PROLOG

„GDJE SI JEBENO bila?” režao je muški glas čim sam ušla u

konferencijsku sobu.
Oči mi bljesnu prema njemu na samo jednu sekundu prije nego sam ga
prepoznala. Vrata jedva da su se zatvorila iza mene, ali već sam više nego
išta željela pobjeći. Srce mi je tuklo i usta su mi bila suha.
Moram se izgubiti odavde.
„Ovaj…“ odugovlačila sam dajući si vremena da napravim plan.
„Sjedi. Tu,“ naredio je odgurujući stolicu pored sebe, ali nije bilo šanse
da mu priđem tako blizu.
„Dobro mi je tu,“ rekoh zakoračivši korak nazad prema vratima.
„Nemoj ni pomišljati na to,“ odbrusio je. „Kunem se Bogom ako samo
otvoriš ta vrata…“ njegove riječi su možda utihnule, ali prijetnja je bila jasno
izrečena.
Progutala sam knedlu i polako krenula hodati prema stolici koja je bila
najudaljenija od njega, sjela sam na sami rub – čekala pravi trenutak da
pobjegnem.
Pogledao je dolje prema kartici s imenom oko mog vrata i izvio obrvu.
„Victoria?“
„Možete me zvati Tori ako vam je lakše.“ Pokušala sam odglumiti
osmijeh, ali izgledalo je da ga je to samo razljutilo.
Nekoliko puta je udahnuo da se smiri, što nimalo nije prigušilo plamen
bijesa u njegovim očima. „Tražio sam te, Ash.“ Režeći je izgovarao moje ime.
„Oh, da? Pa, misterija riješena. Tu sam.“ Odgurnula sam se na noge, ali
sam zaustavljena kad je njegova šaka udarila o stol. Od iznenađenja cijelo
tijelo mi se trznulo.
Kad je soba utihnula, polako sam podigla pogled i zatekla ga kako zuri
u mene ubojitim pogledom. Čak i dok je sjedio dolje, mogla sam reći da je

1
bio velik, i dok mi je zadržavao pogled, napeti mišići njegovog vrata i
ramena napinjali su se ispod njegove sive polo majice. Treptao je par sekundi
prije nego je ponovno pronašao svoj glas.
„Živiš u skloništu za beskućnike,“ odlučno je izjavio, kao da su riječi
pričale priču za sebe.
A možda i jesu.
„Radim u skloništu za beskućnike,“ na brzinu ga ispravim.
Samo što jednako tako brzo je on ispravio mene. „U zamjenu za stalno
mjesto za živjeti… u. Skloništu. Za. Beskućnike.“ Izgovarao je svaki pojedini
slog.
Sklonila sam pogled jer to je bila istina. Istina koju sam mrzila.
Ali tako mi Boga, svejedno istina.
Suze su mi se skupljale u očima i treptanjem sam ih pokušavala zadržati.
Život mi je bio težak, ali njegovo prisustvo tu definitivno ga je učinilo
težim. Kad bih barem mogla pobjeći iz sobe, mogla ponovno nestati. Nije
bilo idealno, kao niti njegovo pojavljivanje.
„Želim da odeš,“ slagala sam sa svom lažnom hrabrošću koju sam mogla
skupiti.
„Ne mogu to. Ukrala si nešto moje.“
„Gle, nemam više tu knjigu.“
Znalački osmjeh podigne jednu stranu njegovih usta. „Lažljivice,“
šapnuo je posegnuvši za stolicom pored njega otkrivajući pohabanu knjigu i
bez puno ceremonije je baci na stol.
Oči mi se rašire, i bez svjesnog razmišljanja poletim preko stola za njom.
Bila je moja. Čak je niti on nije mogao imati.
Čim se knjiga pojavila, zgrabio ju je i uhvatio me za zapešće.
Skliznula sam sa stola i pokušala izvući svoju ruku iz njegovog stiska.
Iako, to je bio bezvrijedan pokušaj jer čak da me je i iznenada pustio, njegove
plave oči su me držale sleđenom u mjestu.
„Tri jebene godine,“ kipio je.
„Morala sam,“ zakreštala sam dok su mi suze tekle niz obraze.
„Tri. Jebene. Godine, Ash. Uzela si nešto što je pripadalo meni.“
Pustio mi je ruku i uspravio se na svoje noge.
Usta mi se otvore i glasni uzdah mi pobjegne dok je pravio dva nemoguća
koraka prema naprijed.
Pribivši me uza zid svojim snažnim tijelom, podigao je ruku do mog grla

2
i klizio preko njega sve dok mu palac nije milovao moju donju usnu.
Iskoristivši moju bradu, okrenuo mi je glavu i prešao svojim nosom uz moj
obraz zaustavivši se na mom uhu.
Nakon što je duboko udahnuo, ispusti je dah uz grubi zahtjev. „I želim je
nazad.“
Zastao mi je dah.
Čekala sam tri godine da čujem te riječi.
Kad bih mu mogla samo vjerovati.
„Flint, molim te.“

3
 PRVO POGLAVLJE

SJETIO SAM SE SVEGA.

Čuo sam pucanj.
Osjetio sam metak.
Vidio sam je kad je pala.
U manje od sekunde život koji sam poznavao je završio.
Ali, nedvojbeno, sve bih to napravio ponovno.
Za nju.
„Flint!“ Eliza je plakala ispod mene.
Ovo nije bilo onako kako sam sanjao barem milion puta tijekom godina.
Glas joj nije pucao radi ekstaze. Nije dozivala moje ime dok sam je činio
svojom, niti ga je pratilo priznavanje ljubavi i izjave o vječnosti. Umjesto
toga, ovo je bila oštra zvonjava u mojim ušima i cunami suza koji je navirao
u njezinim dubokim plavim očima.
Srce mi je već tuklo, ali bol na njezinom licu od koje se zemlja tresla
dodatno mi je ubrzala puls. Znao sam da sam ja bio pogođen, ali to nije bilo
ono što me plašilo.
„Jesi li povrijeđena?“ Ispustim van.
„Dobro sam,“ gušila se u jecaju. Koliko god sam mrzio vidjeti je da plače,
težina mog svijeta je nestala samo u dvije riječi.
„Jesi li sigurna?“ Proučavao sam ju, ali je ona bila fokusirana skroz na
nešto drugo.
Vireći mi preko ramena, podigla je svoju ruku s mojih leđa. Krv joj je
kapala niz vrhove prstiju po podu.
„O Bože!“ eksplodirala je koprcajući se ispod mene.
„Dobro sam,“ pokušavao sam je uvjeriti dok sam pokušavao se podići s
poda, znao sam da su mi sve riječi bile uzaludne. Nisam bio ni blizu da sam
dobro. „Ja sam…“ krenem, ali pomisao mi je ukradena s jezika. Bol me
preuzela uzrokujući da se licem srušim prema podu na kojem je upravo Eliza

4
bila ležala.
Očajnički sam pokušavao spriječiti da se ne onesvijestim, ali to je bila
bitka koju sam brzo gubio.
„Flint. Ostani sa mnom, samo se drži, molim te,“ rekla je smireno
kleknuvši pored mene. Ali čim je sjela, njezine istinske emocije su bile
otkrivene. „Pomozi mu!“ vikala je. „Molim te Bože, neka mu netko
pomogne!“
Um mi je lutao, uzrokovao da se ne mogu fokusirati, ali čak i usred sveg
kaosa u kojem je Eliza preklinjala za pomoć i zaštitara koji su uletjeli u
prostoriju, nekako sam bio usredotočen na glas spikera na televiziji koji je
treštao u pozadini.
„Zbilja sam očekivao više od Tilla Paiga u ringu večeras,“ rekao je.
Tek tada sam bio podsjećen na bol puno veću nego ijedan metak koji bi
mogao nanijeti.
Till.
Njezin muž.
Otac njezinog nerođenog djeteta.
Moj brat.
On ju je zaslužio, ali prokletstvo i ja sam.
Oči mi nikad nisu napustile njezine dok su njezini vrisci tonuli u tišinu.

Probudio sam se radi oštre boli u leđima i panika mi odmah preplavi

misli.
„Eliza!“ Viknuo sam što sam glasnije mogao, ali ispalo je ništa osim
grgljanja.
„Tu sam.“ Pojavila se pored mene. „O Bože Flint. Nemoj to više raditi.
Moraš ostati budan.“ Krenula mi je zaglađivati kosu.
„Eliza,“ ponovim nakon što su daljnje koherentne misli me izdale. Bio
sam užasnut – toliko sam znao. Ali moj um se borio da uhvati korak i
odgovori zašto. „Jesi… jesi li povrijeđena?“
„Ne. Ja sam dobro,“ uvjeravala me je nagnuvši se prema dolje i poljubi
me u sljepoočnicu – gesta za koju bih ubio da mogu uzvratiti.
Umjesto toga, naslijepo sam ispružio ruku u stranu tražeći njezinu ruku.

5
„Ostani sa mnom.“
Čvrsto me uhvatila za dlan i zaklela se, „Neću te ostaviti Flint. Kunem
se.“
Da je barem te riječi mislila na onaj način koji bih ih ja želio.
Kako god, upravo tad, dok sam ležao licem okrenutim prema dolje,
krvareći po tepihu na katu luksuznog hotela u Vegasu s metkom u leđima,
prihvatio bih to.
To nije bilo dovoljno.
Ali će morati biti.
Ona nije moja.
Nikad nije niti bila.
Dok je šaptala umirujuće riječi mi na uho, dobrovoljno sam otišao u tamu.

Polagano sam se dolazio svijesti. Nisam baš u potpunosti mogao shvatiti

gdje sam bio ili zašto mi je u grlu osjećaj kao da sam progutao šleper pun
gorućeg žara. Čak i u svojoj omamljenosti, mogao sam osjetiti bol u leđima.
Tek kad sam progovorio sam shvatio koliko sam stvarno bio sjeban.
„Ewliz.“ Koji kurac? „Elyz.“
„O hvala Bogu!“ Eliza poviknu iznenada pojavivši se pored mene.
Ispustivši izdah olakšanja pokušavao sam otvoriti oči, nije mi trebalo
ništa osim kratkog pogleda na njezine oči tamno plave boje. Nisu imale
nikakvih supermoći, ali sam svejedno vjerovao da me mogu zaliječiti jednim
pogledom. Dovraga, samo spoznaja da je ona tu sa mnom je činila čuda.
Pokušavao sam se boriti, ali čini se da nisam mogao uvjeriti svoje očne
kapke da svjetlo nije izvor svih zala.
„Ššš. U redu je. Samo se opusti,“ šaputala je pročitavši moju borbu. „Boli
li te? Treba li ti još lijekova za bolove?“
„Ne. Samo ti,“ rekoh pijano.
„Što nije u redu s njim? Zašto ne može pričati?“ Quarry je cvilio negdje u
blizini.
Nikad neću zaboraviti kako je zvučao u tom trenutku. Glas mu je drhtao
kao kod uplašenog djeteta koje nikad nije dobio priliku biti. Možda je imao
samo trinaest godina, ali on odavno nije bio dječak. Baš kao Till i ja, bio je

6
prisiljen prebrzo odrasti. Čuti prizvuk straha u njegovom glasu mi je
razbistrio omamljeni um.
„Obro sam, Q,“ nerazgovjetno se nasmijem iako ništa nije bilo nimalo
smiješno u toj situaciji.
Ležao sam licem prema dolje na bolničkom krevetu, drogiran van svake
jebene pameti i čeznem za bratovom trudnom suprugom. Istom onom
ženom koja je bila najbliža stvar pravoj mami koju sam ikad poznavao.
Razine sjebanosti nisu se uopće niti mogle opisati.
Kad sam bolje promislio, možda smijati se stvarno je bio najbolji odgovor.
Moj brat, Till, vjerojatno je bio najbolji čovjek kojeg sam ikad upoznao.
Bio je samo šest godina stariji od mene, ali što se mene ticalo, on je oduvijek
bio meni otac. Bog zna da DNA čovjeka koju sam nosio to nije bio. Moja
mama je bila prava mustra, ali moj tata je bio kategorija za sebe. Clay Page
je bio razlog zašto sam ležao u tom krevetu i oporavljao se od metka u
leđima, razlog zašto je Till umalo izgubio svoju suprugu i nerođenu kćer, i
razlog zašto je Querry umalo bio otet.
Sve što mi je preostalo u životu su bila moja braća, a zauzvrat, ja sam imao
Elizu.
Kad bih mogao biti bar upola muškarac kao što je bio Till, bio bih bolji
nego devedeset devet posto muške populacije koja je hodala po planetu.
Bože, želio sam biti nesebičan poput njega. Ali nisam bio niti blizu. Umjesto
toga, tijekom godina, postajao sam sve ljubomorniji na njegov život i način
na koji ga je Eliza voljela. Naravno, imali su i oni dosta svojih problema, ali
uvijek su oluji odolijevali skupa, nikad se nisu pokolebali u svojoj
posvećenosti jedno drugome. Samo godinu dana ranije, moj stariji brat je
iznenada izgubio sluh – nešto što bi vrlo lako neku drugu ženu nagnalo da
pobjegne trčeći uz brdo. Ali ne Eliza. Ona mu je dala bezuvjetnu ljubav i
jebeno jako je boljelo gledati je kako je daje njemu.
Što sam bivao stariji, to sam se sve više zaticao kako me obuzima krivnja
i ljutnja. Krivnja jer dvoje ljudi nikad nije zasluživalo jedno drugo više. A
ljutnja jer, unatoč što sam to znao, želio sam izgurati svog brata u potpunosti
iz kadra. Želio sam posjedovati Elizu Reynolds Page na svaki mogući način,
ali posebice na onaj način u kojem me nikad nije napustila i voljela me
zauvijek.
Želio sam utjehu i sigurnost samo koju je ona mi mogla ponuditi.
„Eliza?“ Dozvao sam dok sam se vraćao nazad iz bitke protiv svojih

7
očnih kapaka i konačno pobijedio. Pozdravio me prizor Tilla koji ju je čvrsto
držao, njegove ruke omotane oko njezinog otečenog stomaka.
„Hej buraz,“ on zatepa s vidljivim olakšanjem koje mu je prešlo preko
lica.
Ali nisam imao oči za njega. Eliza je stajala u njegovim rukama sa suzama
koje su tekle ujednačenim tokom niz njezine obraze.
Usne mi se trznu u najnevjerojatniji oblik osmjeha.
Ona uvijek plače.
„Jesi li dobro?“ mrmljao sam.
„Jesam. Zahvaljujući tebi.“ Zakoračila je korak naprijed spojivši nam
ruke.
Nasmijao sam se iskoristivši naše spojene zglobove prstiju kako bih joj
protrljao stomak. „Kako je moja beba?“
„Što je rekao?“ Till upita.
Eliza skloni svoje ruke s mojih dovoljno dugo da mu prevede znakovnim
jezikom.
Pokušao sam zakolutati očima tako da ja mogu upotrijebiti svoje ruke da
pričam s njim, ali su me umirili iznenadni povici.
„Ne!“ vikali su dok sam pokušavao se uspraviti na krevetu.
„Ne smiješ se micati… ja, uh, mislim, ne bi se trebao micati.“ Eliza je
čučnula ispred mene.
Podigao sam ruku kako bih joj obrisao suze. Oči su joj bile crvene i
otečene, ali dok je ona sklanjala moju kratku kosu s čela mi, nikad nije
izgledala ljepše. Vršci njezinih prstiju su prelazili preko moje kože, umirivali
moje boli izvana prema unutra.
„Hajde da ti donesemo još lijekova protiv bolova.“ Uhvatila je crveno
dugme u uglu mog kreveta i stisnula ga nekoliko puta.
Nisam osjećao nikakvu stvarnu bol, ali u par sekundi, cijelo tijelo mi se
opustilo još više.
Ostala je čučati ispred mene, a njezine suze su se počele sušiti dok je
šaputala umirujuće riječi koje nisam baš mogao razaznati usred mnoštva
pištanja monitora. Ipak, nije bilo važno to što je govorila.
Bila je tu.
Sa mnom.
Radi mene.
Vid mi je bio mutan, ali vrijeme je stajalo dok sam zurio u njezine oči i
mrmljao riječi koje nisam imao nikakvog prava reći.

8
 Godinama sam ih čuvao. Ali bez obzira koliko sam se trudio, nikakva
količina vremena ih nije činila ispravnim.
„Volim te Eliza. Toolikooo. Jeeeebenooo. Puno.“
Čak i drogiran van svake pameti, znao sam da moje priznanje će
napraviti više štete nego koristi, ali to nije usporilo riječi – ili bol.
Možda, da sam joj samo rekao što sam osjećao, mogao sam to pustiti.
Nastaviti dalje sa životom dok me nije izazivala nedostižnost. To je bila
velika ideja, ali ostvarenje je bila sasvim druga priča.
Odgovorila je, „Volim i ja tebe isto,“ ali znao sam da nije shvaćala.
Iako u toj sekundi, trebalo mi je da ona razumije. To nije bio izbor. Njezin.
Ili moj.
„Ne. Vooolim te.“ Preuveličavao sam riječ, ali ne i istinu.
„Ššš,“ šapnula je naslonivši ruku na moj obraz. „Volim i ja tebe isto Flint.
Svi te volimo. Samo idi spavati.“
Svi te volimo.
Neće nakon što završim. Bio sam dovoljno pribran da to tada shvatim.
„Ne. 'Lušaj me. Ja… volim tebe. Kao što te Till voli. Kao… želim-se-seksati-s-
tobom-volim-te volim te. Stvarno. Buže. Seks.“ Nasmijem se.
„O sranje,“ Quarry zastenje.
„I oženiti te, i…“ zastao sam kako bih polizao svoje suhe usne prije nego
što ispljunem ultimativnu pljusku gluhim ušima svog brata. „To je trebala
biti moja beba, ne njegova.“
„O sranje,“ Querry ponovi.
„Uh… um…“ Eliza je mucala pogledavši prema Tillu koji je stajao samo
nekoliko metara dalje.
„Što? Što je rekao?“ Till upita zakoračivši korak naprijed.
„Rekao sam da sam zaljubljen u tvoju ženu!“ vikao sam iz nekog
neobjašnjivog razloga.
Pa, možda njima neobjašnjivog; ja sam shvaćao svoje frustracije u
potpunosti.
Tillu je trebala prilika da me mrzi. Dao mi je sve u životu i brinuo se za
mene čak i kad je morao sebe žrtvovati. Dugovao sam mu istinu u vezi toga
što osjećam prema njegovoj ženi. Bez obzira što je to dokazivalo kakav sam
uistinu ološ bio.
Podigao sam jednu svoju slobodnu ruku u zrak i počeo ispisivati slova,
ali Querry stane između Elize i mene i silom mi spusti ruku na krevet.

9
 „Da. To je dosta. Idi spavati seronjo.“
„On mora znati. Reci mu umjesto mene.“
Quarry je podigao svoju ruku i Tillu bez riječi pokazao. Rekao je da nas
voli sve, a onda je postao sav cmizdrav i nazvao Elizu mamicom. Samo ga
pokušavam spriječiti da se osramoti. To je sve.
„To su sranja,“ ponovio sam kad je završio.
„Volimo i mi tebe Flint. Odmori se malo,“ Till je rekao prekriživši ruke
na grudima ne prihvativši Quarryjevo objašnjenje.
„Ne! Rekao sam 'volim ju'. Elizu.“ Krenuo sam pokazivati u njezinom
smjeru, ali Querry mi još jednom udarcem po ruci spusti je dolje.
Okrenuvši leđa prema Tillu, nagnuo mi se u lice. „Začepi svoja prokleta
usta. Pokušavam ti pomoći ovdje.“
„Volim ju,“ ponavljao sam po tko zna koji put.
Eliza se progurala nazad do mene. „Ne, ne voliš. Samo si dobrano
drogiran Flinte.“
„Sranje,“ izjavim odlučno.
Lijekovi nisu uzrokovali to kako sam se osjećao nimalo više nego su to
mogli popraviti. Odavno bih bio narkoman da je postojalo nešto što bi moglo
ugušiti plamen u mojim grudima svaki put kad bih je vidio s Tillom.
„Ovo nije nešto novo Eliza. Mislim o tebi kad –“ krenuo sam prolijevati
sve svoje sramotne tajne kad se Quarryjeva ruka obruši preko mojih usta.
„Rekao sam 'Jebeno začepi,'“ siktao je.
„Prestani psovati,“ mrmljao sam ispod njegove ruke.
Pogledao je u Elizu. „Možeš li ponovno stisnuti to dugme? Možda da
provjerimo hoće li se onesvijestiti.“
„Koji vrag se događa?“ Till je prasnuo iza nas izgubivši svoju smirenost
radi toga što je bio neupućen.
Ništa. Samo se ponaša kao kreten. Samo radim svoj posao kao njegov mlađi brat
da zaštitim njegovu muškost… ili nešto tako, Quarry pokaže znakovnim jezikom
potom zabljesne Tilla krutim osmjehom.
„Ne, ja –“ krenem i njegova ruka još jednom sleti preko mojih usta.
Quarry nestrpljivo pogleda u Elizu.
„Ima još nekoliko minuta prije nego pumpa za lijekove protiv bolova mu
da još lijekova,“ odgovori izbezumljena mojim priznanjem.
I samo ta mala reakcija na moje priznanje me povrijedila više nego koji
god vrag da se događao na mojim leđima.
„Pa onda ću samo držati svoju ruku upravo tu sve dok ne bude vrijeme,“

10
Quarry je siktao prema Elizi.
„Um, izaći ću van i donijeti malo vode,“ nelagodno je izjavila.
„Eliza, čekaj,“ pokušao sam povikati, ali Quarry nije lagao u vezi toga da
neće skloniti svoju ruku. „Skidaj se s mene.“ Slabašno sam ga udario.
Pogledavši nazad u Tilla, podigao je svoj prst u zrak kako bi mu pokazao
jedna sekunda.
Potom se okrenuo nazad prema meni. „Začepi. Začepi. Začepi. Zaljubljen
si u nju, dobro. Sad, začepi.“
„Ne dok on ne bude znao,“ odgovorim.
„Idi spavati Flint. Ako budeš i dalje htio napraviti ovu pogrešku kad se
probudiš, ja ću mu sam pokazati znakovnim jezikom.“ Ubjeđivao me svojim
strogim pogledom.
Bio sam umoran. San zapravo nije zvučao kao mučenje. Potiskivao sam
svoje osjećaje prema Elizi od kad sam imao dvanaest. Što je još jedna noć?
„Preoteti ću je od njega,“ izjavio sam dok su mi se kapci počinjali spuštati.
Quarry prasne u smijeh. „Onda, kad se probudiš, pokazati ću tvoje
upozorenje. O, gle! Vrijeme je isteklo.“ Uhvatio je crveno dugme i stisnuo ga.
Zastenjao sam se kad je veličanstveno pečenje lijekova me pogodilo u
venu. „Hvala Bogu,“ izdahnuo sam dok sam tonuo u san.
Kad sam se probudio nekoliko sati kasnije, moja odlučnost da kažem
Tillu nažalost je nestala.
Nažalost, kao i moja želja da Eliza zna. Ali istina je bila izrečena.
Dok me stid obuzimao, pokušavao sam uvjeriti sam sebe da je možda
bilo najbolje da ona zna kako sam se osjećao.
Nije bilo.
To je bilo vraški gore.

11
 DRUGO POGLAVLJE

DAN KAD SAM SAZNAO da možda više nikad neću hodati bio je
drugačiji od svega što sam ikad iskusio u svom životu. A to puno govori za
nekoga tko je doživio višestruko slamanje srca u svojih osamnaest godina
nego je većina ljudi iskusila u svom životu.
Dovraga, ja sam bio jebeni profesionalac kad je riječ o slomljenim srcima.
Živio sam sa spoznajom da me moja mama napustila. A zabavna činjenica
jest ta da je moj tata proveo godine u zatvoru nakon što je umalo uzrokovao
da mi ubiju brata. Svjedočio sam iz prve ruke onoj noći kad je Till iznenada
ostao gluh. I imao sam prvo sjedalo onaj dan kad je Quarry saznao da je on
dijelio istu gluhu sudbinu. A skoro nedavno sam proveo sate promatrajući
kako se moja obitelj raspada dok sam ja mahnito pokušavao pronaći čovjeka
koji je Elizu stavio pred ništa.
Slomljeno srce nije bilo ništa u usporedbi s cestom koja je bila ispred
mene.
Bio sam paraliziran nakon što sam primio metak u leđa kako bih je
zaštitio. Barem su to drugi ljudi to tako vidjeli. Till me posebno slavio kao
junaka. Iako, to je bila laž. Primio sam taj metak da zaštitim sebe. Ne bih
mogao preživjeti niti jednog trenutka bez nje. Moja djela taj dan su bila toliko
sebična da čak niti nisam mogao biti shrvan.
Donio sam odluku.
„Gradimo velike nade da ćeš hodati ponovno, ali dok tvoje tijelo ne krene
zarastati, jednostavno nemamo jasnu ideju o tome kada će to biti.“
„Je li bilo drugih ljudi sa sličnim ozljedama koji su ponovno prohodali?“
Till upita kad je Eliza završila s prenošenjem informacija mu znakovnim
jezikom.
„Naravno!“ Doktor je odgovorio entuzijastično.
Ali ja sam se osjećao kao da me netko udario u želudac. „Isto tako je bilo
i nekih koji nisu, zar ne?“ Upitam ogorčeno.

12
 „Pa da. Svaki pacijent se drugačije oporavlja.“
„Dakle, ovo je doslovno bacanje novčića, ha?“
Nije odgovorio dok je razmjenjivao znakovit pogled s Tillom. „Točno. Pa,
trebali bi vi Doc znati. Jebeno bacanje novčića mrzi braću Paige.“ Nasmijao
sam se bez imalo zabavljenosti. Pokazavši prstom u Tilla, izjavim, „Gluh.“
Potom mahnem rukom prema Quarryju. „Postati će gluh.“ Potom prstom
ubodem u sebe. „Paraliziran.“ Odmahnem glavom gledajući u svoje
bezvrijedne noge, proklinjem ih jer su me izdale.
„To nije trajno Flint. Boriti ćemo se protiv toga. Ponovno ćemo te vratiti
nazad na tvoje noge. Kunem se Bogom da hoćemo,“ Till se zakleo jedva
uspijevajući suspregnuti svoje osjećaje.
Želio sam vrištati i urlikati da nikako ne može dati takvo obećanje.
Ali to bi samo dodalo još mojoj nagomilavajućoj krivnji.
Znam, uzvratio sam znakovnim jezikom uz usiljeni osmjeh. „Stvarno. U
redu je,“ šapnuo sam dok se Eliza koja je bila sigurno smještena u Tillove
ruke, slamala.
Pozornost mi je odvuklo kucanje na vratima.
„Jesi li za malo društva?“ Slate upita dok je ulazio unutra s njegovom
ženom, Ericom, u pratnji.
Slate Andrews je bio bivši svjetski boksački šampion teške kategorije. Ali
meni i mojoj braći, on i Erica su bili roditelji koje nikad nismo imali. Slate je
posjedovao boksačku dvoranu za siromašnu djecu, a uzevši u obzir da nas
trojica nikad se nismo više uklapali u neku kategoriju, većinu svog vremena
smo provodili u On The Ropes1. Bio je blizak s puno djece u dvorani, ali bilo
je svima očito da je s nama stvorio posebnu vezu – ili, točnije, s Tillom. Kao
i vrlo često u našim životima, Quarry i ja smo bili samo dio paketa.
Nekoliko godina ranije, Slate je pružio Tillu životnu šansu financirajući
njegove napore da postane profesionalni boksač. Slučajna prilika koja nas je
ultimativno dovela do trenutka u kojem ja ležim paraliziran na krevetu i moj
brat sjedi nasuprot mene dok trenutni prvak u teškoj kategoriji jebeno cijelog
svijeta, drži ženu koju sam ja volio.
Nije mi se to baš činilo poštenim, ali puno toga u mom životu nije bilo.
„Da, hajde,“ odgovorio sam gledajući po sobi u ozbiljna lica.
Oči mi slete na Quarry koji je bio u uglu, gledao je kroz prozor. Da nije
bilo tog najblažeg drhtanja njegovog ramena, ne bih puno razmišljao o tome.

1 Na rubu poraza

13
 „Hej Q,“ doviknem.
Okrenuo se da pogleda u mene dok je odgovarao, „Da.“
„Plačeš li tamo?“ Da. Udario sam ravno u srce. On je bio moj mali brat.
Čak i u takvom trenutku koji je, u svim pogledima bio emotivan, svejedno
sam obavljao svoj posao priuštivši mu apsolutni pakao.
„Jebi se,“ graknuo je prema prozoru.
Usna mi se trzne radi njegovog odgovora. „Hej, ne možeš biti muškarac i
beba. Ili psuješ ili plačeš,“ Izazivao sam ga pobrinuvši se da pokazujem
znakovnim jezikom dok sam govorio tako da se Till može pridružiti zabavi.
Slate zastenje pored mene, a Till odmahne glavom prije nego poljubi
Elizu u sljepoočnicu.
„Pusti ga na miru,“ Erica se uplete.
Ipak nisam to mogao nikako napraviti. Trebala mi je ta interakcija kako
bih spriječio da mi um izmakne kontroli.
Pretjerano dječjim glasom sam se narugao, „Q, želiš li da pitam
medicinsku sestru ima li lizalicu?“
„Mrzim te,“ mrmljao je odgurnuvši se na noge i izjuri prema vratima.
„Samo se šalim Quarry. Kriste, ne budi tako osjetljiv,“ vikao sam za njim.
Kad je došao do vrata, podigao je pogled i pokazao mi srednji prst. Suze
su mu se ocrtavale po licu, i bila bi to laž kad ne bih priznao da me to jebeno
ubijalo vidjeti ga takvog, ali barem je pozornost bila usmjerena na njega.
„Ozbiljno Flint? Zabrinut je za tebe. Popusti klincu malo,“ Erica se ljutila
dok je išla za njim.
Popusti mu malo.
Popusti mu malo?
Što je to točno značilo, neću nikad shvatiti. Bili smo braća Page.
Popuštanje nije bilo nešto što smo ikad dobivali – a istinu za volju, nismo si
to mogli niti priuštiti. Znate što popuštanje radi osobi? Čini ga mekim.
Popuštanje te ostavi nepripremljenog i daje ti lažni osjećaj sigurnosti, dok
cijelo vrijeme ti se vrti oko vrata, ostavlja te zapetljanog u zbrci i boriš se za
svoj slijedeći udah. Zajebi to. Činio sam Quarryju uslugu time što nisam mu
dopuštao da mu pažnja popusti. Svijet nije popuštao.
Gdje je bilo popuštanje prema meni kad sam ribao prljavštinu s podova
u našem usranom stanu samo kako Socijalna služba ne bi smjestila Quarry i
mene pod udomiteljsku skrb? Nitko mi nije popuštao kad sam znao ostati
budan cijelu noć čekajući svog tatu da dođe kući jer sam znao da će imati

14
droge u svom džepu – droge koju sam mogao mijenjati sa staricom vrata do
u zamjenu za jebeni obrok da bih nas držao sitima. Je li mi popuštanje
pomoglo dok sam tražio u kantama po ulici lokalne crkve traperice koje su
odgovarale Quarryju koji, iz nekog razloga, nije prestajao rasti?
Nije.
Morao sam se boriti za sve. Ono isto sve koje apsolutno nikad nije bilo
dovoljno. Zaboga, sluh i hodanje nam nisu bili zagarantirani.
Jebeš popuštanje. Daj mi napetost.
Ipak Erica je bila u pravu. Trebao sam se ispričati Quarryju, ali gdje bi ga
to odvelo? Morao je naučiti da nije u redu plakati. Nitko nije mario za
njegove suze više nego za milijarde koje sam ja prolio tijekom svojih
osamnaest godina. Osjećaji nisu plaćali račune, inače bih ja bio jebeni Donald
Trump. Morao je ustati, otresti prašinu sa sebe i jebeno smisliti kako dalje.
Pronađeš rješenje, čak iako je bilo jebeno katastrofa, a onda nastaviš dalje.
Valjanje te nije vodilo nikuda, a sažaljenje je bilo za slabiće.
Stoga sam dok sam ležao pred svojom obitelji donio odluku. Jedan izbor.
Beskrajne mogućnosti. Jedna velika laž.
„Biti ću dobro,“ rekao sam prostoriji. Međutim, objava je bila skroz
usmjerena meni. „Čak i ako ovo nije privremeno. Biti ću u redu.“
Da sam barem mogao pronaći način da se ne izgubim u mukotrpnom
procesu pretvaranja da ću biti dobro i u redu.

15
 TREĆE POGLAVLJE

„POMOZI MI! MOLIM TE!“ URLALA SAM, gotovo pregazivši dobro

odjevenog muškarca. Beton je bio hladan pod mojih golim nogama, a
poderani džemper nije puno pomagao zaštiti me od ledenog vjetra koji se
kovitlao po gradu.
„Opa!“ viknuo je uhvativši mi ramena da me umiri.
„Molim te. Moraš mi pomoći. Moj tata… on…“ utihnula sam dok su mi
suze navirale na oči. „Moram nazvati svoju mamu. Ona nema pojma gdje
sam ja.“ Uhvatila sam ga za zapešće i povukla mu ruku oko svog ramena
zakopavši lice u njegovu jaknu.
„Čekaj.“ Napravio je ogroman korak u nazad, oslobodivši me iz svog
nenamjernog zagrljaja. „Koji vrag se dešava?“ čelo mu se naboralo dok su
mu oči skenirale moje lice, tražile odgovore koje mu nikad neću moći dati.
„O moj Bože!“ šapnula sam vireći preko njegovog ramena. „On dolazi.
Brzo, sakrij me!“
Koristeći revere njegovog sakoa, privukla sam ga uz sebe. Njegove ruke
su visjele uz tijelo, ali njegova zbunjenost je bila očita. Moja nije. Imala sam
samo jedan fokus.
„Molim vas gospodine, samo mi pomozite. Ne mogu ponovno prolaziti
kroz to,“ jecala sam.
Njegovo napeto tijelo se momentalno opusti. „Dobro, dobro. Smiri se.“
nakon što je pogledao gore dolje po prometnom pločniku, odveo me u malu
uličicu između dvije zgrade. „Bolje?“ upitao je.
Ne još.
Podigla sam glavu s njegovih grudi i provirila kroz trepavice kako bih
mu slabašno kimnula. „Žao mi je.“ Gurnula sam ruke u džepove svog
džempera.
„Kako ti je ime?“
„Danielle,“ odgovorim potom krenem nervozno žvakati svoju donju
usnu.

16
 „Dobro Danielle. Koliko imaš godina?“
„Sedamnaest,“ odgovorim. Probala bih s mlađa, ali bila sam metar
sedamdeset pet visoka s grudnjakom 70E veličine, nitko više nije pušio
istinu. „Sranje.“ Teško je progutao.
Otisnula sam se na prste kako bih pogledala preko njegovog ramena i on
je pratio moj pogled.
„Koga tražiš?“
Pročistim grlo. „Ne tražim nikoga. Mogu li, ja, um… mogu li samo
upotrijebiti tvoj telefon da nazovem svoju mamu?“
„Da. Svakako.“ Počeo se pipati po džepovima hlača. „Sranje, mora da
sam ga ostavio u svom autu.“
„O Bože.“ Krenula sam iznova opet plakati.
„Ne. U redu je. Parkirao sam točno tu ispred. Možemo otići po njega.“
Nasmiješio se prisiljavajući me da skrenem pogled.
„Ne mogu se vratiti tamo. Vidjeti će me. Ne razumiješ što će napraviti
ako me nađe. Samo želim otići kući.“ Zubi su mi krenuli cvokotati dok sam
omotavala odrpani džemper čvršće oko svog tijela.
Skinuo je kaput sa sebe i omotao ga oko mojih ramena. „Mora da se
smrzavaš.“
„Hvala ti,“ rekoh nježno, najmanji osmjeh mi se stvarao na usnama.
„Slušaj, idem uzeti svoj telefon. Možeš biti tu nekoliko minuta.“
Kimnula sam i naslonila se na zid zgrade od cigle.
„Odmah se vraćam.“ Zadržao je moj pogled dok je odlazio. Moj Dobri
Samaritanac je oprezno pogledao gore dolje niz pločnik prije nego je izašao
iz naše skrivene ulice.
„Kladim se da hoćeš,“ mrmljala sam povlačeći se u ugao kako bih ga
gledala dok odlazi. Kad se odmakao nekoliko metara, izvela sam svoj potez.
Nakon što sam skinula njegovu jaknu, kopala sam po džepovima svog
džempera i izvukla van ključeve od auta koje sam lako izvadila iz njegovog
džepa. Nakon kratkog brisanja svojim džemperom kako bih uklonila, ili
barem razmrljala moguće otiske, bacila sam ih na pod pored njegove jakne.
Činio se kao drag muškarac. To je bilo najmanje što sam mogla napraviti.
Osjećajući se kriva kao vrag, ali bez ikakvog osvrtanja, otrčala sam u
suprotnom smjeru dolje niz uličicu. Krivudala sam kroz nekoliko sporednih
ulica konačno se zaustavivši kako bih izvadila njegov mobitel i birala broj
najnovijeg jednokratnog telefona svog tate.

17
 Nakon jednog zvona, on zalaje, „Gdje si?“
„Ugao ulice Price i Četrnaeste.“ Pritisnem prekid poziva.
Čekala sam nekoliko minuta dok očev sedan se nije zaustavila točno
ispred mene.
„Zašto ti je dovraga toliko dugo trebalo? Postoji vrlo velika šansa da ću
izgubiti nekoliko prstiju na nogama radi ozeblina,“ odbrusim ulazeći unutra
i navlačim par papuča Oscar the Grouch2 koje su me čekale. „Podsjeti me
ponovno zašto sam morala biti bosih nogu?“
„Studije su pokazale da muškarci će vjerojatnije pomoći ženama koje su
bose. Izvoli.“ Ponudio mi je veliku, plastičnu čašu vode.-
Znajući proceduru, ubacila sam svoj novoprisvojeni iPhone unutra. Za
par sekundi ekran je zatreptao i zacrnio se.
Malo sam zaplakala svaki put kad smo morali nehumano uspavati tako
lijepu zvijer. Mogla sam dati telefonu prelijepi dom u svom stražnjem džepu.
Bio bi tako sretan šaljući moje tweetove. Mogla sam skoro zamisliti njegovo
oduševljenje dok mi je pomagao praviti cat memove.
Na nesreću po mene i sjajnog malog tipa, mobiteli su se mogli pratiti.
Stoga, unatoč tome koliko sam ih mogla iz džepariti, svi su doživljavali istu
sudbinu.
„Ash, ne gledaj me tako! Nabaviti ćemo ti uskoro novi telefon,“ lagao je.
Čula sam to obećanje zajedno s bezbroj drugih svakodnevno. Sve. Laži.
Nikad nisam dobivala novi telefon, ne čak niti kada je dao moj njegovoj
prelijepoj novoj ženi. Kurva.
„Ovaj. Želiš li ovaj?“ Vrtio je jeftini, jednokratni mobitel na preklop
svojim prstima.
Zakolutala sam očima. „Koliko god fantastična je ta ponuda, odbiti ću,“
uzvratim sarkastično natjeravši ga da se nasmije.
„Dobro. Što si mi još donijela?“ upitao je trljajući ruke jednu o drugu.
Kopala sam po džepovima svog džempera. „Sat.“
Podigao ga je kako bi ga pregledao. „O ma daj Ash. Ovo je lažnjak!“
„Vau. Žao mi je Stari. Možda bi trebao od sad sam laktariti se. Postoji li
neka studija koja govori o tome kako muškarci reagiraju na začešljavanje
kose u stranu radi pokrivanja ćelavosti? Trebali bi pokušati.“ Podsmjehivala
sam se.

2Muppet lik kojeg su stvorili Jim Henson i Jon Stone za PBS/HBO dječji televizijski program Ulica Sesame.
Ima zeleno tijelo, nema vidljiv nos i živi u kanti za smeće.

18
 „Da se nisi usudila tako se ponašati sa mnom. Odnosno, osim ako ne želiš
preseliti se u Minneapolis.“ Izvio je obrvu.
„Molim? Ne!“ Viknula sam. „Rekao si da mogu ostati u Tennesseeu.“
„Onda prestani zajebavati. Ovo mjesto nije jeftino. Ako želiš ostati tu,
moraš mi donijeti nazad nešto bolje od lažnog Rolexa. I nemoj se čak niti
praviti kako nisi znala razliku kad si njega odabrala za metu.“
Škrgutala sam zubima.
Oh, znala sam razliku, dobro – što je upravo bio razlog zašto sam
odabrala baš taj umjesto da sam ga ostavila. Nisam bila loša osoba.
Definitivno, bila sam lopov, ali sam uzimala ono što mi je trebalo kako bih
umirila svog oca. Mrzila sam svaku sekundu koju sam pljačkala ljude,
posebice one drage koji su se činili kao da im je iskreno bilo stalo do mene.
Vani je bilo hladno, a on mi je ponudio svoj kaput. Za razliku od mog oca,
koji mi je oduzeo moje cipele i izgurao me van iz auta dva bloka dalje.
Nisam htjela pljačkati ljude; međutim, bila sam spremna napraviti što
god je trebalo da se ne moram ponovno seliti.
Petnaest godina. Dvadeset i dvije kuće. Pa, kuća bi bila malo previše
liberalna upotreba riječi. Definitivno, živjeli smo u kućama. Lijepim. Onim
velikim. Ali isto tako smo živjeli u prikolicama, stanovima, i više nego u
jednoj prilici, našem autu. Varanje ljudi nije baš osiguravalo stalan prihod.
Posegnuvši u svoj džep, izvukla sam posljednju od čovjekovih stvari.
„Evo.“
„To je moja cura!“ Uzeo je novčanik i držač posjetnica iz mojih ruku.
„Gdje su njegovi ključevi od auta?“
„Ne znam.“ Slegla sam ramenima nespretno gledajući kroz prozor.
„Možda se vozio s nekim.“
„Prokletstvo Ash!“ Zagrmio je.
„Bio je drag! Uzela sam mu novčanik. Ne bi si mogao platiti taksi!“
„A da? jadničak. Možda bi mu mogla napisati pismo isprike?“
To u potpunosti nije bila loša ideja, ali bila sam relativno sigurna da je
smjerao u nekom drugom smjeru s tom izjavom.
„Dok budeš u zatvoru!“ Završio je. „Tvoji otisci su bili na tim ključevima.
Prvi put kad te uhvate, kriviti će te za svakog seronju kojeg si ikad okrenula.“
„Ne, uh! Obrisala sam ih.“
„Pa, za tvoje dobro nadam se da si bila temeljita! Prestani ostavljati jebene
ključeve!“ Udarao je podlanicom svoje ruke po volanu.

19
 „To je nepristojno. Ionako ne radimo ništa s njima. Samo odu u kantu za
smeće.“
„Morati ćeš me pažljivo slušati.“ Zaustavio se sa strane uz cestu kad smo
izašli van iz grada. „Tvoj posao je da uzmeš sve što možeš iz njihovih
džepova. To je sve. Ako ti prsti dotaknu nešto, to ide s nama. Shvaćaš?“
Zakolutala sam očima.
A on skupi svoje. „Znaš što? Možda Minneapolis bi bio dobra promjena
za tebe.“
To mi je privuklo pozornost. „Ne!“
„Postaješ nemarna Ash.“ Sisao je svoje zube uz zvuk srkanja radi kojeg
sam htjela povratiti. „Promjena bi mogla biti upravo ono što ti treba.“ Vratio
se nazad na cestu, hladan kao jebeni krastavac.
Ja sam međutim bila bijesna. „Dobro! Uzeti ću ključeve!“
„Ne. Postala si previše opuštena tu na Jugu. Svi su laka meta. Potreban ti
je izazov većeg grada.“
„Tata! Ne. Zakleo si se da možemo ostati tu cijelu godinu. Tek je prošlo tri
mjeseca!“
„Ne mogu preuzeti taj rizik što ostavljaš svoje otiske svuda po prokletom
gradu. Osim toga, dobio sam trag u Minnesoti. To bi nas moglo osigurati na
neko vrijeme.“
„Škola kreće slijedeći tjedan! Obećao si mi da se mogu upisati nakon
Božića.“
„Pa, znaš što? ponekad, sranja ne funkcioniraju onako kako smo
planirali.“ Ispružio je ruku preko i otvorio pretinac za rukavice vadeći
čačkalicu van i gurnuvši je u svoja usta. Imala sam neodoljivu želju zabosti
je mu u oko. „Posebice kad se vratiš s petsto dolara i jebenom kutijom za
posjetnice.“
Ono što on nije znao da je fini tip kojeg sam upravo obradila isto tako
imao svoju karticu socijalnog osiguranja u svom novčaniku zajedno s tih
petsto dolara – ili da sam je izvadila van dok je on provjeravao sat. Vjerojatno
sam tom jadničku tamo spasila tri godine života pokušavanja da vrati svoj
identitet nazad nakon što bi moj tata završio s njim… bio je drag.
„Seronjo,“ mrmljala sam ispod glasa. Iako nisam bila ni približno
dovoljno tiha.
„Samo zaboravi Ash. Predomislio sam se. Mislim da škola neće
odgovarati. Osim toga, koji vrag ti znaš o algebri?“

20
 „Ništa!“ Vikala sam. „Ne znam ništa o algebri, engleskom ili povijesti što
se tebe tiče. Prokleto je čudo što čak znam čitati i pisati.“
„O, nemoj mi prodavati ta sranja. Uvijek ti je nos bio zaglavljen u nekoj
knjizi. Plus, kupio sam ti to računalo tako da možeš pohađati satove online.
Prestani biti tako dramatična.“ Vratio se nazad zurenju kroz prozor.
„Nisi nabavio meni računalo. Ja sam ukrala računalo! Od devedeset
godina starog starca kojem su ga djeca kupila tako da mogu obavljati video
pozive s njim svaki dan jer im jako nedostaje.“
„O čemu ti jebeno pričaš?“ Nasmijao se. „Imao je šezdeset i pet i bio je
pun. Njegovi unuci su ga mrzili.“
„Ne znaš to! Moglo se dogoditi na moj način.“ Prekrižila sam ruke preko
grudi naljutivši se do kraja.
„Da, znam. Što misliš kako dovraga si dobila ključ njegove kuće? Njegov
pokvareni sin mi je platio da uzmem to računalo. Bilo je dosta informacija
pohranjeno na tom zločestom dečku prije nego si ga ukrasila naljepnicama
sa psićima.“
Kakogod. Moja verzija mi se sviđala više.
Vratila sam se nazad na temu. „Ne selim se.“
„Debbie pakira tvoja sranja dok pričamo.“
„Ne,“ uzdahnula sam.
„Nemamo novaca da ostanemo. Da si mi stvarno donijela nešto od
koristi, mogao sam nas stisnuti još koji tjedan, ali poslovne posjetnice neće
platiti stanarinu.“
Tennessee je bio stvarno sranje. Nisam imala prijatelja i spavala sam na
kauču u jednosobnom stanu koji je imao problem s mravima. Opet, bila bih
dala apsolutno sve da ostanem tu. Ovo je bilo prvo mjesto u kojem je moj
tata stvarno razmatrao da me pusti da pohađam školu. Mrzila sam njegovu
ženu, ali na sreću, osjećaji su bili obostrani. Ona je bila toliko očajna da me
se riješi da je stvarno uvjerila mog tatu da škola neće biti loša za mene. Nisam
zapravo bila biseksualno znatiželjna ili išta takvo, ali kad je konačno rekao
da, željela sam je baciti dolje i pojebati je.
Preklinjala sam svog tatu od kad se sjećam da me pusti u školu. Ali uvijek
je odgovarao s odlučno ne. Davao mi je hrpu usranih isprika tijekom godina,
ali ja sam znala istinu. Sve se svodilo na papirnati trga. Ray Mabie je koristio
stotinu različitih identiteta. Vrlo rijetko su zapravo bili njegovi. Međutim,
ako bi Ash Victoria Mabie se upisala u javnu školu, morao bi osigurati neki

21
oblik dokumentacije. Bože, ubila bih da mogu ići u pravu školu, sa stvarnom
djecom svojih godina. Čula sam da su tinejdžerice bile prave kučke, ali bila
sam voljna riskirati. Nisu mogle sve biti toliko loše. Ja sam bila poprilično
jebeno fantastična.
Sigurno je bilo ostalih poput mene.
Duboko sam udahnula i posegnula u svoj džep, stavila sam u dlan
karticu socijalnog osiguranja za koju sam znala da će mi kupiti više nego
samo par tjedana. Krenula sam je vaditi van, ali se umirim kad sam se sjetila
nježnog osmjeha muškarca koji mi je ponudio – strancu u nevolji – svoj
kaput. Nije morao to napraviti. Mogao je otići u drugom smjeru kao mnoštvo
drugih koji su to napravili taj dan.
Prokletstvo. Zašto je morao biti tako ljubazan?
„Mrzim te,“ mrmljala sam dok sam spuštala prozor dolje i bacala karticu
socijalnog osiguranja uz rub autoceste.
„Koji je to vrag bio?“ Upita moj tata.
„Omot od žvake. Želiš koju?“ Okrenula sam omot koji sam skrivala u
svojoj ruci.
Oprezno me promatrao. „Žvaka, ha?“
„Da,“ odgovorim prije nego sam napuhala balon i glasno ga probila. „Ne
razbacuj smeće,“ kudio me.
Nisam mogla ništa osim nasmijati se. Muškarac me slao na ulice samu
bez ikakve zaštite, ali omot od žvakaće uz rub ceste ga je mučio. Dovraga s
njegovom kćeri, ali nećemo se miješati u osjetljivi okoliš.
Jebeš moj život.

22
 ČETVRTO POGLAVLJE

„MORAMI IZAĆI VAN odavde,“ izjavim kao da su me ovdje držali

poput zatvorenika u jamama pakla. A u mom umu, stvarno sam bio.
Ponosio sam se jer sam bio logičan i razborit. Ja sam bio planer koji je
promišljao o svakom detalju, ponekad do točke opsesije. Ali upravo tad, dok
su mi riječi letjele iz usta, to je bila krajnje nepromišljena odluka donesena
na brzinu kad sam uhvatio svog brata kako nedužno ljubi svoju ženu dok je
držala njegovo dijete. Imao je svako pravo to činiti, a ja sam imao svako pravo
otići tako da ne moram tome više biti svjedok.
Till i Eliza su se stvarno potrudili da mi bude udobno u njihovoj novoj
kući. I prema bilo čijim standardima, odradili su odličan posao. Bio je daleko
od usrane rupe u kojoj smo odrasli. Naravno da sam trebao biti ushićen. Ali
gušio sam se u toj vili od jedno cijelo četiri miliona dolara. Svakako, imao
sam spavaću sobu koja je bila izgrađena posebno za mene – cjelokupno s
pripojenom dvoranom koja je bila mokri san svakog fizioterapeuta i
kupaonicu koja je bila u potpunosti prilagođena hendikepiranim osobama.
Imao sam slobodu o kojoj je većina ljudi u mojoj situaciji mogla samo sanjati.
U svakom slučaju, osjećao sam se kao životinja u kavezu.
„Dobro,“ Till je rekao iznenađeno. „Gdje želiš ići?“ Prekrižio je ruke
preko prsa i pažljivo me proučavao.
Na bilo koje mjesto na kojem ti ne jebeš ženu u koju sam zaljubljen.
„Koledž,“ odgovorim umjesto toga. „Osjećam se bolje i već zaostajem
cijeli semestar. Spreman sam krenuti.“
Eliza se ukočeno nasmiješi prebacujući šestomjesečnu bebu Blakely na
svoj drugi kuk. „Možeš živjeti tu i ići na koledž. To je samo petnaest minuta
vožnje.“
Jebeš. To.
„Imaju sobe koje su pristupačne za invalidska kolica,“ rekao sam joj bez

23
da sam uspostavio kontakt očima.
Da. I godinu dana dugu listu čekanja.
„Nisam siguran da je to najbolja ideja Flint. Skroz sam za da kreneš u
školu, ali upravo smo zaposlili novog fizikalnog terapeuta.“ Till je podigao
obrve i dobacio mi zadirkujući jednostrani osmjeh. „Mislio sam da ti se sviđa
Miranda?“
O, znao je da mi se sviđa ona, dobro. Uhvatio me kako je jebem prije par
tjedana. Ali ono što on nije znao da je ona bila okorjela sponzoruša koja je
bacila samo jedan pogled po kući i gotovo pala na koljena one sekunde kad
sam se uvezao u sobu. Iako, nije željela mene. Željela je novac za koji je
pretpostavljala da ispunjava moje džepove. Te tjedne fizikalne terapije obično
su koristile mom kurcu. Till je u biti zaposlio kurvu s fakultetskom
diplomom.
Doduše, bio sam tako jedan gad da, poznajući svog brata, njega ne bi bilo
jebeno briga to što se njegov novac troši kako bih ja svršio. Iako bih se kladio
da bi ga bilo briga da je to znao, niti dvije minute nakon što je ušao u moju
sobu i zatekao Mirandu kako jaše moj kurac, bio sam prisiljen zvati je Elizom
kako bih svršio. Neke stvari se nikad ne mijenjaju.
Tko god da je rekao da vrijeme liječi sve rane je bio neuki seronja. Po
mom iskustvu, vrijeme je sve učinilo gorim. Dok sam činio ogromne korake
u svom oporavku, svejedno sam bio zapeo s beskorisnim nogama i u
davljenju opsesijom bratovom ženom. Posjetiti Elizu u bolnici onaj dan kad
je Blakely rođena me umalo ubilo. Stoga, nakon toga, odjavio sam se od te
cijele obiteljske stvari. Onaj dan kad je Till dobio svoj kohelarni implantat3
koji mu je omogućio da ponovno čuje po prvi put nakon dvije godine, odbio
sam ići. Rekao sam svom bratu da sam u bolovima i on je brzo odustao od te
teme. Eliza je znala da sam lagao, i znao sam da joj je to slomilo srce. Till je
zaslužio da dobije svoj sluh nazad, ali ja nisam mogao sjediti tamo i gledati
ga kako ima sve.
Svakim danom koji je prolazio postajao sam sve više i više ogorčen prema
njemu.
To nije bilo fer. Nije bilo u redu.
Opet, želio sam da plati za svaku pojedinu vlas sreće za koju je se ubijao

3Umjetna pužnica - vrsta elektroničkog slušnog pomagala koja ugradnjom elektrode u pužnicu zaobilazi
oštećene slušne stanice i dovodi podražaj do ogranaka slušnog živca. Na taj način omogućuje čujnost i u
onim slučajevima kada to zbog jačine oštećenja nije moguće postići slušnim pomagalima.

24
od posla da dobije.
Nekako, u svom izopačenom umu, naučio sam mrziti jedinu osobu koja
je ikad marila za mene. I isto tako, nije sve to bilo radi Elize. Iskreno, nisam
bio siguran radi čega. Jednostavno sam znao da Till Page je imao život za
koji bih ubio, ali zbog jednog jebenog metka, to je bio život za koji nikad mi
čak niti ne bi bilo dozvoljeno boriti se.
Također, živjeti s njima je učinilo to puno gorim. Bilo je iscrpljujuće.
Svaki put kad bih izašao iz utočišta svoj sobe, bio sam prisiljen nacrtati
lažni smiješak i pretvarati se da nisam htio udariti šakom Tilla u njegovo grlo
svaki put kad bih naletio na njega dok je pravio jebene sendviče u kuhinji.
Njegovoj kuhinji.
Trebala mi je moja vlastita prokleta kuhinje. I kad smo bili kod toga, moja
vlastita žena.
Kurac mi je funkcionirao, barem je to bilo na mojoj strani. Ali žene nisu
baš se ložile na ideju da budu s polu-muškarcem. No jebeš njih jer postojala
je samo jedna žena koju sam stvarno želio, a s njom sam imao puno veće
prepreke nego svoja invalidska kolica – prepreku od sto osamdeset i osam
centimetara i sto trinaest kilograma, da budem točan. Za dobrobit svih,
morao sam se iseliti van, ali dok sam zurio u Tillove zabrinute oči s druge
strane sobe, znao sam da je njemu trebalo da ostanem.
Odgovornost hoće to učiniti ljudima. I upravo je to ono što sam postao.
„Flint, samo ostani tu malo duže. Možeš se baviti fakultetskim stvarima,
ali mislim da je najsigurnije da živiš tu s nama,“ Till reče.
„Ne!“ Viknem. „Ne možeš me jebeno zaustaviti!“ Pokrenuo sam svoja
kolica prema naprijed zaustavivši se par centimetara od njega. Prije samo
par mjeseci, bio sam cijela dva i pol centimetra viši od njega, ali upravo tad,
zurio sam prema gore kao dijete koje preklinje kakvim me je očito i smatrao
da jesam. „Odlazim. Ne tražim dopuštenje. Samo sam ti dao do znanja.“
Odmjerio me je ljutitim pogledom koji sam neustrašivo uzvratio. Izgubio
sam dosta kilograma od kad sam prestao vježbati u On The Ropes tako da je
bio skoro dvadesetak kilograma teži nego ja, ali nije se mogao mjeriti sa
mnom po pitanju ljutnje. Imao sam više toga nego je Till ikad mogao sanjati
da skupi.
„Imam devetnaest godina. Ne. Možeš. Me. Zaustaviti.“ Procijedio sam
kroz zube.
„Flint, prestani,“ Eliza je preklinjala pored njega.

25
 Nikako nisam skidao pogled sa svog brata, ali bio sam uvjerena da su joj
suze tekle dolje niz lice. Iako više me nije bilo briga. To je bio Tillov posao.
Ne moj.
Ne. Moj.
„U pravu si.“ Till je krenuo vrtjeti donju usnu između kažiprsta i palca.
To je bila nervozna navika i isto tako znak da sam pobijedio. „Koledž će biti
dobar. Kada se useljavaš?“ Omotao je ruku oko Elizinih ramena i poljubio je
u vrh glave.
Da. Eto ga.
Sklonivši pogled s njihovog zagrljaja odgovorim, „Večeras.“
„Molim?“ Eliza udahne.
„Ostati ću kod prijatelja nekoliko noći. Onda ću vidjeti može li Slate doći
i pomoći mi da prebacim svoje stvari.“
„Flint, koji vrag se događa tu? Koledž, razumijem. Čemu iznenadna
žurba da odeš?“ Till upita.
I prije nego sam ih mogao zaustaviti, oči mi polete na Elizu. Isto tako brzo
sam ih sklonio pokušavajući sakriti svoje iznenadno priznanje, ali prije nego
sam imao priliku, njezina ramena se spuste. Ona možda nije bila moja, ali
način na koji joj je brada drhtala dok je gledala dolje u pod apsolutno je
pripadao meni. I mrzio sam sebe radi toga.
„Ništa. Samo mi je muka od sjedenja u kući cijelo vrijeme.“
Nagnuo je glavu u stranu ne baš sasvim uvjeren. „Kada počinju
predavanja?“
„Ponedjeljak,“ nagađao sam. Jebeš me ako sam znao kad su predavanja
počinjala, ali bio sam spreman reći im bilo kakvo sranje koje će me izbaviti
odavde što je prije moguće.
„I siguran si u to?“ upitao je.
„Skroz.“
Uzdahnuvši, uhvatio se za zatiljak. „Dobro, ali ako se predomisliš, možeš
se vratiti u bilo kojem trenutku. Daj da ti donesem ček. Isplata unaprijed za
punu prvu godinu tvog školovanja i tvoju sobu. Ostatak ostavi za knjige.
Srediti ću ti mjesečni džeparac za hranu i sranja.“ Pustio je Elizu i krenuo
odlaziti iz sobe.
„Jesi li ti lud? Ne pričam o novcu!“
Zaustavio se na mjestu i okrenuo se prema meni. „Molim?“
„Nema šanse da ću uzeti tvoj novac.“

26
 „Da, jebeno hoćeš!“
„To je tvoj novac. Ne moj. Iskoristi ga da se pobrineš za svoju ženu i kćer.
Mogu sam smisliti za koledž.“
„Apsolutno si u pravu. To je moj novac, i jebeno sam se naradio da ga
zaradim tako da se mogu pobrinuti za svoju obitelj. Ti si moja obitelj,“ rekao
je.
„Nažalost, to je istina,“ mrmljao sam.
To je bilo djetinjasto i laž, ali to su bile jedine riječi kojih sam se mogao
sjetiti kako bih ga povrijedio. Međutim, budući da je stajao s druge strane
sobe, Eliza je bila ta koja ih je čula.
„Flint!“ kudila me je brišući svoje suze i ispravivši ramena.
Sranje. Znao sam taj pogled i uopće nije slutilo na dobro po mene.
„Till, uzmi Blakely i odi donijeti taj ček. Ja ću pomoći Flintu da spakira
par stvari.“ Slatko se nasmijala, a ja sam iskreno upišao se od straha.
Till mora da je isto prepoznao pogled jer dok je uzimao dijete iz njezinih
ruku, zagrizao se za usnu da prikrije smijeh.
Čak niti sekundu kasnije nakon što je izašao iz sobe, Eliza je krenula na
mene.
„Jesi li završio?“ Prekrižila je ruke preko grudi.
„Da.“ Ne želeći slušati njezino predavanje sam se okrenuo. Ali prije nego
sam mogao se okrenuti do kraja, podigla je nogu i udarila po kočnici na
mojim kolicima gurnuvši me naprijed radi naglog zaustavljanja.
„Nisi završio.“
„O, nisam li?“ Nasmijao sam se bez imalo smijeha zakolutavši očima.
Nakon što sam otpustio kočnicu, krenuo sam ponovno odlaziti, ali Eliza je
imala drugačije ideje.
Pomaknuvši se pred moja kolica odmjerila me prijetećim pogledom.
Sagnuvši se dolje, naslonila je ruke na moja bedra. „Poljubi me.“
„Molim?“ upitao sam odmičući se nazad.
„Voliš me, zar ne? Odlaziš radi toga, točno? Onda me poljubi. Tko zna.
Možda mi se svidi.“ Slegla je ramenima i primakla se još bliže.
Zamišljao sam kako ljubim Elizu manje nego milion puta. Nikad to nije
bilo iz sažaljenja ili očaja. Te dvije stvari su bile dovoljne da to upropaste čak
i u mojim najluđim snovima.
„Vau Eliza. Nisam mislio da si ta koja vara.“
„To nije varanje, jer ne bih osjetila ništa.“

27
 Ponovno sam se nasmijao pokušavajući sakriti rupu koju su njezine riječi
izdubile u mojoj duši. „Pa, kad tako to formuliraš.“
„Onda mi reci zašto odlaziš,“ zahtijevala je ne pomaknuvši se niti trena.
„Rekao sam ti. Koledž. Osim toga, muka mi je od toga što se vi brinete o
meni. Ovo moram učiniti sam.“
Oh, i zato jer želim otkinuti ruke svom bratu svaki put kad te dotakne.
„Sranje. Odlaziš radi mene.“
„Vau. Nisi li danas puna sebe? Nije sve u vezi tebe.“
„Svjesna sam toga, ali ovo jest,“ siktala je. „Volim te Flint Page. I znam da
ti voliš mene, ali ne ovako. Ako će te to da me konačno poljubiš natjerati da
uvidiš da ta stvar koju osjećaš prema meni nije ništa više od zanesenosti,
onda ću primiti taj udarac.“
„Udarac? Kriste, sad sam raspoložen,“ rekao sam sarkastično, ali oči su
mi pale na njezina usta.
Jebeš to.
Iznenada, uhvatio sam je za stražnji dio vrata privukavši je nemoguće
blizu. Oči joj se rašire i brada joj zadrhti, ali nije uzmaknula.
Proveo sam godine pateći za Elizom, ali s njezinim usnama na manje od
centimetar od mojih, pogodila me poražavajuća stvarnost da mi se to nikad
neće dogoditi s njom. Mogao sam ukrasti jedan poljubac, ali nikad neću imati
više od toga. To sam trebao shvatiti onog trenutka kad se udala za mog brata,
ali tek tada – dok su strah i tjeskoba prekrivali njezino prelijepo lice – tad mi
je sjela istina.
Grudi su me boljele dok sam donosio odluku da je konačno pustim. Zurila
je u mene, preklinjala svojim blistavim plavim očima – jedna suza se izlila iz
njih padajući dolje niz njezin obraz.
Jebi ga. Ta jedna jebena suza mi je iščupala utrobu. To je bio kraj.
S tom spoznajom koja se razvlačila među nama, moja ljutita fasada se
otopila, ostavila me ogoljenog i ranjenog nakon njezinog nestanka. Nisam
čak niti mogao zaustaviti istinu dok mi je prelazila preko jezika.
„Ne znam što da radim. Tako sam jebeno ogorčen Eliza. Čak niti većinu
vremena ne znam zašto. Mislim, naravno, postoji očito.“ Pogledao sam dolje
u svoje noge. „Ali Bože, toliko je više nego to. Počeo sam mrziti ga jer te
volim. A opet istovremeno, on je moj brat i volim ga, ali mrzim te toliko
jebeno puno jer i ti ga voliš isto.“
„Ne voliš me Flinte,“ šapnula je.

