King #2

Sjetila sam se. Svega.

Samo sada bih željela da nisam.
Kad se magla povukla sa moga uma, kao dim kroz vakuum, istina koja
je bila izvan moga dosega, konačno se otkrila.
Ali olakšanje koje sam mislila da ću osjetiti nikada nije došlo, i više
sam prestrašena sada nego što sam bila jutro kad sam se probudila
zavezana lisicama za Kingov krevet.
Jer sa istinom su došle mračne tajne, tajne koje nisam trebala znati.
Staviti ću živote onih koje najviše volim na kocku ako otkrijem da mi
se pamćenje vratilo, ili ako potražim pomoć teško tetoviranog
kriminalca koji posjeduje moje tijelo i dušu.
Ne znam da li sam dovoljno jaka da se oduprem magnetskoj
privlačnosti prema Kingu, koja raste sve više, svakim danom.
Već me spasio na više od jednog načina.
Sada je moj red da uradim što god treba kako bih ga spasila.
Čak i ako to znači udati se za nekoga drugoga...
 PROLOG

KING

Prosječno vrijeme provedeno između zatvaranja kriminalca i

slobode jest šest mjeseci.
Ja sam samo tri bio vani.
Očekivao sam pronaći Max u autu. Umjesto toga, hladan metal
škljocnuo je oko mojih zglobova, a jebeni seronja imao je smjelosti
nasmijati se dok mi je stezao lisice do granice boli.
Ali nisam se trznuo. Neću mu dati to zadovoljstvo. Grubo je
pritisnuo moju glavu prema dole i jako me stisnuo, gurajući me prema
stražnjem sjedištu starog policijskog automobila. Pao sam na sjedište i
obrazom udario od grubi naslon. Mirisalo je na povraćotinu i loše
odluke. Rukama su mi prolazili trnci zbog gubitka cirkulacije.
Jebeni kurvin sin je bio sretan što sam bio u lisicama.
Tri godine. Već su me zatvorili na tri jebene godine, sad će me imati
zbog puno veće jebene stvari.
Otmica nije baš nagrađena laganim stiskanjem oko zglobova,
pogotovo za nekoga čiji je dosje dugačak kao moj. Obećao sam da se
nikada neću vratiti, ali ispunjavanje mojih obećanja je još jedna od
stvari u kojima nikada nisam bio dobar.
Ali jebeno nisam mislio odustati. Sustav me je mogao imati.
Pripadao sam im, ali jebeno me nisu posjedovali. Neće me jebeno
NIKADA posjedovati.
Ona me posjeduje.
Srce i jebenu crnu dušu.
Hodat ću u jebenom redu sa jebenim izrazom blaženstva na licu,
noseći svoj drečavi narančasti kombinezon, svaki jebeni dan. Igrat ću
na karte sa najgorima od najgorih, i biti uljudan prema stražarima koji
su voljni malo mi progledati kroz prste. Noću, kad sam sam u svojoj
ćeliji bez prozora, sa svojim kurcem u rukama, sjećat ću se kako je bilo

Trofej Knjiga
imati je u svojem krevetu;, kako bi njene nevine, velike oči gledale u
mene dok bi se pomicao u njoj. Kako bi izvijala leđa prema meni dok bi
je navodio da svrši iznova i iznova.
Stalno sam si ponavljao kako joj nemam ništa ponuditi, ali to nije
bila istina.
Imao sam ljubav.
Psić, Doe, Ray. Koje god bilo njeno jebeno ime. Volio sam je više
nego što je bilo normalno, racionalno ili zdravo, i rado bih trunuo u
jebenom zatvoru sa osmijehom na mome licu kada bih znao da će moja
djevojka biti dobro.
Ali nisam to znao. Nisam to mogao znati.
Trebao sam znati da će me taj jebeni kučkin sin prijeći.
‚‚Zloglasni Brantley King,” svinja je rekla sa cerekom dok je sjedao
na prednje sjedište. Plastika slična koži, zaškripila je kad je zatvorio
svoja vrata i upalio motor. ‚‚Mislio bi da si naučio svoju lekciju do sada,
dečko.”
Nasmijao se i odmahnuo glavom. Bilo je očito da ovaj tip ima neko
bolesno zadovoljstvo što je on onaj koji ga je stavio u lisice.
‚‚King,” ispravio sam ga prkosno. Nitko me ne zove Brantley nego
ona.
‚‚Molim?” upitao je, podižući obrvu na mene gledajući u retrovizor.
Uspravio sam se u sjedištu, susrećući njegov pogled, kao da točno
gledam kroz njegovu pizdunsku dušu.‚‚Zovu me King, kurvin sine.”
Bijes u meni rastao je do epskih proporcija. Tada sam primijetio da
detektiv nije skrenuo prema glavnoj cesti, umjesto toga vozio je po
puteljku prema šumi.
Ovaj tip nije bio jebeni policajac. Primijetio sam njegov pištolj ;
stavio ga je na kontrolnu ploču. Bio je Judge1, ne baš vrsta pištolja koji
je policija koristila. Ovaj tip me ne vodi u zatvor.
Namjerava me uništiti.
Nije bilo vremena za gubljenje.
Moje djevojke su me trebale.
Više od toga, ja sam trebao njih.

1
Judge – vrsta pištolja

Trofej Knjiga
 Kreten me svezao sprijeda. To mi je trebao biti prvi indikator da
nešto nije bilo kako treba. Pravi policajac to nikada ne bi uradio, osim
ako nije prevozio nenasilnog kriminalca.
Što ja nisam bio.
Upotrjebljujući lanac koji se spajao sa lisicama, zarobio sam vrat
lažnog detektiva uz naslon i povukao unatrag svom svojom snagom sve
dok nisam osjećao kao da će mi bicepsi eksplodirati.
Ruke su mu napustile volan i mlatarale okolo dok ih je pokušavao
povezati sa mojom glavom, ali izbjegao sam ga, spuštajući glavu iza
sjedala.
Automobil je skrenuo s puta i poskakivao sa jedne na drugu stranu
dok je prelazio preko izbočina korijenja, visine do koljena.
Pritisak je rastao iza mojih očiju dok sam povlačio natrag lisice,
stišćući sve jače i jače. Nisam popustio stisak sve dok se auto nije
zaustavilo i svaki gram života nije bio izvučen iz njegovog tijela.
Lažni policajac bio je u pravu; Nikada neću biti ništa više osim
zloglasnog Brantley Kinga.
To je bilo uredu što se mene tiče jer je senator imao lekciju koju je
trebao naučiti. Ne uzimaš što je moje a zauzvrat da ne platiš krvlju,
znojem ili pičkom.
Uzeo je moju djevojku. Želio mi je uzeti život.
Njegova isplata bit će u krvi.

Trofej Knjiga
 Prvo Poglavlje

KING

Osveta je slatka.
To ionako svi kažu. Ali to nije bilo tako, dok nisam ispuzao iz ove
olupine, izvlačeći krhotine stakla sa svoje kože, onda sam shvatio koliko
je to istina.
Mogao sam praktički osjetiti osvetu na svom jeziku, živio sam u
iščekivanju trenutka kada bih mogao skinuti pojas sa moje ruke i
omotati ga oko senatorovog jebenog vrata zbog njegove podvale.
Prošlo je samo nekoliko minuta otkad sam ubio čovjeka.
Ali prošlo je dosta vremena otkako sam se zadovoljio time.
Adrenalin kakav nikada nisam imao, u količini koja je bila dovoljno
velika da probudi leš, prolazila je kroz moje vene.
Bio sam uzbuđen.
Hranio sam se time.
Bilo je kao da sam gurnuo nos u zdjelu punu bijelog praha i
udahnuo, iznova i iznova dok nisam osjetio da sam nepobjediv.
Jebeni Bog.
I dok nisam popravio jebeni nered koji sam napravio, nisam
planirao doći. Bilo mi je žao bilo kojeg jebača, koji je imao dovoljno velika
muda da pokuša stati na moj jebeni put.
To je bio trenutak kada sam ga prvi put čuo.
On.
Preppy.

Trofej Knjiga
 Vrijeme je da pokažeš onim kučkinim sinovima da su zajebali krivo
dijete sa krive strane jebenog parka za prikolice. Preppyjev glas bio mi je
jasan u glavi kao da stoji pokraj mene.
Bio sam jebeno lud.
Kad sam izašao iz šume i krenuo natrag u kuću, Bear je silazio sa
motora. Kad me vidio, bacio je cigaretu na tlo. Koračao je prema meni
teškim, ljutim koracima; čelo prošarano linijama, a šake stisnute. Suha
je trava škripala pod njegovim teškim koracima. ‚‚Slušaj, drkadžijo,
nisam htio da dođe do udaraca, ali način na koji si ti jebeno riješio to
sranje nije jebeno u redu. Ona zaslužuje bolje od toga, bolje od ovoga,
bolje nego jebeno lagati...“ Bear se zaustavio kada je ugledao blato i krv
kojom sam bio prekriven. ‚‚Jebote što se dogodilo s tobom?“
Prošao sam pokraj njega, ignorirajući njegovo pitanje, trčeći prema
kući, preskačući tri stepenika odjednom. Toliko sam jako otvorio ulazna
vrata da su vijci sa gornje šarke iskočili i zazveketali na terasi. ‚‚Psiću!“
Viknuo sam. Mali dio mene imao je nadu da je nekako pronašla način
da ostane. Ali onaj trenutak kada sam ušao u kuću, nisam morao
pretraživati sobe da bih znao da je nema. Osjetio sam prazninu. ‚‚Jebi
ga!“ Zaurlao sam, podižući jednu od kuhinjskih stolica. Bacio sam je
preko sobe, gdje je udarila od stakleni stolić za kavu, razbila ga na pola
i probila rupu veličine košarkaške lopte u tankom, suhom zidu, kada se
zaustavila.
Bear me je slijedio u kuću. ‚‚Hoćeš li mi reći što se dogodilo ili ćeš
još malo uništavati jebenu kuću?“ Krenuo sam pokraj njega na put
prema garaži. Trebao sam svoj motor i neke dodatne stvari.
Vrsta stvari koja je zahtijevala metke.
‚‚Ništa što jebena vreća za leš ne bi mogla popraviti.“
Jedan kraj lisica je još uvijek bio zaključan na meni, a drugi kraj
bio je otvoren i visio sa mog zgloba, a lanac je obojen krvlju tog lažnog
policajca. Čim je taj jebač bio mrtav i automobil udario u stablo, ja sam
se provukao na prednje sjedalo. Zahvaljujući jebenom Bogu ključevi od
lisica još su bili u jebačevom džepu.
‚‚Vidim to“, rekao je Bear. ‚‚Gdje je, dovraga, Doe?“ Bilo je
zaštitničkog tona u njegovom glasu, koji me je doticao na pogrešan
jebeni način, ali to ću kasnije riješiti.
Nakon što vratim svoju djevojku.

Trofej Knjiga
 ‚‚Dobri senator me zajebao. Nije bilo Max. I posljednji put kad sam
vidio Psića, udarala je i vrištala, dok me je odvlačio netko unajmljen da
me ubije.“ Scena kako se bori u senatorovom stisku, učinila je da vidim
samo crvenu boju. "Napravi nekoliko poziva", izbacio sam. ‚‚Saznaj gdje
bi je on možda odveo.“
‚‚Jebi ga“, rekao je Bear. Umjesto da izvadi telefon, sagnuo se i
položio ruke na koljena.
‚‚Što je jebeno sad?“
Bear je stegnuo most iznad nosa. ‚‚Postoji razlog zašto sam se vratio
ovamo, čovječe. Osim da te šutnem u dupe zbog jebenog sranja sa Doe.
Mislim da prije nego što riješiš ovaj problem sa kišom metaka, vjerojatno
bi trebao znati da možda nije bio samo senator taj koji te je pokušavao
zakucati na tlo“, rekao je, uspravio se i naslonio na zid gdje je zapalio
cigaretu.
‚‚Što bi to trebalo značiti? On je taj koji me je dao uhititi. Naravno
da je bio on.“
Bear odmahne glavom. ‚‚On je problem, ali on nije naš jedini
problem. Rage je zvao prije nekih dvadeset minuta, i kao što znaš da taj
jebač ima svuda oči i uši. Kruži okolo glas da to sranje sa Isaacom nije
završeno. Daleko od jebeno završenog.“ Prošao je rukom kroz kosu i
pepeo sa cigarete je pao na tepih.
‚‚Upucao sam jebača u glavu. Meni se doimao prilično gotov“, tvrdio
sam.
‚‚Ne, ne Isaac. On je sada jebena hrana za crve, ali netko tko je
jebeno ljut zbog Isaaca da ne može prodavati svoje sranje na Floridi zbog
toga što je mrtav. Netko tko se ne boji ubijati čitave obitelji kako bi došli
do ljudi koji su ga ubili.“
Ukočio sam se, znajući točno o kome govori. „Eli“.
‚‚Da, čovječe“, potvrdi Bear. ‚‚A da sam bio čovjek za klađenje, stavio
bih svoj novac na njega, jer Eli te želi ubiti zbog svog najdražeg tate.“
Eli Mitchell je bio onaj kojem je Isaac filtrirao svoj novac od droge.
Pa, činio je to dok ja, Preppy i Bear nismo završili s njim i većinom
njegove ekipe. Sa svojim debelim crnim naočalama i njegovim niskim
stasom, ne bi nikada pomislili da je tip sposoban za pola sranja koje je
radio na dnevnoj bazi.

Trofej Knjiga
 Kad bi želi istjerati zeca iz rupe, poslao bi dimnu bombu. Elijeva
verzija te dimne bombe je da ubije svakoga koga si ikad volio, dok se
nisi pokazao i konačno bi ubio i tebe.
‚‚Podaci koje dobivam kažu da je Eli još uvijek u Miamiju, ali on
poduzima slijedeći korak, i to uskoro. MC je uključen u sve i zatvoren
je, boji se povratnog udarca. Stari je bijesan kao jebeni pakao.“
‚‚Prvo Isaac i sada jebeni Eli“, rekao sam. ‚‚Ne mogu jebeno ni
udahnuti. Ponekad se osjećam kao da je bilo bolje da sam ostao pod
ključem.“
‚‚Shvatam te, čovječe. Isto osjećam i ja. To više nije samo bajkersko
sranje. Ovo je kartelsko sranje. Veće, lošije... smrtonosnije“, rekao je
Bear. ‚‚I ne mogu staviti Grace pod zaštitu. Znam da ti je ona više mama
nego što je tvoja kurva od majke ikad bila, ali guzica starog je izloženija
na sve načine u zadnje vrijeme. Ne želi nikoga od civila dovoditi u klub,
pogotovo za vrijeme ovog zatvaranja, ali moramo naći neko sigurno
mjesto za nju na neko vrijeme.“ Bear je pogledao u mene i dok je govorio,
shvatio sam što mi pokušava reći. ‚‚Nemam nikoga dovoljno bliskog da
mi zaprijete njegovim ubojstvom, tko nije u MC-u, ali ti to sranje sigurno
imaš.“
Psić.
‚‚Jebi ga!“ Viknuo sam, shvativši da je ne mogu dovesti kući.
Okrenuo sam se i udario u zid, čineći jasno to udubljenje kroz suhi zid
do cementne žbuke na vanjskoj strani kuće. Bol je prošla kroz kosti u
mojoj ruci sve do ramena, ali bol je bio bolji osjećaj od svih drugih koji
su ležali ispod. Taj osjećaj neuspjeha. ‚‚Moja je krivnja, jer je Prep mrtav.
Nikad mu nisam trebao dopustiti da započne sranje sa bakama. Trebao
sam...“ Prošao sam rukom preko kose. Bilo je previše toga na popisu.
Sreća, tuga i žaljenje ispunili su svaki centimetar prostora u
posljednjih nekoliko mjeseci mog života. Bilo je toliko toga da bi se vratio
unazad i promijenio to. Mislio sam da je sve što mi nedostaje u životu
bila Max. Ali sada je to bila Max, Psić… Preppy.
I bez obzira što bi učinio, koga bi ubio, Prep se nikada neće vratiti.
‚‚Kakav je plan, čovječe?“ upita Bear.
‚‚Doći ćemo do njega prije nego što on stigne do nas... i to večeras“,
rekao sam, puckajući zglobove prstiju.
Vrijeme za žaljenje je bilo gotovo. Morao sam ubiti još više ljudi.

Trofej Knjiga
 ‚‚Potez s mudima, čovječe.“
‚‚Možda, ali moram prvo otkriti gdje je Psić. Možda je neću moći
izvući, ali barem moram doći do nje. Reći joj što se događa.“
Bear je kimnuo. ‚‚Mogu saznati gdje je ona. Dati joj poruku“,
ponudio se.
Odmahnuo sam glavom. ‚‚Ne, ovu poruku trebam dostaviti osobno.
To je jedini način na koji će me slušati.“
‚‚Razumijem , jer kad bih bio ona, do sada bih želio odsjeći tvoja
jebena muda“, rekao je Bear. Pogledao sam ga na način, na koji bih ga
podsjetio da se približava mom krajnjem rubu strpljenja. ‚‚Saznat ću
gdje je ona“, promrmljao je Bear i izvadio mobitel iz džepa. Ugasio je
svoju cigaretu u pepeljaru na prozorskoj dasci i zapalio drugu. ‚‚Sva ta
sranja, to je jebeno odvažno, čovječe. Imaš li kakvu ozljedu glave ili
nešto slično?“
Zakoračio sam na terasu i nagnuo se preko ograde, udišući slani
noćni zrak. ‚‚Da, u stvari, imam. Patim od istog stanja kao i Psić.“
‚‚I što je to?“, upitao je Bear, prateći me i naginjući se bočno prema
ogradi.
‚‚Oboje smo zaboravili tko smo jebeno bili prije.“
Bear je nazvao nekoliko brojeva; Čuo sam zvonjavu kroz zvučnik
dok ga je držao uz uho.
‚‚Sad se sjećaš?“
‚‚Da, sada se sjećam.“
‚‚A tko si ti zapravo?“, upitao je Bear.
‚‚Ja sam jebeni loš momak.“

Trofej Knjiga
 Drugo Poglavlje

DOE

Šok.
Razjapljena usta. Bez riječi. Izgubljena. Zaprepaštena.
Ali šok je bila najbolja riječ koja je opisivala kako sam se osjećala u
tom autu.
Imala sam milion pitanja, a od nervoze nisam mogla postaviti niti
jedno.
I definitivno se nisam mogla natjerati biti ljubazna prema dvojici
muškaraca koji su sebe nazivali mojom obitelji. Bili su dva stranca, koja
su kada nisam htjela dobrovoljno otići s njima, izvukla teško oružje.
Malog plavokosog dječaka sa kovrčama i ledeno plavim očima poput
mojih.
Mali dječak koji me nazvao mamicom.
Otkad sam se probudila bez sjećanja moj je život bio jebena zbrka
nevjerojatnih događaja koji su se nanizali jedan na drugi u jedan
čudovišan čvor. Svaki put kada bih bila dovoljno glupa i pomislila da ga
mogu razmrsiti, čvor bi se dodatno zategnuo, sve dok ne bi potrošio i
najmanji preostali prostor oko mene, omotavajući se oko bilo čega
potencijalno dobroga proizašlog iz toga što sam živa.
Daveći do smrti.
Bilo je jadno od njih što su doveli dječaka. Samo sam zbog njega
sjedila u zaprepaštenoj tišini, nesposobna pitati svojih uobičajenih
milion pitanja. Previše uplašena da ga preplašim ili kažem nešto
pogrešno i traumatiziram ga za cijeli život.
Tišina u limuzini je bila zaglušujuća; bilo je toliko tiho da sam
sigurna da ste ako ste pažljivo slušali mogli čuti moje stanje šoka. Zvuk
kotača koji su se okretali na asfaltu kada smo ubrzali dolaskom na
autocestu bio je dobrodošao predah.
Muškarac koji je tvrdio da je moj otac sjedio je na prednjem
suvozačevom sjedištu. Sve je na njemu bilo ukočeno i tvrdo poput

Trofej Knjiga
kamena. Njegovo odijelo nije imalo niti jedan nabor ili mrlju od znoja, i
usprkos vrućini i vlazi zadržao je sako na sebi. Počela sam vjerovati kako
njegovo odijelo ima svoj vlastiti život. Bilo je prokleto previše savršeno.
Ne bih se iznenadila da je u rukavima živio mali naborani vanzemaljac,
koji je kontrolirao senator/odijelo biće.
Na prednjem je sjedalu zavibrirao mobitel. ˝PRICE.˝ Zarežao je
senator u slušalicu. Nakon nekoliko sekundi mumljanja u telefon,
posegnuo je prema naprijed i pritisnuo dugme, podižući zatamnjenu
pregradu, odvajajući prednje sjedalo od stražnjeg dijela.
Sjedila sam otraga sa strane na sjedalu klupi, za dužinu tijela malog
dječaka udaljena od dečka koji se predstavio kao Tanner.
Moj dečko?
Ne, NJEN dečko.
‚‚Znaš…“, Tanner mi je rekao šaptom, vragolastog izgleda
kestenjastih očiju. ‚‚… on je razlog zbog kojeg su prestali zvati to kada
se javiš na telefon 'pozdravom'.“ Natjerala sam se na osmijeh, a Tanner
se vratio gledanju kroz prozor.
Većinu jednosatne vožnje, kad god sam znala da on ne gleda, zurila
sam u Tannerov profil tjerajući svoj slomljeni mozak da prelista kroz
svoj izgubljeni rokovnik, nadajući se da će locirati stranicu s Tannerom
i onim što sam osjećala za njega.
Tanner je bio uobičajeno zgodan, kao s reklama. Ali svaki put kad
bih ga pogledala mogla sam samo razmišljati kako se čini…. drag. I iako
je bio moje dobi, još je uvijek bio dječak.
A to je bila riječ koju nikada ne bih mogla upotrijebiti da opišem…
njega.
Još se uvijek nisam mogla natjerati da razmišljam o njemu. Nisam
željela. Bilo je previše toga za procesuirati. Kingova izdaja, njegovo
uhićenje. Nisam to mogla procesuirati. Ali kada sam opet pogledala
Tannera, nisam si mogla pomoći da ih ne usporedim. Gdje je Tanner bio
čistog lica i vedar, visok i vitak kao da mu je tijelo izgrađeno plivanjem
u bazenu, King je bio preplanuo i istetoviran s konstantnom olujom u
očima. Njegovo mišićavo tijelo izgledalo je kao da je izgrađeno hrvanjem
sa samim vragom.
Kada nisam promatrala Tannera znala sam da on promatra mene,
jer sam osjetila kako mi njegov pogled pali obraz. Ali svaki put kad bih
okrenula glavu u njegovom smjeru, odvratio bi pogled i pretvarao se da
ga zanima nešto iza prozora.
A zatim je tu bio mali dječak.

Trofej Knjiga
 Ideja da bih ja mogla biti majka je bila potpuno apsurdna.
U najboljem slučaju nevjerojatna.
Začudo, on je bio jedino u tom autu u što sam bila sigurna.
Moj otac, moj dečko, moj sin. Limuzina je bila ispunjena s mojom
navodnom obitelji, pa ipak, s izuzetkom malenoga, svaki djelić mene mi
je govorio da je moja obitelj sve dalje i dalje od mene sa svakim
prijeđenim kilometrom.
KING.
Možda je sve bila laž. Svaki i najmanji djelić. King mi je rekao da
me voli. Možda je i to bila laž. Više nisam znala u što vjerovati.
Nemoj samo biti živa. Živi. Rekao mi je.
Pa sam živjela.
I voljela.
Ljutnja koju sam osjećala prema Kingu zbog toga što mi je lagao je
nestala istog trena kada sam vidjela razočaranje na njegovom licu kada
je shvatio da Max nije u autu.
A onda kad mu je detektiv stavio lisice, sve što sam osjetila je bio
zasljepljujući bijes.
Željela sam se boriti za njega. Željela sam mu vratiti kćer. Željela
sam mu pružiti sve što mogu, ali jedino što sam mogla je gledati groznu
scenu koja mi se odvijala pred očima, zarobljena u senatorovim rukama
dok su Kinga odvodili. Osjećala sam se kao da sam iscijeđena na smrt
dok su Kinga gurali u detektivov auto i odvodili ga negdje u ćeliju bez
prozora.
Mislila sam to kada sam rekla senatoru da me King spasio. I nisam
mislila na ono kad me spasio od Eda ili čak od Isaaca.
Mislila sam na to kad me spasio od mene same.
Nisam očekivala da ću se zaljubiti u Kinga. Moj otmičar, moj
mučitelj, moj ljubavnik, moj prijatelj, moj svijet.
Ali zaljubila sam se.
Dječak u mom krilu se promeškoljio, njegovi mali uzdasi su mi
grijali kožu kroz majicu gdje je njegov nosić bio čvrsto priljubljen uz moj
trbuh.
Imala sam pitanja. Toliko puno pitanja da mi je u glavi zvonilo jače
nego kad me Nikki ustrijelila. Željela sam ih ispucati brzo kao iz
automatske puške, ali nisam željela prestrašiti malog bucmastog
dječaka čije su trepavice doticale obraze dok je spavao. Prošla sam

Trofej Knjiga
prstima kroz njegovu mekanu kovrčavu kosu i on je uzdahnuo s
pospanim zadovoljstvom.
‚‚Ne mogu vjerovati da si to ti Ray. Mislio sam da te više nikada neću
vidjeti, a ti si ovdje i sjediš pored mene. Da li me se sjećaš? Ili njega? Ili
ičega?“ pitao je Tanner nesigurno. Podignula sam pogled kako bih
susrela jedino čega sam se sjećala iz svog prošlog života; prekrasnih
očiju boje kestena iz svog sna.
Odmahnula sam glavom. ‚‚Samo tvojih očiju. Sanjala sam ih.
Jednom,“ priznala sam.
‚‚Znači sanjala si me , huh?“ Tanner je sugestivno podignuo obrve.
Laktom me je bocnuo u rame i ja sam ustuknula od nepoznatog dodira.
‚‚Oprosti,“ rekao je kad je primijetio da sam se ukočila. ‚‚Navika.“
‚‚U redu je,“ rekla sam, ali nisam baš bila sigurna da je zaista u
redu. ‚‚Želim te pitati nešto o njemu.“
Tanner je pogledao zaljubljeno dolje u dječaka. ‚‚Samo pitaj.“
‚‚Mislim, koliko je star? Rekao si da imam osamnaest. Kada se sve
to dogodilo? Kako?“
‚‚Kako?“ Tanner se nervozno nasmijao. ‚‚Pa, Ray, kada se muškarac
i žena vole…“ zastao je kada je vidio da se ne smijem. ‚‚Oprosti. Navikao
sam se šaliti s tobom. Ti si nekako jedina koja razumije moje šale, ili si
barem bila jedina.“ Tanner je prošao rukom kroz svoje kovrče i
uzdahnuo. Izvlačio je končiće iz kožnog sjedala.
Vozilo se zaustavilo ispred velike trokatne kuće s jarko ružičastom
fasadom. Visoki zavijeni stupovi podupirali su prednji trijem koji je bio
pun roza plastičnih plamenaca i vrtnih patuljaka različitih veličina.
Dugačak prilaz je bio ispresijecan linijama koje su oponašale lepezu i
bio je obojan u istu drečavu nijansu ružičaste. Travnjak je bio pun
plastičnih plamenaca. Betonske fontane, najmanje trideset njih
različitih oblika su bile raštrkane po dvorištu.
‚‚Ovdje sam ja,“ rekao je Tanner, otvarajući vrata. Podignuo je
dječaka iz mog krila i moje se srce stegnulo.
‚‚Čekaj, gdje idete?“ pitala sam, iznenada preplavljena panikom.
‚‚Imao je naporan dan. Nekada je većinu noći provodio s tobom, ali
otkad si otišla živi kod mene.“ rekao je Tanner. I iako se nisam sjećala
malog dječaka nisam si mogla pomoći da se ne osjećam razočarano što
ne ide sa mnom. Tanner je osjetio moje razočarenje, jer je dodao, ‚‚Ali
obećavam ti, brzo ću doći. Idi i smjesti se, zatim ćemo još razgovarati.“
Senator je izašao sa suvozačevog sjedala.

Trofej Knjiga
 ‚‚Čekaj!“ viknula sam. Tanner se okrenuo. ‚‚Kako se zove?“ pokazala
sam na dječaka čiji su obrazi bili naslonjeni na Tannerovo rame i iako
je bio premiještan, nastavio je čvrsto spavati.
Tanner se nasmiješio. ‚‚Samuel.“
Srce mi je skoro iskočilo iz grudi.
Samuel.
Preppyevo ime je bilo Samuel.
‚‚Ali zovemo ga Sammy,“ rekao je Tanner.
‚‚Tanner,“ rekao je senator, ravnodušno. Sjeo je odstraga na sjedalo
pored mene. Istog trena se prkos koji sam ostavila po strani zbog
Sammya, vratio zajedno s osvetom i čim smo se vratili nazad na cestu
ispalila sam pitanja.
‚‚Zašto si dao da uhapse Kinga?“ pitala sam nesposobna sakriti
ogorčenost u glasu. ‚‚On me primio. Dao mi je smještaj. Prije njega,
živjela sam na ulici, boreći se da pronađem zaštitu ili hranu. Moja je
jedina prijateljica bila kurva beskućnica koja je mislila da sam ja jadna!“
Senator nije ustuknuo kada je čuo moju žalopojku, niti se činilo da
ga to na bilo koji način pogađa. Umjesto toga je namjestio dugmad za
manšete i kliknuo na telefon. ‚‚Brantley King je kriminalac, prevarant i
ubojica.“ izjavio je, bez da je podignuo pogled. ‚‚Bilo kakva veza za koju
misliš da ste vas dvoje imali je bila farsa. Jedva zakonita. Zaista sam se
nadao, kada je on dao naslutiti da ste vas dvoje bili… intimni, da me
samo dražio, ali sada vidim da je stvarno govorio istinu. Taj čovjek mi je
došao sa samo jednim ciljem, a to je da te iskoristi kao zalog da dobije
ono što želi. Ništa više. Iskoristio te, tinejdžerku i pokušao me prevariti.
Sada ide tamo gdje mu je i mjesto, dobit će što je zaslužio, i to je
posljednje što želim čuti o tome, mlada damo.“
‚‚Samo je želio svoju kćer nazad,“ usprotivila sam se, križajući ruke
na prsima. Možda je mislio da je uspješno završio razgovor, ali krivo je
mislio.
‚‚Ne dobijemo uvijek ono što želimo,“ rekao je senator ravnodušno.
Njegove su riječi odzvanjale u mojoj glavi kao da sam ga i ranije čula da
to govori. ‚‚Osim toga, ne znam kakvu je moć on mislio da senator
posjeduje. Najviše što sam mogao učiniti za njega jest napisati pismo
preporuke obiteljskom sudu. Možda nazvati suca Fletchera ako je još
uvijek sudac na tom sudu.“
‚‚Zašto si onda pristao na dogovor!? Odvedi me natrag,“ zahtijevala
sam. ‚‚Čak te ni ne poznajem. Odvedi me natrag!“ vikala sam posežući
za vratima, ne mareći što je vozilo ponovno u pokretu ubrzavajući
cestom. Pritisnula sam ručicu i otvorila vrata dovoljno da vidim

Trofej Knjiga
zamućenu šljunčanu cestu. Senator se protegnuo i naglo zatvorio vrata,
zaključavajući ih.
‚‚Ramie ne budi smiješna. Tamo nema ničega čemu bi se vratila.
Osim toga, zar stvarno želiš ostaviti svoga sina?“ pitao je podižući obrvu.
Jebote.
‚‚Tanner je rekao da ste ljudima rekli da sam u Parizu tako da se ne
bi morali sramotiti činjenicom da vam je kćerka pobjegla od kuće. Zar
ne misliš da je umjesto izmišljanja laži bilo bolje da si vrijeme utrošio na
to da me pronađeš?“ pitala sam s rukom i dalje na vratima. ‚‚Da si ti na
mom mjestu, da li bi želio ostati znajući to?“
Senator je uzdahnuo. ‚‚Tražili smo te, Ramie. Ali nismo znali za ovo
s gubitkom pamćenja. Mislili smo kada te nismo pronašli da ne želiš da
te pronađemo. I prestani sve svoditi na sebe. Nije samo tebe pogodio ovaj
debakl, tako da razmisli o tome prije nego što nekog optužiš.“
‚‚King me nije oteo. Želim da odbaciš optužbe. Ne želim da se vrati
u zatvor,“ izjavila sam, križajući ruke na prsima.
Senator je specificirao svoje ‚‚Reći ću ti nešto, posjeti specijalistu
kojeg sam kontaktirao. Potrudi se da se uklopiš natrag u svoj stari život.
Pokušaj se prisjetiti nekih stvari prije nego sve odbaciš kako bi bila prva
dama… Logan's Beacha.“ Izgovorio je Logan Beach kao da mu je cijelo
mjesto ostavilo loš okus u ustima. Zaustila sam mu se usprotiviti, ali on
je nastavio.
‚‚Pričekaj mjesec dana. Mjesec dana stvarnog truda prema tvom
oporavku. Ako se i nakon tih mjesec dana i dalje budeš željela vratiti, ja
ću odbaciti sve optužbe protiv njega i moj će te vozač odvesti natrag u
njegovu kuću s pismom preporuke za obiteljskog suca, koju će moći
iskoristiti da dobije skrbništvo nad svojom kćeri. To je dogovor.“
Popravio je kravatu. ‚‚I jedini je koji nudim.“
‚‚Ne vjerujem tvojim dogovorima. Pogledaj što si napravio Kingu,“
ispljunula sam.
‚‚Ramie, on je kriminalac! Za ime Krista on nema pravo glasa. Što
se mene tiče on nema građanska prava, a ja se ne dogovaram s
kriminalcima. Ti si moja kćer.“ Konačno je podignuo pogled sa svog
telefona. ‚‚Nikada ti ne bih obećao nešto što ne namjeravam ispuniti.“
Nisam mu vjerovala. Nimalo. Naposljetku, ipak je on jebeni
političar. Ali koju sam drugu mogućnost imala? Bio je u pravu; zaista se
nisam imala čemu vratiti. Zatim je tu bila dosadna znatiželja koja
zapravo nikad nije nestala i koja me podsjećala da zaista želim saznati
tko sam zapravo bila. Kakav mi je život bio. ‚‚U redu,“ pristala sam. ‚‚Ali

Trofej Knjiga
imam još pitanja. O sebi, o svom-„ senatorov je telefon zazvonio i opet je
zarežao svoj pozdrav u slušalicu, efektivno okončavajući naš razgovor.
Nisam bila sigurna kakav sam odnos imala s ocem, ali sve mi se
više činilo da on nije bio tip koji je navijao na utakmicama i pomagao mi
sa zadaćom iz matematike.
Nekoliko minuta nakon što smo ostavili Tannera i Sammya, senator
je objavio, ‚‚Stigli smo.“ Stavio je mobitel u džep sakoa. Palme, najmanje
6 metara visoke, poredale su se s obje strane prilaza. Zaustavili smo se
u središtu prilaza u obliku slova U, ravno ispred velikog otvorenog
trijema u južnjačkom stilu s bijelom ogradom.
Izvila sam vrat prema kući. ‚‚Ti živiš ovdje?“
‚‚Ne, mi živimo ovdje,“ ispravio je senator. ‚‚Ti, tvoja majka, ja,
Sammy i domaćica, Nadine. A kada nisam ovdje, ja sam u Tallahasseeu
ili D.C.-u.“
Senator se nagnuo preko mene i otvorio vrata. Pokazao mi je da
izađem iz auta. Morala sam zakloniti rukom oči od zraka sunca koje su
se probijale kroz lišće palmi.
Kuća nije bila tako velika ili raskošna kao što sam zamišljala da će
biti kuća političara. U tom je smislu bila manja, s besprijekornom
bijelom fasadom, naglašenom plavnim žaluzinama. Stolica za ljuljanje
na trijemu naglasila je stari južnjački stil. Američka zastava je lepršala
kraj ulaznih vrata. Zvončići za vjetar su visjeli obješeni s drveća, čineći
hipnotizirajuće ding i dong zvukove sa svakim daškom vjetra. ‚‚Dome,
slatki dome,“ senator je suhoparno rekao.
Ne. Možda sam bila negdje gdje sam živjela, ali nisam osjećala da je
to bio dom.
Nije čak imao ni stupove.
‚‚Nadine će te odvesti u tvoju sobu,“ rekao je senator, kimajući
prema sredovječnoj ženi maslinaste kože i tamno smeđe kose zategnute
u punđu na zatiljku, koja je izašla iz kuće. Nosila je crne hlače i bijelu
polo majicu kratkih rukava. ‚‚Nadine je upoznata s tvojom situacijom.
Ona ti može odgovoriti na pitanja koja ćeš možda imati.“ Senator je
izgledao zadovoljan sa svojim predstavljanjem kao da je upravo
predstavio novog djelatnika na poslu svom šefu. ‚‚Ramie, da li se imalo
sjećaš Nadine?“
‚‚Ne, ne sjećam se nikoga,“ odsjekla sam.
Senator je zakolutao očima. ‚‚Vidim da ti s pamćenjem nije stradao
i stav. Nadine je… pa, Nadine sve radi. Ona je s nama od tvog rođenja.
Uskoro ćemo više razgovarati.“ S odsječnim kimanjem senator je uskočio

Trofej Knjiga
nazad u auto. Spustio je prozor. ‚‚Unatoč tome o čemu možda razmišljaš,
lijepo je što si opet doma, Ramie.“
‚‚Odlaziš?“ pitala sam. ‚‚Samo tako?“
‚‚Trebao bih se vratiti za par dana. Imam sastanke. Tvoje majke
nema. Ona je u toplicama… opet. Razgovarat ćemo uskoro.“ Auto se
odvezao.
‚‚G. Jebena Osobnost,“ promumljala sam. Nadine se glasno
nasmijala, a zatim je rukom prekrila usta. Pročistila je grlo. ‚‚Pa, u pravu
je u jednoj stvari,“ rekla je s laganim južnjačkim naglaskom, ‚‚tvoj je stav
ostao isti.“
Nadine nas je odvela stepenicama i otvorila ulazna vrata, pomičući
se da mogu ući. ‚‚Ti me dobro poznaješ, zar ne?“
‚‚Curo, poznajem te otkad si bila u pelenama. Ja te najbolje znam,“
rekla je uz osmijeh koji me uvjerio u to. ‚‚Hajde sad, dat ću ti nešto da
pojedeš i onda te smjestiti u tvoju sobu.“ Slijedila sam Nadine kao
izgubljen pačić i mrzila sam to. Nisam se osjećala tako bespomoćnom
otkad sam živjela na ulici i obećala sebi da se više nikad neću tako
osjećati. A evo me opet, slijedim stranca okolo u nepoznatoj kući, jer
nemam izbora.
Ne, nije mi ostavljen izbor, podsjetila sam se. Naravno, mogla sam
nazvati taxi i odmagliti odavde, ali postojalo je samo jedno mjesto na
koje sam mogla otići.
A ono je bilo prazno.
Čak i da King nije bio na putu nazad u zatvor, da li bi me uopće
želio tamo nakon što me se bio u potpunosti spreman odreći?
Da li bih ja željela biti tamo nakon svega?
Još uvijek nisam bila spremna o tome razmišljati.
Unutar kuće podovi su bili od tamnog drveta. Zidovi su bili svjetlo
golublje sivi. Bilo je elegantno, ali ne pretjerano. Ugodno, ali ipak
moderno.
Jebeno mi se nije sviđalo.
‚‚Nekako prilično jednostavno za kuću jednog političara, zar ne?“
pitala sam.
Nadine je zatvorila vrata za mnom dok sam stajala u malom
predvorju, koji se računalo kao hodnik, gledajući uokolo. ‚‚On je političar
u usponu,“ objasnila je. ‚‚On nije došao iz bogate obitelji kao većina
dobrih starih momaka u ovoj državi. Bio je računalni programer. Došao
je do ovdje gdje je sada ispunjavajući obećanja iz kampanje, a ne zbog

Trofej Knjiga
svog bankovnog računa,“ Nadine me informirala. ‚‚A to je jako rijetko u
današnje vrijeme.“
‚‚Zvučiš kao da ti se on sviđa“ iznenađeno sam pitala.
Odmahnula je glavom. ‚‚Ne radi se o tome da li mi se on sviđa ili ne
sviđa. Ima on svojih mana. Svi ih imamo. Ali treba odati priznanje
čovjeku tamo gdje ga zaslužuje.“ Zakoračila je ispred mene i opet me
vodila. ‚‚Sigurno je da treba preispitati njegove očinske sposobnosti, ali
kada je politika u pitanju, nitko ne može osporiti da je postigao neke
značajne stvari.“
Došli smo do središnjeg dijela kuće i zaustavile se. Kuhinja,
blagovaona i dnevna soba su bile jedan otvoreni prostor, s kuhinjom u
ćošku udaljenog kuta. Kuhinjski ormarići su bili visoki i krem boje.
Radna ploha je bila sjajno crna. ‚‚Sjedni.“ Nadine je kimnula prema
barskom stolcu visokog naslona, koji je bio uguran ispod visokog šanka.
Ali ja sam stajala tamo; stvarnost onoga što se stvarno događalo
konačno je počela dopirati. Pitala sam se kako je izgledala kuća u kojoj
sam odrasla i konačno sam bila u njoj. Pa ipak, nisam osjećala ushićenje
kakvo sam zamišljala da ću osjećati.
Još sam uvijek bila u šoku. Bijesna. Ogorčena. Pakleno zbunjena.
Ali ushićena.
Jok.
Nadine je izvukla namirnice iz različitih ormarića i upalila plin na
štednjaku. ‚‚Sjedni, curo. Napravit ću ti nešto. Možeš me pitati što god
želiš. Znam kakva si s pitanjima.“ Nacerila se i obrisala ruke o pregaču
koju je svezala oko struka.
‚‚Pa, pretpostavljam da se to nije promijenilo,“ rekla sam, konačno
sjedajući. ‚‚Puno puta posljednjih nekoliko mjeseci su mi rekli da
postavljam previše pitanja.“
Nadine je razbila jaje u zdjelu. ‚‚Ali promijenila si se. Primjećujem
to.“
‚‚I pretpostavljam da je to loše?“ uzdahnula sam.
‚‚Ne.“ Došla je do mene i naslonila lakte na suprotnu stranu šanka.
‚‚U stvari… nekako mi se i sviđa.“
‚‚Kako sam to drukčija?“ pitala sam.
Nadine je napućila usne. ‚‚Nisam još sto posto sigurna, ali znaš što,
čim shvatim, budi sigurna da ću ti reći.“ Posežući, uštipnula me za vrh
nosa. Namignula je i okrenula se štednjaku gdje je kuhačom počela
miješati sastojke.

Trofej Knjiga
 ‚‚Nije pošteno.“ rekla sam, zvučeći cmizdravije nego što sam
namjeravala. ‚‚Svi me poznaju, ali svi su mi stranci. Praktički sam
stranac samoj sebi.“
‚‚Dijete, mrzim što ti ovo moram reći, ali je li ti tvoj otac odao dojam
da je on topao i mazan tip?“ Nadine je izvukla kuhaču iz ladice.
„Ne,“ odmah sam odgovorila.
‚‚Pa, na neki način, vas ste dvoje uvijek bili stranci. Tako da, u tom
smislu, sve je isto kao i prije,“ izjavila je sa smiješkom.
Ugrizla sam se za donju usnicu. ‚‚Ne znam da li je to dobro ili loše.“
Nadine je slegnula ramenima.
‚‚A moja majka? Tko ide u toplice kada mu je izgubljena kćerka na
putu kući?“ Nisam skrivala ogorčenost, jer sam bila ogorčena.
Nadine je ustuknula, kao da se nadala da neću pitati za majku. Bila
je usredotočena na ono što je miješala. „Toplice su ovdje šifra. To znači
da je ili skrivena negdje u hotelu ili se ostavlja pića na odvikavanju ili je
u pustinjskoj oazi ili što god već radi da očisti svoju zlostavljanu jetru.“
Obrisala je ruku na krpu na ramenu. ‚‚Mislim. Samo…“
Već sam načula o svojoj majci tako da sam presjekla Nadine kad se
počela ispričavati za svoje ponašanje. ‚‚Što praviš?“ pitala sam naginjući
se naprijed na lakte.
‚‚Tvoje omiljeno; doručak za večeru!“ Moje se srce raspršilo kad je
zahvatila maslac i nalila ga na vruću tavicu. Kada je lopaticom prevrnula
sadržaj tavice vidjela sam Preppya, kako stoji na njenom mjestu, s
njegovom omiljenom pregačom od crvene čipke.
‚‚Palačinke,“ šapnula sam, moje se srce raspršilo postajući nešto
pregolemo. Iznenada mi se zavrtjelo u glavi. Pred očima sam vidjela
zvijezde. Naslonila sam se na šank kako ne bih pala sa stolca.
Nadine je došla i spustila tanjur ispred mene s tri savršeno okrugle
palačinke u sredini s kojih je kapao sirup. Četvrtasti komadić maslaca
plutao je na vrhu prije nego što se skroz otopio i pao na tanjur. Slatki
miris je pogodio sva moja osjetila; izvlačeći svu povrijeđenost i bol koju
sam osjetila one noći kad sam gledala svog prijatelja kako umire.
‚‚Više ne voliš palačinke?“ pitala je Nadine, pogrešno tumačeći moju
reakciju.
Odmahnula sam glavom. ‚‚Nije u tome stvar,“ rekla sam boreći se
da riječi izađu iz mojih usta.
‚‚U čemu je onda problem, djevojčice?“ pitala je Nadine, stavljajući
zabrinuto ruku na moje rame. Nisam odgovorila.

Trofej Knjiga
 Nisam mogla.
Tako da se kada me povukla na svoja meka prsa i gladila mi kosu
nisam otimala. Bila sam toliko zabrinuta za Kinga u tjednima nakon
Preppyeve smrti da nisam shvatila kako nisam pošteno od tugovala za
svojim prijateljem. Nisam shvaćala da plačem sve dok nisam osjetila da
mi se tresu ramena. ‚‚Čemu suze?“
‚‚Zato,“ uspjela sam ispljunuti kroz kratki izdisaj.
‚‚Zato, što?“
‚‚Zato što… palačinke.“

Trofej Knjiga
 Treće Poglavlje

DOE

Nadine me držala dok se nisam smirila. Odgurnula je tanjur kao da

su doista palačinke izvor moje malene epizode.
Obje smo se složile da ono što mi treba jest dobar noćni odmor.
Nadine me vodila uz stepenice do vrata na kraju hodnika.
Moje sobe.
Čipkaste bijele zavjese, nježno plavi zidovi, pufnasti ružičasti
jorgan. Maleni bijeli luster sa električnim svijećama visio je poviše
kreveta, koji je bio prekriven plišanim životinjama. Gledajući okolo,
nisam mogla da ne pomislim na drugu malu sobu, u drugom gradu,
nedaleko odavde. Onu sa niskim madracem, najudobnijim izblijedjelim
plavim prekrivačem, i slomljenim ventilatorom, s kojim se Preppyeva
glava spojila nakon entuzijastičnog skakanja gore dolje po krevetu.
Moje srce napravilo je maleni salto.
U ovoj sobi –mojoj sobi– plutena ploča visjela je poviše jednostavnog
bijelog stola. Na ploču su bili pričvršćeni crteži nacrtani na listovima
papira iskidanima iz bilježnice. Polako sam šetala po sobi, prelazeći
rukama preko blago valovitih zidova, sjajne tkanine jastučića za sjedenje
na maloj klupi ispod prozora, i konačno, preko samih crteža, koji su
uglavnom bili pejzaži pomiješani sa nekoliko portreta. Prepoznala sam
nekoliko Sammyevih kao i Tannerovih. U sredini ploče bio je jedan gdje
su obojica zajedno, sjede ispod stabla, smiješe se ravno prema naprijed,
pretpostavljam meni.
‚‚Voliš crtati. Tvoj otac je gotovo imao srčani udar kad si rekla da
želiš ići u umjetničku školu,“ Nadine je rekla s dovratka. ‚‚Sve ovo mora
da je teško za tebe.“
Da, iz više razloga nego što misliš.

Trofej Knjiga
 Osjetila sam Nadinine oči na sebi dok sam hodala po sobi, spremna
da nešto poznato iskoči ispred mene. ‚‚Znam taj pogled,“ rekla je.
‚‚Koji bi to pogled bio?“ upitala sam. Otrgnuvši crtež s ploče,
odšetala sam do izbočenog prozora i podignula ga. Crtež pogleda
savršeno je odgovarao ; sve do okvira prozora i gumba na jastucima, kao
i prostranog travnjaka i razbacanih hrastovih stabala, uključujući i ono
koje djelomično zaklanja prozor. Nadine je ušla u sobu i sjela na rub
kreveta. Ostala sam joj okrenuta leđima i nastavila uspoređivati crtež sa
pravom verzijom.
‚‚Tuga. Ti si prekrasna djevojka, ali tuga ne izgleda dobro na tebi.“
Okrenula sam se i ugledala završetak Nadininog tužnog osmijeha.
Spustila sam crtež na stol. ‚‚Iskreno? Ne znam što da mislim.“
‚‚Ovo će možda zvučati čudno, pogotovo jer me se ne sjećaš, ali volim
te kao da si jedno od moje vlastite djece. I bez obzira što tvoji prijatelji
radili, ti si uvijek bila svoja osoba i čvrsto držala glavu na ramenima.
Zato sam znala kad si nestala kao da si u zemlju propala, nisi pobjegla
kao što su rekli. Također nisam pala na to Paris sranje. Ti jednostavno
nisi bila… takva vrsta djevojke.“
Eksplozija smijeha pobjegla je iz mene. ‚‚Nisam takva vrsta
djevojke? Očito, ja sam kćer senatora, mama tinejdžerka, i radila sam
dovoljno sumnjivog sranja cijeloj obitelji da me otpišu kao bjegunca, zato
oprosti zbog mog smijeha, ali nemam jebenog pojma kakva vrsta
djevojke sam ja.“ Sve to izašlo je u jednom dugom dahu ostavljajući mi
osjećaj bolne krivnje trenutak čim su oštre riječi napustile moja usta.
Nadine se ustala sa kreveta. ‚‚Ostavit ću te da se odmoriš,“ rekla je,
zaglađujući hlače dlanovima svojih ruku i ispravljajući košulju.
‚‚Žao mi je,“ tiho sam rekla kad je došla do vrata.
‚‚I meni,“ Nadine je rekla, naše isprike visjele su u zraku između
nas. Njeno nekadašnje opušteno ponašanje pretvorilo se u
profesionalno. Njen osmijeh, lagan i jedinstven kad sam tek došla, sada
je bio krut i usiljen. ‚‚Tvoja majka ne osjeća se dobro ovih dana. Vidjet
će te sutra kad ti se otac vrati.“
‚‚Gdje je ona?“ upitala sam.
‚‚U krevetu sa migrenom,“ bezizražajno je rekla.

Trofej Knjiga
 ‚‚Nije me bilo mjesecima i na dan kad sam se vratila moj otac radi a
majka je u krevetu sa glavoboljom?“ pitala sam.
‚‚Da,“ Nadine je potvrdila, izlazeći i sobe i zatvarajući vrata za
sobom. Prije nego što su se zatvorila dodala je, ‚‚Sve se vratilo u
normalu.“
Provela sam veći dio noći uglavnom proučavajući crteže na ploči.
Gledala sam u ormar sa odjećom moje veličine ali ne i po mom ukusu.
Mnogo odgovarajućih odijela sa suknjama i košuljama dugih rukava.
Previše konzervativno. Previše skupo. Previše… sve. Konačno sam
pronašla jedne tajice i žutu majicu bez rukava na dnu jedne od ladica, i
nakon što sam se istuširala u povezanoj kupaonici, obukla sam se i
pretraživala po stolu sve što bi moglo potaknuti pamćenje. Pronašla sam
ružičasti iPhone i pokušala ga upaliti ali baterija je bila mrtva. Priključila
sam ga u zidni punjač na noćnom ormariću.
Zastala sam kad sam uhvatila letimični pogled svog odraza na
širokom ogledalu. Podignula sam košulju i proučavala svoj ravni trbuh.
Kako je zaboga tu mogla biti beba? Prešla sam rukama po svojoj glatkoj
koži i izbacila stomak koliko god sam mogla oponašajući trudnički
trbuh. Bilo je čudno vidjeti se tako napuhanu, pogotovo jer sam bila kost
i koža prije nego što je Preppyevo kuhanje dodalo nešto mesa na moje
kosti.
Preppy.
Koljena su mi popustila, uhvatila sam se za rub stola točno prije
nego što sam udarila od tepih. Još uvijek nisam željela vjerovati da ga
nema. Stalno mislim kako ću ga vidjeti kako dolazi iza ugla ili ga čuti
kako govori nešto što će me natjerati u smijeh. Ali nije bio samo Preppy.
Na neki način osjećala sam se kao da je i King također umro, jer bez
obzira što me čeka, nikada više ništa neće biti isto. Ako se senator vrati
dogovoru sa mnom, kao što je imao sa Kingom, šanse da King ponovo
postane stvaran dio moga života bile su gotovo nepostojeće.
Odjednom osjetivši veliku navalu umora koji nisam osjetila sve od
spavanja na klupama u parku, preselila sam se na krevet, rušeći
mnoštvo punjenih životinja na pod. Puzeći do jastuka, legla sam na bok.
Madrac i jorgan bili su mekani, ali krevet se osjetio praznim.
To je zbog toga što on nije ovdje.
Prije samo nekoliko mjeseci bila sam samo djevojka bez doma,
imena i obitelji.

Trofej Knjiga
 Onda sam bila Psić. Djevojka koja je živjela u Logan Beachu sa
obitelji po njenom izboru i domom koji je voljela.
Sada sam bila Ramie Price, kćer senatora, majka. Konačno sam se
vratila tamo odakle sam došla.
Bila sam kod kuće.
Tonući u težak san pitala sam se zašto ovo mjesto koje bi trebalo
biti moj dom, osjeća se kao bilo što drugo osim toga.
Stojeći po sredini leda, uzela sam oklijevajući korak prema obali, prvi
odjekujući zvuk pucanja leda ispod moje teške čizme, poražavajući je.
Morala sam napraviti još jedan korak. Morala sam preći preko prije nego
što bude kasno, ali nisam mogla pomaknuti noge. Sve što sam mogla jest
zapanjeno zuriti kako se pukotina širi na milijun manjih, i poput otrovnih
zmija, jurile su u svim smjerovima, šaljući tanku ledenu podlogu, i mene,
u smrznutu tamnu vodu.
Tako je hladno.
Utopit ću se.
Dublje i dublje tonula sam u mračnu vodu, sve dok se dvije ruke nisu
pojavile poviše mene, ispružene, pozivaju da ih zgrabim kako bih se mogla
spasiti. Jedna ruka bila je ukrašena zlatnim, ručnim satom, druga je bila
omotana debelim kožnim remenom. Pokušala sam uhvatiti obje, ali nisam
mogla dosegnuti a oni nisu posezali u vodu nimalo dublje.
Onda sam shvatila da ako želim biti spašena, mogu izabrati samo
jednu.
Posegnula sam prema ruci sa remenom i uhvatila se, ali umjesto da
me povuče iz ponora i suzbije hladnoću, kao što sam očekivala, ruka me
okrenula i gurala dolje sve dublje i dublje sve dok nisam imala izbora
nego udahnuti mračnu vodu.
Nestajala sam u zaborav, pitajući se je li to doista bio pravi izbor, jer
sam imala osjećaj bez obzira što izaberem, obojica će me povući dole.

Trofej Knjiga
 Četvrto Poglavlje

DOE

Tap. Tap. Tap.

Mislila sam kako je ono što čujem još uvijek pucanje leda iz moga
san, ali kako je postajalo sve glasnije i nestrpljivije, otvorila sam oči i
shvatila da zvuk dolazi od moga prozora.
Kad sam otvorila oči shvatila sam da se televizor koji sam ostavila
upaljenim zbog svjetla, nekako ugasio tokom noći, bila sam obmotana
tamom koja je učinila da moj strah naraste do epskih proporcija.
A onda sam čula udaljeni zvuk blagog, kliznog otvaranja moga
prozora. Zaledila sam se, nemajući pojma da li bih imala nešto s čime
bih se možda mogla obraniti a ne privući još više pozornosti na moju
lokaciju. Jedina stvar koju sam mogla uraditi jest zgrabiti svoj prekrivač
i čekati.
Neizbježna sjena skliznula je kroz prozor, jedna noga za drugom.
Primijetila sam snježnu kuglu na stolu i upravo sam namjeravala
napraviti potez kako bih je zgrabila i bacila na uljeza kad se sjena
uputila prema mome krevetu. A onda na moje iznenađenje kako se
sjena sve više približavala krevetu, moja panika se povlačila.
Bila je samo jedna osoba čija je prisutnost mogla utišati moj
preplavljujući strah od mraka.
King.
Na bijes prema njemu, koji sam potiskivala cijeli dan, jedva da sam
pomislila u pozadini svoga uma dok sam iskakala iz kreveta. Ali taman
kad sam se spremala skočiti mu u naručje, oblak se pomaknuo ispred
mjeseca, svjetlost se usmjerila prema mojoj sobi poput reflektora,
predstavljajući mi posjetitelja.
Tanner.
Naglo sam se zaustavila, i kad sam shvatila da još uvijek držim ruke
raširene u zraku, spustila sam ih i nelagodno držala zglobove iza leđa.

Trofej Knjiga
 ‚‚Što radiš ovdje?” Upitala sam bez daha.
‚‚Rekao sam ti da ću doći razgovarati s tobom,” Tanner je odgovorio.
‚‚Šta si mislila tko je?”
Odmahnula sam glavom i opušteno odmahnula rukom. ‚‚Oh, nitko,
samo si me iznenadio i to, kad si ušao kroz prozor.” Lagala sam. ‚‚Tko je
sa Sammyem?”
Tanner mi je uputio pogled koji je govorio da ne vjeruje mojim
odgovorima, ali srećom prešao je preko toga. ‚‚Moja mama ga pazi.”
‚‚Oh,” rekla sam. Okrećući svoj zglob, izbjegavajući pogledati
Tannera u oči.
‚‚Žao mi je što sam te iznenadio. I iskreno, nisam uopće pomislio da
uđem na tvoja prednja vrata umjesto prozora, jer ako nisam sa
Sammyem ovako inače ulazim…“ Tanner se zaustavio i čvrsto zatvorio
oči. Odmahnuo je glavom i približio se krevetu. Uputio mi je probni
pogled, klimnula sam. Uzimajući samo mali dio u kutu kreveta, nije
doista sjedio, više se naslanjao. “ Stalno zaboravljam da se ne sjećaš
ničega od ovoga.” Pokazao je na sebe a onda i mene.
‚‚Ne trebaš mi ništa objašnjavati.” Rekla sam.
Ali unatoč mom prosvjedu, Tanner je svakako namjeravao
objasniti.” Tvoj otac. On je seronja, uvijek je bio. Ali to si vjerojatno već
shvatila. On me samo blago trpi zbog moga obiteljskog prezimena. Moj
otac je četvrta generacija Redmond Shoes C.E.O. I iako te senator
pokušao uvjeriti da me se riješiš od kako smo bili u pelenama, nakon
što smo dobili Sammya mislim kako se konačno pomirio sa činjenicom
da ne idem nigdje. Ali bez obzira koliko voli moje prezime, ja sam i dalje
klinac koji je napumpao njegovu kćer tinejdžericu. Pa, iako imamo
dijete, i dalje se penjem na to prokleto stablo i šuljam kroz tvoj prozor
kao što radim sve od kad smo naučili kako se penjati na stabla, jer tvoj
ne odobravajući otac voli misliti kako on ima kontrolu nad svime što se
događa u njegovoj kući.” Tanner me zabljesnuo osmijehom osvijetljenim
mjesečinom. ‚‚Tako da moj dolazak ovdje, poput ovoga, jest...
neprihvatljiv.”
‚‚Neprihvatljiv?” Upitala sam. Neobična fraza zvučala je izvan mjesta
dok ju je izgovarao netko mojih godina.
‚‚Riječi tvoga oca, ne moje,” priznao je. ‚‚I znaš što sam mislio Ray,
ne pravi se pametnom guzicom.” Zaigrano je rekao.

Trofej Knjiga
 Sjela sam u podnožje kreveta. ‚‚Imam te toliko toga pitati, moja
glava ima više pitanja nego odgovora, ali nemam pojma odakle početi,”
priznala sam.
Tanner je gurkao moj lakat svojim. ‚‚Pa, ja također imam nekoliko
svojih pitanja… ako nemaš ništa protiv,“ Tanner je rekao. ‚‚Pa onda što
misliš da se mijenjamo, jedno po jedno pitanje. Ali moraš obećati da ćeš
iskreno odgovoriti. Nikada nismo lagali jedno drugome i ne namjeravam
sada početi.”
‚‚Okey,“ složila sam se.
‚‚Ti započni.” Tanner je rekao. ‚‚Što želiš znati prvo?”
Bila je jedna stvar koju sam prvu morala znati. ‚‚Želim čuti o nama,
o Samuelu. Sammyu. Bila sam u malo većem šoku ranije kako bih te
previše ispitivala o tome.”
Tanner je pljesnuo rukama po koljenima. ‚‚Onda ću početi od
početka,” rekao je nekim čudnim naglaskom. Podignula sam obrvu na
njega, nesigurna kako reagirati na njegov smisao za humor. Pogledao je
dole na tepih i nastavio, bez naglaska. ‚‚Ti i ja smo skupa od pelena. Ako
ideš prečicom, samo je pet minuta šetnje između naših kuća. Naše
mame su bile bliske, prije nego što je tvoja odlučila da je votka bolji
prijatelj od ljudi. Odrastajući, skupa smo išli i u školu. Kad smo bili
mali, približno četiri godine, pretvarali smo se da smo vjenčani. Jedna
naša prijateljica pretvarala se da je svećenik. Čak je i odrezala jednu od
očevih Hugo Boss2 košulja kako bi napravila svoj ´strašni ogrtač ´ i tako
zaradila kaznu zabrane izlaska tjedan dan, i nakon što su njeni roditelji
rekli našima, nas troje se nismo vidjeli cijelo ljeto.” Tanner se nervozno
nasmijao. Naslonio je bradu na stražnji dio svojih ruku i uzdahnuo.
‚‚Čini se doista čudno pokušavati ti objasniti nas.”
‚‚Uvjeravam te kako je slušati to, još čudnije,” priznala sam.
Tanner je pokušao opet započeti, premišljajući se, ali duboko je
udahnuo i nastavio. ‚‚Bilo nam je petnaest kad se Samuel… dogodio.
Početni plan je bio da sačekamo… kako bi bili… fizički povezani, sve do
mature.” Izgledao je izmučeno dok je tapkao tenisicama po podu. ‚‚Ali
onda sam se razbolio. Ozbiljno razbolio.” Okrenuo se prema meni.
‚‚Leukemija.”

