Trofej knjiga 1

Trofej knjiga 2
Trofej knjiga 3

Scarlett

Prilikom odlaska u rat postoje tri vrlo jednostavna pravila

kojih se morate pridržavati.

1. Upoznaj svog neprijatelja

2. Budi spreman na žrtvu
3. Uvijek nosi dobre cipele

Uostalom, osveta je jelo koje se najbolje poslužuje u štiklama.

Imam oko za to i ništa mi neće stati na put.

Čak ni Rory 'Svetac' Brodrick.

On je budala, ako misli da me može promijeniti. Dok završim s
njim, učinit ću da njegova mafija izgleda kao dječja igra.

Prekriži me, gospodine Brodrick?

Bolje prekriži srce i nadaj se smrti.

Rory

Ja sam borac. Prevarant. Mafijaš.

Vidio sam nekoliko stvari u svoje vrijeme.
Ali nikad nisam naišao na nešto poput nje.
Ona je ljepotica sa srcem zvijeri. Otrovna jabuka kojoj
jednostavno ne mogu odoljeti. U svom tragu ostavlja muškarace, koji
puze na koljenima.
Ono što ne zna je da volim divlje žene.
To samo čini još zabavnijim, pripitomiti ih.
Trofej knjiga 4
Trofej knjiga 5

Prije nego krenete na put osvete, iskopajte dva groba.

-Konfucije

SVIJET JE POZORNICA, a ja sam samo jedna od mnogih igraĉa,

dušo.
Kao ovaj tupavac, gleda me kako jedem hot dog. Što je to s
muškarcima i predmetima faliĉnog oblika? Ne mogu ĉak ni uzeti
krastavac na trţnici bez da me gledaju. Zamišljaju prljave stvari, dok
njihove supruge ĉuvaju djecu niz trgovinske prolaze, uredne i ţedne za
votkom kod kuće.
Muškarci, ipak. Otići će kući, još uvijek razmišljajući o tom
krastavcu. I oni će na to izdrkati, a zatim sjesti na kauĉ i gledati neki
beznaĉajan sportski program i progunĊati odgovore kada im supruge
postave pitanje.
Ameriĉki san.
Uzdahnem.
Ipak ovaj hot dog. Legendarno. Uz dodatni senf i krastavce,
naravno, jer... idite na veliko ili idite kući. Pojest ću cijeli ovaj prokleti hot
dog i neću se osjećati loše zbog toga.
Naravno, nema puno stvari zbog kojih ću se osjećati loše.
Vaţno je pronaći humor u malim stvarima. Poput graĊevinskog
radnika koji se spotiĉe na rupu i skoro polomi vrat dok me jebe oĉima.
Uzvraćam mu smiješak i naslonim se na hladan zid od opeke. Štikle
su mi prekriţene na gleţnjevima na ispucalom betonu i nema šanse da me
ne zamijete u ovoj haljini.
SviĊa mi se kad me gledaju, jer znam što dolazi sljedeće.
Pozove me njegov prijatelj i pita koliko.
Trofej knjiga 6

„Pet tisuća,“ viknem s napola punim ustima. „Da me pustiš da

gledam, dok pušiš punu vreću kuraca.“
Izmjenjuju tupe poglede i dobacuju mi verbalne uvrede. Narugam
se, prije nego napunim posljednji komad hot doga u usta i poliţem prste.
Djeĉaci. To su oni.
Glupe male igraĉke.
Na mojoj pozornici i u mojoj emisiji jedini igraĉi koje puštam
imaju rodovnice plave krvi. Kao trenutna igraĉka koja me ĉeka u
hotelskoj sobi iza mojih leĊa. Dvadeset minuta je došlo i prošlo, otkad
sam ga namamila tamo. I uzevši u obzir da moje vrijeme zapravo nije
egzaktna znanost, trebam se prestati zajebavati.
Mentalno pritisnem stop na beskrajnom kolutu kaosa koji mi
prolazi umom i duboko udahnem.
Ne postoji ništa dobro ni loše. Samo razmišljanje to tako ĉini.
Vratim se u sobu i zagledam se u hrpu privilegija i odbojnosti koja
leţi na vlaţnom umrljanom tepihu.
Oĉi su mu zatvorene, usta opuštena, dok mu se lice naslanja na
rame.
Nikad ne vide da to dolazi.
Ni ovaj kreten nije vidio. Još jedan dan, još jedan idiot u nesvijesti
na hotelskom tlu. Samo mislim da ovaj ima svrhu. Moţda. Izgleda baš
kao tip kretena vrhunskog nivoa, koji bi trĉao u Alexandrovom ĉoporu.
I to je za njega nesreća.
Gurnem ga noţnim prstom, potvrĊujući da mu je droga koju sam
mu stavila u piće potpuno ušla u krvotok.
Svaki klijent je drugaĉiji. Nekima od njih treba više. Nekima
manje. Ali na kraju uvijek padnu.
Ovaj je graĊen kao jebeni konj.
Što je veći ĉovjek, veći je i ego. Ili je ako je veći bankovni raĉun i
ego je veći?
U svakom sluĉaju, moje je iskustvo da što je blještavija odjeća, to
je manji kurac. Svi oni nadoknaĊuju nešto i nema sumnje da, kad mu
skinem odjeću, tu neće biti iznenaĊenja. Ovaj izgleda kao da je Ralph
Lauren katalog povratio po njemu.
Izvuĉem mu Burberry novĉanik sa straţnje strane hlaĉa kaki boje i
odloţim sadrţaj na krevet. Dio mene ţeli nešto šokantno i neoĉekivano.
Ali, naţalost, uvijek je isto. Ĉak i s Teddyjem III.
Ĉlanstvo u seoskim klubovima i kreditne kartice s pretjeranim
brojem ograniĉenja. Porsche privjesak za kljuĉeve, jer oĉito automobil
nije dovoljan za ovog šupka. I kondom za jebanje kurvi. Uvijek jebeno
zasljepljivanje.
Oni nikada ne mogu biti originalni. Kunem se da mora biti neka
masovna proizvodnja u nekoj tvornici.
Trofej knjiga 7

Rezaĉ kolaĉića WASP nikada ne pogriješi kalup. Ove lutke su

sastavljene na isti naĉin. Skupa odjeća, tajna društva i obrazovanje na
Visokim studijama. Skromni poĉeci se prodaju zasebno. Jedre i ruĉaju i
daju u dobrotvorne svrhe, sve dok u ormare guraju kosture, jedan za
drugim. Ne nedostaje im arogancije, ali ni pretencioznosti niti prava.
Ovi momci misle da im svijet duguje. Što god ţele, uzimaju. Sve
im je jebeno dano.
To je epidemija u gornjoj kasti.
A za takvu nevolju, postoji samo jedan protuotrov.
Malo ĉudovište koje su stvorili.
To sam ja.
Debitantica je postala devijantna.
Ovaj umni kapetan mi je dobro platio i upravo ću uzdrmati njegov
jebeni svijet.
Prvo, oslobaĊam ga bilo ĉega vrijednog i to gurnem u torbicu.
Ruĉni satovi, prstenje, manţete. Oni se uvijek nalaze u izobilju na ovim
jebaĉima punim zvuĉnih marki.
Za mene se ne radi o novcu. Poniţenje da su opljaĉkani od djevojke
po pozivu, samo je trešnja na vrhu.
U središtu mog plana postoji samo jedna stvar koju ţelim od njega.
Ako mi to da, samo će mi zagolicati malo crno srce. Ako ne? Opet,
to je za njega nesreća.
U svakom sluĉaju, proklet je ako to uĉini i proklet ako ne uĉini.
Kad sam odloţila sve njegove dragocjenosti, dohvaćam torbu koju
sam skrila u iznajmljenoj sobi, prije nego se naĊem s klijentom. Dobro je
biti pripremljen. A ja sam najbolji izviĊaĉ kojeg bi voljeli da nikada nisu
sreli.
Zglobovi i gleţnjevi su mu već vezani plastiĉnim vezicama.
Sljedeća ide odjeća.
Par zanatskih škara obavi posao u tren, spašavajući me od tupljenja
mog omiljenog noţa. Bez odjeće, duboko vjerujem da Teddy izgleda
smiješno naslonjen na okvir kreveta, uz mlitavi kurac zgnjeĉen izmeĊu
bedara.
Neobiĉno postaje tek kad dodam mreţaste ĉarape i štikle na moju
savitljivu malu lutku.
Sve je tako lako, prozraĉno. To bi mi moglo izbiti vjetar, ako
prestanem razmišljati o tome. Tako da ne prestajem razmišljati o tome.
Jer sada slijedi zabavan dio.
Iz torbe vadim veliki plavi dildo i uguram mu ga u opuštena usta.
Slijede stezaljke za bradavice.
Donosim fotoaparat i igram se s postavkama, zaista pojaĉavajući
ulogu fotografa. Sada kako znam gdje se Teddy voli igrati, bit će mu
oţbukan njegov gornji dio stanovanja letcima od ponedjeljka.
Trofej knjiga 8

Tako je, domaćice.

Ĉuvajte svoju djecu. Zatvorite vrata. Postoji jezivo stvorenje u
susjedstvu.
Kad bi samo znale da su svi jezivi.
Što njihovi muţevi namjeravaju, dok su u klubu knjiga ĉetvrtkom.
Što njihovi vlastiti sinovi rade lijepim navijaĉicama u svlaĉionicama u
školi.
Ne znaju. Zato što ne ţele znati.
Mogu zadrţati svoje zablude, dok im to ne gurnem u lice.
Teddy se malo pomjeri, dok snimam fotografije.
„Nasmiješi se kameri,“ slatko mu kaţem. „Tako si prirodan,
Tedstere.“
On promrmlja nešto što uţasno sliĉi rijeĉi 'Piĉka'.
Zato ga udarim u lice, prije nego odstupim da se divim svom
ruĉnom radu. Ne uţivam u samom ĉinu. Uţivam u posljedicama.
Saznanje da će se, kad se probudi, osjećati isto tako povrijeĊen i
poniţen, kako se osjećaju njegove plaćene kurve.
Trenutni gubitak moći moţe promijeniti ţivotno iskustvo.
Ali jedna puna noć srama?
To su špageti na zidu. Progori mozak i proganja u svim svjesnim
trenucima.
Teddy će to shvatiti.
Svi oni to shvaćaju.
Postoji samo jedan naĉin da mu izbrišem prijestupe u mojoj knjizi.
Grijeh za grijeh.
Privlaĉim stolicu bliţe kako bi imao lijep pogled za predstavu koja
će uskoro poĉeti. Karta mu je obezbijeĊena od trenutka kada je ušao
veĉeras u bar i do kraja je za VIP osobu.
Kad se uskomeša, dovoljno sam ljubazna da mu dam nekoliko
trenutaka da pronaĊe osjećaj lucidnosti, prije nego ga pritisnem.
„Zašto to radiš?“ on izbaci.
Nagnem glavu u stranu i dosadno ga pogledam. Uvijek ista pitanja
od ovih alata.
Barem jednom, bilo bi lijepo da me iznenade.
No, naţalost, muškarci su muškarci, rijetko to ĉine.
Gledam uokolo za spomenar i otvaram dobro istrošene stranice,
pokazavši mu to pred lice.
Na prve dvije stranice nalazi se pet fotografija. Uz male plakate
koji prikazuju visinu, teţinu i fiziĉke karakteristike.
Ali bez imena.
To je samo za mene.
A moţda i Teddyja, ako odluĉi biti iskren.
Trofej knjiga 9

„Dobro razmisli prije nego odgovoriš,“ kaţem. „Ako dobro odigraš

karte, tada nećeš ni ti, ni tvoja obitelj ili prijatelji ikada više vidjeti ove
slike.“
Bacim mu u krilo polaroide koje sam uslikala veĉeras, a on uputi
letimiĉan pogled. Rumenilo mu se penje po vratu i vilica se steţe što prije
nije radio. On ţeli nanijeti štetu. Malo štete za mene.
„Au, pogledaj to,“ kaţem. „Malo se najeţio tvoj mali kiseli
krastavac, zar ne?“
Mrmlja i pokušava stisnuti noge.
„Budi dobar djeĉak,“ prozivam. „Znam da ne bi ţelio biti izrezan iz
mamine oporuke. Znaš kako kaţe izreka. Stari novac je mnogo
respektabilniji od novog.“
„Jebi se, piĉko,“ opet mrmlja, vezice mu se usjeku u zapešća, dok
se bori da se oslobodi. Nema smisla. Morali bi to znati.
„Ne duguješ im ništa,“ uvjeravam ga. „Znam kako se vi momci
volite igrati. Pa, reci mi što se dogaĊa u toj metaforiĉnoj svlaĉionici.
Nešto što ne bi htjeli da cijeli svijet zna.“
Zatvori oĉi i gotovo odmiĉe ponovno u nesvijest pa mu udarim jak
šamar da se probudi.
„Bit će ti ţao,“ progunĊa.
„To mi uvijek govore,“ odgovaram. „Ali nikad ne bude. Sat
otkucava, prijatelju. I samo ću te jednom upozoriti da nemam strpljenja.“
Teddy je tih, ali zupĉanici koji mu se pokreću u mozgu veliĉine
graška su glasni. Pokušava doĉarati laţ. Opet, sasvim je jasno formuliran
naĉin na koji reagiraju na ovaj scenarij.
Uzdahnem i naslonim se na stolac, prekriţivši noge. On me gleda i
to ne krije. Pita se što bi bilo da me uguši pa onda pojebe. Pokaţe mi tko
je šef. Ako mi to njegove oĉi nisu rekle, njegov kurac priĉa sam po sebi.
Odluĉujem da podignem ulog.
„U redu, polako ćemo. To govoriš djevojkama, zar ne? Prije nego
ih sveţeš i na njih se nabiješ? Kladim se da se mami ne bi svidio taj mali
detalj.“
„Tko si dovraga ti?“ zareţi.
„Jedino o ĉemu trebaš sada brinuti jesu tvoji stari prijatelji s Yalea i
njihovo prljavo rublje. Imaš toĉno pet minuta da mi kaţeš ono što ţelim
znati. I onda moţeš poskoĉiti na svoj veseli put, s fotografijama u ruci.“
Laţ, naravno. Kakva bi to zabava bila za mene?
„Kad bolje razmislim...“ kaţe i srce mi malo zaigra. Toliko to ţelim
da ga mogu okusiti, ali imam dobro pokeraško lice, a to Teddy još ne zna.
„Nekoliko njih izgleda poznato,“ kaţe ovaj komad sranja.
Stisnem zube i progutam podlo razoĉaranje u grlu.
„Trebali bi, budući da su poput lošeg sluĉaja sifilisa svi na tvom
profilu na društvenim mreţama.“
Trofej knjiga 10

Obrazi mu postaju pomalo ruţiĉasti, zbog zamke u kojoj se našao.

Boţe, kakve su budale ovi smrtnici.
„Ime, ako bi bio tako ljubazan.“
Glas mi je sav divan i iskreno me plaši koliko sam postala dobra u
ovoj igri. Sensei Scarlett uskoro će kazniti malog skakavca, ako uskoro ne
ukaţe na trag.
„Ne znam,“ nastavlja moron sa svojom šaradom. Njegove
glumaĉke sposobnosti zasigurno ostavljaju nešto za poţeljeti. „Upoznali
smo se na zabavi na fakultetu. Bio sam pijan. Ali gotovo sam siguran da
jedan od njih radi u The Hancocku.“
„Ne misliš li moţda na Clarendon?“ Ispravim.
„Da, to je to,“ slaţe se.
Divan je kao krastavac, dok to govori, ali ispod tog scenskog izraza
lica, svrbe ga ruke od ţelje da me udari u lice do krvi. Uradio bi to, kad bi
se mogao osloboditi.
„Boţe, to je od velike pomoći,“ kaţem mu sa svim laţnim
uzbuĊenjem koje mogu pokazati. „Tu su kao milion katova u toj zgradi,
zar ne?“
Njegova prijatnost klizi natrag u prazninu iz koje je došla.
„Vidi, kuĉko, ne znam što jebote ţeliš. Ne poznajem ih.“
Rezigniran uzdah izlazi mi iz dubine grudi, dok poloţim glavu u
ruke i ispustim krokodilske suze.
„U pravu si,“ cvilim. „Osjećam se tako loše što te svejedno moram
zajebati.“
„Što?“ zareţi.
Odmaknem ruke s lica i ponovno se nasmiješim.
„Ne brini.“ Bacam slike natrag u torbu i umjesto toga zamijenim ih
za mjedene lisice. „Prošli smo ovo. Davno prošli, zar ne.“
„Što, dovraga, radiš?“ pita, promatrajući metalni odsjaj u mojoj
ruci.
„Imam drugaĉije ime za tebe,“ kaţem. „Ono koje bi trebao bez
sumnje zapamtiti. Probajmo Coco.“
Trepće i pokušava zadrţati smirenost, ali mu se kurac trza i diţe,
ĉak i pri sjećanju na to. Jebeno bolesno kopile.
„Zar ti ne zvoni?“ Mrštim se.
„Ne, oprosti,“ kaţe. „Ne poznajem niti jednu jebenu Coco.“
„Ah, dopusti mi da ti osvjeţim pamćenje. Napustio si bar s njom
prošli tjedan. Sitna, crna kosa, velike sise. Ljepotica. Ili je barem to bila,
dok joj nisi slomio nos.“
Otvara usta u znak protesta, a ja stavljam prst ispred usana i
odmahujem.
„SviĊa ti se grubo.“ Slegnem. „Svršavaš na to. Ponekad, stvari
jednostavno izmiĉu kontroli. Vjeruj, shvaćam. Ne moţeš si pomoći.“
Trofej knjiga 11

Njegove crne oĉi prolaze kroz mene.

„Loša vijest za tebe,“ kaţem konaĉno. „Ne mogu ni ja.“
Potvrdim da Teddy snosi teret za sva nedjela svojih vršnjaka.
Divlje udaranje mog srca vlastiti je ratni pokliĉ. Glazba za moje
divljaštvo. Bubanj bijesa, dok mu uništavam lice i potisnem sopstvenu
mrţnju. Ne trebaju mi rijeĉi za ovo. Komunikacija se u ovakvim
sluĉajevima najbolje sluţi primitivno.
„Stani,“ preklinje. „Prestani i reći ću ti jebeno sve.“
Slomio se brţe nego sam se nadala, ali zaustavim se i uzdahnem.
„Nastavi,“ kaţem mu mirno.
Rijeĉi izviru s njegovih usana poput oblaka CO2. Odĉepila sam ga i
sada se to više ne moţe zaustaviti.
„Duke ima ljubavnicu koju drţi u susjednom stanu. Njegova ţena
nema jebenog pojma. A Quinn ima problema s kockanjem. On je iznad
glave u dugovima, a njegovi klijenti nemaju pojma da im je jebeno nestao
novac. Sastaju se jednom mjeseĉno i imaju regate na rtu. Jebu što više
prostitutki koliko mogu i sjebu se vrhunskim pilulama i pićem.“
Ovo za mene nije novost. U najboljem sluĉaju je predvidivo,
ustajalo u najgorem pogledu.
„Što drugo?“ Zahtijevam.
Teddy je tih, dok ne napravim još jedan korak prema njemu.
„Ethan,“ promrmlja kroz krvave usne. „Jedne noći je uzeo previše
kokaina i poĉeo priĉati o nekoj nestaloj djevojci.“
Soba je mirna i tiha i sada je Teddy konaĉno negdje stigao. Sada
ima moju punu paţnju.
„Što s njom?“
„Stalno je govorio da je mrtva.“ Teddy odmahuje, kao da u to ne
vjeruje. I gotovo mi je ţao što se rodio kao takav neznalica. „Nešto o
šumi. Kako je Alexandar zajebao.“
Bingo.
Teddy ne vidi kako se smiješim, kad spomene Alexandra i to mi je
drago.
„Reci mi sve što je rekao,“ inzistiram.
On će to reći. Vidim mu to u oĉima. Usta su mu otvorena, a rijeĉi
su spremne otkotrljati mu se s jezika.
No tada se vrata naglo otvore.
I moj naporan rad nestaje u praznini ţivog pijeska.
„Što je jebote ovo?“
Rijeĉi su naglašene. Nepogrešivo Irac. Prije nego premjestim
pogled da se suoĉim s gadom na okviru vrata, znam tko je došao na
naplatu.
Irska mafija.
Trofej knjiga 12

Trebala sam napustiti grad na neko vrijeme. To sam rekla Mack da

ću uĉiniti.
I kako se sliĉne stvari privlaĉe, to nije iznimka za moju jedinu
prijateljicu. Ona je totalno luda, kao i ja. I otkad je otišla bockati
mafijaške poslove, dovela nas je u dublje vode.
Nije to ništa s ĉim se ne mogu nositi. Što se toga tiĉe i nje. Stvarno
sam imala najbolju namjeru slijediti svoje obećanje. Nakon što bih se prvo
pobrinula za ovaj posao.
Ali sada, stojim, potpuno prekinuta.
Nisam ranije srela ovog šupka. Ali on me gleda kao da sam jebeno
luda. IzmeĊu mjedenih lisica i moje haljine poprskane krvlju, s pravom bi
to i pretpostavio. Nema sumnje.
Zato se nadam da će dobro razmisliti, prije nego mi priĊe. Jer neću
pasti bez borbe. I ţelim mu otkinuti jebena muda za prekid Teddyjeva
ispovijedanja.
„Što, dovraga, radiš tom jadnom momku?“ pita me.
„Ništa manje od onoga što zasluţuje,“ odgovaram.
On trepne i uputi mi gotovo simpatiĉan izraz, što me samo još više
razbjesni.
„Nismo se upoznali,“ kaţe mi. „Ja sam Rory.“
„I?“
Usta mu se trzaju i ĉini se da ga moje ponašanje zabavlja iz nekog
razloga.
„I zadovoljstvo je upoznati me, zar ne? To je ono što dame obiĉno
kaţu. Sada, dušo, treba da poĊeš sa mnom. Nakratko.“
I treba da odjebeš. Nakratko.
„Ovdje se radi o Mack, zar ne?“
Sumnja mu obuzima pogled, dok se krećem prema njemu nevino.
„Misliš jer sam kurva, da samo radim sve što mi muškarci kaţu?“
Oĉi mu prate ĉovjeka koji jeca iza mene prije nego odgovori.
„Pretpostavljam, vjerojatno ne,“ kaţe.
Oĉi mu se i dalje smiju, ali tu nema niĉeg duhovitog. Ne volim biti
stjerana u kut i nikakve privilegije me neće izvesti iz ove sobe s njim.
Izvlaĉim mjedene lisice iz ruke i oklijevam trenutak prije nego mu
ih predam. Zabrinutost mi ispunjava pogled i glas, ali sve je to laţno.
„Mack u redu?“
Kimne, misleći da me razumije. Misleći da ću sve uĉiniti što kaţe,
kako bi zaštitila Mack. Stvar je ipak u tome… da se Mack brine za sebe.
I ja za sebe.
Kad Rory stavi u dţep mjedene lisice, trznem noţ iz drţaĉa na
bedru. Imam element iznenaĊenja na svojoj strani pa ne oĉekujem mnogo
od njega. Ali i on me iznenaĊuje.
Trofej knjiga 13

Jer je brz. Brţi od većine. Kad nasrnem na njega, Rory ide u obranu
i podiţe ruku, što je toĉno mjesto gdje moj noţ završi. Zaboden u njegov
biceps.
„Isuse jebeni Kriste, ţeno.“
Kad se pokušam zaletjeti pored njega, uhvati me za kosu i najprije
me zalupi grudima o zid, zatvarajući me tijelom.
Pluća se urušavaju sama od sebe. Otkucaji srca udaraju mi u ušima.
Funkcija premotavanja je oţivjela i vrti se u glavi, ali već sam gledala
ovaj film. Borim se protiv njega. Borim se sa svim što imam. Zgazim mu
stopalo štiklama i glavom unatrag mu udarim u nos.
Ali on je visok, a ja sam mala pa mu se samo odbijem od prsa.
Koristi svoju punu teţinu da me stisne uz zid, sve dok se ne mogu
pomaknuti i dogaĊa se neizbjeţno.
Adrenalin mi je iscrpljen.
Nema koristi, ali mi to um još ne moţe prihvatiti.
„Ššššš, dušo.“
Povlaĉi mi kosu natrag da šapne na uho i glas mu je njeţan i
umirujući. Zavaravajući.
„Neću te ozlijediti,“ kaţe mi. „Ali moraš se smiriti. I diši.“
Tijelo mi se opusti uz zid i sve što mi preostaje su rijeĉi.
„Treba mi samo još pet minuta s ovim tipom. A onda ću uraditi što
hoćeš.“
„Ne vjeruj joj,“ viĉe Teddy. „Kuja je jebeno luda. Moraš me pustiti,
ĉovjeĉe.“
Rory ga ignorira, a pogled mu je posvuda po mom licu,
prouĉavajući me, pokušavajući me proĉitati, a ja nisam već dugo bila ni
blizu muškarca od... ne znam. A stvari su nezgodne i napete i sad samo
ţelim otići.
Previsok je i prejak. Lice mu nije prijetnja, ali on jeste. Ozbiljan je.
I previše definiran, sa svojom pepeljasto plavom kosom i obrijanim licem.
„Ideš sa mnom,“ kaţe opet.
„Mislim da se to zove otmica,“ kaţem mu.
Slijeţe ramenima. „Zašto se baviti sitnicama etiketiranja?“
Sad je bliţe, jer zna da ću ga opet zaskoĉiti. Ili ponovno ubosti,
iako mi je noţ nestao, ali on ne zna da imam drugi. Sve što osjećam je
njegovo tijelo koje me zatvara. Gušeći me.
Ne mogu disati.
„Ne postoji ništa dobro ili loše,“ šapnem u sebi. „Samo razmišljanje
ga ĉini takvim.“
Stalno ponavljam rijeĉi, uvijek iznova.
Deset puta.
Rory se sada odmaknuo, polako me okrećući. Dajući mi prostora,
ali me i dalje drţi rukama. Pa iako u jednoj ima noţ, nije ljut na mene.
Trofej knjiga 14

Oĉi su mu zelene. I varljivo njeţne. Poput njegova glasa kad

sljedeći put progovori.
„Scarlett, imaš moju rijeĉ da ti ništa neće naškoditi, kad si sa
mnom.“
„Rory?“
„Da?“
„Tvoje rijeĉi ne znaĉe ništa, nula.“
Trofej knjiga 15

Ĉizma me treći put gurne u stranu i ĉuje se jecaj. Vjerujem da

dolazi od mene… pretpostavljam.
„Odjebi.“
„Rekao si mi da te probudim.“
Conorov glas je sada poput vreće jebenih maĉaka u mojim ušima.
„Nisam rekao ništa. Odjebi i pusti me da spavam.“
Ĉuje se uzdah. Koraci koji se odmiĉu od mene. Za minutu,
pomislim da će me deĉko zapravo poslušati. Do ledene vode koja mi udari
u lice i ustanem, ljuljajući se.
Ne uspijevam ga udariti budući da se Conor štiti mojim kauĉem. I
ţenom koju sam zadnji put doveo kući sinoć, otkako se onesvijestila
povrh njega.
„Pravi gospodin, ha,“ kaţem deĉku. „Skrivaš se iza dame.“
On pravi grimasu, dok mu oĉi lutaju prema spuštenom obliku
plavuše s razmazanom šminkom i otvorenim ustima, dok hrĉe. Zove se
Ivy, tako kaţe.
„Da, prava dama,“ ruga se Conor.
Deĉkov glas je oštar i ogorĉen. Conor nikada nije oštar i ogorĉen,
zapravo, većinu je vremena mali jebaĉ. I to je kako zasigurno znam da su
mi sumnje potvrĊene o ovoj djevojci.
„Doveo sam je kući zbog tebe, jebena lutko,“ kaţem. „Vidio sam
naĉin na koji si je gledao cijelu noć. Ali onda si nestao i nisi se mogao
potruditi vratiti se natrag da nju riješimo.“
Odvraća pogled i samo tako ponovno se vratio sebi. Nespretan,
ĉudan deĉko kojeg sam prvi put sreo, kad je odluĉio otići u Wild West
ekipu Lenox Hill.
Trofej knjiga 16

Mislio sam da će nestati u plamenu slave, ali umjesto toga, završio

je radeći za nas. Do sada bi već trebao znati da ovu voţnju uopće ne
volim.
„Donesi joj doruĉak i odvezi je kući,“ dovikujem, dok odlazim
hodnikom.
„Moraš biti u crkvi za ĉetrdeset minuta,“ kaţe. „Ne kasni, inaĉe će
nam Crow razbiti muda.“
Trenutno ga mrzim. Ali deĉko je u pravu.

....

JEDINI put kada ćete ikada vidjeti hrpu mafijaša u crkvi je ili da je
nešto veliko ili nešto loše.
Vjenĉanja, sprovodi, pokajanje.
Danas smo svi tu radi krštenja Keeve.
Crowova kćerkica, koja je upravo ušla u ţivot pod zaštitom boljom
i od samog predsjednika.
Ona je draga djevojĉica s izgledom svoje majke Mack. I to je razlog
zašto smo svi ovdje u crkvi u nedjelju, umjesto mamurluka u Slainteu kao
i obiĉno.
Budući da je Crow sada šef irskog sindikata, nema momka u našoj
ekipi koji danas nije tu. Svi smo došli iskazati naše poštovanje i podršku.
Obitelj je vaţna. Obitelj je sve.
I pored moje mame, ovi momci su jedina obitelj koju imam. Braća.
Ne postoji stvar koju ne bih uĉinio za njih. Ovo je kôd po kojem ţivimo.
Zajedno smo u tome do kraja i ništa to neće promijeniti.
U glavi mi je meĊutim, da ţelim imati svoju obitelj jednog dana.
Misao koja mi ostaje kad vidim Crow i Mack zajedno. Ĉak i Ronana i
Sashu. Momci koji su dosegli dob u kojoj se smiruju i mijenjaju svoje
naĉine. Barem što se tiĉe ţivota izvan sindikata.
Imam dobar ţivot. Ĉinim ono u ĉemu sam najbolji. Stvaram haos i
borim se. Dane provodim s momcima uz jebena sranja, a noći uz bilo
kakvu vruću stvar koja mi se dopada.
No, upravo sada, na ovoj klupi, dok sam mamuran i gladan, stiţe
me trenutak jasnoće. Ova glad u meni-ta praznina-jeste za nešto više.
Jednog dana imam takvu viziju sebe. Kao Crow koji upravo drţi
kćer. A kad zamislim suprugu pored sebe, samo jedno lice mi pada na
pamet. Mogla bi to biti samo ona.
Ţena koja mi se uvukla u um.
Ţena koju nisam vidio mjesecima.
Ţena s oklopom tako prokleto debelim da mi treba cijeli arsenal
oruţja, samo da s njom razgovaram na nekoliko trenutaka.
Trofej knjiga 17

Crow me voli zajebavati zbog toga. Kaţe mi da ţelim ono što ne

mogu imati. Ali to nije to.
Kad sam upoznao Scarlett, oteo sam je i drţao na nišanu... samo
nakratko. Sve dok se prašina oko Mack nije slegla. Nisam imao zle
namjere protiv nje, ali znao sam da to nije vaţno. To nije bio moj prvi
rodeo. Većina ţena bi se u toj situaciji slomile. Slomile i postale
histeriĉne. Ali ne i ona.
Ne samo da me jebeno ubola-oţiljak od bitke koji i dalje nosim na
ruci-ali nije pustila ni jednu suzu. Ona je bila kao kamen hladna i jebeno
ĉvrsta. I tada sam znao da je ona cura za ţivi ili umri.
Ljepotica u mojoj dominantnosti.
Snaţno sam je napao, a ona nije ustuknula u mojoj prisutnosti.
Vratila se jaĉa.
Tu i tada sam odluĉio, da je to ţena koja mi je potrebna.
Problem je što Scarlett to ne vidi tako. Ona je dovoljna samoj sebi i
ne namjerava nikome napraviti mjesta na svojoj pozornici ili u ţivotu.
Znam to.
Ali kad uhvatim meki udar potpetica iza sebe, pretjerano sam
svjestan svega u prostoriji. Teţinu neĉije prisutnosti pored sebe na klupi.
Meki oblak meda i karamela i arsena.
Energija je sirova i tamna, sila na koju se ne smije raĉunati. I nema
sumnje, Sotona je upravo ušao na svetu zemlju.
U glavi mi udara i šakama se hvatam za drvenu klupu ispod sebe.
Ţelim pogledati, ali znam bolje. Ona je Meduza, ako je pogledam u
oĉi boje lješnjaka, bit ću ponovno gotov.
Zarazna je. Otrov.
Ali nikad nisam ţelio okusiti vlastitu smrt, koliko je ţelim.
Ona je zvijezda mojih najmraĉnijih fantazija. Središnji preklop za
svaku stranicu moje omiljene knjige. Ĉak i sada, dok sjedim unutar crkve,
razmišljam o tome da je bacim na pod i izjebem je. Savijajući je preko
klupe i izjebem ovo ludilo iz sustava jednom zauvijek.
Imam predodţbu da bi Scarlett voljela tu izopaĉenost. Jer je jebeno
luda. Ali i jebeno vruća.
Isuse. Ne ţelim gledati. Jer se neću moći zaustaviti od zurenja u
nju. Što je posljednje što joj treba od mene. I upravo ono što ţeli od mene.
Oboţava ove igre.
I neko je vrijeme bilo zabavno.
Sve dok je nije odveo Mesar. To je bila njezina poveznica s nama
što ju je dovelo u taj nered. To ju je ponovno povrijedilo.
Dodirnuo ju je. Izrezao joj grudi poput bundeve.
Ne mogu izbiti tu jebenu sliku iz glave. A sada istovremeno
razmišljam o tome da je pojebem i ubijem svakog momka koji ju je ikada
dotaknuo.
Trofej knjiga 18

Krivim sebe za ono što se dogodilo, ĉak i ako se ona ponaša kao da
se to nikada nije desilo. Lako je zaboraviti s tim Oskara vrijednim ĉinom
glume.
Ona potiĉe loše u meni.
Ali imam osjećaj da ona potiĉe loše u mnogim muškarcima.
Oĉi mi se prvo spuštaju prema cipelama. Crveni antilop s debelim
potplatama i sitnim vezicama, koje se omotavaju oko njeţnih gleţanja.
Sve je izbalansirano tankom potpeticom na straţnjoj strani. Nemam
jebenog pojma kako hoda u njima, ali znam da imam nešto s tim
potpeticama na njoj.
Da sam si ikada dopustio da je pojebem, natjerao bih je da ih
zadrţi.
Diskretno, koliko se mogu snaći u naletu krvi koji je sada krenuo
prema jugu tijela, premještam pogled uz preplanule noge i rub haljine.
Podigne se uz bedro kad prekriţi noge, otkrivajući najslabiji trag ĉipke na
vrhu njezinih ĉarapa.
Jebeno muĉenje-to je ona.
Uvjeren sam da je ţena doista Sotona. Znam da ne mogu biti jedini
ĉovjek koji bi dobrovoljno spakirao torbu i otišao u pakao, sve dok bi ona
bila na koljenima i oboţavala me tijekom mog pada.
Lagano okrenem glavu i znam da zna što razmišljam. Zato što bulji
pravo u mene.
Njezina je ljepota suptilna poput granate.
Scarlett ima lice u obliku srca s pjegama oko nosa. Njeţne, suptilne
crte lica i ispupĉene usne koje su uvijek našminkane u crveno. Oĉi su joj
poput njezine osobnosti. Kameleon. Stalno se mijenjaju. Ponekad mogu
biti maĉje, tople poput brendija. Ali mogu biti i tamne, boja isparava
beskrajnom prazninom. Pogotovo kad ima pogled za osvetu. Što je ĉesto.
Danas su meki jantar, zakleo bih se. Uokvirene crnom, kako bi
pristajale uz njezinu haljinu. Kosa boje tamne ĉokolade je podignuta u
elegantnu punĊu, skrivajući tonove zlata koje toliko volim. Ne odgovara
joj, ali ipak i odgovara.
Postoji ta prirodna milost koja je ugraĊena u Scarlett. Ne moţe to
sakriti, bez obzira koliko dugo bila na ulici. To me tjera da preispitam
njezino porijeklo. Ţelim znati što motivira tu lukavu malu lisicu. DogaĊaji
koji su je izolirali iz društva. Razlog zašto se pravi glupa, kad zapravo
znam da je uvijek najpametnija ţena u prostoriji.
Izvući te odgovore iz nje je nemoguće. A ja ne kanim opet krenuti
tim putem. Pokušao sam s njom. Pokušao sam da joj pomognem. Kako bi
je sprijeĉio da ne bude lakomislena. Uloţio sam vrijeme i energiju u nju,
što nikada nisam uĉinio ni s jednom drugom ţenom.
I sve što je uĉinila je da me odbije. Bacila mi je sve natrag u lice.
Trofej knjiga 19

Ne namjeravam to zaboraviti. Ĉak i kad sjedi pokraj mene, miriše

na raj. Koţa joj je mekana i rosna, ĉista i kao porculan. U njoj postoji
senzualnost u svemu što ĉini. Ĉak i jednostavan ĉin njezine noge uz moju,
koji mi šalje kurac da udara po šavu traperica. Oĉajniĉki ţeleći da se
oslobodi i uroni u nju.
Ona je ţenstvena. Pozivajuća. I bez sumnje pakleno smrtonosna.
Jer Scarlett ne osjeća ništa. Ona ne pokazuje emocije. Hladnija je
od jebene kocke leda, ĉak i kada tako ne izgleda.
I moram to zapamtiti. Ĉak i kad me tako trenutno gleda. Kao da
sam joj nedostajao.
Jebeni Kriste.
Dolazi do uzburkanih pokreta, dok svi u crkvi ustaju, a ja sam
propustio posljednju polovicu ceremonije. Scarlett takoĊer ustaje,
uspijevajući da mi samo vidi prsa u visini oĉiju, ĉak i na potpeticama. Ona
je sitna i sva u oblinama i sve u meni je ţeli izvući iz ove crkve i odvući je
natrag u moju spilju, da izjebem iz nje sav pakao.
Umjesto toga, ona se nasloni na potpetice i dodirne mi lice.
„Hej, stari,“ kaţe, gotovo srameţljivo. „Nedostajala sam ti?“
Ne namjeravam ponovno popiti taj lijek.
„Kako ide bitka?“ uzvratim izravno.
„Zašto ne preskoĉimo ljubaznosti.“ Ona se nasmiješi. „Našla sam
ormar za kapute na ulazu.“
Prepuštam se i igram njezinu igru, iako me to jebeno nervira.
„U crkvi, Scarlett?“ Pitam. „Ti si doista vrag.“
„Nikad nisam rekla da nisam.“ Naginje se da mi šapne na uho, ruku
spušta na moju i prelazi mi prstima niz nju. „Moţda ţelim da mi uĉiniš
paklene stvari.“
„Neću reći da nisam u iskušenju,“ šapnem joj natrag, udišući je.
„Ali ne danas.“
Ona zašuti, kao i obiĉno i znam da ne bi trebao, ali uzimam jebeni
lijek. Opet.
„IzaĊi na spoj sa mnom.“
„Jebi me,“ uzvraća.
Udaljenost izmeĊu nas je samo nekoliko centimetara, ali ĉini se kao
da su kilometri. Mamuran sam, ogoljen i dosta mi je igre.
„Neću dopustiti da me mrziš,“ konaĉno kaţem.
Ona trepne, uzdrmana mojim zapaţanjem. Sve do sada je bilo
zabava i igra. Većina ljudi misli da nema puno smisla, stalno lupetati iz
glave. Uvijek zbijam šale, ludak sam, uvijek za smijeh. Ali ne danas. Ne
sada i ne s njom.
„To je ono što ţeliš, zar ne? Ţeliš da te pojebem pa da me moţeš
gurnuti u lošu hrpu i reći da sam baš kao i svi ostali.“
Trofej knjiga 20

Premješta teţinu i prelazi mi pogledom niz lice, sada oštro i britko.