28
 „Ne možeš to govoriti! Ne znaš!“ Zatutnjao sam prije nego utihnem.
„Samo se moram maknuti odavde.“
„Dobro. Onda se neću boriti protiv tebe. Ako se želiš iseliti, dobro. Ali
imam osjećaj da se ne planiraš vratiti.“ Spustila se na koljena ispred mene.
Onda mi je bolno čvrsto stisnula ruku. „Moraš mi se zakleti, da čak i kad se
tvoja adresa promijeni, zapravo ne ideš nikuda.“
„Ne mogu…“ zastao sam.
„Ne moraš biti u mojoj blizini ako ne želiš, ali molim te ne radi ovo Tillu
i Quarryju.“ Glas joj zadrhti.
Prokletstvo, ja sam takav kreten.
„Nije samo zbog tebe Eliza. Mislim, to je dio toga, ali… sranje. Utapam
se. Svi su tako sretni. Till vodi dvoranu sad sa Slateom. Quarry uništava
amaterski boksački krug. A ja… sjedim sa strane, promatram.“
Pustivši mi ruku približi se još bliže. Uhvativši u dlanove obje strane mog
lica reče. „Ne sjediš sa strane Flint. Samo se prilagođavaš. Vratiti ćeš se
uskoro u ring.“
„Neću,“ šapnuo sam. „Oboje znamo da se neću nikad vratiti u
unutrašnjost tog ringa.“
Odmahnula je glavom ne slažući se, ali nije izrekla laž na glas. „Bože,
imao si paklenu godinu. Ne možeš očekivati…“
Prekinuo sam ono za što sam bio siguran da će biti govor ohrabrenja.
„Hajmo samo biti realni ovdje.“
Uzdahnula je potom naslonila laktove na moja beskorisna bedra. „Možda
si u pravu. Koliko god će me to ubiti, tvoje iseljenje i započinjanje svog
vlastitog života možda neće biti najgora stvar koja će se dogoditi. Oduvijek
si bio štreber,“ izazivala je kroz suze. „Koledž će biti odličan.“
Bože, bila je nevjerojatna. I samo iz tog razloga izlanem, „Isto tako si bila
u pravu. Opraštam se.“
Cijelo tijelo joj se napne. Mrzio sam svjedočiti verbalnom šamaru koji
sam upravo izrekao, ali ako je ikad postojala žena koja je zaslužila istinu, to
je bila ona.
„Treba mi novi početak, a to ne mogu napraviti ovdje. Moram sam
shvatiti svoj život sada kad je ovo moja nova realnost,“ rekao sam joj. Mogao
sam reći da je pretpostavljala kako govorim o tome da sam paraliziran, i
nisam mogao reći da je bila u krivu. Iako isto tako nije bila u pravu. Toliko
mog života je bilo povezano s njom. Nisam bio baš siguran kako nastaviti

29
dalje.
Ipak sam namjeravao pokušati.
„Znam da trebaš.“ Šmrcnula je odgurnuvši se s koljena. „Dobro. Nema
više plakanja. Ovo je dobra stvar za tebe.“ Duboko je udahnula i iskoristila
poleđinu svojih dlanova da obriše suze.
Potom su joj se ramena ispravila
Sranje.
„Potrebno mi je da mi uzmeš taj ček od svog brata,“ rekla mi je strogo.
„Ne mogu to napraviti. Till se sam probio u životu. Ja sam odrastao
muškarac sad. Želim učiniti isto.“
„Možda jesi odrastao muškarac“. Dobacila mi je par navodnika u zraku,
„Ali si još uvijek njegov mali brat. Flinte, sjedio je u tišini godinama da može
zaraditi dovoljno novaca da ti može napisati taj ček.“
„Žao mi je –“
„Začepi i slušaj me.“
Zakolutao sam očima, ali čini se da nju nije bilo briga.
„Kad je Till oglušio na početku, dao mi je tri izgovora zašto mora
nastaviti s boksanjem umjesto da dobije kohlearni implantat: da mi kupi
dom.“ Mahala je rukama po sobi. „Da plati najboljeg specijalista za
Quarryja.“ Prekrižila je ruke na grudima. „I posljednji, da može platiti tvoj
koledž. Oduvijek se hvalio svima tko bi slušao o tome kako si pametan.
Obožava činjenicu da zapravo uživaš u školi, i želio je da bude u mogućnosti
ti to pružiti. Ne želi da se ubijaš od posla onako kako je on.“
„Ne mogu uzeti njegov novac,“ ponovio sam.
„Moraš. I ako želiš da se ostavim ovoga i držim usta i dalje zatvorenima
u vezi pravog razloga zašto odlaziš, onda ćeš uzeti taj ček i odvesti se u tom
kombiju koji ti je kupio prije par mjeseci.“
„Ne uzimam jednovolumen. Apsurdan je.“
„Stvarno je.“ Nasmijala se prije nego se opet uozbiljila. „Ali ćeš ga uzeti.
I taj ček isto. Ako planiraš nestati na neko vrijeme, barem nam oboma pruži
malo mira u pogledu toga da se ne mučiš.“
„Ne želim –“
„Izvoli,“ Till izjavi ulazeći u sobu. „Nisam bio siguran koliko su
studentske sobe. Pokušao sam provjeriti, ali kunem se da me to još više
zbunilo. U svakom slučaju, mislim da bi ovo trebalo pokriti to i školarinu.
Javi mi ako ti bude trebalo još. Dogovoriti ću ti stipendiju slijedeći tjedan.“

30
Pružio je ček u mom smjeru.
Odmah sam ustuknuo. „Gle –“ krenem, ali Eliza pročisti grlo privukavši
mi pozornost.
„Uzmi ga,“ oblikovala je ustima iza njegovih leđa.
Till apsolutno neće platiti za moj koledž, ali mogao sam uzeti njegov ček
radi mira. Unovčiti ga bi bila skroz neka druga priča.
Uzeo sam ga iz njegovih ruku. „Hvala. Stvarno to cijenim.“ Bacio sam
pogled prema Elizi koja je nastavila naš tajni razgovor.
„I,“ oblikuje ustima.
Odmahnuvši glavom pogledao sam nazad u Tilla. „I mogu li dobiti
ključeve od auta?“ promrmljao sam.
Oči mu se zažare i ogroman osmjeh mu naraste na licu. „Mora da je imala
nekih ozbiljnih sranja protiv tebe kad si pristao uzeti novac i kombi. Isuse, ta
žena je dobra.“ Ispustio je glasan smijeh gledajući preko svog ramena u Elizu
koja je nevino slijegala ramenima.
„Tako je,“ potvrdim.
„Hajde. Pokazati ću ti sve stvari koje sam dodao. Ručne pedale su skroz
jednostavne za upotrebu. Daj da uzmem ključeve i nađemo se tamo.“
Stisnuo me je za rame i otišao prema garaži.
Krenuo sam za njim, ali netom prije nego sam stigao do vrata, Eliza me
zaustavi.
„Hej, Flint.“
Okrenem se licem prema njoj.
„Vrati se, dobro? Uzmi si vremena i posloži se u glavi. Ali molim te, samo
se vrati.“ Napeto se nasmiješila, suze su joj još jednom preplavile oči.
„Obećavam.“ Teško progutam moleći se da je to jedno koje sam mogao
ispoštovati.

Naoružan torbom odjeće, čekom presavijenim u svom džepu i

jednovolumenom opremljenim za hendikepirane, izvezao sam se s Tillovog
i Elizinog kolnog prilaza. Dok sam promatrao kako vila nestaje u mom
retrovizoru, nisam imao nikakvih apsolutnih planova da se vratim – unatoč
obećanju koje sam dao Elizi. Nisam čak si niti mogao zamisliti dan kad me

31
to mjesto ne bi poslalo strmoglavo prema dolje.
Moja prva postaja je bio koledž. Proveo sam sate ispunjavajući
papirologiju: prijemnica, financijska pomoć i smještaj. Na sreću, produžili su
prijemnicu koju sam dobio prije nesreće. Nažalost, postojala je dvogodišnja
lista čekanja u domu za invalide. Ipak, najbolje vijesti koje sam primio cijeli
dan je bila činjenica da to što sam bez prebijene pare imalo svojih prednosti.
Financijski savjetnik mi je dogovorio dovoljno zajmova i potpora da
pokrijem školarinu, a s preostalim novcem također da pokrijem i smještaj.
Trebati će nekoliko tjedana da dobijem novac, ali to je bilo u redu. Još uvijek
sam imao težak zadatak da najprije pronađem mjesto gdje ću stanovati.
Napustio sam koledž osjećajući se neznatno bolje. To je barem bio korak
u smjeru koji će moj život vratiti na pravi put. Nakon što sam se smjestio u
kombi, besciljno sam se vozao. Razmatrao sam ideju da nazovem Slatea da
vidim mogu li prespavati u njegovoj kući, ali to bi mi vjerojatno garantiralo
razgovor o tome zašto nisam htio otići kući i vjerojatno Tillovo pojavljivanje
nakon što bi me Slate nedvojbeno izdao.
Na kraju sam se zatekao u predobro poznatom uredu za iznajmljivanje
preklinjući ključeve jednih određenih vrata.

32
 PETO POGLAVLJE

NAKON PRESELJENJA U MINNEAPOLIS, proveli smo samo nekoliko

mjeseci u dvosobnoj prikolici prije nego smo se preselili u hotel za produženi
boravak na periferiji Chicaga. Na kraju smo se smjestili u slatkoj, oronuloj
kući u slamovima Indianapolisa. Kakav je bio i moj život. Kako god, od svih
mjesta na kojima bih ikad živjela, Indianapolis je postao zlatni standard
spram čega će sva ostala mjesta se prosuđivati.
Kad sam napunila šesnaest, tata me je počeo puštati da vozim. Nisam
imala pojma zašto me je natjerao da čekam, nije da me je odveo da dobijem
vozačku dozvolu ili išta. Ali definitivno se nisam raspravljala kad mi je
predao ključeve jedne večeri i pitao me da odem donijeti nešto za večeru. I
iako nije ponudio niti jednog centa u gotovini da platim za navedenu večeru,
svejedno sam uzela ključeve iz njegovih ruku i istrčala kroz ta vrata prije
nego je imao priliku predomisliti se.
On i vještica pomajka su voljeli biti nasamo. A ja sam voljela ne biti tamo
tijekom vremena tog vremena. Postojale su neke stvari koje čak niti par
slušalica kroz koje je tresla Taylor Swift nije mogla prigušiti. Uzimala sam
svaku priliku koja mi se pružila.
S novootkrivenom slobodom, mogla sam se raširiti svoja krila i kroz
nekoliko tjedana koje sam boravila u novom gradu, stvarno sam stekla neke
prijatelje.
Prave prijatelje.
„Zabava s noćenjem!“ viknula sam spustivši svoju torbu na pod. „Dobro,
tko od vas mi lakira nokte?“
„Ja ne,“ Max izjavi uzimajući mi jastuk iz ruku.
„Dobro, Dona, na tebi je,“ izjavim pružajući joj deku i bočicu laka za
nokte.
„Dušo, ja nisam prokleta pedikerka,“ odbrusi.

33
 „Pa vas dvije ste pušiona. Najgore BFF ikad.“
To je bila čista laž. One su bile apsolutno najbolje BFF ikad. Većinom zato
jer su one bile jedine koje sam ikad imala. Nakon prve večeri kad smo
doslovno naletjele jedne na drugu na ulici ispred moje omiljene trgovine iz
koje sam krala, uvijek su bile tu za mene.
„Upisala si se danas u školu?“ Max upita otvarajući kutiju s pizzom koju
sam upravo ostavila na njegovo krilo.
„Ne. Moj tata je šupak.“
„Obično jesu,“ odgovorio je ponudivši me kutijom da uzmem komad.
„Ne, samo dajte vas dvoje. Moram paziti na svoju liniju.“
„Koju liniju?“ Donna zareži prije nego je ulovila komad pizze.
„Hoću da znaš da imam odlične sise. Sve ostale stvari su te o kojima se
moram brinuti.“ Trljala sam stomak i bacila pogled prema Maxu koji je
poraženo odmahivao glavom. Mrzio je kad smo pričale o ženskim stvarima,
ali kao jedini penis u našem klubu neprilagođenih, morao se često nositi s
time.
Donna zakoluta očima. „Dobro. To ti priznajem, ali nešto pizze na tim
kukovima ne bi nikome škodilo.“
„Nisi li večeras raspoložena? Što ti je svezalo gaćice na mašnu?“ upitam
pokazavši Maxu da mi doda komad pizze. Stvarno sam umirala od gladi.
„Isto sranje, drugi dan,“ odgovorila je pucketajući prstima dok joj nisam
dodala maramicu iz svoje torbe.
„Nema šanse. Mora biti nešto više od toga.“
Max je popunio praznine. „Njezina sestra je navratila danas.“
Oči mi se rašire. „O moj Bože. Koji vrag je ta kuja htjela?“
„Ne znam. Nije me briga. Samo to što sam vidjela njezino lice bilo mi je
dosta da mi upropasti cijelu jebenu večer.“
Max je ponovno odmahnuo glavom uzevši još jedan komad pizze iz
kutije i doda, „Trebala si razgovarati s njom.“
„O jebeno nisam! S njom ne razgovaram. Misliš da se ijednu sekundu
osjeća loše radi toga što me je izbacila iz kuće moje vlastite majke? Sranje.
Poznajem je bolje od toga. Kuje nešto.“
„Kao što?“ Šapnem.
Donnina obiteljska drama je bila upravo razlog zašto sam je voljela toliko
puno. Uvijek je bilo nešto. Mislim, imala sam ja tonu sranja kod kuće, ali za
promjenu bilo je toliko zabavnije slušati nečije druge probleme.

34
 „Tko bi dovraga znao!“ Vikala je. „Ta vještica nikad ne smišlja ništa
dobro. Uvjerena sam.“
„Dragi Bože,“ Max zakoluta očima, ni blizu uzbuđen što sluša o
Donninim obiteljskim problemima kao ja. „Ash, koja je isprika tvog tate jer
ti ne dozvoljava da se ovaj put upišeš u školu?“ upitao je promijenivši temu.
„Nema isprike. On je jednostavno uspostavio pravilo.“ Duboko sam
udahnula prebacivši svoj konjski rep preko svog čela oponašajući
začešljavanje preko čelavosti, i nabacim svoj najbolji Ray Mabie glas. „Ash,
rekao sam ne. Škola te neće dovesti nigdje u životu. Snalažljivost na ulici je
to što ti stvarno treba.“
„Pa, nije u krivu,“ Donna je rekla samodopadno posegnuvši prema svojoj
boci za vodu.
„O, zaboravila sam! Donijela sam vam društvo poklon!“ kopala sam po
dnu svoje torbe za prenoćiti i otkrila bocu votke.
„E to je prava stvar!“ Max pljesne rukama.
„Gdje si dovraga to nabavila?“ Upita Donna vraćajući svoju pizzu nazad
u kutiju prije nego mi je otela bocu iz ruku.
Slegnem ramenima. „Najdraža maćeha.“
„Misliš da neće primijetiti?“ on upita uzimajući je od Donne i otvara čep.
„O daj molim te. Podijelila sam jednu od njezine dvije boce na pola i rekla
joj da ju je popila večer prije. Ona je glupa.“
„Živjela glupača!“ podigao je bocu u zrak prije nego ju je podigao u zrak
kako bi povukao dug gutljaj.
Donna ga udari po prsima. „Hej, Ash je osvojila to sranje. Ona bi trebala
imati prvi gutljaj.“
Izvijam usnicu. „Fuj. Ne, hvala. Ta stvar je vraški odvratna. Iako, dodaj
mi još pizze.“
„Poštena razmjena.“ Max se nasmije dodajući mi cijelu kutiju i potom
nagne votku radi još jednog gutljaja.
„Dobro je, uspori.“ Otimam mu bocu iz usta usred gutljaja. „Ja neću prati
bljuvotinu ponovno s tvoje robe. Osim toga, donijela sam još nekih karti.
Imam ozbiljnu namjeru ponovno osvojiti svoj novac od prošlog tjedna.“
Glasno se nasmijao dok sam dodavala Donni bodu. „O Bože Ash.
Potrošio sam svoje dobitke desetak minuta nakon što su mi sletjeli u džep.“
Uzdahnem. „Dobro. Posuditi ću ti deset dolara, ali uzimam to večeras
nazad. Još uvijek mislim da si nekako varao.“

35
 „Nisam. Ti si jedini mađioničar tu dušo.“ Znakovito me pogledao radi
čega sam se počela smijati.
Odžeparila sam ga do gola prve noći kad smo se družili. Odmah sam mu
vratila novac, ali to njemu nije bilo nimalo smiješno. Na moju sreću i
zahvaljujući Donni, otkrila sam da je slab na hranu i cugu. Trebalo mi je puna
dva tjedna 'ispričavanja' da mu se vratim u milost.
„Samo se ti smij,“ rekao je ozbiljno, ali nepogrešivi cerek mu je rastao na
licu.
„O, hoću,“ uzvratim skoro se upišavši radi histeričnog smijeha.
Donna mi se brzo pridružila dok je Max sjedeći nas promatrao, nimalo
impresioniran.
„Dobro, dobro.“ Uspravila sam se prije nego sam ponovno prasnula u
smijeh. Nisam čak niti bila sigurna zašto sam se uopće smijala. Ali Bože,
voljela sam taj osjećaj.
Konačno sam se pribrala, iz torbe sam izvadila špil karata. „Hej! Pogodite
što?“ Rekoh dok sam počinjala miješati karte.
„Dovraga ne! Ne pokušavaj me omesti. Promatram te kako bih bio
siguran da nisi namjestila taj špil. Znaš što?“ Ispružio je ruku istrgnuvši mi
ga iz ruku. „Daj da ja miješam.“
Nasmijala sam se, ali mu dragovoljno pustim da ih uzme od mene. „Ne,
ozbiljan sam. Dakle, navodno, Rayeva žena ima nekoliko djece. Načula sam
ih kako razgovaraju kako sutra idu po najmlađeg.“
„Čekaj. Koliko su dugo njih dvoje vjenčani? I ti si tek sad saznala da ona
ima djecu?“ Donna upita.
„Nekoliko godina. I mislim, znala sam da ima djecu, ali sam jednostavno
pretpostavljala da su svi stariji. Ona ne priča o njima niti išta. Znam da je
jedan od njih veliki boksač, ali taj mali ima tek, ono, četrnaest godina.“ Slegla
sam ramenima uzevši dvije karte koje mi je Max podijelio. „Mislim da mu je
ime Corey ili nešto takvo. U svakom slučaju, jebeno sam oduševljena. Biti će
zabavno imati mlađeg brata.“
Donna izvije obrvom. „Što ako je šupak kao njegova mama?“
„Nema šanse. On će biti fantastičan! Osjećam to. Sanjala sam sinoć –“
„I krećemo,“ Max zastenje.
„Začepi. Ne budi ljut jer sam vidovita,“ lagala sam.
Nisam bila niti blizu da sam u mogućnosti da vidim budućnost. Zapravo
nisam uopće imala snove. Svake noći, zaspala bih, ali niti jednom moje

36
izdajničke sinapse nisu se aktivirale tijekom REM faze ostavivši me
nesposobnom za sanjanje. Iako sam pokušala. Dovraga, nisam si čak mogla
niti pružiti noćnu moru. Oduvijek sam slušala kako su snovi inspirirani
nečijim emocijama ili stvarnim životnim iskustvima stoga sam odlučila
izmisliti vlastite. Iako mi se prikradala sumnja da ono što sam stvorila je
vraški bilo zabavnije nego snovi koje bi moj mozak stvorio. Usamljenost i
pljačkanje vjerojatno nisu stvarali šljokice i jednoroge.
„Tris dama,“ rekoh spustivši svoje karte. Max glasno opsuje.
„Samo mi je drago da je ovo bilo zagrijavanje.“ Namignem mu. „U
svakom slučaju. Ovo dijete će biti fantastično. Ne mogu dočekati da vam ga
predstavim.“
Oboje su zastenjali, ali to nije nimalo potisnulo vrtoglavicu koju sam
osjećala u sebi. Definitivno, on je bio mlađi od mene, ali bila sam oduševljena
time što ću imati neko društvo u kući. Djevojka nikad ne može imati previše
prijatelja, zar ne?

37
 ŠESTO POGLAVLJE

ŠEST MJESECI SAM USIPIO izbjegavati svoju obitelj. Želio sam novi
početak, i to je bilo upravo ono što sam dobio. Prva dva tjedna, Till mi je
bombardirao mobitel porukama pitajući se gdje sam dovraga bio. Trebalo je
mjesec dana prije nego je Eliza počela slati poruke. Nikad se nisam upuštao
u razgovore, ali sam im barem dao do znanja da sam dobro i u redu. Shvaćao
sam da su zabrinuti, ali ja sam bio posvećen svom novom životu.
Sam.
Prekinuo sam svaku moguću vezu koju su imali sa mnom. Nisu znali
gdje sam stanovao i čak sam prestao ići na satove fizikalne terapije koje je
Till plaćao svaki tjedan. Umjesto toga, krenuo sam raditi s jednim od
studenata fizikalne terapije na koledžu. Bilo je to samo jednom tjedno i znao
sam da mi treba više ako sam želio ikad ponovno hodati, ali moja glava i srce
su bili ono što je najviše trebalo zacijeliti.
Živjeti u Elizinom starom stanu je imalo svoje čari. Uspomene su bile
obilne, i progurale su me kroz više nego nekoliko usamljenih noći. Međutim,
isto tako je imalo i svojih padova. Nije bio pristupačan za invalidska kolica
stoga je čak i najjednostavnije zadatke učinilo ekstremno kompliciranima.
Isto tako sam imao sva ta sjećanja koja su me progonila, ali ništa opipljivo
što bi me prizemljilo.
Nedostajala mi je ona.
Nedostajao mi je Till.
Nedostajao mi je Quarry.
Nedostajao mi je Slate.
Ali najviše od svega nedostajao mi je Flint Page.
Propadao sam. Dovraga, mislio sam da sam prije par mjeseci bio pola
čovjeka, nisam bio siguran postoji li uopće prikladan razlomak kojim bi se
više opisao. Nije to bio samo moj fizički izgled. Moja želja za borbom je
nestala. Nekoć moj neprijatelj, sažalijevanje je postao moj način života.

38
 Jedina stvar koju sam stvarno dobro radio je bila škola. Unatoč preporuci
mog savjetnika, uzeo sam maksimalni iznos sati dopuštenih brucošima.
Jebeno sam volio distrakciju. Škola je vjerojatno bila jedini aspekt života u
kojem se nisam morao mučiti. Oduvijek mi je bilo lagano.
Moj život je možda bio u neredu, ali je barem bio jednostavan. Imao sam
raspored koji me vodio kroz dan. Probuditi se, otići u školu, vratiti se kući,
napisati domaću zadaću, učiti, otići na spavanje. I tako u krug.
Međutim, jedno obično kucanje na moja vrata, sve na čemu sam
mukotrpno radio da se održim se srušilo pred mojim očima.
A kao drugi metak u leđa, isto tako mi je promijenilo život. „Bilo je jebeno
vrijeme,“ Slate je rekao prije tog trenutka.
„Što hoćeš?“ Odgovorio sam uz stav za koji nikad nisam niti sanjao da
ću imati prema Slateu prije ovog trenutka.
„Jesi li se pridružio kultu?“ upitao je nagnuvši glavu u stranu.
„Molim? Ne?“
„Onda koji kurac je ta mrtva životinja na tvom licu?“
Protrljao sam bradu na svom licu. „Jesi li došao tu kritizirati moje navike
njegovanja?“
„Ne. Ali ponio bih britvicu da sam znao da ti je toliko teško doći do
jedne.“
Zakolutao sam očima. „Kako si me pronašao?“
„Leo te pratio s predavanja prije šest mjeseci.“
„Odlično,“ promrmljam.
„Till se zabrinuo nakon što je pokucao na vrata svih studentskih soba na
prvom katu cijelog jebenog koledža. Ne brini. Nisam mu rekao gdje živiš.
Tvoja tajna je na sigurnom. Stvarno si mu trebao dati svoju adresu. To je bio
šupački potez.“
„Zašto? Da mi može ovako banuti kao ti? Trenutno obavljam svoje stvari.
Trebalo mi je malo prostora.“
Otišao je do kauča i skljokao se dolje ispruživši noge ispred sebe i
prekriživši ih na gležnjevima. „Da razjasnimo ovo. Odlučio si tek tako
nestati i uzeti si malo prostora. K vragu i tvoja obitelj. Flint je jedini taj koji je
stvarno bitan, zar ne? Ti si važniji od svih ljudi koji te vole i kojima
nedostaješ, zar ne?“ Znakovito podigne obrvu. „To mora da je u obitelji. Čini
mi se da je upravo to ono što su tvoji mama i tata tebi napravili.“
Glava mi poskoči u stranu, a bijes mi je ključao u krvi. „To nije uopće ono

39
što sam napravio! Ja nisam kao moji roditelji!“
„Mogao si mene zavarati.“ Slegao je ramenima. „Samo za ubuduće,
možeš imati prostora i obitelj. Telefonski pozivi i povremeni posjeti te ne bi
jebeno ubili. Ali ova cijela stvar s nestajanjem koju si izveo ih ubija.“
Odmahnuo sam glavom. On to nije shvaćao. I da sam razastro sav svoj
prljavi veš pred njim, ne bi.
„Fantastično. Odličan razgovor ohrabrenja. Jesi li završio?“
„Ne, nisam ni blizu.“ Nasmijao se i ustao na noge. „Tvoj brat ti ovaj
tjedan s razlogom bombardira telefon.“
„Bio sam zauzet.“
„Pa oslobodi se obveza. Tvoja mama se pojavila kod Tilla s policijom u
ponedjeljak i odvela Quarryja.“
„Molim!“ Viknuo sam ne poželjevši nikad više da mogu poletjeti na svoje
noge. „Ne može to napraviti!“
„Može i jest. Umiješao se zakon, a Till nema službeni dokument o
skrbništvu. Iako je ona napustila vas dečke, ona je i dalje vaša biološka
mama. Quarry ima tek četrnaest stoga joj ne pripada sve dok ne bude
određen datum suđenja.“
„Mora da me zajebavaš,“ udahnem.
„Uključili smo cijeli pravnički tim i uspjeli dogovoriti da Till dobije
posjete tijekom vikenda dok dogovorimo datum suđenja slijedeći mjesec. Ali
to i dalje znači da će Q živjeti s tvojom mamom tijekom tjedna do tada.“
„Kurvin sin.“ Provukao sam ruku kroz kosu. „Je li Till jebeno šizi?“
„Ne možeš niti zamisliti. Zapravo sam ga tek sad ostavio u dvorani.
Proveo sam posljednja dvadeset četiri sata pokušavajući ga izvući iz
zatvora.“
„Zatvora?“ uzviknem.
„Navodno, Till ga je jučer otišao pokupiti jučer i muž tvoje mame je odbio
pustiti da Quarry ode s njim.“
„Njezin muž?“ Šokirano sam pojašnjavao.
„Da. Udala se za Raya Mabiea i taj komad govneta je bio dovoljno glup
da stane između Tilla i Quarryja. Tad se pakao otvorio.“
Iznenada, imao sam bolestan osjećaj u stomaku. Ništa nije stajalo između
„Prigušivača“ Tilla Pagea i njegove obitelji.
„Je li ga ubio?“ upitam.
„Ne, ali Ray je otišao u zadnjem dijelu hitne pomoći. Till je bio na

40
stražnjem sjedalu policijskog auta.“
„Jebeni pakao,“ opsovao sam s olakšanjem jer smrtna kazna je barem bila
sklonjena sa stola.
„U svakom slučaju, potrebno mi je da odeš pokupiti Q-a. Till ima
zabranu pristupa na 60 m od Mabie-eve kuće, a pokupiti ga mora netko tko
je član uže obitelji, što znači da Eliza i ja ispadamo.“
Samo na spomen njezinog imena okrenula mi se utroba. „Ja, uh, mislim…
ne mogu.“
„Molim?“
„Ne mogu. Mislim, mogu. Ali –“
„Dobro, dopusti da ti preformuliram ovo.“ Udario me po stražnjem
dijelu glave. „Koji kurac nije u redu s tobom? Tvoj brat sjedi u kući vaše
bezvrijedne usrane matere. Sjećaš se kako je bilo odrastati s tom ženom, zar
ne? Nemoj mi srati o tome kako ne možeš. Uzmi svoje jebene ključeve, ulazi
u auto i, ako moraš, prekrši svaki jebeni prometni propis na putu da ga
pokupiš.“
„Ne vraćam se nazad kod Tilla da ga ostavim. Jednostavno neću!“ Vikao
sam. Slate prekriži svoje ogromne ruke preko grudi i suzi pogled na meni.
„Bi li htio reći mi zašto ne?“
„Jer se ne vraćam tamo.“ Zastao sam prije nego sam dodao, „Nikad,“
tako da ne bude zabune.
„Dobro. Odvezi ga do dvorane. Znaš, ne bi te ubilo da uđeš unutra i
odradiš pristojno vježbanje također. Izgledaš užasno.“
„Ostaviti ću ga.“ Nisam imao nimalo namjeru ući u tu dvoranu, a niti
jedna uvreda koju bi Slate mogao uputiti ne bi me natjerala da se
predomislim.
„Flint –“
„Ispričaj me. trebao bih upravo sad juriti da pokupim Q-a. Ostaviti ću ga
uskoro u On The Ropes.“
Rezignirano je udahnuo i odmahnuo glavom. „Dobro. Porukom ću ti
poslati adresu. Ali samo da uđe u zapisnik, niti jedne sekunde nemoj
pomisliti da si ikoga zavarao. Nećeš sam srediti svoja sranja zatvaranjem u
ovaj stan. Izbjegavaš ih. Ali znaš što? Problemima nije potreban putokaz.
Slijediti će te po svuda. Ne možeš se zauvijek skrivati Flinte.“
„Primljeno na znanje,“ pametovao sam.
Bez imalo zabavljenosti se nasmijao, a mišići njegove vilice su se stezali

41
dok je škrgutao zubima. „Jebeno postani muško sine.“ Odmahnuo je glavom
i potom izašao kroz vrata.
„Odličan savjet Slate! Bravo. Stvarno,“ vikao sam za njim, ali su se vrata
zalupila bez ijedne druge riječi izgovorene. „Jebi ga,“ šapnuo sam praznoj
prostoriji.

42
 SEDMO POGLAVLJE

„FLINTE! MOJA MAMA JE VIKALA DOK je otvarala vrata. Uhvativši

se za svoje imaginarne perle povikne, „O moj Bože, vidi se.“
„Debbie,“ pozdravio sam je bez da sam je zapravo pozdravio.
„Ti si u invalidskim kolicima,“ zacviljela je na način koji je najviše mogao
ići na živce.
Prekriživši ruke u krilu, zauzeo sam stav koliko sam mogao ga prizvati.
Bio sam toliko ravnodušan prema ženi koja je stajala ispred mene da čak i da
bih se ponašao kao seronja, u čemu sam obično bio odličan, bilo mi je teško.
Bilo je teško, ali svejedno sam uspio progunđati. „Vrlo pronicljivo
zapažanje.“
„Ne ponašaj se tako prema meni. Nije fer. Nisam znala sve do prošlog
tjedna da ti se nešto dogodilo. Till se nije ni potrudio mi reći to.“
„Stvarno? Je li te nije nazvao niti išta?“ suho sam upitao.
„Ne! Moj sin je paraliziran i nije čak niti bio toliko pristojan da me
obavijesti.“
„Vau. Kakav šupak!“ rekoh uz ogromnu dozu sarkazma koji je plovio
ravno iznad njezine glave.
„Ovo je sve njegova krivica. Ne znam odakle mu sve to kako se ponaša.
Da nije bilo njega, ništa ovo se ne bi dogodilo.“
„Znaš, nisam očekivao da ću ovo reći danas kad sam došao tu, ali
apsolutno se slažem s tobom. To što sam ja u ovim kolicima je sto posto
Tillova krivica.“
Oči joj zasjaje od šoka koji se pretvorio u ponos radi mog priznanja. Moje
su se zažarile kad sam shvatio da bih mogao ih natjerati da se ponovno
zamagle. Iznenada, biti seronja nije više bilo tako teško.
„Zapravo, puno je stvari za koje je Till kriv.“
Osmjeh joj se raširi. Bože, bilo je tako jebeno dobro vidjeti to na njezinom

43
licu – fantastičan osjećaj će biti skloniti to. Postao sam prokleto umalo
lakouman.
Provjerila je preko svog ramena prije nego se nagnula bliže i šapnula,
„Flinte, on je životinja. Jesi li čuo što je napravio Rayu? Mislila sam da će ga
ubiti.“
„Znam! To je još jedan od Tillovih zajeba u životu,“ rekao sam ozbiljno.
Oponašao sam njezino kretanje i nagnuo se naprijed kako bih šapnuo,
„Trebao ga je ubiti.“
Iznenađeno je trznula glavom unazad i jednako brzo koliko joj je osmjeh
nestajao, moj je rastao.
„Oprosti?“ Upitala je.
„Zapravo sam stvarno impresioniran Tillovom samokontrolom. Imala si
muda pojaviti se u njegovoj kući nenajavljeno, s uniformiranim
službenicima, da odvedeš dijete koje je on godinama odgajao. Mislio sam da
ćeš do sada birat lijes.“ Glasno sam se nasmijao.
„On pripada svojoj majci!“
„Ti me zajebavaš? Quarry je imao popriličnu količinu svojih nevolja, ali
nikad nije ništa napravio što bi opravdalo okrutnu i neobičnu kaznu da bude
prisiljen ponovno živjeti s tobom.“
Ostala je bez daha. „Kako se usuđuješ tako razgovarati sa svojom
mamom!“
„O, da, usuđujem se. Kako se ti usuđuješ pomisliti da si nečija mama! Jesi
li mislila na Quarryja kad si odlučila odseliti ga tijekom ove jadne isprike o
borbi za skrbništvo?“
„Nedostajao mi je.“
„Tebi je on nedostajao? Je li ti nedostajao kad si nas napustila?“ Režao sam.
„Kakva hrpa sranja,“ podsmjehivao sam se. „Ti si takva mustra. Bila si
apsolutno u pravu. Tillova je krivica što sjedim u ovim kolicima upravo sad,
jer da nije bilo njega, ne bih uopće bio živ. Što jebeno misliš tko je počistio
tvoj nered kad si otišla? Tko stvarno misliš da nas je hranio i stavio nam krov
nad glavu posljednje tri godine dok tebe nije bilo i radila si Bog zna šta? Bili
smo djeca! Stoga da, Tillova je krivica. I hvala jebenom Bogu na tome.“
„Trebala sam znati da ćete vas tri šupka urotiti se protiv mene. Nemate
pojma o čemu pričate niti zašto sam otišla. Nisam imala izbora.“
„Svi imamo izbor. Čak i bezvrijedni rasipači kisika kao što si ti.“ Okrenuo
sam se kako bih se odvezao. „Učini mi uslugu i reci Q da ga čekam ispred.“

44
 „Nema potrebe,“ Quarry je rekao istrčavši kroz vrata.
„Ne. Predomislila sam se. Ne ideš nikuda!“ urlala je, ali čuo sam kako se
Quarryjevi koraci nastavljaju iza mene. „Quarry Page! Vraćaj svoje dupe
nazad unutra!“
„Neću. Ovo je Tillov vikend!“ viknuo je preko ramena prije nego je
uhvatio za ručke kolica da me pogura brže.
„Stani!“ Odbrusim.
„Onda se kreći brže prije nego pozove muriju.“
„Ray!“ moja mama je urlala.
Pogledao sam unazad dok je Quarry nastavljao me gurati prema autu.
Ray Mabie je teturajući izašao iz kuće, a iz mojih usta je izletio istovremeno
uzdah i smijeh. Lice mu je skoro bilo neprepoznatljivo, i ne kažem to samo
da nisam ga prepoznao kao Raya – nisam ga čak niti prepoznao kao čovjeka.
„Svetog mu sranja!“ opsovao sam.
Quarry je pratio moj pogled samo da bi glasno prasnuo u smijeh.
„Čovječe, trebao si to vidjeti. Till je izgubio svo svoje sranje!“
„Izgleda kao da ga je Mabievo lice pronašlo.“
„Taj tip je takav kreten. Mama kurca ne mari da me ima nazad. Ovo je
sve radi Tilla.“
„Ne, smišljaju nešto. Ovo je sve radi Tillovog novca,“ ispravim ga
smjestivši se na vozačevo sjedalo kombija. „Kriste, kad si toliko narastao?“
upitao sam dok je Quarry spremao moja kolica nazad.
„Kad si se ti toliko smanjio? Izgledaš kao dehidrirano govno.“
„Vidim da tvoja zvjezdana osobnost je ostala netaknuta.“
„Vidim da si i dalje mrzovoljni seronja. Mora da je radi sjedenja u tome
cijeli dan,“ odsječeno je rekao.
Usna mi se trzne, ali brzo se riješim toga. „Tako nešto,“ mrmljao sam
upalivši kombi i ponovno se upoznajući s ručnim komandama za pedale.
„Izgledaš kao zlostavljač djece vozeći ovu stvar.“ Nasmijao se gledajući
po kombiju. „Kad dođemo do semafora, početi ću plakati i lupati po prozoru
tražeći pomoć.“
„Napravi to. Uvjeren sam da će draga stara mamica rado te doći pokupiti
uz cestu.“
„O molim te. Ne, ne bi. Moguće je da je na rasporedu prikazivanja jedan
od njezinih Reality programa. Imao bih bolje šanse da stopiram odjeven u
majicu s natpisom 'Ja sam serijski ubojica' nego da će se njezino dupe ustati

45
da išta napravi.“
„Vidim da se nije isto tako ništa promijenila.“
„Hej! Uspori na sekundu.“ Quarry poskoči na noge prebacivši se na
zadnje sjedalo.
„Koji vrag radiš?“ Ispljunem dok je on otvarao zadnja vrata. Niti dvije
sekunde kasnije, djevojka je uletjela u kombi.
„Jebote,“ opsujem lupivši po kočnici.
„Nemoj stajati!“ Quarry je vikao.
„Vozi!“ on i naša nova gošća su zajedno vikali.
Quarry je zalupio vratima. „Vozi! Prije nego nas vide!“
„Tko?“ upitam zbunjen time što se upravo jebeno dogodilo i tko je ta
cura. Svejedno sam im udovoljio oboma odmaknuvši, zajedno sa škripanjem
guma kombija. To je bila žalosna nova razina muškosti.
„Voziš bus za zabavu!“ djevojka uzvikne ustajući se s poda i sklanja
zamišljenu prašinu sa svojih hlača.
Bila je mlada, ali mogao sam reći da je dobrano bila starija od Quarryja –
barem osamnaest, možda devetnaest. Sudeći po tome kako se sagnula kako
ne bi udarila u krov, bila je poprilično visoka. Njezina duga, boje jagode
plava kosa padala joj je niz ramena, zaustavivši se točno prije oblina njezinih
velikih grudi. Iste one velike grudi za koje sam si dozvolio nekoliko sekundi
da provjerim prije nego sam se otrgnuo od njih.
„Tko si jebeno ti?“ Režao sam dok sam se zaustavljao na benzinsku
postaju na uglu.
„Flint, ovo je Ash. Ash, ovaj pastuh od čovjeka je… dobro, dobro. Dosta
o meni.“ Quarry se nasmijao. „Ash, ovo tu je kralj prijestolja na kotačima,
poznatiji kao moj brat, Flint.“
„Hej, drago mi je da sam te upoznala. Možemo li stati i uzeti nešto za
jelo?“ zabljesnula me je blistavim osmjehom.
„Svakako!“ sarkastično sam uzvratio njezinom entuzijazmu prije nego
sam izignorirao do kraja. „Izlazi van.“
„Ne, dobro mi je,“ odgovorila je ni izdaleka imalo uznemirena. „Ima
stvarno dobro mjesto za burgere gore niz ulicu.“ Nakon što se spustila na
sjedište klupe, prekrižila je svoje duge noge na gležnjevima i podigla svoje
neonsko zelene Conversice na naslon za ruke mojih skupljenih invalidskih
kolica.
U nevjerici sam promatrao kako je ispreplela svoje prste i naslonila ih iza

46
svoje glave. Možda je bila opuštena skroz, ali dok su se njezine grudi
napinjale uz njezinu usku majicu, ja sam postao suprotno od toga.
„Sranje,“ šapnuo sam za sebe. Bože, trebao sam nešto poševiti. „Daj
čovječe. Ne budi seronja. Ona je kul. Kunem se,“ Quarry se ubaci.,
„Hvala Q! Mislim da si i ti isto poprilično kul.“ Nasmijala se, i to je bilo
iskreno – činjenica koja me je razbjesnila. Što se mene tiče, ovo dvoje više nije
postojalo – barem ne u mom životu.
„Boli me kurac za 'kul'. Zašto si koji kurac uskočila u moj auto?“
„Tvoj auto?“ upita gledajući nazad u mene namrštivši nos.
„Da, moj auto. Mogao sam te pregaziti tamo.“
„Oh! Misliš bus za zabavu! Oprosti. Zbunio si me sa svom tom 'auto'
stvari.“ Zakopala je u svoj džep i izvukla paket žvakaćih guma.
Bio sam napet. Od kad sam otišao od Mirande sponzoruše, bio sam u
poprilično suhom razdoblju. Nije da su se baš žene bacale na mene. Ništa
nije govorilo seksi kao uvesti se u sobu. Svakako, prošlo je neko vrijeme, ali
čak i da sam upravo završio sa seksom cjelokupne ženske populacije u
gradu, svejedno bi postao kameno tvrd od promatranja nje kako presavija
taj pravokutni komad žvake u svoja usta. Nešto u načinu na koji je polako
prislanjala na svoj jezik natjeralo je moj um da se mota s milion različitih
ideja što bi još drugo mogla staviti u ta usta.
„Želiš jednu?“ upitala je pruživši mi paket.
Zapravo, da. Želim.
Pročistim grlo, okrenem se prema Quarry koji je zurio u nju otvorenih
usta.
„Ne. Želim da izađeš van,“ lagao sam. Trebalo mi je da se skine.
„Jesi li uvijek ovako zabavan?“ upitala je prezirno, ali opet, nije se
zamarala time da se pomakne prema vratima – ili skine svoju odjeću.
„O, nemaš pojma!“ Quarry uzvikne.
„Pa kladim se da će te burger odmah popraviti. Isto imaju i najbolje
milkshakeove. O. Moj. Bože. Prave ih s pravim domaćim sladoledom. Moraš
ih jako sisati da bi prošli kroz slamku.“ Pogledala je u mene i bezočno
polizala svoje usne prije nego je zabila svoje zube u donju.
Jebi. Me.
Dok se cerekala, bilo je očito da se samo zajebavala sa mnom. „Ne budi
seronja Flint. Toliko sam jebeno gladan. Mama me izgladnjuje cijeli protekli
tjedan. Kukala je svaku večer,“ Quarry je preklinjao radi čega se Ash

47
nasmijala.
„Ne laže. Izgubila sam, ono, deset kila od kad se udala za mog tatu.“
„Molim?“ zamahnuo sam glavom prema Quarryju.
„Da, i ja sam bio šokiran. Ona zapravo zna upravljati pećnicom. Sastojci
su ti s kojima se najviše pati. Znam da mrziš Tillove rezance, ali to je kao
gurmanski obrok u usporedbi s onim što Debbie stavlja na stol.“
„Ne. Seronjo.“ Pogledao sam nazad u Ash koja je opušteno ležala na
zadnjem sjedalu. „Jesi li ti Mabie?“
„Nažalost da,“ uzdahnula je. „Ne vidim kako nisi prepoznao obiteljsku
sličnost. Hvala bogu, nisam naslijedila opadanje kose ili njegovu sklonost
prema masnoći od slanine kao sredstvu za uređivanje. Ne brini. Isto tako
sam izbjegla taj gen kretena. Dakle… burgeri?“
Quarry je prasnuo u smijeh.
„Zajebi to. Izlazi van iz mog auta. Odmah.“
Ash je u potpunosti ignorirala moj zahtjev. „O! Jesam li spomenula da
isto imaju te ukusne vafle s krumpirićima? Daj. Ti vozi, a ja ću ti pripremiti
porciju smjese svog čuvenog otmjenog umaka kad stignemo tamo.“
„Izlazi. Van,“ ponovno sam zarežao. „Ne vodim jebenog Mabiea nikuda.
Vidio sam kako su joj riječi sletjele na lice, ali brzo se oporavila od bilo
kakvog učinka da su mogle imati. Umjesto toga, osmijeh joj je postao još veći.
„Ona je kul!“ Quarry me je gledao kao da sam sišao s uma jer sam tako
nepristojan.
A možda i jesam, ali nisam bio raspoložen baviti se Mabiem, bez obzira
koliko je zgodna bila.
„Žao mi je Flinte Page.“ Dodatno je naglasila moje prezime dok je
polagano sjedala upravno, prekriživši ruke preko grudi s očiglednim
stavom, ali njezin šećerno sladak osmijeh niti jednom nije nestao.
Nisam bio sasvim siguran hoću li upravo biti momački poražen ili će ona
iznenada zapjevati.
„Nisam bila svjesna da dolaziš od tako plemenite krvi da možeš suditi
drugima na osnovu obitelji u kojoj su rođeni.“
Da. Definitivno ću doživjeti poraz.
„Budući da si, očito, procijenio me na osnovu toga tko je moj tata, ja ću
pretpostavit da bi jedino bilo pošteno napraviti isto to na temelju tvojih
roditelja? Nije li pošteno pretpostaviti da si ti, isto, sebična kurva koja bi
napravila prokleto bilo što za muškarca dokle god on baca dovoljno novca

48
na tebe da budeš napušena i nokti su ti nalakirani? Ili si možda na svog tatu
i imaš tako ogroman problem s kockanjem da bi bio voljan žrtvovati svoje
dijete da bi spasio vlastito dupe od nevolja. Ili možda…“ Zastala je da
duboko udahne dajući do znanja da nema kraja njezinom prigovaranju ni na
vidiku.
„Shvatio sam!“ Viknem ne želeći slušati više.
Znao sam sve o svojim usranim roditeljima. Odrastao sam u toj rupi od
pakla.
Nikad nisam znao hoće li struja biti uključena ili ne, i svaki drugi tjedan
poruka na ulaznim vratima o izbacivanju. To nije bilo ništa novo. Ali znati
je jedno, čuti je kako mi to baca u lice je bila totalno druga priča.
Tek u tom trenutku sam shvatio da sam stvarno bio licemjeran. Mrzio
sam njezinog oca skoro jednako koliko sam mrzio vlastitog. I radi toga,
bacao sam jednake osude s kojima sam se borio cijeli život da od njih
pobjegnem. Ja nisam bio svoj otac ništa više nego je ona bila njezin. Ili, u
najmanju ruku, nadao sam se da nije.
„Stvarno? Jer tek sam krenula,“ odbrusila je držeći mi pogled sve dok
posramljeno nisam sklonio pogled.
Nije upućena nikakva isprika, ali ubacio sam kombi u brzinu i krenuo
prema pečenjarnici s burgerima. Iako to nije bilo radi toga što sam osjećao
krivnju. Samo sam htio milkshake. Dobro, to je ono što sam govorio sam sebi
dok sam tiho vozio dalje.

49
 OSMO POGLAVLJE

„TREBA TI POMOĆ?“ ASH UPITA dok sam se smještao u svoja

invalidska kolica.
„Ne,“ odgovorim. Trebalo mi je puno više od pomoći.
„Znaš da ta stvar s nehodanjem ima svojih čari,“ Quarry je rekao
istegnuvši i krckajući svojim leđima kao da je vožnja trajala satima umjesto
minutama. „Parkiranje u prvom redu.“
„Stvarno si glupan,“ progunđam kotrljajući se uz kratku rampu kako bih
se pridružio njemu i Ash na pločniku.
Upotrijebivši daljinski zatvorio sam oboja klizna stražnja vrata.
„Vidiš!“ ciknula je pljesnuvši rukama. „Bus. Za. Zabavu. Ne trebaš čak
niti zatvarati vrata iza sebe.“
„Toočnooo. Sad vidim zašto ste ti i Q postali tako dobri prijatelji.“
Prasnula je u smijeh zabacivši glavu u nazad i zavijajući glasno. Želio
sam je pljusnuti da se stiša, ali to je bio nevjerojatan prizor vidjeti je kako se
gubi radi glupog, sarkastičnog komentara.
Smijala se svojim cijelim tijelom, istovremeno je bilo zabavno i
zbunjujuće. Bilo je to toliko jebeno iskreno da mi je radi toga bilo nelagodno,
a opet nisam mogao odlijepiti pogled. Ona je bila Mabie. Nisam mogao čak
niti zamisliti što je proživjela živeći s takvom vrstom seronje od njezinog tate.
Njezin život nije bio sjajan. U to sam bio uvjeren. Ali u toj sekundi, bio sam
toliko jebeno ljubomoran na nju. Tko na svijetu može biti ovoliko sretan?
„Sranje!“ Viknula je spotaknuvši se na vlastite noge i padne mi u krilo.
Pokušala je skočiti gore, ali je posrnula nazad dolje.
„Uh,“ mrmljao sam pomažući joj da se uspravi, ali kliznula mi je iz stiska
dok se koprcala okolo kao riba na suhom. Konačno, uhvatio sam je za ruke i
vratio je nazad na noge. Držao sam je sekundu duže nego je bilo potrebno
da se uvjerim da neće ponovno pasti – ili, barem sam to sebi govorio.

50
 „Žao mi je,“ izdahnula je, i dok je to bio seksi zvuk, samo sam želio
ponovno čuti njezin smijeh.
„Dakle, vidim da ni tebi hodanje nije nešto što ti ide?“ našalio sam se.
Ponovno je prasnula. Sklonio sam pogled samo da bih sakrio mali osmjeh
koji mi je rastao na usnama.
„Nisam te povrijedila, zar ne?“ upitala je.
Nastavio sam zuriti u pod dok sam prolazio pored nje. „Ne.“
„O. moj. Bože,“ Quarry je ostao bez daha iza mene.
Pogledao sam unazad da vidim što nije u redu, ali on je sa
strahopoštovanjem zurio u Ash. Imala je ogroman osmijeh i oči su joj
odmjeravale Quarryja rekla-sam-ti pogledom.
„Klanjam ti se.“ Hvalio ju je rukama. „Nevjeroj-jebeno-jatno.“
„Idete vas dvoje?“ graknuo sam bez posebnog razloga osim jer je to bilo
nešto što sam radio.
„Da,“ Ash je rekla presjekavši mi put.
Svi smo hodali do pulta i dali svoje narudžbe.
„Ja ću cheezburger sa svime i krumpiriće,“ rekoh blagajnici.
„Neka budu dva,“ Quarry doda.
„Isto i meni. Oh, ali dodajte male kolute luka i shake od vanilije,“ Ash
reče prišavši pultu i vadeći novčanik iz svog džepa.
„Ne, ja ću.“ Dovezao sam se naprijed i zakopao u džep svoje majice s
kapuljačom po svoj novčanik.
„Ne. U redu je. Ja ću.“ Gurnula je dvadeseticu i krenula je dati blagajnici,
ali ja sam joj ruku povukao dolje.
„Gle, ranije sam bio seronja. Pusti me da ti platim burger,“ rekao sam
tapšajući se po džepovima. „Sranje,“ opsovao sam kad moja potraga nije
pronašla ništa.
Gdje sam dovraga ostavio svoj novčanik?
„Ne duguješ mi ništa. Nije to velika stvar.“
„Pa, meni je velika stvar. Mrzim seronje koji osuđuju.“
„I time što ćeš mi kupiti burger će nekako značiti da nisi jedan?“
„Ne.“ Iskrivio sam gornji dio tijela u stranu da vidim, jesam li iz nekog
ludog razloga, gurnuo ga u zadnji džep kad sam izletio van iz kuće. „Ali ću
se osjećati bolje. Molim te?“ Upitam.
Njezin sjajni pogled i osmjeh se rastope. Progutala je knedlu i bacila
pogled prema podu – samo da bi ga ponovno podigla gore stidljivo se

51
smiješeći.
„Dobro,“ tiho je odgovorila. Zadržavši moj pogled, podigla je
dvadeseticu nazad i dodala je blagajnici.
Taman kad sam krenuo ponovno prigovoriti, ispružila je svoju ruku
dajući mi… moj novčanik?
„Uh…“ zapleo sam se, bio sam zbunjen dok sam ga uzimao iz njezine
ruke.
Quarry se opalio smijati dok joj je blagajnica vraćala nekoliko kovanica
kao kusur.
„Hej, Flint? Koliko je sati?“ Quarry upita.
Ashin osmjeh je stvarno nestao do kraja. Na kratku sekundu, izgledala je
kao da je stvarno posramljena.
Odvukao sam pogled s nje kako bih odgovorio mu na pitanje, ali kad sam
pogledao na svoje zapešće, uopće nisam imao odgovor.
„Izvoli,“ rekla je dok je vadila moj sat iz svog džepa.
Koji. Kurac?
Quarry je zavijao od smijeha, a Ash je žvakala svoju donju usnu.
„Objasni,“ zahtijevao sam omotavajući svoj sat nazad oko svog zapešća i
gurajući svoj novčanik nazad u prednji džep svoje majice s kapuljačom.
Quarry je popunio praznine. „Ona je džeparoš buraz. Trebao si je vidjeti
kad je pala u tvoje krilo. Bilo je tako jebeno brzo. Odmah ti je ukrala to sranje,
a ti nisi imao jebenog pojma.“
„Nisam ukrala! Planirala sam to vratiti,“ ispravila se uz nelagodu. „Bila
je to samo šala.“
Šala.
Jebena. Šala.
I tek tako, podsjetio sam se zašto se više nisam smijao.
„Je li bilo zabavno? Ukrasti od bogalja? Dobro si se nasmijala na to?“
Otresao sam se okrenuvši se i otkotrljao se dalje. „Znaš, možda moj sud o
tebi nije bio toliko pogrešan isprva. Kakav otac, takva kći, pretpostavljam.“
To je bio nizak udarac, ali osjetio sam se izdanim do kraja od strane žene
koju čak nisam niti poznavao.
„Flint, čekaj. Nisam krala od bogalja!“
U potpunosti sam shvatio da sam ja upravo upotrijebio taj izraz, ali me
razbjesnilo što je imala hrabrosti ponoviti mi ga. Tko je dovraga bila ta riba?
Gurnuo sam ruku u svoj džep tražeći svoje ključeve. Jebeš hranu. Ostaviti ću

52
njezino dupe tu. Dovraga, i Quarryjevo ako ne dovuče svoje dupe u auto.
„Ulazi u auto Q!“ Vikao sam samo da bih zatvorio oči i spustio bradu na
grudi kad mi ruka nikad ne uspostavi kontakt s ključevima. „Majku mu,“
rekoh dok sam se okretao nazad.
Quarry se smijao pored nje, ali Ashini obrazi su bili žarko crveni.
„Ključeve.“ Pucnuo sam prstima i otvorio šaku dlanom okrenutu prema
gore.
„Prestani biti seronja,“ Quarry je rekao opušteno prebacivši ruku oko
Ashinih ramena.
Ona se nije pomakla dok je zadržavala moj pogled.
„Ključeve,“ ponovio sam, ali je ona ostala mirna.
„To je bila šala.“ Brada joj je počela drhtati.
Za Boga miloga nisam bio nimalo raspoložen baviti se sranjem od neke
cure koju čak nisam niti poznavao i brzo sam otkrio da isto tako nisam mario
da je upoznam.
Quarryjeve oči se rašire dok se okretala prema njemu i zakopala svoj plač
u njegove grudi.
Koji kurac seronjo! Q je pokazao znakovnim jezikom prije nego je protrljao
rukama njezina leđa.
Ramena su joj se tresla dok je ispuštala glasno jecanje koje nas je obojicu
šokiralo.
„Hajde. Idemo sjesti.“ Q je pokušao voditi je do praznog stola. Ash je
odbijala podići pogled i spotakla se na jednu od stolica.
„Sranje,“ Q je rekao uhvativši je oko struka.
Taman sam se spremao zakolutati očima kad je pogledala prema meni.
On ju je još uvijek pokušavao uspraviti na nogama i za stol kad su njezine
svijetlo plave oči bez suza znakovito pogledale u mom smjeru. Iznenađeno
sam zabacio glavu u nazad, ali velik osmijeh joj je rastao na licu.
Ash se spremala prirediti predstavu, i samo s tim jednim pogledom,
pozvala me da gledam iz sjedala u prvom redu.
Dok se koprcala svuda po Quarryju, ruke su joj klizale između njegovih
džepova i njezinih vlastitih. Svaki zvuk koji je ispustila i svaki put kad je
zamahnula pokrivali su neskladni pokret. Držala mu je um okupiranim da
shvati po kojim mjestima ga je bila dodirivala. Dovraga, ja sam je samo
gledao i jedva sam je mogao pratiti.
Nije se moglo poreći da je bilo zabavno, ali nisam bio voljan joj to

53
pokazati. Međutim, kad je slučajno, podigla svoje koljeno, zakačivši Q-a po
jajima, iz grla mi je eruptirao smijeh. On se uhvatio za međunožje dok se ona
obilato ispričavala i gurala ga prema istoj stolici na koju ju je on gurao samo
par sekundi ranije. Taman prije nego je sjeo, Ash je zamahnula rukom
naprijed, odmotavajući njegov remen s njegovog tijela prije nego mi ga je
dobacila.
„O Bože. Tako mi je žao!“ Rekla je dok je Quarry podizao prst tražeći
jednu sekundu da se oporavi. Iako uopće nije pričekala. Umjesto toga,
krenula u mom smjeru; njezin ponosni osmjeh rastao je svakim korakom.
Izvukla je moje ključeve iz svog džepa i spustila ih mi u krilo. Ubrzo su
ih slijedili Quarryjev telefon, novčanik i ključevi od kuće. Potom je uzela
njegov remen s poda i prebacila ga preko svog ramena.
„To nije imalo apsolutno nikakve veze s time što si u invalidskim
kolicima. To je bila šala i nije te trebalo raspizditi.“
„Hej!“ Quarry je viknuo. „To je bilo zajebano. Nisi me morala udariti
koljenom u jaja da mu dokažeš poantu.“
„O, nisam dokazivala poantu. To je bilo jer si mi srao. Znao si dobro i to
prokleto dobro da on to neće smatrati smiješnim,“ rekla je ne skidajući
pogled s mene. „Gle, žao mi je. Nemam puno prijatelja. I napravila sam
mentalnu zabilješku da džeparenje nije najbolji način za stjecanje novih.“
Slegla je ramenima. „Smatraj da je lekcija naučena.“
„Tri burgera sa svime, koluti luka i shake?“ tip za pultom dovikne.
Ash izvije obrvu. „Želiš da nestanem ili smo si dobri?“
Nisam morao popustiti u svom stavu. Naravno, ispričala se ali iako sam
ja možda bio kratkog fitilja, isto tako sam imao vraški dugotrajnu opeklinu.
Kako god, dok je stajala tu ispred mene s prekriženim rukama preko grudi i
svojim plavim očima koje su preklinjale za oprost, sve je magično nestalo.
Progutam teško. „Ne. Dobri smo.“
„Jesi li siguran?“ nagnula se oprezno me promatrajući, ali joj osmijeh
krene rasti.
Kunem se Bogom da je to isto tako razvuklo i moje usne. Borio sam se
protiv toga. Ali što sam se više trudio zadržati ga, to je Ashin postajao veći.
Krala mi je osmijeh. Riba je bila dobra! Konačno, uz kolutanje očima,
ispustim tihi cerek koji je čini se umirio ju.
„Dobro. Sad, pomozi svom bratu da se ponovno obuće, a ja ću napraviti
otmjeni umak.“ Zamigoljila je obrvama.

54
 „Ne! Sanjala sam o tome. Kunem ti se, tri mjeseca kasnije, pobijedili su.“
„Tako si puna sebe.“
„Ne šalim se. Stvarno sam to predvidjela.“
„Kažem da sereš,“ Quarry je rekao provlačeći krumpirić kroz smjesu
majoneze i kečapa.
„Pa, ja tvoje sranje nazivam sranjem.“ Ispružila sam ruku naprijed
ukravši jedan od njegovih posljednjih krumpirića budući da sam ja svoje
pojela do kraja.
Pokušao mi je odmaknuti ruku, ali je bio prespor. Nažalost, obraćao je
pozornost na lekcije koje sam davala svake noći od kad se uselio. Dok sam
ja bila preokupirana njegovim krumpirićima, on je ukrao moj shake.
„Klice!“ Viknula sam dok je on pio dugačak gutljaj. Iako nisam bila
ozbiljna. Nisam imala nikakve klice za koje sam znala, a iako je Quarry imao
mnoštvo njih, nisam posebno marila za to. Previše sam se zabavljala da bih
se zamarala hoću li pobrati prehladu. „Prestani! Popiti ćeš sve!“
„Dobro. Idem sebi po svoj.“ Ustao se i krenuo prema pultu ostavivši me
nasamo s personificiranom definicijom zabave.
„Dakle, Flint. Čula sam da si također bio boksač. Kladim se da je bilo
zabavno, ti i tvoja braća se družite u dvorani zajedno.“
„Da,“ odgovorio je stoički nagnuvši se naprijed i prekriživši ruke u krilu.
„Nedostaje li ti to?“ Skinula sam koricu s koluta ringa i ubacila ga u svoja
usta.
Suzio je oči i nagnuo glavu. „Ponekad.“
„Quarry mi je rekao da si bio stvarno dobar u tome. Jesi li ikad razmišljao
o, kao, Specijalnoj Olimpijadi ili nečem takvom? Imaju to, zar ne?“ Gulila
sam još jedan luk.
„Specijalna Olimpijada je za djecu s intelektualnim poteškoćama.
Počinjem misliti da si ti prikladnija za nju nego ja.“

55
 Vau!
Flint Page je vjerojatno bio najčudniji tip kojeg sam ikad upoznala.
Mislim, nisam bila baš stručnjak za muškarce niti išta takvo, ali čak sam i ja
mogla reći da nije bio normalan, da to kažem tako. Na površini, izgledao je
dobro. Njegova tamno smeđa kosa je bila savršeno uređena, ali imao je tu
neujednačenu stvar na licu za koju sam pretpostavljala da bi trebala biti
brada. Imao je prekrasne, plave oči, ali uvijek su bile tako ljute. Da se smijao
malo više, mogao je biti privlačan. Možda. Ali ono što me je stvarno
zapanjivalo um jest činjenica da se činilo kako je stvarno želio biti bijedni
seronja. I da vam kažem, bio je dobar u tome. Na sreću, moj tata je bio kreten.
Točno sam znala kako se nositi s time.
Zalijepila sam sladunjavi osmijeh i susrela se s njegovim ljutitim
tinjanjem. „Ne, nisam toliko atletski nastrojena. Ja sam više plesačica.“
Nagnula sam se nazad i podigla svoje noge na stol prekriživši ih na
gležnjevima. „Ali hej, hvala što si implicirao da sam glupa. Za muškarca u
invalidskim kolicima, definitivno se razbacuješ sa stereotipima htio ili ne.“
Brzo je sklonio pogled.
To je bila druga stvar čudna kod Flinta. Toliko se snažno trudio da bude
kreten, ali one sekunde kad bih ga prozvala radi toga, mogla sam vidjeti
kako krivnja mu fizički se stvara na licu.
Ispustio je glasno uf. „Oprosti.“
„Ništa strašno,“ odgovorim mu skinuvši noge sa stola.
Upotrijebivši svoje zube pokidala sam paketić kečapa i istisnula ga po
svom otmjenom umaku. Uglom oka sam mogla vidjeti da me promatra. Bila
sam relativno uvjerena da je čekao da ja podignem pogled, ali još uvijek sam
njegovala ubod od naše posljednje interakcije. Nisam se žurila započeti
drugu rundu.
„Flint!“ Quarry je vikao kroz restoran. „Želiš i ti jedan isto? Imaju maslac
od kikirikija s bananom.“
„Fuj,“ mrmljala sam sama za sebe.
„Da. Uzeti ću jedan,“ Flint odgovori, i kad sam podigla pogled, oči su mu
i dalje bile zalijepljene za mene i njegov izraz lica djelovao je kao da se
zabavlja. „Nisi ljubitelj banana?“
„O, volim banane. Od maslaca sa kikirikijem mi se povraća.“
„Pošteno.“ odgovorio je i potom se vratio zurenju u mene.
Koji kurac je s ovim tipom i njegovim zurenjem?

56
 Obrisala sam bradu samo kako bih bila sigurna da nemam hrane po licu
dok sam priželjkivala da se Quarry pokrene i da vrati svoje dupe nazad za
stol. S njim je bilo zabavno razgovarati. S Flintom? Ne baš toliko puno.
„Daakleeee…“ Krenula sam nespretno nesigurna što drugo da kažem, ali
Flint je iznenada imao više nego dovoljno svojih da bi trebao moje.
„Ne volim razmišljati o prošlosti. Pretpostavljam da većina ljudi na mom
mjestu ne bi htjela sjediti negdje i prisjećati se svega što su izgubili. Da, iako
mi nedostaje boksanje. Puno.“
„O, oprosti. Nisam mislila o boksanju kao nečem što si izgubio. Nije kao
da sam rekla, 'hej, zar ti ne nedostaje taj osjećaj kad navučeš nove čarape?' To
bi sad bio nepristojno.“ Slegla sam ramenima. „Boksanje je i dalje tu. Koma
je što se ne možeš više natjecati, ali nema razlike od udaranja u vreće, zar
ne?“
Flint otvori usta kako bi odgovorio, ali ih brzo zatvori.
„Kako god. Quarry mi je rekao da više ne ideš u dvoranu i jednostavno
sam bila znatiželjna zašto si se ostavio nečega što voliš.“
„Isuse, koliko su Q-ova usta radila?“
„Oboje smo pričalice.“ Nasmiješim se. „Gle, nisam te pokušavala uzrujati
ili išta takvo. Oprosti ako je ispalo tako. Samo nikad prije nisam upoznala
nekoga tko je paraliziran. Na nekih način je fora.“
Prasnuo je u smijeh. „Fora nije baš riječ koju bih upotrijebio da opišem
paralizu.“
„Pa onda možda koristiš pogrešne riječi.“
Flint nije odgovorio, ali vratio se zurenju stoga sam se ja vratila
nelagodnom pretvaranju da sam oduševljena svojim otmjenim umakom.
Nakon što sam otvorila paketić majoneze, prelijevanjem sam pravila uzorak
preko kečapa i potom sve pomiješala.
„Izvoli.“ Quarry je stavio dva milkshake-a na stol.
Hvala Bogu!
„Buraz, onaj krevet kod Debbie me ubija.“ Kvrcnuo je vratom u lijevo i
ako sam Flinta promatrala uglom svog oka, prepoznala sam točno onaj
trenutak kad je to vidio.
Toliko brzo da sam čak i ja bila impresionirana, Flint je ispružio ruku i
zgrabio prednji dio Quarryjeve majice, uhvativši ga skroz nespremnog. Q se
prevrne naprijed.
„Koji je to kurac?“ Flint zagrmi povlačeći ovratnik Quarryjeve majice

57
dolje kako bi ogolio mu vrat.
„Pusti me.“ Quarry se borio da se ustane na noge.
Bilo je čarobno, stvarno. Flint je možda bio stariji, ali Quarry je
definitivno bio veći od njega. Ali čak i dok se Q borio protiv njegovog stiska,
Flint je bez imalo napora držao ga prikovanog kako bi mu pregledao vrat.
„Reci mi da je to lažno. Kunem se Bogom Q. Reci mi da je lažno.“
„Lažno je!“ urlao je.
Flint je odmahnuo glavom, ali ga je konačno pustio.
Quarry je popravio svoju majicu i bacio pogled po praznom restoranu.
„Da. Ako pod lažna, misliš na trajnu tetovažu, onda da. Lažna je.“
Zahihotala sam se kad je Quarry odskočio korak unazad kad su Flintove
oči umalo iskočile mu iz glave.
„Imaš četrnaest!“ Siktao je kroz stisnute zube.
„I?“
„I ništa… imaš četrnaest. Ne možeš se tetovirati.“
„Pa, nisam to znao tatice. Pretpostavljam da sam stvarno trebao napraviti
dvije onda.“ Odmaknuo se još jedan korak zabljesnuvši Flinta vragolastim
osmijehom.
Očajnički sam pokušavala suspregnuti svoj smijeh. Zadnja stvar koja mi
je trebala je da Flint prebaci taj zastrašujući pogled na mene. Nisam imala
polje sile koje je tako očigledno Quarry posjedovao.
Flint se iznenada otkotrljao par centimetara naprijed radi čega se Quarry
trznuo.
To je bilo to. Izgubila sam bitku sa svojim plućima. Udarila sam se rukom
po ustima kad mi je cerek pobjegao.
Hvala Bogu, Flint nije primijetio – ili se u najmanju ruku odlučio zadržati
svoje pucanje laserom iz očiju da mi ne napravi novu frizuru.
„Tko bi dovraga tetovirao četrnaestogodišnjeg klinca? Kriste Q.
vjerojatno sad imaš hepatitis.“
„Dustin Prince ima osamnaest, puno ti hvala.“
O sranje.
Flintova usna se izvije. „Tko je dovraga Dustin Prince?“
Dok je Quarry vadio svoj novčanik van nervozno sam pogledala po
prostoriji tražeći neku zamišljenu podršku, ili u najmanju ruku vrata za izlaz
u slučaju nužde-
Skočila sam na noge. „Idem samo do toaleta.“

58
 A onda ću ući u program zaštite svjedoka.
Prije nego sam imala priliku otići, Quarry je bacio bombu. „Ash mi je
nabavila lažnu osobnu.“
Flint prebaci svoj gnjevni pogled prema meni. „Molim?“
„Uhh…“ zastala sam podigavši ruku kako bih popravila kosu i tijekom
tog procesa pokazala Quarryju srednji prst. „U svoju obranu, samo sam
mislila da će kupiti lutriju,“ lagala sam naglašavajući to nevinim osmijehom
na koji je čini se Flint bio imun.
„Tko bi za dragog Boga vjerovao stvarno da on ima osamnaest?“
„O, njih stvarno nije briga. Samo im treba osobna da bi sve izgledalo
legitimno. I nema hepatitis C. Radnja je stvarno čista. Dugovali su mi uslugu
stoga sam se pobrinula da se posebno pobrinu za njega,“ pokušavala sam
objasniti, ali ako je Flintova reakcija bila ikakav pokazatelj, upravo sam se
zakopala još dublje.
„Ti. Si. Ga. Odvela?“ upitao je jako polako.
„Možda,“ zakreštala sam i potom oponašala Quarryjev primjer i povukla
se.
„Ti si odvela dijete da se tetovira?“ Krenuo je prema meni.
„Možda.“ Još jednom sam se odmaknula. Nisam mislila da sam u ikakvoj
stvarnoj opasnosti, ali sudeći po veni koja je pulsirala na njegovom čelu,
glava mu je bila jako blizu tome da eksplodira – a ja nisam htjela biti u
dometu kad se to dogodi. Krv nije bila moja furka.
„Smiri se dovraga,“ Quarry je rekao stavši između nas. „Taj klinac u školi
mi je to namjeravao napraviti, ali Ash me nagovorila da odem na njezino
mjesto. Trebao si vidjeti fantastični dizajn koji je tip nacrtao za moja leđa.
Ovo je tek početak.“
„Nadam se da je vrijedilo toga. Izgledati ćeš kao Mabie kad Till sazna.“
„Neću. Već zna. Slate me ocinkao nakon što me vidio u svlačionici.
Moram čekati da napunim osamnaest na završim ostatak. Od Elize moram
skrivati.“ Quarry se nasmijao.
Kao da ga je netko uradio, Flintova glava trzne u stranu.
Zurio je u prostor nekoliko sekundi prije nego je Quarry uzdahnuo i tiho
rekao, „Hajde. Ne budi takav.“ Nisi trebao biti raketni znanstvenik da znaš
da nije više govorio o tetovaži.
„Kako god.“ Flint se okrene ostavljajući za sobom arktički povjetarac.
Pogledala sam prema Quarryju tražeći odgovore o tome koji vrag se

59
upravo dogodio, ali samo mi je ponudio pretjerano kolutanje očima.
„Idemo,“ Flint odbrusi dok je stavljao naše smeće na pladanj. „Ash, jesi
li završila sa svojim shake-om?“ upita bez imalo interesa.
„Da,“ odgovorim nevjerojatno zbunjena. Međutim, ako će se ponašati
kao da nije upravo planirao moju i Quarryjevu smrt prije par minuta,
pretpostavljam da ja mogu isto to napraviti.
Mogu biti normalna. Nevjerojatno je biti normalan. Zapravo, to je bila
moja tvrđava. „Hej, hoće li ti smetati ako te počnem zvati Wheels4?“
Okrenuo se kako bi pogledao u mene i izvije obrvu.
„Što je?“ Upitam dok je on zatvarao oči i odmahivao glavom. „Što je ?“
ponovim, ali on nikad nije odgovorio.
Umjesto toga, stavio je pladanj na svoje krilo i krenuo prema kanti za
smeće.