2
Hugo Boss - Njemačka tvrtka modne industrije koja proizvodi skupocjenu odjeću, obuću I modne dodatke a
poznata je I po parfemima.

Trofej Knjiga
 Nisam znala kako reagirati pod ovim okolnostima tako da sam mu
se samo nasmiješila i rekla. ‚‚Tako mi je žao.”
Pritisnuo je usne a zatim nastavio. ‚‚Na dan kad su mi rekli da
možda nikada neću doživjeti maturu, ubrzali smo naše planove. Bili
smo mladi i glupi, ali izrekli smo naše vlastito smišljene zavjete jedno
drugome, točno u ovoj sobi.” Iako je priča koju je pričao povlačila konce
moga srca, osjećala sam se izostavljenom iz toga. Kao da nisam
sudjelovala u tome.
Tanner se počešao po glavi i opet pogledao kroz otvoreni prozor.
‚‚Obećao sam da ću uvijek drobiti Cheetos3 u tvoje sendviče a ti si
obećala da me nećeš zaboraviti kad me ne bude. I onda smo…“
nelagodno je utihnuo, ali brzo se oporavio, ‚‚… i onda smo napravili
Samuela.“ Opet se nasmiješio, ovaj put velikim ponosnim osmijehom
koji mi je govorio da je bio stvarno ponosan s onim što smo uradili.
I koga smo dobili.
‚‚To je noć za koju se doista nadam kako ćeš je se sjetiti jednoga
dana, jer iako sam možda bio pred samim vratima smrti, bila je daleko
najbolja noć moga života,” Tanner je završio. Skupio je svoje ruke na
krilu i sa bradom na prsima podignuo pogled, čekajući moju reakciju.
Nesigurna onim što bih trebala reći, rekla sam prvu stvar koja mi
je pala na pamet. ‚‚Tu stvar sa Cheetosima još uvijek radim,” priznala
sam.
Tanner mi je ponudio maleni osmijeh i još manji kikot. Težina
emocija onoga što se činilo kao najvažniji dio naše zajedničke povijesti,
očito je teško ležala na njemu. ‚‚Jesi još uvijek bolestan?” upitala sam.
Odmahnuo je glavom. ‚‚Ne. Na žalost tvoga oca, preživio sam. Ubrzo
nakon što smo saznali da si trudna, primili su me na eksperimentalni
tretman u Coloradu. Do vremena kad se Sammy rodio, već sam se vratio
kući i svakim mi je danom bilo sve bolje. Još uvijek sam morao
povremeno uzimati neke pilule, ali karcinom je nestao, i sad misle kako
ću živjeti vječno, kao vampir, ili još bolje kao mutant,” rekao je,
kolutajući očima i plazeći jezik.
Ugrizla sam se za usnu, pitajući se bih li mu uopće trebala postaviti
pitanje koje mi je na vrhu jezika. ‚‚Misliš da ga mogu vidjeti? Sammya?
Možda provesti malo vremena s njim?” Pitala sam. ‚‚Moglo bi mi pomoći
da se lakše prisjetim,” dodala sam, nadajući se kako će Tanner reći da.

3
Cheetos – Vrsta čipsa

Trofej Knjiga
 Mahnuo je rukom kroz zrak kao da je moje pitanje smiješno.
‚‚Naravno, Ray. Ti si njegova mama. Ne trebaš uopće pitati.” Tanner je
posegnuo za mojom rukom ali baš kad ju je htio uzeti u svoju zastao je
oklijevajući, a onda je sasvim povukao i stavio na svoje koljeno.
‚‚Sad, mogu li ja tebi postaviti pitanje?” Tanner je upitao.
‚‚Možeš, tvoj je red.” Rekla sam.
Tanner je grizao vrh svoga palca. ‚‚Ti i tip sa tetovažama. Kao, živjela
si s njim, ili? A onda kad smo došli po tebe, vas dvoje ste se svađali, kao
da ste…“ Tanner se prekinuo.
Nisam željela da se osjeća nelagodno tako da sam umjesto
forsiranja da mi postavi teško pitanje, dobrovoljno odgovorila. ‚‚King.
Njegovo ime je Brantley King.” Izgovarajući njegovo ime činilo je kao da
opet mogu disati ali i u isto vrijeme mi izbijalo sav zrak iz pluća. Ali to
je bio King; kontradiktornost na svaki mogući način.
Tanner je spustio lakte na bedra i lice među svoje ruke. ‚‚Ovo te je
tako jebeno teško pitati, Ray, ali jednostavno mislim kako trebam znati.
Ne, moram znati,” zastenjao je. ‚‚Jeste li vas dvoje, mislim jesi li ti…?”
Samo sam željela završiti s tim. Strgnuti to poput flastera sa kože.
‚‚Jesmo.” Nakon svega, obećala sam mu iskrenost, ne profinjenost.
‚‚Oh moj bože, mislim da će mi pozliti,” Tanner je ispljunuo, skočivši
sa kreveta.
‚‚Rekao si da želiš da budem iskrena!” Podsjetila sam, također
skočivši. ‚‚I ne gledaj me kao da sam te varala. Nisam čak ni znala da
postojiš ti kojeg bi mogla prevariti!”
Tanner se premještao sa noge na nogu. ‚‚Znam. Znam što sam
rekao. Ali nisam očekivao da će mi tvoj odgovor slomiti srce!” Tanner je
promuklo zaurlao. ‚‚I znam da nije kao da si me varala jer Ray koju ja
poznajem nikad ne bi imala seks sa nekim strancem kojeg je tek
upoznala.” Tanner je koračao sobom. Nije bio namjerno zloban,
jednostavno je bio uznemiren, ali osuđujući ton u njegovom glasu
strugao mi je živcima i učinio da požalim obećanje da ću biti iskrena.
‚‚Novost druže, ne poznajem tebe kao ni Ray koju ti znaš. Moje ime
čak i nije Ray, zovu me Doe. Kao Jane Doe. Kao da jebeno nitko ne zna
tko sam ja. Pa onda ako hoćeš razgovarati o ljutnji i tko jest a tko nije
u pravu, stani u jebeni red!” Vikala sam.
Tanner se stisnuo rukama oko trbuha, kao da ga je fizički udarila
u utrobu. ‚‚Tražio sam te, znaš. Proveo sam dane, tjedne, mjesece,

Trofej Knjiga
tražeći. Nikad se nisam prestao nadati.” Glas mu je bio toliko tih da sam
ga jedva čula. Odmahnuo je glavom. ‚‚Ali upravu si, doista te ne
poznajem.”
‚‚Ovo nas ne vodi nikamo,” rekla sam. Pala sam natrag na madrac
i preokrenula se na stomak, izvikujući svoju frustriranost u prekrivač.
Kad sam se okrenula natrag, Tannerova čeljust bila je na podu.
‚‚Šta?” upitala sam, pogledavši niz svoje tijelo kako bih se uvjerila
da sam propisno pokrivena. Sve je bilo na mjestu. Ustala sam i opet
provjerila.
Ništa.
Tanner je zamuckivao. ‚‚Ti… tvoje... rra … rame. Tvoja... le. Le...
leđa. Imaš... te … tetovažu,” rekao je u nevjerici, jedva uspijevajući
dovršiti rečenicu.
‚‚Uredu? Pa?” Upitala sam, prekriživši ruke preko prsa i odmarajući
dlan na mjestu gdje me je King označio, osjećajući se defenzivnom i
spremnom puknuti.
Tanner je problijedio. ‚‚Sa njegovim imenom. Imaš ogromnu
tetovažu na leđima, sa njegovim imenom,” ponovio je. Manje izgovoreno
kao izjava a više kao optužba. Nisam se osjećala kao da bih mu trebala
objašnjavati da moja tetovaža nije bila ničije ime, ali bilo je mračno u
mojoj sobi, a rad je bio zamršen, zato ga je lako zamijeniti za nešto
drugo. Duboko sam udahnula i pokušavala se sjetiti da je Tanner
prolazio kroz nešto što mi je bilo teško razumjeti, kao što sam i ja
prolazila kroz nešto što je njemu bilo teško razumjeti.
‚‚Ne želim te povrijediti Tanner. Ali također ti se ne trebam
pravdati.”
‚‚Ne znam odakle idemo odavde. Odakle ja idem.” Prešao je rukom
preko svojih usta a onda i preko čeljusti. ‚‚Bila si sa nekim drugim.”
‚‚Nije kao da sam ga htjela željeti. Znaš, imala sam cijelu razgrađenu
ideju kako da zaštitim samu sebe, ostanem čista i nevina, ili takvo što,
zbog osobe koja sam bila prije nego što sam izgubila pamćenje. Zbog te
Ray. Ali vrijeme je prolazilo, i King i ja, postali smo bliži. I nakon nekog
vremena, bila sam toliko umorna od borbe s tim. Umorna od stavljanja
života koji sam mogla imati na čekanje, zbog života o kojem ništa nisam
znala. Pa sam ga pustila. Pustila sam mu da me tetovira. Pustila sam
mu… da me voli.” Riječi su vratile natrag sjećanje koje je uzrokovalo da

Trofej Knjiga
me suze zapeckaju u očima. ‚‚Ali nije mi žao. Zbog ničega od toga. I nije
važno što kažeš, jer me ne možeš natjerati da promijenim mišljenje.”
‚‚Isuse Kriste Ray. Njemu je koliko, trideset, a ti si tinejdžer! Na vrhu
svega toga, ti si jedina djevojka sa kojom sam ikada bio, i zadnji put kad
smo imali seks bilo nam je petnaest! A ti stojiš ovdje i govoriš mi da si
mu pustila…“ Zakoraknuo je prema prozoru i nagnuo se naprijed,
naslanjajući glavu na njega kao oslonac. ‚‚Dopustila si mu da te…
dotakne.” Završio je puno blažim tonom glasa nego što je započeo.
Knedla mi se formirala u grlu. ‚‚Da.” Rekla sam, zadržavajući suze.
‚‚Da se nisi usudio osuđivati me. Mogu biti suosjećajna jer znam kako
je osjećati zbunjenost i nadjačanost, ali to ne mijenja činjenicu da te ne
poznajem.” Zurila sam u njega držeći se za ono što sam govorila. Nisam
namjeravala dopustiti mu, ili bilo kome drugome da kaže kako je ono
što smo ja i King imali bilo pogrešno.
Tanner je bacio ruke u zrak. ‚‚Pa, onda nas je dvoje. Ray koju sam
znao nikad nije podignula glas, nikada vikala, nikada psovala. Možda
izgledaš kao ona, ali ti si varalica.” Njegove riječi ošamarile su me posred
lica. Mogla sam osjetiti udarac kao da je bio pravi i došao od njegove
ruke. ‚‚Možda se ipak nakon svega nisi trebala vratiti.” Rekao je, kutove
njegovih usana podignuli su se u gađenju.
‚‚Otiđi,” zahtijevala sam, udarivši stopalima od pod i pokazujući na
prozor kroz koji je došao. ‚‚Odmah.”
Tanner je jednom nogom zakoračio kroz prozor a onda oklijevao
trenutak. Polako, okrenuo se prema meni, njegove vlažne oči svjetlucale
su. ‚‚Žao mi je. Doista jest. Ja samo… još uvijek te volim, Ray,” Tanner
je blago rekao.
Još uvijek sam bila u defenzivnom raspoloženju, ali shvatila sam
kako je jedini razlog zbog kojeg se Tanner istresao na mene, taj što mu
je doista srce bilo slomljeno. Nisam ga mogla pustiti da ode a da mu ne
dam barem nešto. ‚‚Ne mogu ti isto reći, ali znam da osjećam nešto za
tebe. To mora nešto značiti, zar ne?” ponudila sam. Tanner se
nasmiješio malim, tužnim osmijehom koji mu nije dosegnuo do očiju.
‚‚Čak sam ih i nacrtala jednom,” dodala sam, nadajući se da će mu ta
malena informacija možda donijeti nekakvu vrstu utjehe.
‚‚Voliš li ga?” upitao je sa tugom u glasu. ‚‚Reci mi istinu Ray. Mogu
to podnijeti.” Nisam povjerovala u to ni na jedan trenutak. Tražila sam
mozak i srce za odgovor, onaj koji je prezirao sva sranja, sve laži, sve
nesporazume, u koje nikada nisam sumnjala.

Trofej Knjiga
 ‚‚Da,” jednostavno sam odgovorila.
Tanner se nacerio. Okrenuo se i skočio sa prozora na najbližu
granu stabla. Do vremena kad sam stigla do okvira prozora, bio je na
tlu i skidao lišće sa svojih hlača. Pogledao je gore u moj prozor. ‚‚Iako je
znao tko si a nije ti rekao? Iako te iskoristio samo kako bi vratio svoju
kćer natrag? Još uvijek ga voliš unatoč svemu tome?” Šapatom je
izvikivao svoja pitanja.
Pokušavala sam mu objasniti svoje komplicirane osjećaje najbolje
što sam mogla. ‚‚Možeš biti bijesan ali i dalje u isto vrijeme voljeti
nekoga,” rekla sam.
Tanner je koračao preko travnjaka prije nego što je nestao među
tamnim sjenama, čula sam ga kad je promrmljao. ‚‚Mogu razumjeti.”

Trofej Knjiga
 Peto poglavlje

DOE

Slijedeća tri dana provela sam u svojoj sobi, sama. Izlazila sam iz
kreveta samo da bih se brzinski istuširala i presvukla. Ali nisam
spavala. Nisam spavala, osim što sam tu i tamo zadrijemala kada mi se
tijelo usprotivilo da je preumorno, dok je ostatak mene bio u stanju
visoke pripravnosti.
Prošla je ponoć kad sam se probudila iz takvog drijemeža i našla se
u mrklom mraku. Počela me hvatati panika. Pokušala sam duboko
udahnuti, ali nisam mogla uvući zrak. Potražila sam daljinski, ali kad
sam ga pronašla i pritisnula sve gumbe na njemu, ništa se nije dogodilo.
Natjerala sam se da nastavim tražiti prekidač za svjetlo na zidu pokraj
kreveta, ali nisam ga mogla pronaći. Konačno, otrčala sam do prozora i
razgrnula zastore, nadajući se da će mjesečina biti dovoljna da uspijem
udahnuti na sekundu. Nisam bila te sreće. Olujni oblaci su bili nisko,
tutnjeći preko neba od čega je pod ispod mojih nogu vibrirao. Jedino o
čemu sam mogla razmišljati jest da ću umrijeti od čiste panike.
Šćućurila sam se na pod i obgrlila rukama koljena. Prsa su mi bila
napeta. Soba se vrtjela oko mene, knjige na polici su bile izmiješane
zajedno. Tada sam napokon nešto shvatila. Možda moja panika nije bila
zbog toga što sam bila sama u mraku.
Možda je bila zbog toga što sam sama.
Jedina osoba zbog koje sam osjećala bilo kakvu povezanost u ovom
starom/novom životu je bio Sammy, a vidjela sam ga samo na trenutak.
A zbog načina na koji smo Tanner i ja ostavili stvari, nisam znala kada
ću opet moći vidjeti Sammya.
Možda nikada.
Isto sam mogla reći i za Kinga.
Iznenada sam osjetila da je udisati zrak u toj kući, u toj sobi, bilo
kao udisanje otrova. Što sam više udisala to sam više osjećala kao da
ću umrijeti upravo tada i tu na podu spavaće sobe koje se nisam sjećala.
Ugušit ću se.

Trofej Knjiga
 Morala sam jebeno izaći van.
Nisam se zamarala obućom. Još uvijek u kratkim hlačama i
potkošulji koje sam imala u krevetu, zakoračila sam na prozorsku
dasku i otvorila prozor. Namještala sam noge dok nisu visjele preko
ruba kao što je Tanner napravio. Ispod mojih stopala nije bilo ničega
osim mraka. Držeći se jednom rukom za okvir prozora, istegnula sam
drugu ruku dok nisam napipala granu za koju sam znala da je tamo. U
trenutku kad sam je dotaknula rukom prožeo me osjećaj
prepoznavanja. Bila sam sigurna da smo stablo i ja dugo vremena bili
znanci. Možda nisam znala gdje pogledati ili za što se pridržati, ali moje
je tijelo znalo. Bez ijednog pogrešnog pokreta, uspjela sam se spustiti
na granu stabla i s prirođenom preciznošću i bez previše razmišljanja
našla granu koju sam uhvatila i izbočinu kao uporište. U jednom
trenutku, bez da sam uopće znala koliko sam udaljena od tla, osjetila
sam potrebu skočiti.
Pa sam skočila.
Oštrice debele trave zabile su mi se u stopala pri udaru. Čučnula
sam kako bih se zaštitila pri doskoku. Kad sam se uspravila svjetlo koje
se palilo na pokret upalilo se a njegovo tiho zujanje je razbilo tišinu noći
kao teretni vlak koji u punoj brzini juri tračnicama. Tanner je morao
znati gdje treba stati da ne upali svjetla.
A zatim sam potrčala.
Jureći preko dvorišta, bacajući vodu, travu i blato na stražnji dio
listova trčala sam najbrže koliko sam mogla pokrenuti svoje kratke
noge. Niska željezna ograda oko posjeda išla je do grmlja koje je
opasavalo stražnje dvorište. Prirodno lišće je bila svojevrsna ograda.
Otrčala sam direktno do malog tunela koji je bio otvor u grmlju, jedva
usporavajući dok sam se saginjala do njega, manevrirajući kroz njega
kao da sam to učinila tisuću puta ranije. Lišće i trnje su grebli i zabijali
se u moje lakte, vukući mi u prolazu kosu, ali nastavila sam dok nisam
izbila na drugu stranu staze na malu plažu.
Oblaci su polako prelazili preko mjeseca; svjetlost koja se
reflektirala od mirne površine vode izgledala je kao da se netko igrao
prekidačem za reflektore. Slijedila sam obalu, hladna voda mi je
prelazila preko stopala, muljevit pijesak mi je sa svakim korakom
prolazio između prstiju.
Kad sam na svom putu došla nasuprot ogromnih stabala mangrove
koja su rasla iz ' ograde' stražnjeg dvorišta i naginjala se nekoliko
metara nad vodom, nisam uopće razmislila što ću napraviti. Okrenula
sam se i zagazila u tamnu vodu. Dok sam hodala kroz nju činila se samo

Trofej Knjiga
malo hladna na mojim stopalima, ali dok mi se voda penjala sve više i
više po nogama, bila je stvarno hladna.
Kada je voda prešla preko moga struka, tresla sam se.
Odgurnula sam se kroz vodu, tonući u meku zemlju, šaljući male
valove koji su se sudarali s deblima stabala. Nešto je izjurilo iz vode
ispred mene. Prvo sam pomislila da je zmija, zbog načina na koji je
skliznula s jedne na drugu stranu čineći u vodi oblik slova S. Zagazila
sam dublje kako bih je izbjegla, ali kad je kliznula pokraj mene shvatila
sam da to uopće nije zmija, nego veliki gušter. U prolazu je zasiktao
poput bijesnog vozača koji pokazuje srednji prst.
Kad sam razgrnula drveće izašla sam na drugu stranu obale. Hlače
su mi teško visjele s bokova, udarajući od moja bedra.
Našla sam se u maloj uvali sa starim dotrajalim dokom koji je bio
spojen s još starijim i još više dotrajalim molom. Za mol je bio privezan
trošan riječni brod čiji je uporabni vijek prošao prije više desetljeća.
Privezivanje je bilo potpuno nepotrebno jer je brod većim dijelom bio na
plaži, pod kutom koji mi je ukazivao na to da je u tom položaju bio već
jako dugo vremena. Dok sam se približavala miris plijesni pomiješan s
mirisom slanog zraka je postajao sve jači i jači. Na moje iznenađenje
duboko sam udahnula i za razliku od osjećaja čiste panike koju sam
iskusila u kući, preplavio me tajanstveni osjećaj mirnoće.
Nasmiješila sam se. Poznavala sam ovo mjesto. Voljela sam ga.
Nisam znala ni razumjela kako ili zašto, ali morala sam mu biti
bliže.
Zakoračila sam na dok a on je protestirao na moj upad, škripeći i
šišteći dok sam hodala prema molu. Kad sam se približila vidjela sam
da je brod bio dobrih trideset centimetara udaljen od mola. Ugledala
sam dugačak komad šperploče i podigla je s mola, tjerajući mrave u
jurnjavu svuda uokolo. Brzo sam je stavila preko razmaka, praveći
provizorni most.
Pažljivo sam prešla preko njega, skačući dolje na napuknutu
drvenu palubu broda koja je bila velika, ali uglavnom prazna, osim tri
zahrđala stolca na rasklapanje koja su bila smještena ispred pomičnih
staklenih vrata ispod male nadstrešnice. Zahrđala konzerva Dr. Pepper
se nalazila u svakom držaču čaša. Roza ručna svjetiljka s naljepnicom
Moj mali poni je podupirala jedan od stolaca. Uzela sam je i pokušala
stisnuti prekidač. Ništa. Jako sam je protresla i jednim krajem udarila
po dlanu svoje ruke. Na moje iznenađenje oživjela je, svjetleći ravno u
moje oko, privremeno me zasljepljujući. Trepnula sam kako bi mi se oči
prilagodile. Sa svjetiljkom koja je radila pronašla sam kvaku na vratima

Trofej Knjiga
i pokušala ih otvoriti. Trebala mi je prilična snaga da ih pomaknem, jer
su krhotine i blato zapekle prag.
Poput palube i kabina je bila prazna, osim nekoliko ormarića
poredanih uza zid. Većina vrata je visjela sa šarki. Sve su police
nedostajale. Tri izblijedjele vreće za spavanje su bile poredane uz drugi
zid. Jedna ljubičasta, jedna roza i jedna plava. Naizgled su sve tri bile
pohabane i prekrivene plijesni.
Svaki i najmanji centimetar zidova i stropa je bio prekriven
stranicama iz časopisa i isječcima iz novina. Kad sam pogledala izbliza,
kroz sloj prljavštine koji je s vremenom prekrio slike, svejedno sam
mogla nazrijeti različite tinejdžerske zvijezde iz boy bendova i TV serija.
Časopisi za tinejdžere. Od zida do zida časopisi za tinejdžere.
Opet sam zatvorila oči i udahnula, nadajući se da ću uhvatiti još
jedan nagovještaj onoga što je bilo okidač za moje prepoznavanje. Na
ovom sam mjestu provodila puno vremena. Bila sam sigurna da je jedna
od onih vreća za spavanje bila moja i čak sam bila i više nego sigurna u
to da sam u najmanju ruku pomogla da se stranice iz časopisa stave na
zidove, jer sam se hodajući uokolo zatekla kako pjevušim jednu
melodiju iz pjesme jednog od boy benda. Taj je bend imao svoje vlastito
područje na zidu koje je bilo posvećeno isključivo njemu.
Toliko sam se udubila u pokušaj da se prisjetim više o ovom mjestu
da nisam čula približavanje koraka.
Snažna ruka mi je prekrila usta straga, prigušujući moj iznenađeni
vrisak; jedna je ruka bila omotana oko mog struka, vukući me u istu
razinu s jako čvrstim, jako poznatim tijelom. ˝ Jesam li ti nedostajao,
Psiću?” Duboki glas mi je zavibrirao uz vrat. Lagani miris cigarete i
sapuna, pomiješan s nečim slatkim napao je moja osjetila. Moje se tijelo
trenutno raznježilo na njegov poznati dodir. Moj se dah ubrzao. Pustio
me taman toliko da me okrene licem prema sebi.
King.
Ne bih trebala biti sretna što ga vidim. Štoviše ushićena.
Neprestano sam razmišljala o njemu otkad sam ga posljednji put vidjela
prije nekoliko dana.
Ali moja je sreća bila prigušena. Ljutnjom. Puno ljutnje.
Bila sam jebeno bijesna.
A taj je osjećaj bio obostran, jer sam Kingove zelene oči koje su
sijevale u moje mogla opisati jedino kao gnjevne.
‚‚Šta radiš ovdje? Mislila sam-“

Trofej Knjiga
 ‚‚Ne,“ prekinuo me King. ‚‚Znam da ćeš krenuti sa svojim pitanjima
i odgovorima, što bih u normalnim okolnostima smatrao jebeno
neodoljivim, ali sada, prije nego što totalno poludim, ti ćeš prvo
odgovoriti na jedno moje pitanje.“ Glas mu je zvučao napeto, hrapavo,
kao da se bori da zadrži kontrolu. ‚‚Zašto se onaj mali govnar penjao
unutra i van preko tvog prozora neki dan?“ Izvukao je prst iz mojih usta
i zažalila sam što ga nisam ugrizla kad sam imala priliku.
‚‚Kako? Jesi li me promatrao?“
King je svojim vlažnim prstom protrljao moja usta i ja sam se
instinktivno prislonila na njegov dodir. ‚‚Nisam ja. Ali držim te na oku.“
Kingove su se obrve spustile na najnižu točku. Njegov se stisak oko
mene pojačao. ‚‚Odgovori mi Psiću,“ zahtijevao je. Njegovi su se prsti
zabijali u moje bokove.
King nije bio netko koga se moglo ignorirati.
Izbacio je jezik iz usta; klizio je njime uz rub. Trudila sam se ne
buljiti i umjesto toga sam se usredotočila na ljutnju koja se skupljala
danima, ali se reakcija moga tijela nije mogla obuzdati. Bilo je
nevjerojatno kako je tako neznatna stvar kao što je oblizivanje njegovih
punih usnica s njegovim sposobnim jezikom moglo ukrutiti moje
bradavice i učiniti ih spremnima za njegov dodir.
King je zarežao u moj vrat, ‚‚Ako te i samo dotaknuo, otrgnut ću mu
jebenu glavu s ramena svojim jebenim golim rukama.“ Ništa u
Kingovom ponašanju nije ukazivalo da pretjeruje ili da se šali. Čim je to
izgovorio, znala sam da je to i mislio.
Upravo sam mu namjeravala odgovoriti. Željela sam ga osloboditi
pomisli da me Tanner dotaknuo, kada me odjednom zapljusnula jedna
druga emocija.
Gnjev.
Zašto bih ja njega oslobodila sumnji i olakšavala mu kada je
zapravo meni nanesena nepravda? Ja sam ta koja je izbačena iz kuće.
Ako je mislio da ću se pretvarati kao da se to nije nikada dogodilo tada
je grdno pogriješio.
Stavila sam ruke na njegova prsa i odgurnula ga iz sve snage,
postižući samo nekoliko centimetara prostora između nas. ‚‚Ti! Kako se
usuđuješ! Ti nemaš nikakvo pravo biti ljut na mene!“
‚‚Psiću…,“ počeo je King, njegov je tvrdi pogled i dalje ostao čvrst,
debela vena je pulsirala na njegovom vratu ispod žarko obojane tetovaže
Maxinog imena.
Odmahnula sam glavom i napravila korak unatrag, ali on je
zakoračio naprijed. ‚‚Ne! Nemoj ti meni 'Psiću'! Znao si tko sam i nisi mi

Trofej Knjiga
nikada rekao! Sva ta sranja oko toga da sam 'tvoja', a onda me otjeraš
prvom prilikom koja ti se pruži!“ Izbacila sam ruke u zrak.
‚‚Nisam mislio da imam izbora,“ rekao je King. Pokušao je nasloniti
čelo na moje, gesta od koje bih se inače smirila i popustila, ali sada
nisam bila spremna za smirenost i popustljivost. Trznula sam glavom
unatrag, izbjegavajući kontakt.
‚‚Ne! Imao si izbor. Jebeno si mi mogao reći. Mogao si mi dopustiti
da to odlučim skupa s tobom, a ne da umjesto toga ti odlučiš za mene!“
Još jednom sam odgurnula Kinga u prsa, ali ovaj sam put postigla
dovoljno prostora između nas da se izvučem iz njegovog stiska. Izašla
sam iz kabine broda i popela se nazad na mol ubrzano hodajući nazad
u smjeru iz kojeg sam došla. Zrak je bio vlažan i visio je teško poput
mokrog rublja na štriku. Ponovno sam ušla u vodu, ne tako pažljivo kao
prvi puta. Iznad glave mi se prolomila munja. Svjetlost je obasjala nebo
kao da je svugdje oko mene vatromet. I zato što sam trčala kroz vodu i
nisam bila oprezna kao prvi put, na svakom sam drugom koraku gubila
ravnotežu i tonula do gležnjeva u mulj.
Iza mene se čulo glasno pljuskanje vode. ‚‚Jesi li došao ovdje kako
bi se ispričao? Jer je jebeno prekasno za to! Trebao si o tome razmišljati
prije nego što si mi slagao,“ vikala sam preko ramena. Prije nego što
sam uopće okružila drveće King me snažno zgrabio za zapešće, okrećući
me. Voda je prskala kroz zrak kad mi je kosa udarila od površinu.
‚‚Pogledaj me,“ zarežao je podižući mi bradu prema sebi.
‚‚Ne mogu,“ rekla sam čvrsto zatvarajući oči.
‚‚Pogledaj me Psiću,“ ponovno je zahtijevao. ‚‚Neću te pustiti da odeš
dok me ne pogledaš.“
‚‚To nije pošteno!“ viknula sam, otimajući se kako bih se oslobodila
njegovog stisaka. ‚‚Ne želim te pogledati! Samo želim da me jebeno
ostaviš na miru!“ Kad sam konačno oslobodila ruku iz njegovog stiska,
podignula sam je u zrak. Dlanom sam zamalo dodirnula Kingovo lice
kad me uhvatio za zapešće.
‚‚Oh, Psiću,“ rekao je, dubokog glasa pomiješanog s nečim
zlokobnim. Sagnuo se dok mu lice nije bilo u ravnini s mojim. Osjetila
sam njegov hladan dah na licu kada je rekao, ‚‚Platit ćeš za to.“ Pogledala
sam ga kroz trepavice upravo u trenutku kad me podignuo oko struka
i odbacio u vis. Pala sam na guzicu s pljuskom dok sam tonula pod
vodu. Nisam imala priliku ponovno udahnuti, a snažne su me ruke
ponovno zgrabile ispod ruku, izvlačeći me van. Prskala sam, pljujući
vodu i brišući oči. Slana voda me zapekla u nosnicama. ‚‚Što jebote!“
viknula sam.

Trofej Knjiga
 King je maknuo moju zapetljanu kosu s čela. Ponovno mi je
podignuo bradu prema sebi. ‚‚Odmah me pogledaj ili ideš natrag.“
‚‚Jebi se,“ ispljunula sam. King me ponovno krenuo baciti, ali ovaj
sam se put borila toliko snažno protiv njega da me nije mogao podignuti,
tako da me čvrsto primio i zaronio pod vodu, povlačeći me sa sobom.
Kad je izronio sa mnom i dalje u svojim rukama, u vodi do ramena,
zabio je prste u moje bokove. ‚‚Ovo je bilo jebeno lakše kad si me se
bojala.“
Više te se ne bojim, samo se bojim života bez tebe.
A on je otišao i sve to odbacio.
I ovo je bilo više od ljutnje na njega.
Bila sam povrijeđena.
Odlučila sam otvoriti oči i završiti s tim. Rekla sam sebi da neću
ništa osjećati. Da ću ga pogledati i još uvijek moći otići.
I dalje je laž čak i kad ju govoriš samo sebi.
Polako i nevoljko, otvorila sam oči, kad su se zaključale na
njegovima, dah mi je zastao u grlu.
Rekla sam sama sebi da je to zbog munja koje su sijevale nebom,
nabijajući zrak oko nas. Rekla sam sebi da zbog toga što stojimo
obasjani mjesečinom u vodi želim posegnuti i dotaknuti meku, blistavu,
tetovažama obojanu kožu.
Jer to zasigurno nije bilo zbog toga što sam mogla vidjeti plamen
kako mu pleše u očima dok mi je pogledom prodirao u dušu. Nije to
moglo biti zbog načina na koji su se čvrste linije njegovih mišića dizale
i spuštale svakim brzim dahom, napinjući materijal njegove ionako uske
potkošulje preko prsa.
Zadihan. On je bio zadihan.
Stajali smo tamo i činilo se kao vječnost, izazivajući jedno drugog
da napravi prvi pokret, zaleđeni u trenutku. Nisam osjećala jednu stvar
prema njemu.
Osjećala sam sve.
Ljutnju, zbunjenost, ljubav… požudu, i sve je to plivalo oko nas u
vodi dok smo zurili jedno u drugo.
Nebo se otvorilo. Grom je udario tako glasno da sam ga osjetila
duboko u prsima. Površina vode se namreškala, a zatim je počela kiša,
hladna i nemilosrdna. Svaka je kapljica kiše prsnula vodu rijeke nazad
na nas, ali ni to nije bilo dovoljno da prekine natjecanje u zurenju koje

Trofej Knjiga
je bilo puno više od dva para očiju koja su zurila jedno u drugo, bio je
to izazov. Upozorenje.
Borba za prevlast.
‚‚Mogao si mi reći-“ ponovno sam se počela svađati, potpuno
spremna za sukob. Trebao mi je. Već se jako dugo nismo ispuhali, ne
od noći karnevala i ja sam žudjela za onim što se trebalo dogoditi između
nas.
Noć u kojoj sam mu dala svoje srce.
‚‚Ne,“ zarežao je. ‚‚Nisam ti mogao reći.“ Podignuo je glas iznad
moga, povlačeći me bliže, tako da sam mogla osjetiti da ga privlačim
koliko i on mene. Bio je krut, nabrekao i spreman uz moje bedro. I
glupava djevojčica kakva jesam, moja su se koljena zatresla i
pokleknula.
‚‚Zašto?“ ispljunula sam. Bilo se teško skoncentrirati na naše riječi
kada sam znala što se dešava ispod površine. Kiša je toliko pljuštala da
je prigušila naše glasove kao da razgovaramo pod vodom. ‚‚Zašto nisi
mogao?“
‚‚Zato što nisam moga riskirati! Da si znala istinu, ti bi…
Jednostavno nisam mogao riskirati,“ rekao je King.
‚‚Riskirati što? Što nisi mogao riskirati?“ podbola sam ga.
‚‚Izgubiti te!“ ispalio je. ‚‚Nisam mogao riskirati da te izgubim!“ King
je omotao ruku oko mog struka i pritisnuo svoju erekciju uz mekanu
točku između mojih nogu koja je reagirala na svaku njegovu riječ, svaki
njegov dodir. Mjesto koje je žudjelo za njim gotovo jednako koliko i moje
srce.
Obuhvatio mi je stražnjicu i podignuo me, omatajući moje noge oko
svoga struka. ‚‚U jednom sam trenutku odlučio reći ti istinu. Toliko sam
ti dugovao. Ali tada se desilo sve ono sranje sa Isaacom i Preppyem,
tako da kad sam se dogovorio s tvojim ocem oko Max, mislio sam da ti
radim uslugu time što ti vraćam tvoj život natrag i mičem te od svih
sranja koja dolaze kad si sa mnom u vezi.“
Stegnula sam bedra oko njegovog struka, trljajući se od njegovu
ukrućenost. Zastenjala sam. ‚‚Ali nisi mi davao moj život natrag.“
ispravila sam ga. Stavila sam dlanove na njegove obraze i držala mu lice
u rukama, tražeći bilo kakav znak u njegovim očima da je ono što
osjećam pogrešno, ali umjesto toga sam pronašla odjek potrebe da
popravi ono što je slomljeno između nas. U očima su mi se stvorile suze.
‚‚Oduzimao si mi ga.“ King je razdvojio usne. Prešao je palcem preko
moje donje usne, okrećući glavu ljubio me duž ruke.

Trofej Knjiga
 ‚‚Naježila si se,“ primijetio je King, prelazeći prstom preko moje već
stimulirane kože. Ugrizla sam se za usnicu i prigušila jecaj.
‚‚To je samo vrućina,“ lagala sam.
‚‚U tome si jebeno u pravu,“ King je zarežao, savijajući mi zapešće
iza leđa, usnama se sudarajući s mojima. Bili smo splet usnica, lupanja
zuba, prskanja kroz vodu kako bi se bolje pozicionirali jedno na drugom.
Nije bilo lijepo.
Bilo je potrebno.
‚‚Još sam uvijek jebeno ljuta na tebe jer si me pustio,“ rekla sam
mu u usta, dok su naši jezici radili ono od čega su moji drugi dijelovi
tijela drhtali.
King se ukočio i zadržao mi lice dalje od svoga, naša prsa su
ujednačeno disala, moje su se nabrekle bradavice trljale od njegovu
vruću, čvrstu kožu dok smo skupa dahtali. Naši su se izdisaji miješali
u zraku. Prešao je rukom preko moga obraza i obuhvatio ga dlanom.
‚‚Nisam te pustio, Psiću. Oslobodio sam te.“
Ukočila sam se. ‚‚Oslobodio si me?“ nisam mogla sakriti
povrijeđenost u glasu. Iz nekog razloga oslobađanje mi je zvučalo gore
nego puštanje.
King je prešao jezikom preko vrha moje ušne školjke, držeći me
čvrsto uz svoju toplinu. Trnci su mi prošli niz kralježnicu i u moju
nutrinu i nisu imali ništa sa temperaturom kiše.
‚‚Pokušao sam te osloboditi, Psiću. Zbog Max. Ali postojao je veliki
problem u tom planu i bez obzira što da se desilo, on nikada ne bi
uspio,“ priznao je King.
‚‚Zbog čega?“ pitala sam, imajući potrebu saznati, ali istovremeno
silno svjesna pulsiranja među nogama. Olakšanje i oslobađanje su bili
udaljeni samo komadić ili dva tkanine. Pulsirao je kroz mene.
‚‚Problem je bio… ti me nikad nisi pustila,“ King je zarežao,
zabijajući usne o moje. Zastenjao je u moja usta kada sam se protrljala
uz njegovu uzdignutu erekciju. Pomaknuo je moje hlače u stranu i onog
trenutka kad je razdvojio moje nabore ja sam se zatresla. Zabio je
srednji prst u mene i oči su mi se u tom trenu preokrenule u glavi dok
ga nije izvukao. Zajecala sam od frustracije, meškoljeći se od njega,
imajući potrebu da učini sve kako bi ispunio prazninu.
King je odmotao moje noge i povukao moje hlače dolje preko moje
stražnjice. Iskoračila sam iz njih a on ih je odbacio na obalu. Još uvijek
me držeći jednom rukom, otkopčao je kopču remena i traperice. Gurnuo
je moje gaćice na stranu. ‚‚Omotaj noge ponovno oko mene.“ Učinila sam
što je rekao, klitoris mi se trljao uz njegovu debelu palicu. Podignuo me

Trofej Knjiga
tek toliko da bi me poravnao sa sobom. ‚‚Ovo će biti brzo i prljavo, mala,
ali moram te osjetiti.“ Pritisnuo me na sebe, brzo me ispunjavajući.
Kada je susreo otpor mog tijela, gurnuo je jače kao da je izgladnio za
mnom. Što je dublje prodirao, to je jače stenjao.
‚‚Jebem ti!“ rekla sam glasnim šaptom. Trebala sam ga da se
pokreće, ali bio je neodoljiv osjećaj biti tako ispunjen.
‚‚Da, Psiću. To je jebeni plan.“ Prodro je u mene potpuno, jednim
dugačkim, čvrstim pokretom od kojeg su mi se bedra zatresla.
‚‚Kvragu. Sveto sranje. Tako si jebeno uska,“ King je opsovao.
‚‚Volim ovu jebenu pičkicu. Moja jebena pičkica.“
Držala sam se za njegov potiljak dok me jebao tako bjesomučno da
sam znala koliko je bio ozbiljan kada je rekao da me mora osjetiti. I bilo
je to gotovo toliko koliko sam ja trebala osjetiti njega.
‚‚Da. Da. Tvoja.“ kimala sam mahnito kad je našao svoj ritam,
udarajući me iznutra, stvarajući vrtlog vode oko nas. Pojačao se pritisak
u donjem dijelu moga trbuhu. Stezalo me sve jače i jače sa svakim
njegovim udarom bokova i ostavljalo me sve više bez daha. Njegovi su
udari postajali dublji, čvršći i brži.
‚‚Tako dobro pristaješ oko moje kite,“ dahnuo je. Konačno sam bila
spremna priznati potpuni nedostatak kontrole naspram ove povezanosti
između nas koja je bila veća od života. Nisam mu popuštala. Bila je to
bitka u kojoj nisam mogla pobijediti.
Bila je to bitka koju nisam ni željela voditi.
‚‚Ovo. Ti. Ovo je sve,“ King je zastenjao. S rukom ispod svakog mog
bedra snažno me zgrabio, nabijajući me opet i opet ponovno, i svaki put
kad bi me ispunio moji su se mišići stegnuli oko njega, svaki put kad bi
se povukao iz mene, opet bi se stegnuli, tražeći ga, trebajući više.
Uspravila sam se i pritisnula obraz uz njegovo vlažno lice, dok se
prekrasni muškarac kojeg sam voljela bjesomučno zabijao u mene.
Nemilosrdno.
Osjećala sam njegovu frustraciju, njegovu mržnju i njegovu slijepu
požudu i dok je bilo tako neodoljivo, uzela sam svaki i najmanji dio koji
mi je mogao dati.
Bez previše upozorenja sam eksplodirala oko njega, tresući se dok
sam pulsirala i pulsirala. Baš kad sam pomislila da se smirujem, opet
mi je zahvatilo tijelo. Njegov se kurac trznuo u meni. Usne su mu se
razdvojile, oči mu nisu napuštale moje dok se još jednom zabijao u
mene, gurajući se najdublje što može, držeći se dok su mu se mišići
stezali, žile na vratu napinjale dok me slijedio preko ruba.

Trofej Knjiga
 Ostali smo jedno drugome u rukama dok nas je kiša napadala.
Zbog laganog pulsiranja njegovog kurca u meni željela sam sve
ispočetka. Polako sam zaokružila bokovima oko njega, uživajući u
njemu uz moju slasnu uspaljenost i osjetljivo tijelo.
‚‚Lagano, Psiću.“ zezao me King, odmarajući čelo na mome. I ovaj
sam mu puta dopustila. Kao što sam i očekivala preplavila me smirenost
dok smo oboje i dalje teško disali. ‚‚Zar ne vidiš što mi jebeno radiš?“
‚‚Mogu osjetiti,“ rekla sam.
‚‚Jebeno ti je i bolje,“ rekao je, podižući me na svoja prsa.
King nas je polako izvukao iz vode, dok sam i nadalje bila spojena
s njim, u svakom pogledu. ‚‚Još sam uvijek bijesna na tebe,“ uspjela
sam reći. ‚‚Više nisam vezana lisicama za tvoj krevet, ali kada si mi
slagao i dalje si me držao zarobljenom, jer si mi oduzeo mogućnost
izbora.“
Kingov pogled je očvrsnuo. ‚‚Da. Ali pitaj me da li se zbog toga loše
osjećam. Zbog toga što sam ti lagao. Zbog toga što sam te zadržao. Puno
bih stvari učinio drukčije, Psiću, ali to nije jedna od njih. I da to moram
učiniti milijun puta ponovno i dalje bih te zadržao za sebe. I da si
ponovno pokušala pobjeći, opet bih te ulovio i lisicama vezao za svoj
krevet.“ Držao se za moj potiljak dok je govorio, zarobljavajući mi glavu,
kao da se želio osigurati da se ovaj put ne okrenem od njega. ‚‚I kad sam
se konačno prepustio ovome što je između nas, ti si me pustila prvi put
u sebe i ja sam te pojebao uz kuću… mislim da ne trebaš pogađati da
ni to ne bih promijenio. Niti jednu jebenu sekundu.“
Dah mi se ubrzao. Prisjetila sam se noći karnevala kad smo se borili
sve do trenutka kada se našao u meni, a i onda nam je seks bio
ratoboran.
Slasno ratoboran.
‚‚Jedina stvar zbog koje žalim jest kako je sve završilo kada si otišla.
Sranje sa senatorom. To je moja greška. Bio sam sjeban nakon zatvora,
nakon Preppya. Mislio sam da je to jedini način da vratim nazad jedinog
srodnika kojeg imam.“ King je stražnjim dijelom dlana prešao preko mog
obraza i naslonio se bliže. ‚‚Bila je to pogreška, jer ovo ovdje, između
nas? To nije nešto što možeš samo pustiti da ode.“ Okrznuo je usnama
moje i ja sam se nagnula naprijed, tražeći više kontakta, ali držao me
na mjestu za ramena.
‚‚Što?“ pitala sam.
Između očiju su mu se pojavile bore. ‚‚Rekao sam ti što si trebala
čuti. Što sam ti trebao reći. Sada mi ti trebaš reći ono što ja trebam
znati.“ Kingov je ton postao grublji. ‚‚Imaš deset sekunda da mi kažeš

Trofej Knjiga
što je onaj jebeni klinac radio u tvojoj sobi. Ne moraš odgovoriti ako ne
želiš.“
‚‚Ne moram?“ pitala sam, iznenada se osjećajući zbunjenom.
King je odmahnuo glavom. ‚‚Ne, ne moraš. Ali moraš znati da ću u
tom slučaju ubiti malog jebača bez milosti.“ zakipio je King.
‚‚Malo si ljubomoran?“ podignula sam obrvu. Zezala sam ga, ali
jebač je zaslužio svaku sekundu neinformirane agonije nakon onog što
mi je priuštio.
‚‚Jako,“ priznao je na moje iznenađenje. ‚‚Zato me nemoj izazivati,
djevojčice.“ stegnuo je ruke na mojim ramenima, podsjećajući me da
King nije netko tko igra igrice.
‚‚Želio je razgovarati,“ objasnila sam. ‚‚A zatim…“
‚‚A zatim… što?“ Rekao je kroz zube.
Zagrizla sam usnicu. ‚‚Pitao me da li ga volim, i rekla sam mu istinu.
Ispalo je kao da prekidam s njim.“
‚‚Nije te pokušao dotaknuti?“ ponovno je pitao King s olakšanjem u
glasu.
‚‚Neeeee!“ rekla sam, razvlačeći riječ kako bih mu utuvila u glavu.
King je izgledao skoro razočarano. ‚‚Klinac će ipak preživjeti,“ rekao
je. ‚‚Za danas.“
‚‚Još uvijek mi nisi ispričao kako to da si uopće ovdje,“ rekla sam.
‚‚Kako si uspio izaći tako brzo? Jesi li platio jamčevinu ili nešto slično?
Zapravo ne znam kako takve stvari uopće funkcioniraju.“
King je uzdahnuo. ‚‚Uvijek postavljaš pitanja, Psiću.“ Zataknuo mi
je mokru kosu iza ušiju pokretom koji je istovremeno bio nježan i
intiman. ‚‚Nedostajala su mi tvoja gnjavatorska pitanja.“
‚‚Mislila sam da te više nikada neću vidjeti,“ rekla sam,
zakopavajući lice u njegov vrat, uklanjajući suze koje su prijetile izliti
se na moje obraze.
‚‚To se nikada neće dogoditi. Čak i da me senator nije prevario.
Uvijek ću pronaći način da ti se vratim, dušo. Uvijek.“ King je vršcima
prstiju prelazio preko mojih očnih kapaka.
‚‚Što mi prešućuješ?“ pitala sam, osjećajući da oklijeva.
‚‚Detektiv koji me je uhapsio nije bio detektiv i nije me vodio u
zatvor. Bio je izvršitelj.“
‚‚Ne razumijem…“
‚‚Unajmljen je da me ubije.“

Trofej Knjiga
 ‚‚Sveto sranje,“ rekla sam, osjećajući se glupo što sam se onako
svađala s njim kad je bio tako blizu smrti.
‚‚Hvala kurcu da sam to shvatio prije nego što je bilo prekasno.“
Kiša je iznenada stala, kao da je netko zatvorio slavinu. Istog se trena
iz vode oko nas počela podizati magla, skrivajući nas u bijeloj vlažnoj
izmaglici.
‚‚Što si učinio? Kako to da si još uvijek živ, ako je bio unajmljen da
te ubije?“ čvršće sam se primila za njega, zahvalna što je tu ispred mene.
Bilo mi je mučno u želucu od samog postavljenog pitanja.
King je slegnuo ramenima. ‚‚U mom svijetu je ubiti ili biti ubijen,
mala.“ Stegnuo je usta u čvrstu crtu. ‚‚Pa sam ubio.“
Trebalo me je smetati što je King upravo priznao kako je ubio
nekoga, ali začudo nije.
Bilo mi je drago.
Zatim me pogodilo. ‚‚Jebote, bio je to senator, zar ne? On je unajmio
tog tipa da te ubije!“
‚‚To je ono što sam i ja prvo pomislio. Da možda tvoj otac nije
odlazak u zatvor vidio kao dovoljno dobro rješenje da me udalji od tebe,“
rekao je King. ‚‚Ali pokazalo se da imamo čak i veće probleme. Ima jedan
tip, Eli. On je bio Isaacov glavni dobavljač i nije dobro prihvatio ideju da
je njegov lak izvor zarade presušio. I svi znakovi zbog kojih se to dogodilo
i zbog čega je Isaac završio kao hrana za crve su uputili na mene i
Beara.“
Raširila sam oči. ‚‚I on dolazi po vas.“ šapnula sam, dok mi je srce
snažno lupalo u grudima.
King je kimnuo. ‚‚Tako je, Bearov tip, Rage, je njegov izvor i prilično
je siguran u to. Kada on kaže da te netko traži, jebeno zašutiš i slušaš.“
Činilo se da razmišlja na koji bi način rekao ono što je namjeravao reći
slijedeće. ‚‚Ovaj tip, Eli? On je drukčiji. Gori je od Isaaca, ako možeš
vjerovati u to.“
Osjetila sam da mi je sva krv istekla iz lica i da sam problijedila.
‚‚Što ćeš napraviti?“
King me poljubio u sljepoočnicu. ‚‚Isto što sam napravio s lažnim
detektivom. Dočepati ga se prije nego što se on dočepa nas“
‚‚Zašto si uopće jebeno ovdje kad ti je život možda još uvijek u
opasnosti?“
‚‚Morao sam doći i reći ti osobno,“ rekao je King.

Trofej Knjiga
 ‚‚Ali previše je opasno. Nisi trebao dolaziti!“ udarila sam ga u prsa
šakom.
King je zagunđao. ‚‚Čini mi se da i dalje ništa ne razumiješ, Psiću
pa ću ti jebeno razjasniti. Ti si moja. Da je po mome, već bih te prebacio
preko ramena, odnio te na motor i bio na pola puta do kuće, ali tamo
sad nije sigurno. I koliko me god to jebeno ubija, najsigurnije mjesto je
sada vjerojatno ovdje gdje jesi.“ King je izgledao kao da ne može vjerovati
u to što govori. ‚‚Neću dopustiti da se nađeš u središtu sranja. Ne opet.“
pogled je usmjerio u daljinu, sabirući misli, smirujući se. Zatvorio je oči
i duboko udahnuo.
‚‚To nije bila tvoja greška,“ rekla sam. Bio je moj red da ga natjeram
da me pogleda. ‚‚Ne krivim te za ništa od toga. Možda imam usrano
pamćenje, ali nisam dijete. Mogu se brinuti za sebe. Mogu preuzeti
odgovornost za vlastite postupke. Znam da to što sam s tobom nosi
određene rizike,” nježno sam utisnula poljubac u njegovu čeljust.
King me nježno poljubio u unutrašnjost zapešća. ‚‚Gledaj, što se
tiče onoga što se dogodilo s Isaacom, znam da nismo razgovarali o tome
nakon onoga što se dogodilo Preppyu, ali želim da znaš da nikada više
neću dopustiti da ti se nešto slično jebeno dogodi-„
‚‚Stani.“ podigla sam ruku kako bih ga prekinula. ‚‚Odbijam biti
žrtva, tako da me nemoj jebeno tretirati kao takvu. Preživjela sam samo
zahvaljujući tebi. Tako ja to doživljavam i želim da i ti to tako vidiš. Ne
želim da me sažalijevaju, Brantley King, tako da me nemoj žaliti i
tretirati me kao žrtvu, jer se ja jebeno ne osjećam kao takva.“
‚‚Gdje sam pronašao ovako nevjerojatno snažnu djevojku?“ pitao je
King, prodirući u moje oči kao da u njima traži odgovor.
‚‚Na zabavi. Pokušala se kurvati i doživjela jadan neuspjeh.“
‚‚Ray?“ zazvao je glas.
‚‚Sranje, to je Nadine.“ Kad me King zbunjeno pogledao, razjasnila
sam, ‚‚Domaćica.“
‚‚Jebote!“ odgurnuo nas je dublje među mangrove kako nas se ne
bi moglo vidjeti. ‚‚Držim te na oku. Bit ćeš sigurna, obećavam.“
‚‚Da, rekao si već. Tko?“
King je odmahnuo glavom. ‚‚Nije važno, samo znaj da te ima na
oku.“ Pritisnuo je usne na moje i nježno posisao moju donju usnicu.
Povukao se nazad. ‚‚Vratit ću se čim budem mogao, ali ne znam kada će
to biti. Što god da radiš, nemoj me pokušavati kontaktirati. Eli traga za
tim. Traži ljude bliske svojoj meti kako bi ih lakše uklonio. Ne mogu
dopustiti da krene na tebe. Neću dozvoliti da ti se opet naudi.“ Poljubio
me u čelo. ‚‚Ne mogu.“

Trofej Knjiga
 ‚‚Ray, jesi li tu?“ Nadine je opet zazvala, ovaj puta glasnije. Bila je
bliže.
‚‚Sranje!“ prosiktao je King. ‚‚Ima još samo jedna stvar koju želim da
znaš.“ Usne su mu lebdjele baš iznad mojih. ‚‚Želim da znaš da mi se
živo jebe ako ti se sjećanje vrati dok me nema, jer to za nas ne mijenja
ništa. Ali od sada nadalje želim da upamtiš samo jednu stvar.“
‚‚Koju to?“
‚‚Ovo.“ King mi je stisnuo potiljak i povukao me na sebe, zabijajući
usne na moje poljupcem od kojeg sam se zatresla i od želje i od straha.
Bijesna strast.
Posesivnost.
I bio je u pravu. Nije bilo šanse da ću ga zaboraviti. Oklijevajući se
povukao zastajući kako bi me pogledao u oči dok smo oboje hvatali dah.
Dodirnula sam svoju donju usnicu, nateklu od njegovog poljupca.
‚‚Toliko je još mnogo stvari koje ti moram reći. Stvari koje i sama
pokušavam razumjeti,“ rekla sam mu.
Kao to da imam sina.
‚‚Sve ćemo to srediti. Obećavam. Bez obzira o čemu se radi.“
‚‚Ali što ako je moja situacija puno kompliciranija od toga da se
samo pokupim i odem?“ željela sam mu reći za Sammya, ali nije bilo
dovoljno vremena. Nisam imala dovoljno vremena ni procesuirati
činjenicu da sam ja majka.
King mi je prešao prstom preko potiljka. ‚‚Trebala bi do sada već
znati da ja nisam muškarac koji prihvaća ne za odgovor, Psiću. Ovo nije
pregovaranje. Kad sve ovo sranje završi vodim te kući. Sa sobom. Ako
se želiš oduprijeti tome, borit ćeš se sa mnom?“ Njegove su riječi
odzvanjale u mom grlu dok mi ih je izgovarao ravno u osjetljivo mjesto
iza mog uha.
‚‚Jesi li na tom prokletom brodu, dijete?!“ Nadine je zvala s doka.
Između grana stabla sam vidjela Nadine. Stajala je na doku s mojim
kratkim hlačama u rukama. ‚‚Ta je stvar deset sekundi od propadanja
u vodu. Opasno je.“
‚‚Idi,“ šapnuo je King. ‚‚Volim te.“ Duboko je udahnuo i nestao pod
vodom, jedva namreškavši vodu na površini. Udaranje srca mi je bio
jedini podsjetnik da je zaista bio ovdje. Zakoračila sam ispred drveća i
Nadine je brzo okrenula glavu prema meni.

Trofej Knjiga
 Nadine je izbacila kuk i stavila ruku na njega. ‚‚Curo, tražila sam te
svugdje! Što dovraga radiš ovdje? Došla sam te provjeriti, a tebe nije
bilo. Prestravila si me!“
‚‚Oprosti. Nisam mogla zaspati pa sam izašla otplivati,“ lagala sam.
‚‚Za vrijeme oluje?“ Nadine je pitala skeptično.
‚‚Nije bilo olujno kad sam došla ovdje.“
Čineći se kao da je prihvatila moj odgovor Nadine mi je pružila
hlače. Uvukla sam se u njih prije nego što smo sam se vratila nazad na
malu plažu.
Nadine me vodila nazad do kuće za lakat kao da sam postarija
osoba koja je odlutala. ‚‚Još uvijek se ne osjećaš kao da si kod kuće?“
Odmahnula sam glavom.
Nadine me potapšala po ruci. ‚‚Znaš, ove vode su prilično mračne
noću i u njima vrebaju stvari kojih bi se većina normalnih ljudi jako
uplašila.“
Trudila sam se zadržati osmjeh.
Kad bi samo znala…

Trofej Knjiga
 Šesto Poglavlje

DOE

Namjeravala sam se vratiti u krevet kad je svjetlo od mobitela koji

sam uključila na punjač, osvijetlilo sobu, bacajući zrake svjetlosti
prema stropu. Isključila sam ga i okrenula se na trbuh, spustivši glavu
na jastuk. Poruka na ekranu pokazivala je da je bio potpuno napunjen.
Kliznula sam prstom po početnom zaslonu, ali pojavila se još jedna
poruka koja traži lozinku. Pogledala sam po sobi i prva stvar na koju su
mi se oči spustile jest jedan od Sammyevih crteža koji je visio na ploči.
S-A-M-M-Y, tipkala sam.
Zaslon se otključao. Na pozadini zaslona bila je Sammyeva slika,
koji je sjedio na visokoj stolici sa osmijehom od uha do uha, i plavom
šećernom glazurom po licu. Nasmijala sam se razdrobljenoj torti između
njegovih prstiju. Svijeća je bila zabodena u desert ispred njega. ‚‚Ray
očito treba pohađati tečaj za bolje lozinke.“ Promrmljala sam.
Kliknula sam na ikonu kamere i krenula listati fotografije. Većina
je bila od Tannera i Samuela. Jedna je bila selfi od nas troje u parku
koji smo očito posjetili nekoliko puta jer je bilo nekoliko različitih verzija
iste slike. Svi troje smo se smiješili.
Izgledali smo sretno.
Nisam znala kako drugačije se osjećati zbog ovih slika nego
zbunjeno. Namjeravala sam ugasiti mobitel i konačno se odmoriti kad
mi je nešto u pozadini jedne od slika privuklo pažnju.
Ne nešto.
Netko.
Smještena na klupi u parku, ne daleko od mjesta gdje smo uzimali
grupni selfi, sjedila je djevojka mojih godina, svijetlo crvene kose.
Trepnula sam nekoliko puta misleći kako mi se jednostavno pričinjaju

Trofej Knjiga
stvari. Ali nisam se mogla otresti osjećaja da znam tu djevojku. Ispod
očiju je imala tamne krugove. Odjeća joj je bila dronjava i potrgana.
Listala sam opet dalje kroz fotografije, i eto je, na svakoj slici, gledala je
direktno u nas kad smo se odvojili. Na zadnjoj slici smiješila se, ali bio
je to tužan osmijeh koji joj nije dosezao do očiju.
Duboko sam udahnula.
Ne, ne može biti ona.
Nije imalo smisla.
Trčala sam po sobi i tražila kroz različito uokvirene fotografije,
usput bacajući nekoliko, dok nisam pronašla ono što sam tražila.
Dok nisam pronašla nju.
Fotografija u mojoj ruci bila je snimljena u jednoj od onih starih
fotografskih kabina u kojima ljudi na fotografiji izgledaju kao da su sa
Divljeg Zapada. Tanner i ja smo također bili na slici, obučeni kao
kaubojka i kauboj. Visoki šeširi i čizme, marame oko vrata. I tu je ona
bila, između nas. Noga joj je bila podignuta preko prevrnute bačve.
Haljina joj je padala sa ramena, prorez sa bočne strane podizao se
visoko na bedru. Izgledala je drugačije nego na fotografiji u parku, ali
nije bilo greške tko je ona, pogotovo što je na staroj fotografiji divljeg
zapada, usmjeravala lažni pištolj direktno u kameru.
Vidjela sam da to već radi.
Pištolj usmjeren prema meni.
Sveto sranje.
A onda se nešto dogodilo. Kao da je kabel konačno sjeo u ispravnu
utičnicu. U početku bili su samo djelići sjećanja i fotografija. Ali onda
su prerasli u stalnu tekuću struju, koja se počela razvijati u agresivne,
mahnite brzake, u koje jednom kad uđete nema izlaska. Val za valom
preplavio mi je um.
Prvi.
Ali ne i posljednji.
Sjećanja.
‚‚Samo još jednom Ray. Obećavam. Neću te više pitati, ali nemam
gdje otići.“

Trofej Knjiga
 Treći put u mjesec dana moja prijateljica je došla na prozor moje
sobe, usred noći, i tražila da je ušuljam unutra. Slamalo mi je srce, ali
ovaj put odlučila sam joj reći ne.
‚‚Ne mogu. Ne ovaj put… ne više. Što ako te moj tata uhvati? Rekao
je da će pozvati policiju. Osim toga, ne možeš se nastaviti penjati uz
stabla i dolaziti na moj prozor usred noći. Što da je Sammy bio ovdje?“
‚‚Sammy je ovdje?!” glasno je uzviknula. Pogledala je kraj mene u
mračnu sobu. Sammy je bio kod Tannera i ponovo je slušala svaku drugu
riječ koju sam izgovarala. ‚‚Sammy voli svoju tetu. Hej Sammy! Ja sam!
Tvoja teta je ovdje!“
‚‚ŠŠŠŠŠŠŠŠŠ! Ne, nije ovdje, ali probudit ćeš cijelu kuću!” Ne želim
je grditi kao da je malo dijete. Željela sam razgovarati s njom kao što smo
nekada znale. Željela sam imati normalan razgovor sa njom kao da je
ona još uvijek ona djevojka sa kojom sam se povezala kad mi je bilo četiri
godine. Djevojka sa kojom sam išla u vrtić, djevojka zbog koje sam imala
svoj prvi pritvor jer smo previše pričale na satu. Ali ta najbolja prijateljica,
ta djevojka koju sam znala cijeli život, više nije postojala, na njenom
mjestu je osoba koju nisam poznavala.
Njena nekada kestenjasto- crvena kosa, sada je neobične crveno-
ljubičaste nijanse. Njene nekoć bistre zelene oči sada su bile ostakljena i
neusredotočene. I za nekoga tko je uzimao balet jako ozbiljno, i tko se
kretao sa lakoćom i gracioznošću, sada je razdražljiva kao da je popila
nekoliko šalica kave. Nokti su joj izgledali kao da ih je žvakala sve do
kože.
‚‚Pa, sada me ne želiš oko svoga sina?” Prekrižila je ruke preko prsa
ali teturala se. Posežući prema naprijed uhvatila se za granu stabla,
tražeći potporu kako se ne bi srušila na tlo. Dio mene želio ju je pustiti
unutra samo kako ne bi pala i slomila vrat.
‚‚Ne. Ne želim.” Obično plešem sa istinom oko nje, inače bih rekla
nešto poput ´naravno da te želim oko njega, ali…´ i izmislila nešto. Ali
plesala sam taj ples i pjevala tu pjesmu predugo, gledala sam najbolju
prijateljicu kako se povlači od mene sve više i više, tonući sve dublje i
dublje u drogu i seks.
Počelo je kao još jedna tinejdžerska djevojka, osvetom svojim strogim
roditeljima. U prvom razredu srednje škole išuljala bi se usred noći i
odlazila na tulume koje su stariji učenici priređivali. Napila bi se. Spetljala
sa dečkima iz naše škole.

