Trofej Knjiga | 1

Hodat će divljom stranom...

Dok je punila vitrinu u svojoj pekari, zazvonilo je zvono iznad

vrata i Tessa O'Hara podigne pogled kako bi ugledala muškarca
svojih snova. U roku od trideset sekundi pozvao ju je na pivo. Ali
nakon četiri mjeseca druženja, otkriva da je tajni agent DEA-e
koji istražuje njezinu moguću umiješanost u poslove s drogom
njezina bivšeg supruga. Za Tess to znači da je njihova veza
gotova.

Brock se ne slaže. Predan je svojoj misiji u borbi protiv droge, ali

zaljubio se u prekrasnu ženu koja je slatka poput njenih kolača -
i učinit će sve kako bi je vratio. Između Tesse i Brocka stoje
njihovi bivši supružnici, jedan od njih je gospodar droge koji je
odlučan dobiti ono što želi. Kad opasnost zaprijeti, može li Brock
prekršiti pravila po kojima je živio i odbaciti svoju divlju stranu
kako bi zaštitio ženu koju voli?

Trofej Knjiga | 2
 „O, Boţe,“ dahnula sam dok sam svršavala, bila sam opijena, svaki
centimetar mog tijela se stezao dok je blaţenstvo kakvo do sada nisam osjetila
strujalo kroz mene.
Kad sam završila, ispravila sam vrat, oči su mi se polako otvorile i vidjela
sam ga kako se još uvijek kreće preko mene, u meni, Boţe, Boţe, izgledao je
tako dobro. Lijepo. I osjećaj je bio dobar. Nevjerojatan.
Njegove prekrasne, srebrno sive oči bile su prikovane za moje, tople,
intenzivne, blistave, ţigosale su me, sve to na način na koji me nikada prije nije
gledao. Niti jednom u četiri mjeseca koje smo proveli zajedno.
I znala sam, osjećala sam taj ţar u njegovim očima, što taj pogled znači.
Znala sam ovog čovjeka, ovaj fantastični, upečatljivi, divlji čovjek je bio moj.
Moj.
Osjećala sam to u svojoj krvi.
„Jake,“ šapnula sam, udovi su mi se još jače stezali oko njega, jedna mi je
ruka prolazila kroz njegovu gustu, tamnu, raščupanu kosu, a oči su mu se
zatvorile kada je čuo svoje ime, na način koji se činio kao da osjeća bol.
Hm...što?
Zatim mi je zabio lice u vrat, krećući se brţe, snaţnije se zabijao, dahtao
je uz moju osjetljivu koţu i moj se um okrenuo prema njegovom tijelu, ruke su
mi kliznule po njegovoj koţi, snaţnije sam ga stisnula nogama i stisnula njegov
pulsirajući kurac svojom vaginom.
„Jebiga, Tess,“ zareţao mi je uz vrat, a onda sam ga čula kako uzdiše dok
se nastavljao zabijati i svršavati.
Čvrsto sam ga drţala.
Opustio se na meni.

Trofej Knjiga | 3
 Čvršće sam se drţala.
Potom se izvukao i otkotrljao s mene, padajući na leĎa. U trenutku kada je
to učinio, očiju uprtih u strop, dlanovima je pritisnuo čelo i zatvorio oči.
Um. Nije dobro.
„Jake?“ Tiho sam ga pozvala.
„Da?“ zareţao je, ne njeţno, takoĎer nije otvarao oči ni micao ruke.
Ok, uh, što se dogaĎalo?
Iznenada sam se osjetila izloţeno i ranjivo, čak i ako sam se samo
nekoliko trenutaka prije osjećala kao da sam napokon, napokon našla čovjeka
svojih snova, tu je, u mom krevetu, u meni i radost koju je donio je ishlapila.
Brzo sam se pokrenula. Uhvatila sam prekrivač na dnu kreveta i pokrila svoje
golo tijelo.
„Je li sve u redu?“ Šapnula sam.
„Jebeno ne,“ odgovorio je i osjetila sam kako mi se tijelo koči.
Spustio je ruke, okrenuo glavu prema meni, pogled u njegovim očima koji
više nije bio zagrijan, blistav, intenzivan, zabio se u mene. Bio je sukobljen i...
gledala sam ne vjerujući… ispunjen ţaljenjem.
O ne. O Boţe. Sranje. O ne.
Privukla sam pokrivač bliţe misleći da je Martha bila u pravu.
Prokletstvo. Bila je u pravu.
Oči su mu spustile na moju ruku koja je stezala pokrivač na mojim
grudima, a zatim sam ih gledala kako se rastapaju u tekuće srebro dok su se
dizale prema meni, lice mu se opustilo, tijelo mu se okrenulo prema meni,
posegnuo je rukom, a onda mu je zazvonio telefon.
Ruka mu se stegnula i bijesno je promrmljao, „Jebiga.“
Zatim se otkotrljao na drugu stranu i dugom rukom posegnuo za
trapericama. Zurila sam u obrise njegovih leĎa, uglaĎenu koţu, definirane
mišiće misleći da to nije za mene. To nije za mene. Ništa od toga.
Znala sam.
Oduvijek sam to znala.
Od trenutka, prije nekoliko mjeseci, kad su me srebrne oči pogodile,
putovale duţinom mog torza, sve što je mogao vidjeti kroz vitrinu, a kad su mu
oči pogledale moje, nasmiješio mi se seksi, lijeno i sporo, ja sam znala.
On nije bio za mene.
Trofej Knjiga | 4
 Za mene nije muškarca iz snova.
Ali bio je tako lijep, a ja sam pala na to.
„Da?“ pitao je u telefon i tada sam osjetila kako njegovo raspoloţenje
ispunjava sobu, a osjetila sam ga na svojoj koţi poput brusnog papira.
U četiri mjeseca koliko smo bili zajedno, Jake nije krio svoje
raspoloţenje. Nikad. Ni u početku. A Jake je imao mnogo raspoloţenja. Ako je
bio bijesan, znali ste da je bijesan. Ako je bio sretan, definitivno ste znali da je
sretan. Ako se osjećao razigrano, iznervirano, frustrirano, zabavljeno, rastreseno,
zadovoljno, što god, znali ste to, osjetili ste; bilo je kao da kontrolira atmosferu
u sobi.
A tko god je bio na drugom kraju tog telefona, ljutio ga je i frustrirao.
„Dajte mi sat,“ rekao je u telefon, zastao, a zatim nastavio dalje, „Ne,
čovječe, kaţem ti, treba mi sat.“ Još jedna stanka, „Jebiga, nemoj me jebeno
muljati.“ Pauza, tada, „To se sada ne moţe dogoditi.“ Vrlo kratka pauza, tada,
„Kaţem ti, ovo se ne moţe jebeno sada dogoditi.“ Pomaknuo je svoje moćno
tijelo da sjedne na rub mog kreveta, pognuo je leĎa, s laktima na koljenima,
telefonom na uhu i nisko zareţao: „U redu, kurvin sine, ali sjebeš li ovo, sjebeš
li ju, zapamti, odgovarat ćeš meni.“
Tada je zatvorio telefon i sagnuo se naprijed da zgrabi traperice.
Onda je najavio, „Dušo, moram ići.“
Zatvorila sam oči.
U redu. U redu.
Kad je Jake bio raspoloţen, znali ste njegovo raspoloţenje. A kad je Jake
morao ići, Jake bi otišao.
Ovo nije bilo ništa neobično.
U redu, pa, viĎali smo se četiri mjeseca i ovo je bio prvi put da smo vodili
ljubav.
Svakako, to mi se činilo čudnim, s obzirom da je bio pravi muškarac,
divlji čovjek, ali uvijek je bio blag prema meni, vrlo njeţan i kao da je osjetio da
mi to treba, a meni je bilo potrebno ići sporo. Trebala sam to, još kako sam to
trebala. Pa nisam razmišljala o tome.
Ljubili smo se; dosta smo se zezali. Mnogo, mnogo i bilo je dobro.
Najbolje.
Svršavala sam u njegovim rukama, iako mi nikada nije dopustio da ga
diram govoreći da voli gledati i kad prvi put svrši, ţelio je biti u meni.

Trofej Knjiga | 5
 Od tih riječi sam mogla svršiti. Ali nikada nije ušao unutra, zapravo
nikada do sada nisam bila gola s njim, čak ni blizu.
Dakle, svaka bi djevojka, nakon vremena provedenog s divljim
muškarcem, za razliku od bilo kojeg muškarca s kojim je ikad bila, očekivala da
će divlji muškarac ukrotiti tu zvijer kako bi bio njeţan s njom, da će ostati s
njom nakon velikog dogaĎaja.
Ali ne Jake.
Znala sam to o njemu.
Ali ovo je bilo nešto drugačije.
I to sam znala.
„Tess,“ dovikne, dubokim njeţnim glasom i moje oči se otvore.
Bio je pomalo zamućen, nisam imala naočale, ali znala sam da je i dalje
nevjerojatno prekrasan. Njegov izgled mi se urezao u mozak, na način na koji
sam znala da ga nikada neću zaboraviti.
„Da?“ Odgovorila sam i pogledala ga, sada potpuno odjevenog,
naslonjenog na krevet prema meni.
Bila sam mirna dok se pribliţavao i došao u bolji fokus.
„Uzmi naočale, draga,“ prošaptao je, jer sam morala suziti pogled da bih
se usredotočila na njega ili nešto slično.
Jakeu, takoĎer sam znala, nije mnogo toga promicalo.
Prisilila sam tijelo da se pokrene, prevrnula sam se dok sam drţala
pokrivač uze sebe, uzela naočale s noćnog ormarića i stavila ih. Tada sam se
otkotrljala do njega.
Kada sam ga bolje pogledala, vidjela sam da mu oči više nisu sukobljene i
pune kajanja. Još uvijek su bile otopljeno srebro, ali njeţne, zurile su u mene
kao što me gledao, kad sam mislila da misli da sam slatka. Ili sam se barem
tomu nadala.
Volio je da nosim naočale. Rekao mi je to. Rekao je da nikada nije imao
ţenu koja je nosila naočale. Rekao mi je da je to poput izlaska sa slatkom, seksi
učiteljicom.
Nikada se u ţivotu nisam osjećala seksi. Sve do Jakea.
„Razgovarat ćemo kasnije?“ rekao je tiho.
„Da,“ odgovorila sam, nada mi je pupala u srcu zbog njegovog izgleda,
tona i riječi.

Trofej Knjiga | 6
 „Razgovarat ćemo kasnije, Tess. Da?“ ponovio je pitanje, a ja sam
trepnula.
„Da,“ ponovila sam.
„Obećaj mi dušo.“
Zurila sam u njega ne znajući zašto mu je to potrebno. Uopće nisam igrala
igre s njim, čak ni kad mi je Martha rekla da bi trebala. Testiraj vodu. Testiraj
ga. Nemoj biti previše dostupna. Da mu ne pokaţem koliko mi se sviĎa.
Ali bila sam prestara za to sranje i nikad nisam imala čovjeka poput Jakea.
Nisam htjela to zajebati igrama.
Pa sada nisam znala kuda ide sa svojom potrebom za obećanjem.
Ali ipak, pitao je, a ja ću mu dati ono što traţi. Bilo što. Čak i od samog
početka.
„Obećavam,“ prošaptala sam.
Kimnuo je glavom.
Potom je upitao, „Spavaš li gola?“
Drhtaj koji nisam mogla shvatiti prešao mi je po koţi. Nije bilo loše, ali
nije bilo ni dobro.
„Ne,“ odgovorila sam.
„Ne počinji večeras,“ naredio je, zurila sam u njega i dok sam to činila
vidjela sam kako mu se pogled pomiče po mom licu.
Onda se nagnuo, ruka koja mu nije bila na krevetu, prilazila je meni i
uhvatila me za straţnji dio glave, privukao me sebi i poljubio snaţno i mokro.
Njegova usta su pustila moja, ali dopustio mi je da se povučem samo
centimetar prije nego što me njegova ruka još uvijek na straţnjem dijelu moje
glave pritisnula kako bi zaustavila moje povlačenje, a oči su mu gledale u moje.
„Razgovarat ćemo kasnije,“ prošaptao je.
Tada mu je ruka nestala jer je on nestao.
Nestao.
Slušala sam kako se ulazna vrata zatvaraju.
Zatim sam se srušila na krevet i zagledala u strop.
Ne bi se moglo reći da Jake Knox nije kompliciran čovjek. Bio je. Iako
sam ga poznavala, nisam imala jebenog pojma.
Ali cijeli taj prizor je bio divlji.
Trofej Knjiga | 7
 Pa opet, Jake - sa motociklističkim čizmama, motorom, starim
kamionetom, starim majicama koje mu predobro pristaju, izblijedjelim
trapericama koje mu još bolje pristaju, tamno smeĎom, duţom, raščupanom
kosom, srebrnasto sivim očima koje pričaju milijun priča bez da odaju išta,
svojom sposobnosti ispijanja piva, ţestice, srčanog jedenja, zavijanja na mjesec i
ljubljenja tako ţestokog kao da zna da je to posljednji trenutak za svako biće na
zemlji, a on će ga maksimalno iskoristiti – bio je divlji.
Biti s Jakeom je bilo poput voţnje koju sam jednom probala na
mehaničkom biku. Ne moţeš pogoditi na koju stranu će se stvar baciti. Sve što
moţete učiniti je drţati se čvrsto koliko moţeš i uţivati u voţnji onoliko dugo
koliko traje.
Trebala sam se ohladiti.
Sve će biti u redu.
Bit će u redu.
Ustala sam, obukla donje rublje i spavaćicu, otišla u krevet i ugasila
svjetlo.
Trebalo mi je neko vrijeme da zaspim, čak i nakon vrlo slatkog orgazma,
kojeg mi je pruţio Jake, a kojeg sam čekala dugo, dugo vremena i nakon što je
otišao, nakon što me poljubio kao da je to posljednji trenutak na zemlji, rekao mi
je da još uvijek ima nas jer ćemo razgovarati.
Ali nakon što sam zaspala, probudila sam se kada su mi ulazna vrata
razvaljena i gomila muškaraca u neprobojnim prslucima upalo u kuću, a minutu
kasnije vodili su me u policijsku postaju na ispitivanje.

Trofej Knjiga | 8
 Vrata sobe za ispitivanje su se otvorila i ušao je muškarac koji je na sebi
imao hlače, košulju, kravatu i sportsku jaknu koja mu nije pristajala, očiju
zalijepljenih za mene i sa fasciklom u ruci.
Bacio je fascikl na stol za kojim sam sjedila i sjeo nasuprot mene.
Pratila sam ga pogledom i, kao što sam to radila otkad su me uvali u sobu,
što se činilo kao nekoliko sati (što zapravo nisam znala), drţala sam ih podalje
od ogledala, jer sam na TV-u vidjela dovoljno da znam da se iza moţe skrivati
oprema za snimanje i drugi policijski sluţbenici koji gledaju.
„GĎo. Hellere,“ rekao je i osjetila sam kako mi srce preskače kad sam čula
to ime.
„GĎica. O'Hara,“ odgovorila sam, a njegov pogled nije napustio moj.
„Oprostite, gospoĎo?“ pitao je, ali nije mu bilo ţao, znala sam da mu nije
ţao.
„GĎica. O'Hara, moje ime,“ odgovorila sam, klimnuo je glavom i dalje ne
spuštajući pogled, a ni ja nisam spustila svoj.
„Bili ste gospoĎa Heller,“ ustvrdio je. „Imam li pravo?“
„Da,“ rekla sam mu. „Imate pravo.“
„Deset godina,“ nastavio je.
Nisam odgovorila, samo sam podigla bradu pitajući se, što se dovraga
dogaĎa.
„Udata za Damiana Hellera, je li to točno?“
Uh oh.
Nisam bila sigurna da je ovo dobro.

Trofej Knjiga | 9
 „Da, bila sam u braku s Damianom Hellerom,“ sloţila sam se i upitala, „O
čemu se radi?“
„Smiješno,“ rekao je tiho.
Nisam mislila da je bilo što smiješno, uključujući to da on čudno govori
riječ „smiješno“.
„Smiješno?“ Potaknula sam.
„Smiješno što to niste prvo pitali,“ primijetio je. „Obično ljudi odmah ţele
znati zašto sjede ovoj sobi.“
Zurila sam u njega. Potom sam odgovorila, „Pa, gledajući kako ste krenuli
sa znanjem da mi ne znate ime, pomislila sam da je vaţno to ispraviti prije nego
što počnemo s onim što se ovdje dogaĎa.“
Gledala sam kako mu oči blješte od muke dok su mu se usta stezala.
Kreten.
„Dakle,“ gurnula sam, „Biste li mi rekli zašto sam ovdje?“
„Nekoliko je stvari koje trebamo znati.“
Podigla sam obrve. „A to bi bilo?“
„Moţete li mi reći jeste li nedavno bili u vezi sa suprugom?“ upitao je.
Prokleto sve do pakla. Damian. Boţe!
Moj bivši suprug. Trn u peti. Zar se nikada neću riješiti tog čovjeka?
„Da, mogu vam reći da sam u posljednje vrijeme bila u kontaktu s bivšim
muţem,“ odgovorila sam.
„I o čemu ste razgovarali?“ nastavio je dalje.
„Nismo razgovarali ni o čemu, osim što sam ga nekoliko puta molila da
me prestane kontaktirati,“ odgovorila sam.
Proučavao me. Tada je upitao: „Je li to bilo preko telefona ili ste se
sastali?“
„Telefonom,“ rekla sam mu.
„Niste se sreli?“ navaljivao je.
„Ne.“
Otvorio je fascikl pred sobom i oči su mi se spustile na njega. Zatim je
prebacio neke papire i na kraju izvadio nekoliko crno-bijelih fotografija,
okrenuo ih i gurnuo preko stola prema meni.

Trofej Knjiga | 10
 Na njima su bile fotografije mene i Damiana na ručku.
U redu. Ovo nije bilo dobro. Zašto su ljudi fotografirali mene i Damiana
na ručku?
I drugo, to nije bilo dobro jer sam zaista morala promisliti da ne nosim tu
majicu nikad više. Nije izgledala dobro na meni ni u crno-bijelom.
„Ţelite li izmijeniti svoj posljednji odgovor?“ ponudio je, a ja sam ga
pogledala.
„Ne,“ odgovorila sam, obrve su mu se podigle, ali glava se malo okrenula
u stranu prema ogledalu.
Da. Ljudi su gledali.
Prokletstvo.
„GĎo. Heller-“ počeo je, ali prekinula sam ga.
„Moje ime, gospodine, je gospoĎica O'Hara. Zapravo, Tess jer me nitko
ne zove gospoĎica O'Hara. I objasnit ću te fotografije i svoj odgovor,“ rekla
sam, a zatim nastavila prije nego što je mogao progovoriti.
„Pitali ste me jesam li nedavno bila u kontaktu s bivšim muţem. Jesam u
nekoliko navrata jer me često zove. Ponekad se javim i kaţem mu da me
prestane zvati. Ponekad ne. RjeĎe se ne javim. U braku s Damianom bila sam
deset godina, ne sviĎa mu se kada ga ignoriraju i nije vješt u hvatanju
nagovještaja. Bolje reagira na izravnu komunikaciju, iako za to naţalost treba
vremena jer ne reagira vrlo brzo kada je to nešto što ne ţeli čuti. Nadala sam se
da će me, ako mu dovoljno puta kaţem, na kraju ostaviti na miru. Te
fotografije,“ podignula sam ruku iz krila i pokazala na fotografije na stolu prije
nego što sam je vratila u krilo, „Snimljene su dok sam ručala s Damianom, što
vjerujem da je bilo prije najmanje šest mjeseci. To po mojoj definiciji nije
nedavno. Ako je vaša definicija nedavnog drugačija, ispričavam se što vam
nisam dala odgovor koji ste očekivali, ali, usprkos tome, dala sam vam jedan
koji je iskren.“
Nije oklijevao nakon što sam završila kada je pitao, „Moţete li mi reći o
čemu ste razgovarali tijekom ovog ne tako nedavnog ručka?“
„Moţete li mi reći zašto sam ovdje?“ uzvratila sam.
„Pitanja radije postavljam ja gospođice O'Hara.“
Zurila sam u njega, a onda udahnula. Tada sam odgovorila, „Damian je
htio razgovarati o pomirenju.“
„Ţeli vas natrag,“ izjavio je.

Trofej Knjiga | 11
 „To je ono što pomirenje znači,“ obavijestila sam ga i usta su mu se opet
stegnula.
Potom primijeti, „Pretpostavljam da ste zbog svoje molbe da vas ne
kontaktira putem telefona odbili pomirenje.“
„Točno ste pretpostavili.“
„I to je bilo to? Samo ste o tome razgovarali?“
„Ne, pitao je o našem psu kojeg sam dobila u razvodu i koji je od tada
umro. Rekla sam mu da je umro. Osim toga, da. Otprilike. To je sve o čemu smo
razgovarali.“
„Otprilike?“
„Gospodine, bilo je to prije šest mjeseci, a nisam ga vidjela više od četiri
godine. Njegovo kontaktiranje bilo je iznenaĎenje i ne dobro. Njegov razlog
zbog kojega se ţelio susresti takoĎer je bio iznenaĎenje, definitivno nije bilo
dobro. Ţao mi je što nisam zapamtila sve o čemu smo razgovarali, ali razlog
sastanka mi se nekako ukorijenio u mozak, tjerajući sve ostalo.“
„Niste ga vidjeli više od četiri godine,“ primijetio je.
„Da, to sam rekla,“ potvrdila sam.
„Dakle, ako se niste htjeli pomiriti, zašto ste pristali na ručak?“
Udahnula sam. Tada sam rekla, „Zaboravila sam.“
Zagledao se u mene. Zatim je ponovio moje riječi kao pitanje. „Zaboravili
ste?“
Kimnula sam. „Zaboravila sam kakav je Damian. Zaboravila sam, kad me
kontaktirao, rekao mi da ţeli ručak, a u isto vrijeme, rekao mi je da njegov otac
nije dobro, da je Damian, pa...“ Odmahnula sam rukom. „Damian. Ili moţda
nisam zaboravila, moţda sam to blokirala s obzirom da sam provela te godine
pokušavajući blokirati sve o Damianu. Ali znam da je blizak s ocem, ja sam bila
bliska s njegovim ocem, iako ni njega nisam vidjela više od četiri godine. Tako
da sam se osjećala loše što mu nije dobro, ţeljela sam znati što se dogaĎa,
Damian mi je odbio reći preko telefona pa sam se susrela s njim. Tada sam
otkrila da mu je otac dobro, a Damian je to iskoristio da me namami na ručak.“
Opet je zurio u mene, vjerojatno upijao informaciju da je moj bivši suprug
veliki seronja, prije nego što je promijenio taktiku. „Vi ste podnijeli zahtjev za
razvod.“
Istraţili su me.
Dobri Boţe. Istraţivali su me.

Trofej Knjiga | 12
 Što se dogaĎalo?
„Da,“ potvrdila sam, misleći da je, bez obzira na to što se dogaĎa,
iskrenost, definitivno najbolja politika, pa sam se toga drţala.
„Nevjera?“
Kimnula sam i dodala verbalno, „Da.“
„Ponovljena,“ utvrdio je.
„Očito ste pročitali sudske spise tako da znate da je odgovor potvrdan.
Ali, da. PotvrĎujem da me Damian varao.“
„Da, gĎice. O’Hara, pročitao sam sudske spise, činjenica da postoje spisi i
to brojni, govore da vam je zahtjev osporavan. Borio se protiv razvoda. Išli ste
pred sudca.“
„Da, jest.“
„Nije htio da vaš brak bude razriješen?“
„Ne, nije.“
„Ali bio je.“
Uzdahnula sam i onda rekla, „Da, jest.“
„I vi ste otišli bez ičega, samo s novcem za sudske troškove, jesam li to
dobro pročitao?“
Tada sam se počela plašiti. To je značilo da sam se počela bojati kako bi
to dodala već prestrašenom stanju u kojem sam bila, koji je bio na vrhu masivne
panike koja se stvorila kad su u moj dom uletjela tri SWAT1 tima (jer su neki
imali riječ POLICIJA na svojim prslucima, neki FBI, a treći DEA), izvukli me iz
kreveta i odvezli u policijsku postaju na ispitivanje.
Zbog toga se moja hrabrost istopila i izašla kao šapat kad sam pitala,
„Molim vas, hoćete li mi reći što se dogaĎa?“
Nije mi rekao što se dogaĎa. Umjesto toga, ispitivao je, „Jeste li to ikada
zaţalili, gĎice. O’Hara?“
„Što?“ pitala sam.
„Što niste prihvatili ništa od svog supruga osim sudskih troškova, jeste li
to ikada zaţalili?“
Odmahnula sam glavom. „Ne, ja… ne. Nisam. Ţeljela sam novi početak.
Ţeljela sam-“

1
Special Weapons And Tactics, Specijalna policija

Trofej Knjiga | 13
 „Zašto?“
Trepnula sam. „Što?“
„Zašto ste ţeljeli novi početak. Deset godina s njim, mnogobrojne nevjere,
dobro je zaraĎivao, ţivjeli ste dobrim ţivotom. Mogli ste ga počistiti. Ali vi ste
uzeli psa i otišli. Zar niste mislili da vam duguje? Zar niste mislili da trebate
uzeti dio ţivota koji ste izgradili zajedno?“
Opet sam odmahnula glavom. „Ne, samo sam htjela… otići,“ odgovorila
sam. „Je li se nešto… je li se nešto dogodilo Damianu?“
Nije odgovorio na moje pitanje. Opet je napomenuo, „Deset godina je
dugo vremena. To je mnogo ulaganja u ţivot, brak, dom, da samo odete bez
ičega osim psa. Čini se čudnim što niste ništa traţili. PosuĎe s vjenčanja.
Blagovaonski set. Niste uzeli čak ni automobil.“
„Damian je kupio automobile,“ rekla sam tiho.
„A vi niste ţeljeli imati ništa s njim,“ napomenuo je. „Ništa što će vas
podsjetiti na njega. Jesam li u pravu?“
Kimnula sam, zureći u njega, pokušavajući mu pročitati lice, ali nisam
uspijevala.
„Mnogo ţena se ne bi osjećalo kao vi. Mnogo ţena bi se osjećalo
drugačije, zbog novca koji je zaraĎivao, ţivota na koji su navikle, “ uočio je.
„Ja nisam mnoge ţene,“ rekla sam mu.
„Ne, čini mi se da definitivno niste. Ostaviti sve to iza sebe, uzeti samo
psa. Čini mi se da to nije bilo samo ostavljanje koliko bijeg. Jeste li bjeţali od
svog supruga gĎice. O’Hara?“
Osjetila sam kako mi se prsa steţu, kao da sto kilograma sjedi na njima.
„Ne,“ dahnula sam, ovo je prva laţ koju sam izgovorila otkada je ušao i
njegov pogled se usredotočio na moje lice.
Znao je da laţem.
„Netko vas je fotografirao dok ste ručali. Nije dobro prošlo. Znamo to.
Niste završili svoj ručak, gĎice. O’Hara. Otišli ste ranije izgledajući uznemireno.
U ţurbi. Kao da bjeţite. Rekao vam je nešto zbog čega ste ţeljeli pobjeći?“
„Nisam pobjegla,“ zanijekala sam, moja druga laţ. „Nisam… kada mi je
rekao da je lagao o svom ocu i htio se pomiriti, znala sam da ne ţelim, nisam
mislila da trebam ostati.“
Naslonio se na stolici i odmahnuo rukom. „Deset godina zajedno, varao
vas, to je grubo, ali udali ste se za njega, proveli deset godina s njim.

Trofej Knjiga | 14
 Vrijeme je prošlo. Vrijeme liječi rane. Nije bilo u redu što je lagao o svom
ocu, ali potrudio se doći do vas. Niste mogli porazgovarati uz salatu?
Razgovarati o starim vremenima?“
„Molim vas recite mi o čemu se radi,“ molila sam tiho.
„Volio bih razumjeti zašto ste ostavili supruga i zašto ste u ţurbi otišli s
ručka?“
„Rekla sam vam, a i sudski spisi. Varao me i nisam ţeljela ručati s njim
kada sam saznala temu,“ podsjetila sam ga.
Nagnuo se naprijed i rekao tiho. „Ne vjerujem vam.“
O Boţe.
Nešto se dogodilo Damianu.
„Nešto se dogodilo Damianu,“ prošaptala sam, a on se nasmiješio.
Nije mi se sviĎao taj osmijeh jer nije bio onaj tip osmijeha koji vam se
sviĎa.
„Zašto ste to pomislili?“
Odmahnula sam rukom i izgubila ponešto kontrole. „Ne znam. Moţda jer
razgovaramo o njemu u sobi za ispitivanje usred noći?“
„Znate li nekog tko bi htio nauditi Damianu Helleru?“ pitao je.
„Ne,“ rekla sam mu istinu.
„Jeste li sigurni u to?“ pitao je.
Kimnula sam. „Da, jesam.“
„Nitko?“ gurao je.
Odmahnula sam glavom. „Nitko.“
„Zašto ţelite novi početak, gĎice. O’Hara?“
„Suprug me varao-“
„Zašto ţelite novi početak?“
„Kao što sam rekla, bio je nevjeran-“
Lupio je rukom od stol, tako da je moje nervozno, panično tijelo
nesvjesno poskočilo od šoka na taj nagli pokret i buku, a on je protisnuo ljuto,
„Zašto ţelite novi početak?“
„Zato što me silovao!“ vrisnula sam.
Samo je izletjelo, te četiri riječi, samo su izašle iz mojih usta.
Trofej Knjiga | 15
 Prvi put sam ih nekome rekla.
Naglo se naslonio u stolici, trepćući, a ja sam čula glasnu buku izvan sobe
tako da mi se glava trznula prema zidu.
Srce mi je brzo kucalo, a prsa su mi se izdizala sa teškim udisajima dok
sam zurila u svoje blijedo lice u ogledalu.
Dugo sam zurila u svoje blijedo lice u ogledalu.
Boţe, dugo se zaista nisam pogledala u ogledalo. Ne zapravo. Nisam
godinama.
Jesam li tako izgledala?
„GĎice. O’Hara,“ pozvao je, glas mu je bio drugačiji, tih, čudno njeţan,
ali sam nastavila zuriti u svoje blijedo lice u ogledalu, zapanjena onim što vidim.
„Tess,“ šapnuo je i okrenuo sam glavu, pogledala sam ga u oči. „Tvoj suprug te
silovao?“ pitao je njeţno.
„Znam da zvuči smiješno,“ čula sam se kao šapućem. „Bio mi je suprug,
ali dogodilo se.“ Gledala sam ga u oči i nastavila šaptati. „Dogodilo se.“
„Ne zvuči smiješno,“ šapnuo je. „Ni najmanje.“
Drţala sam njegov pogled i nisam ništa rekla.
„Pobjegla si,“ naveo je.
„Da,“ šapnula sam.
Pobjegla sam. Jebeno sam pobjegla.
„Je li te prije povrijedio?“
Kimnula sam. „Mijenjao se. Nešto se dogaĎalo.“ Oklijevala sam, a onda
ponovila. „Mijenjao se.“
„Što se dogaĎalo?“
Odmahnula sam glavom. „Ne znam. Pokušala sam razgovarati… mi
smo… svaĎali smo se. Postao bi…“ zastala sam. „Odjednom, nije se prije
dogodilo, ali odjednom kada smo se svaĎali postalo je fizički, pa sam prestala
razgovarati.“
„Osporavao je razvod.“
„Damian ne voli gubiti ono za što misli da je njegovo.“
Proučavao me očima koje su sada bile njeţne kao i njegov glas.
Onda je rekao tiho. „Ali ostavio te na miru četiri i pol godine.“
„Da, ostavio me na miru,“ šapnula sam.
Trofej Knjiga | 16
 „Zatim te htio natrag.“
„Da.“
„Je li objasnio zašto ti se pribliţilo nakon toliko vremena?“
Odmahnula sam glavom. „Rekao je da… rekao je…“ duboko sam
udahnula, a onda sam mu rekla, „Rekao je da me voli, da mu nedostajem, da je
pogriješio i da mi se ţeli iskupiti.“
„A od tog ručka, je li te redovito kontaktirao kako bi to učinio.“
„Da.“
Blago je nagnuo glavu. „I nakon toga što ti je učinio, prihvatila si njegove
pozive? Otišla si na ručak s njim?“
Odjednom, morala sam znati, trebala sam znati jer sam mu rekla nešto što
nikome prije nisam, pitala sam, „Kako se zovete?“
„Oprostite, agent Calhoun.“
„Pa, agente Calhoun, odgovor na vaše pitanje je, da. Prihvatila sam
njegove pozive i otišla s njim na ručak. Damian je ono tko je, a ja znam tko je
on. Nisam ţeljela da se pojavi pred mojim vratima. Nisam ţeljela da mi šalje
cvijeće i poklone. Nisam ga ţeljela blizu sebe. Mislio je, kroz cijeli proces
razvoda, da ću mu se vratiti. Rekao mi je to. Samo kada je sve završilo, ostavio
me na miru. Što god ovo bilo, što god ţeli od mene, morala sam se osigurati da
shvati kako mu se neću vratiti i ostavio me na miru. Tako da sam se
osiguravala.“
Promatrao me i primijetio, „Za to je trebalo hrabrosti.“
„Silovao me, agente Calhoun, udario me, ali me nije ubio. Dok god dišem,
borit ću se.“
Na to je prošaptao, „Nisi kao većina ţena.“
„Da, jesam,“ šapnula sam. „Ja sam kao sve ţene. Ti vidiš ovo, ali u meni
je nešto drugo što neću pokazati ni tebi ni njemu, ali to je zbrka koju je ostavio.
Ali to je moje. Nitko ne moţe do toga. Sve što dobijete i ti i on je predstava.
Jedna stvar koju naučite stvarno brzo i dobro kada vam se nešto tako dogodi je
da morate biti jebeno dobra glumica. Nemate izbora jer kad vam takav muškarac
učini tako nešto, gubite izbor. Jedini izbor je koju ulogu ţelite igrati. Ja sam
odabrala svoju, a to… to je agente Calhoun ono što vidite.“
Gledala sam ga kako udiše, ali nije odgovorio.
Zatim sam pitala, „Hoćete li mi napokon reći što se dogaĎa?“
Gledao me u oči i napokon rekao.

Trofej Knjiga | 17
 „Večeras smo očistili cijelu operaciju tvog bivšeg muţa. On je glavni
distributer narkotika u Denveru s izravnim vezama u Kolumbiji.“
Trepnula sam.
Onda sam dahnula, „Što?“
„Koliko smo mogli povezati, nakon godina koje je proveo kao sitni igrač
koji je prodavao bogatoj klijenteli, većinom kolegama, ušao je u igru prije deset
godina kada se probio do vrha.“
Osjetila sam kako mi se usta otvaraju u šoku dok sam zurila u njega.
Nastavio je govoriti. „Tvoje ime je povezano s njegovim na inozemnom
računu. Postoje četiri s ukupno sedamdeset pet milijuna američkih dolara.“
„O, moj Boţe,“ šapnula sam.
„Ušla si na naš radar kada si otišla s njim na ručak, a mi nadziremo
njegove telefone. Bili smo svjesni da redovno kontaktirate telefonom proteklih
šest mjeseci, ali nismo znali kakvi su to razgovori. Bili smo svjesni da je tvoje
ime na njegovim računima. Kako bilo, nismo znali kako si umiješana u njegove
operacije. Kako se razrješenje vašeg braka i vaš razvod poklopio s njegovim
napredovanjem u poslu, mislili smo da si otkrila što radi. Ali nismo znali zašto
ste obnovili kontakt.“
„Nisam upletena u njegove operacije,“ još uvijek sam šaptala.
Posegnuo je u jaknu i izvukao tri presavijena lista papira i stavio ih na
stol. „Nalog za pretres. Pretraţili smo ti kuću, automobil, poslovni prostor i
računala. TakoĎer ćemo uzeti uzorak rukopisa, jer je netko potpisao tvoje ime
kako bi otvorili te račune u inozemstvu, a to su učinili prije otprilike šest
mjeseci.“
Nastavila sam zuriti u njega, a onda zatvorila oči i okrenula se.
Damian.
Dokazi su pokazivali da ga se nikada uistinu neću riješiti.
„Nisam… ne mogu…“ duboko sam udahnula, pogledala agenta Colhouna
i rekla, „Ne mogu vjerovati.“
„Ako je ono što govoriš istina, nećemo naći ništa, ali ipak te moram
zamoliti da ostaneš ovdje dok se sve ne završi. Moglo bi potrajati gĎice.
O’Hara,“ rekao je ustajući. „Mogu li ti donijeti kavu dok čekaš?“
Morala sam nagnuti glavu kako bi ga pogledala, previše šokirana onim
što sam saznala da bi odgovorila.
„Tess,“ pitao je tiho. „Kava?“

Trofej Knjiga | 18
 Nastavila sam zuriti u njega, a onda sam odmahnula glavom i
pogledala u stol, mrmljajući, „Da, hvala vam.“
„Netko će ti ubrzo donijeti kavu,“ rekao je vrhu moje glave.
„Hvala,“ rekla sam stolu.
Nisam ga vidjela, nisam osjetila kako se pomaknuo nekoliko
trenutaka. Zatim sam čula korake i zatvaranje vrata, a onda sam bila sama u
sobi u kojoj je bio samo stol, stolice, ogledalo i tkogod bio iza njega.
Nisam se micala i nastavila sam zuriti u stol.
I srećom, kada je pala jedna suza koju nisam mogla kontrolirati, slila
se niz obraz koji je bio na suprotnoj strani od ogledala

Trofej Knjiga | 19
 Dugo sam zurila u stol, nastavila sam zuriti u njega i nakon što su mi
donijeli kavu, zamolili su me da se potpišem na prazan komad papira, to sam
učinila, popila kavu i nakon toga nastavila zuriti.
Ali u mojoj glavi, čak i uz sve što se dogaĎalo, jedino što sam mogla
vidjeti bilo je moje blijedo lice u ogledalu.
Boţe, jesam li to zaista bila ja?
Vrata su se otvorila, podigla sam glavu i agent Calhoun je stajao tamo.
„Slobodni ste, gĎice. O'Hara,“ tiho je rekao „Bojim se da ćemo neko
vrijeme raditi s vašim računalima i morat ćemo vas zamoliti da ne napuštate
grad u slučaju da imamo dodatna pitanja, ali moţete se vratiti kući.“
Zurila sam u njega trenutak prije nego što sam ustala. Grabeći torbicu
koju su dopustili da ponesem sa sobom, krenula sam prema njemu, ali on se nije
pomaknuo s vrata, pa sam se zaustavila.
„Kontaktirat ćemo vas kada završimo s računalima i dogovoriti vrijeme za
njihov povratak. To ne bi trebalo biti više od dana ili dva.“ Još je tiho govorio, a
ja sam kimnula.
„Ţeliš li da ti pozovem taksi ili će netko doći po tebe?“
Nije bilo šanse da ću telefonirati svojim prijateljima. Ne o ovome. Ne jer
se radilo o Damianu. Ne kada bi mogli postaviti pitanja i očekivati odgovore, a
ja bi morala lagati.
Nema šanse.
„Pozvat ću taksi,“ rekla sam mu. „Hvala agente Calhoun.“
Nije se pomaknuo pa nisam ni ja.
 Tada je ponudio, „Znam da je bila duga noć, Tess, ali, daj mi dvadeset
minuta, pa te mogu odvesti kući.“
Proučavala sam ga i stvarno vidjela po prvi put. Malo sijedih u njegovoj
tamnoj kosi, ne previše. Visok. Široka ramena. Malo trbuha. Lijepe bore oko
očiju koje govore da treba češće nositi zaštitne naočale na suncu ili se mnogo
smijao. Stariji od mene, moţda pet godina, moţda i više, ali dobro je to skrivao,
moţda je bio mlaĎi i nije se mnogo brinuo o sebi. Nema vjenčanog prstena.
Ovo je bio čovjek za mene. Ovo je bila vrsta čovjeka koja će uzeti onu
ţenu blijedog lica u ogledalu i brinuti se za nju.
Ne Jake Knox.
Nikad Jake Knox.
Agent Calhoun je bio čovjek pristojnog izgleda, vjerojatno dobar čovjek,
siguran čovjek, i iznad svega, ja sam trebala čovjeka uz kojeg bi se osjećala
sigurno.
Sjebala sam se jednom, okrenula se čovjeku koji me zaslijepio svojim
šarmom, ako ne i izgledom.
Ali ta me noć naučila nečemu, naučila me da trebam igrati na sigurno
kako bi bila sigurna.
Nešto čvrsto i neugodno je bilo sklupčano u mom trbuhu, ali se migoljilo
kao da se pokušava odmotati, a ja sam imala dovoljno iskustva s tom otrovnom
zmijom da znam da ne ţelim da to učini. Znala sam.
Ali to će se dogoditi. I to sam znala.
„Bit ću dobro,“ rekla sam tiho.
Nagnuo je glavu ustranu i nešto je prošlo njegovim očima, razočarenje,
moţda, zabrinutost, vjerojatno.
„Sigurno?“ pitao je, a ja sam kimnula.
Otvorio je vrata i maknuo mi se s puta.
Izašla sam u hodnik i kopala po torbi u potrazi za mobitelom. Srećom za
graĎane Denvera taksi kompanije su imale brojeve na svojim vozilima koji su se
lako pamtili.
Nikad nisam zvala taksi.
Do sada.

Trofej Knjiga | 1
 Tipkala sam broj dok sam prolazila hodnikom, a onda prislonila telefon na
uho, slušajući, s očima na dizalu ispred, dok sam iz hodnika izlazila u otvorenu
prostoriju u kojoj je bilo mnogo ljudi, telefoni su zvonili, prsti tipkali po
tipkovnicama i ţamor razgovora.
Oči su mi prelazile po prostoriji, a onda sam trepnula kada se javio
operater taksi kompanije i nakratko sam se zaustavila.
Gledala sam kroz prozor jednog ureda u leĎa čovjeka kojeg sam
poznavala.
Poznavala sam leĎa toga čovjeka.
Prokletstvo, znala sam tu staru majicu, a ta fina straţnjica u tim
trapericama bila mi je urezana u sjećanje. Bila sam stisnuta uz ta leĎa na motoru.
Moje su ruke prelazile preko koţe tih leĎa i te straţnjice te noći kada sam svukla
tu majicu nakon što sam skinula te traperice. Moji prsti su prolazili kroz tu
tamnu, raščupanu kosu te noći i prije toga, bezbroj puta u protekla četiri
mjeseca.
Okrenuo se prema vratima i nisam mu vidjela lice.
Ne.
Vidjela sam sjajnu značku na njegovu pojasu.
„Spavaš gola?“
„Ne.“
„Nemoj početi večeras.“
O.
Moj.
Boţe.
Izašao je iz ureda u kojem je bio i moje oči su se premjestile s njegove
značke na njegovo lice, a s obzirom da se ona stvar u mom trbuhu odmotavala,
rasla, bujala, ispunjavajući mi trbuh, gmizala mi uz grlo, nisam primijetila
pogled na njegovu licu ili njegovo raspoloţenje koje je ispunilo prostoriju kao
šamar.
Jednostavno sam znala da čovjek poput Jakea Knoxa ne bi nikad bio sa
ţenom blijedog lica poput mene.
Osim ako mu nisam posao.
Pogledi su nam se sreli i ukočio se.

Trofej Knjiga | 2
 Ja sam bila ukočena dok nam se pogledi nisu sreli, a onda sam se
pokrenula.
Poţurila sam prema dizalima i stisnula gumb u isto vrijeme dok su mi oči
lutale, traţile.
Našla sam što sam traţila.
Izlaz.
Stube.
Pojurila sam prema vratima, otvorila ih i krenula prema dolje.
Čula sam odjek svojih potpetica na stubama, a onda sam čula njegove
korake.
Jedan kat i okolo, krenula sam brţe. Dva kata. Još tri kata.
„Tess,“ čula sam njegov glas i poţurila.
Još jedan kat i okolo.
„Dovraga, Tess,“ viknuo je i nastavio.
Još jedan kat i okolo.
Njegovi koraci su se pribliţavali.
Još jedan kat, posljednji, potrčala sam i stavila ruku na vrata, otvarajući
ih, kada me uhvatio za zapešće, povlačeći mi ruku, a s tim i moje tijelo. Povukao
me od vrata i stisnuo uz zid, Jake me ogradio svojim tijelom.
Pogledala sam u stranu.
„Pusti me,“ šapnula sam.
„Obećala si da ćemo razgovarati,“ zareţao je.
Odmahnula sam glavom i nisam ga pogledala. „Pusti me,“ zahtijevala
sam.
Glas mu je bio njeţan, a ruka mu je bila oko mog vrata. „Tess, dušo, obe-“
Pogledala sam ga u oči, a zaustavilo ga je što god pročitao u njima i
trznuo se.
„Pusti… me,“ siktala sam.
Pustio me i odmaknuo se.
Krenula sam prema vratima i otvorila ih.
Zaustavila sam se, okrenula se prema njemu, nisam mu mogla pročitati
izraz lica, ali čeljust mu je bila stisnuta.
Trofej Knjiga | 3
 „Je li tvoje ime Jake?“ pitala sam tiho.
Njegove srebreno sive oči, ne otopljene, ne ţivo srebro, ne njeţne, ali
sjajne drţale su moj pogled.
Zadrţala sam dah dok nije odmahnuo glavom.
A onda sam, bez ijedne riječi i pogleda, izašla kroz vrata.

Trofej Knjiga | 4
 Tri mjeseca kasnije…

Bila sam u svojoj kuhinji kad sam čula kucanje na vratima.

Pogledala sam u mikrovalnu.
Ti bokca.
Martha je poranila. Martha nikad nije dolazila ranije. Ustvari, rekla sam
joj da doĎe u tri, jer sam je trebala da doĎe u tri i trideset. Martha je drţala
ustaljeni raspored da kasni najmanje petnaestak minuta, ali prosječno kasni pola
sata (poznajem Marthu dugo, dovoljno dugo da se to dogaĎa tako često da sam
mogla izračunati prosjek njezina kašnjenja) i stoga joj nije bilo nečuveno da
uleti unutra, uspuhana i puna izgovora jer kasni četrdeset pet minuta ili sat
vremena.
Bilo je deset do tri, a tortu još nisam završila.
Prokletstvo.
To je značilo jednu od dvije stvari.
Problemi s muškarcima ili s odjećom.
Nijedna od ove dvije stvari nije bila dobra, što je značilo da će Martha biti
uzrujana više nego uobičajeno. A uobičajena Marthina uzbuĎenost koja je bila
postavljena da se neprestano vrti u ludom ţivotu izvan kontrole koji je Martha
ţivjela bila je dovoljno loša.
Jebiga.
„Do lakata sam u glazuri, dušo!“ Viknula sam prema ulaznim vratima,
naginjući se preko torte s tuljcem za glazuru. „UĎi, otvoreno je!“
 Završila sam dok sam nastavila iscrtavati svaku treću lepršavu, bijelu,
ledenu zvijezdu sa točkom blijedo ţute glazure.
Vrata su se otvorila, a ja sam okrenula tortu kako bi dodala još zvijezda.
Stajala sam uz otok u svojoj kuhinji, s glavom nagnutom prema torti kad
sam osjetila njezinu prisutnost u sobi, ali se zaustavila na ulazu.
„Malo kasnim,“ rekla sam torti. „Uzmi sok ili nešto slično. Zapravo, uzmi
mi jedan. Cherryade. Drobljeni led,“ naredila sam, stavljajući još zvijezda na
gornji rub torte, a zatim na donji.
Martha se nije micala.
Podigla sam oči prema njoj i otvorila usta kako bi joj nešto rekla, ali riječi
i dah su mi zastali u grlu kada sam vidjela Jakea Knoxa, nonšalantno
naslonjenog na dovratak, prekriţenih ruku preko širokih prsa i nogu prekriţenih
u gleţnjevima.
Nisam ništa rekla, a nisam se ni pomaknula, dok sam ga upijala
pogledom.
Crna izblijedjela majica s oljuštenim riječima „Charlie Daniel's Band“
iznad jednako oljuštene američke zastave koja se prilijepila uz njegov torzo,
sunčane naočale zakačene u ovratnik visjele su prema dolje. Traperice toliko
izblijedjele da su imale vlastitu nijansu plave s izrezanim komadima oko
dţepova i istrošenim dijelovima na preponama, a pristajale su mu na svim
pravim mjestima, na njegovim vitkim bokovima i dugim nogama.
Raščupana, tamna kosa za centimetar duţa nego što sam se sjećala, tako
da se uvijala nisko na njegovom vratu i oko ušiju. Ispod njegovih oštrih
jagodica, uz snaţnu čeljust i bradu, niz njegovo grlo, prema mom iskustvu,
brada od tri dana.
Srebrno-sive oči uperene u mene.
Jebiga.
Ispravila sam se, drţala vrećicu za glazuru i zurila u njega.
Zurio je u mene.
Činio je to bolje.
Trepnula sam i spremala se nešto reći, učiniti nešto, moţda čak i viknuti
nešto, kada me on preduhitrio.
„Jesi li spremna razgovarati?“
Trepnula sam ponovno.
Zatim sam šapnula, „Oprosti?“
Trofej Knjiga | 1
 „Razgovarati, Tess.“ Njegov duboki glas je vibrirao preko kuhinje na
mene. „Obećala si da ćemo razgovarati. Ţelim znati jesi li sada spremna.“
Ispustila sam vrećicu za glazuru na pult i nastavila zuriti u njega.
Potom sam upitala, „Jesi li poludio?“
Ignorirao je moje pitanje i rekao mi, „Zovem se Brock Lucas.“
Zatvorila sam oči i spustila glavu kada je to saznanje prošlo kroz mene,
znajući da sam noćima leţala budna pitajući se jesam li se zaljubila u prevaranta.
„Tess, dušo, oči,“ zareţao je. „Sada.“
Oči su mi se otvorile i glava podignula kada sam osjetila čeličnu šipku u
kraljeţnici.
Suzila sam oči na njegovu licu kada je njegovo električno raspoloţenje
prošlo kroz čahuru iznenaĎenja i prešlo preko moje koţe.
„O moj Boţe,“ šapnula sam. „Jesi li ljut na mene?“
„Ne,“ ispalio je. „Bio sam ljut na tebe, s obzirom da sam jebao svoju ţenu
prvi put i ona mi je nešto obećala dok je moja sperma još uvijek bila u njoj da bi
nekoliko sati kasnije pogazila to obećanje. Sad sam ovdje jer je prokleti znak za
prodaju postavljen na tvoj travnjak, ušao sam i vidio te ovakvu, moram reći
dušo, nisam ljut. Jebeno sam bijesan.“
Je li on…?
Je li on…?
Je li on jebeno rekao ono što mislim da je jebeno rekao?
„Oprosti?“ šapnula sam ponovno, ali ovaj šapat je bio drugačiji.
Nije ponovio. Umjesto toga je pitao, „Gdje su ti naočale?“
„Što?“
„Tvoje naočale, Tess. Gdje su ti jebene naočale? Nikad ne dekoriraš
prokletu tortu bez naočala.“
„Nabavila sam leće,“ ispalila sam.
Nagnuo je glavu unatrag i rekao prema stropu, „Isuse,“ prije nego što sam
vidjela da je stisnuo čeljust.
Zašto dovraga razgovaramo o mojim naočalama?
Nije me bilo briga. Ne. Nije.
Marila sam samo za jednu stvar.

Trofej Knjiga | 2
 „IzaĎi van,“ naredila sam, spustio je bradu i pogledao me.
„Ne.“
Osjetila sam kako mi se obrve diţu. „Ne?“
„Da, Tess, ne.“
„Jesi,“ rekla sam mu. „Poludio si.“
Opet me ignorirao i upitao, „Što to jebeno nosiš?“
„Što nosim?“
„Da, dušo, što to jebeno nosiš?“
Pogledala sam niz svoju majicu i traperice pa opet u njega.
„Majicu i traperice…“ oklijevala sam, a onda ispljunula, „Brock.“
„Nitko me na zove Brock, zovu me Slim2.“
Trepnula sam i nešto u tome me odnijelo s našeg trenutnog scenarija u la
la zemlju.
Stoga sam dahnula, „Što?“
Odgurnuo se od dovratka dok je govorio. „Nitko me ne zove Brock.
Mama, tata, braća, sestre, prijatelji, otkad sam bio klinac, svi me zovu Slim.“
„Nisi mršav,“ rekla sam mu iako je bio vitak, nije bio ono što bih nazvala
mršavim.
„Ne, nisam i nisam bio kao beba, jer sam se rodio s četiri i pol kilograma.
Bila je to šala jer sam bio veliko dijete. Moja obitelj je sjebana na taj način.“
Opa. Imao je skoro pet kilograma kad se rodio. To je bilo ogromno dijete.
Bio je visok, najmanje sto osamdeset pet, moţda sto devedeset
centimetara. I mišićav. Nije bio mršav, tijelo mu je bilo graĎeno od kompaktnih
mišića koji su imali obujam, ali ne bi ga nazvala ogromnim.
S obzirom da se bebe ne raĎaju s mišićima, pitala sam se da moţda nije
bio velika beba nego dugačka.
Primijetila sam da je obišao otok i da mi se pribliţava, a ja sam prestala
razmišljati o njegovoj teţini dok je bio beba i njegovoj trenutnoj veličini te sam
se pokušala udaljiti dok sam se vraćala iz la la zemlje i u trenutni scenarij.
„Ţelim da odeš,“ rekla sam čvrsto.

2
Op. Mršav, vitak, suhonjav

Trofej Knjiga | 3
 „Da,“ odgovorio je, pribliţavajući mi se, a ja sam udarila u element dok je
on nastavio govoriti. „Shvaćam to, ali prihvati, Tess, ne idem.“
Bio je tu. Toliko blizu da sam mogla osjetiti njegovu toplinu i morala sam
nagnuti glavu kako bi ga pogledala jer sam bila bosa i nisam bila sto osamdeset i
pet ili sto devedeset centimetara visoka nego sto sedamdeset.
„Molim te idi,“ rekla sam ne tako čvrsto.
Nagnuo se i smjestio ruke na pult s obje moj strane, a ja sam podignula
ruke (i vrećicu za glazuru) izmeĎu nas.
Opet me ignorirao. „Nisi zvala.“
Zurila sam u njegove ljutite oči. „Ja nisam zvala?“
Zurio je u mene svojim ljutitim očima. „Ne, dušo, nisi zvala.“
„Nisam zvala,“ šapnula sam, a moje srce koje je već brzo kucalo, počelo
je kucati brţe.
„Tri mjeseca,“ izjavio je, ali više nije rekao.
Zurila sam u njegove sjajne, srebrne oči.
Onda sam popizdila.
„Jesi li normalan?“ vrisnula sam.
„Tess-“
„Jebi se!“ viknula sam i gurnula ga sa rukama u kojoj je bila vrećica s
glazurom, tanak mlaz blijedo ţute glazure je poletio na pod pokraj nas i na
njegovu Charlie Daniels majicu, onda vrećica više nije bila u mojim rukama,
gledala sam kako je baca na otok pokraj torte i okreće se meni. Tada sam stavila
ruke na njegova prsa, gurnula ga i ponovila, „Jebi se!“
Odmaknuo se korak i odmah vratio, unio mi se u lice i zareţao, „Jebeno
me poslušaj.“
„Ne!“ viknula sam, „Nema šanse. „Nema jebene šanse. Iskoristio si me.“
„To je moj posao,“ rekao je.
„Misliš da me boli briga?“ pitala sam.
„Moţda ako se jebeno smiriš i poslušaš prokletu minutu, moţda ćeš
shvatiti zašto mislim da bi te jebeno trebalo biti briga.“
„Mogu te uvjeriti, Brock Lucas, da me ništa što kaţeš neće uvjeriti da me
treba biti briga,“ obavijestila sam ga.

Trofej Knjiga | 4
 „Tvoj bivši, Tess, taj kurvin sin je trebao biti sreĎen. Taj kurvin sin je loša
vijest.“
Tijelo mi se potpuno umirilo na njegove riječi, gledala sam ga u oči dok
su moje sljedeće riječi drhtale.
„Znam to, Brock. Znam.“
I tada sam gledala ushićeno kako se njegove oči pretvaraju u ţivo srebro,
a njegove ruke su se s pulta pomjerile ne moju glavu, dlanovi na mom vratu,
prsti u mojoj kosi, a lice samo centimetar od moga.
Potom je šapnuo, „Dušo,“ i ta jedna riječ prošla je kroz mene poput
nazubljenog noţa.
O Boţe.
Znao je.
Naravno da je znao.
Naravno.
Naravno, naravno, naravno.
Ona stvar u mom trbuhu se odmotala, ispunila me, gmizala mi uz grlo, a
ovaj puta nisam bila paralizirana otrovom straha ili očaja. Bilo je to nešto drugo.
Panika.
Pokušala sam se odmaknuti, ali Brock me drţao, jedna ruka još uvijek na
mojoj glavi, a druga ruka oko mojih leĎa, pomaknuo me uz pult i stisnuo u kut.
Nisam mogla pobjeći, tijelo mi je bilo ukočeno, ruke stisnute uz njegova
prsa, oči uperene u njegov vrat dok sam šaptala. „Pusti me i odlazi.“
„Nitko ne zna da ti se to sranje dogodilo, zar ne?“ pitao je njeţno.
„Pusti me i odlazi.“
„Nisi rekla svojim prijateljicama.“
Očiju čvrsto uperenima u njegov vrat, zahtijevala sam, „Pusti me, Brock i
odlazi.“
„Zadrţala si to sranje zakopano duboko,“ mrmljao je.
Podignula sam oči i vrisnula, „Pusti me i odlazi.“
Njegova ruka me stegnula, ali druga se premjestila tako da me palcem
mogao dodirnuti po obrazu.
„Bio sam prvi kojeg si pustila unutra, zar ne, dušo?“

Trofej Knjiga | 5
 O Boţe.
„Pusti me i odlazi,“ cvilila sam.
„Tess,“ šapnuo je.
Prestala sam govoriti.
„Trebaš pustiti to sranje van,“ savjetovao je, a ja sam maknula pogled.
„Oči,“ naredio je i vratila sam pogled.
Nisam govorila.
Gledao me u oči.
Potom je tiho rekao, „Nisam htio ţuriti, Tess, nisam htio da doĎe do toga
dok se sranje s Hellerom ne sredi i ti budeš osloboĎena krivnje kako bi mogli
krenuti dalje. Ali tvoje proklete naočale i taj jebeni simpatični izraz na licu svaki
put kad bih te poljubio od kojega si izgledala kao da si upravo doţivjela jebeno
čudo, sranje.“ Ruka mu ukočila uz moju glavu. „Sranje, dušo, privukla si me i
nisam se mogao suzdrţati.“ Palcem mi je pomilovao jagodičnu kost, pogled mu
je od toplog postao vruć, a glas je postao dublji kad mi je rekao nešto, ali rekao
je to kao da govori sam sebi, „Taj pogled jebeno postane bolji kad svršiš.“
„Molim te, pusti me i odlazi,“ šapnula sam.
Odmahnuo je glavom. „To je posao i to je usrani dio posla, reći ću ti
nešto, Tess, da sam znao da te povrijedio, ni na koji način te ne bih izigrao.
Nema šanse, Tess.“ Glas mu je postao dublji i pribliţio mi se kada je rekao,
„Moraš mi vjerovati, dušo. Ne bih te izigrao da sam znao.“
„Ali jesi,“ rekla sam tiho.
Ruka mu se ukočila na mojoj glavi. „Nisam znao.“
„Ali ipak jesi.“ Naslonila sam se na pult, odmičući glavu. „Ja tebe nisam
izigrala. Nikad nisam igrala ni jednu igru s tobom. Ali ti si se igrao sa mnom od
početka do kraja.“
Ruka mu se opet ukočila na mojoj glavi, a oči počele svjetlucati. „To nije
istina, Tess, i ti to jebeno znaš.“
„U pravu si, Brock. Ono što si ranije rekao, bio si u pravu. ti si prva osoba
koju sam pustila unutra i kada sam to učinila, nisam ti znala ni jebeno ime.“
„Taj jebeni tip je mora biti sreĎen,“ zareţao je.
„Da, morao je, ali nije mi toplo oko srca kad pomislim da je prvi
muškarac kojem sam povjerila svoje vrijeme i paţnju nakon vrlo, vrlo lošeg
braka, bio sa mnom jer je istraţivao moguću kriminalnu vezu koju sam moţda
imala sa svojim bivšim muţem koji je definitivno kriminalac.“

Trofej Knjiga | 6
 „Počelo je tako, da, jest i trajalo otprilike prokleti sat. Ne moţeš stajati tu i
gledati me u oči i reći da ne znaš jebenu sekundu kada je prestalo biti, jer znaš,
onda si jebena laţljivica.“
Nije bio u krivu. Znala sam. Znala sam točnu sekundu. Leţala sam noću u
krevetu i razmišljala o tome.
Stoga, nisam odgovorila.
Nastavio je govoriti. „Morao sam obaviti posao i htjeli smo obaviti
pretres. Znao sam da nećeš biti umiješana u to, ali takoĎer sam znao da oni
moraju biti sigurni, tako da sam ih ja morao uvjeriti prije nego što te pokupe i
završiš s tim.“
„Govoriš mi da si sve to učinio kako bi me zaštitio?“
„Ne, govorim ti da sam radio svoj posao, nisi bila u tome, nije bilo
potrebe da te zaštitim. Govorim ti da sam četiri jebena mjeseca jebeno oboţavao
svoj posao.“
To mi je oduzelo dah. Toliko mnogo da nisam mogla govoriti.
Brock nije imao taj problem. „Nisi znala moje ime, Tess, ali imala si me
svo to vrijeme i znala si to.“
Opet sam pogledala u njegov vrat.
„Dušo, oči,“ zareţao je, a moje oči su se podigle ne njegove.
„Zašto si ovdje?“ pitala sam tiho i udahnuo je.
Zatim me nestrpljivo pitao, „Kunem se Bogom?“
„Što ţeliš od ovog razgovora?“ gurala sam.
Odmahnuo je glavom, ali dok je zurio u mene vidjela sam kako mu se oči
pale i osjetila oštru promjenu njegova raspoloţenja u sobi dok je slatki šum
njegova humora počeo pulsirati.
„Što misliš koliko razgovora vodim sa ţenama koje sam stisnuo uz pult,
drţao u jebenim rukama i to s glazurom po mojoj omiljenoj majici?“ pitao je.
O Boţe.
Morala sam se odmaknuti od toga da je Brock seksi i zabavan na to da
Brock nekako izaĎe iz mog ţivota pa sam učinila najbolje što sam mogla.
„Ne znam. Pa s obzirom na sve, ne poznajem te najbolje.“
Pogledao me i odgovorio, „Pa, za tvoju informaciju, odgovor na to pitanje
je nijedan. Kada kučka baci stav na mene, viče mi u lice i zaprlja glazurom moju
Charlie Daniels majicu, a ta kuja nisi ti, ja izaĎem kroz vrata.“

Trofej Knjiga | 7
 „Ne volim da me se naziva kučkom,“ odvratila sam.
Primaknuo se bliţe i mogla sam vidjeti da su mu oči pune zabave. „I
upravo sada, draga, jednostavno se drţiš toga samo kako bi se drţala nečega i to
oboje znamo.“
Prokletstvo. Bio je u pravu.
Gledala sam ga.
Pokušala sam drugačiju taktiku.
„Nemam vremena za ovo. Moram završiti ukrašavanje torte, promijeniti
majicu, jer imam glazure na sebi i moram ići na zabavu povodom roĎenje bebe,“
obavijestila sam ga, a usne su mu se razvukle u osmijeh dok je ruka na mojoj
glavi putovala prema dolje i okolo tako da me je drţao u zagrljaju.
Dovraga, nedostajalo mi je ovo. Znao je biti sladak. Kad je bio dobro
raspoloţen, bilo je najbolje, najbolje ikad. A znao je biti i osjetljiv. Drţao me,
drţao me čvrsto, drţao me opušteno, drţao me dok se smijao, drţao me dok sam
se ja smijala, drţao me dok me ljubio i drţao me bez ikakvog razloga.
I to mi je nedostajalo.
Prokletstvo.
„Kad ćeš biti kod kuće?“ pitao je.
„Kasnije,“ odgovorila sam.
„Kad kasnije?“ pritisnuo je.
„Kasnije, kasnije,“ izbjegavala sam.
Stisnuo me i rekao tiho, „Tess.“
Sranje.
„Ne znam. Kasnije. Sedam? Osam?“
„Vratit ću se u devet,“ izjavio je.
Prokletstvo.
„Zašto se ne bi dogovorili za kavu?“ predloţila sam.
„Moţda zato što nisam glup?“
Prokletstvo!
Totalno sam se spremala izbjeći tu kavu i znao je to.
Nastavio je govoriti. „Sada ćeš mi reći zašto prodaješ svoju kuću.“
„Trebam promjenu,“ rekla sam mu.
Trofej Knjiga | 8
 „Da,“ ruke su mi stisnule, „Vidim to. Skinula si deset kilograma koji su
izgledali dobro na tvojoj guzici i sisama. U majici si i trapericama, a ne u svojoj
elegantnoj odjeći i štiklama. Izgubila si naočale i stavila leće. Jedino što mi se
sviĎa, dušo, je kosa. Izgleda dulje i mekše.“
Svidjela mu se moja kosa.
Pokušala sam ne dopustiti tome da utječe na mene, ali na kraju sam se
pretvarala da ne osjećam trnce zbog njega.
„Brock, ozbiljno, moţemo li kasnije razgovarati o tome?“
„Gdje se seliš?“ pitao je, tako mi govoreći da nećemo o tome razgovarati
kasnije.
„Nisam još odlučila,“ lagala sam, a njegov humor i dobro raspoloţenje su
se raspršili kada je suzio oči.
„Kriste, Tess, jesu li tri mjeseca koja si provela liţući svoje jebene rane
izbrisala četiri mjeseca koja smo proveli zajedno pa se ne sjećaš da me ne moţeš
muljati?“
Oči su mi se takoĎer suzile i tada sam ga obavijestila, „To nije bilo u
redu.“
„Ne, ono što nije bilo u redu je da si uzela tri jebena mjeseca da liţeš rane
i natjeraš me da ti doĎem, ali o tome ćemo razgovarati večeras.“
Osjetila sam kako mi se tijelo ukočilo. „Ako zbog toga dolaziš večeras,
nemoj se truditi.“
„U redu, ne,“ rekao je tihim glasom. „Vidim da je ovo sranje izmamilo
malo duha u tebi, dušo, moja Tess je bila slatka kao šećer od trenutka kad sam ju
pogledao do trenutka kad sam ju poljubio za laku noć. Znam da je situacija bila
sjebana i da te sjebalo pa sam spreman proći to s tobom, ali nešto trebaš znati,
kada raščistimo tu prepreku, nećeš nas vraćati natrag na to. Kada preĎemo
prepreku nastavljamo dalje. Dogovorili smo se da ću doći večeras, devet sati,
riješimo sranja koja smo trebali riješiti prije tri mjeseca i vidjeti gdje smo. A sad
mi reci, gdje se seliš.“
„Nismo se ništa dogovorili, Brock. Rekao si da dolaziš. Ţelim izaći na
kavu.“
„Nemoj me muljati, Tess. Nećeš se pojaviti na kavi.“
„Vidiš!“ vikala sam. „Shvaćaš li da moţda pokušavam nastaviti svoj ţivot
na različite načine uključujući ţivjeti bez Jakea Knoxa povlaka Brocka Lucasa?“
Jako, jako, jako pogrešna stvar za reći.

Trofej Knjiga | 9
 Znala sam to kad mu se jedna ruka čvrsto stisnula, a druga ispruţena uz
moja leĎa, drţeći mi glavu na mjestu dok se naginjao prema meni, stišćući me
uz pult, a lice mu je bilo ispred moga.
„Promatrao sam,“ promucao je. „Calhoun je obećao da će se s tobom
postupati paţljivo, a ja sam pazio ako ne bude. Rekao sam mu da ću mu iščupati
jebeni grkljan i htio sam se uvjeriti, da se ne igra s tobom.“
Tijelo mi se ukočilo osim usana koje su se razdvojile, a moje oči, mogla
sam osjetiti kako rastu.
Brock je nastavio razgovarati.
„Nije. Gurao te i ti si se slomila, a ono što si rekla kada si se slomila,
dušo, nisam znao. Calhoun nije znao Nitko nije znao. Ali reći ću ti ovo, te četiri
riječi nikad neću zaboraviti. Te četiri jebene riječi zabile su se duboko u zidove
moje duše na način da se nikada neće olabaviti. Morali su me izvući od tamo da
ne bih pošao za njim ni pokušao doći do tebe. Tada si ti otišla i znao sam da ti to
treba, čak iako me to razljutilo, ti si to učinila i prekršila svoje obećanje. Ali to ti
je trebalo. Ostala si daleko i vidim da si iskoristila to vrijeme da podigneš svoj
zid, ali jebe mi se za to. Te noći sam otkrio da je moja ţena bila silovana, tri
jebena mjeseca sam ţivio s tim, leţao budan pitajući se gdje ti je glava. Završio
sam s tim, Tess. Tako da večeras u devet, vraćam se, pričamo o sranjima i vidjet
ćemo gdje smo. Oslobodili su te sumnje za Hellera, ne znaš kurac, nisi dio te
istrage, slobodni smo i to ćemo istraţiti, ali sada... sad draga, ćeš mi reći zašto u
svom dvorištu imaš prokleti znak za prodaju kad si mi rekla da toliko voliš ovu
kuću da ti ne smeta ţivjeti u njoj dok ne umreš.“
„Buka,“ čula sam kako mi usta šapuću i gledala sam kako trepće.
„Što?“ pitao je.
„Za vrijeme... kad je agent Calhoun... kad sam...“ Zastala sam i liznula
usne. „Čuo se tresak ispred sobe za ispitivanje. To si bio ti.“
„Da, dušo, to sam bio ja, bacio sam stolicu u zid.“
To je bilo on, bacajući stolicu od zid.
To je bio on.
To je bio on.
To je bio on, bacajući stolicu od zid.
Zatvorila sam oči i zabila lice u njegove prsa dok mi se tijelo opustilo u
njegovim rukama.
To je bio Brock, koji je bacao stolicu od zid nakon što je čuo kako sam
priznala da sam bila silovana.

Trofej Knjiga | 10
 Dok je to znanje strujalo kroz mene, djelovalo je poput toplog mlaza čiste
vode koja je obrisala godine nečistoće.
Joj meni.
„Tess,“ rekao je dok mu je ruka na mojoj glavi bila napeta, a druga mu se
ruka stisnula oko mene.
Otvorila sam oči i vidjela majicu.
„Je li ovo stvarno tvoja omiljena majica?“ šapnula sam uz tkaninu.
Osjetila sam kako mu tijelo miruje trenutak prije njego što se njegova
čeljust spustila uz moje lice.
Tada sam čula šapat u uho, „Da.“
„Stara je i ofucana,“ informirala sam ga.
„Točno,“ obavijestio me.
Opet sam zatvorila oči. Tada sam se nasmiješila. Onda je osmijeh
izblijedio s mojih usana kad sam otvorila oči i nagnula glavu unatrag, njegov je
došao gore s mojim i pogledala sam u njegove oči ţivog srebra.
„Ţeliš li da stanem u trgovinu i pokupim Bud3 na putu kući?“ Pitala sam
tiho i raspoloţenje u sobi se opet promijenilo. Bilo je toplo i teško, gorljivo,
slatko.
Jedno od meni najdraţih njegovih raspoloţenja. Bez premca.
Kvragu i to mi je nedostajalo.
„Da, dušo,“ odgovorio je tiho.
„Dobro,“ prošaptala sam.
Zatvorio je oči, otvorio ih i spustio glavu.
Tada me poljubio, isprva lagano i njeţno, a onda toplo, jako, gorljivo i
slatko.
Noţni prsti su mi se uvijali, a i prsti na rukama u njegovu ofucanu majicu
na leĎima.
U redu, u redu. Ozbiljno.
Ovo mi je najviše nedostajalo.
Podignuo je glavu i prebacio ruku na moj vrat, a palcem me zakačio ispod
brade kako bi me zadrţao okrenutu sebi.

3
Budweiser – vrsta piva

Trofej Knjiga | 11
 „Kamo se seliš, dušo?“
„Kentucky.“
Polagano je trepnuo. Zatim je upitao, „Kentucky?“
Slegnula sam ramenima.
Nacerio se.
Onda je tiho rekao, „Dobro, dušo, i o tome ćemo razgovarati kasnije.“
„Dobro,“ tiho sam uzvratila.
Oči su mu prelazile preko mog lica, a ruka mu se pomaknula prema gore,
tako da je palac mogao kliziti po mom obrazu, a zatim mojim usnama, onda je
nagnuo glavu i stavio usne tamo gdje je palac bio i onda se povukao.
„Kasnije, dušo,“ šapnuo je.
„Kasnije, Slim.“
Zbog toga sam dobila veliki, zasljepljujući osmijeh.
Noţni prsti su mi se ponovo savili.
I onda je nestao.

Trofej Knjiga | 12
 „Ova torta je tako lijepa, šteta ju je rezati!“ Ada je viknula prije nego što
je zarezala ogromnu tortu koju sam napravila za njezinu zabavu.
Uljudno sam se nasmiješila dok me obilje ţena uzbuĎeno oblijetalo pri
pomisli da bi mogle dobiti svoj besplatni komad torte Tesse O'Hara. Nije da se
hvalim ili bilo što drugo, osim što su o mojim tortama i kolačima pisali u
lokalnim novinama, jer su izgledali dobro kao što im je bio i okus, a moja
pekara je uvijek bila puna od otvaranja do zatvaranja, od deset do sedam, sedam
dana u tjednu. Ova torta je bila domaća ţuta torta sa glazurom od vanilije i
vrhnja. Jednostavna, ali pobjednička. Čak sam i ja znala da im se sprema
poslastica.
Potom se taj cerek promijenio dok su gledale kako Ada reţe tanke kriške i
stavljala ih na papirnate tanjure s velikim plavim medvjedićem.
Izvolite.
To je bila Ada.
Rekla mi je koliko ljudi dolazi pa sam napravila tortu od trideset
centimetara, četveroslojnu, dovoljno da svi dobiju lijepu, debelu krišku. Ali Ada
je sjekla tolike kriške kako bi mogla ostaviti pola torte za sebe i Vica.
Uzdahnula sam, pitajući se što dovraga radim ovdje jer je prije tri godine
Ada upoznala Vica i, jer joj je bilo trideset šest i njezin biološki sat je otkucavao
tako glasno da ga je osoblje u NORAD-u pratilo, odmah se posvetila svetom
poduhvatu da ga učini svojim zaručnikom, a poslije i muţem, a sada i čovjekom
koji je bio otac njenog neroĎenog djeteta, Ada se isključila iz mog ţivota. Zvala
me da napravim tortu za njezinu zaručničku zabavu, iza toga i za djevojačko
večer, vjenčanje i sada ovo. Samo dvije od tih torti mi je platila i traţila je (a
glupa ja sam joj dala) popust na obje. ViĎala sam je samo na tim zabavama i sve
su zahtijevale da donesem poklon.
 Osim svega toga, Ada se bavila kiparstvom (dlijetom i čekićem ako je
morala) da Vica pretvori u savršenog prigradskog muţa, planiranje vjenčanja,
lov na kuću, ureĎenje kuća i pravljenje djece. Nije imala vremena biti prijateljica
osim ako to nije bilo da nas pozove da joj kupimo poklone i proslavimo
prekretnice u njezinu ţivotu.
Mislim da mi nije poslala boţićnu čestitku prošle godine.
I ja sam imala svoju prekretnicu o kojoj sam trebao razmišljati, nisam
trebala biti ovdje.
Ok, moţda to nije bila prekretnica. Ali što god bilo, bilo je veliko, bila je
to velika, ekstremna stvar jer nekako taj prizor s Brockom „Slim“ Lucasom u
mojoj kuhinji nije bila velika, ekstremna stvar.
Znala sam.
Počela sam razmišljati o tome kako i kada bih mogla otići odavde dok
sam dijelila tanjure s komadićima torte i dječjim plavim plastičnim viljuškama
na njima, ali kad sam to pruţila jednoj ţeni koja je bila pokraj mene i ona je
uzrujano promrmljala, „Kurvin sin.“
To me iznenadilo pa sam ju pogledala samo da bi vidjela kako gleda dolje
u skoro prozirnu krišku torte i bila sam u pravu, bila je iznervirana.
Nisam ju poznavala, ali upoznala sam je toga dana. Ime joj je bilo Elvira,
koţa boje kave, kosa elegantno ošišana s plavim pramenovima na dugim
šiškama, fenomenalni top boje mandarine koji je pokazao još nevjerojatniji
dekolte, uska koţna suknja koja je pokazivala da ova ţena ima kraljeţnicu i bila
bi niţa od mene da nije nosila deset centimetara visoke, ubojite, sandale s
remenjem. Na zabavu je došla s grupom ljepotica, koje sam sve prije susretala
na Adinim prekretničkim zabavama, prelijepom plavušom po imenu Gwen,
visokoj, gracioznoj, plavuši po imenu Tracy i još jednoj modernoj, visokoj
Afroamerikanki po imenu Camille.
Ali Elviru nikada nisam srela.
„Kako znaš Adu?“ Upitala sam i ona me pogledala.
„Ne znam kuju i ne ţelite znati kuju koja posluţuje kikiriki u zdjeli, nema
onog s medom, sa soli, samo jebeni kikiriki u ljusci i kukuruzni čips za zabavu,
a onda mi da komadić torte. Sranje. Što? Luda,“ odgovorila je i zurila sam u nju
jer je njezin odgovor bio lud. Iskren, ali lud.
Zatim sam upitala. „Upala si na zabavu za bebu?“
„Ne. Ovdje me je dovukla Visoka,“ zabacila je glavu prema visokoj,
elegantnoj, modernoj Tracy.

Trofej Knjiga | 1
 „Nije ţeljela doći sama. Gwen i Cam uopće nisu htjele doći. Vidim sada
zašto. Trace ima zlatno srce, ali ne shvaća kada ljudi gaze po njoj, čak iako to
čine u visokim petama. Nagovorila nas je da doĎemo jer nam je obećala popust
za zaposlenike u njezinoj trgovini. Ona radi kod Neimana.“
„Mm hmm,“ promrmljala sam, misleći da je to bio pun pogodak. Bilo je
trenutaka u mom ţivotu kada bih išla na jako lošu zabavu za bebu uz obećanje o
popustu za zaposlenike kod Neimana. To je vrijeme prošlo. Kao što sam to
činila često tokom godina, počevši od šeste godine, ušla sam u novu fazu svog
ţivota. U ovoj fazi Christian Louboutin nije bio faktor, ali Harley Davidson jest.
Dok sam razmišljala o ovome, ona je odjednom i bizarno najavila:
„Završila sam s ovim sranjem. Idemo na koktel.“
Prije nego što sam mogla protestirati, ustala je, zgrabila svoju ogromnu
torbu koja je zveckala kad je to učinila, podigla je na rame, uhvatila me za ruku i
povukla s kauča.
Potom je glasno izjavila, „Pušenje!“ i sve su nas pogledale, neke od njih
šokirane, jer ovih dana moţeš zapaliti joint i nitko neće treptati, ali ako zapalite
cigaretu, postoji mogućnost da vas javno kamenuju. Većina je izgledala kao da
su zavidne, ne zbog toga što puše, nego su kao ja i očito Elvira ţeljele pobjeći.
„Pušenje?“ pitala je Ada s gaĎenjem na licu.
„Da, straţnji dio u redu?“ Elvira je pitala, ali nije čekala odgovor. Počela
me povlačiti prema kliznim staklenim vratima na straţnjem dijelu Adinog
savršenog prigradskog doma, dok je klimala glavom prema ostatku svoje ekipe.
Nisam imala izbora nego ići, ali uspjela sam uputiti pogled prema Marthi;
moj neverbalni poziv za nju da se digne i prati. Marthu sam poznavala od petog
razreda. Doselila sam se u Denver kako bih bila s Marthom. Prije nego što sam
se udala za Damiana, ţivjela sam s Marthom. Nakon odlaska od Damiana
ponovno sam ţivjela s Marthom. Stoga je Martha pročitala moj neverbalni poziv
i ustala.
„Led,“ čula sam kako Elvira nareĎuje, Tracy je kimnula i odvojila se dok
me Elvira izvlačila kroz vrata.
Pustila mi je ruku i prišla savršenom namještaju na terasi, presavila i
potom gurnula moju krišku torte u usta sve u jednom potezu (doduše, bila je
tako mala, da ovo nije teško). Zatim je bacila tanjur na stol, spustila svoju
masivnu torbicu koja je opet zveckala i dok sam gledala s neskrivenom
zaprepaštenjem, počela je vaditi sastojke za kozmopolitan (uključujući i koktel-
šejker od nehrĎajućeg čelika) iz torbe dok smo Martha, Gwen, Camille i ja
prilazile stolu.

Trofej Knjiga | 2
 „OmojBoţe, ubit ću Tracy zbog ovoga. Nisam voljela Adu čak i prije nego
što se ta kuja dokopala Vica. Ali ova zabava je tako loša, da su joj prisustvovali
bivši ratni zarobljenici nostalgično bi se prisjećali dana kad su im čupali nokte,“
promrmljala je Camille.
„Jeste li vidjele Vica?“ Gwen je pitala Camille i dobila odmahivanje
glavom na svoje pitanje pa je nastavila: „Sjena onog što je bio. Ţivio je i disao
Broncose, Nuggetse, Rockiese i svoj klasični Chevy Chevelle. Sada nosi sako
umjesto Elway dresova i vozi kombi, a Ada još nije izbacila to dijete.“
„Jadni Vic,“ promrmljala je Martha.
„Jadni Vic, moje dupe,“ rekla je Elvira dok je u šejker ubacivala votku.
„Treba očeličiti, zauzdati svoju ţenu.“ Prešla je očima po Camille i Gwen i
izjavila je, „Kučke znate što govorim.“
Obje „kučke“ kimnuše na način koji mi se činio zanimljivim, jer su jasno
znale što govori, a ja nisam i ţeljela sam znati više, no prije nego što sam mogla
pitati, čula sam kako se klizna staklena vrata otvaraju. Okrenula sam se da
pogledam dok su se zatvarala i ugledala prekrasnu, glamuroznu Tracy koja je
nosila dvije velike češe pune leda, hodajući kao da hoda po modnoj pisti, a ne po
savršenoj straţnjoj terasi.
„U redu, samo moram reći, drago mi je što smo ovdje jer ţelim znati što
se u smokve dogaĎa s tobom.“ Čula sam kako Martha govori i pogledao sam da
vidim kako me gleda i stoga je govorila meni.
Ovo vjerojatno nije bilo dobro.
Martha je bila Elvirine visine, što je bilo oko sto šezdeset centimetara.
Bila je viša i od mene jer sam ja nosila crne japanke sa srebrenim perlicama, a
ona štikle s petom od 15 centimetara. Bila je savršeno okrugla, imala je valovitu
tamnu kosu koja je izgledala savršeno uz njezinu blijedu koţu i svijetlo plave
oči. TakoĎer me znala bolje od ikoga na svijetu (ili barem dijelove koje sam joj
dopustila da zna). Uvijek je kasnila, uvijek u ţurbi, ţivot joj je bio ispunjen
dramom, ali voljela sam ju i ona je voljela mene, uvijek i zauvijek, bez obzira na
sve. Svašta sam prošla s njom, sve, a bilo je mnogo toga, drţala sam je za ruku
cijelo vrijeme, a ona je bila zahvalna zbog toga i nije to skrivala.
Kad je to rečeno, iako je mogla biti neizmjerno njeţna, pronicljiva i
promišljena, to nije značilo da će prešutjeti kad je imala nešto za reći, čak i ako
bi to moglo biti neugodno.
A dobila sam osjećaj da bi to moglo biti sada.
Pa sam pitala s laţnom nevinošću, „Što?“
„Što?“ upitala je natrag, nije povjerovala u moju laţnu nevinost ni na
sekundu i znala sam to kad su joj se podigle obrve i ona je nastavila govoriti.
Trofej Knjiga | 3
 „Djevojko, ušla sam u tvoju kuću, a ti si imala izraz lica... izraz...“
Odmahnula je glavom. „Ne znam ni što ti je s licem, a još uvijek imaš to lice.“
Zatim, kao da nisam znala što je lice, podignula je prst i uperila ga prema meni.
„Znam samo da si tri mjeseca bila u pokretu, nitko te nije mogao pratiti i sada
izgledaš maglovito kao da ţiviš u svijetu snova.“
Prokletstvo.
Stvarno sam se trebala sjetiti da čak i dok je Martha ţivjela u svojoj uvijek
prisutnoj drami, nije značilo da ne obraća paţnju.
„Ne znam o čemu govoriš,“ lagala sam.
„Naravno da znaš,“ rekla je Elvira, ubacujući led u šejker.
„Uh ...“ promrmljala sam Elviri, pomalo iznenaĎena jer sam je upoznala
sat vremena prije i nije mogla znati ništa o meni, pogotovo ne o ovome.
„Imam dar,“ obavijestila me Elvira odgovarajući na moje neizgovoreno
pitanje. „Mogu čitati lica.“ Napunila je šejker i počela tresti. „A tvoje kaţe da
točno znaš o čemu priča tvoje prijateljica.“
Oh sranje.
Osjetila sam sve oči na sebi, ali Martha je progovorila.
„U redu, Tess, nisam navaljivala jer znaš da mi se nije sviĎao Jake, ali taj
pogled na tvom licu, dosta mi je toga.“
Oh sranje.
U tom je trenutku Martha pogledala lijepe ţene oko stola i podijelila,
„Smuvala se s jednim tipom… zgodan i kad kaţem zgodan mislim,“
liznula je prst, prošla njime kroz zrak, stvarajući šištav zvuk i nastavila, „Previše
zgodan. Ali loš dečko.“
Bilo je sigurno za reći da nisam uopće ţeljela razgovarati o ovome, ali još
sigurnije da nisam htjela razgovarati o tome pijući koktele na Adinoj terasi s
grupom ţena koje nisam poznavala, na jako lošoj zabavi za bebu, na koju nisam
htjela doći, nego sam htjela biti kod kuće i pripremati se za devet sati kada će se
Brock vratiti i mi ćemo razgovarati.
Stoga, počela sam, „Martha-“
„Ne, curo,“ Martha me prekinula, podiţući mi ruku pred lice, na što je
Elvira promrmljala, „O sranje, ovo je ozbiljno. Dala joj je ruku.“

Trofej Knjiga | 4
 Martha je nastavila, spuštajući ruku i gledajući prema ljepoticama. „Lik je
imao sve, hod, glas, kosu, guzicu, ne šalim se, prodala bih dušu samo da mogu
preći prstima po njegovim podlakticama,“ nagnula se i prošaptala, „Ima vene
koje iskoče na njegovim rukama i podlakticama, jebeno slasno.“
O Isuse.
Stvarno je obraćala paţnju.
„Mm hmm, razumijem,“ mrmljale su Elvira i Tracy, gledale su Marthu,
kao što su Gwen i Camille gledale mene.
Martha je nastavila. „Je li ju odveo u svoj stan? Ne. Je li znala gdje radi?
Ne. Je li upoznala nekoga od njegovih prijatelja? Ne. Obitelj? Ne, ne. Uvijek
kod nje ili neki izlazak. Nijedan lijepi obrok. Nikad se nije sredio i izveo moju
djevojku u grad. Upoznao je njezine prijatelje. Pojavio se u njenoj pekari. Ali
koliko ona zna, on je vuk samotnjak koji ţivi od obiteljskog nasljeĎe i, po
onome što mogu reći, nije bilo pretjerano. Ako je nazvao, odgovorila je. Ako
nije mogla, a ostavio je poruku, odmah bi ga nazvala. Ţelio se naći negdje, pitala
je gdje i u koje vrijeme.“
„O, čovječe“ promrmljala je Gwen, očito razočarana što sam iznevjerila
ţensku stranu.
„Imaš pravo. O, čovječe,“ sloţila se Martha. „Je li me slušala kad sam joj
rekla da malo uspori? Ne. Je li me slušala kad sam joj rekla da je za četiri
mjeseca trebala vidjeti stan svog muškarca, upoznati prijatelja, barem jednog?
Ne. Shvaćam. Pala je na tog tipa. Dovraga, Melissa Etheridge bi pala na njega.
On je prava, ţiva definicija momka na... kojeg… bi… pale. Ali djevojka mora
igrati na sigurno i ne izlagati se.“
Pokušala sam opet. „Martha –“
Okrenula je svoje svijetloplave oči prema meni. „Ne, Tess. Izloţila si se i
znam, vidim da posljednja tri mjeseca nije bilo razgovora, viĎenja, Jake Knox je
odjednom nestao s lica zemlje.“ Nagnula se prema meni. „Znam.“
„To je završilo. Jer si krenula kao sumanuta, u što god da si krenula.“
Okrenula se natrag prema djevojkama. „Odjednom, nakon što sam je dvadeset i
pet godina nagovarala, nabavila leće. Odjednom, tri dana u tjednu ide na satove
kick-boksa. Odjednom, traţi mjesta za otvaranje nove pekare i proširenje posla,
istovremeno stavlja na prodaju kuću koju voli i razmišlja o preseljenju u
Kentucky. Odjednom, odlazi kod novog frizera, troši tristo jebenih dolara na
novi izgled. Odjednom, ne kupuje u Nordstromu nego u Biker Babesa 'R' Us.
Sve znamo da kada djevojku odbaci izrazito zgodan muškarac ona ima dvije
mogućnosti. Ona odlazi do najbliţeg LaMara i neprestano jede inventar dok ne
dobije dvadeset i dva kilograma i odustane od muškaraca, sve dok ne naĎe
gubitnika s trbuhom od piva koji će oboţavati zemlju po kojoj ona hoda.
Trofej Knjiga | 5
 Ali ona promijeni izgled, kick-boksom si sredi liniju i baci se na posao, a
to znači da ţivi i diše za onaj trenutak kad će ga ponovo vidjeti i reći mu,
„Pogledaj čega si se odrekao, seronjo.“ Martha me ponovno pogleda. „A to je
ono što si radila.“
Nisam to radila.
Ili ne baš.
„Dušo-“ počela sam, samo da bi me opet prekinula.
„Ali danas, vidim ti to u očima. Nešto se dogaĎa i instinkt mi govori da se
on vratio. Opet si u oblacima, ţiviš u snovima da će on biti ono što ti ţeliš kada
sve u vezi njega vrišti da… neće.“
„Samo naprijed sestro,“ Elvira je poticala.
„Um… ne bih htjela biti nepristojna, ali…“ pogledala sam djevojke. „Ne
poznajem vas i moţda –“
Elvira me prekinula. „Ne, ne poznaješ nas, to je prokleta istina, ali reći ću
ti, iz onoga što čujem, vrijeme je za intervenciju, a mi sve imamo sise i guzicu,
osim Camille, ona ima samo guzicu, sreća za nju, Bog joj je dao dovoljno, mi
smo klub i svaki put kada se neki član naĎe u situaciji kada treba intervenciju,
naša duţnost je da se ubacimo čak i ako ne poznajemo sestru,“ Elvira je
objasnila, a onda je očima preletjela oko stola i pitala, „Jesam li u pravu?“
Zurila sam u Elviru iako nisam bila sretna, morala sam priznati da je ono
što je govorila čista ludost, ali je bila i u pravu o većini stvari. A to je
uključivalo njezin navod da Camilla nema sise, ali je to nadoknaĎivala
straţnjicom.
„U pravu si, Elvira,“ Tracy se ubacila.
„Mislim -“ počela je Camille, ali Elvira ju je prekinula.
„Pričaj,“ naredila mi je. „Je li se taj Jake vratio?“
„Na neki način,“ čula sam se kako govorim, a Elvira je podignula obrve
na strašan način.
„Na neki način? Kako se moţe na neki način vratiti?“
„Um…“ promrmljala sam izbjegavajući Marthin pogled, jer je bila u
pravu, nisam joj rekla ništa o Brocku, Damianu, istrazi nekoliko agencija koje su
suraĎivale da bi sredile kriminalnu organizaciju mog bivšeg muţa, a ja sam
shvatila da je to nešto što podijeliš s prijateljicama.
Elvira je skinula poklopac sa šejkera i pruţila mi ga preko stola. „Popij
malo, curo i pusti da ugrize.“

Trofej Knjiga | 6
 Ruka mi je posegnula za šejkerom. A onda sam učinila ono što mi je
Elvira naredila, uzela sam gutljaj.
Pravila je dobre koktele.
Predala sam dalje Tracy koja je stajala pokraj mene, tako da moţe
sudjelovati, duboko udahnula i počela.
„U redu, pa, vidite, nisam vam rekla…“ okrenula sam se prema Marthi,
„Jer sam… bila… sjebana.“
„O, čovječe,“ Gwen je mrmljala.
„Nastavi pričati,“ rekla je tiho Martha, gledala me, stav joj je bio ukočen i
znala sam da je zabrinuta.
Prokletstvo.
„Njegovo ime nije Jake Knox. Nego Brock Lucas,“ šapnula sam i osjetila
nešto čudno i napeto kako dolazi od stola, ali s obzirom da je Martha treptala i
izgledala još zabrinutije, poţurila sam. „Bio je… u redu, ovako. Damian je
kriminalni šef i nazvao me prije devet mjeseci laţući da mu je tata bolestan.
Susrela sam se s njim na ručku, a on mi je rekao da ţeli da se pomirimo.“
Prestala sam govoriti jer je Martha glasno viknula, „Što?“
Uhvatila sam je za ruku i govorila brzo, „Dušo, bilo je… nije bilo ništa.“
„Taj kreten te nazove, Tess, i to nije ništa,“ ispalila je, oči su joj
svjetlucale.
Bila je u pravu. nije znala ono najgore, ali nikad joj se nije sviĎao.
Odmah na početku rekla je da je loše sjeme. Iako mi je bila kuma na
vjenčanju, rekla mi je dok je probavala haljinu da to radi uz protest. Uvijek je
mrzila Damiana.
Zbog toga joj nikad nisam rekla da me udario i silovao. Pukla bi, trebala
sam je uz sebe, a ne da sluţi kaznu za ubojstvo.
„U pravu si,“ sloţila sam se.
„Naravno da jesam,“ odvratila je.
Udahnula sam. „Kako bilo, rekla sam mu da nisam zainteresirana. Ali
znaš Damiana.“
Odmahnula je glavom, a onda se okrenula djevojkama. „Kreten nikad ne
odustaje. Zakači otrovne očnjake u tebe i ne pušta dok ne ispusti sav otrov.“
„O, Boţe, čini se da ih baš ne znaš izabrati,“ mumljala je Elvira.

Trofej Knjiga | 7
 „Njezin radar nije dobar. Čak nije ni pokvaren. Nepostojeći je,“ Martha se
sloţila, a ja sam se zapitala nisu li Elvira i Martha dobar par. Denver je bio
relativno miran. Nisam čula za nerede ili opsade ili neprijateljska preuzimanja
zemlje i predviĎala sam da ako se njih dvije udruţe podignut će na noge ţensku
populaciju Denvera u protestu protiv muških kretena.
„Samo naprijed, curo,“ Camille je rekla tiho, okrenula sam se samo kako
bih vidjela da me ona, Gwen i Tracy njeţno gledaju.
Kimnula sam i nastavila. „Postaje gore.“
„O čovječe,“ šapnula je Gwen.
„Sranje,“ promrmljala je Martha.
„Nemoj mi reći,“ mumljala je Elvira.
Nastavila sam govoriti. „Kao što sam rekla, Damian je kriminalac, koji je
u zatvoru ili je bio. Izašao je uz jamčevinu i čeka suĎenje.“
Martha je zurila u mene. Znala je ovo. Svi su znali. Bilo je u novinama.
Jednom mi je to spomenula i ja sam joj rekla da on više nije u mom ţivotu tako
da me nije briga i ona je odustala.
Pričala sam i dalje. „Ali s obzirom da me kontaktirao i nastavio
kontaktirati, radna skupina istraţitelja je pomislila da sam upletena u njegovu
operaciju.“
„O čovječe,“ Gwen je šapnula.
„Sranje,“ promrmljala je Martha.
„Nemoj mi reći,“ mumljala je Elvira.
Nastavila sam. „Pa su oni… poslali nekoga na tajni zadatak da mi se
pribliţi i taj netko je bio Jake aka Brock.“
„Sveto sranje!“ Martha je viknula.
„Dušo, smiri se,“ šapnula sam, tijelo mi je postajalo napeto i ona se
nagnula preko stola, otela šejker iz Camilline ruke, potegnula kao da pije sok
prije nego što je spustila ruku i pogledala u mene.
Shvatila sam to kao znak da nastavim.
„Pa, ovaj… to bi bilo to. Pretraţili su sve; ja sam bila uhvaćena usred tog
svega. Pretraţili su mi kuću, automobil, pekaru, pretraţili moja računala i sve
financije, odveli su me u postaju na razgovor i tada sam saznala tko je on, kratko
smo popričali i ja sam otišla.“
Zaustavila sam se što je značilo da je Martha počela.

Trofej Knjiga | 8
 „Moram ti reći, Tess, znala sam da je Damian loš. Kada sam pročitala ono
sranje o njemu u novinama, nije me nimalo iznenadilo.“
Gledala sam je u oči i čekala „rekla sam ti“.
Nisam ostala razočarana.
„I moram ti reći, znala sam da nešto nije u redu s Jakeom iliti Brockom
iliti tko god jebeno bio.“
Stisnula sam usne.
„I moram ti reći, ne mogu vjerovati da ništa od ovog sranja nisi podijelila
sa mnom.“
Ugrizla sam se za usnu.
„Ali ono što me zanima, kako to da se vratio?“
Pustila sam usnu. Martha je suzila oči.
Odlučila sam, s obzirom da joj toliko toga nisam rekla, a stvarno sam
trebala, da je pravo vrijeme da joj odgovorim.
„Navratio je danas, da mi objasni,“ rekla sam tiho.
„Da? I što je rekao?“
„Pa… ovaj, bio je… ovaj…“
Mucala sam.
„O, čovječe,“ Gwen je šapnula.
Počela sam govoriti, a Martha je izgledala kao da će eksplodirati.
„Ţeli razgovarati i vidjeti gdje smo?“
„Gdje ste?“ Martha je šapnula i ja sam slegnula ramenima iako sam znala
da to nije bilo najpametnije. „U redu, gdje ste?“
„Doći će večeras u devet,“ informirala sam je, a ona je pogledala prema
nebu.
„O, čovječe,“ rekla su Gwen i Camille uglas.
Duboko sam udahnula.
Martha je vratila oči na mene. „Nemoj to činiti,“ rekla je njeţno.
„Martha –“
Odmahnula je glavom. „Kaţem ti, Tess. Ne čini to.“
„Ja –“

Trofej Knjiga | 9
 Uhvatila me za ruku. „Slušaj me, u redu, ozbiljno, poslušaj me makar
jednom. Taj lik je loša vijest. Loša vijest. U redu, pa dobro nije toliki kreten kao
što sam mislila. Umjesto toga on je policajac, koji te izigrao. Samo zato što je on
na pravoj strani zakona iako sam mislila da je na krivoj, ne znači da je onaj pravi
za tebe.“
„Dušo –“
Protresla mi je ruku i odmahnula glavom.
„Slušaj me, Tess,“ prosiktala je. „Ne razumijem zašto svoj ţivot ţiviš sa
glavom zabijenom u pijesak, ali volim te i to si ti pa je u redu. Ali zato što to
činiš, moj je posao paziti na tebe i sada pazim na tebe. Prekrasna si. Tako si
slatka, prokletstvo, dušo, previše slatka. Volim to o tebi. Svi vole to o tebi. Imaš
četrdeset i tri godine, imala si loš brak s kraljem svih seronja koji je napokon
dokazao da je uistinu kralj svih seronja, a ti si još uvijek naivna i nevina i to je
simpatično. Zaista jest. Vjeruj mi. Dečki to isto misle. Ali to te čini plijenom za
igrače, a ti si se dugo drţala dalje od toga jer te ţivot plaši a sada si spremna
pokušati nešto s nekim tko nije dobar za tebe. Nekim tko nije dobar ni za jednu
ţenu. Nekim s kojim bi se svaka normalna ţena zabavila i nastavila dalje. Ne ti.
Ti imaš viziju bijele ograde i pravljenja ekstravagantnih roĎendanskih torti dok
ne umre. Započeo je ovo sranje s tobom kao svojim plijenom i znam zašto se
vratio, jer si naivna i nevina i misli da je to slatko. Ali on će te saţvakati, Tess,
saţvakati i ispljunuti. Već jest i djevojko, moja slatka djevojko, moraš izvući
glavu iz pijeska, vidjeti ga kakav je i da će to opet učiniti.“
„Mm hmm,“ promrmljala je Elvira i ja sam okrenula pogled prema njoj.
Zatim sam rekla nešto što će ovoj grupi zvučati glupo, „Ali vi ga ne
poznajete.“
„Uh... ţao mi je što to moram reći, ali znamo,“ tiho je rekla Gwen, a ja
sam iznenaĎeno pogledala prema njoj.
„Znaš?“ Pitala sam.
„Pa znam. Bilo je to prije nekog vremena, ali... uh...“ Pogledala je Elviru,
a potom mene. „Bio je... moj muškarac ima biznis i dogodila se situacija u koju
sam bila uključena, a i Lucas je bio umješan. I tad je bio na tajnom zadatku i…“
Zastala je, lagano udahnula i tiho završila. „Oprosti, Tess, bio je s djevojkom
tijekom te operacije. Ime joj je bilo Darla i bila je ološ, totalni ološ, ali on se
pretvarao da je s njom dok je zapravo bio s njom kako bi priveo negativca. U
redu je što je posvećen svom poslu, ali Brock Lucas je poznat po tome što je
ozbiljno predan svom poslu.“
Zurila sam u nju i znala sam što govori. Znala sam točno što govori.