4 Eng. Kotač, točak.

60
 DEVETO POGLAVLJE

ASH JE POKAZIVALA VAN KROZ SUVOZAČEV bočni prozor.

„Skreni lijevo tu.“
„Umm… to je desno,“ ispravio sam je skrenuvši u sporednu ulicu koja
je izgledala kao sirotinjska četvrt u središtu Indianapolisa.
Nakon što sam Quarryja ostavio u On The Rope i na sreću izbjegao Tilla i
Slatea, Ash je upitala mogu li je ostaviti kod njezine prijateljice umjesto da je
vratim nazad kući. Nadajući se da ću isto tako izbjeći moju mamu i Raya,
složio sam se.
Međutim dok sam vozio dublje u grad, pomislio sam da postoji velika
vjerojatnost da me Ash vodi u neku zasjedu bande.
„Gdje dovraga idemo?“
„Samo malo dalje još. Skreni na slijedećem desno.“ Pokazala je preko
mene.
„I to je lijevo,“ mrmljao sam skrećući dolje niz uličicu.
„Točno tu! Stani!“ Povikala je.
„Točno tu?“ gledao sam uokolo. Nije bilo ničega ni približno naseljivog.
To je bila prazna uličica koja nije imala nikakvu svrhu osim da poveže dvije
prometne ulice.
Osim dvije skitnice koje su bile naslonjene na zgradu, žive duše nije bilo
na vidiku.
„Točno tu.“ Odvezala je svoj pojas i iskočila iz auta. „Hej!“
„Kako ide dušo?“ sijedi čovjek odgovori.
„Ulazi u auto Ash,“ doviknuo sam dok je žena koja je očito bila
beskućnica u prljavoj i pohabanoj odjeći je ustajala i hodala prema njoj.
„Ti mala skitnice!“ reče žena.
„Ma daj začepi!“ Ash uzvrati.
Nisam imao pojma koji kurac se događa, ali mi se to nije sviđalo. „Ash,

61
ulazi nazad u prokleti auto.“
„Što je?“ Okrenula se prema meni, ali žena je nastavila se približavati, a
ovaj put je njezin ubojiti pogled bio usmjeren prema meni.
„S kime dovraga ti misliš tako razgovarati?“ žena prasne i potom se
muškarac iza nje ustane na noge.
„Sranje,“ siktao sam. „Gle, ne želimo nikakve nevolje,“ rekao sam ženi,
ali oči su mi bile usmjerene na muškarca. Možda je bio stariji, ali dok je hodao
prema autu, shvatio sam da je bio isto tako ogroman. „Ash, ulazi u jebeni
auto.“
„Zašto? Što nije u redu?“ odgovorila je naslonivši se na kombi gornjim
dijelom tijela.
Bila je luda, toliko sam znao, ali isto tako je očito bila i neustrašiva. Ja,
međutim, nisam imao načina da je zaštitim, a sudeći po licima koja su nam
se približavala, trebao sam učiniti upravo to.
Ispružio sam ruku van, uhvatio je za zapešće i povukao je nazad u kombi.
„Koji vrag?“ vikala je.
Muškarac potrči prema naprijed uhvativši je oko struka i povuče je iz
mog stiska. Oči mi se rašire i panika mi se naseli u grudima. Penjao sam se
preko suvozačevog sjedala za njom, ali noge su mi zapele iza mene i pao sam
kroz vrata udarivši prvo licem o asfalt.
„Flint!“ Ash povikne, ali muškarac je nije puštao.
Uspravio sam se tako da sam barem mogao upotrijebiti ruke kao obranu,
ali osim Ashinog propalog pokušaja da se oslobodi, nitko se nije pomakao.
„Max, spusti me dolje. On je moj prijatelj.“
„Ako te tako hvata, nije.“
„Isuse Kriste. Spusti me dolje. On je paraliziran. Moram se uvjeriti da je
dobro.“
Nisam bio siguran što je gore činjenica da sam bespomoćno sjedio na
podu dok sam gledao stranca kako je maltretira ili činjenica da sam bio toliko
slab i patetičan da se ona brinula za mene dok se sve to događalo.
„Prokletstvo, spusti me dolje!“ vrisnula je. Muškarac konačno popusti.
Nakon što je pojurila naprijed, spustila se na koljena ispred mene. „O moj
Bože. Jesi li dobro?“
„Moramo otići odavde,“ izjavim gledajući muškarca i ženu kako prilaze
korak bliže iza nje.
„Flint, ovo su moji prijatelji, Max i Donna.“ Okrenula se kako bi se njima

62
obratila. „Nazad. Neće me povrijediti.“
Nisu djelovali uvjereno, ali napravili su jedan korak unazad.
„Nije me briga tko su. Idemo.“ Krenuo sam bježati prema vratima ali
ideja da se zapravo povučem gore u kombi s poda je bila zastrašujuća.
„Pričekaj malo,“ Ash dobaci kao da mi je čitala misli – ili vrlo vjerojatnije,
moj izraz lica ispunjen strahom.
Nakon što je otvorila stražnja klizna vrata, izvukla je moja kolica van i
gurnula ih ispred mene. Nalet olakšanja je prostrujao kroz mene. Nikad u
svom životu nisam bio tako sretan da vidim tu prokletu stvar.
„Treba li ti pomoć?“ upitala je.
„Ne, ne treba mi ikakva jebena pomoć,“ otresao sam se bez ikakvog
razloga osim što je moj ponos pretrpio ozbiljan udarac.
„O vraga ne,“ Donna reče iza nas radi čega Ash zakoluta očima.
„Možete li vas dvoje dati nam minutu? Obećavam da sam dobro. Možete
me promatrati od tamo.“ Pokazala je na mjesto na kojem su ranije bili stajali
naslonjeni na zid.
„Ash,“ muškarac krene.
„Molim te Max,“ zacviljela je.
Lice mu omekša. „Dobro.“ Povukao je ženinu ruku i krenuo je voditi
nazad do zida.
Ash je vratila svoju pozornost na mene. „Samo dopusti da ti
pomognem.“
„Mogu,“ rekoh grubo dok sam se podizao na prag kombija i potom se
prebacivao nazad na svoja kolica. Nije bilo lako, ali imao sam publiku stoga
sam dao sve od sebe da ne izgledam kao glupavi idiot.
„Ulazi u auto,“ naredio sam o dok sam se odvozio okolo do vozačeve
strane.
„Molim? Ja ne idem.“
„Da, ideš,“ doviknuo sam spuštajući bradu na grudi čim sam bio
sakriven kombijem. Ruke su mi se tresle dok sam stiskao greben svog nosa.
Pokušavao sam dovesti svoj puls u red dok mi je adrenalin napuštao tijelo.
Bože, bio sam u takvom jebenom neredu, i naravno, Ash je odabrala baš taj
trenutak da obiđe oko branika.
„Hej, jesi li dobro?“ upitala je prilazeći i zaustavivši se točno ispred mene.
„Možeš li me jebeno prestati to pitati?“
Izvila je obrvu i zabacila glavu u stranu iznenada promijenivši držanje.

63
„Možeš li početi odgovarati na pitanje?“
Rezignirano izdahnem. Očajnički sam trebao cijeli dan da bude gotov.
Nisam mogao podnijeti još puno i morao sam resetirati svoj um i tijelo u
samoći svog stana.
„Gle, molim te mi dopusti da te odvezem kući. Ne mogu te ostaviti ovdje.
Uvjeren sam da ovo dvoje su tvoji prijatelji, ali nema nikakve šanse da te
ostavim u mračnoj uličici s dvoje beskućnika. Opasno je.“
Široko se nasmijala. „Biti ću dobro.“
„Možda. Ali ne mogu te mirne savjesti ostaviti ovdje.“
Otvorila je usta da odgovori, ali sam podigao ruku da je ušutkam.
„Molim te ne raspravljaj se sa mnom Ash. Ovo je bio paklen dan, i ja ne mogu
više podnijeti. Stvarno ću sad biti iskren ako ne odem uskoro kući, jebeno ću
sići s uma.“
Njezin osmjeh postane još širi.
Fantastično.
„Možemo li otići i pozdraviti se s Maxom i Donnom?“
Izdahnem. Hvala Bogu! Barem je bila razumna.
„Da, idi.“
„Ne. Hajde sa mnom. Poprilično sam sigurna da ti ne vjeruju nimalo više
nego ti njima. Oni su moji najbolji prijatelji. Ne želim da se brinu.“ Osmijeh
joj se još razvuče.
Stvarno radi kojeg kurca se ona smiješila?
„Kako si postala prijateljica s dvoje sredovječnih skitnica?“ Upitam s
nevjericom. „Moraš biti opreznija prije nego završiš negdje mrtva u jarku.“
„Opet to radiš.“
„Radim što?“
„Osuđuješ ljude i postavljaš stereotipe.“ Ispružila je nogu naprijed i oštro
tapnula po jednom od mojih kotača.
„Ne osuđujem ih,“ branio sam se, iako sam znao da je to uzalud.
„Da, osuđuješ. Oni su dobri ljudi Wheels.“
Usta mi se razjape jer je ona stvarno upotrijebila taj nadimak.
„Teške okolnosti. Ali i dalje dobri ljudi.“
„Vau,“ odgovorim joj nimalo impresioniran. Ili sam možda bio
impresioniran do ludila njezinom flagrantnom bezosjećajnošću. Ili sam
možda jednostavno bio ljut sam na sebe jer nisam mogao da joj se pridružiti
kad se ona počela smijati radi moje reakcije.

64
 Umjesto toga, krenuo sam držati predavanje. „To je možda istina, ali
koliko ih dobro stvarno poznaješ? Ash, ne možeš ići kroz život vjerujući
svima.“
„Pa, možda ti ne možeš. Ali ja mogu. Znam da postoje loši ljudi na
svijetu. Nekima, ja sam vjerojatno jedna od njih.“ Posegnula je u svoj džep i
izvukla moj novčanik dobacivši mi ga u krilo. „Premda svi zaslužujemo
prijatelje.“ Slegla je ramenima.
„Prestani mi krasti novčanik.“
Ali umjesto da uzvrati jednakim stavom, lice joj se raznježi i oči joj se
zažare. „Hvala ti što si me pokušao spasiti tamo.“
„Da,“ nasmijao sam se. „Bio bih od velike pomoći.“
„Nikad ne znaš. Možda samo pokušavanje pomogne većini.“ Pogledala
je dolje u svoje stopalo koje je pravilo krugove po prašini.
Bio sam iznerviran.
Osramoćen.
Frustriran.
Iscrpljen.
Ali sve je to bilo izbrisano kad je podigla svoju glavu uz stidljivi smiješak
koji nisam uopće prepoznao. Poznavao sam Ash Mabie ravno dva sata, ali
sam bio zapanjen do nijemosti ranjivošću na njezinom kremasto bijelom licu.
Ne bi trebao biti tu. Uglavnom zato jer sam upropastio svaki ostali osmijeh
koji bi ikad mogla stvoriti. Taj osmijeh je pripadao tu trajno.
Međutim, jednako brzo kako se pojavio je i nestao. Ali sam ga vidio.
Bože, jesam li ga vidio.
Njezin tipični razvučeni osmijeh ga zamjeni i iako je i dalje bila prelijepa,
ništa nije moglo nadmašiti tu jednu sekundu u kojoj mi je pokazala nešto
doista neopisivo.
Pokazala mi je pravu Ash Mabie. I bila je prelijepa.
„Daaakleee…?“ Upitala je kimajući glavom prema Maxu i Donni.
„Dobro,“ puhnuo sam. „Idemo upoznati tvoje prijatelje.“

65
 Nepoznati broj: Koja ti je adresa?
Ja: Tko je to?
Nepoznati broj: Hitna pomoć.
Ja: Dakle ponoviti ću. Tko. Je. To?
Nepoznati broj: Ash je. Quarry i ja smo bili vani u kinu i iznenada on
ništa ne može čuti.

Uspravivši se na krevetu, bacio sam knjigu na noćni ormarić i prebacio

se u svoja kolica koja su bila parkirana pored kreveta. Genetska bolest koju
su Till i Quarry dijelili je trebala biti degenerativna, ali upravo to se dogodilo
Tillu. Jedan dan je mogao čuti, i sat vremena kasnije, sluh je nestao.
Srce mi je počelo ubrzano lupati radi trenutne reprize koja se odvijala
ispred mene.

Ja: Odvedi ga u bolnicu. Odmah!

Ash: Rekao je ne bolnica. Samo želi doći k tebi kući.
Ja: Boli me briga što on kaže. Odvedi ga u bolnicu.
Ash: Samo dozvoli da ga dovedem kod tebe. Pokušava pokazivati
znakovnim jezikom, ali ja ne znam znakovni jezik.
Ash: Molim te Flint. Bojim se.
Ja: Dobro, dobro. Dovedi ga ovdje. 121 Broad street stan 113. Pokaži
ovo Q. On će znati kako doći do tu. Vidimo se uskoro.
Ash: Ok.

Spustio sam mobitel na krevet i potom navukao šorc preko bokserica.

Nekoliko minuta prazno sam zurio u svoj telefon. Morao sam nazvati
Tilla, ali samo ta pomisao mi je svezala želudac u čvor. Nisam s njim
razgovarao mjesecima, a vijest koju sam trebao prenijeti jest da je Quarry
postao gluh.
Iako nisam više mogao tratiti vrijeme. Kliknem na njegovo ime, molio
sam se za čudo da se neće javiti i da mogu ostaviti poruku.
Kakve sam ja sreće, javio se na prvo zvono. „Flint?“
„Quarry ne može ništa čuti,“ izlanuo sam ne zamarajući se
ljubaznostima.
„Molim?“ šokirano uzdahne.

66
 „Da, Ash je upravo nazvala. Ne znam točno još što se događa, ali dovodi
ga ovdje. Odvesti ću ga u bolnicu.“
„Till? Što se događa?“ Eliza je upitala u pozadini.
„Hej, moram bježati. Javiti ću ti kad krenemo.“
„Flint, čekaj!“ vikao je dok sam prekidao vezu.
Ali nisam mogao. Ja jednostavno… nisam mogao.
Nakon što sam izvukao majicu iz ladice, krenuo sam otključati ulazna
vrata.
Dok sam se još uvijek borio s beskorisnim parom Nike-ica, prednja vrata
se otvore i Quarry se dogega unutra.
„Svetog mu sranja! Uselio si se u Elizin stari stan?“ Nasmijao se. „Ti imaš
ozbiljnih problema buraz.“ Okrenuo se kako bi pogledao preko svog
ramena. „Ash, ulazi unutra!“
„Ne dok mu ne kažeš da ne bude ljut na mene,“ cviljela je vani.
„O dobro. Oprosti. Posudio sam Ashin telefon i napisao poruke. To nije
bila ona. Bilo nam je dosadno i zanimalo me gdje se skrivaš.“ Namignuo je.
Usta mi se razjape. „Ti me zajebavaš? Bilo ti je dosadno pa si odlučio mi
reći da si gluh?“ prasnuo sam vozeći se prema naprijed. „Ne. Pitao sam tvoju
adresu prvo. Nisi zagrizao. Tek onda sam ti rekao da sam gluh.“
„Kurvin sine. Jebeno sam se zabrinuo!“ zamahnuo sam šakom snažno
koliko sam mogao, ali Quarry je to lako izbjegao.
„Pa, onda misli o ovome kao o čudu. I dalje mogu čuti!“ bacio je ruke u
zrak slaveći.
„Ti sebično malo govno. Till vjerojatno silazi s uma i ti misliš da je to
smiješno?“
Smijeh mu utihne i oči mu se rašire. „Rekao si Tillu?“ uzdahne. „Zašto bi
dovraga to napravio?“ Provlačio je ruke kroz svoju gustu crnu kosu.
„Mislio sam da si gluh!“ Vrištao sam tako glasno da je sve odjekivalo o
zidove.
„Sranje,“ zastenjao je sam za sebe.
„Da. Sranje,“ ponovio sam gurajući svoj mobitel u njegovom smjeru.
„Nazovi ga i objasni. Ali da se nisi usudio reći mu gdje živim.“
Spustio je oči na pod ali je uzeo telefon iz moje ruke. „Idem van u čistilište
radi ovoga,“ mrmljao je dok je izlazio kroz vrata birajući broj na telefonu.
Glupi klinac.
„Daakleee… je li sigurno ući?“ Ash je rekla provirivši s dovratnika.

67
 „Tebi? Da. Njemu? Nisam siguran,“ ponovim hvatajući se za zatiljak
vrata.
„Kunem se da nisam znala. Nije mi rekao sve dok nismo stigli tu. Ako
išta vrijedi, želio je i dalje glumiti i zajebavati se s tobom, ali odbijala sam
surađivati.“
„Hvala ti radi toga.“
„Nema problema.“ nasmiješila se.
Čak i ovako ljut kako sam bio, i ja sam razvukao jedan ugao svoje usne.

68
 DESETO POGLAVLJE

„DAAKLEEE OVO JE JAKO LIJEPO mjesto,“ rekla sam osvrćući se

po Flintovom stanu.
Zgrada je možda izvana bila sranje, ali je bilo očito kako je Flint naporno
radio da preoblikuje ga u nešto lijepo iznutra. Bio je jednostavan, sve je bilo
besprijekorno. Nije bilo ukrasa osim ako se ne računa police s knjigama koje
su obrubljivale svaki centimetar zida. U sredini sobe se nalazio jeftin kauč i
stolica nagurani oko stolića za kavu. Dok sam promatrala kako se Flint
odguruje pored njih, shvatila sam da mu je njihov položaj omogućavao više
mjesta za njegova invalidska kolica dok prolazi.
„Želiš li nešto popiti?“
„Što imaš?“ upitah slijedeći ga u malu usku kuhinjicu koje je jedva bila
široka dovoljno da stane širina njegovih invalidskih kolica.
Otvorivši vrata frižidera reče, „Mlijeko, vodu i… sok od ananasa i
banana.“
„Ne zajebavaj,“ šapnem.
„Što je?“ Pogledao je preko svog ramena.
„Nikad nisam pila sok od ananasa i banana!“ zacvilim.
„Um… dobro onda. Ananas-banana je onda.“ Povukao se nazad ne
mogavši se zapravo okrenuti. Potom je izvadio čašu iz donjeg ormarića i
stavio je na pult.
„Ovo bi mogao biti najbolji dan u mom životu Wheels,“ objavim
promatrajući ga kako puni čašu s uvjerena-sam-da-će-biti-ukusna voćna
tekućina. „Kao prvo, Quarry me odveo na 3D film. Svetog mu sranja, bilo je
fantastično. I sad, imaš sok od ananasa i banane.“
„Uzbuđen sam što moj odabir sokova pridonio 'najboljem danu u tvom
životu'“ rekao je suho.
„I trebao bi. Ovo su danas dvije novine.“
„Novine?“ Gurnuo je čašu u mom smjeru potom pokazao mi da se
pomaknem kako bi se mogao vratiti nazad van iz kuhinje.

69
 „Da. Pokušavam raditi nešto novo svaki dan. A danas, uspjela sam
obaviti dvije. Ne mogu dočekati da prekrižim sok od ananasa i banana sa
svog popisa.“
„Ti bi mogla biti najčudnija osoba koju sam ikad upoznao. Stvarno imaš
popis sa sokom od ananasa i banana na njemu?“ upitao je uz blagi osmijeh.
Bio je to rijedak prizor na muškarca koji se skrivao iza proćelave brade i
bijesa, plavih očiju, ali to da izgleda da se zabavlja dobro je stajalo Flintu
Pageu.
Stvarno dobro.
„Ne, tehnički nije na popisu. Ali kad se vratim kući, dopisati ću ga dolje
pored vožnje roller kosterom, i znaš što?“ Podigla sam obrve tapkajući se
čašom po usnama. Zadržavala sam Flintove oči dok sam uzimala gutljaj
hladnog, voćnog pića prije nego sam ga vratila nazad na pult. „Prekrižiti ću
ga.“ Dobacila sam mu osmjeh, a na moje iznenađenje, on ga je uzvratio.
E to je bilo bolje nego stvarno dobro. Bio je prelijep.
I budući da nisam imala apsolutno nikakvih filtera, osjetila sam potrebu
obavijestiti ga o tome.
„Znaš, da obriješ te malje i smiješ se češće, bio bi stvarno zgodan.“
Onda se to dogodilo.
Nešto nedostižnije od čudovišta iz Loch Nessa i Bigfoota se pojavi ispred
mene.
Usne Flinta Pagea se razdvoje i stvarni, iskren do Boga smijeh eruptira iz
njegovog grla. Ramena su mu se tresla i njegove plave oči zasvijetle tako jako
da sam umalo morala skloniti pogled.
Iako nisam mogla.
Bila sam opčinjena.
„Hvala, valjda?“ rekao je trljajući se po bradi.
I iz nekog neobjašnjivog razloga, oči mi se podignu prema njegovim
ustima. Požalila sam onaj trenutak kad se to dogodilo jer iako su mu se oči
zapalile, osmijeh mu je nestao. Koliko god to njegovo tinjanje bilo seksi na
njemu, ništa nije moglo nadmašiti smijeh.
„Daakleee…“ okrenula sam se licem prema policama s knjigama. „Voliš
čitati, ha?“
Pročistio je grlo. „Da.“
„Ideš li u školu?“ upitam prelazeći vršcima prstiju preko police bez
prašine.

70
 „Da. Krećem drugi semestar. Što je s tobom?“
„Ne, ne zapravo. Trenutačno samo idem na neke satove online.“
„Pa i to je super također,“ rekao je nespretno prateći me dok sam
pregledavala svaku od njegovih polica.
„Pretpostavljam. Radije bih bila na pravim satovima svaki dan. Sjediti iza
računala zna postati poprilično dosadno.“
„Da, pa, isto i sjedenje na predavanju isto tako zna biti poprilično
dosadno.“
„Istina.“ Iznenada se okrenem prema njemu. „Hej, koja je tebi omiljena?“
„Omiljeno što? Predavanje?“
„Ne, mislim knjiga. Moraš imati najdražu.“
„Sranje, ne znam. Pročitao sam toliko puno da ne bih čak niti znao
odabrati jednu.“
„Dobro. Zapeo si na napuštenoj željezničkoj stanici tijekom zombi
apokalipse. Brzo, koju knjigu imaš sa sobom?“
„Nadam se Vodič za preživljavanje zombija.“ Nasmijao se ponovno i neka
sam prokleta ako mi oči nisu odmah poskočile nazad na njegova usta.
Koji vrag se događao s mojom podsvjesnom iznenadnom opsesijom s te
dvije savršeno pune usne?
Kao da mi je čitao misli, jezik mu proviri van, navlaži ih i magično izvuče
najtiši uzdah iz mene. Posramljena, podignem pogled i zateknem kako
njegove oči cakle se od zabavljenosti. Savršeno!
Ne, stvarno. Bilo. Je. Savršeno.
Flertao je. A to je moj cilj da ga zavedem učinilo puno lakšim.
Iznenada, Quarry je umarširao nazad u sobu prekidajući našu
povezanost. „Pa, to je prošlo kao topla vreća govana.“
Flint je na sekundu duže zurio u mene prije nego je odvukao svoj pogled
na svog brata. Ja, međutim, nisam baš bila spremna za ovaj trenutak još bude
gotov, stoga sam nastavila promatrati Flinta dok je on započinjao razgovor
s Quarryjem.
„Je li bio ljut?“ Flint upita.
„Prvo mu je olaknulo. Onda je bio ljut, a onda… dodao je telefon Elizi.“
Quarry je stao i ispustio glasan uzdah. „Ona je bila ljuta.“
Trebala sam skrenuti pogled.
Da sam mogla vratiti vrijeme, to bi možda bio točan trenutak u koji bih
se vratila, i u tom alternativnom svemiru, odmah bih sklonila pogled.

71
 Na sam spomen Elizinog imena, bila sam prisiljena svjedočiti nečemu
krajnje bolnom. Promatrala sam kako se prelijepi muškarac s kojim sam
upravo bila koketirala zatvara u sebe. Nije rekao ništa, čak niti se trznuo. Ali
izgledalo je kao da ga je pogodio ogromni val razaranja, nestao je točno pred
mojim očima.
Maska i ponašanje su mu sjeli čvrsto na svoje mjesto. „Dakle dobro.
Zaslužio si to.“
Nisam bila obožavatelj ove verzije Flinta, ali bila sam odlučna namamiti
onu drugu van.
Morala sam.
„Dobro, Q je kreten. Idemo dalje. Budući da smo tu, želiš li gledati film?“
„Ne,“ odgovorio je. „Želim da vi društvo odete tako da ja mogu otići u
krevet.“
Dobro, dakle možda izmamiti ga nazad van će biti malo teže nego sam
isprva mislila. Ali bila sam spremna na izazov.
„O, dakle imala sam san da će večeras biti oluja. Želiš ići van i gledati
oblake kako se nakupljaju? Možemo se čak i kladiti tko će osjetiti prvu
kapljicu kiše. To vjerojatno nećeš biti ti budući da to nećeš moći osjetiti na
svojim nogama i polovici lica koja je pokrivena dlakom. Znaš, manje
površine i sve to. Dakle, ja ću svoju lovu staviti na Q-a.“
Obojica, Quarry i Flint su se okrenuli da pogledaju u mene kao da sam
predložila sjedenje u podnožju vulkana.
„Molim?“
„Dakle. Sanjala si ili si jutros gledala vremensku prognozu?“ Flint se
otrese.
„Sanjala sam, hvala ti puno,“ uzvratim brzo podigavši obrve da
znakovito ukažem na njegovo ponašanje.
„Kiši bi bilo bolje da se suzdrži još neko vrijeme. Imamo preko sto dolara
vrijednosti boje u spreja u autu,“ Quarry je rekao dok je sklanjao stol s puta
kako bi se mogao srušiti na kauč.
„Boje u spreju?“ Flint upita prebacujući svoj pogled između nas. Quarry
je podigao svoju nogu na stol. „Ispričaj mu Ash.“
Ubiti ću to dijete. Dugom, mučnom smrću u kojoj ću cijediti limune mu
u uči i natjerati ga da recitira poeziju. Pogodim ga bijesnim pogledom na koji
je, čini se bio imun. Potom sam napravila mentalnu zabilješku da
porazgovaram s njim o tome kako da nabavim jedno od tih polja sile koje će

72
mi čini se trebati ako ću nastaviti progoniti Flinta.
A apsolutno sam planirala progoniti Flinta Pagea.
Donijela sam tu odluku dvije milisekunde nakon što izronio iz svog
kombija pokušavajući me zaštitit.
Mene.
Curu koju je jedva znao, a opet cura za koju je bio spreman napraviti sve
kako bi se pobrinuo za moju sigurnost.
Mogao je biti mrzovoljan koliko god je htio, ali znala sam da tamo
duboko negdje je postojao fantastičan muškarac.
Kruto se nasmijem. „Mi… uh. Samo smo htjeli tagirati par zgrada.“
Flint suzi pogled i nagne glavu u stranu. Prepoznala sam taj pogled.
Spremao se pretvoriti u pravog seronju.
„Brzo! U zaklon Q. dolazi!“ Viknula sam zaronivši iza stolice.
Soba se ispuni smijehom, ali sudeći po izostanku mog uzdisaja, niti jedan
nije bio Flintov. Provirila sam iza stolice da bih ga zatekla da sjedi stoički kao
i uvijek.
„Ma daj Wheels. To je bilo smiješno.“ Ustala sam se i otišla prema njemu.
Kvrcnuo je vratom, a mišići na vilici su mu se trzali. „Prestani me zvati
Wheels.“
„Onda možda Legs5? Ne uklapa se baš, ali sviđa mi se paradoks.“ Obrve
mu umalo udare u rub kose. „Paradoks?“
„Da, to znači kontradiktorno nečemu –“
„Znam što to znači. Samo nisam shvatio da ti znaš.“
„Vau. Osuđujući McSudac ponovno napada,“ rekoh mrtva hladna.
„Nisam mislio…“ krenuo je da bi zastao i izdahnuo.
„Točno. Pa u svakom slučaju. Da, vodila sam tvog brata van da označimo
koju zgradu, ali prije nego kreneš mi propovijedati, ruše ih slijedeći tjedan.
Nema štete, nema krivice.“
„Nema štete dok vas ne uhapse,“ uzvrati.
„Daj molim te. Nikoga nije briga za te zgrade. Osim toga, Max i Donna
su rekli da će odraditi nadgledanje u razmjenu za koji burger. Ne brini se
ništa. Sve sam tu isplanirala.“ Pokažem prema svojoj glavi. „Ako si zabrinut,
uvijek možeš ići s nama.“ Poskakivala sam na prstima i meškoljila obrvama.
„Znaš, da se pobrineš da se držimo podalje od nevolja. Mislim, stvarno
razumijem ako si alergičan na zabavu. Ali uvijek možeš uzeti antihistaminik

5 Eng. Noge

73
ili nešto tako.“ Dobacim mu osmjeh koji je ostao neuzvraćen.
Kad mi nije ponudio nikakav odgovor, napravila sam ono što radim
najbolje: nastavila sam pričati.
„Isto tako, voljela bih službeno povući svoju raniju izjavu. Možeš
zadržati bradu.“
Njegove zamagljene oči malo ožive, a meni kožom krenu putovati trnci.
I evo ga.
„Kako velikodušno od tebe.“
„Stvarno ti stvara određeni svjetski, teroristički dojam.“
„Savršeno. To je upravo ono što sam htio.“ Nacerio se.
Sarkazam nije bio ono što sam htjela, ali to je bio korak u pravom smjeru.
„Sad vjerujem da zapravo loš stav je ono što sputava tvoju zgodnost.
Smatram da kad bi samo povećao svoj faktor sreće za mrvicu, stvarno bi
mogao biti desetka.“ Pokušavala sam tako jako ne smijati se, ali kratki hihot
mi pobjegne prije nego sam ga mogla uhvatiti.
Usne mu se konačno podignu u uglovima poslavši ritmično uzbuđenje
kroz moje tijelo. Pobjeđivala sam u ratu za koji uopće nije ni znao da ga
vodimo.
Pobjeda je bila na dosegu ruke mi.
A on je bio moja nagrada.
„Da? Koliko je to mrvica točno?“
„O, ne znam. Nisam stručnjak niti takvo što. Možda kao…“ Zastanem
tapkajući se po bradi. „Možda samo povećanje za, recimo… devedeset devet
posto ili tako nešto?“ Završim najozbiljnije koliko sam mogla.
„Stvarno? Devedeset devet posto?“ Prasnuo je u smijeh.
Zatvorila sam oči i duboko udisala kao da sam fizički mogla upiti zvuk.
Nije mi trebao dodatni smijeh, ja sam sama stvarala vlastitog dovoljno.
Ali ovaj je bio njegov.
Željela sam ga zadržati zauvijek.
„Mislim da imamo problem,“ zadirkivao je kad se otrijeznio.
Ja apsolutno jesam. A najnoviji od njih je sjedio točno ispred mene.
Nije bila slučajnost to što sam stajala u njegovom stanu. Svakako, Quarry
je mislio da je to njegova ideja, ali ja sam danima prije posijala sjeme. Krenula
sam sa suptilnim pitanjima tu i tamo o tome gdje je Flint nestao, ali do tog
jutra sam do kraja uvjerila Q-a u krajnju teoriju zavjere u kojoj je Flint lagao
o svojim ozljedama kako bi od vlade pokupio čekove za invalidnost. Slatki,

74
naivni Quarry je pao ravno u moju zamku. Više se nije mogao oduprijeti
tome da zna istinu o tome gdje mu se brat stvarno skrivao. Trebalo je
nekoliko dana duže nego mi se sviđalo, ali strpljivo sam čekala i pustila
Quarryja da me odvede do Flinta.
„Hajde Flint. Ideš s nama. Samo razmisli o tome. možemo naslikati sve
naše probleme na toj zgradi i potom gledati kako ih ruše dolje.“ Prekrižila
sam ruke preko grudi isturivši svoje sise.
I kao moljac na plamen, oči mu se spuste dolje.
Flint je pogledom prelazio preko mojih grudi i polako prema mojim
očima. Skupila sam svoju dugu kosu i uvrnula je prebacivši je preko ramena.
Držala sam je na krajevima točno iznad svojih bradavica, navodeći Flintove
oči ravno nazad dolje do mojih grudi.
„Ash, ako misliš da će on crtati grafite po zgradama, jebeno si sišla s uma.
Jednom se prijavio ravnatelju škole jer je slučajno napravio mrlju kemijskom
na stolu,“ Quarry je rekao krenuvši se histerično smijati na svoju šalu.
Ali ja sam bila fokusirana na tipa ispred sebe koji je čini se bio
zainteresiran podjednako za moje sise kao što sam ja bila za njega.
„Moraš s nama,“ šapnula sam, a njegove usne se izviju. „To može biti
tvoja novost dana. Čak ću te i pustiti da prvi odabereš boje,“ dodala sam.
„Ozbiljno, odustani. Neće ići.“ O, ide.
Nevino sam treptala očima dok sam pućila donju usnu.
„Smiješna si,“ Flint je rekao odmahujući glavom.
Ramena mi se spuste dok sam glumila poraz, ali nisam ni blizu bila
gotova. Njegove oči se razgorače dok sam pravila korak naprijed i naginjala
se dolje.
Zastavši na samo udah od njegovih usta, zubima pređem preko svoje
donje usne prije nego sam šapnula, „Molim te hajde.“
„Sve. Tog. Mu. Sranja,“ Quarry je izdahnuo iza nas. „Rekla si mi da si
lezba.“
„Ne. Samo nisam htjela da ti padnu kakve ideje na pamet,“ odgovorila
sam bez da sam skidala pogled s Flinta.
Ugao Flintovih usana se podigne u nestašni osmijeh i oči su mu blistale
od nečeg sasvim drugog. Nagnuvši se još bliže, rekao je, „Dobro. Dolazim6.“
Igra je završena!
Ogroman osmijeh mi se raširi licem i ja se krenem povlačiti nazad, ali

6 Eng. Come – doći, svršiti.

75
Flint me uhvati za vrat privukavši me naprijed.
„I, Ash, eventualno ćeš i ti svršiti7.“ Zastane mi dah.
Bila sam u krivu. Možda sam na prevaru navela Flinta da se druži sa
mnom, ali dok se on povlačio unazad zadržavajući moj pogled svojim vraški
seksi osmijehom, shvatila sam da je Flint Page upravo mi preoteo moju
pobjedu.
Prevarant.

7 Igra riječima koju baš nije moguće prevesti u duhu hrvatskog jezika.

76
 JEDANAESTO POGLAVLJE

KLETVA SUŠNOG RAZDOBLJA JE GOTOVA.

Hvala.
Jebenom.
Kristu.
Nisam imao pojma koji vrag je Ash Mabie htjela ili još bolje, zašto je
željela to od nekoga kao ja, ali znao sam sa stopostotnom sigurnošću da ću
joj to dati.
Bila je definitivno najčudnija žena koju sam ikad upoznao. Porota je još
uvijek sumnjala u njezin zdrav razum, a njezina društvena svijest je isto tako
bila nepostojeća. Jednostavno je izgovarala kakva-god-dovraga misao joj je
prolazila kroz mozak u tom trenutku kad bi joj se usta otvorila.
Ali Bože, bila je prekrasna.
Bila je očajna u flertanju, i više nego je dokazala to tamo u mom stanu.
Ali onda opet, to je možda bio i najbolji dio. Čak i dok je lizala svoje usne i
nezgrapno isturila mi svoje sise, bila je nevjerojatno puna samopouzdanja.
Promatrajući je kako me pokušava izvući van te večeri je bilo podjednako
smiješno koliko mi je to ukrućivalo kurac. Ona je bila žena s jasnom misijom
i bolio ju je kurac što je trebala napraviti da je dovrši.
Stvarno, na meni je to dobro palilo jer imao sam stvarno namjeru pružiti
joj tu jednu ševu.
Što je upravo razlog zašto sam završio ispred zida od cigle, držeći kantu
boje dok sam je slušao kako se svađa sa srednje vječnom beskućnicom oko
para cipela.
„Bile su na akciji kupi-jedne-druge-gratis Donna.“
„Ali zelene? Nisi mogla dobiti crne ili smeđe ili nešto takvo? Imam
pedeset sedam godina. Curo, ove cipele su za djecu. Iznenađena sam što
nemaju lik iz crtića ili neko takvo sranje sa strane.“
„O začepi. Stara si samo onoliko koliko se osjećaš,“ Ash uzvrati drsko.

77
„Neonski su zelene.“
„Da! I idu uz moje.“ Ash je zabljesne osmijehom. „Blizanke.“
„Dragi Bože, pomozi mi,“ Donna je šapnula zureći u nebo.
Ash se hihotala dolazeći do mene. „Hej, nisi još ništa obojao.“
„Daaaa,“ razvlačio sam. „Bojanje nije baš moj fah.“
„Onda ne misli na to kao bojanje. Ovo je samo-izražavanje!“ Otela je sprej
iz moje ruke i pošpricala svijetložutom bojom po cigli.
„Ah, da. linija. Samo-izražavanje u najboljem izdanju.“
Nasmijala se. „Začepi! Samo sam te pokušavala pokrenuti.“
„Gle, moje umjetničke sposobnosti su ograničene na crtanje dijagrama
molekula u kemiji.“
„Ne brini radi toga. Nisam niti ja isto tako odlična. Samo ispiši riječi i
onda ih ukrasi bojama. Ali hej, zabavno je. Ruše ovu bebu dolje. Pomognimo
joj da ode sa stilom.“ Potapšala je zid s ljubavlju.
Nasmijao sam se za sebe, a ogroman osmijeh se raširi preko njezinih usta.
Bože, želio sam probati ta usta. Kurac mi se ukruti na tu pomisao.
„Samo nacrtaj bilo što.“ podigla je zeleni sprej s poda i napisala riječ sanjaj
velikim slovima. „Vidiš? Lako je.“
„Uh… Ash možeš li doći tu na sekundu?“ Max je dozove.
„Da,“ odgovori i potom pogleda nazad u mene. „Samo nacrtaj prvu stvar
koja ti padne na pamet.“ Otišla je prevukavši vrh prsta preko mojih leđa i
ramena.
„Prva stvar koja mi padne na pamet,“ ponovim sam sebi promatrajući
njihanje njezinog dupeta dok je nestajala iza ugla.
Ali nije mi padalo ništa.
Moj um je bio potpuno prazan.
Nije bilo patnje.
Nije bilo boli u mojim grudima.
Niti sažaljenja.
Niti mržnje.
Niti ogorčenosti.
Bio sam tup.
I bilo je nevjerojatno.
Ash Mabie je brzo postala moj vlastiti brend lidokaina. Zurio sam u taj
zid nekoliko minuta, ali nisam nacrtao niti jednu riječ.
Umjesto toga, oči su mi ostale zaključane na tu usamljenu liniju.

78
 Uvukao sam duboki udah, ispustio ga uz smijeh.
„Sranje. Ti se smiješ,“ opsovala je kad se ponovno pojavila pored mene.
Okrenuo sam lice prema njoj. „Događa se ponekad,“ zadirkivao sam, ali
njezine oči su bljesnule prema pločniku na način koji nije bio nimalo nalik na
Ash. To me odmah podiglo na oprez.
„Jesi li dobro?“ upitam je gledajući preko njezinog ramena.
„Da, dobro sam, ali moram ti nešto reći, ali uh… stvarno bih voljela prvo
nešto pokušati.“ Krenula je žvakati svoju donju usnu.
„Ash… što se događa?“ upitam kad sam začuo Maxa kako psuje iza ugla.
„Stvarno te želim poljubiti,“ požurila je.
Usne mi se iskrive u osmjeh. O, imao sam ja planova raditi puno više od
ljubiti ju, ali upravo tad, stvarno mi se sviđalo to što je imala vlastite ideje.
„Dooobroo. Odmah nakon što mi kažeš što ste vi smislili, vidjeti ću mogu
li omogućiti da se to dogodi.“ Uhvatio sam prizor Donne kako je provirivala
glavom iza ugla i poskočila unazad čim smo uspostavili kontakt očima.
„Iako, biti ćeš ljut,“ cvilila je i potom glasno izdahnula. „Nemam
dovoljno vremena ponovno te nasmijati. Nemaš pojma koliko je to posla.“
Suzio sam pogled na njoj.
„Dakle, stvarno, sad ili nikad.“ Zakoračila je korak naprijed.
Odmaknuo sam se. „Reci mi što se događa,“ zahtijevao sam nakon što je
način na koji se ponašala počeo mi ići na živce.
Ramena joj se spuste. „Quarry je pijan. On i Max su kartali i kladili se u
žesticu. Pa… čini se da je Q koma.“
„Molim!“ poviknem povlačeći se unazad i srušivši boce boje posvuda.
„Samo je povratio… svuda po sebi.“
„Tu smo tek sat vremena!“ Vikao sam na nju kao da je nekako to bila
njezina krivica što je moj brat prokleti idiot.
„Kao što rekoh, očito je stvarno loše.“
„Kurvin sin,“ mrmljao sam sam sebi dok sam prolazio pored nje.
Jebeno sigurno, pronašao sam svog četrnaestogodišnjeg tetoviranog
brata prekrivenog vlastitom bljuvotinom i kako se smije dok je sjedio na
kartonskoj kutiji s beskućnikom.
Imao sam dvije mogućnosti.
Dok sam podizao pogled prema Ash, koja se nervozno igrala sa svojom
kosom pored mene, shvatio sam da mi je stvarno jebeno muka i da sam
umoran od svojih pogrešnih izbora.

79
 „Ash, pomozi mi donijeti ručnike iz kombija,“ prasnuo sam. „Ne puštaj
ga iz vida,“ rekao sam Maxu koji se smijao svemu kog vraga da je Q frfljao.
Max pozdrav salutiranjem potom odgovori, „Nema problema.“
Krenuo sam prema mjestu na kojem sam parkirao u uličici iza osuđenih
zgrada.
„Žao mi je,“ Ash je cviljela. „U Maxovu obranu, Quarry ne izgleda kao
da ima četrnaest.“
„Isto tako ne izgleda niti kao da ima dvadeset i jednu!“ Vikao sam preko
svog ramena.
Ona zastenje, ali koraci joj nastave krckati po šljunku iza mene.
Nakon što sam daljinskim otvorio klizna vrata, otišao sam do suvozačeve
strane manevrirajući se u uskom prostoru između vrata i zgrade.
„Malo pomoći!“ Doviknuo sam Ash koja nikako nije mogla obići oko
mene.
To je više-manje bio razlog zašto sam to napravio.
„Dolazim.“ Okrenula se postrance i pokušala se progurati pored mene,
njezine grudi su se očešale o moje rame.
Taman kad je krenula se penjati u kombi kako bi potražila nepostojeće
ručnike, omotao sam ruku oko njezinih kukova i povukao je dolje. Vrisnula
je dok je padala unazad sletjevši ravno u moje krilo.
Iznenađeno je pogledala u mene.
„Vratimo se na onaj dio kad si rekla da me želiš poljubiti.“
Ogroman Ash Mabie osmijeh se raširi preko njezinog lica kao da je
upravo osvojila lutriju. Nije to bilo seksi. Bilo je bolje jer je to možda bio
najbolji dar koji mi je itko ikad dao.
Apsolutno je željela mene, a ono što mi je to pružilo je bilo nemjerljivo.
Bio sam jadni seronja u invalidskim kolicima. Nisam imao novaca. Ništa što
bih joj ponudio. Definitivno nije osvajala nikakvu lutriju kad je bila riječ o
tome da bude sa mnom. A opet, kad je Ash sletjela u moje krilo, bila je
istinski pod dojmom kontakta. Nisu frcale iskre ili se naše dvije duše
povezale ili bilo koje drugo sranje o kojem ljudi blebeću. To je bila
jednostavna biološka činjenica.
Obrazi joj se zacrvene.
Oči joj padnu na moja usta.
Njezino tijelo je reagiralo na mene.
U tom trenutku, podsjetila me na to da sam još uvijek muškarac.

80
 I imao sam svaku namjeru pokazati joj točno koliko zapravo je bila u
pravu.
Bez upozorenja, uzeo sam njezine usne grubim poljupcem. Zateturala je
dok je prebrzo otvarala usta radi čega smo se kucnuli zubima, ali nisam
dopustio da me to uspori. Preuzeo sam kontrolu, produbio ga i potom
nagovarao njezin jezik na glatki ritam na koji je milovanjem uzvraćala
milovanjem.
Ta jebena usta će biti moj kraj. Sviđalo mi se kad ih je koristila da se
nasmije – ali bilo je puno bolje kad su se kretala na meni.
Njezino ubrzano srce me tjeralo naprijed. Nakon što sam rukom se
spustio dolje niz njezina leđa i u njezinu dugu kosu, lagano sam je uhvatio u
šaku taman dovoljno da je potaknem da se pomakne. Premjestila se pod bolji
ugao, a ja sam zastenjao u njezina usta kad se smjestila na moj napeti kurac.
Radi te buke se povukla nazad. Pokušao sam je pratiti, ali ona se ustala.
„Hej, hej, hej. Kuda ideš?“ Uhvatio sam je za ruku i povukao je nazad
prema sebi.
Nagradila me tihim hihotanjem, ali uhvatio sam je za potiljak utišavši je
svojim usnama. Naše ruke su se ispreplele dok smo oboje pokušavali
pronaći način da se približimo bez da se razdvojimo što su moja kolica
zahtijevala. Bilo je zamorno i oduzimalo mi je previše vremena.
„Ulazi u kombi,“ naredio sam pustivši ju.
„Ne mogu to,“ odgovorila je polizavši usne, ali se nije pomakla.
„Večeras?“ požurivao sam.
Igrajući se svojim prstima upitala je, „Prednje ili zadnje sjedalo?“
„Ti odaberi. Samo napravi to brzo.“ Dobacio sam joj mig i ona stidljivo
skloni pogled.
Apsolutno ništa stidljivo nije bilo u toj ludoj ženi stoga sam shvatio da ta
nevina gluma je bila samo radi moje dobrobiti. Isto tako nisam se ni bunio.
Jebeno mi se sviđalo.
Kad je ponovno pogledala nazad, osmijeha nije bilo na vidiku.
Bila je požuda.
Požuda koju sam ja smjestio tu.
Požuda koju sam ja posjedovao.
Požuda koju sam ja apsolutno namjeravao ispuniti.

81
 Mogla sam ostatak života živjeti pod Flintovim mračnim i vrelim
pogledom. Kapci su mu bili spušteni, a ja sam relativno bila sigurna da je
imao svaku namjeru proždrijeti me.
A ja sam imala svakako namjeru mu to dopustiti.
Definitivno, dečki su me tijekom godina odmjeravali, ali zapravo sam ih
ja gnjavila ili pipkala kako bih im pokupila novčanike. Ali nitko nikada nije
gledao tako u mene kako je Flint to činio.
Nisam imala tonu iskustva s dečkima i pod time, mislim da nisam imala
nikakvog iskustva – baš nikakvog. Ovaj poljubac koji je Flint upravo utisnuo
na moje usne zapravo ide zajedno s ostalim 'novinama' dana. Iako, bila sam
kameleon. Mogla sam glumiti i biti tako jebeno uvjerljiva da niti Flint ne bi
shvatio.
Odlučila sam da želim biti s njim nakon što je prije nekoliko dana izronio
iz tog kombija. Ali upravo sad, željela sam više.
Željela sam da tako gleda u mene svaki dan ostatak mog života. „Dođi
ovamo ljepoto,“ rekao je dok se premještao iz svojih kolica na prag kombija.
Voljno sam se primakla zaustavivši se među njegovim nogama. Stomak
mi je bio u razini njegovih očiju, i čak s time koliko sam bila samouvjerena,
nisam baš bila sigurna što slijedeće napraviti. Hvala Bogu, Flint je znao.
„Znaš, Ash, iznenada mi je palo na pamet da postoji puno mjesta koja na
tebi želim kušati.“
Oči mi se rašire prije nego sam mogla sakriti učinak koji su njegove riječi
imale na mene.
Nakon što je podigao rub moje majice gore, smjestio je svoj vlažni
poljubac na moj stomak. Njegov topli jezik je izvirio van, kotrljao se preko
moje kože jednakim načinom kao i u mojim ustima. Kombinacija sjećanja i
tog osjećaja njegovog dodira natjerao je jecaj iz mog grla. Njišući se, izgubila
sam se u osjetilnom preopterećenju.
Uhvativši se za moje kukove, Flint je prelazio jezikom po niskom rubu
mojih traperica. Upetljala sam ruku u njegovu tamnu kosu radi ravnoteže,
ali kad sam je lagano povukla ispustio je glasno režanje koje je kunem se

82
putovalo kroz svaki centimetar mog tijela.
„Sranje,“ siktao je prelazeći rukom prema mojim grudima i stišćući ih
dovoljno jako da mi stenjanje pobjegne kroz usta. „Molim te, reci mi da ti
ovo odgovara?“ upitao je – čak i dok sam gurala svoje grudi uz njegovu ruku
moleći za još.
O, odgovaralo mi je ovo.
Možda nisam odgovorila riječima, ali apsolutno sam odgovorila.
Nakon što sam nježno odmakla glavu, prekrižila sam ruke i uhvatila rub
svoje majice. Jednim brzim pokretom majica je nestala i prije nego je imao
priliku reagirati, brzo je uslijedio moj grudnjak.
Besramno sam stajala ispred njega potpuno gola, a način na koji su mu
se oči širile su potvrdile da je to bio pravi potez.
„Isuse Kriste ženo,“ opsovao je omotavši ruku oko mog struka prije nego
je legao dolje na pod.
Pala sam s njim dočekavši se na ruke pored njegove glave. „Ljudi te
mogu vidjeti!“ kudio me.
Ok, možda to nije bio baš pravi potez. Sramežljivo sam sklonila pogled.
Upotrijebivši moju bradu da vrati moje oči nazad na sebe, ispravio se.
„Samo želim da one večeras budu samo moje.“ Nježno je prelazio preko
moje bradavice radi čega sam ostala bez daha. „Morao bih se boriti protiv
pola grada ako te itko vidio.“ Pridigao se gore uhvativši moja usta u još jedan
poljubac. Još jednom upotrijebivši moju bradu, okrenuo je moju glavu kako
bi došao do mog vrata. Nakon što je izazivajući se popeo do mog uha, šapne,
„A da sam to morao napraviti, oduzelo bi mi vrijeme da ti radim ovo.“
prelazio je zubima preko moje ušne školjke, šaljući trnce mi kroz tijelo.
Podigao se gore na svoje laktove klizeći svojim grubim rukama dolje gore
po mojim bokovima.
„Što je to?“ upitao je zastavši na tetovaži na mojoj lijevo strani preko
rebara.
„Snovolovka,“ odgovorih zadihano dok je nastavljao istraživati moje
tijelo.
„Ti i tvoji snovi,“ mrmljao je.
Željela sam ga i dok sam širila noge da mu zajašem struk, osjetila sam
točno koliko je on mene isto želio.
I to je preplašilo samopouzdanje u meni preplavivši me morem sumnje.
Uspravivši se, uvukao je moju bradavicu u svoja usta, i dok je to bilo

83
fantastično, nisam bila sigurna u pravu reakciju. Što ako sam krivo shvatila?
Što ako je mislio da je moje stenjanje naporno? Što ako ne želi biti ponovno
sa mnom?
„Uh,“ mrmljala sam dok se on prebacivao na moju drugu dojku.
Odmaknuvši se nazad da mi uhvati pogled upita, „Želiš da stanem?“
„Ne?“ rekoh neuvjerljivo. Ono što sam stvarno htjela je otići kući,
pročitati hrpu knjiga, možda pogledati koji pornić i shvatiti kako se to točno
radi. Potom se vratiti točno u ovaj trenutak posjedujući svo samopouzdanje
koje sam pokušavala odglumiti.
„Ash,“ razvlačio je upozorenje. „Možemo stati.“
„Možemo li… samo, možda… ljubiti se još malo?“
Jedna strana usta mu se razvuče u smiješak. „Apsolutno.“
Uhvatio me za stražnji dio glave i privukao k sebi. Grudi su mi se
naslonile na njegova prsa dok je zatvarao svoja usta nad mojima. Njegov
nježni jezik još jednom je pronašao svoj put u moja usta i kotrljao se na način
koji je zahtijevao da mu se pridružim. Progutao je moj uzdah kad sam
kukovima nehotice prešla preko njegove ukrućenosti.
Jedna ruka mu je još uvijek bila na mom zatiljku, dok je druga prelazila
niz moja leđa dolje i preko mog dupeta prisiljavajući me da još jednom
zastenjem.
„O daaaa!“ Začulo se nejasno van kombija.
Uspravila sam se u šoku jer smo bili uhvaćeni zaboravivši skroz da nisam
imala majicu.
„I ona je gola!“ Quarry izjavi dok smo uspostavljali kontakt očima. Pa, ja
sam napravila kontakt s očima – on s bradavicama.
„O Kriste,“ Max opsuje odvlačeći Q dalje od prozora dok me Flint
omotavao svojim rukama da zakloni me od pogleda.
„Za Boga miloga, pokrij se!“ Flint zareži tražeći uokolo svojom rukom po
podu kombija da pronađe moju majicu. „Obuci ovo,“ naredio je kad ju je
konačno pronašao.
Dok sam navlačila majicu nazad, ne zamarajući se uopće grudnjakom,
pokušavala sam suspregnuti svoj smijeh radi cijele ove situacije. Flint nije
izgledao kao da je raspoložen za to. Međutim izbrbljala sam prije nego sam
mogla se zaustaviti se.
Nimalo impresionirano me pogledao. „Drago mi je što smatraš ovo
smiješnim, jer Q će sanjati o tebi goloj slijedećih šest mjeseci.“

84
 Uhvatila sam se za grudi iznad srca glumeći povredu. „Samo šest?“
„Ti si luda,“ mrmljao je dok je odmahivao glavom, ali se nije smijao.
Taman prije nego sam se ustala iz njegovog krila, poljubim ga. „Znaš,
više sam zabrinuta radi toga što ćeš ti sanjati.“ Dobacim mu koketno
namigivanje.
Doduše, on nikad nije taj kojeg se nadmaši, Flintova je bila zadnja. „O, to
je jednostavno. Sutra navečer.“ Samouvjereno mi uzvrati namigivanjem.
Njegov je bio bolji.
Prokleti prevarant!

85
 DVANAESTO POGLAVLJE

Ja: Kava ili sok?

Flint: Sedam sati je ujutro.
Ja: Uh, da. Otuda pitanje.
Flint: Tko pije sok u sedam ujutro?
Ja: Ja. Kofein je kofein. Sad odgovori na pitanje. Na putu sam k tebi.
Flint: Upravo sad? Sedam sati je ujutro.
Ja: Već smo utvrdili koliko je sati. Kava ili sok?
Flint: Kava.
Ja: Znala sam! Stvarno sam vidovita. Otvori vrata. Tu sam.
Flint: Već?
Ja: Da, već sam bila pred tvojim vratima kad sam se počela brinuti da
ćeš htjeti sok. Sviđaš mi se i sve to, ali nisam bila voljna podijeliti svoj.

Minutu kasnije, vrata se otvore i Flint je zurio u mene, bez majice u

sportskom šorcu. Ubrzano sam udahnula dok sam otvoreno buljila u njega.
Prsa su mu bila mršava, ali jasno definirana i po njima je bilo rasuto nešto
dlaka.
„Isuse, rano je Ash.“
„Pa, dobro jutro i tebi.“ Ispružim kavu prema njemu.
Upotrijebivši jednu ruku kao zaštitu od sunčeve svjetlosti koja je
obasjavala njegov mračni stan, uzeo je piće bez ikakvog hvala. „Što radiš
tu?“
Hmm. Ovo nije bila baš dobrodošlica kojoj sam se nadala, ali s Flintom
nikad nije bilo lako.
Okrenula sam se u stranu i proguram se pored njega.
„Pa, u svakom slučaju, uđi,“ odbrusio je.
Dobro, možda pojaviti se nepozvana nije bila baš najbolja ideja.
Nakon što me večer prije Flint odbacio, pružio mi je poljubac za rastanak

86
od kojeg su mi se prsti na nogama svezali na mašnu radi kojeg sam poželjela
da se nisam ustrtarila tamo na stražnjem dijelu njegovog kombija. Isto tako
me je ostavio da razmišljam o njemu više-manje stalno ostatak noći. Spavanje
se pokazalo nemogućim. Svaki put kad bih krenula zaspati, sjećanje na našu
večer skupa bi mi bljesnulo kroz um prisiljavajući mi osmijeh na lice. Obrazi
su me boljeli do trenutka kad je prva zraka sunca provirila kroz prozor moje
spavaće sobe, što je, slučajno, bilo u isto vrijeme kad sam potrčala do tatinog
auta i krenula nazad od Flintovog stana.
Trebao mi je svaki gram samoobuzdavanja koji sam posjedovala, ali
uspjela sam izdržati do sedam ujutro prije nego sam predala se i poslala mu
poruku. Nisam htjela izgledati očajno niti išta. Očito, sedam ujutro je bilo
vrijeme za sve popularne i pribrane djevojke posvuda. Pa barem je vraški
bilo bolje nego pet i trideset kad sam mu kupila kavu na benzinskoj postaji.
„Hladna kava. Odlično,“ gunđao je. „Isuse, jesi li je sinoć kupila?“
iskrivio je usne od gađenja.
Ne baš. „Probudila sam se rano i odlučila navratiti i vidjeti želiš li ići sa
mnom na garažnu rasprodaju.“
„Sedam sati je ujutro.“
Iznenada, osjećala sam se kao idiot što sam bila tu. Bila sam odlična u
čitanju ljudi, ali Flint je bio skroz druga priča. Radi njega sam bila skroz
usplahirena, radi tih svijetlo plavih očiju i seksi osmijeha. Nisam mogla se
odlučiti trebam li se truditi više da dobijem taj osmijeh i nasmijanog tipa
nazad ili podvući rep i otrčati prije nego od sebe napravim još veću budalu.
Obrva mu poskoči u zrak nakon što nisam odmah odgovorila.
Da, podvlačim rep.
„Uh… znaš, kad bolje razmislim, ne izgledaš mi baš kao da si raspoložen
za garažnu rasprodaju.“ Izvukla sam mu kavu iz ruku i okrenula se te
progurala pored njega.
„Hej! Ne možeš to uzeti nazad.“ Zamahnuo je vratima uronivši sobu u
mrak.
„Svetog mu sranja,“ opsujem privremeno slijepa.
Zateturam korak unazad, osjetila sam kako omotava ruke oko mog
struka i vuče me dolje u svoje krilo. Kava i sok su pljuskali u šalicama dok
sam slijetala na njega.
„Gdje misliš da si krenula?“
Nastavila sam treptati dok su mi se oči prilagodile. „Kako si dovraga

87
pretvorio svoj stan u tamnicu?“
„Zastori za zamračivanje. Mrzim kad me sunce rano probudi.“
I uhode izgleda isto, pretpostavljam.
Okrenuvši se u svojim invalidskim kolicima, odvezao nas je prema
hodniku.
„Ovaj…“ mrmljala sam pokušavajući se ustati iz njegovog krila, ali
njegova ruka se presavije preko mojih kukova zadržavši me čvrsto na
mjestu. Ruke su mi i dalje bile ispunjene šalicama stoga nije bilo puno toga
što sam mogla napraviti da se borim protiv njegovog stiska.
Ionako nije da sam to stvarno željela.
Nastavio nas je gurati prema spavaćoj sobi. „Vraćamo se nazad u krevet.
Onda možemo ići na kakvu god garažnu rasprodaju želiš kad se
probudimo.“
„Ali propustiti ćemo sve dobre stvari. Moraš stići tamo rano ili će sve se
rasprodati.“ Okrenula sam se kako bih ga pogledala preko svog ramena,
napućivši usne i treptajući trepavicama.
Nagnuo se naprijed i poljubi mi usne. „Da, ali ako odeš kasnije, dobiti ćeš
najbolje ponude kad krenu sranja označavati sranje na skoro džabe.“
Oči mi se zažare. „Bio si prije na garažnim rasprodajama?“ Oduševljeno
zacvilim.
„Šališ se? Nekad sam Quarryja vodio svaki vikend. Mogao sam isto tako
biti i kralj garažnih rasprodaja.“
Nasmiješim se i potom mu uzvratim njegov poljubac. „Gle nas! Imamo
zajedničke interese i sve to.“
Pustio je moje kukove kako bi upotrijebio svoje obje ruke da odveze svoja
invalidska kolica u uski ugao svoje sobe. „Je li jedno od tvojih zanimacija i
spavanje u mom krevetu? Jer to je moja omiljena u sedam ujutro.“
Nikad nisam spavala u Flintovom krevetu, ali mogla sam s apsolutnom
sigurnošću reći da mi je to bila najomiljenija zanimacija od svih. Međutim,
sudeći prema izbočini koja je rasla u njegovim hlačama, Flint nije htio
stvarno spavati. I ako bih otpuzala u njegov krevet, vjerojatno isto tako ne
bih spavala. Poznata nervoza od noć prije me preplavi ponovno opet.
Nakon što sam iskočila iz njegovog krila, odložila sam obje šalice na
noćni ormarić. „Hajde. Trebaju mi nove traperice i želim pronaći neke stvari
da uljepšam ovaj dosadni stan. Moramo ih napasti rano.“
„Neću ti dopustiti da mi uređuješ stan. Završiti ću s neonskim zastorima

88
i jastucima na šljokice.“
„Pa, očito, nisu nam svi interesi isti, jer to zvuči fantastično.“
Odmahnuo je glavom. „Moj stan je dobar baš takav kakav jest.“
„Dobro, dobro. Ali ne možeš me spriječiti da ti barem kupim otirač
dobrodošlice.“
Nagnuo je glavu. „Otirač dobrodošlice? Tako da mogu obrisati svoje
noge prije nego uđem unutra?“
Prasnula sam u smijeh. „O, ne gledaj me tako Wheels. Prljave noge ili ne,
otirač dobrodošlice će doprinijeti da ovo mjesto djeluje malo više privlačnim.
„Kome bi točno trebao željeti dobrodošlicu?“ izazivao je ispreplevši naše
prste.
„Uh. Meni. treba mi da se osjećam dobrodošlom inače ću prestati se
vraćati. Stanar nije baš topao i podatan.“ Nagnula sam glavu oponašajući
njegov pokret. „Pa, to nije istina. Na neki način je podatan.“
Osmijeh pun zubi se stvori na njegovim ustima. „Dobro. Pusti me da se
odem obući. Onda ćemo ti pronaći otirač dobrodošlice.“
„Jupi!“ Pljesnula sam rukama. „Budi brz s tim. Neonska šljokičasta
prostirka dobrodošlice će biti komplicirana, ali kladim se, ako se pokrenemo,
možemo izbjeći gužvu i barem pronaći onu s mačićima ili štencima.
„Dragi Bože,“ izdahnuo je otkotrljavši se do svog ormara.
Koliko god sam htjela ostati gledati Flinta kako se oblači, odlučila sam
mu umjesto toga ugrijati kavu.

