „Nema djece. Ne ţelim dijete. Idi.“ Pokazao je

rukom na mene. „Van. Idi.“

Svo nadanje mi se srušilo, moj svijet je došao svom kraju. „U redu sam,
obećavam. Ovo neće utjecati na moj posao.“

„Van. Sutra. Nema djece.“ Izgurao me unatrag u straţnju sobu. „Nema

djece. Sutra. Ideš.“

Otključavši vrata, teturajući unutra u suzama, zatekla sam Charlieja na

krevetu kako igra pasijans. Pogledala sam uokolo na otrcanu, ali čistu sobu sa
jeftinim plahtama koje sam kupila na rasprodaji i na kutije koje su bile
prekrivene šarenom tkaninom koja nam je sluţila kao stol.

Trofej knjiga 39
Trofej knjiga

Nisam uopće znala je li nam automobil i dalje u grmlju na plaţi. Sve što
smo imali nestalo je, uključujući i moj posao.

„Bit ćemo dobro,“ rekla sam, češkajući Charlieja po glavi dok sam
prolazila pokraj njega do štednjaka sa dvije ploče. „Što kaţeš za kajganu za
večeru?“

Charlie je volio kajganu. Okrenula sam mu leĎa da ne primijeti moje

beznadne suze. Hvatajući se za pult, pustila sam ih da teku. Moja je krivnja što
smo u ovakvom neredu. Da nisam pogriješila sa svojom kontracepcijom, Charlie
bi bio siguran, na toplom mjestu sa krevetom i punim trbuhom. Morala sam naći
novi način da nam osiguram dom i hranu na stolu, ali bila sam toliko umorna.
Nisam imala snage boriti se u ovoj neprekidnoj bitci za opstanak. Koliko još dok
ne iznevjerim brata i bebu? Sutra, ponovno smo na ulici. Oh, Boţe, što da
uradim?

Tihi jecaji su mi potresali ramena, podignula sam oči prema gore i uputila
molitvu da se dogodi čudo.

Nešto.

Bilo što.

Prošla su tri mjeseca i tjedan dana od kada je Valentina pobjegla. Mislio

sam da sam upoznao agoniju onda kada je Sophia otišla, ali ništa se nije moglo
usporediti sa ovim mučenjem. Ţivjeti u neznanju bilo je najgore. Je li Valentina
ţiva? Je li dobro? Kada je nisam traţio, preţivljavao bih dan fokusirajući se na
posao, a vikende provodio sa Carly.

Trofej knjiga 40
Trofej knjiga

Prvi trag je došao od Magde. Pregledavao sam naša financijska izvješća

kada je ušla u sobu i bacila mi fotografiju automobilskih pločica na stol.

„Ovako je otišla.“

Sve sam ostavio i pogledao u fotografiju. Po prvi put nakon nekoliko

mjeseci, moje zaleĎeno srce se počelo topiti. Prsti su mi stegnuli sjajan papir.
„Kako si ovo pronašla?“

„Našla sam Jerryja.“

To me podsjetilo koliko je moćna mreţa moje majke. Mjesecima sam

pokušavao locirati tog mješanca narančaste kose, ali bezuspješno.

„Gdje si ga pronašla? Kako?“

„Zar je bitno?“ Naslonila se na rub stola. „Veze.“

Valentina nije dotaknula svoj novac, što je dovodilo samo do jednog

zaključka. „Dao je Valentini ukradeni automobil. Laţne tablice?“

„Upravo tako.“

„I?“ Zadrţao sam dah.

„Ništa za sada, ali pustila sam glas da traţimo automobil ovakvog opisa.
Imam par prijatelja u odjelu za promet.“

Od naše prve rasprave, Magda je puno više pomagala. Kada je shvatila da

Valentina moţda nosi moje dijete, dala je sve od sebe u nastojanju da pronaĎe
Valentinu. Po prvi put ikada, imao sam osjećaj da se moja obitelj – barem moja
majka i ja – drţimo zajedno. To nas nije učinilo sličnima, ali razina tolerancije
nam je postala veća.

Unatoč mojoj brizi i ljutnji, divio sam se Valentini što je uspjela ostati
skrivena ovako dugo. Šanse joj nikada nisu bile velike. Bilo je samo pitanje
vremena, i to vrijeme je upravo stiglo.
Trofej knjiga 41
Trofej knjiga

Dan poslije, dobili smo informacije iz Kwazulu Natal Prometne postaje.

Dobra vijest je bila da su pronašli automobil. Loša vijest je što je automobil
pronaĎen u potpuno izgorjelom stanju. Današnji letovi za sve zračne luke u
Natalu su popunjeni, a ja nisam mogao čekati do sutra.

Sat vremena kasnije, Rhett, Quincy i ja smo krenuli na put u Durban.

Uzeo sam Jaguar, dok su me oni pratili u Mercedesu tako da se moţemo
zamijeniti ako bude potrebno. Objasnio sam svojim tjelohraniteljima da
razgovaraju sa ljudima koji su ţivjeli u području gdje je automobil pronaĎen, te
sam i sam posjetio to mjesto. Od onoga što sam vidio podignule su mi se dlake
na rukama. Automobil je bio sakriven u grmlju ispod stabala, pametan potez koji
bi Valentina svakako napravila, ali sam se najeţio od stanja automobila.
Raspadao se. Nedostajale su gume, sjedala su bila istrgnuta, ploča rastrgana na
komadiće, a stakla razbijena. Usred tog kaosa, u krugu crne, izgorjele trave,
stajala je polomljena olupina automobila. Nije bilo jasnog pokazatelja kada se
demoliranje dogodilo, ali oštar miris čaĎe još uvijek je prekrivao tlo. Je li i
njezino tijelo negdje u grmlju, vandalizirano? Čak i kad su me Magdini kontakti
iz policije uvjeravali da je okolina bila temeljito pretraţena, nisam mogao
izbaciti tu misao iz glave.

Quincy i Rhett su mi se pridruţili sat kasnije. Jedan stariji muškarac koji

je ţivio u kući na plaţi, primijetio je mladu djevojku i muškarca koji su
odgovarali opisu Valentine i Charlieja, kako se motaju oko plaţe, ali nije ih
vidio danima. Krenuo sam pretraţivati dine kada sam dobio tekstualnu poruku
od svog hakera.

Bingo.
Trofej knjiga 42
Trofej knjiga

Valentina Haynes posjetila je privatnu kliniku. Danas. Zurio sam u

njezinu adresu i broj telefona koji mi se pojavio na zaslonu, čekajući da mi
sljedeća poruka kaţe kako je sve to varka, ali nikakve druge informacije nisu
stizale.

„Što je?“ Quincy me upitao.

„Rhett, Quincy, dovezite automobil. Pratite me.“

Rhettov glas bio je ispunjen nadom i strahom. „Pronašao si je?“

Nisam se ţelio ureći govoreći mu da jesam. Dugim koracima krenuo sam

prema automobilu.

Stavio je ruku na moje rame. „Gabriel?“

Tisuću pitanja bilo je u načinu na koji je izgovorio moje ime i razumio

sam svako od njih. Znao sam što me pita. „Neću je povrijediti. Ako su oboje
tamo, odvedi Charlieja na piće dok ti ne dam daljnje upute.“

Maknuo je ruku s mog ramena, puštajući me da uĎem u automobil.

Poslao sam adresu Antonu, svom privatnom detektivu, sa uputama da

prikupi informacije o mjestu stanovanja. Ţelio sam znati kakva je to zgrada, tko
je vlasnik, jesu li stanari registrirani.

Nekoliko kilometara koliko sam vozio do adrese preko GPS uputa, bili su
mi najduţi u ţivotu. Svako svjetlo na semaforu bilo je crveno i činilo se da traje
cijelu vječnost. Bila je rana večer kada smo se zaustavili ispred kemijske
čistionice. Radnja je već zatvorena. Klonuo sam duhom. Pogledao sam
informacije koje mi je Anton poslao na mobitel. Radnju je posjedovao Kineski
imigrant. Ako je on Valentini dao posao, onda nije zabiljeţena u podacima za
zapošljavanje. Izašao sam van, pokazavši Quincyju i Rhettu da me prate, oruţja
izvučenog iz futrole. Okolica nije opasna kao središte grada, ali nikada nisi
mogao znati što će se dogoditi.
Trofej knjiga 43
Trofej knjiga

Ako bude potrebno, čekat ću ovdje cijelu noć sve dok se radnja ujutro ne
otvori. Neće škoditi da u meĎuvremenu razgledam okolo.

Zaobišli smo zgradu. Svjetlo je sjajilo iz samo jednog prozora straţnje

prostorije, ali je zavjesa zaklanjala pogled. Dok mi je puls ubrzavao, probao sam
otvoriti vrata. Zaključano. Kimnuo sam Rhettu. Znao je što treba napraviti.
Uzmaknuvši korak natrag, naciljao je.

Trofej knjiga 44
Trofej knjiga

Nadlanicom brišući oči, nekoliko puta sam duboko udahnula kako bih se
pribrala. Jedna po jedna stvar. Prvo večera, pa onda pakiranje. Dok sam razbijala
jaja u zdjelu, ugledala sam sjenku kako se kreće preko zastrtog prozora. Srce mi
je ubrzano zakucalo, a upozoravajuće peckanje izbilo po koţi. Moţda je netko
prolazio ulicom. Zadrţavajući dah, paţljivo sam osluškivala, izoštravajući
pogled. Nikakav zvuk nije dopirao izvana. Kretanja više nije bilo. Prošlo je
nekoliko sekundi i ništa se nije dogodilo. Skoro sam se opustila od olakšanja,
kada se kvaka na vratima okrenula.

Pokret je tih i prijeteći. Netko je pokušavao provaliti.

Nisam se mogla pomaknuti. Pobjeći. Trebali smo bjeţati, ali su vrata

čistionice zaključana, a Ru je jedini imao ključ. Nakon pet sekundi, nastupila je
navala adrenalina. Ispustila sam pjenjaču, traţeći oruţje. U isto vrijeme,
odmjeravala sam Charliejev poloţaj. Još uvijek je na krevetu, zbog čega je bio
bliţe vratima. Zgrabivši noţ za povrće, tihim koracima sam se postavila izmeĎu
Charlieja i vrata. Hvala Bogu na Rhettovom treningu samoobrane. Moje
iskustvo je ograničeno, a fizičko stanje slabo. Jedina nada mi je uhvatiti
napadača nespremnog. Čim se vrata otvore, ubost ću ga. Ruka u kojoj sam
drţala svoje slabo oruţje, tresla se. Charlie je podigao pogled i ugledao noţ.
Prije nego što sam ga uspjela ušutkati, vrisnuo je. Njegov vrisak razbio mi je
koncentraciju. Snaţan udarac lupio je u vrata. Dovratnik se zatresao.

Trofej knjiga 45
Trofej knjiga

Tko god je vani, sada zna da smo znali da je ovdje. Izgubljen je element
iznenaĎenja. Nema više tihog provaljivanja. Vrata nam se razvaljuju.

Kada su vrata izletjela iz okvira, strašan déjà vu osjećaj prošao mi je

tijelom. Ukočila sam se po drugi put večeras, ali ovaj put sam zamrznuta u
prošlom trenutku. Kao i u mojoj prošlosti, Gabriel je zaobišao slomljene
krhotine drveta u sobi. Rhett i Quincy su mu bili za petama, ali mogla sam se
usredotočiti samo na muškarca od kojeg sam bjeţala i na pištolj u njegovoj ruci.

Pronašao nas je.

Ubit će nas.

Charlie je zurio u trojicu muškaraca dok mu se zbunjenost ocrtavala na

licu. Od našeg prvog nasilnog susreta sa Gabrielom, nakon svih posjeta u
Krisinoj kući, Charlie je Gabriela smatrao prijateljem. Quincy i Rhett su svojim
tijelima blokirali jedini izlaz, dok je Gabriel obilazio prostor svojim
karakterističnim šepanjem. Nosio je crno odijelo i bijelu košulju bez kravate.
Tijelo mu je široko i veliko kao što sam i pamtila, dok je u svakoj liniji čvrstih
mišića postojala prijetnja. Prigušeno svjetlo u sobi nije bilo dovoljno da mu
prekrije oţiljke na obrazu. Propustio je jedno ili dva šišanja. Kovrčavi
pramenovi dopirali su mu do ušiju.

Zaustavio se ispred mene, gledajući me sa najmračnijim izrazom lica koji

sam do sada vidjela. Po načinu na koji su mu se prsa podizala, što god se
dogaĎalo u njegovoj glavi, bilo je intenzivno. Osveta je snaţna. Isto tako i
ubijanje. Postojao je samo jedan način na koji sam mogla pokušati spasiti naše
ţivote.

Pala sam na koljena, sklopivši ruke oko njegovih nogu. Podignula sam
pogled prema njemu, u kojem se vidjelo svo preklinjanje za koje sam bila
sposobna, te prošaptala, „Molim te, Gabriel.“

Pištolj mu se tresao u ruci.

Trofej knjiga 46
Trofej knjiga

Nisam mogla kontrolirati svoje drhtanje. Čak mi je i glas treperio. „Ovo

nije Charliejeva greška. Molim te, nemoj ga povrijediti.“

„Hajde, prijatelju,“ rekao je Rhett, hvatajući Charlieja za ruku, „Idemo po

milkshake.“

„Milk-milkshake.“ Charlie nije oklijevao. Vjerovao je Gabrielu, samim

tim i njegovim prijateljima.

Upucat će mi brata u straţnjoj uličici. Počela sam plakati, još jače

obgrlivši Gabrielove noge. „Molim te, nemoj ga povrijediti. Učinit ću bilo što,
što god ţeliš.“

Stav mu je bio miran dok me gledao. Jedini pokret bio je trzaj na

sljepoočnici. „Samo ga vode na piće.“

Tako da me Gabriel mogao upucati bez da Charlie tome svjedoči?

Rhett i Quincy izlašli su iz sobe sa mojim bratom, ostavljajući me samu s

Gabrielom. Suze su mi počele brţe teći. Ponos mi neće dopustiti da puzim zbog
sebe, ali učinit ću sve za svoje dijete. Ponizivši se više nego ikad prije, kleknula
sam dolje, poljubivši mu noge, dok su mi se suze slijevale na njegove
skupocjene cipele.

„Molim te, Gabriel, preklinjem te. Molim te, nemoj nas ubiti. Ţao mi je.
Tako mi je jako ţao. Oprosti što sam pobjegla, ali nisam imala izbora.“

Dah mi je zastao od straha kada me uhvatio za kosu, podiţući mi glavu

kako bih ga mogla ponovno pogledati u oči. Milujući mi tjeme s cijevi od
pištolja, izvadio je plastičnu vrećicu iz dţepa i njihao mi njome ispred lica. „Jesi
li zbog ovoga pobjegla?“

Dok su mi se oči fokusirale na predmet, iz grla mi se oteo nehotičan

uzdah. On zna. Polako sam podignula pogled natrag prema njemu. Led u
njegovim plavim očima razdirao mi je srce.
Trofej knjiga 47
Trofej knjiga

Odmahnuvši glavom, progovorila sam kroz suhe usne, „Nisam namjerno

zatrudnjela. Kunem se Bogom. Gabriele, moraš mi vjerovati. Ne znam kako se
to dogodilo, ali ti jamčim da je bilo slučajno.“

Stavio je ruke ispod mojih, povukavši me na noge. Glas mu je miran.

Skoro potišten. „Vjerujem ti.“

Opustila sam se u njegovim rukama. Kako je mogao biti tako ravnodušan?

Ţivot koji sam nosila apsolutno mu ništa nije značio. Ipak će me ubiti. Ostalo je
samo pitanje kako. Skupivši nadljudsku snagu, odgurnula sam se i uspravila.
„Hoćeš li me upucati?“

Nagradio me čudnom svjetlošću u očima. „Ne, Valentina. Neću te

upucati.“

Malo sam podignula bradu, ignorirajući tople suze koje su mi padale niz
obraze i natapale dţemper. „Kako ćeš to učiniti?“

„Učiniti što?“

„Ubiti me. Davljenjem? Noţem? Otrovom? Ili ćeš mi slomiti vrat?“

Led u njegovim očima se raspuknuo. Dijelovi su postali tamni. „Nisam

rekao da ću te ubiti.“

Napustilo me ono malo hrabrosti koju sam skupila. „Onda što?“ Izazivala
sam ga. „Mučit ćeš me?“

„Radije to nazivam kaţnjavanjem.“ Uhvatio mi je lice, zarivši mi prste u

obraze. „Zbog bjeţanja. Zbog ugroţavanja svojeg ţivota. Zbog toga što nisi
razgovarala sa mnom prije nego si glupo pobjegla.“

Još suza mi je kliznulo iz očiju, prelazeći mu preko prstiju. „Mislila sam

da mi nećeš vjerovati. Znala sam da ćeš biti ljut zbog bebe.“

Trofej knjiga 48
Trofej knjiga

Njegov se stav opustio. „Ja jesam ljut zbog bebe.“ Ramena su mu se

spustila dok me puštao. „Trebala si razgovarati sa mnom.“

Natjerat će me da napravim ono čega sam se cijelo ovo vrijeme bojala.

„Što sada?“ Prošaptala sam.

„Sada ću te vratiti tamo gdje pripadaš. Ostalo ćemo riješiti kada budemo
kod kuće.“

Što znači da će me natjerati na pobačaj. Sklopivši ruke preko trbuha,

napravila sam dva koraka unatrag.

„Preklinjem te, Gabriel.“ Usne su mi vidno drhtale. „Molim te, nemoj

nauditi mojoj bebi.“

Kada sam izustila posljednje riječi, sve se smrznulo. Gabrielove oči su se

širom otvorile, problijedio je tako da su mu se utisnuti oţiljci na obrazu isticali
ljutitim crvenilom. Vrijeme se oduljilo dok je u šoku gledao u mene. Uţas koji
nikad nisam ţeljela vidjeti bio mu je urezan na licu, dajući mi pristup njegovoj
duši. Ne, nije me htio odvesti kući zbog pobačaja. Nadao se da sam se ja već do
sada pobrinula za to. Razočaran je što je problem još uvijek tu, raste u mojem
trbuhu.

Čarolija koja ga je drţala nepomičnim prekinula se, šepajući je došao do

mene. Mi smo dvoje slomljenih ljudi u izopačenoj situaciji, sa nevinim ţivotom
koji je zarobljen izmeĎu nas, sa ţivotom kojeg sam već sada voljela više nego
svoj vlastiti.

„Molim te,“ preklinjala sam ga kad se nadvio nada mnom, „Podnijet ću

tvoje mučenje ili kaznu, obećavam ti da nikada više neću pobjeći od tebe, bez
obzira na sve, ako mi dopustiš da zadrţim svoju bebu.“

„Našu bebu,“ oštro je odgovorio.

Trofej knjiga 49
Trofej knjiga

U pravu je. To je i njegovo dijete, ali mi nismo dvoje ljudi u vezi koji
zajedno donose odluke. Gabriel je odlučivao.

„Da, našu bebu,“ sloţila sam se. „Nemoj me tjerati da učinim nešto sa
čime neću moći ţivjeti. Molim te.“

„Ţeliš ovo dijete,“ rekao je sa dozom nevjerice, „Znajući kako će ti to

zakomplicirati ţivot?“

„Nije njegova greška što je začet. To se ne moţe poništiti i sa tim ću se

nositi, što god bude potrebno.“

Lijevo oko mu je zatreperilo, a nosnice raširile. Nisam imala pojma o

čemu je razmišljao, samo sam znala da je uznemirujuće. Razumjela sam zašto je
potresen. Znam kako je ovo moralo izgledati. Mnoge mlade djevojke u mom
susjedstvu su zatrudnjele kako bi uhvatile muškarca ili kako bi pobjegle od
dugova. Sigurno mu je teško ne sumnjati u moje namjere, a i borio se sa idejom
da postane otac, što nije ţelio biti.

„Neću od tebe ništa traţiti,“ uţurbano sam nastavila, suspreţući suze.

„Neću ovo učiniti tvojim problemom. Ne moraš se ništa brinuti. Ne očekujem od
tebe ni tvoj novac ni tvoje vrijeme. Ja ću se o svemu pobrinuti. Nećeš uopće
znati da ovo dijete postoji.“

Sve što sam vidjela bilo je nerazumijevanje dok je probavljao moje riječi.
Iz nekog razloga, izgledao je zbunjeno – puno je toga za razumjeti – ali pošto se
nije odmah usprotivio, dopustila sam sebi da se ponadam.

„Molim te?“ Tiho sam upitala.

„Zašto?“ To je sve što je uzvratio, kao da nije mogao shvatiti moju

zamolbu.

„Zato što ga već volim.“

„Njega?“
Trofej knjiga 50
Trofej knjiga

„Imam osjećaj da je dječak.“

Ništa nije govorio. Stajali smo, okrenuti jedno prema drugome, dok su
neopisive emocije strujale izmeĎu nas. Zadrţala sam dah, očekujući njegov
odgovor. Moj, Charliejev i bebin ţivot sada su u Gabrielovim rukama. Sljedeća
riječ koju izusti, bit će presuda koja će odlučiti o budućnosti mojeg djeteta,
razlika izmeĎu ţivota i smrti, a ja ne mogu prokleto ništa učiniti sa tim jer sam i
dalje Gabrielovo vlasništvo narednih devet godina.

Zvuk koji sam čekala nije dolazio, ali je učinio nešto bolje. Zagrlio me i
privukao sebi. U trenutku kada me njegova snaga obgrlila, slomila sam se, dok
su mi koljena klecala, a ruke grabile njegovu košulju ispod jakne. Nema veze što
nisam mogla stajati, jer je on bio tu da me uhvati. Udisala sam njegov izraţeni,
besprijekorni miris, ogromno olakšanje činilo me omamljenom, a sada, kada
više nisam bila sama, takoĎer i slabom.

„Tako sam se bojala,“ šaptala sam, ispuštajući drhtavi uzdah i čvrsto se

drţeći za njegovu odjeću kao da mi je pojas za spašavanje. „Tako sam se jako
bojala svaki dan.“

„Šššš. Sada sam ovdje.“

Njegove ruke na mojim leĎima su široke i jake, dok sam dublje tonula u
snagu koju mi je pruţao. Neodlučno me drţao. Osjećala sam da mi ţeli reći više,
ali trenutak kasnije, zgrabio me u naručje, uzeo torbu sa improviziranog stola i
odveo do automobila.

Poznavala sam muškarce poput njega i znala da je dar koji mi je upravo

ponudio, veći od svih kojima sam se mogla nadati. Više nego što mi je
povjerovao kada sam rekla da nisam namjerno zatrudnjela, oprostio mi je bijeg i
dozvolio da sačuvam dijete koje nije ţelio. Nije morao. Mogao me odvesti do
klinike sa uputama i vratiti kao svoju igračku. Muškarci poput Gabriela ne
snalaze se dobro sa svojim trudnim lutkama.

Trofej knjiga 51
Trofej knjiga

Veliki trbuh neće posluţiti njihovim potrebama. Ili sam moţda prestala
biti njegova igračka. U svakom slučaju, ispunjena sam olakšanjem. Naslonila
sam glavu na njegove grudi u znak zahvalnosti.

Otvorio je vrata, spustio me na suvozačevo mjesto i stavio mi pojas.

Skinuo je jaknu, ubacivši pištolj u pregradu. Jaknu je stavio na konzolu izmeĎu
naših sjedala, a moju torbu spustio pored mojih nogu. Kada je uhvatio upravljač,
usudila sam se upitati. „Charlie?“

Stisnuo mi je koljeno. „Ne brini, ljepotice. Bit će dobro.“

Nakon što je zavezao pojas, uključili smo se u promet, nazvao je Rhetta

preko ugraĎenog razglasnog sustava, sa samo jednom uputom. „Odvedi
Charlieja kući.“

Naslonila sam glavu unatrag, prvi put u tri mjeseca bez straha da ću
umrijeti. Kako je prijašnji adrenalin nestao, osjećala sam se kao isprana krpena
lutka. Nije me bilo briga što me čekalo kada stignemo kući. Vaţno je samo da
smo sigurni.

Gabriel mi je rukama obujmio vrat, gurnuvši mi glavu prema dolje, u

svoje krilo, a tijelo prekrio svojom jaknom. Drţala sam oči otvorenima, upijajući
njegovu snagu. Bedreni mišići su mu se napinjali ispod mog obraza dok je
pritiskao kvačilo i mijenjao brzine. Gledala sam ogromne ruke kako drţe volan,
preuzimajući kontrolu nad mojim odredištem. Osjećaj koji sam jednom imala,
da se prepuštam njegovim rukama, vjerujući mu da će biti dobar vozač koji će
me dovesti sigurno na odredište, sada je bio stvaran. Vjerovala sam mu da će
voziti šest sati ravno kroz noć i dovesti nas kući. Uopće nisam sumnjala da će se
snaći u bilo kakvoj zamci bez da zaspe ili izazove prometnu nesreću. Gabriel je
previše odlučan, racionalan, jednostavno nepogrešiv. Grudi su mu se dizale i
spuštale mirnim, dubokim udisajima, pruţajući mi uvjerenje koje mi je trebalo,
da je siguran na putu i da zna što radi. Mogla sam se opustiti. Barem jednom,
mogla sam se osloniti da će netko drugi preuzeti kontrolu.
Trofej knjiga 52
Trofej knjiga

Dublje sam mu se ugnijezdila u krilu, dopuštajući da me obavije toplinom.

Muškost je zračila iz savijanja njegovih mišića, dok je upravljao moćnim
motorom automobila. Nije prelazio dopuštenu brzinu, što me još više umirivalo.
Uključio je grijanje, podesivši radio na klasičnu glazbu, koja mi je pomogla da
se se opustim.

Kada smo stigli na otvorenu cestu gdje nije morao mijenjati brzine,
protrljao mi je glavu dlanom, zapetljavši prste u moju kosu. Jedno vrijeme je
trljao pramen moje kose izmeĎu palca i kaţiprsta, a zatim mi je pomilovao rame
i ruku. Prešao je rukom preko mojih leĎa, zaustavivši se na struku, njeţno se
igrajući prstima preko izbočine koja je jednom bila moj ravnan trbuh. Lagano
sam se okrenula kako bih se udobnije namjestila, a Gabriel me nije puštao.
Vrhovima prstiju prelazio mi je preko trbuha, lagano, ali zaštitnički.

Sa suvozačevog sjedala se vidjelo kako se mjesec pojavljuje iza oblaka.

Pratio nas, donoseći sa sobom zvijezde mliječne staze. Bilo je nešto umirujuće u
zvuku guma koje su se kotrljale po cesti, u glazbi koja je njeţno i toplo svirala u
pozadini, dok sam bila učahurena u krilu snaţnog muškarca, a hladna, tamna
noć brzo prolazila kraj nas. Napokon me uspavala sva ta udobna, luksuzna
sigurnost. Pala sam u zečju rupu dubokih, iscrpljujućih, ludih snova, gdje se
cijenilo vlasništvo kao što sam ja.

Cijelim putem od Durbana do Johannesburga drhtao sam u sebi. Kako

sam je lako mogao izgubiti. Ona je borac, jedna od najsnaţnijih koje znam, ali
čak i borcima na kraju ponestane sreće. Ja sam kriv. Moje podmuklo djelo mi se
vraćalo natrag. Valentina je pobjegla da zaštiti našu bebu.
Trofej knjiga 53
Trofej knjiga

Vjerovala je da ih ne ţelim. Ne mogu je kriviti zbog toga. Iz njezinog ugla

gledanja, ja sam čudovište i to je istina. Samo čudovište bi je otelo, naučilo kako
da ga jebe i učinilo je trudnom bez njezinog pristanka. Samo bi čudovište
povjerovalo sve najgore o njoj, očekujući od nje da pobjegne i riješi se našeg
djeteta. Dobar čovjek bi vidio stvari onakvima kakve jesu. Valentina nije
sposobna povrijediti neroĎeno dijete, čak i ako je to dijete čudovišta.

Krivnja mi je lomila um na komadiće, cijelim putem do kuće. Mrzio sam

se zbog toga tko sam i što ću uraditi, zato jer joj to neću reći. Neću reći
Valentini zbog čega je zatrudnjela. Previše mi je potrebna. Previše ţelim čak i
mali dio njezine paţnje i odobravanja. Zašto da me mrzi više nego što me već
sada mrzila? Zašto joj još više oteţavati? Za nas oboje najbolje bi bilo da i dalje
vjerujemo u laţ. Ona nikada ne mora saznati istinu. To je ono što sam govorio
sebi, parkirajući automobil na prilaz.

Dok je spavala, nazvao sam Magdu da je obavijestim o trenutnoj situaciji.

TakoĎer sam provjerio sa Rhettom kako je Charlie. Zaostajali su za mnom sat
vremena voţnje. Dao sam im upute da ostave Charlieja spavati u kući za čuvare
kada stignu. Bio je to dugačak put od dvanaest sati, od Durbana i natrag, ali sam
jedva osjećao umor. Pokretala me nadljudska snaga kada su u pitanju bili moja
ţena i dijete. Pogled na sat govorio mi je da je trenutno tri sata ujutro. Kuća je
bila tiha, svi su spavali. Dobro je. Ţelio sam provesti vrijeme nasamo sa
Valentinom prije nego što se suoči sa Magdom i ostatkom osoblja.

Moj se dragocjeni zaveţljaj promeškoljio kada sam je podigao iz

automobila i unijeo unutra, ali sam joj prislonio lice na svoje grudi, moleći se da
se ne probudi. Odnio sam je gore i spustio na svoj krevet, pokušavajući je ne
uznemiriti previše dok sam je svlačio. Nakon svlačenja, uvukao sam se ispod
pokrivača pokraj nje, povukavši je u zagrljaj. Tijelo mi se oblikovalo oko
njezinog, svaki dio je upravo onakav kako sam pamtio, osim njeţne krivulje
njezina trbuha koja mi se jače utisnula u prepone. Inače, izgubila je na teţini.

Trofej knjiga 54
Trofej knjiga

Njezina koščata ramena i tanke ruke urezale su mi se ravno u svijest, a

ipak sam bio dovoljno perverzan da otvrdnem. Ţelio sam je posjedovati i
poštivati, bez dodirivanja. Svom snagom volje koju sam imao, obuzdao sam svoj
kurac. Za sada, njezin um je u nesvjesnom stanju i, poput kučkinog sina kakav
jesam, drţao sam joj golo tijelo uz svoje, kada me nije mogla odbiti.

RazbuĎivala sam se, ali nisam ţeljela otvoriti oči. Još sam u svojoj čahuri,
toploj i sigurnoj, samo je sada mekša i mnogo udobnija. Polako sam se vraćala u
stvarnost. U krevetu sam, izmeĎu snaţnih ruku. Gola. Podignula sam kapke i
ugledala Gabriela kako me promatra. Smjesta sam postala napeta. Kada će mi
za kaznu narediti da odem u teretanu? Dok su mi se mišići kočili, njegov je
pogled otvrdnuo, izobličeno lice iskrivilo mu se u hladnu masku, ali me nije
puštao iz zagrljaja.

Odsječnim glasom, upitao je. „Kako se osjećaš?“

Zabacila sam kosu iza uha, svjesna naše golotinje. Prošla su tri mjeseca i
moje tijelo se promijenilo. „Dobro sam, hvala.“

„Ostani.“ Zbacio je poplun sa svog tijela, ali se pobrinuo da ostanem

pokrivena. Njegovo se isklesano dupe isticalo, mišići na širokim leĎima su se
savijali dok je ulazio u kupaonicu. Sekundu kasnije, začula se voda iz tuša.

Nesigurna što učiniti, osvrtala sam se po poznatoj sobi. Ista medicinska

oprema još uvijek je tu. Nisam ţeljela leţati u krevetu i gola čekati kaznu.

Trofej knjiga 55
Trofej knjiga

Ustala sam i otišla do garderobe posuditi jednu njegovu majicu tako da

mogu stići do svoje sobe netaknute skromnosti, ali kada sam otvorila gornju
ladicu, moje su majice bile uredno sloţene na polici. Kao i moje donje rublje,
kratke hlače i spavaćice. Ladica za ladicom otkrivala je moju odjeću kao i neke
nove odjevne detalje koje nikad prije nisam vidjela. Podignula sam bluzu kako
bih pročitala etiketu. Sve je moje veličine ili barem moje veličine prije trudnoće.
Zbunjena, prolazila sam kroz garderobu. Traperice, haljine, jakne i hlače bile su
sloţene po bojama.

„To ti sada neće odgovarati,“ začuo se duboki glas iza mene.

Skočila sam i osvrnula se preko ramena. Gabriel je stajao na vratima, s

ručnikom zamotanim oko struka, mokrih grudi sa kojih su kapale kapljice vode.
Instinktivno, stavila sam ruke na svoje grudi i ispod trbuha, dok mi je toplina
obuzimala tijelo. Ne gledajući u moje gole dijelove, uzeo je majicu iz gornje
ladice i dodao mi je. To je jedna od njegovih majica.

„Morat ćemo ići u kupnju,“ rekao je.

Ţurno sam navukla njegovu majicu preko glave. Srećom, porub mi je

sezao do koljena. Pokazala sam prema ormarima. „Ne razumijem.“

„Premjestio sam tvoje stvari.“

„Zašto?“

Uzeo je majicu, spustivši ručnik na pod. Morala sam skrenuti pogled dok
se oblačio. „Ispravit ćemo situaciju sa odjećom što je prije moguće. Ispričavam
se zbog toga.“

Zbunjenija više no ikad, odgovorila sam, „Nisi mogao znati. Mislim, da

sam još uvijek trudna.“

Uputio mi je neobičan pogled. Sjena mu je prekrila oči. Navukao je hlače,

ne zamarajući se donjim rubljem.
Trofej knjiga 56
Trofej knjiga

„Kako si saznao?“ Oprezno sam upitala.

„Rhett je bio zabrinut za tebe.“

„Ah.“ Lijep način da mi kaţe kako me Rhett cinkao bez da se Rhett

okrivi.

Osjećajući se sve nelagodnije, pronašla sam gaćice i posudila jednu od

Gabrielovih trenirki s elastičnim pojasom koja je pristajala mom zaobljenom
struku. Morala sam nekoliko puta zavrnuti hlače.

„Natrag u krevet,“ rekao je mračnog izraza lica.

Više nisam mogla podnijeti ovu napetost. „Gabriel…“

Okrenuo se prema meni. „Valentina?“

„Samo me odvedi u teretanu i završi s tim.“

Jednu, dvije, tri sekunde je gledao u mene, a zatim prešao prostor koji nas
je razdvajao, spustivši mi ruke na ramena. „Nikad te neću povrijediti dok si
trudna.“

Zrak mi je u naletu izletio iz pluća. Laknulo mi je, ali nisam bila umirena.
„Ali nakon toga?“

Nije odgovorio. Samo mi je pokazao na krevet, nareĎujući mi da se vratim

u njega.

„Ne miči se.“

„Charlie?“

„Kasnije.“

Poljubio me u čelo i napustio sobu. Što bih sada trebala raditi? Spavati?
Nespremna testirati Gabrielovo strpljenje, ostala sam na mjestu. Kada su se
vrata otvorila za manje od pet minuta, Marie je ušla sa pladnjem.
Trofej knjiga 57
Trofej knjiga

Namršteno me pogledala, spustivši ga na noćni ormarić. Jaja, slanina, tost,

zapečeni grah i kava. Miris hrane izazvao mi je mučninu, ali sam se borila protiv
nje. Otišla je prije nego sam joj stigla zahvaliti.

Gabriel me nije dugo ostavio samu. Vratio se sa dr. Engelbrechtom.

Namrštio se pogledavši netaknutu hranu, ali ništa nije rekao. Liječnik mi je
napravio testove slične onima u Durbanu, zabiljeţivši sve u svom laptopu.

„Znam da je teško kad osjećaš mučninu,“ rekao je liječnik, „Ali ako ne

ţeliš intravenozno hranjenje, morat ćeš nešto pojesti.“

„Pokušat će,“ odgovorio je Gabriel.

Kada je liječnik otišao, Gabriel me prodorno pogledao. „Obuci kaput i

cipele.“

„Gdje idemo?“

Uzeo je svoju jaknu sa stalka za odjeću, ali ništa nije odgovorio.

Nisam imala izbor nego da ga poslušam i pratim do automobila. Prije

nego što je pokrenuo motor, poljubio mi je zglob amputiranog palca, stavivši mi
ruku na svoje bedro. Vozili smo se u tišini. Tek kada je parkirao ispred zgrade
od crvene cigle, ponovno sam se usudila postaviti mu pitanje.

„Gabriel, što se dogaĎa?“

Isključio je motor i izravno me pogledao, sa svojim čvrstim tijelom koje je

zauzelo sav prostor na njegovoj strani automobila. Stisnuvši prstima moje, kao
da je očekivao da se povučem, nepokolebljivim glasom je rekao, „Vjenčat ćemo
se.“

Trofej knjiga 58
Trofej knjiga

„Što?“ Zavapila sam.

Pokušala sam se odmaknuti, ali me čvrsto drţao, dok mu se tiho

upozorenje prikradalo u pogledu.

„Vjenčat ćemo se,“ ponovio je.

„Sada?“

„Ovdje, odmah, danas.“

Da me udario u trbuh, ne bi mi više zraka izbio iz pluća. „Zašto?“

Ravnodušno me pogledao. „Nosiš moje dijete.“

Histerija me obuzimala sve više i više. „To ne znači da me moraš oţeniti.“

Pustio me, otvorio svoja vrata, obilazeći oko automobila kako bi otvorio
moja.

Kako se nisam pomaknula, gurnuo je glavu unutra. „Izlazi iz automobila,

Valentina. Odmah.“

Udaranje i vrištanje neće mi pomoći. Odnijet će me u zgradu ako bude

morao. Moja jedina šansa da se izvučem iz ovoga bila je da ga urazumim.

Drhtavih nogu sam izašla van, pridrţavajući se za vrata zbog ravnoteţe.

„Ne moraš me oţeniti samo zato što sam trudna.“
Trofej knjiga 59
Trofej knjiga

Suzio je pogled. „Misliš li da nisam dovoljno sposoban nositi se sa

neugodnom situacijom?“

„Rekla sam ti, ne očekujem ništa od tebe.“

Stavio je svoj nos na dašak udaljenosti od moga. „Jesi li pomislila da ovo

radim kako bih te zaštitio?“

Iznenadan udarac koji mi je ranije nanio nije bio ništa u usporedbi sa ovim
nokautom.

„Znaš li koliko neprijatelja imam?“ Nastavio je, zgrabivši me za ramena.

„Znaš li što bi učinili da doĎu do mene? U ovom poslu, nedodirljivim te čini
samo obitelj.“

Sve što je rekao bila je istina. Znam kako je posao funkcionirao. Moja
beba još nije ni roĎena, a već joj je visio mač nad glavom. Činjenica da je dijete
Gabrielovo, dovoljna je da nam ugrozi ţivote. Razumjela sam sve što je rekao,
ali vjenčanje nije ono što sam ţeljela. To nije ono što je Gabriel ţelio. Ne ovako.
Vjenčanje bi trebalo biti iz ljubavi.

„Mora postojati drugi način.“

„Ovo je jedini način. Moţeš to učiniti jednostavnim ili se boriti. Sudac je

potkupljen. Njemu je svejedno hoćeš li reći da ili ne. Bit ćemo vjenčani.“

Njegovi prsti su mi se zabili u ruku dok me vukao uz stepenice i kroz

vrata. Nekoliko njegovih ljudi pratili su nas automobilom i čuvali ulaz. Nije mi
dao vremena da se pobunim ili progovorim, sve dok se nismo zaustavili ispred
vrata sa metalnom pločom na kojoj je pisalo 'Sudac EL Willoen'.

Odmaknula sam se unatrag dok je on koračao naprijed. Okrenuo se,

razdraţeno me pogledavši.

„Gabriel.“

Trofej knjiga 60
Trofej knjiga

„Što?“

Prešla sam znojnim rukama preko balonera kaputa kojeg više nisam
mogla zakopčati preko trbuha, kako bih obrisala mokre dlanove. „Mislim da će
mi pozliti.“ Ţuč mi je nadirala u grlo.

Rukama mi je obuhvatio lice. Prvi put otkako sam upoznala Gabriela,

njegove oči pokazivale su nešto gotovo pa njeţno. „Duboko udahni.“ Poljubio
me snaţno i posesivno, gurajući me unutra.

Nakon jedva pet minuta poslije, bili smo vjenčani.

Suprug i supruga.

Mučnina koju sam uspijevala zadrţati, pobijedila je. Jedva da smo izašli
van kada sam ispraznila sadrţaj ţeludca u cvjetnu gredicu. Gabriel je bio pokraj
mene, spuštajući ruke na moja ramena. Odmaknuo mi je kosu s lica, trljao mi
leĎa, dok su mi nagoni za povraćanjem rasturali tijelo. Suze su mi se miješale sa
tjeskobom, zbog čega su mi se ramena tresla.

„U redu je, ljepotice. Udahni i izdahni.“

Polako sam udahnula, pokupivši ono malo dostojanstva koje je ostalo od

moje samokontrole, dovoljno da ispravim leĎa i suzdrţim se od novih suza.

Gabriel me vratio u automobil i zavezao mi pojas. Iscrpljena, zurila sam u

platinasti prsten ukrašen dijamantom na mom prstenjaku, koji je odgovarao
onom na njegovom, osim što je on imao crni dijamant. Prsten mi je savršeno
pristajao. Nije bilo šanse da je jutros nabavio prstenje. Imao ih je prije nego što
smo izašli iz kuće. Ishitreni brak nije nešto za što se sinoć odlučio.

Smjestio se, stavivši mi svoj palac ispod vilice. „Osjećaš li se bolje?“

Podignula sam lijevu ruku, raširenih prstiju. „Koliko dugo si ovo

planirao?“

Trofej knjiga 61
Trofej knjiga

Izraz lica mu je postao oprezan. Pokrenuo je automobil, ubacivši ga u

brzinu. „Od kada sam pronašao test za trudnoću.“

„Zašto ovo radiš? Zašto se odreći statusa neţenje kako bi mene zaštitio?“
Ozbiljno, zbog čega mu je stalo? „Moj dug ti sigurno ne znači toliko.“

Umjesto da mi odgovori, započeo je voţnju, tjelohranitelji su ga slijedili.

Vozili smo se u tišini sve dok nismo izašli na cestu koja je vodila prema
Lanseriaji.

„Gdje idemo?“

Stisnuo mi je koljeno. „Idemo na neko mirno mjesto gdje moţemo

razgovarati.“

„Charlie –“

„Bit će dobro. Rhett i Quincy se brinu o njemu. Danas je riječ o nama.“

Zabrinutost mi nije potpuno nestala, ali nisam imala izbora. Morala sam
vjerovati Gabrielu. Sada kada smo se vratili, trebam se javiti Kris. Mrzim to što
sam je uznemirila.

„Hoće li ti smetati ako nazovem Kris?“

Uzeo je svoj mobitel, pričvršćen za kontrolnu ploču, dodavši mi ga.

„Hvala ti.“

Gabriel je imao njezin broj memoriran u svojim kontaktima. Zašto me to

nije iznenaĎivalo? Javila se, uţurbano me pozdravljajući.

„Kris, Valentina je.“

„Val! Gdje si?“

„U Johannesburgu.“

Trofej knjiga 62
Trofej knjiga

„Jesi li dobro?“

„Dobro sam. Mi smo dobro.“

„Što se dogodilo? Je li te Gabriel pronašao?“

Bacila sam pogled na njega, znajući da nas moţe čuti, ali lice mu je bilo
bezizraţajno.

„Da,“ rekla sam.

„Reci mi što se dogaĎa? Poludjet ću.“

„Obećavam da ću ti sve objasniti, ali ne preko telefona.“

„Kada te mogu vidjeti?“

Pogledala sam Gabriela.

„Sutra,“ rekao je.

„Sutra,“ ponovila sam.

„Danas. Duguješ mi jebeno objašnjenje.“

„U pravu si.“ Protrljala sam oči. „Ali ne mogu sada. Morat će pričekati.“

„Val –?“

„Kris, molim te.“

Sigurno je čula očaj u mom glasu, jer je uz uzdah rekla, „U redu. Sutra, ni
dan kasnije. Čekat ću.“

„Ţao mi je što sam te zabrinula.“

„Samo mi je drago što si na sigurnom. Sutra ćemo razgovarati.“

Ne znam kako da joj sve objasnim. Bojim se Krisine osude i ţudim za

njezinom podrškom.

Trofej knjiga 63
Trofej knjiga

Vratila sam Gabrielu mobitel, pogledavši kroz prozor. Vozili smo se

prema Magaliesburgu, prolazeći zračnu luku.

„Kako se osjećaš?“ Pitao je.

„Osjećam mučninu.“

Kunem se da mu se na licu pojavio tračak osmijeha.

„Što je smiješno?“ Ispljunula sam.

Ovaj put su mu se usne jasno trznule. „Slatko je.“

„Slatko je što mi se povraća?“

„Slatko je što imaš simptome trudnoće.“

Stavio mi je dlan na trbuh, ali ga je odmah povukao, kao da se brinuo da

je njegov dodir nepoţeljan. Tuţno je i bolesno što mi je nedostajao njegov dodir.
Samo me ponos sprječavao da ga ne zamolim da me zagrli.

Nakon trideset minuta, cesta je počela vijugati uz planinu. Obično nemam

mučninu od voţnje automobilom, ali zavojita cesta nije pomogla. Morala sam se
koncentrirati na disanje kako ne bih ponovo povraćala.

Potapšao mi je koljeno. „Skoro smo stigli.“

Zatvorila sam oči i naslonila glavu na naslon. Kada sam ih ponovno

otvorila, prošli smo ulaz Mount Gracea. Uspravila sam se u sjedalu. Uvijek sam
ţeljela ovdje doći. Čula sam da je prekrasno.

To i još puno više. Planinsko odmaralište skriveno meĎu bujnim

breţuljcima, okruţeno šumom. Glavna zgrada imala je kamene zidove i slamnati
krov. Sve je vrištalo luksuzom i visokim cijenama. Kada smo ušli u predvorje,
gdje je nekoliko lijepo odjevenih gostiju razgovaralo, postala sam svjesna svoje
odjeće, ali Gabrielova ruka oko mojeg tijela zaklanjala me uz njegov bok. Vratar
je poţurio naprijed, pozdravivši Gabriela imenom.
Trofej knjiga 64
Trofej knjiga

„Vaša soba je spremna, gospodine. Ţelite li da Vas otpratim?“

„Prvo ćemo doručkovati. Moja supruga je trudna, tako da mora jesti.“

„Naravno. Što Vam mogu donijeti?“

„Sve,“ rekao je Gabriel, „A moji ljudi će naručiti iz jelovnika.“

„Da, gospodine.“

Gabrielovi tjelohranitelji su nas pratili, ali su odrţavali dovoljan razmak

kako bi nam dali privatnost. Dopratili su nas do zatvorenog vrta gdje je na stolu
bila postavljena srebrnina i tanko porculansko posuĎe. Zimzelene puzavice
krasile su staklene stijenke, pruţajući pogled na planine i dolinu.

„Nije ti previše hladno?“ Gabriel je upitao, skidajući mi kaput.

Osjećao se prohladan jesenski zrak, a dan je bio oblačan. „Dovoljno je

toplo unutra, hvala ti.“

Smjestio me na stolicu prije nego se spustio na onu preko puta mene.

Konobar je stigao sa kavom i ponudom biljnih čajeva. Odlučila sam se za
mentu, jer mi je kava u zadnje vrijeme teško padala na ţeludac. Drugi su
konobari donijeli posrebrene pladnjeve na stolove uz bočnu stijenku. Bilo je tu
kobasica, slanine, prţenih krumpirića, jaja, kaša, palačinki, ţitarica, voća, oraha,
kroasana, slatkih peciva, sira i raznih mesnih narezaka. Gabrielovi ljudi nisu
sjedili s nama, ali ovdje je bilo dovoljno hrane da se nahrani manja vojska.

„Ovo je previše“, bunila sam se.

„Nisam znao što će ti prijati. Osim toga, nisam ţelio gubiti vrijeme
naručujući iz jelovnika. Bilo mi je lakše jednostavno naručiti sve.“

„Tjelohranitelji mogu jesti sa nama. Barem se sva ova hrana neće baciti.“

„Tjelohranitelji su zbrinuti.“ Okrenuo se prema glavnom konobaru.

„Spakirajte što ne pojedemo i odnesite u sklonište za beskućnike.“
Trofej knjiga 65
Trofej knjiga

„Svakako, gospodine.“

Gabriel se okrenuo prema meni. „Eto. Zadovoljna?“

„Hoćemo li posluţiti, gospodine?“

„Snaći ćemo se, hvala.“

Osoblje se diskretno povuklo, ostavljajući nas same.

„Moramo unijeti nešto hrane u tvoje tijelo,“ rekao je. „Što ti se sviĎa?“

„Uzet ću samo malo voća.“ Gledala sam u serviranu ponudu. „Ţao mi je,
ali miris bilo čega drugog mi izaziva mučninu.“

„Nikad se nemoj ispričavati zbog toga kako se osjećaš.“ Ustao je, stavivši
mi izabrano voće na tanjur, koje je donio do stola. „Naranča?“ Stavio je
komadić na vilicu, prinoseći ga mojim ustima. Hranio me komadić po komadić,
sve dok pola tanjura nije bilo ispraţnjeno, a ja ga uvjeravala da više ne mogu
pojesti ni jedan zalogaj.

„Nisi dovoljno jela u Durbanu.“ Izraz na licu postao mu je mračan. „Tvoj

ţeludac se vjerojatno stisnuo. Morat ćemo to popraviti.“

„To je samo posljedica trudnoće. Zar ti nisi gladan?“

Način na koji je pogledom prešao preko mene, izazvao mi je iskre po

koţi. Još uvijek me ţelio, a moje tijelo ga nije prestalo ţeljeti. Nijedne sekunde.
Ni kada me prisilio na ovaj brak. Staro stanje je oţivjelo. Gaćice su mi postale
vlaţne kada me uhvatio za ruku, palcem mi protrljavši zglob.

Čim me uzeo za ruku, ispustio ju je. Nastupila je neugodna tišina dok si je

posluţivao kompletan engleski doručak, jedući, dok sam ja pijuckala čaj.

Ponovno je progovorio tek kada je odgurnuo prazan tanjur u stranu.

„Moramo popričati. Znam da ovo nisi ţeljela, Valentina, ali više nema povratka.
Pitala si me zašto sam se odrekao svojeg statusa neţenje da te zaštitim.
Trofej knjiga 66
Trofej knjiga

Bit ćeš majka mojeg djeteta. Ti i naše dijete ste moja odgovornost, a ja se
nikad nisam plašio odgovornosti. Sada si dio obitelji. Tvoji su dugovi izbrisani.
Nikada se više nećeš morati brinuti za svoj i Charliejev ţivot. Bit ćemo obitelj i
znam da to neće biti lagano. Samo te molim da pokušaš. Neću ti uskratiti ništa
što ti mogu pruţiti. Pitaj i dobit ćeš što god ti srce zaţeli.“

Progutala sam pljuvačku kada je završio sa govorom. „Charlie i ja ti više

ništa ne dugujemo?“

„Više nemate dug.“

Ono što je ponudio je plemenito, ali morala sam razumjeti jesmo li sada
postali ravnopravni. „Ţeliš reći da sam slobodna?“

Kameni izraz lica zamijenio je njegovu raniju njeţnost. „Ne.“

„Onda se ništa nije promijenilo u smislu onoga što ti dugujem.“

Naslonio se na stolicu, stvarajući udaljenost izmeĎu nas. „Oh, ali jest. Sve
se promijenilo.“ Pogled mu je ostao prikovan za moj. „Prije je bilo devet
godina… Sada, to je zauvijek.“

Ova me izjava zapanjila. Ugrizla sam se za usnicu da zaustavim drhtanje.

Jako pametno. Promijenio je igru, pravila i ishode. Što sam mislila da znači
prsten na mom prstu? I dalje sam igračka. Jedina razlika je u tome što je ovaj put
doţivotno.

Nagnuvši se preko stola, uhvatio me za bradu, ali u toj gesti nije bilo
ničega njeţnog. Dominantan je i grub. „Bit će lakše za oboje ako toliko očito ne
budeš pokazivala svoje razočaranje.“

Oslobodila sam se, trznuvši glavom. „Zašto mora biti zauvijek?“

„Moja si, Valentina. Nikad te neću pustiti.“

Trofej knjiga 67
Trofej knjiga

„Zašto?“ Ponovno sam prošaptala, pokušavajući sve ovo shvatiti toliko

jako da mi se rupa stvarala na duši.

„Ne treba mi razlog. Kada sam te prvi put ugledao u Napoliju, poţelio
sam te, pa sam te i uzeo. Sada sam te odlučio zadrţati.“

Šalica čaja mi se toliko tresla u ruci da sam je morala odloţiti. „Što je sa

onim što ja ţelim?“

„Rekao sam ti da ću učiniti sve u mojoj moći da te usrećim. Naše

zajedničko vrijeme ne mora biti jadno. Moţe biti dobro. Samo prihvati ovu
situaciju i bit će ti lakše.“

Dio mene koji je ţelio biti voljen, pobunio se. „I dalje sam tvoje
vlasništvo.“

„Kao moja supruga, bit ćeš poštovana i zaštićena.“

„Sve dok ostanem.“

Izraz lica mu se smračio. „Pobjegla si od mene jednom, ali neću ti

dopustiti da pobjegneš drugi put. Sljedeći put kada se to dogodi, osoba koja će
pretrpjeti posljedice bit će Kris. Uništit ću je, uništit ću sve što je izgradila u
svom ţivotu i tada ću je ubiti. Razumiješ?“

Hrana mi se vratila u grlo. Osjećala sam se kao da mi noţ razdire utrobu.

„Pitao sam te nešto, Valentina.“

Suze su mi zamaglile vid. Nisam ţeljela plakati pred njim. Nisam htjela
da zna kako utječe na mene. Trepćući sam uspjela zaustaviti suze, dajući mu
odgovor koji je ţelio čuti, glasom promuklim od suspregnutih suza. „Da.“

„Dobro.“ Odgurnuvši se od stola, prišao je mojoj strani stola i zagrlio me.

„Vremenom ćeš se naviknuti.“

Trofej knjiga 68
Trofej knjiga

Ništa nisam odgovorila. Pritisnula me duboka spoznaja. Gabriel je čovjek

od riječi. Napravio je ono što je rekao da će napraviti. Našao je novog mačića,
ovaj put ga ne puštajući. Sve što sam mogla bilo je navući zaštitnu barijeru oko
svog srca. Ako sam ţeljela preţivjeti ovaj dogovor, morala sam biti jaka, ali
prve pukotine već su se nazirale. Na kraju će me ipak slomiti.

Nakon našeg svadbenog doručka, Gabriel me poveo u šetnju vrtom.

Vjeran svojoj riječi, trudio se ovo učiniti dobrim za mene. Stavio je ruku oko
moga ramena, pazeći da se ne poskliznem na kamenje mokro od rose, dok mi je
pokazivao vrste ptica.

Zastali smo na rubu jezerca da se divimo pogledu.

„Mislio sam,“ rekao je, „Moţda bi se htjela baviti humanitarnim radom.“

Brzo sam ga pogledala.

„Sada kada ne studiraš i ne radiš,“ nastavio je, „Imat ćeš dosta vremena.
Znam da si ţeljela postati veterinar,“ protrljao mi je prstom zglob amputiranog
prsta, „Ali što kaţeš da pokreneš program spašavanja pasa? Pokrit ću sve
troškove koji ti budu potrebni.“

Sve je ovo previše, prebrzo. Nisam se još pomirila ni sa svojom novom

budućnošću. Potrebno mi je vrijeme da sve prihvatim i prilagodim se novim
okolnostima.

„Hvala ti, razmislit ću o tome.“

Trofej knjiga 69
Trofej knjiga

Dodirnuo mi je obraz. „Blijeda si. Još osjećaš mučninu?“

„Malo.“

„DoĎi. Odvest ću te u sobu.“

Nisam pitala koliko dugo ostajemo ili zašto, pretpostavljajući da je ovo

naša izvedba medenog mjeseca.

Soba je prostrana i udobna, dekorirana neutralnim bojama. Nemamo

prtljagu, ali kupaonica je opremljena sa svime što mi je potrebno, uključujući i
četkicu za zube, češalj, mekani ogrtač i papuče. Kada je postavljena preko puta
staklenog prozora od poda do stropa, koji je otkrivao zapanjujući pogled na
dolinu.

„Imaš li nešto protiv da se okupam?“ Pitala sam ga. „Tri mjeseca sam se
prala u umivaoniku.“

Licem mu je prešla sjena kada san spomenula umivaonik, ali ništa nije
komentirao. „Sjedni ovdje.“ Pokazao je na pletenu stolicu u kutu. „Okupat ću
te.“

Osjećala sam se emocionalno potrošeno. Srušila sam se u stolicu,

promatrajući Gabriela kako priprema kupku, sa uljem koje je mirisalo na
lavandu. Moj ţivot nije više moj, ali bila sam preumorna da bih se sada borila.
Nekada, borba zna biti previše naporna. Bi li bilo prestrašno kad bih se samo na
trenutak prepustila? Moţda se, kada povratim snagu, ponovno počnem boriti, ali
sada nije bio taj trenutak.

„DoĎi,“ rekao je Gabriel pruţajući mi ruku, kad se kada napunila vrućom

vodom.

Neposlušnost je imala svoju cijenu. Ustajući, prešla sam preko poda i

zaustavila se ispred njega. Uslijedio je trenutak tišine dok je gledao u mene,
njegove misli bile su mi potpuna nepoznanica.
Trofej knjiga 70
Trofej knjiga

Kada se napokon pokrenuo, bili su to odlučni i snaţni pokreti. Nije bilo

ničega nesigurnog u načinu na koji je uhvatio rub majice, povukavši mi je preko
glave. Zakačivši prste ispod elastike mog donjeg rublja, gurnuo mi je gaćice i
donji dio trenerke na pod. Dok je vrhovima prstiju prelazio preko mojih nogu do
bokova, tijelo mi se zagrijavalo, oţivljavajući laganim milovanjem. Poznata mi
je snaga njegovog dodira. Istovremeno sam bila uništena i oduševljena,
otkrivajući kako njegova magija i dalje djeluje na mene. Ţudjela sam za
njegovim tijelom, ali osjećala sam i krivnju što sam ţeljela ovog muškarca koji
me vezao za sebe nevidljivim lancima braka, i još gore, Krisinom sudbinom.
Kao i uvijek, nije mi ostavljao izbor. Bespomoćna sam spriječiti njegov dodir ili
svoje uzbuĎenje. Nemoćna za sve, osim za osjećaje.

Titraj nervoznog iščekivanja projurio mi je kroz trbuh, paleći mi

unutrašnjost, dok me rukama drţao za struk. Umjesto da me smjesti u kadu,
vodio me natrag do prozora sve dok mi leĎa nisu pritisnula staklo. Oštra
hladnoća jesenjeg zraka prodirala mi je kroz koţu, dok mi je toplina prolazila
kraljeţnicom. Namjestio me kao leptira zakačenog za okvir, uzmaknuvši korak
unatrag. Nekoliko sekundi gledao je samo mene, pogledom prelazeći od vrha
moje glave do noţnih prstiju. U očima mu je gorjela vatra, ali ţeljela sam
njegove ruke. Ţudjela sam očajem koji mi je dah činio plitkim, a grudi teškima.
Kada mi se konačno ponovno pribliţio, odjećom mi je okrznuo koţu. Trebala mi
je sva samokontrola da se ne očešem o njega, u potrazi za dodirom koji mi je bio
potreban.

Zadrţavajući pogled na mojim očima, posegnuo mi je izmeĎu nogu.

Tijelo mi je drhtalo dok mi je lagano ocrtvao nabore.

„Razumjet ću ako ovo ne ţeliš,“ rekao je. „Znam kako je sa trudnom

ţenom.“

Trofej knjiga 71
Trofej knjiga

Činjenicu da mi je davao izbor, primila sam kao veliko iznenaĎenje. To je

zadnje što sam očekivala od njega. Ali sam dočekala. Ţeljela sam ga tu i još
dublje. Uzevši ga za ruku, gurnula sam mu srednji prst unutra.

Zastenjao je, naslonivši čelo na moje. „Mokra si. Predobro sam istrenirao
tvoje tijelo.“

To je bila neosporna činjenica. Svake duge i zastrašujuće noći slobode,

čeznula sam za njim, za načinom na koji ja sada skupljao moju vlaţnost,
razmazujući je po klitorisu. Dahtala sam kada mi je vrhom prsta stisnuo klitoris,
drţeći pritisak, ne dajući mi potrebni stimulans. Prisiljavala sam kukove da
ostanu mirnim, čekajući dopuštenje da se oslobodim. Dahom je prešao preko
mog lica dok je zadrţavao udaljenost, prislonivši mi debelu srţ uz bedro.

Čeljust mu se stiskala dok je škrgutao zubima. Ne znam zašto, ali borio se

protiv ţelje da me uzme. Mene? Od toga sam odavno odustala. Ja sam realna
djevojka. Znam da sam objekt, nešto što će zadovoljiti njegovu seksualnu
ţudnju za dominacijom i manipulacijom mojim zadovoljstvom, ali počela sam
prihvaćati njegovu kontrolu nad svojim tijelom kada sam se pomirila s novim
uvjetima svog zarobljeništva. Nikad neću biti slobodna ili voljena, tako da nisam
ţeljela sebi uskratiti jedinu stvar koju sam imala – nenadmašivu tjelesnu strast.
Ako se moj ţivot sveo na ovo, uzet ću što god mogu dobiti. Nisam dovoljno
mazohist da odbijem mrvice kada umirem od gladi. Postojat će druge stvari koje
će mi moći ispuniti srce i ţudnju u duši za ljubavlju. Posao, dijete, pronalazak
radosti i zahvalnosti u svakom trenutku. U ovom trenutku, mogu imati dio
Gabriela dajući mu ono što najviše ţeli. Moje zadovoljstvo. Moju pokornost.

Obuhvatila sam rukama njegovo lijepo, muţevno lice puno oţiljaka,

pribliţivši njegove usne svojim dojkama, pokazujući mu što sam sve spremna
uzeti i dati.

„Valentina.“ Moje ime bilo je isprekidani zvuk na njegovim usnama.

Prešao mi je usnama preko bradavica. „Jesi li sigurna?“
Trofej knjiga 72
Trofej knjiga

Provukla sam ruku kroz njegovu kosu, povlačeći pramenove. „Ne rade li
ovo supruţnici na medenom mjesecu?“

Pogledao me dovoljno oštro da se uplašim. „Ne.“ Riječ je bila teška. Otela

mu se s usana, jedva kontrolirajući napeti uzdah. „Ovako se supruţnici ne
ponašaju.“

Znala sam na što je mislio. Muţevi i ţene vode ljubav. Ne proţdiru jedno
drugo glaĎu koja graniči sa opsesijom, sa nečim toliko perverzno ugodnim da se
čini pogrešnim.

Naglo je ispustio zrak iz usta, u trenutku uzvišene predaje. Borba da

zadrţi distancu, istopila se u poljupcu koji mi je spustio na grudi. Zastenjao je
kada mi je jezikom dodirnuo vrh bradavice. Zaustavivši dah, usisao me dublje.

Koljena su mi zaklecala od uţarene vrućine njegovih usta dok me lizao i

grckao. Nestalo je njeţnosti kojom me prije obasipao, ponovno postavši
muškarac o kojem sam ovisna. Pustio mi je picu, kako bi prstima stisnuo moju
drugu dojku. Usta su mu se izvila do kraja, sišući snagom koja je povlačila krv
do halapljivog vrha. Kada sam zastenjala, pustio me uz glasan zvuk.

Protrljao je dlanom preko moje obline. „Isuse, ostavio sam ti ljubavni

ugriz na dojci.“

Nije me bilo briga. Moje tijelo je i prije nosilo njegova obiljeţja, grublje
tragove od ove crvene mrlje na mojim grudima. Njegovo mi se ime otelo sa
usana, uzbuĎeno i bez daha.

Suzdrţana ţelja zamijenila je prijašnji izraz predatora na njegovom licu.

Ponovno, Gabriel je imao kontrolu. Kleknuo je ispred mene, prebacivši mi nogu
preko svog ramena. Drţeći me rukama za struk, pomagao mi je odrţati
ravnoteţu dok je pribliţavao usta spoju mojih bedara. Promatrao me dok mi je
jezikom draţio nabore, prelazeći vrhom preko uţarenog dijela moga tijela.

Trofej knjiga 73
Trofej knjiga

Kada me lagano ugrizao za stidne usne, trznula sam se i pokušala udaljiti,

ali njegove su me velike ruke zadrţale na mjestu. Intenzivno mi je sisao klitoris,
prelazeći zubima preko osjetljive kvrţice, zbog čega su mi se noţni prsti savijali
od nepodnošljivog uţitka. Povukao se unatrag, cijelo vrijeme me gledajući, dok
mi je picu razdvajao jezikom. Skrenuo je pogled s mene, kako bi mogao
proučavati V poloţaj svojih prstiju.

„Tako si jebeno predivna,“ prošaptao je. „Imaš najljepšu pičku koju sam
ikada vidio.“

Zacrvenjela sam se zbog vulgarnog komplimenta, ali nije mi ostavljao

dovoljno vremena da obradim kako se osjećam zbog tih prostih riječi, jer je
ugurao palac svoje slobodne ruke u mene. Bedra su mi drhtala dok se nekoliko
puta izvlačio i vraćao natrag.

„Tako je, ljepotice. Ţelim da ti se cijelo tijelo trese od zadovoljstva.“

Upravo to se dogodilo kada je s dva spojena prsta udario po mom

klitorisu.

„Gabriel!“

Nokte sam zabila u njegova ramena kako bih se pridrţala, dok mi se tijelo
spremalo za orgazam.

„Znam da ti se ovo sviĎa.“

Da, zna. Znao je to još od kada mi je prvi put istukao picu svojim
remenom.

„Svrši za mene,“ zareţao je, gledajući me s mračnom opsesijom.

Još dva udarca i učinila sam kako je zahtijevao, svršavajući sa tako jakim
grčevima da su mi se mišići stegnuli, izvijajući mi leĎa. Usnama mi je prekrio
klitoris, sišući me kroz orgazam sve dok nisam zadrhtala od naknadnih potresa.

Trofej knjiga 74
Trofej knjiga

Glava mi je bila zabačena unatrag, oči zatvorene, ali osjetila sam kako se
uspravlja i otvara šlic.

Poljubio mi je ušnu školjku. „Pojebat ću te upravo ovdje, uz prozor.“

Nitko nas nije mogao vidjeti – kupaonica nam je praktički visjela nad
provalijom – ali pomisao da me netko vidi u tako intimnoj pozi, činila me
napetom. Dodirivao mi je trbuh skliskim vrhom kurca. Otvorila sam oči i
promatrala ga. Lice mu je blizu mog, nije okrenut od mene kako bi me zaštitio
od pogleda na oţiljke, kao nekada.

Trljao nam je usne, jedne o druge. „Koji prekrasan prizor moraš biti sa
dupetom pritisnutim uz prozor.“

Zgrabio mi je dupe, šireći guzove, da me cijeli svijet moţe bolje vidjeti.

„Kako je uzbudljivo vidjeti tu mokru pičkicu.“ Gricnuo me za vrat, oslobaĎajući
kurac. „Svaki muškarac s druge strane prozora svršit će u hlače.“

Dok je govorio, namjestio je kurac uz moj ulaz, gurnuvši ga samo malo.

Zastenjala sam zbog snaţnog prodiranja, ţudeći da ga zabije dublje, ali Gabriel
se nije mogao poţurivati. Muško gunĎanje i ţensko cviljenje ispunjavalo je
prostor, dok je mukotrpno sporo ulazio u mene. Trebalo mu je vremena da
potpuno uĎe u mene. Gotovo sam zaboravila koliko je velik i debeo. Kad se do
jaja zabio u mene, uznojio se, lica zgrčenog od naprezanja. Svojim me tijelom
prikovao uz staklo, savijajući koljena, nekoliko puta se plitko nabijajući.

„Moje. Moje. Moje.“ Svaku riječ je naglašavao, gurajući kurac preko

moje slatke točke, zbog koje mi se utroba stiskala novim naletom potrebe. To je
premalo i previše.

„Moooooolim te,“ preklinjala sam ga.

Gotovo se potpuno izvukao, kako bi mi pruţio više trenja, paţljivo

prodirući u mene.

Trofej knjiga 75
Trofej knjiga

Obuhvatio mi je bokove velikim rukama, kao da sam krhka poput našeg

kineskog porculana za doručak. Njegova me toplina obavila sprijeda, dok mi je
hladan prozor hladio leĎa. Uz ovaj ritam, kontrakcija koja mi je najavila novi
orgazam, bila je poput sporo detonirajuće eksplozije uţitka koja mi je obuzimala
cijelo tijelo.

„Gabr –“ progutala sam dio njegovog imena dok sam svršavala.

„Daaaa,“ gunĎao je, „Svrši mi na kurcu.“

Unutarnji mišići su mi se stezali oko njega, dok je izgovarao prljave riječi.

Koţa mi se još uvijek jeţila od orgazma kada se izvukao iz mene, okrenuvši me
prema kadi i stavivši mi ruke na rub.

„Čekaj me.“

Ušao je u mene s leĎa, sa puno njeţnosti. Palcem je pritiskao nabore mog

dupeta, dodajući dodatnu senzaciju dok je ulazio unutra i van iz mog tijela,
oboje nas njišući u laganom ritmu.

„Pogledaj,“ rekao je, hvatajući me za kosu i okrećući mi glavu prema

ogledalu na zidu.

Mišići njegovih nogu i straţnjice stiskali su se dok se izvlačio, zabijao i

gnječio nam prepone, iznova i iznova. Od tog su mi se pokreta njihale grudi.
Drţeći se za bedro, dlanom mi je dodirnu dojku i zavrtio bradavicu, tjerajući me
da se grčim oko njega.

Stenjao je dok me štipao. „Da, tako mi stisni kurac. Natjeraj me da

svršim.“

Kada sam stegnula unutarnje mišiće, nagnuo se naprijed uz psovku,

odrţavajući svoju teţinu rukama naslonjenim na rub kade. Grudi su mu bile
pritisnute uz moja leĎa. Iako ga nisam mogla dublje primiti, podigao mi je
kukove, prisvajajući svaki moj dio koji je mogao dosegnuti.
Trofej knjiga 76
Trofej knjiga

Osjetila sam točan trenutak kada je eksplodirao, trenutak u kojem se svaki

dio njegovog tijela ukočio, a kurac mu postao još tvrĎi u meni. Kada je
posegnuo za uljem za kupanje, sjetila sam se da je Gabriel uvijek bio ţestok
ljubavnik. Promeškoljila sam se kada se poklopac otvorio uz klik, ali me drţao
prema dolje rukom izmeĎu lopatica, kapajući tekućinu niz prorez moje
straţnjice.

Znala sam što će napraviti prije nego uĎe prstom u moj tamni otvor. Neko
vrijeme izazivao me plitkim potiscima, a onda je zabio prst do kraja. Kada sam
se naviknula na taj osjećaj, drugi je prst pridruţi prvom, a onda i treći.

„Hoćeš li biti dobra djevojka ako usporim, Valentina?“

Bez obzira koliko me dobro pripremao, analni seks mi nikada neće biti
najdraţi, ali Gabriel ga je volio. Ţeljela sam mu to pruţiti. Pogledala sam ga
preko ramena, kimnuvši glavom.

„Dobra mačkica.“

Podignuo je dlan s mojih leĎa, uhvativši se za korijen kurca, namještajući

ga uz moj uski ulaz. Slobodnom se rukom pomicao iznmeĎu mojih nogu.
Zapeklo me kada je ušao u mene svojim velikim glavićem, ali su njegovi spretni
prsti manipulirali po mom klitorisu na pravi način, savršeno pritišćući osjetljivu
kvrţicu. Ulaz u moje dupe bio je spor, trebalo mu je dosta vremena, pri čemu se
često zaustavljao kako bih se mogla prilagoditi. Kada je peckanje postalo
previše, štipnuo mi je klitoris, pokrenuvši mi nervne završetke ugodnom vrstom
boli. U trenutku kada se cijelom duţinom zabio u mene, tresla sam se, ali
zadovoljstvo je uvijek bilo jače od boli.

„Ţelim da ti ovo bude ugodno,“ rekao je napetim glasom.

Kada se počeo pomjerati, kriknula sam, osjetivši mračno i uvrnuto

zadovoljstvo kako se bolno probija uz moju kraljeţnicu.

Trofej knjiga 77
Trofej knjiga

Škrgutala sam zubima dok je ubrzavao tempo, pokušavajući se prilagoditi

tjelesnim osjetima, toliko drugačijim od mojih uobičajenih orgazama. Ţudjela
sam za ţestinom, ali nisam znala zbog čega. Tek kada mi je zabio dva prsta u
picu, oponašajući pokrete škarica, razumjela sam što mi tijelo ţeli. Toliko jako
sam ţeljela svršiti da je postalo mučenje. Bila sam na rubu, ali mi analno
prodiranje nije bilo dovoljno.

„Diraj se,“ zapovjedio mi je, poznajući moje tijelo bolje od mene.

Pronašla sam klitoris i protrljala ga, dok me jebao prstima i kurcem.

Nisam bila svjesna ni vremena ni mjesta, samo njega i naših tijela dok me gurao
u mračno zadovoljstvo, do mjesta gdje nijedna osoba ne bi trebala ići. Jebao me
do zanosnog blaţenstva, stalno pomičući fizičke granice, za koje sam se bojala
da ih neću preţivjeti, ali nekako, uvijek jesam, a on je bio tu sa mnom dok je
psovao i vapio za svojim vrhuncem. Svršio je u mene, vodeći me preko mojih
ograničenja i još dalje, natjeravši me da se izgubim u njemu na najbolji i najgori
mogući način.

Prije nego sam uspjela zaustaviti jezik, riječi su mi se otele s usta,

zaglušujući čak i snaţan orgazam koji mi je gorio tijelom.

„Volim te, Gabriel.“

Trofej knjiga 78
Trofej knjiga

Muškarac poput mene mogao se samo nadati riječima koje je izgovorila,

ali su me izbacile iz ravnoteţe. Zateturao sam unatrag, prebrzo izvukavši kurac
iz njezine straţnjice, natjeravši je da zacvili. Smrznula se. LeĎa joj se više nisu
dizala i spuštala teškim udisajima kao ranije. Bila je šokirana kao i ja. Njezina
izjava izletjela joj je prije nego što je promislila. Za razliku od mojih uobičajenih
tipova ţena, ona nije odraţavala taj krajnji izraz naklonosti kako bi me
kontrolirala, upravo zato jer nije imala čime manipulirati. Sudbina joj je
zapečačena. Prsten na njezinom prstu je dokaz. Ona je moja – zauvijek – ali
spontanost riječi ne čine ih više istinitim nego kada su ih Sylvia ili Helga
izgovarale. Ja sam je naučio da ovako misli. Da vjeruje. Seks i emocije idu ruku
pod ruku kod ţena. Moje oruţje protiv Valentine uvijek je bio seks i njezine su
riječi potvrdile da sam dobio rat. Ali umjesto da se osjećam slavodobitno,
osjećao sam se poput kretena. Turoban, hladan samoprijezir, ispunio mi je
utrobu.

Prekrivši njezino tijelo svojim, obgrlio sam joj ramena rukama, pruţajući
joj jedinu stvar zbog koje sam se mogao osjećati bolje – istinu.

„Samo misliš da me voliš zato što sam te tako istrenirao.“ Poljubio sam je
u vrat kako bih ublaţio tešku izjavu.

Napokon, prsa su joj se raširila dok je duboko udisala. Kada se podignula,

nisam je spriječio.
Trofej knjiga 79
Trofej knjiga

Okrenula se naprijed da se suoči sa mnom. Ponos se sukobljavao sa

neugodom u njezinim lijepim, velikim očima. „U pravu si,“ uspravila je bradu
„Jer te mrzim više.“

Eto je, gola istina, lišena pretvaranja i uljepšane verzije naše neobične
veze, kada se seks isljuči iz priče.

Rukama sam joj obuhvatio lice „Znam, ljepotice.“

Tuţna istina bila je da sam znao. Uvijek sam znao. Onog trenutka kada
sam je ugledao i odlučio što ću uraditi njezinom tijelu, znao sam da će me
mrziti. Jednostavno nisam bio spreman koliko će boljeti, a to me iznenadilo.
Naravno, stalo mi je do nje više nego do ijedne ţene prije nje, čak i bivše ţene,
ali plan je uvijek bio da zadrţim dominaciju nad njom. Osjećaji me nisu smjeli
oslabjeti. Kako sam mogao predvidjeti da ova sitna ţena moţe u meni probuditi
toliko emocija u tako kratkom razdoblju od šest mjeseci?