Trofej Knjiga | 10
 Ta čvrsta stvar u mom trbuhu počela se odmotavati, šištati, pokazivati
očnjake, pripremajući se za udarac.
Prokletstvo.
Morala sam otići odavde i staviti je pod kontrolu prije nego što me uguši
ili što je još gore, otruje.
„Moram ići,“ šapnuo sam odlazeći od stola.
Marthina ruka me zaustavila. „Ne, dušo.“
Paţljivo sam se oslobodila i načinila još jedan korak unatrag dok sam
osjećala njihove oči na sebi. „Moram ići,“ ponovila sam.
„Ne mislim da je to dobra ideja, dušo,“ njeţno je rekla Elvira.
Pogledao sam Marthu i šapnula, „Nazvat ću te kasnije.“
„Tess, dušo –“ počela je šaptati, ali okrenula sam se i krenula prema
vratima.
Susrela sam Adu i rekla joj da imam glavobolju. Potom sam zgrabila
torbicu i izašla do svog automobila.
Ponadala sam se da će Elvira, Gwen, Camille ili Tracy odbaciti Marthu do
mene da preuzme automobil.
Tada sam se glupo, glupo, glupo zaustavila u trgovini i kupila šest Budova
u bocama, Brockovo omiljeno, na putu kući.

Trofej Knjiga | 11
 Zurila sam u sebe u ogledalu u svojoj kupaonici.
Sada sam ovo često činila. Činila sam to, otkako sam se vratila iz
policijske postaje nakon što sam se vidjela u jednosmjernom ogledalu. Gledajući
se prvi put... ne... zapravo proučavajući se po prvi puta u ţivotu.
Martha je bila malo u pravu, ali uglavnom je bila u krivu.
Posljednja tri mjeseca nisu bila o promjeni Tesse O'Hara za koju bi, Jake
iliti Brock kad bi je ponovno vidio, pomislio, „Hej, sranje, sjebao sam svoju
šansu s njom.“
Radilo se o tome da sam trebala otkriti tko sam.
Ne, čak ni o tome…
Radilo se o tome da ne budem ono što postajem.
Dan nakon što me saslušao član radne skupine koji se bavio kriminalnim
podvizima mog bivšeg muţa, pogledala sam se u ogledalo, pregledala sam se i
došla do neugodne spoznaje da nemam jebenog pojma tko sam, ni kamo idem i
tko ţelim biti.
Jedino što sam znala, gledajući se u ogledalo tog dana i svih dana nakon
toga, bilo je to da sam znala da ne ţelim biti ja.
Pa sam iskušavala novu sebe.
U svim tim ispitivanjima, znala sam da to radim nesvjesno neko vrijeme,
lebdim kroz ţivot onako kako je Martha rekla, s glavom u pijesku, ali usput sam
apatično probavala novu sebe. Ali nisam obraćala paţnju, za razliku od drugih
ţena, negdje u svojim kasnim dvadesetim ili tridesetim godinama; Nisam našla
sebe koja mi odgovara.

Trofej Knjiga | 12
 SviĎalo mi se ukrašavanje kolača. Ţivjela sam od činjenice da su ih ljudi
smatrali lijepima i voljeli ih jesti. Zaista sam bila ponosna na svoju pekaru, kako
je izgledala, koliko je bila ugodna i na činjenicu da sam mogla raditi nešto što
volim i pristojno ţivjeti od toga.
Ali samo toliko sam shvatila.
Negdje usput sam skrenula s puta i tijekom tri mjeseca pregledavanja u
ogledalu svoga lica, kose, tijela i duše, znala sam da se to dogodilo kada sam
upoznala Damiana.
Bio je ugodan oku, ali nije bio nešto posebno zgodan.
Bio je karizmatičan.
Mogao je biti voĎa kulta fanatika koji su bili obespravljeni i trebali su
vodstvo nekoga jakog i uvjerljivog kako bi mogli svakodnevne odluke prepustiti
nekom drugom i dopustiti nekome da im pokaţe put.
Znala sam to, jer se to dogodilo meni.
Tada je bio posrednik na burzi, mlad, ali već uspješan, ambiciozan.
Privukao me svojom karizmom i velikom osobnošću, lijepim automobilom,
sjajnom odjećom i velikim ţivotnim stilom. Ali ja sam svoju glavu drţala
zakopanu u pijesku i nisam primijetila da ima vrlo kratak fitilj, eksplozivnu
narav i da to što ga progoni nije zdravo. Morao je imati najljepši automobil,
kuću, odjeću i morao je dokazivati svoju muškost na različite načine - sa mnom,
jebući druge ţene i pobjeĎujući druge muškarce.
Iako mi je ranije ono počelo puzati ispod koţe, skupljati mi se u trbuhu i
stezati se, uvijati se u sebe i ostalo tamo, cijelo vrijeme me trovalo, drţala sam
glavu zakopanu i ignorirala to dok nije došlo do točke kada je nasrnuo na mene
na kraju svaĎe i onda me jedne noći silovao kad sam mu rekla da nisam
raspoloţena, svaĎali smo se oko toga, svaĎa je eskalirala, iznenada je izgubio
razum i uzeo ono što je ţelio.
Tako se i dogodilo.
I to je bilo tada.
Ovo je bilo sada.
Jesam li se vratila na početak? Započela nešto, zatvorenih očiju, zakopane
glave, nadala se da ću zauvijek biti s privlačnim, raspoloţenim, motiviranim
muškarcem koji će me usisati u svoj očaravajući, ali nefunkcionalni vrtlog i neće
ga biti briga kakva ću ja izaći iz njegovog osobnog ciklona?
Na tu misao čula sam kucanje na ulaznim vratima.
Savršen trenutak.

Trofej Knjiga | 13
 Još jednom sam se odmjerila u ogledalu. Tada, s puno nade ili intuitivno,
u bilo kojem slučaju, osjećajući oprez, nesigurnost i neodlučnost, noge su me
odvele do ulaznih vrata.
Podigla sam se na prste i pogledala kroz maleni četvrtasti prozor da vidim
Brocka kako stoji tamo, gledajući prema cesti. Onda sam otvorila vrata i vidjela
u što gleda.
Martha i Elvira su stajale pored Marthinog automobila, a čak i na svjetlu
koje je bacala ulična lampa, mogla sam vidjeti kako Martha baca ubojite
poglede na Brocka, a Elvira ga procjenjuje i znala sam da su to planirale.
Pa, sa svijetle strane, bilo je dobro znati da je moja prijateljica našla
prijevoz.
„Hej,“ šapnula sam i njegova se glava okrenula prema meni.
Njegova usta su se trznula prije nego što je rekao, „Pretpostavljam da si
ispričala svojoj ekipi.“
„Uh...“ promrmljala sam, usne su mu se razvukle u osmijeh; stavio mi je
ruku na trbuh i gurnuo me unutra dok je ulazio.
„Bok ljudi!“ Pozdravila sam da ne budem nepristojna.
„Budi pametna!“ Martha je odvratila, očito ne osjećajući potrebu da ne
bude nepristojna, jer bi njezine riječi mogle imati samo jedno značenje, a onda
je Brock čvrsto zatvorio vrata.
Pa, valjda je taj razgovor završio.
Pogledala sam ga. Još uvijek se cerio.
Prokletstvo.
„Imaš pivo?“ pitao je i kimnula sam glavom.
Ostavio me na vratima i prošao kroz moju dnevnu sobu do kuhinje straga.
Otišla sam do prozora i vidjela Marthu i Elviru kako raspravljaju. Dobra
vijest je bila, ako postoji način da se kupi eksploziv i osigurači na internetu, neće
imati vremena naručiti i čekati dostavu. Druga dobra vijest je bila, osim ako
nemaš kontakte u kriminalnom podzemlju ili s plaćenicima ili sličnima, takve
stvari nisu dostupne na trţištu. Znala sam da Martha nema takvih kontakata.
Elvira je bila upitna. Loša vijest je bila, s obzirom da Martha ima toliko drame u
svom ţivotu znači da je kreativna osoba, a pretpostavljala sam da je i Elvira. I
nisam mislila da je to dobro.
„Dušo, ţeliš jedno?“ Čula sam Brocka kako viče, a ja sam odgovorila,
„Ne,“ dok sam gledala strašan dvojac vani kako kuje planove.

Trofej Knjiga | 14
 Očito sam to radila dovoljno dugo da je Brock uspio otvoriti bocu i vratiti
se do mene jer su mi odjednom rolete bile spuštene.
Trepnula sam na spuštene rolete. Tada sam se okrenula prema njemu na
vrijeme da vidim kako se naginje prema meni.
Uhvatio me za ruku i povukao na kauč.
Zatim je sjeo.
Onda je učinio ono što je uvijek činio. Povukao me dolje da ga
opkoračim.
Brock je volio tako razgovarati i ne mogu reći da sam to mrzila. Zapravo,
sviĎalo mi se. Postojala je intimnost u tome koja je bila ugodna, veza koje je bila
dobra i, morala sam priznati, bilo je udobno.
I kao što sam rekla, bio je osjetljiv. Uvijek sam mislila da je to malo
čudno, ali na dobar način, da jedan čvrsti, grubi, divlji muškarac toliko voli
blizinu. Mislila sam da to mnogo govori o njemu i samo dobro.
Sada, nisam bila sigurna.
Popio je gutljaj piva, njegove srebrne oči nisu napuštale moje lice.
Kada je spustio ruku, stavio je obje na moja bedra, ali ona u kojoj nije bilo
pivo micala se polako i umirujuće uz moj kuk i niz moje bedro (još nešto što je
prije radio, još nešto što mi se sviĎalo i još uvijek nešto što mi se sviĎa) a
primijetio je, „Vidim da je moja slatka Tess provela neko vrijeme dopuštajući da
joj napune glavu sranjem.“
Hmm. Nisam znala je li u pravu ili u krivu.
„Brock,“ šapnula sam, ali nisam ništa više rekla.
Ovo je očito bilo u redu jer je Brock bio raspoloţen za razgovor.
„Mnogo toga o ţenama ne razumijem. Najbolje od svega je što slušaju
uzajamna sranja. Nitko ne zna što se dogaĎa izmeĎu ţene i njezina muškarca
osim te ţene. One samo znaju ono što se dogaĎa s njihovim muškarcima. To
utječe na bujicu koja izlazi iz njihovih usta kada gunĎaju o prijateljičinom
muškarcu, iako to što govore nema jebene veze sa situacijom.“
„Nisam sigurna da je to točno,“ odvratila sam. „Martha mi je najbliţa
prijateljica i znam da mi ţeli sve najbolje.“
„Znala te kad si se udala za Hellera?“ pitao je, a ja sam kimnula. „Da je
tvoja prijateljica mislila na tvoju dobrobit, dušo, srušila bi te dok si prolazila niz
prolaz.“

Trofej Knjiga | 15
 „Pokušala je,“ podijelila sam, a onda nastavila. „Rekla mi je da je
djeveruša uz protest. Oduvijek je mrzila Damiana.“
„Što misli o meni?“ pitao je, znala sam da zna odgovor jer je Martha bila s
nama u društvu nekoliko puta, a ona nije od one vrste prijateljica koja će se
pretvarati da joj se sviĎa prijateljičin dečko kada joj se ne sviĎa. Ona je bila ona
vrsta prijateljice koja će zuriti u muškarca koji je u prijateljičinu ţivotu i ispod
glasa komentirati i skakati na svaku manu.
Damian ju je mrzio jednako koliko i ona njega.
A s obzirom da Brocku nije puno toga promicalo i bio je s njom u društvu
u nekoliko prilika, kao i malo prije, shvatila sam da mu to nije promaklo pa
nisam odgovorila.
Znao je zašto ne odgovaram, očito mu to nije smetalo pa je nastavio.
„Koliko dugo je poznaješ?“
„Od petog razreda.“
„Ne nosi vjenčani prsten.“
„Nije bila udana,“ priznala sam.
„Tvojih je godina i nikad nije bila udana, očito pobjednica kada traţiš
savjete u vezi muškarca.“
„Brock,“ šapnula sam ponovno i odjednom se njegova ruka našla na mom
vratu, povlačeći moje lice bliţe njegovom.
„Ti znaš što se dogaĎa izmeĎu tebe i mene. Ti znaš što osjećaš kad te
poljubim. Ti znaš što osjećaš kada sjediš ovako. Ti znaš što si osjećala kada si
gledala kako se pomičem u tebi nakon što si svršila. A znaš kako si se osjećala u
svojoj jebenoj kuhinji prije šest jebenih sati. Ona ne zna ništa od toga.“
„Nisam se baš pokazala u odabiru muškaraca,“ istaknula sam i odmah
poţeljela da nisam.
U stvari, poţeljela sam da imam moć da zgrabim svoje riječi i nabijem si
ih natrag u grlo kada se njegova ruka ukočila na mom vratu, oči su mu postale
čvrste, sjajne, a velika voltaţa njegova gnjeva počela se ulijevati u sobu.
„Ja nisam Heller,“ zareţao je.
„Znam,“ šapnula sam, a ruke su mi se pomaknule na njegova prsa.
Gledao me u oči, njegove su bile rastopljene, ali ne na dobar način.
„U redu,“ rekla sam tiho. „Nisi Damian, ali upravo sada, moram priznati,
me plašiš.“

Trofej Knjiga | 16
 „Da?“ odvratio je. „Pa upravo si me poistovjetila s čovjekom koji
godinama opskrbljuje Denver sa sranjem koje je sjebalo ţivote mnogo ljudi i
ţivote koji su ti ljudi sjebali i koji je pretukao i silovao moju ţenu. Oprosti što te
plašim, dušo, ali moraš shvatiti da nisam sretan zbog toga.“
Boţe, godinama nitko nije znao što mi se dogodilo, a sada…
Sada je bilo konstantno ispred mene jer je Brock to uporno spominjao.
Zatvorila sam oči i okrenula glavu.
Brock je nastavio govoriti.
„Znam zašto me ne gledaš, Tess, ali to sranje ti se dogodilo. Moraš se
suočiti s tim, a da bi ovo meĎu nama funkcioniralo, prvo se moraš suočiti sa
mnom,“ izjavio je, otvorila sam oči i vratila pogled na njega.
„Dakle, ti si policajac i deţurni Denverski mudrac o tome kako se nositi
sa silovanjem? Je li to ono što sada saznajem o tebi?“ pitala sam sarkastično,
nisam bila neodlučna, oprezna i nesigurna, već totalno bijesna.
„Da, s obzirom da su moja sestra i djevojka bile silovane, obje su bile loše
zbog tog sranja, ali samo jednu je silovao netko za koga je mislila da mu moţe
vjerovati, pa mislim da znam nešto o tome,“ odvratio je, a ja sam trepnula od
šoka dok je to nedobrodošlo znanje strujalo kroz mene.
Šapnula sam, „Oprosti?“
Nije ponovio. Umjesto toga je podijelio, „Moja sestra je potraţila pomoć,
razgovarala o tome, suočila se s tim, riješila to. Sada je udana i ima troje djece.
Ţivot joj je u jebenom neredu, ali ovaj nered ima veze s mrljama od dţema na
presvlakama u njezinu automobilu. Moja stara djevojka nije traţila pomoć, nije
razgovarala o tome, zakopala je to duboko u sebe i ţivot joj je postao sranje.
Uzeo je od nje to što je uzeo, ali, dušo, s tim što se nije borila prepustila mu je
ostatak.“
O čovječe.
„Brock –“
Prekinuo me samo kako bi izjavio, „Iskreno, dušo, ţelim istraţiti ovo s
tobom. SviĎalo mi se što smo imali, nedostajalo mi je, ţelim to natrag i ţelim
znati kakav je osjećaj kada moj posao nije ispriječen izmeĎu nas. Zato sam
ovdje. I ti to ţeliš, moramo obaviti ovaj razgovor. Zato jer sam u tvom krevetu, a
ti si u mom, ja sam u tvom ţivotu, ti si u mom, a taj kurvin sin neće biti tamo.
Razumiješ li što ti govorim?“
Razumjela sam što govori.

Trofej Knjiga | 17
 TakoĎer mi se sviĎalo što ţeli istraţiti ovo sa mnom, bez ikakvih prepreka
meĎu nama i da sam mu nedostajala. SviĎalo mi se to, jako, jer sam se
posljednja tri mjeseca osjećala isto.
„Nastavila sam dalje,“ uvjeravala sam ga i samo tako, bijesni elektricitet
je napustio zrak, a ispunio ga je slatki, postojani šum njegova humora.
„Naravno, moja slatka, seksi, totalno nesvjesna Tess, sa svojim naočalama
i gustom jebenom kosom i jebeno dobrom pozadinom, koja moţe peći torte
zbog kojih bi većina muškaraca prodala svoja jaja i koja te gleda kao da si jedini
jebeni muškarac na svijetu, provede šest godina bez izlazaka kada su ti se većina
muškaraca koji su posjetili tvoju pekaru nabacivali, ali ti to nisi shvatila, ta Tess
je nastavila. Vidim to. Potpuno. Mi smo očito dobro.“
U redu, bilo je tu mnogo toga što mi se sviĎalo.
Mnogo toga.
Ali bilo je i onoga što mi se nije sviĎalo.
Nimalo.
Stoga sam ispalila, „Nisam nesvjesna,“ i pokušala sam se udaljiti, ali me
njegova ruka na mom vratu spriječila i privukao me bliţe.
„Tess, draga, od svih muškaraca koji su ušli u tvoju pekaru ili došli u
kontakt s tobom kroz tvoj ţivot, posljednjeg, kojeg si trebala pogledati kada ti se
nasmiješio i pozvao te na pivo, trebala si odbiti.“
„To si ti,“ informirala sam ga ljutito.
Nasmiješio se. „Znam. Ja sam jedina osoba koja je sretna što si potpuno
nesvjesna.“
Proturječno tomu, iznutra sam se osjećala toplo i mekano zbog Brockovog
ranijeg komplimenta, a istovremeno sam bila potpuno ljuta i ta ljutnja je
pobijedila pa sam se odgurnula rukama o njegova prsa, najavljujući, „Odlučila
sam da ipak ţelim pivo. Pusti me.“
Ignorirao je moje raspoloţenje i to sam shvatila kada mi je ruku s pivom
omotao oko leĎa i privukao me bliţe.
„TakoĎer sam sretan jer moja djevojka ţeli hodati divljom stranom,“
mrmljao je, a njegov vreli pogled se spustio na moja usta.
Mmm. Znala sam što to znači.
TakoĎer sam znala da mi je posljednja tri mjeseca jedna stvar stvarno
nedostajala, a to je ljubljenje.
I znala sam da u ovom trenutku nisam za to spremna.

Trofej Knjiga | 18
 „Brock,“ prosiktala sam i odgurnula se ponovno.
Ignorirao je moje guranje, pogledao me u oči i šapnuo, „Ne mogu ti
obećati gdje ćemo završiti, ali ono što mogu učiniti je dati ti sebe, čuvati te dok
budeš hodala po divljoj strani i činiti sve da se ovo nikad ne pokvari za tebe.“
Prestala sam gurati zbog njegovih tihih riječi, učinile su onu toplinu
toplijom i zurila sam u njega.
Brock je nastavio govoriti. „To je sve to ti mogu dati, dušo, ali reći ću ti
da sam spreman uzeti samo ono što mi moţeš dati, osim što mi moraš dati ono
što je taj kreten ostavio u tebi tako da to više ne nosiš okolo.“
O Boţe.
O Boţe.
U redu, moţda je znao nešto malo o ţenama koje su bile silovane.
Osjetila sam kako mi se tijelo opušta u njegovu zagrljaju, ali svejedno sam
mu iskreno rekla, „Mislim da ti to ne mogu dati.“
„Da, moţeš, Tess,“ odgovorio je tiho. „Zarezao te duboko i ta vrsta
ozlijede moţe ostaviti ruţan oţiljak, ali moja djevojka nije postala nesvjesna i
bila bez muškarca šest godina zbog oţiljka. Nisam to shvatio jer nikad nisi
govorila o njemu kada samo bili zajedno, ali sada razumijem. Moja djevojka je
to učinila jer je ostavio nešto ruţno, a ti se moraš toga riješiti, Tess. Moraš to
pustiti kako bi me mogla vidjeti onakav kakav sam i kakav sam s tobom. Moraš
to pustiti jer kada me pustiš unutra i dušo,“ rukom mi je stisnuo vrat, „Kad to
kaţem, mislim kada me pustiš unutra, jedina stvar koju ćeš osjećati je to kako se
krećem u tebi, a jedina stvar koju ćeš vidjeti je to da mi se sviĎa to gdje sam.“
„Već sam te pustila unutra,“ šapnula sam i vidjela kako mu je sjena
preletjela preko očiju, prije nego je odgovorio.
„Da, draga, jesi, ali kada si svršila, pogledala si me kao da sam jedini
muškarac na svijetu i nazvala me Jake.“
„Mislila sam da ti je to ime,“ branila sam se, a on me stisnuo rukama.
„Znam to, ali kad sam u tebi, ţelim te čuti kako govoriš moje ime. To je
bilo tada. Sada toga nema. Ţelim čist početak za ono što moţe biti izmeĎu nas.
Moţeš li to razumjeti?“
Tada su moja usta odjednom formirala riječi, „Tko je Darla?“
Odjednom je toplina njegova raspoloţenja nestala i vratila se statika.
„Što jebote?“ pito je tiho.
„Tko je Darla?“ ponovila sam.

Trofej Knjiga | 19
 Suzio je oči i stisnuo čeljust prije nego što je odgovorio, „Tko ti je rekao
za Darlu?“
Zurila sam u njega. Odlučila sam da mi se ne sviĎa ono što vidim.
Onda sam šapnula, „U redu,“ i pokušala se ponovno odgurnuti.
To mi nije išlo u prilog zbog toga što me pustio s jednom rukom samo da
nas oboje okrenuo na bok da spusti svoje pivo na stol, a onda me okrenuo, tako
da sam bila na leĎima, a on nije samo iznad mene, nego su mu i bokovi bili
izmeĎu mojih.
Naša poza nije pridonosila konstruktivnom razgovoru o budućnosti naše
veze na način da nije mogao pobuditi moj um svojom vrućinom, seksipilnošću i
iskrenošću, ali ovaj je bio još gori.
„Ponovo ću pitati, Tess,“ zareţao je. „Tko ti je rekao za Darlu? Je li to
bila Elvira?“
„Hm...“ promrmljala sam, suzio je oči pa sam poţurila. „Bila je na zabavi
sa svojim djevojkama, a jedna od tih djevojaka bila je dama koja se zvala Gwen.
Gwen mi je rekla.“
Nagnuo je vrat unatrag tako da su mu oči gledale preko mene i zareţao,
„Jebiga.“
„Brock –“ započela sam, a pogled mu se vratio na mene.
„Tko god je Darla, nije ti,“ prasnuo je.
„Ali –“
„Ne, Tess, ona nije ti. Rekao sam ti ranije da samo volio svoj posao četiri
mjeseca kada sam bio s tobom. Dovoljno je reći da mi se uopće nije sviĎao moj
posao kada sam morao biti s njom.“
„Zgodan si,“ rekla sam tiho.
„Što?“ grubo je rekao.
„Zgodan si,“ ponovila sam. „Mogu to vidjeti. Mogu ih vidjeti kako te
šalju kada –“
Odmahnuo je glavom, pritišćući tijelo u moje kad je elektricitet bljesnuo
kroz sobu. „Nisam lokalna kurva s kurcem za DEA,“ zareţao je.
„Predstava koju sam napravio s Darlom bila je moj izbor, dug posao, ţrtva
za koju sam se odlučio jer sam se morao izvući iz tog ţivota. Povlačilo me
ispod. Gušilo me. To sranje, ti ljudi s kojima sam morao provoditi vrijeme,
nema dodira s čistim zrakom, pristojnog ţivota, dobrih ljudi, to me vuklo dolje.
Morao sam sloţiti igru i igrati je.“

Trofej Knjiga | 20
 „ I jebote, ţrtvovao sam se i cijela stvar se sjebala na loš način, Tess, gdje
sam morao gledati kako kreteni skidaju dobrog čovjeka i gotovo su ga ubili. Ti
nisi bila to. Moj zadatak s tobom bio je lagan. Pribliţiti ti se. Njuškati uokolo.
Istraţili su tvoje financije, tvoju pekaru i znali su da nisi uključena u njegovu
operaciju i da si mogući svjedok, ali zbog količine komunikacije meĎu vama i
tvoga imena na njegovim računima, morali su biti sigurni. Došli smo tamo gdje
smo, jer sam nakon otprilike sat vremena s tobom znao da si čista i znao sam
gdje ţelim biti nakon što istraga završi. Kasno sam se uključio u ovaj zadatak
jer sam upravo bio završio prethodni. I kad sam preuzeo posao, ti si bila svjetlo
toplog, sunčanog dana, Tess. Darla je bila mrtva hladnoća, tamne jebene noći.“
Pribliţio mi se i stišao glas, „Bilo je dobro ponovo osjetiti sunce.“
Zagledala sam se u njegove svjetlucave oči.
Šapnula sam, „Tvoj posao je prilično intenzivan, Slim.“
Zurio mi je u oči. Tada su iskre nestale, a toplina prodrla i on se okrenuo
na bok, uz naslon kauča, povukavši me sa sobom, ruke su mu se stisnule oko
mene, a noge ispreplele s mojim.
„Da, dušo, tako je. A moţe ti sjebati glavu. Zato sam, kad sam sreo ţenu
čija kuća uvijek miriše na kolače, koja se čvrsto drţi i pritišće sise na moja leĎa
kad je sa mnom na motoru, koja me gleda kao da mogu rastopiti ostatak svijeta i
za nju postojim samo ja, znao da ţelim zadrţati tu ţenu.“
Na te senzacionalne, tople osjećaje koji su potekli iz njegovih riječi,
izbrbljala sam, „To mi je u trbuhu.“
Gledala sam ga kako polako trepće prije nego što je pitao, „Što?“
„Čvrsta je, otrovna zmija koja je snaţno sklupčana. Moţe postati vrlo
mala, tako mala, da zaboravim da je tamo. Ali kad se odvije, nabubri i postane
toliko velika da me ispuni, puţe mi u grlu, tako duboko u grlu, Brock, ponekad
pomislim da će me ugušiti, a kada se počne odmotavati, preplašim se da će
napasti.“
Jedna mu je ruka kliznula u moju kosu, a koţa oko očiju postala mu je
mekana prije nego što je šapnuo, „Što ti je ostavio?“
„Da,“ prošaptala sam.
Gledala sam ga kako podiţe bradu dok su mu se prsti uvijali u moju kosu,
a onda sam mu gurnula lice u vrat.
A kad je opet progovorio, glas mu je bio promukao, grub, grub na način
da znam šta to znači, promukao na način koji mi je nešto značio, a ja sam se još
više pribliţila njegovu tijelu kada je pitao, „Riješit ćeš se tog sranja?“

Trofej Knjiga | 21
 „Ja...“ Ruka mu se napela na mojoj glavi, a prsti su mi uhvatili njegovu
majicu prije nego što sam prošaptala, „Da.“
„Dopustit ćeš mi da pomognem?“
Zatvorila sam oči.
Potom sam ponovila šapatom, „Da.“
Ruke su mu se stegnule, privukao me bliţe i drţao.
„Bojiš se, dušo?“ upitao je.
Nisam ponovila svoje „da“, samo sam kimnula.
Ruke su mu postale čvršće, a glas promukliji kad sam osjetila kako mu se
vrat savija, a usne govore u moju kosu, „Nemoj biti. Postoji divljina koja je
sjebana, a tu je i divljina koja je samo obična divljina. Upravo si se zakačila za
drugačiju vrstu divljine, Tess, i kunem se, dušo, kunem se,“ stisnuo me prije
nego što je završio, „Pokazat ću ti da je to dobro i sigurno mjesto.“
Duboko sam uzdahnula i to sam učinila zato što sam mu vjerovala.
Tada sam šapnula, „U redu.“
Brock nije ništa odgovorio. Samo me čvrsto drţao. Dugo. Dovoljno dugo
da se opustim u njegovim rukama. Dovoljno dugo da moji prsti puste njegovu
majicu i ispruţim dlanove na njegova topla, čvrsta prsa. Dovoljno dugo da
shvatim da kokteli s djevojkama na jako lošoj zabavi za bebu nisu bili ni
pribliţno onome što sam imala na kauču u ovom trenutku. Jedini ljudi koji su
znali što se dogaĎa bili smo Brock i ja.
I nakon što je to vrijeme prošlo, ustao je, uzeo svoje pivo, sjeo i naslonio
se, ja sam bila na njegovu tijelu, pivo u ruci koja mu je bila na prsima, a kada
sam podignula glavu da ga pogledam, vidjela sam njegove srebrne oči na meni.
Onda je promrmljao, „U redu, dušo, sada mi ispričaj o Kentuckyju?“
Ugrizla sam se za usnu.
Brock se nasmiješio.
Prestala sam gristi usnu i nasmiješila se.
„Moram izvaditi leće i uzeti naočale,“ šapnula sam.
Oči su mu postale tople, a usne mekane kada je otpustio stisak i šapnuo,
„U redu, draga, bit ću ovdje.“
Zbog toga sam se ponovno nasmiješila.
Skočila sam da izvadim leće i uzmem naočale.

Trofej Knjiga | 22
 „Jebiga,“ čula sam mrmljanje i otvorila sam oči da vidim Brockova prsa
prekrivena majicom.
Još smo bili zapetljani na kauču. Navodno smo zaspali tamo jer je
ranojutarnje sunce sjalo kroz sjenila.
TakoĎer sam znala da je jutro jer sam čula kako Fiona Apple pjeva „Fast
as you can“ koje se čulo iz moje spavaće sobe i znala sam da mi se alarm ugasio.
„Prokletstvo,“ promrmljala sam, pripremajući se da ustanem, kad su se
odjednom dvije snaţne ruke zatvorile oko mene, osjetila sam kako se moje
meko tijelo sudaralo s Brockovim tvrdim, a njegova je ruka kliznula u moju
kosu i usmjerila moja usta prema njegovim.
Zatim me poljubio, dugo, slatko, duboko i mokro.
Prsti su mi se savili, trbuh se zagrijao, a tijelo rastopilo u njegovo, dok mi
je ruka kliznula uz njegov vrat u njegovu kosu hvatajući ga i drţeći.
Kad je prekinuo poljubac, glava mi se podignula za centimetar, oči su mi
se lijeno otvorile i čula sam da Fiona Apple postajala sve glasnija (i nije me bilo
briga).
„Zaspala si prije nego što smo stigli do zabavnih stvari, dušo,“ Brock me
obavijestio dubokim, seksi, pospanim, grubim šapatom.
„Zar jesam?“ pitala sam.
„Da,“ gledala sam kako mu se usta smiješe, „Usred razgovora si
jednostavno zaspala.“
Sranje.
Kako neugodno.

Trofej Knjiga | 23
 Zagledala sam se u njegove seksi, uspavane oči i ugrizla se za usnu.
Brockove oči su pale na moja usta.
Tada sam se našla na leĎima na kauču, Brock iznad mene i opet me
poljubio, duţe, slaĎe, dublje, vlaţnije i dodao je neku prilično sjajnu akciju s
rukama.
Mmm. Bilo je lijepo ovako se probuditi.
Fiona je prestala pjevati „Fast as you can“ i „Get gone“ se glasno čula s
moje neslomljive budilice koji je bila otmjena i imala dio gdje moţete utaknuti
MP3 i probudi vas je meko i lijepo uz glazbu koja vam se sviĎa, ali što duţe
svira, to glasnije postaje.
A mi smo pustili da dugo svira, a Fiona je promijenila tempo u „Get
gone“ od slatkog i melodičnog do bijesnog, a melodija je ispunila kuću toliko da
je ni Brockovi fantastični poljupci nisu mogli blokirati.
Očito ni moji nisu mogli blokirati melodiju za Brocka, jer su mu usta
napustila moja i on promrmljao, „Jebiga, dušo, oprosti, ali moram isključiti to
sranje.“
„Fiona Apple nije sranje,“ rekla sam mu, pogledao me, poskočio i odjurio
u moju spavaću sobu.
Gledala sam njegovu straţnjicu dok je odlazio misleći da ne bi bilo dobro
ako taj pogled znači da mu se ne sviĎa Fiona, jer ja volim Fionu. Nije bilo kao
da sam je slušala dvadeset četiri sata, sedam dana u tjednu, ali bila je slušana u
kući Tess O’Hare.
Ne, to nije bila potpuna istina. Razmišljala sam o Brocku i Fioni Apple,
ali uglavnom sam razmišljala o tome kako mu sjajno izgleda dupe u
izblijedjelim trapericama.
Jednom kad sam prestala razmišljati o tome (otprilike u trenutku kad je
nestao), potraţila sam naočale, vidjela sam da mi ih je Brock skinuo i stavio na
stol pokraj kauča, zgrabila sam ih, stavila na nos, ustala i otišla u kuhinju.
Bila sam kod sudopera i punila vodu u posudu za kavu kad je ušao u
kuhinju.
Bilo je potrebno malo truda, ali nisam ispustila staklenu posudu u svoj
keramički sudoper kada je neopisivo zgodni, u razbarušenoj odjeći, obično
seksi, sa tom raščupanom seksi kosom, trenutno zamršenom (zbog spavanja i
mojih ruku koje su prolazile kroz nju), umornih očiju Brock Lucas ušao u moju
kuhinju.
Opa.

Trofej Knjiga | 24
 Nikad se nisam probudila s Brockom, ali samo to što sam ga gledala
ujutro bilo je jednako dobro kao jedan od njegovih poljubaca.
Skoro.
Isključila sam vodu i pomaknula se do aparata za kavu prekrivajući
reakciju riječima, „Ne sviĎa ti se Fiona Apple?“
Njegov je odgovor bio, „Poništava li to dogovor s tobom?“
Otvorila sam poklopaca na aparatu za kavu i okrenula se prema njemu
dok sam sipala vodu vidjevši da se sprema otvoriti hladnjak.
Tada sam rekla, „Shvatit ću to kao ne.“
Ispravio se s rukom oko drške hladnjaka, oči su mu bile na meni.
„Dušo, ja slušam Credence, the Eagles, Santana, Stevie Ray Vaughan,
Thorogood, takvo sranje i sve country ako ga ne pjeva ţena. Zvuči li ti to kao
muškarac kojemu se sviĎa Fiona Apple?“
„Ne,“ odgovorila sam. „Zvuči kao čovjek kojemu je pod hitno potrebna
lekcija iz tri desetljeća glazbe. Dečki su se vratili iz Vijetnama, Brock, slijedi me
u novi milenij.“
Nasmiješio se i promrmljao, „Pametnjakovićko,“ prije nego što je otvorio
vrata hladnjaka i zabio glavu unutra.
Zbog njegova osmijeha osjećala sam toplinu u trbuhu i vidjevši njegovu
glavu u mom hladnjaku, čula da mi mobitel zvoni.
Gurnula sam posudu za kavu u aparat i krenula prema torbi koja je bila na
kuhinji pitajući se tko me zove u ovo doba i zašto. Tada sam izvukla telefon,
pogledala ekran i vidjela da je Martha.
Prokletstvo.
Stisnula sam gumb na ekranu kako bih se javila i prislonila ga na uho.
„Hej, dušo,“ pozdravila sam. „Što ima?“
„Njegov prljavi, hrĎavi, polupani, koji hitno treba promijeniti, kamionet je
još uvijek ispred tvoje kuće, to je ono što ima,“ bio je Marthin pozdrav i moje
oči su se pomaknule prema prednjem prozoru na kojem su još uvijek bile
spuštena sjenila.
Zatim sam pitala, „Kako ti to znaš?“
„Jer sam prošla pokraj tvoje kuće na putu do posla kako bih provjerila i da
vidim koliko si glupa i luda sa jako zgodnim frajerom, a saznala sam da si izvan
svake mjere luda i glupa sa jako zgodnim frajerom.“

Trofej Knjiga | 25
 „Martha!“ ispalila sam.
„Jesam li u krivu ili njegov kamionet nije upalio sinoć i morao je
stopirati?“ pitala je.
Pogledala sam u mikrovalnu, a onda u kuhinjski element. „Ne mogu
vjerovati. Ti si ona koja je luda. Prvo, tek za sat vremena krećeš na posao, a
drugo, moja kuća je trideset minuta u drugom smjeru od tvog posla.“
„Posvećena sam misiji da te spriječim da ne napraviš joj jednu vrlo lošu
pogrešku,“ odvratila je.
Čula sam kako se vrata hladnjaka zatvaraju, ali nisam to trebala čuti da
budem svjesna da je Brock u prostoriji i da moţe sve čuti.
„Ne mogu sada razgovarati o tome,“ rekla sam joj. „DoĎi do pekare
poslije posla. Počastit ćemo se kolačem i popričati.“
„Djevojko, sama sam i moja najbolja prijateljica je upravio skinula pet
kilograma i napravila frizuru od tristo dolara. Nema šanse da ću pojesti jedan
tvoj kolač, jer to znači da ću pojesti četiri, a ne ţelim te kolače na svojoj debeloj
guzici kad sam vani s tobom. Nitko me ni prije nije gledao, s tobom i tvojim
razmetljivim dudama i pogledom na licu koji svima govori, „Nije li slatko, cijeli
svijet je Disneyland!“ ako pojedem tvoj kolač koji se uvijek zalijepi na moju
guzicu, postat ću nevidljiva.“
„To nije istina,“ rekla sam joj.
„Koji dio?“ odvratila je.
„Sve,“ odmah sam odgovorila.
„Djevojko, probudi… se.“
Uzdahnula sam. Oči su mi se premjestile na Brocka, samo da bi vidjela
kako je kukom naslonjen na element, otvorena boca mlijeka u ruci i bila sam
prilično sigurna da sam propustila kako je pio direktno iz boce.
Mana.
Nasmiješio mi se i osjetila sam slatki šum u zraku, vidjela sam kako mu
oči igraju i znala sam da se smiješi kako se ne bi naglas nasmijao.
U redu, prepreka otklonjena. Moţe piti direktno iz boce koliko god ţeli
dok god ispunjava moju kuhinju s tim dobrim vibracijama i smiješi mi se dok
izgleda dobro kao i svi muškarci ujutro.
„Halo!“ Martha je viknula u moje uho i ja sam maknula oči s Brocka.
„Ovdje sam,“ rekla sam joj.
„O moj Boţe, tu je, igra ti se s glavom,“ promrmljala je.
Trofej Knjiga | 26
 Nije bila u krivu.
Vrijeme je da se uozbiljim.
„Martha, dušo, stvarno moramo razgovarati.“
„Sranje,“ čula sam kako mrmlja.
„Vaţno je,“ šapnula sam i osjetila kako se Brockovo zabavljeno
raspoloţenje mijenja, ali se kuhinja ispunila toplinom.
Martha je čula moj ton, pročitala ga i odmah popustila. „U redu, ali
nećemo se sastati u pekari. Doći ćeš kod mene i napravit ću salatu.“
Trepnula sam. „Napravit ćeš salatu?“
„Napravit ću salatu.“
„Draga, posljednji put kada smo večerale kod tebe, pekla si celer.“
Toplina je ostala, ali šum se vratio i bio je potaknut Brockovim
gromoglasnim smijehom.
Pogledala sam ga i pokazala da prestane, ali ignorirao me, nastavio se
smijati i odmahivao glavom.
„Čujem da mu je to smiješno,“ Martha je primijetila iritirano.
Odvratila sam pogled s Brocka i istaknula, „Martha, dušo, prţila si celer.
To bi svakome bilo smiješno.“
„Ja sam eksperimentalni kuhar,“ odvratila je.
To je bilo istina. Ali nije bila uopće uspješna.
Opet sam uzdahnula.
Zatim sam predloţila, „Kako bi bilo da doĎeš ovamo i ja ću napraviti
salate.“
„Hoće li zgodni frajer biti tu?“
„Zove se Brock,“ šapnula sam.
„Hoće li zgodni frajer, ali loš za tebe Brock biti tu?“ pitala je.
„Ne znam,“ rekla sam joj istinu. „Ono što ti moram reći on već zna pa ako
bude ovdje preći ćeš preko toga. A ako ne bude, ne bude. U redu?“
Tišina.
Potom, „Znači nije o njemu?“
„Ne, nije. Riječ je o nečemu što sam ti trebala reći davno, ali nisam i
trebam…“ pogledala sam Brocka i vidjela da me gleda i da mi se pribliţava.
Trofej Knjiga | 27
 Stigao je do mene. Onda je omotao ruku oko mog trbuha, njegov prednji
dio je bio iza mene, osjetila sam toplinu i njegovo lice u svom vratu. Tada sam
nastavila, „Trebam se toga riješiti pa je vrijeme da ti kaţem.“
Pogodila je, šapnula je svoj odgovor, „Damian.“
Tada sam znala da zna ili predosjeća o čemu se radi, ali popustila je i
dopustila mi da to sama riješim.
„Da,“ šapnula sam natrag.
Brock me stisnuo rukom.
Zatvorila sam oči.
„U redu, dušo, bit ću tu u sedam.“
„Martha?“ pozvala sam.
„Da, Tess,“ odgovorila je.
„Volim te, dušo.“
„I ja tebe, draga.“
„Ali ako me nastaviš špijunirati, ta ljubav će umrijeti,“ upozorila sam ju
šalom.
„Kako god,“ promrmljala je, znajući da je šala i prekinula.
Dodirnula sam ekran da završim poziv i spustila telefon na pult. Kada sam
to učinila, Brock me okrenuo tako da smo bili licem u lice, a obje ruke su mu
bile oko mene.
„Nije moj najveći fan,“ promrmljao je, ali nije izgledao kao da ga to muči.
„Ako se ţeliš druţiti sa mnom, moţda bi se trebao potruditi po tom
pitanju,“ predloţila sam.
„Naravno,“ odgovorio je pa rekao, „Ne, dušo. Sada ću ti reći, ako joj se ne
sviĎam, ne sviĎam joj se, jebe mi se.“
Hm. Još jedna prepreka.
„Ona mi je najbolja prijateljica,“ podsjetila sam ga.
„Ako jest, vidjet će što je dobro za tebe i riješit će svoje sranje. Ako je
druga vrsta ţene, onda neće. Umjesto toga, bit će zavidna i neće shvatiti da
muškarci ne ţele sreĎene drama kraljice, toliko da ih izbjegavaju i dok ne riješi
to sranje iz svog ţivota bit će usamljena.“

Trofej Knjiga | 28
 „Za razliku od svoje prijateljice koja vidi muškarca kako pije iz njene
boce s mlijekom, procesira to i malo je vjerojatno da će mu izbiti tu naviku, jer
mu je četrdeset i pet godina, a radi to otkada je bio dijete, pusti to i nastavi dalje
umjesto da se naljuti, što je neće dovesti nigdje, bespotrebno gubljenje energije,
zbog čega bi se oboje osjećali kao smeće.“
Pa, morala sam priznati, sve to je bilo zanimljivo, pronicljivo i čudno
zrelo.
Ipak.
„Ovaj… pa kada smo već na toj temi, nije baš higijenski piti mlijeko iz
boce.“
„Dušo, imao sam jezik u tvojim ustima deset minuta jutros. Kako je to
drugačije?“
Nagnula sam glavu dok sam razmišljala o tom stajalištu.
Podijelila sam, „Imaš pravo.“
Grohotno se nasmijao i usred smijeha zabio svoje lice u moj vrat, tako da
me moţe poljubiti kada završi.
Ovo je bilo lijepo na jako lijep način.
Činio je to i prije.
I to mi je nedostajalo.
Podigao je glavu i uhvatio mi pogled.
„Mogu li uskočiti u tvoj tuš prije nego što krenem?“
Brock gol u mom tušu i sve divne vizije koje bi proizašle iz toga, a koje
sam mogla zamišljati kad god sam htjela?
Uh…
Da!
„Naravno,“ rekla sam.
Usna mu se podignula u jednom kutu i to mi se svidjelo.
Onda je njegov poluosmijeh izblijedio, ruke su me stisnule i pitao je,
„Ţeliš li me ovdje na salati?“
„Ţeliš li biti ovdje za salatu?“
„Ţelim da mi kaţeš ono što ti ţeliš?“ odgovorio je.
Razmislila sam o tome.

Trofej Knjiga | 29
 Tada sam oklijevajući rekla, „Moţda ne.“
„U redu,“ promrmljao je.
„Nije da ne –“ oklijevala sam dodati, ali on me prekinuo s još jednim
stiskom i pribliţio mi lice.
„Dušo, u redu je. Pojavit ću se večeras u isto vrijeme kao i sinoć. Dobro?“
Kimnula sam.
„Sutra, bez planova s djevojkama. Sutrašnja večer je moja,“ izjavio je.
U trbuhu mi se javila toplina i osjećaj miline pa sam kimnula.
Nasmiješio se i promrmljao, „U redu.“
Potom je još malo pribliţio glavu, dodirnuo usnama moje i promrmljao,
„Tuš,“ uz moje usne.
UzbuĎenje mi je prostrujalo kraljeţnicom. Brock me pustio i izašao iz
prostorije.
Zurila sam u aparat za kavu i smiješila se kada sam začula tuš u
kupaonici.
Zatim sam napravila kavu.

⁂⁂⁂⁂⁂

Sat i pol kasnije, sjedila sam u svom automobilu i zurila u svoju pekaru s
mobitelom u ruci i razmišljala.
Nikad se nisam igrala s Brockom. Nikad. Ni na samom početku.
Pogledala sam ga, svidjelo mi se što sam vidjela i minutu nakon što je
pokazao interes ja sam pokazala svoj i nisam skrenula s puta.
To sam činila, otkada sam to pogledala prizor u filmu Moje veliko debelo
grčko vjenčanje, kada je Ian pitao Toulu da izaĎu, a ona je odmah pristala bez
igre, bez podvale, izlaţući odmah da nije samo zainteresiran, nego da ju
uzbuĎuje ideja da će provesti vrijeme s njim, jer sam mislila da je to najslaĎa
stvar koju sam ikad vidjela.
Učinila sam to zato što sam bila ja.

Trofej Knjiga | 30
 Tako sam sjedila u svom automobilu s mobitelom u ruci, razmišljajući da
je Brock bio u pravu. Ono što smo on i ja imali bilo je sjebano i tri mjeseca me
jebalo u glavu.
Ali prije sedam mjeseci, kada me dovezao kući poslije našeg prvog
sastanka i poljubio me u svom kamionetu i taj poljubac je trajao pola sata (nije
šala) i kada je napokon maknuo usta s mojih, gurnuo je glavu u moj vrat i
zareţao, „Jebiga,“ uz moju koţu, a njegove ruke su me čvrsto drţale, znala sam
da je ono što imamo stvarno, počelo je dobro i bit će bolje.
Kao što su Toula i Ian znali u Moje veliko debelo grčko vjenčanje.
O tome je Brock govorio jučer u mojoj kuhinji. Na to je mislio kada je
rekao da sam točno znala kada sam prestala biti netko koga je istraţivao i počela
biti netko tko će mu nešto značiti.
A znala sam i to je bila točna sekunda kada sam znala.
Sinoć je dokazao da ono što sam osjetila tog trenutka nije bilo laţ.
A igranje igara mi nije to donijelo.
A igranje igara ga nije ni vratilo.
Shvatila sam, bila sam ono što jesam s njim i sačuvala sam to.
Dotaknula sam ekran na mobitelu, otišla u favorite i dotaknula riječ
„Slim“ (naravno da sam promijenila ime).
Stavila sam mobitel na uho.
Odzvonilo je dvaput prije nego što sam čula, „Da, dušo.“
„Hej,“ odgovorila sam.
„Sve u redu?“ pitao je.
„Um… moram ti reći nešto,“ rekla sam mu.
Stanka, zatim, „Slušam, Tess.“
Ugrizla sam se za usnu.
Onda sam podijelila, „Razlog zašto me nije briga što piješ mlijeko
direktno iz boce nije jer je diskutabilno smiješan razlog da ţena ne voli
muškarca koji pije mlijeko direktno iz boce. To je zato što me nije briga što
radiš jer te volim vidjeti u svojoj kuhinji.“
Nije ništa rekao.
Zadrţala sam dah.
Tišina se produţila.

Trofej Knjiga | 31
 Razmišljala sam da više ne budem toliko direktna.
Čula sam kako Brock pita, „Diskutabilno smiješan?“
Popustio je pritisak koji sam osjetila u grudima i osjetila sam kako mi se
usne razvlače u osmijeh dok su mi se oči zatvarale.
Zatim sam ih otvorila i rekla, „Priznat ću ti da to što samo ti piješ, nije
tako loše. Nismo razmišljali o drugim mogućnostima, ako budeš jeo kolače i
torte i komadići upadnu u mlijeko. To je odvratno. Nitko ne ţeli piti tuĎe
mrvice, čak i ako to radi o kolačićima ili tortama. To postaje sivo područje.“
Čula sam privlačan, tihi smijeh u svom uhu i kroz to, „Dušo.“
„Samo kaţem,“ rekla sam.
„Primljeno na znanje,“ odgovorio je Brock.
„Dobro, moram ispeći kolače.“
„U redu, draga, učinilo mi se da tvoja prijateljica izbjegava tvoje kolače,
ali tvoj muškarac ne, tako ako večeras doneseš nešto kući, oni će biti cijenjeni.“
„Hoćeš li piti mlijeko iz čaše dok ih jedeš?“
Začuo se još jedan atraktivan, nizak zvuk kroz koji sam čula, „Vidjet
ćemo kako to ide.“
„Točno,“ prošaptala sam.
„Idi peći kolače.“
„Dobro, kasnije dušo.“
„Kasnije, dušo.“
Prekinula sam vezu.
Onda sam se nasmiješila.
Zatim sam izašla iz automobila, ušla u svoju pekaru i započela peći
kolače.

Trofej Knjiga | 32
 Stajala sam na ulaznim vratima i čekala.
Onda se dogodilo. Martha je prestala ulaziti u automobil, pogled joj je
prešao preko krova automobila, uz strmi uspon na rubu mog prednjeg dvorišta,
četiri stube ispred prema meni na ulaznim vratima.
Zatim je prstima pritisnula usne, ispruţila ih prema meni i poslala mi
poljubac.
Grlo mi se začepilo, poslala sam joj jedan natrag.
Spustila je svoje sitno tijelo za volanom, pokrenula automobil i odvezla
se.
Gledala sam dok nisam izgubila iz vida njezina straţnja svjetla, a onda
sam još malo gledala.
Dovoljno je reći da moja najbolja prijateljica Martha Shockley nije dobro
prihvatila vijest da me bivši suprug udario i silovao čak i ako se to dogodilo
prije više od šest godina. Nije bila ljuta na mene; bila je ogorčena zbog mene.
Nakon vijesti, odmah se raspala. Mrzila je to što mi se dogodilo i gledajući je
kako upija teret tih informacija, podsjetila sam se zašto joj nisam rekla.
Potom me zagrlila i natjerala da obećam da neću nikada, a mislim nikada,
nešto takvo opet zadrţati za sebe.
„Za mene si oduvijek bila ti, Tess, i ne mogu podnijeti pomisao da to
nisam ja za tebe,“ prošaptala je. „Dosta sam popuštala, nadajući se da ćeš se
sama srediti, dušo. Moraš mi dopustiti da budem tu za tebe i od sada, ja osjetim
da je nešto pogrešno, natjerat ću te da me pustiš da tu budem za tebe.“
Čvrsto sam ju drţala i to joj obećala.
Ozbiljno, što sam drugo mogla učiniti?

Trofej Knjiga | 33
 Nepotrebno je reći da salata nije išla s ispovijedanjem pa je Martha pojela
četiri od desetak kolača koje sam donijela kući Brocku.
Ali saznanje ove vijesti nije odvratilo Marthu od njezine igre i kad se
Brock pojavio, gledala ga je poput sokola koji čeka da na neki način zajebe kako
bi mogla skočiti na njega, a to je radila s očima koje su bile suţene toliko da sam
se bojala da će dobiti migrenu.
Brock je, meĎutim, bio onaj tko je uvijek bio (čak i kad sam ga zvala
Jake). Bio je Brock.
Osjetivši da neće pasti na prvu prepreku i razotkriti kretena kojega je u
sebi skrivao, Martha je konačno odustala i otišla.
Što me dovelo do sada.
Zatvorila sam vrata, zaključala ih i okrenula se u svoju dnevnu sobu.
Imala sam sreće. Prije četiri godine, nakon što je pekara počela raditi i
ţivot postao puno manje zastrašujući, krenula sam u lov na kuću, a druga kuća
koju sam pogledala bila je ova.
Par koji ju je kupio proveo je godine popravljajući je i sreĎujući onako
kako su ţeljeli. Tada je muţ primio obavijest da će ga premjestili samo nekoliko
tjedana prije nego što su završni detalji bili stavljeni (i mnogo gotovine) koju su
unijeli u svoju kuću - potpuno novu kuhinju.
Bili su razočarani što moraju otići.
Ja sam bila ushićena (iako to nisam podijelila).
Podovi od tamnog drveta bili su preureĎeni. Zidovi su bili renovirani.
Kupaonice sreĎene i nevjerojatne. Podrum je ureĎen kao ogromna obiteljska
soba u kojoj sam drţala televizor. TakoĎer, dolje je bio maleni toalet, praonica
rublja i soba za goste koja je imala svoju kupaonicu. Peć je zamijenjena. Krov je
promijenjen. Dvorište ureĎeno. I instalirana je klima.
Mene je privukla kuhinja. Kuhinja je bila fenomenalna. Mnoštvo bijelih
ormarića, oni na zidu su imali staklena vrata, a oni duhoviti, ručno izraĎeni
postavljeni su u kutove i mjesta koja su bila teška za popunjavanje. Podovi od
škriljevca. Sjajne crno-bijele pločice. Ogroman otok na sredini. Sjajne
mramorne radne površine. Kvaliteta restorana, ureĎaji od nehrĎajućeg čelika,
uključujući uski, ali fenomenalni hladnjak za vino. Ukrašeni drţač kuharice.
UgraĎena mikrovalna pećnica i dvostruka pećnica, jedna s ventilatorom.
San pekara.
Moj san.

Trofej Knjiga | 34
 Bilo je to pedeset tisuća dolara preko izvan budţeta, ali kupila sam je jer
sam mislila da vrijedi.
Od tada, iako je prva godina bila teška, nikad nisam poţalila.
Dok sam prolazila prednjim dnevnim boravkom uz kojeg su bile dvije
spavaće sobe i kupaonica do dvostrukih vrata koja su vodila u kuhinju, pomislila
sam istu stvar.
A kad sam ušla u kuhinju i ugledala Brocka kako odmara svoje bokove
obloţene izblijedjelim trapericama uz straţnji pult, kako zagriza kolač, pola
planinskog vrtloga srebrnkaste boje, blijedo ljubičaste glazure, posutog
pastelnim, bombonskim konfetima kako nestaje iza njegove pune usne, donijela
sam trenutnu odluku da ću proći kroz svoju papirologiju i otkriti dan kad sam se
potpisala na isprekidanu crtu što je ovu kuću učinilo mojim domom i proslavljati
to ogromnom, svečanom zabavom svake jebene godine.
„Otišla je,“ obavijestila sam ga, zaustavila sam se na drugoj strani otoka i
stavila ruke na njega.
Promatrala sam ga zadivljeno dok je lizao glazuru s usana nakon što je
progutao, a zatim je upitao: „Koliko joj treba do kuće?“
„Dvadeset minuta,“ odgovorila sam.
Oči su mu bile zaključane s mojim i tiho je rekao, „Moraš ju nazvati za
dvadeset i pet minuta, dušo.“
Moj pogled je zadrţao njegov dok mi je još topliji val pogodio trbuh
znajući da ga je shvatio, pročitao je njezino raspoloţenje, znao je da ju boli i
ţelio je da ju provjerim.
„Dobro,“ prošaptala sam.
Proučavao me i ja sam mu dopustila.
Pitao je i dalje tiho govoreći, „Kako si?“
„Podijeliti to s njom nije bilo zabavno,“ priznala sam.
„Mogao sam pogoditi taj dio, Tess,“ rekao mi je, opet tiho.
Kimnula sam glavom i udahnula. Potom sam dodala, „Drago mi je što
sam to učinila, ţao mi je što to nisam učinila ranije, drago mi je što je učinjeno i
drago mi je što to više nikada ne moram učiniti. Samo to sam shvatila.“
„Dobro,“ šapnuo je.
Zatim je gurnuo ostatak kolača u usta. Gledala sam ga kako ţvače i guta.

Trofej Knjiga | 35
 Onda je upitao, „Bi li te razljutilo to da se upravo sada pitam jesam li
jučer došao ovdje jer mi je nedostajala moja Tess ili je to zato što su mi
nedostajali njeni kolači?“
Nasmiješila sam mu se.
Tada sam odgovorila, „Ne, jer ja sam svoji kolači.“
I onda sam shvatila da jesam. Izvana to mogu biti majice, traperice i štikle
ili uske suknje, komplicirane dizajnerske bluze i sandale s visokim potpeticama
ili sam ja sve to. Ali, iznutra, sve je bilo o planinskim vrtlozima njeţno obojene
glazure s mrvicama konfeta i jestivom vilinskom prašinom na vrhu bogatog,
vlaţnog biskvita.
A kada se to razumijevanje ugnijezdilo u meni, opet sam osjetila toplinu.
„DoĎi ovamo, dušo,“ promrmljao je, uhvatila sam raspoloţenje u sobi,
izraz njegova lica i nisam odgaĎala obilazak oko otoka i odlazak tamo.
Kad sam se pribliţila, ruke su mu se sklopile oko mene i privukao me
sebi. Tada mu se glava nagnula i dao mi je sladak, ukusan, dugi, duboki
poljubac sa okusom kolača.
Kad je to učinio, na usta sam mu šapnula, „Dobrog si okusa.“
Na što je on odgovorio, „Znam.“
Nasmiješila sam mu uz usne, a on je uzvratio gestu.
Zatim je podignuo glavu za centimetar, ruke su me stisnule i njeţno je
rekao, „Ţelim prenoćiti.“
Trbuh mi se stegnuo i osjetila sam grčeve meĎu nogama.
Tada sam odgovorila, „Dobro.“
Kapci su mu se spustili, ruke čvršće zagrlile, a moje ruke oko njega su se
čvršće stisnule, glava mu se spustila i opet me poljubio, ovaj put duţe, dublje,
slaĎe i još ukusnije.
To je trajalo neko vrijeme. Dovoljno dugo da uĎem prstima u njegovu
kosu. Dovoljno dugo da Brock zavuče ruku pod moju majicu na leĎima, a
drugom me čvrsto uhvatio za dupe. Dovoljno dugo da mi bradavice nabreknu, a
područje izmeĎu nogu postane vlaţno. Dovoljno dugo da pomislim kako je
spavaća soba jako, jako, jako daleko i da mi je drago što sam kuhinjski pod
drţala čistim jer sam ţeljela da me tamo spusti.
Ali naţalost ne dovoljno dugo jer smo se još ljubili u kuhinji, a ne negdje
goli ili polugoli kad je netko pokucao na vrata.

Trofej Knjiga | 36
 Brock je podigao glavu uz niski, kratki, frustrirani zvuk i pogled mu je
prešao preko moje glave prema ulaznim vratima. Trepnula sam na ovaj preokret
dogaĎaja i okrenula vrat kako bih pogledala u istom smjeru.
Bilo je blizu deset. Prekasno za posjetu. Osim ako to nije bila Martha koja
je nešto zaboravila, a Martha je bila ona vrsta djevojke koja je neprestano
zaboravljala nešto bez obzira gdje se nalazila, poput novčanika, torbica, kreditne
kartice i drugih takvih netrivijalnih predmeta.
Opet se začulo kucanje i osjetila sam kako me Brock steţe, što se
poklopilo s njegovim prstima koji su mi ugodno stiskali straţnjicu. Bio je to
dobar osjećaj, tako dobar osjećaj, da sam zaboravila da je netko na vratima i
pogledala ga samo da vidim kako me gleda.
O Boţe.
I bio je uzbuĎen.
I samo da kaţem da je pogled na njegovu licu bio lijep.
„Zadrţi tu misao, zaboga, što god radila, zadrţi taj pogled,“ zareţao je
prije nego što me pustio, zateturala sam, ali sam uspjela ostati uspravno,
okrenula sam se i gledala kako odlazi prema vratima.
Prišla sam otoku i naslonila se na njega dok je otključavao ulazna vrata.
Spustila sam pogled.
Na rubu mog otoka stajalo je bijelo keramičko postolje za torte sa
staklenom kupolom.
Skladnih linija. Jednostavno i elegantno. Koštalo me bogatstvo i nije me
bilo briga. Pekla sam kolače. Trebali su mi sjajni stalci za torte. U ovom sam ih
trenutku posjedovala sedam (u svom domu, u pekari sam imala još više). Svi su
bili fantastični, većina skupi. Mijenjala sam ih na otoku, ovisno o raspoloţenju.
U onom sada bilo je šest kolača s planinskim vrtlozima glazure, blistave,
jestive vilinske prašine i pastelnih konfeta. Dva su imala menta zelenu glazuru,
dva su imala blijedo ruţičastu, a dva dječje plavu.
To je značilo da je Brock pojeo kolač dok sam se pozdravljala s Marthom,
a kada sam se vratila u kuhinju jeo je drugi.
Osjetila sam kako mi se lice opušta kad sam shvatila da mi je i to
nedostajalo. Imao je sjajno tijelo, takvo tijelo da bez obzira na dob, ali posebno
u četrdeset i petoj radite na njemu. Nije se stidio hrane, piva ni burbona. Ţivio je
svoj ţivot onako kako je ţelio. Ali ipak se brinuo o sebi. Nazvala sam ga
dovoljno puta kada bi mi rekao da je u teretani ili se tek vratio s trčanja da znam
da je to istina.

Trofej Knjiga | 37
 Ali slabost su mu bili moji kolači. I moje torte. I moji keksi. U stvari, sve
što je izašlo iz moje pećnice, nije skrivao da mu se sviĎa, više nego išta drugo
što sam primijetila da mu se sviĎa, a on to nije činio dajući mi laskave
komplimente. Činio je to konzumirajući ih sa uţitkom.
I u tom sam trenutku otkrila da to volim.
Na tu sam pomisao čula kako Brock viče, „Nemoj me jebati,“ a glava mi
se podignula.
„Tko si ti?“
Na zvuk poznatog glasa koji je postavljao to pitanje, ruke su mi kliznule
niz pult i čvrsto se stezale oko ruba dok su mi se prsa stisnula toliko jako da sam
se osjećala kao da me gnječe.
Damian.
„Nije vaţno tko sam. Ono što je vaţno je da nisi ovdje. Nikad nisi ovdje.
Nikad nisi u blizini ove jebene kuće, Tessine jebene pekare ili Tess. Vidim li te
ili čujem da jesi, kunem se Bogom, pobrinut ću se za tebe, a ti ne ţeliš da to
učinim.“
Brock je još uvijek reţao, bio je zloban, grizao i mogla sam osjetiti
njegovo raspoloţenje preko dnevne sobe, kroz kuhinju i prema meni.
Ispunjavalo je kuću, osim bijesnog pucanja elektriciteta, ovo je bilo grubo,
nagrizajuće i zabilo mi se u koţu.
„Molim?“ upita Damian.
O ne. O Boţe. O ne.
Damian je bio barem sedam centimetara niţi od Brocka. Damian je
vjerojatno bio deset kilograma lakši, ako ne i više. Damian je bio mršav u smislu
da je mršav, ne mišićav, bez obujma. Bio je zgodan, ali ne tako mišićav kao
Brock. U fizičkom okršaju, Brock bi ga lako sredio.
A Damian se ne bi zamarao. Damian je većinu svog vremena provodio
pišajući u kutovima. Damian se nije dobro nosio s prijetnjom.
Nikako.
Počela sam se kretati oko otoka kako bih kontrolirala štetu, oči su mi bile
na Brockovim leĎima, vidjela sam da je tijelo postavio izmeĎu vrata i okvira,
blokirao je Damianov pogled, bio mi je okrenut leĎima.
Ipak, podigao je ruku iza sebe kao da ima oči na leĎima i mogao me
vidjeti da se pokušavam pribliţiti i zareţao je, „Tess, nemoj se jebeno
pomaknuti.“
Zaustavila sam se pokraj otoka.
Trofej Knjiga | 38
 „Ako je Tess tamo, ţelio bih razgovarati s njom,“ zahtijevao je Damian,
strogim glasom.
„Zar me nisi čuo prije deset jebenih sekundi?“ upita Brock.
„Tko si ti?“ Damian je zahtijevao.
„Nisi me čuo prije deset jebenih sekundi,“ zaključio je Brock.
„U redu, pitat ću pristojno. Molim vas, odmaknite se da bih mogao
razgovarati s Tess,“ rekao je Damian.
Na to, Brock je rekao, „Za pet sekundi zatvaram vrata. Ako ne budeš u
svom Escaladeu i na putu šezdeset sekundi nakon toga, zovem policiju. Bez
šale, bez odlaganja. Razumiješ li?“ Potom je, kako je i obećao, zatvorio vrata
Damianu u lice i zaključao ih.
Stajala sam tamo gdje sam bila uz otok.
Brock se pomaknuo do prozora i snaţno povukao kabel sjenila kako bi
mogao vidjeti.
Onda je stao, prekriţenih ruku, raširenih nogu.
Liznula sam usne.
Brock se nije micao.
Ispruţila sam ruku do pulta i drţala se.
Brock se nije trzao.
Brojila sam do deset. Zatim do dvadeset.
Brock se nagnuo u stranu, povukao kabel i sjenila su pala s treskom.
Onda se okrenuo i prošao kroz dnevnu sobu prema meni, s jednom rukom
u straţnjem dţepu. Izvadio je telefon kad je zaustavio na metar od mene.
Zadrţala sam dah kad sam vidjela njegovo lice izbliza.
„Dušo...“ prošaptala sam, a zatim prestala govoriti kada je naglo podigao
ruku.
Napela sam se kad ju je podigao, ali, šaputavo mekano i nevjerojatno
slatko, vrhovi njegovih prstiju su mi prešli preko obraza na putu u moju kosu,
gdje mu se šaka uvila oko straţnjeg dijela moje glave i on me privukao bliţe.
Prišla sam zato što nisam imala izbora i zato što sam htjela. Kad sam se
pribliţila, stavila sam ruke na njegov trbuh.

Trofej Knjiga | 39
 „Raspoloţenje je splasnulo, dušo,“ promrmljao je. „I moram obaviti neke
pozive. Ako si umorna, pripremi se za krevet ili, ako nisi, nazovi prijateljicu.
Dolazim za minutu pa ćemo u krevet. Moţe?“
„Je li otišao?“ pitala sam.
„Da.“
Progutala sam.
Njegova ruka me stisnula i gledala sam kako mu se oči pale.
Upitao je, „Neće odustati, zar ne?“
Odmahnula sam glavom.
Usta su mu se stegnula.
Zatim je rekao njeţno, „Daj mi minutu da obavim nekoliko poziva, dušo.“
Kimnula sam. Njegova ruka me još jednom stisnula i prošla kroz moju
kosu dok se udaljavao.
Tada sam otišla u svoju spavaću sobu.
U redu, bilo je sigurno reći da nisam titrala od uzbuĎenja kao prije devet
mjeseci kada me moj nasilni bivši suprug koji me silovao, kontaktirao prvi put
nakon više od četiri godine, razbijajući iluziju koju sam stvorila da sam sigurna
u ţivotu u kojemu on više nije bio. A bilo je i sigurno reći da sam dugo
razmišljala o odlasku na ručak s njim.
Ali voljela sam njegovog oca.
Donald Heller, bio je dobar čovjek, otvoreno me oboţavao i boljelo me
što sam morala prekinuti kontakte s njim, kako bih izbrisala Damiana iz svog
ţivota, morala sam prekinuti veze sa svime što ima veze s Damianom,
uključujući i njegovog oca. Donald je pokušavao odrţati kontakt sa mnom, ali
nisam to ohrabrivala i prestao je pokušavati. Vijest da mu nije dobro slomila mi
je srce, osjetila sam krivicu i, baš kao što je i Damian znao, potaknula me da se
pojavim na ručku.
Bilo je greška što ću poprilično platiti, kako se ispostavilo. I to je
smjestilo u moju dušu zabrinjavajuću činjenicu da sam dopustila da se Damian
opet igra sa mnom.
Ostavila sam ga dan nakon što me silovao. Moj pas i ja ţivjeli smo s
Marthom godinu i pol dana, koliko je bilo potrebno da se konačno razvedemo, a
zatim sam se preselila u svoj vlastiti stan. A za tu godinu i pol, Damian se trudio
da mu se vratim.
Nisam mogla izdrţati još godinu i pol.

Trofej Knjiga | 40
 Naţalost, ovaj trenutni scenarij nije bio pogodan za pronalaţenje savršene
spavaćice koju bih odjenula za prvi put kada ću prespavati s Brockom Lucasom.
Spavali smo zajedno, dva puta, oba puta sam zaspala s njim na kauču dok smo
gledali film. Ne, prekriţite to, tri puta uključujući sinoć.
Ali, osim prošle noći, njega nikad nije bilo kada sam se probudila i nikad
nismo spavali zajedno u krevetu.
Ovo je bila veliki dogaĎaj za koji sam se trebala mentalno i, što je još
vaţnije, moderno pripremiti, ali u ovom trenutku to nisam imala u sebi.
Drhtavim rukama sam prebirala ladicu sa spavaćicama i srećom moja
ţenska snaga se vratila, moji prsti su dotaknuli spavaćicu bombonsko ljubičaste
boje, s izvezenim pojasom na struku, tankim naramenicama i naborima na
porubu. Slatka, ţenstvena, ugodna, zato mi se činila kao neformalan izbor kao i
bilo koje druge noći, ali pokazivala je puno koţe, pokazivala je cijele noge i
nagovještaj dekoltea, sve što je jasno nagovještavalo da se trudim za svog
muškarca.
Savršen izbor.
Zgrabila sam je i svoje naočale, odnijela ih u kupaonicu i odradila noćnu
rutinu, izvadila leće, oprala lice, zube, a zatim sam se presvukla, stavila naočale
i izašla van.
Čula sam Brockovu tutnjavu kad sam to učinila.
I ovo je ono što je govorilo, „Nemoj srati, Calhoun.“
Stisnula sam usne na to ime, odjurila u spavaću sobu, bacila odjeću u
košaru za rublje i potom izvirila van.
Znala sam da me ţeli zaštititi, ali imala sam četrdeset i tri godine. Bila
sam u situaciji. Ova je situacija bila različita od posljednje. Sada su ljudi znali.
Ljudi kojima je stalo do mene. Ljudi koji su mi čuvali leĎa i ljudi koji su bili
voljni stati ispred mene i djelovati kao štit.
Ali bilo je krajnje vrijeme da izvučem glavu iz pijeska.
Nekako sam uspjela preţivjeti. Ali mislila sam da je to čista sreća i da se
to moralo dogoditi samo zato što sam predugo ostavila glavu u pijesku sa
suprugom koji od početka nije bio dobar za mene i znala sam to, jednostavno
nisam učinila ništa.
Morala sam se srediti.
Tako sam se zaustavila na kuhinjskim vratima i naslonila se, radeći to s
očima na Brocku Lucasu koji je imao šaku na struku i pogled na meni.
Tada je učinio nešto lijepo.

Trofej Knjiga | 41
 Imao je povjerenja u mene i snagu koju sam u sebi gradila da nastavi
govoriti.
„Nazovi drţavnog tuţitelja i reci mu da kaţe odvjetnicima tog šupka da
ako ne prestane uznemiravati Tess, njegov brod pravnih problema će postati
tanker. Već je krivotvorio njezin jebeni potpis na bankovnim dokumentima. I
već imamo snimke i telefonske zapise iz kojih se vidi da ju uznemirava. Dakle,
kada tuţitelj bude razgovarao sa njegovim pravnim timom, mora upotrijebiti
riječi kao vrebanje, uznemiravanje, napad i seksualni napad.“
Osjetila sam kako mi se prsa diţu kada sam udahnula i znala sam da i
Brock vidi, ali nastavio mi je vjerovati, a s tim i govoriti.
„Zastara se ne odnosi na to. Nema šanse da će Tessa O'Hara koja vodi
pekaru i posipa jebene konfete po kolačima svjedočiti, opisati svoju noćnu
moru, a da ga to neće srediti, jebe mi se što nemamo fizički dokaz. Porota će joj
jesti iz ruke. Njegovi odvjetnici će to znati. A sada, ako namirišem njegov
losion, Calhoun, podnijet će zahtjev. Ovo za nju završava večeras. Obavi jebeni
poziv.“
Slušao je još dvije sekunde, a zatim zareţao, „Da,“ i zatvorio svoj telefon.
Čekala sam da ga gurne u dţep prije nego što sam ga tiho upitala, „Jesi li
dobro?“
„Ne,“ odgovorio je oštro. „Prvi put nakon tri mjeseca imao sam jezik u
ustima svoje ţene i ruku na njezinoj guzi. SviĎa mi se tvoja guza. Tri mjeseca,
sam razmišljao o tome kako ću vratiti ruku na tvoju guzu. Ono o čemu nisam
razmišljao je to da ću imati ruku na tvojoj guzici, da će netko pokucati na ulazna
vrata i da će taj netko biti tvoj jebeni, ljigavi bivši suprug.“
Pa eto ga.
„Jesi li ti dobro?“ upitao je.
„Kentucky postaje sve privlačniji.“
Zagledao se u mene.
Tada se nacerio.
Onda su mu oči prešle preko mene, prije nego što je tiho rekao, „Dobra
spavaćica, dušo.“
„Hvala,“ uzvratila sam, nagnuvši glavu u stranu, da promijenim
raspoloţenje i vjerojatno prekršim sva pravila igre radeći nešto što će me izbaciti
iz sestrinstva, podijelila sam, „Da sam znala da ćeš provesti noć, našla bih
vremena da odem do trgovačkog centra i kupim svilenu seksi spavaćicu, koja bi
odgovarala prigodi,“ podignula sam ruke i odmahnula, a zatim sam ih spustila i
nastavila,
Trofej Knjiga | 42
 „Iako bi bila pomno odabrana, pa kad bi me vidio, pomislio bi da je to ono
što svaku večer nosim u krevet iako to nije istina. Ali kako nisam znala, morala
sam se snaći i ovo je rezultat.“ Na to, pokazala sam rukama prema svojoj
spavaćici.
„Mislim da si dobro izabrala,“ primijetio je.
„Drago mi je,“ rekla sam s osmijehom.
„Pa, što nosiš u krevet svake večeri?“ upitao je.
„Pa...“ razmišljala sam o tome i rekla, „Razne verzije ovoga. Iako ću te
upozoriti da se ne nadaš, neke od njih imaju nabore.“
Na to se nasmijao i učinio je to dok je hodao prema meni. Prestao se
smijati i prišao mi.
Potom je sagnuo glavu i tiho rekao, „Nazovi svoju prijateljicu, dušo, a
onda idemo u krevet, dobro?“
Kimnula sam, ali pitala, „Osjećam da su naše ranije aktivnosti odgoĎene
za kasnije.“
Podignuo je ruku i umotao je oko mog vrata dok je pribliţavao svoje lice.
Tada je rekao, „To je sranje, ali da.“ Rukom me stisnuo dok je nastavio,
„U pravu si, ovo je prigoda, vaţna je, a upropastio ju je taj kreten kada se
pojavio. Kad se to ponovno dogodi izmeĎu nas, biti ćemo samo ti i ja, bez
njegovog duha da to uprlja.“
SviĎalo mi se to. SviĎalo mi se što mi je to ţelio dati. SviĎalo mi se što je
naše ponovno povezivanje jednako vaţno za njega kao i za mene. I sviĎalo mi se
drţati to saznanje da ga ţeli učiniti posebnim.
Toliko mi se sviĎalo, podigla sam ruku, prsti su mi se stezali oko njegova
zapešća, podigla sam se na prste i dodirnula njegova usta svojim.
Kada sam se udaljila, šapnula sam, „U redu. Nazvat ću Marthu i doći u
krevet.“
Nagnuo se naprijed za centimetar, dodirnuo svojim čelom moje, zatim se
povukao i spustio ruku. Oslobodila sam mu zapešće i prošao je oko mene prema
spavaćoj sobi.
Otišla sam do torbe i iskopala telefon. Tada sam nazvala Marthu. Bila je
kod kuće. Nije bila dobro, ali upravo je otvorila bocu crnog vina u pokušaju da
se smiri ili barem zaspi. Čavrljale smo dok nisam čula kako joj je drhtanje
nestalo iz glasa. Onda sam prekinula.

Trofej Knjiga | 43
 Potom sam otišla u svoju spavaću sobu i pronašla Brocka „Slima“ Lucasa,
golih prsa, kako leţi na leĎima, plahtom prekriven do struka, trljao je rukama
lice.
Te su ruke pale kad sam ušla u sobu, ali ne prije nego što sam se sjetila
zadnjeg puta kada je bio u mom krevetu, pritišćući dlanove na čelo, drţanje mu
je bilo napeto, a izraz njegova lica je to potvrdio kada se okrenuo prema meni.
Zbog toga mi se u trbuhu javio osjećaj zabrinutosti.
Premjestio se na bok i podigao se na podlakticu dok je pitao, „Dušo,
spavat ćeš na nogama ili ćeš u krevet?“
Pokrenula sam se prema krevetu, povukla prekrivač, sjela i prekriţila
noge. Skinula sam naočale, stavila ih na noćni ormarić, uhvatila tubu hidratantne
kreme i počela mazati lice.
Lice hidratizirano, skupila sam hrabrost i pitala, „Kad sam ušla, što ti je
bilo na pameti?“
Na moje iznenaĎenje, nije oklijevao odgovoriti.
„Ono na što sam mislio je, da je Calhoun bio glavni u istrazi Hellera.
Calhoun je dobar čovjek. Predan čovjek. On i ostali ljudi proveli su tri godine
pripremajući se za tu operaciju. Tom operacijom obavili su dvanaest uhićenja, a
deset od dvanaest uhićenih su veliki igrači u Hellerovoj operaciji. Ta operacija
je bila golema. Planirana i orkestrirana precizno, a sati koje su ljudi proveli iza
toga su neizbrojivi. Nijedan slučaj nije čvrst, ali ono što su saznali o svim tim
tipovima je najbliţe tomu što sam ikad vidio. I mislio sam da ako se taj šupak
bude zajebavao s tobom, a ja učinim ono za što sam večeras imao neodoljiv
nagon kad sam ga pogledao u lice vidjevši da ima muda stajati ispred tvojih
ulaznih vrata u deset satu navečer, sjebat ću to.“
Gledala sam ga dok je govorio.
Kad je stao, pitala sam, „Kakav nagon?“
Brock je trepnuo.
Zatim je ponovio, „Kakav nagon?“
„Da, koji nagon?“
Tri sekunde je zurio u mene, a onda se nagnuo prema meni, zgrabio tubu
hidratantnog sredstva iz moje ruke, nagnuo se dublje, napola bacio, napola je
smjestio na noćni ormarić, snaţnom rukom čvrsto stisnutom oko mog trbuha i
kuka, povukao je mene na krevet i prema sebi.
Jednom kad me smjestio, čvrsto me zagrlivši, tiho je rekao, „Nisam
normalan tip, Tess.“

Trofej Knjiga | 44
 Ja sam to već shvatila.
„U redu,“ prošaptala sam.
„Ja sam najstariji dječak, imam dvije sestre, brata i mamu, kojoj smo
pripali poslije razvoda. Tata je pristojan čovjek, ali to nije značilo da ju nije
varao. Jest. Puno. Previše. On i ja smo utvrdili neka pravila, a budući da ju je
toliko sjebao, to je trajalo neko vrijeme, ali zbog njegovog sranja, odrastao sam
kao glava obitelji. To je počelo kad sam imao sedam godina. Nisam naučio biti
čovjek kakav jesam od oca. Čovjek koji jesam ugraĎen je u mene, počevši od
sedme godine.“
Nisam bila sigurna da razumijem što govori, ali bila sam sigurna da
mislim da je to fascinantno i štoviše, jako mi se sviĎalo leţati pritisnuta uz njega
na svom krevetu s njegovom rukom čvrsto stisnutom oko mene dok mi je pričao
priče o svom ţivotu.
„U redu,“ šapnula sam opet kad nije nastavio.
„Ono što govorim je da se ne zajebavaš sa ţenom koja mi nešto znači. A
kad to kaţem, mislim, ne zajebavaš se sa ţenom koja mi nešto znači.“
O Boţe.
Shvatila sam.
„Htio si ozlijediti Damiana,“ tiho sam rekla.
„Povrijediti? Da. Na način da bi osjećao tu bol svaki jebeni dan do kraja
svog jebenog ţivota. Na način da me nikada ne zaboravi. Na način da nikad ne
zaboravi lekciju koju sam ga naučio. I na neki način kada bude razmišljao o tebi
umjesto da to budu lijepe uspomene on poţeli da ga nikad nisi srela i da poţeli
da se nikada s tobom nije zajebavao.“
Prije nego što mi je um rekao da to učinim, moje se tijelo pritisnulo bliţe
njegovom. Ali da je moje tijelo pitalo moj um, moj um se ne bi protivio.
Kliznuo sam rukom preko njegovih čvrstih prsa, uz njegov napeti vrat
kako bih se zaustavila na njegovoj čeljusti.
Onda sam, gledajući ga u oči, priznala, „Nemam riječi.“
Ruka mu se čvršće stegnula, a lice se nagnulo na jastuku kako bi se
pribliţilo prije nego što je šapnuo, „Tess, nešto sam rano naučio o tebi. Ti si
jedina ţena koju poznajem kojoj ne trebaju riječi. Sve što radiš govori za tebe i
nikad ne laţe. Sve mi je rekla tvoja ruke na meni.“
Gledao me u oči i zadrţala sam dah jer je rekao da mu se sviĎa, ne malo,
nego mnogo.

Trofej Knjiga | 45
 Kimnula sam. Lice mu je postalo mekano. Zatim se pribliţio i dotaknuo
moja usta svojim.
Kad se povukao, promrmljao je, „Isključi svjetlo, dušo.“
Ponovno sam kimnula glavom, otkotrljala se. Isključila svjetlo, otkotrljala
se natrag, prevukla pokrivače preko ramena, gurnula ruke ispod obraza i rekla,
„Noć, dušo.“
Pola sekunde kasnije povukao me preko kreveta, moja straţnjica
ugnijeţĎena uz njegove prepone, njegova koljena uvijena oko mojih, njegov
prednji dio stisnut uz moja leĎa, njegove ruke oko mog trbuha, njegove usne u
mojoj kosi.
Tek tada je promrmljao, „Noć, Tess.“
Brock Lucas je spavao zagrljen.
Zaspala sam se smiješeći se.

Trofej Knjiga | 46
 Mekani tonovi pjesme Fione Apple „I Know“ natjerali su moje oči da se
otvore na ranojutarnjem svjetlu. Slušala sam njezin kontra alt, njezin glasovir,
mekani bas i blagi ritam bubnja nekoliko dugih trenutaka prije nego što se
glasnoća počela pojačavati. Zatim sam se podigla na podlakticu, ispruţila ruku i
pritisnula tipku koja zaustavlja glasnoću kao što to obično činim da bih mogla
ujutro slušati svoju glazbu.
Kad sam posegnula za pokrivačima kako bih ih odgurnula, tijelo mi se
pomaknulo preko kreveta i pogodilo nešto jako, jako čvrsto i jako, jako toplo.
O čovječe.
Kako sam mogla zaboraviti?
Brock je bio tu.
I čovječe, kako je bio tamo, njegovo tvrdo, toplo tijelo iza mene, njegova
jaka ruka oko mene; osjetila sam njegove usne na svom vratu.
„Dušo,“ šapnula sam, usne su nastavila put prema gore i osjetila sam zube
na svojoj ušnoj resici.
Drhtaj je prošao kroz mene.
Zatim, grubo, pospano, duboko, „Jutro, dušo.“
O Boţe.
Njegove usne kliznule su mi iza uha, dok mu je ruka klizila uz moj trbuh
prema mojim rebrima, a ja sam zadrţavala dah dok mu se ruka nije prestala
kretati. Ispustila sam dah, a onda ga ponovo zadrţala kada su me njegovi članci
počeli milovati ispod grudi.
 O Boţe.
Pritisnula sam se uz njega dok se gurao u mene, njegov jezik je dodirivao
koţu iza mog uha, a istodobno mu je palac prešao po koţi ispod bradavice.
Na to sam počela pulsirati.
„Brock,“ dahnula sam.
„Osim ako nemaš neki ranojutarnji poziv za ispeći tortu, slatkice,“
zareţao mi je u uho, „Naše ranije aktivnosti trebaju upravo sada započeti.“
„Bijela kuća me unaprijed upozori,“ zadihano sam odvratila.
„Jebeno fantastično,“ promrmlja Brock, okrene me prema sebi, njegova
ruka u mojoj kosi, lagano se uvije i povuče me natrag, ali nije to morao činiti.
Ruka mi se uvila oko njega, a glava padala natrag, tako da je mogao imati moja
usta.
I uzeo je.
Brock nije lagao ono što je rekao u mojoj kuhinji kad se vratio. Prvi put
kad smo vodili ljubav nije bilo planirano. To nije bilo zavoĎenje. Počelo je kao i
obično, samo smo se zezali, ali, prije te noći, uvijek se kontrolirao. Uvijek se
radilo o meni, on je istraţivao mene ili mi pomagao da svršim. Ali nešto se
dogodilo i, koliko god sam razmišljala o tome, do danas, nisam imala pojma što
je to, ali što god bilo, srušilo je njegovu kontrolu i on me podigao s kauča, odnio
u spavaću sobu i mi smo se zapalili.
Ovo je bilo potpuno različito.
Jer Brock nije imao plan. Brock me nije štitio od izlaganja, dajući previše
čovjeku čije ime nisam znala. Nije bilo razloga da Brock kontrolira situaciju,
svoju ili moju reakciju.
Tako da nije.
I još veće od one noći kad mu je kontrola pukla, sada mu nije trebala,
jednim dodirom naših jezika, leţeći u mom krevetu, u slabom, ranojutarnjem
svjetlu zore, eksplodiralo je.
Čak i bolje nego bilo koji drugi put, ovo nije bio zbog toga što je on
istraţivao mene i pomagao mi da svršim. Ovdje se radilo o uzajamnom
istraţivanju.
I prvi put sam bila slobodna dati onoliko dobro koliko sam dobila.
Pa jebeno jesam.

Trofej Knjiga | 1
 Bilo je divlje, vrelo, energično, bilo je mnogo kotrljanja, drpanja, zubi,
prstiju, stenjanja, reţanja, drhtaja, uzdisaja dok je uzimao, dok sam ja uzimala,
on davao i ja davala.
I bilo je to kad sam ja davala, čučala sam nisko izmeĎu njegovih nogu,
uzimala sam ga duboko u usta, kada me odjednom povukao, ruke su mu došle
ispod mojih pazuha, povukao me izmeĎu svojih nogu uz tijelo i u isto vrijeme
prebacivao na leĎa. Omotala sam mu ruke oko ramena dok sam otvarala noge i
njegovi bokovi su propali.
Gledao me u oči sekundu prije nego što se zabio duboko.
Vrat mi se istegnuo, ruke zgrčile oko njega i podigla sam koljena kako bi
pritisnula bedra uz njega.
„Tess, usta,“ zareţao je, vrat mi se ispravio i njegova usta su bila na
mojima, njegov jezik u mojim ustima dok me vozio duboko, Boţe, tako duboko,
jako, Boţe, tako jako i slatko, Boţe, Boţe, tako nevjerojatno slatko.
Raslo je, bilo je brzo, bilo je vrelo i bit će nevjerojatno dobro.
I prije nego što sam svršila, prekinula sam poljubac i zabila lice u njegov
vrat stenjući, „Brock.“
„O da, dušo, jebeno da,“ progunĎao je, zabijajući se duboko, naglo sam
udahnula i svršila jako.
Onda sam se spustila, glava mi je pala na jastuke i imala sam priliku
gledati mu lice dok sam osjećala kako se pokreće u meni i vidjela sam, jasno kao
dan, Brocku Lucasu se sviĎalo tu gdje je.
Mnogo.
Jako mnogo.
Ruka mu je bila oko moga struka, drţao me, teţina mu je bila na drugoj
ruci na krevetu i ja sam omotala noge oko njega, podiţući kukove od čega je
zareţao. Oči su mu bile na mojima, drţala sam jednu ruku čvrsto oko njegovih
ramena, a druga mi je bila na njegovu licu prelazeći preko njegovog obraza i
njegovih usana.
Zakopao je lice u moj vrat, zareţao, „Tess,“ i zabio se u mene do korijena
dok je svršavao.
Pomaknula sam ruku s njegova lice u njegovu kosu, nagnula glavu tako da
mi je lice završilo u njegovu vratu i pritisnula usne uz njegovu zagrijanu koţu,
osjećajući škakljanje njegove duge kose.
Zatvorila sam oči i prihvatila ga s tri osjetila, mirišući mu koţu, osjećajući
ga svuda oko sebe, zakopanog u sebi i slušajući njegovo teško disanje.

Trofej Knjiga | 2
 Opustio se na meni otprilike dvije sekunde prije nego što me podigao u
ruke, čudnovato se podigao na koljena diţući me sa sobom, još uvijek spojeni, i,
drţeći naša tijela spojena, okrenuo se, padajući na bok, a zatim na leĎa sa mnom
na vrhu.
Lijepo.
„Lijepo,“ šapnula sam u njegov vrat i čula njegov duboki, privlačni smijeh
prije nego što sam čula da mu se glava pomiče na jastuku i osjetila njegove usne
na svojoj kosi gdje me poljubio.
O Boţe.
To je takoĎer bilo lijepo.
Jedna ruka mu je bila omotana oko mojih leĎa, a kad mi je drugom rukom
krenuo uz kraljeţnicu da se igra s mojom kosom, podigla sam glavu i pogledala
prema njemu.
Nagnuo je bradu, njegove srebrne oči su uhvatile moje i nacerio se,
zasićen, zadovoljan i zabavljen, a slatki, sparni, topli šum tog raspoloţenja
ispunio je zrak i dodirivao mi koţu poput blaţenstva dok je mrmljao, „Divlja
stvar.“
Trepnula sam.
Tada sam pitala, „Oprosti?“
„Jebiga, dušo,“ stisnuo me, „Bila si nezasitna.“
Ponovno sam trepnula.
Tada sam osjetila kako mi se tijelo steţe.
Prokletstvo.
Bila sam sljedbenik, a ne voĎa u krevetu. Paţljivo, promišljeno, drţeći uši
i oči otvorene kako bih bila sigurna da uţiva u onome što radim, ono što je moj
partner volio kad sam činila kako bih to mogla nastaviti raditi ili katalogizirati
da to ponovim.
Nisam izgubila kontrolu. Nisam se prepustila.
To je značilo da su dva puta kada sam imala seks sa Brockom bila dva
najbolja puta u mom ţivotu, daleko poput dalekog oceana. Zapravo, bez
priličnog truda svog partnera (i obično su oni odustali), rijetko sam doţivjela
vrhunac tijekom seksa ili bilo kojeg dijela radnje.
Ali, upravo sada nisam bila u glavi i nisam obraćala paţnju. Bila sam u
zoni i djelovala po instinktu. Moje tijelo, ono što je osjećalo i njegove potrebe,
vladalo je mojim umom i moj um je bio potpuno isključen.

Trofej Knjiga | 3
 Potpuno.
Prokletstvo.
Pokušala sam se podignuti kad je Brockova ruka uhvatila straţnji dio
moje glave, ali se spustila uzimajući moju kosu tako da su mu prsti bili uvijeni
oko mog vrata, dlan mu je bio topao na mom vratu, a palac mu je bio uz moje
lice na rubu vlasišta.
I kada je namjestio ruku, šapnuo je, „Hej.“ Prešla sam očima preko njega i
smjestila ih na jastuk uz njegovu glavu, pokušala sam se opet pomaknuti, ali
nisam mogla od njegove ruke, a on je ponovio:
„Tess, hej.“ Zastenjala sam, ali zadrţala sam pogled na jastučnici koju
sam gledala, kada me njegova ruka stisnula, povukao me bliţe i zareţao, „Oči,
dušo.“
Pogledala sam ga.
Pogledao je duboko u moje.
Tada mi je rukom pribliţio glavu sebi i prošaptao, „Što dovraga, dušo?“
„Ja –“ započela sam, ali sjena mu je prešla preko očiju, ostala tamo i on
me prekinuo.
„Isuse, jesam li te povrijedio?“
Lagano sam odmahnula glavom i rekla, „Ne, to je samo...“
Zaustavila sam se jer nisam znala kako nastaviti.
Njegov palac je prelazio mojim obrazom lagano i slatko i upitao je njeţno,
„To je samo što?“
„Ne znam što,“ prošaptala sam.
Gledao me u oči i nije govorio ništa.
Čula sam se kako govorim, „Izgubila sam kontrolu.“
Polagano je trepnuo.
Potom je upitao, „Je li to loše?“
„Ne znam,“ započela sam, gledajući ga pomno, a zatim šapnula, „Je li?“
Gledao je u mene, oči su mu bile raširene u neskrivenoj nevjerici. Onda su
mu, u sekundi, ruke bile čvrsto stisnute oko mene, čak i dok je odmicao glavu
zaurlao je od smijeha. Otprilike dvije sekunde kasnije, on nas je zakotrljao,
nismo više bili povezani kad je to učinio, ali smjestio se na mene, njegovi
kukovi izmeĎu mojih nogu, a njegov smijeh mi je odjeknuo uz koţu vrata gdje
je gurnuo lice.
Trofej Knjiga | 4
 „Brock,“ procijedila sam, „Ja… ne mogu...“ podigao je glavu i pogledao
me, s ogromnim osmijehom na licu, dok je prebacivao teţinu na jednu ruku, a
drugu ruku stavio ispod moje čeljusti. „Disati,“ završila sam.
Palcem mi je milovao čeljust dok mi se nastavio smiješiti, ali nije rekao ni
riječi.
„Hm... mislim da bi trebala ustati i –“
„Da, dušo, moţeš ustati za sekundu,“ prekinuo me. „Ali prvo, da
raščistimo nešto, u redu?“
Gledala sam ga u oči i ugrizla se za usnu.
Pogledao je u moja usta i stisnuo usne dok su mu oči plesale.
Potom ih je otvorio da kaţe, „Namjeravam provesti puno vremena radeći
ono što smo radili dodajući varijacije, poloţaje, različite lokacije i bit ću
kreativan.“
O Boţe.
Osjetila sam kako mi se maternica grči.
Nastavio je dalje. „Ako ikad,“ pribliţio je lice, oči i usta su mu još uvijek
bili nasmijani, „Ikad zadrţiš kontrolu dok budemo zajedno uţivajući jedno u
drugome, znat ću jednu stvar. A to je, da ne radim to kako treba.“
O Boţe.
„Brock –“ prošaptala sam, ali sam prestala kad mu se lice još više
pribliţilo.
„Dušo, to je bilo jebeno fenomenalno. Svidjelo mi se sve što si učinila,
svaka stvar, a većinu toga sam jebeno volio. Zapamti ovo, dušo, volim divlje, a
ti... bila si... divlja i volio sam svaku jebenu minutu. Ne znam čemu su te učili
drugi muškarci koje si vodila u svoj krevet, ali što god to bilo, bilo je sjebano.
Makni tog duha iz svojih očiju, Tess, jer dušo, prirodno si nadarena.“
Budući da su njegove riječi učinile da se toplina opet razlije mojom
unutrašnjosti, podigla sam ruku na njegov vrat, u njegovu kosu i privukla ga
sebi, nagnula sam glavu i poljubila ga, mokro i nadam se slatko, onda se opustio,
omotao ruke oko mene, okrenuo nas ponovno tako da sam opet bila gore i
preuzeo poljubac, a njegov je bio isto tako mokar, njegov je bio dubok i
definitivno sladak.
Prekinuo je poljubac, ali ne i vezu naših usta, tako da su njegove usne
micale uz moje kad je šapnuo: „Prirodno nadarena.“
Nasmiješila sam mu se uz usta.

Trofej Knjiga | 5
 Brock se nasmiješio na isti način.
Zatim je promrmljao, „Tuš,“ na što sam zadrhtala cijelim tijelom na
njemu.
Osjetio je to i gledala sam kako mu osmijeh postaje lukav.
Potom nas je oboje izvukao iz kreveta, iz sobe, u kupaonicu, a potom pod
tuš.
Nakon toga napravila sam mu kavu i prepečenac, a kasnije sam se s njim
ljubila na kućnom pragu tako da nas je mogla vidjeti cijela ulica, ruke su mi bile
oko njegovih ramena, tijelo stisnuto uz njegovo, jezici isprepleteni, njegove ruke
čvrsto oko mene, iako je u jednoj ruci drţao kavu u putnoj šalici, a u drugoj
napola pojedenu krišku tosta.
Zatim je podigao glavu, pogledao me u oči i šapnuo, „Poslat ću ti poruku
s mojom adresom. DoĎi spremna provesti noć. Ja ću praviti večeru.“
„U redu,“ prošaptala sam. „Ali ja ću donijeti desert.“
Usta su mu se iskrivila prije nego što je pristao, „Dogovoreno, dušo. Pusti
me prije nego što učinim nešto zbog čega ćemo oboje biti uhićeni jer ću te baciti
na travnjak i priuštiti tvojim susjedima pravu predstavu.“
Pustila sam ga.
Nasmijao se tiho, nagnuo bradu prema meni, okrenuo se i potrčao prema
svom kamionetu istovremeno me pozdravljajući.
Zatim sam gledala kako odlazi i nije mi sinulo da sam trebala biti
pribrana, ući u kuću i zatvoriti vrata. Stajala sam tamo i gledala dok više nisam
mogla vidjeti njegov kamionet.
Tek tada sam ušla.
Onda sam uključila svoju glazbu, ali nisam uključila Fionu Apple.
Bila sam ljubitelj glazbe i mogla sam slušati sve, a nisam odstupala od
onoga što mi se sviĎalo. Dakle, s obzirom da su „The Devil Went Down to
Georgia4“ i „In America5“ bile odlične pjesme, posjedovala sam CD super
hitova Charlie Danielsa.
A to sam slušala dok sam se spremala suočiti s danom.

4
„Đavo odlazili u Georgiju“
5
„U Americi“

Trofej Knjiga | 6
 Ne bih mogla reći da je to bila moja svirka, ali glasno sam pjevala „The
Devile...“ i „In America“ i nitko ne moţe reći da „The South’s Gonna Do It
Again6“ nije zakon.
Odjevena i spremna za izlazak i pečenje kolača ušla sam u automobil
misleći da je ovo najbolje jutro u cijelom mom…
Jebenom…
Ţivotu.