„Šest za dolar.“ Flint se cjenkao sa ženom iza malog stolića za rasklapanje

na našoj posljednjoj stanici za taj dan.
„Ovo su doslovno potpuno nove knjige na rasprodaji za 25 centi. Ne
mogu ići niže od toga,“ odgovorila je.
„Dobro. 25 centi svaka bi bila poštena cijena, ali prethodni vlasnik je imao
odvratnu naviku praviti uši na stranicama umjesto da koristi oznaku za
knjigu. Isto tako očito je da su čitali jednu po jednu stranicu jer svaka.
Pojedina. Stranica. Je savijena. To znatno snižava cijenu.“ Nagnuo se nazad
u svojoj stolici i pružio dva dolara preko stola uključivši nju u zurenje. „Šest
za dolar. Konačna ponuda.“

89
 Hihotala sam se u sebi promatrajući ga uglom oka dok sam se pretvarala
da izgledam zaokupljeno gledanjem kupljenih drangulija.
Flint nije lagao. Bio je, zapravo, kralj uličnih rasprodaja. Vozao se i
pregovarao svuda po gradu. Doslovno. Voljela sam dobro cjenkanje, ali Flint
je bio životinja. Imala sam dva puna platnena cekera na zadnjoj klupi
njegovog kombija i potrošila sam manje od polovice od deset dolara koje
sam ponijela sa sobom.
Žena je konačno popustila otevši njegov novac. „O Bože, samo ih nosi.
Spašava me od toga da ih moram vraćati unutra.“
„Odlično,“ odgovorio je slažući svojih dvanaest knjiga na svoje krilo.
„Ash, spremna za polazak?“
„Da.“ Prilazila sam mu poštedjevši ženu svog škrtog osmijeha koju je on
obradio.
Nakon što sam otvorila platneni ceker na svom ramenu, Flint ga je
napunio svojim novopribavljenim knjigama. Rame uz rame krenuli smo
nazad prema njegovom kombiju.
„Oprosti što nisi pronašla nikakve otirače za vrata.“
„Da. Pretpostavljam da ću se morati osjećati dobrodošlo do slijedećeg
vikenda.“ Pogledao sam dolje na vrijeme kako bih ga vidjela kako je bacio
pogled prema meni sa svom prelijepim osmijehom. „Moram reći, čak i s tim
dlakama i lošim ponašanjem, faktor zgodnosti je danas se povećao.“
Uzeo me je za ruku dok je klizio niz pločnik. „A da? Zašto to?“
„Ne znam. Bilo je seksi promatrati te kako se cjenkaš s ljudima. Recimo
samo da mi je drago što sam s tobom umjesto protiv tebe.“
„Sa mnom si, ha?“ izazivao je.
„Pa da. Tko zna kad budem trebala ispregovarati traperice za deset centi
opet. Držati ću te u blizini samo radi toga.“ Nasmiješila sam mu se, ali njegov
osmijeh nestane.
Flint je iznenada postao zaokupljen podom. Pokušala sam mu pratiti
pogled, ali osim naših sjena koje su padale ispred nas, ništa nije bilo niti
približno očaravajuće na asfaltu.
Nakon što mi je pustio ruku odgurao se ispred mene.
„Hej, uspori,“ doviknula sam hodajući brzo za njim. „Isuse, žuriš?“
upitam zadihano kad sam ga dostigla kod kombija.
„Hajde. Odvesti ću te,“ odbrusio je.
„Tatin auto je kod tvog stana. Ne možeš me ostaviti bilo gdje.“

90
 „Dobro. Onda idemo. Imam sranja koja moram obaviti danas.“
Suzila sam pogled na njemu. „Uh… dobro? Želiš li mi reći koji vrag se
upravo dogodio da te ponovno pretvorilo u šupka?“
„Ništa se nije desilo,“ rekao je, ali ja nisam bila jedna od onih koja je
odustajala.
Nakon što je uzeo torbu iz moje ruke, ubacio ju je na zadnje sjedalo.
Potom je obišao oko branika kombija, ali ja požurim s prednje strane
zaustavivši se pred njim prije nego je stigao do vozačevih vrata.
„Gle, nemam pojma što sam tamo rekla, ali što god da jesam, žao mi je.“
sagnula sam se u struku i prisilila mu oči na svoje, ali nisam bila spremna na
ono što sam dobila. Mogla sam se nositi s njegovim ponašanjem, ali po prvi
put, nesigurnost je kuhala u Flintovim očima.
„Nisi rekla ništa. Sad, makni se.“
Posegnuo je prema vratima, ali ja napravim korak naprijed blokirajući
mu otvaranje vrata.
„Onda zašto se ponašaš kao šupak? Dan nam je bio odličan i iznenada,
osjećam se kao da smo se vratili na ljutitih sedam ujutro.“
„Makni se,“ ponovio je uz režanje.
Prekrižila sam ruke na grudima i naslonila se na ta vrata. „Ne. Dobro mi
je. Hvala.“
„Ash, nisam raspoložen.“
„To sam shvatila. Ono što nisam jest zašto? Jednostavno si se u
potpunosti zatvorio prema meni bez ikakvog razloga.“
Adamova jabučica mu je poskakivala dok je teško gutao. „Ne želim više
raditi ovo. Samo te želim odvesti kući i završiti s time.“
Početni ubod njegovih riječi je zabolio, u to nije bilo sumnje. Ali iako
nisam Flinta poznavala dugo, zasigurno sam znala da je lagao.“
„Ne. Krivi odgovor. Pokušaj ponovno.“
„Molim?“
Sagnula sam se ponašajući se onako kako se on ponašao. „Rekla sam
pokušaj. Ponovno.“
„Luda si,“ mrmljao je.
Glasno sam se nasmijala. „Možda, ali nisam ja ta koja ima višestruke
ličnosti. Izaberi jednu Flint. Ili budi slatkiš ili seronja, ali uskoro će mi trebati
okovratnik ako ovako nastaviš.“
„Da izaberem jednu? Izaberem? Jednu?“ ponavljao je u nevjerici.

91
 Samouvjereno sam izdržala njegov pogled. „To je ono što sam rekla.
Nema potrebe da se ponavljam.“
Na nekoliko sekundi sam mogla fizički vidjeti kako ta nepoznata istina
ratuje s njegovim tijelom. Disanje mu se ubrzalo, a oči su mu bljesnule s
kombija nazad prema meni konačno se smjestivši ponovno na pod.
„Zašto si dovraga tu?“ konačno je procijedio kroz zube.
„Pa, nije radi zabavnog društva. To je sigurno,“ zajedljivo uzvratim.
Podigao je pogled, njegova ljutita fasada se topila. „Ozbiljan sam. Zašto
si tu? Prelijepa si, i pametna… i zabavna. Koji kurac radiš tu sa mnom?“
Slegla sam ramenima. „Sviđaš mi se. Ček'.“ Dramatično sam podigla
prst. „Sviđa mi se slatka osobnost. Ne ona koja je pravi seronja.“
„Iako ja sam taj seronja. Ja sam ogorčeni šupak visok metar devedeset
pet, a opet ćeš uvijek gledati u mene odozgo.“
Glava mi trzne u nazad. „Ti me zajebavaš? Tko sam ja dovraga da bih
gledala odozgo u bilo koga?“
„Ne razumiješ. Nemam ti što ponuditi. Ništa.“
„Dobro.“ Otezala sam. „Pretpostavljam da je dobra vijest to što ne tražim
ništa. Jednostavno se volim družiti s tobom. Ček'.“ Dramatično opet
podignem prst radi čega je zakolutao očima. „Onim slatkim,“ pojasnim prije
nego ga zabljesnem osmijehom.
Duboko je udahnuo i potom priznao, „Mrzim to što si viša od mene.“
„Ja sam tek metar osamdeset. Viši si od mene za, recimo, dvadeset
centimetara.“
„Znaš na što mislim.“
„Ne, stvarno ne znam,“ ponovim okrenuvši se kako bih pratila njegov
pogled prema dolje.
Dvije crne sjene su bile rastegnute po asfaltu ispred nas. Kao što bi se i
očekivalo, moja je nadvisivala njegovu.
„O, hej! Mogu ovo popraviti!“ Uzviknem hodajući u nazad sve dok naše
sjene nisu bile podjednako visoke.
„Ne budi pametnjakovićka,“ zarežao je.
Napravila sam dva ogromna koraka unazad sve dok njegova sjena koja
je sjedila nije bila zamjetno duža od moje. „A gle, ponovno si metar
devedeset pet.“ Nasmijala sam se.
Flint, pak s druge strane nije smatrao ovo zabavnim. „Smiješna si.“ Naglo
je otvorio vrata kombija.

92
 „Jesam li? Jer upravo sam ti dala točno ono što si htio i svejedno nije
dovoljno. Možda da pokušaš biti sretan s onim što imaš umjesto da se
fokusiraš na ono što nemaš.“
Sledio se.
„Flinte, nemoj se toliko zamarati sjenama da zaboraviš čovjeka koji je
baca. Možda ne možeš hodati, ali to je samo stupanj tvoje invalidnosti.“
Promatrala sam ga nekoliko sekundi dok nije eventualno popustio. Nije
me čak niti pogledao s leđa dok se penjao na vozačevo sjedalo. Nakon što je
sklopio svoja kolica, bacio ih je na stražnja vrata. „Ulazi u kombi Ash,“
naredi grubo upalivši motor.
Kad je ubacio u brzinu nisam imala baš puno izbora osim pokoriti se ili
biti ostavljena nasred ceste.
Vozio je kući u tišini. Nisam bila sigurna što drugo da kažem. Mislila sam
da je moj inspirativni govor bio poprilično jebeno odličan, očito, Flint nije
dijelio moje osjećaje. Deset mučnih minuta isprazno je zurio kroz
vjetrobransko staklo bez da je bio svjestan da postojim.
Dok smo se zaustavljali na parkiralište, živci su mi počeli titrati u
stomaku. Nisam bila spremna još ga ostaviti, posebice kad nisam znala je li
ovo posljednji put.
„Flint –“ krenem kad je parkirao auto, ali to je bilo sve što sam rekla.
Otkopčao me na mom sjedalu i povukao me preko naslona za ruke sve
dok njegova usta se nisu sudarila s mojima. Koljena su mi udarala uokolo i
noge su mi bolno bile zapetljane iza mene, ali to nije bio razlog zašto sam
zastenjala.
„Ti,“ optuživao me uz moje usne prije nego je zalijepio svoja usta preko
mojih. Jezik mu se pohlepno vrtio, a ja sam mu svaki dodir uzvratila
dodirom.
Nakon što sam se ostatak puta iskobeljala u njegovo krilo, smjestila sam
svoje dupe na volan i ugurala noge u uski prostor sa svake strane njegovih
kukova. Ruke su mu prolazile kroz moju kosu dok je nastavljao držati moja
usta svojima.
Iako, bila sam svojevoljna žrtva.
„Pretpostavljam da me se ne pokušavaš više riješiti,“ izazivala sam, ali
ponovno je uzeo moja usta pretvorivši moje riječi u stenjanje.
„Ti,“ ponovio je.
Nisam baš razumjela kako je to pitanje na moj odgovor, ali ne mogu reći

93
da mi se nije svidio.
Ja.
Više od pola sata tog popodneva, Flint i ja smo se mazili na prednjem
sjedalu njegovog kombija. Nikad nije pokušao nastaviti dalje. Umjesto toga,
činilo se da je zadovoljan s pustošenjem mog vrata i usta, a ja sam bila više
nego zadovoljna što sam mu to dopustila.
Konačno, pustio je moje otečene usne. Držeći obje strane mog lica,
naslonio je svoje čelo na moje. „Pratiti ću te da ostaviš tatin auto. Želim da
provedeš ostatak dana sa mnom. Vratiti ću te kući kasnije večeras.“
„Dobro,“ izdahnem.
„I Ash.“
Pogledala sam u njega dok sam puzala van iz njegovog krila
poravnavajući svoju kosu. „Kupiti ću ti kakav god otirač za vrata želiš dokle
god mi obećaš da ćeš ga nastaviti koristiti.“
Mom osmijehu nije bilo premca, a srce mi je lebdjelo. „To mogu.“
Mogla sam to.
O tako sam to mogla.

94
 TRINAESTO POGLAVLJE

SLJEDEĆA TRI TJEDNA Ash je postala dio moje svakodnevne rutine.

Svaki dan, ili bi se pojavila u mom stanu nakon što bih završio s
predavanjima ili bih je pokupio na putu kući.
Još nismo uspjeli doći do seksa. Ili stvarno bilo što ispod struka. I
postajalo je sve teže i teže – doslovno. Tih tjedana sam imao plava jaja više
nego sam ikad iskusio u svom životu. Iako nisam navaljivao. Zabavljali smo
se – nešto što je ozbiljno nedostajalo u mom životu dugo vremena.
Nisam imao novaca da je vodim van na velike spojeve, ali činilo se kako
njoj ne smeta što smo se obično besciljno vozali okolo ili razgovarali ili mazili
na mom kauču. Jednostavno se ponašala kao da želi biti u mojoj blizini. Što
je, za promjenu, ja sam očajnički želio biti u njezinoj blizini. Nasmijavala me
je, i dok nisam imao pojma što sam ja učinio za nju, bio sam dovoljno sebičan
da me nije bilo briga. Samo mi je trebalo da se nastavi vraćati.
Nikad nije prestala krasti moj novčanik, ali počeo sam uživati u
pokušavanju da je uhvatim na djelu. Uvijek bi mi zajahala u krilo i poljubila
me u znak isprike. Ovo je obično završavalo time da mi nedostaje sat ili
mobitel, ali ne bih mijenjao te trenutke s njom za sve što imam na ovom
svijetu. I to je vjerojatno bila dobra stvar jer postepeno, sve su ionako počele
nestajati. Isprva, bila je to nasumična majica i povremeno majica s
kapuljačom, ali onda se prebacila na moje knjige. Svaki dan kad bi Ash otišla,
primijetio bih prazno mjesto na jednoj od mojih polica. Nisam imao pojma
kad ih je uzela ili zašto jednostavno nije pitala, ali zapravo nisam niti mario.
Sljedećeg dana bi se vratila i neka druga je nedostajala.
Sve do jednog dana nije, pretpostavljam pronašla ono što je tražila.
Negdje tijekom drugog tjedna, moja apsolutno omiljena knjiga, Potresno djelo
nesigurna genija8 od Davea Eggersa, je nestala. Provjeravao sam svaki dan da

8 Vrsta je memoarske proze u kojoj Eggers konstantno potkopava sve konvencije pisanja memoara.
Narator, naime, sumnja u vjerodostojnost svoje memorije, dovodi u pitanje motivaciju i razlog pisanja
memoara, kao i samu interpretaciju prošlih doga?aja

95
vidim je li je vratila, ali nije se vratila nazad na moju policu.
„Planiraš mi vratiti moju knjigu nazad?“ upitao sam je dok smo ležali na
travi ispred mog stana. Zapravo je to bio mali komadić korova između dviju
zgrada, ali Ash je voljela ležati tamo i gledati u zvijezde, premda je
prebacivanje sa zemlje nazad u moja kolica bilo problematično i ponekad
sramotno, brzo sam to zavolio.
„Koju knjigu?“ upita nevino vrteći palčevima koji su bili preklopljeni joj
na stomaku. Već neko vrijeme sam znao da je Ash bila čudna, ali nikad nisam
upoznao ženu koja se nije voljela maziti. Definitivno, dodirivala me i ljubila,
ali uvijek se odmakla kad bi završili. Nisam mogao reći je li voljela svoj
prostor ili jednostavno nije shvatila da postoji i druga mogućnost.
„Onu koju si ukrala.“ Podignem znalački obrvu.
Usne joj se trznu prije nego je pogledala nazad u zvijezde. „Nemam
pojma o čemu pričaš.“
„Istina,“ rekoh prateći njezin pogled.
Nekoliko nevjerojatno ugodnih trenutaka tišine je proteklo prije nego sam
ponovno progovorio.
„Dakle, gdje je tvoja mama?“
„Ubila se kad sam imala pet godina,“ odgovorila je nonšalantno.
„Sranje,“ izdahnem izvukavši ruku ispod svoje glave kako bih uhvatio
jednu od njezinih.
„Da. Ne sjećam je se,“ rekla je bez pojašnjavanja pa sam još jednom
odlučio se promijeniti temu.
„Je li Q bio kod tvog tate kad si otišla?“
„Ne. Otišao je u dvoranu. Debbie je bila ljuta, ali ga boli kurac, i marenje
je bilo nisko na Quarryjevoj listi briga.“
Nasmijao sam se radi njezine procjene.
„Hej, mogu ti postaviti pitanje?“ upitala je odmaknuvši glavu.
„Da. Napadni.“
„Koji je tvoj problem u vezi Tilla i Elize? Quarry je rekao da su oni vas
dečke doslovno odgojili i kako si pogođen i te stvari, ali zašto sad ne pričaš
s njima ili takvo nešto?“
Ispustio sam glasni izdah. Naravno da će postaviti to pitanje. Jedino
pitanje na koje iskreno nisam imao odgovor. Pa, jesam – ali nije bio onaj koji
sam želio njoj objašnjavati.
„Ne znam. Samo neka obiteljska sranja rekao bih.“

96
 „Jesu li oni, kao, totalni seronje?“ Podigla se gore na svoje laktove i
okrenula kako bi pogledala u mene. To je bila najčudnija stvar koju sam ikad
vidio. Djelovala je skoro puna nade.
Znatiželjno sam nagnuo glavu. „Nimalo.“
„Jesu li oni, kao ono, tukli vas i te stvari dok ste odrastali?“
„Molim? Nema šanse!“
„Oh,“ rekla je snuždeno dok se ponovno spuštala dolje. „Što ti je dalo
takvu ideju?“
Uzdahnula je. „Ne znam. Q uvijek priča o njima. Spomenuo je da ih
izbjegavaš pod svaku cijenu. Pa sam mislila da su možda šupci i Quarry to
jednostavno još nije uvidio.“
„Ne. Till je…“ krenem, ali riječi mi zapnu u grlu. „Odličan. On mi je kao
otac.“
„Je li Eliza kuja? Znam da je ne voliš baš puno.“
Prasnuo sam u smijeh. „Molim? Zašto to misliš?“
„Ne znam. Postaneš sav čudan i mrzovoljan kad je Q spomene.“
Skrenuo sam pogled.
Trenuci koji su uslijedili kasnije će postati jedno od mojih najvećih kajanja
s Ash. Bez obzira koliko puta sam pokušavao racionalizirati svoja djela te
večeri, nikad se nisu uklapala. Jedina stvar koju sam shvatio jest da je Ash
uvijek mi olakšavala stvari. Gravitacija me nije držala prikovanim za moja
invalidska kolica kad sam bio s njom. Ona me oslobodila, a tada – kad je bilo
riječi o Elizi – to mi je trebalo više nego išta.
„Ne. Eliza je poprilično nevjerojatna.“ Zastao sam se i okrenuo se licem
prema njoj.
Ona je i dalje gledala u nebo, a njezina duga, jagoda plave boje kosa bila
je raspuštena oko nje. Sjajni mjesec je obasjavao njezinu bijelu kožu.
Bila je tako prelijepa.
Zaslužila je znati u kog vraga se uvalila sa mnom.
Stoga, iz nekog nevjerojatno smiješnog razloga sam joj priznao, „Bio sam
zaljubljen u Elizu godinama. Jednostavnije ju je izbjegavati.“
One sekunde kad su riječi bile izgovorene, uopće nisu djelovale kao
priznanje.
Zapravo nisu djelovale nikako. Čak niti istinito.
Ili lažno.
Jednostavno je djelovalo kao riječi.

97
 „Fuuj!“ Ash poviknu. „Zaljubljen si u svoju mamu?“
„Ne. Ona nije moja mama,“ branio sam se.
„Rekao si da su ona i Till odgojili vas dečke.“
„Mislim, jesu. Ali… ona nije moja mama.“
„Što god ti mislio.“ Nasmijala se i vratila se zurenju u zvijezde. Sljedećih
par minuta nije progovorila i to me je počelo nervirati.
Požalio sam svoju odluku da joj kažem. Mislim, kog vraga sam zapravo
mogao misliti da ću dobiti nakon što podijelim nešto takvo?
Hej, vidi. Invalid sam i zaljubljen sam u drugu ženu. Molim te budi sa mnom?
„Mislim, nije da pokušavam biti s njom ili takvo što,“ pojasnio sam.
„Stvarno nije ništa bitno.“
„Ne. Razumijem. Imaš Edipov kompleks?“
„Nemam Edipov kompleks! Ona nije moja mama!“ vikao sam i ona
prasne u smijeh.
Taj razgovor s bilo kime drugim bi me razbjesnio, ali promatrati Ash
kako se kotrlja po nekom prljavom korovu dok se smije tako jako da su joj
suze tekle iz očiju djelovalo je upravo suprotno.
Nisam se čak niti osjećao tupo.
Osjetio sam sve po prvi put od kad pamtim. Vjerojatno i previše zapravo.
Možda Ash uopće nije bila lopov.
Jer vratila mi je puno više nego je ikad mogla uzeti.

Svaka riječ njegovog priznanja je bila kao nazubljeni nož u mom srcu.
Pokušavala sam držati svoju reakciju pod kontrolom, ali kad su mi suze
krenule iz očiju, prekrila sam ih velikom dozom smijanja na silu. Mogla sam
prevariti Flinta da pomisli kako je to bilo smiješno, ali ništa nisam mogla
napraviti da prevarim sama sebe.
Bila sam zaljubljena u Flinta Pagea.
A on je bio zaljubljen u nekoga drugog.
Nisam imala puno iskustva s vezama. Što se ticalo mene, bajke su bile
stvarne i ljubav je dolazila samo jednom u životu, a ja sam svoju upravo
iskoristila na dečka koji je već svoju dao drugoj djevojci.
Nije bilo bitno to što je nikad neće moći imati. Ili to što me promatrao

98
toplim, zadovoljnim osmijehom koji nije bio nalik ičemu što sam ikad
vidjela. Sve što sam ja čula je njegovo priznanje da ga ja nikad neću moći
istinski imati.
Poželjela sam da ga nikad nisam pitala za Elizu. Mogla sam živjeti tisuću
života bez da sam znala što je osjećao prema njoj. Ili, još bolje, što nije osjećao
prema meni. Ali niti jednom nisam očekivala da će to biti njegov odgovor.
Jednostavno sam htjela nekih gadosti o njoj i Tillu. Gadosti radi kojih ću se
osjećati bolje jer sam dopustila da moj otac uzme Quarryja od njih.
Samo nekoliko sati ranije načula sam – ili točnije rečeno, snimila sam –
razgovor između Raya i Debbie. Trebalo bi dati do znanja kako sam vidjela
svog oca kako radi mnoštvo odvratnih stvari, ali Debbie je sve digla na skroz
novu razinu. Točno je znala koliko je Till volio svoju braću i točno koliko
daleko bi išao da svoju obitelj održi na okupu. Till bi im vjerojatno platio
pozamašnu svotu novaca da nestanu ili potpišu papire za skrbništvo. U
svakom slučaju, ono što je Debbie smislila je jamčilo puno više od obične
pozamašne svote. Plan je bio jednostavan. Dobiti skrbništvo nad Quarryjem,
preseliti se na drugi kraj zemlje i skroz ga odvojiti od Tilla. Onda, nakon par
mjeseci, nakon što Till i Eliza postanu očajni, doslovno im ga prodati nazad.
Oboje su bili svjesni da dobiti skrbništvo nad Q neće biti lak pothvat. Niti
jedan sudac pri zdravoj pameti ne bi ga smjestio s gubitnicom Debbie Mabie
u odnosu na slavnu osobu, „Prigušivača,“ Tilla Pagea. Ali baš prošli tjedan,
dodijeljeni je sudac i određen je datum slučaja o skrbništvu. Otac se pozvao
na neke usluge i unutar 24 sata, imao je više nego dovoljno slika tog sudca s
njegovom ljubavnicom da si osigura pobjedu za Tim Mabie. Kad je prvi dio
bio gotov, znala sam da će drugi dio uslijediti. I dok sam već bila odlučila da
ne idem s njima ovaj put, znala sam da Q neće imati taj izbor.
Mojoj savjesti je trebalo da Till i Eliza budu šupci koji su to zaslužili.
Na nesreću, dobila sam više nego što sam očekivala. On je bio zaljubljen
u nju.
„Hvala ti,“ Flint je rekao kad sam konačno svoje emocije stavila pod
kontrolu i mogla prestati s predstavom smijanja.
„Radi čega?“
„Jer si čudna. I što me tjeraš da ležim pod zvijezdama na hrpi korova.“
Sklonio je kosu s mog lica. „I što me zoveš Wheels.“
Glava mi trzne prema njemu. „Mrziš taj nadimak.“
„Da. Stvarno je jebeno nepristojan.“ Nasmijao se. „Ali je isto tako istina

99
da ne mora nužno se shvatiti kao uvreda. Ali ti me nikad nisi sažalijevala
Ash. Čak niti kad sam bio tužni gad s Edipovim kompleksom.“
„Ja imam čudan nožni prst,“ izjavim.
Flint se ugrize za usnu kako bi prigušio smijeh. „A da?“ upita zabavljeno.
Onda je gurnuo svoju ruku ispod mog vrata i privukao me uz sebe,
nespretno me namještajući sve dok mi glava nije bila na njegovim grudima.
„Da. Puno je kraći od ostalih. Nadam se da me nećeš sažalijevati radi
toga.“
Ramena su mu se tresla dok me ljubio u vrh glave. „Možda bih te trebao
početi zvati Palčica9.“ Njegovo stopalo je nježno lupkalo po peti moje cipele.
„O moj Bože! Flint, pomakao si svoje noge!“ Vrisnula sam iznenada
ustavši se. Oči mora da su mi bile ogromne jer gledao je u mene kao da sam
se pretvorila u manijaka. „To je čudo!“ izjavim.
Nasmijao se odmahujući glavom.
„Želiš li se ustati i probati hodati?“ upitam ga sva ozbiljna. „Hajde.
Pomoći ću ti.“ Uhvatila sam ga za ruke i krenula vući.
„Ash, prestani. Ne mogu hodati.“
„Bi li pomoglo ako krenem pjevati 'Eye of the Tiger'? Ti si boksač. To je
jako inspirativna pjesma.“
Glasno je prasnuo u smijeh i povukao me za ruku prisiljavajući me nazad
dolje. Usta su mu sletjela na moja prije nego je čak njegov smijeh imao šansu
opće prestati. Držeći me uz svoje usne, duboko je disao nekoliko sekundi.
Držala sam oči otvorenima, ali njegove su bile ponizno sklopljene. Nisam
bila baš do kraja sigurna što mu se događalo u glavi, ali imala sam osjećaj da
je nešto veliko, a činjenica koja je to potvrdila je bilo to kad su mu se oči
otvorile i silovito gledale u moje da sam imala osjećaj kao da me žigosa
iznutra prema van.
To je bio trenutak koji ću pamtiti ostatak svog života.
Mogao je voljeti nju. Mogla sam naučiti da budem ok s time. Jer dok su
njegove oči gledale u moje, znala sam da nikad neću pripadati nikome
drugome, nešto što sam trebala više od bilo koje ljubavi koju mi je mogao
ikada pružiti.
Oslobodivši moja usta šapnuo je uz moje usne, „Mogu pomicati noge.“
„Oh,“ izdahnula sam i dalje omamljena našim trenutkom.
„Mislim, malo. Treba puno koncentracije i ne miču se puno, ali…“ Zastao

9 Eng. Toes – nožni prsti.

100
je, a onda se njegova noga podigla centimetar gore prije nego je pala nazad
na pod.
„Oh,“ ponovila sam.
„Ali cijenim tvoju ponudu da pjevaš,“ zadirkivao je.
Krenula sam se otkotrljati na svoje mjesto na travi, ali Flint me čvrsto
držao prisiljavajući me da ležim ušuškana pored njega – nešto što sam toliko
voljela da sam instinktivno izbjegavala pod svaku cijenu. Jednostavno nisam
mogla dopustiti sebi da se naviknem na to kako mi se cijelo tijelo zagrije ili
na osjećaj sigurnosti koji mi je pružao jednostavnim zagrljajem svoje ruke.
Znala sam da, ako ga ikad izgubim, nikad neću više moći uživati u svom
životu u hladnom svijetu koji je ostao nakon toga. Nisam morala znati koliko
je istinski fantastičan život mogao biti pored njega.
Otkotrljavši se upitam, „Misliš li da ćeš ikad više moći hodati?“
Ispustio je jecaj za koji sam mislila da je imao više veze s time što sam se
odmakla nego s pitanjem. „Ne znam. Nadam se, ali nisam siguran. Mislim,
moji doktori kažu da je obećavajuće to što mogu pomicati svoje noge. Ali
trudim se ne nadati se previše. Razočaranje je stvarno kučka.“
„Da, shvaćam to,“ odgovorim prisjećajući se njegovog malog otkrića u
vezi Elize.
„Tako je kako je,“ rekao je promijenivši temu dok se primicao centimetar
po centimetar i privukao me nazad do sebe.
Taj put se nisam odmaknula. Umjesto toga, dala sam sebi minutu da
sanjam budućnost s Flintom. To je bio najbolji san koji sam ikad izmislila –
san koji će se kasnije pretvoriti u noćnu moru, progoniti me godinama koje
će uslijediti.

101
 ČETRNAESTO POGLAVLJE

Ja: Što radiš danas?

Ash: Sjedim na tvom kauču?
Ja: Odličan odgovor.
Ash: Drago mi je da ga odobravaš.
Ja: Želiš ići na rođendansku zabavu sa mnom?
Ash: O. Moj. Bože! Nikad nisam bila na rođendanskoj zabavi!!!!!!!!!!!
Ja: Vau! To je puno uskličnika!
Ash: !!!!!!!!!!!!!!!
Ja: Jesi li završila?
Ash: !!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Ja: Trebam li čekati odgovor ili samo da pretpostavim da su uskličnici
potvrda.
Ash: !!!!!!! Ok, sad sam završila. !!!! Oprosti ti su se omakli.,
Ja: Dakle… zabava?
Ash: Da, idem! Q mi je rekao da će biti klaun i napuhanac.
Ja: Vjerojatno.
Ash: Pokupi me u 12:30. moramo stati usput tako da mogu kupiti
poklon.
Ja: Odlično. Vidimo se onda.
Ash: <3 <3 <3

Bacio sam svoj telefon na pult i zurio u pozivnicu na prvi rođendan

Blakely Page koja je stajala na stolu ispred mene. Činilo se da moja tajna gdje
stanujem više nije toliko bila tajna. Nisam bio siguran jesu li Quarry ili Slate
konačno odali moju adresu, ali ranije tog jutra sam otvorio svoja ulazna vrata
i zatekao Tilla kako stoji na mom otiraču ispred vrata. Nije rekao niti jednu
riječ dok mi je pružao pozivnicu, ali mišići na njegovom vratu su bili napeti
dajući mi do znanja da je imao hrpu ljutitih riječi za reći i borio se da ostanu
prikrivene – činjenica koju sam neizmjerno cijenio.
Polagano se odmaknuo zastavši taman prije nego se okrenuo prema

102
parkiralištu.
„Pouzdano znam da ta jebena vrata rade. Upotrijebi ih,“ istisnuo je kroz
zube prije nego je nestao.
Sjedio sam tamo zureći u ružičastu omotnicu u svojoj ruci dok je Tillov
stari kamion tutnjao u daljini. Bilo je milijunaš i još uvijek je vozio taj komad
smeća posvuda. Eliza je vozila vrhunski SUV, i čak je kombi koji je meni
kupio imao sve moguće zamislive dodatke. A opet, Till je i dalje vozio isti
kamion koji je već bio komad sranja kad ga je kupio godinama prije.
To je moj brat.
I po prvi put od nesreće, misliti o Tillu je stvarno peklo.
Pa, to nije baš skroz istina. Misliti o Tillu bilo je puno više od peckanja.
Nekad me proždiralo. Kako god, ovaj put, peckalo je na drugačiji način.
Bol koju sam osjetio radi krivnje umjesto radi ogorčenosti.
Čak i ideja da vidim Elizu me nije natjerala u neku vrstu panike.
Bilo je vrijeme.
Konačno sam se vraćao nazad.
I ona ide sa mnom.

Kad sam stigao da pokupim Ash, usta su mi se razjapila kad je izašla iz

kuće. Oduvijek je bila tip cure u trapericama i majici, ali taj dan, stvarno je
napravila iskorak. Bila je odjevena u kratku, crvenu ljetnu haljinu koja je
otkrivala ukusan komad dekoltea. Pa, ukusan u smislu da je garantirao da
ću, zapravo, kušati ga ponovno te večeri – i nadam se isto tako ostala mjesta.
Umjesto njezinih uobičajenih japanki ili ravnih cipela, nosila je visoke, na
remenčiće sandale koje su mi momentalno ukrutile kurac. Prednji dio kose
joj je bio uvijen prema nazad, i jarko crveni ruž joj je oslikavao usne radi čega
je izgledala kao da je izašla ravno s naslovnice pinup kalendara iz 1950.
godine.
Izgledala je nevjerojatno.
I dok se široki osmijeh širio joj licem učinila je da se ja osjećam
nevjerojatno.
Nakon podužeg zaustavljanja u trgovini igračaka u kojoj je Ash
inzistirala da pita majku koja je uokolo vozila svoje dijete da nam pomogne

103
u kupovini za Blakely, konačno smo stigli do Tillove i Elizine kuće.
Ashine oči su gotovo iskočile joj iz glave dok smo se vozili kroz
sigurnosna vrata. Ali one sekunde kad sam ugledao tu kuću, nervoza me
udarila punom snagom.
„Dođi,“ rekao sam Ash čim sam parkirao. Privukao sam je u snažni
poljubac koji je entuzijastično uzvratila, prelazio sam preko njezinih dugih
nogu i ispod ruba haljine. „Izgledaš prelijepo,“ mrmljao sam.
„Dakle, spomenuo si,“ zahihotala se i nervoza je počela popuštati.
„Samo se uvjeravam da si me čula,“ pustio sam je i ona izvadi maramicu
iz svoje torbice i očisti ruž s mojih usta otprilike po dvadeseti put od kad sam
je pokupio.
Duboko sam udahnuo, i s Ash pored sebe, krenuli smo prema zabavi.
Kad smo stigli do stražnjeg dvorišta, naišao sam na bezbroj poznatih lica.
„Je li bio smak svijeta i nekako sam ga propustio?“ Slate je rekao suho
odlazeći od mjesta na kojem je Erica pazila na njihovu djecu na napuhancu.
„Hej,“ odgovorio sam posramljen jer sam se prisjetio kako sam
razgovarao s njim taj dan u mom stanu.
„Drago mi je što si došao sine.“ Stisnuo me za vrat.
„Hej, slušaj, stvarno mi je žao radi –“ krenem ali me on prekine.
„Tko je ovo?“ upita ispruživši ruku preko mog ramena.
„O, oprosti. Ovo je moja…“ zastao sam pokušavajući shvatiti kako da je
nazovem. Ma jebeš ga. Svi smo znali tko je ona. „Ovo je moja djevojka, Ash.
Ash, ovo je Slate Andrews. On je vlasnik On The Ropes s Tillom.“ Podigao
sam pogled da bih je zatekao kako bulji u mene s apsolutnim
strahopoštovanjem. Dobacim joj zbunjeni izraz lica, ali nije pojasnila.
„Bok! Drago mi je da sam te upoznala.“ Prihvatila je Slateovu ruku.
Sudeći po blagom kimanju njegove glave, bio je svjedok njezine čudne
reakcije. Kako god. Mogao sam se o tome brinuti kasnije, jer iznenada, kao
da je boksački voditelj upravo izbrbljao moje predstavljanje cijeloj zabavi,
deseci očiju su bljesnuli u mom smjeru.
Mogao sam osjetiti kako me promatraju, ali moja pozornost je bila
nastanjena na paru tamno plavih očiju koje su bušile moje s manje od
nekoliko metara dalje. Njezine oči odmah su se napunile suzama, a bol je
narasla u mojim grudima.
Ali nije moje srce bilo to koje je boljelo.
I nije bila agonija.

104
 Jednostavno je bilo tamo.
Zadržavalo se.
A onda, dok su mi oči još uvijek bile fokusirane na predmet moje opsesije
veći dio moje adolescencije, Ashina ruka se omota oko moje, a ja sam bio
pogođen iznenadnim naletom te iste boli koja je nestajala iz mog tijela –
oslobađala me.
Eliza je oprezno prišla, opetovano bacajući pogled dolje tamo gdje je
Ashina ruka pokrivala moju. Nije pokušavala reći ništa dok je stajala tamo
sa suzama koje su joj tekle niz obraze.
Maleni osmijeh mi razvuče usne. „Prestani plakati. Obećao sam se vratiti,
zar nisam?“
I to je bilo to. Bacila se prema naprijed omotavajući svoje ruke oko mog
vrata. Držala me nekoliko sekundi, napola plačući napola smijući se.
Duboko sam udahnuo, ispunio svoja pluća spokojem i olakšanjem koje sam
osjetio radi njezinog zagrljaja.
Till se pojavio i pokušao odlijepiti Elizu s mene, ali ona je plakala tako
jako da je skoro pa bilo komično. Pa dobro, tako je bilo sve dok nisam vidio
krajnju opustošenost koja je pokrivala Ashino lice.
Sranje.

Bila sam u krivu.

Nisam se mogla nositi s time.
Nije me bilo briga radi toga što je Flint više nego pokazao da pripadam
njemu, što je bio ponosan jer me drži pod rukom. I nisam marila što mu ne
bi nikad u milion godina Eliza značila više od šogorice. Znala sam kako se
on osjećao, i to je bilo više nego dovoljno da razvijem sve dječje snove koje
sam izmislila i reprizirala svake minute svakog dana.
Gledati ga kako udiše tako duboko, kad da je može udahnuti. To je bilo
moje. I ako sam morala svjedočiti žaru njegovih očiju kad ih je otvorio, više
bih nego samouništila se.
Hvala Bogu, Quarry je odlučio baš u tom trenutku ponuditi mi bijeg.
„Ash!“ vikao je s nekoliko metara udaljenosti. Mahao je svojim rukama i

105
pokazivao prema klaunu koji je pravio životinje od balona za djecu. „Rekao
sam ti!“
„Ispričajte me,“ obratila sam se grupi i potom žurno teškim korakom se
odmaknula.
Jednog jedinog jebenog dana sam obukla štikle i morala sam marširati
preko nečega što je isto tako moglo biti travnato nogometno igralište. Iako
sam zapravo marširala samo tri koraka prije nego mi se gležanj smotao i
oborio me na zemlju.
„Ash!“ Flint povikne jureći prema meni.
„Sranje,“ siktala sam brzo se vraćajući na noge i brišući prašinu sa svoje
haljine. „Dobro sam,“ rekoh uz osmijeh koji bi trebao osvojiti mi prokletu
nominaciju za Oskara.
„Stani,“ Flint reče hvatajući me za zapešće.
„Što stani?“ otresem se pokušavajući se iščupati iz njegovog stiska.
„Postajati uzrujana.“
Podigla sam pogled i zatekla grupu ljudi kako nas znatiželjno promatra
stoga sam nalijepila osmijeh i odgovorila, „Ne budi smiješan. Samo idem
vidjeti klauna.“
Flint to nije popušio niti na sekundu.
Prije nego sam mogla izustiti još neku ispriku, njegova ruka se omota oko
mojih kukova i povuče me dolje na njegovo krilo. „Kunem se Bogom Ash.
Neću voditi ovaj razgovor s tobom tu na travi, ali isto tako jebeno nećeš
bježati bez da mi dopustiš da ti objasnim. Dakle imaš dvije mogućnosti. Prati
me unutra i razgovaraj sa mnom. Ili ću te svezati za ovu stolicu i odnijeti te
unutra kako bi razgovarala sa mnom. Jedno je zamorno, oduzima vremena
i sramotno. Ali više nego sam voljan pokušati to radi tebe.“
„Koji vrag? Imaš klupko užeta u džepu?“ zarežala sam.
„Imam kaiš,“ uzvratio je.
Inače, drsko bih uzvratila, ali po odlučnosti u njegovim očima sam mogla
reći da se nije šalio. Iako biti svezana za Flinta se nije uopće činila kao loša
ideja, odlučila sam se protiv faktora sramote.
„Vodi kojim putem,“ mrzovoljno izjavim ustajući se s njegovog krila.
Klimnuo je prema ogromnoj kući. „Poslije tebe.“
Hodala sam malo opreznije kroz travu smiješeći se dok smo prolazili
pored promatrača.
„Odvesti ću Ash unutra da se očisti,“ Flint dobaci slijedeći me u stopu.

106
 Umjesto da ode do ulaznih vrata, usmjerio me je unazad prema dugačkoj
rampi koja je vodila unutra. Velika soba ljepša nego išta što sam ikad vidjela
me pozdravila s druge strane automatskih vrata. Sve je bilo novo, i bilo je
više nego dovoljno prostora za Flintova invalidska kolica da se njima
manevrira uokolo. Bilo je očito, na osnovu praznih polica za knjige koje su
obrubljivale zidove, da je ovo bila njegova soba. Mora da je bio jako
zaljubljen jer je bio voljan napustiti to mjesto u zamjenu za svoj mali stančić.
Da, zaljubljen… zaljubljen u nju.
„Pričaj,“ zahtijevao je dok sam ja nastavljala upijati prostoriju i prostranu
povezanu kupaonicu.
„Nemam ništa za reći.“ To je istovremeno bila istina i laž. Imala sam
mnoštvo toga za reći, ali misli i osjećaji su mi bili toliko zbrkani u glavi da
nisam mogla uprijeti prstom odakle krenuti.
„Ash, ne radi to. Znam da ti je tamo bilo nelagodno.“
„Možda samo na minutu. Sad sam dobro.“ E sad to je definitivno bila laž.
„Lažljivice,“ šapnuo je zaustavivši se ispred mene i uzimajući me za
ruku. „Ne moraš biti ljubomorna na nju.“ Poljubio me u članke prstiju na
ruci.
„Da, znam,“ odgovorim bez da sam ga pogledala u oči. „Hajde. Idemo
nazad. Zapravo nikad nisam vidjela pravog klauna.“
„Čekaj. Pogledaj u mene.“
Moje izdajničke oči slušale su njegovo naređenje.
„Nisam ti trebao reći ono što jesam za nju. Nije to više tako velika stvar.“
I time su sve moje misli se posložile.
I bile su ljutite.
„Kako to da nije velika stvar to što si zaljubljen u nju? Jer je meni stvarno
jebeno velika stvar!“ Otresla sam se s puno više drskosti nego sam očekivala.
„Slušaj me. Više nije bitno –“
„Meni je bitno!“ Viknula sam prije nego sam zatvorila oči priželjkujući
da sam magično se mogla transportirati od tamo. Iako nisam bila sigurna
gdje bih otišla jer jedino mjesto na koje sam istinski pripadala je sjedilo
ispred mene. „Volim te,“ priznala sam mu dok su mi oči i dalje bile čvrsto
zatvorene. Željela sam to reći, ali nisam htjela vidjeti distanciranost u
njegovim vlastitim očima jer nije bio u mogućnosti uzvratiti osjećaje.
„Ne, ne voliš. Jedva da me poznaješ,“ šapnuo je.
Pretpostavljam da je na njemu bio red da laže jer sam znala dovoljno o

107
Flintu da sam se zaljubila u njega u roku od dvadeset četiri sata nakon što
sam ga upoznala.
Nastavila sam pričati, ali nisam otvarala svoje oči. „Volim. Volim te
puno.“
„Ash –“
„Ne. Nemoj. Znam što misliš. Max mi je rekao da je prerano i da sam
isuviše mlada. Ali možda je prošlo samo mjesec dana i možda imam samo
šesnaest, ali bez imalo sumnje znam da te volim. I boli me toliko puno jer
znam da ti voliš nju.“
Šokirano sam prestala slušati.
„Čekaj. Molim?“ Iznenada mi je pustio ruku.
Proškiljila sam na jedno oko kako bih procijenila koliko snažno sam se
morala truditi da nestanem, ali kad sam vidjela njegovo kao duh bijelo lice,
oba su se otvorila.
Znala sam da ne može uzvratit moje osjećaje, ali nisam očekivala da ga
užasnu.

108
 PETNAESTO POGLAVLJE

„KOLIKO IMAŠ GODINA?“ UZDAHNUO JE.

„Šesnaest.“ Od zbunjenosti sam iskrivila usta. Kog vraga je njegov problem?
Oči su mu prelazile preko mog tijela na način koji mi je obilno slao trnce
iz kičmu samo što ovaj put, oči mu nisu zagrijale se. Umjesto toga, postale
su hladne i distancirane.
„Kako?“ upitao je s nevjericom radi čega me je zbunio još više.
„Uh… koliko si mislio da imam godina?
„Ne šesnaest!“ Urlao je gurajući grubu ruku kroz stražnji dio kose. „Ovo
se ne događa.“ Krenuo je u nervoznom uzorku kliziti svojim kolicima po
sobi.
„U čemu je toliki problem?“
„Imaš šesnaest!“ ponavljao je kao da su to postale jedine riječi u
njegovom vokabularu.
„Pa što?“ prekrižila sam ruke na grudima.
Oči mu automatski se spuste dolje. Nasmijala bih se radi te male pobjede,
ali imali smo daleko većih problema s kojima smo se morali pozabaviti. Kao
time da je on zaljubljen u drugu ženu.
Iako je bilo očito kako je Flint i dalje bio opsjednut mojim godinama.
„Imaš tetovažu,“ izjavio je kao da će to čarobno promijeniti godinu mog
rođenja.
„Ima i Q.“
„Ideš na fakultetska predavanja online,“ nastavio je s ubjeđivanjem.
„Uh… ne. Pohađam srednjoškolska predavanja online.“
„O moj Bože.“ Stisnuo je greben svog nosa.
„Oko kog vraga histeriziraš?“
„Svega!“ vikao je tako glasno da je to natjeralo da se povučem korak
unazad.
„Dobro, moraš se smiriti.“

109
 „Moram se smirit? Je li ti mene jebeno zajebavaš?“
Nisam se šalila. Nisam se čak niti smijala.
Zapravo sam imala užasan osjećaj u dubini svog stomaka i sudeći po
njegovom ubojitom pogledu, imala sam svaki razlog da se tako osjećam.
„Izlazi van,“ protisnuo je kroz zube, i dok je to boljelo, rado sam mu htjela
dati malo vremena nasamo da dovede svoje ponašanje u red.
„Dobro. Daj mi do znanja kad budeš spreman razgovarati o pravom
problemu umjesto o ovom sranju.“ Okrenula sam se kako bih otišla
mentalno dajući sebi peticu jer nisam pretrpjela najteži teret njegovog
siktećeg ispada.
„Pravi razlog Ash?“ rekao je iza mene. „Kako točno to što si mi lagala
cijeli protekli mjesec nije pravi problem?“
„Lagala ti?“ okrenem se kako bih pogledala u njega. „Kako sam dovraga
lagala?“
„Koji kurac nije u redu s tobom. Nisi mislila da činjenica kako bih mogao
završiti u zatvoru jer sam s tobom bi trebala biti informacija koju moram
znati?“
„Nisam malodobnica. Šesnaest godina je dovoljna dob za spolni odnos.
Osim toga, nije da smo se ionako seksali.
„Hvala jebenom Bogu na tome.“
Trznula sam se na njegove riječi. To je boljelo.
Ali Flint je tek krenuo. „Ti si prokleto dijete. Ovo objašnjava puno toga o
tebi.“
„Tri godine si stariji od mene. Nije baš da pljačkaš koljevke ili takvo
nešto?“ Smijala sam se kako bih prikrila svoj strah koji se umnožavao
svakom njegovom izgovorenom riječi. Ili, u sekundama koje su uslijedile,
njegovom svakom riječi koja nije izrečena. „Flint, samo se smirimo sad. To
sam još uvijek ja. Jesam malo mlađa. Godine nisu bitne. Volim te.“ Podsjetila
sam ga. Nije me bilo prokleto briga je li se on osjećao na isti način ili nije.
Samo mi je trebalo da zna da sam ja voljela njega. To je bilo dovoljno.
Nitko me nikad nije volio. Nije mi to trebalo. Samo sam trebala njega.
Tupo je zurio po prostoriji; oči mu niti jednom nisu poskočile prema
meni.
Iznenada izlane, „Želim da se jebeno izgubiš iz mog života i nikad se ne
vratiš.“
„Prekidaš sa mnom radi mojih godina?“ Glas mi je drhtao.

110
 „Ne. Prekidam s tobom jer te ne mogu imati.“
„O čemu ti pričaš? Tu sam. Tvoja sam. Pripadam tebi.“
„Sranje. Šesnaestogodišnjim curama je mjesto s njihovim roditeljima. Da
se hihoću u učionici sa svojim prijateljicama i pričaju o frizurama i
pokušavaju osvojiti srednjoškolskog sportskog braniča. Ne vežu se uz tipa u
invalidskim kolicima.“
„Pa, možda onda ne poznaješ prave cure. Jer dala bih sve da budem
vezana s tobom. S invalidskim kolicima ili bez. Hodao ili ne. Samo ti.“
Njegov bijesni pogled omekša kad je podigao pogled. „Zašto?“
„Ne mogu to opisati. Pametan si. I na neki način si seronja, ali sviđa mi
se izazov da te nasmijem. Osjećam se sigurno s tobom. Nitko me nikad nije
pokušao zaštiti kao što si ti one večeri. Ti si moj junak Flint.“ Srce mi je oteklo
radi tih sjećanja.
Flint se glasno nasmijao. „I upravo to je naš problem. Upravo tako
razmišljaju šesnaestogodišnje cure. Imaju snove i bajke o tome kako će život
izgledati. Ja nisam ničiji vitez na bijelom konju. Ja sam samo ogorčeni tip koji
mora naučiti ponovno hodati kao jebeno dijete. Nemam novaca.“ Raširio je
ruke i pokazao svuda po sobi. „Ovo je od mog brata. Ne moje.“
„O čemu ti pričaš? Ovo je prvi put da sam ikad vidjela kuću tvog brata.
Zar si pomislio na jednu sekundu da mi je stalo do novca?“
„Pa, ti jesi Mabie,“ narugao se.
„To nije fer! Ležala bih u onom prašnjavom komadu trave s tobom
ostatak svog života ako je to sve što imaš.“
Progutao je knedlu i sklonio pogled.
„U vezi čega je zapravo ova svađa Flint? Jer moram priznati da sam
poprilično izgubljena sad. Stalno mijenjaš temu. Ranije sam bila uzrujana
radi cijele te Eliza stvari, ali očito ti imaš veće probleme nego ja.“ Zastala sam
i napravila korak prema njemu. „Je li to zato što misliš da želim novac tvog
brata? Flint, kradem namirnice većinu svog života. Ne bih čak niti znala kako
proći kroz blagajnu. Ne želim novac. Želim tebe.“
Napravila sam još jedan korak da smanjim udaljenost među nama. „Ili je
ovo u vezi toga što si ti u invalidskim kolicima? Jer nikad te nisam ni
poznavala bez njih. Nije. Me. Briga. Ako nikad ne budeš ponovno hodao.
Tvoje noge nisu dio onoga u što sam se zaljubila.“ Posljednjim korakom sam
konačno došla do njega. „Ili zato jer mi je šesnaest? Žao mi je što si mislio da
sam starija, ali ni na sekundu ne vidim kako to mijenja ono što imamo

111
zajedno. Da nikad nisi saznao koliko imam godina, ovo čak niti ne bi bio
problem. Nisi ljut jer sam neka nezrela mala curica. Ljut si radi broja.“

Postojao je milion različitih razloga zašto sam bio ljut, najveći onaj je taj
što sam se osjećao obmanjenim. Ne samo u vezi njezinih godina, već o
budućnosti kojoj sam se nadao da bi mogli početi stvarati skupa. Želio sam
stvari od Ash.
Puno stvari.
Možda je meni bilo tek devetnaest, ali moja situacija je krajnje bila
jedinstvena. Moje godine nisu predstavljale točku u kojoj sam se nalazio u
životu. Nisam bio normalni fakultetlija koji je išao van opijati se i tulumariti
petkom navečer. Radije sam želio ostati kod kuće i ležati na kauču, čitati
knjigu – ili, zapravo, ležati na korovu s njom.
Postojao je razlog zašto sam ubrzao fakultet. Želio sam završiti s time.
Volio sam školu ali veća slika na kraju je bila ta koja me motivirala. Nisam
više želio biti tinejdžer. Želio sam da moj život počne. Onaj u kojem sam
imao kuću i svoju vlastitu ženu. Možda, za par godina i ubacio dijete.
U osnovici, želio sam upravo ono što je Till imao.
Obitelj.
Bilo je žalosno. Mislio sam možda da je hodanje ponovno bio moj glavni
prioritet. Iako nije bio. Imati negdje gdje stvarno pripadam je bilo.
Na kratki trenutak polagao sam velike nade da će to biti s Ash Mabie.
Nade koje su sve se srušile samo s jedim malim brojem.
Šesnaestogodišnjakinje se ne skrašavaju.
Oduvijek sam bio zreo za svoje godine radi načina na koji sam odrastao,
ali to tko sam bio s devetnaest je bilo skroz drugačije od onoga tko sam bio
prije samo tri godine. Onda već sam bio zaljubljen u Elizu, ali cure su i dalje
bile cure, a ja sam prolazio kroz više njih nego sam imao kondoma.
Uvijek je bilo glupih svađa i drame, prekida koje su pratile suze i lažna

112
priznanja ljubavi. Djevojke su bile jebeno lude kad su bile mlade, ali to je bio
dio igre – one koju sam igrao žestoko nekoliko godina u srednjoj školi.
Igre koju više nikad nisam želio igrati.
U mom savršenom svijetu, Ash i ja bi hodali šest ili tako nešto mjeseci.
Nepovratno bi se zaljubili. Pitao bih je da se useli sa mnom. živjeli bi skupa
još nekih šest mjeseci ili tako nešto, a onda bih je zaprosio. Šest mjeseci
kasnije ona bi hodala dolje niz prolaz u bijeloj haljini. A godinu dana kasnije,
napravio bih svoj prvi korak dok mi se uručivala moja fakultetska diploma
dok je moja trudna žena blistala od ponosa iz publike.
To je bila moja igra.
Dvije i pol godine i završio bih s pokušavanjem da napravim svoj život
spremnim i da krenem ga živjeti.
Činilo se nemogućim nakon što sam bio upucan, a i postojao je taj mali
problemčić da se nisam mogao odmaknuti od Elize. Ali onog trenutka kad
je Ash upala u moj život, iznenada se to više nije činilo tako teškim.
Sjediti uokolo dok sam čekao Ash da odraste i moliti se da se ne ustane i
ostavi me tijekom tih ludih godina vlastitog adolescentnog otkrivanja
definitivno nije bio dio mog plana. Zapravo je preplašilo govno u meni.
Već sam bio pao na jednu nedostižnu ženu. Nisam mogao to napraviti
dva puta.
Čak niti za Ash.
„Još uvijek sam tvoja cura. Ništa se nije promijenilo!!“ Vikala je
pokušavajući me uzeti za ruku.
Naglo sam je izmakao van njezinog dosega. „Ti nisi moja cura,“ objavim.
Bila je toliko puno više – što je upravo zašto je nikad ne bih mogao zadržati.
„Molim?“ zacviljela je slomljenim glasom koji mi je apsolutno okrenuo
utrobu. Trebalo mi je da ode.
Trebalo mi je da budem sam.
Trebalo mi je da se ona uvuče u moje krilo i kaže mi da nikad neće otići i
da će me voljeti zauvijek.
„Ova stvar… koji god vrag da je bila, je sranje. Danas sam te samo doveo
kako bih napravio Elizu ljubomornom.“ Laž mi je pekla pluća.
S tom jednom djetinjastom izjavom, postalo je očigledno jasno da ja
nisam taj koji je zreo među nama dvoma. Ali trebalo mi je da nestane iz mog
života prije nego je budem preklinjao da ostane.
„Lažeš. Nisi čak niti znao za ovu zabavu sve do danas.“

113
 „Jesam i ti si poslužila svrsi. Sad možeš ići.“
„Tako si pun sranja Flint. Ne odlazim dok mi ne kažeš istinu u vezi toga
koji se vrag događa.“
„Ne želim te!“ Vikao sam, a njezino cijelo tijelo se napne radi mog ispada.
Ili možda je to bilo radi riječi. Nisam bio siguran. „To je tvoja istina Ash.
Ti si kriminalka čija jedina budućnost je iza rešetaka. Igrom slučaja imaš lijep
par sisa stoga sam se nadao da ćeš pristati na seks, ali djeca nisu zapravo
moja fora. Stoga sad kad nas je Eliza vidjela skupa, potrebno mi je da jebeno
odjebeš iz mog života.“
Oči joj postanu ogromne, odavale su je, ali lažni osmijeh se razvukao
preko njezinih usta pokušavajući prikriti bol koju sam upravo nanio. Mrzio
sam taj jebeni osmjeh. Bio je skroz pogrešan i želio sam ga izbrisati iz
postojanja. I što prije bi otišla od mene, prije ću moći napraviti upravo to.
Nije se ni pomakla, a niti je njezin osmijeh, ali njezina prsa su se podizala
dok je očajnički pokušavala se pribrati.
Dok su joj ruke drhtale ispravila je ramena. „Ti… jednom si mi rekao da
ne mogu hodati kroz život vjerujući svima. Hvala ti što si dokazao to.“
Pokušala se nasmijati, ali to je ispao jecaj. „Iako, u krivu si u vezi mene. Ja
sam dobra osoba. To ću dokazati.“ skinula je svoje štikle. Suze su joj tekle niz
lice kad je podigla pogled. „Budući da je to ono što stvarno misliš o meni, ne
brini. Nećeš nikad više morati vidjeti ponovno ovu kriminalku.“
U glavi sam se obilato ispričavao, ali bijes i samoočuvanje mi nikad nije
dopustilo da te riječi napuste moja usta dok sam promatrao Ash, bosih nogu
i obješene glave kako odlazi iz mog života.

114
 ŠESNAESTO POGLAVLJE

NISAM PREŽIVIO NITI puna četiri sata prije nego sam požalio sve stvari
koje sam rekao Ash. Nisam bio siguran kako bi išta moglo funkcionirati
među nama, ali sam i krajnje prebrzo odbacio ideju da čak i pokušam.
Jednostavno sam trebao nekoliko dana logički to razradim u svojoj glavi.
Razvijem novu strategiju kojom ću usporiti stvar među nama, ali i dalje je
zadržati u svom životu.
Nisam je mogao izgubiti.
Rečeno mi je da ju je Slate odvezao kući sa zabave. Quarry mi je poslao
poruku kasnije tog dana kako bi mi rekao da nešto stvarno nije kako treba.
Ash je te večeri skuhala večeru za sve i sjedila za stolom s velikim osmjehom,
govorila svom ocu kako ga voli i koliko joj je drago što je upoznala Debbie i
Quarryja. Sve ih je zagrlila, a potom provela ostatak večeri u svojoj sobi.
Dao sam Q stroge upute da je drži na oku. Imao sam previše ponosa da
bih je stvarno nazvao, a i dio mene je pomalo bio isto i uplašen. Bio sam
uvjeren da joj treba malo vremena da ohladi.
Telefon mi je zazvonio sljedećeg jutra oko sedam ujutro. Bio sam iscrpljen
i da se nije pokazivalo Quarryjevo ime kao identifikacija pozivatelja poslao
bih poziv u govornu poštu.
„Što ima?“ Javio sam se na svoj telefon brišući san s očiju.
„Potrebno mi je da dođeš po mene. Policija ovdje hapsi Rayja i Debbie.“
Uspravio sam se na krevetu. „Molim!“ Vikao sam smjestivši telefon
između ramena i uha tako da se mogu prebaciti u svoja invalidska kolica.
„Nemam pojma koji kurac se događa. Oko četiri automobila su stigla do
kuće, murija je uletjela i izvukla ih van. Till se ne javlja. Moraš doći po mene.“
„Gdje je Ash?“ Izletjelo mi je dok sam išao prema ladicama da navučem
nešto odjeće.
„Ne znam. Nije tu i većina njezinih sranja je počišćena.“
„Gdje je u kurac otišla?“

115
 „Ne znam! Samo dođi po mene!“ odgovorio je potpuno iscrpljen.
„Dobro. Krećem.“ Prekinuo sam i odmah krenuo zvati Ashih broj.
Stavio sam mobitel na razglas i bacio ga na krevet dok sam se borio da se
obučem zastajući svakih par sekundi da stisnem ponovno biranje kad bi
poziv otišao na govornu poštu.
„Hajde Ash. Gdje si dovraga?“ mrmljao sam za sebe navlačeći cipele.
Još uvijek se nije javila kad sam napustio svoj stan i nažalost morao
odustati od zvanja kako bih pronašao Tilla.
Nakon trećeg poziva konačno se javio.
„Krenuo sam prema tamo. Murija je upravo otišla odavde.“ obavijestio
me bez imalo ičega kao pozdrav.
„Koji kurac se događa?“ upitao sam manevrirajući kroz promet. „Dobri
stari Debbie i Ray su ucjenjivali suca kako bi dobili skrbništvo nad Q-om.
Savezni prekršaj. Policija pretpostavlja da su planirali pokušati iskoristiti ga
da iznude novac od mene.“
„O jebote!“
„Nepoznata plavuša je ostavila kutiju punu dokaza sinoć. Slike,
snimljene razgovore, biraj… policija ima sve. Ray i Debbie idu u zatvor.“
Maglovito sam bio svjestan da je Till nastavio pričati jer sam instinktivno
držao mobitel na uhu, ali um mi je zapeo na dvije riječi: nepoznata plavuša.
Znao sam.
Jebeno sam znao.
Ja sam dobra osoba. Dokazati ću to.
Iznenada je isuviše poznata bol se smjestila u mojoj utrobi.
Nećeš nikad više morati vidjeti ponovno ovu kriminalku.
„O Bože,“ izdahnuo sam spustivši telefon u krilo.

„Ash Mabie!“ vikao sam na detektiva udarajući šakom po stolu.

„Ohladi. To ne pomaže,“ Till me korio stojeći pored mene.
„Niti sjedenje tu odgovarajući na sedam miliona pitanja kad bi je mogli
tražiti.“ Okrenuo sam glavu nazad prema detektivu.
„Dok bi mogli je vi tražiti.“
„Smiri se sine. Njezina slika i tablice su podijeljene svim službenicima u

116
gradu. Stvarno moramo shvatiti tko je ova cura. Koliko mi možemo reći,
Mabie čak niti nema kćer.“
„Da, ima! Ona nije jebeni plod moje mašte.“
„I siguran si da je to ona?“ rekao je gurajući zrnatu sliku nadzora ispred
mene.
„Da,“ istisnem kroz zube odgurujući ju.
Nisam trebao ponovno gledati u tu sliku. Jednom je bilo sasvim dovoljno.
Nisam trebao vidjeti njezine inače svijetle oči kako su lišene svih emocija ili
način na koji su njezina samouvjerena ramena poraženo se zgrbila prema
naprijed. Ali ono što me ubijalo najviše je bila bolom ispunjena grimasa koja
nije zaslužila biti ni blizu njezinom bolnom licu. Međutim, čak i uz sve to…
još uvijek je to bila Ash.
„Dovuci Mabievu guzicu ovamo,“ dreknuo sam.
„Tražio je odvjetnika. Trebati će neko vrijeme prije nego budemo mogli
ući tamo i saznati tko je ona zapravo.“
„Kunem se jebenim Bogom. Upravo sam vam rekao tko je jebeno ona.
Sad ustani svoje dupe i traži je! Ima samo šesnaest. Ne može sama lutati po
ulicama.“ Teško sam izdahnuo kad mi je ljutnja na trenutak nestala
otkrivajući istinsku tjeskobu. „Molim vas. Preklinjem vas.“
Nikad nisam bio baš optimist stoga mi je um počeo izmicati kontroli
vrteći različite scenarije – od kojih niti jedan je nije vratio nazad k meni.
Spustio sam glavu u ruke dok sam se pokušavao kontrolirati, ali nisam
čak mogao doći niti do svog jebenog daha.
„Možete li nam dati minutu?“ Till je upitao policajca kad sam se počeo
slamati.
„Svakako. A vi dečki možete ići kad god poželite. Nazvati ću vas s bilo
kakvom informacijom koju primimo.“
„Hvala,“ Till odgovori, ali ja sam i dalje držao glavu zakopanu u rukama.
Uz glasan izdah, čučnuo je dolje ispred mene i uhvatio me za potiljak.
„Dobro, saberi se. Ti si onaj koji je razuman, sjećaš se? Ja sam onaj emotivac.“
Pokušao je razvedriti raspoloženje, ali je bilo uzalud. Um mi je bio zarobljen
u mračnim i opakim jamama zabrinutosti.
„Ne razumiješ. Ona je drugačija od nas Till. Ona je najpametnija osoba
koju sam ikad upoznao, ali je tako jebeno naivna. I sad… ona je tamo vani
sama. Vjeruje prokleto skoro svima s kime dođe u kontakt. Ako joj se nešto
dogodi –“

117
 Brzo me je prekinuo. „Ništa joj se neće dogoditi.“
„Molim te pomozi mi. Ne zaslužujem to, ali molim te.“ Krenuo sam
preklinjati. Gledao sam u Tilla, ali moje riječi su bile usmjerene prema svim
većim silama u svemiru koje su mogle postojati.
„Voliš je?“ upitao je na trenutak trznuvši me iz moje silazne spirale.
„Ima šesnaest. U ovom trenutku ja samo –“
Ponovno me prekinuo. „Nisam te pitao koliko ima godina. Pitao sam te
voliš li je.“
„Poznajem je tek mjesec dana,“ odgovorim; samo što Till nije mislio da je
to uopće bio odgovor.
„Opet, to nije ono što sam te pitao.“
Jesam li bio zaljubljen u Ash Mabie? Mogao sam sjediti tamo desetljeće i
nikad ne dati prikladan odgovor.
„Iskreno ne znam. Mislim da sam malo sjeban u cijelom ljubavnom
dijelu.“ Odmahnuo sam glavom na vlastitu procjenu.
„Smatraš to zato što misliš da si zaljubljen u Elizu?“
O. Bože.
Oči mi polete prema njemu, a onda isto tako brzo, skrenu. „Uh,“
odugovlačio sam nervozno. „Nisam siguran na što misliš.“
„Nisam glup Flint. Oduvijek sam znao da osjećaš nešto prema njoj.“
Jebi ga. Sranje. Prokletstvo. Pomnoženo s beskonačno.
„Oprosti.“ Posramljeno sam skrenuo pogled.
„Što? Nemoj se ispričavati. Razumijem. Zaboravljaš da sam ja proveo
godine pateći za tom istom ženom. Jebeno je koma.“ Nasmijao se. „Imali smo
govno od mame. Onda se jednog dana Eliza pojavila, radeći sve za vas dečke
što bi prava mama trebala. Nije teško shvatiti kako su te granice prekoračene
kod tebe. Nikad me zapravo to nije mučilo sve dok se nisi odselio. Potom me
ubijalo jer nije bilo ništa na ovom svijetu što ne bih žrtvovao za tebe osim
nje.“
„Nikad nisam –“ krenuo sam ali on je nastavio govoriti prekidajući me.
„Znao sam da ćeš to eventualno preboliti kad upoznaš nekoga. Stoga sam
pustio da tako bude vjerojatno predugo.“
„Prebolio sam,“ izlanem.
„Zašto? Eliza nije dovoljno dobra za tebe više?“ Podigao je izazovno
obrvu.
„Ash –“ krenem i kunem se Bogom on me opet prekinuo.

118
 „Ali ona ima samo šesnaest?“
„Da, ali –“
Prekinut. Opet.
„Za mjesec?“ Nimalo impresioniran zurio je u mene.
„Pretpostavljam –“
Pre-jebeno-prekinut.
„Voliš je?“ upitao je ponovno.
Bio sam frustriran njegovim konstantnim prekidanjem tako da mi je reći
pobjegla iz usta bez svjesnog razmišljanja. „Da!“
Da?
Ne.
Ne?
Možda?
Jebi ga.
Da.
Svijet boli je izblijedio s tim jednostavnim priznanjem. Nisam shvaćao
kako u tako kratkom vremenu je ta luda cura ušetala i izokrenula moj život
u nešto tako neprepoznatljivo – ali u jednu ruku, to je vjerojatno bilo upravo
kako. S Ash, nije bilo bitno što sam prigušen gravitacijom. Bio sam više
usmjeren na nju nego sam bio na to kako je bilo nemoguće disati. Zrak u
mojim plućima nije bio prioritet kad se ona smijala pored mene.
Bože, ja sam takav glupan.
Till me pozorno promatrao. „Što je to bilo? Nisam te čuo. Možeš li mi
ponoviti?“
„Rekao sam da.“
„Da što?“
„Da. Volim je!“
Njegov prepoznatljivi osmijeh iskrivljen u jednu stranu se pojavi. „Onda
ću je pronaći.“
„Tek tako, ha?“ upitao sam sarkastično kad se realnost mojih osjećaja
nastavila smještati u mojim grudima.
„Ne, biti će skupo do bola, ali dugujem ti jer si spasio Elizu.“
„Ne –“
Prekinuo me.
Opet.
Kurvin sin!
„Da, hoću. I ako je voliš onda je ona obitelj. Znaš što ja osjećam u vezi

119
obitelji.“
Bože, jesam li znao što je Till osjećao u vezi svoje obitelji. Samo činjenica
da je stajao tu nakon pakla koji sam mu priuštio tijekom proteklih par
mjeseci je govorilo je samo za sebe.
„Oprosti.“ Zastao sam čekajući njegov odgovor.
Kad se učinilo da nije imao namjeru prekinuti me, otvorio sam usta kako
bih nastavio sa svojom isprikom, ali moj šupak od brata, kojeg sam
podjednako želio udariti i zagrliti, krenuo je prvi.
„Možemo nazvati Lea. Dobiti preporuku za dobru privatnu istražiteljsku
tvrtku.“ Nasmiješio se ponovno dokazujući da se zapravo zajebavao sa
mnom.
Njegove riječi su bile umirujuće, a lakoća pokušaja njegove šale pomogla
je umiriti moje živce.
Istog trenutka.
„Što ako… je ne budemo mogli pronaći? Ili što ako… je pronađemo i ne
budem mogao popraviti ovo? Izrekao sam neke stvarno usrane stvari.“
„Time ćemo se baviti kad je dovedemo negdje na sigurno. Osim toga,
imam velike planove da te svežem i obrijem to sranje s tvog lica. Niti jedna
žena na svijetu ti neće moći odoljeti. Pa… osim moje žene.“ Namignuo mi je
i udario u rame.
Bio je takav seronja. Najjednostavnije je to bio jedan od najgorih dana u
mom životu, a Till je zbijao šale na moj račun.
Volio sam ga radi toga. „Hvala.“ Šapnuo sam.
„Zahvali mi kad bude kod kuće.“ Zadržao je moj pogled nekoliko
otkucaja u neizgovorenom obećanju.
Obećanju koje je više nego održao.