Zauzeo sam joj prostor, ne uzmičući kako bi se ona mogla pomaknuti, ali
nije pokušavala pobjeći. Hrabro se suočila sa mnom, sa svojim blijedim
obrazima i zamagljenim očima. Prepoznao sam emociju u njezinom pogledu.
Poraz. Bio je to trenutak u kojem je shvatila koliko sam je uništio. Trebala me i
mrzila je to, ali nije se sramila svoje sadašnjosti. Prihvatila je svoju patnju i
učinila je svojom, sa istim osjećajem preţivljavanja koji joj je dozvolio da
prihvati moje vlasništvo nad njom, odustane od svojih snova i nosi moje
neroĎeno dijete.

U zamjenu za njezin ţivot i tijelo, snove i jednostranu, izopačenu ljubav,

obrglio sam je rukama, pruţajući joj utjehu. Nije si uskratila ovo malo što sam
joj nudio. Zabila je lice u moje rame, naslonila se na mene, dopuštajući mi da
pridrţim njezinu teţinu. Privukao sam je natrag na svoja prsa, spustio u kadu te
sam se nakon toga skinuo i pridruţio joj se. Uzeo sam je opet u naručje tako da
joj je glava počivala na mojem ramenu. Voda je prekrila sve, osim vrhova njenih
grudi, koje su plutale poput zamamnih trešnji na mutnoj površini.
Trofej knjiga 80
Trofej knjiga

Nakapao sam sapun na spuţvu, povlačeći je preko njezinih mekanih

ramena i vrhova grudi. Njeţno sam je oprao izmeĎu nogu gdje je bila osjetljiva,
trljajući joj prstima napete mišiće bedara. Najviše sam se zadrţao na trbuhu,
sklopivši ruke oko čuda koje joj je raslo u utrobi.

Bio sam zapanjem što mi je dopustila da je uopće dodirujem i zbog toga

sam bio patetično zahvalan. Nisam mogao prići blizu Sylviji od trenutka kad je
zatrudnjela do dana kada se Carly rodila. Nerado kvareći trenutak, nisam imao
izbora kada se voda počela hladiti. Izvukao sam čep iz kade i pomogao joj izaći,
dodavši joj ručnik. Obukli smo se u tišini, oboje izgubljeni u mislima. Kada sam
se okrenuo prema njoj, srce mi se ispunilo nemjerljivo intenzivnom jebenom
tugom. Naspram predjela koji se vidio kroz prozor, izgledala je izgubljeno i
nevjerojatno zapušteno, nevjesta u mojoj prevelikoj odjeći. Krhka, oštećena i
nepopravljivo slomljena.

„DoĎi u krevet.“ Bilo je podne, ali sam je ţelio drţati.

Trepnula je kao da se vratila sa nekog dalekog mjesta. Nije mi se to

sviĎalo. Čak su i trenuci koje je provlačila kroz svoje misli bili previše za moj
ukus. Uz pozadinu planina i divlju prirodu, izgledala je zastrašujuće razoreno.
Sitno i ranjivo. Oteklina njezinog trbuha podsjetila me na njeno osjetljivo stanje,
izgledala je deset puta krhkije. Obuzeo me nepojmljiv, zaštitnički osjećaj. Strah
da bi joj se nešto moglo dogoditi ili da bih je mogao izgubiti, izazvao mi je
gorući osjećaj u grlu. Pomisao na bilo čije ruke na njoj osim mojih, bacao me na
koljena.

Odjednom, morao sam znati. Rekao sam sebi de će biti dovoljno ako je
budem mogao vratiti, neću postavljati pitanja, ali nisam bio tako jak da ostanem
pri svojoj namjeri.

„Jesi li u Durbanu dotaknula drugog muškarca?“

Zatečeno me pogledala „Ne.“

Trofej knjiga 81
Trofej knjiga

„Nikoga?“

„Jedini čovjek koji me je ikada dodirnuo si ti.“ Izgledalo je da joj je bilo

neugodno. „Osim onog puta.“

Prešao sam sobu, poljubivši joj usne kako bih je uštutkao. Nisam ţelio da
razmišlja o silovanju. Budući da sam sve svoje napore usmjeravao kako bih
pronašao svoju odbjeglu djevojku, nisam napredovao u praćenju njezinih
napadača. Dosta je ovih misli. Snaţno sam joj primio tijelo, sada je trebala
odmor. Moţda sam je trebao drţati jače, ali nije vaţno. Uzeo sam je za ruku,
spustivši je dolje, pokraj sebe na krevet. Potpuno obučen, zagrlio sam je i
ušuškao pokraj svog tijela. Opustila se, udovi su joj se prilagodili mojima, poput
dijelova slagalice koji su si savršeno pristajali.

„Što bi ţeljela raditi poslije?“ Pitao sam, milujući je po kosi.

„Ovo je dovoljno, Gabriel.“

Poljubio sam je u vrh glave. Nikad ne moţe biti dovoljno. Nikad je se

neću zasititi i to me jebeno plašilo.

Odspavali smo nekoliko sati, kasno ručali, te malo planinarili do

vodopada nakon što sam provjerio u hotelskom vodiču da šetnja nije prenaporna
za moju trudnu nevjestu. Čist zrak i vjeţba oboma su nam godili. Trebao sam
očistiti glavu od Valentinine izjave ljubavi i mrţnje, dok su joj preblijedi obrazi
sjajili kada smo se vratili u sumrak. Nisam je ţelio dijeliti sa drugima, zato sam
sebično naručio večeru da se servira ispred kamina u našoj sobi. Kada je osoblje
odnijelo posuĎe i zapalilo vatru, igrali smo Scrabble. Naše mi se ponašanje
činilo čudnim. Ovo nije nešto što bih ikada napravio sa Sylviom, sigurno ne na
medenom mjesecu, ali mi nismo bili normalan par koji je slavio svoje
novopečene zavjete.

Iako je moja potreba za Valentinom ponovno planula, odveo sam je u

krevet, a da je nisam pojebao.
Trofej knjiga 82
Trofej knjiga

U njezinom osjetljivom stanju, bio sam zabrinut da je ne iscrpim, a poslije

jutrošnjeg maratona večer je došla prebrzo. Usprkos tome što nisam zadovoljio
svoj seksualn nagon, bio sam potpuno i začuĎujuće zadovoljan jednostavnim
spavanjem pokraj nje, a to je definitivno bilo novo za mene.

Kada me sunce probudilo blijedim sjajem koje se zrcalilo kroz velike

prozore naše sobe, nisam se mogao pretvarati da je naš stakleni dvorac na vrhu
planine vječan. Bajka od prošle noći je završila. Bilo je vrijeme da se vratimo u
stvarnost i u sve probleme koje je naša situacija nosila sa sobom, uključujući i
saopćavanje vijesti Magdi i Carly. Počeo sam sa Magdom, poslavši joj poruku
da je obavijestim kako smo se vjenčali. Neka napravi sa tim što god hoće.

Valentina je bila tiha na putu prema kući. Prvo što je uradila po dolasku,
bila je provjera Charlieja. Njezina briga bila je uzaludna. Bio je u svojem
elementu igrajući karte sa straţarima koji nisu bili na duţnosti, u dijelu za
osoblje. Dok smo hodali prema kući izgledalo je kao dobra ideja da popričamo o
ţivotnim uvjetima.

„Od sada će Charlie ţivjeti sa nama.“

Zaustavila se i zinula u mene.

„Zar nisi sretna?“

„Naravno da jesam. Samo sam pretpostavljala da će se vratiti Kris.“

„Ti si moja supruga. To njega čini obitelji. Moţe uzeti jednu od soba gore.
Danas ću poslati nekoga po njegove stvari. Moţeš preurediti sobu ili što god vi
ţene radile.“

„Hvala ti.“ Stisnula mi je prste.

Privukao sam joj ruku svojim ustima i poljubio joj zglobove. „Ne ţelim da
se napreţeš dok si trudna. Bez fizičkog napora.“

„Trudna sam, nisam bolesna.“

Trofej knjiga 83
Trofej knjiga

„Neću riskirati sa tvojim zdravljem.“

Ostala je mirna, na moj strogi glas.

U kući nas je čekala savjetnica za odjeću sa odabirom modela za trudnice

koju će Valentina izabrati. Mislio sam da će joj biti lakše birati kod kuće, nego
se zamarati traţenjem odjeće. Nisam mislio ostati dok je isprobavala neke od
haljina, ali otkrio sam veliko zadovoljstvo u sjedenju na kauču dok se oblačila za
mene. Budući da je konzervativna u trošenju, morao sam je nagovoriti da uzme
više od nekoliko hlača s podesivim pojasom i haljina A kroja. Moje omiljene su
bile one pripijene, koje su pokazivale njezin prekrasan trbuh. Sjedeći ovdje i
gledajući je, pluća su mi se širila ponosom. Učinit će me ocem, dragocjen
poklon, za koji sam mislio da ga nikada više neću dobiti.

Kada je savjetnica otišla, predao sam Valentini neke ideje koje sam
zapisao za nju kako bi pokrenula program zaštite ţivotinja, kao i njen novi
mobitel. Bistra je i ambiciozna ţena. Zadnje što sam ţelio za nju jest da joj bude
dosadno. Ponovno smo angaţirali staru tvrku za čišćenje, kao i posluţitelja za
večernje obroke, a i Marie se vratila u kuhinju. Moja supruga neće prljati ruke
kao što je bila prisiljena kad ju je moja majka postavila za sluškinju.

Pa, misleći o vragu, Magda je ušla u sobu kada je Valentina rekla da ide
gore, presvući se.

„Val.“ Magda je ukočeno prišla. Nije zagrlila Valentinu ili je poljubila u

obraze kao što je napravila sa Sylviom kada sam je doveo nakon našeg
vjenčanja, ali se trudila biti pristojna. „Dobro došla natrag.“ Pokazala je na
Valentinin trbuh. „Kako si?“

Ruke moje sitne supruge zaštitnički su se prekriţile na trbuhu. „Dobro

sam, hvala, gospoĎo Louw.“

„Zovi me Magda. Sada smo obitelj.“

Trofej knjiga 84
Trofej knjiga

„U redu, Magda.“

Magda je obrisala ruke o svoju haljinu. „Bit ću brutalno iskrena jer nema
drugog načina na koji to mogu reći. Nisam zadovoljna kako su se stvari odvijale
ali što god da je bilo u prošlosti, koliki god bio tvoj dug, to je sada iza nas. Sada
si Louw i obitelj je uvijek na prvom mjestu. Imat ćeš sve prednosti koje dolaze
sa našim prezimenom, zauzvrat očekujem tvoju lojalnost. Jasno?“

„Da.“

Magda je bila zabrinuta da će Valentina cinkariti pogrešne ljude u vladi,

ljude koji se pridrţavaju zakona, ili još gore, naše neprijatelje.

Stavio sam ruke oko Valentininog struka. „Ona razumije.“

„Dobro,“ Magda je pogledala izmeĎu nas. „TakoĎer mi nije drago kako si

se iskrao da bi se oţenio. I to ovako.“ Pokazala je na Valentininu svečanu
odjeću, podigavši nos. „Stvarno, Gabriel, sram te bilo da natjeraš damu da se
uda za tebe u ovakvom stanju. Trebalo je to obaviti kako treba, u crkvi, sa
gostima i pred javnošću koju moj sin zasluţuje. Najbolje što sada moţemo
učiniti je napraviti sluţbenu objavu u novinama.“

Nisam se tome protivio, jer je bila u pravu. Bilo mi je neugodno. Kao i

svaka druga djevojka, Valentina je zasluţila lijepu bijelu haljinu, cvijeće,
troslojnu tortu i sve ostalo, ali bio sam toliko opsjednut njezinom sigurnošću.
TakoĎer sam ţelio staviti nevidljive lisice na njezine ruke, čim se vrati u moj
krevet, gdje je i pripadala.

„U redu, onda,“ Magda je čvrsto kimnula „Zovite ako vam nešto treba.“

Kada je zagušljiva prisutnost moje majke nestala, stavio sam ruke na

Valentinina ramena, okrenvši je prema sebi. Mišići su joj se opustili, dok joj je
napetost napuštala tijelo. Magda ju je činila nervoznom.

Trofej knjiga 85
Trofej knjiga

Pomazio sam joj palcem meku koţu obraza. „Imam nekog posla koji
moram riješiti ovo popodne, pa neću biti kući do večeri. Idem kod Sylvie da
kaţem Carly vijesti.“

Razumijevanje joj je ispunilo oči. „Kako će ona to podnijeti?“

„Bit će ona dobro.“ Umirujuće sam je stisnuo, čak i ako sam sumnjao.
„Ako ideš kod Kris, ili bilo gdje drugdje, čuvari će te pratiti.“

Nije se usprotivila novim zadiranjem u svoju privatnost. Valentina je već

znala za koje bitke se ne isplati boriti.

Lagano sam je poljubio. „Nazovi ako me trebaš ili se ne osjećaš dobro.“

„Bit ću u redu,“ rekla je prijekornim tonom.

Nasmijao sam se i ponovno je poljubio. Bit će u redu. Previše je snaţna da

bi bila bilo što drugo.

Gušila sam se u kući. Gdje god sam se okrenula, Magda je bila tamo.

„Što si to zaboga, obukla?“ Uzviknula je kada sam sišla u prizemlje

odjevena u vunenu haljinu do listova i čizme. „Ovo pokazuje svaku oblinu i
ispupčenje tvojeg tijela. Trebaš sakriti trbuh, a ne isticati ga. Pokušaj sa kratkom
haljinom koju moţeš nositi kao bluzu preko hlača, biraj ravne krojeve. Te
štikle,“ mahnula je prema mojim čizmama, „Izgledaju kao kostim prostitutke za
Noć vještica. Šal uvijek moţe dobro doći da zaokruţiš svoj izgled. Sutra ću te
odvesti u Hermes u Sandtonu. Imaju novu liniju sa neutralnim bojama, za
zimu.“
Trofej knjiga 86
Trofej knjiga

Ukratko, ţeljela je da se oblačim poput nje. Ignorirajući njezine

komentare, otišla sam u kuhinju uzeti šalicu čaja. Marie je ušla sa sveţnjem
korijandera, dok sam uključivala kuhalo za vodu.

„Kako si, Marie?“

Usta su joj bila spuštena na jednoj strani. „Drolja.“

Trebalo mi je vremena da shvatim što je rekla. Odjednom me je prošla

ţelja za toplim napitkom.

„Gdje je Oscar?“

Nije mi odgovorila.

Našla sam ga kako spava na sušilici. „Hej, dušo, nedostajao si mi.“

Počešala sam ga iza ušiju, pa me nagradio predenjem.

Znatiţelja me odvela do mojih starih odaja. Soba je bila prazna. Krevet

ogoljen, a zavjese nestale. Osjećala sam se nestvarno vidjevši ovaj prostor tako
praznim. Dio mene pripadao je ovdje. Čudno, bila sam emotivno vezana za svoj
prvi intimni odnos sa Gabrielom koji se dogodio u ovoj sobi. Sjetila sam se sa
nevjerojatnom jasnoćom prve noći kada je došao kod mene. Da je bio manje
dobar ljubavnik, bi li tada moja reakcija bila drugačija? Nekako sam sumnjala u
to. Istina je bila da sam bila privučena Gabrielom isto koliko sam ga se i bojala.
Njegova tama je odavno ušla u moje srce čineći me drugom polovicom
neizdrţive potrebe koja ga je vodila.

Izdaleka sam čula kako me Magda doziva. Pobjegla sam vani vidjeti
Bruna. Barem je njemu bilo drago što sam se vratila. Nakon što sam se kratko
igrala s njim, pratila sam put koji je vodio do prostorija za osoblje. Quincy je bio
sa Charliejem.

Ustao je kada sam ušla. „GospoĎo Louw.“

„Molim te, i dalje sam Valentina.“

Trofej knjiga 87
Trofej knjiga

Kratko je kimuno glavom. „Kako si?“

„Dobro.“

„Jesi li?“

„Da, naravno.“ Prisilila sam se na osmijeh dok sam prilazila Charlieju.

„Još igraš karte?“

„Opako igra poker.“ Quincy se nasmijao. „Očistio je staklenku sa

novčićima.“

„Hvala,“ zahvalno sam odgovorila. „Odvest ću ga odavde čim se vratim

od Kris.“

„Bez brige, zabavljamo se. Gabriel je spomenuo da ćeš ići. Straţari su

spremni kad god ti kaţeš. Hoću li nazvati Kris i reći joj da ćeš doći?“

„To bi bilo lijepo, hvala ti.“

Trebalo mi je vremena naviknuti se da me Rhett i Quincy voze okolo kad

Gabriel nije mogao, ali sada su me pratila dva automobila i sedam ljudi.

„Nije li ovo pretjerano?“ Pitala sam vozača.

Nije mi odgovorio i do kraja putovanja vozili smo se u tišini.

Kris je izašla van čim smo se parkirali. Ljudi su zauzeli pozicije oko
imanja.

„Val!“ Kris me zagrlila, zadrţavši me na udaljenosti, ispruţenih ruku.

„Jesi li dobro?“

„Odlično.“

Pogledala je ljude u blizini. „Jesu li stvarno potrebni?“

„Izgleda da Gabriel tako misli. UĎimo unutra.“

Trofej knjiga 88
Trofej knjiga

Uhvatila me za ruku i uvela u kliniku. „Raščistila sam raspored kada je

Quincy nazvao. Moram samo završiti dijeljenje popodnevne terapije.“

„Oh, Kris, nisi morala.“ Znala sam da joj treba novac od pregleda.

„Ţelim pričati sa tobom bez prekidanja.“

„Došla bih navečer.“

„Nisam mogla toliko čekati. Hajde, uzmi tacnu.“

Uzela sam tacnu sa tabletama, sirupima i injekcijama, prateći Kris do

bolničke štenare. Kutije su bile sloţene u kutu i na svakoj slobodnoj površini.
Čitajući naljepnice, dobacila sam joj upitan pogled. „Računalo? I printer?“

Upravo je davala injekciju Pugu. „Više kao računala i printeri, u

mnoţini.“

„Obogatila si se.“ Nitko to nije zasluţio više od Kris. „Naslijedila si

novac od davno izgubljenog strica?“ Zadirkivala sam je. „Što se dogodilo?“

Završila je sa injekcijom i zatvorila kavez prije nego se okrenula prema

meni. „Gabriel, eto što se dogodilo.“

„Što?“

Rukama je pokazivala na kutije. „Sve je ovo od njega. Došlo je prošli

tjedan. Tu je takoĎer EKG i rendgen u straţnjoj sobi.“

„Gdje ćeš staviti sve te stvari?“ Klinika je izgledala kao da će eksplodirati.

„Arhitekt je došao da mi pokaţe planove za nadogradnju. Planovi

uključuju i reahabilitacijski bazen, Val.“

Zurila sam u nju. „Gabriel?“

„Da.“

Trofej knjiga 89
Trofej knjiga

„Jesi li prihvatila?“

„Ne.“

„Što je rekao?“

„Rekao mi je da sve bacim u smeće ako ne ţelim.“ Nastavila je sa svojom

administracijom.

„To zvuči baš poput njega.“

„Zašto je to napravio?“ Pitala me, brišući ruku o kutu, prodorno me

gledajući.

„Nije rekao?“

„Ništa.“

„Hoćemo li popiti čaj?“

„Moţe.“

Završile smo sa terapijom i ušle u kuću. U kuhinji je izvadila dva piva iz

friţidera.

„Ne, hvala. Zadrţat ću se na čaju.“

Uključila sam kuhalo za vodu, dok je ona otvarala limenku, promatrajući

me ispod trepavica.

„Koji kurac, Val?“

Uzdahnula sam i naslonila se na pult. „Jako, jako mi je ţao što sam onako
pobjegla sa Charliejem. Nisam ti mogla reći. Nisam mogla ugroziti tvoj ţivot.“

„Gabriel je ovdje uletio kao luĎak. Taj tip je inače čudno, zastrašujuće
govno, ali način na koji me gledao taj dan, nasmrt me preplašio. Zašto si
pobjegla?“

Trofej knjiga 90
Trofej knjiga

„Mislila sam... brinula sam se da će me natjerati na nešto što nisam htjela

uraditi.“

„Kao što?“

Traţila sam riječi kojima bih joj to mogla saopćiti.

„Kao što, Val?“

„Trudna sam.“

„Isuse.“ Okrenula je glavu prema stropu, stavivši ruku preko lica. Kada je
ponovno pogledala, u očima joj se vidjelo suosjećanje. Pogled joj je kliznuo na
moj trbuh. „Koliko mjeseci?“

„Četiri.“

„Prekasno za abortus.“

„Nisam ga ţeljela.“

„Zašto ne? To si jebeno planirala?“

Zaprepašteno sam je pogledala. „Naravno da nisam. Svaki dan sam

redovno uzimala pilule.“ Petljala sam po vrećici čaja. „Ne znam što sam krivo
napravila.“

Teško je uzdahnula. „DogaĎa se. Pilule nisu sto posto sigurne. Uvijek
postoji jedan posto šanse da zatrudniš, ali zašto si dozvolila da trudnoća ode tako
daleko? Nitko te ne bi krivio da si je prekinula. Uvjeti pod kojima si ţivjela ne
mogu se baš nazvati normalnima.“

„Dijete nije krivo.“

„Nisi ni ti.“ Glas joj je bio pun gorčine. „Gabriel Louw je kriv.“

„Potrebno je dvoje za ovo.“

Trofej knjiga 91
Trofej knjiga

„Nisam naivna, Val. Nije me silovao.“

„Nije?“

„Ne!“

„Moţeš li mi iskreno reći da si mu dala odobrenje?“

„Da. Zapravo, preklinjala sam ga.“ Uzela sam limenku sa šećerom da Kris
ne vidi sram u mojim očima.

„Rekla sam ti da će ti se zajebavati sa umom. Molim te, nemoj mi reći da

ga voliš.“

Nisam je mogla pogledati. „Upravo te riječi sam mu jučer rekla.“

„Nisi valjda.“

„TakoĎer sam mu rekla da ga mrzim više.“

„Što je ovo? Stvar ljubavi i mrţnje?“ Prišla mi je, spustivši glavu i traţeći
moj pogled. „Što misliš da imaš s njim, Val? I dalje mu duguješ novac i devet
godina ropskog rada.“

Prelila sam vodom vrećicu čaja. „Sve je otpisao.“

„Zbog djeteta?“

Uzimajući šalicu, okrenula sam se prema njoj. „Jučer smo se vjenčali.“

Čeljust joj je pala. Pogled joj se spustio na prsten na mojoj lijevoj ruci.
Nekoliko sekundi, samo je zurila u njega, kao da ne moţe pojmiti. Naposljetku,
stavila je ruku preko čela i počela hodati po sobi. Nijedna od nas nije
progovorila dok je ona obraĎivala vijesti.

Kada je napokon stala, gledala je u mene s nerazumijevanjem. „Objasni

mi, jer mi nikako nije jasno.“

Trofej knjiga 92
Trofej knjiga

Slegnula sam ramenima. „Rodit ću njegovo dijete. To što me učinio

članom obitelji bio je jedini način da me zaštiti.“

„Slušaš li ti sebe? Sada si član obitelji Louw. Ti si mafija, Val.“

„Oni nisu mafijaši. Oni su kamatari.“

„Ma kako god bilo. Ista stvar. Udala si se u mafiju.“

„Pa, sada je gotovo. Ne mogu to povući.“

„Naravno da ne moţeš.“ Pogled joj se ponovno vratio na moj trbuh. „Što

on osjeća prema bebi?“

Progutala sam. „Sigurna sam da nije oduševljen, ali bio je dovoljan

karakter da se suoči s odgovornošću.“ Nisam rekla da je brak imao puno veze sa
Gabrielovom posesivnošću prema meni.

Podignula je prst. „Samo da nešto razjasnimo. Saznala si da si trudna, ali

nisi imala srca pobaciti, pa si pobjegla, uplašena da će te Gabriel natjerati na
pobačaj, uzevši Charlieja sa sobom jer si znala da će Gabriel odmah doći ovdje
čim sazna da si otišla. I onda?“

„Onda sam nazvala Jerryja – sjećaš se mog starog susjeda? – dao mi je

automobil i odvezli smo se u Durban. Tamo me je na kraju Gabriel i pronašao.“

„I umjesto da te ubije jer si pobjegla, on te oţenio.“

„Da.“

„Znaš li koliko to sjebano zvuči?“

„Znam da situacija nije idealna, ali Charlie je sada siguran, a i ja sam.“

„Moj Boţe, Val, postat ćeš majka. Je li to ono što ţeliš?“

„Moţda nije ono što bih izabrala, bar ne još nekoliko godina, ali dogodilo
se i suočavam se s tim najbolje što mogu.“
Trofej knjiga 93
Trofej knjiga

„Što je sa tvojim ţivotom?“

„Što s njim?“

„Hoće li se vrtjeti oko pogreške koju ste ti i Gabriel napravili?“

„Moje dijete nije pogreška.“

„Nisam to htjela reći. Ţivot bez ljubavi moţe biti uţasno usamljen.“

„Imat ću svoje dijete, zar ne?“

„Nisam sigurna da hoćeš.“

Obuzeo me osjećaj straha. „Kako to misliš?“

„Odrasla si uz posao. Nisi glupa. Ovo dijete će biti prvo Gabrielovo, a

onda tvoje. Ako je njegova obitelj protiv tebe, neće ti dati puno utjecaja na to
kako ćeš ga odgajati. Zapravo, ako ţele, mogu ti ga oduzeti.“

„On je moj.“ Stavila sam ruku na trbuh. „Nitko mi ga neće oduzeti.“

„Obitelj tako ne funkcionira.“ Tiho je rekla.

U pravu je. Gabriel je imao svu moć, ali sa tim se ne mogu suočavati. Ne
sada.

„Slušaj, Val, učini mi uslugu. NaĎi posao. NaĎi nešto što će ti zaokupiti
misli, nešto što će te usrećiti.“

Zvučala sam djetinjasto ogorčeno. „Misliš, u slučaju da završim bez

djeteta?“

„Stalo mi je do tebe, mala. To je sve.“

„Znam.“ Skrenula sam pogled. „Gabriel ţeli da vodim sklonište za

lutalice.“

„Ţeliš li to?“

Trofej knjiga 94
Trofej knjiga

„Ne znam. Nekako sam izgubila strast za tim.“

„Moţda će ti se vratiti.“

„Moţda.“

„Uvijek ću biti tu za tebe, bez obzira na sve. Znaš to, zar ne? Samo ne
ţelim da ovu situaciju gledaš vezanih očiju i šokiraš se kada te realnost udari.“

„Znam.“

„Hej,“ gurnula me. „Jesi li ručala?“

„Ne.“

„Što kaţeš na to da skuham nešto i da popričamo o razlici izmeĎu

jednokratnih i ekološki prihvatljivih pelena?“

„Imam bolju ideju. Odvest ću te na ručak i kupovinu za bebu.“

„Nemoj uzimati cijelu ruku kada sam ti ponudila mali prst. Velika je
razlika izmeĎu pričanja i zapravo prave šetnje izmeĎu polica punih bočica i
duda.“

„Moţemo pričati i o tvojoj novoj klinici. Hoćeš li zadrţati opremu koju ti

je Gabriel poslao?“

„Nisam još odlučila.“

Ostavila sam mlak čaj na pultu, uzevši je za ruku. „Morat ćeš zaposliti još
ljudi ako odlučiš da hoćeš.“

„I morat ću postaviti dječju igraonicu za bebu, kada mu mama doĎe u

posjet.“

Obrisala sam suze s očiju. „Prokleti hormoni.“

Trofej knjiga 95
Trofej knjiga

„Evo.“ Dodala mi je maramicu, izvukavši je iz dţepa. „Najbolji lijek

protiv trudničkih hormona je tiramisu u Romi.“

„Bljak.“ Napravila sam grimasu. „Muka mi je od same pomisli na kolač

od kave sa šlagom.“

„To je za mene, ne za tebe. Izgleda da ću trebati duplu porciju danas.“

Smijeh mi se oteo sa usana. „Grozna si.“

„Volim i ja tebe, malena.“

Na putu za Bereu, nazvao sam Dorothy Bothu. Psihijatrica me oslovila

imenom kada se javila.

Odmah sam prešao na stvar. „Trebam savjet. Kada je najbolje da

nazovem?“

„Moţeš govoriti, nisam sada sa pacijentom.“

„Moram Carly reći neke vaţne vijesti, pa se pitam na koji način. “

„Kakve vijesti?“

„Oţenio sam se i moja ţena je trudna.“

Uslijedila je tišina. „Je li Carly zna o vašoj vezi?“

„Čuvali smo je tajnom. Ona je bila naša sluškinja.“

„Shvaćam.“ Tišina se još više produbila. „SviĎa li se ona Carly?“

Trofej knjiga 96
Trofej knjiga

„Recimo samo da je ne mrzi. Poslije onoga što ste mi rekli o Carlynoj

nesigurnosti da će izgubiti mene ili majku zbog novog supruţnika, ţelim biti
siguran da ovo činim ispravno.“

„Mislim da je sada kasno za to. Pogriješili ste one minute kada ste odlučili
oţeniti se u tajnosti. Carly nije bila dio vaše veze dok se odvijala ili dogaĎaja
koji su vodili vašoj odluci.“

„Stvari su bile komplicirane. Što mi savjetujete?“

„U ovakvoj situaciji, išla bih na iskrenost.“

„Nemoguće. Ovo nije bajka, gospoĎo Botha.“

„Ako joj ne moţete reći sve činjenice, budite iskreni koliko moţete.
Recite Carly zašto ste je isključili i budite iskreni o svojim osjećajima. To bi joj
moglo pomoći da se izjasni o svojim osjećajima u vezi vaše brzoplete odluke.
Očekujte negativnu reakciju i što god uradili, budite smireni. Ono što će joj
trebati su ljubav i razumijevanje. Dajte joj vremena da se suoči sa vijestima i
prihvati ih, ali budite jasni u tome da se vaša odluka neće promijeniti, ako je to u
pitanju. Vaţno je da joj pokaţete stabilnost i da je uvjerite da je vaša ljubav
prema njoj nepromijenjena.“

„Dakle, samo da sve otvoreno kaţem?“

„Ne, koristite se taktikom. Dajte joj vremena da se pripremi, nešto poput

'Carly, sjećaš se gospoĎice te-i-te?'“

„Razumijem.“

„Sretno. Razgovarat ću s Carly o tome tijekom našeg idućeg sastanka.

Pričat ću o ovome kada slijedeći put budem imala razgovor sa Carly.“

„Hvala vam.“

„Nema na čemu. Oh i čestitam.“

Trofej knjiga 97
Trofej knjiga

Protrljao sam bolne vratne mišiće kada je poklopila slušalicu. Kao što sam
si toliko puta rekao u ovih zadnjih nekoliko dana, sve je ovo bila moja greška.

Prva stvar na mom popisu bila je popričati sa Jerryjem. Traţio sam ga još
od provale u Valentinin stari stan. Otrcani stan koji sada posjedujem. Ţohar se
krio od dana od kada sam uzeo Valentinu, ali sada kada ga je Magda pronašla,
ispuzao je iz kanalizacije, misleći da je siguran od mene. Postojale su stvari koje
se nisu uklapale i ţelio sam odgovore na njih.

Prema mojim uputama, Rhett i Quincy pratili su me u Mercedesu. Trebao

sam privatnost da mogu nazvati gospoĎu Botha. Parkirali su iza mene, ispred
Jerryjeve zgrade. Prosjaci na pločniku su me prepoznali. Razbjeţali su se kada
sam izašao. Sa gornjih prozora majke su zvale na Xhosu i Sotho3 jezicima svoju
djecu da odmah uĎu unutra.

Scott, tjelohranitelj moje majke, izašao je iz Mercedesa sa moja dva

čovjeka. Ovo nije bio plan.

Pozdravio me kratkim kimanjem glave. „Gospodine Louw.“

„Scott,“ rekao sam, uzvraćajući, zatim se okrenuo prema Rhettu. „Što ovo
znači?“

„GospoĎa Louw ga je poslala s nama.“

Moja majka nikad prije nije slala dadilju i sigurno nije poslala Scotta jer je
bila zabrinuta zbog mene. Bio sam u situacijama puno opasnijim od ove. U
svakom slučaju, tu smo i ne ţelim gubiti vrijeme.

„Quincy, ostani pokraj automobila,“ zapovjedio sam mu. Moţda smo bili
opaki, ali nekom glupom idiotu ili nadrogiranom tinejdţeru moţe pasti na pamet
da ukrade automobile ili gume.

„Da, šefe.“ Izvadio je pištolj pobrinuvši se da ga svi vide.

3
Skupina pravih bantu jezika
Trofej knjiga 98
Trofej knjiga

„Vi momci poĎite sa mnom.“

Popeli smo se zahrĎalim stubama do Jerryjevog kata. Izvadio sam pištolj

dok je Rhett lupao na vrata.

„Tko je?“ Iznutra se začuo glas.

Danas mi se nije dalo razvaljivati vrata, tako da sam kimnuo glavom

Scottu koji je odgovorio.

„Ovdje je čovjek gospoĎe Louw, Scott.“

Ključ se okrenuo u bravi i vrata su se otvorila. U trenutku kada me ţohar

ugledao, pokušao ih je zatvoriti, ali mi je noga već bila ugurana izmeĎu zida i
vrata.

Znajući da je uhvaćen, vidno je progutao i povukao se u sobu. „Što

hoćete?“

Ušli smo u prostor koji je izgledao i mirisao začuĎujuće čisto.

„Ţelim ti postaviti nekoliko pitanja.“ Zatvorio sam vrata i zaključao ih.

Očima je pratio moje pokrete. „O čemu?“

„Gdje si se krio ovih zadnjih par mjeseci?“

„Nisam se krio.“

„Nisi?“ Hodao sam po sobi, gledajući policu iznad televizora na kojoj su

bili nagomilani špilovi karata i rano izdanje Monopolyja. Volio sam ovo izdanje.
Eloff Street, jedna od glavnih arterija Hillbrowa, još uvijek je bila cijenjena
nekretnina u ovoj verziji igre.

„Bio sam u posjetu obitelji,“ rekao je, dok mu je pogled prelijetao izmeĎu
Rhetta, Scotta i mene.

Trofej knjiga 99
Trofej knjiga

„U redu.“ Podigao sam poklopac Monopolyja. Svi dijelovi, uključujući

auto, šešir, cipelu, peglu i mačku, bili su tu. „Ili si moţda pobjegao jer si mislio
da ću doći po tebe nakon što sam odveo Valentinu.“

Nervozno se nasmijao. „Hej, nisam učinio ništa loše.“

„Vodio si Charlieja da se kocka, zar ne?“

Lice mu je problijedilo, ali i dalje je zadrţao hrabar stav. „Gdje je u tome

grijeh?“

„Da vidimo.“ Izvadio sam srebrnu mačku i proučavao je na svjetlu.

„Moţda u činjenici da on ima oštećen mozak i ne zna kakvo značenje ima dug?“

Način na koji je oblizao usta podsjetio me na guštera koji hvata muhe.

„Ne razumijem.“

„Što točno ne razumiješ?“

„Zašto si ovdje i pitaš me o tome?“

„Tko je provalio u Valentinin stan?“

„O tome sam čuo od susjeda. Rekao sam ti, nisam bio tamo.“

Krenuo sam prema njemu, zamahujući pištoljem štitnikom obarača.

„Zašto si Valentini dao ukradeno vozilo?“

„Zato što sam se loše osjećao, u redu?“

„Loše zato što si namjestio da se ona i njen brat ubiju?“

Povlačio se unatrag dok nije nogama udario o kauč. „Ubio si ih?“

„Namjeravao sam, ali to si već znao.“

„Nisam bio siguran.“ Podigao je dlanove u zrak. Bili su mokri od znoja i

drhtali su.

Trofej knjiga 100

Trofej knjiga

„Vidi, nisam ništa znao. Učinio sam samo ono što je tvoja majka rekla da
učinim.“

Smrznuo sam se. Čuo sam ga savršeno dobro, ali sam ga refleksno upitao.
„Što?“

U isto vrijeme kada su mi se riječi otele sa usana, začuo se pucanj.

Trofej knjiga 101

Trofej knjiga

Tijelo je ostalo stajati nekoliko trenutaka prije nego što je palo natrag, na
kauč. Jerryjev leš ostao je razrogačenih očiju buljiti u strop, zauvijek zatvorenih
usta.

Polako sam se okrenuo, Scott je drţao podignut pištolj. Cijev se još

dimila.

Čeljust mi se stegnula od bijesa. Trebala su mi tri umirujuća uzdaha, prije

nego sam mogao progovoriti.

„Što se, dovraga, upravo dogodilo?“

Scott je spustio pištolj. „Pokazao je nepoštovanje.“

Da je Scott odgovarao meni, prosvirao bih mu mozak, ali odgovarao je

Magdi. U dva koraka sam se našao ispred njega. Nisam ga mogao upucati, ali to
nije značilo da nisam mogao uraditi sljedeće. Povukao sam se i udario ga šakom
u bradu, natjeravši ga da se sruši na stolić za kavu.

Rhett je uperio pištolj u Scotta. Njegov prioritet je da zaštiti mene. Scott

moţda radi za moju majku, ali trenutno, u Rhettovim očima, on je neprijatelj.
Jedan pogrešan potez i kovrčava glava je mrtva. Scott je to znao. S mjesta na
kojem je leţao na podu, ispustio je oruţje i podigao ruke.

„Bez ljutnje,“ mrmljao je, pomjerajući čeljust s jedne strane na drugu.

Trofej knjiga 102

Trofej knjiga

Prišao sam bliţe, zaustavivši se iznad njega, progovorivši kroz stisnute

zube. „Nisam završio.“

„On ti ništa ne bi rekao,“ odgovorio je Scott.

Sranje. Namjeravao mi je reći puno više, a ja sam ţelio odgovore. Čučnuo

sam, zgrabio Scottovu desnu ruku, savijajući mu srednji prst. „Pogodi što,
Zlatokosa? Posluţit ćeš svrsi umjesto čovjeka kojeg si ubio.“

ZagunĎao je kada sam pojačao pritisak. „Ne smiješ mi ništa. Ja sam na

Magdinoj platnoj listi.“

To je to. Crne točkice su mi zamaglile vid. „Vidi, stvar je u tome što me

zaboli za to.“

Nesigurnost mu se uvukla u pogled. Način na koji su mu se zjenice

pomjerale dok je promatrao prostoriju, govorio mi je da razmatra svoje
mogućnosti. Borba ili bijeg. Pokušao je osloboditi prst, ali sam pritisnuo još
jače. Prije no što je zgrabio pištolj na podu, slobodnom rukom sam ga gurnuo u
Rhettovom smjeru. Kada je podignuo šaku, zgrabio sam je i pritisnuo, dok nije
zaškrgutao zubima.

„Zašto si ga upucao, Scott?“

Pljunuo je pored mojih stopala. „Jebi se.“

„Ako ţeliš takvu igru, meni odgovara.“ Još malo pritiska i prst mu je
kvrcnuo iznad zgloba. Jezivi vapaj ispunio je sobu. Za tako velikog čovjeka,
imao je visok glas. Bit će dobar sopran.

Pustio sam mu šaku i prešao na njegov palac. „Ostalo ti je još devet prstiju
na rukama i deset na nogama. Ovo moţe potrajati.“

ZagunĎao je hropteći, dok sam mu savijao prst unatrag. Mišići su mu se

stezali.

Trofej knjiga 103

Trofej knjiga

Mislio je da neću vidjeti kako udar dolazi, ali u igri sam puno duţe od
njega. Sagnuo sam se kad mu je šaka projurila pored moga lica, uzvrativši s
nekoliko udaraca u rebra. Još jedan u trbuh, izbio mu je dah.

„Jebote. Jao.“ Kašljao je i krkljao. „Jebeno sranje.“

Kvrc. To je bio njegov palac.

Krik mu je ovaj put bio uţasan. Po lupanju vrata i trčanju po odmorištu,

shvatio sam da ljudi bjeţe iz zgrade. Pucnjava nije bila ništa novo. Većina ljudi
navikla je na to, skrivajući se iza zaključanih vrata. Vriskovi su sasvim druga
stvar. Nitko nije ţelio biti mučen, a ako susjed nije progovarao, bila je velika
vjerojatnost da će onaj tko ga je tjerao da vrišti, doći po vas.

Scott se valjao po podu, uvijajući se u poloţaj fetusa. „Seronjo. Slomio si

mi palac.“

„Ako to učinim sa oba prsta koja koristiš za okidač, ostat ćeš bez posla.
Ništa od zaštitara bez prsta na obaraču, zar ne?“

„Znam sve, jebote.“ Grcao je kroz bol.

„Pitat ću te posljednji put. Zašto si ubio Jerryja?“

„Slijedio sam zapovijedi.“

Trznuo sam ga u sjedeći poloţaj. „Čije zapovijedi?“

„GospoĎe Louw. Sve što znam jest da mi je rekla da se pobrinem za

njega.“ Pogled mu je bio ošamućen. „Nije moj posao da postavljam pitanja.“

Vjerovao sam mu. Rhett je samo klimnuo glavom. Sloţio se s tim.

„Vodi ga natrag u automobil,“ rekao sam.

Trofej knjiga 104

Trofej knjiga

Dok je Rhett pomagao sjebanom Scottu da siĎe niz stube, ja sam

pregledao stan, ali nisam našao ništa zanimljivo. Stavio sam Monopoly mačku u
dţep, zatvorio vrata i pridruţio se momcima.

„Odvezi Scotta kući,“ rekao sam Quincyju. „Rhett, drţi ga na nišanu, za

svaki slučaj.“

Scott se namrštio kad su ga ugurali natrag, ali je šutio. Previše je pametan

da bi me ponovno uvrijedio.

Napredujući ispred njih, jurio sam Jan Smuts Avenijom. Trebalo mi je

više odgovora i Magda će mi ih dati. Danas radi u uredu za zajmove, u
Yeovilleu.

Upao sam u ured, bez kucanja.

„Zašto si naredila Scottu da ubije Jerryja?“

„Gabriel.“ Nije bila iznenaĎena dok je ustajala, zaobilazeći svoj stol. „Bio
je smetnja.“

Ludi bijes uvijao se mojom nutrinom, steţući je. „Smetnja? To je dovoljan

razlog za ubojstvo?“

„Nije tako i ti to znaš. Počeo je stvarati probleme.“

„Znaš što ja mislim?“ Smanjio sam udaljenost izmeĎu nas. „Mislim da si

ga htjela ušutkati.“

Prasnula je u smijeh. „Ušutkati ga?“

„Htio mi je reći što su mu naredila da uradi.“

„Ja? Naredila mu? Jesi li poludio? Jedini kontakt koji sam imala sa
Jerryjem, bio je da dobijem više informacija o tome gdje boravi Charlie
Haynes.“

Trofej knjiga 105

Trofej knjiga

„Teško mi je povjerovati u to.“

„Više vjeruješ tom malom kradljivcu nego meni? Jerry je bio uplašen.
Naravno da će izgovoriti svakakva sranja.“ Prekriţila je ruke. „Vjeruj što god
hoćeš, obavila sam posao za tebe. Jerry je tvojoj supruzi dao automobil –
ukradeni automobil, ako mogu dodati – kako bi pobjegla od tebe. Da si dovoljno
muško, bio bi mrtav iste minute kada si dobio tu informaciju od mene.“

„Najvaţnije mi je bilo pronaći Valentinu. Nakon toga sam imao druge

prioritete.’

„Na primjer, pojebati je.“

Kako bih se zaustavio da ne zadavim Magdu, stegnuo sam šake uz

bokove. „Nećeš tako pričati o mojoj supruzi.“

„Smiri se.“ Spustila je ruke. „Otkad ne mogu nazvati stvari pravim

imenom.“

„Vulgarna si.“

„Iskrena sam.“

„Jesi li?“

„Nemam vremena za tvoje igre. Scott je ubio Jerryja, jer smo morali
pokazati svijetu da se nitko ne zajebava s nama, a Valentina je jedna od nas.
Dati joj automobil bilo je jednako kao petljati s tobom ili sa mnom. Sljedeći put
kada pobjegne, njezini prijatelji će dobro razmisliti hoće li joj pomoći u glupim
pothvatima.“

„Neće se ponoviti.“

„I bolje da neće. Neće dobro izgledati ako ti vlastita supruga pobjegne.“

Vratila se do stolice i sjela. „Još nešto?“

Odmjerio sam svoje riječi. „Ne, danas.“

Trofej knjiga 106
Trofej knjiga

„Dobro. Ne ometaj me više. Imam posla.“

Na izlazu sam dobacio preko ramena, „Oh, da ne zaboravim, Scott ima

par slomljenih prstiju.“

Utisnute bore oko njezinih očiju stisnule su se. „To je bilo djetinjasto od
tebe.“

„Moţda ima i nekoliko slomljenih rebara.“ Riječi su mi pruţile ogromno

zadovoljstvo. „Ako se ikada više pojavi nepozvan, imala ti veze sa tim ili ne,
neće se izvući ţiv.“ Namignuo sam joj. „Imaj to na umu ako ga cijeniš kao člana
svog osoblja.“

Oči su joj bljuvale otrov, dok sam zatvarao vrata.

U svojoj radnoj sobi kod kuće, dodao sam Monopoly mačku iz Jerryjevog
stana u svoju staklenku s amajlijama. Po jedna za svaki ţivot koji sam oduzeo.
Danas moţda nisam izravno povukao obarač, ali ţelja je postojala. Po mom
mišljenju, namjera je jednako dobra kao i akcija.

Staklenka je uznemirujuće puna. Postavljena je na kut moga stola da me

podsjeća tko sam. Mogu oţivjeti lice na svakoj figurici u toj staklenci. Govorio
sam sebi da je svako od njih bilo opravdano, nuţno ubojstvo u ovom
neprestanom ratu za preţivljavanje, ali sam gubio apetit za ubojstvima. Moj put
je zacrtan, a ja sam ga pratio kako je zahtijevalo moje nasljeĎe. Na novoj stazi,
kojom sam koračao sa Valentinom, činilo mi se da sam se sve više udaljavao od
mjesta sa kojeg sam došao. Ne znam kuda sam, dovraga, išao, ali znao sam da se
ne mogu vratiti. Previše sam ţelio hodati ovim putem, sa njom i svojim
djetetom.

Trofej knjiga 107

Trofej knjiga

Poslijepodne se razvuklo poslovima koji su me zaokupili do kasno, a kad

sam se konačno zaustavio na Sylvijinom prilazu, bilo je skoro sedam. Večera se
servirala u osam. Nadao sam se da ću obaviti veliki razgovor sa Carly prije nego
sjednemo za stol.

Sylvia me čekala na vratima, sa rukom naslonjenom na bok.

„Hej, Gab. Gabriel,“ ispravila je samu sebe. Osmijeh joj je sladak i

ispunjen samouvjerenošću ţene koja zna da je fizički poţeljna. „Natjerao si me
da razmišljam o ovoj iznenadnoj večeri cijeli dan.“

„Nisam ti mislio nametnuti dodatni posao.“ Tiho se nasmijala, ispruţivši

ruku kako bi mi uzela jaknu.

„Ne uzrujavaj se, moj kuhar je odradio cijeli posao.“ Odloţila je jaknu na
vješalicu. „Hoćeš li mi reći razlog večere s Carly ili ću se morati znojiti još sat
vremena?“

„Gdje je Carly?“

Osvrtao sam se po predvorju i stubištu. Nisam ţelio da moja kćer slučajno

nešto čuje, prije vremena.

„U svojoj sobi, pozvat ću je za trenutak. Popit ćemo piće?“

Trofej knjiga 108

Trofej knjiga

Već je krenula prema salonu. Slijedio sam je, razgledavajući nepoznat

prostor. Bio sam u Sylvijinoj kući nekoliko puta, ali još uvijek mi je bila
nepoznata. Previše je zagušljiva. Previše savršeno ureĎena. Nema ljubimaca,
knjiga ili cipela razbacanih okolo. Ništa što bi nagovještavalo ţivot. Carlyne
igračke nikada nisu bile razbacane po našim stubama, čak ni po tepihu u
igraonici. Hoće li Valentina pustiti ţivot u naš dom? Grudi su mi se počele
puniti nečim toplim i ugodnim, dok sam zamišljao vlakiće, vatrogasna vozila i
plišane igračke kako nam zatrpavaju podove.

„Izvoli.“ Pruţila mi je čašu viskija sa ledom, uzimajući jednu za sebe i

kucnuvši njom o moju. „Sada mi reci koja je svrha ovog tajnog, obiteljskog
sastanka.“

Vjerojatno je bolje da je pripremim prije nego što razgovaram sa Carly.

Razmišljao sam što reći, ali nije postojao jednostavan način za ovo. Konačno
sam kratko izgovorio, ali blago.

„Valentina i ja smo se jučer vjenčali.“

Zaustavila je ruku sa čašom na pola puta do usta, crveni lak na noktima

isticao joj je bijelu koţu na mjestu gdje je drţala čašu. Oči su joj se raširile, a
usta skupila u ravnu crtu.

„Rodit će moje dijete.“

Povukavši ruku, pljesnula me po obrazu. Vidio sam kako šamar dolazi.

Mogao sam ga zaustaviti, ali sam joj dopustio nasilje kao odušak za šok.

„Kučkin sine, kako moţeš ovako poniziti našu obitelj?“ Povisila je

ton. „Oţenio si sluškinju?“
Trofej knjiga 109
Trofej knjiga

„Znaš da je Magdina ideja bila učiniti je našom sluškinjom da bi se

osvetili, što je vjerovala da zasluţujemo.“

„Uhvatila te, zar ne?“

„Zapravo,“ hladno sam joj se osmjehnuo. „Ja sam uhvatio nju.“

„Zašto?“ Lupila je čašom o okvir kamina, kapljice alkohola prskale su na

sve strane. „Mogao si imati Helgu ili bilo koju drugu ţenu svog društvenog
statusa.“

„Ne ţelim nijednu drugu ţenu.“ Riječi su mi bile odmjerene. „Ţelim nju.“

„Koliko ima godina?“

„Dvadeset i tri.“

„Je li ovo neka vrsta krize srednjih godina? Zbog toga trebaš petnaest
godina mlaĎu djevojku? Ţeliš si dokazati da još moţeš?“

„Zato si se zaručila za mlaĎeg muškarca?“

„Jebi se, Gabriel. To nije isto.“

„Ne, nije, zato što se tvoje odluke o vezama i braku ne temelje na ljubavi i
privrţenosti, već na tome kako će se odraziti na tvoje financije i karijeru.“

„Ljubav i privrţenost?“ Nasmijala se. „Još ćeš mi reći da je voliš?“

Trofej knjiga 110

Trofej knjiga

„Ne znam za ljubav, ne više, ali ono što osjećam, najbliţe je sreći.“

„Ti si budala.“

„Bio sam budala što sam te nekada volio.“

„Još uvijek si.“

„Moţda – uvijek ćeš biti majka mog djeteta – ali ţelim je više od bilo koje
ţene koju sam ikada ţelio.“
Boja joj je nestala s lica. Bijes se očitavao u njezinim ljubičasto-plavim
očima, ali zadrţala je glas mirnim. „Neću priznati tu ţenu ni njezino dijete.“

„To je moje dijete, tvoja neugodna narav će nam svima oteţati stvari, ali
do tebe je.“

Izbacila je bradu. „Pozvat ću Carly i ostaviti vas koji trenutak. Kad budete
spremni, doĎite u blagovaonicu.“

Dok je potpeticama lupkala po mramornom podu, otpio sam veliki gutljaj

pića. Nekoliko trenutaka kasnije, moja kćer je došla, skakućući niz stube.

„Tata!“ Pruţila mi je jedan od onih rijetkih zagrljaja. „Večera usred

tjedna? U maminoj kući. Što se dogaĎa?“

Ostavio sam piće na stolu, povukavši je pokraj sebe na kauč. Kroz

otvorena vrata sam vidio Sylviju kako ide prema kuhinji. Kad su nam se oči
srele, uputila mi je optuţujući pogled.

Vratio sam pozornost na Carly. „Kako je u školi, princezo?“

Trofej knjiga 111
Trofej knjiga

„Dobro. Vidio si mi ocjene.“

„Što je sa ţivotom kod mame? Funkcionira li?“

„Da, radi li se o tome da se vratim kod tebe?“

„Naravno da ne.“ Odugovlačio sam, ali za ime Boga, bilo je stvarno teško
pokrenuti tu temu. „Imam novosti.“ Navukao sam blistav osmijeh na lice. „Vrlo
uzbudljive vijesti.“

„Tata,“ zabacila je kosu iza uha, „Što je?“

„Imam nekoga.“

„Kao, zabavljaš se s nekim ?To je sjajno!“

„Zapravo, to je puno ozbiljnije od zabavljanja. Već smo prešli na višu

razinu.“

„Jesi li zaručen?“ Vrisnula je. „O Boţe, tko je ona ?“

„Nisam zaručen, Carly.“ Njeţno sam rekao. „Preskočio sam to i oţenio

je.“

Osmijeh joj je nestao. Zurila je u mene sa razočaranjem koje sam

očekivao, ali sam se nadao da ću ga izbjeći. „Oţenio si se?“

„Da.“

Trofej knjiga 112

Trofej knjiga

„K-kad?“

„Jučer.“

„Ja-ja ne razumijem. Zašto nisi rekao nešto? Zašto si to uradio u

tajnosti?“

„Bila je to impulzivna odluka. Nije da sam te ţelio izostaviti sa vaţnog

dogaĎaja. To se jednostavno iznenada dogodilo.“ To je bilo najbliţe istini koju
sam mogao dokučiti.

Usta su joj se spustila prema dolje. „O moj Boţe, imam maćehu.“

„Ne ţelim da o njoj razmišljaš kao o maćehi. Sylvia je tvoja majka. Ona je
moja supruga i puno će mi značiti ako budeš ljubazna prema njoj.“

Donja usna joj je počela drhtati. „Tko je ona? Mislim, je li je uopće

poznajem?“

„Da, poznaješ.“

Namrštila se i skupila obrve. „Tko?“

„Valentina.“

Prije nego što sam izgovorio ime, bila je na nogama. „Tata ne! Kako si
mogao? Ona je naša sluškinja!“

Ustao sam i stavio joj ruke na ramena. „Carly, smiri se, molim te i slušaj
me. Nema ništa lošeg u tome ako si sluškinja.“
Trofej knjiga 113
Trofej knjiga

„Ona mi pegla odjeću i čisti moju sobu, za Boga miloga!“

„Bila je naša spremačica. Nije više. Sada imamo servis za čišćenje.“

„Sluškinja! Zar nisi mogao napraviti manje poniţavajući izbor?“

„Biti sluškinja nije poniţavajuće. Valentina je studirala za veterinarku

prije nego je počela raditi kod nas, a došla je raditi zato što je dugovala puno
novca i nije imala izbora.“

Trgnula se iz mog zagrljaja, okrenuvši mi leĎa.

Zastenjao sam u sebi. „Mislio sam da ti se sviĎa.“

„Je li to zbog novca? Udala za tebe zbog tvog novca?“

„Ne.“

Okrenula se prema meni kako bismo se ponovno suočili.

„Što onda?“ Osmijeh joj je ironičan. U ovom trenutku jako je nalikovala

svojoj majci. „Nemoj mi reći da si zaljubljen?“

„Imat će bebu,“ tiho sam rekao.

Razgoračila je oči, kao i Sylvia. Šok je preplavio njezine crte lica,

ostavljajući je blijedom i šutljivom.

Trofej knjiga 114

Trofej knjiga

Uhvatio sam je za ruku. „Ovo ne mjenja moje osjećaje prema tebi. Uvijek
ću te voljeti. Ţao mi je što si morala ovako saznati, ali nadam se da ćeš prihvatiti
Valentinu kao dio obitelji.“

Odmaknula se od mene, sklopivši ruke na leĎima. „Imat ću sedamnaest

godina za mjesec dana, ne misliš li da je malo kasno za zasnivanje nove
obitelji?“

„Nije to nova obitelj, princezo. Svi smo mi obitelj.“

„Ona nije moja obitelji i nikada neće biti!“

Jecajući je pobjegla iz sobe. Bio sam rastrgan izmeĎu toga da odem za

njom i da joj dam prostora. Odlučio sam se za ovo drugo. Pretpostavljam da je
prošlo najbolje što je moglo. Vremenom će se smiriti.

Sylvia se naslonila na dovratak, vrteći piće u čaši.

„Čestitam Gabriel, nadam se da si sretan.“

Gledala me s prijezirom dok sam prilazio, pogledom koji mi nije bio

nepoznat. To je isti onaj pogled koji mi je davala u krevetu, točno prije nego bih
je dodirnuo.

Ispruţivši vrat preme meni, nastavila je, „Pretpostavljam da je večera

otkazana, ne znam za Carly, ali ako se osjeća kao ja, izgubila je apetit.“

„Razumijem.“

Trofej knjiga 115

Trofej knjiga

Pomaknula se malo da mogu proći. Dok sam odlazio po jaknu, bio sam
potpuno svjestan svog šepanja i načina na koji joj je pogled gorio na mojim
leĎima.
„Laku noć Sylvia, sutra ću nazvati Carly.“

Led je zazveckao u njezinoj čaši. „Naravno.“

Izašao sam i odvezao se kući. Volio sam sebi govoriti da je Sylvia kupila
kuću blizu naše zbog Carly, ali uvijek se radilo o prestiţu susjedstva. Kao i
Magda, Sylvia je poticala iz duge loze potomaka u kojoj je novac sve, a uloga
odreĎena roĎenjem. Osoblje kućanstva ne miješa se s vlasnicima. U njezinim
očima, Valentina će zauvijek biti sluškinja. Sve do danas, nisam shvaćao koliko
je Sylvijinih vrijednosti usaĎeno u Carly.

Kada sam došao kući, zatekao sam Valentinu na koljenima u našoj

kupaonici sa glavom iznad zahodske školjke.

Poţurivši do nje, sklonio sam joj kosu s lica. „Dovraga, Valentina. Jesi li
dobro?“

Slabašni pokret njezine ruke trebao me otjerati. „Samo jutarnja mučnina.“

Tijelo joj se grčilo, ali je ţeludac sigurno bio prazan, jer ništa nije izbacivala iz
sebe.

Zabrinutost mi je gorjela u utrobi. „Mislio sam da bi se ovo trebalo

dogaĎati samo ujutro.“

Dva puta je mirno udahnula. „U sva doba dana.“ Smijeh joj je bio slab, ali
ne i bez duhovitosti. „Ova beba ne voli tjesteninu.“

Trofej knjiga 116

Trofej knjiga

Rukom sam joj obrisao vlaţno čelo. „Što si jela?“

„Fettuccini sa cèpe s vrganjima4. Ručala sam sa Kris u Romi.“ Okrenula

se, naslonivši se na zahodsku školjku. Lice joj je bilo blijedo, a tamni su koluti
kvarili njezine savršene oči. „Kad smo kod toga...“ Strogi pogled prodirao je
kroz te mutne oči. „Zašto šalješ Kris sve te stvari?“

Sagnuo sam se i podigao je u naručje. Čak ni u četvrtom mjesecu trudnoće

nije bila teška. Bio sam sve više zabrinut. Izgledala je iscrpljeno. Sudeći po tome
kako joj je tijelo reagiralo, otrovao sam je svojim sjemenom. Spustio sam je na
tepih i počeo navlačiti haljinu preko glave. Poslušno je podignula ruke.

„Pitala sam te nešto, Gabriel?“

Otkopčao sam joj grudnjak, gurnuvši naramenice prema dolje. „Ona je

tvoja prijateljica.“

„Je li ti to motivacija da potrošiš bogatstvo na njezinu praksu?“

Slijedile su gaćice, ali su me njene čizme sprječavale da skinem čarape.

„Kako su se stvari odvijale, ordinacija joj ne bi još dugo opstala.“

„Ako ostanem, Kris će dobiti obnovljenu ordinaciju, a ako odem, mrtva

je.“

„Da.“

4
Tjestenina sa vrganjima
Trofej knjiga 117
Trofej knjiga

Odgovor mi je bio oštar, ali morala je razumjeti dokle ću ići. Spoznaja da

je ovdje protiv svoje volje, gorka je pilula za progutati, ali proţdirati ću plamen,
vatru i otrovni otpad, ako to moram učiniti.

Čučnuo sam kako bih joj otkopčao čizme. „Zašto to spominješ, planiraš
otići?“

„Ne.“

Pravi odgovor. „Onda neka Kris uţiva u daru, a ti prestani brinuti o tome.
Osim odvratne tjestenine, kako je prošao ručak?“

Izraz lica joj se razvedrio. „Dobro. Nedostajala mi je Kris. Ona je dobra

osoba, znaš?“

„Ne sumnjam.“

Skinuo sam joj čizme, zatim i čarape, dopuštajući prstima da se zadrţe

dulje nego što je trebalo.

„Rano si se vratio.“ Imala je zamišljen pogled. „Kako je Carly prihvatila

vijesti ?“

„Nije dobro, ali razumjet će.“

„O, ne, Gabriel, tako mi je ţao.“

„Nije do tebe.“

„Jest. Da nisam ostala trudna...“

Trofej knjiga 118
Trofej knjiga

Krivnja mi je izvrtala utrobu. „Ne ţelim slušati da tako govoriš.“

Ako sam ţelio priznati, sada je bilo pravo vrijeme, ali moja odluka bila je
donesena. Otvorila je usta, ali i dalje sam joj drţao prst na usnama. Završen je
razgovor o našoj uvrnutoj, pravoj, na pogrešan način, vezi. Nema više priče,
barem ne do kraja večeri, ne dok je njezino golo tijelo točno ispred mene.
Spustivši se na koljena, uhvatio sam je za bokove i povukao prema sebi.
Napravila je dva kratka koraka, a zatim se srušila na mene. Prislonio sam usne
na njezin trbuh, drţeći ih tamo dok me nije uplašila svojim uzdahom.

„Oh, opa.“ Oduševljeno se zakikotala. „Osjetila sam ga.“

Grlo mi je stegnula nepoznata emocija. „Bebu?“

„Pomjerio se.“ U čudu je zurila u svoj trbuh. „Kao da osjećam pomicanje

krila leptira.“

Smijali smo se zajedno dok je rukama prelazila preko zategnute koţe svog
trbuha, stavljajući ruke preko mojih. Nisam mogao obraditi čudo koje se
odvijalo ispod mojih ruku. Ona je čarobna i čini moj ţivot sretnijim ovim
nevjerojatnim darom.

„Ponovi to,“ rekla je, podiţući ruke da mi omogući pristup.

Ljubio sam je po cijelom trbuhu, od pupka do stidne kosti.

Izgovorila je moje ime kao da je neka sretna vijest. Na licu mi je blistao

širok osmijeh.

Trofej knjiga 119

Trofej knjiga

„Vrijedilo je?“

„Da.“ Ponovno se nasmijala, a oči su joj bile pune oduševljenja. „O, Boţe,
Gabriel.“ Uzela mi je ruku, vrativši je na trbuh. „Moţeš li osjetiti?“

„Prerano je, ljepotice. Reci mi kakav je osjećaj?“

„Treperi iznutra.“

Sretan sjaj izmijenio joj je blijedo lice sa podočnjacima. Bio je to lijep

trenutak koji nisam zasluţio, ali sam ga pohlepno prihvatio. Zauvijek bih ostao
na koljenima kada bih bio dio ovih magičnih trenutaka koje Sylvia nikad nije
ţeljela podjeliti sa mnom. Još trenutak duţe, drţao sam je uz sebe, pritišćući lice
uz njezinu toplu koţu, udišući miris maline koji je podsjećao na nju. Nerado sam
je pustio, ali je vjerojatno umorna i slaba od napadaja mučnine. Otrgnuvši se,
pokrenuo sam tuš. Bilo je dovoljno prostora da oboje udobno stojimo, ali sam
sjeo na klupu, privijajući je preko svoga tijela, ne ţeleći prekinuti kontakt.
Dopustila mi je da se pobrinem za nju, perući joj kosu i tijelo.

Kad smo se oboje osušili, odnio sam je u krevet. Jedina namjera bila mi je
drţati je dok se odmara, ali kada je rukom obavila moj penis, snaga volje mi se
rastopila. Prevrnuo sam se preko nje, drţeći teţinu na rukama i ljubeći joj usne.
Dahtala je dok mi je kurac tonuo u toplinu njezine pice, a onda se čulo samo
stenjanje, dok sam vodio ljubav s njom, polako i s poštovanjem.

S dolaskom jutra, prisilio sam se napustiti naš krevet. Valentina je spavala

i, ako ostanem još koji trenutak, probudit ću je svojim kurcem u njezinoj pički.
Ponovno. Vodili smo ljubav do kasno, a njoj je potreban odmor. Ne mogu se
cijelo vrijeme ponašati kao prokleti, napaljeni tinejdţer u njezinoj blizini.
Problem je što sam je ţelio više nego ikada.
Trofej knjiga 120
Trofej knjiga

Sa zamamnim oblinama i lijepim crtama lica, uvijek je bila moja savršena

mala igračka, moj ljubimac, ali sada je boginja. Zaljubio sam se u nju zbog
njezine snage i odanosti. Ovog puta bio sam zadivljen njezinom bezuvjetnom
ljubavlju prema ţivotu koji je nosila i strpljenjem s kojim se nosila prema
svojim trudničkim oblinama.

Neke se ţene razbole, neke se osjećaju umorno, neke bole leĎa, dok neke
razviju poţudu, a Valentina je osjećala sve. Ova trudnoća ju je zadesila punom
snagom uragana. Bio sam pod tušem kada je uletjela u kupanicu i ispovraćala
utrobu.

Izašao sam u trenu, omotan ručnikom oko struka. Pustio sam je da završi
prije nego sam joj pomogao da ustane.

Nadlanicom je obrisala usta. „Tako mi je ţao što si to morao vidjeti.”

Zapetljavši joj prste u kosu, naslonio sam joj glavu na svoje grudi.
„Nemaš zbog čega ţaliti. Zajedno smo u ovome, dušo.“

Odmaknula se na centimetar udaljenosti od mene, pruţajući mi zahvalan

osmijeh koji mi je slamao srce, jer nisam zasluţio ni mrvicu njezine zahvalnosti,
a pogotovo ne njenu krivnju.

Dodirnula je svoju raščupanu kosu. „Izgledam kao pravi nered.“

„Nikada nisi izgledala ljepše.“

Ovaj put me njezin osmijeh zaslijepio sjajem. Uhvatila me za obraz sa

oţiljcima. „Sladak si.“

Trofej knjiga 121

Trofej knjiga

„Sladak?“ Napredovao sam prema njoj, hvatajuću je u zamku sujete.

„Tako bi me opisala?“

„Kao šećer.“

„Šećer, ha?“ Vrisnula je kada sam je uhvatio oko struka i podigao na pult.
„Nanosiš ozbiljnu štetu mojoj reputaciji.“

„Samo veliki, stari, grintavi, slatki medvjed,“ narugala se.

„Stari? Grintavi? Sad već traţiš probleme.“ Golicao sam je po bokovima,

izazivajući još više vriskova i divljeg urlanja.

„Stani.“ Rekla je kroz suze radosnice, pokušavajući me uhvatiti za

zapešća.

Umjesto toga uhvatio sam njezina, pričvrstivši ih za zrcalo iznad njene

glave. Ţelio sam je pogledati. Suludo je lijepa kada se probudi, a jos više kada je
sretna. Suze radosnice lijepile su joj se za trepavice, čineći ih tamnijima.
Tragovi te vlaţnosti oblili su joj rumene obraze. Svilenkasta kosa joj je u
kovrčama padala niz ramena. Grudi su joj čvrste, njihova ih je nova teţina vukla
prema dolje. Pod mojim besramnim pogledom, bradavice su joj se ukrutile.
Stajao sam joj izmeĎu nogu, dok mi je koljenima dodirivala bokove. Kurac mi
se trznuo. Njezina obrijana pičkica pritiskala mi je kurac koji se podizao ispod
ručnika. Skinuo sam ga sa sebe, pokrivši joj ulaze, kako bih joj zaštitio leĎa prije
nego joj savijem koljena i stavim pete preko ruba radnog pulta. Potpuno se
raširila, sve zbog mene.

Stavio sam jagodicu prsta na njezin klitoris.

Trofej knjiga 122

Trofej knjiga

„Moje.”

„Tvoje,“ ponovila je, plitko dišući.

„Ţelim te natjerati da izgoriš.“

„Onda me dodirni.“

Smijeh i razigranost su nestali. Upravo ću to učiniti, dodirnuti je. Ne bih

trebao, ali nisam dovoljno jak da se oduprem. Savjest mi kaţe da se mora
odmoriti, ali mi poţuda poručuje kako je, ipak, još uvijek budna. Jebeš moje
dobre namjere. Trebala mi je. Trebalo mi je njezino zadovoljstvo. Trebalo mi je
njezino intenzivno zadovoljstvo. Prerano je da je uzmem kao na planini Grace.
Jebati je tako u dupe, nekako me uznemiravalo, budući da je toliko dugo nisam
imao, a ne ţelim je opet izgubiti. Ne ţelim je povrijediti, barem ne na neerotičan
način.

Stisnuo sam joj zapešća. „Drţi ruke gore.“

Strah joj se miješao sa uzbuĎenjem u očima. Ţeljela je ovo, jer sam je

tako naučio. Ovakvu sam je napravio. To je sve što je znala.

Posegnuvši preko nje do ugradbenog ormarića, uzeo sam ulje za

intenziviranje ograzma, koje sam sačuvao za ovakvu priliku. Odvrnuo sam čep,
odloţivši bočicu na pult. Promatrala me širom otvorenih očiju, nervozno
oblizujući usne.

Sva moja paţnja usmjerena je na njezinu pičku. Paţljivo, koristeći se

prednjim i srednjim prstom jedne ruke, razdvojio sam joj usmine, otkrivajući
blago izmeĎu njih. Klitoris joj je otečen. Vlaţnost svjetluca oko ulaza.
Trofej knjiga 123
Trofej knjiga

UzbuĎena je. Dovraga, i ja sam. Kurac mi je gotovo izgarao, dok sam

samo gledao u nju. Drţeći je otvorenom, okrenuo sam bočicu naopako, čekajući
da se na vrhu pojavi kap.

Uhvatio sam njezin pogled, nečujno joj zapovjedivši da se drţi moga.

„Ovo će biti toplo, ali savršeno sigurno.“

Izrazila je svoje povjerenje blagim kimanjem glave.

„Dobra djevojka.“

Nakapao sam joj stimulans na klitoris, umasiravši ga u udubljenje. Meso

joj je nabubrilo, postajući za nijansu tamnije. Toplota je prodirala kroz ţuljevitu
koţu moga prsta. Mogao sam samo zamisliti kako joj njeţni klitoris gori. Pogled
na to ljupko tijelo, koje se pretvaralo u mučni plamen pod mojim djelovanjem,
bio je dovoljan da ejakuliram ne dodirnuvši kurac, ali sam odvratio pogled kako
bih pročitao izraz u njezinim očima. Glava joj je naslonjena na zrcalo, lice
okrenuto u stranu. Još dvije sekunde i vrućina će se pretvoriti u trenutni,
intenzivni pakao. Točno u pravom trenutku, otvorila je oči. Crvene mrlje
prekrile su joj obraze.

Tiho je zastenjala. „To pecka.“

„Znam, dušo.“

Prestao sam masirati, dajući joj vremena da upije osjećaj. Kako je

intenzitet rastao, klitoris joj je oticao. Stopala su joj kliznula s pulta. Pokušavala
je ublaţiti osjećaj skupljanjem nogu, ali morao sam gledati. Gurajući joj bedra,
zarobio sam joj tijelo svojom teţinom, pritisnuvši nauljen prst na njezin analni
otvor.
Trofej knjiga 124
Trofej knjiga

„Ţeliš da pecka i ovdje?“ Pitao sam, ljubeći joj rame.

„Ne.“ Migoljila se ispod mene. „Molim te.“

„Onda drţi noge raširenima.“

Okretala je bokove, pokušavajući pritisnuti svoje vrele dijelove na hladan

mramor, ali sam je uhvatio za noge kako bi ostala mirna. Grizla je donju usnu,
pokušavajući biti tiha dok je jahala val koji joj je ţario kroz genitalije, ali
cviljenje joj je postajalo sve glasnije.

„Molim te, Gabriel. Moram svršiti.“

Stimulator joj je tjerao klitoris da pulsira od poţude, ugriz toplote će ga

dodatno zagrijati kada svrši. Pica joj je mokra od uzbuĎenja, usmine
tamnoruţičaste i otečene, pozivajući me da utonem kurcem u meku toplinu. Na
rubu eksplozije, kurac mi je ispustio preejakulat. Jednom sam joj rukom
razdvojio nabore, noktom lupkajući po previše stimuliranom klitorisu. Svaki put
kada sam joj noktom dodirnuo koţu, malo se više raširila i glasnije vrisnula.
Brojao sam svaki udarac, paţljivo mjereći pritisak. Previše jako ili previše slabo
i neće se moći ovako olakšati. Svršila je na jedanaestom odbrojavanju, bukom
koja je podizala krovove. Pička joj se grčila samo oko zraka, ali neće dugo ostati
prazna. Pritisnuo sam glavić uz njezin klitoris, trljajući u krug da produţim
orgazam. Stezala je noge oko mojih bokova. Toplina koja ju je dovela do ovih
visina, prodirala mi je u vrh kurca, spalivši mi tijelo u sporoj, mučnoj mješavini
bolnog uţitka. Ţelja da se zabijem bila je ţestoka, ali brojao sam do pet,
udahnuvši duboko nekoliko puta, prije nego sam paţljivo ušao u nju.

Trofej knjiga 125

Trofej knjiga

Pica joj je uska, vruća i mokra sa nejasnim odrazom opekline. Zastao sam
kada sam se zario do kraja. To je ono što sam oduvijek ţelio, odvesti je toliko
daleko, da nije znala gdje ona počinje, a ja završavam. Postojala je beskrajna
potreba za mojim ritmom, kad sam počeo potiskivati. Spustila je ruke kako bi se
uhvatila za umivaonik, dok sam se gurao u nju, zbog čega su joj leĎa udarala o
zrcalo. Trebalo mi je da ponovno svrši, ovaj put sa mnom. Imajući na umu da
sam dobro poznavao njezino tijelo, znao sam kako to učiniti. Hvatajući prstima
obje bradavice, iskoristio sam krute vrhove kao moć zbog koje su njezine obline
poskakivale. Grčenje njezine pičke na mom kurcu bila je reakcija koju sam
očekivao. Nabijao sam se jače, ubrzavajući tempo. Tijelo joj se napelo, a noge
me čvršće stisnule.

„Svrši, ljepotice.“ Pustio sam joj bradavice, zgrabivši joj grudi svojim
dlanovima, gnječeći ih dok mi je vlastiti vrhunac počeo rasti u dnu kraljeţnice.
„Prokletstvo. Jebote.“

Eksplodirao sam poput vrelih mlazova lave. Izustio sam još jednu psovku,
padajući preko nje, zarobivši joj tijelo rukama.

„Dovraga, Valentina.“ Naslonio sam nam čela, jedno na drugo, dolazeći

do daha.

Kad sam se već počeo osjećati manje-više mirno, ona je još leţala
naslonjena na zrcalo, zgnječenih mišića.

„Ne pomjeraj se.“

Uključio sam tuš, ispravši nas oboje, pazeći da budem njeţan prema njoj.

Trofej knjiga 126

Trofej knjiga

Kada je bila suha, premazao sam joj intimne dijelove vaginalnim

balzamom, kako bi se ublaţila bilo kakva dugotrajna opeklina, a kako bih bio
siguran i njezino dupe, takoĎer.

Brišući prste o unutarnju stranu njenih butina, potraţio sam njezin pogled.
„Kako si?“

Osmijeh joj je bio njeţan i pospan. „Mm.“

Volio bih da sam je mogao vratiti natrag u krevet, ali sastat ćemo se ovdje
za trideset minuta. Nismo imali vremena za više od čednog poljupca. „Obuci se i
siĎi na doručak. Moraš jesti. Nakon doručka, ţelim da upoznaš nekoga.“

„Prvo ću provjeriti Charlieja. Ovo je bila prva noć u njegovoj novoj sobi.“

„Pusti ga da spava. Bio je do kasno budan sa Rhettom, gledajući filmove.“

„Ovo je novo za njega.“

„Bit će on dobro.“

„Ja samo –“

Spustio sam dlan na njeno golo dupe. Pljus. „Namjerno me izazivaš da te

ispljuskam po dupetu?“

U jednom ludom trenutku, oči su joj zabljesnule novim naletom poţude.

Činilo se kao da moţda smatra da je takav udarac zabranjen, ali onda se
okrenula počešljati kosu.

Trofej knjiga 127

Trofej knjiga

Telefon mi je zavibrirao na noćnom ormariću, prikazavši poruku od

Magde. Naš je gost stigao ranije. Hvala Bogu, Valentina više nije postavljala
pitanja. Nisam imao pojma kako će reagirati na čovjeka koji nas je dolje čekao.

Trofej knjiga 128

Trofej knjiga

Kad sam sišao dolje, Christopher van Wyk i Magda razgovarali su u

salonu. Magda nas je upoznala. On je blizak prijatelj i ovo je bila njezina ideja.