6
„Jug de to učiniti opet“

Trofej Knjiga | 7
 Sjedila sam u svom automobilu i gledala u stambenu zgradu, pregledavala
sam brojeve na vratima, traţila broj šesnaest.
Brockov stan.
Trudila sam se da ne sudim stanju njegova stambenog kompleksa, ako ga
netko moţe tako nazvati.
Nalazio se s bočne strane jednosmjerne ulice Lincoln, tik uz Speer,
okomito sa cestom.
Ispred vrlo duboke, duge dvokatnice, s osam stanova u prizemlju i osam
na katu, nalazilo se malo asfaltirano proširenje. Vrata su bila izloţena
otvorenom prolazu. Stube koje su vodile do gornje razine na krajevima obiju
strana bile su ţeljezne, zahrĎale i izgledale su više nego zastrašujuće. I dvije
lokotima zaključane garaţe pokraj parkirališta, jedna manja s natpisom
„praonica rublja“, a druga veća, iako to nije bilo pametno, s natpisom
„skladište“, nisu doprinijeli ugoĎaju mjesta.
Negdje u ljeto, netko se očito potrudio, ali isto tako se očigledno prevario.
Ako posadite cvijeće u Denveru, u suhoj klimi trebate se brinuti za njega, a to se
uglavnom svodilo na velike količine vode, ali takoĎer nije štetilo ni počupati
korov. Sada je bila još uvijek topla sredina listopada, a u dvije bačve koje su bile
uz kratki prilaz s Linkolna i još četiri koje su „ukrašavale“ vrh i podnoţje stuba,
bila je gomila zelenog, zdravog korova i jednaka gomila osušenih trulih
dijelova, nešto slabih cvjetova petunija koje su preţivjele usprkos svemu, kojima
je trebalo skratiti muku i ne samo zato što se jesen spustila na Stjenjak.
Pa dobro, štogod. Bio je muškarac. Samac. Samac s Harleyjem i starim
kamionetom za koji je Martha bila u pravu, trebao ga je promijeniti i to se
trebalo dogoditi prije deset godina.
 Ovo nije bilo veliko iznenaĎenje i, istina, moţda bih bila zabrinuta da u
predgraĎu ima savršenu kuću koja izgleda kao da je Ada opsjeda.
To bi bilo loše.
Okrenula sam se da sakupim svoju torbu sa stvarima, torbicu i bijelu
vrećicu s plavim logom s kolibrićima i cvjetovima hibiskusa oko riječi „Tessini
kolači“ kad mi je zazvonio telefon.
Bio je to vjerojatno Brock, zašto sam to pomislila, nisam znala. Rekao je
da budem tamo u šest i premda sam ranije izašla s kick-boksa, skrenula sam u
trţni centar, ipak sam ranije izašla iz pekare da odem kući i spremim se. Djeca
koja su radila za mene bila su dobra, a police, izlozi i stalci za torte bili su
opskrbljeni s mnogo finih delicija koje su se mogle pogledati, tako da nisam
imala problema često ovako odlaziti pa sam to i činila. Tako je sada bilo dva do
šest.
Nisam kasnila. Zapravo sam, ako promislite, stigla ranije.
Moţda je došlo do promjene planova. U četiri mjeseca kada smo se viĎali,
to se dogaĎalo. Ne često, Brock obično nije propuštao priliku da me vidi i ako je
morao mijenjati planove, to je značilo da će me vidjeti kasnije ili otići ranije, ali
rijetko je otkazivao.
U stvari, razmišljajući o tome, nisam se sjetila da se to ikada dogodilo.
Stoga, znatiţeljna, izvadila sam telefon i vidjela da piše, „Nepoznati
pozivatelj“.
Dotaknula sam ekran, stavila telefon na uho i pozdravila, „Halo.“
„Hej, kučko. Elvira ovdje.“
Trepnula sam prema kontrolnoj ploči.
Tada sam rekla, „O... hej.“
„Pa… hej i tebi natrag. Slušaj, tvoja prijateljica mi je dala tvoj broj, jer
sam je nazvala, jer Gwen i ja smo bile u Cherry Creeku tijekom moga
produţenog odmora za ručak, a vidjele smo te na odjelu s donjim rubljem u
Nordstromu.“
„Oh,“ odgovorila sam. „U redu.“
„Pa?“ pitala je i osjetila sam kako mi se obrve ponovno spajaju kad nije
rekla ništa više.
„Pa?“ pitala sam.
„Pa, što ima?“
„Što ima?“
Trofej Knjiga | 1
 „Da, što ima? Pila si koktele s nama u Stepfordu kada smo razgovarale o
tvom lošem momku i mislim da nije dobro što si dva dana kasnije na odjelu s
donjim rubljem u Nordstromu,“ izjavila je, a onda dodala, „Ovo je telefonska
intervencija.“
„Telefonska intervencija?“
„Telefonska intervencija. Vidiš, radim za Hawka Delgada i Hawk je
Gwenin muškarac, koji mi, usput, dopušta da provodim duţe pauze za ručak na
odjelu donjeg rublja Nordstroma sa kreditnom karticom tvrtke. Ali, svejedno,
Gwen je traţila od Hawka informacije o tvom dečku, a i ja sam. Hawk... pa, on
kaţe da je tvoj dečko loša vijest, ne da to već nismo znali. Hawk se slaţe, ali s
obzirom da je on Hawk, to potvrĎuje.“
Prokletstvo sve do pakla.
Samo sam ja mogla naletjeti na dobronamjernu, ali neprimjereno
znatiţeljnu i pomalo zastrašujuću crnkinju na stvarno lošoj zabavi za bebe i
samo bi joj Martha dala svoj broj, a onda i moj.
„Elvira, ja... hvala na... Mislim, zapravo te ne poznajem, ali hvala što
paziš na mene, ali nepotrebno je. Sve je dobro.“
„Kada tako kaţeš, to znači da je sve loše. Odlučile smo da je večer za
koktele kod Gwen. Trace i Cam su za, kao i Martha. Večeras. Osam sati. Ne
brini za hranu, to ću ja srediti.“
„Ne mogu, jer večeram s Brockom.“
To je dočekano s tišinom i promrmljanim, „O, čovječe.“
Pogledala sam kroz vjetrobransko staklo i gore do gornjeg kata i ugledala
ga.
Stan šesnaest, na kraju pored visokog krošnjatog bora, što je značilo da
ako ima bočne prozore, ta bi stabla blokirala svjetlost.
Tada sam lagano udahnula.
Potom sam pogledala kontrolnu ploču i šapnula, „Ostavila sam muţa dan
nakon što me silovao.“ Čula sam kako je naglo udahnula. „Ovo je bilo nakon
osam godina ne baš dobrog braka i dvije godine zlostavljanja, ne redovito, ali
kad je to činio, bilo je jako. To je izašlo na vidjelo tijekom ispitivanja u stanici i
Brock je promatrao. Kada je čuo da sam rekla da sam silovana, bacio je stolicu.
Čula sam to. Čula sam udar. Bacio je stolicu i morali su ga izvući van kako ne bi
prekinuo ispitivanje i došao do mene.“
Za promjenu, Elvira je šutjela.
Za promjenu, ja nisam.

Trofej Knjiga | 2
 „Njegova sestra je silovana kao i stara djevojka. Otac je varao majku i on
je preuzeo ulogu glave kuće sa sedam godina. Kad mu ţena nešto znači, on se
brine za nju. Rekao mi je to i ja mu vjerujem. Značim mu nešto. Ne znam što si
čula niti tko je ovaj Hawk, ali znam tko je Brock za mene. Voljela bih popiti
koktele s tobom i djevojkama, ali neću slušati nikoga kako ruţno govori o
Brocku, jer on meni takoĎer nešto znači i samo on i ja znamo što se dogaĎa
izmeĎu nas i sva ostala sranja, pa, Elvira, to jednostavno nije vaţno.“
Ona je opet šutjela.
Ja nisam.
„Dušo, ti si treća osoba u šest godina kojoj sam to rekla. Martha je sinoć
saznala. Brock me čuo kad sam to rekla i naţalost on ima iskustva s takvim
stvarima i znao je da sam to zakopala i pomaţe mi da krenem dalje. Ovo nije
čovjek kojem ne vjerujete. Čuva mi leĎa, moju prednjicu i paţljivo se ponaša
prema meni. Vjeruj mi.“
„U redu, djevojko,“ prošaptala je.
„I hvala ti na svemu. Bilo koji drugi put s bilo kojim drugim momkom
kada se sve ove druge stvari ne dogaĎaju, cijenila bih to. Ali ovo nije onako
kako se čini, ovo je nešto sasvim drugo.“
„Dobro,“ rekla je tiho.
„Dobro“ prošaptala sam.
„Nismo mislili –“ počela je, ali brzo sam ju prekinula.
„Znam da niste, dušo.“
„Neću im ništa reći,“ uvjeravala me i zatvorila sam oči.
Potom sam ih otvorila i rekla joj, „Ne moraš čuvati ovu tajnu. Predugo
sam to radila. Nisam se imala ničega sramiti, pa nema razloga da ne bude na
otvorenom.“
„Ipak, prepustit ću to tebi.“
U redu, moţda je bila dobronamjerna, znatiţeljna i pomalo zastrašujuća.
Ali bila je i vrlo slatka.
„U redu,“ odgovorila sam.
„Preko koktela kod Gwen.“
„Zvuči dobro.“
„Drugi put.“
„Da.“

Trofej Knjiga | 3
 Tišina zatim, tiho, „Bacio je stolicu?“
Osmjehnula sam se, za sebe. Tiho sam odgovorila, „Da, bacio je stolicu.“
„Mislim da Hawk to ne zna,“ primijetila je.
„Pa, moţda bi mu trebala reći.“
„Naravno da hoću. Znam nešto što Hawk ne zna. To se nikada nije
dogodilo.“
Tiho sam se nasmijala.
Elvira je rekla, „Zabavi se sa svojim zgodnim momkom.“
Ponovo sam se nasmiješila, ovo je bilo za nju iako nije mogla vidjeti.
Tada sam rekla, „Hoću.“
„Kasnije, djevojko.“
„Kasnije, Elvira.“
Maknula sam telefon s uha i završila poziv. Onda sam ga ubacila u
torbicu, skupila svoje stvari, zaključala automobil i hrabro krenula oronulim
stubama.
Tada sam stala pred vrata broj šesnaest i pokucala.
Dvije sekunde kasnije otvorila ih je visoka, prekrasna, zanosna,
tamnokosa, ţena srebrnih očiju, rumenog lica i vidljive ţelje za ubojstvom.
Napravila sam korak unatrag.
Potom se okrenula prema stanu i povikala, „Dylan! Učiniš to svom bratu
još jednom i pazi se kad stignemo kući! Ne znam što će biti, ali znam da... ti se
neće... SVIDJETI!“
Borila sam se protiv nagona da zgrabim telefon i pregledam poruku koju
mi je Brock poslao kako bih se uvjerila da sam ispred pravog stana (i dok sam
gledala, naravno adresu) kad se okrenula prema meni, slatko se nasmiješila i
rekla, „Hej, ti si sigurno Tessa.“
Trepnula sam.
Nastavila je dalje. „Ja sam Laura, Slimova sestra.“
Cijelo mi se tijelo oduzelo i bojala sam se akutnog napada epilepsije kad
sam čula Brockov glas iz stana, „Isuse, Laura, što jebote?“
Na što se Laura (naizgled Brockova sestra!) okrenula licem prema stanu i
ispalila, „Slim, trudimo se ne bacati j-bombu pred djecu.“

Trofej Knjiga | 4
 „Odlično, kada si u svojoj kući ili na maloj ligi ili bilo gdje jebeno drugo,
pokušaj to ne raditi, tvoji huligani sustavno uništavaju moj stan, tako da sve
prolazi.“
Potom se pojavio na vratima pokraj svoje sestre, nacerio mi se, nagnuo se,
ispruţio dugačku ruku, prste zatvorio oko moga zapešća i povukao me u stan
nakon čega su mu ruke bile oko mene, a on me gurnuo dublje i prije nego što
sam znala, usta su mu bila na mojim i spustio je vruć, sladak, duboko, ali kratak
i vlaţan poljubac na moje usne.
„Odvratno, ujače Slim!“ viknuo je dječji glas.
„Da! Odvratno!“ još jedan se ubacio.
„SviĎaju mi se njezine cipele,“ primijetio je glasić, očito ţenski i s dobrim
ukusom.
Brock je podigao glavu, a ja sam imala tri misli. Prva, čak i s publikom
članova obitelji, od kojih su neki bili djeca, mogao se stvarno ljubiti. Druga,
očito sam upoznavala članove Brockove obitelji i nisam bila spremna. I treća,
bilo mi je drago što sam odustala od japanki i nosila par seksi, sandala s
remenjem, stvarno dobre traperice i kompliciranu dizajnersku bluzu.
Zatim, prije nego što sam uspjela bilo što izustiti ili, moţda, sabrati svoje
misli, Brock je uzeo moju torbicu i torbu s robom s ramena (obje je spustio na
pod), bijelu vrećicu napunjenu mojim čuvenim, svjeţim keksima s cimetom
(ovo je bacio na stolić za kavu), okrenuo me prema stanu, jednom rukom
kliznuo oko mojih ramena i drţeći moju prednjicu uz svoj bok i upoznao me sa
svima.
„Dušo, ovo je moja sestra, Laura, njeni huligani Grady i Dylan, moja
princeza, Ellie i moja mama, Fern. Svi, ovo je Tess.“
Njegova mama, Fern?
Poljubio me jezikom pred mamom, Fern?
Prešla sam pogledom preko sobe i mnogo toga mi se uvuklo u mozak,
previše za obraditi, previše, moj se um počeo gasiti i trebalo je mnogo truda da
ne upadnem u katatoniju.
Prvo, vrata su bila zatvorena i Laura, Brockova prekrasna sestra, stajala je
pored njih i cerila se poput lude ţene.
Drugo, na podu su bila dva tamnokosa dječaka, obojica u nogometnim
dresovima (s jastučićima za ramena), koji su izgledali kao da su se satima valjali
u blatu, a činilo se da su ih prekinuli u hrvanju i obojica su imala zelene brkove
od Kool-Aida.

Trofej Knjiga | 5
 Treće, bila je tu jedna simpatična, mala, tamnokosa djevojčica koja je
nosila haljinu princeze, zajedno s laţnim satenskim gornjim dijelom i velikom
suknjom od tila, sve je bilo upotpunjeno malim plastičnim cipelicama na petu,
koja je sjedila na kauču i lupkala noţicama dok je lizala sladoled koji se topio,
ali borila se s njim, o čemu govori ljubičasta mrlja na laţnom satenu.
Četvrto, starija ţena guste, srebrne kose i plavih očiju i sveopćeg izgleda
koji je vrištao, „Baka!“ stajala je na vratima i smiješila mi se poput lude ţene.
I na kraju, Brockov je namještaj na prvi pogled bio otprilike dva zarez
sedamdeset pet koraka bolji od cjelokupnog dojma za njegov apartmanski
kompleks. Ali barem se mjesto činilo čistim, ako ne i urednim, a kad kaţem
„nije uredno“, kaţem to u smislu koji se odraţava na to da je Brock samac s
Harleyjem i starim kamionetom, za koji je Martha bila u pravu da ga je trebao
zamijeniti prije deset godina.
„Pa... hej,“ pozdravila sam.
„Mi smo iznenaĎenje, znamo. Vraćali smo se s treninga juniorske
nogometne lige i pomislili da navratimo,“ rekla je Fern, ulazeći u sobu i vidjela
sam da drţi krpu za suĎe. „Donijeli smo KFC jer su djeca morala jesti. Nismo
znali da Slim očekuje društvo.“
„Hm... u redu,“ rekla sam joj i tada glupo dodala, „Super.“
Prišla mi je i pruţila ruku. Prihvatila sam je i njezini su se prsti zatvorili
oko mojih, a onda je digla drugu ruku i sklopila oko naših spojenih ruku. Dok je
to radila, pogledala me u oči i napravila mama skeniranje, što mi je bilo
nelagodno s obzirom na činjenicu da sam prilično sigurna da joj plave oči čitaju
sve riječi napisane na mojoj duši i zna da sam lagala majci kad sam imala deset
godina i rekla joj da nisam pokušala obrijati noge (kad su oţiljci na njima
dokazali suprotno) i da sam pustila Jimmyja Moriartyja da doĎe do druge baze
na školskom plesu u srednjoj školi.
Zatim me je pustila iz rendgena, pustila mi ruku, odstupila i srećom nije
objavila da sam drolja koja je lagala majci.
„Spremaju se otići,“ rekao je Brock na što je princeza Ellie povikala, „Ne,
nećemo! Gledat ćemo Vrlo zapetljanu priču7!“
A na to je Dylan (ili Grady, nije istaknuto koji je koji), uzvratio, „Nećemo
gledati Vrlo zapetljanu priču! Gledali smo to ovaj vikend pet puta.“ Okrenuo je
glavu prema Lauri i cvilio, „Maaaaama! Muka mi je od Vrlo zapetljane priče.“
„Meni taj film nije dosadan, taj je film sjajan,“ usta su mi opet glupo
promrmljala.

7
Tangled, Zlatokosa, Matovilka

Trofej Knjiga | 6
 „Vidite!“ vrisnula je Ellie pokazujući prema meni sa svojim sladoledom s
kojeg se odlomio golemi komad ljubičastog leda koji je pao na plišani (da,
plišani) tepih metar od Brockove motociklističke čizme. „Djevojka ujaka Slima
ţeli gledati Vrlo zapetljanu priču!“
Nisam to rekla, ali opet, vjerojatno joj je bilo pet, a petogodišnje
djevojčice čuju ono što ţele čuti. Zapravo, mnogo djevojaka od pedeset i pet
godina čuju samo ono što ţele.
Fern je s krpom za suĎe poţurila do leda na podu, a Laura je dobacila:
„Ellie! Paţljivo s tim sladoledom.“
„Moramo li gledati Vrlo zapetljanu priču? Moramo li? Moramo li?“
Dylan (ili Grady) je cvilio.
„Dylan, stišaj se. Nećemo gledati ništa. Idemo kući i spremamo se za
krevet.“
„Ne ţelim ići u krevet!“ povikali su uglas Dylan i Ellie.
U tom su se trenutku otvorila ulazna vrata i ušao je visoki, stariji
muškarac s pivskim trbuhom, tamne kose prošarane srebrenim i srebrno sivim
očima uzvikujući; „Isuse H. Kriste! Kakva je to galama?“
„Djede!“ Ellie i Dylan vrisnu, Ellie je u svojoj ţurbi da skoči s kauča
bacila sladoled, koji je sletio na Brockov kauč, kako bi se utrkivala s Dylanom i
zagrlila noge starijeg gospodina. Kada su to učinili, zbog brzine i sile kojom su
ga udarili, odstupio je dva koraka prije nego što se uspješno zaustavio. Srećom,
katastrofa je spriječena i on se zadrţao na nogama.
Bila sam ukočena na mjestu gledajući čovjeka čiji je pomalo izmučen
dobar izgled potvrdio da je on Brockov otac, kada sam osjetila udar raspoloţenja
i čula Brocka kako tiho mrmlja, „Jebiga.“
Za promjenu, raspoloţenje u sobi nije dolazilo od Brocka. Kad mi se
glava drveno okrenula u smjeru iz kojeg je odjeknulo, vidjela sam da dolazi od
Fern.
„Reci mi da nije ovdje,“ prosiktala je.
O ne.
„Mama –“ započeo je Brock.
„Slim, kaţi mi... da... nije... ovdje,“ ponovila je sa zastrašujućim mini
stankama i jednako zastrašujućim naglaskom.
Brockova ruka me stisnula, nagnula sam glavu kako bih ga pogledala i
uhvatila pogled u očima, odmah me obavijestio, „Zbog toga jebeno nikad nisam
kod kuće.“

Trofej Knjiga | 7
 Pa, to je odgovorilo na jedno pitanje. Ako Brock nije nikad kod kuće, ne
treba mu sjajan stan.
„Hej Laurie, dušo, hej Slim, hej Grady,“ Brockov otac je pozdravio s
osmijehom.
„Hej djede,“ uzvratio se Grady.
„Hej tata,“ reče Laura neodlučno, oprezno.
Brockov oca postao je oprezan kad je promrmljao, „Hej Fern.“
„Cob,“ odbrusila je, jasno odlučivši da neće skočiti naprijed i iskopati mu
oči, jer će to traumatizirati njezine unuke, ali moglo se reći da joj je kontrola
visjela na niti.
Tada me Brockov otac pogledao, glava mu se nagnula u stranu, a oči
bljesnule naprijed-nazad izmeĎu njegova sina i mene otprilike sedam puta prije
nego što je rekao, „Pa... zdravo, mala dama.“
„Tata, ovo je Tess,“ predstavio me Brock.
„Ona je djevojka ujaka Slima!“ Viknula je Ellie, prstiju uvijenih u hlače
Cob Lucasa, leĎa savijenih pod nemogućim kutom, smiješeći se djedu.
Spustio je pogled, spustio njeţno veliku ruku na njezinu glavu i tiho je
upitao, „Je li, moja Ellie?“
„Da!“ Ellie je viknula. „I nosi lijepe cipele i sada će gledati Vrlo
zapetljanu priču sa mnom!“
Cobove oči su sletjele na mene, bile su znatiţeljne, traţile su, ali, kao što
je gledao u Fern, oklijevajuće dok je mrmljao, „To je fantastično, dušo.“
Odjednom je Fern kiselo upitala, „Imaš li razlog zašto si ovdje, Cob?“
„Pa, zapravo,“ pogled mu je prešao s Fern na Brocka prema meni i natrag,
„Imam.“
„Kladim se da imaš,“ mrmljala je.
Vidjela sam kako je Laura pogledala prema Brocku pa sam odlučila
poduzeti nešto.
Kliznula sam ispod Brockove ruke, nagnula se i paţljivo uzela krpu za
suĎe iz Fernine ruke. Otišla sam do kauča i uzela vrećicu s keksima od cimeta
istovremeno brišući sladoled i najavila, „U redu, djeco, u ovoj su vrećici svjeţi
keksi koje sam napravila u svojoj pekari za vašeg ujaka. Tko doĎe u kuhinju i
opere ruke i usta, dobije keksić. Tko ide sa mnom?“
Dylan i Ellie su napustili djeda i potrčali do kuhinje, Ellie su ometale
njezine plastične cipelice na petu, da je skoro dvaput pala.
Trofej Knjiga | 8
 Grady je ustao promatrajući vrećicu i majku, jasno vaţući kekse nasuprot
druţenja s odraslim osobama u napetoj situaciji i keksi su pobijedili pa je otišao
za bratom i sestrom. Slijedila sam ih i nisam se osvrtala kad sam ušla u kuhinju
koju je Fern je očito očistila, zatvarajući vrata iza sebe.
Tada sam sakrila devet od dvanaest keksa s cimetom (Brockovi omiljeni) i
postavila ostala tri istovremeno nadgledajući troje umorne, napete djece.
Kad su bili čisti i sjedili za Brockovim malenim drvenim kuhinjskim
stolom, jedući kolače i pijući mlijeko, Grady, najstariji (pretpostavljam, Ellie
oko četiri ili pet, Dylan oko šest ili sedam, a Grady oko osam ili devet) me
obavijestio,
„Baka nije djedov najveći oboţavatelj.“
Hm. Kako da odgovorim na to?
„Pa, ponekad se stvari kod odraslih zakompliciraju,“ rekla sam mu.
Grady je nastavio dijeliti informacije. „Ni tata nije njegov najveći
oboţavatelj. Tata kaţe da je gubitnik.“
Stisnula sam usne kako se ne bih nasmijala, a zatim sam rekla, „Gubitnik
nije baš lijepa riječ, ali, to rečeno, tvoj otac ima pravo na svoje mišljenje.“
Grady je nastavio govoriti. „Ujak Slim ga trpi, ali mislim da to radi zbog
mame i tetke Jill, jer ga one vole, ali i ujak Levi misli da je on gubitnik. Čuo
sam njega i ujaka Slima kako razgovaraju kad je ujak Slim rekao ujaku Leviju
da se smiri kada je riječ o djedu jer to smeta tetki Jill, ali ujak Levi je rekao da
djed nikad nije plaćao izvještaj o djeci i da je imao gomilu djevojaka pokraj
bake pa mu ne duguje ništa, a ni tetka Jill.“
Očito, Grady je imao um poput spuţve iako je pogriješio jednu stvar.
Izvještaj o djeci, nagaĎala sam, bila je alimentacija, a takoĎer sam nagaĎala da
otac koji to nije plaćao i varao tvoju majku na svakom koraku, nije dobar.
„Volim djeda!“ Ellie je izjavila.
„Naravno da voliš, dušo,“ rekla sam, smiješeći joj se sa svog mjesta gdje
sam bila naslonjena na pult.
„I ja ga trpim poput ujaka Slim,“ objavio je Grady.
„Grady će biti ujak Slim kad odraste,“ podijelio je Dylan, s bijelim
brkovima od mlijeka.
Grady nije osporio ovaj podatak. Umjesto toga, ponosno je izjavio, „On je
igrao prvu bazu, ja igram prvu bazu. Bio je branič i ja sam branič. Mama kaţe
da je njegov posao zastrašujući, ali on to radi kako bi čuvao djecu poput mene,
tako da ću to i ja raditi. Kad ostarim, čuvat ću djecu.“

Trofej Knjiga | 9
 Opet sam se osjećala toplo.
„To je fantastičan cilj, Grady,“ tiho sam rekla.
„Imaš li djecu?“ upita Dylan.
„Ne, dušo, nemam djecu.“
„To je dobro. Kad se oţeniš za ujaka Slima, moţeš biti mama Rexu i
Joelu,“ Grady je rekao, a ja sam trepnula.
„Oprosti dušo, kome?“
„Rex i Joel, djeca ujaka Slima, naši roĎaci,“ rekao mi je Grady, tijelo mi
se potpuno umirilo, uključujući moje srce i pluća, toplina je isparila, a Grady je
nastavio govoriti.
„Ujna Olivia je bila udana za ujaka Slim, a mama, tata, baka, djed, tetka
Jill, tetak Fritz i ujak Levi nisu njezini veliki oboţavatelji. Nije mi dopušteno
izgovoriti riječ kojom je mama zove. I tata. A ujak Levi je rekao da će joj, ako je
ponovno vidi, slomiti vrat.“
Zurila sam u njega.
„Ona ima čudno lice,“ dodala je Ellie u razgovor, praveći grimasu koja je
govorila da o svojoj ujni Oliviji ima isto mišljenje kao i ostali.
„Ona nikad ne donosi kekse s cimetom na obiteljska okupljanja,“ Dylan je
ubacio, zatim popio gutljaj mlijeka prije nego što je nastavio, „Ili bilo što.“
„Ne bi razmišljala o keksima s cimetom. Ne zanimaju je keksi s cimetom.
Mama kaţe da joj je stalo samo do dobrog izgleda i zato uvijek lakira nokte,“
Grady je autoritativno rekao Dylanu.
„Ima lijepe nokte,“ rekla mi je Ellie. „SviĎa mi se njezin lak za nokte iako
je gotovo uvijek crven. Ona bi trebala pokušati ruţičasti.“
Nisam stizala procesirati informacija koje sam čula, Grady je neprestano
izbacivao nove. „Ona svake godine dovodi Rexa i Joela na obiteljska okupljanja
i ostane, a mama kaţe da ostaje iako više nije obitelj samo da pokaţe svoju
šminkersku odjeću. Ne mogu reći što je ujak Levi rekao zato što je većina riječi
loša.“
Ujak Levi je očito imao usta slična svom bratu.
A Brock Lucas je imao bivšu ţenu i dva sina. Bivšu ţenu čudnog lica koja
je nosila trajni lak i dva sina.
Ovo, nisam znala. To je stvar koju je trebao podijeliti. Nisam znala što da
radim.
Da budem fer, poznavala sam Brocka kao Brocka tri dana.
Trofej Knjiga | 10
 Ipak.
„Mogu li biti tvoja cvjećarica kad se udaš za ujaka Slima?“ upitala je
Ellie.
Opet su mi se tijelo, pluća i srce potpuno smirili, onda su posljednja dva
počela pumpati, učinila su to jako.
Prokletstvo! E sad, kako da odgovorim na to?
Odlučila sam se za iskrenost.
„Sada se samo viĎamo, Ellie, ali čuvat ću ti mjesto ako veza postane
ozbiljna,“ obećala sam i ona je kimala.
Potom je naručila. „Dobro, ali ţelim da moja haljina bude ruţičasta.“
„Imat ću to na umu,“ rekla sam joj i nacerila mi se.
Imala je brkove od mlijeka.
Nasmiješila sam se.
Vrata su se otvorila i ljudi su ušli počevši s Laurom i završivši s Fern, a
Brock je prošao u sredini. Prišao mi je, pogledao me je, a ja sam skrenula
pogled. Fern je otišla ravno do stola kako bi skupila čaše. Laura je počela dizati
djecu.
„U redu, mališani,“ započela je Laura, izvlačeći krpu s police, „Obrišite te
mliječne brkove i potraţite u dnevnoj sobi ujaka Slima svoje stvari. Spakirani
smo i u automobilu za pet minuta. Pokret!“
Grady je zgrabio krpu, obrisao lice, bacio je u majčinu smjeru i krenuo
van. Dylan ga je slijedio. Ellie je prišla majci, kao da ima svo vrijeme svijeta da
prošeta pokraj tulipana, protrljala krpu po licu, većinom razmazivši mlijeko, a
onda je preskočila prema van.
„Tako mi je ţao što smo vam upali na sastanak, Tess,“ rekla je Laura,
stavljajući krpu na policu.
„Bili smo u prolazu, vidjeli Slimov kamionet i motor, što je neobično, pa
smo odlučili navratiti. Ostavit ćemo vas na miru ubrzo.“
„Nije problem,“ rekla sam joj uz osmijeh osjetivši kako se Brock naslonio
na pult kukom, a prednjim dijelom tijela bio je okrenut prema meni, ali i dalje
sam drţala oči na njegovoj sestri pokraj stola.
Laura se nasmiješila i rekla, „Morat ću dovesti djecu u tvoju pekaru.
Svidjet će im se. Bila sam nekoliko puta, ali nikad s djecom, samo da pokupim
stvari. Ellie stalno govori o tvojim ruţičastim kolačima.“

Trofej Knjiga | 11
 „Upozori me kad budete dolazili i ja ću pripremiti zalihe,“ našalila sam se
i njezin osmijeh je postao veći kad mi se Brock pribliţio, a kad to kaţem, mislim
zagrlio me oko struka, okrenuo tako da sam se kukom naslanjala na pult, a
ostatkom tijela na njega.
Laurine oči su se spustile na njegovu ruku, zagrijale su se, a zatim me
pogledala u lice i opet se nasmiješila poput lude ţene.
U tom trenutku, Fern je prigušila raspoloţenje izjavljujući, „Slim, nadam
se da se to ne dogaĎa često.“
Okrenula sam glavu da je vidim pokraj sudopera. Isprala je čaše i stavljala
ih u stroj za pranje suĎa, koji je, iako nisam bila sigurna, bio prvi od svoje vrste,
a upravo je zatvarala vrata.
„Mama, razgovarat ćemo o tome kasnije,“ rekao je Brock upozoravajućim
tonom.
Okrenula se i nagnula glavu unatrag da pogleda sina. „DogaĎa li se to
često?“
„Jesam li rekao da ćemo o tome razgovarati kasnije?“ upita Brock.
„Jednostavno pitanje, Slim,“ uzvratila je, a on je uzdahnuo.
„Ako misliš, svrati li? Ne dogaĎa se često. Ali navrati. Ako misliš, traţi li
novac? Ne. Više ne,“ odgovorio je.
„Više ne?“ Fern je potaknula i Brock je opet uzdahnuo.
„Vidio je moj kamionet i motor kao i ti, mama,“ rekao je tiho. „On je stari
momak koji više nema mnogo prijatelja. Dolazi. Sjedimo, pijemo pivo i
gledamo utakmicu. To se ne dogaĎa često, ali dogaĎa se.“
Zagledala se u njega. A onda tiho dodala, „Sjećam se vremena kad ga nisi
htio ni pogledati.“
„Da, pa, odrastao sam. Otac mi je. Ne sviĎa mi se što je usamljen. Što da
kaţem?“ odgovori Brock tiho.
Fern je proučavala sina. Tada su joj se oči preusmjerile na mene. Tada je,
čini se shvatila da ovo nije ni vrijeme ni mjesto i udahnula je duboko..
Zatim je rekla, „Ţao mi je, Tess. Sigurno misliš da smo svi ludi.“
„Moji roditelji su razvedeni, Fern, i moja mama je mrzila mog oca od kad
sam imala devet do dana kad je umro. Čak je tada objavila da ţeli ići na njegov
sprovod samo kako bi mogla pljunuti na njegov grob. Srećom, sljedećeg dana je
dobila gripu i leţala u krevetu tjedan dana ili bi moţda i uspjela,“ rekla sam joj,
zurila je u mene, Brockova ruka se čvrsto stisnula oko mojih rebara, a onda sam
završila, „Ono što govorim je da razumijem.“
Trofej Knjiga | 12
 Oči su joj se ugrijale, a usta postala meka. Potom je kimnula.
Onda je šapnula, „Hvala, dušo.“
„Mama! Dylan mi vuče dres!“ viknuo je Grady iz dnevne sobe.
„Znak za izlazak,“ promrmljala je Laura, a ja sam je pogledala. „Vidimo
se kasnije, Tess?“
„Da, Laura, drago mi je što sam te upoznala.“
„I meni,“ odgovorila je, a zatim izjurila van.
Brock me njeţno gurnuo od sebe, izvukao se iza mene i otišao do svoje
majke, sagnuvši se da joj poljubi obraz.
„Zabavi se, dušo.“ Čula sam kako šapće.
„Dobro,“ promrmljao je, a ona se odmaknula od njega i pogledala mene.
„Laku noć, Tess. Drago mi je što smo se upoznali.“
„TakoĎer, Fern,“ odgovorila sam.
Krenula je van; Brock me uhvatio za ruku i slijedio ju, vukući me za
sobom.
Upali smo u dnevnu sobu i razdvojili se dok su mi djeca vikala pozdrave,
krenuli u napad kako bi zagrlili Brockove noge (ovo je dopustio svojim
nećacima, ali podigao je nećakinju u naručje, čvrsto ju zagrlio i puhnuo poljubac
u vrat zbog čega se kikotala, a promatrajući to, borila sam se s plimnim valom
topline), uslijedio je kratak period urnebesa bez ikakvog razloga, a ja sam stajala
usred Brockove dnevne sobe dok je zatvarao vrata.
Zatim je zaključao tri brave (kvaku, zateznu traku, lanac) i okrenuo se
prema meni.
„Tvoja mama je htjela pljunuti na grob tvog oca?“ upita, podiţući obrve.
„U odjelu za gorke razvode, iako su tvoji roditelji odmah na početku, moji
su sve pretekli za kilometar.“
Nasmiješio mi se.
Nagnula sam glavu u stranu i upitala, „Znači, Rex i Joel?“
Njegov se osmijeh proširio, a onda se pomaknuo i prije nego što sam
shvatila, zapravo ni nakon što se to dogodilo nisam bila sigurna kako sam se
našla na kauču s Brockom iznad mene. Znala sam samo da sam tamo.
„Rex i Joel,“ rekao je, gledajući me u oči, u njegovim je bilo veselje, a
ruke su mu se kretale na način koji nije pogodan za opuštanje ili ozbiljan
razgovor.
Trofej Knjiga | 13
 „Moji dečki. Bio sam oţenjen njihovom majkom tijekom pet najjadnijih
godina svog ţivota. Bio sam razveden od nje drugih pet najjadnijih godina u
svom ţivotu. Potom se, prije dvije godine preudala i sada ţivot svog novog
supruga čini jadnim i, srećom po mene, ne moţe istovremeno obavljati više
zadataka. Rexu je deset, Joelu dvanaest. Dobra su djeca, dobivam ih svaki drugi
vikend, dva tjedna preko ljeta i kad god je Olivia u toplicama, što je, s obzirom
na to da je njena nova ţrtva bogata, često i ovo mi uspijeva jer mislim sve
najbolje o svojim dečkima i očito su moji geni dominantni jer nisu naporni kao
njihova majka.“
„Primjećujem kako vas dvoje niste imali prijateljski razvod i ostali
prijatelji,“ rekla sam, a radost u njegovim očima je pogodila sobu i udarila u
njegovo tijelo koje se od potisnutog smijeha treslo nad mojim.
„Da, dušo, oprosti što to nisam jasnije objasnio.“
„Znači, biti s njom bio je pet najgorih godina u tvom ţivotu?“
„Da, a ona je učinila i ţivot bez nje bijednim, ali ţivot bez nje nije bio taj
dio.“
„Pa zašto si se oţenio s njom?“
Glava mu je bila blago nagnuta u stranu, a lice malo ozbiljnije.
Potom je odgovorio, „Zato jer je postojala Olivia koju sam upoznao,
zaljubio se i zamolio je da se uda za mene. Zatim je tu bila Olivia s kojom sam
išao na medeni mjesec. Noć i dan. Mračno i svijetlo. Ne šalim se, dušo, bilo je
kao da nije ista ţena. Bilo je ludo.“
Zurila sam u njega, šokirana i zaintrigirana ovom pričom.
„Stvarno?“ pitala sam.
„Stvarno,“ odgovorio je.
„To je...“ oklijevala sam, „Zastrašujuće.“
„Govoriš meni,“ rekao je s osjećajem, a ja sam pomislila na Adu i Vica i
kako je Ada pokazala Vicu sve što je ţelio vidjeti, a onda mu je u trenutku kada
joj je stavio prsten na prst, Ada mu je pokazala Adu i krenula od njega napraviti
Vica kakvog ona ţeli.
„Zašto ţene to rade?“ pitala sam.
„S obzirom da imam kurac, nadao sam se da ćeš mi odgovoriti na to
pitanje,“ odgovorio je.
„Nemam pojma,“ rekla sam mu i njegova se radost vratila kroz njegov
osmijeh i tijelo koje se treslo na meni.

Trofej Knjiga | 14
 Zatim je upitao, „Shvaćaš li to?“
„Shvaćam li što?“ upitala sam.
Njegove ruke su se zaustavile i jednu je prinio mome licu kako bi ga
uokvirio dok je spuštao lice.
Šapnuo je, „S Tessom O'Hara, ono što vidiš, dobivaš. Nema sranja. Nema
igre. Bez maski. Nema laţi. Nema ništa. Samo ona, cijela. Imam četrdeset i pet
godina, dušo, moram ti reći, toliko sam bolestan od tog sranja da ne bi vjerovala.
Susret sa ţenom koja nema pojma kako uopće pokrenuti igru bio je jebeno
osvjeţavajući.“
O Boţe.
U tom trenutku su mi, iz potpuno nepoznatog razloga, usta izbrbljala,
„Ellie je naručila ruţičastu haljinu cvjećarice.“
Brock se zagledao u mene. Zatim se nasmijao i gurnuo lice u moj vrat.
Potom se, dok je to još uvijek radio, prevrnuo na leĎa tako da sam bila na
vrhu i podigla sam glavu da vidim kako smijeh umire, a ruke su mu se podigle u
moju kosu.
I kad je doveo svoj smijeh pod kontrolu, njegove tople, srebrene oči su
pogledale moje i tiho je rekao, „Evo ga. Moja slatka Tess nema pojma kako
pokrenuti igru. Nema sranja. Nema igre. Bez maski. Bez laţi.“
„Brock,“ prošaptala sam.
„Hvala što si se pobrinula za djecu kako bih se mogao pozabaviti mamom
i tatom.“
„Nema na čemu,“ rekla sam tiho i povukao mi je lice u poljubac, a onda
se udaljio centimetar, nakon čega sam ga informirala, „Samo malo upozorenje.
Grady čuje stvari, mnogo toga, moţda čak i prisluškuje i ne zaboravlja.“
Udahnuo je. Zatim je otvoreno podijelio, „Došlo je do razdora. Laura i
moja starija sestra Jill ţele da se tata vrati. Moj mlaĎi brat Levi, Laurin suprug
Austin, Jillin partner Fritz i očito, moja mama, se na slaţu. Austin jer je previše
zaštitnički nastrojen prema Lauri. Upoznao ju je dvije godine nakon što je
silovana, još je bila osjetljiva, ali svidjelo mu se što je vidio, navukao je dječje
rukavice i nije ih skinuo. Dobar je čovjek, obiteljski čovjek i voli ju. Ne voli
povijest i nije mu se svidjelo kad je tata dolazio i traţio novac. Fritz zato što
Fritz voli svoj novac, a to je zato što naporno radi i ne voli ga bespotrebno
dijeliti. Levi, jer moj brat nije sredio svoje sranje, ima kratak fitilj, ne zaboravlja
i odan je do krajnosti. Sranja se dogaĎaju. Puno se priča. Grady je pametno
dijete, ima osjećaje, voli svoju mamu, pa će čuti i biti zbunjen.“ Zastao je i
rekao, „Razgovarat ću s Laurom.“

Trofej Knjiga | 15
 „Zašto se ovo dogaĎa?“ Pitala sam. „Mislim, svi ste odrasli. Zar ne mogu
oni koju su prihvatili tvog oca to i dalje činiti, a oni koji nisu -“
Brock me prekinuo sa, „Tata ima rak, Tess.“
Tijelo mi se spustilo na njegovo i prošaptala sam, „OmojBoţe.“
„Da,“ šapnuo je. „Ovo je drugi put. Vratio se. Prvi put ga je lako
pobijedio. Ovoga puta kaţu da je agresivniji. Ţeli popraviti stvari, ţeli natrag
svoju obitelj, ţeli mir u slučaju da umre. Ima onih u našim redovima koji dovode
u pitanje njegove motive i vrijeme. Postoje oni koji vide da naš tata stari,
bolestan je, ne samo da je nas sjebao, već i mnoge druge ljude, pa je usamljen,
društvena je osoba, ali čak i da nije, usamljenost nije dobra kad si bolestan. Tako
je došlo do razdora, dotaknuta su neka sranja koja su dugo bila zakopana i svi su
osjetljivi.“
Kliznula sam rukom da mu je uvijem oko vrata kad sam šaputala, „Ţao mi
je, dušo.“
„I meni. Ovo sranje je sranje.“
„Da, jest,“ sloţila sam se, još uvijek šapućući.
Tada je tiho upitao, „Kako je tvoj otac umro?“
„Hepatitis C,“ odgovorila sam. „Nitko ne zna kako ga je dobio, ali bio je
medicinski tehničar za hitne slučajeve kad je bio mlaĎi pa se moţda nešto
dogodilo. Imao ga je dugo prije nego što su ga otkrili. Bio je blizu smrti kada je
dobio jetru donatora, ali bolest je napala i novu jetru, a ipak, ţivio je dvanaest
godina nakon toga, prije nego što ga je pobijedila.“
„A tvoja mama ga je mrzila zbog...?“
„Mama ga je mrzila jer se zaljubio u svoju partnericu i vjenčali su se dva
tjedna nakon razvoda. Bila je poniţena i ja to shvaćam. Ali istinski je volio
Donnu. Zaista, oboţavao ju je, ţalosno je samo što ju je pronašao nakon što je
pronašao mamu. Mama nije kučka ili luda osoba, ona samo nije bila njegova
druga polovica, a Donna je bila. Cijeli se ţivot osjećao krivim i to je jasno rekao,
ali ona to nikada nije pustila. Nije takva ni sa kim drugim, ali naţalost, za nju je
tata bio njena druga polovica i iskreno ga je voljela, istinski ga je oboţavala,
tako da joj se srce samo slomilo i nikad nije popravilo.“
„Zapitaš se zašto radimo ovo sranje,“ promrmljao je i morala sam priznati
da sam puno puta bila suglasna.
Iako, četiri mjeseca s njim i posljednja tri dana, nisam.
„Zašto tvoj brat ţeli slomiti vrat tvojoj bivšoj supruzi?“ upitala sam i
odmahnuo je glavom, ali se nasmiješio.

Trofej Knjiga | 16
 „Zato što me voli, a ona me deset godina činila jadnim. Nas četvoro smo
bili bliski tijekom odrastanja i ponekad, kunem se Bogom, Tess, ponekad bih se
mogao zakleti da jedino što Levi ţeli u ţivotu jest vidjeti Jill, Lauru i mene
sretne. Nije oţenjen, nikad nije bio, posvetio je svoj ţivot karijeri, ljetnoj ligi za
softball, sezonskim ulaznicama za Broncose, ševi i svojoj obitelji. Njega
zovemo za čuvanje djece, on je kontakt za hitne slučajeve u dječjim školama,
uvijek dovede svoju novu curu u maminu kuću za večeru zahvalnosti i potrudi
se da doĎe u svaku kuću na Boţić.“
„Ne znam zvuči li to lijepo ili pomalo ludo,“ oprezno sam podijelila.
„Vidim njegovu borbu. Bilo je vremena u kojem sam se pitao hoću li
odrasti i postati kao tata, razočarati dobru ţenu i sjebati vlastitu obitelj, jer nitko
od nas ne zna zašto je to učinio i, kao muškarac, gledaš muškarca iz čijeg si
sjemena nastao i misliš da je to sranje i u tebi. Onda opet, moraš ţivjeti svoj
ţivot iako ta zvijer ţivi unutra, moraš imati muda barem da je pokušaš ukrotiti.
Ali zvijer ne ţivi unutra To ne znači da nisam razmišljao o odlasku od Olivije
koja mi je bila trn u peti, ali nisam to imao u sebi. A kad je postalo toliko jadno,
da to nisam više mogao podnijeti i imao sam izbor jesti govna cijeli ţivot i učiti
svoje sinove da je to u redu, što nije, ili se izvući iz toga nereda i pokazati ima
da je vaţno biti čovjek i pronaći vlastitu sreću, donio sam tu odluku i za sebe i
za njih. Levi ne shvaća da će ţivot uvijek biti sjeban na ovaj ili onaj način i ne
moţeš pobjeći od njega. Ţivi ţivot koji je završio prije mnogo godina. Ne
ţivimo s mamom i ne pišemo domaće zadatke za kuhinjskim stolom. Ta se
obitelj promijenila i tog ţivota nema, a on treba stvoriti vlastiti ţivot i vlastitu
obitelj.“
„Jesi li mu to rekao?“
„Navesti mog brata da sluša je poput pokušaja uvjeravanja da pusti stvari
vezane za Oliviju i tatu. To se jednostavno neće dogoditi.“
„Moja sestra ţivi u Australiji, a moja majka na Floridi,“ rekla sam mu,
nacerio se i pustio moju kosu dok je omotavao ruke oko mene.
„Konačno, dvije stvari koje pokazuju koliko moja Tess ima sreće.“
Moje se tijelo opustilo u njegovo i podijelila sam, „Nedostaju mi svaki
dan.“
Oči su mu prelazile preko mog lica dok je mrmljao, „Da.“
„Dan zahvalnosti je sranje. Ili odlazim na Floridu, gdje smo samo mama i
ja i to je u redu, ali to nije kao cijeli stol pun djece koja su glasna i pitati se koju
će djevojku moj brat dovesti na večeru. Ili je ona u Australiji pa ja moram
pronaći prijatelja od kojeg ću dobiti večeru. One su puno gore.“
Koţa oko očiju postala mu je mekana i promrmljao je, „Moja jadna Tess.“

Trofej Knjiga | 17
 Pomaknula sam lice pola centimetra bliţe i prstima sam mu stisnula vrat
prije nego što sam tiho rekla, „Pretpostavljam da je ono što govorim, sve to
izgleda kao da je sranje, ali nije. Sve je zasnovano na ljubavi, povijesti i
odanosti, tako da je zaista lijepo, jer alternativa ne bi imala ništa od toga, a gdje
bi onda bio?“
Brock nije odgovorio. Ne, umjesto toga, njegove oči su dugo gledale u
moje, prije nego što mu je ruka kliznula u moju kosu, prevrnuo me tako da sam
opet bila na leĎima, on je opet bio na meni, a njegova usta su zarobila moja u
dubokom, mokrom poljupcu koji mi je oduzeo dah.
Kad je podigao glavu, borila sam se za dah i kontrolu nad nekoliko
dijelova tijela, a on je pitao, „Jesi li gladna, dušo?“
„Da,“ dahnula sam jer je to bila istina, bila sam, ali nije mi smetalo jesti
kasnije, kao na primjer ručak sljedećeg dana.
Brock se nacerio i vidjevši njegovo lijepo lice, njegovo tvrdo tijelo je
pritiskalo moje, a moje usne (i druga mjesta osim toga) još uvijek su bridjela od
njegovog poljupca, opet sam izgubila kontrolu nad tih nekoliko dijelova svog
tijela.
Stoga sam, kako bih maknula misli s njega i onoga što radi tim mjestima,
izbrbljala, „Mislim da imam sladoleda na leĎima.“
„Platit ću kemijsko čišćenje.“
„To je u redu. Dobra sam u pranju rukama.“
Opet se nacerio.
Zatim je upitao, „Keksi s cimetom?“
Iz pogleda u njegovim očima znala sam da je znao da sam primijetila da
su mu oni omiljeni.
Stoga sam slegnula ramenima i rekla, „Kad sam ih prvi put pravila, pojeo
si sedam i naginjao si cimetu. Ne trebam čitati misli da znam da ti se sviĎaju.“
Odmahnuo je glavom i dalje se smiješeći, ali sada mrmljajući, „Nema
igre, nema laţi, nema sranja.“
Što sam mogla reći? To je bila istina.
Pa nisam rekla ništa
Ali on jest, a i to je mrmljao, „Idemo te nahraniti.“
Skočio je s mene, uhvatio me za ruku i odvukao s kauča ravno u kuhinju.
Zatim me nahranio.

Trofej Knjiga | 18
 Onda je pojeo tri keksa s cimetom.
I nakon toga me odveo u krevet.

⁂⁂⁂⁂⁂

O Boţe. O moj Boţe.

„Jebote, Tess,“ zareţao je Brock i, ne mogavši više izdrţati, pala sam
naprijed dočekavši se na ruku pored njega, dok sam ga jahala, trljala sam se uz
njega kako bih ga primila duboko, prstima jedne ruke čvrsto me drţao za kuk
dok je palcem druge ruke pritiskao i trljao moj klitoris.
Moje zamagljene oči usredotočile su se na njega dok su osjećaji izmeĎu
mojih nogu širili niz moja bedra, zagrijavali mi trbuh, klizili prema mojim
grudima čineći da svila, koja ih je prekrivala, muči moje bradavice i dalje prema
gore dok mi se i tjeme nije najeţilo.
Spustila sam se na njegov kurac, micala sam bokove dok mi je slobodna
ruka krenula prema njegovu licu, kliznuvši mu niz grlo, pa dolje, istraţujući
gladak, čvrst zid njegovih prsa dok sam drţala pogled na njegovim toplim,
očima boje ţive i šapnula, „Boţe, dušo, tako si jebeno lijep.“
Na moje riječi, tako je snaţno trznuo kukove da sam zamalo poletjela, a
zatim se naglo ispravio, stegnuo me rukom i okrenuo na leĎa. Bokovi su mu bili
uz moje, a palac još uvijek na mom klitorisu, uhvatio mi je usta u ţestokom
vrućem poljupcu i nije me pustio ni kad sam cvilila upozorenje o brzo
nadolazećem orgazmu u njegova usta. I još uvijek nije popuštao kada mi se
jedna ruka zgrčila oko njegovih leĎa, druga ruka zabila u njegovu kosu, noge su
mi se stisnule uz krevet, bokovi su mi se podignuli, a ja sam eksplodirala s
oštrim krikom uz njegov jezik.
Još uvijek svršavajući, Brockov palac je nestao, rukama mi je podigao
noge oko svojih bokova, spustio je teţinu na mene, uhvatio me za straţnjicu,
podigavši mi bokove uvis kako bi produbio svoje nasrtaje. Usta su mu konačno
pustila moja, kako bi mogao gunĎati, a svaki zvuk koji je ispuštao ja sam
osjećala u sebi i val koji je popustio počeo se ponovno dizati i na moje čuĎenje
opet sam svršavala.
„Brock.“ Njegovo ime je došlo odnekud duboko, zadihano od iznenaĎenja
i tiho od zadovoljstva kada me je preplavio drugi orgazam.

Trofej Knjiga | 19
 Noktima sam prelazila po njegovim leĎima, a vrat mi se počeo istezati
kada je rukom kliznuo u moju kosu, drţeći mi glavu kako bih mogla gledati.
Val se ponovo povukao tek kad je usporio ritam, ali pojačao ga je, još
uvijek se zabijajući duboko, gledala sam kako naginje glavu i slušala njegovo
svršavanje.
Kad je prestao biti vokalan, njegovi su nasrtaji povratili ritam, ovaj je bio
sporiji i njeţan, podigla sam glavu i pritisnula usne na njegovo grlo.
Dopustio mi je da to učinim, ali kad mi se glava spustila natrag u krevet,
lice mu se pomaknulo u moj vrat i, još uvijek polako klizeći unutra i van, ruke
su mu počele lutati po svili.
Čvrsto sam ga drţala, ruka u njegovoj gustoj kosi neprestano je klizila dok
su nam se otkucaji srca usporavali, dah smirivao i konačno se prestao micati još
uvijek u meni.
Zatim je, uz moju koţu, s njeţnim potezanjem materijala s jedne strane,
upitao, „Trebaš li se presvući u normalnu spavaćicu za spavanje?“
Lagano sam se nasmijala i prestala ga milovati po kosi kako bih mu
stavila ruku oko ramena.
Nakon večere i keksa s cimetom, odveo me u svoju spavaću sobu gdje
smo se zezali na njegovom krevetu djelomično goli, a onda smo se ozbiljno
zezali jer smo bili potpuno goli. Nije ţurio, a nisam ni ja i tek na kraju kada smo
bili koţa na koţi i disanje nam je bilo teško da nije bilo šaputanje, tek tada je
postalo divlje i energično.
To je, naravno, potpuno poremetilo plan koji sam smislila dok sam bila na
treningu, ali kad smo završili, kad sam otišla u njegovu kupaonicu da izvadim
leće i pripremim se za krevet, obukla sam kratku, boje lavande spavaćicu s
prorezima sa strane i širokim rubovima crne čipke i crne čipkaste gaćice, a sve
me koštalo malo bogatstvo jer je bilo od čiste svile i izvanredne čipke.
S naočalama i u onome za što sam mislila da je interna šala; ušla sam u
Brockovu spavaću sobu samo da bih vidjela kako Brock ne misli da je moja
spavaćica smiješna. Znala sam to kad me pogledao, cijelo lice mu je potamnilo,
zrak u sobi je postao napet da se osjećala kao da me stišće po koţi i čim sam se
pribliţila krevetu, pomaknuo se. Nagnuvši se prema meni, uhvatio me za struk i
povukao na krevet, skinuo mi naočale, bacio ih na noćni ormarić i ponovno smo
započeli. Ovaj put, od početka do kraja, bilo je divlje i energično, bez ugodnih
istraţivanja, bez lijenih milovanja; bilo je vruće, teško i potpuno raspušteno.
Odgovorila sam mu na pitanje, „Zapravo, nekako je udobno.“
Podigao je glavu i pogledao me. „Dobro, jer mi se sviĎa.“

Trofej Knjiga | 20
 Nasmiješila sam se i šapnula, „Shvatila sam.“
Nasmiješio se, a onda mu se glava spustila kako bi njegova usta mogla
dodirnuti moja, zatim su mi kliznula niz obraz prema mom vratu, polako, lijeno i
slatko.
Malo je pomaknuo bokove dok se lagano izvlačio, a ja sam udahnula od
tog osjećaja i činjenice da mi se nije sviĎao osjećaj praznine, stisnula sam ga
rukama dok sam okretala glavu.
Šapnula sam mu na uho, „Moram se očistiti.“
Podigao je glavu, uhvatio mi pogled i šapnuo, „Dobro, dušo.“
Spustio je glavu do mog vrata, dotaknuo me usnama i otkotrljao se s
mene.
Otkotrljala sam se na drugu stranu, sišla s kreveta, uzela gaćice i uputila
se u njegovu kupaonicu.
Dobra vijest je bila da je njegova kupaonica bila čista iako je mogao
nabaviti nove ručnike jer je ove očito kupio iste godine kada je kupio svoj
kamionet, a i svoj namještaj. Da ne spominjem, kupaonica je ureĎena prije nego
što su počeli prikazivati reprizu serije Brady Bunch8.
Ipak nije bilo odvratno na što sam se odlučila usredotočiti.
Obavila sam sve, obukla gaćice i sagnula se nad umivaonikom kako bih se
pogledala u ogledalo.
Divlja kosa, rumeno lice, natečene usne, bradavice još uvijek vidljive kroz
svilu, zurila sam i prvi put u cijelom ţivotu, gledajući svoj odraz, pomislila sam
da bi mogla biti i bolje.
Tada sam se nacerila, ugasila svjetlo i vratila se u spavaću sobu.
Brock je bio ispruţen preko kreveta i gasio je svjetlo s moje strane. Kad
sam mu se pridruţila, okrenuo se na drugu stranu i ugasio svjetlo na svojoj
strani.
Kad je završio, posegnuo je prema meni, povukao me u naručje, privukao
me sebi, upetljao svoje duge noge s mojima, prebacio mi ruku preko leĎa tako
da mi je bila u kosi, povukao me dublje i gurnuo mi lice uz svoja prsa.
Okrenula sam glavu tako da mi je obraz bio tamo i kliznula rukom oko
njegova struka.
„Hvala na večeri,“ šapnula sam mu uz prsa.

8
Brady Bunch je američka humoristična serija koju je stvorio Sherwood Schwartz. Serija se vrti oko velike
obitelji sa šestero djece

Trofej Knjiga | 21
 „Najbolji dio je bio desert,“ šapnuo je, a ja sam se nasmiješila.
Zatim sam uzdahnula.
Tada sam mu rekla, „SviĎa mi se tvoja obitelj.“
Prsti su mu se ukočili uz moje tjeme prije nego što je promrmljao,
„Dobro.“
Tada sam, odrţavajući stvarnost, to je bio jedini način na koji sam to znala
učiniti, podijelila, „Hm… za tvoju informaciju, ali prije svega, samo da znaš,
ovo nije čin lude ţene koja se miješa u tvoj ţivot, nego spasilački napor, kupit
ću ti nove ručnike i, um… nove krpe za suĎe.
U glasu mu se osjetio smijeh kad je upitao, „Spasilački napor?“
„Netko treba tvojim skratiti muke.“
Uslijedio je kratak, dubok smijeh koji sam ne samo čula, već i osjetila,
„Draga, imam bivšu koja me opelješila prije sedam godina, posao što znači da
sam rijetko kod kuće, a to uključuje i da sam bio na tajnom zadatku koji je trajao
godinu i pol, od toga godinu dana gdje nisam imao nikakvog kontakta s obitelji,
čak ni sa svojom djecom, a imam dva dječaka u dobi kada im ništa drugo nije
bitno, osim činjenice da TV radi i da ima hrane u hladnjaku, a s obzirom da su
dečki, oni vjerojatno nikad neće biti u dobi da razmišljaju o nečem drugom osim
o televizoru i hrani. Ručnici nisu prioritet, a krpe za suĎe definitivno nisu
prioritet.“
Nagnula sam glavu natrag kako bih mogla pogledati u njegovu zasjenjenu
čeljust u mračnoj sobi. „Nisi vidio svoju djecu ili obitelj godinu dana?“
Spustio je glavu i osjetila sam njegov pogled na svom licu. „Nisam mislio
da će trajati toliko dugo, još jedan od razloga za moju igru s Darlom.“
„Oh,“ šapnula sam misleći da to sada definitivno ima smisla i imalo je
smisla i prije, a onda sam pitala, „DogaĎa li se to često?“
„Morao sam i prije ići na tajne zadatke, ne često, ali povremeno i to je bio
još jedan razlog zbog kojeg mi je Olivia činila ţivot jadnim.“
Ovo je, morala sam priznati, takoĎer imalo smisla.
„Nije joj se sviĎao tvoj posao?“
„Olivia voli paţnju i ako je ne dobije, ţeli drugo sranje kao nadoknadu, a
to i druga sranja koštaju novca, mnogo, puno više nego što sam zaraĎivao.
TakoĎer nije joj drago biti mama, tako da joj odgajanje dva sina nije omiljena
zabava i to smatra zabavom, ne šalim se. Nije skakala od sreće jer nije imala
muškarca koji bi plesao oko nje, a nije imala ni ono što je smatrala nadoknadom
za to što joj bilo uskraćeno.“

Trofej Knjiga | 22
 Oh čovječe. Nije zvučalo dobro. Ništa od toga, ali posebno onaj dio o
Oliviji, da joj se ne sviĎa biti mama.
„Ali ono što radiš je vaţno,“ prošaptala sam.
„Da,“ sloţio se.
„I opasno,“ dodala sam, a njegova ruka me stisnula.
„Da,“ ponovio je.
Spustila sam glavu i pritisnula obraz uz njegove grudi procesuirajući
činjenicu da je imao posao koji je značio da bi mogao nestati i pitajući se hoću li
biti poput Olivije, ne previše sretna zbog toga, reagirati kad se dogodi i
razmišljati s nelagodom, jer sam iz iskustva znala da će mi nedostajati ako ode,
da bih mogla.
„Najam mi ističe sljedeći mjesec i već traţim,“ objavio je, prekidajući mi
misli i nagnula sam glavu.
„Oprosti?“
„Ovdje više nije sigurno za mene, posljednji posao prije Hellera me
izloţio nekim ljudima koji nisu trebali znati gdje radim, ali su saznali. To me
onemogućuje u onome što radim za DEA što znači uredski posao, što znači,
volim terenski rad i uredski posao bi mi bio kao smrt, predao sam zahtjev za
posao s DPD-om, obavio intervju, dobio ga i dao otkaz u DEA prije tri tjedna.
Počinjem raditi u odjelu za ubojstva DPD-a za tjedan dana. To znači veću
stabilnost, potpunu izloţenost i ako me neki ljigavac bude pratio do kuće, a kuća
je neko pristojno mjesto, neće postavljati pitanja. Dakle, traţim novo mjesto.“
Treptala sam i obraĎivala te nove informacije, ali imala sam poteškoća s
tim.
Stoga je jedina riječ koju sam mogla reći bila, „Stvarno?“
U njegovu glasu se opet osjetio osmijeh kad je odgovorio, „Stvarno. Što
znači, nakon godina ţivota s jednom nogom u podzemlju Denvera, izlazim iz
toga u stabilan radni dan, tako da isparavanje toga podzemlja neće biti ono što
udišem dvadeset četiri, a odlazak moje ţene u Kentucky ne bi bio dobar.“
„Trenutno preispitujem svoje planove za odlazak u Kentucky,“
obavijestila sam ga, stisnuo mi je ruku i nasmijao se, a zatim je usnama dodirnuo
moje čelo prije nego što se smjestio natrag na jastuke.
Potom je rekao, „Sutra, prije nego što moje ručnike riješiš jada, prvo ćeš
nazvati svoga agenta za nekretnine i maknuti taj prokleti znak iz svog dvorišta.“
„U redu,“ sloţila sam se odmah, još jedan stisak ruke i kikot, ali, naţalost,
bez poljupca u čelo.

Trofej Knjiga | 23
 Pritisnula sam obraz uz njegova prsa misleći glupo, ali s nadom da bi Ellie
izgledala slatko u ruţičastoj haljini noseći cvijeće.
„Slatkice?“ zazvao je dok me obuzimala pospanost.
„Mm?“
Ruka mu je kliznula na moj vrat, a potom niz svilu na mojoj kraljeţnici.
„Imaš li još ovakvih spavaćica?“
„Ne i moram prodati sto pedeset kolača kako bih si priuštila još jednu.“
„Isuse,“ promrmljao je.
„Vrijedilo je,“ promrmljala sam.
„Potpuno,“ sloţio se još uvijek mrmljajući.
Tiho sam se zakikotala.
Ruka mu je klizila dolje, oko mog struka i smjestila se oko mog kuka uz
krevet, tako da me je drţao prikovanu uz njegovo toplo, tvrdo tijelo.
Zatim je promrmljao, „Spavaj, dušo.“
„U redu, dušo. Noć.“
„Noć, Tess.“
Udahnula sam i izdahnula. Pritisnula obraz i čvrsto se drţala za Brocka.
Potom mi se tijelo opustilo i zaspala sam.

Trofej Knjiga | 24
 Mjesec dana kasnije…

„Uh... zar to jednostavno nećemo pojesti?“ upita Joel, dok sam stavljala
glazuru od krem sira na tortu s cimetom i mrkvom koju sam ukrašavala za njega
i njegovog brata koji su sjedili za šankom u očevoj kuhinji.
Aţuriranje: Prošli mjesec je bio zauzet.
Prvo, Brock je napravio dva poteza.
Prvi potez je bio s posla u DEA do posla u DPD-u.
Drugi potez je bio iz njegovog oronulog, pomalo zastrašujućeg,
unajmljenog stana u maleni, dobro ureĎeni, ugodni prostor stanova u L obliku.
Jedina mana mu je bila dva parkirna mjesta, a cijeli kompleks od dvanaest
jedinica imao je samo tri mjesta za posjetitelje koja su bila pomalo udaljene od
Brockova stana. Pa, ako njegova obitelj doĎe, što je bilo često s obzirom da je
bio slobodan, a s obzirom da su bili bliski, parkiranje bi moglo postati problem.
Ostalo je bilo sjajno. OgraĎeno dvorište koje je bilo zamka za sunce i, ako
je sunce sjalo (jer je imalo tendenciju u Denveru) u trenutku kada ste otvorili
drvena vrata, ušli ste u toplinu iako je bio studeni. Na ulazu je bio veliki dnevni
boravak s kaminom i nagnutim stropom na dva kata. Uz nekoliko stuba udesno,
ogromna glavna spavaća soba s kupaonicom. U sobi je bio veliki krevet s novim
plahtama i prekrivačem.
Krevet koji je kupio Brock; posteljinu i prekrivač sam odabrala ja, ne s
Brockom koji je odbio ići u kupnju plahti i kupio prvi krevet koji je ugledao,
srećom, bio je lijep. Umjesto toga išla sam s Elvirom, Gwen i Marthom, prve
dvije su se bacile na zadatak sa zastrašujućom odlučnosti, a posljednja je to
činila uz protest jer je još uvijek čekala da Brock razotkrije kretena u sebi.

Trofej Knjiga | 25
 U njegovom stanu pored stubišta koje je vodilo gore bilo je i stubište
prema dolje koje je vodilo do vrata do drugog stubišta koje vas je vodilo do
potpuno ureĎenog podruma s praonicom rublja. Niţi nivo iznad podruma imao
je dvije manje sobe odvojene kupaonicom. Iza tih stuba bilo je još jedno kratko
stubište, sa samo pet stuba koje je vodilo do uzdignute kuhinje koja je imala
ogradu okrenutu prema dnevnoj sobi, zatim malene blagovaonice, a onda do
šanka koji je odvajao pomalo kompaktnu, ali modernu i relativno luksuznu (za
najam) kuhinju.
Kao što sam i rekla, kupila sam Brocku nove ručnike i krpe za suĎe, a kad
se preselio dodala sam još kompleta za dječju kupaonicu.
Kao što ću naučiti s obzirom na to da su bile sklone uplitanju, pretjerano
radoznale i nametljive, pa je tako Elvira, jednog dana, bez njegovog znanja i s
ključem koji je dao svojoj majci, s Fern, Laurom i Broccovom drugom sestrom
Jill, zaplijenila njegov pohabani namještaj, odvezla ga na nepoznato mjesto koje
je bilo toliko skriveno, da ga čak ni DEA agent nije mogao pronaći (a on je
pokušao), a zatim su napunile prostor velikim, fantastičnim, muškim, udobnim
namještajem, novim četvrtastim stolićem, zgodnim uspravnim sandukom na
kojem je stajao televizor s ravnim ekranom, stereo-ureĎajem, DVD-om, PS3 (za
dečke), policama na kojima su se nalazili CD-ovi i knjige te novim setom za
blagovaonicu.
Oh, i tri nove samostojeće svjetiljke i podmetače za dnevnu sobu, kao i
neobičan, ali privlačan, masivni svijećnjak od kovanog ţeljeza (sa svijećama s
mirisom oceana) koji je bio postavljen na stol u blagovaonici.
Naţalost, one nisu završile nedozvoljeno preureĎivanje Brockovog novog
stana, a još gore je bilo što sam bila s njim kada je ušao u svoj novi prostor,
pogledao ga, a zrak u sobi postao je grub kada je poludio.
Naţalost, svi članovi, čak i ţene iz Lucasove obitelji, dijelili su obiljeţje
da njihovo raspoloţenje ispuni prostoriju, te tri ţene su imale stav, poznavale su
Brocka od kada se rodio (osim Laure, koja je bila pet godina mlaĎa od njega),
nisu ga se bojale i uzvraćale su istom mjerom.
Tako je započelo natjecanje u vikanju koje je bilo glasno, dugo,
iznenaĎujuće, intrigantno, ali i pomalo zastrašujuće.
Mogla sam vidjeti da je Brock muškarac, pravi muškarac, a njegov prostor
je bio njegov prostor, njegovo sranje je njegovo sranje i nije cijenio upad i taj
upad se odnosio na tri ţene koje su brinule o četrdeset petogodišnjaku.
I to je bilo sve što sam mogla vidjeti jer, iako sam drţala usta zatvorena i
bila u kuhinji, dok su oni vikali (iako je njegov novi namještaj bio odličan),
sloţila sam se s Brockom da to nije u redu.

Trofej Knjiga | 26
 To je trajalo neko vrijeme i kad to kaţem mislim stvarno dugo i imala sam
osjećaj da to rade ne zbog novog namještaja i neţeljenog upada, već zbog
dubljih problema oko kojih su svi plesali. Došlo je do točke kad sam se plašila
da će biti izgovorene stvari koje nisu trebale biti izgovorene pa ću morati
iskoračiti izvan svog statusa nove djevojke, a samim tim i osobe koja se stvarno
ne bi trebala miješati i prolaziti kad je Fern izvukla veliku (i vjerojatno
emocionalno manipulativne) artiljeriju jer sam iz iskustva znala da sve majke to
čine.
„Ako svi nismo naučili nešto s ovim što se dogaĎa s Cobom, Slim, onda
smo u nevolji!“ vikala je, s očajem sam gledala kako se Brockov torzo trznuo
kao da ga je udarila, a lice mu je imalo kameni izraz. „Ţivot je prekratak.
Previše je prokleto kratak. Godinu sam mlaĎa od tvog oca i shvaćam da sam
sljedeća. Dakle, odlučila sam da će moja djeca uţivati u meni i onome što im
mogu pruţiti dok sam prisutna. Jill i Laura su malo doprinijele, ali većina toga je
od mene. To znači da nećeš dobiti veliko nasljedstvo, ali svejedno ga nisi trebao
dobiti. To takoĎer znači da mogu vidjeti svoje unuke kako uţivaju u lijepom
namještaju na pristojnom mjestu i znam da ne misliš da je to vaţno, ali ja znam.
To je ono što ţelim i to je ono što ću dobiti.“
Prestala je govoriti i kad nitko nije prekinuo tišinu, nastavila je, ali učinila
je to tiše, meĎutim, riječi koje je izrekla bile su još veći udarac.
„Moje dijete je pretrpjelo noćnu moru,“ rekla je, tijelo mi se ukočilo,
Brock je pogledao sestru, zatim mene i vratio pogled na majku kada je nastavila
govoriti. „Znam da si povukao sve veze koje si imao i na kraju dugovao više
kako bi bio siguran da će taj muškarac platiti za ono što je učinio mom djetetu.
Vidjela sam što joj je to učinilo i vidjela sam da te to jede, tebe i moju drugu
djecu. Ali ti si bio jedini koji je bio u mogućnosti učiniti nešto i jesi i nisi
posustao dok nije bilo završeno. Vidjela sam kako mi se sin iscrpljuje jer je ţelio
da mu sestra moţe biti mirna nakon noćne more i ako ti ţeli zahvaliti na tome i
ja ti ţelim zahvaliti, Slim, prokleto ćeš nam dopustiti i drţati usta zatvorena.“
Te su riječi, naţalost, imale dubok učinak na mene, saznavši to o Brocku,
kao što su imale i kod obiteljskih boraca u dnevnoj sobi. Pokušala sam se
sabrati, ali nisam uspjela, počela sam se gubiti i zatekla sam se kako trčim iz
kuhinje, niz kratke stube, dok su mi usta drhtavo mrmljala, „Ispričajte me,“ dok
sam trčala do drugih stuba, koja su vodila gore, kroz Brockovu spavaću sobu do
kupaonice gdje sam zatvorila vrata, naslonila se leĎima na zid, kliznula dolje,
gurnula lice u koljena i zaplakala.
Kasnije sam saznala da Brock nije podijelio moju situaciju sa svojom
obitelji. A s obzirom na moju dramatičnu reakciju, iako je Brock bio u toj
kupaonici sa mnom sekundu nakon što je moja straţnjica udarila o pod, njegova
mama i sestre su bile toliko zabrinute da nisu otišle sve dok me Brock nije
smirio i ostavio sklupčanu na njegovu krevet i sišao da im objasni i otjera ih.
Trofej Knjiga | 27
 Srećom, tako je svaĎa okončana iako Brock nije odustao, samo je prestao
vikati.
MeĎutim, kad nije mogao pronaći svoj namještaj, odustao je i predao se.
Čudno (ili moţda ne) ovo je podignulo moj status nove djevojke jer su
otkrili da sam s Brockom duţe od nekoliko tjedana koliko su mislili, nego malo
duţe, osjetili su ozbiljnost naše veze, s obzirom da sam dijelila jednu tragičnu
okolnost s jednom od njih, koja ih je očito ganula i iako nisam mogla objasniti
kako su to učinili i zbog kojih razloga, znala sam da ću biti dobrodošla u
obiteljski krug.
Brock, s obzirom na to da mu ništa nije promicalo, prihvatio je to prirodno
i leţerno.
Sa sigurnošću sam mogla reći da mi se jako sviĎa Brock, ali sam takoĎer
provela nekoliko godina sama kao obrambeni mehanizam i velika, glasna,
obitelj koja se miješa, pomalo me izluĎivala.
Zadrţala sam to razmišljanje za sebe, jer ako Brock i ja preţivimo na duge
staze, priviknut ću se na to jer neću imati izbora.
Druga velika stvar koja se dogodila bila je da sam upoznala Rexa i Joela.
U stvari, petak nakon što smo se Brock i ja pomirili, bio je njegov vikend s
dečkima, pokupio ih je iz škole, a tri sata kasnije srela sam ih kod Beau Joa na
pizzi.
Brock je bio u pravu. Njegovi geni su bili dominantni. Nisam znala kako
Olivia izgleda, ali oba dječaka su izgledala kao minijature Brocka. Joel je imao
Fernine plave oči, Rex je imao tuĎi nos, ali osim toga, crte lica, oblik tijela, sve
je bilo kao u Brocka. Bilo je drugačije, jedinstveno za njih, ali još uvijek nekako
isto.
A takoĎer je bio u pravu zbog nečeg drugog. Bili su dobra djeca.
Pristojna. Tiha. Paţljiva. Poslušna.
Moţda previše za djecu njihove dobi s obzirom da nisu bili mnogo stariji
od Gradyja, ali nisu imali veselu narav svojih roĎaka.
Brocka sam vidjela svake večeri (samim tim i svakog jutra), ali kad je
Brock bio sa svojim dječacima, to su bili jedini trenuci koje smo provodili
odvojeno. Objasnio mi je to pokušajem da me polako uvede u njihov ţivot i da
ne stvara pritisak ni meni ni njima. Dakle, nakon naše prve večere u petak
navečer, nisam vidjela Brocka sve do nedjelje navečer. I sljedeći put kad ih je
Brock imao, ponovno sam ih vidjela u petak navečer, a onda nisam vidjela
Brocka do nedjelje.
Ali tek sljedeći puta ću uvidjeti kako se dobro ponašaju njegovi dječaci.

Trofej Knjiga | 28
 Nismo se sreli u Beau Jou na pizzi, nego sam donijela kolače, a Brock je
kuhao špagete u njegovom starom stanu gdje ćemo večerati i gledati film. Bila
sam tamo kad su stigli kasno poslijepodne i nisam otišla dok nisu bili u krevetu
u Brockovoj drugoj sobi.
Provodeći više vremena s njima i uvidjevši način na koji su se ponašali
ranije, primijetila sam da djeluju napeto i kad to kaţem mislim stvarno napeto.
Nervozno. Osjetljivo. Tjeskobno. A Rex je u jednom trenutku izgledao
preplašen kada je prosuo sok po stoliću. Njegove velike, prestrašene oči uprte u
oca, lice mu je pobijelilo točno pred mojim očima, a tijelo mu se na očigled
ukočilo.
Vidjela sam i kako su se Brockova usta stisnula. Ne zbog prolijevanja, već
zbog reakcije njegovog sina. Brzo je sakrio svoju reakciju te je oprezno i njeţno
to riješio dok je uvjeravao svog sina (koji se trudio biti uvjeren, ali nije
uspijevao) da to nikako nije velika stvar.
Nije trebalo biti dječji psiholog da vidi da reakcija koju je Rex dobio od
oca nije bila ni blizu one koju je dobio od majke kada bi prosuo sok.
Nikad nisam bila s muškarcem koji je imao djecu i odlučila sam biti
strpljiva i pustiti da Brock u svoje vrijeme sa mnom raspravi o tome. Ovo nije
bila igra. Ovako sam ja davala svom muškarcu prostora. Još uvijek smo se
upoznavali i nije mu trebalo da mu se ja petljam u odnos s djecom i bivšom.
Pa nisam.
Ali ovaj je vikend Brock odlučio da će biti drugačije, razgovarao je sa
mnom o tome, pitao me slaţem li se s tim, nije mi bilo svejedno i rekla sam mu
to, ali takoĎer sam mu rekla da ću se potruditi.
Tako je u petak navečer proveo sam sa svojim dječacima. Tako je bilo i u
subotu. Ali u subotu navečer, došla sam i napravila (na Brockov zahtjev, otkad
je pojeo tri četvrtine, kad sam ga napravila za njega) svoj meksički sloţenac od
tortilja (mada, očito, jer se Brocku toliko svidio, udvostručila sam ga), a poslije
toga je slijedio sladoled s mojim domaćim preljevom od čokolade.
Nakon toga sam provela noć.
Bila sam polaskana kada su dečki navalili na hranu s istim oduševljenjem
kao i njihov otac.
Laknulo mi je i kada su opušteno prihvatili to što ću provesti noć.
A sad je bila nedjelja. Dječake će majka pokupiti u pet sati, a Brock me
obavijestio da je Olivia naredila da joj se dječaci vrate nahranjeni, tako da ćemo
imati kasni ručak nakon kojega ću posluţiti domaću tortu s mrkvom.
Tortu koju sam dekorirala u ovom trenutku iako je bila samo za nas.

Trofej Knjiga | 29
 To je bilo nešto što sam morala učiniti, bio je to nagon. Svaka torta
zasluţuje biti lijepa iako je dekoracija jednostavna.
A s obzirom na tisuće slastica koje sam ukrasila trebalo mi je samo
nekoliko trenutaka.
Nasmiješila sam se Joelovim plavim očima i odgovorila na njegovo
pitanje sa, „Da.“
Onda je Rex pitao, „Radiš li torte kao šef slastičarnice 9?“
Odmahnula sam glavom i nastavila ukrašavati tortu dok sam objašnjavala,
„Moja pekarna je malena, imam samo dvije djevojke koje mi pomaţu s
pečenjem i ukrašavanjem, nisam opremljena za tako velike pothvate i
ekstravaganciju, jednostavno ţelim da svaka moja torta bude lijepa.“
„Torte ne moraju biti lijepe, samo trebaju biti ukusne,“ obavijestio me
Joel dok se njegov otac penjao stubama.
Prešla sam pogledom s Brocka na njegova sina i podijelila, „Kako bi
ukrasili tortu morate napraviti više glazure, što znači da će torta imati više
glazure, što znači da će onaj koji je bude jeo dobiti više glazure, ali slaţem se,
trebaju biti ukusne, a s dodatnom glazurom budu još ukusnije.“
Brock je prebacio ruku preko Joelovih prsa, zaigrano ga povukao unatrag
i promrmljao, „Ne moţeš to poreći, Joey.“
„Ne,“ sloţio se Joel gledajući u tortu s gladnim izrazom na licu, a ja sam
znala da sam mu očito proširila vidike.
U tom trenutku začulo se kucanje na vratima. Pogledala sam Brocka i
vidjela da je namršten, glava mu je bila okrenuta na tu stranu, zatim je pustio
sina i zaputio se prema vratima. Nastavila sam ukrašavanje.
„Torta od mrkve mi je omiljena,“ podijelio je Rex, u glasu mu se čulo
oduševljenje zbog čega sam se nasmiješila.
Znala sam to, bila je omiljena i njegovu ocu. Zbog toga je domaća
trenutno stajala na šanku.
„Dobro,“ promrmljala sam.
„Što dovraga?“ čula sam kako Brock reţi, dečki i ja samo pogledali prema
vratima.
„Lijepo,“ čula sam kako ţena govori i nastavlja, „Moram pokupiti dečke
ranije. Moţeš li pokupiti njihove stvari? Čekat ću u autu.“

9
Cake Boss američka je reality emisija, koja se emitira na programu TLC. Emisija prati rad Carlo's Bake Shop,
talijansko-američke obiteljske tvrtke u Hobokenu, New Jersey.

Trofej Knjiga | 30
 „Što si rekla?“ pitao je Brock.
„Moram pokupiti dečke ranije,“ ponovila je. „Čekat ću u autu. Reci im da
poţure.“
„Olivia, nećeš ih dobiti prije pet,“ rekao je Brock, već sam bila napeta
zbog saznanja tko je na vratima, ali odbila sam vjerovati da zvuči poput kučke
iako sam sumnjala u to na osnovu svega što sam čula od Brocka (i Fern i Laure i
Jill), jače sam se napela jer je to neopozivo potvrĎeno i primijetila sam da su
dječaci ukočeni kao da su bili skamenjeni na stolicama.
„Znam to, Slim, ali danas ih moram ranije pokupiti,“ odvratila je.
„Ako ih trebaš pokupiti ranije, onda me trebaš obavijestiti o tome;
razgovarat ćemo o tome i napraviti plan. Ne pojavljuješ se na mojim jebenim
vratima i kaţeš mi da ih trebaš pokupiti.“
„O, zaboga!“ viknula je. „Nije velika stvar. Zašto od muhe praviš slona?
To je samo dva sata. Idi po njih, pokupi njihove stvari, a ja ću čekati u autu.“
„Ţeno, provedem četiri dana mjesečno sa svojim dečkima, a dva sata
manje su velika stvar.“
Brock je uzvratio s prijetnjom u glasu.
„Opet praviš od muhe slona,“ odvratila je.
„Još nisu jeli.“ rekao joj je Brock.
„Dade će ih izvesti na burgere ili nešto, kasnije,“ odgovorila je.
„Ne, neće. Imamo planove. Vratit ćeš se za dva sata ili ću ih ja dovesti do
tvoje kuće u pet ili u koje god jebeno vrijeme budeš kod kuće kako bi se brinula
o svojim sinovima.“
„Moţeš učiniti sve što si planirao sljedeći put kada ih budeš vidio. Sada
sam ovdje, skrenula sam s puta kako bi došla po njih i nemam vremena
raspravljati o ovome.“
„Skrenula si s puta kako bi došla i pokupila svoju djecu?“ pitao je Brock,
njegov ljutiti ton postajao je još opasniji.
„Isuse, Slim, samo im reci da se spakiraju.“
„U redu, ne čuješ ono što ti govorim, a trebaš slušati, imamo planove.
Torta je pečena i oni se vesele tome. Pojest će je i vratit će se kada za to bude
vrijeme.“
„Torta je ispečena?“
O ne.

Trofej Knjiga | 31
 Brock nije odgovorio na to pitanje. Umjesto toga je naredio, „Idi, ja ću
dovesti dečke oko sedam.“
„Koja torta je ispečena?“ pitala je. „Ispekao si tortu?“ ovo je izrečeno s
nevjericom.
Očito su Rex i Joel pričali o meni.
Pogledala sam dječake, a u istom trenutku njihove su se glave okrenule
prema meni.
Izgledali su preplašeno.
O čovječe.
„Olivia, Kriste, odstupi,“ zareţao je Brock.
O čovječe!
„Koja torta, Slim?“ pitala je, a glas joj je postajao sve glasniji, „Koja
torta?“
Zatim je nastupio trenutak tišine, promrmljano, „Jebiga,“ od Brocka i
moje oči su pogledale prema dnevnoj sobi pola sekunde prije nego što se ţena
pojavila na stubama prema kuhinji.
Pogledavši ju osjećala sam se kao da me netko udario u trbuh.
Bila je lijepa. Potpuno, od glave do pete, definicija ljepote.
Sjajna, zdrava, duga plava kosa. Odlična struktura lica. Savršeno
simetrično. Oči zanimljivog oblika. Visoka i tanka. Stilski odjevena u moderni
dţemper i traperice od dvjesto dolara, u čizmama od sedamsto dolara i torbom
od tisuću dolara.
Imala je neobično lijepe ruke sa savršeno ureĎenim grimiznim noktima.
Izgledala je kao da je upravo sišla s naslovnice nekog časopisa.
I bila je Brockova bivša supruga.
Pogledala me svojim ljutim očima i zahtijevala da zna, „Tko si ti?“
Otvorila sam usta kako bih joj odgovorila, ali Brock mi je ušao u vidokrug
i progovorio prije mene.
„Olivia, ovo je Tess i ozbiljno, ovo nije jebeno u redu,“ zareţao je.
„Tess?“ pitala je, prebacujući pogled s mane na Brocka, „Tess?“
„Učini mi uslugu i izaĎi ako ćeš se nastaviti tako ponašati ispred mojih
sinova i moje ţene.“
Pogrešno, pogrešno, pogrešno izrečena stvar.
Trofej Knjiga | 32
 Znala sam to kada je prosiktala, „Tvoja ţena?“
„Isuse, Olivia, moţemo li izaći van?“ pitao je Brock.
„Ne, jebeno ne moţemo!“ vrisnula je.
To je prelilo čašu.
„U redu, dečki,“ rekla sam tiho, spuštajući tuljac s glazurom, „Učinite mi
uslugu i uzmite jakne. Idemo prošetati po susjedstvu.“
„Nećeš nigdje voditi moje sinove,“ odbrusila je Olivia, podigla je ruku
kako bi me mogla gurnuti prstom.
„Odvedi ih, Tess,“ zareţao je Brock.
„Idemo dečki,“ šapnula sam.
„Da se nisi usudila izaći iz ove kuće s mojom djecom!“ viknula je Olivia.
„Idi Tess,“ rekao je Brock.
„Dečki,“ pozvala sam, obilazeći oko šanka, „Ustajte. Idemo.“
„Imat ćemo problem ako ta ţena izvede moje sinove iz ove kuće,“ prijetila
je Olivia.
„Ušla si u moju kuću, već imamo problema, Olivia,“ odvratio je Brock.
„Što se dogaĎa?“ čula sam kako netko kaţe, a Olivia i Brock su pogledali
prema vratima, dok sam pokušavala dokučiti kome poznati glas pripada i nisam
uspjela dok Joel nije progovorio.
„Djede,“ šapnuo je.
Čovječe, Cob Lucas je znao pogoditi pravi trenutak.
„Ono što se dogaĎa, Cob, jest to da sam došla po svoje sinove, a Slim ih
ne pušta,“ informirala je Olivia bivšeg svekra u isto vrijeme dok je prekriţila
ruke preko grudi i zauzela pozu.
„Nisam znao,“ odgovorio je nevidljivi Cob. „Sigurno sam nešto
pomiješao. Mislio sam da trebaš pokupiti dečke u pet, zato sam navratio, da
vidim svoje unuke. Jesam li negdje izgubio dva sata?“
Gledala sam kako je Rex pogledao brata, Joel mu se nasmiješio, a onda su
obojica skočila sa stolica i pojurila niz stube.
„Hej, djede!“ čula sam kako Joel viče.
„Hej, djede!“ viknuo je Rex nakon njega.
„Joey, Rex, doĎite zagrliti djeda,“ naredio je Cob.

Trofej Knjiga | 33
 Olivia je zurila u ono što se dogaĎa. Brock je zurio u svoje čizme.
„Tess nam je ispekla tortu!“ čula sam kako Rex uzbuĎeno govori. „S
mrkvom. Tatina i moja omiljena!“
„I moja, dječače,“ dodao je Cob. „Je li nečiji roĎendan?“
„Ne,“ odgovorio je Joel. „Ona to uvijek radi. Zadnji put smo jeli kolače.
Ona se bavi pravljenjem kolača i torti.“
„Bavi se pravljenjem kolača i torti,“ šapnula je Olivia nadmeno, a ja sam
osjetila kako mi se kraljeţnica ispravlja, ali sam vidjela i kako je Brock trznuo
glavom prema bivšoj ţeni s opasnim pogledom u očima, od čega sam zadrhtala.
„Trebaš vidjeti kako je ukrašava, djede,“ rekao je Rex. „Brza je, ruke joj
se uopće ne miču. Kao oni ljudi na televiziji.“
Zbog toga sam se osjećala bolje, a kad to kaţem mislim baš dobro.
„To moram vidjeti,“ promrmljao je Cob.
„Moraš poţuriti, skoro je gotova,“ rekao mu je Rex.
„U redu, kako bi bilo da moji unuci i ja pogledamo kako Tess dekorira
tortu, a vas dvoje izaĎete na parking i dovršite razgovor,“ predloţio je Cob.
„Zvuči li to kao plan?“
Pogledala sam prema dnevnoj sobi i vidjela Oliviju kako zuri u Coba, a
onda je prebacila pogled na Brocka i na kraju na mene.
Prešla je očima po meni i upitala, „Zašto se ne čudim da pečeš kolače?“
„Moţda zato što ima tijelo prave ţene u kojem pravi muškarac uţiva,“
pauza, a potom, „Umjesto tijela na kojem se osjeti svaka kost, samo da znaš,
Olivia, to stvarno nije tako jebeno dobro.“ Brock je pitao kada ga je pogledala i
bilo je očito da se raspoloţenje u prostoriji nije promijenilo i činjenica da nije
završio. „Trebala bi gledati kako Tess ukrašava tortu, bilo bi ti zanimljivo jer ti
nemaš nikakav talent.“ Već joj je zadao udarac, ali ovim je zabio noţ dublje.
Ipak nije završio. „Pobrinut ću se da dečki ponesu nekoliko komada kući. Ako
probaš; moţda ćeš shvatiti da ţivot moţe biti sladak, a ne samo gorak. Ako
Dade kuša, moţda će se sjetiti da postoje ţene koje znaju kako se brinuti o svom
muškarcu umjesto da koriste svoju energiju kako bi isisale ţivot iz njega.“
„Slim,“ rekao je Cob tiho, ulazeći mi u vidokrug i njeţno je pogledao
sina, kao da mu je na taj način rekao sve što misli dok se kretao prema stubama.
Kada me pogledao, rekao je njeţno, „Hej, Tess. Dobro je vidjeti te opet.“
„Hej,“ odvratila sam tiho.
„Neka djeca budu kod kuće do pet.“ čula sam kako Olivia sikće na
Brocka.
Trofej Knjiga | 34
 „Dovest ću ih do sedam, tako da se tata moţe druţiti s njima.“
Vratila sam se iza šanka, ali sam pogledala prema dnevnoj sobi dok su se
Cob i dječaci smještali na stolice i vidjela da zuri u Brocka.
Ellie je bila u pravu. Imala je čudno lice i nakon početnog šoka zbog
njezinog izgleda, riječi, stava, ljutnje i neprimjerenosti, nije bila toliko lijepa
koliko sam mislila.
„Dobro,“ ispalila je i izjurila kroz vrata.
Podigla sam tuljac s glazurom i vratila se ukrašavanju još uvijek slušajući.
Stoga sam čula kako Brock tiho mumlja, „Smiri se i promisli o ovome,
Olivia. Ako još jednom napraviš ovako sranje, a mislim na bilo što, od ovoga što
si se pojavila dva sata ranije da pokupiš djecu do tvog ponašanja pred njima i
mojom ţenom, upozoravam te, poduzet ću neke mjere.“
„Jebi se, Slim,“ odvratila je.
„Isuse,“ promrmljao je Brock.
Pogledala sam Coba i vidjela da su mu usta stisnuta, čeljust ukočena, a oči
usmjerene na šank.
Osjetio je moj pogled i podigao glavu, pogledao me u oči, nasmiješio se,
ali taj osmijeh mu nije dopro do zabrinutih, a ipak ljutitih očiju, odvratio je
pogled i posegnuo da zagrli Rexa i privuče ga sebi.
„To je ogromna torta, dječače, tako velika da mislim da ću zamoliti Tess
da ostanem tako da mogu dobiti komad,“ Cob je rekao Rexu.
„Ne znam, mislili smo je podijeliti na četiri dijela,“ odgovorio je Rex, a
Cob se nasmijao.
Brock se pojavi, prišao šanku i pogledao sinove.
„Jeste li dobro?“ pitao je.
Joel je slegnuo ramenima i drţao pogled na torti tako da sam je nastavila
ukrašavati iako sam znala da taj prešućeni odgovor znači jedno veliko ne, na
očevo pitanje.
„Da, tata,“ promrmljao je Rex.
„U redu,“ šapnuo je Brock s nevjericom, ali odustao je. Zatim, „Tess?“
„Dobro sam, dušo,“ rekla sam torti i upitala, „Ţeliš li da ti dodam pivo?“
„Ja ću,“ pauza, onda, „Tata?“
„Zvuči dobro, Slim.“

Trofej Knjiga | 35
 „Dečki?“ pozvao je Brock.
„Moţemo dobiti pivo?“ pitao je Joel.
Pogledala sam ga i vidjela da gleda iza mene gdje je Brock stajao kod
hladnjaka i vidjela sam da se smiješi, pretpostavljam na Brockov izraz lica, a
onda rekao, „Dobro, ja ću sok.“
„I ja isto,“ ubacio se Rex.
Nastavila sam ukrašavati.
„Vau Tess, dečki nisu lagali. Ruke ti se skoro ne miču,“ primijetio je Cob.
„Vjeţba,“ promrmljala sam.
„Mogu to vidjeti,“ odgovorio je Cob, onda je rekao nešto od čega sam
osjetila toplinu u trbuhu, a ruke stale usred pokreta. „Moţda je on moj sin, ali
duţe sam na ovom svijetu od njega. Ţene koje mogu izgledati lijepo bosonoge u
kuhinji noseći majicu i naočale, a bez šminke, s kosom svezanom u konjski rep
dok ukrašavaju tortu od koje vam voda ide na usta, pa,“ oči su mi bile uprte u
njega, a on mi se blago osmjehnuo, „Ne znam muškarca ţivog ili mrtvog kojeg
sam sreo u svojih šezdeset i osam godina koji ne bi ţelio takvu ţenu u svojoj
kuhinji.“
Nije me trebao ohrabrivati poslije mog prvog otrovnog susreta s Oliviom.
Ali svejedno je bilo lijepo.
„Hvala, Cob,“ šapnula sam.
„Nemoj mi zahvaljivati što govorim istinu, dušo,“ šapnuo je natrag.
Brock mi je stao iza leĎa i spustio Cobovo pivo na šank, dok se šalio,
„Prestani flertovati s mojom ţenom, tata.“
Zbog toga su se Rex i Joel nasmijali, a Cob promrmljao, „Pokušat ću,
Slim, ali bit će teško.“
„Isuse,“ promrmljao je Brock i osjetila sam kada je potegnuo svoje pivo.
Nastavila sam ukrašavati, ali ovaj put s osmijehom.

⁂⁂⁂⁂⁂

„Izvoli Cob,“ rekla sam dodajući Brockovu ocu novu bocu piva.
Trofej Knjiga | 36
 Večera (i torta) pojedena, druţenje s djedom (i ocem) završeno, Brock je
odvezao dječake do kuće u kojoj su ţivjeli s Olivijom i njezinim muţem Dadom,
a ja sam se druţila s njegovim ocem.
Zašto je Cob još uvijek bio ovdje nisam bila sigurna. Ja sam bila tu jer ću
provesti noć.
Sjedila sam preko puta njega i pila svoj čaj od peperminta i pokušavala ga
neprimjetno proučiti dok je gledao vatru koju je Brock naloţio.
Tišina se produţila dok smo ispijali svoja pića, a Cobov pogled je iz
zamišljanog prešao u mračan, šapnula sam, „Hej,“ pogledao me. „Jesi li dobro?“
Cob mi je rekao o čemu je razmišljao.
„Kada je izlazio s njom, bio sam sretan,“ izjavio je Cob, zurila sam u
njega. „Nismo bili bliski i dalje nismo, ali bio sam tu. Bila je lijepa i slatka kao
šećer,“ promrmljao je i nastavio, „A postala saharin.“
O čovječe.
Govorio je o Oliviji.
Oči su mu postale intenzivne i rekao je tiho, „Ne bih se htio miješati,
izgubio sam to pravo i znam da znaš, ali opet ću to reći jer mislim na osjećaje
svoga sina, kao i Oliviu, i tebe je lijepo gledati i, kao i Olivia, slatka si kao šećer,
hoću da mi obećaš Tess, da si i ispod glazure,“ pokazao je bradom prema meni,
„Jednako slatka.“
Osjetila sam kako mi se srce topi na to pitanje od čovjeka koji je bio
bolestan, suočavao se s boli i vjerojatno smrti i ţelio je znati da mu sin ima
dobru stvar u ţivotu, a ja sam šapnula, „Ono što vidiš je ono što dobiješ, Cob,
obećavam.“
Proučavao me, kimnuo i vratio pogled na vatru.
Onda je rekao vatri, „Jill mi je rekla što si preţivjela.“
Naglo sam udahnula od ovog neočekivanog udarca, zatvorila oči i
okrenula glavu. Otvorila sam ih kada je progovorio i vidjela da gleda u mene.
„Moje djevojke i ja smo bliski. Uvijek mi je bilo bolje s djevojkama nego
s dečkima, osim Fern, ali to je zbog toga što sam bio magarac četrdeset godina.
Ne znam za Slima, ali što se Jill tiče, sve je u obitelji i ţelim da to znaš da je
tako i za mene.“
„U redu,“ šapnula sam.
„Povrijedio te muškarac?“ pitao je.
„Da,“ odgovorila sam.

Trofej Knjiga | 37
 Gledao je u mene dugo vremena, a onda sam vidjela mnogo osjećaja kada
su mu oči postale sjajnije.
Zatim je tiho upitao, „Zbog čega?“
„Ne znam,“ odgovorila sam mu tiho.
„Je li platio?“
Odmahnula sam glavom.
Na to je promrmljao, „Dušo.“
„Postoji mnogo načina za preţivljavanje, Cob,“ branila sam se tiho.
„Pa dušo, drţi se onda toga. Ne osuĎujem te. Razumiješ li?“
Kimnula sam.
Tiho je udahnuo.
Potom je podijelio, „Volio bih da moj sin Levi naĎe ţenu poput tebe, da je
gleda onako kako Slim gleda tebe, da se osjeća onako kako se Slim osjeća kada
ima potrebu da ti se pribliţi kada si čak i malo udaljena, kao da će svakog
trenutka lav uletjeti u prostoriju, a on mora biti blizu kako bi te zaštitio. Mogu
umrijeti znajući da moja Laura i Jill imaju dobre muškarce kod kuće, volio bih
umrijeti znajući da i Levi ima nekoga.“
Njegove riječi su mi zagrijale srce, smirile dušu i smanjile onu zamotanu
zmiju u meni.
„Moţda ne umireš,“ rekla sam njeţno.
„Čovjek zna, Tess,“ odgovorio je.
„Boli li borba?“ pitala sam, a on se nasmiješio.
„O dušo, ne brini se. Past ću boreći se.“
„Dobro,“ nasmiješila sam se.
„Samo se nadam da se mogu boriti i u isto vrijeme pomiriti sa svojom
obitelji.“
„Upoznajem tvoju obitelj, Cob, ne ţelim ti davati laţnu nadu, ali vidim
samo dobre stvari.“
Pogledao me i pitao, „Slim?“
Nagnula sam glavu u stranu, iznenaĎenja pitanjem. „Upravo si večerao s
njim i njegovim sinovima,“ podsjetila sam ga.

Trofej Knjiga | 38
 „To je njegov način prihvaćanja, dopušta sinovima da upoznaju djeda dok
još ima vremena. Nisam bio dobar prema Fern, a samim tim nisam bio dobar ni
prema svojoj djeci, ali Slim je prošao najgore.“
„Znam,“ šapnula sam, a bol mu se pokazala na licu.
„Naravno,“ promrmljao je gledajući vatru.
„Cob,“ pozvala sam a on me pogledao. Zatim sam mu rekla, „Ţivot je
smiješan. A to smiješno odnosi se na to da iz svakog zla izaĎe dobro. Ne sviĎa
mi se vidjeti te ovakvog i, bez uvrede, ali teško je znati koliko je Brocku, Fern i
tvojoj obitelji bilo teško zbog odluka koje si napravio. Ali zbog toga, Brock je
danas ovakav muškarac, a da nije, ne znam gdje bih bila. A to je zbog lava u
prostoriji Cob, Brock stoji izmeĎu tog lava i mene, a da ne stoji ne znam koliko
dugo bih preţivjela. Ti si to stvorio, ne na dobar način, ali to ne mijenja što je
učinjeno. Nitko ne moţe izbrisati pogreške. Ali na kraju su ih tvoji postupci
zbliţili, bliski su, vole se, lojalni su, brinu se jedni za druge i one koji im nešto
znače. Imao si prste u tome i to te ne opravdava. Ali nadam se da će ti donijeti
mir saznanje da je obitelj koju si stvorio preţivjela, pa čak i ako to znači da su
preţivjeli tebe.“
„To je najkompliciranija stvar koju sam čuo, dušo,“ odgovorio je, slegnula
sam ramenima kada je nastavio, „Ali, dovraga, ako nije istinita.“
Tada sam se nasmijala.
Nakon što sam završila, rekla sam mu, „Samo da znaš, dobrodošao si u
moju pekarnu i moj dom kada god budeš htio, sada ili kada bude teško, ţelim da
znaš jer iskreno moţeš računati na mene.“
Gledala sam kako mu oči opet postaju sjajne.
Onda je šapnuo, „Glazura do kraja.“
Nasmiješila sam se i šapnula, „Ne, u jednom trenutku stigneš do sočnog
kolača. Ipak, taj sloj glazure je kao planinski vrtlog.“
„Planinski vrtlog?“
„Da, ljubičast. Ili ponekad ruţičasti. Ponekad svijetlo plavi ili njeţno
zeleni ili nešto drugo što smućkam. Ali uvijek s konfetima i jestivom vilinskom
prašinom.“
Lice mu se opustilo i nasmijao se.
A u tom trenutku Brock je ušao kroz vrata.
Pogledali smo ga dok nas je promatrao, skinuo svoju koţnu jaknu i
prebacio je preko kauča.
„Što je smiješno?“ pitao je dok mi je prilazio.
Trofej Knjiga | 39
 Dok mi je prilazio, u glavi su mi odzvanjale Cobove riječi.
Da se osjeća onako kako se Slim osjeća kada ima potrebu da ti se pribliţi
svaki puta kada nisi blizu, kao da će svakog trenutka u prostoriju uletjeti lav, a
on ti mora biti dovoljno blizu kako bi te zaštitio.
Ovu za ţivot vaţnu misao je prekinuo Cob.
„Tesa je planinski vrtlog glazure s konfetima i vilinskom prašinom,“ Cob
je rekao svom sinu dok je Brock smještao svoje veliko tijelo uz mene na kauču,
prebacio mi ruku preko ramena, privukao me sebi i podigao nogu na stolić.
„Kako molim?“ pitao je, a ja sam se nasmijala.
„Ništa Slim, trebao si biti tu,“ Cob je promrmljao, a ja sam nakrivila glavu
kako bi pogledala Brocka.
„Ţeliš li pivo?“
„Da bi ti ili ja otišli po pivo, jedno od nas bi trebalo ustati, preći preko
sobe, a vani je hladno, crklo mi je grijanje u kamionetu na putu kući, a ti si topla
tako da je odgovor na to pitanje… ne.“
„U redu,“ promrmljala sam, nagnula se naprijed i spustila svoju šalicu na
podmetač uz njegovu čizmu, a onda se naslonila i obgrlila ga rukama oko struka,
osjetila koliko je hladan pa sam ga stisnula.
Pogledala sam i vidjela kako me Cob gleda zamišljeno.
„Slim,“ oklijevao je Cob, „Znam da mi nećeš zahvaliti kada istaknem
očito, ali trebaš se potruditi da se, mala dama koja peče boţanstvene torte i pravi
opasne kotlete, ne smrzne kada god se naĎe u tvom kamionetu.“
Osjetila sam kako se Brock ukočio i shvatila sam zašto je Cob bio na
oprezu i zašto je pitao kako se njegov sin osjeća. Ukočenost Brockova tijela mi
je rekla da on ţeli da njegovi sinovi upoznaju djeda, ţelio je mir u obitelji, nije
mu se sviĎala ideja da mu je otac bolestan ili sam, ali nije znao kako ga pustiti
unutra.
„Tata –“ počeo je upozoravajućim tonom.
Cob ga je prekinuo njeţno, „Nabavi novi kamionet, Slim.“
Pucketajući elektricitet je ispunio sobu, a ja sam se ukočila.
I Cob je to osjetio, ali mislio je da umire pa su njegove sljedeće riječi
pokazale kako misli da nema što izgubiti.
„Trebaš se riješiti one ţene,“ izjavio je.
Brockovo tijelo se ukrutilo. „Nismo –“ započeo je.