120
 SEDAMNAESTO POGLAVLJE

PRVIH TJEDAN DANA NAKON što je Ash nestala, proveo sam svaki
budan trenutak vozeći se po gradu tražeći ju. Čak su Max i Donna se uključili
u akciju, nosili su njezinu sliku uokolo i pokazivali je bilo kome koga su
mogli pronaći. Znao sam da više nije u gradu, ali bilo je ili da se držim
uposlenim tražeći je ili da dopustim svojoj glavi da implodira sjedeći kod
kuće i brinući se gdje je dovraga bila.
Konačno, nakon osam dana, Ray Mabie je priznao da Ash zapravo je
njegova pokćerka. Njezino prezime je bilo Carson, ali ona je izabrala koristiti
Mabie čak i prije nego je njezina majka si oduzela život. Iako je nikad
formalno nije usvojio, bio je otac Ash od kad je imala dvije godine. To su bile
više-manje sve informacije koje je bio voljan dati. Uz spoznaju da ga je
prijavila, oklijevao je ponuditi ikakva nagađanja gdje bi mogla biti. Planirao
sam smrt tog čovjeka dovoljno puta tijekom ta prva dva tjedna da si
osiguram mjesto za smrtnu kaznu – čak i bez da je zločin ikad počinjen.
Nakon dva tjedna, auto koji je Ash vozila je pronađen napušten na
kamionskom stajalištu udaljenom na sat vremena vožnje. Žuč mi se podigla
u grlu na pomisao nje kako se penje u nasumičnu kamionsku kabinu. Bila je
mlada i prelijepa; nije da bi ikad imala poteškoća da uvjeri neki izopačeni
ološ da je odveze iz grada. Vizije nje kako je iskorištena navele su me da
uništavam stan sve dok moji susjedi s gornjeg kata nisu nazvali policiju.
Budući da nisu bili uvjereni kako paralizirani manijak koji je rasturio knjige
i razbio namještaj je bio mentalno zdrav, odbili su me ostaviti na miru sve
dok se Till nije pojavio.
Nažalost, poveo je Elizu sa sobom. Onog trenutka kad je ušla u svoj stari
stan briznula je u plač i potom me preklinjala da se uselim nazad u njihovu
kuću. Ali nisam mogao napustiti ovo mjesto. Možda sam se uselio u tu
usranu rupu radi sjećanja na Elizu, ali odbijao sam otići radi sjećanja na Ash.
Moj život je postao neprekidni ciklus uspona i padova. Onaj dan kad su

121
pronašli Ashin auto mi je stvarno bio loš. Bio sam prestravljen da joj se nešto
dogodilo. Dva tjedna kasnije sam iskusio jedno od najvećih uzbuđenja kad
se pojavila snimka nadzornih kamera nje kako krade iz trgovine mješovite
robe.
Nije bila kod kuće, ali je svejedno bila u redu.
Još uvijek se smiješila.
Još uvijek se smijala.
Još uvijek sanjala.
Privatni istražitelji koje je Till unajmio pokazali su se više nego dobrima
u svom poslu, ali Ash je dokazala da je bolja. Činilo se da su uvijek jedan
korak iza nje. Na sreću, nije otišla daleko. Svaki put kad bi uspjeli ući joj u
trag, uvijek je bila u krugu od dva sata od grada.
To mi je davalo nadu kako ima planove vratiti se nazad.
To me isto činilo pomalo neurotičnim jer svaki pojedini put kad bih
napustio svoj stan nesvjesno bih tražio njezino lice. Svaka plavuša koja je
prošla i svaki smijeh koji sam čuo uvijek su bili njezini.
Nikad nije bila ona.
Spavao sam na komadu korova ispred svog stana više puta nego što sam
želio priznati tijekom ta prva protekla tjedna. Voljela je taj prokleti korov.
Ja sam jednostavno volio nju.
Znao sam da istražitelji Tilla koštaju bogatstvo. Iako on nikad to nije
priznao, niti je činilo se da ga je briga – čak i kad su se tjedni pretvorili u
mjesece. Svaki put kad bi se pojavio s nekom vrstom informacije o
nedostižnoj Ash Mabie učinilo ih je vrijednim svakog penija.
Iznenada, nakon godinu dana, Ash je iznova nestala.
Primili smo posljednju snimku nje kako krade odjeću iz robne kuće, za
dlaku izbjegavši osiguranje. Nakon toga je izgledalo kao da je u potpunosti
nestala s radara. Bio sam devastiran. Onda sam postao ljut. Stvarno jebeno
ljut. Definitivno, rekao sam joj neka zlobna sranja, ali ništa gore od sranja
koju većina ljudi izvali u svađi. I eto me tu, koristim bratov novac da uhodim
svoju bivšu curu.
Otišao sam do Tilla oko druge godišnjice preklinjući ga da prekine
potragu. Nasmiješio se i kimnuo složivši se sa mnom. Rekao je sve prave
stvari, potvrdio moje osjećaje. Onda, mjesec dana kasnije, primio sam
uobičajeni email 'nema vijesti' od istražiteljske tvrtke. Razbjesnilo me je to
što nije prekinuo kompletnu potragu. Te večeri smo upali u ogromnu svađu

122
u kojoj su zadani mnogobrojni udarci i na kraju završili kotrljajući se po
podu dok je Quarry glumio sudca. Igrom slučaja, to je isto tako bilo
najglasnije što sam se smijao od kad je Ash otišla.
Puno stvari se dogodilo tijekom godina koje sam proveo tražeći Ash.
Nisam je mogao naći, ali najnevjerojatnije se dogodilo; ponovno sam
pronašao svoju borbu za životom.
Očajnički sam trebao distrakciju te sam se bacio na dvoranu i fizikalnu
terapiju. Ako i kad je ponovno vidim, želio sam to napraviti stojeći tako da
joj mogu reći da odjebe oči u oči.
Ili da je skinem golu i izgubim se u njoj.
Ili je pošaljem da se spakira bez ičega osim pogleda unazad.
Ili je zaključam u svoju spavaću sobu tako da nikad više ne može otići.
Ili odšetati pokazujući joj točno što je propušta.
Ili ležati na tom komadu korova dok slušam njezin smijeh cijelu vječnost.
Kao što sam rekao: puno uspona i padova.
Isto tako sam postao jako ozbiljan u vezi škole, završio sam koledž u
samo dvije i pol godine.
Dodao sam svoju diplomu na popis stvari koje sam joj mogao baciti u lice
dokazujući koliko sam dobro bio bez nje.
Ili da je mogu upotrijebiti da se skrbim o njoj zauvijek.
Jedno od to dvoje.
Definitivno jedno od to dvoje.
Ali bez obzira na razlog, pozitivan ili negativan, Ash je uvijek bila moja
motivacija.
Nastaviti dalje je bilo teško, ali svijet se nastavio okretati i vrijeme nikad
nije stalo.
Postajao sam stariji; pretpostavljao sam da je i ona.
Postao sam jači; molio sam se da ona nije morala.
Izgradio sam život; nadao sam se da je i ona.
Nikad nisam prestao priželjkivati da se vrati; nisam čak niti mario je li to
ona željela.
A onda, jedno prohladno jutro petka, svijet se prestao okretati. I vrijeme
je se zaustavilo uz šrkipu – barem za mene.
Tri godine, četiri mjeseca, jedan tjedan i pet dana od kad je Ash Mabie
otišla, vratio sam je kući.

123
 „Probudi se sunašce,“ Till je rekao upadajući u moju sobu, udarajući
nogom po mom krevetu.
„Isuse Kriste, znao sam da ti nisam trebao dati ključ,“ gunđao sam
sklanjajući san s očiju.
„Kao da si imao izbora. Ja sam dao polog za ovu bebicu.“
„To je bio poklon i rekao sam ti da ću ti vratiti seronjo.“
Podigao je srebrni privjesak za ključeve boksačke rukavice u zrak i
zveckao njime prema meni. „Da, ali do tada… imam potpuni pristup.“
„Zašto si tu,“ zakolutao sam se kako bih pogledao na sat, „u šest ujutro?“
„Pa, bio bih tu u tri, ali Eliza me natjerala da čekam. Isto tako me natjerala
da nahranim i presvučem malog Slatea budući da sam već bio budan. Za to
mi je trebala vječnost. Taj dečko ima krajnje previše Quarryjevog ponašanja
u sebi.“
„Je li ti ovako pokazao srednji prst i rekao da odjebeš?“ Upitam
pokazujući mu prst dok sam sjedao, samo malčice zabavljen ovim
razgovorom.
„Isto tako je i mogao. Dijete ima samo četiri mjeseca, ali kunem se Bogom
neki dan je rekao 'sranje'.“
Glasno sam se nasmijao odmahujući glavom. „Ozbiljno, zašto si tu?“
„O, dobro. Moraš se obući. Idemo na put.“
„Ako ovo ima ikakve veze sa skautiranjem još jednog borca, to može
čekati dok ne dođem na posao u devet.“ Naslonio sam laktove na koljena
obuhvativši si glavu i priželjkujući da se mogu vratiti nazad u krevet. Još
uvijek sam imao dva sata prije nego se oglasi moj alarm nisam bio
raspoložen ići na bilo kakva improvizirana putovanja.
Par sekundi nije rekao ništa sve dok konačno nisam podigao pogled i
zatekao ga kako me oprezno promatra.
„Što je?“ Zarežao sam.
Napravio je ogroman korak unazad, dobrano van mog dosega, prije nego
je izrekao riječi od kojih sam istovremeno strepio i sanjao tijekom protekle
godine.
„Pronašli smo ju.“
Stomak mi se okrenuo.

124
 Srce mi je stalo.
Vatra mi je šikljala kroz vene samo da bi bila zaleđena nervozom koja se
odmah sudarila s njom.
„Molim?“ ponovim šaptom.
„Udaljena je sto pedeset kilometara. Netko iz skloništa za beskućnike
Willing Hearts je počeo kopati po životu Victoria Mabie. To je zazvonilo kod
nas i kad su dečki stigli tamo, saznali su da živi tamo više od godinu dana.“
Jeza mi se proširila tijelom dok mi je bijes kuhao u duši. Tupo sam držao
Tillov pogled dok su bijes, olakšanje i nada borili u meni međusobno.
Izvadio je svoj telefon iz zadnjeg džepa i dodao mi ga. Sasvim sigurno,
tu je bila slika Ash kako se smije, stisnuta između dvije starije žene na
nečemu što je izgledalo kao Božićna zabava.
Ista kosa.
Iste oči.
Isto lice.
Krajnje pogrešan osmijeh.
Prije nego se Till uopće mogao usprotiviti, bacio sam njegov telefon
najsnažnije što sam mogao razbivši ga i udubivši zid.
„Pa, dobro onda. Trebati ćemo sad napraviti još jedno zaustavljanje.“
„Jebeš nju,“ rekoh odgurnuvši se na noge i zgrabim svoje štake koje su
bile naslonjene na noćni ormarić.
„Flint…“
„Izlazi van,“ otresao sam se šepajući do kupaonice.
„Flint, ne radi to.“
O, itekako hoću.
„Moram se obući. Napravi kavu,“ odbrusim.
Till je glasno pljesnuo rukama. „E o tome ti ja sad pričam.“

Manje od dva sata kasnije Till i ja smo stigli u Willing Hearst. Nije to bila
rupa iz pakla kakvu sam očekivao, ali svejedno me razbjesnilo što je živjela
tu – nadomak mog dosega – toliko dugo.
„Tu smo da se vidimo s Judy Jenkins. Moje ime je Till Page. Vjerujem da
nas očekuje,“ Till je rekao na mali portafon na ulaznim vratima.

125
 „O, bok dušo. Hajde uđi,“ prijateljski glas je odgovorio dok su vrata
zujala dopuštajući nam da uđemo.
Dočekalo nas je nasmiješeno lice sijede žene u kasnim šezdesetima. „Bok,
ja sam Judy. Drago mi je da sam vas upoznala.“ Ispružila je ruku prema
Tillu.
„Cijenim što ste nas primili danas. Ovo je moj brat Flint.“
Njezine oči bljesnu prema meni, raširivši se prije nego su se ispunile
suzama. „Naravno da je.“ Uhvatila se za srce i nastavila me promatrati
vodnjikavim pogledom obično rezerviranim za dvanaestogodišnje
djevojčice, ne za starije žene.
„Gdje je ona?“ graknuo sam radi čega je nestao Judyin topli osmijeh.
Till je udario nogom po mojoj štaci ispod mene radi čega sam zateturao
prema naprijed. Taman prije nego sam pao na pod, uhvatio me za ruku i stao
ispred mene.
„Hej, polako tamo,“ rekao je kad mi je zarežao na uho. „Manje nasilni
bivši dečko, više davno izgubljena ljubav.“
Pogledao sam ga popreko dok sam ponovno namještao svoje štake ispod
podlaktica. Duboko udahnuvši, nalijepio sam osmijeh za koji sam bio
uvjeren da je izgledao ništa manje autentično nego što sam ga ja osjećao.
„Dakle gdje je Ash?“ Till upita kad se okrenuo nazad.
Judy me i dalje promatrala dok je odgovarala na njegovo pitanje. „Tori…
mislim Ash, raznosi doručak. Svako jutro dostavlja hranu ljudima koje ne
možemo primiti navečer. Toliko ih je puno, a naš prostor je stvarno
ograničen.“
Na kratku sekundu osmijeh mi je postao iskren.
Da, to zvuči kao Ash.
„Vratiti će se za sat. Slušajte, puno sam istraživala o vama dvojici prije
nego sam pristala na ovo. Leo James je jako lijepo pričao o vama obojici. Čak
sam rekla i Kathy, našoj knjigovotkinji volonterki da vas pretraži na
računalu. Uvjerena sam da ste vas dvojica pristojni mladići.“ Oči joj bljesnu
prema meni. „Ali ako vas ona ne želi vidjeti, morati ću vas ispratiti van.“
Podigla je obrve i znakovito pogledala preko svog ramena u debeljuškastog
starijeg čuvara koji je sjedio za stolom u uglu.
Till se počeo tiho cerekati dok je klimao glavom. „Razumijemo u
potpunosti.“
„Dobro. Sad kad smo to razjasnili,“ duboko je udahnula prije nego je

126
požurila dalje, „Stvarno mi je drago da postoje ljudi kojima je stalo do nje.
Ona je tako divna djevojka. Nismo sve do nedavno shvatili koliko je mlada.
Bila je maloljetnica kad smo je prvi put primili tu i nismo imali apsolutno
nikakvog pojma. Rekla nam je da ima devetnaest i Bog zna da je izgledala
starije od toga, stoga je nismo ispitivali kad je pitala može li volontirati.“
Pokazala nam je da je slijedimo dolje niz hodnik. „Tek kad ju je jedan od
naših redovitih korisnika pronašao kako spava na ulicama smo saznali da je
također beskućnica.“
Cijelo tijelo mi se ukočilo kad sam se sledio nasred tog hodnika.
Spavala je po ulicama.
Možda nisam odrastao u naručju bogatstva, ali sam barem uvijek imao
krov nad glavom. počeo sam žvakati donju usnu kad sam se zatekao
izgubljenim u prizorima Ash sa šesnaest kako naslanja svoju glavu na hladni
beton.
Srce mi je krenulo tući i krivnja me preplavi.
Trebao sam biti tamo za nju.
Nisam.
Poslao sam je s ruksakom u taj svijet.
Samu.
„Hej,“ Till je rekao zaustavivši se ispred mene pročitavši moju tjeskobu.
„Nikad više. Tu smo. Taj život je za nju završio.“
Odsutno sam kimnuo, ali nisam mogao pobjeći mislima.
„Puno bolje,“ čuo sam Judy kako šapće prije nego je izdahnula.
Till me požurio naprijed stiskom na moje rame. Moje noge su možda
pratile, ali moj um je zapeo vrteći se u krug nasred tog hodnika.
Judy nastavi, „Nismo joj imali puno za ponuditi, ali bila je toliko dobra
sa svima koji su ulazili kroz vrata da smo znali da je moramo zadržati.“
Zastala je pred vratima. „Stoga smo joj napravili sobu, i Tori… hm, Ash se
uselila.“
Otvorila je vrata nečega što je samo moglo se opisati kao mali ormar.
Zidovi su bili goli, a pod je bio pokriven starim izblijedjelim linoleumom. U
uglu je bila mala hrpa odjeće smještena pored ishabanog para neonsko
zelenih Converse-ica. Poljski krevet i noćni ormarić su bili nagurani u mali
prostor.
A na tom noćnom ormariću je stajala moja knjiga.
Grubo sam se progurao pored njih oboje i pokupio ju. Na osnovu

127
poderotine na korici sam mogao reći da je to moj primjerak, ali sam nastavio
tražiti daljnji dokaz da budem uvjeren. Čim sam krenuo okretati kroz
stranice, potresne riječi Davea Eggera su bile jedva vidljive. Sve i svaka
stranica je bila ispunjena njezinim rukopisom. Krenulo je na marginama, a
zatim se na kraju protezalo između njegovih riječi kao da su ispisana slova
bila ništa doli linija iznad kojih će ona pisati. A onda je tu bilo označavanje.
Nasumična slova su bila označena zelenom, roza i plavom bojom. Nikad
cijele riječi, samo nasumično 'a' tu i onda 'n' par linija dolje. Ponekad je bilo
više boja u svakoj riječi, onda bi ponekad jedna od boja nestala skroz tijekom
narednih par stranica.
Koliko god bilo čudno, najveći osmijeh koji sam ikad osjetio mi je
narastao na ustima – čak i veći nego je ona ikad stavila tu u prošlosti.
Bio sam toliko jebeno ljut na nju. Toliko ljut jer je otišla i nikad mi nije
pružila priliku da se ispričam. Frustriran jer mi je trebalo toliko dugo
vremena da je pronađem.
Ali, duboko u sebi, većina toga je bila jer sam bio užasnut da čak i ako je
pronađemo, nikad je istinski neću vratiti nazad.
Dok sam gledao u svoju knjigu koju je čuvala sve te godine, čak i otišla
toliko daleko da je pretvori u neku vrstu dnevnika, shvatio sam isto tako da
me Ash nikad nije zaboravila.
Nada ispuni moje grudi,
I vrijeme je počelo iznova teći.
Gurnuo sam knjigu za pojas na leđima mojih traperica. „Spakiraj njezina
sranja. Vodim je kući.“ Okrenuo sam se i zatekao Tilla s iskrivljenim
smiješkom u jednu stranu, i na moje veliko iznenađenje, i Judy je.

128
 OSAMNAESTO POGLAVLJE

„HEJ JUDY,“ REKLA SAM SPUŠTAJUĆI košaru na recepciji. „Čovječe,

iscrpljena sam, morala sam pješačiti preko pola grada da pronađem Betty.
Nikad neću shvatiti kako ta stara žena hoda toliko daleko. Morala sam stati
i uzeti pauzu na pola puta. Imala sam sreće što sam ponijela vodu jutros.
Doduše, donekle sreću jer to se pretvorilo u to da sam morala piškiti svaka
dva bloka.“ Nasmijala sam se. „Dala sam joj dupli doručak za svaki slučaj
ako ne budem se mogla vratiti tamo sutra.“
„O dobro dušo. To je jednostavno sjajno.“ Ispružila je ruku i protrljala po
mojoj.
Brzo sam se odmakla. „Dakle u svakom slučaju. Idem se istuširati i početi
s ručkom.“
„Ovaj, dobro. Draga, u konferencijskoj sobi imamo novog gosta. Bi li ti
smetalo poželjeti mu toplu dobrodošlicu?“ Suspregnuto se nasmiješila.
“Mrzovoljni stari seronja?” upitah uz smijeh.
Imali smo puno takvih i iz nekog magičnog razloga ja sam uvijek bila
zadužena poželjeti im dobrodošlicu. Iako je palilo; stvarno nisu bili
bezobrazni prema meni. ljudi su bili moja utvrda, pa, to i Deweyev
decimalna klasifikacija10.
Nije odgovorila dok sam odlazila prema vratima poravnavajući svoju
majicu i pločicu s imenom, potom poravnavajući kosu.
„Gdje si ti jebeno bila?“ muški glas je zarežao čim sam ušla u

10 Knjižnjičarski sustav klasifikacije koji organizira svo znanje u deset glavnih skupina
prikazanih arapskim brojevima. Svaka glavna skupina sadrži 10 podskupina, a svaka podskupina
sadrži 10 sekcija. Cijeli se sustav tako može prikazati pomoću 10 glavnih skupina, 100 podskupina i
1000 sekcija. Odabir decimale kao kategorije omogućava da DDC egzistira kao numerički sustav i
hijerahijski organiziran sustav s bogatim vezama među predmetima. Spajanjem elemenata iz različitih
dijelova sustava stvara se broj koji predstavlja sadržaj predmeta koristeći se dijelovima fasetne
klasifikacije.

129
konferencijsku sobu.
Oči mi bljesnu prema njegovima na samo jednu sekundu prije nego sam
ih prepoznala. Vrata jedva da su se zatvorila iza mene, ali već sam više od
svega priželjkivala pobjeći. Srce mi je lupalo, a usta su mi se osušila.
Morala sam pobjeći odavde.
„Ovaj…“ odugovlačila sam dajući si vremena da smislim plan.
„Sjedi. Dolje,“ naredio je gurnuvši stolicu pored njega, ali nije bilo šanse
da ću mu prići toliko blizu.
„Dobro sam,“ rekoh napravivši korak unazad prema vratima.
„Da nisi niti pomislila na to,“ otresao se. „Kunem se Bogom, ako samo i
otvoriš ta vrata…“ Riječi su mu možda utihnule, ali prijetnja je jasno bila
izrečena.
Progutala sam knedlu i polako otišla do stolice koja je bila najudaljenija
od njega, sjela sam na sami rub – čekala sam samo pravi trenutak da
pobjegnem.
Pogledao je dolje u bedž s imenom oko mog vrata i podigao obrvu.
„Victoria?“
„Možeš me zvati Tori ako ti je lakše.“ Pokušala sam odglumiti osmijeh,
ali činilo se da ga je to samo razbjesnilo. Uvukao je nekoliko umirujućih
udaha što nimalo nije prigušilo plamen koji je gorio u njegovim ljutitim
očima.
„Tražio sam te Ash.“ Zarežao je moje ime.
„A da? Pa misterij riješen. Tu sam.“ Ustala sam se na noge, ali sam
zaustavljena kad mu je šaka udarila o stol. Cijelo tijelo mi se od
iznenađenosti trznulo.
Kad je soba utihnula, polako sam podigla pogled gore da bih ga zatekla
kako zuri u mene ubojitim pogledom. Čak i dok je sjedio mogla sam reći da
je ogroman, i dok je držao moj pogled, napeti mišići na njegovom vratu i
ramenima su napinjali se ispod pamuka njegove sive majice. Treptao je
prema meni nekoliko sekundi prije nego je ponovno pronašao svoj glas.
„Živiš u skloništu za beskućnike,“ rekao je odlučno, kao da su te riječi
pričale priču za sebe.
A možda i jesu.
„Radim u skloništu za beskućnike,“ ispravim ga na brzinu.
Samo što je isto tako brzo on ispravio mene. „U zamjenu za trajno mjesto
za stanovanje… u. Skloništu. Za. Beskućnike.“ Naglašavao je svaki pojedini

130
slog.
Sklonila sam pogled jer to je bila istina.
Istina koju sam mrzila.
Ali svejedno ništa manje istina po Bogu.
Suze su mi se skupljale u očima i ja sam ih treptanjem pokušavala
zadržati.
Moj život je bio težak, ali to što je on bio tu ga je učinilo beskrajno težim.
Kad bih samo mogla pobjeći iz ove sobe, mogla bih ponovno nestati. Nije
bilo idealno, ali isto tako niti to što se on pojavio.
„Želim da odeš.“ Lagala sam sa svom lažnom hrabrošću koju sam mogla
skupiti.
„Ne mogu to napraviti. Ukrala si nešto od mene.“
„Gle, nemam više tvoju knjigu.“
Samozadovoljni osmijeh mu je podigao jednu stranu usta. „Lažljivice,“
šapnuo je posegnuvši prema stolici pored njega otkrivajući pohabanu knjigu
i nimalo ceremonijalno je baci na stol.
Oči mi se rašire, ali bez ijedne svjesne misli, poletjela sam preko stola po
nju.
To je bilo moje. Čak je niti on nije mogao dobiti.
Jednako brzo kako se knjiga pojavila, zgrabio ju je i uhvatio me za
zapešće ruke.
Skliznula sam sa stola i pokušala izvući svoju ruku iz njegovog stiska.
Svejedno je to bio bezuspješni pokušaj jer čak i da je iznenada me pustio,
njegove plave oči su me držale sleđenom u mjestu.
„Tri jebene godine,“ siktao je.
„Morala sam,“ zakreštala sam dok su mi suze tekle niz obraze.
„Tri. Jebene. Godine Ash. Uzela si nešto što je pripadalo meni.“ Pustio
mi je ruku i uspravio se na noge.
Usta mi se razjape i glasan uzdah mi pobjegne dok je pravio dva
nemoguća koraka naprijed.
Prikucavši me uza zid svojim čvrstim tijelom, podigao je ruku do mog
grla i klizio njome prema gore sve dok mu palac nije milovao moju donju
usnu. Koristeći moju bradu, okrenuo mi je glavu i prevukao svoj nos uz moj
vrat, zaustavivši se kod mog uha.
Duboko udahnuvši ispustio je hrapavi zahtjev. „I želim je nazad.“
Zastane mi dah.

131
 Tri godine sam čekala da čujem te riječi.
Kad bih mu samo mogla vjerovati.
„Flint, molim te.“
„Da se nisi usudila 'molim te'. Proveo sam godine svog života tražeći te.“
Odmaknuo se kako bi uhvatio moj pogled, ali ja sam gledala posvuda osim
u njega. Suze su mi se kotrljale niz obraze, i u neočekivanom iskazu
nježnosti, on ih obriše jagodicama svojih palčeva.
„Zašto si tu?“ Cvilila sam spustivši bradu na grudi.
Narugao se mom pitanju. „Da te odvedem doma.“
Trznem glavom i suze mi uspore. „Ja sam doma.“
Potom se dogodila najnevjerojatnija stvar, ljutiti muškarac koji je stajao
ispred mene se rastopio. Njegovo cijelo lice omekša i glas mu se spusti. „Ne
više. Tvoj dom je sa mnom sada.“
Nije pogriješio. Oduvijek je bio.
Vraćala sam se nazad do Flintovog stana ne manje od tisuću puta iznova
tijekom godina – nikad fizički, ali uvijek u svojim snovima. I to ne onima
koje sam izmislila.
Tjedan dana nakon što sam otišla, dok sam spavala u svom autu na
kamionskom stajalištu, sanjala sam svoj prvi san. Bila je to najčudesnija stvar
koju sam ikad doživjela.
Dok se nisam probudila.
Onda je postalo mučno.
Ali svake noći dok sam spuštala svoju glavu na kakav god improvizirani
jastuk sam imala, ti snovi su se nastavili vraćati – svaki put sve glasniji,
snažniji i bolniji. Nikad nisu bili isti, ali uvijek su započinjali u njegovom
stanu i završavali njegovim odlaskom.
Unatoč svih godinama u kojima sam priželjkivala te kasno noćne bajke,
dala bih sve da sam ih se mogla riješiti. Tih sati dok sam drijemala smo Flint
i ja bili savršeni. Imali smo život skupa. Onih gdje smo hodali i smijali se.
Onih u kojima me je dodirivao u svakoj prilici koju bi dobio i privlačio me
na svoje grudi samo iz zabave.
Onih u kojima smo bili zaljubljeni.
Onda bih otvorila oči, ti snovi su praznu realnost mog života činili puno
težom. Što je razlog zašto je njegov boravak u toj konferencijskoj sobi
preplašio me na smrt. Preživjela sam jednom to što sam ga izgubila, nisam
bila sigurna bih li to mogla opet. On me je možda tražio tri godine, ali ja sam

132
bježala i nosila nevjerojatnu težinu svojih sjećanja na njega na svakom
koraku. Nisam mogla stvarati više uspomena s njim. Čak niti tu jednu, u
kojoj je njegovo čvrsto tijelo dotaklo moje i njegov svaki izdah je prelazio
preko moje kože. Nisam mogla podnijeti da dodam to na svoj ionako
prevelik teret.
Bez obzira koliko istinski sam uživala u tome.
„Molim te otiđi,“ zakreštala sam provukavši se ispod njegove ruke.
Odgurnuo se od zida i zateturao dva koraka unazad, grubo sjedajući kao
da više nije mogao stajati tu. Zanimljivo. Ali nisam imala vremena fokusirati
se upravo sad na to, to će morati pričekati sve dok ne legnem u krevet nakon
što ode i budem plakala danima.
„Ash, prestani. Samo me saslušaj.“
„Gle, ne znam što si očekivao kad si danas došao tu, ali ja nisam ista cura
koje se sjećaš. Imam život Flinte. Definitivno, bilo nam je zabavno, nekih
mjesec ili tako nešto nekad davno, ali stvarno sam nastavila dalje. Imam
dečka. Stvari su upravo počele biti ozbiljnije.“ Trznuo se, ali sam nastavila
dalje. „Da. Živim u skloništu za beskućnike, ali sviđa mi se tu. Ljudi su
odlični i osjećam se kao da stvarno činim razliku.“ Nasmiješila sam se, a to
je bilo iskreno ne zato što sam stvarno govorila istinu, već jer sam ciljala u
njega.
Izraz pun nade u njegovim očima kad je pogledao dolje u moj osmijeh
jedva da je sakrio bol koju su moje laži isklesale na njegovom licu.
Njegovom prelijepom, prelijepom licu.
Flint je bio još ljepši nego sam ga se sjećala. Njegovo mršavo tijelo je bilo
prekriveno slojevima i slojevima mišića koje sam mogla dirati satima bez da
sam ih uopće osjećala. Odavno je nestala ta luda kao kobejagi brada, njegova
snažna vilica je bila prekrivena jednodnevnom bradom za kojom sam
umirala da osjetim kako prelazi preko moje kože dok su njegova usta
ostavljala poljupce preko mojih grudi. Zamišljala sam kako uvlačim ruke u
njegovu izrazito crnu kosu koja je bila tako uredno počešljana da bi mu
James Dean zavidio.
Ipak nije sve bilo drugačije. Te prodorne plave oči su bile upravo onakve
kakve sam zamišljala svaki put kad bih se dodirivala.
Nije više bio devetnaestogodišnji dječak. Bio je Flint Page, muškarac.
A ja sam još uvijek bila Ash Mabie, kriminalka koja nije bila dovoljno
dobra za njega.

133
 „Moram ići,“ šapnula sam i poletjela prema vratima.
„Prestani bježati od mene,“ zarežao je.
„Ne mogu ja ovo.“ Stiskala sam bravu, samo da bih ona ukočeno ostala
na mjestu.
Koji vrag?
Protresla sam je ponovno samo da bih dobila isti rezultat.
„Judy!“ vikala sam lupajući po vratima. „Judy!“
Njezin prigušeni glas se javio s druge strane drveta. „Lažeš mu. Nemaš
dečka.“
„Začepi Judy. Otvaraj vrata.“ Brzo sam pogledala preko ramena da bih
zatekla Flinta kako navlači par crnih štaka koje su se omotavale oko njegovih
podlaktica i potom se ustaje na noge. „Otvori vrata!“
Nastavila sam se boriti s beskorisnom bravom, a Judy je nastavila
otkrivati sve moje tajne.
„Pročitala sam knjigu u koju uvijek pišeš. Nisi sretna tu i voliš tog dečka.
Prestani mu lagati i saslušaj ga.“
„Šuti!“ Vikala sam dok mi se Flint približavao.
„Pokaži mu tetovažu,“ dodala je dovoljno glasno da čuje pola države.
O, kako ću ubiti Judy jebenu Jenkins. Ona možda je bila moja najbolja
prijateljica prethodnih godinu i pol, ali njezin život je završio. Bila je stara.
To je bilo u redu.
„Kunem se Bogom, kad izađem iz ove sobe, bolje ti je da bježiš.“
Začula sam hihotanje.
A onda sam osjetila njega.
Njegove grudi su se očešale o moja leđa dok sam se priljubljivala uz
vrata, odmičući se što sam dalje mogla izvan njegovog dosega. Nažalost, to
je bilo samo centimetar, i stvarno, nažalost pratio me je prema naprijed,
zgnječivši me svojim čvrstim tijelom.
Ta brada koju sam tako očajnički željela osjetiti kako grebe me uz vrat, a
njegov osmijeh je bio toliko velik da sam ga mogla osjetiti na njegovim
usnama dok je mrmljao. „Da Ash, ispričaj mi za tetovažu.“
„Jebi se,“ pukla sam kad me svaki dovitljiv odgovor izdao.
„Uskoro,“ preo je, a moje cijelo tijelo je čulo njegovo obećanje.
Instinktivno su mi se leđa izvila i naslonila sam svoje dupe na njegove
kukove. Izdana od vlastitog tijela.
U tom trenutku sam vjerovala kako mora da sam imala mali napad – ili

134
možda moždani udar? Jer postojale su pune tri sekunde kojih se apsolutno
nisam sjećala. Jedne sekunde sam osjetila Flinta kako se pomakao pored
mene, a onda sljedeća stvar koju sam znala je to da sam bila ispružena na
leđima po podu s Flintom na meni.
Pretpostavljam da mi je štakom pomeo noge i oboje nas uhvatio u zagrljaj
prije nego smo pali na pločice. U svakom slučaju, sa svojom srećom moglo
je biti da je moj mozak odjednom iznenada shvatio čudo teleportacije i
potrošio ga na to da me prebaci na najbližu vodoravnu površinu. U svakom
slučaju nije bilo stvarno bitno jer definitivno sam bila na podu.
S Flintom.
Na sebi.
„Ispričaj mi o tetovaži,“ ponovio je.
Usta su mu skroz preblizu bila mojima… zapravo krajnje preblizu bez da
su stvarno dodirivala moja. Sad, to bi bila taman prava količina blizine.
„Nije to ništa. Već si je vidio,“ izdahnula sam pokušavajući se riješiti želje
da bacim posljedice niz vjetar i uzmem njegova usta na svaki mogući način
koji mi je bio voljan ponuditi.
„Pokaži. Mi,“ naredio je.
„To je samo kamen. Smiješno je. Spavala sam s tipom koji je vlasnik tattoo
radnje –“
„Laže!“ Judyn glas još jednom upadne u naš razgovor. „On je volonter i
nije spavala s njim.“
„Prokletstvo. Začepi Judy!“
Osjetila sam Flintov cerek dok sam spuštala glavu na pod od pločica i
zurila u strop.
Ovo nije išlo po planu. Iako, nikad nije niti stvarno postojao plan za kad
se Flint ponovno pojavi u mom životu. Bila je to jedna stvar koju nikad nisam
sebi dozvoljavala čak niti da razmotrim.
Cijela stvar s Flintom je bila adolescentska djetinjasta veza koju sam
imala mjesec dana kad sam imala šesnaest godina. On je bio krajnje u pravu
prije svih tih godina – nisam ga voljela. Samo sam bila mlada i glupa.
Na nesreću, mora da sam još uvijek bila mlada i glupa jer sam još uvijek
bila zaljubljena u Flinta Pagea.
Poražena, odmaknula sam se nekoliko centimetara i podigla rub svoje
majice.
Nisam željela vidjeti njegovu reakciju pa sam zurila u strop dok je on

135
svojom žuljevitom rukom prelazio po boku s mojom tetovažom snovolovke.
Teško je uzdahnuo i potom upitao. „Kada?“ Pročistio je grlo. „Kada si
napravila ovu?“
Nisam u sebi više imala niti da lažem više. „Prije šest mjeseci.“
Ovaj put mu je dah oštro uvučen u pluća. „Pogledaj u mene,“ nježno me
potakne.
Odmahnula sam glavom dok sam žvakala donju usnu.
„Poljubiti ću te. Ovo ti je jedino upozorenje.“
„Flint,“ protivila sam se stropu, ali čak i mojim ušima je to zvučalo kao
preklinjanje.
Zatvorivši uši, isplazila sam jezik kako bih navlažila usne i čekala da
njegova usta pronađu moja.
Međutim, to nije uopće ono što je pronašao.

136
 DEVETNAESTO POGLAVLJE

POLJUBIO SAM JE OTVORENIH USTA na bok točno ispod njezine

tetovaže zapečativši obećanje koje sam svim srcem dao oboma.
Ta tetovaža.
Ta jebena tetovaža.
Ash je napravila nekoliko dodataka svojoj snovolovki od kad sam je
prošli put vidio. Dva pera su visjela na dnu. Prikladno i dovoljno
jednostavno. Međutim, među njima je stajalo nešto što je na prvi pogled
izgledalo kao jednostavni kamen, ali sivi komad kremena11 u obliku suze
nije bio oblikovan linijama. To su bila sitna slova mog imena koja su se
mukotrpno ponavljala iznova i iznova kako bi stvorile i ispunile cijeli dizajn.
Čak i sjenčanje koje je upotrijebljeno da se stvore linije i konture koje su mu
davale dimenziju su bile napravljene tim malim slovima. Kamen nije bio veći
od dlana njezine male ruke, ali količina detalja je bila nevjerojatna.
Ash se označila mojom čak i kad nisam bio tu da ja to napravim.
Prešao sam jezikom preko njezinog ravnog stomaka poslavši trnce preko
njezine blijede kože.
Zastenjala je dok je podizala svoju majicu taman do svojih grudi. Imao
sam joj puno toga reći, ali sam imao i nezasitnu želju da osjetim svaki
centimetar nje koji mi je nedostajao.
Morao sam obavljati više stvari odjednom.
„Ne poznaješ me više.“ Prelazio sam poljupcima dolje do ruba njezinih
traperica i izazivao svojim prstima točno ispod. „Ali to ćemo popraviti.
Krenuti ćemo ispočetka.“
„Ne mogu,“ izdahnula je podigavši kukove potičući me dalje.
„Vodim te kući Ash. Ovome ćemo dati pravu priliku.“
„Ne mogu pokušavati.“ Iznenada je sjela, ali ja nisam bio niti blizu gotov.
Upravo sam prvi puta kušao Ash nakon tri godine, to će biti sveopća

11 Eng. Flint – kremen.

137
gozba prije nego bilo gdje ode. Podignem se na ruku, drugu upotrijebim
kako bih je uhvatio za zatiljak vrata i povukao je do svojih usta.
Ukočila se od iznenađenja, ali je to bilo kratkog vijeka. Onog trenutka
kad je moj jezik prešao preko njezinog, Ash je dokazala da je bila i sama
raspoložena za vlastitu gozbu.
Jedna od njezinih ruku poleti prema mojoj kosi, povlačila ju je grubo
pokušavajući me poljubiti nevjerojatno dublje dok se ponovno spuštala
dolje. Iznenada je bila izbezumljena, ali čak i dok su njezini prsti odlazili pod
rub moje majice klizeći gore dolje niz moja leđa mrmljala je. „Ne mogu.“
„Nisam ti dao nikakvog izbora,“ odgovorim joj odmaknuvši njezina usta
dovoljno dugo da prevučem majicu preko njezine glave. Brzo je uzvratila
potez skidajući isto tako mene.
„Ne mogu ponovno biti s tobom.“ Okrenula se prislonivši me dolje na
hladne pločice i prebacujući nogu preko mojih kukova.
„Pa to je prava šteta jer se događa.“ Posegnuo sam iza kako bih otkopčao
njezin grudnjak dok je ona prelazila zubima po mom vratu. „Jebote,“ siktao
sam dok se njezino središte smještalo na moj napeti kurac.
„Ne razumiješ,“ rekla je pustivši da joj grudnjak padne dolje niz ruke.
„Ne mogu pokušati. Ne s tobom.“
„Onda nemoj pokušavati. Ali svejedno ideš sa mnom kući,“ rekao sam
njezinim grudima ne mogavši skinuti pogled.
Njezina duga kosa je padala preko jednog od njezinih ramena i ja sam je
odmah sklonio. Ništa ne bi trebalo ometati taj prizor. Njezine kremasto
blijede grudi su bile mnogo punije nego sam ih se sjećao, a te male ružičaste
bradavice su vrištale moje ime, preklinjale me da ih uzmem u svoja usta.
Molba koju sam više nego mogao ispuniti.
Uspravivši se u sjedeći položaj, prelazio sam zubima preko njezinog
mesa, ponavljao cijeli proces na drugoj dojci. Stenjala je, spustila je glavu na
prsa kako bi gledala dok sam lizao u krugovima. Prsti su joj se još jednom
zapleli u moju kosu dok se ljuljala o moj kurac. Spustivši ruku na njezino
dupe, navodio sam je u mučni ritam radi kojeg smo oboje šaputali psovke
pune obožavanja.
Zašto je za Boga miloga među nama dva para traperica?
„Jebi ga,“ zastenjao sam.
Posegnuo sam dolje prema njezinom dugmetu kako bih popravio
situaciju kad sam začuo Judyn glas s druge strane vrata. „Uh, Ash, nisam

138
sigurna što vas dvoje radite, ali molim te imaj na umu da jedem svoj ručak u
toj prostoriji.“
Onda sam začuo Tilla kako govori, „Hoćeš li ih pustiti na miru? Makni
se od vrata.“
Spustio sam glavu na njezine grudi, bijesan jer konačno je imam i
prekidaju nas. A još više frustriran jer smo bili na hladnom podu skloništa
za beskućnike.
Taman kad sam krenuo ispustiti ljutitu psovku, smijeh se zažuborio iz
njezinog grla.
Bio je stvaran.
I prelijep.
I puno bolji nego sam ga se sjećao.
Bio je sve.
Ali zapravo je bila samo ona.
„Moram te odvesti kući i u svoj krevet.“ Nasmijao sam se savijajući ruke
oko nje i privukavši je dolje na sebe. Njezine gole grudi su se naslonile na
mene dok se ona nastavila smijati na moje uho.
Val nostalgije se obrušio na mene, umirivalo ga je jedino obećanje
budućnosti u kojoj se Ashino smijanje događalo svaki dan. Budućnost koju
ću joj dati, a zauzvrat, sebično je zadržati samo za sebe.
Njezin smijeh polako zamre dok je uzimala naše majice, spuštala mi moju
na grudi.
„Daaakleeee…“ nespretno je razvlačila.
„Daaakleeee…“ oponašao sam je navlačeći svoju majicu.
„Stvarno je bilo dobro vidjeti te opet,“ rekla je ravnodušno.
Doista je bila smiješna djevojka jer ako je i na jednu sekundu nakon tog
našeg malog susreta skupa mislila da ću je pustiti da ode, zavaravala je sama
sebe. Išla je kući sa mnom. U to sam bio siguran.
„Da, i tebe isto,“ nasmijao sam se upotrijebivši jednu od svojih štaka da
se podignem nazad na noge. „Dakle Till je spakirao tvoje stvari. Dati ću ti
par minuta da se oprostiš.“
Iskrivila je usta praveći se pametna. „Hmm… dobro. Doviđenja Flint.“
Ignorirao sam je. „Daj mi do znanja kad budeš spremna za polazak.“
„Ne idem. Ti odlaziš.“
„Točno. Dakle, da… nema ništa od toga. Ovako će se stvari odvijati.
Večeras ćemo završiti ono što si upravo započela.“

139
 „Nisam ništa započela!“
Samodopadno joj se nasmiješim. „Imaš moje ime istetovirano na svom
tijelu.“
„Ne. Tetovirala sam komad kremena na svom tijelu.“ Prekrižila je ruke
preko grudi glumeći prkos radi kojeg mi je kurac ponovno postajao tvrd.
Prikrao sam joj se stvarno očekujući da uzmakne, ali ostala je na mjestu.
Nije shvaćala da je to bilo moje područje na kojem je stajala.
Sklonio sam joj kosu s vrata, oprezno prešao vršcima prstiju preko kože.
„O itekako ću ti dati više od samo dio Flinta, Ash. U svom krevetu.
Večeras. Pokazati ću ti na svakom centimetru tog tijela koliko si mi
nedostajala. Onda, kad se probudimo ujutro, jebati ću te sve dok ne budem
više bio ljut na tebe. Onda ću te odvesti na spoj, a onda ćemo dokučiti onaj
dio da ponovno budemo skupa.“ Namignuo sam, a njezina usta se razjape.
„Stvarno bi trebao sad odmah otići,“ šapnula je, ali se zaljulja prema meni
spustivši glavu na moje grudi.
„Ti ideš sa mnom.“
„Ne razumiješ,“ cviljela je.
„To stalno nastavljaš govoriti.“ Poljubio sam je u vrh glave. „Samo mi
daj par dana. Pusti me da ti se ispričam i objasnim stvari koje sam ti rekao.
Ako budeš htjela ne imati ništa sa mnom, vratiti ću te nazad.“
„Ne znam.“ Omotala je ruke oko mog struka.
„Pa ja znam. Možemo ovo ispraviti Ash. Samo mi moraš vjerovati.“
„Ja, uh.“
„Samo pokušaj.“ Odmaknuo sam se i pogledao dolje prema njezinim
nevinim plavim očima. „I prestani mi krasti jebeni novčanik.“
Njezine ruke padnu sa strane i ona pretjerano izdahne. „Dobro. Imaš dva
dana.“ Povukla se nazad udarivši me novčanikom u grudi. „Ali svejedno ću
te zvati Wheels, boli me briga što hodaš.“
„Mogu živjeti s time.“ Nasmijao sam se.
Vratila se.
I odjednom sam i ja.

140
 DVADESETO POGLAVLJE

NISAM SE MOGLA ODLUČITI JE LI ODLAZAK s Flintom bila najbolja

ili najgora odluka koju sam ikad donijela. U jednu ruku, nisam mogla
poricati činjenicu da sam ga željela doslovno na svakoj razini. S druge strane,
nisam mu vjerovala da se osjeća isto. I imala sam toliko malo u životu da čak
i povjerenje je bilo nešto što si nisam mogla priuštiti da poklanjam. Ali
vratimo se na ono prvo, željela sam ga toliko puno da sam mu mogla dati
dva dana potom se mučiti sjećanjima tijekom godina koje će doći. Smislila
bih način da preživim.
Nakon što sam izrazila svoje nezadovoljstvo jer je zamijenio svoj bus za
zabave ugljen sivim SUV-om, krenuli smo prema njegovom stanu. Ili, kako
je rekao Flint, njegovom krevetu. U tajnosti sam plakala prvih trideset
minuta radi razloga koji su čak i meni bili nepoznati. Jednostavno sam znala
da se nikad u životu nisam ničeg više bojala – a to je govorilo puno. Na kraju
sam zaspala da bih se probudila kad smo ostavili Tilla u In The Ropes.
„Vi društvo dolazite sutra navečer na Q-ovu borbu? Poslije toga ćemo svi
ići van na večeru, Škrabalo časti. Prodala je sliku jučer.“ Till se nasmiješio
naslonivši se kroz Flintov prozor. „Bilo mi je drago vidjeti te Ash. Pobrini se
za ovog seronju.“ Udario je Flinta po stražnjem dijelu glave i potom odskočio
dalje tako da mu Flint ne može uzvratiti.
„Seronja,“ Flint je mrmljao poravnavajući stražnji dio njegove frizure.
„Biti ćemo tamo,“ odgovorio je podižući prozor gore. Umjesto da je otišao,
Till se krenuo smijati i podigao ruke kako bi nastavio razgovor na
znakovnom jeziku. „Isuse Kriste.“ Flint je odmahnuo glavom brzo izlazeći
van s parkirališta.
„Što je rekao?“ upitam.
„Ništa,“ brzo odgovori dok su mu oči nervozno pogledavale prema
meni. Ispitivala bih dalje, ali dok je gledao kroz vjetrobransko staklo na
usnama mu se pojavio smiješak.
Toliko mi je nedostajao.

141
 Ne mogavši se suzdržati ispružila sam ruku preko središnje konzole i
naslonila svoju ruku na njegovo bedro. Nikad nije odgovorio na suptilnu
gestu osim jednostavnim osmijehom koji mu se raširio po licu pretvorivši ga
u široki osmjeh. Vjerojatno je bilo vraški čudno to što sam sjedila zureći u
njega, ali nisam mogla skloniti svoje oči. Bilo je tako nerealno to da je sjedio
pored mene. Bilo je tako nevjerojatno da su moji strahovi se krenuli otapati.
Možda mu nisam morala vjerovati. Možda sam mogla samo se pripremiti za
najgore i prihvatiti svaku sekundu dobroga koju sam dobila s njim.
Možda nikad nisam morala uopće niti otići.
Tako je bilo sve dok Flint nije skrenuo u neobično predgrađe koje nisam
prepoznala. Onda sam shvatila da čak nisam mogla ostati niti prvobitno
obećanih dva dana.
Redovi novih kuća su obrubljivali ulice. Besprijekorno uređeni travnjaci
su se uzdizali uz neoštećene pločnike, osvjetljeni starinskim uličnim
svjetiljkama dok su sjajni novi monovolumeni i SUV-ovi ispunjavali kolne
prilaze.
„Uh… gdje… gdje smo?“ Zamucala sam upijajući okolinu.
„Kod kuće,“ odgovorio je. Garažna vrata su se podizala dok je skretao na
kolni prilaz male dvokatnice od opeke upotpunjene plavim šalufama.
„Čija je to kuća?“ upitala sam dok sam gledala uokolo po savršeno
organiziranoj garaži.
„Moja.“
„Gdje… mislim… ti si se preselio?“
„Da, prije par mjeseci. Till mi je dao polog kao dar za diplomu, ali mu
vraćam nazad.“ Nasmiješio se ponosno, ali moja utroba se okrenula.
„Diplomu?“
„Da, završio sam školu. Trenutno vodim poslovnu stranu za On The
Ropes za Tilla i Slatea, ali pokušavam postati sportski agent. Upravo sam
regrutirao borca koji će prijeći u profesionalce. Preselio se u dvoranu i pristao
da ga zastupam. Mnogo novaca se može zaraditi ako pridobiješ prave
klijente.“
„O Bože,“ izdahnem.
„Molim?“
„O Bože.“ Panika mi je krenula odbijati se po grudima.
„Što je?“ ponovio je ispruživši ruku da uhvati moju.
„Ne mogu ja ovo. Oprosti.“ Istrčala sam van iz njegovog auta i onda

142
izletjela iz njegove garaže. Čim su mi noge udarile na pločnik, shvatila sam
da su stvari gore nego sam mislila. Imao je cvjetnjake, s grmljem koje je bilo
obrezano do… pa, savršenstva. „Sranje.“ Opsovala sam kad sam primijetila
prizor košarkaškog koša na prilazu nasuprot ulice.
„Ash!“ Flint je dozvao dok je šepao prema van.
Okrenula sam se kako bih pogledala u njega i ugledala najstrašniji prizor
koji sam ikad vidjela u svojih devetnaest godina.
Tu je bio vjenčić. Na njegovim vratima.
A čak nije bio niti Božić.
„Moram se izgubiti odavde,“ rekla sam sama sebi.
„Što se dovraga događa?“ upitao je iznenada iskoračivši ispred mene.
„Ne mogu,“ bilo je sve što sam rekla prije nego sam krenula u puni sprint.
„Ash!“ viknuo je, ali ja se nisam zamarala da stanem. Nisam mogla čak
niti da sam htjela.
A Boga mi, tako sam htjela.
Trčala sam sve dok me noge nisu htjele nositi dalje, što je završilo tako
da sam bila udaljena otprilike dva bloka dalje. (Unijela sam u zapisnik da
atletika definitivno nije moja jača strana). Ostavši bez daha, sjela sam na
betonski pločnik, ne usuđujući se dodirnuti plišanu travu te potom zagrlila
svoja koljena na grudima.
„Ovo je bila tako loša ideja.“ Pognula sam glavu moleći se da mogu
nestati.
Nije trebala niti minuta ili dvije prije nego sam ugledala svjetla njegovog
auta kako skreću iza ugla. Začula sam škripanje otvaranja njegovih vrata
prije nego je progunđao, „Dosta mi je i jebeno sam umoran od trčanja za
tobom.“
„Možeš li me molim te sad odvesti kući?“ Rekla sam svojim koljenima.
Frustrirano je izdahnuo. „Isuse Kriste, što se događa?“
„Moram otići. Kao odmah. Moram otići kući.“
„Jebi ga Ash. Je li to ono što stvarno želiš?“
„Da,“ lagala sam. Progutala sam knedlu kako bih sakrila osjećaje, podigla
sam pogled prema onome što sam očekivala da budu njegove do kraja ljute
oči. Samo što nisu nimalo bile, bile su nježne i iskrene. I zbog toga je moja
odluka boljela me još više.
„Dobro.“ Glasno je izdahnuo. „Ulazi u auto.“
„Hvala ti.“ Srce mi je od olakšanja počelo usporavati iako je strah

143
ispunjavao moj želudac.
Kliznula sam na suvozačevo sjedalo i Flint se nevoljko popne iza volana.
„Tako mi je žao,“ šapnula sam spustivši glavu nazad na naslon sjedala i
zatvarajući oči dok je on krenuo voziti.
„Da, i meni isto,“ mrmljao je slamajući moje već ionako slomljeno srce.
Držala sam oči zatvorenima dok sam osjećala kako se polukružno okreće,
započinje naše putovanje nazad prema Willing Hearst.“
Nazad mojoj kući.
Ili sam mislila da je tako.
„Jebeno si luda ako misliš da ću te vratiti u sklonište za beskućnike,“
zagrmio je dok sam osjetila kako njegov auto udara o rubnjak na njegovom
prilazu.
Oči mi se otvore kad nas je ponovno uvezao u garažu. Uhvativši me za
zapešće, držao me zarobljenom dok je čekao da nas vrata zatvore unutra.
„Lažljivče!“ Vrištala sam.
„Ne, nisam uopće lagao. Već sam ti rekao da je sad ovo tvoja kuća,“ rekao
je samodopadno.
Željela sam udarcem skinuti taj glupi izraz s njegovog lica. Ili ga poljubiti.
Nisam bila sigurna koje od toga.
„Flinte, ne možeš govoriti nekome gdje će živjeti.“
Podigao je obrve i nagnuo se bliže prije nego je šapnuo, „Gledaj me.“
Da, definitivno sam ga htjela udariti.
I možda ga svejedno malo ljubiti.
„Mislim da si ti taj koji je lud.“ Istrgnula sam ruku od njega i otvorila
vrata automobila.
Mahnito sam pokušavala shvatiti kako otvoriti njegova garažna vrata
dok je on teturao van iz auta.
„Možeš pokušati pobjeći i možda te neću moći fizički progoniti, ali
moramo biti jasni oko jedne stvari Ash. Neću te ponovno pustiti.“ Sledila sam
se. „Ti pripadaš uz mene. I napraviti ću što god moram kako bih te zadržao.
Sjebao sam prvi puta. Neću to napraviti ponovno. Možeš izaći kroz ta vrata,
ali znaj da ću te pronaći. Progoniti ću te ostatak svog života ako je to ono što
je potrebno da budem s tobom.“
Cijeli svoj život sam čekala da čujem nekoga da mi izgovara te riječi.
Bilo tko da mi izgovori te riječi.
Moja mama. Moj tata. Dovraga, bilo bi čak i u redu da ih je Quarry

144
izrekao kad mu je bilo četrnaest.
Ali to što ih je Flint izrekao je skoro pa bilo previše.
Polako sam se licem okrenula prema njemu. Nisam imala pojma kako bih
odgovorila, ali ako je on bio iskren, biti ću i ja.
„Ne mogu ostati u ovoj savršenoj kući u ovom savršenom susjedstvu
gdje sam ja najprljavija stvar u svemu tome.“ Slegla sam ramenima i
ponudila mu suspregnut osmijeh koji nije imao nikakve svrhe jer sam znala
da je proziran.
„Isuse.“ Odmah je krenuo prema meni. podupirući se na jednu ruku,
spustio je štaku na pod i omotao ruku oko mog struka privukavši me na
svoje grudi. „Ne govori takve stvari.“
„Žao mi je. Samo nisam očekivala da živiš tu. Mislila sam da se vraćamo
nazad u tvoj stari stan, gdje je prljavština bila po ulicama i ljudi kao ja su
živjeli kat iznad.“
„Prestani.“ Poljubio me u vrh glave. „Što sam ti ja napravio?“ retorički
upita.
Svejedno sam odgovorila. „Ništa. Ti mi nisi napravio ništa Flint.“
„I upravo je to problem.“ Nisam shvaćala njegov odgovor, ali nisam
imala vremena inzistirati na tome. „Želim ti pokazati nešto. Možeš li mi
obećati da nećeš pobjeći?“
Nikako to nisam mogla obećati. Bježanje je bilo sve što sam ja radila.
Svejedno, odgovorila sam, „Da. dobro.“ Ispružila sam ruku brišući jednu
suzu koja je nekako uspjela pobjeći. Pokušavajući sakriti svoje oči, sagnula
sam se kako bih podigla njegovu štaku. Dok sam se ispravljala pružajući mu
je, on je umjesto nje uzeo moja usta.
Nagnuvši glavu u nazad, šapnuo je tisuću isprika o moje usne,
zapečativši svaku nježnim poljupcem. Njegova usta se nikad nisu otvorila
onako kako sam htjela, niti je njegov jezik potražio moj. Da budem iskrena,
nisam bila stvarno sigurna radi čega se ispričavao, ali svejedno sam ih sve
prihvatila.
Kako ne bih?
Bile su njegove.
Nakon posljednjeg čednog poljupca, vodio me do kamene terase u
njegovom stražnjem dvorištu. Gledajući dolje po savršeno uređenoj travi i
elegantnoj drvenoj ogradi radi privatnosti, nisam se osjećala nimalo bolje.
Mora da je pratio moje oči jer je šapnuo, „Trava je bila ovakva kad sam

145
kupio ovo mjesto. Iako sam podigao ogradu. Susjedi su znatiželjni do
vraga.“
„Dobro.“ Teško progutam.
Kimnuo je prema malom području bez ograde pored njegove kuće.
„Ovim putem.
„O moj Bože,“ uzdahnem pokrivajući usta. „Prelijepo je.“
Prasnuo je u smijeh. „Nisam baš siguran u to.“
Bio je u pravu – bilo je više nego prelijepo.
Gusti korov je pokrivalo zemlju malog područja veličine dva i pol puta
dva i pol metra. Nije se moglo reći da je bilo divlje ili neodržavano jer je bilo
podrezano na jednaku visinu koja nije čak dosezala niti do mojih gležnjeva,
ali nisam mogla mariti manje jer svejedno je bilo savršen korov.
I dalje su bili korov.
Žurno sam skinula cipele i krenula u njega. Prljavština se hvatala za moje
noge dok sam koracima pravila uzroke. Dok sam tražila pravo mjesto za leći,
Flint mi je odlučio ispričati priču.
„Prvi mjesec nakon što si otišla, proveo sam puno vremena na onom
mjestu u mom starom stanu. Onda dok su mjeseci prolazili, postao sam
stvarno ljut i samo sam želio zaboraviti da si ikad postojala. Stoga sam
iščupao je iz zemlje.“ Prestala sam koračati dok sam ga promatrala kako
koristi štake kako bi se spustio na zemlju. „Naravno da je ponovno izraslo.“
Nasmijao se potapšavši na zemlju pored njega pitajući me da mu se
pridružim – ponuda koju nisam mogla odbiti. Nastavio je dok sam se
smještala pored njega. „Onda sam ga pošpricao sredstvom protiv korova.“
Prebacio je ruku oko mojih ramena i nagnuo se nazad povlačeći me s njim i
potom me namjesti u onaj položaj na svojim grudima za koji se sjećam da
sam toliko voljela. „Ozbiljno, korov je otporan. Bez obzira koji vrag bi
napravio, nisam ga se mogao riješiti. Eventualno, odustao sam i vratio se
provođenju noći na njemu. Stoga sam kad sam se doselio prije par mjeseci,
uzeo jedinu stvar koja je od tebe ostala sa sobom. Neki od njih su umrli
tijelom selidbe, ali veći dio je prošao dobro.“ Prošao je rukama kroz zelene
dlačice korova.
„Čekaj. Ovo je korov iz tvog starog stana?“
„Neki od njih. Morao sam dodati hrpu.“ Pogledao je dolje uhvativši moj
pogled. „Trebala si vidjeti lica u centru za travnjake i vrtove kad sam ušao
tražeći da kupim korov.“ Smijeh od srca je odzvanjao iz njegovih grudi

146
ugrijavši me.
Nekoliko minuta niti jedna riječ nije izgovorena, ali Flint me stalno ljubio
u vrh glave i vršcima prstiju milovao gore dolje po mojoj ruci. Bila sam u raju
dok je svijet istog trenutka iščezao.
Konačno je prekinuo tišinu. „I ja sam bio zaljubljen u tebe.“
Prošlo vrijeme.
Otkotrljala sam jer sam se isuviše brzo prisjetila zašto sam mrzila taj
položaj na njegovim grudima.

147
 DVADESET PRVO POGLAVLJE

NISAM JE POKUŠAVAO ZAUSTAVITI dok se smještala na leđima

nekoliko centimetara dalje. Jebeno sam mrzio distancu koju je uvijek
stavljala među nas, ali stvarno mi je trebalo da me sasluša.
Okrenuvši se na bok, naslonio sam se na lakat. „Dati ću ti tvoj prostor
koji ti je potreban dok ti budem govorio ono što moram reći, ali nemoj se
udobno smještati. Ovaj razgovor završava time da se vraćaš pored mene. Jesi
shvatila?“
„M-hm,“ pjevušila je neuvjerljivo.
„Dobro, stoga slušaj, i ja sam isto bio sam zaljubljen u tebe tada.“
„Dobro, to sam shvatila,“ primila je do znanja prekriživši ruke preko
stomaka. „Znaš, stvarno mi se više ne razgovara o ovome. Razumijem. Nisi
mislio stvari koje si rekao. To je prošlost. Pričajmo o nečemu drugom.“
„Nije prošlost ako se samo jednu jebenu sekundu osjećaš da nisi dovoljno
dobra da živiš u mojoj kući.“
„O, samo sam se šalila.“ Odmahnula je rukom prema meni, ali nijednom
nije pogledala u mene.
„Prokletstvo Ash. Prestani mi lagati. To je vjerojatno jedina iskrena stvar
koju si mi danas rekla.“
„Odlično. Sad sam isto i lažljivica?“
„Dobro, očito da razdaljina ne funkcionira.“ Uhvatio sam je za ruku
pokušavajući je privući nazad do sebe, ali ona se nije niti pomakla.
„Možemo li samo razgovarati o nečemu drugom, molim te?“
„Ne. Apsolutno ne možemo razgovarati o ničemu drugom dok me ne
saslušaš. Ash, toliko mi je jebeno žao radi sranja koja sam prosuo prije nego
si otišla. Ništa od toga nije bila istina. Ništa.“
„Isprika prihvaćena.“
„Molim te ne isključuj me na taj način.“

148
 „Flint, upravo sam prihvatila tvoju ispriku. Ne isključujem te.“
„Samo si otrčala iz moje kuće kao da sam neki serijski ubojica. Mislim da
će za ovo trebati više od jednostavnog 'žao mi je'.“
„Dobro, izmijeniti ću svoju izjavu. Večeras prihvaćam tvoju ispriku.
Imamo samo dva dana zajedno. Pričajmo o nečemu drugom. Možemo se
vratiti kasnije na depresivne stvari.“
Zakolutao sam očima radi njezinog glupog zamišljenog ograničenja. Bilo
je puno toga za reći, ali možda je bila u pravu. Dokle god nije pokušavala
ponovno pobjeći, moglo je čekati.
„Dobro. O čemu želiš razgovarati?“
Okrenula se prema meni. „Kada ti je rođendan.“
„Prvog sječnja. Tebi?“
„Sranje,“ opsovala je ispod glasa.
„Je li to tebi loš dan?“
„Imamo veliki problem. Moj je osamnaestog četvrtog. Jarac i ovan nisu
nimalo kompatibilni. To bi bila katastrofa.“
Ispružim ruku kako bih je stavio na njezinu ispreplićući nam prste.
„Spreman sam dati šansu tome.“
„Katastrofa,“ šapnula je sama za sebe.
Sjedili smo u tišini nekoliko minuta dok nisam upitao, „Nešto drugo želiš
znati?“
„Da. ispričaj mi o svom prvom koraku? Je li bilo nevjerojatno?“
„Ne, ne baš.“
„Molim?“ ciknula je u nevjerici.
„Ozbiljno, prvi korak nije bila velika stvar. Bila je to fizička terapija, nitko
osim terapeuta nije bio tamo da tome svjedoči.“
„To je depresivno.“
„Bio je to samo korak Ash. Onda su postali koraci. Onda je postalo deset.
Bilo je fora, ali i dalje je bio daleko put do mog cilja da funkcionalno ponovno
hodam.“
„Pa to je jadna priča. Nikad nećeš postati inspiracijski govornik.“
Prasnuo sam u smijeh. „Imati ću to na umu.“
„Ozbiljna sam. Moja verzija je puno bolja.“
„Imaš verziju mojih prvih koraka?“ U nevjerici sam upitao.
Dramatično je pročistila grlo. „Bio je topao dan i bio si vani berući
jagode.“

149
 Ispružio sam ruku i sklonio zalutalu vlas iza njezinog uha. „Brao jagode
u invalidskim kolicima?“
„Da, i bio si bez majice?“
„Gdje mi je točno bila majica?“
„Ne znam. Možda je nešto soka od jagode palo na nju.“
„Oh, to ima smisla. Ne smije mi taj otrov dodirivati kožu,“ sarkastično
sam provocirao.
„Slažem se,“ odgovorila je ozbiljno radi čega sam se iznova nasmijao.
„Dakle, tu je bilo malo mače koje je iznenada došepalo.“
„Bilo je mače u polju jagoda?“
„Šššš. Moja verzija. U svakom slučaju, nagnuo si se prema dolje i podigao
mače da bi primijetio da su noge ozbiljno oštećene.“
„Jesam li se uopće brinuo hoće li biti bijesno i ogrebati kandžama moja
prelijepa gola prsa?“
„Ne, bio si više zabrinut za svoje muške dijelove.“
Gušio sam se u smijehu. „Moje muške dijelove? Gdje su mi hlače?“
Slegla je ramenima i jednostavno odgovorila. „Sok od jagoda.“
„Ah, da. Molim te nastavi dalje.“
„Provjeravao si jadnu macu kad si shvatio da mora da je hodalo
stotinama kilometara da dođe do tako izoliranog područja. Dok si duboko
bio zadubljen u te tigraste oči mačića, pokušavajući shvatiti odakle je došlo,
riječi su prostrujale kroz tvoju glavu koje su tako duboko te pogodile da su
ti vratile osjećaj u noge. Toliko jako da si uspio se ustati i odvesti mačića
veterinaru.“
„Slatki Isuse,“ šapnuo sam kad sam shvatio kuda ona ide s ovom pričom.
Iznenada se ustala i upitala, „Znaš li koje su bile te magične riječi?“
„Riskirati ću i pretpostaviti da su to bile riječi pjesme 'Eye of the Tiger'?“
„Upravo te,“ izdahnula je prije nego je počela se histerično smijati.
„To je vjerojatno bila najgora moguća verzija ikad.“
„Jesi li propustio dio gdje si bio gol? Samo to je bolje od tvoje jadne priče.“
Kotrljala se uokolo od smijeha, a ja sam je pozorno promatrao, upijao.
Toliko jebeno puno mi je nedostajala ta luda žena.
Koliko god mrzio i žalio svo vrijeme koje smo bili razdvojeni, više u sebi
nisam mogao pronaći to da budem ljut.
Samo sam želio biti s njom. Pokazati tko sam ja stvarno bio, a ne ogorčeni
seronja kojeg se vjerojatno sjećala. Želio sam saznati tko je ona postala i još

150
više od toga, tko je ona željela biti. A onda sam htio biti taj koji će joj to pružiti.
Ispruživši ruku omotao sam je oko njezinih kukova, potom privukao
prisiljavajući da se otkotrlja na mene. Njezin smijeh naglo prestane kad sam
prešao nježnim poljupcem preko njezinih usana.
„Nema više bježanja. Daj mi vremena da ovo popravim.“
„Već sam –“
Prekinuo sam je. „I ne samo dva dana. Proveo sam godine sanjajući o
tome da te imam natrag. Zakuni mi se da ćeš mi dati priliku da to učinim
realnošću.“
„Sanjao si o meni?“
„Ash, mučila si me svakodnevno. Nisam čak niti morao spavati.“
Nasmiješila se. „I ti isto.“
„Dobro, onda smo kvit.“ Poljubio sam je ponovno dopustivši da potraje.
Odmaknuvši se šapnula je, „Bojim se. ne znam kako vjerovati ikome u
svom životu, a kamoli tebi.“
„Onda ću i to popraviti.“
„Jednostavno ne razumijem zašto se toliko trudiš. To je bilo stvarno jako
davno.“
„Jer kad sam imao devetnaest godina sam se zaljubio u djevojku koja je
promijenila moj život na način da mi je pokazala da čak u najmračnijim
noćima postoje zvijezde i da nije nimalo bitno što moraš ležati na korovu da
bi ih vidio. Bili smo djeca i jedva da sam je poznavao, ali sam je volio. Trebao
sam biti tu dok je odrastala, ali bio sam budala. Sad mi se vratila žena i imam
svaku namjeru natjerati je da se ponovno zaljubi u mene, a ovaj put… neću
je nikad napustiti.“ Uzeo sam ponovno njezina usta, ali ne nježno.
Bilo je duboko i potrebito. Snažno i čvrsto.
Hrabro i uobraženo.
Na taj način je Ash uvijek ljubila mene.
I na sreću po nas oboje, imalo je isti učinak na nju kakav je oduvijek imalo
na mene.
Zajahala je moje kukove i omotala svoje ruke oko mog vrata prislonivši
svoje grudi na mene. Nisam imao pojma kako je to činila, ali kunem se da
svaki put kad me Ash poljubila, uspjela je stisnuti se uz mene kao da je
pokušavala stopiti naša tijela u jedno – ideja s kojom sam se u potpunosti
slagao.
Uhvativši njezino dupe u svoje dlanove, trljao sam je o svoj tvrdi kurac.