Trofej Knjiga
 Ne želim je izbaciti iz svog života, ali podsjećala sam se da ova
djevojka nije prijateljica koju sam oduvijek poznavala, ona koja mi je više
bila obitelj nego što su moja alkoholičarka od majke ili moj kontrolirajući
otac, ikada bili. Ali ništa što sam uradila nije djelovalo. Bila je na
rehabilitaciji tri puta do sada. Tokom trećeg puta, nije se uopće trudila
završiti rok od devedeset dana, i na dan kada je napunila osamnaest,
ispisala se i otišla.
Tada su je roditelji zauvijek prekrižili. Tada je također počela
nestajati. Jedno vrijeme tjednima ne bih čula za nju. Onda mjesecima.
Ponekad sam mislila da je mrtva a onda bi se pojavila od nikuda,
izgledajući sve mršavije i mršavije. Otrcane odjeće. Isušene kose. Kože
prekrivene ubodima i ogrebotinama. Prašine skupljene ispod noktiju.
Ispovjedila mi se da je živjela na ulicama. Do vremena kad bi opet nestala
sa novcem koji sam mogla prikupiti, iznova bi se pojavila, još gore
izgledajući nego prije.
‚‚Dobro, neću ući,” rekla je,” ali gladujem. Možeš li mi dati nešto
novca? Samo malo, dovoljno da mi potraje tjedan ili barem blizu. Možda
sto? Za hranu?”
‚‚Ako si gladna mogu ti napraviti nešto za jesti i donijeti, ali nema
više novca.” Toliko sam blizu pucanja, ali pokušavam se držati hrabrom.
‚‚Ali…" Donja usna počela joj je podrhtavati. ‚‚Skinny će me ubiti ako
ne budem imala novac za njega. Trebala bih mu dati petsto dolara
večeras, ali nemam ih. Potrošila sam ih na taksi kako bi došla ovdje…
vidjeti te.” I eto je. Krivnja. I djelovalo je jer sam namjeravala pristupiti
posljednjoj zalihi rođendanskog novca koji sam dobila od prabake koju
nikada nisam upoznala, i predati joj ga.
‚‚Tko je Skinny i zašto želi petsto dolara od tebe? Je li on tvoj diler ili
tako nešto?”
‚‚Ne!” Prebacivala je pogled sa jedne na drugu stranu kao da nas
netko promatra, a onda joj se pogled opet ustremio na mene. ‚‚On je moj
svodnik,” šapnula je.
‚‚Isuse Kriste! U kojeg vraga si se upetljala?” galamila sam. Zastala
sam i tražila znakove da se netko u kući probudio, kada nisam čula ništa,
spustila sam glas do bijesnog šapata. ‚‚Zašto pobogu imaš svodnika?”
‚‚Ne znam.” Glas joj je pucao. ‚‚Ne znam gdje sam pogriješila Ray.
Ne znam kad sam ga srela. Ne sjećam se da sam se složila raditi stvari
koje radim. Ali radim ih i odvratno je, i mrzim to, ali on će me doista ubiti

Trofej Knjiga
ako mu ne donesem nešto novca večeras.” Naglo je podignula glavu. ‚‚I
to je jako osuđujuće, s obzirom da dolazi od tebe Ray, Miss Tinejdžerska
Mama Amerike, glavom i bradom,” siktala je.
Ostani jaka Ray. Sjeti se da je ona nenadmašiv manipulator. Treba
pomoć, ne novac. I njezine pohvale i uvrede pokušavaju se igrati sa mojim
emocijama, podsjetila sam se, prisjećajući se što oni članci kažu koje sam
googlala proteklih nekoliko mjeseci.
‚‚Razgovarala sam sa tvojim roditeljima danas. Rekli su ako se vratiš
na rehabilitaciju i ostaneš u šest-mjesečnom programu, možeš se vratiti
kući kad završi. Zašto to ne bi uradila?” upitala sam je, nadajući se da
će se složiti i pristati. Ali osjetila sam da je ovaj put drugačije nego inače,
duboko dole znala sam da se ovaj put neće vratiti.
‚‚Znam, Ray. Upravo sam došla od roditeljske kuće. I složila sam se
da ću ići. Idem. Samo prvo moram skinuti Skinnya sa svojih leđa a oni mi
neće dati nikakav novac.” Baš kad sam se namjeravala slomiti, šmrknula
je, primijetila sam trag bijelog praha u jednoj od njenih nosnica. Opet me
podsjeća da je svaka riječ iz njezinih usta, ovisnost ta koja govori, ne ona.
Znam da nije bila kod kuće i vidjela roditelje. Moja soba gleda na njihov
dnevni boravak gdje su njeni otac i majka gledali neki dokumentarac na
televiziji cijelu noć, sve dok nisu ugasili svjetla prije otprilike sat vremena.
‚‚Žao mi je. Jednostavnu ne mogu,” rekla sam, prekriživši ruke preko
prsiju.
‚‚Dobro!” Ispalila je, udarajući rukom u stablo. ‚‚Ali mogu li barem
posuditi tvoju baterijsku svjetiljku? Jebeno je mračno ovdje i vraga ne
vidim. Ostavila sam svoju u jebenoj kabini u brodu.”
Otišla sam do svoga ormara i izvukla staru, ružičastu baterijsku
svjetiljku, onu koja je pripadala jednom od dva pakiranja koje smo kupili
u trgovini sve za dolar kad smo bili peti razred. Izmislili smo vlastitu
verziju Morseovog koda i provele mnoge noći šaljući svjetla jedna drugoj
preko dvorišta, kroz prozore. Sve dok jedan od susjeda nije pozvao
policiju i prijavio moguću skitnicu, a mi bile prisiljene da prestanemo.
‚‚Evo,” rekla sam, predajući joj baterijsku svjetiljku. Uzela ju je i
okrenula prekidač. Kad se nije odmah upalila, udarila je u vrh svojim
dlanom dok nije oživjela. ‚‚Dobila si što si htjela sad. Odlazim Ray. Nećeš
se više nikada morati baviti sa mnom.”
‚‚Čekaj! Upravo si bila rekla da se vraćaš natrag na rehabilitaciju.
Zašto te ne bih više vidjela?” Grlo mi se stisnulo. Pogriješila sam. Nije bilo

Trofej Knjiga
važno što je uradila. Ne mogu izgubiti svoju najbolju prijateljicu. Bolesna
je. Treba pomoć.
Treba mene.
‚‚Pa rekla sam ti, ako nemam taj novac, Skinny će me ubiti.” Povukla
je svoju tamnu kapuljaču sa glave i okrenula baterijsku svjetiljku prema
gore, sve dok joj lice nije obasjalo žuto svjetlo. Dahnula sam. Tamno
ljubičaste modrice širile su se njenim očito slomljenim nosom, oba oka su
joj otečena, a jedno je imalo žuti krug okolo. Bjeloočnice su joj bile krvave.
U kutovima njenih ispucanih usana bilo je osušene krvi. Čeljust joj je bila
dislocirana.
Nije lagala. Ili možda jest ali netko ju je očito pretukao prilično jako.
Spremala sam se promijeniti mišljenje i otvoriti usta kako bih joj rekla da
može uzeti novac, kada je podignula ruku. ‚‚Nema veze Ray. Bilo je lijepo
poznavati te.” Ugasila je baterijsku svjetiljku i počela se spuštati niz
stablo, privremeno nestavši u mračnom dvorištu, sve dok se njena sjena
nije pojavila ispod ulične svjetiljke na prednjem prilazu. Okrenula se i
mahnula. ‚‚Bok Ray,” čula sam je kako tiho govori, režući tišinu noći.
Postoji konačnost u njenom pozdravljanju koja je činila da mi se dlake na
vratu podignu. Okrenula se da ode, ali zastala je i opet se okrenula.
‚‚I Ray? Što god da radiš, ne vjeruj tiraninu.”
Onda sam gledala kako se moja najbolja prijateljica opet okreće i
odlazi.
Možda posljednji put.
Šapnula sam joj natrag, nadajući se da me može čuti.
‚‚Bok Nikki.”

Trofej Knjiga
 Sedmo Poglavlje

KING

‚‚Ponovi, što je točno rekla ta jebena stvar?” Upitao je Bear.

‚‚Evo“, rekao sam, bacivši omotnicu preko sobe. Sletjela je na pod.
Bear se spustio i otvorio papir za koji sam želio da ga nikad nisam dobio.
Promrmljao je dok je čitao dugačko pismo od države koja me je
obavijestila da, budući da nisam kvalificiran za skrbništvo nad Max,
željeli bi da je stave na usvajanje. Već su imali zainteresiranu obitelj
koja je stupila u kontakt.
Već su je fizički odveli od mene, a sada su htjeli da im dopustim da
je daju drugoj obitelji i oduzmu joj oca u potpunosti.
To je bila posljednja jebena stvar koju sam trebao.
Bear i ja bili smo u delirijumu i živjeli smo sa samo nekoliko sati
sna u tjedan dana. Sranje, proveli smo vrijeme u ofanzivi, aktivno u
potrazi za Elijem. Bili smo posvuda od Miamija do Atlante, ali tip je bio
poput duha. Svaka informacija koju smo primili dovela bi nas negdje
odakle je upravo otišao.
Ponekad smo ga propustili samo za nekoliko minuta.
‚‚Kaže ovdje, da ne mogu uraditi to sranje bez tvog potpisa“,
zaključio je Bear, prebacujući pismo između svojih prstiju i kažiprsta,
bacajući ga slučajno na stolić za kavu.
‚‚Da, ali u osnovi kaže da će, ako se ne potpišem, biti u jebenoj
udomiteljskoj skrbi sve dok ne napuni osamnaest.“ Iskrivio sam
posljednji komad svog pištolja za tetoviranje. ‚‚Ne znam mogu li joj to
učiniti, čovječe. Kad sam bio klinac, dao bih sve za moju majku da
zapravo bude moja mama. Jebote, ja bih dao sve da znam tko je bio moj
otac.“
‚‚Ali tvoja mama je bila jebena pizda“, izjavio je Bear, ‚‚a sada je ona
jedna mrtva jebena pizda.“

Trofej Knjiga
 ‚‚Ta mrtva jebena pizda je razlog zašto nemam svoje dijete“,
podsjetio sam ga, "a možda je bolje živjeti sa normalnim ljudima koji ne
moraju brinuti o svim ovim sranjima oko ubijanja ili da budu ubijeni."
Bear je prevrnuo očima. ‚‚Sranje. Ubijanje tih drkadžija je posao. I
nema veze s obitelji. Što oni uopće znaju, koji kurac? Mi smo bezakonici,
prijatelju. Civili ne mogu zamarati svoje male jebene mozgove oko toga
što sve ovo znači, bez da jebeno ne pokvase svoje hlače.“
‚‚Znaš da sam u očima MC-a civil“, usprotivio sam se.
Bear mi je odmahnuo. ‚‚Samo mom starom, a što on jebeno zna?“
Na trenutak sam zastao; prije nego što sam podijelio sa Bearom
nešto što nikome nisam rekao. Čak ni Preppyju. ‚‚Ako ikada dobijem
priliku da za Max budem pravi tata... prelazim u pravog civila.“
Kao da si mi to morao reći. Jebeno sam znao to sranje. Javi mi kako
ti je prošao jebeni zahtjev za DeVry fakultet, ti jebena pičko, izrugivao se
Duh-Preppyja.
‚‚Ne misliš sada jasno. Elija ćemo lijepo i mrtvo srediti i onda možeš
razmisliti o tome kako si zvučao kao glupi drkadžija, kad si me
obavijestio da je Kralj Nasipa jebeno otišao u zakonite“, Bear se rugao.
Očekivao sam taj odgovor od Beara. Znao sam da ne bi shvatio
koliko bi jedna osoba mogla uraditi za svoje dijete, za svoju obitelj. ‚‚Znaš
kako bi ti učinio sve za svoju braću u MC-u?“
Bear je kimnuo. ‚‚Za MC. Za tebe. To čovječe. Bilo što. Ukrao, borio
se, osakatio, ubio. Sranje, primio bih i jebeni metak. Vratio bih se i
oduzeo Preppyjev jebeni metak odmah ako bih mogao.“ Vjerovao sam
mu, zato što je Bearova odanost išla toliko duboko.
‚‚Pa,“ počeo sam, ‚‚te stvari su sranje u usporedbi sa onim što bi bio
spreman učiniti za svoje vlastito dijete.“
Bio je red na Beara da odmahne glavom. Znao sam da nikad neće
razumjeti što mislim osim ako on tu još nije prisutan i ako ne bi imao
vlastito dijete jednog dana, a ta misao je u najboljem slučaju smiješna.
Protrljao sam rukom preko dlaka na čeljusti, koje su tijekom
prošlog tjedna postale još više zarasla brada. Sve što sam htio bilo je da
odvučem Psića u svoj krevet i da u doglednoj budućnosti, postavim lice
između njezinih nogu.
Ali to nisam mogao dok ne završim s Elijem.

Trofej Knjiga
 Tip je bio pametan. Volio je svoju osvetu serviranu polako, slatko i
mučno. Mučenje je riječ koju bih koristio da bih opisao kako ne mogu
doprijeti do Psića. I to je bilo previše opasno. Posljednji tip koji je Eliju
postavio svoje granice, izgubio je cijelu svoju obitelj, sve do svojih daljih
rođaka, prije nego je Eli konačno okončao blijedog momka natjeravši ga
da gleda svakog koga je volio kako umire jedan po jedan.
‚‚Ponovno ćemo početi raditi ujutro“, rekao sam, ‚‚stavi više senzora
tamo, provjeri možemo li dobiti informacije od osoba bliže njemu ili
njegovom unutarnjem krugu. Netko tko će znati gdje je u sadašnjem
vremenu, ne u prošlom.“
Protrljao sam oči. Bio sam umoran, ali i nemiran. Moja koža je
doslovno svrbjela zbog prošlih jebenih problema i traženju poteza prema
rješenju.
Kao stavljanje jebenog metka u Elija.
U idealnom slučaju, volio bih to učiniti bez zaustavljanja jebenog
automobila, a zatim se vratiti po Psića.
Onda možemo shvatiti što sa Max.
Zajedno.
‚‚Imaš li tu još prostora?“ prozvao sam Beara koji je ležao licem
prema dolje na kauču. Bili smo u stanu koji je sam izgradio u mojoj
garaži. Bez prozora i samo jedna vrata za ulaz i izlaz, i zbog toga smo se
osjećali manje kao pokretne mete u glavnoj kući.
Bear je progovorio u jastuk, nabrajajući dijelove tijela koji već nisu
bili prekriveni tintom.
‚‚Neki su na mom vratu, u unutrašnjoj strani moje desne ruke,
mislim na nekoliko prstiju... i moj kurac, ali ti nisi moj tip, drkadžijo,
ruke dalje od mene.“
Ne može ti tetovirati kurac, Bear. On ne radi mikro portrete.
Nasmijao sam se na zvuk Preppyjevog glasa u glavi i još jednom
povukao joint koji smo zajednički dijelili Bear i ja. ‚‚Što je tako jebeno
smiješno?“ Upitao je, podižući glavu s jastuka.
Oči su mu bile crvene.
‚‚Prep“, rekao sam, držeći dim u plućima koliko sam mogao,
puštajući ga da mi gori u grudima sve dok ne bi imao razlog da ga
ispustim. ‚‚Ovo je sjebano, ali... ponekad ga još čujem.“

Trofej Knjiga
 Bear se uspravio i povukao još tri dima, prije nego što se naslonio
na naslonjač kauča i ruke raširio po stražnjem dijelu jastuka. ‚‚Znam
na što misliš. I ja isto. On je uvijek bio tu da razbije sva teška sranja u
koja smo svi ušli. Sad kad on nije ovdje, samo su tu sva teška sranja...
i nema Prepa.“
Plan je bio prespavati noć i odmoriti se prije povratka na sve. Bacio
sam se i okretao satima, znajući da dok se Psić ne vrati u moj krevet,
nikad više neću imati dobar san.
Čuo sam Beara kako mrmlja, imajući sigurno i on svoje bacanje i
okretanje.
Konačno, prestali smo pokušavati sa snom.
Nakon tri sata smo bili još više napušeni i neko vrijeme je bilo gotovo
kao u stara vremena kad smo ja, Bear i Preppy proveli mnoge noći na
ovaj isti način. Osim bez Preppyja. I baš kao i tada sam palio pištolj za
tetoviranje.
‚‚Jesi li spreman to učiniti?“ Upitao sam, podižući pištolj, koristeći
nožnu pedalu kako bi prozujalo u zraku.
‚‚Jebote, da. Tetoviraj me, kučko“, odgovori Bear i sjedne na hrpu
guma koje je koristio kao improvizirani stolić za kavu s leđima okrenut
meni. Položio je bradu na prsa i povukao je kosu ispred sebe. Dodirnuo
je prstima jedno od nekoliko neoznačenih dijelova kože na tijelu. ‚‚Točno
tu, čovječe.“
Otišao sam u opciju slobodne ruke i četrdeset minuta kasnije Bear
je imao novu tetovažu sa velikim, podebljanim slovima.
PREP
Nije čak ni tražio da vidi, prije nego što je pao natrag na kauč.
Zapalio je cigaretu i izlio neki bijeli prah iz male vrećice na stol,
oblikujući linije žiletom, a zatim koristeći smotanu novčanicu dolara da
ušmrka dvije linije. Držeći nosnice zajedno, Bear se nasmijao. ‚‚Sjećaš
se kad sam skočio s krova garaže u zaljev? Čovječe, to sranje bilo je
epsko.“
‚‚Sjećam se“, rekao sam, odmahujući glavom kad mi je Bear
pokušao pružiti zamotani dolar. „Preppy samo što nije imao srčani udar
kad si ga bacio u vodu. Njegove bijele tregere čistila je hemijska čistiona
tri puta tog tjedna."

Trofej Knjiga
 Bear je izgledao umorno kao i ja, ali bilo je više toga u svemu nego
samo nedostatak sna. Nikad ga nisam vidio da izgleda tako izlizano.
‚‚Što je ušlo u tebe? Već neko vrijeme nisi sav svoj. Čak i prije sranja,
dolje s Preppyjem. Što je, dovraga, s tobom?“ Upitao sam.
Bear je uzdahnuo, odmarajući se rukom na sljepoočnici i držeći
cigaretu. ‚‚Stari mi želi predate čekić vlasti.“
‚‚Zar to nije uvijek bio plan?“
Bear je slegnuo ramenima. ‚‚Da, kad umre ili kada bude imao
devedeset godina. Čak je i tada dio mene mislio da će biti zakopan s tim
jebenim čekićem u svojim krutim rukama. Ali on mi to želi predati...
sada.“
‚‚Još uvijek ne razumijem. Koji je tu jebeni problem?“
Bear je ustao i počeo hodati naprijed-natrag ispred kauča. ‚‚Biti
pošten čovjek? Jednostavno nisam siguran da to želim više. Ono što je
imalo smisla kad sam se prekrio amblemima, više nema smisla. Sranja
se mijenjaju. U klubu. Izvan kluba. Stvari jednostavno nisu onako
kakve sam mislio da će biti“, rekao je Bear odsutno gledajući u strop.
Odmahnuo je glavom kao da je razmicao maglu. ‚‚Možda samo trebam
malo pičke“, rekao je ‚‚možda kad sve ovo sranje završi, pošaljem poruku
onoj britanskoj curi Jodi. Ona se jebe kao šampion i preferira ga u
guzu.“
‚‚Neka slučajna riba neće popraviti sranje“, rekao sam.
‚‚Znam, ali moj kurac u njenoj guzi će mi barem na trenutak
priuštiti da zaboravim.“ Ispružio se na kauču. Počešao je ruku.
Pretpostavljam da nisam bio jedini nemiran i osjećao taj svrab da riješim
sve ovo sranje.
‚‚Mogu li te nešto pitati?“ Bear se nagnuo naprijed i zgrabio cigarete
sa stola. Nije čekao na moj odgovor. ‚‚Zašto je Doe ona koja ima tvoja
jebena muda u rukama, sva rastrgana, kad si ti znao imati kučku ili
dvije na dan? Ponekad obje u isto jebeno vrijeme“, požalio se Bear.
Podigao sam obrve. ‚‚Sada ćemo sjediti i razgovarati o našim
jebenim osjećajima?“
‚‚Mislim, ona je jebeno prelijepa, čovječe. I zvao sam djevojke
vrućima, seksi, droljama, ali u jebenom Da-bi-parkirao-stalno-u-nju
načinu. Ona je drugačija. Djevojka poput nje trebala bi biti daleko od
svih tko čak i nalikuju na bijelo smeće u Floridi poput nas.“

Trofej Knjiga
 Izvadio sam pištolj i stavio ga na stol. ‚‚Upravo ćeš reći nešto za što
ću trebati ovo?“ pitao sam.
Ali nije ono što je rekao, što je zapisano po cijelom njegovom plavom
bradatom licu, što me stvarno raspizdilo.
Htio je zaštititi Psića.
Zato što ju je volio.
Htio sam isprazniti komoru pištolja u njegova jebena prsa, ali
nisam. Jer sam shvatio. Jer Psić je bila sve u jednom prekrasnom
jebenom paketu, i nije bila njezina krivnja ništa više od toga jer sam i
sam to vidio, ali i drugi, i nije bila Bearova krivnja što je i on to osjetio.
Ali bio bi kriv ako bi ikada djelovao zbog toga.
Ako bi je ikad dotaknuo, mogao bih stajati nad njegovim mrtvim
tijelom, držati pištolj iznad njega i još uvijek se ne bi ni najmanje osjećao
krivim, jer bi on bio vlastiti krivac što bih ga morao ubiti.
Bear je to znao.
‚‚Jebi se ti i tvoj pištolj“, podsmijehnuo se Bear, ‚‚Već znaš da mi se
svidjela od početka.“ Ugasio je cigaretu u praznu bocu piva. ‚‚Žalim što
sam je te večeri poslao tebi uz stepenice. Što je nisam zadržao.“ U glasu
mu se osjećala tuga. ‚‚A onda kada si sve to sjebao, kada si gotovo
umočio kurac, nikad nisam bio jebeno ljući nego kada si se vratio na
dok.“ Bear je povukao još jedan dim cigarete. ‚‚Kako ja to vidim, duguješ
mi drkadžijo.“
Bear koji ju je te noći poslao u moju sobu, ali i zbog toga što sam
uopće upoznao Psića, bio je jedini razlog zbog čega moja šaka još nije
bila povezana s njegovim nosom.
Trebala nam je promjena u razgovoru prije nego što učinim nešto
zbog čega bismo oboje požalili. Ja, jer je on bio moj prijatelj. On, jer bi
bio pun jebenih metaka.
‚‚Još uvijek nisi odgovorio na pitanje, drkadžijo.“ Bear se nagnuo
naprijed. ‚‚Zašto ona?“
Slegnuo sam ramenima. ‚‚Ne znam“, odgovorio sam iskreno. ‚‚To je
samo još jedna činjenica. Baš kao što je nebo plavo. Trava zelena.“
Slegnuo sam ramenima. ‚‚Ona je moja. Samo moja. Samo da znaš.“
‚‚Jesi li ikad pomislio da zaslužuje bolje od ovog sranja?“ Bear je
mahnuo rukom po sobi. ‚‚Od tebe?“ Pogledao sam ga s upitnim

Trofej Knjiga
pogledom. Ako sam bio na rubu prije ovog razgovora, sada sam prelazio
granicu. ‚‚Ne ja, drkadžijo. Samo... bolje. Od ovoga. Od ovog života.“
‚‚Naravno.“ Zapalio sam cigaretu i udahnuo, bacajući upaljač na
stol. A onda sam pogledao gore i u Beara i nasmiješio se.
‚‚Ali nema bolje... ona ima mene.“
Jedva sam izvukao riječi iz usta kad su se beton i čelik srušili oko
nas i uletjeli u stan poput tornada.
Sagnuo sam se; puzeći na trbuhu tražio sam zaklon iza stolića za
kavu. Kad sam udahnuo, zakašljao sam se povukavši prašinu u pluća.
Zaškiljio sam, promatrajući naslage krhotina prema mjestu gdje se
dogodio udar.
Ogromna rupa bila je na mjestu gdje je zid stajao samo nekoliko
sekunda ranije.
Ostaci toga zida; ogromna gomila srušenog betonskog bloka,
prekrili su dnevnu sobu.
I kauč koji je bio ispred toga zida.
I osobu koja je ležala na kauču.
Bear.

Trofej Knjiga
 Osmo Poglavlje

DOE

Bilo je prerano. Ili prekasno.

Ili previše nešto.
Napokon sam imala sjećanje na nekoga prije gubitka pamćenja, i
to na nekoga koga sam poznavala i nakon gubitka pamćenja.
Nikki.
Moja najbolja prijateljica sve od kad smo bili u pelenama. Koja je
također bila kurva koja se ponašala kao da mi čini uslugu ostavljajući
me da se sama snalazim, dok smo pokušavale preživjeti na ulici.
Nije bilo sumnje u mom umu da mi je to pomoglo da se prisjetim
veze između svoje prošlosti u budućnosti. To je jedina stvar koja mi je
bila jasna. Sve ostalo je bilo poput vožnje automobila, sa mutnim
vjetrobranom, pokušavala sam vidjeti cestu kroz mrlje.
Zašto bi Nikki, znajući tko sam ja, znajući da smo praktički sestre,
predložila da se prodam bajkeru na Kingovom tulumu, u zamjenu za
topli krevet i zaštitu?
Nesposobna da zaspem i sa isto tako previše pitanja koja su mi se
motala po glavi, izašla sam na prednji trijem kuće i sve od tada sjedila
tu gledajući u uokvirenu fotografiju od Nikki.
King nije bio jedini koji mi je lagao cijelo vrijeme. ‚‚Zašto mi nisi
rekla tko si? Tko sam ja?“ pitala sam njenu sliku, prelazeći prstima po
srebrnom okviru.
‚‚Hej Ray, dugo se nismo vidjeli! Kako si jabučice? Što ima? Kako je
bilo na putu? Kako je tiranin ovih dana?” Pogledala sam dole gdje je
poštar stajao, na gornjoj stepenici. Vani je bio dan, a ne sjećam se kad
je sunce izašlo. Nosio je tamno plave, kratke hlače sa odgovarajućom
čarapama do koljena. Njegov osmijeh je bio jedan od onih divovskih koji
je govorio da je on bio jedan od onih uistinu sretnih ljudi, na teškim
lijekovima ili kompletno lud.

Trofej Knjiga
 ‚‚Hej…“ uspravila sam se u ljuljački na trijemu, škiljeći u pokušaju
da pročitam njegovu pločicu sa imenom, ‚‚… Barry? On je dobro…
pretpostavljam?” Bila sam užasna lažljivica, ali u isto vrijeme, nisam se
mogla natjerati da mu kažem, da ne samo da ga se ne sjećam, nego da
nisam ni vidjela oca sve od kad me iskrcao prethodnog dana, bez riječi
kad će se vratiti.
Nisam htjela uvrijediti njegov osmijeh.
Barry više ništa nije rekao, ali nije ni trebao. Njegove skupljene
obrve i namreškan nos govorili su umjesto njega. Spustio je poštu na
rub i bez ijedne dodatne riječi, skliznuo unatrag, prije nego što se
okrenuo i otišao, kao da je upravo hranio bijesnog pit bulla, trudeći se
da ga ne ugrize.
Ali ja sam bila bijesna. Zbunjenost je kučka. Vodila je pitanjima,
koja su opet vodila prema još pitanja, koja su vodila frustriranosti, koja
su vodila bijesu.
‚‚Želi te vidjeti u svom uredu,“ Nadine je rekla. ‚‚Tvoja majka je
također tamo. Čekaju te.“
‚‚Ozbiljno?“ Ustala sam sa ljuljačke, automatski sam zagladila kosu
i namjestila kratke hlače, povlačeći ih prema dole kako bi izgledale duže.
Što je bilo čudno, jer nije me bilo briga što misle o meni, ali pokret
kojim sam osiguravala svoju naočitost bio je automatski. Vidjela sam
isti službeni auto koji me je uzeo od Kinga to jutro, ali također nisam
imala nikakav nagon da požurim senatoru i poželim mu dobrodošlicu
kući. On možda nije bio onaj koji je naredio da se King ubije, ali bilo je
nešto previše slučajnosti u vezi cijele situacije koja me je držala na rubu
i sa podignutom zaštitom, čvrsto zaključanom na mjestu.
‚‚Osjeća li se moja majka imalo bolje?“ Upitala sam dok sam slijedila
Nadine prema radnoj sobi. Kuća nije bila velika ni na koji način.
Staklena vrata očeve radne sobe mogla su se vidjeti sa bilo koje točke iz
dnevnog boravka i kuhinje, također je vodila pravo od ulaznih vrata.
Nije bilo potrebe da mi pokaže gdje je. Ali onda sam shvatila da je Nadine
samo pokušavala biti pažljiva zbog moga gubitka pamćenja.
‚‚Hvala ti,“ rekla sam. Nadine je klimnula i uz krut osmijeh, vratila
se natrag svome poslu u kuhinji. A onda se opet dogodilo. Drugi put u
proteklih dvanaest sati. Ovaj put, bljesak je bio samo na trenutak, slika
je dolazila brže, čistije.
Još jedno sjećanje.

Trofej Knjiga
RAY

SA 15 GODINA

Ured moga oca njegov je hram, njegovo i za sve njegove političke idole
virtualno svetište. Američke zastave visjele su uokvirene na zidovima,
fotografije njega samoga kako se rukuje sa muškarcima sa lažnim,
blještavo bijelim zubima i još lažljivijim osmijesima. Muškarci koje je
smatrao većima od samih smrtnika.
Muškarci za koje je težio da bude kao oni.
Bog Republikanske Stranke.
U njegovom nastojanju da postane kao oni, moj otac je odavno
izabrao politiku iznad svoje obitelji. Osim, naravno, ako je račun ili zakon
koji je gurao uključivao bilo kakvu vrstu obiteljskih vrijednosti. Tada smo
bili na čelu, paradirali okolo i korišteni kao primjer svemu što bi dobra,
konzervativna kršćanska obitelj trebala predstavljati.
Križ je visio sa njegovog stola, odmah pokraj američke zastave.
To je potpuno sranje.
ON je potpuno sranje.
Nikada nije ni zakoračio u crkvu iz razloga koji nisu povezani sa
politikom, ali ljudima govori da je protestant.
Ono što on doista je, jest jebeni lažljivac.
Sve u vezi njega, sve u vezi njegovog ureda, vrištalo je formalnost i
sranje.
Baš zbog toga sam izabrala ovu sobu kako bih mu priopćila vijesti, i
to tokom njegovog uobičajenog radnog vremena, nadajući se da će
obuzdati živce dok je na svojoj svetoj zemlji.
Obukla sam se prikladno, kao da ću na razgovor. Odgovarajuća žuta
jakna i suknja olovka kroja, ravno iz priručnika Jackie Kennedy.
Sakrivala sam nabreklinu sada već nekoliko mjeseci, ispod vrećaste

Trofej Knjiga
odjeće, ali odijelo je naglašavalo moj zaobljeni trbuh. Šest mjeseci sam
trudna i više nema skrivanja.
Špijunirala sam oca kroz staklena, francuska vrata, leđima
okrenutim prema meni, naslanjao se na jednu od zelenih stolica ispred
njegova stola. Duboko sam udahnula i gurnula vrata.” Tata, možemo li
razgovarati?” Riječ ´ tata ´ zvučala je smiješno za izgovoriti. Nisam ga
tako zvala godinama. Korištenje te riječi strateški je potez sa moje strane,
započinjanje razgovara podsjetnikom tko je on meni.
Nešto što mislim da često zaboravi.
Nije mi bio nikakav otac već godinama.
On nije tata uopće.
Okrenuo se kad je čuo da prilazim, otkrivajući da nije sam. Tanner
je sjedio u jednoj od visokih zelenih stolica, ispred očevog stola, smiješeći
se malo previše veselo po meni. Nešto se sprema. ‚‚Što se događa?”
upitala sam, nesigurno koračajući dublje u sobu.
Senator je prvi progovorio, ‚‚Tanner mi je rekao vaše vijesti,” rekao
je, popravljajući svoju jaknu i povlačeći porub iste. Pogledao je prema
dole, gdje su mi ruke odmarale na zaobljenom trbuhu. Izgledao je
uznemireno, kao da mu je netko upravo rekao da mu je broj glasača naglo
opao, ne kao da je njegova petnaestogodišnja kćer trudna.
‚‚Jest?“ Ubit ću ga.
‚‚Da,“ odgovorio je, zaokruživši stol i sjedajući u svoju stolicu visokog
naslona boje burgundca, više prijestolje nego uredska stolica. Usne su
mu bile stisnute u čvrstu liniju. ‚‚I koliko god to ne želim, morat ću još
nekoga umiješati u ovo.“
Koga bi još moga umiješati u ovo sve? Oh. Sranje.
Moju majku.
Nisam stvarno ni razmišljala da razgovaram sa njom. Za mene, moja
majka nije bila bitna. Rijetko sam je viđala a kad jesam, bila je na funkciji
kojom se pretvarala da je PTA4 tip mame, a onda, kad bi se svjetla ugasila
u plesnoj dvorani, prekidač biti ´mama´ ugasio, vratila bi se u stanje moga
ignoriranja, kao uvijek.
Ne znam da li sam uopće čula moje roditelje da razgovaraju jedno sa
drugim osim ako se ne raspravljaju oko nečega. I to nešto uvijek ima veze

4
PTA – Parent-Teacher Association

Trofej Knjiga
sa očevom kampanjom. Prestali su raspravljati o svom odnosu prije
mnogo godina.
Teško se raspravljati oko nečega do čega ti nije stalo.
‚‚Dobro,“ ponizno sam rekla, pripremajući se za usranu oluju koja me
čeka. I premda se skupljam u sjedalu pokraj Tannera, neobično se
radujem onome što će se dogoditi. Stiskala sam ruke. Tanner nije
izgledao pogođeno. Ležerno je sjedio, gležnja prebačenog preko koljena.
Otac je ustao, izgledajući nestrpljivo. ‚‚Vraćam se za trenutak,“
obznanio je i napustio sobu.
Trznula sam glavom prema Tanneru. ‚‚Što si mu točno rekao?“
šaptala sam.
Šapnuo je natrag. ‚‚Istinu.“
Udarila sam ga u rame. ‚‚Zašto si dovraga to uradio? Ja sam mu
namjeravala reći. Tako smo se dogovorili.“
‚‚Aha, ali razmislio sam o tome i odlučio da je bolje ako čuje od mene
jer se ne može razbjesniti na mene.“
‚‚Ta odluka nije bila na tebi Tanneru. Ne možeš jednostavno sam
određivati sva pravila cijelo vrijeme, znaš?“ Prekrižila sam ruke preko
prsa. ‚‚I zašto se ne može razbjesniti na tebe?“
‚‚Može se naljutiti, ali jednostavno me ne može samo nabiti u
stražnjicu ili slično. Jer ako to uradi, zna kako ću reći tati kako je dobri
senator bio zao prema meni. I samo tako, njegov broj jedan u potpori za
kampanju, doveo bi vlak pun novca do škripavog zastoja,“ Tanner je
ponosno rekao. Namignuo mi je.
Upravu je.
Iako sam još uvijek ljuta. ‚‚Drago mi je što sjediš tu samozadovoljan
i samouvjeren dok se ja doslovno tresem u čizmama.“ rekla sam.
Moj otac se vratio natrag u sobu, sa mobitelom u ruci. Sjeo je i spustio
mobitel na stol.
Možda je njegov plan bio da nazove moju majku? Znala sam da nije
kući, ali nisam imala pojma gdje je nestala ovaj put. Mogu samo zamisliti
što ima reći na ovo.
Njena pitanja za mene uvijek su vezana za ono u što sam se uvalila
ovaj put ili sadrže bilo kakvu drugu podrugljivu primjedbu, koja upućuje
da nisam ništa drugo nego savršeno, poslušna kćer.
Što nisam.

Trofej Knjiga
 ‚‚Ramie Elizabeth…“ senator je počeo. Tako me uvijek zove kad
otkrije da ne živim po njegovim nemogućim standardima. Zatim, na kraj
svega, dodaje optužbe izjavljene u trećem licu.
Remi Elizabeth odlučila je prestati svirati klavir a nije me
obavijestila.
Remi Elizabeth čini se da misli kako su njeni maleni crteži važniji
od pravog školovanja u pravoj školi.
Ramie Elizabeth opet je visjela okolo sa tom užasnom djevojkom
Nicole Arnold.
Na neki čudan način, doista sam sretna što mu mogu dati nešto što
je vrijedno razočaranja. Sve ovo do sad jedva da su bile srednje smetnje.
Požarne vježbe do ovoga trenutka. Moći će danas iskoristiti svoje vještine
da se osjećam kao neuspjeh.
Jer danas, požar je stvaran.
‚‚… trudna si,“ moj otac je rekao, kao da je on onaj koji iznosi novosti.
Ustuknula sam, jer čuti riječi naglas nekako čini situaciju još
stvarnijom. Kao sada, kada zna, čak sam još više trudna nego kad sam
prošla kroz vrata.
‚‚Ne uče o prezervativima u toj tvojoj privatnoj školi?“ senator me
upitao, a onda vidim krivnju kako mu prelazi licem čim je pitanje
izgovoreno, jer već zna odgovor.
Tanner je vidio isto što i ja, odgovorio je umjesto mene. ‚‚Ne
gospodine. Ne uče,“ rekao je sa ogromnim osmijehom. I znala sam zašto
se smiješi. Moj otac je imao kampanju protiv podučavanja o kontracepciji
u našem lokalnom, školskom okrugu. Njegov plan podučavanja o seksu
bila je apstinencija, tečaj zvan Jedino Apstinencija.
‚‚Izbriši taj smiješni osmijeh sa svoga lica,“ otac je rekao Tanneru,
naslanjajući se na stol. ‚‚Nadine će nazvati privatnog liječnika. Naravno
da ne mogu stati iza prekida, ali zakon je sada na vašoj strani, i još uvijek
je vaša odluka, sve dok Republikanci ne uvedu promjene u vezi toga.“ To
nije izjava o mojim opcijama, to je sugestija. Naredba.
‚‚Ne!“ rekla sam ustajući. Držala sam svoju labavu haljinu oko svoga
jako zaobljenog trbuha kako bi mogao biti licem u lice sa onim što mi je
predlagao. ‚‚Prekasno je za to.“ rekla sam, ‚‚i čak i da nije, ne bih
jednostavno samo nazvala liječnika i riješila ga se.“ Zurila sam dole u
njega.
‚‚Kako misliš prekasno je?“ moj otac je oprezno upitao.

Trofej Knjiga
 ‚‚Već je u šestom mjesecu,“ Tanner je rekao, pokušavajući skrenuti
nešto od njegove gorčine s mene.
Srećom uspjelo je jer je senator nastavio sa novim planom. Još uvijek
sam čekala da pozove moju majku.
‚‚Moramo ovo riješiti, shvatiti kako da pristupimo ovom neredu,“ moj
otac je rekao. ‚‚Postoji mnogo toga što moramo uzeti u obzir s obzirom na
situaciju,“ i upravu je. Moramo razgovarati o tome što da uradim po
pitanju škole. Tko će me voziti na liječničke preglede, i jako puno drugih
detalja. Ispreplela sam prste i duboko udahnula.
‚‚Slušaj,“ počela sam, ali moj otac je podignuo ruku kako bi me utišao
i posegnuo za uredskim telefonom na stolu i povukao ga od kuta prema
sredini. Zatim je tražio nešto po svom mobitelu, prstom klizeći po ekranu.
Našavši ono što je tražio, pritisnuo je dugme zvučnika na uredskom
telefonu i tipkao po mobitelu.
‚‚Ovdje Mags,“ ženski glas je obznanio.
‚‚Price je,“ moj otac je izjavio. ‚‚Imamo situaciju ovdje. Morat ćemo
razraditi strategiju, posljedice, a onda moramo razgovarati o ocjeni
odobrenja. Možda napraviti anketu.“
Mags. Znala sam to ime.
Muškarac ispred mene, moj otac, onaj koji se naginjao preko
uredskog telefona, nije nimalo mario što je njegova tinejdžerska kćer
trudna. Nije ga bilo briga što ću propustiti školu. Nije ga bilo briga što
nemam blagog pojma o brizi za bebu, ili što će se cijeli moj svijet uskoro
promijeniti na najdrastičniji mogući način. Ne.
Ovaj telefonski poziv je poput bacanja kantice sa ledom na moju
glavu i vraćanja natrag u stvarnost koja je bila senator.
Jer njegov telefonski poziv bio je jednoj i jedinoj Mags Allbright.
Iznimni odnosi s javnošću.
Ja nisam njegova kćer.
Ja sam situacija.
To je službeno bio zadnji dan kad sam ga nazvala tata.
Od toga dana zovem ga samo jednim imenom, isključivo jednim
imenom.
Senator.

Trofej Knjiga
 Moj otac je sjedio iza svoga stola izgledajući poprilično isto kao i
dana kad sam mu rekla da sam trudna, osim možda malo lošijeg
držanja. Oko njegovih očiju bili su krugovi, kosa mu je bila primjetno
sjeđa, koža blago žućkasta. Sjela sam u istu zelenu stolicu na kojoj sam
sjedila tri godine ranije.
‚‚Nećeš pozdraviti?“ glas je upitao iz kuta. Okrenula sam glavu kako
bih vidjela svoju majku kako sjedi u savršenom položaju, sa nogama
prekriženim na gležnjevima, u stolici visokog naslona.
‚‚Bok,“ rekla sam. Moja majka se nagnula naprijed, oslanjajući se
na naslon za ruke. Podignula je staklenu čašu koja je bila napunjena
nekom vrstom tamne tekućine, i ustala. Spustila je čašu na senatorov
stol, a tekućina se prelijevala preko ruba. ‚‚Osjećaš li se bolje sada
nakon što si se vratila iz… toplica?“ upitala sam.
‚‚Dobro sam draga. Tako mi je drago što si kući,“ mehanički je rekla.
‚‚Pretpostavljam da se ne sjećaš ni mene,“ izjavila je.
Odmahnula sam glavom a onda se sjetila okvira fotografije kojeg
sam još uvijek stiskala u rukama. ‚‚Iako, sjećam se nje.“ Okrenula sam
okvir u rukama i pokazala na Nikki.
‚‚Sjećaš se Nicole?“ moj otac je upitao, zvučeći jako iznenađeno.
Klimnula sam. ‚‚Samo jedno sjećanje. Došla je na moj prozor, tražila
me pomoć. Novac.“ Oči su mi se ispunile suzama ali zadržavala sam ih
natrag. ‚‚Rekla sam joj ne.“
Senator je uzdahnuo. ‚‚Zabranio sam ti da se viđaš s njom nakon
što je otišla na rehabilitaciju prvi put, ali nisi poslušala. Nikad ne bi
poslušala kad je ta djevojka u pitanju.“
‚‚Očito jedan put jesam jer se sjećam da sam je otjerala sa svoga
prozora.“
‚‚I trebalo bi ti biti drago što jesi,“ moja majka se ubacila, ‚‚jer ona
je…“
‚‚Margot,“ senator je upozorio.
‚‚Ona je što?“ upitala sam. Već sam znala odgovor ali dio mene
morao ga je čuti naglas.
‚‚Ona je mrtva,“ moja majka je dovršila, slegnuvši ramenima. ‚‚Taj
otrov što je ubrizgavala u sebe konačno ju je ubio. Pronašli su je u
prljavom motelu na autocesti.“ Nije bilo poštovanja u glasu moje majke
; nos joj je bio podignut kao da je namirisala nešto trulo u zraku. ‚‚Imala

Trofej Knjiga
je torbicu punu prezervativa i droge. Okrenula se prodavanju svoga
tijela kako bi održavala svoje navike.“
Ustala sam sa svoje stolice, gotovo je bacivši unatrag. ‚‚Dakle, samo
zbog toga što kupuješ svoja sranja sa lijepom etiketom i uroniš ih u
kristal, misliš da te to nekako razlikuje?“ Pokazala sam na piće u njenoj
ruci. ‚‚Nikki je ubacivala svoja sranja u venu, ti svoja guraš niz grlo.“
Odmahnula sam glavom u nevjerici. ‚‚Ti nepismena kučko! Bila je
ovisnik, kao što si ti očito ovisnik. Jedina razlika između vas dvije jest
što ona to nije pokušavala učiniti lijepim.“
‚‚Izlazi,“ moja majka je rekla, sa rukama koje su se vidljivo tresle.
Bacila je čašu od zid koja se razmrskala od zid, pokraj slike George W.
Busha.
‚‚Obje. Prestanite. Margot, auto čeka. Idi. Brzo ću ti se pridružiti.“
Moja majka me nakratko pogledala dok je radila ono što joj je rečeno,
napuštajući sobu u tišini. Prednja vrata sa treskom su se zatvorila
nekoliko sekunda kasnije.
Moj otac nije obratio pozornost na majčino ponašanje. ‚‚Moramo ići
na jedan događaj u Myrtle Beachu. U međuvremenu, dolazi specijalist
koji će te pregledati. On je stručnjak po pitanju trauma glave i gubitka
pamćenja. Radi uglavnom sa veteranima u VA, ali složio se doći raditi s
tobom. Pokušaj se ponašati dok nas nema i… tvoja majka… ona je…
osjetljiva ovih dana. Budi blaža prema njoj.“ ustao je i zakopčao svoju
jaknu. Otvorio je ladicu na svom stolu i izvukao drečavi, sjajno–zlatni
sat sa crvenim dijamantima oko okvira. ‚‚Vraćamo se u četvrtak,“
škljocnuo je i napustio prostoriju.
Odjednom moj strah od samoće nije uopće imao nikakvog smisla.
Zato što bih radije bila sama nego provela još jednu minutu sa svojim
roditeljima.
Tamo i tada sam se zaklela da ću biti majka Sammyu, koja prema
mojim sjećanjima, moja majka nikada nije bila meni.
Željela sam da Sammy odrasta osjećajući se voljeno, i da zna, bez
obzira na sve, da ću uvijek biti tu za njega. Zadnja stvar na svijetu koju
sam željela jest da mrzi vlastitu majku.
Kao što ja mrzim svoju.

Trofej Knjiga
 Deveto Poglavlje

KING

Kada su se krhotine razletjele po sobi, puzao sam na trbuhu,

provirio sam iza stolića za kavu gdje sam se sklonio. Kauč na kojem je
sjedio Bear više se nije mogao vidjeti od ruševina.
A niti se vidio Bear.
Uslijedila je gužva sa glasovima. Izdate su zapovijedi. Zvučalo je kao
da su zapovijedi izgovorene u kanjonu i sve što sam mogao razabrati
jest mjesto gdje odjekuju njihovi glasovi.
Bol. Tupa i pulsirajuća, udara u mojoj glavi. Krv mi je kapala u oči.
Vid toliko zamagljen, da sam zaškiljio. Dvojica muškaraca koji su nosili
automatske puške provukli su se preko ostataka zida i ušli u stan. Bili
su usredotočeni na nešto što visi sa hrpe ostataka na kauču, a to je i
trenutak kada sam napokon ugledao Beara.
Ili barem dio Beara.
Noga mu je visjela pod čudnim kutom, naslonjena na veliki komad
betona. Njegove traperice bile se rastrgane. Iz njegova tijela tekla je krv.
Nešto se pomaknulo van i moja je pozornost pala natrag na rupu u
zidu. Bio je tu veliki kamionet odmah iza olupine, još uvijek je radio,
svjetla su bila upaljena i sijala izravno u stan. Na prednjem odbojniku
se nalazila nekakva naprava za razbijanje.
Naslonjen na kamionet, bio je Eli.
Primijetio me i nasmiješio se, dotičući svoj šešir, kao da pozdravlja
starog prijatelja. Iza mene se začuo škripav zvuk. Okrenuo sam glavu
kako bih ugledao jednog od Elijevih ljudi iznad mene, sa usmjerenom
automatskom puškom u moje lice. "Danas ćeš umrijeti", rekao je čovjek.
Ožiljci su prekrili jednu stranu njegove čeljusti, usrana, tanka zatvorska
tetovaža, pokrila je njegov vrat. Na njegovoj usni visjela je čačkalica koja
se kretala gore-dolje kada bi govorio.
‚‚Nakon tebe, drkadžijo“, zarežao sam, prevrćući se na stranu,
udarivši ga u nogu. Izbacio sam ga iz ravnoteže i pao je na stranu.

Trofej Knjiga
Zgrabio sam pištolj koji sam skrivao iza kopče i prije nego je i mogao
opet podići pištolj, već sam ga naciljao i upucao, šaljući ga na mjesto u
paklu rezervirano za seronje poput njega.
I mene.
Otrčao sam do mjesta gdje je Bear bio zarobljen ispod ruševina.
Odjeknuli su pucnjevi, stol je eksplodirao, krhotine staklenog dijela
stola su se raspršile, kao da je netko uletio u bazen s vodom, a zatim se
sve vraćalo natrag, šaljući komadiće kao šrapnele u zrak, ubadajući ih
u kožu na mom vratu i grudima, kao milijun sitnih noževa, ne mnogo
većih od zrna pijeska.
Metak je zazviždao pored moje glave i zabio se u zid iza mene,
prošavši udaljeno od mog čela samo za jedan centimetar.
Stajao sam uspravno i usmjerio pištolj prema čovjeku koji je
izgledao razočarano, bijesan što je propustio metu koju je namjeravao.
Mene.
Uzeo sam više vremena za ciljanje nego što sam bio siguran, stojeći
na otvorenom bez zaštite, ali je moj mali pištolj imao samo jedan metak
i morao sam ga dobro imati u vidu. Stisnuo sam okidač i čovjekove oči
su se raširile, dok mu je metak probijao grlo. Zagrcnuo se i gušio u
vlastitoj krvi dok se uvijao na podu.
Bacio sam pištolj i počeo čistiti krhotine sa kauča. Nakon onoga što
se činilo kao vječnost, a vjerojatno je bilo samo nekoliko sekunda,
očistio sam dio koji je otkrio Bearovo lice i vrat. Nagnuo sam se i stavio
uho na njegova prsa.
Još diše.
Morao sam se brzo kretati. Eli je stajao napolju i samo je Bog znao
sa čim je taj ludi drkadžija još naoružan.
Posegnuo sam iza Beara i pokušao izvaditi pištolj iz jedne od
njegovih futrola pod njegovim kožnim prslukom. Nisam sumnjao da je
u potpunosti napunjen. Bear je uvijek bio spreman. Nisam ni oslobodio
pištolj kada je još sedam ljudi prošlo kroz rupu u zidu. Svi naoružani.
Sve puške usmjerene prema meni.
Smrznuo sam se.
Ulazna su se vrata otvorila, i još četiri muškaraca su ušla, a slijedio
ih je Eli. ‚‚Znam da sam napravio sopstveni ulaz, ali vidiš, morao sam
koristiti ulazna vrata. Tako je civiliziranije“, rekao je Eli, gurajući svoje
tamne sunčane naočale natrag do vrha nosa. Pogledao je po sobi i

Trofej Knjiga
namrštio se. ‚‚A Bog zna da netko mora ostati civiliziran u ovom sranju
od grada zaboravljenom od svih.“
Ne bih krivio nikoga za odustajanje, da su bili u istoj situaciji u
kojoj sam i ja bio. Nenaoružan, pred streljačkim vodom.
Ali nisam bio bilo koji čovjek.
Morao sam živjeti. Imao sam ljude za koje trebam živjeti.
Moje cure. Bear. Grace.
Moja obitelj.
‚‚Kralj Nasipa“, pjevao je Eli, čitajući sa uličnog znaka na zidu, koji
je Preppy napravio kad smo se doselili. ‚‚Oni te ovdje obožavaju.“ To je
bila izjava, a ne pitanje. Uzdahnuo je. ‚‚Šteta je, znaš. Mogli smo zajedno
obaviti neki posao, ti i ja.“
Zvučao je kao Isaac prije cijelog sranja sa Preppyjem. ‚‚Ali sad? Sad
kad si ubio Isaaca bez ikakve pomisli na posljedice... pa, ne radim sa
glupim ljudima, King.“ Naglasio je moje ime na gotovo smiješan način.
Popucao sam zglobove i progovorio kroz zube. ‚‚Najbolje ti je paziti
koga zoveš glupim, drkadžijo“, ispljunuo sam. ‚‚Isaac je došao kod mene
i mojih ljudi nakon što sam mu već rekao da prekidamo naše poslovanje.
Ako želiš nekoga nazvati glupim, to bi trebao biti on“, nasmijao sam se.
‚‚Oh, čekaj, ne možeš... jer sam napravio da jebačeva glava eksplodira.“
Možda sam ipak ja bio glup, jer sam znao da to ruganje Eliju nije bila
najbistrija stvar, ali morao sam dati na znanje tom drkadžiji da nisam
netko tko će se samo prevrnuti i umrijeti.
To nije bila jebena opcija. Dok je Eli govorio, formirao sam plan.
‚‚To nije bila tvoja jebena odluka!“ Rekao je Eli, a blijedo mu lice
pocrveni. Skinuo je tamne sunčane naočale. Nedostajalo mu je desno
oko, a na njegovom mjestu bila je samo rupa. ‚‚Ja odlučujem tko će
živjeti i umrijeti u ovoj zemlji. Ne ti! Ne bilo tko! Ja! To je moja odluka!“
Primijetio sam svoj drugi pištolj, onaj kojim sam nešto ranije
prijetio Bearu, na tlu samo nekoliko metara dalje. ‚‚Isaac me je natjerao
na tu odluku kada je uperio jebeno oružje u mene i moje momke i
silovao...“ Skoro sam rekao moju ženu, ali ispravio sam se na vrijeme,
"neku bajkersku kuju koja nije htjela ono što joj je ponudio."
‚‚Nije me briga ako je silovao tvoju jebenu pičku materinu!“ Eli je
kipio. ‚‚A ono što si učinio bilo je glupo, jer će te koštati... tvog života.“
Kimnuo je svojim momcima koji su mi počeli prilaziti.

Trofej Knjiga
 Naslonivši se na zid, pronašao sam ono što sam tražio i pritisnuo
prekidač ramenima. Stara garažna vrata na jednoj strani sobe, ona koja
je Bear prekrio golemom zastavom Beach Bastardsa pokrenula su se,
škripeći i stružući metal od hrđavi metal prvi put nakon mnogo godina
pokušavajući da se otvore, prevrćući namještaj i stakleni ormarić
naslonjen na sve. Staklo je pucalo. Drvo se lomilo.
To je bila distrakcija koja mi je bila potrebna.
Dovoljno vremena da zgrabim pištolj s poda i poletim prema Bearu.
Povlačio sam i povlačio, ali je bio zaglavljen ispod betona. Metak mi je
zaparao rame, ostavljajući vruć trag na mojoj koži. Zaronio sam kroz taj
otvor u zidu i uspio ispaliti nekoliko svojih metaka u tom procesu.
Šaljući još barem dva Elijeva čovjeka u pakao. Meci su udarali od beton
oko mene. Kliznuo sam niz otvor garaže i ušao u gustu šumu koja je
okruživala dvorište. Sakrio sam se između korijena čempresa.
‚‚Nađite ga ili ćete svi umrijeti!“ Vrisnuo je Eli, još uvijek u garaži, s
rukama na zidu iznad otvora. Teški koraci trčali su oko mene u oba
smjera. Neki su išli putem, drugi po stazama.
Nisam išao ni na jedan od tih načina. Čim su prošli pored mene,
potrčao sam kroz gustiš, stručno izbjegavajući da se sretnem sa bilo
kime, dok sam prolazio šumom s kojom sam bio upoznat većinu svog
života. Čak i kad Preppy i ja još nismo živjeli u kući, kampirali bi u šumi
koja je okružuje.
Spustio sam se ispod rastinja i polako ušao u vodu. Zadržao sam
dah i zaronio tako duboko da sam se odgurnuo od obalu i plivao preko
malog jezera na drugu stranu. Izronio sam, samo do nosa, prije nego
sam se podigao na obalu.
Pogledao sam preko jezera, promatrajući ljude kako trče prema
Eliju. Najvjerojatnije isporuka vijesti da me ne mogu pronaći. Stisnuo je
šake u zrak i ispustio frustriran vrisak. Dva su muškarca potrčala
natrag u garažu i izišli su nekoliko minuta kasnije. Jedan je hodao
unatrag dok je drugi krenuo naprijed iza njega. Trudili su se nositi nešto
što su napravili, do jame za vatru u središtu dvorišta.
Eli ih je slijedio, činio se smirenijim nego prije nekoliko trenutaka.
Izvadio je cigaretu i zapalio je šibicom. Dim mu je prekrio lice. Bacio je
šibicu u jamu i zatim podigao žar dugačkim štapom, vatra je zaživjela i
mogao sam vidjeti što su nosili.
Bear.
Ležao je na izbočini jame okružene ciglama, jednom rukom viseći
iznad crvenih žeravica. Eli je pogledao preko jezera, i iako sam znao da

Trofej Knjiga
me ne može vidjeti, nekako je znao da ga promatram pa je dodirnuo
šešir i nasmiješio se.
Bio je to izazov.
Bio sam zec kojeg je želio istjerati iz rupe.
Bear je bio dimna bomba koju je namjeravao upotrijebiti u te svrhe.
Njegov je plan možda i djelovao, jer nije bilo jebenog načina da se
ne vratim spasiti Beara.
U najmanju ruku, htio sam umrijeti pokušavajući.