Trofej Knjiga | 40
 „Ne,“ prekinuo ga je Cob. „Ta kučka je… kučka. Čuo sam je kako viče s
parkinga. Kaţe mom dečku da se jebe ispred mojih unuka?“ Odmahnuo je
glavom i izjavio, „Ne.“ Zatim je popio gutljaj piva.
„Riješit ću to,“ zareţao je Brock.
„Kada, za deset godina?“ odvratio je Cob.
O ne.
Napon u prostoriji je dosegao kritičnu točku, Brock je maknuo nogu sa
stola, nagnuo se naprijed povlačeći me sa sobom i rekao tiho, „Oprezno, tata.“
„Pogledaj me sine, osjeti to što osjećaš i pogledaj me, čovjeka zbog kojeg
se tako osjećaš,“ rekao je Cob, naginjući se prema Brocku. „Proveo sam cijeli
ţivot odgaĎajući stvari, a ti si,“ pokazao je svojom bocom, „Osjetio ono najgore.
Uči iz mojih pogrešaka, nemoj da se tvoji sinovi osjećaju ovako kao ti sada. Ne
znam što se dogaĎa u kući te kučke. Ono što znam je da su se prije sedam
godina moji unuci osjećali dobro u svojoj koţi, a sada izgledaju kao da su
spremni iskočiti iz nje. Ili je ona ili taj njezin muţ, nešto se dogaĎa, a nisi ti.
Završio si s onim drugim poslom, slobodan si, ţivot ti je miran i nemaš više
izgovora.“
„Ne mogu vjerovati da imaš muda sjediti ovdje i govoriti mi kako da
odgajam svoje sinove,“ zareţao je Brock.
Na to je Cob ispio veliki gutljaj piva, ustao i spustio bocu na stol gledajući
sina.
„Ne, ono što nemam je dovoljno vremena da se nadam da ne sjebeš sve
kao tvoj stari i umjesto toga učiniš što je dobro za svoju obitelj.“
Zrak je postao gust, grebao mi je koţu i Cob me pogledao.
„Divna večera, Tess, prelijepa torta. Čast mi je što si razgovarala sa
mnom, dušo, kunem se svojom dušom.“ Na te riječi Brockovo ukočeno tijelo je
postalo još ukočenije i Cob ga je pogledao. „U redu je što si ljut na mene jer
znam da to zasluţujem, Slim, ali jednom kad prestaneš biti ljut vidjet ćeš da sam
u pravu. Ne moraš mi reći, ali trebaš srediti svoja sranja.“ Potom je podigao
bradu i krenuo prema vratima mumljajući, „Sam ću se ispratiti.“
Sam je izašao.
Sjedila sam nepokretno i tiho, još uvijek sklupčana oko bijesnog Brocka i
ostala sam tako jer nisam htjela učiniti nešto što bi prelilo čašu.
Trebala sam se odmaknuti.
„Počašćen što si razgovarala s njim o čemu?“

Trofej Knjiga | 41
 Odmaknula sam se, maknula ruke, nagnula glavu i pogledala ga.
„Oprosti?“
„Počašćen što si razgovarala s njim o čemu?“
„Ovaj, pa…“ počela sam oprezno, previše oprezno.
„Ispljuni Tess. O čemu ste ti i otac godine razgovarali?“
O čovječe.
Ozbiljno, obitelj Lucas bi trebala riješiti svoje probleme i to uskoro.
„Brinuo se da sam kao Olivia i da ti pokazujem samo ono što ţeliš vidjeti,
ali da sam zapravo drugačija,“ rekla sam tiho i Brock se naslonio.
Podigao je obje ruke i protrljao lice, ali ispod njih je ispalio, „Isuse
Kriste.“
„Nisam bila uvrijeĎena,“ rekla sam mu, spustio je ruke i pogledao me.
„Pa dušo, to je dobro, ali ja jesam.“
„Brock –“
„Samo to?“
„Pa…“
„Tess,“ zareţao je.
„Zna što mi se dogodilo,“ šapnula sam.
Brock me mrko pogledao na vrlo zastrašujući način i zareţao, „Jebeni,
jebeni, jebeni,“ ustao je, podigao očevu bocu sa stola i bacio je preko sobe tako
da se razbila o zid, pivo se prosulo i završio, „Pakao!“
Zbog toga sam se povukla u kut kauča, podignula koljena uz prsa i
obgrlila ih rukama. Gledala sam ga kako stoji odmahujući glavom i prolazeći
rukama kroz kosu.
Zatim je spustio ruke i okrenuo se prema meni. „Koja?“ zahtijevao je
znati.
„Koja, što?“ pitala sam tiho.
„Koja sestra? Jill ili Laura?“
„Brock, nije mi smetalo,“ rekla sam mu oprezno.
„To je sranje,“ ispalio je i morala sam priznati da je u pravu. Bilo je. „Taj
čovjek nema pravo znati što ti se dogodilo.“
„Tvoja obitelj zna,“ istaknula sam.

Trofej Knjiga | 42
 „Točno,“ ispalio je, „A taj čovjek nije obitelj.“
„Brock,“ šapnula sam, „On je tvoj otac.“
„Zar jest?“ pitao je sarkastično i ja sam odlučila kako je dobro vrijeme da
prestanem govoriti.
Iako je bio bijesan, Brocku nije promicalo mnogo toga; vidio ja kako sam
se zatvorila, odlučio se za novu metu i izvukao je mobitel iz straţnjeg dţepa,
stisnuo neke tipke i stavio ga na uho.
Potom je počeo koračati.
Onda je rekao, „Da, Jill, ja sam, samo upozorenje, ljut sam.“
O čovječe.
Pogodio je.
Nastavio je. „Zašto? Reći ću ti zašto? Jer Tess nije rekla svojoj najboljoj
prijateljici šest godina da je silovana. Martha je saznala prije mjesec dana.
Njezina majka i sestra još uvijek ne znaju, ali znaš tko zna? Tata.“
Nastupila je tišina dok je slušao, ali ne zadugo prije nego što je nastavio.
„Nemoj se pretvarati da znaš kako je to. Laura zna. Zato Laura jebeno nije
ništa rekla. Nisi imala pravo reći to sranje tati. Izašao sam iz kuće kako bi
odvezao svoje dečke kući, ostavio je s tatom, a on je s njom razgovarao o tome.
Bila je sama s čovjekom kojeg jedva poznaje, a s obzirom da je tata, on misli da
ima pravo razgovarati s mojom ţenom o tome da je bila zlostavljana.“
Još jedna pauza koja nije dugo trajala.
Zatim, „Je li dobro? Što ti jebeno misliš? Sklupčana je ne prokletom
kauču jer sam ja toliko jebeno ljut na svoju sestru jer kada sam saznao, bacio
sam prokletu bocu od piva preko sobe. A razlog zašto sam tako jebeno ljut, Jill,
je zato što bi se ona sa mnom trebala osjećati sigurno. A moja jebena sestra je
stvorila scenarij da kada okrenem leĎa na pola sata, ona sjedi na mom jebenom
kauču i ne osjeća se sigurno.“
U redu, čudno, ali zbog onoga što je Brock rekao osjećala sam se manje
preplašeno, zbog njegovog divljeg, ljutitog i nekontroliranog ponašanja.
Nastupila je još jedna pauza.
Potom, „Jill, imala si drugačijeg tatu od mene. Ti i Laura ste imale
drugačijeg tatu od Levija i mene. A već godinama te podupirem, čak i prije nego
se razbolio. Ali izvadi glavu iz guzice. Ni jedan čovjek, čak ni tata, ne zasluţuje
umrijeti sam misleći da ga je sin napustio. Trebaš to shvatiti, dok ti čuvam leĎa
da ćeš i ti čuvati moja, mislim to. Čuvaš mi leĎa, takoĎer i Tessina i misli o tome
što hoćeš, ali pretpostavljam da ćeš dobro shvatiti. Jesmo li se razumjeli?“
Trofej Knjiga | 43
 O moj Boţe.
Je li mislio ono što mislim da je mislio?
„Isuse,“ ispalio je Brock. „Pa… da. Probudi se, Jill, upoznala je moje
dečke. Je li ijedna ţena u proteklih sedam godina upoznala moje dečke ili po
tom pitanju tebe?“
O Boţe.
Mislio je ono što sam mislila da je mislio.
Opet sam se osjećala toplo i njeţno.
„Ne,“ izjavio je čvrsto. „Tess će ti reći da je u redu jer je Tess slatka i
neće ţeljeti da se osjećaš loše pa, ne. Nećeš o ovome razgovarati s njom. Slušala
si kako ti govorim da to sranje nije u redu. A znaš,“ spustio je glas, „Znaš Jill,
jer si gledala Austina, da je doţivotno. Prati je ta sjena, kao i Lauru, moram to
riješiti i moram znati da je moja obitelj uz mene. Ovo je posljednji put da
govorimo o tome, ali prije nego što završimo, moram znati. Moţeš li to?“
Doţivotno?
„U redu,“ rekao je tiho. Zatim, „I meni je ţao. Završeno je. Nastavljamo
dalje. Reci svojim kćerima da im ujak nije nestao s lica zemlje. Obje imaju aute;
mogu se dovesti do mene. Tess će ih čekati s kolačima.“ Pauza, potom, „U
redu.“
Još jedna pauza, onda tiho, „Jill u redu smo, zar nismo uvijek?“
Prošao je još trenutak prije nego što sam vidjela da je nagnuo glavu i
pogledao u strop.
Saznala sam zašto kada je spustio glavu, pogledao u svoje čizme i njeţno
rekao, „Dušo, prestani plakati.“
O čovječe.
Stisnula sam usne.
Zatim je Brock rekao, „Sjebala si, prozvao sam te zbog toga, slušala si,
završeno je i sve je u redu, draga, prestani jebeno plakati.“
Prvi put u ţivotu mi je bilo drago što nemam brata, a u isto vrijeme bila
sam tuţna što nemam.
TakoĎer sam pomislila da je vrijeme da se javim sestri.
Potom je Brock rekao, „Dobro. I ja isto.“ Pauza, onda, „Jebiga, u redu.
Reći ću joj.“ Još jedna pauza, zatim, „I ja isto, dušo. Čujemo se kasnije.“
Tada je prekinuo poziv i pogledao u mene.

Trofej Knjiga | 44
 Izjavio je, „S obzirom da sada imam ţenu imam zadatak za Dan
zahvalnosti, nešto što sam izbjegavao sedam godina, jer su moja majka i moje
sestre mrzile moju suprugu, nikad joj nisu udijelile tu čast. Ali ti si očito
zaduţena za desert, a kad to kaţem mislim dovoljno deserta za šesnaest osoba.“
Moje, „U redu,“ zvučalo je čudno jer sam se trudila da se ne nasmijem.
Brock se nije smijao. Bacio je mobitel na stolić. Lupnuo je, ali on je to
ignorirao jer nije skidao pogleda s mene.
Saznala sam zašto kada mi je rekao, „Mogu se naljutiti, a kad to učinim,
naučio sam reagirati. Ako zakopam sranje nije dobro. Pa sam reagirao. Ali ti,
Tess, bez obzira koliko si mi blizu, čak i kada burno reagiram, nisi u opasnosti.
Moţda izgubim kontrolu, ali nikad te neću ozlijediti. Obećavam ti to. Nijedan
pristojan muškarac neće spustiti ruku na ţenu ili dijete u ljutnji. A ja nisam
prosječni muškarac, ali ipak jesam pristojan.“
„Znam,“ šapnula sam.
„Ako znaš, zašto si stisnuta u kutu?“ pitao je.
„Zato što si me prestrašio,“ odgovorila sam.
Proučavao me i uzdahnuo.
Potom, njeţno, „Ubuduće, dušo, pazit ću na to.“
Zurila sam u njega.
Je li u sedam godina ijedna ţena s kojom sam bio upoznala moje dečke, a
samim tim i tebe?
Moram znati da je to doţivotno.
U buduće, dušo, pazit ću na to.
Pokušat će se promijeniti… zbog mene.
Upoznao me… sa svojim sinovima.
Prihvatio me znajući da će mi pomagati u borbi s duhovima doţivotno.
Čula sam kako moja usta govore, „SviĎam ti se.“
Trznuo je glavom i pitao, „Što?“
Nisam ponovila. Umjesto toga sam rekla, „Ne ţelim da se mijenjaš zbog
mene.“
„Tess –“ počeo je, ali odmahnula sam glavom, ispravila se i prekinula ga.

Trofej Knjiga | 45
 „Mogu se toplije obući da mi ne bude hladno u tvom kamionetu i mogu se
naviknuti na tvoju ljutnju, bacanje boca od piva. Ne ţelim da se mijenjaš zbog
mene.“
Spustio je glavu i pogledao čizme, ali ne prije nego što sam vidjela da je
zatvorio oči.
„Znaš,“ rekla sam njegovoj glavi, podigao ju je i pogledao me, „Ušao si u
moju kuhinju prije mjesec dana i ja nisam htjela imati ništa s tobom. Ali kada si
mi rekao da si bacio stolicu od zid kada si saznao što mi se dogodilo, znala sam,
duboko u sebi, da nećeš dopustiti da mi se nešto loše dogodi. Gdje god to bilo,
duboko je, stvarno i nakon desetljeća nesigurnosti, tog trenutka u kuhinji sam se
osjetila sigurno. Tako sam,“ pokazala sam na kauč, „Sada ovdje. Pa i ako baciš
bocu ili dvije ili galamom srušiš kuću, naviknut ću se.“
Gledao me u oči nekoliko trenutaka prije nego što su ga noge dovele do
mene. Podigao me i smjestio u svoje krilo kada je sjeo, tako da sam bila
ispruţena na Brocku „Slimu“ Lucasu koji me ljubio kao nikada do sada, slaĎe
nego ikada, ali naţalost ne duţe.
Kad mi je pustio usne, podignula sam glavu, borila se da udahnem i
gledala kako njegove tople, srebrne oči lutaju mojim licem.
Onda sam zadihano upitala, „Uključuje li Dan zahvalnosti tradiciju kao
bundeva, jabuka, pekan orasi ili mogu biti kreativna?“
Pogledao me u oči. I nacerio se.
Onda je rekao, „Napravi što god ţeliš, sve će pojesti.“
„Onda oboje,“ mrmljala sam zabavljeno i osjetila sam kako se Brockovo
tijelo ispod mene trese od smijeha.
Zatim sam to osjetila iznad sebe kada me okrenuo na leĎa. Naočale mi
više nisu bile na nosu, nego na stoliću i osjetila sam Brockov smijeh na usnama
jer me ljubio.
Onda sam osjetila mnogo drugih stvari koje mi je Brock dao, ali nijedna
nije imala veze sa smijehom.

Trofej Knjiga | 46
 Tjedan i pol kasnije…

„Moţeš li mi objasniti, dušo, kako se desert za sedamnaest ljudi pretvorio

u sedam pita i dvije torte?“ pitao je Brock.
Vidjela sam kako je Rex pogledao Joela dok smo stajali uz prtljaţnik
moga automobila, a Brock je njeţno dodao dvije vrećice ispunjene kutijama
svojim sinovima. Joel je pogledao Rexa i bilo je očito da se trude ne nasmijati.
Odgovorila sam Brocku, „Izračunala sam.“
Brock se ispravio i zatvorio prtljaţnik.
Pogledao me i rekao, „Izračunala si.“
„Da,“ odgovorila sam, drţeći buket cvijeća, šest piva Buda i vrećicu sa
tubama šlaga i četiri kilograma sladoleda od vanilije, a Brock se nije micao i
zurio je u mene.
Stoga sam pitala, „Što?“
„Koliko kriški se dobije iz jedne pite?“ pitao je.
„Ne govorimo o tome,“ informirala sam ga.
„Nego o čemu?“ pitao me.
„Pa, Dan zahvalnosti je i ljudi se raduju, svatko se raduje. Tako recimo, ti
se raduješ komadu torte od bundeve, a ja sam napravila samo jednu, što nije
dovoljno za sedamnaest osoba, iako je nevjerojatno, ali moţe se dogoditi da
sedamnaest ljudi ţeli krišku pite od bundeve. Recimo da ne dobiješ svoju krišku.
Pomisli kako bi bio razočaran. Pa sam napravila dvije pite s bundevom, dvije s
pekan orasima, dvije s jabukom, tradicionalne pite za Dan zahvalnosti i tako se
svi mogu radovati nečemu.“

Trofej Knjiga | 47
 Rex i Joel su još uvijek susprezali smijeh, ali neuspješno jer sam ih čula.
Brock je nastavio zuriti u mene kao da misli da sam malo luda.
Nastavila sam govoriti.
„U slučaju da ima onih koji ne ţele ništa tradicionalno, napravila sam pitu
s mlaćenicom i javorovim sirupom, koja nije tradicionalna, ali je jesenja pa ide
uz praznik, a onda moţda ima onih koji ţele nešto drugačije pa sam napravila
tortu od sira s bundevom i za one koji nisu za tortu napravila sam čokoladni
kolač sa šlagom.“
Brock je nastavio zuriti u mene, kao da nema sumnje da sam luda.
„Isuse, Tess, koliko dugo ti je trebalo da to napraviš?“ pitao je Joel, a ja
sam ga pogledala.
„Dušo, imam pekaru. Ţivim od toga. Čak i u svojoj kuhinji kod kuće,
napravila sam to za tri sata.“
To nije bilo istina. Trebalo mi je pet sati.
„Super,“ promrmljao je Rex. „Ona je kao super junak u pravljenju
kolača.“
„I pita,“ dodao je Joel.
Nasmiješila sam se dečkima, pogledala Brocka i predloţila, „Moţda
bismo trebali ući?“
„Da i nadam se da moji dečki i ja moţemo odnijeti sve ovo bez da
dobijemo bruh,“ mrmljao je Brock, a njegovi sinovi su se počeli smijati, kada je
Brock pokazao bradom prema majčinoj kući i počeo hodati. Krenula sam iza
Brocka i čula kako mumlja, „Samo ja mogu naći ţenu koja pite opisuje kao
„jesenje“.“
„Pa, kako bi ti opisao pitu s mlaćenicom i javorovim sirupom?“ pitala
sam.
„Dušo, nikad nisam probao takvu pitu, ali postoje tri pridjeva kada se
opisuje pita, loša, dobra i jebeno fantastična.“
„Dobro je što si policajac, a ne kritičar hrane.“
„Baš dobro,“ promrmljao je i mogla sam čuti smijeh u njegovu glasu.
Gledala sam Rexa kako prilazi bakinoj kući noseći torbu s čokoladnom
tortom u jednoj ruci, a tortu sa sirom u drugoj ruci, odmaknute od tijela, kako
mu ne bi udarale u noge. Pogled mi je prešao na Joela koji je nosio dvije vrećice,
u kojima su bile pite i on je svoj teret nosio oprezno.

Trofej Knjiga | 48
 Zatim sam pogledala Brockove ruke samo da vidim kako u jednoj nosi
vrećicu s tri pite, a u drugoj vrećicu s dvije boce vina i dvije boce soka.
Razmotrila sam činjenicu da sam pretjerala.
„Moţda sam pretjerala,“ promrmljala sam dok smo se pribliţavali
ulaznim vratima.
„Dušo, moj izračun kaţe, samo s pitama ima pedeset i šest komada za
sedamnaest ljudi. To je više od tri komada za svakoga. A nisam uzeo u obzir
torte. Mislim da „moţda“ trebaš izbrisati iz te rečenice čak iako je Dan
zahvalnosti i moţe se očekivati da ćemo pasti u komu od hrane za otprilike tri
sata.“
Kako nijedan nije imao slobodne ruke jer su svoje duţnosti nositelja
shvaćali krajnje ozbiljno, Joel i Rex nisu pokušali pokucati na vrata pa je tako
Joel počeo vikati, „Bako! Otvori!“
Shvatila sam da je Brock u pravu.
Čula sam se kako šapućem, „Nisam htjela zabrljati.“
Na to sam čula kako Brock tiho govori, „Hej,“ prestala sam gledati Joela
kako viče (i Rex mu se pridruţio) i pogledala sam Brocka. Prešao je pogledom
po mom licu i uhvatio mi pogled prije nego što se nagnuo i dodirnuo mi usta
svojima, povukao se i promrmljao, „Što da radim s tobom?“
„Pojedi mnogo pite tako da ne bude previše ostataka?“ mrmljala sam, a on
se nacerio.
„Časna izviĎačka, dušo, dat ću sve od sebe kako bi ti čuvao leĎa.“
Nacerila sam se i šapnula, „Hvala.“
Vrata su se otvorila i Jill je bila tamo.
Godinu i pol starija od Brocka, kosa joj je počela sjediti i tako ju je nosila.
Imala je majčine oči, visinu oba roditelja (kao i ostala braća i sestra) nije
bila okruglasta kao Laura, nego u formi. Bila je sa svojim partnerom Fritzom
već dvadeset godina, nikad se nisu vjenčali i imali su dvije kćeri, Kalie i Kellie,
stare osamnaest i šesnaest godina.
Bila sam s Jill u društvu tri puta jer je došla s Laurom i/ili Fern u moju
pekaru, ali još uvijek nisam upoznala Fritza, Kalie ili Kellie i uz njih Austina,
Laurinog supruga i Levia, Brockovog brata.
Drugim riječima, usprkos činjenici da sam poznavala neke od njih; nisam
poznavala ostale pa sam bila pomalo nervozna i zbog toga sam pretjerala s
desertom.

Trofej Knjiga | 49
 „Pozdrav ljudi, dobro došli u ludnicu,“ pozdravila je otvarajući vrata kroz
koja su Joel i Rex oprezno prošli, pozdravili tetu i nestali u kući.
Jill je pogledala brata.
Zatim je tiho upitala, „Kako si nagovorio zločestu vješticu sa zapada da ti
preda svoje potomke zbog obiteljskog praznika?“
„Nisam. Tess je napravila distrakciju ispred kuće, a ja sam se ušuljao u
kuću kroz podrumski prozor pa smo dečki i ja pobjegli straga. Još uvijek ne zna
da su nestali.“
Brock je rekao dok smo prolazili pokraj nje i ulazili u kuću, ali ja sam se
smijala jer je moj muškarac bio smiješan.
Jill je zatvorila vrata i pogledala me mrmljajući, „Voljela bih da je tako.“
Brock je naposljetku rekao istinu. „Bio je moj red, Jill.“
„Prva priča je bolja,“ rekla je Jill dok nas je vodila prema kuhinji, a kad
smo stigli vidjela sam da je uistinu ludnica.
Fern je ţivjela u dvosobnom bungalovu s ureĎenim podrumom, na
periferiji parka Washington. Drugim riječima ţivjela je u mom susjedstvu iako
sam ja ţivjela bliţe Reiverovom baru.
Brock mi je rekao da on i njegova obitelj nisu odrasli u ovoj kući nego u
mnogo većoj koja je bila u Highlandu. Kuća u kojoj je odrastao bila je ona u
kojoj ih je Cob ostavio, a ostavio je obitelj u toj kući kada je njegova ţena radila
kao pomoćna sestra i nije mnogo zaraĎivala. A on je ostavio svoju ţenu, koja je
bila iz Montane i sva njezina obitelj je još uvijek ţivjela tamo, u toj kući i nije
joj pruţio financijsku ili bilo kakvu drugu pomoć u odgoju djece i plaćanju
računa, a ona nije imala rodbine koja bi joj pomogla.
Tako su Brock i Jill vrlo rano morali odrasti i preuzeti odgovornosti jer je
Fern uzimala dodatne smjene, a išla je i u večernju školu kako bi postala
radiološki tehničar. Te odgovornosti su ostale i kad je Fern krenula na
predavanja za radiološkog tehničara kako bi zaradila dovoljno novca da zadrţe
krov nad glavom i hranu na stolu za svoj čopor uključujući dva snaţna i visoka
sina. A kako je Fern radila puno radno vrijeme u bolnici, Brock i Jill su se drţali
svojih odgovornosti, ali Brock, koji je bio najstariji sin, preuzeo je više.
Ipak, kada su se djeca iselila, Brock mi je rekao da je Fern stavila njihovu
veliku kuću s četiri sobe na prodaju, „dvije sekunde nakon što je Laura prešla
prag“ (Brockove riječi) i preselila se u manju.

Trofej Knjiga | 50
 Srećom za nju, bila je desetljećima u toj staroj kući, a procvat trţišta
nekretnina i regeneracija u njihovom starom susjedstvu je značilo da je dobila za
nju vrhunsku cijenu. Što je značilo da je vlasnica ovog ugodnog, lako odrţivog
bungalova koji, iako malen, izgleda kao definicija bakine kuće.
Velika kuhinja puna obitelji na Dan zahvalnosti je bila dokaz tomu kada
smo ušli i odmah bili opkoljeni.
A moram priznati da mi se to svidjelo.
Otprilike deset minuta.
Laura se probila naprijed, poljubila brata, mene brzinski zagrlila, uzela
cvijeće, pivo i vrećicu, a u isto vrijeme je Jill oslobodila Brocka njegovog tereta.
Dylan i Ellie (u još jednoj haljini princeze, ovaj puta s ruţičastim
cipelicama sa šljokicama, ali je dodala krunu koja joj je ukrašavala tamne lokne
i shvatila sam da je Dan zahvalnosti veliki praznik koji zahtjeva tako kraljevski
ukras za glavu), su vrišteći napali Brockove noge dok se Grady drţao podalje i
izgledao odraslo kada se pozdravio sa svojim fantastičnim ujakom. Gledala sam
kako je Brock stisnuo Dylana i podigao Ellie u naručje kako bi je poljubio i
poškakljao.
Kada je završio s tim, okrenula se prema meni.
„Hoćemo li gledati Vrlo zapetljanu priču, ujna Tess? pitala je.
Dobila sam titulu „ujna Tess“ u pekari kada je Laura drugi put dovela
djecu.
SviĎalo mi se to.
„Naravno dušo, moţda nakon što jedemo.“
„Jupi!“ vrištala je, ruku podignutih u zrak, a Brock joj se nasmiješio.
„Odlično, Vrlo zapetljana priča,“ mrmljao je Dylan,
„Ja ću gledati ragbi,“ izjavio je Grady.
„I ja isto,“ ubacio se Rex.
„Svi znaju da se za Dan zahvalnosti gleda nogomet, a ne crtići,“ Joel je
rekao Ellie.
„Dečki mogu gledati ragbi u podrumu, a djevojke mogu gledati Vrlo
zapetljanu priču u mojoj sobi,“ izjavila je Fern dok je vadila moju čokoladnu
tortu iz kutije. „A sada, djeca van. Idite igrati Wii. Idite igrati nogomet u
dvorištu. Idite igrati bilo što, samo idite.“
Hmm. Činilo se da kuhanje za sedamnaest osoba baca Fern u loše
raspoloţenje.
Trofej Knjiga | 51
 Joel, Rex, Grady i Dylan su izjurili vrišteći, „Ragbi!“ a Brock je spustio
zbunjenu Ellie. Gledala je vrata kroz koja su nestali dječaci, očito razmišljajući
kako da nagovori svoje roĎake i braću da se igraju s njom. Onda je poţurila za
njima, a ja sam se nadala da joj neće oštetiti krunu.
„Hej ujače Slim,“ čula sam i pogledala da vidim vrlo lijepu djevojku,
tamne kovrčave kose koja je bila odjevena kao da je bila na kostimiranoj zabavi
na temu 60-ih, hipi (bez trake za kosu ili fanki sunčanih naočala, ali ostatak…
sve savršeno) kako prilazi i grli Brocka.
„Ţiva je,“ šalio se Brock, grleći ju, a ja sam pogledala po sobi.
Bilo je tu onih koje poznajem uključujući Elviru koja je stajala pokraj
sudopera i gulila krumpir kao da dolazi na Dan zahvalnosti kod Brockove mame
oduvijek.
Da, rekla sam Elvira.
Iako sam ju ja „pitala“ (pod navodnicima, jer se sama pozvala), nisam bila
sigurna zašto je ovdje. Bila sam na koktelima s njom i curama (dvaput), a ona se
nije bojala zvati ili slati poruke da ti kaţe što joj je na umu (često), još uvijek je
nisam dobro poznavala. Znala sam da je trenutno upletena u neku dramu sa
svojom sestrom i da trenutno na razgovaraju, prezirala je bratovu novu „drolju“,
a njezini roditelji su odabrali Dan zahvalnosti provesti na Havajima kako bi
izbjegli neslogu, Elvira nije znala gdje bi za Dan zahvalnosti, iako je imala hrpu
prijatelje, prilijepila se za mene.
Sumnjala sam da je na tajnom zadatku za Marthu, ali znala sam kako je
provoditi Dan zahvalnosti sama pa sam joj dopustila da odigra na tu kartu, kada
sam pitala, Fern mi je rekla da je to u redu.
Brock nije mislio tako i neverbalno mi je to poručio (još jedan put kada
me pogledao kao da nisam normalna), ali nije ništa rekao.
U sobi je takoĎer bio visoki, plavi muškarac sa svijetlo plavim očima koji
mi se smiješio kao luĎak (ako moram pogaĎati Austin), i zdepasti sijedi
muškarac (pretpostavljam Fritz), visoka tamnokosa djevojka koja je usred
studenog nosila kratke hlačice i široku vestu (moţda zbog toga što je bila mlada,
bila je divna, imala dobre noge i sloţila sam se s njom, treba pokazati svoje
atribute, ako ih imaš) koja je morala biti Kellie (Jillina i Fritzova najmlaĎa), a
djevojka koja je grlila Brocka bila je Kallie. Na kraju, nevjerojatno zgodan
muškarac, sa svojim visokim, tankim tijelom u formi, gustom tamnom kosom,
ali začudo, jer nitko drugi nije imao, smeĎim očima, koji je morao biti Levi, a
pokraj njega je bila mlada ţena, (opet točan pogodak, u kasnim dvadesetima)
savršene figure, plave kose i paţ frizure, u paţljivo odabranoj odjeći koja mi je
rekla da ţeli impresionirati, Levijeva najnovija djevojka.

Trofej Knjiga | 52
 Jill me upoznala sa Fritzom kada se Kellie otišla pozdraviti sa ujakom (i
njoj je prigovorio što ga nije posjetila). Laura me upoznala s Austinom koji mi
se toplo nasmiješio i jednako toplo mi stisnuo ruku.
Elvira je promrmljala, „Hej kučko,“ na što su se svi nasmijali iako su je
tek upoznali.
Zatim mi je prišao Levi sa svojom djevojkom, a ja sam ga pogledala.
O čovječe.
Dovoljno je reći da sam na prvi pogled zaključila da mi vjeruje mnogo
manje od Coba.
Rukovao se s bratom, poljubio me u obraz, odmaknuo se i upoznao nas sa
svojom djevojkom, Lenoreom prije nego što je počeo.
„Tess, čuo sam mnogo toga o tebi.“
„Mogu se kladiti,“ odgovorila sam.
„Čuo si mnogo, ali pitam se zašto te dugo nismo vidjeli,“ ubacio se Brock,
a Levi ga je pogledao.
„Bio sam zauzet,“ promrmljao je.
„Nisi bio zauzet da čuješ o Tess,“ primijetio je Brock, ali Levi ga je
ignorirao i pogledao u mene.
„Brzo si se spetljala sa Slimom,“ naveo je.
„Levi,“ upozorila je Fern.
„O čovječe,“ Elvira je tiho rekla krumpirima.
„Ne baš,“ rekao je Brock grubo i Levi je pogledao brata.
„Da, čuo sam i o tome.“
Ukočila sam se pokraj Brocka; Brock je to osjetio i obgrlio me oko
ramena.
„Dan zahvalnosti je, dečki su tu, obitelj mi je tu i moja ţena. Ono što ne
ţelim je biti ljut,“ rekao je Brock tiho, a Levi ga je gledao u oči.
Pat pozicija i nisam mislila da je to dobro. Levi je dovodio u pitanje
bratovo prosuĎivanje i moţda je bilo zato što je bio zaštitnički nastrojen, ali
Brock je bio muškarac koji to neće cijeniti. Brock je takoĎer rekao i pokazao
spremnost da me zaštiti, ako Levi ne odstupi ovo neće dobro završiti.
Bilo je vrijeme za kontrolu štete, a to sam učinila gledajući Lenoreu koja
je zabrinuto promatrala Levija.

Trofej Knjiga | 53
 Pogledala sam je i rekla, „Lenore, stvarno mi se sviĎaju tvoje čizme.“
Tijelo joj se trznulo i pogledala me. Zatim je šapnula, „Pa… hvala. I ja…“
pogledala je Levija, a onda mene, „To mislim za tvoje. I to je stvarno lijep
dţemper.“
„Imam prijateljicu koja radi kod Neimana,“ rekla sam joj, sad i imam
zahvaljujući Elviri, Gwen, Tracy i Cam, a Tracy je bila velikodušna sa svojim
popustom. Dţemper je koštao pravo bogatstvo, ali djevojke su znale da trebam
savršeni dţemper za večeru s Brockom i njegovom obitelji, tako sam se, kao i sa
spavaćicom, počastila.
Stvarno moram početi prodavati više kolača.
„Popust za zaposlenike,“ mrmljala je Elvira.
Lenore je pogledala Levija pa vratila pogled na mene i rekla, „Super.“
Proučavala sam je i shvatila. SviĎao joj se Levi. Bio je sa svojom obitelji, a ona
mu je bila najnoviji komad. Ali njoj je ovo bilo vaţno. Njoj je ovo bilo
upoznavanje obitelji i nadala se, ali s obzirom kako se Levi ponašao s njom,
njemu nije bilo. Primijetila je to i bila zbunjena. A s obzirom na način kako se
Levi ponašao, u ne tako dalekoj budućnosti će joj slomiti srce.
Pogledala sam Levija i vidjela da se sprema nešto reći, ali Fern ga je
prekinula.
„Muškarci van, smetate, ne planirate pomoći, a i ako pokušate sve ćete
uprskati. Idite uključiti televiziju negdje. Ponesite krekere i okruglice od sira. I
zdjelu s kikirikijem. I čips i umak.“
Elvira me pogledala preko ramena i pokazala glavom prema stolu koji je
bio prekriven zdjelama i tanjurima s grickalicama koji će obraniti svrhu Dana
zahvalnosti. Zatim mi je upitila odobravajući pogled koji mi je rekao da Fern
nije Ada i da je to plus koji će prenijeti Marthi.
„Tess! Ove pite su prekrasne!“ izjavila je Laura.
Bila je u pravu. Moje pite su bile predivne. Potrudila sam se. One s
bundevom su imale obrub u obliku bundeve s minijaturnim lozama. One s
jabukom su imale jabuke. One s mlaćenicom, listove javora. Ona s orasima je
imala dekorativni rub s kojim sam eksperimentirala, ali je izgledao odlično.
Nisu samo torte zasluţila da budu lijepe.
„Isuse, jebi me, već viĎeno,“ mrmljao je Levi, gledajući pite, a onda je
pogledao Brocka. „Olivia ti je pravila mafine sa cimetom. Nisu bili ukusni, a
nisu ni izgledali lijepo.“

Trofej Knjiga | 54
 Zrak u prostoriji je postao statičan kada je Laura viknula, „Levi!“ Austin
je tiho dodao, „Čovječe nije u redu,“ Fritz je ispod glasa rekao, „Isuse,“ Elvira je
promrmljala, „O čovječe,“ Kellie i Kalie su šapnula u glas, „O moj Boţe,“
Brock se ukočio, a Fern se okrenula prema sinu.
„Reci mi da to nisi rekao,“ zahtijevala je, a Lenore se pribliţila muškarcu
koji nije bio njezin.
„Zar griješim?“ Levi je pitao majku.
„Ono u čemu griješiš je to što misliš da si prestar za pljusku preko usta,“
ispalila je Fern.
„Van,“ zareţao je Brock i svi su ga pogledali, ali on je gledao brata.
„Ozbiljno?“ pitao je Levi.
„Sad,“ reţao je Brock i, opet, u roku od deset minuta, bilo je vrijeme za
kontrolu štete pa sam mu se pribliţila, uhvatila ga za ruku i povukla.
„Pusti to,“ šapnula sam, a on me pogledao svojim očima boje ţive.
„Tess –“
Odmahnula sam glavom i stisnula mu ruku. „Opcije su otvorene, imati
brata kojemu je svejedno ili onoga kojemu je stalo. Trenutno si ljut, dušo, pa ne
shvaćaš, u ovom slučaju. Sreća je na tvojoj strani.“
Brock je stinuo čeljust, a ja sam pogledala Levija.
„Shvaćam, već jednom su ti sjebali brata, stalo ti je do njega i oprezan si.
Hvala ti što si takav.“
Levi je trepnuo.
Pustila sam Brocka, okrenula se prema Fern i pitala, „Kako mogu
pomoći?“
Fern nije odgovorila jer je zurila u svoga najmlaĎeg sina pa je Jill rekla,
„Moţeš pomoći postaviti stol, Tess.“
Ignorirala sam obiteljsku tenziju i slijedila Jill.
Na putu iz blagovaonice prema kuhinji naletjela sam na Fritza, nasmiješila
sam mu se, a on me iznenada uhvatio za ruku i pribliţio mi se.
Kada je tu učinio, šapnuo je, „Dobro odigrano, Tess. Ovo je opasna ekipa,
čak i nakon dvadeset godina, na obiteljskim okupljanjima se osjećam kao
autsajder. Ali Austin i ja, dušo, čuvat ćemo ti leĎa.“
Prije nego što sam bilo što rekla, stisnuo mi je ruku, okrenuo se i krenuo
prema vratima za koja sam pretpostavljala da vode u podrum.

Trofej Knjiga | 55
 Gledala sam čak i kada je nestao i činila sam to osjećajući se bolje.
To je opet trajalo deset minuta. U tih deset minuta, dobra vijest je bila da
smo Jill i ja postavile stolove (mnoţina, jer su u dnevnoj sobi bili stolovi na
rasklapanje za mnogobrojnu djecu), muškarci su otišli gledati TV, Fern je stavila
peći sloţenac od slatkog krumpira. Laura i Elvira su napadale brdo krumpira i
bile su pokraj štednjaka, Kalie i Kellie su slagale deserte na pomoćni stol u
blagovaonici i trenutno su aranţirale cvijeće u vazu, a Fern, Jill i Laura su očito
imale iskustva s Levijem i njegovim djevojkama pa su se njeţno ophodile s
Lenoreom, iako je to moţda bio posljednji put da je vide.
Loša vijest je bila, nakon deset minuta obiteljske harmonije, Ellie je
utrčala vičući, „Djed je ovdje!“
Zrak u sobi je postao napet jer su se svi ukočili; Elvira i Lenore su to
učinile jer su osjetile vibracije i nisu imale pojma da Elliein veseli vrisak
najavljuje armagedon.
Elvira je upozoravajuće promrmljala, „O Gospode, mislim da obiteljska
drama još uvijek nije završila.“
„Pa…“ počela je Jill, „Mama, trebali smo, pa… Laura i ja smo ti trebale
reći da smo pozvale tatu.“
O čovječe!
„Mislile smo…“ počela je Laura oklijevajući, „Pa to je vijest koju je je
najbolje iznenada priopćiti.“
Pogledala sam Elviru koja je bacala koru od krumpira u smeće, pogledala
me podignutim obrvama.
Fern se nije micala. Fern je bila ukočena. Fern je bila zauzeta mislima
kako će počiniti dvostruko ubojstvo, a ţrtve će biti njezine kćeri.
„Djed je ovdje! Djed je ovdje! Djed je ovdje!“ Ellie je vikala s vrata i
dodala, „Jupi!“ onda je otrčala dalje, vičući „Djed je ovdje!“ pretpostavljam u
sobu s televizijom.
Dylan se pojavio na vratima drţeći Coba za ruku. „Pogledajte!“ vikao je.
„Djed! Nije li to super? Djed nikad nije bio ovdje za Dan zahvalnosti!“
„Zdravo djevojke,“ rekao je oprezno Jill, Lauri i svojim unukama, a
potom je pogledao mene. „Hej, Tess, dušo.“ Pogledao je Lenore i Elviru i
kimnuo glavom u pozdravu.
„Hej tata,“ šapnula je Jill.
Tada samo začuli, „Što… dovraga?“

Trofej Knjiga | 56
 Raširila sam oči i stisnula usta u crtu na Elvirin alarmantni izraz lica kada
su se svi okrenuli prema vratima.
„Koji vrag?“ Ovoga puta je bilo glasnije i iako ga nisam znala dobro,
znala sam da je to Levi.
„Dylane dušo, potraţi sestru i idite se igrati van,“ rekla je uţurbano Laura
svom začuĎenom i pomalo prestrašenom sinu koji je nagnuo glavu i gledao
nekoga u hodniku. „Sada dušo, svi ostanite vani.“ Dylan je pogledao mamu i
ona je ponovila, „Sada, dušo.“
Pustio je djedovu ruku i odjurio.
Cob je prešao pogledom preko Jill i Laure, shvatio je situaciju i okrenuo
se da pogleda prema hodniku.
„Slušaj Levi –“ počeo je.
„Odlazi,“ čuli smo.
„Levi –“ počela je Jill krećući se prema vratima.
„Jebeno… odlazi!“ zagrmio je Levi.
„Sine –“ počeo je opet Cob, ali ga je Levi prekinuo.
„Nisam tvoj sin, ti jebeni seronjo.“
Cob se trznuo.
O čovječe.
„Levi!“ viknula je Laura, takoĎer se krećući prema vratima, ali nije
trebala jer se Levi progurao pokraj oca i ušao u kuhinju, a za njim Austin, Fritz i
Brock, ali Brock je ostao pokraj vrata blizu oca.
„Levi, smiri se dok djeca ne izaĎu van,“ mrmljao je.
Levi se namrštio na brata, vidljivo brojao do deset, potom do petnaest (i ja
uz njega), čuli smo kako se vrata zatvaraju i onda je eksplodirao.
Okrećući se prema sestrama, zareţao je, „Vas dvije ste jebeno
nevjerojatne.“
„Oprezno, prijatelju,“ zareţao je Fritz.
Levi se okrenuo prema Fritzu i izjavio, „Jebeš to.“
Ovo se trebalo dogoditi, ali bez dodatne publike.
To je bila moja odluka, stoga sam šapnula, „Kalie, Kellie, zašto ne biste
izašle van sa mnom, Lenoreom i Elvirom da vidimo što djeca rade?“
„Dobra ideja, Tess, ovo je obiteljska situacija,“ procijedio je Levi.
Trofej Knjiga | 57
 Loš potez.
Stvarno loš potez.
Znala sam to kada se Brock u dva koraka našao licem u lice s bratom, a
već usijana atmosfera postala je još gora.
„Tess me ranije smirila, a sada vidim da joj to nisam trebao dopustiti.
Trebaš se smiriti ili, kunem ti se Bogom, ja ću se pobrinuti za to.“
„Ne seri Slim, ne ţeliš tog čovjeka ovdje ništa manje od mene,“ odvratio
je Levi pokazujući na oca.
„Ne znaš što ţelim,“ odgovorio je Brock, a Levi je suzio oči.
„Jebi me, i ti? Ti vjeruješ u to sranje? Prilično je zanimljivo da je uvidio
svoje greške kada ima rak koji ga izjeda iznutra,“ odvratio je prezrivo Levi.
Stisnula sam usne, Laura je ispustila zvuk nalik cviljenju, Kalie se
pribliţila Kellie, a Fern je odlučila da joj je dosta, znala sam to jer je to rekla.
Učinila je to šapćući, „Sad mi je dosta.“
Brock je odstupio od ljutitog natjecanja u zurenju, okrenuo se i stao pokraj
brata i svi su pogledali Fern.
Fern je gledala Coba.
„Ovo je moja kuća i ja odlučujem tko je dobro došao ovdje. Dan
zahvalnosti je Cob, ţao mi je što ne znaš hoćeš li doţivjeti sljedeći. Ali bit ću
sretna da sjedneš sa svojom obitelji za stol. Nisi mi dao mnogo, ali si mi dao
četiri najvrijednije stvari u mom ţivotu. Zbog toga ti mogu pruţiti ovo.“
U redu, pa, sviĎala mi se Fern.
Sada sam znala da mi se stvarno sviĎa.
Tada je pogledala Levija i nastavila govoriti.
„Volim te dušo, ali moraš izbaciti tu mrţnju iz sebe ili će te pojesti iznutra
kao što rak izjeda tvog oca. I,“ pogledala je Lenoreu pa Levija, „Mogla bih
dodati da je vrijeme da se probudiš.“
Osjetila sam pogled na sebi, pogledala sam Elviru i vidjela da mi se
smiješi.
Fern nije bila gotova.

Trofej Knjiga | 58
 „Moramo završiti večeru tako da idite i gledajte utakmicu, ali moram ti
reći,“ gledala je Levija, „Ovo je moţda Cobov posljednji Dan zahvalnosti sa
njegovom obitelji, ali to takoĎer znači da je i posljednji Dan zahvalnosti njegove
obitelji s njim. Trebamo se potruditi da ostane u lijepom sjećanju mojim
unucima, jer će to trebati.“
Nitko nije rekao ništa i nitko se nije pomaknuo.
Tako da je Fern nastavila, „Levi, moţeš li to učiniti za svoje sestre i
nećake?“
Levi nije odgovorio. Zurio je u majku, pogledao sestre pa se okrenuo i
izašao.
Fern je uzdahnula.
Cob je tiho rekao, „Cijenim to, Fern.“
Pogledala ga je i kimnula.
Zatim je pogledala svoje unuke i tiho rekla, „To lijepo izgleda djevojke,
stavite to na sredinu stola.“
Onda je prišla štednjaku da provjeri krumpir.
Pogledala sam Brocka na vrijeme da vidim kako je kimnuo bradom prema
ocu, prošao pokraj njega i krenuo u istom pravcu kuda je i Levi otišao. Austin i
Fritz su izveli Coba.
Elvira mi je prišla.
„Paaa, curo, veliki, debeli koji… kurac? Obitelj tvog zločestog dečka je
udarena. Nasuprot njih moj brat i njegova ţgoljava drolja i moja sestra sa
svojom nesposobnošću da mi vrati onu prekrasnu haljinu koju je posudila bez
mrlja od crvenog vina.“
Nisam mislila da je drolja u obitelji dobra stvar, ali Brockova obitelj je
definitivno imala problema gorih od mrlja na posuĎenoj haljini.
„Pa…“ mrmljala sam. „Brockova obitelj rješava neke probleme.“
„Probleme?“ pitala je. „Znala sam. Imala sam predosjećaj. Probudila sam
se i pisalo je „Dan zahvalnosti s Tess“. Kaţem ti ovo je bolje od televizije.“
Pa dobro je što se netko zabavljao.
„Ne mogu dočekati da saznam što će se sljedeće dogoditi,“ mrmljala je i
krenula prema bocama vina na pultu.
Ja sam mogla. Mogla sam čekati da vidim što će se dogoditi.
A s tim Elvira nije bila razočarana.

Trofej Knjiga | 59
 Sat i pol kasnije shvatila sam da prilikom izračuna za desert nisam uzela u
obzir djecu koja su imala trbuhe kao rupe bez dna, muškarce koji su imali brz
metabolizam i nisu se morali brinuti o količini hrane koju pojedu i ţene koje su
se opuštale za jedan od šest dana u godini (drugi su bili Boţić, Nova godina,
Uskrs, Dan nezavisnosti i njihov roĎendan).
Iako je Fern pripremila mnogo ukusne hrane, nije ostalo mnogo deserta.
Za večeru, bila sam smještena izmeĎu Fritza i Austina koji su se proglasili
mojim zaštitnicima, nakon epizode s Levijem. Bilo je svi za jednoga, jedan za
sve kada si u vezi s članom obitelji Lucas.
TakoĎer je bilo super i očito se vrlo cijenilo.
Brock je sjedio na čelu stola, kao i Fern s druge strane, a Cob, Jill, Kalie,
Laura i Elvira su zaokruţili naše društvo. S obzirom da je Cob bio za glavnim
stolom, Levi, kojega je Brock nekako nagovorio da se vrati, sjedio je za stolom
u dnevnoj sobi, s Lenoreom, Kellie i ostalom djecom.
Iako je konzumirana poprilična količina vina i piva, napeta atmosfera nije
popustila, a jedina osoba koja to nije shvaćala bila je Elvira.
Stoga, upustila sam se u razgovor s Elvirom, jer sam iz iskustva znala da
svaki puta kada Elvira progovori zanimljive iako ponekad iznenaĎujuće i
neprimjerene stvari izaĎu pa sam se nadala da će to opustiti atmosferu.
Uspjelo je.
Austin i Fritz su očito mislili da je grlata, Cob nije zaostajao, Jill, Laura i
Kalie su se pridruţila i na kraju se Fern opustila. Brock je proučavao Elviru kao
da je nepoznato stvorenje o kojemu ne zna što bi mislio, ali mogla sam osjetiti
da je opušten i zadovoljan što njegova obitelj uţiva u večeri, a mogla sam to
osjetiti jer je to raspoloţenje ispunilo sobu.

Trofej Knjiga | 60
 Blagdanskoj atmosferi pridonijela je i činjenica da je ujak Levi, iako je
imao kratak fitilj, bio zabavan ujak i voljen, jer je smijeh odzvanjao sa dječjih
stolova preko puta i mnogo hihotanja i Ellinog vikanja, „Ujače Levi!“
S obzirom da smo preţivjeli desert bez ijedne scene, opustila sam se i na
nesreću spustila obranu.
Stoga nisam bila spremna osjetiti pucketanje Brockova raspoloţenja kada
je ispunilo sobu.
Okrenula sam glavu prema njemu, sjedio je ispravljenih leĎa, lice mu je
bilo kao grom, a oči usmjerene prema prozoru.
Odjednom se začulo sa susjednog stola, „Nemoj me jebati.“
Ovo je bio Levi.
Odjednom je Brock ustao sa svoje stolice, a Levi ga je slijedio dok smo
mi ostali izvijali vratove da pogledamo kroz prozor.
Kada smo vidjeli što smo gledali, ukočila sam se i zurila.
Fern, Jill i Laura se nisu ukočile.
Fern je prosiktala, „O ne, ne mislim tako.“
Jill je ispalila, „Ne mogu vjerovati toj ţeni.“
A Laura je procijedila, „Na Dan zahvalnosti.“
Skočile su i krenule za Brockom i Levijem, Cob je krenuo za njima, a
Fritz i Austin su mi se pribliţili i Fritz je rekao, „Kalie dušo, ti i tvoja sestra
odvedite svoje roĎake dolje, u redu?“
Kalie je okrenula svoje ljutito lice od prozora (primijetila sam da Kalie i
Kellie kao i njihovi mlaĎi roĎaci imaju blizak odnos sa svojim ujakom Slimom i
bile su dovoljno stare da donesu vlastite zaključke o Oliviji, a takoĎer se činilo
da ti zaključci nisu pozitivni) i krenula prema dnevnoj sobi kako bi učinila što
joj je rečeno.
Nisam se pomaknula.
Samo zato što je Olivia bila vani.
Što zaboga?
„Pa… tko je to?“ pitala je Elvira prozor, još uvijek gledajući, a sada je
Olivia stajala na prilazu suprotstavljajući se Lucasovoj brigadi.
„Brockova bivša ţena,“ šapnula sam.
„O gospode,“ šapnula je Elvira nazad.

Trofej Knjiga | 61
 Moţe to opet reći.
Pola sekunde kasnije, čuli smo Lauru kako viče, „Kučka!“ i vidjeli kako
napada Oliviju.
Elvira je tiho, suosjećajno ponovila, „O gospode,“ a Austin je
promrmljao, „Jebiga,“ odgurnuo stolicu i otišao dok sam gledala kako Brock
zaustavlja sestru, Cob je omotao ruku oko kćerina struka i povlačio je natrag, a
Olivia je podignula ruke, prekrila lice i briznula u plač, za što je svaka ţena na
zemlji znala da ima čarobni učinak na svakog muškarca osim ako taj muškarac
nije slijep.
O čovječe.
„Počet ću, pa… pospremati suĎe.“ Čula sam Lenoreu kako šapće.
Fritz je promrmljao, „Dobra ideja, Lenore. Elvira? Tess, dušo, zašto joj ne
pomognete? Ja idem van.“
Vani su se izmjenjivale riječi dok je Brock vodio Oliviju niz prilaz s
rukom na njezinim leĎima, a ja sam odlučila da je Lenoreina ideja odlična.
Tako sam kimnula i počela pomagati.
„Čuvam ti leĎa, sestro, drţat ću ih na vidjelu,“ Elvira mi je rekla, ali
nisam odgovorila. Počela sam kupiti tanjure.
Nakon drugog povratka, bila sam u kuhinji i čula ulazak Lucasove
brigade, i Jillin komentar, „Jednostavno ne mogu vjerovati toj kučki.“
„Jill, dušo, tiho,“ ušutkavao ju je Cob.
„Prava je mustra!“ To je bila Laura.
„Laurie, tiho… Tess.“ Ovo je na moje iznenaĎenje bio Levi.
Čekala sam nekoliko sekundi i onda izašla u hodnik. Stajali su ispred
vrata i odjednom pogledali u mene.
„U redu je,“ rekla sam im kada sam se pribliţila. „Upoznala sam je. U
redu je.“
Zatim sam se vratila čišćenju, barem sam pokušala, nisam mogla prestati
pogledavati prema prozoru, a kada sam pogledala vidjela sam Brocka i Oliviju
kako stoje pokraj srebrenog Mercedesa, Olivia je još uvijek plakala, ali s licem
uz Brockova prsa, a njegove ruke su bile oko nje.
Prokletstvo.
Prokletstvo.
Elvira mi je prišla i ja sam odvratila pogled.

Trofej Knjiga | 62
 „Zašto ne bi s Ellie otišla gledati film?“
„Dobro sam,“ šapnula sam.
„Mislim da je to dobra ideja.“ Fern je bila blizu. „Idi gore, poslat ću Ellie
s DVD-om.“
„Stvarno sam dobro,“ lagala sam.
Fern je gledala Elviru. Skupila sam tanjure i otišla u kuhinju.
Muškarci su nestali, ţene su se uhvatile čišćenja, a kada su stolovi bili
skoro prazni, vratila sam se pokupiti ubruse i sitnice, Brock je ušao.
Pogledao me i vidjela sam da nije ljut, nije nestrpljiv nego kontradiktoran.
Već sam ga vidjela ovakvoga i to nije bilo lijepo sjećanje.
„Hej,“ šapnula sam i krenula prema njemu.
„Hej,“ odgovorio je rastrojeno.
O čovječe.
„Je li sve u redu?“ pitala sam.
„Razgovarat ćemo kasnije,“ promrmljao je. „Gdje su dečki?“
„Dolje.“
Kimnuo je gledajući niz hodnik, podigao je ruku do mog vrata, stisnuo me
i krenu niz hodnik prema podrumskim vratima.
Gledala sam.
A dok sam gledala sinulo mi je da nijednom, ni u početku kada je bio Jake
i na tajnom zadatku, nije bio ometen ili u nedoumici sa mnom. Uvijek sam imala
njegovu potpunu paţnju. Uvijek.
Potom sam pomogla djevojkama oprati suĎe. Elvira se pozdravila sa
svima, zahvalila se, a ja sam je otpratila do automobila.
„Tvoj zločesti dečko je zgodan,“ izjavila je bizarno, dok sam stajala s
njom pokraj vozačevih vrata.
„Oprosti?“ pitala sam podiţući obrve.
„Tess, dušo, njezin bivši zločesti dečko, bivši zgodni dečko se upravo
spetljao s novim, sjajnim i svijetlim mjesecom. SviĎa mu se njegov novi mjesec.
Trampio se za bolje. SviĎa mu se to. Ostat će pri tome. To je vjerojatno saznala
od svojih sinova. Ne sviĎa joj se to. Pokrenula je igru. Sudeći po tome kako
izgleda, ima veliki priručnik.“

Trofej Knjiga | 63
 „ Moţda ga ne ţeli, ali ne ţeli ni da ga netko drugi ima ili misli da je još
vezan za nju i nikada nije pomislila da je nastavio dalje, ne sviĎa joj se što on
ima, to ju je otrijeznilo i konačno je progledala i vidjela što propušta. Moram joj
priznati, bila je to dobra igra, drama, suze, obitelj kao publika. Ali ako ju je već
jednom ostavio, shvatit će to. Glavu gore.“
Zurila sam u nju pitajući se je li istina da ljudi još uvijek rade takve stvari.
Stoga sam pitala, „Rade li ljudi takve stvari?“
„Pa… da,“ odgovorila je.
„Imaju djecu,“ rekla sam joj.
„I, Tess, upozorenje, trenutno su njoj, koja god bila njezina igra, ona dva
dječaka prestala biti dječaci i postali pijuni.“
O moj Boţe.
„Ne bi se usudila,“ šapnula sam.
„Zapamti što sam rekla, prijateljice, ta kučka ima kučka zapisano svuda po
sebi. Imaš pune ruke posla, dušo. Srećom za tebe, imaš svoju ekipu i njegovu
obitelj iza sebe. Nakon njezine igre, svi su šaputali, brinuli su se za tebe. Ne za
njega, znaju da je on to sve pročitao, brinu se za tebe jer znaju kakva je i znaju
da je ovo prva igra i trenutno ona gleda u priručnik i odlučuje kakva će biti
druga. Glavu gore. Pročitat će njezinu igru i čekat će sljedeću. Samo trebaš biti
strpljiva.“
Kentucky je nakon nekog vremena ponovno izgledao dobro.
Samo ovog puta vodim sa sobom Brocka, Joela i Rexa.
Pozdravila sam se s Elvirom, vratila se u kuću i suočila se s munjevitom
Ellie čim sam prešla prag.
„Vrlo zapetljana priča,“ vrištala je, a ja sam odgurnula sve misli i
nasmiješila joj se.
„Vrlo zapetljana priča,“ sloţila sam se.
Tako sam se našla u Ferninoj spavaćoj sobi u podnoţju kreveta s Ellie u
njezinoj haljini za princeze.
Kalie i Kellie su nam se pridruţili i sjedile na podu. Jill i Fern su takoĎer
došle i sjedile iza nas na krevetu. Lenore i Laura su s dečkima gledale ragbi.
Vrlo zapetljana priča se pretvorila u Ljepoticu i zvijer, moj omiljeni film.
Ipak, bio je Dan zahvalnosti, a jedan od zakona Dana zahvalnosti je
spavanje poslije jela, tako da sam zaspala usred filma.

Trofej Knjiga | 64
 Probudila sam se kada sam čula Ellie kako glasno šapuće, „Spava, ujače
Slim.“
Trepnula sam, iznenaĎene što sam zaspala, Mulan je bila na televiziji iza
Brocka koji je čučao pokraj kreveta, otvorila sam oči prije nego što me
dodirnuo.
„Vrijeme je da krenemo, pospanko,“ rekao mi je njeţno. „Moram odvesti
dečke kući.“
Kući. Oliviji.
Kimnula sam, podignula sam se, kratko zagrlila Ellie, pokušala se sabrati
kroz grljenje i pozdrave, a zatim sam se našla na suvozačevom mjestu u svom
automobilu, Brock je vozio, dečki su bili straga, isto kao i kad smo dolazili.
Brbljali su o ragbiju.
Gledala sam kroz prozor.
Uvezli smo se u elegantan prilaz velike kuće u Cherry Hill Villageu što je
značilo, kada je Brock rekao da je Olivijin novi muţ bogat, on bio stvarno
bogat.
„Vidimo se, Tess,“ rekao mi je Joel.
„Vidimo se, dušo,“ rekla sam Joelu, okrećući se u sjedištu.
„Vidimo se, Tess, hvala za pitu s pekan orasima i pitu od bundeve i tortu
od sira koje sam pojeo dok smo gledali utakmicu,“ podijelio je Rex svoju
zahvalu.
Nasmiješila sam mu se.
„Bio sam raspoloţen za tortu i hvala ti za tri komada koja sam pojeo,“
ubacio se Joel pa sam mu se nasmiješila.
„I drugi puta, dušo,“ rekla sam njeţno. „Vidimo se kasnije.“
Mahnuli su i izašli.
„Brzo se vraćam, dušo,“ promrmljao je Brock, čekao je da ga pogledam i
kimnem, onda je izašao i krenuo za svojim sinovima.
Gledala sam.
Olivia ih je čekala na stubama.
Nastavila sam gledati.
Joel i Rex su zagrlili tatu i nestali unutra. Olivia nijednom nije pogledala
prema automobilu dok je razgovarala s Brockom.

Trofej Knjiga | 65
 Brock je pogledao prema meni, ali nije uspio potpuno okrenuti glavu
prije nego što ga je uhvatila za biceps, pribliţila mu se, a on ju je pogledao.
Prestala sam gledati.
Zurila sam kroz prozor kada sam čula da je ušao, ubacio automobil u
brzinu i izvezao nas s prilaza, nastavila sam zuriti kroz prozor dok nas je vozio
kući.
Deset sekundi kasnije uhvatio me za ruku, povukao je na svoje bedro i
tiho pitao, „Jesi li dobro?“
„Samo sam umorna,“ lagala sam. „Previše hrane.“
„U redu,“ promrmljao je, stisnuo mi ruku, ali nije ništa više rekao niti mi
je pustio ruku.
Odvezao nas je do moje kuće, ušli smo, skinula sam kaput i objesila ga u
ormar, Brock je skinuo jaknu i prebacio je preko kauča.
Otišao je do hladnjaka po pivo.
Prišla sam otoku i pogledala ga.
„Ako ćeš gledati utakmicu,“ rekla sam, a on se okrenuo i pogledao me,
„Samo naprijed. Ja ću malo čitati.“
Stajao je ispred otvorenog hladnjaka i gledao u mene.
Znala sam zašto to čini.
Osim ako nije bio sa svojim dečkima, svaku večer smo provodili zajedno i
budili se zajedno ujutro.
A kada smo bili zajedno, bili smo zajedno, gledali TV, film, gledali
utakmicu. Zajedno smo ustajali i zajedno išli u krevet.
Nije išao dolje gledati utakmicu dok sam ja ostajala gore čitati.
Moţda, u budućnosti, doĎe do promjena, ali sada mi se to sviĎalo. SviĎalo
mi se biti s njim.
Bio je paţljiv, njeţan, mazili smo se i bilo je dobro.
A s obzirom na činjenicu da je Brock bio paţljiv, njeţan i volio se maziti,
značilo je da se i njemu sviĎa.
I očito, iz onoga što će se upravo dogoditi, Brock nije bio spreman za
drugačiju vezu.
Znala sam to kada je zatvorio hladnjak i prišao otoku. Prišao mi je,
uhvatio me za ruku, povukao me u dnevnu sobu, sjeo na kauč i povukao me sebi
u krilo.
Trofej Knjiga | 66
 Kada me smjestio i ruke mu se smjestile na moje kukove, pitao je, „U
redu, dušo, što te muči?“
„Ništa, ja –“ počela sam lagati, prsti su mu se zabili u moje kukove i
prekinuo me.
„Imam novi posao, novu kuću, novi jebeni namještaj i novu ţenu u svom
ţivotu. Ta ţena dolazi nabrijana i sprema se napasti, znam to i moram biti
spreman. Tata mi je bolestan, moţda umire i moja obitelj je sjebana zbog toga.
Nešto se dogaĎa s mojim dečkima i moram saznati što. A danas se moja kučka
od bivše ţene pojavi na Dan zahvalnosti da me obavijesti da ju muţ ostavlja,
nije je briga i znala je da je to pogreška prije nego što je potpisala vjenčani list.
Nastavila je govoriti kako je sjebala s njim i sa mnom, vidi to jasno, osjeća da je
vrijeme ključno jer naši dečki rastu bez stabilne obitelji, pa je nakon duljeg
razmišljanja, njezine jebene riječi, bez obzira na praznik, osjetila potrebu da me
obavijesti da ţeli mene i našu obitelj natrag. S tim, moraš shvatiti da nemam
vremena za igre pogaĎanja. Sve što ţelim je popiti pivo sa svojom ţenom,
pogledati utakmicu, odvesti je u krevet, dopustiti joj da me izjebe onako slatko
kao i uvijek prije spavanja.“
Zurila sam u njega misleći da je to mnogo, mnogo, mnogo stvari, ali
uhvatila sam se jedne.
Pa sam pitala, „Rekla ti je da te ţeli natrag?“
„Da, ako moţeš povjerovati.“
Nastavila sam zuriti u njega.
Zatim sam započela, retoričko pitanje, „Rekla ti je da te ţeli natrag.“
Opet je zabio prste i rekao, „Da.“
„Došla je do kuće tvoje majke na Dan zahvalnosti i rekla ti da te ţeli
natrag,“ opet sam s dodanim detaljima rekla.
Brock nije odgovorio. Promatrao me.
„Ne znam što da ti kaţem,“ rekla sam mu. Zakopala sam glavu u pijesak,
naravno, ali znala sam da ljudi čine lude stvari, činjenica je da me vlastiti muţ
silovao, ali to, to je bilo ludo.
„Nemaš mi ništa za reći,“ rekao mi je.
„Ţeliš li je natrag?“ pitala sam, a on je polagano trepnuo.
Tada je pitao, „Kako molim?“
„Ţeliš li je natrag?“ ponovila sam.
„Ţelim li je natrag?“

Trofej Knjiga | 67
 „Da, ţeliš li je natrag?“
Namrštio se i zabio mi prste u kukove prije nego što je pitao, „Jesi li
poludjela?“
„Ne,“ odgovorila sam. „Lijepa je. Majka tvoje djece. Jednom si je volio
dovoljno da je oţeniš. Vidjela sam te kako je grliš i vidjela sam te kako si
izgledao kada si ušao u kuću, bio si u nedoumici. Ne nervozan, ne ljut, ne
frustriran, nego u nedoumici. Pa ne, Brock, nisam poludjela.“
Stisnuo je usta, a zatim tiho rekao, „Dušo, drţao sam je u naručju jer kada
majka tvoje djece plače krokodilske suze, trebaš joj prepustiti tu igru, a onda što
prije otići. To sam učinio. A kada se suočiš, opet, sa spoznajom da moji dečki
imaju mamu kakvu imaju, drugim riječima ona je ona vrsta ţene koja će ući u
moju kuću, vidjeti drugu ţenu u mojoj kuhinji i poludjeti kada vidi da se netko
igra s igračkom koju je smatrala svojom i smisli igru u jebenom dvorištu moje
mame na jebeni Dan zahvalnosti, zbog toga sam bio u nedoumici. U nedoumici
sam jer to znači, sa svim ostalim sranjem koje sam ti upravo iznio, moram
potraţiti odvjetnika i sve ostalo kako bih se pobrinuo da moji dečki ne provedu
većinu vremena upijajući otrov koji ona ispušta, da ne spominjem njezinog
muţa, koji ostavlja njihovu majku, ako je to istina ili nešto drugo i pokušat ću
im pruţiti nešto dobro više od četiri jebena dana mjesečno. S tim, pitat ću te, što
je prioritet? Ti i tvoj jebeni bivši? Moj tata i moja obitelj? Ili moji dečki u toj
zmijinoj jazbini.“
Hmm. To je bilo dobro pitanje.
I imala sam neugodan osjećaj da sam bila loša djevojka svom zgodnom
muškarcu.
Vrijeme je da se saberem.
„Tvoji dečki u toj zmijinoj jazbini,“ rekla sam mu, sporo je trepnuo i ja
sam objasnila.
„Ako Damian nešto napravi, riješit ćemo to. Tvoja obitelj, svi su odrasli,
trebaju se sabrati. Tvoji sinovi su nemoćni i trebaju te.“
Zurio je u mene, a ja sam nastavila govoriti.
„Ţao mi je, bila sam sebična, trebala sam misliti na tebe i poradit ću na
tome, ali ja sam ţena, a ţene imaju problem kada njihov muškarac u svom
ţivotu ima ţenu koja izgleda bolje od njih.“ Na ovo je opet trepnuo, stisnuo mi
kukove, ali krenulo me pa sam nastavila. „Zgodan si. Trebala sam znati da će
biti prekrasna, ali iznenadilo me. Kao što sam rekla, poradit ću na tome i
pokušati prijeći preko toga. Ali u svoju obranu, iz iskustva znam da mnogi
muškarci neće reći ne takvim ţenama pa čak ako na kraju i ne uspiju, jednom si
ti bio jedan od njih.“

Trofej Knjiga | 68
 „Tess –“ počeo je, ali sam nastavila govoriti.
„I samo da kaţem, nagovorio si svog brata da se vrati u kuću i znam da
imaš mnogo toga na tanjuru, ali jednom kada se neke od ovih stvari riješe, trebaš
naći vremena i porazgovarati s njim. Ne o tati ili o meni, treba se sabrati i
razmisliti o svemu, a ja ću ga s vremenom pridobiti, ako te to brine, posebno o
Lenore. Zaljubljena je u njega, dobra je osoba, slatka je, a ako nije zainteresiran
za nju treba je pustiti i treba izvući glavu iz guzice jer ako tako lomi srca po
Denveru to nije nimalo u redu.“
Kada sam prestala govoriti, Brock je bio tih i zurio u mene.
Nakon podulje stanke, pitao je, „Jesi li završila?“
„Pa,“ počela sam, „Jesam.“
Onda je pitao, „Misliš da Olivia izgleda bolje od tebe?“
Namrštila sam se i ponovila, „Pa… da.“
Opet je zurio u mene.
„Brock –“ počela sam, ali me prekinuo.
„Isuse, stvarno nikada nisi?“
„Nisam što?“
„Ikada igrala igre.“
Razmislila sam o svemu. Zatim odgovorila, „Ne.“
Odmahnuo je glavom dok su mu se usne izvijale, a ruke skliznule oko
mene, povlačeći me bliţe. Stavila sam ruke na njegova prsa dok sam se
primicala, a onda je Brock omotao ruke oko mene.
Progovorio je tiho i primijetila sam slatki šum u sobi u isto vrijeme kada i
zabavljenost u njegovim očima.
„U redu, slatka, boli me što ovo moram učiniti, ali moram te obrazovati.“
O ne.
Nagnula sam glavu i osjetila kako mi se tijelo napinje pa sam pitala
oprezno, „O čemu?“
„O igrama koje igraju ţene poput Olivije, posebno zašto pokreće igru.“
Opa. To nije zvučalo loše. Zvučalo je zanimljivo.
Opustila sam se uz njega i rekla, „U redu.“

Trofej Knjiga | 69
 Usne su mu se još malo izvile i počeo je, „Kada ţena poput Olivije uĎe u
moju kuću i vidi ţenu u mojoj kuhinji koja ne izgleda bolje od nje, ne uzrujava
se. Ne iznosi kučkaste komentare. Nema nikakvu reakciju. Zadovoljna je
saznanjem da sam se zadovoljio nečim lošijim i ide spavati s osmijehom misleći
da sam se zadovoljio drugom najboljom.“
Kimnula sam kada je prestao govoriti pa je nastavio.
„Ako vidi ţenu koja izgleda bolje od nje, uzrujana je i ljuta. U tom
trenutku pokreće igru. Zatim sere i komentira, odlazi kući razmišljajući o tome
kako povratiti svoje. Pokreće igru kako bi me podsjetila na Oliviju koja je bila
sa mnom i samo da znaš, takva je bila u dvorištu moje mame danas i to je bio
prvi put otkada sam je vidio od posljednji puta kada je Olivia htjela nešto od
mene. A to nije učinila jer me ţeli natrag. Učinila je to kako bi te pobijedila i
mogla spavati s osmijehom na usnama, zadovoljna što je na vrhu, sredila te i još
moţe manipulirati mnome.“
Gledala sam ga u oči.
Počela sam, „Ja ne –“
Stisnuo me rukama i prekinuo. „Tess, bez laţi, Olivia je lijepa, ali ne
izgleda bolje od tebe. Nimalo. Da jest, misliš da bi te Levi jednom pogledao i
stavio na test?“
Hmm. Zanimljivo.
„Ali –“ počela sam i opet me stisnuo.
„Dušo, ozbiljno. Predan sam svom poslu i bilo je mnogo stvari o Darli
koje su bile loše, posebno sranje koje je šmrkala, uzimala u vene i udisala, ali
nije je bilo teško gledati. Bilo je mnogo načina kako da pokrenem igru s tobom
kao potencijalnim sumnjivcem. Ali kada sam te vidio u sekundi sam donio
odluku koju igru pokrenuti i,“ opet me stisnuo, „Kada kaţem iste sekunde kada
sam te vidio, mislim na sliku u tvom dosjeu. U trenutku kada sam te vidio uţivo,
dušo, prisjeti se. Koliko mi je trebalo da te nagovorim da izaĎeš sa mnom na
pivo?“
Prisjetila sam se, ali nisam morala. Susret s Brockom iliti Jakeom bio mi
je urezan u pamćenje. Popunjavala sam vitrinu sa svjeţim kolačima kada se
oglasilo zvono iznad vrata, podigla sam pogled i vidjela njegove oči na sebi.
Nasmiješio se dok mi je prilazio, ignorirajući djevojke za pultom, traţio tucet
keksa s cimetom i pito bi li izašla s njim na pivo.
Bio je u mojoj radnji moţda trideset sekundi prije nego što me pozvao da
izaĎemo.
Mislila sam da je to najbolji potez ikad, bez sranja, arogantan,
samopouzdan i samouvjeren.
Trofej Knjiga | 70
 Da ne spominjem da je bio najljepši muškarac kojega sam ikad vidjela.
Pa sam pet sekundi kasnije pristala (na oduševljenje mojih radnica).
Zurila sam u njega.
Shvatila sam i izbrbljala, „Misliš da sam ljepša od Olivije?“
„Dušo,“ promrmljao je, nacerio se i stisnuo me.
Opa. Mislio je da sam ljepša od Olivije.
„Mislim da moram provesti više vremena ispred ogledala uvjeravajući
se,“ rekla sam mu i tijelo mu se počelo tresti od smijeha dok su mu se ruke
razdvajale, jedna je otišla nisko, a druga visoko tako da mi moţe privući lice
bliţe.
„Kako bi bilo da se kasnije uvjeravaš,“ promrmljao je i pogledao mi usne.
„Kasnije?“ šapnula sam znajući što to znači jer se i prije dogaĎalo, ali i
šum u sobi se promijenio u topao i blizak, znala sam što mu je na umu.
„Da,“ pogledao me u oči, privukao mi glavu i šapnuo na uho, „Probao
sam pitu s mlaćenicom i javorovim sirupom za večeru, čokoladnu tortu dok sam
gledao utakmicu, ali još uvijek trebam probati nešto slatko, a to slatko je moja
Tess.“
Osjetila sam trnce po cijelom tijelu.
„U redu,“ šapnula sam izvlačeći ruke izmeĎu nas i pritisnula torzo uz
njegov.
Usne su mu se spustile niz moj vrat i vratile gore, zbog čega sam počela
micati kukove u njegovu krilu, a on mi je zareţao u uho, „Jebeno se volim
spustiti na tebe, dušo.“
Zadrhtala sam jer mi se to sviĎalo, ali više sam voljela kada mi je reţao u
uho.
„Brock,“ šapnula sam.
Kliznuo je rukom po mojim leĎima, zagrlio me čvrsto i njeţno dodirnuo
moje grudi dok je nastavljao, „Nikad u ţivotu nisam imao slaĎu picu od tvoje,
Tess.“
Zacviljela sam i pritisnula usne uz njegov vrat, gdje mu se kosa kovrčala,
a kukovi su mi se pomaknuli u njegovu krilu.
„Jesi li vlaţna za mene?“ mrmljao mi je uz vrat.
O da. Definitivno.
„Da,“ šapnula sam.
Trofej Knjiga | 71
 „Dobro, onda si spremna.“
Pomaknuo je glavu, pritisnuo usne uz moje, napao moja usta jezikom,
skočio s kauča i ponio me sa sobom.
Omotala sam noge oko njega, ruke su mi bile oko njegovih ramena dok
me je ljubio, noseći me prema spavaćoj sobi.
Zatim sam dala Brocku nešto slatko.
Onda je on meni dao nešto slatko.
Potom smo si meĎusobno dali nešto slaĎe.
Tada je opet navukao majicu i traperice, ja sam obukla spavaćicu, tople
čarape, prekopala njegovu torbu s odjećom koja je imala trajno mjesto u kutu
moje sobe i izvukla jednu njegovu flanelsku košulju. Uzeo je pivo i natočio mi
crveno vino, izvadila sam leće i stavila naočale. Zatim smo se sklupčali na
kauču u podrumu i gledali utakmicu.
Zaspala sam s glavom naslonjenom na njegovo bedro, a njegovi prsti su
mi prolazili kroz kosu.
Moja posljednja misao prije nego što sam zapala bila je da je Dan
zahvalnosti, kao i sve drugo s Brockovom obitelji, bio zanimljiv.
Ali noć s nas dvoje zajedno bila je fenomenalna.
Najbolji Dan zahvalnosti ikad.
Ikad.

Trofej Knjiga | 72
 S jednom rukom oko mojih leĎa i drugom na mojoj straţnjici, Brock se
zabio u mene, a ja sam utišala stenjanje uz njegov vrat dok su mi se prsti
provlačili kroz njegovu kosu, a noktima druge ruke sam mu prelazila po leĎima.
Zareţao mi je u uho jer je moj muškarac volio osjetiti moje nokte na
svojim leĎima pa se opet zabijao, van i unutra.
I opet.
I opet.
Podignula sam glavu i uhvatila njegovu, manevrirajući njegova usta na
moja, poljubila sam ga jako dok se zabijao.
Zatim sam zabila nokte u njegova leĎa, a noge su mi se zgrčile oko
njegovih kukova dok mi se glava trznula unatrag i cviljela sam, „O Boţe, dušo,
ja ću –“
Nisam završila, zatvorila sam oči, glava mi je pala unatrag, zabijao se brţe
i jače, dahnula sam i drţala se čvrsto za njega dok sam svršavala.
„Oči,“ zareţao je, a ja sam otvorila oči i fokusirala se na njega. „Ţelim te
gledati u oči kada svršim,“ naredio je.
„U redu, dušo,“ šapnula sam i gledala ga u oči, drţala sam ga čvrsto dok
sam jednom rukom lutala po njegovoj koţi, po njegovim leĎima, sa strane,
palcem sam prešla preko njegove bradavice i onda preko njegovih trbušnjaka do
našeg vlaţnog spoja i mogla sam osjetiti kako me uzima. „Boţe, ovo je tako
lijepo.“
„Tess,“ zareţao je.
Poljubila sam ga, gledajući ga u oči i šapnula, „Jebeno prekrasno, dušo.“
Nakrivio je glavu, poljubio me i zabio se, progunĎao svoj vrhunac u moje
grlo.

Trofej Knjiga | 73
 Da. Prekrasno.
S obzirom da su mu usta bila na mojima, kada se oporavio, počeo je opet
ulaziti i izlaziti iz mene dok me ljubio, duboko, ali slatko drţala sam ga čvrsto i
ljubila.
Pustio mi je usta, zakopao se u meni dok su mu se usne spuštale do mog
uha, obgrlio me rukama, stisnuo i šapnuo, „NajslaĎa jebena pica koju sam ikada
imao.“
Zadrhtala sam u njegovom zagrljaju.
Potom se izvukao i povukao me s ormarića u njegovoj kupaonici gdje je
ušao, nakon što sam obavila jutarnju higijenu i isključila vodu, zatvorio vrata i
započeo operaciju maksimalno fizičkog kontakta u jedinoj prostoriji (vjerojatno)
gdje nas njegovi sinovi neće čuti da imamo seks. Tako sam završila sa
straţnjicom na ormariću, nogu i ruku omotanih oko Brocka i svojim prvim
orgazmom u kupaonici.
Bilo je uzvišeno.
Ali kada me spustio na pod, iznenadio me kada je ostao blizu i okrenuo
me prema ogledalu, onda se nagnuo i stisnuo me uz ormarić, ruke su mu lutale
po mome tijelu. U ogledalu sam gledala njegove ruke kako ostavljaju trag.
Vidjela sam i da mi je kosa u neredu, obrazi ruţičasti, oči još uvijek zamagljene,
a njegove ruke su još uvijek prelazile preko jednostavne, kratke, ljubičaste
spavaćice (još jedne kupljene u Neimanu, ne onako skupa kao prva, ali nije bila
ni jeftina) u kojoj me jebao.
Mogla sam vidjeti da mu se sviĎa.
U stvari, znala sam to jer sam mogla reći po izrazu njegova lica (i
njegovim reakcijama) sinoć kada me prvi puta vidio da mu se sviĎa.
Dovoljno je reći da smo prekršili pravilo o seksu dok su njegovi sinovi u
kući. Sinoć, kasno, kada su dečki definitivno spavali, ali Brock se pobrinuo da
utiša moje zvukove sa svojim ustima, a vlastite na mom vratu.
Jutros u kupaonici.
„Koliko kolača si morala prodati da mi priuštiš ovo, draga?“ pitao je, a
moje oči su se pomaknule s njegovih ruku na njega u ogledalu.
„Mnogo manje od ekstravaganze s kojom sam te počastila prve noći u
tvom stanu, više od one slatke s čipkom,“ odgovorila sam.
Nacerio mi se. „Slatke s čipkom?“
„One koju sam nosila naše prve večeri zajedno.“
„Ruţičaste?“
Trofej Knjiga | 74
 Sjećao se.
Prokletstvo.
Sjećao se.
„One slatke pamučne,“ ispravila sam ga njeţno.
Cerenje je prešlo u osmijeh i iz nekog razloga mi je taj osmijeh dotakao
dušu.
Mislio je da je to smiješno. Mislio je da sam lijepa. Pribliţio mi se svaki
puta kada sam bila blizu. Htio je stajati izmeĎu mene i bijesnih lavova. Ţelio mi
je pomoći u mojoj borbi s duhovima. Imao je dva nevjerojatna sina,
zastrašujuću, ali divnu obitelj, odlično tijelo, bio je odan i sjećao se boje
spavaćice koju sam nosila naše prve večeri zajedno u mom krevetu.
Zurila sam u njegove nasmiješene, tople srebrene oči u ogledalu, ali nisam
se smiješila.
Traţila sam.
Ali nestalo je.
„Nestala je,“ šapnula sam, osmijeh mu je izblijedio i namrštio se, dok su
mu se ruke stezale oko mene.
„Što je nestalo, dušo?“
„Ona otrovna stvar u mom trbuhu.“
Osjetila sam kako mu se tijelo smirilo uz moje, a oči su mu bile na
mojima u ogledalu. Zatim me okrenuo i podigao. Automatski sam omotala
udove oko njega dok je izlazio iz kupaonice u spavaću sobu, stavio je koljeno na
krevet, okrenuo se, a ja sam završila s glavom na jastucima i svojim muškarcem
na sebi.
Nije rekao ništa, ali njegove oči su pretraţivale moje lice i dopustila sam
im.
Moja potraga će biti s više osjetila.
Tako su mi prsti završili na njegovom licu, prešli preko njegove čeljusti i
brade, njegovih usana, sljepoočnica, njegovih gustih obrva, a onda sam ruke
spustile dolje i omotala ih oko njegova vrata i pogledala ga u oči.
„Moj divlji muškarac,“ šapnula sam. „Moj krotitelj zmija.“
Zatvorio je oči i gurnuo lice u moj vrat reţeći, „Jebi ga, Tess.“

Trofej Knjiga | 75
 Okrenula sam glavu tako da su mi usne bile na njegovu uhu i bez laţi, bez
maski, bez sranja, bez igara, nastavila sam šaptati kada sam mu rekla, „Volim te,
Brock.“
Zareţao je uz moju koţu, podigao glavu, prešao rukama po mome tijelu i
podigao mi ruke dok nam se prsti nisu isprepleli na jastuku pokraj moje glave.
Zatim je pitao, „Moja slatka jebena Tess, što da radim s tobom?“
„Tvoja sam, tako da… bilo što,“ odgovorila sam.
Prstima je stisnuo moje, spustio glavu i poljubio me jako i duboko i
vlaţno i slatko i najvaţnije, nevjerojatno lijepo.
Izvila sam leĎa, pustio mi je ruke i dopustio da nas okrenem, nastavili smo
se ljubiti s njim ispod mene i njegovim rukama na mojoj straţnjici.
U to isto vrijeme, na našu nesreću, začulo se kucanje na ulaznim vratima.
Podignula sam glavu, a njegovi prsti su se zabili u moju straţnjicu, kada je
zareţao, „Ovo je jebeno nevjerojatno.“
Bio je u pravu.
Čekali smo, zaleĎeni u poziciji kada se ponovno začulo.
„Jebiga,“ ispalio je, jednu ruku je zavukao u moju kosu i pribliţio lice
mome. „Ne ţelim da probude dečke, vratit ću se.“
Kimnula sam, podigao je glavu, dodirnuo usnama moje, otkotrljao me sa
sebe i otkotrljao se s kreveta. Pokupio je traperice s poda, navukao ih kad se
opet začulo kucanje.
Podigao je majicu s poda i odšetao prema vratima navlačeći je.
Prokletstvo, ali moj muškarac je bio zgodan.
Vrata su se zatvorila i ja sam privukla jastuk, zagrlila ga i smiješila se.
Zatim sam namirisala njegovu kosu na jastuku, njegovu kosu, ne
kolonjsku, cijelog Brocka.
Jače sam se nasmiješila.
Onda sam se otkotrljala s kreveta, otišla u kupaonicu i pripremila se za
nastupajući dan.
Ne, razmišljala sam koliko se radujem našem danu.
Bila je subota poslije Dana zahvalnosti. Dečki su došli jučer u tri. Ne
znam zašto ih Olivia nije pustila i u četvrtak i petak s obzirom da nisu imali
školu, pitala sam Brocka, a on je odgovorio retorički, „Zašto ta kučka bilo što
radi?“ ni nakon toga nisam imala pojma, ali nisam ga htjela više ispitivati.
Trofej Knjiga | 76
 S obzirom da smo imali planove, stigla sam sinoć, napravila večeru i
prespavala. Pokušavali smo vidjeti kako će proći s dečkima i hoću li večeras
prespavati.
A plan je bio kupovina boţićnih ukrasa i drveta, dekoriranje Brockovog
drveta i kuće i poslije toga kupovina još jednog drveta za moju kući i
dekoriranje.
S dečkima.
Već sam pripremila boţićne dekoracije.
Dupli Boţić.
Dupla radost.
Nisam jebeno mogla vjerovati.
Sloţila sam ručnik i prebacila ga preko umivaonika. Zurila sam u njega.
Mornarsko plavi, kao i njegove plahte, oboje sam kupila.
Pogledala sam svoju četkicu za zube. Zatim tuš gdje mi je bio šampon,
regenerator i kupka. Primijetila sam marku koju Brock koristi i kupila sam mu
šampon da ima u mom tušu. TakoĎer je imao i četkicu.
Nagnula sam se naprijed i otvorila ormarić.
Moja tekućina za čišćenje lica. Losion za tijelo. Hidratantna krema.
Otopina za leće. Moj dezodorans pokraj Brockovog.
Isto sam učinila s njegovim dezodoransom, kupila sam mu i stavila u svoj
ormarić.
Sve se dogodilo prirodno, bez riječi, bez rasprave. Vidio je te stvari kod
mene, nije rekao ništa, ali sljedeći put je donio samo odjeću. Kada sam bila kod
njega vidjela sam novu četkicu za zube na pultu. Izjava. Sljedeći put sam
napunila njegovu kupaonicu. Nije rekao ni riječ. Nije ništa rekao ni kada sam
donijela veliku sportsku torbu s odjećom, kao što je i on donio u moju kuću,
koja je stajala u kutu, a tu je stajala osim ako nije bilo vrijeme za promjenu.
Nasmiješila sam se opet.
Da, nestala je. Ona stvar u mome trbuhu je nestala.
Ova drugačija vrsta divljeg je bila dobro, sigurno mjesto.
Zatvorila sam ormarić, ugledala gaćice na podu, pokupila ih i obukla.
Potom sam izašla iz kupaonice pitajući se što je zadrţalo Brocka. Moţda
pravi kavu. Moţda su dečki ustali.

Trofej Knjiga | 77
 Bila sam u dilemi. Prišla sam noćnom ormariću, stavila naočale, prišla
Brockovu ormaru i uzela jednu njegovu flanelsku košulju. Mekana, iznošena,
grimizna. Obukla sam je i ona me progutala.
Pa dobro, nije bila ogrtač, ali prekrivala je više od većine ogrtača, a ako
vidim dečke vratit ću se u sobu i obući.
Zavrnula sam rukave i prišla odmorištu.
Zaustavila sam se kad sam čula Brocka, „Isuse, ona je u jebenoj sobi,
brate.“
Na to sam čula tihe, ali još uvijek ljutite riječi, „Pa?“ Zatim, „Jebiga Slim,
ovo je isto jebeno sranje kao i s Bree.“
Levi.
Tko je bila Bree?
„Ostavi to,“ zareţao je Brock.
„Zar stvarno misliš da ću to ostaviti? Misliš da ću samo stajati zatvorenih
usta i gledati te kako kliziš preko ruba, vezan za još jednu ţenu s brdom
problema koje misliš riješiti?“
Udahnula sam i naslonila se na zid.
„Levi –“
„Ne, Slim, jebeno ne. Moram li ti slovkati? Hoću. Bree je bila silovana, to
je bilo loše, znaš to, znam i ja. Bilo je ruţno, brutalno, jebiga, Slim, išao sam s
tobom u bolnicu i vidio sam je, Slim, jebeno sam je vidio, povezana čeljust, bez
zuba, natečenih očiju, slomljenih kostiju, isto kao i ti. Zatim si podivljao, skoro
izgubio posao, moram dodati, nisi prezao ni od čega da privedeš tog kurvinog
sina. Razumijem i to. Ali ona se okrenula igli. Nije se ni oporavila kada si je
ubrizgala preveliku dozu toga otrova. Što si ti napravio kada ti se bivša djevojka
predozirala? Napustio si policiju i prešao u DEA i nitko te nije mogao vidjeti.
Na tajnom zadatku, ţiviš s gamadi na nekom pohodu da vratiš vrijeme i vratiš
Bree natrag. Pa, čovječe, ne moţeš to učiniti. Ne radi se o Bree, ona je mrtva.
Radi se o tebi, mami, Jill, Lauri i priznat ću i meni, brinuli smo se za tebe,
pitajući se kada će stići poziv.“
„Pa, sada se ne morate brinuti, Levi,“ rekao je tiho Brock.
„Ne, ne moramo. Jer je slatka Tess sa svojim kolačima u tvom ţivotu.“
Primaknula sam se zidu i pokušala ne hiperventilirati.
„Oprezno,“ zareţao je Brock.

Trofej Knjiga | 78
 „Oprezno?“ pitao je Levi. „Ni za svoju jebenu ţenu, priznat ću ti, ni ja ne
bih učinio ništa za tu kučku, ali ni za svoje sinove nisi napustio taj posao, ali
kada Tess O'Hara sa svojim ukletim očima uĎe u tvoj ţivot, što ti napraviš?“
Pauza, potom, „Ne, tvoj odgovor će biti sranje stoga nemoj ništa reći jer znam
da si rekao Lauri, a Laura je rekla meni da si znao prije nego što si joj ponovno
prišao, da ćeš napustiti DEA tako da joj moţeš pruţiti oni što nisi Oliviji i što
nisi mogao dati Bree jer se kučka ubila.“
Srce mi je počelo jako lupati, a noge drhtati.
Levi je nastavio govoriti. „I ne samo to, ţivio si u svom stanu otkada te
Olivia opelješila, ali odjednom,“ još jedna pauza, gdje sam pretpostavljala da
pokazuje rukom, „Evo te ovdje u super stanu koji će Tess biti prihvatljiv. Sada si
detektiv u ubojstvima sa stanom za srednju klasu, a prije pet mjeseci bio si agent
DEA koji je imao misiju i sve to je za nju. Jebiga. Gledam svog brata u njegovoj
jebenoj kuhinji s novim krpama i ne znam tko je on jebeno jer gubi sve ono što
jest, opet, zbog još jedne izgubljene, uklete duše s parom dobrih sisa.“
A tada sam se pomaknula, jer me nešto potaknulo, ali nisam znala što.
Nikad prije to nisam osjetila. Ali bilo je tu i nisam se mogla kontrolirati.
Samo sam se pokrenula.
Brzo.
Pa sam krenula kroz abrazivnu atmosferu raspoloţenja braće Lucas usred
nečega što je Brock rekao tiho, pojurila sam niz stube, u tri duga koraka i ravno
u kuhinju.
Brock me pogledao, zatvorio usta, a Levi se okrenuo prema onome u što
mu je brat zurio.
„Ne mogu vjerovati,“ siktala sam na Brocka.
„Tess –“
Odmahnula sam glavom, prišla mu i stavila obje ruke na njegova prsa,
gurnula ga; pomaknuo se za korak, iznenaĎeno je trznuo glavom dok me hvatao
za zapešća.
Pribliţila sam se i stala na prste kako bi mu se unijela u lice, „Rekla sam ti
da ne ţelim da se mijenjaš zbog mene.“
Lice mu se raznjeţilo i šapnuo je, „Dušo –“
„Ne,“ odmahnula sam glavom, pokušala izvući zapešća iz njegova stiska,
ali mi nije dao.

Trofej Knjiga | 79
 „Ne treba mi da budeš ništa drugo osim onoga što jesi. Pakao, zaljubila
sam se u tebe prije nego što sam ti znala…“ pribliţila sam se njegovu licu,
„Jebeno…“ pribliţila sam se još bliţe, „Ime.“
Pustio mi je zapešća, samo kako bi me zagrlio, opirala sam se, ali drţao
me čvrsto, mrmljajući, „Tess, draga –“
„O ne, nema šanse, Brock. Ne treba mi lijepi stan gdje ne mogu uzeti
ţivot u svoje ruke hodajući po zahrĎalom, klimavom stubištu da doĎem do tamo.
Zar ne vidiš? Hodala bih kroz vatru kad bih znala da hodam prema tebi.“
„Jebeni pakao,“ dahnuo je Levi, gledala sam kako Brock sporo trepće, ali
uhvatila sam zamah, potpuno u bijesnom la la svijetu odakle nije bilo povratka.
„Da imaš opasan posao koji bi te odvojio od mene, bilo bi loše i priznat ću
ti, mrzila bi to jer sam provela tri mjeseca bez tebe i to je bilo dovoljno. Ali ako
bi ti to nešto značilo, prihvatila bih to, riješila to jer znam da radiš nešto u što
vjeruješ i da ćeš mi se eventualno vratiti tako da bi mi to bilo dovoljno.“
Stisnuo me bliţe, oči su mu bile tople kao da su tekuća ţiva i šapnuo je,
„Dušo –“
„Moţeš biti Brock, moţeš biti Jake, moţeš se zvati Errol jebeni Flynn i ne
bih marila jer bi bio moj muškarac. Znam jer sam poznavala lošeg, najgoreg,
znam prepoznati dobrog čovjeka kada ga vidim i vaţno mi je da ga pustim da
bude ono što jest, a ne ono što ja ţelim da bude.“
„Tess –“
„Ne, ja –“
„Tess –“ zareţao je.
„Ne, nisam završila –“
„Tess,“ prekinuo me, prekrivajući mi rukom usta, a lice mu se pribliţilo
mojemu, „Začepi.“
Zurila sam u njega.
Gledao me u oči.
Zatim su mu oči počele plesati i pitao je, „Errol jebeni Flynn?“
„Ovo jebeno nije smiješno,“ rekla sam uz njegovu ruku, pa je zvučalo
promrmljano i on se nasmijao, spustio je ruku s mojih usta i omotao je čvrsto
oko mene te gurnuo lice u moj vrat.
„Ne vidim ništa smiješno, Brock,“ rekla sam u zid iza njega dok sam ga
pokušala odgurnuti (ali bezuspješno).
Podigao je glavu još uvijek se smiješeći i stisnuo me.
Trofej Knjiga | 80
 Onda je pitao, „Moţeš li zašutjeti na dvije minute kako bih mogao
govoriti?“
„Da, ali upozoravam te da ne kaţeš ništa što bi me moglo naljutiti jer ću
otkazati Boţić.“
Tijelo mu se opet počelo tresti, a oči su mu i dalje plesale, ali nije to
verbalno izrazio.
„U redu,“ promrmljao je, ali zvučalo je kao da se guši.
„Imaš dvije minute,“ poţurivala sam ga.
Nacerio se i promrmljao, „U redu.“ Zatim je rekao, „U redu, dušo, bez
igre, bez sranja, bez laţi, uletjela si na scenu i igrao sam po tvojim pravilima.
Rekao sam ti, postalo je prevruće za mene u DEA i nije mi ginuo uredski posao.
Nisam lagao. Ono što ti nisam rekao je da sam imao opciju. Razmišljali su da
me premjeste u LA.“
Zbog tih riječi tijelo mi se ukočilo, a on me jače zagrlio.
„Pa, imam obitelj u Denveru, imam djecu u Denveru i, da, ti si u Denveru,
a moji dečki postaju stariji, stvari nisu dobre tako da sam morao odlučiti.
Ostaviti sve to, ostaviti dečke i da, i tebe, iza sebe ili prihvatiti posao u DPD-u,
radeći nešto zbog čega ću manje vjerojatno završiti mrtav u nekoj ulici ili ostati
ovdje, brinuti se za sinove i istraţiti ovo s tobom. Ne laţem, znaš da si mi nešto
značila kada sam razmišljao o opcijama tako da si bila dio odluke. Nisam to
učinio kako bih se promijenio u ono što sam mislio da ti ţeliš. Učinio sam to
zato što je bilo vrijeme za to.“
O, pa dobro.
„O, pa dobro,“ šapnula sam, a on se nacerio.
Onda je rekao, „Uzeo sam taj stan jer je Olivia radila pola radnog
vremena u bolnici na recepciji, nije joj dobro išlo, a nema nikakvih drugih
sposobnosti osim što god da je učinila da me njezin odvjetnik opelješi. Nisam se
borio jer nisam htio da se moji dječaci naĎu u ratu izmeĎu roditelja. A nisam se
borio jer sam znao da joj treba novac kako bi se brinula o mojim sinovima. Ţivio
sam u rupi da oni ne bi morali. Stao sam na noge prije dvije godine kada se
ponovno udala i prestao sam joj davati dodatni novac. Ali nisam imao vremena
ili potrebu iseliti se iz tog stana, u stvari, ţivot tamo mi je bio dobro pokriće dok
sam se spremao za udarac. Bez tog posla i Olivije, nisam više trebao ţivjeti
tamo. Nije najbolje mjesto za dovesti ţenu ili za moje dečke, ali kunem se
Bogom, dušo, ni meni se nije sviĎao. Dobio sam priliku, iselio se. Kraj priče.“
Hmm.
Moţda sam prenaglila.