151
 Morao sam biti u njoj. Označila je vanjštinu svog tijela mojim, a ja sam
očajnički morao obilježiti ga iznutra.
„Reci mi da ćeš pokušati. Daj mi priliku da ti pokažem točno koliko smo
bili ispravni – koliko ispravni jesmo.“
„Pokušati ću,“ zastenjala je u moja usta.
„Dobra djevojka,“ preo sam hvatajući je za potiljak glave radi još jednog
dubokog poljupca.
Podigla se taman dovoljno da uhvati rub svoje majice, ali sam joj
zaustavio ruke prije nego je imala priliku prevući je preko glave.
Istraživala mi je oči zbunjenim izrazom na licu.
„Neću riskirati još jedno prekidanje s tobom. Želim te u svom krevetu
gdje si mogu dati vremena i istraživati svaku krivinu o kojoj sam sanjao da
dodirujem od kad si prvi put uronila u moj kombi. Moji susjedi su znatiželjni
do jaja i neka sam proklet ako sam voljan podijeliti glas tvog jecanja mog
imena kad te budem natjerao da svršiš svojim rukama, jezikom i kurcem.“
Naglašeno zarolam kukovima o njezino središte.
„Sve troje?“ pravila se pametna radi stenjanja.
„Sve troje,“ potvrdim uhvativši joj ponovno usta. „Sad se ustani, idemo
u krevet.“ Udario sam je po dupetu stvarno očekujući da uslijedi njezin
zaigrani cerek, ali poput glazbe za moj kurac ona je prosiktala da koje se brzo
preobratilo u jecaj zadovoljstva.
Mentalno sam napravio zabilješku da izjebem taj jecaj iz nje dok su mi
vizije pretvaranja njezine kremaste bijele guzice u različite nijanse roza
uzrokovale trzanje kurca.
„Odmah,“ naredim i ona se brzo uspravi na noge. Dodala mi je štake i
potom nespretno se ustala dok sam se ustajao. „Što je?“ upitao sam kad je
počela nervozno mijesiti ruke.
„Dakle, stvarno želim… uh… biti gola u tvom krevetu.“ Nagnuo sam
glavu nesiguran što da mislim o ovom bljesku nesigurnosti od tako
samouvjerene žene. „Ali prvo ti moram reći nešto, budući da mislim kako
pretpostavljaš nešto drugo. Zadnji put kad si pretpostavio nešto to je
završilo time što sam prijavila svog tatu policiji i onda pobjegla od tebe na
tri godine. Stogaaaa….“
Pokušavao sam smanjiti udaljenost među nama, ali prije nego sam dobio
priliku dovoljno joj se približiti da je dotaknem i umirim bilo kakve brige da
je imala, Ash je bacila bombu. „Nikad prije se nisam seksala.“

152
 Štake su mi iznenada postale ukopane u zemlju i cijelo tijelo mi se
ukrutilo, a to je uključivalo i moj već nevjerojatno tvrd kurac.
„Nisi nikad?“
„Pa, ne. Ne baš.“
„Jesi li ozbiljna?“ upitam u nevjerici.
„Uhh…“ posramljeno je zastala prije nego je ispustila glasni frustrirani
izdah. „Nemoj mi to zamjeriti. Uvjerena sam da ću biti odlična. Brzo učim.“
„Brzo učiš,“ u nevjerici sam ponovio.
„Nisam to trebala spominjati, ali bila sam zabrinuta da će te to raspizditi
kad saznaš.“
„Prokleto točno da bi me to raspizidlo!“ Otresao sam se.
„Odlično,“ uzdahnula je prekriživši ruke na grudima. „Ljut si.“
„O, toliko sam dalje od toga da sam ljut da ne možeš ni zamisliti.“
Zakolutala je očima. „Dobro, nikad se nisi seksala. Što si točno napravila
prije?“
„Pa, ti si bio moj prvi poljubac.“
„Ja sam ti bio prvi poljubac!“ Viknuo sam uz neporecivi smijeh.
Jebeno sam uživao što sam je činio seksualno frustriranom i nervoznom.
Stvarno sam htio zadržati tu ljutitu fasadu, ali nije postojao mogući način na
koji sam mogao skrivati ogromni cerek koji mi se širio preko lica.
„Vidiš! Rekla sam ti da brzo učim. Nisi imao pojma.“
Šake su mi se odglavile i krenuo sam prema njoj. „Što si još probala?“
„Nisam sigurna čime bi smatrao ono što smo radili na podu u
konferencijskoj sobi, ali to je otprilike sve. Ako to nisam napravila s tobom,
nije se dogodilo.“
Usta su mi istog trena se razjapila u zaprepaštenoj tišini. Istraživao sam
joj oči tražeći laž, ali jedino sam pronašao istinu.
„Nitko drugi?“ pojasnio sam.
Odmahnula je glavom, a ja sam zabacio glavu unazad kako bih provirio
prema zvijezdama. „Tako mi je jebeno žao Ash.“
„Zašto?“ bojažljivo je upitala.
„Jer sad kad znam da te nitko drugi nije dotaknuo, stvari koje ću ti
večeras raditi samo su se umnožile… i to ne tebi u korist.“ Prebacio sam
svoju težinu na jednu ruku i omotao drugu oko njezinog struka grubo je
privukavši uz sebe. „Neće biti onako nježne kako zaslužuješ.“ Klizio sam
rukom dolje do njezinog dupeta i stisnuo ga čvrsto iskoristivši to da njome

153
protrljam po svom još uvijek jako ljutitom kurcu. Prelazio sam nosom preko
njezinog vrata do njezinog uha i šapnuo, „Ali kunem se Bogom da ćeš
preklinjati za još.“ Grickao sam joj ušnu resicu. „Od svega mi je najviše žao
jer neću moći ispuniti to obećanje o ljutitom jebanju koje sam ti dao jutros.“
Meškoljila se dok sam prelazio zubima preko njezine kože. „Možda ćemo to
morati za sad odgoditi, ali nemoj se zavaravati, dogoditi će se. Ash, dušo,
imam trogodišnju frustraciju koju moram izbaciti u tebi. A to je dio u kojem
tvoje preklinjanje postaje zabavno.“ Podigao sam ruku koja je brzo sletjela
na njezino dupe.
„Jebote,“ Izdahnula je nakrivivši kukove prema meni.
„Zatvori oči, idemo u krevet i neću riskirati još jedno ludilo u svojoj kući.
Pozabaviti ćemo se time ujutro. Večeras se samo brini koliko duboko možeš
primiti moj kurac.“
„Isuse, prestani već jednom pričati.“ Uhvatila mi je usta svojima.
„Nema problema. Mogu pričati svojim jezikom dok je okupiran tom
slatkom pičkicom.“
„Flinte.“
„A to je tek prvi put da dozivaš moje ime večeras.“ Odmaknuo sam se
od nje i ispružio lakat. „Zatvorenih očiju.“
„Da gospodine,“ odgovorila je zakačivši svoju ruku za moju.
„Još. Bolje.“ Nasmijao sam se.

154
 DVADESET DRUGO POGLAVLJE

FLINTOVI ČETVEROTAKTNI UDARCI KORAKA VODILI su me

naslijepo kroz njegovu kuću. Čula sam ga da zatvara klizna vrata i neka vrsta
čvrste površine koju sam odmah prepoznala da nije prekrivena tepihom je
izrazila mi dobrodošlicu. Željela sam otvoriti oči i pogledati svaki kutak i
pukotinu u kojoj Flint stanovao, ali bio je u pravu, to mi ne bi donijelo ništa
dobro. Na korovu pred njegovom kućom uspio me uvjeriti da mi je bilo
mjesto uz njega – da ga čak i zaslužujem. Ali uvjeriti se i vjerovati bila su dva
različita problema. Kako god, bila sam više nego sretna ignorirati tu
činjenicu radi noći provedene u njegovom zagrljaju.
„Dobro, otvori ih,“ Flint je rekao nakon što su se vrata zatvorila za nama.
Provirila sam i otvorila oči te je jednostavna čista spavaća soba bila preda
mnom. Sve je bilo uredno i police s knjigama su obrubljivale zidove. Osjećala
sam se ugodno. Dok je sve vraški bilo puno ljepše, soba me je podsjećala na
njegovu u starom stanu.
Pogledala sam preko ramena i zatekla ga kako me promatra – namjerno
naslonjen ispred vrata.
„Dobro sam.“
„Jesi li sigurna?“
„Da. Stvarno jesam.“ Nasmiješila sam se i ispustila izdah olakšanja.
„Mogu li… uh… upotrijebiti tvoju kupaonicu da se… možda, osvježim?“
Koristeći štake pokazao je prema bližim vratima pored njegovog kreveta.
„Hvala.“
Krenula sam se udaljavati i Flint dovikne iza mene, „Nemoj se previše
uzbuđivati. Nema prozora na toj kupaonici.“
„Ha. Ha.“ Mrtvo hladno sam rekla zatvarajući i zaključavajući vrata iza
sebe.
Gledala sam uokolo po njegovoj skromnoj kupaonici. U njoj je bila velika
kutna kada sa staklenom pregradom u podnožju, zajedno sa staklenom
klupom u sebi. Radi dvostrukog umivaonika sam se nasmiješila i bila sam

155
više nego zadovoljna kad sam otkrila da je kamena ploča lažna.
Duboko umirujuće sam udahnula. A onda sam popizdila.
„Sranje, sranje, sranje!“ Krenula sam preturati po njegovim ladicama.
Trebalo mi je tuširanje, britvica i četkica za zube, momentalno. Upravo ću se
seksati s Flintom Pageom, a ja sam provela jutro znojeći svoje dupe radi
dostave doručaka. Pouzdano sam znala da mi noge nisu svježe obrijane i
nikad se nisam seksala, ali znala da su muškarci voljeli glatku površinu s
kojom su se bavili uključujući tako i ženske predjele. Električni trimer koji je
stajao pored umivaonika je objašnjavao kako je održavao tu seksi bradu tako
urednom, ali meni nije bio od koristi. Upalivši tuš, nastavila sam sa svojom
potragom sve dok nisam pronašla njegov ormar s ručnicima u kojem sam
našla glavni zgoditak. Ručnike, britvice i pjenu za brijanje koji su bili pomno
poredani zajedno s printanim naljepnicama koje su označavale njihovo
mjesto.
Bože, bio je tako analan.
Suspregnula sam osmjeh, zgrabila potrepštine uključujući i njegovu
četkicu za zube s pulta i ušla pod tuš.
Dvadeset minuta kasnije, izašla sam van kao nova žena – ili barem
verzijom jedne koja je čista i bez dlaka. Dala bih sve za neko seksi rublje ili
barem čisti grudnjak ili gaćice, ali moje male dvije torbe su i dalje bile u
Flintovom SUV-u. Ali stvarno, koja je bila poanta? Više nego jasno mi je dao
do znanja de će to ići dolje – činjenica koja me uzbuđivala.
Nakon što sam prstima počešljala svoje duge kovrče, omotala sam se u
jedan od njegovih mekanih bijelih ručnika i bacila posljednji pogled prema
zrcalu.
Trebala bih biti nervozna.
Nisam bila.
Bila sam ushićena.
Dopustivši sebi posljednji tihi vrisak školarke, pribrala sam se i krenula
van k njemu.
„Rekao sam ti da se prozor ne otvara,“ rekao je onaj tren kad su mi noge
dodirnule tepih.
Ležao je na udaljenijoj strani kreveta, bez majice i sudeći po tome koliko
su pokrivači bili spušteni, odajući njegove isklesane mišiće točno iznad
njegovih kukova, bio je i bez hlača. Kosa mu više nije bila sređena već je više
izgledala kao da je još mokra. Knjiga je stajala na njegovom krilu i na usnama

156
mu se poigravao seksi cerek.
Nisam nimalo bila nervozna – unatoč tome kako mi je srce počelo lupati.
„Pa, nisi li drzak. Istuširan i gol,“ našalila sam se.
„Mogao bih isto reći i za tebe.“ Namignuo je. „Spusti ručnik Ash,“ naredi
zatvarajući knjigu i ostavljajući je na noćnom ormariću.
Upomoć! Upomoć! Lagala sam. Bila sam nervozna do kraja!
„Uh…“ odugovlačila sam, ali to je bilo samo na sekundu.
Željela sam ovo s Flintom od dana kad sam prvi put ugledala. Prije svih
tih godina prvi put me zaustavila nervoza, ali neću dozvoliti da se to opet
dogodi.
Zureći u žarko plave oči koje su me progonile, drsko pustim ručnik.
„Jebenog mu pakla.“ Oči su mu bludničile po meni od glave do nožnih
prstiju, a onda nazad.
Došetala sam se do podnožja kreveta. „Dakleeee… dugujem ti britvicu.“
Nagnula sam se dolje na svoje ruke i krenula puzati prema njemu, ali
nisam daleko stigla. Čim sam mu došla u doseg ruku, uhvatio me je za
ramena i dovukao na sebe. Usta su mu se obrušila na moja, a ruka mu se
zakopala u moju mokru kosu.
„Prokletstvo.“ Grubo je počeo povlačiti deku između nas, no njegov bijes
mu nije omogućio uspjeh u tome. Kroz par sekundi je odustao i bacio me na
drugu stranu kreveta sklanjajući deku dalje prije nego se zakolutao kako bi
me pokrio svojim mišićavim tijelom.
Bila sam u pravu. Flint je bio poprilično gol. Nisam imala prilike do kraja
ga snimiti, ali osjetila sam svaki centimetar njega kako je naslonjen na mene.
„Jebeno si prelijepa,“ šapnuo je o moju kožu dok je ostavljao poljupce po
mojim grudima.
„I ti si,“ odgovorim nespretno – ali to je bila istina. Flintovo tijelo je bilo
fenomenalno, i čak dok sam gledala preko njegovog ramena na brojne ožiljke
koji su mu pokrivali leđa, oni nisu nimalo to mijenjali.
Osjetila sam kako mu se usne podižu, ali jednako tako brzo jezik mu je
okružio po mojim ispupčenim bradavicama.
„Sranje,“ izdahnula sam izvijajući leđa.
Usta mu se prebace hvatajući moju drugu dojku i šaljući iskre u moje
središte.
„Flinte, molim te,“ besramno sam preklinjala.
Nisam mogla reći što sam točno željela da napravi, samo sam znala da

157
mi treba više.
Više njegovih ruku.
Više njegovih usta.
Jednostavno više Flinta.
„O Bože,“ molila sam kad su njegovi prste prešli preko mojih nabora.
Kukovi su mi se podizali požurujući ga da nastavi.
Postepeno je spuštao poljupce niz moj stomak namjestivši se na lakat
među mojim nogama.
„Uspori,“ mrmljao je.
„Ne. Ti ubrzaj.“ Zabacila sam glavu unazad na jastuk uz stenjanje kad su
njegove ruke nestale. Pa, to je bilo sve dok toplina njegovog jezika nije prelila
se preko mog klitorisa. „Da,“ siktala sam.
„Jesi li ikad svršila sama?“ upitao je polizavši me ponovno radi čega mi
se u glavi zavrtjelo.
„Da,“ priznam u dahu.
„Jesi li mislila na mene?“ ispitivao je utisnuvši prst u mene. Nisam mogla
izustiti ni riječi niti da sam pokušavala, kimanje je bio moj jedini odgovor.
Zakrenuvši ruku dodao je još jedan prst. Oštar ubod bljesne kroz mene
prije nego je izblijedio u neodoljivi užitak.
„Nisam te čuo Ash. Reci to na glas. Reci mi kako si mislila na mene svaki
put kad si dodirivala ovu usku pičkicu.“
Prsti su mu se fantastično izvrtali ponovno i ruke mi se upetljaju u
njegovu kratku kosu gurajući mu usta dolje.
„Posebno sam mislila o tome kakav bi bio osjećaj osjetiti te u meni,“ rekla
sam hrabro, a on me nagradi još jednim lizom svog jezika.
„Uskoro. Prvo, želim te okusiti.“ Bez da je sklonio prste, usisao je moj
klitoris u svoja usta.
Ruke mi polete u stranu rušeći sve uključujući i lampu na njegovom
noćnom ormariću prije nego su sletjele dolje na krevet hvatajući plahte u
šake. Već sam mogla osjetiti napetost kako se gradi, mišići su mi se stezali
svakim okretom njegovog jezika, ali taman kad bih došla do najvišeg vrha
prije nego bih euforično sletjela dolje, on bi se povukao.
„Ne, nemoj stati,“ preklinjala sam otvorivši oči.
Otkotrljao se na stranu smjestivši se pored mene na svojim leđima.
„Moram osjetiti kako svršavaš, i to ne mojim ustima i prstima. Nisi ti jedina
koja je koristila svoju maštu da se zadovolji protekle tri godine. Želim da

158
svršiš omotana oko mog kurca,“ odgovorio je promuklim glasom od
požude.
„Prestani pričati,“ rekoh iako sam voljela svaki slog iz njegovih prljavih
usta. Sudeći po cereku koji se stvorio na njegovim usnama, on je to isto znao.
Počeo je milovati svoj nemoguće velik kurac. „Popni se gore. Biti će lakše
ovako.“
„Lakše za koga?“ Upitam podižući se na koljena, ali oči su mi ostale
zalijepljene za njegovu ruku koja se pomicala.
Ispružio je ruku i uhvatio me za zapešće te vodio moju ruku da se
pridruži njegovoj. „Izvoli,“ stenjao je oslobodivši svoj kurac dok sam ja
nastavljala dugim pokretima kliziti gore dolje po njegovoj batini.
Pogled na Flintovu glatku alatku kako je klizila kroz moj stisak me
razgalila. U izmaglici sam bila svjesna njega kako pretura po ladici svog
noćnog ormarića.
Iznenada, Flint se uspravi, uhvati me za potiljak vrata i povuče me dolje
na svoja usta. Ruka mi padne dok me duboko ljubio. Uhvativši me za
kukove, namjestio me je da ga uzjašem. Kurac mu se smjestio između nas
dok me držao svojim ustima u dubokom senzualnom poljupcu. Moje
uzbuđenje je i dalje se razvlačilo po njegovim usnama.
Okrenuvši svoju glavu kako bi prekinuo našu povezanost, zareži,
„Sjedi.“
Kao i uvijek, kad je bilo riječi o Flintu, moje tijelo se pokori. Na brzinu je
navukao kondom dok sam sa strahopoštovanjem promatrala njegove vješte
ruke.
Nervoza se počela uvlačiti nazad u mene na pomisao da ga konačno
imam, nešto o čemu sam fantazirala više puta nego bih mogla prebrojati.
Nije bilo upitno jesam li željela biti s njim. Samo sam bila užasnuta onime
što će se dogoditi kad završimo. Nisam bila sigurna bih li se ikad više mogla
vratiti od trenutaka u kojima sam pripadala njemu na svaki mogući način.
I jer bi zbog toga on pripadao isto meni.
Nisam bila sigurna hoću li ga ikad istinski imati za sebe i hoću li ga ikad
moći pustiti.
„Pogledaj u mene,“ poticao me je. Oči mi se odmah podignu do njegovih.
„Čekao sam toliko dugo da te imam Ash. Imam toliko toga za što ti se moram
ispričati, ali ovo… večeras… s tobom… neće nikad biti jedno od toga.“
Sklonim pogled dok su mi nesigurnost i sumnja zamagljivale vid.

159
 Ili su to bile suze.
Što god da je bilo, bilo je usisano. Bila sam gola u krevetu s muškarcem
koji je doslovno bio glavna zvijezda svakog sna kojeg sam ikad imala.
Nesigurnost nije imala mjesto u jednadžbi.
„Budi sa mnom Ash. Večeras, sutra, stoljeće. Samo budi sa mnom. Nema
više bježanja.“
Progutam knedlu potiskujući paralizirajući strah od sutrašnjice iz uma.
„Mogu večeras.“
Željela sam vječnost.
Nagnula sam se u naprijed naslonivši ruke pored njegove glave. Nos na
nos, nagnula sam kukove naprijed da lebde iznad njegove napete erekcije.
Njegova ruka klizne između nas namjestivši se na moj ulaz. Bez da sam sebi
pružila još jednu sekundu da se predomislim, lagano sam utonula dolje na
njegov kurac.
Željela sam da smo izbezumljeni od strasti – sve samo ruke i usta jer onda
ne bih vidjela taj trenutak u kojem mu se lice raznježilo.
Ili osjetila kako mu dah šapuće preko moje kože dok je stenjao.
Ali posebice jer ne bih čula njegovo posesivno režanje, „Sva moja.“
Sledila sam se. Ugriz boli od njegovog rastezanja je bio ništa u usporedbi
sa škripcem koji se stezao oko mog srca.
Kome sam pripadala nikad nije bilo upitno. Flint s druge pak strane…
Štipao je moje usne, prelazio rukama gore dolje niz moja leđa. Ljuljao je
kukovima tako nježno, počeo se pomicati u meni. Možda jesam bila na vrhu,
ali Flint je preuzeo kontrolu. Nakon nekoliko minuta privikavanja, bol među
mojim nogama je popustila, ostavivši nešto jako životinjsko na tom mjestu.
Moje tijelo je iznenada savladalo moj kaotični um dopuštajući mi da
zaboravim na mučnu bol u mojim grudima.
„Znam da moram biti nježan, ali jebi ga,“ režao je smjestivši se u meni i
potom ponovno grubo uzme moja usta. Ruke su mu stiskale moje kukove i
vodile me njegovim ritmom koji je bio ulazak za ulaskom.
Poznati vrhunac se počeo graditi u meni. Izgubila sam jednu od Flintovih
ruku dok je ju je podizao prema svojim ustima, polizao je svoj kažiprst prije
nego ga je spustio na moj klitoris.
Jecaj mi se oteo iz grla dok sam zabacivala glavu unazad, nisam bila u
mogućnosti koncentrirati se na to da ga nastavim ljubiti.
„Bože, tako si jebeno uska,“ šaputao mi je u uho. „Nitko nikad više neće

160
ovo doživjeti s tobom Ash.“
S njegovim prstom koji je kružio po mom klitorisu bila sam opasno brza
da zakoračim preko ruba. Ali prije nego mu to dam, morala sam nešto dati
sebi prvo. „Ti si moj,“ zahtijevala sam iznenada sjedajući uspravno.
Usne su mu se trznule dok mu je jezik klizio van da ih navlaži. Držala
sam mu oči tražeći potvrdu.
Ali dobila sam puno više.
Oči su mu gorjele od osjećaja koji mi nikad nisu bili dani, ali molila sam
se da sam ih mogla zaslužiti.
„Uvijek,“ izdahnuo je hvatajući me za kukove i grubo se zakopavši do
balčaka.
„Flinte,“ stenjala sam dok je orgazam parao moje tijelo, razarao me fizički
dok je odjek njegovog obećanja me umirivao emocionalno.
Niti punu minutu kasnije, on je pronašao vlastito oslobođenje uz siktanje
mog imena koje je teklo s njegovih usana.
On možda je obavio sav posao, ali bila sam iscrpljena. Srušila sam se na
njega dok je on postajao mekan u meni.
„Jesi li dobro?“ upitao je.
Kimnula sam o njegove čvrste grudi.
Lutao je prstima gore dolje po mojim leđima. „Želiš li se istuširati?“
Odmahnula sam glavom.
U glavi mi se pojavila čudna kombinacija 'nema jebene šanse' i 'apo-
jebeno-lutno'.
„Šalim se.“ Nasmijao se prislonivši čedan poljubac na moje usne. „Daj mi
da se riješim kondoma i očistim. Vraćam se odmah.“
Otkotrljala sam se s njege i smjestila licem dolje na krevet. Nisam se čak
niti zamarala da se zavučem pod pokrivače. Ovo je bio pakleni dan i san je
prijetio da me obuzme svakom sekundom.
Osjetila sam kako mi se Flint pridružio u krevetu, zavukao se iza mene i
povukao pokrivače preko nas oboje.
Kao i obično, premjestio me u svoj zagrljaj sve dok mi nije pronašao
položaj koji mu je odgovarao.
Kao i obično, pravila sam se mlitava i smijala cijelo vrijeme dok me je on
naokolo navlačio.
Smiješila sam se sama sebi kad je upetljao svoje noge s mojima. Omotavši
svoje ruke oko njegovog stomaka, čvrsto sam ga stisnula.

161
 „U mojim snovima si hodao,“ šaputala sam ljubeći ga po prsima.
„U mojima si ti ostala,“ odgovorio je uz duboki zadovoljni uzdah.
Zadovoljena i nasmijana, otplovila sam u njegovim snažnim rukama
uživajući u vrhuncu svake svoje fantazije koju sam ikad imala.

162
 DVADESET TREĆE POGLAVLJE

FLINT ZASTENJE KAD JE NJEGOV ALARM počeo vrištati po sobi u sat

koji se činio bestidnim.
„O Bože,“ presavila sam jastuk preko glave bezvrijedno pokušavajući ga
blokirati. „Ugasi to!“
„Ne mogu ga pronaći!“
„Zašto bi dovraga sakrio svoj alarm?“ Plačući sam odgovorila.
„Nisam ga sakrio pametnjakovićko. Netko, koga nećemo imenovati,
srušio ga je s noćnog ormarića u napadu ekstaze sinoć.“ Nasmijao se
uštinuvši me za bradavicu prije nego je zgrabio jastuk s mog lica i bacio ga
preko sobe.
„Samo ga isključi,“ cvilila sam poklopivši rukama uši.
„Ne mogu. Ima rezervnu bateriju.“
„Tko za ime Božje stavlja baterije u svoju budilicu? To poništava cijelu
poantu molitve da nestane struje prije nego odeš spavati.“ Zakolutala sam
se s kreveta i počela po podu tražiti drečavo ometanje kad se drugi jasan ton
pridruži kaosu.
Moj isuviše-rano pogled okrene se prema njemu. „Koji vrag je to?“
„Rezervni alarm.“
„Ti mora da me zajebavaš.“
„Mrzim kasniti.“ Nasmijao se zbacivši pokrivače i dohvati svoje štake s
poda.
Spustila sam ruke na koljena prateći buku. „Imam ga!“ Uzviknem
istežući ruku ispod kreveta i jedva ga dohvatim vršcima prstiju.
Brzo sam ga isključila, a on je očito pronašao drugu budilicu jer je u sobi
zavladala blagoslovljena tišina. Pa, to je bilo sve dok nisam začula Flinta
kako diše, „U kurac,“ iza mene.
Tad sam se sjetila da sam bila gola i klečala s grudima na tepihu na podu,
a dupe mi je stršalo ravno u zraku. Pogledala sam preko svog ramena i
zatekla ga kako stoji, zuri u mene, njegov već ogroman kurac je postajao krut

163
među njegovim nogama – prizor koji me natjerao da uzvratim na njegovu
psovku.
„Ne mrdaj se,“ naredio je kad sam se počela sjedati.
Dok su me Flintove uzavrele oči odmjeravale, postojao je dio mene koji
se osjećao kao da bih se trebala pokriti. Ali se nisam nimalo osjećala
nesigurno. Pod njegovim pogledom osjećala sam se sigurnije i poželjnije više
nego ikad u svom cijelom životu, i samo radi toga sam još više gurnula dupe
u zrak. „Lažem. Vrati se na krevet, ali točno u taj položaj.“
Kao prvo, imala sam druge planove. Sjela sam, ali nisam se uspravila na
noge. Umjesto toga okrenula sam se na koljenima i polako dopuzala do
njega.
„Ne radi to,“ režao je, ali su mu oči govorile drugačije.
„Moram nekoliko isprika odraditi,“ polizala sam usne.
„Na krevet Ash.“
„Ne,“ odgovorim, a on upozoravajuće podigne obrvu koju sam
ignorirala. „Ti si puno stvari meni napravio sinoć–stvari koje su mi se
svidjele. Ali postoji nešto što sam ja htjela napraviti.“ Omotala sam ruku oko
njegove nabrekline, polako klizila preko glavića i nazad. „Predložiti ću ti da
sjedneš.“ I za promjenu, Flint nije imao odgovor. Povukao se na rub kreveta
i bacio štake na pod. Pobjedonosno sam se nasmijala dok sam ga slijedila
prema naprijed, prelazila sam rukama preko njegovih bedara sve dok nisam
došla do baze njegovog kurca, a potom spustila svoju glavu da poljubim mu
vrh.
„Čekaj,“ nagovarao me, ali završila sam sa slušanjem njegovih naređenja.
Otvorivši usta, uvukla sam njegovu dužinu što sam više mogla u svoja usta.
„Sranje,“ siktao je. „Čekaj,“ ponovio je dok sam klizila gore uz njegovu
alatku. Čvrsto me povukao gore prije nego se nagnuo i poljubio me u rame.
Upotrijebivši moju bradu kako bi podigao mi glavu, prisilio me da ga
pogledam. „Rekao sam čekaj.“ Nevino me poljubio u usta i prelazio svojim
rukama preko mog struka da bi ih ostavio na kukovima.
Potom je tlo pod mojim nogama nestalo i cijeli svijet se preokrenuo
naopačke.
Doslovno.
Glasan smijeh mi pobjegne iz grla dok me Flint prebacivao na krevet da
mu se pridružim. Žonglirao je sa mnom kao s krpenom lutkom sve dok nije
pronašao položaj koji mu je odgovarao – klečala sam iznad njegovog lica.

164
 Istog trena sam se prestala smijati kad su mu se usta zatvorila oko mog
klitorisa.
A onda sam zajecala dok su njegovi dugi prsti pronalazili moj otvor.
Druga ruka mu se muvala između nas i on podigne svoj kurac prema mojim
ustima.
Vrteći svoj jezik spustio je glavu na krevet dovoljno dugo da kaže, „Sad
se ispričavaj koliko god hoćeš dok ja doručkujem.“ Udahnula sam kad su
njegovi prsti započeli ritam u meni radi čega se nisam mogla fokusirati na
išta drugo. „Jesi li nadražena?“
„Malo.“ uspjela sam se pribrati dovoljno dugo da ponovno pronađem
njegov kurac.
Odmah sam požalila svoj odgovor kad je sklonio svoj prst. „Onda svrši
na mojim ustima, ali bolje ti je da se uposliš.“ Pljusnuo me po dupetu,
fantastično snažno prije nego je upotrijebio oba guza da me povuče dolje
kako bih lebdjela samo centimetar iznad njegovih usta. „Jer ja ću svršiti u
tvoja također.“ Vukao me je prema dolje sve dok nisam skroz pokrivala
njegovo lice, ližući i sisajući me duboko i pohlepno radi čega me je trebalo
biti sramota.
Ali sram bi zahtijevao razmišljanje, a upravo tada, svaka moždana
stanica koju sam imala me je napustila radi lova na vrhunac.
Odmah sam mu svršila u usta. Potom, kad sam konačno se pribrala, on
je isto tako svršio u moja. A Flint kao Flint, pa, bio je toliki štreber da je
inzistirao da mi pokaže koliko točno je prihvatio moje seksualne isprike.
Stoga prije nego sam zaspala na njegovim grudima svršila sam posljednji
put s njegovom rukom među svojim nogama.
Donijela sam odluku da bih mogla živjeti s dva alarma ako je to bio poziv
na buđenje koje su nudili.

Ash je veći dio dana prespavala gola u mom krevetu. Da se pitalo mene,
svršila bi barem još desetak puta, ali koliko god volio je promatrati dok
svršava, još više sam volio osjetiti je kako svršava dok sam bio u njoj. Trebalo
joj je vremena da se oporavi od sinoć jer imao sam planove za večeras… i

165
svaku večer u doglednoj budućnosti.
Nakon što je zadrijemala, iskrao sam se iz kreveta i popio svoju kavu uz
jedino društvo koje su mi pravila sjećanja na nju kako guta moje olakšanje.
Vrlo brzo je to postalo moje omiljeno društvo.
Znao sam da smo Ash i ja daleko od toga da budemo popravljeni ili
ponovno skupa, ali znajući da je bila moja i samo moja, na svaki mogući
seksualni način učinilo me još odlučnijim da prisvojim i ostatak nje. Već prije
sam bio odlučio zadržati je u svom životu, ali nakon što sam čuo dok svršava
kako izgovara moje ime, zakleo sam se da neću dopustiti ičemu da mi stane
na put.
Oko tri popodne kucanje na vratima me natjera da konačno navučem
nešto odjeće. Tiho sam zatvorio vrata svoje spavaće sobe i navlačio majicu
kad se kucanje ponovi.
„Dolazim,“ doviknuo sam šepajući prema vratima.
Otvorivši ih malo zakolutam očima. „Tri popodne. Impresioniran sam.
Shvatio sam da ćeš biti tu čim je Till otišao u dvoranu.“
„Dadilja se nije pojavila.“ Eliza se nasmije proguravši se pored mene
noseći hrpu staklenog posuđa za pečenje. „Gdje je ona?“ upita vrteći se u
krug.
„Spava.“
„Još uvijek? Flinte, što si radio toj sirotoj djevojci?“
„Želiš li iskren odgovor?“ Nacerio sam se.
Napuhala je obraze i pretvarala se da povraća. „Dragi Bože, ne.“
„Što je to?“ pratio sam je do kuhinje i promatrao kad je počela paliti
pećnicu.
„Pečenje u loncu i dvostruko pečeni krumpiri. Pa, upravo sad su samo
jednom pečeni krumpiri; daj im dvadesetak minuta i biti će dva puta
pečeni.“
„Ženo.“ Groktao sam kao pećinski čovjek prije nego sam podigao rub
aluminijske folije da ponjušim unutra.
„Shvatila sam da će biti gladna, a Bog zna da je ti ne možeš nahraniti.“
„Sviđa mi se to što pretpostavljaš da sam beskoristan u kuhinji, ali ako to
znači da ćeš se pojaviti s dvostruko pečenim krumpirima, možeš nastaviti i
dalje s tom pretpostavkom koliko god dugo želiš.“
Zahihotala se udarivši me po grudima. „Ne pretpostavljam da si
beskoristan u kuhinji, znam da si beskoristan u kuhinji. Zadnja stvar koja

166
ikome od nas treba je da ti pokušavaš joj skuhati ručak i uzrokovati da
pobjegne na još tri godine. Mračni, plačljivi Flint je bio prava gnjavaža.“
„Plačljivi Flint? Ozbiljno moraš naći prijateljice i prestati se družiti toliko
puno s Quarryjem.“ Nasmijao sam se.
„Ne, Q bi te nazvao jebenim plačljivcem. Ja sam doradila to.“
„To je istina.“ Prstima sam ukrao šnitu pečenog mesa i ubacio je u usta.
„Dolazite li vas dvoje na večeru nakon Q-ove borbe?“
„Da. Čuo sam da si prodala sliku. Naručujem jastoga.“
„Jesam! Moj Prozor snova sad visi u Muzeju de Coffee Shop, u centru.
Zaradila sam samo stotinu dolara, stoga ćeš možda morati naručiti s dječjeg
jelovnika.“
„To je još uvijek poprilično sjajno. Sad si pravi umjetnik.“
Izvadio sam vilicu iz ladice i uzeo još jedan komad mesa prije nego je
Eliza sklonila jelo.
„Ne jedi bez nje,“ kudila me.
„Ne. Pusti ga da jede. U redu je,“ Ash reče iznenada pojavivši se iza nas.
Bila je odjevena u svoje traperice i jednu od mojih majica s kapuljačom
koja ju je progutala cijelu. Ash je bila visoka – činjenica koja mi se sviđala čak
i kad sam morao gledati gore prema njoj – ali bila je tako mršava da je sve
visjelo debelo ispod dupeta. Dupeta kojem sam nakon ovog jutra poznavao
svaku oblinu.
„Mm.“ Pokazao sam prema svojim ustima dok sam užurbano gutao
pečenje. „Hej.“ Spustio sam vilicu u sudoper i krenuo prema njoj.
„Jutro,“ pozdravila je stidljivo radi čega sam suzio pogled čak i dok je
omotavala ruke oko mog struka.
Eliza se oglasi iza mene. „Bok.“
Ash se odmakne i oči joj bljesnu s mene prema Elizi i nazad na mene prije
nego je odgovorila s hladnim „Bok.“
Pakla mu.
Eliza nije ni najmanje primijetila ledenu frontu. „Upoznale smo se nekad
davno. Ja sam Tillova supruga, Eliza. Drago mi je da smo se ponovno srele.“
Dobacila je topao osmjeh koji nimalo nije ugušio Ashinu pasivno-agresivnu
hladnoću.
„Da, sjećam se kad smo se upoznale.“ Ash se naceri, toliko lažno da sam
skoro povjerovao u to.
Skoro.

167
 Stao sam ispred nje. „Hej, možemo li popričati na sekundu?“
„Naravno dušo,“ sladunjavo je odgovorila, ali bilo je jasno da pričanje je
bilo jako nisko na Ashinom popisu.
Njezine ruke su klizile gore preko mojih grudi i preko mojih ramena.
Uspevši se na vrhove prstiju, dala mi je senzualni i krajnje nepristojni
poljubac. Prihvatio sam ga iako sam znao da Eliza promatra, ali samo zato
što sam znao točno što je Ash radila.
I.
Jebeno.
Sam.
To.
Obožavao.
Nerado sam prekinuo poljubac prije nego su joj ruke kliznule dolje na
moje dupe. „Ispričaj nas na minutu Eliza.“ Vratio sam pozornost na Ash.
„Spavaća soba,“ naredim.
Eliza se zahihotala i obrisala ruke o krpu koja je visjela s pećnice.
„Zapravo moram ići. Samo sam htjela donijeti hranu. Krumpiri će biti
spremni za petnaest minuta. Pojedite ih dok su topli. Quarry je glavni
događaj večeras stoga će večera vjerojatno biti poslije devet.“ Otišla je do
Ash koja je još uvijek posesivno držala za moj struk. „Nemaš pojma koliko
sam sretna što si se vratila.“ Ispružila je ruku i stisnula njezinu. „Sačuvati ću
ti mjesto na borbi?“
Ash je blistala, ali kad je primijetila kako je promatram, brzo je to sakrila.
„Da. Uh. Svakako,“ odgovorila je.
„Dobro, vidimo se društvo večeras,“ Eliza dobaci dok je odlazila prema
vratima. Čim su se vrata zatvorila za njom Ashina ramena se spuste uz
olakšanje.
„Gore,“ zalajem radi čega joj se glava podigne gore da pogleda u mene.
„Uh?“
„Smjesti svoje dupe na moj pult tako da možemo ovaj razgovor obaviti
oči u oči.“
„Kakav razgovor?“
„Gore,“ ponovio sam, a ona se nije protivila izuzev uzdaha.
Smjestio sam se među njezine noge i raširio svoje štake tako da može
omotati svoje noge oko mojih kukova.
„Ne sviđa ti se Eliza?“

168
 „Ona je ok,“ cvrkutala je.
„Sereš.“ Oborio sam usta na njezina.
Uhvativši u šaku prednji dio moje majice privukla se još bliže dok je
klizila svojim jezikom uz moj. Naglo sam je primicao do ruba pulta sve dok
moj kurac nije pronašao njezino središte prekriveno traperom.
„Nemaš jebenog pojma koliko mi se digao dok sam gledao kako me
prisvajaš,“ mrmljao sam o njezina usta vrteći svojim kukovima o njezine.
Odmaknula se kako bi razgovarala. „Ako ću pokušati s tobom, onda
Eliza –“ prebacio sam svoju težinu na jednu stranu i potom ispružio ruku
kako bih je uhvatio za potiljak glave prisiljavajući njezina usta na svoja. Ruke
su joj lutale po mojim grudima.
„Predomislio sam se. Nećemo pokušavati. Činiti ćemo to.“
Nasmiješila se i posegla dolje do dugmeta na svojim trapericama. „Neću
se protiviti.“
„Ne. Pričam o nama. U ovo doba jučer si bježala od mene, a niti prije pet
minuta bila si spremna me zajahati usred kuhinje sam da bi Eliza znala da
sam tvoj.“
„Ti jesi moj,“ dodala je defanzivno i naceri se.
„Dobro da znam da se slažemo. Što je upravo zašto ćemo činiti to umjesto
pokušavati.“
Spustila je ruku među nas i nježno milovala moj kurac. „Kako god, ne
želim razgovarati o tome više.“
Odmaknuo sam se van njezinog dosega. „Šteta. Popustio sam ti sinoć.
Sad ćeš pričati sa mnom.“
„O Bože.“ Krenula se micati s pulta.
Blokirao sam je. „Saslušaj me.
„Ne želim te saslušati! Ne u vezi nje. Žao mi je. Znam da je ona tvoja
obitelj i sve to, ali kao prvo jedan od razloga zašto sam otišla jest što ja nikad
neću biti Eliza. Nikad.“
„Apsolutno si u pravu.“
Usta joj se razjape od šoka.
„Bio sam jebena budala kad sam ti rekao da sam zaljubljen u Elizu. I to
ne zato jer nas je to rastavilo. Bio sam budala jer je to bila gomila sranja.“
Upotrijebivši njezinu bradu nagnuo sam joj glavu u nazad prisiljavajući da
se njezin pogled spoji s mojim. „Nikad nisam bio zaljubljen u nju – barem ne
na način na koji sam mislio. Ali to sam shvatio tek kad sam se zaljubio u

169
tebe.“
Zakolutala je očima, ali sam nastavio dalje.
„Ash, tad sam stvarno bio sjeban. Čak i prije nesreće, bio sam ljut radi
svega. Život je bio borba, svaki jebeni dan je bila apsolutna borba. Prije nego
je mama otišla, probudio bih se usred noći i čistio kuću jer sam paničario da
će socijalna služba pojaviti. Till se odselio kad sam imao dvanaest. Svakako
se vratio i brinuo se za nas koliko god je mogao, ali svakodnevno, bio sam
učenik sedmog razreda koji je odgajao sedmogodišnjaka. Bio sam užasnut
da ću sjebati nešto i izgubiti to malo stabilnosti koju sam stvarno imao. Onda
kad je Eliza ušla u naše živote, skinula je dosta te odgovornosti s mojih
ramena. Ona i Till su mi dali sigurnost po prvi put u mom cijelom životu.
Očajnički sam se pokušavao držati za taj osjećaj, bez obzira na sve. I negdje
usput sam pobrkao taj očaj s ljubavlju.“ Prestao sam pričati i zadržavao
njezin prazan pogled, preklinjao je da stvarno sasluša moju ispovijed.
Trebalo mi je barem da razumije zašto sam se ponašao kako sam se ponašao.
Možda bi onda mogli krenuti ispočetka bez sjena iz prošlosti koje su razbijale
mogućnost za budućnost.
Konačno, nakon par sekundi, stidljivo je priznala. „Tako sam se ja radi
tebe osjećala.“
„Ash –“
„Radi tebe sam se osjećala sigurno i bezbjedno.“ Pogledala je gore,
ispravila ramena i neustrašivo se susrela s mojim pogledom. „Znaš, ni ti isto
ne razumiješ moj život Flinte. Nije mi zapravo bilo lako. Moj otac me slao
van na ulice da pljačkam. Ponekad su to bili dragi tipovi koji nisu imali
pojma koji vrag sam radila. Ali ponekad nisu. Jednom sam uhvaćena dok
sam krala novčanik. Tip me bacio dolje, udario me u rebra i onda pljunuo na
mene prije nego je otišao. Nije to bilo ništa veliko. Završila sam s razbijenom
usnom i natučenim kukom. Većinom je moje dostojanstvo to koje je
podnijelo najveći teret napada, ali moj vlastiti otac je nanio te ozljede. Kad
sam se vratila na mjesto sastanka, deset minuta mi je držao predavanje o
tome kako mu nisam donijela nazad dosta novaca. Nije manje mogao mariti
za to što sam bila povrijeđena.“
„Kurvin sin,“ opsujem. Poljubivši je u čelo, iznova ponovno sam planirao
Rayevu smrt.
„Taj dan, kad si me pokušao spasiti od Maxa, to mi je značilo više nego
što si možeš ikad zamisliti. Mislim da sam se upravo tad zaljubila u tebe. Ne

170
radi toga tko si bio ti već kako sam se radi tebe osjećala. Nakon toga sam se
otvorila prema tebi, radi čega je sve što si mi rekao bilo još teže. Mogla sam
podnijeti to sranje od bilo koga na svijetu – bilo koga osim tebe. Vjerovala
sam ti, i gle gdje me to odvelo.“
„Tako mi je jebeno žao Ash. Taj dan je bio kao savršena oluja okidača za
nas oboje, jer kad sam saznao koliko imaš godina, uspaničario sam se iznova.
Imala si šesnaest.“
Oči joj postanu ljutite kad je odbrusila. „Sad mi je tek devetnaest.“
„Sranje. Nemaš ništa više devetnaest godina nego ja dvadeset i dvije.
Ash, nisi provela protekle tri godine tulumareći. Družila si se sa starijim
gospođama i kuhala ručak u skloništu za beskućnike. Oboje smo iskusili
dovoljno života da potraje za vječnost. Stvarno sam spreman samo sjesti,
opustiti se i uživati.“ Spustio sam svoje čelo na njezino. „Po mogućnosti s
tobom.“
To je trebala biti izjava koja će je umiriti, ali činilo se da ju je samo
zapalilo.
Iznenada je skočila na noge odgurnuvši me u stranu prije nego sam
povratio ravnotežu-
„Ne znam kako biti i s bilo kime! Tako je cijeli moj život Flinte. Samo ja.
Čak i kad sam bila sa svojim tatom i dalje sam bila sama.“ Krenula je hodati
po sobi. „A onda se ti pojaviš i ne samo da me želiš da budem s tobom, već
da živim u tvojoj savršenoj kući sa savršeno označenim ormarićima. Ne
uklapam se u ovaj život! Ne mogu biti tvoja mala sretna ženica u tvom
malom sretnom domu.“
„Dobro. Jebeno uspori. Ash, nisam te pitao da se udaš za mene.“
Sledila se i pogledala u mene. Razočaranje je bilo vidljivo na njezinom
licu iako su joj obrazi bili crveni radi nelagode. Radi toga sam bio šupak, ali
to razočaranje me učinilo sretnijim nego ijedan osmijeh koji mi je ikad
dobacila.
„Nisam mislila –“
„Još,“ dodam i potom njezina glava trzne nazad. „Ne poznajem te više.
Sjećam se djevojke u koju sam se zaljubio, i ako bih bio iskren prema tebi, još
uvijek je volim.“ Brada joj krene drhtati, ali moj osmjeh je rastao. „Sad se
želim zaljubiti u tu ženu. Želim znati tko je stvarno Ash Victoria Mabie.
Mislim, znam da je fantastična i odlična u krevetu,“ zadirkivao sam radi čega
se ona počela gušiti od smijeha. „Ali želim je poznavati cijelu. I dok se

171
bavimo time, želim da ona isto upozna mene.“
„Nisam isti tip kojeg se sjećaš. Godine su me također promijenile – u
nekim pogledima na bolje, a u nekima na gore. Dovraga, možda me budeš
mrzila za dva tjedna, ali barem mi daj šansu. Želim te natjerati da se zaljubiš
u mene, ne u sjećanja. I ako i kad se to dogodi, učiniti ću te svojom ženom. I
učiniti ću ovo tvojim domom. I možemo činiti jedno drugo sigurnim i
bezbjednim ostatak naših života.“
Prišao sam zaustavivši se ispred nje. Oči su joj poskakivale po prostoriji,
ali znam da više nisu bile zamagljene. Nešto što sam rekao ju je promijenilo,
samo sam morao shvatiti koji jebeni dio je taj koji je morala čuti tako da je
mogu uvjeravati na svakodnevnoj razini.
„Ash, sve će to doći s vremenom. Upravo sad, samo mi treba da prestaneš
bježati i možda da počneš tako što ćeš izaći na jebeni spoj sa mnom.“
Progutala je knedlu, a njezine plave oči su blistale od neiskazanih
osjećaja. „Ne znam.“
Bio sam tako jebeno bolestan i umoran od toga da ne znam. Proveo sam
krajnje predugo vremena živeći u neizvjesnosti.
Znao sam.
Jebeno sam znao.
I natjerati ću nju da zna.
„Dovraga Ash. Daj mi jebenu priliku. Mogu ja ovo! Kunem se Bogom.
Mogu ovo.“
„Samo...“ Utihnula je pogledavši dolje u pod. Zurila je u svoje noge
nekoliko sekundi prije nego je polako podigla pogled gore uz široki osmijeh.
„Nikad nisam bila na spoju.“
Usne mi trznu. „Pa sad kad znam to mogao bih krenuti polako s tobom.
Ne mogu vaditi teško naoružanje prvu večer. Samo ću se pripremiti na poraz
tijekom drugog spoja.“
Stavivši ruke na bokove nagnula je glavu. „Jesi to sinoć radio u krevetu?
Mislila sam da si se suzdržavao prema meni.“
„Koji vrag Ash!“ Opalila se smijati. „To nije nešto što se govori
muškarcu! Ponavljaj za mnom: Upropastio sam te za sve muškarce dok sam
ispunjavao svaku tvoju fantaziju.“
Nastavila se smijati tako da sam je privukao uz svoje grudi. „Vidiš, rekao
sam ti da sam nov u ovome.“
„Isto tako se voliš zajebavati sa mnom.“

172
 Omotala je ruke oko mog struka i privukla se nemoguće bliže. „Da,
možda malo.“
„Dakle večera i film sutra navečer?“
„Hoćeš li mi donijeti cvijeće?“
Izdahnem glasno. „Samo ako obećaš da ćeš biti sutra ujutro tu, donijeti
ću ti štogod želiš.“
„Dobro, cvijeće će biti još jedna novina.“ Krenuo sam se smijati kad sam
se sjetio njezinog blesavog popisa.
Zabacivši glavu unazad kako bi zadržala moj pogled rekla je, „Drugačiji
si.“
„Isto kao i ti,“ dogovorim naglasivši to poljupcem.
„Znaš li da je ovo bio vrlo zreo razgovor koji smo upravo vodili.“
„Da?“ rekoh ponosno. „Vidiš, možemo mi to.“
„Ne. Mislim da sam dobila od toga osip.“ Napravila je predstavu od
češkanja svojih ruku.
„Daj ušuti.“ Spustio sam ruku na njezino dupe i grickao joj donju usnu.
„Znaš u što bih se kladila da bi izliječilo moj osip?“
„To da si raširenih nogu vezana za moj krevet?“
„Ne,“ odgovorila je i potom se nagnula da šapne, „U biti da, ali možda
kasnije.“ Onda se odmaknula van mog dosega i grandiozno mahnula rukom
prema mojoj sobi. „Djetinjasti čin pobune.“
„Ash,“ upozorio sam je.
Otrčala je u moju sobu. „Ispremještati ću ti oznake u ormaru u
kupaonici.“
„Da se nisi usudila!“
Krenuo sam za njom, ali bio sam krajnje spor. Već je bila u kupaonici prije
nego sam ja čak i stigao do spavaće sobe.
Tresao sam bravu, ali je zaključala vrata. „Ash, kunem se Bogom,“ režao
sam, ali nisam nimalo bio ljut.
Bože, kako mi je nedostajala.
„Ash!“ pokušao sam ponovno na vrata iznenađujuće otkrivši da su
otključana.
Otvorim ih širom i zateknem je odjevenu u ništa osim izazovnog smješka.
„Iliii… možemo se seksati pod tušem.“
„Ili se možemo seksati pod tušem,“ potvrdim zalupivši vratima iza sebe.
To je bio puno bolji plan.

173
DVADESET ČETVRTO POGLAVLJE

BUDU PRISTOJNA PREMA ELIZI.

Budi pristojna prema Elizi.
Budi.
Pristojna.
Prema.
Elizi.
„Hej, čekala sam te,“ rekla je privukavši me u zagrljaj čim smo ušli u
prepunu dvoranu. Ukočila sam se i bila tako sve dok Flint nije spustio svoju
ruku niz moja leđa uhvativši me za dupe.
„Bok!“ Cvrkutala sam odgurnuvši mu ruku.
Pustila me i udarila Flinta po grudima. „Kasnite.“
Cimnuo je glavom prema meni. „Njezina krivica. I prije nego pitaš…
nemoj.“ Dobaci joj mig.
„Fuuj“ povikala je i potom se okrenula i pogledala u mene. „Bez uvrede.“
Nasmijala sam se. „Nema zamjerke.“
„Pa, bolje ti je da se vratiš tamo, Till iz nekog razloga bijesno korača u
krug, radije bih da ti to riješiš nego ja.“
„Odlično,“ rekoh nezainteresirano. „Pričekaj, moram prvo predstaviti
Ash nekome.“
Eliza pogleda u mene. „Sačuvala sam ti mjesto.“ Okrenula se prema točki
u prvom redu sa znakovima rezervirano zalijepljenima na zadnji dio stolica.
„Samo dođi i potraži me kad budeš gotova.“
Ramena mi se opuste dok sam je promatrala kako odlazi.
Flint se nagne prema dolje i šapne mi na uhu, „Sviđaš joj se.“
„O bogova mu,“ zarežala sam radi čega se on nasmijao.
Podigavši štaku pokaže prema vratima označenima s Samo za osoblje
dvorane. „Hajde.“
Slijedila sam ga dok je vješto prolazio kroz gomilu. Nisam bila sigurna

174
kako je to činio. Ja sam koristila samo dvije noge i naletjela na više ljudi nego
on.
Uveo me u veliki otvoreni ured koji se granao u tri ostala ureda. Dva su
se mogla vidjeti kroz staklene prozore koji su imali pogled na dvoranu i dok
sam promatrala imena napisana na vratima, shvaćala sam zašto.
Na onom s lijeve strane je bio logo On The Ropes iznad riječi: Bivši svjetski
prvak u teškoj kategoriji, Slate 'Tiha oluja' Andrews.
Na vratima s desne su bile riječi 'Prigušivač' oblikovana zvučnim valom
s titulom: Bivši svjetski prvak teške kategorije, Till Page.
Ali vrata u stražnjem dijelu su bila ta koja su stvarno mi privukla
pozornost: Direktor sportskog marketinga On The Ropes, Flint Page.
Pogledala sam u njega i njegov ponosni osmijeh je bio jednak mome. „To
je stvarno jebeno fora.“
„Ne, nije to velika stvar.“ Osmijeh mu je rastao.
Podigla sam se na prste i poljubila ga u obraz. „Lažljivče.“
Nasmijao se i izvadio ključ iz svog džepa. Nakon što je otključao vrata,
upalio je svjetlo, i nimalo ne iznenađujuće pokazao čisti i bez ikakvog nereda
na sebi stol s tri police ispunjene knjigama iza njega. Laptop je stajao na
jednoj strani, a osim okvira za slike i komada cigle, ostatak stola je bio
prazan.
„Sjedi. Vraćam se odmah.“ Poljubio me u vrh glave i potom otišao.
Odlučila sam sjesti na njegovu stolicu iza stola. Prelazeći prstima preko
drvenog stola, pitala sam se je li ikad sjedio na ovom istom mjestu i mislio o
meni. Samo ta pomisao me ugrijala.
Otkrila sam da je okvir za sliku imao fotografiju Flinta u boksačkom
ringu. Bio je usred udarca i sudeći po izrazu lica njegovog protivnika u
trenutku udarca, to je bio nokaut. Nasmiješila sam se sama sebi jer sam ga
po prvi put vidjela kako stoji bez svojih štaka. Definitivno, Flint je mogao
samostalno napraviti korak ili dva, ali ta slika je bila drugačija. Bio je snažan
i silovit.
A to me natjeralo da se zapitam bi li ta verzija Flinta bila isto tako vraški
sklona biti s djevojkom kao što sam ja.
Hvala Bogu što prije nego sam se izgubila u mašti Flint me prekinuo.
„Ovo je sa zgrade.“
„Ha?“ Pogledala sam u njega dok se naginjao na dovratnik.
„Cigla. Iz one zgrade koju si vandalizirala one večeri kad smo prvi put bili

175
skupa.“
Odmah sam je podigla i okretala. Nije bila veća od jabuke, ali jasno si mogao
razaznati žutu liniju boje na jednoj strani.
Čula sam njegov četverotaktni hod kako se približava, ali nisam mogla
skloniti oči s cigle.
„Nemam pojma je li ta oznaka ona koju si ti napravila ili neka druga, ali
dan nakon što su je srušili, poslao sam Quarryja da preskoči ogradu i ukrade
mi ga.“
„Ja… još uvijek sam bila tamo kad su je srušili,“ zamucala sam podigavši
pogled taman kad je on sjedao na ugao svog stola.
Uzeo mi je ciglu iz ruke i spustio dolje, potom me povukao za ruku i
privukao na svoj bok. Voljno sam prišla naslonivši glavu na njegovo rame dok
je on omotavao ruke oko mog struka.
„Da, ali čak i tada sam te pokušavao zadržati.“ Topila sam se u njegovim
rukama.
Svi. Ti. Osjećaji.
„Prestani pričati,“ mrmljala sam mu uz vrat.
Njegova ruka je izazivala na leđima moje majice. „Molim? To nije čak niti
bilo prljavo.“
Taman kad sam ga htjela upitati nešto prljavo, glasan i neobično poznat
glas se oglasi u prostoriji.
„Kunem se Bogom, nadam se da ti je taj dečko priredio pakao radi
vratolomije koju si izvela.“ Glava mi poskoči prema gore, a napola smijeh,
napola uzdah mi izleti iz grla.
„Max!“ Povikala sam izvlačeći se iz Flintovog zagrljaja.
Odjeven u traperice koje vjerojatno nikad nisu vidjele prljavštinu i crnu On
The Ropes majicu s kragnom, Max je stajao na dovratniku gledajući u mene. Bio
je ljut… a mene nije bilo manje briga. Požurila sam prema njemu i bacila ruke
oko njegovog vrata.
„O moj Bože! Što ti radiš tu?“ upitala sam ga kad me pustio.
„Ja? Radim ovdje. Koji vrag ti radiš tu?“
Okrenula sam se i pogledala u Flinta koji nas je promatrao uz zabavljeni
cerek. „On radi ovdje?“
Slegao je ramenima i prekrižio svoje debele ruke na prsima. Pogledala sam
nazad u Maxa. „Imaš posao?“
„Da, tvoj dečko mi je sredio razgovor nedugo nakon što si otišla. Donni

176
isto.“
„Donni? Gdje je ona?“ Nagnula sam se da pogledam uokolo.
„O, ona nije tu dušo. Uselila se sa Slateovim starim boksačkim trenerom.
Sad živi u L.A.“
„Nema. Jebene. Šanse.“ Izdahnem.
„Da, Yimmy je dobar tip, obožava je kao da je kraljica od Sabe12. Ona je još
uvijek mrzovoljna do bola, stoga se pripremi kad sazna da si se vratila. Recimo
samo da nije zadovoljna tobom.“
Nasmijala sam se. „Je li ikad bila zadovoljna sa mnom?“
„Nije.“ Odmahnuo je glavom uz osmijeh. „Slušaj, moram se vratiti nazad
tamo. Održavam red na zadnjim vratima. Nadoknaditi ćemo za večerom
nakon borbe.“
„Dobro.“ Još jednom ga zagrlim. „Tako sam sretna što te vidim.“
„I trebala bi biti. Ti i ja ćemo ozbiljno porazgovarati večeras o tom tvom
usranom bježanju.“ Oštro je gledao u mene.
Promatrala sam ga dok je odlazio, a potom se okrenula i zatekla Flinta kako
se premještao u svojoj stolici.
„Ti,“ je bilo sve što sam rekla dok sam mu prilazila.
Otvorio je svoje računalo niti ne pogledavši u mene. „Ja?“
„Wheels, nisam sigurna što da kažem.“ Nasmiješio se zaslonu. „Našao si
Maxu i Donni poslove?“
„Nije to velika stvar, pomogli su mi tražiti te kad si otišla. Postali smo
prijatelji.“
Uzdahnem zadirkujući ga, okrenem ga u stolici kako bi gledao u mene.
„Osuđujući McGee je postao prijatelj s dvoje sredovječnih beskućnika?“
Slegao je ramenima. „Dobri su ljudi unatoč njihovoj situaciji. Neka riba sa
sklonošću ka trenutnom bježanju mi je to rekla.“
„Ona zvuči fenomenalno.“
Podigao je obrvu. „Ona zvuči kao da ću joj večeras dupe učiniti crvenim.“
Popela sam se zajahavši mu krilo, nakratko mu uzmem usta. „Ona zvuči
kao da bi to voljela.“ Nasmiješila sam se, a njegov osmijeh je bio identičan.
„Odlazi odavde. Imam posla koji moram obaviti.“
„Uključuje li tvoj posao mene da te jašem u ovoj stolici?“

12 Kraljica koju spominju Biblija, Kuran i etiopska povijest bila je vladar Sabe, pokrajine na području
današnjeg Jemena. Ona je čula za Salomonovu mudrost i otputovala mu s poklonima. Nakon što je darivala
Salomona i on nju, vratila se nazad u svoju zemlju hvaleći Boga. Postala je Salomonovom ženom, a od
njihovog sina Meleka su potekli etiopski carevi.

177
 Prasnuo je u smijeh. „Za dvadeset četiri sata pretvorio sam te u neman.“
Uhvatila sam se za njegov vrat ostavljajući poljupce otvorenih usta sve
do njegovog uha. „Ne, stalno radiš te slatke stvari radi kojih me prožimaju
trnci. Pokazujem svoju zahvalnost na isti način na koji ti se i ispričavam.”
„Sranje,“ opsovao je dok je vrtio moje kukove po svom već tvrdom kurcu.
Spustila sam ruku dolje do njegovog dugmeta kad sam začula Tillov
ljutiti glas iza sebe.
„Kasniš! Uh… Sranje, oprosti.“
Posramljena, zakopala sam lice u Flintov vrat, ali on ispusti glasan smijeh
kojem sam se brzo pridružila.
„Ne, u redu je. Taman sam krenuo potražiti te.“ Podigao me iz svog krila.
„Ash je na putu da potraži Elizu.“ Poljubio me u usne i gurnuo me iza svog
stola.
„Tako je, da, pronaći Elizu,“ mrmljala sam poravnavajući kosu.
Till podigne bradu prema Flintu dok sam odlazila prema vratima. „Držiš
to pod kontrolom?“
„Pokušavala sam,“ rekoh sarkastično i on se ugrize za usnu pokušavajući
suspregnuti smijeh.
„Vidim.“ Namignuo je i gurnuo ruke u džepove dok sam odlazila.