Trofej Knjiga
 Deseto Poglavlje

DOE

Osjećam kao da šetam uokolo sa pancirom, kako bih se zaštitila od

roditelja koje iskreno nije briga za mene, a od pitanja koja su sjedila u
mom mozgu bez odgovora kao da će mi se jebena aneurizma rasprsnuti,
ali i od Tannera. Zbog koga, kad se osvrnem unatrag, sam se osjetila
usrano u tome kako smo ostavili stvari. Doista sam osjećala kao da
može biti dobar prijatelj. Ali umjesto da budem suosjećajna s njim, što
je osjećao, bacila sam mu sve natrag u lice i vikala na njega.
Bila sam sama.
Sasvim jebeno sama i zbog nekog razloga zbog kojeg sam potpuno
sjebana. Bila sam ili bijesna kuja ili tako otupjela na sve, da sam
praktički bila nijema.
I odgurnula sam Tannera.
Što je značilo da sam odgurnula i Sammyja.
I to je bilo suprotno od onoga što sam htjela.
Upravo sam htjela otići vidjeti Tannera, ali otići k njemu i prisiliti
ga da razgovara sa mnom prije nego je spreman, to je kao da ga ponovno
udaraš dok je još na tlu. Zato sam odlučila pričekati da sam dođe
razgovarati sa mnom kada bude spreman.
Ako bude ikada spreman.
Barem sam sa dolaskom specijaliste imala privremenu distrakciju
kako bih okupirala dio svog vremena. Specijalista se pojavio i sat me
vremena ispitivao. Dr. Royster, čovjek dovoljno star da mi bude pradjed,
nije pitao ništa o tome kako se osjećam. Išao je direktno na problem i
pitao me čega se sjećam. Rekla sam mu za Nikki. ‚‚Ne postoje dvije iste
ozljede mozga.“ Rekao je Dr. Royster. ‚‚Naročito one koje utječu na
pamćenje.“ Na kraju mi je rekao da trebam potražiti pomoć od nekoga
tko me poznavao. Netko s kim bih provela najviše vremena, tko bi me

Trofej Knjiga
mogao provesti kroz moj život i nadati se da će evocirati neku vrstu
mentalnog egzorcizma.
Nakon što je specijalista otišao, našla sam Nadine u kuhinji. ‚‚Kako
je prošlo?“ Upita ona, prskajući tečnost za čišćenje na pultove i brišući
ih krpom.
‚‚Uglavnom, ako mi da moje šanse da živim, imam 50/50“, rekla
sam, sjedajući na jednu od barskih stolica. Sprej je mirisao kao mučna
kombinacija octa i izbjeljivača. ‚‚On također želi da me netko provede
kroz život. Mjesta na koja sam išla, stvari koje su mi se svidjele.“
Nagnula sam se naprijed i zagrizla donju usnu, ‚‚Što kažeš na to?“
Nadine se nasmiješila. ‚‚Djevojčice, voljela bih ti pomoći, ali ne
mislim da te upoznajući kroz to kako pravim doručak i da me promatraš
kako savijam rublje jest zapravo ono što je imao na umu. Ako želiš
razgovarati sa osobom koja te najbolje poznaje, morala bi razgovarati
sa...“ Zastala je i preklopila krpu, stavivši je preko slavine sudopera,
stavljajući ruke ravno na pult. Pogledala je kroz prozor kao da razmišlja
o nečemu.
‚‚Nikki?“ rekla sam.
‚‚Tko ti je rekao za nju?“ upita Nadine, ponovno se usredotočivši na
mene.
Slegnula sam ramenima. ‚‚Mislim da je moja majka spominjala
nešto o tome da je ona moja najbolja prijateljica i loše utječe na mene.“
‚‚Bila je mnogo više od toga“, rekla je Nadine. ‚‚Bila ti je kao sestra.
Vas dvije ste sve činile zajedno.“
‚‚Uključujući i bijeg?“ Upitala sam. ‚‚Zar ne?“
Nadine je zamišljeno skrenula pogled i okrenula se prema meni.
‚‚Otišla si za njom? Može biti. Ali nikad ne bi zauvijek otišla. Ne bi
ostavila Samuela i Tannera. Ne bi mene ostavila. To znam.“ Lupnula me
po vrhu nosa. ‚‚Tanner, on je tip s kojim želiš razgovarati. Osim Nikki,
vas dvoje ste bili čvršće vezani nego poklopac na staklenci krastavaca.“
‚‚Možda sam to zabrljala. Došao je razgovarati sa mnom i naljutila
sam ga. Umjesto da ga razumijem, nekako sam vikala na njega.“ Nadine
je odmahnula glavom i pružila mi mali osmijeh.
‚‚Djevojčice, ne postoji ništa što ti taj dječak ne bi oprostio. Pronađi
ga. Sigurna sam da će ti pomoći.“ Nadine me otjerala sa barske stolice.
‚‚Sad odlazi djevojko, moram obrisati ove podove. Tko god odlučio da je

Trofej Knjiga
tamno drvo dobar izbor, bio je sam vrag, jer se pakleno trudim zadržati
ih čiste.“
Tanner je živio samo blok ili dva udaljen od mene. Nadine me
uputila u pravom smjeru. Ali baš kao što sam znala gdje je brodska
kuća, noge su mi znale put do Tannera. Velika žena s bucmastim
obrazima i jarko crvenim ružem otvorila je vrata i obavijestila me da sam
upravo propustila Tannera.
Osjećajući se poraženo, vratila sam se kući, ali nisam bila spremna
vratiti se unutra. Krenula sam prema napuštenoj brodskoj kući. Nosila
sam cipele u ruci dok su mi noge propadale u mekani pijesak.
Upravo sam zaokružila grmlje kad sam ugledala Tannera, koji je
sjedio na rubu doka sa nogama koje su visjele sa ruba pristaništa. Nosio
je običnu bijelu majicu i plavi košarkaški šorc. Činilo se da je izgubljen
u koncentraciji, usredotočen na svoje japanke koje su mu visjele s
nožnih prstiju.
‚‚Hej“, rekla sam kad sam mu prišla. ‚‚Gdje je Sammy?“
Podigao je pogled i zaštitio oči od sunca. „Hej. On je s mojim
roditeljima u klubu. Igre bake ili djeda sa unucima.“ Nasmijao se, ali je
taj osmijeh pao, nije dopirao do očiju.
‚‚Ovo je mjesto zauzeto?“ Upitala sam.
‚‚Tvoje je“, rekao je Tanner, tiho, pomičući se u stranu kako bi
napravio mjesta za mene. Sjela sam pokraj njega i pogledala preko vode,
nesigurna u ono što bih rekla, nervozno vrpoljeći rukama u krilu.
Srećom, Tanner je prvi progovorio. ‚‚Ovo je bilo naše mjesto, znaš. Mi bi
proveli sate ovdje pecajući sa stražnjeg dijela broda ili gledajući kako
oluja prolazi. Kada je tvoj tata rekao da je ovo opasnost za sigurnost i
želio da ga odvuku, plakala si cijeli tjedan dana.“
‚‚On ne izgleda kao osoba koja ne bi učinila nešto samo zato da bi
me uznemirila.“
‚‚Oh, on to nije.“ Tanner se složio.
‚‚Zašto je onda ovo još ovdje?“
Tanner se nasmiješio. ‚‚Senator ne vidi emocije, on vidi razlog i više
od toga, vidi mogućnosti.“ Nasmijao se i njegove su svijetle smeđe oči
zasjale. ‚‚Volio bih da se možeš sjetiti njegovog izgleda lica kada si mu
predala anketu koju si ispisala na internetu. Kad si istaknula da
brodska kuća nije bila u njegovom vlasništvu, pa je tehnički nije mogao
ukloniti, mislio sam da će se onesvijestiti. Zatim, kada si ga obavijestila

Trofej Knjiga
da si podnijela zahtjev kako bi ga proglasili povijesnim znamenjem...
mislim da je to jedini put kad sam ga vidio da se smije. Izgledao je pa
gotovo... ponosan.”
‚‚Znači, brodska kuća je ostala“, rekla sam.
‚‚Da, ojačao je zidove čeličnim cijevima tako da se ne bi srušila na
nas, ali ostala je.“ Okrenuo se prema meni i podigao nogu na
pristanište, naslonivši bradu na koljeno. ‚‚Zbog tebe.“
‚‚Onda valjda on ne može biti baš toliko loš.“
Iako to još nisam vidjela.
‚‚Slušaj“, počela sam. ‚‚Htjela sam reći da sam…“
‚‚Ne, Ray. Ja sam taj kojem je žao. Vikao sam na tebe.“ Tanner je
odmahnuo glavom. ‚‚Nikad nisam vikao na tebe prije. Bio sam tako ljut
na sebe kada sam napustio tvoju kuću. Trebao sam biti suosjećajan.
Trebala si prijatelja i umjesto toga iskrcao sam sva svoja sranja na tebe.“
‚‚Ne, meni je žao. I tebi je teško. Moj stav i odbrana od svega nije
bila od pomoći bilo kome.“
‚‚Pa, onda mislim da je riješeno“, rekao je Tanner. ‚‚Svima nam je
žao.“
‚‚Da jeste“, priznala sam.
‚‚I gdje ćemo prvo ići?“ Upitao je Tanner, ustajući na pristanište i
pružajući mi ruku.
„Ha?“
‚‚Došao sam te vidjeti i naletio na Nadine, rekla je da ti treba
egzorcista sjećanja.“ Pokazao je na sebe svojim palčevima. ‚‚Ja sam tvoj
čovjek.“
‚‚Ne moraš to raditi.“ Uhvatila sam ga za ruku i on mi je pomogao.
Sada je bio moj red da štitim svoje oči od sunca, gledajući u njega.
‚‚Znam točno gdje bismo prvo trebali ići“, rekao je. Kad sam se
počela povlačiti, pogledao je dolje gdje mu je ruka i dalje držala moju.
‚‚Oprosti“, rekao je i pustio. ‚‚Ne mogu obećati da se takve stvari neće
nastavi događati. To je zapravo samo navika. Ali obećavam da ću
razumjeti kada se povučeš dalje od mene.“
‚‚Možda ovo nije...“ počela sam.

Trofej Knjiga
 ‚‚Udobno se obuci. Nađemo se ispred ulaza za dvadeset minuta!“,
rekao je Tanner, okrećući se i trčeći natrag niz pristanište. Nisam se
osjećala ugroženo Tannerovim osjećajima. Zapravo, dijelu mene se
svidjelo kada me uhvatio za ruku. Ne zato što mi se tako sviđalo, nego
zato što mi je bilo drago što sam znala kada sam otišla i bila zabrinuta
da nikome nisam nedostajala, nisam imala nikoga tko bi mario za mene,
Tanner je bio ovdje cijelo vrijeme, nedostajala sam mu.
I našem sinu.

Trofej Knjiga
 Jedanaesto Poglavlje

DOE

Sve u Rayinom ormaru, mom ormaru, bilo je svijetlih boja. Iza

rešetkastih dvostrukih vrata nalazilo se more bijele, žute i ružičaste.
Većinom ljetne haljine, Jackie-O suknje, i bluze na kopčanje do vrata.
Ništa od toga nije bilo ružno. Naprotiv, sve je bilo zaista lijepo. Pomalo
staromodno, ali lijepo. Ali željela sam odjeću poput one koju sam
ostavila kod Kinga. Crne uske majice, udobne traperice i japanke.
Sve je bilo odabrano i kupljeno za mene, zahvaljujući Preppyu.
Što je još jedan razlog zašto sam ih toliko voljela.
Prošla sam rukom kroz različite tkanine u ormaru i pitala se kako
se u samo nekoliko mjeseci moj ukus promijenio tako drastično. Ili sam
oduvijek voljela svoju udobnu odjeću, ali jednostavno nisam bila u
mogućnosti reći što mislim.
Možda su mi, kad sam izgubila sjećanje, narasla muda.
Nakon malo više traženja, našla sam nekoliko stvari u kojima sam
se osjećala udobno i nakon brzog tuširanja, obula sam crne Conversice,
crnu majicu V izreza i poderane kratke traperice. Srela sam Tannera
ispred kuće kako mi je i rekao. Zaustavio se u novijem modelu sjajnog
crnog kamiona sa svijetlim kromiranim detaljima. Nešto je napravljeno
na tom kamionu pa je izgledao puno viši od ostalih kamiona na cesti,
što me navelo na razmišljanje o drugom crnom kamionu. Više u stilu
kamiona sa farme u šezdesetima ili sedamdesetima, i o čovjeku koji je
tako dobro izgledao vozeći ga. „Mamice!“ Sammy je uzviknuo sa
stražnjeg sjedala, vraćajući me u sadašnjost i srce mi je poskočilo.
„Hajdemo napraviti neke nove uspomene!“ rekao je Tanner,
hodajući oko kamiona kako bi mi otvorio vrata.
Za vrijeme cijele polusatne vožnje, Sammy je neprestano brbljao.
Bila sam impresionirana Tannerovim strpljenjem, pogotovo kad je
Sammy ispustio piskutavi vrisak koji se mogao opisati jedino kao
pterodaktilov vrisak, a Tanner se samo nasmiješio i slegnuo ramenima.

Trofej Knjiga
„To radi kad je frustriran.“ Tanner je stisnuo usne. „I kad je sretan, i
uzrujan, i kad… on to radi cijelo vrijeme“ priznao je. Skrenuli smo
prema izlazu označenom kao Indijanski rezervat. Prošli smo pored
znaka napravljenog od savijenih grana koji je označavao da se mjesto
zove Alligatorska zemlja zabave. Sammy je vrisnuo od oduševljenja kad
ga je Tanner iznio iz njegove auto sjedalice i čim su njegove malene
nožice dotaknule tlo protrčao je kroz vrata ispred nas.
Jurili smo Sammyja od izloga do izloga. Cijelo to vrijeme, Tanner
mi je pričao što smo radili tu prije. Što sam rekla. Što sam mislila o
flamingosima ili o kornjačama. Bilo što kako bih povezala prošlost sa
sadašnjošću i potaknula sjećanja. Većinu vremena, samo sam se
osmjehivala i kimala glavom dok sam gledala malenog dječaka punog
energije koji je bio moj sin kako trči u krugovima okolo nas.
Za ručak smo uzeli hot dog sa štanda i donijeli ih u malenu arenu
gledati kao se hrane aligatori.
Sammy se popeo u moje krilo. „Mamice, pogledaj!“ uzviknuo je,
pokazujući prema čovjeku obučenom u safari odjeću, kaki kratke hlače
i odgovarajuću košulju kratkih rukava, kako ulazi kroz vrata prema
malenom tamnom jezeru. „Gdje su gatori?“ pitao je, žvačući svoju
malenu šaku dok je govorio, razmazujući senf sa svog hot doga ravno u
svoj nos. Tanner je ispružio ruku i obrisao maramicom njegovo lice.
„Moraš gledati u jezero, prijatelju“ rekao je Tanner, pokazujući
prema vodi. Kad je trener zavezao komad crvenog mesa na kraj
konopca, zavezao ga na dugačak štap, publika od otprilike dvadeset
ljudi je ušutjela. Gurnuo je štap iznad vode i zatresao ga tako da su
konopac i meso visjeli i plesali u zraku. U manje od sekunde, nekoliko
aligatora se podiglo na površinu u nizu prskanja i treskanja, otvarajući
svoje jake čeljusti i penjući se jedan po drugome kako bi došli do mesa.
Najveći od njih svih je bio onaj kojem je to i uspjelo, stežući svoje oštre
zube oko mesa, trgajući konopac, i nestajući ponovno ispod vode, brzo
kako se i pojavio. Tanner i Sammy su pljeskali i navijali zajedno sa
ostalom publikom, ali meni je sve to bilo uznemirujuće. Trener je
provocirao zatočene zvijeri.
To mi se činilo pogrešnim.
Bilo je previše nevolja u svijetu; nije bilo potrebe izazivati još jednu
sa visećim mamcem ispred gladnih zvijeri sa oštrim zubima.
Tanner me gurnuo laktom. „Show sa hranjenjem ti je oduvijek bio
omiljen.“

Trofej Knjiga
 Ili se to promijenilo ili je Ray bila zaista dobra lažljivica.
Slegnula sam ramenima i pogledala u Sammyja koji je i dalje bio u
mom krilu, plješćući toliko jako da bi mu dlanovi mogli promaknuti
jedan drugog i sletjeti na njegove bucmaste ručice. Pogledao je u mene
i nasmijao se, imao je senfa već stvrdnutog oko kutova usana. Nije me
bilo briga što je show ostavio loš okus u mojim ustima, ali ako je to
tjeralo Sammyja da se tako smije, to je onda bilo i meni u redu. „Ma,
super je.“
Na povratku prema autu, Sammy je hodao između nas, držeći nas
oboje za ruke. Ljuljali smo ga naprijed i natrag dok je vrištao od
uživanja, trbuh mi se svaki puta lagano stegnuo kad bi njegov smijeh
bio rezultat nečega što sam napravila.
Što smo mi napravili.
„Znaš, ovdje smo se prvi put poljubili. Baš na parkiralištu. Nismo
si mogli priuštiti ući unutra pa smo stavili deku na travu uz ogradu
kako bi gledali show sve dok nam osiguranje nije reklo da moramo otići,“
rekao je Tanner, škiljeći dok se niski oblak valjao preko jarkog sunca.
„Jesmo li?“ pogledala sam okolo prema parkiralištu punom obitelji
tražeći nešto poznato, nešto što će škljocnuti i postaviti sve na svoje
mjesto u meni.
Ali to se nije dogodilo.
Kad su Sammyjeve male nožice postale umorne kako bi nastavile
hodanje, Tanner ga je podignuo i nosio na ramenima dok smo prolazili
parkiralištem. Kad je Tannerova ruka potražila moju, već sam mogla
vidjeti gdje je kamion bio parkiran. Sreća kojom su dečki zračili bila je
zarazna dok su prepričavali najomiljenije dijelove dana. Nisam željela
pokvariti predivan dan koji smo proveli povlačeći se i ponovno
podsjećajući Tannera da djevojke koju je volio više nema. Zato sam tih
dvadeset koraka do kamiona dozvolila Tanneru da me drži za ruku.
I svih tih dvadeset koraka mislila sam o Kingu.
Kad smo otišli, bila sam iznenađena kad je umjesto da me odvede
natrag u moju kuću, Tanner produžio i krenuo na cestu prema flamingo
roza kući svojih roditelja.
„Što to radimo?“ pitala sam dok je Tanner nastavio voziti zavojitom
cestom prema stražnjem dijelu kuće.
„Živim u kući pored bazena, odostraga,“ Tanner je objasnio.

Trofej Knjiga
 „Ne, mislila sam zašto me nisi odbacio kući?“
„Mislio sam da možda želiš okupati Sammyja, pročitati mu priču za
laku noć i pomoći mi staviti ga u krevet,“ rekao je Tanner, parkirajući
kamion ispred manje ali također svjetlo roze verzije glavne kuće. Prozori
kamiona su bili samo malo niže od krova kuće uz bazen.
Istina je bila da sam željela učiniti sve to pa i više. Nisam više
trebala puno razmišljati kako bih znala da zaista želim imati Sammyja
uz sebe. Željela sam da spava u svojoj sobi niz hodnik od mene, željela
sam biti ona koju će probuditi ujutro i koja će ga ljuljati dok ne zaspe
navečer.
Ali nisam željela ništa na silu. I dalje sam bila cura sa oštećenjem
mozga. Naravno da mi ga nitko ne bi povjerio na cijelo vrijeme kad se
ne sjećam ni da sam bila majka. Ali nisam se morala sjećati da sam
Sammyjeva majka kako bih mu bila majka.
Jer se on sjećao mene. I gledajući u stražnje ogledalo, u Sammyjeve
identične oči, znala sam da ništa nije važnije od toga da budem sve što
taj dječak želi da budem.
Što sam i ja željela biti.
„Daaaaa,“ Sammy se složio iz svoje sjedalice. „Pričaaaaa.“
„Čini mi se da te onda kupam i čitam priču za laku noć.“ Nije da bi
se mogla prepirati s tom razinom entuzijazma čak i da sam htjela.
A nisam.
„Lijepo te vidjeti da se smiješiš.“ Rekao je Tanner, dolazeći kako bi
mi otvorio vrata sa suvozačeve strane.
Iznutra, kuća uz bazen je bila više kao velika hotelska soba; krevet
i dnevni boravak su bili u jednoj prostoriji. Mali prostor glavne sobe bio
je zazidan kako bi Sammy imao svoj prostor.
Tanner je pustio vodu u kadu i u početku sam stajala u sredini
kupaonice osjećajući se beskorisno i neugodno, ne znajući što da radim
sa svojim rukama. Ali kad je Sammy bacio ručnik u moje lice, maknula
sam ga i prišla kadi. Čim sam kleknula pored njega sve je sjelo na svoje
mjesto. Oprala sam mu kosu i nasapunala ga kao da sam to napravila
tisuću puta do sad.
Jer i jesam to napravila tisuću puta do sad.
Kada je vrijeme kupanja bilo gotovo, obukla sam Sammyja u
pidžamu koju je Tanner pripremio a on se popeo meni u krilo dok sam

Trofej Knjiga
mu čitala iz knjige Larry Leopard pronalazi svoje točkice od Dr
Nellenbacha. Kad je utonuo u san, sa glavom na mom ramenu, odnijela
sam ga na drugi kraj sobe i stavila ga u njegov krevetić koji je bio nisko
pri podu i imao zaštitnu ogradu sa strane kako ne bi pao na pod tijekom
noći. Taman sam htjela otići kad me Sammyjev mali glasić vratio u
sobu. „Mamice?“ pitao je.
„Tu sam,“ rekla sam i kleknula uz krevetić.
„Mamice, sunčana pjesma?“ Sammy je pitao, govoreći sa palcem u
ustima. Zijevnuo je. „Sunčana pjesma kad idem spavati.“
Otvorila sam usta želeći mu reći da ne znam o kojoj pjesmi priča,
ali su umjesto toga riječi pjesme same krenule. Dok sam mu tiho
pjevušila, Sammy je zatvorio svoje oči i mumljao sa mnom.

Ti si moje sunce, moje jedino sunce,

Uz tebe sam sretna kad je nebo sivo
Nikad znati nećeš dragi koliko te volim,
Molim te ne uzimaj mi moje sunce.

Kad je pjesma bila gotova, Sammy je otvorio oči. „Mamice, zagrliš

me?“ Sammy je podignuo svoju malenu dekicu.
Bila je to ponuda koju nisam mogla odbiti. Sjela sam na njegov
madrac i podignula ga u svoj zagrljaj. Naslonila sam se na uzglavlje i
njihala ga, namještajući dekicu preko nas oboje.
I kroz duže vrijeme ja sam samo sjedila tako, udišući miris njegove
kose. Upijajući osjećaj njegovih mekanih buckastih prstića koji su se
odsutno igrali s mojima. Smirenost koju nisam poznavala od kad sam
napustila Kinga preplavila me. To što sam osjećala prema Sammyju je
bio najveći osjećaj koji sam ikad iskusila. Kao da je svaki djelić mene
pripadao njemu. Kao da je jedini razlog zbog kojeg postojim tu na zemlji
bio da mu budem majka.
„Mamice,“ Sammy je rekao, ugnijezdivši mi se na prsima, „Lolim te
puno.“
Prekrila sam usta svojom rukom kako bih prigušila zvuk jecaja koji
je došao niotkuda. Pomaknula sam mu kovrče sa očiju i nagnula se
kako bih ga poljubila u glavu. „I ja tebe volim, dušo. Jako puno,“ rekla
sam mu.
I jesam.

Trofej Knjiga
 Možda ga je moj mozak zaboravio, ali moje srce nije.
I tako sam stajala jako dugo sa svojim sinom u zagrljaju. Dugo
nakon što se njegovo disanje ujednačilo i znala sam da već dugo spava.
Bila sam pažljiva da ga ne probudim dok sam se iskradala ispod
njega. Kad sam nogama dodirnula pod, Sammy se promeškoljio a ja
sam se smirila dok se nije preokrenuo na trbuh sa svojim rukama ispod
glave.
Čvrsto je spavao.
Gledala sam Sammyja dok sam na prstima polako izlazila iz sobe,
naletjevši ravno na Tannera koji je stajao na vratima. „Jesi li bio ovdje
cijelo vrijeme?“ prošaptala sam.
„Da,“ priznao je pomaknuvši se sa strane kako bi me propustio.
Zatvorio je vrata. „Nisam mogao skinuti pogled sa vas dvoje. Čitanje
priča, kupanje, to je nešto što sam mislio da nikad više neću vidjeti.“
„Bilo je… predivno,“ priznala sam.
Tanner se nasmiješio i spustio na kauč. „Njegova je soba u tvojoj
kući veća, ali ovo sam sagradio za vrijeme kad ostaje sa mnom. Iako,
priznajem da ga ponekad kupa moja mama.“ Potapšao je jastuk na
kauču pored sebe. „Moji roditelji su ga razmazili proteklih nekoliko
mjeseci.“
„Dvije sobe u dvije kuće,“ rekla sam i dalje stojeći.
„Obično je bio sa mnom nekoliko noći na tjedan.“ rekao je Tanner,
ponovno tapšajući jastuk na kauču, govoreći mi tako da sjednem. Sjela
sam, ali na suprotan kraj kauča, priljubljena uz naslon za ruke.
„Ne grizem, Ray,“ reče Tanner uz osmijeh.
Pokušala sam se opustiti, ali trebala sam reći nešto, a nisam znala
kako će on to primiti. „Ne želim siliti stvari, Tanner. I znam da ga se ne
sjećam kao svog sina. Ali osjećam ga. On je dio mene. Znam to.“ Zastala
sam. Nakon što sam iznijela sve razloga zbog čega bi on mogao biti protiv
onoga što ću ga tek pitati, oklijevala sam sa nastavkom.
Zatvorila sam oči. Duboko udahnula i jednostavno izbrbljala.
„Željela bih da Sammy bude sa mnom što je više moguće. I mislim da i
on želi biti sa mnom.“ Okrenula sam glavu u stranu i nestrpljivo čekala
reakciju.
Tanner se podsmjehnuo. „Ti si njegova mama, Ray. Ne treba ti moje
dopuštenje da provodiš vrijeme s njim.“ Protegnuo je svoju ruku na

Trofej Knjiga
naslon kauča. „Hajdemo polako. Sammy može početi provoditi više
vremena s tobom, ali mislim da bi bilo bolje da to bude postupno. Bilo
mu je teško prilagoditi se biti bez tebe, i ne želim ga gurnuti u nešto
previše brzo.“
Osjećala sam kako mi se lice razvedrilo. Bilo je dobro ponovno se
smijati. „Hvala ti, stvarno to mislim. To bi bilo divno.“ Uzdahnula sam
sa olakšanjem. „Mogu li te pitati nešto drugo?“
„Naravno, bilo što,“ reče Tanner, i znala sam da to i misli po načinu
na koji su mu se oči zablistale.
„Ako smo bili zajedno, zašto nismo živjeli zajedno. Sa Sammyjem?
Ove dvije kuće su udaljene jedna od druge jedva milju i to mi je nekako
čudno, ne misliš li?“
„I znam da to nije ovih dana uobičajeno, ali nakon što smo dobili
Sammyja, odlučili smo napraviti stvari kako treba i čekati nakon
mature, kako smo u početku planirali.“ Tanner se nasmijao i počešao
nos. „Zapravo, ti si odlučila da ćemo pričekati. Neću ti lagati, pokušao
sam te nagovoriti na to nekoliko tisuća puta, više-manje. I to je bilo to.
Trebali smo useliti zajedno nakon… „ zašutio je i pljesnuo se po bedru.
„Ništa, nisam trebao ništa reći. Jednostavno zaboravi.“
„Ne, reci mi. Obećao si mi pomoći, proći kroz moj život, zar ne?“
podsjetila sam ga.
Tanner je ustao i otišao u kuhinju. Otvorio je jednu ladicu i izvukao
nešto iz nje. Držeći to nešto u jednoj ruci s drugom preko toga došao je
natrag do mene i ponovno sjeo na kauč, ovaj put sa svojim bedrima
prislonjenim uz moje.
Tanner je maknuo jednu svoju ruku, otkrivajući malu crnu kutiju
na svom dlanu. „Nismo željeli živjeti zajedno prije…“ Čista panika. To je
ono što sam osjetila kad je otvorio zglobni vrh kutije, otkrivajući tanki
zlatni krug sa malim okruglim dijamantom na vrhu.
Nekoliko drugih uspomena kojih sam se prisjetila prostrujale su
mojom glavom. Ta se sručila poput autobusa bez kontrole.

Trofej Knjiga
Ray
Sa 15 godina

Tanner je bolestan. Stvarno bolestan. Bolesniji nego što priznaje.

Slama mi se srce gledajući ga sa tamnim podočnjacima. Veselost njegove
svjetlo roza polo majice ne popravlja raspoloženje onoga što znam da će
mi upravo reći.
Sjedajući na rub mog kreveta, trzne se kada dotakne moj mekani
madrac. U bolovima je, već duže vrijeme. Ali koliko ga god puta pitala da
li je u redu, on samo odmahne rukom i govori mi da je dobro. Sad to više
ne može. I sad će to reći, a ja ne znam može li moje srce to podnijeti.
„Pa, znaš da sam bolestan već duže vrijeme,“ počeo je, uzimajući me
za ruku i spajajući svoje prste s mojima. Držanje za ruku nam je postalo
normalno. Radimo to od kad smo imali 5 godina. On je moj najbolji
prijatelj. On i Nikki. Oduvijek su bili. Igrali smo se vjenčanja u kućici za
brodove kad smo bili mlađi. Na Tannerovo inzistiranje, Nikki je uvijek bila
svećenik, a Tanner i ja smo bili mladenci.
„Zvučiš tako zapovjednički. Uvijek nam govoriš što da radimo. To nije
fer.“ Nikki mu je znala reći. „Zašto ja nikad ne mogu biti mlada,
Gospodine Zapovjedniče?“ cmizdrila je.
„Jer Nikki,“ Tanner bi rekao. „Ja i Ray ćemo se jednog dana zaista i
vjenčati.“
Tanner je uvijek bio tako siguran u našu zajedničku budućnost. Ta
njegova sigurnost me sprečava da mu kažem kako o njemu mislim samo
kao o prijatelju. Ali to je također i neka vrsta laži, jer ga možda ne volim
kako bi žena trebala voljeti muža, ili na način kako bi cura trebala voljeti
dečka, ali Tanner i ja smo toliko bliski da mi je on puno više od samog
prijatelja.
I ja ga volim.
On je moja obitelj.
On je moj svijet.
On i Nikki, oboje.

Trofej Knjiga
 Uvijek sam mislila da ću odrastanjem početi osjećati za njega isto što
on osjeća za mene. Imamo vremena. Još smo uvijek tako mladi.
Cijeli je život pred nama…
Nedavno, sva priča o Tannerovoj budućnosti je prestala.
„Da, naravno da znam da si bolestan, ali primaš lijekove, zar ne?
Ozdravljaš.“ Znala sam i prije nego sam to izgovorila da to nije istina, i
negdje u mojoj glavi, nadala sam se da će nastaviti s tom laži koju je
recitirao zadnjih nekoliko mjeseci. Da mu je bolje. Da će mu biti bolje.
Tražila sam u njegovim očima bilo kakav znak da će mi reći da se
dogodio čudesan oporavak, ali nada u njegovim očima je umirala ispred
mene. „Ray, prestao sam reagirati na liječenje.“
Osjećam se kao da me je netko udario u trbuh.
Ne, u srce.
„Ali ima nešto drugo što mogu napraviti, zar ne? Neki drugi lijek?
Evo,“ rekla sam, uzimajući laptop sa mojeg noćnog ormarića i otvarajući
ga. „Pitajmo Google što se još može probati. Možda nešto istočnjačko ili
holističko.“ Moji su prsti letjeli po tipkovnici dok sam pokušavala pronaći
nešto za što sam znala da ne postoji. Tanner mi je možda prestao lagati,
ali ja nisam prestala lagati sebi.
„Ray,“ reče Tanner nježno, zatvarajući moj laptop i podižući mi bradu
kako bi me pogledao u oči. „Ne postoji ništa drugo. Vjeruj mi, pokušali su
sve.“ Tanner je bio hospitaliziran previše puta da bi se to moglo izbrojiti
od kad je obolio. U jednom je trenutku bio više okolo nego kod kuće jer su
njegovi roditelji letjeli s njim kroz cijelu državu, od jednog specijalista do
drugog. „Ali imamo vremena. Ne mogu više ništa učiniti za mene, ali to
što imam sporo raste. Neću doživjeti maturu, ali misle da imam još šest
mjeseci, možda godinu. Moguće i više.“
Šest mjeseci. Godinu. Još jedan rođendan sa Tannerom, još jedan
Božić. Imamo 15 godina. Život se ne smije završiti sa 15 godina. To bi tek
trebao biti početak života. Toliko je puno stvari koje Tanner neće iskusiti.
Maturalna. Matura. Imati djecu.
Imamo cijeli život…
Uvijek sam mislila da cijeli život znači više od šest mjeseci. Godine.
„To nije puno vremena,“ priznam, vruće suze su se skupile u mojim očima
i razlile niz moje obraze. Tanner se naslonio i obrisao ih. Njegove poput
lješnjaka smeđe oči su možda izgubile nadu ali još ima života u njima.

Trofej Knjiga
Neće biti smeđookih kovrčavih klinaca njegovih očiju koji će ga zvati
Tatice.
„Mislim da će mi pozliti,“ rekla sam, dižući se iz kreveta. Jedva sam
stigla do kupaonice prije nego sam ispraznila sadržaj želuca u školjku i
tada se želudac smirio i više ništa nije izlazilo.
Obećala sam si tada tamo, nagnuta nad školjku, da ću provesti s
njim vrijeme koje nam je ostalo najbolje što mogu. Da ću učiniti sve što
mogu kako bih Tanneru osigurala da proživi sve što može prije nego dođe
njegovo vrijeme. Puštam vodu u školjku i perem zube. Kad sam se vratila
u sobu Tanner je bio naslonjen na uzglavlje mog kreveta i gledao kroz
prozor. Oblaci su se valjali preko sunca, bacajući sablasnu sjenu na
njegovo tijelo. „Kako se sada osjećaš?“ Pitam, prilazeći mu. „Fizički.“
„Dali su mi neke lijekove jutros. Malo je boljelo, ali sada se osjećam
prilično dobro. Da mi nisu rekli da ću za godinu dana biti hrana za crve
vjerojatno bih se osjećao odlično.“ Obasja me malim osmijehom i ja se
trgnem na njegove riječi, znajući jako dobro da su djelomično ako ne i
potpune laži, ali moja odluka da mu omogućim sve i više od toga za
vrijeme koje nam je preostalo je čvrsta i drži me fokusiranom na kovrčavu
kosu dečka na mom krevetu. „Jesi li dobro?“ pita on mene. Nasmiješim
mu se.
„Zaista me pitaš jesam li ja dobro?“ frknem.
Tanner, shvativši humor u svom pitanju, također se nasmije. „Da,
pretpostavljam da da.“ Kroz godine me taj njegov osmijeh vodio kroz
svako tamno mjesto u kojem sam ikad bila, i iako je moja obiteljska
situacija daleko od idealne, zbog Tannera sam se uvijek osjećala da dok
god imam taj njegov osmijeh, da sam najsretnija cura na svijetu.
„Mogu li probati nešto?“ pitala sam. Pogleda me i podigne obrvu.
„Naravno, što to?“
Ne odgovorim, umjesto toga podignem svoju majicu preko glave i
otkopčam svoj grudnjak. „Što to radiš?“ šapne, šireći oči dok zuri u moje
gole grudi po prvi puta.
„Samo mi reci ako te povrijedim,“ kažem dok spuštam svoje kratke
hlače i ostajem samo u svojim pamučnim gaćicama.
„Ray, ne moraš to raditi. Ne želim seks s tobom jer me žališ. Ne želim
seks iz sažaljenja od tebe.“
„Seks sažaljenja?“ uzviknem dovoljno glasno da me mogu čuti i
ostali ljudi u kući. „Seks sažaljenja?“ ponovim tiho. „Tanner Redmont,

Trofej Knjiga
ovo nije seks sažaljenja. Ovo je samo nešto dobro što treba napraviti u
životu.“ Opkoračim ga i tražim znakove bola. I nema ih. Zgrabim njegov
zglob i stavim mu dlan na svoje grudi.
„Ne želim to napraviti na ovaj način, Ray,“ reče Tanner, iako mi nešto
kruto u njegovim hlačama govori drugačije. Pročitao je moje lice. „Ne,
želim to. Naravno da to jebeno želim.“ Tanner nikad ne psuje, ali čula
sam uzbuđenje u njegovom glasu. „Prevrni se.“ Gurne me sa sebe na
leđa. Ustane i skine svoju majicu. Njegovo nekad mišićavo i preplanulo
tijelo zamijenila je blijeda koža preko izbočenih kostiju. Pa ipak mi je
prekrasan.
Uvijek će mi biti prekrasan. Podignem bokove i spustim gaćice.
Njegove se boxerice napnu dok me gleda. „Pod pokrivač,“ kaže mi.
Premjestim se i podignem jorgan i deku, zavlačeći se ispod. Skine svoje
boxerice i ja podignem jorgan da mi se može pridružiti. Raširim noge i on
se smjesti iznad mene, njegovo uzbuđenje pritisnuto uz moj trbuh.
Po prvi put u našim životima, mi smo koža uz kožu.
„Jesi li nervozna?“ upita Tanner. Vjerojatno je osjetio kako mi srce
udara poput čekića, a bilo na vratu leprša i ubrzava. I ja osjećam njegovo
i djeluje baš poput mojeg.
„Ne,“ lažem.
„Ni ja,“ laže i on.
Tanner me ljubi i nakon nekoliko minuta, smjesti se s rukom i polako
ulazi u mene. Boli ispočetka. Samo malo trunke boli, ali onda prestane.
Nije dobar osjećaj, neudobno je ali osjećam se dobro dijeleći to s njim.
Gotovo je za samo par minuta. Sruši se na mene i ljubi mi vrat. „Volim
te, Ray. Toliko te volim da me boli.“
I boljelo je.
Prejako.

„Sranje!“
Prekrila sam rukama usta od iznenađenja.
„Što? Jesi li se sjetila nečega?“ Tanner upita željno, tražeći odgovor
u mojim očima.

Trofej Knjiga
 Polako kimnem, nesposobna objasniti mu što sam upravo doživjela.
Tanner mi protrese ramena kao da time pokušava istresti odgovor
iz mene. „Ray! Čega si se sjetila? Što je? Reci mi!“
„Upravo sam se sjetila….“
„Što? Čega si se upravo sjetila?“
„Upravo sam se sjetila – da te volim.“

Trofej Knjiga
 Dvanaesto Poglavlje

KING

Čuo sam Beara prije nego što sam ga vidio. Njegov prigušeni vrisak
parao je zrak, povjetarac ga je nosio preko jezera i točno u moje lice, kao
da stoji ondje i vrišti na mene.
Pretražio sam jedno od Preppyevih skladišta u šumi i pronašao
točno ono što mi treba.
Zombi Apokaliptični Opskrbni Centar, Preppy je ispravio.
Čak sam pronašao i napunjeni plamenik u staji, ali kad sam nazvao
MC i pitao za Bearovog starog, klinac koji se javio rekao mi je da Chop
ne prima pozive. Kad sam nazvao na Chopov mobitel, poziv je otišao
automatski u govornu poštu. Nazvao sam svakog člana Bearovog MC–a
čije sam brojeve memorirao, ali čim su čuli da sam ja taj koji zove,
spustili bi slušalicu bez da mi dopuste da im objasnim kako je Bear u
nevolji.
Ostavljao sam govorne pošte, slao poruke.
Ništa.
Beach Bastards MC, sa izuzetkom Beara, probijali su se na vrh
moje liste kurvinih sinova koji moraju dobiti poduku iz lekcije o lijepom
ponašanju.
O poštovanju.
O jebenom bratstvu.
Ne trebamo te kurvine sinove Šefe. Preppy je dodao. Riješit ćemo ovo
sranje. Ustvari, riješili bi ovo sranje kad bi mogao držati svoj pištolj, ili
imao tijelo, ili jebeno bio živ. Onda bi taaaaaako riješili ovo sranje.
‚‚Ali ti si jebeno morao umrijeti,“ prasnuo sam, bijesan što Preppy
nije bio ovdje sa mnom, i bijesan na sebe što sam naglas pričao sa

Trofej Knjiga
svojim mrtvim najboljim prijateljem, i bijesan što sam bio bijesan na
njega jer je bio mrtav za ljubav božju.
Utovario sam sve u platnenu torbu koju sam zamotao u ceradu.
Nosio sam je poviše svoje glave dok sam se probijao kroz vodu, ostajući
blizu ruba kako me ne bi primijetili jer iako je bilo mračno, središte
otvorene uvale uvijek je izgledalo kao da je osvijetljeno, reflektirajući
svjetlost mjeseca i zvijezda.
Vratio sam se putem natrag u šumu. Mogao sam vidjeti plamen
vatre iz ognjišta, visok gotovo kao i sama kuća. Bearov vrisak još jednom
se prolomio kroz zrak. Kad sam konačno imao oči na njemu, shvatio
sam da ono što su mu radili, ustvari je bilo puno, puno gore od onoga
što sam zamišljao.
Bear je bio vezan u dijelovima. Jedan konop držao mu je ruke uz
tijelo. Jedan mu je držao ruke vezane iza leđa. Jedno mu je bilo svezano
oko glave, utrpano u njegova otvorena usta. Bear ga je grizao toliko jako
da su mu se zubi gotovo sastavili po sredini debelog užeta. Suze boli
tekle su mu niz lice. Bio je na trbuhu, ispružen preko nekoliko stolica.
Hlače su mu bile povučene do gležnjeva, stražnjica visoko u zraku.
Elijev čovjek stajao je iza njega i gurao u njega nekom vrstom slomljene
ručke. Nasmijali bi se svaki put kad bi Bear vrisnuo. Jedan je držao
Bearove stražnje polutke otvorenima dok je drugi silovito zabijao
predmet unutar i izvan njega.
Eli je sjedio u blizini na jednoj od sklopivih stolica koje su
okruživale ognjište, koje je obično bilo okupirano bajkerima kad sam ja
tulumario. Odmarao je glavu natrag na svojim isprepletenim rukama.
Noge su mu bile ispružene i odmarale na rubu vatrenog ognjišta.
Eli je izgledao kao da gleda operu, uživa u nečemu lijepom i
čudesnom, očiju širom otvorenih, intenzivno je promatrao brutalnost
koja se odvijala ispred njega. Škljocnuo sam zglobovima. Kako se napad
nastavljao, drugi tip, smatrao je zabavnim prskanje Bearove stražnjice
vrelim komadićima žara.
Ćelavi kurvin sin sa debelom, crnom tetovažom svastike na svojoj
obrijanoj glavi, izvukao je kurac iz hlača i stao kraj Beara, čija je glava
sada visjela sa stolice, bradom je gotovo dodirivao travu. Tip je povukao
konop u Bearovim ustima i potegnuo ga za kosu, podižući mu glavu.
Tip je uzeo vrh svoga kurca i grubo trljao preko Bearovih usta. Bear je
očito izgubio svijest jer se uopće nije pomaknuo. Tek kad je kurvin sin
nasilno gurnuo kurac u Bearova usta, znao sam da Bear nije bio samo

Trofej Knjiga
svjestan, nego spreman za jebenu borbu. Oči su mu se naglo otvorile a
tip je skočio natrag od Beara, držeći se za prepone i vrišteći,
pokušavajući spriječiti krvarenje koje mu je curilo između prstiju.
Bear je ispljunuo ono što je ostalo od tipovog kurca i nasmiješio se
od uha do uha, krv mu je kapala niz lice, prekrivajući mu zube.
I smijao se.
Bilo je sad ili nikada.
Izvukao sam pištolj i granatu iz platnene torbe. Duboko sam
udahnuo i razbistrio um od svega osim onoga što namjeravam uraditi.
Čučnuvši dole prema tlu koliko god sam mogao, prikradao sam se
ognjištu klizeći po tlu poput zmije. Zubima sam izvukao iglu sa granate
i bacio je u vatru.
Jedna sekunda.
Dvije sekunde.
Tri sekunde.
BOOM.
Ognjište je eksplodiralo u blještavi zid bijele svjetlosti. Slika Psića
kako mirno spava u mom krevetu, udova isprepletenih s mojima,
bljesnula mi je u glavi dok sam trčao prema kaosu.
Prema Bearu.
I direktno prema mogućnosti da ću do jutra biti na mjestu
rezerviranom posebno za mene.
U Paklu.

Trofej Knjiga
 Trinaesto Poglavlje

DOE

Prošlo je tri tjedna bez ijedne riječi od Kinga. Počela sam sumnjati
da će se uopće vratiti po mene.
Tannerova misija da mi pomogne da se sjetim svoga života,
nastavila se, ohrabren otkrićem kojim sam se sjetila da ga volim od kad
smo bili djeca. Pokušavala sam mu objasniti da je to sjećanje, ne
trenutačni osjećaj, ali znam kako Tanner i dalje gleda na to kao korak
prema onome što smo imali u prošlosti.
‚‚Kako su protekli sastanci sa specijalistom?“ senator je pitao,
režući svoj sirovi odrezak, krv se izlijevala iz mesa, preplavljujući tanjur
crvenom bojom. Protrljao je svojom vilicom kroz to a zatim sve to ubacio
u usta.
Prvi put sam ustvari jela sa svojim ocem, majka je opet bila u
´toplicama´ ili gdje god da je tvrdila da jest. Ali unatoč mom bijesnom
umu koji mi je govorio da ne trebam biti nervozna, i dalje sam brisala
svoje vlažne dlanove od traperice, svakih nekoliko minuta. Sammy je
drijemao na kauču samo nekoliko koraka od okruglog stola u
blagovaonici, gdje smo sjedili.
‚‚Uredu, pretpostavljam. Zapravo ne znam kako bi te stvari trebale
ići.“ Ustvari, specijalist jedva da mi je postavljao bilo kakva pitanja, i
dva puta je prigodno klimnuo.
‚‚Dobro. Želim da ga nastaviš posjećivati. Imamo neka zbivanja koja
dolaze i na kojima želim da budeš prisutna. Bit će humanitarna prigoda
za kampanju, za nekoliko tjedana. Održati ćemo je u Redmondsovom
dvorištu, domu Tannerovih roditelja,“ senator je rekao, zvučeći kao da
je događaj poslovni sastanak a ne zabava.
Naborala sam nos i bockala svoju večeru vilicom. ‚‚Ne znam je li to
dobra ideja. Pretpostavljam da bih trebala znati tko su ti ljudi. Zar neće
biti očito kad počnu razgovarati sa mnom i kad ih pogledam kao da
imaju trideset glava?“ Upitala sam.

Trofej Knjiga
 ‚‚Ray, nikad nisi voljela ono što radim za život. Nikad se doista nisi
priviknula na to da budeš kćer senatora,“ moj otac je rekao,
naslanjajući se u svojoj stolici. ‚‚Neće biti neobično za tebe da ne znaš
tko su ti ljudi.“
‚‚Ray, to bi moglo pomoći tvome pamćenju. Trebala bi doći,“ Tanner
se blago umiješao. Pokušaj vraćanja moga pamćenja bit će jedini razlog
što pristajem igrati dio ove ´poslušna kćer´ igre.
‚‚Hoće li moja majka biti tamo?“ upitala sam.
Senator je držao pogled na tanjuru. ‚‚Da, sudjeluje u svim
funkcijama kampanje. To je dio našeg… dogovora.“
Šmrknula sam. ‚‚Sudjeluje u svim funkcijama, pa ipak, nekako je
zaboravila sudjelovati u vlastitom životu,“ promrmljala sam.
Senator je uzdahnuo. ‚‚Tvoja majka… krivi mene... pa, za sve,“
senator je rekao. ‚‚Za nju je teško biti dugo na jednom mjestu. Postane
uznemirena.“ I za samo jedan trenutak osjetila sam se gotovo loše zbog
njega. Za desetinu milisekunde pomislila sam da sam vidjela malen
bljesak muškarca koji uopće nije bio senator, nego frustrirani suprug
sa nesretnom ženom.
Činio se gotovo… ljudskim.
Iznova, oči su mu se fokusirale na mene, nastavio je. ‚‚Vidiš Ray,
kad si bila trudna sa Samuelom, poduzeli smo sve moguće mjere opreza
kako ne bi otkrili medijima tvoje ´stanje´. I tada nisam nosio težinu koju
sada nosim, pa je bilo lakše držati stvari u tajnosti. Ali sada, kad si se
vratila, iz Parisa nakon ljeta, kao što sam ih naveo da misle, bit će dobro
za tebe da se pokažeš. Primijetili su Samuela, i brojni izvori kontaktirali
su moj ured, raspitujući se tko je on. Neki novinar iz Timesa čak je
otišao toliko daleko da pogleda njegov rodni list. Tako da izgleda kako
sad imamo situaciju u našim rukama koja zahtijeva… delikatnost.“
Obrisao je usta svojim platnenim ubrusom i spustio ga posred svog
praznog tanjura. ‚‚I, naravno da se ne sjećaš, ali imali smo dubokouman
razgovor što je najbolje za našu obitelj. I za tvoju novu obitelj.“ Senator
je pokazao na Tannera a onda i prema kauču. ‚‚Sad je najbolje vrijeme
za to. Ne trebaš raditi veliki spektakl oko toga, samo odlazak matičaru.
Nešto na papiru kako bi novinari vidjeli savez i Samuela kao zakonitog.
Ne morate živjeti skupa, ne ako nisi spremna. To je samo dokumentacija
koja nam je sada potrebna kako bismo odvratili sve pristaše kampanje
od odbijanja.“

Trofej Knjiga
 ‚‚Želiš da se… vjenčamo?“ upitala sam. Ruke su mi se snažno
stegnule oko ubrusa u mom krilu. Tannerova ruka posegnula je ispod
stola i pokrila moju.
Senator je pročistio grlo. ‚‚Ako ne budete postoji velika mogućnost
da izgubim izbore, jer je moja kampanja u velikoj mjeri zasnovana na
konzervativnim obiteljskim vrijednostima. Tijekom godina, proveo sam
mnogo vremena prikupljajući potporu zbog tih vrijednosti iza kojih
stojim. Ako ne učinite ovu vašu malu obitelj nečim legitimnim, riskiram
da izgledam kao prevara i iznevjerim sve ljude čije guzice ljubim od
prvog dana. Ovo bi moglo dovesti do najbržeg ništavila jednog političara
kojeg je ova država vidjela.“
‚‚Ne razumijem kako moje odluke mogu utjecati na tvoju kampanju.
To nije tvoj život. Moj je,“ raspravljala sam.
‚‚Ne, naravno da ne razumiješ,“ senator je rekao, hvatajući vrh
svoga nosa. ‚‚Ali razumi ovo, čak iako moja kampanja preživi skandal
tinejdžerske trudnoće, nikada neće preživjeti vatrenu aferu sa
osuđivanim prijestupnikom deset godina starijim od tebe. Ja neću
preživjeti do kraja svoga mandata, bez obzira na kraj izbora.“ Prekrižio
je svoje ruke preko tanjura. ‚‚Ali ako uradiš ovo, ako se udaš za Tannera,
neće imati razloga tražiti dublje, a ime Brantley King nikad neće biti dio
jednadžbe.“
Ovo je dio gdje se senator i ja ne slažemo. Željela sam ništa više
nego da Brantley King bude dio moje jednadžbe.
‚‚Što je sa onim što Tanner želi? Nisi ga uopće pitao?“ napomenula
sam.
Tanner je ostao tih, gurajući tjesteninu po svom tanjuru.
‚‚Samo razmisli o tome,“ senator je rekao, ustajući od stola.
Klimnuo je i napustio sobu bez ijedne dodatne riječi.
Tanner je još uvijek držao moju ruku ispod stola. Uzela sam gutljaj
vode kao izgovor da izvučem ruku iz njegove. Tresla sam se dok sam
podizala čašu do svojih usta, staklena čaša zvonko je udarala od moje
zube.
Iznenada me udarila panika, ispustila sam čašu koju sam držala
kad su mi se prsa stisnula do točke da su mi onemogućavala disanje.
Sa rukama skupljenim oko moga vrata gledala sam kako se čaša odbija

Trofej Knjiga
od drvenog stola i pada na pod, razbijajući se u tisuću malenih, oštrih
dijelova, a voda teče kao rijeka u svaki kutak i pukotinu parketa.
Senator je želio da se udam za Tannera kako bi pomogla njegovoj
kampanji i karijeri. Tanner me htio oženiti jer je bio željan nastaviti gdje
smo stali prije nego što sam izgubila sjećanje.
Ali što sam ja željela?
Željela sam Sammya. Željela sam Kinga. I željela sam Tannera u
svom životu ali još nisam bila sigurna kako bi se uklapao.
Ali ništa od toga nije bilo važno. Jer ako se udam za Tannera, čak
i na papiru, nema sumnje da neće živjeti dovoljno dugo kako bi dočekao
našu prvu godišnjicu braka.
Sa Kingom bila sam snažna, tvrdoglava i odlučna. Sviđalo mi se tko
sam kad sam sa njim.
Ali u kući u kojoj sam odrasla, okružena sa ljudima koje poznajem
cijeli život.
Nisam imala pojma tko sam.

Trofej Knjiga
 Četrnaesto Poglavlje

DOE

Možda zbog razgovora o braku. Možda zbog toga što sam se osjećala
samom cijelo vrijeme, iako sam bila okružena ljudima. Ali počela sam
se jebeno gubiti.
Prošlo je četiri tjedna bez riječi. Bez znaka. Bez ičega od Kinga.
Pravila sam rupu na tepihu svoje sobe hodajući naprijed–natrag dok me
smiona pomisao nije udarila.
King je rekao da nije sigurno za njega da me kontaktira, ili da ja
kontaktiram njega. Ali ako uspijem prenijeti poruku za njega kroz
Bearov MC, onda me ne bi izravno povezalo sa Kingom u očima bilo koga
tko gleda izvana.
Čim je ideja zaživjela trčala sam u prizemlje. Zgrabila sam komplet
ključeva sa vješalice kraj vrata i pojurila prema garaži, skočivši u veliki
bež Lexus koji je zaudarao na cvjetni parfem.
Miris za koji sam znala da mi je poznat.
Miris za koji sam znala da ga mrzim.
Stavila sam ključ u bravu i upalila motor. A onda sam zastala.
Jebeno ne znam voziti.
Udarala sam šakom po volanu a onda čelom, goreći od frustracije.
Ali baš kad sam namjeravala odustati, podignula sam pogled sa volana
i vidjela nešto naslonjeno na zid garaže za što sam odmah znala da
mogu voziti.
Do trenutka kad sam stigla ispred klubske kuće Beach Bastardsa,
moja tjeskoba natjerala me da ostanem bez daha, ali nisam bila ni
najmanje zastrašena.
Skočila sam i pustila moped da padne na zemlju. Otrčala sam do
vrata na kojim je stajao mršavi klinac. Na njegovoj zakrpi velikim
slovima pisalo je Kandidat. Nije imao ime sa zakrpom. ‚‚Izgubila si se ili
takvo što?“ upitao je.

Trofej Knjiga
 Spustila sam ruke na koljena i podignula prst, još uvijek dolazeći
do daha. ‚‚Moram razgovarati sa Bearom, ako je ovdje,“ dahtala sam, ‚‚a
ako nije, onda moram razgovarati sa nekim tko može predati poruku
njemu, ili Kingu.“
‚‚Oh, sjećam se tebe. Sa tuluma, prije nego što se dogodilo cijelo
sranje. Drago mi je što vidim da nisi puna rupa od metaka.“ Skočio je
sa svoje stolice. ‚‚Pričekaj.“ Skliznuo je kroz otvorena vrata i nestao
unutra.
Izgledalo je kao da ga nema cijelu vječnost. Iako se sunce spustilo,
vlažnost koja se zadržala u zraku, omotala me u bazen vode, nije bilo
dijela na mome tijelu koji nije bio mokar. Izgledala sam kao da sam
prošla kroz olujne pljuskove, ali nije bilo oblaka na nebu.
Čekala sam na Kandidatovoj odbačenoj stolici, nabijajući šljunak
oko mojih tenisica. Kad se konačno pojavio, na licu je imao ispričavajući
izraz. Muškarac sa sijedom bradom, starija verzija Beara, osim što je
bio niži i zaobljeniji, slijedio ga je kroz vrata. Zakrpa na njegovom
prsluku nosila je natpis Predsjednik. Pripalio je cigaretu i spremio
upaljač u džep svoje košulje. Lice mu je bilo prekriveno teškim
znakovima starosti, ali pjegice ispod njegovih očiju nisu se mogle ne
primijetiti. Iste kao što je Bear imao.
‚‚Uredu, vi ste sigurno Bearov otac. Moram razgovarati s njim…“
oklijevala sam, ne znajući ime Bearovog oca.
‚‚Chop,“ muškarac je ispunio prazninu, pokazujući ime na svojoj
zakrpi. ‚‚Ti si ona koju je King potvrdio?“
‚‚Potvrdio?“ zastala sam, prisjećajući se da je Bear koristio isti izraz
na molu, nekoliko mjeseci ranije. ‚‚Hm, da. Mislim da jesam.“
‚‚Ti si djevojka koja je raspršila metke u mojoj kući,“ Chop je rekao,
premještajući čačkalicu u svojim ustima jezikom. ‚‚Jer ovdje imamo
vlastite probleme i bez tih svojih sranja koja si mi donijela na vrata.“
‚‚Ne, to je bio Isaac. Stjerao nas je u kut, pokušao je…“ odmahnula
sam glavom. ‚‚Molim vas, samo trebam razgovarati sa Bearom, samo
minutu…“
‚‚Nije ovdje.“ Chop je slegnuo ramenima.
Ramena su mi pala u razočaranju. ‚‚Onda možete li mu samo
prenijeti poruku, ili Kingu, od mene?“ upitala sam s nadom.

Trofej Knjiga
 Chop je suzio pogled na mene kao da sam mu upravo ugazila na
stopalo. Optužujuće je usmjerio prst u mene. ‚‚Kao što sam rekao svome
sinu, milijun jebenih puta, Brantley King nije član ovoga kluba, stoga
nije bio moja briga.“
Bio?
Chop se okrenuo otići ali onda je zastao i pogledao me preko svoga
ramena. ‚‚King je mrtav. I on i Bear.“ Nije pričekao moju reakciju prije
nego što je nestao natrag iza vrata.
Pala sam na koljena, šljunak mi se zabijao u kožu dok se moj svijet
rušio oko mene.
Preppy. Bear.
King.
Svi mrtvi.
Svi. Su. Mrtvi.
‚‚Neeeeee!“ jecala sam.
Kandidat je upalio cigaretu i pogledao sažaljivo dole u mene.
Okrenuo se od mene, preusmjeravajući pogled na praznu ulicu.
‚‚Žao mi je mala.“

Trofej Knjiga
 Petnaesto Poglavlje

DOE

Nikada više neću moći pogledati u leptir mašnu, motor, ili nekoga
sa tetovažama bez da se ne borim za zrak.
Samo zbog Sammya nisam željela da sam također mrtva. On je bio
jedini razlog što sam ujutro mogla zamahnuti nogama i spustiti stopala
na pod.
Voljela sam tetovažu na svojim leđima sada više nego ikada zato što
mi ju je King dao, to je nešto što ću vječno nositi sa sobom, trajan dio
njega.
Pala mi je na pamet ideja, i jednom kad sam pomislila na to, nisam
prestala razmišljati o tome, i nije bilo postojalo ništa što ne bih uradila
kako bi se to dogodilo. Jer prvi put od kad sam saznala da je King mrtav,
maleni tračak nade probio se kroz oblak očaja.

Trebala mi je vječnost da se sjetim gdje je kuća u koju me je King

odveo kad je parkirao i čekao, nadajući se barem letimičnom pogledu na
svoju malenu djevojčicu.
Onda sam vidjela samo stražnji dio kuće, i samo sa nejasnim
sjećanjem gdje je; trebao mi je veći dio jutra da je konačno pronađem.
Podsjetila sam se da se udomljena djeca premještaju sa mjesta na
mjesto cijelo vrijeme. Postojala je velika mogućnost da ona više uopće
neće biti tamo.
Svejedno sam morala pokušati.
Čekala sam preko puta ceste na praznom zemljištu, činilo se
satima, u balonu vrućine. Kad su se prednja vrata otvorila i izašla žena
kratke kose držeći za ruke dvoje male djece otprilike iste dobi.

Trofej Knjiga
 Između slike na Kingovom ormariću i kratkog pogleda na nju koji
sam imala jedine noći kad sam je vidjela, odmah sam je prepoznala.
Max.
Žena je manevrirala djecom do kombija koji je čekao. Slijedila sam
ih do zgrade gdje su drugi muškarci i žene puštali djecu kroz vrata.
Drveni znak, jedva čitljiv, izblijedio od brutalnog sunca Floride,
najavljivao je da se mjesto zove Marijina škola nauke i Vrtić za djecu.
Žena koja je dovela Max unutra, nestala je iza gomile djece. Čekala sam
dok se nije odvezla kako bih napravila svoj potez.
Trudila sam se koliko sam mogla kako bih izravnala dlanovima
svoju plisiranu suknju do koljena, ali nije se moglo puno uraditi nakon
sati provedenih na mopedu. Prošla sam prstima kroz kosu i duboko
udahnula.
Zvona su zazveckala kad sam prošla kroz vrata. Zvukovi smijeha i
djece koja su plakala, plovila su zrakom. Mirisalo je na dezinficijens i
šećer. ‚‚Mogu li vam pomoći?“ upitala je plavooka debeljuca koja je
sjedila iza pregrade.
Namjestila sam najveći i najbistriji osmijeh koji sam mogla skupiti.
Možeš ti to.
‚‚Naravno da možete gospođo. Na jesen krećem sa pohađanjem
nastave na fakultetu i tražim dobar vrtić za svoga sina. Nadala sam se
obilasku vašeg objekta,“ slatko sam rekla.
Žena je ispitivala moje lice kao da je očekivala da joj kažem poantu
ove šale. ‚‚Ali ti si sama dijete još uvijek.“ našalila se. ‚‚Nisi dovoljno stara
da imaš vlastitu djecu.“ Oči su joj bile tople i ljubazne.
‚‚Kao da ja to ne znam,“ složila sam se. ‚‚Pa, kako bi bilo da mi
pokažete malo okolo?“ pritisnula sam.
Odmahnula je glavom i premjestila neke papire po svom stolu. ‚‚Oh,
žao mi je draga. Marija, direktorica nije ovdje a ona je jedina ovlaštena
za obilaske. To je sigurnosna stvar a mi ovdje jako držimo do sigurnosti.“
Drugi radnik u istoj tirkiznoj košulji kao recepcionarka, ušao je u
čekaonicu. Kratko je mahnula, Audrey je pritisnula dugme na zidu
pokraj nje. Pištav zvuk začuo se poviše vrata koja spajaju malu
čekaonicu sa ostatkom zgrade. Žena je otvorila vrata i ušla, kad su se
opet zatvorila, napravila su kratki kliktavi zvuk. ‚‚Vidiš?“ Pokazivala je
prema vratima. ‚‚Sigurnost prva.“

Trofej Knjiga
 ‚‚Oh,“ lice mi je palo a ramena se objesila.
Nastavila je objašnjavati. ‚‚Obično je ovdje u ovo vrijeme, pa se
možeš vratiti sutra ako želiš. Ali ako ne prisustvuje sastancima o javnom
financiranju, onda ne dobivamo udomljenu djecu, a ako ne dobijemo
udomljenu djecu, onda se moramo osloniti na obitelji koje si ne mogu
priuštiti vrtić.“ Uzdahnula je. ‚‚Što znači da bih ostala bez posla jer ih
nema mnogo ovih dana.“
Moje samopouzdanje iznenada se obnovilo, nagnula sam se na njen
prozor i slatko nasmiješila. ‚‚Kako se zovete?“ upitala sam.
‚‚Zovem se Audrey gospođo,“ odgovorila je također se slatko
smiješeći.
‚‚Pa, Audrey, ako je fondacija vaš problem, slučajno poznajem
senatora koji vam može pomoći…“
Pet minuta kasnije slijedila sam Audrey okolo dok me je osobno
vodila u obilazak vrtića. Nisam lagala za fondaciju. Razgovarati ću sa
senatorom i vidjeti mogu li im pomoći.
Samo nisam znala hoće li uspjeti.
Audrey me odvela u glavnu prostoriju ispunjenu niskim stolovima
za kavu, sa jednakim malenim stolicama oko njih. ‚‚Dajemo im doručak
i ručak, plus dva lagana obroka. Sobe su uređene prema dobi. Bebe u
jednoj. Jednogodišnjaci u drugoj i tako dalje…“ Audrey je nastavila
pričati ali kad sam uočila Max samo korak od mjesta gdje sam stajala,
glumila sam interes za oglasnu ploču koja je visjela poviše stola za kojim
je sjedila.
‚‚To je ploča naših aktivnosti,“ Audrey je rekla, približivši se iza
mene. ‚‚To je raspored kad je vrijeme za glazbu, vrijeme za brojeve…“
Glas joj je blijedio u pozadini kad je drugi zazvonio.
‚‚Ti si stvarno jepa,“ rekao je maleni slatki glas. Pogledala sam dole
u poznate bistre, zelene oči koje su mi doslovno uzele dah. Bile su iste
boje kao njegove, ali gdje su Kingove oči održavale oštrinu i ogorčenost
stvarnosti života koji je živio, njene su bile bez ikakvog prezira i sjajile
nevinošću.
Kleknula sam pokraj nje. ‚‚Hvala ti. I ti si također,“ rekla sam.
Zakikotala se, njeni maleni četvrtasti zubi podsjetili su me na Sammya.
Grickala je vrh svoga prsta.