Trofej Knjiga | 81
 Nisam to rekla samo sam ga gledala u oči.
Još jednom me stisnuo i usne su mu se trznule.
Znao je da znam da sam prenaglila.
Sranje.
Potom je pitao, „Htio sam ti predloţiti da ideš sutra sa mnom i dečkima u
kupovinu novog kamioneta. Grijanje mi ne radi, gume treba promijeniti, zima
dolazi, a ako bi nešto popravljao to je kao bacanje novca u vatru. Pa, hoćeš li
poludjeti ako kupim novi kamionet?“
„Nisam poludjela,“ zanijekala sam.
Spustio je lice do mojega. „Dušo, doletjela si ovamo, stavila ruke na mene
i poludjela. Morao sam ti staviti ruku preko usta da te ušutkam. Ako to nije
ludost, ne znam što jest.“
O čovječe. Učinila sam to. Gurnula sam ga.
Nije dobro.
„Ja…“ gurnula sam. „To nije bilo u redu, Brock. Ne znam što me obuzelo.
Nisam te trebala odgurnuti.“
Tijelo mu se opet počelo tresti i odmahnuo je glavom kao da ne zna što da
učini sa mnom, srećom, odmahivao je kao da misli da sam prokleto slatka i ne
zna što da učini sa mnom.
„Draga,“ rekao je tiho. „Volim tvoje tijelo, mekano, s oblinama, ali nemaš
šanse protiv mene čak ni kad poludiš i znaš to. Nisi to učinila kako bi me
povrijedila jer znaš da ne moţeš. Učinila si to jer si bila ljuta i htjela si moju
paţnju. Postoji razlika.“
„Svejedno nije bilo u redu,“ šapnula sam.
„Ako ti postane navika, slaţem se. Radiš li to često?“
Razmislila sam o tome. Zatim sam rekla, „Pa… ne koliko se mogu sjetiti.“
Opet se nasmijao.
Zurila sam u njega jer mi nije bilo smiješno.
„Halo,“ pozvao je Levi, tijelo mi se napelo, a Brock se prestao smijati i
pogledao preko moga ramena.
Prokletstvo. Potpuno sam zaboravila na Levija.
Sav humor je nestao iz Brockovog tona kada je rekao, „Imamo li ti i ja
problem, brate.“

Trofej Knjiga | 82
 O ne.
Okrenula sam se u Brockovim rukama, ali me jednom rukom drţao uz
sebe i pogledala Levija koji je imao podignute ruke i gledao u mene.
Zatim je pogledao brata dok je spuštao ruke. „Shvaćam da sam
pogriješio.“
„Misliš?“ pitao je sarkastično Brock.
„Bio sam –“
„Radio si ono što inače radiš, Levi, otvoriš usta prije nego što razmisliš.
Da si mi dao dvije minute kao što je Tess učinila, rekao bih ti istu stvar.“
Levijeve usne su se trznule i podsjetio me na svog brata, „Morao si joj
staviti ruku preko usta kako bi to rekao, Slim.“
„U redu, ali sljedeći puta kada otvoriš usta i naljutiš me, pronaći ću način
kako da te ušutkam i kaţem što moram, slaţeš li se?“
Hmm. Iako je Levi priznao da je pogriješio, Brock nije bio spreman
popustiti.
Bilo je vrijeme za intervenciju prvenstveno jer smo bili sretni što se dečki
nisu pojavili usred ove drame, a što smo duţe raspravljali povećavale su se šanse
za to.
Čula sam se kako govorim, „Lenore je zaljubljena u tebe.“
Levi je otvorio usta da odgovori na bratov komentar, ali je trznuo glavom,
zatvorio usta i pogledao u mene.
Brock me stisnuo rukom.
„Što?“ pitao je Levi.
„Isuse, jebi ga,“ mrmljao je Brock.
Pogledala sam u Brocka i vidjela da gleda u strop.
O dobro. Rekla sam to.
Pogledala sam Levija.
„Lenore je zaljubljena u tebe,“ ponovila sam.
Sporo je trepnuo.
Opasno kao i njegov brat.
Zatim je pitao, „Je li ti ona to rekla?“
„Djevojka zna,“ informirala sam ga.

Trofej Knjiga | 83
 „Djevojka zna,“ ponovio je.
Slegnula sam ramenima.
Zurio je u mene.
Prokletstvo. Morala sam nastaviti.
„U redu, pa, ti vjerojatno nikada nećeš primijetiti takvo sranje, ali njezina
odjeća za Dan zahvalnosti je… bila lijepa. Pristajala joj je. To je dobro za tebe
ako si…“ zaustavila sam se, potom nastavila, „Zainteresiran za nju. Mlada je, ali
zna što joj odgovara. Mnoge djevojke se bore s tim u svojim dvadesetima pa i
tridesetima. Već je našla svoj stil. To je impresivno.“
Levi je opet trepnuo.
Nastavila sam govoriti.
„Bilo kako bilo, ono što hoću reći, bilo je lijepo, ali ne prelijepo. Htjela je
ostaviti dobar dojam kako je lijepa i ima dobu figuru. I lijepa je, zar ne misliš
tako?“ Pogledao je brata, a ja sam nastavila. „Pa, naravno da misliš.“ Vratio je
pogled na mene. „Bio si s njom. Poanta svega je da je htjela ostaviti dobar
dojam na tvoju obitelj. Mislila je da je Dan zahvalnosti korak naprijed u vašoj
vezi i bilo joj je vaţno. Ali mislim da nije bilo samo to. Radilo se o tome da je
dio tebe, kako se odraţava na tebe. Htjela se svidjeti tvojoj obitelji, ali takoĎer te
htjela predstavljati na najbolji način. Bez napadne odjeće. Bez dekoltea. Bez
pretjerivanja. Skromno, pristojno. Mari za tebe i ono što imaš za reći.“
Levi je opet zurio u mene.
Zatim je pitao, „Sve si to zaključila iz odjeće?“
„Pa…“ oklijevala sam, „Da.“
Brockovo tijelo se opet počelo tresti i pogledala sam ga samo kako bih
vidjela da zuri u svoja stopala smiješeći se.
„To ne govori da je zaljubljena u mene, Tess,“ primijetio je Levi, a ja sam
ga pogledala.
„Ne,“ sloţila sam se. „Ali govori da joj nešto značiš. Znala sam da je
zaljubljena kada si me testirao, tvoja cijela obitelj se naljutila, a ona ti se
pribliţila.“
Levi se vidljivo umirio.
Nastavila sam tiho, „Bilo je automatski. Bio si ljut, suočen s Lucas
brigadom, a ona se nije odmaknula ili te ostavila, takoĎer nije bila preplašena ili
odbijena tvojom ljutnjom. Prišla je i čuvala ti leĎa.“
„Kriste,“ šapnuo je Levi, očiju zalijepljenih za mene.

Trofej Knjiga | 84
 „Slatka je. Paţljiva. Pristojna. Ima dobar stil. I do ušiju je zaljubljena u
tebe,“ rekla sam njeţno. „Stoga, ako ne osjećaš ništa za nju, ne bih se miješala i
ne ţelim te uvrijediti, ali govorim u ime sestrinstva, trebaš je pustiti da moţe
naći nekoga tko će prema njoj osjećati ono što ona osjeća prema tebi.“
Gledao me u oči prije nego što ih je zatvorio i okrenuo glavu.
Sranje.
Pa kad sam već krenula mogla sam i završiti.
„Levi,“ pozvala sam i čekala da me pogleda. „Govoreći u ime sestrinstva,
ako daš svoju privrţenost i vjernost ţeni, a ona je dobra ţene, kunem ti se dušo,
ţivjet ćeš ostatak svog ţivota bez ţaljenja.“
Brock me stisnuo uz sebe dok me je Levi gledao.
Kada nije odgovorio, šapnula sam, „Ţao mi je. Nisam trebala.“
„Ne,“ Levi je naposljetku progovorio. „Nisi u pravu. Svaki član ove
obitelji ima pravo reći što god treba.“
Usne su mi se otvorile, u trbuhu mi je postalo toplo i otopila sam se uz
Brocka.
„Brate,“ promrmljao je Brock, a Levi ga je pogledao.
Udahnuo je i izdahnuo kroz nos.
Zatim je napomenuo, „Dobro je što je nisi naljutio, bilo bi loše, da otkaţe
Boţić.“
Nacerila sam se.
„Ne bi to učinila. Najduţa Tessina ljutnja trajala je pet minuta i to je bilo
kada sam se vratio nakon zadatka za DEA kada je mislila da sam je izigrao,“
podijelio je Brock.
„Dobro za tebe, Slim,“ odgovorio je Levi.
„Jebeno da,“ promrmljao je Brock.
O za Boga miloga.
Ubacila sam se, pitajući Levija, „Ostaješ li na doručku s dečkima?“
Pogledao me. „Što pripremaš?“
„Pohani kruh s karameliziranim jabukama.“
Levi je opet sporo trepnuo.
„Brock to voli,“ informirala sam ga kada nije odgovorio i nastavio zuriti u
mene s nevjericom.
Trofej Knjiga | 85
 „Pa… da. Naravno da voli,“ počeo je Levi, a onda pogledao Brocka.
„Cijelo vrijeme kuha ovako?“
„Čovječe, vlasnica je pekare,“ odgovorio je Brock.
Levi me pogledao. „Ostajem.“
„Dobro,“ promrmljala sam i odmaknula se od Brocka, nareĎujući, „Dušo,
idi probudi dečke. Počet ću pripremati doručak. Boţićna drvca se neće sama
unijeti u naše kuće i moramo poţuriti. Uvijek je guţva za vikend poslije Dana
zahvalnosti, a mi trebamo dva dobra drvca.“
„Uvijek je ovakva?“ pitao je Levi dok sam se okretala prema aparatu za
kavu.
„Ne, obično je uvijek slatka, ali Boţić čini ljude čudnima,“ odgovorio je
Brock odlazeći.
Izvukla sam posudu za kavu, okrenula se prema Leviju i prevrnula očima.
Vidio je to i, zvučao je kao njegov brat, skoro kao i kada Brock to učini,
nasmijao se.

Trofej Knjiga | 86
 Skoro dva tjedna kasnije…

Parkirala sam iza Brockovog novog, ogromnog, tamnoplavog GMC-a,

isključila motor, izašla iz automobila, otišla do prtljaţnika, drhteći istog trena
kada sam izašla iz toplog vozila na arktičku zimu.
To je Denver. Sutra moţe biti petnaest stupnjeva čak i u prosincu. Ali te
noći je bilo ledeno, a u zraku se osjetio snijeg, a da ne spominjem da su
meteorolozi najavili obilne padavine.
Dobro za planine i skijaška odmarališta, loše za Tess O'Hara.
Voljela sam snijeg, igranje, gledanje u njega, pravljenje tople čokolade i
čitanje knjige dok pada vani.
Voziti kroz njega… ne tako zabavno.
Otvorila sam prtljaţnik i uhvatila ručke mnoštva vrećica, paţljivo ih
podiţući, a one su napravile čudan zvuk zbog rola ukrasnog papira za boţićne
darove.
Imala sam slabost prema boţićnom ukrasnom papiru. Često sam
udovoljavala toj slabosti tako da sam imala cijeli ormar posvećen ukrasnom
papiru i ostalim dodatcima.
Ne šalim se.
Ţonglirala sam vrećicama dok sam izbjegavala da me role papire ne
ubodu, zatvorila sam prtljaţnik laktom i krenule prema Brockovom prilazu.
Podigla sam pogleda i obrve su mi se podignule.

Trofej Knjiga | 87
 Ispred vrata je bio parkiran Harley. Nije bio Brockov. Bio je Dyna
10
Glide . Bilo kako bilo, kada ga nije koristio, Brock je svoga Fat Boya drţao na
prilazu pod prilagoĎenom ceradom.
Hmm. Činilo se da Brock ima društvo.
I dalje manevrirajući vrećicama, ušla sam kroz dvorišna i ulazna vrata.
Prije nego što sam mogla pozdraviti, čula sam Brocka kako tiho kaţe,
„Tess.“
Odmah sam znala da me ne pozdravlja. Bilo je to upozorenje da zaustave
razgovor.
O čovječe.
„Hej,“ pozdravila sam, zatvorila vrata i ušetala u dnevnu sobu, gledajući
udesno.
Onda sam ih vidjela. Latino muškarac i muškarac indijanskih korijena
stajali su ispred Brockova šanka, Brock je stajao u kuhinji iza šanka.
Moja prva pomisao, s obzirom da sam ţensko, a takve stvari su u
prednosti iznad svih ostalih, je da su ti muškarci zgodni. Ne zgodni u
prosječnom smislu. Zgodni kao Brock što znači zgodni da ti voda krene na usta.
Moja druga pomisao je bila da nisu bili samo zgodni kao Brock nego su
obojica oko sebe imali različite aure divljeg, opasnog muškarca.
Iz nekog razloga Brock je razgovarao sa svojom braćom, a u sobi se
osjetila ozbiljnost i nisu razgovarali o pivu, ratnim pričama ili se nostalgično
prisjećali kučki s kojima su bili.
Ovo je bilo nešto drugo.
„Hej, dušo,“ promrmljao je Brock. „Ovo je Hector Chavez i Vance
Crowe, moji prijatelji.“
„Hej dečki,“ pozdravila sam.
Na to sam dobila, „Hej,“ od Vanca, muškarca indijanskih korijena, ali
latino muškarac je samo podigao bradu umjesto pozdrava.
Definitivno Brockova braća.
Spustila sam vrećice na kauč i okrenula se prema Brocku, skidajući kapu i
automatski prolazeći prstima kroz kosu kako bih popravila frizuru. „Trebam li
otići nešto raditi u sobu?“

10
Dyna Glide Harley-Davidson bio je motocikl kojeg su napravili Harley-Davidson. Smatran da je prvi tvornički
prilagođenim motociklom, nastao je iz Harley-Davidsonove FX serije motocikala.

Trofej Knjiga | 88
 „Ne,“ odmahnuo je glavom i tiho rekao, „DoĎi gore, draga.“
Prokletstvo.
Kao što sam i mislila, to nešto drugo je imalo veze sa mnom i/ili nije bila
dobra vijest.
Prešla sam pogledom preko muškaraca u kuhinji i uhvatila sam se kako
imam čudnu reakciju, koju ne bi imalo mnogo ţena, a to je da bih radije išla van,
uskočila u automobil, pronašla Marthu i Elviru kako bi zajedno popile koktele,
umjesto da skinem kaput i pridruţim se trojici najzgodnijih muškaraca koje sam
u ţivotu vidjela u kuhinji mog muškarca.
Usprkos tomu, kimnula sam, otkopčala kaput, odnijela ga u predsoblje
koje je odvajalo donje stube koje su vodile prema dječjim sobama i gornje stube
koje su vodile u kuhinju. Okačila ga i krenula u kuhinju.
U trenutku kada sam se pribliţila, kao i obično, Brock me privukao sebi s
rukom oko moga struka, povlačeći moju prednju stranu uz svoj bok, a ja sam
primijetila da svi dečki imaju ispred sebe Bud.
„Ţeliš li pivo?“ pitao je Brock, a ja sam ga pogledala.
„Mislila sam toplu čokoladu.“
Nacerio se, ali nije komentirao i znala sam to jer mu nije došlo do očiju ili
ispunilo sobu.
Prokletstvo opet.
„Što se dogaĎa?“ pitala sam tiho.
„Danas se dogodilo neko sranje, dušo,“ odgovorio je.
Sranje.
„Kakvo sranje?“ pitala sam.
Pogledao je svoju braću, a zatim mene. „Olivia je primila pismo od mog
odvjetnika.“
Bila sam zbunjena ili mi je reakcija bila zbunjujuća. Brock je kontaktirao
odvjetnika, koristeći promjenu karijere kao izgovor, prišao je Oliviji da izvidi
mogu li imati zajedničko skrbništvo, dečki bi tjedan proveli s Brockom, a tjedan
s Olivijom i Dadeom.
Već sam pomislila na dvije moguće Olivijine reakcije. Olakšanje jer moţe
nastaviti svoje spa tretmane i šoping ili što god već radi tijekom dana,
neograničena odgovornošću za svoje dečke. Ili ljutnja jer je bila kučka. A s
obzirom da je Brock pa Brock, pripremio se za bilo koji ishod.
„I?“ pitala sam.
Trofej Knjiga | 89
 „I, nazvala me.“
„U redu,“ rekla sam kada nije više ništa rekao.
„A kada me nazvala, traţila je da se naĎemo na večeri. Rekla mi je da se
sprema ostaviti Dadea i da je uplašena. Nije radila više od dvije godine,
potpisala je neoboriv predbračni ugovor, nema vlastitog novca, nije u poziciji
ponovno se brinuti za dečke, a posebno nije u poziciji angaţiranja odvjetnika da
se pozabavi mnome. Ponovila je kako ţeli razgovarati o našoj situaciji, dečkima,
našoj obiteljskoj situaciji i mogućnosti pomirenja.“
Osjetila sam kako mi se usta steţu. Zatim sam osjetila kako me Brock
stisnuo.
„Rekao sam ne, dušo,“ rekao mi je. „Rekao sam joj da to nije opcija.
Nastavio sam dalje i da je to trajno, a da se u ovom trenutku trebamo dogovarati
preko odvjetnika.“
Usta su mi se opustila.
„Zatim me nazvao Rex,“ nastavio je, a ja sam trepnula. Nastavio je
govoriti. „Rex je bio prestrašen, rekao je da ih je mama pokupila iz škole i da je
loše. Plakala je, govorila im što ja radim i da ostavlja Dadea, rekla im je da ju je
strah, rekla im je da dok sam ja s tobom nikada nećemo biti obitelj, rekla im je
da ne zna što će učiniti. Nazvao me kada su stigli kući i rekao mi da je plakala i
kada su stigli kući i pričala. Mogao sam je čuti u pozadini.“
Opet sam stisnula usta.
Šapnula sam kroz stisnute usne, „Šališ se.“
„Ne.“
„Prokletstvo.“ Još uvijek sam šaptala. Zatim sam pitala, „Što si učinio?“
„Što sam mogao učiniti?“ pitao je i ja sam pročitala upozorenje kada me
stisnuo, okrenuo se prema meni, gledao me u oči, a ja sam se pripremila, „Otišao
sam tamo, smirio je i obećao da ću večerati s njom.“
Jebiga! Jebiga! Jebiga!
Stisnula sam usne i pogledala pult.
„Dušo,“ opet me stisnuo i pogledala sam ga. „Ovo je minsko polje.
Moram ići polako i oprezno. Zato je Hector ovdje.“
Zurila sam u njega zbunjeno, a onda pogledala Hectora, još uvijek
zbunjena, zatim Brocka kada je progovorio.

Trofej Knjiga | 90
 „Hector je radio sa mnom u DEA. Trenutno radi za Lee Nightingala. Lee
ima firmu, lovci na glave, nešto sigurnost, privatne istrage. Svega mi je preko
glave, a Hector mi duguje uslugu. Pozivam se na nju.“
„Pozivaš se na nju?“
„Da. Idem na večeru s Olivijom i razgovarat ćemo, ali ovo sranje je
posljednje slamka. Uvlačenje dječaka u ovo, plakanje, kukanje, plašenje Rexa,
ubacuje im sranje u glavu o tebi. I Joey je bio prestrašen kada sam bio tamo.
Rekao je da je poludjela, a nastavila je to i kada su stigli kući. Ne slaţem se s
tim sranjem. Nimalo. Završio sam s tim. Neću traţiti zajedničko skrbništvo,
traţit ću potpuno. A da bi to uspio, moram imati nešto da potkrijepim igru.
Hector će to naći. Nešto o Dadeu ili Oliviji.“ Udahnuo je i rekao, „Oprosti
slatkice, ali u meĎuvremenu, moram igrati njezinu igru. Ţelim da moj potez
bude iznenaĎenje, ţelim da se uplaši i naposljetku ţelim svoju djecu. Spreman
sam učiniti bilo što da se to dogodi i pitat ću te jesi li spremna za ovu voţnju sa
mnom.“
Kimnula sam.
Nasmiješio se, a ovaj put stiglo mu je do očiju.
Onda mu je osmijeh zamro i rekao je njeţno, „Još nešto se dogodilo
danas,“
Jebiga“
„Što?“
Oklijevao je proučavajući me.
„Brock, dušo,“ stisnula sam se uz njega, „Što?“
„Sjećaš se kada sam ti rekao da osjećam da će Heller napasti?“
O ne.
„Da,“ šapnula sam.
„Sprema se napasti.“
„O Boţe,“ dahnula sam.
„Dobra vijest je što imam kontakte, doušnike, prijatelje i ljude koji su mi
duţni. Dobio sam poziv od jednog koji mi je rekao da se Heller raspituje o meni.
Kopa duboko. Pa sam obavio nekoliko poziva i saznao da se raspituje o mom
poslu, financijama, kreditnoj povijesti i radnoj povijesti.“
Namrštila sam se. „Zašto bi to učinio?“ Zatim sam pitala. „Kako je to
učinio?“

Trofej Knjiga | 91
 „Ako nešto ţarko ţeliš i imaš novac imaš sredstva za učiniti bilo što, naći
nekoga ili platiti nekomu da progovori.“
To je imalo smisla.
„U redu onda, zašto bi to učinio?“
„Ne znam. Zato je Vance ovdje.“ Pogledala sam Vanca pa vratila pogled
na Brocka kada je nastavio govoriti. „On takoĎer radi za Leeja i ne duguje mi
uslugu, ali ja ću njemu dugovati i on će pronjuškati okolo i pokušati nešto
saznati tako da se mogu pripremiti za ono što Heller planiran.“
Ovo me trebalo naljutiti.
Nije.
Uplašilo me.
Uplašilo me zbog one noći kada je Brock prijetio Damianu, a Damian se
odlučio osvetiti. Moţda ga čeka dugotrajna zatvorska kazna, ali to ga ne brine.
Brock mu nije samo prijetio, nego mu je i zalupio vrata u lice, a onda
stajao u mojoj dnevnoj sobi, gledao kroz prozor i čekao da Damian učini ono što
mu je rečeno, nešto što Damian ne bi samo tako prihvatio. I na kraju, stajao je
izmeĎu Damiana i onoga što Damian ţeli.
Znala sam iz iskustva da Damian moţe igrati prljavo, zlobno i ruţno da bi
dobio ono što ţeli. Moţda istraţuje Brocka, ali ako ne naĎe ništa, naći će drugi
način kako da sjebe Brockov ţivot. A zajebavanje s Brockom je zajebavanje sa
mnom, zajebavanje s Rexom i Joelom u isto vrijeme kada situacija nije baš
najbolja i zajebavanje s Brockovom obitelji koju sam počela voljeti, a imali su i
svojih problema.
Poanta je, prvo i osnovno, zajebavat će se s Brockom.
Nisam mogla to dopustiti.
Pa sam odlučila.
„Moram se obračunati s njim,“ izjavila sam.
„Kako molim?“ pitao je Brock i ja sam automatski uhvatila njegovu
košulju, ali nisam to primijetila.
„Sutra,“ šapnula sam, „Otići ću u policijsku stanicu s tobom i podignuti
optuţnicu protiv Damiana. Napad, tjelesna povrede i silovanje.“
Soba se ispunila pucketavim elektricitetom koji je bijesno udarao po
mojoj koţi.
A nije dolazio od Brocka.

Trofej Knjiga | 92
 Tada sam se sjetila da imamo publiku i pogledala sam muškarce za
šankom.
Ukočila sam se kada sam im vidjela izraze lica.
O ne.
„Slatka Tess,“ mrmljao je Brock, ali nisam mogla maknuti oči s
muškaraca i Brock je nastavio govoriti, „Nisam im rekao. Nisu znali.“
Čvrsto sam zatvorila oči, okrenula lice u njegove grudi i stisnula mu
košulju jače.
Prokletstvo, sada sam ja izbrbljala to sranje.
Osjetila sam Brockovu veliku, toplu ruku preko svoje na njegovoj košulji,
stisnuo me tako da sam ga morala pustiti, a onda je poloţio moju ruku na svoja
prsa i šapnuo, „Hej.“
Stisnula sam usne i nastavila ţmiriti.
Stisnuo mi je ruku.
„Dušo, hej.“
Otvorila sam oči i pogledala ga.
Pogledao me u oči i sjena mu je prešla preko očiju.
„Pogledaj me,“ rekao je njeţno.
„Gledam,“ šapnula sam.
„Ne, slatkice, pogledaj me. Što vidiš?“
Osjetila sam knedlu u grlu.
„Nemoj ići tamo, ostani sa mnom,“ rekao je njeţno, progutala sam, a on
me privukao bliţe spuštajući glavu. „Uzeo sam to, dušo, dala si mi to. Nemoj ići
tamo nemoj uzimati teret natrag. Pogledaj me, vidi mene. Osjeti ovo,“
zahtijevao je njeţno, ruke su mu se stiskale oko mene, povlačeći me bliţe,
njegova ruka je stiskala moju u topli, tvrdi zid njegovih prsa.
„Gdje si?“
„S tobom,“ rekla sam tiho.
„Da, Tess, sa mnom si.“
Na trenutak sam ga gledala u oči, a onda ih zatvorila i zabila lice u
njegova prsa.
Čvrsto je omotao prste oko mojih.

Trofej Knjiga | 93
 „Ovo je besplatno,“ čula sam reţanje, otvorila oči i okrenula ih u smjeru
odakle su riječi došle i vidjela Vanceov bijesni pogled usmjeren na Brocka.
„Bez markera. Ovo ću učiniti za tvoju ţenu.“
Osjetila sam kako mi se trbuh stisnuo dok su mi se prsti stiskali oko
Brockovih.
„I ja ću tako,“ izjavio je Hector, a ja sam ga pogledala samo da vidim da i
on ima bijesni pogled usmjeren prema Brocku.
„Pa…“ promrmljala sam, ali već su bili u pokretu.
„Pobrini se za svoju ţenu i svoje dečke,“ izjavio je Vance. „Mi ćemo
obaviti posao.“
Hm.
Vau.
Nisam ih poznavala, nimalo, osim činjenice da su bili zgodni. Ali sviĎali
su mi se.
„Cijenim to,“ promrmljao je Brock.
Maknuli su pogled s Brocka i pogledali mene.
„Tess, nadam se da će sljedeći put biti pod boljim okolnostima,“ rekao mi
je Vance.
Nadala sam se.
„Hvala,“ šapnula sam.
Hector, koji me takoĎer nije poznavao, nije prestajao biti ljut i mrštio se
na mene. Zatim je trznuo bradom prema Brocku i krenuli su prema stubama.
Brock me pustio i krenuo za njima.
„Ovaj…“ pozvala sam, stali su i okrenuli se prema meni. „Ja, ovaj…
vlasnica sam Tessinih kolača u Cherry Creeku.“
Samo su me gledali.
„Pa, ovaj, izgledate kao da niste ljubitelji kolača,“ više ljubitelji roštilja,
„Ali ako vas ikada uhvati ţelja, doĎite, dobit ćete što god ţelite na račun kuće,
ono, doţivotno.“
Bilo je neuvjerljivo, ali opet, moji kolači su bili stvarno dobri. Moţda
neće misliti da je jadno.
I nisu. Vanceovo zgodno lice se razvuklo u osmijeh od uha do uha.
Hectorove tamne oči su se otopile, usne trznule, a onda mi je podario
glamurozni bijeli osmijeh.

Trofej Knjiga | 94
 Brock se zacerekao.
„I, ovaj…“ dodala sam, „Koji god je došao motorom, motor je zakon, ali
budite oprezni. Stiţe snijeg.“
„Hoćemo, Tess,“ promrmljao je Vance.
Dobila sam još pozdrava bradom i krenuli su van.
Idemo dalje!
Krenula sam prema hladnjaku i razmišljala o večeri kada sam osjetila da
se Brock vratio.
Odlučno postavivši raspoloţenje da je ono što je prošlo, prošlo, i da ćemo
se sada vratiti na program koji ne uključuje kučke, manipulativne bivše supruge
ili zlobne, gadne, teritorijalne bivše muţeve, rekla sam, „Izbori za večeru,
odrezak i krumpir, svinjski kotleti i riţa ili hamburgeri.“
Izvukla sam glavu iz hladnjaka, zatvorila vrata i okrenula se prema
Brocku.
Bio je bokovima naslonjen uz pult, ruke na bokovima, proučavajući me.
Prepustio mi je igru i odgovorio, „Svinjski kotleti i riţa.“
Kimnula sam glavom, otvorila hladnjak i izvadila paket svinjskih kotleta.
Spustila ih na pult i otvorila ormarić kako bih izvadila riţu.
„Što je s torbama?“ pitao je Brock dok sam spuštala glavu prema dolje
kako bih proučila upute na riţi.
„Boţićni pokloni,“ odgovorila sam. „Dječaci dolaze sutra, a područje
ispod bora je malo pusto. Prostor ispod bora nije predviĎen da bude prazan,
pogotovo u kući s dva dječaka od deset i dvanaest godina. Dakle, večeras
umotavam i sutra kada doĎu vidjet će poklone ispod drveta.“
„Dušo, koliko si im kupila? Tamo ima dvadeset rola ukrasnog papira.“
„Nešto moraš znati,“ promrmljala sam kutiji. „Imam slabost prema
ukrasnom papiru i ne samo onom boţićnom.“
Ovo je dočekano s tišinom.
Sve dok, „Dušo, zaboravio sam ti nešto reći.“
Podignula sam pogled s kutije s riţom do Brocka samo da vidim kako se
on podigao na pult i sjedio na njemu.
„Da?“ pitala sam oklijevajući.
„Prije nekoliko tjedana dala si mi jebenu slatku spavaćicu i riječi koje sam
volio čuti.“
Trofej Knjiga | 95
 Osjetila sam kako mi se cijelo tijelo smirilo dok sam ga gledala u oči.
„Zaboravio sam spomenuti da i ja osjećam isto,“ rekao je, a moj
unutrašnjost se ispuhala.
„Što?“ dahnula sam.
„Spusti riţu i doĎi ovamo, dušo, ţelim ti reći da te volim kad si mi u
naručju.“
Nisam se pomaknula. Zurila sam u njega, moji unutrašnji organi su
nestali, ali ipak, moje je tijelo uspjelo proizvesti suze koje su mi se nakupile u
očima, a zatim su brzo i tiho kliznule niz moje obraze.
Brock je to gledao oko dvije sekunde, a zatim je šapnuo, „Tess, dušo, doĎi
ovamo.“
Otišla sam tamo; raširio je bedra i pruţio ruku prema meni kad sam se
pribliţila. Povukao me izmeĎu nogu, duboko u njega, s jednom rukom čvrsto
stisnutom oko mene, a drugom me uhvatio za glavu, pritišćući mi obraz uz svoja
prsa. Omotala sam mu ruke oko struka i drţala se.
Spustio je glavu tako da su mu usne bile na vrhu moje kose i šapnuo,
„Volim te, slatka moja Tess.“
Tiho sam zajecala; Drţala sam se čvršće i pritisnula dublje.
„Isuse, moja djevojka je tako jebeno slatka,“ promrmljao je uz moju kosu.
Još jedan jecaj, onda sam nagnula glavu unatrag, njegova se podignula,
povukla sam ruku oko njega, podignula je, omotala mu ruku oko vrata i povukla
usta do mojih.
Tada sam ga poljubila jako pokušavajući mu pokazati koliko mi njegove
riječi znače.
Pretpostavljala sam da je uspjelo kad je odvojio usne od mojih i
promrmljao, „Moţda te ne volim. Moţda samo volim tvoja usta.“
Nacerila sam mu se.
„I tvoju picu,“ nastavio je.
Osmijeh mi je postao veći.
„I tvoje kolače,“ dodao je.
Počela sam se cerekati, a on se nasmiješio.
Zatim je šapnuo, „Ne, samo tebe.“
Prestala sam se cerekati, zurila u njegove srebrne oči, a onda spustila
bradu i zabila lice u njegova prsa.
Trofej Knjiga | 96
 Grlio me, s jednom rukom oko mene, a drugom na mojoj glavi prelazeći
prstima kroz moju kosu.
Nakon nekog vremena, udahnula sam, obrisala suze i promrmljala, „Pusti
me dušo, moram nahraniti svog muškarca.“
Prsti su mu se zaustavili u mojoj kosi, čvrsto me zagrlio.
Zatim me pustio.
Odmaknula sam se i posvetila poslu kako bih nahranila svog muškarca.

⁂⁂⁂⁂⁂

Progutala sam ostatke vrućeg kakaa, a zatim sam puzala po podu,

povlačeći kutije sa sobom kako bih sloţila zamotane poklone ispod stabla.
Potom sam očistila ostatke papira, odloţila škare i vrpcu, skupila i sloţila
vrećice, pokupila i spremila role boţićnog papira, vrpci i mašni u ormar.
Za to vrijeme Brock je leţao na kauču, s glavom na hrpi ukrasnih jastuka,
s jednom rukom iza glave, drugom na trbuhu i gledao utakmicu.
Pribliţila sam se straţnjem dijelu kauča, sjela na naslon, okrenula se,
prebacila noge dok sam se ispravljala i kotrljala te u posljednji trenutak najavila,
„Dolazim,“ a onda sam spustila cijelo tijelo na njegovo.
Zareţao je i tijelo mu se od udarca trgnulo, a onda su mu ruke omotale
oko mene.
„Isuse, dušo,“ promrmljao je, šaljivim tonom, a onaj slatki šum je ispunio
zrak.
Kliznula sam, leĎima prema kauču, prednjom stranom pritisnutom u
njegovu stranu; Naslonila sam obraz na njegova prsa, zagrlila mu trbuh i
smjestila se.
Brock je vratio jednu ruku na trbuh, ali druga mu je ruka ostala omotana
oko mog struka s dlanom na mom boku.
Gledala sam ragbi iako me nije bilo briga, ali radila sam to jer je bilo
kasno, bila sam umorna, moj um se trebao ugasiti i pokraj mene se protezao
lijepi čovjek koji me volio i kojeg sam voljela.

Trofej Knjiga | 97
 Kada je počela reklama čula sam i osjetila kako Brock govori, „Što si im
kupila?“
Hm. Navodno je igra privukla svu njegovu paţnju s obzirom na činjenicu
da sam posljednjih četrdeset i pet minuta provela na podu ispred njega
umotavajući poklone koje nisam ni na koji način pokušala sakriti.
„Nerf11 stvari,“ odgovorila sam.
„Nerf stvari?“ upitao je.
„Kada si išao na trčanje prije nego što smo prošle nedjelje išli pogledati
kamionete, bili su kod tebe, zamolila sam ih da napišu Djedu pismo i oni su to
učinili,“ obavijestila sam ga.
„Dušo, mrzi me što ti moram reći, ali imaju deset i dvanaest. Znaju da ne
postoji Djed Boţićnjak.“
Podigla sam glavu i spustila pogled prema njemu. „Da znam. Ali oni nisu
glupi. Udovoljili su mi jer znaju da imam kreditnu karticu.“
Brockovo tijelo se zatreslo uz moje i nasmiješila sam mu se.
Opet sam se smjestila.
„Što obično kupuješ za svoje nećakinje i nećake?“ pitala sam TV ekran.
„Dam njihovim majkama pedeset dolara za svako dijete, a moje ime stave
na karticu.“
Trgnula sam glavom i pogledala u njega.
„Misliš da je pedeset dolara previše?“ upitao je natrag.
„Ne, mislim da bi im ujak trebao kupiti poklone.“
„Draga, zadnji put sam bio u trţnom centru prije dva predsjednika.“
Šokirano sam zurila u njega.
Tada sam pitala, „Je li to uopće moguće?“
„Imam kurac i bio sam samac, da, moguće je.“
„Pa, kako kupuješ poklone dječacima?“
„Četiri opcije, dam mami, Jill, Lauri ili sve trima bunt novaca.“
Opet sam zurila.
Tada sam pitala, „Gdje kupuješ odjeću?“

11
robna marka igračaka

Trofej Knjiga | 98
 „Ne kupujem. Imam mamu i dvije sestre. Dobivam je za Boţić i
roĎendan.“
„Majice?“
„Ne kupujem majice u trţnom centru, Tess. Nijedna pristojna majica se na
moţe kupiti u jebenom trţnom centru. Dobra majica se kupuje tijekom
iskustva.“
Morala sam priznati, to je bila istina. Kada sam prije nekoliko mjeseci
krenula putem majica i traperica, vršila sam obilna istraţivanja s Brockovim
majicama kao mojim vodičem i nisam našla nijednu majicu ni u jednoj trgovini
koja je bila blizu modernih majica koje je posjedovao.
„Harleyjeva trgovina, dušo, to se ne broji.“
To je takoĎer bila istina. Trgovina Harley Davidson bila je jedno od onih
rijetkih i izuzetnih iskustava u koje su ţene i muškarci mogli odlaziti i uţivati,
ali na potpuno različite načine. I zato, smatrajući da je to iskustvo prihvatljivo
tamo kupiti majice.
To, a i Harleyeve majice su bile jebeno fantastične.
„I, Tess, slatkice,“ nastavio je, „Prije nego što dobiješ bilo kakvu ideju...
ako ţeliš kupovati za moju obitelj, samo naprijed. Ali ne prekidam svoj niz.“
Hm. Dylan, Grady i Ellie, nema problema, pogotovo Ellie. Odrasli, opet,
nije problem.
Postojala su samo dva problema.
„Jedva poznajem Kalie i Kellie,“ podsjetila sam ga.
„Kalie, bilo što s resama, znakom mira ili logotipom poštene trgovine.
Kellie, nemoj se mučiti ničim osim poklon bonom osim ako nije apsolutno
najmodernije sranje meĎu tinejdţerima,“ savjetovao je.
Pa, nije kupovao, ali to nije značilo da nije bio paţljiv.
Brock je nastavio, „Čuvaj račune, stavi oba naša imena na karticu i ja ću ti
vratiti.“
„Ja –“ započela sam, a njegova ruka me stisnula.
„Računi. Otplata,“ progunĎao je.
U tom sam trenutku shvatila ono što je Elvira rekla nekoliko tjedana prije
o Vicu na Adinoj zabavi.
Vic je trebao odrasti.

Trofej Knjiga | 99
 Ako je čovjek imao liniju koju nisi prešao, rekao ti je, to je učinio odmah,
iskreno i jasno je pojasnio stav, kao što je Brock upravo učinio.
Očito je da su Gwen i Cam imale takve muškarce i, sada, ja imam jednog.
Brock je ţelio da Boţić doĎe od nas. Bilo mu je svejedno što sam kupila i
upakirala, ali platit će to i znala sam da ovo nije nešto o čemu se raspravlja. Iz
bilo kojeg razloga, nešto mu je značilo. I iz tog razloga, što god to bilo, značilo
mi je nešto da mu to pruţim, bez raspravljanja, što je na kraju bilo pristojno
trgovanje.
Stoga sam šapnula, „U redu.“
Gledao me u oči. Potom je njegov pogled otišao do televizora, dok su mu
se usta trznula.
Što god.
Smjestila sam se.
Dvadeset minuta kasnije igra je završila, Brockova ruka se ukočila i on
nas je otkotrljao, ispruţivši ruku, uzeo je daljinski, televizor se zacrnio, bacio je
daljinski upravljač na stolić, a onda se smjestio, djelomično me povukavši na
sebe tako da su nam lica bila blizu.
Mm. Činilo se da smo stigli u moj omiljeni dio dana.
„Dobro si?“ upitao je, trepnula sam.
„Oprosti?“
„Ranije, sva ta sranja, dobro si?“
Prokletstvo. Izgleda da nismo stigli u moj omiljeni dio dana.
„Da,“ rekla sam mu.
„Dobro, dušo, ali ne,“ rekao je, ozbiljnog lica. „Shvaćam zašto ţeliš igrati
tu igru i bila si osjetljiva ranije, pa sam ti dao prostora, ali moraš znati, ne sviĎa
mi se što pokrećeš bilo kakvu igru. Olivia će biti u našim ţivotima i ne sviĎa mi
se to zbog mene, a stvarno mi se ne sviĎa zbog tebe. A da i ne spominjem,
potpuno skrbništvo je jebeno drugačija od zajedničkog, ako to uspije, to znači da
si dobila mene i dva dječaka. Moram znati da si u redu s tim.“
„Brock, u redu sam s tim.“
„Uvjeri me,“ naredio je, zagledala sam se u njega.
Evo nas opet. Ovo je bilo vaţno (očito) i rekao mi je izravno. Bez igranja,
bez laţi, bez izbjegavanja, bez podvale. Ovo mu je nešto značilo (opet, očito) i
morala sam mu reći.
Pa sam mu rekla, „Ţeljela sam djecu.“
Trofej Knjiga | 100
 Tada je počeo zuriti u mene.
Onda sam podijelila, „Otprilike u vrijeme kada smo bili spremni za to,
Damian me počeo udarati.“
Brock je zatvorio oči.
Nastavila sam govoriti.
„Mislio je da sam prestala piti tablete. Zatajila sam mu to i nastavila ih
uzimati.“
Brock otvori oči.
„Imaš dva sjajna sina,“ rekla sam tiho. „Izgubila sam svoju šansu. Dakle,
nikad neću biti mama. Pomirila sam se s tim prije nekog vremena; nije bilo lako,
ali nisam imala izbora. Još nešto što sam dopustila Damianu da mi oduzme. Ali,
ako ovo i dalje bude ovako dobro imam priliku biti prokleto dobra maćeha, i ako
to bude četiri dana mjesečno ili svaki drugi tjedan ili svaki dan, meni je
svejedno. Imala sam dobru maćehu pa imam dobar uzor. Donna je bila sjajna.
Ona i tata nisu imali djece jer je bio bolestan i nikad nije bio siguran kamo će ih
ta bolest odvesti, a on nije htio ostaviti Donnu da sama odgaja dijete i nije to
htio učiniti djetetu jer je gledao kroz što smo prošle sestra i ja. Tako je svu svoju
ljubav prelila na moju sestru i mene. Volim je. Još smo bliske. Znači mi mnogo.
Dakle, ako u moj ţivot s tobom dolaze i oni, s obzirom da te volim i
zaljubljujem se u njih, meĎutim, što god da se dogodi, bit ću sretna.“
Ruka mu je kliznula u moju kosu, oči su mu postale meke, a usta
mrmljala, „Tess.“
„Uvjeren?“ pitala sam.
Jedna strana usana mu se podignula. „Da.“
„Dobro,“ prošaptala sam.
Zatim sam proučavala njegovo opušteno lice i tiho udahnula.
U redu, s obzirom da smo vodili ozbiljan razgovor, zaključila sam da
bismo ga i dalje mogli voditi, a takoĎer ćemo se posvetiti nečemu o čemu Brock
i ja nismo razgovarali otkad se to dogodilo.
Pripremajući se, gurnula sam ruku preko njegovih prsa prema njegovu
vratu, omotala prste i opustila tijelo uz njegovo prije nego što sam tiho upitala,
„Hoćeš li mi ispričati o Bree?“
Njegovi prsti su me stisnuli na boku, a onda je uzvratio pitanje, „Koliko si
čula?“
„Nisam sigurna, ali ako moram pogaĎati?“ Kimnuo je glavom. „Većinu
toga.“
Trofej Knjiga | 101
 Zagledao se u mene. Zatim je promrmljao, „U redu.“
„Nije bilo u redu prisluškivati, samo sam –“
„Dušo, s Levijem, jebiga, s cijelom mojom obitelji, čut ćeš na ovaj ili onaj
način, a s obzirom da si sa mnom, eventualno ćeš saznati pa nema veze.“
„Neću više prisluškivati,“ obećala sam i njegova ruka me još jednom
stisnula.
„Draga, stigli smo do toga da ako budemo prešućivali stvari jedno
drugome, imamo problema. Ovo nisam ja i Olivia, kada bi otišla kupovati,
skrivala sranja u ormaru i ne bih otkrio da smo prešli maksimum na kreditnim
karticama dok ne dobijem izvješće iz banke i saznam da je bila posvećena misiji
pamćenja svakog četvornog metra trţnog centra Cherry Creek. A ovo niste ti i
onaj seronja gdje se moraš štititi skrivanjem nečega tako vaţnog kao
kontracepcija. Ovo smo ti i ja. Prisluškivanje nije opcija, jer da bi ovo bilo
stvarno i da ga poboljšamo, moramo sve iznijeti na vidjelo.“
Svidjelo mi se to. Čitav niz.
Tako sam šapnula, „U redu.“
„Dobro,“ šapnuo je, a onda rekao, „Pitao sam Bree da izaĎemo kada je
krenula u srednju školu, moja druga godina srednje škole. Rekla je da i od tog
dana smo bili bliski. Bila je bliska sa mnom i bila je bliska s mojom obitelji.“
Kimnula sam.
Brock je nastavio govoriti. „Dobio sam stipendiju na sveučilištu u Arizoni
za igranje bejzbola. Slijedila me tamo. Ali bila je bliska sa svojom obitelji i
mojima i svi prijatelji su joj bili ovdje. Nije izdrţala. Mrzila je Arizonu, ne zbog
Arizone, nego jer joj je nedostajala kuća. Na drugoj godini prebacila se na UC.
Mislili smo da će sve biti u redu, preţivjeli smo moju prvu godinu u Arizoni,
mislili smo da ćemo uspjeti još par godina. Nismo. Do Boţića sam upoznao
nekoga drugog i shvatio da nisam čovjek koji neće okusiti raznolike okuse koje
ţivot nudi. Zbog toga sam takoĎer shvatio da se ono što imam s Bree odnosi više
na povijest i prijateljstvo, nego na ono što je potrebno za dugu vezu. Došao sam
kući, razgovarao s njom o tome, nije bila dobro i nije bila sretna zbog toga, ali
nije imala izbora. Završio sam.“
O čovječe. Oštro.
Iskreno, ali oštro.
Udahnula sam i šutjela, a Brock je nastavio.
„Vratio sam se nakon Boţića kao i ona. Dobila ga je otprilike mjesec dana
kasnije.“ Nacerio se.

Trofej Knjiga | 102

 „Imam dobar ukus i bila je prilično jebeno lijepa. Dostupna prvi put
otkako je počela izlaziti, jeli su joj iz ruke. Jebeno je uţivala u tome. Povezala se
sa mnom tijekom ljeta kada smo oboje bili kod kuće i rekla mi da je shvatila.
Bio sam jebeno zadovoljan, bila je dobra prijateljica i nedostajala mi je. Naš se
odnos promijenio i postalo je bolje jer je, kao što rekoh, bila sjajna prijateljica i
bilo je prokleto zabavno druţiti se s njom. Imali smo dobra vremena. Još smo
imali obitelji. Upalilo je.“
Opet sam kimnula.
Brock je nastavio sa svojom pričom i znala sam da smo došli do teškog
dijela kad su mu oči potamnile.
„Imala je starijeg roĎaka i kad to kaţem, on je bio bliski roĎak, dovoljno
star da joj bude otac. Kao i moja obitelj i njezina je bila bliska. Sve sam ih
poznavao i nikad mi se nije sviĎao osjećaj oko tog jebenog tipa. Bree je bila
imuna na to. Za nju je obitelj bila obitelj čak i ako su bili čudni, ludi ili sjebani.
Imala je takvo srce, puštala je sve unutra i nije postavljala pitanja.“
O čovječe.
„Tada sam već išao na Akademiju i bio policajac u DPD-u, napredovao
prema detektivu. Diplomirala je, radila puno radno vrijeme, ali je išla u večernju
školu kako bi stekla zvanje magistra. Jedne noći, on se iznenada pojavio i ona ga
je pustila unutra.“
„Brock,“ prošaptala sam kad se taj mrak u njegovim očima pojačao i
njegovi prsti se ukopali u moje meso i nisu popuštali. „Moţda bi trebao
prestati.“
„Moţeš li to podnijeti?“ upitao je.
„Ako trebam,“ odgovorila sam.
„To nije dobar odgovor, slatkice.“
„Onda, da, mogu to podnijeti.“
Proučio mi je lice. Tada su mu se prsti opustili.
Zatim je nastavio, „Sjebao ju je, Tess. Govorimo o lošem i to sranje je
uvijek loše, ali njezino je bilo još gore, povrijedio ju je. Ubio Boga u njoj prije
nego što ju je silovao i nije to učinio samo jednom, cijelu noć je proveo s njom i
učinio je to više puta. Bila je toliko sjebana, izjavila je da joj je trebalo pola sata
da dopuţe do telefona nakon što je otišao. Bila je u bolnici dva tjedna. Taj lik ju
je sjebao i bio je jebeno lud. Kad sam ga uhvatio i konačno smo dobili njegov
DNK, pokazao je da mu je Bree bila peta ili barem peta koja ga je prijavila.“
„O, Boţe,“ prošaptala sam i klimnula glavom.

Trofej Knjiga | 103

 „Nagon,“ rekao je Brock. „Nekontrolirani. Zbog toga se zajebao i krenuo
na obitelj. Na ispitivanju su ga slomili. Gledao ju je godinama, susprezao se, te
noći, što god da je puklo u njemu, više se nije mogao kontrolirati.“
„Dakle,“ rekla sam oklijevajući, „Ti si ga uhvatio?“
Kimnuo je glavom. „Nije bio moj slučaj jer nisam imao slučajeva. Bio
sam još u uniformi. Levi i ja smo ju otišli vidjeti, trajalo je neko vrijeme jer joj
je jebena čeljust bila zatvorena, ali uspjela je izgovoriti osnovno od onoga što se
dogodilo, uzeo sam dopust jer se sakrio i nisu ga mogli naći. Znao je da je
sjebao. Sakrivao se, pripremio se za bijeg. Ulovio sam ga i reći ćemo da kad sam
ga pronašao, nisam točno slijedio proceduru.“
Prokletstvo.
„Povrijedio si ga,“ šapnula sam.
„Sjećaš se što sam ti rekao da bih ţelio učiniti Helleru?“
Kimnula sam.
„Učinio sam mu to i to na način za koji znam da me još nije zaboravio. I
DPD se namrštio na to. Suspendiran sam i to je istraţeno. Nije me bilo briga.
Tada mi je to vrijedilo, a vrijedi mi i sada iako sam znao da sam zajebao.“
„Nisu te otpustili,“ primijetila sam.
„Ne, ne znam zašto, trebali su. Ono što sam učinio oslabilo je njihov
slučaj. Ono što sam učinio moglo je poništiti njegov slučaj, koji je bio čvrst s
njegovim DNK-om koji je odgovarao više uzoraka i ţenama koje su ga
identificirale. Ono što sam učinio sjebalo je i te slučajeve. Ali nisu me otpustili i
slučaj nije odbačen jer nije išao na suĎenje. Obiteljski pritisak, priznao je svih
pet. Njegovo priznanje mi je dobro došlo i slučaj nije bio sjeban, rekli su mi
olakšavajuće okolnosti. Imao sam dobar dosje, bio sam dobar policajac i kapetan
me uzeo pod svoje, predvidio je da ću imati dobru karijeru pa me podrţao kao i
neka braća iz policije. Svi su znali tko mi je ona i znali su što joj je učinio i,
dobro ili loše, svi su, negdje u sebi, znali da se takvo što dogodi nekome
njihovom oni takoĎer ne bi prezali ni od čega. Dali su mi usrani posao, stavili
me u ured i zbog toga znam da uredski posao nije za mene. Napredovao sam iz
tog sranja i vratio se. Postao detektiv.
Kroz ovo je Bree sišla s tračnica i onda je pala. Heroin. Predoziranje. Svi,
uključujući mene, pokušali su je izvući iz tog sranja. Nismo mogli. Gledanje
njezinog spuštanja u taj svijet bilo je poput mučenja, ne samo gledanja nje, nego
i gledanja njezinih roditelja i sestre koji se trude da je izvedu na pravi put, ali ne
uspijevaju. Ne znam koliko su me puta zvali, jer je bila u pritvoru, izlupana,
ošamućena, čak nije znala gdje se nalazi i da su je priveli zbog posredovanja.

Trofej Knjiga | 104

 Previše sjebana da se opameti da treba izbjegavati uhićenje bez obzira
koliko puta se dogodilo. Pušila je kurac za dvadeset dolara kako bi joj svodnik
davao zalihe. Posljednji put kad sam je vidio kako diše, jedva sam je
prepoznao.“
O, Boţe.
„Dušo,“ rekla sam njeţno.
„Bilo je sjebano, Tess.“
„Da, bilo je, dušo,“ prošaptala sam. „Znači, odlučio si poduzeti nešto u
vezi s tim i prešao si u DEA?“ oprezno sam potaknula.
Zatvorio je oči i udahnuo kroz nos.
Čekala sam.
Tada je otvorio oči.
„Bila mi je prva,“ rekao je tiho, glas mu je napet i ja sam pritisnula bliţe.
„Još uvijek sam je volio, Tess. Nije isto kao kad smo krenuli, ali ona je bila
velik dio mog ţivota. To učini nešto čovjeku, što ima takvu osobu u svom
ţivotu, mogao sam se smijati s njom sranjima koja su se dogodila kada smo
imali petnaest godina i da završi tako. Bila je prva koja se spustila na mene,
uzela moj kurac i pomisao na to da je prodavala svoju ljepotu za drogu mi je
izgrizla unutrašnjost. Bila je prva ţena koja mi je rekla da me voli. Dijelila je
snove sa mnom, Tess. Što je ţeljela učiniti, kamo je htjela otići, koliko djece je
ţeljela imati. Svojevremeno smo o tim stvarima razgovarali na način na koji
smo mislili da ćemo ih dijeliti.
Pa, da, natjerali su me da nešto učinim u vezi s tim. Ali Levi nije bio u
pravu; nije je vidio u ćeliji. Nije vidio ono što je postala. Znao sam da je nestala
prije nego što je nestala, a ja sam je pustio prije toga, učinio sam to zbog
vlastitog mira, jer sam već gotovo izgubio karijeru i sjebao četiri druge djevojke
kojima je bila potrebna pravda, previše vezan za ono što joj se dogodilo i nisam
donosio pametne odluke. Nisam to učinio da bi je vratio. Učinio sam to što sam
učinio jer Bree nije jedina djevojka s obitelji koja ih voli i starim dečkima koji
još mare, a netko im mora pomoći i odlučio sam da ću taj netko biti ja.“
Te riječi su me ispunile, tako ogromno i tako brzo, da se nisam mogla
zaustaviti da ne izbrbljam, „Volim te.“
„Znam,“ odgovorio je.
„Ne,“ odmahnula sam glavom i pribliţila se, „Volim te, Brock Lucas.“
Iz očiju mu je nestala tama, spustio je ruku iz moje kose i omotao mi je
oko vrata.

Trofej Knjiga | 105

 „Dušo,“ promrmlja on.
„To što si učinio, spasio si puno djevojaka,“ ţestoko sam prošaptala.
„Znam.“
„To je lijepo,“ rekla sam mu.
„Tess –“
„A to je njezina ostavština kao i tvoja,“ rekla sam.
Zagledao se u mene.
Nastavila sam govoriti „Mario si za nju toliko da si učinio to i za druge, ti
si to radio, izlagao se, ali pokretalo te ono što si osjećao za nju i bila je ona vrsta
osobe zbog koje si osjećao tako duboko tako da dobiva taj dio. Tragično je
umrla, ali njena smrt je značila budućnost mnogih drugih ljudi i to je lijepo.“
„Nikad nisam tako razmišljao,“ tiho je rekao.
„Pa, počni,“ naredila sam.
Pogledao me u oči i počeo se cerekati.
„Sranje, dušo, kada si počela šefovati?“
„Boţić. Čini ljude čudnima,“ odgovorila sam i njegovo je cerekanje
postalo glasnije.
Tada je upitao, „Jesmo li završili s razgovorom?“
„Za sada,“ odgovorila sam i opet se nasmiješio.
Tada mu je osmijeh izblijedio, topao, sparan osjećaj je ispunio sobu,
spustio je pogled na moja usta, a prste pritisnuo u moj vrat.
Zatim je promrmljao, „U redu, onda idemo u krevet.“
Zagledala sam se u srebrne oči koje su zurile u moja usta, oči muškarca
koji me volio, oči divljeg, grubog, lijepog muškarca kojeg sam poznavala, ali
dokaz koji je upravo iznio za mene je bio izuzetno duboko i imao beskrajan
kapacitet odanosti i nisam prosvjedovala.
Nije da sam išla nekuda.

Trofej Knjiga | 106

 Mjesec dana kasnije…

Bila je subota i Brock je upravo izašao na trčanje, njegov vikend s

dečkima prekinula je zabava na koju su bili pozvani i trenutno bili tamo. Uskoro
se trebao vratiti, istuširati i otići po njih, a ja ga neću vidjeti do nedjelje navečer
jer je namjeravao „razgovarati“ s njima (pod navodnicima jer će biti jako teško)
o svemu što se dogaĎalo.
Dok ga nije bilo, čistila sam po svojoj kuhinji.
Bio je to moj prvi puni slobodan dan otprije Boţića, jer su Tessini kolači
bili luda kuća i svi su radili punom parom.
Dobra vijest je bila što sam si mogla priuštiti još spavaćica.
Druga dobra vijest je bila, svaki dan sam ustajala i lijegala potpuno
iscrpljena, suočavala sam se s boţićnim sranjem (čestitke, umotavanje poklona
koje sam kupovala na raznim mjestima - reći ćemo samo da je moj boţićni duh
podivljao), Brocku se to nije sviĎalo i rekao je majci. Pa, naravno, ona je rekla
svojim kćerima. Zatim su me u pekari posjetile Jill s Kalie i Kellie, koje su
traţile posao (Kalie, za kupnju boţićnih poklona, kao i za postizanje ciljeva u
spašavanju svijeta kao i za fakultet, Kellie za kupnju boţićnih poklona, a zatim
nastavili raditi na putu do vrhunske modistice drugog razreda) i ţeljele su raditi
u Tessinim kolačima.
Odmah sam ih zaposlila.
Još su bile na platnoj listi, radeći nekoliko večeri i preko vikenda, a iako
je posao usporio, nije to bilo puno. Bile su bogom dane s obzirom da su bile
točne, znale su s kupcima, bile su marljivi radnici, nisu voljele da im bude
dosadno i bile su vesele. Kellie je čak učila kako ukrašavati kolače.

Trofej Knjiga | 107

 Drugim riječima, njih dvije su bile razlog zbog kojeg sam napokon mogla
imati slobodan dan.
Loše vijesti su bile, bila sam prezauzeta, iscrpljena i moj boţićni duh je
nestao. Da i ne spominjem, nisam imala u sebi ostati u toku sa svime što se
dogaĎalo oko mene. Stoga nisam znala što se dogaĎa oko mene jer se Brock
postavio zaštitnički i rekao mi da se ne brinem zbog tog sranja, već da se
usredotočim na pekaru i Boţić.
Vjerojatno nisam trebala pristati na to, ali jesam.
Nije bila istina da nisam imala slobodne dane. Imala sam slobodne
boţićne praznike i Novu godinu. Ali ni jedan od tih dana nisu bili slobodni dani,
s obzirom na razinu aktivnosti. Prvo, mama je uzimala dugi odmor, uţivala u
australskom ljetu sa mojom sestrom, od Dana zahvalnosti do Nove godine, tako
da sam morala rano ustati kako bih se vidjela s njima preko Skypa. Onda je
Brock dobio dječake na pola dana za oba praznika, a polovinu tog vremena
trebalo je provesti na boţićnom ručku / novogodišnjoj večeri u kući njegove
majke, drugu polovicu u njegovom stanu i onda su se morali vratiti kući pa smo
bili u pokretu većinu dana, trudila sam se da se dečki zabave jer im je Olivia još
uvijek punila glavu glupostima o meni. Bili su vidljivo zbunjeni, zabrinuti o
svemu, zabrinuti za svog tatu i borili su se s lojalnošću prema svojoj majci zbog
načina kako se ponašaju prema meni.
Dakle, dovoljno je reći, iako me Brock zaštitio od tog sranja, ono je ipak
procurilo, a moje mišljenje o Oliviji se promijenilo iz toga da mi se ne sviĎa u to
da ju prilično mrzim.
Brock je imao dvije večere s Olivijom od prve drame (da, dvije, kuja).
Ovo me nije ispunilo radošću, ali srećom bila sam previše iscrpljena da bih
stvorila bilo kakvu emociju oko toga jer ta emocija vjerojatno ne bi bila ugodna,
a Brock se s obje večere vratio kući izgledajući kao da ţeli otrgnuti nečiju glavu
pa sam morala brinuti o svom čovjeku.
Drugim riječima, baš kao što je Elvira upozoravala, Olivia je igrala svaku
igru u knjizi, ne slušajući ni jednu Brokovu riječ i ta situacija nije nestala.
Iako, nakon večere broj dva, Brock se vratio kući ne samo izgledajući kao
da ţeli nekome otrgnuti glavu, nego i izjavljujući, „To je to, završio sam s tim
sranjem,“ na što sam pomislila da će se večera broj tri dogoditi kad se pakao
zamrzne. A to je takoĎer bio dio razloga za „razgovor“ sa njegovim dječacima
ovog vikenda.
Nisam imala pojma što Damian radi, a Brock mi ništa nije rekao. Shvatila
sam da je moj čovjek dovoljno iskren prema meni i da će mi reći ako postoji
nešto što moram znati pa sam šutjela i radila ono što mi je rekao, usredotočila se
na ono što trebam raditi, a to nije padanje u komu.

Trofej Knjiga | 108

 Tada sam, zbog čiste navike, bila u svojoj kuhinji razmišljajući da ću ako
vidim tortu početi vrištati.
I tako sam shvatila da nisam imala godišnji odmor više od godinu dana i
pitala sam se, budući da Brock nije dugo bio na ovom poslu, moţe li dobiti
slobodan tjedan i moţemo li otići negdje na plaţu.
A kad mi se ta misao uvukla u glavu, počela sam razmišljati o plaţama,
vodi, tropskim pićima koja su imala okus po tekućim bombonima i činjenici da
bi veliku većinu vremena Brock bio u kupaćim gaćama.
To mi je ugodno okupiralo misli kada se začulo kucanje na vratima.
Moje ugodne misli su isparile, pogledala sam prema vratima i moj prvi
instinkt bio je otrčati dolje i skriti se u gostinjskoj sobi.
Ponovno sam čula kucanje i Marthu kako viče, „Tess! Znam da si unutra
jer mogu vidjeti tvoj auto i njegov novi kamionet! Otvori!“
O čovječe.
Martha je bila u pohodu.
Udahnula sam razmišljajući o gostinjskoj sobi i umjesto toga razmišljala
sam o bijegu kroz straţnja vrata.
Zatim sam, jer je to bila Martha, prišla vratima.
Otvorila sam vrata samo kako bih vidjela Marthu plus Elviru i još jednu
crnkinju s tamno ţutim očima i ogromnom afro frizurom, koja je morala imati
svoj poštanski broj i sve ih je pratila ţena za koju bih se na prvi pogled mogla
zakleti da je Dolly Parton. Nakon što sam trepnula vidjela sam da je mlaĎa, ali
svejedno je imala masu sjajnih platinastih uvojaka, ogromne grudi i bila je
odjevena u izlizani (da izlizani) traper od glave do pete (uključujući čizme s
platformom od izlizanog trapera). Sve je bilo ukrašeno slojem sjaja, a da ne
spominjem umjetnim dijamantima na ramenima i niz prednji dio njezine traper
jakne.
Opa.
„Ti postojiš,“ odvratila je Martha i moje su se oči premjestile s Dolly na
nju.
„Hej,“ tiho sam rekla.
Dovoljno je reći, s obzirom koliko mi je ţivot bio lud, nisam imala
vremena za Marthu, osim nekih slučajnih poruka i brzih telefonskih poziva.
I dovoljno je reći da se Martha s tim nije slagala.

Trofej Knjiga | 109

 Progurala se unutra i njezina ekipa za njom, Elvira mi je dobacila
upozoravajući pogled koji je rekao mnogo, a to je da se pripremim jer je Martha
bila u pohodu.
Nije me morala upozoravati. Dugo sam poznavala Marthu. Znala sam i
prije nego što sam otvorila vrata.
Prokletstvo.
Zatvorio sam vrata iza njih, okrenula se i krenula za njima dok nas je
Martha upoznavala, „Ovo su Shirleen i Daisy, one su Elvirine i Gwenine
prijateljice. Gwen je upoznala Shirleen na poslu, a sa Shirleen je došla Daisy, a s
Gwen je došla Elvira, a s Elvirom ja i sada smo sve ovdje.“
Pogledala sam Shirleen i Daisy i pozdravila, „Bok, cure.“
Daisy mi se veselo osmjehnula i znala sam da je Daisy jer je rekla, „Hej,
ja sam Daisy.“
„Ti si Tess iz Tessinih kolača,“ Shirleen (crna dama) je izjavila, kao da to
nisam znala.
„Da,“ potvrdila sam.
„Bila sam u tvojoj pekari, puno puta. Previše. Za crnu ţenu je vaţno da
ima guzicu, ali ne i guzicu od Tessinih kolača. Duguješ mi najmanje deset
kilograma, razumiješ što ti govorim?“ izjavila je.
„Uh... da,“ odgovorila sam, jer jesam, ali čak i da nisam, bila je pomalo
zastrašujuća kao i Elvira, tako da bih se ionako sloţila.
„Samo su dvije stvari na svijetu bolje od tvojih šećernih kolačića s
tratinčicama, a to su lisnato s hrenovkama i čovjek s finim paketom. To znam
kao činjenicu,“ izjavila je, trepnula sam na ovaj neobičan kompliment, Daisy je
ispustila hihotanje koje je zvučalo poput zvona, Elvira se nacerila na mene, a
Martha je viknula.
„Što, jebem ti?“
Svi smo se okrenuli prema njoj da vidimo kako zuri u prazan, ukrasni,
mliječno zeleni stakleni tanjur za torte koji je stajao na rubu mog pulta.
„Što?“ pitala sam.
Okrenula je pogleda prema meni i pokazala prstom na tanjur za tortu. „Što
je to?“
Pogledala sam prema tanjuru za tortu, a zatim vratila pogled na nju.
Tada sam odgovorila, „To je moj nevjerojatni, ukrasni, zeleni stakleni
tanjur za torte."

Trofej Knjiga | 110

 „Stvarno je nevjerojatan,“ sloţila se Daisy, gledajući u moj tanjur za tortu.
„Moram si nabaviti jedan takav.“
Ali Marthine su se oči suzile, znala sam što to znači, umjesto da
zahvaljujem Daisy, usredotočila sam se na Marthu.
„Prazan je,“ istaknula je.
Pogledala sam tanjur za tortu, a zatim i nju.
„Da,“ sloţila sam se bespotrebno.
Zagledala se u mene.
Što dovraga?
„Martha –“ započela sam.
Prekinula me kako bi rekla, „Idemo u kupovinu i nakon toga idemo u
Club. Svratile smo da vidimo ţeliš li ići.“
Nema paklene šanse. Nije da nisam htjela provoditi vrijeme s njom, ali
bila sam istrošena. Kupnja poklona za Brocka, njegove dečke, njegovu obitelj i
moj osobni popis, je bilo previše, ostat ću i dalje sezonski kupac. Zavjetovala
sam se (i podijelila s Brockom, koji ne samo da je to odobravao, nego se i
nasmijao kad sam to podijelila) da neću ulaziti u trgovačke centre do oţujka.
Zbog toga sam morala pronaći spavaćicu za njegov poklon za
Valentinovo na internetu (jer sam izbjegavala trgovačke centre, ali zaključila
sam da se internet kupovina ne broji).
„Zaklela sam se da neću ulaziti u trgovačke centre,“ izjavila sam, vidjela
sam kako Marthine oči postaju velike i čula kako su Elvira i Daisy šokirano
dahnule. „Boţić me sredio. U pekari je bila ludnica i morala sam kupiti poklone
za Brocka, njegove dečke, njegovu obitelj, tebe, sve moje zaposlenike, mamu,
moju sestru i –“
„Znam da se tvoja mreţa proširila, Tess, znam,“ prekinula me Martha.
O čovječe.
Eto ga.
„Martha –“
„Znam i da moja Tess nikada, ali nikad, kod kuće nema prazan tanjur za
tortu. I moja Tess je mogla kupovati dok ne padne od umora, o čemu svjedoči to
što si ustajala u pet sati i išla sa mnom kada se otvorio onaj putujući trgovački
centar s cipelama, na pijaci i čekale smo u redu četiri sata da uĎemo i isprobale
smo svaki par cipela u našoj veličini, čak i ako nam se nisu sviĎale samo u
slučaju da izgledaju dobro na nozi kad nisu u kutiji.“

Trofej Knjiga | 111

 „I moja Tess bi mogla biti zaposlena u pekari, ali našla bi vremena za brzi
ručak ili navratila na čašu vina ili bi mogla povremeno biti kod kuće, pa bih
mogla navratiti kod nje.“
„Išla sam u taj centar,“ šapnula je Daisy Shirleen. „Pronašla sam si tri para
čizama. Tri. Bilo je vruće.“
„Mmm hmm,“ promrmljala je Shirleen, ne skidajući pogled s akcije.
Rekla sam svojoj prijateljici, „Martha, dušo...“
Podignula je ruke. „Ali ne, ne ti. Ne nova Tess. Brockova Tess. Brockova
Tess jedva ima vremena odgovoriti na poruku jer je zauzeta s njim, njegovim
dječacima, njegovom obitelji, koja boravi u njegovoj kući, a ispred njezine kuće
je parkiran njegov novi kamionet –“
Prekinula sam je kako bih pitala, „Još uvijek me proganjaš?“
„Jesam li ja Martha Shockley, tvoja najbolja prijateljica od petog
razreda?“ upitala je natrag.
„Martha, bila sam zauzeta,“ odvratila sam.
„Da, zaokupljena time što dobivaš nešto od lošeg dečka,“ nagnula se,
„Doslovno. Nemaš vremena za mene, ali imaš vremena da tri puta u tjednu ideš
do njegove kuće, s obzirom da tvoj auto nije ovdje ili ispred pekare.“
Isuse, totalno me proganjala.
„O gospode,“ promrmljala je Elvira.
„Dobro si rekla, šećeru,“ Daisy je šapnula.
Zagledala sam se u Marthu.
„U novoj sam vezi,“ podsjetila sam je. „Uvijek je intenzivno kad je novo.“
„Koliko vidim svega ti je preko glave,“ uzvratila je Martha i ja sam se
trznula.
„O gospode,“ ponovila je Elvira.
„Dobro si rekla, šećeru,“ šapnula je Daisy.
„Ne znaš što sam rekla, “ rekla sam tiho Marthi.
„Ne, u pravu si, ne znam,“ sloţila se Martha „Zato što te nikad ne vidim
ili razgovaram s tobom.“ Odmahnula je glavom i prekriţila ruke na prsima
govoreći, „Nikad nisam mislila da ćeš me ti, Tessa O'Hara, moja najbolja
prijateljica otkad pamtim, odbaciti na stranu zbog tipa, nije me briga koliko je
zgodan.“

Trofej Knjiga | 112

 „Ovisi o tome što je u paketu,“ šapnula je Shirleen Daisy, a Daisy je
zvučno ugušila još jedan kikot.
Drţala sam pogled na Marthi.
Tada sam izjavila, „Zaljubila sam se u njega.“
Na to joj se torzo trznuo i oči su joj se povećavale. Ostale ţene su se
nervozno premještale, ali ništa nisu rekle.
Nastavila sam govoriti.
„Rekla sam mu to i Brock je podijelio da i on isto osjeća prema meni.“
„O, Boţe,“ šapnula je Martha, zvučeći pomalo uţasnuto.
„Sretna sam,“ rekla sam joj. „Sretnija nego što sam ikad bila u ţivotu, što
je sranje jer njegova bivša ţena igra igrice i koristi svoje sinove kao pijune,
puneći im glave sranjima o tome što je Brock sa mnom, što znači da ne mogu
biti obitelj i igra igre kako bi vratila Brocka iako je on mrzi samo malo više od
mene.“
„O, Boţe,“ šapnula je Martha, zvučeći definitivno uţasnuto.
Kimnula sam. „Ona je prava mustra i trn u peti, a djeca su potpuno
zbunjena jer im se sviĎam, ali ona im govori da ne mogu, jer ako to čine, to
znači da je ne vole.“
„O, Boţe,“ ponavljala je Martha šapatom zureći u mene.
„A, ako to nije dovoljno, Brockov tata ima rak i moţda umire. Postoji
povijest koja je neugodna i njegova moguća buduća nesreća uzburkava stvari
koje su odavno sahranjene i Brock se suočava sa vlastitim emocijama, kao i
maminim, njegovih sestara i bratovim.“
„Oh Tess, nisam znala.“ Martha je još uvijek šaputala.
„Ja jesam,“ Elvira je mrmljala Daisy i Shirleen. „Provela sam Dan
zahvalnosti s njima i samo ću reći da njegovi nisu Waltoni, jer koliko znam,
Waltoni nikada ne ponavljaju j riječi.“
Ignorirala sam Elvirin komentar i odgovorila Marthi.
„Ne, u pravu si, nisi, jer ti nisam imala vremena reći, jer se sve dogaĎa uz
zauzetost u pekari i ako to nije dovoljno, kada se Brock vratio u moj ţivot,
Damian je navratio zbog samo Damianu poznatih razloga.“
Marthin torzo se ponovno trznuo, ali ovoga puta su joj se oči raširile i ona
je dahnula.
„To je njen bivši, poznat kao šupak,“ Elvira je objasnila Shirleen i Daisy.

Trofej Knjiga | 113

 „Kao i mnogi,“ promrmljala je Shirleen.
„Ne, sestro, mislim da je on pravi šupak,“ izjavila je Elvira odlučno, a
Daisy i Shirleen su zurile u nju s razumijevanjem, a zatim su me pogledale.
„Zašto je došao ovamo?“ tiho je upitala Martha.
„Ne znam, Brock je otvorio vrata i nije ga pustio unutra. Tada mu je
zaprijetio da će, ako ikad vidi Damiana bilo gdje u blizini, s njim pobliţe
razgovarati. Zatim je zatvorio vrata Damianu u lice. Onda je nazvao svog
prijatelja u policiji i rekao mu da kaţe tuţilaštvu da se obrate Damianovim
odvjetnicima da se neće suočiti samo s optuţbama za drogu, već i za
zlostavljanje, napad i optuţbama za seksualno zlostavljanje.“
Još više se udisalo kada su shvatile.
„Govorimo o Damianu Helleru?“ pitala je Shirleen i kimnula sam.
„Sranje,“ promrmljala je.
„Aha,“ sloţila sam se.
„Tess, nisam imala...“ počela je Martha, a ja sam je pogledala i prekinula.
„Znam da nisi i ne bi, jer ti nisam imala vremena reći. Ali sada se nadam
da razumiješ zašto ti nisam imala vremena reći. I to je upravo to, neću
spominjati činjenicu da Damian istraţuje Brockov ţivot kako bi našao nešto što
bi ga učinilo jadnim.“
„Sveto sranje,“ promrmljala je Martha.
„Ne šalim se,“ odgovorila sam.
„Djevojko, tako mi je ţao. Sve je ovo sranje,“ rekla je tiho.
„Da, jest. Jer je dobar momak, Martha. Najbolji. Nisam ni znala da prave
muškarce poput njega, ali mogu ti reći da nisam samo sretna, nego sam
presretna što je moj.“
Gledala me u oči.
Zatim je šapnula, „Ti ga voliš.“
„Da,“ odgovorila sam. „Misli da sam lijepa i to mi je rekao. Smatra me
smiješnom jer ga cijelo vrijeme nasmijavam. Fantastičan je u krevetu i kad to
kaţem, ne jednom, svaki puta kada smo bili zajedno pobrinuo se za mene i nije
nečuveno da se dva puta pobrine za mene.“
„O čovječe, previše informacija,“ promrmljala je Elvira.
„Opa,“ promrmljala je Daisy.
„Sveto sranje,“ promrmljala je Martha.

Trofej Knjiga | 114

 „Zadrţi to, djevojko,“ promrmljala je Shirleen.
Glas mi se stišao dok sam govorila Marthi. „Pribliţava mi se kad god sam
u blizini. I njegov tata kaţe da to čini kao da misli da postoji lav koji će uletjeti u
sobu i Brock ţeli biti dovoljno blizu da me zaštiti. I nije bio u krivu, Martha,
znaš s obzirom da se Damian vratio, a Brock zna da lav vreba tamo vani i
Brock...“ Progutala sam dok sam osjećala suze, „Čak i sa svime što se dogaĎa,
Brock se postavio tako da mi lav ne moţe prići.“
„O gospode,“ prošaptala je Elvira.
Martha mi je i dalje drţala oči. Tada su suze napunile njezine.
Zatim je šapnula, „Voliš ga.“
„Da,“ odgovorila sam.
„Voliš ga,“ ponovila je.
Nacerila sam se. „Da.“
Onda je podignula obje ruke u zrak i viknula, „Moja najbolja prijateljica
je zaljubljena u zločestog, zgodnog momka!“
Elvira je prevrnula očima. Shirleen je zurila u Marthu kao da joj fali daska
u glavi. Daisy se nasmijala.
Nasmiješila sam se Marthi.
I tako. To je bila Martha. Jedna drama prelazi u drugu i nisu sve bile loše.
Udahnula sam s olakšanjem kada je netko pokucao.
Pa, olakšanje nije dugo trajalo
Pogledala sam prema vratima i zagledala se u njih kao da je s druge strane
bila atomska bomba.
„Vas dvije se poljubite i pomirite, a ja ću otvoriti vrata,“ ponudila je
Elvira, otvorila sam usta da je zaustavim kad sam osjetila Marthine ruke oko
sebe.
I što učinite kada vas zagrli najbolja prijateljica od petog razreda?
Uzvratite zagrljaj.
„Tako sam sretna zbog tebe dušo,“ prošaptala je.
„I ja sam,“ šapnula sam, a zatim dodala, „Ako izuzmemo zlobne prijetnje
o nadolazećoj propasti koju su iznijeli naši bivši i oblaku moguće terminalne
bolesti.“
Povukla se, ali ne i iz mojih ruku i zatim je tiho rekla, „I ovo će proći.“

Trofej Knjiga | 115

 Nadala sam se da je u pravu.
„Uh, curo,“ Elvira je bila blizu; Pustila sam Marthu i pogledala prema
njoj, a onda pokraj nje zgodnog, ali starijeg muškarca kojeg nikad u ţivotu
nisam vidjela, kako stoji ispred mojih vrata. „Imaš posjetitelja,“ obavijestila me
je o očiglednom, a onda nastavila, „Kaţe da se zove Dade McManus.“
Trepnula sam prema njoj, a zatim sam pogledala zgodnog, ali pomalo
starijeg muškarca koji je stajao baš ispred mojih vrata.
Opa.
To je Olivijin suprug?
Bio je zgodan, da. A mogla sam vidjeti čak i na velikoj udaljenosti da je
njegova odjeća vrlo kvalitetna, kao da nije bio stranac Neimanovoj kvaliteti. I
dobro ju je nosio na još vitkom tijelu. I imao je dobar stil. I bio je tek nešto
stariji.
Ipak.
Moţda je Brock pogriješio. Moţda je Olivia ţeljela vratiti svog bivšeg
muţa, lošeg momka.
Prokletstvo.
I duplo prokletstvo, jer što je, dovraga, radio ovdje?
„Hm...“ promrmljala sam.
„Trebam samo trenutak vašeg vremena, gospoĎice O'Hara, ali vaţno je,“
pristojno je rekao.
Prokletstvo!
„Tko je to?“ Martha mi je šaputala na uho.
„Suprug Brockove bivše supruge,“ prošaptala sam.
„O gospode,“ promrmljala je Elvira.
„U pravu si, šećeru,“ prošaptala je Daisy.
„Jebeno sranje,“ mrmljala je Shirleen.
„Sveto sranje,“ promrmljala je Martha.
„Ovaj... samo trenutak,“ rekla sam, podigao je bradu, a zatim prešao na
proučavanje knjiga na mojim policama.
Sranje.

Trofej Knjiga | 116

 Pokazala sam rukama prema djevojkama u značenju da se trebaju izgubiti
i tiho sam šapnula, „U redu, ne ţelim ići u kupovinu, ali naći ćemo se kasnije u
Clubu.“ Okrenula sam se prema Marthi i naredila, „Pošalji mi poruku.“ Zatim
ostatku ekipe. „Zabavite se i ako slučajno vidite seksi spavaćicu koja viče
„Sretan dan zaljubljenih!“ dobijete besplatan kolač.“
„Neka bude šećerni kolačić s tratinčicama i upravo sam našla svoju
misiju,“ izjavila je Shirleen i kimnula sam joj.
„Dva, ako je super seksi,“ rekla sam.
Kimnula je, s odlučnim pogledom u očima, a iz toga sam pretpostavila da
će Brock imati sretan Dan zaljubljenih. Odgurnula sam ih prema vratima,
pozdravila ih, ponovno zagrlila Marthu i one su otišle.
A ja sam bila sama s Olivijinim muţem.
Jedna riječ i to je bila riječ koju nikad u ţivotu nisam koristila: Boţe.
„Mogu li vam nešto donijeti? Kava? Čaj? Kakao?“ Ponudila sam, a on se
okrenuo prema meni.
„Ne, gospoĎice O'Hara, neću vam oduzeti mnogo vremena.“
„Tess,“ tiho sam rekla i glava mu se nagnula u stranu. „Svi me zovu
Tess.“
„Tess,“ uzvratio je, osmjehnula sam mu se i pokazala na mjesta za
sjedenje.
Sjeo je u fotelju; Smjestila sam svoju straţnjicu na kauč.
„Što mogu učiniti za vas, gospodine McManus?“
„Dade,“ tiho je ispravio, a ja sam klimnula. Zatim me je proučavao na
trenutak, nelagodno se pomaknuo u svojoj stolici i rekao, „Zapravo ne znam
kako to reći, pa čak ni zašto sam ovdje.“
Ovo je bilo dobro pitanje koje je imalo dva dijela. Drugi dio je bio kako je
znao gdje ţivim.
„Mogu li pitati kako ste me, hm... našli? Mislim, gdje ţivim.“
„Pitao sam Joeya,“ odgovorio je.
Naravno. Ovo je imalo smisla. Djeca su bila kod mene i očito je Joel
obraćao paţnju koliko i njegov otac.
Gledao me u oči i rekao, „Mogao bih to jednostavno reći jer trebaš znati.“
Zastao je i zatim rekao, „Imam razloga vjerovati da tvoj dečko i moja supruga
imaju aferu.“

Trofej Knjiga | 117

 Trepnula sam dok su mi se pluća stezala.
„Što?“ šapnula sam.
„Imam...“ zastao je, „Imao sam priliku…“ još jedna stanka, „Unajmiti
nekoga da prati moju ţenu,“ priznao je. „I izvijestio me da je dva puta izašla s
tvojim dečkom na večeru.“
Čekala sam ostatak.
Nije ga bilo.
Pa sam upitala, „I?“
Obrve su mu se skupile. „I?“
„Da, i?“
„Kako to misliš i?“
O Boţe.
Napokon sam shvatila. Nije znao da se njegova supruga sastaje s
Brockom na večeri kako bi razgovarali o skrbništvu. Nije mu rekla.
O Boţe.
„Dade,“ rekla sam njeţno, „Znam da je Brock bio s Olivijom na večeri.
To je zato što je nedavno Brock promijenio posao, što znači da je njegov
raspored stabilniji. Dakle, nekoliko tjedana nakon Dana zahvalnosti, Oliviju je
kontaktirao Brockov odvjetnika kako bi pregovarali o zajedničkom skrbništvu.
Olivia je...“ bio je moj red da zastanem, „Iz samo njoj poznatih razloga ţeljela
razgovarati pa…“ Prokletstvo! „O različitom stvarima sa Brockom, uključujući i
ovo pa ga je zamolila da se naĎu na večeri. Bila je pa… pomalo nezadovoljna
kada je odbio i bila je ovaj… nezadovoljna pred dečkima tako da je Brock
pristao. MeĎutim, nakon dvije večere bez rješenja, Brock će sada komunicirati
samo preko svog odvjetnika.“
Usta su mu se stegnula u isto vrijeme kad sam spomenula da je Brockov
odvjetnik kontaktirao Oliviju i bila su stisnuta u crtu kada sam završila.
Zatim je pogledao iza mene kroz bočni prozor.
O čovječe.
„Nije s vama razgovarala o tome,“ rekla sam tiho.
„Ne,“ kratko je odbrusio.
Ostala sam tiho.
Tada sam pitala, „Jeste li sigurni da ne ţelite nikakvu kavu?“

Trofej Knjiga | 118

 Vratio je pogled na mene i nije odgovorio na moje pitanje.
Umjesto toga, pitao je: „Nezadovoljna?“
Nisam ništa rekla.
„Hoćeš reći da je imala napad bijesa pred dječacima kako bi bilo po
njenom.“
Ugrizla sam se za usnu. Oči su mu se spustile na moja usta, a njegova su
se opet toliko stegnula da sam pomislila da će mu koţa puknuti.
„Idem nam staviti kavu,“ rekla sam tiho i pogledao je u mene.
„A razlozi moje ţene, zašto ţeli vidjeti tvoga dečka, nisu vezani za
raspravu da dječaci provode više vremena sa svojim ocem.“
„Ne,“ prošaptala sam.
Kimnuo je i pogledao kroz prozor.
„Idem samo napraviti kavu,“ prošaptala sam, ustala i poţurila u kuhinju.
Uključila sam aparat, izvadila tanjur i učinila nečuveno. Stavila sam
kupljene kekse na tanjur.
SvetogrĎe.
Nisam mislila da se ţeli zadrţati dok spremam jednu svoju
ekstravaganciju, tako da će to morati biti dovoljno.
Otkrila sam svoje otmjene šalice za kavu s tanjurima, napunila zdjelu
šećerom i vrhnjem, stavila sve na pladanj i odnijela sve natrag.
Kada sam se vratila on je još razmišljao gledajući kroz bočni prozor u
dvorište koji je bio prekriven tankim, ali lijepim slojem snijega koji je blistao na
suncu. Ali nije vidio snijeg koji blista na suncu, pogled na njegovu licu govorio
je kako pokušava odgonetnuti kako se izvući s ubojstvom.
„Kako je piješ?“ pitala sam.
„Malo mlijeka, molim te,“ odgovorio je, pogledavši prema meni.
Pripremila sam mu kavu i pruţila, a zatim pripremila svoju i sjela natrag
na sofu.
Nisam se uspjela ni nasloniti kada je započeo.
„Oni su dobri dečki,“ izjavio je.
„Rex i Joel?“ Pitala sam.

Trofej Knjiga | 119

 „Da,“ odgovorio je. „Fini dečki. Jako pametni. Dobivaju dobre ocjene.
Dobro uče. Dobri su u sportu. Odrţavaju svoje sobe čistima. Briţni su prema
svojoj majci. Paţljivi cijelo vrijeme.“
Ovo je bilo zanimljivo.
To sam, naravno, primijetila. Bilo je samo zanimljivo što je i on i očito se
osjećao uznemireno zbog toga.
Otpila sam gutljaj kave i drţala njegov pogled, ali nisam ništa rekla.
Dade nije.
„Tess, Olivia, ona postaje… često jako nezadovoljna.“
Oh čovječe.
„Dade,“ prošaptala sam.
„Prestrašeni su od nje,“ izjavio je, „Ili za nju.“
Zatvorila sam oči i skrenula pogled.
Tada sam ih otvorila i pogledala ga. „Moraš razgovarati s Brockom.“
Ovaj put nije ništa rekao.
Nagnula sam se naprijed i stavila lakte na koljena drţeći šalicu i tanjurić
ispred sebe. „Ako se brineš, njihov otac bi trebao znati.“
„Brinem se već neko vrijeme, Tess. Moja zabrinutost je jedan od razloga
što sam angaţirao nekoga da prati moju ţenu, osim činjenice da je spavala sa
svojim instruktorom tenisa i osobnim trenerom i terapeutom u spa centru. Voli
sakupljati muškarce. Ovo je njena zabava osim trošenja mog novca.“
„Moţda si pogrešno shvatio ove odnose. Moţda je jednostavno, ovaj...
druţeljubiva,“ predloţila sam.
„Imam slike.“
Bljak!
„U redu,“ odustala sam.
„Ona je drugačija ţena od one kojoj sam se udvarao.“
Isuse, rekao je „udvarao“.
Kimnula sam. „Čula sam to već prije.“
„Siguran sam da jesi.“
Nisam imala ništa dodati na to, tako da nisam ništa rekla.

Trofej Knjiga | 120

 „Nisam uspješno proveo desetljeća u sali za sastanke samo kako bi me
izigrala četrdeset četverogodišnja plavuša koja ne zna razliku izmeĎu „njihov“,
„oni su“ i „tamo“.“
„Ţao mi je,“ rekla sam tiho.
„I meni,“ odgovorio je.
Spustila sam svoj tanjurić na stolić i uzela tanjur s kolačićima, a zatim ga
pruţila prema njemu.
„Kupljeni su u trgovini to bi bilo „oni su“,“ rekla sam u pokušaju šale,
trepnuo je, a ja sam se nasmiješila. „Da sam znala da ćemo voditi ovaj razgovor,
napravila bih čokoladni kolač, za iskreni razgovor, s čokoladnom glazurom i
preljevom od čokolade. Naţalost, nisam znala pa je ovo sve što imam.“
Proučavao me. Zatim mu se lice opustilo.
Tiho je rekao: „Odbit ću. Ali moţda ćeš mi nekad poslati krišku svoje
čokoladne torte.“
„Sigurno ću to učiniti,“ šapnula sam i spustila tanjur.
„Savjetovao bih ti da poţuriš,“ nastavio je, shvatila sam i tuţno mu se
nasmiješila.
„Tako mi je ţao, Dade.“
„Govori o tebi,“ šapnuo je natrag, a ja sam udahnula. „Dječacima i meni.
Samo o tebi razmišlja.“ Osmjehnuo se. „A to bi bilo „ti si“.“
Nasmiješila sam se, a zatim naslonila i promrmljala, „Bojala sam se toga.“
„Ne odustaje lako, Tess,“ upozorio je, a ja sam udahnula još jedanput.
„Nakon što je moja ţena umrla, rekao sam sebi, ne više. Nikad više. Moja ţena
je bila dobra ţena, ljubazna, velikodušna. Nisam htio...“ zastao je. „Ali Olivia je
naporno radila na tome. Tri godine. Mislio sam da imam sreću što sam muškarac
koji je, u svom ţivotu, našao dvije lijepe ţene s dobrim srcem.“
Opet sam se ugrizla za usnu.
Dade je završio, „Nisam bio u pravu.“
Nagnula sam glavu u stranu, namjeravajući reći da mi je ţao kad su se
ulazna vrata otvorila.
Sranje!
Okrenula sam se kako bih vidjela svog muškarca, u crnoj, uskoj majici
dugih rukava s tamno sivim obrubom i odgovarajućim (ali labavim) donjim
dijelom, kose mokre od znoja kao i mišići njegova vrata, mogla sam vidjeti
tamnu mrlju od znoja na njegovoj košulji iako je bila crna.
Trofej Knjiga | 121
 Pogledao je Dadea na mojoj fotelji, obrve su mu se opasno skupile iznad
suţenih očiju i zareţao je, „Koji kurac?“
Skočila sam i pojurila prema njemu.
„U redu je, dušo. Joel mu je rekao gdje ţivim, a Dade, pa on… se pomirio
s nekim stvarima, a te stvari nisu onakve kakve bi ti Olivia mogla reći da jesu,“
objasnila sam, a zatim nastavila, „Trebaš –“
„Stvarno?“ prekinuo me, ne skidajući pogled s Dadea, zalupio je vratima
iza sebe, u dva koraka ušao u sobu, slijedila sam ga i ostala blizu, a zatim rekao,
„Ako imaš problema, ne donosiš ih na prag moje ţene.“
Dade je ustao. „Lucas, bio sam pod laţnim dojmom...“
„Da sam jebao tvoju ţenu,“ završio je Brock za njega. „Da, Dade, znam.
Tvoj PI12 je sranje. Otkrio sam ga nakon pet minuta svog prvog obroka iz noćne
more s Olivijom, tako da sam ga otkrio nakon pet sekundi drugi put. Ono što
očigledno ne znaš da ljudi u zdravoj vezi ne kriju stvari jedno od drugoga.“
Jao!
„Lucas, ja...“ počeo je Dade, ali Brock ga je ponovno prekinuo.
„Ako imaš nešto za reći, reci meni. Ne bacaj govna na Tessina vrata.“
„On je malo zaštitnički nastrojen,“ branila sam Brocka od Dade, a zatim
sam se okrenula prema Brocku. „Dušo, mislim da bi se mogao smiriti, sjesti i
razgovarati s Dadeom.“
Brockove oči su se suzile na muţa njegove bivše ţene.
Zatim je upitao, „Reći ćeš mi zašto su moji dečki nervozni?“
„Da,“ odgovorio je Dade, ali nije rekao ništa više ili nije dovoljno brzo
izrekao.
„Dakle...“ započeo je Brock, „Ispljuni.“
„Ona je krhka,“ izjavio je Dade.
Brock je ispustio potpuno neozbiljan, kratak smijeh prije nego što je
izjavio, „Čovječe, Olivia je napravljena od kamena, figurativno, a
pretpostavljam da si je jebao, tako da znaš i doslovno.“
Jao opet!
„Brock, dušo,“ prošaptala sam kad su se Dadeova usta opet stisnula.

12
Privatni istražitelj

Trofej Knjiga | 122

 „Ne, Lucas,“ odbrusio je, „Ono što mislim je, ona tako komunicira s
dječacima.“
Cijelo Brockovo tijelo se umirilo.
Zatim je tiho upitao, „Ona se poigrava s mojim dječacima?“
„Svakim dahom koji udahne,“ odgovorio je Dade.
Ukočila sam se i zagledala u Dadea.
O moj Boţe.
„Zašto bi to dovraga, učinila?“ Brock je pitao ono što sam smatrala
dobrim pitanjem.
„Pretpostavljao bih, s obzirom da je poznaješ duţe od mene, razumiješ da
ona pazi kako bi stekla vaţne saveznike. I pretpostavljam, s obzirom da si se
razveo od nje, da su tvoji razlozi barem dijelom kakvi će biti i moji.“ Čula sam
kako je Brock snaţno udahnuo kroz nos saznavši ovu vijest, ali Dade je
nastavio. „A ona je jednostavno ono što jest. Dakle, pretpostavljam da
razumijete da bi joj trebalo što više pozornosti jer joj je to potrebno kao dah, ali i
da privuče naklonost koju ona nije sposobna steći prirodnim putem, na primjer,
treba se boriti protiv mene ili...“ pogled mu je kliznuo prema meni, a zatim
prema Brocku, „Tebe.“
„Jebeni komad smeća,“ ispalio je Brock, sklanjajući pogled dok je
podizao ruku i provlačio je kroz mokru kosu.
„Oni su vrlo oprezni oko nje jer često ima napade suza. Nemaju pojma što
će je uzbuditi tako da su oprezni sa svime,“ nastavio je Dade i pogledao me.
„Nije bila takva prije nego što smo se vjenčali ili ja nisam znao.“
„Da pogodim,“ ubacio je Brock, a Dade je pogledao u njega, „Dogodilo
se, što? Sat vremena nakon što je potpisala vjenčani list?“
„Po povratku s medenog mjeseca,“ ispravio je Dade.
„Nevjerojatno. Barem ste imali medeni mjesec,“ uzvratio je Brock, a
Dadeove oči su se raširile.
„Ne,“ rekao je tiho.
„Pa... da,“ odgovorio je Brock.
„Gospode,“ šapnuo je Dade.
„Znači, razvodiš se od nje?“ Upita Brock.
„Zaista,“ odgovorio je Dade.
„Sranje, jebote, jebote,“ Brock je oštro promrmljao u pod.

Trofej Knjiga | 123

 Valjda je postojalo nekoliko razloga zašto je Brock psovao u pod. Jedan
od njih bi bio da je, bez Dadea, Olivia opet sama, da bi ga financijski cijedila.
Drugi je bio da će imati vremena uloţiti više napora kako bi ga učinila jadnim.
Prokletstvo.
Dade ga je pogledao. Zatim je pogledao mene.
Onda se osvrnuo prema Brocku i tiho rekao, „Koji god potez planirate
učiniti,“ Brock je podigao glavu i pogledao Dadea u oči, „Učinite to brzo.
Odgodit ću sve nekoliko tjedana kako bi dečki imali neku stabilnost, krov nad
glavom, poznate stvari oko sebe. Ali samo nekoliko tjedana, Lucas. Ne mogu
podnijeti više.“
Osjetila sam kako mi srce teško kuca i osjetila sam Brockovo tijelo još
uvijek pored mog.
„I,“ nastavio je, pomno proučavajući Brocka, „Ako doĎe do toga, učinit
ću sve što mogu kako bih vam pomogao.“ Zastao je. „Za Joeya i Rexa.“
Vau.
Što god rekli o prezrenoj ţeni, kad je muškarac bio... vau.
Kad Brock nije ništa rekao i nastavio zuriti u Dadea, ubacila sam se.
„Dade, to... to je vrlo ljubazno. Vrlo ljubazno. Dječaci to nikad neće
razumjeti, ali ako budu, cijenit će to i, pa...“ okrenula sam glavu prema Brocku i
završila, „I mi cijenimo.“
Dade kimne glavom, a zatim tiho reče, „Ovo ti daje samo nekoliko
tjedana da napraviš tu tortu, Tess.“
„Ako propustim rok, donijet ću ti cijelu i ostavit ću ti je na pragu,“
ponudila sam.
„Draga moja,“ odgovorio je, krećući se prema nama i zaustavivši se preda
mnom, „Pozvoni bilo kada.“ Okrenuo je glavu i oči podigao prema Brocku prije
nego što je tiho rekao, „Počeo sam s dobrom. Sretan si što završavaš s takvom.“
Vau. To je bilo slatko.
Zatim mi je klimnuo glavom i promrmljao, „Bilo mi je zadovoljstvo,
Tess, hvala ti na kavi. Sam ću izaći.“
Pričekao je da se nasmiješim, obišao nas i izašao.
Okrenula sam se prema Brocku.
„Ako ţeliš, sakupit ću sve stvari za koje nemam ništa protiv da ih razbiješ
i stavite ih na stolić ili, kao alternativu, mogu ti donijeti bocu piva,“ ponudila
sam.
Trofej Knjiga | 124
 Spustio je pogled prema meni. Zatim je prišao fotelji, sjeo, sagnuo se
naprijed, stavio lakte na koljena, a obje ruke na straţnju stranu glave.
Poţurila sam i sagnula se pokraj njega, prstima mu stisnula bedro.
„Ozbiljno, Brock, pusti to van,“ prošaptala sam.
„Sjebao sam,“ promrmljao je koljenima.
„Brock –“
„Znao sam da nisam trebao, ali prepustio sam joj ih godinu dana. Jebenu
godinu,“ rekao je.
„Dušo –“
„Poigrava se s mojim dečkima,“ rekao je još uvijek razgovarajući s
koljenima.
Stisnula sam mu bedro. „Dušo –“
„Sa svakim dahom koji udahne.“
Opet sam ga stisnula, ali sam zadrţala prste u tijelu i šutjela.
„Jebote!“ eksplodirao je, a onda se bacio na naslon.
Ispravila sam se, pomaknula i popela, stavivši koljena na sjedalo s obje
strane njegovih bokova, tako da sam bila ispred njega. Potom sam se nagnula
naprijed, naslonivši se na materijal njegove majice za trčanje i stavila svoje lice
ispred njegovog, osjećajući kako mu se ruke uvijaju oko mojih bokova.
„I ovo će proći,“ šapnula sam.
„Da, dušo, ali trebalo je proći jučer ili, recimo, prije dvije jebene godine,“
odgovorio je Brock.
„U redu, nije. Ne moţeš vratiti vrijeme natrag, dušo. Samo razgovaraj s
njima.“
„I reći im što, Tess? Da je njihova mama jadna, podrugljiva pička i da im
je tata šupak koji je svoj posao stavio ispred njih i ostavio ih u tom sranju?“
ljutito je upitao Brock.
„Ne bih koristila p riječ,“ savjetovala sam šapatom, kliznuvši rukama uz
njegov vrat i čvrsto se drţeći. „A, takoĎer, moţda ni š riječ.“
Udahnuo je kroz nos i gledao preko mog ramena dok su mu se prsti
ukopavali u moje bokove.
Pogledao me u oči. „Ţelim da doĎeš večeras.“

Trofej Knjiga | 125

 Odmahnula sam glavom i stisnula mu vrat. „Trebao bi biti sa svojim
dječacima, a Martha je dolazila ranije, nalazim se s njom i nekim prijateljicama
u Clubu.“
„Nisi me čula, Tess, ţelim da doĎeš večeras.“
„Brock, potreban im je njihov tata, ne trebam im ja, samo ih zbunjujemo i
tjeramo da se osjećaju rastrgano, a moţda čak i krivima.“
„Dušo, nećeš nestati svaki put kad budu kod mene, posebno kad dobijem
potpuno skrbništvo. Na kraju, ovo sranje s dvije kuće koje imamo će završiti,
ţivjet ćemo zajedno i oni će biti s nama.“
Prsti su mi se ukočili na njegovu vratu zbog ove vijesti, vijesti koju je
Brock shvatio zdravo za gotovo, vijest koja je za mene bila novost.
Sretna vijest.
Nastavio je govoriti, gušeći trnce koje sam osjećala zbog sretne vijesti.
„Moraju naučiti njezine igre poput nas, a takoĎer moraju naučiti da ţena
koja radi dvanaest sati i još se dodatno potrudi kako bi im pruţila jebeno dobar
Boţić, smiješi se iako je umorna, nije netko zbog koga bi se trebali osjećati
zbunjeno, rastrgano ili krivo zato što im se sviĎa.“
U redu, nije bio u krivu.
„Dobro, dušo, ali moram izaći s Marthom. Naišla je i napravila cijelu
dramu o tome kako me nikad ne vidi. Trebam joj posvetiti malo vremena.“
Zurio je u mene i mogla sam reći da ovo ne prolazi dobro.
Nagnula sam se bliţe. „Razgovarat ćeš s dječacima, večerati, provesti
vrijeme s njima. Ja ću se provesti s djevojkama i doći kasnije. A sutra ću
napraviti nešto fenomenalno za doručak.“
„Tess –“
„Usluga, Brock,“ prekinula sam ga i skupio je obrve. „Zvale su me da
idem u trţni centar s njima; Odbila sam, ali trampila sam besplatne kolače u
zamjenu ako mi pronaĎu spavaćicu koju će zločesti dečko cijeniti, za
Valentinovo. Odustala sam od trţnog centra do oţujka. Da bi imao sretan Dan
zaljubljenih, duguješ im.“
Nekoliko sekundi je zurio u mene, a zatim su mu se usne trzale i
odmahnuo glavom.
„Moja slatka Tess,“ promrmljao je prije nego što se nagnuo i dotaknuo mi
usta svojima.
Kada se nagnuo natrag, šapnula sam, „Sve će biti u redu.“

Trofej Knjiga | 126

 „Da,“ šapnuo je.
Nasmiješila sam mu se i obavijestila ga, „Treba ti tuš.“
„I tebi,“ odgovorio je.
„Jutros sam to obavila,“ podsjetila sam ga.
„Pa, još jedan ti neće štetiti,“ rekao mi je.
Trnci su se vratili.
„U redu,“ prošaptala sam, a on se nacerio.
Zatim je ustao, podigao me sa sobom i spustio na noge rekavši, „Moramo
biti brzi, dušo, moram pokupiti dečke.“
Već smo radili brzo. Preferirala sam ne brzo.
Ali brzo će biti dovoljno.