„Došao sam ranije,“ rekao je, rukujući se sa mnom, „Ali nisam znao
kakav će biti promet iz Pretorie.“

„Zašto nam se ne pridruţite u blagovaonici?“ Ponudio sam. „Moţemo

razgovarati za vrijeme doručka.“

Magda je upravo ulijevala kavu kada je Valentina sišla niz stube. Kao
budala, prestao sam govoriti, zureći u nju kroz otvorena vrata. Ludo je,
nehumano, anĎeoski prelijepa. Kosa joj je dobila na volumenu, lice joj je
blistalo od trudnoće. Moţda je nešto od toga bila posljedica endorfina poslije
orgazma, ali biserna kvaliteta njezine glatke koţe, nešto je što sam vidio samo
kod budućih majki. Plava haljina pripijena joj je uz tijelo, naglašavajući njezine
zaobljene grudi i trbuh. Pogled joj je iskrio dok je gledala ravno u mene,
izdajnički znak tajnih trenutaka koje smo podijelili izmeĎu sebe.

„Nešto si rekao?“ Upitao me Christopher.

„Ja – uh... “

Trofej knjiga 129

Trofej knjiga

Valentina me spasila zaustavivši se na vratima.

Pribrao sam se. „Dopusti da te upoznam sa svojom suprugom. Ovo je

Valentina. Valentina, upoznaj Christophera van Wyka. On je psiholog za
hipnozu.“

Christopher je zaobišao stol kako bi se rukovao s njom. „Drago mi je što

sam vas upoznao, gospoĎo Louw.“

Magda se napela kada je Christopher oslovio Valentinu našim

prezimenom, ali je namjestila osmijeh na lice. „Christopher je prijatelj. Ţeljela
sam da ga upoznaš, Valentina.“

„Ja?“ Valentina je sjela na stolicu koju sam joj pridrţao.

„Budući da je Charile sada dio obitelji,“ rekla je Magda, „Ţelim probati

sve moguće oblike terapije.“

Valentina me brzo pogledala, sa pitanjem u očima.

„Nisam imao vremena da ti kaţem.“ Istina je bila da joj nisam htio dati
vremena da odbije.

„Već smo sve pokušali,“ pristojno je odgovorila.

„Niste hipnozu, sigurna sam,“ rekla je Magda.

„Ne, nismo pokušali hipnozu, ali posjetila sam sve specijaliste u

Johannesburgu. Ništa ne moţe pomoći kod ozljede mozga.“

„Ne govorimo o popravljanju štete,“ progovorio je Christopher, ponovno

sjedajući na stolicu. „Razgovaramo o tome da se osjeća ugodno i sretno.“

Trofej knjiga 130

Trofej knjiga

„Uvjeravam vas, Charlie je uravnoteţen i sretan, koliko moţe biti.“

„Hipnoza mu moţe omogućiti da bude samostalniji.“ Magda je prinijela

šalicu usnama. „Potrebno mu je više entuzijazma i prijatelja. Postoje odlične
institucije u Johannesburgu koje mu to mogu pruţiti.“

Znakovi upozorenja pojavili su se na njenim lijepim crtama lica. „Gabriel,

rekao si da moţe ovdje ţivjeti.“

„Moţe.“ Uhvatio sam je za ruku. „Samo ţelim da razmisliš o svim

mogućnostima koje ti novac moţe pruţiti.“

„On me treba.“ Bacila je pogled na ljude okupljene oko stola, poput

preplašenog zeca. „Ja sam mu jedina obitelj.“

„Pssst.“ Privukao sam joj stolicu bliţe svojoj, grleći je. „Ne ţelim da se
uznemiravaš. Odluka i dalje ostaje tvoja.“

„Dopustit ćeš mi da odlučim?“

„Naravno.“

Napeta ramena malo su joj se opustila. „Što podrazumijeva liječenje?“

„Nekoliko seansi hipnoze,“ odgovorio je Christopher, „Tijekom kojih će

Charlie ući u stanje duboke opuštenosti. Nakon seanse, osjećat će se fokusirano i
mirno. Koristim svoje tehnike u slučajevima poput nesanice, gubitka apetita,
problema sa govorom, tikova, ponavljajućih postupaka, nehotičnog psovanja,
antisocijalnog ponašanja i nesuvislih misli.“

Trofej knjiga 131

Trofej knjiga

„Charlie ima kratak raspon paţnje i ponavlja slogove, ali dobro jede i
spava.“

„Najprije ćemo napraviti opseţnu procjenu,“ rekao je liječnik.

„Ako je to u Charliejevom najboljem interesu…“ Pogledala me.

„Jest,“ rekao sam. „Postoje i pravni aspekti koje si zanemarila, kao to da

proglasiš Charlieja poslovno nesposobnim i pravno riješiš svoje skrbništvo.
Pogledat ćemo to nakon doručka.“

Pogled joj je prelazio sa Magde na mene. Nije nam vjerovala, a ja je

nisam mogao kriviti za to. Uvijek se sama brinula o bratu bez pomoći, a mi smo
ga ipak htjeli ubiti.

„Nisi viša sama,“ šapnuo sam joj na uho. „Ja ću se za sve pobrinuti.“

Poslije doručka, Gabriel mi je dao da potpišem dokumente kojima se

Charlie proglašava poslovno nesposobnim i koji mi osiguravaju skrbništvo.
Jedva sam čekala vidjeti svog brata danas, ali Charlie se kasno budio. Morat ću
porazgovarati sa Rhettom o filmskim večerima. Charlie je sretan u svojoj novoj
sobi, osobito sa televizorom ravnog ekrana, postavljenim na zidu.

Pripremila sam čaj i tost Charlieju za doručak i upoznala ga sa Brunom,

ali se nisu dobro sloţili. Bruno je sigurno osjetio Charliejev strah.

Trofej knjiga 132

Trofej knjiga

Charlie obično ne izlazi van, osim ako ga netko ne namami nekom

nagradom, ali ipak sam mu dala jasne upute da mora pitati prije nego izaĎe u vrt.
Ne vjerujem da će ga Bruno napasti, ali više sam voljela biti oprezna. Kako bih
izvela Charlieja iz kuće, odlučila sam ga poslije ručka povesti sa sobom u
kupovinu.

Kada sam o svom planu obavijestila Gabriela, bilo mu je drago što ću

izaći i potrošiti novac. Ispratio nas je vani, dodavši mi komplet ključeva.

Prsti su mi stegnuli privjesak za ključeve. „Ključevi od kuće?“

„Da.“ Nasmijao se. „I od tvog automobila. Oprosti što nisu bili spremni
kada si došla, ali nismo imali rezervne. Morao sam ih naručiti.“

Na rubu kruţnog prilaza parkirano je pet automobila. Kome su pripadali?

Moţda čuvarima, Magdi ili osoblju servisa za čišćenje.

„Hajde,“ rekao je, pokazujući na daljinski u mojoj ruci.

Kada sam pritisnula tipku, upalila su se svjetla automobila Porsche

Cayenne Turbo.

„To je vrlo lijepo, ali –“

„Nemoj reći da nećeš prihvatiti,“ mračno je rekao Gabriel, „Zato što je

moj posao da ti sve osiguram.“

„U redu, neću reći da ga neću uzeti, ali to je veliki automobil. Meni treba
nešto malo.“

Trofej knjiga 133

Trofej knjiga

„To je siguran automobil sa dovoljno mjesta za dječja kolica, nosiljku,

stolicu za hranjenje, dadilju i sve drugo što ţenama treba kad izlaze vani sa
bebom.“

Tvrdoglavi izraz panike u njegovom pogledu, dok je brbljao o stvarima,

bio mi je smiješan. Zaigrano sam ga udarila u rame. „Neće mi trebati više od
kolica, i definitivno ne dadilje.“

„Ne?“ Izgledao je iznenaĎeno.

„Mama i ja smo bile bliske.“

I dalje me gledao s obrvom izvijenom u oblik pitanja.

„Ţelim sama odgajati svoje dijete. Ţelim iskusiti sve, dobre i loše
trenutke.“ Odjednom su me počele proganjati Krisine riječi. Zagrlila sam ga oko
struka i pogledala u oči. „Dopustit ćeš mi da se brinem o našoj bebi, zar ne?“

Umirila me njeţnost njegovog dodira, dok mi je sklanjao kosu s lica. „Sve

za tebe. Dokle god te to previše ne umara.“

Podignuvši se na prste, poljubila sam ga. „Hvala ti na automobilu.“

Naučila sam lekciju. Nema potrebe svaĎati se.

„Zadovoljstvo je moje. Vozi sigurno.“

Kimnuo je čuvarima koji su stajali pokraj crnog Mercedesa, dok smo

Charlie i ja ulazili u moj novi automobil. Znala sam da će nas pratiti, ali sam
takoĎer znala da je to zbog naše sigurnosti.

„Mi-milkshake. Moţemo li kupiti mi-milkshake?“

Trofej knjiga 134

Trofej knjiga

„Kupit ćemo Gabrielu dar, ali moţemo se zaustaviti na desert. U stvari,

moţemo bolje od milkshakea. Što kaţeš na bananu split?“

Charlie je otvorio usta. Kunem se da je sa strane kapnula slina. Potapšala

sam mu nogu. „Znam. Nisi ga često jeo. Ni pribliţno dovoljno.“

Dovezli smo se do obliţnjeg trgovačkog centra u Rosebanku. Poslije

Orange Grovea, Rosebank je predgraĎe sa najvećim ţidovskim naseljem. Stoga
se nisam iznenadila kada sam naišla na nekog iz ţidovske zajednice kojeg sam
poznavala u prošlosti.

„Moj Boţe,“ Agatha Murray je zavapila, „Zar nisi ti Haynesova kći?“

Odmjerila je Charliea od glave do pete. „Ti mora da si Charles.“

„Tako je. Kako ste?“

„Vjerojatno me se i ne sjećaš.“

Teško je ne sjetiti se nje. Agatha izgleda isto od kada je uklonila laţne

zube i srkala čaj sa tanjurića u našoj kuhinji. Od glave do pete, bila je odjevena u
crno, uvijek u čipkastoj haljini sa ogrtačem i šeširom. Tako se oblačila otkad joj
je umro suprug, puno ranije nego što je tata preminuo. Sigurno posjeduje tisuće
šešira. Nikada je nisam vidjela sa istim. Danas je nosila kockastu kreaciju sa
buketom vraninog perja i velikim, umjetnim dijamantom, koji je sve drţao na
okupu.

„Oh, ne, sjećam se,“ rekla sam.

„Tuţno je ono što se dogodilo tvojim roditeljima. Tako pogrešno.“

Charlie je počeo vući stopala. Postajao je nestrpljiv.

Trofej knjiga 135

Trofej knjiga

„Charles,“ rekla je, kad su joj pogled privukli njegovi pokreti. „Kakva
tragedija.“

Tragedije mi danas nisu bile na popisu tema. Jutrošnji sastanak sa

Christopherom već me natjerao da se osjećam dovoljno krivom. „Bilo je lijepo
sresti vas.“

„Pretpostavljam da bi Charles preuzeo sav posao da se nije dogodila

nesreća. Uvijek je bio veliki dječak, sav mišićav i najveći u razredu. Misliš li da
bi postao veliki šef, moţda vodio mafiju?“

Osvrnula sam se oko sebe da vidim moţe li nas netko čuti, spustivši glas.
„Drago mi je što nije dio kriminalnog ţivota.“

„Kriminal ili ne, barem nisi završila siromašna poput crkvenog miša.
Ţiviš li još u Berei?“

„Preselili smo se.“

„Gdje to?“

„Stvarno moram ići.“

Koščati prsti sklopili su se oko moje lijeve ruke. Prije nego što sam se
mogla povući, okrenula je moj prstenjak prema svjetlu.

„Vidi ti to?“ Zakokodakala je. „Sudeći po veličini ovog kamena, to nije

prsten od Lamberta Roosa.“ Proučavala ga je, okrećući mi ruku lijevo i desno.

Samouvjereno sam se odmaknula.

„Lambert nije imao izbora, znaš. Ţelio te oţeniti. Tada nije bio loš.“
Frknula je. „Pomalo lijen, ali ne potpuno loš.
Trofej knjiga 136
Trofej knjiga

Sve je bilo spremno za vaše zaruke na dan kada si napunila osamnaest

godina, sljedeće što znaš, Portugalci su provalili, zaprijetivši svima da će ih ubiti
ako te prime. Rekli su to da će to značiti rat izmeĎu Ţidova i Portugalaca. Tek
tako, odustali su od tebe. Mislim da je i isplata imala puno veze s tim.“

„Molim?“ Zaboravila sam Charliejevo uzrujavanje, kao i svoju nervozu.

„Zašto?“

„Ne znam. Vjerojatno novac. Novac je uvijek motivacija u poslu, zar ne?“

Zurila sam u nju, otvorenih usta. Otac mi je bio dio Ţidovske mafije, ali
imali su dogovor sa Portugalcima na jugu.

„U svakom slučaju,“ odmahnula je rukom, „Sve je to sada prošlost. Taj

ţivot je završen. Nije ostalo puno od stare bande.“ Oči su joj poprimile
zamišljen pogled.

„Me-meni je ţao. Moram ići.“ Uhvatila sam Charlieja za ruku, vukući ga

stazom.

„Čekaj! Nisi mi rekla za koga si se udala.“

Nisam ţeljela više slušati, pa sam pojurila u guţvu. Grebati po starim

ranama, o tome kako je moj otac preminuo, bilo je previše bolno. Dala sam sve
od sebe da zaboravim njezine riječi, dok sam pila voćni sok, a Charlie gutao
bananu split sa svim dodacima. Dok smo bili u kafiću, nazvala je Kris, pitajući
kako sam, uspjevši me nekako odvratiti od osjećaja krivnje.

„Trebam pomoć u ordinaciji,“ rekla je. „Moţeš li se vratiti?“

Dugujem joj to. „Bit će mi drago. Mogu li povesti Charlieja?“

Trofej knjiga 137

Trofej knjiga

„Nadala sam se da ćeš to pitati. On mi odlično šeće pse.“

Dogovorile smo se da ću početi raditi sljedeći tjedan sa svojom starom

plaćom. Nisam trebala novac – Gabriel je prebacio smiješno veliki iznos na moj
račun – ali nisam se dobro osjećala trošeći njegov novac. Trebalo mi je da
zaradim svoj.

„DoĎi sutra na ručak,“ rekla je. „Razgovarat ćemo o organiziranju.“

Poslije deserta, uputili smo se u trgovine. Htjela sam Gabrielu kupiti nešto
za roĎendan. Nismo pričali o tome, ali velika zabava, na kojoj sam trebala raditi,
odrţala se dok sam ja bila u Durbanu. Patetično je, ali mi je stalo. Ne mogu si
pomoći s tim, kao što si ne mogu pomoći da mi se sviĎa njegov dodir. Čak i dok
sam ţudjela za slobodom, kako bi mi se dopustilo da donosim odluke kao i
svako ljudsko biće, bila sam ozbiljna kada sam mu rekla da ga volim. Lagala
sam kada sam mu rekla da ga mrzim više. Moja ljubav prema njemu je tiho
cvjetala u meni, izrastajući iz sićušnog zrna koje je posadio. Kad sam primijetila
da je naraslo drvo, bilo je prekasno. Zaboljelo me kada mi je rekao da to nisam
mislila. Moţda sam mu se zato osvetila rekavši mu da ga mrzim, činjenica da te
bolne riječi nisu imale nikakav učinak na njega, ranilo me još više. Ipak, uvijek
vjeran svojoj riječi, učinio je ovo da bude dobro za mene, sada sam najsretnija
poslije dugo vremena, nakon onog tragičnog dana, trinaestog veljače. Pokloniti
mu nešto za roĎendan, moj je način pokazivanja zahvalnosti. Jedini problem je
bio taj što nisam imala nikakvu ideju što mu kupiti. Gabriel je imao sve.

Hodali smo oko dućana u trgovačkom centru dok se Charlie nije umorio, a
onda sam morala odlučiti. Zaustavivši se ispred knjiţare, sinula mi je ideja. Nije
trebalo dugo da pronaĎem knjigu koju sam traţila. Platila sam i zatraţila da je
umotaju. Četrdeset minuta kasnije, stigli smo kući.

Trofej knjiga 138

Trofej knjiga

Kako je Carly ţivjela sa svojom majkom, Magda je kasno posluţivala

večeru. Tako su ona i Gabriel mogli raditi do kasno. Charlie nije mogao toliko
dugo čekati, pa sam mu pripremila špagete bolonjez sa salatom i servirala u
kuhinji. Raspakirali smo njegovu odjeću koju su Gabrielovi ljudi donijeli od
Kris i istraţivali nove ureĎaje, uključujući PlayStation i hrpu igara koje je
Gabriel nabavio. Pripremio se za noć kada je Gabriel poslije devet stigao kući.
Večera neće biti posluţena prije deset. Radit će još sat vremena u svom uredu.
Drţeći poklon iza leĎa, pokucala sam mu na vrata.

Njegov duboki glas bio je proţet nestrpljenjem. „Naprijed.“

Nesigurna, zastala sam na okviru vrata. Izgledao je stresno i zauzeto.

Smetala sam mu.

Zavalivši se u naslonjač, jednom je rukom opustio kravatu, a drugu pruţio

prema meni. „DoĎi ovamo.“

Zaobišla sam stol, zaustavivši se ispred njega.

Protegnuo je vrat, pogledavši oko mene. „Što to imaš iza leĎa?“

„Dar.“

„Dar?“

„Za tebe,“ srameţljivo sam rekla. Mislit će da je ovo glupa ideja.

„Za mene,“ ponovio je. Toplina mu je ispunila oči, onda i zahvalnost dok
je pogledom polako prelazi preko mene. Potapšao se po koljenu. „Bolje je onda
da doĎeš ovdje i daš mi ga.“

Trofej knjiga 139

Trofej knjiga

Još jedan korak i sjedila sam na njegovim nogama koje je namjestio da mi

bude ugodnije. Sa rukama na mojim kukovima, podigao me u krilo, tjerajući me
da ga opkoračim. Haljina mi se podigla preko bedara, izlaţući pogledu moje
donje rublje. Ruke su mi i dalje bile stisnute na leĎima, tako da mi nije mogao
pustiti struk, a da ne izgubim ravnoteţu, dok je buljio u tange izmeĎu mojih
nogu, kao da ih ţeli dodirnuti svakim djelićem svoga bića.

„To je stvarno lijep dar,“ razmišljao je. „Jedva ga čekam otvoriti.“

Spoznaja o tome koliko me ţeli, ispunila mi je srţ vrelinom, a moje srce

dubljim značenjem topline. Pruţila sam mu poklon koji mi je bio iza leĎa. „Ovo
moraš otvoriti.“

Osmijeh mu se pojavio na licu kada me pustio jednom rukom, kako bi

mogao primiti dar. „Koji je povod?“

Uhvatila sam ga za lice, osjećajući grubu bradu izmeĎu ruku, poljubivši

ga u usta. „Sretan roĎendan. Ja sam...“ bilo mi je teško izgovoriti, ali sam morala
skinuti taj teret sa grudi. „Oprosti što nisam bila ovdje. Oprosti što sam pobjegla.
Ţao mi je što sam ugrozila naše ţivote. Trebala sam razgovarati s tobom,
vjerovati ti, ali –“

„Pssst.“ Umirio me poljupcem. „Nema se što oprostiti.“ Izraz lica mu je

postao bolan. „Nema više ovakvih razgovora, razumiješ?“

Kimnula sam.

Podigao je poklon. „Ţeliš li da ga sada otvorim?“

„Kad god hoćeš.“

„Uhvati se za rukohvat. Ne ţelim da padneš.“

Trofej knjiga 140
Trofej knjiga

Kada sam učinila kako mi je rekao, potrgao je papir, drţeći knjigu

uspravno kako bi mogao pročitati naslov. „Imena za djecu.“

„Nisam znala što ti pokloniti. Imaš gotovo sve, tako da sam pomislila da
moţeš izabrati njegovo ime.“

U našim obiteljima, majke su davale imena svojoj djeci. To je nepisano i

neraskidivo pravilo. Njihovo obrazloţenje je bilo da je taj izbor njihova
privilegija i pravo sve dok trpe poroĎajnu bol. Bol pri porodu oduvijek je bila
nepogrešiv adut za pregovaranje, a detalji su bili argument u koji se muškarci
nisu htjeli upuštati.

Gabriel je teško progutao. Prodorno me pogledao. „Dopustit ćeš mi?“

„To nije pravi dar, ali –“

Knjiga je pala na njegov stol, dok me grlio rukama. „Stvarno ćeš mi

dopustiti?”

„Ako ti tako odgovara.”

„Valentina...“ Pritisnuo nam je čela jedno uz drugo. „Nemaš pojma koliko

mi ovo znači.“

„Nadala sam se.“

„Hvala ti.“ Ljubio me najnjeţnije, dok me njegova podšišana brada

grebala po koţi. „Ovo je prekrasan i nesebičan dar.“

„Imaš li već nekih ideja?“

Trofej knjiga 141

Trofej knjiga

Usne su mu se izvile u jednom kutu. „Ne bi trebala znati sve dok se dijete
ne rodi.“

„Neću moći toliko dugo izdrţati!“

Grickao mi je donju usnicu. „Izgleda da si se uvalila u tešku situaciju, ali

ne brini, imaš još pet mjeseci da pobijediš svoju znatiţelju.“

„Zločest si.“

Osmijeh je nestao, a izraz lica mu je postao ozbiljan. „Da, jesam, ali bez
obzira što sam, ti si moja.“

Prije nego što je uspio reći još sumornih riječi, opet sam ga poljubila,
prelazeći vrhovima prstiju preko grubih rubova njegovog oţiljka. On je moja
tama i moja ljubav, nema pojma koliko sam zapravo njegova.

Uposlenici su me obavijestili o susretu moje supruge i Agathe Murray. To

je bilo slučajno, inače bih se već javio na poziv sa Agathinog broja na
Valetnininom telefonu. Da, grozna sam osoba. Provjeravam pozive svoje
supruge, ali koliko zbog njezine zaštite, toliko i zbog svoga mira. Naš je posao
opasan. Čak i ako većina ljudi igra po pravilima, uvijek postoji neki idiot koji će
krenuti na moju suprugu, uvijek će neki luĎak prijeći liniju. Osim toga, ona je i
dalje u prinudnom braku, drţim je na čvrstoj uzici uţitaka i prijetnji, radije bih
bio razborit kada se član mafijaške obitelji poput Agathe odjednom pojavi na
sceni.
Trofej knjiga 142
Trofej knjiga

Nisam o tome ţelio raspravljati pred Magdom, pa sam potraţio Valentinu

poslije doručka. Izlazila je iz Charliejeve sobe sa košarom rublja u rukama. Što
dovraga? Predmet je bio toliko velik da joj je zaklanjao pogled. Skoro se
sudarila sa mnom. Izbjegao sam ga jedino zato što sam je uhvatio za struk.

Zbog zabrinutosti mi je glas zvučao ljutito. „Što to radiš?“

Trepnula je. Njezine su se velike, nevine oči raširile. „Nosim rublje na

pranje.“

Uzeo sam joj košaru iz ruku. „Ne bi trebala nositi teške stvari. Ne moţeš
prati rublje.“

Slatki smiješak joj je zatitrao na usnama. Pune su i ruţičaste, tako jebeno

stvorene za ljubljenje. „S mojim rukama je sve u redu.“

„Ne zanima me. Imamo osoblje za to.“

„Ne budi teţak.“

„Nisi ti još vidjela koliko teţak mogu biti.“ Stavio sam košaru sa strane,
zavukao joj ruku u kosu i privukao je sebi. „Mogu ti pokazati, ali to će te koštati
suza i zadovoljstva.“

Te su se mekane usne razdvojile. Zastenjala je. Njeţna koţa na grlu joj se

blago mreškala dok je gutala. Kad sam joj još više povukao glavu unatrag kako
bih pogledao tamne bazene njezinih očiju, privila se uz mene, bujnim i toplim
tijelom. Zjenice su joj se djelomično raširile, a pogled postao poţudan.

Moje su je riječi uzbudile. Nisu postojale riječi za ono što sam ja osjećao.
Izgaranje, moţda. Eksplodiranje.
Trofej knjiga 143
Trofej knjiga

Zarobljen izmeĎu naših tijela, kurac mi je pulsirao uz njezin trbuh,

pokazujući joj koliko utječe na mene. Ţelio sam joj rastrgati odjeću i pojebati je
upravo ovdje uz zid. Moţda poludim ako to ne napravim.

Povlačeći usne niz njezin vrat, ljubio sam je do čeljusti. „Ţeljela bi to,
ljepotice? Ţeliš li ugriz boli uz svoje zadovoljstvo?“

Dah joj je zastao. „Da.“

Zubima sam joj okrznuo ušnu resicu. „Zašto?“

„Dobar je osjećaj.“

Sadist u meni je zaurlao. Ţelio sam je izlupati, bičevati, opasati je, ali ne
dok je bila trudna. Dovoljno mi je da ona to ţeli. Pustivši joj kosu, uhvatio sam
joj lice izmeĎu dlanova i priljubio nam usta. Jezik mi je prošao izmeĎu njenih
usana, bez da sam čekao da ih otvori. Zacviljela je, a ja sam progutao svaki
zvuk. Uvukao sam joj ruku ispod haljine, pronalazeći elastiku njenog donjeg
rublja. Prstu su mi skoro ušli u njezinu picu, kada je netko iza mene pročistio
grlo.

Jebote. Ne sada. Pustio sam Valentinine usne zvučeći kao da reţim,

sakrivši joj tijelo svojim, dok joj nisam spustio haljinu kako bih sačuvao njenu
pristojnost.

Magda je namršteno prošla pokraj nas. „Imate sobu, za ime Boţje.“

To nam je kao kanta hladne vode uništilo trenutak. Valentinini obrazi

upalili su se kao ţarulje. Odvratila je pogled, sklonivši pramen kose iza uha.

„Imamo sastanak za deset minuta.“ Rekla je Magda na kraju hodnika.

Trofej knjiga 144

Trofej knjiga

Uzeo sam suprugu za ruku, ispreplićući nam prste. „Nema više pranja
rublja ili bilo kojeg drugo kućanskog posla.“

„Pranje rublja nije teţak posao.“

Ton mog glasa nije dopuštao raspravu. „Nema pranja rublja.“

Ljutito je pristala.

„Moji ljudi su mi rekli da si naletjela na Agathu Murray jučer.“

Obrve su joj se namrštile, kao da to nije ugodno sjećanje. „Da.“

„Izgledaš uznemireno. Što ti je rekla?“

„Nije ništa.“

„Valentina, ne laţi mi.“

„Stvarno, ništa vaţno.“

„Meni jest.“

Ramena su joj se skupila. „Ti si nemoguć.“

Uzeo sam je za drugu ruku, privukavši joj tijelo uz svoje. „Imam video
poziv za pet minuta. Počni govoriti.“

Uzdah joj je pomjerio grudi na mojim prsima. „Rekla mi je da su

Portugalci zaprijetili Lambertovoj obitelji ratom, ako me prime. Očito, podmitili
su ga da me ne oţeni.“

Trofej knjiga 145

Trofej knjiga

Svaki se mišić u mome tijelu napeo. Što dovraga mogu sa tom

informacijom? Tako sam i pretpostavljao. Lambert nije okrenuo leĎa obećanoj
nevjesti zato jer je nije ţelio. Bio je prisiljen na to. Pitanje je zbog čega.

Njeţno sam joj poljubio usne. To je moj način da je nagradim za

iskrenost. „Budi dobra djevojka danas. Vidimo se na ručku.“ Stisnuo sam joj
ruke i pustio je.

„Gabriel?“

Nacerio sam se kao tinejdţer. Boţe, volio sam kad bi mi izgovarala ime,
pogotovo s tim daškom srameţljivosti, kao da će me nešto zamoliti, a misli da
ću je odbiti. Da samo zna da bih otkinuo svoja jaja za nju.

„Valentina?“ Pustio sam da mi se njeno ime skotrlja s jezika.

„Danas neću biti ovdje na ručku.“

„Gdje ideš?“

„Idem kod Kris. Sa svim tim proširenjima u klinici... “ Zgrčila je ruke.

„Što to znači?“

„Ţeli da opet radim sa njom.“

Kris je učinila ono što sam traţio od nje. Ovo će biti dobro za moju
djevojku. Ona nije tip osobe koja voli ostajati kod kuće. „Ţeliš li to?“

„Voljela bih.“

„Dobro.“

Trofej knjiga 146

Trofej knjiga

Lice joj se ozarilo. Sva je blistala, od očiju do sretnog crvenila na

obrazima. „Stvarno?“

„Stvarno. Čuvaj se.“

Pogled joj se uozbiljio. „I ti.“

Kurac mi je divljao u znak protesta što sam odlazio od nje. Gotov sam.
Završen. Potučen. Više ne mogu otići od nje. Nikada. Ne mogu ţivjeti bez ove
mrvice od ţene.

Manje-više sam ublaţila mučninu sa dva krekera i Ďumbirovim sokom,

prije nego sam se spremila za susret sa Kris. Charlie i ja smo stigli na pola puta
do automobila, kada nam se pridruţio Rhett, trčeći prilazom. Sudeći po tomu
kako mu je znoj curio niz tijelo, dugo je trčao. Naš meĎusobni odnos bio je
neugodan otkako me Gabriel vratio natrag, uglavnom zbog toga što sam ga
izbjegavala. Nije bio kriv, ali još uvijek sam bila ljuta što me izdao. Ipak sam
mislila da smo postali prijatelji, prije nego sam pobjegla.

„Bok,“ rekla sam, ţeleći biti pristojna, ali se ne zaustavljajući.

Zgrabio me za zapešće dok sam prolazila pokraj njega. „Valentina.“

Pogledala sam ga preko ramena. „Da?“

„Moţemo li razgovarati?“

Trofej knjiga 147

Trofej knjiga

„Imam dogovoren ručak...“

„Trajat će samo pet minuta.“

Iz njegovog čeličnog pogleda, bilo je jasno da neće popustiti.

„U redu.“

Malo se opustio, popuštajući i svoj stisak. „Morao sam reći Gabrielu.“

„Razumijem.“

„Ne razumiješ. Magdini ljudi su te namjeravali ubiti. Jedini način da te

zaštitim bio je igrati na kartu trudnoće. Magda nikad ne bi povrijedila majku
svog unuka.“

„Oh.“ Razumijevanje mi je sinulo u mislima. „Mislila sam da je Gabriel...

mislila sam da on...“

„Da će te prisiliti da se riješiš djeteta?“

„Da.“

„Pa, sada znaš.“

„Onda ti dugujem zahvalnost.“

„Zadovoljit ću se time da se ne ljutiš na mene.“

„Nisam bila ljuta. Radiš za Gabriela i tvoja lojalnost je usmjerena prema

njemu. Samo sam se osjećala izdanom.“

Trofej knjiga 148

Trofej knjiga

Na licu mu se pojavio izraz povrijeĎenosti. „Nisam ţelio kompromitirati

tvoje povjerenje, ali kao što sam rekao, da sam šutio, bila bi mrtva.“

Brzo sam pogledala Charlieja, ali nije reagirao na ovu izjavu.

Rhett je ispruţio ruku. „Prijatelji?“

„Prijatelji.“

Rukovali smo se.

„Kako si?“ Pogledom je prelazio po mom zaobljenom trbuhu.

„Dobro sam, kad nemam mučnine, povraćanje, ili kada ne plačem bez
ikakvog razloga.“

Nacerio se. „Nadam se da ćeš ovo dobro naplatiti Gabrielu.“ Lice mu je

postalo zabrinuto. „Je li dobar prema tebi?“

„Da.“ Nisam ţeljela govoriti o svojoj vezi sa Gabrielom. „Vrlo dobar.“

„U redu.“ Potapšao je Charlieja po leĎima. „Moram se spremiti za

deţurstvo. Vidimo se.“

Atmosfera meĎu nama je postala lakša. Ostalo je nešto od stare

zafrkancije u njegovom ponašanju dok mi je uzvraćao, „Barem me beba spasila
od treniranja s tobom.“

„Nipošto.“

Okrenuo se, poskočivši „Kako misliš?“

Trofej knjiga 149

Trofej knjiga

„Čim se dijete rodi, vraćamo se osnovama.“

Zastenjao je, ali mu je osmijeh bio na licu kad je otrčao.

Zatekli smo Kris u kuhinji kako peče teleće šnicle. Miris mi je smetao, ali
sam obuzdala mučninu.

„Sjedni,“ rekla je. „Hrana samo što nije gotova.“

„Njam-njam.“ Charlie je sjeo na svoje uobičajeno mjesto za stolom,

stavivši ubrus oko vrata.

Točila sam vodu dok je Kris posluţivala riţu, šnicle, špinat s vrhnjem i
kašu od tikve sa cimetom.

„Dakle,“ rekla je izmeĎu dvije pune vilice hrane, „Odlučila sam to

napraviti.“

„Planove za proširenje?“

„Bazen, novu operacijsku salu, veću štenaru, sve.“

„Dobro za tebe.“

„Mislim da je nepristojno gledati darovanom konju u zube.“

Počela sam još više sumnjati. Kris je previše principijelna da bi preko noći
promijenila svoje mišljenje. „Gabriel je iza ovoga?“

Trofej knjiga 150

Trofej knjiga

Širom je otvorila oči. „Znaš da on sve plaća.“

„Mislim, je li ti on rekao da to uradiš za mene?“

Uhvaćena je. Obrazi su joj gorjeli. „Moţda je rekao da bi bilo dobro za

tebe da se vratiš poslu kojeg voliš.“

„Progutala si svoj ponos i prihvatila to zbog mene?“

Posegnula je preko stola, uhvativši me za ruku. „U pravu je, znaš.

Odustajanje od studija bilo ti je vraški teško. Nitko ne zna koliko ti je to značilo
bolje od mene. Izgubila si palac i nikada nećeš moći biti veterinarski kirurg, ali
što onda? Što je loše u tome da budeš klinički veterinar?“

„To nije ono što sam ţeljela.“

„Onda se odluči za nešto drugo.“ Upirala je prstom u mene. „Još uvijek

imaš strast. Mogu ti to vidjeti u očima.“

„Ne vraćam se na fakultet.“

„Jesi li sigurna?“

„Nemam više volje za tim.“

„Što misliš da izabereš neko drugo zanimanje?“

Ubola sam komadić mesa. „Što imaš na umu?“

„Upravljanje financijama.“

„Ţeliš da ti vodim kliniku?“

Trofej knjiga 151
Trofej knjiga

„Ako nećeš biti veterinar, u redu. Mogu izabrati drugog veterinara iz

osoblja, ali trebam nekoga tko će mi voditi posao. To će mi osloboditi vrijeme
da budem veterinar, a ne administrator.“

Interes mi se potaknuo. Ovo je zvučalo izazovno i uzbudljivo.

Charlie je pokupio riţu komadićem kruha, ubacivši ga u usta. „Još,

Charlie?“

„Jo-još. Do-dobro je.“

Stavila sam mu je još jednu porciju na tanjur, pruţio je ţlicu prema meni,
ali odmahnula sam glavom.

„Trebat će nam recepcioner,“ rekla je, „Veterinarska sestra, moţda i

knjigovoĎa, a moramo i preurediti. Napraviti ljepši prijamni dio. Ţeljela bih
voditi prihvatilište u kombinaciji sa klinikom. Imamo dovoljno prostora sa
straţnje strane, gdje je bio povrtnjak. Bog zna da ionako više nemam vremena
zasaditi ni vlat trave.“

Nisam mogla ne nasmijati se njezinom zaraznom entuzijazmu. „Uspori.

Prvo trebamo financijski plan.“

„Mi?“ Odloţila je noţ i vilicu. „Znači li to da pristaješ?“

„U redu, da.“

Uhvatila me jednom rukom, a Charlieja drugom. „Tri mušketira.“

„Nas troje,“ ponovila sam.

Trofej knjiga 152

Trofej knjiga

„Tako treba, mala.“

Charlie je zapjevao sa Kris, uhvativši vibru. „Tako tre-treba.“

Smijeh mu je promijenio lice. Na trenutak, izgledao je kao kada je imao

petnaest godina, prije nesreće.

Uhvatila sam ga za obraz. „Voliš šetati pse, zar ne?“

Sloţio se, lupajući vrhom noţa po stolu, sve dok nisam stavila ruku na
njegovu da ga smirim.

„Završi sa jelom,“ rekla sam mu. „Kris se mora vratiti na posao.“

Pogledala je moju netaknutu hranu. „Još uvijek osjećaš mučninu?“

„Da. Ne znam kad će proći. Voljela bih da sam jedna od onih sretnica
koje osjećaju mučninu samo u prvom tromjesečju ili je ne osjećaju uopće.“
Sinula mi je misao. „Nadam se da te neću iznevjeriti kada doĎe vrijeme za
porod. Nitko normalan neće zaposliti trudnicu, pogotovo ne na tako vaţnom
poslu.“

„Riješit ćemo to vremenom. Ne brini.“

„Hvala ti.“ To sam i mislila. Kris je uvijek bila moj spasitelj, upravo sada
mi je puno pomogla, zahvaljujući Gabrielu.

Gurnula je tanjur u stranu. „Kakva je situacija kod kuće?“

„Dobra.“ Nisam mogla prikriti osmijeh i ozarenost lica kad sam pomislila
na Gabrielovu reakciju jutros. „Zapravo, sjajna.“

Trofej knjiga 153

Trofej knjiga

Podignula je obrvu. „Stvarno?“

„Zašto pitaš kao da je to nemoguće?“

„Sjajna na koji način?“

„Gabriel je dobar prema meni. Njeţan je, paţljiv, velikodušan, pun

ljubavi… “

„Pun ljubavi?“

„Da.“

„Zaboravila si spomenuti kontroliranje, posesivnost i ljubomoru.“

„Da, on kontrolira, ali na zaštitnički način.“ TakoĎer je prijetio ţivotom

moje najbolje prijateljice, ali to nije morala znati. Dokle god se budem
pridrţavala svoga dijela pogodbe, Gabriel će odrţati riječ. „Nemojmo zaboraviti
da novi menadţment na klinici ne bi bio moguć bez njegove velikodušnosti.“

„Istina, jako dobro se brine o tebi, ali to je sve materijalno.“

„Kao što sam rekla, on je nešto više od svog novca.“

„Zaljubila si se u njega.“

Nije bilo smisla da to poričem. „Znaš da jesam.“

„De-desert,“ rekao je Charlie, liţući svoj tanjur.

„Nemoj to raditi,“ prekorila sam ga. „Nije pristojno.“

Trofej knjiga 154

Trofej knjiga

„Ima roţate u friţideru,“ rekla je Kris, ne skrećući pozornost sa mene.

„Posluţi se, Charlie.“ Ponovno me uzela za ruku. „Val, što to radiš? Igraš se
kućanice?“

„Što nije u redu s tim?“

„To nije ništa drugo doli igranje uloga ako te on ne voli. Voli li te?“

Skrenula sam pogled. „Vjerojatno ne.“

Bilo je razumijevanja i suosjećanja u njenom glasu. „Eto ti odgovora.“

„Stvar je u tome što ţivimo zajedno, u braku smo i imat ćemo dijete.
Većinu vremena smo sretni. Ne ţelim se više opirati tomu.“ Ionako nisam imala
izbora. „Ne moţemo uvijek imati sve što ţelimo, ali moţemo biti sretni sa onim
što imamo.“

„U redu.“ Stisnula mi je prste i pustila ruku. „Uz tebe sam. Sto posto. Više
te ništa neću pitati.“

„Hvala,“ šapnula sam.

„Moţda se ne slaţem sa tim kako Gabriel zaraĎuje za ţivot, ali sretna sam
što te izvukao iz Beree. To područje postaje samo gore. Sada kada je Jerry
ubijen i sve ostalo –“

„Što?“ Uhvatila sam je za ruku, dok su mi se prsti zabijali u njezino meso.

„Što si rekla?“

„Sranje. Ti ne znaš.“

„Jerry?“
Trofej knjiga 155
Trofej knjiga

„Da.“

„Kada?“

„Jučer. Jako mi je ţao, Val. Mislila sam ti da ti je Gabriel rekao.“ Dodala

je, ispričavajući se. „Moţda ni on ne zna.“

Gabriel je morao znati. Berea je njegov teritorij. Znao je sve što se

dogaĎalo tamo. Mučan osjećaj spoznaje obuzimao mi je trbuh.

„Kako?“ Pitala sam.

„Upucan je izmeĎu očiju. Susjed ga je pronašao u njegovom stanu.“

„Imaju li osumnjičenika?“

„Ne piše u novinskom članku. Ne vjerujem da će se policija puno

potruditi zbog kradljivca automobila koji je ubijen u Berei.“

Neće. Ubojstvo se dogodi svakih dvadeset pet minuta. Jerry je jedan lopov
manje sa kojim se moraju baviti, tako da nikome nije bitno hoće li njegov
ubojica biti pronaĎen.

Osjećaj gušenja prekrio me poput ogrtača. Zrak u Krisinoj kuhinji postao

je previše gust za disanje.

Pogledavši na sat, zadrţala sam ravnodušan izraz lica. „Pustit ćemo te da

se vratiš poslu. Hvala ti na ručku.“ Već sam bila na nogama, čisteći stol.

„Ostavi, ja ću,“ rekla je Kris. „Očistit ću navečer.“

„Neću dopustiti da se vratiš u prljavu kuhinju.“

Trofej knjiga 156
Trofej knjiga

Uz Charlijevu pomoć, oprali smo posuĎe i obrisali ga dok se Kris

spremala ponovno otvoriti ordinaciju. Otišla sam na drhtavim nogama do
automobila, jedva svjesna što se dogaĎalo oko mene. Gabrielovi čuvari su bili
parkirani preko puta ceste, vidjeli su nas i ušli u automobil kada i mi. Provjerila
sam kako je Charlie vezan, nekoliko puta duboko udahnuvši. Zajedno sa
Charlijem koji ništa nije primijetio, dozvolila sam da me istina preplavi. Ruke su
mi se tresle na volanu, dok me ono na što me Kris neprestano podsjećala – istu
stvar koju sam ignorirala i trudila se zaboraviti – jako pogodilo.

Moj suprug je ubojica i ubio je čovjeka koji mi je pomogao pobjeći.

Trofej knjiga 157

Trofej knjiga

Voţnja kući prošla je kao u izmaglici. Nisam se mogla sjetiti jesam li se

zaustavila na jednom od semafora. Jedino o čemu sam mogla razmišljati jest da
je Jerry mrtav zbog mene, a moj suprug ga je ubio. Da, Jerry je bio ološ koji me
doveo u ovu strašnu situaciju, ali to nije značilo da je zasluţivao umrijeti.

Uključila sam Charlijev omiljeni crtani film u njegovoj spavaćoj sobi i

odjurila u Gabrielov ured, ne mareći što su mi se niz lice slijevale suze i što mi
je maskara bila razmazana. Gabriel je podigao pogled prema meni kad sam
otvorila vrata. Osmijeh mu se zamrznuo na licu kada me pustio unutra. Ustao je,
uvijek prisutan trzaj odavao je naprezanje dok se naslanjao na nogu.

„Kako si mogao?“ Zaplakala sam.

„Valentina.“ Glas mu je bio grub, autoritativan. „Smiri se.“

„Nemoj mi govoriti da se smirim. Ubio si Jerryja!“

Mješavina sućiti i ţaljenja omekšala mu je crte lica. „Tko ti je rekao?“

„U vijestima je.“ Zadnje što sam ţeljela bilo je uplesti Kris u ovo.

Zaobišavši stol, uhvatio me za ramena. „Trebao sam ti reći, ali nisam te

ţelio uznemiriti.“

Trofej knjiga 158

Trofej knjiga

„Zašto? Je li zato što mi je dao automobil?“

„Nije ono što misliš.“

Udarila sam ga dlanovima po prsima. „Kučkin sine.“

Uhvatio me za zapešća. „Smiri se, molim te, ili ću biti prisiljen zavezati
te.“

U tom sam trenutku zastala. Gabriel nikada ne prijeti uzalud.

„Hoćeš li biti mirna ako te pustim?“ Zvučao je iskreno zabrinuto. „Svo

ovo vrištanje i plakanje ne moţe biti dobro za bebu.“

Ţeljela sam ga mrziti, ali nisam mogla. Čak i kada sam mislila da je
upucao Jerryja. Ramena su mi pala.

„Hoćeš li me saslušati?“ Upitao je.

„Da.“

„Smireno, “ inzistirao je.

Nisam imala drugog izbora nego poslušati ga. „Smireno.“

Polako me pustio, iskušavajući me. Kad se nisam pomaknula, prstima mi

je protrljao obraze, brišući suze. „Scott je upucao Jerryja.“

„Magdin tjelohranitelj?“

„Da.“

„Zašto?“
Trofej knjiga 159
Trofej knjiga

Duboko je udahnuo, zadrţavši dah na trenutak.

„Reci mi,“ nagovarala sam ga. „Istinu.“

„Pomogao ti je pobjeći, a nije smio. Morala je od njega napraviti primjer.“

Pojavila se sumnja dok je izgovarao te riječi. Imala sam osjećaj da ni on

nije vjerovao u to što je govorio. „Bio si tamo?“

„Da,“ ozbiljno je rekao.

Odgurnuvši mu ruke, pokrila sam si lice. „Oh, moj Boţe, Gabriel. To je

moja krivica. Ubijen je zbog mene. Zašto nisi zaustavio Scotta?“

„Nije mi dao priliku. Valentina, pogledaj me.“ Uhvatio me za ramena,

odmaknuvši mi ruke s lica. „Jerry nije bio svetac. On je uvukao Charlieja u ovaj
nered.“

Moj pogled je sjekao. „Hoćeš reći da me podčinio tebi.“

Pogled mu je postao santa leda, a ruke koje su bile na mojim ramenima,

stisnule su me tako jako da je počelo boljeti. „Ti ne razumiješ značenje riječi
rob. Učinio sam te princezom, ali ako ţeliš da se prema tebi ponašam kao s
robom, to se moţe srediti.“

Od svih hladnih, teških istina, ova me najviše zaboljela, zato što je to bila
još jedna potvrda onoga što mi je Kris govorila. Gabriel me nije volio. Za njega
sam stvar. Mogao me pretvoriti iz princeze u robinju, ovisno o tomu kako mu se
raspoloţenje mijenjalo.

Trofej knjiga 160

Trofej knjiga

Bol u srcu natjerala me da se bijesno obrušim na njega. „Ono što ja ţelim,

ionako nije bitno. Učinit ćeš sa mnom što hoćeš.“

„Ono što si ti za mene potpuno je u tvojim rukama. Moţeš ţivjeti u

udobnosti i biti oboţavana, ili moţeš biti vezana lancima u mom podrumu i
spavati u kavezu.“

„Ali nikad neću moći otići.“

„Ne, nikad nećeš moći otići.“

„Onda nisam ništa drugo nego tvoj zarobljenik.“

„To je jedan način na koji moţeš gledati. Drugi način je da si mi

supruga.“

Jecaj mi se podigao iz grudi, pronašavši put do mojih usana. Tako sam se

dobro zavaravala do prije par sati. Kako moţe toliko boljeti? Zašto nisam
poslušala Kris? Zašto sam se učinila ranjivom? Sada je prekasno. Zaljubila sam
se u njega i jebeno je boljelo što mi nije uzvraćao.

„Ne razumijem.“ Obgrlila sam se rukama, udaljivši se korak unatrag.

„Zašto ja? Zašto meni radiš sve ovo?“

Prešao je razdaljinu izmeĎu nas jednim dugim korakom. „Već sam ti

rekao, ne treba mi razlog.“

„Mrzim te!“ Naglasila sam izjavu udarivši ga šakom u prsa.

Riječi su mu bile njeţne, suosjećajne. „To smo već utvrdili.“

Trofej knjiga 161

Trofej knjiga

Nisam više imala snage da se borim sama. Nisam se mogla boriti i protiv
njega i protiv sebe. Natjerao me da se zaljubim u njega, znajući da mi nikad
neće uzvratiti ljubav. Kako neka osoba moţe biti toliko okrutna?

„Molim te, Gabriel, ako išta osjećaš prema meni, bilo što, oslobodi me.“
To je bila jedina nada da spasim ono što mi je ostalo od srca.

Zagrlio me i privukao bliţe sebi, paţljivo, kao da imam na sebi krila od

riţinog papira. Zagrljaj je ono što je nudio. Ovo je njegov odgovor. Neće me
pustiti. Ono što dobivam zauzvrat za moju ljubav, utješni je zagrljaj.

„Mrzim te,“ rekla sam, jecajući u njegovom naručju, mrzeći se još više jer
nisam mogla ni misliti na te proklete riječi.

Poljubio me u vrh glave. „Razumijem te, dušo.“

Čovjek koji mi je nanosio bol, isti je onaj koji mi je nudio melem, drţeći
me uz toplinu svog tijela i šapćući mi umirujuće riječi na uho. Gabriel se nikad
neće promijeniti. Brinuo se za mene sada, kao što je to činio kada bi me istukao
remenom ili dlanom. Njegovo ponašanje kada bi me emocionalno povrijedio
isto je kao i kada bi me fizički mučio. Nisam imala snage ne prihvatiti ovu
mirovnu ponudu. Nisam imala snage ne zaljubiti se u njega. Kao i uvijek, tu je
da me uhvati i provede kroz svoju okrutnost. Kada me podigao u naručje, noseći
me prema stubama, već sam oplakivala svoju predaju.

Trofej knjiga 162

Trofej knjiga

Svako ţivo biće se bori za jednu stvar. Slobodu. Oduzeo sam joj to, uzevši
je za svoju suprugu. Umjesto da je smjestim u kavez, podrezao sam joj krila
kako bih je spriječio da odleti. Vremenom se neka stvorenja u kavezu pripitome.
Neka zauvijek ostanu divlja. Valentina spada u drugu kategoriju. Njezin duh je
previše jak, ali moja volja je snaţnija. Moja potreba je ţešća. Slomit ću je,
iznova i iznova, natjerat ću je da mi se uvijek pokori, sve dok ne ispustimo svoj
posljednji dah.

Ona je moj znak sreće.

Zauvijek je moja.

Njezine suze su me ganule, ali ne sa perverznom poţudom koju sam

osjećao zbog njene erotske boli. Ova bol me rezala. Odnio sam je u našu sobu,
nogom gurnuvši vrata da se otvore. Ovo je jedna od onih situacija u kojima je
ţelim voljeti njeţno, pruţajući joj utjehu i nadoknaĎujući joj ono što joj ne mogu
dati – slobodu za koju se toliko borila. Ljubav kakvu je zasluţivala.

Brzo sam nas oboje svukao, spustio je na krevet, prekrivši joj tijelo
svojim. Stavio sam ruku izmeĎu njezinih bedara da provjerim je li spremna za
mene, zatekavši je sklisku. Uvijek je mokra za mene. Nisam čekao. Namjestio
sam kurac na njen ulaz, razdvojio joj nabore i zabio se u nju.

Kada je zastenjala i izvila se, dao sam joj još, a kada je počela dahtati, dao
sam joj sve, vodeći joj tijelo na mjesto gdje je uţitak sloboda.
Trofej knjiga 163
Trofej knjiga

Privijala se uz mene rukama i nogama, dok joj je orgazam potresao tijelo.

Naša veza je jednostavna, čista i potpuna. Zarobljeni jedno u drugome, spojenih
tijela, zaboravili smo sve na nekoliko prekrasnih trenutaka.

Kada je svanulo, nastavila sam se pretvarati. To je bio jedini način da

preţivim. Ništa se nije dogaĎalo, osim što je moje srce patilo. Mnogim je
ljudima još gore. Pogledaj jadnog Jerryja. Meni je dobro. Sretna sam. Mogla
sam biti ta s metkom u glavi. Kome uopće trebaju sloboda i ljubav? Dosta mi je
valjanja u sebičnom samosaţaljenju. Moram misliti na druge ljude.

Danas je prvi dan Charlijevog novog tretmana. Pristala sam, jer nisam
mogla smisliti ni jedan razlog zašto ne bismo pokušali. Nemamo ništa izgubiti.
Nervozno sam čekala izvan TV sobe u kojoj je Christopher radio sa Charliejem.
Pitala sam ga mogu li ostati sa bratom, ali Christopher je odgovorio kako bi to
umanjilo njegov trud i kočilo Charlieja. Gabriel je sjedio pokraj mene, u
hodniku, na Magdinom poznatom Louis Vuitton sjedalu, onom koje je Oscar
skoro uništio, drţeći me za ruku. Ponašao se kao dobar suprug, tako da uopće
nismo razgovarali o onome što se jučer dogodilo.

Prenula sam se iz svojih misli kad su se vrata otvorila. Christopher je prvi

izašao.

„Kako je prošlo?“ Pitala sam, skočivši na noge.

„Vrlo dobro. Napredovali smo.“

Trofej knjiga 164

Trofej knjiga

„Stvarno?“

Charlie ga je slijedio. Izgledao je sretno, smireno i vrlo pribrano, kao da je

prisutan u sadašnjem trenutku.

„Hej.“ Dodirnula sam mu ruku. „Kako se osjećaš?“

„Sja-sjajno.“

„Jesi li gladan?“

„Umi-umirem od gladi.“

„Što kaţeš na burger?“ Gabriel ga je upitao. „Mogu započeti sa

roštiljem.“

„Bu-burger.“

„Drvo ili plin?“ Pitao ga je.

„Dr-drvo.“

Charlie je volio vatru na drva. Mogao je satima gledati u plamen.

„Idemo se onda pobrinuti za ručak. Nakon toga, moţemo igrati nogomet

sa čuvarima.“

Gabriel je poveo Charlieja, ostavivši me samu sa Crhistopherom. Koliko

god sam zamjerila svom suprugu, zbog ovoga sam ga voljela.

„Mislite li da će mu seanse pomoći?“ Pitala sam.

Trofej knjiga 165

Trofej knjiga

„Da.“ Liječnik je prebacio aktovku iz jedne ruke u drugu. „Počet ćemo sa

općim vjeţbama opuštanja, a onda poraditi na govoru.“

„Koliko mu je ostalo starih sjećanja?“

„Teško je reći. To mogu jedino znati ako ga odvedem u prošlost. Zašto

pitate?“

„Samo sam ţeljela znati sjeća li se nas prije nesreće.“

„Ah.“ Spustio je aktovku i skinuo naočale. „GospoĎo Louw –“

„Valentina, molim.“

„Valentina,“ prizvuk opreza osjetio mu se u glasu, „Više nikada neće biti

kao prije.“

„Znam. Samo sam se nadala... “

„Normalno je da ti nedostaje njegova stara osobnost, osoba koja je bio

prije oštećenja mozga, ali nije dobro boraviti u prošlosti. Bolje je prihvatiti
sadašnjost i biti optimističan sa onim što dobijemo.“

„Razumijem.“ Jako mi je nedostajao moj brat. Čeznula sam i za

Charliejem kojeg sam uništila.

Gledao me stisnutih očiju. „Moţda bi i tebi dobro došla hipnoterapija.

Preţivjela si traumatično iskustvo sa nesrećom, a trauma često traje za one koji
su se ostali brinuti o povrijeĎenima.“

„Oh, ja sam dobro.“

„To neće naštetiti. Zar to nismo rekli i za Charlieja?“

Trofej knjiga 166
Trofej knjiga

„Stvarno, dobro sam.“

„Javi mi ako se predomisliš.“

Ispruţila sam ruku. „Hvala. Mogu li te ispratiti?“

Stisak mu je čvrst. „Ţelim se pozdraviti sa Magdom prije nego odem, ali

ne brini, znam put.“

Okupili smo se oko stola, večerajući. Magda je sjedila na čelu stola, a

Valentina nasuprot mene, pokraj Charlieja. Naš je posluţitelj ušao sa vinom.

„Bez vina za Charlieja i mene, hvala,“ rekla je Valentina, kao i svaku

večer.

„Voda, gospoĎo?“

„Gazirana, molim vas.“

Magda je podignula prst. „Samo malo. Gazirana voda će ti izazvati

probavne smetnje.“

Valentina se nije protivila, ali sam natočio supruzi čašu gazirane vode.
Magdin pogled bio je snishodljiv, kao da sam dijete koje joj je tvrdoglavo
prkosilo, imajući za cilj samo stvaranje sukoba.

Trofej knjiga 167

Trofej knjiga

Kada je pečenje posluţeno i kada je Valentina dodala soli, Magda joj je

rekla, „Ne stavljaj toliko soli. Nije dobro za dijete.“

Probio sam Magdu pogledom. „Krvni tlak joj je dobar.“

Magda je otpila gutljaj vina. Pogled joj je prešao na Valentinu. „Nisi

mogla stati u uţu haljinu?“

Crna haljina bila je moj izbor i Valentina je izgledala predivno u njoj.

Isticala je njen sve veći trbuh, baš onako kako mi se sviĎalo. Ţelio sam da cijeli
svijet vidi da nosi moje dijete.

Valentina se promeškoljila na stolici, ali sam joj namignuo. „Meni se

sviĎa.“

Magda se sakrastično oglasila. „Tebi da.“

„Moţemo li sada, molim vas, jesti u miru?“ Oštro sam upitao.

Stisnuvši usne, Magda me mrko pogledala.

Neko smo vrijeme jeli u tišini, osim buke Charliejevog pribora za jelo.
Imao je naviku sve na svom tanjuru isjeći na sitne djelove.

Negdje na polovici objeda, Magda je ispijala treću čašu vina. Povremeno

bi razdraţeno pogledala u Charliejevom smjeru, fokusirajući pogled na noţ
kojim je rezao meso.

Kao da više nije mogla podnijeti gledati u njega kako kida meso, Magda
se okrenula postrance u stolici, izbacivši Charliejea iz vida. „Imaš li vijesti o
Carly?“

Trofej knjiga 168

Trofej knjiga

Hrana mi je zastala u ustima. Magda je znala da je to osjetljiva tema, o

kojoj nisam ţelio diskutirati za stolom. Proguo sam, uzevši piće. „Ništa novo.“

„Nedostaje mi.“ Magda je uzdahnula. „Kada će doći kući? Zar njezin

posjet vikendom nije davno trebao započeti?“

Charlie je ispustio noţ. Prouzročio je glasnu buku kada je pao na tanjur.

Magda se trznula. Zatvorila je oči na pet sekundi, vjerojatno brojeći kako bi se
smirila.

„Rekla sam –“ Započela je.

„Čuo sam što si rekla. Sylvia i ja tako ne funkcioniramo, i ti to znaš. Carly

je dovoljno velika da odluči kada nas ţeli posjetiti. Zna da je njena soba uvijek
čeka.“

„Moţda bi trebao više inzistirati, Gabriel.“ Njezin je pogled prešao na

Charlieja koji je nabadao svaki komadić hrane na tanjuru, uz glasan zveket
vilice. „Previše si blag prema njoj.“

Charlie je uzeo zalogaj, proţvakavši ga točno deset puta, prije gutanja.

Ponavljao je to sa svakim zalogajem.

Magda se okrenula Valentini. „Trebala bi uzeti sobu lijevo od svoje, za

bebu. Jesi li razmišljala o ukrašavanju?“

Valentina me pogledala. „Gabriel i ja o tome još nismo razgovarali.“

Ta slatka, nevjerojatna ţena, dopustit će mi da sudjelujem u ureĎenju sobe

za Connora. Tako sam ga odlučio nazvati, po svom pradjedu kojemu sam se
jako divio.

Trofej knjiga 169

Trofej knjiga

Nasmiješio sam joj se, pokazujući koliko me oraspoloţila. „Što bi ti

ţeljela?“

„Razmišljala sam o ţarkim bojama, poput zelene i plave s temom dţungle.

Nešto veselo.“

Ako ţeli majmune i slonovske kljove na zidovima, moţe ih imati. Moţe

imati što god ţeli.

Kao i obično, Magda je morala oteţati. „Zeleno i plavo?“ Zacerekala se.

„Neće pristajati ostatku kućnog dekora. Vidjela sam prekrasne kolijevke,
obojenog drveta, sa beţ, ručno izvezenim poplunom. Savršeno će se slagati sa
prljavobijelim zidovima i zavjesama boje pijeska. Tepih bismo trebali zamijeniti
pločicama. Tepih će izgledati previše prljavo uz bebu.“

Valentina se uspravila u stolici. „Hvala na savjetu, ali to nije moj stil.“

Ovo je bio prvi put da se Valentina otvoreno suprotstavila Magdi, kojoj se

to nije svidjelo. Ja sam, s druge strane, bio oduševljen što je moja malena
supruga imala dovoljno hrabrosti da se bori za ono što ţeli.

„Pa,“ Magda je pogledala izmeĎu nas, „Ovo je još uvijek moja kuća.“

Bila je to pobjednička izjava u ovoj raspravi. Valentina na to nije imala

puno toga za reći, a osmijeh na Magdinom licu, govorio je da je svjesna toga.

Razmišljao sam o ideji da odselimo u naš vlastiti dom, ali sada sam
odlučio. Atmosfera u ovoj kući previše je napeta.

Trofej knjiga 170

Trofej knjiga

Trebalo je još tri tjedna nagovaranja da Carly pristane doći ovamo. Nije
pristala na posjet vikendom, ali sam se zadovoljio subotnjim ručkom koji je
predloţila. Kako bi sve bilo što je moguće više opušteno, planirao sam roštilj
pokraj bazena. Kasna je jesen i voda je prehladna za plivanje, ali je dan sunčan i
ugodno topao. Ručak na otvorenom svima bi koristio.

Carly nije progovorila ni riječ dok smo se vozili u automobilu do kuće.

Na prilazu sam isključio motor, okrenuvši se prema njoj. „Ima li nešto o

čemu bi porazgovarala prije nego uĎemo unutra?“

Zurila je ravno ispred sebe, ruku prekriţenih na prsima. „Kao što?“

„Kao činjenica da smo se Valentina i ja vjenčali i da ćemo dobiti dijete.“

„Sve si rekao, zar ne?“

„Ne budi mudrica. Ţeliš li pričati o tome kako se osjećaš u vezi toga?“

Ljutito me pogledala. „Neugodno?“

„Ţao mi je što te moj izbor osramotio, ali ona je dobra, snaţna ţena i
ponosan sam na nju.“

„Kao što si ponosan na mamu?“

„Ovo nema nikakve veze sa mnom i tvojom mamom. Tvoja majka je

izabrala drugačiji put i ja sam to prihvatio. Tako bi i ti trebala.“
Trofej knjiga 171
Trofej knjiga

Okrenuvši glavu od mene, prebirala je po rubu svoje bluze. „Drugačije se

ponašaš prema njoj.“

„Kako?“

„Više je voliš.“

„Molim te, nemoj je usporeĎivati sa svojom majkom. To nije pošteno ni

prema kome.“

„Jesi li volio mamu?“

„Jako puno.“

„Što se promijenilo?“

„Ljudi se mijenjaju. Ponekad se rastajemo ili ţelimo različite stvari.“

„Je li mama ţeljela drugačije stvari ili si to bio ti?“

„Upiranje prstom i okrivljivanje nekoga, neće nam pomoći. Tako je, kako
je. Moramo to prihvatiti i nastaviti dalje.“

Frknula je. „Ti si sigurno nastavio.“

„Ţeliš li me radije vidjeti samog do kraja ţivota?“

„Ne samog. Samo sa nekim drugim. Ona je sponzoruša.“

„Slušaj me, Carly. Valentina nije traţila da završi u ovakvoj situaciji. Ako
je netko kriv, onda sam to ja. Ovo je i njoj teško. Hoćeš li se barem potruditi
pokušati?“

Trofej knjiga 172

Trofej knjiga

„Zbog toga sam ovdje, zar ne?“

„Dobro. Cijenim to. Prije nego što uĎemo unutra, moraš još nešto znati.“

Brzo je okrenula glavu prema meni. „Još? Koliko gore od ovog moţe
biti?“

„Carly,“ strogo sam rekao. Trudio sam se biti strpljiv, ali njezino
ponašanje u tome baš i nije pomagalo.

„U redu, u redu.“ Zakolutala je očima. „Slušam.“

„Valentinin brat će ostati kod nas.“

Uzdahnula je. „Hoćeš li useliti cijelu njenu obitelj?“

„Samo brata.“

„Zašto on mora ovdje ţivjeti?“

„Ima oštećenje mozga i treba mu puno njege.“

„Oh, dragi Boţe.“ Napravila je grimasu. „Invalidna osoba u našoj kući?“

„Ponosan sam kako se Valentina brine o njemu.“

„Stavi joj zlatnu medalju oko vrata ili tako nešto. Zar nema nikog drugog
iz obitelji tko ga moţe primiti?“

„Ne, ali to nije bitno. Ja sam joj ponudio.“

„Koliko je lud?“
Trofej knjiga 173
Trofej knjiga

„Nije lud. Izgubio je neke kongitivne funkcije. Uglavnom ponavlja

dijelove riječi.“

„Ovo će biti čajanka kod Ludog Šeširdţije.“

„Neću tolerirati ovakav način razgovora, jesi li razumjela?“

Otpuhnula je pramen kose. „Moţemo li sada ući? Vruće je u

automobilu.“

„Sjeti se što sam ti rekao. Ovo nije Valentinina krivica.“

Izašla je iz automobila, zalupivši vratima. Još sam nekoliko puta duboko

udahnuo. Priznajem, nisam očekivao da će biti oduševljena oko ovoga. Nisam je
krivio što je uzrujana, ali nisam mogao podnijeti da bude zločesta prema
Valentini za nešto što je samo moja greška.

Zgrabio sam Carlynu torbu sa zadnjeg sjedišta, prateći je u kuću.

„Vani smo,“ pozvala ja Magda, kada je lupanje na vratima najavilo naš

dolazak.

Umjesto da se uputi prema terasi, Carly mi je otela svoju torbu iz ruku,

uputivši se prema stubama. „Naći ćemo se na bazenu. Idem se presvući.“

Malo sam se opustio kad sam izašao van i vidio Valentinu. Obukla je usku
haljinu i podignula kosu. Boţe, prekrasna je. Veličina trbuha nije joj smetala, ali
Valentina nikad nije bila svjesna svoje ljepote. Zbog činjenice da nije znala
koliko je poţeljna, ţelio sam je još više. Pramen koji je pobjegao iz jednostavne
frizure oko njene sljepoočnice i crvenilo na obrazima – bili su izdajnički znakovi
da je zauzeta.
Trofej knjiga 174
Trofej knjiga

Vrtila se oko stola na verandi, na kojem je posloţeno zeleno posuĎe i

svijetlo ţute salvete. Hrpa suncokreta nalazila se u sredini dekoracije. Magda je
leţala na leţaljci i čitala knjigu, a izgleda da je Charlie radio origami, sudeći po
načinu na koji je pomno savijao papirnate salvete.

Prešao sam terasu, privukavši Valentinu sebi, sa rukom na njenom boku.

„Hej, ljepotice.“

Nasmiješila mi se. „Napravila sam salatu od krumpira i cikle sa kruhom

od češnjaka. Za desert je kremasta pita. Misliš li da je to dovoljno?“

„Savršeno.“

Potrudio sam se da joj pokaţem koliko cijenim njezin trud, njeţno je

poljubivši. Crvenilo na obrazima joj se pojačalo.

Prvo je pogledala Magdu, a onda klizna vrata. „Gdje je ona?“

„Presvlači se. Sići će za minutu.“

Carly se nije ţurila da nam se pridruţi. Dok je prošla kroz vrata, obučena
u kupaći kostim sa sunčanim naočalama zabačenim na glavi, ispijao sam drugi
ledeni čaj.

Poljubila je Magdu u obraz, ignorirajući Valentinu i Charlieja.

Krv mi je počela ključati, ali podsjećao sam se da sam isključivo ja kriv za

ovo. Prisilivši se na strpljenje, izbrojao sam do deset i rekao, „Carly, imaš li
nešto za reći Valentini?“

Trofej knjiga 175

Trofej knjiga

Okrenula se prema Valentini kao da ju je tek tada primijetila. „Oh, da.“

Spustila se na stolicu i stavila naočale na oči. „Donesi mi limunadu. Puno leda.
Kad si već tu, donesi mi i ručnik.“

Trofej knjiga 176

Trofej knjiga

Vid mi se zamutio na rubovima. Tko je ova zločesta djevojka? Carly je

uvijek bila teška, ali ovo nepoštivanje je prešlo granice. Čaj je pljusnuo preko
rubova kada sam tresnuo čašom o stol. U dva koraka sam došao do Carly,
podigao je na noge, povlačeći je za nadlanicu. Gledala me zaprepašteno, dok je
njezin drski stav nestajao. Magda je ispustila knjigu, uspravivši se u sjedeći
poloţaj.

„Tata!“

Carly je protestirala dok sam je kroz klizna vrata vukao natrag u kuću.
Vrijeme je da nas dvoje porazgovaramo. Ne onako kako smo razgovarali u
automobilu. Ozbiljan razgovor.

Prva slobodna prostorija bila je čitaonica. Uvukao sam je tamo, spreman

zalupiti vratima, kada je Valentina poţurila ući unutra.

„Ne sada,“ zareţao sam. Ovo je izmeĎu mene i Carly.

Trofej knjiga 177

Trofej knjiga

Njeţnom je rukom zaustavila moju, pogledom me natjerala da pokleknem.

Nisam mogao odoljeti tom preklinjanju, sa širom otvorenim očima.

„Samo pet minuta.“ Rekla je.

Odgajanje Carly moja je odgovornost, ali je takoĎer i Valentinino pravo

da se zauzme za sebe. Uz puno muke, udaljio sam se iz sobe, ali se nisam
pomaknuo dalje od vrata, gdje sam zastao kako bih mogao besramno
prisluškivati.

„Uzrujana si,“ rekla je Valentina.

„Prokleto točno, jesam.“

„Razumijem. Mora biti teško boriti se sa vijestima o bebi. I meni je to bio

šok.“

„Ostala si trudna samo kako bi ulovila mog tatu.“

„To je bila slučajnost koju nitko od nas nije planirao.“

U Carlynu glasu osjetile su se suze. „Koliko dugo spavaš s njim?“

„To je osobno,“ njeţno joj je odgovorila Valentina, „I ne tiče te se.“

„Jesi li ga zavela?“

„Ne.“

„Što onda?“

„Ne razumijem tvoje pitanje.“

Trofej knjiga 178

Trofej knjiga

„Rekao je da ti nisi ovo traţila.“ Nastupila je duga tišina prije nego je

Carly ponovno progovorila. „Je li te... prisilio?“

Srce mi je prestalo kucati. Valentina me mrzila. Nije imala razlog štititi

moju kćer od ruţne, sirove istine. Da, prisilio sam je. Prvo sam je natjerao da
preklinje, ali nisam joj dao izbor. Ne baš.

Drhtaj u njezinom glasu bio je toliko kratak, da je nisam poznavao tako

dobro, propustio bih ga. „Zašto me to pitaš?“

„To se dogodilo prijateljima moje mame. Sluškinja je ostala trudna sa

muţevim djetetom i rekla da nije imala izbor jer ju je on na to prisilio.“

Valentinin glas bio je čvrst i uvjerljiv. „To se nije dogodilo sa nama.“

„On te nije... silovao?“

„Apsolutno ne. Molim te, nemoj tako misliti o svom ocu.“

„Dakle, nisi ţrtva.“

„Ne, nisam.“

„Ako nisi ţrtva, ne mogu te saţalijevati.“

„Ne traţim od tebe da me ţališ. Ono što traţim je da se pokušamo

sloţiti.“

„Zašto? Zašto bih to htjela? Čak mi se ni ne sviĎaš. Ti si iz niţe klase i

siromašna si.“

„Pošteno. Onda probaj zbog svog oca.“

Trofej knjiga 179

Trofej knjiga

„Neću uraditi ništa zbog njega. Nije razgovarao sa mnom prije nego što te
oţenio da vidi kako ću se ja osjećati, zašto bih onda ja sada brinula o njegovim
osjećajima?“

„Voli te, Carly. Ne odguruj ga. Ako obje uloţimo malo truda, moţemo se
slagati.“

„Daj mi jedan dobar razlog zašto bih se htjela slagati s tobom?“

„Imat ćeš brata ili sestru. Zar se to ne računa?“

Carly je utihnula. Nekoliko sekundi, nijedna nije progovarala. Konačno,

Carly je rekla, slomljenim glasom. „Uvijek sam ţeljela brata ili sestru, ali ne od
tebe.“
„Ne moţemo promijeniti što sam to ja, ali sigurna sam da će ova beba
voljeti svoju veliku sestru.“

Carly je šmrcnula. „Misliš?“

„Da. Nadala sam se da ćeš mi pomoći oko kupovine za bebu.“

„Te malene cipelice i slatke pidţame sa zečjim ušima?“

Valentina se nasmijala. „I medo. Svakoj bebi treba medo.“

„Oh, Boţe, znam točno gdje trebamo ići. Tammyna starija sestra rodila je
prošli mjesec. Trebala si vidjeti slatke dječje haljine i odgovarajuće trake za
glavu koje smo kupile. Mogu li ti pomoći oko ureĎivanja sobe?“

„Da, moţeš.“

„Ali ne i bojanjem. Oh, i neću mijenjati pelene.“

Trofej knjiga 180

Trofej knjiga

„Nema bojanja. Nema pelena. Shvatila sam.“

Carly je uzbuĎeno govorila o dječjim puderima, mobitelima i dekicama.

Po prvi put u par mjeseci, čuo sam Carly da se smije. Naslonio sam glavu
na zid i teško progutao. Nisam zasluţio da mi Valentina pomogne, ali ipak sam
to prihvatio.

Parkirali smo se ispred dvokatnice sa kruţnim ulazom poput tornja nekog

apstraktnog dvorca. Stupovi koji su uokvirivali ulaz su moderna, neobična
verzija Arc de Triomphea5. Kuća je obojana u sivu, crnu i tamnocrvenu boju.
Nikad nisam vidjela nešto slično ovome.

„Gdje smo?“

Gabriel je isključio motor, ne odgovarajući. Izašao je i okruţio automobil

kako bi mi pomogao da izaĎem. Bila je to duga voţnja do sjevernog predgraĎa
Broadacresa i zapeli smo u prometu. Protegnula sam se da ublaţim bol u leĎima.
Rukom mi je prelazio preko donjeg dijela leĎa, prstima njeţno masirajući bolne
mišiće.

Ispred staklenih vrata, pruţio mi je ključeve sa crvenom vrpcom

provučenom kroz rupu.

„Gabriel, što je ovo?“

5
Trijumfalna kapija
Trofej knjiga 181
Trofej knjiga

„Naša nova kuća.“

Nesposobna da formuliram riječi, pogled mi je prelazio od ključeva do

vrata. Iza stakla se nazirao veliki, namješteni prostor, bez pregradnih zidova.

„Zar ih nećeš otvoriti?“ Upitao je, izvijajući usne.

Mučila sam se da stavim ključ u bravu i na kraju nas uspjela uvesti

unutra.

Naši su koraci odjekivali na mramornim pločicama. Spiralno stubište

vodilo je do prve razine tornja. Na lijevoj strani je bio salon, a na desnoj kuhinja.
Završne površine izraĎene su od industrijskog čelika.

„DoĎi.“ Uzeo me za ruku i proveo kroz kuću.

Prizemlje je uključivalo vinsku sobu sa ugradbenim hladnjakom, radnu

sobu za Gabriela, zvučno izolirano kino, unutarnji roštilj s pogledom na grijani
bazen, jacuzzi, bar, kupaonicu, saunu i teretanu. Iz kuhinje se ulazilo u smočnicu
i kuhinjsku praonicu, a zatim u sobu za poslugu i dvostruku garaţu.

Odmjeravao je moju reakciju dok me vodio gore. „SviĎa li ti se?“

Dekoracija je minimalistiška i moderna. Vidim zašto se Gabrielu sviĎalo.

„Vrlo je impresivna.“

Zadovoljan mojim odgovorom, pokazao mi je četiri prostrane spavaće

sobe, svaka je imala zasebnu kupaonicu.

Iz glavne spavaće sobe izlazilo se na balkon s pogledom na bazen.

Trofej knjiga 182

Trofej knjiga

„Charlie moţe uzeti veću sobu sa desne strane, a mi moţemo probiti vrata
izmeĎu naše sobe do one lijevo, zbog bebe.“

Nagnula sam se preko balkona, pogledavši ga. „Zašto?“ Magda ima

veliku kuću i do sada je Gabriel bio zadovoljan što ţivi tamo.

„Ţelim da budeš sretna. Ţelim da kupiš što god hoćeš, urediš kako hoćeš,
i obojiš zidove u zeleno ako ti se to sviĎa.“

Morala sam se nasmijati. Nisam mogla zamisliti da sivi zidovi ove kuće
postanu ludo zeleni.

Uhvatio me za bokove, pritisnuvši nam donje dijelove tijela. „Samo mi

obećaj da će dječja soba biti na temu dţungle. Nekako mi je to priraslo srcu.“

Još više sam prasnula u smijeh. Beba i razgovori o dekoraciji nimalo nisu
nalikovali Gabrielu.