Otišla sam do reda sjedala na koja mi je Eliza ranije pokazala zatekavši

ih blaženo prazne.
Provukla sam se ispod lanca koji ih je blokirao kad sam začula,
„Oprostite gospođice. Ta sjedala su rezervirana samo za obitelji boraca.“
Okrenula sam se i zatekla ogromnog tipa s crnom kosom i maslinastom puti
kako se naginje preko ograde. Čim smo uspostavili kontakt očima njegova
glava trzne se unazad i oči mu se rašire. „Svetog. Mu. Sranja.“
„Tu sam sa –“
„Flintom,“ dovršio je umjesto mene. „Bok. Ja sam Leo James, Slateov i
Tillov šef osiguranja.“ Ispružio je ruku.
„Bok, ja sam –“
„Ash Mabie.“ Još jednom je popunio prazninu. „Proveo sam dosta
vremena tražeći te.“ Prekrižio je ogromne ruke preko grudi. Nisam baš bila

178
sigurna kako reagirati. Je li bio ljut?
Pokušala sam samouvjereno. „Smiješno, često sam to čula.“
„Neću lagati. Tvoj sam veliki obožavatelj.“
Sad je bio moj red da trznem glavom radi šoka. „Ha?“
„Bilo mi je grozno radi Flinta, ali stvarno sam bio impresioniran time
koliko dugo si nas uspjela izbjegavati. Nemaš pojma koliko puta smo te
promašili za samo nekoliko minuta. Dobra si. Stvarno jebeno dobra.“
Nagnula sam glavu radi neobičnog komplimenta. „Hvala?“
„Čuo sam da su te pronašli, ali nisam očekivao da ću te vidjeti ovdje
večeras.“
Izdahnem. „Pa, ti nisi jedini. Flint, u svakom slučaju, može biti poprilično
uvjerljiv.“
„On je dobro dijete. Dobili su usrane karte, ali ono što su ti dečki napravili
od svojih života –“ zastao je i odmahnuo glavom. „U svakom slučaju, bilo
mi je drago upoznati te. Službeno. Uživaj u borbi.“
Zastenjala sam kad sam uhvatila pogled na Elizu koja je prilazila dok je
on odlazio.
Leo je zastao i zagrlio je prije nego je nestao u gomili.
„Vidim da već stvaraš prijatelje,“ Eliza primijeti dok smo sjedale obje.
„Smijem li ti molim te samo reći koliko istovremeno obožavam i mrzim
večeri borbe? Pomislila bi da nakon svih tih godina nervoza je nestala. Nije.
Upravo sad želim povratiti.“
Okrenula sam glavu i zastenjala u glavi radi njezinog pokušaja da
razgovaramo prije nego sam se podsjetila da budem pristojna.
„Nervozna si? Radi borbe?“
„Da, nemam pojma zašto. Mogu gledati Tilla i Flinta cijeli dan da
boksaju, ali radi Quarryja sam zabrinuta. Bez obzira što ima metar devedeset
dva i devedeset kila. On je još uvijek u mojoj knjizi dvanaestogodišnjak.“
„Visok je metar devedeset i dva?“ Vrisnem.
Eliza se zahihoće. „Pretpostavljam da još nisi vidjela Q-a.“
Odmahnula sam glavom.
„Da, sad je skroz odrastao. Veći od Tilla, ali manji od Flinta. I dalje
poganih usta. Završava srednju školu za par mjeseci.“
„Nema jebene šanse.“
Quarry je bio jedna od osoba za koju bih bila oduševljena da je vidim
opet. Nedostajao mi je taj mali skoro jednako kao Flint. Pa, ne baš toliko

179
puno. Ali mislila sam često o njemu dok me nije bilo.
„Slušaj, je li ti Flint išta spominjao o Quarryjevom stanju?“
„Stanju?“
„Da, izgubio je popriličan dio sluha tijekom godina. Nosi slušne
aparatiće kad nije u ringu, i čini se da mu oni dosta pomažu, ali puno
koristimo znakovni jezik.“
„On je gluh?“ ostanem bez daha i lice mora da mi je problijedjelo jer ona
ispruži ruku i stisne moju.
„Ne! On je… samo… ide u tom smjeru,“ brzo je ispravila. „Još uvijek
može čuti nešto, a i s njegovim slušnim aparatićima, značajno je bolje.
Govorim ti ovo samo jer večeras tijekom večere ti ćeš vjerojatno biti jedina
koja ne zna znakovni jezik. Ponekad, kad se dečki zanesu, zaborave pričati.“
Tupo sam zurila ispred sebe dok je težina bježanja tijekom protekle tri
godine stvarno mi sjedala. „Ne mogu vjerovati da sam propustila sve to,“
rekoh joj bez da sam pogledala u njezinom smjeru. „Prvo, bili su to Flintovi
prvi koraci, sad Q-ova gluhoća.“
„O, Flintovi prvi koraci nisu bili tako velika stvar.“
„Zašto to stalno svi govore?“ Vikala sam krajnje preglasno. „On mi je
rekao upravo tu istu stvar. Žao mi je, ali hodanje je ogromna stvar!“ Sjedila je
samo par centimetara dalje, ali sam bila relativno uvjerena da je čulo me pola
dvorane.
„Ššš…“ sugerirala je gledajući preko svog ramena da vidi koliko ljudi je
svjedočilo mom iznenadnom ispadu. „Nisam tako mislila Ash. To je
jednostavno… njegovi prvi koraci nisu bili velika stvar. To je bio dan kad je
zauvijek ostavio invalidska kolica, to je za njega bilo ogromno. To je bio dan
kad je povratio dio svog života. Išla sam s njim i Tillom kad je poklonio
invalidska kolica. Preklinjala sam ga da zadrži jedna, znaš, za svaki slučaj?
Ali bio je uporan u tome da želi da nestanu. S izuzetkom ovog popodneva,
nikad u svom životu nisam Flinta vidjela sretnijeg nego tog dana kad je
otišao pješke nazad do auta, oslobođen invalidskih kolica.“
S izuzetkom ovog popodneva.
Pogledala sam dolje u svoje krilo dok su mi obrazi počinjali se crveniti.
Da, bila sam poprilično sretna ovo popodne isto.
„Osim toga, nikad ne trebaš slušati sve što Flint kaže da nije velika stvar.
Diplomirao je na koledžu za dvije godine.“ Ubacila je par navodnika u zraku
i potom rekla, „Nije ogromna stvar. Doveo je jednog od najvećih

180
profesionalnih boksača na sceni tijekom svog prvog tjedna na poslu.“ Još
navodnika. „Nije ogromna stvar. Klinac je upotrijebio jednokratnu isplatu
novca koju mu je Till poklonio kao dar za diplomu da kupi kuću s dvadeset
dvije godine.“
Pogledala je u mene.
„Nije ogromna stvar?“ nagađala sam.
„Ne Fintu.“ Slegla je ramenima. „Od kad ga znam postojala je točno jedna
'ogromna stvar'.“ Nagnula se i ponovila. „Jedna. Pogađaš li što?“
O, nagađala sam. Samo nisam bila dovoljno hrabra da to izreknem.
Umjesto toga sam odmahnula glavom.
„Ti,“ šapnula je uz osmijeh prije nego joj je lice postalo ozbiljno. „Ash,
djeluješ mi kao sjajna djevojka, i ne mogu dočekati da te upoznam, ali sad ću
biti jako iskrena sad. Svi smo zabrinuti kako će se ovo razvijati s vas dvoje.
Razlog zašto smo uložili sve resurse koje smo imali da te pronađemo je taj
jer ako Flint misli da si ti ogromna stvar onda je to bezgranično bilo veće od
toga. Bila je to ogromna stvar koja je mijenjala život zauvijek.“
Oči su mi blistale dok sam bila fascinirana svojim cipelama skrivajući
osjećaje koje su njezine riječi uzrokovale.
„Ne znam što bih rekla,“ rekoh podu.
„Reci da si ozbiljna po pitanju njega.“
Mogla sam to reći. Mogla bi to biti istina. Ali iz nekog razloga imala sam
važnijih stvari za objelodaniti.
Podigla sam glavu kako bih pogledala u njezine ljubazne oči. „Mrzim te,“
rekoh joj otvoreno.
„Znam,“ odgovorila je djelujući nimalo dirnuto. „To si poprilično jasno
dala do znanja danas popodne.“
„Eliza, po svemu sudeći, ti si na korak od toga da budeš svetica što se tiče
braće Page. Ali znajući što je on osjećao prema tebi… ne mogu. Žao mi je.“
Oči joj se ispune suzama, ali bile su čudne. Nije izgledala kao žena koja
je upravo bila povrijeđena riječima. Izgledala je… sretno.
„I skroz mi je u redu sve to dokle god ti voliš njega.“
Zaboravi na onaj jedan korak. Svetost je postignuta.
„Ja…“ otvorila sam usta da bih ih ponovno zatvorila.
„Ash, kad ovaj razgovor završi, vratiti ću se pretvaranju da ne znam što
osjećaš prema meni. Sve što tražim od tebe da stvarno razmotriš što osjećaš
prema Flintu prije nego ga ponovno iskomadaš radi njegovih pogrešno

181
protumačenih osjećaja prema meni. O njemu mislim kao svom sinu, i ništa
više.“
„Nikad se nije radilo o tome što si ti osjećala prema njemu!“ otresem se.
Odmah je uzvratila ujedom. „Onda se pusti toga! Ne kažnjavaj muškarca
radi misli dječaka.“ Zastavši, prebacila je svoju dugu kosu i pogledala
uokolo da se uvjeri da nitko nije promatrao našu tihu svađu. „Kad si otišla,
Flint je bio u neredu. Previše je racionalizirao to što je osjećao prema tebi.
Nije bilo moguće da se zaljubio u šesnaestogodišnju djevojku koju je
poznavao samo mjesec dana. To sranje se nije događalo u njegovom čuvanoj
i kockastoj egzistenciji. Ali jest Ash. Sad mi reci da ti dijeliš te iste osjećaje…
čak i u prošlosti. I možeš se vratiti tome da me mrziš koliko god hoćeš.“
Bila sam zatečena njezinom iskrenošću. Isto tako sam je vraški cijenila
radi toga.
I samo radi toga sam joj odgovorila, „Oduvijek sam bila zaljubljena u
Flinta. Za mene je to sadašnje vrijeme.“
„Dobro,“ udahnula je.
Spustila sam glavu i promatrala je uglom oka kad je rekla, „Što je upravo
razlog zašto nisam sigurna da mogu ostati.“
„Staviti ću brzinsku pauzu na tvoju mržnju prema meni.“ Nasmiješila se
i potom prebacila svoje ruke u nelagodan zagrljaj. „Poznajem Flinta i njemu
je to isto sadašnje vrijeme.“ Stisnula me čvrsto još nekoliko sekundi i potom
me pustila te se namjestila u svojoj stolici. „Prekid pauze,“ šapnula je.
Prekriživši noge, iz svoje torbice je izvadila blok za crtanje i olovku. Nije
me pokušavala uključiti u daljnji razgovor dok smo čekale da borba krene.
Umjesto toga je sjedila u tišini, crtala detaljno par očiju. Sa
strahopoštovanjem sam gledala dok su Flintove duge crne trepavice
oživljavale kroz linije na njezinoj stranici. Kad je završila, nije čak niti
podigla glavu da prihvati moju prisutnost. Jednostavno je otkinula papir van
i dodala mi ga.
S nestrpljenjem sam ga uzela. To su bile Flintove oči i pripadale su meni
– čak i ako ih je njezina ruka nacrtala.
Njezina ljubazna, slatka i sveta ruka koju čak više nisam niti mogla
mrziti.
Prokletstvo!

182
 DVADESET PETO POGLAVLJE

„VIDI VIDI VIDI! GLE ŠTO JE šepalo dovuklo.“ Quarry je govorio i

pokazivao znakovnim jezikom dok smo ulazili u svlačionicu nakon borbe –
borbe koju je lako dobio nokautom u trećoj rundi.
„O moj Bože, ogroman si,“ cičala sam dok me podizao s poda u medvjeđi
zagrljaj. „Vidi te, sav si odrastao.“ Odmaknula sam se korak unazad i
zadirkujući ga pogledom prelazila gore dolje po njegovom tijelu dok je on
ponosno stajao napinjući mišiće i zauzimajući različite poze. „Prokletstvo Q,
da sam znala da ćeš tako izgledati, možda bih ti dala da opipaš mi sise svih
onih puta kad si pokušavao.“
Prasnuo je u smijeh. „Tko kaže da nisam? Poprilično čvrsto spavaš.“
Nacerivši se izbjegao je udarac koji sam s pola snage zadala u njegovo
rame. „Ti mali perverznjaku.“
„Curka, pa gdje si dovraga bila?“ Promatrala sam kako mu ruke tečno
pokazuju svaku riječ koju je izgovarao. Mrzila sam svaku sekundu toga.
Dok sam čekala da se Q istušira i presvuče, Flint me uputio u Quarryjev
gubitak sluha. Hvala Bogu, radi Tilla, već su svi bili tečni u znakovnom
jeziku i Quarry je već pohađao privatnu školu za gluhe osobe, stoga mu to
nije bila drastična promjena. Iako, čuti Flinta kako to priča, bilo je to 'nije
ogromna stvar'. Iako sam potajno sumnjala da Quarry vjerojatno se nije
osjećao isto.
„Pa, provela sam posljednje tri godine u različitim mentalnim
ustanovama pokušavajući preboljeti užasavajuće prizore koje sam vidjela
dok si izlazio iz tuša one noći kad sam otišla.“
„Začepi.“ Smijao se.
„Ozbiljna sam Quarry. Čula sam da umeci za penis ovih dana su u modi.
Trebao bi to provjeriti.“
„Duhovita si, ha?“ rekao je bez znakovnog jezika, ali samo zato što su mu
ruke bile zaposlene da me podigne s poda i prebaci me preko svog ramena.
Urlala sam od smijeha dok se vrtio u krug.

183
 „Ne,“ Flint iznenada drekne kad je jedna od Quarryjevih ruku nestala.
„Da se jebeno nisi usudio,“ zarežao je.
Q-ova ramena su se počela tresti od smijeha ispod mene prije nego me je
spustio nazad na noge.
Pogledao je u Flinta, ali riječi su mu bile upućene meni iz kuta njegovih
usana. „Očito, nije mi dopušteno više udarit te po dupetu.“
„Više?“ upitam isto gledajući u Flinta koji u najmanju ruku nije izgledao
nimalo zabavljen.
„Dobro, dakle stvarno čvrsto spavaš.“
Okrenula sam se i udarila ga u rame povrijedivši svoju ruku kad ju je
napeo taman prije nego sam udarila. „Kurvin sine.“ Tresla sam je dok se
Quarry smijao.
Njegov smijeh je naglo prestao kad sam začula da se iza mene vrata
otvaraju uz škripu. Bila sam više fokusirana na svoje jadne članke nego na
išta drugo. Sve dok nisam vidjela kako je zvuk pretvarao Quarryjeve žarke
oči boje lješnjaka u duboko seksi tinjanje, tek tad sam odlučila okrenuti se i
vidjeti tko nam se pridružio.
U sobu je uletjela očito uzbuđena djevojka.
„Ash, skloni se,“ Flint me požurivao, ali su mi oči bile zalijepljene na nju
dok je ona samo što nije letjela na nas. Njezina kratka tamno crna kosa je bila
ošišana u neodoljivu pixie frizuru s velikim komadom ružičaste koja je
pokrivala njezine duge šiške. Traperice su joj imale rupe na koljenima koje
je nesumnjivo kupila takve i imala je Conversice s uzorkom lubanje na koje
sam odmah bila ljubomorna.
„Ash, skloni se,“ Flint ponovi grubo.
Hvala bogu, poslušala sam njegovo naređenje i maknula se s puta za
dlaku izbjegavši da me sruše. Djevojka nije niti trenutka usporila dok se
bacala u Quarryjeve raširene ruke. Omotavši noge oko njegovog struka, nije
tratila niti sekunde oborivši svoja usta preko njegovih u nešto što se čak niti
nije moglo nazvati poljupcem. Quarryjeve ruke su kliznule s njezinog struka
na njezino dupe, stišćući ga dok ju je nosio do stola u uglu i sjeo dolje bez da
je prekinuo užurbanu sesiju maženja.
„Uh.“ Okrenula sam se prema Flintu. „Bi li trebali otići?“
„Nisam još siguran. Pusti još minutu da vidimo hoće li krenuti prema
njegovim hlačama. Meni je obično to znak.“ Tek što je završio s pričanjem
Quarry ispusti glasno stenjanje i Flintove oči polete preko mog ramena. „Da.

184
Trebali bi otići.“
Nisam se usudila okrenuti dok smo žurili van iz sobe.
„Koji vrag!“ Smijala sam se kad smo izašli van.
„Nemoj se osjećati loše, to je više-manje način na koji smo svi upoznali
Miu.“
„I što? Samo čekamo vani dok ne završe?“
„O Bože ne. Neću slušati to sranje. Naći ćemo se s njima u restoranu.“
Izbacio je lakat i ja sam ga isuviše brzo prihvatila.
Till izađe iza ugla. „Hej, gdje je Q?!
„Prespor si, Mia je prva stigla,“ Flint odgovori.
Till izvije usnu. „Stavio je svoje slušne aparatiće?“
„Da, upravo je razgovarao s Ash.“
Till je prošao pored nas i lupao šakom po vratima. „Imaš dvije minute
onda ulazim unutra. Ako te uhvatim s kurcem vani, otkinuti ću ga.“
Flint prasne u smijeh. „Sretno s time.“
„Da, hvala,“ Till odgovori potom udari ponovno po vratima. „Jedna
minuta.“
„Hajde.“ Flint me vodio kroz stražnja vrata do njegovog SUV-a.
„Zabavila si se večeras?“
„Stvarno jesam.“
Usne mu se izviju u cerek. „Čak i dio kad si morala sjediti s Elizom tri
sata.“
„Pa nije bilo toliko zabavno kao što će biti ovaj sljedeći dio, ali bilo je ok.“
Podigla sam se na prste kako bih uzela njegova usta.
Prelazio je zubima preko moje donje usne. „Koji je sljedeći dio?“

„Sranje,“ opsujem dok je Ash uzimala kurac u stražnji dio svog grla.
Onog trenutka kad smo se zaustavili na parkiralištu restorana, točno sam
saznao što je sljedeći dio.

185
 Ruke su mi bile upetljane u njezinu kosu dok je ona lebdjela iznad
središnje konzole, cijedeći spermu iz mog kurca. Gutala je kao jebeni
šampion i nastavila me obrađivati sve dok više nisam mogao podnijeti.
„Ash. Prestani.“ Povukao sam je za ramena, ali je ona nastavila vrtjeti
svojim jezikom oko glavića ne pokazujući namjeru da stane. „Ash…“ Stenjao
sam. Upotrijebio sam njezinu kosu povukavši je prema gore, okupirajući
njezina očito mahnita usta svojima. Još uvijek sam mogao osjetiti slanoću
svog olakšanja kako je počivao na njezinom jeziku, ali nije me bilo nimalo
briga. Bilo je u njezinim ustima.
Uspela se preko kontrole da me zajaši. „Želim te osjetiti u sebi.“
„Dušo, ne tu,“ uspio sam reći prije nego je uplela svoje prste u moju kosu
kako bi produbila poljubac.
„Molim te. Moram te osjetiti,“ preklinjala je nabijajući se na mene.
Sranje.
„Nemam kondom.“
Zastenjala je. „Samo ga izvadi van.“ Prebacila je svoj oralni napad na moj
vrat.
„Uh. Ne. Koliko god bih te volio osjetiti golu, ovo nije prilika koju sam
spreman prihvatiti.“
Frustrirano je izdahnula. „Bože, zašto si tako odgovoran?“
„Jer onog dana kad te oplodim, imati ćeš moj prsten na svojoj ruci. Isto
tako, napumpati te sad bi stvarno omelo sve moje planove koje imam kako
ću te jebati tijekom sljedećih par godina.“
Nasmijala se u moj vrat i prebaci se iz mog krila. „Samo bi ti upotrijebio
riječi kao ometati tijekom seksi razgovora.“
Možda nisam bio voljan jebati je u autu, ali isto tako nisam niti završio s
njom. Slijedio sam je svojim gornjim dijelom tijela prema njezinom sjedalu.
Uhvativši u dlan njezinu dojku rekoh, „Želiš svršiti Ash?“ Oči joj se
zagriju dok je kimala glavom.
Na brzinu sam pogledao po praznom parkiralištu restorana znajući da
moja cijela obitelj je vjerojatno na ulazu čeka na nas.
Jebi ga.
„Skini gaćice i raširi noge,“ naredio sam uguravši dva prsta u njezina
usta.
Vrtjela je jezikom oko njih na poznati način, šaljući mi krv nazad žurno
u moj kurac koji je postajao mekan. Izvadio sam prste iz njezinih usta dok je

186
ona nespretno petljala svlačeći svoje traperice i gaćice niz noge. „Ovo mora
biti brzinski, stoga želim da pričaš sa mnom. Reci mi kako voliš.“
Oči joj se rašire. „Sviđa mi se kad me diraš?“ Izgovorila je to kao pitanje.
Podsmjehnuo sam se. „To sam shvatio. Ali kako?“ Klizio sam svojim
vlažnim prstima preko njezine pičkice, šireći je prije nego sam ugurao dva
prsta unutra. „Ovako?“ Glava joj padne u nazad na naslon. „Ili ovako,“
upitam prije nego sam spustio palac na njezin klitoris.
Samo što nije kandžama probila sjedala.
Tako.
„O Bože,“ dahtala je dok sam užurbano kružio po osjetljivom pupoljku.
Njihala se dok su moji prsti nastavljali pumpati u njoj. Priželjkivao sam
da je to moj kurac, ali dok sam je promatrao kako se gubi, gotovo da je to
bilo bolje. Zakretala je kukovima na svaki moj prodor sve dok se konačno
nije umirila. Nokti su joj se zabili u moje podlaktice dok joj se cijelo tijelo
napinjalo i sve dok joj prigušeni krik nije pobjegao iz grla i njezina pičkica
pulsirala oko mojih prstiju.
Palac mi je nastavio kružiti oko njezinog klitorisa sve dok orgazam se nije
pretvorio u preosjetljivost.
„Flinte, molim te,“ dahtala je odgurujući mi ruku. Naredba koju sam
nažalost morao slijediti.
„Obuci se. Večeramo i onda te vodim kući na desert.“ Podigao sam ruku
do usta polizavši njezino uzbuđenje sa svakog prsta.
Pozorno me promatrala dok je navlačila svoje hlače. „Jesi li siguran?
Upravo si to doručkovao?“
Nasmijao sam se spustivši ruke na dugme svojih traperica. „O, siguran
sam. Sad idemo završiti s ovim.“

187
 DVADESET ŠESTO POGLAVLJE

„DAKLE, VIDIM KAKO TO ide. Na mene se viče jer sam dobio malo u
svlačionici, a Flint došepa izgledajući kao da je upravo bio na orgijama i svi
se smiješe,“ Quarry je rekao pokazujući znakovnim jezikom dok nas je
hostesa vodila prema grupi koja je već sjedila u stražnjem dijelu.
Prekrasna Španjolka ga je pljesnula po zatiljku glave dok se Mia hihotala
podvlačeći mu se pod ruku.
„Glupan,“ Flint je mrmljao. „Svi, ovo je Ash. Ash, ovo je…“ Nagnuo se
naprijed kako bi pogledao dolje niz stol. „Isuse, zašto ste svi tu?“ Svi se
nasmiju, a onda njihove oči slete na mene.
Odlično. Nema pritiska.
„Dobro,“ uzdahnuo je pokazujući na kraj stola. „Ono je Leo James i
njegova žena Sarah. Zamahnuo je rukom prema Španjolki koja je sjedila s
druge strane do Quarryja. „Ovo je njegova kćer, Liv. Potom, naravno Maxa
poznaješ.“ Pokazao je prema tipu prekrivenog tetovažama čija je ruka bila
prebačena preko naslona plavušine stolice. „Ono je Caleb Jones i njegova
žena Emma, koja je Sarahina sestra.“ Mahnuo je prstima nazad na kraju
stola. „Onaj ružni tip je Aiden Johnson i onaj pored njega je Alex Pearson.
Oni vode osiguranje za Lea koji vodi osiguranje za Tilla i Slatea.“
Dramatično je udahnuo prije nego je nastavio dalje. „Tilla i Elizu te Slatea i
Ericu već poznaješ.“ Podigavši ruku da pokaže znakovnim jezikom, dovrši,
„O i ružičasti flamingo pored Quarryja je Mia March.“ Svi se nasmiju kad je Mia
podigla ruke i pokazala nešto za što sam samo mogla pretpostaviti da je bio
niz odabranih riječi.
„Ona me voli,“ rekao je uzvrativši joj nešto znakovnim jezikom.
Pokazala mu je srednji prst kad je Quarry prasnuo u smijeh i potom je
nagnuo nazad radi poljupca radi kojeg je cijeli stol zastenjao do gađenja.
„Bok!“ Mahnula sam objema rukama prije nego sam sjela dolje na stolicu
koju je Flint izvukao za mene.
Sve oči su me pratile dok sam sjedala dolje. „Prestanite buljiti i vratite se

188
razgovoru,“ zahtijevao je, i očito nisam bila jedina koja ga je slušala, jer u
roku od par sekundi svi su ponovno počeli brbljati.
„Tko su dovraga svi ovi ljudi?“ Upitala sam tiho dok je Flint sjedao pored
mene.
„Tvoja ekipa za potragu,“ odgovorio je suhoparno mahnuvši konobarici
kako bi naručio naša pića-
Nimalo. Nelagodno. Uopće.
Djevojka nasuprot mene me povukla van iz moje unutarnje
posramljenosti. „Bok Ash. Ja sam Liv. Q mi je pričao puno o tebi.“
Quarry se iznenada odvojio od Mijinih usta i prebacio svoju ruku preko
naslona Livine stolice.
„Dobre ili loše stvari?“ Oči mi bljesnu prema njegovoj ruci i potom ih
vratim na nju.
„Dobre. Rekao nam je da si bila džeparošica.“
Oči mi poskoče prema Quarryju. „To je dobra stvar?“
Slegao je ramenima ignorirajući me dok se vraćao znakovnom jeziku s
Miom. „Možda sam poznata po tome da sam ukrala novčanik jednom ili dva
puta.“
Flint se davio u gutljaju vode. „Jednom ili dva puta? Upravo sad imaš
moj novčanik. Prelijepo, ali nemoj misliti da mi je promaklo da si ga maznila
dok sam radio uvod.“
„Nema šanse,“ Liv izdahne. „Kao upravo sad?
„Da, ali ono što on ne zna da imam i njegove ključeve isto.“ Stavila sam
ih oboje na stol dok je Flint tapšao po svojim džepovima psujući.
Mia ispruži ruku preko Quarryja kako bi privukla Livinu pozornost,
povukavši je u njihov tihi razgovor.
Pogledala sam u Flinta koji ih je promatrao dok su razgovarale dok je Q
sjedio kao kralj koji je čuvao svoj harem. „Kakva je dinamika među njima?“
„Liv i Q su najbolji prijatelji od kad su bili djeca. Ona stanuje u Chicagu
stoga je tu samo sporadično. On je počeo hodati s Miom prije dvije godine.
od tada su spojeni u zdjelicama. Mia je na sve moguće načine svadljiva,
trebala si vidjeti tuču koja je umalo izbila prvi put kad je upoznala Liv. Iako
u nekom trenutku su prerasle to. Sad, Mia i Liv su najbolje prijateljice, a Q je
treći kotač.“
„Mia je isto gluha?“
„Da, izgubila je sluh kao dijete. Tumor na mozgu.“

189
 „O prokletstvo,“ šapnem.
Grunuo je ruku ispod stola da nasloni ruku na moje bedro. „Dobro je sad.
Pa, dovoljno dobro da zaskoči Quarryja na svakoj ravnoj površini u Tillovoj
kući.“ Smijeh mi je ključao u grlu. „Stvaram joj pakao, ali ona je dobra riba.
Drži Quarryjevo dupe pod kontrolom stoga je svi volimo.“ Krenuo je
pregledavati jelovnik.
„Hej, Flint,“ Slate je viknuo s drugog kraja stola. „Što se dogodilo s onom
potencijalnom borbom za Griffa u Atlantic Cityu?“
„O, daj da ti ispričam to sranje. Četiri znamenke. Četiri. Pričekaj.“
Okrenuo se poljubiti me. „Vraćam se odmah nazad.“ Zgrabio je svoje štake
i krenuo dolje prema Slateu i Tillu. Taman kad se približio, Eliza se ispričala
i Flint zauzme njezinu stolicu.
Promatrala sam dok su vodili žustru raspravu istovremeno verbalno i
znakovnim jezikom. Pretpostavljala sam da su loše stvari pokazane
znakovima budući da je Till pogledavao preko ramena svaki put kad bi
jedan od njih podigao ruke. Nisam mogla ne nasmijati se kako je Flint bio
animiran rukama. Za tako stoičnog muškarca, izgledalo je da pokazivanje
znakovnim jezikom je stvarno izvlačilo dramatičnost iz njega.
Odjednom je Eliza kliznula na Flintovu praznu stolicu pred mene.
„Dakle što ćeš obući na spoj sutra navečer?“ upitala je uz veliki osmjeh.
„Uh…“ nervozno sam prolazila rukom kroz kosu. Imala sam točno tri
odjevne kombinacije: traperice i ručno bojanu šarenu majicu, traperice i crnu
majicu na v izrez, i traperice i majicu s čangrizavom mačkom. To nije bilo
teško pitanje za odgovoriti. „Traperice i majicu.“
„Želiš li navratiti poharati moj ormar? Koji broj haljine nosiš? Mislim,
viša si od mene, ali otprilike mislim da smo iste veličine, zar ne?“ Odmakla
se uspoređujući sebe i mene.
Možda više nisam baš mrzila Elizu nakon našeg razgovora u dvorani,
međutim, ići na svoj prvi spoj s Flintom odjevena u njezinu odjeću je nešto
što se nikad neće desiti. Nikad.
Čak niti vječnost nakon nikad.
Nikad.
„Hvala, ali mislim da imam nešto.“ Ukočeno se nasmijem.
„Dobro. Ako se predomisliš, javi mi.“ Mora da mi je pročitala moje
rješavanje nje jer nije odgađala svoj povratak na svoje mjesto.
Ali je posijala sjeme koje je brzo preraslo u paniku. Koji jebeni vrag ću obući

190
na svoj spoj s Flintom? Imala sam dvadeset jedan dolar u svoje ime. Kupovina
nije baš bila opcija.
Sranje. Sranje. Sranje.
„Zašto izgledaš kao da će ti glava eksplodirati?“ Flint upita završivši s
igrom plesa oko stolica.
„Moram naći posao.“
Obrve mu poskoče u zrak i on se počeše rukom po svojoj bradi na svojoj
vilici. „Ostati ćeš dovoljno dugo da ćeš raditi?“
„Pa… nisam sigurna.. ali ja… ja…“ Spoticala sam se o vlastite riječi.
Još se nisam do kraja odlučila, ali isto tako nisam razmišljala o ponovnom
odlasku. „Razmatram to.“
Ruka mu se smjesti na moje bedro pod stolom prije nego je odlutala
među moje noge. „Ostaješ.“
„Razmatram to,“ ponovim raširivši noge kako bih mu omogućila više
mjesta za igranje.
A i igrao se.
Upravo sam svršila u autu i bila sam nevjerojatno nadražena od
posljednjih dvadeset i četiri sata, ali moje tijelo je žudjelo za njim. Ugrizla
sam se za donju usnu pokušavajući ne odati ikakvu reakciju dok je njegova
ruka putovala gore dolje po šavu mojih traperica.
Mislila sam ako on me može hvatati ispod stola pred svojom obitelji, ja
sam mogla raditi isto.
Uhvatio me za zapešće taman kad sam se očešala o njegov kurac. „Isuse,“
šapnuo je kliznuvši svojom rukom nazad na moje koljeno i stavi moju na
njega.
Konobarica se pojavi pored njega. „Jeste li društvo spremni naručiti?“
Nisam još niti pogledala u jelovnik, ali Flint je spremno odgovorio. „Da.
Dva odreska, srednje do dobro pečena, pečeni krumpiri i salate s ranch
preljevom13.“ Zastao je dok je gledao u mene uz smiješak. „U kutijama za
ponijeti molim vas.“
Dvadeset minuta kasnije kad je hrana stigla, Flint je objavio da sam
umorna. To baš i nije bila laž. Bila sam spremna za krevet.
Iako vjerojatno ne za spavanje.

13 Ranch preljev - slani, kremasti američki preljev za salatu koji se obično pravi od mlaćenice, soli, češnjaka,
luka, senfa, bilja i začina pomiješanih u umak na bazi majoneze ili neke druge uljne emulzije. Kiselo vrhnje
i jogurt ponekad se koriste kao dodatak ili kao zamjena za mlaćenicu i majonezu.

191
 Upućeno nam je nekoliko znakovitih pogleda dok smo se opraštali, ali
nitko se nije protivio. Čak niti Quarry – koji je ponudio Flintu peticu koja je
ostala u zraku. Uz obećanje za buduća okupljanja, Flint i ja smo krenuli kući
u pratnji dva odreska.

Sita i zadovoljena u Flintovom krevetu, podigla sam pogled s njegovih

prsa i upitala, „Hej, misliš li da mi možeš riješiti posao u dvorani kao što si
to napravio za Maxa i Donnu?“
„Ne,“ odgovorio je kratko.
Skrenula sam pogled posramljena što sam uopće pitala. „Dobro.“
„Ne ponašaj se tako. Prvo sam Maxu i Donni riješio posao kućnog
majstora tijekom vikenda kad nije bilo vanškolskih programa. Nema šanse
da tebi riješim posao čišćenja muške svlačionice.“
Iznenada ustanem. „Uh, mogla bih vraški počistiti tu mušku svlačionicu.
Dobro mi ide čišćenje.“
Znakovito je pogledao preko mojih stvari koje su stajale u neurednoj hrpi
u uglu njegove, inače, netaknute sobe. „Vidim.“
„O daj začepi! Jesam neuredna, ali sam stvarno dobra u čišćenju. Molim
te Flint. Moram zaraditi nešto novaca.“
„Ne, ne moraš. Ja ću ti dati novaca.“ Povukao me je dolje da se naslonim
na njegove grudi.
Odmah sam se vratila u sjedeći položaj. „Neću uzeti tvoj novac,“ rekoh
zgrožena samom idejom.
Nasmijao se. „Reče žena koja mi krade novčanik u svakoj prilici koja joj
se pruži.“
„To nije fer. Uvijek ti ga vratim. Nikad nisam ništa ukrala stvarno od
tebe,“ odbrusim dok mi je srce počinjalo lupati.
Obuzeo me nagon za bijegom kad su me njegove riječi iz prošlosti
pogodile kao uragan, ogolile me prije nego mi je otpuhao ikakvu nadu koje
sam se držala otkako je Flint ušetao nazad u moj život.
Ja nisam kriminalka.
Koga ja zavaravam.

192
 To je sve što sam ikad bila u njegovim očima.
„Ash?“ upitao je dok sam se polako povlačila prema rubu kreveta. „Kuda
ideš?“ Pokrivači kliznu dolje izlažući njegovu golotinju dok se podizao gore
na laktove. Ispuzavši van iz njegovog kreveta, urezala sam taj prizor u svoje
sjećanje.
Prekrasan je.
Možda je bio u pravu. Ja sam lopov.
Jer stvorila sam milion uspomena s Flintom tijekom proteklih par dana i
svaku od njih ću uzeti sa sobom kad budem odlazila.
Nalijepila sam lažni osmijeh. „Još uvijek sam gladna. Ugrijati ću nešto
hrane. Samo idi spavati. Odmah se vraćam.“ Otišla sam do svoje hrpe u uglu
i navukla nešto odjeće.
„Ash, koji kurac radiš?“ Flint je režao hvatajući svoje štake kako bi
krenuo za mnom.
Skupivši svoju kosu i izvukavši je iz zadnjeg dijela majice, okrenula sam
se prema njemu. „Idem samo nešto pojesti. Što ti radiš?“ Izazovno sam
prelazila očima preko njegovog golog tijela dok je prilazio. Nasmijala sam
se, ali samo da bih prikrila drhtanje svoje brade.
Umirala sam iznutra.
Potpuno venula radi ideje da ga ostavim ponovno. A opet sam to morala
napraviti.
„Od kada ti trebaju cipele da ugriješ hranu u kuhinji?“ gunđao je
uhvativši me za ruku.
Iznenada sam pomahnitala. Laganje nije upalilo, ali morala sam se
izgubiti odatle.
Podigla sam bradu i ispravila leđa. Vrlo smireno sam zatražila, „Pusti me
da idem Flint.“
Oboje smo znali da nisam govorila samo o fizičkom puštanju.
Prvo se trznuo, ali potom se brzo pribrao. Suzio je pogled dok je spuštao
svoju ruku.
Sloboda – i životna agonija – je bila samo na stotinjak metara udaljena.
Na nesreću, moje tijelo je još jednom otključalo magiju teleportacije jer u
treptaju oka bila sam polegnuta na pod s Flintom na sebi. Njegove štake su i
dalje bile pričvršćene na njegove podlaktice dok me pribijao na pod.
„Nećeš pobjeći od mene bez objašnjenja koji kurac se dogodio. Niti prije
deset minuta si jahala moj kurac, sad mi govoriš da te pustim da ideš.“

193
 „Molim te,“ šapnula sam okrenuvši glavu tako da ne moram gledati u
odlučnost u njegovim očima.
Više je nego jasno dao do znanja kako želi da ostanem, nije me se moralo
podsjećati na to dok sam bježala.
Otresao je štake jednu po jednu, a potom prisilio moje oči nazad na
njegove. „Da se nisi usudila isključiti me. Koji vrag se događa u tvojoj glavi
upravo sad? Počni pričati.“
Flint nije mogao dobro hodati, ali je usavršio stvar s prikucavanjem na
pod. Nisam se mogla pomaknuti niti da sam htjela.
A definitivno sam pokušala.
Konačno sam odustala od pokušaja da se izvučem ispod njegovog
mišićavog tijela i rekla, „Želim posao.“
„Dobro. Nađi jebeni posao. Sve što sam rekao jest da ti neću dati posao
čišćenja dvorane. Moja žena neće čistiti za hrpom prljavih muških guzica koji
čak niti ne mogu pogoditi pisoar dok stoje ispred njega. Nema jebene šanse.“
Dobro. Dakle, to je imalo smisla, ali to nije bio korijen problema.
„Ne želim tvoj novac. Možda jesam lopov, ali nisam prosjak.“ Moj
izdajnički glas je zadrhtao na kraju.
Njegovo napeto tijelo popusti razumjevši sve. „Nisi lopov Ash.“ Pokušao
je poljubiti moje usne, ali sam okrenula glavu tako da je sletio na moj obraz.
„Ti nisi lopov,“ ponovio je u moje uho. Okrenula sam glavu u drugu stranu
priželjkujući da sam preventivno izvela Van Gogh foru i odrezala drugo
uho. „Ti. Nisi. Lopov.“
Ali riječima se nikad ne može vjerovati više nego što mogu biti
neizrečene – ili u mom slučaju, zaboravljene.
„Silazi s mene.“
Bio je užasan u izvršavanju naređenja jer ako išta, imao je više protiv
mene. Prebacivši se tako da me pokrivao do kraja, spustio je poljubac na moj
ogoljeni vrat. „Šalio sam se u vezi krađe svog novčanika. Time nisam mislio
ništa. Ako želiš istinu, jebeno volim kad ga ukradeš. Nasmije me svaki put.
A to je nešto što nisam puno radio dok te nije bilo. Ako ti je posao važan,
pomoći ću ti da ga nađeš. Možda možeš raditi neko arhiviranje za Tilla ili
Slatea. Njihovi uredi su u neredu. Ali molim te shvati da se želim skrbiti za
tebe. Žao mi je. Znam da smo tek krenuli ponovno ispočetka i sva ta sranja,
ali namučio sam svoju guzicu i u stražnjem dijelu mog uma, to je oduvijek
bilo zato da ti imam nešto ponuditi kad, i ako, se vratiš. Ash, ja sam pola

194
muškarca koji šepa kroz život na štakama. Nikad te neću moći podići s nogu
onako kako je Quarry napravio to danas. Čak i jebati te onako kao želim
predstavlja izazov. Imam puno ograničenja u životu, ali skrbiti se za tebe
nikad neće biti jedan od njih.“
Srce mi se slamalo.
Bila sam povrijeđena, ali nisam mogla dopustiti da se on tako osjeća.
Okrenuvši lice prema njemu uzela sam mu vilicu u svoje obje ruke.
nakon što sam mu utisnula ohrabrujući poljubac u usta rekoh, „Ti nisi pola
muškarca i tko god te je ikad upoznao to zna. Posebno ja.“ Ponovno sam ga
poljubila.
Usne su mu se trzale na mojima. „Ash, ti nisi lopov i tko god te ikad
upoznao to zna. Posebno ja.“
Na usnama mu se stvori osmijeh od megavata.
Kurvin sin!
„O moj Bože, to si namjerno napravio!“ Vikala sam radi čega se počeo
smijati spustivši glavu na moje rame. „Upravo si me natjerao da mi te bude
žao kako bi dokazao svoju poantu.“ Nastavio se smijati. „Kakav šupak
moraš biti da manipuliraš ženinim osjećajima samo da bi ih okrenuo protiv
nje?“ Glas mi se pretvori u jecaj.
Odmah je podigao glavu i njegov smijeh utihne. „To nije ono što sam…“
krenuo je, ali zastane usred rečenice kad je ugledao moj pobjednički osmijeh.
„O tako ćeš platiti radi ovoga.“ Krenuo me škakljati dok sam se migoljila
ispod njega.
Nekoliko minuta smo se kotrljali po podu, smijući se i ponašajući se kao
djeca, što smo i bili. Konačno, kad smo oboje ostali bez zraka, popeli smo se
u krevet. Flint mi je naredio da se skinem, a potom me odmah namjestio u
naš položaj. Bilo je kasno i oboje smo bili iscrpljeni.
Željela sam da mogu ostati u tom krevetu zauvijek s njim. Željela sam
kad bih samo mogla pustiti i vjerovati njegovim riječima.
Njegove pametnjakovićeve šale su bile samo flaster preko razjapljene
rane koja je ubijala našu vezu prije nego smo je uopće i započeli.
Ili su možda moje sumnje nas ubijale.
Dok sam se ušuškavala u njegovim rukama, duboko sam disala i
pokušavala urezati taj trenutak duboko u svoje sjećanje.
Trebati će mi više od ičega drugog kad krenem ispočetka.

195
 DVADESET SEDMO POGLAVLJE

RANO SAM SE PROBUDIO sljedećeg jutra gnječeći rukama Ashine

grudi. Čvrsto je spavala, ali moj kurac se trzao među nama. Dao bih sve da
sam je mogao uzeti upravo tad, ali znao sam da bih trebao čekati. Došla je
od doslovno nedodirnute devetnaest godina do toga da je svršila najmanje
desetak puta u manje od dva dana. Večeras je bio službeno naš prvi spoj i
imao sam svaku namjeru završiti ga sa svojim kurcem ukopanim do balčaka
u njoj. Stoga unatoč boli između svojih nogu, pustio sam je da odmara.
Sat je pokazivao šest ujutro, ali nije bilo mogućeg načina da bih ponovno
mogao zaspati. Okrenuo sam se pokušavajući se izvući iz kreveta, ali za
razliku od Budne Ash, Uspavana Ash je bila maza. Pratila me dok sam
pokušavao izvući se ispod nje. Nasmijao sam se dok je gotovo uspuzala na
mene.
Sunce je krenuo osvjetljavati sobu, ali kava će morati pričekati. Predugo
sam je bio gladan. Omotavši ruke oko nje proveo sam najmanje jedan sat
upijajući je dok je mirno spavala na meni. Posljednja dva dana su mi se stalno
vrtjela u krug dok su prethodne godine blijedile u ništa više osim daleke
uspomene.
Još uvijek smo imali puno toga za riješiti – nesporazum od sinoć je bio
glavni primjer – ali bio sam predan. Bio sam uvjerljiv u tome da je natjeram
da se zaljubi ponovno u mene i da upoznam pravu Ash Mabie.
Ali istina je bila ta, nisam morao više išta znati o njoj.
Volio sam je.
Svaki ludi, otkačeni djelić nje, nedvojbeno sam volio.
Poljubivši je u vrh glave oči su mi odlutale na moju staru knjigu koju je
koristila kao dnevnik tijekom godina koja je stajala na noćnom ormariću.
To je vjerojatno bila ogromna invazija na privatnost ali proveo sam
prethodni dan čitajući svaku riječ koju je napisala unutar te knjige Davea
Eggara. Trebalo mi je malo vremena dok sam shvatio što su značili istaknuti

196
dijelovi, ali konačno sam došao do zaključka da su to bili njezini tokovi
svijesti ispisani šiframa. Nasumično naglašena roza slova su se sva spajala u
rečenice u kojima je bila sretna. Brbljala je o ljudima koje je upoznala,
knjigama iz knjižnice koje je pročitala i najduže od svega je bilo kad je Judy
ispekla tortu za Ashin rođendan.
Izgledalo je da je plava bila za kad je bila tužna. Pisala je o tome da joj
nedostaje njezin tata iako je znala da je napravila pravu stvar kad ga je
prijavila. Spomenula je kako je bilo teško bježati, a jednom je raspravljala o
krađi hrane spram toga da budeš gladan. Sve što sam mogao napraviti je ne
zapaliti knjigu nakon toga.
Međutim, zelena slova su bila ta na koja sam se pokušao fokusirati. To
su bili njezini snovi. Nije bilo F, L, I, N ili T u toj knjizi koje nije bilo naglašeno
zelenom bojom. Lagala je. Ja sam šetao u svakom njezinom snu koji je imala.
Ali ono što me je mučilo jest to da sam obično odlazio od nje.
Njezina podsvijest nije mogla pogriješiti više. Nikad je nisam pustio.
Nešto kasnije otplutao sam nazad u san s njom još uvijek ušuškanom na
meni.
Sve dok se nisam probudio nisam shvatio da iako je ja možda nikad
nisam puštao, držati se nje isto tako neće biti lako.

„Ash?“ Zastenjao sam rastežući ukočene mišiće po svom praznom

krevetu. Otvorivši oči pogledao sam na sat.
Kako sam dovraga spavao do jedanaest?
„Ash?“ dozvao sam ponovno, ali kuća je ostala izrazito tiha. Odgurnuo
sam se na svoje noge i navukao šorc i majicu te potom krenuo van da je
pronađem.
Lutao sam po kući dozivajući njezino ime, ali soba za sobom, je ostajala
prazna.
„Ash! Viknuo sam uz stepenice koje su vodile prema nekorištenim
dodatnim spavaćim sobama.
Kupio sam tu kuću odlučan u namjeri da ću jednog dana moći kretati se
tim stepenicama. One su bile fizički podsjetnik da dok sam stajao na dvije
noge bio sam daleko od potpune pokretnosti. Istovremeno su mi se

197
svakodnevno rugale i poticale me.
Započeo sam s obeshrabrujućim zadatkom da se popnem uz njih, ali
odgovorio sam se od toga u posljednjoj minuti odlučivši umjesto toga
provjeriti korov.
Provjerio sam svaku moguću prostoriju u svojoj kući, ali nigdje se nije
mogla pronaći. Um mi je počeo utrku s mogućnostima koje su se protezale
od 'Vratiti će se za minutu' do 'Otišla je i nikad je više nećeš vidjeti'.“
Vrativši se nazad u svoju sobu, uzeo sam svoj mobitel – panika se stvarala
u meni svakim korakom.
Sigurno ne bi pokušala ponovno pobjeći?
Napravili smo neke ogromne korake sinoć i večeras smo trebali imati
spoj.
Kad sam obišao iza ugla sobe, olakšanje mi se smjestilo u grudima kad
sam vidio hrpu njezine odjeće uredno složene u uglu. Noć prije je bila
razbacana, stoga u nekom trenutku tog jutra mora da ju je složila i
organizirala. Iako, olakšanje je bilo kratkog vijeka jer primjerno je
nedostajala kurirska torba koju je upotrebljavala za nošenje svega.
Iako, ne bi ostavila svoju odjeću. Bi li?
Postojala je samo jedna stvar za koju sam zasigurno znao da Ash neće
ostaviti za sobom – i na nesreću, to nisam bio ja.
Puls mi se ubrzavao dok sam se polako okretao prema njezinom noćnom
ormariću, moleći se svim srcem da sam bio u krivu.
„O Bože,“ izdahnuo sam zateturavši unazad nekoliko koraka, umalo
pavši na pod prije nego sam povukao štake nazad pod sebe-
Prazno mjesto na kojem je nekad knjiga ležala me opustošilo.
Otišla je.

„Moraš se jebeno smiriti,“ Till je režao dok sam bacao neispravni aparat
za kavu na pod.
Prošla su dva sata od kada sam shvatio da je Ash otišla, i baš kao prije
svih tih godina kolebao sam se između očaja i bijesa. Prvih sat i pol sam se
vozio uokolo tražeći je. Ali sa svakom minutom koja je prolazila, nada da ću
je pronaći je blijedila sve više van mog dosega.

198
 Iz čistog očaja sam nazvao Tilla koji je zauzvrat nazvao Lea. Potraga za
Ash Mabie je ponovno krenula.
„Ne, ono što jebeno trebam je prokleta šalica kave i žena koja ne bježi
svaki put kad joj se ukaže prilika.“
„Pa, igrom slučaja se slažem s tobom, ali upravo ove sekunde imaš
pokvareni aparat za kavu i ženu koja možda je ili možda nije nestala. Stoga
se jebeno smiri i pokušajmo ovo riješiti.“
Eliza je prestala hodati oko mog kauča na dovoljno dugo da upita, „Želiš
li da ti ja skuham kavu?“
„Ne, ne želim da mi ti napraviš prokletu kavu,“ nepotrebno sam se
otresao na nju.
Till me brzo ispravio. „Hej! Pazi na jezik. Pokušavala je pomoći.“
Duboko sam udahnuo zatvorivši oči i spustivši bradu na grudi.
Ovo se ne događa.
Ne opet.
Ne kad sam je tek vratio nazad.
„Ohladi. Pronaći ćemo je. Isto kao što smo prošli put,“ Till me uvjeravao.
Uštinuo sam se za vrh nosa. „Kada? Za tri godine, kao prošli put? Samo
da bih je zadržao na četrdeset osam sati prije nego ponovno pobjegne? Ne
mogu provesti svoj život zarobljen u ovom začaranom krugu!“ Vikao sam
bez da sam podigao glavu.
Problem je bio u tome što isto tako nisam mogao izaći iz tog kruga. Ne
dokle god je ona bila dio njega.
Till ispruži ruku i stisne mi ramen. „Što to pričaš? Želiš da opozovem
Lea?“
„Ne! Samo želim da je netko jebeno nađe i natjera je da me voli onako
kako ja volim nju. Želim da ona želi ostati sa mnom.“ Prošao sam rukom kroz
kosu poražen do kraja.
Iznenada se Leov glas pridružio razgovoru. „Pa, sad upravo zvučiš kao
pičkica.“
Trgnem glavom prema gore i zateknem njega i Slatea kako stoje iza Tilla.
Leo zakorači korak naprijed. „Saberi se i prestani se ponašati kao kučka.
Tvoja žena će biti tu za deset minuta. Bila je s Liv u trgovini rabljene robe u
drugom dijelu grada.“
Oči su mi bljeskale između njega i Slatea dok sam pokušavao staviti svoj
emocionalni slom pod kontrolu.

199
 Samo što to nikako nisam mogao.
Iznenadni nalet olakšanja me ostavio drhtavim. Leo je bio u pravu, nikad
u svom životu nisam više izgledao kao pičkica. Ali skroz mi je to bilo u redu.
Ona je na putu kući.
Izdahnuo sam glasno i otišao do kauča spustivši se kako bih prikrio
učinak adrenalina na moje već ionako slabe noge koji je jurio mojim tijelom.
„Auuu, bila je u kupovini,“ Eliza je rekla pridruživši mi se na kauču.
Pročistio sam knedlu iz svog grla prije nego sam izjavio. „Ubiti ću je.“
Till se naceri. „Vjerojatno je lakše kupiti joj mobitel.“
„Kako je dovraga završila s Liv?“ upitao sam Lea.
„Nazvala je Q-a jutros i uzela njezin broj. Da budem iskren, bila je to sreća
što smo je tako brzo pronašli. Tražio sam svoje ključeve kako bih došao tu
kad mi je Sarah rekla da je Liv uzela auto da ode u kupovinu. Nazvao sam
Liv da joj kažem da dovuče dupe nazad kući, a ona mi je rekla da je s Ash.“
Slegao je ramenima. „Svejedno ću ti naplatiti. I samo da znaš, nedjeljom je
jedan i pol puta više vremena.“ Nasmijao se.
Ja nisam. Kuhao sam.
Bio sam ljut na sebe jer sam pretjerano reagirao i pretpostavljao najgore,
ali isto tako i na Ash jer barem je mogla ostaviti poruku da znam kuda ide.
Ali većinom na sebe.
„Dobro onda. Hvala vam što ste došli, ali ako je ona na putu nazad,
potrebno mi je da svi odjebete van odavde.“

„Gdje si jebeno bila?“ Flint je režao s kauča one sekunde kad sam ušla
kroz vrata.
Spustila sam torbe na pod i prošla prstima kroz svoju svježe ošišanu
kosu. „Počinem osjećati da se stvara obrazac ponašanja. Planiraš me na taj
način pozdravljati svaki put kad me vidiš? Jer da budem iskrena, kod mene
to ne pali.“

200
 „To je zato jer sam proveo pola dana misleći da si ponovno otišla.“
„Molim?“ upitam iznenađeno. „Zašto bi to mislio? Samo sam otišla
obaviti neke poslove.“
„Mogla si ostaviti poruku?“ upitam bezobrazno.
Mahala sam glavom s jedne na drugu stranu pretvarajući se da sam
razmišljala o tome. „Pretpostavljam da jesam, samo nisam mislila na to.“
Slegla sam ramenima. „Hej, pogodi što?“
Nije upitao ono obavezno 'što'. Samo je sjedio treptajući prema meni u
nevjerici. Konačno upitam, „Što?“
„Proveo sam cijelo jutro brinući se radi tebe. Uništio sam svoj aparat za
kavu i bio sam na dvanaest sekundi od živčanog sloma. I ti želiš da pogađam
'što'?“ izbacivši par poprilično ljutih navodnika u zraku.
„Pa žao mi je što to čujem, ali ovo je stvarno dobar 'pogodi što'.“ Migoljila
sam obrvama i potom ponovila. „Pogodi što?“
Zabacio je glavu u nazad kako bi zurio u strop mrmljajući nešto što je
zvučalo kao molitva za strpljenje.
Očigledno da Flint nije bio obožavatelj igre pogađanja stoga sam odmah
prešla na stvar. „Dobila sam posao! Gledaš u najnoviju djevojku za
šamponiranje u To Dye For. Vidjela sam natpis da traže ispomoć, ušla unutra
i razgovarala jutros s vlasnikom. Bum! Deset minuta kasnije sam bila
zaposlena i dobila sam novu besplatnu frizuru. Onda – ovo je moj omiljeni
dio – Liv i ja smo otišle u trgovinu rabljene robe i pronašla sam preslatku
malu crnu haljinu za naš večerašnji spoj. Stvarno je jednostavna, ali u njoj
moje sise izgledaju nevjerojatno.“
Flint ogorčeno izdahne kad me odmjeri pogledom. „Ash, samo se skini.“
Odmah sam skinula svoju majicu čak i prije nego sam upitala,
„Ozbiljno?“
Odgurnuo se na noge. „Imao sam najgori dan koji se može zamisliti i ti
iz nekog razloga nemaš nimalo razumijevanja za to. Čini se da se najbolje
ispričavaš gola, stoga ću unovčiti ček za ljutito jebanje.“ Uhvatio je svoj kurac
koji je iznenada bubrio u prednjem dijelu njegovog šorca.
Jezik mi klizne van kako bih polizala usne. „Sviđaju mi se takve isprike,“
šapnem posegnuvši unazad da otkopčam svoj grudnjak.
„Idi u krevet. Tamo sam za minutu.“ Nastavila sam zuriti u njegovu ruku
koja je nestala u prednjem dijelu njegovog šorca.
Prišla sam mu zaustavivši se točno ispred njega. „Mogu li ti pomoći s

201
time?“ prešla sam prstima dolje preko nabora njegovih trbušnih mišića i
ispod pojasa.
Kad su mi prsti očešali se o glavić njegovog kurca, čvrsta ruka sleti na
moje dupe. Spustila sam čelo na njegove grudi, radi varnica mi krv sjuri se
u klitoris i prigušeni jecaj mi izleti iz usta.
Sklonio je moju ruku iz svog šorca, ali me izazivao izvadivši svoju
nabreklinu i nastavi je milovati među nama. „Rekao sam. Odlazi. U. Krevet.“
„Dobro. Dobro.“ Popustila sam odlazeći.
„Isto tako ti je bolje da budeš gola kad stignem tamo.“
„Zapovijedalo. Zapovijedalo. Zapovijedalo,“ pjevala sam, ali sam
krenula se izvlačiti se iz svojih traperica prije nego sam skrenula iza ugla
dolje niz hodnik.
Nakon što sam skinula cipele, uskočila sam u spavaću sobu svukavši
traperice niz noge. Gaćice su uslijedile ubrzo dok sam se penjala na krevet.
Niti minutu kasnije, Flint je ušao u sobu vukavši jednu od kuhinjskih
stolica iza sebe. Otišao je pravo do noćnog ormarića i izvadio paket
kondoma.
Dobacila sam mu svoj najbolji zavodnički osmijeh, ali on se nimalo nije
šalio u vezi cijele te stvari s ljutnjom.
Izgledao.
Je.
Ljutito.
„Preokreni se i digni dupe u zrak,“ zahtijevao je zaustavivši se kod
podnožja kreveta. Skinuvši svoje štake, bacio ih je na drugu stranu kreveta.
Nakon što je bacio kondome na krevet pored mene, skinuo je svoj šorc i
smjestio se na stolicu. „I povuci se nazad.“
Nisam se protivila.
Svetog mu sranja. Ljutiti Flint je zgodan.
Uhvativši za moja oba bedra, povukao me do ruba kreveta. Bila sam
nagnuta naprijed na svojim laktovima s dupetom u razini njegovih očiju. bila
sam izložena do kraja na svaki mogući način. Ali bila sam s njim. Ništa ostalo
nije bilo bitno.
Pridigao se na svojoj stolici sve dok nije sjedio naslonjen na madrac.
Provirila sam preko ramena dok je prelazio prstom preko mog otvora i dolje
do mog klitorisa. Dah mi je zastao kad me pogledao u oči, njegove su gorjele
s mješavinom ljutnje i požude.

202
 Bila sam napaljena ljutnjom, ali prestravljena požudom. Ovo nije bio
način na koji je obično izgledao kad je bio napaljen. Ovo je bilo drugačije – i
silovito.
„Mislio sam da si otišla,“ rekao je zadržavajući moj pogled i gurajući
jedan prst unutra.
Dok ga je polako vadio, zastenjala sam radi gubitka. „Samo sam otišla u
kupovinu.“ Ruka sleti na moje dupe dok je njegov prst lutao nazad unutra,
mješavina najnevjerojatnije kombinacije boli i zadovoljstva.
„Jebeno sam mislio da si otišla,“ režao je slasno skupljajući svoje prste
prije nego su iznenada ponovno nestali. Koljena su mi postala slaba i ja sam
ga slijedila prema dolje kukovima, tražeći njegovu ruku za još. Njegova ruka
nije uopće ono što sam dobila.
„Dupe gore,“ zahtijevao je nagnuvši se naprijed i prelazeći svojim
zubima preko mojih guzova. Trnci su mi prolazili tijelom, ali podigla sam
dupe što sam više mogla. Njegov jezik je vlažio moje središte prije nego je
ušao unutra.
Ljuljala sam se na njegovom licu, ali isto kao i s prstima, njegova usta su
nestala.
„Flint, molim te. Prestani me izazivati,“ gunđala sam.-
„Bio sam do smrti preplašen Ash. Izgledao sam kao kučka pred svojom
cijelom jebenom obitelji. Sve to jer ti nisi ostavila prokletu poruku.“
Gurnuo ih je nazad u mene. „Žao mi je,“ izdahnem.
„Nikad više neću prolaziti kroz to. Nikad. Čuješ li me?“ izvijao je svoju
ruku naprijed i nazad gurajući dublje svaki put.
Moje oslobođenje se gradilo. „O Bože. Nastavi,“ preklinjala sam.
Umirio je ruku, a onda još jednom me ugrizao za dupe. „Nikad više.“
„Dobro! Žao mi je,“ cičala sam. „Shvaćam.“
„Ne, stvarno jebeno ne razumiješ,“ siktao je kroz zube, ali njegovi prsti
su započeli neumoljivi ritam. „Potrebno mi je da sad svršiš Ash. Jebati ću te,
i ne mogu se zakleti da ćeš ti svršiti. Stoga je ovaj dio za tebe – jebanje je za
mene.“
„Prestani pričati,“ šapnula sam vrteći kukovima na njegovoj ruci.
„Požuri.“
To sam mogla.
Flint je dodao drugu ruku u mješavinu, tapkajući i kružeći po mom
klitorisu dok je svojim prstima pumpao unutra i van iz mene. Nije prošlo

203
dugo prije nego sam zakoračila preko ruba vrhunca, dozivajući njegovo ime
dok sam se spuštala.
Srušila sam se prvo licem dolje na krevet, izgubljena u post-orgazmičnoj
izmaglici.
Nejasno sam čula gužvanje kondoma iza sebe. Sljedeća stvar koju sam
znala jest da me Flint podigao s kreveta smjestivši me na svoje krilo. Još
uvijek je bio na stolici, ali se pomakao nazad kako bi njegove noge imale
mjesta između stolice i madraca. Njegova prsa su bila uz moja leđa, a jedna
njegova ruka je bila omotana čvrsto oko mog struka.
„Skupi noge i stavi stopala na krevet,“ naredio je podigavši me da lebdim
iznad njegove kite koja je čekala. Navodio je glavić u mene dok sam pratila
njegove upute. Tek što su mi se koljena dotakla, grubo se nabio u mene.
„O Bože,“ povikala sam dok me ispunjavao, dublje nego ikad prije.
Prekrižio je svoju drugu ruku preko mojih grudi tako da mu je podlaktica
ležala među mojim sisama i rukom me držao za ramena. Čvrsto me držeći
na svojim grudima, još jednom me je podigao prije nego me je grubo natjerao
nazad dolje.
„Ne bježiš od mene.“ Ugrizao me za korijen vrata.
„Jebi ga.“ Iskrivila sam glavu da mu dam više prostora stenjući sa svakim
ugrizom. „Nisam bježala.“
Ponovno se zabio u mene.
„Nećeš mi to ponovno napraviti.“
Gore.
Onda ponovno dolje.
Zabacila sam glavu nazad na njegovo rame, okrenuvši se da mu uhvatim
usta. Flintov jezik je bio grub i zahtjevan, a njegova brada se trljala o moje
lice.
Pustio mi je usta kako bi me podigao radi još jednog dubokog prodora.
Bila sam gore, ali nije bilo pogreške da je Flint bio taj koji je apsolutno
jebao mene – koristeći svoj gornji dio tijela koji je obavljao sav posao koji
njegove noge nisu bile u stanju.
„Krajnje si mi sjebala glavu. Nalazim se u prokletom neredu čekajući dan
kad ćeš odlučiti ponovno me napustiti.“
Gore.
Dolje.
„Ahh,“ stenjala sam dok se on malo nagnuo naprijed promijenivši ugao.

204
Više nije bio tako duboko, ali je bilo još bolje.
„Ljuljaj se,“ zahtijevao je ljubeći mi vrat.
Zabacila sam ruku gore uhvativši se za stražnji dio njegove kose i
upotrijebim krevet kao polugu kako bih se kretala na njemu. Noge su mi bile
čvrsto stisnute i klitoris mi je bio stisnut svakim pokretom.
„Moram znati planiraš li ostati.“
„Flinte,“ izdahnula sam.
„Jebeno mi reci!“ Vikao je krenuvši s bjesomučnim ritmom u meni.
Njegovi prsti su bolno stiskali moje kukove i rame svakim udarcem, ali
njegov kurac me vodio prema rubu vrhunca. „Odgovori na jebeno pitanje.
Jesi li tu da ostaneš?“
„Da!“ Viknula sam.
Smjestivši se do balčaka, opsovao je kad mu je kurac poskočio i trzao se
dok je svršavao.
Ostavši bez daha, izusti, „Reci to ponovno.“
„Da. Ostajem.“
Prsa su mu se nadimala od napora, ali bilo je to njegovo srce koje je
udaralo o moja leđa koje je otkrivalo njegovu tjeskobu. „Zakuni mi se.
Moram čuti kako to govoriš.“
Ono što sam rekla vjerojatno nije bilo to što je očekivao da će čuti, ali bilo
je iskrenije od ijedne zakletve koju sam mu ikad mogla dati.
Nisam bila spremna za odbijanje kojeg sam se toliko bojala da ću dobiti,
ali bilo mi je muka od bježanja od jedine stvari koju sam ikad stvarno htjela
zadržati.
Odlučila sam večer prije da ću započeti svoj život iznova. Učiniti ću to
bez straha. A nadala sam se, da ću to napraviti s njim.
„Volim te Flint. Ostati ću koliko god dugo me budeš želio.“
Ramena mu se odmah opuste, a njegove ruke popuste svoj stisak.
„Zauvijek.“
Oči mi zasuze iako mu se osmijeh navlačio na lice. Ispruživši ruku do
mog ramena, spustila sam ruku na njegovu i ispreplela naše prste, potom
prekrižila ruku i učinila isto s njegovom rukom na mom boku.
„Onda ostajem zauvijek.“
Ispustio je dah olakšanja. „Ne znam kako ti vjerovati.“
„Mislim da je to nešto što ćemo oboje morati naučiti, ali sam voljna
pokušati ako si i ti voljan.“

205
 „Čak i ako stvari postanu loše Ash, samo razgovaraj sa mnom umjesto
da odeš. Nemoj ništa pretpostavljati. Neću uvijek reći ispravnu stvar.
Vjerojatno ću sjebati –“
„Flint.“ Osvrnem se prekinuvši ga. Njegove prelijepe plave oči su
nervozno istraživale moje. „Prestani pričati.“ Nasmiješila sam se.
Spustio je bradu na moje rame, ali je nastavio govoriti.
„Ova cijela stvar među nama je apsurdna. Ljudi se ne zaljubljuju za
mjesec dana. I definitivno ne ostaju zaljubljeni tri godine bez kontakta. Ali
Isuse Kriste, Ash, toliko te jebeno puno volim.“
Teško sam progutala pokušavajući suspregnuti suze koje su prijetile
bijegom.
On me voli.
Mene.
„Prestani pričati,“ zagrcnula sam se.
„Želim da upoznamo jedno drugo ponovno. Ali moram znati da to neće
ništa promijeniti. Volim te. Oduvijek sam Ash. Oduvijek.“
Suze su konačno krenule iz očiju, ali osmijeh mi je postao nemoguće
velik.
Oduvijek.
„Prestani pričati,“ ponovila sam kroz suze.
Zadovoljno je uzdahnuo. „Jesam li te povrijedio?“ upitao je dok je
postajao mekši u meni.
Znala sam da je govorio o seksu, ali krenuti ispočetka je podrazumijevalo
potpuno razotkrivanje. „Da. Kad sam imala šesnaest, slomio si mi srce i
rekao neke usrane stvari radi kojih sam posumnjala u to tko sam ja kao
osoba. Godinama sam pokušavala shvatiti kako biti netko na koga bi ti
mogao biti ponosan, ali na kraju sam jednostavno naučila mrziti jedan dio
sebe.“ Duboko sam udahnula. „Flint, ovo je tko sam ja. Možda jesam luda i
čudna, ali sam dobra osoba. A to je nešto na što sam ja ponosna. Ne mogu se
više brinuti što ti misliš.“
„Što ja mislim? Mislim da si ti fantastična osoba koja zaslužuje više nego
ću ti ikad moći dati. Ali neka sam proklet, svejedno ću pokušati. To sranje
koje sam lanuo prije nego si otišla je bilo o meni i mojim problemima. Nikad
o tebi. Ako ostaneš sa mnom, provesti ću cijeli životni vijek dokazujući ti to.
Ash, tako mi je jebeno žao.“
Nevoljko me pustio dok sam se ustajala. Iako nisam daleko stigla.
Okrenuvši se prema njemu, popela sam se nazad u njegovo krilo

206
obujmivši ga nogama oko struka i rukama oko vrata. „U redu je. Opraštam
ti.“ Poljubila sam ga i potom šapnula, „Možda jesam pretjerano reagirala.
Mislim, tko pobjegne na tri godine?“ namignula sam mu i mali osmijeh mu
se pojavi na ustima. „Isto mi je žao radi ovoga jutros. Željela sam izgledati
posebno za naš novi početak kao para. Nitko prije nije zapravo bio zabrinut
gdje sam bila. Nisam čak niti razmišljala javiti ti gdje idem.“
Kimnuo je čedno mi dotaknuvši usne prije nego se nagnuo unazad i
uhvatio mi pogled. „Zašto si ponijela moju knjigu? To je ono što me najviše
izbezumilo?“
Nasmijala sam se. „Kao prvo, to je moja knjiga, ne tvoja. Ukrala sam to
pošteno prije nego sam se promijenila.“ Zakolutao je očima. „Ali željela sam
pisati. Morala sam puno toga nadoknaditi tijekom proteklih dana.“
„Kojom bojom?“
Znala sam točno o čemu je govorio. Samo nisam znala kako je on znao o
čemu govori. „Molim?“
„Roza ili zelena? Ako je bila plava, biti ću ljut.“
Udarila sam ga po grudima. „Pročitao si moju knjigu?“
„Ne, pročitao sam svoju knjigu… koju si ti išarala flomasterima.“
„To nije tvoja knjiga! Moja je.“ Mislio je da se šalim dok sam mu iskakala
iz krila.
Odgurnuo se na svoje noge skinuvši kondom i sveže ga prije nego ga je
ostavio na rubu kreveta. „Ash, nisam totalni seronja. Možeš je posuditi kad
god hoćeš.“
Zlobno ga pogledam postrance. „Wheels, upravo sam ti rekla da te
volim. Nemoj me tjerati da to požalim. Ta knjiga je moja.“
„Dođi.“ Uhvatio me je za ruku i privukao da stanem između njegovih
nogu.
„Reci to ponovno.“
„Moja je,“ rekoh mu i on me pogleda nimalo impresioniranim pogledom.
Znala sam što je želio čuti, jednostavno sam se stvarno voljela zajebavati s
njim.
„Druga stvar pametnjakovičko.“ Željela sam nastaviti dalje, ali dok je
podizao pogled prema meni kroz svoje guste crne trepavice, poželjela sam
čuti njega da to isto kaže opet.
„Volim te.“
„I…“ Poticao me je.