Trofej Knjiga | 127

 Glavu sam zabacila unatrag, Brockova ruka je podizala moju dojku na
njegova usta, ustima je jako povlačio moju bradavicu, druga ruka mu je bila oko
moje druge dojke, palcem je kruţio oko bradavice, prsti su mi bili u njegovoj
kosi i trljala sam se uz njega.
Prihvatila sam da me Daisy poveze (koja je bila moja nova najbolja
prijateljica jer je imala limuzinu i vozača, bila je draga i bila je urnebesna) od
Cluba do Brocka, a to sam učinila jer sam bila pomalo pijana.
TakoĎer sam napala svog pospanog zgodnog, lošeg dečka čim sam ušla u
njegovu spavaću sobu i učinila sam to jer sam, kao što sam rekla, bila malo više
pijana.
Očito, nije mu smetalo.
Počela sam ispuštati zvukove koje je Brock mnogo puta čuo, pa ih nije
pogrešno protumačio, usta su mu napustila moju bradavicu, palac je prestao
kruţiti oko druge samo da bi spojio prste i počeo ih vrtjeti, a onda je zareţao,
„Usta.“
Prestala sam se trljati i počela ga jahati, cvileći, previše uhvaćena onome
što se dogaĎalo izmeĎu mojih nogu da bih odmah reagirala.
„Tess, usta,“ zareţao je opet, spustila sam glavu, ruka mu je kliznula uz
moju kraljeţnici, uz vrat, prsti su mu bili u mojoj kosi, cviljenje mi je preraslo u
dahtanje, dok se senzacija povećavala, pritisnuo mi je usta tako da su mi usne
bile naspram njegovih, moji zvukovi su mu punili usta, bila sam tako blizu kad
smo začuli kucanje na vratima.
Oboje smo se ukočili, a ja sam to napravila nakon klizanja prema dolje,
tako da sam bila puna Brocka.
 Okrenuli smo glave prema vratima kad smo čuli Joela kako zove, „Tata?
Mama je na telefonu. Kaţe da je hitno.“
O.
Moj.
Boţe.
„Reci mi da se ovo ne dogaĎa,“ šapnuo je Brock, tihim glasom, ali
vibrirajući od bijesa. Htjela sam mu reći da se ne dogaĎa. Zaista sam mu htjela
reći. Ali nisam mogla jer se dogaĎalo.
Oči su mi prešle s Brocka prema budilici na njegovu noćnom ormariću i
vidjele da je bilo osam i trideset ujutro.
Nanosekundu kasnije, Brockove ruke su bile na mojem struku, povukao
me brzo, ali njeţno sa sebe, izvio se, onda su moja leĎa bila na krevetu, a glava
na jastuk.
Brzo se savio i poljubio mi trbuh, otkotrljao se iz kreveta i bacio
pokrivače na mene dok je govorio, „Samo trenutak, Joey.“
Povukla sam pokrivače sve do vrata i promatrala Brocka kako s poda
podiţe donji dio pidţame, navlači ga i odlazi do vrata. Gledala sam kako stavlja
ruku na kvaku, duboko udiše, a zatim otvara vrata i istovremeno se saginje.
Tada sam čula Joeya kojeg nisam mogla vidjeti kako drhtavo govori,
„Oprosti, tata, ali zvuči prestrašeno.“
Osjetila sam kako mi se usta steţu dok sam promatrala na svjetlu iz
hodnika koje je Joel upalio da je Brock činio isto, a zatim sam ga vidjela kako
pruţa ruku.
Tada sam ga gledala kako stavlja mobitel na uho i obrve su mi se skupile.
Otkad Joel ima mobitel? Klinac je imao dvanaest godina, zaboga.
„Olivia?“ Čula sam Brocka kada sam se okrenula i gurnula ruku pod
jastuk da dohvatim spavaćicu. „Uljezi?“ Brock je upitao dok sam se mučila da je
obučem ispod pokrivače, „Gdje je Dade?“ Stanka onda, „Jesi li zvala policiju?“
Zatim još jedna stanka, „Da, ja sam policajac, Olivia, ali nisam dostupan za
osobne pozive dvadeset i četiri, sedam dana tjedno. Nazovi policiju.“ Zastao je
dok sam spuštala spavaćicu, spustila sam ruku na pod da dohvatim gaćice.
„Nećeš, ja hoću, Olivia, ako je netko tamo, oni će doći brţe od mene. Ostani na
vezi i nazvat ću centralu.“
Nije mi bilo lako navući gaćice ispod plahte dok je Brock zaklapao
mobitel, zatim, „Pričekaj ovdje, odmah se vraćam.“

Trofej Knjiga | 1
 Obukla sam gaćice i promatrala Brocka kako kamenog lica prilazi noćnom
ormariću. Upalio je svjetlo, zgrabio mobitel s noćnog ormarić, otkotrljala sam se
s kreveta.
Tada sam otišla do vrata.
Došla do njih i otvorila ih kako bih vidjela Joela, blijedog lica, uplašenog
izgleda kako stoji u hodniku.
Loše je bilo što je Joey izgledao prestrašeno. Dobra vijest je bila da Joey
nije izgledao psihički oštećen jer je moţda čuo kako njegov tata ima seks sa
svojom djevojkom.
Odmah sam mu stavila ruku na vrat i šapnula, „Sve će biti u redu, dušo,
uĎi,“ i uvela ga u sobu dok je Brock govorio.
„Da, ovo je detektiv Lucas, iz ubojstava. Upravo me nazvala bivša
supruga, misli da je uljez u njezinu domu. Moţete li poslati jedinicu...?“
Dao je adresu dok sam vodila Joela do kreveta i posjela ga na rub, sjedila
sam blizu njega i obavijala ga rukom oko struka.
Oči su mu bile zalijepljene za tatu.
„Cijenim to,“ izjavio je Brock. „Moţete li me nazvati, javiti mi stanje?“
Kimnuo je glavom. „Hvala.“
Zatim je zatvorio telefon, ponovno ga otvorio, stisnuo tipke i stavio ga na
uho.
Tada je rekao, „Upravo sam nazvao centralu, patrola je krenula. Bit će
kod tebe za pet minuta.“ Nije pričekamo odgovor i zaklopio je telefon.
Napokon, pogledao je prema sinu, „Sve će biti u redu, Joey. Patrola će
uskoro biti tamo.“
Joel je kimnuo.
„Tvoj brat spava?“ Pitao je Brock.
Joel je slegnuo ramenima. „Pretpostavljam.“
„Pa ako spava, nemoj ga buditi, siĎi dolje, budi tih, pronaĎi njegov
mobitel i donesite mi ga, moţe?“
Joel je ponovno kimnuo, a zatim skočio s kreveta i odjurio.
Čim je izašao, prostorija se ispunila abrazivom Brockova izuzetno
bijesnog raspoloţenja.
„Mobiteli?“ Upitala sam oprezno.

Trofej Knjiga | 2
 „Tijekom našeg razgovora saznao sam da im je Olivia jučer kupila
mobitele, rekla im je da su to novogodišnje poslastice. Zapravo, bila je to
priprema za noćni napad.“
Ugrizla sam se za usnu i kimnula.
Tada sam, još uvijek oprezno, upitala, „Ovaj... zašto nije nazvala
policiju?“
„Rekla je da ne ţeli ispasti idiot ili ih zamarati ako nije uljez.“
Hmm. Čini se da joj nije smetalo zamarati Brocka. Ili ga probuditi. Ili
Joela po tom pitanju.
Opet oprezno, pitala sam, „Je li iskreno mislila da ćeš ustati usred noći,
otići do njezine kuće i provjeriti?“
Uputio mi je pogled. Taj mi je pogled točno rekao kako je Olivia
zagorčavala Brockov ţivot nakon što su se razveli i dok nije bila udana za
Dadea.
Odlučila sam prestati postavljati pitanja.
Brock je otvorio Joelov novi telefon, pritisnuo neke tipke, isključio ga,
zatvorio, otvorio ladicu noćnog ormarića, ubacio ga uz tresak, a zatim gurnuo
ladicu tako silovito da se lampa na njemu zaljuljala.
Oh čovječe.
„Dušo,“ šapnula sam.
„Drţim sve pod kontrolom, dušo,“ progunĎao je, ušutjela sam jer je i on,
ali mogla sam reći da se jedva suzdrţavao.
Joel se vratio i čim je ušao u sobu, atmosfera se promijenila, iako je
postala samo manje abrazivna. Iskra i bljesak električne energije i dalje su
ispunjavali zrak. Dao je ocu telefon svog brata, Brock je ponovio isključivanje,
ladicu, ali bez titranja lampe i Joel ga je gledao kako to radi.
Tada su njegove oči podignute prema očevim. „Tata –“
„Pretpostavka nevinosti, Joey,“ prekine ga Brock da kaţe. „Moţe?“
Nisam ovo razumjela, ali Joel jest jer je kimnuo. Zatim se promeškoljio i
zalijepio oči za mobitel u očevoj ruci.
U tom trenutku sam shvatila da sam trebala pitati svog pospano lošeg
momka o vaţnom razgovoru koji je vodio sa sinovima, a ne da ga zaskočim.
Ipak nisam.

Trofej Knjiga | 3
 Vrlo duge sekunde poticale su u tišini, a onda sam ih prekinula s, „Joey,
dušo, ţeliš li da ti pripremim vrući kakao?“
Joel je otrgnuo pogled s očeva telefona i pogledao me. „Ne, hvala, Tess,“
promrmljao je.
„Ţeliš li doći ovamo i sjesti sa mnom?“ Pitala sam.
„Ja…“ oklijevao je, pogledao oca, a zatim mi prišao i sjeo, ali ne blizu.
Lagano sam udahnula, pogledala Brocka i vidjela kako gleda sina, čeljusti
stisnuti toliko jako da mu je mišić titrao u obrazu.
Onda je počeo koračati.
Ustala sam, otišla u kupaonicu i sa zakašnjenjem izvadila leće. Tada sam
napustila kupaonicu i zgrabila jednu njegovu košulju, navukavši je da pokrije
moju spavaćicu misleći da ću moţda trebati ili prekršiti zavjet da ne idem u trţni
centar ili na internetu kupiti ogrtač koji ću ostaviti kod Brocka, s obzirom da je
jedini koji posjedujem kod kuće, topao, pahuljast, imala sam ga od prije
Damiana i zato je bio izlizan.
Trebao mi je ogrtač kod Brocka.
Zatim sam odjurila dolje, izvadila naočale iz torbice, stavila ih, potrčala
natrag i sjela na krevet bliţe Joelu, tiho uzdahnula kad se nije odmaknuo.
Zatim smo čekali desetljeće (malo pretjerivanje) dok je Brock koračao ili,
prikladnije, šetao sobom, njegova bijesna energija je ispunjavala zrak. Joel i ja
smo skočili kad je Brockova mobitel zazvonilo. Smjesta ga je otvorio i prislonio
na uho.
„Detektiv Lucas,“ odgovorio je, zatim, „Da.“ Zatim stanka prije drugog,
„Aha.“ Onda je slušao, a tada zastrašujuće, „Ne seri, ovo je moj ţivot.“ Još
jedna stanka, „Da, vikala je vuk, neće se ponoviti.“ Potom, napokon, „Da,
hvala,“ i on je zatvorio telefon.
Zatim se okrenuo Joelu. „Nema tragova uljeza, prijatelju. Tvoja majka je
sasvim u redu i policajac izvještava da je Dade otvorio vrata. Dade ih je
izvijestio da je njegov alarmni sustav sveobuhvatan, iznutra i izvana i bio je
uključen. Svatko tko se naĎe na metar od ulaza u kuću, uključujući prozore,
oglasi se signal unutar kuće, koji se prosljeĎuje zaštitarskoj firmi i ako doĎe do
proboja prozora ili vrata, poruka se šalje izravno policijskoj centrali. Jesi li to
znao?“
Glave nagnute prema natrag kako bi gledao svog oca, Joel je polako
odmahnuo dok mu je usnica podrhtavala.
Boţe, Boţe, Boţe, jebeno sam mrzila Oliviju McManus, koja-će-uskoro-
biti-što-god.
Trofej Knjiga | 4
 „Alarm se nije uključio,“ rekao mu je Brock.
Joel je kimnuo, usna mu je i dalje drhtala.
Brock je gledao sina u oči. Zatim je teško udahnuo.
Ispruţio je ruku i njeţno rekao, „Hajde, prijatelju, otpratit ću te do tvoje
sobe.“
Joel je ponovno kimnuo, ustao, promrmljao, „Noć, Tess, oprosti,“ ne
gledajući me i izjurio iz sobe.
Brock ga je slijedio takoĎer me ne gledajući.
Zavukla sam se u krevet, posloţila jastuke iza leĎa, naslonila se na njih,
prekriţivši noge i povukla pokrivač do pojasa. Tada sam primijetila da moga
sretnog zujanja zbog koktela s djevojaka već odavno nema, a moje drugo,
sretnije zujanje zbog zabavljanja s Brockom je nestalo.
Da, totalno jebeno sam mrzila Oliviju McManus - uskoro - što god -
jebote.
Brock se vratio nešto kasnije, ispravila sam leĎa s uzglavlja gdje sam se
odmarala, razmišljajući o mjestima za odmor, što mi je došlo nakon razmišljanja
o bijegu s Brockom, Joelom i Rexom i gledala kako zatvara vrata. Onda sam
gledala kako hoda po sobi, zaustavlja se, uzima telefon i pritišće neke tipke.
Zatim ga je stavio na uho i pričekao dok sam se grizla za usnu i
pripremila.
Ovo je bila dobra ideja.
Olivia se očito javila jer je Brocka tiho zareţao, „Čak i za tebe ovo je bilo
nisko. Za tvoju informaciju u buduće, sranje s telefonima je gotovo. Mogu ih
imati tijekom dana, ali čim uĎu u ovu kuću, isključeni su i oduzeti. Ne ulaziš u
ovu kuću. Ikad. Na bilo koji jebeni način. I upozoravam te Olivia, moţeš se
pozdraviti sa svojim sinovima, što znači da moţeš pozdraviti s bilo kakvom
potporom koju si mislila izvući od mene. Nećeš ih dobiti, a s tim više ni novčića.
Upravo si objavila rat i zapamti ovo, ţeno, ništa me neće zaustaviti kako bi
pobijedio. Sjebana… si.“
Tada je zatvorio telefon, ali je stajao i zurio u njega, a znala sam da je to
učinio jer se borio s porivom da ga baci.
„Dušo,“ zazvala sam njeţno i podigao je glavu.
„Upravo sam završio s objašnjenjem svom dvanaestogodišnjaku da je
malo vjerojatno da je njegova majka ţivjela u toj kući s Dadeom više od dvije
godine i da ne shvaća da imaju vrhunsku zaštitu.“

Trofej Knjiga | 5
 „Tada sam mu rekao, ako se brine zbog uljeza, trebala bi nazvati 112 jer
svi znaju da trebaju nazvati 112, čak su i pse obučili da znaju birati jedan jebeni
jedan jebeni dva.“
O čovječe.
Brock je nastavio govoriti. „Tada sam mu rekao, ako je izbezumljena,
neka ode do svog muţa. Ako se ne slaţu i ona je izbezumljena i zaboravi što
treba učiniti, trebala bi me direktno nazvati. Ono što ona ni u kojem slučaju ne
bi smjela je nazvati dvanaestogodišnjaka usred jebene noći i prestrašiti ga. A
onda sam morao objasniti zašto ga je nazvala, što je u biti bilo da ga prestraši i
mene ţivcira. Tada je moje dijete počelo plakati.“
Da, totalno je mrzim.
„Dušo, doĎi ovamo,“ šapnula sam.
Gledao me u oči, s očajem sam gledala kako mu oči postaju sukobljene, a
zatim je spustio glavu i pogledao u stopala, te je podigao ruku i uhvatio se za
vrat.
Ok, pogriješila sam.
Prije mi se jednostavno nije sviĎala.
Sad sam je potpuno jebeno mrzila.
„Brock, dušo, dođi ovamo,“ nagovarala sam ga, ruka mu je pala i podigao
je glavu.
„Nisam ovo htio za njih,“ šapnuo je i osjetila sam kako mi se grlo
stegnulo.
„DoĎi ovamo,“ ponovila sam hrapavo.
„Učinio sam sve što sam mogao da ih zaštitim od ovog sranja,“ nastavio
je. „Nikad nisam trebao otići na onaj tajni zadatak koji me izbacio iz njihovih
ţivota cijelu jebenu godinu.“
Odustala sam, zabacila pokrivač i otišla do njega. Pribliţila sam se,
omotala ga rukama i čvrsto stisnula.
Nagnula sam glavu unatrag kad su se njegove ruke omotale oko mene i
pogledali se u oči.
„Ona je to što jest,“ rekla sam tiho. „A budući da jest, čak i da nisi išao na
taj zadatak, oni bi na kraju saznali tko je ona jer je ona takva kakva je. Nisi
odgovoran za njene postupke. Radio si svoj posao, tvoj posao je bio vaţan, ali je
zahtijevao ţrtve. Mnogo je vaţnih poslova koje muškarci i ţene poduzimaju koji
zahtijevaju od njih takvu ţrtvu. Jedni su vojnici. A drugi tajni agenti DEA.“

Trofej Knjiga | 6
 „Da, Tess, ali –“
Prekinula sam ga. „Moraš biti ono što jesi. Ako radiš nešto vaţno i
vjeruješ u to, moraš to učiniti čak i ako to znači ţrtve. To moraš učiniti jer ih
tako učiš da čine isto.“
„Tess –“
Ovaj put sam ga prekinula stiskom.
„Radi to sama sebi. Misliš li da ţive u strahu od bilo kakve reakcije koju
će ona imati, njezinih promjena raspoloţenja i da sami neće eventualno
shvatiti?“ Pitala sam, ali nisam pričekala njegov odgovor, odmahnula sam
glavom i još jednom ga stisnula. „Nema šanse, Brock. To su tvoji dečki i nisu
glupi.“
Jednu ruku je pomaknuo kako bi mi stavio prste oko vrata dok je šaptao,
„Mila.“
„Tvoja duţnost je naučiti ih da budu dobri ljudi. Ti si naučio jer si imao
dobru majku, unatoč lošem ocu. Oni imaju suprotno. Ionako si to duţan učiniti,
ali u ovoj situaciji si sve što imaju. Ne moţe se pobjeći od toga i nije vaţno s
čim su se suočili u ţivotu, svejedno bi to morao učiniti. A to što si dobar čovjek
znači da moraš biti jak, raditi ono u što vjeruješ, zauzimati se za sebe i one koje
voliš i štititi ih od zla i to činiš. Razmisli o tome što se dogodilo kad si odrastao.
Sigurna sam da te Fern htjela zaštititi, ali nije mogla, to je bio tvoj ţivot. Ne
moţeš ih zaštititi od ovoga jer je to dio njihova ţivota. Ono što moţeš učiniti jest
pomoći im da shvate što se oko njih dogaĎa i naučiti ih kako se nositi s tim.
Sranje je što si sinu morao objasniti da ga je majka namjerno prestrašila samo da
se zajebava s tobom, ali tvoje je pravo to učiniti.“
Prsti su mu se jako zabili u moj vrat, a oči su mu plamtjele.
Tada su mu se prsti opustili, a glava mu spustila, tako da je mogao
dodirivati ustima moja.
Kad je podigao glavu, tiho sam mu rekla, „Moramo razgovarati o tvom
razgovoru.“
Kimnuo je i rekao, „Bilo je malo manje bolno od ovog sranja večeras.“
Nisu dobre vijesti.
Oblizala sam usne, a zatim ih stisnula.
Tada sam ga lagano povukla prema krevetu i šapnula, „U redu, doĎi u
krevet i reci mi.“
Brock me kratko proučavao, a zatim su mu prsti napustili moj vrat kako bi
skliznuli u moju kosu, do mog potiljka.

Trofej Knjiga | 7
 Potom smo legli u krevet i rekao mi je.
Onda je ugasio svjetlo, drţao me i ja sam drţala njega dok mi nije zaspao
u naručju, a onda sam leţala budna u njegovom.
I tek tada sam pustila da mi poteku tihe suze frustracije i nemoći.
Ali srećom bilo ih je samo nekoliko.
Potom sam se ugnijezdila uz svog čovjeka i zaspala.

Trofej Knjiga | 8
 „Izgledaju fantastično!“ Uzviknula sam i nisam lagala.
Kellie je bila za stolom od nehrĎajućeg čelika u straţnjem dijelu moje
pekare (gdje se dogaĎa čarolija) i ukrašavala čokoladne kolače s planinskim
vrtlozima glazure od kave. Već je dovršila pladanj i oni su već bili lagano
zaprašeni kakaom u prahu i obasipani šećerom od naranče i čokoladnim
mrvicama.
Izgledali su fantastično.
Oči su joj prešle s njezine slastičarske vrećice na mene.
Tada je uvukla vrh jezika, koji je virio, u usta i upitala, „Misliš?“
Pogledala sam kolače, a zatim nju. „Pa... da.“
Nacerila mi se.
Imali smo naporan dan i nismo imali mnogo zaliha do trenutka kad je
stigla nakon škole, pa sam je postavila da radi uz mene, jer se posao ubrzavao
zbog guţve koja je nastajala jer su svi svraćali po slastice nakon posla. Upravo
sam se vratila nakon što sam napunila staklenke za kolačiće (masni, ukusni
maslac od kikirikija s onim udubljenjima u obliku kriţa u njima i zobene
pahuljice sa sušenim brusnicama i komadićima bijele čokolade).
To je bilo prvi put da je Kellie bila bez nadzora i bez pomoći. A po svemu
sudeći, izvrsno se snašla.
Prišla sam joj, postrance je zagrlila i poljubila u sljepoočnicu prije nego
što sam je pustila i tiho joj rekla, „Dušo, prirodni si talent.“
„Pa, jesu li vrijedni titule Tessinih kolača?“ pitala je.
 „Apsolutno,“ odgovorila sam.
„Super,“ šapnula je, a oči su joj sjale.
Nasmiješila sam joj se. Zatim sam pojela kolač.
Tada sam se počela udaljavati, ljušteći smeĎi papir dok sam joj govorila,
„Otišla sam. Kad završiš s tim, iznesi ih i pusti u svijet.“
„U redu, Tess, i reci ujaku Slimu da sam ga pozdravila,“ viknula je za
mnom.
„Reci mu sama.“ Zaustavila sam se pred uredom, okrenula se i pogledala
je. „Sada krivi mene što ga ne posjećujete.“
„Pa, onda mu reci da mi ne plaća da dolazim i da nema ogromne zdjele
domaće glazure u svojoj kući,“ uzvratila je.
Ovo je bila istina.
Nacerila sam joj se i nestala u svom majušnom uredu, zagrizavši njezin
ukusan kolač.
Totalno Tesssin kolač.
Nakon što me prošao orgazmički okus čokoladne torte s glazurom od kave
s natruhom naranče, pogledala sam svoj maleni ured.
Ţivot mi je bio u neredu zbog vanjskih frakcija. U mom domu nikad nije
bilo nereda. A to je sada značilo da Brockov dom nikada nije bio u neredu.
Morala sam priznati jedan nedostatak, biti s Brockom je značilo imati
dvije kuće za čišćenje. Brock nije čistio. Zapravo, Brocku se nije sviĎalo kad
sam čistila. U prošlosti me Brock obavijestio, kada sam ga pitala, odrţavao je
stan čistim uglavnom ne ţiveći u njemu, stoga zapravo nije bio čist, samo što
nije bio u blizini kako bi vidio kako se nakuplja prašina. Stvari su se povremeno
očistile kad bi svratila njegova majka, shvatila sam da se u stvari brinula o
četrdeset petogodišnjaku, što mu nije smetalo, ali opet, nije ga bilo briga hoće li
njegov stan biti čist i takoĎer ga nije bilo briga hoće li majka provoditi vrijeme s
njim u čišćenju. Sa mnom mu je smetalo. Mislio je da imamo bolje stvari za
činiti kad smo bili skupa, poput jesti, gledati sport na televiziji, maziti se i imati
puno seksa. Porječkali smo se, ne previše, samo riječi. Nekoliko njih. Neobično,
pobijedila sam. Tada sam se zapitala zašto sam se borila za pravo da mu očistim
kuću. Ovo nije bilo zabavno. Ali to je moralo biti učinjeno jer nisam mogla
ţivjeti u prljavštini i trebalo je to reći, ţivjela sam s Brockom, samo što smo to
radili u dvije kuće koje je trebalo čistiti.
Ali jedina stvar u mom ţivotu koja nije bila uredna bio je moj ured. U
početku, kad sam se ubijala od posla kako bih pokrenula pekaru, to mi je
izmaknulo kontroli i nikad je više nisam vratila.
Trofej Knjiga | 1
 Sada je to bio organizirani nered. Iako je izgledalo kao da ga je pogodila
ciklona, točno sam znala gdje se sve nalazi.
Imala sam nekoliko pravila za svoje zaposlenike, a to su izvrsna higijena,
nasmijana lica, pokazivanja osobnosti jer je osobnost bila Tessini kolači i nije
bilo opravdanja za dosadu.
I posljednje, nikad ne dirajte ništa u mom uredu ni pod prijetnjom smrću
(ili nećete ponijeti kući višak kolača koji nije prodan).
Zgrabila sam torbicu i začula telefon kako zvoni u njoj. Iskopala sam ga iz
bočnog dţepa, pogledala zaslon i vidjela da piše „Slim zove“.
Dodirnula sam zaslon i prislonila ga na uho. „Hej dušo.“
„Hej draga, promjena plana.“
Bio je ponedjeljak nakon što je Olivia nazvala usred noći u subotu (ili,
točnije, rano u nedjelju ujutro). Dječaci su bili s Olivijom, a Brockovom
odvjetniku i Hectoru je odmah ujutro priopćeno da su se planovi ne samo
promijenili, već su prebačeni u petu brzinu. U nedjelju sam morala doći u
pekaru na nekoliko sati, što je Brocku dalo više vremena sa njegovim dečkima.
Ali vidjela sam ga kod njega jučer navečer, gdje smo se zaspali, jer je spavao
otprilike četiri sata, a ja otprilike dva.
Večeras smo se nalazili kod mene i odlazila sam ranije s posla kako bih
pripremila večeru.
„Kakva promjena planova?“
„Moja kuća, ne tvoja. Na programu je utakmica,“ obavijestio me.
„Koja utakmica?“ pitala sam.
„Nuggets,“ odgovorio je.
Hmm. Ovo je bilo zanimljivo. Naggetsi su prevagnuli u odnosu na
nogomet u ponedjeljak navečer.
„I?“ pitala sam.
„Moj set je bolji od tvog,“ izjavio je.
„Tvoj set je bolji od mog?“
„Dušo, tvoj TV je trebao u mirovinu prije šest godina.“
„Samo je tri godine star.“
„U redu, onda je tvoj set trebao biti umirovljen prije otprilike dvije i pol
godine.“
Trepnula sam prema stolu.
Trofej Knjiga | 2
 Tada sam pitala, „Što?“
„Mijenja se svake godine.“
Ponovno sam trepnula prema stolu.
Zatim sam upitala, „Tvoj kamionet je bio star dvadeset godina, ali
mijenjaš TV svake godine?“
„Pa… da,“ rekao je kao, „Pa… naravno.“
Ovo se spremalo na još jednu raspravu o vrču mlijeka, mogla sam to
osjetiti.
Stoga je moja odluka o budućnosti rasprave bila... što god.
Idemo dalje.
„Već neko vrijeme nisam napunila tvoj hladnjak,“ podsjetila sam ga.
Još jedna stvar koju treba napomenuti, dvije kuće s jednom ţenom značile
su da jedna ţena čisti dvije kuće i opskrbljuje dva hladnjaka. Brock, kako sam
saznala, nije bio čist ili uredan. Brock je, kako sam takoĎer saznala, ţivio svoj
ţivot otkako se razveo od Olivije (koja, obavijestio me, nije bila dobar kuharica)
na pizzi, kineskoj i meksičkoj brzoj hrani.
S obzirom na to, počela sam shvaćati da je Brockovo tijelo bilo malo čudo
čak i uz svo to vrijeme trčanja i teretane.
„Naručit ćemo pizzu,“ odlučio je.
Moglo je proći.
„Super,“ sloţila sam se.
„Zauzet sam i bit ću kod kuće pola sata kasnije, moţda i sat,“ rekao je.
„Poslat ću ti poruku kada budem na putu kući da moţeš naručiti pizzu.“
„Znači li to da je netko mrtav?“ pitala sam.
U glasu mu se čuo humor kada je odgovorio, „Da, mila, dio pola
ubojstava je kad netko umre.“
Okrenula sam se i pogledala u pekaru osjećajući miris kolača.
Kad mi u pekari zazvoni telefon, to obično znači da netko ţeli naručiti
roĎendansku tortu. Kad Brockov zazvoni u postaji, to obično znači da je netko
ubijen.
Moj posao je bio puno bolji.
Stoga mi nije smetalo (previše) očistiti dvije kuće i napuniti dva
hladnjaka.

Trofej Knjiga | 3
 „Dobro, dušo, pošalji mi poruku i naručit ću pizzu,“ rekla sam tiho.
Uslijedila je kratka stanka prije nego što sam dobila, „Moja slatka Tess,“ a
zatim se veza prekinula.
Dopustila sam si neko vrijeme da me proĎu trnci od toga što me Brock
nazvao svojom slatkom Tess. Zatim sam gurnula ostatak kolača u usta i
dopustila da me proĎu drugačiji trnci.
Onda sam gurnula telefon u torbu, navukla kaput i krenula van.

Izašla sam u javni dio svoje pekare i, kao i uvijek, a nadala sam se da će
uvijek biti tako, prošli su me trnci.
Tri zida plava poput crvendaćeva jajeta, jedan od njih s ogromnim
šablonskim uzorkom cvjetova hibiskusa u boji lavande uz koji su bili kolibrići, a
na straţnjem zidu iza vitrine natpis „Tesini kolači“ u cvjetnom rukopisu obojen
istom plavom bojom i okruţen hibiskusom i kolibrićima. To je bilo postavljeno
samo nekoliko centimetara od mjesta na kojem se zid spajao sa stropom, tako da
su ga ljudi mogli jasno vidjeti sa širokih prednjih prozora koji su gledali na
ulicu.
Još uvijek nisam imala pojma odakle mi tema, osim što su mi te boje
najdraţe. Cvijeće i ptice nisu vrištale pekarnica! Ali boje su bile tople i lijepe,
cvijeće i ptice njeţne i upečatljive. Skupo sam platila za taj izgled i prilagoĎene
šablone. S mojim stalnim promjenama i opsjednutošću da to ispravno napravim,
dosaĎivala sam umjetnicima koji su ga kreirali i moj logotip, ali vrijedilo je.
Zapravo, skupo sam platila sve što je imalo veze s izgledom i ugoĎajem
moje pekare.
Nakon obilne konzumacije vina s Marthom, dok sam planirala ostatak
svog ţivota nakon Damiana, obje smo odlučile da ako krenem u tom pravcu,
ulaţem sve što imam. Pa kada sam lansirala Tessine kolače, nisam se
zajebavala. Sve sam isplanirala do najsitnijih detalja, angaţirala svoje osoblje s
paţljivim razmatranjem koje je išlo dalje od toga da su stizali na vrijeme i znali
pritisnuti tipke na kasi i lansirala sam cijeli koncept. Prekrasne torte koje su
zaista imale nevjerojatan okus kupljene od ljubaznog osoblja koje nije imalo
tupi pogled, ali lako uočljive osobnosti u pekari u koju ste se ili ţeljeli vratiti ili
ste ţeljeli ostati neko vrijeme.
Podovi su bili drveni, kao i okvir staromodne vitrine koja je bila ispunjena
prekrasnim kolačima, tortama i slatkim kolačićima, a prekrivena s
neusklaĎenim, ali vrlo lijepim postoljima za torte i staklenim posudama za
kolače.

Trofej Knjiga | 4
 S obje strane vitrine nalazili su se grubo obraĎeni drveni pultovi na
kojima su se nalazile i posude za kolačiće i stalci za torte, a na zidu iza vitrine
bile su police. Dvije velike crne ploče bile su na zidovima s obje strane polica, a
na njima su se neprestano mijenjale slastice, vješto ispisane kredom u boji
lavande i plavoj, a hibiskusi i kolibrići su ukrašavali rubove.
Ispred su bili stolovi ako ste htjeli sjesti i pojesti svoje poslastice, bili su
drveni, opet sve neusklaĎeno, a jedina osobina koju je imala svaka stolica je da
su bile široke, čvrste i udobne. Na svakom stolu bila je malena metalna kantica s
raznovrsnim cvijećem, a takvo isto cvijeće nalazilo se u većoj kanti na jednom
od pultova. Lokalna cvjećara ih je rotirala dva puta tjedno i dali su mi dobar
popust jer sam imala mali natpis koji ih je reklamirao.

Posluţivala sam kavu, čaj i mlijeko s različitim okusima, ali bez espreso
pića, jer je moje mjesto bilo bazirano na pekarske proizvode, a ne na napitke od
kave, i ţeljela sam da atmosferu prostora ne nagrĎuje nalet pare svakih pet
sekundi, niti izgled koji ometa ogroman aparat za espreso. TakoĎer nisam ţeljela
da moje osoblje troši vrijeme znojeći se na pravljenje kave; Ţeljela sam da
provode vrijeme prodajući kolače.
Kako je Brock imao posla s mrtvom osobom i za ovo je, po mom
mišljenju, bio potreban kolač da bi se uklonile sve preostale mentalne
neugodnosti, uputila sam se prema hrpama ravno upakiranih kutija (izmjenjivale
su se plave i one boje lavande, a sve s logotipom mojih Tessinih kolača
utisnutim na vrh ). Zgrabila sam šest kolača, savila je, odabrala neke poslastice
za Brocka, a zatim zatvorila i svezala je pekarskim koncem (opet, dvije boje,
plava na lavandu, što je bilo ono što sam imala, a za plave kutije bio je konac
boje lavande).
Drţala sam kutiju za uzicu, pozdravila se i krenula van, a nakon topline
moje pekare, arktička hladnoća je bila fizički pogodak.
Imali smo oštru zimu, puno hladnoće, naleta snijega. Bilo je nakon pet,
potpuni mrak i zrak je bio oštar. Kako mi se nije sviĎala voţnja po snijegu,
svako jutro sam provjeravala vrijeme s opsjednutošću koja je bila pomalo
zastrašujuća (meĎutim, nikad ovo nisam pomislila, pomislila sam to tek nakon
što mi je Brock rekao da on misli, ali srećom učinio je to dok se smijuljio), a
danas su rekli da ima četrdeset posto šanse za snijeg. S obzirom na to da je moj
mjerač snijega napokon podešen, mislila sam da zrak govori više kao
stopostotna šansa.
Sjela sam u svoj automobil, spremila kutiju i torbicu, a zatim izvukla
mobitel i nazvala Marthu da vidim je li kod kuće da svratim i popijemo na
brzinu čašu vina prije nego što krenem do Brocka, ali zazvonio je dok mi je prst
lebdio da ga uključim.
Trofej Knjiga | 5
 Pisalo je „Cob zove“.
Obrve su mi se skupile.
Cob i ja smo razmijenili telefonske brojeve, ali on me nikad nije nazvao.
Naravno, viĎala bih ga povremeno s obzirom na to da je završila sezona
blagdana i tijekom nje bi se pojavio da vidi svoje dečke i dariva ih.
A kad sam ga vidjela, primijetila sam očito, a to je da ne izgleda dobro.
Njegovi tretmani započeli su ozbiljno, teţina mu je padala alarmantnom
brzinom, oči su mu se spuštale u glavu, a koţa mu se činila blijedom. Nije se
ţalio i ponašao se uobičajeno, ali fizičke manifestacije tretmana bilo je
nemoguće propustiti.
Srce mi je poskočilo; Prihvatila sam poziv i prislonila telefon na uho.
„Hej Cob.“
„Dušo,“ odgovorio je i zvučao otprilike pet puta gore nego što je izgledao
kad sam ga zadnji put vidjela pa mi je srce preskočilo još jedan otkucaj.
„Jesi li dobro?“ pitala sam.
„Imao sam...“ zaustavio se.
„Cob?“ Pozvala sam. „Jesi tu?“ Pitala sam kad nije rekao ništa više.
„Dušo, imao sam nesreću. Jill me dovela kući i ona i Laurie...“ zastao je.
„Toliko su radile, da ne mogu –“
Prokletstvo.
Brzo sam ga prekinula, „Gdje ţiviš?“
„Ne bih pitao, samo –“
„Cob, gdje ţiviš?“
Nije rekao ništa prije nego što sam otvorila usta da ponovim svoje pitanje.
„Ovo me zajebalo,“ šapnuo je. „Zajebalo me, Tess. Tako prokleto
sramot…“
„Cob,“ tiho sam ga prekinula, „Dušo, gdje ţiviš?“
Oklijevao je, onda mi je dao svoju adresu i znala sam gdje je.
„Dolazim za petnaest minuta,“ obećala sam.
„Hvala, srce,“ šapnuo je.
„Drţi se,“ rekla sam, prekinula, bacila telefon na torbicu, izvezla se i
krenula prema Cobu.
Trofej Knjiga | 6
 Cob je ţivio u povijesnoj četvrti Baker, nedaleko od mjesta gdje je Brock
nekad ţivio. Baker je bio sjajna četvrt, splet kuća, osobnosti i većina ljudi se
brinula o svojim domovima.
Cobova je bila malena s metalnom ogradom, obiljem visokih stabala
zasaĎenih blizu kuće koja su ljeti potpuno blokirala svako svijetlo i pogledom
koji je govorio da nije provodio puno vremena drţeći korak s Jonesesima čak i
kad se nije liječio od raka.
Pokucala sam na vrata i ušla kad sam ga čula kako slabašno viče,
„Otvoreno je.“
A kad sam ušla, odmah me napao odvratni miris povraćanja.
O Boţe.
Cob je bio na kauču, televizor uključen. Primijetila sam da je odjednom
smršavio, oči su mu utonule više u glavu i činilo se da mu koţa visi na licu. Iako
je bio zavaljen, vidjela sam da mu je odjeća široka, a na podu pokraj njega bila
je kanta za povraćanje.
Njegove oči su prešle na moje.
„Ne mogu... ne mogu...“ odmahnuo je glavom. „Nemam snage da to
očistim, dušo,“ završio je šapatom.
„Naravno,“ prošaptala sam natrag, zatvorila vrata i pojurila naprijed,
spustivši torbu na naslonjač zbog kojeg je stari Brockov namještaj izgledao kao
da pripada časopisu za dizajn interijera. „Sredit ću ovo, ne brini,“ rekla sam tiho
kad sam skinula kaput i spustila ga na stolicu.
„To je takoĎer...“ stisnuo je usne, „TakoĎer nisam mogao doći do
kupaonice dok sam leţao u krevetu.“
Sjajno. Još bljuvotine.
Kimnula sam glavom, zakopala odvratnost zbog nadolazećeg posla, kao i
mirisa koji se osjetio u kući i nasmiješila se. „U redu, dušo.“
Potom sam krenula na posao, prvo sam mu raščistila neposredni prostor i
u kuhinji potraţila veliku zdjelu za slučaj da naiĎe još jedan val. Tada sam se
počela baviti neredom na tepihu spavaće sobe. Shvatila sam da se i s čišćenjem
miris zadrţao.
Morala sam nešto poduzeti u vezi s tim. Od mirisa mi je pozlilo, a nisam
išla na kemoterapiju.
Vratila sam se u dnevnu sobu i rekla, „U redu, čišćenje je gotovo, ali idem
u trgovinu po neke stvari za rješavanje ovog mirisa. Trebaš li još nešto?“
Odmahnuo je glavom, „Laurie i Jill su me dobro opskrbile.“
Trofej Knjiga | 7
 Kimnula sam, ali odgovorila, „Idem samo pogledati. I znam da ovo
trenutno ne zvuči sjajno, ali ako uspiješ zadrţati u sebi, treba ti večera, pa ćemo
to pripremiti kad se vratim.“
„Hvala, srce,“ rekao je tiho.
Zatim sam ga proučavala sekundu, njeţno sam upitala, „Cob, zar ti ne
daju nešto za mučninu?“
Lice mu se zatvorilo gotovo do tvrdoglavosti, ali bio je preslab čak i za to.
Tada je izjavio, „Toliko prokletih tableta.“
„Mogu zamisliti, ali trebaš zadrţati snagu,“ savjetovala sam.
„Za što?“ pitao je, a njegove oči nikad nisu napustile moje.
„Za borbu,“ odgovorila sam, opet njeţno.
Nastavio me gledati u oči, a zatim se prebacio na televizor.
Prokletstvo.
Odustala sam, ušla u kuhinju, napravila inventar, pronašla papir kako bih
sastavila popis i krenula, zaustavivši se da se sagnem i poljubim Cobov obraz u
odlasku.
Dobra vijest je bila, nije bilo guţve, pa sam se osjećala malo bolje dok
sam vozila pet minuta do Albertsonove na Alamedi.
Loša vijest je bila, bila sam toliko zaokupljena onim što radim, stajala sam
u redu na blagajni kad mi je zazvonio telefon, istrgnula sam ga, vidjela da piše
„Slim zove“ i shvatila da sam ga zaboravila nazvati.
Sranje.
Javila sam se, stavila na uho i rekla, „Hej, dušo.“
„Gdje si?“ bio je kratki Brockov odgovor.
„Ja –“
„Stojim u dnevnom boravku, nisi ovdje i nisi mi odgovorila na poruku.“
Uz svu zabavu koja sam imala čisteći bljuvotinu, sigurno sam je
propustila.
Opet sranje.
„Ja sam –“
Opet me prekinuo. „Nisi ni nazvala.“

Trofej Knjiga | 8
 „Brock, poslušaj me na trenutak,“ rekla sam tiho, gurajući kolica prema
pokretnoj traci i počinjući istovariti.
„Pa, govori,“ naredio je Brock.
„Ja sam kod Albertsona na Alamedi,“ rekla sam mu, ali nisam više ništa
kad je Brock opet progovorio.
„Dušo, naručit ćemo pizzu, sjećaš se?“ pitao je, nije mi dao priliku da
odgovorim prije nego što je nastavio ispitivanje, „A što, dovraga, radiš kod
Albertsona na Alamedi?“
To je bilo dobro pitanje s obzirom na činjenicu da sam kupnju obavljala ili
u Wild Oatsu ili u King Soopersu, oboje na Colorado Boulevardu.
Nastavila sam istovariti kolica dok sam odgovarala, „Ovdje sam jer me
tvoj otac nazvao. Išao je na terapiju danas, loše mu je, nije stigao do kupaonice i
trebao mu je netko tko će mu pomoći. Jill i Laura vode ga na i sa tretmana i
pomaţu mu u kući. Jill ga je ostavila i nije htio traţiti od nje ništa više. Prije
nekog vremena rekla sam mu da me nazove ako mu nešto zatreba.“
Ovo je naišlo na tišinu.
Iskrcala sam kolica, pomaknula se i manevrirala kolicima, proguravši ih
dok sam se smješkala sluţbenici na blagajni i smještala kako bih promatrala
mladića koji sprema stvari koje sam kupila u vrećice.
Kad on nije govorio, ja jesam.
„Pa sam otišla do njega, počistila, ali još uvijek ne miriše tako dobro.
Kupujem neke stvari koje će pomoći u tome, onda ću mu pripremiti večeru,
paziti da je pojede i ne povrati, a onda ću doći.“ Zastala sam i rekla, „Naruči
pizzu bez mene, dušo. Jest ću s Cobom.“
Opet, tišina, ali ovo nije potrajalo toliko dugo.
Brock ju je prekinuo kad je rekao, „Tvoji planovi se promijene, sranja se
dogode oko nas, jebeno nazovi.“
Zatim je spustio slušalicu.
Trepnula sam prema vrećicama.
Zatim sam gurnula telefon u bočni dţep na torbi, a u glavi su mi se borili
razni osjećaji.
Brock mi nikad nije spustio slušalicu.

Trofej Knjiga | 9
 Naravno, nisam nazvala i bilo je očito da je zabrinut, ali nije bilo kao da
sam trenutno u pohodu u jednom od bajkerskih barova, u koje me vodio, stojim
na šanku i podučavam sve prisutne bajkere kako plesati poput Axla Rosea (nešto
što sam jednom radila dok sam bila na mini pohodu - što će reći, trajalo je
nekoliko sati - dok sam bila s Brockom dok je bio Jake, iako to nisam radila na
šanku, radila sam to na pozornici dok je bend svirao Paradise City, a Brock je
stajao tik do plesnog podija smijući se kao lud). Brinula sam se za njegovog
oca.Pogodilo me da su se iznenaĎenje zbog njegovog prekida razgovora sa
mnom i strah da se ne naljuti na mene prilično liberalno pomiješali s tim što sam
već bila pomalo ljuta. Tada je bijes počeo pobjeĎivati i shvatila sam da sam sve
više bijesna. Onda više nisam bila uplašena što je Brock bio ljut na mene ili
iznenaĎena što mi je spustio slušalicu, samo sam bila ljuta što mi je spustio
slušalicu.
Uspjela sam platiti, odnijeti stvari u svoj automobil i doći do Cobove
kuće, a da Brocka ne nazovem natrag i kaţem mu što mi je na umu. Unijela sam
stvari i borila se s mirisom bljuvotine prvo s osvjeţivačem zraka, a zatim
šamponom za tepih. Nisam htjela preplaviti Coba kombinacijom intenzivnih
mirisa koji su bili gori i od bljuvotine i srećom uspjela sam, miris povraćanja je
nestao, osvjeţivač zraka je ispario, a šampon nije smrdio.
Upalila sam umirujuću mirisnu svijeću koju sam kupila u Albertsonu da
gori u spavaćoj sobi, kupila sam Cobu ledenu limun-limetu i onda sam krenula u
pripremu večere.
Pileća juha s rezancima se kuhala, a ja sam postavljala zdjele na tanjure sa
slanim krekerima s maslacem oko rubova (ono što je mama pravila kada smo
moja sestra ili ja bile bolesne) nadajući se da maslac neće biti prebogat za Coba
kad sam čula da se otvaraju ulazna vrata.
Tada sam čula Cobov iznenaĎeni pozdrav, „Hej Slim.“
Udahnula sam kroz nos.
Zatim sam čula Brocka kako pita, „Kako se osjećaš?“
„Bolje,“ odgovorio je Cob i ponudio, „Tess je u kuhinji.“
„U redu,“ čula sam Brocka kako mrmlja, „Vratit ću se, tata.“
„Ok, sine.“
Zgrabila sam ţlicu, počela miješati juhu i pripremila se.
Osjetila sam kako njegovo raspoloţenje pogaĎa sobu prije nego što sam
ga vidjela. Nije bilo iskričavo i bijesno, nije bilo abrazivno i ljuto. Bilo je to
nešto što nikada prije nisam osjetila. Nešto teško.

Trofej Knjiga | 10
 Opterećeno. Mekano, ali ne i toplo. A kad sam ga vidjela, taj opterećeni
pogled bio mu je u očima, mekani izraz na licu.
Zastao je kraj peći, ali ne preblizu.
Zatim me pogledao u oči i rekao, „Hej.“
„Hej,“ odgovorila sam.
Proučavao me.
Tada je tiho primijetio, „Ljuta si.“
„Ne volim kad mi spuštaju slušalicu, ali pogotovo ne kad kupujem
sredstvo za čišćenje tepiha kako bih se riješila mirisa povraćanja,“ uzvratila sam
se takoĎer tiho.
I dalje me gledao u oči.
Zatim je jednom kimnuo i promrmljao, „Dobro.“
„Shvatila sam, nisi trebao doći,“ rekla sam mu, još uvijek tiho da Cob ne
bi čuo.
„On je moj otac, Tess,“ odgovorio je Brock.
Nagnula sam glavu u stranu i pitala, „Je li?“
Gledala sam kako mu se usta steţu.
Tada je upozorio tiho, „Ne idi tamo, dušo.“
Isključila sam plamenik i uzela posudu, prelazeći do zdjela.
Dok sam sipala, šapnula sam, „Vrijeme je, Brock. Trebaš skočiti s te
ograde i sletjeti na jednu ili na drugu strane. Ne promiče ti puno pa
pretpostavljam da moţeš baciti pogled na oca i znati kamo ovo vodi. Odredište
je neizvjesno, ali put nije i ruţan je. Više nemaš luksuz sjediti na toj ogradi.
Moraš donijeti odluku.“ Vratila sam lonac na štednjak i pogledala prema njemu.
„Je li unutra ili nije? Imaš deset sekundi da odlučiš dok mu odnesem hranu. Ako
izaĎeš kroz vrata, to je tvoja odluka i podrţat ću te u tome, ali moraš znati da će
moja podrška uključivati to da pomognem Jill i Lauri s Cobom. Ako ne izaĎeš
na vrata, napravit ću ti zdjelu juhe i druţit ćemo se s tvojim ocem kako bi bili
sigurni da je zadrţao večeru.“
Tada sam zgrabila ţlicu, stavila je u Cobovu zdjelu, uzela tanjur i otišla u
dnevnu sobu.
Kad sam se vratila, Brock se premjestio. Nije stajao za štednjakom. Stajao
je na kuhinjskom prozoru, naslonjen jednom rukom na okvir. Oči su mu bile
usmjerene na snijeg koji je padao vani. Njegovo raspoloţenje je ispunjavalo
sobu, teţina je bila toliko teška da je gušilo.
Trofej Knjiga | 11
 Čeljust mu je bila stisnuta.
Ali znala sam da je njegova odluka donesena.
A odluka koju je donio natjerala me da ga volim još više.
Udahnula sam i prišla mu.
Zatim sam ga zagrlila oko struka i stisnula se uz njegova leĎa.
Drţala sam ga neko vrijeme, a zatim šapnula, „Ako snijeg ovako nastavi,
hoćeš li me odvesti k sebi i vratiti me sutra ujutro po auto? Ne volim se voziti
po ovakvom vremenu.“
Nije odgovarao nekoliko dugih sekundi.
Tada je rekao prozoru, „Da, dušo.“
Pritisnula sam mu čelo u leĎa.
Onda sam odmaknula glavu, ali pritisnula tijelo bliţe i paţljivo rekla, „Ne
uzima lijekove za mučninu. Moraš razgovarati s njim o tome.“

Pogledala sam mu profil preko ramena i vidjela kako mu je mišić u

čeljusti poskočio. Nije usmeno odgovorio, ali znala sam da me čuo i učinit će što
moţe.
Tada sam ga stisnula i nastavila šaputati. „Uzmi taj tanjur, dušo i idi
sjediti s tatom. Uključio je utakmicu. Napravit ću još jedan za sebe i izaći ću za
minutu.“
Kimnuo je prema prozoru.
Potom se njegovo tijelo pomaknulo, pustila sam ga i prišao je zdjeli.
Zatim ju je pogledao i vratio se k meni. Podigao je obje ruke, obuhvatio mi
čeljust i nagnuo mi lice prema svom kako bi mogao dotaknuti moja usta
svojima.
Kad je podigao glavu, šapnula sam, „Voli te.“
Zatvorio je oči, onaj zagušljiv osjećaj proţeo je sobu prije nego što ih je
otvorio i šapnuo, „Znam.“
„I ja te volim.“
Oči su mu postale mekane, teţina je nestala. Zatim je ponovio svoj šapat,
„Znam.“
„Prebrodit ćemo ovo,“ obećala sam.
Nije izgledao kao da mi vjeruje i nije se više ponovio.

Trofej Knjiga | 12
 „Idi jedi, ohladit će se,“ naredila sam.
Gledao me u oči još trenutak prije nego što me pustio i vratio se svom
tanjuru.
Napravila sam i sebi i gledala utakmicu Nuggetsa s Brockom i njegovim
ocem.
Cob je zadrţao juhu, krekere i jedan od kolača koje je njegova unuka
ispekla, koji sam donijela iz auta.
Naggetsi su pobijedili.

Trofej Knjiga | 13
 „Odnijet ću tati televizor, a onda ću svratiti.“
Imala sam telefon na uhu, Brocka na vezi i stavljala sam piletinu u
pećnicu.
Bio je četvrtak i bio je četvrtak nakon što je Brock pozvao svoje sestre da
stave njega i mene na rotaciju za Coba. Bio je i četvrtak nakon što je Brock
saznao da Cob ima samo jedan televizor i to u dnevnoj sobi. Pa, napokon, bio je
četvrtak nakon što je Brock svratio u Best Buy da bi tati nabavio televizor za
spavaću sobu, tako da je imao što raditi kad se osjećao duplo gore i nije htio
napustiti krevet. Brock je čak nazvao kablovsku tvrtku da doda dodatni set,
napomenuo je očevu bolest, što znači da se nije čekalo sedamdeset i dva sata,
već dvadeset i četiri. Dolaze sutra i ubacili su nekoliko mjeseci besplatnih
premium kanala zbog toga.
Brock se, očito, nije suzdrţavao kada su televizori ili kabeli u pitanju; išao
je preko svega i postigao rezultate.
Dakle, ništa novo.
„U redu, dušo,“ odgovorila sam. „Večera će biti gotova za sat i pol, ali bit
će topla ako ne stigneš do tada.“
„Stići ću do tada,“ rekao je Brock, zatim, „Kasnije, dušo.“
„Kasnije.“
Onda je prekinuo.
Stisnula sam prekid poziva, a zatim odgovorila Marthi na poruku. Za
vikend je planirala djevojačku večer u svom domu, bilo je super što je to
planirala kad je Brock imao svoje dječake, tako da sam mogla naći vremena da
dječaci nasamo provedu vrijeme s ocem, a da Brock (nadam se) ne shvati.
 Vagala sam mogućnosti, kao i obično, kada je Martha organizirala
djevojačke večeri. Ovo nije bio novi koncept za Marthu, ali bilo je sranje na što
ćete naići kad stignete. Ili je bila raspoloţena za eksperimentiranje s raznim
receptima koje je izmislila, nijedan nije bio uspješan, sve ste morali probati ili bi
napunila kuću grickalicama i iskopala svoju golemu zbirku romantičnih
komedija.
Nadala sam se ovom drugom.
Moja poruka Marthi pokrenula je niz poruka koje su uključivale Elviru,
Gwen, Camille, Tracy, pa čak i Shirleen. Rješavala sam to do sam se bavila
ostatkom večere i osjetila sam veliko olakšanje kad je Elvira čvrsto preuzela
odgovornost za pripremu hrane i učinila to na način da Martha nije mogla
protestirati, pravila je svoje „daske“.
Nisam znala što su Elvirine daske, ali kakve god bile, morale su biti bolje
od prţenog celera.
Celer kao celer je bio loš. Prţeni celer je djelo Sotone.
Mahnitost slanja poruka je utihnula i zadnji put sam prelijevala piletinu
kad je došla još jedna poruka u isto vrijeme kada mi je zazvonio fiksni telefon.
Bacila sam pogled na zaslon na mobitelu i vidjela da je Brock napisao „na
putu“, a zatim sam otišla do fiksnog telefona, zgrabila ga, pritisnula gumb za
javljanje i stavila ga na uho.
„Halo,“ javila sam se.
Ništa.
„Halo?“ Ponovila sam.
Opet ništa.
Htjela sam prekinuti poziv kada sam čula čovjeka kako pita, „Tess
O'Hara?“
Drhtaj mi je prošao niz kraljeţnicu. Nisam znala zašto.
I nije bilo ugodno.
„Ovaj...“ započela sam.
„Tessa O'Hara koja se viĎa s Brockom Lucasom?"
Led mi je ispunio vene.
„Tko je to?“ pitala sam.
„Ona je,“ šapnuo je glas i prekinuo poziv.
Jebiga. Jebiga. Jebiga!
Trofej Knjiga | 1
 Vratila sam telefon na punjač i uzela mobitel kako bih nazvala Brocka.
Zazvonilo je, zatim, „Dušo.“
„Upravo sam primila jeziv poziv.“
Kratko oklijevanje, onda, „Kakva vrsta jezivog?“
„Jezivo, jezivo. Loša vrsta jezivog. Zvali su na fiksni telefon.“
„Je li ti broj upisan?“ pitao je.
Dovraga ne, nisam bila upisana. Prvo, bila sam ţenska osoba. Drugo, moj
bivši muţ je bio luĎak koji me silovao i ispostavilo se da je kriminalac.
Nisam mu ovo rekla.
Umjesto toga, odgovorila sam, „Ne.“
„Jebiga,“ promrmljao je, zatim, „Što su rekli?“
Udahnula sam, a zatim mu rekla, „Pitao je jesam li Tessa O’Hara, a zatim
je pitao viĎam li se s tobom. Nisam odgovorila, ali pitala sam ga tko je, a on je
rekao, „jest“, što znači da je znao da sam ja i da se viĎam s tobom i onda mi je
spustio slušalicu.“
„Vrata zaključana?“ Momentalno je pitao Brock i osjetila sam još jedan
drhtaj.
„Ne znam...“ zastala sam. „Ne znam,“ rekla sam mu, krećući se prema
straţnjim vratima.
„Provjeri. Zaključaj,“ naredio je.
Straţnja vrata zaključana, krenula sam prema prednjem dijelu drhtavo
govoreći, „U redu.“ Tada sam pitala, „Je li ovo nešto što bi Olivia radila, znaš,
da bi se igrala sa mnom?“
„Nikad nije igrala ovako prljavo, ali ne bi se ni libila toga,“ odgovorio je.
Jebeno krasno.
„Stiţem za deset minuta,“ rekao je njeţno.
„U redu,“ odgovorila sam, zaključala ulazna vrata i rekla, „Sve je
zaključano.“
„Dobro, dušo, vidimo se uskoro.“
„U redu.“
Tada je prekinuo poziv, premjestila sam se natrag u kuhinju i gledala sam
sat na mikrovalnoj kako bi pratila vrijeme.

Trofej Knjiga | 2
 Pokušala sam kontrolirati strah koji se miješao s bijesom ako je ovo
Olivia dok sam se bavila posljednjim pripremama za večeru.
Osam minuta je prošlo kad se to dogodilo. Znala sam to jer sam pogledala
mikrovalnu pedeseti put.
A ono što se dogodilo bilo je da sam čula pucnjeve, šest, jedan za drugim
zvučeći kao da su ispred moje kuće.
Zagledala sam se u prozor u sekundu prije nego što sam se sagnula iza
otoka, kad je odjeknulo još pucnjava i prošlo mi je kroz glavu da je zvučalo
poput uzvratne vatre.
Kako se pucnjava nastavljala, sabrala sam se, otpuzala do fiksnog
telefona, podigla ruku, zgrabila ga, pritisnula tipku za uključivanje i nazvala
112.
„Jedan-jedan-dva, koji ja vaš hitni slučaj?“
„Pucnjevi ispred moje kuće,“ prošaptala sam.
„Gdje ste, gospoĎo?“
Počela sam davati adresu kad sam začula buku na ulaznim vratima i
zaustavila se, paralizirana od straha, zureći kroz svoju kuću u njih.
„GospoĎo,“ pozvao je operater, „Potvrdite da ste na sigurnom i svoju
adresu.“
„Netko je...“
Vrata su se otvorila i Brock je ušao, a kaput mu je s jedne strane bio
umrljan snijegom. Okrenuo se, zalupio vratima, zaključao ih i došetao do mene
drţeći pištolj u ruci.
Nisam mu se, kao i obično, divila u radnoj odjeći. Danas, lijepa, debela
crna dolčevita (jedna, koju sam mu, slučajno, kupila za Boţić i kaţem jedna jer
sam mu kupila tri), traperice koje nisu bile ni pribliţno izblijedjele kao njegove
uobičajene traperice, sjajan crni remen ispod kojega je odostraga bio uvučen
dţemper (i to je bio jedini dio dţempera koji je bio uguran, nisam znala je li to
namjerno učinio ili što, ali iz nekog razloga sam pomislila da izgleda strašno) i
lijepo krojeni, crni vuneni kaput (koji su mu, opet slučajno, Laura i Jill kupile za
Boţić i na njemu je izgledao kao bomba).
Iako je njegova radna odjeća bila samo nijansu drugačija od njegove
neradne odjeće, kad se vratio kući, nakon pozdrava, nikad, ali nikada nije
oklijevao da se presvuče, oblačeći izblijedjele traperice, remen i, sad kad smo
bili usred zime, ili izblijedjelu majicu s dugim rukavima ili termalnu.

Trofej Knjiga | 3
 Sada je prošao kroz kuću prema meni i nisam primijetila koliko dobro
izgleda u radnoj odjeći. Primijetila sam samo snijeg na njegovu kaputu i pištolj u
ruci.
Od kuda snijeg.
„GospoĎo?“ čula sam operatera 112 kako me zove. „Jeste li sa mnom?“
„Policija?“ zareţao je Brock kada je stigao do mene, zureći u mene jer
sam još uvijek čučala iza pulta.
Nisam odgovorila. Sagnuo se i uzeo mi telefon iz ruke i stavio na uho.
„Ovdje detektiv Brock Lucas. Upravo su pucali na mene i uzvratio sam
paljbu na nepoznatog muškarca…“
Nastavio je govoriti, ali um mi se ispraznio, čula sam samo njegove riječi
koje su se ponavljale.
Pucali su na mene i uzvratio sam paljbu…
Pucali su na mene i uzvratio sam paljbu…
Pucali su na mene i uzvratio sam paljbu…
Uspravila sam se dok je nastavio reţati na telefon, gledajući me, ali moje
misli su bile negdje drugdje.
Imao je snijeg na sebi jer se bacio na zemlju kako bi izbjegao metke
usmjerene na njega ispred moje kuće.
Moj čovjek je bacio svoje prekrasno tijelo na snijeg kako bi izbjegao
jebene metke usmjerene u njega ispred moje jebene kuće.
A u ruci je imao pištolj jer je morao uzvratiti vatru.
I točno sam znala tko je naredio tom neidentificiranom muškarcu da puca
u mog čovjeka.
Ne.
O ne.
Jebeno nisam tako mislila.
Baš kao što sam pukla kad je Levi bio u Brockovoj kući, nisam
razmišljala.
Samo sam se pokrenula.
Ugrabila sam ključeve s pulta i istrčala iz kuće.
„Tess!“ Brock je vikao, ali otišla sam.

Trofej Knjiga | 4
 Niz prilaz i u svoj automobil.
„Dovraga! Tess!“ čula sam Brocka kako viče negdje izvan auta.
Upalila sam automobil, nisam ni gledala samo sam stisnula gas.
Nisam znala kako sam stigla tamo i bilo je čudo što sam to uspjela bez da
ubijem sebe ili nekog drugog. Ali ušla sam na University zatim skrenula desno
onda lijevo na Yale, a zatim sam poput demona vozila kroz ureĎenu, urednu
četvrt Donalda Hellera sa velikim kućama na velikim parcelama, put kojim sam
često prolazila u dvanaest godina dok sam izlazila i bila udana za svog
kretenskog bivšeg, ali nijednom u proteklih šest godina.
I otišla sam tamo jer nisam znala gdje Damian ţivi.
Ali jebeno ću saznati.
Zaustavila sam se uz škripu kočnica uz pločnik, izletjela iz auta i protrčala
kroz snijeg u dvorištu do ulaznih vrata, ne primjećujući farove kamioneta koji
me slijedio i sada se parkirao iza moga automobila.
Zalupala sam na vrata, ne posustajući dok sam vikala, „Don, otvori jebena
vrata!“
Ruka mi je došla s leĎa, prsti su me uhvatili za zapešće, zaustavljajući
udaranje dok sam osjećala kako mi toplina udara u leĎa i začula kako mi šapće
na uho, „Tess, Isuse, dušo, smiri se –“
Brock nije završio jer su se vrata otvorila i Donald je tamo stajao.
Oči su mu bljesnule naprijed-natrag i naprijed-natrag izmeĎu Brocka i
mene, a onda mu se neodlučni osmijeh pokazao na usnama kad su mu oči počele
sjati i šapnuo je, „Tess, dušo, moja –“
Nije završio jer sam viknula, „Gdje je?“
Donald je trepnuo, a pogled mu se kretao izmeĎu Brocka, koji me drţao
oko struka i mene, a onda je pitao, „Tko?“
„Tvoj jebeni svjetski ološ, šupčina, seronja od sina, eto tko!“ vrisnula
sam.
Ponovno je trepnuo, a onda sam začula, „Tess?“ i pogledala iza Donalda
kako bi vidjela jebenog, jebenog, jebenog Damiana kako stoji nekoliko metara
iza u očevom foajeu.
I opet sam pukla.
Oslobodivši se Brocka, progurala sam se kraj Donalda i krenula ravno
prema Damianu, podignutih ruku, ogoljenih noktiju, spremna da mu izvadim
jebene oči.

Trofej Knjiga | 5
 Podigao je ruke kako bi se obranio i koraknuo unatrag, ali nisam stigla do
njega.
Čelična ruka stegnula me oko struka, ispustila sam „uuh!“ i privukla me
uz Brocka koji me stisnuo još jednom čeličnom rukom oko ramena i preko
mojih prsa.
Na uho mi je šapnuo, „Smiri se slatkice.“
„Zajebi smirivanje!“ vrištala sam i borila se protiv njegovog stiska dok
me pokušavao povući natrag. Kroz sve to, moje oči nisu napuštale Damiana.
„Jebeni idiote!“ nastavila sam vrištati.
„Što se –“ Donald je pitao blago šokiran pokraj mene.
„Nije bilo dovoljno što si me udarao?“ pitala sam i Brock se ukočio u isto
vrijeme kada sam osjetila da je i Donald učinio isto. „Nije bilo dovoljno što si
me silovao?“ nastavila sam vikati zanemarivši buku koja se čula od Donalda, a
zvučala je kao da ga je netko udario u trbuh. „Onda me nazoveš iz vedra neba,
jebeno mi slaţeš, nakon što si mi lagao toliko jebenih, jebenih puta da nisam
mogla pratiti i varao me sa ţenama koje nisu bile ja i rekao mi da je tvoj otac
bolestan kao varku kako bi se sastali.“
„Boţe moj,“ šapnuo je Donald, ali nastavila sam vikati.
„Onda me nastaviš kontaktirati iako sam te sto jebenih puta zamolila da
me ne zoveš i uvučeš me u svoje sranje s DEA-om i FBI-em i policijom, a sada
šalješ nekoga da puca na moga dečka ispred moje kuće!“
Damian je i dalje drţao oči zalijepljenima za mene, a kad sam prestala
vrištati, rekao je tiho, „Tess –“
„Jebi se!“ Ispljunula sam. „Jebi se, Damiane. Što sam učinila? Što sam
učinila, osim što sam se zaljubila u tebe? Što sam učinila da zasluţim da se
ponašaš prema meni kao prema komadu smeća i onda... onda... kad napokon
imam nešto dobro u svom ţivotu, nešto lijepo... kada se konačno osjećam jebeno
sigurno kreneš i to uništiti?“
„Dušo, nisam –“ započeo je Damian, ali prekinula sam ga.
Vrišteći iz sveg glasa, zvuk je bio tako kreštav da je probio prostor poput
strijele, vrisnula sam, „Da se nisi usudio zvati me dušo!“
Damian me gledao u oči. Brock me drţao uz sebe. Zurila sam u Damiana,
vrućina mi je ključala kroz vene, kroz mozak, tako jebeno vruće da sam ţiva
gorjela.
Tada je Damian maknuo pogled, okrenuo glavu u stranu, lice mu se
zabrinulo i počeo se kretati govoreći, „Tata.“

Trofej Knjiga | 6
 „Nemoj,“ naredio je Donald i otrgnula sam pogled od Damiana kako bih
vidjela Donalda kako stoji naslonjen rukom na zid foajea i ta ruka ga je očito
drţala. Lice mu je bilo blijedo, ranjen pogled i nisam ga vidjela već neko
vrijeme, ali uvijek se činio mlaĎim, njegov humor i ljubav prema ţivotu činili su
ga takvim. Ali u tom je trenutku izgledao starije od svojih sedamdeset i dvije
godine.
Pri pogledu na njega, val boli prošao je kroz mene, stavila sam ruke na
Brockove, prsti su mi se uvili, jedna na mom trbuhu, a druga na mojim grudima
i Brock me jače stisnuo.
„Zato,“ šapnuo je Donald sinu.
„Tata,“ šapnuo je Damian natrag.
„Zbog toga smo izgubili Tess.“
Osjetila sam kako mi se oči pune suzama.
Donald nije skrenuo pogled s Damiana kad je prošaptao izmučeno,
„Silovao si je?“
„Nije bilo –“ započeo je Damian, tijelo mi se ispravilo, suze nestale i
prekinula sam ga.
„Bilo je,“ odbrusila sam i Damian me pogledao.
„Tess,“ odmahnuo je glavom i počeo dizati ruku, „Stvari su jednostavno
izmakle kontroli.“
Oh.
Moj.
Boţe.
Brock je ispustio buku, ruke su mu se jako stisnule oko mene, ali nisam
pročitala ove znakove upozorenja jer sam opet pukla.
„Izmakle kontroli?“ Vrisnula sam.
„Tess –“ Damian je opet počeo, a oči su mu se kretale naprijed-natrag
izmeĎu mene i Brocka i, kunem se bogom, izgledalo je kao da vaţe odluku da
priĎe.
„Ne prilazi mi, jebeni seronjo,“ odsjekla sam. „I, za tvoju informaciju,
Damiane, ako se ţena bori protiv tebe i vrišti „Ne!“ iz sveg glasa, nekontrolirano
plače i moli te da prestaneš, a ti je još uvijek jebeš... je... silovanje, čak i ako je
tvoja prokleta supruga.“
Brockove ruke su se dvaput zgrčile kroz ovaj govor, ali imala sam
dovoljno koncentracije samo da vidim da se Damian trznuo.
Trofej Knjiga | 7
 Tada je tiho rekao, „Otišla si sljedeći dan, Tess. Nikad mi nisi dala priliku
za objašnjenje.“
Osjetila sam kako mi obrve dodiruju liniju kose.
„Objasniti?“ Pitala sam. „Objasniti?“ Ponovila sam svoje pitanje. „Jesi li
jebeno napušen?“
„Tess, samo sam…“
„Borio se za uspon u narko-kartelu,“ završila sam za njega, a zatim se
nagnula naprijed, povukavši Brockove ruke za sobom pa tako i Brocka. „Znam,“
prosiktala sam i nagnula se natrag.
„Stresno, ha?“ pitala sam. „Toliko stresno da si odjednom izgubio
sposobnost biti pristojan čovjek i kad izgubiš strpljenje jer ti je supruga postavila
jednostavna pitanja poput, „Dušo, zbog čega si pod stresom?“ podigneš ruku na
nju. A kad kaţe ne seksu, izgubiš razum i siluješ je. Sigurno ti je bilo teško
nositi se sa svim tim stresom dok si se penjao do najviših visina kriminalnog
podzemlja, Damiane. Osjećam se loše zbog tebe što u ţivotu nisi imao drugu
ţenu koja bi povjerovala u tvoja sranja. Ţao mi je što sam bila tako usrana
ţena.“
„Nisi bila usrana ţena,“ šapnuo je.
„Znam,“ ispalila sam. „Bila sam sarkastična, kretenu.“
„Donio sam neke loše odluke i pustio da me emocije svladaju, Tess, to ću
priznati,“ rekao je Damian.
„Lijepo od tebe,“ uzvratila sam. „Iako te loše odluke i osjećaji svladaju,
oni nuţno ne uništavaju ţivote, Damiane, nešto što ti radiš ljudima do kojih ti je
stalo i ljudima koje jebeno ne poznaješ već deset godina.“
„Ja –“ započeo je, stisnute čeljusti i skrenuo pogled, prolazeći rukama
kroz kosu, a ja sam sa zakašnjenjem primijetila da dobro izgleda. Poput oca,
godine su ga jedva dotakle. I poput seronje kakav je bio, zatvor ga nije patio.
Iako je bio barem tri centimetra niţi od Brocka i vjerojatno petnaest kilograma
lakši. Svijetlo smeĎa kosa. Tamno smeĎe oči. Oštar nabor u dobro krojenim
tamnoplavim hlačama. Svijetloplava košulja za koju sam znala da je napravljena
posebno za njega jer je uvijek trošio puno na odjeću.
Polirane, tamno smeĎe, koţne talijanske cipele.
Čak i sada je to imao. Čak i sada, iako nisam bila pristrana, osjetila sam
njegovu magnetičnost. Pristojan izgled, sjajna odjeća koju je dobro nosio,
vidljiva karizma koja se nikad ne isključuje.
Otrovna karizma.

Trofej Knjiga | 8
 Otrov.
Spustio je ruke i pogledao me u oči.
Tada je rekao, „Da si mi dopustila da ti objasnim za ručkom prije nego što
si otišla, stupio sam u kontakt s tobom jer sam se pokušavao iskupiti.“
Da mi se iskupi?
Moţda je bio napušen.
Nastavio je govoriti.
„Zamolio sam te za ručak da ti objasnim...“ pogled mu je prešao na
Brocka pa natrag na mene i nastavio, „O novcu. Da pregledam s tobom
bankovne dokumente. Htio sam da imaš...“ opet je pogledao Brocka, a zatim
mene, „Ako bi mi se nešto dogodilo, ţelio sam da budeš zaštićena.“
„Ţelio si da budem zaštićena?“ upitala sam, glasa ispunjenog
podsmijehom pomiješanim sa šokom.
„Da,“ rekao je.
„Zašto?“ upitala sam.
„Zato što si bila moja supruga, zato što te još uvijek volim, jer sam sjebao
i zato što sam se htio iskupiti.“
„Mislio si…“ šapnula sam, ali stala, trenutno nesposobna da nastavim, a
onda sam nastavila.
„Mislio si se iskupiti, uvlačeći se u moj ţivot i dajući mi svoje
neovlašteno stečene dobitke, a kad se nisam dovoljno dugo zadrţala da kaţem
da, ovoj super izdašnoj ponudi, ipak si krivotvorio moje ime na dokumentima,
kako bi bio siguran da ćeš se i dalje miješati u moj ţivot, kako bi me zajebavao,
iako je najbolja stvar koju si mogao učiniti jest napraviti vremenski stroj kako bi
se vratio i pobrinuo se da me nikad ne upoznaš, da me ostaviš… jebeno… na…
miru?“
Stisnuo je usne i nije rekao ništa.
Okrenula sam se prema njegovom ocu.
Ubilo me kad sam vidjela da ga ovo ubija.
Ali nisam mogla pomoći. Nisam mogla. Bilo mi je svega dosta.
Dakle, nisam ni namjeravala pokušati.
„Volim te,“ rekla sam tiho. „Uvijek ću. Mislim na tebe često, tako
često...“ Udahnula sam i odlučila sve ostaviti.

Trofej Knjiga | 9
 „Tvoj sin mi je uzeo puno toga, sve me boljelo, toliko da mi ne bi
vjerovao ni da sam opisala bol. I gubitak tebe bio je dio te boli.“
Suze su mu ispunile oči; Gledala sam ih dok sam osjećala da mi se isto
dogaĎa.
„Dušo,“ šapnuo je, mičući ruku sa zida i okrećući se prema meni.
„Volim te i nedostaješ mi, ali ne vraćam se, nikad, bez obzira što se
dogodi Damianu. Ne mogu u ţivotu imati ništa što me podsjeća na njega.
Otrovno je. Upravo sam to pustila i ne mogu ga vratiti. Ne mogu podnijeti da me
truje. Ne više. Uzeo mi je osamnaest godina ţivota. Ne moţe dobiti više.“
Gledala sam ga kako guta.
„Ovaj čovjek koji me drţi čovjek je mojih snova, Don,“ rekla sam mu
tiho. „Večeras je netko pucao na njega. Nije potrebno biti Sherlock Holmes da
slijedi taj trag do Damiana. Ima obitelj. Ima djecu. I ima mene. Razgovaraj sa
svojim sinom. Učini da se kloni mog ţivota i ostavi na miru mene i sve koje
volim. Molim te. Molim te, učini to za mene.“
Šmrknuo je, očiju i dalje vlaţnih, a onda je kimnuo.
Osvrnula sam se prema Damianu i izjavila čvrstim glasom koji se i dalje
tresao, „Ne ţelim te vidjeti nikada više. Ako moţeš, makar jednom, poslušaj ono
što kaţem, a ne ono što ţeliš čuti. Nikad te više ne ţelim vidjeti. Nikada. Bez
obzira na sve. Ne ţelim tvoj novac. Ne ţelim tvoju krivnju. Ne moţeš mi
nadoknaditi ono što si mi otrgnuo ili godine koje sam izgubila jer me zarazio
tvoj otrov. Ne zovi me. Ne dolazi u moju kuću. Ne zajebavaj se s mojim
ţivotom. Ne zajebavaj se s ljudima do kojih mi je stalo. Odlazi i ostani tamo.“
„Tess,“ šapnuo je Damian i bilo je tu, točno u njegovim očima, bol i
ţaljenje.
Bol i jebeno ţaljenje.
Jebeni šupak.
„Odlazi i ne vraćaj se,“ uzvratila sam šapatom.
Zatim sam, ne gledajući ponovno Dona, okrenula tijelo prema vratima.
Brock je osjetio moje kretanje i pustio me. Ali zgrabio me za ruku, izveo me
kroz dvorište i prema suvozačkoj strani svog kamioneta koji je bio parkiran iza
mog automobila.
Otključao je brave i otvorio suvozačeva vrata prije nego što sam
primijetila o čemu se radi.
Stala sam i pogledala ga, tiho rekavši, „Mogu voziti.“

Trofej Knjiga | 10
 Odmahnuo je glavom, njeţno me gurajući prema sjedalu, govoreći,
„Ulazi, dušo.“
„Ne ţelim ovdje ostaviti svoj automobil,“ rekla sam mu.
„UĎi, ne brini zbog toga. Riješit ću to.“
„Brock –“
Stao je ispred mene i morala sam nagnuti glavu unatrag, bio je tako blizu.
„U kamionet, Tess,“ rekao je tiho.
Ugrizla sam se za usnu, kimnula, odmaknuo se i popela sam se gore.
Obišao je, sjeo pokraj mene, njegov kamionet je zagrmio i otišli smo.
A kad smo izašli na Yale, shvatila sam da je od mnogih super moći koje
ima moj čovjek, vidovitost jedna od njih, jer kako je val adrenalina prolazio,
emocije su navirale, ponovno sam pukla, ovaj put se otopila u duboki
nekontrolirani jecaj.
Bila sam tako daleko, nisam primijetila da smo se vratili kući. Nisam
znala kako sam ušla. Nisam ni znala kako sam se sklupčala na krevetu.
Odjednom sam bila tamo i samo sam nastavila plakati.
Nejasno sam čula Brockove riječi kako kaţe, „Loša joj je, Martha, moram
riješiti policiju i treba te, a i ja, doĎi što brţe moţeš.“ A takoĎer i ono što je
moglo biti samo nekoliko minuta kasnije ili duţe, nisam mogla reći, „Moja ţena
nije dobro, ne mogu doći u stanicu. Dečki vani istraţuju područje, moraš doći
ovamo.“
Ali to je bilo sve što sam primijetila sve dok nisam osjetila kako se
Martha uvlači u krevet sa mnom, savija svoje tijelo uz moje, obavijajući me
rukom i čvrsto me drţeći.
Tada sam čula glasove u dnevnoj sobi.
„Tko je ovdje?“ Pitala sam kroz šmrcanje.
„Policajci, dušo,“ šapnula je. „Brock mora riješiti neke stvari nakon onoga
što se večeras dogodilo.“
Naravno.
Čvrsto sam zatvorila oči i istisnula još suza. Pronašavši njezinu ruku s
mojom na trbuhu, privukla sam je do prsa, čvrsto je drţala prstima dok sam je
utiskivala u svoja prsa.
Otvorila sam oči i prošaptala, „Pucali su u njega.“
„Znam,“ uzvratila je šapatom.

Trofej Knjiga | 11
 Čvrsto sam je drţala za ruku, a nove suze pekle su me u očima i nosu. „Ne
mogu ga izgubiti.“
„Znam dušo.“
„Njegovi ga dječaci ne mogu izgubiti.“
„Znam.“
„Njegova obitelj –“
„Ššš, Tess.“
Drhtavo sam udahnula.
Tada sam drhtavo izjavila, „Mrzim Damiana.“
Stisnula me i okrenula ruku kako bi uhvatila moju.
„I ja isto.“
Utihnula sam. Kao i Martha.
Tada sam uvukla još jedan isprekidani udah i rekla joj, „Ima piletine u
pećnici.“
„Znam, sredila sam,“ rekla mi je. „Jesi li gladna? Ţeliš li da ti donesem
nešto?“
„Ne, ali Brock –“
„On je veliki dečko, dušo, moţe brinuti o sebi.“
„Znam ali –“
„Tess, dušo, vjeruj mi,“ rekla je stišćući me za ruku. „Trenutno nije
gladan. Trenutno se taj čovjek koncentrira na davanje izjava kolegama i
pokušava ne razlupati tvoju dnevnu sobu. Smiruje se; Mislim da mu prva stvar
na umu neće biti večera.“
Kimnula sam i rekla, „Trebala bih otići do njega.“
„Ne,“ drţala me bliţe. „Ţeli da si ovdje i sigurna sa mnom dok se bavi tim
sranjem. Dopusti mu. Čini ono što on treba od tebe i smiri se.“
Bila je u pravu.
Stoga sam ponovno kimnula i smjestila se.
Dugo me drţala. Glasovi u dnevnoj sobi su utihnuli. Brock nije ušao.
Osjetila je da sam se smirila (bila je u pravu), znala sam jer me stisnula i
rekla, „Piletina je izgorjela pa ću otići i spremiti nešto. Trebate jesti.“
Odmaknula se, okrenula sam se na leĎa da je pogledam.
Trofej Knjiga | 12
 Nije ni kaput skinula.
Došla je ravno do mene i nije skinula kaput.
Krenule su mi svjeţe suze, pokušala sam ih zaustaviti i počela sugerirati,
„Moţda ne bi trebala –“
„Neću kuhati, Tess. Riviera.“
Pa to je bilo olakšanje.
„Punjeni čili,“ naručila sam i ona se nacerila.
To je značilo da se nacerila prije nego što je promrmljala, „Kao da to ne
znam,“ dok se kotrljala s kreveta, obišla ga, nacerila mi se još jednom, a onda
nestala.
Znala je da mi se sviĎa Riverin punjeni čili s obzirom da sam pojela
otprilike sedamsto dvadeset i dva tanjure napunjena njima dok sam sjedila preko
puta nje.
Uzela sam još malo vremena prije nego što sam ustala, otišla u kupaonicu,
izvadila leće, umila se i vratila u spavaću sobu da uzmem naočale.
Zatim sam izašla u dnevnu sobu i vidjela Brocka kako stoji ispred ulaznih
vrata i razgovara s Levijem i Lenoreom.
Ovo je bilo zanimljivo.
Nove informacije: Lenore nije otišla. Lenore je bila na boţićnom ručku i
novogodišnjoj večeri s klanom Lucas. Kad sam Brocka ispitivala o ovome,
rekao mi je da nema pojma, a kad sam ga pritisnula, rekao mi je da ne namjerava
ispitivati brata o njegovom ljubavnom ţivotu. Rekao je ovo odlučno, pa sam to
nevoljko pustila.
Ali dobro sam razmišljala.
„Hej, Tess,“ pozvao je Levi, očiju boje lješnjaka, gledao me na način koji
je bio slatko poznat, uglavnom zato što me njegov brat često gledao na isti
način.
„Hej, Levi,“ pogled mi je prišao na Lenoreu, „Hej, Lenore.“
„Hej, dušo,“ rekla je tiho.
Prišla sam blizu i Brock me uhvatio, rukom preko ramena, privlačeći
moju prednju stranu uz svoj bok.
Nagnula sam glavu i pogledala prema njemu, a on me obavijestio, „Otišli
su po tvoj auto. Sve je dobro.“
Nije sve bilo dobro. Neće biti dobro još neko vrijeme.

Trofej Knjiga | 13
 Ali barem je za sada bilo donekle dobro.
Pogledala sam Levija i Lenore. „Hvala ljudi.“
„Nema problema,“ mrmljao je Levi.
„Ostajete li za meksičku?“ pitala sam.
„Ne, već smo jeli, Tess, i moramo ići. Ali hvala,“ odgovorio je Levi.
Kimnula sam.
Lenore mi se nasmiješila.
Levi je pogledao brata i podigao bradu.
„Ispratit ću vas,“ promrmljao je Brock i pogledao me. „Ostani ovdje,
dušo, u redu?“
Kimnula sam, podijelila poljupce, zagrljaje i zahvale, a Brock je izašao za
bratom i njegovom djevojkom.
Zatvorila sam vrata za njima, ali zagledala sam se kroz prozorčić,
iscrpljena od svoje večeri ispunjene uţasom, adrenalinom, ispadima bijesa,
plakanjem, ali ne toliko iscrpljena da nisam bila radoznala zbog Lenore i Levija.
I vidjela sam da sam bila u pravu. Dok su hodali niz moj prilaz, Levi joj je
stavio ruku oko ramena, a Lenore je svoju stavila oko njegova struka. Bonus je
bio kad su se zaustavili kod Levijevog terenca kako bi razgovarali s Brockom,
Levi ju je drţao blizu, a Lenore je naslonila glavu na njegovo rame, a kad je to
učinila, činilo se da ju je Levi drţao još bliţe.
Izvrsno.
Nakon igranja promatrača, otišla sam u kuhinju. Otvorila dva hladna piva
kada se Brock vratio ispijala sam veliki gutljaj iz svoga.
Brock mi je prišao i morala sam trznuti ruke u stranu, jer kad mi je prišao,
nije se zaustavio. Savio je ruke oko mene i čvrsto me zagrlio.
Zatim me, uz kosu, pitao, „Jesi li dobro?“
„Mislim da je to bilo pročišćavajuće,“ rekla sam mu u prsa, savijajući
ruke oko njega.
„Dobro,“ promrmljao mi je u kosu.
„Još uvijek osjećam potrebu da se napijem,“ nastavila sam i on se
zakikotao. „Kao letva,“ predomislila sam se u pogledu stanja pijanstva koje sam
ţeljela postići, a Brock se neprestano smijao. Tada sam se opet predomislila,
“Ne, oduzet ću se. Potpuno.“

Trofej Knjiga | 14
 Njegove su me ruke stisnule prije nego što me pustio, a moja se glava
vratila baš kad se njegova ruka omotala oko mog vrata, palcem mi milujući
vilicu.
„Samo naprijed, slatkice,“ rekao je tiho.
Udahnula sam.
Tada sam pitala, „Jesi li dobro?“
„Aha,“ odmah je odgovorio.
„Brock –“ započela sam upozoravajuće, ali zaustavila sam se kad je
odmahnuo glavom, prestao me milovati palcem, a prsti su mu se ukočili.
„Moţda griješim, dušo, ali uspjela si. Ne znam je li on iza sranja koje se
dogodilo ispred tvoje kuće večeras, ali ako jest, neće se više ponoviti. Ranila si
ga. Ne, uništila si ga. Koje god ga sjebano sranje u njegovoj glavi pokreće,
raščistilo se i usredotočio se dovoljno dugo da tvoja poruka proĎe. Ako griješim
i opet se namjerava zajebavati s tobom, mislim da će njegov otac pomaknuti
planine kako bi ga zaustavio.“
„Pa, to su dobre vijesti,“ i bile su, „Ali govorim o tome što su pucali na
tebe.“
Tada sam osjetila i vidjela njegovo leţerno slijeganje ramenima, „Nije
moja omiljena zabava, dušo, čak ni meĎu prvih pedeset, ali dogodilo se i preĎeš
preko toga.“
U redu, pa…
Jao!
Sabrala sam se, ali iskreno, prošla sam dovoljno te noći da mi traje
godinama. Preći ću kasnije preko činjenice da je moj čovjek bio onaj na koga su
pucali.
Kao, u sljedećem ţivotu.
Idemo dalje.
„Rekao si ako je to Damian, zar ne misliš da jest?“
„Bio bi moj glavni osumnjičenik. Ili je bio dok ga nisam vidio s tobom.
Vjerojatno nije njegov najsjajniji potez da prizna da je naručio napad na
policajca i definitivno ne ispred policajca na kojeg je naručio napad, ali kad si
vikala na njega, djelovao je iskreno iznenaĎeno i počeo poricati, iako nije
završio s obzirom da si još uvijek vikala.“
„Morala sam skinuti stvari s grudi,“ rekla sam mu tiho i on se nacerio dok
su me njegove ruke stiskale.

Trofej Knjiga | 15
 Zatim je spustio glavu, dodirnuo ustima moja i podigao glavu prije nego
što je prošaptao, „Da, jebeno mi je drago što jesi. Bila si veličanstvena, slatkice.
Jebeno fenomenalna.“
Bilo je lijepo što je tako mislio.
Ali…
„Opet sam se izgubila,“ šapnula sam i stisnula se uz njega.
„Ne, nalaziš se,“ proturječio je.
„Što?“
„Dušo, uzeo ti je moć. Večeras si je uzela natrag. I to...“ njegova me ruka
stisnula, „Je bilo,“ stisnuo me, „Jebeno,“ čelo mu se spustilo na moje,
„Prelijepo.“
Zatvorila sam oči i duboko udahnula.
Tada sam ih otvorila i rekla, „Čuvao si mi leĎa.“
„Uvijek ti čuvam leĎa.“
Topla bujica je prošla kroz mene, jednom rukom sam mu dodirnula obraz.
„Hvala,“ šapnula sam.
„Nema na čemu, Tess,“ uzvrati šapatom.
Podignuo je čelo i palcem mi je zahvatio čeljust dok su mi prsti klizili s
njegovog obraza u kosu.
Zatim je izjavio, „Sranje koje se večeras dogodilo, zaboravi na to.“
Trepnula sam.
Onda sam pitala, „Molim?“
„Dogodilo se, prijavljeno je, istraţuje se telefonski poziv. Ţivi svoj ţivot.
Peci svoje kolače. Provodi vrijeme s prijateljima. Već mi govoriš gdje si i što
radiš, pojačaj to. Poslat ću nekoga da provjeri sigurnost u pekari, a takoĎer ćemo
postaviti nešto i ovdje.“
„Brock –“
„Vance je dobar u tom sranju, sjajan. Razgovarat ću s njim.“
„Brock –“
„Jedinice će patrolirati, paziti. A tvoja pekara je sada na radaru.“
„Dušo –“

Trofej Knjiga | 16
 „Našli su čahure. Mogli bi naći otiske. Tip je nosio skijašku masku, ali
vidio sam mu graĎu, marku i model automobila, djelomičan broj tablice, nije
nosio rukavice, tako da znamo da je bijelac.“
„Mogu li -?“
Palac me prestao milovati, a prsti su me stisnuli.
„Budi pametna, budi oprezna, ali čuvam ti leĎa, Tess, uvijek to radim. Ne
trebaš se brinuti zbog ovoga.“
Zurila sam u njega misleći da je sada, moţda Brock bio napušen.
Onda sam ga podsjetila, „Pucali su na tebe.“
„Da, dušo, dogaĎalo se to i prije. Nadam se da se neće ponoviti, ali u mom
poslu to je mogućnost. PreĎem preko toga, a s obzirom da si moja ţena i ti isto.“
„Ali –“
Ruka mu se pomaknula tako da je palcem mogao pritisnuti moje usne.
„Ovo je tvoj posao sada, Tess. Sa mnom si, preĎeš preko toga i sa mnom
si. A ţena koju sam večeras vidio kako vrišti u lice čudovištu koje ju je
zlostavljalo, s tim neće imati problema. Jedini način na koji pobjeĎuješ kurvine
sinove koji se pokušavaju zajebavati s tobom je da ne dopustiš da te pobijede.
Riješiš to.“
Prokletstvo, jebeno sam mrzila kad je imao smisla.
„Da?“ potaknuo je kad nisam ništa rekla.
Nisam odgovorila. Umjesto toga, pitala sam, „Je li te Martha pitala što bi
iz Riviere?
„Jest, a sada jesi li me razumjela?“
TakoĎer mi je smetalo što mu nisam mogla ništa muljati.
Zakolutala sam očima.
Tada sam rekla, „Razumjela sam.“
Nacerio se. Potom je spustio glavu da ponovno dodirne usnama moje.
Zatim je podigao glavu i pogledao na otok.
Onda se okrenuo prema meni. „To je za mene ili za dvostruku zabavu?“
„Za tebe,“ odgovorila sam, iako je dvostruka zabava zvučalo kao plan.
Sve dok mi vilica ne bude u ruci i budem grabila punjeni čili.
Pustio me jednom rukom i dohvatio pivo. Premjestila sam ruku s njegove
kose oko struka i podigla pivo kako bih uzela još jedan gutljaj.

Trofej Knjiga | 17
 Onda sam primijetila, „Pa, sve u svemu, otrovni bivši, telefonski pozivi
usred noći koji prekidaju sjajan seks i neposredni orgazam, pucanje u dvorištu,
naši ţivoti nisu dosadni.“
Brock je završio s ispijanjem, spustio ruku s pivom i sloţio se, „Ne.“
„Na tu temu, istraţujem mjesta za odmor, zahtjevi uključuju hotel na
plaţi, dakle plaţu, bar koji posluţuje koktele koji imaju okus poput tekućih
bombona i to je poprilično to. Ako ne moţeš uzeti slobodno, prodavat ću kolače
na uglovima ulica kako bi nadoknadio novac, tako da moţeš uzeti neplaćeni, a
Rexa i Joela ćemo kidnapirati ako treba, jer ne čekam dva mjeseca do proljetnog
raspusta i odgovarat ćemo na optuţbe kad se vratimo.“
Zurio je dolje u mene.
„Bit će vrijedno, obećavam,“ uvjeravala sam ga.
Nastavio je zuriti dolje u mene.
„Rex i Joel će dobiti svoju sobu. Pridruţenu. Brave s naše strane.“
Odvratio je pogled, promrmljao, „Sad razgovaraš,“ i još jednom povukao
gutljaj piva.
Nacerila sam se i povukla još jedan gutljaj svog.
Onda je netko pokucao na vrata.
Martha i meksička.
Ne, moja najbolja prijateljica Martha koja je napustila sve da bude sa
mnom tijekom ozbiljne drame i stvarno jebeno dobra meksička hrana.
I, kao i uvijek, voţnja se nastavlja.
Ali u ovom trenutku ta je voţnja bila u porastu.
Namjeravala sam iskoristiti prednost.
A i Brock očito jer nije oklijevao pustiti me i pomaknuti se do vrata.
Ili je moţda samo bio gladan.
Ipak, voţnja je bila u porastu. Znala sam to jer dok sam stajala u svojoj
nevjerojatnoj kuhinji s pivom u ruci i svojim čovjekom koji je krenuo prema
vratima, mojom najboljom prijateljicom i stvarno jebeno dobrom meksičkom,
promatrala sam njegovo dupe.
Definitivno poboljšanje.
Apsolutno.

Trofej Knjiga | 18
 „Tess! Tvoj jzgodni momak je ovdje!“ Nora, jedna od moje djece, viknula
je s prednje strane pekare.
„A s njim su i dva minijaturna zgodna momka.“
Podignula sam pogled s roĎendanske torte koju sam ukrašavala prema
zaljuljanim polu vratima koja su dijelila pekarski dio pekare od prostora za
kupce i za nekoliko sekundi ugledala zabavljenog Brocka kako se provlači, a za
njim njegova dva nasmijana sina kojima se sviĎalo kada ih se naziva mini
zgodnim momcima, pogotovo kad ih lijepa, vesela mlada djevojka poput Nore
tako nazove.
Bila sam sretna što ih vidim, ali iznenaĎena.
Prošlo je više od tjedan dana nakon Damianove drame, bila je subota i
posao je i dalje cvjetao. U prodavaonici sam bila od sedam, jer sam do podneva
trebala ukrasiti šest roĎendanskih torti, a do tri tortu za godišnjicu. Imala sam i
dva sastanka s rumenim budućim mladenkama o njihovim vjenčanim tortama.
Sada je bilo nešto iza jedanaest i opet (uglavnom) sve ruke su bile na
palubi. Kalie je bila u prednjem dijelu s Norom i Suni, a Kellie sa mnom i moja
dva druga pekara i izvanredna dekoratera, a mjesto je brujalo.
„Hej ujače Slim!“ viknula je Kellie, dok je valjala kuglica tijesta za kekse
s cimetom u cimet i šećer. „Hej, Joey, Rex.“
„Hej Kellie,“ pozdravio je Joel.
„Hej,“ rekao je Rex rastreseno, raširenih očiju upijajući prizore i mirise
magije koja se dogaĎala uokolo, a njegovo je lice registriralo upravo to - magiju.

Trofej Knjiga | 19
 Zahihotala sam se Rexu i pogledala Brocka koji je usmeno pozdravio
svoju nećakinju, ali došao je do mene i fizički me pozdravio pribliţivši mi se uz
bok i poljubivši me u vrat.
Tada su mu se usta preselila na moje uho i prošaptao je, „Slatkice.“
Zadrhtala sam i okrenula se, a oči su mi pronašle njegove.
„Hej dušo,“ uzvratila sam šapatom, oči su mu zaplesale, tada sam se još
jednom najeţila, a zatim pogledala dječake. „Hej, momci.“
„Hej Tess,“ odgovorio je Joey.
„Hej,“ promrmljao je Rex, zureći u ogromnu tortu preda mnom.
„Sjemenke maka s nadjevom od malina i vrhnja te glazura od vanilije,“
rekla sam mu, trepnuo je prema torti, podigao oči prema meni, trepnuo prema
meni, a zatim je ponovno spustio pogled na tortu i oblizao usne.
Opet sam se zahihotala.
Tada sam viknula prema vratima koja su se ljuljala, „Ljudi! Sve što
poţele, je na račun kuće za moja dva dječaka!“
„Naravno, Tess!“ Uzvratila je Suni.
Joel je promrmljao, „Sjajno,“ i poletio naprijed. Rex je već bio otišao.
Opet sam se zahihotala.
Tada sam pogledala Brocka i pitala, „Što radite ovdje?“
Pitala sam to jer nam je dan već bio isplaniran. Uzimajući u obzir moj
raspored i činjenicu da je bila noć za djevojke, a Brock je imao dječake, radila
sam cijeli dan, a zatim ću do Marthe. Ovisno o mojoj razini opijenosti i trajanju
veselja, ili ću kasnije otići do Brocka, nazvati ga da doĎe po mene ili ću
prespavati kod Marthe.
Posjet pekarnici nije bio na dnevnom redu, stoga iznenaĎenje, iako dobro.
„Imaš minutu?“ Brock je pitao i tada sam se zapitala je li ovo iznenaĎenje
dobro.
Spustila sam pogled na tortu koja je bila skoro gotova. Pekla sam ih jučer
cijeli dan i morala sam ih samo ukrasiti. Ovo je bila posljednja roĎendanska
torta, a sljedeća je bila ona za godišnjicu. Moji sastanci bili su tek nakon tri.
Stoga sam imala vremena.
Pa sam kimnula, odloţila slastičarsku vreću i promrmljala, „Idemo u moj
ured.“

Trofej Knjiga | 20
 Otišli smo i kad sam zatvorila vrata za sobom, ugledala Brocka kako se
osvrće s neskrivenim iznenaĎenjem, shvatila sam da nikad nije bio ovdje. Ni kad
smo se viĎali dok je bio Jake, niti kad smo se pomirili.
Pogledao je u kaos pa u mene i jednostavno rekao, „Mila.“
„Znam gdje je sve,“ branila sam se.
Ponovno se osvrnuo, a zatim se okrenuo prema meni. „To je nemoguće.“
„Stvarno.“
Nacerio se.
Zatim je nagnuo glavu prema vratima, prekriţio ruke na prsima i
primijetio, „Ludnica.“
Kimnula sam. „Moram razmisliti o zapošljavanju dekoratera za
proizvodnju i osoblja za prodaju. Posao nije smanjen ni radnim danom, a
posebne narudţbe izmiču kontroli, tako da nemam vremena pomoći djevojkama
da popune zalihe u prednjem dijelu.“
„Moraš razmisliti o otvaranju novih lokacija,“ uzvratio je Brock, a ja sam
trepnula prema njemu. „Vani je ludnica jer je ovo jedino mjesto u Denveru gdje
se mogu dobiti tvoje stvari pa se ovdje masovno okupljaju. Otvori trgovine u
LoDu, Park Meadows, s obzirom na dodatni promet pješaka i pogodnost za
lokalno stanovništvo, uspjet ćeš.“
Na to sam, naravno, pomislila nakon što sam saznala da Brock nije Jake,
bila smo razdvojeni ta tri mjeseca i bila sam uporna u nastojanju da ne mislim da
sam izigrana, ali uglavnom da sam ga izgubila (napor koji, usput rečeno, nije
uspio). Čak sam pogledala i lokacije za proširenje, uključujući jedno u LoDu ili
ono kako su zvali donji dio Denvera.
MeĎutim, ove aktivnosti su se sukobile s mojim napola isplaniranim
planom da prodam kuću i preselim se u Kentucky, tako da ih nisam u potpunosti
istraţila. Ali isto tako, nisam ih u potpunosti istraţila jer je uspjeh moje trgovine
rezultirao uzimanjem vremena koje sam odvajala za zabavne stvari. Imala sam
računovoĎu i sreĎene platne liste s vanjskim izvoĎačima, ali to je bilo to. Sve
zapošljavanje, rasporedi osoblja, naručivanje, inventar, moj kalendar i ostalo
sam ja obavljala. Ideja da tome dodam još jednu trgovinu, ili, još gore, dvije,
nije me ispunila veseljem.
„Nisam sigurna u svoju ţelju da postanem guru torti u Denveru. Volim
peći i ukrašavati. Ne ţelim graditi i nadgledati carstvo kolača.“
Nacerio se, a onda zaključio da mu se na sviĎa naša udaljenost koja je, s
obzirom na to da je moj ured bio malen, bila samo šezdeset centimetara, tako da
udaljenost nije bila toliko udaljena, ali ipak, očito mu se nije svidjela.