Trofej Knjiga
 ‚‚Siđa mi se ovo,“ Max je rekla, posežući kako bi dotaknula moju
narukvicu koju sam stavila ovo jutro, nastojeći više nalikovati Ray Price
na uokvirenoj fotografiji u mojoj sobi.
Pokazala sam na malenu, ljubičastu plastičnu narukvicu na
njenom sićušnom zglobu. ‚‚Meni se tvoja više sviđa.“
Audrey je pročistila grlo. ‚‚Željela bih ti pokazati igralište.
Modernizirano je i čvrsto vjerujemo u barem trideset minuta fizičke
aktivnosti dnevno, dokle god površina nije previše vruća od sunca.“
‚‚Moram ići,“ rekla sam Max, koja je razočarano spustila glavu. ‚‚Ali
sigurna sam da ću te opet vidjeti,“ šapnula sam, podignula je glavu, oči
njenoga oca srele su moje. Srce me boljelo, ali morala sam otrgati pogled
od njenoga kako se ne bih raspala odmah ispred Audrey i tridesetak i
još nekoliko djece u sobi.
Ustala sam i namjeravala otići kad se malena ručica omotala oko
moga prsta i povukla. ‚‚Evo,“ Max je šapnula. Skinula je ljubičastu,
plastičnu narukvicu i stavila je oko moga zgloba.
Moje srce je eksplodiralo u naletu topline.
Ljubav na prvi pogled nije bilo nešto rezervirano za ljubavnike, jer
taj dan, doista sam to doživjela. U roku od tri minute, iznova sam
izgubila svoje srce.
Nisam je željela ostaviti. Željela sam je podignuti i trčati najbrže što
mogu od vrata koja zuje, uzeti nju i Sammya i odnijeti ih u kuću na
štulama.
Jedno po jedno, rekla sam samoj sebi.
Otkopčala sam srebrno–zlatnu narukvicu zakopčanu oko moga
zgloba. Opet sam kleknula i sa leđima okrenutima Audrey, pažljivo sam
motala delikatni lanac oko Maxinog malenog ručnog zgloba, dva puta.
Nisam ostala kako bih vidjela njenu reakciju na moj poklon ; plašeći
se da ako provedem još jednu sekundu sa njom, neću biti sposobna izaći
kroz vrata.
Ustala sam i okrenula se prema Audrey, nadajući se kako neće
primijetiti iznenadnu bol u mom glasu ili suze u mojim očima. ‚‚A sad mi
pokažite to prekrasno igralište.“ rekla sam šmrčući.

Trofej Knjiga
 Audrey je nastavila sa obilaskom i dok sam je slijedila osjetila sam
pogled prekrasnih zelenih očiju na svojim leđima dok sam prolazila kroz
vrata na zasljepljujuće svjetlo dana.

Trofej Knjiga
 Šesnaesto Poglavlje

DOE

Kad sam rekla ocu da je King mrtav, njegova jedina briga bila je
kako je dovraga uopće izašao iz zatvora. Nisam imala vremena kao ni
energije objašnjavati što se doista dogodilo, jer ono što sam stvarno
željela jest njegova pomoć. ‚‚Želim posvojiti Kingovu kćer,“ rekla sam mu,
stojeći ispred njegovog stola dok je radio na svom računalu.
Senator je preokrenuo očima. ‚‚Ti si tinejdžerka bez izvora prihoda.
Sud neće baš blagonaklono gledati na usvajanje,“ rekao mi je, kuckajući
po tipkovnici svoga računala.
‚‚Rekao si da poznaješ suca. Možeš reći neku dobru riječ,“ izjavila
sam.
‚‚Da, to mogu učiniti. Ali to je samo preporuka Ramie. Čak i uz
uslugu suca i dalje ćeš morati slijediti pravilnu proceduru. Samohrana
majka se ne smatra pogodnim podnositeljem zahtjeva.
‚‚Onda ću to promijeniti.“

‚‚To će mi povećati šanse kako bih bila u mogućnosti da je

posvojim,“ završila sam. Sjedila sam na Tannerovom kauču u kućici kraj
bazena dok je Sammy gledao TV, zamotan u svoju najdražu dekicu, na
podu. Svako malo pogledao bi natrag u mene, i nakon što bi vidio da
sam još uvijek tu, nasmiješio bi se i vratio natrag Elmu.
‚‚Uredu,“ Tanner se složio malo prebrzo.
Odmahnula sam glavom. ‚‚Ne Tanner. Nije tako jednostavno. Moraš
uzeti vremena kako bi razmislio o tome. Samo zbog toga što neće biti
tradicionalan brak i jedino na papiru, ne znači da neće na nekoliko
načina utjecati na tvoj život. Moraš uzeti u obzir sve to prije nego što

Trofej Knjiga
doneseš odluku, i razmisliti o tome, jer doista u svemu ovome za tebe
nema dobre strane tako da moraš biti lud kako bi se stvarno složio sa
ovim.“
Tanner je mahao kažiprstom po zraku. ‚‚I zato nikada nisi bila u
debatnoj grupi Ray,“ Tanner je rekao. ‚‚Raspravljaš sa krivom stranom,“
dodao je.
‚‚Ozbiljna sam,“ rekla sam. ‚‚Ovo je ozbiljno.“
Tanner se nasmiješio. ‚‚Znam. I znam da ne znači puno ali doista
mi je žao zbog Kinga.“ To je bio prvi put da je Tanner izgovorio njegovo
ime.
‚‚Hvala. Želim ovo uraditi za njega, ali i za sebe. Možda je sebično,
ali želim zadržati dio njega blizu sebe.“
‚‚Vidiš, upravo to je razlog što prihvaćam tvoj prijedlog,“ Tanner je
rekao ‚‚jer te želim zadržati blizu sebe.“
‚‚Ali ja neću biti…“
Tanner je podigao ruku kako bi me prekinuo. ‚‚Ne trebaš to stalno
govoriti. Sasvim razumijem. Ali imam uvjete.“
‚‚Kakve uvjete?“ upitala sam.
Tanner je prebacio gležanj preko svoga koljena. ‚‚Pristati ću na tvoj
prijedlog i oženiti te uz uvjet koji trebaš pokušati. Ne odmah, znam da
si još uvijek u žalosti, ali eventualno želim da pokušaš i potrudiš se da
imamo pravi brak. Zajedno ćemo raditi kompromise. Za nas. Za
Sammya.“ Posegnuo je i uhvatio me za ruku. ‚‚Obećavam, ako pokušaš
i ako ni nakon godinu dana ne osjetiš ništa za mene, onda ću otići koliko
god daleko želiš da odem.“
‚‚Ja…“ počela sam raspravljati. Ali onda se Sammy okrenuo i
nasmiješio mi se. Bila sam spremna kurvati se za bajkera u zamjenu za
zaštitu, zašto sam se toliko opirala dati komadić sebe jedinoj obitelji koju
sam ostavila?
‚‚Uredu,“ složila sam se. ‚‚Ali trebam vremena Tanneru. Ozbiljno to
mislim. Ne znam kad ću biti spremna,“ rekla sam.
Tanner je poljubio stražnji dio moje ruke i vratio se natrag u
kuhinju gdje je uzeo kutiju sa prstenom koju mi je pokazao onaj dan
kad je odveo mene i Sammya u park aligatora. ‚‚Onda mislim da je ovo
tvoje opet.“ Nije se pokušao spustiti na jedno koljeno. Nije pokušao

Trofej Knjiga
staviti ga na moj prst umjesto mene. Jednostavno mi je samo bacio
kutiju.
I to je bila najbolja stvar koju je mogao uraditi, jer upravo tada,
doista sam se nadala da stvarno razumije zašto ovo radim. I zbog toga
što razumije koliko mi je važno dobiti Max, mogla bih pokušati i shvatiti
kako je našem braku pružanje prave šanse u budućnosti, njemu doista
važno. Otvorila sam kutijicu i zurila dole u maleni dijamant,
‚‚Pretpostavljam da jest.“

Trofej Knjiga
 Sedamnaesto Poglavlje

DOE

Na jutro zabave, otišla sam na sud sa Tannerom i uzeli smo zahtjev

za početak procesa kako bi postala Maxinom posvojenom majkom.
To je bilo isto jutro kad sam postala gospođa Tanner Redmond.
I dok sam umirala iznutra, pomisao na to da sam tamo zbog
Sammyja i Max tjerala me da dišem. Oni su me gurali naprijed, pokretali
moja stopala, jedno ispred drugog.
King je bio spreman učiniti što god je trebalo kako bi dobio natrag
svoju kćer. Dokazao je to kad je bio spreman pustiti me. Sad je bio moj
red učiniti isto za njega.
Odabrati nešto za obući na vjenčanje na kojem ću biti nevoljna
nevjesta je bio obeshrabrujući zadatak. Nisam se željela pretvarati da je
ovaj brak nešto što zapravo nije. Preskočila sam redove ljetnih haljina
dužine do koljena, zastala na trenutak kod bijelih haljina sa korzetom
gore, ali to je bilo previše za ovakvo vjenčanje koje zapravo to i nije.
To je bila samo papirologija.
Posao.
Obiteljski posao.
Napokon sam odlučila proći pored svih haljina i umjesto njih
odabrala sam tamne traperice i strukiranu tamnu majicu V-izreza.
Ovo sam radila za Kinga. Nisam bila spremna biti paradni poni
kojeg su vodili za povodac. Kingu bi se sviđala odjeća koju sam odabrala.
A senator je možda i uspio zauzdati me, ali me nikada neće pripitomiti.
Nisam željela nositi bjelinu i pretvarati se da sam anđeo kad sam
živjela i zaljubila se u vraga.
Postojao je divlji dio mene koji je cvjetao dok sam bila sa Kingom.
Voljela sam kakva sam bila dok sam bila s njim. Znala sam tko sam kad
sam bila s njim. Taj dio, dio koji se nije mogao kontrolirati, pripadao je

Trofej Knjiga
Kingu, i bez obzira gdje sam ili gdje je on ili što radimo, nitko mi to nije
mogao oduzeti.
Na sudu sam očekivala da ćemo samo potpisati neke papire. Potpis
i žigovi. To je bilo to. Ali kad smo Tanner i ja završili sa potpisivanjem
dozvole a žena za pultom nam vratila naše osobne iskaznice, ustala je i
odmaknula svoju stolicu unazad preko linoleuma na podu. Na moje
veliko iznenađenje i užas, počela je govoriti. „Da li vi Tanner Redmont
uzimate–“
„Čekajte,“ rekla sam. „Mislila sam da ćemo samo napraviti
papirologiju.“
Žena me pogledala kroz svoje debele naočale na način zbog kojeg
sam se osjetila kao da mi je devet godina. „Gospođice, ceremonija traje
manje od minute a u državi Florida, ceremonija se mora održati kako bi
brak postao legalan, a kako ste označili na papiru da biste željeli potvrdu
danas… trebam li nastaviti?“
„Da,“ odgovorila sam.
Tanner me uhvatio za ruku i stisnuo. Bila sam umorna od toga što
je osjećao da me mora umirivati. Nije mi bilo potrebno uvjeravanje;
željela sam da prestane sve to što se zahtijevalo od mene da moram
proći. Kimnula sam i žena je nastavila. Bila je u pravu, ceremonija je
bila kratka. Čak ispod minute.
„Uzimate li Tannera za svog zakonitog supruga…“ Nisu to bile
romantične riječi, ali su svejedno bila obećanja. Obećanja izrečena
naglas ispred službenika i bez obzira i Bog ih je gore možda slušao.
Automatski sam recitirala svoje zavjete, lažući Tanneru sa svakim
lažnim obećanjem koje sam izgovorila. Kako bi potisnula potrebu za
bijegom kroz sudske hodnike vrišteći, zamišljala sam kako se igram sa
Kingovom kćeri. Guram je na ljuljački. Gradim joj kućicu na drvetu.
Trčim s njom kroz prskalice. A onda se slika promijenila, i bila sam
upravo tu gdje jesam, u sudnici izgovarajući zavjete, ali nisam ih
obećavala Tanneru. Nego Kingu. I to nisu bile laži, bile su istine. Moje
srce je brže zakucalo i ja sam se nasmijala, sretno zamišljajući da sam
Kingu obećavala ljubav u zdravlju i bolesti, u dobrim i lošim danima, do
kraja života.
Kad je službenica rekla „Možete poljubiti mladu,“ nagnula sam se
koliko sam mogla, prije nego sam se probudila iz sanjarenja, okrećući
glavu u zadnjem trenutku tako da je Tanner uspio uhvatiti samo rub

Trofej Knjiga
mojih usana. Kad se uspravio, unatoč mojoj očitoj averziji od njegovog
poljupca, on se smiješio kao da sam mu zapravo prava supruga.
I tada mi je sinulo.
Zaista i jesam.
Vjerojatno sam izgledala kao da će me udariti kap jer sam bila
sigurna da će mi se to i dogoditi jer me službenica upitala jesam li dobro.
„Gospođo Redmont, jeste li dobro?“ Kimnula sam i osmjehnula se
najbolje što sam mogla. Tanner je platio četrdeset dva dolara takse kako
bi dobili potvrdu. Nisam više govorila. Nisam mogla. Jer da sam
odgovorila na njeno pitanje, da sam uopće otvorila usta bojala sam se
da bi se istina otkotrljala niz usta. I tako sam nastavila šutjeti i Tanner
i ja smo otišli u tišini iz sudnice i nastavili biti tiho kroz cijelo vrijeme
vožnje do kuće. Nisam mu čak rekla ni doviđenja kad me je ostavio kod
moje kuće.
Nisam govorila više sve dok nisam bila sama u svom krevetu u sobi
koje se nisam sjećala, u životu koji nisam željela, u obitelji koja je bila
izgrađena na lažima. Preokrenula sam se i uronila lice u jastuk.
I baš kao i milijuni ostalih nevjesta prije mene, plakala sam na dan
svog vjenčanja.

Trofej Knjiga
 Osamnaesto Poglavlje

Doe

Povratila sam tri puta od toga ujutro, i još mi je mučnina prijetila

izbacivanjem svega iz želuca, ako je uopće čega i bilo. Uopće nisam
sumnjala da je to reakcija mog tijela na trenutnu situaciju.
Zabava, odnosno skupljanje donacija, se održavala u dvorištu
Tannerove obitelji, to je bilo posljednje mjesto na kojem sam željela biti.
Senator je bio u svom elementu, rukujući se i prisjećajući se imena
i zanimanja svakog gosta sa zabave kao da je bio najbolji prijatelj svakoj
prisutnoj osobi. Olimpijski bazen je bio prekriven pleksiglasom kako bi
stvorio iluziju hodanja po vodi.
Kako prikladno, pomislila sam kad sam vidjela kako otac prelazi
preko bazena.
Moja se majka družila se sa nekoliko žena pored bara koje su nosile
različite nijanse ljetnih haljina istog stila i isti teški nakit i frizure u stilu
francuske punđe. Nisu bile ni upola toliko dobre u pretvaranju da su
trijezne kao ona. I baš kao i moj otac, koji se istrenirao u pretvaranju u
savršenog političara. Naučila sam da je moja majka bila jednako tako
istrenirana u umjetnosti javnog opijanja.
Moj deveti rođendan. Moja je majka ušla u dvorište spotičući se
obučena u usku plavu haljinu i zlatne štikle. Imala je čašu vina u jednoj
ruci i kucala je rukom po stolu punom mojih rođendanskih poklona ispred
mojih prijatelja iz škole. Nadine reže tortu, a moja mama govori svima
kako uopće ne bi trebali jesti tortu jer je puna kalorija zbog čega će naše
guzice postati debele a muškarci ne vole debele guzice. Njeno vino se
prelijeva preko čaše pa je Nadine čudom uhvati za lakat kako bi je
spriječila od padne u bazen kad je potpeticom zahvatila pločnik.
Nekim čudom uspije uhvatiti padajuću čašu vina. „Spasila sam je!“
viče našoj maloj skupini, držeći je visoko poput trofeja. „Totalno sam je
spasila,“ reče ponovno, prije nego se vrati natrag u kuću bez ijedne riječi.
Izgleda da ipak nije bila uvijek toliko dobra.

Trofej Knjiga
 Bilo je pretoplo za bijelu vestu koju sam nosila, ali sam se morala
ponašati prema pravilima svog oca večeras, što je značilo prekrivanje
svih znakova da ja nisam savršena kćer sa slike savršenog senatora.
Nekoliko mi je ljudi prišlo i poželjelo mi dobrodošlicu kući i rukovalo se
sa mnom. Uljudno sam se nasmijala i pitala ih kako su proveli ljeto i
kakvi su im planovi za jesen. Senator mi je otkrio svoju tajnu - kad se
ne sjećaš osobe, imena ili lica, pitaj ih nešto o njima.
„Ramie! Kako te lijepo vidjeti!“ Nizak, punašan čovjek obučen u
bijelo laneno odijelo stao je ispred mene. Zgrabio je čašu šampanjca sa
pladnja konobara koji je prolazio pored nas i predao mi je. „Kako je bilo
u Parisu?“ pitao je.
„Parižanin?“ rekla sam. Njegov se smijeh pojavio u jednom velikom
naletu, poput pucnja kroz top.
„Vidim da si razvila smisao za humor u Francuskoj. Što je prilično
teško. Francuzi baš i nisu poznati po svom humoru,“ rekao je. „Još
razmišljaš o školi umjetnosti? Francine je rekla da su tvoji crteži prilično
impresivni. Koliko je prošlo otkako si je vidjela?“
Sranje.
Otac mi je prišao i stao pored mene. Još uvijek sa osmijehom na
licu mahao je prolaznicima koji su ga pozdravljali. Skrivenim pokretom,
uzeo je čašu šampanjca iz moje ruke i zadržao je u svojoj, kao da je piće
bilo njegovo.
Sranje. Dob za piće. Nije dozvoljeno. Mentalno sam se kaznila.
„George, prijatelju, kako si mi? Ramie mi je baš pričala kako bi se ona i
Francine trebale naći i popričati malo. A škola umjetnosti je tako daleko
na Rhode Islandu. Mislim da sad kad ima svoju obitelj, da će se zadržati
blizu doma.“
„Ah, onda ćeš se pridružiti ocu na njegovom putu u kampanji?“
pitao me.
„Još nismo o tome razgovarali,“ odgovorila sam kako sam najbolje
znala.
„Pa, mislim da bi trebala razmisliti o tome. Gledati ovog čovjeka iza
pozornice je predivna stvar za promatranje,“ rekao je George, podižući
čašu prema mom ocu.
„Ah, previše si ljubazan George. Hajdemo na ručak ovaj tjedan, ako
možeš.“

Trofej Knjiga
 „Uvijek mogu,“ reče George. „Ah, vidim Nathana tamo. Duguje mi
dvadeset kilograma škampi zbog gubljenja oklade oko Ray. Oops…“ reče
prekrivajući usta rukom. „Ne bih trebao budućem predsjedniku govoriti
o svojim navikama klađenja, zar ne?“
„Ja sam političar George, ne policija. A Nathanovi škampi jesu
najbolji, pa te ne mogu kriviti za tu opkladu.“
„Veselim se tvom govoru,“ reče George. „Lijepo te vidjeti, Ramie. Reći
ću Francine da te nazove.“
„To bi bilo divno,“ rekla sam. Kad je George bio dovoljno daleko da
nas ne može čuti, moj otac, sa osmijehom još uvijek zalijepljenim na
licu, nagnuo se kako bih ga samo ja mogla čuti.
„Šampanjac?“ pitao me kroz zube.
„On mi ga je dao. Nisam razmišljala,“ rekla sam opravdavajući se.
„Trudim se, pa mi popusti malo. Napravila sam što si tražio. Osim toga,
imam dijete i tehnički imam i muža, a ne mogu uzeti čašu šampanjca?
Možda bi to trebao dodati u svoju političku kampanju.“
„Da, a onda ću se potruditi napraviti još jedan korak i legalizirati
prostituciju i nazvati kartele da vidim da li bi možda htjeli neke dućane
sa drogom. Poput onih što rade od 7-11 ali za ilegalne droge.“
„Jebote. Da nisi takav kreten, zapravo bi bio i smiješan,“ rekla sam.
Glasno gakanje proširi se zrakom, senatorove oči prikovale su se uz
mjesto gdje su stajale moja majka i ostale žene nalik na stepfordske
supruge i pile poput članova Beach Bastardsa, očito su dosegnule svoje
limite. „I ako si zaista ozbiljan oko cuge, možda bi trebao razmisliti o
ponovnom uvođenju prohibicije.“
„Primljeno na znanje,“ rekao je, krećući se prema mojoj majci.
Gledala sam kako koristi istu tehniku kod uzimanja njenog pića kao i
sa mnom. Majka mu je uputila hladan pogled kad nitko drugi nije
gledao, i u jednom trenutku, uštipnula ga za ruku iza leđa dovoljno jako
da sam vidjela kako se trznuo.
Jedna je stvar bila sigurna, ovaj način života pretvarao me u bijesnu
kučku.
„Šampanjac, gospođo?“ Poznati glas pitao me iza leđa. Okrenula
sam se i našla se očima u ravnini sa crnom košuljom i žutom kravatom
s ružičastim prugama. Pogledala sam u pladanj koji je držao i mogla bih

Trofej Knjiga
se zakleti da sam vidjela tetovaže u boji na izvrnutom zapešću koje je
držalo pladanj sa čašama šampanjca.
Udahnula sam zrak.
Preppy?
Ruke su mi zadrhtale.
I baš kad sam htjela pogledati u konobarevo lice začuo se piskavi
zvuk iz zvučnika. Prekrila sam uši i okrenula se prema pozornici koju je
moj otac napravio uz Tannerovu kuće pored bazena.
Senator je lupkao po mikrofonu i gestikulirao nekome ispod
pozornice da dođe prilagoditi zvuk a kad sam se ponovno okrenula
prema konobaru, više ga nije bilo. Pogledala sam uokolo i vidjela
nekoliko istih tamnih košulja i žutih kravata, svi su držali pladnjeve sa
istim čašama šampanjca koji su se pjenili s ružičastim mjehurićima.
Priviđaju mi se stvari. I mozak i tijelo mi odbacuju ovu farsu od života.
„Mamice!“ mali se glasić probio kroz gužvu. Sammy se priljubio uz
moju nogu. Nasmijala sam mu se i podigla ga te postavila na svoj bok u
jednom potezu koji mi je sada već bio normalan. Nadine, koja ga je lovila
između gostiju sa zabave, se pojavila uz mene bez daha.
„Vaš maleni postaje brz,“ rekla je, s rukama na koljenima. „Nemojte
da vas te male nožice zavaraju. Zaista je brz! Ili je to, ili sam ja bez
kondicije. Moguće je i oboje,“ rekla je zlovoljno. Nadine je zamijenila
svoju uobičajenu polo majicu i kaki hlače za crnu košulju i crne hlače.
Umjesto svojih crnih ortopedskih tenisica, nosila je sjajne crne
balerinke.
„Izgledaš odlično, Nadine,“ rekla sam. Uzvratila je kompliment
prevrćući očima.
„Jedino mi je drago što nosim crno,“ rekla je, mašući rukom ispred
lica kako bi se ohladila. „Jer se znojim kao da stojim u sredini pakla sa
samim đavolom.“
Mislila sam da je Kralj vrag. Ali bila sam sigurna da sam sad u
paklu, a njega nigdje nije bilo. Pogledala sam prema pozornici. I bila sam
sasvim sigurna da vrag glasa za republikance i nosi odijelo Hugo Boss.
„Mamice, Nay-neee me nije mogla uhvatiti!“ Sammy je uzviknuo.
„Brz sam! Ovako sam brz!“ rekao je podignuvši crvenu kutijicu malog
Corvette auta koju je držao u ruci i pokazivao je kao da leti zrakom.

Trofej Knjiga
 „O da? Jesi li bio dobar gospođici Nadine?“ pitala sam ga, gužvajući
mu njegovu savršeno počešljanu kosu da mu se prirodne kovrče pokažu,
a njegov maleni hihot pokazivao je njegove dražesne sitne zubiće.
„Ne,“ rekao je, još uvijek držeći svoj auto. Prirodne kovrče su mu
oživjele. „Evo, tako je bolje,“ rekla sam, trljajući svoj nos uz njegov. Bila
sam previše zaokupljena Sammyjem kad je Nadine pročistila grlo.
Podigla sam pogled i zapazila kako je većina gomile prestala sa onim što
su do sad radili i gledali u mene kako komuniciram sa svojim sinom.
Moj se otac vratio za mikrofon, ovaj puta bez smetnji, i gomila se
okrenula od mene prema njemu. Mama je poslušno stajala sa njegove
lijeve strane, uz dugu američku zastavu. Započeo je svoj govor
pozdravljajući publiku i želeći im dobrodošlicu na ovaj događaj i
spominjući dobrotvorne organizacije koje će imati koristi od ovih aukcija
i donacija skupljenih u ovoj večeri. „Što sam propustio?“ upitao je
Tanner gurajući se kroz gomilu kako bi stao uz mene i Samuela. „Hej
dečko! Daj mi pet!“ Samuel je podigao svoj dlan i Tanner je pritisnuo
svoj uz njegov. „U redu dečko, postaješ sve bolji u tome.“
„Nisi puno. Upravo je počeo,“ rekla sam.
Senator je zastao i pogledao publiku. Uzeo je kartice sa podijuma i
stavio ih u džep svoje košulje. „Imao sam sve ove bilješke pripremljene.
Želio sam pričati sa vama o rasporedu svoje kampanje i što ćemo sve
postići kroz idućih nekoliko mjeseci. Ali ne mogu to učiniti sad.“ Gomila
je zbunjeno mrmljala a nekoliko njih je povikalo „Zašto ne?“ što je
senator zapravo i želio.
„Nisam tajio da su tradicionalne američke i kršćanske vrijednosti
obitelji najvažnije stvari kojima je posvećena moja kampanja.“ Gomila je
zapljeskala a on je podignuo ruku kako bi ih ušutkao. „Ali kao što znate,
obitelji nisu uvijek predvidljive. To nije nešto što možeš kontrolirati,“
rekao je. „Kao što ste svi do sada saznali, što kroz glasine što iz novina
nedavno, prije nekoliko godina postao sam djed.“
Ovo je bilo prvi put da sam ga čula kako priča o Sammyju bilo kako
drugačije nego kao o mom sinu. Djed baš i nije titula koju bih mu ja
dala.
„Moja kćer, Ramie, i njen dečko, Tanner, odlučili su ući u vezu za
koju nisu bili spremni u dobi od 15 godina. Ne opravdavam njihove
postupke niti njihovo ponašanje ali ono što neki od vas ne znaju jest da
je Tanner bio bolestan…“

Trofej Knjiga
 „O moj bože, govori im sve,“ rekla sam, prekrivajući rukom usta u
šoku. Tanner me uhvatio za ruku i zadržao je u svojoj.
„Nisam iznenađen,“ promumljao je. „Zar si zaista mislila da će im
dozvoliti da misle da smo bili dvoje napaljenih tinejdžera koji su se
seksali pod njegovim krovom? Previše sramote u tome. Sad će kriviti
moju bolest za to. To je vrsta umjetnosti za njega. Više nego što su tvoje
skice za tebe. On stvara emocije, mišljenja. On im govori što trebaju
misliti bez da im to izravno kaže. Nekako je to i lijepo ako razmisliš o
tome.“
„Ne djeluješ osramoćeno,“ rekla sam. „Djeluješ impresionirano.“
„Ne sramim se. On govori istinu. To smo mi. Ništa o nama me
nikada neće smetati, Ray. Osim toga, to je vjerojatno najiskrenija stvar
koju je danas rekao cijeli dan,“ rekao je Tanner, gledajući na podij s
takvim zanimanjem da mi je postalo neugodno.
„Mislili smo da ćemo ga izgubiti,“ senator je nastavio. Moja je majka
posegnula za maramicom koju joj je dodao jedan od stražara i tapkala
kutove očiju.
„Lijepa gesta, majko,“ šapnula sam.
„I svi doktori su rekli isto… da nema nade za njega. Rekli su to i
njegovim roditeljima, Chuck i Ranae, kako bi ih pripremili za kraj.“
Senator ih je potražio u gomili i kimnuo prema njima. „Lijepo vas je
vidjeti ovdje,“ rekao je sa osmijehom kad ih je ugledao. „Svi smo se
pripremali za smrt najboljeg prijatelja moje kćeri.“ Gomila je uzdahnula.
Jeli su mu iz ruke, i bili su spremni pojesti svaki zalogaj koji bi im bacio.
„Bilo je čudno misliti o tome, pogotovo zato što smo Margot i ja, a znam
da su tako i Tannerovi roditelji također, uvijek mislili kako će dvoje naše
djece odrasti i vjenčati se i imati svoju obitelj.“ Senatorove oči su se
zamutile. Osvojio bi Emmy. Majka mu je prišla tapkajući maramicom
kutove očiju. Ne, ovo dvoje bi osvojilo i Oscara. „Oprostite zbog ovog,“
rekao je šmrcajući. Zastao je na trenutak prije nego je pogledao u
gomilu. „Čudno je kako Gospodin funkcionira. Nikada ne znamo kakav
će biti njegov plan. Chuck i Ranae su izgubili svaku nadu da će ikada
postati djed i baka. Srca su nas boljela zbog naše kćeri i budućnosti koja
kao takva više nije imala mogućnosti za nju. Na dan kad je Tanner
primio vijest da se njegovo vrijeme na ovom božjem planetu bliži kraju,
moja kćer i Tanner su donijeli odluku s kojom se ja ne slažem i koju ne
podupirem. Ali na mnogo načina, vidim to sada kao veću sliku; Božji
veliki plan da mi kao njegovi sljedbenici nemamo šanse razumjeti to.

Trofej Knjiga
Zbog te odluke, moja kći i Tanner došli su k meni i mojoj supruzi u ured.
Rekli nam da je ona trudna, i jednostavno sam zaplakao. Moja vlastita
kćer. Kćer koju sam odgojio da sasvim razumije obiteljske vrijednosti za
koje sam se borio, u koje sam vjerovao – došla mi je reći da nije poštovala
moja pravila i božji zakon.
Kasnije te noći, kad sam se probudio iz nemirnog sna, sinulo mi je.
Ovo je bio božji plan. Ovo je bio njegov plan kako bi omogućio da Chuck
i Ranae imaju unuke od kojih su odustali i to mi je dalo novi razlog da
potražim svakog specijalista i doktora u ovoj divnoj državi, pa čak i u
svijetu, kako bih spasio nadu svoje kćeri u budućnost, u vlastitu obitelj.“
Pola publike je bilo u suzama i Tanner se naslonio prema meni.
„Ovo također zvuči puno bolje od – moja kćer je imala seks iz sažaljenja
sa svojim bolesnim dečkom i nisu upotrijebili kondom.“ Otac se okrenuo
prema nama i pogledao nas pogledom namijenjenim meni, kao da je
mogao čuti Tannerovu primjedbu, što je bilo nemoguće.
„Uz pomoć doktora Reynoldsa, u Tennesseiju, uspjeli smo Tannera
dovesti natrag s ruba.“ Gomila je počela pljeskati a senator je ponovno
podignuo ruku. „Sada sam ponosan što mogu reći da je Tanner u
potpunoj remisiji od leukemije i da i dalje ne pokazuje znakove raka koji
nam ga je skoro uzeo.“ Ovog puta je pustio gomilu da plješće. „Dođite
gore, vas dvoje. Dovedite Samuela.“ Stotinu pari očiju okrenulo se prema
nama i nismo imali nikakve šanse nego popeti se na podij. Samuel je
pljeskao zajedno sa gomilom i smijao se. A ja bih dala sve da sam mogla
biti obavijena istim blaženim neznanjem.
Stali smo pored moje majke koja je odigrala show od uzimanja
Samuela iz mojih ruku i stavljanja ga na bok, kako sam ga bila držala i
ja. Okrenula se prema gomili i mahnula a Samuel ju je oponašao zbog
čega je gomila postala još više divlja. „I sada vam nisam rekao najbolji
dio,“ rekao je senator, dajući znak gomili da se stiša. On je bio maestro,
a oni su bili njegov orkestar koji je svirao na svaki njegov pokret. Ovo je
bilo veliko finale, jer sam znala što slijedi, i nisam mogla učiniti ništa
kako bih to spriječila. „Ovog jutra, u maloj ceremoniji, okruženi samo sa
obitelji i svojim sinom, moja kćer i Tanner Redmond su se vjenčali.“
Pljesak od samo stotinjak ljudi je bio zaglušujući. Senator je uzviknuo
u mikrofon. „Zato koristim ovu priliku kako bih vam predstavio
gospodina i gospođu Redmond i njihovog predivnog sina, mojeg unuka,
Samuela. Neka Bog blagoslovi njihovu bračnu zajednicu.“ Prišao mi je i
obuhvatio mi lice rukama privlačeći me u zagrljaj zbog kojeg mi je
postalo muka u trbuhu.

Trofej Knjiga
 „Ti gade,“ rekla sam. „Ovo nije trebalo biti za javnost niti politički
alat.“ Bila sam iznenađena, iako sam znala da nisam trebala biti.
Senator je brinuo prvenstveno o kampanji, zatim o sredstvima za
kampanju a onda o pristašama kampanje na trećem mjestu.
„Sve je to politički alat. Sve to,“ rekao je senator. „Ti. Ja. Tanner.
Samuel. Tvoja majka. To je sve za veću dobrobit.“ Iskreno vjerujem da
je bio uvjeren u to sranje. Pustio me i privukao Tannera u svoj zagrljaj.
Za razliku od mrštenja na mom licu, Tanner se smiješio od uha do uha
i izgledao kao da se zabavlja, prihvaćajući čestitke kao da je brak bio
pravi.
Tako sam jebeno glupa.
Odjednom sam bila toliko ljuta da nisam mogla disati. Bila sam
ljuta na sebe, na senatora, na Kinga što me ostavio, na Tannera bez
nekog razumnog objašnjenja.
Ruke su mi se tresle.
Senator je mahnuo gomili. Nadine je došla na podij i uzela Sammyja
koji se meškoljio u maminim nepoznatim rukama i pokazivala mi da će
ga odnijeti natrag u kuću. Kimnula sam. Nadine je imala izvrstan osjećaj
kad sranje postaje preveliko i bilo mi je drago zbog toga.
Jer sranje će postati i veće.
Stala sam između tate i Tannera koji su mahali gomili i počela i
sama mahati. Senator me sumnjičavo pogledao, a Tanner se i dalje
smiješio kao da je dobio na lutriji i upravo prima ogroman ček. „Vruće
je ovdje, zar ne?“ rekla sam naginjući se prema ocu koji je skupio obrve
a zatim se ispravio kad je shvatio da je napravio pogrešan izraz lica u
javnosti.
„Ovo je Florida, ljeto je. Tu je uvijek vruće,“ Tanner je rekao prije
nego su se njegove oči raširile shvaćajući što ću napraviti. „Nemoj,“
upozorio me, ali nisam ga poslušala.
„Ako me želi izložiti, morat će me izložiti cijelu.“ Napravila sam
pokret rukom kao da se hladim i tada otkopčala vestu i skinula je. Moj
otac nije vidio ništa neobično u tome što sam skinula vestu. Bio je u
pravu. Ovo je Florida, za vrijeme ljeta. Bilo je vruće. Ali nije znao što je
ispod veste. To će tek vidjeti. Držala sam vestu u svojim rukama i začula
uzdah iza sebe i pretpostavila da je od moje majke.

Trofej Knjiga
 „Nemoj,“ Tanner je ponovio, i ovog je puta zvučao ljutito. Ugledala
sam stolicu i okrenula se prema ocu. „Mogu li ostaviti svoju vestu na
tome?“ pitala sam ga.
„Što smjeraš, Ramie?“ pitao me, izgledajući zabrinuto.
„Baš ništa, tatice,“ rekla sam. Okrenula sam leđa gomili i sagnula
se kako bih stavila vestu na stolicu.
Tetovaža koju mi je King dao bila je potpuno izložena gomili.
Nitko ništa nije mogao učiniti. Moj otac je mogao pojuriti prema
meni i pokriti me ali to bi izgledalo kao da to ne odobrava. Mogao bi se
pozvati na to, ali to bi bilo još gore. Okrenula sam se i oboje ih pogledala
pogledom koji im je govorio da se neće zajebavati sa mnom. Sa
posljednjim mahanjem prema gomili, koja me sada međusobno glasno
ogovarala poput čopora bijesnih djevojaka, napustila sam podij.
Hodala sam imanjem natrag prema kući, ne želeći se susresti ni sa
jednim posjetiteljem ove zabave na putu do kuće.
„Što je to bilo?“ upitao me Tanner, trčeći kako bi me stigao kad sam
prošla pored hrasta sa kućicom. „Što je to bilo, Ray?“ ponovio je.
Stala sam i okrenula se prema njemu. „To sam bila ja koja ne
dozvoljavam da me gaze! Rekao si da si mogu uzeti vremena. Pogled na
tvome licu ispred svih onih ljudi rekao mi je da ti već misliš da je to
stvarno. Ali nije stvarno Tanner. Ne za mene. Nisam spremna. I možda
sam te nekad i voljela, zapravo znam da sam te nekad voljela, ali nisam
uopće sigurna da je to bila romantična ljubav. Volim što si ljubazan
prema našem sinu, i prokleto te poštujem zbog svega što si prošao i
mrzim to što sam te povrijedila. Ali sada trenutno ne želim biti s tobom
na taj način. Ne dok moje srce još pripada negdje drugdje.“
„Što očekuješ od mene, Ray? Da mi bude žao što sam sretan jer sam
tvoj suprug? Jer nije. Nije mi žao što sam se oženio tobom, bez obzira
na razlog. Ti si ljubav mog života za boga miloga! Oduvijek si bila.
Oduvijek nam je suđeno biti zajedno. I zato, naravno da sam prihvatio
šansu da to objavim svijetu, jer se to oduvijek i trebalo dogoditi.“
Tannerove oči su postale blage i približio mi se za korak, primajući me
za zglob.
„Ne, Tanner,“ rekla sam povlačeći se od njega. „Nemoj.“
Tanner me ignorirao i primio za vrat privlačeći me bliže sebi. Nježno
je pritisnuo svoje usne na moje, a ja sam samo stajala tamo i dozvolila

Trofej Knjiga
da se to dogodi. Njegove su usne bile nježne i tople, njegov dah hladan
na mojoj koži. Zamišljala sam da je Tanner onaj kojeg zapravo želim, ali
umjesto da se prisjetim osjećaja prema njemu, Kingovo ljutito lice
pojavilo se u mom umu. Tanner je otvorio usta i ja sam nevoljko slijedila
njegovo pokret, te je njegov jezik zaplesao na mojem. Na neki sam način
poželjela da se sjećanja vrate. Zbog njega da osjetim ono što je on želio
da osjećam. Ali što je poljubac duže trajao a njegove ruke spustile na
moj struk, jedino što sam osjetila… jest da je to pogrešno. I iznad
pogrešnog.
Odgurnula sam se od njega, ali on je zastenjao u moja usta i primio
me čvršće. Pokušala sam ponovno i kad on nije popustio, ugrizla sam
ga. Odmah se odmaknuo držeći krvavu donju usnu. „Uništavaš sve što
sam mislila da osjećam za tebe. Nemoj mi kvariti uspomene na nas.“
„Ja uništavam sve?“ nasmijao se. „Ti si uništila sve kad si otišla za
Nikki. Nisi je jednostavno mogla pustiti. Rekao sam ti stotinu puta da
se ne miješaš u njen kaos od života, ali ne, morala si joj dopustiti da te
povuče dolje sa sobom. Stavila si je iznad obitelji kad si otišla za njom,
kad su te povrijedili, kad si nestala. Ti si ta koja nas je uništila te noći.
Ne ja. Pokušavam nas spasiti dok se ti prokleto trudiš uništiti nas! E pa
jebi se, Ray! Slomila si mi srce kad si otišla. Slomila ga na komadiće kad
si se vratila. I ne znam što ti misliš tko si, ali nisi Ray koju sam ja
poznavao. A osoba koju vidim ispred sebe? Nekako je jebeno mrzim ovog
trena,“ rekao je Tanner. Okrenuo se i ljutito nestao u tami.
Otvorila sam usta kako bih ga pozvala ali nisam znala što bih mu
još trebala reći. Bio je povrijeđen, a ja sam ga povrijedila. Radila sam
jednu glupu grešku za drugom od kako sam bila ovdje. Bilo je glupo što
sam tako paradirala sa tetovažom. Napravila sam to iz ljutnje. Ali to mu
nije dalo za pravo da se ponaša prema meni kao da sam roba koju može
kupiti ili prodati… ili oženiti.
Iako je to bilo upravo to.

Trofej Knjiga
 Devetnaesto Poglavlje

DOE

Zatvorila sam vrata svoje sobe i pritisnula čelo od njih. Poraženo

nije prava riječ za ono što osjećam. King je bio mrtav, izgubila sam
jedinog prijatelja jer sam bila dovoljno glupa da mislim kako mogu
iskoristiti bračni certifikat kao alat da dobijem ono što očajno želim.
Obitelj. Pravu obitelj koju sam odabrala, kao što sam odabrala
Kinga i Preppya.
Ispustila sam frustriran vrisak i stisnula šake, udarajući po
vratima dok nisam ostala bez zraka. Trljala sam usne kako bih izbrisala
okus Tannera, sve dok nisu bile suviše bolne.
‚‚Skini jebenu odjeću sa sebe,“ duboki glas je zarežao.
Spoznaja je prešla preko mene kao statički elektricitet.
Dahnula sam i okrenula svoje suzama natopljeno lice od vrata.
Stotine godina može proći da ne čujem taj glas ali i dalje bih znala kome
točno taj glas pripada.
King je isplivao iz kuta sobe, sjene su padale sa njegovog tijela
poput prekrivača koji je povučen s njega. ‚‚Znaš da se ne volim
ponavljati, ali zbog tebe, učinit ću to još jednom, Psiću.“ Zastao je ispred
mene i zurio, oči su mu gorjele i sa požudom i sa bijesom. ‚‚Skini jebenu
odjeću.“
„Živ si,“ šaptala sam dok mi je srce nabijalo u prsima.
Je li mi se priviđalo sve ovo?
„Upravo ćeš otkriti koliko sam stvarno živ.“ Koračao je prema meni.
‚‚Ti i ja komuniciramo bolje kad sam u tebi, a ima puno toga šta imam
za reći. Pa, umjesto pitanja–odgovori sranja, koji nas jebeno nigdje neće
odvesti, uradit ćemo ovo na način za koji već znam da djeluje.“
„Mislila sam da si mrtav.“ Prsa su mi se stiskala pod težinom straha
i želje. Koža me peckala a bradavice se ukrutile.

Trofej Knjiga
 „Jesi li tugovala kad je taj klinac imao svoj jezik u tvom jebenom
grlu?“ King je posegnuo za mojom rukom, držeći prst na kojem je bio
Tannerov prsten. ‚‚Je li tvoje žalovanje razlog zašto ovo nosiš?“
Istrgnula sam prst iz njegovog stiska i stavila ruku na njegova prsa.
Moja namjera je bila da ga gurnem od sebe, ali čim sam ga dotaknula,
nisam ga mogla pustiti.
Nisam željela.
Stisnula sam njegovu košulju u svoje šake. Olakšanje koje sam
osjetila zbog toga što je živ, bilo je zamijenjeno mojim bijesom na njegov
optužujući ton. ‚‚Mislila sam da si mrtav,“ ponovila sam.
Govorio je u moju kosu, toplog daha uz moje tjeme. ‚‚Oh Psiću,
prilično sam siguran da me ni smrt ne može zadržati dalje od tebe.“
Udahnula sam, upijajući miris cigareta i vjetra. Nedostajala mi je
bliskost njegovog mirisa gotovo koliko i on. ‚‚Nisam mislila da ću te više
ikada vidjeti. Otišla sam u MC. Bearov otac mi je rekao da ste mrtvi.“
King je polako odmahnuo glavom sa jedne na drugu stranu. ‚‚Riješit
ću to s njim.“ Suzio je oči. ‚‚Kao i s tobom,“ rekao je toliko tiho i hrapavo,
da sam osjetila njegove riječi do same svoje srži.
‚‚Molim?“
„Jesi li doista mislila da će me se biti tako lako riješiti? Za jebenu
ljubav božju, sjećam se kako je biti u tebi. Misliš da jednostavno mogu
zaboraviti na to? Misliš da se nisam trudio tjednima uvjeriti kako je
samo moj kurac ono što ti nedostaje? Jer reći ću ti, ništa me ne bi
učinilo sretnijim od toga da iščupam svoje jebeno srce upravo sada.
Upravo ovdje.“ King se udarao po prsima svojom sklopljenom šakom.
„Ponekad bih želio da mogu zaboraviti na sve, ali ne mogu. Neću. Jer ne
želim da te ikada poželim zaboraviti. I pozdravljam ovu bol jer me
podsjeća da si bila stvarna.“ Grizla sam usnu toliko snažno da sam
mogla osjetiti okus bakra u svojim ustima.
King je govorio dok je koračao prema meni, tjerajući me natrag
prema sjenama sve dok mi se leđa nisu spojila sa ormarom. Stavio je
ruke na zid oko mene, zarobivši me, naslanjajući se prema dole sve dok
nam oči nisu bile na istoj razini. ‚‚Ne znam zašto se držiš tako čvrsto
Psiću, kad mi tvoje tijelo govori da si očito još uvijek moja.“ King je
udahnuo moj miris, kao što sam ja njegov. Zatvorivši oči, nosom se

Trofej Knjiga
trljao duž moje čeljusti. ‚‚Voliš li ga?“ Zarežao je, gricnuvši mi vrat svojim
zubima.
„Da,“ priznala sam. King se povukao natrag i namrštio. Pojasnila
sam. ‚‚Nikad nije bila ljubav kao što je on mislio da jest, kao što je želio
da bude. Volim ga kao najboljeg prijatelja, nikad kao…“ Oči su mu
tražile moje, željno očekujući ostatak moga odgovora. ‚‚Tjedni su prošli
bez ijedne riječi, i pojaviš se od nigdje, ušuljaš u moju sobu i zahtijevaš
da skinem svoju odjeću na dan kad sam se…“ nisam mogla dovršiti
rečenicu. Nisam mogla reći riječi za koje nisam željela da budu istina.
Jer King je bio živ.
A ja sam bila udata.
‚‚Jebeno udala,“ King je završio umjesto mene. Nosnice su mu se
raširile. Okrenuo se stisnutih šaka kao da traži nešto što bi mogao
udariti. Frustrirano je spustio ruke na glavu. ‚‚Gledao sam cijelu jebenu
automobilsku nesreću tamo. Znam sve.“
„Sveto sranje!“ uzviknula sam.
King je zarežao. ‚‚Izgleda da si jebeno zaboravila tko sam ja Psiću.
Tako da ću te podsjetiti.“ Pritisnuo je kukove od moje. ‚‚Ja sam
muškarac koji te uzeo protiv tvoje volje i lisicama te svezao za svoj jebeni
krevet. Ja sam muškarac koji te želio, tako da ću te jebeno zadržati.“
Podignuo je obrvu. ‚‚Da li doista misliš da imaš izbor kad je u pitanju to
što si moja?“
King me podignuo na ormarić i ugurao se između mojih nogu,
forsirajući me da ih raširim. Držao mi je zglobove iza mojih leđa,
gurajući mi ramena unatrag a prsa isturena prema njegovima. Haljina
mi se podignula do vrha bedara. King je gurnuo pramen kose iza moga
uha i nagnuo se prema meni, usnama samo dah udaljenima od mojih.
Soba je postajala vruća. Nisam mogla disati. Trebala sam… ne znam što
sam trebala. ‚‚Nema više pitanja.“
Otvorila sam usta kako bih se raspravljala. ‚‚Jebeno prestani
pričati,“ prasnuo je.
King me podignuo sa ormarića, nosio me a onda i spustio ispred
širokog ogledala koje je visjelo na zatvorenim vratima. Stao je iza mene.
Za glavu viši od mene i gotovo stotinu kilograma teži, naše razlike
nikada nisu bile ovoliko primjetne. Njegove tamne traperice i tamna
majica bili su potpuni kontrast mojoj bijeloj, lepršavoj, ljetnoj haljinici.

Trofej Knjiga
Moja svijetla koža kraj njegove preplanule. Moja plava kosa kraj njegove
crne. Bio je to prizor zbog kojeg su mi koljena popustila. Jer iako je
odraz u ogledalu činio naše razlike očitima, također je činio da vidim
koliko dobro pristajemo zajedno.
‚‚Vidiš ovo?“ King je rekao, ruku omotanih oko moga struka,
govoreći mojem odrazu. ‚‚Vidiš kako ovo jebeno funkcionira? Kako si
odgovaramo?“ Skinuo je moju vestu sa ramena i pustio je da sklizne na
pod. Okrenuo me, uzeo ručno ogledalo sa stola i držao ga ispred mene,
na isti način kao što je činio kad je klijentima pokazivao njihovu novu
tetovažu.
‚‚Vidiš li ovo? Što na ovom jebenom sranju piše?“ upitao je.
Pokazujući na tetovažu koju mi je napravio. Onu koju sam upravo
stavila u krupni plan kako bih prkosila svom ocu i Tanneru.
‚‚Piše, ne želim ponavljati svoju nevinost, želim užitak njenog
gubljenja iznova i iznova. To je F. Scott Fitzgerald citat,“ odgovorila sam.
„Ne.“ Gurnuo mi je glavu, prebacujući moju perspektivu na blagi
pogled sa strane. ‚‚Reci mi opet. Pogledaj u krunu, u vitice loze. Koji
jebeni kurac tu piše?“
„King,“ šapnula sam. ‚‚Piše… King.“

Trofej Knjiga
 Dvadeseto Poglavlje

KING

‚‚Moja si. Uvijek si bila,“ rekao sam bez opravdanja.

Psić je gledala u ogledalo širom otvorenih očiju, i dalje zureći u
tetovažu koja je otkrivala moje ime. ‚‚Tetovirao si svoje ime na meni,“
rekla je u nevjerici.
Pogled mi je susreo njen u ogledalu. ‚‚Označio sam te čim sam imao
prvu jebenu priliku. Jedino žalim što nisam napravio veću, jer možda bi
onda taj klinac znao bolje nego da stavi svoja jebena usta na tebe.“
„Nije on kriv,“ rekla je, bacajući pogledom bodeže na mene.
Raspizdilo me što je branila malog seronju. Mogao se zvati njenim
suprugom koliko god je želio jer saznao sam sve što sam trebao znati
kad joj se dah ubrzao zbog moje blizine, kad je jezikom polizala svoje
usne u očekivanju, način na koji su joj se bradavice ukrutile od tkaninu
te malene, vraški seksi, konzervativne jebene haljine koju je nosila. Iako,
nije bilo samo fizički, jer je zrak oko nas pucketao našom gotovo
opipljivom vezom. Praktički sam to mogao osjetiti na svom jeziku.
Želio sam osjetiti nju na svom jeziku. Želio sam staviti lice između
njenih bedara i osjetiti kako se izvija ispod mojih usta dok grebe vrh
moje glave svojim noktima, sve dok ne svrši.
Bio sam toliko jebeno krut da mi je trebao svaki gram samokontrole
koju sam imao da je ne nagnem preko ormarića, prebacim tu haljinu
preko njenog dupeta i izjebem nešto razuma u moju djevojku.
Prešao sam svojom rukom preko njenih usta, usne su joj se
razdvojile. Te njene prekrasne ružičaste usne učinile bi moj kurac
trenutno krutim da već nije bio napet kao čelik u mojim trapericama.
‚‚Već sam želio prerezati senatorov vrat zbog psine koju je uradio sa Max,
ali kad sam ga vidio da stoji tamo, nosi svoje 'bolji – sam – od – svih'
odijelo, svoj smiješni zlatni sat i govori ljudima kako si se jebeno udala,

Trofej Knjiga
za nekoga tko nisam ja, želio sam rasteretiti svoj pištolj u njegovu
lubanju a onda ga ponovo napuniti za klinca.“
Moje riječi možda jesu bile okrutne, ali bile su istinite.
Uzeo sam ogledalo od Psića i spustio ga dole na ormarić. ‚‚Na
trenutak sam pomislio da sam možda jednostavno umislio ovu stvar
između nas.“ Odvezao sam traku na njenoj haljini i pustio da padne na
pod, otkrivajući odgovarajući bež grudnjak bez naramenica i gaćice. Bio
je to uobičajeni, svakodnevni izbor, ali na mojoj djevojci, mogla je
također nositi i gaćice sa prorezom i bič, jer je bila najseksi stvar koju
sam jebeno ikada vidio. Moj kurac je bio u agoniji dok sam prelazio
pogledom preko njenog tijela.
‚‚Tvoj pogled je bio taj koji me zaustavio,“ rekao sam.
„Koji pogled?“ Upitala je, okrećući se kako bi me pogledala.
„Pogled koji imaš kad nisi dobro. I bio sam upravu. Jer si skinula
džemper. Pokazala si im svoju tetovažu.“ Prešao sam prstom od vrha
njenog vrata do polutke stražnjice.
„Pokazivala sam im da nisam majmun i bez obzira na što pristala,
neću plesati za njih,“ rekla je, nemoćna zadržati uzbuđenje zbog
mogućnosti da ih postavi na njihovo mjesto.
„Pokazala si im više od toga.“ Rekao sam kružeći oko nje.
Procjenjujući njeno tijelo koje mi je toliko nedostajalo. Upijao sam je
pogledom. ‚‚Pokazala si im da si moja.“ Stao sam iza nje opet i posegnuo
između njenih nogu, gaćice su joj već bile natopljene. Zatvorila je oči dok
sam je trljao preko tkanine. ‚‚Ali najvažnije,“ rekao sam joj dok sam je
trljao brže, usta su joj se otvorila dok se gubila u zadovoljstvu zbog moga
dodira, ‚‚pokazala si mi da si još uvijek moja.“
Okrenuo sam je i obrušio usta na njena. Drhtala je pod mojim
dodirom. ‚‚Ne pokušavaj smišljati izgovore kako bi se raspravljala sa
mnom Psiću. Vrijeme za izgovore je završilo. Reći ću ti upravo jebeno
sada da nije važno što kažeš. Nema ništa što mi možeš reći da promijeniš
ovo sve. Potvrdio sam te i neću se ispričavati za jebena sranja ovaj put.“
„Moram objasniti…“ počela se raspravljati ali sam je prekinuo.
„Kasnije možemo razgovarati. Moram li te nagnuti naprijed i jebati
poput životinje kako bih te podsjetio čija je ovo pička?“ rekao sam,
ugrizavši je za ključnu kost. Grubo sam je preokrenuo na trbuh.
Pritisnuo sam između njenih lopatica na leđima i gurnuo je prema dole
sve dok nije bila nagnuta preko kreveta, na svojim laktima. Otkopčao

Trofej Knjiga
sam joj grudnjak i pustio da padne na krevet. Povukao sam joj gaćice
jednom rukom i bacio ih na pod. Zurio sam u jebeno nevjerojatni prizor
kakav je pružala moja djevojka, gola, pognuta za mene. Otkačio sam
svoj pojas i skinuo traperice dok se ona podupirala na ruke i koljena.
Puzao sam do nje na madrac i skinuo majicu, tako da budemo koža na
koži. Podignula je glavu, usnama sam okrznuo vrh njenog uha. ‚‚Trebaš
li podsjetnik na to kome pripadaš Psiću?“
„Da,“ dahtala je. Namjestio sam kurac na njen ulaz i jako gurnuo,
kroz otpor njene uske pičkice. Svaki centimetar u njenu vrućinu bila je
bolna kombinacija mučenja i užitka.
Zastao sam kad sam bio potpuno smješten unutar jebeno najbolje
pičke koja je ikada stvorena. Vruća. Mokra. Spremna. ‚‚Reci mi da sam
ti nedostajao,“ rekao sam. Doe je zastenjala i nabila svoju malu,
zaobljenu stražnjicu natrag na mene, pokušavajući me navesti da se
mičem, ali ostao sam nepokretan. ‚‚Ne, dušo. Ne dok mi ne kažeš ono
što želim čuti.“
„Ja…“ nagradio sam njen pokušaj laganim kruženjem svojih
bokova, zastenjala je u jastuk.
„Ti što?“ pitao sam opet zastajući.
„Nedostajao…“ Opet sam kružio bokovima, ovaj put dodajući jedan
snažan potisak. ‚‚Nedostajao…“
„Tko ti je nedostajao?“ Upitao sam.
„Ti. Ti si mi nedostajao!“ rekla je.
Izgubio sam svu kontrolu. Posegnuo sam oko nje i omotao jednu
ruku oko njenog vrata; sa drugom sam se podupro od krevet. Gnjevno
sam se nabijao u nju, poput bijesnog muškarca kao što sam i bio. ‚‚I ti
si meni nedostajala dušo. Toliko jebeno mnogo.“ Iznova i iznova
neumoljivo sam udarao u nju, kao da sam pokušao izjebati put natrag
u njen život. ‚‚Ovo, ja u tebi. To mi govori sve što trebam znati. Ne
odustajem od nas. Ne sada. Jebeno nikada.“
Psić je zastenjala a njena pičkica se stegnula oko mene, morao sam
usporiti nasrtaje kako se ne bih ispraznio u nju odmah ondje i sada.
Sjena preko otvorenog prozora uhvatila mi je pozornost, trznuo sam
glavom prema gore kako bih otkrio par očiju kako nas gleda sa stabla
točno pokraj prozora. Možda je mislio kako je sakriven od grana i lišća,
ali kao što lav može nanjušiti mužjake oko sebe, točno sam znao tko je.
Tanner.

Trofej Knjiga
 Mogao sam prestati upravo tada. Izvući svoj kurac iz nje. Pokriti
nas oboje. Ili za ime božje barem zatvoriti jebeni prozor.
Nisam uradio ništa od toga.
Naginjući se naprijed preko moje djevojke, lizao sam joj vrat dok je
stenjala moje ime iznova i iznova. Nesvjesna naše nove publike. ‚‚Kome
ova pička pripada?“ upitao sam, zureći pravo kroz prozor u užasnute oči
našeg nezvanog gosta.
„Tebi. Uvijek. Uvijek si bio ti,“ dahtala je. Njena pičkica opet se
stegnula oko moga kurca, borio sam se da zadržim kontrolu. Još nisam
bio gotov. Ovaj klinac treba znati bez sumnje da Psić pripada meni.
Ona je moja.
„Volim te Psiću. Toliko puno,“ rekao sam joj, nabijajući se sve jače
i jače. ‚‚Voliš li me?“ pitao sam, pobrinuvši se da pomilujem osjetljivi
snop živaca na prednjem dijelu njene pice koji ju tjera da vrišti.
Nedostajalo mi je njeno jebeno vrištanje.
„Volim. Toliko mnogo. Volim te toliko mnogo!“ rekla je. Počelo je kao
šapat ali kako ju je orgazam preuzimao, postajalo je sve glasnije i
glasnije, sve dok nije morala staviti jastuk na svoje lice kako bi spriječila
bilo koga tko je možda bio u kući, da je čuje.
Ali netko jest čuo.
Kad sam osjetio trnce kako počinju na početku moje kralježnice,
jedna pomisao mi je pala na um i bilo je kao da su me moji najniži porivi
preuzeli. Jednom kad sam pomislio na to nisam mogao misliti na ništa
drugo.
Gurnuo sam se u nju još dva puta a onda se izvukao iz njene uske
vrućine. Drkao sam kurac u rukama, praveći show od prskanja svoga
sjemena na njena gola leđa. Doe je pala na stomak od iscrpljenosti, ali
nisam sasvim završio. Pogledao sam kroz prozor, direktno prema mjestu
gdje se Tanner neuspješno sakrio. Prolazio sam rukama kroz nered koji
sam napravio na njoj, razmazujući joj ga po leđima i stražnjici,
označujući je kao svoju. Povukao sam je za kosu i gurnuo dva svoj prsta
prekrivena svojom spermom u njena usta. Zastenjala je i pohlepno ih
usisala.
Moja poruka je bila jasna.

Trofej Knjiga
 Tanner je stajao na grani, više se ne trudeći sakriti svoju nazočnost.
Dugi trenutak nastavio je zuriti dok se konačno nije okrenuo i skočio sa
stabla.
Oboje, i Psić i Tanner sad znaju kome pripada.
I vraški jebeno je sigurno da nije njemu.