Ali ne tako oštro, kao njezine rijeĉi.
„Ah, Rory.“ Prelazi mi rukom niz obraz, hladno. „Još nisi shvatio?
Već te mrzim.“
Duboko udahnem i potisnem poriv da je napadnem. Kaţem nešto
jednako otrovno, što je upravo ono što ona ţeli.
„Ne uzimaj to osobno.“ Povlaĉi se ponovno u svoj prostor i pluća
mi opet poĉnu funkcionirati. „Mrzim sve.“
„Već si dobila jamĉevinu?“ Zateknem se kako je pitam, dok ona
polako odlazi.
„Znaš da nemam osjećaj za cijelu obitelj. Tu sam zbog
ceremonije.“
Sagnem se i uhvatim je za ruku da je zaustavim. Ali rijeĉi ne
pronalazim. Uvijek postoji dio mene koji ţeli da joj kaţem da se nikad ne
vrati. Ali postoji još jedan dio mene koji se brine za nju.
Mislim da to Scarlett osjeća u meni.
Moja briţna mrţnja i ţelja prema njoj.
Nikad ne znam koja će pobijediti, dok mi se rijeĉi ne izliju s usana.
„IzaĊi sa mnom na ruĉak. Nije spoj, samo hrana. Svatko treba
jesti.“
Ona se nasmije, mekim i smrtonosnim osmijehom. Tuga prodire u
njezine crte lica, prije nego to zamaskira draţesno. Nasloni se na prste i
poljubi me u obraz.
„Ne mogu biti tvoja cvjetiću,“ kaţe. „Dakle, ne traţi to od mene.“
„Prekini sranje,“ kaţem.
Scarlett uvijek priĉa u zagonetkama. Previše pametna za osobe
poput mene ili bilo koga drugog u ovoj prostoriji, vjerojatno. Ali ona ne
prikazuje ĉesto taj dio sebe. Samo u mirnim trenucima poput ovog.
A ja sam poput školarca, ĉekam na mukama da ĉujem njezino
objašnjenje unutarnjeg rada njezina uma. Da sam ikada bio dovoljno
blagoslovljen da u školi imam uĉiteljicu poput Scarlett, moţda bih
zapravo obratio paţnju na sve.
„Veliki Gatsby,“ kaţe. „Rekla bih knjiga, ali je i film u zadnje
vrijeme postao prava stvar. Jesi li ga ikada gledao?“
„Ne,“ kaţem joj.
„Ona je bila njegovo uništenje,“ kaţe mi. „Gatsbyjevo. Praznina
moralnog propadanja. Prazna ljuska koju pokreće materijalizam i
društveni status.“
„Scarlett.“
Ponekad su joj zagonetke slatke. U ovakvim trenucima, jebeno me
nervira.
„Doista bi trebao proĉitati knjigu.“ Ona se odmakne. Ne zbog sebe.
Ona to radi zbog mene.
Trofej knjiga 21

Zato što misli da je trula do srţi.

I prije nego joj mogu reći drugaĉije, nestala je.
Isto kao i uvijek.
Trofej knjiga 22

Neke su djevojke napravljene od šećera i zaĉina i svega lijepog.

Neke su napravljene od otrova i grijeha. Kad otvorite odaje njihova srca,
nećete pronaći- apsolutno ništa.

***

POGLED MI JE zakljuĉan i spreman, a meta u dometu.

Trik tipovanja je umjetnost. Nije tako jednostavno kao odabrati
najlakšeg klijenta. Radi se o dubinskom kopanju. Zaprljati ruke, dok
prolazite kroz desetak gubitnika, koji ĉesto posjećuju ove vrste barova.
Kad mi je dosadno, a ne traţim odreĊenu plavu krv koja mi je na popisu,
sve prelazi do neĉeg jednostavnijeg.
Odluĉujem se prije nego uĊem. Veĉeras je izazov pronaći tipa koji
se naginje na sve sa vaginom u radijusu od deset metara.
To se dogaĊa prije nego uopće mogu uţivati u svom prvom piću.
Ovaj tip je kreten najvišeg reda i on to definitivno radi. Nosi svoju
titulu poput krune i gleda preko mora ţena, kao da je kralj meĊu
seljacima. Za deset minuta dok ga gledam, već je zgrabio dva dupeta i
ispustio tri vrijedne upadice.
Tako si vruća, dušo. Previše si dobra da bi bila sama u ovom baru,
dušo. Imam apartman na katu. Ţeliš uţivati u okusu luksuza?

Dvije ga potencijalne ţrtve odbiju, prije nego se uspije doista

okrijepiti, a treća- djevojka iz Ohia- previše je pristojna da mu kaţe ne pa
će izdrţati njegov nesretan pokušaj da je dobije u krevet punih deset
minuta, prije nego ga i ona odbije.
Trofej knjiga 23

Da je ovo kazalište, zvalo bi se Bis, jer ovu istu emisiju gledam

svaku veĉer. To je priĉa stara koliko i vrijeme. Viša klasa se zajebava s
bilo kim ispod sebe. Ponekad ima svrhu, ali uglavnom mislim da je to
samo, jer to mogu.
Ti ljudi... ti burzovni posrednici, financijeri, odvjetnici i
rukovoditelji marketinga. Svi misle isto.
Oni su kora i maslac i cijela jebena torta. Sa dekoracijom na vrhu.
Ali što se tiĉe torte jest da nakon nekog vremena ostari. Zabava
gubi na uzbuĊenju. A ta oduševljenost šećerom? Podizanje koje sam znala
imati od proţdiranja njihovih duša? Zaista više nije prisutno. Odjavljeno
prije nekog vremena.
No, kao i svaka ovisnost, ne mogu se osloboditi veza. Iako
uzbuĊenje postaje sve slabije sa svakim trikom, još uvijek je to jedino što
me oduševljava.
Dok sjedim i promatram ĉovjeka u baru-bez uzbuĊenja- imam
ĉudnu spoznaju. Ovo nije prvi put da sam ga vidjela. Zapravo, već sam se
srela s njim. Njegovo ime je Rix. Da, ozbiljno. I misli da je to super i
misli da je on super i njegovi su roditelji bili prijatelji s Carringtonima pa
sam sigurna da mora poznavati i Alexandra. Ali muĉiti ga kako sam već
pokušala, to nikada nije odao.
Lekcija nikad nauĉena, pretpostavljam.
Zaista sam napravila i broj na njemu. Sjećam se da je to bila
razraĊena scena s perikom i šminkom i svim. Ali problem s njim bio je u
tome što je legitimno bio izvan društvene zajednice medija. Bez
Facebooka, bez Twittera, bez Insta-vidimeimojţivot-bilo kakav raĉun.
Dakle, morala sam odustati od najvaţnijeg koraka. Osramotiti ga, gdje je
ţivio i disao.
Ovaj put više neću ponoviti istu grešku.
Brzo se provjeravam u kompaktnom ogledalu koje uvijek nosim, a
onda idem na utrke. Pravila angaţmana su vrlo jednostavna, a moja
odjeća što je moguće jednostavnija. Muškarci ţive za dvije boje. Ne ţele
suknje s ananasom ili onu jaknu goniĉa iz jesenskog kataloga. Oni ţele
MCH.
Mala crna haljina.
Jedina iznimka od tog pravila je mala crvena haljina, koju muškarci
povezuju s jednom stvari.
Crvena je jednako sex. Crveno je jednako paklu u vreći. Divlje.
Neukroćeno. Crvena vrišti za lošu djevojku.
I loša sam koliko je to moguće.
Ne nosim maske, a vrlo rijetko bilo što mijenjam na kosi ili šminki.
Kosa je divlja, kao da sam se već valjala u krevetu. Pojedu to sranje. Oĉi
su zatamnjene i crne, a usne crvene.
Ovaj izgled je klasiĉan. Ovaj izgled nikada ne razoĉara.
Trofej knjiga 24

Naravno, uvijek postoji šansa da će jednom od ovih kretena

proklijati moţdana stanica i da bi me baš ovaj osobito mogao ĉak i
zapamtiti. Ako sam dobro obavila posao, trebao bi me jebeno zapamtiti.
Ali takoĊer ovisi o vrsti droge kojom sam ga nokautirala.
Uz svaku dobru shemu, uvijek se pojavi krivulja uĉenja na poĉetku.
Trebalo mi je neko vrijeme da riješim što prolazi najbolje. I ako me
sjećanje ne vara, ovaj je tip bio jedan od mojih pokusnih zamoraca.
Uobiĉajeno, ako naletim na bivšeg klijenta, jednostavno ću
prošetati na drugu stranu. To se ne dogaĊa ĉesto, jer rijetko posjećujem
dva puta isto mjesto.
To je riziĉno i bezobzirno.
No, što duţe igram, to mi je nesmotrenija strana privlaĉnija. Nalet
adrenalina treba lovca. Potreba da se stvari protresu. Zbog toga sam
privremeno smjestila osvetu na straţnji plan za rješavanje hitnije stvari.
Poput ĉovjeka koji je ostavio Kylie u vegetativnom stanju. Stroj
disanja za nju i mozak, koji se najvjerojatnije nikada neće oporaviti.
Kylie i ja nismo bile osobito bliske. S obzirom da općenito ljude ne
volim i popis ljudi kojima vjerujem ostaje na broju nula, nemam puno
prijatelja. Mack je jedina osoba za koju bih voljela razmisliti o korištenju
tog izraza i to samo zato što je poznajem toliko dugo i još me nije zeznula.
Ali Kylie i ja smo se viĊale svaki dan na ulici. Ona je takoĊer bila
zaposlena djevojka. Naravno, njezin posao nije bio ni pribliţno tako
zabavan kao moj. Zapravo se morala jebati sa svojim prljavim klijentima.
Ja ih samo volim sjebati.
Bila je draga djevojka. Tipiĉna priĉa. Pobjegla. Teţak dom. Ona je
premlada da bi joj ţivot mogao biti tako kratak.
I preuzela sam na sebe da sve uĉinim za nju.
Jer tko bi to, dovraga, mogao drugi?
Uĉinila bih to poznajući je ili ne. Svaki dan u tjednu, dvaput
nedjeljom. Ali kad mi je njezina prijateljica rekla kako je John izgledao,
igra se za mene promijenila.
Oţiljak u obliku polumjeseca iznad usne, rekla je. Skoro sam se
sjebala, sigurna da se nekako zeza sa mnom.
Ali ne.
Što je više opisivala, više sam u srcu znala da je to bila istina.
Alexander je u Bostonu.
Još uvijek ne ţelim vjerovati. Ĉak i nakon svega što sam znala da je
istina. Kad zbrojite dva i dva, to je uvijek jednako ĉetiri. A nebo je jebeno
plavo, jer jednostavno jeste. A Alexander je bio loš, ĉak i ako to nikada
nisam htjela prihvatiti. Ĉak niti sada.
U mojoj glavi svira ustajali zvuĉni zapis.
Ne bi bio loš, da nije bilo njih.
Nije on kriv.
Trofej knjiga 25

Svi ponekad laţemo sami sebe.

Jer laţ je slatka, a istina ĉesto gorka. I nikada nisam popila tako
gorku pilulu, kao jebeni Alexander Carrington.
Njegova povijesna priĉa tipiĉna je koliko i u starom svijetu. Klinac
sa povjereniĉkim fondom i tatinim novcem. Prestiţne škole, brzi
automobili i njeţne ruke, jer nikada nije morao raditi niti dana u njegovu
ţivotu. To je svijet u kojem sam odrasla. To su ljudi s kojima sam
povezana. A sada su to ljudi koje najviše mrzim.
Rekla sam da će biti zadnji na mojoj listi. Jer nisam mogla sumnjati
u pet godina pomnog planiranja.
Jedan po jedan, gledala sam kako domine padaju.
Ethanovi poslovi, razotkriveni. Quinnovo carstvo koje se raspadalo
pred njegovim oĉima. Dukeova gorka spoznaja da je njegova
dugogodišnja djevojka cijelo vrijeme jebala njegova brata. I Trip, pa bio
je lak. Nisam morala ni zapaliti njegov savršeno izgraĊeni svijet. Sam je
zapalio šibicu svojim brojnim ovisnostima.
No Alexander je druga priĉa.
On je onaj zbog koga sam izdrţala. Onaj koga nisam uspjela
pronaći. Kao da je nestao u zraku nakon oĉeva skandala.
Poĉinjala sam gubiti svaku nadu.
Sve dok Kylieina prijateljica nije spomenula oţiljak u obliku
polumjeseca na Johnu.
To ne moţe biti on.
Još uvijek ne vjerujem, a ipak sam tu, lutam u istom baru već petu
noć zaredom. Nemoćna protiv toga. Fiksacija je sad rasla u meni,
inficirajući mi um kao otrov.
Moram ga pronaći.
Moram odluĉiti jednom zauvijek, da li je ovaj ratni put stvarno to.
Ako sam voljna za bitku i biti krvava u potrazi za osvetom.
Do tada ću se zadovoljiti pijunima. Poput ovog što sada stojim dva
metra udaljena. On samo mora okrenuti glavu, a onda će me primijetiti. U
to sam sigurna.
Hoće li me se sjećati?
Sjedim i ĉekam. Pozivam barmena.
Dok mi to uspije, bjesomuĉni će već pitati moţe li me ĉastiti pićem.
Naravno, reći ću mu da. I onda kad ne gleda, ubacit ću mu benzo.
Još pet minuta i predloţit ću mu da se naĊemo negdje na mirnijem mjestu.
Kao moja soba na katu.
Tako to obiĉno ide.
Veĉeras, ne.
Zato što me ne primjećuje. Ĉak i kad barmen dolazi da me pita
ţelim li piće. Kad se okrenem vidjeti što bi moglo biti tako zasljepljujuće
fascinantno, toĉno nalazim ono što ne ţelim vidjeti.
Trofej knjiga 26

Ona je preko puta šanka, u sjeni. Veĉeras nosi kratku crnu periku i
jedino oruţje koje joj treba. Opaki osmijeh i pregib prsta i ona ga ima.
Udica, silk i namotaj.
Ne bih je baš nazvala svojom neprijateljicom. Ĉak ni suparnicom.
Ne posjedujem svoj teritorij. Osim kad mi netko spušta toplinu. Što
je upravo ono što ova djevojka radi otkad se pojavila prije dva mjeseca.
Ona se na ulici zove Storm, ali imena su joj poput torbice. Za svaki
dan ima drugaĉije u tjednu, da ide s njezinim maskama.
Kuĉka je luda. Još luĊa od mene.
I ĉini da moja igra izgleda kao djeĉja u usporedbi s onim što radi sa
svojim igraĉkama. Tu je nešto o njoj što ĉak i mene pomalo plaši. Gledala
sam kako radi i s njezine strane nema raskošne prodajne smole. Ona to
radi jednostavno i to prolazi. Radi tako dobro da nikad ni ne bude blizu
svojih meta, prije nego ih namami.
Stojeći u sjeni, bacajući stidljive poglede preko ramena. To je
doista sve. Postoji misterija o njoj, što niti ja ne mogu poreći. I neću reći
da se ne divim njezinu skupu vještina, jer ima prirodni talent za to što
radi.
Ali poštovanje je dvosmjerna ulica.
Kao što sam već rekla, nisam oboţavatelj ljudi. Tako da obiĉno
gledam svoja posla.
No, veĉeras prelazi granicu. I ona to zna, kad mi susretne pogled i
nasmije se.
Kreten ustaje sa stolca i odlazi ravno do njegove propasti, kao štene
koje juri za kostima. Slijedim ga iza, pet koraka.
Storm koristi iste hotele kao i ja redovno, pa se ne ĉudim kad ga
odvede u jednu od soba na katu.
Zgrabila sam noţ i kreditnu karticu, spremna riješiti problem brave,
ali nema potrebe. Ostavila mi je poluotvoreno.
Kad otvorim vrata, već je kretena oborila bez svijesti na tlo.
Susreće se s mojim pogledom na trenutak i brzo se okrene, prije nego
poĉne raditi na rezanju njegove odjeće.
Da ne znam bolje, mislila bih da prouĉava moju knjigu.
„Taj je bio moj,“ kaţem.
„Stvarno?“ Ne pomiĉe fokus sa svog trenutnog zadatka. „Jer sam
priliĉno sigurna da je došao ovamo slobodnom voljom. Ne mislim da te
noćas uopće primijetio. Bez uvrede, lutko.“
Pa, tu ima pravo. Ali ipak, ne ţelim da to pustim.
„Već sam ga jednom posjetila.“
„Onda pretpostavljam da nisi uĉinila dovoljno dobar posao,“ kaţe.
„Ovaj put ću to uĉiniti kako treba.“
„Nisam imala njegovu adresu.“
„Pa, ne brini. Imam ga. Uz ime njegove supruge i djece kod kuće.“
Trofej knjiga 27

Naĉin na koji joj se usne uvijaju kad kaţe supruga i djeca je upravo
ono što sam htjela znati o njoj. Svi imamo okidaĉ. Nešto zbog ĉega
otkucamo ili se razbolimo... svejedno. Tu proizlazi njezin bijes. Varanje
joj to ĉini.
Ona je mlada, moţda najviše dvadeset ĉetiri, pretpostavljam, ali
jaka. Jebeno jaka. Usudila bih se pretpostaviti da je bila već udata.
Sve je to fascinantno, zaista. Ali ja nisam Freud i ne smatram da mi
je previše stalo, pa se izvuĉem iz toga i bacim na posao.
„Shvaćam da si nova ovdje,“ kaţem. „Ali mislim da moramo doći
do neke vrste razumijevanja. Ostavljaš previše vruć trag. Deĉki koje sam
sjebala trĉe natrag u svoje penthouse, sa repovima meĊu nogama i sa
ţaljenjem i paranojom proţivljavaju dane. Ali tvoji zapravo idu na
policiju. I sad i federalci njuškaju ovdje.“
Ona izvlaĉi opremu koja se ne razlikuje od moje i uzima pištolj za
tetoviranje. Sva je poslovna i u zoni i nisam ĉak ni sigurna da me ĉula,
kad pukne lateks rukavicama i prevlaĉi mu niz prsa alkoholnim
jastuĉićem.
„Vidi, Scarlett...“ Ovaj put, ona podigne pogled prema meni. „To je
kako govoriš ljudima da se zoveš, zar ne?“
„To je moje ime.“
„Naravno da jeste.“ Ona zakoluta oĉima. „Kao što je moje Storm.
Budimo iskrene jedna s drugom na minutu. Ne sviĊaš mi se i ne sviĊam ti
se. Zapravo, mislim da smo u tome dosta sliĉne da svakog jebenog
mrzimo. Ali moramo podijeliti igraĉke. Tako to ide. Dakle, ti samo brini
za sebe, a ja ću se brinuti za sebe. U meĊuvremenu me moţeš gledati kako
ga sjebem, ako ţeliš.“
Pretpostavljam da me znatiţelja na kraju pobijedi. Zato što sjednem
na krevet i uĉinim toĉno ono što mi je ona predloţila.
Gledam.
U pravu je da smo sliĉne. Moţda što me znatiţelja obuzima. Ovo
nisam ja. Ne udruţujem se. Ne zanimaju me tuĊe priĉe. Njihove misli,
njihovi strahovi, svejedno.
No, ne nailazim ĉesto na nekoga tako sjebanog kao ja. Ova
djevojka me fascinira.
Lice joj je okrenuto prema dolje kada zapoĉne. Ona je u transu,
nanoseći trajnu štetu koju ostavlja na svim svojim igraĉkama. I tek sada,
kad sam u neposrednoj blizini to mogu vidjeti.
Razlog zašto se krije u sjeni.
Ruka joj je nered od zamršenog mesa i oţiljaka, pa tako i desna
strana lica. Dobro su prikriveni, ispod šminke i crne perike. Ali pod
blagim svjetlom svjetiljke, oĉite su na naĉin koji nikad nisam primijetila u
tamnom baru.
Opekline.
Trofej knjiga 28

Opeĉena je.
Teško, po izgledu.
Podigne pogled i uhvati me kako buljim.
„Jesi li gotova? Ne moram ti dopustiti da gledaš, znaš.“
Moj odgovor je klimanje glavom i novi laserski fokus na njezinu
odabranom platnu. No, u mojoj glavi se kotaĉi i dalje okreću.
Mogu samo zamisliti kako bi bilo vidljivo nositi oţiljke. Da ljudi
stalno bulje. Šutke pretpostavljajući. Dolazeći do vlastitih zakljuĉaka.
Šutnjom osuĊujući i saţalijevajući u isto vrijeme.
Poštovanje prema njoj raste u ovom trenutku, kako je tu ranjivost
podijelila sa mnom. Dopuštajući mi da je vidim bliţe. To nije bila nesreća
ili spontana odluka.
Um ove djevojke je šahovska ploĉa i svaki njezin pokret je paţljivo
isplaniran.
Radi brzo i efikasno. Tetovaţa je neuredna i duboka. Previše
duboka. Ovaj momak nikada neće moći skinuti laserom njezin rad s koţe.
Do kraja ţivota, kad se pogleda u ogledalo, vidjet će rijeĉ koja zuri u
njega.
Dvoliĉnost.
Znam iz novinskih ĉlanaka, koji su poĉeli izlaziti da koristi razliĉite
rijeĉi. Nevjera. Laţ. Pohlepa. Zavist. Prevara.
Svi su oni sami po sebi grijesi, ali mi sada imaju novo znaĉenje.
Smiješno je kako se platno jednom promijeni, kad upoznaš umjetnika. Sve
poĉinje dobivati smisao. Ili ne. U ovom sluĉaju, njezine su rijeĉi
zaokruţile cijeli krug. Zagonetka nije u razliĉitim grijesima, već samo
jednom.
Nevjera.
Svaki drugi grijeh je samo plitko oponašanje. Još jedan put do istog
odredišta.
Svi ti ljudi su varalice. A kad doĊu kući iz ovoga, ne mogu sakriti
ono što su uĉinili. Oni će priznati na koljenima i moliti svoje supruge za
oproštenje, dok Storm nastavlja dalje kao da se nikada ništa nije ni
dogodilo.
Ne zaustavlja se samo na tetovaţama.
Kad mu završi s grudima, sjebe mu lice. I mislim stvarno sjebe. Sa
opekotinama cigareta i tragovima noţa.
Najbolje mišljenje? Ţeli da bude jednako ruţan izvana kao iznutra.
Ili moţda ruţan, kako se ona i sama osjeća.
Da sam mogla osjećati empatiju prema nekome, moţda bih je
zaustavila. Ali ne. Sjebana sam na svoj poseban naĉin i suze bogatih ljudi
su mi opijati.
Kad je sve reĉeno i uĉinjeno, ne osjećam ništa, kad ga pogledam.
Trofej knjiga 29

Ne postoji ništa osim praznine, kad se Storm poĉisti i spakira torbu.

Odlazi do vrata i mislim da će otići. Ali prvo baci bombu.
„Zoveš se Tenly. Tenly Albright.“
Trznem se, nehotiĉno.
Storm se nasmiješi.
„Kako…“
„Ne brini", kaţe. „Tvoja tajna je sigurna sa mnom. Ali priĉa se na
ulici da postoji policajac, koji te traţi, dušo. Pa bi moţda trebala uĉiniti
svima nama ostalima uslugu i jebeno se skloniti s puta.“
S tim darom na rastanku, napušta me. I još uvijek buljim u vrata,
pitajući se nije li sve to halucinacija. Pitajući se da nije i mene drogirala.
Tada klijent bira da izmrmlja koherentnu misao.
„Taj deĉko.“
„Koji?“
„Slika,“ zastenje. „Pokazala si mi sliku deĉka jednom.“
Sada pucam po svim šavovima. Gore i dolje s kreveta i krećući se
prema njemu. On ustukne, ali nema gdje otići.
„Molim te,“ preklinje. „Pokušavam ti reći ono što ţeliš.“
„Kako se dovraga zove?“ Zahtijevam.
„Ne znam,“ bljuje. „Nikad to nisam znao. Mislim da je on
policajac. ViĊao sam ga.“
„Gdje konkretno?“
„Taj bar dolje,“ kaţe. „Pregleda cijelo mjesto. Ali tek kasnije.
Uvijek je tu nakon deset, kad ga vidim. Ĉuo sam da pita za tebe. Imao je
tvoj crteţ, govoreći ljudima kako bi sada mogla izgledati.“
Premišljam se oko tih rijeĉi, dok ga gledam. Ovo djeluje previše
lako. I nema smisla. Nema jebenog naĉina da je Alexander policajac.
„Ako me laţeš...“
„Kunem se,“ kaţe. „Ne laţem. Samo ţelim da me ti i ona druga
psihopata ostavite na miru. Molim te.“
Dobacim mu osmijeh, prije nego se okrenem na peti i krenem
prema vratima. Izgleda da je kreten konaĉno nauĉio svoju lekciju.
I bar jednom sam sretna što mu mogu udovoljiti.
Trofej knjiga 30

Ne ţelim biti budala. Ĉak ni lijepa budala.

….
SAT na peći me gleda neonski zelenim brojevima, kad se izvuĉem
iz kreveta. Prošlo je deset. I sluţbeno sam postala vampir, iako nisam
sigurna kada se to dogodilo. Lovim cijelu noć, a danju drijemam, tek se
vratim u ţivot kad sunce opet zaĊe.
Tišina je sveprisutna, dok sjedim za pultom i pijem kavu. Tiho.
Uvijek tiho. Bez televizije. Muzike. Samo tišina.
Ono što istovremeno trebam i najviše mrzim.
Po prirodi sam preosjetljiva i noći su mi glasne i kaotiĉne.
Zapanjujuće. Svjetla i buka su kiselina mojoj psihi, ali izdrţim. Kazna za
igranje igre.
Kad mi je šalica prazna, navlaĉim staru majicu i tajice i zaveţem
tenisice - zeĉje uho stil. Onda je tu još jedna uobiĉajena šalica. Nervoze.
Aparati su na prvom mjestu. Iskljuĉujem ih i provjeravam opet, pa
još pedeset puta, samo da budem sigurna. Jer bi mogao izbiti poţar, a
onda bi ţivotinje u zgradi bile zarobljene, jer nisu svi kod kuće tijekom
dana. I tako izbrojim i gumbe na štednjaku, jer ga nikad ne koristim, ali
jednostavno ne znaš. Moţda je netko naletio. Ili sam ga moţda ja ukljuĉila
kada sam htjela provjeriti je li iskljuĉen. Ova cijela parada ludila obiĉno
mi oduzme petnaestak minuta ili više.
Kad odlazim, zakljuĉam svih šest brava na vratima. I onda ih
izbrojim. A zatim ih ponovno zakljuĉam, jer sam moţda neku propustila.
Trofej knjiga 31

Treći i posljednji korak mog stanja je zadrţavanje u hodniku poput

luĊakinje kakva jesam, odupirući se ţelji da se vratim unutra i sve
ponovno provjerim. Govorim sebi da sam sve ostavila u redu. Govorim
sebi da sam sve napravila kako treba.
I onda napravim korak. I drugi. I na kraju je lakše otići, uz nekoliko
dubokih udaha.
Maĉak gospoĊe Roger, Whiskey, sjedi na kraju hodnika kad doĊem
do stubišta. Znam samo susjedino ime, jer mi ponekad doĊe pokucati na
vrata da me optuţi za kraĊu Whiskija.
Ponekad ipak pustim Whiskija. On je fin. I on je maĉak, a ne
ĉovjek, pa mi se tehniĉki smije dopasti. Ali me moţe posjetiti samo
nakratko. Jer se u ovom ţivotu ne mogu vezati za bilo što.
Ova riĊa maĉka najbliţa je iznimci koju ću ikada napraviti.
Posegnem dolje i pomilujem njegovo kraljevsko dupe tapšanjem i protrlja
mi se uz nogu nekoliko puta, prije nego poĉne da prede.
Mislila sam da maĉke trebaju imati dobar instinkt za ljude. No,
Whiskey to oĉito nema. On ne zna da sam iznutra mrtva. Da nisam dobra.
Tipiĉan narcis, on ionako zahtijeva paţnju.
Moţda su maĉke poput mene. Zaista ih nije briga za probleme. One
samo ţele ono što ţele i to je to.
Zadnji put ga potapšam, a zatim krenem niz zamraĉeno stubište
zgrade koju nazivam domom, otkad sam došla u ovaj grad. Nije ništa
posebno za pogledati, a moja majka bi stegnula svoje bisere da to vidi. Ali
to mi je dom. Poznato tlo.
Daleko od svega što sam nekada znala.
Stanem na ploĉnik i sretno udahnem. Ovo je Boston. Istezanje
poĉinje na mom uobiĉajenom mjestu, uz zgradu.
Onda trĉim.
Teško. Brzo. Brutalno. Kazna ne prestaje, dok više fiziĉki ne mogu
dalje. Bit će paklena šetnja veĉeras u štiklama. Ali snaći ću se. Uvijek to
ĉinim.
Šepam kad se vratim u stan i Whiskey me ĉeka pred vratima. Ne
mogu se gnjaviti da ga danas otjeram. Pa sam mu dopustila da luta, dok ja
napravim svoje uobiĉajene sigurnosne provjere.
U ovom ţivotu nikad ne znaš tko bi te mogao pratiti kući. Gotovo
uvijek oĉekujem da će to biti jedan od mojih klijenata. Ali nikada nisam
vidjela dolazak Mesara.
Povijest se tog dana ponovila.
Iako sam imala svoj noţ-onaj koji nikad, nikad ne skidam-uspio me
iznenaditi. I nadjaĉati me.
I odvući me natrag u pakao.
Trofej knjiga 32

Bio je to poziv za buĊenje, ako sam ga ikada imala. Sve moje

godine na ulici su me doista nauĉile vrlo malo. Jer nekako, uvijek bi na
kraju postala plijen takvih muškaraca.
Kakvu god zamisao da sam imala, nakon napuštanja ovog ţivota,
uvenula je u posljedicama tog dana. Smrtnost se vratila. A tako i bijes.
Svemir je imao smiješan naĉin da me podsjeti zašto ĉinim, to što
ĉinim.
Duga dva mjeseca sam sjebavala svakog sluĉajnog ĉovjeka svake
noći. Natjerala ga da plati za grijehe svih ostalih prije njega.
Nije mi bilo vaţno.
Jedino što je bilo vaţno je igra. Odmazda.
I sve je opet došlo u puni krug, dok sjedim ovdje u zamraĉenom
stanu, sa Whiskijem u društvu, dok podgrijavam smrznutu hranu. Prstima
pomiĉem niz lica u spomenaru, a ponekad se taj pojam ponovno pojavi.
Da sam to mogla pustiti.
Boli me, koliko su te misli slabe.
Nije li me Mesar ništa nauĉio? Jesu li me Alexander i njegovi
prijatelji nešto nauĉili?
Ovo ne moţe trajati vjeĉno. Vjeĉno stanje ĉistilišta. Još samo mogu
malo da se igram s njima, prije nego sve shvate.
Više od svega, samo ţelim da nestanu. Ali nešto me koĉi. Znam da
jednom kad prijeĊem tu granicu, ne postoji povratak.
I takoĊer znam da to ne mogu uĉiniti sama.
Tu moj plan postaje pomalo jasniji. Postoji kljuĉni igraĉ koji mi je
potreban u timu, a to znaĉi da ću ga morati odvući u pakao sa sobom.
Rory Brodrick. To jest, Svetac.
On je borac. Prevarant. I mafijaš.
On me oteo. A onda me pokušao utješiti u trenutku slabosti. Vidio
je moju paniku kada me drţao uz zid. I nekako mu je ušlo u glavu da me
ţeli spasiti.
Mrzila sam ga zbog njegovih slatkih laţi.
Ali još sam ga više mrzila što je sjebao Teddyjevu ispovijed.
Ne zna da sam vodila raĉuna o njegovim prijestupima. Da mi pali
fitilj bijesa, svaki put kad mu vidim lice.
Ponašajući se kao da ţeli izlaziti sa mnom. Ponašajući se kao da mu
je jebeno stalo. On je gori od svih ostalih zajedno jer je gotovo uvjerljiv.
Nema pojma s kim se petlja.
Misli da još uvijek ima pravo utjecati na to kako igram ovu igru.
Ali Rory će saznati da sam ja ta koja je donijela pravila.
Trofej knjiga 33

„Kakve piĉke dana.“

Obrišem krv sa svog komada i vraćam ga u futrolu.
„Da,“ slaţe se Ronan pokraj mene. „Jeste.“
Ispred nas je hrpa mrtvih tijela. Još jedna banda niske razine
pokušala je upasti u jedno od naših skladišta.
Nikada ne nauĉe.
I nikad nije lakše, brisati krv s ruku.
Mislim da to nikome od nas ne odgovara.
Osim Ronanu, vjerojatno. Momak je sjeban u glavu, ali je pristojan
momak kao i mi.
Conor prilazi i baca zalutalu cipelu na hrpu, prije nego se okrene
kako bi ĉekao njegove upute.
Deĉko je daleko dogurao.
Ĉak više i ne povraća na miris krvi. Ĉak je veĉeras ubio nekoliko
njih, potpuno sam.
Ponosan sam na njega, ali mu to nikada neću reći.
Prošao je od toga da nema od ĉega ţivjeti, da bi postao jedan od
moje najbliţe braće.
„Kako je plavuša?“ Pitam.
Skreće pogled i slijeţe ramenima.
„Ne znam.“
„Ne seri da ne znaš.“ Poguram ga. „Moj kauĉ je bio uţasno
usamljen prošli tjedan. I Crowov takoĊer, kaţe. Pa moraš poloţiti glavu
negdje noću.“
„Da, u redu,“ Conor se slaţe sa mnom. „Imali smo nešto. Ali onda
je Crow došao i zaposlio je kao plesaĉicu.“
Trofej knjiga 34

Conorova vilica se steţe, momak je bijesan. Ali ja se mogu samo

nasmijati.
„Klasiĉni jebeni Crow.“
Kosaĉ kima u znak slaganja.
„Zvuĉi kao da te pokušava malo gurnuti u pravom smjeru.“
„Samo prepiši od Fitzyja,“ kaţem mu. „Izvuci je s pozornice i
povuci je dolje u podrum, da joj pokaţeš tko je šef.“
„Ne govori tako o mojoj ţeni,“ upozorava me Ronan.
Podignem ruke u znak predaje, ali ĉak i Conor se sada smije. Svi
smo se kladili koliko će proći, prije nego se Fitzy konaĉno slomi. Izgleda
da Crow ponovno spletkari s Conorom.
Voli reći da njegovi ljudi najbolje rade kad imaju topli krevet kod
kuće, ali mislim da je samo romantiĉan u duši.
Moj telefon zazvoni i tu je poruka osobno od samog Crowa.
Sigurno su ga uši svrbjele.
„Moram letjeti, momci,“ kaţem. „Crow me treba u Slainteu. Jeste li
ovo riješili ili treba da vam pošaljem pomoć?“
„Riješili smo problem,“ odgovara mi Kosaĉ.
„U redu, momci. Vidimo se.“
…..

„VIŠE SE NEĆE PONOVITI,“ kaţe mi momak. „Molim te.“

„U pravu si po tom pitanju,“ slaţem se. „Ali ipak ti moram polomiti
ruku.“
„Imam suprugu i djecu kod kuće,“ preklinje.
„Tada ćeš im biti jednako beskoristan, kao do sada.“
Jebeni kreten.
„Imam nešto novca,“ kaţe. „Što god ţeliš. Evo, uzmi moj Rolex.“
„Ne ţelim tvoj prokleti Rolex,“ kaţem. „Ţelim da poštuješ pravila
ove ustanove, što jasno nisi. A sada moraš prestati da kukaš i stenješ i
prihvatiš ovo muški.“
Posegnem mu za rukom i on se pokuša otrgnuti.
„Da li bi radije izgubio nekoliko prstiju?“ Pitam.
„Nisam ništa uĉinio!“
„Zavukao si ruku u njezine gaćice. Ona nema razloga da laţe o
tome.“
„Ţao mi je,“ kaţe. „Nisam shvatio da to nije takav klub. Ona je
striptizeta... pa sam samo pomislio...“
„Samo si mislio da će se besplatno provozati na kurcu, jer si joj to
rekao, zar ne?“
„To nije tako.“
„Ovako je,“ kaţem. „Ušao si u našu ustanovu. I dodirnuo jednu od
naših ţena, bez njezina dopuštenja. A ta striptizeta?
Trofej knjiga 35

Ona je i majka. Prokleto dobra u tome. Radi do besvijesti da stavi

hranu na stol, vjerovao ili ne. To nije zbog ljubavi kurĉeva.“
„Nisam time mislio ništa.“
Momak jednostavno ne shvaća, ali to nikada i ne rade.
Ako postoji nešto ĉega se neću pridrţavati, to je ovakvo sranje.
Mama me odgojila da poštujem ţene. Ĉak i ako to moj otac nije ĉinio.
Tada to nisam podnosio, neću ni sada.
„Vidi, imaš dva izbora,“ iznio sam mu to. „Prsti ili ruka. Ruka će na
kraju zacijeliti. Ali prsti neće izrasti ponovno.“
Ne odgovara mi, a ja sam se već umorio od njega. Pa ga ovaj put
uhvatim za ruku i povuĉem. Pukne na dva dijela, s priliĉnom koliĉinom
cviljenja s njegove strane.
„Sve sreĊeno. Hvala što ste svratili.“

…..

Kad uĊem u ured, Crow je tamo sa suprugom i kćerkom. Ukradem

Keevu s Mackina kuka, da je pomazim.
„Napravi sebi dijete,“ kaţe mi Mack.
„Ma ne, sviĊa mi se ova. Mislim da ću je zadrţati nakratko.“
„Kako je prošlo?“ Upita Crow.
„Sve je sreĊeno,“ kaţem mu.
Iako je Mack pouzdana, udata je za šefa, još uvijek ne raspravljamo
o detaljima pred njom. Što manje ţene znaju, to bolje. Radi vlastite
zaštite.
Sjednem na kauĉ i ljuljam Keevu u naruĉju, dok me pokušava
uhvatiti za nos. I Mack i Crow nas promatraju, na naĉin na koji to ĉini
većina roditelja, sa smiješnim osmijesima na licima.
„Jesi li spreman za zadatak ĉuvanja djece sljedeći tjedan?“ Crow
pita. „Mack me ţeli odvesti na spoj.“
„Kad god,“ kaţem im.
Ja sam brat i idem ĉuvati djecu, vjerovali ili ne. Ne smeta mi. Znaju
da su njihova djeca sa mnom sigurnija nego što bi to bila ikada s bilo kim
drugim.
Sjena pada preko vrata i to nije ništa neobiĉno, budući da Crowov
ured uvijek ima nekog da zabije glavu unutra. Ali kad podignem pogled,
ne oĉekujem da ću vidjeti Scarlett. Protrljam se po zatiljku i paţljivo je
prouĉim. Nešto mora biti u krivu.
Ne dolazi ovdje ĉesto, ako ikada.
Njezine oĉi prelaze ravno na mene i dijete u mom krilu, prije nego
proguta kao da su joj usta puna stakla.
„Svih mi dţinova na svijetu,“ kaţe ona.
Crow je poziva da uĊe, ali ona odbija.
Trofej knjiga 36

„Imaš minutu, Mack?“

„Naravno.“
Izašle su u hodnik, a Crow mi uputi ĉudan pogled. Vjerojatno se
pita isto što i ja.
Kad Mack uĊe nekoliko minuta kasnije, zgrabi Keevu iz mojih
ruku.
„Ona bjeţi straga,“ kaţe mi. „Bolje idi za njom, ako ţeliš
razgovarati.“
Ne ţelim biti toliko jebeno oĉit zbog toga, ali oboje samo bulje u
mene kao da već znaju što ću ionako uĉiniti.
Pa idem za njom.
Odmah straga i u svlaĉionice, za koje znam da misli da su
zabranjeno podruĉje.
„U kokošinjcu je pijetao,“ govorim damama, dok prolazim. „Bolje
pokrij ono što ne ţeliš da se vidi.“
„Kao da to dosad nisi vidio,“ kaţe Selena dok paradira gola kroz
sobu.
Ne uputim joj drugi pogled, jer samo imam jedno dupe na umu. I
vidim je kako se osvrće preko ramena prema meni, dok pronalazi vrata na
suprotnoj strani sobe.
Ona je u štiklama, kao i uvijek, i Kriste, brza za tako malu ţenu, ali
uhvatio sam je odmah ispred parkirališta prije nego se uspije izvući.
„Kamo si krenula tako brzo, Sotono?“
Nasmiješi mi se, a oĉi su joj hladne. Osim toga, ĉini se da je tu
dodatni zid oklopa kojeg nije bilo zadnji put kad smo razgovarali i ne
mogu shvatiti zašto.
„Hej, Ase,“ kaţe stidljivo.
„Ako me i dalje budeš tako gledala, lutko, mogu dobiti ozebline.“
Još jedan osmijeh.
„Zar ne znaš da se vrag igra vatrom, a ne ledom?“
„Što radiš ovdje?“ Ponovo je pitam.
„Samo sam došla vidjeti Mack.“
Djeluje kao laţ, ali gotovo sve što ova ţena kaţe jeste laţ.
„Pa sad si ovdje, pa doĊi i popij nešto sa mnom.“
„Nije baš moja stvar,“ kaţe ona.
„Što je onda tvoja stvar?“
„Izgledao si slatko.“ Ona skreće pogled. „Sa djetetom. Dobar si s
njima. Trebao bi imati nekoliko svojih jednog dana.“
„Namjeravam,“ kaţem joj. „Što misliš o troje?“
Uţasnuta je tom idejom, a ja se nasmijem. Ne mogu ĉesto uzburkati
ovu curu, ali bebe su odliĉna stvar. Uţasnuta je njima i ne mogu shvatiti
zašto.
Trofej knjiga 37

Njezina nestabilnost ne traje dugo. Scarlett nikad ne dopušta niti

jednom muškarcu da ima prednost. Koristi najbolje oruţje koje ima da me
izbaci iz ravnoteţe pribliţivši se, poloţivši svoju ruku preko mog bicepsa
i spuštajući je da se igra s mojim prstima.
„Oduvijek sam to htjela uĉiniti u mraĉnoj uliĉici,“ šapće, a glas joj
je sav med.
„Oprosti, dušo.“ Moj je glas pregrub. „Trebalo bi prvo da te
odvedem natrag do mene. Jer kad jednom spustim svoje ruke na tebe,
neću stati.“
„Nitko ti to ne govori.“
Ona se smije, ali sve su to jebene laţi.
Volio bih da je to iskrena ţelja u njezinim oĉima, ali jedino je tu
uništenje. I neću biti još jedan dio njezine igre.
„Scarlett?“ Šapnem joj na uho dok spuštam ruku i uhvatim je za
velikodušno dupe.
„Da?“ promrmlja.
„Vrijeme je da odeš kući.“
Trofej knjiga 38

Jedan. Dva. Tri. Ĉetiri. Objavljujem krvavi rat.