Trofej Knjiga | 21
 Znala sam to jer je spustio ruke i posegnuo, uhvatio me za ruku, snaţno
povukao pa sam bila prisiljena napraviti veliki korak naprijed i pala sam u
njegovo tijelo. Tada su se obje njegove ruke omotale oko mene, a ja sam
zabacila glavu i pogledala ga dok su moje ruke klizile oko njegovog struka.
Nije mi dao vremena da komentiram ili reagiram na ovu promjenu fizičkih
okolnosti, leţerno je nastavio razgovor kao da mu je to što me je povukao u
zagrljaj sasvim normalna stvar.
Ubrzo sam shvatila da je za Brocka bila.
„Zato unajmi poslovnog menadţera da nadgleda sranja koja ne ţeliš raditi
na drugim lokacijama i provodi vrijeme pekući i ukrašavajući,“ predloţio je.
Ideja je bila dobra, ali svejedno sam odmahnula glavom i objasnila,
„Ponekad, kad se ljudi prošire, stvari izmaknu kontroli. Gubite kvalitetu. Gubite
osobnost. Počinje se raditi o novcu, a ne o duši. Uloţila sam puno u ono što se
dogaĎa vani i moje je ime na ovim kolačima.“ Stisnula sam ga i tiho rekla,
„Meni, dušo, ovo nisu samo kolači, ovo je moja vizija, to sam ja. I moram to
kontrolirati.“
I bila je moja vizija, to sam bila ja. Nedavno sam napokon otkrila tko sam
i ono što je bilo u meni, a to nije uključivalo samo planinski vrtlog glazure ispod
kojeg je bila bogata, vlaţna torta. TakoĎer je uključivalo crvendaćevo plavo jaje,
cvjetove lavande i hibiskusa te kolibriće i nasmijane sluţbenike i djecu koja su
ulazila s izrazom lica poput Rexovog i izašli s osmijesima na licu poput gotovo
svih.
„U redu, draga,“ rekao je Brock tiho i moj fokus se vratio na njega. „Imala
si tešku noć pa si moţda propustila, uz koktele, ali tvoja prijateljica se jadala…
opširno… o svom poslu. Nalazi se na lošem mjestu, mrzi ono što radi, a već
mjesecima se osvrće i ne nalazi ništa. Rekla si mi da su vam se prihodi
učetverostručili tijekom Boţića i ne usporava. Trenutno imaš sredstva za to i
imaš nekoga kome vjeruješ, nekoga tko poznaje tvoju viziju i razumije vaţnost
toga za tebe. Razgovaraj s Marthom, moţda će biti otvorena za novi nastup. Čak
i ako se ne proširiš, s tim kako je vani, još uvijek bi mogla koristiti nekoga tko
će raditi ovo što radiš ovdje, tako da moţeš pobjeći odavde i raditi nešto
zabavno.“
Opet, ideja je bila dobra, ova čak i bolja. Kao puno više. Izvedivo više.
„To je sjajna ideja, dušo,“ šapnula sam.
„To je sebična ideja, dušo,“ uzvratio je šapatom. „Što više novca zaradiš,
dobivam više seksi spavaćica, a ako budeš imala pomoć, moţda se vidimo
ponekad kada nisi iscrpljena i pokušavaš to sakriti.“
Vidite? Ne mogu nikada Brocku zamazati oči.

Trofej Knjiga | 22
 „Razgovarat ću s njom večeras,“ rekla sam mu.
„Dobro,“ rekao je stisnuvši ruku.
„Pa,“ nagnula sam glavu u stranu, „Jesi li došao ovamo da me savjetuješ o
budućnosti moje pekare?“
Odmahnuo je glavom i odgovorio, „Ne, moram na posao. Mama planira
otići pogledati film s prijateljima. Laura ima gomilu djevojčica jer je Ellie sinoć
imala zabavu. Jill i Fritz su u planinama. Mislim da tata nije dorastao tomu, Levi
se ne javlja na telefon, a Kalie i Kellie su tu. Zbog toga, moram te zamoliti da
paziš na dječake. Ako se uspijem dokopati Levija, nazvat ću te i poslati ga po
njih.“
Tada sam primijetila da nije u termalnoj odjeći i koţnoj jakni i
izblijedjelim trapericama, već u tamnoplavoj dolčeviti (opet, onoj koju sam mu
kupila za Boţić), lijepim trapericama i crnom kaputu.
Radna odjeća.
„Netko je ubijen?“ pitala sam.
Nacerio se, odmahnuo glavom na onaj način na koji je to učinio (tako mi
se i svidjelo) kad sam znala da misli da sam slatka i odgovorio je, „Da i taj netko
je sreĎen onako kako je sreĎen netko drugi prošli tjedan. Moram ići do mjesta
zločina i moram pogledati to sranje.“
Nije zabavno.
„U redu,“ spremno sam se sloţila, a njegove su me ruke još jednom
stisnule.
„Bit će dobri,“ rekao mi je.
„Znam da hoće,“ rekla sam mu.
„Ako mogu pomoći, daj im nešto da rade,“ predloţio je.
„Upravo su dobili duţnosti kuhinjskih pomagača,“ odlučila sam.
Ponovno se nasmiješio. Zatim je spustio glavu da usnama dodirne moje.
Podignuo je glavu i promrmljao, „Hvala, dušo.“
„Bilo kad, dušo,“ promrmljala sam, ali čak sam i promrmljano mislila
ozbiljno i znao je to.
Stoga se nasmiješio, a taj je osmijeh izblijedio dok mu je sjena lebdjela
kroz oči govoreći mi da ţeli provesti subotu sa sinovima, a ne na mjestu zločina
i „pregledavanju tog sranja“ otprilike koliko je ţelio izvaditi zub bez anestezije,
onda je promrmljao, „Moram ići.“

Trofej Knjiga | 23
 Stisnula sam se uz njega i prošaptala, „Aha.“
Još jednom me stisnuo, još jedan dodir usnama (ovaj put na mom čelu), a
zatim me pustio, ali podigao je ruku da mi obuhvati čeljust prije nego što je
promrmljao, „Kasnije.“
Tada je otišao.
Izašla sam za njim, prošla naprijed, govoreći djevojkama da imamo dva
nova pomagača, prišla Joelu i Rexu za njihov stol, gdje su završavali proţdiranje
kolača od mrkve (Rex) i kolača od crvenog baršuna (Joel), rekla im što trebaju
raditi i na ovu vijest oči su im zasvijetlile.
Samo bi djeca pomislila da je čišćenje stolova i pranje šalica za kavu,
tanjura i vilica u pekari super.
Ili su to moţda bila samo Brockova djeca.
I na moju sreću jesu jer mi je trebala pomoć.

⁂⁂⁂⁂⁂

„Ujna Tess!“ Čula sam vrisak, okrenula se od punjenja stalka za torte na

straţnjoj polici s kolačima baš na vrijeme da vidim Ellie kako prolazi kroz
pekaru, krećući se prema otvoru na kraju šanka i obilazeći ga.
Srećom, iako je njezina brzina bila slična olimpijcu koji je s velikom
predanošću svakodnevno trenirao i odrţavao stil ţivota sportaša dvadeset i četiri
sata, sedam dana u tjednu, imala sam vremena pripremiti se prije nego što me
udarila u noge, ruku omotanih oko njih.
Ruku u kojoj nisam drţala pladanj, spustila sam na njezinu glavu, a zatim
je spustila dok je savijala leĎa pod nemogućim kutom, a da me nije prestala
drţati i nacerila mi se.
„Mama nam kupuje ruţičaste kolače!“ vrisnula je, a zatim skočila natrag i
pljeskala, „Jedva čekam!“
Nasmiješila sam joj se i iznenadila kad sam vidjela da je odustala od
princezine odjeće, a sada je bila sirena u kompletu s kričavim, zelenim repom
koji je svjetlucao i ravnim ljubičastim školjkama na gorenjem dijelu, meĎutim
ovaj komplet je bio dovršen zimskim kaputom i simpatičnom, pahuljastom
vunenom kapom s kuglicom na vrhu, a oba nisu točno govorila „pod morem“.
„Ellie, izaĎi odmah iza pulta,“ viknula je Laura, stojeći na kraju. „Što sam
ti govorila kada ujna Tess radi? Ne ideš iza pulta kad ujna Tess radi.“

Trofej Knjiga | 24
 Ovo nije bila istina. Ellie je uvijek dolazila iza pulta kad bi posjetila
Tessine kolače, odnosno dolazila je iza pulta ako je tu bila ujna Tess kako bi
učinila ovo što je upravo učinila.
„Ne smeta joj,“ uzvratila je Ellie i to je bila istina, ali Laura je istog
trenutka dobila mamino lice koje je bez riječi jasno reklo da nije raspoloţena za
razgovore. Ellie je pročitala majčino lice, napravila čudnu facu, podigla pogled
prema meni, nasmiješila mi se, a zatim izašla iza pulta.
„Idi, sjedni s prijateljicama,“ naredila je Laura. „Doći ću s kolačima i
mlijekom za sekundu, ali neću donijeti ništa ako se ne budeš lijepo ponašala.“
Po Ellieinu licu mogla sam vidjeti da je ovo shvatila ozbiljno, a mogla bih
to prepoznati i po njezinim postupcima koji su uslijedili jer je skupila svoje tri
prijateljice, takoĎer sirene (očito je njezina zabava imala temu) i odvela do
slobodnog stola pokraj prozora.
Suni je uzela moj pladanj s kolačima, zahvalno sam joj se nasmiješila i
pomaknula do Laure i čim sam stigla, počela je tiho prigovarati.
„Podsjeti me da nikad, ali nikad više to ne radim. Znala sam, i prije sam to
radila, ali, poput poroda, zaboravljate koliko je to neobično bolno i zato se
uvjerite da ste dobri za još jedan pokušaj. A Ellie često dobiva pozive za zabave
i mi smo bili na redu. Ne bi me trebalo zanimati. Redoslijed nije bitan. Mir je
vaţan. Ne izgubiti sluh zbog stalnog vrištanja djevojčica je bitno. Zdrav razum
je vaţan. Ako su majke tih djevojčica dovoljno glupe da preuzmu onu razinu
energije i buke, sjajno, fino, bravo za njih. Ali… ja… nisam.“
Kimnula sam glavom kao da sam razumjela (a zapravo nisam) i otvorila
usta da kaţem nešto umirujuće, ali ona je nastavila kukati.
„A Austin me napustio. Sinoć je proveo četiri sata s djevojčicama i jutros
je pobjegao ostavivši mi poruku.“
O čovječe. Nije dobar potez s Austinove strane. Imala sam osjećaj da je
Austin u kućici za pse.
Laura je nastavila dalje.
„U redu, dakle, izveo je dječake na doručak, a zatim na film, tako da ja
nemam posla s Gradyjem i Dylanom, ali Grady i Dylan su divni u usporedbi s
četiri četverogodišnje djevojčice. Ellie im je rekla sve o tebi i tvojim kolačima i
to je sve o čemu su razgovarale, pa da bi ih ušutkala, morala sam ih dovesti
ovdje. Ali moram ti reći, Tess, nesigurna sam u unos čak i ţličice šećera u njih.
Trenutno su nemoguće. Ali sa šećerom, moţda će eksplodirati i postati četiri
Hulka u odjeći sirena.“
Ugrizla sam se za usnu i čekala da se nastavi ţaliti kako bi to mogla
izbaciti iz sebe, ali nije. Oči su joj odjednom odlutale do ploče, ali nije čitala.
Trofej Knjiga | 25
 Postale su suzne i znala sam da je na mentalno napuštenom otoku s vrlo
snaţnim koktelom i ljubavnim romanom.
Čekala sam trenutak dopuštajući joj da iskusi svoju maštariju prije nego
što podignem ruku i mahnem joj ispred lica, ali nisam dobila priliku.
„Teta Laurie,“ pozvao je Rex prolazeći kroz vrata koja su se ljuljala, a za
njima Joel.
Laurino tijelo se trznulo, usta su joj se iskrivila u smiješak, a ona je rekla,
„Hej mali,“ i prihvatila zagrljaj dok mu je razbarušila kosu, a zatim je pogledala
Joela i rekla, „Hej, Joey.“
„Hej, teta Laurie,“ odgovorio je Joel, dvije godine stariji od brata, a te
dvije godine bile su dvije godine kad je prerastao grljenje.
Po dolasku dječaka preuzela sam inicijativu.
„U redu, momci, imam veliki posao za vas. Vašoj teti Lauri treba oduška
pa ţelim da odete do Elliena stola, uzmete narudţbu za kolače i okus mlijeka od
djevojčica, stavite kolače na tanjure, uzmete mlijeko i recite Kalie da teti skuha
kavu. A takoĎer, otkrijte kakav slatkiš ţeli vaša teta i to riješite. Onda ţelim da
se pozabavite djevojčicama i pobrinete da budu dobre. Moţete li to učiniti?“
„Svakako,“ rekao je Joel.
„Super,“ rekao je Rex i upitao, „Kao, mi smo konobari?“
Nasmiješila sam mu se. „Da, baš tako.“
„Sjajno,“ promrmljao je, blještavih očiju.
Isuse, djeca.
„Ti idi do djevojaka, ja ću tetu Laurie,“ naredio je Joel, šefovski stariji
brat. Rex je kimnuo, naviknut na bratovo šefovanje i otišao. Joel se uputio
prema svojoj roĎakinji Kalie.
Pogledala sam Lauru. „Ţeliš li na trenutak razmisliti u mom uredu ili ţeliš
kavu za ponijeti, a Joey, Rex i ja moţemo paziti djevojčice dok se sabireš
šetajući trgovinama Cherry Creeka?“ pitala sam. „S Kalie i Kellie ovdje, kao i s
dečkima, sigurna sam da ćemo uspjeti i moţeš uţivati pola sata? Četrdeset pet
minuta?“
Nacerila se i izjavila, „Sad znam zašto te Slim voli. Uvijek sam mislila da
su to tvoji, hm… atributi.“ Pokazala je glavom na moje grudi, a zatim objasnila,
„On je moj brat; Znam da je to grozno, ali ne moţeš ne primijetiti te stvari i on
je totalno čovjek za sise.“

Trofej Knjiga | 26
 Stisnula sam usne da se ne bih nasmijala i da je ne obavijestim da nije u
pravu. Da, Brock je volio grudi i moram reći da mu se jako sviĎaju, ali bilo je
neizvjesno izmeĎu grudi ili straţnjice jer je oboje obasipao paţnjom.
Pa opet, postojala su i druga, bolja područja koja je obasipao paţnjom, pa
tko bi znao? Znala sam samo da ništa od toga neću podijeliti s njegovom
sestrom.
Unatoč tome, Laura mi nije dala priliku jer je nastavila govoriti. „Olivia, i
ona je bila prsata, stavila je lanac i kuglu na njega i izgubila dvanaest kilograma
koje nije morala izgubiti, a Slim na to nije gledao blagonaklono, ali sve ostale
njegove ribe,“ nacerila se, „Totalno. Ali sada stvari vidim jasnije. Ovo mjesto je
ludnica, ali ti svejedno nudiš trenutak mira majci na rubu sloma. Odlično.“
„Pa... hvala, mislim,“ rekla sam joj.
„Nema na čemu,“ rekla je tada, nisam znala zašto, ali nešto mi je privuklo
paţnju s Laure na prednji prozor, a ono što sam vidjela poslalo mi je trnce niz
leĎa jer sam otkrila da imam moć super heroja i nije bilo super-pečenje kolača,
to je bio radar za kučke.
Otkrila sam to jer je Olivia stajala na prozoru, sjajne, vrećice Cherry
Creek North visjele su joj s ruku, buljeći u Rexa koji je očito primao narudţbe
od gomile sirena jer se vraćao prema Lauri i meni. Tada su joj se oči pomaknule
s Rexa kroz trgovinu i prikovale za mene. Tada joj se cijelo lice ukočilo i
krenula je prema vratima.
„O, ne,“ promrmljala sam, očiju zalijepljenih za njezino pribliţavanje
vratima, moje je doţivjelo znak propasti i znala sam kad ju je Laura vidjela jer je
promrmljala, „O, moj jebeni Boţe.“
Olivia je otvorila vrata i napravila dva duga koraka, ponovno pregledala
trgovinu, oči su joj se suzile na Joelu kad ga je ugledala i onda, ako moţete
povjerovati, preko prostorije glasno viknula, „Gdje je Slim?“
Na brzinu sam pogledala izmeĎu dječaka koji su mi bili blizu, a sada su
bili ukočeni i zagledani u majku.
„Sredit ću ovo,“ promrmljala je Laura i uhvatila me panika jer sam se
bojala kako će „srediti ovo“ i kako će to srediti jer je napala Oliviju zadnji put
kada su bile blizu jedna druge, ali prije nego što sam je mogla spriječiti, krenula
je prema Oliviji.
„Drţi se dalje od mene,“ odbrusila je Olivia, opet glasno, prsta uperenog u
Lauru i svi moji kupci, a bilo ih je mnogo, počeli su buljiti. Tada su njezine oči
došle do mene. „Gdje je Slim?“
„Radi, a ti moraš ići,“ rekla joj je Laura.

Trofej Knjiga | 27
 „Dječaci,“ rekla sam tiho Joeyu i Rexu, „Zašto ne odete iza?“
„Ne!“ Olivia je planula, postajući sve glasnija, krećući se naprijed,
zaobilazeći Lauru i prilazeći Joelu, Rexu i meni. Tada je, ako moţete vjerovati,
izjavila, „Dječaci, poĎite sa mnom. Idemo kući.“
Trepnula sam šokirano.
Tada sam pitala, „Što?“
U isto vrijeme je i Laura, koja me je slijedila ispalila (glasno), „Što?“
Olivia nas je ignorirala i rekla Brockovim sinovima. „Uzmi kapute,
idemo.“
Prokletstvo! Što da učinim?
Dječaci su zurili u nju, Rex otvorenih usta, a Joel s očitim upozorenjem
koje je bilo jasno kao dan na njegovom minijaturnom zgodnom licu.
Dobro, nisam znala što, ali znala sam da moram nešto poduzeti i što god
da je to bilo, neće biti pred dečkima ili mojim kupcima.
„Olivia,“ zakoračila sam prema njoj, „Što kaţeš na to da doĎeš iza i
moţemo razgovarati?“
Potpuno me ignorirala i odbrusila svojim sinovima, „Što sam rekla?“
„Slimov je vikend,“ rekla joj je Laura, prilazeći joj uz bok, a Olivijina
glava se naglo okrenula prema bivšoj šogorici.
„Da, jest. Pa gdje je onda?“
„Kao što sam rekla, radi,“ odgovorila je Laura.
„Pa, ako radi, onda radi i to je njegov problem, ali moji sinovi nisu s
tom...“ bocnula me prstom, „Kučkom.“ I tu se začulo nekoliko zvučnih udaha.
Samo sekundu.
Nisam bila kučka i nitko me neće tako zvati, ali definitivno ne pred
Rexom i Joeyem, mojim osobljem i kupcima.
„Ne mogu vjerovati,“ prosiktala je Laura, ljutnja se pretvorila u bijes kad
je paţnja oko nas prešla iz znatiţeljne u stresnu.
„To nije u redu,“ izjavila je Kalie iza pulta.
„Nimalo,“ oglasila se Nora.
„Kao, preko svake mjere,“ rekla je Suni.
„Kako bi bilo da preĎemo u moj ured,“ predloţila sam opet, drţeći čvrsto
svoju temperament pod kontrolom, „Ili, ako ti to ne odgovara, van.“
Trofej Knjiga | 28
 Olivijine bijesne oči su poletjele prema meni i izjavila je, „Ti ne postojiš.“
Ignorirala sam taj idiotski komentar i odgovorila, „Za Rexa i Joela, molim
te, Olivia, razgovarajmo o tome negdje drugdje.“
Ponovno me ignorirala i pogledala sinove, „Sada, što sam rekla? Idemo!“
Tada je krenula prema vratima.
„Kalie, idi po telefon, nazovi ujaka,“ naredila je Laura. „Rex i Joey,
ostanite na mjestu.“
Olivia je prestala hodati i okrenula se Lauri. „Ne govori mojim sinovima
što da rade.“
„Radit ću što hoću i prestani raditi scenu,“ odbrusila je Laura. „Tess ovdje
radi.“
„Kao da me briga?“ uzvratila je Olivia.
„Ne, ali mene jest, kao i ujaka Slima i sve ostale,“ Kalie se ubacila.
„Što se dogaĎa?“ Kellie je pitala iza mene, okrenula sam se prema njoj,
vidjela da gleda Oliviju, lice joj je bilo namršteno, a onda je promrmljala, „O,
znam što se dogaĎa.“
„Mama, što se dogaĎa?“ pitala je Ellie, drhtavog glasa, a njezine oči kao i
oči njezinih prijateljica bile su prikovane za aktivnost i to ne na dobar način.
„U redu je, dušo,“ uzvrati Laura, „Mama samo razgovara s Olivijom.“
„Molim te, molim te,“ ubacila sam se, osjećajući da se situacija
pogoršava, postajala sam očajna prelazeći pogledom prema Oliviji, „Moţemo li
razgovarati o ovome otraga?“
Olivia me još jednom ignorirala, a lice joj se postalo hladno, a glas kao
led kada je glasno zareţala. „Joel! Rex! Sada!“
Pribliţila sam joj se (iako ne tako blizu, imala je nokte i bojala sam se da
će ih upotrijebiti) i tiho rekla, „Ponovno ću pitati, Olivia, jer uznemiravaš
dječake i Ellie i njezine prijateljice, moţemo li razgovarati o tome pozadi? Kad
odemo tamo, nazvat ću Brocka i moţeš o tome razgovarati s njim.“
„Jebi Brocka i jebi se!“ Iznenada je viknula, trznula sam se kao da me
udarila, Laurina bijesna energija je pukla kroz zrak, osjetila sam pokret iza sebe
i znala da su Kalie i / ili Kellie u pokretu i otvorila sam usta, ali netko me
pretekao.
A taj netko bio je Joel.
„To nije lijepo,“ šapnuo je, glas mu je zadrhtao, odmaknula sam se i
okrenula da vidim kako mu je lice blijedo, a ruke stisnute u šakama sa strane.

Trofej Knjiga | 29
 „Ne bi trebala razgovarati s Tess na taj način. Ona je draga dama, draga je
prema svima, a to nije lijepo.“
Čuvši njegove riječi, moja mrţnja prema njegovoj majci postigla je nove
visine.
„Joey, dušo, uzmi svog brata i idi iza,“ tiho sam naredila.
Ali dok sam govorila, Olivia se brzo pokrenula, pribliţila se Joelu,
uhvatila ga, uzdasi su ispunili zrak, uključujući i moj, Laura i ja smo joj se
pribliţile, a Rex se skupio, ali Joel se istrgnuo rame iz majčinog stiska i
odmaknuo, stajao je čvrsto, pa smo i Laura i ja stale.
„Tatin je vikend,“ izjavio je.
„Ako je vikend vašeg oca, gdje je?“ Olivia je uzvratila.
„Mora raditi, mama. Ima posao. Dogodilo se nešto loše i on mora otkriti
tko je to učinio. S tatom ide Tess i ako tata mora na posao mi ćemo biti s Tess.
Zabavljamo se, sviĎa nam se ovdje. Vidimo se sutra.“
„Vidjet ćete me sada, a kasnije ću razgovarati s vašim ocem o tome kome
dopušta da provodi vrijeme s njegovom djecom,“ uzvratila je Olivia.
Joel je zurio u nju i vidjela sam kako se bori, srce me boljelo zbog njega i
nisam znala što učiniti. Trebao je oca, ali otac je radio, telefon mi je bio iza i
nisam htjela ostaviti dječake s Olivijom da odem i da ga nazovem. A da odem i
da zna što se dogaĎa, poludio bi.
Srećom ili naţalost, Laurin telefon je bio u njezinoj torbici i ona je počela
kopati po njoj.
Joel je ponovno progovorio, tiho, njeţno, prestrašen, ali odlučan. „Ne
ţelimo te sada vidjeti.“
O čovječe.
„Pa, nije me briga, ja sam tvoja majka i trebao bi me slušati,“ uzvratila je
Olivia.
„Zabavljamo se,“ rekao joj je Joel.
„Ni za to me nije briga,“ uzvratila je Olivia.
„Znam,“ šapnuo je Joel, srce mi se stisnulo i bilo mi je dosta.
Ali ni tada nisam mogla učiniti ono što sam htjela, sramila sam se priznati,
ući u borbu s njom, nisam mislila da bi to bilo dobro iako bih se osjećala
odlično.
Umjesto toga, morala sam pokušati odigrati dobro, za Joeya, Rexa i
Brocka.
Trofej Knjiga | 30
 „Molim te,“ rekla sam tiho, „Moţemo li razgovarati o ovome otraga?“
Joel me ignorirao i rekao svojoj majci, „Moraš ići.“
Trepnula je, očito šokirana, a onda upitala, „Što?“
Nije odgovorio majci. Okrenuo se bratu i naredio, „Idi straga s Kalie i
Kellie.“
Tada sam primijetila da je Rex ovo promatrao raširenih očiju i nije se
namjeravao maknuti, ali nije mu dat izbor. Kalie je pojurila naprijed, sagnula se
da ga uhvati za ruku i njeţno ga povukla kroz vrata koja su se ljuljala, Kellie ih
je slijedila.
Ok, jedan riješen, još jedan.
„Joel, dušo, zašto ne poĎeš s njima?“ predloţila sam.
Joel se okrenuo prema meni, odmahnuo glavom, a zatim pogledao majku
stisnutih usana i ponovio, „Moraš otići.“
„Reći ću još jednom, Joel, idi po brata, uzmite kapute i poĎite sa mnom.“
„Ne,“ odmah je odgovorio Joel.
„Slim?“ Rekla je Laura i svi su je pogledali. „Ţao mi je, znam da si
zauzet, ali moram ti reći da je Olivia u Tessinoj pekari, pravi scenu i stavila je
ruke na Joeya.“
O ne.
Bilo je to pogrešno reći. Ne da to nije bila istina ili da je bilo što ispravno
reći, ali to je bilo pogrešno reći.
Laura je nastavila govoriti. „S pravom odbija otići, u obračunu su, a svih
petsto Tessinih mušterija su slučajni prolaznici. Neće otići iako ju je Joey
zamolio i neće ići straga kako bi razgovarala o situaciji iako ju je Tess to više
puta traţila. Ţao mi je, Slim, ali mislim da ćeš ovo morati riješiti.“
Bila sam šokirana kada je Olivia oholo pruţila ruku i zahtijevala, „Pusti
me da razgovaram s njim.“
Ali Laura je zatvorila telefon te obavijestila Oliviju, „Prekasno, ljut je,
spustio je slušalicu i pretpostavljam da je na putu.“
O ne!
Vrijeme je za manevriranje u nuţdi. Nije mi trebao bijesni Brock u mojoj
čarobnoj, sretnoj pekari ili da se obračunava s Olivijom jer nije zazirao od riječi
na j, p, k, g i niza drugih riječi. Imala sam posla, ali nisu mi trebala mušterije
koje izbjegavaju Tessine kolače iz straha da budu svjedoci napete, borbene
svaĎe. Ili u ovom slučaju, gore od ove.
Trofej Knjiga | 31
 „Mislim,“ rekla sam tiho, „Moţda bi bilo dobro da ne budeš ovdje kad
Brock doĎe.“
„A ja mislim da bi bila dobra ideja da mi ne govoriš što da radim,“
uzvratila je Olivia.
Proučavala sam je, a srce mi je snaţno kucalo.
Tada sam shvatila da će ona imati svoju scenu bez obzira na sve, htjela je
to i dobit će to s obzirom da je privukla Brockovu paţnju, a to je bilo ono što je
ţeljela.
Pa sam slegnula ramenima.
Moji kupci su se morali pomiriti sa situacijom, a ja ću se zabarikadirati u
svoj ured, zajedno s dečkima, Ellie i njezinim prijateljicama i svojim osobljem
kada doĎe do obračuna.
Tada sam rekla, „Kako hoćeš.“
Zatim sam se okrenula prema Joelu i njeţno mu naredila, „Pobrini se za
Ellie i njezine prijatelje, u redu? Onda idi otraga s bratom i pričekaj tatu. Je li to
u redu?“
Podignuo je pogled prema meni, kimnuo, pogledao majku i onda pojurio
kako bi uzeo narudţbe od Rexa.
Pogledala sam Lauru, ignorirajući Oliviju koja je spustila vrećice pred
noge, prekriţila ruke na prsima, izbacila kuk i na licu imala ljutit izraz.
Bila sam u pravu. Ona neće odustati.
Što god. Njezin sprovod.
Pa sam rekla Lauri, „Donijet ću ti kavu. Kakvu piješ i ţeliš li tortu?“
Laura je ignorirala Olivijinu taktiku, naručila, a zatim otišla do kćeri i
njezinih prijateljica.
Skuhala sam joj kavu i donijela čokoladni keks s maslacem od kikirikija.
Joel se pobrinuo za djevojke i nestao straga. Kroz sve ovo, Olivia je stajala u
svom kučka stavu, bijesno nas gledajući.
Stavljala sam Laurinu narudţbu na njezin stol kad su ušla dva policajca.
Olivia se napela. Laura se nacerila. Ja sam zurila.
„Dobili smo dojavu o uznemiravanju?“ pitao je jedan policajac cijelu
prostoriju, a onda je pogled usmjerio prema Oliviji. „Plavokosa ţena. Kasne
četrdesete?“
„Kasne četrdesete, smiješno,“ veselo je promrmljala Laura.

Trofej Knjiga | 32
 „Ona,“ slučajni kupac je pokazao na Oliviju prije nego što sam uspjela
progovoriti riječ. „Bila je glasna, koristila je ruţne riječi i nije htjela otići kad su
je zamolili, otprilike sedam tisuća puta.“
„Da, to je ona,“ nepotrebno je potvrdio drugi kupac. „I sve je to radila
pred djecom.“ Zatim je dodala još nepotrebnih detalja, „Djecom u odjeći
sirena.“
„I stavila je ruku na jednog dječaka i to ne na lijep način,“ dodao je još
jedan slučajni kupac.
„Koliko sam mogla zaključiti, on je njezin sin, ali ipak. To nije u redu.“
Zatim je nastavio mrmljati, „Iako nije bio u odjeći sirene.“
„UĎete u pekaru i razmišljate o dobrom kolačiću ili ljubičastom kolaču sa
šljokicama,“ ubacio se drugi slučajni kupac. „Onda odjednom uleti neka
nabrijana kokoška ubacujući j-riječi i k-riječi. Mislim, što je s tim?“
Očito im je ovo bio dovoljan dokaz, jer je, nakon što je primio te
izvještaje, jedan od policajaca otvorio ulazna vrata i, gledajući u Oliviju,
zatraţio, „GospoĎo, moţete li poći sa mnom?“
Čeljust joj se ukočila, brada podignula i oči suzile, ali inače se nije
pomaknula. To je bio dokaz njezine tvrdoglavosti i gluposti kao i toga da je
manipulativna vrištava kučka.
Nisam imala problema sa zakonom, kao nikad, osim, naravno, kad me
Damian uvukao u svoj posao, ali u tome sam bila nevina, tako da nisam imala
nikakvog iskustva s policijom. Ali ipak, bila sam dovoljno pametna da znam kad
vas policajac zamoli da nešto učinite, učinio je to pristojno ili čak i ako nije,
vjerojatno biste to trebali učiniti.
Shvatila sam da nisam pogriješila kada je policajac dodatno objasnio
stvari.
„Ako čekate detektiva Lucasa, zauzet je, a vi ne moţete uznemiravati ovu
ustanovu tako da imate dva izbora. Moţete izaći van i razgovarati s nama ili vas
moţemo privesti u postaju tako da tamo moţete objasniti. Ali trebate znati,
opcija broj dva podrazumijeva da ćete biti u lisicama jer ćete biti uhićeni. Što ste
odlučili?“
Olivia je zvučno udahnula.
Zatim se sagnula, ugrabila obilje sjajnih vrećica za kupovinu Cherry
Creek North i izjurila kroz vrata.
Onog trenutka kad su joj noge prešle preko praga, svi u pekari su glasno
klicali.

Trofej Knjiga | 33
 Ugrizla sam se za usnu kako se ne bih nasmijala i pogledala u Lauru koja
se smiješila kao luĎakinja. Zazvonio joj je telefon dok je jedan policajac pratio
Oliviju, a drugi se pribliţio meni.
„Ja sam policajac Petri,“ rekao mi je.
„Tess O'Hara,“ rekla sam mu. „Ja, ovaj...“ zamahnula sam rukom prema
velikom natpisu koji potvrĎuje svoju sljedeću izjavu, „Posjedujem ovo mjesto.“
Kimnuo je, usna mu se trznula, a zatim je rekao, „Znam. Znam Slima pa
znam tko ste. Ono što sada moram znati je što ţelite da učinimo ovdje, gospoĎo
O’Hara.“
Otvorila sam usta da mu kaţem da samo ţelim da Olivia ode, ali
odjednom je Laura bila tu, pruţajući mi telefon.
Pogledala sam je, a ona je rekla, „Slim.“
Sjajno.
Kimnula sam, nasmiješila se policajcu, uzela telefon, povukla umirujući
udah, stavila ga na uho i pozdravila tihim, „Hej.“
„Uloţi ţalbu,“ zareţao je i istodobno uspio u novom podvigu, a to je
ispuniti atmosferu abrazivnim bijesom, iako nije bio ovdje.
„Dušo,“ rekla sam tiho.
„Uloţi ţalbu, Tess. Ţelim da ovo sranje bude zabiljeţeno.“
Oh. U redu. To bi vjerojatno bilo dobro.
„U redu,“ sloţila sam se.
„Previše sam ljut da bismo razgovarali o ovome, razgovarat ćemo
kasnije.“
Jupi. Nešto čemu se ne radujem.
„U redu,“ ponovila sam.
„Kasnije, dušo,“ tada ga više nije bilo što je značilo da je bijesan, jako
bijesan, nije mi trebala potvrda. Bila sam prilično sigurna da mi je izbrušen sloj
koţe s uha nakon razgovora od dvadeset sekundi.
Sklopila sam telefon, pruţila ga Lauri i rekla policajcu Petri. „Ţeljela bih
uloţiti ţalbu.“
„SviĎa mi se,“ promrmljala je Laura ispod glasa.

Trofej Knjiga | 34
 „Je li u redu da razgovaram s vašim kupcima?“ pitao je policajac Petri i
ne, nije mi se uopće sviĎalo, ali bili su svjedoci Olivijinog ponašanja, pokazali
su da im ne smeta reći svoje mišljenje i njihove izjave mogu pomoći Brocku da
dobije svoje sinove i zaštiti ih od tih noćnih mora.
Stoga sam rekla, „Da.“
Kimnuo je i rekao, „Doći ću kasnije do vas, moram uzeti izjave prije nego
što nestanu.“
Kimnula sam.
Pomaknuo se.
Pogledala sam Lauru.
„Sretni dani,“ veselo je šapnula. „Ta kučka će napokon dobiti ono što joj
slijedi.“
Doista.
„Moram otići vidjeti Joeyja i Rexa,“ rekla sam joj, a oči su joj kliznule
prema vratima i više nisu plesale kad su kliznule natrag do mene.
„Aha,“ odgovorila je. „Pošalji Kalie ili Kellie da pričuvaju djevojke i ja ću
pomoći.“
Kimnula sam, šapnula, „Hvala,“ a zatim se pomaknula.
Ušla sam u straţnju prostoriju i vidjela da nema suza, ali da postoji strah.
Srećom, bili smo u pekari i okruţeni pekarskim proizvodima.
A pecivo je smirivalo mnoge emocije.
Bilo je flaster.
Ali uspjelo je u kratkom roku.

⁂⁂⁂⁂⁂

Policajci su otišli, Laura i djevojčice su otišle, a dječaci su se vratili na

duţnosti pomagača, ali radili su s daleko manje entuzijazma, a to je bilo zato što
su im misli bile ispunjene majčinim ludorijama i zbog toga je brisanje stolova i
čišćenje posuĎa izgubilo sjaj (kako je i trebalo, bez obzira na vaše godine), bila
sam straga, glazirala šećerne kolačiće kad mi je zazvonio telefon na stolu od
nehrĎajućeg čelika.
Na zaslonu je pisalo „Slim zove“.

Trofej Knjiga | 35
 Udahnula sam, pogledom prelazeći na vrata koja su se ljuljala kako bih
mogla vidjeti Joela ili Rexa i vizualno provjeriti njihovo stanje dok sam posezala
za telefonom. Prihvatila sam poziv i nisam vidjela ni jednog prije nego što sam
ga stavila na uho.
„Hej,“ odgovorila sam.
„Dječaci dobro?“ pitao je kao pozdrav.
„Nisu više oduševljeni duţnostima pomagača.“
„U redu,“ promrmljao je i znala sam da je shvatio što govorim. Tada mi je
rekao, „Levi je bio u teretani kad sam ranije zvao. Napokon sam ga dobio, on i
Lenore će stići u sljedećih pola sata. Odvest će ih u kino, a zatim pojesti nešto.
Trebao bih završiti do tada tako da ih mogu preuzeti i bit će dobro.“
Eto ga. Lenore opet. Hmm.
„Lenore?“ pitala sam znatiţeljno.
„Dušo,“ odgovorio je Brock, upozoravajući.
„U redu,“ promrmljala sam odustajući.
„Laura me nazvala i izvijestila,“ obavijestio me, zadrţala sam dah i on je
nastavio. „Nazvao sam odvjetnika i obavijestio ga. Stavila je ruku na Joela.
Krenut će s tim i vidjeti moţe li pronaći suca koji će poţuriti ovo sranje. Danas
se sjebala. Sjebala se prije dva tjedna kad je vikala vuk zbog uljeza i kad su se
policajci umiješali. Ovo nije ponašanje stabilne ţene koja moţe paziti na dva
dječaka.“
Nakon današnje scene i ja sam razmišljala isto. Današnje ponašanje bilo je
izvan toga da je samo kučka i manipulativna; bilo je to izvan linije do te mjere
da je bilo zastrašujuće.
Nisam ovo podijelila.
Umjesto toga, tiho sam mu rekla, „Dušo, trebao si vidjeti Joeyja. Zauzeo
se za mene, za sebe i brinuo se za brata. Trebalo je puno hrabrosti, ali bio bi
ponosan.“
Tada je zavladao trenutak tišine, „Da, rekla mi je Laura.“
„Bio je odličan.“
„Drago mi je što je bio odličan, draga, samo bih volio da nije u poziciji da
mora biti odličan.“
To je, naţalost, bilo točno.

Trofej Knjiga | 36
 „To je sranje, ali najbitnije, Brock, bio je u tom poloţaju i bio je sjajan.
Nije ustuknuo i pazio je na brata. Trebao bi se drţati toga, jer to znači da, poput
njegovog tate i očeve obitelji, imaš snaţnog, pametnog, odanog sina.“
Ovo je dočekano s još jednim trenutkom šutnje.
Zatim tiho, „Da.“
Tada sam ga uvjerila, „Stavila je ruku na njega, dušo, i nije bilo lijepo, ali
ga nije ozlijedila.“
„Je li tvoja majka ikada stavila ruku na tebe kada je bila ljuta ili u ljutnji?“
pitao je.
„Ne,“ šapnula sam.
„Ni moja, tako da ne znam, ali pretpostavljam da nije dobar osjećaj.“
To je naţalost bilo istina.
„Dobro,“ još uvijek sam šaputala.
„Dobro.“ Sad je Brock šaptao.
Oboje smo neko vrijeme zadrţavali te nesretne misli, a zatim se Brock
ubacio u njih.
„Bez obzira koliko bila pijana ili koliko kasno bilo, nazovi, ţelim te
večeras u svom krevetu.“
„Brock, ja –“
Prekinuo me. „Ţelim te u svom krevetu, jer te ţelim u svom krevetu, ali
ţelim te i u svojoj kuhinji da napraviš sutra doručak mojim dečkima. Trebaju
dobar doručak i moraju biti u blizini ţene koja ih nasmijava i uz koju se osjećaju
sigurno. Sutra im je zadnji dan sa mnom, kratak je i onda joj se moraju vratiti.
Ţelim da bude što bolji. Moţeš li mi pomoći u tome?“
„Da,“ odmah sam odgovorila.
Još jedan trenutak tišine, „Da, znam da moţeš,“ odgovorio je tiho, a zatim
sam čula kako uzdiše i kaţe, „Moram ići.“
„U redu, reći ću dječacima da će Levi i Lenore uskoro biti ovdje.“
„Super, dušo. Vidimo se kasnije.“
„Kasnije, dušo.“
Tada sam čula prazni ton.

⁂⁂⁂⁂⁂
Trofej Knjiga | 37
 Dvadeset minuta kasnije, Joel je otvorio vrata koja su se ljuljala, drţao ih
otvorenima, uhvatio moj pogled i najavio, „Stric Levi je ovdje.“
„Dobro, dušo, dolazim odmah,“ rekla sam, nestao je i prestala sam
ukrašavati kolače, obrisala ruke vlaţnim ručnikom i krenula van.
Ispred moje vitrine s kolačima, izgledajući poput lijepih, glamuroznih
filmskih zvijezda, bio je prekrasni brat mog muškarca i njegova jednako krasna
djevojka (ili, nadala sam se da mu je djevojka).
„Hej, ljudi,“ pozdravila sam.
„Opa, Tess, nikad nisam bila ovdje,“ izjavila je Lenore, smiješeći mi se.
„Sve izgleda sjajno, a ja volim hibiskus i kolibriće. Tako su lijepi.“
Znala sam da mi se sviĎa.
„Hvala, mila,“ odgovorila sam, zagrlivši je na brzinu i dodirnuvši obraz, a
zatim sam to isto učinila s Levijem. Odmaknula sam se i okrenula prema Rexu i
Joelu, „Dečki, idite po kapute, vrijeme je za film i večeru,“ i oni su odjurili,
očito su završili s duţnošću kuhinjskih pomagača.
Nakon što su dječaci otišli, Levijev osmijeh je izblijedio i oči su mu
postale ozbiljne.
„Na ljestvici od jedan do deset, koliko je ovoga puta bilo loše s kučkom?"
upitao je tihim glasom i znala sam da su ga obavijestili Laura, Brock, obje ili
moţda cijela obitelj Lucas s obzirom na to da je prošlo dovoljno vremena za
širenje vijesti.
„Ovaj... bila sam u njezinu društvu samo jednom prije i to je bilo
neugodno, ali s obzirom na ono što sam čula o njoj pretpostavljam da je to bilo
oko pet, tako da je ovo bilo petnaest.“
Usta su mu se stisnula.
Vidjevši to i kako bi mu to izbacila iz glave, rekla sam brzo, „Raduju se
druţenju s tobom i ovaj... naravno, njihovom strinom Lenore.“
Lenoreine usne su se nakrivile od iznenadne sreće zbog primanja naslova
strina i vidjela sam da se to dogodilo prije nego što je skromno nagnula glavu
ustranu i promakla joj je Levijeva reakcija, gledao je u mene i odmahivao
glavom.
„Oni vole svoju strinu Lenore,“ dodala sam i Levi je pogledao u strop.
„Kao, ono jako,“ nastavila sam, Lenore me pogledala, a Levi je vratio pogled.
Pogledala sam Lenore i obavijestila je,

Trofej Knjiga | 38
 „Vodim samo zato što posjedujem pekaru. Ali mislim da sam danas
izgubila nekoliko bodova jer su četiri sata pospremali stolove i prali posuĎe.
Voliš nogomet, a tvoj brat igra za Notre Dame. Nakon danas, moţda si preuzela
vodstvo.“
Nacerila se, ali izjavila, „Nisam sigurna mogu li se ikad natjecati s tvojim
kolačima, a ono što sam čula tvoji doručci su totalno super.“
„Ne znam,“ odgovorila sam. „Vole nogomet i sinovi su svog oca pa nisam
skrivala katatoniju u koju padam kad sam prisiljena gledati ga.“
Smiješak joj se povećao i pogledala sam Levija.
„Paaaaa,“ razvukla sam, „Ideš u kino i na večeru sa svojom djevojkom i
nećacima. Kako ugodno.“
Ponovno je odmahnuo glavom, ali oči su mu zasjale i ruka kliznula oko
Lenoreinog struka otprilike u isto vrijeme kad su dječaci dojurili natrag.
Tada je potvrdio, „Aha,“ dok se Lenore topila uz njega i smiješak joj je
postao sanjiv.
A kad se stisnula uz njega, Levi je ne samo preuzeo njezinu teţinu, već se
i njegova ruka vidno zategnula.
Da. O da.
Znala sam kamo ovo vodi. Netko se napokon probudio i usredotočio na
slatku, lijepu, elegantnu mladu ţenu koja je bila u njegovom ţivotu, koja ga
takoĎer oboţavala i čuvala mu leĎa.
„Da,“ prošaptala sam, smiješeći mu se jer sam bila sretna zbog njega (i
Lenore), a zatim sam ga oslobodila ovog kratkog (ali zasluţenog) mučenja i
savila se prema Brockovim sinovima, ljubeći im vrhove glava, što su oni
podnijeli nemirno i naredila, „Zabavite se.“
„U redu, Tess,“ rekao je Rex.
„Hoćemo,“ rekao je Joel.
„Dobro,“ prošaptala sam tada i nisam se mogla zaustaviti, ali takoĎer
nisam ni pokušala, podignula sam ruku i lagano stavila na Joelov obraz i
ponovno šapnula, „Dobro.“
Gledala sam kako mu kroz oči prolazi sjena koja mi je slamala srce, prije
topline koja je bila slična onoj koju sam često viĎala u očima njegova oca i srce
mi se istog trenutka popravilo.
Tada sam ga pustila, okrenula se prema Leviju i Lenorei i izjavila, „U
redu, sluţbeno ih oslobaĎam duţnosti.“

Trofej Knjiga | 39
 „Dobro, onda moramo ići. Film počinje za trideset minuta. U trţnom je
centru, ali moramo nabaviti kokice i sranja,“ izjavio je Levi, vodeći Lenore
prema vratima s rukom, još uvijek oko struka, a dečki i ja smo ih slijedili.
„Moţemo uskoro organizirati večeru, vi, Brock i ja,“ rekla sam im u leĎa,
Lenore se blistavo osmjehnula preko ramena, a Levi izmučeno pogledao preko
svog.
„To bi bilo super,“ dahnula je Lenore.
„Mi ćemo to organizirati,“ rekla sam joj.
Levi se okrenuo naprijed, ali čula sam kako je uzdahnuo.
Tiho sam se zahihotala i slijedila ih van. Dječaci su odjurili do stričevog
terenaca, Lenore me kratko zagrlila i krenula za njima, a onda se Levi pribliţio i
učinio isto, ali ostao je blizu da mi promrmlja u uho, „Mirišeš na kolače, ali još
uvijek si mi trn u oku, znaš to?“
„Nikad nisam imala brata,“ promrmljala sam. „Imam četrdeset i tri godine
iskustva starije sestre u sebi, pa pripazi.“
„Jebeno sjajno,“ promrmljao je, odmaknuo se, uhvatila sam mu pogled i
nacerila se.
Odmahnuo je glavom, ali usne su mu se trznule.
Zatim se okrenuo i otključao terenac. Lenore je otvorila vrata. Kao i Rex.
Kao i Joel. Levi se uputio na vozačevu stranu. Lenore, Levi i Rex su ušli, ali
Joey je oklijevao.
Potom se okrenuo, zaletio se natrag prema meni, zagrlio me brzo i čvrsto,
a zatim odjurio, uskočio u auto, zatvorio vrata i istog trena zaokupio se sloţenim
postupkom stavljanja pojasa.
Pogledala sam prema prednjem dijelu terenca i vidjela Lenore kako se
cereka i ustima oblikuje, „Rekla sam ti.“ Tada sam vidjela Levija, a zbog izraza
njegova lica oči su mi se napunile suzama.
Dovoljno je reći, stric Levi je volio svoje nećake i stricu Leviju je bilo
drago što njegov brat u svom ţivotu ima pristojnu ţenu koja je ujedno bila ţena
zbog koje bi njegov dvanaestogodišnji nećak pretrpio štetu na svojoj reputaciju
kako bi je zagrlio.
Tada sam mahnula i odjurila natrag u svoju pekaru.
I srećom, uspjela sam stići do svog ureda prije nego što je pala prva suza.
Tada sam pustila i ostale da padnu.
Onda sam obrisala lice i vratila se poslu.

Trofej Knjiga | 40
 ⁂⁂⁂⁂⁂

„Imaš li sutra na jelovniku šećerne kolačiće s posipanim tratinčicama?“

pitala me Shirleen na uho.
Bilo je sedam i trideset. Zaključavala sam trgovinu. Svi su otišli. Bila sam
iscrpljena radeći dvanaest i pol sati dnevno, a ţeljela sam izaći s djevojkama kao
što sam ţeljela da mi netko izbuši rupu u glavi. Mogla sam izbjeći da nisam
mislila da će Martha poslati Nacionalnu gardu da me pokupi i privede do nje.
„Ovaj...“ promrmljala sam u telefon, isključujući svjetla sprijeda, „Mogu
biti.“
„Dobro, jer ti večeras donosim tri spavaćice. Sve one ne govore „dobar
provod s lošim dečkom“, one to vrište.“
Nisam poznavala Shirleen. Iako joj je netko dao moj broj mobitela i od
nje sam primila i uzvratila razne poruke, uglavnom o šećernim kolačićima,
spavaćicama i predstojećoj djevojačkoj noći, nisam je dobro poznavala,
uglavnom zbog toga što smo razgovarale samo o šećernim kolačićima,
spavaćicama i izlasku. Ovo bi moglo biti super. Moglo bi biti i zastrašujuće. Ali
sa Shirleen, pretpostavljala sam da nisam u poziciji da raspravljam.
Stoga sam joj rekla, „Dobro, onda jesu.“
„Dobro, onda odaberi ili uzmi sve tri, a ja sam sutra u tvojoj pekari da
naplatim dug.“
„Dogovoreno.“
„Vidimo se uskoro.“
„U redu, kasnije.“
„Kasnije.“
Tada je prekinula poziv.
Stavila sam telefon u torbicu, a zatim počela obraćati paţnju. Nitko nije
ustrijeljen više od tjedan dana što je bilo dobro i nadala sam se da će se ova
sreća nastaviti, ali to nije značilo da ću prestati slušati Brockovu zapovijed da
budem na oprezu.

Trofej Knjiga | 41
 Skenirala sam tamu vani, vidjela svoj automobil ispod ulične svjetiljke,
sve se činilo u redu, a zatim sam izvukla svoje ključeve, spremila ih u prste,
postavila alarm, izašla, zaključala vrata i brzo se primaknula svom automobilu,
otključavši ga.
Drţala sam ruku na vratima kad mi je oprez popustio.
Znala sam to kad sam čula Damiana kako je iza mene rekao, „Tess.“
Zatvorila sam oči dok mi se trbuh stezao.
Tada sam ih otvorila i rekla krovu svog automobila, „Šališ se.“
Onda sam odlučila iskoristiti Olivijinu taktiku i ignorirati ga, otvorila sam
vrata i počela ulaziti, ali sam bila onemogućena kad mi je stavio ruku na
podlakticu, njeţno me povukao i vrata su se zatvorila ispred mene.
Ali dok je to radio, okrenula sam se. Izvrnula sam ruku kako bi je
istrgnula iz njegova stiska, odmaknula se i podigla ruku, ispruţivši dlan.
„Ne diraj me.“
Podigao je ruku, dlanom prema gore. „Slušaj me, Tess. Molim te.“
„Zašto bih to učinila kad si ovdje i to znači da me ne slušaš?“ Pitala sam,
spuštajući ruku.
Prije nego što je stigao odgovoriti, iz sjene je izašao glas.
I rekao je, „Moraš otići, Heller.“
Pogledala sam u njegovu smjeru i Vance Crowe, Brockov prijatelj iz
kluba zgodnih momaka, je izašao iz tame.
Aleluja.
„Tko si ti?“ Damian je pitao Vancea.
„Tessin prijatelj,“ odgovorio je Vance. „Sad se moraš odmaknuti od
njenog vozila i otići.“
Damian se zagledao u njega. Zatim je pogledao mene.
Onda je izjavio, „Opasan je.“
„Tko? Vance?“ Pitala sam s nevjericom, ne da nisam mislila da Vance
moţe biti opasan, samo sam instinktivno znala da Vance nikada neće biti opasan
za mene.
„Ne,“ Damian je ispalio, „Lucas.“

Trofej Knjiga | 42
 Tijelo mi se ukočilo i ne zato što sam mu vjerovala, nego nisam mogla
vjerovati da se pojavio u mojoj pekari nakon vrlo lošeg, vrlo dugog dana kako bi
blatio mog dečka.
„Čovječe, neću ti ponavljati,“ upozorio je Vance prilazeći. „Odmakni se
od njezinog vozila.“
Damian je gledao Vancea dok je govorio, ali osvrnuo se prema meni
preklinjući, „Molim te, Tess, moraš me saslušati. Nisam ovdje da bih nešto
pokrenuo, nisam ovdje da bih te povrijedio, nisam da bih te vratio. Ovdje sam
samo da ti pomognem. Ovdje sam da te spriječim u činjenju ogromne pogreške.“
Da mi pomogne. Kako da ne.
Šupak.
Uzdahnula sam i rekla, „Odlazi, Damiane.“
„Ne razumiješ,“ rekao je, naginjući se prema meni, odmaknula sam se i
Vance je odjednom bio izmeĎu Damiana i mene.
„Ozbiljno, Heller, jebeno se odmakni,“ zareţao je Vance, zvučno i
vizualno gubeći strpljenje na vrlo jeziv način.
„Moram razgovarati s njom,“ ispalio je Damian, ne obazirući se na
Vanceovo zastrašivanje.
„Vidim to, čovječe, ali ona ne ţeli razgovarati s tobom,“ istaknuo je
Vance. „Sad, ne ţelim reagirati fizički, ali hoću, bez jebene šale, zato se gubi
odavde.“
Damian je tad ljutito pogledao Vancea, budući da je bio Damian, pogled
mu je prešao dalje prema meni.
„Smjestio je čovjeka u bolnicu,“ izjavio je. „Zbog toga je zamalo trajno
suspendiran iz policije. Ubio je boga u njemu. Zna se da je...“
Prekinula sam ga. „Znam, Damiane, Isuse, zar misliš da Brock to ne bi
podijelio sa mnom?“
Damian je trepnuo. „Znaš?“
„Pa... da. Tip je pretukao njegovu bivšu djevojke, više puta je silovao i
smjestio u bolnicu na dva tjedna. Brocku se to nije svidjelo i ne krivim ga.“
Začula sam Vanceovo cerekanje, kako njegova jezivost isparava (nekako)
i vidjela kako se Damianove oči suţavaju.
Onda je izjavio, „Imao je spolni odnos sa osumnjičenicama koje je
istraţivao.“

Trofej Knjiga | 43
 „Znam i to jer sam bila jedna od njih,“ obavijestila sam ga, Vance se opet
zakikotao i Damian se namrštio.
Tada je podijelio, „Nisi bila jedina.“
„Da, zvala se Darla i imao je svoje razloge, podijelio ih je sa mnom, ali
neću ih podijeliti s tobom. Ono što ću uraditi je skrivati se iza zgodnog tipa
Vancea dok zovem policiju i obavještavam ih da me opet uznemiravaš ako ne
odeš.“
Damian me ignorirao i izjavio, „On nije dobar čovjek, Tess.“
Na to sam prasnula u smijeh, onako snaţan, morala sam se sagnuti i
uhvatiti za trbuh jer me boljelo sa strane.
Dugo sam se smijala, a onda sam se ispravila, obrisala suze s hladnih
obraza i usredotočila se na Vancea i Damiana koji su me gledali kao da sam
malo više luda.
Pogledala sam Damiana i izjavila, „To je bilo urnebesno.“
„Nisam se šalio,“ šapnuo je.
„Ne bi prepoznao dobrog čovjeka da ti priĎe i udari te po ramenu,“
šapnula sam, odjednom smrtno ozbiljna. „Brock Lucas je divlji, grub i zanesen,
ali je drag i privrţen i tako jebeno odan da je smiješno. Brine o meni. Zbog
njega se osjećam sigurno. Potpuno je dobar i to je prvi i posljednji jebeni put da
ću te slušati kako pričaš sranje o njemu. Ne ţelim te više vidjeti ili razgovarati s
tobom. Ovaj incident odmah prijavljujem policiji, a bit će prijavljeni i svi
budući. Završila sam s tobom Damian i budući da me nećeš slušati, moţda te
denverska policija moţe natjerati da me slušaš.“
Zatim sam iskopala telefon, dodirnula gumb za osvjetljenje zaslona,
kliznula prstom po njemu da ga aktiviram, došla do telefonske podloge, stisnula
112 i stavila ga na uho.
Vance je ostao blizu, a Damian se zagledao u mene.
„Jedan-jedan-dva, koji je vaš hitni slučaj?“
„Ovdje Tessa O’Hara, stojim ispred Tessinih kolača u Cherry Creek
Northu. Moj bivši suprug me maltretira i ne dopušta mi da uĎem u svoje vozilo.
Moţe li mi netko pomoći?“
„Pokušavam pomoći, Tess, s tim tipom si u opasnosti,“ rekao mi je
Damian, dok me operater obavijestio da šalje patrolu na mjesto dogaĎaja.
Ignorirala sam njegov idiotizam i rekla mu, „Šalju patrolu na mjesto
dogaĎaja.“

Trofej Knjiga | 44
 Zurio je u mene. Zatim pogledao Vancea Crowea koji je stajao blizu
mene, prekriţenih ruku na prsima i ludim cerekom na licu.
Tada me Damian posljednji put pogledao, odmaknuo se i nestao u sjeni.
Vance je spustio ruke i izvadio telefon iz straţnjeg dţepa. „Ostani na vezi,
nazvat ću Slima.“
Kimnula sam. Tada sam rekla operateru da je Damian pobjegao, ali bih
htjela uloţiti ţalbu dok je Vance govorio Brocku što se dogodilo, a Brock rekao
Vanceu da stiţe.
Operater je završio razgovor nakon što mi je rekao da se čuvam i da
ostanem na mjestu, a ja sam nazvala Marthu i odgodila izlazak, zahvalna što
imam izgovor, ali nisam bila zahvalna zbog razloga izgovora. Martha se,
iznenaĎujuće, sloţila da bih se nakon Damianovog posjeta trebala opustiti kod
kuće sa svojim dečkima. Ali nije smjela prekinuti dok Shirleen ne potvrdi da ću
sutradan biti u pekari da uzmem svoje spavaćice i da ona naplati svoj dug.
To sam potvrdila preko Marthe, zatim smo Vancea i ja pričekali policiju.
„Dobra vijest je da se na bavi Slimom,“ rekao je Vance u noć, a ja sam
pogledala njegov profil. „Više ne kopa. Pronašao je samo ono što je mogao i to
ti je večeras izloţio i njegove aktivnosti su na tome zaustavljene.“
Okrenula sam glavu i odgovorila u noć, „To su dobre vijesti.“
I bile su.
„Loša vijest je, nije završio s tobom,“ nastavio je Vance.
Uzdahnula sam.
„Znam,“ šapnula sam.
„Savjet,“ rekao je Vance tiho, pogledala sam prema njemu i vidjela kako
okreće oči prema meni. „Nema više razgovora. Vidiš ga, odmah izvadiš telefon i
biraš 112. Čak i ako je blizu, ali ti nije prišao, zabiljeţi to, zadrţi posjetnicu
policajca kojemu je dodijeljen tvoj slučaju, nazovi ga i prijavi. U redu?“
Ovo je zvučalo kao dobar savjet, a Vance Crowe izgledao je kao čovjek
koji je znao o čemu govori pa sam kimnula.
„Ţeliš li još dobrih vijesti?“ upitao je.
„Pa... da, još dobrih vijesti je uvijek dobro.“
Kimnuo je glavom. Tada je izjavio, „Njegova sranja dolaze na suĎenje.
Na ulici se priča da su dobili jebeno sjajan slučaj. TakoĎer se priča da se
uplašio.“

Trofej Knjiga | 45
 „ To znači da će ili cinkati frakcije na višem poloţaju od njega što ga čini
metom i, sa ološem za koji je radio, pobrinut će se da ne doţivi suĎenje, ili znači
da će pasti i kad se to dogodi bit će to na duţe vrijeme. S tim moraš još malo
ţivjeti, Tess, ali, na ovaj ili onaj način, to će biti učinjeno. Ovisi samo o tome
koliko će to biti trajno.“
Hmm.
„Što misliš na koju stranu naginje?“ pitala sam.
„Čovjek se brzo uspinjao, nije glup, nema šanse da je dovoljno glup da
cinka.“
Suprotstavljene vijesti.
Nisam ţeljela misliti da sam osoba koja ţeli vidjeti svog bivšeg supruga
mrtvog bez obzira na to koliko se sa mnom ponašao odvratno, ali bila sam
umorna, stajala sam ispred svoje pekare i čekala policiju u mračnoj noći i ovo je
bila druga sluţbena ţalba koju sam podnijela u danu kada su mnogi ljudi ţivjeli
čitav svoj ţivot, a da nisu podnijeli ni jednu.
Doduše, kraj mene je stajao stvarno zgodan momak, ali slučajno nije bio
moj. Moj će brzo stići i vjerojatno će biti bijesan.
Stoga, iako nisam mogla reći da ţelim Damiana mrtvog, mogla bih reći da
kad ovo bude riješeno ţelim da bude trajno.
„Taj sukob, koji ti se vidi na licu,“ rekao je Vance tiho i fokusirala sam se
na njega, „Svi to imamo u sebi. Kako god se odigra za Hellera, sam je navukao
tu nevolju, nije u tvojim rukama. Ono što ţelim da znaš je da kada ovo sranje
završi za tebe, završit će i za Slima. Drţi se toga, budi pametna i ostani jaka.“
Ponovno sam kimnula.
Tada sam spustila pogled na njegovu ruku i ugledala široku, sjajnu, zlatnu
burmu.
Pogledala sam ga u oči. „Oţenjen si?“
„Aha,“ potvrdio je.
„Sretnica je,“ šapnula sam i opet mi se nacerio.
„Oprosti, Tess, ja sam.“
Sjajan jebeni odgovor.
Tako sjajan, da sam osjetila kako mi lice postaje meko i nasmiješila sam
se. „Kladim se da ona misli drugačije.“
I njegovo je lice postalo mekano i odgovorio je, „Da, misli, jedan od
mnogih razloga zbog kojih me usrećuje.“
Trofej Knjiga | 46
 Čula sam sirene i posumnjala da je u pokretu i da se neće zadrţati
dovoljno dugo da mu ponudim kolače kao zahvalnost.
Tako sam brzo rekla, „Hvala ti za ovo večeras.“
„Slim te ţelio na radaru, ti si na radaru. Netko te često prati, ali
definitivno kad god zaključavaš sama, a on je nazvao i rekao nam da večeras
zaključavaš sama.“
Nisam to znala, ali sviĎalo mi se.
„Pa, hvala.“
Podignuo je bradu. Zatim se nacerio. Uzvratila sam mu osmijeh. Tada se
pojavio policajac.
Deset minuta kasnije pojavio se Brock i bila sam u pravu, dječaci su bili u
kamionetu izgledajući prestrašeno, a Brock je izgledao bijesno. Bila sam u pravu
i u vezi Vancea, dao je izjavu, dao posjetnicu i odjurio.
Deset minuta nakon toga Brock i dječaci su me slijedili dok smo se vozili
do njegove kuće.
Deset sekundi nakon što sam ušla, otvorila sam slavinu u kadi.

⁂⁂⁂⁂⁂

„Mila,“ čula sam, ali nisam se pomaknula. „Tess,“ začula sam izbliza i još
uvijek se nisam pomaknula.
Ali buka mi je pobjegla s usana i bilo je, „Mm?“
„Koliko ćeš ostati u kadi?“ Pitao je Brock i nisam ga vidjela, jer sam
imala mokru krpu na licu, ali po njegovu glasu znala sam da je čučnuo pokraj
kade.
„Beskonačno,“ promrmljala sam.
Čula sam cerekanje, zatim pljusak vode pa opet Brocka. „Voda više nije
topla.“
„Ako se ne pomaknem,“ rekao sam krpi, „Mogu se pretvarati da je još
uvijek vrela.“
„Tess, draga, izlazi, treba ti večera. Skoro je devet.“
„Preumorna sam da bih jela.“
„Ipak to moraš učiniti.“

Trofej Knjiga | 47
 „Ako napustim ovu kadu, ulazim u svijet. Damian ovdje ne postoji. Olivia
ovdje ne postoji.“ Nevoljko sam podignula ruku, maknula tkaninu s lica,
pogledala u njegove srebrne oči i predloţila, „Uselimo se ovamo. Moţemo
kupiti mini-hladnjak, malenu mikrovalnu i štednjak za kampiranje i bit ćemo
spremni.“
Nacerio se. „Mislim da bi čak i za tebe bio izazov napraviti kolač od
mrkve na štednjaku za kampiranje.“
„Da,“ promrmljala sam, gledajući u svoje noţne prste, „To bi bio
nedostatak.“
Pomaknuo je ruku i uhvatio me za čeljust, prisilio me da ga pogledam u
lice, gdje sam vidjela da su mu oči otopljena ţiva.
„Moja slatka Tess je imala loš dan,“ promrmljao je.
„Da, sluţbeno postaje loš dan kada podneseš ţalbu policiji zbog bivše
supruge svog dečka. Onda postane vrlo loš dan kada napraviš još jednu za svog
bivšeg supruga.“
Gledao me u oči dok je prstima klizio niz moj vrat i prema dolje dok je
govorio, „IzaĎi iz kade, pojedi nešto, a onda ću učiniti da dan nestane.“
Vrhovi njegovih prstiju i dalje su klizili prema dolje, preko mojih grudi,
nastavili su dalje, u vodu, kliznuli su mi izmeĎu grudi i nastavili se spuštati dok
sam osjećala kako mi otkucaji srca eskaliraju.
„Učinit ćeš da dan nestane?" dahnula sam.
„Da,“ šapnuo je, rukom je klizio kroz vodu do mog trbuha i niţe pa sam
automatski pomaknula noge kako bih mu omogućila pristup.
Nacerio se, onda mu je ruka otišla dolje.
Oči su mi se polako zatvorile, a usne razdvojile.
„Ţeliš da dan proĎe, dušo?“ pitao je tiho, a prsti su mu se čarobno
pomicali.
„Da,“ šapnula sam.
Odjednom je njegova ruka nestala, ali njegove ruke su bile oko mene i
voda je prskala dok me izvlačio iz kade i stavljao na noge ispred sebe, mokrog
tijela čvrsto stegnutog u njegovo, njegove ruke čvrsto oko mene.
„Brock!“ viknula sam, prstiju zakrivljenih oko njegovih bicepsa.
„Hrana, odmor, druţenje s dječacima dok ne odu spavati, a onda ću ti
uljepšati dan.“

Trofej Knjiga | 48
 „U redu, dobro, ali potpuno si pokvasio kupaonicu i cijeli si mokar,“
obavijestila sam ga.
„Presvući ću se i obrisati pločice, slatkice, nije problem. Ono što je
problem je da ne mogu paziti na tebe i tvoje stanje uma i dječake dok se skrivaš
u kupaonici i pretvaraš u suhu šljivu.“
„Dobro sam.“
„Imala si usran dan.“
„Znam, ali preţivjet ću.“
Odmahnuo je glavom. „Moj posao nije da ti pomognem preţivjeti, Tess.
Već da bude sigurno i slatko kada proĎeš kroz moja vrata. Moja ţena neće ići
gladna u krevet jer je moja bivša supruga pizda, a njezin bivši suprug jebeni
kreten. Jest će, sklupčat će se blizu mene, pokazat će mojim dečkima da je
dobro, a onda idemo u krevet i uljepšat ću joj dan. U redu?“
To je zvučalo kao dobar plan. Zapravo izvrstan plan. Zapravo, trebala sam
se sama toga sjetiti.
Pa, naravno, sloţila sam se i učinila to rekavši, „Da.“
Nasmiješio se. Zatim spustio glavu i lagano me poljubio.
Tada je rekao, „Vidimo se dolje.“
Bio je na vratima kupaonice, drţala sam ručnik ispred sebe kad sam ga
pozvala i okrenuo se.
„Vance je rekao da si ti razlog zašto je večeras bio tamo.“
„Aha,“ potvrdio je.
„Nisi mi rekao da ćeš –“ započela sam, ali me prekinuo, mršteći se.
„Da, jesam, Tess. Rekao sam da je pekara na radaru.“
Zurila sam u njega.
Tada sam mu rekla, „Mislila sam da misliš na policajce.“
„Policajci, Leejevi dečki, jebiga, čak sam i nazvao Hawka jebenog
Delgada i zamolio ga da sluša razgovore i drţi oči otvorene.“
Na to sam trepnula. To je bilo zato što sam znala da Brock, još uvijek
nepoznatom (iako je bio Gwenin čovjek) Hawku Delgada nije najdraţa osoba,
ali i zato što mi je Brock rekao da Hawk nije njegova omiljena osoba, uglavnom
zato što je zeznuo dogovor s Darlom i nisu nadišli tu situaciju, ni prešli preko
nje i, znajući detalje, shvatila sam zašto s obje strane.
„Stvarno?“ prošaptala sam.
Trofej Knjiga | 49
 Prekriţio je ruke na prsima i rekao, „Dušo, ako misliš da sam pronašao
ţenu svojih snova sa četrdeset pet godina i da ću dopustit da joj se nešto dogodi,
razmisli ponovo. To je dugo jebeno vrijeme da čekaš ono što ţeliš. Čekao sam.
Našao sam to. Izvlačim sve teško naoruţanje kako bih se pobrinuo za to. Znam
da i ti isto osjećaš prema meni pa to činim kako bi bilo sigurno za tebe. Pa da,
stvarno, nazvao sam Delgada. Pomirili smo se i zamolio sam uslugu. Njegova
ţene je u tvojoj ekipi, i ako kaţe ne, a nešto se dogodi tebi ili meni, ona će
napraviti pomutnju. Nije glup, on je čovjek koji zna skupljati usluge i čovjek čiji
posao znači da često ima potrebu traţiti usluge. Dakle, osluškuje podzemlje i oči
su mu otvorene, pa ako policija ne prolazi ispred tvoje kuće ili pekare, netko od
Leejevih momaka ili jedan od Hawkovih komandosa prolazi. Pametni ljudi
obraćaju paţnju na to tko kruţi oko ljudi s kojima se ţele zajebavati, a pametni
ljudi će vidjeti policajce, Nightingaleove ljude i Delgadove lude kurvine sinove
i, nadam se da će se kloniti. Pa, eto ti. Sad si dobila potpuno objašnjenje što
mislim kad kaţem da si na radaru.“
Čula sam sve što je rekao, zaista jesam.
Ali zapela sam na početku, gdje mi je rekao da sam ţena njegovih snova.
I zbog toga sam se osjećala tako toplo i njeţno, da sam uglavnom bila
onesposobljena.
Dakle, najbolje što sam mogla je izbaciti, „U redu.“
„U redu,“ odgovorio je.
Tada sam procijedila, „Silazim za minutu.“
Podignuo je bradu.
Zatim je izašao.
Zagledala sam se u vrata. Činila sam to još malo dok sam ga slušala kako
se kreće po spavaćoj sobi presvlačeći se iz mokre odjeće. Onda sam to činila još
neko vrijeme nakon što je napustio spavaću sobu.
Potom sam se obrisala, odjenula u široke hlače s vezicama, košulju i
duksericu s kapuljačom i sišla dolje. Brock me nahranio sirom sa ţara i
krumpirićima. Bilo je stvarno dobro, Brock je na ţaru pripremio opasan sendvič
sa sirom, a krumpir je bio savršeno pečene, hrskav izvana, mekan u sredini.
Onda sam visjela ispred televizora sklupčan uz Brocka dok nije poslao djecu u
krevet oko deset. Tada sam duţe visjela, sklupčana uz Brocka.
Onda me, konačno, Brock odveo u krevet i uloţio dobar napor kako bi mi
popravio dan.

Trofej Knjiga | 50
 Veličanstveno je uspio i to sam znala jer sam, sekundu nakon što me
povukao u zagrljaj, nakon uloţenog napora, upala u miran san ispunjen doista,
doista dobrim snovima.

Trofej Knjiga | 51
 „Kaţem ti djevojko, mislim da je savršeno,“ izjavila je Martha pokraj
mene u mom autu i bila je u pravu. Bilo je savršeno. Zastrašujuće.
Upravo smo se vratile s razgledavanja prostora na Writer Squareu u
LoDu. Bio je nevjerojatan, sjajno šetalište, stisnuto izmeĎu 16. ulice i trga
Larimer, vidljivo iz 15. ulice i Larimera, s prilikom za sjedenje na nogostupu.
Ali stanarina je bila luda.
Imala sam još šest mjeseci otplate poslovnog zajma koji sam uzela kako
bih otvorila svoju prvu lokaciju, tako da sam znala koliko košta pokretanje
pekare. Lokacija i troškovi pokretanja bili su blizu propasti.
Jedan i jedan bili su jednaki tisućama.
Prošla su nešto manje od tri tjedna otkako je Brock predloţio da dovedem
Marthu kako bih se rasteretila. Nazvala sam je i razgovarale smo o tome sljedeći
dan. Prihvatila je, bez oklijevanja. Svidjela joj se ta ideja. I znala sam da joj se
svidjela ideja, kad sam to podijelila s njom, vrisnula mi je u uho, „Jebeno volim
tu ideju!“
Imala je dobar posao i plaća joj je bila izvrsna, nikako se nisam mogla
mjeriti s tim, ali rekla je da će prihvatiti zbog mira i prilike da radi blizu mojih
kolača. Obećala sam porast plaće kad se završi druga pekara i bude ostvarivala
profit.
O, i naravno, besplatni kolači.
Martha je to prihvatila i sutradan se upisala na satove računovodstva.
Kupila sam softver za obračun plaća.
 Namjeravala sam uštedjeti na tome, a moj poslovni račun je bio zdrav,
stoga bih s oboje lako mogla uključiti njezinu dodatnu plaću, a da ne
spominjem, da mi je to oslobodilo vrijeme za izradu dodatnih kolača.
Ipak, stanje na računu nije bilo toliko zdravo da bih mogla pokrenuti novu
pekaru bez dodatnog kapitala, iako to ne bi bio problem jer me moja banka
kontaktirala otprilike sedam puta mjesečno pitajući me ţelim li dodatni zajam.
Potom je moj osobni bankar imao četvero djece, supruga, šestero braće i sestara
i potomstvo koje su stvorili i svi su od mene dobivali roĎendanske torte, tako da
je znala da sam odrţiv rizik.
Ali ipak sam trebala bijeg s Brockom i dečkima. Odlučila sam se za puni
pansion u hotelu s pet zvjezdica samo zato što smo to zasluţili, a takoĎer sam
odlučila da ću to platiti samo zato što je Brock imao račune za odvjetnike i plaću
policajca, a naţalost, on i oba njegova sina su imali roĎendane stisnuto u istom
tjednu istog mjeseca, ovog mjeseca - veljače. Ovo je bio okrutni preokret
sudbine za svakoga tko je imao njihova imena na popisu za darove. Ovo mi je
ujedno bio savršen izgovor da ih sve odvedem na odmor, a da Brock ne poludi
(nadam se).
„I kaţem ti, Martha, ne znam. Najamnina je prilično visoka,“ rekla sam
joj (opet) dok sam krivudala kroz Cherry Creek North prema svojoj pekari.
„Moţda bismo trebale potraţiti nešto u The Mallu ili niţem LoDu oko bara Mog
brata?“
„Razumijem te što ţeliš reći, ali ta lokacija je Tessini kolači,“ odgovorila
je.
„Već si u Cherry Creeku, a to nije baš škrta četvrt.“
Ovo je bila istina. Najamnina za moju trenutnu pekaru takoĎer je bila
visoka.
Martha je nastavila dalje. „Mall je vani, super je, ali nije Tessini kolači, a
niţi LoDo je sjajan, ali nije ureĎen kao Writer Square, osim ako ne govoriš o
Brothersu ili Parizu na Platteu koji su osnovani samo što su to već dugo. Da ne
spominjem, pješački promet je znatno manji. Praktički svaka trgovina na Writer
Squareu je nevjerojatna i svi su tamo godinama. I oni imaju njuh. Odlično ćeš se
uklopiti.“
Imala je pravo u vezi s tim, sa svim.
Bljak!
„Tessa,“ nastavila je, a po glasu sam mogla prepoznati da je okrenuta
prema meni, isto tako sam znala da je upotrijebila „slušaj me, smrtno sam
ozbiljna,“ glas,

Trofej Knjiga | 1
 „Tvoji kolači ne kaţu 16. ulica i ne kaţu niţi LoDo. Kaţu trg Larimer, ali
to si izbacila zbog najma, pa je sljedeća najbolja stvar Writer Square. Ovo je
savršeno, dušo. Ovo si ti.“
I u tome je bila u pravu. Svemu tome.
Jao.
Moţda nije bila dobra ideja zaposliti nekoga tko me poznavao i razumio
moju viziju.
Moţda je bilo zastrašujuće.
Prokletstvo.
Ma dobro. U pitanju su bile spavaćice i zdrav razum. I nisam zaposlila
Marthu da obračunava plaće i izraĎuje rasporede. Angaţirala sam Marthu da mi
pomogne da se proširim, a onda da se brine o mojoj viziji.
Bilo je vrijedno toga.
„Ok, nazovi ih i reci im da to ţelimo.“
„Oooo daaaa!“ Vrisnula je.
Dragi Boţe.
Zaustavila sam se na parkiralištu pokraj svoje pekare i parkirala na mjestu
koje je imalo natpis, „Rezervirano za Tessu, parkirate ovdje, ne dobijete tortu“
na zgradi ispred. Tada sam ugasila automobil. Onda mi je zazvonio telefon.
Martha mi je prekopala torbu, s obzirom da ju je drţala u krilu, pogledala
i promrmljala, „Zgodni loš momak,“ zatim mi je dodala telefon i počela izlaziti
iz automobila, završavajući, „Idem ih nazvati.“
Onda je nestala.
Prihvatila sam Brockov poziv.
„Hej.“
„Pa?“
Znao je da gledam lokaciju.
„Sjajno je,“ odgovorila sam na njegovo uglavnom nepostavljano pitanje.
„I?“
Nacerila sam se na kontrolnu ploču.
„Pretpostavljam, iako je u ţurbi napustila moj automobil dok mi je telefon
zvonio, Martha je trenutno na telefonu u uredu, razgovara sa stanodavcem da mu
kaţe da ćemo ga uzeti.“
Trofej Knjiga | 2
 Tišina tada, „Dobro, dušo.“
„Prestravljena sam, Brock,“ priznala sam.
„Bila bi glupa da nisi, Tess,“ odgovorio je i udahnula sam. „Rizično je, ali
vrijedan rizik. I to je puno posla, ali to je posao koji vrijedi raditi. Isplatit će se,
isplatit će se uskoro, a onda se sve vrti oko spavaćica.“
Počela sam se tiho smijati, a zatim sam se prestala smijati i tiho rekla,
„Da.“
„Izaći ćemo večeras, proslaviti.“
Pa. Eto ga. Ova se odluka već činila ispravnom.
„Zvuči dobro.“
„Ne Lincoln’s Road House sendviči. Ti u seksi štiklama i kratkoj suknji
proslava,“ pojasnio je, trepnula sam jer se s Brockom nikad nisam zabavljala u
seksi štiklama i kratkoj suknji. Puno sam se puta zabavljala s Brockom uz pivo,
bilijar i mnoštvo neonskih reklama na zidovima, ali nikad štikle i kratke suknje.
Tada sam pitala, „Stvarno?“
Na što je on odgovorio, „Apsolutno.“
„U redu,“ šapnula sam.
„Rezervirat ću i nazvat ću te u neko vrijeme.“
„U redu,“ ponovila sam.
„Kasnije, slatkice.“
„Kasnije, dušo.“
Prekinuli smo vezu i spremila sam telefon u torbu, razmišljajući o tome
koje štikle ću nositi s kojom kratkom suknjom, razmišljajući o svojim ranijim
mislima i čestitajući si na dobrom savjetu od Brocka, jer, otkako je Martha
počela raditi u ponedjeljak, već sam imala slobodnog vremena. Nisam morala
praviti rasporede. Nema pregledavanja inventara. Nema telefonskih poziva za
dostavu. A pomogla je i u pekari, tako da nisam morala ţuriti kada je bila guţva.
To je značilo da mogu otići ranije i koncentrirati se na sreĎivanje.
Nacerila sam se jer sam točno znala što ću odjenuti, haljinu i sandale s
remenjem na visoku petu koje sam imala više od godinu dana i nikada ih nisam
nosila. Martha me nagovorila da ih kupim i dopustila sam joj je iz nepoznatih
razloga jer su bile izuzetno seksi, a time i nešto (u to vrijeme) od čega nisam
imala koristi.
Sad sam imala koristi od njih.

Trofej Knjiga | 3
 Ušla sam kroz ulazna vrata nasmijana. Tada sam usmjerila osmijeh prema
Suni i Tobyju iza pulta, oni su uzvratili osmijeh kroz čopor ljudi i Toby je rekao,
„Tess, gospodin te čeka. Čeka tamo.“
Toby je nagnuo bradu prema stolovima, glava mi se okrenula u onom
smjeru i smiješak mi se smrznuo na licu.
To je bilo zato što je Dade McManus sjedio za stolom pokraj prozora,
prazan tanjur na stolu ispred njega, prsti na šalici za kavu takoĎer ispred njega, i
na kraju, velika omotnica i fascikl takoĎer ispred njega.
Pokušala sam se nasmiješiti jer je bio drag čovjek.
Bojala sam se da neću uspjeti jer, iako je bio fin čovjek, nisam znala zašto
je ovdje.
Ipak, prišla sam mu nasmijana.
„Dade,“ pozdravila sam i, poput gospodina kakav je bio, ustao je i sagnuo
se da mi usnama dodirne obraz.
Zatim se ispravio, uhvatio moje oči i promrmljao, „Tess.“
„Ovo je ugodno iznenaĎenje,“ lagala sam.
Glava mu se malo nagnula u stranu, a osmijeh mu je bio mali i iskren
kada je rekao, „Volio bih da je to istina, draga moja.“
Udahnula sam.
Pokazao je rukom prema stolici nasuprot svojoj, pitajući, „Molim te,
moţeš li nakratko sjesti sa mnom?“
Kimnula sam, a on je pričekao dok nisam sjela prije nego što je sjeo.
Pogledala sam tanjur i s dugogodišnjim iskustvom, pogledom prešla s
tanjura na njega i pitala, „Vraţja hrana s kremom od tamne čokolade?“
IznenaĎeno je podigao obrvu i odgovorio, „Pa, da.“
„Vjeţba,“ objasnila sam.
Kimnuo je glavom i izjavio, „Bilo je ukusno,“ nasmiješila sam se
zahvalno na komplimentu, a on je upitao, „Ţeliš li da ti kupim kolač i kavu?“
„Dušo,“ rekla sam tiho, nagnuvši se malo, „Vlasnica sam ovoga. Ne
moram platiti robu.“
„Svaki peni je vaţan, Tess i bilo bi mi zadovoljstvo.“
Naslonila sam se misleći, Boţe, Olivia je bila potpuno glupa. Prvo je
imala Brocka i ubila to. Tada je dobila Dadea i učinila isto.

Trofej Knjiga | 4
 Potpuni idiot.
„To je jako lijepo, ali u redu je,“ rekla sam mu i on je ponovno kimnuo.
Tada je najavio, „Iako je tema o kojoj sam došao razgovarati neugodna,
razlog zbog kojeg sam došao razgovarati s tobom nije. Vidim da nisi sigurna u
vezi s našim razgovorom, ali ţelim da znaš da ćeš, prije nego što odem, biti
sretna što sam došao.“ Zastao je prije nego što je završio, „Nadam se.“
„Dakle, kaţeš da ne bih trebala igrati poker,“ našalila sam se, a on se
nasmiješio.
„Definitivno ne.“
„Dobro onda, šokiraj me,“ pozvala sam.
Zavalio se i naslonio ruku na misteriozne predmete pokraj tanjurića koji
su bili u omotnici. Spustila sam pogled prema njima, pa podignula prema njemu
kad je počeo govoriti.
„Bio sam u kontaktu sa svojim odvjetnicima. Oni su spremni predati
papire za razvod, a to će učiniti sljedeći tjedan. Kad ih predaju, dat ću Oliviji
dva tjedna da pronaĎe zamjenski smještaj.“
O čovječe. Vrijeme je isteklo. I premda je Brockov odvjetnik gurao
Oliviju, kao i što je činio sve što moţe u sudnici, oko skrbništva, kao i oni,
kotači su se polako pokretali. Brockovi odvjetnici saznali su da je Olivia prije
dva dana unajmila vlastitog odvjetnika i prvo što je učinio bio je da je postupak
zalio cementom. Cementom koji se brzo suši. Poseban skrbnik13 cement. Nije
namjeravala sjesti i raspravljati o tome. Namjeravala je to razvući što je duţe
moguće, što je bilo očito jer je bila kučka i nije je bilo briga za vlastitu djecu.
Nastavio je, „Imam predbračni ugovor s Olivijom. Da smo brak
razvrgnuli samo zbog nevjere, ona bi ga napustila kao vrlo imućnu ţenu.
Naţalost, razvrgnut ćemo brak iz različitih razloga, a jedan od njih je nevjera.
Klauzula u predbračnom ugovoru glasi da će, ako mi bude nevjerna, otići bez
ičega, a s obzirom da imam ţeljezne dokaze, odvjetnici me uvjeravaju da će biti
tako.“
Pa dobro.
Nekako.
„U redu,“ rekla sam kad Dade više ništa nije rekao.
Pogledao me, a zatim pogledao kroz prozor, onda je pogledao fascikl i
omotnicu ispod ruke i potom uzdahnuo.

13
Osoba koju imenuje sud u postupcima u kojima treba zaštititi djecu i osobe s duševnim smetnjama, da skrbi o
njihovim pravima.

Trofej Knjiga | 5
 Zatim se osvrnuo prema meni i rekao tiho, „Joeya i Rexa poznajem već
gotovo četiri godine.“
Srce mi je počelo snaţnije kucati.
„Da?“ Potaknula sam.
„Oni su dobri dečki.“
„Da,“ šapnula sam, „Jesu.“
„Nakon onoga što se ovdje dogodilo prije nekoliko tjedana i, reći ću sada,
ţao mi je što se dogodilo tebi i dječacima. Iako sam to čuo iz njezine
perspektive, znam što se najvjerojatnije dogodilo i siguran sam da je bilo
neugodno.“
„Neugodno je jedna riječ koju bi mogao upotrijebiti,“ rekla sam mu, on
mi je ponovno uputio svoj iskreni osmijeh i nastavio.
„Pa, nakon toga, ona nije radila ništa osim što je bjesnila o tebi, o Lucasu i
nije to skrivala od dječaka.“
„Znam,“ rekla sam, „Prenesu svome ocu.“
I jesu, ili barem Joel jest. Mobitel koji mu je Olivia kupila bio je u
pretjeranom pogonu. Brock je primao pozive od uznemirenog Joeyja otkako se
to dogodilo.
IznenaĎujuće, Brock je bio hladan, ali stvarno nije imao izbora. Joelu je
bilo potrebno strpljenje, razumijevanje i netko tko će ga slušati, a ne intenzivniji
osjećaji.
Nakon što bi Brock spustio slušalicu, bavila sam se abrazivnom
atmosferom. A moja taktika je ponekad bila pivo, ponekad burbon, a ponekad
pušenje.
Na sreću, radilo je kao podmazano.
Do sada.
Dade je kimnuo prije nego što je primijetio, „Ne vidim dobre stvari u
njihovoj neposrednoj budućnosti.“
„Ti i ja, oboje,“ sloţila sam se.
„Ne ţelim to za njih.“
Zadrţala sam dah i kimnula.
Nagnuo se naprijed i kada je to učinio, gurnuo je omotnicu i fascikl prema
meni. Zatim se zavalio, ostavivši to preda mnom.

Trofej Knjiga | 6
 „Izvještaji i fotografije mog privatnog istraţitelja,“ izjavio je, trepnula
sam i izdahnula pa opet udahnula. „Kopije, naravno.“
„Dade,“ šapnula sam.
„TakoĎer, pod zakletvom sam se izjasnio o njezinu ponašanju u našem
braku, posebno o njenom ponašanju prema dječacima, kao i o eskalaciji
njezinog ponašanja nakon što joj je postala poznata tvoja veza s Lucasom. To je
ono što je u omotnici.“
O moj Boţe.
„Dade,“ ponovila sam šapćući.
„Ona nije sposobna majka iz različitih razloga i ti dokumenti ih sve
objašnjavaju. Zamolit ću svoje odvjetnike da zovu Lucasove odvjetnike kako bi
ih obavijestili. Ako izjava nije dovoljna, ja ću svjedočiti ako ovo krene na
suĎenje.“
Nisam rekla ni riječi, samo sam se zagledala u njega.
„Vjerujem da će ovo što sam vam dao biti dovoljno da ovo ne vidi
sudnicu. MeĎutim, učinit ću sve što mogu za Joeya i Rexa, kako bi ovo završilo
brzo. Joel se, vidim, uči zauzimati za sebe i svog brata. Teško je svjedočiti tomu
bez obzira koliko sam ponosan na njega i to sam mu i rekao. Ali teško je jer
Olivia ne gleda blagonaklono na to. Ako se nastavi, doći će do eskalacije. Nešto
se mora učiniti i imam…“ oklijevao je i rekao, „Kontakte.“
Kad više nije ništa rekao, pitala sam, „Kontakte?“
„Prijatelje,“ odgovorio je.
„Prijatelje?“ Još uvijek nisam shvaćala.
„Prijatelje, Tess, prijatelje koji nose halje i zapovijedaju čekićima.“
Oh.
Moj.
Boţe.
Dade je nastavio govoriti. „Kada odam odavde, telefonirat ću.“
Osjetila sam kako mi suze pune oči i, opet, šapnula, „Dade.“
„Ako Lucas proslijedi ove podatke svojim odvjetnicima, a njezini
odvjetnici ne poţure kako bi tvom dečku prepustili potpuno skrbništvo, vidjet ću
što mogu učiniti kako bi se sve brzo obavilo za Joeya i Rexa.“

Trofej Knjiga | 7
 Trepnula sam kako bih otjerala suze, na trenutak bez riječi. Tada je taj
trenutak prošao, ali, iako više nisam bila bez riječi, još uvijek nisam mogla
pronaći prave riječi.
„Ne znam...“ Odmahnula sam glavom i opet započela, „Ne znam što bih
rekla.“
„Nema se što reći, Tess. Ovaj je posao neukusan za sve zainteresirane i
nema razloga da ga se razvlači zbog nevinih koji su njime zahvaćeni i, kao što
sam siguran da znate, Olivia će se potruditi da ga razvuče. Mi koji se iskreno
brinemo za te dječake moramo učiniti što moţemo.“ Nagnuo se naprijed i tiho
rekao, „Istinski se brinem za njih pa radim što mogu.“
Zatim se zavalio i gledao me u oči pa sam rekla jedino što sam mogla reći,
„Besplatna torta doţivotno.“
Trenutno, lice mu je obasjao iskreni osmijeh koji mu je oduzeo deset
godina. Nije ga bilo teško gledati, ali bio je izuzetno zgodan kada se smiješio.
Pa sam mu i rekla. „Imaš jako lijep osmijeh, Dade.“
„Hvala ti, Tess, i nadam se da ću u ne tako dalekoj budućnosti to raditi
češće.“
Kimnula sam. „I ja se nadam,“ rekla sam tiho. Tada sam rekla, „Ţao mi je
što ti se ovo dogaĎa.“
Osmijeh mu se umanjio prije nego što je upotrijebio moje riječi da
odgovori, „Ti i ja, oboje.“
Onda sam podijelila, „Dokazi upućuju na to da ću neko vrijeme biti u
ţivotu dječaka i, ako jesam, voljela bi da zajedno pronaĎemo načine da i ti
ostaneš u njihovim ţivotima.“
Svjetlost mu se ugasila u očima, ali one su postale sjajne na drugi način,
progutao je, kontrolirajući svoje osjećaje, a inače glatki glas bio je grub kada je
rekao, „Cijenio bih to, draga moja.“
„Razgovarat ću s Brockom,“ šapnula sam, poseţući i hvatajući ga za ruku.
Okrenuo ju je u mojoj i stisnuo me.
Zatim me pustio, počeo ustajati, a i ja sa njim.
„Čuvaj se, Tess,“ rekao je, krenula prema njemu, stavila mu ruke na
ramena i dodirnula obrazom njegov.
Zadrţavši ga tamo, šapnula sam mu na uho, „I ti, Dade. Sve što ti treba, tu
sam.“

Trofej Knjiga | 8
 Njegovi su se prsti uvili oko mojih nadlaktica, stisnuli ih i krenula sam
natrag. Ponovno me pustio, nasmiješio se svojim iskrenim osmijehom i potom
izašao iz pekare.
Uzela sam omotnicu i fasciklu, odnijela ih u svoj ured (koji je sada bio
Marthin ured) i našla je za računalom.
„Moţeš li mi dati dvije minute?“ pitala sam. „Moram razgovarati s
Brockom. Privatno. Dobre vijesti. Sve ću ti reći malo kasnije, samo da njemu
prvo priopćim.“
Proučavala mi je lice, kimnula glavom i nije odugovlačila, izašla je i
zatvorila vrata za sobom.
Izvadila sam telefon, nazvala Brocka i stavila ga na uho dok sam bacala
torbu, fascikl i omotnicu na stol.
„Dušo,“ javio se kada sam otvorila fasciklu.
„Imala sam iznenadnog posjetitelja u pekari,“ rekla sam mu i nisam
čekala, „Dade je svratio.“
„Sranje,“ presjekao je.
„Ne,“ rekla sam brzo, okrenula neke papire i zanijemjela vidjevši
fotografiju Olivije kako to radi u psećem stilu s vrlo mišićavim mladićem,
najmanje dvadeset godina mlaĎim od nje, a primijetila sam da se Brockov
komentar pokazao nepovratno točnim putem foto dokaza. Bila je lijepa, ali
koščata.
Bljak.
„Tess?“ Pozvao je Brock, napetim glasom.
Zatvorila sam folder i progunĎala, „Uh.“
„Dušo, koji kurac?“
„Ovaj... pričekaj sekundu dok se moje roţnice ne oporave od opeklina.“
„Tess,“ zareţao je.
Sranje. Vrijeme je da se saberem.
„Dušo, Dade mi je upravo dao kopije izvještaja i fotografija svog
privatnog istraţitelja, kao i ovjerene izjave o Olivijinom ponašanju nakon
sklapanja braka kao i njezinu odnosu prema dječacima.. Kontaktirat će tvoje
odvjetnike i reći im da će svjedočiti da je nepodobna majka. I, ako ovo što sam
upravo vidjela ne uplaši njezine odvjetnike da ti daju ono što ţeliš, razgovarat će
sa svojim prijateljima koji „nose halje i zapovijedaju čekićima“, njegove riječi,
kako bi se pobrinuo da se ova noćna mora što prije završi.“

Trofej Knjiga | 9
 Brock je šutio.
Zatim je pitao, „Što si upravo vidjela?“
„Recimo samo to što sam vidjela znači da dugo nećeš dobiti svoju
omiljenu pozu, jer bi mogla potrajati vječnost dok se slika nje s njezinom
muškom igračkom ne izbriše iz moje glave, s obzirom na to da mi se urezala u
mozak.“
Onda još tišine, „Nemoj srati?“
„Zar bih ti srala o ovome?“ pitala sam pa sam odgovorila prije nego što je
mogao. „Ne.“
„Jebeno sranje,“ promrmljao je šokirano, ali zadovoljno.
Udahnula sam.
Tada sam mu tiho rekla, „Stalo mu je do Joeya i Rexa.“
Pauza, a zatim, „Da. Dječaci misle da je i on super.“
Ovo je bilo dobro.
„Ţeliš li da ti ovo donesem u postaju ili da ostavim u uredu tvoga
odvjetnika?“ ponudila sam.
„Ako imaš vremena odnesi Smithu. Ako nemaš pokušat ću izaći s posla i
odnijeti ih sam.“
„Naći ću vremena.“
Zatim još jedna stanka, „Hvala, slatkice.“
„Zadovoljstvo mi je,“ rekla sam osjećajno, a potom pitala, „Piješ li
šampanjac?“
„Ako moram,“ odgovorio je i počela sam se smijati.
Kroz smijeh sam mu rekla, „Pa večeras ćeš morati. Imamo mnogo stvari
za proslaviti.“
„Da,“ šapnula sam.
Tada je počeo ljuljati moj svijet.
„Imaš puno toga na tanjuru i na pameti, ali nadam se da ono što ti je
McManus dao znači da nema vremena za gubljenje. Dakle, ako se moji dečki
sele, vjerojatno je za njih najbolje da to bude trajno. Moj prijatelj u jedinici je
napustio ţenu i preselio se kod brata i šogorice. Nije veliki oboţavatelj svoje
šogorice i tek nešto veći oboţavatelj svog brata. U potrazi je za stanom i voljan
je uzeti moj. Otišao je samo s koferom, pa će uzeti namješten stan, što će nam
dati vremena da sredimo stvari u dvije kuće.“
Trofej Knjiga | 10
 „ I vrijeme je da riješimo ovo sranje s dvije kuće, dušo. To će se dogoditi
na kraju, zašto se ne bi moglo dogoditi sada.“
Srce mi je počelo udarati u grudima i prošaptala sam. „Sad?“
„Sad,“ rekao je odlučno.
Zagledala sam se u svoj stol.
„Tess?“
Nastavila sam zuriti u svoj stol.
„Dušo, jesi li tamo?“
I dalje sam zurila u svoj stol.
„Tess, dušo, pričaj sa mnom.“
Pobjegao mi je radosni jecaj, prije nego što sam izjavila, „Bolje ti ja da
večeras piješ šampanjac.“
Brock je šutio, a zatim njeţno rekao, „Pretpostavljam da se useljavam.“
„Jebeno da!“ Zaplakala sam, a zatim mi je pobjegao još jedan jecaj.
Brock je izrazio svoju sreću dubokim cerekanjem.
Obrisala sam mokre obraze i rekla mu, „Voljela bih da se ovo ne dogaĎa
preko telefona da te mogu poljubiti.“
„Moţeš me poljubiti večeras.“
„Jako,“ pojasnila sam.
„Jako,“ progunĎao je kroz cerek.
Udahnula sam umirujući dah. Tada sam šapnula, „Volim te.“
„Da, slatkice, i ja tebe.“
„Odnijet ću ovo tvojim odvjetnicima.“
„Cijenim to.“
„Vidimo se večeras.“
„Apsolutno.“
„DoviĎenja, dušo.“
„Kasnije, dušo.“
Tada smo se prekinuli.
Zagledala sam se u omotnicu i fascikl.

Trofej Knjiga | 11
 Zatim sam stavila telefon na stol, pogledala prema vratima i povikala,
„Martha!“

⁂⁂⁂⁂⁂

„Brock,“ dahnula sam, a onda su njegova usta nestala, cvilila sam u znak
protesta, ali njegove su ruke bile na mojim bokovima, okrenuo me na trbuh,
vratile se do mojih bokova, a zatim me povukao na koljena.
Onda je bio izmeĎu njih. Potom je umjesto jezika, gurnuo kurac unutra.
Glava mi je poletjela natrag i podignula sam se na ruke, potpuno u zoni,
uţivala u ovome, nisam uopće razmišljala o Oliviji.
Nastavio se zabijati dok su mu ruke klizile od mojih bokova, do struka,
preko mojih rebara da prekriju moje grudi, zatim me povukao za bradavice i to
mi je bilo jebeno super, pa sam zastenjala.
„Volim tvoje sise,“ progunĎao je i dalje se snaţno i duboko zabijajući.
„Dušo,“ šapnula sam.
Rukama je kliznuo natrag do mojih bokova, stisnuo moje meso i privukao
ih u susret njegovim potiscima.
„Volim ovu picu,“ zareţao je.
„O moj Boţe,“ dahnula sam.
„Poţuri, slatkice,“ nagovarao je.
„Da,“ šapnula sam.
Nabijanje je postajalo brţe, jače, rukama mi je trzao bokove sebi u susret.
„Poţuri, dušo,“ ponavljao je, promuklog glasa, ali nije to morao
izgovoriti. Toliko sam ţurila.
„Brock,“ udahnula sam, a onda dahnula, pa zastenjala, izvijajući se natrag
na krevet, sa straţnjicom u zraku dok je grmljavina prolazila kroz mene.
„Jebi ga,“ progunĎao je, ulazeći dublje, jače, brţe, pet prodora, a onda je
bio tamo, pridruţio mi se.
Dok smo se smirivali, nečujno i njeţno, kretao se unutra, van i tiho i
sretno sam mu dopustila da uţiva u svakom dodiru.