Trofej Knjiga
 Dvadeset prvo Poglavlje

DOE

King je pao na mene, pritiskujući me u madrac dok smo oboje

hvatali zrak. Njegova težina preko mojih leđa gotovo me zgnječila, ali
nisam se htjela pomaknuti. Bojim se da ću se, ako to učinim, probuditi
i ovo će biti samo san.
King se uspravio i naslonio na uzglavlje privlačeći me bliže njemu.
‚‚Sada ti mogu reći zašto?“ upitala sam, još uvijek hvatajući zrak.
King je kimnuo. ‚‚Mislila sam da si mrtav“, počela sam. ‚‚Uspaničila
bih se kad se ne bih čula s tobom na duže vrijeme. Otišla sam u Bearovu
klubsku kuću nadajući se da ću ti nekako moći poslati poruku. Bearov
stari mi je rekao da si mrtav.“ King mi je dao umirujući stisak, potičući
me da nastavim. ‚‚A nedostajao si mi. Toliko si mi nedostajao.“ Suze su
mi tekle niz obraze kad sam se sjetila kako sam se prvi put osjećala kada
je Bearov stari rekao da je King mrtav. King se nagnuo i uhvatio suzu
između usana, uhvativši je prije nego što je imala priliku kapnuti sa
moje čeljusti. ‚‚Otišla sam vidjeti Max.“
King se ukočio.
‚‚Što? Vidjela si Max?“ Upitao je u nevjerici.
Kimnula sam. ‚‚Da. A ona je tako lijepa. Ima tvoje oči, tvoj osmijeh.
Dala mi je ovo.“ Podignula sam svoj ručni zglob da mu pokažem
plastičnu ljubičastu narukvicu i King je prešao prstima preko nje kao
da ispituje kraljičine dragulje. ‚‚Odmah sam znala da mora biti sa mnom.
Htjela sam je posvojiti.“
‚‚Dušo,“ rekao je King zategnutim šapatom.
Obrisala sam još jednu suzu koja mi je padala niz drugi obraz.
‚‚Željela sam povećati svoje šanse da se to može desiti. Senator je rekao
da se neudatim ženama koje žele usvojiti dijete često to ne dopusti.“
Pogledala sam ga u oči. ‚‚Nisam željela da se to dogodi. Ja bih učinila
bilo što. Za nju. Za tebe. Ali da budem iskrena, radila sam to uglavnom

Trofej Knjiga
zbog sebe, jer je ona dio tebe, i htjela sam taj dio sa sobom, zauvijek.“
Nasmijala sam se. ‚‚Tako sam učinila ono što sam morala učiniti.“
‚‚Udala si se za Tannera... zbog mene.“ Više nije bilo ljutnje. Nema
osude. Ako išta drugo, zvučao je sa strahopoštovanjem prema meni zbog
onoga što sam učinila. Nježno pružajući ruku kako bi mi okrenuo lice,
nagnuo se naprijed i pritisnuo poljubac na moje usne. Tamo gdje je
većina naših poljubaca puna topline i strasti, ovo je bilo puno nježnosti
i ljubavi. Polako se povukao natrag, gledajući me kao da traži nešto.
‚‚I za mene.“ Podsjetila sam ga. ‚‚Mrzim što ti to moram reći, ali sam
se zaljubila u nju brže nego što sam se zaljubila u tebe.“
King se nasmijao. ‚‚Volim te. Nikada to prije nisam nikome rekao
osim Max. Od dana kada si se pojavila na mojoj žurci, to si bila ti.“
Ponovno me poljubio, a zatim položio čelo na moje. ‚‚Samo ti.“ To je
upravo bilo ono što mi je bilo potrebno čuti. Toplina se proširila u mojim
prsima i osjetila sam kako mi se srce širi dok me je ovaj prekrasan čovjek
ispred mene obožavao očima.
‚‚Nikad ga nisam voljela, samo da znaš“, rekoh, nudeći Kingu nešto
što sam znala da želi čuti. ‚‚Sjećam ga se, ali to nije bila takva vrsta
ljubavi. Uostalom, bar ne za mene.“
‚‚Dovoljno si ga voljela da ga pustiš da te pojebe. Da dobije svoje
dijete“, rekao je King. Nije bilo gorčine u glasu, i premda to nije bilo
pitanje, činilo se da čeka na odgovor.
‚‚Tanner je bio bolestan“, rekla sam. ‚‚Umirao je. Mislila sam da je
ono što osjećam prema njemu prava ljubav, ali sada znam da je to bilo
upravo ono što osjećaš za bliskog prijatelja. On neće doći do diplome, ili
mature, ili... znaš, djevojke. To je bila moja ideja.“ Odmahnula sam
glavom. ‚‚Ali, napravili smo Sammyja. Dakle, kao mladi i glupi kakvi smo
bili, kao što sam ja bila, ne žalim zbog toga. Možda se ne sjećam svog
sina, ali osjećam ga ovdje.“ Stavila sam ruku na srce.
King se nasmijao.
Koliko god je bilo divno čuti njegov smijeh, osjetila sam kako se opet
ljutim. ‚‚Što točno pronalaziš zabavno u svemu ovome?“, pukla sam,
sjedajući i vireći u njega.
King je ispružio ruku i povukao me natrag k njemu. ‚‚Zato, psiću.
Mogao sam osjetiti kako mi krv vrije kada sam pomislio da ćeš opisati
nešto drugo. Ali umjesto toga moja slatka djevojka mi govori kako je ona

Trofej Knjiga
predala svoju djevičansku pičku svom umirućem prijatelju.“ King je
mirisao moj vrat. ‚‚Najslađe jebanje iz sažaljenja ikada“, rekao je, počevši
se jako smijati. Zgrabila sam jastuk i zamahnula mu u glavu, ali on ga
je uhvatio, bacio na pod, zgrabio mi bokove i smjestio me na njega.
‚‚Sada mi reci gdje si bio cijeli mjesec.“ Zahtijevala sam, osjećajući
se slobodnom da budem ljuta sada kada je bio živ i zdrav. Prekrižila sam
ruke preko grudi. Maknuo mi je ruke sa moga tijela i spustio usne sa
moga uha na moje bradavice, šaljući mi glavu prema natrag. Odgurnula
sam mu glavu dok nije pao natrag na uzglavlje sa tupim udarcem.
‚‚Sranje s Elijem, gotovo je“, rekao je sa olakšanjem. Spustio je ruke
na moj struk. ‚‚Nije bilo lijepo, psiću. On nas je prvi našao. Sranje je bilo
toliko da ti nikad ne trebaš znati išta o tome. Sranje sa Bearom.“
‚‚Što se dogodilo Bearu?“ Upitala sam, osjećajući nadolazeću
paniku.
King mi je stisnuo kukove kako bi privukao moju pozornost. ‚‚On je
živ. Na liječenju. Nema trajnog oštećenja tijela, ali nakon onoga što je
prošao, ne očekujem da bude dobar u glavi, ne za dugo vremena. Čovjek
može poprilično podnijeti sve. Bear je podnio to, a zatim i više od toga.
Ti su ga jebači mučili.“ Kingova čeljust se zategnula, a prsti su mu se
bolno zabili na bokovima.
Srce me je boljelo za Bearom i za Kingom.
‚‚Ali sada je gotovo“, rekao je King, obgrlivši mi obraz. ‚‚Ne mogu reći
da nije bilo nekoliko trenutaka gdje sam pomislio da se neću izvući živ,
ali sada sam ovdje i odvest ću te kući.“
‚‚Što je sa Sammyjem?“ Upitala sam.
‚‚Mogu razgovarati sa Tannerom ako želiš“, ponudi King. ‚‚Objasniti
mu da ćemo htjeti uzeti Sammyja. Kako god ti želiš.“
Htio je da ja dovedem i Sammyja kući sa nama.
Odmahnula sam glavom. ‚‚Mislim da je bolje da ja razgovaram sa
Tannerom. Sve sam ovo sjebala. Ja sam ona koja to treba popraviti.“
King je kimnuo. ‚‚Dobro. Bit ću ovdje sutra sa kamionom. Skupi
svoja sranja. Uzmi i Sammyjeva sranja zajedno sa tvojima. Ako Tanner
ne vidi razlog za sve, javi mi to.“

Trofej Knjiga
 King je pružio ruku prema trapericama i izvukao telefon. ‚‚Ovo. Ovo
je tvoje. Moj broj je jedini ukucan. Bilo kakvi problemi, nazovi me. Želiš
me ovdje prije sutra navečer? Tu sam.“
‚‚Jednostavno tako?“ Upitala sam, osjećajući kao da sam dobila
drugu priliku za život. I na neki način sam je dobila. King je bio živ, a ja
sam još uvijek bila njegova.
„Ne. Ne tako jednostavno. Reci mu da želiš poništenje svega i želiš
to sranje već od jučer. Ako i kaže nešto, reci mu da me dođe jebeno
vidjeti.“ King je pritisnuo usne na moje i duboko udahnuo. ‚‚U ovom
svijetu vjerujem u vrlo malo toga, Psiću. Ali vjerujem da pripadamo
zajedno.“
‚‚Ne vjeruješ u Boga?“ Upitala sam.
‚‚Ne, Psiću. Jedino u što vjerujem, jesi ti.“
King je otišao negdje nakon što sam zaspala u njegovom zagrljaju.
Kad je jutarnje svjetlo preplavilo moju sobu, okrenula sam se kako bih
izbjegla njegove zrake. Kad sam napokon otvorila oči, vidjela sam nešto
na noćnom ormariću zbog čega mi je srce lepršalo i lebdjelo. Moj osmijeh
nije bio ništa manji od smiješno, ogromno - velikog. Svidjelo mi se
odmah. Bio je kao onaj koji je prije toliko mjeseci ostavljen za Grace na
stoliću u hodniku.
Na noćnom ormariću na vrhu telefona koji mi je King dao, bio je
sićušni bijeli keramički zec.

Trofej Knjiga
 Dvadeset drugo Poglavlje

DOE

Jutro nakon što je King otišao osjećala sam se i ushićeno i krajnje

jadno.
Dobila sam Kinga natrag. Bio je živ a ja sam bila toliko zahvalna na
svemu što god da je svemir uradio kako bi ga sačuvao na životu. Ali u
isto vrijeme, iznevjerila sam Tannera. Ne samo zbog velike, teške greške
što sam se udala za njega, dok je on bio u misiji da mi pomogne da se
sjetim, povremeno bih mu dopustila da sjedi blizu mene na kauču.
Dopustila bih mu da me drži za ruku.
Bila je moja greška. Sve sa Tannerom bila je moja greška, i po drugi
put u nekoliko posljednjih mjeseci, opet ću ga povrijediti.
Morala sam otići razgovarati s njim i nadala sam se da će nekako
razumjeti. Na brzinu sam se istuširala i nabacila na sebe par sportskih
kratkih hlača. Zgrabila sam meku pamučnu majicu iz ladice i obukla
je. Glasno sam zastenjala kad je tkanina okrznula moje bradavice,
osjećajući se kao da su izgrebene grataljkom za sir a ne pokrivene
mekanim pamukom.
Zašto bi dovraga moje bradavice…
Potrčala sam do kalendara na stolu i provela neugodno puno
vremena zbrajajući i oduzimajući, ali sa rukama koje su podrhtavale i
glavom u kojoj se vrtjelo, čak ni najjednostavniji izračuni nisu se
uklapali.
Odgurnula sam kalkulator i izvukla komad papira. Možda će riječi
na papiru pomoći da to riješim.

Često povraćanje
+

Trofej Knjiga
Nema ciklusa ovaj mjesec, a možda čak i prošli mjesec
+
Bradavice grataljka sir
+
Seks sa Kingom u vodi kraj kućice na vodi
+
Zaštita nikakve vrste
=
SVETO. JEBENO. SRANJE.

Trofej Knjiga
 Dvadeset treće Poglavlje

DOE

Našla sam Tannera kako sjedi na krovu čamca. „Znaš, počinjem

misliti da si ti taj koji je natjerao senatora da zadrži ovu zahrđalu
kantu,“ rekla sam. „Uvijek si tu.“
Tanner se okrenuo. U očima mu je bila očita tuga, ali ondje je bilo
i nešto drugo. Nešto što nisam mogla točno odrediti.
„Sammy te htio posjetiti, ali dok smo stigli, umorio se, Nadine se
ponudila da ga stavi na spavanje. Pretpostavio sam da ćeš doći ovdje.“
Tanner je uzdahnuo. „Ovo je vjerojatno moje omiljeno mjesto u cijelom
svijetu, znaš. Nas troje smo proveli svo naše vrijeme ovdje kad smo bili
djeca.“
Jedino što sam mogla učiniti za njega bilo je slušati, jer je u
proteklih nekoliko mjeseci on slušao mene.
„Želim se ispričati, zbog zabave. Nije bilo u redu. Nisam bila u
pravu.“
Podigao je ruke na glavu i izdahnuo. „Nisam trebao stati uz
senatora i njegov govor, pogotovo jer sam znao da tvoje srce nije
uključeno.“ Podigao je pogled prema nebu i zatvorio oči kao da
razmišlja. Okrenuo se natrag prema mjestu na kojem sam stajala. „Htio
sam da to bude istina. Zanio sam se. Žao mi je, Ray.“
„Ne moraš se ispričavati. Imam osjećaj kao da se uvijek jedno
drugome ispričavamo,“ rekla sam.
„Vjerojatno zato što to radimo.“ Skočio je sa krova na dok. Stajao je
ispred mene sa rukama u prednjim džepovima.
„Znam zašto si ovdje.“
‚‚Stvarno?"
„Odlaziš,“ rekao je Tanner, premještajući težinu sa jedne noge na
drugu.

Trofej Knjiga
 „Da, odlazim,“ odgovorila sam. „Nikad se ovdje nisam osjećala
ispravno, a što se više prisjećam, sve više shvaćam da je najbolje da
odem.“
„On je živ. Vraćaš se njemu,“ rekao je Tanner. To nije bilo pitanje.
To je bila izjava.
„Kako si znao?“ Upitala sam.
„Vidio sam ga sinoć.“
Ugrizla sam se za donju usnu. „Da, vraćam mu se.“
Tanner je odmahnuo glavom i naslonio čelo na dlan. „Mislim da ovo
sve mijenja.“
„Ako sam tijekom proteklih šest mjeseci nešto naučila, to je da
obitelj znači toliko različitih stvari. Samo zato što nismo zajedno, ne
znači da ne možemo biti obitelj, Tannere. Obitelj je ono što napraviš,
ono što želiš da bude.“
„To nije istina, jer želim da to budeš ti,“ rekao je i posegnuo za
mojom rukom i podigao je u svoju kao da je proučava. Kao da želi
pogledati bilo gdje osim u moje oči.
„To mogu biti ja. I dalje ću biti u tvom životu. Samo ne na način na
koji misliš da bi trebala biti,” podsjetila sam ga.
„Mogu li pretpostaviti da dolazi po vas dvoje?“ Upita Tanner. „Osim
ako nisi nedavno magično naučila voziti.“
„Trebao si mi to reći ranije. Pokušala sam voziti majčin automobil i
samo sam uključila motor prije nego što sam shvatila da je to sve što
znam.“ Pogledala sam ga upitno. „Dobro si ovo primio, Tanner.“
Povukao me u zagrljaj i naslonio bradu na moju glavu, pritisnuo mi
lice u svoja prsa.
„Volim te, Ray,“ rekao je.
Suze su mi navrle na oči. Tanner je bio dobar prijatelj i stvarno će
mi nedostajati, ali bila sam spremna da mi King prestane nedostajati.
„Evo,“ rekla sam. Skinula sam prsten s prsta i gurnula ga u njegovu
ruku i zatvorila njegove prste oko njega.
„Jebi ga,“ rekao je Tanner, suznih očiju. „To čini sve ovo stvarnim,
huh? Stvarno odlazite?“
„Mislim da, da,“ rekla sam.

Trofej Knjiga
 Tanner je otvorio prste i proučavao prsten prije no što ga je stavio
u svoj džep. „Mogu li te zamoliti za uslugu? Još jedna stvar prije nego
što odeš?“
„Naravno,“ rekla sam.
„Poljubac.“
„Tannere, ne mogu...“ počela sam se raspravljati.
„Još samo jedan, Ray. Posljednji pozdrav. Nešto što bi mi dalo neki
zaključak.“ Tanner me pogledao velikim kestenjastim očima kojih sam
se sjećala iz sna. Znala sam zašto su one jedino što je ostalo sa mnom.
Bile su tako izražajne da su praktički raspravljale o Tannerovom slučaju
umjesto njega, moleći me da se ohrabrim i da ga poljubim.
„Jedan brzi poljubac,“ složila sam se, samo sam htjela završiti s
tim. Mogla sam vidjeti kako se njegovo srce razbija, a biti gledatelj u tom
sportu je samo dodavalo sloj krivnje povrh onoga što sam već osjećala.
Imala sam priliku ponuditi mu neki završetak, pa sam se složila.
„Nikad nisam mislio da ćemo imati posljednji poljubac,“ komentirao
je Tanner. Iskoračio je naprijed i obgrlio moje lice rukama.
„Vrlo si uporan. Vrlo zapovijedan.“
To je samo Tanner. Samo se želi oprostiti.
„Ne zovu me Tiranin ni zbog čega,“ reče Tanner, naslanjajući se
bliže, osjetila sam njegov hladan dah na svojim obrazima prije nego su
njegove usne dodirnule moje.
Ne vjeruj Tiraninu.
To je bila posljednja stvar koju mi je Nikki rekla kad je došla do
mog prozora.
I onda se dogodilo.
Isprva mi se to činilo kao munja u mozgu. Iskre svjetlosti koje su
se uključivala i isključivale kao fluorescentno uredsko svjetlo koje se
bori da se uključi. Onda, bilo je to kao da je moj mozak bio karneval,
gdje je netko smjestio kabel za napajanje i uključio natrag cijeli
karneval, svjetla, glazbu, veselje i sve ostalo.
Moje pamćenje.
Sve to.
Tanner se povukao kad se u mom mozgu pojavilo vrlo jasno
pamćenje.

Trofej Knjiga
 Vrlo različitog Tannera.
Sammy je odbio zatvoriti oči dok mu nisam pročitala najmanje priče.
Pogledao me s tim svojim natečenim očima, obrubljenim crvenim
krugovima dok ih je trljao rukama. Bori se s potrebom za spavanjem, iako
se trudi. Nakon tri priče i dvije pjesme, moj dječak je odlutao i čvrsto držao
svoju omiljenu deku, onu s uzorkom izrađenim u cijelosti od sjena
različitih tipova motocikala.
„Slatki snovi,“ kažem, ljubeći ga u čelo.
Nakon što sam zatvorila vrata što je moguće tiše, naletjela sam na
Nadine u hodniku. Nosi košaru već presavijenog rublja. "Ray, zašto ne
odeš vidjeti Tannera večeras? Držat ću monitor za bebe u svojoj sobi. Vas
dvoje djece niste dugo bili sami. Dobro će ti doći da zapamtiš da ste
zapravo djeca.“
„Jesi sigurna?“ Pitam. Ona je u pravu. Mogla bih iskoristiti neko
vrijeme da budem dijete. Između odgajanja Samuela i brige oko Nikki,
malo je vremena za bilo što drugo. Nedostaje mi Tanner. Nismo se dugo
družili.
„Naravno,“, kaže Nadine. „Osim toga, jednom kad taj dječak zaspe,
mogu imati Marti-Gras u hodniku, a on se ne bi ni okrenuo.“
Često odlazi na spavanje i budi se u istom položaju. Zahvaljujem
Nadine i mijenjam odjeću, uzimajući vrijeme za sebe da izgledam više kao
srednjoškolka, a manje kao mama koja će potrošiti poslijepodne
pokušavajući shvatiti kako je Samuel istopio masne bojice u kosu.
Tanner i ja imamo planove ove subote. Upravo se uselio u kućicu
pokraj bazena iza kuće njegovih roditelja. Napravit će mi večeru. Obećao
mi je da je sve isplanirao. Nismo se seksali otkad smo začeli Samuela. Mi
smo previše mladi, a naši su životi postali toliko komplicirani da smo se
složili čekati. Ali napokon sam spremna i subota je izabrana kao taj dan.
Ali u šetnji do Tannerove kuće, predomislim se.
Večeras je dobra noć.
Zovem Tannera, ali nema odgovora. Šaljem mu poruku, ali on ne
odgovara. Kad se približim njegovoj kući, vidim svjetlo u kućici. Nasmijem
se. Možda je zaspao učeći. Planiram kako se mogu uvući u njegov krevet
i priviti se uz njega kad čujem glas.
Ljutiti glas.
„Što sam ti, jebote, rekao o njoj?“ Pita Tanner. Nikad ga nisam čula
kako podiže glas i na početku ne mislim da je njegov. Šuljam se do kuće,
čučnem u kut prozora i gledam prema gore.

Trofej Knjiga
 Dakako, glas je Tannerov. Korača naprijed-natrag ispred kreveta,
stisnutih šaka na bokovima.
„Rekao si da to ne radim,“ kaže ženski glas. Odmah prepoznajem taj
glas, iako je tek puka ljuska onoga što je nekada bila.
Nikki
Podižem se na vrhove prstiju vidim kako sjedi na uglu Tannerovog
krevet sa glavom u rukama. Izgleda još gore nego kad me došla posjetiti
prije tjedan dana.
Što ona radi kod Tannera?
„Ako ti nešto treba, dođi kod mene. Ali ne, ti si otišla kod nje i ja sam
morao slušati sve o tome kako je shrvana jer si se pretvorila u jebenog
narkomana i ne može te spasiti. Znaš koliko mi je stalo do tebe? Nula. Ali
ono do čega mi je stalo jest što je Ray bila uzrujana i natjerala me da
čekam još tri jebene godine da umočim svoj jebeni kurac.“
„Nije kao da si u celibatu, seronjo,“ kaže Nikki gledajući ga kroz
prazninu njezinih masnih šiška.
„Ne, morao sam se zadovoljiti što sam ti jebao gadnu guzicu!“ Poviče
Tanner, zaokrenuvši krevet kako bi stao ispred nje.
„Što imaš za mene?“ Pita Nikki, ruke su joj vidno drhtale.
Tanner je podigao ruku i ona sleti na Nikkin obraz i natjera je da se
vrati na krevet. „Jesi li me uopće jebeno slušala?“
Nemam pojma u koga gledam. To nije Tanner kojeg poznajem a on
udara Nikki koju također ne poznajem.
Tko su ovi ljudi i gdje su moji prijatelji?
Nikki uzdiše, ali ne kaže ni riječi.
„Ako učiniš bilo što, što će me spriječiti da budem do jaja duboku u
Ray u subotu navečer, odjebat ću te. Čuješ li me?“ Tanner se penje na
krevet i odguruje Nikki, sjedajući joj preko ramena. Iz džepa košulje
izvadi malu vrećicu i maše njome u zraku. Nikki oživljava kad je ugleda,
kao da joj je upravo dan adrenalin. Pokušava je zgrabiti iz ruku, ali
Tanner je izmakne izvan dosega.
„Poslije,“ kaže, stavljajući vrećicu natrag u džep.
Tanner se naginje naprijed i stavlja ruke na uzglavlje dok mu Nikki
otkopčava pojas. Ne želim više gledati. To je kao horor film. Ali ne mogu
maknuti pogled. Ali kad Nikki izvuče Tannerov kurac iz hlača i omota usta

Trofej Knjiga
oko njega, želudac mi se digne. Okrenem se u stranu, podignem malo i
povratim u travu.
„Koji je to kurac bio?“ pita Tanner. Nikki ga pušta, ali on je zgrabi za
glavu i počne joj se gurati u grlo. Oči su joj suzne, guši se svaki put kad
se nabije. „Jesam li ti rekao da jebeno staneš?“
Tihe suze klize mi niz lice dok svjedočim kako dvoje ljudi koji nemaju
sličnosti sa djecom s kojom sam odrasla - djevojkom koja mi je bila kao
sestra, dječak za kojeg sam se jednog dana htjela udati – uništavaju sve
što sam mislila da znam o njima.
O našem prijateljstvu.
Sve su to bile laži.
Sve to.
"Ovo jebeno ne vrijedi,“ kaže Tanner, izvukavši se iz Nikkina grla i
okrećući je, usput nešto izvlačeći iz stražnjeg džepa.
„Da vidimo je li ta tvoja guza do sada potpuno uništena ili je i dalje
tako čvrsta kao što je bila kad si imala dvanaest.“
Sranje.
Moj cijeli život je laž.
Ovo čudovište je otac moga djeteta.
Ne mogu disati. Želudac mi se ponovno diže. Nikki podigne komad
tkanine koji joj jedva pokriva guzicu do struka, otkrivajući da ne nosi
gaćice. Tanner stavlja kondom, hvatajući ju grubo za kukove i gura se u
nju. Nikki plače i hvata plahte rukom.
„Naučit ću te jebenu lekciju, droljo. Trebaš svoj fiks? Doći ćeš ovamo
i popušit mi kurac za to, primiti ga u dupe kao sada, ali dobit ćeš što želiš,
a ja ću dobiti ono što mi moja buduća žena uskraćuje.“
To je to. To je sve što mogu podnijeti. Žuč mi se diže u grlo. Okrećem
se da odem, ali odjednom mi se vrti u glavi. Pala sam na koljena, ruke su
mi se spustile na pod uz tup udarac. Slušam jesu li me čuli, ali ništa ne
čujem. Ponovno ustajem i borim se staviti jednu nogu ispred druge. Svaki
korak je mučna avantura. Tri ulice do kuće čine se kao nemogući prijelaz
preko pustinje. Napravila sam nekoliko koraka kada me glas iza mene
iznenadi.
Pogledam gore i vidim kako Tanner stoji iznad mene. „Sviđa ti se što
si vidjela, zar ne?“

Trofej Knjiga
 "Ti si... ti si čudovište.“ Kažem, koristeći ruke i noge da puzim
unatrag, dalje od dječaka kojega sam samo prije nekoliko minuta mislila
da volim.
„Oh, Ray. Jebeno nemaš pojma koliko.“
„Jesi li dobro, Ray?“ upita Tanner kad sam se naglo povukla.
Obrisala sam usta rukom. „Ne, u redu je,“ lagala sam. „Moram se
spakirati.“ Nervozno sam uvrtala rub košulje rukama.
Namjestio je lažan osmijeh i koraknuo unatrag.
„Jesi li sigurna da si dobro?“ Upita Tanner, koraknuvši prama
meni.
Podigla sam ruku. „Naravno. Ja sam... samo... znaš, premorena,“
rekla sam dok sam se povlačila sa pristaništa. „I još nisam rekla
senatoru da odlazim, nije kao da mu je stalo.“
„Nije kod kuće. Nitko nije, samo Nadine,“ podsjetio me.
„Onda bih ga barem trebala nazvati, zar ne?“ Upitala sam glasnije
nego što sam namjeravala.
Zašto sam morala biti tako loša jebena lažljivica?
„Sammy bi uskoro trebao ustati. Idi se pakirati, a onda ću vas
odvesti,“ rekao je Tanner.
„Ne, mislim, ne moraš to učiniti. King je...”
„Oh, ma daj,“ rekao je Tanner, nastavljajući napredovati prema
meni. „Osim toga, rekla si da smo još uvijek obitelj, zar ne? Nema ničeg
lošeg u vožnji automobilom zajedno.
Osim što je bilo.
Spotaknula sam se od mjesto gdje se pristanište spuštalo na meko
tlo, padajući na guzicu. „Baš sam nespretna.“
Namjeravala sam ustati, ali Tanner me iznenadio, krećući se brzo
prema meni, podigavši me s pijeska.
„Imam te,“ rekao je, kad sam se okrenula prema njemu i uhvatila
mu pogled, vidjela sam bljesak Tannera iz svog sjećanja. Duboko sam
udahnula.
„Hvala,“ rekla sam, pokušavajući biti opuštena dok sam skidala
pijesak s nogu. „I da. U pravu si. Vožnja zvuči sjajno. Samo me pusti da
se očistim i skupim Sammyjeve stvari.“

Trofej Knjiga
 Tanner se nasmiješio i gurnuo pramen kose iza moga uha. Sve male
dlake na mom vratu su se podignule, ali ne iz istih razloga kao sa
Kingom.
Bilo je nečeg ledenog iza njegovih riječi.
Nezaboravnog.
Zlobnog.

Trofej Knjiga
 Dvadeset četvrto Poglavlje

DOE

Nestao je dječak iz susjedstva. Sa tim posljednjim poljupcem

zamijenilo ga je čudovište iz moga sjećanja. Taj poljubac vratio je svu
bujicu natrag, i ono što sam vidjela, potreslo me do kostiju. ‚‚Otrčati ću
do kuće i uzeti svoj kamion. Nađemo se ispred, na tvojoj verandi, za
recimo trideset minuta?“
„Trideset minuta. Da,“ klimnula sam. Sa kratkim mahanjem
okrenula sam se i otrčala do kuće, gotovo se spotaknuvši, ovaj put preko
praga stražnjih staklenih vrata. Trčala sam uz stepenice i uletjela u
svoju sobu. Snažno sam povukla ladicu ormara u kojoj sam sakrila
jednokratni telefon koji mi je King dao, izbacivši je iz njenog ležišta i
šaljući čarape i mobitel da klize preko sobe. Podignula sam mobitel i
pritisnula dugme za brzo biranje. Zvonilo je nekoliko puta.
„Hajde, podigni slušalicu,“ molila sam, nervozno tapkajući prstima
po tepihu. Kad nije bilo odgovora spremila sam mobitel u svoj stražnji
džep. Namjeravala sam uzeti naprtnjaču kako bih ubacila neke
neophodne stvari u nju, ali gledajući okolo po sobi, nije bilo ništa što mi
je trebalo.
Ništa što sam željela. Jedine neophodne stvari za mene bile su
Sammy i King. A jedan od njih spavao je dole niže niz hodnik. Pokušala
sam opet nazvati Kinga nakon što sam krenula po Sammya u njegovu
sobu. ‚‚Nadine!“ Vikala sam u hodniku. Jedini zvukovi koji su dolazili iz
prizemlja bili su zujanje hladnjaka i okretanje perilice za rublje.
‚‚Nadine!“ opet sam izvikivala. ‚‚Trebam te da dovezeš svoj auto. Objasnit
ću ti kad budemo na cesti, ali moramo odmah otići!“
Otvorila sam vrata Sammyeve sobe. Okrenula sam ručku tiho
koliko sam mogla, zatvarajući opet vrata iza sebe sa tihim klikom.
Nadala sam se da me Nadine čula i da je otišla po auto. Na prstima sam
prilazila Sammyevom krevetiću. Nagnuvši se preko ograde očekivala

Trofej Knjiga
sam vidjeti svog uspavanog muškarca sa kosom razbacanom u milion
smjerova, dok stišće svoju najdražu motorističku dekicu.
Sammy nije bio u svom krevetiću.
Bio je prazan.
Svjetlo se upalilo, svaka dlaka na mojem tijelu stajala je uspravno.
‚‚Bio je taj jebeni slabi poljubac to što te odalo,“ glas je rekao, toliko
me prestrašivši da sam poskočila i pala na hrpu Sammyevih igračaka,
koje su oživjele u naletu glazbe i bljeskajućih svjetala. ‚‚Tanner. Mislila
sam da ćemo se naći ispred? Gdje je Sammy?“ Pokušavala sam sakriti
potresenost u svom glasu. Pala sam unatrag i sletjela na nešto mekano
i nepokretno. Kad sam se okrenula da vidim što je, susrela sam se oči
u oči sa nepomičnom Nadine. Oči su joj nefokusirane i zuri pravo
naprijed. Usta su joj još uvijek otvorena kao da je bila iznenađena.
Mrtva.
Nadine je bila mrtva.
‚‚Koji kurac si uradio!?“ plakala sam. Tanner je ustao sa mjesta na
kojem je sjedio, stolici za ljuljanje u kojoj sam znala uljuljkivati Samuela
da zaspe. ‚‚Gdje je jebote moj sin!?“
Tanner je kleknuo iznad mene i nasmiješio se. Ali nije bio isti
komercijalni osmijeh reklame paste za zube koji sam prije vidjela. Nije
bio savršeni dečko iz susjedstva iza prijetećeg izraza i divljačkog pogleda
u njegovim očima. ‚‚Znala si me ljubiti kao da sam ja najvažnija osoba
na svijetu,“ rekao je dok je posezao naprijed i prelazio palcem preko
mojih usana. Trgnula sam glavom unatrag ali zgrabio mi je bradu i
povukao je naprijed prema sebi. ‚‚Nekada si me voljela,“ ispljunuo je.
‚‚Nekada vjerojatno jesam.“ Odmahnula sam glavom. ‚‚Ali ne sjećam
se,“ lagala sam.
Tanner se odmaknuo unatrag, isporučujući snažan udarac preko
moga lica. ‚‚Lažeš!“ Zaboljelo je toliko jako da su mi obrazi zvonili,
kunem se da sam mogla čuti vibraciju u svojim ušima. ‚‚Nema
´vjerojatno´ u tome. Znam da se sjećaš. Da li želiš znati kako znam?“
‚‚Gdje je Samuel?“ opet sam pitala. ‚‚Pusti me da se ustanem
Tanneru!“ pokušala sam ustati.
‚‚Ne!“ Tanner je povikao, gurajući mi ramena i pribijajući me od pod.
‚‚Ostat ćeš točno jebenu tu dok razgovaram s tobom. Pitat ću te opet,

Trofej Knjiga
želiš li znati kako znam da me se sjećaš?“ Tanner je siktao kroz stisnute
zube.
Lagano sam klimnula, popuštajući i pristajući na igru Pitanja i
Odgovori koju je Tanner tako željno želio.
‚‚Jer Ray, osjetim tvoj strah. Osjetim da ti usne drhte uz moje. I
jedini razlog zbog kojeg to rade… bio bi što se sjećaš posljednjeg puta
kad si me vidjela.“
‚‚Misliš noći kad sam te uhvatila da jebeš Nikki? Te noći kad sam
te vidjela da joj daješ drogu? Udaraš je? Misliš te jebene noći?“ vikala
sam gurajući se od njega. Sav bijes i srdžba od te noći, snažno su se
zabili u mene. Tanner mi je pribio zglobove i nasmijao mi se u lice.
‚‚Da, to je ta noć.“ Tanner je posegnuo za mojim grlom. ‚‚Ali ja je se
sjećam kao noći kad sam te ubio. Barem sam mislio da jesam.“
Stiskao mi je grlo, prekidajući mi dotok zraka, a onda se
neočekivano dogodilo. Počelo je kao bljesak bijelog svijetla, praćen
malim prekidima sjećanja netom prije nego što sam izgubila pamćenje:

Tanner stoji poviše mene, spušta udarac za udarcem na moje lice i

tijelo dok Nikki vrišti na njega da prestane.
Osjećaj da me netko vuče preko hrapavog betona i baca na gomilu
smeća. Iskrivljen prizor stražnjeg dijela Tannerovih nogu dok
nonšalantno hodajući izlazi iz uličice.
Osjećaj prsta ispod moga nosa koji traži znakove disanja. Zvuk
Nikkinih tihih isprika.
Plava i crvena svjetla bljeskaju u daljini. Zvukovi sirena sve glasniji
i glasniji dok se približavaju.
Nikkino ispričavanje još jedan put prije nego što osjećaj njenog
slomljenog tijela sklupčanog oko moga ne nestane.
Nabačena na nosila dok ljudi izvikuju naredbe svugdje oko mene.

A onda i konačno sjećanje, ali ovo je drugačije, ovo je bilo nekoliko

tjedana nakon što sam se probudila u bolnici. Ovo sam vidjela iz sasvim
drugačije perspektive.

Trofej Knjiga
 Otvorila sam oči i vidjela Nikki kako stoji poviše mene, očiju zbunjeno
suženih. ‚‚Ray?“
‚‚Ha? Žao mi je, poznajem li te?“ Na trenutak, pomislila sam kako je
ona netko iz moje prošlosti, ali onda se njen izraz promijenio u iživciran,
gotovo hladan.
‚‚Ne, ne poznaješ me… ali na mojoj si jebenoj klupi.“

A zatim je sve imalo smisla.

Zašto mi Nikki nije rekla tko je, tko sam ja. Zašto smo otišli na
Kingov tulum te noći. Zašto je inzistirala da bi rješenje za sve naše
probleme bila zaštita bajkera.
Cijelo vrijeme koje smo provele skupa nije mi lagala.
Pokušavala me je zaštititi.
Najmanje što sam mogla učiniti jest pokušati zaštititi samu sebe.
Podignula sam koljeno i svom snagom koju sam imala uputila sam
udarac točno između Tannerovih nogu. Kad je posegnuo dole kako bi se
uhvatio za jaja, uzela sam mu glavu između svojih ruku a onda se začuo
zaglušujući prasak kad se moja glava spojila sa njegovom. Krv, topla i
gusta, padala je u kutove mojih očiju. Podignula sam se na drhtave
noge. ‚‚Ti jebena kučko!“ Tanner je cvilio. Držeći se za Sammyev krevetić
kako bih se zadržala u uspravnom položaju, pokušavala sam staviti
jednu nogu ispred druge, i upravo da stignem do vrata, ali nisam bila
dovoljno brza.
Tanner je zgrabio moj gležanj i sljedećim korakom, bradom sam
sletjela na tepih. Zubi su mi se zabili u jezik, puneći mi usta okusom
bakra.
‚‚Radije bih da me voliš, ali pomiriti ću se i s tim da me se bojiš.“
Tanner me preokrenuo na leđa. Glava mi je udarila od kut parketa na
podu a obraz udario od bočni dio Sammyevog ormara. Valjala sam se
sa jedne na drugu stranu kako bih zaustavila zvonjenje u svojoj glavi.
‚‚Nisi ništa drugo nego jebena drolja Ray. Jedini put kad sam te
uspio jebati jest kad sam umirao kao petnaestogodišnjak. Mislio sam
da ako budemo imali dijete da će nas to snažnije povezati, približiti nas.
Mislio sam da ćeš me barem onda redovno pustiti u svoju jebenu pičku.
Zato sam se pobrinuo da probušim rupe na kondomu koji smo koristili
taj dan. Vraški sam se šokirao kad sam vidio da je zapravo upalilo. I

Trofej Knjiga
pretpostavljam da te to učinilo sretnicom. Ti si bila jedina dovoljno
posebna da nosiš moje dijete… jer sam natjerao Nikki da naše izreže iz
sebe.“ Tanner je imao smjelosti namignuti. ‚‚Ali čak i onda, sa mojim
djetetom u tvom trbuhu, nisi željela nositi moj prsten. Nisi ga željela ni
nakon toga također. Rekla si da imaš planove. Planove koji…“ Tanner je
iskoristio prste kako bi napravio znak navodnika u zraku. ‚‚Nisi znala
hoće li uključivati mene kao nešto više osim najboljeg prijatelja i oca
tvoga djeteta,“ rekao je, koristeći visoki piskutavi glas, podrugljivo
njišući glavu naprijed–natrag, sa jedne na drugu stranu. ‚‚Pa, gđice Ray,
upiši me, to zvuči jebeno veliko.“
‚‚Jebi se!“ ispljunula sam. ‚‚Silazi s mene! Ti si jebeno čudovište!“
‚‚Sad tek shvaćaš! Bilo je jebeno vrijeme! Da li uopće znaš koliko je
iscrpljujuće pretvarati se da si nešto što nisi? Jebeni zlatni američki
dečko iz susjedstva? Tvom ocu se čak i sviđam, a tome seronji se nitko
ne sviđa! Nije čak bio ni jebeno raspižđen kad sam te napumpao! Znaš
li koliko je to bilo jebeno teško izvesti?“
‚‚Da li tvoji roditelji znaju kakva si ti jebena nakaza?“ upitala sam,
vrpoljeći se ispod njega. Pogledala sam okolo po podu ali nije bilo ništa
što sam mogla upotrijebiti kao oružje.
‚‚Znaš bolje od toga. Manje mi posvećuju pažnje nego senator tebi.“
Tanner je povukao porub moje majice poviše mojih grudi, lupala
sam nogama kako bih ga zbacila sa sebe ali pritisnuo mi je koljena
zajedno i opkoračio me, paralizirajući upotrebu mojih nogu. ‚‚Ali zato
sam imao Nikki. A kad je počela eksperimentirati sa drogama, to je bilo
kao dobitak na lutriji, jer u zamjenu za kušanje, kučka bi mi dopustila
da uradim bilo što. Izrežem je, spalim, davim, vežem tako da joj zglobovi
počnu jebeno krvariti.“
Nikki.
Sjećam se. Svaki put kad bi došla u moju kuću sa oznakama preko
cijelog njenog tijela. Uvijek bi imala izgovore. Porezala se na čavao u
kućici na vodi. Zabila se u vrata. Zbacio ju je rođakov konj. Nikki je
oduvijek bila šeprtljava. Nije čak imala ni dečka koji bi bio sumnjiv. A
njeni roditelji bili su savršeni, moderni roditelji.
Ništa me nije tjeralo da sumnjam da su njeni izgovori laž, ali svaki
pojedinačni znak upućivao je da tu nešto nije bilo uredu.
Iznevjerila sam je.

Trofej Knjiga
 Iznevjerila sam je jer sam bila previše zauzeta sa svojim malim
savršenim životom da uopće i razmislim o činjenici da je nešto u njenom
bilo daleko od savršenstva. Zgrčila sam se pomislivši na svaki put kad
sam se hvalisala o Tanneru. O tome kako je pažljiv bio prema meni. O
tome kako je sjajan bio sa Sammyem. Ona je bila jedina osoba sa kojom
sam mogla razgovarati o mojoj nervozi da posvetim život nekome kad
sam još uvijek i ja sama bila dijete.
‚‚Trebaš zahvaliti Nikki, ozbiljno, ona je bila jedini razlog što sam ti
dopustio da imaš svoj prostor. Razlog zbog kojeg sam bio savršeno
strpljiv dečko. Uzela je svaku jebenu stvar koju sam želio tebi dati. Ali
ta jebena kurva morala je otići i sve sjebati. Kad sam te odvukao u
uličicu, ona je otišla po pomoć.“ Tanner je preokrenuo očima. ‚‚I kad
nisu pronašli tvoje tijelo, a ona se nastavila vraćati po drogu, znao sam
da si živa i da je ta pizda bila s tobom. Da ste se vas dvije krile od mene.“
Tanner se opet nasmiješio zlobno i okrutno, sklopio je ruke oko moga
vrata i stisnuo, igrajući još jednu rundu svoje bolesne igre gušenja. ‚‚Ali
s vremenom pronašao sam Nikki, u toj ušljivoj, jeftinoj motelskoj sobi,
i kada mi nije htjela reći gdje si ti…“ Tanner je pogledao u stranu,
izgubljen u sjećanju. Lice mu je crvenjelo. Čelo se boralo kako je
postajao ljući. Vrat mu je pucao od pulsiranja debelih vena. Vratio je
pozornost na mene, pojačavajući stisak oko moga grla, stišćući jače, sve
dok više nisam mogla udahnuti zrak. Tanner je pritisnuo usne na moje
uho. ‚‚… ubio sam kurvu.“ Iznenada mi je pustio vrat. Dahtala sam za
zrak dok se moj dušnik otvarao izuzetno sporo, pokušavajući ispuniti
moja pluća.
‚‚Jebi. Se,“ rekla sam čim sam imala dovoljno zraka kako bih to
izgovorila. Tanner je ubio Nikki. Nije se slučajno predozirala. Nije se
smisleno predozirala. Moj otac je nije ubio. Ne, dječak iz susjedstva ju
je ubio.
Moj dječak iz susjedstva.
‚‚Mislim da mi se sviđa kad me se bojiš, čini mi jebeni kurac
krutim.“ Tanner je zgrabio moje zapešće i pritisnuo ga na svoju tvrdu
erekciju koja se napinjala od njegove kratke hlače. ‚‚Možda sam bio u
krivu cijelo ovo vrijeme. Možda si trebala biti ti umjesto Nikki da ga
primi u guzicu,“ Tanner je rekao, hvatajući moju dojku i zakopavajući
nokte u nježno meso. Trudila sam se ne reagirati. Trudila sam se ne
vrištati. Nisam željela trošiti energiju na nešto što ne bi dalo nikakve
rezultate.
Naučila sam to boreći se sa Kingom.

Trofej Knjiga
 ‚‚Misliš da te se bojim?“ nasmijala sam se, odmahujući glavom sa
jedne na drugu stranu. ‚‚Poznajem strah, pravi strah. Sranje koje bi te
natjeralo da se upišaš u svoje jebene kaki kratke hlače. Misliš da me
možeš uplašiti? Razmisli opet. Jer vidjela sam kako pravi strah izgleda
i reći ću ti nešto, pravi strah je mnogo veći od tebe, ima svijetlo zelene
oči i izrazito puno tetovaža.“
‚‚Govoriš o jebenom kriminalcu?“ Tanner je upitao ogorčeno. ‚‚Taj
kurvin sin će platiti zbog onoga što mi je uradio one noći na zabavi.“
Što je King uradio Tanneru na zabavi?
‚‚Oh, nije ti rekao?“ pitao je. ‚‚Došao sam na tvoj prozor kako bih
izgovorio još jednu lažnu ispriku svemoćnoj Ray Price, kad sam vidio
vas dvoje.“ Oči su mi se širom otvorile. ‚‚Taj kurvin sin je znao da sam
tamo i gledam, napravio je show jebući te ispred mene, tjerajući te da
mu kažeš da ga voliš.“ Tanner se podigao kao da će se ispovraćati, ali
duboko je udahnuo i nastavio. ‚‚Jebeno je svršio preko cijelih tvojih leđa,
doslovno utrljavajući da si njegova!“ Tanner me uhvatio sa obje strane
glave i počeo je podizati a onda i lupati sa njom od tepih, kao da je
pokušavao utjerati njegov smisao u mene. Iznova i iznova sve dok mi
oči nisu otišle u križ i dok nisam vidjela duplo. Dva pomahnitala
Tannera vikala su na mene, pljuvačka je letjela iz njihovih usta dok su
lupali mojom glavom od pod. ‚‚Ali nisi njegova! Nisi jebeno njegova
Ramie! Nisi! Moja si!“ Tanner je zavijao. Skupivši natrag svoju šaku,
njegov udarac sletio je na sami centar mog trbuha.
Sav zrak napustio je moja pluća. Oštra bol presjekla mi je
kralježnicu. Okrenula sam se na bok i presavila na pola, grleći se po
sredini. Molila sam se da nije uzeo život koji smo King i ja stvorili. ‚‚Bojiš
li me se sad kučko?“
‚‚Prestani! Nemoj! Ja sam…“ uspjela je izustiti, zaustavljajući se na
vrijeme da ne izgovori te riječi. Tannerove oči naglo su se raširile. Prsa
su mu se teško dizala i spuštala. Nije trepnuo. Usta su mu se otvorila
ali ništa nije izašlo. A onda odjednom kao da je registrirao što sam rekla
jer se podignuo sa poda i nogom udario od ormar, rušeći dječji monitor
i sadržaj Sammyevih higijenskih potrepština za mijenjanje pelena, na
pod oko moje glave.
Prešao je natrag preko sobe i stao iznad mene, zureći toliko teško
da sam mogla osjetiti vrelinu njegovog pogleda. Trznula sam se kad se
nagnuo naprijed, ali samo je podignuo nešto sa poda.

Trofej Knjiga
 Telefon koji mi je King dao. Okrutan osmijeh osvijetlio mu je lice.
Uz glasno režanje, podignuo je čizmu.
Zadnje što sam vidjela bio je potplat.
Zadnje što sam osjetila jest kako se spaja sa mojim licem.

Trofej Knjiga
 Dvadeset peto Poglavlje

KING

‚‚Dakle, odlučila sam da neću umrijeti“, objavila je Grace i pružila

mi pivo. Otkako sam je doveo iz sigurne kuće, primijetio sam promjenu
u njoj. Kretala se sa većom lakoćom. Njena koža je imala neku bolju
boju, a vrećice ispod očiju su nestale.
‚‚To je samo nešto što sada možeš odlučiti?“ Upitao sam, ispijajući
gutljaj piva i vraćajući ga natrag dolje na stol. Grace je posegnula i
podignula bocu, stavivši je na podmetač koji je postavila na stolu za
mene, ali sam ga zaboravio upotrijebiti.
Prilično sam siguran da ako se vratite u moju kuću i pretražite je
od vrha do dna, nećete naći niti jedan podmetač.
‚‚Da. Tako je.“ Grace je ispružila ruku i stavila mi je na podlakticu.
‚‚Prošao si mnogo toga, dječače. Ne želim te više provoditi ni kroz što
drugo. Osim toga, vi me djeco trebate. Toliko je to očigledno. Tako da
ne, ne umirem. Ostajem na ovom mjestu.“
‚‚Što tvoj liječnik kaže o tvom novom otkriću života?“, upitao sam,
uzimajući još jedan dugi gutljaj moga piva. Kad je Eli bio izvan puta kao
prijetnja, i kad je određen datum kada bih mogao dovesti moju djevojku
kući, napokon sam se osjećao kao da sam mogao spustiti stražu.
‚‚Oh, što on zna? Osjećam se sjajno i na to ću se usredotočiti.
Vraćajući mu se natrag tjedan za tjednom, trošeći sate mog života samo
da bih ga čula da mi kaže koliko mi je još ostalo? To je apsolutno
beskorisno. Zato sam odlučila da ne idem nigdje, i to je to.“
‚‚Iskreno“, počeo sam, ‚‚ako bilo tko može izbjeći susret s njihovim
tvorcem samo zato što su odlučili živjeti umjesto toga... vjerujem da ti
to možeš.“ I to je bila istina. Grace nije bila samo starica sa previše
keramičkih zečeva. Bila je sila na koju se treba računati i ako želi
upotrijebiti tu silu da se bori protiv tvorca, tko sam onda bio ja da se
raspravljam? ‚‚Dakle, ne trebam više da ti donosim travu?“

Trofej Knjiga
 ‚‚Sada, to nisam rekla“, pjevala je Grace. ‚‚A moram biti ovdje duže,
pogotovo sada kada će moj dječak imati svoje dijete kako trči okolo.
Baka Grace ima svoj ludi šešir na glavi, a ja sam te upozorila, nakon
što je uključen, teško ga je vratiti nazad.“
‚‚Klinac ima oca, Grace. Samo ću biti njegov...“ Zastao sam. U glavi
nikad nisam stavio naslov na to što smo Doe i ja bili. Bila je samo moja.
Dakle, kada sam se suočio s time da to izgovaram naglas, posrnuo sam.
‚‚Tip očuha“, ponudi Grace. Njezin se osmijeh pretvorio u ravnu
crtu. Pokupila je naljepnicu sa piva, fokusirajući se na vrat dok je
govorila. ‚‚Žao mi je zbog Max. Sve bih učinila za tebe, ti to znaš. Sama
bih je usvojila da su mi dopustili.“
Kimnuo sam. Prije no što sam sinoć napustio Doe, rekao sam joj
da sam potpisao za Maxino usvajanje. Mogao bih se boriti oko toga. No
Max je zaslužila dobar dom, a ne bitku koja je može zadržati u
udomiteljstvu sve dok ona ne bude imala osamnaest. Samo sam se
nadao da će me jednog dana potražiti i dopustiti mi da objasnim da sam
učinio ono što sam učinio, ne jer mi je bila teret, već zbog ogromne
količine ljubavi koju sam imao prema njoj.
‚‚Ili možeš biti njegov pravi očuh ako odlučiš oženiti djevojku“, rekla
je Grace.
‚‚Ne mogu je oženiti. Već se udala“, podsjetio sam je.
‚‚Trenutno jeste. Ali to će se riješiti. A ako si i pola pametan koliko
ja mislim, shvatiti ćeš da brak nije samo hrana za stand-up komedije.
Ako vas dvoje imate pola od onoga što smo Edmond i ja imali, najbolje
ti je zgrabiti to što prije. Drži se toga čvrsto i nikad ne puštaj.“
‚‚Ona je tinejdžerka, Grace.“
Grace odmahne glavom. ‚‚Ne postoji ništa u toj djevojci od
tinejdžerke osim njezinih godina. Ona je već živjela dva života. Mislim
da trebaš biti siguran da je život broj tri vrijedan te nevolje.“
‚‚To je u planu.“
‚‚Onda, kada ćeš je dovesti?“, nestrpljivo upita Grace.
‚‚Večeras“, rekao sam skrivajući osmijeh koji je prijetio preuzeti
moje lice. Mogu prebrojati vrijeme koliko sam se puta nasmiješio prošle
godine i svaki jebeni put svi ti osmijesi bili su zbog moje djevojke.
Telefon mi je zazvonio u džepu pokazujući tekstualnu poruku. Htio
sam to ignorirati, ali onda sam se sjetio da sam dao broj Psiću u slučaju

Trofej Knjiga
da me zatreba. Izvukao sam ga iz džepa i pogledao u zaslon. Propustio
sam njezin poziv. ‚‚Jebi ga“, proklinjao sam. Nisam ni osjetio da vibrira
ili čuo da zvoni. Psić je također poslala tekstualnu poruku.
Pa, bilo je s njezina broja.
Kliknuo sam na ikonu.
Ono što sam vidio učinilo je da mi srce pukne, a krv proključa.
Na ekranu je bila slomljena, okrvavljena i modricama prekrivena
verzija moga psića. Kosa koja joj je pala na lice bila je prošarana
crvenom bojom krvi. Vezana je za stolicu, širom otvorenih usta. Njezina
čeljust postavljena je na jednu stranu kao da je opetovano udarana.
Njezina odjeća je bila poderana i visjela sa njezina tijela.
Tada sam primijetio da slika ima bočni trokut u sredini. ‚‚Koji je to
kurac?“, glasno sam upitao. Grace je stala uz mene da vidi što je to što
me potpuno ušutjelo.
Pritisnuo sam trokut i strašna scena za koju sam mislio da je samo
slika koja se prikazuje preda mnom prikazivala je video uradak.
Psić, koja je iznova i iznova udarana u lice zatvorenom šakom.
Vrištala je, plakala, molila da prestane da je tuče. Kad se okvir ponovno
zaledio, bila je beživotna, ali kao da su se ti udarci nastavili. Udarala ju
je muška zatvorena šaka, sa zlatnim satom na ruci, i crvenim
dijamantnim okvirom.
Senator.
Stigla je još jedna poruka, preko ikone koja se pojavila iznad videa.
KUĆA NA VODI 11 SATI POSLIJEPODNE
SAM
RAZORUŽAN
ILI ONA UMIRE.

Trofej Knjiga
 Dvadeset šesto Poglavlje

KING

Najgori jebeni osjećaj na svijetu jest da nisi u mogućnosti pomoći

osobi koju voliš. Čuvši njene krikove boli i vidjevši njezina krvarenja i
koliko je slomljena, bilo je to dovoljno da izludi svakog zdravog čovjeka.
A nisam bio baš potpuno normalan.
Mislio sam da me senator želi mrtvog, ali iskreno nikad nisam
pomislio da bi povrijedio vlastitu kćer. Povrijedio sam mnoge ljude. A
kad bih imao priliku da budem otac, pobrinuo bih se za to da moja kćer
nikada ne osjeti to zlo.
Nadao sam se da će senator djelovati pod čašću među lopovima i
tom skupu pravila, ali očito sam podcijenio njegovu odlučnost da uništi
živote.
Krenuo sam za njom i nije mi bilo stalo ni ako umrem. Nije me bilo
briga i ako ispali top u moju glavu, ali ću spasiti Doe. A onda, ako još
budem disao, namjeravao sam se pobrinuti za to da prije nego što
ubijem senatora, on trpi bol i strah kao što nikad nije znao da postoje.
Smiješne stvari se događaju kada se bojite najgoreg. Neki ljudi
popuštaju svojoj panici i zamrznu se kada se situacija čini strašnom.
Drugi, ostanu i bore se, čak i ako je situacija beznadna.
Zatvorski psiholog je to nazvao borbom ili bijegom.
Ja sam jebeni borac.
Uvijek sam bio, od igrališta do zatvorskog dvorišta.
U poruci je pisalo da dođem sam, ali to nije značilo da mi nije
potrebna pomoć. Pogledao sam u moj telefon. Osam popodne i imao sam
vremena hvala Bogu, jer mi je potrebna svaka sekunda toga vremena.
Nazvao sam Beara. Nema odgovora. Udario sam šakom po upravljaču i
odmarao čelo na njemu. Naravno da nema odgovora. Još je bio sjeban
u glavi od sranja sa Elijem i kako je sve prošlo. On je vjerojatno bio
sjeban do kraja i sa kurcem duboko u nekoj pički u Beach Bastardu.

Trofej Knjiga
Pogledao sam gore sa upravljača i ugledao znak pravo za izlaz, za Coral
Pines.
Bio je to znak, ali sam ga shvatio i kao pravi znak.
Jer u Coral Pinesu je bila samo jedna osoba koju sam poznavao i
on je bio upravo onaj kojeg sam trebao.
Okrenuo sam gume po mokroj travi. Otišao sam putem prema
jedinoj osobi koju sam poznavao a da mi može pomoći u istom trenutku.
Ne, jedina osoba koja je mogla ubiti u trenu.

JAKE DUNN je bio ubojica na najam. Ili je barem bio prije nego se
oženio i smirio. Samo je malo ljudi na ovom svijetu to znalo o njemu.
Ako nije imao tetovaže i taj stav, isprva na prvi pogled, pomislio bi da je
on samo još jedno čisto fino dijete sa plaže.
Jake Dunn je hodajući, govoreći ekvivalent jednak anđelu smrti.
I jedini razlog zbog kojeg sam znao za taj dio njegova života, bio je
zbog toga što smo imali obostranog poznanika koji nas je povezao dok
sam bio u zatvoru. Dutchman zvani Jake Moordenaar.
Ubojica.
Suptilno.
Kad sam se zaustavio kod Jakeove male kuće u Mayberryju, nisam
imao vremena ni za razmisliti o apsurdnosti Jakea Dunna koji živi u
kući sa malim ružičastim kapcima i ljuljačkom u dvorištu.
Iskočio sam iz kamiona i krenuo stubama, mahnito kucajući na
vrata. ‚‚Samo trenutak!“ izvikivao je ženski glas. Pokucao sam glasnije.
‚‚Samo jedna prokleta minuta!“ Ponovno je viknula.
Vrata su se otvorila i mala crvena glava koja se pojavila upravo je
htjela nešto reći, pretpostavljajući da zna tko će biti na drugom kraju,
sve dok nije podignula pogled i zatvorila usta.
Nikad me nije očekivala. ‚‚Pretpostavljam da nisi ovdje da bi
provjerio stanje svog umjetničkog djela“, rekla je, glatko prelazeći
rukama jednom preko druge i naslanjajući se na okvir vrata. Nosila je

Trofej Knjiga
mali šorc za trčanje i gornji dio sportskog grudnjaka koji je potencirao
činjenicu da nije nosila grudnjak.
‚‚Trebam Jakea“, rekao sam. Htio sam je odgurnuti i upasti da ga
pronađem, ali Abby je bila jedina stvar na svijetu do koje je Jakeu
zapravo stalo, pored svoje kćeri, tako da su šanse da to učinim i još
uvijek tražim njegovu pomoć, a ne završim na dnu močvare, bile tanke.
‚‚Da, pretpostavila sam. Vrti se iza kuće.“ Pogledala je moju blatnu
odjeću. ‚‚Idi okolo“, rekla je pokazujući na jednu stranu kuće. Okrenuo
sam se, ali njezine su me riječi zaustavile. ‚‚Jesi li dobro?“
‚‚Uopće nisam dobro. Moja je djevojka u nevolji“, rekao sam iskreno.
Nisam imao vremena za umne igre. Nisam uopće imao vremena. Imao
sam samo do 11 sati da shvatim kako ću spasiti svoju djevojku.
‚‚Odvest ću te tamo“, izišavši na prednji trijem, Abby je zatvorila
vrata za sobom i odvela me do mjesta gdje je Jake sjedio na zidu, a
Corona pored njega, cigareta je visjela sa usana.
Ružičasti štap za ribolov Barbie u njegovim rukama.
‚‚Dušo, kupujem joj pravi štap, jer ovaj jeftini komad govneta ne
može uz vjetar. Znam da joj se sviđa jer je ružičast, ali Isuse jebeni
Kriste, ova stvar se nije mogla ni namotati.“
‚‚Jake“, prekinula ga je, podigao je pogled sa onoga što je radio i
ugledao me kako se približavam.
‚‚Treba mu tvoja pomoć.“
Jake je otpio gutljaj piva i spustio štap.
‚‚Pritisni tipku za reprodukciju“, rekao sam, bacajući mu telefon.
Abby je stala pored njega, dok su gledali, nijedno od njih nije ništa
reklo. Dok je Abby izgledala užasnuto, Jake nije čak ni reagirao, dok
sam ja ponovno začuvši sve, osjetio kako još jedan dio mene umire.
‚‚Ono što ti treba jest vojnik. Nisam baš ta vrsta vojnika“, rekao je
Jake.
‚‚Ako je vratim, a jebač je nekako živ, kad je sve rečeno i učinjeno,
možeš ga imati. Učini što god hoćeš s njim dok god je rezultat isti - on
više ne diše.“
Jake je nabrao nos. ‚‚Ne čovječe. Ne mogu to uzeti od tebe. Osveta
takvih sranja čine da ti krv kuha i kurac postane tvrd, sve u isto
vrijeme.“

Trofej Knjiga
 Jake mi je bacio mobitel, a ja sam se kretao kroz slike, zaustavivši
se na onoj fotografiji od jutros. Slikao sam ga za svoje bolesno
zadovoljstvo, ne shvaćajući kako bi to moglo dogledno biti od koristi.
Podigao sam telefon i pokazao mu zaslon. ‚‚Možeš i ovo imati“, rekao
sam.
‚‚Jake“, rekla je Abby gurnuvši ga svojim bedrom. Jakeove oči bile
su zalijepljene za zaslon, kao i njegove ogromne raširene zjenice. ‚‚Jake“,
ponovno je rekla, gurajući ga jače.
Jake ju je zatim pogledao. ‚‚U redu. Učiniti ću to. Pogotovo zato što
me moja djevojka gleda kao da neću dobiti seks ovog stoljeća ako to ne
uradim. A budući da pokušavam da je napumpam ponovno…“ Jake je
stavio ruku na Abbyna leđa i nasmiješio joj se. Nije bilo nikakve
pogrešne veze između njih dvoje, i za čovjeka koji je oduzeo tolike živote
radi užitka, postojalo je poštovanje u načinu na koji ju je gledao.
Kao da ju je obožavao.
Jake je skrenuo pogled sa svoje supruge, a kad je pogledao u mene,
zakleo bih se da sam vidio njegove oči kako se mijenjaju iz plave u crnu
boju. Glas mu je bio čak i nešto dublji. Čak je i bio višeg tona. ‚‚Dobio si
svog vojnika“, rekao je, ispuštajući dim kroz nos u noćni zrak, poput
zmaja koji riga vatru.
‚‚Ja ću ti donijeti jaknu“, rekla je Abby, trčeći natrag do kuće. Jake
ju je slijedio očima dok nije nestala iza kliznih staklenih vrata.
‚‚Tvoja djevojka?“, upitao je Jake, vraćajući mi mobitel, a videozapis
sa Doe zaustavio se na njenom licu. ‚‚Je li tako nešto kao ova?“ Pokazao
je na mjesto gdje je Abby upravo nestala iza kliznih staklenih vrata.
‚‚Kao što?“
‚‚Ona je bolja od tebe, ali iz nekog glupog razloga to ne shvaća?“
‚‚Zvuči upravo tako“, rekao sam.
Jake je bacio cigaretu u ružičastu kantu sa natpisom TATA BACI
SVOJE ODVRATNE CIGAMETE OVDJE, TAKO DA NE UBIJAJU
LJUDE. ‚‚Samo prihvati moj prijedlog i kad sve ovo sranje završi i ona
dođe sa srcem koje još uvijek kuca, i plućima koja još uvijek uvlače
zrak, učini to sranje legalnim. Oženi je. Napumpaj je. Sve što možeš
učiniti da se sebično vežeš za nju za cijeli život.“
Abby se vratila i pružila Jakeu njegovu kožnu jaknu. ‚‚Ključevi su
u džepu“, rekla je. Jake je zakoračio prema njoj i zgrabio joj vrat,
pritisnuvši čelo na njezino. ‚‚Provjeri Gee. Reci joj da njezin otac neće

Trofej Knjiga
dugo ostati.“ Dodirnuo je privjesak na nekoj vrsti ogrlice koju je nosila
i Abby je pokrila njegovu ruku svojom. Nakon minute, rastavili su se i
Jake slegne ramenima, vodeći put natrag prema prednjem dijelu kuće.
‚‚Imam svoj kamion“, rekao sam kad smo stigli do kolnog prilaza.
‚‚Poruka kaže da ti je najbolje da budeš tamo do jedanaest večeras?“
‚‚Da.“
Jake odmahne glavom. ‚‚Ja ću voziti svoj motor. Vozim se malo
uokolo. Očistim svoj um u vožnji.“
‚‚Idem u klub, da vidim je li Bear u blizini. Ne mogu ga dobiti na
njegov prokleti telefon. Sastanemo se u mojoj kući za sat vremena“,
rekao sam okrećući se prema svom kamionu.
Jake je zapalio cigaretu. Zajahao je njegov motor i okrenuo ključ, a
motor je zaživio. Sa brzim dizanjem brade prema meni, odjahao je niz
kolni prilaz i na cestu, podižući bijelu prašinu u crni noćni zrak dok je
jurio putem.
Pogledao sam telefon.
Devet sati navečer.
Još dva sata.
Dva sata dok ponovno ne vidim svoju djevojku.
Živu ili mrtvu.