„Ţelim da ovo bude dobro za tebe, Valentina.“ Pomaknuo mi je kosu sa

lica. „Imati bebu nije lako. Ţelim da ti bude što udobnije.“

„Hvala ti,“ prošaptala sam, ne zbog kuće, već zbog njegovog truda.

Poljubio me i nasmijao se uz moje usne. „Znači li to da ti se kuća sviĎa?“

„Da.“

„Onda ćemo se preseliti idući tjedan.“

Provukla sam prste kroz njegovu gustu kosu, drţeći ga na mjestu. „Nije
me briga gdje ţivimo, samo me nemoj prestati dodirivati.“

Trofej knjiga 183

Trofej knjiga

Osmijeh mu je nestao. Izraz lica mu je postao ozbiljan. „Tako sam te

dobro naučio.“

„Znači li to da ti se sviĎa?“ Pitala sam, uzvraćajući njegove riječi.

„SviĎa li mi se?“ Vrućina je prodirala u plavetnilo njegovih očiju. „Volim

to. Jebeno ţivim za to.“

Dok je pomicao prste prema patentnom zatvaraču moje haljine, topila sam
se za njega, ţudeći za onim što će mi dati, puno prije nego što ponudi. Hoće li
me odvući u Bereu, Broadacres ili pakao, nije bilo vaţno. Sve dok se hranio
mojim zadovoljstvom, njegove ruke će me grijati, a ja se i dalje mogu pretvarati
da mu je stalo više od mog tijela.

Preselili smo se sljedeći ponedjeljak. Do utorka smo sve sredili. Budući da

je kuća bila potpuno opremljena namještajem, samo smo trebali prebaciti našu
odjeću i Gabrielov pribor iz ureda. Jedne noći dok je Gabriel do kasno radio,
pozvala sam Kris na večeru da joj pokaţem naš novi dom. Nisam bila slobodna
to uraditi dok smo ţivjeli kod Magde. Barem ovdje mogu raditi što hoću.
Sloboda je fantastična. Nije mi promaknula ironija u toj rečenici. Sve sam, samo
ne slobodna, ali kako su dani prolazili, a moj trbuh rastao, nova obamrlost mi je
otupjela osjetila, sve dok više nisam razmišljala o svom zarobljeništvu.

Trofej knjiga 184

Trofej knjiga

Interfon je zazujao dok sam kuhinjskim aparatom karamelizirala šećer na

crème brûlée6. Oscar, koji je sada ţivio sa nama – kao i Bruno – skočio je sa
skupocjene srebrne zdjele na stoliću za kavu.

„Ja ću otvoriti,“ Rhett se javio iz teretane.

Rhett i Quincy su se doselili s nama, u prostorije za osoblje koje su bile

namijenjene za sobarice. Gabriel je inzistirao da ostanu sa mnom kada on nije
kod kuće. Straţari koji su čuvali prilaz, nisu ovdje spavali. Radili su u
smjenama. Svakodnevni dogovori sa Quincyjem i Rhettom oko organiziranja
ţivota, dobro su funkcionirali, budući da nisam ţeljela da sluškinja ţivi sa nama,
a i voljela sam sama kuhati, moţda zato što mi je to oţivljavalo uspomene.
Obzirom na veličinu kuće, bili smo prisiljeni unajmiti osoblje za čišćenje koje je
dolazilo dva puta tjedno. Sa ostalim sam se mogla snaći izmeĎu posla u Krisinoj
ordinaciji i mini MBA7 studija. Briga o kućanstvu, posao, Charlie i studiranje
drţali su me zauzetom, ali nikad nisam bila besposlena, a i voljela sam biti
korisna.

„Evo tvoje gošće,“ rekao je Rhett, pridrţavajući vrata za Kris.

„Hvala ti, Rhett. Večera je skoro gotova. Ţeliš li nam se pridruţiti?“

„Da.“ Osmijeh mu je bio oduševljen. Rhett je volio domaću kuhinju.

„Dopusti da se na brzinu istuširam.“

Odlazeći prema Kris, zagrlila sam je. „Kakav je bio promet?“

„Nije loš.“ Podignula je pogled prema ulazu sa dvostrukim vratima,

okrenula se u krug i zaţviţdala kroz zube. „Vau.“

6
Kremasti desert preliven karameliziranim šećerom
7
Studij poslovne administracije
Trofej knjiga 185
Trofej knjiga

„SviĎa ti se?“

„Previše je moderno za moj ukus, ali je... vau.“

„Charlie, doĎi se pozdraviti,“ pozvala sam ga u kino prostoriju. „Kris je

ovdje.“

Charlie je doskakutao kroz vrata, primivši je u medvjeĎi zagrljaj, kao da

se nije s njom pozdravio u klinici prije samo tri sata.

Kris je njušila zrak. „Miriše kao Beef Stroganoff.8“

„Dobro čulo mirisa.Vino ili pivo?“

„Pivo.“

„U hladnjaku je. Posluţi se.“

Kris je zgrabila konzervu, osvrćući se oko sebe dok sam postavljala hranu
na stol.

„Ima jako puno staklenih vrata i prozora.“

„Volim svjetlo.“

„Što je sa sigurnošću? Ne vidim protuprovalne rešetke.“

„Svaka vrata i prozor opremljeni su sa metalnim kapcima, otpornim na

metke. Nijedan metalni rezač ne moţe proći kroz čelik. U slučaju opasnosti,
moţemo ih spustiti za nekoliko sekundi, pritiskom na gumb. Imamo upravljačku
ploču u kuhinji i na katu, u našoj sobi.“

8
Jelo od tankih trakica govedine kuhane s lukom, gljivama i začinima, posluţeno u umaku od
vrhnja.
Trofej knjiga 186
Trofej knjiga

„Ne zajebavaj!“

„Znaš Gabriela.“

„Da, to zvuči poput njega. Taj se čovjek ludo zaštitnički ponaša prema
tebi. Ne ţelim vidjeti kakav će biti kada se beba rodi.“

Rhett je ušao u kuhinju, mokre kose. „Mirišem li to Stroganoffa?“

„Točno,“ rekla je Kris.

Protrljao je ruke. „Hoćemo li jesti prije nego se ohladi?“

Kris se nasmijala. „Gladan?“

Postavila sam posuĎe, a Charlie je posluţio vodu. Rhett nije pio kada je
bio na duţnosti.

„Val mi je rekla da moţe pogoditi središte mete. Je li to istina?“ Kris je

upitala Rhetta.

Uputio mi je prijekoran pogled. „To ne bi trebala reklamirati.“

„Rekla sam samo svojoj najboljoj prijateljici.“ Nacerila sam se. „Bila sam
ponosna.“

Morat ću nastaviti sa obukom samoobrane nakon poroda, ali uvjerila sam

Rhetta da me odvede u streljanu, kad Gabriel kasno ostane vani zbog posla.

„Moja usta su zapečaćena,“ rekla je Kris, „I mislim da je dobro što Val

zna kako se obraniti.“

Trofej knjiga 187

Trofej knjiga

Rhett je uputio poluosmijeh Kris. Njegova će guzica biti na kocki ako

Gabriel sazna.

„Kako ide Charliejeva terapija?“ Upitala je Kris, srećom mijenjajući

temu.

„Dobro.“ Potapšala sam Charlieja po ruci. „Christopher kaţe da

napreduje. Zar ne?“

„Na-napredujem.“

Kris je podignula svoje pivo. „Za Charliejev napredak i najboljeg

voditelja zdravstvene ustanove, koji sada takoĎer moţe pucati kao
profesionalac.“

Smijeh nam je prekinuo Rhettov mobitel.

„Oprostite.“ Pogledao je na zaslon. „To je Quincy. Moram se javiti.“

Napustio je stol, otišavši u najudaljenjiji kut salona, ali akustika otvorenog

prostora, prenosila nam je njegove riječi.

„Što?“ Zastao je poslušati. „U redu. Naravno. Bez brige. Reći ću joj.“

Počelo me probadati od uboda slutnje „Je li Gabriel dobro?“

Vratio se za stol, uznemirenog izraza lica. „Radi se o Carly. Uhićena je

zbog posjedovanja droge. Gabriel je u policijskoj postaji. Doći će kući kasnije
nego je planirao.“

Kris je prekrila usta rukom. Samo je Charlie nastavio bezbriţno jesti. Moj
apetit je nestao. Sve što sam ţeljela je biti sa Gabrielom.

Trofej knjiga 188

Trofej knjiga

„Ne moţemo ništa učiniti,“ rekao je Rhett. „Moţemo nastaviti uţivati u

našem obroku.“

Dok je Kris još bila tu, još uvijek nije bilo novosti od Quinceyja ili
Gabriela. Rhett je otišao u krevet, a ja sam ostala gledati film sa Charliejem da
sebi odvratim pozornost, ali se nisam mogla koncentrirati ni na što. Na kraju,
nije mi preostalo ništa drugo nego odvest Charlieja u krevet i čekati. Istuširala
sam se i presvukla u spavaćicu prije nego sam se udobno smjestila sa knjigom
na kauč u dnevnom boravku. Pogled mi je stalno lutao prema vratima, čekajući
na Gabrielova svjetla na prilazu.

Prošlo je tri sata ujutro kada se vratio.

Kada sam otvorila vrata, zgrabio me, zaronivši glavu u moj vrat. „Što
radiš budna?“ Poljubio je mekano mjesto krivine moga ramena. „Kasno je.“

„Ona je dobro?“ Povukla sam se unatrag da ga pogledam. „Je li policija

podnijela optuţnicu?“

Zatvorio je vrata i okrenuo sva tri zasuna prije nego što me uhvatio za
ruku i povukao do šanka. Natočio mi je sok od rajčice, za kojim sam razvila
iznenadnu ţudnju, i viski za sebe.

„Nema optuţbi.“

„Je li je tvoj odvjetnik izvukao?“

„Nije odvjetnik. Magda je.“

Nije morao ništa više reći. Magda je imala sumnjive veze sa policijom.

Trofej knjiga 189

Trofej knjiga

Sjeo je na jednu od barskih stolica i povukao me sebi u krilo. „Policija je

napravila raciju u noćnom klubu.“ Ledene oči postale su mu olujne. „Pronašli su
gram kokaina kod nje.“

„Oh, Gabriel.“ Stavila sam mu ruku na obraz.

„Ima šesnaest godina, za ime Boţje.“ Uhvatio mi je ruku, trljajući čeljust

o moj dlan. „Sylvia je rekla da nije znala. Rekla je da se Carly iskrala van.“

„Droga?“

„Carly je rekla da joj je prijatelj dao. Kune se da je probala samo jednom.

Večeras je trebao biti njezin drugi put. Mislim da je hapšenje dobra lekcija. To
ju je vraški prestrašilo, pogotovo jer je maloljetna, što znači da ne bi smjela ući
u taj klub.“ Odsutno me milovao po kosi. „Obećala mi je da to nikad više neće
učiniti, ali kako da joj vjerujem sada?“

Obgrlivši ga rukama, naslonila sam glavu na njegova prsa, nudeći mu ono

malo utjehe što sam mogla.

„Valentina.“ Uhvatio me za bradu, nagnuvši moje lice prema sebi. „Ne

znam što bih bez tebe.“

Kao što je uvijek bio tu za mene i ja sam bila za njega. Zna da moţe
računati na mene, bez obzira na sve. To je nevidljiva spona koja je postajala sve
jača svakim danom koji je prolazio. Nisam znala je li nas zbliţavala beba ili
vrijeme koje smo provodili zajedno, ali nije ni bilo bitno. Nikad se više nisam
osjećala povezano s nekim kao što sam se osjećala s Gabrielom, i to me plašilo.

„Nemoj me ostaviti,“ preklinjala sam ga.

Trofej knjiga 190

Trofej knjiga

To je iracionalan strah kojem su doprinosili moji trudnički hormoni i

čudan zahtjev koji je dolazio od nekog tko je preklinjao da ga se oslobodi, prije
manje od mjesec dana. Ţeljela sam ostati, ali svojom voljom, i sve dok mi
Gabriel ne dopusti da odem, nikad neće steći povjerenje niti mi vjerovati kad mu
kaţem da ga volim i da neću pobjeći.

Umjesto da ukaţe na promjenu mojih zahtijeva, Gabriel nam je spojio

usne, njeţno me ljubeći. „Nikad. Nikad te ne bih mogao pustiti.“

Prigrlivši tu spoznaju, naslonila sam se na njega, neizmjerno zahvalna na

mom nesavršenom svijetu.

Mjesec koji je uslijedio bio je najsretniji u mom ţivotu. Imao sam

problema sa Carly, ali naš odnos nikad nije bio bolji. Dolazila je svaki vikend.
Valentina je predloţila da sama odabere sobu za sebe i uredi je, što je Carly
cijenila. Proslavili smo njezin sedamnaesti roĎendan uz miran ručak kod kuće, a
nakon toga je otišla sa Valentinom u kupovinu za bebu. Iako nikada neće vidjeti
Valentinu mojim očima, slagale su se, uglavnom zbog Valentininog truda, zbog
čega sam njen vječni duţnik.

Posao je za promjenu bio miran. Magda je konačno prihvatila moju

odluku da se odselim i bar jednom se nismo svaĎali. Udaljenost je bila ono što
mi je trebalo. Bolje smo se slagali otkad nismo ţivjeli pod istim krovom. Quincy
i Rhett su oboţavali moju suprugu, samo njezina nesebična paţnja posvećena
meni i samo meni bila je razlog što sam gurao svoju ljubomoru.

Trofej knjiga 191

Trofej knjiga

Postavili smo vrata izmeĎu naše i dječje sobe, Valentina je kupila boju.
Svijetlo zelena. Siguran sam da je to bilo samo da naljuti Magdu, ali podrţavao
sam je.

Što se javnosti tiče, tek smo vjenčani. Dovraga, što se mene tiče, ovo je
najnormalnije. Nisam mogao skinuti ruke s nje, a i ona je ţudjela za mojim
invazivnim napadima. Mogao sam je jako uzimati ili je drţati u naručju dok smo
gledali film. Nije vaţno jesmo plivali s Charliejem ili pospremali stol nakon
obroka, volio sam svaku minutu s njom. Volio sam način na koji se njezin trbuh
nadimao od ţivota kojeg smo stvorili. Svaki put kada bih je pogledao, imao sam
uţasan strah da ovo nije stvarno, da je previše dobro da bi trajalo. Lebdio sam na
izmišljenom oblaku, poput zaljubljene osobe, slijep za sve osim za zadovoljstvo
svoje supruge i vlastite euforije.

Jednog od onih toplih i sunčanih zimskih jutara po kojima je Highweld

poznat, izleţavali smo se pokraj unutarnjeg bazena. Valentinine noge bile su mi
u krilu, dok sam joj masirao stopala. Stenjala je dok sam joj obraĎivao osjetiljive
točke. Potajno sam promatrao njezino tijelo u bikiniju. Sa svojim
šestomjesečnim trbuščićem izgledala je kao vrhunac snage i ranjivosti. Charlie
je otkrio ljubav prema vodi. Snaţan je plivač. Za svaki slučaj, drţio sam ga na
oku, dok je radio krugove od plićeg do dubljeg kraja. Kasnije ću ići po Carly za
vikend. Imamo u planu roštilj. Bit ćemo samo mi, Rhett, Quincy i nekoliko
Carlynih prijateljica. Plan za kasnije bio je opuštanje uz nekoliko filmova.
Radovao sam se ovom poslijepodnevu. Skromno obiteljsko vrijeme, upravo je
ono što mi je trebalo. Oscar je skočio sa mog ručnika kad mi je mobitel
zavibrirao.

Pogledao sam zaslon. Sylvia. Carly sigurno kasni, kao i obično. Pritisnuo
sam tipku da odgovorim, susrećući se sa bukom, tako stranom i bizarnom, da mi
je um to odbijao prihvatiti. Sjeo sam, dok mi se svaki mišić napinjao.

Trofej knjiga 192

Trofej knjiga

„Sylvia?“

Uslijedio je niz nesuvislih riječi, pomiješanih sa histeričnim jecajima.

Pomaknuo sam Valentinina stopala u stranu i ustao, jedino svjestan akutne boli
koja mi je prodirala bedrom, kao i obamrlosti koja mi se spuštala na srce.

„Sylvia, udahni duboko i reci mi što nije u redu.“

Njezini su jecaju postajali sve udaljeniji. Čuo se zvuk grebanja prije nego
što se drugi glas začuo na liniji.

„Gospodine Louw?“

„Tko ste vi? Što se dogaĎa?“

„Ja sam bolničar, gospodine. GospoĎa Louw trenutno nije u stanju

govoriti. Moramo vas zamoliti da doĎete u Garden Clinic.“

„Što se dogodilo? Tko je ozlijeĎen?“

„Vaša kćer, gospodine.“

Uslijedila je kratka, uţasavajuća stanka, a zatim riječi sa kojima se nisam

mogao suočiti. „Uţasno mi je ţao.“

Grudi su mi se skupljale. Rebra stezala srce. Električni zvuk zujao u

glavi.

Moja mala djevojčica. Moja mala djevojčica.

Trofej knjiga 193
Trofej knjiga

„Gabriel?“

Valentinin glas dopirao je do mene kroz zvonjenje u ušima. Zvuk je bio

udaljen i izobličen.

Samo trideset sedam godina iskustva omogućilo mi je da stavim jednu

suvislu misao ispred druge. Reci Quincyju da ostane s Valentinom. Uzmi
automobil. OtiĎi u kliniku. Usput nazovi Magdu.

„Gabriel?“

Okrenuo sam se prema svojoj trudnoj supruzi, ne vidjevši ništa osim

njezinog trbuha i naše neroĎene bebe. „Radi se o Carly,“ automatski sam rekao.
„U bolnici je.“

„Što se dogodilo?“ Tiho je upitala.

„Ne znam.“ Ali znao sam. Molim te, ne. Ne. Dragi Boţe. Ne mogu ovo
preţivjeti. Još ima nade.

Povukla je ogrtač preko tijela. „Poći ću s tobom.“

„Ne.“

Riječ je bila oštra i srdita. Nije mi bila namjera, ali nisam mogao
kontrolirati svoju intonaciju. Trebalo mi je prostora. Moram se slomiti u
automobilu kako bih mogao biti jak prije nego stignem do klinike. Sylvia neće
ţeljeti Valentinu tamo, a ja nisam dovoljno priseban da se suočim sa onim što
me čeka i zaštitim Valentinu. Najviše od svega, ne ţelim izloţiti Valentinu
bolničkim bakterijama i stresnim situacijama u njezinom osjetljivom stanju.

Trofej knjiga 194

Trofej knjiga

PovrijeĎenost joj se vidjela u očima, ali se brzo razbistrila. „U redu. Javi

mi, molim te. Javi ako me trebaš. Bilo što.“

Kapljice vode prskale su preko strane bazena gdje je Charlie plivao. Čisti
miris klora ispunio mi je nosnice. Lijeno zujanje pčele prolazilo mi je uhom.
Oscar je lizao šapu, umivajući si lice. Povjetarac je pomjerao lavandu u
stakleniku na rubu bazena, prenosći miris preko terase. Čisti cvjetni miris proţet
je svjeţim mirisom pokošenog travnjaka. Mirisi su se miješali sa klorom iz
bazena, stvarajući ljetni parfem usred zime. Naš mali umjetni raj. Svaki detalj je
uvećan. Svaki dojam je jasan i uredan. To je adrenalin od šoka. Sve sam preuzeo
i utisnuo u svoj um, instinktivno znajući da ništa više neće biti isto. Ţivot nikada
više neće biti bezbriţan i sretan kao što je bio jutros.

Poljubio sam Valentinu u usta. „Zaključaj vrata za mnom.“

U salonu sam zgrabio košulju i hlače sa naslona kauča. Skinuvši mokre,

kupaće gaćice, ostavio sam ih zguţvane u lokvi na podu, navukavši hlače bez
donjeg rublja. Dok sam zakopčavao košulju, pozvao sam Quincyja na mobitel.
Neću gubiti vrijeme odlazeći do njegove sobe.

„Idem van.“ Zgrabio sam novčanik i jaknu iz kuhinje. „Pripazi na

Valentinu i Charlieja. Oni su pokraj bazena.“

Kad sam prošao kroz kapiju, pritisnuo sam gas, kršeći sva ograničenja
brzine, iznerviran više od monovolumen taksija. Bilo je samo pitanje minute
kada ću se pretvoriti u ţrtvu bijesa na cesti.

Nazvao sam Magdu, koristeći se uključenim zvučnikom.

„Na putu sam,“ rekla je. „Nazvao me Sylvijin dečko.“

Trofej knjiga 195

Trofej knjiga

Parkiralište kod klinike srećom je bilo prazno. Proklinjao sam svoju nogu,
dok sam presporo trčao do ulaznih vrata, upadajući unutra.

„Carly Louw,“ javio sam se na prijamni pult.

Recepcionar mi je izbjegavao pogled. „Soba za prijam broj šest,

gospodine.“

„To je Louw,“ ponovio sam. „Moja kćer je primljena.“ Ona će biti na

odjelu hitne pomoći, u operacijskoj sali ili na intezivnoj njezi. Ne soba za
prijam. Molim te, Boţe. Ne Soba za prijam.

„Ostali vas čekaju, gospodine. Soba broj šest.“

Ne soba za prijam. Ne ta soba.

„Gospodine?“

„Da.“ Okrenuo sam se prema privatnim sobama, svaki korak bio mi je

sporiji od prethodnog.

Ne soba za prijam.

Dlanom sam se naslonio na vrata, točno ispod broja šest. Jednom kada ih
otvorim, nikad se više neću moći vratiti. Jednom kada prijeĎem prag, moj ţivot
više neće biti isti. Ali svijet mi se okretao ispod nogu i oko mene, nisam imao
izbora nego ići u korak sa vremenom. Dovoljno sam pritisnuo, natjeravši se da
uĎem unutra.

Vrata su tiho kliknula iza mene sa bizarnom konačnošću, zatvarajući me u

stvarnost zapečačenu u prostoriji. Pogledom sam prelazio sobu, povezujući se
pogledom sa svima koji su dijelili moju sudbinu. Sylvia je pogrbljena.
Trofej knjiga 196
Trofej knjiga

Francois, njezin dečko, napinjao se od napora da je drţi. Magda je stajala

pokraj njih, Gucci torbica beskorisno se njihala naprijed-natrag u njenoj ruci.
Nasuprot njih je kapelan. Prestao je pričati kada sam ušao. Magdin pogled
pronašao je moj. Mora da su mi oči izgledale jalove i prazne. Lagano mi je
kimnula glavom, pripremajući me.

„Gospodine Louw.“ Kapelan je sagnuo glavu, hvatajući me za rame. „Ţao

mi je.“

Još uvijek to moraju reći. Netko mi to mora reći.

Sylvia je podignula glavu. Ljutnja i optuţba iskrivile su joj crte lica, ali ne
i prihvaćanje. Trenutno sam osjećao toliko empatije prema njoj. To je najgora
patnja – put do prihvaćanja.

„Reci mi.“ Nemoj mi reći. Ako nije izgovoreno, nije stvarno.

Kapelan mi je stisnuo rame. „Vaša kćer… eh… “ pogledao je komad

papira na vrhu Biblije koju je stezao u ruci, „…Carly je, otišla.“

„Otišla?“ Rekao sam.

Svećenik je klonuo pod mojim teškim pogledom.

„Gdje je otišla?“

„Gospodine Louw.“

Izgovorio je moje ime kao zamolbu. Za što? Zamolbu da to ne izgovori?

„Što?“ Izazivao sam ga.

Trofej knjiga 197

Trofej knjiga

Sylvia je istupila naprijed. „Ona je mrtva. Mrtva je, Gabriel. Mrtva je!“
Bacivši se na mene, udarala me po rukama i šamarala po licu. „Do tebe je! Do
tebe je! Sve je tvoja krivnja!“

Preuzeo sam njenu optuţbu i udarce, moleći Boga da me udari tako jako
da ne osjećam baklju koja mi je gorjela i pravila rupu u srcu.

Kapelan i Francois zajedno su stigli do nje, pokušavajući je povući, ali

ponavljala je svoj napad, vičući i jecajući dok joj sline nisu krenule iz nosa.
Ispruţio sam ruku, drţeći obojicu muškaraca na distanci.

„Zašto?“ Plakala je, traţeći od mene odgovor. „Zašto, Gabriel? Zašto?“

Zašto? Da, molim, neka mi netko kaţe zašto. Ne znam. Mogao sam je
samo gledati.

Na moju šutnju, srušila mi se na prsa, grabeći me šakama za jaknu.

„Nikad ti neću oprostiti. To si ti. Ti i tvoje igre. Ti i tvoja supruga i nova beba.“

Na spomen moje supruge i djeteta, izvukao sam se iz njenog stiska, drţeći

je za lakte kako bi ostala stabilna.

Francois ju je uhvatio za ramena, Sylvia mu je dopustila da je odvede do

kuta gdje ju je ljuljao u naručju.

Magda me gledala stoički, blijedo. „Predozirala se tabletama za

spavanje.“

Mogao sam samo kimnuti u znak potvrde i zahvale. Trebao sam znati.

„Ispumpali su joj ţeludac,“ nastavila je, ali nije morala više ništa reći.
Nije to trebala raditi.
Trofej knjiga 198
Trofej knjiga

„Ţelite li da se pomolim za nju?“ Pitao me kapelan.

Molitva neće promijeniti činjenicu da je otišla. Mrtva. Molitva je neće

vratiti natrag.

„Trebali bismo razgovarati o organizaciji pogreba.“ Moram to napraviti.

Moram se zaposliti nečim.

Francois mi je dobacio pogled tipa 'ne misliš ozbiljno'.

„O ohrabrenju –“ Započeo je kapelan.

Nisam čuo više. Već sam izašao. Savjetovanje neće pomoći, kao ni
molitva. Nitko u toj sobi me ne moţe utješiti. Ja njih ne mogu utješiti. Samo
ţelim izaći van.

Tako mlada.

Lice joj je izgledalo anĎeoski. Mirno.

Liječnik je vratio plahtu da je pokrije. „Organizirali smo prijevoz u

mrtvačnicu.“ Pruţio mi je bolničku vrećicu sa njezinim stvarima. „Jako mi je
ţao zbog vašeg gubitka.“

Kimnuo sam, ne skrećući pogled s obrisa ispod plahte.

Trofej knjiga 199
Trofej knjiga

„Kad god budete spremni,“ rekao je.

Vrata su se zatvorila tiho kliknuvši. Napokon, ostao sam sam sa svojom

djevojčicom. Pomaknuo sam plahtu u stranu i uzeo joj ruku. Koţa joj je bila
hladna kada sam pritisnuo usne na nju.

„Ţao mi je, iznevjerio sam te, Carly.“

Glas mi se slomio. Vrele suze pekle su mi lice, cureći niz vrat u ovratnik
moje košulje. Iznutra sam smrskan. Zgnječeni grumen. Samo mi je moj proces
istreniranosti omogućio da postavim stoički zid izvana. Oduzeo sam puno
ţivota, ali nikada nisam izgubio nijedan. Otac, da, ali to je bilo drugačije. Nismo
bili bliski. Nikada me nisu razrezali, izloţili i ostavili ranjivim. Ja sam šuplja
ljuštura slabosti, laki plijen za svakog neprijatelja i izazivam ih sve da me sruše,
izvedu van i okončaju ovu muku za koju sam isključivo ja kriv.

Nisam uspio.

Gdje sam pogriješio? Jesam li bio prestrog prema njoj? Previše

popustljiv? Zašto nisam vidio da se ovo sprema? Jesam li provodio s njom
premalo vremena? Jesam li bio previše zaokupljen sobom? To je bio moj stil
ţivota. Je li saznala čime se bavim? Trebao sam odbiti kada je rekla da se vraća
ţivjeti sa majkom. Nikad je nisam trebao vratiti kući onog dana kada se suočila
sa Valentinom, prije nego što smo uopće započeli roštilj. Trebao sam inzistirati
da ostane. Prisiliti je da govori. Biti strpljiviji. Trebao sam je povesti kući sa
sobom nakon incidenta sa drogom. Nisam trebao zanemariti svoju intuiciju.
Nisam trebao ţivjeti u svom ignorirajućem mjehuriću sebične sreće.

Kajanje, kajanje.

Trofej knjiga 200

Trofej knjiga

Netko, Boţe, bilo tko, molim vas, recite mi gdje sam jebeno
pogriješio. Ţelio sam raspoloviti nebo i vrištati na ţivot, traţeći objašnjenje, ali
sve što sam uradio jest da sam kleknuo, pritisnuvši čelo na ruku svoje mrtve
kćeri. Molio sam se da saznam. Morao sam saznati, ali odgovora nikad neće biti.
Ni razumijevanja. Ni odrješenja. Ni oprosta. Samo nagaĎanje i krivnja. Samo,
trebalo je biti i što ako.

Kada su došli po nju, zatekao sam Magdu kako čeka u hodniku. Vanjština,
na čijem odrţavanju toliko radi, sada je pukla, njezine su se neizgovorene
optuţbe nazirale kroz pukotine.

„Francois je odveo Sylviju kući,“ rekla je. „Liječnik joj je dao sredstvo za
smirenje.“

„Ja ću se pobrinuti za organiziranje pogreba.“

„Bolje ti je. Sumnjam da će Sylvia to moći.“

„Mogu li te povesti?“

„Scott će me odvesti kući.“ Oklijevala je. „Hoćeš li biti dobro?“ Glas joj
se slomio na zadnjoj riječi.

Na kratak trenutak, privukla me sebi, grleći me. Ovo je prvi put da me

majka zagrlila. Osjećaj je bio stran, trenutak kasnije se povukla. Napuknuta
fasade na njezinom licu raspuknula se do kraja. Suze su joj se slijevale niz lice,
crna maskara tekla je u potočićima preko obraza.

„Nikad joj neću oprostiti što je učinila ovoj obitelji.“

Trebala mi je sekunda da shvatim o kome govori. Lakše je prebacivati

krivnju, ali čak ni Magda ne moţe biti tako slijepa.
Trofej knjiga 201
Trofej knjiga

„To nije Valentinino djelo.“

„To je zbog bebe,“ šapnula je, „I svega ostalog.“

Prebacivši svu odgovornost na mene, ostavila me sa teškim teretom i

otišla. U pravu je, naravno. Uvijek sam zajebao sve u svom ţivotu. Svoje veze.
Svoju kćer. Valentinu. Ja bih trebao biti ispod te bijele plahte. Ja sam taj koji ne
zasluţuje ţivjeti. Iako, ironično, evo me.

Parkirajući se u garaţi kod kuće, dugo sam mirno sjedio. Ţivot je isisan iz
mene. Utrnuo sam. Ne mogu plakati, pričati ni buncati. Ne mogu spavati ni jesti.
Ne mogu raditi ni razmišljati. Najviše od svega, ne mogu se pomiriti sa sobom.
Sjedio sam u automobilu jer jednostavno nisam imao snage napraviti bilo što
drugo.

Vrata spojena sa kućom otvorila su se, a svjetlo upalilo. Valentina je

stajala obasjana svjetiljkom, čije je svjetlo sjajilo kroz tanku tkaninu njezine
spavaćice. Reflektor je bacao svjetlost na zaobljenost njenog tijela, na laţi i
pogreške koje sam joj usadio u trbuh.

„Gabriel.“

Ime mi je bilo jecaj. Sigurno je čula. Scott ili netko od Magdinog osoblja
bi nazvao Quincyja. Nije prilazila, niti mi se obraćala. Čekala je da ja napravim
prvi korak, da vidi što mi treba.

Osnaţujući se, prisilio sam tijelo na poslušnost i izašao iz automobila.

Njezine ruke koje su bile ispruţene prema meni, bile su previše. Nisam
zasluţivao njezino suosjećanje ili utjehu. Ja sam joj ovo napravio. Ovo sam
učinio Carly. Ja uništavam. Čudovište sam. Izraz boli izraţavao joj se u očima
kada sam joj se izmaknuo iz zagrljaja.
Trofej knjiga 202
Trofej knjiga

„Kasno je,“ rekao sam, okrećući se od nje. „Naspavaj se.“

Dok sam se udaljavao, njen mi je tihi šapat dopirao do leĎa.

„Ţao mi je, Gabriel.“

Nastavio sam hodati. To je ono što ţeli. To je najbolje za nju.

Odnio sam prekrivač i jastuk u svoju radnu sobu. Nije bilo šanse da
zaspim, ali trebao sam glumiti rutinu kao što sam trebao i viski koji sam točio.
Iskapio sam ţestoko piće, natočivši još jedno, pa još jedno. Sam, pao sam na
koljena i jecao u jastuk, tugujući za ţivotom koji sam stvorio i uništio.

Mora da sam se u jednom trenutku onesvijestio, jer sam se probudio sa

paklenom glavoboljom i vatrom u grlu. Pet je ujutro. Tiho sam hodao kroz
veliku kuću, idući iz sobe u sobu punu ništavila i praznine, sve dok nisam
završio cijeli krug, vrativši se u svoju radnu sobu. Torba iz bolnice postavljena
je na mom stolu kao svetište, podsjetnik koji me nikad neće pustiti.

Ruke su mi se tresle dok sam posezao unutra. Bilo je to kao stavljanje

ruke u vreću punu zmija. Nisam znao što ću izvući ili kako će me to otrovati
daljnjim samooptuţivanjem i tugom, ali nisam se mogao zaustaviti. Izvukao sam
bijelu majicu bez rukava i plave kratke hlače. Donje rublje bilo je zatvoreno u
plastičnoj vrećici. Njezin omiljeni par sandala. Sirovi zvuk oteo mi se iz grla.
Odjeća je poznata, ali istovremeno i strana. Nije na njenom tijelu, izgleda kao da
pripada nekom drugom, plaši me taj osjećaj otuĎenosti. Ţelio sam zadrţati svaku
uspomenu, ne gubeći ni djelić nematerijalne emocije, ili ţivotni vijek filmskih
rola utisnut u moju glavu. Njen prvi zub, njen prvi osmjeh, prvi korak. Boţe,
kako je jebeno boljelo. Rezalo me i rezalo, sve dok nije ostalo ništa osim mesa
izrezanog do kosti.

Trofej knjiga 203

Trofej knjiga

Pao sam u svoju stolicu, boreći se sa ovratnikom košulje, dok sam trgao
gumb koji me gušio. Ţao mi je. Tako mi je jebeno ţao. Oprosti mi, Carly. Ja si
nikad neću oprostiti. Šake su mi se skupljale. Lupio sam njima po stolu tako
jako da su mi zglobovi prokrvarili. Ţelio sam je natrag. Ţelio sam vratiti
vrijeme. Tinjajući bijes gorio mi je tijelom, tresući mi mišiće. Svaki djelić tog
gustog, debelog, crnog bijesa usmjeren je na mene samog. Kako nisam znao?
Kako nisam vidio?

Trebalo mi je nekoliko dubokih udisaja prije nego što sam se malo smirio.
Morao sam se ponašati racionalno. Zbog svih drugih, izuzev sebe. Morao sam
staviti masku i nastaviti dalje.

Pozornost mi se vratila na papirnatu vrećicu. Okrenuo sam je naopako,

protresao, ţudeći za još. Nečim. Bilo čim. Zapečaćena omotnica ispala je uz
zveket. Unutra je bilo nešto glomazno. Prešao sam prstima preko grubog papira.
Napipao sam nešto kao lanac unutra. Razbio sam pečat, pustivši predmet da
isklizne van. Bio je to Carlyn platinasti privjesak u obliku leptira, onaj koji sam
joj poklonio za njen sedamnaesti roĎendan. Podiţući lanac, okrenuo sam ga
prema svjetlu. Visio mi je s prstiju, leptir se poput klatna okretao s lijeva na
desno, s desna na lijevo.

„Leti slobodno, princezo.“ Pritisnuo sam srebrna krila na svoje usne.

„Zbogom.“

Zbogom. Tu sam našao svoj mir, svoje prihvaćanje. Do ozdravljenja će

biti dug put, iskreno, ne znam hoću li uopće moći. Drţeći privjesak iznad
staklenke s uspomenama, pustio sam lanac da mi isklizne iz ruku, kariku po
kariku. Pao je uz zveket na vrh uspomena. Tu je gdje pripada, zajedno sa drugim
ţivotima koje sam uzeo. Kršio sam ruke, ispreplićući prste dok me nije
zaboljelo.

Trofej knjiga 204

Trofej knjiga

Ovo je bio zadnji put.

Zadnja smrt.

Završio sam sa ubijanjem.

Bila je ovo jedna od najduljih noći u mom ţivotu. Bacala sam se, okretala
i silazila dolje na prstima nekoliko puta da provjerim kako je Gabriel. Vrata
njegove radne sobe ostala su zatvorena. Iznutra nije dopirao nikakav zvuk. Samo
tračak svjetlosti koji se nazirao ispod vrata potvrĎivao je njegovu prisutnost. Što
da radim? Kako učiniti ovako nešto lakšim? Bolesna od bespomoćnog bola i
samooptuţivanja, hodala sam izmeĎu kuhinje i dnevnog boravka sve dok se
prvo jutarnje svjetlo nije probilo kroz uţasnu noć.

Sunce je danas slabo, a na nebu se skupljaju zamagljeni oblaci. Izgleda da

će dan biti sumoran. Sve izgleda slomljeno. Srce mi se slamalo zbog Gabriela.
Briznula bih u plač svaki put kada bih se sjetila Quincyjevih uţasnih riječi,
načina na koji me pogledao sa zabrinutošću i saţaljenjem dok je mucao vijest,
jer ispadam krivac u ovoj tragediji. Trudnoća je Carly teško pala. Još teţe je bilo
implicirano značenje da smo njezin otac i ja bili intimni u tajnosti, točno ispred
njenog nosa. Da nisam ostala trudna, ništa se od ovoga ne bi dogodilo. Carly bi
bila blaţeno nesvjesna i moţda još ţiva. Da, definitivno ţiva. Što sam više o
tome razmišljala, to sam se više grčila od srama i gorućeg grijeha. Ovo je moja
krivnja. Da nisam preklinjala Gabriela da mi sebično dopusti da zadrţim dijete
koje nikad nije ţelio, ovo se ne bi dogodilo. Hoće li mi Gabriel ikada oprostiti?

Trofej knjiga 205

Trofej knjiga

Mogu li sebi oprostiti? Nisam se mogla nositi sa odgovorima, pa sam se

usredotočila na najbitnije – brigu za Gabriela.

Pogled mi se pomicao izmeĎu izlazećeg sunca skrivenog iza oblaka i vrata

radne sobe. Kako su vrata ostala zatvorena do osam ujutro, brzo sam se
istuširala i provjerila Charlieja, prije nego sam započela sa dnevnim zadacima
koje sam automatski obavljala. Nahranila sam Oscara i Bruna, te spremila
doručak za Quincyja, Rhetta i Charlieja.

Quincy me promatrao ispod trepavica dok sam spremala pladanj za

Gabriela. „Kako je on?“

Odvratila sam pogled. „Ne znam.“

„Nije izašao iz svoje radne sobe.“ Rhett je dodao sa razumijevanjem.

Dodala sam šećer na posluţavnik. „Treba mu vremena.“

„Naravno.“ Rhett je ustao, poseţući za pladnjem. „Dopusti da ja to

uzmem.“

„Mogu ja to,“ ţurno sam odgovorila. „Završi svoj doručak.“

Ono što sam ţeljela reći je da trebam Gabriela. Ţudjela sam da ga vidim,
da ga utješim, da mu kaţem koliko mi je ţao, ako bi me uopće poslušao.

Na ulazu sam balansirala pladnjem sa stola u hodniku, dok sam kucala.

Glas mu je zvučao istodobno snaţno i umorno. „Tko je?“

„Valentina.“ Pročistila sam grlo. „Donijela sam ti doručak.“

Trofej knjiga 206

Trofej knjiga

Zvuk njegove stolice kako struţe po podu, dopirao je do mene kroz vrata,
praćen njegovim neujednačenim koracima. Vrata su se samo malo otvorila.

„Gabriel…“

„Ja ću to uzeti.“

Podiţući pladanj, dodala sam mu ga, liznuvši svoje suhe usne dok sam se
pripremala za ono što sam ţeljela reći, ali me prekrila sjenka vrata koja je pala
na mene kada mi ih je zatvorio ispred nosa, uz kratak odgovor, „Hvala.“

„Bila si u pravu,“ Rhett je rekao iza mene, natjeravši me da poskočim.

„Treba mu vremena.“

Pocrvenila sam od srama što je Rhett svjedočio odbijanju moje sućuti. Bio
je to jasan pokazatelj da me Gabriel osuĎivao. Osjećala sam se kao da mi se
krivnja urezala u prsa. Prvo moj otac i Charlie, zatim Tiny i Jerry, a sada Carly.

„Da.“ Odmakula sam se nekoliko koraka od vrata. „Treba mu prostora.“

„Val.“ Rhett je pruţio ruke prema meni. „Jesi li dobro?“

„Nisam ja ta koja pati.“ Suze su me pekle u očima. „Voljela bih da to

mogu podnijeti umjesto njega.“

„Znam.“ Ohrabrujuće mi je stisnuo ramena. „Znam kako razmišljaš, Val.

To nije tvoja greška.“

Nesposobna pogledati ga u oči, okrenula sam lice u stranu.

„Nije tvoja krivnja.“ Naglasio je svoje riječi, njeţno me drmajući.

Trofej knjiga 207

Trofej knjiga

„Naravno. Da.“ OslobaĎala sam se stiska. „Počet ću pripremati ručak.

Vjerojatno ćemo imati posjetitelje tijekom dana.“

Toliko je ljudi došlo izraziti sućut, da sam prestala brojati. Poslovni

partneri, mafija, drţavni duţnosnici, zaposlenici. Svi su došli u tamnim
odijelima, lica punog poštovanja i skupog cvijeća, mrmljajući riječi sućuti i
utjehe. Gabriel je sjedio u salonu primajući goste koji nikako nisu prestajali
dolaziti, kako bi mu omogućili trenutak samoće. Jedini način na koji sam se
mogla osjećati korisnom bio je da ispečem slana i slatka peciva, pripremim
salate i sloţence, koje sam posluţivala ovisno o dobu dana. Slane grickalice
ujutro, ručak od dvanaest do dva, a slatkiši poslijepodne uz čaj. Quincy i Rhett
pomagali su napuniti perilicu i pospremiti posuĎe u kontinuiranom ritmu.
Charlie je rado preuzeo pripremu svjeţeg čaja i kave.

Magda je došla malo prije vremena za čaj. Unatoč njenom hrabrom

drţanju, lice joj je bilo pepeljasto. Suočile smo se u napetoj atmosferi pokraj
vrata. Nije nas došla posjetiti od preseljenja, čak ni da vidi kuću. Bez obzira na
prošlost, srce mi je jecalo zbog njene boli.

Stavila sam ruku na njezinu. „Magda, ţao mi je.“

Otresla je moj dodir. „Da nije bilo tebe... “

Trofej knjiga 208

Trofej knjiga

Ţeludac mi se spustio, a trbuh stisnuo, dok mi je krivnja izjedala utrobu.

Pomaknula sam se u stranu, kako bi mogla proći. „U salonu je.“ Pokazala sam
na skupinu koja se nagurala na kauč.

Sylvia je došla nekoliko minuta kasnije, drţeći dečka ispod ruke. Bila je
našminkana, kose uredo ispletene u francusku pletenicu, ali je izgledala
iscrpljeno. Njezin pogled me probadao, spustivši se zatim na moj veliki trbuh.
Način na koji me gledala činio je da se osjećam prljavo, kao da sam varala ili
učinila nešto loše. Jesam li pogriješila što sam se predala Gabrielovom
udvaranju? Nisam li trebala biti jača? Bolja bi osoba odoljela. Osjećala sam se
kao da stojim u središtu pozornosti, čekajući osudu.

„Ovo je ona,“ rekla je Francoisu. „Razlog što je moja Carly počinila

samoubojstvo.“

Trofej knjiga 209

Trofej knjiga

Tihi razgovori oko nas zaglušili su Sylvijine riječi. Nitko osim njenog
prijatelja i mene nije ih čuo. Zbog toga sam bila duboko zahvalna. Nisam bila
sigurna da sam mogla podnijeti oči cijele sobe uprte u sebe, usred Gabrielove
tuge.

Prekidač u njoj se okrenuo i ja više nisam postojala. Gledala je ravno kroz

mene. Poput Magde, hodala je uz Gabriela, kako bi primila izraze sućuti i
potporu koju je zasluţivala. Nisam ništa drugo ni očekivala, ali to je činilo moju
poziciju jasnom. Moţda smo se Gabriel i ja vjenčali, ali samo imenom. Za sve
ostale, još uvijek sam sluškinja, robinja, igračka, uljez. Ne mogu to čak ni
poreći. Sve sam to. Jedini ljudi koji su mi obratili pozornost bili su Michael i
Elizabeth Roux.

Elizabeth me zagrlila na vratima. „Kako se drţiš?“

Mogla sam samo odmahnuti glavom.

„DoĎi ovamo.“ Michael me privukao u medvjeĎi zagrljaj, drţeći me dvije

sekunde prislonjenu uz svoje veliko tijelo.

Trofej knjiga 210

Trofej knjiga

Do sada nisam shvaćala koliko mi je zagrljaj bio potreban. Nije bilo ničeg
zlobnog u toj gesti. Jedina vibra koju sam osjetila bila je platonska naklonost.
Odmah mi se više sviĎao.

Elizabeth je lebdjela dlanom iznad mog trbuha. „Mogu li?“

Pokušala sam joj uputiti blistav osmijeh buduće majke, ali trud mi je bio
polovičan. „Naravno.“

Stavila je ruku na moj trbuh, pogledavši Michaela blistavim očima. „O,

moj Boţe. Kunem se da sam osjetila kako se beba rita.“

„Od jutros diţe oluju.“

„Predivna si, Valentina. Zaista zapanjujuća. Zar ne, Michael?“

„Oduzima dah,“ rekao je, s ljubaznim svjetlom u očima.

„Mislim da činim bebu aktivnom.“ Elizabeth je odmaknula ruku. „Očito

mu se sviĎam.“ Pogledala je prema salonu, promatrajući goste. „Jadna Sylvia.“
Pogled joj se vratio na mene. „Jadna Valentina. Ona te mrzi, zar ne?“

„Toliko je očigledno?“

Elizabeth je napravila tuţnu grimasu. „Način na koji te gleda... “

„Zasluţujem to.“

Michael mi je zgrabio ruku. „Ne, ne zasluţuješ, i ako ponovno kaţeš nešto

tako samoponiţavajuće, dobit ću Gabrielovo dopuštenje da te osobno
ispljuskam.“

Trofej knjiga 211

Trofej knjiga

Bariton koji je odjeknuo iza nas natjerao me da poskočim.

„Što je to bilo, Michael?“

Svi troje istovremeno smo se okrenuli. Gabriel je stajao dva koraka dalje,
njegova bijela košulja i crna kravata netaknute su, kao da ih nije nosio od ranog
jutra. Izgledao je pribrano, kao da moţe sve izdrţati. Odavao ga je samo
progonjen pogled u njegovim smrznutim očima.

„Samo sam rekao Valentini da se ne omalovaţava,“ odgovorio je

Michael.

Gabrielove oči pronašle su moje. Prodirale su mi u dušu, čineći me

ledenom „Je li tako?“

„Naša najiskrenija sućut, čovječe.“ Michael je stavio ruku na Gabrielovo

rame. „Ne postoje riječi.“

„Ne, nema ih,“ rekao je Gabriel.

„Gabriel.“ Elizabeth ga je zagrlila. „Ako postoji nešto, bilo što... “

„Hvala vam.“

„Čestitam na vjenčanju,“ nastavio je Michael. „Sretni smo zbog vas.“

„Da,“ Gabriel je rekao, ne pogledavši me.

Najeţila sam se u sebi. Ako sam imala ikakve sumnje u Gabrielove

osjećaje prema meni, više ih nemam. Razmišljao je kao Magda i Sylvia. Samo
ga osjećaj odgovornosti i časti sprječavao da mi ne baci svoje pravo mišljenje u
lice.

Trofej knjiga 212

Trofej knjiga

Elizabeth je spasila trenutak, pitajući Gabriela o planiranju pogreba.

Cijelo to vrijeme, ignorirao me, bez da je to pokazao. Pretvarao se da ne stojim
pokraj njega, ali smo bili toliko svjesni jedno drugog, da su nam tijela pjevušila.

Atmosfera je bila neugodna. Stres prevelik. Svaki mišić u mom tijelu bio
je zategnut. Grč mi je stezao trbuh, stisnuvši i zadrţavši se tako tri sekunde, prije
otpuštanja. Poslije par trenutaka se ponovilo, ovaj put bez boli. Moji prvi laţni
trudovi.

U ţelji da pobjegnem od napete situacije, ponudila sam Elizabeth i

Michaelu piće, ali me Gabriel zaustavio prije nego sam se udaljila.

Sklopio je prste oko moje nadlaktice. „Ne.“

IznenaĎeno sam ga pogledala. „Molim?“

„Idi gore i odmori se.“

Pokušavao me se riješiti? Sramio me se? Zbog toga što su svi vidjeli

dokaz onoga što se dogaĎalo izmeĎu nas po veličinu mog trbuha? Ţarili su me
bolni osjećaji, ali ovo nije bilo ni vrijeme ni mjesto. Nije se radilo o meni. Ili
nama. Ovo je o njemu i Sylviji. Ovo je zbog Carly.

„U redu.“ Vedro sam se nasmiješila njegovim gostima. „Javi, ako me

budete trebali.“

Stisnula sam zube kada je stigla još jedna kontrakcija. Gabriel je zadrţao
pogled na meni još dvije sekunde, pogled mu je previše primjećivao, previše je
prodoran.

Trofej knjiga 213

Trofej knjiga

Kada mi je nevidljivi stisak na trbuhu popustio, ljubazno sam se

pozdravila sa Elizabeth i Michaelom, oslobaĎajući ruku iz Gabrielovog stiska,
okrenuvši se prema stubama, ali me nije puštao. Dlanom mi je i dalje pritiskao
kriţa.

„Ispratit ću te.“

Nisam mogla biti sama s njim, ne sada. Bojala sam se intenziteta onoga
što sam maloprije osjetila, a najviše njegove iskrenosti. „Bit ću dobro. Ostani sa
gostima.“

I ostao je. Okrenuo se i otišao.

Sjela sam na krevet u našoj sobi. Rukama sam gladila jorgan koji je znao
naše tajne, našu sramotu. Tuga i krivnja su me razdirale. Srce mi se slomilo
tisuću puta zbog čovjeka koji se dolje nalazio. Nisam ga mogla utješiti. Kako
bih i mogla? Ja sam ruţna, prljava karika u lancu dogaĎaja koji su doveli do
smrti Gabrielove kćeri.

Magda je postajala nestrpljiva sa mnom. Lupkala je prstima po stolu, na

katu u Napoliju. „Prošlo je mjesec dana. Moraš krenuti dalje.“

Mjesec dana od kada je Carly otišla, a ja se i dalje nisam mogao pribrati.

Pod nastaviti dalje, Magda je, naravno, podrazumijevala ubijanje. Neki magarac
u Braamfonteinu je prešao granicu kada je orobio naš ured.

Trofej knjiga 214

Trofej knjiga

Mjesec dana ranije, ne bih oklijevao. Ubio bih idiota bez oklijevanja, ali
obećao sam sebi, zbog Carly, neću izdati uspomenu na svoju kćer.

Okrenuo sam joj leĎa, gledajući kroz prozor s pogledom na kockarnicu,

smještenu kat ispod. „Rekao sam ti, gotov sam. Prestao sam.“

U glasu joj se osjećao bijes. „Bez tebe ćemo propasti.“

„Imaš Scotta i tisuću drugih koje moţeš regrutirati.“

„Ti si moj sin. Iako beskoristan zahvaljujući –“ Kratko je zastala,

udahnuvši malo zraka. Drhtav dah kliznuo je u tišini. „Sada nemamo
nasljednika.“

Prokleto točno, nemamo. Moj sin neće završiti kao ja, kao što mi nikada
nije bila namjera udati Carly za kriminalca dostojnog voĎenja našeg mutnog
posla. Ono što Magda ne ţeli vidjeti je da mi nikada nismo imali nasljednika,
stoga nikada i nećemo.

„To je tvoja stvar.“ Okrenuo sam se kako bih se suočio s njom. „Radi što
hoćeš, ali ja odlazim.“

Prijezir joj je deformirao usta. „Što ćeš raditi? Kako ćeš ţivjeti?“

Drţala me za jaja, znala je to po načinu na koji je taj prijezirni smiješak

prerastao u pakostan osmijeh. Nemam pojma. Imao sam suprugu, a uskoro ću
imati i bebu o kojoj ću se morati brinuti. Ljudi su me mrzili. Neprijatelji mi
zamjerali. Morao sam zaštititi svoju obitelj, a jedini način da to učinim jest s
novcem. Najsuvremeniji alarmni sustavi, streljivo, naoruţanje i čuvari, koštaju.
Puno novca.

Trofej knjiga 215

Trofej knjiga

Paţljivo sam ispipavao teren. „I dalje bih mogao voditi ured, brinuti se o
našem poslovanju.“

Dobacila mi je podrugljiv pogled. „U našem poslu poštuju se jedino

šefovi koji zaprljaju ruke.“

„Mogli bismo očistiti posao.“

Udarila je šakom po stolu. „Ovaj grad ne funkcionira tako i ti to znaš.“

Uperila je prstom u mene. „Pokušaj voditi čist lihvarski posao i vidjet ćeš dokle
ćeš stići. Konkurencija će nas uništiti za jedan dan, a ako neće oni, policija i
vlada hoće. Uzet će mito od nekoga tko je spreman platiti i bit ćemo uništeni.
Gotovi.“

Tuţno je što je u pravu. Ako ne moţeš podmićivati i igrati prljavo,

propadaš.

„Neću dopustiti da propadne moj naporan rad da izgradim ovu tvrtku i

dovedem je gdje je sada.“ Svoju izjavu je naglasila vukući nokat po ulaštenom
drvenom stolu.

Neću pregaziti svoj zavjet. To ostavlja samo jednu opciju. „Ţao mi je,
Magda. Izgleda da si sama u ovome.“

Tijelo joj se ukočilo. Odgurnuvši stolac, dostojanstveno je ustala.

Izgledala je kao da će joj se leĎa prelomiti. Fine dlačice na njenoj gornjoj usni i
bradi su zatreperile. Nosnice su joj se raširile, drhteći poput razjarenog lava.

Pritisuvši dlanove na stol, promatrala me preko ruba naočala. „Griješiš.“

„Ovo je jedina ispravna stvar koju sam napravio u svom ţivotu.“

Trofej knjiga 216

Trofej knjiga

Ruke su joj se toliko tresle da je morala stisnuti lakte. Nikad je nisam

vidio ovako bijesnu.

„Radi se o njoj, zar ne?“ Prosiktala je. „Ovo je njezina ideja. Njezino
djelo. Usadila ti je to u tvoju glupavu glavu.”

Obrana mi se probudila. „Ostavi Valentinu izvan ovoga.“

Oči su joj se skupile u proreze. „Trebala sam znati. Pretpostaviti da je ovo

njena igra. Uvijek je bila previše svetica za nas.“

Zakoračio sam prema stolu. „Ostavi je na miru.“

„Dakle, do ovoga je došlo?“ Uspravila se, skupljajući šake sa strane.

„Izabrat ćeš nju umjesto svoje obitelji, umjesto svoje vlastite majke.“

„Ona je moja obitelj i da, na prvom je mjestu.“

Magda se trznula na moje riječi. Mogao sam je isto tako i ošamariti. Boja
njezina lica postala je pepeljasta. Nekoliko trenutaka, emociju su lebdjele
izmeĎu nas – šok, izdaja, razočaranje, ljutnja. ZagaĎivali su zrak, trujući krv
koja bi trebala biti gušća od vode.

Kada nijedan drugi osjećaj, osim razočaranja, nije ostao na njenom licu,
rekla je jednoličnim glasom, „Izlazi.“

Prevrtao sam njezine riječi u mislima. Ovo se dogaĎalo. Da budem iskren,

uvijek smo išli ovim putem. Uvijek sam bio sin koji je razočaravao. Oduzela mi
je izbor, pruţivši mi pištolj, ali više nisam taj dječak. Čovjek sam za kojeg se
Magda gorko nadala da nikada neću postati.

Trofej knjiga 217

Trofej knjiga

Lupkajući zglobovima prstiju po radnoj površini, pokazao sam joj svoj

otpust, čvrstim kimanjem, okrenuvši leĎa njoj i budućnosti koju sam cijeli ţivot
gradio. Dio mene ju je ţalio. Ne samo da je izgubila jedinu unuku, već i
ambicije koje je gajila za sina. Neću biti njezin nasljednik. Neću spašavati i
njegovati posao zbog kojeg se toliko trudila. Odnijeti će to u grob sa sobom, a
mene odvesti u pakao ono što sam činio u ovom poslu.

Vani sam se zaustavio na odmorištu da udahnem zrak. Dlanovima sam se

oslonio na ogradu, duboko udahnuvši. Ovdje je sve počelo. Ovdje sam prvi put
ugledao Valentinu. Izgledala je tako mlado i prokleto nevino u bijeloj odori,
tako snaţno. Stajala je baš tu, za ovim stolom, kad ju je krupje zgrabio za ruku,
htio sam mu je odsjeći, jer je stavio prste na nju. Čim sam pogledao njezine
uplašene, ali prkosne oči, poţelio sam je. Bila je izazov i misterija. Hrabra i
naivna. Tako prokleto seksipilna, a tako nedodirljiva. Nedostupna, ipak, opet tu,
na dohvat ruke. Čist primjer proturječnosti. Ţena koju sam ţelio i ţena koju sam
morao ubiti.

Činilo se kao da je bilo prije tri ţivota, a prošla je samo godina. Da sam
bolja osoba, ispravio bih odluku koju sam ovdje donio te noći tako što bih je
oslobodio. Udaljio bih se kao što sam prekinuo veze sa Razbijačem, ali nisam
dobra osoba. Nikad je neću moći pustiti. Ovo je moje nepreţaljeno zlo. Ona je
moj najveći grijeh.

Izgleda da smo napravili puni krug. Završilo se tamo gdje je započelo. Sa

njom. Negdje izmeĎu, izgubio sam Carly. Moj brak, beba, promjene u našem
načinu ţivota, sve je bilo previše. Moja nemilosrdna ţudnja za ţenom koju sam
ukrao, otjerala je kćer od mene, gurnula je preko ruba. Teret mi se nije činio
lakšim ni kada sam sišao niz stube, otišavši, dovraga, od onoga što sam nekada
bio. Samo je postajalo teţe što sam se više pribliţavao kući.

Trofej knjiga 218

Trofej knjiga

Nisam se mogao osloboditi tog zabačenog tereta, jer će to značiti da ću

morati osloboditi Valentinu, ali ne mogu je ni pogledati, jer to znači da ću se
morati suočiti sa svojom krivnjom.

Kako su dani prolazili, Gabriel se sve više i više udaljavao od mene.

Zatvorio se u sebe i nikakvi pokušaji ispipavanja ili mamljenja nisu ga mogli
izvući van. Pretrpjeti gubitak koji je on pretrpio je potresno, a tuga razarajuća.
Dobro je jeo i vjeţbao svaki dan. Njegovo tijelo je ostalo čvrsto kao stijena,
snaţno kao što ga se sjećam, ali čovjek koji je bio unutra, promijenio se. Je li
uopće tamo, u tami koja mu je prekrivala um? Bez obzira koliko pričala ili ga
dodirivala, nisam mogla doprijeti do njega.

Po podočnjacima koji su mu kvarili oči, znala sam da ne spava, iako više

nije ni spavao pored mene. Nakon sprovoda se preselio u drugu spavaću sobu.
Nije išao na posao niti se viĎao sa prijateljima. Ostajao je kod kuće cijeli dan, ali
daleko od mene. Kad nije bio zatvoren u radnoj sobi ili teretani, sam se bavio
ureĎenjem i popravcima po kući, bez angaţiranja stručnjaka. Gledala sam mu
tijelo bez majice, dok je bio gore, na ljestvama, a tijelo mi nije marilo što još
uvijek tuguje ili što krivi mene. Ono samo ţeli što mu je uskraćeno – dodir mog
supruga.

Teoretski, on mi, naravno, nikad nije bio suprug. Naša kuća od karata,
moja laţna stvarnost, srušila se, čovjek koji me učio da budem gladna njegovih
dodira, sada mi ih je uskraćivao. To me činilo tuţnom. Budući da ga tjednima
nije bilo u meni, osjećala sam se zappstavljeno, poput besmislenog tereta.

Trofej knjiga 219

Trofej knjiga

Kada mi nije davao izbor, nisam ţeljela biti ni njegova igračka ni njegova
supruga, a sada, kada nisam nijedno, očajnički sam ţeljela biti nešto od toga, po
mogućnosti oboje. Zadovoljila bih se sa bilo čime što mi pruţi. Mora postojati
nada, jer još uvijek otvrdne zbog mene. Teško je to sakriti kada vjeţba u trenerci
ili kada pliva u kupaćim gaćicama.

Večeras sam spremila njegova omiljena jela – janječe pečenje, mahune sa

slaninom i prţene krumpiriće – i postavila stol sa svijećama vani. Rhett, Quincy
i Charlie večerali su unutra, kao i obično. Kolebanje u Gabrielovom koraku kada
je sišao dolje, ugledavši romantično okruţenje u vrtu, skoro mi je uništilo
hrabrost.

Susrećući ga na dnu stubišta, uzela sam ga za ruku i povela vani, ne dajući

mu izbor da krene prema blagovaonici.

Bez riječi, posjeo me na stolicu, sjedajući nasuprot meni.

Pogledom je prelazio preko hrane. „Što je povod?“

„To je samo večera.“

Po prvi put u mjesec dana, izravno me pogledao. „Samo večera?“

„I da provedemo vrijeme nasamo. Uvijek smo sa drugima, nije da se

ţalim. SviĎaju mi se, ali... “ Prokletstvo. Iznevjerila me je hrabrost.

Izraz njegova lica me zaustavio prije nego što sam skupila hrabrost da
završim rečenicu. Preko očiju mu se navukao veo, a kapci trepnuli. Tišina se
oduljila dok me promatrao s emocijom koja mu se polako probijala kroz nejasan
stav. Ispod debele maske, prepoznala sam saţaljenje.

Trofej knjiga 220

Trofej knjiga

On me saţalijeva. Sigurno misli da sam patetična. Iracionalni bijes mi se

širio venama. Ovo je njegovo djelo, ono što je on napravio od mene. Ako sam
osjećala poţudu, do njega je bilo. Ako sam ga ţeljela, to je bila njegova krivnja.
Kako se usuĎuje sjediti tamo i osuĎivati me, osjećati ţalost prema meni jer ga
ţelim? Suze su mi se pojavile u kutu očiju. Bez obzira koliko brzo sam treptala,
nisam ih mogla otjerati. Jedna je kliznula, druga... Prokletstvo. Moram li
pokazivati slabost za slabošću?

Još djelić maske je skliznuo kada je posegnuo preko stola, uzevši me za

ruku. „Nemoj.“

Nemoj plakati? Nemoj ţeljeti? Osjećati? Ţeljela sam vikati i povrijediti ga

onako kako je on povrijedio mene, ali sam otjerala suze, prisilivši se da smirim
svoje uzburkane hormone.

„Toliko se trudim... “ glas mi je puknuo na zadnjoj riječi. Nisam mogla

nastaviti govoriti iz straha da ne prolijem suze preko cijelog pečenja.

Trljao mi je palcem po zglobovima. „Ne moraš pokušavati, ljepotice.“

Ne moram pokušavati što? Gledajući ga kroz suze, ţeljela sam da se

izjasni, ali nije to učinio.

Privukao mi je ruku usnama, poljubivši je sa straţnje strane. „Trebaš

snagu. Da ti serviram jelo?“

Srce mi se razbilo u sitne krhotine. Bila mi je potrebna sva snaga koju sam
imala da odbijanje prihvatim dostojanstveno, da ne skočim i počnem se boriti s
njim kao kuja u tjeranju. Kimnula sam. Dok je bio zauzet stavljanjem hrane na
moj tanjur, brzo sam obrisala oči straţnjom stranom ruke. Bilo bi jednostavnije
da me pusti.

Trofej knjiga 221

Trofej knjiga

„Gabriel?“ Čekala sam dok me ne pogleda. „Oslobodi me.“

Pogled mu je postao oštar. „Već sam ti rekao da se to neće dogoditi.“

Spustio je ţlicu. „Jedi. Jelo ti se hladi.“

Zaklela sam se da ću uzeti sve što mogu dobiti. Izgleda da ću se

zadovoljiti sa tim da budem neţeljena odgovornost.

Kris je došla po mene kada mi je završila smjena na poslu. Odvukla me

vani do vrtnog stola za ručak, postavivši dostavnu kutiju prţenih rezenaca ispred
mene. Osjećala sam se loše što Charlie jede sam unutra, ali kad sam joj to
spomenula, odmahnula je glavom, upirući štapićem prema meni.

„Ostani tu. Moramo pričati.“

Zastenjala sam.

„Moţeš me tako gledati koliko hoćeš,“ istresla je ubrus sebi u krilo, „Ali
sve ćeš mi reći. Što te brine?“

„Hormoni.“ U zadnje vrijeme, često sam koristila ovaj izgovor.

Namjestila je bradu na način koji je govorio da neće odustati. „Kako je

kod kuće, sa Gabrielom, mislim?“

Nisam ţeljela opterećivati Kris svojim problemima, ali sam trebala

prijatelja kojem se mogu povjeriti. „Nije dobro. On je hodajući leš.“

Trofej knjiga 222

Trofej knjiga

Napunila je usta tjesteninom, mrmljajući, „Zvuči poprilično normalno s

obzirom kroz što prolazi.“

Isti tren, osjetila sam se sebično i loše jer sam, umjesto njegovih, svoje
potrebe stavljala na prvo mjesto.

„Treba vremena za ţalovanje,“ rekla je.

„Ne odlazi na posao, jedva da izlazi iz kuće.“

„Ne mora raditi ako ne ţeli. Ima dovoljno novca.“

„Brinem zbog toga što cijeli dan sjedi u svom uredu.“

„Sigurna sam da dobro radi svoj posao.“

„Ţeljela bih znati kako da mu pomognem.“

„Daj mu prostora.“ Uzela je još jedan veliki zalogaj. „I budi strpljiva.“

Kako ništa nisam odgovorila nekoliko sekundi, prestala je jesti, ponovno

me pogledavši. „Ţeliš da stvari s njim uspiju, zar ne?“

To je srţ problema. „Da,“ šapnula sam.

„Osjećaš da ne bi trebala zbog načina na koji je sve započelo?“

„Ne znam što osjećam. Ţelim samo da ovo bude stvarno. Ne ţelim se više
pretvarati. Trebam stvarnog supruga koji me voli zbog mene, a ne vlasnika koji
me oţenio kako mi njegovi neprijatelji ne bi odrubili glavu.“

Trofej knjiga 223

Trofej knjiga

„Opa.“ Nasmijala se. „Zvuči grubo kad tako kaţeš.“

„Ali istinito.“

„Da. Oštro, ali istinito. Što ćeš napraviti?“

„Nadala sam se da ćeš mi reći. Što da napravim, Kris?“

„Pretpostavljam da to ovisi o tome što ti ţeliš.“

„Ţelim njega.“

„Onda se bori.“

„Da se borim?“

„Da. Daj mu još par mjeseci da tuguje i onda počni hodati okolo gola. To
bi mu trebalo privući pozornost.“

Pljesnula sam je ubrusom. „Imamo druge ljude koji ţive u kući.“

„Znam. Moţda je to dio problema. Trebate vrijeme nasamo. Pošalji dečke

negdje i dovedi Charlieja meni.“

„Ti si dobra prijateljica.“

„Ja sam praktična.“

„Ipak si dobra prijateljica.“

Pogledala je na sat. „Jedi. Vraćam se za pet minuta. Vidiš? Praktična

sam.“

Trofej knjiga 224

Trofej knjiga

To me natjeralo na smijeh.

Čupajući korov iz povrtnjaka, straţnjicom sam pala na tlo, jer se više

nisam mogla sagnuti. Dr. Engelbrecht, koji je dolazio u kućne posjete svaki
drugi tjedan, rekao mi je da sam se previše udebljala. Nešto od zadrţane vode u
tijelu, ali najviše zbog stresa. Jela sam sladoled s umakom od kikirik maslaca
kada sam bila tuţna, barem od kada sam trudna. Višak kilograma mi je oteţavao
kretanje, a imala sam još dva mjeseca.

Srpanjsko, podnevno sunce, tuklo mi je u glavu. Činilo se kao da sam

imala unutarnji grijač, što je pogoršavalo stvari. Osim ako se nisam ţeljela
onesvijestiti od pregrijavanja, bilo bi bolje da potraţim hladnu unutrašnjost
kuće. Dok sam se borila da podignem svoje teško tijelo, par ruku me uhvatilo za
lakte, pomogavši mi da ustanem.

Ugledala sam Quincyjevo lice. „Moj vitez u sjajnom oklopu. Hvala ti.“

„Gdje je Gabriel?“ Izgledao je bijesno. „Čekaj, nemoj mi reći. U svojoj

radnoj sobi.“

„Ovo mu teško pada, Quincy.“ Nisam znala mislim li na sebe, bebu, ili
Carlynu smrt. Po svemu sudeći, svo troje.

„Da.“ Pokazao je na moj trbuh. „Tebi ovo nije teško.“

„To nije isto.“

Trofej knjiga 225

Trofej knjiga

Promatrao me kao da se sprema raspravljati, pa sam brzo rekla, „Charlie

ima sastanak sa Christopherom. Napravit ću svjeţi, ledeni čaj.“

„Trebaš pomoć?“

„U redu je, hvala.“

Gledao me zamišljeno dok sam se vraćala u kuću. Christopher je već bio

tamo, razgovarajući sa Rhettom. Uvela sam liječnika i Charlieja u kino dvoranu,
sa osjećajem nelagode. Posljednjih nekoliko tretmana ostavili su traga na
Charlieju. Poslije bi bio uzrujan, ali Crhistopher mi je napisao da su promjene
raspoloţenja normalne u sredini terapije. Dok sam ih danas čekala pokraj vrata,
odmah sam primijetila Charliejeva napeta ramena.

Uhvatila sam ga za ruku prije nego je uspio pobjeći. „Kako je prošlo?“

„Ba-bazen.“ Trgnuo se i zaobišao me, krenuvši prema kliznim vratima.

„Napravila sam ledeni čaj,“ viknula sam za njim. „Od jabuke i cimeta.“
Charliejev omiljeni.

Pogledao me preko ramena, ali se udaljio brzim korakom. Razdraţen je i

ne da se pokolebati.

Christopher je sljedeći izašao. „Pa, sada idem.“

„Moţemo li, molim vas, nakratko popričati?“

Pogledao je svoj ručni sat. „Imam još jedan sastanak.“

„Pet minuta?“

Trofej knjiga 226

Trofej knjiga

Nije me mogao odbiti bez da ispadne nepristojan, ali kutovi usana su mu

se spustili prema dolje. „Dobro.“ Spustio je aktovku i uzeo ponuĎeni čaj.

„Charlie je u zadnje vrijeme razdraţljiv. Točnije, poslije vaše zadnje četiri

seanse.“

„Rekao sam vam da je to normalno. Naišli smo na barijeru u njegovom

razvoju, teško ju je ukloniti, ali kad je jednom prijeĎemo, on će biti dobro. Više
nego dobro.“

„Na čemu radite?“

„Ne mogu o tome razgovarati. Naš cilj moţe biti ugroţen ako se
umiješate.“ Otvorila sam usta da prigovorim, ali me zaustavio rukom dignutom
u zrak. „Vjerujte mi, sva briţna rodbina se umiješa. To je u ljudskoj prirodi. Ne
moţemo gledati naše voljene da se muče. Samo se sjetite da svi veliki rezultati
dolaze nakon puno truda.“

Nisam bila uvjerena u to, ali je ispio piće, stavivši čašu na stol. „Odličan
ledeni čaj. Podsjeća me na bakin.“

„Hvala vam,“ promrmljala sam dok je odlazio.

Dat ću im još dva tretmana, a ako Charlie i dalje bude uznemiren, prekinut
ću liječenje. Ponekad Charlie postane nestrpljiv, posebno kada ne moţe izraziti
svoje osjećaje, ali uglavnom je samo veliki medo koji se voli grliti. Ne ţelim da
bude nesretan, nikada.

Trofej knjiga 227

Trofej knjiga

Dani su se pretvarali u noći, noći u dane. Vrijeme je jedan spor,

beskonačan, mučan ciklus. Većinom sam danju pregledavao foto albume sa
slikama Carly od trenutka kada se rodila do njezine smrti. Proučavao sam svaku
fotografiju, traţeći detalje i informacije koje sam moţda prije predvidio, kao na
primjer koliko je puta bila uslikana odjevena u plavu majicu sa crvenim srcem.
Nisam nikad shvaćao koliko ju je voljela. Da sam znao, spakirao bih je u kutiju i
zadrţao sa bebinim cipelicama, njezinom omiljenom zvečkom i lutkom sa
kojom je spavala sve dok nije napunila pet godina, onom kojoj je ošišala kosu,
vjerujući da će joj ponovno izrasti. Moj ţivot je kutija uspomena. Puna, a
prazna.

Trudio sam se nastaviti sa ţivotom. Novac na mom računu neće vječno

trajati. Prihvatio sam rukovodeći posao u jednoj od Michaelovih tvrtki, što nije
bilo ništa drugo nego njegova milostinja. Pokazalo se da je dobar prijatelj i bez
obzira koliko mi je bilo teško izvući glavu iz pijeska, odbio sam ga razočarati.

Magda i ja još uvijek nismo razgovarali. Poslala mi je mail u kojem je

navela, da bez obzira što se dogodilo izmeĎu nas, unuče će uvijek biti
dobrodošlo u njenu kuću, te kako se nada da ću promijeniti mišljenje.

Promašaj. Na putu sam u novu budućnost, u koju nisu uključeni lihvari i

lomljenje kostiju. Moram ovo uraditi za sebe, ali i zbog ljudi o kojima moram
skrbiti.

Upravo sam se spremao za svoj prvi radni dan, kada je Quincy ušao u
moju radnu sobu.
Trofej knjiga 228
Trofej knjiga

Popravljajući kravatu, rekao sam, „Kasnim.“

Otvoren stav koji je zauzeo, natjerao me da ga pogledam, da ga stvarno

pogledam. Šake su mu bile skupljene sa strane, čeljust stisnuta. Ljut je. Bijesan.

„Razgovarat ćemo, Gabriel. Odmah. Ovo je trajalo dovoljno dugo.“

„Razgovarati o čemu?“

„Ţeliš li da ti objasnim?“

Koji kurac ga je mučio? „Zašto ne?“

„Tvoje zanemarivanje Valentine.“

Trebao je trenutak dok nisam shvatio njegove riječi. „Moje zanemarivanje

–“ Onda sam shvatio. „Molim?“ Bijesno sam ga pogledao. „To se tebe ne tiče.“

Stav mu je postao širi. „Je li ona tvoja supruga ili nije?“

Temperament mi je počeo ključati. „Naravno da mi je supruga.“

„Onda se ponašaj kao suprug, a ako ne moţeš, pusti nekog drugog da to

učini.“

Sve što sam vidio bilo je jebeno crvenilo. Spaljeno crno sa narančastim,
rastopljenim kutovima. „Ne miješaj se u moj posao,“ zareţao sam, „I drţi se
dalje od moje supruge.“

„Ona zasluţuje bolje. Zbog tebe je ostala trudna. Sada postupaj s njom
kako treba.“

Trofej knjiga 229

Trofej knjiga

Uhvatio sam ga za revere, podigavši ga s nogu. „Ako si mudar, začepit

ćeš usta.“

Nije izgledao ni najmanje uplašeno. „Ne moţeš podnijeti istinu? Nisi

dovoljno muškarac da je čuješ?“

Prije nego sam se uspio zaustaviti, udario sam ga šakom u čeljust. Pao je,
udarivši o pod. Upravo u tom trenutku, predmet našeg razgovora, ušao je kroz
vrata. Valentina se ukočila, gledajući mene i Quincyja koji je opruţen leţao na
pločicama. Poţurila je prema njemu je.

„Quincy! Jesi li dobro?“ ZačuĎeno me pogledala. „Gabriel, što nije u

redu sa tobom?“

Ljubomora koju sam kroz ovih nekoliko mjeseci sveo na razinu

umjetnosti, izbila je na površinu, ruţna i kisela u mom grlu. Ona je moja i nosi
moje dijete. Nitko je neće dobiti, bez obzira koliko bolji muškarac bio.

Prije nego sam rekao ili učinio nešto zbog čega ću poţaliti, prepustio sam
Quincyja njenim zabrinutim rukama i otišao na posao. Neću joj pričati o tome,
sve dok ne doĎe pravo vrijeme, dok se ne uvjerim da funkcinira. Ne treba se
brinuti odakle će doći novac.