….

MORAM isprati oĉi izbjeljivaĉem.

Sada se sve stopilo. Jedno divovsko more boja i mutnih lica.
Glasovi i dijelovi razgovora. Nasdaq. Nepojmljivi šik restorani i ludost za
sirovom hranom zar nije stvarno gotova? Problemi sa dadiljama i
problemi sa suprugama i sniţenja cipela, teĉajevi joge i…
Isuse, postojao je razlog zašto sam ovo ostavila iza sebe.
Ne shvaćam to.
Duke je trebao biti ovdje, meĊu svim tim licima, priĉajući s
velikom debelom cigarom u ustima. Ali ne vidim ga i sada kasni više od
sat vremena, a ja sam ona s velikom glavoboljom, slušajući ovo sranje iz
dana u dan.
Ţelim otići. Otići kući i raditi sve kao normalni ljudi. Uvući se u
pidţamu i proĉitati dobru knjigu i gledati nešto što je u trendu na
Twitteru, a zatim poslati jednu vlastitu jedinstvenu misao o tom istom, što
i svi drugi već priĉaju.
Jer, pa pop kultura.
Ţena je kraj mene za šankom i vodi debatu koja smrdi na vlastitu
vaţnost sa onim, što mogu samo pretpostaviti da joj je spoj.
Govori šest jezika, kaţe mu.
Putovala je svijetom i to je tako romantiĉno i ţeli da to svi znaju,
dok ga ona ĉasti pojmom mnogih zemalja, koje se 'osjećaju kao kod kuće'.
Trofej knjiga 39

Oĉigledno je da je doista zbunjena fantazijom vlastitih misli i rijeĉi.

I ljubavnom vezom u kojoj je postala plijen... sa samom sobom.
Ne mogu trpjeti još jedan trenutak toga.
Ali kad krenem kako bih pojurila prema slobodi, pogoĊena sam
prisutnošću muškarca za šankom. U sjeni, skriven u prigušenom,
romantiĉnom svjetlu koje ljudi izbacuju iz malih pretplaćenih bogatstava.
Njegove su oĉi uprte u mene i tu je nešto poznato, ĉak i u mraku.
Drhtavica mi se kreće niz kraljeţnicu i protrljam ruke, sigurna da je
hladnoća, a ne nešto drugo.
Instinkti mi govore da odem.
Samo ne mogu. Zato što sam autodestruktivna. Miš koji ţudi za
sirom u zamci i nešto se ne ĉini kako treba, ali ipak krećem za tim.
Sve je tako dobro uvjeţbano, naĉin na koji izlazi iz sjene i na
svjetlost. Pripremao se za ovaj veliki ulaz već neko vrijeme. Dobro je.
Savršeno. I zastrašujuće, upravo onako kako je namjeravao da bude.
Ruke su mi ljepljive, a kraljeţnica ĉeliĉna, drhtim.
To se dogaĊa.
Zrak u plućima je nestao i ne mogu disati, a on mi ĉak nije ni blizu.
Nije trebalo biti ovako. Prošlo je predugo. Imala sam godine da ponovno
spojim slomljene dijelove i sada se taj konac osjeća slabim i istrošenim i
zapetljanim, ĉak kao da mi se obavija oko srca i stišće.
On stoji. Noćna mora unutar more. Ulašten i ĉist i odrastao. On je
drugaĉiji, ali isti kad se nasmije. SviĊa mu se moj pogled na sebi i uvijek
je volio biti u centru paţnje.
Storm je bila u pravu. Policajac ili ne, Alexander je traţio mene.
Svo vrijeme sam ga lovila. Kovala i planirala i spletkarila iza
zavjesa, samo da bih saznala da sam ja ta koja je jebena marioneta.
Trebalo je nastupiti iznenaĊenje s moje strane. Bilo je moje i uĉinila sam
ga svojim i ništa od ovoga nema jebenog smisla.
Što bi drugo mogao poţeljeti sa mnom nakon svih ovih godina?
To nije pomirenje.
Nije ţaljenje što vidim u tim oĉima. Oĉi koje mi lutaju oblinama
tijela, kao da još uvijek posjeduje to pravo.
Nikad ne bi pretpostavili da je njegova obitelj izgubila sve. Još
uvijek nosi tu ulogu. Skupe hlaĉe i polo majica, koju će vjerojatno nositi
samo jednom. Skupe cipele i srebrni sat. On je hodajući, dišući klišej i
njegov oĉaj smrdi.
I u tome je stvar. Okidaĉ koji udari neki smisao mi se vrati i
podsjeti me tko ovdje kontrolira.
Sad mi je na umu samo jedno pitanje.
Igrati ili ne igrati.
Trofej knjiga 40

Uzvratim srameţljiv osmijeh u njegovu smjeru i slegnem

ramenima, kao da ţelim reći uhvaćena sam i što sad? Zagrize mamac i
gestikulira pićem u mom smjeru.
Ţelim jedno?
Trenutak je oklijevanja, prije nego se predam i krenem u njegovu
smjeru. Nosi istu kolonjsku vodu i pozlilo mi je kad osjetim miris, ali
sjednem za šank i zadrţim dah. Izbliza, lice mu je drugaĉije nego se
sjećam i oĉi su mu tamnije. Ali ispod površine, on je još uvijek isti djeĉak
kojeg sam nekoć znala. Profinjen. Pametan i paţljiv i oštar poput britvice.
Izloţeno je sve što je moja majka uvijek hvalila na njemu. Njegove
najbolje osobine. Savršen za mene, rekla je.
Ruke su mi u krilu i moram se osloboditi bijesa i uhvatiti se u
koštac i ne razmišljati ni o ĉemu osim o tome da od njega napravim svoju
kuju. Postupno ću se nositi s njim. U intervalima od pet sekundi. I ovaj
put ću pobijediti.
Ovo su moje ulice. Moj teritorij. I moja igra.
Moţda je policajac, ali ne zna kako stvari funkcioniraju ovdje. Ne
bi nikad ni mogao. Nije se udubio u ovaj svijet, kao ja. Nije ţivio na
naĉin, na koji sam ţivjela ja.
Oprezno ga promatram i prelazim kroz popis pitanja u mom umu.
Je li on ozlijedio Kylie?
I što ţeli od mene?
Ove stvari su vaţne. Moram ih poznavati za pobjedu.
Pokazuje rukom prema šanku, a već su dva svjeţa pića tamo. Jedno
za njega, jedno za mene.
„Već sam jednom igrala tu igru,“ kaţem mu. „Nisam dobro prošla
prošli put.“
„To je bilo glupo od mene,“ kaţe. „Mogu ti naruĉiti drugo.“
„Ili bi mogao prijeći na stvar.“
„Ja sam Royce.“ Rijeĉi mu se kotrljaju s jezika poput meda. „Kako
se zoveš, ljepotice?“
Smijem se.
On promatra, a ja se još malo nasmijem. Ljudi bulje i njemu je
neugodno, ali ja više nisam debitantica i on to treba znati.
„Dakle, tako ćeš igrati, ha? Mi smo samo par stranaca, koji se prvi
put sastaju u baru.“
„Tako to obiĉno ide.“
Njegov izraz lica je lišen humora ili sarkazma i nemam pojma koji
je njegov kut ovdje, ali neću dopustiti da me zbuni.
U iskušenju sam izmisliti nešto smiješno poput Royce, ali ne.
Dajem mu svoje ime s ulice, u što ne sumnjam da već zna.
„Scarlett.“
„Kao Scarlett Johansson,“ primjećuje. „Izgledaš kao ona.“
Trofej knjiga 41

„Slatko.“
On je to stalno govorio. Hvalio se prijateljima o svojoj djevojci
sliĉnoj slavnoj liĉnosti. A onda bi ga pitali je li me već jebe i dopustila
sam mu da laţe o tome jer je ţelio saĉuvati obraz.
Telefon mu zazvoni i ţivcira me što misli da je bilo što drugo
vrijedno njegove paţnje u ovom trenutku. Kao da me nije lovio. Kao da
ću sjediti ovdje i ĉekati na njega, na naĉin na koji sam to nekada radila.
„Scarlett.“ Rukom lupka po šanku, kao da govori psu. „Primi moje
isprike, moram se javiti. Samo na trenutak.“
„Naravno, šampione.“
Jebeni šupak.
On odlazi i nestaje iz prostorije, a ja pokušavam smisliti strategiju,
kad zaĉujem još jedan glas trenutak kasnije. Drugaĉiji glas. Hrapav.
„Što se dešava, dušo?“ Pita Rory. „Planiraš da veĉeras zajebeš tog
kretena ili što?“
„Kojeg vraga radiš ovdje?“ prosikćem.
Kima glavom prema drugom momku za šankom. Nepogrešivo,
ruski momak kojeg sam već vidjela.
Alexei.
Sjedi s još dva ruska momka i od kada to posluju jebeni Vory
ovdje?
Moja paranoja je zrela i ţivciram se i ništa ne ide onako kako bi
trebalo.
„Moraš otići.“ Kaţem Roryju. „Odmah.“
Umjesto toga, on sjeda kraj mene. Na Roycevo mjesto. A Royce je
federalac i Rory se trenutno ne smije vidjeti sa mnom i... jebiga.
„Dušo?“ Upita. „Jesi li dobro? Blijeda si kao plahta.“
„Ne, nisam dobro,“ viĉem na njega. „Moraš otići. Odmah. Zajebat
ćeš sve.“
Hvata za stolicu i privija je bliţe sebi, stegnuvši me izmeĊu svojih
nogu.
„Ne ţelim da više radiš ova sranja,“ kaţe.
Glas mu je tih, uobiĉajen humor je odsutan. Nije prvi put da me
pokušao natjerati da prestanem. Ali Rory me ne poznaje. On ne zna ništa
o meni. Pa ĉak i ako je jedan od nekoliko ljudi s kojima se zapravo mogu
nositi u malim dozama, sad će nas oboje zeznuti.
Alexander je oduvijek bio krajnji cilj. Vrhunac mojih napora i
osvete. Ĉekala sam ovu priliku. Ţrtvovala se i krvarila za ovu priliku. I
upravo će to uništiti sve sa pet sekundi gluposti.
„Ako nećeš otići.“ Ustajem. „Onda ću ja.“
Hvata me za ruke i još me snaţnije primakne, udahnuvši me. Kad
to uĉini, kao da se digne i to nikada neću razumjeti.
„Prestani biti kuĉka,“ šapne. „Znaš da mi se to sviĊa.“
Trofej knjiga 42

„Ne, ne sviĊa.“
Vene na vratu mu pulsiraju, a biceps mu je napet i tako znam da
laţe. Ali kad posegnem dolje i zgrabim mu kurac kroz traperice, dosegne
toĉku kljuĉanja.
„Jebeno mrziš,“ kaţem mu. „Toliko mrziš da sjediš ovdje sa mnom
priĉvršćenom izmeĊu tvojih nogu i tvoj kurac je tvrd. Pa reci mi opet
koliko ti se sviĊa.“
Uhvati me za zglob i odmakne od sebe, oslobaĊajući me. I baš kako
sam se nadala, razbjesnila sam ga do toĉke bez povratka.
„Idi jebote kući, Scarlett,“ nareĊuje. „Jednom u tvom jebenom
ţivotu, misli na nekoga osim na sebe.“
Njegove su me rijeĉi presjekle, ali mu ne dopuštam da to zna. I
kada ode, panika mi nestaje s njim. Iako to ne traje dugo.
Jer kad bacim pogled na šank, Alexander još uvijek nije ovdje.
I ne mogu ga nigdje vidjeti.
Sve zbog jebenog Roryja i njegovih pogrešnih pokušaja da mi se
udvara kao u ljubavnim romanima iz osamnaestog stoljeća.
Jebi ga.
Jebi ga sve do pakla.
Uzela sam torbicu i odbacila sve što ima veze s ovim barom ili
osvetom ili bilo ĉim drugim veĉeras. Ne postoji nitko drugi tko će sada
zadovoljiti demona u meni. Ne nakon što sam vidjela Alexandera, da mi
promakne kroz prste.
Vozim se dizalom do svog kata i sobe u kojoj sam sakrila torbu.
Gurnem kljuĉ u vrata i uĊem, ali onda stanem.
Nešto ne štima.
Zavjesa je zatvorena, onako kako sam je ostavila, ali svjetlo nije
ukljuĉeno na naĉin na koji sam ga ostavila. Instinkti mi govore i ovaj put,
slušam.
Ili barem pokušavam.
Okrećem se na peti i poseţem za noţem, ali kad se okrenem prema
vratima, kraj mene je bljesak pokreta. Nešto ispruţi ruku i zaplete mi se u
kosu i zalupi mi glavom u zid. Samo je potrebno jednom da odbacim noţ.
Dvaput, i gotova sam.

…..

KAD SE PROBUDIM, klonula sam na stolici. Noge vise s ruba,

štikle su nasumiĉno izletjele na pod ispod mene.
U glavi mi udara, a na koţi mi je nešto suho i guli se. Krv,
pretpostavljam, ali ţiva sam pa valjda ne moţe biti toliko loše.
Trofej knjiga 43

Ipak, svaki dio mene je kao da sam udarena ciglom i muka mi je,
ali odjeća mi je netaknuta.
Kad kliznem rukom niz bedro, ovog puta noţ nije tu, kao što je tu
uvijek.
„Oprosti, dušo.“ Alexander izvlaĉi rijeĉ na naĉin kako to moţe
samo kreten. „Morao sam ti oduzeti igraĉku. Barem nakratko.“
Njegovo lice eksplodira mi u viziji kad sjedne na krevet preko puta
mene. Previše je blizu i još ga osjećam-ta Armani kolonjska voda- i
stvarno mislim da ću povratiti.
Pogled mi prelazi po sobi i pokušavam pronaći utjehu u poznatom
okruţenju.
U ovoj sam hotelskoj sobi uvijek imala kontrolu.
Treba mi ta kontrola. Ţudim za tim.
Ali trenutno je nemam.
Alexander mi se smiješi i podiţe ĉašu viskija u ruci, kao zdravicu
za ponovno okupljanje. To je kristal i jebeno je smiješno, jer znam da to
staklo nije došlo u sobi i pitam se koje je druge rekvizite donio sa sobom
veĉeras.
Uvijek se trudio.
„Poĉnimo s pravilnim predstavljanjem,“ kaţe mi. „Sad me znaju
kao Royce. Royce Carrington. I ja sam agent saveznog istraţnog ureda.“
Pokazuje mi znaĉku, što ne znaĉi ništa mom zamućenom pogledu i
ĉeka da nešto kaţem. Ţeli da budem impresionirana. Nervozna.
Zastrašena.
Nisam ništa, jer me udario u glavu tako prokleto jako da ne mogu
razmišljati. Toĉke mi ispunjavaju vid kada zatvorim oĉi i udahnem, a
Royce uzdahne.
„Imaš li što za reći, Scarlett? Stvarno? Nakon toliko vremena?“
Trepnem i ţmirim, dok mi se oĉi suţavaju na njegovom licu. Sada
više liĉi na sebe. U ovoj prostoriji i u ovom trenutku. Taj djeĉak kojeg
sam nekad poznavala, oĉajniĉki ţeljan odobrenja svih oko njega.
Moţe pokazivati znaĉkom i proglasiti se drugaĉijim ĉovjekom s
drugim imenom, ali on je i dalje taj brucoš. On je i dalje Alexander
Carrington.
Uklesano u kamenu, prije nego sam ga uopće imala priliku
upoznati. Naši roditelji odluĉili su o našim sudbinama, mnogo prije nego
što smo sami to mogli, gurajući nas zajedno. Majka je rekla da je suĊeno
da se udam. Bilo mi je ĉetrnaest godina i nisam znala koja mi je omiljena
vrsta sladoleda, a kamoli ono što sam ţeljela od budućeg muţa.
Nisam bila u redu s tim i rekla sam joj da to neću biti nikad.
Ali kao i sve što se tiĉe moje majke, naposljetku jesam. Alexander
je uloţio u posao. Uĉinio sve kako treba.
Trofej knjiga 44

Otpratio me na javnom predstavljanju. Nosio mi knjige i rekao sve

što sam htjela ĉuti. Hranio me sranjem na ţlicu i progutala sam to kao
glupa djevojka kakva sam bila.
Do te noći. Sve do noći, kada je sve krenulo uţasno po zlu.
„Vidim pitanja u tvojim oĉima,“ kaţe. „Spasiti ću te nevolja, Ten.
Ja sam. Oĉi te ne varaju. MeĊutim, moram ti reći, mislio sam da me moje
varaju prvi put kad sam vidio tvoju fotografiju. Nisam mogao vjerovati.
Ne dok te nisam uţivo vidio. Ali to si doista ti. Stvarno si ţiva.“
Osmijeh mu na licu nije pun lijepih uspomena. Iskrivljen je i taman
i kopija istog osmijeha koji je imao te noći. Kad su on i ĉetvorica njegove
braće iz društva, promijenili moj ţivot neopozivo. Htjela sam vjerovati da
su to droge. Ili alkohol.
Ili nešto drugo osim istine.
On me mrzi. Uvijek me mrzio. Ali dobro je to skrivao. Jedino što
nikad nisam mogla razumjeti je zašto.
Glas mi je promukao, glava mi je još uvijek mutna, ali nisam više ta
djevojka i to mora znati.
„IznenaĊena sam što te FBI pustio unutra,“ kaţem mu. „S obzirom
na oĉeve divovske zajebe Ponzijeve sheme. Pretpostavljam da je to razlog
za sjajno novo ime, ha? Mogu samo zamisliti kako je to dobro prošlo kod
kuće.“
Usne su mu se napućile i ostavila sam mu loš okus u ustima i to je
dobro. Dakle, nastavljam. Jer nikad ranije nisam mogla doći na red.
„Kladim se da nisi uspio pokazati svoje lice na Upper East Side.
Tragiĉno, stvarno. Da si morao pribjeći poslu plavih ovratnika. Znam da ti
je uvijek bio san preuzeti oĉevu ostavštinu. Ali pretpostavljam da zatvor
nije baš tako glamurozan, kao prvih petsto bogatih.“
Njegova opaka reakcija ne bi me trebala iznenaditi, ali neke stvari
se nikad ne mijenjaju. Dvaput me ošamari i zatim me uhvati za grlo,
gušeći me, dok mi se unosi u lice.
„Ti si bila ta koja više nije mogla pokazati svoje lice,“ zareţi.
„Moja savršena djevojka kurva. Kontejner za spermu sa najboljeg studija
Marquardt. Jesi li uţivala sa svim tim kurĉevima u sebi, princezo? Jer
siguran sam da ne bi bilo problema opet okupiti bandu. Zbog starih
vremena.“
Uhvatim ga za ruku, sve dok me s gnušanjem ne odgurne.
Ispije ostatak viskija, dok ja hvatam zrak i zamislim da mu
zabadam noţ izmeĊu oĉiju. U mom umu sada nema pitanja.
Sve vrijeme sam bila u pravu.
Nije mu ţao. Nikome nije ţao i svi su šupci i svi moraju umrijeti.
„Pratim te već neko vrijeme, Ten,“ kaţe mi, kad se smiri. „Naĉin na
koji radiš.“
Trofej knjiga 45

Ne ţelim mu vjerovati. Jer bi to znaĉilo da sam bila nemarna u

svom prioritetu broj jedan. Traţeći grabeţljivce.
A ovaj ĉovjek je najgora vrsta grabeţljivca.
Isti djeĉak koji me te noći odveo do propasti. Bila sam budala koja
je hodala s njim ruku pod ruku.
Godine ga nisu promijenile. Ne igra po pravilima biroa, bio on
agent FBI ili ne. I ne moram biti vidovita, da znam da je to loše. Jako loše.
Dohvati dosje sa stola i izvuĉe fotografiju, objesivši je meĊu prste.
Ja. Prošli tjedan. Slijedeći Storm i metu u hotelsku sobu, gdje ga je muĉila
i istetovirala.
Gutam, ali knedla u grlu ne mrda.
„Pretpostavljam da ti ne moram reći koliko si kriviĉnih djela
poĉinila te noći,“ kaţe. „Zar ne?“
Nema pregovora s teroristima. Ali on mi u ovom trenutku ostavlja
mali izbor.
„Što ţeliš?“
„Taj je ĉovjek sin senatora,“ odgovara. „Jesi li to znala?“
To nisam znala.
Jebeni pakao.
„Ti si inteligentna djevojka, Ten. Ili ti se više sviĊa Scarlett?
Pristaje ti. Uliĉnoj kurvi kakva si postala to odgovara.“
Zastane, nasmiješi se i ĉeka reakciju. Ali jebiga i njegov prljavi
dosje i moram se izvući iz ove soba. Zgrabi još jedan papir iz dosjea i
pregleda, ĉitajući informacije kako dolaze.
„Mediji bi s ovim imali cijeli dan na terenu. S obzirom na ime tvoje
obitelji, bogato porijeklo i društveni status. Najbolja pripremna škola koju
su ti mama i tata mogli kupiti. Djevojka na brzom putu za Harvard, po
svemu sudeći. Besprijekorna akademska evidencija-do tvog nestanka.
Tvoje izvannastavne aktivnosti ĉine da majka Tereza izgleda poput
lijenĉine. Dakle, moţeš zamisliti koliko bi medija voljelo preuzeti taj
naslov po svojim naslovnicama. Nestala debitantica pravi trikove u
bostonskom podzemlju. Vjerojatno bi te prozvali ovisnicom, radi
dramatiĉnog uĉinka. NagaĊali bi oko tvoje obitelji i djetinjstva i rastrgali
ti svijet.“
Nasmiješi se, a zubi su mu toliko bijeli da je to jezivo. Vjerojatno je
uloţeno najmanje dvadeset tisuća samo u tim ustima.
„Što ţeliš?“ Ponavljam.
Uzdahne i odbaci papir pokraj sebe, naslanjajući se da me pogleda.
„Reći ću ti što ne ţelim, Ten. Stvarno ne ţelim reći senatoru
Winslowe da si ti djevojka za kojom je poslao tolike privatne agente da
njuškaju uokolo. Jer oboje znamo što bi se tada dogodilo. IzmeĊu njega i
Pratorijanaca... Iskreno nisam siguran što je gore.“
Trofej knjiga 46

Usta su mi suha i srce mi ubrzano kuca, sada znam u kojem smjeru

ide sa svim ovim.
„Dvije ceste se razilaze u ţutoj šumi,“ citira Roberta Frosta, jer je
jebeni šupak i zna da sam tu pjesmu voljela i ţeli mi je upropastiti kao što
je uništio i sve ostalo.
„Kojom ćeš krenuti, Scarlett?"
„Reci mi koje su mi mogućnosti.“
U njegovim oĉima i osmijehu se vidi pobjeda, ali nije još pobijedio.
„Ethan, Trip, Quinn i Duke. Sjećaš ih se, zar ne?“
„Kako sam ih ikada mogla zaboraviti?“
Vilica mu se pomalo stegne i nije to ţaljenje, ali je nešto drugo.
Ljubomora?
„Siguran sam da ţele da prošlost ostane zakopana, jednako kao i
ti,“ kaţe mi. „Jer su sada dobri i istinski uspješni ĉlanovi društva. Dakle,
evo dogovora. Danas me preĊi, i svaki od njih, zajedno sa senatorom
Winslowe dobiva tvoje ime i adresu osobno isporuĉenu do kraja dana.
Ako budeš imala sreće da preţiviš tjedan, progonit ću te s brojnim
kaznenim djelima po kojim će te tuţiteljica sretno optuţiti na temelju
istrage o tvojoj aktivnosti.“
Nema više rijeĉi u mojim ustima ili glavi. Jedino pitanja. Mahnita
potraga za odgovorima. Ali nema vremena za odgovore i pitanja jer još
nije završio.
„Druga opcija. Mislim da će ti se druga opcija više svidjeti,
Scarlett. Vidiš u ovoj ćeš... ţivjeti.“
„I da pogodim što imaš od toga,“ rugam se.
Alexanderova vilica se opet zateţe. Oĉi su mu rupe bez dna i on je
prazan. U njemu nema niĉega osim tame i ţelim vrištati na njega, jer me
tim zarazio.
„Uništila si me,“ kaţe. „Bila si moja, Scarlett. MOJA.“
„Treba li to biti šala?“ Pitam. „Zato što to nisi tako mislio kada si
pustio svoje prijatelje da me probaju.“
Slijeţe ramenima i opet se vraća leţernom. Neobuzdan.
„Daj mi jebeni predah,“ kaţe. „Znala si koje ţrtve treba podnijeti.
Samo sam uĉinio ono što je trebalo. I upalilo je. Ja sam ušao u
Praetorianse, a ti u Birds of a Feather. I da si ostala na svom jebenom
kursu kako si trebala, do sada bi već završila Harvard s punim trbuhom
mog prvog djeteta. Umjesto toga, nisi ništa drugo do uliĉna kurva.“
Ustaje i lupa dok koraĉa i još je više jebeno u zabludi nego sam
ikada to mogla i zamisliti.
„Sigurno ne misliš da ću još uvijek imati ţivot s tobom.“
Zastane, a širok osmijeh mu se razlije po usnama.
„Ono što mislim je,“ odgovara. „Da ćeš uĉiniti što god ti kaţem. Jer
koju drugu opciju imaš?“
Trofej knjiga 47

Nema nikakvih argumenata. On je jebeni federalni agent. U što ni

sekunde ne sumnjam da je bio strateški pomak s njegove strane. On je to
planirao godinama. Desetljeće, ĉak. I trenutno ne mogu ništa uĉiniti nego
otići i shvatiti svoje mogućnosti.
„Kako si znao?“ Pitam.
Na trenutak je tih, zamišljen. Nesiguran koliko ţeli otkriti. Ali
moram mu shvatiti motive, prije nego isplaniram protunapad.
„Vratio sam se,“ kaţe. „Nakon nekoliko dana. Nisam mogao…“
Glas mu je sada blaţi i na trenutak se gotovo doima opet ljudski.
„Nisam mogao pomisliti da tako leţiš. Na toj hrpi lišća i prljavštine,
dok te ţivotinje gaze.“
„Onda pretpostavljam da me nisi trebao tamo ostaviti.“
Maska mu se ponovno spušta preko lica, a oĉi su mu prazne kad
ponovno sretnu moje. „Deĉki i ja smo se sloţili, za vlastitu zaštitu, da si
morala biti pokopana. Ali nisi bila tamo.“
Upirem noţnim prstima u tepih kako bih smirila nerve. Ako su
znali da sam ţiva, onda je postojala velika šansa da su se pripremali za
moj povratak.
„Nisam im mogao reći,“ odgovori Alexander neizgovorenu misao.
„Htio sam to zadrţati za sebe. Samo zamisliti da si bila tu negdje vani... to
mi se svidjelo. Pa sam im rekao da sam te pokopao. I nitko te više nikada
neće pronaći.“
„Osim tebe,“ šapnem.
„Osim mene,“ slaţe se.
„Reci mi što ţeliš.“
„Unatoĉ onome što sam ranije rekao, ţelim da se ne skrivaš.
Otkrijem svijetu da Tenly Albright nije mrtva, već ţiva i zdrava. A ti ćeš
to uĉiniti pod mojom rukom. Kao moja zaruĉnica. Angaţirat ćemo
publicistu koji će pokrenuti priĉu. Uĉinit ćemo da sve nestane.“
Rukom ĉini pokret, kao da obuhvaća cijeli grad Boston. I sada sve
ima smisla. Njegov ludi zahtjev. Patetiĉan pokušaj ponovnog okupljanja.
Njegov progon i ucjena i umirući ţar nade u oĉima.
On nije ovdje da se iskupi.
On misli da sam ja njegovo iskupljenje.
„Ţeliš se vratiti,“ promrmljam.
I onda se nasmijem. Previše se smijem, jer je to jebeno jadno i ne
mogu si pomoći, a on je ljut i ja stvarno trebam prestati... ali što je jebote?
„Misliš da će ih ovo osvojiti,“ kaţem. „Zbog onoga što je tvoj otac
uĉinio. Ti si izopćenik. Bio si izopćenik svih ovih godina i dalje
pokušavaš iznaći svoj povratak?“
„Jebi se,“ ispljune. „Nemaš pojma što se dogodilo, jer nisi mogla
hakirati taj svijet. Pobjegla si i sjebala me i napustila sve kojim je ikad
bilo stalo do tebe.“
Trofej knjiga 48

„A sada ţeliš zajahati moje kosti na svom povratku. Korištenje

imena Albright i publiciteta za poliranje sjajne nove reputacije.“
Opet se baca na mene, i to nije lijepo, taj njegov bijes. On me trgne
za kosu i gurne glavu unatrag i stisne mi lice rukom. I sad to mogu vidjeti.
Da bi me smrvio, da je mogao. Da nije namjeravao koristiti moje ime kao
svoj naĉin povratka, ovaj bi put to uĉinio kako treba.
Ostala bih mrtva.
„Reći ću ti kako će biti, kuĉko mala. Ti ćeš zaraditi od mene ovu
malu milost i uĉinit ćeš to na rukama i koljenima. Bit ćeš moja ţena ili ćeš
umrijeti. To su jedine mogućnosti.“
Ĉeka da odgovorim. Oĉekujući vjerojatno da se raspravljam. Kad
ništa ne kaţem, protrese me.
„Razumiješ li me jebeno?“
„Odliĉno te razumijem,“ odbrusim.
Zatvara oĉi i protrlja nosom moju kosu, udišući me. Ţeludac mi se
prevrne, jer je tvrd i hlaĉe su mu baš tu i znam da nema namjeru otići
nezadovoljen. Ovo je ĉovjek koji svršava nasiljem. Muškarac na poziciji
moći. Opasna kombinacija.
„Samo izmeĊu tebe i mene, Ten,“ stišava glas. „Promijenila si me
na naĉin na koji se više nikada ne mogu vratiti. Od te noći, to je sve o
ĉemu mogu razmišljati. Tvoje lice u prljavštini, zvukovi svih tih kurĉeva
u tebi. Svršavam na jebene prljave kurve. I uvijek vidim tvoje lice, kad ih
uprljam.“
„Odjebi.“
Pljunula sam mu u lice, a on me udari dlanom o vrh mog nosa. Bol
je trenutna, a krv silazi niz moje lice i usne.
Tijelo mi je još uvijek tromo, lebdi poput mlitave lutke, kad me
podigne za kosu i zabije u zid. Njegove ruke mi prelaze niz haljinu,
podiţući je iznad bokova i nabijajući me, dok mi stišće dupe rukom.
„Ti glupa jebena piĉko,“ zareţi. „Nemaš pojma s kim se petljaš.
Misliš iskreno da bi netko ikada povjerovao rijeĉima koje imaš reći protiv
mene? Ti, bezvrijedna uliĉna kurva i ja... pošten agent. Mogao bih te
izjebati do krvi i ne bi ni trepnuli dvaput na tvoje jecaje. Dakle, bilo bi
dobro da se toga sjetiš, od ove toĉke na dalje. Kad kaţem skoĉi, pitaš
koliko visoko. Kad ti kaţem da klekneš i pušiš mi kurac, uradiš mi
najbolje pušenje u mom ţivotu.“
Hvata me za kosu na potiljku i zabije mi prstima u grlo.
„Jesmo li se razumjeli?“
Ne govorim ništa, pa mi tresne lice o zid. Sve je crno i na rubu sam
da se onesvijestim i nemam izbora, jer ne mogu dopustiti da se to ponovi.
„Da,“ kaţem. „Razumijem.“
Pusti me, a ja padnem na tlo. Njegovo disanje je duboko, pogled
uzbuĊen. Ţiv.
Trofej knjiga 49

Spusti patentni zatvaraĉ, ţeludac mi se prevrne.

Ponovno me hvata za kosu i pokušava me podignuti na koljena.
Kad mi koljena ne suraĊuju, udari me u butine kako bi bio siguran da to
uĉine.
A onda je izvukao kurac, trljajući mi ga u lice. To se iznova dogaĊa
i ţelim ga ubiti, ali sam slaba i kad ga pokušam ozlijediti, opet me udari.
Nema oklijevanja. Samo mi stalno prilazi. Svršava na bol i sada
znam da je on ĉudovište koje je sjebalo Kylie.
Moram se maknuti od njega.
Ali ošamućena sam i slaba i jedva mogu uspostaviti koherentnu
misao. Kad mi stisne vilicu i pokuša se ugurati u usta, kiselina mi krene
niz grlo. I moje tijelo isporuĉuje vlastiti obrambeni mehanizam. Po njemu
cijelom povratim.
Ĉuje se zvuk potpune odbojnosti, nakon ĉega slijedi grubo guranje.
„Boţe, jebeno si odvratna.“
Pa ipak se cijelo vrijeme nateţe dlanom. Svršava na svu prljavštinu.
Odbojnost koju osjeća, kada me pogleda.
Nije prošlo mnogo vremena i on nagne glavu unatrag i mrmlja,
izbacivši spermu po haljini.
„Prljava kurvo.“ Ponovo se zakopĉa i namjesti odjeću. „Nemoj ni
na trenutak pomisliti da će trikovi prolaziti. Sljedeći put ću te izjebati u
lice sa vlastitom bljuvotinom.“
Krene prema vratima i zastane da mi izda posljednju uputu.
„Imaš tjedan dana da odluĉiš,“ kaţe. „Smrt ili brak.“
Trofej knjiga 50

Pakao je prazan i svi su vragovi tu – Shakespeare

….

„VEĈERAS JE NOĆ INICIJACIJE,“ šapne Hanna s drugog kraja

linije.
„Kako znaš?“ Glumim neznanje.
„Dobila sam poruku u ormariću nakon škole. Reĉeno je da se
moramo sastati izvan kampusa nešto iza ponoći.“
„Super,“ kaţem joj. „Nadam se da ćeš ući.“
„I ti ćeš dobiti poruku,“ inzistira. „Ne postoji naĉin na koji to ne bi
uĉinili kao sa svim studentima tvoje obitelji.“
Ne kaţem joj da sam već dobila poruku i da nemam ţelju da je
slijedim.
„Ionako ne bih otišla,“ kaţem. „Cijela je stvar tako arhaiĉna.“
„Šališ se?“ Hanna sikće, kao da je to najgore što sam ikada mogla
reći. „Ten, MORAŠ ići. Potpuno je društveno samoubojstvo, ako to ne
uĉiniš. Osim toga, što bi ti rekla majka da zna?“
Oĉi mi prelete kuhinjom na dotiĉnu ţenu i toĉno znam što bi majka
rekla. Ispuhala bi se na meni, ako bi saznala da nisam otišla.
Svaka ţena u mojoj obitelji posljednje tri generacije je bila ĉlan
Birds of a Feather. Biti Birdie je po pravu roĊenja, kaţe moja majka. Ĉast
i tradicija, koje moram shvatiti ozbiljno.
Voljela bih da mi je stalo koliko i njoj, ali to se ĉini tako glupo. To
je kao da su ta 'tajna' društva ĉak i više od tajne. Svi znaju tko je u njima i
tko vodi školu. I bez obzira na to jesam li Birdie ili ne, moj društveni
status se neće promijeniti u Marquardt Prep školi. Ja sam nitko i to je
toĉno ono što mi je draţe.
Trofej knjiga 51

„Gledaj,“ kaţe Hanna i iritirana je i to me tjera da se osjećam

krivom što nisam poput nje. Da nisam kao netko od njih. „Razmisli samo
o svojim prijavama za fakultet. Ti ţeliš na Harvard, zar ne? Pa, pogodi
što, Ten, to ţeli i njih milijun drugih. Ako ţeliš da tvoja prijava ima ikakve
šanse da ne bude zakopana na dnu hrpe, onda su ti potrebni ovi
vannastavni programi. Osim toga, Alexander je takoĊer iniciran veĉeras.
Znaš da Praetorijanci mogu izlaziti samo s Birdicama.“
U grudima me boli, pri pomisli da me Alexander odbaci. Nisam ga
uvijek voljela, pogotovo kad mi je majka pravila pakao u nastojanju da
nas spoji, ali u posljednjih godinu dana zaista se jesam zagrijala za
njega.
Kad nije u blizini svojih prijatelja, zapravo je ljubazan i sladak.
„Halooooo?“ Odbrusi Hanna. „Slušaš li me uopće?“
„Razmislit ću o tome,“ kaţem joj.
„Pa, ako ne,“ zareţi, „Onda se stvarno moţeš oprostiti od
Alexandera. Ovo ti nikada neće oprostiti.“
Prekine vezu i ostanem s tonom biranja, dok me majka gleda.
Njezine oĉi uvijek se kreću prema meni, kao da mi katalogizira naĉine za
poboljšanje. I onda ih iznese, jedno po jedno, na noćnim obiteljskim
veĉerama.
„Je li sve u redu u školi?“ pita.
„Sve je u redu,“ kaţem joj.
Na trenutak je tiha, bacivši pogled preko ramena da se pobrine da
nema nikoga u blizini, da ĉuje njezino sljedeće pitanje.
„Kakvi su ti simptomi?“
„Nisu simptomi, majko,“ uzdahnem. „To su osobine liĉnosti.“
„Da, pa… bez obzira na to kako ih ti htjela nazvati, moraš znati da
još uvijek trebaš raditi na njima. Da radiš ono što si obećala.“
„Jeste,“ kaţem. „Radim sve što ţeliš.“
„Dobro,“ odgovara ona. „To je dobro, Tenly.“
Kuhinja je tiha, a razgovor uĉinkovito završen, kad ode bez ijedne
rijeĉi.
….

KASNIJE TE NOĆI se iskradem iz kuće i ĉekam na kraju bloka, za

ono što sam dobila upute.
Dolazi auto, a ja jedva vidim lica, kad me netko provuĉe kroz vrata.
Netko mi rukama prekriva oĉi, a ja sam već izbezumljena, dok mi
Alexanderov glas ne šapne na uho.
„Smiri se, dušo,“ kaţe. „To sam samo ja.“
„Što radiš ovdje?“ Pitam. „Trebala bih biti veĉeras na inicijaciji.“
„Došao sam ispratiti svoju djevojku.“ Uhvati me za ruku i osjećam
da me nervi popuštaju, dok mi miluje puls.
Trofej knjiga 52

„Jesi li nervozna?“ on pita.