Trofej Knjiga
 Dvadeset sedmo Poglavlje

KING

Zastao sam ispred klubske kuće, mršavi klinac koji je čuvao vrata,
mali šupak kojeg su zvali Thor, ustao je sa svoje poderane barske stolice
kako bi otvorio vrata. Uvezao sam se unutra i parkirao kraj Bearovog
motora, ostavljajući ključeve u bravi a vrata širom otvorena. Iskočio sam
sa sjedala vozača i zaputio se prema dvorištu.
„King!“ Thor je zvao iza mene. Kad sam se okrenuo, mršavi klinac
sa vrata trčao je prema meni. ‚‚Stani!“ vikao je, hvatajući dah kad je stao
ispred mene, sa rukama na koljenima. Podignuo je svoj kažiprst.
„Nemam vremena za tebe dok učiš kako ponovo disati klinac. Koji
kurac želiš?“ Oštro sam ga pitao.
„Zaboravio sam. Ne smijem te više pustiti ovdje. Ne smiješ biti
ovdje,“ Thor je rekao.
„Koji kurac je to rekao?“
„Pres. Rekao je da nisi jedan od nas pa zato ne možeš više dolaziti
ovamo, a ja sam popušio joint i sjebao se, totalno sam sjebao. On će me
jebeno ubiti.“
„Što dovraga tvoj VP misli o toj naredbi?“ upitao sam, prekriživši
svoje ruke preko prsa. Oči su mu se proširile dok sam zurio dole u njega.
„Ne znam čovječe. Pravi rupe u svojoj sobi, rotirajući BBB (Beach
Bastards Biker ) unutra i vani. Ne izlazi vani osim da zgrabi novu bocu
i kupi joint od Wolfa. Neće da razgovara sa nikim također. Ali ozbiljno,
moraš otići. Pres će me ubiti, i gore od toga, nikada neću dobiti svoju
zakrpu!“
„ Čega se više bojiš? Njega da će te ubiti? Ili da nećeš dobiti zakrpu?“
‚‚Zakrpa, naravno.“ Thor se rugao, nabravši svoj nos.
„Glupi mali seronjo,“ promrmljao sam, krenuvši prema Bearovoj
sobi.

Trofej Knjiga
 „Ozbiljno čovječe, ako se ne okreneš, moram te upucati ili će oni
mene upucati.“
„Onda me jebeno upucaj!“ Izvikivao sam preko ramena.
„Jebi ga čovječe!“ zastenjao je. ‚‚Samo nemoj dugo. I nemoj da te
nitko vidi! U KURAC!“
Lynyrd Skynyrd koji je treštao iz Bearove sobe promijenio se u
Johnnya Casha, i u milisekundi tišine između pjesama, čuo sam lagano
komešanje iznutra, poput struganja pokućstva po podu. Nabijao sam
šakom po vratima. ‚‚Bear, izvlači svoju jebenu guzicu odatle.“ Gledajući
okolo nisam primijetio nikoga ali nekoliko članova kluba na balkonu
preko puta dvorišta, namignuli su i uperili svoje prste u mene. Opet
sam lupao. Kad još uvijek nije došao do vrata, odšetao sam do kraja
hodnika, do okna starog dizala, koje više nije bilo smješteno u liftu, i
ispipavao ruševni zid ispred njega dok nisam pronašao komadić betona
koji je bio dovoljno velik da postigne ono što sam zamislio. Vratio sam
se natrag do Bearove sobe, povukao ruku unatrag i bacio blok kroz
Bearov prozor.
Žena unutra vrisnula je kad sam prošao kroz prozor, sagnuvši se
ispod nazubljenih komadića stakla koji su još uvijek visjeli sa okvira.
Bear je ležao na svom krevetu. Gol, osim svoga prsluka, sitna azijatkinja
ga je opkoračila, izvor vrištanja.
„Odjebi odavde,“ rekao sam joj. Skočila je sa Beara i povukla prema
dole komadić tkanine koji je bio zgužvan poviše njenih sisa a ostatak
jedva da joj je pokrivao guzicu. Protrčala je pokraj mene, hvatajući par
petnaestak centimetara visokih štikli, na putu prema vratima.
„Ne bi trebao biti ovdje,“ Bear je rekao. Modrice na njegovom licu
još uvijek su loše izgledale, kao da je primio udarce prije samo nekoliko
sati. Pokreti su mu bili ukočeni, blago rečeno.
„Aha, Thor mi je to rekao odmah čim me pustio.“
„Tijesan jebeni brod ovdje vozimo.“ Bear je ispustio frustriran dah i
prošao rukom kroz svoju neurednu grivu plave kose. ‚‚A ja bih trebao
biti kapetan Sjebani kad sranja tonu brže nego jebeni Titanic.“ Alarm
se oglasio. Zvuk prigušenih glasova sa kata ispod podigao se do Bearove
sobe.
„Alarm se upalio,“ Bear je jednolično rekao. ‚‚Kalvarija dolazi.“
Okrenuo se na bok i izvukao cigaretu iz paketića na noćnom ormariću.
Pripalio ju je i naslonio se natrag na krevet, skinuvši kondom i bacivši
ga u smeće.

Trofej Knjiga
 „Pape je rekao da se ne smijem više igrati s tobom,“ Bear se
nasmijao, uzimajući gutljaj iz boce sa whiskeyem koju je podignuo sa
poda pokraj kreveta.
„Shvatio sam to kad nije odgovarao na moje pozive. Kad smo bili u
močvari sa Elijem.“ Bear se trznuo zbog spominjanja njegovog imena. ‚‚I
boli me kurac što tvoj stari misli upravo sada, jer imamo jebeno previše
problema a malo jebenog vremena, pa onda pokrij svoj jebeni kurac i
upadaj u kamion a ja ću te putem informirati.“
„Uvijek imamo problema,“ Bear je mrmljao. ‚‚Koji kurac je to
novost?“ Prebacio je noge sa strane kreveta i trljao oči stražnjom
stranom svojih ruku.
„Ovo je novo seronjo,“ rekao sam, bacajući mu mobitel.
„Došao si cijelim putem ovamo, umarširao unutra, praktički
otrgnuo savršeno dobru azijsku pičku sa moga kurca, i vrlo vjerojatno
koštao Thora njegove zakrpe, jer si mi želio pokazati svoj novi mobitel?“
Bear je upitao, uvredljivo izbacujući svoje riječi. Držao je cigaretu poviše
poda i ugasio je direktno na tepih. Nekorištena pepeljara stajala je
manje od dva koraka udaljenosti na malenom stolu za dvije osobe.
„Pritisni za reprodukciju,“ rekao sam, osjećajući bol u svome glasu.
Bear je preokrenuo očima i kliknuo na ekran. Svjetlo ekrana obasjalo
mu je lice dok se video reproducirao i iako nisam mogao vidjeti zaslon,
odraz na njegovoj koži rekao mi je što gleda. Uzeo sam nekoliko dubokih
udaha kako bi potisnuo nagon da posegnem i udavim nešto, bilo što,
nekoga.
BILO KOGA.
Dok je Bear promatrao situaciju koja se odvijala na dlanu njegove
ruke, i stvarnost onoga što se događalo, njegovo cjelokupno držanje se
promijenilo. Postao je krut, ramena su mu se ukočila, a oči fokusirale.
Obrve su mu se zbunjeno skupile u početku, ali do vremena kad je video
završio i zaslon se zamračio, šake su mu bile bijesno skupljene.
„Ako ti je stalo do nje u pola nego što mislim da jest, onda podigni
svoju guzicu, vrati kurac u svoje hlače, i ulazi u jebeni kamion.“ Bear
se ustao sa kreveta i povukao svoje hlače. Odšetao je do ormara i
odgurnuo ga od zida, otkrivajući rupu u gipsu. Posegnuo je unutra i
pipao okolo, izvlačeći dva pištolja, pobrinuvši se da su oba napunjena
prije nego što ih je stavio u futrolu ispod svoga prsluka. ‚‚Jebeno
krećemo,“ rekao je, ubacujući stopala u čizme koje su stajale pokraj
otvorenih vrata malene kupaonice. Nije se mučio sa vezicama.

Trofej Knjiga
 Bear me gurnuo u stranu i prvi napustio sobu, vodeći putem prema
stražnjim stepenicama, suprotno odakle sam došao. Zvuk čizama koji
se penje stepenicama na drugom kraju dvorišta, odjekivao je ispod
tanke nadstrešnice.
„Pretpostavljam da nema veze koje pravilo postavim dečko. Nećeš
jebeno poslušati nijedno od njih.“ Chop je stajao na vrhu stepenica.
‚‚Imao sam velike planove za tebe. Ali kako bih koji kurac trebao predati
titulu VP-u koji ne poštuje svoju braću, svog predsjednika ili pravila pod
kojim živimo?“
„Možemo se raspravljati o ovome sranju kasnije Pape,“ Bear je
hladno rekao.“ Kingova djevojka će biti mrtva za otprilike sat vremena
ako ne stignemo do nje, tako da možemo naš mali srceparajući razgovor
imati kad se pobrinem da se to ne dogodi.“
„Opet u nevolji? Djevojka je izgledala kao utvara kad je bila ovdje
prije nekoliko tjedana.“ Chop je rekao, ugrizavši usnu svojim gornjim
zubima.
„Bila je ovdje?“ Bear je upitao, stajući ispred Chopa. Dva njegova
čovjeka stala su sa obje njegove strane kad su vidjeli da prilazim,
odgrnuli su svoje prsluke kako bi mi pokazali bljesak svojih pištolja,
podsjećajući me da su naoružani.
Ali jebeno sam i ja bio.
„Aha, bila je ovdje. Željela je razgovarati sa Bearom,“ zazvonio je
Wolf koji je stajao pored Chopa. Ruke su mu bile ukrašene raznolikim
šarenim tetovažama Jacka Trbosjeka, uz kurve bio je poznat po
ubojstvima različitih vrsta sakaćenja. To je bilo jebeno bolesno sranje
da ga staviš na svoje ruke kako bi svijet vidio, ali rad je bio sjajan.
Jedan od mojih najboljih.
„Zašto mi nitko nije rekao da me tražila?“ Bear je pitao, prsa
otežalih od bijesa.
„Prvo, jer smo bili zatvoreni dok si ti bio vani radeći tko zna koji
kurac sa ovim.“ Mahnuo je svojom rukom prema meni. ‚‚I zbog toga što
ja izdajem naredbe. Ovo je još uvijek moj klub,“ Chop je rekao. ‚‚I
jednostavna istina je da ona nije klubski posao sine. Ona nije ničija
Stara dama, i nije došla ovdje kako bi popušila nečiji kurac. Pa sam je
vratio natrag.“
„Aha, također si joj rekao da sam jebeno mrtav.“ Rekao sam,
osjećajući kako moj bijes raste.

Trofej Knjiga
 Chop je imao obraza nasmijati se. ‚‚I koji kurac s tim? Rekao sam
joj da ste obojica mrtvi.“
„Jebi se!“ Bear je režao, bacajući se na oca. Da Psić nije bila u
trenutnoj opasnosti, bacio bih oprez kroz vjetar i izveo ih vani. Bajkera
po bajkera. Ali ovo nije bila moja bitka a čak i da jest, nisam imao
jebenog vremena za to. ‚‚To nije bila odluka koju si ti trebao napraviti.“
„Jest, moja! To je ono što jebeno izgleda da ne shvaćaš! Svaka
odluka koja uključuje ovaj klub jest odluka koju ja trebam napraviti! Ja
sam jebeni Predsjednik, ali izgleda da se ti ne sjećaš što ta titula znači
ovih dana! Želim ti predati jebeni čekić ali pljuneš mi u lice svaki put
kad odbiješ.“
Bear je odbio biti predsjednik?
Zgrabio sam Beara za ramena, hvatajući ga prije nego što dosegne
Chopa. Odgurnuo me je ali stao. Pogledao sam okolo u različite bajkere
koji stoje sa hladnim izrazima lica, gledajući kako se naš obračun
razvija. ‚‚Poznajem većinu vas cijeli svoj jebeni život,“ rekao sam. ‚‚Znam
većinu vas kuja duže nego što većina vas poznaje jedan drugoga. Nikad
vas nisam tražio posebne usluge. Nikad vas nisam tražio ništa što nisam
platio natrag deseterostruko. Ali moja djevojka je došla ovdje tražiti
pomoć a vi ste je jebeno odbili jer je Pres raspižđen što se nisam
priključio kad je on to želio?“ Odmahnuo sam glavom i pogledao u
Chopa. ‚‚Ako ovako tretiraš nekoga koga znaš desetljećima onda sam
napravio pravu jebenu odluku što se nisam priključio. Ljut si na mene
jer je krv prolivena ispred tvojih vrata? Budi ljut na mene. Ali nije tvoja
jebena krv ta što je prolivena. Moja je. Moga prijatelja. Moje obitelji.
Tako da možeš uzeti ovo svoje samoprozvano bratstvo i odjebati skupa
s njim. Jer znam što je bratstvo.“ Pogledao sam još jedan put ljude oko
sebe. ‚‚Kad je bilo koji od vas ikada bilo što trebao, nisam okrenuo
nijednog od vas kurvinih sinova sa svoga praga. Preppy je znao što je
bratstvo. Bear zna što je bratstvo. Vi?“ Pokazao sam na Chopa. ‚‚Ti
jebeno ništa ne znaš!“
„Bolje pripazi na svoj jebeni jezik dječače.“ Chop je bjesnio. Pokazao
je na Beara. ‚‚U kakvu god probleme upala ta djevojka to se tebe ne tiče,
ili nas. Kao ni on.“ Chop je vratio pozornost na mene. ‚‚Imao si priliku
biti Beach Bastard dečko. Mnogo prilika. Ali nisi želio ovaj život.
Okrenuo si leđa prilici da imaš odanost i zaštitu ovoga kluba.“ Okrenuo
se natrag prema Bearu. ‚‚Pa ipak ti mu je daješ kao da hoda okolo i nosi
prokletu nevidljivu zakrpu!“ Pogledao me uz duž i poprijeko kao da mu
se gadim a onda se okrenuo sinu. ‚‚Ne zaslužuje tvoju odanost dečko.
Tvoja braća mogla su stajati sa njihovim ljesovima zbog njega ali, ili

Trofej Knjiga
jebeno ne shvaćaš ili te jebeno nije briga, i iskreno, ne znam što me od
toga jebeno više raspižđuje!“ Chop se unio Bearu u lice. Bili su rame uz
rame, zurili su u identične plave oči, dok su obojica izbacivala svoja
prsa i premještali težinu sa jedne na drugu stranu.
„Isaac je bio ovdje jer ga netko iz našeg kluba pustio. Jedan od naše
braće, jedan od ljudi kojem bih trebao biti najviše odan, pobrinuo se da
Isaac bude ovdje kako bi nas sve sredio. Ne samo Kinga i Preppya, nego
i mene. Tko god da ga je pustio bio je jedan od naše braće i bolio ga
kurac što je konačan rezultat trebao biti jebeni metak u moju
kurvanjsku glavu.“ Chop je otvorio usta kako bi progovorio ali Bear nije
bio gotov. ‚‚I da se jebeno nisi usudio pričati mi o odanosti. Baš kao
mama. Oh čekaj, ne možeš. Jer je jebeno mrtva zbog tebe.“
„Ti nezahvalni kurvin….“ Chop je naborao nos kao da će izbaciti
vatru kroz nosnice.
„Je li ispituješ moju jebenu odanost ovom klubu!? Primio sam
metke za tebe. Ubijao sam bez pitanja. Bio sam ništa drugo nego
unutra, sto pedeset posto, od dana kad sam obukao ovaj prsluk. Ti si
onaj koji treba povratak u stvarnost Pape.“ Bear se odmaknuo korak
unatrag. ‚‚Prep, King, oni su mi bili obitelj dok sam odrastao više nego
što ćeš ti ikada biti. I ako doista želiš razgovarati o odanosti, onda
razgovarajmo o odanosti. Jer da je Prep još uvijek ovdje, uzeo bih taj
metak umjesto njega. Rado bih dao život za njegov. A sad je Kingova
djevojka u nevolji, možda je već mrtva, i stao bih na njeno mjesto bez
razmišljanja tako da on ne mora živjeti bez svoje djevojke.“
Chop je koraknuo prema naprijed, čelo mu je gotovo doticalo
Bearovo.“ Ne govorim o njima. Govorim o tvojoj jebenoj braći.“
„Kao i ja stari,“ Bear je rekao, koraknuvši ustranu pokraj oca i
krećući prema vratima. ‚‚Jebeno kao i ja.“ Bear mi je klimnuo. ‚‚Idemo.“
‚‚To je tvoja odluka dečko,“ njegov otac je vikao. ‚‚Ali ako odeš sada,
onda ostavi svoj prsluk ovdje. Jebeno to mislim.“
Bez oklijevanja, Bear je skinuo svoj prsluk i podignuo ga,
otkrivajući svoja gola prsa i dvostruku futrolu koju je njegov prsluk lako
sakrio. ‚‚Uredu što se mene tiče Pape. Jer ova stvar koju imamo ovdje?“
Bear je pogledao okolo pa prema balkonima koji su sada bili ispunjeni
gledateljima. ‚‚Ova cijela stvar trebala bi biti o obitelji, ali koliko god bih
želio da je to istina… nije. Nije bila jako jebeno dugo.“
„Jedina prava obitelj koju imaš sam ja dečko,“ Chop je siktao, lica
crvenog dok je gledao prsluk u Bearovim rukama.

Trofej Knjiga
 „Tu si u krivu stari. Jer bez obzira nosi li prsluk ili ne, King je moj
brat. I ako ne možeš poštivat moju obitelj…“ Bear je pogledao u bajkere
koji su ispunili balkone. A onda je prišao slomljenoj plastičnoj stolici
slučajno naslonjenoj na usitnjenu žbuku. Sa jednim posljednjim
pogledom, punim poštovanja, dole na komadić kože koji je značio sve u
njegovom svijetu, stavio je svoj prsluk na stolicu. ‚‚Onda ja ne mogu
poštovati tvoju.“
„Idemo čovječe,“ rekao sam Bearu. Bio sam oko Beach Bastardsa
od svoje petnaeste godine. Dovoljno dugo da znam kako jebeno trebam
što je prije moguće odvući Beara odavde. Ne samo zbog toga što je Psiću
istjecalo vrijeme, jer također sam znao jednom kad tvoje vrijeme
prospekta prođe i postaneš punopravni član Beach Bastardsa, nije bilo
odlaska od tvoje braće.
Nije bilo ostavljanja svoga prsluka.
Ili si bio zakopan u njemu… ili zakopan bez njega.
I ako si bio zakopan bez njega, tvoja smrt nije prirodno uzrokovana.
Jebeno sam morao Beara odvući odavde prije nego se sjete toga.

Trofej Knjiga
 Dvadeset osmo Poglavlje

KING

U deset i pedeset i pet minuta navečer, Bear, Jake i ja smo ležali

potrbuške ispod visokih korijena rastinja na zadnjem dijelu vlasništva.
Brod na vodi je bio na vidiku.
Tamo je senator mučio moju djevojku.
Tamo je trebao umrijeti.
‚‚Opet, plan je da pričekate deset minuta“, rekao sam. ‚‚Bez obzira
što čuli, bez obzira na sve što vidite, čekate deset minuta. Ne mogu
riskirati ubojstvo Psića jer nisam igrao psiho igricu senatora.“ Jake i
Bear su kimnuli u znak slaganja. ‚‚Također se moram pobrinuti da vas
dvojica znate kako se ovo završava. Kad uđeš, a izbor je između mene
ili nje, ti biraš nju. Uvijek biraš nju.“
Uvijek ću je izabrati.
Razgibao sam zglobove prstiju. ‚‚Ne mogu to učiniti ako ne znam na
kraju, bez obzira na to kako završi ovo jebeno sranje, barem će se ona
izvući u cjelini“, rekao sam.
Osvrnuvši se prema čamcu, Jake je kimnuo. ‚‚Dogovoreno.“
‚‚Nema problema“, rekao je Bear. ‚‚U slučaju da se ne izvučeš, dobro
ću se pobrinuti za tvoju djevojku.“
‚‚Jake“, rekao sam. ‚‚Ako se ne izvučem iz ovoga, upucaj tog jebača
u glavu.“ Ustao sam i počeo ići prema kućici.
‚‚10-4“, odgovorio je Jake.
‚‚Koji kurac?“, Bear me je gurnuo u rame. ‚‚Ne možeš mu reći takva
sranja, čovječe. On će to uzeti jebeno ozbiljno.“
To je bilo sjebano, šefe. Jake ne bi znao za sarkazam ako bi ga
ugrizao za Dexterovu guzicu, dobacio je Preppy.
‚‚Dobro. Jer se nisam šalio“, rekao sam.

Trofej Knjiga
 ‚‚Vrijeme je“, rekao je Jake, provjeravajući pištolj.
Zamislio sam Doe u mom krevetu, gola i napola pokrivena plahtom,
dok gleda jedan od akcionih filmova 90-ih koje je toliko voljela, okreće
se da me pogleda kako bi bila sigurna da obraćam pozornost na sve
dijelove koje je smatrala vrlo važnima.
To je ta vizija i vizija senatora koji moli za milost koju sam ponio sa
sobom dok sam ulazio na slijepo. Ponovno sam popucao zglobove i
pružio Bearu svoj pištolj. "Jebi ga, da."
Napokon je došlo vrijeme da jednom i zauvijek uzmem moju
djevojku.
Bez obzira na sve, ne bih otišao bez nje.

Trofej Knjiga
 Dvadeset deveto Poglavlje

Doe

Znala sam da sanjarim i bez obzira koliko se trudila, nisam se

mogla probuditi. Nisam mogla otvoriti oči. Pokušala sam pomaknuti
ruke, ali nisam ih osjećala. Osjećala sam se kao da plutam i nisam imala
nikakve koristi od svojih udova. Na trenutak mi se učinilo da čujem glas
svog oca. „Ramie, Ramie probudi se,“ govorio je. Ali nisam mogla
razgovarati s njim. Otplutala sam dalje sve dok nisam mogla čuti samo
odjeke njegove molbe. Odlutala sam još dalje sve dok više nisam ni
plutala.
Imam devet godina. Rođendan mi je. Moja majka je upravo izašla i
osramotila me pred svim mojim prijateljima. Ponovno je pijana. Upravo je
završila sa govorom mojim prijateljima kako nitko ne želi debelu ženu i
kako ne bismo trebali jesti moju tortu. Vraća se u kuću i Nadine završava
sa rezanjem torte koju ni jedan moj prijatelj nije dirnuo. Muzika koja je
svirala ugašena je i iako smo se mijenjali u biranju pjesama, nitko ne
protestira o tome kako je njegov red izabrati slijedeću pjesmu.
Moj otac se pojavljuje iza kliznih staklenih vrata. Obučen je u odijelo.
To je jedina stvar za koju znam da oduvijek nosi otkad znam za sebe.
Mislim da i ne posjeduje ništa drugo. Čak rijetko skida svoj sako. Jednom
smo bili na seoskom sajmu gdje je držao govor kako bi podržao Buduće
farmere Amerike i nije imao sako. Njegova pomoćnica ga je držala uredno
složenog preko svoje ruke kao da drži krunu kraljice Engleske. Rukavi su
mu bili podvrnuti. Taj prizor me toliko zbunio, da kad je završio s govorom
pitala sam ga da nije bolestan.
Nasmijao se i razbarušio mi kosu dok nije stršala u svim smjerovima
i padala mi na lice. Toga je jutra moja majka inzistirala da mi kosa bude
ispeglana i ravna, ne mareći što će mi tako paliti tjeme, sve kako bih
izgledala kao kćer političara sa slike. „Tako je bolje,“ rekao je, prije nego
je brzo sišao sa pozornice prema nestrpljivim novinarima.
Moj otac otvara klizna vrata prema dvorištu. U rukama nosi veliki
buket žutih ruža. Mislim da su za moju majku, ali većinu noći oni ni ne

Trofej Knjiga
spavaju u istoj sobi. I prošli su mjeseci otkako su se prestali truditi čak i
ispričati jedno drugome nakon svojih glasnih svađa. Čak se više i nisu
stvarno svađali.
Ignorirali su se.
Bilo mi je draže kad su se svađali. Jer su tada barem komunicirali
na nekom nivou, pa makar to bilo ljutito i gorko.
Moj otac se smije i prilazi mjestu gdje sjedim na rubu bazena u tišini
dok se Nadine trudi podići atmosferu između mojih prijatelja. „Sretan
rođendan, Princezo,“ rekao je moj otac dajući mi cvijeće.
„Za mene?“ pitala sam, mičući šiške iz očiju.
„Tvoj je rođendan, zar ne?“
„Da.“ Zvučala sam potišteno kako sam se i osjećala.
„Sada imaš devet godina, i to je veliki rođendan. Razmišljao sam da
ti kupim još jednu plišanu igračku, ali sam shvatio da bi cvijeće bilo puno
prikladniji poklon za mladu damu kao što si ti.“ Stavio je nos u buket i
udahnuo a zatim se brzo odmaknuo, zatvorio oči i zakašljao. Zahihotala
sam se. „Ljudi uvijek govore kako ove stvari mirišu jako dobro. A meni
smrde.“ Otac se nasmijao kad je vidio moj osmijeh i predao mi buket. „No
kako god, ovo je za tebe, moja preslatka djevojčice.“ Zeleni papirnati
rupčić se topio ispod moje mokre ruke koja nije bila dovoljno velika kako
bi sasvim uhvatila sve stabljike. Cvijeće mi je zbog toga skoro ispalo ali
ga je moj otac uhvatio prije nego je završilo u bazenu. Pridržavao mi ga je
i ja sam pritisnula svoje lice u buket i udahnula, baš kako je i on napravio,
ali nije bilo iste reakcije. I tada sam odlučila da je miris tih ruža moj
najdraži miris.
Moja najdraža stvar ikada.
„Zašto svi koji su došli na zabavu izgledaju kao da su na ispitu?“
pitao je, gledajući prema stolu za kojim su moji prijatelji sjedili u tišini. Ne
želim mu reći kako je majka upala na zabavu ali ni ne moram, jer su se
klizna staklena vrata otvorila i moja je majka izašla u crnom bikiniju i sa
šeširom. Još je uvijek držala čašu, samo što je ovaj put bila puna do vrha.
„Margot,“ rekao je otac upozoravajućim tonom.
„Što je?“ odbrusila mu je glasno.
Otac je ustao i primio majku za lakat te je vodio natrag unutra.
Čeljust mu je čvrsto stisnuta i znam da iako mu se usta ne otvaraju i
zatvaraju, da ipak govori kroz zube jer vidim da mu se usne miču.

Trofej Knjiga
 „UREDU!“ začula sam vrisak iz kuće kojem je uslijedio zvuk
lomljenja. Pošlo je nekoliko minuta a on nije izašao van. Taman sam
odustala i namjeravala reći prijateljima da bi trebali otići prije nego stvari
postanu gore kada su se vrata otvorila i moj otac izjurio iz kuće. Ne u
odijelu. Ne u sakou. Ne s kravatom. O ne. Moj otac. Senator u duši.
Obučen u duge crne kupaće gaće. I ništa više.
Bez majice.
Moj. OTAC. Bez majice.
„BOMBA!“ uzviknuo je kad se odgurnuo sa ruba bazena u zrak i
zagrlio koljena na prsima dok je padao u vodu, zapljusnuvši me tako da
sam bila cijela mokra kao i stol za kojim su sjedili moji prijatelji u totalnom
šoku.
Slijedio je totalni smijeh.
„Da vidimo sad tko će napraviti najbolji pljusak,“ rekao je otac,
izranjajući iz vode po zrak i tresući vodu sa svoje crne kose. „Nadine, ti
ja ćemo biti suci. Pobjednik dobiva dodatni komad torte!“
„Mama je rekla da ne smijemo jesti tortu. Rekla je da ćemo postati
debeli.“
„Pa, mama može…“ Zatvorio je usta, udahnuo i krenuo ispočetka.
„Mama je to rekla jer ona ne voli torte. Ali tu je ona na gubitku. Osim toga,
svi znaju da se kalorije dobivene od rođendanske torte ne računaju na
rođendanu. To je jednostavna nauka. U redu društvo?“ pitao je. Prijatelji
su se razveselili. Tata se podignuo, sjeo na rub bazena i pustio da mu
noge vise u bazen dok su se moji prijatelji poredali jedan po jedan kako
bi pokazali svoj najbolji „bomba“ skok.
„Ramie, ti prva. I napravi dobar skok. Prva obitelj je poznata širom
svijeta po svojim skokovima u vodu, pa me nemoj razočarati!“
Skočim prva i izlazeći iz vode čujem pljeskanje i navijanje. „Vidite?
Jesam vam rekao? To joj je u krvi!“
Nakon natjecanja, tatina pomoćnica dolazi u dvorište kroz stražnja
vrata i informira ga o nadolazećoj telekonferenciji na koju skoro već kasni.
Sa još jednim „Sretan rođendan“ i poljupcem u vrh glave, moj se otac
omotao ručnikom oko struka i otišao.
Pogledala sam za stol gdje su moji prijatelji veselo jeli tortu i
raspravljali o tome tko je napravio najbolji pljusak. Moje ruže su na
sredini stola, a stara siva posuda poslužila je kao vaza.

Trofej Knjiga
 Bio je to najbolji dan u mom životu i iako je tata bio dio toga manje
od jednog sata, bio je to najbolje provedeni dan sa tatom ikada.
Jer taj sat nije bio o politici, vrijednostima, kampanji, mojoj majci,
kako je izgledao drugima, sastancima… bilo je samo o meni i mom
rođendanu. „Tvoj tata je stvarno skočio u bazen!“ Nikki je uzviknula,
stavljajući kuglicu sladoleda na svoj treći komad torte.
„Znam.“ Šapnula sam, još uvijek ne vjerujući. Za razliku od drugih
prijatelja, samo su Nikki i Tanner znali da ovo nije bilo normalno
ponašanje moga tate.
„Da je barem moj tata više nalik na tvojeg,“ rekla je Stephanie, vrteći
pramen svoje kovrčave crvene kose među prstima. „Jer je tvoj tata
najbolji.“
Na trenutak ugledam sa strane kuće tatu kako izlazi iz garaže u
svojem standardnom odijelu i kravati, ali prije nego uđe u službeni auto
koji ga čeka, okrene se i naše se oči sretnu. Mahnuo mi je i poslao
poljubac. Uhvatim ga u zraku i stisnem na obraz. Posljednji se put
osmjehnuo i mahnuo mi prije nego je sjeo u auto.
„Da. Moj tata je najbolji,“ složim se. I toga sam dana, toga trenutka,
po prvi put u životu to zaista i mislila.
„Ramie, probudi se. Probudi se!“ Otvorila sam oči, ali samo je jedno
surađivalo. Drugo je bilo otečeno i zatvoreno. I iako mi se u glavi još
vrtjelo, vid mi se konačno fokusirao na oca koji je klečao iznad mene.
Pokušala sam podići ruke, ali ih nisam mogla odvojiti. Pogledala sam
prema njima i shvatila da su vezane sa nekoliko čvorova.
„Tata?“ pitala sam, još uvijek misleći da je to dio sjećanja. Ali kad
je kap znoja kapnula sa njegovog čela na moju ruku, znala sam da je
stvaran.
„Prokletstvo, tko ti je ovo učinio, Ramie?!“ otac je upitao sa
iskrenom zabrinutošću u glasu. Gurao mi je zapešća pokušavajući
odvezati te nemoguće čvorove.
Otvorila sam usta kako bih ponovno progovorila ali mi je jezik bio
težak u ustima, suh i otečen. Sve što sam uspjela bilo je nekoliko jecaja
i mumljanja. „Sve će biti u redu. Pomoći ću ti.“
Morala sam ga upozoriti. Reći mu za Nadine „Tanner,“ promumljala
sam. „Tanner.“
„Gdje je Tanner?“ pitao je otac i dalje se boreći sa konopcima. „On
mi je rekao da dođem ovdje. Poslao mi je poruku, rekao da se dogodila

Trofej Knjiga
nekakva nezgoda. Posudio sam auto svoje tajnice i doletio ovdje. I gdje
je Samuel?“ potpuno me vratio u sadašnjost čim je spomenuo ime moga
sina. Sjela sam i soba se zavrtjela. „Tata, idi nađi Samuela. Molim te.
Ne brini za mene. Samo idi nađi moga sina!“ Molila sam. Moje riječi bile
su pomiješane ali razumljive.
Otac je odustao od čvorova na mojim zapešćima i provukao mi ruku
ispod ramena. Podigao me s poda. Tek kad sam se uspravila shvatila
sam da smo u našem brodu. „Tata, Sammy… jer Tanner… Nadine,“
ponovno sam pokušala ali serija imena bez nekog reda nije formirala
upozorenje koje sam pokušavala prenijeti.
„Što se dogodilo s Nadine?“ pitao je otac i dalje se trudeći sa
konopcima.
„Mrtva je. Tanner…“
„Što sa mnom, Ray?“ upitao je Tanner ulazeći kroz veliku hrđavu
rupu na strani broda. U njegovoj je ruci bio sjajni srebrni pištolj sa
dugom i širokom cijevi i crnom drškom. „Govoriš li o toj drolji, Nadine?“
Ciljao je u nas.
„Što si učinio?“ upitao je otac, zvučeći užasnuto. Problijedio je.
„Ispalo je da je ta kučka pazila na vašu kćer za pedofila kojim je
vaša kćer toliko opsjednuta.“ Tanner je coknuo jezikom. „Nemate se
zašto brinuti više. Kučka je dobila što ju je slijedilo.“
„Sine, ne trebaš ovo raditi–“ počeo je otac.
Tanner se nasmijao. „Sine?“ Mahao je pištoljem sa jedne na drugu
stranu. „Ray više ne želi da budem vaš sin.“
„Pripazi na jezik, dečko, i spusti taj pištolj. Ray je ozlijeđena. Vodim
je u bolnicu. Možemo razgovarati kad se vratimo,“ otac je bio odlučan,
sa punim južnjačkim naglaskom, i tek sam tada shvatila da se u
javnosti jako trudio da ga sakrije, ali sada, ne misleći o svojim
isplaniranim govorima kako bi impresionirao svoje glasače, njegovo
otezanje je bilo puno jače nego što sam ga se sjećala. Nije izgubio svoj
naglasak, samo ga je skrivao. „Makni se, Tanner.“ Otac je napravio
korak prema vratima a ja sam šepala uz njega. Tanner je uperio pištolj
prema stropu iznad naših glava i opalio, metak je napravio na stropu
rupu veličine krovne svjetiljke, zaljuljao brod odjekujući u malom
prostoru, i rasprskavajući prašinu hrđe okolo nas.
Tanner je ponovno uperio pištolj prema nama. „Jedino što ćeš ti
napraviti jest pustiti je ili možeš gledati kako nju ubijam prvu.“

Trofej Knjiga
 Otac se nije ni pomaknuo. Umjesto toga me privukao bliže k sebi,
glava mi je počivala na njegovom ramenu u sakou. „Nema potrebe za
ovim.“ Počeo je otac, sa naglaskom u glasu. Njegova je hladna i mirna
politička strana preuzela ovo. „Imaš mnogo toga oko sebe i svijetlu
budućnost ispred sebe. Ne želiš to sve odbaciti samo zato jer ti je moja
kćer slomila srce.“
„Ne, ne zato jer mi je slomila srce, nego zato jer se igrala s njim još
od kad smo bili jebena djeca!“ Tanner je sa još nekoliko koraka ušao u
prostoriju. Bio je u prostoru kuhinje i bili smo okrenuti leđima
staklenim kliznim vratima. „Ali još me nije ostavila. Ne još. Došao sam
do nje u pravo vrijeme.“ Tanner je podignuo pištolj. „Sada je jebeno
ostavi, senatore. Neću se ponavljati opet.“ Nevoljko, moj otac je olabavio
stisak oko mene i nježno me spustio na pod. „Dobro, sad se makni sa
strane.“ Otac me pogledao i s bolnim izrazom na njegovom inače
hladnom licu, odmaknuo se dva koraka u stranu i podignuo ruke u
zrak.
„Mogu ti pomoći, Tanner,“ senator se ponudio. „Baš kao i kad si bio
bolestan i ja sam ti pomogao. Mogu to ponovno učiniti za tebe,“ mirno
je rekao. „Mogu ti pomoći.“
Svaki Tannerov pokret bio je nervozan, znoj mu se cijedio sa čela.
Njegova bijela polo majica bila je mokra sa žutim mrljama ispod pazuha.
„Želiš mi pomoći? Možeš mi se jebeno maknuti s puta,“ Tanner je
zavrištao. „Sve što trebam jest ona!“ Uperio je pištolj u mene a onda
natrag u moga oca.
„Kako želiš da ti pomognem u tome?“ upitao je senator.
Dobar pregovarač postavlja više pitanja nego što dobiva odgovora…
Sjećam se da je otac to uvijek govorio.
Tanner se nasmijao i liznuo svoju donju usnu. Usisao ju je u usta,
ugrizao i počešao se po nosu.
„Možeš jebeno umrijeti.“

Trofej Knjiga
 Trideseto Poglavlje

KING

Prva stvar koju sam čuo bio je jecaj. Malen jecaj koji je dolazio
odnekud iz kućice na splavu.
Psić.
Pregledao sam sobu, ali nisam je vidio, moje oči umjesto toga
spustile su se na senatora, koji je stajao između kuhinje i glavne
prostorije, leđima okrenutim meni.
Puknuo sam zglobovima. ‚‚Gdje je ona jebote?“
Moj odgovor je bio glasna eksplozija metka ispaljenog iz pištolja,
kroz senatorova prsa. Leđa su mu eksplodirala. Komadići njegovog
odijela skupa sa mesom i krvi razletjeli su se topli i mokri preko moje
odjeće i kože. Senator je pao natrag na pod, oči su mu se preokrenule u
glavi dok je grgljao i naprezao se za zrak. Krv mu je natopila usta i
razlijevala se niz jedan obraz.
Koji kurac?
Podignuo sam pogled sa umirućeg senatora kraj mojih nogu, prema
mjestu odakle je pucanj došao. Stojeći u kuhinji – pištolja sada
usmjerenog prema meni – nalazio se Tanner. Senatorov zlatni sat bio je
na njegovom ručnom zglobu. ‚‚Ti?“
„Ovo tražiš?“ Tanner je upitao, podižući svoj zglob i pokazujući na
sat. ‚‚Lijepo, zar ne? Senator mi ga je dao prošlu noć nakon zabave.
Vjenčani poklon za njegovog novog zeta.“ Crvenilo mu se širilo od vrata
prema licu. Oči su mu se usmjerile natrag na mene, gurnuo je pištolj
prema naprijed dok je pričao. ‚‚Ali pretpostavljam nije toliko dobar kao
poklon koji si ti dao Ray,“ ispljunuo je.
„Gdje je ona kurvin sine?“ zarežao sam. Zakoraknuo sam prema
njemu, napeo je pištolj, zaustavljajući me u koracima. ‚‚Reci mi odmah
sada gdje je ona i obećavam kad te ubijem, uradit ću to brzo.“

Trofej Knjiga
 „Sjedi jebeno dole i zaveži se lisicama za stolicu, i možda ti kažem
gdje je.“ Pokazivao je na jedinu drvenu stolicu na sredini prostorije.
„Jebi se.“
„Dopusti da preformuliram. Sjedi u tu jebenu stolicu i sveži se za
nju ili ću je upucati baš kao što sam i njenog taticu. Samo mislim da ću
ciljati njenu jebenu glavu, jer izgleda da odatle svi problemi potječu,“
Tanner je rekao sa zlim odsjajem u oku.
Nevoljko sam učinio ono što je tražio i sjeo na stolicu. Dobacio mi
je par lisica. ‚‚Za stolicu. Iza svojih leđa.“ Zavezao sam jednu ruku a
onda i drugu, omotavši lanac kroz naslon stolca. Tanner je kružio oko
mene i stegnuo lisice. ‚‚Znaš, pomalo mi je drago što je seronja kojeg
sam unajmio da te ubije nije mogao uraditi jebeni posao za koji sam ga
platio, jer kako ona izreka ide? Ako želiš da se nešto ispravno uradi –
moraš ga sam ubiti.“
„Koja je tvoja jebena igra ovdje?“ pitao sam.
„Ovo nije jebena igra seronjo. Ovo je moj život. Život koji pokušavaš
uzeti od mene. Nisi mislio da ću samo stajati sa strane i dopustiti da se
to dogodi, zar ne? Trebala je biti moja žena.“
„Ne, jebeno nije trebala,“ rekao sam, škljocnuvši lisicama u mjestu.
Trebala mi je sva samokontrola koju nisam znao da imam, da ne ubijem
klinca golim rukama.
„Jest, jebeno jest! Izrekli smo zavjete dovraga!“ Tanner je udarao
stopalom od pod a lice mu je postalo grimizno. ‚‚Imam jebeni blagoslov
njenog oca!“
Pogledao je oko moje stolice u senatora koji je beživotno ležao na
podu. ‚‚Oh… ili bih trebao reći imao.“ Tanner se nasmiješio osmijehom
kao iz reklame. Oči su mu bile krvave i obrubljene crvenom bojom.
Povukao sam lisice, svrbjelo me da ga povrijedim na bilo koji način
na koji sam mogao, ali nisu se pomaknule.
„Slušaj ti jebeni amateru, nema načina da izađeš iz ovoga a da ne
osjetiš povratni udarac od nekoga. Čak i ako ubiješ mene i nju, nećeš
izaći čist iz ovoga.“
„Ja? Ja se ne izvlačim sa ničim. Ja sam samo zet. Ja sam
podjednako šokiran kao i svi ostali da čujem o senatorovom ubojstvu.“
Preuveličavao je svoje iznenađenje sa rukom preko usta. ‚‚Ali također mi
je bilo jako drago čuti da je čovjek koji ga je ubio, Brantley King,

Trofej Knjiga
kriminalac sa dosjeom dužim nego nogometno igralište, pronađen
mrtav.“
„Pametno,“ sarkastično sam rekao.
„Začepi jebena usta!“ ispljunuo je, tresući pištolj prema meni.
„Gdje je ona kurvin sine?“ opet sam pitao.
Osmijeh mu se vratio. Tanner je odšetao do spremišta i otvorio
vrata. Ispao je nered svijetlo plave kose, prošarane crvenom bojom. Bila
je svezana za malu bijelu vrtnu stolicu. Pala je na pod sa glasnim
udarcem. Srce mi se stisnulo kad nisam vidio da se pomiče, ali
napravila je pokret kad je nekoliko pramenova njene kose palo preko
lica, izdahnuvši ih odgurnula ih je.
Živa je.
Kao i moja odlučnost da ubijem ovoga kurvinog sina.
„Ako nekako izađeš živ iz ovoga, uvjeravam te, nećeš to biti jako
dugo. Možda sam sam sada, ali postoje ljudi vani. Znaju gdje sam,“
upozorio sam.
„Da, ali što misle s kim se sastaješ?“ Tanner se nasmijao. ‚‚Misle da
se sastaješ sa senatorom, zar ne? Znači, kad ispužem odavde lako će
vjerovati onome što im kažem da vjeruju, jer to je ono što si TI vjerovao.
Ti si upao ovdje. Borio se sa senatorom. Pištolji su opalili. Ljudi poginuli.
To je sve što je napisala.“
Nagnuo se dole i sklonio kosu sa njenog lica, ljubeći je po ustima.
Lecnula se a moje srce je potonulo. Ubijalo me što joj nisam mogao
pomoći. Želio sam je odnijeti odavde i staviti metak u mozak ovog klinca.
‚‚Što se dog…“ Započela je pitanje. Oči su joj se otvorile i spustile na
Tannera. Skočila je kao da su je polili hladnom vodom, ali svezana za
stolicu sa obje noge i ručne zglobove, nije se mogla pomaknuti nego
centimetar ili dva dok je očajno pokušavala pobjeći preko poda što dalje
od Tannera. Podignuo je njenu preokrenutu stolicu i postavio je
nekoliko koraka dalje od mene kako bi me gledala u lice. Bila je dovoljno
blizu, da kada bih posegnuo, mogao bih joj staviti ruku na nogu. Kada
bih mogao koristiti ruke.
„Šššššš draga,“ Tanner je rekao, prelazeći sa cijevi svoga pištolja
niz njen obraz. ‚‚Ovdje sam. Tvoj suprug je ovdje. Sada će sve biti uredu.“
„Tanner. Ne. Moram ići. Moram ići po…“ Saplela se preko svojih
riječi, očito zbunjena zbog povreda koje joj je Tanner prouzrokovao,

Trofej Knjiga
kakve god bile. Tanner ju je zgrabio za bradu i prisilio je da podigne
glavu.
„Je li ovo tražiš draga?“ upitao je, trljajući nos od njen obraz.
Doeine oči kao da su se konačno usredotočile, a kad su to učinile i
spustile se na mene, oči su joj se iznenađeno raširile i dahnula je. Borila
se protiv svojih okova ali bilo je beskorisno. Iznenada, Tanner ju je
oslobodio.
„Klekni,“ siktao je.
„Molim te. Ne radi ovo. Razgovarajmo, uredu? Ti i ja. Njega pusti.
On ionako nema ništa s ovim, otići ćemo u šetnju kao što smo znali ići
i razgovarati.“
„Vrijeme za razgovor je isteklo. Tako sam jebeno umoran od cijelog
jebenog pričanja!“ vrištao je u njeno lice. ‚‚KLEKNI!“ opet je naredio. Ovaj
put se pokorila gledajući pravo u mene.
Žao mi je, bezglasno je rekla.
Volio bih da sam joj mogao reći kako ovo nije njena krivnja. Ovo je
bila moja krivnja. Sve je bilo. Ali bio sam toliko jebeno umoran od
okrivljavanja sebe zbog svega što se dogodilo. Pa sam se umjesto toga
fokusirao na to da ne gubim nadu. Usredotočio sam se na to kakav bi
bio osjećaj istisnuti zadnji dah iz Tannerovih pluća.
„Jebeno je ne diraj,“ režao sam.
„Doista misliš da ona želi bijelo smeće poput tebe? Zbunjena je. Ne
zna što želi. Jedini razlog zbog kojeg je uopće bila s tobom jest zato što
je imala povrede glave.“ Tannerove oči su sjajile. ‚‚Ona je moja ŽENA.
Konačno ćemo biti obitelj koja smo oduvijek trebali biti…“ Tanner se
prekinuo.
Želio sam da nastavi govoriti. Ako ga potaknem da govori onda ga
možda uspijem spriječiti da je povrijedi, dovoljno dugo dok se Bear i
Jake ne pojave. ‚‚Stvarno misliš da ćete željeti sada nakon što si joj
pokazao da si potpuno psihopat?“
„Brak je opraštanje,“ Tanner je rekao. Onda se podrugljivo
nasmijao. ‚‚I osvježi moje pamćenje gospodine King, ali zar ti nisi išao u
zatvor jer si ubio vlastitu majku?“
Slegnuo sam ramenima. ‚‚Pizda je to zaslužila.“
Tanner je tapkao Psića po glavi. ‚‚Pa ova pizda zaslužuje ovo.“
Posegnuo je dole po porub njene majice i povukao je preko njene glave,

Trofej Knjiga
sve dok nije bila zamotana oko njenih ruku poput još jednog poveza.
Nije nosila grudnjak. Njene gole grudi bile su izložene noćnom zraku i
Tanneru koji je zazviždao. ‚‚Gotovo sam zaboravio kakve divne sise imaš,
ženo. Dugo je prošlo.“
Povukao sam lisice, urezivale su se u kožu mojih zglobova sve dok
nisam osjetio toplu krv kako teče iz mojih rana, niz prste i na pod.
Tanner je zaobišao Doe i kleknuo iza nje, petljajući sa nečim na
podu što nisam mogao vidjeti. ‚‚Sad ovo…“ rekao je pipkajući njenu
tetovažu. Začuo se šišteći zvuk. Kao da se plin pušta iz balona. Podignuo
je ono s čime je petljao. Mini aparat za zavarivanje. ‚‚Ovo mora ići.“
Približio je plamen od njenu kožu. Jače sam povukao lisice.
Miris zapaljenog mesa ispunio je zrak.
Kao i njeni zagušeni krici.
Mogao je spaliti i moju jebenu kožu jer osjetio sam njenu bol u
svakom mišiću svoga tijela. Bol koju sam osjećao zbog nje bila je veća
nego što sam ikada osjetio na sebi.
Nije bila samo moja.
Bila je dio mene.
„Čini li te to muškarcem jebeni kurvin sine?“ vikao sam kad su
Doini krikovi iznenada prestali. Oči su joj se preokrenule u glavi. Tanner
je ugasio aparat a ona je pala naprijed, trzajući se kao da je pod
elektrošokovima. Dim se dizao sa njene spaljene kože.
Povukao ju je za kosu a glava joj je pala unatrag. Oči i usne bili su
joj djelomično otvoreni, lišeni života koji je u njima bio još jučer. Obrazi
su joj bili prekriveni osušenom krvlju i svježom koja je kapala. Pustio
joj je kosu a brada joj je beživotno pala na prsa. ‚‚Vidiš? Upravo je
kažnjena. To se dogodi zločestim djevojčicama. Budu kažnjene. A Ray
je bila jako, jako zločesta djevojčica.“
„Koji je jebeni smisao svega ovoga?“ pitao sam.
„Jebeni smisao? Jebeni smisao je isti onaj koji si ti upućivao meni
kad si je jebao na krevetu gdje smo napravili našeg sina!“ Tanner je
vrištao. ‚‚I sad si je ti zarazio! Upropastio si ono što je moje!“ Tanner je
provlačio ruke kroz Doinu kosu, mazeći je. ‚‚Iako… sve će biti uredu.“
Odšetao je do kuhinje i otvorio jedan od ormarića, izvlačeći rustikalni
ribarski nož. ‚‚Čim riješim još jedan posljednji problem.“ Tanner joj je
potrgao hlače i gaćice. Razdvojio joj je koljena, izlažući njenu pičkicu.

Trofej Knjiga
 „Koji kurac radiš?“ režao sam dok je Tanner klečao ispred nje i
držao svoj nož.
„Oh, nisi znao? Izgleda da je moja draga ženica opet napumpana!“
Pogledao je u mene preko ramena. ‚‚Ali ispravit ću to čim izrežem tvoje
kopile iz nje.“

Trofej Knjiga
 Trideset prvo Poglavlje

DOE

Gorim.
Unutra i van sam gorjela. Oštra nepopustljiva bol probila se kroz
mene, pa čak i u moje stanje djelomične razboritosti mogla sam osjetiti
kako plamenovi putuju dublje kroz moje slojeve kože, mišića i kostiju.
Bio je to vrisak koji me je vratio u svijest. Ne, prije rika. S grčevitom
rikom i snagom iza njega, doslovno me odvukla iz ponora nepoznatog.
Kroz uski prorez na jednom oku koje nije bilo otečeno, vidjela sam
Tannera koji se naginjao preko mene. Ali odmah iza tih plavih uvojaka
je bio King.
Sjedio je na stolcu sa rukama na leđima, baš kao što sam ga vidjela
prije Tannera kada je uzeo baklju i ubadao mi je u leđa i rame, a njegove
su se svijetle zelene oči zatamnile više nego što sam ih ikad vidjela takve.
A onda ga nije bilo.
Mišići u njegovim rukama i prsima su se stegnuli, a konopi su
pucali od te ogromne snage. Sa takvom rikom koja me vratila u život,
razdvojio je ruke s takvom snagom da se zadnji dio drvene stolice raspao
na milijun komada.
Bilo je kao da sam gledala usporeni snimak. Ljutiti King bio je lijepa
stvar za gledanje. I kada sam rekla Tanneru da sam upoznala istinski
strah, to je bio strah o kojem sam govorila.
Tanner se također trebao upoznati sa tim strahom.
Prije nego što je King uspio napraviti i jedan korak, krvava je ruka
izašla iz poda i posegnula za Kingovim remenom, povlačeći mali pištolj
iza njegove kopče. Tanner se naglo okrenuo prema Kingu. Ispustio je
zahrđali nož koji je držao i posegnuo za pištoljem. Stajao je, petljajući s
tim, nespreman za Kinga da bude neobuzdan.
Nespreman da je moj otac još uvijek živ.
I naoružan.

Trofej Knjiga
 Otac se podigao na koljena, uperio mali pištolj i opalio. ‚‚Ne!“
Uzviknuo je Tanner primajući metak u svoje rame.
Moj tata je pao natrag na zemlju sa tupim udarcem.
‚‚Tata!“ Viknula sam koliko sam mogla glasnije, nesigurna da ću
proizvesti neki zvuk. A onda sam kliznula preko poda. ‚‚Želiš je
drkadžijo? Dođi i jebeno je uzmi“, rekao je Tanner. Izbacivši koljeno,
gurnuo me kroz rupu na boku broda.
A onda sam padala unatrag u hladnu vodu. Bol od opekline
eksplodirala je u mom ramenu. Otvorila sam usta da vrištim.
Voda je ispunjavala moja usta i pluća.
Dakle, to je ono kako se osjećaš kad umireš, pomislila sam dok sam
se sve više i više udaljavala od svoga tijela.
Znala sam da sam mrtva. Znala sam to jer kad sam otvorila oči,
Preppy je zurio u mene sa istim onim smiješnim osmijehom zbog kojeg
sam ponovno željela postati njegov prijatelj. Šarene tetovaže pokrivale su
većinu njegove izložene kože, svjetlo ljubičasta majica, svijetlo ružičasta
na kocke leptir mašna i njegove omiljene bijele naramenice.
Izgledao je poput demonskog Uskršnjeg zeca.
‚‚Dušo, znam da si upravo bila uništena od tog jebenog psihopate,
jer sam gledao cijelu scenu, stvarno, totalno sam zgrožen što mu nisam
mogao odrezati diječji jebeni kurac i natjerati ga da se uguši s njim, ali
samo ti moram reći prije nego što nestanem... tvoje sise izgledaju jebeno
fantastično u tom topiću."
Nasmijala sam se. Bilo je tako lijepo čuti glas Preppyja i njegovu
beskrajnu psovku isprepletenih riječi. U tom trenutku nisam mogla biti
više mirnija ni da mi je pjevao crkvene pjesme.
‚‚Ne zamjeram ni krv ni opekotine na tebi. Nekako mi se sve sviđa.
Vrlo zombi vruća koka. Jako jebeno lijepo. Podsjeća me na onaj užasni U-
Porn video koji sam gledao. Malog preppyja je to učinilo sretnim i sav je
bio jebeno u trzajima i sranjima.“
‚‚Mrtva sam, zar ne?“ Upitala sam mlohavo, pokrivajući oči
podlakticom od jakog svjetla. I onda me udarilo. Uspravila sam se i time
poslala Preppyja na pod na njegovu guzicu. ‚‚O moj Bože, mrtva sam. Što
je sa Sammyjem? Kingom?“, mahnito sam upitala.
‚‚Smiri svoj klitoris.“ Preppy reče podigavši se s poda i trljajući dupe
rukom. „Ti nisi jebeno mrtva. Ne još. Ali ja ti kažem, ako odeš prva prije

Trofej Knjiga
nego moj jebeni mišićavi prijatelj? Ja i ti ćemo napokon otići na spoj.“
Kimnuo je glavom i namignuo mi.
Nisam bila mrtva. Duboko sam udahnula da bih se smirila.
‚‚A kad napokon dobijem taj spoj, definitivno ću staviti u tebe svoj
jebeni glavić.“ Preppy je dodao, udarivši me po ramenu.
Nasmijala sam se. ‚‚Mislim da to neće dobro sjesti Kingu.“
Preppy slegne ramenima. ‚‚Jebi ga. Nije me briga. Kad nas ugleda
ovdje, može me ponovno ubiti, ako to želi.“ Ponovno me kvrcnuo prstom
po obrazu. ‚‚Zato što si moja prijateljice totalno jebeno vrijedna ponovnog
umiranja.“
‚‚Nedostaješ mi Preppy. Tako mi nedostaješ. Sve te stvari su se
dogodile i ti nisi tu i ponekad je sve previše...“ Obavila sam ruke oko
Preppyja i privukla ga sebi. On mi se uvukao u vrat, dah mu je bio topao
na mojoj koži.
‚‚Razgledaj okolo. Otvori jebene okice i dobro pogledaj gdje smo
sada.“
Ne puštajući Preppyja, učinila sam ono što me je uputio i otvorila sam
oči. Sjedila sam u blagovaonici za stolom u Kingovoj kući, Preppy je čučao
na podu ispred mene.
‚‚Mi... mi smo u kući“, uzdahnula sam. Preppy je ustao sa poda i
povukao me s njim.
‚‚Upravo. Kući smo. Ne moram ti nedostajati, jer sam ovdje. Uvijek s
tobom. Pazim te. Pazim šefa. Jebi ga, čak ću paziti i na Beara sve dok
radi ono što je obećao da će učiniti ako bi ikad prije njega otišao i izbrisao
mi se jebeni hard disk kao kod malog dobrog bajkera.“
‚‚Ali ti nisi ovdje. Zapravo ne.“ Rekla sam.
‚‚Jebi ga, ovdje sam. Uvijek ću biti ovdje. Ne možete me natjerati da
odem i ako dovedete svećenika egzorcistu da me ukloni. Jer sam uvijek
jedan korak iznad demona... Ja sam Preppy.“
‚‚I dalje ćeš mi nedostajati.“
‚‚U redu je što ti nedostajem. Ali imaš mnogo toga sa Kingom,
Bearom, djecom. Tako ćeš biti jebeno zauzeta da nećeš imati vremena za
mene. Ali reći ću ti nešto; Pobrinut ću se da znaš da sam tu. Ne možete
pronaći gdje ste stavili ključeve od auta? Zbog toga jer ih Duh Preppy
stavlja u zamrzivač. Ne možete pronaći daljinski, ali kanali se stalno
mijenjaju? To je zato što Duh Preppy ne može da se sjeti na kojem je

Trofej Knjiga
kanalu američki Ninja ratnik.“ Preppy je obrisao suzu sa mojega obraza
palcem.
‚‚Volim te Preppy.“ Rekla sam, povukavši ga u još jedan zagrljaj.
‚‚Tako puno.“
‚‚I ja tebe volim, dušo. Koliko god jedan drkadžija može voljeti
djevojku svog najboljeg prijatelja, u prijateljskom smislu, kako i njemu ne
bi jebeno smetalo.“ Preppy je stavio ruke na moja ramena. ‚‚Vrijeme je da
te vratimo šefu.“ Najavio je. Kimnula sam. ‚‚I dušo?“ upita Preppy.
‚‚Da?“
‚‚Budi dobra prema njemu. Budi dobra prema njegovom srcu. On je
najbolji drkadžija kojeg sam ikada imao privilegiju da upoznam.“
‚‚Hoću. Obećavam.“
‚‚I nemoj mu jebeno reći da sam to rekao. Mali već ima veliku
umišljenu jebenu glavu.“
‚‚I što će se sada dogoditi?“ Upitala sam.
‚‚Sada?“, upita Preppy, podižući ruku i vrteći me poput balerine.
‚‚Sada, jebeno živiš.“

Trofej Knjiga
 Trideset drugo Poglavlje

KING

Potrčao sam prema rupi u brodu. Prelazeći preko Tannera, zaronio

sam u vodu, gotovo ne primjećujući bolove od metaka u mojoj ruci i
kuku. Voda je bila tamna, ali plitka. Psićeva plava kosa plutala je po
površini, a ostatak joj je bio potopljen pod mutnom vodom.
Podigao sam je za ramena i prislonio uz sebe dok sam gazio prema
obali kroz vodu što sam brže mogao. Spustio sam je na pijesak i iako je
voda oprala gotovo svu krv, crne i ljubičaste modrice oko njezinog oka i
čeljusti bile su mnogo više izražene. Lice joj je bilo tako otečeno da sam
je jedva prepoznao. Nagnuo sam joj glavu i otvorio njezina usta.
Stisnuvši joj nos da ga zatvorim duboko sam udahnuo, a zatim pokrio
njezina usta svojima, puhao joj zrak u pluća sa svom snagom sa kojom
sam se mogao nositi. Odmah mi je voda ispunila usta i pustio sam je,
okrenuvši joj glavu u stranu dok je iskašljavala ostatak na pijesak.
Udahnuo sam mali uzdah olakšanja.
‚‚Klinac bježi. Je li on naš čovjek?“Jake je upitao glatko dok je trčeći
dolazio uz plažu sa Bearom sa strane.
‚‚Jebi ga!“ Povikao je Bear kad su mu se oči spustile na Psića.
‚‚Rekao sam ti da ne bismo trebali čekati deset minuta. Bilo je tih deset
jebenih minuta predugo.“
Pogledao sam Jakea i podigao bradu. ‚‚Uhvati jebenog klinca“,
zarežao sam.
Jakeove su oči blistale nečim tako mračnim i tako brutalnim da se
ne bih htio ikada naći na pogrešnom kraju tog pogleda. Okrenuo se i
nestao kroz drveće.
Podigao sam Psića u ruke, pokušavajući biti oprezan jer nisam
mogao dotaknuti ranu na njenom ramenu. Disala je, ali je još uvijek
bila bez svijesti. "Dovest ću kamion", rekao je Bear. "I znam da si zauzet
spašavanjem djevojke i sve to, ali znaš li da si pogođen?"