Bacivši se svom snagom na ostvarenje svoje odluke, samo sam jeo, pio i
ţivio za posao. Dobro sam se prilagodio u tvrtki, suraĎujući sa Michaelom.
Poštovao sam ga kao prijatelja i kao šefa. Elizabeth je njegova zamjenica.
Trofej knjiga 230
Trofej knjiga

Često je pitala za Valentinu, ali je odustala kada od mene nije dobila

ništa. Čudan je osjećaj napredovati u tuĎem poslu, ali sam bio zahvalan za
izazov. Čuvao me od tmurnih misli. Što su bili ljubazniji prema meni, više sam
se trudio opravdati to. Ţelio sam dokazati svoju vrijednost njima, ali najviše
sebi. Ovo nije posao moga oca ili novac moje majke. ZaraĎujem vlastitim
trudom i teţe je nego što sam mislio. Provodio sam duge sate u uredu, vraćajući
se kući iza jedanaest sati, dok su svi ostali spavali i odlazio prije nego bi se
probudili. Malo po malo, dan po dan, ponovno sam gradio ţivot.

Bilo je sedam sati navečer kada se Magdin automobil zaustavio ispred

naših vrata, a Scott je najavio preko portafona. Što radi ovdje? Je li je Gabriel
pozvao na večeru? Od sprovoda nije dolazila u kuću. Čak i ako Gabriel nije
puno govorio, sigurno su imali neka neku vrstu nesporazuma.

Poravnala sam haljinu, nervozna navika koja je ostala sa spoznajom da

ona ne odobrava moj izbor odjeće, i dočekala je na vratima.

Pokreti su joj bili uţurbani. „Je li Gabriel još uvijek na poslu?“

„Znate to bolje od mene.“

„Ja?“

„On radi sa vama, zar ne?“

Trofej knjiga 231
Trofej knjiga

„Nije ti rekao?“ Razgoračila je oči. Iza laţnog izraza lica, izgledala je

zadovoljno. „On sada radi za Michaela i Elizabeth Roux.“

Opa. To je bilo kao mi je netko zabio iglu ispod nokta i okretao je.
Činjenica da mi nije rekao nešto ovako vaţno zaboljela je na takve načine da
nisam htjela ni ispitivati.

„UĎite.“ Pomaknula sam se u stranu, razmišljajući koliko je mogu pitati.

Ne ţelim joj dati municiju kojom će srušiti ionako klimave zidove veze koju
Gabriel i ja imamo, bez obzira koliko je izopačena. Drţala sam se za ruševine s
obje ruke, zabijajući nokte u slomljene cigle dok sam visjela preko zida, ali
nisam bila sigurna da se pukotine tolike veličine ikada mogu popraviti.

Osvrtala se oko sebe. „Gdje su svi?“

„Charlie je na katu, a Rhett u svojoj sobi.“

„Quincy?“

„Sa Gabrielom.“

„Ah. Dobro. Nadala sam se da moţemo pričati nasamo. Moţemo li otići

na neko intimnije mjesto? Ne ţelim da me se prekida.“

Trnci su mi se spuštali niz kraljeţnicu. Trebala bih reći ne, ali utroba mi
se uznemirila, a crvene zastavice vijorile u mislima.

„Ovdje.“ Povela sam je do Gabrielove radne sobe, najbliţe prostorije sa

vratima.
Trofej knjiga 232
Trofej knjiga

„IznenaĎena sam što te nije obavijestio da je napustio tvrtku,“ rekla je kad

smo ušli unutra. „Ali opet, on ti ne govori puno, zar ne?“

Zašto je ovo skrio od mene? A Rhett i Quincy? Jesu li i oni u ovome?

Nisam mogla ne primijetiti kako sam zvučala obrambeno. „Što to treba
značiti?“

„Kladim se da ti nikada nije rekao kako si ostala trudna?“

Oni trnci od ranije, širili su mi se koţom, čineći svaki ţivčani završetak da

pecka od uzbune. „Molim?“

„Zamijenio je tvoju kontracepciju placebo tabletama.“ Gurnula mi je USB

disk u ruku. „Ovdje je dokaz i razlog zašto je izabrao tebe.“

Trofej knjiga 233

Trofej knjiga

Gabriel je napravio što? Ne vjerujem u to. Ne bi. Nikad. Zašto Magda ovo
radi? Utroba me upozoravala da je ovo samo početak. Magda mi je u dlan
gurnula put uništenja, a nogama sam čvrsto stajala na njemu. Prsti su mi se
stiskali oko USB diska, koji će me, ako je istina, uništiti. Bol u srcu koju sam
osjećala zbog Gabrielovog odbacivanja bila je ništa u usporedbi sa boli koja mi
je mrcvarila nutrinu. Radije bih primila sto udaraca njegovog remena, nego ovo.
Bilo što, samo ne ovo. Ako je Magda u pravu, namjerno me prevario. Lagao mi
je. Još gore, dopustio je da vjerujem kako sam ja kriva. Nokti su mi se zarezali u
koţu dlana oko komada plastike. Svaki kutak duše me bolio.

„Ostavit ću te s tim.“ Magda je otišla do vrata. „Vjerujem da više voliš

pogledati ovo u privatnosti. Da sam na tvom mjestu, ne bih gubila vrijeme na
pakiranje kofera.“ Pobjednički osmijeh obiljeţio je njezin veliki izlazak.

Neko vrijeme, ostala sam ukopana u mjestu. Tijelo mi je drhtalo, hladnoća

prelazila preko koţe. Ovo je kraj igre. Boli, stvarno boli. Zašto ja? Odgovor koji
sam ţeljela bio mi je na dlanu. Otpuštajući prste jedan po jedan, buljila sam u
crni predmet sa logom Magdine tvrtke. Ruka mi se tresla dok sam je prinosila do
Gabrielovog laptopa. Kada je ekran oţivio, oklijevala sam.
Trofej knjiga 234
Trofej knjiga

Kada USB pogodi utor, više nema povratka. Neću imati izbora osim
suočiti se sa činjenicama. Ruka mi je lebdjela pokraj utora.

Kako si mogao, Gabriel?

Ubacila sam USB i zagrizla nokat.

Dok se dokument otvarao, Charlie se pojavio na vratima.

„Gla-gladan sam.“

„Odmah ću doći. Kako bi bilo da slaţeš rublje dok me čekaš?“ Charlie je

volio uparivati čarape.

„Pra-praonica.“ Nestao je u smjeru praonice.

Vratila sam paţnju na laptop. Dokument nazvan Valentina prijeteći se

prikazao na računalu. Drhtaj za drhtajem prelazio mi je rukama. Jezivo je vidjeti
svoje ime i pogrešno je otvoriti nešto što mi ne pripada, nešto što je Gabriel
očito sakrio. Činila sam posljednji hrabri napor da prekinem svoju misiju, koju
je pokretalo ruţno gorivo znatiţelje, boli i poniţenja, ali moj prst već je lebdio
preko miša. Hoće li Gabriel dati iskren odgovor ako ga upitam? Vjerojatno ne.
Posljednja pomisao koja je poljuljala ravnoteţu i dovela moj prst dolje jest
spoznaja da je Magda znala više od mene.

Klik-klik.

Dokument se otvorio. Srce mi je prestalo kucati na trenutak. Zadrţavala

sam dah i grizla usnu. Dokument je sadrţavao dvije datoteke. Jedna se zvala
Kontrola rađanja, a druga Dokaz. Prvo sam otvorila Kontrolu rađanja.
Trofej knjiga 235
Trofej knjiga

Sadrţavala je zvučnu datoteku. Zbunjena, kliknula sam na nju. Riječ je o

snimci telefonskog razgovora. Glasovi su pripadali Gabrielu i dr. Engelbrechtu.
Raspravljali su o mom zdravlju. Krivnja i strahovito iščekivanje ţarili su mi
obraze dok sam slušala razgovor koji nije bio namijenjen da ga čujem.

„Ţelim placebo kontracepcijske pilule.“ Gabriel je rekao.

„Ţelite da zatrudni?“ Dr. Engelbrecht je upitao.

Gabriel nije oklijevao. „Upravo tako.“ Čak nije zvučao nimalo

posramljeno. Bez kajanja, bez objašnjenja.

„Sutra?“ Pitao je liječnik.

U glasu mu se osjetio smijeh. „Savršeno. Moramo ponoviti pregled da se

uvjerimo da je zdrava i spremna. Trebala bi dobiti injekciju za plodnost koja će
pomoći.“

Bila mi je potrebena cijela minuta da shvatim riječi. Premotala sam i

ponovno pustila razgovor. Iznova i iznova. Sa svakim ponavljanjem, sve više
bijesa mi je ključalo u venama, sve dok mi tijelo nije postalo poput peći na
ugljen, uţareno vatrom. Nekontrolirano se tresući, opet sam se vratila na
početak, poslušavši razgovor. Nisam si mogla pomoći. Nastavila sam bičevati
dušu bolnom istinom, kaţnjavajući se za svoje naivno neznanje. Srce mi nije
ţeljelo prihvatiti ono što sam čula, čak i ako mi je um već vjerovao u to. Prekrila
sam usta rukom, a drugu spustila na trbuh, iznad Gabrielove planirane namjere,
bebe koju sam voljela više od sebe. Osjećala sam mučninu. Nakon što sam
pustila razgovor najmanje deset puta, prestala sam. Poslušala sam svaku nijansu
i intonaciju Gabrielovog glasa, traţeći osjećaje i motivaciju kojih nije bilo.

Trofej knjiga 236

Trofej knjiga

Zašto je to učinio? Zašto mi je lagao? Zašto ja? Magdine su mi se riječi

vrtjele u glavi. I razlog zašto je izabrao tebe.

Trebala mi je svaka trunka hrabrosti koja mi je ostala da otvorim drugu

datoteku. Ovo je video isječak. Strah mi se uvijao niz ruku, čineći je teškom,
dok mi se prst zaustavljao iznad tipkovnice, ali mi se ruka svojom voljom
pomaknula i pritisnula enter. Slika je zrnata i mutna, ali se polako izoštravala.
Nije prijenos sa sigurnosne kamere, kao što sam očekivala, već amaterski film.
Objektiv je usmjeren prema podu. Tko god da je nosio kameru, hodao je. Par
lakiranih, crnih cipela udarao je o drveni pod. U pozadini su se čuli glasovi.
UzbuĎeni su, glasni. Čulo se još nešto, još jedan glas koji mi je um odbijao
prepoznati. Osjećaj uţasne slutnje zagrijao mi je tijelo, čineći mi dlanove
ljepljivima. Ţeljela sam isključiti reprodukciju filma, ali nisam mogla. Otkrivene
slike su mi zadrţale pogled prikovanim za ekran. Vikanje je postalo glasnije,
jasnije. Započelo je bodrenje. Kamera se podignula i soba je ušla u fokus.

„Jesi li shvatio, Barney?“ Čuo se glas.

„Da, poţuri. Snimam.“

Zidovi su prekriveni drvenim pločama s uokvirenim slikama dotjeranih

pasa koji kartaju. U sredini je veliki stol prekriven zelenim filcom. Biljarski stol.
Usta su mi se osušila. Tjelesna temperatura mi je pala za deset stupnjeva i led se
uvlačio u svaku poru moje koţe. Smrznuta od uţasa, gledala sam kako četvorica
muškaraca na stol vuku djevojku koja se opirala. Dvojica su joj zgrabila ruke, a
dvojica noge, dok je peti počeo trgati njezinu odjeću. Krici su joj uzaludni. Što
je više preklinjala, oni su se glasnije smijali. Jecaji su uništavali sitno tijelo.
Pokušavala ih je šutnuti, ali je dobila šakom u trbuh. Oči su joj cijelo vrijeme
bile zatvorene, dok je čovjek koji joj je uništavao odjeću, skidao svoje hlače
preko bokova. Debeo je i sijed.
Trofej knjiga 237
Trofej knjiga

Ona je drţala oči zatvorenima dok je on činio nezamislivo, ali ja nisam.

Gledala sam svaki nasilni pokret njegovog tijela, svaki bolni udarac dlanom po
njenim obrazima. Kroz objektiv sam vidjela svako lice koje je promatralo,
smijalo se, kao da su se redali za osmijeh ispred kamere. Hladnoća mi se širila
udovima kada se muškarac u sredini, onaj sa hlačama oko članaka, obrušio
preko tijela djevojke. Nešto vruće i mokro palo mi je preko lica, eksplodirajući u
kapima na tipkovnici. Kamera se okrenula oko stola, snimajući svaki kut
nepomičnog tijela koje je leţalo na vrhu. Kada je došla do strane gdje joj je
tamna kosa prelazila preko ruba, silovatelj je ustao točno ispred mene. Glava mu
je pognuta, zbog čega mu se nije moglo vidjeti lice dok je podizao hlače i
zakopčavao pojas. Tada je podigao glavu i pogledao ravno u mene. Grlo mi se
stegnulo. Pokušala sam progutati, ali nisam mogla. Nisam mogla disati. Hladni
trnci su mi prelazili tijelom, smrzavajući me, dio po dio, sve dok nisam mogla
pomaknuti prst, ni na ruci ni na nozi. Kada je ekstremna hladnoća dospjela do
mog tjemena, zamijenila ju je uţasna vrućina. Vidjela sam lice svog silovatelja
puno puta ranije. Upravo ovdje, u radnoj sobi mog supruga. Stajao je na
njegovom stolu, gledao u mene. Svjedočeći mom šoku, promatrao me
podrugljivim osmijehom.

Owen Louw.

Gabrielov otac.

Trofej knjiga 238

Trofej knjiga

Sve se odjednom dogodilo. Bolna kontrakcija me prepolovila. Tupa bol

mi se probijala u mozak sve dok mi vid nije postao zamagljen od mrlja. I
vodenjak mi je puknuo.

Prerano je.

Ovo nisu nikakvi laţni trudovi na koje sam navikla. Bol me bacala na
koljena. Škrgućući zubima, čekala sam da proĎe i kada je agonija boli popustila,
zgrabila sam stol i podignula se. Putem fiksnog telefona na stolu, pozvala sam
broj za hitne slučajeve, udišući i izdišući dok sam čekala. Upravo kada se netko
javio na telefon, započeo je drugi niz kontrakcija.

Stisnula sam zube i zastenjala.

„Halo?“ Rekao je operater. „Moţete li me čuti?“

Molim te, nemoj poklopiti slušalicu.

Klik.

Prokletstvo. Ne!

Trofej knjiga 239

Trofej knjiga

Oslanjajući se jednom rukom na namještaj, koristila sam se stolom,

stolicom i zidom kao potporom da doĎem do dnevnog boravka. Vrtoglavica me
usporavala. Glava me boljela koliko i trbuh. Upravo tada, Charlie je izašao iz
praonice sa košarom punom čarapa.

„Idi po Rhetta,“ rekla sam mu što sam mirnije mogla, čak i dok mi se
svaka kost u tijelu tresla. Postojala je velika vjerojatnost da izgubim bebu.

Charlie me pogledao i ispustio košaru. „Va-Val!“

„U redu je. Gdje je Rhett?“ Nastavila sam prema kuhinji, ali me zaustavila
još jedna kontrakcija, prije nego sam došla do svog telefona na pultu.

Boljelo je kao nikad u ţivotu. Kao da će mi glava eksplodirati. Brojala

sam. Jedan, dva, tri, četiri, pet. Još nekoliko koraka. Vapaj mi nije bio glasan, ali
jest bolan. „Rhett?“

Izletio je iz svoje sobe, mokre kose i omotan ručnikom oko struka. „Val,
jesi li me zvala?“ Pogled mu se zaustavio na mojim mokrim nogama i stopalima,
a onda su mu se oči razrogačile.

„Beba,“ šapnula sam, dok su mi suze kapale iz očiju. „Zovi hitnu

pomoć.“

Misao koja mi se neprestano provlačila kroz um, odraţavala se u načinu

na koji je odmahivao glavom, u tihom nijekanju.

Prerano je.

Trofej knjiga 240

Trofej knjiga

Nemamo šanse sa preuranjenim porodom kod kuće. Ako ne stignem u

bolnicu na vrijeme, moja beba će biti mrtva. Jače sam zavapila, dok je Rhett
pozivao privatnu hitnu pomoć, dajući im adresu, ali je jaukanje samo pogoršalo
bol u mojoj glavi. Cijelo vrijeme mi je masirao ramena. Bila sam zahvalna za taj
ljudski kontakt. Bojala sam se sama proći kroz ovo.

„Na putu su,“ rekao je odsječnim glasom kada je poklopio slušalicu.

„Nazovi Kris. Mora ostati sa Charliejem.“ ProgunĎala sam dok mi je još

jedna kontrakcija povlačila trbuh u oštro središte boli.

Disati. Unutra, van, unutra, van.

Dok je Rhett zvao Kris, pričala sam sa Charliejem. „Idem u bolnicu, kao
što smo se dogovorili. Bit ćeš dobro. Kris dolazi da te čuva. Zamoli je da ti
skuha što god ţeliš. Ima puno hrane u hladnjaku.“

„Doći će čim bude mogla,“ Rhett je bijesno rekao.

„Moţeš li biti hrabar za mene?“ Upitala sam Charlieja.

„Hra-hrabar.“

„Dobro. Volim te jako, tako jako.“ Ţeljela sam reći više, ali nisam mogla
govoriti tijekom sljedeće kontrakcije. Morala sam se osloniti na Rhetta.
Nestrpljiva da se podignem, ispuhnem i uvučem zrak. Imala sam malo vremena
prije nego doĎe sljedeća. „Uvijek si bio dobar, moj veliki brate. Nikad nemoj
zaboraviti koliko te volim.“

„Boţe, Val.“ Rhett je prigušeno rekao. „Ne govori tako.“

Trofej knjiga 241
Trofej knjiga

„Dobro sam.“ Umirujuće sam ga potapšala po ruci. „Samo ţelim da zna.“

„On zna.“ Rhett je uplašeno pogledao Charlieja. „Kako bi bilo da gledamo

film dok Kris ne doĎe?“

„U-u redu.“

Dok je Charlie išao prema kino dvorani, Rhett me nosio do kauča. Stavio
mi je jastuk ispod glave, milujući me po kosi. „Ti si jaka. Bit ćeš dobro.“

Osmijeh mi je bio nemoćan, jer nisam mogla bolje.

Molila sam se da moja beba ne umre. Molila sam se da ne plaća cijenu.

Rhett je drţao mobitel prislonjen na uho, dok su se u daljini čule sirene.

„Proklet bio, Gabriel, javi se,“ tiho je mrmljao.

Ne znam kako bih se osjećala da je Gabriel upravo sada ovdje, ali ovo je
ipak i njegovo dijete.

„Quincy?“ Pitala sam, škrgućući zubima od bola.

Već je pretraţivao popis kontakata, kada se začuo interfon, ali je odustao

od poziva kako bi otvorio kapiju preko upravljačke ploče u kuhinji. Rhett je
pojurio da otvori vrata, pustivši unutra medicinsko osoblje. Unatoč činjenici da
je još uvijek na sebi imao samo ručnik, trčao je pokraj nosila dok su me oni
odvozili do ambulantnih kola.

Uhvatio me za ruku. „Neću te ostaviti samu.“

Trofej knjiga 242
Trofej knjiga

„Ne. Ostani sa Charliejem.“ Mogao bi se utopiti u bazenu ili zapaliti plin

u kuhinji. Previše je potencijalnih nezgoda koje su čekale da se dogode u ovoj
kući. Kada je izgledalo da će se prepirati sa mnom, počela sam ga preklinjati.
„Molim te, Rhett.“

Nevoljno je popustio, ali je njegov izraz lica govorio da nije zadovoljan.

„Nazvat ću Quincyja,“ rekao je dok su me bolničari ukrcavali u straţnji

dio ambulantnih kola, a jedan od njih sjedao pokraj mene.

Ubrzavali smo, kada me liječnik počeo bombardirati stručnim pitanjima o

mojoj zdravstvenoj povijesti i trudnoći, dok mi je slušao otkucaje srca i mjerio
krvni tlak. Oči su mu sijevale dok je čitao mjerač.

„Osim kontrakcija, imate li još kakvih bolova?“

„Boli me glava.“

„Zamagljen vid, mrlje ili osjetljivost na svjetlo?“

„Mrlje.“

Namrštio se još više. „Mučnina ili povraćanje?“

„Mučnina, ali osjećam je od početka trudnoće.“

„Vrtoglavica?“

„Da.“
Trofej knjiga 243
Trofej knjiga

Priključio me na ureĎaj za mjerenje kontrakcija, govoreći mi da šalje moje

podatke bolnici u koju dolazimo. Nije mi rekao da nema razloga za brigu i bilo
mi je drago što me nije besmisleno tješio.

Zahvaljujući Gabrielovom privatnom zdravstvenom osiguranju, odmah

unaprijed sam najavljena u raĎaonu novoj Broadacres klinici, nedaleko od nas.
Stigli smo na ulaz za manje od dvadeset minuta. Medicinska sestra je čekala na
ulazu hitne pomoći kako bi me otpratila na ginekološki odjel, gdje me odmah
preuzeo akušer. S njim su bile dvije medicinske sestre. Proučavao je podatke
dok mi je jedna medicinska sestra pomagala da se skinem i obučem bolnički
ogrtač, dok je druga pripremala drip. Pomogla mi je da uĎem u kupaonicu kako
bih dala uzorak urina, prije nego što su me odveli do ginekološke stolice gdje mi
je liječnik uzeo uzorak krvi i obavio fizički pregled. Pogled u njegovim očima
kada je konačno podigao glavu, odraţavao je sve moje strahove.

„GospoĎo Louw,“ rekao je umirujućim glasom, „Otvoreni ste devet

centimetara i vaše kontrakcije su u razmaku od dvije minute. Prekasno je za
epiduralnu. Idemo na prirodni poroĎaj, osim ako se nešto ne zakomplicira, u
redu?“

„Moţete li zaustaviti kontrakcije? Prerano je za bebu.“

Način na koji me pogledao bio je miran tako da su me njegove riječi

potpuno slomile. „Imate tešku preeklampsiju. Jeste li upoznati sa tim izrazom?“

Namrštila sam se na njega. „Ne baš.“

Trofej knjiga 244

Trofej knjiga

„Vaš krvni tlak je previsok. Ako se sada ne porodite, riskirate razvoj

preeklamspije ili srčanog udara, koji mogu biti opasni po ţivot.“ Ublaţio je
riječi tapšući me po nozi.

„Što?“ Šok je odjekivao kroz mene. „Moja beba! Što je sa mojom

bebom?“ Ugrizla sam se za usnu kada mi je bol, jača nego ranije, stegnula
tijelo.

„Dat ćemo sve od sebe. Ostalo je u Boţjim rukama.“ Osjetila se

uţurbanost, ali i povjerenje u svoje sposobnosti, kada se počeo pripremati,
navlačeći kutu i kapu za kosu. „Moţemo li pozvati nekoga da bude uz vas?“
Poledao je u zaslon tableta. „Na popisu imate samo supruga.“

Jedini ljudi koje sam ţeljela su Kris i Charlie. Oni su ti koji su bili uz
mene bez obzira na sve, koji me nikada nisu lagali ili prevarili, ali ovo nije
situacija kojoj sam mogla izloţiti Charlieja i bolje je da se Kris brine o njemu.

„Ne,“ rekla sam, „Ne postoji nitko drugi.“

„Obavijestite anesteziologa za pripravnost,“ rekao je liječnik jednoj od

medicinskih sestara.

Uvela mi je iglu u ruku i spojila je sa dripom, dok je liječnik sjedao preko

puta mene, ispred mojih savijenih nogu.

„Tiskajte kada vam kaţem,“ rekao mi je. „Kad izbrojim do tri. Jedan.
Dva. Tri!“

Kontrakcije su dolazile sve brţe i jače. Bila mi je potrebna sva energija da

dišem kroz njih.
Trofej knjiga 245
Trofej knjiga

Nisam imala dovoljno snage ni za razmišljanje, a kamoli za razgovor, tako

da sam izbrisala iz uma sve osim zadatka koji se traţio od mene – da rodim ovu
bebu.

Trofej knjiga 246

Trofej knjiga

Sastanak se oduţio. Dok je naš investitor govorio o stvarnom stanju na

trţištu nekretnina, provjerio sam sat. Bilo je skoro osam. Telefon mi je počeo
vibrirati na stolu. Bacio sam pogled na zaslon. Poruka od Quincyja.

Nazovi Rhetta.

Nešto se dogaĎalo. Dok sam bio na sastanku, ignorirao sam raniji Rhettov
poziv, ali ne bi me oba moja tjelohranitelja pokušavala dobiti da nije bilo vaţno.
Ispričavajući se, ostavio sam Michaela da predsjedava sastankom i obavio poziv
u hodniku.

Rhettov glas bio je napet. „Valentina je na putu u Broadacres kliniku.“

Svaka mi se ţila u tijelu napela, gotovo pucajući. „Što se dogodilo?“

„Pukao joj je vodenjak.“

Smrznuo sam se. Tako sam jako stisnuo mobitel da su me prsti zaboljeli.
„Pričekaj.“ Tresao sam se poput psića u oluji. Noge su mi se kao teški teret
vukle za tijelom, dok sam ţurio natrag u sobu za sastanke i prišapnuo Michaelu
na uho zbog čega moram hitno otići.

Trofej knjiga 247

Trofej knjiga

„Idi,“ rekao je, grabeći me za rame, „I javi nam.“ Pogled mu je bio

ispunjen zabrinutošću dok me gledao kako izlazim iz sobe.

U hodniku sam poslao poruku Quincyju, govoreći mu da doveze

automobil ispred ulaza i ponovno nazvao Rhetta.

U hodu sam pitao, „Gdje si?“

„Kod kuće. Čekam Kris da doĎe i ostane sa Charliejem. Čim stigne, idem
u bolnicu.“

„Kako se ovo dogodilo? Je li dizala nešto teško?“ Dragi Boţe, je li... ? „Je
li pala?“ Prokletstvo, trebao sam biti tamo. Moţda je opet htjela čistiti ispod
kreveta ili je nosila košaru sa rubljem.

„Ne znam.“ Rhett je zvučao izgubljeno. Uplašeno. „Došla je Magda,

otišao sam se istuširati i sljedeća čega se sjećam je Valentina u trudovima.“

„Čekaj.“ Magda je dolazila? Kosa mi se nakostriješila deset centimetara

uvis. „Što je Magda htjela?“

„Ne znam. Pretpostavio sam da je to bio obiteljski posjet.“

Ne uklapa se. U predvorju sam, traţim Quincyja na ulici. „Jesi li je

vidio?“

„Ne. Samo sam otvorio kapiju. Valentina ju je dočekala kod vrata. Otišao
sam se istuširati da im omogućim privatnost.“

„Je li ona još uvijek tamo?“

„Otišla je prije nego je Valentini pukao vodenjak.“

Trofej knjiga 248
Trofej knjiga

Uočivši Jaguar kako se zaustavlja uz rub pločnika, potrčao sam prema

suvozačevoj strani. „Dobro.“ Nisam ţelio da Magda bude tamo kada nisam kod
kuće. Ušao sam unutra, pokrivajući mobitel jednom rukom. „Broadacres
klinika,“ rekao sam Quincyju. „Poţuri. Valentina se poraĎa.“

Quincy je problijedio. Ubacio je automobil u brzinu i krenuo uz škripanje

guma.

„Krenuli smo,“ rekao sam. „Bit ćemo tamo za dvadeset minuta.“

Srećom, u ovo doba dana, promet je slab. Kretali smo se mirnijim cestama
i stigli do bolnice za malo manje od vremena koje sam predvidio.

Quincy me ostavio na glavnom ulazu. „Idi. Parkirat ću automobil.“

Kao i prije mjesec dana, odjurio sam na recepciju, ali ovaj put sam pitao
za svoju suprugu. Kao i tada, recepcioner mi je rekao da pričekam. Liječnik je
bio na putu da se upoznamo. Skamenio sam se. Organi su mi se pretvarali u
olovo. Nisu me uputili u čekaonicu, ali bilo je isto.

Prišao mi je mladić u bijeloj kuti. Nije gubio vrijeme na pozradravljanje.

„Gospodine Louw, vaša supruga ima trudove.“

Bio sam poput lava, spremnog na skok. Ţelio sam biti sa svojom
suprugom. „Znam. Odvedite me k njoj.“

„Uskoro.“ Ton mu je bio odlučan. „Prvo, moram vas upoznati sa

situacijom.“ Okrenuo se i počeo hodati, ne gledajući pratim li ga.

Kad smo ušli u malu sobu za posjetitelje, sve je u meni postalo teško.
Utroba mi je bila poput granitne kugle. Pluća puna kamenja.
Trofej knjiga 249
Trofej knjiga

Zatvorio je vrata, okrenuvši se prema meni. „Vaša supruga ima tešku

preeklampsiju kao posljedicu hipertenzije. Jedini način da se spriječe daljnji
rizici je da bebu odmah porodimo, ali borimo se sa stabilizacijom njezinog
krvnog tlaka. Intravenozno joj dajemo magnezijev sulfat. Ako joj tijelo ne bude
reagiralo na magnezij, moţe razviti eklampsiju. Drugim riječima, moţe dobiti
napadaje. Već smo joj objasnili stanje i moguće posljedice za nju. Prije nego što
odete u raĎaonicu, moramo učini isto.“ Udahnuo je i izravno nastavio. „Postoji
šansa da neće preţivjeti porod.“

Noge su mi se pretvorile u kamene stupove. Moja greška. Moje djelo.

„Kakve su šanse?“

„Upravo sada, rekao bih pola-pola, ali ovisi o tome kako će reagirati na
lijekove.“

Moja prva iracionalna reakcija bila je ljutnja. „Naš privatni liječnik ju je

pregledavao svaka dva tjedna. Zašto ništa od ovoga nije primijetio?“

„Preeklampsija često počinje tek na početku poroĎaja.“

„Trebala se poroditi tek za dva mjeseca. Što je pošlo po zlu?“

U sebi sam vrištao na prirodu, Boga i dan kada sam zamijenio njezine
kontracepcijske pilule placebom. Ako uspijem dokučiti što je pokrenulo
prijevremene kontrakcije, moţda se mogu vratiti u prošlost i promijeniti to.
Moţda mogu pronaći grešku i izbičevati se da preokrenem taj proces, da je
vratim u trenutak prije nego što joj je pukao vodenjak. Ili se moţda samo trebam
kazniti zbog toga što nisam odnio tu košaru rublja umjesto nje. Ako do krvi
izbičujem svoja leĎa jer sam joj dopustio da se sagne i čisti ispod kreveta,
moţda će mi Bog oprostiti i poštedjeti moju suprugu.

Trofej knjiga 250

Trofej knjiga

„Teško je reći,“ odgovorio je liječnik. „Fizički šok je mogao pokrenuti

poroĎaj, emocionalna trauma, bolest... postoji mnogo faktora. Ono što je vaţno
je da je sada podrţite.“ Uhvatio me za ramena. „Morate biti jaki za nju,
gospodine Louw. To joj je najpotrebnije.“

Nisam shvatio kako mi velike, krupne suze teku niz lice, sve dok mi nije
dodao kutiju sa ubrusima, postavljenom na središnjem dijelu stola. Ako ona
umre... Ne, ne, ne. Ne mogu se suočiti sa tim.

„Spremni?“ Liječnik me stisnuo za rame. „Trebali bismo krenuti.“

Minutu kasnije, tuširao sam se i ribao u svlačionici, navlačeći kutu koju

mi je dala medicinska sestra. Prsa su mi bila tako stegnuta da sam jedva disao.
Otkucaj srca bio mi je poput udarca čekića po mramornoj kocki, kidajući kutove
i rubove, urezujući duboke utore sjećanja na moje trenutke sa Valentinom.

Molim te, Boţe, spasi je.

Dat ću svoj ţivot umjesto njenog. Ne dopusti da ona plati za moje greške.
Nemoj da ona plati najveću cijenu za moju sebičnu poţudu i tvrdoglavu volju da
je zadrţim. Spasi je i kunem ti se da ću ovo ispraviti. Na koljenima ću se
zavjetovati da ću poništiti svako nedjelo, svaki sebični grijeh koji sam počinio
protiv nje. Čak i ako me to ubije, oslobodit ću je.

Pustit ću je.

Jebote, ta mi se pomisao urezala u srce, poput udarca bičem. Osveta je

kučka i ja zasluţujem svaki njen djelić.

„Idemo, gospodine Louw.“

Trofej knjiga 251

Trofej knjiga

Medicinska sestra me vodila kroz dugačak hodnik sa prejakim svjetlima.

Izgledalo je kao hodanje kroz tunel koji je vodio prema kraju. Postoji milost u
ţivotu i mir u smrti. Ne ţelim joj da još stekne svoj mir, ne prije nego što proţivi
ţivot pun sreće koju zasluţuje. Ţelim joj da ostari i vidi svoju unučad vjenčanu.
Ţelim da ima što god poţeli. Ţelim da ima milosti.

Ţena u bijeloj uniformi pridrţala je vrata i pokazala mi da uĎem. Svijet mi

se razbio u komadiće prije nego što su se ti komadići rekonstruirali kako bi
oblikovali sliku s kojom sam se suočio. Moja je supruga leţala na krevetu,
napinjući se svom snagom. Lice joj je bilo bijelo kao lončarska glina, a vitke
noge su joj se tresle na neprirodan način, kao da ima napadaj. Pokušavala je
podariti ţivot bebi koju sam joj usadio u utrobu i odjednom su njezini krhki
udovi izgledali previše ranjivo za taj zadatak. Kose zalijepljene na čelu, koţe
sjajne od znoja, ali odlučnog izraza lica. Jakog.

Trgnuvši se iz nepomičnog stanja šoka, poţurio sam do nje, uzevši je za

ruku. Patrljak koji joj je prije bio palac, još je jedan podsjetnik na to tko sam ja,
još jedan dio koji sam joj oduzeo.

„Moţeš ti to, ljepotice.“

Ispred mene je leţalo stvorenje, anĎeo otkinutih krila, kojem su

nedostajali komadići duše i tijela. Unatoč ozljedama, još uvijek se borila da leti.
Podigao sam joj ruku do svojih usta i poljubio joj prste. Koţa joj je bila hladna.

„Molim te, Valentina.“ Preklinjao sam je za oproštaj. Preklinjao da se

bori jače i da me ne ostavi. „Bori se,“ šapnuo sam.

Unatoč svim njenim hrabrim naporima, stvari su krenule po zlu.

Medicinske sestre su bile napete, liječnikove konstatacije zabrinute.

Trofej knjiga 252

Trofej knjiga

„Beba se ne spušta,“ akušer je rekao.

Valentina je vrisnula kada je gurnuo podlakticu na njezin trbuh,

pritisnuvši prema dolje. Ţelio sam rastrgati kretenove udove. Otkinuti uzrok
njezine boli i razbiti mu lubanju o zid. Samo me čista snaga volje sprječavala da
ga ne ubodem skalpelom. Bijes mi je bio usmjeren prema pogrešnoj osobi.
Korijen cijele ove agonije stajao je pokraj kreveta, steţući joj ruku.

„Hitan carski rez,“ objavio je liječnik novom notom uţurbanosti.

Jedna od medicinskih sestra uhvatila me za ruku. „Molim vas, pomaknite

se sa strane, gospodine.“

Trznuo sam se iz stiska. „Ne ostavljam je.“

„Gospodine Louw,“ liječnikov glas je bio strog, „Zbog vaše supruge i

ţivota djeteta, odlazite. Nemamo vremena.“

Zgrabivši joj lice, poljubio sam je kao nikada prije do sada. Previše je toga
za reći, vremena nema, jer se uzvikuju zapovijedi, a Valentina je otrgnuta iz
mojih ruku na kolica. Naprezao sam se da se suzdrţim kada su je podizali.
Hodajući pokraj nje, drţao sam jednu ruku na njezinom trbuhu, drugom joj
hvatao prste.

Pritisnuo sam joj dlan na svoja usta, potiskujući emocije koje su mi

oduzimale moć govora, jer ovo sam morao reći.

„Volim te.“ Svaka je riječ bila razbijena. Svaka istinita. Svaka lijepa na
svoj ruţan, pogrešan način.

Prišli smo dvokrilnim vratima operacijske dvorane.

Trofej knjiga 253

Trofej knjiga

„Moţete pričekati u čekaonici, gospodine Louw.“

„Čekaj.“ Valentina me uhvatila za zapešće. „Koje mu je ime?“

„Connor,“ rekao sam, boreći se da mi glas ne pukne. „Njegovo ime je

Connor.“

A onda je nestala.

Vrata operacijskog dijela su se zatvorila, ostao sam sam u dugom hodniku

sa jakim svjetlima.

Skidajući bolničku odjeću, koračao sam i molio se, ponavljajući svoj

zavjet. Osjećao sam se kao da umirem. Je li ovo kazna za moje grijehe?

Stigli su Rhett i Quincy. Ovdje su više zbog Valentine nego zbog mene,
ne mogu ih kriviti za to. Ona tako djeluje na ljude.

„Kako se Charlie drţi?“ Pitao sam Rhetta.

„Dobro je. Kris mu sprema večeru. Ne trebaš brinuti zbog njega.“

„Val?“ Quincy je izgledao kao da se boji mog odgovora, ali se nije mogao
suzdrţati da ne postavi pitanje.

„Ne znam,“ iskreno sam odgovorio. Kratko sam im objasnio situaciju.

„Jebi ga.“ Quincy je stisnuo ruke, bacivši se na najbliţu stolicu.

„Kava?“ Pitao je Rhett.

Osjećajući da se on treba zaokupiti nečim, pristao sam.

Trofej knjiga 254
Trofej knjiga

Naoruţani tamnom, gorkom kavom, hranili smo svoje strahove, misli i

krivnju, dok smo čekali. Kad više nisam mogao izdrţati, šepao sam gore-dolje
niz hodnik. Ovo je predugo trajalo.

Izgubio sam pojam o vremenu kada su se vrata hodnika otvorila, a liječnik

izašao van. Quincy i Rhett su ustali. Gledali su u liječnika kao da su mu izrasli
rogovi. Sigurnim korakom je došao do nas, zaustavljajući se kratko pored mene.
Pogled mu je bio izravan, realan, bez emocija. Stojeći – moleći se, nadajući se,
očajavajući – čekao sam vijesti. Kamenja u prsima su se drobila jedno o drugo.
Svaki udah me bolio.

Pogledao je nas trojicu. „Gospodine Louw?“

„To sam ja.“

„Dobili ste sina.“

Trofej knjiga 255

Trofej knjiga

„Sin,“ mrmljao sam.

Tata sam.

Rhett, Quincy i ja zurili smo u liječnika. Nitko od nas nije progovarao.

Čekali smo u najgoroj tišini mog ţivota.

Akušer mi se umorno nasmiješio. „Vaša se supruga izvukla.“

Zemlja se pomjerala ispod mojih nogu. Morao sam dohvatiti stolicu da

bih ostao uspravno.

Ţiva je.

Sin.

Hvala, hvala.

Konfliktan sam i sirov, znajući kakvu ću ţrtvu platiti za njezin ţivot, ali
moja je radost daleko nadmašila odustajanje od mog djeteta i supruge koju sam
volio.

Trofej knjiga 256

Trofej knjiga

„RoĎen je u tri i trideset šest,“ nastavio je liječnik. „Kilogram i deset

dekagrama. Trideset devet centimetara.“

Glas mi je bio hrapav. „Kako su oni?“

„Oboje su dobro. Moţete vidjeti suprugu za jedan sat, kada se osvijesti.

Beba je smještena u inkubator. Medicinska sestra će vas odvesti da ga vidite.“

„On ima samo dvadeset devet tjedana. Kakve komplikacije moţemo

očekivati?“

„Sve, ali, statistički, stope preţivljavanja za njegovu dob su iznad

devedeset posto, a invaliditet manji od deset.“

Progutao sam knedlu u grlu. „Hvala vam.“

Potapšao me po ramenima. „Čekajte ovdje. I čestitam.“

Rhett je došao pokraj mene čim je liječnik otišao, hvatajući mi ruke kao
da osjeća moju fizičku slabost. „Čestitam, Gabriel.“

Osmijeh je preobrazio Quincyjevo lice u šašavu masku. „Imaš sina.“

Privukao me u zagrljaj i potapšao po leĎima. „Sjajno.“

„Ţiva je,“ rekao sam, još uvijek se uvjeravajći. „Ona će biti dobro.“

U Rhettovom glasu se osjetila nota ponosa. „Dobro se borila.“

„Jaka je,“ sloţio se Quincy.

Čekali su sa mnom, dok se medicinska sestra nije vratila da me odvede do

sina. Zaustavio sam se ispred inkubatora koji nas je razdvajao.

Trofej knjiga 257

Trofej knjiga

Za sada, ovo je najbliţe što sam mu mogao prići. Imao je flastere na

svojim malim grudima, cijev u nosu i infuziju u nozi. Prokletstvo, tako je malen,
utapao se u bijeloj peleni. Tako krhak. Tako savršen.

Stavio sam dlan na staklo. „Connor.“ Ţudio sam da ga dotaknem, da ga

drţim na svojim grudima i osjetim otkucaje srca u njegovim hrabrim malim
prsima. „Uspio si. Izrast ćeš velik i snaţan. Bit ćeš dobar čovjek.“ Sa majkom
poput njegove, neće imati izbora.

Krupne, besramne suze, tekle su mi u osmijeh kroz bradu. Suze radosnice.

Izmučene suze, suze dobrodošlice i suze rastanka.

Izgledao je baš poput mene, bar na mene prije oţiljaka, ali ima
Valentinine pune usne. Ne znam koliko dugo sam tako stajao, opijajući se
njegovim likom dok je spavao kako samo nevini mogu, ali me kuk počeo boljeti
od dugog stajanja kad mi je medicinska sestra dotaknula rame.

„Ţelite li vidjeti svoju suprugu?“ Pitala me veselim glasom. „Budna je.“

Ţelim li vidjeti svoju suprugu? Kakvo je to pitanje? Nisam se trudio da joj

odgovorim. Čak nisam imao cvijeće ili punjenu igračku. Bez balona i
dijamanata. Samo laţ, prijevara i sloboda.

Sestra se zaustavila ispred vrata rodilišta. „Evo nas. Gubila je krv i još je
slaba, ali moţete ostati koliko hoćete. Vrijeme za posjete nije ograničeno. Ipak,
nemojte je umoriti.“

To je dio prednosti privatne klinike i sobe. Pripremio sam se i gurnuo

vrata. Valentina je okruţena bijelim plahtama. Oči su joj zatvorene, usne blago
razmaknute. Disanje joj je ujednačeno, ali koţa joj odraţava boju plahti. Utroba
mi se okrenula naopako. Teško ju je vidjeti ovakvu.

Trofej knjiga 258

Trofej knjiga

Tiho sam prišao, trudeći se da je ne uznemirim, ali trepavice su joj se

podignule kad sam stigao do ruba kreveta. Zurila je u mene nekoliko teških
trenutaka, njeţnim očima, preplavljenim emocijama. Jebote, taj pogled me
uznemiravao. Iskrivljen, izmučen izraz lica omatao mi se oko prsa, istiskujući
mi zrak iz pluća. Jedna suza koja joj je kliznula iz oka, zakotrljala se niz obraz,
bila je kolac u mom srcu, ostavljajući rupu koja nikad neće moći zacijeliti.

Uhvatio sam joj prste i stisnuo. Htio sam se popeti na krevet i zagrliti je,
ali nisam joj ţelio ozlijediti ranu i nanijeti bol. Umjesto toga, zadovoljio sam se
sjedenjem na rubu.

Sklonio sam joj kosu na čelu, prelazeći palčevima preko njeţne koţe
ispod njenih očiju. „Kako se osjećaš?“

„Jesi li ga vidio?“ Jedva je izgovorila.

„Savršen je, Valentina. Tako savršen.“

Izdahnula je zrak od čega su joj ramena potonula natrag u madrac.

„Odmori se.“ Poljubio sam joj raspuknute usne. „Bit ću ovdje.“

Kapci su joj treperili, disanje promijenilo. U sekundi se izgubila u snu. To

je zbog lijekova koji su joj još uvijek bili u organizmu. Nisam se mogao
zaustaviti, legao sam pored nje, paţljivo je privukavši sebi. Gledao sam je, sve
dok nije došla druga smjena medicinskog osoblja, a medicinska sestra provirila
glavom iza vrata.

„Liječnik će je sad pregledati, ako ţelite otići kući i istuširati se,“ kulturno
mi se obratila. „Moţda ţelite nešto i pojesti. Potrebna vam je snaga da
pomognete svojoj mladoj, lijepoj supruzi i vašem zgodnom sinu.“
Trofej knjiga 259
Trofej knjiga

Prelazeći rukom po bradi, pogledao sam svoju izguţvanu košulju i

odijelo. Sigurno sam izgledao neuredno. U ustima mi je bio odvratan okus i grlo
me boljelo. Glad mi nije padala na pamet, ali osjećao sam se nestabilno kada
sam ustao. Nerado sam je ostavljao, ali sam ustupio prostor osoblju, kako bi se
mogli brinuti o dragocjenom stvorenju na bijelom krevetu.

Na odlasku sam provjerio Connora. Poslije pranja i zagrijavanja ruku,

poloţio sam ih na njegova leĎa. Tako je malen, da sam palcem prekrivao cijeli
njegov gornji dio tijela. Dragost, ponos, zaštitnički instinkt i ljubav ispunjavali
su mi grudi.

Prošao sam prvi test mijenjanja pelena, a kada sam uzeo Connora, kako
mi je medicinska sestra pokazala, uhvatio me za prst svojom šakom,
iznenaĎujuće snaţnim stiskom.

Stavio sam vrh prsta na njegovo srce. „Volim te, sine.“

Mobiteli nisu dopušteni u rodilištu. Kad sam vani ponovno uključio

mobitel, vidio sam deset propuštenih poziva od Kris. Dovraga. U svojoj panici
potpuno sam zaboravio javiti joj što se dogaĎa.

Quincy je sjedio u stolici nasuprot zida, kad sam došao na recepciju.

Skočio je kada me ugledao. „Kako su oni?“

Osmijeh koji mi se razvukao na licu, bio je poput konca vezanog za balon

sa helijem. Odletjeti ću ravno do oblaka. „Dobro. Ona je umorna. On je
savršen.“ Primijetio sam njegovu razbarušenu kosu i neobrijano lice. „Što još
uvijek radiš ovdje?“

Trofej knjiga 260

Trofej knjiga

„Nisam htio otići bez tebe. Rhett se vratio kući da provjeri Charlieja. Kris
je poludjela. Izbezumila se kada te nije mogla dobiti, tako da ju je Rhett
izvijestio. Nadam se da se ne ljutiš.“

„Hvala.“ Mislio sam to kao nikada prije. Ne znam što bih bez njih
dvojice. I Kris.

„Nema na čemu. Izgledaš usrano. Odvest ću te kući.“

Bilo je skoro šest sati ujutro. Svanuo je novi dan. Zrake sunca zasule su
prozorske daske poput kazaljki na satu, označavajući vrijeme koje mi je isticalo.
Osjećao sam se kao sam proveo deset tisuća noći ovdje, te je svaki korak koji
sam napravio prema sunčevoj svjetlosti, bio teţi od prethodnog. Svaka milja
koju sam stavljao izmeĎu nas je milja bliţe ničemu. Progutavši spoznaju o tomu
što sam trebao učiniti, odlučio sam da se time pozabavim kasnije, sam. Sada,
trebamo slaviti ţivot.

U kući su me uzbuĎeni Charlie i Kris dočekali na vratima.

Kris me grlila, dok su joj se suze slijevale niz obraze. „Čestitam. Poludjela
sam. Reci mi sve. Pripremila sam doručak.“

Odvela nas je do kuhinjskog stola, natjeravši me da ispričam sve, uz jaja,

slaninu i tost. Koncentrirao sam se samo na medicinske aspekte, dugo i detaljno
opisujući Connora, izostavivši dio o tome kako će se ovo odigrati. Kada su
završili sa uzdasima oduševljenja, krenuo sam u akciju. Kris si ne moţe
dopustiti da izgubi kliniku za jedan dan, a znajući kako je danas malo spavala,
predloţio sam joj da organiziram pomoć preko Dial-a-Temp agencije za
privremeno zapošljavanje, ali je ona tvrdoglavo odbila.

Trofej knjiga 261

Trofej knjiga

Još uvijek smo morali razgovarati o Valentininom porodiljnom dopustu,

te kako će to utjecati na Krisinu kliniku, meĎutim, sve sam to ostavio za poslije.
Prioritet za Valentinu i Connora bio je da odmaraju i ojačaju.

Osjećajući se bolje nakon tuširanja i presvlačenja u čisto odijelo, nazvao

sam Michaela, obavijestivši ga o novostima. Imao sam plaćen dopust od pet
dana po osnovu očinskog dopusta, ali ću kasnije poslijepodne otići da završim
neke neriješene poslove.

Pet dana za rastanak. Toliko ću si dati. Neću razmišljati o tome. Ne još.

Hrpa je stvari koje treba obaviti za pet dana. Dječja soba nije spremna. Osim
nekoliko odjevnih kombinacija i kutija pelena, nismo obavili kupovinu za bebu.
Valentina je trebala krevetić, dječja kolica, nosiljku, autosjedalicu, pumpicu za
grudi i razne druge stvari potrebne bebama. Nakon kupnje, ponovno sam ţelio
proći pored bolnice. Ţeleći da završim poslove kako bih mogao stići do dvoje
ljudi koji su mi bili najvaţniji na svijetu, uzeo sam nešto novca iz sefa, kojeg
sam namijenio za kupovinu za bebu. Spremao sam se izaći iz sobe, kada mi je
otvoreni laptop privukao pozornost. Uvijek sam ga drţao zatvorenim kad ga
nisam koristio. To je stvar sigurnosti, znao sam kako lako haker moţe prići web
kameri i proučavati što se dogaĎa u našoj kući. Svaka dlaka na tijelu mi se
nakostriješila. Netko je njuškao. Na tom računalu postojale su informacije koje
su me mogle povezati sa kriminalom i ubojstvima. Namjerno nisam izbrisao
dokaz o financijskoj pronevjeri i mitu koje smo radili za Magdin posao. Nikad
ne znaš kad ti moţe zatrebati, poput ucjenjivanja kada ti je ţivot ugroţen u
teškoj situaciji.

Paţljivo hodajući oko stola, traţio sam znakove upada, ali svi su papiri i
spisi bili na mjestu, briţljivo uredni i sloţeni, baš kako sam ih ostavio.
Nasumično sam udario gumb, kako bi se zaslon uključio.

Trofej knjiga 262

Trofej knjiga

Pojavila se datoteka koja mi nije bila poznata. Naziv mi je ubrzao rad

srca. Skoro sam doţivio srčani udar kada sam je otvorio i pročitao imena
datoteka.

Jebote. Sranje. Ne.

Pogled mi je pao na crni stick sa Louw Unlimited logom umetnutim u

USB utor.

Magda.

Magda je rekla Valentini. Rekla joj je što sam napravio. Sudeći po

datotekama koje su gledale u mene, učinila je više od toga. Dala je Valentini
jebeni dokaz. Bacivši hrpu novčanica na stol, stiskao sam i opuštao ruke. Uradio
sam to nekoliko puta kako bih se spriječio da udarim u nešto. Valentina je znala.
Rodila je naše dijete znajući što sam joj učinio. Magda nije imala pravo. Zašto?
Nikada nisam namjeravao da Valentina pati zbog grozne istine. Dovraga! Iskalio
sam bijes na stolici, udarajući je nogom dok mi oštra bol nije prošla kroz nogu,
probijajući mi bok.

Što je Magda pokazala Valentini? Snimku moga razgovora sa liječnikom?

Drhtavim rukama sam otvorio datoteku. Baš kao što sam i mislio, otvorio se
audio zapis mog razgovora sa dr. Engelbrechtom. Poslušao sam cijelu, odvratnu
snimku, čuo sam što je Valentina čula, pokušavao zamisliti kako se osjećala, što
je mislila. Nekako sam pogodio što je sadrţavao ovaj dokument prije nego što
sam ga otvorio, ali nisam imao pojma što takozvana Dokaz datoteka sadrţi.
Kakav još dokaz moje prijevare postoji?

Gadna slutnja smjestila mi se duboko u ţeludcu. Ovo se činilo teškim.

Prljavim. Odjednom, postao sam nestrpljiv. Ţureći da otvorim datoteku,
pogrešno sam kliknuo i morao ponoviti. Ono što se otvaralo bio je video isječak.

Trofej knjiga 263

Trofej knjiga

Mutna slika ispunila je ekran. Izgledalo je kao nekvalitetan domaći film.

Dok su se slike otvarale, ledeni strah mi je ispunjavao vene. Pretvorio se u
uzavrelu, rastapajuću lavu. Gnjev je eksplodirao u svakoj krvnoj ţili moga tijela.
Tresao sam se od bijesa. Organi su mi drhtali dok sam svjedočio mlaĎoj verziji
Valentine u njezinoj najgoroj noćnoj mori. Sjetio sam se nekontroliranog drhtaja
njezina tijela dok je klečala ispred mene i pričala mi svoju tajnu. Osjetio sam
njezinu bol i gledao njezino poniţenje dok su šestorica odraslih muškaraca
uzrokovali te osjećaje zbog vlastitog zadovoljstva. Htio sam ih ubiti kao što
nikada nisam ţelio ubiti. Poţelio sam da pate tisuću puta više. Ţelio sam im
isjeckati udove i baciti ih pred Valentinine noge. Vući ih preko kamenja i trnja
sve dok im na tijelima ne ostane ni centimetar koţe. Krčkao sam se u svom
bijesu, prisiljavajući se gledati svaku sekundu okrutnosti, ţeleći da je svaka
sekunda njezinog mučenja zadnja. Jezivo je gledati i svjedočiti čistoj agoniji, ali
sam nastavio, jer je video sadrţavao nešto što sam traţio veći dio godine –
identitete Valentininih napadača.

Negdje u pozadini moga uma pojavilo se upozorenje. Nešto mi je bilo

poznato, ali nigdje to nisam mogao smjestiti. Kada je jedan od jebača ponovo
progovorio, magla se podigla s mog uma. Poznavao sam taj glas. Barney. Bio je-
oh, jebote. Ne. Jedan od očevih prijatelja. Jedno po jedno, njihova ruţna lica
treperila su ekranom. Cijela prokleta ekipa. Ako je moj otac zataškao njihov
zločin, ako je lopatom bacao prljavštinu nad prezrenim činom, nije ništa bolji od
njih. Onda se kamera okrenula, a ja sam gledao u oči muškarca koji je silovao
Valentinu – u čovjeka koji mi je dao ţivot.

Majko Boţja. Šokiran i zgaĎen, pao sam u stolicu, zureći u crni ekran.
Nekoliko činjenica mi je probadalo um poput gorućih strijela. Prvo, moj otac je
silovao Valentinu dok su je njegovi prijatelji drţali. Moj vlastiti, jebeni otac.
Drugo, Magda je znala. Znala je za silovanje i nikad mi nije rekla. Treće, ovo
ima neke veze s tim zašto je Magda ţeljela Valentininu smrt.

Trofej knjiga 264

Trofej knjiga

Dug je bio samo paravan. I četvrto, ono što je Valentina vidjela u ovoj
datoteci pokrenulo je šok dovoljno velik da uzrokuje trudove i riskira oboje,
njezin i ţivot moje bebe.

Ugljene mrlje izgorjelog pepela lebdjele su mi pred vidom. Polako,

odlučno, podigao sam se na noge. Zaključao sam USB u sef, uzevši ključeve.
Magda danas radi u Brixtonu. Voţnja do tamo trajala je predugo. Sredina je
jutra kada sam se parkirao ispred kreditnog ureda. Vani je samo Mercedes, što
znači da je Scott jedina prepreka da doĎem do Magde.

Lupio sam rukama po staklenim vratima, gurnuvši ih da se otvore. Scott,

koji je sjedio iza prijamnnog pulta, skočio je na noge, poseţući za pištoljem.
Prije nego što je stigao dohvatiti dršku koja je virila iz futrole na boku, udario
sam ga u trbuh i lupio šakom u čeljust. Pao je unatrag, tijelo mu se sudarilo sa
zidom. Iskoristio sam trenutak da ga uhvatim za kosu, bacivši ga licem prem
dolje, na pod. Sa koljenom na njegovim leĎima, obuzdao sam mu zapešća i oteo
pištolj iz futrole. Izvukao sam osigurač, repetirao pištolj, prislonivši mu ga na
sljepoočnicu.

Prestao se otimati, znajući da je u poziciji mrtvog čovjeka. „Koji kurac

hoćeš, čovječe?“

„Gdje je Magda?“

ZagunĎao je kad sam mu zavrnuo ruku. „U straţnjem uredu.“

„Tko je sa njom?“

„Sama je.“

Uglavnom je sama. Ured je zvučno izoliran. Neće me čuti kako grubo

ispitujem Scotta, osim ako ne uĎe kroz vrata.
Trofej knjiga 265
Trofej knjiga

„Zašto je dolazila u moju kuću jučer?“

„Ne znam.“ Psovao je i cvilio od bola. „Lomiš mi ruku.“

„To je plan,“ reţao sam. „Gdje je Magda nabavila snimak?“

„Koji snimak?“ Okrenuo je glavu u stranu, gutajući zrak kroz usta. „Ah,
jebote, boli me.“

„Onaj koji je ostavila kod mene. Jučer.“

„Ne znam o čemu govoriš.“

Pritisnuo sam ga jače, što je izazvalo još psovki, ovaj put pomiješanih sa
šmrcanjem i suzama.

„Stara vrpca. Kućni uradak.“

„Jeeeeebote. Prekini.“

Migoljio se kao crv. Pustio sam ga samo malo, dajući mu mjesta za

disanje i govor.

Dahtao je i siktao. „Iskopao sam video kasetu na groblju.“

„Kojem?“

„Rosettenville.“

„Koji grob?“

„Haynes, Charles.“
Trofej knjiga 266
Trofej knjiga

Ponovno sam ga gurnuo, izazivajući urlik. „On nije mrtav. Ako mi laţeš,
ti kurvin sine –“

„To je njegovo mjesto,“ vrištao je, „Kada umre.“

„Kada?“ Napregnuo sam mu lakat, naglašavajući svoju hitnost. „Kada ste

ga iskopali?“

„Ah, jebote! Za milost Boţju.“ Zrak mu je strujao kroz zube, kada sam
opustio stisak. „Jučer.“

„Kako ste znali da je tamo?“

„Charlie.“

„On vam je rekao?“

„Rekao je psihijatru.“

„Kome, Christopheru?“

„Daaaaa.“

Taj kučkin sin. Zato je Magda inzistirala na hipnoterapiji. Ona je trebala

naći vrpcu koju je traţila. Neki dijelovi su dolazili na svoje mjesto, ali još uvijek
je postojala velika, tamna rupa u sredini slike.

„Zašto je dala tu vrpcu mojoj supruzi?“

„Ne znam! Ne znam čak ni što je na snimci.“

Trofej knjiga 267

Trofej knjiga

Dosegnuo sam granicu sa Scottom. On ne zna više od toga. Drţeći pištolj

za cijev, hladno sam ga nokautirao, snaţno ga drškom lupivši po glavi. Za svaki
slučaj, dohvatio sam vezice za kablove koje je Magda čuvala sa raznim drugim
alatom za mučenje u donjoj ladici, veţući mu ruke i noge. Stavio sam znak na
vrata da je zatvoreno, zaključavši prednja vrata, prije nego sam krenuo u straţnji
ured po svoje odgovore.

Magda je skočila sa stolca, obilazeći stol, pozivajući Scotta, prije nego su

se vrata iza mene zatvorila.

Krenuo sam prema njoj. „On ti ne moţe pomoći.“

Pogled joj je kliznuo na pištolj u mojoj ruci. „Budi razuman, Gabriele.“

„Kao što si ti bila kada si Valentini dala snimku?“

Postala je blijeda poput okrečenog drveta, dok joj je površina koţe bila
neujednačena i gruba. „Pokazala ti je?“

Vraţji dio mene ţelio se igrati s njom. Zec i lisica. „Nadala si se da

neće?“

Podignula je dlanove. „Sve što sam ţeljela bilo je da ona ode. Samo sam
htjela natraga svoga sina.“

Glas mi je svakim slogom postajao glasniji. „Mislila si da će pobjeći,

znajući da ju je moj prokleti otac silovao.“

„Da, mislila sam da će je to otjerati. Nisi bio svoj otkad ti je ona ušla u
ţivot. Uništava te, kao što je uništila tvoga oca.“

Trofej knjiga 268

Trofej knjiga

„Ona je uništila njega?“ Svi su mi udovi drhtali. „On joj je oduzeo

nevinost, mladost – Boţe, Magda, pretukli su je skoro do smrti – i ona je uništila
njega?“

Oči su joj se raširile iza naočala. „Zavela ga je!“

„Imala je jebenih trinaest godina,“ procijedio sam kroz stisnute zube.

„Vidjela sam kako ju je gledao, čak i kad je bila tako mlada. Znaš li kako
se to osjeti? Po načinu na koji hoda, njišući guzicom i izbacujući sise. Kako se
oblači, sve te kratke suknje i uske majice.“ Upirala je prstom u moja prsa.
„Napravila je to njemu, a radi to i tebi.“

Nisam mogao vjerovati u ono što sam slušao. „Koliko dugo znaš?“

Skrenula je pogled.

„Reći ćeš mi,“ dodao sam. „Danas je dan potpune iskrenosti.“

„Nisi treba saznati, ne ovako.“

Nisam. Nije ni Valentina. Boţe, ne na ovaj način. „Jesam, zato počni

pričati.“

Polako me pogledala. „Što ćeš učiniti sa snimkom?“

Mora shvatiti koliko sam ozbiljan. Zastrašit ću je da progovori, ako to ne

pomogne, kunem se Bogom, mučit ću vlastitu majku. „Ići će vlastima, onima
koje nisi potkupila.“

Zadrhtala je od ruba haljine do uredno podrezane kose. „To će nas

uništiti.“

Trofej knjiga 269

Trofej knjiga

„Već smo uništeni. Kraj je, Magda. Završili smo. Posao je gotov.“

Grlo joj se pomjeralo dok je nelagodno gutala. „Ne radi to, Gabriel.“

„Zašto ne? Moj otac je silovatelj. Majka mi je kriminalka, a ja sam

ubojica.“

„Radimo ono što moramo da bismo preţivjeli.“

„Nemoj jebeno opravdavati naše grijehe.“

„Govoriš to jer si pod njezinim utjecajem, baš kao tvoj otac.“

„Ne, Magda. Zaljubljen sam u nju. Volim je kao što nikada prije nisam
volio ţenu. Otišao bih u pakao zbog nje i neću ni trepnuti okom da te pošaljem u
zatvor zbog onoga što si znala i zataškala, zato počni govoriti.“

Punih pet sekundi je zurila u mene. Upravo kada sam pomislio da mi neće
odgovoriti, rekla je, „Tvoj otac je mislio da ju je ubio. Bio je mišljenja da nitko
ne mora znati, pa je rekao Barneyju da uništi vrpcu. MeĎutim, Barney to nikada
nije učinio. Zadrţao ju je, kao adut za pregovaranje, moţda da ucijeni tvoga oca
kasnije, tko zna? Valentina je preţivjela. Saznali smo to kada se već dobro
oporavila, jer su Marvin i Julietta sve prešutjeli. Tvoj otac –“

„Prestani ga nazivati mojim ocem.“ Nisam mogao podnijeti povezanost s

njim.

„Owen je bio siguran da je Val znala njihova imena. Naručio je ubojstvo

cijele njezine obitelji.“

Ruţne riječi bile su mi na vrhu jezika, ali ih nisam izgovorio kako bi ona
završila ovu noćnu moru od priče.
Trofej knjiga 270
Trofej knjiga

„Prije nego se ubojstvo dogodilo,“ nastavila je, „Barney je bio mrtav.

Upucan u vlastitom dvorištu. Marvin je posjetio Owena, rekavši mu da ima
vrpcu. Dobio ju je od Barneyja. Dao nam je ispis, na kojem se jasno vidio tvoj –
“ Suzdrţavala se. „To je pokazalo Owenovo lice kao dokaz. Rekao je da je
snimka skrivena, a ako bismo mu dirnuli u obitelj, to bi otišlo na policiju. U to
vrijeme, kada je Owen vodio tvrtku, nismo imali mnogo poznanstava u policiji.
Policija je čekala razlog da uhapsi Owena. Čak bi i kazna zbog prebrze voţnje
bila dovolja. Nismo imali izbor nego otkazati naručena ubojstva.“

Sada razumijem zašto je Magda tako marljivo radila da bi probila svoj put
kroz policiju. Postojao je način u njezinom ludilu na koji ih je, što je moguće
više, drţala u šaci.

„U zamjenu za što?“ Marvin bi ţelio osvetu i kompenzaciju za ono kroz

što mu je kćer prošla.

Magda mi je uputila dug, tuţan pogled. „Tebe.“

Posrnuo sam, punom teţinom pritisnuvši svoju hromu nogu. „Što?“

„Dogovor je bio da ćeš se oţeniti uništenom Valentinom, a Owen će dati

pola posla Marvinu.“

Borio sam se da provarim ovu informaciju, ali imalo je smisla. Marvin ne

samo da bi dobio boljeg udvarača za svoju kćer, već i paklenu zaradu, iako
nikakav novac ne moţe nadoknaditi ono što su joj uradili.

Natjerao sam se da izgovorim pitanje sa suhih usana. „Što se dogodilo?“

„Owen nije htio dopustiti da ga se ucjenjuje. Charles je imao petnaest

godina i postao je opasan čimbenik na kojeg se moralo računati.
Trofej knjiga 271
Trofej knjiga

Bio je zaštitnički nastrojen prema svojoj sestri. Rekla sam Owenu da

Charles ovo nikada neće zaboraviti. Čekao bi pravo vrijeme i osvetio se.
Nemajući izbora, Owen je pristao na Marvinove zahtjeve, ali čim Marvina više
nije bilo, Owen je nazvao svoje momke, rekavši im da pronaĎu snimku i ubiju
Haynesove. Umjesto ubojstva, trebalo je izgledati kao nesreća.“

„Automobil koji je sletio s mosta... “

„Naši su ljudi prerezali kočnice.“

„Julietta?“

„Pljačka banke je bila namještena. Ona je bila prava meta.“

„Zašto je Owen poštedio djecu?“

„Owen je razgovarao sa Val na Marvinovom pogrebu. Bilo je očito da ga

nije prepoznala. Nije shvatila što se dogodilo. Vidio si na vrpci... “ Ponovno je
skrenula pogled, jer me više nije mogla pogledati u oči. „Vidio si na vrpci da
ona nikako nije otvarala oči, a Charlie više nije bio pri sebi.“

„Zašto riskirati?“

„Owen je ţelio sminku, a Lambert Roos nam je rekao da ju je Marvin dao

Charlieju da je sakrije. Charlie je jedini znao gdje se ona nalazila. Pokušali smo
razgovarati s njim nakon nesreće, ali Charlie se nije mogao sjetiti. On nije znao
o čemu pričamo. Bio je potpuno konfuzan. Samo je vegetirao.“

„Mafija je izbacila Haynesovu djecu, a Lambert je odbacio Valentinu.

Owen mu je naredio da to uradi, zar ne? Zbog toga što je Valentina bila moja
zaručnica?“

Trofej knjiga 272

Trofej knjiga

„Nisam imala namjeru nikada dovesti tu ţenu pod naš krov. Misliš li da
sam se ţeljela stalno podsjećati, gledajući joj lice svaki dan?“

„Zašto onda reći Lambertu da prekine zaruke?“

„Owen nije ţelio da imaju zaštitu portugalske mafije. Ako bi istina izašla
na vidjelo, izmeĎu nas i njih bi izbio rat.“ Oči su joj postale ravne i sjajne poput
srebrnih novčića. „Nitko je nije smio primiti, ali nikome nije bilo dopušteno ni
da dira nju ili njezinog brata. Rekao je da je to samo dok se snimka ne pronaĎe,
ali ja sam znala da je postojao drugi razlog.“

„Koji razlog?“

„Postao je opsjednut s njom.“

„Zašto govoriš tako nešto?“

Otvorila je gornju ladicu stola. Izvadila je album, bacivši ga prema meni.

Prilazio sam rubu, osjećajući više osudu nego znatiţelju u srcu, ali otišli smo
predaleko u otkrivanju istine, da bismo sada prestali. Listajući stranice, ostao
sam u šoku, zureći u kasnije fotografije Valentine, sve snimljene iz daljine.
Došao sam tek do treće stranice, kada mi se utroba preokrenula, dok mi je ţuč
ulazila u grlo. Ovo je objašnjavalo kako je Valentina preţivjela – relativno –
neozlijeĎena u Berei.

Magda je raširila prste, naslonivši vrhove na radnu površinu. „Mi smo

nastavili traţiti, posvuda. Okrenuli smo im kuću naglavačke, pretraţujući svaki
kutak i pukotinu u Marvinovoj radionici, ali vrpca se nikad nije pojavila. Ipak,
Owen je nastavio odgaĎati njihova ubojstva, koristeći prokletu vrpcu kao
izgovor.“

Trofej knjiga 273

Trofej knjiga

„Kada je Owen umro, naredila si da se Charlie i Valentina ubiju, čime bi

izbjegla da oni ikada progovore i da se osvetiš Valentini zbog svoje neopravdane
ljubomore. Dug je bio samo izgovor da nitko iz mafijaške obitelji ne bi upirao
prstom u tebe.“

„Da. Platila sam Jerryju da odvede Charlieja u Napoli.“

„Zato je Scott upucao Jerryja. Nema svjedoka.“

„Da.“

„Provala u Valentinin stan?“

„Ranije smo pretraţivali stan, ali kada sam čula da ga ona prodaje, morala
sam biti potpuno sigurna da snimka nije tamo.“

Tada sam se zaljubio u Valentinu, ne samo nesvjesno odrţavajući

Owenovo obećanje da će njegov jedini sin oţeniti djevojku koju je silovao, već
sam Magdi ostvario najgoru noćnu moru, izvukavši na vidjelo uspomene na
očev odvratan zločin. Koji veliki, jebeni, ironičan rasplet dogaĎaja.

Glas joj je drhtao. „Govorila sam ti da se ne zaljubiš u nju. Preklinjala

sam te.“

Bio sam mrtav unutra za ljude koji su me začeli i odgojili. Moja obitelj
više nije postojala.

„Tvoj briljantni plan da se Charlie hipnotizira, uspio je.“

„Jest. Rekao je Christopheru gdje je vrpca sakrivena.“

„Onda si pomislila da moţeš ubiti Valentinu pokazujući joj brutalne

detalje onoga što joj je otac vlastitog supruga učinio?“
Trofej knjiga 274
Trofej knjiga

„Nikad ne bih ubila majku svog unuka. Samo sam se nadala da će te

ostaviti.“

„Pa, skoro si je ubila.“

„Skoro?“ Upitala je tihim glasom, vrlo neprimjereno Magdi.

„Valentina je jučer od šoka dobila trudove. Ne samo da je zamalo izgubila

moje dijete, već je skoro i ona umrla.“

U očima joj je zaiskrila radost. Samo nakratko, samo sekundu, ali nisam je
propustio. Bilo bi joj drago da je Valentina mrtva, moţda čak laknulo da je i
moje dijete umrlo. To, nisam mogao oprostiti. Nije me bilo briga što me
upucala, pretvorivši me u ubojicu. Uţivao sam kad su me se bojali. Neću lagati.
Ono što neću prihvatiti je prijetnja mom djetetu i ţeni koju sam volio, ţeni o
koju se ova obitelj ogriješila u svemu. Oduzeli smo joj nevinost, roditelje, brata,
dom, novac, zaručnika i zaštitu. Izvrgnuli smo je brutalnosti, unakazili njezino
tijelo, uništili joj studij, njezine snove i ţivot. Silom sam stavio svoje dijete u
njezino tijelo i ona to sada zna. Zna ruţnu istinu.

Magda mi je prekinula tijek misli. „Što ćeš sada napraviti, Gabriel?“

„Ispravit ću stvari.“

„Razumijem.“ Njezino visoko, ravno tijelo se pogrbilo. Izgledala je

pedeset godina starije. „Dakle, do ovoga je došlo.“

„Nikad nije trebalo ni započeti.“ Owen nikada nije trebao Valentinu

dotaknuti ni prstom.

Pogled joj je bio prazan, dok je traţila moj. „Što sada?“

Trofej knjiga 275
Trofej knjiga

„Sve je u Valentininim rukama. Do nje je, ako ţeli podignuti tuţbu ili
poslati snimku Ţidovima.“

Napućila je usne, kao da duboko razmišlja. Nakon nekog vremena, tiho je

upitala. „Dječak ili djevojčica?“

„Dječak je. Zove se Connor.“

„Connor. Zadrţao si ime iz obitelji. To je lijepo. Gabriele... “ oklijevala je.

„Moraš nešto znati u vezi Carlyne smrti. Ne mislim da je beba razlog zbog čega
je počinila samoubojstvo.“

„O čemu pričaš?“

„Sylvia i Carly su došle na ručak dan prije njezine smrti. Raspravljale su

oko Carlynog izlaska van na zabavu sa prijateljima. Sylvia je nije htjela pustiti.
Rekla je Carly da joj ne moţe više vjerovati poslije onoga što se dogodilo sa
drogom. Carly je bila dramatična, optuţujući Sylviju da joj uništava ţivot. Rekla
je da bi radije bila mrtva, a ako bude, Sylviji će biti ţao. Mislim da se nije htjela
predozirati Sylvijinim tabletama za spavanje. Vjerujem da je to bio njezin
pokušaj privlačenja pozornosti na sebe, radeći glupost, koji je uţasno krenuo po
zlu.“

Nisam trebao pitati zašto mi to nije rekla ranije. Htjela je da se osjećam

krivim jer sam ostao sa Valentinom. Bilo je to kao, 'Vidiš, rekla sam ti'. Ipak,
skinula mi je nešto tereta s leĎa.

„Hvala što si mi rekla.“

Kimnula je glavom.

Trofej knjiga 276

Trofej knjiga

Pogledao sam je posljednji put, jer kada odem odavde, nikada je više
nisam ţelio vidjeti.

„Zbogom, Magda.“

Nije odgovorila. Kimala je i dalje, glava joj se njihala gore-dolje dok sam
izlazio iz ureda, ne potrudivši se zatvoriti vrata. Nisam stigao do prijamnnog
pulta, kada se začuo pucanj iz pištolja.

Trofej knjiga 277

Trofej knjiga

Previše poznat zvuk metka ispaljen iz cijevi, razderao me. Smrznuo sam
se. Metalna eksplozija vibrirala mi je u lubanji, prije nego su zidovi apsorbirali
podsljednje odjeke. Moja prva reakcija bila je da slušam. Zvukove ţivota? Je li
promašila? Nisam znao.

Tišina.

Tijelo mi je postalo teško. Polako sam se okrenuo i vratio natrag u ured.

Prsti su mi oklijevali na kvaki otvorenih vrata. Nisam mogao disati. Činilo se
kao da imam deset godina, u prostoru sam za plivanje i brojim do šezdeset.
Teška vrata pomicala su mi se u ruci. Nisam ih ţelio još više otvoriti, ali nisam
imao izbora. Isto kao kada sam imao dvanaest godina, a Magda mi oduzela
izbor, tjerajući me da povučem okidač. Vrata su se širom otvorila, tračak
svjetlosti pao mi je na cipele. Znao sam što me čekalo, ali prizor me svejedno
potresao. Magda je leţala licem prema dolje na svom stolu, krvi je bila posvuda.
U ruci je stezala pištolj s drškom od slonovače, onaj isti koji je koristila kako bi
upucala motivaciju u mene.

Nepomično tijelo izgledalo je nestvarno. Previše je jaka da bi se ovako

rastrgla. Previše ponosna. Previše borbena. Ovo je sigurno bio kraj njene borbe.
Prokleto sam siguran u to. Grudi su mi se podizale i spuštale.

Trofej knjiga 278

Trofej knjiga

Zrak mi je ispunjavao pluća, jedan bolan udisaj za drugim, dok su mi se

njezine riječi motale po glavi.

Do ovoga je došlo.

Izvukavši mobitel iz dţepa, nazvao sam prijatelja, kapetana Barnarda iz

Brixton policijske postaje i objasnio mu što se dogodilo, osim podataka iz
prošlosti moga oca. Nekoliko minuta poslije, detektivi su preplavili ured.

Barnard je iskosa pogledao Scotta, koji je dolazio k sebi. „Što mu se

dogodilo?“

„Onesposobio sam ga zbog ispitivanja.“

Zapisao je nešto u notes, promatrajući me ispod obrva. „Ti i Magda ste se

posvaĎali?“

„Imali smo nesporazum.“

„O čemu, ako smijem pitati?“

„Obiteljska stvar, koja se ticala moje supruge,“

„Shvaćam.“ Nastavio je pisati. „Jesi li je ubio?“

„Ne.“

„Onda je samoubojstvo?“

„Da.“

„Aha.“

Trofej knjiga 279

Trofej knjiga

„Smijem li ići? Supruga mi se upravo porodila.“

„Javit ću ti ako budeš trebao doći zbog daljnjeg ispitivanja.“

Barnardov ton graničio je sa dosadom. Nije bio Magdin prijatelj, zbog

toga sam ga nazvao. Zamjerao joj je kriminalni zelenaški posao koji je donijela
u Brixton, ionako opterećen kriminalom.