Trofej Knjiga | 12
 Nakon nekog vremena, izvukao se, a zatim su mu ruke kliznule niz moje
bokove, povlačeći me uz sebe dok nisam bila na koljenima, već leĎima
pritisnuta uz njegovu prednju stranu. Tada su mu prsti zgrabili malu, svilenu,
seksi haljinu koja se Brocku jako svidjela, koja mi je bila skupljena oko struka i
podignuo ju je. Podigla sam ruke; skinuo mi ju je i bacio pokraj kreveta.
Potom je stavio lice uz moj vrat dok su mu ruke lutale mojim tijelom i, uz
moju koţu, promrmljao je, „Volim te, dušo.“
Podignula sam ruku da kliznem prstima u njegovu kosu i šapnula natrag,
„Volim i ja tebe, Brock.“
Paţljivo me okrenuo i poloţio leĎima na krevet, a zatim skrenuo paţnju
na sandale s remenčićima i visokom petom koje sam još uvijek nosila. Jednu po
jednu ih je otkopčao i pridruţile su se mojoj haljini na podu. Ali nakon svake mi
je poljubio unutrašnjost gleţnja.
Jednom kad je završio, premjestio je svoje tijelo da pokrije moje, a ja sam
omotala noge oko njega, jednu na njegovoj straţnjici, drugu oko straţnjeg dijela
njegova bedra i učinila sam to dok sam ga grlila, drţeći ga čvrsto.
Brock je premjestio teţinu na podlakticu, ali njegova druga ruka mi se
spustila na lice i prelazio je vrhovima prstiju po njemu dok sam pratila njegovo
lice.
„Znaš,“ šapnula sam i njegove srebrno-sive oči su pogledale u moje, „Prvi
put kad smo bili zajedno, nakon što si me natjerao da svršim, pogledala sam te i
prva pomisao mi je bila koliko si lijep.“
Prsti su mu se prestali micati, oči zatvorile, a čelo spustilo na moje i kad je
zastenjao, „Tess,“ znala sam da dolazi iz dubine duše jer sam to osjetila u svojoj.
Prsti su mi skliznuli u njegovu kosu, a usne na njegov obraz, pomaknula
sam ih, podiţući glavu i, u njegovo uho, nastavila šaputati.
„A po načinu na koji si me gledao, znala sam u svojoj krvi da si moj.“
„Bila si u pravu, slatkice,“ uzvratio je šapatom.
Zatim me poljubio u vrat, ponovno podigao glavu, spustila sam svoju i
zagrlila ga.
„Hvala što si sa mnom pio šampanjac.“
„Hvala što si me natjerala da popijem samo jednu čašu tako da mogu preći
na pivo.“
Nasmiješila sam mu se i pogled mu je pao na moja usta.
Zatim su se vratile na moje i osjetila sam kako mi se tijelo umiruje na ono
što sam vidjela.
Trofej Knjiga | 13
 Onda je izgovorio riječi koje su opisivale osjećaj koji sam vidjela u
njegovim očima.
„Moj tata je bio kreten, brzo sam odrastao, izgubio sam Bree na način na
koji sam je izgubio i izgubio svu našu povijest s njom, pronašao sam Oliviju i
ona mi je sjebala ţivot. Imao sam posao u kojem ne bi vjerovala sranjima koja
sam vidio, sranjima koja sam napravio i nadam se, dušo, da se nikada nećeš naći
u takvoj situaciji. Ali sve to se isplatilo, sve to, jer si ti moja nagrada.“
„Ušuti,“ šapnula sam, nisam znala zašto, samo mi je izašlo iz usta, ali ono
što je rekao značilo je mnogo, toliko me ispunilo, osjećala sam se kao da ću
puknuti.
Prekrasna bol.
Ali nije ušutio.
Umjesto toga nastavio je, „McManus je rekao da je počeo s dobrom, a ja
sam imao sreće što ću završiti s takvom i jebeno nije pogriješio.“
Obuhvatila sam mu dlanovima lice i molila, „Molim te, Brock, šuti.“
„Nema jebene šanse, dušo,“ šapnuo je. „Danas sam puno razmišljao o
McManusu i on je izgubio svoju dobru ţenu, a nema šanse da ću pronaći svoju i
ne znati u dubini svojih jebenih kostiju da ona ne razumije točno koliko mi
znači.“
Osjetila sam kako mi se suze slijevaju niz obraze dok sam mu palcima
prelazila po obrazima i govorila, „Pa, i ja sam sretna. Bilo je loše neko vrijeme i
našla sam tebe.“
Odmahnuo je glavom, a zatim je zarobio moju ruku, okrenuo je glavu i
pritisnuo moj dlan na svoje usne poljubivši ga, onda drţao moju ruku stisnutu uz
svoje rame.
„Nije isto. Napravljena si od šećera, Tess, i podrazumijeva se da ćeš s
vremenom dobiti dobro jer ljudi poput tebe, slatki do srţi, to zasluţuju. Ono što
govorim jest da mi je drago što sam ja taj koji će ti to pruţiti.“
O Boţe. Voljela sam ovog čovjeka.
„I ti si sladak.“
Nacerio se.
Zatim je promrmljao, „Shvaćam, nakon ovoliko vremena, još uvijek me
ne poznaješ.“
Nisam se nacerila. Ruka mi se napela na njegovu licu dok se druga stezala
u njegovoj.

Trofej Knjiga | 14
 „Ti si muţevan, mačo, grub, divlji, zgodan momak, nekako drag, ali
sladak. Ja sam planinski vrtlog glazure s vlaţnim, bogatim biskvitom kao
jezgrom, ali ti si glatka, ukusna tamna čokolada koja ima dobar okus čim ti
dodirne jezik i natjera te da poţeliš više čim se otopi.“
Jače se nasmiješio. „Sranje, Tess, opet sam tvrd.“
Izvukla sam ruku iz njegova stiska i pljesnula ga po ramenu, ispaljujući,
„Ozbiljna sam.“
Smiješak mu je izblijedio, a oči boje ţive gledale u moje.
Onda je šapnuo, „Znam.“
Zagledala sam se u njegove oči i ono što je Vance rekao pogodilo me kao
istina čista i nerazrijeĎena, činilo mi se kao da me je dotaknula duga.
Vance je mislio da je on bio sretnik jer je imao svoju ţenu i jedan od
razloga zašto je to mislio bilo je zato što je znao da se ona osjeća kao sretnica.
I ja sam imala sreće, a tako i Brock.
„Trebali bismo otići u Vegas,“ izjavila sam. „Imamo dobar niz.“
Obrve su mu se skupile. „Dušo, nisam siguran da obraćaš paţnju, ali
sranje koje se dogaĎa oko nas ne govori baš „pobjednički niz“.“
„Iznad sebe imam golog, zgodnog, zločestog dečka koji dokazuje da
griješiš.“
Na to su mu se obrve opustile i nasmiješio se.
Tada sam ga obavijestila, „Sljedeći tjedan ti i tvoji dječaci imate
roĎendane i govorim ti da vam poklanjam bijeg s punim pansionom u hotelu s
pet zvjezdica za proljetne praznike, ne zanima me što ćeš reći i ne zanima me
sranje koje se dogaĎa okolo, idemo bez obzira na sve.“
Osmijeh mu nije izblijedio kada je rekao, „Razgovarat ćemo o tome
kasnije.“
„Nećemo. Učinit ću to.“
Tada je njegov osmijeh izblijedio. „Dušo, nećeš plaćati odmor za mene i
moje dječake.“
„Dušo, trebam odmor, ti trebaš odmor, a dječaci jebeno trebaju odmor.
Toliko, to mora biti jako, jako dobro. I ne ubijam se praveći kolače da ne bih
ţivjela dobar ţivot i davala onima koje volim. Tako da ću dati onima koje
volim.“
„Moraš pokrenuti pekaru.“

Trofej Knjiga | 15
 „Moram uzeti godišnji odmor.“
Gledali smo se u oči.
Onda je izjavio, „Kupit ću avionske karte.“
„Brock –“ počela sam protestirati, ali nije mario.
„Tess, ja ću... kupiti... avionske karte.“
Bio je čvrst na taj način, znala sam da preuzima kontrolu nad svojom
ţenom pa je ta čvrstoća bila nepopustljiva.
„Oh, u redu,“ popustila sam i on se opet nacerio.
Spustio je glavu do moga uha, „A sada, vratimo se na mene i to da sam
poput čokolade koja se topi u ustima.“
„Nisam na to mislila,“ rekla sam mu dok se okretao na leĎa i povlačio me
sa sobom.
Prošao mi je rukom kroz kosu, uhvatio je njeţno i povukao mi glavu.
„Nadam se da nisi, draga, jer svaki puta kada me uzmeš u usta, posljednja
stvar je da ću se istopiti.“
Hmm.
Ovo je bilo vrlo točno.
„To je istina.“
I, opet, nacerio se.
Moralo je biti rečeno, volim kada se moj muškarac smiješi.
Zatim je spustio moja usta do svojih. Poljubio me snaţno, a ja njega još
jače.
Tada sam si uzela vremena ljubeći druge njegove dijelove.
A kad jesam, ti se dijelovi nisu otopili.

Trofej Knjiga | 16
 „Hvala,“ promrmljala sam trgovcu u trţnom centru Park Medows koji mi
je pruţao vrećice koje su sadrţavale šestore kupaće gaće za dječake, obavljala
sam kupnju jer ćemo se za dva dana, Brock, Joey, Rex i ja ukrcati na avion i
krenuti na Arubu, a saznala sam, jer sam ih pitala, da nemaju kupaće.
Trgovac mi se nasmiješio, dok sam se okretala, pa sam se nasmiješila
natrag. Telefon mi je bio na uhu i čovjek koji se zvao Raul mi je govorio.
„Trebat ću još tjedan dana,“ rekao je.
„Hmm…“ počela sam se kretati kroz trgovinu već osjećajući da će se
Brock naljutiti iako nije bio ovdje, činjenica je da nije bio ni blizu i nije znao da
graĎevinar kojeg smo unajmili da renovira moj podrum kako bi napravili još
jednu sobu, produţava rok za završetak posla.
Ipak, otkako smo unajmili Raula krajem veljače, ovo je treći produţetak
roka koji nas je doveo do kraja oţujka. Brock nije bio sretan s prvom odgodom,
nimalo sretan s drugom i imala sam osjećaj da će njegova nesretnost eskalirati o
ovom.
Trebali smo ovu sobu jer je Olivia popustila ili su je njezini odvjetnici
nagovorili, vjerojatno, jer Dade više nije bio u igri, a ako napravi veliki račun,
vodeći borbu bez pobjede, nema joj ga tko platiti. Materijal koji je Dade dao
Brocku bio je koristan, ali i bez toga, Hector je iskopao toliko prljavštine o njoj,
da bi Brock pobijedio. Hector je otkrio da su često kasnili u školu, često ostajali
duţe jer ih je zaboravljala pokupiti. Štoviše, Olivia nije imala mnogo prijateljica
meĎu ostalim majkama i samim tim, te majke su bile sretne razgovarati sa
zgodnim Hectorom, govoreći o Oliviji, kašnjenju u školu, ne dolascima na
nogometne utakmice dječaka ili je zvala neku od majki tijekom utakmice da ju
pita da odveze njezine dječake kući, ona će ih pokupiti kasnije, a njezino kasnije
je značilo kasnije. Ponekad, dječaci bi prespavali kod prijatelja prije nego bi se
Olivia pojavila, što je značilo da ih je ostavljala satima.

Trofej Knjiga | 17
 A kada je sve to činila, nije bila u javnoj kuhinji provodeći vrijeme s
onima manje sretnim, nego kupovala ili se ševila sa svojim muškim igračkama.
O ovome, Hector je takoĎer imao fotografski dokaz.
Srećom, nisam vidjela Hectorov dokaz. Ali s obzirom na to da je Hector
slikao i njegovo lice, kada je predavao dokaze Brocku, koji je bio još nesretniji
kada je saznao da je njegova bivša supruga bila manje majka nego što je mislio,
podijelio je da i Hector ima isto mišljenje kao i njegova ostala braća da koščato
nije lijepo.
Dokumenti su napravljeni, svi su potpisali, sudac udario pečat i dječaci su
promijenili skrbnika. Olivia ih je imala svaki drugi vikend, a Brock i ja ostalo
vrijeme. Stoga, htio ih je smjestiti u sobe koje bi bile trajne. Prvo kašnjenje
renovacije, značilo je da ako se usele, Rex ide u moj ured koji smo pretvorili u
spavaću sobu, a Joel u gostinjsku sobu (sada njegovu sobu) dolje. Ovo se nije
sviĎalo Brocku, jer nije govorilo Rexu, „Kod kuće si“. TakoĎer mu se nije
sviĎalo jer je Rex bio odmah do naše sobe i zidovi nisu bili zvučno izolirani, a to
mu se nije sviĎalo iz očitih razloga. Ali Rex je bio tu – dijelila nas je samo
kupaonica i hodnik.
Olivia se takoĎer privikavala na selidbu, ali njezina bi bila mirnija da je
bila manje, pa… ona. Dade joj je platio stanarinu za šest mjeseci u potpuno
namještenom, dvosobnom stanu. Kada je navratio u moju pekaru nekoliko dana
nakon što je Olivia otišla, rekao mi je da je to učinio za Joela i Rexa i shvatila
sam da je to istina. Ali znala sam da je to i zbog toga što je dobar čovjek, a ako
pokuša učiniti nešto loše, kao izbaciti je bez ičega (čak i ako zasluţuje),
vjerojatno bi se spontano zapalio ili nešto.
Iako joj nije dao ništa novca.
„SviĎao joj se John Atencio,“ rekao mi je dok je viljušku zabijao u moju
čokoladnu tortu (koja je bila za umrijeti) s glazurom od mliječne čokolade i
maslaca. Dade je, kako sam saznala, otkako je Olivia otišla, postao redovan gost
u Tessinim kolačima, volio čokoladne torte. „Siguran sam da će često
posjećivati tu trgovinu.“
John Atencio je bila odlična, ekskluzivna trgovina nakitom i shvatila sam
da je Dade vjerojatno mislio da će Olivia provoditi vrijeme u zalagaonici ili,
moţda, naučiti kako prodavati stvari na aukcijama.
Ne trebam govoriti, iako su stvari na kraju ispale dobro za Brocka i
dječake, a oni su, na moje iznenaĎenje (i oduševljenje, moram priznati, a i
Brock), se smjestili brzo i jednostavno, opuštajući se u mojoj kući i čineći je
svojim domom u nekoliko dana (ili sati jer sam napravila tortu s mrkvom za
Rexa i čokoladnu za Joela, a to je očito govorilo „Kod kuće ste!“ dječacima od
jedanaest i trinaest godina), iako to nije značilo da je naša noćna mora gotova.
Ne.
Trofej Knjiga | 18
 Nipošto.
Jer je Olivia bila kučka, a naučila sam da kada igre kučki ne uspiju, one se
povuku.
Stoga je Olivia bila redovni posjetitelj u postaji i njezino ime se često
pojavljivalo na displeju Brockova telefona, bilo je čudo što se nije urezalo na
staklo. Kada ga je zvala ili posjećivala na poslu, nije htjela razgovarati sa ili o
dječacima. Ne. Brock joj je trebao postaviti police. Pregledati pravne dokumente
koje joj je Dade poslao. Trebala je Brocka da joj pogleda sudoper koji je curio
(iako je ţivjela u jebenom apartmanskom kompleksu koji je imao jebenog
domara). Prodavala je svoj Mercedes (nešto što joj je Dade poklonio) i trebala
joj je pomoć oko toga. Kupovala je novi automobil i trebala ga je da ide s njom
da je ne bi prevarili.
Rekla mu je (a Brock je rekao meni) da mu se obraća za pomoć kao majka
njegove djece, koja je u lošoj situaciji.
A takoĎer, prema Brocku, postala je slaĎa od šećera.
„Nos joj je toliko u mojoj guzici, dušo, kunem se da osjećam kučku u
grlu,“ Brock mi je, naţalost, dao odvratan opis, dok smo jednu večer leţali u
krevetu, glava mu je bila na jastuku, rukama je trljao lice, glas frustriran, a
njegovo raspoloţenje se osjetilo u zraku.
Brock je bio dobar čovjek, najbolji, ali bio je drugačija vrsta dobrog
čovjeka u odnosu na Dadea.
Ili je, moţda, imao više povijesti s Olivijom. Stoga je rekao ne.
Ponovio je ne.
I opet ponovio.
Onda se prestao javljati na njezine pozive. Zatim je bez riječi počeo
isključivati tonove kada ga je zvala s drugih brojeva. Nasreću, njegove kolege su
je uočavale kada je dolazila u stanicu. Počeli su upozoravati Brocka tako da
moţe nestati prije nego što stigne do njegova stola gdje bi je njegova braća po
značkama obavještavala da je izašao.
Završio je.
Neće postavljati police, pregledavati pravne dokumente ili joj pomagati u
kupnji automobila.
Problem je bio, kako su tjedni prolazili, ona nije odustajala.
Dok je njegova frustracija ispunjavala sobu, u krevetu, stisnula sam se uz
njega i šapnula, „Odustat će s vremenom i otići,“ Brock je zabio prste u kosu
dok je dlanovima pritiskao čelo, a njegove srebrne oči su pogledale u mene.

Trofej Knjiga | 19
 Ali pričale su priču. Pričale su priču da je ovo bio primjer njezine
petogodišnje torture dok Dade nije ušao u njezin ţivot. A sada je Dade izlazio iz
njezina ţivota. Brock se suočavao s još pet plus godina.
S obzirom da smo bili u krevetu i bilo mi je udobno, nisam mu htjela otići
po pivo ili burbon. Pa, kako bi se bolje osjećao, pomirila sam se s pušenjem.
Kao i obično, uspjelo je.
„Nisam sigurna da će se Brocku to svidjeti,“ rekla sam Raulu.
Mislim, nisam razumjela u čemu je problem. Ipak se radilo samo o zidu i
vratima. Koliko teško to moţe biti?
„Samo još jedan tjedan,“ rekao mi je Raul u uho.
„Nadali smo se da ćeš doći i završiti sve dok se vratimo s odmora,“ rekla
sam mu.
„Neće biti moguće,“ rekao mi je Raul.
Prokletstvo.
„Moţda bi trebao razgovarati s Brockom o ovome,“ predloţila sam.
„Ne,“ rekao je brzo, iznervirano sam udahnula jer sam znala da me
nazvao zato što izbjegava Brockov bijes. Nikad me ne zove. Brock se brine o
ovome. Rekao je to svojim čvrstim, nepopustljivim, „Ja ću riješiti stvari koje
uključuju suhi zid, fosne, čekiće i muškarce koji nose remenje s alatom“ mačo
muškarac načinom i popustila sam.
Bilo je to samo zato što nisam imala ţelje baviti se sa više stvari koje
uključuju suhi zid, fosne, čekiće i muškarce koji nose remenje s alatom s
obzirom da sam se morala baviti svojom novom pekarom.
„Učini mi uslugu i prenesi mu. Ubacit ću vas u raspored, zasigurno, kada
se vratite.“
„Ustvari, mislim da trebaš razgovarati s Brockom,“ rekla sam.
„Imam puno posla. Riješit ću to dok ste na odmoru i ubacit ću vas u
raspored za dva tjedna.“
„Raul, trebaš to reći Brocku,“ ponovila sam.
Ignorirao me. „Obećavam, Tess.“
Izašla sam iz Dillarda u hodnik, ali stala sa strane. Zatim sam rekla, „Reći
ću Brocku, ali da sam na tvom mjestu ne bih se trudila ubacivati nas u raspored,
jer ako kaţem Brocku da produljuješ rok, opet, nazvat će te i otpustiti. Znam to.
Trebalo je biti završeno prije nekoliko tjedana, kada si obećao da ćeš to
napraviti, a i nisi jedini graĎevinar u Denveru.“
Trofej Knjiga | 20
 „Ako ne počneš s radovima u ponedjeljak dok smo na odmoru, naći će
nekoga tko hoće. Ipak, rado ću mu reći da opet odgaĎaš, ali to je isto kao da si
mi rekao da ne moţeš obaviti posao. Imaš dvije opcije ili ćemo se razići ili ćeš
naći način da u ponedjeljak započneš s poslom. A ako izabereš vrata broj dva,
preporučujem ti da ispuniš obećanje. Mislim da shvaćaš da ne bi trebao ljutiti
Brocka i zbog toga sada razgovaraš sa mnom. U pravu si. Ne bi trebao ljutiti
Brocka. Ţeli sobu za svog sin, dobit će je, ali ne u lipnju. Zar ne?“
„Razumijem te, Tess, ali učinio bih to da mogu i moţete naći drugog
graĎevinara, ali nećete dobiti garantiranu kvalitetu kao kod mene,“ odgovorio je
Raul i opet sam iznervirano udahnula jer sam se nadala da ću spasiti Brocka od
još jedne frustracije prije odmora.
I nisam uspjela.
Sranje.
„U redu,“ izjavila sam. „Pripremi se za otkaz. Čuvaj se, Raul.“
Zatim sam prekinula, krenula sam do keksa gĎe. Field, dok sam palcem
traţila Brockov broj, jer je gĎa. Field pekla odlične kekse i znala sam da će mi
trebati keks nakon razgovora s Brockom.
Naručila sam dok je zvonilo i Brock se javio na drugo zvono.
„Dušo.“
„Hej, dragi, imaš li keks pri ruci?“
Tišina zatim, „Sranje. Olivia, Raul ili Tess dva?“
Pokušavao je pogoditi što me toliko uzrujalo, od raznih smetnji u našim
ţivotima, da sam ga pitala ima li umirujući keks blizu.
„Tess dva“ se odnosilo na moju novu pekaru koja nije bila tolika gnjavaţa
koliko gubljenje vremena. Martha se još uhodavala i poznavala me, razumjela je
moju viziju, provela je mnogo vremena u Tessinim kolačima, bila je prisutna
kada je koncept razvijan, ali voljela me i nije htjela zabrljati. Stoga me
uključivala u sve vezano za „Tess dva“ iako sam se slagala s njom u svemu, opet
me pitala da potvrdim.
I Martha se nije gasila u pet sati. Nije čak ni u sedam. Martha je bila u
misiji da pokrene Tessine kolače u LoDou i nije bilo čudno da Martha nazove
kada je Martha trebala nazvati. Ovo je uključivalo (i samo jednom) da je Martha
nazvala u jedanaest sati navečer, u vrijeme kada su dječaci bili u krevetu, a
Brock i ja zauzeti.
Dogodilo se samo jednom jer je Brock zgrabio telefon, pogledao displej,
dodirnuo ekran i zareţao,

Trofej Knjiga | 21
 „Nije dobro vrijeme, nikad dobro vrijeme, osim ako ne umireš ili si ubila
nekoga. U krevetu smo. Kada smo u krevetu, tamo nema nikog drugog osim
Tess i mene. Nikad. A sada, umireš li ili si ubila nekoga?“ pauza onda, „U redu.“
Zatim je dodirnuo zaslon, isključio zvono, bacio ga natrag na noćni
ormarić i vratio se meni. Smatrala sam da je razborito ne traţiti detalje, ali znala
sam tko je zvao i kad se Brock vratio k meni, odmah je nastavio s našim
prekinutim aktivnostima, aktivnostima u kojima sam temeljito uţivala i htjela
nastaviti, stoga sam donijela odluku da se koncentriram na spomenute aktivnosti
i sutradan objasnim Marthi neke stvari.
I jesam (premda je već pretpostavila).
Nikad više nije nazvala kasno, a takoĎer se nije naljutila. Razgovarala je
osobno s Brockom, saznavši da ga volim, da me voli i da me čini sretnom, pa je
sada mislila da je on bomba (i rekla mi je to).
I oboţavala je njegove sinove.
„Raul,“ odgovorila sam Brocku.
„Jebeno sranje,“ promrmljao je.
„Rekao je da mora odgoditi još tjedan dana. Rekla sam mu da je dobio
otkaz, iako moram priznati da očekuje tvoj poziv kako bi to potvrdio,“ nastavila
sam, „U trţnom sam centru, ti se baviš ubojstvima. Ţeliš li da ga nazovem i
potvrdim kako ti ne bi morao?“
„Ti ga nazovi, draga, to će mi oduzeti priliku da mu napravim novi šupak,
tako da ga ne ţelim nazvati.“
Hmm. Nekako mi je bilo ţao Raula.
„U redu,“ rekla sam tiho, uzela kolačiće i odloţila ih na stranu dok sam
spuštala Dillardovu vrećicu kako bih našla novčanik u torbi. „Kad doĎem kući,
ţeliš li da potraţim novog graĎevinara?“
„Riješit ću to kad se vratimo s otoka,“ iznenadio me rekavši. „Rex je za
sada smješten. Ne ţali se. Sve paše pa moţemo pričekati.“
„U redu, dušo.“ I dalje sam tiho govorila. Tada sam ponudila, „Kod
gospoĎe Fields sam. Ako nemaš kekse pri ruci, ţeliš li da ih kupim u medicinske
svrhe za kasnije?“
„Keksi gospoĎe Field su slatki, dušo, ali ništa ne nadmašuje tvoju vrstu
slatkoće.“
To je bilo lijepo, jako lijepo, ali nisam bio posve sigurna je li mislio na
kolačiće iz moje pekare ili na neku drugu vrstu slatkiša koju bih mu mogla dati u
ljekovite (i druge) svrhe.

Trofej Knjiga | 22
 Odlučila sam svratiti do pekare, za svaki slučaj, pokriti sve baze.
„U redu,“ rekla sam još jednom, plativši kolačiće, nasmiješila sam se
sluţbenici, gurnula novčanik u torbu, zgrabila stvari i odjurila.
„Sve spremno?“ upitao je.
„Da. Dječaci imaju velik izbor kupaćih. Odlazim iz trgovačkog centra, na
putu sam da ih pokupim iz škole. Kad doĎemo kući, nadgledat ću pakiranje.“
„Dušo, imamo dva dana.“
„A sutra imamo jedan dan. Ne ţelimo ţuriti. Kad poţurite, zaboravite na
stvari. Moramo biti spremni. Nas je četvero i dječaci trebaju nadzor. I trebam
cijelu večer da se spremim. Da ne spominjem, moram pripremiti večeru od
onoga što je u kuhinji kako ne bismo ostavili stvari koje će se pokvariti.“
„Tess, idemo na Arubu, a ne u dţunglu u Paragvaju. Zaboravimo stvari,
kupimo ih. Vratimo se kući, stvari se pokvare, bacimo.“
Hmm. Ovo je bila istina. Osim dijela „bacanja“. Brock, Joel i Rex
nesumnjivo bi se vratili kući i nastavili koristiti hladnjak kao što i obično to
čine, a to je, stajati na otvorenim vratima, zuriti unutra kao da će to stvoriti nešto
što ţele (ako već nije unutra) i ignorirali bi svu plijesan koja je nastala. Stoga,
„mi“ dio zapravo znači „ti“.
Brock je nastavio prije nego što sam ga uspjela podsjetiti na ovu
činjenicu. „I, koliko mogu reći, treba ti samo ručna prtljaga, jer je bikini sve što
ti treba.“
Nastavila sam izbjegavati druge kupce na putu do izlaza dok sam mu
objašnjavala, „Brock, prvo, ne nosim bikini. Drugo, treba mi nekoliko kupaćih
kostima za tjedan dana. To zahtijeva najmanje tri, ali idem s četiri, koliko sam
kupila kad sam prošli tjedan bila u kupovini s Martom, Elvirom i djevojkama.“
Inače, moja se zabrana za trţni centar produţila i zavjetovala sam se da ću
sljedeće godine, nakon Boţića, bez obzira na pomahnitali Boţić, ukinuti zabranu
u veljači jer sam pomahnitala kada sam ušla u trţni centar prvi put nakon više od
dva mjeseca i kupila praktički potpuno novu garderobu za odmor. Nešto je bilo
skupo, ali sve je bilo super, a ništa od toga nisam trebala (stvarno), pogotovo ne
nakon što sam platila smještaj u hotel s pet zvjezdica za četvero i dok sam
pokretala novu pekaru.
„Treće,“ nastavila sam razgovarati s Brockom, „Iako se namjeravam
opustiti, takoĎer namjeravam kupovati, a ne moţeš kupovati u kupaćem
kostimu. I posljednje, navečer će mi trebati nešto drugo osim bikinija i tko zna
što ćemo raditi? Mogli bismo ići u lijepe restorane ili lokalne restorane ili
obiteljske restorane. Nikad nisam bila na Arubi.“

Trofej Knjiga | 23
 „Moţda ćemo ići u sve te vrste restorana i svaka vrsta zahtijeva drugačiju
odjeću za odmor, ne samo za mene, već za sve nas. Stoga svi moramo biti
spremni.“
Na ovo zategnuto objašnjenje u više točaka Brock je upitao, „Ne nosiš
bikini?“
Zakolutala sam očima i krenula prema izlaznim vratima ispred kojih je bio
parkiran moj automobil. „Ne.“
„Zašto ne?“
„Jednostavno ne nosim.“
„Zašto?“
Prošla sam kroz vrata pitajući, „Trebam li zapravo objasniti?“
Nije odgovorio. Umjesto toga, postavio je svoje pitanje, „Posjeduješ li
bikini?“
Odgovorio sam na njegovo pitanje. „Ne.“
„Dušo, u trgovačkom si centru,“ rekao mi je nešto što sam znala.
„Zapravo sam vani i šetam do svog automobila.“
„Okreni se i kupi si bikini,“ zastao je, „Ili četiri.“
„Brock.“
„Slatkice,“ glas mu je postao tih, „Imaš sjajno tijelo. Jebeno lijepo. Otkad
si mi rekla za ovo putovanje, zamišljam te na plaţi u bikiniju. Zamišljao sam te i
na drugim mjestima u bikiniju. Zamišljao sam i kako ti skidam bikini. Sve ovo
maštanje traje četiri tjedna. Ostala su mi još samo dva dana za čekanje. Ne
uzimaj mi to.“
Mm. Svidjelo mi se to. Sve to. Toliko, da sam i ja počela zamišljati.
Maštanje mi je privuklo svu paţnju pa sam se zaustavila iza automobila i
proučavala vrhove svojih čizama s visokom petom.
Tada me nešto drugo pogodilo i pitala sam, „Misliš li da je u redu biti u
bikiniju oko dječaka?“
Zapravo bih mogla zamisliti kako se Brockove obrve skupljaju prije nego
što je rekao, „Uh... da.“ Zatim, „Zašto?“
„Ne znam,“ promrmljala sam.
Zavladao je trenutak tišine, zatim tiho, „Dušo, upravo si postala maćeha
dvojici dječaka. To ne znači da moraš postati June Cleaver.“ Zatim je završio
promrmljavši, „Ili Kriste, barem se nadam da nećeš.“
Trofej Knjiga | 24
 Razmišljala sam o tome.
Onda sam ga obavijestila, „Donna nikad nije nosila bikini.“
„Je li Donna imala sjajno jebeno tijelo poput tebe?“
„Donna je bila metar šezdeset i sviĎao joj se kolač od mrkve više od Rexa,
a čokoladni kolač više od Joela. Što misliš od koga sam naučila kako ih
napraviti?“
Slušala sam kako se moj muškarac cereka, onda je rekao, „Okreni se i
kupi mi nekoliko bikinija.“
„Već sam ti kupila tri spavaćice.“
„Još tišine, pa tiho, „Jebi ga,“ pa, „Uljepšaj mi godinu, slatkice, okreni se i
kupi bikinije.“
Nacerila sam se.
Nastavio je, „Otići ću po dečke, dovesti ih u postaju. Moţeš li ih pokupiti
ovdje?“
Njegovo pitanje i leţeran način na koji ga je postavio učinili su da mi
toplina ispuni trbuh.
Ovo je bio dodatak mom ţivotu koji mi se svidio. Otkako je Martha
počela raditi i moj teret je bio manji, ali Brockov se nije promijenio, Brock je
dječake vozio u školu (na vrijeme), a ja sam izlazila iz pekare po njih popodne.
Obično su se nakon škole druţili sa mnom u pekari.
Ponekad sam ih morala voditi na trening bejzbola koji je tek počeo i bila
sam tamo dok su vjeţbali. Ponekad bi se svi samo druţili kod kuće.
SviĎalo mi se ovo. Sve ovo. Upoznavanje, čak i kratkotrajno, ostalih
mama i tata koje bih vidjela tijekom školskih obaveza, upoznavanje prijatelja
dječaka i njihovih roditelja, razgovor s dječacima o tome kako im je prošao dan.
Nikad nisam mislila da ću to imati, pitajući dva bića koje volim jesu li napisali
domaću zadaću, slušajući ih kako blebeću u autu dok sam vozila, slušajući
njihove glasove dok se penju uz stepenice, kako se tuku ispred televizije oko
toga što će gledati, odlaziti u trgovinu i kupovati hranu za obitelj, ne samo sebi
ili ne samo sebi i partneru.
Voljela sam biti s Brockom, činio je da se osjećam sigurno, činio je da se
osjećam lijepom, činio je da se osjećam voljenom. Voljela sam sve što mi je
dao, više nego što sam mogla reći.
Ali najbolja stvar koju mi je dao bila je obitelj.
A budući da mi je dao obitelj, mogla sam mu pokloniti bikinije.

Trofej Knjiga | 25
 Stoga sam se okrenula prema trgovačkom centru, odgovorivši, „Naravno.“
„Pošalji mi poruku kad kreneš.“
„U redu, dušo.“
„Kasnije, dušo.“
„Kasnije, Brock, volim te.“
„I ja tebe, draga.“
Sretno sam uzdahnula.
Prekinuo je vezu.
Stavila sam telefon u torbu.
Tada sam ispred sebe ugledala sredinu muškarca, počela sam se izmicati i
govoriti, „Oprostite,“ ali nisam uspjela izreći „Oprostite“.
To je bilo zato što se sredina tog čovjeka pomicala u istom smjeru kao i
ja.
Podignula sam glavu i uhvatila mu pogled.
„Oprosti,“ rekla sam uz mali osmijeh i skočila u drugu stranu.
Ponovno me slijedio.
O, ne.
„Ovaj...“ započela sam.
„Gospodin Heller te ţeli vidjeti.“
Prokletstvo!
Pogledala sam preko njega prema vratima trgovačkog centra. Bila sam
udaljena četiri automobila i prolaz. Bila sam u čizmama s visokom petom. Bio je
krupan i mišićav. Moţda je to značilo da je bi bio spor ako bih pokušala pobjeći.
Prilazila nam je crna limuzina i čula sam još jedan automobil koji nam je
prilazio s leĎa.
Uzdahnula sam s olakšanjem što imamo društvo i ponovno se pomaknula,
okrenuvši se u stranu da bih se provukla, govoreći, „Ne ţelim razgovarati s
gospodinom Hellerom.“
„Bojim se da to nije opcija,“ rekao mi je.
Sjajno.
Damian.

Trofej Knjiga | 26
 Boţe, mrzila sam ga. Lijepo sam razmišljala o bikinijima i obitelji, a
Brock me volio i bum! Damian se pojavi i pošalje gorilu za mnom, a sve moje
sretne misli ispare.
Pomicala sam se brzo, ali crna limuzina se zaustavila i straţnja vrata su se
otvorila.
Damian je bio na straţnjem sjedalu.
Jebote!
Veliki mišićavi momak me spriječio u bjeţanju, a automobil mi presjekao
put u drugom smjeru, pa sam morala stati, pa sam ţonglirala vrećicama dok sam
kopala po torbi traţeći telefon kako bih nazvala 112, da ih obavijestim da me
Damian uznemirava.
„Tess, uĎi u auto,“ naredio je Damian. „Hitno je.“
Nisam odgovorila. Vance mi je rekao da se ne upuštam u razgovor s njim
i nisam to planirala činiti. Htjela sam nazvati 112. Pokušala sam se progurati
pokraj krupnog mišićavog tipa, ali krupni mišićavi momak me uhvatio za ruku
kako bi me zaustavio.
Pokušala sam se izvući istovremeno aktivirajući telefon.
„Tess, nema puno vremena.“ Čula sam Damiana kako govori. „Molim te,
za svoje dobro, uĎi u auto.“
IznenaĎujuće, veliki mišićavi momak mi nije oduzeo telefon. Nazvala sam
112 (koji bi, koliko ih zovem mogla dodati u favorite) i prislonila ga na uho.
„Tess, molim te,“ molio je Damian, zvučeći kao da je doista hitno
(kreten), ali zadrţala sam pogled na pločniku, krupni mišićavi momak me čudno
njeţno počeo povlačiti do automobila, a operater 112 rekao je u mojoj uho,
„Jedan-jedan-dva, koji je vaš prob –“
Tada se dogodilo.
Pucnjevi.
Baš tamo.
Pucnji upravo tamo.
Tako glasno. Nevjerojatno glasno. Zazvonilo mi je u ušima.
Stajala sam ukočeno kad mi je ruka velikog mišićavog muškarca pustila
ruku, a pustio mi je ruku jer je pao na zemlju, krv mu je curila iz prsa.
U magli uţasa nagnula sam glavu i zagledala se u krupnog, mišićavog
muškarca koji je teško disao od krvi koja mu je curila iz prsa.

Trofej Knjiga | 27
 O moj Boţe!
Glupo, u šoku, okrenuo sam se da pogledam ulijevo i vidjela starijeg
muškarca kojeg nikad u ţivotu nisam vidjela kako ide prema meni s pištoljem u
ruci.
„Tess!“ vikao je Damian iskačući iz automobila prije nego što sam
uspjela išta učiniti, recimo kao pobjeći.
„Ulazi u jebeni auto!“
Uhvatio me za ruku i povukao u automobil dok je odjeknulo još pucnjeva.
Damian je gunĎao od boli kad sam osjetila kako mu se tijelo trza, ali
svejedno me gurnuo u svoj automobil, ušao za mnom, zalupivši vratima.
„Vozi!“ Viknuo je, stariji muškarac je još uvijek pucao na automobil,
meci su udarali u metal, čak i dok je Damianov vozač stiskao gas i krenuli smo
naprijed, ravno u starog, ludog, muškarca koji je pucao, a zatim je metak prošao
kroz vjetrobransko staklo, automobil je skrenuo udesno i zabio se u neke
parkirane automobile, bacajući Damiana i mene u stranu, struţući neko vrijeme
uz njih, a zatim se zaustavio kad je vozač pao udesno.
I zaustavilo se na način da su moja vrata bila zabijena u automobile.
Nisam mogla pobjeći osim preko Damiana.
Ali nisam ni dobila priliku, a nisam, jer se sve brzo dogodilo. U otkucaju
srca, za tren.
Damian je iz jakne izvukao pištolj baš kad su se vrata otvorila, a stari, ludi
muškarac se nagnuo, uperio pištolj u Damiana i pucao mu ravno u lice.
Ravno.
U.
Lice!
Vrisnula sam uţasnuto kad se Damian srušio na mene, a zatim otkotrljao
na pod.
Tada sam prestala vrištati i pogledala starog, ludog muškarca koji je
uperio pištolj u mene, a srce i pluća su mi stali. Srce i pluća su mi stali, ali krv
mi je kolala venama, bilo mi je vruće, tjeme mi trnulo, dlanovi su mi se odmah
navlaţili, koljena su mi se tresla i zagledala sam se ravno u njega i njegov
pištolj.
„Tessa O'Hara,“ rekao je, nisam se pomaknula, nisam progovorila, nisam
ni jebeno trepnula.

Trofej Knjiga | 28
 Ništa mi nije palo na pamet, ni njegovo znanje mog imena, ni krv,
ubojstva i kaos na parkiralištu trgovačkog centra Park Meadows, ništa osim
njega i njegovog pištolja. „Tessa O'Hara Brocka Lucasa,“ šapnuo je i tada sam
ga prepoznala. Poznavala sam ga. On je čovjek, koji je zvao, one noći kad je
netko pucao u Brocka.
I dalje nisam govorila, samo sam nastavila buljiti.
„Ako ţeliš nastaviti disati, poći ćeš tiho.“
Htjela sam nastaviti disati.
Tako sam u autu s dva mrtvaca ostavila telefon, torbu, kolačiće gospoĎe
Field i vrećicu iz Dillarda s kupaćim kostimima mojih dječaka i pošla sam tiho.

⁂⁂⁂⁂⁂

Brock

„Trebaš nam na sekundu u kapetanovom uredu,“ čuo je Brock Lucas,

preusmjerivši pogled s računala koje je isključio kako bi otišao po svoje dječake
do čovjeka koji je stajao pokraj njegova stola.
Ili, bolje reći, muškarce koji su stajali pokraj njegova stola.
Hank Nightingale, Eddie Chavez i Jimmy Marker, prvu dvojicu je
poznavao već neko vrijeme kada je radio u porocima. Njihova je veza bila
zategnuta zbog Brockova pretposljednjeg posla koji je krenuo loše i obojica su
imala jako negativno mišljenje o odlukama koje je Brock donio tijekom tog
posla. Sad, s obzirom na to da je Hank bio brat Leeja Nightingalea, a Lee
Chavezov najbolji prijatelj, Brock je suraĎivao s Hectorom i Vanceom,
dvojicom Leejevih momaka i da ne spominjemo da je prešao iz DEA-e u DPD te
su im se staze kriţale, došli su do nelagodnog primirja. Kako su se dani
pretvarali u tjedne, a zatim u mjesece, primirje se popravljalo kako su se
upoznavali, upoznavali osobnosti i radne etike jedni drugih. Nije mogao reći da
su najbolji prijatelji, ali ih je poštovao.
Jimmy Marker bio je policajac veteran, visoko odlikovan, intenzivno
predan poslu i blizu mirovine. U Odjelu nije bilo policajca koji ga nije poštovao,
uključujući Brocka.

Trofej Knjiga | 29
 Jimmy je bio taj koji je progovorio.
„Što ima?“ pitao je Brock.
„U kapetanov ured,“ uzvratio je Jimmy.
Tada je znao. Osjetio je to. Vidio je to u njihovim očima, njihovim
opreznim stavovima.
Nešto nije bilo u redu. Nešto veliko nije bilo u redu. I to nešto veliko je
bilo jako veliko i bilo je jako pogrešno.
Jebiga.
Nije rekao više ni riječi, ustao je sa stolca i krenuo u kapetanov ured,
Jimmy, Eddie i Hank su ga slijedili.
Čim se pojavio, Brock je vidio da je kapetanov pogleda bio usmjeren kroz
prozor.
Čekao je.
Jebiga.
Ušao je, muškarci su ušli s njim i vrata su se odmah zatvorila.
„Sjedi, Lucas,“ naredio je kapetan, gledajući ga.
Brock se nije pomaknuo niti skrenuo pogled s kapetana.
„Reci mi,“ naredio je.
Kapetan ga je gledao u oči.
Tada je izjavio, „Znaš da je Josiah Burkett pušten na uvjetnu slobodu prije
četiri mjeseca.“
Ţuč se podignula do Brockova grla.
Josiah Burkett je bio Breein roĎak koji ju je silovao. Brock je pazio na
Josiaha Burketta i točno je znao kad je to jebeno čudovište pušteno. Brock je
takoĎer znao da je Burkett bio redovno na sastancima sa svojim policajcem za
uvjetni otpust, kuću u kojoj je taj seronja bio i iz koje se još nije iselio te da se
uspio zaposliti radeći u tvornici automobilskih dijelova kod 6. avenije.
Ono što nije znao bilo je zašto je kapetan započeo s Burkettom.
Ovo nije počinjalo dobro.
„Aha,“ odgovorio je.
Kapetan ga je gledao u oči.
„Isuse, kapetane, samo..." zareţao je Brock i kapetan ga je prekinuo.

Trofej Knjiga | 30
 Govoreći brzo, rekao je, „Poziv je stigao na 112 prije dvadeset minuta.
Pozivatelj nije dobio priliku objasniti što se dogaĎa. Čuli su se pucnjevi preko
telefona. Ni minutu kasnije, nekoliko je poziva stiglo iz trgovačkog centra Park
Meadows...“
Čuvši lokaciju, lokaciju na kojoj je bila Tess prije dvadeset minuta i znao
je, jer je prije dvadeset jebenih minuta bio s njom na jebenom telefonu, svaka
stanica u tijelu Brocka Lucasa se prestala micati.
Kapetan je nastavio govoriti, “...javljajući kako je stariji muškarac otvorio
vatru na crnu limuzinu. Kad su jedinice stigle na mjesto dogaĎaja, strijelac je
otišao, tamo je bio muškarac, još uvijek ţiv ispred automobila i dvojica mrtvih u
automobilu. Damian Heller je bio jedan od tih ljudi.“
Brock se nije micao, nije govorio, nije ni jebeno trepnuo.
„Ţao mi je sine, ali telefon i torbica Tesse O'Hare pronaĎeni su na
straţnjem sjedalu te limuzine.“
Brock je zatvorio oči.
Kapetan je nastavio dalje. „Svjedoci izvještavaju da je otišla sa starijim
muškarcem koji je drţao oruţje upereno u nju.“
Brock je otvorio oči.
Kapetan je završio, tiho rekavši, „Opisi strijelca podudaraju se s Josiahom
Burkettom.“
Okrenuo se na peti i krenuo prema vratima.
Nightingale i Chavez su već bili tamo, pripremljeni, da je imao prostora
za bilo što drugo u svom mozgu, bilo što drugo osim njegove slatke Tess u
rukama poremećenog, bolesnog luĎaka kojega je on postavio na ovaj put da se
osveti, učinivši ga onim tko je učinio njegovu Tess nesigurnom, shvatio bi zašto
su ta dvojica izabrana. Mnogi muškarci nisu mogli zaustaviti Brocka, ali njih
dvojica su mogli.
„Lucas, moraš ostati smiren i slušati me,“ hitno je naredio kapetan.
Brock se zaustavio ispred Nightingalea i Chaveza.
„Mičite mi se s jebenog puta,“ zareţao je, a oči su mu se usmjerile ravno
na obojicu.
Nisu micali ni mišić. Da mu je bilo što na umu, osim trulog smeća koje ga
je ispunjavalo, u njihovim bi očima vidio razumijevanje i zabrinutost.
Ali ništa mu nije padalo na pamet, već njegova Tess u bolesnim,
iskrivljenim rukama Josiaha jebenog Burketta.

Trofej Knjiga | 31
 „Lucas,“ pozvao je kapetan. „Sine, smiri se i slušaj me. Ako nećeš,
zatvorit ćemo te. Ne treba ti to, ne ţeliš to, znam da ne ţeliš. Ne sada, budi
pametan, okreni se i poslušaj me.“
Brock je pogledao preko ramena. „Makni mi ih s puta.“
„Naći ćemo je,“ obećao je kapetan.
„Kada?“ pitao je Brock okrećući se, „Nakon što ubije boga u njoj? Nakon
što odigra svoje bolesne igre s njom? Isuse jebeni Kriste!“ riknuo je posljednje.
„Prošla je već kroz ovo.“
„Znam, sine, slušaj –“
Brock je okrenuo leĎa kapetanu i podigao prst u Nightingaleovo lice,
„Ţelim tvog brata na ovome, jebeno sada.“
„Već jest, Slim, zvao sam ga,“ rekao je Hank tiho. „Svi dečki su u lovu.“
„Delgado,“ zareţao je Brock, prelazeći očima prema Chavezu, „Se mora
mobilizirati.“
„I taj je poziv obavljen,“ rekao mu je Eddie. „U igri je njegov tim.“
Brock ih je bijesno pogledao, ţuč mu je još uvijek izjedala grlo. Vizije
Bree u njezinu bolničkom krevetu ispunjavale su mu glavu, vizije koje su se
pretvorile u Tess, čeljust oţičena, nedostajali su zubi, natečene oči, tamne
modrice na vratu.
Jebiga.
Jebiga!
Okrenuo se natrag prema kapetanu. „Moje dječake treba pokupiti iz škole.
Moram obaviti neke pozive.“
„To radiš odavde,“ odgovorio je kapetan.
Brock je odmahnuo glavom. „Moram biti vani. Znam gdje se krije. Znam
gdje se šulja.“
„Daj te podatke Jimmyju, Hanku i Eddieju, oni će ih pratiti.“
„Ona je moja ţena, kapetane,“ podsjetio ga je Brock.
„Pronaći ćemo je,“ opet je obećao kapetan.
Ţuč u grlu je naticala, prijetila da će ga zadaviti. „Moj posao ju je čuvati,“
govorio je oko ţuči, što mu je činilo glas grubim.

Trofej Knjiga | 32
 „Pronaći ćemo je, sine,“ obećao je kapetan još jednom i oči su mu postale
intenzivne. „Ideš protiv sebe, čovjek poput tebe, znam to. Ideš protiv sebe. Ali
najpametnije što sada moţeš učiniti jest sjesti, informirati Jimmyja, Hanka i
Eddieja kako bi mogli raditi, a zatim pozvati nekoga da se pobrine za tvoje
dečke. Kad je naĎemo, moraš se srediti jer ćeš joj trebati. Moraš se drţati pod
kontrolom, Brock, učini pravu stvar, pomozi nam da joj pomognemo.“
Nakon što je kapetan prestao govoriti, Brock "Slim" Lucas nije
odugovlačio.
Prišao je stolicama ispred kapetanovog stola, spustio dupe u jednu i
pogledao Jimmyja Markera koji je sjedio pored njega. Zatim je prošao kroz sve
čega se sjećao o Josiahu Burkettu, a to je bilo sve što je znao o Josiah Burkettu.
Ništa nije zaboravio. Ništa.
Eddie Chavez prvi je otišao da podijeli prvi val podataka.
Hank Nightingale otišao je drugi.
Jimmy Marker čekao je do kraja.
Onda je Brock pozvao majku da ode po njegove dječake.
A nakon toga, stojeći pokraj prozora u kapetanovoj kancelariji, ništa ne
videći, ta ţuč ga je i dalje gušila, mozak ga je mučio, instinkti su mu vrištali da
se pomakne, dlanovi ga svrbjeli, zubi bili stisnuti, trebalo mu je sve što je imao
da se zaključa i učini ono što je radio godinama, nešto što je tada bilo divlje i
glupo i sjebano, ali nešto za što nije mogao znati da će dovesti u opasnost
njegovu Tess i po prvi puta nakon jebenih godinama, molio je.
Moj divlji čovjek, čuo je kako mu šapuće slatke riječi u glavi. Moj krotitelj
zmija.
Brock Lucas je zatvorio oči i snaţnije se molio.

Trofej Knjiga | 33
 „Znaš li što mi je učinio?“
„Ti si taj koji je povrijedio Bree.“
„Znaš li što mi je učinio?“
Ušutjela sam kad je počeo vrištati.
Imao je pištolj i gledao me. Pogriješio je. Potpuno. I sve to pogrešno
proizašlo je iz njegovih očiju.
Kako bi rekao Brock, bio je poremećen. Sijalo mu je iz očiju. Jasno kao
dan. Sijalo mu je ravno iz očiju.
Kako Bree to nije mogla vidjeti?
Ili je moţda to krio od nje.
Ali nije skrivao od mene.
I to me panično uplašilo.
Nedovoljno panično da ne obraćam paţnju. Nedovoljno panično da ne
primijetim točno gdje smo bili, u Englewoodu, u staroj ruševnoj kući na velikoj
parceli koja je uglavnom bila blatnjava zemlja od topljenja snijega, uvenulog
korova, puno velikih stabala. Mislila sam da je bilo čudno mjesto gdje me
odvodi. Bilo je to susjedstvo, naseljeno, a kako je odmicalo popodne, bit će još
više ljudi.
Ljudi su me mogli čuti kako vrištim.
Ali nisam vrištala.
On je.
Bio je poremećen.

Trofej Knjiga | 34
 Ubio je Damiana, pucao mu ravno u lice. Pucao je u još dvojicu
muškaraca, za jednog sam znala da je mrtav, a drugi bi mogao biti. Mrzio je
Brocka.
Pa bi me upucao.
Ali on se prvo htio igrati sa mnom. Znala sam ovo. Znala sam da ţeli da
Brock ţivi s tim do kraja ţivota. Mogao bi me ostaviti da dišem nakon ili moţda
ne bi.
Ali nije se dugo htio igrati sa mnom. Znala sam to. Bio je stari momak.
Nema to više u sebi. A takoĎer, nije ga bilo briga hoće li biti uhvaćen.
Pucao je na tri muškarca na parkiralištu trţnog centra Park Meadows. Ljudi su
morali vidjeti, čuti. Učinit će ono što će učiniti kako bi Brock platio i neće gubiti
vrijeme.
Kad nisam odgovorila, glas mu se smirio i naredio je, „Skini se.“
Umirila sam se.
Ne, nije namjeravao gubiti vrijeme.
Nije mi se ovo opet dogaĎalo. Nije moglo. Ne bi mi se moglo ponoviti.
Nisam bila sigurna mogu li to preţivjeti. Ni s Brockom pokraj sebe kad bi bilo
učinjeno, ako bih nastavila disati. Nisam bila sigurna ni da bismo to mogli
preţivjeti, ne iz onoga što sam znala o Brocku, njegovoj sposobnosti za odanost
i ljubavi, znajući da je ovo svalio na mene. Uništilo bi ga. Pa čak i ako preţivim,
on moţda ne bi.
„Skini... svoju jebenu... odjeću,“ polu-ponavljao je, a ja sam zurila u
njega.
Pomaknuo je pištolj za centimetar ustranu i stisnuo okidač.
Vrisnula sam i skočila kad je pucanj glasno odjeknuo u sobi, metak se
utisnuo u zid iza mene.
Boţe, molim te Boţe, neka netko čuje.
„Skini se,“ opet je ponovio.
Odmahnula sam glavom.
„Ne,“ šapnula sam i on je trepnuo.
„Što?“ upitao je.
Tada sam znala. Znala sam da to ne bih mogla podnijeti. Znala sam da
Brock to ne moţe podnijeti.
Znala sam da moram ovo zaustaviti.

Trofej Knjiga | 35
 A ako se ozlijedim, neka tako bude.
Ali nitko me neće tako ozlijediti, ne opet. A neće ozlijediti ni Brocka.
Ne opet.
Bilo bi nam dosta. Oboma nam je bilo jebeno dosta.
„Dobio si ono što si zasluţio,“ rekla sam mu tiho, a on se zagledao u
mene. „Ne.“ Ponovno sam odmahnula glavom. „Nisi. Nisi dobio ono što si
zasluţio. Da si dobio ono što si zasluţio, ne bi disao.“
Prišao mi je bliţe, podignutog pištolja uperenog u mene, ali nepomično
sam ga gledala i odmaknula se kad je krenuo prema meni.
„Ozlijedio si je, uništio si je,“ rekla sam mu, i dalje se odmičući dok se
kretao naprijed, njegove lude oči su bile prikovane za mene. „Poništio si je. Ovaj
svijet nije u redu jer ti dišeš, a ona ne.“
Udarila sam u zid i morala sam stati, a on je stao sa mnom.
„Skini se,“ rekao je još jednom.
„Ne. Nema šanse. Nećeš me dirati. Nema šanse.“
„Skini svoju odjeću.“
„Pucaj u mene. Učini to. Radije bih umrla nego da osjetim tvoje prljave
ruke na sebi.“
„Skini… svoju… odjeću.“
Odmahnula sam glavom i zadrţala pogled na njemu.
Tada sam šapnula, „Ne.“
Onda sam se pokrenula.
Savivši se, zaletjela sam se točno na njega, dok je sljedeći pucanj
odjeknuo glasno u sobi i nisam znala kamo je otišao, samo sam znala da nije
ušao u mene.
Tada sam ga udarila tjemenom u trbuh.
Ovo nije bio sjajan potez. Trebala sam obratiti više paţnje na sav nogomet
koji su me moji dečki prisiljavali da gledam. Trebala sam ga zahvatiti ramenom.
Udarajući ga glavom, zabilo mi je glavu u vrat, a bol mi je prošla kroz vrat i niz
kraljeţnicu.
Ali nastavila sam, odgurivala sam ga, osjetila sam kako se njegova ruka
stezala u mojoj jakni dok mi je ruka hvatala njegovu ruku s oruţjem. Ispaljen je
još jedan hitac, ali išao daleko, jer sam mu odgurivala ruku.

Trofej Knjiga | 36
 Potom je udario u zid i još jedan udar boli mi je prošao niz vrat i
kraljeţnicu, ispalio je slučajno još jedan metak, ali imala sam ruku na njegovom
zapešću, a pištolj je i dalje bio usmjeren u stranu.
Ispravila sam se i počela hvatati pištolj.
Bio je star, ali i dalje je imao snage. Sranje. Trebala sam se više baviti
kick-boksom.
Naša borba je pokrenula još jedan metak, pištolj je bio uperen gore dok
sam svom snagom i teţinom gurala da ga istovremeno drţim uz zid i pištolj što
dalje.
Tada sam shvatila da ne stvaram nikakvu buku.
Pa sam počela vikati, vrištati. Nisam ni znala što vrištim, moţda to nisu
bile riječi, moţda nije bilo ništa drugo do buka, ali nitko nije mogao ne čuti strah
u tome. Nitko nije mogao. Svatko tko bi čuo nazvao bi policiju.
Nadala sam se.
„Šuti,“ zahtijevao je.
„Jebi se!“ Vrisnula sam.
„Začepi!“ vrisnuo je i tada sam shvatila da sam trebala obratiti paţnju na
njegovu lijevu kao i na desnu jer me zakucao ravno u čeljust.
Bol mi se širila iz čeljusti prema lubanji, a glava i tijelo trznuli su mi se u
stranu, ali srećom zadrţala sam stisak na njegovoj ruci s pištoljem.
Tada sam opet počela vrištati, ali brzo sam naučila. Kad me ponovno
pokušao udariti, sagnula sam se i promašio je. Zamah ga je odnio ustranu, a ja
sam gurnula naprijed, zabijajući ga u neugodan poloţaj, obje ruke u stranu.
„Jebena kučko! Jebena pičko!“ vikao je, mučeći se, pokušavajući
ispraviti tijelo.
Nastavila sam pritiskati svoju teţinu što sam jače mogla, imajući
poteškoća drţati ga okrenutog u stranu, i dalje vrišteći najglasnije što sam
mogla. Pomaknula sam ruku prema pištolju, stisnuvši je oko njegove, gurnuvši
prst u okidač.
„Jebena kučko! Jebena, jebena pičko!“ povikao je, njegova barba se
pojačavala, nisam ga još dugo mogla drţati.
Pritisnula sam okidač.
Bam!
Bam!

Trofej Knjiga | 37
 Bam!
Iznova i iznova dok sam ga gurala u zid i on je uzvraćao dok spremnik
nije ispraţnjen, bez metaka..
Hvala Bogu.
Smjesta sam ga pustila, okrenula se i počela bjeţati.
Uhvatio me za kosu, trzajući me unatrag, bol, Boţe, toliko jebene boli
koja mi je izlazila iz tjemena, vrat mi se iskrenuo i vikala sam od muke.
Prišao je blizu, nogom je izvukao obje moje ispod mene i teško sam pala
na bok.
Tada je bio na meni.
Opet sam počela vrištati, vrištati i boriti se, gurati, udarati nogama,
grepsti. Nokti su mi se zabili u njegovo lice, krv je odmah potekla iz tri rane
koje sam mu zarezala u mesu, refleksno se uzdignuo i podignula sam se s njim,
podmećući stopalo, prevrnula sam ga na leĎa.
U ovom trenutku, moţda sam trebala ustati i potrčati.
Ali nisam.
Sjela sam na njega i udarila ga snaţno, što sam jače mogla, stisnute šake;
udarila sam ga u lice.
Zastenjao je od bola, a glava mu se okrenula na stranu.
I nije je ispravio prije nego što sam ga ponovno udarila.
I opet.
I opet.
I opet.
I opet.
Zatim sam mu omotala ruke oko vrata i stisnula.
„Ti jebeni kurče,“ šaptala sam dok sam ga stiskala, ruke su mu bile na
mojim zapešćima pokušavajući povući moje, stavila sam cijelu teţinu na svoje
ruke, sve što sam imala u sebi prebacila sam na prste i… stisnula… čvrsto. „Ti
jebeni, jebeni kurče.“ Tijelo mu se bacakalo, noge trzale, pokušavajući me
odgurnuti, ali zadrţala sam fokus, nisam se micala i nastavila stiskati.
„Uzeo si Breeinu lijepu budućnost, nećeš uzeti moju.“
Jače sam stisnula.
Počeo se gušiti.
Trofej Knjiga | 38
 Nastavila sam stiskati.
Gledala sam kako mu lice postaje ljubičasto kad su se usta počela otvarati
i zatvarati, tijelo mu se prestalo bacakati i počelo se trzati.
Nastavila sam stiskati.
Nisam čula otvaranje ulaznih vrata i nisam čula udaranje muških čizama
po daščanom podu.
Samo sam nastavila stiskati.
Onda više nisam bila na njemu. Bila sam gore, a leĎa su mi bila
zalijepljena za tvrdo muško tijelo, zapešća zarobljena i omotana oko prednjeg
dijela mene, a usne su se spustile do mog uha dok sam gledala kako moj
napadač udiše, s rukama na vratu dok je visoki, tamnokosi muškarac stajao s
pištoljem uperenim u njega.
„Na sigurnom si,“ šapnule su mi te usne na uho. „Ja sam Hawk, Gwenin
čovjek i ti si na sigurnom, Tess.“
Tijelo mi je bilo napeto, ostalo je tako neko vrijeme, a zatim se objesilo u
njegovim rukama, noge su mi popustile, ali on me pridrţao i privio uz svoju
čvrstu toplinu.
„Na sigurnom si, Tess,“ šapnuo mi je ponovno na uho.
Kimnula sam nijemo, pogledavši tamnokosog muškarca koji je čizmom
udario mog napadača u trbuh, a zatim je čučnuo, s koljenom u leĎa, izvlačeći
lisice iz drţača na pojasu traperica, povlačeći ruke mog napadača iza njega i
stavljajući mu lisice.
Počela sam drhtati.
Hawk, Gwenin čovjek, me jače zagrlio.
Tamnokosi muškarac grubo je promrmljao, „Ne miči se,“ čovjeku na
podu.
Zatim je ustao, izvukao telefon iz straţnjeg dţepa, pritisnuo tipke i stavio
ga na uho. Tada su me pogledale njegove tople, ali intenzivne i budne
tamnosmeĎe oči, pregledao me od glave do pete, premjestio ih prema Hawku, a
zatim natrag k meni. Zatim je rekao u svoj telefon. „Da, Lawson je. Imamo je.
Nije ozlijeĎena. Reci Slimu.“
Imamo je. Nije ozlijeđena. Reci Slimu.
Tada sam počela plakati.

Trofej Knjiga | 39
 Alarm se oglasio.
Svirao je, Tim McGraw, a Brock je čuo kako Tess pospano mrmlja, „Što
zaboga?“
Nacerio se prije nego što je uopće otvorio oči.
Odmaknula se od njega, ali prije nego što je stigla dodirnuti tipku za
isključivanje glazbe, otvorio je oči, uhvatio je za struk i povukao natrag uz svoje
tijelo.
Okrenula mu se u rukama i podignula svoje zelene oči prema njemu, a
njezina svijetlosmeĎa kosa s plavim pramenovima bila je raščupana i djelomično
joj na licu.
„Tko je to?“ pitala je, podiţući ruku da makne kosu s lica.
„Tim McGraw,“ odgovorio je, razumijevajući njezino pitanje i znajući da
ona nema jebenog pojma tko je Tim McGraw. Proveo je više od godinu dana
upoznajući je sa svojom glazbom, a ona je provela više od godinu dana
uglavnom ignorirajući te napore.
Glazba je postala sve glasnija.
Promatrao je kako joj se oči suţavaju i to nije bilo zato što nije imala
naočale.
„Kako je to došlo na moj plejer?“
„Stavio sam je tamo.“
„Ti –“ započela je, ali on se zakotrljao na nju, tako da je njegovo tijelo
bilo na njenom njeţnom, slatkom i pribliţio je lice njezinom.
„Dušo,“ šapnuo je, „RoĎendan mi je. Ne budim se s Fionom Apple.“

Trofej Knjiga | 40
 „Fiona nije bila u zakazanom miksu,“ obavijestila ga je.
„Ili Tori Amos,“ dodao je.
„Nije ni ona.“
„Ili Sarah McLachlan.“
„Ni ona.“
„Ili Paula Cole.“
Stisnula je usta.
Da, to je bilo to, Paula, jebena Cole, definitivno nije bila zakazana za
njegov roĎendan.
Osjetio je kako mu se tijelo počelo tresti i čuo je kako se Tim McGraw
počeo pojačavati.
Kontrolirao je svoj humor, pribliţio lice bliţe i ponovno je podsjetio,
„RoĎendan mi je.“
„Moram isključiti glazbu.“
„Da, moţeš to učiniti nakon što započneš moj roĎendan na pravi način.“
„Postaje sve glasnije.“
Nije pogriješila. Postajalo je sve glasnije.
„Tess,“ zareţao je dok je stiskao svoje tijelo u njezino, ugrizla se za usnu i
vrata su se otvorila.
Glava mu se trznula unatrag i gledao je Joela i Rexa kako ulaze baš kao i
prošle godine, kako je Tess organizirala da on, ona i Joel dva dana kasnije uĎu u
Rexovu sobu s njegovom tortom i da oni s Rexom uĎu u Joelovu sobu četiri
dana nakon toga sa njegovom.
Joel je nosio lijepo ukrašenu roĎendansku tortu, nesumnjivo s mrkvom,
njegovu najdraţu, na kojoj je bilo obilje visokih, tankih, plavih svijeća, sve su
bile zapaljene.
Pjevali su uzvikujući „Sretan ti roĎendan“ nad Timom McGrawom i
smiješili se poput idiota.
Spustio je pogled na Tess koja mu se cerila, ali ne poput idiota. Oči su joj
bile tople, lice njeţno, a osmijeh sladak.
Cijela Tess.

Trofej Knjiga | 41
 Nacerio se natrag, savio vrat i dodirnuo ustima njezine, zatim se otkotrljao
sa svoje ţene na podlaktice, a ona se otkotrljala prema alarmu, isključujući Tima
McGrawa u isto vrijeme kad su Rex i Joey stajali pokraj kreveta i završavali,
„Sretan roĎendan dragi tataaaaaa,“ na što je Tess sjela i pridruţila im se na
posljednje četiri riječi.
Joel je gurnuo tortu naprijed i zahtijevao, „Ugasi svijeće i zaţeli ţelju.“
Brock „Slim“ Lucas je pogledao svog najstarijeg sina, pogled mu je
prešao na najmlaĎeg sina, a zatim kliznuo prema njegovoj ţeni.
A kad su njegove oči pogledale njezine blistave, shvatio je da nema ništa
za poţeljeti. Nijednu ţelju. Nije bilo ničega što je ţelio.
Imao je sve tu.
Osim jedne stvari.
Zato se nagnuo preko Tess, šutke izrekao svoju ţelju i ugasio svijeće.
Pljeskala je i navijala.
Rex je izjavio, „Tako otkačeno super! Baš kao i prošle godine! Torta za
doručak tri dana ovaj tjedna!“
Joel, koji je izrastao u posljednjih godinu dana, sada znatno viši od Tess i
definitivno odrasli dječak samo tjedan dana od svog četrnaestog roĎendana,
okrenuo se i krenuo prema vratima izjavljujući, „Donijet ću tanjure.“
Rex, koji je takoĎer porastao, premda ni pribliţno toliko kao njegov brat i
dalje je bio viši od Tess i skoro dvanaest godina, stoga je zadrţao status dječaka,
ali samo prividno, slijedio ga je najavljujući, „Donijet ću mlijeko.“
Tess je zbacila pokrivače i odlučila, „Pripremit ću kavu.“
Pustio je da joj stopala udare o pod prije nego što mu se ruka ponovno
savila oko njezina struka; povukao ju je natrag u krevet i prebacio se preko nje.
Prije nego što je uspjela izustiti riječ, uzeo je roĎendanski poljubac, učinio
je to dugo, učinio je to teško i bilo je mokro.
Kad je podigao glavu i vidio je da su joj oči zamagljene, ali uglavnom
sretne i dalje blistave, dobio je svoju ţelju.

⁂⁂⁂⁂⁂

Trofej Knjiga | 42
 Brock je prišao vratima koja su se otvorila prije nego što je stigao tamo.
Kad je prišao, trznuo je bradom prema starijem muškarcu, čovjek je nagnuo
svoju i odmaknuo se u stranu.
Brock je ušao.
Muškarac je zatvorio vrata i okrenuo se prema njemu.
„Ţeliš li kavu?“ pitao je, kao i uvijek.
Brock je odmahnuo glavom kao i uvijek, gurnuo ruku u kaput, izvukao
omotnicu iz unutarnjeg dţepa i pruţio je muškarcu.
Donald Heller ju je uzeo. Nije ni pokušao sakriti svoju revnost kad je
otvorio preklop i izvlačio slike.
Nikada nije pokušavao sakriti svoju revnost.
Sagnute glave proučavao je Tessine snimke s Joeyjem, Rexom i njegovom
obitelji za Boţić.
Tess ukrašava tortu u straţnjem dijelu nove pekare. Tess stoji u njihovoj
kuhinji, telefon na uhu i smije se nečemu što joj je Elvira govorila. Tess kako
vjeţba s Ellie, savijene glave kako bi slušala što joj Ellie šapće na uho, a njezino
tijelo skrivala je Elliena iznimno djevojačka, ruţičasta cvjetna haljina.
I na posljednjoj se zaustavio i dugo je proučavao.
Bila je to slika Tess kako stoji pored njega u otmjenoj haljini boje
bjelokosti koja je grlila njezinu zaobljenu figuru i dodirivala joj koljena, kose
podignute u sofisticiranu frizuru na zatiljku, stopala obuvenih u par, jebeš me
cipele, na visoku petu, jednom rukom drţeći buket koji je bio mješavina krvavo
crvenih i ţarko ruţičastih ruţa, a druga ruka omotana oko njegovih leĎa. Rex joj
je bio s lijeve strane, Ellie je stajala s prednje lijeve strane. Joel je bio Brocku s
leĎa zdesna, Levi uz Joeya, a Dylan i Grady ispred njih. Martha je stajala uz
Rexa i Tess. Obitelj i prijatelji bili su poredani iza ekipe naprijed.
Najbolji stvar na slici, prema Brockovom načinu razmišljanja, bio je
blistavi dijamant koji se mogao vidjeti na Tessinom prstenjaku koji je bio uvijen
oko dugih stabljika njezinog buketa omotanih vrpcom boje bjelokosti, pored tog
dijamanta stajala je sjajna zlatna traka koju je, samo nekoliko minuta prije,
Brock stavio na njezin prst. Traka koja je odgovarala široj, ništa manje sjajnoj,
kakvu je Brock sada nosio, koju je, tog dana, stavila na njegov.
I, naravno, još jedan najbolji dio bile su one jebi me cipele, pozivnica koju
je prihvatio otprilike pet sati nakon snimanja slike.
I, konačno, činjenica da joj je osmijeh bio širok, da su joj se vidjeli
prekrasni bijeli zubi, da su joj oči sjale jer se smijala.

Trofej Knjiga | 43
 Donald Heller dugo je proučavao tu fotografiju.
Tada je, još uvijek savijene glave prema fotografiji, šapnuo, „Izgleda
sretno.“
„Jeste,“ potvrdio je Brock i Hellerova glava se podignula.
Brock nije često dolazio, ali dolazio je redovito. Učinio je to jer je čovjek
ispred njega volio Tess. Učinio je to i zato što je čovjek ispred njega bio otac
šupka, ali posljednji čin koji je njegov sin učinio na ovoj zemlji, pokušavao je
spasiti Brockovu Tess od zla.
Damian Heller je razdvojio kosti ţivota Brocka Lucasa i pritom je Damian
Heller saznao za Josiaha Burketta. A Damian Heller je imao sredstva da pripazi
na Burketta. Znao je da Burkett planira osvetu. Trebao je reći Brocku i, ako ne
Brocku, onda policajcima, ali da jest, nije mogao odigrati svoju ulogu viteza u
sjajnom oklopnom.
Unatoč tome, pao je da Tess ne bi. Bio je seronja, igra je bila glupa i
mogla je nanijeti Tess štetu od koje ju je ţelio zaštititi, ali Brock nije mogao
poreći da je njegova smrt vrijedila nešto.
Nije bilo šanse da pokuša nagovoriti Tess da dopusti ovom čovjeku i
demonima koje nije ţelio da ju muče, ali nije mogao izbjeći povratak u njezin
ţivot, ţivot u kojemu se Brock trudio drţati demone dalje, napor koji je, skoro
godinu dana, uspijevao i učinio bi gotovo sve kako bi se pobrinuo da se taj niz
nastavi.
Ali dugovao je ovom čovjeku znanje koje su te slike dijelile.
„Vegas?“ pitao je Donald Heller.
„Da,“ odgovorio je Brock.
„Kada?“
„Krajem prošlog mjeseca.“
Ponovno je spustio pogled na fotografiju pa vratio na Brocka.
„Bile su njezina majka i sestra,“ primijetio je.
„Svi su bili,“ odgovorio je Brock.
I jesu. Bila je to jebena eksplozija, divlja, dva dana obiteljske zabave
tijekom dana, a potom su Kalie, Kellie, Joel i Rex čuvali djecu, a bila su to dva
dana noćne pijane zabave za odrasle. Onda su imali vjenčanje nakon kojega su
jeli, pili, plesali i smijali se, a sljedećeg jutra su svi otišli. Brockova mama
brinula se o Joeyu i Rexu, dok su Brock i Tess ostali u Vegasu i imali četiri dana
provoda, od kojih prva dva nisu napuštali hotelsku sobu.

Trofej Knjiga | 44
 Definitivno divlje. Definitivno eksplozija.
Savršeno.
Heller je pogledao fotografiju, a zatim Brocka.
„Imaš lijepe sinove,“ primijetio je.
Brock mu nije zahvalio što mu je rekao nešto što je znao.
Umjesto toga, obavijestio ga je, „Oni je vole.“
„Teško je ne voljeti Tess,“ šapnuo je.
Bila je to prokleta istina.
Tada je postavio posljednje pitanje koje je uvijek postavljao prije nego što
je Brock otišao.
„Mogu li ih zadrţati?“
I Brock mu je dao odgovor koji je uvijek davao.
„Da.“
Kimnuo je glavom.
Brock je uzvratio kimanje.
Otvorio je vrata i Brock je prošao kroz njih okrećući se dok je Donald
Heller mrmljao, „Do sljedećeg puta.“
Brock je trznuo bradom i prišao svom kamionetu.

⁂⁂⁂⁂⁂

Brock je čučao u mokroj travi. Imali su relativno toplu zimu, nekoliko

naleta snijega, ništa što je ostajalo, a kad bi se zadrţalo, nije ostalo predugo.
Tess ga je voljela.
Dječaci su mrzili.
Brocka nije bilo briga ni u kojem slučaju.
Gurnuo je ruku u svoj unutarnji dţep kaputa i izvukao fotografiju, još
jednu kopiju one koja je fascinirala Donalda Hellera. Fotografija koja je
povećana, uokvirena i s ponosom stoji u njihovoj dnevnoj sobi.
Zatim je ispruţio ruku i postavio je na podnoţje nadgrobnog spomenika.
„Trebao si biti tamo, tata,“ šapnuo je blistavom mramoru.
Trofej Knjiga | 45
 Mramor nije imao odgovor.

⁂⁂⁂⁂⁂

„Sranje,“ čuo je Mitcha Lawsona kako govori i podigao je glavu kako bi

pogledao preko stolova u svog partnera.
Da je netko rekao Brocku prije dvije godine da će se udruţiti s Mitchom
Lawsonom, nasmijao bi se ili, moţda, zareţao.
Lawson je bio umiješan u situaciju s Hawkom Delgadom i njegovom sada
suprugom Gwen.
Lawson je tada imao nešto s Gwen, sada je imao jednu, puno bolju stvar,
stvar koju je teško osvojio, ali opet, većina stvari koje se teško osvajaju vrijede
svih prepreka koje su vodile do pobjede. Ali onda Lawson nije bio zadovoljan
odlukama koje je Brock donio zbog kojih je stupio u kontakt s Hawkom i Gwen
Delgado.
Ali, poput mnogih policajaca, Mitch je čuo da je Brockova ţena bila u
rukama bolesnog, opasnog muškarca ţeljnog osvete i, poput mnogih policajaca,
bacio se u lov.
Oštar poput šiljka, nešto što je bilo dobro imati u partneru, Mitch je
kontaktirao Delgada, čovjeka koji je imao više novca i više sredstava, ali manje
pravila od DPD-a, i zajedno su traţili. Informacija koju je Brock dao odvela ih je
do nje. Burkett nije bio glup, nije to bilo mjesto gdje ga je Brock pronašao prije
nekoliko godina nakon onoga što je učinio Bree, ali to su bile informacije koje je
pronašao kad ga je lovio. Kuća koja je bila u vlasništvu obitelji, ali iz nekog
razloga nekorištena, kuća Breeine tete, kuća Burkettove majke, u kojoj je
odrastao.
Sreća ili dobar instinkt, nije bilo vaţno što, poslali su tamo Delgada i
Lawsona kad su informacije koje je Brock dao počele kruţiti. To je značilo da
su je brzo našli. To je značilo da je u rukama luĎaka bila tek manje od sat
vremena prije nego što je bila na sigurnom.
Nakon što je to gotovo, Lawson mu je rekao da se Tess sama pobrinula za
situaciju prije nego što su stigli. Iako je Burkett bio star, Brocka je to iznenadilo,
ali ne toliko koliko ga je zabrinulo.
To je bilo zato što je Burkett bio naoruţan i spreman upotrijebiti svoje
oruţje i to je demonstrirao Tess. Ipak, nekako je to učinila i osim toga što ju je
udario u čeljust, što ju je boljelo nekoliko dana, imale je oteklinu i nekoliko
manjih modrica, čudesno se izvukla neozlijeĎena.

Trofej Knjiga | 46
 Drugim riječima, tog dana, Brock Lucas naučio je snagu molitve, ali nije
je često koristio, ali to nije značilo da Bog nije čuo nešto od njega.
No ovih dana, slatkih dana, njegove su poruke bile puno drugačije.
A Tess mu je rekla da su Delgado i Lawson bili njeţni prema njoj. Tess
mu je rekla da se nakon nekoliko minuta nakon njihova dolaska osjećala
sigurnom i, što je još vaţnije, nakon nekoliko minuta od njihova dolaska javili
su mu da je na sigurnom.
Taj posljednji dio bio je ono što ju je drţalo. Kad joj se pridruţio petnaest
minuta kasnije, više se brinula za njegovo duševno stanje nego za sebe. Kad je
stigao, bila je u suzama u Delgadovim rukama, Hawk ju je predao Brocku i nije
prošlo mnogo vremena prije nego što se sabrala i usmjerila pozornost na njega.
Bila je svjedok pucnjave na trojicu muškaraca, od kojih su dvojica ubijena, ali to
je nije nimalo zgrozilo. Te noći je spavala poput djeteta u njegovom naručju, a
on je to znao jer nije jebeno trepnuo. I oni su otišli na Arubu kako je planirano i
ona je jebeno uţivala u tom odmoru, a i njegovi dečki.
Nakon što ju je danima pomno promatrao i utvrdio da ništa ne zakopava,
bila je zapravo dobro, ostavila je to iza sebe, krenula dalje i Brock je uţivao.
I to zato što se, shvatio je, osjećala sigurno. Dogodila su se sranja,
preţivjela je i iako ju on nije učinio sigurnom, muškarci s kojima se povezao
učinili su to umjesto njega, a da ne spominjemo da je ona učinila svoj dio. Za
Tess je ovaj incident bio trenutak, a sljedeće jutro je ustala i spremila doručak za
njegove sinove kao i svako jutro, pila kavu, pravila se pametna i nasmijala
njegove sinove.
Ali Delgado i Lawson su došli do nje, učinili su da se osjeća sigurno i bili
su njeţni s njom.
Stoga je i njima bio duţan.
I nije imao problema biti Lawsonov partner. Mitch je bio mlaĎi od
Brocka, ali pametan, marljiv, dobar policajac koji je u meĎuvremenu postao
dobar prijatelj i to ne samo zato što su bili partneri.
Sad je gledao dalje od Brocka kao da je tek saznao da će svijetu doći kraj.
Brock je pogledao preko ramena i vidio ono što je vidio Mitch.
Jebeno sjajno.
Na njegov jebeni roĎendan ništa manje.
Olivia.
„Slim,“ promrmljala je kad se zaustavila pokraj njegova stola,
preusmjerivši pogled s Mitcha na Brocka.

Trofej Knjiga | 47
 „Olivia, zaboga, roĎendan mi je.“
„Da, pa, za neke od nas ovo nije poseban dan. Za neke od nas ovo je dan
kao i svaki drugi dan.“
Nije odgovorio. Samo se naslonio, podigao pogled prema njoj i pričekao
da završi.
U posljednjih godinu dana Olivia je kratko radila na tome da svoje kandţe
zabije u drugog muškarca.
Stoga je, očito, prestala biti slatka i vratila se pravoj sebi, drugim riječima,
potpuna kučka.
Iako su dobre vijesti bile da se, s kandţama u drugom muškarcu, prestala
zajebavati s njim.
Kad nije rekao ništa, najavila je, „Jordan se premješta u Portland, Maine.“
Jebote.
Osjetio je svjetlost u trbuhu.
„I?“ upitao je
„Ţeli da idem s njim.“
Jebote!
Osjetio je olakšanje u trbuhu
„I?“ ponovio je Brock.
„Idem.“
Brock nije ništa više rekao, ali učinio je to jer je ulagao puno napora da se
ne nasmiješi.
Čekala je odgovor.
Brock i dalje nije ništa rekao.
Uzdahnula je i izjavila, „Očito, očekivat ću dječake nekoliko tjedana
tijekom ljeta i svaki drugi Boţić.“
Brock se borio s još jednim osmijehom.
To što dječaci neće biti s njim svaki Boţić, bilo je sranje. Ali imati ih
većinu vremena i to što će Olivia biti udaljena tri četvrtine kontinenta bilo je
super.
„Neka tvoj odvjetnik kontaktira mog odvjetnika,“ rekao joj je.
„Ne, neka tvoj odvjetnik kontaktira mog odvjetnika.“

Trofej Knjiga | 48
 Što god.
„Shvatila si,“ rekao joj je i ona je trepnula.
Tada je upitala, „Hoćeš li im reći?“
Kriste. Jebena kučka.
„Ne,“ odgovorio je.
„Slim –“ započela je.
Brock se ispravio, ali nije ustao, samo je zadrţao pogled na njoj govoreći,
„Olivia, zaboga, nemoj. Ništa što bi mogla reći neće me natjerati da radim tvoj
prljavi posao. Oni su tvoji sinovi, ti se seliš preko cijele drţave. Ovo je tvoja
odluka, ovo je tvoja posljedica. Slušaj me, ozbiljan sam, jednom u svom ţivotu,
poslušaj me. Završio sam s tvojim posljedicama, završio sam s tvojim sranjima i
završio sam s tobom. Ti si mama moje djece, samo to, ništa više. Ne činim ti
usluge; ti uopće nisi u mom ţivotu, osim kad moram preko njih imati posla s
tobom. Molim te, Boţe, daj mi jednu stvar u našoj bijednoj povijesti i provuci to
kroz svoju jebenu glavu.“
Okrenula je pogled prema Mitchu i primijetila, „Uvijek tako šarmantan.“
Lawson je ugušio smijeh, samo zato što je Lawson bio tu prije nego što je
zabila kandţe u drugog muškarca i ostavila ga je na miru pa je Lawson znao sve
o Oliviji i s obzirom da je Lawson bio oštar kao šiljak, ona mu se nije sviĎala.
Što bi se reklo, nimalo. A Mich Lawson je bio dobar čovjek, ali ne tako dobar da
nije savjetovao svom partneru, da bude manje šarmantan prema Oliviji, što nije
bilo šarmantno, a to je govorilo nešto.
Brock je uzdahnuo.
Olivijine oči su se vratile prema njemu. „Dobro,“ odbrusila je. „Reći ću
im.“ Ali rekla je ovo kao da mu čini uslugu.
Brock nije odgovorio.
Prekriţila je ruke na prsima i gledala ga u oči.
Brock nije rekao ni riječi.
Tapkala je nogom.
Brock je napokon progovorio. „Jesmo li završili?“
„Nemaš mi ništa za reći?“ upitala je, izbacivši ruku.
„Kao što?“
„Ne znam,“ odgovorila je. „Nešto. Pobogu, selim se u Maine.“
„I?“ upitao je.
Trofej Knjiga | 49
 „I?“ uzvratila je pitanje.
Brock je ponovno uzdahnuo.
„Slim, bili smo u braku i jedno drugome u ţivotu više od deset godina i
nemaš ništa za reći nakon što sam ti rekla da se selim?“
„Sretan put,“ promrmljao je Brock, Mitch je pokušao ugušiti još jedan
napad smijeha, nije uspio i brzo je skočio sa stolice i krenuo prema hodniku.
Olivijino lice postalo je crveno.
„Lijepo,“ prosiktala je, dugo ga gledala, okrenula se na visokoj peti i
odnijela svoje koščato dupe van.
Nije gledao.
Okrenuo se prema svom stolu, odmah zgrabio telefon, otvorio ga i
pritisnuo tipke ne gledajući ih jer ih je znao napamet.
Javila se na drugo zvono.
„Slatkice,“ rekao je čim je Tess završila svoj pozdrav, „Nećeš vjerovati u
iznenaĎenje koje sam upravo dobio za roĎendan.“

⁂⁂⁂⁂⁂

„Brock, dušo?“ rekla mu je Tess na uho dok je ulazio na straţnja vrata u

kuhinju.
Nakon što su napokon sredili Rexovu sobu, sredio je garaţu, koja nije
imala otvarač garaţnih vrata, pa je Tess nije koristila i parkirala je na ulici. I
sredio ju je tako što ju je srušio i na njezino mjesto sagradio masivnu garaţu za
dva automobila. To je učinio jer nije bio veliki ljubitelj struganja leda s
vjetrobranskog stakla. Učinio je to i zato što nije volio da Tess to radi pa je to
činio umjesto nje, a kako to nije volio raditi na svom jebenom kamionetu, nije
volio dodavati njezin automobil. I na kraju, učinio je to jer je za nju bilo puno
sigurnije ući u garaţu koja je imala izlaz u ograĎeno dvorište sa svjetlima na
senzor pokreta koja su osvjetljavala dvorište, garaţu i kuću čim je izašla iz
garaţe, još jedna stvar koju je instalirao.
Ovo je zauzelo priličan dio dvorišta.
Tess nije rekla ni riječi. Nekako je osjetila kad mu je nešto vaţno i nije se
svaĎala. Nikad.

Trofej Knjiga | 50
 SviĎalo mu se ovo. TakoĎer mu se sviĎalo što nije pravila jebeno veliku
zbrku oko glupih stvari kao to što su on (i njegovi dječaci) pili mlijeko direktno
iz tetrapaka. Ako bi joj nešto bilo vaţno, tiho je razgovarala s njim (ili njegovim
dječacima). Ako je mogla pronaći rješenje bez razgovora, činila je to. U ovom
slučaju, svaki je dobio vlastiti vrč s mlijekom, napisala je njihova imena
markerom prije nego što ih je stavila u hladnjak.
Na taj način je mogla njemu (i njegovim dječacima) davati slatko većinu
vremena.
I bila je.
Ţivot je bio lijep.
Za njega.
I njegove dječake.
„Dušo, u kući sam, ne moraš me zvati,“ rekao je u telefon, smiješeći se jer
je i ona morala biti tu negdje. Sastajao se tu s njom i dječacima i ići će na večeru
s njegovom obitelji u Tvornicu špageta.
„Ovaj... pa, nisam u kući, u bolnici sam.“
Brock se zaustavio u mjestu, oči su mu se zaustavile na otmjenom
postolju za torte na uglu pulta, koji nije vidio, koji je sadrţavao ostatke njegove
roĎendanske torte koju su on i njegovi dječaci desetkovali toga jutra.
Nastavila je brzo, „Dobro sam, dečki su dobro, u pitanju je Lenore. Ona
nekako...“ zastala je, „Nije u redu. Trudovi su joj počeli prije tri sata. Levi ju je
odvezao u bolnicu, odvojili su ga od nje i rekli mu da su i majka i dijete u
opasnosti.“
Jebiga.
Jebiga!
Izračunao je u glavi i došao do nesretnog broja.
Lenore, koja mu je postala šogorica tri tjedna prije Boţića i to ne zato što
je bila trudna, već zato što ju je Levi volio, dijete je bio samo dobra vijest povrh
drugih dobrih vijesti, bila je trudna samo šest mjeseci.
„Koja bolnica?“ upitao.
„Sveti Joe,“ odgovorila je.
„Krenuo sam,“ izjavio je, okrenuvši se natrag prema vratima. „Dječaci su
s tobom?“
„Ne, nazvala sam Dadea. Otišao je po njih u školu. Oni su u njegovoj kući
i pomaţu mu s Gradyjem, Dylanom i Ellie.“
Trofej Knjiga | 51
 Iako bi mnogi pomislili da je to sjebano, Dade McManus je skliznuo u
njihove ţivote prirodno i to zato jer je Tess to omogućila. Bio je dobar dodatak
jer je bio dobar čovjek, volio je Brockove dečke i oboţavao Tess. SviĎao se
Brocku, počeo ga je poštivati i imao je to zauzvrat od McManusa. Ovo je
uspjelo, kako, nije imao pojma, ali jest, i Brocku je bilo drago što jest. Što se
njega ticalo, svatko tko je volio njegove dječake i oboţavao njegovu ţenu bio je
dobrodošao u njihov ţivot pa ga je Brock prihvatio. I, baš tada, bio je sretniji
nego inače.
„U redu.“ Bio je ispred vrata i zaključavao ih.
„Dušo,“ šapnula mu je na uho.
„Da?“
„Poţuri.“
Jebiga.

⁂⁂⁂⁂⁂

Kad je Brock stigao u čekaonicu u Svetog Joea, Levi je sjedio s laktima na

koljenima, presavijen u struku, prstiju vezanih na potiljku.
Brock je prešao očima po svojoj supruzi, sestri, majci, šogoru dok je
prilazio Leviju.
Nijedno lice nije bilo sretno.
Zatim je čučnuo pred brata.
„Brate,“ promrmljao je, Levi je spustio ruke i samo podigao glavu.
„Slim,“ šapnuo je Levi. „Jebiga, Slim.“
Brock je pruţio ruku i uvio je oko bratove glave.
„Ostani sabran,“ šapnuo je.
„Sjebao sam s njom, ulazila je i izlazila iz mog ţivota tri godine prije –“
„Izbaci to iz glave.“

Trofej Knjiga | 52
„Nikad nije bilo sluţbeno, nikad trajno, došla je na večeru za Dan zahvalnosti
jer je bila u jebenoj rotaciji. Imao sam drugu djevojku za Uskrs, drugu za četvrti
srpanj, ona je bila na redu.“ Zaustavio se, a onda su sljedeće dvije riječi izašle
izmučeno. „Na… redu.“
Brock je stisnuo bratov vrat. „Levi, makni to iz jebene glave.“
Levi ga je gledao u oči.
Tada je šapnuo, „Pod mojim nosom, na vrhovima mojih prstiju, nikada
nisam vidio, nikada nisam osjetio, ono što mi je davala sve dok Tess to nije
istaknula i dok nisam otvorio jebene oči.“
„Brate, saberi se.“
Opet ga je Levi gledao u oči.
Brock je uzvratio gestu, drţeći ruku na bratovom vratu.
Tada je rekao, „Ona je unutra, ja sam vani. Ne mogu ništa učiniti. Ona se
bori i ne mogu učiniti nijednu jebenu stvar.“ Progutao je, a zatim upitao, „Ovako
si se osjećao kad su odveli Tess?“
Brock je rekao Leviju što se dogodilo i kako se morao prisiliti da ne sjebe
i učini nešto glupo. Njegov brat je to znanje zadrţao za sebe.
Jedini ljudi koji su znali za pokoru koju je bio prisiljen platiti za
zajebavanje s Josiahom Burkettom bili su njegovi kolege, Levi i Tess, posljednja
je bila brutalna pokora sama po sebi.
„Na neki način, pretpostavljam... da,“ odgovorio je Brock.
„Brate,“ prošaptao je Levi, ta riječ je govorila stotinu drugih.
Brock nije odgovorio.
Levi je udahnuo.
Zatim se ispravio, Brockova ruka se spustila i on se ispravio iz svog
čučnja. Oči su mu prišle Tess. Njezine su bile pune suza. Grizla je usnu prije
nego što ju je pustila i uputila mu drhtav osmijeh.
Nagnuo je bradu prema supruzi i sjeo pored brata.
Pola sata kasnije ušla je ţena u bijelom liječničkom ogrtaču.
„Levi Lucas?“ pozvala je, ali Levi je već ustao i prolazio kroz malu sobu,
Brock iza njega, a obitelj iza njega.
„Je li dobro?“ upitao je Levi.

Trofej Knjiga | 53
 „Dobro je, dijete je dobro. Morat ćemo razgovarati o smanjenju aktivnosti
neko vrijeme kako bi ovo iznijeli do kraja, ali trenutno su oboje zdravi i
sigurni.“
„Hvala Bogu,“ šapnula je Fern i Brock je čuo Jillin drhtavi udah i Laurino
prigušeno cviljenje.
„Mogu li ju vidjeti?“ pitao je Levi.
„Odvest ću te k njoj.“
Levi se nije osvrtao na svoju obitelj dok se udaljavao.
Brock je promatrao svog brata, a zatim je osjetio kako se Tess zavlači
ispod njegove ruke.
Savio je ruku oko njezinih ramena i pogledao je u oči.
Uhvatila mu je pogled na trenutak prije njego što je zabila lice u njegova
prsa, savijajući ruke oko njega dok mu je prepuštala svoju teţinu.
Drţao ju je.
Zatim je udahnuo.
Sat i pol kasnije, u svom kamionetu dok je Tess bila u svom autu na putu
da pokupi dječake od Dadea, naručio je poznatu pizzu za svoj roĎendanski
obrok.

⁂⁂⁂⁂⁂

Usred proučavanja njegova lica, vrhovi njezinih prstiju prelazili su po

njemu, Tess se počela hihotati.
Ovo je bilo neobično. Ne to što je proučavala njegovo lice nakon što ju je
natjerao da svrši, nakon što je svršio i još uvijek bio zakopan u njoj. Činila je to
često i on joj je dopuštao jer mu se sviĎalo gledati ono što joj se dogaĎa u očima
kada su prelazile preko crta njegova lica. Jako mu se sviĎalo.
Njeno kikotanje usred toga, e pa sada to je bilo neobično.
Odmah je otkrio da mu se i to sviĎa. Pa opet, sviĎalo mu se kad god bi se
Tess nasmijala.
„Što je smiješno?“ pitao je, postavljajući pitanje preko njezinog sve
glasnijeg smijeha.

Trofej Knjiga | 54
 „Ma... Ma... Martha,“ zamuckivala je, podiţući glavu da mu je gurne u
vrat, a ruke su joj klizile oko njegovih ramena kako bi se mogla zgrčiti oko
njega.
„Martha?“ pitao je njezin jastuk.
Udahnula je i spustila glavu, gledala ga je u oči kad je kimnula.
Bilo je puno smiješnog u vezi s Marthom. Kuja je bila urnebesna. Nije
ublaţavala dramu i vjerojatno u svojoj dobi, nikada i neće. Ali voljela je Tess i
priviknula se na činjenicu da će Brock prihvatiti njezinu dramu u Tessinom
ţivotu sve dok nije imala negativnih utjecaja i pazila da ostane tako. TakoĎer je
voljela njegove dječake i nije to skrivala. Mislili su da je urnebesna. Pa, budući
da je njezina drama uglavnom bila šaljiva i nije bila dosadna, Brocku se sviĎala i
nije se trudila da joj se vidi, morao je priznati da mu se i to sviĎalo.
Zaključio je da je iznenadni napad smijeha njegove supruge imao veze s
činjenicom da je Calhoun došao u Tessinu pekaru prije otprilike pet mjeseci.
Kad je to učinio, Tess je prešla na spajanje i spojila ga s Marthom. Calhoun je
zagrizao mamac i još uvijek je bio zakačen. Martha nije skrivala nijednu svoju
dramu od Calhouna i, jebeno iznenadivši Brocka, Calhoun je očito kliknuo s
tim.
Što god. Svakom svoje.
U svakom slučaju, ludi ples izmeĎu DEA-ova agenta Calhouna i Marthe
Shockley pruţio je njegovoj supruzi razne stvari zbog kojih se hihotala kad bi
mu govorila o njima. I bio je zadovoljan s tim.
Spustila je noge s njega, stavila stopala na krevet i lagano nakrivila
kukove govoreći mu što ţeli.
Dao joj je. Izvlačeći se lagano, gledao je kako joj se usne razdvajaju,
kapci postaju teški, onaj seksi pogled koji je komunicirao i zadovoljstvo i
razočaranje zbog gubitka bio je drugi najbolji dio jebanja s njom (ili treći,
moţda četvrti, iako bi mogao biti peti). Zatim joj je dao ono što je ţeljela i
zakotrljao ih tako da je bio na leĎima, ona na njemu.
Stavila mu je podlakticu na prsa, a drugu ruku ispod njegove čeljusti i
odjednom joj se lice uozbiljilo.
„Što?“ prošaptao je, a oči su joj kliznule s njezine ruke na njegovu čeljust,
na njegove oči, nagnula je glavu i prepustila mu još svoje teţine, a njezino meko
meso se utisnulo u njegovo.
„Kad si se vratio,“ započela je, njeţnog glasa, „Nakon onoga što se
dogodilo s nama kad si istraţivao Damiana…“

Trofej Knjiga | 55
 Utihnula je, a zatim ponovno započela, „Kad si se vratio, kasnije, kad sam
bila pod tušem i zbunjena, rekla sam Marthi sve što se dogodilo, pa, znaš, dušo,
ona tada nije bila tvoj najveći oboţavatelj.“
Spusti joj je ruke s bokova i uhvatio je za straţnjicu.
„Znam.“
Usne su joj se nakrivile u mali smiješak. „Pa, rekla je da sam zabila glavu
u pijesak. Rekla je da većina ţena baci samo jedan pogled na tebe i zna da se s
tobom zabavno igrati, ali da nisi na duge staze. Ali, rekla je, da sam te samo
jednom pogledala i imala sam viziju bijele ograde i toga da ti pravim
roĎendanske torte do kraja tvog ţivota.“
Progutala je, osmijeh je nestao, a oči su joj postale sjajne.
Brock je zadrţao dah, prstima stezao njezino dupe i čekao.
„Pogriješila je,“ prošaptala je Tess. „Bila sam u pravu.“ Udahnula je kroz
nos, nagnula lice bliţe i jagodice prstiju zabila mu u vrat, a zatim je završila,
„Nemamo bijelu ogradu, dušo, ali peći ću ti roĎendanske torte do kraja ţivota.“
Ispustio je dah koji je zadrţavao, opeklina iz pluća krenula mu je kako bi
postala toplina u trbuhu, rukama joj je kliznuo na leĎa, jedna ruka se savila
okolo, a druga joj je išla uz kraljeţnicu, uz vrat tako da moţe provući prste kroz
njezinu kosu i prošaptao, „Slatkice.“
„Drago mi je da sam ja ta koja će ti peći roĎendanske torte.“
Bio je sretan što je njoj bilo drago, ali bio je puno sretniji, jer je Tess
radila njegove torte, i ne samo zato što su to bile najbolje jebene stvari koje je
ikad kušao.
Zatvorio je oči, gurnuo joj lice u vrat i zakotrljao je na leĎa, stenjući,
„Tess.“
„Moj Brock,“ prošaptala je, usana na njegovom uhu, dok su joj se udovi
stezali oko njega, „Nije tako divlji.“
Podignuo je glavu i pogledao je u oči.
„Nisi u pravu, draga, imam divljine u sebi. I nikad je neću izgubiti. Samo
što je moja divljina sigurno mjesto za tebe i uvijek će biti.“
Oči su joj postale mekane, a jedna ruka kliznula je oko njega da mu
poklopi obraz dok je kimala.
Zatim joj se palac pomaknuo kako bi mu pratio donju usnu dok je pitala,
„Jesi li imao dobar roĎendan, Slim?“

Trofej Knjiga | 56
 Nacerio se uz njezin palac i odgovorio, „Započeo sam ga u krevetu s
tobom u slatkoj spavaćici i završio ga u krevetu s tobom u još slaĎoj spavaćici,
pa, da, osim drame u bolnici, imao sam sjajan roĎendan, Tess.“
Uzvratila je osmijeh i upitala, „Dakle, svidio ti se tvoj roĎendanski
poklon?“
Ruka mu je kliznula niz smaragdno zelenu svilu na njezinim bokovima
kad je spustio usta do njezinih i promrmljao, „Jebeno da.“
Prsti su joj skliznuli s njegova obraza u njegovu kosu dok je uzvraćala
mrmljajući, „Dobro.“
Brock je završio razgovor i to je podijelio sa suprugom kad je nagnuo
glavu. Tess ga je jasno i glasno pročitala i nagnula svoju. Pritisnuo je njezine
usne, ona ih je otvorila, jezik mu je kliznuo unutra i ona ga je pozdravila.
I, s tim, njegova slatka Tess je njegov sjajni roĎendan učinila još jebeno
boljim.

Trofej Knjiga | 57
Trofej Knjiga | 58