„Ne,“ laţem. „I zašto rade obje inicijacije istu noć? Zar ne bi
trebale biti odvojene?“
„Ne,“ kaţe Alexander, ali ne daje dalje obrazloţenje.
„Sastajemo li se s drugim djevojkama negdje?“
„Da,“ kaţe. „Naravno. Ali moraš prvo proći prvi izazov.“
„Koji?“
On mi stavi nešto hladno na usne i tekućinu mi sipa u usta.
„Popij.“
Ne ţelim to uĉiniti. Cijela je stvar tako jadna. Ali znam da ću biti
zauvijek ismijana kao djevojka koja ĉak ni to nije mogla proći kao prvi
test, ako ne uspijem. A onda će majka biti na mom sluĉaju uništavanja
generacija napornog rada naše obitelji i ugleda.
Dakle, pijem tekućinu.
I jako me pogaĊa.
Ne da sam ikada zaista pila, ali djeluje jaĉom nego bih trebala. U
trenu sam ošamućena i zbunjena i cijelo tijelo je klonulo na sjedalu.
Alexander nešto govori, ali ne razumijem rijeĉi. Navalim na njega,
a onda se zaĉuo smijeh.
Zaspala sam.
Ne znam koliko smo u autu. Jer kad sam se probudila, mi smo
negdje drugdje. Hladno je i miriše na borovinu.
Mjesec je iznad mene i tu je prljavština i kamenje mi se zabija u
koţu. Pritišće i udara.
„Jebiiiiii ga, da,“ kaţe netko.
I previše mi je blizu lica. Nešto teško pada na mene, a kad mi se
pogled prilagodi, shvatim da je to Duke.
I onda shvatim da sam gola, a on je u meni.
Otvaraju mi se usta i ispuštam vrisak.
„Koji kurac?“
To je Alexanderov glas.
Ruka mi ide preko usta, a on je sada bliţe, govoreći mi na uho.
„Zaĉepi, jebote, Ten,“ šapne. „Samo moraš proći kroz ovo i oboje
smo unutra.“
Svi njegovi prijatelji su ovdje. Vidim ih i osjećam i to je izdaja koja
me presjekla poput vrućeg ţeljeza. Još uvijek vrištim ispod njegove ruke,
kad se Duke odmakne od mene i Alexander zauzima njegovo mjesto.
Mrmlja i nabija se u mene, gušeći me rukom.
„Stari, moraš je natjerati da zašuti,“ kaţe netko.
U kosi mi je ruka, a glava mi je tresnuta u zemlju. Jednom, dvaput.
Ponovno mi prijeti vrtoglavica.
„Stavi još sranja u piće i daj mi ga“, kaţe im Alexander.
Trofej knjiga 53

Nekoliko minuta kasnije, moja se usta otvaraju, a još mi tekućine

silazi niz grlo. Skoro sam se udavila, ali svejedno me prisiljavaju.
Što god da je, opet me ĉini mlitavom i beskorisnom.
„Konaĉno,“ promrmlja jedan od njih. „Sada je prevrni, pa da je i
ja mogu imati. Ne budi pohlepna svinja.“
Toliko je ruku na meni. Tijela me gnjeĉe.
Dobivam samo letimiĉne prizore noćne more, isprepletene
napadima nesvijesti. Ne znam koliko je dugo prošlo, prije nego ponovno
poĉnem osjećati nešto u udovima. U tom trenutku, pokušavam se boriti.
Ovoga puta netko mi pritisne ruku preko usta i nosa.
Ne mogu disati.
I ne mogu uzvratiti.
Ne više.
Posljednje što ĉujem, kad sve utihne oko mene je Alexanderov glas.
„Dao si joj previše. Koji kurac? Što ćemo sada uĉiniti?“
Vuku me kroz prljavštinu, bacaju u pliću rupu. Lišće i kamenje
struţu mi po koţi i zatrpavaju me ţivu.
Mrţnja mi se slijeva u ţeludac i curi kroz vene, crneći sve u meni.
Sve dok ništa nije ostalo. Ništa drugo osim zla.

….

MOJE PAŢLJIVO KONSTRUIRANO kraljevstvo kontrole se ruši

oko mene.
Voda za kupanje sada je hladna, koljena su mi podignuta uz prsa,
dok razmazujem osušenu krv s ruke po zidu.
Miješa se s kondenzacijom i tvori male crvene rijeke u pukotinama
ploĉica, cureći natrag u kadu i trujući sve oko sebe.
Izdaja, bol, potpuni gubitak kontrole.
To se dogaĊa iznova.
Došlo je vrijeme za rat i sada nema povlaĉenja.
Zarobljena sam u ovoj igri. Jedini izlaz je ostaviti za sobom trag
krvi.
Sve ću ih pobiti.
Natjerat ću ih da plate za svoje grijehe i jebeno ću pobijediti.
Ako Alexander misli da će me više ikada dodirnuti, moţe umrijeti
to misleći, dok mu zabadam noţ u srce.
Ali to nije dovoljno. Nije dovoljno za smirivanje vatre u meni.
Alexander i njegovi prijatelji nisu dovoljni.
Ima još netko zbog koga sam se suzdrţavala. A ja se ne
suzdrţavam. Bila sam fina, a ja ništa ne ĉinim jebeno fino. Rory Brodrick
me sada dva puta prešao.
Trofej knjiga 54

Da me veĉeras nije prekinuo, ništa od ovoga se ne bi dogodilo.

Ne bih ispala iz igre i obratila bih paţnju i Alexander me ne bi
uhvatio.
On samo stalno zajebe sve. Misli da me moţe popraviti, ali pokazat
ću mu. Nema popravke.
Postoje samo nasilje, ţelja i mrţnja.
A sada ću ga koristiti kao pijuna. Uzet ću Roryjevo krhko, ranjivo
malo srce... i igrat ću se s njim, kao s jebenom igraĉkom.
Prešli ste me, gospodine Brodrick? Bolje prekriţite svoje srce i
nadajte se da ćete umrijeti.
Trofej knjiga 55

Noć borbe.
Moja omiljena noć u tjednu.
Svaki ĉetvrtak sam u ovom skladištu. Uzimajući malo kretene, sa
jebenim sranjem.
Irci su prirodno roĊeni borci. I nisam iznimka po tom pravilu.
Volim opaliti nekog jadnog momka po glavi, jednako kao i sljedećeg.
To je ono što radimo.
A u to ulaze i svi momci. Pijenje i klaĊenje. Bodre me sa strane.
Mjesto je samo za stajanje. Smrad krvi i znoja i piva proţima zrak oko
nas. Ima i ţena. Mnogo ţena.
Uvijek su tu.
Obiĉno na kraju noći povedem jednu sa sobom. One znaju rezultat,
a znam i ja.
Leţerno. Uvijek neka bude leţerno. Ţele imati borca, a ja izbaciti
posljednji adrenalin.
Ali posljednjih nekoliko, one koje sam doveo kući, samo su
završile u nesvijesti na kauĉu jer sam bio isuviše pijan za uĉiniti bilo što.
Conoru je u glavi da nešto nije u redu sa mnom. Nešto me muĉi.
Veĉeras sam spreman dokazati da nije u pravu. Pogledom skeniram
guţvu, prije nego se uopće obraĉunam s Talijanom sa kojim se borim za
samo nekoliko kratkih trenutaka.
Već raĉunam pobjedu... jer priznajmo... ovaj je deĉko ušao ovamo s
Gucci mokasinama.
Dovoljno reĉeno.
U kutu je nekoliko plavuša, koje mi dobacuju osmijehe. Uzvraćam
im i zabljesnem ih rupicama. Djeluju magiĉno.
Trofej knjiga 56

Svaki put.
Ignoriram brinete u gomili. Jer postoji samo jedna brineta koju
ţelim. I ne volim usporeĊivati.
Nema usporedbe.
No, upravo kad Johnny zapoĉne s igrom i ja upoznajem protivnika
usred improviziranog ringa, jedna mi brineta ipak ulovi pogled.
I moram dvostruko pogledati, da budem siguran.
Zato što joj je lice pakleno pretuĉeno.
Scarlett.
U crnoj haljini i ravnim cipelama. Scarlett nikad ne nosi ravno, ali
veĉeras da, jer joj je i noga povrijeĊena. Naginje se ulijevo, pokušavajući
to ne pokazati.
Duboko udahnem kroz nosnice i puknem vrat i spreman sam ubiti
nekoga, kada se oglasi zvono i pogledam je posljednji put. Gleda pravo u
mene. Drţeći glavu visoko podignutu.
Ponašajući se kao da njezino lice nije svo sjebano i da ima svo
pravo doći ovamo i izazvati me.
Jer ona zna.
Zna da ću ubiti drkadţiju koji joj je to uĉinio. Ĉak i ako je moram
povezati lisicama za svoj jebeni krevet i liĉno izvući ime iz nje.
Ne mogu podnijeti ovo sranje.
Ne mogu podnijeti da je stalno vidim ovako sjebanu. Stvari koje
sebi radi. Naĉin na koji se stavlja u rizik.
Jebeni Kriste.
Moram negdje usmjeriti ovaj bijes.
Talijan me udari u vilicu, kad ne obratim pozornost, a to djeluje kao
pogodak s leĊa u mom školskom dvorištu za vrijeme tuĉnjave.
Ipak nije vaţno.
Idem na njega kao teretni vlak. Udarim ga tri puta u glavu i on
pada. Ne bori se ni kada se spustim na tlo i nastavljam ga udarati u lice.
Tek kad su me Lachlan i Ronan povukli s njega, shvaćam da je
jebeno nokautiran. I to nije dovoljno. Još mi previše adrenalina
preplavljuje vene. Jebe me u glavu.
I sve što vidim je Scarlettino lice.
Zato, kada Crow ne skine ruke sa mene, okrenem se i udarim ga. I
uskoro, idemo jedan na drugog, prije nego se pridruţe i drugi momci.
Potrebna su ĉetvorica da me obore na tlo i vrate mi razum.
To je Conor, iznenaĊujuće, kojeg slušam. Ĉini se da razumije ono
što drugi ne vide.
„Otići će, ako nastaviš glumiti idiota,“ kaţe mi. „I što onda?“
On je u pravu. I znam da je u pravu. Pomaţe mi da ustanem, a
Crow obriše krv s usana, pogled mu ide na Scarlett u gomili i natrag
prema meni.
Trofej knjiga 57

Crow je sada šef sindikata. Moj šef. A ja sam ga upravo napao, na

što nisam imao pravo.
Ali on razumije bolje od bilo koga. Nevolje sa ţenama. Nije bilo
tako davno, kada je skoro ubijen zbog svoje vlastite ţene.
Pa umjesto da mi kaţe da odjebem, da mi udari packu po prstima za
taj prekršaj, koji s pravom zasluţujem, kimne mi. Da odem k njoj.
Conor mi baca krpu i brišem krv s lica, prije nego se probijem kroz
gomilu. Ali mjesto gdje je Scarlett stajala samo nekoliko trenutaka prije,
sada je prazno. I nakon nekoliko minuta pregleda zgrade, shvaćam da više
nije tu uopće.
S njom je uvijek ovako. Igra maĉke i jebenog miša. Ona to voli.
Igrati se ljudima. Igrati se sa mnom, konkretno.
Ali veĉeras nisam raspoloţena za to. Niti općenito, po tom pitanju.
Prvo se odvezem do njezina stana. Unutrašnje svjetlo nije upaljeno
i nije kod kuće. Ušao bih unutra, da vjerujem da je tu ili da će se uskoro
vratiti, ali znam da neće.
Koji je god razlog da je veĉeras došla na borbu, brzo je to skinula s
uma. Ţena je neuhvatljiva, kao i uvijek.
Nakon što sam pregledao sva njezina uobiĉajena mjesta i provjerim
sa Mack da je nije vidjela, vratim se kući.
Planiram da se istuširam i presvuĉem, prije nego se vratim do nje,
ali kada sam ušao u kuću, za to nema potrebe.
Njezin parfem i dalje se osjeti na ulazu, a zasjenjeni profil sjedi na
prozorskom sjedalu. Koljena su naslonjena na grudi, prekriţenih bosih
nogu u gleţnjevima, dok bulji u mjesec.
„Kako si uopće znala gdje ţivim?“ Pitam.
Ne odgovara mi. Umjesto toga, ustaje i kreće preko poda u mom
smjeru, tiha i grabeţljiva.
„Scarlett?“
Prilazi preblizu. Ruke joj se pomiĉu niz moje grudi, prije nego su
joj vrhovi prstiju na mom vratu.
Znam što treba uĉiniti. Logiĉno. Ali upravo sada, s njezinim
rukama na meni, moj kurac preuzima razmišljanje.
Dakle, kada se podigne na prste i povuĉe mi glavu prema dolje,
popuštam joj. Ima meda na tim usnama, ali i uništenja u poljupcu. U
mraku je lako zaboraviti zašto je tu ili ako je vaţno, dok joj trgnem tijelo
na svoje i uhvatim je za dupe.
Ali kad joj pobjegne tiho cviljenje, brzo mi se sve vrati.
Odmaknem se, a ona me slijedi.
„Scarlett,“ upozoravam je. „Ne prilazi mi jebeno bliţe.“
„Jebi me,“ preklinje.
„Isuse Kriste.“
Trofej knjiga 58

Odlazim do zida i palim svjetla i svaka prolazna misao koju sam

imao da uĉinim upravo nestaje kada joj vidim lice izbliza. Opet se kreće
prema meni, poput lovca, samo šepa i boli je. Ona se igra s tim, kao da
nije ništa. Ali to nije ništa, ima tu puno toga i dojadilo mi je vidjeti je
ozlijeĊenu.
„Rory,“ šapne. „Trebam te.“
Glas joj je njeţan i sladak, ali oĉi mi govore o demonu u njoj koji
ţeli izaći i igrati se. Ona ispruţi ruku da opet preuzme kontrolu, ali
blokiram je pribadajući je tijelom uz zid. Prekriven sam znojem i krvlju i
prljavštinom, a nju nije briga. Njezine usne prelaze mi niz vrat i ona ne
samo da me ljubi, ona me kuša.
I jebi ga, ona je ĉisto zlo.
„Ţelim te,“ kaţe mi opet. „Ţelim te tako jebeno puno.“
„Ne, ne ţeliš.“
Hvatam joj lice rukama, pazeći da je ne povrijedim, dok pregledam
štetu. Zatvorim oĉi i udahnem. Pokušavam se smiriti, prije nego
progovorim.
„Ime.“
Ona ne odgovara, prstima stegnem njezinu ruku.
„Daj mi ime, Scarlett.“
„Zašto?“ zadirkuje. Kao da je ovo sve veliki jebeni vic. „Da moţeš
otići braniti moju ĉast?“
„Da,“ odgovaram. „Tako da mogu otići braniti tvoju prokletu ĉast.“
„Rory,“ uzdahne.
„Scarlett.“
U zastoju smo. Naše oĉi povezane. Tu je sitni treptaj emocija u
njezinu pogledu. Moţda krivnja. Ţaljenje. Ne znam.
Ali došla je k meni. Došla je s razlogom. Došla je u to skladište
toĉno znajući što bih uĉinio.
U prošlosti sam je uvijek gubio. Bjeţala bi, ĉim bi stvari postajale
previše teške. Kad je poĉela da se osjeća ranjivo.
Tada bih je pustio.
Zato što je nisam poznavao. Nisam imao pravo govoriti joj kako da
ţivi svoj ţivot, iako sam to ţelio. Kad sam saznao da je zajebavala
klijente umjesto da ih jebe, postojao je dio mene koji je odahnuo. Zato što
sam je ţelio za sebe. Nema sumnje u to. Ali postojao je još jedan dio
mene-onaj kom sam bio rob- da sam je ţelio spasiti.
Što se tiĉe ţena i djece, imam slabost.
Ne mogu jebeno podnijeti da ih vidim kako pate. I znajući što je
Scarlett sebi radila, izazvalo je svaki instinkt pećinskog ĉovjeka u meni.
Ono što sam ipak otkrio o Scarlett je to, da ona ne prima naredbe od
nikoga. U svom brodu i svom ţivotu, ona je jebeni kapetan. Nema
rasprave u vezi toga. Ne prihvata pomoć i ne pokazuje slabost.
Trofej knjiga 59

I minuta kada joj ĉovjek pokušava reći što da uĉini, ĉak i uz

najbolje namjere, ona će mu reći neka odmah odjebe.
Nepotrebno je reći da smo se od tada sudarali glavama.
Ali za sve postoji granica. I vidjevši je u modricama i krvavih
usana, odluĉio sam. Gotov sam sa igrom s njom. I upravo ću joj to dati do
znanja.
Prisiljavam joj pogled na svoj. Scarlett ne voli gledati ljudima u oĉi.
Imam predodţbu da se boji onoga, što misli da će oni tamo pronaći.
Uvijek se drţi strogo zatvorena.
Ali upravo sam napravio misiju da je upoznam cijelu. Pa bolje da se
navikne da joj bude neugodno.
„Ime,“ ponavljam.
Osmjehuje mi se izazovno.
„Zašto si to uĉinila?“ Pitam. „Zašto si došla tamo? Morala si znati
što ĉiniš. Morala si znati da ćeš me gurnuti preko granice, dušo. Postoji
samo tako malo što ĉovjek moţe podnijeti.“
„Pa što ćeš uĉiniti po tom pitanju?“ upitala je. „Ĉekaj, opet tvoj
talac?“
„Da,“ odgovaram joj.
Smije se, sve dok ne shvati da se ne šalim. Zatim pokušava otići
prema vratima. Hvatam je oko struka i drţim je. Tada ponovno kreće za
svojim noţem.
Scarlett je divlja poput ţivotinje. Kada se osjeća ugroţeno, zajebat
će sve što joj stoji na putu.
Tu sam lekciju nauĉio na teţi naĉin.
Hvatam je za zglob i ona pokušava s drugom rukom, koju takoĊer
uhvatim. U mojim je rukama mala. Previše krhka. Ne znam kako je tako
krhka djevojka toliko dugo preţivjela taj put, koji je sama odabrala.
„Nisam te namjeravala ponovno ubosti,“ laţe. „Pusti me.“
„Ne.“
Maleni treptaj panike kreće se kroz njezine crte lica, ali ona i dalje
igra hladno. Scarlett ne voli biti suzdrţana. Ali, kao što sam već rekao,
završio sam s maţenjem. Ona će se morati naviknuti na mene. I nauĉit mi
vjerovati.
Naginjem se tijelom, gurajući je na zid. Njezini zglobovi su
stegnuti izmeĊu nas. Oĉi joj se razrogaĉe kada me pogleda i lice mi se
spusti do njezina.
Prije veĉeras, nikad nisam imao zadovoljstvo okusiti joj usne.
Nikada mi nije dopustila da joj se toliko pribliţim.
Ali upravo sada, koliko god bila ranjiva i hladna, imam predodţbu
da to neće biti jedini put.
Oĉi joj se spuste na moja prsa, a ja se nasmijem. Naljutim je.
„Poljubi me opet,“ kaţem joj.
Trofej knjiga 60

Otvara usta, pripremljena s neĉim neprijateljskim. Ali ne dopuštam

joj da ide tako daleko. Moja usta sudaraju se s njezinim i zastenjem, jer
jebote... ona ima tako dobar okus.
Mislim da će me odgurnuti. Ili me moţda udariti glavom. Ali
umjesto toga, njezina se vilica opušta i ona popušta. To je opasna stvar,
kad mi samokontrola trenutno visi o niti.
Sve što ţelim je zakopati se u nju. Potvrditi na naĉin na koji je nitko
drugi ne moţe imati.
Ali ono što ţelim više od toga je njezino povjerenje.
A jebati je kao što to pokušava svaki drugi momak na ulici, nije
naĉin da se to postigne. Pa, iako mi uzvraća poljubac, a ja sam toliko tvrd
da bih mogao izbušiti rupu kurcem u zidu, povlaĉim se. Samo da ukopam
svoje lice u njezin vrat i udahnem je.
Teško diše, a napetost joj je u tijelu raspršena, barem malo. Pa sam
joj pustio zapešća, a ona mi klizi niz prsa i prema trapericama.
Tada joj se pogled susretne s mojim, topao poput brendija i tako
drugaĉiji nego prije nekoliko trenutaka.
„Jebi me.“
Zastenjem i posljednji put je stisnem u naruĉju prije nego se
povuĉem.
„Ti ćeš biti moja prokleta smrt, ţeno.“
Moje odbijanje pokreće da joj se oklop vrati na mjesto i opet je na
rubu bijega. Pa je uhvatim za ruku i odvuĉem niz hodnik u moju
kupaonicu.
„Što radiš?“ pita me, kad je podignem i posadim joj dupe na pult.
Posegnem za gumbom traperica i otvorim ih. Klizim niz patentni
zatvaraĉ, dok me promatra znatiţeljnim oĉima.
„Povjerenje je dvosmjerna ulica, dušo,“ kaţem joj. „Vjerujem da
ćeš ostati na mjestu. Inaĉe ti mogu obećati, neće ti se svidjeti, ako
ponovno moram doći po tebe.“
Ona mi se osmjehne u izazovu, pa spuštam traperice i odbacim ih.
Scarlett proguta, a njezin znatiţeljan pogled mi luta tijelom. Dajem
joj cijelu minutu da to uĉini, prije nego odšetam pod tuš i ukljuĉim ga. I
premda ne ţelim ništa više od toga da mi se pridruţi, pristajem dopustiti
da me ledeno hladna voda jebeno smiri.
Kad izaĊem, ona je još uvijek tu, noge joj vise s pulta. Zgrabim
ruĉnik i osušim se, a zatim pomaknem bokovima izmeĊu male praznine
njezinih nogu. Vukući prstima uz potkoljenicu do natuĉenog i nateĉenog
koljena.
Kad je dodirnem, ona se trgne.
„Ime,“ kaţem opet.
„Dopustit ću ti da me izvedeš na spoj,“ njezin je odgovor.
Trofej knjiga 61

Opet se naginjem i kušam joj usne. Samo na minut. Jer si ne mogu

pomoći. I zato što ţelim vjerovati da s njom napredujem, iako sam jebeno
sumnjiĉav.
Zatim joj zagladim kosu i pomjerim je preko ramena.
„Što moja djevojka voli raditi?“ Pitam. „Kad ne pravi jebeno sranje
po ulicama.“
„Tvoja djevojka,“ ruga se. „Za zapisnik, ase, ja nisam niĉija
djevojka. I stvarno bi se trebao drţati podalje od mene.“
Nasmiješim se, a ona se namršti i nije gotova.
„Mislim to,“ ponavlja.
„Uĉini sve što moţeš, Scarlett.“
Zuri mi u prsa i prstima pomiĉe preko tetovaţa, dok govori.
„Ovaj spoj,“ kaţe. „Moja igra. Moja pravila.“
„Reci mi koje stvari voliš. I vidjet ću mogu li ih ostvariti.“
Na trenutak razmišlja o tome, dok zamahuje nogama naprijed-
natrag na djeĉji naĉin, prije nego namigne.
Pokušavam se usredotoĉiti na rijeĉi, a ne na ĉinjenicu da je sve boli,
jer će me samo iznova uĉiniti ubojstvenim.
„Ne volim ljude,“ kaţe. „Ili slanje poruka. Ili namirnice koje su
naranĉaste. Crni sladić. Televiziju. Koncerte. Restorane. Klubove. Trţne
centre.“
Zašuti, dok je znatiţeljno gledam.
Tuţno je što se ona ĉak ni ne šali.
„Jesam li spomenula ljude?“ dodaje.
„Dvaput,“ kaţem joj. „Ali ja sam iznimka tog pravila.“
„Ne moţeš se proglasiti iznimkom pravila. Donositelj pravila to
mora uĉiniti.“
„Scarlett.“
Glas mi je upozorenje, koje zanemaruje.
„Samo ti to iznosim, Brodrick,“ kaţe. „Misliš da ćeš me napiti i da
ću se malo opustiti. Ali to se neće dogoditi. Ono što vidiš, to dobiješ.
Uvijek. Ja sam nevjerojatno jaka i vrlo oštra u pogledu doslovno svega.
Dakle, sada bi trebao nastaviti dalje i poštedjeti se problema neuspjelog
pokušaja.“
„Veĉeras jesam udaren u glavu,“ kaţem. „Ali se sjećam da si me ne
tako davno zamolila da pokušam s tobom, nakon što sam ušao na vrata.“
„Samo zato što sam imala trenutak, u kojem sam se pitala kako bi
to bilo,“ kaţe. „Ali taj trenutak je sada prošao.“
„Kako to misliš, kako bi bilo?“ Pritisnem je.
„Samo, znaš.“ Ona maše rukama u dvosmislenom smjeru. „Kako bi
izgledalo biti s nekim, tko me jebeno nije odbio.“
Scarlett je tupa. To je jedna stvar za koju sam saznao o njoj, otkad
smo se upoznali.
Trofej knjiga 62

Mack mi je jedne noći priuštila nebrojeno mnogo priznanja o njoj.

Kako je ona genij bez filtera i nema društvenih vještina. Da se nikad nije
uklopila, pa se nikad nije ni potrudila da pokuša da to promijeni. Ali ovo
priznanje me hvata bez obrane.
Zadnje što ţelim uĉiniti je uroniti u to s kim je bila prije mene. Ali
sada se ne mogu sprijeĉiti da pitam o tome.
„Nikada nisi bila s muškarcem koji te nije odbio?“ Ispitujem.
„Stvarno? Što je s tvojim deĉkima?“
„Deĉki?“ ona trepće. „Nikad nisam imala deĉka. Pa, ne još od
srednje škole.“
Ovaj put sluţbeno sam ošamućen šutnjom. Što je samo, ĉini se više
vrijeĊa.
„Kome treba jebeni deĉko?“ ProgunĊa. „Veze su samo glavobolja.
Nikada nisam shvatila zašto bi se netko htio staviti u takav pakao. I to
voljno. Moţda sam sadista, ali nisam mazohista.“
„Scarlett?“
„Da?“
„Prestani priĉati.“
Prestane. I odvojim nekoliko trenutaka da joj zapamtim rijeĉi kako
bi ih kasnije mogao prostudirati. Ali za sada mi samo treba da je izvedem
iz kuće prije nego je pojebem sve do sljedećeg tjedna.
„Spremi se,“ kaţem.
„Za?“
„Izvodim te veĉeras.“
Trofej knjiga 63

Ako je put u pakao poploĉan dobrim namjerama, onda moram

krenuti pravo za raj.
….

NE POSTOJI niti jedan dio mene koji se ikada osjećao loše što je
zajebao muškarca. Neki kaţu da moraš biti okrutan, da bi bio ljubazan.
Kaţem da morate biti okrutni da biste preţivjeli.
Nikome ništa ne dugujem. Pogotovo Roryiju.
Ali kad bacim pogled na njega, vozeći me ulicama Bostona kao da
mu je jebeno stalo, ţelim ići na duţe staze. Preko Lego kreveta.
Ako se kaznim, osjećam se bolje.
Ali ne mogu se kazniti, jer sam zarobljena u ovom automobilu i sve
što osjećam je on. Ĉist, poput oceana. On je super i s okusom mente i
koţom tamnog tena, a tijelo mu je pravi Alfa i stalno ga provjeravam kad
to i ne namjeravam.
Tijelo mu je ĉvrsto, ali ne kao moje. Otvoren je. Lijeno je prebacio
ruku preko upravljaĉa i zavalio se u sjedalo, majica mu se zateţe preko
prsa. On je tip za majice i traperice. Momak s rupicama. Momak za šale.
Momak za udarac-u-lice u ĉetvrtak naveĉer.
On je previše toga. Visok i leţeran i smiješan i sa zelenim oĉima.
A ja sam samo jedno i nisam mu djevojka.
Ali nije vaţno.
Odluĉila sam i ne odustajem. Pokušala sam ga upozoriti, ali ako
nije dovoljno pametan da sluša, ne mogu preuzeti odgovornost.
Ja sam lopta za uništavanje, a s takvima se ne zajebavaš.
Zajebavao se sa mnom i sad će mi pomoći i iskoristit ću ga, a na
kraju ću ga uništiti.
Trofej knjiga 64

Nije trebalo biti tako lako. I samo za Roryijevo dobro, nauĉit ću ga

ovoj lekciji. Jer nakon svega što sam mu već rekla i uĉinila, on mi ne bi
trebao vjerovati.
Vratio me u svoj ţivot, tek tako.
A znate što se dogaĊa s ljudima koji daju druge šanse, poput
slatkiša za Noć vještica? Zajebu se.
Nisam toster i ne mogu se ponovno spojiti. Ne moţeš me prikljuĉiti
u zid i uspostaviti vezu, tamo gdje je nije bilo prije. Jer ovako sam
programirana. Od roĊenja, sam bila pogrešna. Ti simptomi za koje je
majka znala biti kuja i kukati? Nisu bili simptomi. Bili su doţivotne
nevolje.
Nemam osjećaje za ljude ili predmete ili mjesta ili sentimentalnu
ĉeţnju za starim sjećanjima. Dok većina ljudi ima emocionalni kapacitet,
koji raste i pada u odnosu na objekt ili osobu, ja nisam imala takvu
prepreku.
Majka je znala da griješim, a nije moglo biti greški u našoj obitelji.
Ona me testirala. Krvni testovi i testovi govora, te mrlje od tinte i
dijagrami mozgova gmazova. U poĉetku je to bio poremećaj uĉenja.
Zatim društveni poremećaj. Moţda poremećaj komunikacije. Rijeĉ
spektar je uveden u sve, što je majka brzo stavila pod zabranu… jer te
vrste poremećaja nisu ţivjele na gornjoj istoĉnoj strani. Moţda u
Brooklynu. Ali ne u njezinu domu.
Jednom sam joj rekla da ne osjećam ništa. Da sam ravna linija. I
zauvijek sam ostala ravna. Rekla mi je da nikad ne govorim takve gluposti
i onda me poslala u internat na godinu dana.
Dakle, nikad više o tome nisam govorila.
Bilo je zadovoljstvo biti u pravu. U tome što sam ravna.
Ali sada postoji još nešto. Pretpostavljam granice mojih linearnih
emocija. Postoji pomak na liniji, kad ga pogledam.
Strah, presuĊujem. Zato što se nikad nisam osjećala tako opasno,
kao kad pomislim što bih mu mogla uĉiniti.
Rory nije ravna linija poput mene.
Sav je nazubljenih rubova i mekih kutova. Proturjeĉnost mraĉnoj
muškosti i mekom humoru. Ali iznutra osjeća.
A ja sam djevojka koja će ga natopiti petrolejom, prije nego
zapalim šibicu.
Tih je šapat savjesti koju nisam znala da imam, govoreći mi da se
klonim. Ali destruktivan dio mene ţeli ga kazniti.
Ţelim ostati linearna. Jer je lakše. I poznato je. Ali to je kao jedan
od onih monitora srca, kad nekoga vrate u ţivot. Mogu vidjeti male
vrhove i doline kako se već formiraju. Ravna linija je promijenjena.
Sjajno, kad je prije bilo nevjerojatno.
Trofej knjiga 65

Predugo buljim u njega i on to osjeća. Pogled mu se premješta na

mene, sumnjiĉavo.
Zna da se nešto dogaĊa. Jer mu drugaĉije nikad ne bih došla. Dakle,
moram mu dati razlog. Nešto da pomisli da mi treba. Napravit ću ga
dobrim vojnikom. Clyde mojoj Bonnie. I mi ćemo zajebati sve koji su me
ikada prešli, prije nego se okrenem protiv njega.
Jer na ovom svijetu, moţete se osloniti samo na sebe.
I ovo ću završiti. Na ovaj ili onaj naĉin.
Rory se zaustavi na parkiralištu Slaintea i ugasi motor. Ovo je
utoĉište irske mafije. Sjedište, ako baš hoćete. Striptiz klub i kockarnica i
tko zna što jebeno još. Mack je bila tu plesaĉica svega dvije sekunde, prije
nego je Crow došao i oţenio je, pa znam malo o mjestu.
Pitanje je sada, što mi ovdje radimo.
Rory se vratio svojoj normalnoj djeĉaĉkoj osobnosti, okrene se na
sjedalu i namigne mi. Posegne mi za rukom i njegova je topla i velika i
ţuljevita od borbe.
„Ime?“ on upita.
Ovo je moja prilika. I tu dolaze krušne mrvice. Rory ne moţe
odoljeti pomoći ţeni u nevolji. Dakle, bacim mu kost. Navest ću mu
legitiman razlog zašto se trebam zadrţati tu neko vrijeme.
„Stvar je u tome...“ kaţem tiho. „Ime nije vaţno.“
Rory me ne prekida. To je ono o njemu. On nije kao većina
momaka. On zapravo sluša ono što imam za reći. I kad god priĉam,
njegove su oĉi uprte u moje lice, a ne u tijelo.
To mi je nepoznato i ĉini da mi je neugodno. Izloţeno i sirovo.
Puna zavoja i vrhova, koje ţelim pregaziti u ravnu liniju, gdje i pripadaju.
„Igra je izgubila privlaĉnost,“ nastavljam. I ovaj dio je zapravo
istina. „Nema je već neko vrijeme.“
Roryjeve su oĉi tople. Laknulo mu je. I mali osjećaj smirenosti,
ispario je u dosadu. Naravno, sretan je. Pokušava mi diktirati naĉin na koji
ţivim svoj ţivot. Baš kao i svi ostali.
On nema pravo da mi sudi.
Jebeni mafijaš pokušava reći kurvi da joj je ţivot pogrešan. Ulazi
mi pod koţu i tu ţivi, ali mu to ne dam do znanja.
Ova mala šarada bit će brza i gruba, kako on to voli. On je vjeĉni
neţenja. Vidjela sam ga u borbi. Ţene mu vise s ruku. Ţivot kojim ţivi je
brz i teţak. Visoki oktan.
Sve manje mu ne bi pruţilo isto zadovoljstvo.
Muškarcima lako dosadi. Monogamija im nije prirodna. To je
ĉinjenica.
I Roryju bi bilo dosadno sa mnom, bez obzira što sam sebi govori.
Oduševljava ga samo potjera. A da ga upravo ne zajebavam, sjebao bi me
samo za nekoliko kratkih mjeseci. Nema pitanja o tome.
Trofej knjiga 66

Što mi daje snagu s kojom trebam ići naprijed, s mojim laţima.

„Ţelim van,“ kaţem mu. „Ţelim nastaviti dalje. Ali ja samo…“
Drţim ga, okrećući se da pogledam kroz prozor, dok trljam ruke
niz haljinu.
„Moram se prvo pobrinuti za samo nekoliko tankih krajeva. I
trebam tvoju pomoć u tome.“
„Dušo, znaš da ću se uvijek brinuti za tebe. Sve što si trebala je
samo mi to reći.“
Gutam knedlu u grlu, ali laţne suze koje sam doĉarala, ne osjećam
ih više tako laţnim. Ne znam što se trenutno dogaĊa u meni.
Bez obzira, Rory to mora vidjeti. Prstima mi prelazi niz lice, njeţno
i sa puno poštovanja.
„Kasnije ćemo riješiti detalje,“ obećava. „Ali za sada, izgleda da bi
ti dobro došla jedna doza zabave.“
Zabava? Ne znam ni što je to. Ali svejedno kimnem. Promatram ga
kao da sam normalna djevojka, koja moţe nastaviti normalno da izlazi na
spoj. Ili tako nešto.
Rory mi kaţe da ostanem na mjestu i izaĊe oko automobila, kao
nekakav gospodin. Otvara mi vrata i pomaţe da izaĊem, obavijajući mi
ruku oko ramena, dok idemo prema straţnjim vratima.
No prije nego uĊemo u klub, zastane kako bi se nagnuo i šapnuo mi
na uho.
„Dat ćeš mi ime, dušo.“

…..

RORY ZAOBILAZI bar i plesni prostor i odvede me izravno u

podrum.
Prostor je glasan i ispunjen Ircima i mješavinom drugih vrsta.
Razne aktivnosti kockanja obiluju po cijeloj prostoriji, a konobarica trĉi
da posluţi piće, dok muškarci piju i puše.
Buka i klaustrofobiĉna atmosfera ubadaju me u glavu, smiješim se i
stvarno ne mislim to. Sva su mi osjetila preopterećena. Stvar u mom
mozgu je ta, što ne radi s toliko podraţaja. Ali imala sam cijeli ţivot za
vjeţbe, pa sam ga iskljuĉila i usredotoĉila se na stvari koje se trebaju
uĉiniti. Kao hodanje i disanje, te promatranje i kimanje, kad me Rory
upoznaje s nekim.
Odvede me do stola za poker s jednom rezervnom stolicom i
sjedne, povlaĉeći me na krilo, kao da sam mu trofej za noć. Ostali
muškarci za stolom dobacuju mi letimiĉne poglede, ali se ne usuĊuju ništa
reći.
Ovo je muška igra. Oĉigledno, ovdje sam zbog dekorativne svrhe.
Trofej knjiga 67

No nakon što Rory susretne svaki njihov pogled, prestaju me

gledati i pronalaze druge toĉke fokusa. To je promjena ritma, ako sam ga
ikada imala i malo se opustim kad nam naruĉi piće.
Pita me što ţelim, a ja sama kaţem konobarici.
Brblja se oko stola prije poĉetka igre, ali Rory ne sudjeluje.
Njegovo lice je na mom vratu i on me ponovno udahnuo i to javno
prikazivanje mu nije problem, ali meni jeste. Kaţem mu to, a njegova
ruka obavija mi struk i povlaĉi me natrag na prsa.
„Igraš poker?“ on pita.
„Ne znam kako.“
On se pomakne ispod mene i tvrd je. Neugodno, nema sumnje. Dok
ga dupe pritišće i nema olakšanja.
Postoji dio mene koji to voli. Da ga muĉim. Opet se osjećam kao ja.
„Mislim da će ti se svidjeti,“ kaţe. „Nalet adrenalina, a da zajebeš
svakog momka koji ništa ne sumnja.“
Bijesno ga gledam i on mi uzvrati rupicama. Njegov potpisan
potez.
Djelitelj sjedne i privuĉe nam paţnju.
Stol se smiruje, dok se karte dijele i svi se pretvaraju u ljudske
statue. „Ne ţele ništa odati,“ šapne mi Rory na uho i mislim da bi moţda
bila dobra u ovoj igri.
Moţda ne znam igrati poker, ali znam proĉitati lica. A neki od ovih
momaka, iskreno reĉeno, bez veze su.
Prvih par rundi samo promatram. Rory mi šapuće, kako bi objasnio
poteze koje povlaĉi sa kartama i uĉim pomalo dok traje. Ali ljudi su ti
koje gledam. I nakon otprilike dvadesetak minuta znam da je ćelavi
muškarac nasuprot nas nervozan, jer svi izlaze.
To je duboki instinkt.
Šapćem teoriju Roryju na uho. On baci pogled na mene i onda bez
pitanja, potpuno vjeruje u moju prosudbu.
Kad je prisiljen pokazati ruku, sretna sam što vidim da sam bila u
pravu.
Ostatak veĉeri protjeĉe na sliĉan naĉin. Ostanemo do dva ujutro.
IzmeĊu Roryijeve vještine u igri i mojih dojava, sakupljamo hrpu
gotovine. Iscrpljena sam i oĉi me bole, kad me Rory odvuĉe od stola.
„Već odlazimo?“ Pitam.
Rory se smije i zamrsi mi kosu, kao da sam dijete.
„Bolje da prestanemo, dok smo u prednosti, dušo. Ali ne brini,
vratit ćemo se. Mi smo dobar tim.“
„Ţelim imati mjesto za stolom,“ kaţem. „Svoje mjesto.“
Opet mi se nasmiješi i odmahne glavom. „Ţenama nije dopušteno.
Klupska pravila.“
„Pa to je sranje.“
Trofej knjiga 68

„Moţeš to vidjeti sa Lachlanom,“ kaţe on.

„Ili bi me jednostavno mogao odvesti negdje, gdje nije 1950.“
Zastaje pred vratima, kako bi to razmotrio.
„To nije loša ideja.“
Opak osmijeh mi se širi licem i nema veze s pokerom. Mislila sam
da će ovo biti izazov, ali evo ga, postavljanje temelja za mene.
On jednostavno nema pojma, to je zapravo najgora ideja ikad.
Trofej knjiga 69

Scarlett je ušuškana u moj krevet, a Conor je tu da se brine o njoj,

pa odlazim u teretanu na sastanak s deĉkima.
Crow i Mick već u ringu sparinguju, dok drugi momci viĉu sa
strane poput gomile ţena.
Skidam majicu i bacam je sa strane, prije nego uĊem u kut ringa i
puknem vrat.
„Je li tko za kaznu u glavu, ovog divnog jutra?“
„Netko je danas uţasno veseo,“ primjećuje Mick. „Tko ti je stavio
osmijeh na brojĉanik?“
„Gospodin nikad ne ljubi i o tome priĉa.“ Namignem mu i Kosaĉ
mi se pridruţuje da dobacimo koji udarac.
Nikad nije bio za sparing, budući da mu općenito nedostaje
samokontrole da prestane, dok netko ne umre, ali je puno smireniji od kad
je zauzet sa svojom gospoĊom. On je jedan od najboljih momaka koje
sam ikada imao zadovoljstvo upoznati.
Jutros nam baš i ne ide previše teško. Samo mali, lagani sparing.
Većina momaka još uvijek ima mamurluk od sinoćnjih smicalica.
Kad im sve prepustim, Crow me prati do vrata da popriĉa sa mnom,
prije nego krenem.
„Mogao bih veĉeras imati dodatnog muškarca u klubu za ispostavu
pošiljke. Mack je palo na pamet da moram biti kući ranije. Dakle, moţeš
li to uĉiniti?“
„Veĉeras planiram izvesti svoju gospoĊu,“ kaţem. „Zar Conor to ne
moţe uĉiniti?“
Trofej knjiga 70

Crow premješta pogled na ulicu, a oĉi mu se pomiĉu prema gore i

dolje iz navike. Po izrazu lica, znam da ima nešto za reći. A imam i
osjećaj da mi se to neće dopasti.
„Sada si sa Scarlett, je li tako?“
„Pa što, ako jesam?“
Crow moţe biti šef, ali on mi sigurno neće govoriti s kim mogu, a s
ĉime se ne mogu nositi.
„Stvar je u tome,“ kaţe, „Moraš znati da je udarena u glavu, Rory.“
Slegnem. „To samo sve ĉini zabavnijim. Znaš, luĊe su divlje.“
„Ovo nije jebena šala.“
Izraz mu je ozbiljan i pretpostavljam da ne namjerava popustiti.
Nikada ne shvaćam stvari previše ozbiljno, a ponekad, to je problem za
Crowa. Ozbiljan je, po njihovom dolasku.
„Znam da je ona Mackina prijateljica,“ nastavlja. „I djeluje odano.
Za Mack. Ali nekom drugom. Ne znam.“
„Na što ciljaš?“
„Samo da imaš poznate slabosti prema ţenama u nevolji i mislim
da te ona ismijava.“
„Pa, ako je to sluĉaj, onda je to moja briga da je riješim,“ kaţem.
„Ne ĉini li se pomalo ĉudno, što je sada tako slatka prema tebi, kad
prije samo dva mjeseca nije mogla ni stati da te pogleda?“
I evo ga. Crowova iskrenost.
Da je netko drugi, moţda bih ga opalio u glavu. Jedino što znam da
je Crowu u srcu moj najbolji interes. Nije prošlo tako dugo kad ga je
Mack prevarila i lagala u potrazi za njezinom nestalom prijateljicom
Talijom. Došla mu je s lošim namjerama i za poĉetak nije vjerovao ţeni.
Izigrala ga je, baš kako je i sumnjao da bi mogla. A sada su sretno
vjenĉani s klincem i još jednim na putu.
Zato ga ostavljam na miru, jer ga ništa što kaţem neće uvjeriti, dok
to sam ne vidi.
„Nije ništa ozbiljno,“ kaţem. „Upravo imamo dozu zabave. Bez
štete, bez greške. Ne moraš se brinuti o tome, prijatelju.“
Razmatra na trenutak, prije nego mi kimne. Još uvijek mu se ne
sviĊa taj pojam, ali je izgovorio svoje i zna da sam odluĉio.
„Pretpostavljam da se onda vidimo sutra,“ kaţe.
„Pretpostavljam da se vidimo.“
…..