Boreći se sa klaustrofobijom, izjurio sam van, zaustavivši se ispod

sunčeve svjetlosti. Što sam osjećao? Krivnju? Olakšanje? Tugu? Saţaljenje?
Magda i ja nikada nismo bili bliski, ali bila mi je majka. Dobra ili loša, obitelj je
obitelj, a ja sam ostao sam, prepušten nositi naše grijehe. Ţivot mi se raspadao,
tako da sam učinio ono što sam najbolje radio. Nastavio sam dalje.

Teţina svijeta spustila mi se na ramena kada sam nazvao Rhetta da njemu

i Quincyju prenesem vijesti prije nego ih vide u medijima. Rhett se ponudio da
doĎe po mene, ali sam odbio.

„Moram te zamoliti još jednu uslugu,“ rekao sam mu.

Rhett je, kao i uvijek, bio pouzdan kao stijena. „Pucaj.“

Neću stići sve obaviti, uz pogreb koji sam morao organizirati. „Moţete li
ti i Quincy kupiti neke stvari za bebu?“

Oklijevao je trenutak. Da okolnosti nisu bile ovakve, strah u njegovom

glasu bi me nasmijao. „Kakva kupnja?“

„Stvari koje trebaju bebi. Znaš već, kolica, auto-sjedalica, krevetić, te

vrste stvari.“

Glasno je progutao „Uh... valjda.“

Trofej knjiga 280
Trofej knjiga

„Bravo, čovječe. Uzmi moju čekovnu knjiţicu.“ Rhett ima punomoć za

potpisivanje. „U mom je uredu.“

„Čekaj,“ rekao je kada sam htio poklopiti. „Koje boje? Koji modeli?“ U
glasu mu se osjetila panika. „Gdje kupuješ takve stvari?“

„Shvatit ćeš već. To će Valentini olakšati ţivot kada doĎe kući.“

Spominjanje Valentine učvrstilo je dogovor. Nema toga što moji čuvari ne

bi učinili za moju suprugu.

Uz tjelohranitelje koji su se brinuli za kupovinu, imao sam vremena otići

kući i spakirati odjeću za Valentinu i Connora, prije nego što svratim u
cvjećarnicu i zlatarnicu. Naoruţan dijamantima u dţepu, gomilom čokolada,
ogromnim buketom cvijeća i velikim plišanim krokodilom u jednoj ruci, torbom
za presvlaku u drugoj, odvezao sam se do klinike, ušavši kroz Valentinina
vrata.

Naslonjena je na jastuke u krevetu. Zaustavio sam se kako bih upijao taj

prizor. Duge trepavice su joj dodirivale obraze, dok je gledala u svoje ruke.
Kovrče boje čokolade i vina, padale su joj preko ramena, djelomično
zaklanjajući mekanu oblinu njezinih grudi, ispod bolničkog ogrtača. Brončani
sjaj joj se vratio na obraze, jutrošnje bljedilo je nestalo. Pogled na nju činio me
slabim. Sigurno sam se pretvarao u velikog, jebenog plačljivca, jer sam se borio
sa suzama, treći put od jučer. Upravo kada sam pomislio da me neće pogledati,
trepavice su joj se podignule, a smeĎe oči susrele moje. Rijeke tuge plutale su
kroz njezine dubine, ostavljajući mutne tragove koje sam, kunem se, mogao
vidjeti skroz kroz njezinu dušu. Nesiguran započeti temu koju sam morao
obraditi, krao sam vrijeme, stavljajući krokodila u podnoţje kreveta. „Za
Connora.“

Trofej knjiga 281

Trofej knjiga

Osmijeh joj se pojavi u kutu usana. „Ne misliš li da je premalen?“

Slegnuo sam ramenima, prebacujući teţinu cvijeća. „Mislio sam da će se

uklopiti u temu dţungle.“

Pogled joj je prešao na bijele i plave ljiljane.

„Za tebe.“ Stavio sam cvijeće na komodu uz zid. „Lijepo mirišu.“

„Hvala ti.“

Ostavio sam čokolade pokraj cvijeća i otvorio torbu. „Spakirao sam tebi i
Connoru nešto odjeće.“ Stavio sam stvari na krevet. „Ako sam nešto zaboravio,
samo kaţi, donijet ću što god ti treba.“ Završavao sam raspakiravanje njene
toaletne torbice u kupaonici bolničke sobe.

Kad sam se vratio, uhvatio sam njezine velike, ispitivačke oči na sebi.
Razoruţan, bez ičega čime bih se obranio, bio sam izloţen i ranjiv. Nisam imao
izbor nego joj dati ono što je doista zasluţivala – istinu.

PovrijeĎena noga me boljela dok sam prelazio preko sobe, zastavljajući se

pokraj kreveta. Nisam si mogao pomoći da ne ispruţim ruku, hvatajući obraz
svoje supruge. Na trenutak je pritisnula moj dlan, a onda je toplina njezine koţe
nestala.

Pustio sam je, prstima joj prateći liniju vilice sve do vrata. „Kako se
osjećaš?“

Trepavice su joj se spustile, polumjeseci su zaklanjali njezin izraz. „Dobro

sam.“

Trofej knjiga 282

Trofej knjiga

Zid u meni se srušio, emocije su preplavile moju pribranost. Glas mi je

drhtao. „Ţao mi je.“ Spustio sam se na stolicu pokraj kreveta, uzimajući joj ruku
i pritišćući njezine prste o svoje usne. „Tako mi je jebeno ţao.“ Zbog toga što
sam je izdao, zbog boli koju je pretrpjela, zbog toga što je skoro umrla. Poslije
Carly, ne bih se mogao nositi sa gubitkom nje ili Connora.

„Zašto?“ Zajecala je. „Zašto si to napravio?“

Pitanje joj je bilo općenito. Toliko je puno odgovora, da nisam znao

odakle početi.

„Znam sve, Gabriel.“

Ne sve. Ubit će me to što joj moram reći. Kimnuo sam i progutao,

pokušavajući doći do glasa. „Znam da znaš, ljepotice.“

Oči su joj od suza sjajile poput zlatnog grumenja u bistroj, riječnoj vodi.
„Zašto mi nisi rekao?“ Ruka joj je drhtala u mom stisku. „Osjetio si uţitak jer
sam saznala cijelu, ruţnu aferu? Zašto ja, Gabriel? Jesi li trebao završiti ono što
je tvoj otac započeo?“

Preplavio me val mučnine. „Boţe, ne. Ne, Valentina. Nisam znao da je to

bio on sve dok nisam našao USB u svom laptopu, jutros. Jurio sam za
počiniteljem koji ti je to učinio od trenutka kada si mi rekla. Moraš mi vjerovati.
Kunem se Bogom, da već nije mrtav, ubio bih ga vlastitim rukama zbog onoga
što ti je napravio.“ Glas mi se pretvorio u šapat. „Da sam mogao, natjerao bih
oca da plati.“

„Kako...?“ Glas joj se slomio. Trebao joj je trenutak prije nego je mogla
ponovno govoriti. „Kako je Magda našla vrpcu?“

Trofej knjiga 283

Trofej knjiga

Zurio sam u nju pune tri sekunde. Dulje. Ovo je dio u kojem će me
zamrziti još više, ako je to moguće. „Charlie.“

„Charlie?“

„Tvoj otac je ubio Barneya zbog vrpce. Dao ju je Charlieu da je sakrije.“

„Barney. On je bio sa tvojim ocem.“ Boja joj je nestala sa obraza. „Moj

otac je ubio Barneya? I Charlie se sjetio?“ Oči su joj postajale sve veće, dok je
razumijevanje krvarilo u njima. „Hipnoza?“

„Da,“ tmurno sam rekao. „Tako je Magda saznala da je Charlie zakopao

vrpcu na groblju, na mjestu koje je tvoj otac kupio za njega.“

Odlučnost joj se vidjela u krutim ramenima dok se hrabrila za ono što je

slijedilo. „Bolje ti je da počneš ispočetka.“

Ispričao sam joj sve što je Magda rekla, ništa ne izostavljajući. Rekao sam
da mi je otac bio bolestan gad, opsjednut maloljetnicom, a njegova je opsesija
dovela do uništenja ne samo njezine, već i moje obitelji. Rekao sam kako je
mafija platila i zaprijetila Lambertu Roosu da prekine zaruke, kao da i da sam ga
ja trebao zamijeniti, ironično jer jesam zauzeo njegovo mjesto. Rekao sam joj o
Jerryju, zamci koju je Magda namjestila Charlieju i moţda najgori dio, da sam je
ja trebao ubiti, ali to je već znala. Znala je tu odvratnu informaciju, svejedno se i
dalje trudila izgraditi nešto sa mnom. Srce joj je bilo ogromno, ali nijedno ne
moţe biti dovoljno veliko da prihvati i oprosti dubinu onoga što sam upravo
iznio pred nju.

Saslušala me do samog kraja, kada sam prestao, upitala me, „Zašto si me

prevario?“

Trofej knjiga 284

Trofej knjiga

Prelazio sam vrhovima njenih prstiju po svojim ustima, naprijed-natrag,

naprijed-natrag, moleći očima za razumijevanje dok sam pronalazio riječi.

„To je bio jedini način da te spasim.“

„Od Magde.“

„Da.“

„Zašto je to napravila? Zašto mi je pokazala snimku?“

„To što ti je dala podatke, bio je njen način da te otjera. Ne vjerujem da je

planirala da ti izazove prijevremeni porod.“

Dugo je gledala u mene, dok su joj tihe suze padale niz obraze. Konačno
je prošaptala, „Što sada, Gabriel?“

U glasu joj se osjećalo toliko zbunjenosti. Riječi su zvučale slomljeno dok

su joj silazile sa usana. Što sada? Kako nastaviti dalje nakon nečega ovakvog?
Kako da pokupi ostatke svog ţivota i izgraditi novi? Srce me boljelo zbog nje,
ali moja je djevojka jaka. Odana je, odlučna, puna ljubavi, hrabra. Uspjet će.

„Magda je mrtva. Upucala se u glavu kada sam se jutros suočio s njom.“

Lice joj je dodatno problijedilo. „Ne.“

Više nisam mogao izdrţati udaljenost izmeĎu nas, legao sam na krevet,
pokraj nje, zagrlivši je. Onog trenutka kada se moje tijelo obavilo oko njezinog,
slomila se. Veliki, nepodnošljivi jecaji tresli su joj ramena. Tješio sam je na
jedini način koji sam znao, drţeći je uz sebe. Pristiskao sam Valentininu glavu
na svoja prsa, ţeleći da joj se duša očisti gorkim suzama.

Trofej knjiga 285

Trofej knjiga

Valentinini jecaji sigurno su uznemirili medicinsku sestru, jer je došla u

sobu pitati je li sve u redu. Uzimajući u obzir Valentinino stanje, obratila se
meni. „PostporoĎajna depresija. Ako ne nestane kroz par dana, pozovite
liječnika.“ Namjestila je posteljinu i otišla bez postavljanja dodatnih pitanja.

Izvadio sam kutiju iz dţepa, stavivši je na Valentinino krilo. „Htio sam ti

kupiti nešto nezaboravno, da nikada ne zaboraviš koliko si hrabra.“ Poljubio
sam joj usne. „Uvijek zapamti da si se borila i preţivjela.“

Bile su to teške riječi. Oboje znamo što sam zapravo mislio. Preţivjela je
moju obitelj. Ako moţe preţivjeti Gabriela Louwa, moţe preţivjeti sve.

„Molim te, otvori,“ rekao sam, kad nije uzela kutiju.

Trenutak kasnije, povukla je vrpcu.

Mučno sporo, uklonila je ukrasni papir, gledajući zlatni logo na baršunu,

činilo se, godinama, prije nego je podignula poklopac.

Ugrizla se za usnu. „Ne mogu.“

„Nemoj reći ne. Ovo je za mene, ne za tebe.“

„Hoćeš li se onda osjećati bolje?“

Ništa mi ne bi više prijalo. „Da.“

Uzela je dijamante iz kutije i stavila ih na uši. Savršeno su joj pristajali.

Izgledala je kao da je napravljena za besprijekorno, dijamantno kamenje. Uzeo
sam si vremena da ureţem ovaj prizor u svoj um.

„Hvala ti,“ rekao sam, izgovarajući te dvije riječi iz dubine svoje duše.
Trofej knjiga 286
Trofej knjiga

Nisam bio spreman za odlazak, ali puno toga se moralo učiniti. Cijeli
ţivot se morao isplanirati za pet dana. Izvukao sam joj mobitel iz dţepa i spustio
ga na noćni ormarić. Obuhvatio sam joj lice, poljubivši je u čelo. Prošlost je
gusti, tamni oblak, koja zagušuje zrak izmeĎu nas. Ništa se ne moţe reći ili
učiniti da ga se otjera. Mogu se samo nadati da će moja odluka to učiniti
boljim.

U sebi sam bila razbijena na komadiće. Duša mi se slomila. Nije ostalo

ništa od ţene koja sam prije bila ili koja sam mogla biti. Ostala sam eruptirani
vulkan – pepeljast i crn – ali tamo gdje je bila ta paljevina potaknuta strahom i
bijesom, kada je Gabriel prvi put razbio moja vrata, ostao je trag neutješne tuge.
Krater koji je nekada bio moje srce, vrvio je od emocija gubitka, srama,
prijevare i bezvrijednosti. Izgubila sam toliko toga od sebe, da nisam znala je li
ostalo dovoljno da se izgradim od hladnog ţara uništenja. Gabrielov otac mi je
uzeo nešto što sam trebala čuvati za muškarca kojeg ću jednoga dana voljeti.
Uzeo mi je više od nevinosti. Uzeo mi je sposobnost da izgradim normalnu vezu
sa normalnim mladićem. Moţda sam se zbog toga zaljubila u Gabriela. Moţda
mogu imati samo nezdrave, neravnopravne, nenormalne veze sa starijim,
izopačenim muškarcima. Owen Louw uzeo mi je ţivotnu radost, umjesto toga
mi pruţajući noćne more i sram. Zbog trenutka u prošlosti kada je uzeo nešto što
nije trebao poţeljeti, izgubila sam roditelje i svoju budućnost. Izgubila sam svog
predivnog Charlesa, koji se pretvorio u ljušturu od muškarca.

Trofej knjiga 287

Trofej knjiga

Zbog Owenovog zločina, postali smo otpadnici koji su ţivjeli u

siromaštvu okruţeni okrutnim ljudima poput Tinyja. Kad bi došlo vrijeme,
platili bi najveću cijenu – svojim ţivotima.

Zatim, tu je bio i Gabriel. Zbog njega, Charlie i ja nismo umrli onog dana
kada je došao po nas. Ţeljela sam vjerovati da je tu bilo nečega višeg od poţude.
Mali dio mene volio je misliti da je to bio početak nečeg većeg, nečeg dubljeg.
Morala sam vjerovati da je osjećao više od fizičke privlačnosti ili čak bolesne
opsjednutosti, jer sjeme zadovoljstva i boli koje je posadio u meni, izraslo je u
neporecivu privrţenost i brigu. Krhka stabljika ljubavi koja je ponikla u mom
srcu, iz pokvarenih tajni naše prošlosti, izrasla je u gusto i čvrsto stablo. To je
stablo moţda niknulo iz ključalih slojeva prijevare, ali upravo je taj kompost
učinio da se grane uzdignu visoko i snaţno. Ovisnosti na koje me Gabriel naveo,
bile su poput isprepletenog bršljana oko tog debla. Ukalemljene su u biljku i
korijen. Dio su onoga što jesam. U središtu svega toga je jedna sveobuhvatna
emocija. Ljubav.

Unatoč svemu, voljela sam Gabriela. Trebat će mi vremena da zaboravim

i suočim se sa svojom prošlošću, uz veliki trud da ponovno izgradim odnos sa
Gabrielom, meĎutim, u negativnosti ima i nečeg pozitivnog. Da nije bilo tog
kobnog dana, trinaestog veljače, bila bih udana za Lamberta Roosa, ţivjela ţivot
bez ljubavi, u trošnoj kući, u juţnom dijelu Johannesburga, sa petero ili šestero
djece, stavljajući crveni ruţ na usne samo kako bih preţivjela dan. Da Magda
nije organizirala Charliejev dug u Napoliju, ne bih izašla u noć i upoznala
Gabriela. Da me Gabriel nije trebao ubiti, ne bi me spasio. Uvijek ću tugovati
zbog smrti svojih roditelja i zbog onog što se dogodilo Charlieju. Oţiljci mi
nikad do kraja neće izblijedjeti, ali moja prošlost ne mora diktirati tko ću postati.
Biram da ne budem ţrtva. Owen je mogao slomiti moje tijelo i uništiti moju
mladost, ali neću odustati od svoga duha.

Trofej knjiga 288

Trofej knjiga

Gabriel me slomio, ponovno me učinivši cijelom. Naučio me značenju

ljubavi, podarivši mi prekrasnu bebu koja je podizala ljubav na potpuno novu
razinu. Kada me odveo iz Bereae, nije mi dao izbor i predugo sam plutala u
besprijekornom odrješenju koje mi je ponudio. Bila ja Gabrielov zatočenik ili
ne, vrijeme je da se zauzmem za sebe. Tada sam se nevoljno obvezala da ću
otplatiti dug za devet godina. Sada ću svoja obećanja dati svojevoljno. Nikad za
Connora ne bih poţeljela ubojicu kao oca, ali Gabriel je sada radio za Michaela.
Ništa više nije stajalo izmeĎu nas. Ja biram ovu ljubav. Moja je da je imam i
zadrţim i dati ću sve od sebe dok nas smrt ne rastavi.

Sljedećih nekoliko dana prošli su kao u omaglici. IzmeĎu bojanja dječje

sobe i organiziranja Magdinog sprovoda, ostajao sam sa Valentinom i
Connorom, koliko god sam mogao. Quincy, Rhett i ja nabavili smo opremu za
bebu, ili sam barem tako mislio. Nisam imao pojma je li milijarda stvari koje
smo naručili uopće bila dovoljna, jer nisam bio uključen u pripreme za Carly. Za
to se pobrinula medicinska sestra i dekorater interijera. Priprema sobe za
Connora pruţala mi je neizmjerno zadovoljstvo. Instalirao sam monitor za bebe
sa web kamerom da ga Valentina moţe gledati bilo gdje iz kuće. Postavio sam
prepreke na vrh i podnoţje stubišta, zaštitne navlake na sve kutove stolova i
pultova, te dječje brave na ormariće sa sredstvima za čišćenje i opasne
proizvode. Popravio sam navlaku sa ključem za jacuzzi, stavio rešetke na sve
prozore na katu, instalirao alarm i ogradu oko bazena. Uvjeren da je kuća
sigurna za bebu, iščupao sam sve otrovne biljke iz vrta, te prekrio ribnjak.
Pročitao sam na internetu da se beba moţe utopiti u samo dva centimetra vode.

Trofej knjiga 289

Trofej knjiga

Odveo sam Charlieja u posjet Valentini i Connoru, i pripremio ga da

bude dobar ujak. Rhett i Quincy bili su u bolnici više nego kod kuće, ţeljni da
isprobaju sve što su kupili, ali su ostali razočarani kada im je rečeno da moraju
čekati dok Connor ne bude mogao odrţavati svoju tjelesnu temperaturu i dobije
dovoljno na teţini.

Magdin sprovod odrţan je dan prije Valentininog povratka kući.

Namjerno sam tako organizirao, nisam ţelio da ona bude dio dogaĎaja. Magda
nije zasluţila da joj odaje počast, a sumnjam da bi Valentina to i ţeljela. Pogreb
je bio privatan, samo za obitelj, što je značilo, mene. Nije da nisam ţelio da se
njeni prijatelji i poslovni suradnici oproste od nje. Samo se nisam ţelio suočiti s
morskim psima koji su kruţili u vodi, nestrpljivo čekajući da se uhvate za
komadić mamca pokušavajući saznati kako ću se nositi sa poslovnim
unapreĎenjima, novim imenovanjima, isplatama i mitom. Činilo mi se
prikladnim da samo ja svjedočim Magdinom najnemoćnijem trenutku, dok su joj
lijes spuštali u zemlju. Čak i u smrti, zauzela je mjesto koje joj je pripadalo,
pokraj moga oca, onako kako je prije puno godina kupila parcele. Staro groblje
u Emmarentiei sada je puno i nema više mjesta za ukope. Moje tijelo neće tamo
počivati, a to se i činilo prikladnim. Oprostio sam se od nje prije nego što je
umrla. Prekinuo sam veze onog dana u Napoliju.

U kasnim poslijepodnevnim satima, Magdin odvjetnik je čitao oporuku.

Nije bilo iznenaĎenje što je dodala klauzulu. Još uvijek sam njezin jedini
nasljednik, ali bogatsvo se moţe oporučno ostaviti ili preraspodijeliti samo u
slučaju moje smrti. Do kraja temeljita, Magda se pobrinula da ne mogu dati
Valentini ili svom jedinom preţivjelom djetetu nijedan cent. Magdina mrţnja
prema djevojci koju smo uništili protezala se izvan ţivota, sve do njezinog
groba. Valentina ne moţe koristiti obiteljsko bogatstvo Louwa, čak ni kao moja
zakonita supruga budući da nismo imali imovinu zajednički stečenu u braku. Ne,
dok ne umrem.

Trofej knjiga 290

Trofej knjiga

Što je predstavljao problem, ako sam joj ţelio dati slobodu na koju sam se
zavjetovao. Nije bilo šanse da pošaljem nju i svoje dijete u svijet bez prebijene
pare.

Pretpostavljao sam da ću jednostavno morati umrijeti.

Trofej knjiga 291

Trofej knjiga

Gabriel nas je svaki dan posjećivao u bolnici. Kris, Charlie, Rhett i

Quincy takoĎer su često dolazili, ali nitko nije bio tako briţan i obziran kao
Gabriel. Trebala sam samo spomenuti da sam ţedna i već bi mi u sobi bio mini
hladnjak napunjen sa svim mogućim vrstama mineralne vode i voćnog soka.
Čak i kada ništa nisam govorila, razmazio bi me gurmanskim jelima iz mojih
omiljenih trgovina talijanskih delikatesa, te proizvodima za kupanje sa mirisom
maline. Masirao mi je leĎa i trljao stopala. Kada nije bio sa mnom, onda je
brinuo o Connoru i mijenjao mu pelene. Vidjela sam dobrog oca koji je volio –
još uvijek voli – Carly, spoznajući kakav bi ţivot mogao biti.

Na dan otpusta, Gabriel me čekao sa hrpom plavih i bijelih balona. Tako

paţljiva i draga gesta, ali ţeljela sam da prestane sa tim pretjeranim trudom da
se iskupi zbog prošlosti i jednostavno bude ono što jest. Samo sam ţeljela da nas
dvoje opstanemo. Vremenom će stvari doći na svoje mjesto, a mi ćemo naći
svoju granicu rutine. Morala sam se drţati tog uvjerenja.

Na Gabrielovo negodovanje, odbijala sam invalidska kolica. Počela sam

svaki dan pomalo hodati, ţeljna povratiti svoju snagu. Rhett i Quincy pomogli
su prenijeti sve od sobe do kamioneta, koji je Rhett za tu svrhu organizirao. Sa
poklonima koje sam skupila, to nije bio jednostavan zadatak.

Trofej knjiga 292

Trofej knjiga

Čak i ako sam se osjećala sretnom što idem kući, bilo mi je teško otići bez
moje bebe. Drţeći Gabrielovu ruku, povukla sam se kada smo stigla do glavnih
vrata bolnice. Uskladivši se sa mojim emocijama, kako samo on to moţe,
shvatio je razlog moje panike.

Snaţne ruke su me sklonile u sigurnu i toplu čahuru. „On će biti dobro.“

Poljubio mi je usne. „Borac je, kao i njegova majka.“

To je izazvalo osmijeh, koji je izgleda odgovarao Gabrielu, ali je njegov

uzvrat bio slab. Voljela bih znati što mu je prolazilo glavom. Magdino
samoubojstvo i saznanje o tome što je njegov otac učinio, sigurno su bili
neopisivo teški za njega. Bit će mukotrpan zadatak da izgradimo svoj put do
sreće, ali sam u svom srcu imala veliku odlučnost i beskrajnu ljubav.

Ispreplela sam nam prste. „Hoćemo li krenuti kući?“ Ţeljela sam da zna
kako sam spremna dragovoljno poduzeti sljedeći korak.

Progutao je i kimnuo, ali nije krenuo prema vratima.

„Gabriel?“ Opustila sam stisak, kako bih se mogla vratiti korak unatrag i
pogledati ga.

Izraz lica mu se promijenio. Oţiljci su mu se skupili zbog suţenih očiju,

kao da mi je proučavao portret kako bi ga zapamtio. Njegovo lijepo, unakaţeno
lice je omekšalo, čeljust mu se spustila, dok me promatrao tuţnim pogledom.
Ovo je nešto ogromno. Nisam znala što je značio ovaj iznenadni izraz tuge, ali
sam bila svjesna da je od one vrste koja ti moţe izmaknuti tlo pod nogama.
Upravo kada sam htjela progovoriti, osmijeh je obrisao ogromnu tugu sa
njegovog lica.

Trofej knjiga 293

Trofej knjiga

Glas mu je bio nepokolebljiv i snaţan, brišući moj strah. „Poslije tebe,

ljepotice.“

Tijekom voţnje mi je pričao o promjenama koje je napravio kod kuće.

„Znam da ţeliš dojiti, ali nabavio sam električni parni sterilizator, u

slučaju da Connor bude trebao malo duţe piti iz bočice.“ Pogledao me. „I
sjeckalicu za hranu, kada budeš htjela raditi kaše. Ako to ţeliš, naravno. Nema
ništa loše u kupnji gotove hrane za bebe. Samo sam mislio –“

Uhvatila sam ga za koljeno. „Hvala ti, Gabriel. Sve će biti savršeno.“

Kod kuće me poveo u obilazak, da mi pokaţe što je sve spomenuo u

automobilu, inzistirajući da me nosi gore-dolje po stubama. Kao da mi je drţao
predavanje prije odlaska na daleki put. Unatoč mom prijašnjem naletu energije,
bila sam umorna kada smo završili i sretna što mogu kratko odrijemati.

Muškarci su pripremili večeru dobrodošlice od izgorenih janjećih kotleta i

grudastog pirea. Osjećala sam se zahvalno, nekako, onako kako se nisam
osjećala dugo vremena – dobrodošlo. Ovo je dom. Ovo je naš dom.

Poslije večere, Gabriel me odnio da se okupam, perući mi kosu i tijelo.

Bio je posebno oprezan, paţljivo izbjegavajući pritisnuti šavove. Klečeći na
nogama, gledao me sa rastopljenim izrazom u očima.

Ostavio je trag poljubaca uz moje noge do butina, prateći taj put rukama.
„Boţe, prekrasna si.“

„Moram se riješiti mlohavosti.“

Trofej knjiga 294

Trofej knjiga

„Nema ničega čega se moraš riješiti.“ Rukama je kliznuo preko mojih

bokova. „Savršena si.“

Provukla sam prste kroz njegovu gustu kosu. „Ti si laţljivac.“

„Ne, o ovome. Ne, o tebi.“ Njeţno me poljubio ispod reza. „Ovo

nevjerojatno tijelo dalo mi je prekrasnog sina.“ Oči su mu se ispunile ţaljenjem.
„Ţao mi je, Valentina, ali sve bih ponovio da te zaštitim.“

„U redu je.“ Uhvatila sam ga za obraz kada je pritisnuo lice na moj trbuh.
„Ono što si učinio nije u redu, ali ne zamjeram ti jer imamo Connora.“

Trebali smo još razgovarati, ali imali smo vremena, tako da sam sve
zaboravila kada su mu se prsti pomaknuli od mog središta.

„Ne bismo trebali... “ Zastenjala sam, kada me njeţno raširio.

„Neću ući u tebe. Samo da te okusim.“

Jezikom je lizao preko mojih nabora, pronalazeći bolni klitoris. Vrela

vlaţnost njegovih usta bila je nevjerojatna. Osjećaj vruće mokrine njegovih usta
je nevjerojatan, ali od uţitka mi se maternica grčila, boljelo je. Zastenjala sam
od nervoznog razočaranja kada je prestao.

„Oprosti.“ Posramljeno me pogledao. „Nisam mogao odoljeti.“

Podigao me i odnio do kreveta, kao da sam napravljena od tankog stakla.

Prebacujući se iza mene, drţao me uz svoje tijelo, koţa uz koţu, sve dok nisam
odlutala do obećanja koje mi je dao u bolnici, kada je prošaputao da me voli.
Kada sam mu rekla te iste riječi, nije mi vjerovao, ali nema veze. Imam sve
vrijeme ovoga svijeta da ga uvjerim. Jednoga dana, ako budem imala sreće, čuti
ću te dragocjene riječi kako ponovno silaze sa njegovih usana.
Trofej knjiga 295
Trofej knjiga

Probudila sam se sama. Plahte na Gabrielovoj strani su bile hladne.

Moţda se tušira ili vjeţba u teretani. Ali, znala sam da nije. Bio je to instinkt u
mojoj duši. Mračan osjećaj savio je zlokobna krila oko mene. Srce mi je lupalo o
kavez mojih rebara.

„Gabriel?“

Ustala sam iz kreveta i navukla ogrtač. Spustila sam se niz stube što sam
brţe mogla, koliko su mi šavovi dopuštali, ponovno ga pozvala, ali sve što sam
čula bio je moj odjek u praznom prostoru.

„Valentina?“ Quincy je ušao u kuhinju, zabrinutost mu se odraţavala na

licu. „Je li sve u redu?“

„Gabriel.“ Hodala sam do kuhinje kao da hodam po pribadačama.

„Gabriel je otišao.“

„Hej.“ Poţurio je prema meni, uhvativši me za ruku. „Otišao je ranije da

sredi posao. Vratit će se poslije doručka.“

Sjela sam na stolicu koju je izvukao iza mene. „Gdje je otišao?“

„U ured u Brixtonu.“

„Sa Rhettom?“

Trofej knjiga 296

Trofej knjiga

„Da.“

Disanje mi se nije smirilo čak ni saznanjem da je Rhett sa njim. „Zašto?“

„Kako Magde više nema, puno toga treba završiti.“

Još uvijek nismo pričali o poslu ili njegovim planovima. Moţda misli da
me se to nije ticalo. „On radi za Michaela. Je li to znači da se vraća u kamatarski
posao?“

Quincy je izgledao kao da mu je neugodno. „Ne znam za to. Morat ćeš ga

pitati.“ Još uvijek je postojao veliki jaz izmeĎu Gabriela, mene i mog poloţaja u
tom odnosu.

„Mogu li ti napraviti šalicu kave?“ Pitao me Quincy, skupljenih obrva.

„Moţda čaj?“

Uhvatila sam se za trbuh i ustala. „Moram razgovarati sa njim. Odmah.“

Nisam se mogla osloboditi groznog osjećaja koji mi je gmizao po koţi.

„Opa.“ Gurnuo me natrag u stolicu. „Ostani tu. Gabriel će mi oderati koţu

ako povrijediš šavove. Donijet ću ti mobitel. Gdje je?“

„Hvala ti,“ šapnula sam. „Na noćnom ormariću u spavaćoj sobi.“

„Odmah se vraćam.“ Pojurio je uz stube, preskačući ih po dvije.

Nije me bilo briga što krevet nije namješten ili što mi je odjeća razbacana
po podu, gdje je Gabriel sinoć ispustio svaku stvar, nakon što je pedantno
proučavao svaki centrimetar mog tijela, ne izgledajući kao da se pozdravlja. Još
gore. Kao da me nikada više neće vidjeti. Grlo mi se stezalo. Uvatila sam se za
stolicu, boreći se za dah.

Trofej knjiga 297

Trofej knjiga

Quincy je stigao skačući niz stepenice sa mojim mobitelom i pruţio mi ga.

„Izvoli.“ IznenaĎeno me pogledao. „Isuse, Val. Bijela si kao plahta. Jesi li
dobro? Hoću li zvati liječnika? Gabriel je rekao da moram zvati dr. Engelbrechta
ako ne budeš dobro.“

Uzela sam mobitel drhtavom rukom. „Samo mu moram čuti glas.“

Listala sam svoj popis poziva i pritisnula gumb. Prislonila sam mobitel na
uho, nestrpljivo čekajući odgovor. Kada bih samo mogla popričati sa njim, ovaj
iracionalni strah bi nestao. Moj svijet bi opet bio u redu, moj ţivot usklaĎen.

Nada je propala skupa s nelagodnim okretanjem mojeg trbuha, kada se

poziv preusmjerio ravno u govornu poštu.

„Gabriel,“ ovlaţila sam suhe usne, „Molim te, nazovi me. Moram ti čuti
glas. Moram ti reći neke stvari, previše toga što ti ne mogu ispričati preko
telefona.“ Počela sam plakati. „Ţelim ti reći koliko te volim i da ostajem zato što
to ţelim. Ţelim ovoj vezi dati sve od sebe. Ţelim ispuniti zavjete koje sam dala.
Molim te, molim te, Gabriel, nemoj mi oduzeti ovu priliku. Ne odlazi bez da mi
daš šansu da ovo kaţem. Duguješ mi, čuješ li me? Duguješ mi ovu priliku.“
Suze su mi poput potoka tekle niz lice. „Molim te, nazovi me.“ Spustila sam
slušalicu, potpuno shrvana. Spustivši glavu na ruke, jecala sam kao nikada prije.

„Val.“ Quincyjev zadihani glas, dopirao je do mene kroz jecaje. „Dragi

Boţe. Što se dogodilo? Kako mogu pomoći?“

Kroz suze sam ga vidjela kako kleči ispred mene.

„On je na poslu, dušo. Dobit će tvoju poruku i nazvati te kad – “

Trofej knjiga 298

Trofej knjiga

Prekinuo ga je zvuk njegovog mobitela. Ton je bio glasan i nametljiv, baš

kao što su zvučale loše vijesti.

Lice mu se smrznulo kada je pogledao zaslon. Glas mu je bio zlokoban.

„Rhett je.“ Natjerao se na osmijeh, ali u riječima mu se nije osjetio entuzijazam.
„Vidiš? On će ti reći da je sve u redu.“ Ispravio se, uputivši se prema kutu,
drţeći se leĎima okrenutim od mene. „Što ima, Rhett?“

Nekoliko trenutaka nije odgovarao. Samo je slušao. Ramena su mu se

napinjala, sve više i više. Povlačio se prema unutra, dok mu se glava spuštala
izmeĎu ramena, sve dok mu nije visjela s vrata, poput uvelog lišća. Samo malo
se okrenuo, kao da me ţelio pogledati, ali nije mogao. Prekinuo je, spustivši
ruke, bez izgovorene riječi. Nije morao. Sve je bilo ispisano u govoru njegova
tijela. Kada se napokon okrenuo prema meni, tuga koju sam vidjela na
njegovom licu, srušila me na koljena.

„Val.“ Progutao je i odvratio pogled, vrativši ga opet na moje oči. „Val,

moraš biti snaţna.“

Trofej knjiga 299

Trofej knjiga

Glava mi se automatski okrenula s jedne na drugu stranu, poričući riječi

koje Quincy još nije izgovorio. „Ne.“

Hodao je natrag prema meni, spustivši mobitel na stol, hvatajući me za

ruke. „Došlo je do eksplozije.“

Vrućina mi je ključala venama i ledila se. Zurila sam u Quincyja, tiho

omamljena.

„Ja...“ Adamova jabučica mu je iskočila, a oči se zamaglile iza vela vlage.

„Ţao mi je.“ Glas mu se utišao do šapata. „Gabriel je bio u zgradi.“

Nisam mogla razmišljati. Nisam mogla procesuirati ono što je rekao.

Samo sam tijelom počela reagirati na te zloslutne riječi, počevši se
nekontrolirano tresti.

„Rhett stiţe ovamo sa policijom.“ Nekoliko puta je trepnuo, ali suze su ga

oblile. „Moraš biti snaţna sada, jača nego si ikada prije bila.“

Nisam se osjećala snaţno. Nisam dovoljno jaka za ovo. Ovo se ne moţe

dogaĎati. Izdaleka, netko je dozivao moje ime.

Trofej knjiga 300

Trofej knjiga

„Val.“ Quincy mi je njeţno prodrmao ramena. „Pomoći ću ti da odeš gore.

Trebaš se presvući.“

Kretala sam se automatski. To je bilo sve što sam mogla učiniti da se ne

raspadnem, ali poput popravljene vaze pune zalijepljenih pukotina, temelj mi je
već bio slab. Ništa mi nije bilo smisleno niti dovoljno snaţno da me zaštiti od
ovog jakog napada. Quincyjeva mirna ruka me vodila, ostavljajući me u
garderobi da završim rutinu, kako bih se mogla suočiti sa svijetom.

Nasumično sam uzimala robu sa vješalica, ne pazeći na boje ili stil. Ne

sjećam se da sam se obukla ili oprala zube, ali mi je dah imao okus mente, a
kosa bila raščešljana, kada je netko tiho pokucao na vrata spavaće sobe. Otvorila
sam, zatekavši Rhetta kako stoji na pragu, izgledajući usamljeno i iscrpljeno.
Ramena su mu se tresla kada me privukao u kratak zagrljaj, pazeći da mi ne
pritisne ranu.

„Dolje je narednik,“ rekao je kada se uspio pribrati.

„Znam.“

Uzevši me za ruku, pomogao mi je doći do salona, gdje me čekala ţena u

plavoj uniformi. Gledajući njezino mlado lice, osjetila sam ţalost prema njoj.
Kakav uţasan zadatak.

„GospoĎo Louw,“ glas joj je bio staloţen, pun poštovanja i suosjećanja.

„Jako mi je ţao što vas moram obavijestiti da je vaš suprug jutros poginuo u
eksploziji.“

Poginuo. Kako čudan izbor riječi. Poput hrane ili beţivotne robe. „Hoćete
li, molim vas, sjesti?“ Spustila sam se na stolicu, jer me noge nisu drţale.

Trofej knjiga 301

Trofej knjiga

Sjela je na rub kauča, pogledavši u Quincyja i Rhetta, koji su lebdjeli oko

mene. „Ţelite li da razgovarano nasamo“

Pratila sam joj pogled. Poput sata koji usporava vrijeme, kasnila sam
sekundu u intelektualnom povezivanju. „Oh,“ rekla sam, kada sam spoznala
njezine kretnje. „Oni su zaposlenici i prijatelji. Moţete govoriti pred njima.“

„Dobro.“ Ponovno je usmjerila pozornost na mene. „Istraga će morati biti

provedena, ali sumnjamo na zločin.“

Nešto me štipnulo u prsima. „Mislite da nije bila neserća?“

„Pronašli smo dokaz koji govori drugačije.“

„Kakav dokaz?“

„Plastični eksploziv.“

Stavila sam ruku preko usta. „O, moj Boţe.“

„Vaš suprug je imao mnogo neprijatelja.“ Rekla je to kao potvrdu. „Je li

primao ikakve prijetnje u zadnje vrijeme?“

Mogla sam se sjetiti stotinu ljudi koji bi prijetili Gabrielu, posebno od

Magdine smrti, ali moje misli nisu išle u tom pravcu. „Tijelo.“ Zarila sam nokte
u tkaninu sjedala, pomislivši kako je raznesen. „Jeste li našli tijelo?“

„Nismo još, ali krhotine još nisu pročešljane.“

Pogledala sam u Rhetta. „Mogao se izvući.“

Rhettov pogled bio je sablastan. „Vidio sam ga unutra, Val. Nije bilo
drugog izlaza. Ni straţnjih vrata ili prozora.“
Trofej knjiga 302
Trofej knjiga

Bijes je navirao u meni. „Što je, dovraga, radio tamo? Zašto se vratio?“

Rhett je stavio ruku na moje rame, paţljivo govoreći, „Morao je riješiti

posao poslije Magdine smrti.“

Narednica je pročistila grlo. „U koje je vrijeme vaš suprug otišao iz kuće

jutros?“

Ponovno sam se okrenula prema njoj. „Ne znam. Kad sam se probudila,
njega nije bilo.“

„Otišli smo u šest,“ Rhett je dodao, „Kao što sam već rekao.“

Nije se obazirala na njega, zadrţavajući pozornost na meni. „Javit ću vam

što pronaĎemo.“ Iz dţepa je izvukla posjetnicu. „U meĎuvremenu, ako imate
bilo kakvih pitanja ili informacije za koje mislite da bi mogle pomoći, nemojte
oklijevati nazvati me.“

Uzela sam karticu utrnulim prstima, zureći u ime, bez da sam ga vidjela.

„DoviĎenja, gospoĎo Louw.“ Ustala je. „Još jednom, doista mi je ţao

zbog vašeg gubitka.“

Rhett ju je ispratio do vrata, dok je Quincy ostao pokraj mene.

„Tko je to učinio?“ Pitala sam Rhetta kada se vratio.

„Da znam, Val, već bi bio mrtav.“

Obgrlila sam se rukama da smirim drhtanje. „Netko je znao da će ići

tamo.“

Trofej knjiga 303

Trofej knjiga

„Svi su znali,“ rekao je Quincy sa prizvukom očaja, „Narednica, takoĎer.

Imao je puno neprijatelja.“ Ton mu je poprimio tamnu boju. „Kao i ti.“

„On nije mrtav. Ne vjerujem u to.“

„Val.“ Rhett se spustio na jedno koljeno, dovodeći nas u razinu očiju.

„Nema ga. Ušetao je unutra, a poslije dvije minute eksplozija je raznijela cijelo
mjesto.“ Odmahnuo je glavom. „Tako mi je jebeno ţao. Nitko i ništa ne bi
preţivjelo takvu eksploziju.“

Veza izmeĎu nas još uvijek je postojala. Moţe li to biti poput izgubljenog
uda? Bih li osjećala svrbeţ nakon što je moja srodna duša odstranjena, kao sa
palcem?

Prije nego što sam uspjela analizirati svoje misli, Charlie je sišao u
prizemlje, obučen u Batman majicu kratkih rukava i donji dio pidţame. Krenula
sam prema njemu raširenih ruku, trebajući njegovu utjehu, čak i ako on to nije
razumio. Naslonila sam glavu na njegova prsa i šapnula. „Gabriela više nema.“

„Gabriela ne-nema?“

Na potvrdu toga, cijelo moje biće se raspalo. Noge su mi klecnule. Poput

mrtvog tereta, srušila sam se na pod. Sve što sam ţeljela, bilo je da ostanem
sklupčana, ali svjedočeći mojoj boli, Charlie je počeo čupati kosu. On me
trebao. Connor me trebao. U sekundi, Quincy i Rhett su prišli, pomaţući mi da
ustanem na noge.

„Pomoći ćemo ti,“ rekao je Quincy. „Bit ćeš u redu, čuješ li me? Trebat će
vremena, ali na kraju će sve biti u redu.“

Trofej knjiga 304

Trofej knjiga

Riječi me nisu smirivale, zato što nisam vjerovala u njih. Bez Gabriela,
ništa neće biti u redu, tako da sam svoju snagu uloţila u nadu, u čudnu
povezanost koja je, izgleda, postojala izmeĎu nas.

„Pronaći ćemo ga,“ rekla sam Quincyju, „Onda ću biti dobro.“

Razmijenio je pogled sa Rhettom.

„Bilo je previše sprovoda u ovoj obitelji,“ zareţao je Rhett, „Proklet bio

ako ovome dodamo još jedan.“ Odveo me kuhinju, pozivajući Charlieja da nas
prati. „Prvo najvaţnije. Moraš jesti. Ja kuham.“

Policija je dala odobrenje za rad ureda u Brixtonu dva mjeseca nakon

eksplozije. Nisu bila potrebna dva mjeseca da traţe dokaze po ostacima. Samo
što nisu imali ljude koji bi se tome posvetili. Ono što su mi dali je izvješće i
Gabrielov iskrivljeni vjenčani prsten, jedini predmet koji je spašen. Ovaj znak –
njegov prsten – bio je najava da je stvarno otišao. Da nisam toliko vjerovala da
je ţiv, srušila bih se na mjestu. U policijskom izvješću je napisano da su
pronaĎeni ljudski ostaci, ali se nisu mogli identificirati. Jedina poveznica sa
tijelom koje je uništeno u eksploziji, koja potvrĎuje identitet pokojnika, bio je
platinasti prsten. Sluţbeno, Gabriel je proglašen mrtvim. Sluţbeno, ja sam
udovica.

Gabriel je uvijek bio pedantan planer.

Trofej knjiga 305

Trofej knjiga

Ne iznenaĎuje da je svoj pogreb organizirao do zadnjeg detalja, ne

ostavljajući mi ništa osim da ga oplakujem. Odjevena u crninu, sa Kris pokraj
sebe, stajala sam na rubu groba, dok su prazan lijes spuštali u zemlju. Sve dok
Gabriel nije bio u tom lijesu, postojala je šansa da je ţiv. Sve dok ne vidim
njegovo tijelo svojim očima, odbijam povjerovati u to. Dr. Engelbrecht je rekao
da sam u fazi poricanja, ali on nije osjetio povezanost kao što sam je ja osjećala
sa Gabrielom. Rekao je da je poricanje prvi korak u procesu tugovanja, te da je
to potpuno normalno, ali ne zna da ja tugujem od kada sam napunila trinaest
godina. Da je znao moje namjere, ne bi uopće rekao da je to što ja osjećam
normalno, a ja bih trebala biti zaključana u sanatorij. Namjeravala sam potrošiti
svaki novčić koji sam imala da pronaĎem čovjeka koji me je ukrao. U srcu sam
bila sigurna da je ţiv, čak i dok me Rhett svaki dan uvjeravao da je Gabriel ušao
u zgradu. Rhett je otišao tako daleko da je nabavio snimke uličnih, sigurnosnih
kamera koje su pratile zgradu, pokazujući kako Gabrielova široka ramena
nestaju iza vrata. Moj suprug je morao biti Houdini.

Dodir na ruci vratio me u sadašnjost. Diogovo lice nadvisivalo se poviše

moga.

„Ţao mi je zbog tvog gubitka, draga. Sada kada si sama, reci mi ako ti
treba rame za plakanje.“

Rhett, koji nikad nije bio daleko, istupio je naprijed, ali sam podignula
ruku. „Ne, hvala. Trudim se izbjeći silovatelje.“

Kris se trznula. Izgledala je kao da ţeli nešto reći, ali Diogo se postavio
tijelom izmeĎu nas, zaklanjajući je od mog pogleda.

Nasmijao se, zvuk je bio tih i prazan. „Paţljivo sa optuţbama. Moţda se

odlučim tuţiti te zbog klevete.“

Trofej knjiga 306

Trofej knjiga

„Nikad ne optuţujem bez dokaza kojima to potvrĎujem. Slučajno imam

snimku sigurnosnih kamera, na kojoj se vidi kako ti kurac visi vani dok
pokušavaš skočiti na mene uz zid. Zar se nisi tako izrazio?“

Osvrnuo se oko sebe i spustio glas. „Nema potrebe da izvlačiš kandţe.

Samo ti nudim svoju potporu.“

„Tvoja je potpora nepoţeljna. Ako ponovno primijetim tebe i tvoju

potporu bilo gdje u svojoj blizini, dostavit ću snimku na sva vaţna mjesta i
preko noći te pretvoriti u slavnu osobu. Sigurna sam da će jedan od dečki uţivati
skačući na tvoju guzicu uz zatvorski zid.“

Uperio je prstom u mene. „Pazi se, djevojčice. Ne prihvaćam prijetnje

obzirno.“

„Oh, to nije prijetnja. To je tvoja nova stvarnost. Ako se bilo što dogodi
meni ili nekome tko je sa mnom, ti će dokumenti biti objavljeni. Nazovi to
mojim osobnim osiguranjem od skakača poput tebe.“

Rhett i Quincy su uţivali u predstavi, ali njihovi osmijesi nisu umanjili

ţestinu upozoravajućih pogleda koje su upućivali Diogu.

Oči su mu sijevale vatrom. Samo je još nedostajalo da mu dim kulja iz

nosnica, dok se okretao i odlazio.

Iznutra sam drhtala. Naravno, sve je to blef. Nemam snimku. Ne uţivam u

ovoj igri, ali sam je očekivala. Kada netko tako moćan i bogat poput Gabriela
umre, strvinari se pojave.

Prišao je kapetan Barnard, koji je stajao u blizini. „Ţao mi je zbog vašeg

supruga.“

Trofej knjiga 307

Trofej knjiga

„Hvala vam.“

„Ovo nije ni vrijeme ni mjesto, ali nazovite me za par tjedana, ukoliko

ţelite raščistiti zelenaški posao. Dogovorit ćemo se. Ponudit ću vam imunitet u
zamjenu za informacije.“

„Ne treba mi imunitet. Nisam kriva ni za što.“

„Naravno da ne. Osjećam da ste jedna poštena, dobra ţena, gospoĎo

Louw. Nadam se da ćete ispravno odlučiti.“

„I ja, takoĎer.“

Kada je dotaknuo šešir i otišao, Michael i Elizabeth Roux prišli su da mi

izraze sućut.

Elizabeth je zurila za Barnardom. Kada joj se maknuo iz vida, rekla je,

„Što je Diogo htio? Kladim se da nije izrazio sućut.“

„Ništa,“ odgovorila sam.

„Ako te opet samo pogleda... “ Michael je ostavio prijetnju da visi u

zraku.

„Ne brini.“ Quincy me uhvatio za ruku, odvlačeći me od Michaela. „Mi

joj čuvamo leĎa.“

„Bilo što da ti treba,“ Michael je bezbriţno nastavio, „Samo trebaš reći.

Elizabeth i ja smo tu za tebe.“

„Dolaziš na večeru kod nas, u petak navečer,“ rekla je Elizabeth.

Trofej knjiga 308

Trofej knjiga

„To je vrlo ljubazno, ali –“

„Nema ali. Ja kuham, pa zato neće biti ništa otmjeno. Samo večera
prijatelja gdje moţeš biti ono što jesi i opustiti se.“ Pogledala je Rhetta i
Quincyja. „Budući da te ne puštaju ni da se sama pomokriš, povedi i svoje
tjelohranitelje.“

„Oni nisu tjelohranitelji, ne više.“

„Kako god.“ Okrenula se prema muškarcima. „Više ste nego dobrodošli,

momci. Čuvajte je.“ Poljubila me u obraz. „Nazovi me kad god ti zatreba
prijatelj.“

„Posljednje riječi?“ Pitao je svećenik kada se gomila počela okupljati.

Zurila sam u hrpu, svjeţe bačene zemlje. „Ovo nije gotovo, Gabriel
Louw.“

Svećenik me oštro pogledao, ali nije rekao ništa. Vjerojatno je bio sretan
što je ovo gotovo, tako da moţe ići kući, svojim udobnim papučama i
novinama.

„Spremna?“ Pitao je Rhett.

„Da.“ Odvratila sam pogled od rupe u tlu.

„Kuda? Kući?“

Gabriel je u svom planu pogreba odredio da neće biti primanja poslije

sprovoda. Zahvalna sam što nisam morala prireĎivati predstavu za lešinare.

„Proći ću pokraj klinike da vidim Connora.“

Trofej knjiga 309

Trofej knjiga

„Ja ću voziti.“

„Imam automobil.“

„Neću te pustiti samu.“ Ozbiljno je rekao.

Kris je došla do mene, uzevši me za ruku. „U pravu je. Zajedno ćemo poći
s tobom, spremit ću večeru kod kuće.“

Samo sam zahvalno kimnula. Nisam mogla bez njezine potpore, iako mi
je već toliko toga dala.

Dok smo prilazili automobilima, dio mene je ostao na groblju. Boljelo je,
ali ne kao ona vrsta boli kada izgubiš ljubav svog ţivota. Boljelo je kao
usamljenost, i u isto vrijeme ţarilo nadom. Sutra ujutro ću odnijeti Gabrielov
prsten zlataru da ga popravi i ispolira.

Bacanje svom snagom na suočavanje sa posljedicama Gabrielovog

nestanka, kako sam to nazivala, pomoglo mi je da se nosim sa tim. Drţalo me
dovoljno zauzetom da ne mislim o njegovoj odsutnosti. Za početak, tu je
Connor. Charlie je uvijek u blizini. Zatim, imam i posao u Krisinoj klinici, kojeg
sam stavila na čekanje. Dogovorile smo se da zaposlimo pomoćnika, sada kada
je Kris više zaraĎivala, mogla je zaposliti još jednog veterinara. Najizazovnija
zadaća bila je briga o Gabrielovom imetku i poslu.

Trofej knjiga 310

Trofej knjiga

Kako se ispostavilo, naslijedila sam sve – kuće, automobile, posao,

imovinu... i dugove. Mislim da Gabriel nije shvaćao uţasnu situaciju u kojoj se
posao nalazio. Louwovi su ţivjeli iznad svojih mogućnosti, novac za
podmićivanje je napravio veliku štetu u njihovoj blagajni. Magda je to dobro
sakrila. Zbog istrage o sabotaţi, koja je bila u tijeku, Gabrielova imovina i
imanja bili su zamrznuti. Moj jedini prihod bila je plaća koju mi je Kris
isplaćivala. Hvala Bogu na plaćenom porodiljnom dopustu.

Mora ću se riješiti kuće. Nema šanse da je odrţavam svojom plaćom.

Hipoteka koju je Magda podigla na svoju kuću u Parktownu kako bi odrţala
propadajući posao, zahtijevala je da se kuća proda. Tjedan dana kasnije, obje
kuće su se našle na trţištu. Nazvala sam Sylviju da je pitam ţeli li bilo što –
moţda neku sentimentalnu vrijednost za nju – ali mi je poklopila slušalicu.

Veliko, staro imanje u Parktownu, moralo se spakirati. Kris, Charlieju,

Quincyju, Rhettu i meni, trebao je cijeli tjedan napornog rada da zapakiramo
vrijedno posuĎe i staklariju u papir i otpremimo zapečaćene kutije u
antikvarijate. Novac koji sam dobila od prodaje namještaja i posuĎa, iskoristila
sam za plaćanje najbitnijih dugova. Istog tjedna, na moju veliku radost, Connor
je stigao kući.

Naša je kuća bila sljedeća. Čim sam pronašla kupca, iznajmila sam
skromnu kuću u Northridingu, jeftinijem području, ali opet u sigurnom,
sjevernom predgraĎu. Na redu je zatim bio teţak dio u kojem sam isplaćivala
osoblje. Marie je otišla kada je Magda umrla, a Gabriel se riješio zaštitara koji
su ostali na Magdinom posjedu. Ja sam raskinula ugovore sa našima, isplativši
im bonus kako bih ublaţila udarac. Kada sam ponudila nagodbu Rhettu i
Quincyju, tvrdoglavo su je odbili.

Trofej knjiga 311

Trofej knjiga

„Ne mogu vam platiti koliko je Gabriel plaćao,“ rekla sam. „Zapravo, ne
mogu vas uopće platiti.“

Quincy je prekriţio ruke. „Zadovoljit ću se sa udjelom u dobiti.“

„U čemu? Kamatarski posao je u takvom problemu da će trebati godine da

se oporavi.“

„Onda ću čekati godinama.“ Namignuo je. „Što mogu reći? Imam

povjerenje u tvoje poslovanje.“

„Ja sam s njim,“ dodao je Rhett.

„To je glupa odluka, momci.“

Rhett je podigao obrvu. „Ovo bi Gabriel ţelio.“

„Što je sa tim što vi ţelite?“

„Udjel u dobiti mi zvuči dobro.“

Time je naša rasprava završena. Rhett i Quincy su ostali da zaštite mene i

Connora, dijeleći jednu od dvije spavaće sobe u mojoj maloj, iznajmljenoj kući,
dok smo Charlie, Connor i ja dijelili drugu. Nije bilo u redu, ali bez obzira
koliko ih uvjeravala ili pregovarala, oni se nisu htjeli predomisliti.

Završivši sa selidbom, bacila sam se na posao. Budući da nisam znala

dovoljno o financijama, uskoro je postalo jasno da trebam financijskog
savjetnika koji će mi pomoći da se snaĎem kroz minsko polje ugovora i dugova.
Michael i Elizabeth bili su mi od velike pomoći oko pravnih izraza,
objašnjavajući mi stvari jednostavnim riječima. Gabriel je bio zauzet nakon
Magdine smrti.

Trofej knjiga 312

Trofej knjiga

Očistio je ilegalni dio posla, prekidajuće veze sa vladinim i policijskim

sluţbenicima koji su primali mito od Magde. Rješavao je teritorijalne prepirke
sklapajući ugovore na temelju provizije. Bilo je dobro što su svi dokazi
korupcije i kriminala bili uništeni u eksploziji koja je sravnila ured u Brixtonu,
ostavljajući me sigurnom, koliko sam mogla biti u ovom gradu i poslu. Da sam
imala prljave informacije o vaţnim političarima ili sucima, ne bih dugo ţivjela.
Uznemirujuće, Christopher, hipnoterapeut, nestao je nakon Magdine smrti.
Mogla sam se samo nadati da je pobjegao u strahu za svoj ţivot, a ne zbog toga
što ga je stigla Gabrielova osveta zbog nepoštenog posla. U svakom slučaju,
nestali su svi tragovi Magde i njezinih prijatelja. Ono što je ostalo jest zakonito
poslovanje, iako je to posao koji nisam htjela zloupotrijebiti. Premda, još uvijek
uključuje korištenje lihvarskh kamata, kako bi se opljačkali već siromašni ljudi.

Postupajući protivno Michaelovom savjetu, snizila sam kamatne stope za

sve i otpisala dugove onim duţnicima koji su već platiti kamate jednake
njihovim kapitalnim zajmovima. Neće više biti lomljenja kostiju i nasilja.
Zatvorila sam sve urede osim onog u Auckland Parku, kako bih umanjila
troškove i otpustila osoblje. Magda ih je zaposlila, a ja im nisam vjerovala. Rhett
i Quincy su pomagali sa knjigovodstvom, unatoč tome što im to nije bila jača
strana. Nismo mogli ovako nastaviti unedogled, a nisam si mogla priuštiti da
jednostavno sve zatvorim. Trebao mi je novac da isplatim Rhetta i Quincyja, kao
i da preţivim. Morala sam se pobrinuti za budućnost svog djeteta i brata.
Trebalo mi je puno novca, ako sam ţeljela pronaći Gabriela. Morala sam
napraviti promjenu poslovanja i financijskog direktora. Drugačiju strategiju.
Izloţila sam svoje ideje Michaelu kada je jednom navratio da vidi kako se
drţim, što je više-manje postajao njegov ritual ponedjeljkom.

„Trebam bistru, mladu, fakultetski obrazovanu osobu, sa ambicijama i

ničim za izgubiti.“

Trofej knjiga 313

Trofej knjiga

Michael me promatrao, sumnjivim pogledom, sa druge strane stola u mom

uredu. „Sa minimalnom plaćom?“

„Ne zaboravi udjel u profitu.“

„Tvoj je posao nestabilan, a ti si nepoznat igrač bez poznanstava. Drţavna

ekonomija i politika su nesreĎeni. Nijedan domaći ili strani investitor neće ti dati
vremena. Ono što bi trebala učiniti jest prikupiti prihode od svojih aktivnih
zajmova.“

Pogledala sam Charlieja koji se igrao kartama na stolu u kutu i spustila

glas. „Neću istjerivati ljude iz njihovih kuća ili im rezati grkljane, ako nisu u
mogućnosti platiti.“

„Što ćeš uraditi? Uvjeravam te, većina ti neće platiti, ako ih jebeno ne
prestrašiš.“

„Otpisat ću to kao očekivani gubitak.“

Lupkao je prstom po stolu. „Ti ne vodiš dobrotvornu udrugu, Val.“

„Neću napraviti drugima ono što je napravljeno meni.“

Teško je uzdahnuo, naslonio se unatrag i ispravio kravatu. „Tvoje namjere

su plemenite, ali ideš prema bankrotu.“

Protrljala sam si čelo, osjećajući kako me obuzima glavobolja. „Znam.“

Ovo je strašnije nego što sam mislila, ali neću potonuti u kriminal ili nasilje.
Nikad.

„Zašto jednostavno ne prihvatiš moju ponudu?“

Trofej knjiga 314

Trofej knjiga

Connor se počeo vrpoljiti u svojoj nosiljci, na tepihu pored mene. Uzela

sam ga, prebacivši pamučni prekrivač preko svog ramena, kako bih ga mogla
diskretno nahraniti. Nisam imala problema sa hranjenjem u javnosti, ali ako je
Gabrielu smetalo da mi Michael poljubi ruku, mislim da bi bio ljubomoran što
sam dijelila intiman trenutak Connora na svojim grudima, čak i u njegovoj
odsutnosti. Posebno u njegovoj odsutnosti.

„Val?“ Michael je podigao obrvu, podsjećajući me da i dalje čeka

odgovor.

„Ne mogu uzeti tvoj novac.“ Michael je ljubazno ponudio da se brine o

meni i Connoru, kao način odavanja posljednje počasti Gabrielu, ali moj ponos
mi to nikada ne bi dopustio. Morala sam to sama riješiti. Ovo je nered koji sama
moram srediti.

Ponovno je uzdahnuo. „Baš si odlučna oko ovoga, zar ne?“

„Apsolutno.“

Štipnuo se za vrh nosa. „Imam vezu u poslovnoj školi. Razgovarat ću sa

njim da vidim zna li nekog pogodnog kandidata.“

Široko sam se osmjehnula. „Hvala ti.“

„Nemoj se puno nadati.“ Ustao je. „Ako ćeš plaćati kikirikijem... “

„Da, da, znam.“ Kolutala sam očima. „Ne ţelim majmuna. Ţelim
pametnog radnika koji će mi pomoći u uzgoju stabla da u pravo vrijeme mogu
ubrati banane.“

Napravio je grimasu. „To je najgora metafora koju sam ikada čuo. Molim
te, nemoj to spominjati u intervjuu.“
Trofej knjiga 315
Trofej knjiga

„Ti si spomenuo kikiriki.“

Nasmijao se i odmahnuo glavom. „Moram ići. Večera, kod nas, petak

navečer?“ Kao i svakog drugog petka navečer, pristala sam. Naše večere su
postale stalan dogovor, kao i subotnje večeri kod Kris koje su bile tjedni ritual.
Charlie, Rhett i Quincy su uvijek uključeni. Ionako nigdje ne mogu bez njih. To
je način na koji se moji prijatelji brinu o meni, ponekad su te noći jedino što me
odrţavalo razumnom. Gabriel mi je uţasno nedostajao. Svaki dan bez njega je
mučenje. Tijekom dana posao bi mi zaokupio misli, ali navečer, kada sam bila
sama u krevetu, svakim satom koji bi prošao, lomila sam se sve više.

Michael me poljubio u čelo. „Drţi se. Bit će bolje.“

Mogla sam samo kimnuti. Ako progovorim, glas mi se moţe slomiti.

Mahnula sam u znak pozdrava, dok mi je dobacivao poljubac sa vrata, govoreći
mi da pozdravim Charlieja.

Quincy je ušao čim je on otišao. „Donio sam ručak.“ Stavio je plastičnu

posudu sa vilicom na moj stol, a drugu na Charliejev. „Tjestenina i salata od
sira.“

Salate su njegov i Rhettov skromni doprinos smanjenju troškova. Znam da

im nedostaju dvostruki hamburgeri koje su naručivali za van.

Trepćući da otjeram suze koje bi uvijek potekle kada bih pomislila na

Gabriela, zahvalno sam mu se nasmiješila. „Što bih bez tebe?“

Namignuo je. „Zahvaljujem. Kad taj mali čovjek završi sa jelom, izvest ću
ga u šetnju da Rhett moţe usisati.“

„Ja mogu usisati.“

Trofej knjiga 316
Trofej knjiga

„Nema frke. Ti si zauzeta.“

Connor je prestao sisati. Spremao se zaspati na mojim grudima, tako da

sam ga njeţno odmaknula, namještajući si odjeću. „Ne moraš tetošiti Connora.
On će vjerojatno spavati dok se usisava.“

Quincy me pogledao kao da sam luda. „Uz tu buku? Ne moţeš njegove

uši izloţiti tome. Ne, daj ga ovamo.“ Uzeo je moje malo klupko, pomirisao mu
straţnjicu i svečano izjavio, „Čist je,“ prije nego ga je smjestio u kolica,
navukavši pokrivač oko njega. Namjestio je kišobran, koji se pričvršćivao sa
strane kolica i navukao plastičnu, zaštitnu navlaku preko kapuljače.

„Zbog zagaĎenosti,“ rekao je, lijepeći jednokratnu bolničku masku preko

rupica u otvoru za disanje.

Dok sam brljala po svojoj salati, napunio je dječju torbu pelenama,

vlaţnim maramicama, bočicom izdojenog mlijeka u izoliranoj futroli, zvečkom i
krpom za brisanje. Na kraju je dodao razne dude, vjerojatno sve modele na
trţištu. Ne znam zašto se i dalje trudio, jer ih je Connor uvijek odbijao. Kad je
bio spreman, Rhett je ušao sa usisivačem.

Rhett je spustio usisivač i pogledao u kolica. „Nije dovoljno pokriven.“

Uzeo je mobitel iz dţepa, provjeravajući vremensku prognozu. „Samo je
dvadeset stupnjeva i vjetar puše petnaest kilometara na sat.“ Počeo je skidati
plastičnu navlaku. „Stavi još jednu dekicu i kapicu.“

„Bit će mu previše vruće ispod plastike.“ Quincy je protestirao.

„Vru-vruće,“ Charlie je rekao.

Trofej knjiga 317

Trofej knjiga

„Razboljet će se zbog vjetra koji dolazi kroz otvore. Rekao sam ti da smo
trebali kupiti Chicco model. Plastična navlaka prekriva sve do oslonca za
noge.“

„Ali takav je imao četiri kotača, a moje istraţivanje je jasno pokazalo da

je lakše manipulirati sa tri kotača. Nemoj zaboraviti da je Maclaren bolji za
bebina leĎa.“

„Okvir ne moţe stati u nosiljku ili u auto-sjedalicu kao Chicco.“

„Dečki,“ ustala sam i obišla stol, „Connor je sretan. Pogledajte ga.“

Obojica su pogledala prema dolje u nevino lice. Connor je spavao,

njegova malena prsa su se pomicala snaţnim, mirnim udisajima. Sa tim
anĎeoskim licem nikada ne biste pomislili da moţe podići krov sa skupljenim
šakama, ljutito urlajući kada ne bi dovoljno brzo dobio svoju hranu.

Toliko si sličan svome ocu.

Rhett se lupio rukom po čelu. „Quincy, budalo. Nisi ga presvukao prije

nego što je zaspao, sada će dobiti pelenski osip.“

„Misliš?“ Quincy ga je zabrinuto pogledao.

„Bit će dobro.“ Izgurala sam Quincyja prema vratima. „Vrati ga natrag

ako počne plakati i budite paţljivi.“

Da se nije radilo o Quincyju, usprotivila bih se izvoĎenju moje bebe u

šetnju, u park preko puta ulice. Previše je opasno vani, čak i po danu, ali Quincy
nije običan čovjek, uz to je naoruţan sa tri pištolja, nekoliko noţeva i Brunom.

Trofej knjiga 318

Trofej knjiga

Čim su otišli, Rhett je počeo usisavati brzinom supermana, dok sam se ja

vraćala knjigama, pregledavajući izvješća o bilancama.

Gurnuo mi je stopala usisivačem. „Podigni.“

Prekriţila sam gleţnjeve na stolu, čekajući da završi. Pištolj koji je uvijek

drţao na straţnjoj strani pojasa, pokazao se kad mu se od pokreta podigao
dţemper.

Kada je isključio usisivač, rekla sam mu, „Ţeljela bih nastaviti trenirati.“
Čak i ako je Gabriel očistio posao, ipak je i dalje bilo rizično zbog stare
reputacije. Ljudi bi se mogli pokušati osvetiti. Osim toga, grad će uvijek biti
opasan.

Stavio je ruke na bokove. „Slaţem se.“

Njegov brzi pristanak me iznenadio. Očekivala sam da će se usprotiviti,

ali činjenica da to nije učinio, govorila mi je koliko sam sada izloţena i ranjiva.

„Što kaţe dr. Engelbrecht?“ Pitao je. „Jesi li spremna?“

„Spremna sam.“

„Večeras.“ Zapečatio je dogovor kimanjem glave. „Idem provjeriti

Quincyja.“ Izvukao je pištolj iz pojasa, ostavivši ga na mom stolu. „Zaključaj
vrata iza mene.“

Nisam bila u Berei od dana kada mi je Jerry dao ukradeni automobil, ali to
nije značilo da Berea neće doći meni.

Trofej knjiga 319

Trofej knjiga

Svakih sat vremena sam imala intervjue sa pet kandidata za radno mjesto
financijskog direktora koje mi je preporučio Michaelov kontakt u poslovnoj
školi. Rhett je ljuljao Connora, a Quincy igrao pikado sa Charliejem u mom
uredu. Nije najprofesionalnije okruţenje, ali obojica su odbila otići zbog
intervjua.

Prvi je muškarac bio u pedesetim godinama. Izgubio je posao kada je

tvrtka za koju je radio propala, a u njegovim godinama, pogotovo sa velikom
stopom nezaposlenosti i vaţećim zakonskim propisima, bit će mu teško naći
drugi posao. Kako je imao obitelj koju je morao prehranjivati, moji uvjeti mu
nisu odgovarali, pa smo krenuli na drugi intervju.

Bio je to mladi diplomac, odmah mi se svidio njegov entuzijazam. Nije

bio previše oduševljen dugoročnim radom za minimalnu plaću, uz neizvjesna
obećanja rizičnih udjela u dobiti, ali prije nego što se odlučio, Rhett je
odmahnuo glavom.

„Uh-uh. Ovaj ne moţe.“

Okrenula sam se u stolici. „Molim?“

„On ne moţe.“ Rhett je zauzeo prijeteći stav, što je zgrozilo tipa nasuprot
mene.

„Moţete li nam dati trenutak?“ Uputila sam mladića na ulaz i zatvorila

vrata. „Što to radiš, Rhett?“
Trofej knjiga 320
Trofej knjiga

„Gledao ti je u sise.“

„Što?“

„Gledao te je na taj način.“

„Slaţem se,“ Quincy se ubacio. „On ne moţe proći.“

„Isuse, momci, pustite me na miru. Pokušavam zaposliti nekoga za

minimalnu plaću, da nam pomogne zaraditi veliki novac.“

Obojica su mi uputili tvrdoglave poglede.

„Moţemo li barem završiti intervjue bez vaših komentara?“

Nijedan nije odgovorio.

Uzdahnula sam i naslonila glavu na dovratak. „Moţete ući unutra.“

Mladić mi se osmjehnuo, ispričavajući se. „Malo sam razmislio, ţao mi je,

ovo nije za mene.“

Otišao je bez pozdrava.

„Vidite sada što ste napravili,“ uznemireno sam uzviknula.

Izgledali su prokleto zadovoljni sobom, kao da su otjerali vuka od janjeta.

Trofej knjiga 321

Trofej knjiga

Previše dugo sam izbjegavala Brixton. Izabrala sam subotu kada sam
mogla ostaviti Charlieja i Connora kod Kris. Nisam ţeljela da bilo tko od njih
ovome svjedoči.

Quincy i Rhett stali su uz mene pokraj polovne Honde koju sam jutros
preuzela. Prodala sam Porsche da smanjim troškove. Nas troje smo zurili u
uništenu zgradu. Emocije su lebdjele izmeĎu nas. Od svih ljudi na svijetu, oni su
jedini koji razumiju kako sam se osjećala, jer se sigurno osjećaju dijelom toga.
Rhett je drhtavo udahnuo. Čuvao je ulicu kada se dogodila eksplozija.
Nedostajao je krov i dijelovi zidova. Ono što su nekada bili prozori i vrata, sada
su zjapeće rupe, koje su otkrivale prostranstvo crnila unutra.

Kada sam napravila prvi korak, momci su me pratili. Pustili su me da

idem svojim ritmom, ostajući korak iza mene. Moć uništenja je razarajuća.
Prolazak kroz okvir vrata bio je kao ulazak u vrtlog smrti. Sve je u nijansama
crne boje – sjajni oniks i mat ugljen s mrljama masnog ulja. Krivnja me gušila.
Htjela sam izlaz odavde. U jednom trenutku, pogotovo u prvim danima, ţeljela
bih ovo. Sada nije tako. Samo ţelim da se Gabriel vrati. Polomljeni ormari za
spise leţali su sa strane, ladice su bile izbačene. Okruţivali su nas okviri
naopako okrenutih stolica bez jastuka. Poput stajanja u središtu tornada boli.
Otkucaji srca su mi se ubrzali, disanje takoĎer.

„Ovdje nema ništa za nas,“ šapnula sam.

„Odjebimo odavde.“ Rhett me okrenuo u suprotni smjer, gurajući me kroz

nešto što je prije bio okvir vrata.
Trofej knjiga 322
Trofej knjiga

Na ulici sam gutala zrak, boreći se da obuzdam nalet panike. Osjećala sam
se loše, oslanjajući se rukama na koljena.

„Bila je loša ideja da doĎemo ovamo,“ Rhett je rekao.

Quincy mi je dodao maramicu. „Trebao joj je završetak.“

Ovo nije bio moj završetak. Ovo je tek početak. Ako je to zadnja stvar
koju ću učiniti, pronaći ću Gabriela. Moram samo zaraditi nešto prokletog
novca.

Primijetila sam par otrcanih radničkih čizama.

„Hej,“ Quincy je izvukao pištolj, „Ostani gdje si.“

Pogled mi se podigao od hlača boje senfa i bijele majice sa mrljama od

ulja, do okruglog lica sa dvostrukim podbratkom.

„Kako je, Val?“

Obrisala sam usta i ustala. „Bok, Lambert.“

„Poznaješ Roosa?“ Rhett me pomalo iznenaĎeno upitao.

Lambert je odgovorio. „Mi smo prijatelji iz djetinjstva. Zajedno smo

odrasli u istom kvartu.“

Nikad nisam očekivala da ću ga ponovno vidjeti. „Što radiš ovdje?“

„Samo sam ti ţelio reći da mi je ţao.“ Pogledao je svoja stopala. „Čuo

sam da si se bogato udala.“

Trofej knjiga 323

Trofej knjiga

„Zbog čega ti je ţao?“

„Zbog toga što nikad nisam ništa rekao.“

„Tko ti je rekao?“

„Marvin. Rekao je da će me ubiti ako otvorim usta, a ako me on ne sredi,

hoće ljudi gospodina Louwa.“

„To je sada prošlost.“

Quincy i Rhett okretali su glave izmeĎu nas. Ţeljela sam ostaviti prošlost
na miru, a ne razmetati se pred njima.

„Znači li to da mi opraštaš?“

„Nisi imao izbor, Lambert. Nema se što oprostiti.“

„Nećeš valjda doći sa svojim nasilnicima,“ pogledao je Rhetta i Quincyja

„I upucati me u leĎa dok spavam?“

„Ne.“

„U redu.“ Gurnuo je ruke u dţepove, njišući se na svojim stopalima, još

uvijek me ne gledajući u oči.

„Zbogom, Lambert.“

„Da. Ţivjeli, valjda.“

Rhett mu je uputio pogled koji je govorio, 'Ne zajebavaj se sa mnom', dok

smo se vraćali prema automobilu.

Trofej knjiga 324

Trofej knjiga

„Tko je on?“ Quincy je upitao.

„Moj zamalo zaručnik.“

„Isuse. Dobro si ga se oslobodila,“ Rhett je promrmljao. „Ako opet samo

pogleda u tvojem smjeru, ispalit ću metak u njegov –“

„Nema više nasilja,“ rekla sam.

„Mislio sam reći metak u njegov noţni palac, iz samoobrane, naravno,

ako napadne.“

Mogla sam se samo nasmijati, dok mi je Rhett pridrţavao vrata.

„Pitam se gdje bi se mogao kriti?“ Razmišljala sam u sebi, dok sam

pokretala automobil.

„Tvoj zamalo zaručnik?“ Quincy je upitao.

„Gabriel.“

Gusta tišina se spustila na automobil. Nijedan od mojih suputnika nije

rekao nijednu riječ.

Kod kuće sam vjeţbala u teretani, svakodnevno izgraĎujući snagu i

izdrţljivost, uţivajući u luksuzu dugog, neometanog tuširanja, bez dječjeg
nerviranja ili gladnih jurcanja prije nego što odemo kod Kris na večeru i
pokupimo Charlieja i Connora. Kada sam ušla u kuhinju, Quincy i Rhett bili su
naslonjeni na pult, prekriţenih ruku.

„Znam taj pogled.“ Spustila sam ruke na bokove. „Što sam sada učinila?“

Trofej knjiga 325

Trofej knjiga

„Mislimo da je vrijeme da odeš na spoj,“ rekao je Quincy.