Trofej Knjiga
 ‚‚Jebe mi se“, rekoh, potpuno znajući da su me ustrijelili.
I to više od jednom.
Bear je otrčao i kad sam stigao do kuće sa Doe, Bear je već bio tamo
sa kamionom. Otvorio je stražnja vrata i skočio unutra dok sam mu
nevoljno predavao Psića i penjao se unutra a onda zatvarao vrata za
sobom. Bear polegne Psića preko stražnjeg sjedala, ja sam se popeo
iznad i zaglavio se između prednjih i stražnjih sjedala tako da sam bio
u razini očiju sa Psićem.
‚‚Dječak!“ Viknuo sam, prisjećajući se Psićevog sina baš kada je
Bear skočio natrag na sjedalo vozača. ‚‚Mi ga moramo pronaći. On ima
dvije ili tri godine i on je...“ Počeo sam ga opisivati kad me Bear
presjekao.
‚‚Misliš na ovog tipa?“ Bear je pokazao tetoviranim prstom na
suvozačko mjesto na kojem je imao Psićevo dijete, dok je mali ustao na
koljena i zavirio glavom preko sjedala. ‚‚Mislim da nitko nije imao
razgovor s njim po pitanju stranaca i opasnosti. Zato što je pravilo broj
jedan da ne uskačeš u čudne, neobilježene kamione sa lošim
momcima“, rekao je ubacivši kombi u pogon.
‚‚Bok mama“, rekao je dječak. ‚‚Jesi li bolesna?“, upita Sammy.
‚‚Mama je upravo pala. Samo treba malo sna“, rekao sam tiho,
pokušavajući ugušiti paniku u svakoj sekundi dok je moja djevojka bila
bez svijesti.
Sammy se nasmiješio, otkrivajući svoje male zube. ‚‚Keej“, rekao je,
prije nego se okrenuo i vratio natrag na sjedalo.
‚‚Sigurnosni pojas, dečko“, naredio je Bear. Sammy potegne pojas
preko krila, ali je bio podignut sa sjedala kad se pojas vratio natrag.
Bear se nagnuo i umetnuo remen u kopču i krenuo niz cestu.
Psić se pomaknuo, samo mali jecaj, a jedno joj je oko zalepršalo
prije nego što se malo otvorilo. ‚‚Preppy?“, upitala je šapatom, pogledavši
u retrovizor.
‚‚Ne psiću, Preppy je nestao“, rekao sam.
‚‚Umirem?“ Upita Psić.
‚‚Ne itekako si vrlo živa“, šapnuo sam, pritisnuvši usne na njezino
čelo.
‚‚Ne, ja umirem“, raspravljala je.

Trofej Knjiga
 ‚‚Zašto to kažeš?“ Upitao sam.
‚‚Jer“, istaknula je. „Vidim Preppyja...“, zašuti.
‚‚Ostani sa mnom, dušo. Ostani sa mnom“, rekao sam joj kad smo
se zaustavili pred bolnicom. Ali bilo je prekasno. Preokrenula je očima i
ponovno izgubila svijest.
Kad se Bear provukao ispred prijelaza hitne pomoći, požurio nam
je otvoriti vrata. Ostao je sa Sammyjem dok sam trčao kroz staklena
vrata. Sestra nas je vidjela kako dolazimo i mahnula nam da je slijedimo
u sobu gdje su stavili Psića na krevet. ‚‚Gospodine, gospodine, jeste li vi
obitelj?“, druga medicinska sestra me pitala, dok sam promatrao tipa u
bijelom mantilu koji je razrezao Psićevu odjeću i gurnuo IV iglu u
njezinu venu. Nisam znao odgovoriti. Naravno, ona je bila moja obitelj,
ali kako sam jebeno mogao odgovoriti da sestra to razumije?
‚‚Trudna je. Ja sam otac“, rekao sam.
Pokazala je prstom u rukavici na stolicu u kutu. ‚‚Sjedni“, naredila
je. Vikala je ljudima u uniformama i obavijestila ih o Psićevoj trudnoći,
nakon čega su svi vikali glasno, dajući posebne upute jedni drugima.
Kad je sestra primijetila da još uvijek stojim, stavila je ruku na moj
trbuh i gurnula me prema stolici. Napravio sam nekoliko koraka prema
stolici, ali još uvijek nisam sjeo. Vidjevši to, sestrina bijela rukavica bila
je obojena crvenom bojom, podigla je drugu ruku i pokazala na krvave
dlanove. ‚‚Odakle je ovo došlo?“, upitala je, izgledajući više ljutito nego
zabrinuto.
‚‚Nije bitno“, ispljunuo sam. ‚‚Samo se pobrini za nju.“ Izvio sam
vrat od sestre koja je trenutno stajala na vrhovima svojih stopala,
mašući krvavom rukavicom prema mom licu.
Progunđao sam. Nije mi bilo stalo ni da umrem.
Sve dok je ona živjela.
Sestra je skinula rukavice, a onda mi pucnula pred očima.
"Predlažem ti da sjedneš u kolica, g. King. Još je možeš vidjeti odatle
dok te pregledavam i krpim.”
Konačno mi je privukla pozornost. ‚‚Kako znaš moje ime?“ Malo sam
se nagnuo prema njoj kako bih se potrudio da se odmakne od mene, ali
to mi nije uspjelo. Kuja je zabacila kosu preko ramena i zakoračila
prema meni, pokušavajući me zastrašiti sa svih svojih 50 kilograma u
ružičastoj uniformi.

Trofej Knjiga
 ‚‚Kako znaš moje ime?“ Ponovio sam.
Zakotrljala je očima i sagnula se preko struka. Podigla je rub jedne
nogavice, otkrivajući malu tetovažu tratinčice na gležnju. ‚‚Ovo, to je
tvoje, idiote.“
Odmah sam prepoznao svoj rad.
Pustila je tkaninu i izravnala materijal natrag na mjesto. Iza nje se
nastavio kaos oko Psića. Stavili su joj masku preko lica i priključili cijev
u jedan od strojeva sa zvučnim signalom koji okružuju krevet.
‚‚Gledanje u nju neće joj pomoći. Moramo te srediti.“
Odmahnuo sam glavom.
Otišla je do staklenog zida na suprotnoj strani sobe i kutom svoga
oka vidio sam kako izvlači novi par rukavica iz aparata. Kad se vratila
kod mene, navlačila je lateks preko prstiju.
Čovjek u bijeloj jakni, sa odgovarajućom bojom kose, izrezao je
Psićevu odjeću škarama. Stisnuo sam šake tako snažno da su mi
zglobovi gotovo izašli iz kože.
Najneugodnija medicinska sestra na svijetu ostala je neuzbuđena,
odbijajući prihvatiti da je ignoriram. ‚‚Kako se zove?“, upitala je sestra.
‚‚Doe.“ Rekao sam, a zatim sam se ispravio: ‚‚Ray, zove se Ray.“
‚‚Doe. Ray“, ponovila je, obrvama je upitala za ime jednako kao i
svojim glasom. ‚‚Ima li tu negdje ME? Je li njezina obitelj veliki
obožavatelj glazbe?“ (o.p. aludira se na muzičke note - Do, Re, Mi)
‚‚Tako nešto“, promrmljao sam.
‚‚Reci mi, gospodine King, kako, dovraga, planiraš voditi brigu o
gospođici Doe-Ray kada joj bude bolje, ako i dalje stojiš ovdje u mojoj
ordinaciji, izrešetan rupama od metaka, dopuštajući sebi da iskrvariš
do smrti na mom bijelom linoleumu?“, rekla je.
Dosadna kuja imala je smisao. Ako se Psić izvuče iz ovoga. Kada se
izvuče iz ovoga. Ona će me trebati više nego ikada. Nevoljno sam
ustuknuo i sjeo na kolica dok me sestra pregledavala.
Pokušao sam se usredotočiti na riječi koje sam upravo rekao
nekoliko minuta prije, umjesto na ono što su joj oni činili, što me tjeralo
da udarim šakom kroz jebeni zid.
Trudna je. Ja sam otac.

Trofej Knjiga
 Poželio sam reći tu i tada, sa svime što sam imao, bilo kojem Bogu
iz bilo koje religije koji je želio da me sasluša, da će i Psić i beba biti u
redu.
Naša beba.
Da će moja djevojka biti dobro. Želio sam da kada se sve ovo završi,
a ona bude stabilna, da imam dovoljno snage da otkinem Tannerovu
jebenu glavu golim rukama.
Ne zajebavaš se sa onim što je moje.
Bila je to lekcija koju će otkriti na vrlo jebeno težak način.

Trofej Knjiga
 Trideset treće Poglavlje

KING

Stabilna.
Bila je to riječ koju sam čekao prije nego sam napokon mogao
ispustiti zadržani dah. Sestra koja je to rekla, napokon je izašla iz sobe.
Sjedio sam pokraj Psića, držeći je za ruku. Obećavao joj ono što sam
mislio da nikada nikome neću reći. Obećao sam joj dom, život, obitelj.
Obećao sam joj sigurno mjesto za naše dijete da odraste. Rekao sam joj
koliko je volim i koliko mi znači.
‚‚Grace je ovdje, u čekaonici“, rekao je Bear i ušao u sobu. Govorio
je meni ali oči mu nisu napuštale Psića. Stajao je nad njom sa rukama
u džepovima. ‚‚Pazi na dijete.“
Telefon mi je vibrirao u džepu. Izvukao sam ga i upravo ga htio
ignorirati sve dok nisam vidio tko je na drugom kraju veze. Pritisnuo
sam za razgovor i držao ga uz uho. ‚‚Imam ga“, reče Jake. ‚‚Štagalj na
cesti 86, prolaziš pored jumbo plakata Mi smo Bog.“ Veza se prekinula.
‚‚Jake?“, upitao je Bear.
Kimnuo sam. ‚‚Ostani ovdje s njom u slučaju da se probudi. Vratit
ću se.“ Poljubio sam Psića u čelo i iako su joj davali sedative, nadao sam
se da će nekako čuti kada sam joj rekao: ‚‚Volim te, dušo.“

UDARAC ZA UDARCEM. Prenosio sam svoj bijes na bolesnog

jebača koji se usudio staviti ruke na moga Psića. Njegova blijeda, bijela
koža je natekla i napukla, crvena od mjesta gdje su se moje šake spajale
s njom, iznova i iznova, dok se njegov izraz lica nije pretvorio u nešto
neprepoznatljivo.

Trofej Knjiga
 Njegov zavaravajući sveukupni izraz američkog dječaka sa dobrim
izgledom je nestao.
Drkadžija je sada izgledao kao govno od čudovišta kakvo je bio.
Ovo nije bio kontrolirani bijes. Daleko od toga. To sam bio ja,
oslobodio sam se zbrkane ljutnje i frustriranosti još od vremena kada
me ono sranje od lažnog policajca pokušalo baciti na zemlju.
Pogledao sam dolje na ruku, prekrivene ljepljivom crvenom bojom i
nasmiješio se.
Htio sam više.
Trebalo mi je više.
‚‚Stani. Molim te. Preklinjem te“, zastenjao je Tanner, otkrivajući
svijetlo bijele zube prekrivene čak i svjetlijom crvenom krvlju. Okrenuo
je glavu sa jedne strane na drugu, gušeći se krvlju koja mu se skupila
u grlu.
‚‚Ti si to započeo, drkadžijo. Ne možeš sada naređivati samo zato
što si se jebeno upišao. Ovo je na tebi. Položio si svoje prljave jebene
ruke na moju djevojku, spalio joj kožu, pokušao je jebeno ubiti, a ja bih
ti trebao pokazati milost?“ Odmahnuo sam glavom. ‚‚Ne zajebavaš se sa
nečim mojim, i nažalost za tebe, upravo ćeš naučiti tu lekciju na teži
način.“
Pogledao sam Jakea, koji je stajao sa strane. Oči su mu bile crne i
usredotočene na Tannera. Isprva sam pomislio da mu je gotovo dosadno
i da čeka da završim sa njim i ubijem dečka, ali kad sam pogledao bolje,
shvatio sam da njegov izraz uopće nije bio izraz dosade.
Bila je to požuda.
I ne za dečkom, već za njegovom krvlju.
‚‚Ne možeš me ubiti“, rekao je Tanner, uzdahnuvši.
‚‚Vjerujem da mogu i vjerujem da... hoću.“ Spustio sam cijev pištolja
niz njegov nos i gurnuo je u jednu od njegovih očnih duplji, dok se on
skupljao ispod mene. ‚‚Prošlo je mnogo vremena otkad sam ubio nekoga
zbog čistog užitka... predugo, stvarno“, rekao sam ćudljivo.
‚‚Misliš da će Ramie ostati s tobom?“, rekao je mali tvor. ‚‚Ona je
jebeni tinejdžer. Ne zna što želi. Mogla bi te ostaviti sutra kad shvati da
si ti pedofil koji joj ništa ne može ponuditi. Uskoro će se sjetiti da je
bolja od tebe i jebeno će otići.“

Trofej Knjiga
 ‚‚Tu si jebeno u krivu“, rekao sam. ‚‚Očito me ne poznaješ dobro, jer
ne postoji opcija da me ostavi.“
‚‚Onda si jednako čudovište kao i ja. Ti i ja ipak nismo toliko
različiti“, on je podmuklo rekao, njegove su zjenice bile velike kao
njegove oči.
‚‚Tu si ponovno u krivu“, ispravio sam se.
‚‚Nitko od nas nije voljan prihvatiti Ne kao odgovor. Meni to ne zvuči
mnogo drugačije.“ Njegovo disanje je postajalo sve napornije i teže,
njegove su se riječi teško probijale da ga ne uguše. Jake je postajao
uznemiren, prenoseći pištolj iz svoje desne u lijevu ruku iznova i iznova,
usredotočivši se u potpunosti na Tannera.
Nasmijao sam se i prešao rukom preko glave. ‚‚Pa, za početak, ja ću
sutra disati... a ti nećeš.“
Jake je kimnuo i nagnuo Tannerovu glavu, pritisnuvši rukom
njegovu vilicu, napuknuvši kosti u njegovu vratu.
Tannerove su se oči okrenule od mene do Jakea, a njegov se napeti
glas pretvorio u paniku. ‚‚Ramie ti nikada ne bi oprostila da me ubiješ.
Jesam zajebao, priznajem. Potpuno sam zajebao, ali ona me još uvijek
ne želi mrtvog. Ja sam otac njenog sina za Boga miloga!“
‚‚Opet pogrešno, pokazuješ koliko je zapravo ne poznaješ. Ne samo
da će mi oprostiti, nego i zahvaliti kada dođemo kući, a ona bude u
mojem krevetu gdje i pripada.“ Povukao sam cijev pištolja preko svoje
glave i ustao. ‚‚Ali za svaki slučaj, ako si u pravu, ja te neću ubiti.“ Stavio
sam moj pištolj u traperice, a Tanner je odahnuo s olakšanjem.
Okrenuo sam se, znajući dobro što će se sljedeće dogoditi. Učinio
sam samo dva koraka prema vratima kad sam čuo zvuk pucnja iz
pištolja.
‚‚Jake će.“

Trofej Knjiga
 Trideset četvrto Poglavlje

DOE/RAY

Jedan mjesec kasnije

Provela sam vrijeme s Nikkinim roditeljima čim sam uspjela.

Trebala sam da znaju da Nikki nije umrla sama kao narkomanka u
potrazi za novom drogom, već kao prijatelj, štiteći svoju najbolju
prijateljicu, sve do njenog posljednjeg daha.
Položili smo Nadine u blizini Nikki, i baš kao i na Preppyjevom
pogrebu, iskazala sam pohvale za ženu koja mi je bila više majka nego
itko drugi. Gledajući unatrag, cijelo vrijeme Nadine je branila moga oca,
cijelo vrijeme je bila uz njega kada njegova vlastita žena nije, i nisam
mogla a da ne pomislim da su možda njih dvoje imali nešto više od
odnosa zaposlenik/poslodavac.
Moja se majka nije službeno razvela, ali kada je glas stigao do
mjesta gdje je bila u skrovištu, o Tanneru i Nadine te o onome što se
dogodilo te noći, nikad se i nije vratila.
Nitko nije ni mario.
I na kraju, kada se na to stvarno računalo, ispostavilo se da je moj
otac ipak bio pravi otac.
Stajali smo u kupaonici i King je ponovno zamijenio zavoje na
mojim leđima zbog mojih opeklina. Budući da je to moralo biti učinjeno
tri puta dnevno, on je postao stručnjak u tome. King je također
istraživao tetoviranje preko ožiljaka i posjetio umjetnika koji je radio
nešto za Jakeovu ženu, koja je imala ožiljke po cijelom tijelu i tetovaže
koje su pokrivale mnoge od njih. Imao je spremnu skicu za mene, ali još
nisam bila spremna za to. Još uvijek sam morala zatvarati oči kada bi
King mijenjao moj zavoj, još se nisam mogla pomiriti sa mojom
uništenom kožom. Ali kad budem izliječena, fizički i mentalno, znala
sam da će King moći napraviti nešto lijepo na nečemu tako ružnom.

Trofej Knjiga
 Bila sam u lošem stanju nekoliko tjedana, ali napokon sam se
ponovno počela osjećati kao stara ja, baš na vrijeme, jer za manje od
dvadeset četiri sata postajemo roditelji.
‚‚Odnio sam posljednje kutije do Crvenog Križa,“ rekao je King
pritisnuvši usne u moj vrat.
Kingu je trebalo samo nekoliko sati da odnese sve Preppyjeve stvari
iz kuće. Ali nije želio da se jednostavno riješi njegovih stvari ili ih gurne
po strani kao da je to posao koji samo treba obaviti. Bear se tako osjećao
na isti način, pa su njih dvojica proveli dva dana i dvije noći u
Preppyjevoj sobi, prolazeći kroz njegove stvari, podsjećajući se na stara
vremena, i pijući kroz taj cijeli proces, paket pun tekile, pušeći travu i
čineći Bog samo zna što s onim što su pronašli sakrivenim u Preppyjevoj
sobi.
To je učinjeno, a Preppyjeva soba je sva očišćena. I na vrijeme. Zato
što je trebalo mnogo prilagođavanja sa svim našim stvarima, ali uz
pomoć Tannerovih roditelja, koje sam morala uvjeriti milijun puta da
neće biti izbrisani iz Sammyjevog života, napokon će doći živjeti s nama,
ujutro. Nisam ga htjela odvojiti od njih odjednom; to nikome ne bi
učinilo dobro. Plus, ja sam trebala vrijeme za zacjeljivanje. Posljednjih
nekoliko tjedana bio je prijelaz, ne samo za Sammyja, već i za sve nas.
‚‚Sretna sam što se danas vraća kući, pogotovo sada kada sam
pokretljivija“, rekla sam.
‚‚Neke druge stvari mi dolaze na pamet da možemo učiniti sada
kada si pokretljivija. Prljave jebene stvari“, rekao je King i stisnuo me za
struk. Želudac mi je treperio i nisam sigurna da li je to od njegovih riječi
ili bebe. Prekrila sam mu ruke svojima i pogledala Kingov odraz u
zrcalu. Nisam mogla, a da ne pomislim na Max i onome što je moglo biti.
‚‚Vidim taj pogled, i znam što misliš, Psiću. Ali moraš se prestati
fokusirati na loše sranje. Dosta smo učinili. Max će imati dobru obitelj
koja će se pobrinuti za nju i dati joj sve što je ikada mogla poželjeti. Da,
jebeno sranje, i nema trenutka a da ne želim biti u njenom životu, ali
prošla je dovoljno sranja. Ne mora trošiti sljedećih petnaest godina u
udomiteljstvu samo zato što sam bio previše jebeno sebičan kako bih
potpisao da ona ima pravo na život ili zbog toga što sam se htio još više
boriti protiv sustava i ponovno biti nigdje. Osim toga, kada bude starija,
možda će me htjeti upoznati. Upoznati nas. I to je dan na koji ću se
usredotočiti kada sranja u glavi postanu teška“, rekao je King.
‚‚Gdje sam dobila tako nevjerojatno snažnog muškarca?“ Upitala
sam.

Trofej Knjiga
 ‚‚Jedne noći si došla na njegovu zabavu...“ King se nasmijao. ‚‚Hajde
idemo.“
‚‚Kamo idemo?“ Upitala sam.
‚‚Vidjet ćeš“, rekao je, sa zlim odsjajem u očima.
King me poveo kroz travu. Morala sam preskočiti cigle od krijesne
jame, koje su našle svoj kraj u nekoj vrsti eksplozije. Ostala je samo
spaljena rupa u središtu dvorišta. Kada god sam pitala Kinga o tome
samo bi slegnuo ramenima i rekao mi da to nije priča koju on treba da
ispriča.
Prošli smo pored ruševne garaže koja je svakim danom sve više
propadala. King je imao plan za rušenje i građenje nove. Veće, sa novom
trgovinom za tetovaže i apartmanom za Beara.
Ako je to htio.
King me odveo do pristaništa, mjesta gdje je najprije podijelio sa
mnom sve svoje najdublje tajne prije nekoliko mjeseci.
Max. Njegova mama.
‚‚Znaš, uz sva sranja koja su se događala u posljednjih nekoliko
mjeseci, nekoliko puta sam pomislio da više nikada nećeš stajati na
ovom doku“, rekao je King.
‚‚Samo da budemo jasni, ovaj put me ne puštaš da odem?“ Šapnula
sam. King me okrenuo u svom naručju. Stavila sam dlanove na njegova
tvrda prsa. Toplina njegove kože zagrijala mi je ruke kroz njegovu
majicu.
King je odmahnuo glavom i podigao mi bradu svojom šakom. ‚‚Jebi
ga, ne.“ Polako je prelazio vrhovima svojih prstiju niz moje ruke od
ramena do lakta. Koža mi se naježila, sa sviješću kako je njegov kao
pero lagani dodir klizio niz moju osjetljivu kožu. Moja donja usna
zadrhtala je u iščekivanju. Moja koljena su se tresla. Zgrabio mi je
zapešće i pritisnuo mi ruku na svoje usne. ‚‚Ti i ja...“ Osjetila sam njegov
osmijeh na dlanu. Kao da sam dodirnula električnu ogradu. Trnci su
prolazili kroz moj dlan i ruku, zatim kroz moje grudi prije nego su se
spustili između bedara. ‚‚Mi smo stvoreni za zauvijek.“
‚‚Jesmo li?“ Upitala sam, ne znajući zašto je došlo do tog pitanja,
jer je to nešto što sam znala od onog trenutka kad su mi se oči zatvorile
u njegovom tattoo studiju. To je nešto na što sam potrošila previše
vremena da se borim protiv toga.

Trofej Knjiga
 Završila sam borbu.
Moja budućnost je bila s Kingom.
‚‚Jebi ga, jesmo“, rekao je, grizući osjetljivo meso moga zgloba.
Ako bi King uvukao prste između mojih nogu, vrlo brzo bi saznao
koliko je utjecao na mene samo sa nekoliko riječi. Jednom riječju,
zapravo.
Zauvijek.
‚‚Sve ću učiniti za tebe, ali pustiti te“, promrmljao mi je uz uho. ‚‚To
jednostavno nije opcija.“ Opet se povukao natrag, držeći moju glavu u
rukama, a palčevi su mu bili na mojim sljepoočnicama, i pritisnuo je
usne uz moje čelo. ‚‚Nikad više“, dodao je. Zapetljao je prste kroz moju
kosu i iznenadio me kada je grubo povukao natrag, naglo mi nagnuvši
glavu. Svatko drugi bi mogao krivo shvatiti tu gestu kao da mi želi
nanijeti bol, ali kada sam pogledala u njegove oči i vidjela pogled čistog
zadovoljstva koji mu je prelazio licem, točno sam znala što radi.
Pobrinuo se da budem stvarna.
Osmijeh mu se izravnao. Njegov izraz je bio ozbiljan. King je polizao
donju usnu, ostavljajući je blistavom pod mjesečinom.
Čista. Neprikosnovena. Glad.
U životu sam bila gladna do trenutaka kad sam se osjećala kao da
sam na rubu smrti. Ali, pred ovim čovjekom, najsjajnijim, lijepim i
savršenim stvorenjem koje je ikada hodalo zemljom, ta glad se činila
kao puka bol u želucu u usporedbi sa glađu koju sam osjećala prema
njemu.
Htjela sam s njim gola ležati u krevetu i gledati filmove nedjeljom.
Htjela sam mu pomoći u njegovom tattoo studiju, stvarajući umjetnost
koja će promijeniti živote ljudi. Htjela sam odgajati našu djecu u kući
izgrađenoj na stupovima.
Kingovi poljupci pomaknuli su se desno pod moje desno oko i na
trenutak smo samo stajali tu, naši obrazi pritisnuti zajedno. Nisam
shvatila koliko mi je nedostajao osjećaj njegove tek izrasle brade na
mom licu. Koliko mi je nedostajalo što moram dizati glavu da ga
pogledam. Nedostajalo mi je da me može nositi okolo kao krpenu lutku,
dok me u isto vrijeme obožava kao da sam najdragocjeniji predmet na
svijetu.

Trofej Knjiga
 Stajali smo tamo, zadržavajući se u osjećaju imanja jedno drugoga,
koji postoje u drugom prostoru, udišući jedno drugo.
Dok to više nije bilo dovoljno.
Jer kod nas to nikada nije ni bilo.
Bio je stvaran i tačno ispred mene. Bila sam poput ovisnika koji
nije samo pao iz vagona, nego je slijepo skočio, dok je voz još bio u
pokretu. U tom trenutku, bila sam spreman učiniti bilo što da nahranim
nezasitnu glad koja je izbijala u meni, zauzimajući svaki smisao koji
sam imala. Htjela sam ga dodirnuti, okusiti, pomirisati, popiti.
Željela sam sve to.
Nismo bili gladni jedno za drugim.
Bili smo jebeno izgladnjeli.
Još smo se ljubili kad je posegnuo iza sebe i povukao majicu preko
glave, ali to nije učinio dovoljno brzo. Morala sam ga vidjeti. Morala sam
osjetiti njegovu toplinu na sebi. Trebala sam kušati njegov slatki znoj
na svom jeziku. Kad se oslobodio majice, odbacio ju je na pristanište.
King je bio još manje strpljiv. Nije potpuno skinuo moju majicu,
samo ju je povukao dolje kako bi razotkrio moje grudi.
Tako sam se i osjećala.
Izloženo.
Biti ranjiv pred Kingom bio je rizik koji sam više nego spremna
preuzeti, jer je bilo vrijedno truda. Pogled mu se spustio na moje grudi.
Zazviždao je duboko u grlu, gledajući na mene sa životinjskom
potrebom i nečim što nisam očekivala od Kinga.
Zahvalnošću.
‚‚Volim tvoje jebene sise“, rekao je King, spuštajući se na koljena.
Omotao je svoje pune usne oko samog vrha moje bradavice, ližući je
svako malo. Zastenjala sam pri tom kontaktu, tražeći više. Puno više.
King se nasmijao. ‚‚Imam te, dušo“, rekao je. Spustivši jezik, prešao je
preko mog ukrućenog vrha u jednom dugom lizanju koje me natjeralo
da zastenjem. A onda je to učinio opet, brzinom koja je bila tako mučno
spora, ali radije bih da me ugrize i uzburka krv nego da nastavi lijeno
lizati njegovim talentiranim jezikom. ‚‚Tako jebeno savršena.“ Oslobodio
me dovoljno dugo da izgovori riječi u moje grudi, prije nego što je
ponovno prešao na drugu dojku. Ovaj put je počeo polako, ali onda je
povećao brzinu dok nije mijenjao lizanje i lagano sisanje, ostavljajući

Trofej Knjiga
me gotovo nesposobnom da stojim sama. Osjećajući moju neravnotežu,
King me držao uspravno za struk. Pridržavala sam se od njega, držeći
se za vrh njegove glave. Njegova kratka kosa prekrila je moje dlanove
dok me dovodio do ruba zaborava.
A onda je stao.
King je još uvijek držao moj struk, ali njegova je pozornost bila
negdje drugdje. Pogled mu je čvrsto držao moj trbuh. Samouvjereno,
podigao je ruku i položio je na laganu zaobljenost mog trbuha.
‚‚To je tako ludo“, šapnuo je. Pravio je krugove oko moga pupka,
pritisnuvši poljubac na kožu odmah ispod njega, udišući sve dok se
vraćao do moga vrata, podižući se s koljena. U njegovim je očima bila
određena pobožnost, ali to nije ugasilo vatru, ako ništa, bila je još veća.
Jača. Bila sam oduševljena načinom na koji me gledao, pa kada je King
koraknuo prema meni, napravila sam neodlučan korak unatrag. ‚‚Bježiš
od mene, Psiću?“ Upita on s niskom okrutnošću u glasu.
‚‚Možda da“, zadirkivala sam, okrećući se i napuštajući pristanište
krenuvši natrag prema kući. King me stigao i okrenuo, sa barbarskim
pogledom prisiljavajući me da se ponovno povučem sve dok mi leđa nisu
pritisnuta uz zid. Bio je grub, ali oprezan u isto vrijeme, pazeći da se
pobrine za opekotine na mojim leđima da ostanu nepovrijeđene. Tada
sam shvatila da nisam stajala uz zid. To je bio stup.
Stup.
Onaj uz koji smo King i ja imali seks. Bijesni, vrući, mržnjom
ispunjen, ljubavlju potaknut seks.
‚‚Tu“, reče King, ‚‚mnogo jebeno bolje.“
‚‚Sjećaš li se?“ Upitala sam grizući donju usnu. King je posegnuo
prema mom vratu i nagnuo glavu prema njemu.
‚‚Možda“, prošaptao je. ‚‚A kasnije, kada završim s tobom ovdje,
želim te odvesti gore i još se malo prisjetiti. Možda te svežem za svoj
krevet.“ Pratio je moju donju usnu svojom i kad sam napravila potez za
više kontakta, povukao se natrag. ‚‚Želiš li to, Psiću? Želiš li da stavim
lisice, tako da se ne možeš micati? Spustim svoj jezik između tvojih
nogu, natjeram te da jako svršiš, toliko da jebeno boli? Ili bih trebao
ponovno koristiti pojas? Zamotam ga oko tvog vrata pa te imam tamo
gdje želim.“
Poljubio me u usta, kušao me i zadirkivao. Činio me divljom od
požude.

Trofej Knjiga
 Svatko je mogao proći pored nas i ne bih im posvetila nikakvu
pozornost. Mogli bi jebeno gledati što se mene tiče. Sve što sam htjela
bilo je da me dotakne na način koji me nije tjerao da pokušavam stisnuti
svoja bedra za olakšanje.
Prešao je jezikom iza moga uha, usisavši osjetljivu kožu u usta.
Praktično sam se lansirala na njega, bacivši ruke oko njegova vrata, u
nastojanju da mu se približim, ali opet mi je uskratio ono što sam
tražila, ono što mi je trebalo. ‚‚Ne još, Psiću.“
Namjeravala sam zadaviti šupka.
‚‚Pokušavaš me razljutiti?“ Upitala sam. Prsa mi se podižu i padaju
s nestrpljenjem. Postajala sam prva osoba u povijesti koja će ikada
umrijeti od požude.
Ženska plava muda.
‚‚Može biti. Ali sjećam se kako je bilo vruće da te jebem kad si ljuta.
Upravo ovdje ispred kuće. Postanem tako jebeno tvrd svaki put kad
razmišljam o tome da sam tu bio prvi put u tebi, dok si ti sve vrijeme
htjela da mi iskopaš jebene oči. Htio sam da bude sve u redu između
nas, ali u isto vrijeme, htio sam te još više naljutiti. Učiniti da goriš. Bila
si tako jebeno bijesna, ali tako jebeno lijepa. Bila si tako vruća, da je
bilo kao da tvoja pička moli moj kurac za kaznu. Da kaznim tebe.“
‚‚Da. Kazni me“, šapnula sam. ‚‚Molim te. Kazni me.“
Davno sam prošla sram i već sam molila. A onda, ako bi me ikad
jebao, nakon toga, namjeravala sam ga utopiti u uvali.
King je pritisnuo svoju ogromnu erekciju na moje bedro. ‚‚Vidiš što
mi radiš? Osjećaš li koliko te želim?“ Sve što sam mogla učiniti bilo je
kimnuti. Nisam ni bila sigurna što me pita. U tom trenutku odgovor na
sve je bio DA. ‚‚Jebeno ne mrdaj“, naredio je. Uvukao je dva prsta u
pojas mojih kratkih hlačica i povukao ih niz moja bedra. Na povratku je
pritisnuo svoj nos između mojih nogu i duboko udahnuo, izbacivši svoj
jezik za lizanje.
‚‚Sveto sranje. Jebeno kaplješ.“ Uzeo mi je klitoris u usta.
‚‚Nedostajao mi je tvoj okus, Psiću. Jebeno slatko i nevino. Okus za
još više.“ Njegove riječi vibrirale su na mom ulazu koji je bio toliko
spreman za njega, spreman da stavi čudovište unutra, da me nabija.
Umjesto toga, uspravio se, prisiljavajući me jače na stup. Stao je između
nas, između mojih nabora, šireći moju vlagu, gurajući njegov debeli
srednji prst unutar mene.

Trofej Knjiga
 Prst mu je bio jedva na pola puta, ali već sam se stezala oko njega.
‚‚Nedostajao sam tvojoj pički“, rekao je King, grubim i napetim glasom.
Povjerenje koje je imao prije nekoliko trenutaka sada je bilo očita borba
dok je pokušavao ostati pod kontrolom.
Spustila sam glavu nazad na stup. Gurao je prst sve do kraja i
lagano ga zakrivio. Kad je počeo nabijati, stisnula sam mu ruku.
Svaki put kad ju je izvukao, bilo je jednako nevjerojatno kao i kad
bi je vraćao unutra. Počeo je da nabija brže, mirno isprva, a onda još
nemirnije. Sa više očaja. Više kao da je to Kingova jedina životna misija
da mi podari orgazam.
Izgubila sam se u osjećaju ulaska i izlaska.
Guranja i povlačenja.
Stezanja i otpuštanja.
Udaranja i pulsiranja.
Jebena nevjerojatna činjenica da ne samo da sam ponovno vidjela
ovog čovjeka. Već i poljubila. Dotaknula ga.
Nosim njegovo dijete.
Bilo je to prije nekog vremena, kada sam doista mislila da ga više
nikada neću vidjeti. Ni pomislila nisam da će me jebati prstom na stupu
gdje je sve i počelo.
Gdje smo mi počeli. Upravo na ovom mjestu sam mu se prvi put
predala. I bilo je opet na tom istom mjestu gdje sam mu se ponovno
predala.
Iako u mom srcu nikad nisam prestala biti njegova.
Osjećaj blizine vrhunca se počeo graditi na toj vrhunskoj senzaciji.
Užitak na vrhu užitka. Više nisam znala uvlači li ili izvlači. Bila sam
tako napeta, osjećala sam da mogu napajati cijeli grad energijom koja
prolazi kroz mene.
Rastuće zadovoljstvo postalo je gotovo previše. Očajnički sam
trebala nekakvo oslobađanje, prije nego bih se raspala pod pritiskom.
‚‚Jebi ga!“ Viknula sam.
‚‚To je u planu, Psiću.“ King je izvadio prste i uvukao ih u usta.
‚‚Jebi ga. Moj jezik će trošiti puno vremena na ponovno upoznavanje sa
tvojom lijepom pičkom, ali sada moram staviti svoj kurac u tebe.“
‚‚Da“, teško sam disala.

Trofej Knjiga
 King je brzo radio na skidanju pojasa i traperica. Njegov je kurac
bio bez ograničenja. Bez odugovlačenja, King je obuhvatio svoj kurac i
gurnuo glavić kroz moje nabore, natapajući ga mojom vlažnošću, prije
nego ga je stavio unutra sa dugim tvrdim potiskom koji nas je oboje
natjerao da vičemo u isto vrijeme. King je obuhvatio moju stražnjicu,
prsti su mu grubo pritisnuli u meso.
A onda me poljubio. Jako.
Poljubio me kao da je upravo taj poljubac zapečatio našu vezu.
Našu sudbinu. Naše živote.
Zajedno.
Bila sam blizu. Toliko blizu da sam se gotovo bojala koliko ću jako
svršiti. Kingovo disanje se promijenilo iz stabilnog na mojim usnama,
do teškog disanja dok me sve jače i brže nabijao. Moje bradavice su
svakim potiskom okrznule njegova prsa. Moj klitoris se trljao od bazu
njegovog kurca.
Čovjek kojeg sam se nekada toliko plašila, čovjek koji je bio
sposoban za toliko nasilja, a ipak toliko pun ljubavi, borio se za svoju
kontrolu.
Zbog mene.
Zato što me je jebao.
Zato što me je želio.
Zauvijek.
Mi smo za zauvijek.
Bio je moja propast.
Napetost koja je nastajala u meni došla je do točke boli prije nego
što je konačno slomljena, šaljući svaki dio mog tijela u grč nakon grča,
šaljući me u brutalnim valovima do zasljepljujućeg bijelog užitka.
Povikala sam, prigušeno stenjući, čvrsto se držeći za Kinga, koji je kada
sam počela svršavati oko njegovog kurca, pustio i vlastiti uzvik. Jahala
sam svoj orgazam, pritisnuta uz njega dok nije izvukao i posljednji
užitak iz moga slabog tijela.
Slijedio me, divlje me nabijajući, dok nije eksplodirao u meni,
ispunjavajući me toplinom.
Sa ljubavlju.
S njim.

Trofej Knjiga
 KING je naslonio čelo na moje, dok smo pokušavali uhvatiti dah,
ali nije me spustio. Moje su noge još uvijek omotane oko njegovog
struka.
Naša tijela su još uvijek jedno, ni jedno od nas nije u žurbi da
prekinemo tu vezu koju smo toliko dugo čekali.
‚‚Kako sada želiš da te zovem?“ Upitao je odjednom. „Doe? Ray?“
‚‚Zašto je to uopće važno? Jer što god odaberem, ionako ćeš me zvati
Psić.“
‚‚Istina, ali moramo znati što da stavimo u obrazac.“ Rekso je King
pritisnuvši nježne poljupce na moje usane i cijelo lice, čak i na vrh nosa
i očiju.
‚‚Koji obrazac?“ Upitala sam.
‚‚Gore je na pultu. Grace ga je ranije pokupila za mene. Morat ćemo
ga potpisati zajedno, ali možemo ga ispuniti ovdje. Shvatio sam da,
budući da mijenjamo tvoje prezime, možda da promijenimo i tvoje ime
u isto vrijeme. Izbjegnemo nevolje oko toga.“
‚‚Moje prezime?“ Upitala sam. ‚‚Koji obrazac? Koja stvar?“
‚‚Uvijek sa jebenim pitanjima, Psiću.“ King je zadirkivao sa lažnim
mučenjem.
‚‚Papir koji trebaš popuniti kad se vežeš. Jebeni... bračni papir.“
King je rekao opušteno, kao da smo o tome razgovarali milijun puta.
Šapnula sam. ‚‚Prosiš me?“
Podignuo je obrvu. ‚‚Jebem ti, ne.“
‚‚Ali želiš da ispunim obrazac za brak...“, počela sam. ‚‚Gdje se...“
Pokazala sam između nas dvoje. ‚‚Uzimamo li se nas dvoje?“
King je kimnuo. ‚‚Jedno za drugo“, dodala sam.
Nasmiješio se uz moju kožu i ponovno kimnuo, nastavljajući napad
mekih poljubaca na mom ramenu i niz ruku.
‚‚Ti shvaćaš da prosidba znači predlaganje nekoga da se uda za tebe
i to upravo izgleda kao da je ovo što radiš sada“, tvrdila sam. Kingov
kurac, još uvijek duboko u meni, počeo se trzati, rasti i ponovno me

Trofej Knjiga
širiti, kada je usnama prekrio moje bradavice. Njegov se osmijeh
pretvorio u zlobni. Njegove svijetle oči plesale su od nevolje u njima.
‚‚Mi“, rekao je King. ‚‚Ti i ja ćemo se vjenčati. Vidim koliko te volim
i znam da me voliš, a uskoro ćemo imati i nekoliko djece koja trče po
kući. Ali ja te ništa ne pitam. Upit bi ti dao dojam da imaš pravo glasa
u ovome. Dakle, ne, ne prosim te.“ Malo se izvukao iz mene, a zatim
ponovno nabio. Zastenjala sam.
‚‚Ti si lud“, rekoh, pomičući kukove sa njegovima, pokušavajući ga
primiti dublje. Bila je to najnepoštenija jednostrana, neprosidbena
ponuda.
I ne bih ništa promijenila.
‚‚Dakle, vidim da smo se doista vratili tamo gdje smo počeli“,
ponudila sam odgovor dok je King nabijao u mene i oboje smo morali
pauzirati sekundu da bi osjetili sve. Pokušala sam se ne nasmijati.
Pokušala sam se pretvarati da sam ljuta na njegov zahtjev za
vjenčanjem, ali nisam uspjela.
Mislim da me je odao taj od uha do uha osmijeh.
‚‚Da. Vratili smo se tamo gdje je sve počelo“, rekao je King. Uzeo mi
je lice u svoje ruke i pogledao duboko u moje oči. ‚‚I nema mjesta na
cijelom jebenom svijetu na kojem bih radije bio.“
King se počeo ponovno kretati, ali ovaj put je bilo drugačije. Sporije.
Manje hitno. Okrenuo je bokove i otvorila sam širom usta dok sam
primala svaki osjećaj te senzacije od njegovih polaganih nabijanja. Svaki
je isprekidan jednim blagim uvijanjem bokova sve dok oboje nismo
ponovno vidjeli zvijezde.
King nije pomaknuo pogled s mene kada me natjerao da svršim i
po drugi put. Nije pogledao na drugu stranu, kada je našao svoje
oslobođenje duboko u meni. I kako je moj orgazam počeo blijedjeti, bila
je prisutna samo jedna misao na umu.
Osjećala sam se slobodnom.
S Kingom, ja sam bila ono što sam željela biti. Ono što sam trebala
biti.
A ta djevojka je pripadala Kingu.
Tijelom i dušom.

Trofej Knjiga
 Trideset peto Poglavlje

KING

‚‚Bear ga uči kako da ušmrka drogu sa striptizete“, sarkastično sam

odgovorio kad me je Psić upitala gdje je Sammy. Zaigrano me udarila u
rame. ‚‚Joj“, rekao sam, držeći se za ruku kao da je ona zapravo
sposobna da me povrijedi.
Fizički, mislim.
‚‚Dobro, možda je stvar sa striptizetom malo rastegnuta“, priznao
sam. ‚‚Ali ostavio sam ga sa Bearom. Pokazuje mu svoj motor. Samo
sam htio ući i provjeriti jesi li dobro. Bila si unutra već duže vrijeme.“
‚‚Ovdje sam već dvije jebene sekunde. Upravo sam pravila
Sammyjevu papicu“, rekla je, gurajući me prema vratima. ‚‚Previše si
zaštitnički nastrojen?“
‚‚Ja?“ Upitao sam. ‚‚Nikada.“
U blizini garaže, Bear je držao Sammyja na sjedalu svoga motora.
Iako nije mogao dohvatiti ručke, Sammy je ispružio svoje male debele
rukice prema njima. „Vroooom Vroooom.“
‚‚Hej, veliki čovječe, dobro izgledaš na tom motoru“, rekao sam,
pokupivši ga sa sjedala i leteći s njime u zraku kao da je Superman.
Hihotao se i pljeskao rukama. Osjećao sam se dobro što je bio s nama
cijelo vrijeme. Prema Psiću, dobro je za djecu da imaju rutinu. Što god
to značilo.
Dobacio sam Sammyja ravno u majčine ruke i poljubio je u usta.
‚‚Eeeeeeewwwww“, viknuo je Sammy, vrteći joj se u naručju. Oboje
smo se nasmijali i ponovno se okrenuli prema Bearu. Zapalio je cigaretu
i naslonio se na motor.
Povukao je dim i ispuhao ga kroz nos. Bio je bez svoga prsluka,
noseći samo crnu majicu. Bez kože i bez amblema koji su bili zamjetno
odsutni.

Trofej Knjiga
 Sve je izgledalo prazno kao i taj prazan pogled u njegovim očima.
Ožiljci na obrazima od noći sa Elijem još su bili crveni i vidljivi kroz
njegovu svijetlu bradu.
‚‚Stvarno odlaziš?“ Upitao sam nakon što sam primijetio da su obje
njegove torbe već bile spakirane.
‚‚Da, izvukao sam sva svoja sranja iz garaže. Za sada je sve u
skladištu.“
‚‚Rekao sam ti da možeš ostati“, rekao sam, ponavljajući ono što
sam mu rekao već nekoliko puta tijekom prošlog mjeseca.
‚‚Možemo napraviti mjesta, premjestiti neka sranja. Uvijek imamo
mjesta za tebe, brate.“
Bear odmahne glavom. ‚‚Nakon svih jebenih sranja koja smo prošli
sa Preppyjem koji je mrtav, onda klub, onda sranje sa Elijem, i onda
onaj ludi jebeni klinac...“ Još jednom je povukao dim cigarete. „Ja …
samo moram pobjeći, čovječe. Očistiti svoju jebenu glavu. Uzeti malo
jebenog zraka. Shvatiti koji kurac je moj sljedeći potez.“
Zaštitio sam oči od sunca. ‚‚Planiraš li se vratiti?“
Bear je slegnuo ramenima. ‚‚Još ne znam taj odgovor.“ Ugasio je
cigaretu i zajahao motor. Pokrenuo ga i on zaživi.
Jednim tužnim pozdravom, Bear je krenuo niz kolni prilaz. Oblak
pjeskovite prašine naglo se podigao iza motora, prateći ga niz cestu.
‚‚Pa-pa!“, povikao je Sammy, skaćući gore-dolje, mahnito mašući
još dugo nakon što je Bear nestao.
‚‚Nadam se da će pronaći ono što traži“, rekla je Psić dok je stajala
pokraj mene.
‚‚I ja“, rekao sam. Bearova sranja sa njegovim ocem i MC-om još
nisu riješena. Nadao sam se gdje god da je išao, vrijeme bi mu pomoglo
da vrati glavu na mjesto, kako bi bio spreman nositi se s olujom koja je
nesumnjivo čekala kad se vrati.

Trofej Knjiga
DOE

‚‚Vidi!“, rekao je SAMUEL, pokazujući na mjesto gdje se pojavio bež

Lexus sa tamnim staklima, na prilazu.
‚‚Tko je, dovraga, to?“, upita King.
Uzela sam Samuela i slegnula ramenima. ‚‚Nemam pojma.“ Ali onda
sam se sjetila da je izgledao vrlo slično majčinom Lexusu, onom koji
sam pokušala uzeti onu noć kad sam otrčala do MC-a.
Automobil se zaustavio i King je zaštitnički zakoračio ispred mene
i Sammyja, njegovo tijelo se odmah napelo. Kad su se vrata otvorila i
vozač zakoračio, ispustila sam dah koji nisam znala da sam zadržavala.
Bio je to moj otac.
‚‚Mislila sam da si još u bolnici“, rekla sam, koraknuvši naprijed.
Moj otac nije došao bliže. Ostao je pokraj automobila, sa još uvijek
otvorenim vratima, automobil još uvijek u pogonu, naslanjajući se na
okvir prozora.
‚‚Prije nekoliko dana sam se otpustio iz bolnice. Umoran sam od
medicinskih sestara koje pokušavaju obrisati moje dupe, kad sam
savršeno sposoban sam da to učinim“, rekao je sa kratkim osmijehom
koji ga je natjerao da se nakašlje, a zatim i savije od bola.
Bio je to prvi put u svim ovim godinama kada sam vidjela kako moj
tata nosi nešto drugo osim odijela. Izgledao je starije bez da se skriva
iza odijela. Njegova obična bijela majica i svijetle traperice natjerale su
me da ga vidim kao i svakog drugog tatu.
‚‚Želio sam doći ovamo i reći da mi je žao“, rekao je moj tata, a riječi
su mu bile usmjerene iznad moje glave, Kingu koji je stajao blizu mene.
King je prekrižio ruke na prsima. Nakon što me otac pokušao spasiti od
Tannera, znala sam da ga King bolje podnosi nego prije. Nikada mu se
neće sviđati ili mu vjerovati, ali s vremenom, mislim da bi se mogao
potruditi do tolerancije. ‚‚Vama oboma“, rekao je, dok su mu suze
blistale u očima. „Dopustio sam da posao koji volim dođe prije posla koji
najviše volim, a to je biti otac.“

Trofej Knjiga
 Sjetila sam se svog djetinjstva u vrijeme kada je moj otac bio samo
računalni programer koji je bio sretan što može volontirati za
gradonačelnikov ured, savijajući koverte vikendima u našem dnevnom
boravku. Moja majka je uvijek bila povučena, nezadovoljna životom koji
je odabrala za sebe.
Većinu vremena tu smo bili samo tata i ja. Sklopio bi letke, a ja
lizala omotnice. Bili smo nevjerojatna ekipa.
Bili smo sretni neko vrijeme.
Tek kad se počeo baviti politikom, tada se počeo povlačiti i od mene,
bacio se u nju srcem i dušom. Glumila sam da sam porodica od samo
jednog člana, uz pomoć svojih najboljih prijatelja.
Tannera i Nikki.
Osvrnuvši se na moje djetinjstvo, još uvijek nisam mogla odrediti
kada je prekidač ugašen i Tanner kojeg sam poznala pretvoren u
čudovište koje je postao.
Iako njegovi jadni roditelji, uz pomoć savjetnika, misle da je počelo
nakon njegove početne dijagnoze leukemije. To je bilo uobičajeno za
pacijente koji su došli tako blizu smrti, da razviju neku vrstu morbidne
znatiželje o smrti. Također je tu bio čest poremećaj raspoloženja, nasilne
tendencije i kompulzivne opsesije.
Tanner je sve to razvio. Do ekstrema.
Šok od svega je došao zbog toga koliko je bio dobar u tom skrivanju.
Leukemija je možda bila prekretnica, račvanje na putu prema
zemlji bez povratka za Tannera, ali znala sam da je počeo zlostavljati
Nikki već u dobi od deset godina. Gledajući unatrag, postojali su
znakovi. Znakovi koje nijedno dijete nikada ne bi prepoznalo.
Ali ta činjenica nije imala utjecaj što sam osjećala krivnju za sve.
Toliko toga se osjećalo kao da nosim tonu cigle na mojim leđima.
Nikki je uvijek bila sretna, i u pokretu. Bila je zapovjednica,
povjerenik i pomalo izmišljala priče. To se sve mijenjalo vrlo sporo.
Tijekom osam godina Nikki koju sam poznavala polako je nestajala i
bila zamijenjena sa Nikki koja je trebala lijekove kako bi se nosila sa
zlostavljanjem.
Jednog dana Nikki je pokazala prst prema Tannerovom licu,
prozivajući ga kada je očito varao u igri monopola, preskačući polja sa

Trofej Knjiga
malim trkačkim automobilom, napredujući za devet mjesta umjesto njih
sedam koliko je dobio na kockicama.
Sljedeći trenutak Nikki je prazno gledala u ploču. Slijegala je
ramenima, dok je Tanner očito varao.
Iako se ispostavilo da je Tanner bio čudovište, nisam si mogla
pomoći, nego žaliti za dečkom kakav je nekada bio. Jedan od mojih
najboljih prijatelja. Čak sam otišla na njegov pogreb sa Kingom pokraj
sebe. Odlučila sam da Tanner koji je učinio sve one strašne stvari, nije
bio vrijedan truda mojih sjećanja. A kada bih pomislila o svom
djetinjstvu i mojim najboljim prijateljima, svaki put kad bi mi se zli
Tanner počeo uvlačiti u um, ubila bih tu misao.
Kad se King vratio i rekao da je sve gotovo, bilo je kao da je ponovno
uključen prekidač u mojem umu, zatvarajući taj dio moga života. Nisam
pitala. Nisam htjela znati. Samo sam htjela živjeti.
‚‚Ne znam za vas, ali završila sam sa isprikama“, rekla sam. Moj je
otac kimnuo glavom.
‚‚Ali ne mislim da ću se ikada prestati ispričavati“, rekao je on,
namještajući naočale.
‚‚Zašto ne uđeš u kuću? Spremamo doručak“, ponudila sam. King
se ukočio uz mene i ja sam ga udarila laktom. Moj se otac nasmiješio.
‚‚To me dovodi do pravog razloga zašto sam ovdje“, rekao je,
posegnuvši u automobil i gaseći motor. Napokon je zatvorio vrata i
obišao suvozačku stranu.
Otvorio je vrata. ‚‚U redu je, možeš izaći. Sada si kod kuće“, rekao
je u automobil.
S kime je razgovarao?
A onda sam morala nekoliko puta trepnuti kako bih bila sigurna
da se ono što je ispred mene stvarno događa. Oči su mi se razrogačile,
onog trenutka kada se plavi repić pojavio iza vrata. Kada je mala Mary-
Jane stala na pločnik, pogledala sam u Kinga i gledala kako se sva
težina onoga što se događa srušila na njega. Pao je na koljena na
šljunak, a rukama je pokrio svoja otvorena usta.
Moj je otac kleknuo pokraj djevojčice i pokazao prema Kingu.
‚‚Sjećaš li ga se sa slike koju sam ti pokazao?“ Upitao ju je. Djevojčica je
kimnula glavom. "I tko je to?"

Trofej Knjiga
 ‚‚Tata.“ Držala je rub svoje bijele haljine u rukama i ljuljala se sa
jedne strane na drugu. King je ispustio glasan uzdah, suze su mu
navirale na oči.
‚‚Želiš li dati svom tati zagrljaj?“ Upitao ju je moj otac. Djevojčica je
koračala prema Kingu, sa spuštenim pogledom na svoje cipele. Kada se
zaustavila ispred Kinga, podigla je pogled.
I nasmiješila se.
‚‚Bok tata“, rekla je. King je otvorio ruke a ona je potrčala prema
njemu, zatvarajući svoje ruke oko njegovog vrata. Kingova su se ramena
podignula a zatim pala dok je ona zakopavala svoju glavu u njegov vrat.
Čvrsto ju je držao, sa rukama na njenom potiljku.
Pogledavši u oca u potpunoj nevjerici, našla sam ga kako se toplo
smiješi na Maxino i Kingovo dugo očekivano ponovno okupljanje.
‚‚Bok, Max. Bok, dušo“, rekao je King povlačeći se kako bi mogao
dobro pogledati u svoju malu djevojčicu i njezino malo crveno lice.
‚‚Zašto plačeš, princezo?“ Upita King.
‚‚Zato što sam sretna“, rekla je između kratkog uzdaha.
‚‚I ja, dušo"“, rekao je, povukavši je opet u još jedan zagrljaj, ovaj
put ustajući sa njom u svojim rukama. ‚‚I ja isto.“
Nisam shvatila da i ja plačem dok Sammy nije posegnuo i obrisao
suzu sa moga obraza. ‚‚Ne plaći mama.“
‚‚Ovo su sretne suze, dušo. Vrlo sretne suze“, rekla sam mu.
‚‚Kako?“, upita King.
‚‚Nazvao sam za tu uslugu suca. Ispostavilo se da sam mogao učiniti
više nego samo napisati pismo preporuke“, rekao je moj otac.
‚‚Ona je naša?“, upita King. Vidjela sam da čeka da i druga cipela
padne. Na nekoga da dođe po nju i odvede je ili moga oca da mu kaže
kako je ovo samo kratkotrajni posjet.
Moj je otac kimnuo glavom. ‚‚Morat ćete se susresti sa savjetnikom,
pohađati neke tečajeve za roditelje a biti će i nekih kućnih posjeta. To
su stvari iz kojih te nisam mogao izvući.“ Nervozno se nasmijao. ‚‚Ali
sudac je već potpisao. Ona je tvoja.“
King je ustao i došao k meni.
I bili smo tu.

Trofej Knjiga
 King je držao svoju kćer u naručju.
Držala sam svoga sina u svom naručju.
Naša beba raste u mom trbuhu.
‚‚Bok“, rekao je Sammy Max.
Max je stisnula stranu svog lica u Kingova prsa. ‚‚Booookkkk“,
pjevala je između prstiju na svojim ustima. Pogledala je prema meni, a
oči su joj se proširile sa trenutnim prepoznavanjem, pomjerila je pogled
na moj ručni zglob.
‚‚Još je imam“, rekla sam držeći je tako da ju je mogla vidjeti. ‚‚Što
je s tobom?“ Max je podigla zapešće i nasmijala se.
‚‚Mama, praviš li još uvijek palačinke?“ Prekinuo je Sammy,
povlačeći krajeve moje kose kako bi privukao moju pozornost. Suze su
se formirale u mojim očima dok sam gledala u svako lice moje obitelji.
Moja prava obitelj.
Ona sa kojom sam uvijek trebala biti.
Odgurnula sam Sammyjevu kosu sa njegovih očiju i poljubila ga u
čelo. Pogledala sam Kinga koji se nasmiješio onim širokim rijetkim
osmijehom od uha do uha, a oči su mu blistale od njegovih sretnih suza.
King je ispružio ruku i zgrabio moju.
Stisnula sam ga i nasmiješila se.
‚‚Dakle, palačinke.“
Napokon sam bila kući.

Trofej Knjiga
 EPILOG

KING

‚‚Drago mi je što te nisam samo ubio prvom prilikom. Ispostavilo se

da je održati te živog imalo veću svrhu. Na neki način, zahvalan sam što
si upravo ovdje, još uvijek dišeš.“ Nagnuo sam se na stolici i zagledao u
drkadžijevu crnu dušu.
‚‚Pustit ćeš me da odem?“ Upita Eli, sa oteklim i krvavim licem,
prekrivenim opeklinama od eksplozije u krijesnoj jami.
‚‚Nema jebene šanse, govno jedno. Umrijet ćeš. Ali ne sada i ne od
mojih ruku. Imam posebne planove za tebe.“
‚‚Šš-too ćeš učiniti?“, promumlja Eli.
‚‚Predajem te prijatelju. Koji će u zamjenu za malo igranja s tobom
ovu večer, pomoći mi da ubijem još jednog glupog jebača koji je odlučio
zajebati pogrešnu osobu iz prikolice.“
Ustao sam i istegnuo zglobove, oslobodivši sobu za Jakea da uđe.
Elijeve su se oči proširile.
‚‚Znam te!“, rekao je Eli. ‚‚Zovu te... Ubica.“
‚‚Dobro“, rekao sam, plješćući rukama. ‚‚Onda se vas dvojica već
poznajete.“ Odgurnuo sam se od zida i krenuo prema vratima, ostavivši
Jakea kako tiho zuri u Elija, očiju crnih, kao u demona koji je spreman
učiniti ono što najbolje radi.
Ubiti.
‚‚Ali upravo si rekao da neću umrijeti sada“, Eli je mahnito govorio
meni dok sam otvarao vrata šupe.
‚‚I nećeš“, rekao sam. ‚‚Jake je očistio svoj raspored.“ Pokazao sam
bradom prema Jakeu. ‚‚On ima cijelu jebenu noć slobodnu.“
Sa kilometrima i kilometrima ničega drugog osim močvare u
svakom smjeru, Jake je mogao pustiti Elija da vrišti koliko god je htio.
Upravo je to i učinio jer nisam napravio ni deset koraka, Elijev vrisak

Trofej Knjiga
proparao je kroz noć. Zaustavio sam se da zapalim cigaretu i nasmiješio
se.
Zviždao sam cijelim putem do motora.
Te noći, sa mojom djevojkom ušuškanom uz mene, sa rukom preko
njezina rastućeg trbuha, Max i Sammyja koji su čvrsto spavali u staroj
Preppyjevoj sobi; Uspio sam duboko udahnuti.
Zvukovi Elija i Tannera koji su molili i vrištali za svoje živote,
uljuljali su me u vrlo dubok i vrlo sretan san.

DOE

PET MJESECI KASNIJE

Sjedila sam za kuhinjskim stolom radeći na crtežu tetovaže za

jednog od Kingovih klijenata, svoje natečene noge sam naslonila na
jednu od preostalih stolica, kad je King uletio u kuhinju frustriran.
‚‚Dušo, jesi li vidjela moje ključeve? Bili su na stolu i sada ih ne
mogu pronaći“, rekao je King, pretražujući kroz ladice i ormare.
Podigla sam pogled sa crteža. ‚‚Ne, je li ih netko od djece uzeo?“
‚‚Ne vidim kako su mogli, imao sam ih prije sat vremena prije nego
što sam ih ostavio kod Grace.“ Položila sam ruke na trbuh, beba, još
jedna djevojčica, jako se pomicala, tako da mi je stomak poskakivao
svakih nekoliko sekunda.
‚‚Jesi li pokušao...“ Misao mi je bila prekinuta kad se začuo zvuk iz
dnevne sobe i skrenuo nam pozornost. Polako smo se okrenuli prema
TV-u, koji je mijenjao kanale.
‚‚Što jebote?“, upita King, ulazeći u dnevnu sobu, podignuvši
daljinski upravljač sa strane i pritišćući tipke, ali TV je mijenjao kanale
istim tempom kao i prije dok se nije zaustavio.
Sveto. Jebeno. Sranje.
Američki Ninja ratnik

Trofej Knjiga
 ‚‚Provjeri zamrzivač“, rekla sam.
‚‚Zašto jebote...“ King je počeo.
‚‚Tvoji ključevi, oni su u zamrzivaču“, rekla sam, okrećući se prema
Kingu koji me pogledao kao da sam luda, kao što sam se i osjećala.
Nevoljko je prišao kuhinji i izvukao ključeve iz zamrzivača i njima
pokazivao u zraku.
‚‚Tko ih je, dovraga, tamo smjestio?“, upita King.
‚‚Jebi ga, ja sam ovdje. Uvijek ću biti ovdje...“
‚‚Prijatelj“, rekla sam, brišući suzu iz oka. ‚‚Moj najbolji prijatelj.“

Trofej Knjiga
Sljedeća je priča o BEARU
- Nezakonit -

PREVOD i OBRADA:

Trofej Knjiga