DANAS JE SUBOTA, što znaĉi da imam još jednu stvar na

dnevnom redu, prije nego što krenem kući. Bila tu ţena ili ne.
Svake subote, obavezno, navratim u posjet Niallu.
On je bivši šef Sindikata MacKenna, prisiljen u prijevremenu
mirovinu kad mu je srce poĉelo zadavati nevolje.
Trofej knjiga 71

Zvonim na vrata i njegova me ţena uvodi i, kao i obiĉno, tu je topli

zagrljaj i ponudi mi šalicu kave i malo kolaĉa. Obiĉno bih to prihvatio, ali
budući da me Scarlett ĉeka, odbijam.
Niall je u svom uredu, ĉita. Mršaviji, od kad sam ga zadnji put
vidio i jebeno mu je dosadno, oĉito. Boli me što ga vidim takvog. Znam
da i njega boli. Ali mi gestikulira toplim pogledom, na isti naĉin kao i
uvijek i kaţe mi da sjednem preko puta njega.
Sjednem. Niall podiţe prst, dok završava stranicu na kojoj je, a ja
se zavalim u stolici i prebacim nogu na suprotno bedro.
Taj mi je ĉovjek poput oca. On mi je promijenio ţivot i zauvijek ću
mu ostati u dugu.
Niall me nauĉio svemu što znam. Od kad sam bio samo mlad
momak, radio u njegovoj trgovini kao dostavljaĉ namirnica. A onda, s
trinaest godina, kad mi se cijeli svijet prevrnuo naopako, dao mi je ĉvrsto
tlo na kojem mogu stajati.
Po navici, namještam srebrni sat na zapešću. Onaj koji se zaustavio
na deset i ĉetrdeset tri, prije više od dvadeset godina.
Tada sam postao muškarac.
I kad me Niall uveo u ovaj ţivot.
Nauĉio me kako biti brz. Nauĉio me kako se boriti. Kako upravljati
bijesom, s kojim se nisam mogao snalaziti.
I vjerojatno najveća stvar koju je za mene uĉinio, bila je da nikad
više ne spominjemo tu noć. Da nikad ne govorimo o stvarima koje je
uĉinio za mene. Ono što sam ja uĉinio. I razlog zašto mu dugujem odanost
i moj ţivot.
Nemam ništa osim poštivanja ovog ĉovjeka. I moje braće. Svakoga
koga je sam provjerio. Uvijek ću se boriti za njih.
Niall odloţi knjigu i namjesti naoĉale, gledajući me preko okvira.
„Gdje je moj viski?“
Izvuĉem pljosku iz jakne i gurnem je preko stola poput narkobosa,
oba su nam pogleda na vratima. Ako njegova gospoĊa sazna da sam mu
krijumĉario viski, uhvatit će nas za muda.
Niall otvori bocu bez pretvaranja i uzima gutljaj, prije nego je
gurne u donju ladicu radnog stola.
„Dobra stvar,“ kaţe. „Ti si dobar deĉko.“
„Kako ide bitka?“ Pitam.
„Pretpostavljam dobro koliko se moţe oĉekivati,“ odgovara.
„GospoĊa me natjerala da jedem sve vrste kartona, za koje tvrdi da su
hrana. Zrnati obrok i suhi tost i sliĉno.“
„Ona te samo pazi.“
Kimne i nasloni se na stolac, izraz mu je zadovoljan.
„Prošlog tjedna sam razgovarao s tvojom mamom.“
Trofej knjiga 72

„Da?“ Ovo je za mene vijest. „Razgovarao sam s njom u nedjelju,

nije mi to spomenula.“
„Kaţe da je zabrinuta za tebe,“ kaţe mi Niall. „Da se nikad nećeš
smiriti i dati joj unuke. Zaduţila me sa zadatkom da ti naĊem dobru
ţenu.“
Oboje se nasmijemo toj ideji, a onda se malo opustim.
„Ne moraš se brinuti,“ kaţem. „Sasvim sam sposoban pronaći sebi
vlastite dame.“
„Da, jesi,“ odgovara Niall. „Problem je samo u odabiru jedne od
njih, s kojom se moţeš igrati u kući.“
Ne znam zašto izgovaram sljedeće rijeĉi. S obzirom, da sam tek
jutros rekao Crowu da stvari izmeĊu mene i Scarlett nisu ozbiljne. I nisu.
Ali moţda bih htio da budu. Moţda ih mogu vidjeti kako idu u tom
smjeru.
„Pa nemoj reći mami da ide birati porculan,“ kaţem, „Ali mislim da
sam pronašao nekog za zadrţati.“
IznenaĊen je priznanjem, ali u osmijehu mu je olakšanje.
„Bit će joj jako drago to ĉuti. Uvjerila je sebe da si toliko uništen
zbog ĉitavog posla tvog oca, da te sve doţivotno udaljilo od braka.“
Prebacujem se na stolcu i spuštam pogled na stol. Niall nikad ne
spominje mog oca i to s dobrim razlogom. To nije tema da je obnovimo.
Samo jednom.
Tek kad mi je trebalo da se riješim njegova tijela i Niall je preuzeo
brigu za to. Nikada to nije spomenuo. Do sada. I nije to tema koja me
posebno zanima.
„Stvar je u tome, deĉko,“ kaţe, „Ako sam išta nauĉio kako me srce
poĉelo izdavati, jest ovo. Moraš dopustiti da prošlost ode, da nastaviš
dalje. Ţivjeti u sadašnjosti. I dok sam vjerovao maminim instinktima,
imao sam isto mišljenje o tebi, već neko vrijeme.“
„Na što ciljaš?“ Pitam.
Kima prema satu na mom zapešću. „Nije li krajnje vrijeme da
skineš tu stvar, momĉe?“
Tapkam napuklo staklo i odmahujem. „Ne znaĉi mi ništa. To je
samo sat.“
„Ne slaţem se,“ kaţe Niall. „Taj sat-i krivnja koju nosiš- predugo ti
teţi. Rory, ako sam nešto nauĉio o tebi, to je ovo. Upravo kad namjeravaš
uĉiniti nešto dobro, odeš i sve uništiš.“
U sobi je tišina, ne mogu pronaći rijeĉi za raspravu s njim. Ĉak i da
ih imam, ne bih. Uvijek sam vjerovao Niallovoj prosudbi. Njegovu
savjetu. Ali trenutno ne znam ţelim li vjerovati da su stvari koje govori
istinite.
Trofej knjiga 73

„Kaţeš da si našao dobru ţenu.“ Niall se nagne naprijed i naslanja

laktove na stol, pogleda udubljenog u mene. „Zato ne idi i ne zajebi sve
onako kako to uvijek uradiš.“
Trofej knjiga 74

Nisam dobra za tebe. Dobit ćeš samo jedno upozorenje.

….

RORY je tih kad doĊe kući.

Neraspoloţen i drugaĉiji i iznenaĊen što me vidi još uvijek tu.
Ne bi trebao, budući da je ostavio Conora sa zadatkom da pazi da
ne pobjegnem od njega.
Razmišljala sam o odlasku. Otprilike svake dvije sekunde.
Razmišljala sam reći Conoru i Royceu i Roryju i svim ostalim da se
jebu i odjebem iz ovog grada. Ali kamo bih otišla? Boston je moj dom.
I završila sam s bjeţanjem.
To je bio jednokratni ugovor. I nemam to namjeru ponoviti.
Rory je dobar promatraĉ. Više od većine muškaraca. On mi
primjećuje napetost u tijelu. Pitanja u oĉima. Sumnju koja je uvijek tu,
kad god je u blizini.
Prelazi preko sobe i privuĉe me k sebi. I dopuštam mu to. I
dopustila sam mu da mi obuhvati lice rukama i pogleda me u oĉi i spusti
svoje usne na moje.
Miriše po suncu i oceanskom zraku i ima okus gladi.
Nikad nisam bila s muškarcem svojom voljom. Niti jednom.
Bez momaka. Samo spojevi na jednu noć. Bez izlazaka.
Tko ima vremena za to?
Nisam ništa propustila. Nikad nisam ţeljela više.
Ali kad mi Rory privuĉe tijelo uz svoje, štiteći me od vanjskog
svijeta, u meni nastaje znatiţelja koje prije nije bilo.
Mogu li ga ţeljeti na ovaj naĉin? Sa ĉistim mirisom i osunĉanom
koţom i ĉvrstim tijelom. Morao bi biti na dnu, jer ja uvijek kontroliram.
Trofej knjiga 75

Što znaĉi da bih morala obaviti sav posao i ne znam sviĊa li mi se

ta ideja. Nije da mi je stran naporan rad, ali mora postojati na kraju
nagrada, a ne znam postoji li u ovom sluĉaju.
Razmišljanje o tome, tko bi trebao biti na vrhu i raditi sav posao,
prestaje kad se povuĉe. Hladno je bez njegova tijela oko mog i najeţim se,
a Rory skine duksericu i pruţi mi je.
„Ovdje je malo hladno,“ ispriĉava se. „Mjesto još nema centralno
grijanje. Još se renovira.“
„Vidim to.“
Cijelo jutro provela sam u njegovom momaĉkom dijelu,
razgledajući. Ploĉe od suhog zida i stolarske opreme na sve strane i
mjesto je prašnjavo i daleko od završetka. Pod je podignut i nedostaje
polovica zidova. Ali s prostorom i dok mi um popunjava praznine, sve
vidim drugaĉije.
Pokušala sam zamisliti onako kako bi ga Rory vidio. Kao obiteljski
dom, jer postoje tri spavaće sobe. Stvarno će uĉiniti centralnim dijelom
kuhinju u kojoj pretpostavljam da zamišlja, da će sjesti da veĉera sa
suprugom. Djeca će se igrati u dnevnom boravku, a vjerojatno će tu biti i
pas i maĉka.
Ovdje će se skrasiti. Stvoriti ţivot.
Uzevši u obzir, ako ga do tada ne sjebem do kraja, kada završim.
U ustima mi nije ostala slatkoća Roryijevog poljupca. Sad je gorko,
trznem se i mrzim tu ţenu i naravno i ne poznajem je. Ali moţda će biti
bolje, ako ga zajebem toliko da je nikad ne upozna, jer ću tada dobiti ono
što ţelim, ĉak i ako ne znam zašto to ţelim.
„Radiš sve sam?“ Pitam, jer moram nešto reći i da ne razmišljam o
ovome.
„Da.“ On kimne. „Uglavnom. Momci tu i tamo pomognu. Ali
posao mi se sviĊa. Drţi mi uposlene ruke.“
„Misliš, kad ne tuĉeš nekoga ĉetvrtkom naveĉer?“
Nasmiješi se i sve su rupice tu, ali ja mu ne uzvraćam osmijeh, jer
sam stvarno razmišljala što još radi s rukama.
Okrećem se i odlazim do izloţenog zida od opeke, na drugom kraju
prostora.
„Zadrţavaš ovo?“
„Sad kad si ga dotakla,“ odgovara. „Kako bih mogao ikada
podnijeti da se rastanem od toga?“
Bacam mu pogled preko ramena i hvatam ga kako mi bulji u dupe.
Što je olakšanje.
Poĉela sam se pitati.
Uvijek se povlaĉi baš kad stvari uzimaju zamah, a to je problem s
kojim nisam upoznata.
„Uţivaš u pogledu?“
Trofej knjiga 76

„Uvijek,“ nasmiješi se. „Još bolje bih uţivao tuširati se, za otprilike
dvije minute od sada.“
„Oprosti.“ Zijevam. „Tuširala sam se jutros, dok sam te ĉekala. Što
se neće ponoviti, usput reĉeno.“
Rory se i dalje drţi ideje da idem pod tuš s njim i sada izvlaĉi
veliku artiljeriju. Skida majicu i izvlaĉi pojas hlaĉa.
Zaboravlja tko sam.
Amater.
„Posljednja šansa.“
On namigne, a ja se nacerim.
„Bez mene. U svakom sluĉaju moram otići kući i uzeti odjeću.“
„Odvući ću te,“ kaţe. „Treba mi desetak minuta.“
„Naravno.“
Uputim mu mlitav pozdrav i posadim dupe na kauĉ, opet lupkajući
prstima po bedru.
„Scarlett.“
Roryijev je glas ozbiljan. A nikada nije ozbiljan. Pa se okrenem i ne
sviĊa mi se ono što mu vidim u pogledu.
„Nemoj mi više nestajati.“
Osmijeh mi je slab, a i uvjerenje takoĊer.
„Ne bih ni sanjala o tome.“
Trofej knjiga 77

Scarlett je tiha, dok se vozimo do njezina stana.

I nervozna.
Ne pitam je o tome, jer će joj to dati samo razlog da se izvuĉe od
našeg spoja veĉeras. Što je bila njezina ideja.
Nisam imao pojma da ću ići sve do New Yorka da odigram karte,
ali ako mi to donese malo vremena s njom, prihvatam.
Ne dopušta mi da joj otvorim vrata automobila i ostavlja me da
jurim za njom uz stepenice. Naranĉasta maĉka je pozdravlja na vrhu i
oklijeva kao da ţeli da ga pomazi, ali baci pogled preko ramena i odluĉi
se protiv toga.
Scarlett to nikad ne bi mogla znati, ali toliko vidim sebe u njoj.
I vidim naĉin na koji sam mogao postati, da me Niall nije uzeo pod
svoje i pomogao mi srediti sva sranja.
Sasvim je oĉito da nitko nikada nije uĉinio isto za Scarlett. Ne
prihvaća usluge, suosjećanje, pa ĉak ni ljubaznu rijeĉ. Mrzi svijet i sve u
njemu. A iznutra, ispod te laţne slatkoće i laţi, ispunjena je bijesom.
Ne ţeli da to itko zna. Da vidim ranjivost u njoj. Dobro sam
upoznat s tim osjećajem. Zbog toga sam znao prebiti jebene uvijek-
zaljubljene momke, koji su mislili da bi mi mogli što reći.
Mislio sam da me to ĉini muškarcem, ali sam postao svoj najgori
neprijatelj. Postao bih moj otac. I nisam mogao zadrţati poklopac bijesa.
No, sada su stvari drugaĉije. A i ja sam.
Ljudi me nikada ne shvaćaju previše ozbiljno jer se uvijek šalim.
Scarlett takoĊer misli da me shvatila.
Trofej knjiga 78

Zato kad radi ovakve stvari-kad neće stati da pomiluje maĉku koja
ţeli njezinu paţnju, zbog straha od onoga što će to otkriti o njoj-ne
prozivam je zbog toga. Ali pravim zabilješku o tome. Biljeţim sve što
radi.
I jednog ćemo dana raspakirati ovu prtljagu koju nosi naokolo.
Ne danas.
Scarlett gurne kljuĉeve u vrata i nastavi sa bravama. Njih šest. A
ako je njih šest na njezinim vratima, mogu samo zamisliti koliko ih je na
srcu.
Kad je uspjela otvoriti barikadu na stanu, pušta nas unutra.
Smirujem pogled nad kaosom, dok Scarlett diskretno provjerava
svaku sobu radi nevidljivih prijetnji.
Opet, ne prozivam je zbog toga, jer koristim priliku da upoznam
njezin osobni prostor.
Stan je mali, ima samo osnovni namještaj. Bez fotografija, ukrasa,
samo obiĉni bijeli zidovi i cijela hrpa knjiga.
Knjige na svakoj površini. Kauĉu. Pultu. Stolu. Sve su oznaĉene na
razliĉitim mjestima, a ja provjeravam par njih, kad ne gleda što ţeli vidjeti
po što se vratila.
Postoji više primjeraka istih knjiga.
Hamlet i Veliki Gatsby.
Druga je ona koju mi je ranije spomenula.
Nemam pojma o knjigama, ali Scarlett je opsjednuta. Kad se vratila
u sobu i uhvatila me kako listam stranice, još je gore nego što sam mislio.
Ona mi je zgrabi iz ruku, izbezumljena zbog mogućnosti da pokuša
pronaći toĉnu hrpu iz koje je ta knjiga. Pogled joj prelazi po sobi,
izbezumljen na naĉin koji nisam vidio prije, kad pokaţem na hrpu kraj nje
na pultu. Ona je ostavlja i tada primjećuje da se još jedna knjiga i dalje
zadrţava u mojoj drugoj ruci.
„Vrati mi to,“ ljuta je. „Ne moţeš samo ići okolo uzimajući tuĊe
knjige.“
„Oĉigledno ne,“ slaţem se.
Ruţiĉasto rumenilo razlije se po njezinim prsima i Isuse Kriste ona
se zacrveni. Ja se smijem, a ona je lijepa, ĉak i kad je ljuta, kao što je
sada.
„Neću ih više dirati,“ uvjeravam je.
Pokušava opravdati postupke.
„Ako je samo pomakneš, neću je kasnije moći pronaći.“
Ne znam kako ih sada pronalazi, ali ne govorim joj to. Njezini
problemi kontrole dublji su nego sam to ikada mogao zamisliti. Ovo je
njezina potpuno nova strana, unutar ovog prostora. Njezina ranjiva strana.
„Sjedni na kauĉ, dok se odijevam,“ izlaje, dok pokazuje na drugu
stranu sobe.
Trofej knjiga 79

Umjesto toga, zgrabim je i povuĉem na sebe, ruka mi se zaplete u

dugim pramenovima kose na straţnjoj strani.
„Scarlett, sviĊaš mi se. Ali ne primam naredbe od nikoga. Dakle,
moraš to proći kroz svoju jebenu glavu, prije nego ponovno tako
razgovaraš sa mnom.“
„Zašto onda jednostavno ne odjebeš,“ predlaţe.
Mrzovoljna je, a ja tvrd i prsti su mi stegnuti u kosi, povlaĉeći joj
glavu unatrag, tako da su mi usne iznad njezinih.
„Neću dopustiti da ovo uništiš prije nego uopće zapoĉne.“
„Dobro,“ kaţe. „Onda me pusti i obući ću se. Ali kunem se Bogom,
ako dodirneš još koju od mojih knjiga...“
Udarim je po dupetu i ona me bijesno pogleda, pa joj pokaţem
rupice.
„Ţeliš mi uzvratiti, dušo? Dakle, obuci nešto tako vruće, da ću
cijelu noć patiti, ĉak i od same pomisli na to.“
Ona mi uzvraća osmijeh i to je ĉisto zlo.
„Sjeti se samo, da si sam to traţio.“
Trofej knjiga 80

Kad si prema sebi takav kakav jesi, neka tko god ti stoji na putu,
doista upozna srdţbu.
…..
KAD ME RORY VIDI, zaprepašten je u tišini.
Malo se zavrtim, stvarno zaigram. Haljina je duboko grimizna s
asimetriĉnim izrezima na vratu i bedru. Izrez urezan nisko u moj dekolte i
visoko na nozi.
Majka bi se ugušila u svom Chardonnayu da me vidi u tome.
„Oĉaravajuća sam, zar ne?“
„Oĉaravajuća nije rijeĉ koju bih upotrijebio,“ odgovori grubo.
„I ti si se lijepo sredio, sportisto.“
Sada sam to tek primijetila.
Nosi tamne isprane traperice i bijelu majicu na kopĉanje, sa crnim
prslukom preko. Rukavi su mu zavrnuti do laktova, dopuštajući da mu se
tetovaţe naziru.
Što se vizualnih uţitaka tiĉe, ovaj nije loš. Da sam bila normalna
djevojka, bila bih u svemu tome. Stereotipni loš momak s tetovaţama i
koketna osobnost, kao trešnja na vrhu. Ali to su rupice kojima maše poput
oruţja.
Ţene ih vole. I nema sumnje da će se okretati za njim veĉeras.
Zato imam uspostavljenu strategiju.
„Ţelim ti predstaviti plan za veĉeras,“ kaţem.
„Kakav plan?“ pita, a to je zamorno pitanje i on je sumnjiĉav i
moram ga uvjeriti da je ovo zabavno.
„Mislim da bi se trebali ponašati kao stranci.“
Gura ruke u dţepove i ljulja se na petama, razmišljajući o mojim
rijeĉima.
Trofej knjiga 81

„Ţeliš se igrati sa mnom, dušo?“

„Ja ću se poigravati,“ nasmiješim se. „Ali da, ţelim spajanje kao
Bonnie i Clyde.“
„Koja je tvoja igra?“ on upita.
Ne kaţe da, ali ni ne. SviĊa mu se podizanje adrenalina koliko i
meni. Misli da je gospodar u tome, ali nije me vidio na djelu. Ne uistinu.
Pa sam mu sve iznijela. Korištenje glasa i osobnosti prostitutke,
kojim sam navlaĉila klijente.
„Pa vidiš, lutko, ja sam dosadna domaćica. Udata za tajkuna
nekretnina u Teksasu koji cijelo vrijeme provodi u uredu.“
Ubacujem par šmrcanja i izvlaĉim rupĉić iz torbice kako bih ga
stvarno potvrdila, prije nego nastavim.
„I priliĉno sam sigurna da me vara sa svojom sekretaricom. Danas
nam je godišnjica, a on je još uvijek na sastanku s njom. Dakle, ţelim se
napiti, malo zabaviti i potrošiti hrpu gotovine. Problem je samo u tome što
ne znam kako igrati poker. Trebam jednog od vas gospodina da me
poduĉi.“
Osmijeh na Roryjevom licu nestao je tijekom mog govora. Kotaĉi
mu se pokreću u mislima, ali potrebna je minuta da odgovori.
„Isuse, dušo,“ promrmlja. „Nikada te ne vide kad dolaziš, zar ne?“
Ne sviĊa mi se prosuĊivanje u njegovu tonu.
„Uh šmrc, jebeno šmrc,“ odbrusim. „Zaista ti je ţao tih muškaraca?
Onda si ti taj kome treba provjera stvarnosti.“
„Scarlett.“
Glas mu je tih kada istupi i ispruţi ruku da me uhvati za moju. Zna
da sam već jednom nogom na vratima, nakon njegova zadnjeg komentara.
Ne podnosim dobro prosuĊivanje.
Svatko tko me ţeli osuĊivati, moţe odmah odjebati. I ja mu kaţem
isto toliko.
„Ne osuĊujem te, dušo,“ kaţe. „Samo te se trenutno bojim.“
I trebao bi.
Jer povlaĉim jednu i na njega. Dok igram ovu igru i kaţem mu da
sam u pravu. Kad mu kaţem da me ne osuĊuje.
Laţem ga i takoĊer ga sjebem.
I dok razmišljam o svemu, on samo razmišlja o meni.
„Ne znam mogu li podnijeti da flertuješ s drugim momcima,“ kaţe,
iskreno i...
Jebiga.
Zašto uvijek mora biti tako prokleto iskren?
„To ne znaĉi ništa,“ uvjeravam ga.
„Upravo je to problem.“ PreĊe rukom niz vrat i koraĉa kuhinjom.
„Nikad ne znam kada si iskrena, Scarlett.“
Trofej knjiga 82

Pretpostavljam da je to istina. Ni sama sebe ne poznajem pola

vremena.
Ja sam kompulzivni laţov. To je ono ĉime se bavim. To ĉinim kako
bih preţivjela.
To je moja druga strana. Laka, kao disanje. Lagati, ĉak i kad nema
potrebe.
Ponekad je jednostavno dobro. Zavarati sve ostale.
Laţem Roryja od dana kad sam ga upoznala. On ne zna ništa o
meni. I sad kad pomislim o tome, ne znam niti jednu osobu koja to zna.
„Nije vaţno s kim se igramo,“ kaţem. „Jer, kad poĉneš osvajati
velike iznose… ja ću odluĉiti jebote... to je tip s kojim ţelim ići kući.“
Rory posegne da me uhvati za dupe i povuĉe uz sebe. Voli to raditi,
a već je tvrd.
Usnama mi prelazi niz uho, glas mu je tih i promukao.
„Tako si sigurna da ću dobiti veliku pobjedu, zar ne?“
„Naravno da jesam, bleso.“ Povlaĉim se, tek toliko da mi vidi lice.
„Zato što ću ti davati signale cijelu noć.“
Laţi, laţi, laţi... teku mi niz usne poput lave.
I on ih guta poput šećera, umjesto kao otrov kakve one stvarno jesu.
„Postoji još samo jedna stvar,“ kaţem mu.
„Što?“
Izvlaĉim plavu periku i uputim mu slabašan osmijeh.
„Veĉeras ideš kući s ovom djevojkom. Znam da ipak preferiraš
plavuše.“
Trofej knjiga 83

Prva stvar u New Yorku je prijava u hotel. Nalazi se niz ulicu od

kluba koji je Scarlett odabrala, a i hotel je takoĊer Scarlettin izbor. Poznat
joj je Manhattan, a ne znam kako.
Ovdje je nervoznija. I nema bostonski naglasak i pitam se dolazi li
ta njezina ĉvrstoća odavde. Mogla bi biti iz New Yorka.
Prijavljujemo se i portir nas prati do sobe, odbacujući našu prtljagu
i provjeravajući Scarlettino dupe. Ona to primjećuje i ne mari, ali i ja
primjećujem i govorim mu da odjebe.
„SviĊa ti se?“ upita, kad on ode.
Soba je u redu. Ĉak i velika. Ali mali pakao pored mene ne priĉa
ništa i znam da se nešto definitivno dogaĊa s njom.
„Samo najbolje za tebe, Sotono.“
Nasmiješi se i odmah preĊe na posao. „Prva ću ući i odabrati stol.
Moţeš popiti piće i pridruţiti nam se.“
Već je krenula prema vratima, ali uhvatio sam je oko struka i
zaustavio je.
„Scarlett.“
„Da?“
„Ako nešto krene po zlu… mislim ĉak i na najsitniji detalj da ode
postrance, dolaziš natrag u ovu sobu i ĉekaš me. Razumiješ li?“
„Da, gospodine.“ Ponovno mi salutira.
„Ovo nije šala. Ţelim se igrati s tobom, dušo. Ali moram znati da
nećeš biti nepromišljena u vezi s tim.“
„Bit ću dobra djevojka,“ obećava. „Kunem se ĉasnom izviĊaĉkom.“
Sada je moj kurac pozdravlja i ne treba mi da izbacuje ovakva
sranja, prije nego uopće doĊemo do stolova.
Trofej knjiga 84

Gledanje drugih momaka kako je jebu oĉima neće biti laka stvar za
ţeludac. I stvarno mislim da bih se mogao predati veĉeras mojim
osnovnim instinktima i temeljito je jebati da više nikada neće htjeti igrati
ove igre.
Odlazimo, a ja pratim Scarlett niz ulicu, nekoliko metara iza. Oĉi su
mi uprte u njezino dupe, kao i svakom drugom muškarcu, a ja ţelim da
znaju da je moja. Ali Scarlett je poput ptice i najmanja promjena vremena
će je natjerati da odleti.
Muškarac u meni ţeli joj pokazati da još uvijek moţe dobiti udar
adrenalina, bez izlaganja stvarnom riziku. Barem ne sa mnom pored nje.
Rekla mi je da se ţeli izvući iz trikova. I ja ću joj pomoći u tome.
Od trenutka kad sam je upoznao, to je sve što sam ikada ţelio.
Mogu biti strpljiv. I nauĉit će mi vjerovati. Shvatit će da je ne
zajebavam kao svaki drugi tip. Pritom sam podloţan većem broju uboda
njezina štita od trnja.
Ali što je malo krvi radi nekoga do koga vam je stalo?
Naravno, veliki je to pojam, dok ne uĊemo u klub. Ovo mjesto
uopće nije ono što sam oĉekivao. Otmjeno je i privatno. Veliki ulozi za
zamjenu i bogati kreteni u šetnji sa odijelima Armani. Da mogu ĉitati
misli, neke bih drkadţije ubio upravo sada. Kako leţerno gledaju Scarlett,
dok prolazi, kao da imaju to pravo.
Strpljenje za koje sam prije samo nekoliko trenutaka tvrdio da
imam, sada se nigdje ne moţe naći.
Razmjena, podsjećam se.
Na kraju noći, Scarlett ide sa mnom kući. Niti sa jednim od ovih
momaka. Ovo je jedini naĉin s divljakušom poput Scarlett. Da sam
predloţio veĉeru i film, ona bi mi se nasmijala u lice i izašla kroz vrata.
Uzeo sam piće u baru i pregledao prostoriju, pazeći da mi bude na
vidiku. Pronalazi svoj stol koji traţi u trenu i to je brţe nego sam oĉekivao
i Scarlett je pravi profesionalac.
Stol nije tako loš kao što sam mislio. Nekoliko starijih poslovnih
ljudi. I jedan momak otprilike mojih godina. Naravno, to je onaj na kojeg
se namjerila, kad krene na sjedalo pokraj njega.
Pridruţujem se stolu i zauzimam mjesto, dva sjedala od nje,
usredotoĉujući se na svoje piće, dok Scarlett prelazi u svoju ulogu.
U nekoliko kratkih trenutaka shvaćam da je priĉa koju mi je ranije
dala, bila samo verzija za vjeţbu. Sada je potpuno zatvorena i opterećena
svojim osmijehom i laţnim naglaskom i dekolteom, od kojeg ĉak ni ja ne
mogu jebeno odvratiti pogled.
Muškarci to gutaju i svi joj nude pomoć, ĉisto iz ljubaznosti
njihovih kurĉeva.
Lupkam zglobovima nogu jednu od drugu i usredotoĉujem se na
stol. Pokušavajući ne dopustiti da to dopre do mene.
Trofej knjiga 85

Ali šupak pored nje jede to jebenom ţlicom, a kad se nasmiješi, to

je ulizica i ţelim mu izbiti te zube pravo iz usta.
Na moju potpunu jebenu iritaciju, prihvaća njezin prijedlog kako bi
pomogao da gadu od njezina muţa potroši gotovinu.
Igra poĉinje ubrzo nakon toga, a Scarlett bi trebala da mi daje
signale. Ali ona to ne radi i sve što vidim je crveno kada je Ethan- njezin
novi najbolji prijatelj- zagrli i nagne se bliţe da joj šapne na uho.
Upravo ću jebeno puknuti i ovom brzinom ću sve isto izgubiti.
Moram se smiriti.
Naruĉujem još jedno piće i ulazim u igru, odluĉujući da je jedini
naĉin da se spasi ovo sranje da ignoriram u potpunosti Scarlett. Nije došla
ovdje igrati poker i ako ću pobijediti, ne mogu me omesti njezine igre.
Dakle, radim ono što najbolje znam.
Poĉinjem igrati.
I oporavim se od svojih poĉetnih grešaka kada povratim fokus.
Kako se stvari mijenjaju. Sad su Scarlettine oĉi na meni, ali ne diţem
pogled prema njoj.
Njezin smijeh je glazben i priĉe koje vodi za Ethana, teĉne i slatke.
Ona je dobar jebeni laţljivac i Crow je bio u pravu, ona je stvarno sotona i
što dovraga radim i zašto je i dalje ţelim?
Ona se poigrava i sa mnom.
Poskok prerušen u maĉića. I grdno griješi, ako misli da sam samo
još jedan neznalica kojeg vodi kurac i ona će gledati, dok se rušim i
gorim, da mi se smije u lice.
Kad pomislim da sam sve sredio u glavi i da je moram pustiti, vrate
mi se Niallove rijeĉi od ranije, ratujući s tom mišlju. Zar ovo sabotiram,
toĉno onako kako je rekao da hoću?
Igra se prekida, a Ethan se opravdava odlaskom u kupatilo, s
obećanjima da će se odmah vratiti. Scarlett i ja smo se već dogovorili da
nećemo razgovarati do kraja igre. To je bio plan. Ali ona zna da ništa od
ovoga nije dobro i moţe osjetiti ţelju u meni da ovo ostavim iza sebe. Da
je napustim i zaboravim.
I vrag u njoj me ţeli ponovno navući.
„Kakav je osjećaj?“ šapće, dok se kreće oko mene. „Ljubomora?“
To je nevino pitanje. I iskrenost u tonu glasa ublaţava mi
odluĉnost. Scarlett nema veza. Sama mi je rekla da ne osjeća ništa prema
muškarcima.
To me ne bi trebalo iznenaditi. Ili me više naljutiti.
Ali to ĉini.
„Zašto mi ti to ne kaţeš?“ Kimnem prema Ethanu, dok dolazi iz
kupatila.
Ona me nasmiješeno pogleda, ali nastavi igru s Ethanom.
Trofej knjiga 86

S nekoliko minuta koje su nam preostale, okrenem se i pregledam

guţvu. S druge strane šanka nalazi se slatka plavuša koja gleda u stolove
neodluĉno. Kao da se ţeli igrati, ali nije sigurna kako.
Plijenim njezinu pozornost i gestikuliram joj da se pribliţi.
Ona to uĉini.
„Ţeliš mi se pridruţiti, dušo?“ Pitam, naglašavajući izgovor.
„Izgledaš kao da bi ti dobro došla zabava.“
Upućuje mi oprezan osmijeh i namjerno trenutak oklijevanja, iako
oboje znamo da je prodana istog trenutka kada me vidjela s druge strane
prostorije.
„Dobro.“ Ona se slaţe i sjedne pored mene.
S druge strane stola, Scarlettine oĉi prelaze preko moje nove
pratilje. Ali pogled je ravan, kao i uvijek, bez emocija, a ja je ne mogu
proĉitati.
Zaista ne znam je li ţena zaista sposobna da bilo što osjeća.
Ali uskoro ću saznati.
Moţda djetinjasto. Ali ja sam muškarac. Nikada ne odrastamo u
potpunosti.
Plavuša se predstavlja kao Charlotte i postaje moj novi najbolji
prijatelj, jer igra poĉinje iznova. I ona laţe, sa svojim slatkim šarmom i
lijepim osmijehom. Stalno mi se naginje, prislonivši ruku uz moju, prije
nego je zagrlim i poĉnem šaptati u njezino uho.
Sada osvajam ĉipove i ĉistim stol.
I ponosan sam na sebe što se nisam niti jednom okrenuo u
Scarlettinom smjeru. Njezin je smijeh utihnuo, a ĉini se da se razgovor
izmeĊu nje i Ethana smanjuje, na moje zadovoljstvo.
Kad igra završi i kad zaradim dobitak, Charlotte mi kaţe da ima
hotelsku sobu na katu, pitajući da joj se pridruţim.
Prije nego joj mogu odgovoriti, Scarlett je pokraj mene.
Spustim pogled na nju, još uvijek iznerviran zbog njezinih ludorija.
Ali izraz joj je njeţan, oĉi širom otvorene. Ona ne uputi pogled Charlotte,
dok me hvata za ovratnik majice i povlaĉi sebi.
„Odluĉila sam da mi se ova igra više ne sviĊa,“ kaţe. „I voljela bih
igrati drugu.“
„Je li tako?“
„Da. I odluĉila sam da mi treba novi privjesak za sreću. Što kaţeš,
stari sportisto?“
Upućujem Charlotte osmijeh isprike i to je bio kurĉev potez da je
uvedem u ovo, pa je i moja isprika iskrena. Kaţem Charlotte da ću
nastaviti iskušavati sreću za drugim stolovima.
„Ništa strašno,“ kaţe ona, gledajući Scarlett, dok mi uruĉuje vizitku
iz torbice. „Bilo je zabavno. Javi mi, ako ţeliš ponoviti.“
Trofej knjiga 87

Scarlett me odvuĉe od stola, a zatim zastane na sredini. Ne mogu

reći što misli. Ona je trenutno zatvorena ĉvršće od bojnog broda, ne
odajući ništa.
„Moram u toalet,“ izjavljuje.
„U redu. Bit ću ovdje i ĉekat ću te.“
Ona ode, a ja uzmem još jedno piće iz bara.
Ali kad sam završio, još se nije vratila. Prošećem klubom i pitam
par dama koje su napustile toalet jesu li je vidjele, ali kaţu ne.
Dakle, na predvidljivu priliku da mi je ponovno pobjegla,
pronalazim straţnji izlaz i pogledam niz ulicu da je potraţim.
Ono što vidim nije Scarlett.
Ĉak i u najgorem sluĉaju, nikad je nisam vidio takvu. Tako van
sebe. Toliko bijesa da puca po šavovima.
Ona ima momka-Ethana-prikovanog na grlu sa štiklom i cilja ga
pištoljem koji jebeno nisam ni znao da ima, toĉno u glavu. Perika joj je
skinuta, a oĉi divlje.
Uţasnute i ispunjene ţeĊi.
ŢeĊ za krvlju.
„Scarlett."
Krećem prema njoj, polako se pribliţavam, ali ona me i ne pogleda.
„Makni se, jebote,“ kaţe. „Zašto ne ideš pronaći Charlotte. Toliko
ti se svidjela s tom plavom kosom i suhom osobnosti. Kladim se da je ona
potpuno razumna.“
„Je li ovo zaista najbolje vrijeme za raspravu o tome?“ Pitam.
„Ova je kuĉka jebeno luda,“ kaţe mi Ethan, kao da to već ne znam.
„Moraš mi pomoći, ĉovjeĉe.“
Scarlett mu gura prednji dio cipele u usta, ĉineći da se davi s tim.
„SviĊa ti se to?“ upita. „SviĊa ti se grubo, zar ne, Ethane? Sjećam
se da ti se sviĊa.“
Provjerim uliĉicu i nije tako osamljena kako Scarlett misli i
zabrinut sam da će netko posrnuti u ovaj nered u svakom trenutku.
Krećem prema njoj i Scarlett to ne primijeti, sve dok nisam na pet koraka
od nje.
„Rekla sam da jebeno ostaneš iza,“ zareţi. „Rekla sam ti, Rory.
Moja igra, moja pravila. Nisi igrao po mojim pravilima.“
„Nisi mi ĉak ni rekla pravila,“ uzvraćam. „Nisi mi rekla da poslije
svega, planiraš ovo.“
„On to zasluţuje,“ kaţe ona. „I ti isto. Svi ovo jebeno zasluţujete.“
„Nikad te nisam htio povrijediti,“ kaţem joj. „To je bila igra,
Scarlett. Ţao mi je.“
Smije se i to isprazno. „Kao da bi me mogao povrijediti.“
Zvuĉi kao da je to najsmješnija stvar koju je ikada ĉula, ali mogu
vidjeti da je to istina. Ĉak i ako to sebi neće priznati.
Trofej knjiga 88