„Opa. Mislila sam da su muškarci strogo zabranjeni.“

„Šupci jesu. Oni koji nisu šupci, morat će proći test.“

Namrštila sam se. „Hvala vam što mi nudite pomoć, ali ne trebam spoj.“

„Znamo tipa –“ Rhett je započeo.

„Što ste vi?“ Iznervirano sam lupkala nogom. „Sluţba za upoznavanje

parova?“

„Dobro će ti doći,“ odgovorio je Quincy.

„Ne, hvala. Moţemo li krenuti? Kris je napravila piletinu à la king, a ja

umirem od gladi.“

Rhett je zaista uporan kada to ţeli biti. „Zašto ne?“

Podigla sam lijevu ruku, pokazujući prst sa vjenčanim prstenom. „Zato što
sam udana.“

„Val,“ u Quincyjevom glasu se osjetila molba, „Ti si udovica.“

„Jedan spoj,“ Rhett je rekao. „Ako ti se momak ne svidi, naći ćemo nekog
drugog.“

„Hvala vam na brizi, ali ako budem trebala eskort uslugu, javit ću vam.“

Nisam im dala vremena da mi odgovore. Koračala sam do garaţe kao da

nemam ni jedne brige na svijetu, dok sam se kidala iznutra. Nisam mogla
prestati osjećati bol. Nisam mogla prestati dok se Gabriel ne vrati.
Trofej knjiga 326
Trofej knjiga

Prošla su tri mjeseca, a ja nisam nimalo napredovala u njegovom traţenju.

Sama sam istraţivala na internetu i raspitivala se uokolo, ali nitko nije vidio
Gabriela od nesreće. Trebala sam privatnog detektiva. Za to mi je potreban
novac, a za novac mi treba profitabilan posao. Odbijala sam odustati od
Gabriela.

„Sve u svoje vrijeme,“ rekla sam sebi.

„Da,“ Quincy se gorljivo sloţio. „Sve u svoje vrijeme.“

On nema pojma.

Još jedan Boţić je došao i prošao. Kris je zaposlila novog voditelja

ordinacije. Dogovorili smo se da je bolje da ja dam ostavku i fokusiram se na
svoj naslijeĎeni posao. Trebala su mi četiri mjeseca da shvatim fondove u
kojima je Gabrielov kapital i povrat investicija, te još jedan mjesec da ih
analiziram. Malena, burzovna, brokerska tvrtka, samostalnog tipa, McGregor i
Harris, ostvarila je najbolji povrat uz porast od dvadeset pet posto. Banka je
plaćala bijednih jedan posto na naš vezani kapital, dok su naše dugoročne,
investicijske strategije gubile novac sa minus osam posto.

Nazvala sam McGregora i Harrisa, dogovarajući sastanak sa jednim od

dvojice dioničara, Hermanom Harrisom. Njihov ured je skromna prostorija u
potpuno novom poslovnom bloku u Midrandu. Harris je znatiţeljno pogledao
moje momke, kako sam ja nazivala Quincyja, Rhetta, Charlieja i Connora, kada
smo se nagomilali u uskom hodniku ispred njegovih vrata.

Trofej knjiga 327

Trofej knjiga

„Charlie i ja ćemo odvesti Bruna u šetnju,“ ponudio je Rhett, uzimajući

Connora iz Quincyjevih ruku.

Harris je zurio u moju bebu. „Zove se Bruno?“

„To je pas,“ objasnila sam.

„Opa.“ Počešao se po glavi. „Doveli ste i psa, takoĎer?“

Slegnula sam ramenima. „Moja pratnja.“

„UĎite.“ Pomaknuo se sa strane. „Imamo samo dvije stolice za

posjetitelje.“

„To će biti dovoljno.“

Proučavala sam Harrisa dok nas je vodio prema dvjema uredskim

stolicama. Puno je mlaĎi nego što sam očekivala. Definitivno je u svojim
dvadesetima.

Kada smo Quincy i ja sjeli na svoja mjesta, odmah sam se bacila na

posao. „Gospodine Harris, vi ste –“

„Herman, molim vas.“ Rukom je prešao preko odijela. „Ja sam leţeran
tip. Dotjerao sam se samo za ovaj sastanak. Inače, obično nosim majice i
traperice.“

„Hvala vam, iako to nije bilo potrebno. Ne smeta mi leţernost. Kao što
sam govorila, vi vodite jedan od investicijskih fondova moga supruga, zadnjih
pet godina.“

„Moja sućut. Partner i ja smo bili šokirani kada smo čuli vijesti.“
Trofej knjiga 328
Trofej knjiga

„Da. Kako ste zaradili dvadeset pet posto, kada druge tvrke zarade pet?“

„Vaš pokojni suprug nam je dao mali iznos novca da uloţimo uz veliki
rizik. Veliki rizik se isplatio.“

„Jako dobro stojite na trţištu dionica.“

„Proučavamo trendove i znamo kako ih predvidjeti.“ Oči su mu sijale.

Ovo je očito njegova strast. „Svi naši klijenti su ulagači sa niskim kapitalom i
visokim rizikom investiranja, što nam omogućuje da se malo igramo.
Investiramo kombinirani kapital naših klijenata, kupujući jeftine udjele koji
pokazuju potencijal sa velikim rastom.“

„Kako funkcionira vaš posao?“

„Ako vam kaţem, morat ću vas ubiti.“ Nasmijao se svojoj vlastitoj šali.

„Ono što sam vas ţeljela pitati jest, kako moţete biti sigurni u vaša
predviĎanja?“

Okrenuo je veliki, ravni zaslon računala prema meni. „Napravili smo

softverski program koji obuhvaća različite unutarnje i vanjske socioekonomske i
političke elemente. Bolji je od bilo kojeg drugog softverskog programa. Locira
trendove koje moţemo analizirati i vraća ih u program, uvijek se unapreĎujući.
Zatim, postoji ovo.“ Mrdao je prstima. „Čarobni dodir. Intuicija. Imam nos za te
stvari.“

„Imam ponudu za vas. Ţelim da ukinete naknadu za upravljanje fondom

koju nam naplaćujete.“

Nabrao je nos. „Ţelite da besplatno upravljamo vašim ulaganjem?“

Trofej knjiga 329

Trofej knjiga

„Ne besplatno. Spremna sam vam isplatiti deset posto dobiti koju ostvarite
našim uloţenim kapitalom.“

Nasmijao se i počešao po glavi. „To je pametan poslovni prijedlog, ali

deset posto od onog što zaradite iz našeg profita neće pokriti našu naknadu.“

„Što biste rekli ako vam kaţem da ću prebaciti sve naše investicije u vašu
tvrku?“ Prema zakonu, ne mogu naplatiti novac prije isteka roka ulaganja, ali ga
mogu prebaciti u drugi investicijski fond.

Uspravio se u stolici. „Sav novac?“

„Sav.“

„O kolikom točno iznosu govorimo?“

Izvadila sam mobitel i poslala mu mail sa dokumentom u kojem je izraţen

naš ukupni investicijski iznos, a koji sam pripremila prije sastanka. Otvorio je
poruku kada je na računalu začuo zvučni signal da je primio mail, očima
pomičući lijevo-desno dok je čitao. Kada je došao do kraja, širom je otvorio
usta.

Ponovno je pogledao u mene. „Sve ovo?“

„Herman, bit ću iskrena sa vama. Nemam dovoljno novca da platim

naknadu. Zapravo, nemam novca ni za mjesečni nalog za zaduţenje ulaganja.
Ako ne riskiram, pritom mislim na veliki rizik, sve ću izgubiti. Vi moţda nećete
puno izgubiti kada vam jedan od manjih investitora propadne, ali moţete dobiti
mnogo više ako ovo uspije. Ovo gledam kao situaciju u kojoj oboje
pobjeĎujemo. Osim toga, ja vjerujem da dobar, naporan rad treba nagraditi, a
svidjelo mi se ono što sam do sada vidjela o vašem poslu.“
Trofej knjiga 330
Trofej knjiga

Quincy je sada prvi put progovorio. „To je mlada tvrtka, Val. Ne moţeš
znati hoće li uspjeti.“

„Ni ja ne znam hoćemo li uspjeti. Magdina tvrtka potiče od Gabrielovog

djeda, ali to nije ista tvrtka, ne više. Sa svim promjenama koje smo primijenili,
na samom je početku. Bar ćemo na ovaj način Herman i ja osobno uloţiti.“

„SviĎa mi se vaša hrabrost.“ Herman me zadovoljno pogledao.

Ovo bi mogla biti najgora poslovna odluka mog ţivota, ali otkad smo
prekinuli sa ubijanjem i prijetnjama, naši su duţnici prestali plaćati, upravo
onako kako je Michael predvidio. Ili ćemo ući u ovaj rizik ili ćemo zatvoriti
posao.

„Imamo li dogovor?“ Upitala sam.

„Da.“

Rukovali smo se.

„Pripremit ću dokumentaciju,“ rekao je.

Nepunih petnaest minuta nakon što smo ušli u ured, izašli smo, a za to
vrijeme mi je adrenalin kolao tijelom.

„Prokletstvo, Val.“ Quincy je odmahnuo glavom. „Nadam se da znaš što

radiš.“

„I ja.“ Quincyjeva zarada je takoĎer na kocki. „Usput, imam nešto za tebe

i Rhetta.“ Uzela sam ugovor iz torbe za laptop, dodavši mu ga.

Trofej knjiga 331

Trofej knjiga

Nakon što je pročitao, pogledao me skoro jednako kao i Herman,

otvorenih usta. „Dvadeset pet posto?“

„Da. Profit dijelimo na četiri dijela – ja, ti, Rhett i naš budući financijski
direktor, ako ikada naĎemo nekoga tko je spreman raditi za upitne udjele u
dobiti.“

Spustio je papir. „Ovo je previše. To je tvoja tvrtka.“

„Mi smo ravnopravni partneri, svi.“

„Ali moraš se brinuti o Charlieju i Connoru.“

„Jednog dana i vi ćete imati svoje obitelji o kojima ćete morati misliti.
Samo se nadajmo da će se ovaj rizik isplatiti.“

Rhett i Charlie, koji su nas ugledali da čekamo kod automobila, vratili su

se sa Connorom i Brunom.

„Hajde,“ rekla sam. „Izlazimo.“

„Izlazimo?“ Rhett je savio koljena da se spusti na razinu mojih očiju.

„Gdje idemo?“

„Gdje god ţelite. Moramo proslaviti neka sranja.“

„Val!“ Rhett se namrštio na mene. „Nemoj psovati pred Connorom.

Kakvo slavlje?“

„Vaš ugovor.“ Dodala sam mu komad papira. „Potpiši na točkastu crtu da

moţemo ići.“

Zurio je u mene kao da imam izvanzemaljske antene na glavi.

Trofej knjiga 332
Trofej knjiga

Stavila sam Connora u autosjedalicu, dok su Rhett i Quincy traţili riječi

kojima bi se izrazili. Kada sam završila, ispravila sam se, isteţući leĎa. „Gdje
idemo, momci? Izbor je na vama.“

„Spur,“ u glas su rekli.

„Onaj Spur?“

„Spu-Spur.“ Charlie je poskakivao gore – dolje. Volio je ići u Spur.

„Ţelite ići u Spur?“

„Tamo imaju dječje igralište,“ rekao je Quincy, „Sa oslikavanjem lica i

svime.“

„Connor je premlad za oslikavanje lica,“ odgovorio je Rhett, „Ne znaš

kakvi su otrovi u bojama.“

„Kladim se da će mu se svidjeti tobogan.“

„Neće on ići na tu super cijev punu mikroba.“

Ugurala sam ih u automobil dok se rasprava nastavljala.

„Mil-milkshake.“

„Dobro. Zaboravi na prokleti tobogan. Tamo imaju igrice.“

„Stari, on neće igrati računalne igrice dok ne navrši osamnaest godina. To

je loše za njegov mozak.“

Trofej knjiga 333

Trofej knjiga

„On ne moţe biti društveni otpadnik. Momci igraju igrice. To je ono što
mi radimo.“

Connor je gugutao kao da je znao da je središte uzavrele rasprave.

Poslala sam poruku Kris i pozvala je da nam se pridruţi. Ubacila sam

automobil u brzinu, izgubivši se u sigurnom okruţenju glasova koji su se
raspravljali. Tijelo mi se ugrijalo ugodnim osjećajima prijateljstva i prihvaćanja.
Da je Gabriel ovdje, moja sreća bila bi potpuna.

Novac iz Gabrielove ostavštine konačno se mogao isplatiti kada se

zatvorila policijska istraga i kada njegova imovina više nije bila zamrznuta.
Jedva sam imala dovoljno za isplatu naših zadnjih dugova, ali to mi je
omogućilo da ne proglasim bankrot, što bi me financijski osakatilo za narednih
deset godina, jer ne bih uspjela uzeti zajam ili kupiti nešto na kredit.

Michael je preispitivao mudrost mojih odluka, ali i dalje mi je slao

kandidate za radno mjesto financijskog direktora. Nakon dvadesetog razgovora,
napokon sam upoznala diplomiranog ekonomista koji je bio sprema odvaţiti se.
Simon Williers je pametan, optimističan i energičan – sve su to osobine koje
sam ţeljela da ima osoba koja se zapošljavala po prvi put sa jedva dovoljno
novca da spoji kraj sa krajem i postotka od dvadeset pet – za sada – bezvrijednih
dionica.

Trofej knjiga 334

Trofej knjiga

Problemi su, kao i obično, bili Rhett i Quincy. Kao dioničari, trebala sam
ih da prihvate zapošljavanje Simona. Već sam mogla vidjeti kako se okreću
kotačići u Rhettovoj glavi, dok je proučavao zgodnog, plavokosog muškarca
koji je sjedio preko puta moga stola.

Rhett je lagano odmahnuo glavom prema Quincyju. „Previše je zgodan. Je

li je pogledao na onaj način?“

„Mislim da jest,“ rekao je Quincy.

Simon im je dobacio zbunjen pogled.

„Prihvaćate li uvjete?“ Pitala sam Simona, ţeljna odvratiti pozornost od

komentara sa strane.

„Ja sam za.“

Rhett je zakačio plačeve za remen i zakoračio naprijed. „Samo trenutak.

Ovaj razgovor nije završen. Sada je moj red.“

Uzdahnula sam u sebi.

„Imaš li djevojku?“ Pitao je Rhett.

„Molim?“ Simonovo lice se namrštilo. „Kakve ovo ima veze sa mojim

kompetencijama?“

„Samo odgovori na pitanje,“ rekao je Quincy.

„Diskriminativno je,“ Simon je uzvratio. „Ne smijete me to pitati.“

Trofej knjiga 335

Trofej knjiga

„Pa, pogodi što, kolačiću?“ Rhett ja nastavio. „Tko god da zauzme tu

stolicu,“ pokazao je na stol pokraj moga, „Postat će dio obitelji, tako da me
ispričaj što ţelim razumjeti tko ulazi u moju obitelj.“

„U redu.“ Simon se ţustro osmjehnuo Rhettu. „Zapravo, ja sam

homoseksualac.“

Izraz na Rhettovom i Quincyevom licu bio je neprocjeniv. Sve što sam

mogla, bilo je sjediti i uţivati u njihovoj reakciji.

„Oh.“ Rhett je pogledao u Quincyja. „U tom slučaju, moţe proći.“

Quincy, koji je sjedio na kauču u, kako mi to zovemo, opuštajućem uglu,

blagim udarcem noge je gurnuo stolicu preko tepiha, namotavši je natrag uţetom
koji je zavezao za kolica, što je bio njegov izum kojim je uspavljivao Connora.
„Da, definitivo.“

„Što je sa tobom, Rhett?“ Simon je pitao zavodljivim glasom, ohrabrivši

se. „Jesi li slobodan?“

„Ja sam… uh… da. Ja sam hetero.“

„U redu.“ Simon je vratio pozornost na mene. „Gdje trebam potpisati?“

Zaposlila bih ga samo zbog načina na koji se ophodio sa Rhettom.

„Ovdje.“ Dodala sam mu papir preko stola. „Dobro došli u tvrtku.“

Trofej knjiga 336

Trofej knjiga

Polako, ali sigurno, uz Simonovu pomoć i Harrisova ulaganja, novac je

počeo pristizati. Oslanjali smo se na legalne zajmove sa razumnom kamatom,
ostvarivši profit kroz razumna ulaganja. Ovo je isto kao i upravljanje bankom.
Posao nije moja strast, ali isplaćivalo je ono što mi je postala strast – pronalazak
Gabriela.

Svojim poslovnim partnerima i prijateljima nisam ništa rekla o potrazi.

Oni nisu vjerovali da je Gabriel ţiv, te sam riskirala da me zatvore u ustanovu
ako budem inzistirala i da me zaključaju u ustanovu ako budem inzistirala da
jest, tako da sam drţala jezik za zubima. Kada se na banci skupilo dovoljno
novca da platimo krov nad glavom i hranu na stolu, bez ulaska u nedopušteni
minus, iskoristila sam koliko sam mogla iz svoje ušteĎevine da unajmim
privatnog detektiva. Počeli smo provjeravati popise putnika u zračnim lukama,
traţeći podudarnost sa Gabrielovim opisom. Sa njegovim izgledom, bilo bi teško
proći neprimijećeno. Mjesecima se ništa nije pojavilo. Čak sam otišla toliko
daleko, da sam pomogla kapetanu Barnardu da pregleda sva područja grada gdje
smo imali svoje podruţnice, uzevši sve snimke nadzornih kamera onog dana
kada se eksplozija dogodila. Ţeljela sam biti sigurna da nisam nešto propustila.
Snimke su pokazivale kako Gabriel ulazi u zgradu, eksploziju i ništa više, ali
postojao je slijepi kut u straţnjem dijelu zgrade, gdje kamere nisu snimale. Kako
nije postojao straţnji izlaz, mogao je izaći samo preko krova ili ispod zemlje.
Barnard mi je donio nacrte zgrade iz gradskog ureda, ali one su samo prikazivale
konstrukciju. Bez skrivenih prolaza. Nije bilo kanalizacijskog ili odvodnog
sustava. Nije bilo poţarnog izlaza sa krova.
Trofej knjiga 337
Trofej knjiga

Počela sam gubiti zadnju stvar koja mi je ostala. Nadu.

Trofej knjiga 338

Trofej knjiga

Bilo je lako laţirati vlastitu smrt. Nakon što sam se popeo kroz poklopac u
stropu, sve što sam trebao učiniti bilo je pomaknuti crijep iznad rupe koju sam
unaprijed napravio i sjuriti se preko krova niz straţnji dio zgrade, gdje ulične
kamere nisu postavljene pod ispravnim kutom, prije nego sam daljinskim
upravljačem aktivirao eksploziv. Eksplozija je izbrisala sve moje tragove, kao i
sve dokaze koji bi mogli inkriminirati ili ugroziti Valentinin ţivot. Rhett, koji je
čuvao straţu na ulici, nije znao za tijelo koje sam pronašao u Hillbrowu protekle
noći, sakrivši ga u straţnji zahod. Smjestio sam tijelo blizu eksploziva, znajući
da eksplozija neće ostaviti otiske prstiju ili ostatke zuba, namjestivši svoj
vjenčani prsten na mrtvačev prst. Vatra bi izbrisala sve tragove, ali ne i platinasti
krug koji me povezivao sa Valentinom za čitav ţivot.

Za čitav ţivot.

Ostaviti Valentinu i Connora bila je najteţa stvar koju sam učinio nakon
što sam se oprostio od Carly. Razorila mi je nutrinu, ostavljajući me slomljenog,
kao i ljude koje sam mučio. Zauvijek zadrţati Valentinu, bio je mračan,
neizvjestan i prekrasan san, ali taj ţivot je završio. Novcem iz moje ostavštine i
nasljeĎenim poslom, ona i Connor mogli su ugodno ţivjeti. Bio sam sto posto
siguran da će Rhett i Quincy ostati raditi kod nje. Dovoljno su je voljeli da će je
pratiti gdje god je trebalo. Posao sam očistio.

Trofej knjiga 339

Trofej knjiga

Riješio sam se loših komponenti, prerezao veze i raznio dokaze u

komadiće. Valentina moţe voditi kreditni ured, a da ne bude uhićena ili ubijena
od strane portugalske ili ţidovske mafije.

Ţelio sam se povjeriti Michaelu, ali bilo bi previše riskantno. Nitko nikada
ne smije saznati. Za cijeli svijet, ja sam mrtav. Valentina treba novac i novi
početak – bez mene.

Prokletstvo, ta pomisao je boljela. Pritisnuo sam ruku na grudi, trljajući ih

kako bih otjerao fizičku bol, dok sam leţao u bolnici u Švicarskoj, tijela i lica
zamotanih u zavoje. Nova tehnologija omogućila je opseţnu korektivnu
operaciju mog lica i kukova. Kada se oporavim, imat ću novi izgled i skoro
dobro tijelo.

Same korekcije, nisu bile toliko moj poklon meni, koliko način da se
vratim natrag u ţivot. Već sam uzeo novi identitet. Vratit ću se u Juţnu Afriku
da pazim na Valentinu i svoje dijete. To je moja nova ţivotna svrha i jedina
motivacija koja me drţala. Vani je previše opasnosti za usamljenu ţenu. Neće
biti sama, zauvijek. Ne ţena poput nje. Ona je previše privlačna. Prelijepa.
Previše snaţna. Prepuna ljubavi. Bit će gore nego gorjeti u paklenoj vatri, ali
izdrţat ću gledajući je u rukama drugog muškarca, sve dok je sretna. Do kraja
svog jadnog ţivota, skrivat ću se u kutovima i sjenkama, brinući se da bude
sigurna na ulici i u krevetu noću. Čuvat ću nju i Connora poput psa čuvara.
Uvijek ću je voljeti, ali ovaj put samo izdaleka.

Tjedne novosti o njezinom ţivotu dobivao sam putem maila. Moj je

doušnik bivši vojnik. Tip je luĎak, ali sto posto pouzdan. Čitajući zadnje
izvješće, glasno sam opsovao. Medicinska sestra, koja mi je mijenjala plahte,
upozoravajuće me pogledala, ali jebe mi se za to. Plaćao sam dovoljno da imam
privatnu sobu i mogu glasno psovati koliko god sam ţelio. Bol od operacije koja
je inače akutna, postala je neizdrţiva.
Trofej knjiga 340
Trofej knjiga

To se dogaĎalo kad god bih stisnuo svaki mišić u tijelu. Razlog bijesa
kojeg sam usmjerio prema samom sebi lebdio je na ekranu ispred mene. Treptao
sam, ponovno čitajući zadnji odlomak. Imovina mi je zamrznuta, nesretni
rezultat forenzičke istrage, kojeg sam prokleto zaboravio predvidjeti. Sve dok se
slučaj ne zatvori, Valentina je bez novca.

Ţudio sam biti tamo. Potreba da se brinem o njoj bila je ogromna, ali
nisam joj se mogao pribliţiti. Mogao sam samo, sa drugog kontinenta, preko
ekrana računala gledati kako se bori i to me jebeno uništavalo.

Bilo je potrebno još devet mjeseci bolnog čekanja, fizioterapije i

oporavka, prije nego smanjim razdaljinu izmeĎu mene i Valentine. Trebao mi je
novi izvor prihoda, pa sam pokrenuo investicijsku tvrtku dok sam se oporavljao.
Bilo je nezgodno što si nisam mogao priuštiti što ţelim, bez da provjerim svoj
račun, kao što su avionske karte za Juţnu Afriku. Do trenutka kada sam napustio
kliniku, mala tvrtka koju sam otvorio online, počela je iskazivati dobit. Prije
moje smrti istraţivao sam različite offshore tvrtke9 i izradio popis obećavajućih
korporacija. Anonimno sam uloţio u proizvodnju pića za opuštanje, manje-više
suprotno Red Bullu, što se odmah pokazalo uspješnim. Ptičica u Johannesburgu
mi je rekla da su izvori zlata gotovo iscrpljeni, stoga sam kupio dionice prije
nego je udarila kriza, a cijena zlata skočila u nebo.

9
Tvrtka osnovana ili registrirana u jurisdikciji koja nije vaša matična drţava.
Trofej knjiga 341
Trofej knjiga

Slučajno sam pronašao i kupio malu osiguravajuću tvrtku na rubu

bankrota, koja se specijalizirala za dijamante i drago kamenje. TakoĎer sam se
dosta trudio stvoriti kibernetičku povijest za svoj novi identitet.

Kada su se modrice sa lica povukle, imao sam dovoljno novca da kupim

avionsku kartu za Juţnu Afriku i vodim skroman ţivot. Stojeći ispred ogledala,
u svom iznajmljenom, jednosobnom stanu u Zürichu, proučavao sam čovjeka
koji je gledao u mene. Umjesto izrasle brade i brkova, ima sam kozju bradicu.
Koţa na licu mi je glatka. Oţiljak koji je presijecao lice od obrve do čeljusti,
nestao je, a rupa u obrvi prekrivena je istom tamnosmeĎom dlakom kao i na
glavi. Jagodice su mi povišene, nos ravniji. Imam zelene oči, zahvaljujući
kontaktnim lećama, dok su mi crte lica postavljene simetrično. Lijevo oko mi je
bilo malo spušteno, ali sada su oba na istoj razini. Muškarac je privlačan, čak
zgodan, uz to, potpuni stranac.
Savršeno.
Ako sam sebe nisam mogao prepoznati, nitko neće.
Novo odijelo je jeftino, ali je pristajalo. Čak sam i u klinici ostao u formi,
vjeţbajući svaki dan koliko su mi to rane dopuštale. Strogi reţim tjelovjeţbe nije
imao ništa sa egom, ali jest sa činjenicom da budem sposoban zaštititi svoju
obitelj. Još jednom se pogledavši da provjerim stoji li mi kravata ravno, zgrabio
sam laţnu putovnicu Juţne Afrike i sa jedinim koferom zauvijek zatvorio vrata
stana u Zürichu.

Trofej knjiga 342

Trofej knjiga

Kad sam stigao u Juţnu Afriku, prioritet mi je bio da si osiguram mjesto

za stanovanje. Iznajmio sam malu kuću u sigurnom kompleksu Mudranda, te
gotovinom kupio rabljeni automobil. Za opremanje dvosobne kuće nije mi
trebalo više od nekoliko sati u velikom trgovačkom centru. Narednog dana,
isporučili su hladnjak, naslonjač i krevet. Dočepati se vatrenog oruţja bilo je
mnogo manje komplicirano nego što bi trebalo biti. Znao sam kamo otići, gdje
nitko ne postavlja pitanja. Nije me bilo briga što oruţje nema dozvolu ili je
vjerojatno ukradeno. Ionako mi je trebalo za ekstremne situacije, u slučaju da su
Valentinin i Connorov ţivot ugroţeni, a nisam planirao da me uhvate. Barem ne
ţivog.

Drugog dana sam bio poput ţivotinje u kavezu, prolazeći od kuhinje do

spavaće sobe i natrag, puno prije nego je sunce izašlo. Nisam joj smio prići, ne
dok ne sredim svoja sranja, ali više ni sekundu nisam mogao izdrţati. Zajebi to.
Neću joj prići previše blizu. Samo ću je gledati izdaleka, uvjeriti se da je u redu.
Istuširao sam se i obukao svoje jedino odijelo, savršeno počešljao kosu, a onda
je ponovno zamrsio. Bio sam nervozan kao tinejdţer koji ide na svoj prvi
sastanak, a neću čak ni razgovarati sa njom.

Ruke su mi se tresle dok sam izvozio automobil iz garaţe, krenuvši u

smjeru Northridinga. Parkirao sam tri kuće od njene i čekao. Subota je. Nemam
pojma kada će izaći, ako će uopće i izaći.

U sedam i trideset, otvorila su se ulazna vrata. Pomaknuo sam se do ruba

sjedala, steţući volan tako jako da su me ruke zaboljele.

Trofej knjiga 343

Trofej knjiga

Zadrţao sam dah, brojeći u glavi. Brojanje me smiruje i pomaţe mi da

zadrţim koncentraciju. To je navika koju sam stekao u klinici u Zürichu.

Jedan, dva, tri, četiri –

Muškarac je izašao van.

Vid mi je eksplodirao u krhotinama mračnog bijesa. Znao sam da je

postojala ta mogućnost. Svaki će muškarac krenuti na nju kao pčela na med.
Rekao sam si da ću se nositi s tim, ali nisam računao na to kako će stvarno
svjedočenje muškarca u njenoj kući opustošiti moje emocije. Borio sam se da se
ne raspadnem. Brojao sam do deset i unatrag do jedan. Ţelio sam mu reći da
odjebe od moje supruge. Samo, ona više nije bila moja supruga.

Ona je tvoja udovica. Saberi se, Gabriel.

Ima svako pravo izlaziti, ali jebi ga. Nisam se mogao suočiti sa tim.
Upravo sam se spremao ubaciti automobil u brzinu i odvesti se, kada se
muškarac okrenuo. Rhett. Ispunilo me olakšanje. Sekundu kasnije, izašao je
Quincy, noseći autosjedalicu sa bebom umotanom u nju.

Srce mi je prestalo kucati. Nagnuo sam se naprijed da bolje vidim.

Connor. Izgledao je poput starog mene. Tako je prokleto savršen, ne zbog toga
što je ličio na mene, sa licem sa kojim sam roĎen, već zato što je dio mene i
nje.

Njeţno stopalo u crnoj čizmi zakoračilo je preko praga. Slijedila je duga,

vitka noga, a zatim je ţena izašla na trijem. Dijelovi mog raspadnutog svijeta,
ponovno su se spojili. Ništa više nije bilo vaţno, ni stari ţivot, kojeg sam tako
jako ţelio izbrisati ni novi, kojeg sam tako paţljivo izgradio. Kao i prije, kao i
svakog trenutka u njenom zagrljaju, postojala je samo ona. Nosila je uske
traperice sa pripijenom, crvenom majicom polo izreza i crnim kaputom.
Trofej knjiga 344
Trofej knjiga

Tijelo joj je zategnuto, vitkije nego što sam pamtio. Kovrče boje rubina i
tamne čokolade padale su joj preko ramena, uokvirujući joj njeţno lice. Okretao
sam se prema njoj poput planeta u orbiti. Ţelio sam iskočiti iz automobila,
pojuriti preko travnjaka, uzeti je u naručje i divlje je ljubiti, ali suprug kojeg je
imala je ništa više doli loša uspomena. Lupio sam rukom po volanu, osjećajući
bol u duši. Ovo je cijena koju sam platio za njezin ţivot i neka sam proklet ako
se ne budem pridrţavao svog zavjeta.

Trojac je utrpao Connora i gomilu sranja za bebe u Hondu. Ne znam kako

su sve uspjeli utrpati u automobil, ali u svakom slučaju, svi su ušli. Valentina je
vozila. Drţeći sigurnu udaljenost, pratio sam ih na jug. Tek sam blizu
Bryanstona shvatio gdje im je odredište. Parkirajući kod trgovine koja je radila
vikendom, izašli su iz automobila. Zaustavio sam se dva reda dalje, odakle sam
imao dobar pogled i spustio prozor. Prvo je Rhett sastavio kolica, smjestivši
mog sina unutra. On i Quincy su se dosta raspravljali oko toga treba li prekrivač
za kolica biti podignut ili spušten. Na kraju, Valentina je spustila torbu sa
pelenama u Quincyjeve ruke, a košaru u Rhettove, prije nego što je uzela kolica
od muškaraca, gurajući ih preko trave prema štandovima.

„Treba mu još jedan pokrivač,“ Rhett je vikao za njom. „Samo je šesnaest

cijelih sedam stupnjeva sa vjetrom koji puše pet kilometara na sat.“

Ignorirala ga je, njišući bokovima dok je manevrirala kolicima preko polja

divlje trave i suhih hrpa prevrnute zemlje, kao da je povjeratac.

„Val!“ Quincy je trčao da je stigne. „Stavi suncobran. Izgorjet će.“

Nisam si mogao pomoći da se ne osmjehnem. Ovo je prvi put od kada

sam umro, da su mi se usta izvila u nešto što je uopće nalikovalo toplini ili
prijateljstvu. Koje pičkice.

Trofej knjiga 345

Trofej knjiga

Nikad nisam zamišljao da će se njih dvojica pretvoriti u takve papučare,

ali podrţavao sam ih, odjednom zabrinut da će Connor izgorjeti na jesenjem
suncu. Ovo je ipak Juţna Afrika. Velika ozonska rupa upravo je poviše naših
glava.

Mladić obučen u smeĎu trenirku zurio je u moju suprugu, dok je prolazila

sa kolicima.

To je moja supruga, kretenu.

Vulgarno čudovište je okrenulo glavu kako bi pogledalo u njezinu

straţnjicu. Spremao sam se iskočiti iz automobila i nabiti mu glavu u prašinu,
kada su ga Rhett i Quincy pogledali tako da je poţelio pobjeći.

Dobro.

Lakše sam disao. Trebam ostati u automobilu, ali moja ţelja da im priĎem
bliţe bila je prejaka. Connor je umotan u prekrivač, tako da ga nisam mogao
bolje pogledati, da vidim je li narastao. A Valentina… ona se promijenila. Kod
nje se osjetila nova vrsta samouvjerenosti. Da je nisam poznavao tako dobro,
promaknulo bi mi da ramena drţi napetima, što je pokazivalo da ne ţivi ţivot
bez stresa. Ona je primjer snage i otpornosti, a ljubav i odanost je ono što me je
prvo i privuklo njoj.

Izašao sam iz automobila, zaključao ga i krenuo prema redovima

štandova. Provlačio sam se kroz organske tikve, dţemove, med i domaći kruh,
slijedeći malu grupu. Zaustavili su se u kafiću na uglu kako bi pozdravili par
koji je jeo pogačice i pio nešto što je izgledalo kao Rooibos kapuccino. Ţena je
imala izbijeljenu plavu kosu, a glomazni muškarac nosio je ispranu majicu sa
likom Spidermana preko dţempera. Kris i Charlie. Nakon što su razmijenili
nekoliko riječi, Valentina i njezina ekipa napustili su Kris i Charlieja.

Trofej knjiga 346

Trofej knjiga

Valentina se zaustavljala uz razne štandove, razgovarajući sa

prodavačima, dok su Rhett i Quincy čuvali i nosili kupljene proizvode. Laknulo
mi je što su je moji ljudi štitili poput pasa krvosljednika. Onome tko ih nije
poznavao, samo su dvojica mladića koja su pratila ţenu, ali znao sam da su
pretraţivali područje traţeći moguću opasnost. Iz izvješća koja sam dobivao u
Švicarskoj, znao sam da si Valentina ne moţe priuštiti da ih plaća, što je značilo
da su sa njom zbog odanosti i ljubavi, upravo onih karakteristika kojima sam se
divio kod svoje supruge. Činilo se da ih njeguje prema svakom tko joj se naĎe
na putu. Pogledajte me. Tu sam, pratim je kao gladan vuk, očajan da je štitim i
čuvam.

Kruţeći oko poljoprivrednih proizvoda, pomaknuo sam se jedan red gore i

hodao niz drugu stranu, kako bih mogao prići predmetu svoje opsesije da je
bolje pogledam, ali kada sam se pribliţio mjestu gdje su bili trenutak ranije,
nestali su. Sranje, gdje su? Osvrnuo sam se u brzom, mahnitom krugu, udarivši
nekoga iza sebe leĎima.

Okrećući se, uhvatio sam ţenu u koju sam se zabio, prije nego je posrnula.
Isprika mi je nestala sa usana. Valentina je zurila u moje lice. U ovom
odlučujućem trenutku, svijet je nestajao dok smo gledali jedno u drugo. Tijelo
mi se ukočilo poput štapa. Hoće li me prepoznati? Očima je istraţivala moje,
kao da ţeli uspostaviti vezu, ali onda je prestala. Moja maska je uspjela. Nije
me prepoznala. Drţeći je tako blizu, doslovno u naručju, činilo me teškim i
opijenim. Svaki je folikul u mome tijelu treperio, oţivjevši elektricitetom koji
mi je pucketao na koţi. Do nosnica mi je dopirao dašak mirisa maline.
Svilenkasta kosa prešla mi je preko prstiju, na mjestu gdje sam je još drţao za
ramena. Usne su joj se lagano razmaknule, privlačeći mi pozornost. Bio je
potreban svaki djelić moga bića da se oduprem ţelji i ne sagnem kako bih
privukao te usne na svoja usta.

Trofej knjiga 347

Trofej knjiga

Valentina je prva progovorila. „Ţao mi je.“ Odmaknula se, uzmaknuvši

korak unatrag, prekinuvši naš nespretan stav. Pogled joj je ostao prijateljski, ali
oprez se uvukao u njega.

Dobra djevojka. Treba biti oprezna sa strancima, pogotovo sa strancima

koji je dodirnu i zure u nju nekoliko sekundi predugo.

Spustio sam ruke, prisilivši se da se osmjehnem. „Ja se trebam ispričati.

Nisam vas vidio.“ Boţe, ne mogu je se zasititi. Ne ţelim još da ode. Samo da još
upijam to lice i toplinu njezine prisutnosti. Prije nego se uspjela okrenuti, rekao
sam, „Nadam se da vas nisam povrijedio.“

Smijeh joj je bio blag. Hladan. „Za to je potrebno puno više.“

Rhett i Quincy su nam prišli s leĎa, zlokobno me gledajući, ali nisam

obraćao pozornost na njihova olujna lica, suzdrţavajući se prije nego što ona
ode.

„Je li ovo vaša beba?“

Toplina joj je preplavila lice. „Da. Ovo je Connor.“

Provirio sam u kolica, gotovo se zagrcnuvši od emocija. Sin mi se široko

osmjehnuo. Osmijeh. Nasmiješio mi se. Progutao sam suze nastale od emocija i
ushićeni osmijeh, zadrţavši glas jednoličnim. „Koliko je star?“

„Deset mjeseci.“

Connor me pohlepno uhvatio za prst koji sam ispruţio. Nasmijao sam se.
„Zgodan je.“

„Jest,“ ponosno je rekla. „Isti je svoj tata.“

Trofej knjiga 348

Trofej knjiga

Nešto me probolo kroz srce. Uspravio sam se, pogledavši joj lijevu ruku.
Još uvijek je nosila vjenčani prsten. Ispunili su me toplina i omamljenost, kao da
sam imao pravo na to. Nisam imao pravo biti sretan zbog njezine tuge ili
odanosti, nije da bi mi pruţila jedno ili drugo.

Nisam je bio spreman napustiti, pa sam u glavi pokušavao naći temu, kad
mi je pogled pao na prepunu košaru u Rhettovim rukama.

„Vi se ne šalite sa kupovinom.“

Stavila je zalutali uvojak iza uha. „Čini se puno, zar ne? Ali moji momci,“
namignula je prema Quincyju i Rhettu, „Jedu kao konji. Podrţavam lokalnu
poljoprivredu, a uz to je organski.“

Ovo je zvučalo upravo poput nje.

„A vi?“ Pogledala je moje odijelo. „Niste odjeveni za kupovinu ovdje.“

„Moram se sastati sa nekim.“

„Oh, onda je bolje da vas pustim.“

Nemoj.

Nagnuvši glavu, upitno me pogledala. „Jesmo li se prije sreli?“

Maska na mom licu ostala je na svom mjestu dok sam joj pruţao ruku.
„Gregor Malan.“

Prihvatila je moju ponuĎenu ruku i čvrsto je stisnula. „Valentina Louw.“

Trofej knjiga 349

Trofej knjiga

Još topline se širilo kroz mene, dok se koristila prezimenom kojim sam
potvrdio svoja vlasništvo nad njom, kao i mojim usnama, kurcem, remenom i
sjemenom. Jebote, morao sam se sabrati.

„Bilo je zadovoljstvo upoznati vas, Gregor Malan.“

Osmijeh joj je bio tako jebeno sladak da sam ga ţelio lizati sa njenih
usana. „Kao i isprika, zadovoljstvo je potpuno moje.“

Samo me čista snaga volje natjerala da napravim prvi korak, drugi, treći,
svaki dalje od nje. Nisam se smio okrenuti, ali samo sam muškarac, usto,
poţudan muškarac. Kada sam pogledao preko ramena, Rhett i Quincy su mi bili
za petama. Dobri momci. Neće me pobijediti ako budu dovoljno glupi da me
napadnu, ali sigurno cijenim što drţe vukove na oku.

Rhett mi je blokirao put. „Ţelimo popričati sa vama.“

Pogledao sam prema Valentini. Zaustavila se pokraj štanda sa voćem

okrenuta leĎima od nas. „Ostavili ste svoju prijateljicu nezaštićenom.“

Quincy je raširio svoj stav. „Trajat će samo minutu.“

„Zainteresiran si za nju?“ Rhett je kimnuo glavom u Valentininom

smjeru.

Ovo je trenutak u kojem će me udariti šakom u čeljust ako kaţem da.

„Da.“

„Zašto?“ Pitao je Quincy.

Koji je ovo kurac? „Kako misliš, zašto?“

Trofej knjiga 350

Trofej knjiga

„Kao primjerak dobre guzice za večeras ili kao nevjerojatnu ţenu za cijeli
ţivot?“

Bijes mi je proključao kada je spomenuo njezinu guzicu. „Ako ikada više

budeš tako govorio o njoj, polomit ću ti ruke i noge.“

Rhett i Quincy su se pogledali sa velikim osmijehom.

„Mislim da će odgovarati,“ rekao je Quincy.

Rhett me odmjerio od glave do pete. „Moţda vrijedi pokušati.“

„Koji je vaš jebeni problem?“

„Evo dogovora.“ Rhett mi je prišao bliţe i spustio glas. „Valentina je

imala stvarno loš period u ţivotu u zadnje vrijeme. Njezin ţivot je uglavnom bio
sranje. Ako je gledaš zato što misliš da bi bila prigodna za zabavu, prebit ćemo
te i slomiti ti kurac. Ako si dobar materijal za supruga, spremni smo ti
dogovoriti spoj sa njom.“

Nisam mogao vjerovati svojim ušima. „Dogovoriti mi spoj sa njom?“

„Smatraj to preliminarnim testiranjem,“ rekao je Quincy. „Mi ćemo biti sa

vama, da te promatramo. Ako budeš zadovoljio naše kriterije, dopustit ćemo ti
da je viĎaš.“

Rhett je uperio prst u moje lice. „Samo ako su ti namjere ozbiljne. Ako se
igraš sa njom, igraš se i sa mnom.“

„Ona je mlada majka, nedavno je ostala udovica,“ nastavio je Quincy, „Pa

pokaţi malo poštovanja.“

Trofej knjiga 351

Trofej knjiga

„Što ste vi, momci? Njena agencija za spojeve?“

„Prijatelji,“ rekli su jednoglasno.

„Vidim.“ Ne vidim. Ţelio sam im razbiti glave jer su spremali spoj

Valentini sa muškarcem kojeg nije poznavala, čak i ako sam taj muškarac bio
ja.

„Zar ne biste trebali drţati podalje ljude poput mene?“

„Ona je dobra ţena,“ rekao je Rhett. „Zasluţuje imati nekoga.“

Koliko god sam ţelio prihvatiti ovu mogućnost, to će me opet učiniti

osobom kakav sam bio, muškarcem koji manipulira s njom da bi ga ţeljela i
zavoljela. Cijela ideja umiranja, bila je pustiti je da ţivi slobodno.

„Vi ste neki prijatelji,“ zareţao sam. „Drţite muškarce poput mene jebeno
podalje od nje, jeste li me razumjeli?“

„Nisi zainteresiran?“ Pitao je Rhett.

„Dovraga.“ Quincy je obrisao obrvu. „Ovo je prokleta šteta. SviĎa mi

se.“

„Momci?“ Valentina nam je prilazila. „Što se dogaĎa?“

„Ništa,“ odgorio je Rhett. „Samo muški razgovori.“

„Hoćemo li potraţiti Kris i Charlieja? Connor je gladan.“

„Da.” Quincy je uzeo vrećicu voća od nje. „Idemo.“

Trofej knjiga 352

Trofej knjiga

Udaljio sam se najopuštenije što sam mogao, snaţno se koncentrirajući

kako ne bih pokazao jedva vidljivo šepanje koje je ostalo.

Ne okreći se. Nastavi hodati.

Sranje, nisam to mogao učiniti. Kada sam se okrenuo, Valentina je mirno

stajala izmeĎu ručno obojenih stolnjaka i promatrala me.

Trofej knjiga 353

Trofej knjiga

Dah mi se zaustavio meĎu rebrima. Nisam mogla udahnuti dovoljno zraka

u pluća da bih prodisala. Bilo je nešto u Gregoru Malanu. Njegovo lice nije
Gabrielovo i njegov hod je drugačiji, ali on šepa, iako jedva, i graĎa mu je
jednaka. Sve na njemu vrištalo je Gabriel. Da mi sam Gabriel nije rekao da ne
moţe riskirati još plastičnih operacija, kladila bih se u ţivot da je muškarac koji
je naletio na mene, moj suprug. Ili to, ili su se anĎeli saţalili nada mnom,
poslavši mi identičnu osobu da ublaţi goruću bol koja je uvijek bila prisutna u
mojim grudima. Samo, nijedna zamjena nikad neće biti dovoljna. Ako nisam
mogla imati Gabriela, nisam ţeljela nikoga drugog. Moja ljubav prema njemu je
potpuna. Previše savršena. Mislim da me je konačnon slomio. Uništio me. Za
sve, osim za njega. Da, ja sam oštećena bez mogućnosti popravka, slomljena
igračka koja će završiti na smetlištu, ali sam njegova igračka, slomljena ili ne,
on će me dobiti natrag. Čim ga uspijem pronaći.

„Je li sve u redu?“ Pitala je Kris čim smo došli do nje i Charlieja.

Instinktivno sam se osmjehnula. „Dobro je.“

„Stavit ćemo stvari u automobil,“ rekao je Rhett. „Hajde, Charlie, pomozi

nam.“

Trofej knjiga 354

Trofej knjiga

Muškarci su otišli sa kupljenim proizvodima i Connorom, obzirno

ostavljajući Kris i mene na miru.

„Progovori više,“ rekla je, spuštajući me u stolicu pokraj sebe. „Znam taj
pogled.“

„Koji pogled?“

„Tuţna si.“

Skupila sam ruke. „Upravo sam vidjela nekoga tko me jako podsjetio na
Gabriela.“

Opez joj je titrao u pogledu. „Val, nemoj ga traţiti u drugim muškarcima,

jer ćeš ostati razočarana. Dvije osobe ne mogu biti iste.“

„Točno. Ne mogu biti ni s kim, osim s njim.“

Stisnula mi je ruku. „Prošlo je samo deset mjeseci. Daj si vremena. Na

kraju ćeš nekoga upoznati.“

„Osjećam da mi je um sjeban. Stvari koje mi je Gabriel radio, mrzila sam

ga zbog njih, a sada ţudim za boli koja bi mi donijela zadovoljstvo. Koji će
drugi muškarac pri zdravoj pameti razumjeti što mi je potrebno?“ Trljala sam
prstima preko odsječenog palca. „Tijelo mi je unakaţeno, trbuh pun strija nakon
poroda njegovog djeteta. Zar ne vidiš, Kris? Oštećena sam na sve moguće
načine. Nitko drugi me ne neće poţeljeti. Gabriel je bio moje čudovište, učinivši
me nesavršenom i slomljenom, za sebe. Mi smo savršeni jedno za drugo.“

„Nemoj tako govoriti.“ Potapšala me po ruci. „Zaljubila si se u njega.

Prirodno je da imaš tako snaţne osjećaje prema njemu, iako je bilo pogrešno ono
što ti je napravio.“
Trofej knjiga 355
Trofej knjiga

„Nisam se zaljubila u njega. Ovisna sam o njemu, ali ako – kada – ga

naĎem, planiram se zaljubiti preko ušiju u njega, kao što nisam mogla prvi put.
Ovaj put, neću se suzdrţavati.“

„Oh, Val.“ Zabrinuto me pogledala. „Moraš posjetiti psihijatra koji će ti

prepisati lijekove protiv depresije da moţeš ovo prebroditi. Nije sramota uzimati
lijekove. Ne moraš ovo prolaziti sama, samo snagom svoje volje.“

„Ne treba mi liječnik.“ Izbacila sam bradu. „Ono što mi je potrebno jest
spoj.“

„Mislila sam da si rekla da ne ţeliš nikog drugog.“

„Ne ţelim.“

Obrve su joj se skupile. „Ne razumijem.“

„Trebam sastanak sa muškarcem kojeg sam danas srela.“

„Ne, ne, ne. Nećeš ići u lov na vještice, očekujući Gabrielovo uskrsnuće.
To uopće nije zdravo.“

„Rekla sam ti da sam povrijĎena. U glavi mi nije ostala nijedna zdrava

misao.“

„Ne znam što vidiš kada se pogledaš, ali ja vidim prekrasnu, snaţnu,
velikodušnu ţenu, punu ljubavi, ţenu koja se nesebično brine o bratu i djetetu.“

Quincy me pozvao s druge strane polja. „Val, idemo.“

Brzo sam zagrlila Kris. „Ti si dobra prijateljica. Jesam li ti rekla koliko te
cijenim?“
Trofej knjiga 356
Trofej knjiga

„Cijelo vrijeme.“

Quincy je trčeći stigao do nas. „Promijenio sam Connoru pelenu i dao mu

bočicu, ali počinje protestirati.“

„Vrijeme mu je za spavanje. Sigurno je umoran.“ Ustala sam. „Hvala ti

što si se našla sa nama, Kris.“

„Vidimo se u subotu?“

„Naravno. DoĎi na večeru i društvene igre tijekom tjedna.“

Vraćajući se natrag u automobil, korak mi je bio laganiji nego za cijelih

ovih deset mjeseci, dok mi se plan oblikovao u glavi.

Pratiti gospodina Malana bilo je lako. Koliko sam mogla saznati na

internetu, on sam vodi nepoznatu osiguravajuću tvrtku, specijaliziranu za vrlo
vrijedno drago kamenje. To je riskantan posao, ali sa samo nekoliko vrhunskih
klijenata kao što su De Beers i Anglo American, sigurno dobro zaraĎuje. Prema
njegovom profilu na društvenim mreţama, odrastao je u Juţnoj Africi, u blizini
Kimberleya, što teoretski, objašnjava njegovu povezanost sa dijamantnom
industrijom. Sumnjala sam u njegovu pristojnu i jednoličnu prošlost, vidjevši je
na ekranu svog računala.

Trofej knjiga 357

Trofej knjiga

Gospodin Malan ima diplomu ekonomije sa Bloemfontei Sveučilišta,

nakon koje je počeo voditi mali proizvodni obrt sa draguljima, koji se raspao
nakon vlasnikove smrti, pa se prebacio na novi projekt. Postojao je samo jedan
način da provjerim jesu li moje sumnje osnovane.

Zatvarajući vrata radi privatnosti, stavila sam Connora na krilo i pozvala

broj koji je bio naveden za Dimension Osiguranje.

Javio se zadihan, „Da?“

Sve u vezi tog glasa natjeralo me da se smrznem iznutra. Način na koji je

njegov duboki bariton vibrirao kroz moje tijelo, šaljući iskre do mojih ţivčanih
završetaka. Svaki djelić se napeo. Svaka dlaka mi se nakostriješila.

„Halo?“

Ponovno sam oţivjela. „Ovdje Valentina Louw. Jesam li vas uhvatila u

nezgodnom trenutku?“

Pauza na drugoj strani linije trajala je samo milisekundu, ali bila je

dovoljno da primijetim. „Ne. Samo sam vjeţbao.“

Osjetila sam nesigurnost, pitanja i ţudnju u njegovom glasu. Previše smo

usklaĎeni, nijanse su previše jasne da bih sve ovo mogla izmisliti. „Mogu
nazvati kasnije.“

„Neće biti potrebno. Što mogu učiniti za vas?“

„Potraţila sam vas na internetu.“

Suho se nasmijao. „To sam shvatio.“ Više opreznosti. „Zašto?“

„Vodite osiguravajuće društvo.“

Trofej knjiga 358

Trofej knjiga

„Točno.“

Zvučalo je kao da otvara friţider. Čulo se otvaranje limenke. Zvuk koji je

uslijedio bio je tiho gutanje. Moja mašta činila mi je opake stvari, stavljajući mi
u um sliku Gabriela dok se naslanjao na šank i ispijao pivo. Adamova jabučica
mu se pomjerala dok je gutao. Cijelo to vrijeme gledao me sa seksualnom
poţudom, koja mi je govorila da će me presaviti preko šanka i uzeti što god
hoće, ali ne bez da mi pruţi ono za čime sam čeznula.

„GospoĎo Louw?“ Kunem se da se iza opreza u njegovom tonu čuo drzak

osmijeh.

Počela sam se hladiti papirom kojeg sam pronašla na stolu. „Imam

poslovni prijedlog za vas.“

„Kakav poslovni prijedlog?“

„Dijamanti. Radije bih da se naĎemo uţivo nego da pričamo ovako preko

telefona.“

„Ja... “ uzdah mu je bio ispunjen ţaljenjem. „Nisam prava osoba za taj

posao.“

Riječi mu nisu mogle biti dalje od istine. „Ja ću suditi o tome. Sutra, u
četiri sata?“ Zatvorila sam oči i zadrţala dah.

„Radim od kuće.“ Zvučalo je kao protest.

„Nije problem. Imam vašu adresu.“

„Naravno da imate.“ Ovaj put zvučao je jednostavno zabavljeno, ali onda

mu se ton ponovno promijenio. „GospoĎo Louw, ja... “

„Dakle, vidimo se sutra u četiri.“

Trofej knjiga 359
Trofej knjiga

Spustila sam slušaicu prije nego je smislio razlog da mu pokucam na

vrata. Ako je Gregor Gabriel, planiram ga razotkriti. Bolje da bude spreman.
Upast ću kroz njegova vrata, kao što je on jednom kroz moja, mašući oruţjem,
koje će biti puno moćnije od pištolja.

Cijeli sljedeći dan imala sam grumen betona u ţeludcu. Budući da smo
dezinficirali ured, morali smo zatvoriti ranije – savršen izgovor da ranije odem
kući. Dok je Connor spavao, istuširala sam se i presvukla. Ruke su mi se tresle
dok sam nanosila šminku i sušila kosu. Čak mi je i vrijeme stvaralo ugoĎaj sa
jakom grmljavinskom olujom, vjerojatno jednom od zadnjih prije sušne zime.
Grmljavina je probudila Connora. Nahranila sam ga i presvukla, iskoristivši
malo vremena za maţenje. U tri i trideset, zakopčala sam svoj kišni mantil i
uzela kišobran. Krenula sam potraţiti momke i pronašla ih u kuhinji kako igraju
poker.

Rhett je oduševljeno zazviţdao kada me ugledao. „Uh. Dobro si se

sredila.“

„To je samo šminka.“ Prebacila sam Connora na drugi bok, odjednom se

osjećajući nesigurno. Jesam li pretjerala?

„Li-lijepa.“

„Hvala ti, Charlie.“

Trofej knjiga 360

Trofej knjiga

Quincy je pogledom prešao preko mene. „Čarape i štikle? Nisam znao da

izlazimo negdje.“

„Va-vani.“ Charlie je pogledao u prozor kada je munja obasjala nebo.

„Pada ki-kiša.“

„Mi ne izlazimo vani. Ja izlazim.“

„Uh-uh.“ Quincy je namjestio usta u tvrdoglavu crtu. „Ne ideš nigdje bez
jednog od nas.“ Gurnuo je stolicu unatrag. „Ja ću ići.“

„Ne moţeš ići.“

Zbunjeno me pogledao. „Zašto ne?“

„Izlazim van.“

Rhett je prestao trpati čips u usta i pogledao me. „Van, kao na spoj?“

„Pretpostavljam da se to moţe tako nazvati.“

„Oh. Vau. Da, U redu.“ Quincy i Rhett su se pogledali. „Sjajno.“

„To je super.“ Rekao je Rhett. „Ja ću te odvesti.“

„Rhett.“ Podigla sam obrvu.

„Što?“

„Neću se moći opustiti znajući da ti sjediš u automobilu.“

Skupio je čelo i protrljao usne, kao da razmišlja. „Vani je opasno.“

Trofej knjiga 361

Trofej knjiga

„Naučio si me kako da se obranim, zar ne?“

„Da, ali –“

„Zar nemaš povjerenja u moju sposobnost samoobrane?“

„Opasna si sa tim malim šakama i pištoljem, ali... “ Trljao je straţnji dio

glave. „Ne znam.“

„Zahvalna sam vam kako se dobro brinete o meni, momci, doista jesam,
ali ako ţelite da izlazim i upoznajem ljude, morate mi dati malo slobode.“

„Ona je u pravu,“ Quincy je rekao uz uzdah. „Ne moţemo je pratiti na

spoj.“

„Zadrţat ću se najviše nekoliko sati.“

„U redu.“ Govoreći to, Rhett je istovremeno izgledao i sretno i neugodno.

„Nazovi nas ako budeš kasnila.“

„Smeta li vam da pričuvate Connora? Pitala bih Kris, ali ona radi.“

„Naravno da ne.“ Quincy je ispruţio ruke. „DoĎi ovamo, veliki momče.

Ujak Charlie će te naučiti igrati poker, a ujak Quincy će te naučiti kako da
pobijediš.“

„Budi oprezna na kišnoj cesti,“ rekao je Rhett, zabrinutog izraza lica.

„Bit ću dobro. Hvala za Connora.“

„Ne spominji to.“ Quincy je namignuo. „Idi. Zabavi se.“

Trofej knjiga 362

Trofej knjiga

„Bočica je u hladnjaku, ako Connor ogladni, prije nego se ja vratim. Ako

postane naporan, zovite me.“

„Znamo kako se brinuti za bebu.“ Quincy je pridrţavao Connora na

koljenu, tjerajući me jednom rukom. „Odlazi.“

„Vi momci ste najbolji. Ne znam što bih bez vas.“

„Sada ćeš me raznijeţiti.“ Poţalio se Rhett.

„Kasnije, Charlie.“ Poslala sam mu poljubac i otišla prije nego me ţivci

izdaju.

Dok sam se vozila prema Gregovoj kući, razmišljala sam o ishodu. Ako
on nije Gabriel, moţda mu se neće svidjeti moj pristup, ali sigurna sam da je to
on. Ne mogu si pomoći, sigurna sam u sebe.

Gregorova kuća nalazila se u urednom, sigurnom kompleksu od sirove

cigle. Na ulazu sam se morala najaviti, nakon čega je zaštitar nazvao jedinicu
kako bi dobio dozvolu da me pusti unutra, što ga je upozorilo na moj dolazak.
Gregor me i dalje mogao odbiti, ali poslije razgovora na interfonu, zaštitar je
pritisnuo gumb koji je podigao rampu.

Dok sam hodala dugim prilazom do kuće, otvorila su se elektronska vrata.

Ušla sam unutra i parkirala ispred garaţe. Prednja vrata su se otvorila prije nego
sam izašla iz automobila. Gabriel – Gregor – stajao je na vratima, odjeven u
tamne hlače i priprijenu košulju. Pogled na njega mi je oduzimao dah. Ovaj novi
Gabriel imao je kraću bradu i kosu, ali boja je bila jednaka. Lice mu je
nevjerojatno zgodno, pomalo me izbacivalo iz ravnoteţe, dodajući iskru koja je
potpirivala moju sumnju. Mogla sam naslutiti linije koje su definirale njegove
mišiće ispod odjeće.
Trofej knjiga 363
Trofej knjiga

Imao je leţeran stav, ali su mu ramena bila napeta. Promatrao je kako

prilazim sa laţnom ravnodušnošću, ali njegovom pogledu ništa nije promicalo.
Gledao me na način kako me Gabriel prvi put gledao u Napoliju, na isti način
kao kada je provalio u moj stan. Kao i taj prvi put, otvorio mi je dušu, gledajući
ravno u nju, ali ovdje, postojala je jedna razlika. Uloge su zamijenjenje. Ovaj
put, ja sam dolazila kao lovac, a on je bio ranjivi plijen.

Nije progovorio dok nisam stala točno ispred njega. „GospoĎo Louw.“

„Gospodine Malan.“

Pomno me promatrao zelenim očima. Boja me uznemiravala, nije ledeno

plava, kakvu sam priţeljkivala, ali nosio je kontaktne leće.

„Mislim da je ovo pogreška. Što god mislili o mojoj tvrtki –“

Popela sam se na stubu, prislanjajući svoje tijelo uz njegovo. „Popila bih

čašu vode, molim vas.“

Njegov oštar udah je sve što sam čula prije nego se odmaknuo,
ostavljajući mi slobodan ulaz u kuću. Šetajući okolo, ušla sam u njegov prostor.
Dnevni boravak, blagovaonica i kuhinja su otvorenog tipa. Prostor je namješten
samo sa koţnom foteljom na razvlačenje i hladnjakom.

Promatrao me skrivenog pogleda dok sam hodala prema hladnjaku,

odakle sam uzela bocu mineralne vode. Uzeo je čašu iz ormarića, natočio vodu i
dodao mi je.

„Hvala.“ Pazila sam da nam se prsti ne okrznu dok sam uzimala čašu.

Trepavice su mu zatreperile. „O vašem poslu –“

Trofej knjiga 364
Trofej knjiga

„Dakle, vi ste iz Bloemfonteina.“

Oči su mu se suzile, a usne trznule. Ne voli kada mu prkosim prekidanjem

i kontroliranjem razgovora, ali je prešao preko toga.

„Što ste još pročitali o meni?“

Otpila sam gutljaj vode. „Sve što sam mogla pronaći.“

Na trenutak su mu se oči fiksirale na moja usta dok sam pila, ali onda je
skrenuo pogled.

„A vi, gospodine Malan? Jeste li pročitali sve o meni.“

„Nisam trebao.“

Uzela sam još jedan gutljaj. „Kako to?“

„Vi ste poznata osoba u ovom gradu.“

„Jesam?“

Obišao je kuhinjski pult, zaustavljajući se ispred mene. „Rekli ste da ste

obavili posao. Ja sam napravio svoj domaći rad, takoĎer. Vaša specijalnost su
visokorizična ulaganja. Nisam vidio dijamante u vašem portfelju.“

Podignula sam lijevu ruku i pokazala mu vjenčani prsten. „Ţelim osigurati

ovo. Ima veliku vrijednost za mene.“

Zurio je u njega. „Ne bavim se privatnim osiguranjem. Za to, moţete

nazvati Auto i General.“

Trofej knjiga 365

Trofej knjiga

Ostavljajući čašu na pult, stavila sam mu dlan na prsa, spustivši ga do

njegovog tvrdog trbuha i još čvršće erekcije. Kada sam uhvatila njegov ud, ostao
je nepomičan, promatrajući me bezizraţajnim očima, ali kurac mu se trzao u
mojoj ruci.

„A za ovo?“ Šapnula sam. „Je li i za ovo takoĎer moram zvati nekog

drugog?“

Njegove su zelene oči potamnile na moje riječi, ali nije zagrizao mamac.

Njeţno je odmaknuo moju ruku, udaljivši se na korak od mene. „Budući

da se čini kako vam nikako ne mogu pomoći, mislim da je bolje da odete.“

„Ništa?“ Počela sam otkopčavati kaput. „Prošlo je dugo vremena. Deset

mjeseci, da budem točna.“

Vena mu je pulsirala u grlu dok je promatrao moje postupke. „Ne ţelite to

napraviti, ne sa muškarcem poput mene.“

„Htio si me pronaći. Zar me nisi zato potraţio na trţnici?“

Pogled mu se ponovno vratio na mene. „Kako to misliš?“

„Boţanska intervencija. Kao da nam je bilo suĎeno da se sretnemo.“

„Ne misliš to, ljepotice.“

„Tako me zvao i moj suprug.“

Malo je problijedio. „Gledaj, ja –“

Trofej knjiga 366

Trofej knjiga

Kada mi se kaput rastvorio, otvorila su se i njegova usta. Riječi koje je

namjeravao reći, nestale su mu s vrha jezika, otopivši se u gustom zraku izmeĎu
nas. Vrelina mu je gorjela u očima, dok su se spuštale na moju odjeću – grešno
ruţičasto i crno donje rube visoko na bedrima, čarape obrubljene čipkom i
ubojite pete. Grudi su mi se prelijevale preko ruba košarica, a bradavice se
vidjele kroz prozirnu čipku. Stisnuo je ruke uz tijelo, dok me gledao od glave do
pete. Prsa su mu se brzo pomicala. Nosnice širile. Da mu kurac moţe postati
tvrĎi nego što je bio, postao bi. Ispod tkanine njegovih hlača jasno se ocrtavao
obris. Gutao je, dok su nam se pogledi susretali. Izgarao je od ţelje. Ţelio me.
Sranje, ako sam pogriješila, upravo ću se poseksati sa strancem u njegovoj
kuhinji.

Molim te, nemoj da sam pogriješila.

Kada su njegove ruke posegnule za mnom, skoro sam se pokolebala, ali

sam morala znati, a postojao je samo jedan, siguran način da otkrijem istinu.
Jedinu stvar koju čovjek poput Gabriela ne moţe promijeniti ili laţirati jest
način na koji me jebao. Ponovno odlučna, podignula sam bradu i izbacila grudi.

Izraz mu se iskrivio od bolne agonije. Zgrabio me za ramena, okrenuvši

me prema vratima. „Odlazi. Odmah.“

Nagnula sam se unatrag, pritišćući njegove prepone svojom straţnjicom.

Nije se opirao kada sam se počela trljati o njega. Klecanje njegovih koljena i
isprekidani jecaj koji mu se otimao iz grudi, dok sam prelazila dupetom preko
njegovog kurca, govorio mi je da sam pobijedila. Njegova reakcija davala mi je
dovoljno samopouzdanja da odšetam do kuhinjskog pulta i skočim na njega.
Nisam trebala reći ni jednu riječ. Samo raširiti noge.

Zaletio se kao lav. Sa usana mu se začulo reţanje kada mi je omotao kosu

oko svojih prstiju, privukavši me sa strane, otkrivajući mi vrat.
Trofej knjiga 367
Trofej knjiga

Poput grabeţljivca, pristisnuo je zube na mekano mjesto gdje su mi se

spajali vrat i rame. Nije me ugrizao, samo me drţao na mjestu dok mi je sisao
koţu, obiljeţavajući me. Kada me pustio, ostao je ljubavni ugriz. Zadovoljstvo
mu je prešlo licem kad ga je primijetio. Njeţno je povlačio jezikom preko njega,
stenjući, dok mi je kušao koţu. Nosom je prelazio preko mog vrata i čeljusti,
duboko udišući.

Drţeći me za kosu kako bih ostala na mjestu, ljubio me i grickao dok se

spuštao od moga uha do ramena. Svaki poljubac postajao je ţešći od
prethodnog. Zabio se izmeĎu mojih nogu, pustivši mi kosu kako bi mi uhvatio
lice. Drţeći mi obraze izmeĎu svojih dlanova, pustošio mi je usta, suspregnutom
groznicom čovjeka koji je predugo bio uskraćivan. Jezici su nam se isprepletali
dok je istraţivao dubinu mojih usta i oblik usana. Jeo me kao da sam mu zadnji
obrok.

Mogu izračunati koliko me puta Gabriel poljubio bez da je imao potpunu

kontrolu nad sobom. Njegovo je zavoĎenje bilo vrlo dobro isplanirano i
izvedeno. Ovaj čovjek me ljubio bez imalo suzdrţavanja, kao onda kada me
Gabriel poljubio nakon što sam mu rekla da ne ţelim Michaela. Gabriel me
ovako poljubio na dan našeg vjenčanja, kada me oţenio protiv moje volje.
Zastenjala sam u njegova usta, tijelo mi se pripremalo za njegovo preuzimanje,
postajući vruće i sklisko.

Odmaknuo je usta od mojih, trzajući košulju iz hlača. „Reci mi koliko

jako ţeliš ovo.“

Pogled mi se spustio na njegove hlače. „Ţelim te okusiti.“

Prstima je posegnuo za gumbima na košulji. Otkopčavao je jedan po

jedan, drhtavim rukama. „Moţeš imati moj kurac gdje god hoćeš.“

Trofej knjiga 368

Trofej knjiga

Kada su se rastvorili rubovi njegove košulje, pritisnuo je naše gornje

dijelove tijela zajedno, koţa uz koţu. Bio je to poznat osjećaj. Dobar osjećaj.
Spustio je košarice grudnjaka, puštajući mi obline da se prelijevaju, dok je
stavljao bradavicu u usta. Jezik mu je bio i raj i pakao. Sisao je vrh, izazivajući
mi grč točno u klitorisu, onda je uslijedila uţarena strijela boli kada me ugrizao.
Nekoliko ponavljanja i moja je srţ postala rastopljena lokva uzbuĎenja. Nije
posustajao sve dok isto nije uradio i na drugoj dojci. Bila sam zadihana i
klonula, nemoćna pridrţavati svoju teţinu kada je podigao veliku ruku sa mojih
kriţa. Prstima skupljenim oko mog vrata, gurnuo me na pult. Dodir je bio
dominantan i posesivan, upravo kakvog ga se sjećam.

Ostala sam bez daha kada mi je pomaknuo gumu na gaćicama u stranu,

prešavši prstom preko proreza.

Sagnuo se preko mene, mrmljajući svoje odobrenje preko mojih usana.

„Tako si mokra.“

Kada me raširio jednim prstom, jače sam zajecala.

„Je li ovo ono što ţeliš?“ Okretao je prst unutra sve do drugog zgloba.

„Da, oh, Boţe.“

„Dat ću ti ono po što si došla.“

Obećanje je puno ljepše od erotike, zato jer sam zapravo došla zbog
njega. Nije mi dao vremena za razmišljanje, jer je već počeo micati prstom
izluĎujući me sporim tempom. Podigla sam se na lakte da vidim kako to izgleda,
a on je opustio pritisak ruke na mom vratu kako bi mi to dopustio. Ţeljela sam
vidjeti kako me obraĎuje. Kao da je osjetio moju potrebu, pokidao mi je gaćice i
bacio ih na pod, pozorno zureći u opaki rad svog prsta.

Trofej knjiga 369

Trofej knjiga

„Boţe, kako si prelijepa.“

Klitoris mi je pulsirao kada je jagodicom palca pritisnuo snop ţivaca.

Skupljajući moju vlaţnost, počeo je polako i njeţno masirati, od čega su mi se
savili noţni prsti.

„Prestani.“ Hvatala sam ga za zapešća. „Svršit ću.“

Osmijeh mu je bio proračunat. „To i jest smisao, ljepotice.“

„Ţelim te u sebi kada svršim.“

Oči su mu se blago raširile. Stisnuo je čeljust, kao što je Gabriel

navikavao raditi kada se borio za kontrolu. „Imat ćeš me.“

Pomičući prste u obliku slova V dok me šire otvarao, dodao je i drugi prst.
Mišići su mi se stezali oko njega.

„Jebote, da.“

Palac mu se vratio na moj klitoris, dok mi je prstima pripremao kanal za

svoj kurac. Gabrielov je bio dugačak i debeo. Ovo je nešto što bi on učinio.
Nekoliko teških potisaka u kombinaciji sa nemilosrdnim, kruţnim pokretima
njegovog palca i ja sam svršila u ţestokom orgazmu, vičući od zadovoljstva. Još
uvijek sam jahala na valu orgazma kada su mu se usta spustila na moju picu, a
jezik preuzimao mjesto prstiju. Radio je to tako dobro. Znao je točno kako to
volim. Izmjenjivao je njeţno lizanje i sisanje sa vrhovima svojih zubi. Kako me
Gabriel naučio, ponovno sam brzo svršila, ovaj put u njegova usta. Usisavao me
dok su me tresli valovi, sve dok mi tijelo nije postalo drhtava gomila.

„Dobra djevojka,“ pohvalio me, poljubivši moj breţuljak.

Trofej knjiga 370

Trofej knjiga

Postala sam još vlaţnija kada je rukama krenuo prema svom remenu. U
isto vrijeme, srce mi je zastalo u grlu. Ovo je više od poţude. Ovo je kockanje.
Remen je pao na pod. Gumb na hlačama mu se otkopčao. Hvala Bogu što je
brzopleto potegao patentni zatvarač, jer mi ţivci više nisu mogli izdrţati
napetost. Uzimajući me za ruke, povukao me u sjedeći poloţaj, uhvatio za
bokove i spustio na pod. Nije morao pitati. Spustila sam se na koljena, kao što
sam nebrojeno puta učinila sa Gabrielom, skidajući mu gaćice. Kada mu se
kurac oslobodio, sjela sam na pete. Debeo je i dugačak sa muţevnim venama,
glavića širokog i glatkog. Skoro sam zaplakala od olakšanja i zahvalnosti.
Upravo je onakav kakvog ga se sjećam.

On je Gabriel.

Ostalo je nejasno zna li on da ja znam. Na trenutak je bio previše obuzet

svojom poţudom. Njegova ţelja bila je jedini fokus njegove pozornosti dok je
vukao svoje prste preko moje kose i čekao. Poznajući moju povijest
zlostavljanja, Gabriel mi nikada nije sam gurao kurac u usta. Duša mi se uzdigla
kad sam ga uhvatila za jaja i pribliţila se. Kada su ga obujmile moje usne,
sklopili su se djelići mene koje sam izgubila u eksploziji. Prelazeći jezikom
preko proreza, lizala sam preejakulat koji se prolio za mene, uţivajući u okusu
koji je jedinstven Gabrielu. Srce mi je titralo od radosti kada sam ga duboko
uzela u usta. Sisati Gabriela je oduvijek bilo jedno od mojih najjačih uzbuĎenja.
SviĎao mi se način na koji je stenjao kada mi se jezik vrtio oko njegove erekcije,
prateći venu pokraj njegovih jaja. Uţivala sam kada su mu koljena klecala i
bokovi trzali, znajući da sam ja uzrok njegovom zadovoljstvu. Imati ga u ustima
bilo je kao povratak kući. To je istina, jedina istina koju sam poznavala.
Dopustio mi je da ga uzmem koliko ţelim i nije se suzdrţavao. Svršio je brzo i
ţestoko, prolijevajući sjeme u moje grlo. Pokupila sam svaku kap, osjećaju istu
meĎusobnu povezanost koju sam osjećala tijekom oralnog seksa sa Gabrielom.

Trofej knjiga 371

Trofej knjiga

On je Gabriel.

Zurila sam u njega, duša mi je pucala u čudu, dok je on još uvijek

svršavao. Kada mu se tijelo umirilo, izvukao je kurac iz mojih usta. Bez
prekidanja naše ţestoke utrke za zadovoljavanjem jedno drugoga, uhvatio mi je
ruku i povukao me na noge, proţdirući nam usta prije nego što me sagnuo preko
pulta.

Namjestio mi je ruke ostavljajući me raširenu, tako da su mi prsti

dodirivali rubove. „Izdrţi, ljepotice.“

Dohvativši hladan granit kao oslonac, pripremila sam se, znajući da će biti
teško kada me Gabriel uzme s leĎa. Upravo onako kako sam htjela. Prstima se
igrao sa mojim naborima, skupljajući vlaţnost i podmazujući me. Široku glavu
kurca gurnuo je na moj otvor. Opet je bio tvrd. Jednom rukom ga je uvodio
unutra, drugom mi pridrţavao bokove. Vidjevši da je prošlo dosta vremena,
polako je ušao u mene, obzirno, kako samo Gabriel moţe. Nakon svakog
centimetra je zastao, dajući mi vremena da se priviknem dok mi se igrao sa
klitorisom. Do trenutka kada je potpuno ušao u mene, oboje smo dahtali. Nisam
mu trebala reći da sam ţeljela još. Poznavao je moje tijelo iznutra i van. Znao je
moje potrebe bolje nego ja sama.

Kada se počeo micati, bio je to naporan tempo koji mi je trebao da svršim

još jednom. Zabijao se u mene, okrenuvši naša spojena tijela, namještao me
gore-dolje preko glatke površine. Poţuda mi se povećavala jako i snaţno. Kada
su se moji unutarnji mišići počeli grčiti oko njega, trljao mi je klitoris spretnim
prstima, vodeći me preko ruba. Svršavajući na njegovom kurcu, vrištala sam od
zadovoljstva.

Prekrio mi je tijelo svojim, stavljajući prsa na moja leĎa. „Jebote, da.

Prekrasna si kada svršavaš.“
Trofej knjiga 372
Trofej knjiga

Moje je olakšanje trajalo samo nekoliko sekundi. Potresi nakon orgazma i

dalje su strujali kroz mene kada se izvukao i okrenuo me.

„Ţelim ti vidjeti lice.“

I ja. Ţeljela sam vidjeti njegove oči dok svršava. Bilo je trenutaka kada
me nije gledao dok smo se seksali. To je bilo vrijeme kada me jebao samo s
leĎa, sakrivajući svoje lice s oţiljcima, kao i svoju pravu ličnost, ali nikada
nisam htjela drugo lice ili drugu dušu. Samo njega.