207
 „Nema više bježanja.“
Usne mu se razdvoje u osmijeh, a uglovi očiju mu se raznježe.
Podigavši mi ruku, poljubio me u tetovažu na boku. „Volim i ja tebe isto.“
Zatvorila sam oči dok je iznova šaputao uz moju kožu.
Bila sam istinski sretna po prvi put u svom cijelom životu da nisam se
čak niti mogla pretvarati kako bih razbila neugodni mjehur smijeha koji mi
je pobjegao.
Podigao je pogled prema meni s upitnim izrazom na licu na koji sam
samo odgovorila slijeganjem ramenima dok sam se nastavljala smijati.
On me voli.
Odmahnuvši glavom je rekao, „Dobro, možeš zadržati knjigu, ali samo
ako mi ne budeš prigovarala jer sam je pročitao.“
„Možeš uzeti svoj dogovor i zabiti si ga. To je moja knjiga. Ne trebaš mi
ti da mi je daš.“ Odmaknula sam se unazad i prekrižila ruke na grudima.
Prasnuo je u smijeh uzimajući svoje štake s poda. „Odjeni se dušo.
Večeras je spoj.“
„To je moja knjiga,“ ponavljala sam jer, pa, on je morao shvatiti.
„Apsolutno,“ potvrdio je odlazeći u kupaonicu. „Koliko god ti ja
dopuštam da je posudiš.“
Mogla sam čuti kako se njegov smijeh nastavlja dok je zatvarao vrata.
Nisam bila ljuta. Nije me nimalo bilo briga što je bio u tolikoj zabludi da
još uvijek misli da je njegova.
Ostajala sam.
Zauvijek.
S Flintom.

208
 DVADESET OSMO POGLAVLJE

BILO JE UISTINU NEVJEROJATNO kako je jedan vikend promijenio

putanju mog cijelog života.
Ash i ja smo preskočili naš spoj u zamjenu za dostavu hrane i vrt s
korovom. Bilo je to daleko bolje od bilo kakvog sladunjavog i klišeiziranog
spoja na koji sam je mogao odvesti. To smo bili mi. A s njezinim obećanjem
da će ostati, službeno smo ponovno bili mi.
Ash je ostala ušuškana pored mene cijelu noć ne puštajući me da joj
odlutam van dosega – čak i dok smo jeli.
Bilo je nevjerojatno. Po prvi put u svom cijelom životu nisam nervozno
iščekivao da se nebo obruši na mene. Svijet je mogao zapasti u još jedno
Mračno doba, a meni bi to bilo u redu. Imao sam dom, posao, novaca u banci
i ženu kojoj nije trebalo ništa od toga.
Željela je samo mene.
Moj život je službeno počeo. I bio je veličanstveno jednoličan.
Ash i ja smo brzo upali u opuštenu rutinu. Ujutro bih je vozio na posao
u salon, potom je pokupio za ručak samo da bih je ostavio na koledžu gdje
je upisala tečaj osvježavanja srednjoškolskog znanja. Nije joj trebao. Bila je
nevjerojatno pametna. Međutim, bila je nervozna radi toga da će pasti na
srednjoškolskoj maturi koja joj je trebala da se upiše na koledž.
Bio sam toliko ponosan na nju jer se vratila nazad u školu. Nije bila
sigurna što je željela upisati, ali isto tako je bila uzbuđena što će stvarno
pohađati predavanja da to nije bilo ni važno. jedini problem je bilo to što joj
je trebala osobna iskaznica prije nego se mogla upisati, a Ash nije imala ništa.
Proveli smo tjedne pokušavajući ući u trag njezinom rodnom listu i potom
iskaznici socijalnog osiguranja prije nego je konačno otišla do DMV14-a kako
bi dobila vozačku dozvolu. Postojalo je nešto drugo radi čega je bila

14 Odjel za motorna vozila (DMV) vladina je agencija koja upravlja registracijom motornih vozila i
izdavanjem vozačkih dozvola. U zemljama sa saveznim državama, kao što je Sjeverna Amerika, ovim
agencijama općenito upravljaju podnacionalne vlade, dok u unitarnim državama, poput mnogih onih u
Europi, DMV-ove organizira središnja vlada na nacionalnoj razini.

209
uzbuđena. Njezin popis novina se smanjivao dok je križala stvari s lijeve na
desno.
„O moj Bože,“ Ash uzdahne dok smo ulazili u DMV. „Došao si. U
odijelu!“ Ostavila je Quarryja i Miju da sjede na stolicama na rasklapanje i
požurila prema meni.
„Imao sam važan sastanak s potencijalnim klijentom u podne i došao
ravno ovdje nakon toga. Moja žena će dobiti svoju vozačku dozvolu danas.
To je ogromna stvar.“ Nagnuo sam se naprijed da joj uzmem usne.
Njezine oči bljesnu od iznenađenja dok je izbjegavala moja usta. „O
sranje. Idemo.“ Uhvativši me za ruku, povukla me prema vratima.
„Kuda idemo? Jesam li već propustio tvoj ispit?“ upitam dajući sve od
sebe da držim korak iza nje dok me ona vukla prema vratima.
„Ne. Ali moraš posjetiti doktora. Mislim da si imao moždani udar.“
Zakočio sam zaustavivši se taman prije nego smo izašli iz grade. „Nemoj
stajati! Ne mogu dopustiti da mi umreš! Tko će me onda gnjaviti jer sam
ostavila cipele nasred sobe ako ti vrisneš?“ zagrizla je usnu, ali osmijeh je
pobjegao ispod toga.
„Nisam shvatio šalu ti smiješna djevojko. Morati ćeš mi objasniti.“
„Rekao si da je nešto ogromna stvar. Očito, imaš nekih neuroloških
problema koji se dešavaju.“
„To je ogromna stvar.“
„Nije. To je samo vozačka dozvola. Vozim već godinama.“ Slegla je
ramenima prije nego je dodala, „Usput, zgodan si u odijelu.“
Odmahnuo sam glavom radi njezine nepredvidivosti. „Luda si,“ rekoh
joj povukavši je u svoj zagrljaj i poljubim je u vrh glave.
„Mislim da si ti lud. To što si ponovno učio hodati nakon što si proveo
dvije godine u invalidskim kolicima ti je ništa. Ali to što ću ja dobiti plastičnu
karticu koja mi dozvoljava da legalno radim nešto što radim već godinama
je ogromna stvar?“ omotala je ruke oko mojih bokova čvrsto me zagrlivši
prije nego je spustila ruku na stražnji dio mojih hlača.
„Hoćeš li prestati?“ nasmijao sam se udarivši je po ruci.
„Što?“ nevino je cviljela. „To je radi odijela. Ne mogu si pomoći.“
„Točno tako. Što je bilo to sinoć onda kad si me zaskočila u kuhinji?“
upitno sam izvio obrvu.
„Uhhh… žao mi je, ali trenerka ništa ne prepušta mašti. Ako ne želiš biti
seksualno napadnut od strane svoje djevojke onda bi trebao stvarno odjenuti

210
nešto drugo.“
„Luda si,“ šapnem poljubivši je ponovno. „Osim toga, vozačka dozvola
nije ogromna stvar jer znaš voziti. Ogromna je stvar jer ćeš imati našu adresu
na njoj kao svoje legalno prebivalište. Sad više neće biti načina da me se
riješiš.“
„Poprilično sam sigurna da je mogu jednostavno promijeniti kad se
odselim.“
„Planiraš se odseliti?“ Izazivao sam je. To je bila ideja od koje bi prije par
tjedana mi se ubrzao puls. Ali Ash nije išla nikuda. U to sam bio siguran.
Ona je bila moja na svaki mogući način.
„Pa, ne znam. Hoćeš li prestati nositi trenerku?“ Kliznula je rukom dolje
u moje hlače.
„Ne. Volim tu trenerku.“
Stisnula mi je dupe i namignula. „Onda definitivno se ne selim.“
Nasmiješio sam joj se i nagnuo naprijed da joj poljubim usta i to neće biti
slatko. Biti će to krajnje nepristojno unatoč tome što smo bili na poprilično
javnom mjestu. Sudeći po načinu kako su joj oči zabljesnule prema mojim
ustima, ona se osjećala isto.
Na nesreću, Quarry i Mia su isto primijetili naš trenutak. Zviždanje je
odjekivalo kroz DMV što je zaradilo poprilično oštrih pogleda zaposlenika.
„Ash Carson?“ Starija žena prozove iza pulta.
„Mabie,“ Ash je ispravi mrmljajući.
„Promijeniti ćemo to,“ uvjeravao sam je na isti način kao onaj dan kad je
njezin rodni list došao poštom.
Ash nije ponovno pričala s Rayom od one noći kad ga je prijavila policiji.
Niti je pokazala ikakvu želju da ga posjeti u zatvoru. Jednostavno je mrzila
činjenicu što Mabie nije bilo napisano kao njezino legitimno prezime. Imao
sam krajnju namjeru pomoći joj da zamjeni Carson, ali to nikad neće biti
Mabie.
Ash Page je ipak lijepo zvučalo.
Iako se još nisam bacio u cijelu tu stvar u vezi braka, bio sam siguran da
smo išli u tom smjeru. Planirao sam joj dati malo vremena. Ali svakim
danom koji je prolazio jedino je zacementirao činjenicu da sam želio provesti
ostatak svog života s njom. Nisam bio brzopleta osoba.
Ali Ash je bila. Jebeno bih gubio razum kad je bila riječ o njoj.
Ponovno smo bili skupa tek osam tjedana, ali trebalo mi je samo četiri da

211
se zaljubim u nju kad smo se prvi put upoznali. Osam tjedana je djelovalo
kao vječnost.
„Poželi mi sreću,“ rekla je podigavši se na vrhove prstiju i poljubi me u
obraz.
„Možeš ti to dušo.“
„A onda ću dobiti ovo.“ sugestivno je micala obrvama odlazeći. „O,
čekaj.“ Okrenula se prema Quarryju pucnuvši prstima. „Ključevi.“
Quarry spusti ključeve svog sportskog auta na njezine ruke. „Budi nježna
s njom.“
„Dobro. Isto kao što si ti nježan s Flintovim SUV-om kad si ga izveo prošli
tjedan u blato?“ cerekala se znajući da ga je upravo bacila pod autobus.
Oči mi polete prema njemu.
Quarry nije izgledao nimalo zbunjen. „O nemoj ni počinjati. To je bila
lokva. Nema čak niti pogon na sva četiri. Te ručne komande također su
katastrofa. Stiskanje ručica stvarno oduzima privlačnost driftanju.“ Spustio
je ruku oko Mijinih ramena kad je završio s pokazivanjem znakovnim
jezikom. Ona se nacerila stisnuvši se uz njega.
„Ash Carson?“ Žena je ponovno oglasila.
„Ups, moram ići.“ Potapšala me po dupetu i potom otrčala.
Pogledao sam prema Quarryju dok sam sjedao na stolicu pored Mije.
„Više nikad ti nije dopušteno posuditi moj auto. Boli me briga ako je tvoj u
radionici.“
„Meh. Preživjeti ću,“ pokazao je znakovnim jezikom prije nego je podigao
Miju s njezine stolice i stavio je u svoje krilo.
Počeo sam provjeravati svoju elektroničku poštu na mobitelu. „Molim te
ne zlostavljaj je ovdje.“
Mia me udarila po ruci kako bi mi privukla pozornost. Gle tko govori,
pokazala je znakovnim jezikom ne zamarajući se reći to na glas jer Ash nije
bilo. Malo sam povratila u usta.
Kako god. Ti izgledaš kao da imaš dvanaest. Q izgleda kao da je stariji od mene.
svi u prostoriji pretpostavljaju da je on upravo sad pedofil, odgovorim.
Q se umiješa, Hej! Nisam ja taj koji je razgolitio šesnaestogodišnju djevojku u
stražnjem dijelu kombija za zlostavljanje djece.
Da, jesi! Radi toga sam ga morao prodati. Ne želim čak niti znati što ste vas
dvoje radili u toj stvari prije nego je Till ti kupio auto.
Q se nasmijao. Ma daj, nisi ga zato prodao.
Pod je bio ljepljiv, ti kretenu. Udario sam ga po ramenu.

212
 „Prokletstvo,“ opsuje trljajući si ruku.
Mia je sneno zurila u prazno i pokazivala, Bože, nedostaje mi taj kombi.
Zgađeno sam je pogledao potom se vratio na istraživanje svog mobitela.
Quarry upita, „Hej, zašto nam nisi rekao za Ashin rođendan?“
„Tek je sljedeći mjesec, javiti ću vam kad isplaniram nešto,“ odsutno
odgovorim.
„Buraz, njezin rođendan je bio prošli tjedan.“
Podignem glavu. „Rođendan joj je osamnaestog travnja.“
Mijine ruke se podignu dok su joj se usta otvarala. Ti idiote! Propustio si
njezin rođendan.
Pogledao sam nazad u Quarryja i ponovio, „Njezin rođendan je
osamnaestog travnja.“
Odmahnuo je glavom izvukavši Ashin rodni list iz fascikla koji je ostavila
na stolici. „Osamnaesti ožujka.“
Koji kurac?
Jasno sam se sjećao kad mi je rekla da je u travnju, prve noći kad smo
ležali u korovu. „Koji horoskopski znak je osamnaesti ožujka? Ovan?“ Oboje
su slegli ramenima pa sam uzeo mobitel i na brzinu pretražio Internet.
„Riba,“ šapnuo sam prema ekranu svog telefona. „Zašto bi mi dovraga
lagala?“
„Ovo će te koštati, skupo. Trebao bi joj kupiti auto i pretvarati se da je to bio dio
tvog plana. Uvjeriti je da misli kako si zaboravio njezin rođendan namjerno.“
Quarry je sugerirao, a Mia je uzbuđeno kimala slažući se.
Zapravo to i nije bila loša ideja, ali sam prvenstveno zapravo više bio
fokusiran na to zašto bi uopće lagala nego na posljedice brkanja datuma.
Sljedećih deset minuta zurio sam kroz rupu na DMV vratima čekajući da
se vrati unutra.
Konačno je došla skakutajući iza ugla, smijući se s jednom od
nezadovoljnih zaposlenika DMV-a. „Samo mi javite kada. Možete posuditi
njegov auto bilo kad,“ Ash je rekla ženi bljesnuvši pogledom prema
Quarryju.
„Hej!“ brzo je vratio Miju na njezinu stolicu i požurio vratiti svoje
ključeve nazad. „Jesi prošla?“
„Ih, jesam li prošla?“ zgađeno ga je pogledala. „Tonya me nije čak niti
natjerala na polaganje. Samo smo naizmjence povlačile ručnu kočnicu i
uklizavale na bočno parkirno mjesto.“

213
 Q otme ključeve iz njezine ruke. „Začepi. Nisi valjda.“
Ustao sam se i pridružio im se. „Jesi li prošla?“
„Ti si u odijelu,“ ciknula je.
„Koliko puta ćeš još to reći?“
„Ti si u odijelu.“
Prebacivši težinu na jednu ruku, drugu sam omotao oko njezinog struka.
„Jesi li zapela na ponavljanju?“
„Nisam sigurna. Skini se i provjerimo.“
„Isuse ženo. Samo odgovori na pitanje.“
Uhvatila me za kravatu i povukla mi glavu dolje šaputajući mi na uho,
„Mislim da bi trebali proslaviti moju glanc blistavu novu vozačku dozvolu
seksajući se na tvom zadnjem sjedalu.“ Nasmiješio sam joj se kad je dodala,
„Ovo. Odijelo.“ Glasno sam se nasmijao. Značajno kimnuvši prema mom
šlicu dala mi je do znanja koliko je bila ozbiljna.
„Dobro. Zadrži hlače na sebi,“ rekoh povlačeći se iz njezinog stiska.
Žena za pultom s kamerama prozove njezino ime. „Odmah se vraćam.“
Odšetala je njišući svojim dupetom i pobrinuvši se da čim riješim do kraja
cijelu tu laž u vezi rođendana, upotrijebiti ću to odijelo skroz u svoju korist.

„Stvarno si uzeo slobodno ostatak dana?“ Upitala sam kad me Flint

iznenadio izlazeći van iz auta umjesto da me samo odbacio do kuće.
Otključao je ulazna vrata i otvorio ih širom. „Da. Rekao sam ti, ogromna
stvar.“
„Javio si to nakon što si vidio koliko mi se sviđa odijelo, ha?“ Napravila
sam predstavu od odmjeravanja ga prije nego smo ušli unutra.
„Mislim, to nije bilo na odmet. Ali više sam zainteresiran zašto si mi
lagala,“ odgovorio je uz teški prizvuk u svom glasu.
Okrenula sam se kako bih pogledala u njega. „Molim?“
Smanjio je razdaljinu između nas zaustavivši se samo par centimetara od

214
mene. „Tvoj rođendan je osamnaestog ožujka,“ izjavio je odlučno. „Ali za
života ne bih mogao dokučiti zašto bi dovraga mi lagala o tome.“
„Uh, možda jer ne lažem,“ odbrusila sam zatečena njegovom optužbom.
„Sereš. Vidio sam tvoj rodni list dok si polagala vozački ispit. Lažeš i ja
želim znati zašto. Odmah.“
Sviđao mi se Flint koji zapovijeda. Zapravo sam čak i voljela ljutitog
Flinta. Ali Flint seronja me natjerao da poželim pribjeći nasilju. Na njegovu
sreću, još uvijek je bio u tom odijelu.
„Dakle daj da to raščistimo. Vidio si nešto što je drugačije od onoga što
sam ti rekla i ti si odmah zaključio da ti lažem? Nisi me pitao u vezi toga.
Jednostavno si odmah se prebacio na lažljivicu. Hvala ti na ukazanom
povjerenju.“
„Jesi mi lagala! Ravno u oči si mi rekla da ti je rođendan u travnju.“
„Moj rođendan je u travnju!“ vikala sam brzo izgubivši strpljenje.
„Prestani jebeno to govoriti. Tvoj rođendan je bio prošli tjedan. Koji vrag
si pokušavala sakriti od mene?“
Blijedo sam treptala prema njemu. „Je li ti mene sad zajebavaš? Ne
skrivam kurca od tebe?“ rekoh u nevjerici, ali pomalo povrijeđena. Dobro,
puno povrijeđena.
„Ne znam! To je upravo ono što pokušavam shvatiti!“
„Nema se tu što shvatiti!“ Odmaknuvši se korak unazad, zatvorila sam
oči i pokušavala umiriti disanje. „Gle, upravo sad se ponašaš kao seronja.
Daj mi do znanja kad budeš htio razgovarati. Rado ću ti objasniti, ali neću
sjediti tu i slušati kako se razbacuješ optužbama.“ Okrenula sam se i odjurila
u našu spavaću sobu zalupivši vratima iza sebe.
Možda se isto i jesam ponašala kao seronja. Iako, bila sam povrijeđena.
Flint je bio jedina osoba koja je znala moje okidače. A opet, kao malo dijete
u dizalu, stajao je ispred mene i pritiskao svaki od njih.
Srušila sam se na naš krevet skidajući cipele i potom ih bacivši u ugao.
Zastenjala sam u sebi kad sam začula njegove korake o drveni pod hodnika.
Trebalo mi je nekoliko minuta da se priberem i riješim se gorkog okusa koji
je ostavio u mojim ustima. Vrata se polako otvore, ali nije ušao unutra.
Naslonivši se na dovratnik rekao je, „U pravu si.“
„Znam da jesam,“ uzvratim.
„Ako išta vrijedi, nisam pretpostavljao da je to neka podla zavjera ili
nešto. Mislio sam da si lagala kako bi zadržala nešto distanciranosti među

215
nama nakon što si se isprva vratila. Ne znam. To mi zapravo i nema smisla.“
Prošao je prstima kroz svoju kosu, potom upotrijebio svoju ruku da je vrati
nazad na mjesto. „To je jednostavno… propustio sam tvoj rođendan i sad se
osjećam kao šupak.“
„Jesi li sad spreman slušati umjesto da odmah skačeš na zaključke?“
upitala sam sjedajući i prekriživši noge ispod sebe.
Sramežljivo je spustio pogled. „Jesam.“
„Nisi propustio moj rođendan Flinte. Moja mama se ubila osamnaestog
ožujka, stoga kad sam bila dijete, odabrala sam novi dan koji ću slaviti.“
Glava mu poleti gore. „Sranje,“ izdahnuo je, odlijepi se i dođe do kreveta
kako bi mi se pridružio.
„Što se mene tiče, moj rođendan je osamnaestog travnja. Nisam ti lagala,
ali činjenica je ta da si ti odmah pretpostavio kako jesam…“ utihnula sam.
Obuhvatio mi je vilicu kako bi mi natjerao pogled na sebe. „Tako mi je
žao, nisam znao.“
„Ali upravo u tome je problem. Ima puno stvari koje ne znaš Flinte. Ne
možeš uvijek pretpostavljati da ti lažem ili skrivam sranja od tebe svaki put
kad neka nova istina izađe na vidjelo.“
Krevet je utonuo pod njegovom težinom dok se smještao na rub. „Želim
znati sve o tebi Ash. Trebao bih znati nešto tako veliko kao osamnaesti
ožujka.“ Nagnuo se naprijed poljubivši me isuviše kratko.
„Gle, ponovno smo zajedno dva mjeseca. Dio veze u kojem me upoznaješ
se neće dogoditi preko noći.“
Podigao je obrve. „Mudar savjet žene koja je bila samo u jednoj vezi.“
Nasmiješio se poljubivši me ponovno.
„Ma. Čitam puno ljubavnih romana.“
Trzne glavom nazad. „Stvarno?“ upitao je skeptično. „Ozbiljno ili se
zajebavaš sa mnom?“
„Ne. Stvarno čitam. Što prljavije to bolje.“ Slegnem ramenima.
Oči mu se širom otvore dok je padao nazad na krevet smijući se. „Kako
dovraga to nisam znao?“
„Nikad nisi pitao!“ Branila sam se.
Uhvativši me za ruku, povukao me je dolje i smjestio u naš položaj.
Uzdahnuvši me poljubi u vrh glave. „Što bih još trebao znati o tebi?“
„Pa, moja omiljena boja je neonsko zelena, ali samo za dodatke. Nikad
me nećeš uhvatiti u neonsko zelenoj majici ili haljini. Više volim crnu uz

216
dodatke boja. Moj omiljeni okus je sve što je jabuka, ali mrzim prave jabuke.
Volim masline svih boja i preferiram vaniliju više od čokolade.“ Zastala sam
tapkajući po ustima. „Osjećam se kao da mi je promaklo nešto.“
„Možda bitne stvari.“ Stisnuo me jako.
„Ne mogu ti reći bitne stvari Flinte. To nekako dođe nasumično.
Dovraga, stvari za koje ti misliš da su bitne možda meni nikad nisu bile bitne.
Ali dobra vijest je da sam tu zauvijek, dokle god ti prestaneš s
pretpostavkama, vrijeme je nešto što imamo.“ Podigla sam se na lakat i
utisnula poljubac u njegovu vilicu.
Okrenuvši glavu uhvatio mi je usta. „Volim te.“
„Znam da voliš.“
„I žao mi je. Možeš imati rođendan kad god ti želiš.“
Poljubila sam ga još dublje i potom se prebacila da mu zajašem struk.
„Što ako želim da mi je danas rođendan?“
„Žao mi je, ne mogu.“ Iznenada se ustao srušivši me u stranu dok je
odlazio do ruba.
„Kuda ideš?“
„U kupovinu. Upravo sam saznao da mi cura ima fetiš na odijela.“
Hvatala sam ga po krevetu uhvativši ga taman prije nego je uspio
dokučiti svoje štake. „Pa zašto onda joj ne dopustiš da uživa u ovom, a onda
odeš u kupovinu.“ Spustila sam se na koljena ispred njega, samo da bi me
odmah podigao na noge.
„Jer mučiti je danom u trgovačkom centru, a onda je jebati dok spava
zvuči puno zabavnije.“ Namignuo je.
Usprotivila bih se, ali zvučalo je zabavno.
Mogla sam živjeti s time.

217
 DVADESET DEVETO POGLAVLJE

„SRETAN ROĐENDAN,“ REKAO SAM IZVUKAVŠI malu baršunastu

kutiju iz svog džepa i stavim je na stol nakon što smo završili ručak.
Želio sam je odvesti negdje gdje je lijepo, ali u stilu prave Ash ona je
odabrala masni hamburger zajedno s papirnatim jelovnicima. Ipak je to bio
njezin rođendan. Ako je htjela burger i milkshake, dovraga, pobrinuti ću se
da ih moja djevojka dobije.
„O moj Bože,“ izdahnula je zureći u kutiju kao da je upravo ispuštala
smrtonosni otrov. „Ne mogu to otvoriti.“
Gurnuo sam joj je malo bliže. „Da, možeš.“
Suze su joj ispunjavale oči. „Flint.“
„Samo je otvori.“
Odmahnula je glavom i zagrizla usnicu.
„Ash, otvori.“
„Ne!“ vikala je, a potom me preklinjala pogledom. „Jesi li siguran? Kao
stvarno, stvarno siguran?“
Nasmiješio sam se gurnuvši joj kutiju još bliže. „Siguran sam Ash.
Apsolutno siguran.“
Pogledala je nazad prema dolje duboko udahnuvši prije nego je ispružila
drhtavu ruku da je uzme. „Volim te,“ šapnula je.
„Volim i ja tebe,“ odgovorio sam čekajući njezinu reakciju dok je polako
otvarala.
Zureći dolje sa suzama u očima drekne, „Ti seronjo!“
Prasnuo sam u smijeh. „Ash, dušo, zajedno smo tri mjeseca. Zar si
stvarno mislila da ću te zaprositi u pečenjarnici na tvoj dvadeseti rođendan?“
„Ne!“ Otresla se potom sklonila pogled i promrmljala, „Možda.“
Nastavio sam se smijati, ali sam joj uzeo ruku i podigao do svojih usana.
„Drago mi je što misliš kako je ovo smiješno,“ rekla je mrzovoljno vadeći
srebrnu pseću kost iz kutije. „Što je ovo?“

218
 „Korak po korak, brza. Mislio sam da bi mogli nabaviti psa dok ne budeš
dovoljno stara da legalno piješ na vlastitom vjenčanju.“
„Samo da znaš, nema garancije da ću reći da.“
„Plakala si.“
„Pa?“
Namignuo sam i izvukao kutiju iz njezine ruke. „Htjela si reći da.“
Zakolutala je očima, a potom se nasmijala. „Stvarno sam namjeravala reći
da.“
„To je stvarno jebeno dobro znati za u buduće.“ Posegnuo sam nazad u
svoj džep i oči joj ponovno se rašire. „O Bože, prestani! To nije prsten.“
Pokazao sam joj malu ružičastu ogrlicu i pričvrstio malu srebrnu pseću kost
na omču. Ramena joj se spuste, a ja se iznova nasmijem. „Trebao sam početi
s tom prokletom kutijom. Nisam imao pojma da ćeš pretpostaviti da je
prsten.“
Znao sam sa stopostotnom sigurnošću da će misliti kako je to prsten. Ash
je pronašla zaručnički prsten koji sam joj kupio dok je njuškala po mom
uredu u On The Ropes. To sam znao jer je naopako vratila kutiju, a potom
utrošila ostatak dana zasuzivši svaki put kad bi samo i pogledala u mom
smjeru. Dobio sam najbolji seks u životu te noći. Obasipala me s volim te po
cijelom tijelu fokusirajući većinom svoju pozornost na moj kurac.
Postane mi tvrd samo od razmišljanja o tome.
„Mislio sam da bi mogli otići izabrati psića. Nikad nisam imao psa i
pomislio da bi ti možda htjela jednog. Ali. Mislim, ako ne –“
„Ne! Želim. Stvarno želim,“ prekinula me uzevši ogrlicu iz mojih prstiju.
Nagnuvši se preko stola spustila je poljubac na moje usne. Spremivši
praznu kutiju u svoju torbicu je rekla, „Idemo nabaviti psa.“

Odvezao sam Ash do trgovine s kućnim ljubimcima gdje sam stvarno

imao namjeru kupiti joj malog i pahuljastog psića za u krilo – nešto glupavo
nad čime bi mogla sliniti. Međutim odbila je čak i uči unutra izjavivši da ima
mnoštvo pasa u skloništu za pse koji samo čekaju novi dom. Stoga nakon
brzinskog istraživanja na svom mobitelu, bili smo na putu prema centru za
usvajanje u lokalnom šinteraju. Ash je bolno koračala gore dolje kroz redove

219
životinja u kavezima, ispričavajući se svakom pojedinačno jer ih ne može
povesti kući prije nego se konačno spustila na pod ispred čivave. Sjedila je
tu nekoliko minuta gurajući prst kroz kariku lanca i puštajući ga da joj žvače
vrhove.
„Dušo, želiš li tog?“ Upitao sam kad je krenula se ustajati.
Pokazala je na psa vrata do. „Ne, želim onog.“
„Ne,“ rekao sam odlučno iako sam točno znao koliko je to zapravo bilo
beskorisno.
„Da.“
„Ne,“ ponovio sam.
„Da, to je naš pas. Zar nije zgodan?“ Tepala je.
„Prokletstvo Ash. Rekao sam psića.“
Okrenula je glavu u stranu i prekrižila ruke preko grudi. „Moj je
rođendan. Ne možeš se svađati sa mnom na moj rođendan.“
Ispustio sam uzdah znajući da je bila u pravu. Uz stenjanje, okrenuo sam
se prema ženi koja je radila tamo i rekla, „Uzeti ćemo njega.“
Ash je zapljeskala skačući na prstima dok su oni pripremali papirologiju
za usvajanje trideset kila teškog, tronogog baseta po imenu Julio.
„Ne mogu vjerovati da si odabrala tog psa,“ mrmljao sam sat vremena
kasnije dok smo čekali da iznesu našu glanc novu hrpu sline.
„Da se nisi usudio pričati tako o Juliu. Savršen je.“ zagrlila me. „Morati
ćemo mu kupiti novu ogrlicu. Mislim da mu ova neće pristajati.“ Izvukao
sam ružičastu ogrlicu iz svog džepa, slučajno, ali namjerno ispustivši crnu
baršunastu kutiju na pod. „Sranje,“ opsujem. Njezina leđa se ukoče.
„Prokletstvo, nisi to još trebala vidjeti.“
„Flinte,“ šapnula je sagnuvši se da je podigne.
„Pa, pretpostavljam da je sad prekasno.“ Poljubio sam je u čelo. „Sretan
rođendan Ash.“
Oči su joj blistale od suza dok je polako otvarala kutiju. „Ti seronjo!“
izjavila je po drugi put taj dan podigavši ključ od Volkswagena iz kutije.
Iznova sam opet prasnuo u smijeh. „Što je? Mislila si da je ta isto prsten?“
„Mrzim te,“ mrmljala je, a zatim mi se pridružila u smijehu. „Kupio si mi
auto?“
„Postajem zauzet oko dvorane i sve teže mi postaje uskladiti naše
rasporede da te mogu voziti posvuda cijelo vrijeme. Plus, ne možeš voziti
moj radi ručnih komandi. Ovo je jednostavno imalo smisla.“

220
 Bacila je svoje ruke oko mog vrata. „Nikad nisam imala svoj vlastiti
auto.“
„Isto je poprilično sladak,“ rekao sam joj ponosno. „Idi vidi je li Julio
spreman i idemo kući pogledati ga. Q i Mia su ga trebali do sada dovesti.“
Podigavši se na prste spustila je dugotrajan poljubac na moje usne.
„Hvala ti. Za Julia, za moj auto, za tebe.“
„Za mene?“
„Da, posebno za tebe.“ Poljubila me ponovno prije nego je odskakutala
do recepcije.
Ja sam trebao biti taj koji zahvaljuje njoj.

„Koji jebeni vrag je to?“ Quarry je upitao kad smo se vratili nazad kući.
Ash se borila da izvadi psa iz zadnjeg dijela auta. „Ime mu je Julio i
začepi… i ruke,“ odbrusila je.
Neodoljiv je! Mia je pokazivala znakovnim jezikom smjestivši se na kolni
prilaz na kojem ju je Julio odmah pokrio balavim poljupcima. Nikad niti u
milion godina ne bih izabrao tog psa, ali on je definitivno to olakšao vidjevši
zašto je Ash to napravila.
Pogledao sam prema Quarryju koji je promatrao Mijino kupanje jezikom
s gađenjem.
Počeo sam zavijati da mu privučem pozornost. „Gdje je auto?“
Oči mu kliznu prema Ash. „Ššš.“
„Već zna kretenu. Sad gdje je?“ Cimnuo je glavom prema garaži.
Koristeći upravljačku ploču s vanjske strane zida, unio sam šifru da
automatski otvorim vrata.
Ashina glava se proviri gore dok su se garažna vrata podizala. U našoj
garaži je bila smještena crna kabriolet Volkswagen Buba s tablicama po
narudžbi na kojoj je pisalo Wheelz.
Na moju veliku žalost postojao je neki seronja koji je već prisvojio wheels.
Oko mi se trznulo kad je gospođa na registraciji predložila zamijeniti z. Na
kraju sam popustio pritisku.
„Nemoj zezati.“ ustala se dobacivši Miji Juliovu uzicu i potom otrči do
tamo. „Nemoj me zezati,“ ponavljala je otvorivši vrata da bi se pokazali po

221
narudžbi neonsko zeleni tepisi koji su koštali pravo bogatstvo.
Nisam imao hrpu novaca, ali njoj je trebao auto, a ja sam htio da njezin
prvi bude nešto što će joj se sviđati. Ash je zaslužila nešto što je bilo samo
njezino. Ne nešto što se prosljeđuje ili nešto što je odabrala na rasprodaji.
Zaslužila je nešto što je napravljeno po narudžbi za ludu ženu koja će ga
voziti. Ustvari, zapravo je ona zaslužila više, ali trebati će mi vremena da joj
to pružim. Hvala Bogu, kako je rekla Ash, vrijeme je bila jedna stvar koje
smo imali u izobilju.
„Flint, ovo je previše,“ rekla je hvatajući upravljač i prelazeći rukama
preko kontrolne ploče.
Obišao sam oko haube do suvozačeve strane. „Kriste, ovo je tako malo,“
prigovarao sam pokušavajući saviti svoje tijelo unutra.
„Ne želim zvučati nezahvalno, ali možeš li… mislim, možemo li mi…
priuštiti si ovo?“
Nasmiješio sam se radi njezine zabrinutosti. „Dao sam nešto pologa, a
onda ćemo ga otplaćivati. Možda bi moglo malo mi srezati budžet za odijela,
ali preživjeti ćemo,“ zadirkivao sam je, ali vjerojatno po prvi put od kada je
poznajem, Ash se uopće nije smijala.
„Ne znam što reći. Mislim, rekao si mi da si mi kupio auto, ali…
jednostavno nisam očekivala.“
„Očekivala što?“ upitao sam otvarajući pretinac za rukavice i dohvatim
malu crnu baršunastu kutiju.
Progutala je knedlu kad ju je ugledala. „Neću se čak niti uzbuditi ovaj
put.“
„Vjerojatno bi se trebala uzbuditi Ash,“ rekoh nudeći joj kutijicu.
„Prestani,“ šapnula je oprezno je uzimajući iz mojih ruku.
Gledajući duboko u njezine oči sam je nagovarao, „Otvori je.“
Nervozno žvačući svoju donju usnu, otvorila je gornji dio. Potom sam se
sagnuo dok ju je bacala na mene.
„Kurvin sine!“ Vrištala je.
Urlao sam od smijeha. „Koji je tvoj problem?“ rekao sam dohvativši
dugački balon koji je pronašla u kutiji iz njezinih ruku i napušem ga.
„Rekao si mi da se uzbudim. Sad si samo zloban.“
Svezao sam kraj balona i dao joj ga. „Trebala bi biti uzbuđena. U dvorištu
je klaun koji čeka da to pretvori u koje god životinje se možeš sjetiti.“
Pogled joj se raznježi dok joj je osmijeh rastao na ustima. „Klaun?

222
Ozbiljno!“
„Sjećam se da sam te na neki način oteo od onog na Blakeylinoj zabavi.
Pomislio sam da bih trebao to početi nadoknađivati.“
Brzo se izvukla iz auta zastavši samo toliko dugo da kaže „Prestani se
zajebavati sa mnom, ali volim te.“ Ne zamarajući se time da me sačeka,
otrčala je prema stražnjim vratima.
Podižući se van uz pomoć svojih štaka nasmijao sam se kad sam začuo
njezin vrisak kad su svi gosti koji su se skrivali u stražnjem dvorištu povikali
„Iznenađenje!“
Ipak je nisam slijedio kroz vrata.
Trebala mi je minuta.
Uvukavši udah, ispunio sam svoja pluća svakim djelićem budućnosti za
koju sam mislio da nikad neću imati. Potom, zatvorivši svoje oči, izgubio
sam se u sadašnjosti koju nisam želio nikad napustiti. Pet godina prije, nikad
ne bih mogao niti zamisliti dan kad je stalna borba konačno se isplatila.
Možda je ona bila razlog borbe cijelo vrijeme.

Sjetio sam se svega.

Začuo sam pištolj.
Osjetio sam metak.
Vidio sam je kako pada.
U manje od sekunde, moj život kakav sam poznavao je bio gotov.
Ali nesumnjivo, sve bih to ponovio.
Radi nje.

„Da mi se nisi usudio skrivati tamo. Klaun mi je upravo dao malu crnu
kutijicu.“ Otvorim oči dok je ona stajala smiješeći se na vratima dok joj je
jarko poslijepodnevno sunce osvjetljavalo s leđa.
„Da, u vezi toga,“ rekao sam krenuvši u njenom smjeru. „Vjerojatno bi
trebala držati se podalje od napuhanca.“
„Flint!“ zacviljela je dok sam ja pribijao svoja usta preko njezinih.
Za Ash.

223
 TRIDESETO POGLAVLJE

„JESI SE ZABAVILA DANAS?“ Flint je upitao dok smo ležali na korovu

zureći u noćno nebo.
Otkotrljavši se s njegovog ramena podigla sam se na lakat gledajući u
njega. „Zabava bi bilo podcjenjivanje stoljeća. Ne mogu ti čak niti opisati
koliko je nevjerojatno bilo danas.“ Zastala sam. „Čak i tvoje glupe kutije.“
Taj dan je jednostavno bio jedan od najboljih u mom cijelom životu. Flint
je stvarno premašio sve priredivši mi rođendansku zabavu u stražnjem
dvorištu. Većina dvadesetogodišnjih žena bi se rugala koliko je to bilo dječje,
ali meni ne. Od klauna do napuhanca pa sve do ljudi koji su došli i pokrili
stol darovima, bilo je savršeno.
Izuzev povremene torte koju bi mi tata kupio kad sam bila dijete, nikad
nisam imala rođendansku zabavu.
Isto tako nikad nisam imala auto.
Ili psa.
Ili muškarca s kojim želim provesti ostatak svog života.
A opet, iznenada, imala sam sve to.
Flintove grudi su se tresle do smijeha dok me vukao nazad dolje. „Znaš,
za curu koja se smije koliko se ti smiješ, definitivno se nisi ponašala kao da
ti te kutije nisu bile jako zabavne.“
„Daj ušuti.“
Izvukao se ispod mene i otkotrljao se na svoju stranu. „Isto tako, za ženu
koja je provela znatan dio svojih godina džepareći i varajući za svog oca,
definitivno nisi bila oprezna kad si vratila onaj zaručnički prsten nazad u
kutiju nakon što si ga pronašla u mom stolu.“ Znalački je podigao obrvu.
Sranje!
„Znao si?“ ciknula sam.
Namignuo mi je. „Ja znam sve Ash.“
Udarila sam ga po grudima. „Uspaničarila sam se, dobro? Čula sam da

224
se vraćaš s ručka pa sam ga samo ubacila unutra.“
„Meni to zvuči kao isprika,“ zadirkivao je posegnuvši da me uhvati za
dupe – stisak koji sam brzo uzvratila.
Nacerivši se zadržao mi je pogled dok nisam skupila hrabrosti reći,
„Dakleeeee… u vezi prstena?“
„Drago mi je da si pitala.“ Posegnuvši u džep, izvukao je još jednu malu
crnu kutiju. Ranije sam vidjela izbočinu na njegovom džepu, ali vidjela sam
ih toliko previše tijekom dana da me to više nije uzbuđivalo. Zapravo, to je
laž. Svaka me je uzbudila, ali nisam se više nadala da će ijedna od njih
stvarno imati prsten.
Sve dok nije izvadio tu. „Ash, volim –“
Otevši mu kutiju iz ruke, viknem, „Daj mi to!“
„Hej!“ prigovarao je, ali sam skočila van njegovog dosega prije nego ju je
mogao uzeti nazad.
Srce mi je lupalo dok sam polako otvarala kutiju otkrivajući…
„Komad papira? Ti mora da me zajebavaš.“ Bacila sam kutiju na njega,
ali iako ju je odbio, nije se nasmijao.
Nekoliko trenutaka sam pogledavala između Flintovog ozbiljnog
pogleda i čvrsto presavijenog papira iz bilježnice, pokušavajući shvatiti koji
vrag se dešavao. Nije to bio prsten. Ali ono što nisam mogla shvatiti jest zašto
je izgledao tako nervozno.
Flint je sjeo skroz uspravno i uzeo svoje štake dok sam razmotavala
papir.

Novine
Biti upucan u leđa.
Postati užasno ljudsko biće.
Sok od ananasa i banana.
Napraviti grafit na zgradi.
Zaljubiti se u Ash Mabie.
Natjerati Ash Mabie da se zaljubi u mene.
Odnositi se prema njoj kao seronja.
Požaliti više od ičega u svom cijelom životu.
Ponovno naučiti hodati. (Ne u polju jagoda.)
Kupiti kuću nadajući se da će se ona vratiti doma.
Počupati travu da napravim komad s korovom.

225
 Trčati za njom na kraj svijeta.
Natjerati Ash Mabie da se zaljubi u mene. opet.
Nabaviti psa.
Zaprositi Ash Mabie.
Učiniti Ash Mabie Ash Page.
Provesti ostatak svog života brinući se da se ona nikad ne prestane
smijati.

Srce mi se umirilo i dah mi je ukraden iz grudi. Ogromna knedla mi se

stvorila u grlu, ali usne mi se razdvoje u nemoguće veliki osmijeh.
Zaprositi Ash Mabie je bilo prekriženo.
O moj Bože.
„Da nisi rekla niti jednu riječ dok me ne saslušaš,“ režao je kad sam
konačno odvojila pogled s papira u svojim rukama.
Flint je klečao ispred mene upotrijebivši jednu od svojih štaka radi
ravnoteže. Nervozno sam se nasmijala prisiljavajući suze za koje nisam znala
da sam stvorila da se izliju mi iz očiju.
„Ash…“ Pročistio je grlo kad je krenuo iznova. „Ash, imaš dvadeset
godina, i ponovno smo skupa tek nekoliko mjeseci. Bilo bi smiješno jurišati
u nešto tako veliko kao brak kad jedva poznajemo jedno drugo.“
Otvorila sam usta kako bih prigovorila, ali on je bio prvi. „Niti riječi.“
„Dobro,“ uzdahnem.
„Kao što sam govorio, bilo bi smješno žuriti u nešto kad još uvijek
upoznajemo jedno drugo. Ali neku večer, nakon što si zaspala u mojim
rukama, shvatio sam da te dovoljno poznajem. Znam da si luda i neuredna,
i uvelike uživaš zajebavati me.“ Kimnula sam radi njegove procjene. „Isto
tako znam da si jedna od najljubaznijih i najvelikodušnijih ljudi na ovom
planetu. Mislim, hajmo tu sad biti ozbiljni, odveo sam te danas da ti nabavim
psa i ti si odabrala najružniju, najjadniju životinju tamo.“ Mahao je rukama
s jedne strane na drugu. „Što objašnjava puno toga o tome zašto si sa mnom,
ali isto tako puno govori o tome tko si ti kao osoba.
„Ash, znam kako se radi tebe osjećam i znam da nikad u milion godina
neću moći pronaći nekoga tko bi mogao postati iole blizu da uskoči u tvoje
neonsko zelene Conversice.“ Zahihotala sam se. „A više od toga, ne želim
to. Stoga da, ovo je vjerojatno smiješno, i naglo, i nesmotreno, ali isto tako
znam da je potpuno ispravno.“

226
 Podigao je četvrtasti zaručnički prsten koji sam odmah prepoznala. „Ash,
volim te. Udaj se za mene.“
Oduvijek sam pokušavala biti oprezna kad je bila riječ o Flintovoj
pokretljivosti. Mogao je hodati sa svojim štakama, ali znala sam da mu je
ravnoteža još uvijek ponekad bila problem.
Iako je upravo zaprosio me. Oprez nije postojao u mom rječniku.
Ispruživši ruke naprijed bacila sam se u njegov zagrljaj oborivši ga dolje
dok sam padala na njega. Julio je lajao iz drugog ugla dvorišta, a Flint je
odmah počeo psovati.
„Prokletstvo. Ispao mi je tvoj prsten.“
„Boli me briga,“ odgovorila sam zalijepivši svoja usta na njegova.
Okrenuo je glavu i tapkao po podu iznad njega. „Ash, prestani. Ne mogu
ga pronaći.“
„Boli me briga,“ ponovila sam prisiljavajući mu usta nazad na svoje.
Otkotrljao me je dolje. „Bolje bi ti bilo da ti je stalo. To je tvoj zaručnički
prsten i nije bio jeftin.“
Zastenjala sam dok je vadio svoj mobitel da upotrijebi svjetiljku. „Znaš
da još uvijek mogu reći ne.“
„Našao sam ga!“ uzviknuo je omotavajući ruku oko mog struka da bi me
povukao nazad na njega. Uz ogroman osmijeh, Flint je poljubio moje usne.
„Što kažeš? Želiš li provesti vječnost sa mnom?“ Podigao je prsten među
nama.
„Provjeriti ću svoj raspored,“ pravila sam se pametna uzimajući prsten
iz njegove ruke i stavim ga na svoj prst.
„Svoj raspored?“
„Da,“ odgovorim kratko diveći se dijamantu.
„Ash, prekini se zajebavati tu i reci da,“ režao je radi čega mi se još
jednom razvukao osmijeh.
„Žao mi je Flinte, ali sad kad se ženimo, stvarno bi trebao se naviknuti na
to da se zajebavam s tobom.“
„Pa Ash, ili ćeš reći da, ili se naviknuti na to da se ja ne zajebavam s
tobom.“ Podigao je kukovima prema meni.
„O moj Bože. Stvarno prijetiš uskraćivanjem seksa.“ Nasmijala sam se
kad me počeo škakljati. „Seks nije oružje!“
„Reci da,“ zahtijevao je dok sam se micala kako bih bila gore. Oči su mu
bile tople dok mi je sklanjao kosu s ramena. „Udaj se za mene Ash.“

227
 Sagnuvši se dolje, naslonila sam ruke na njegove grudi. Unatoč njegovoj
zaigranoj vanjštini, srce mu je lupalo sto na sat. Prešavši usnama preko
njegovih, još jednom i za sve vijeke vjekova sam dokazala da nisam vidovita.
Čak niti moji snovi nisu bili dovoljno hrabri da dočaraju taj trenutak. „Da,“
šapnula sam.
Flintov dah je šištao s njegovih usana dok mu je ruka hvatala stražnji dio
mog vrata i uzimao moja usta u tromi poljubac. Nije se pretvorio u
bjesomučni ili očajnički kako bi obično bilo kod nas.
Nismo više morali žuriti.
Bilo je mnoštvo vremena u vječnosti.

228
 TRIDESET PRVO POGLAVLJE

„FLINTE! MORAMO KRENUTI. Eliza je upravo zvala i treba prijevoz na

tu stvarčicu s tiskovnom konferencijom. Till je morao ranije biti tamo da
pripremi dvoranu,“ Ash je vikala s kata.
„Stvarčicu,“ nasmijao sam se sam sebi. „Znam. Mi isto tamo moramo biti
ranije,“ odgovorio sam gaseći svoje računalo. Skinuo sam sako s naslona
stolice, dohvatio svoj štap kako bih krenuo van iz svog kućnog ureda.
„Što je?“ Viknula je ponovno. „Mislila sam da Till i Slate su jedini koji
moraju biti tamo ranije?“
„Kao njegov agent nekako je moj posao da budem tamo.“ Oprezno sam
krenuo dolje niz stepenice da bih je zatekao kako stoji u kuhinji s
polupregačom svezanom oko njezinog struka. „Zar ne izgledaš kao Betty
Crocker15?“ Nacerio sam se.
„Hej, svoj posao kao glavni proizvođač cupcakea u duginim bojama
shvaćam jako ozbiljno.“ Otpuhnula je kosu s očiju.
Upotrijebivši svoj palac, obrisao sam brašno s vrha njezine brade.
„Vidim.“ Objesivši kuku štapa o pult, stavio sam ruke ispod njezinih i
podigao je da sjedne na pult.
„Nemoj mi srušiti boju za kolače!“ Ciknula je.
Pogledao sam preko njezinog ramena, primijetio sam da je bilo prekasno
za crvenu boju. „Neću,“ lagao sam uzimajući njezina usta. „Dakle jesi li još
razmišljala o našem razgovoru jutros?“
„To je bilo prije dva sata… i pekla sam. Dakle, ne.“ Poljubila me kratko u
usne.
„Hajde, možemo odraditi jedan na brzinu.“ Spustio sam ruku između
njezinih nogu trljajući po šavu njezinih traperica.

15Betty Crocker je robna marka i izmišljeni lik koji se koristi u reklamnim kampanjama za hranu i recepte.
Lik je izvorno kreirala tvrtka Washburn-Crosby 1921. nakon natječaja u Saturday Evening Postu.

229
 Odmaknula mi je ruku. „Kao prvo, moramo ići. Kao drugo, čak i da
pristanem, kontracepcija ne prestaje na zahtjev. A kao treće, neću začeti
dijete na pultu pored Quarryjevih slavljeničkih kolača.“
„Znači li to da?“ Upitao sam prelazeći zubima preko osjetljive kože
njezinog vrata.
Zastenjala je senzualno, ali me odgurnula. „Ne. To znači da još uvijek
razmišljam. Sad, možeš pustiti pse van dok ja završim s pakiranjem ovih
nevaljalaca?“
Zastenjao sam prihvativši svoj privremeni poraz. „Zna li Q da si
napravila cupcake u duginim bojama? Mediji će biti tamo Ash. Relativno sam
uvjeren kako pretpostavlja da si napravila nešto muževnije za njegovu
najavu profesionalnog boksanja.“
Usta joj se izviju u radosnu nevjericu. „Naravno da ne zna! To je cijela
poenta u pravljenju cupcakes u duginim bojama.“
Zabavljeno odmahnem glavom. Neke stvari se nikad neće promijeniti.
Krenuvši prema vratima pljesnuo sam rukama i dozivao, „Julio. Rico.
Idemo!“ Julio je dojurio iza ugla s našim jednonogim mopsom, Ricom, koji
ubrzano slijedio njegove šepave noge.
Zatvorivši vrata krenuo sam prema našoj spavaćoj sobi kako bih
nervozno promijenio kravatu po deseti put kad se začuje kucanje na vratima
koje me je preusmjerilo.
„To je Liv! Možeš li joj otvoriti? Vjerojatno su joj ruke pune,“ Ash
dovikne, ali prije nego sam uopće stigao do predvorja, Liv se već pustila
unutra.
„Presporo,“ reče hodajući unutra i noseći pola lubenice oblikovane u
košaru. Različito voće je bilo izrezbareno u obliku cvijeća zajedno s
bumbarom od ananasa na vrhu.
„Vau. Ovo je…“ krenuo sam se smijati ne mogavši završiti misao.
„Cupcakes u duginim bojama i voćna košara od lubenice. Vidim da ste
se ti i Ash urotile.“
Zahihotala se. „Čekaj da vidiš što je Eliza napravila.“
„Svetog mu sranja, i nju ste uključile?“
Klimnula je ponosno. „Recimo samo, da upravo sada, stolna skulptura
od leda Quarryja koji jaši jednoroga je u dostavi.“
Oči mi se razgorače dok sam uzdisao, „Nema šanse.“
„Da,“ Ash potvrdi dolazeći kako bi uzela voće od Liv.

230
 „Shvaćaš da ga pokušavam reklamirati kao profesionalnog boksača teške
kategorije, zar ne?“
Obje prasnu u smijeh dajući jedna drugoj peticu.
„Vas dvije ste užasne. Ovo je njegova karijera o kojoj razgovaramo,“
rekoh strogo dok su se one nastavljale hihotati. Rezignirano uzdahnem i
odustanem od bezvrijednog pokušaja predavanja. „Dobro, idemo odavde.
Moram vidjeti tu skulpturu.“

„Gdje je on u kurcu sad?“ Till je grmio dok smo se svi skupljali u

Flintovom uredu u dvorani.
Eliza je hodala gore dolje dok je Flint provodio sanaciju štete uvjeravajući
brojne komunikacijske medije da je Quarry na putu.
A ako je stvarno bio, nitko od nas to nije znao. Quarry je službeno kasnio
dva sata na svoju vlastitu konferenciju za novinare na kojoj će objaviti svoj
toliko očekivani prelazak u profesionalni boks.
Tijekom protekle tri godine Quarry je dominirao u svakom aspektu
amaterskog boksačkog svijeta. Mnogobrojni su ga pratili radi njegove
povezanosti sa Tillom i Slateom, a Q nije razočarao. Praktički je bio
nedodirljiva zvjer koja je bila jednako karizmatična unutar ringa kao i izvan
njega. Krasio je stranice sportskih magazina po svuda, on je bio novi zlatni
dječak profesionalnog boksa, iako je tek morao zakoračiti u ring. Kad je Flint
zakazao ekskluzivnu konferenciju za novinare prije par mjeseci, boksačka
zajednica je poludjela nadajući se i spekulirajući da će Quarry zapravo
konačno napraviti prelazak.
Nade koje smo svi dijelili. Slate je zadržavao Quarryja koliko god je to
bilo moguće, odlučan da će njegov uspon neće biti spor kao što je Tillov
uspon bio. I koliko god to nerviralo Q-a, zahvaljujući Slate-u i Flintu, već je
imao šesteroznamenkaste ugovore u pripremi.

231
 Ali to je bilo sve pod pretpostavkom da ga pronađemo.
„Ubiti ću ga. Dvije godine me gnjavio radi ovoga, a sad se on glupan ne
pojavi. Nema više. Ostavljam ga. Ako se želi ponašati kao mala jebena
primadona, onda si može pronaći novog trenera.“ Till je prolazio rukom
kroz kosu i potom udario praznu stolicu. Brzo sam zgrabila ciglu i okvir sa
Flintovog stola, spremila sam ih u ladicu prije nego završe slomljeni na
podu.
Liv se vratila nazad u prostoriju zajedno sa svojim ocem, Leom, odmah
iza nje. Nervozno je petljala prstima dok je govorila, „U redu, nije u svom
stanu. I nitko se nije javljao niti kod Mijinih roditelja. Iako je njezin auto
parkiran vani stoga sam poprilično uvjerena da su skupa.“ Slegla je
ramenima. „Iskreno, nemam pojma.“
„Pokušavao sam pratiti njegov mobitel –“ Leo je dodao i Till ga brzo
prekine. „Zašto to nisi napravio prije dva jebena sata?“ Tillove oči se suze uz
ubojiti bljesak za koji sam mislila da samo Flint posjeduje.
Leo zakorači prema njemu prekriživši svoje ogromne ruke preko grudi.
„Mrtav je seronjo. Jebeno se smiri. To je prokleta konferencija za novinare.
Uvijek možeš prebaciti na drugi termin.“
Ali nije to bila samo konferencija za novinare. Nitko nije se čuo s
Quarryjem od kad su on i Mia otišli sinoć na večeru. Till je bio zabrinut, a
sudeći po rupi koju je Eliza napravila hodanjem po podu, bila je i ona.
„Dobro,“ Till zareži projurivši pored njega.
Taman kad je došao do vrata, Johnson je doletio iza ugla i izjavio,
„Pronašli smo ga. Moramo ići odmah.“

„Jebeno je ne diraj!“ Vikao sam dok mi je u plućima gorilo. Stupajući

zaštitnički ispred Mijinog beživotnog tijela blokirao sam je od pogleda.
„Neću te ponovno pitati da se makneš.“ Promatrao sam kako mu ruke
oblikuju riječi, ali moj mozak više nije bio u mogućnosti obraditi racionalnu

232
misao.
Nitko je neće uzeti od mene.
Teško sam udahnuo potom zarežao. „Odjebi.“
„Moraš otići.“
Prsa su mi se nadimala dok sam mahnito pokušavao pronaći izlaz iz
svoje noćne more, ali um mi je bio prožet sjećanjima na njezino malo tijelo
koje je imalo napad na suvozačevom sjedalu mog auta dok sam je žurno
vozio u bolnicu. „Jebi se. Nećeš je dotaći. Nikad.“
„Quarry, molim te. Ona je moja kćer.“
„Ona je moj život!“ urlao sam.
Njezina majka je zakoračila naprijed, suze su joj tekle iz njezinih dubokih
jantarnih očiju – Mijinih očiju- „A ti misliš da bi ona htjela ovo?“ Njezine riječi
nikad nisu stigle do mojih gluhih ušiju, ali svejedno sam čuo da joj glas puca.
Nisam se mogao natjerati da razmotrim što bi Mia uopće htjela.
Trebao sam je.
Podigao sam svoje drhtave ruke kako bih pokazao znakovnim jezikom
kad mi je glas zapeo u grlu. Nije na tebi da doneseš ovu odluku. Nemaš se pravo
igrati Boga.
Sa žaljenjem je njezina majka odmahivala glavom. „Nismo stigli. Ona je –
prije šest mjeseci kad je saznala da ne postoji tretman za najnoviji tumor koji su
pronašli.“
Noge su mi klecale dok mi je nesnosna bol pogađala utrobu.
Znala je. O moj Bože, znala je cijelo vrijeme.
„Lažete,“ izjavim. „Ona bi mi rekla.“
Slegla je ramenima. „Hajde Quarry. Od svih ljudi ti znaš koliko je Mia bila
tvrdoglava. Nije željela da se brineš.“
Zateturao sam korak unazad.
Nije htjela da se brinem?
Umirao sam točno tu pored nje. Dao bih bilo što da imam više nego samo
par sati da se prilagodim činjenici da je nikad više neću ponovno vidjeti.
Ne.
Nisam je puštao da ode.
Mogao sam popraviti ovo. Pronaći ćemo neke nove doktore. Dobiti
drugo mišljenje. Ona će se probuditi i biti će u redu.
Boriti ću se za nju, jer ona bi se borila za mene.
„Nije me briga. Ja ću poništiti njezinu odluku. Ja bih trebao imati pravo
glasa o ovome i ja kažem da će ona živjeti.“ Progutam knedlu suzbijajući svoj

233
očaj. „Jebeno je nećete dodirnuti.“ Kipio sam prelazeći pogledom preko
njezinih roditelja.
„Ja sam završio.“ Njezin niski, pretjerano debeo otac napravi korak
naprijed. „Neću stajati tu slušajući tvoje bijesne ispade pored smrtne postelje moje
kćeri. Da je bilo nade, vjeruj mi, držali bi se za nju. ali to je ljuštura naše Mije. Nema
moždane aktivnosti. Ljudi se ne oporavljaju tek tako od toga. Svi smo je voljeli. Ali
ona nije željela živjeti ovako.“
Zagrcnuo se tijekom priznanja, ali naglo sam ga prekinuo. „Volim. Volim
je. Nije otišla i neću dopustiti da mi je uzmete!“
Zakoračio je još bliže. „Ili odlazi dovraga odavde odmah ili ću zvati osiguranje
da te isprati.“
Škrgutao sam zubima i cijelo tijelo mi se napelo pripremajući se za rat.
„Onda obavi svoj poziv jer nema sile na svijetu koja bi me mogla odvući od
nje.“ Prijeteći sam udario svojim grudima o njegove, prisilivši ga da zatetura.
Iznenada, par ruku se obruši o moje grudi i Liv klizne ispred mene. Čitao
sam joj s usana dok je vikala, „Prestani!“
Trznem glavom prema gore dok su Till, Flint i Slate ispunjavali sobu.
ramena mi se opuste radi pogleda na pojačanje. „Vodi ih van odavde,“
graknem na Tilla dok sam kimao prema Mijinim roditeljima.
„Moraš poći sa mnom,“ odgovorio je rukama i glasom, a potom me uhvatio
za ruku.
Odmah sam je povukao nazad. „Odjebi.“
Okrenuo sam se kako bih pogledao preko ramena kad mi je kretnja pored
Mijinog kreveta privukla pozornost.
Livino tiho jecanje dok je držala Mijinu ruku mi je iscijedilo dušu.
Koji kurac se događa?
U glavi mi se vrtjelo dok je pustoš uranjala u mene.
Ona nije mogla otići.
Ne Mia.

234
 EPILOG

MIA MARCH JE SKINUTA s aparata za održavanje života u manje od

dvadeset četiri sata nakon što su njezini roditelji dostavili ovjerenu izjavu
Naredbu o neoživljavanju na kojoj je datum bio od prije šest mjeseci. Svi smo
prisustvovali njezinom sprovodu iako Quarryjeva prisutnost je bila
ograničena samo na onu fizičku. Činilo se da je njegov um izgubljen u
njezinoj prevari dok je promatrao kako se njegovo srce spušta u zemlju.
Cijela Page obitelj se okupila oko njega, ali patili smo se da postignemo
ikakav napredak dok se on povlačio u dobrovoljno osamljeno zatočeništvo.
Vijesti o Quarryjevom iznenadnom gubitku došle su posvuda na sportske
stranice, a Flint je bio preplavljen telefonskim pozivima dok se Quarryjeva
popularnost penjala u nebesa.
On je mrzio svaku sekundu toga.
Svi smo bili pogođeni Mijnom smrću. Iznenada, zauvijek se nije činilo
tako dugo.
Nakon mjeseci raspravljanja, Flint i ja smo odlučili zasnovati obitelj.
Taman sam završavala koledž kad smo Flint i ja izrazili dobrodošlicu Coleu
Pageu u obitelj. Rođen je s crvenom kosom koja je s vremenom postala
crvenkasto plava. Imao je Flintove žarko plave oči i moj ogromni osmijeh.
Imati dijete nije bilo teško kao što su svi upozoravali da će biti. Cole je
bio sjajan. Onaj drugi je bio taj koji nam je preokrenuo svijet naglavačke.
Pomislila sam da će Flint imati moždani udar kad su nas obavijestili da sam
ponovno trudna na svom prvom pregledu poslije poroda.
Plakala sam.
Flint je samo držao Colea i puno treptao.
Ali na kraju kad je Chase rođen izgledajući isto kao njegov brat, svi smo
se smijali.
Bočice, pelene i čašice za pijuckanje su postale naš život. Vrijeme je teklo,
samo malo bržim tempom.

235
 Kad su dečki imali dvije i tri godine, pokopali smo Julia u uglu odmah
pored korova u stražnjem dvorištu. Bila sam u neredu, ali taj dan sam
donijela odluku da ću se vratiti nazad u školu i postati veterinar. Flint je
odlično zarađivao, stoga sam nakon diplome mogla volontirati u lokalnom
skloništu za životinje. Bili su mi zahvalni na mojoj besplatnoj stručnosti, ali
Flint je nešto manje bio uzbuđen radi konstantnog protoka ozlijeđenih
životinja koje su paradirale unutra i van iz naše kuće. Jedne večeri me posjeo
i održao mi strogu bukvicu o tome da ih ne mogu sve spasiti. Zakolutala sam
očima i nastavila pokušavati.
Tijekom godina Flint i ja smo se puno smijali. Isto tako smo se i dobrano
svađali, ali uvijek bismo se pomirili. Nastavila sam sanjati, a Flint je nastavio
činiti sve da može ih sve ispuniti.
Dan kad je Flint konačno odbacio štap zauvijek je bila ogromna stvar –
čak i Flintu. Te večeri sam kuhala večeru a onda smo dečki i ja plesali po
dnevnom boravku pjevajući 'Eye of a Tiger' punim plućima dok se Flint
smijao u uglu.
Te noći kad smo zaspali upetljani jedno drugome u zagrljaj, Flint mi je
šapnuo u uho taman prije nego sam zaspala. „Ostala si.“
„Uh,“ mrmljala sam pospano o njegove grudi.
„Ostala si i ja hodam.“ Podigao mi je bradu kako bi uzeo moje usne u
poljubac pun poštovanja. „Možda ovo nisu bili snovi. Možda je cijelo vrijeme
bila naša budućnost.“
Širom sam otvorila oči i iznenada se uspravila u sjedeći položaj. „O moj
Bože,“ izdahnula sam dok mi je srce lupalo kao ludo. „Znaš li što to znači?“
Progutala sam knedlu.
Oči su mu uznemireno bljesnule. „Isuse Ash, o čemu ti dovraga pričaš?“
„Stvarno sam vidovita.“ Izdahnem.
Njegova ramena se opuste dok je zurio u mene nimalo impresioniran
mojom šalom.
„Ne, čekaj! Oboje smo vidoviti. Brzo, ustaj! Moram početi obučavati dečke
da koriste svoje moći za dobro, a ne za zlo.“
Uhvativši me za struk, prebacio me na drugu stranu kreveta i pokrio me
svojim tijelom. „Smiješna djevojka, ha?“ Krenuo me škakljati samo da bi
ušutkao moje urlike smijeha svojim ustima. Pribivši mi zapešća iznad glave,
prelazio je rukom među mojim nogama, odmah pronalazeći moj klitoris
svojim palcem.

236
 Zabacila sam glavu nazad na krevet. „O Bože.“
„Što nije u redu pametnjakovićko? Nisi vidjela to u svojoj budućnosti?“
Vrtjela sam kukovima iznad kreveta trljajući se o njegovu ruku. „O jesam.
Sve ove godine su pomno razrađen plan samo da dođem točno do ovog
trenutka. Bolje ti je da me ne razočaraš sad.“ Nasmijao se kad je krenuo
skidati svoju trenerku s bokova.
Sekundu kasnije je bio u meni.
I nikad nije razočarao.
Nikad.

237
238