„Scarlett, ako je ovaj deĉko uĉinio nešto, onda imaš moju rijeĉ,
sredit ću ga. Ali ovo nije naĉin. Ne ovdje i ne sada.“
„Ne,“ kaţe. „To je moj posao. Moj potez. Ja ću biti ta koja će to
uĉiniti. Nećeš doći ovdje sa svojim prokletim Irskim bratstvom i uzeti mi
tu ĉast.“
Ruka joj drhti ĉak i dok govori i znam da Scarlett misli da se moţe
nositi sa svim. TakoĊer znam da je uĉinila puno sjebanog sranja. Gledao
sam je kako reţe Mesara, kad je imala priliku i tu nije bilo oklijevanja.
Ali ona nije ubojica.
Scarlett nikad prije nije ubila. I nemam namjeru da joj dopustim da
to zapoĉne sada.
„Kad ovo uĉiniš, nema povratka,“ kaţem joj. „Odvest ću ga natrag
u Boston. Tamo ćemo ga srediti. Sve što ţeliš, Scarlett. Samo trebam da
budeš iskrena.“
„Ne zove se Scarlett,“ ispljune Ethan, dok se odmiĉe s njezine
štikle. „Kakvo sranje. Ako netko od vas poloţi još jednom ruku na mene,
moj otac...“
Scarlett ga šutne u usta i dva zuba mu izlete na beton, dok krećem
naprijed i hvatam je s leĊa. Borim se sa napunjenim pištoljem u njezinoj
ruci, a ona ga ne pušta, a ja ne ţelim jebeno da je povrijedim... i jebeni
Ethan stvara previše buke.
Već je nategla pištolj, a kad povuĉe okidaĉ, ne mogu ništa uĉiniti.
Ali to je potezni revolver, nije raĉunala na trzaj i oĉito je da ga nikada
prije nije koristila. Nije ĉak ispalila ni jebeno blizu Ethana, ali ipak je
preglasno i svi će u radijusu od tri bloka to ĉuti.
Ako nisu ĉuli, sada će ĉuti kako Ethan nastavlja, kao posrnulo
dijete.
Isuse jebeni Kriste.
Ruke su mi vezane i nema vremena za bilo koju drugu opciju.
Posegnem i izvuĉem noţ sa Scarlettina bedra i zabijem mu ga u jebeno
grlo, probijajući arteriju.
Scarlett šokirano promatra kako mu se krv slijeva na beton, pa je
okrenem i radim ono što treba biti uĉinjeno. Uzimam mu novĉanik i sat,
kako bi izgledalo kao pljaĉka, a zatim ustanem i izvadim pištolj iz
Scarlettine sada mlitave ruke. Oĉi su joj zatvorene, drhti.
Ne govori i ne raspravlja se kada je zgrabim slobodnom rukom i
drugom zatvorim jaknu.
Odvlaĉim je niz blok i izravno na parkiralište garaţe hotela i
smjestim je na suvozaĉevo mjesto, zavezavši je prije nego odem na drugu
stranu.
Povratak u Boston dug je i tih. Zaustavljam se u Slainteu i pozovem
Conora, uputivši ga da izaĊe i uzme kljuĉ hotela od mene. Ĉini se da će
Kosaĉ veĉeras otputovati u New York.
Trofej knjiga 89

Kad se vratimo u moju kuću, zakljuĉam Scarlett unutra i odvuĉem

je u kupaonicu sa mnom. Ona se više ne trese, ali još uvijek ne govori.
Stavim je na pult i strgnem sa sebe krvlju natopljenu majicu.
Prije nego odem do tuša, zaustavi me, posegnuvši mi u dţep
traperica i uzimajući Charlotteinu vizitku, rastrgavši je na komade.
„Ah, Isuse,“ opsujem. „To je ono zbog ĉega ţeliš da se prokleto
raspravljamo. Nakon svega što se upravo dogodilo?“
Ona ne odgovara. Umjesto toga, ispruţi ruku da razmaţe Ethanovu
krv prstima na mojim prsima.
I u najkraćem trenutku, u njezinim je oĉima mir.
„Što ti je uĉinio?“ Pitam.
„Sada shvaćam,“ odgovara ona.
„Što?“
„Ljubomora,“ kaţe. „To mora biti to. Ovaj osjećaj. Ne sviĊa mi se.“
„Kriste, Scarlett.“
Vuĉem joj tijelo uz svoje i ljubim je. Ljubim jebeno sve. Ona je za
mene apsolutno najgora stvar i ne mogu si pomoći. Svejedno je ţelim.
„Ţelim da me pojebeš,“ kaţe, a ovaj put je to stvarno. „Dok si
prekriven njegovom krvlju.“
Trofej knjiga 90

Ne ţelim ponoviti nevinost. Ţelim zadovoljstvo da je izgubim

ponovno - F. Scott Fitzgerald
……

RORYJEVE RUKE premjeste se na patentni zatvaraĉ na straţnjoj

strani haljine i tek kad ga spusti, odgurnem ga.
„Moram biti glavna.“
Rory ne propušta visoki ton mog glasa.
„U redu, dušo,“ kaţe mi. „Što god ţeliš.“
„Skini se,“ kaţem. „I sjedni na stolicu.“
Još uvijek mi ne vjeruje i još uvijek se pita je li me trebao već
odbaciti i ne krivim ga. Ne bih ni sama sebi vjerovala.
Ali on uradi kako traţim.
Otkopĉava traperice i one padaju na tlo. Nosi crne bokserice i tijelo
mu je ĉvrsto kao kod zvijeri i ima taj v presjek, kao kod modela i savršeno
ravan trbuh i ima smisla da ga toliko ţena ţeli.
Mogao bi mi uĉiniti što god ţeli da je to zaista imao namjeru.
Mogao bi me baciti na krevet i pojebati na koji god naĉin ţeli, ne mareći
za tim sviĊa li se to meni ili ne.
Ali Rory ţeli da mi se svidi s njim i to je budalasta nada, ali kad
sjedne na stolac i raširi noge i da mi potpuni pristup tijelu, ţelim da se i
meni svidi s njim. Ţelim zapamtiti ovu noć. Sprati Ethanovu krv s neĉim
drugim. Boljim.
Zapoĉela je.
Ethan je zaista otišao, nisam to uĉinila, ali laknulo mi je i zahvalna
sam Roryju i ţelim mu pokazati zahvalnost.
Trofej knjiga 91

Prsti su mi drhtavi kada pustim haljinu da padne na tlo i odgurnem

je od sebe. Rory je već tvrd, kurac mu već puca po šavovima gaćica, kad
pogleda u moj crveni ĉipkasti grudnjak i tange. Ali ipak su to štikle. On
me voli u štiklama i njegove oĉi stalno se kreću niz noge i znam da ţeli da
ih zadrţim.
Tako i ĉinim.
Osjećam stvari, upravo sada. Ovako. U ovoj prostoriji. S njim.
Ne znam toĉno koje su to stvari. Ali su tu, u grudima. Trbuhu. U
krvi koja mi juri kroz vene.
Ţelim ga.
I ne ţelim da ga ima netko drugi.
Puls mi jako udara u grlu i tijelo mi gladuje za njim. To mi je
nepoznato, biti toliko izvan kontrole.
Uvijek imam kontrolu.
Rory tome prijeti. Oduzimajući je.
„Scarlett?“ pita. „Jesi li dobro?“
Trepnem i ukoĉeno mu kimnem. A onda spustim tange preko
bokova i skinem ih, odbacivši ih potpeticama.
Krenem prema njemu.
Prsti mu se steţu za naslone stolca i on ţeli dodir, ali je dobar
prema meni. Vrat mu je zategnut i prošaran venama, a oĉi su mu posvuda
po meni. I drago mi je da nisam jedina koja se trenutno tako osjeća.
„Ti si ĉisto jebeno muĉenje,“ zastenje, kada mu priĊem izmeĊu
mišićavih bedara. „Pravi grijeh.“
Uhvatim mu se za ramena i pomaknem koljenom uz njegov kuk,
prije nego zamahnem drugom nogom na suprotnu stranu. Prekoraĉim ga.
Na licu mu se nalaze grudi prekrivene ĉipkom, a glava mu se spusti
naprijed, samo malo, prije nego ga uhvatim za kosu i privuĉem bliţe.
Ţelim ga.
Ţelim da radi ono što ţeli, ali i ja moram imati kontrolu.
Zbunjujuće je.
„Dodirni me,“ promrmljam.
On to uĉini. Rukama mi klizi straţnjim dijelom bedara da mi stisne
dupe dlanovima, dok ustima hvata izravno bradavicu prekrivenu ĉipkom.
Grebe me po koţi i usisa je i ovo je drugaĉije i dobro je i vruće je.
Liţe me kroz tanku barijeru grudnjaka, jede me i trlja se licem niz grudi.
Jedna od njegovih ruku je sada na mom boku, nabija me na svoju
erekciju. On je ĉvrst i već curi predejakulat i tako je debeo da to mora
boljeti.
I ja ga ţelim dodirnuti pa posegnem i uzmem ga kroz gaćice,
izvlaĉeći ga kroz pamuk, pri tom mu kušajući koţu njegova grla.
„Scarlett, jebeni Kriste,“ promrmlja.
Trofej knjiga 92

Njegovi se prsti upetljaju u moju kosu i on mi gura lice dublje u

prostor vrata. SviĊaju mu se usne na njemu. On voli da mu sisam grlo i
ostavim trag.
Grudnjak mi u nekom trenutku skine i povuĉe me na prsa. SviĊa mi
se naĉin na koji mi se bradavice osjećaju na njegovoj koţi, grubo i vruće.
A sada su i njegova usta na mom grlu. Povlaĉi nosom uz moju koţu, a
zatim je zakopa u kosu, prigušujući stenjanje, dok vrtim bokovima na
kurcu.
Posegnem i zabijem mu nokte u leĊa i kaţem mu da ga ţelim u
sebi.
To nije laţ
Vlaţna sam zbog njega i nije mi se zgadila pomisao na ovo.
„Izvadi mi kurac,“ kaţe mi.
Dohvaćam mu gaćice i odmotam ga, veći je nego se sjećam,
gledajući ga kako se tuširao i koţa je sva baršunasta.
Kada ga pogladim dlanom, ispruţi ruku i zaustavi me.
„Kondom?“
Glas mu je napet, grub. I to mi se sviĊa.
„Jebi me ovako,“ kaţem mu. „Ţelim da to uĉiniš.“
„Ne radim to,“ kaţe, ali već to radi sa mnom, jer klizi uz mene i
upija se u moju ţelju za njim.
Opet zastenje. Ali još uvijek ne gura unutra i sad sam nestrpljiva.
„Ĉemu ţurba?“ on pita.
Oĉima traţi odgovore, a ja ih nemam. Samo da mi puls sada sve
jaĉe udara. I bojim se da sam u pravu.
Da mi to neće donijeti zadovoljstvo, već samo bol. Posegnem
naprijed i lupkam mu prstima o prsa, na vrijeme njegovih otkucaja srca,
dok me promatra.
„Ĉiniš da ravna linija nestane.“
Ne razumije, ali kako bi i mogao?
„Je li to loše?“
„Da. To nije ono što ţelim.“
Poljubi me u usne, a ja otvorim usta za njega. Tijelo mi se lagano
opušta, a jedna mu se ruka pomakne prema dolje, prije nego mi povuĉe
palac preko klitorisa.
„Ţelim da mi svršiš na kurcu,“ kaţe. „A onda moţeš imati ono što
ţeliš.“
Kimnem, a on klizne u mene. Oboje smo mirni i ja sam puna i ne
boli, ali sam previše ukoĉena i Rory to vidi.
„Scarlett?“ šapne, dok mi gricka uho.
„Da?“
Trofej knjiga 93

„Nećeš me iskoristiti da kazniš sebe,“ kaţe. „Kakvu god ludu ideju

imaš u svojoj glavi, pusti je sad. Opusti se. Ti imaš kontrolu da mi kaţeš
da prestanem kad god ţeliš, dušo. I hoću. Ali mi malo vjeruj, moţeš li?“
Naginjem se prema njemu i odmaram mu se na grudima. Gdje mu
je koţa topla, miriše na sol, citruse i povjetarac s oceana. Još uvijek ima
oţiljak na bicepsu gdje sam ga ubola i ostavila mu svoj trag i to mi se
sviĊa.
Dodirnem ga prstima, a i on mene.
Sada se igra sa mnom. Prelazeći prstima niz mene i šapćući mi u
uho. Kaţe mi da sam najljepša i paklena ţena koju je ikada vidio. On voli
moje grudi i dupe i da je ova piĉka sada njegova.
Linija se uspinje sve više i više. Na vrhu sam vlaka smrti. I uskoro
ću pasti.
Spuštanje je nasilno.
Svršim na Roryjevom kurcu, baš kao što je htio i stišćem ga u sebi i
stenjem sa svakom kontrakcijom. Tijelo mi se srušilo naprijed i sama
njegova veliĉina me proguta cijelu, kad obavije ruke oko mene.
„Sad ţelim da me jebeš,“ kaţe.
Ovaj put se zavali u stolac i raširi noge šire.
„Lopta je u tvom dijelu. Ne bih volio ništa više nego gledati kako
mi jašeš kurac, kao što si i htjela.“
Hvatam ga za ramena i koristim kao polugu, upravo za ono što je
rekao.
Jašem ga.
Isprva polako. Nezgodno je i nespretno.
Uvjeţbana sam u zavoĊenju. To je umjetnost koju sam usavršila.
Ali ovo, ja sam potpuno novi uĉenik. Uvijek sam bila ta koju su jebali,
nekoliko puta kad se dogodilo.
Ja ga sada jebem.
I dobro je. Što jaĉe idem prema njemu, to više stenje, a meni je
bolje.
U zrcalu na kraju sobe je naš odraz. Moje sitno tijelo na njegovom
masivnom koje se proteţe izvan stolice. Noge su mu široko raširene, a
ruke na potpeticama, drţeći me na mjestu.
Promatra nas, u odrazu. I oĉi su mu uprte u mene. Samo mene.
Povuĉe me za kosu i prisili da savijem leĊa, da mi moţe ponovno
okusiti bradavice.
U jednom trenutku ruku pomakne izmeĊu mojih bedara ponovno. I
opet svršavam. Nije ništa manje nasilno i Rory jebeno ne moţe izdrţati.
Hvata me za bokove i smiruje drţeći me na mjestu, dok me nabija
odozdo, što dublje moţe. Vrh mu udara u leĊa i usne se razdvajaju i on se
isprazni s dubokim jecajem.
Njegova toplina se širi u meni. Ispunjavajući me.
Trofej knjiga 94

I sviĊa mi se. Volim zamišljati kako ta toplina uništava sve loše iz

moje prošlosti. Briše svakog tko je bio u meni na ovaj naĉin.
Nitko od nas se ne miĉe, ĉak i dok on omekšava u meni.
Rory me ponovno ljubi, a zatim me na kraju nosi do kreveta.
Previše sam umorna da bih se borila protiv toga, ali onda me zagrli.
„Što radiš?“
„Mazim te,“ promrmlja mi u leĊa.
„Ali... to je...“
Rijeĉi su me doslovno iznevjerile.
Osjećam mu smijeh na koţi. „Navikni se na ovo, dušo,“ kaţe. „Bit
će ti ĉudno sa mnom.“
Trofej knjiga 95

Ujutro mi se pokušava iskrasti, pa je uhvatim za zapešće i povuĉem

natrag u krevet, zarobivši je rukom.
„Uhhh,“ zastenje. „Pusti me. Dosta je bilo ovog sranja s
maţenjem.“
Poljubim je u grlo, a ona se opusti.
„Kakva jaja voliš?“
Na trenutak je tiha, a zatim, „Kakvo je dovraga to pitanje?“
„Ĉini se kao ono koje trebaš upitati ţenu jutro poslije. Prije nego
drugi put kreneš na nju.“
„Boţe, tako si paţljiv,“ razmišlja. „Pitajući me kakva jaja volim,
dok si još prekriven Ethanovom krvlju.“
Rijeĉima me izaziva, a upravo joj je to namjera, jer se boji i ţeli
pobjeći od mene i onoga što god trenutno osjeća.
„Ovo nije jebena šala, Scarlett,“ kaţem joj. „I o tome ćemo
razgovarati.“
„Nema se o ĉemu razgovarati,“ tvrdi.
Duboko udahnem. A onda još jednom.
„Nemam problema riješiti se nekoga zbog tebe. Sve što si trebala je
pitati. Ali postoji vrijeme i mjesto. I to nije bilo to.“
„Nije to ništa strašno,“ odbrusila je. „Vijesti kaţu da je to pljaĉka
koja je pošla po zlu.“
Telefon joj je na noćnom ormariću i mora da ga je uzela u nekom
trenutku tijekom noći. Pomisao na njezino buĊenje usred noći, a zatim
povratak meni kad je imala izbor otići... osjećam nešto.
Povuĉem je na prsa i vuĉem usnama po mekoj koţi vrata. Udišući
nestajući miris parfema, pa ĉak i sebe, gdje sam ostavio trag. I sviĊa mi se
to.
„Vijesti kaţu da je pljaĉka pošla po zlu jer smo imali sreće. To nije
naĉin na koji radimo, Scarlett. Skoro si nas oboje zajebala sinoć.“
Trofej knjiga 96

„Pa onda, moţeš jednostavno odjebati.“ Pokušava se odmaknuti.

„Ako si tako prokleto zabrinut oko hapšenja.“
Prikucam je o krevet i pritisnem teţinom, prisiljavajući je da me
pogleda.
Opet to radi. Ubrzano diše. Prste mi zabija u bicepse, dok zatvara
oĉi.
„Scarlett.“
Ona ne odgovara.
„To sam ja, lutko. Nemaš se ĉega plašiti sa mnom.“
„Pusti me.“
Glas joj je tih poput djeĉjeg i slomljen kao nikada prije. A ja sam
sjeban na najvišem nivou. Sjednem i povuĉem je sa sobom.
Dajem joj dovoljno prostora da diše, ali nedovoljno da joj dopustim
da mi ponovno pobjegne.
Nakon nekoliko trenutaka, kao da se nikada nije ništa dogodilo.
„Ili si sa mnom ili protiv mene,“ kaţe. „To je jedini naĉin.“
„Uvijek sam na tvojoj strani, dušo,“ uvjeravam je. „Ali moram
razumjeti što se ovdje dogaĊa.“
Ona me gleda i oĉito je da se drţi za nit. Što god se dogaĊalo,
polako se otkriva uz malo razuma koji joj je ostao. U njoj je toliko bijesa.
Toliko je povrijeĊena. I ţelim joj to oduzeti, ali mi ne dopušta.
„Prijeti li ti netko? Je li ti onaj kreten prijetio?“
„Svi su oni prijetnja,“ kaţe. „Svi moraju nestati. Jer, tu smo ili oni
ili ja. I to nikada neću biti ja.“
Pokušavam shvatiti te zagonetke. Slomljeni dijelovi informacija
kojim me hrani, ali nije lako.
„Oni,“ ponavljam. „Dakle, ima ih još.“
„Imam popis,“ odgovara.
I zašto me to ne ĉudi?
U sobi je zatišje i iskreno nemam jebenog pojma kako joj pomoći.
U njezinim je mislima ova priĉa već napisana. U njezinim oĉima sprema
se uragan i krenuo je izravno na onoga tko ju je sjebao.
Mogu joj ponuditi samo jedno. Jednu stvar koja će pomoći, a da se
pritom ne uništi.
„Dopusti mi da ti pomognem.“
Pogleda me, a izraz joj je opet prazan. Opet je prazna. I opet se
vraćamo na jebeni poĉetak.
„Tko je rekao da mi treba pomoć?“ upita. „Mogao si i ti biti na vrhu
popisa, koliko znaš.“
„Daj da to preformuliram,“ kaţem. „Pomoći ću ti. I prihvatit ćeš to,
bez ikakvih zajebancija i ţaljenja.“
Ona otvara usta, a ja ih pokrivam rukom.
„Nisam završio.“
Trofej knjiga 97

Ona me bijesno pogleda, a ja nastavljam.

„Imam uvjet da prihvatiš moju pomoć.“
Njene oĉi prolaze kroz mene, vjerojatno me ubija na desetke
razliĉitih naĉina u umu, ali tišina je zlatna, ĉak i ako je prisiljena.
„Reći ćeš mi svoje pravo ime.“
Skida mi prste s usta, jedan po jedan i nešto se prevrnulo u njoj.
Prekidaĉ. Oĉi su joj grabeţljive, kad se nagne naprijed, loveći me preko
kreveta.
I moram priznati, pomalo me plaši, kad me uhvati i stisne mi kurac
kroz materijal bokserica. Nemam pojma namjerava li ga otkinuti ili
oboţavati. To moţe ići na bilo koji naĉin sa Scarlett.
Prsti joj obuhvaćaju tvrdo meso, osmijeh se izvija preko tih vraţjih
usana kada osjeti kako mi tijelo reagira na nju.
„Sve ţene koje te ţele... obećaju li da će ti biti najbolje što si ikada
imao?“
Posegnem za rukom da je povuĉem, uvjeren da će me zeznuti
svakog trenutka. Ali ona mi odgurne ruku i navlaĉi me.
„Je li neka od njih bila bolja od mene?“
Ljubi me niz grlo, a ja sam već zaboravio pitanje. Nekako mi se
gube bokserice, a ona ne nosi nikakve gaćice i trlja mi se preko kurca.
Zabija mi prste u ramena i bijesno me gleda.
„Postavila sam ti pitanje.“
„Iskreno, lutko,“ priznajem. „Nikada nisam ţelio nikoga tako jako
kao tebe. Potresla si mi jebeni svijet.“
Opet se nasmiješi i to me plaši.
Jebena Sotona mi je u krilu i izgleda vruće od svih palih anĊela.
„Uĉinimo to ponovno,“ kaţe. „Samo u sluĉaju da pokušaš otići i
zaboraviš to kasnije.“
„Neću zaboraviti,“ uvjeravam je, ĉak i dok joj skidam grudnjak i
zakopavam lice u grudi.
Savršene su, mekane kao jastuk i mogao bih utrošiti cijeli ţivot tu,
drijemajući, jebući i jesti s njezina bezboţnog tijela.
Oboje smo u jebenom neredu, a ja sam još uvijek prekriven
Ethanovom krvlju. Ali nju nije briga. Zapravo, mislim da joj se još više
sviĊa kada već drugi put ljubi niz prsa i poliţe mi dio toga s bradavice.
Isuse jebeni Kriste.
Bilo bi zajebano, da nije tako vruće.
Moj sadistiĉki mali pakao.
Scarlett pokušava prijeći odmah na posao, namjerava da gurne
kurac u sebe i jaše me, kao da ima samo osam sekundi na raspolaganju.
Ali neću joj dopustiti da po drugi put ima kontrolu i ona to mora
znati. Prvi put je to bila moja ljubaznost. MeĊusobno povjerenje i
poštovanje. Ali ovaj put, ja sam glavni i to će jebeno znati.
Trofej knjiga 98

Prevrnem je na leĊa i gledam kako joj grudi odskaĉu kada je

povuĉem niz krevet. Ona viĉe i bori se, dok ne dovuĉem njezinu piĉku na
lice.
„Isuse Kriste,“ viĉe.
„Ne, samo Rory.“ Nasmiješim se. „Ali moţe i to.“
„Ne znam što misliš da radiš...“
Njezine rijeĉi naglo prestaju kada je poĉnem jesti, kao da mi je
zadnji obrok. Ruke joj se petljaju u mojoj kosi kao da me ţeli povući, ali
umjesto toga me privuĉe bliţe, jašući mi lice, jer si ne moţe pomoći.
Volim je vidjeti takvu. Pognuta leĊa, razmaknutih usana i glave
zabaĉene unatrag. Savršene grudi su mi izloţene, okrugle i nateĉene i
ţelim ih u ustima. Ţelim je svu. Svaki orgazam, svaku psihotiĉnu misao.
Njezin bijes i duhovitost i njezin gubitak samokontrole na mom licu.
Ţelim biti jedini koji je ikada vidio takvu.
Uĉinit ću joj sve.
Svaka prljavu, ĉudnu, vruću i izopaĉenu stvar koje se mogu sjetiti.
Od sada posjedujem ove trenutke i to joj govorim.
„Jebi me,“ uzvikuje, dok se grĉi sve više i više. „Ne sviĊa mi se
ovo.“
„Jebeno ti se sviĊa.“
Nagne glavu unatrag i nemilosrdno svršava, samo da dokaţe koliko
joj se to jebeno ne sviĊa. Moj mali laţljivac. Kušam je sve dok me ne
moli da prestanem, udišući zadihano.
Kad se pokušam popeti na nju, nadajući se da je previše iscrpljena
za raspravu, umjesto toga me gura natrag.
Vrativši kontrolu.
„Ja sam na redu,“ kaţe. „Nadaj se da ne grizem.“
A onda mi prvo zaroni licem u prepone. I jebi me, usta su joj
nebeska. Predomislio sam se u vezi grudi. Umjesto toga, ţelim ţivjeti
ovdje.
Gurne me ravno na krevet kako bi sebi dala bolji pristup kurcu, a
oĉito i mudima.
Dodirne ih rukom. I sada ih takoĊer liţe. I Isuse jebeni, sranje,
Kriste.
Ţelim je pitati je li joj to prvo pušenje. Uglavnom zato što je ţelim
ĉuti kako kaţe da jeste.
„Zapravo jeste,“ kaţe mi i pretpostavljam da sam to rekao glasno.
„Reci mi da sam dobra u tome.“
„Najbolja si, dušo.“ Podignem leĊa s kreveta i ruke su mi u njezinoj
kosi, a ona ide gore i dolje i ne znam je li to laţ, ali nije me briga. Usne su
joj omotane oko mene i stvorene su za pušenje mog kurca.
Izvuci me na polje i ubij me, jer sam završio.
Trofej knjiga 99

Ona je jaka, a zatim njeţna i kad pomislim da znam što ću dobiti,

sve promijeni.
Jebeno se dobro osjećam, da ne ţelim da prestane.
Ali sam poput djeteta s previše igraĉaka i rastrgan sam. Ţelim da
opet svršim u nju. Ţelim je opet jako jebati. Ţelim svršiti na grudi i dupe i
niz grlo i u usta. U autu, avionu i jebenom vlaku. Ţelim je jebati cijeli
dan, svaki dan i jebiga... tu je.
Eksplodiram joj u ustima.
Ona proguta i dalje mi liţe kurac i padnem natrag na krevet i
prebacim ruku preko lica.
„Isuse Kriste.“
„Ne, samo Scarlett,“ ruga mi se.
Moram je povući s kurca, jer ga ona i dalje liţe i voli to jednako
kao i ja. Ali trebam predah i trebamo razgovarati.
Legne pored mene, oboje smo tihi, a ja razmišljam o tome što danas
ţelim uĉiniti s njom. Ona oĉito razmišlja kako ovo upropastiti.
„Dakle, sada smo kvit, zar ne?“
„Što?“ Skidam ruku s lica i bacam pogled na nju.
„Uĉinila sam da se osjećaš dobro. Pa, kvit smo.“
„Zar nikada jebeno ne odmaraš?“ Pitam je.
Bijesno me pogleda i pokriva grudi i sve je to pogrešno.
„Ne volim nikome ništa biti duţna.“
„Zaboga,“ zareţim tiho. „Moţeš li, molim te, prestati s jebenim
sranjima? Na pet minuta, Scarlett. Ovo nije bila prokleta razmjena.“
„U pravu si.“ Ustane i poĉne skupljati odjeću. „Nije to bilo ništa.“
Onda me pogleda u oĉi i provocira.
„Ĉak i manje nego ništa,“ pojašnjava. „Zato što bih se zabrinula da
bude nešto. I kao što već znaš, imam tu neku stvar... pa stvarno me jebeno
briga. Za bilo koga.“
„Tako ţeliš igrati?“ Pitam.
Iscrpljen sam ovom igrom, a kad ona povuĉe ovakvo sranje teško je
ne biti. Uvijek me tjera od sebe. Uvijek me pokušava porezati i uĉiniti da
iskrvarim. Uvijek je brza da izvuĉe oruţje, a najopasnije je uvijek njezin
jezik.
Ali onda je jednom pogledam i znam da ću uvijek igrati ovu igru s
njom.
Jer mi je stalo.
A Scarlett treba nekoga tko će brinuti o njoj. Barem jednom u
ţivotu.
Trofej knjiga 100

Navucite boksaĉke rukavice, ljubitelji sporta. Izgleda da je tu drugi

natjecatelj.
….

CONOR ME VOZI kući, na Roryjevo inzistiranje.

On je tih i nervozan, što mi sasvim odgovara. Ne znam što sam
ikada uĉinila da mu povrijedim osjećaje, ali me takoĊer jebeno briga za to.
Kad doĊe do moje stambene zgrade, poludim jer sve što sam htjela
je bila voţnja, a ne stav. Ali Conor me prati stepenicama-nepozvan-i ja
sam već iznervirana i zašto je, dovraga, još uvijek ovdje?
„Ne trebam pratnju,“ kaţem.
„Svetac ne ţeli da uĊeš sama u stan,“ kaţe. „Dobio sam naredbe i
slijedit ću ih, sviĊalo se to tebi ili ne.“
Naĉin na koji kaţe da je dobio naredbe, zvuĉi kao da će upravo
napasti Srednji Istok. I ţelim mu reći ako se ţeli prijaviti, sve što je trebao
uĉiniti je to reći. Ali jedan pogled na njega i znam da me Conor ne moţe
podnijeti.
„Što ćeš uĉiniti?“ Pitam. „Zaštiti me od velikog lošeg vuka?“
„Ti si stvarno kuĉka,“ promrmlja.
Rijeĉi su samo rijeĉi i štapovi i kamenje i sve to, ali smeta mi što on
to misli, jer ja jesam kuĉka, ali on to ne treba reći.
„Ne ponašaj se kao da me poznaješ.“
Otkljuĉavam vrata, a on upada ispred mene, ispunjavajući duţnosti
poput dobrog vojnika. Provjerava ima li ĉudovišta i ubojica, potpuno
nesvjestan ĉinjenice da najgori već stoji toĉno ispred njega.
„Zadovoljan?“ Pitam.
Zastane kod kuhinjskog pulta i pogleda me.
Trofej knjiga 101

„Bilo mi te ţao,“ kaţe. „Cijela ona stvar s Mesarom? Nisi to

zasluţila. Nitko to ne zasluţuje, Scarlett.“
Oţiljci na grudima mi gore kao i uvijek kada to netko spomene.
Ţelim da prestane govoriti i kaţem mu to.
U svakom sluĉaju nastavlja.
„Shvaćam da si sjebana u glavu. Ali svi smo prošli sranja, u redu?
Ĉak i Rory. Ne daje ti to za pravo da izbaciš mrţnju na sve.“
„Prestani govoriti,“ kaţem mu opet. „I odjebi iz mog stana.“
„Njemu je stalo do tebe,“ kaţe Conor. „I znam da ga zajebavaš.
Vidim ti to u oĉima. Svi to vidimo. On to ne zasluţuje ništa više nego što
si zasluţila ti ono što ti se dogodilo.“
Stalno priĉa o Mesaru i šupak je i sad je to sve što vidim. Sve što
mogu osjetiti. Njegovo tijelo na meni. Unutar mene. Njegove podrugljive
rijeĉi i oštrica noţa koja mi probija koţu.
Conor se smije. Ili je to samo u mojoj glavi?
Ne, to je Mesar, smije se. I onda se sve mnoţi. Alexander i njegovi
prijatelji. I svi se smiju. Pet je pari ruku koje me drţe. Guše me. Njegov
smijeh poĉinje se umnoţavati i vrištim da prestane. Ali tu je pet pari ruku
i glasova i lica i...
Conorove rijeĉi.
„Moraš o tome razgovarati s nekim. Ako zadrţiš u sebi, samo će te
stalno trovati. Ĉiniti bolesnom. Znam da misliš da sam glup. Ali ja to
znam bolje od bilo koga.“
„Prestani govoriti,“ kaţem i to je treći put i većina ima sreću dobiti
jedno upozorenje.
Ali Conor ne sluša moje rijeĉi. Ne razumije što trenutno oslobaĊa.
Diţe se u meni kao vulkan.
„Ne ţeliš da ti bude bolje?“ on pita.
Ne ţelim da budem bolja, ţelim da ga jebeno ubijem.
Poseţem za noţem na bedru, ali nema ga. Jer mi ga je Rory sinoć
uzeo. Uzeo mi je moć. Kako to svi rade.
Svejedno nasrćem na Conora, spremna krenuti na njega golim
rukama.
Stavlja me u poziciju poluge, za koju nisam vidjela da dolazi.
„Mack me nauĉila,“ kaţe.
„Pusti me!“ Vrištim.
Glas mi je grub, a dah nestao i kad me ĉuje, ovaj put jebeno sluša. I
sada bulji u mene. OsuĊujući me. I još gore. Ţali me.
„Moraš otići.“
„Dobro.“ Podiţe ruke i govori mi da mu je ţao i da nije znao.
„Otići ću,“ kaţe.
Ali on to ne ĉini.
„Moram ti prvo reći samo jednu stvar.“
Trofej knjiga 102

Ne ohrabrujem ga, ali sam podcijenila Conora. On je mlad i nije

tako jak kao ostali momci, ali je tvrdoglav.
„Rory me spasio,“ kaţe mi. „Dugujem mu sve. Bio sam jako sliĉan
tebi kada me upoznao i imao sam puno toga što mi se dogaĊalo. Ali sada
imam sve. Zbog njega. Zato moram reći, Scarlett. Ako ga povrijediš...
rasporit ću tvoje hladno, crno srce vlastitim rukama.“
Ah, i tu je.
Ima kiĉmu. I sada imam neko poštovanje prema njemu. Tko bi
znao?
„Zvuĉi pošteno,“ slaţem se.
Ozbiljno mislim.
Jer, dok završim s Roryjem, u meni neće ostati ništa dobro.
Trofej knjiga 103

Ako piješ iz boce s oznakom 'otrov', zasigurno će ti prije ili kasnije

prisjesti - Lewis Carroll

TIK.
Tok.
Alexander dolazi sa svakim satom.
I samo je pitanje dana kad ćemo se ponovno sresti.
Agent šupak je vjerojatno postavio alarm na telefonu za ĉarobni
ĉas.
Podsjetnik:
Uništi Tenlyin ţivot. Opet.
Ĉetiri dana su došla i prošla, a samo je jedan od njih mrtav, jer sam
radije bila prezauzeta druţenjem s Roryjem nego da uĉinim ono što je
trebalo uĉiniti.
Ne sviĊa mi se što sam tako raštrkana.
Moţda je to bilo previše ambiciozno za mene.
Ili je moţda to nešto drugo.
Pored mene je boca Jacka i sveprisutna spoznaja da je za sve kriv
Rory. Bila sam tako opijena idejom što je ubio Ethana, da sam bila slijepa
za sve.
Trebala sam ja ubiti Ethana.
Ne samo da nisam ubila Ethana nego sam naletjela ravno u
Roryjeve ruke i pala u njegov krevet, kao neka vrsta zahvalne piĉke.
Tko to radi? Mislim stvarno... tko to, dovraga, radi?
Ta crta u meni poludi, pijana sam i ne mogu više razlikovati lijevo
od desno.
Trofej knjiga 104

Moj dnevni boravak je smetlište papira i ĉlanaka. Ništa ne ide po

planu i kako se pokazalo, teško je ratovati kad ti se vojska sastoji samo od
jednog.
Plan B nije bio u kartama.
Ne postoji plan B.
No iznimke su napravljene s razlogom. Radije bih puzala na
krevetu od razbijenog stakla nego priznala Roryju da mi treba njegova
pomoć.
Ne ţeli mi pomoći. Ţeli me spasiti.
I ne mogu se promijeniti.
Povrijedili su me.
Ako to ne ispravim, moje će tijelo biti u kontejneru do kraja tjedna.
To su ĉinjenice.
Mogu biti ili maĉka ili miš.
A ja sam jebena maĉka.
Govorim to Whiskeyju i kunem se da mali jebaĉ zakoluta oĉima.
„Tri dana, Whiskey,“ kaţem. „Nemoj me podcjenjivati. Mnogo
toga se moţe dogoditi u tri dana.“
Odlazi do vrata, ĉak ni on ne ţeli biti u mojoj vojsci.
Zato zovem jedinu osobu koja hoće.
Da sam bila sposobna da ikom vjerujem, Mack bi bila na vrhu
popisa.
Bila je samo dijete kad sam joj spasila dupe na ulici. Rekla sam joj
da je slobodna. Nije slušala. Ona i njezina prijateljica Talia su me pratile
uokolo kao lutalice i zamolila sam ih da se pridruţe ĉoporu. Nije bilo
ĉopora, rekla sam, jer sam bila vuk samotnjak. Mack je rekla da bismo
tada trebali biti vukovi samotnjaci, a ja sam rekla da je to samo još jedan
naĉin formiranja ĉopora. Inzistirala je da to doista nije tako i na kraju sam
se umorila i Mack je formirala jebeni ĉopor i to se dogaĊa kad pomaţeš
ljudima.
Mack je svojeglava. Radi sve što ţeli. I pretpostavljam da misli da
mi duguje.
Kaţe da smo prijateljice, što god to znaĉilo.
Tako da znam da sada mogu raĉunati na prijateljicu.
Kad se javi, jasno i glasno joj to izlaţem.
„Treba mi privatni detektiv.“
„U redu,“ kaţe.
„Mora ostati izmeĊu nas,“ dodajem.
„U redu.“
I to je to.
Pretpostavljam da prijatelji i nisu tako loši. Mack poštuje moju
razinu nestrpljenja. Ne zamara nepotrebnim pitanjima, jer zna da sam
tvrdoglava i nedruštvena.
Trofej knjiga 105

Ne traţi od mene da se promijenim ili priĉam o svojim osjećajima

ili pjevam pjesmice. I takva mi osoba treba u mom kutu.
Ali to sve takoĊer ĉini neugodan razgovor, jer mislim da mi ona
zaista ne zna što reći.
Budući da s ljudima komuniciram samo zbog ĉiste nuţnosti, ne
znam ni što bih joj rekla.
„Sve u redu?“ upita.
„Superiška.“
„Super,“ odgovara ona.
Veza utihne minutu, a onda kaţe, „Pa, Rory, ha?“
„Zar nitko više ne moţe drţati jezik za zubima?“
„Crow je priĉao o tome,“ Mack se smije. „Misli da si skuhala neki
podli plan, da se zajebavaš s Roryjem samo zbog zabave.“
„Uh.“
„Rekla sam mu da to nećeš uĉiniti,“ kaţe Mack i smijeha je nestalo
i sada je sva poslovna.
SviĊam joj se, ali ovi ludi mafijaški gadovi sada su njezina obitelj. I
nije joj problem to staviti na znanje meni ili bilo kome.
„Rory je ionako cijeli dan bio opako ljut,“ Mack nastavlja. „Pa sam
zakljuĉila da je gotovo prije nego je uopće poĉelo.“
„Nije bilo ništa što bi završilo,“ kaţem joj.
„U redu,“ kaţe. „To sam i ja rekla Lachu. Toĉno tako.“
Opet tišina.
Mackina beba stvara ĉudne zvukove u pozadini i još uvijek me
plaši. Nikad je nisam zamišljala kao majku. Ali pretpostavljam da ona to
dobro radi.
„Moraš doći u posjet Keevai,“ kaţe ona. „Da vas uslikam.
Obećavam da te neće ugristi.“
„Svratit ću jednom,“ laţem.
Bebe me izluĊuju.
Ljudi poput Mack... mogu se prilagoditi. Ali ja, nema šanse. Ne bi
imala pojma. Mislim, drţiš ih i plaĉu. Hraniš i plaĉu. Promijeniš pelenu i
plaĉu.
Jedino što volim vidjeti da plaĉe je odrastao muškarac, nakon što ga
oborim na koljena.
„Ideš na meĉ veĉeras?“ Pita Mack.
„Mislila sam da ti je Crow rekao da više ne ideš tamo.“
„Da, toĉno,“ promrmlja. „Stavila sam zabranu na te gluposti
stvarno prebrzo. Osim toga, Kosaĉ i Svetac se veĉeras bore. Moram biti
tamo da podrţim svoje djeĉake. Navijam za njih sa strane.“
„Nisam znala da se Rory bori,“ kaţem, a izbacim glupost.
Trofej knjiga 106

„O da,“ Mack zijeva na zvuĉnik. „Mick je ozlijedio rame pa ga

Rory mijenja. Pretpostavljam da nisam razmišljala o tome. Vjerojatno je
najbolje da ne doĊeš.“
„Što to znaĉi?“
„Pa znaš...“ nehajno kaţe Mack. „Sumnjam da ga ţeliš vidjeti s
drugom djevojkom na kraju noći. Ĉak i ako kaţeš da nemate ništa. Samo
kaţem, da sam to ja…“
Znam Mack i znam kad me mami. Moj um je moţda uz nju, ali usta
nisu.
„Koja druga djevojka?“ Promrmljam.
„Znaš, deĉki imaju tu stvar i dopuštaju nekoliko njih iz grupe
navijaĉica da se pobrinu o svom tipu poslije. To je kao, ta brazilska stvar.“
„Uh.“ Lupkam prstima po stolu i gledam u brdo papira koje moram
srediti. „Pa, to mi nije vaţno. Kao što sam rekla.“
„U redu,“ slaţe se Mack. „Kao što si rekla.“
„Moram ići,“ kaţem joj. „Moram nešto raditi.“
„U redu.“ U glasu joj je smijeh i to me ţivcira. „Pošaljem ti broj
privatnog detektiva kad prekinemo vezu.“
„Hvala,“ promrmljam.
„Ako ipak doĊeš, bit ću u straţnjem lijevom kutu.“
„Ne dolazim.“
„U redu,“ ona pjeva. „Vidimo se.“
Trofej knjiga 107

Bila je lijepa - ali posebno je bila bez milosti - F. Scott Fitzgerald

….