Raširio mi je noge i savio koljena. Izraz lica mu je bio njeţan dok mi je

trljao dlanovima unutrašnjost bedara do središta mojih nogu. Rastavio mi je
stidne usne palčevima, fokusirajući se na moje oči kada je ušao unutra. Nisam
oklijevala ogoliti svoje srce. Osjećaji su mi urezani na licu kako bi ih on mogao
pročitati. Samo za njegove oči. Pokazala sam mu svoju ekstazu dok je ulazio u
mene na jedini način koji me činio kompletnom – svojim tijelom i dušom.
Iskazala sam mu poštovanje kada je počeo izlijevati sve što je imao u mene.
Naše ţelje, emocije, snove i naša suština miješali su se dok smo se zajedno
pokretali. Uzela sam što mi je dao kada su mu udarci postali snaţniji, ali sam mu
i uzvratila. Stisnula sam ga nakon svakog potiska, uvlačeći ga dublje, drţeći ga
čvršće. Ruke su mi prelazile preko njegovih snaţnih ramena i čvrstih grudi,
prateći poznate udubine. Oboţavala sam svaki njegov dio, iznutra i van,
zaljubljujući se brţe nego sam zamišljala. Osjećaj je bio divlji i ranjiv, prekrasan
i zastrašujući u svom intenzitetu. Trebala sam njegove ruke oko sebe.

„Zagrli me,“ šapnula sam.

Nije oklijevao. Ne prekidajući tempo, isprepleo nam je prste, podiţući mi

ruke iznad glave. Prsima me pritiskao uz sebe dok mi je uzimao usne
nevjerojatno njeţnim i dugim poljupcem.
Trofej knjiga 373
Trofej knjiga

Prihvatila sam svoje osjećaje, puštajući ljubav da se proširi i naraste u

meni, sve dok nije ostalo ništa drugo osim njega. Ispunio je moja osjetila.
Njegov mi je poljubac govorio ono što sam ţeljela znati. Stalo mu je. Još uvijek
je pazio na mene i to ne samo kao na vlasništvo. Priklještena sam ispod
njegovog snaţnog tijela, oštećenog bića, ali ovdje sam svojom slobodnom
voljom i to me više nije činilo slomljenom igračkom. Više sam od osvete ili
duga, a on više od Razbijača, zato jer me ljubio kao suprug. Upravo sada, on je
samo muškarac koji je volio ţenu, a ja sam ţena koja je uzvraćala ljubav.
Zaljubiti se – onako vrtoglavo – poslije duboke i vječne ljubavi moţda bi
djelovalo suprotno, ali Gabriel i ja nikada nismo bili normalni. Mi smo mi i ja
nas volim.

„Valentina.“

Šapatom me vratio sebi, osjećajući gdje nam se tijela spajaju. To je

previše i premalo. Nisam mogla više podnijeti, a nisam se mogla ni zaustaviti.
Prsti su mi se stiskali oko njegovih, dok mi se prigušeni krik zadovoljstva
otimao sa usana.

„Imam te, ljepotice.“

Imao me. Uvijek me imao. Smirio je tempo i nagnuo bokove, mijenjajući

kut penetracije. Tako. Oh, Boţe. Usta su mi ispuštala bešumno dahtanje dok me
pogaĎao u pravo mjesto.

„Svrši sa mnom.“

Bila je to molba, ne zapovijed, poslušala sam ţustrije nego bilo kada prije.
Pogled mi se zamutio, tijelo eksplodiralo. On je tu, sa mnom, daje mi sve od
sebe. LeĎa su mu se izvila, bokovi se trzali, dok je drţao moj pogled. Oči su mu
otvorene, duša je izloţena, dok mi je pokazivao što sam mu činila.
Trofej knjiga 374
Trofej knjiga

Naša povezanost je savršena. U mojoj glavi nije bilo misli o prošlosti ili
budućnosti. Ono što sam osjećala bilo je previše intenzivno da bi ostavilo
prostora za brige i strah. Postojao je samo ovaj trenutak. Kad su me njegove
ruke okruţile kako bi mi poduprle leĎa i drţale bliţe, dopustila sam si da se
raspadnem, izliječim i sastavim cijela od pokidanih komadića. Jecala sam u
pregibu njegovog vrata, bez stida, zbog veličine ovog dara, zbog toga što sam ga
opet imala.

Vani su sijevale munje, oluja je udarala svom snagom.

Kada se podigao na ruke da me pogleda, kurac mu je kliznuo iz mene.

Zastenjala sam, nisam ga ţeljela pustiti, ne još.

„Hladno?“ Protrljao mi je ruku.

„Ne.“

Zbacio je cipele i skinuo hlače. Opčinjeno sam gledala kako se svlači. Još
uvijek je imao oţiljke na tijelu, ali sada su drugačiji. Što god je napravio,
podvrgnuo se teškoj operaciji. Nije me zanimalo kako izgleda, ali nedostajale su
mi oznake koje sam upoznala, one koje su ga definirale. Nema veze. Upoznat ću
njegove nove oţiljke.

Uhvativši me kako ga promatram, tiho je rekao, „O čemu razmišljaš?“

„Moj suprug je imao oţiljke kao ti.“

Nije mi ponudio objašnjenje, a ja ga nisam poţurivala. Nisam ţeljela još

više laţi izmeĎu nas.

Trofej knjiga 375

Trofej knjiga

„Uzmi ovo.“ Pomogao mi je da navučem njegovu majicu. Nisam si mogla

pomoći da je duboko ne udahnem. Čist, opori miris je miris Gabriela prije nego
je postao Gregor.

Podigavši me u naručje, odnio me do fotelje na razvlačenje, smjestivši se

sa mnom u krilu i pokrivajući nas pokrivačem sa stolice. Naša čahura je sigurna
i topla. Zajedno smo slušali zvukove kiše na krovu i kroz prozor gledali kako
nebo postaje tamno.

Milovao me po boku, ispod pokrivača. „Gdje ti je sin?“

„Sa prijateljima.“

Napeo se. „Jesu li pouzdani?“

„Momci koje si upoznao na trţnici.“

I dalje je bio napet. „Mogu li se brinuti o bebi?“

„Kao i svaka majka koju poznajem.“

„Jesi li sigurna?“

Nisam mogla odoljeti da ga ne zadirkujem. „Za prvi sastanak, jako puno

si zabrinut za dijete samohrane majke.“

Sklonio mi je zalutalu kosu sa lica. „Sladak je.“ Rekao je to kao da

objašnjava zašto se zanima za Connnora. „Rekla si samohrana majka?“
Oklijevao je. „Jesi li?“

„Bila bih ovdje da nisam?“

Nije odgovorio.
Trofej knjiga 376
Trofej knjiga

Dio mene ţelio je uroniti u ovu vezu i zgrabiti sve zamahom ruke, ali
podsjećala sam samu sebe da budem strpljiva. Ne radim ovo silom ili
manipulacijom. Ovaj put, ovo će biti zato jer to oboje ţelimo.

Okrenula sam mu zapešće prema svjetlu da mogu vidjeti koliko je sati na

njegovom satu. Prošlo je pet. „Uskoro moram ići.“

Čvršće me stisnuo uz sebe. „Već?“

„Rekla sam da ću se vratiti da nahranim Connora prije spavanja. Kupanje

mu je u šest.“

Srce mi je bolno zakucalo zbog čeţnje koju sam mu vidjela u očima.

Dugo me gledao, a kada je napokon progovorio, trudio se izgovoriti riječi, kao
da mu je teško to što ima za reći.

„Valentina, ti si jako poţeljna ţena.“

„Ali?“

„Ali ovo nije bio prvi spoj.“

„Što je to onda bilo?“

Oči su mu traţile moje zbog nečeg što nisam mogla imenovati. Duboko je
udahnuo i oblizao usne. „Pogreška.“

Bol mi je stisnula srce, ali zanemarila sam to. Neću mu dopustiti da me

izbaci iz kolosijeka. „Ovo moţda nije bio konvencionalan spoj, ali sigurno nije
pogreška.“

Trofej knjiga 377

Trofej knjiga

„Ne poznaješ me, a kada me upoznaš, pobjeći ćeš. Ovo je potpuno

pogrešno.“

„Ono što smo upravo učinili u kuhinji, činilo se pogrešnim?“

„Ne. Svaki dio je bio ispravan, ali to nije ono što sam htio reći i ti to
znaš.“

„Onda ćemo se fokusirati samo na ono što se činilo ispravnim.“

„Ne, Valentina.“ Glas mu je grub. „Ovo neće uspjeti.“

Bila sam tako blizu da mu kaţem da znam istinu, ali još uvijek nije bio
spreman da je čuje. Vjerujem da je spreman za nas, jer se ne bi vratio i potraţio
me, meĎutim, ako budem poţurivala stvari, mogla bih sve upropastiti.

Odgurnula sam se o njegova prsa kako bih ustala. „Moram ići.“

Čvršće me stisnuo u zagrljaj. „Ne ideš sve dok je kiša vani tako jaka.
Previše je nesigurno na cesti.“

„Connor –“

„Ništa se neće dogoditi ako zakasniš trideset minuta. Nazovi svoje

prijatelje i reći im da ćeš pričekati da proĎe oluja.“

Uvijek je bio zaštitnički nastrojen. Bog zna da mi je potrebno dodatno

vrijeme s njim. „Uzet ću svoj mobitel.“

„Ostani tu.“ Izvukao se ispod mene i uzeo moju torbu iz kuhinje.

Trofej knjiga 378

Trofej knjiga

Iskoristila sam priliku da ga proučim malo bolje. Ako je mislio da neću

prepoznati isklesano savršenstvo njegove straţnjice, onda stvarno nije znao da
sam svaki dio njegovog tijela zauvijek utisnula u svoj um. Nije me bilo briga
kakvo lice je imao, sa oţiljcima ili privlačno, ţeljela sam muškarca koji se
nalazio ispod njega.

„Izvoli.“ Dodao mi je torbu, dajući mi prostora da obavim poziv.

Dok sam pričala sa Rhettom, miris svjeţe skuhane kave ispunio je

prostor. Kada sam završila razgovor, donio je za mene vruću šalicu. Dva šećera i
mlijeko, baš kako sam voljela.

„Ponudio bih te vinom, ali ne ţelim da piješ i voziš.“

„Hvala.“ Nasmiješila sam se njegovom zaštitničkom ponašanju. „To je

vrlo obzirno.“

„Ţeliš li nešto pojesti?“

„Ne treba, hvala.“

Ostatak vremena proveli smo ispijajući kavu u ugodnoj tišini dok se on

igrao sa mojom kosom, skoro kao kad sam mu noću sjedila pokraj nogu u
njegovoj radnoj sobi. Kada je od kiše ostala samo lagana magla, pomogao mi je
da skupim svoju odjeću, ali sam poderane gaćice ugurala u hlače. Zakopčao mi
je kaput, ispratio me do automobila, drţeći kišobran za mene.

Poljubac mu je bio strastven i očajan, kao da se opraštao. „Čuvaj se.“

„I ti, takoĎer.“

Trofej knjiga 379

Trofej knjiga

Otvorio mi je vrata, ali me zgrabio za zapešće prije nego sam uspjela ući.
„Valentina.“

Uzvratila sam mu pogled. „Da?“

„Hvala što si došla.“

„Nisam mogla ne doći.“

Osmijeh mu je istovremeno bio tuţan i njeţan.

Na putu prema kući, obuzela me krivnja. Osjećala sam se loše jer sam
ostavila Connora sa momcima kako bih se mogla poseksati sa svojim mrtvim
suprugom. Koja majka to radi? Što ako je Connor gladan ili nervozan? Brige su
mi bile neutemeljene. Kada sam stigla kući, zatekla sam Connora kako se veselo
igra u ogradici i Charlieja kako slaţe rublje. Rhett i Quincy su me znatiţeljno
pogledali.

„Izgledaš... drugačije,“ rekao je Rhett. „Znači da je dobro prošlo?“

„Da.“ Osmjehnula sam se, ali nisam otkrila ništa više. Stvari izmeĎu mene
i Gabriela uvijek su bile komplicirane, ni sada nije bilo drugačije. Čak nisam
mogla definirati ni što smo sada, a kamoli objasniti to mojim briţnim
partnerima.

„Netko koga poznajemo?“

„Hoće reći,“ odgovorio je Quincy, „Je li to netko koga ćemo odobriti?“

„Mislim da jest.“

„Samo trenutak.“ Rhett me pomno promotrio. „To je tip sa trţnice?“

Trofej knjiga 380

Trofej knjiga

„Da. Zašto? Odobravate?“

„SviĎa mi se,“ rekao je Quincy.

„TakoĎer.“

„Dobro.“

ViĎat će ga puno više u budućnosti. Bila sam odlučna da se ovo ostvari.

Pitanje je samo hoće li Gabriel priznati istinu? Hoće li mi se vratiti kao suprug
ili kao stranac?

Trofej knjiga 381

Trofej knjiga

Neka sam proklet do pakla i natrag. Kako sam mogao popustiti tako lako?
Dodirivati Valentinu bilo je pogrešno na svaki način. Trebao sam se drţati
podalje. Sve mi se sjebalo kada sam naletio na nju. Nisam bio dovoljno
arogantan da vjerujem da joj se sviĎam ja ili moje lice. Ona je samo instinktivno
reagirala, kako sam je naučio. Valentina treba bol pomiješan sa zadovoljstvom.
Dominaciju u krevetu. Privučena je sadistom, čudovištem. Do mojih vrata ju je
dovela ţelja da osjeti kakav sam ispod ulaštene fasade muškarca. Ovo sam ja.
Ne mogu to promijeniti kao što se ni mačka ne moţe pretvoriti u psa.

Nakon što je otišla, hodao sam po kući. Slabašan miris malina pritiskao
mi je prsa, podsjećajući me na ono što sam propuštao i zbog čega ću ostati
potpuno sam ostatak svog ţivota. Neka tako bude. Ne ţelim nikoga drugog.
Moja svrha je štititi nju i moje dijete. To je dovoljno. Osjećat ću se bolje kada
budem mogao nadoknaditi financijske teškoće koje je pretrpjela nakon moje
smrti. Kada moja tvrtka dovoljno zaradi, anonimno ću investirati u njezin
prosperitetni posao. Srce mi je naraslo od ponosa. Uvijek sam znao da je borac,
a činjenica da je uspjela odraditi tako dobar posao bez mene, ispunjavala me
ţalom tuţne ljubomore. Nijedan čovjek nije ţelio biti potrošan, nepotreban,
zamjenjiv. Sve što sam ikad htio je brinuti o njoj i gledaj gdje nas je to dovelo.
Bolje da se drţim podalje od nje, iako je svaka ćelija u mom tijelu jurila prema
njoj takvom silinom kojoj se nisam mogao oduprijeti.

Trofej knjiga 382

Trofej knjiga

Zamijenio sam svoj ţivot za njezinu slobodu. Trebao sam se drţati svoje
zakletve dok sam se osjećao slabim. Što je značilo, cijelo vrijeme.

Naravno, došao sam u iskušenje da iskoristim zlatnu priliku koju mi je

pruţila, da je prisvojim kao drugi muškarac, ali to bi isto bila još jedna laţ, još
jedna manipulacija, a tim putem više nisam ţelio ići. Nikad. Ponavljao sam
mantru, nadajući se da će mi se to upiti u um i da će moj kurac moţda shvatiti
poruku. Sama njezina blizina činila me tvrdim. Stiskao sam i opuštao prste,
boreći se sa iznenadnim nagonom da odem do nje i kaţem joj istinu, klečeći,
preklinjući je da mi oprosti i primi me natrag. Boţe, takav sam sebičan gad. Ne,
neću uništiti svoju krinku, a njezin novi, teško stečeni ţivot poslati u pakao.
Postojao je samo jedan lijek za ukrotiti moju nekontroliranu ţelju. Navukao sam
trenirku i majicu i kaţnjavao se napornim vjeţbanjem u teretani. Sa svakim
dizanjem utega, trudio sam se otjerati sjećanje na njezin okus, njezine zvukove i
kako se osjećala pod mojim rukama, ali bilo je uzaludno. Što sam se više
opterećivao, dublje mi je ulazila pod koţu.
Poslije tuširanja, krenuo sam obaviti ono što sam odgaĎao otkad sam
došao natrag u Johannesburg. Kupio sam buket bijelih ruţa i otišao na groblje.
Posjet Carlynom grobu kidao me na komade. Bojao sam se doći ovdje, i sada
kada je puna silina gubitka trgala zakrpanu tugu koja se ponovno otvarala,
koljenima sam potonuo u blato i plakao nad nadgrobnim spomenikom svoje
lijepe djevojčice koju nisam mogao spasiti. Sirovi krici trgali su mi grudi. Prvi
put nakon njezine smrti, pustio sam ih van. Nasilna emocija daleko je od
izlječenja. Samo sam podizao poklopac s tinjajuće boli koju sam nosio u sebi.
Ovo, takoĎer, uvijek će biti dio mene, kao i gubitak Valentine i Connora.
Prihvaćao sam to. Ovo je ono što sam zasluţivao, biti nesretan čovjek sa novim
licem i slomljenom dušom. Brišući lice rukavom, poljubio sam svoje prste i
prislonio ih na hladan kamen.

„Volim te, Carly.“

Trofej knjiga 383

Trofej knjiga

Neću pogriješiti sa Connorom, makar to bila posljednja stvar koju ću

učiniti. Nikad me neće upoznati, ali takoĎer neće uopće imati potrebu. Nitko ga
neće dodirnuti dok god sam ţiv. Dopustio sam da mi odlučnost vrati snagu,
podigao sam se na noge i otišao natrag kući, koja se činila praznijom i hladnijom
nego ikada prije, sada kada ju je Valentina označila svojom prisutnošću.

Jedan tjedan je prošao. Radio sam do iznemoglosti, ako ne na poslu, onda

u teretani. Strogo sam pazio na ţenu i dijete koji su pruţali smisao mom ţivotu.
Drţao sam distancu, pazeći da ne napravim istu glupu grešku, pa kada sam se u
subotu ujutro vratio kući iz teretane i zatekao Valentinin automobil parkiran
ispred moje kuće, iščekivanje mi se pomiješalo sa strepnjom. Učinio sam je
fizički i emocionalno ovisnom kada sam je prvi put uzeo. Sasvim je prirodno da
će potraţiti nekoga tko će zamijeniti tu ovisnost. Mrak se podigao u meni na
pomisao da će drugi muškarac ispunjavati tu ulogu, ali buran osjećaj sam brzo
zgnječio kada je izašla iz automobila sa Connorom na boku. Pogled na njih me
umirio. Duboka bol stegnula mi je grudi. Pritisnuo sam daljinski kako bih
otvorio vrata, parkirao se na prilazu i oprezno izašao iz automobila.

„Kako ste ušli unutra?“ Riječi su same izletjele, grublje nego što sam
planirao.

Valentina se nije ni trznula na moj bijesan ton. „Nagovorila sam straţara

slatkim riječima.“

„Nije mu dopušteno da pušta ikoga unutra bez odobrenja.“ Bijesan sam

što je izbjegao pravila. To je opasno. Razgovarat ću sa njim kasnije.
Trofej knjiga 384
Trofej knjiga

„Connor je pomogao,“ rekla je sa osmijehom.

Zurio sam u njega sa jedva prikrivenim ponosom. Da, bit će teško odoljeti
tom slinavom, dvozubom osmjehu. Trudio sam se ublaţiti ton glasa. „Zašto ste
ovdje?“ Sranje, zar se nešto dogodilo? „Je li sve u redu?“

„Vodim Connora na piknik. Mislila sam da bi nam se mogao pridruţiti.“

„Valentina…“ izašlo je kao upozorenje koje sam ţelio, ali Boţe, tako je
dobro izgovoriti njezino ime. Problem je u tome što sam ga ţelio vrištati dok je
njezino pokorno tijelo ispod moga.

Ne dajući mi vremena da objasnim, gurnula je Connora u moje naručje.

„Pridrţi ga na sekundu, hoćeš li?“

Mamac je prejak da bih mu se mogao oduprijeti. Kada su mi ruke zagrlile

vlastitog sina, nešto je puknulo u meni. Svijet se posloţio i, sve pogrešno
smjestilo se na svoje mjesto dok sam drţao njegovo maleno tijelo na svojim
prsima, udišući miris bebe.

Valentina je podignula torbu za pelene sa straţnjeg dijela automobila i

ispričavajući me pogledala. „Samo trebam Connora presvući prije nego što
odemo. Mogu li, molim te, koristiti tvoju kuću?“

Svom sinu nikad ništa neću uskratiti.

„Samo naprijed.“

Drţeći Connora u jednoj ruci, otključao sam vrata i pustio je unutra.

Trofej knjiga 385

Trofej knjiga

Ušla je unutra i otišla do jedinog komada namještaja u dnevnom boravku.

„Smeta li ti?“

„Ne.“

Dok je prostirala zaštitni pokrivač po naslonjaču, nosio sam Connora do

nje. Na sekundu sam ga drţao uz sebe, nerado ga puštajući, ali stajala je s
pelenom u rukama, tako da sam ga spustio. Toplina je putovala niz moje tijelo
dok sam gledao kako se brine o našem djetetu. Proţdirao sam ovaj intimni
trenutak kao izgladnjeli čovjek. Kada je bio čist i suh, okrenula se prema meni
sa osmijehom koji je u sebi sadrţavao prijateljsku toplinu i strastvenu vrućinu,
ni jedno nisam zasluţivao.

Njezin ton je siguran. „Spreman?“

Usprkos tome kako sam je otpratio nakon našeg poţudnog susreta, nije
sumnjala da ću se sloţiti, i bila je u pravu. Kako bih mogao sada kada sam
osjetio okus Connora? Očajnički sam ţudio za više. Ţelio sam više i od ove
samouvjerene ţene koja je stajala pokraj mene.

Osmijeh mi je bio stisnut. Nemoć je gorjela u meni. „Daj mi minutu da se

istuširam i presvučem.“

„Naravno.“

Ţurio sam se istuširati, izvukao sam usklaĎenu bijelu majicu sa hlačama.

Dok sam se vratio u dnevni boravak, ona je sjedila u stolici i dojila Connora.
Zaustavio sam se na mjestu. Gledajući dolje, njezin izraz je ništa drugo nego
ljubav. Nema zamjeranja za dijete koje nije traţila niti planirala. Pogled mi je
odlutao do mog sina. Njegovo sisanje je iznenaĎujuće jako za tako maleno biće.

„Jao,“ Valentina je rekla, trznuvši se dok je on udubljivao obraze.

Trofej knjiga 386
Trofej knjiga

Stisnuo je svoje male prste u Valentinin dţemper, drţeći se za svoj izvor

hrane kao za ţivot. Mali uzdasi, stenjanje i pjevušenje ulijevali su se u zvukove
gutanja koje je pravio. Imao je malo crne kose, nije bila uvijena poput moje, već
svilenkasta kao kod njegove majke. Čak i sa deset mjeseci, izgledao je
nevjerojatno maleno. Krhko.

Prije nego sam se uspio zaustaviti, stajao sam ispred njih i milovao
Connorovu kosu. Nisam razumio zašto me baš ova scena toliko dotaknula.
Moţda zato što se moja majka nikada nije brinula o meni. Za to su bile zaduţene
dadilje.

Valentina je gledala u mene. „Skoro je gotov.“

„Uzmi si vremena.“ Mislio sam to. Mogao bih ovako stajati i gledati ih
cijeli dan. „Zar on već ne jede krutu hranu”

„Oh, da. I dalje ga dojim jer mu je potreban sav prirodni imunitet koji
moţe dobiti. Zapravo, ima samo osam mjeseci, ako se uzme u obzir da je roĎen
dva mjeseca prerano.“

Ponovno mi ga je dodala i namjestila si odjeću.

„Ići ćemo mojim automobilom,“ rekla je, „Zato jer imam auto-sjedalicu.“

Namiguša me uspješno natjerala na izlazak, a da uopće nije započela

svaĎu.

„Trebamo li se zaustaviti po hranu?“ Upitao sam.

„Već sam pripremila košaru. U prtljaţniku je.“

Trofej knjiga 387

Trofej knjiga

Ponudio sam joj ruku da moţe ustati.

Odvela nas je u zoološki vrt, na mjesto gdje sam često išao kada sam bio
mali. Nije se puno promijenio u ovih trideset osam godina. Connor je premlad
da bi cijenio ţivotinje, ali prolazili smo pokraj majmuna i ptica, hodajući jedno
pokraj drugog u ugodnoj tišini. Ispod hlada vrbe, raširila je pokrivač i spustila
Connora na trbuščić, ostavljajući plastične igračke unutar dohvata njegove
ruke.

„Skoro samostalno sjedi,“ ponosno je rekla. „Malo je zaostao za svoju

dob, ali liječnici kaţu da je to normalno za nedonošće.“

Dobra je s njim. Odlična je majka. Nisam je smio dotaknuti, ali si nisam

mogao pomoći pa sam zavukao pramen kose iza njenog uha. „Kakvo je?“

„Kakvo je što?“

„Majčinstvo.“

„Teško, ponekad, ali nikad ne bih poţeljela da je drugačije.“

„Ţao mi je što ti je bilo teško.“ To sam mislio cijelom svojom dušom.

Slegnula je ramenima. „Vaţno je pronaći rutinu koja svima odgovara.“

„Siguran sam da to nije tako jednostavno.“

„Nije tako loše. Imam fleksibilno radno vrijeme, a i mogu odvesti

Connora u ured.“

„Uţivaš li u svom poslu?“

Trofej knjiga 388

Trofej knjiga

„Cijenim ga. Osigurava mi krov nad glavom i hranu za stolom. Govoreći

o hrani...“ posegnula je prema košari. „Jesi li gladan?“

„Pregladnio.“ Ali ne za hranom. Poput budale gledao sam u njezine oči,

gubio se u njihovoj mutnoj tami.

Ne diraj je.

Ah, jebote.

Obuhvatio sam joj lice i gurnuo je na prekrivač. Činilo se prirodnim da

moje tijelo prekriva njezino. Ţudio sam da je okusim, da osjetim njezine mekane
usne, da pomirišem opojni miris njezine koţe. Drţeći pogled na njenim očima,
pribliţavao sam nam usta. Ako je sada ţeljela odustati, dat ću joj priliku.
Zatvorila je tu jedva vidljivu udaljenost, podiţući glavu. Kada su nam se usne
dotaknule, ista duboka bol ukorijenila mi se u prsima. Umjesto da je izbacim iz
svog sistema, više nego ikad prije, vezujem se za nju. Još je slaĎe što je ovaj put
ona izabrala mene. Nisam joj srušio vrata i odvukao je protiv njene volje. Nisam
je zavodio sa zadovoljstvom da mi ne gleda u oţiljke. Ona je došla k meni.
Ljubio sam je kao utopljenik, tako zahvalan što je svojom voljom tu, da sam
jedva mogao disati. Sve emocije koje sam osjećao nisu bile ništa drugo nego
hladna i prazna ljuska, sve zbog ove ţene. Naučila me je značenje pojma
zahvalnost. Sada sam to osjećao, jer mi je pruţila ovaj trenutak, da budem s
njom i Connorom. Prisutno je toliko zadovoljstvo što sam imao njezin pristanak.
Ovo nije neka sjebana manipulativna verzija, ovo je prava stvar.

Izlio sam svoje srce u ovaj poljubac i moje tijelo je odgovorilo, postajući
tvrdo i vruće posvuda. U javnosti smo, ali jebeno me nije briga. Postajem pijan u
deliriju od nje i ovisan o osjećaju sreće.

Trofej knjiga 389

Trofej knjiga

Connorovo gugutanje vratilo me natrag na zemlju. Nevoljko, prekinuo

sam poljubac. Njezino lice je slatko pocrvenjelo.

Nasmijao sam se. „Mislim da on odobrava.“

Uputila mi je prekrasan osmijeh. „Da, on definitivno odobrava.“

„Hvala ti.“

„Na čemu?“

„Na današnjem danu.“ Što ste mi omogućili vrijeme koje nisam

zasluživao.

„Nema na čemu.“

Connor je počeo dizati galamu. U trenutku, iz sreće je prešao u plač. Moj

zaštitnički instinkt se pojačao. Zbunjen, nemoćan, ţurio sam da ga dohvatim.
„Što nije u redu? Što se dogodilo? Je li se povrijedio? Je li bolestan?“

Smirena kao i uvijek, Valentina je uzela bocu iz torbe za pelene i dodala

mi je. „Hoćeš li ga nahraniti?“

Connor je toliko vrištao da bi podigao krov da se nalazio poviše nas.

Ponos mi je nadimao grudi do točke eksplodiranja. Kada je stavio dudu u usta,
počeo je sisati pohlepnim gutljajima.

„Ponovno?“ Upitao sam. „Upravo je jeo.“

Nasmiješila mi se. „Ogladni svaka dva sata, manje ili više.“

Kao da sam plutao na oblaku. Trenutak se činio nerealnim.

Trofej knjiga 390

Trofej knjiga

Osjećaj, jednak onom kada sam ljubio Valentinu, prolazio je kroz mene
kada mi se sin ugnijezdio dublje u ruke. Uopće nije bio teţak. Njegovo tijelo je
tako malo da njegova glava stane u dlan moje ruke. Njegova usta čvrsto su
obuhvatila dudu, a obrazi bili udubljeni dok je ispuštao gladne male zvukove
sisanja. Kunem se da sam čuo reţanje kada sam popustio stisak na boci i
prekinuo hranjenje. Duboki osmijeh zatutnjao mi je u grudima. Bliţe sam ga
privukao i pomazio, drţeći ga kraj srca.

„Koje si ti muško,“ rekao sam kroz smijeh, spuštajući poljubac na njegovo

čelo.

Dok je ispijao svaku kap iz boce, ja sam u potpunosti uţivao u trenutku,

upijao sam svaku sekundu ovog dragocjenog dara.

„Prvi put daješ djetetu bočicu?“ Valentina je pitala sa bljeskom u očima.

„Dovraga, da.“

„Nisi tako loš.“ Namignula mi je i poljubila me u obraz.

I upravo tako, moj otpor se srušio. Sav moj dosadašnji trud propao je kao
da sam bio vojnik koji je izgubio u bitci. Još jedan poljubac, prolazan trenutak
slabosti, beskrajno sjećanje, i ja izlazim sa Valentinom Louw, ţenom koja me
oborila s nogu, majkom moga djeteta.

U tjednima koji su slijedili naši sastanci su postali sluţbeni. Redovni. Mi

smo par. Sa početkom zime, odlazili bi u zatvorena igrališta sa Connorom. Kada
su Kris, Rhett ili Quincy mogli čuvati Connora, ostajali bi u kući i vodili ljubav.
Trofej knjiga 391
Trofej knjiga

Dodirivao sam Valentinu kad god bi mi se pruţila prilika. Svaki trenutak

bio je kao da smo na posuĎenom vremenu. Dragocjenom. Što god radili, uvijek
sam puštao da ona vodi. Upoznala me sa prijateljima kao Gregorom Malanom, a
oni su me prihvatili bez pitanja ili otpora. Svi su ţeljeli da pronaĎe sreću koju je
zasluţivala, a ja sam bio počašćen što su mislili da sam ja pravi čovjek za to.
Jedini problem koji je kvario ovaj novi razvoj dogaĎaja bila je velika i ruţna laţ
koja je stajala izmeĎu nas.

Što sam bio bliţe Valentini kroz ovu novu vezu, više sam bio rastrzan.
Moja prevara kaţnjavala me svakog sata dok sam bio budan i kidala mi srce po
noći. Krivnja me izjedala čak i u snovima. Ona zasluţuje bolje. Ona zasluţuje
istinu. Dok je moja ljubav zasjenjivala sve druge emocije i razloge mog
postojanja, znao sam što trebam napraviti.

Morao sam biti pošten.

Morao sam je izgubiti.

Ponovno.

One večeri kada sam donio odluku, proveo sam noć na koljenima. Klečao
sam na pločicama sa glavom u rukama stisnutom u šake, ţeleći oprost i znajući
da ga neću dobiti. Kada se sutra suočim s njom, ona će me mrziti.

Pričekao sam pristojno vrijeme, nazvao sam je da doĎe ovdje poslije

posla. Sama. Nisam ovo ţelio napraviti ispred Connora ili ispred svojih bivših
tjelohranitelja. Ono što sam joj imao za reći samo je za njezine uši. Ostatak
dana, hodao sam po kući, vjeţbajući svoj govor u glavi, ali nijedne riječi nisu
zvučale dobro. Napokon, odlučio sam se za otvorenu istinu.

„Umro sam kako bi ti bila slobodna. Umro sam jer te volim. I dalje
umirem, svaki dan pomalo, i to ću i nastaviti ako će ti to donijeti sreću koju sam
ti ukrao.“

Trofej knjiga 392

Trofej knjiga

Previše dramatično.

Suočio sam se sa sobom u ogledalu u spavaćoj sobi, ponovno

pokušavajući „Nisam čovjek za kojeg misliš da jesam. Ja sam...“

Jebi ga.

Prolazio sam rukom kroz kosu. Tko sam ja? „Ja sam duh čovjeka koji te
oteo i napravio ti dijete.“ Briši to. „Ja sam čovjek koji te voli.“

Mrzit će me više nego prije, ali to je ispravno za napraviti. Moţda je to

najpoštenija stvar koju sam ikada učinio u svom ţivotu. Uputio sam nepoznatom
licu u ogledalu pogled prije nego sam se otišao istuširati kako bih se pripremio.
Ako je ovo zadnji put da ću se suočiti sa Valentinom, barem mogu biti toliko
pristojan i izgledati respektabilno.

Sve do danas, stvari su se polako razvijale izmeĎu mene i Gabriela, ili

Gregora, kako sam se navikavala sada ga zvati. Hodali smo kao dvoje normalnih
ljudi. Bilo je puno mogućnosti da mu kaţem kako znam istinu, ali ţeljela sam da
on to kaţe kada bude spreman. Nisam mu mogla reći što osjećam sve dok ne
prizna. Ako nije spreman saslušati me kao Gabriel, onda nije spreman saslušati
me ni kao Gregor.

A onda me danas nazvao. Bilo je nešto u njegovom glasu, mali drhtaj u

dubokoj boji njegovog glasa. Ruke su mi se tresle dok sam oblačila novu crvenu
haljinu i uvijala kosu u punĎu. Što ako nas ne ţeli više viĎati? Ne, moram ostati
pozitivna.

Trofej knjiga 393

Trofej knjiga

Gabriel me moţda nije volio onako kako sam ja voljela njega, ali trebao
me. Ţelio me ţivu, dovoljno da me učini trudnom. To se računalo za nešto, zar
ne?

Connor je gugutao na tepihu za igru. Podignula sam ga, zabijajući nos u

njegovu kosu. „Volim te, bebo. Jako puno.“

Ubod tuge obuzeo mi je srce kao i uvijek kada sam ga morala ostaviti, čak
i na nekoliko sati.

„Bit će dobro,“ začula sam glas s vrata.

Okrenula sam se da vidim Krisin njeţan, suosjećajan osmjeh. Prekrasna

Kris koja je uvijek imala razumijevanja.

Ispruţila je ruke. „Daj mi ga ovamo i otiĎi se zabaviti.“

Poljubila sam glavu svoje bebe prije nego što sam joj ga predala.

Kris me detaljno pogledala. „Izgledaš predivno.“

Odsutno sam trljala prstom po ostatku palca. „Zaista to misliš?“

„Savršeno.“ Ohrabrujuće mi je klimnula glavom. „Kasniš.“

Zna da sam odugovlačila. Odugovlačila sam zato što sam bila nervozna.
Kako će ova noć ispasti za nas? Za mene, Gabriela i Connora? Kada je otišla s
Connorom, spustila sam u svoju torbu poklon koji sam čuvala za Gabriela. Ovisi
o tome što će reći, ponudit ću mu ga ili ga vratiti kući. Dio mene ţelio je da ova
noć već završi, ali ne moţemo nastavljati ţivjeti u našem izmišljenom svijetu.

Brzo sam se oprostila od momaka. Ovo je večer za pizzu i filmove, tako

da je Charlie zbrinut. Tada sam se odvezla do Gabrielove kuće.

Čekao me vani, obučen u tamne hlače i bijelu majicu. Kao i uvijek, moja
usta su se osušila.

Trofej knjiga 394

Trofej knjiga

On je savršen u svakom fizičkom smislu, ali za mene, i dalje je muškarac

sa oţiljcima u kojeg sam se zaljubila. Iznutra, rastrgan je kao i ja, i tu bol
zajednički dijelimo.

Umjesto da mi pridrţi vrata kao što je uvijek radio prije, ostao je stajati na
travnjaku, upijajući me gladnim pogledom dok sam mu prilazila. Riječi nam
nisu bile potrebne. Znala sam o čemu razmišlja, kao što je on znao o čemu ja
razmišljam, zato su njegove oči gledale u kruta ispupčenja mojih bradavica
ispod haljine. Zaustavila sam se blizu njega. Moje emocije bile su sirove, ali i
njegove su. Rat mu je bjesnio u zelenim očima, boja koja je tako pogrešna i tako
ispravna. Ruke su mu se savijale dok se trudio da me ne dodirne, ali onda, krhko
uţe njegovog suzdrţavanja je puknulo.

Hvatajući me šakom za kosu, trznuo me bliţe. Radnja je učinila da se

spotaknem o tvrdu barijeru njegovih grudi. Uhvatio me jednom rukom oko
struka, zarobivši svoju erekciju izmeĎu nas.

„Jebote.“ Zabio je nos u moj vrat i prelazio s njim do moje čeljusti. „Samo
jedan dodir.“

To je boljelo. Govorio je kao da se oprašta sa mnom.

„Trebam te u kući. Odmah,“ prošaptao je u moje uho.

Uzevši me za ruku, vodio me do vrata. Kada je zaključao iza nas, okrenuo

me prema sebi, sto postotni Gabriel. „To je vrlo lijepa haljina.“ Čitavu jednu
sekundu, izgledao je neodlučno, kao da je vodio unutarnju bitku, ali tada mi je
uhvatio lice rukama i snaţno me poljubio.

„Zar mi nećeš reći da je skinem?“ Upitala sam, kada me pustio.

„Moram ti nešto reći.“

Ţeljela sam čuti, ali i nisam. Plašila sam se da ću ga izgubiti, zauvijek

ovaj put, ali nisam se plašila boriti za ono što sam ţeljela. Neću odustati, još ne.
Trofej knjiga 395
Trofej knjiga

Spustila sam naramenice s ramena i pustila haljinu da padne na pod.

Nisam nosila donje rublje, stajala sam gola ispred njega, izuzev cipela.

Njegov pogled me milovao sa odobravanjem, ali bitka je i dalje bjesnila u

njegovim očima. „Došla si ovdje ovakva?“ Smanjio je razdaljinu, gledajući
dolje, u moja usta. „Zašto?“

Oboje znamo zašto, ali ţelio je da to izgovorim. „Ţelim da me jebeš.“

Zategnuta koţa njegovih jagodica je potamnila. „Kako?“

„Teško. Grubo.“ Koristila sam svoj adut. „Dok me udaraš.“

Izraz njegovog lica je otvrdnuo, a njegove zelene oči postale su

zamagljene. „Zašto?“

„Zato što tako jače svršim.“

Prsa su mu se poraţeno spustila.

„Ne mogu te odbiti.“

„Onda nemoj.“

Uhvatio mi je dojku, palcem prelazeći preko bradavice. „Lezi dolje na

leĎa i raširi noge.“

Odmahnula sam glavom. „Ako to ţeliš, morat ćeš to uzeti.“

Tijelo mu se napelo. „Ne ţelim te povrijediti, nikako...“ Progutao je

ostatak svojih riječi, uputivši mi bolan i potreban pogled.

„To je ono što mi treba.“

Njegova neodlučnost se rušila poput suhog komada kruha. Njegova se

paţljivo sakrivena poţuda otkrivala, otkrivajući mi dio pravog čovjeka dok je
prstima obuhvaćao moj vrat i gurao me na koljena.

Trofej knjiga 396

Trofej knjiga

Drţeći me na mjestu sa jednom rukom, otkopčavao je hlače drugom,

ostavljajući ih na sebi, ali je oslobodio svoj dugački, teški kurac.

Pustio mi je vrat i uhvatio me za kosu. „Diraj ga.“

Naš poloţaj me uzbuĎivao više nego ikad prije, sa mnom golom na

koljenima i njim nadvijenim nada mnom, potpuno odjevenim. Pokupila sam kap
koja se izlila iz proreza njegovog glavića, protrljala sam preejakulat oko vrha,
prije nego sam prešla noktom po donjoj strani. Koţa mu je vreli baršun, a meso
tvrdo kao granit. Uhvatila sam mu pogled dok je zurio u mene, čitajući me kao
otvorenu knjigu, znajući točno što mi treba.

„Liţi ga.“

Sa dopuštenjem, prešla sam jezikom preko glavića, sve do korijena i

natrag. Nisam se ţeljela igrati lijepo, ne danas. S prkosnim pogledom, usisala
sam ga duboko u svoja usta.

Njegov izraz je odobravajući čak i dok je lagano odmahivao glavom.

„Zločesta, pohlepna djevojko. Jesam li ti rekao da mi pušiš kurac?“

Umjesto odgovora, lagano sam prešla zubima preko kurca.

Zadrhtao je. „Kasnije ćemo se pobrinuti za tvoju kaznu. Ako namjeravaš

sisati, učini to kao da ozbiljno misliš.“

Ţeljela sam. Savila sam jezik oko njega i dodirivala mu duţinu koju moja
usta nisu mogla dosegnuti. Uzimala sam ga najdublje što sam mogla, potičući ga
bez riječi da makne posljednju prepreku izmeĎu nas, na mjesto odakle me nije
mogao odgurnuti. Trebala sam ovo. Ţeljela sam sve od njega. Ţeljela sam da
razumije da me je ozdravio i da sam spremna ići bilo gdje za njim. Izvlačio ga je
i brzo gurao natrag. Puštala sam ga da mi jebe usta kao što nijedan muškarac
nije učinio prije, uţivajući u svakom nabijanju u moja usta. Ţeljela sam ga
progutati. Ţeljela sam se gušiti sa suzama u očima.
Trofej knjiga 397
Trofej knjiga

Ţeljela sam da me uzme do kraja. Mijenjajući poloţaj glave, namjestila

sam da se nabija u moje grlo umjesto u obraz. Moja nagrada bila je
veličanstvena. Oči su mu postale velike sa vrućim svjetlom, a njegova erekcija
se trzala u mojim ustima. Gurao je jače i dublje, rasteţući mi čeljust do krajnjih
granica.

„Diši kroz nos, dušo.“

Ovo je bilo zadnje upozorenje prije nego je presjekao posljednju vrpcu

samokontrole koju je odrţavao dok me jebao u usta. Uhvativši mi glavu svojim
velikim rukama, drţao me mirno, ozbiljno me počevši jebati u usta. Kad sam se
zagrcnula, povukao se, dajući mi samo kratku odgodu prije nego je nastavio
ţestokim tempom. Način na koji me jebao bio je tako vruć. Slinila sam oko
njega, čineći odvratne zvukove u pozadini svog grla, koje je on oboţavao.
Tjerajući vlaţnost iz očiju, usredotočila sam se na duboko disanje kroz nos.

„Pogledaj me,“ progunĎao je.

Podignula sam pogled na njega, dopuštajući mu da vidi razmazanu

maskaru i ruţ za usne, izloţivši svoju ranjivost ispred njegovih nogu.

„Voliš ovo, zar ne?“

Mogla sam samo stenjati oko njega, osjećaju da se napinje kao inače prije
nego bi svršio. Umjesto da mi da svoje sjeme, izvukao se van. Ţeljela sam
njegov okus u ustima, ali drţao je kurac nekoliko centimetara dalje od mog lica,
izazivajući me.

Polako, masirao mi je vilicu sve dok bol nije prošla, a onda mi snaţnim
prstima obuhvatio vrat i gurnuo me na pod, na leĎa, raširivši mi noge ispod
njega. Prebacujući teţinu na jednu ruku, prekrio mi je tijelo svojim i uzeo mi
usta sa tako slasnim i tromim poljupcem da su mi se prsti uvili. Dok je njegov
jezik umirivao moja ranjena usta, njegova ruka istraţivala mi je grudi.

Trofej knjiga 398

Trofej knjiga

Gnječio je mekano meso izmeĎu pohlepnih prstiju, malo prejako da bi

bilo ugodno, sve dok vlaţnost nije potekla iz mene. Njeţni poljupci spuštali su
se na moj obraz, moju čeljust, vrat i ključnu kost, dok me hvatao za bradavicu i
povlačio. Ubod je ukusan. Njegov prsti pratili su put preko mog trbuha do mog
breţuljka, lagano mi okrznuvši klitoris. Zastenjali smo jedno drugom u usta
kada je vrh palca skliznuo u moju vlaţnost koja se nakupila za njega.

Lagani ugriz moje donje usne najavljivao je kraj poljupca. Blago se

povukao unatrag kako bi me pogledao. „Uzet ću sve što imaš.“

Jedva sam uspjela promuklo izgovoriti „Da.“

Podigao mi je ruke poviše glave i namjestio ih tako da su mi dlanovi bili

prema gore. „Drţi ih tako.“

Kretao se niz moje tijelo, ljubeći svaki centimetar moje koţe sve dok se
nisam uvijala od potrebe. Kada je konačno stigao do moje stidne kosti, nije
spustio svoje usne na klitoris kao što sam ţeljela, nego mi je ispravio noge,
oslobaĎajući mi napetost mišića. Uzimao si je vremena, masirao mi bedra i
listove. Baš kad su mi se mišići počeli opuštati, raširio mi je noge, izlaţući moju
picu. Razdvojio mi je nabore palcima i sjeo na pete dok me proučavao.

„Tako lijepa,“ komentirao je, „Tako savršena.“ Stavio je srednji prst

unutra, zakopavši ga do zgloba. „Tako uska.“ Nekoliko ţestokih prodiranja
učinilo je da odignem bokove s poda. „Tako mokra.“

Cviljela sam, trebala sam više trenja, ali pomicao je prst. Osmijeh mu je
na usnama, uz moje protestirajuće stenjanje. Glava mu se polako spuštala sve
dok njegov jezik nije draţio moj klitoris, nemilosrdno njeţno. Podignula sam
bokove, pokušavajući ga natjerati da mi pruţi više, ali nagradio me ugrizom koji
mi je poslao udare boli kroz klitoris. Moj krik se odbijao od zidova, molba da
stane i da mi pruţi više. Tada me počeo ozbiljno jesti.

Trofej knjiga 399

Trofej knjiga

Njegov jezik, zubi, usne i prsti bili su posvuda, sve dok nisam mogla
razlikovati ugrize boli od tjelesnog uţitka. Prst je ušao u moj straţnji otvor,
nimalo paţljivo, nego ţurno, bez suzdrţavanja. Naprezala sam se kako bih
preuzela taj osjećaj, prisvajajući ga dok me ispunjavao svime osim svojim
kurcem. Nekoliko pumpanja i počela sam se uvijati, napinjući donji dio tijela.
Zareţala sam od zadovoljstva kada sam mu svršila u usta, moje zadovoljstvo
eksplodiralo je oko njegovog jezika i prsta. Moja vlaţnost prekrivala je njegove
usne dok se povlačio unatrag, pruţajući mi posesivan i pobjedonosan osmijeh.
Ja sam njegova, ne samo u ovom trenutku, već zauvijek. Ţeljela sam da se zabija
u mene i fizički me ispuni.

„Uzmi me,“ uspijevala sam prozboriti.

„Ja sam onaj koji izdaje naredbe.“

Kako bi naglasio izjavu, okrenuo me na trbuh i podigao mi bokove.

Straţnjica mi je bila visoko u zraku, nudeći mu se, i već sam znala što je
dolazilo prije nego je pokupio moju vlaţnost i umasirao je u analni otvor.
Pobjegao mi je nehotičan jecaj dok me nestrpljivo rastezao sa dva prsta.
Udahnula sam unutra i van, kada su dva prsta postala tri. Jednom rukom
milovao mi je jednu polutku straţnjice dok me drugom kaţnjavao iznutra.

Sagnuvši se preko mene, poljubio mi je rame. „Bila si zločesta djevojka,

došavši ovdje bez ičega ispod odjeće. Vjetar ti je mogao podići haljinu i netko je
mogao baciti pogled.“ Posesivnost je bila izraţena u njegovom glasu, dok su mu
prsti pratili preko mojih izloţenih nabora. „A ovo je moje. Samo moje.“

Uţivala sam u njegovoj izjavi, znajući da će me potvrditi, bez obzira na

njegov oprezan izraz kada sam došla. Ne, sada nisam ţeljela misliti o tome.
Samo sam se ţeljela usredotočiti na njega dok je u meni, oko mene, jebući me.

Udarac koji je uslijedio na moje golo dupe stigao je neočekivano.

Straţnjica mi se trznula, zarobivši mu prste unutra.

Trofej knjiga 400

Trofej knjiga

Toplina koja je prţila moju koţu slala je u plamen svaki centimetar moga
tijela od struka na dolje. Nabijala sam se, nudila mu više, a on je to uzimao,
udarajući me i pumpajući. Moji krici ţestoki su i očajni. Ponovno sam trebala
svršiti.

„Moja pohlepna, prelijepa djevojko,“ zastenjao je. „Ţeliš moj kurac u

svom uskom šupku, zar ne?“

Posljednji put kada me ovako uzeo bilo je na dan našeg vjenčanja. Znala
sam da će boljeti i da ću to voljeti, ali sada sam previše ţudjela za udarcem
njegovog dlana da bih se usredotočila na bilo što drugo. Grudi su mi bile teške,
njihale se sa svakim udarcem koji mi je spuštao na straţnjicu. Udarci su se
pomicali od desna prema lijevo i ponovno natrag, paleći koţu na mojoj
straţnjici, čineći mi picu otečenom i mokru. Nabori su mi pulsirali. Klitoris je
pregrijan. Udarci su prestali, ali ne i prsti koji su pumpali unutra i van u mom
tamnom otvoru.

„Nećeš ponovo hodati okolo bez donjeg rublja, osim ako ti ja to ne

kaţem.“

„Neću.“ Cviljela sam. Bedra su mi drhtala.

„Dobra djevojka. Sada ću uzeti ovu prekrasnu, izudaranu straţnjicu.“

Punoća njegovih prstiju nestala je, ostavljajući peckanje iza njih. „Budi mirna.“

Oslanjajući čelo na isprepletene prste, pokušavala sam mu udovoljiti,

znajući da će biti nemoguće. Široka glava njegovog kurca izazivala je uski krug
mišića.

„Uzet ću te kao što si me traţila,“ govorio je hrapavim, poţudnim glasom.

„Bori se protiv mene.“

Znala sam na što je mislio. Nije ţelio da mu bilo što pruţim.

Trofej knjiga 401

Trofej knjiga

Ţelio mi je uzeti straţnjicu, pokazati mi svoju pravu prirodu bez

suzdrţavanja, i ţelio je da učinim isto to. Paţljivo me rastezao, gurajući široku
glavu kurca preko prve barijere mišića. Boţe, kako je peklo. Znoj mi je izbio po
čelu dok me pripremao plitkim potezima, dajući mi samo nagovještaj, a zatim se
zabio u mene, izvijajući mi leĎa i tjerajući me da prigušeno kriknem. Dao mi je
dozvolu da se borim, pa sam pokušavala opustiti svoje tijelo, bjeţeći od
ţestokog tempa, izravnavajući zdjelicu uz tlo, ali njegova me ruka obavila oko
struka, drţeći me na mjestu. Potaknut mojim otporom, jače se nabijao, zabijajući
svoj kurac u moj zabranjeni ulaz sve dok mi oči nisu zasuzile, a straţnjica pekla
kao paklena vatra. Pokušavala sam otpuzati, ali stisak mu se pojačao, jebanje mu
je postalo ţešće. Jaja su mu udarala o moju picu, a kurac nabijao u meni,
podiţući mi potrebu sa ţivotinjskom mješavinom boli i zadovoljstva. Što sam se
više pokušavala odmaknuti, on me sve ţešće jebao.

„Uzet ćeš moj kurac,“ prosiktao je prije nego me poljubio u rame.

Mogla sam mu reći da stane, i stao bi, ali umjesto toga, stisnula sam svoj
analni otvor, gurajući mu kurac van. Čin prkosa izazvao je reakciju koju sam
ţeljela. Ruka mu se omotala oko mog vrata, prekidajući mi dotok zraka. Oh,
Boţe, ovo mi je nedostajalo. Nije me bilo briga što je čudno ili sjebano. Ţeljela
sam mu dati svoj dah, zadovoljstvo, bol i ekstazu. Dozvoljavala sam mu da me
davi dok je klizio unutra i van iz moje straţnjice, ne osjećajući ništa osim
povjerenja i dubokog osjećaja mira, znajući da će se pobrinuti za mene. Kad su
mi se počele pojavljivati bijele točkice ispred očiju, opustio je pritisak,
dozvoljavajući mi da dišem, a onda je spustio prste na moj klitoris, štipajući,
trljajući i lupkajući. Izopačeni zvuk pobjegao mi je iz suhog grla dok sam
eksplodirala u komadićima bolnog zadovoljstva, pica mi se grčila oko praznog
zraka. Posegnula sam iza sebe, pokušavajući pronaći njegov kurac. Trebala sam
ga tamo gdje sam bila prazna.

Trofej knjiga 402

Trofej knjiga

Uhvatio me za zapešće i podigao mi ruku iznad glave. „Ne, dok ti ne

kaţem.“

Prelazio je prstom preko mog otvora, tjerajući mišiće da se stisnu, a zatim

mi razdvojio straţnjicu, zabijajući vrhove prstiju u nju. Pogledavši preko mog
ramena, ugledala sam ga na koljenima, kurca krutog i debelog. Stavio ga je u
moju picu i probijao mi pregibe. Moji unutarnji mišići su drhtali dok me jahao,
pruţajući mi sve što je imao. Iznova i iznova, uzimao me, cijelo vrijeme rukom
praveći krugove preko mog klitorisa. Promijenio je kut i pronašao osjetljivu
točku koja me svaki put slala preko ruba. Nije mi dugo trebalo da se orgazam
ponovo nakupi. Kada je eksplodirao, stisnula sam mu kurac, steţući ga sve dok
nije opsovao i trznuo se, ali nije svršio. Zabijao se u mene, čvrst i ţestok,
uzimajući me jer sam ga to traţila. Jebao me do kostiju i bez osjećaja, sve dok
nisam izgubila osjećaj mjesta i vremena. Jedva sam bila svjesna svog tijela koje
je koristio, jer sam lebdjela na mjestu gdje je postojao pravi Gabriel. Tu smo
pravi, izvitopereni mi. Jedino sam bila svjesna da sam se srušila na trbuh kada
me jačina njegovog jebanja prebacila preko pločica. Nastavio je, nabijajući se u
moju picu i prelazeći preko mojih grudi sve dok mu kurac nije otekao i počeo se
trzati, a vrući mlazovi ispunili mi kanal.

„Jebote.“ Pao je preko mene, pridrţavajući svoju teţinu na jednoj ruci.

„Slatki Isuse.“ Očajnički, nabio se još dvaput, dublje, udarajući mi u barijeru
grlića maternice. „Valentina.“ Ljubio mi je vrat i odmarao čelo na mom ramenu.
„Jebote, Valentina.“

Tijelo mi je prepuno modrica i potpuno voljeno na najukusniji način.

Obuzela me letargija, pretvarajući mi mišiće u ţele. Moj ljubavnik je izašao iz
mene, zbog čega je vruće sjeme curilo niz moja bedra. Da sam imala snage,
podigla bih se na noge da pogledam gdje me označio, ali znala sam da me
promatrao.

Trofej knjiga 403

Trofej knjiga

„Predivna,“ promrmljao je, prelazeći rukama preko ljepljivosti skupljene

oko unutrašnjosti mojih bedara.

Nesposobna učiniti bilo što izuzev leţati na hladnom podu, usredotočila

sam se ne njegove ruke koje su mi trljale straţnjicu, leĎa i ramena. Prekrivao me
njeţnim poljupcima i šaptao riječi pohvale, koliko sam bila dobra. Zatim me
uzeo u naručje i prebacio u svoje krilo, njeţno me ljuljajući dok mi je milovao
kosu i nastavljao upućivati komplimente. Spustili smo se sa vrhunca uţitka dok
smo se nalazili jedno drugom u naručju. Briga o meni nakon seksa dio je
Gabriela, kao i jebanje, i voljela sam što mi je pokazivao koliko brine o meni.
Njegovo odobravanje utiskivalo mi se u koţu i spuštalo mi obranu, čineći da se
osjećam sigurnom i cijenjenom, na svoj poseban, izopačen način.

Kada sam se zasitila njegovih njeţnih poljubaca i skrbi, odnio me okupati.

Poslije, leţali smo goli na kauču, u mraku, slušali zvukove našeg disanja i
cvrčke izvana. Raniji mir je počinjao nestajati zato jer sam se uskoro morala
vratiti Connoru.

Kada sam mu se promeškoljila u rukama, stisak mu se pojačao.

„Obećala sam Kris da ću se vratiti kući prije ponoći.“ Nevoljno sam rekla,
istodobno ţeljna vidjeti svoje dijete i ţeleći da mogu ovdje prenoćiti.

„Valentina...“

Način na koji je izgovorio moje ime bilo je upozorenje, a negdje u tom

tonu leţalo je prokletstvo. Ovo je trenutak u kojem će, ili reći istinu ili odabrati
izostaviti je. Ako me pošalje od sebe bez da mi kaţe istinu, moja bitka o
udvaranju vlastitom suprugu bit će izgubljena. Drhtala sam, osjećajući teţinu
naše budućnosti u srcu. Bilo mi je hladno. Okrenula sam se prema njemu.
Ţeljela sam pogledati u njegove oči, njegove nestvarno zelene oči, u našem
trenutku istine.

Njegov prst pratio je trag moje čeljusti. „Valentina, moram ti nešto reći.“
Trofej knjiga 404
Trofej knjiga

Unatoč njeţnosti njegovog dodira, tijelo mu je bilo napeto, a mišići čvrsti

i ukočeni.

U tišini sam čekala da nastavi.

Na trenutak je spustio glavu, prije nego me ponovno pogledao u oči.

„Lagao sam ti.“ Kada nisam odgovorila, nastavio je. „Prevario sam te na najgori
mogući način koji se ne moţe oprostiti i ne ţelim više biti takav muškarac.“

Spustila sam ruke na njegove čvrste grudi. „Reci mi.“

Trznuo se, kao da ga je boljelo. „Samo znaj da sam sve radio u tvom
najboljem interesu, čak i ako sam ti nanosio bol.“ Duboko je udahnuo i uhvatio
mi prste kao da se plašio da ću ih izvući. „Nema laganog načina da ovo kaţem i
ne ţelim te povrijediti više nego što si već povrijeĎena.“

„Reci mi,“ ponovila sam.

Njegovo se čelo naboralo. „Obećaj mi da ćeš me saslušati. Molim te.“

„Obećavam.“

Čvrsto je klimnuo glavom. „Valentina, ja....“ Progutao je, dok su mu oči

procjenjivale moju reakciju. „Ja sam čovjek koji ti je ukrao ţivot. Ja sam
Gabriel.“

Golu ţenu u mojim rukama bilo je teško pročitati. Upravo sam joj rekao
da sam njezin pokojni suprug, ali njen govor tijela mi nije ništa govorio. Mogao
sam se izboriti sa šamarom, uvredama, krivnjom, ali ne i sa ovim odmjerenim,
trijeznim pogledom koji mi je upućivala.

Trofej knjiga 405

Trofej knjiga

To me ostavljalo bespomoćnim jer nisam znao koje riječi su joj potrebne.

Je li je trebam utješiti? Ispričati se? Moliti? Objasniti?

Utroba mi se grčila kad nekoliko dugih sekundi nije odgovarala. Ne moţe

mi oprostiti. Prevara je bila previše duboka. Njezino stanje bez pokazivanja
emocija moglo je samo značiti da je konačno preboljela Gabriela. Nije bio bitan.
Moţda nikada nije ni bio. Samo arogantna svinja bi se nadala drugačijem. I dalje
sam joj dugovao istinu, tako da sam joj to i pruţio, počevši od dana kada sam
otkrio dokaze njezinog silovanja, a završio sam priču sa plastičnom kirurgijom.

Nijednom me nije prekinula. Slušala me tiho dok sam joj sve priznavao,
paţnja joj je bila usmjerena i usredotočena. Kada sam završio svoj monolog
krivnje, napokon se pokrenula. Moji nervi su sirovi, a srce mi je krvarilo, dok
sam gledao kako se podiţe na noge i odlazi do svoje torbe koja je leţala na
podu. Skupit će svoju odjeću, obući se i otići. Nikad više neću vidjeti ni nju ni
Connora i nisam je mogao kriviti zbog toga. Gore sam se ponio prema njoj nego
prema neprijateljima kojima sam lomio kosti. Samo sam mogao gledati u njeţne
kosti njezinog savršenog tijela. Bolan trenutak iz prošlosti, ona kako visi sa
uţeta, u donjem rublju oko članaka, probio mi je um. I dalje je imala tu predivnu
S liniju tijela, izgledala je kao eterični subjekt u slikarevom portretu.

Uzimajući nešto iz svoje torbe, okrenula se i pogledala me na način na

koji me i slušala – sa tihom koncentracijom. Dok mi je prilazila, pokazala se
snaga koja ju je činila najboljom ţenom koju sam poznavao. Svaki korak joj je
bio pun samopouzdanja. Je li drţi osudu? Hoće li mi presuditi? Prihvatit ću što
god da mi da, bila to mrţnja ili prihvaćanje, ali nisam očekivao oprost. Moja
jedina nada bila je da se nećemo rastati na ruţan način. Ništa neće pokvariti ovaj
savršeni, posljednji trenutak. Dio mene ţelio je da nastavi koračati ovako, ne
govoreći ništa, dok je drugi dio mene vrištao jer je ţelio znati što je trenutno
osjećala, razmišljala.

Trofej knjiga 406

Trofej knjiga

Zaustavila se blizu mene, previše blizu. „Dugo sam čekala ovaj trenutak,
da mi kaţeš istinu, Gabriele.“

Izgovorila je moje ime njeţno, sa namjerom.

Srce mi je počelo tući bjesomučno, krv jurila kroz vene, pekući mi koţu.
„Ti znaš?“

„Od prvog trenutka.“

Ako je znala, zašto je dozvolila da ovo ode ovako daleko? Zašto me nije
ubila, ranila, ili rekla jednom od mojih bivših tjelohranitelja da me srede? Gdje
je njezina osveta? Pogled mi se spustio na stvar koju je drţala u ruci. Što god da
jest, čekala je moje priznanje prije nego mi to pruţi. To bi mogla biti osuda ili
razrješenje, ali sumnjao sam na ovo prvo.

Nisam je smio dodirnuti, ne, nakon što sam joj sve priznao, ali nisam si
mogao pomoći. Ruke su mi bile privučene oblinama njezinih bokova. Privukao
sam je izmeĎu svojih nogu, gledajući u njezine velike, smeĎe oči, bojeći se što
sam tamo mogao pronaći, ali nije bilo bijesa, krivnje i boli. Jednostavno, nešto
prekrasno što nisam zasluţivao. Trebao bih moliti, preklinjati, više objašnjavati,
izreći izmasakrirane osjećaje koji su se okretali i prevrtali u mom srcu u
rečenice, ali jedine riječi koje sam uspijevao izgovoriti dok sam osjećao
prazninu u prsima bile su, „Kako?“

„Ne trebam lice da bih te prepoznala.“

Nada mi se rascvjetala u prsima, ali zgnječio sam je. „Zašto nisi ništa
rekla?“

„Samo se jedna stvar mogla reći, a nisam je mogla izreći sve dok ti nisi
bio iskren prema meni.“

Što bi mogla reći nakon svega što sam joj rekao, poslije svega što joj je
moja obitelj učinila?
Trofej knjiga 407
Trofej knjiga

Njezin pogled bio je njeţan i ispunjen nečim zbog čega mi je srce brţe
udaralo. Nikada nisam ţelio zaboraviti kako je izgledala, upravo sada, zato jer
me po prvi put u mom ţivotu netko gledao s ljubavlju i odanošću. Ona će se
boriti za mene kao nitko do sada.

Njezine usne su se razdvojile uz uzdah, lagan poput pera. „Volim te,

Gabriel.“

Moj svijet se srušio u jadnom postojanju, svaka obrana koju sam

zabetonirao u zidove svog ţivota, raspadala se oko mene. Ţaljenje, sreća, nada,
nevjerica u moju nevjerojatnu, čudesnu sreću da me ova nevjerojatna ţena moţe
voljeti samo zbog mene, saţimalo se sve u velike, besramne suze koje su tekle
niz moje lice.

Naslonila se na mene, pritišćući nam koţu jednu od drugu. „Pokušala sam

ti reći, davno prije nego si otišao, ali nisi me ţelio slušati. Sada, kada je samo
istina izmeĎu nas, moraš mi vjerovati.“

Pritisnuo sam lice o njen trbuh, drţeći se za nju kao da je moj spas.
„Volim te, Valentina. Sa svime što imam. Bog zna da sam pokušao prestati, da
te oslobodim, ali nisam mogao.“

Gdje ćemo nakon ovoga? Kako ćemo pokupiti dijelove i izgraditi novi
ţivot kao obitelj?

Odgovorila je na pitanje kada je otvorila ruku i ispruţila dlan prema meni.

„Gregor Malan, hoćeš li me oţeniti?“

Platinasti vjenčani prsten činio je savršeno sjajan krug na njezinoj koţi.

Gledao sam u nevjerici, boreći se da provarim te riječi.

„Gdje…?“ Pogledao sam s prstena na njezino lice.

„Policija ga je pronašla u ruševinama.“

Trofej knjiga 408

Trofej knjiga

Drţala se toga. Nikada se nije prestala boriti za mene. Preplavljujuća

ljubav, veća od ţivota obrušila se na mene. „Sumnjala si?“

„Znala sam da nisi mrtav. Nikad te nisam prestala traţiti.“

Zagrlio sam je. Ja sam utopljenik, a ona je moje kopno. „Ne puštaj me.
Obećavam ti, nikad te više neću ostaviti.“

Usne su joj se nakrivile u blagi osmijeh. „Je li to da?“

Teret moje prošlosti padao mi je s ramena. Prvi put u ţivotu, osjećao sam
se istinski sretnim. Laganim. Oslobodio sam svoju mačkicu i ona mi se vratila.

„Da.“ Prekrio sam joj trbuh poljupcima. „Da, jebeno da.“

„Daj mi svoju ruku,“ naredila mi je.

Kada sam joj ispruţio lijevu ruku, stavila mi je prsten koji je simbolizirao
našu zajednicu, preko mog prstenjaka, gdje mu je i bilo mjesto. Savršeno mi je
pristajao. Mi smo savršeni, kao što sam uvijek i znao da ćemo biti. Ona je moj
ţivot, moja ljubav, moje iskupljenje. Nije moje vlasništvo, već moja ţena. Ne za
devet godina, već zauvijek.

Trofej knjiga 409

Trofej knjiga

Dan je bio jedan od onih hladnijih ljetnih s prizvukom nadolazeće oluje na

horizontu. Horizont Johannesburga sa znamenitostima Brixtona, Ponte i
Auckland Parka, vidljivo je i brdo Emmarentia, ali to nije pogled na koji sam bio
usredotočen. Nego ţena koja je stajala ispred veličanstvene stare zgrade, sa
tamnosmeĎom kosom koju je razmrsio povjetarac. Nosila je ţutu haljinu koja je
naglašavala sjaj njezine zlatne koţe. Na trenutak, njezine oči pronašle su moje,
povezujući se sa mnom i samo sa mnom, a onda ju je preplavila rulja novinara i
političara, svi ţeleći dio nje.

Čvršće sam stisnuo Connorovu ruku, uvjerivši se da je siguran sa mnom u

guţvi, dok sam Sophiu drţao na boku. Sophia će sutra imati devetnaest mjeseci,
a treće dijete bilo je na putu, iako se trudnoća još nije vidjela na njeţnoj oteklini
Valentinina trbuha. Odlučili smo objaviti vijest nakon današnjeg dana. Danas,
Valentina nije ţeljela ništa što će se natjecati sa otvaranjem centra za osobe sa
invaliditetom.

Trofej knjiga 410

Trofej knjiga

Kao i naša djeca, ovo je njezina beba, nešto na čemu je naporno radila u
protekloj godini, iako će mnoge obitelji i mentalno zahtjevni pojedinci profitirati
sa njenim projektom, uradila je to zbog Charliea. Stara bolnica je pretvorena u
dom prije mnogo godina za njegovanje osoba sa invaliditetom, a kada je vladi
ponestalo sredstava za odrţavanje, lijepa trokatnica stajala je prazna gotovo dva
desetljeća, zgrada je oronula i njezin nekoć njegovani vrt, zarastao je u korov.
Kao novoj gradonačelnici, ovo je bila jedna od Valentininih prvih inicijativa.
Da, prešla je dugačak put.

Posao koji je obavljala sa svojom tvrtkom za svaku je pohvalu. Nakon što

je prerasla u jednu od najuspješnijih tvrtki u zemlji, počela je zaraĎeni novac
ulagati u zajednicu za pomoć ljudima koji su patili kao ona prije, ljudima koji su
dolazili odakle i ona. Nije bilo iznenaĎenje kada su je ljudi koji su je zavoljeli i
poštovali izabrali za lokalnu općinsku vijećnicu, a sada i gradonačelnicu
Johannesburga. Njezine veze sa Barnardom pomogle su očistiti i druge drţavne
duţnosnike, kao i antikriminalna operacija koju je poduzela u Berei. Moj mali
ljubimac je snaţan, pravedan i suosjećajan voĎa. Nisi trebao biti znanstvenik da
bi vidio kako je roĎena za ovo.

Prebacio sam teţinu torbe s pelenama na rame, ostajući u pozadini kako bi

Valentina imala prostora za razgovor s novinarima kao i za divljenje iz daljine.
Gledajući kako radi, nikad je se nisam mogao zasititi. Nisam bio jedini.
Privlačila je ljude poput magneta. Quincy i Rhett, sada oţenjeni sa svojim
vlastitim obiteljima, bili su u blizini. Više nisu bili njezini tjelohranitelji, ali
ostali smo prijatelji, nalazeći se svaku subotu na pokeru kod Kris. Ovih dana,
Rhett je vodio uspješan posao osiguranja, dok je Quincy pruţao zaštitu za
turneje zvijezda rock koncerata. Poznavali su me kao Gregora. Nitko osim
Valentine nije znao moju tajnu. Kris je takoĎer ovdje, uvijek pruţa potporu
Valentini u sluţbenim i nesluţbenim pothvatima.

Trofej knjiga 411

Trofej knjiga

Njezina klinika u Orange Groveu postala je mjerilo u industriji sa tako

fenomenalnim rastom da je otvorila pet franšiza u gradu, kao i najveći centar za
spašavanje ţivotinja u zemlji. TakoĎer je sponzor pune stipendije za siromašne
studente veterine.

Niz bljeskova se aktivirao kada je moja supruga zauzela pozu ispred

kamera sa novoimenovanim predsjednikom Udruge za duševno invalidne osobe.
Charlie je blistao uz svoju sestru. Dolazio je u centar svaki dan na posao gdje je
razvrstava poštu i dobro mu je išlo. Volio je dijeliti pisma u uredne, odredišne
sveţnjeve. Centar je omogućavao razne prilike za zapošljavanje, od punjenja
kuverti do pripreme promotivnih letaka, kao i podršku i pomoć za članove i
njihove obitelji. Osobe poput Charliea mogli su naći smisao pripadanja i svrhe
ovdje, kao i liječenje koje je sponzorirala vlada.

Charlie je ţivio sa nama u našoj novoj kući koju smo izgradili na

zemljištu koje je graničilo sa Kyalami. To je obiteljska kuća sa igračkama
razbacanim po podu, sa ljuljačkom u vrtu i biciklom na travnjaku. Imali smo
petero pasa, sve beskućnike, kao i niz mačaka koje bi došle i otišle, neke
ostajući duţe nego druge. Oscar je i dalje sa nama, ali Bruno je naţalost
preminuo od starosti prošle godine.

Svi naši ţivoti vrtjeli su se oko malene ţene u središtu gledatelja. Još
jedan bljesak bljesnuo je dok joj je ministar unutarnjih poslova stiskao ruku.
Prošli mjesec, Valentina je bila na naslovnici svih časopisa i novina, a ovaj je
tjedan pozvana na sastanak voĎa, za koje sam se nadao da će glasati za nju u
vladi na nacionalnoj razini, ali već je odlučila da će to odbiti. Kao i svaki drugi
par sa vlastitim tvrtkama, dvoje male djece, i trećim na putu, ţivjeli smo
uţurbanim ţivotom, ali jednu stvar ne bih mijenjao ni za što. Ţelio bih da je
Carly upoznala svojeg polubrata i sestru i da je sa nama kako bi podijelila ovaj
čudesan trenutak, ali vjerovao sam da je sada s nama.

Trofej knjiga 412

Trofej knjiga

Kako je Valentina postala zauzeta sa poslovima gradskog vijeća, ja sam

vodio njezinu tvrtku. Moj glavni cilj bio je da i dalje zaštitim nju i našu djecu,
ali sretan sam da sam imao nešto što mi je davalo svrhu, nešto u čemu sam
uţivao. Nešto čisto. Nema više lomljenja. Nema više nasilja.

Sophia je postala razdraţljiva. Znao sam ovu posebnu vrstu plača. Uskoro
će početi urlati. Stavio sam je u kolica, provjerio joj pelenu i spustio torbu za
pelene na pod.

„Budi veliki dečko i donesi mi sestrinu bocu, molim te,“ rekao sam
Connoru.

Otvorio je torbu, pronašao bocu i ponosno mi je dodao. „Evo, tata.“

Razbarušio sam mu kosu prije nego sam uzeo bocu iz izolacijskog drţača
i isprobao kap mlijeka na svom zapešću kako bih se uvjerio da nije prevruće.

Moja djevojčica je pohlepno gutala kad sam joj stavio dudu u usta, prvo
gutajući zrak. Njeţna ruka mi se spustila na rame, a Valentinin glas dopro do
mene.

„Uspijevaš li?“

Nasmiješio sam joj se. „Uvijek.“

„Dobar si tata.“

Ukrao sam joj čedan poljubac, pazeći da ne prevrnem bocu i ne prekinem

Sophiu u hranjenju. „Ti si bolja mama.“

„Hvala ti.“ Riječi su joj tiho izrečene.

Pogled mi je prelazio preko njenog tijela. „Na čemu?“

„Zato što radiš ovo,“ pokazala je na našu djevojčicu, „Tako da ja mogu

raditi ovo.“ Pokazala je rukom prema ljudima koji su uţivali u koktelima i
kanape hrani postavljenoj na travnjaku.
Trofej knjiga 413
Trofej knjiga

„Nema na čemu.“ Istina je, volio sam biti otac svojoj djeci, i nije postojalo
ništa što ne bih uradio za svoju pametnu, marljivu, lijepu suprugu.

„Samo još nekoliko minuta i tada ćemo pobjeći.“

Connor je otrčao do Charliea. Drţao sam ga na oku, dok sam drugim

okom gledao u kćer. „Idi se druţiti i raditi sve što bi gradonačelnica trebala
raditi. Sophia ne treba spavati još sat vremena. Mogu otići kući sa njom i
Connorom ako ţeliš ostati duţe.“

„Mislila sam da odvedemo djecu na spavanje i malo se druţimo.“

Moje tijelo se iznenada zainteresiralo. „Druţimo, ha?“ Stao sam iza kolica
kako bih sakrio preranu erekciju u hlačama.

Lijepo rumenilo zagrijalo joj je obraze. „Uh, da.“

Točno sam znao kako ću je sustići i po načinu na koji je spustila trepavice

i uvukla usnu izmeĎu zubi, znala je i ona.

„Bolje ti je da svoju seksi guzicu uvučeš u automobil. Odmah.“

Koristio sam dovoljno samopouzdanog tona kojeg je voljela u spavaćoj

sobi da joj se oči spuste na moje. Zjenice su joj se blago raširile, a bradavice
pretvorile u dvije tvrde izbočine ispod mekane tkanine njezine haljine.

Pročistila je grlo. „Daj mi minuti da se pozdravim i da odem po Charliea.“

„Rekao sam, odmah. Ne slušaš me, ţeno.“ Spustio sam usne na njezine,
ne ljubeći je, već izgovarajući riječi preko punašne obline donje usne, dovoljno
glasno da samo ona čuje. „Bit će posljedica.“

„Obećavaš?“ Upitala je zadihanim šapatom.

„Moţeš računati na to.“

Trofej knjiga 414

Trofej knjiga

Gledala je u mene vrelim pogledom punim oboţavanja koji mi je govorio

da me voljela zbog onog što jesam, i da će bez obzira na sve, uvijek biti uz
mene.

„I ja tebe volim, takoĎer.“ Rekao sam joj dok se okretala od mene.

„Nisam rekla da te volim,“ rekla je uz vragolast osmijeh.

„Da, jesi.“

Za nekoliko minuta će to vrištati, takoĎer, na jedinom jeziku koji je

vaţan.

Na jeziku koji je nadilazio riječi i vrijeme.

Na jeziku ljubavi, zauvijek.

Našem jedinstvenom jeziku.

Trofej knjiga 415