S KIM RORY PROVODI ili ne provodi vrijeme, nije me briga.

Ovdje sam samo kao gledatelj, isto kao i svi drugi.
Da ga gledam kako se bori i otrijeznim se i izbacim ga iz uma na
minutu, pa se mogu vratiti na posao.
To je sve.
Probijam se kroz gomilu i izbjegavam Mack. Nosim šešir, što je
jebeno smiješno.
Glazba je glasna, a i guţva, potom spiker predstavlja.
Prvi momak je Rus i dovoljno je patriotski i njegov odabir glazbe.
Dobivamo njegovu statistiku na koju svi izvikujemo uhhh i ahhhh na
dramatiĉan naĉin. Momak pored mene govori prijatelju da je on jebena
legenda. Njegove rijeĉi.
Ne preznojavam se.
Rory se moţe nositi sa svojim sranjima.
Predstavljaju ga sljedećeg - Svetac - i njegov uvod je glazba
Zapamtite ime od Fort Minor. Ulazi u prostoriju na isti naĉin kako to
uvijek ĉini. Kod njega nema poziranja i drago mi je, jer mu to ne treba, i
on je prokleta legenda. Mrzim što to sada vidim, ali tako je.
U ovom sam trenutku.
UzbuĊena, kao i ostali buntovnici pored mene, zbog krvi i znoja i
vizije predatora Roryja. On je zgodan i graĊen i pobijedit će ovog seronju
jebaĉa i ja ću to gledati.
Laktom gurnem djevojku kraj sebe.
„On je moj,“ kaţem joj, a laţ nikad nije bila tako slatka.
Trofej knjiga 108

Ona mi skeptiĉno kimne, a zatim slegne ramenima. „Dobro za tebe,

dušo.“
Borba poĉinje.
Glasna, ali odluĉim da vrijedi.
Zapravo nikad ne poznajete nekoga dok ga ne vidite u njegovom
elementu.
Ovo je Rory.
Njegovo je tijelo stvoreno za borbu.
Tamo je poput gladijatora. Sav oznojen i primitivan i sirov.
Instinkti su mu dobri i brz je. Gledala sam Mack kad se borila i iako ne
znam sve tehniĉke strane, imam oĉi.
U prve dvije minute, ranio je protivnika ĉvrstim udarcem, a zatim
se poigrava s njim. A moţda i zaista nismo toliko razliĉiti.
Kad završi i on izaĊe kao pobjednik, napola oĉekujem da odvuĉe
nekoliko djevica u svoju pećinu na noć.
Ali on to ne ĉini.
Baš kao što je Mack rekla, njegovi prijatelji se bave tim poslom za
njega. Gledam ih-ĉisto iz znatiţelje-da vidim tko će ublaţiti sve Roryijeve
povrede veĉeras.
Ona je plavuša... ozbiljno, što je s plavušama... i nema niti jedne
izuzetne stvari na njoj koju mogu vidjeti.
Naušnice u ušima su joj toliko velike da bi odletjela da je uhvati
vjetar.
A mini suknja od trapera? Što je ovo, osamdesete?
Slijedim je niz hodnik i Conor je previše zaposlen flertujući s
nekom drugom plavušom da me primijeti.
Kad posegne za kvakom Roryijeve sobe, dodirnem joj rame.
„Što?“ pukne ţvakaću gumu i okrene se.
„Prošetaj, mala,“ kaţem joj.
Ona se nasmiješi i prekriţi ruke. I još smo u srednjoj školi i ovo je
djevojka koja s gnušanjem uvija usne, kao da sam ja ona koja nema
ukusa.
„Ti jebeno prošetaj.“ Ponovno pukne ţvakaću. „Mala.“
Uzdah.
One sve ĉine tako prokleto teškim. Ljudi bi trebali znati kad me
vide da dolazim da odjebu s puta.
Pita je li moja haljina koštala pet dolara i nasmijem se, jer previše
je neznalica da bi znala da je to Valentino i da prestajem biti fina.
Uhvatim je za ovratnik i tresnem o zid.
„Makni ruke s mene,“ kaţe.
Spremna sam je pustiti da ode, dok ne otvori opet ruţiĉaste
smrznute usne.
„Poslali su me ovamo. Ja bih se trebala o njemu pobrinuti.“
Trofej knjiga 109

Ţeli da poludim i to će i dobiti.

„Ne moţeš se nositi s njim. Voli grubo.“
„Mislim da sam se s njim dobro snašla zadnji put kad sam bila.“
„Uh, ţao mi je,“ kaţem slatko. „Jesam li rekla s njim? Mislila sam
na sebe. Ne moţeš se nositi sa mnom, dušo.“
Izvuĉem noţ iz omota i poloţim joj ravni rub uz grlo.
I konaĉno... konaĉno... ţena ima razuma.
„U redu, u redu... Isuse, jebena psihopato. Pusti me. Moţeš ga
imati.“
Pustim je, udalji se od mene, prateći me preko ramena dok odlazi.
Nije zabavno ići za njom, ali ovdje ipak moram nešto naglasiti.
Njoj i bilo kojoj drugoj ţeni koja misli da će dobiti komad Roryija.
On je moja igraĉka i ja ne dijelim.
„PriĊi mu opet i izrezat ću ti srce.“
Pogleda me ludo i umalo se ne spotakne na potpeticama. Ali sada je
otišla i ja sam sretna.
Jebeni amateri.
….

SJEDI U STOLICI, s ruĉnikom prebaĉenim preko glave, dok se

naginje naprijed, laktovima naslonjenim na bedra.
Da imam jednu romantiĉnu kost u sebi, mogla bih reći da je to
privlaĉna slika o njemu.
Ali nisam romantiĉna i nije me briga i moja ţelja za njim je samo
iskonska.
Krećem se iza njega, miran je i tih i zna da je netko tu, ali ne pita
tko. Mišići leĊa i ramena su mu široki, ispod mojih vrhova prstiju.
Oznojen je i jak i sav je muškarac.
Istina je da mi se Rory ne gadi.
Ni malo.
Saginjem se da mu šapnem na uho.
„Što mogu uĉiniti za vas, gospodine Svetac?“
„Moţeš odustati od igara, Scarlett.“
„Kako si znao da sam ja?“ Durim se.
„Za poĉetak, ta vrata nisu zvuĉno izolirana.“
Toplina mi se širi obrazima, a prste mu zabijam u leĊa. Nije trebao
ĉuti ništa od onoga.
„I što još?“ Pitam.
„Ti si jedina ţena na svijetu koja ovako miriše.“
Ne zvuĉi kao kompliment i glas mu je ĉudan.
Pokušava me prekaliti da odjebem.
Prstima mu seţem oko struka, pa do kratkih hlaĉa. Ali on me uhvati
za zapešće i povuĉe.
Trofej knjiga 110

„Ne znam ţelim li to više raditi,“ kaţe.

Ovo nije igra koju sam ţeljela igrati. Glas mi je isprazan kada se
pokušam našaliti s njim.
„Već si me otpisao? Mislila sam da ćeš barem doći do posljednje
izmjene.“
„To za mene nije igra, Scarlett,“ kaţe. „Ali za tebe jeste. A stvar je
u tome...“
Zastane, a ramena mu se saviju kad povuĉe ruĉnik s lica,
dopuštajući mi da ga vidim.
„Zaista mi je stalo do tebe,“ kaţe. „I ţelim to. Ali ne, ako ne moţeš
uĉiniti isto.“
Spremna sam mu lagati.
Kad otvorim usne, rijeĉi ne izlaze kako to obiĉno ĉine.
Nešto sada povlaĉi tu liniju u meni. Odvlaĉi od Roryija na mjesto
gdje ponovno mogu biti svoja. Tamo gdje se ništa ne mijenja i sve ostaje
isto.
Ali ne namjeravam ga pustiti, bez ostavljanja oznake na njemu.
To mi je izlika kad mu se popnem na krilo i poljubim ga.
Ne idem ravno na usne. Uhvatim ga za lice i ljubim ga po vilici i
grlu i osjećam okus njegova znoja jezikom, a on zastenje. Kad pritisnem
usne uz njegove i dalje se pokušava zadrţati dalje od mene.
Ali sam njeţna s njim, onako kako on to voli, a onda sam ĉvrsta.
Usne mu se razdvajaju i hladne su i nikada nisu imale tako dobar okus.
On popušta, baš kao što sam i znala da hoće.
To je pobjeda i ţelim slaviti, ali osjećam se pogrešno. Naĉin na koji
me ljubi i ujedno mi zamjera.
Zbunjena sam. A ta jebena linija ide gore-dolje i svuda po jebenom
mjestu, a moj moralni kompas je oĉito iznenada skrenuo prema sjeveru.
„Nije te imala pravo zvati njezinim,“ kaţem mu, dok mu sisam grlo
i povlaĉim za kosu. „Tko, dovraga, ona misli da jeste?“
„Nikad je nisam jebao,“ mrmlja.
„Da, baš.“
„Ovo su te gluposti o kojim govorim,“ stenje. „Ne vjeruješ mi.“
„Kome treba povjerenje, kad imamo ovakvu kemiju?“ Rezonujem.
„Zapravo te ţelim poševiti. Ţelim da me ti jebeš. I polovica stvari koje ti
izlaze iz usta me nerviraju. Tako je, Rory. Jednostavno jeste.“
„Ti si doista vrag,“ kaţe.
„Ali nije li lijepo griješiti sa mnom?“
Sada mi je ruka u njegovim kratkim hlaĉama i igram se s njim i on
se više ne bori jer zna da pobjeĊujem. Uvijek pobijedim. I sviĊa mu se
ruka na kurcu koja ga podiţe ispod kratkih hlaĉa. Oĉi mu trepnu, a zatim
se zatvore.
Imam kontrolu i osjećam se dobro.
Trofej knjiga 111

Ali Rory mi nikad ne dopušta da imam stvari koje ţelim.

Podiţe me bez upozorenja i okrene, spljoštivši mi grudi na stol
ispred nas. Dupe mi je uzdignuto i lice spušteno prema dolje i podiţe mi
haljinu oko struka. Nagne mi glavu uzevši mi šakom kosu i govori mi da
izvadim proklete grudi.
Spustim gornji dio haljine i sada sam zarobljena, ali dišem sasvim
dobro.
Hvata me za prste i gura mi ih u usta.
„Liţi.“
I liţem.
Spusti ih do tangi i gurne ih ispod.
„Igraj se sama sa sobom i reci mi nešto iskreno.“
Igram se sa sobom jer mi to kaţe, ali nije dobro i nije iskreno, sve
dok on ne preuzme umjesto mene.
„Priĉaj ili ću ti to oduzeti,“ kaţe, dok mu se nabijam na ruku.
Roryijevi prsti su ĉarobni i mogao bi ih koristiti za muĉenje, jer ne
izdrţim.
„Bio si jebeno dobar veĉeras,“ kaţem. „SviĊaš mi se takav.“
„I što još?“
„Ne moramo biti ravnopravni. Ovo moţeš raditi cijelu noć, ako
ţeliš.“
„Ne bi bila zadovoljna s tim,“ kaţe.
„Ne, ne bih,“ slaţem se.
Moje priznanje nagraĊuje s više onoga što ţelim. Njegov je dlan na
grudima, pipajući me, drugi mu je izmeĊu nogu. Grize me za rame i jebe
prstima, a ja sam blizu pa nastavljam.
„Maţenje nije najgora stvar na svijetu.“
Pusti me da svršim. Jako i neuredno i u ušima mi zvoni i ţelim ga u
sebi. Tako mu i kaţem.
„Zašto bih te trebao jebati?“ on pita.
„Zato što nitko drugi neće biti tako dobar kao ja.“
Uhvati me za dupe i stisne. Grize me za vrat. Priznaje da sam u
pravu. I ovo je zaista pobjeda.
Hvata me za kukove i ulazi u mene.
„Jebena Sotona.“
Jebe me s mrţnjom i pokajanjem. U minuti kaţe kako sam dobra, a
sljedeće kako ne zasluţujem da svršim i da nisam dobra djevojka i da je
ovo za njega, a ne za mene.
Durim se, a on ĉini najgore što mi moţe uĉiniti.
Okreće me i podiţe u naruĉje.
Omotavši mi noge oko struka, spustivši me na kurac i govori mi da
se drţim.
Sad smo u visini oĉiju.
Trofej knjiga 112

I glupo je od mene što mislim da me ne moţe drţati jednom rukom

i nastaviti me jebati, jer to radi, kad okrenem licem u stranu.
Makne mi ruku s dupeta i uhvati me za vilicu.
„Pogledaj me.“
Pogledam ga. Tjera me da ga i dalje gledam.
„Ne igramo više po tvojim pravilima,“ kaţe mi.
„Misliš da ćeš mi šefovati i govoriti mi što da radim?“
„Da,“ kaţe. „Jebeno hoću.“
Ne odgovaram.
Drugaĉije je imati ga u sebi i gledati ga na ovaj naĉin. Mogla sam
po cijeli dan slušati njegove zvukove. Naĉin na koji grca i stenje i priĉa
mi, dok ulazi u mene. Ponekad prljavo, ponekad slatko. Ali gledanje je
drugaĉije.
Intimno i sirovo.
„Reci mi da ţeliš da svršim u tebi,“ kaţe.
I već je otekao. Suzdrţava se. Tako me drţi za dupe da će ostati
modrice.
„Ţelim da svršiš u meni.“
Povuĉe mi tijelo na svoje i poljubi me. Kurac mu pulsira u meni,
prazni se i ovo mu je trebalo.
I meni takoĊer.
Trofej knjiga 113

„Idemo kod mene veĉeras,“ predlaţe Scarlett sa suvozaĉkog sjedala

mog automobila.
Ĉudan zahtjev, obzirom na to koliko je opsesivna na svoj prostor.
No, teţina iscrpljenosti se smjestila - ona koju osjećam kad god se borim
sa Scarlett- a ne mogu se ni potruditi da to napomenem.
Njezina je zgrada rupa i što više dolazim, to je više mrzim. Neki
momak vreba u hodniku, jebeno ĉudan, promatra Scarlett dok prolazi i ja
mu kaţem da odjebe.
„To je samo Ronnie,“ kaţe, odmahujući rukom. „Svaka zgrada ima
svog šupka. Ronnie je naš.“
Ronnie nije jedini problem koji vidim ovdje. Hodnik miriše na
mokraću i dim cigareta i nema dovoljno rasvjete i ako bi Scarlett ubili,
sumnjam da bi itko ĉak i otvorio vrata.
„Ne sviĊa mi se što ţiviš ovdje,“ kaţem.
Ona ne odgovara.
Ţelim joj spakirati sranja. Ţelim da poĊe sa mnom kući i ostane
tamo. A ja to nikada ni s kim nisam ţelio.
Kad bi barem bilo tako jednostavno sa Scarlett.
Nikada nisam tvrdio da je strpljenje jedna od mojih vrlina, ali
mislio sam da barem posjedujem nešto od toga. Ova ţena je to već
iscrpila.
Otkljuĉava svih šest brava na vratima, a zatim me gleda, jer zna da
imam nešto za reći o tome.
„Instalirala sam ih nakon Mesara,“ pravda se. „Stvarno mi sada ne
trebaju.“
„Jebeno trebaju,“ odbrusim.
Mijenja temu.
Trofej knjiga 114

„Bio si dobar veĉeras.“

To govori, dok broji ruĉice na štednjaku.
„Trebao bi me nauĉiti kako se tako boriti,“ dodaje.
Slatko je kako je ozbiljna po tom pitanju. Kao da je to tako lako.
Svejedno se slaţem, jer ţelim da ovo poĉne uzimati za ozbiljno.
„U redu,“ kaţe. „Ţeliš se tuširati?“
„Da. Hoćeš mi se pridruţiti?“
Nasmiješi se i kimne, a to je previše ugodno. Ali opet, idemo
tokom... jer sam jebeno umoran i sve što zaista ţelim je da se opet
zakopam meĊu njezina bedra i pojebem je, dok me kurac ne izda.
Kupaonica je mala, ali uredna i miriše na njezin miris.
Svlaĉi se za mene u središtu i koraĉa ispod vrućeg tuša.
Scarlett zna da je zgodna. Ali to ne koristi za skretanje paţnje.
Koristi kao oruţje. Ona je sva u oblinama, meka i seksi. I upravo sada,
kad me namami oĉima i njezinim mokrim tijelom, ĉak me i nije briga.
Slijedim je do sigurne propasti i pridruţujem joj se u zatvoreni
prostor. Ţelim je privući sebi i ne pojebati je. Ţelim je drţati. Ali ona se
umjesto toga okreće u mom naruĉju i posegne za bocom sapuna. To su
djevojaĉka sranja, ali nema veze, jer me sad ona pere.
Njezine su ruke male na mom tijelu, lijeno me kruţno trljaju.
Uzima si vremena i to se ne ĉini više kao trik, jer joj se sviĊa moje tijelo
pod rukama, jednako kao i meni. Posesivna je. I to mi govori na mnogo
naĉina.
Sada mi masira kurac u ruci. Gledajući me. Niz lice joj teĉe
maskara, a ruţ joj je razmazan od poljupca. Nikad nije izgledala više pod
vlasništvom kao sada.
„Znaš li što bih ti uĉinila da me sjebeš?“ upita me. „Znaš li što se
dogodi kad prekineš dogovor s vragom?“
Stisne mi kurac, a misli na to, ako pojebem nekog drugog.
Kaţem joj da neću i to ozbiljno mislim.
Rijeĉi su isprazne i Scarlett im ne vjeruje. Pa je poljubim i jebem uz
tuš kabinu, sve dok se nijedno od nas ne moţe kretati i voda je hladna.
Teturamo do njezina kreveta u neredu ruĉnika i zapetljanih udova,
lansirajući se pod prekrivaĉe.
Soba je tiha i crna. Zgrada je rupa, ali ovo je svetište. Miriše na nju,
a prekrivaĉi su mekani, koţa joj je uz moju topla. Stopala su nam
povezana i licem mi pronalazi prsa ispod prekrivaĉa, lijeţući na mene.
Ruke joj nespretno vise uz bokove, dok cvokoće zubima, pa radim ono što
ona ne moţe. Zagrlim je i drţim.
Tama je sveprisutna i ne mogu joj vidjeti lice. Ali srce joj kuca uz
mene, tjeskobno. Ona je prva koja prekine tišinu.
„Voliš li priĉe za laku noć?“
Trofej knjiga 115

Ovo djeluje kljuĉnim. Kao da će što god sljedeći put kaţem ili
uĉinim odrediti tijek prekida vatre koji smo ĉini mi se izazvali. Glas joj je
previše blag i nije sluĉajno da me to pita ogrnuta tamom.
„Ţivim za njih,“ kaţem i to je pravi odgovor.
„Znam jednu dobru,“ ponudi.
To nije ona. Glas joj je drugaĉiji. Nervozna je. I sad joj je toplo, ali
se još uvijek ne povlaĉi.
„Sav sam u ušima, lutko.“
Poloţi mi glavu ispod brade i drţi je tu, mrmlja mi u grlo, dok
govori.
„Nekada davno,“ kaţe. „A ovako sve zapoĉinje, pa preĊi preko
toga... bila je djevojka po imenu Tenly. Sav svijet je bio njezin. No,
osobito, Upper East Side New Yorka. Njezino je kraljevstvo bilo
ispunjeno sa toliko haljina i finih stvari, više nego se većina djevojaka
mogla nadati.“
„Tenly zapravo nije stalo do tih stvari, ali je nastavila igrati na taj
naĉin, radi boljeg izgleda. Išla je u internat u Londonu i nauĉila razliĉite
jezike. Ljetovala je na Hamptonsu i zimi putovala u inozemstvo. Imala je
sve prednosti koje joj je srebrna ţlica mogla ponuditi. Balove, tajna
društva, sveto trojstvo Visokih škola. Pripremajući se za njih cijeli svoj
ţivot. Sve joj je bilo predviĊeno. Pravila napisana, ploĉa osmišljena.
Kretala se u jednom smjeru, s dodijeljenim stajalištima i istaknutim
prekretnicama na tom putu.“
Zastane i stisnem je.
„Bilo joj je suĊeno da se uda za princa,“ nastavlja. „On je bio dobar
princ. Odliĉan princ, iz ugledne obitelji sa svim dragim draguljima i
dvorcima koje je novac mogao kupiti. Tenly isprva nije toliko marila za
njim, ali s vremenom, poštovala ga je.“
„Bilo joj je teško, stalno se pretvarati. Po danu je vjeţbala i
uvjeţbala svaku svoju rijeĉ, a noću bi se izgubila u knjigama i snovima o
drugom svijetu. Svijet u kojem je mogla biti sama i nikoga ne bi zanimala.
Majka joj je ispriĉala da su joj snovi bili nepraktiĉni, naravno, i trebala bi
se smatrati sretnom što ima tako lijep ţivot pred sobom.“
„Dakle, Tenly je uĉinila ono što joj je reĉeno. Uklapala se i glumila.
Kretala se na daskama i nadmašila sva oĉekivanja. Ali to nije bilo
dovoljno. Nikad nije bilo dovoljno.“
Kosa joj pada na mene, golicajući me, ali ne miĉem se. Ne dišem,
dok ona u mraku šapuće svoja priznanja. Na jedini naĉin na koji moţe.
Glas joj se gubi, dok govori o naĉinu na koji je odgojena i ne znam
trenutno je li zna da sam uopće tu.
„Što se tiĉe tajnih društava, jest da ne bi bili poţeljni da puste bilo
kojeg Jacka ili Jill unutra. Moraš biti poseban. Moraš to zaraditi. Neki
ljudi-poput Tenly-navodno su već tu zbog svojih loza.
Trofej knjiga 116

Znala je da će biti tu, bez obzira na sve, ĉak i da se djevojkama ne

sviĊa. Ĉak i ako je nisu htjeli tu. A nisu.“
„Dakle, u noći njezine inicijacije u Birds of Feather, bila je izdana.
Ne samo od Birdies, već i od njezina princa. Ona je bila ţrtveno janje
ponuĊeno za pokolj. Cijenjena igraĉka koju bi princ i njegovi prijatelji
upotrijebili za ulazak u vlastiti poredak. I oni su je iskoristili.
Nemilosrdno joj ukrali ĉednost i ostavili je mrtvu usred šume.“
„Scarlett.“
Ţelim joj reći da prestane. Dovoljno sam ĉuo. Ali to je sebiĉan
zahtjev, a ona me ne ĉuje. Tajne izviru s njezinih usana.
I znam da će sutra biti još krvi na mojim rukama.
„Nije mogla podnijeti povratak. Suoĉiti se s princem i njegovim
prijateljima. Pa im je dopustila da svi misle da je mrtva. Pobjegla je iz
kraljevstva i nikad se nije osvrnula. Bila je sama, ali sretna.“
„Je li zaista bila?“ Šapnem joj na uho.
„Priĉe bi trebale završiti sretno do kraja ţivota,“ odgovori.
„Ali moţda priĉa nije gotova.“
Ona uzdahne.
„U pravu si. Priĉa se još uvijek piše.“
„Reci mi kako ide ostatak. Dio u kojem upoznaje novog kralja. Jer
jebeš prinĉeve. Tenly treba kralj.“
Ona kima i nastavlja.
„Dobro. Dakle, upoznaje kralja. Bio je dobar kralj. Ljubazan. Jak. I
po cijeloj zemlji gaćice su padale zbog njega, kad god bi se nasmiješio
djevojkama.“
Frknem, a ona mi se nasmiješi uz rame.
„Bio je šarmantan, smiješan i hrabar i sve kako bi trebao biti kralj.“
„Ali...“ kaţem.
„Ali,“ odgovara. „Stvar je bila u tome da je kralj imao dobrih
osobina, princeza nije.“
„Sereš,“ kaţem joj.
Nakon toga neko vrijeme je šutjela, izgubljena u mislima. Nisam je
pritiskao i na kraju je sama zapoĉela.
„Rory,“ šapne mi uz koţu.
„Da?“
„Mislim da mu je mogla dati srce. Da ga je još imala za dati.“
„Priĉa nije gotova,“ podsjećam je.
Ona kima i dopušta si da se opusti, udišući me na isti naĉin na koji
ja to radim s njom.
„Tenly.“
Ne odgovara, a ja to ne oĉekujem. Pa samo kaţem ono što treba
reći.
„Mrtvi su, dušo. Jednostavno, to još ne znaju.
Trofej knjiga 117

Neki ljudi nisu niĉiji neprijatelji, osim sami sebi – Charles Dickens
…..

I DALJE SE ŢIVO SJEĆAM rasprave koju smo vodili u našem

razredu na engleskom ĉasu, tog kobnog dana. Ĉitali smo Hamleta. Tema
razgovora bila je, kako je ţrtvovao svoju vezu s Ophelijom u korist
njegova prelaska u ludilo.
Probudim se upravo na tu misao. Zapetljana na Roryiju.
Imam svoj vlastiti prelazak u ludilo da slijedim i morat će biti
ţrtava.
Sada su tu još samo dva dana.
Dva dana, a ja nisam rekla Roryiju za Alexandera.
Sve što radim je bez namjere. Nisam bila ranjiva sinoć. Bila sam
spremna na ţrtvu. Ponekad je istina bolja motivacija nego trik.
I s namjerom sam ispriĉala Roryiju tu priĉu. Dobrovoljno se javio
za osvetu, baš kao što sam i znala da hoće.
Tada su stvari krenule ulijevo.
Zamka je postavljena. Sve što sam trebala uĉiniti je, reći mu o
Alexanderu ili agentu Royceu.
Djevojka poput mene ne traţi pomoć.
Ona to postavlja na naĉin da joj se netko umjesto toga ponudi.
Rory se ponudio, na svoj naĉin.
Znam da ne mogu sama srušiti Roycea. On je dobro svjestan mog
naĉina rada i nemam šanse poput grudve snijega u paklu, da ga drogiram.
Fiziĉka svaĊa je izvan pitanja, jer nisam Mack i ne mogu ga sama oboriti.
Tome se dodaje i ĉinjenica da je federalni agent. Što znaĉi da mora
nestati bez traga. Doslovno.
Trofej knjiga 118

Bez DNK. Krvi. Bez traga mrvica koje vode natrag do mene.
Nemam sredstava za tako nešto, ali Rory ima.
Sve što moram uĉiniti je, reći mu.
Ali muĉni glas u mojoj glavi neće ušutjeti.
Royce nije samo bivši deĉko.
On je FBI.
FBI i mafija se ne miješaju.
To bi moglo znaĉiti probleme za sindikat i nema sumnje u vezi s
tim, Lachlan Crow ne bi sankcionirao takav rizik zbog mene.
Rory bi to vjerojatno ipak uĉinio.
Rastrgana sam.
Dva su glasa u mojoj glavi, ratuju.
Ne uvlaĉi ga u ovo, kaţe prvi glas.
Sve vrijeme mi drugi govori da nam se jebe i uĉinimo to odmah.
Moralne dileme nisu mi jaĉa strana.
Paralizirana sam neodluĉnošću, kad se Rory probudi.
Poljubi šugavu skitnicu koja sam bez šminke i ne trepne okom, a to
mi sve ne ĉini ništa lakšim.
„Teretana?“ on pita.
„Uh.“ Jasno. „Naravno.“
Opet se tuširamo. Ponovno zajedno.
I sve postaje previše ugodno. I osjećam da jebeno ne mogu disati.
Samo se pogoršava kako jutro odmiĉe.
Kada mi je kosa ispletena i imam šminku, Rory prilazi iza mene i
snimi nas telefonom.
„Jesi li upravo snimio selfie sa mnom?“ Pitam uţasnuta.
„Jesam.“ Nasmiješi se. „Navikni se na to, Sotono. Ţelim puno
tvojih lijepih slika na telefonu.“
Kao da taj komentar nije dovoljno loš, predstavlja me 'deĉkima' u
teretani kao svoju djevojku.
„Ţeliš mi staviti ovratnik, dok si već tu?“ Pitam. „Vlasništvo
Svetca?“
„Nije loša ideja.“ On se ceri i jebeno mi pokazuje rupice, a ja mu
kaţem da ih skloni jer to sranje ne prolazi kod mene.
„U redu.“ Dobacuje mi neke stvari za zamotavanje ruku i kaţe,
„Napravimo ovo.“
Nakon što mi je pokazao kako da umotam ruke, prebaci se na
profesorski naĉin. Ali profesori ne bi trebali biti poput Roryija i on je
preblizu i stalno zbija šale kako mi svršava na dupe i grudi ili što već. On
me dira i ne pamtim ništa drugo, osim da nisam sposobna za uĉenje kada
su ukljuĉeni hormoni.
Nemam fokus.
Trofej knjiga 119

Ne bih smjela ni biti ovdje s njim, hrvati se na prostirkama i slušati

njegove prljave govore o samoobrani.
Trebala bih biti kod kuće i odluĉiti kako ukloniti Alexandera. Jer
oĉito je da mu to neću reći. Da ću u posljednjem desetljeću svog ţivota
uĉiniti za nekoga nešto dobro.
I nemam jebenog pojma zašto.
„Dušo, ĉak ni ne obraćaš paţnju,“ kaţe Rory. „Ubio bih te otprilike
tri puta da je ovo stvarnost.“
„Samo mi pokaţi što moram uĉiniti da nanesem maksimum
oštećenja,“ inzistiram.
Namršti se i onda kaţe najgore što je mogao reći.
„Scarlett, što nije u redu?“
Pogledam po teretani, a ljudi bulje u nas. Na mene. Kao da sam
jadna kuĉka i ne bih trebala ni biti ovdje.
Znam da su u pravu.
Samo bih voljela da Rory to shvati.
„Moram ići,“ kaţem mu.
Prati me kroz vrata i zaustavlja.
„Zašto to uvijek moraš raditi?“
„Raditi što?“ Puknem.
„Uvijek se pokušavaš sa mnom posvaĊati kad se dogodi nešto
dobro.“
„Ništa se dobro nije dogodilo,“ tvrdim. „Otkad si ušao u moj ţivot,
sve je sjebano. Sve je pogrešno.“
„Dobro, Scarlett,“ uzdahne i okrene se od mene. „To je baš dobro.
Onda idi i trĉi što dalje. Uĉini sve što ti je potrebno kako bi se uvjerila da
je ovo pogrešno.“
„Hoću.“
Okrenem se da odem, ali on me uhvati za ruku. I znam da je iskren,
kad ovaj put kaţe.
„I sljedeći put, kad poţeliš da se igraš sa mnom?“ kaţe. „Nemoj.“
Zalupi mi vrata i ostavi me da stojim na ulici.
Sama.
I kako se ispostavilo, nisam slomljena i neke stvari se jesu
promijenile.
Osjećam.
Osjećam se pakleno.
….

Whiskey je danas posebno raspoloţen, slijedeći me niz hodnik i

neprestano mijauĉe.
„Nemam vremena za tvoja sranja,“ kaţem. „Dovoljno sam uhvatila
osjećaje prema jednom šupku. Ne trebam i tebe na tom popisu.“
Trofej knjiga 120

Oĉigledno ga nije briga, jer je jebena maĉka i oduševljeno

nastavlja.
Predajem se i milujem ga, prije nego mu kaţem da ode. Ipak, on
ustraje. Sve do mojih vrata, omalovaţavajući me maĉjim govorom. Ni
sama nisam u redu, ali ĉak i ja znam kad je ljut na nešto.
Kaţem mu da se pridruţi klubu, prije nego otvorim vrata stana i
gestikuliram da uĊe, ali neće.
„U redu, snaĊi se sam,“ kaţem. „Svi ste vi muškarci isti.“
A onda zatvorim vrata za sobom.
Samo kako bi mi se glava zabila u zid.
Trofej knjiga 121

Nalazim se u Slainteu, na naĉin na koji to ĉini većina samaca u

vrijeme zastoja.
Viski teĉe, a djevojke su priredile dobru predstavu na pozornici i
sve je isto, kao i uvijek.
Jedino sam jebeno nemiran.
„Imaš li nešto za mene, šefe?“ Pitam Crowa.
„Ne, prijatelju,“ odgovara. „Zašto ne uzmeš slobodnu noć.“
Više bih volio zaglaviti do krvi na zglobovima, ali to ne kaţem.
Niall je upozorio Crowa da sam temperamentan i ne treba mi sad da
sumnja u mene.
Isto kao sa ţenama.
Pogled mi ide na Conora i pada mi na pamet još nešto.
„PoĊi sa mnom, deĉko,“ kaţem mu. „Trebam tvoju pomoć.“
„Ne mogu, prijatelju,“ kaţe.
„Otkad jebeno ne moţeš?“ Viknem.
Kima prema šanku i tu je ona ista plavuša koju je gledao u toku
borbe. Ivy. Ona koju sam doveo kući da ga stavim na muke i iskušam ga.
Deĉko mi se sviĊa i zasluţuje da dobije nešto, svako malo i
ponekad.
Nije bio sa ţenom otkad mu je posljednja djevojka otišla i
predozirala ga. Pa iako sam loše raspoloţen, nemam namjeru da mu
uništim noć.
„Nastavi onda,“ kaţem mu. „Odjebi odavde.“
„Vidimo se kasnije,“ kaţe.
A onda sam samo ja i Crow koji me ponovno gleda.
„Mislio sam da sam ti dao slobodnu noć.“
„Moram razgovarati s tim ruskim momkom. Alexeijom. Moţeš li
mi dati njegov broj?“
Trofej knjiga 122

„Mogao bih,“ kaţe Crow. „Ali je izvan zemlje. Što god imaš posla
s njim, morat će priĉekati.“
Napola sumnjam da me zeza, jer zna da se radi o Scarlett. Ali prije
nego kaţem bilo što, zbog ĉega bih se mogao pokajati, zgrabim bocu
Jamesona iz bara i krenem prema VIP salonu.
„Dao sam ti slobodnu noć,“ Crow opet govori za mnom.
„Jesi,“ odgovaram. „I imam svaku namjeru da uţivam u tome.“
Trofej knjiga 123

Kukavice umiru mnogo puta prije smrti; hrabar ĉovjek nikad ne

okusi smrt, do jednom - Shakespeare
….

GLAVA ME BOLI.
Slomljene moţdane stanice lepršaju poput konfeta, dok se
pomjeram s jedne strane na drugu. Nešto ţubori i mislim da bi to mogla
biti ja.
Sjećanja su smiješna stvar. Naĉin na koji se igraju s tobom.
Osjećam miris bora.
Logika nalaţe da sam unutra. Vezana za stolicu. Povezi na
zglobovima i gleţnjevima su ljepljivi, a ipak me um prenosi negdje
drugdje.
Šljunak mi se zabija u leĊa. Grane i prljavština i hladnoća su na
meni. Teţe.
Sama sam.
Sve dok to ne budem.
Oštar miris metala ulazi mi na usta.
I sjećanja se mijenjaju.
Radijator, Mesar, noţ.
Krv. Krv je posvuda, ĉak i kad otvorim oĉi.
Ali to nije Mesar danas ispred mene.
Ĉak ni pet lica iz mojih noćnih mora.
To je samo jedan.
Alexander.
I novije poznato lice.
Ono Kyliene prijateljice Katie.
Trofej knjiga 124

Ona koja mi je priĉala o oţiljku u obliku polumjeseca sa

Alexanderove usne. Ona koja mi je povjerila da je povrijedio Kylie i da se
plaši da će i nju povrijediti.
Rekla sam joj da se to neće dogoditi. Rekla sam joj da ću ja prije
doći do njega.
Ali njezini su strahovi bili ispravni, a ja sam u krivu, kao i što sam
prije bila.
Sada je povrjeĊuje.
Prikazuje nasilje i brutalnost svoje izopaĉenosti i to je gore od
svakog sjećanja. Guši je svojim kurcem. Steţući je za grlo i vukući je po
tlu.
Suze joj padaju niz obraze s prugama crne maskare, a nada ju je
napustila.
Nemoćna sam uĉiniti bilo što, osim promatrati kako se scena odvija
ispred mene. Naĉin na koji je pljuje i degradira.
Moji povezi su neraskidivi. Ne pomjeraju se.
Ne mogu se pomaknuti.
Ali ne mogu ni odustati.
Ne dajem ĉesto svoju rijeĉ i mislim to ozbiljno. Ali bila sam iskrena
s njom. Ova djevojka je još tako mlada. I nije poput mene. U njoj je ostalo
još dobroga.
Priĉala mi je o svojim snovima. Kako ţeli napustiti uliĉni ţivot i
pohaĊati školu ljepote. Ponudila sam joj pomoć i to sam i mislila.
Ponuda i dalje vrijedi i odbijam vjerovati da je ovo kraj za nju.
Alexanderove oĉi pronalaze moje s druge strane sobe, stenje sa
zadovoljstvom kad shvati da sam budna.
„Pogledaj tko nam se napokon odluĉio pridruţiti,“ promrmlja.
Odgurne Katie i doĊe do mene. I u redu sam s tim. Uĉinit ću sve što
mi sada zatraţi. Bit ću njegova marioneta.
Prstima mi s poštovanjem prelazi niz obraz, dok kleĉi preda mnom.
„Nisam mogao ĉekati,“ kaţe. „Vrijeme je isteklo, Scarlett.“
„Uĉini sa mnom što god ţeliš,“ kaţem mu. „Ali pusti nju. Ona
nema ništa s ovim.“
„Znaš da to ne mogu uĉiniti,“ kaţe.
U njegovu glasu nema griţnje savjesti. Nikada je nije ni bilo, pa ne
znam zašto sam mislila da ću je sada pronaći. Ali ako ima jedno što sam
nauĉila o Alexanderu, to je da postoje i drugi naĉini kako doći do njega.
„Odvratan si,“ zareţim. „Nije ni ĉudo što si morao jebati djevojke
na ovaj naĉin. Ti i taj beznaĉajni dodatak na tebi takozvani kurac. Je li to
ono što te ljuti, Alex? Moraš nadoknaditi nedostatak…“
Rukom me udari po licu, pomjerivši mi glavu u stranu. Jednom.
Dvaput. I onda treći put za popravnu mjeru. Uhvati mi šakom kosu i
pomjeri mi glavu unatrag, gledajući me u lice.
Trofej knjiga 125

„Misliš da sam toliko glup?“ on pita. „Zaista, Tenly. Daj mi neke

zasluge. Ja sam federalni jebeni agent, dušo. Ne stigneš tamo gdje sam ja,
ako me zavaravaju obiĉne uliĉne kurve kao ti.“
Katie jeca u pozadini i trebam da ušuti. Trebam da Alexander
zaboravi na nju i da se usredotoĉi na mene.
„Moţeš mi raditi, što god ţeliš,“ kaţem mu opet. „Ja sam ta koju
ţeliš kazniti. Priznaj, Alex.“
Oĉi mu zaiskre i mislim da negdje stiţem s tim, pa nastavim nakon
toga.
„Pozovi sve deĉke na ponovno okupljanje,“ progutam. „Bit će
poput starih vremena. To bi mogao biti tvoj povratak.“
Gurne mi glavu unatrag i zareţe mi majicu, razotkrivajući mi grudi.
Noge su mi već raširene na stolici, bez obrane, kad mi povuĉe hlaĉe do
gleţnjeva.
Sad sam gola i izloţena. Nagon za povraćanjem je jak, ali ga
prigušim.
Katie je mlitava, jeca, a trebam je za borbu.
Kaţem joj da bjeţi, dok ima priliku.
Gleda u mene, pa Alexandera i ustane na drhtavim nogama. Trĉi
prema vratima.
I ne uspijeva.
Alexander je svom snagom obori na tlo, a zatim je prisiljava da
klekne na rukama i koljenima, dok tiho plaĉe.
„To je bio uţasno loš napor, ako sam ga uopće vidio,“ kaţe
Alexander.
Nabije se u nju s leĊa i zgrabi joj šakom kosu. Jebe je, ali oĉi su
uprte u mene. To je poput benzina njegovoj odbojnosti.
To ga pali, kao ništa drugo. Zamišljajući da sam to ja. Prenoseći
mrţnju prema meni na Katie.
Samo se sve pogoršava. Njegova zabluda ulazi u toĉku bez
povratka, kad je poĉne zvati Ten. Ten kurvo. Ten piĉko. Ten prljava
droljo.
Katie vrišti, a on joj rukom priguši usta.
Svršava po sjećanju na tu noć. Naĉin na koji me ugušio u nesvijest i
ostavio me mrtvu. On to proţivljava s Katie.
Povezi mi se ureţu u zapešća, a otkucaji srca mi udaraju u ušima.
Previše je zvukova. Svjetlost mi nanosi bol u oĉima i stolica mi udara u
koţu. Preosjetljiva sam na svaki nasrtaj. Isuviše stimulativno i premalo
kisika.
Roryijev je glas nešto za što se hvatam. Njegove rijeĉi ovoga jutra u
teretani.
Trofej knjiga 126

Govoreći mi da ostanem mirna. Uvijek ostani mirna i razmisli o

svom sljedećem potezu. Rekao mi je da ću pogriješiti, ako dopustim da
panika pobijedi i bio je u pravu.
Uhvatim zrak i potisnem buku ispred sebe.
Ljepljiva traka.
Mack mi je jednom rekla o ljepljivoj traci. Kako će pući, ako
sklopite obje ruke dovoljnom snagom.
Pokazala mi je i uĉinila da to izgleda jednostavno. I nikad nije tako
lako kada to radite sami.
S rukama iza stolice teško je doći do zamaha koji mi treba. Ali dok
sve mijenjam, tu je fiziĉki poticaj koji mi pritišće list noge. Moj drţaĉ
noţa je tu gdje sam ga ostavila.
Ili ga Alexander nije primijetio, ili je već uklonio noţ.
Neću sa sigurnošću znati, dok ga ne dohvatim.
Vrijeme istjeĉe.
Njegovo mrmljanje je glasnije, ali i nasilje. Katie se ne miĉe. Ne
diše. Lice joj je pepeljaste boje i nešto je pogrešno. Jedna Alexanderova
ruka još joj je omotana oko grla, a druga je preko usta i nosa.
Ništa drugo mu ne postoji izvan spona njegove nasilne fantazije.
Vrištim na njega i on joj udari lice u tlo. Jednom i opet iznova. Jebe
je, dok krv prska po cijeloj sobi.
Prekasno je.
Jebeno sam zakasnila.
Katie mlitavo pada na pod, a Alexander se sruši povrh nje, stenjući
zbog svog svršavanja još jednim posljednjim nabijanjem u mrtvo tijelo.
Srce mi brţe kuca i naleti bijesa sa adrenalinom mi preplavljuju
vene. Preopteretila sam ruke i potisnula dolje koliko god jaĉe mogu.
Mora biti sada.
Sad mora umrijeti.
Ljepljiva traka pukne zvuĉno, a Alexander se pomjeri.
Puzajući prema meni - prekriven Katieinom krvlju - s izrazom lica
koji neću uskoro zaboraviti.
Ja sam sljedeća.
On će me sljedeću uzeti.
Prsti mi se tresu dok dohvaćam drţaĉ noţa i trznem remen na ĉiĉak
traci. Spotiĉem se, tresem, hvatam... i to je stvarnost. Drška je prava i
nalazi mi se na dlanu.
Alexander pruţa ruku kada podignem oštricu i zarijem mu je u
prsa.
Stisnem šaku oko drveta i ustuknem, trgnuvši se od njegovo meso.
Povlaĉi se i dodiruje mjesto na kojem sam ga ubola. Mjesto na kojem krv
curi iz njegove rane i kaplje na tlo.
Niz emocija proleti mu u oĉima.
Trofej knjiga 127

Nevjerica. Šok. Mrţnja. A onda bijes.

Ja sam ga ranila, ali to nije dovoljno.
Zabijem krvavi noţ izmeĊu gleţnja i stolice, presijecajući traku.
Ima vremena samo za jedno, prije nego što Alexander ponovo
krene na mene, još se uvijek drţeći za ranu. Ovaj put mu ciljam nogom u
muda i ne pogriješim.
On se savije, a drugi mi je gleţanj slobodan.
Noţ je nered od krvi i ljepila i ruka me boli i ukoĉena je. Ovo neće
ići.
Odmaknem se od stolca i podignem hlaĉe, traţeći zamjensko
oruţje. Na pultu je šalica i krećem se prema njoj, dok Alexander puzi za
mnom.
Bacam mu šalicu u glavu i promašim.
No, sljedeća stavka, tava, pogaĊa ga u rame.
„Piĉko,“ urla. „Molit ćeš za smrt.“
Vilica ide zrakom i odbija mu se od ĉelo što mi ne ĉini uslugu.
Ranjen je i krvari, ali adrenalin je snaţan. Sada je na nogama,
hvatajući se za pult, dok se kreće oko njega.
Ne znam više ni što mu dobacujem. Posegnem za svim što mogu
pronaći i bacim mu to u lice.
Sve dok ne uhvatim nešto metalno i teško.
Njegov pištolj.
Ostavio ga je na pultu pokraj kljuĉeva i to je jebena poĉetniĉka
pogreška. Teţi je od mog revolvera i koristim obje ruke, da ga podignem i
ciljam u njegovu smjeru.
Pogledi nam se sretnu i pitam se zna li da nisam mogla pogoditi
Ethana kad sam pokušala jer mi se smijao.
On se zaleti, a ja povuĉem okidaĉ.
Pogodi ga u trbuh i sruši se.
Ali još uvijek je svjestan i zubi su mu krvavi i on mi se jebeno
smiješi.
Ruke su mi vlaţne, a ja petljam s okidaĉem, stisnuvši se u kut u
koji sam se povukla. Noţ je pao u tom kaosu i nema drugog oruţja u
dometu i pištolj više ne puca.
Zaglavljen je ili... ne znam kako ga otkoĉiti.
Vrištim da jebeno proradi, oĉajna kako to nikada prije nisam bila.
Oĉi su mi mutne i vid iskrivljen, a uši mi i dalje zvone od hica.
Ali kad opet spustim pogled, vidim samo ploĉice umrljane krvlju.
Alexandera nema.
I nakon što sam se naoruţala s nekoliko kuhinjskih noţeva i
provjeravajući stan tri puta, shvaćam da on više nije tu.
….
Trofej knjiga 128

„ISUSE,“ opet govori Mack.

„Znam,“ kaţem ponovno.
Stan je krvava kupelj.
Još uvijek se ne mogu natjerati da pogledam tijelo koje leţi na
sredini. Ne mogu ni pomisliti na njezino ime jer to sve ĉini stvarnim.
Već sam dva puta povratila otkad je Mack tu.
U mom sustavu sada više nema ništa.
Ništa osim ţaljenja i praznine.
„Znaš da će mi trebati odgovori,“ kaţe mi Mack. „Je li znaš,
Scarlett?“
„Znam. Ali jednostavno ne mogu... trenutno.“
„Ne volim skrivati tajne od Lacha,“ kaţe.
Šutim i na trenutak pomislim da sam opet prepuštena sebi. Da mi
neće pomoći. Njezina odanost leţi na njima i ne krivim je. Ali onda
progovori.
„Nazvat ću Fitzyija,“ kaţe. „On će se pobrinuti za ovo.“
„Hvala ti,“ šapnem.
„Uĉini mi samo jednu uslugu.“
„Što?“ Pitam.
„Molim te, nemoj biti sama veĉeras,“ moli me. „DoĊi kod nas.“
„Hvala ti,“ kaţem joj opet. „Ali moram biti negdje drugdje.“
Trofej knjiga 129

Ti dani su prošli. Moram te svaki put iznova osvajati, kad me vidiš-

F. Scott Fitzgerald
….

POSTOJI jedna univerzalna istina o muškarcima.

Ţele se osjećati kao kraljevi.
Ţele jesti poput kraljeva. Jebati poput kraljeva. Sjediti na kauĉu
(odnosno prijestolju) i gledati TV poput kraljeva. Ako su popravili nešto
po kući, bolje im prokleto reci da su jebeni kraljevi. Jer u srcu su osjetljive
male zvijeri koje ţele da ih netko smatra Alfama za svu njihovu braću i za
svaku ţenu koja bi im se mogla naći na njihovom putu.
Rory se ne razlikuje.
Stoga ga s malim iznenaĊenjem nalazim u VIP salonu Slaintea.
VIP salon je mraĉan. Grimizan, crn i sparan. Muškarci bi trebali da
se osjećaju kraljevima kada tu borave, dok ţene skidaju odjeću i plešu
samo za njih.
Na pozornici je plesaĉica i lijepa je, poštujem je zbog onog što radi,
jer sam i ja to radila, nekad davno.
TakoĊer joj ţelim išĉupati srce.
Ne znam gleda li je Rory ili ne. Teško je to vidjeti iza njega. Ali ga
promatram u sjeni neko vrijeme.
Kad bih samo otišla, stvari bi se vratile na staro, kako su i bile. Ne
bismo se više vidjeli, osim u rijetkim prilikama. Ne bi bilo pijanih
telefonskih poziva ispunjenih ţaljenjem, jer Rory i ja nismo takvi.
Vratio bi se na brza jebanja kako bi zadovoljio apetit, a ja svojoj
osveti, ostvarenju onoga što sam naumila ili umiranju u tom procesu.
Trebala bih otići.
Zasluţuje bolje od ovoga. Bolje od mene. Tu zamišljenu obitelj za
koju gradi dom. Trebao bi imati te stvari.
Trofej knjiga 130

Dobra sam u odlascima.

Odgurnuti ljude. Drţati sve na daljini i paleći svakoga tko mi
preblizu doleti.
Ali loše mi je što napuštam Roryija.
Veĉeras sam slomljena i otrcana, a u srcu sebiĉna. Ţelim njegovo
tijelo i toplinu, smirenost koja postoji samo kad smo zajedno. Ţelim te
stvari ĉak i ako sam sve zajebala i odgurnula ga, a spremna sam igrati tu
ulogu da sve dobijem.
Krećem se oko njega. I ne gleda plesaĉicu na pozornici. Glava mu
je zabaĉena unatrag, a oĉi zatvorene, drijema. Uz njega je puna boca
Jamesona. Došao je ovdje da se osjeća kao kralj, ali još ga uvijek
proganjam.
Nisam dobra u tome da sam bespomoćna, pa radim ono što najbolje
znam.
Popnem mu se u krilo i oĉi mu se polako otvore.
„Scarlett.“
Ljut je na mene i ne krivim ga.
Ali i ja sam ljuta na njega.
Što se toga tiĉe i na cijeli jebeni svijet.
„Uţivaš u predstavi?“
„Što te briga?“ odgovara.
„Mislila sam da smo već utvrdili da si moj za igranje?“
Ruke mu pomiĉem uz prsa, prije nego ih uhvati izmeĊu nas.
„Pa, završio sam s igrom. Zato naĊi drugu ţrtvu.“
Vilica mi drhti, ali nastavljam sa šaradom, jer jedino to znam.
„Jesi li znao da sam i ja nekada bila plesaĉica?“
Nabijem dupe na njegovu tvrdoću da sve naglasim.
Oĉi mu potamne i ja se naginjem prema njemu polaţući pravo na
njegove usne mojima, prije nego me ponovno povuĉe.
„Ne,“ kaţe on.
„Znam da me ţeliš,“ tvrdim. „Mogu to osjetiti.“
Ne odgovara. Niti se predaje. Ni malo.
A prijetnja suzama je stvarna i ne mogu dopustiti da me vidi da
plaĉem. Zato što im nikada ne dopuštate da vas vide kako plaĉete.
Poloţim lice u njegov vrat i udišem miris. Nikada ništa nije tako
dobro mirisalo.
„Jako si me zeznuo, znaš.“
Ne reagira, ali dodiruje mi leĊa.
„Je li to istina ili laţ?“ on upita.
„Ovo je istina,“ kunem se.
Ipak, nije uvjeren.
„Molim te.“ Glas mi se prekida. „Samo veĉeras. Onda mi više
nikada ne moraš vidjeti lice.“
Trofej knjiga 131

Dug je trenutak u kojem zadrţavam dah, nesigurna što dalje. Ali

jedna ruka na mojim leĊima postaju dvije i zagrli me, povlaĉeći me bliţe.
Usne su mu usmjerene na moje uho, pobuĊujući nam primarnu potrebu
kad mi šapne.
„Onda zapleši za mene.“
Samo što me ne pušta.
Pruţam ruku i petljam mu prstima kosu, naginjući mu glavu
unatrag, kako bih mu mogla poljubiti grlo dok vrtim bokovima preko
erekcije.
Oĉajna sam za ovim. Za njim. Oĉajniĉki ţelim osjetiti nešto dobro.
Bilo što da ukloni bol u meni.
Rory je ukloni, kao što to nitko drugi ne moţe.
Naginje se naprijed i prekrije mi usne svojima. I ljubimo se kao što
se nikada tako nismo ljubili. Ova stvar meĊu nama je sila prirode.
Ţelim ga.
Ţelim ga jebeno puno i to mu kaţem.
Uhvati me za ruku i odvuĉe na straţnja vrata do njegova potpuno
crnog Dodge Challengera. Kao i većina muškaraca, Rory uţiva u
vibracijama i zvukovima koje ova beba proizvedi. I to ću mu dati.
Vruć je, dovraga, u voţnji.
On nije tako moderan kao Crow sa svojim plavim GranTarismom
Sport, jer Rory je klasik. Ne trebaju mu zvona i zviţdaljke.
Sve što mu treba je da ga netko razumije.
I ja sam tu i kaţem mu da me ne vodi nazad k sebi.
„Uĉinimo nešto ludo,“ preklinjem ga.
„Što si imala na umu, Sotono?“
„Pokaţi mi od ĉega je napravljen ovaj automobil.“
Nasmiješi se i tu su rupice. „To te pali, dušo?“
„Samo je jedan siguran naĉin da to saznaš.“
Opuštam se i smještam, dok Rory vozi. Daleko, na prazan dio
autoceste. Ţelim da nastavi, uvijek i zauvijek, s jednom rukom na bedru,
drugom na upravljaĉu.
Igram se s radiom i pronalazim dobru postaju.
Ide Wreak Havoc od Skylar Grey.
Pojaĉam i Rory promijeni brzinu i pritisne gas. Sedamdeset.
Osamdeset. Devedeset i više.
Spušta prozore, a kosa me šiba u lice. Smijem se i vrištim i gurnem
lice kroz prozor. On gura ruku izmeĊu mojih bedara i u mene.
„Bez gaćica?“ viĉe zbog glazbe i vjetra.
„Bez gaćica.“
Raširim noge i otkopĉam gornji dio haljine. Vlaţna sam zbog
njega, zbog ovoga, zbog adrenalina koji mi je trebao.
Daje mi to jaĉe.
Trofej knjiga 132

Jebe me rukom, dok vozi.

„Je li ti ovo dovoljno brzo?“
„Brţe,“ kaţem mu.
Brzinomjer se penje, pa tako i njegov tempo ruke. Blizu sam i
mogla bih ovako svršiti. Samo ovako.
Otkopĉam pojas i umjesto toga se penjem preko stupnja prijenosa.
„Isuse Kriste,“ progunĊa kad ga zajašem.
„Ja ću obaviti sav posao.“
„Scarlett.“
Taj je poloviĉni prosvjed prekinut kada mu povuĉem gornji dio
traperica i uzmem kurac.
„Drţi ruke na upravljaĉu,“ kaţem mu.
I onda ga iskoristim da svršim. Trljajući se od njega, ali ne
puštajući ga unutra.
Vibracije automobila osjete se ispod sjedala, dok mi njegove
vibracije stenjanja tutnje u prsima.
Ne ţelim da ovo završi.
Rory silno ţeli da to poĉne. Kurac je debeo i bolno nateĉen, curi
predejakulat dok ga trljam.
Lizne mi kljuĉnu kost, a zatim me ugrize. I za djelić sekunde,
dopustila sam mu da mi opipa grudi prije nego ga natjeram da vrati ruke
natrag na upravljaĉ.
„Jebat ću te kao kralja,“ kaţem mu.
„Scarlett?“
„Da?“
„Stavi jebeni kurac. Odmah.“
Jebeno stavim u sebe kurac.
„Kriste,“ zastenje. „Sad me jebi kao da ti ţivot ovisi o tome.“
Nagnem se i šapnem mu na uho. „Drţi ruke na upravljaĉu. Sotona
te vodi na voţnju.“
Zabadam mu prste u ramena i jebem ga do zaborava. Divlje je,
glasno i nema ništa drugo na svijetu tako dobro kao nas dvoje zajedno.
Kombinacija brzine i adrenalina nas oboje tjera preko ruba.
Svršava snaţno, a zatim koĉi, skliznuvši u stranu ceste.
Ostajemo bez daha i još uvijek se drţimo jedno za drugo. Ljubimo
se i diramo i nabijamo i stišćemo.
Gurnem ga natrag i ljubim u grlo, sisajući mu koţu dok ne ostavim
trag.
„Reci da me ne mogu nadmašiti,“ zahtijevam.
„Scarlett, što se, dovraga, dogaĊa s tobom?“
„Reci. Reci, da ti nijedna druga ţena nikada neće ugoditi onako
kako to radim ja.“
Trofej knjiga 133

Poljubi me i ovaj je put to njeţno. „Ni jedna druga ţena ti nije ni

blizu.“
„Samo da zaboravim.“
Stisnem oĉi, kad osjetim da me peku.
„Natjeraj me da zaboravim.“
„Kako, dušo?“
Pomakne mi kosu preko ramena i ljubi me posvuda. Duboko me
cijeni i tako znam da stvarno pada na mene.
I ja imam definitivno taj osjećaj padanja.
U vrtlog iz kojeg ne mogu izaći.
„Nije me briga,“ kaţem mu, izvan sebe. „Samo moram biti na
visokom adrenalinu. S tobom. U svemu. Moram se osjećati ţivom.“
U njegovim oĉima je zabrinutost, ali on to ne izgovara.
„Što god ţeliš, lutko,“ promrmlja. „Imam te.“
Trofej knjiga 134

Scarlett nije djevojka koju vodite u kino.

Ne kupujete joj cvijeće i ĉokolade da bi joj popravili raspoloţenje.
Odvedete je u oruţarnicu.
„Kakvo je ovo mjesto?“ upita.
Ne odgovaram jer volim da je gledam kako nadolazi na to sama.
Put ovamo gore je privatan. Zemljište u vlasništvu našeg Ruskog
prijatelja Alexeija. Usred je jebeno niĉega i deĉki i ja, s vremena na
vrijeme doĊemo tu da ispušemo paru.
„Što dovraga radiš?“ pita i sada je kruta poput daske na
suvozaĉevom sjedalu.
Nešto se promijenilo, i kao i obiĉno, ne mogu to pratiti.
„Rekla si da ţeliš više adrenalina.“
„Pa si me doveo u šumu?“
Jebi ga.
Šuma.
Scarlett je ĉvršća od noktiju, pa je ponekad lako zaboraviti sav
pakao kroz koji je prošla.
Pokazujem kroz prozor i u daljinu, gdje su postavljene mete.
Šuti minutu, pogleda na mete pa natrag na mene. Ispituje me oĉima.
I vrijeme je da ovo izbacimo van.
„Scarlett, ne osjećaš se sa mnom sigurno?“ Pitam. „Je li iskreno
vjeruješ da bih ti ikad uĉinio nešto što bi te povrijedilo?“
„Ne,“ kaţe. „Znam da ne bi uĉinio ništa.“
Glas joj je iskren i to je djeĉji korak.
„Da,“ odgovaram. „Sada, ţeliš li da razneseš par sranja?“
Ona se nasmiješi. „Ţelim.“
„Da, znam to, dušo.“
IzaĊemo iz auta i uhvatim je za ruku. Ne bori se protiv toga.
Trofej knjiga 135

Bunker je pod zemljom, dostupan samo skenerom otiska prsta.

Otvaram ga i vodim niz put, Scarlett je iza.
Minutu kasnije, ona je u ĉudu. Koraĉa po prostoru i provnerava
arsenal. Nikad nisam vidio nešto tako dobro kao ona dok provjerava
oruţje u crnim štiklama. Izgledaju kao povezi na nogama i već sam tvrd i
pratim joj korake, kad me upita moţe li baciti bombu.
„Ne.“
Najeţi se.
„Što je to?“ pokazuje na teško topništvo.
„To je bazuka.“
„Bazuka?“ vrisne i zatim zabaci glavom unatrag u napadu smijeha.
„Naravno da će tvoja ekipa imati jebene bazuke.“
„Volimo biti spremni.“
„A što je s tim?“ pokazuje na drugu stvar.
„Bacaĉ plamena.“
„U redu. A to?“
„To je katana.“
„A što će vam katana?“
„Nema pravog razloga,“ priznajem. „Ali su baš dobra sranja.“
Potvrdno kimne i preĊe prstom preko tupog ruba oštrice maĉa.
Tvrd sam, jebeno tvrd.
„Pa ĉime se mogu igrati?“ pita me.
Namjestim hlaĉe i ona me uhvati u tome.
„Je li ti vruće i smeta ti?“ nasmiješi se. „Zato što bih ti lagala kad
bih rekla da i meni nije isto.“
Koliko god ţelim staviti kurac u nju i jebati je u ovoj sobi, nisam je
doveo ovdje zbog toga. Pa napravim par krugova i zgrabim nekoliko
pištolja. Revolveri i poluautomati razliĉite teţine i kalibra.
Ali tada Scarlett pokazuje na AK-47 na zidu.
„I ovaj,“ kaţe. „Ţelim isprobati.“
Naravno da ţeli.
I zgrabim par takvih i natovarim sa streljivom, prije nego joj
pokaţem da idemo van. Sve polaţemo na drvene klupe ispred meta i
Scarlett je već anksiozna. Skakućući na vrhovima stopala, prsti je svrbe da
sve dodirne.
„Prvo i prvo,“ kaţem. „Moramo riješiti tvoje dominantno oko.“
„U redu,“ slaţe se. „Reci mi što da radim.“
Stanem iza nje i poseţem joj za rukama, tvoreći trokut, a zatim ih
ispruţim.
„Pogledaj onu metu,“ kaţem. „I postavi je izmeĊu tog trokuta.“
Ona to uĉini.
Kad povuĉe natrag, kaţe da je to njezino lijevo oko. Testiramo ga
još nekoliko puta da budemo sigurni, a zatim nastavimo.
Trofej knjiga 136

„Poĉet ćemo s Glockom.“

Prvo joj pokazujem osnove. Magazin i okidaĉ sigurnosti.
„Pucala sam iz jednog takvog,“ kaţe mi. „I nije ispalio drugi put.“
To je razgovor za neki drugi put.
„Pogledaj ovo ovdje. To je traka.“
Pokazujem joj kako funkcionira, a zatim objašnjavam okidaĉ.
„Teţina prsta ti mora biti ravnomjerno rasporeĊena. Moraš potpuno
pritisnuti i ovaj srednji dio inaĉe neće ispaliti drugi put. To je sigurnosni
mehanizam.“
„Dobro.“
Predajem joj ga.
„Usmjeri ga prema dolje i jednostavno se navikni na to da ga imaš
u rukama,“ kaţem. „Teţina.“
Ona ispruţi ruku i zgrabi ga, teţak je u njezinim malim rukama, ali
ona to dobro podnosi.
„Stalno nosiš ovu stvar sa sobom?“ pita u nevjerici.
„Da.“ Smiješim se. „Nosim.“
„Isuse.“
„Malo savij koljena.“ Uhvatim je za bokove i pritisnem rukom
donji dio leĊa. „Ispruţi laktove i ciljaj metu.“
„Kakav je osjećaj?“ Pitam je.
„Dobar,“ kaţe. „Mogu li sada pucati?“
Scarlett se voli osjećati moćno. Nema ništa moćnije od ovoga. Ono
što će sada osjetiti.
I to joj ţelim dati.
Uĉim je svemu što sam nauĉio godinama. Sve što me Niall nauĉio.
Pokazujem joj dijelove i kako oni svi rade zajedno. Objašnjavam razliku
izmeĊu revolvera i poluautomatskog i ona osjeća tu razliku u trzanju.
Odluĉi da je djevojka za poluautomatsku. I za razliku od fiziĉke
samoobrane koju sam je pokušao poduĉiti, zapravo sada imam njezinu
punu paţnju.
Scarlett je dobra uĉenica. Nije profesionalac, ali sam uvjeren da će
se moći obraniti, ako ikada treba ponovno uzeti pištolj. Brzo uĉi i slijedi
uputstva. Ubrzo, meta je u komadima krhotina koje izlijeću, dok je iznova
pogaĊa.
Kad doĊemo do AK-a, iznenadila se koliko su laki za korištenje.
„Zašto misliš da ih daju djeci vojnicima u zemljama trećeg
svijeta?“ Pitam.
Ona se namršti, a ja ne ţelim pokvariti raspoloţenje, ali takoĊer
treba da shvati da je to stvarnost. Momci i ja imamo arsenal, naravno, ali
ne ţivimo na Divljem zapadu i ne idemo uokolo i pucamo u svakoj prilici
koju imamo.
Spakiramo se, a ona je tiha.
Trofej knjiga 137

„Uĉinila si sjajan posao,“ kaţem joj.

„Svidjelo mi se,“ odgovori. „Bio si u pravu. Kao da me podiţe.“
Kimnem i znam o ĉemu razmišlja. Na koga misli.
„Trebam njihova imena, Scarlett.“
„Ne,“ kaţe ona. „Ne trebaš.“
„Ne mogu ti pomoći, ako nisi iskrena prema meni. Ako mi ne
vjeruješ.“
„Ne radi se o povjerenju,“ kaţe ona. „Posijala sam ovo sjeme i
moţeš biti vraški siguran da ću ga ukloniti.“
„Imaš li pojma kako je to povrijediti nekoga koga nisi ţeljela
povrijediti?“ Pitam.
„Ne,“ uzvraća. „Svaka osoba koju sam povrijedila bilo je jer sam to
htjela.“
Uzdahnem, a to je samo dodatno potakne.
„Znam da misliš da ćeš mi spasiti dušu ili što god. Vi irski djeĉaci
odliĉni ste u tome. Ali ne moţeš spasiti nešto ĉega nema, Rory. Misliš da
ću poţaliti, ali neću.“
„Ne moţeš to znati,“ tvrdim. „I neću se zalagati za tebe da ovo
uradiš.“
„Ne moraš mi ništa dopustiti,“ kaţe ona. „Uĉiniti ću što ţelim. S
tobom ili bez tebe.“
Hvatam je za struk i diţem na klupu, pritišćući je tijelom izmeĊu
nogu dok joj uzimam rukama lice. Ne znam što bih joj rekao da shvati. To
je isti argument koji vodimo mjesecima.
Još uvijek izbacuje bijes jer joj nisam dopustio da ubije Mesara.
Uz svu Scarlettinu snagu i tvrdoglavu volju, ne moţe da vidi što se
krije ispod. Njezino krhko srce. Ono koje kuca u prsima, odmah ispod
mog dlana.
„Stalno ubijaš ljude,“ šapne mi. „I opet si dobar.“
„Nije tako jednostavno,“ kaţem joj. „Nisi me prije poznavala.“
„Prije ĉega?“ upita me.
„Prije mog oca. On mi je bio prvi. Prvo ubojstvo.“
Tiha je, pogledom mi prelazi niz lice, a neki joj se zidovi ruše pod
teretom mog priznanja. Pa joj kaţem ono što nikome nisam rekao naglas,
ĉak ni svojoj braći u sindikatu. Priznajem grijehe, kako bi shvatila.
„Imao je tešku ruku. Ponekad sa mnom. Ali posebno sa mamom.“
„Ne bi mi to trebao govoriti,“ šapne Scarlett.
U pogledu je zabrinutost. Briga što ova stvar izmeĊu nas-ovo stalno
guranje i povlaĉenje-postaje jaĉa. Veće. I ne moţe to zaustaviti.
Ne ţelim da to zaustavi.
„Bio je pijanac i ljigavac i pijavica, da nije mogao zadrţati dugo
posao. I došao bi kući i iskalio to na njoj. Radio je to godinama.
Trofej knjiga 138

Ĉuo bi je kako plaĉe u spavaćoj sobi noću. Rekla mi je da se ne

brinem zbog toga, zbog nje.“
„Dakle, i nisam. Gutao sam i primao sve što bi nam radio,
izazivajući ga da preuzmem najgore od svega. Mislio sam da ako krene za
mnom, sprijeĉio bi ga da krene za njom. Ali nije.“
„Rory...“ Scarlett se privija uz mene, moleći me da ne nastavljam.
„Imao sam trinaest godina. I bio sam jebeno ljut. Pun bijesa i
mrţnje. Za njega i za sve. Jedne je noći došao kući i ponovno to poĉeo
raditi. Bio sam umoran. I već tada veći. I jaĉi. Slušao sam ga kako je
šamara pet minuta, prije nego sam samo puknuo.“
Gledam Scarlett u oĉi i priznajem istinu.
„Tukao sam ga golim rukama. A kad sam završio, od njegova lica
nije ostalo ništa.“
„Ti si dobar,“ inzistira ona. „Jesi, Rory.“
„To nikad ne nestaje,“ kaţem joj. „Nikada neću izbrisati tu sliku iz
glave. Krv s mojih ruku. Mama me od tada nikada nije gledala na isti
naĉin. Morao sam otići.“
Više mi ne govori da sam dobar.
„Bio je dobar osjećaj ubiti ga, Scarlett. Ali to te mijenja zauvijek.
Neću dopustiti da tako ţiviš. Ne ţelim da budeš takva.“
„Već sam loša,“ inzistira. „Ja sam najgora stvar na koju si ikada
mogao naići.“
„Nisi.“
Ispruţi ruku i uhvati me za lice, poljubivši me i grleći. Prianjajući
uz mene na naĉin na koji to nikada prije nije uĉinila.
Nije seksualno. To je nešto dublje. Primarna potreba da se osjeća
sigurno.
„Moţda misliš da su nam kodovi smiješni,“ kaţem. „Ali brinemo se
o svojim ţenama. I ja ću se pobrinuti za tebe. To znaĉi ispravljanje
nepravdi koje su ti uĉinjene. Zaprljati dušu kako bi tvoja ostala netaknuta.
Ţelim uĉini to za tebe. I ţelim da mi dopustiš.“
„Rory.“
Sada me ljubi po cijelom grlu i licu. Odvlaĉi mi paţnju seksom na
naĉin na koji to uvijek ĉini.
„Vrati me natrag kod tebe,“ preklinje me.
„Ne dok mi ne daš barem jedno ime.“
Zastenje frustrirano.
„Samo mi daj jedan dan,“ kaţe. „Jedan dan, Rory. Pokušavam.
Zaista. Ali nisam spremna.“
Kimnem, jer je to najbolje što ću dobiti od nje.
Trofej knjiga 139

Kako obiĉno poslovi završavaju, kad se suoĉe sa zlom kraljicom,

ode glava.
…..

DOK SE SVIJET okreće i odvija se evolucija pomalo dosadna,

postoje neke stvari koje se nikad ne mijenjaju.
Tripova obiteljska ljetna kuća izvan New Havena jedna je od tih.
To je mumifikacija sjećanja. Grobnica noćne more i posljednje poĉivalište
mog djetinjstva.
I tad sam bila dijete.
Još uvijek nevina, širom otvorenih oĉiju i naivna.
Tu sam ostavila drugu osobu.
Izvukla se iz plitkog groba i ostavila djetinjstvo-zajedno sa srcem-
da umru kako su zasluţili. Pojavila sam se s oklopom kojeg prije nije bilo.
Zagrlio me tvrdi vanjski oklop i ponovno sam se rodila.
Taj me oklop dobro posluţio.
Ali mi ne ĉini ovu šetnju kroz sjećanje nimalo lakšom.
Osjećam isto tlo pod bosim nogama, jer ţelim imati pravi naĉin
razmišljanja. Ţelim ponovno proţivjeti sjećanja i promijeniti naĉin na koji
razmišljam.
Zrak je hladan, šuma mirna.
Ovo mjesto je mrtva zona. Uokolo nema ništa.
Iza kuće se nalazi umjetno jezero gdje je Trip drţao bijesne osobe
tijekom cijele školske godine.
Nikada nisam bila ni na jednoj od tih zabava.
Jedina zabava na koju sam pozvana bila je privatna. U noći
inicijacije.
Trofej knjiga 140

Trip i dalje ĉesto dolazi tu ili mi barem to govori izvješće koje

imam. Cijele tjedne provodi uzimajući kokain i jeftinu votku, iako je
ormarić alkoholnih pića njegova oca opskrbljen najboljim viskijem koji se
moţe kupiti.
To bi svakog dovelo do istog zakljuĉka. Da je Trip bolestan u glavu
kao i Alexander. Pitam se je li on mašta o toj noći dok jebe svoje plaćene
kurve. Dolazi ovamo samo da to proţivi.
Dok ĉekam u mraku dnevne sobe, pitam se jesmo li stvarno svi
toliko razliĉiti. Godinama nisam radila ništa osim maštala o osveti.
Gledala kako se spotiĉu na svaku prepreku koju sam im dobacila dok su
nastavljali da ţive, kao da se ta noć nikada nije dogodila.
Rory ţeli da vjerujem da postoji nešto u meni vrijedno spasa. Ako
preĊem ovu granicu, poţalit ću.
Griješi.
Jer kad sam se iskrala iz kreveta usred noći, bacivši pogled preko
ramena na njegovo usnulo lice, ništa mi nikada nije bilo tako jasnije.
Postoje neke granice koje ĉak i ja nisam voljna preći.
I uvodeći ga u ovo, koristeći ga kao vlastitog vojnika za svoje
ciljeve, jedna je od njih. Moralna dilema uzimanja ljudskog ţivota, pada u
vodu kad ste u ratu. Rijeĉ je o akciji i reakciji.
Nikada neću biti slobodna dok oni ne odu.
Ovo je moja bitka. I samo moja.
Ja ću biti ta koja će ţivjeti s posljedicama.
Kljuĉ zvecka na ulaznim vratima, a ja mirno ĉekam.
Netko se spotakne u tami i udari o stranu stola na ulazu, psujući.
Kljuĉevi padaju u zdjelu, a koraci se ĉuju u pravcu kuhinje.
Vrata hladnjaka se otvaraju. I onda se on vrati.
Tripa nije briga za svjetlo. Sruši se na kauĉ preko puta mene i pije
votku ravno iz boce. Znoj natopljen pićem guši prostor oko njega i to je
ono što je postao.
Treba mu nekoliko minuta da se smjesti, a uopće nije svjestan
okoline. Taj ugodan osjećaj sigurnosti i mira ima samo onaj koji vjeruje
da mu je ţrtva mrtva.
Glavu nasloni na naslonjaĉ i protrlja rukom lice. Ostaje tu nekoliko
kratkih trenutaka, tih, gotovo da meditira. Zatim se nagne naprijed, lakti
na koljenima dok petlja sa svojom malom crnom kutijom na stoliću.
Ovo je trenutak kada shvaća da nije sam. Ĉak i većina mozgova
ovisnih o drogama sposobna je za šesto ĉulo. Ili je to moţda zbog droge
da vidi ĉudovišta koja vrebaju iza svakog ugla. Danas, meĊutim, vidi
duha.
A taj duh sam ja.
Dala bih sve na svijetu da znam o ĉemu trenutno razmišlja,
opuštenih usta i blijedog lica.
Trofej knjiga 141

Ne progovara. Ruke su mu ukoĉene u zadatku pripreme sljedeće

doze.
Jedino što u ovom sluĉaju nije kokain. Već heroin. Ĉak i u
polumraku, lako je vidjeti da je dugogodišnji korisnik.
Lice mu je iscrpljeno i oronulo, usne gotovo plave. U tijelu nema
više vitalnosti. Jedva podiţe ruku. Sve u vezi s njim je usporeno. Njegove
misli, reakcije, rijeĉi.
Ovo mjesto je i njega promijenilo.
„Znao sam da ćeš doći,“ kaţe napokon.
„Kako?“ Pitam.
Ja sam za njega mrtva. Bila mrtva. Nema šanse da je to mogao
znati, osim ako mu Alexander već nije rekao.
Trip odmahuje. „Alexander nam je rekao da se vratio ovdje i
premjestio tijelo,“ objašnjava Trip. „Ali to je bila laţ. Zato što sam se prvi
vratio ovamo.“
„Zašto?“ Pitam, ali to više nema veze. Njegovo iskupljenje neće ga
spasiti, ali sam znatiţeljna.
On je tih, lupkajući iglom od prste dok nogom odrţava isti ritam po
podu.
„Stvarno si mi se sviĊala, Ten. Ali nisam bio izbor tvoje majke.
Nikada me ne bi odabrala umjesto Alexa.“
Ne govori mi ništa što ne znam. Njegova je simpatija bila oĉita, ali
baš kao ni on, nisam imala pravo glasa po tom pitanju.
„Dakle, svejedno si uzeo ono što si htio.“
Trip je opet utihnuo.
„Da,“ kaţe. „Jesam. Uzeo sam. I htio sam takoĊer ubiti sve one
drkadţije što su te dodirnuli.“
„Kako viteški od tebe.“
„Znam da to nije vaţno,“ kaţe. „Ali me sjebalo, Ten. Jebeno me
sjebalo. Nisam mogao prestati razmišljati o tome. Pitati se gdje si. Pitati
se jesi li dobro. Znao sam da nisi mrtva, ali oni nisu. I uvijek sam mislio
da ćeš se vratiti po nas.“
„Pa, tu sam. Ţao mi je što sam tako predvidljiva.“
„Ţeliš me povrijediti,“ kaţe. „Razumijem. Ne krivim te.“
„Povreda podrazumijeva kratkotrajnu patnju. Ţao mi je što moram
reći da si u krivu.“
On kimne, u njemu nema ni trunke volje za borbom kad podigne
pogled prema meni.
„Ja sam taj koji je drugi put napunio bocu. Vodom. Samo sam htio
da se onesvijestiš da ne zapamtiš. Ali dao sam ti previše.“
„To je već protekla voda ispod mosta,“ kaţem. „Nisam došla da mi
ponoviš što si uĉinio ili ne. Znam. Ja znam sve. I ja se toga sjećam. Ne
trebaš mi ti reći kako je sve prošlo.“
Trofej knjiga 142

On kimne.
Nitko od nas se ne miĉe. Sve dok ne mahne iglom u ruci upitno.
„Smeta li ti? Posljednji put.“
Ja ga uopće ne poznajem.
Kako smo postali takvi ljudi?
Ovaj ovisnik koji prihvaća smrt bez pitanja, njegov jedini zahtjev je
za posljednju dozu. I ja, princeza društva koja je postala hladna i
proraĉunata kuja, sjedim nasuprot njemu.
Kimnem da nastavi.
Nisam došla s planom, zaista.
Bio je dio u meni koji je znao da se Trip neće boriti.
Uvijek je bio kukavica u srcu. Previše njeţan da bi išao protiv
svega što su drugi deĉki htjeli. Previše uplašen da mi kaţe da mu se
sviĊam prije toliko godina.
Prstima traţi venu na ruci, ali nikada ne skida pogled s mene.
„Stvarno si lijepa,“ kaţe. „Ĉak i više od mog sjećanja.“
„Izgled moţe zavarati,“ kaţem. „Sve ruţno je u meni.“
S uzdahom gura iglu u ruku i nasloni se natrag na kauĉ, ispruţivši
noge dok zuri u strop.
„Ne vjerujem u to,“ kaţe. „Uvijek si bila previše dobra za nas.“
Igla mu visi iz ruke, a rijeĉi su mu već nejasne.
„Ako vrijedi. Zaista mi je ţao, Ten.“
Ponovno pritisne iglu, ovaj put ubrizgavajući cijeli sadrţaj mutne
tekućine u venu.
Nisam glupa. A nije ni Trip.
To je smrtonosna doza.
„Trip?“
Prelazim pokraj njega, a oĉi mu trepere samo na kratak trenutak.
„Uvijek sam bio kukavica.“
Glava mu pada u stranu, a lice mu je postalo sivo i vlaţno, kad klizi
u nesvijest. U grlu se ĉuje neki zvuk, pa gušenje.
Poseţem za njim i ne znam mogu li ovo gledati.
Sve je brzo gotovo, kao što je i poĉelo.
Tijelo mu pada u tišinu i nema ga.
Vraćam se na kauĉ pokraj njega i ostajem tu dugo vremena.
I tugujem.
Tugujem što smo postali. Ţalim zbog nepravednosti ţivota i teških
izbora.
Kad sve završi, obrišem oĉi.
I odlazim.
Trofej knjiga 143

Uţas me uĉinio okrutnom - Emily Brontë

….
SRETNEM Whiskyija na povratku u stan. On je uobiĉajeno u svom
stanju, nastavlja s neĉim što ga je uzrujalo.
„Shvaćam,“ kaţem mu. „Nisam te poslušala, a trebala sam.
Pokušao si me upozoriti.“
Zamahuje repom i vrti se u krug, a ja nemam pojma što to znaĉi.
Ali kad se sagnem da ga potapšem, ima krvi na sebi. Progutam i
grebem ga izmeĊu ušiju dok mu pretraţujem tragove u maĉjim oĉima.
Potrĉi nekoliko koraka ispred mene, a zatim se okreće da vidi je li
ga pratim.
Uzimam noţ i pratim ga do vrata gospoĊe Rogers.
Vrata su odškrinuta, u hodnik prodire izrazit metalni miris.
I to je onaj dio koji vidite u svakom horor filmu.
GospoĊa Rogers ne moţe biti mrtva. Ona je samo stara dama i ona
ne mrzi nikoga. Osim moţda mene, jer joj ponekad ukradem maĉku.
Otjeram Whiskeyija i nogom otvorim vrata.
Krv je poprskana po kuhinjskom podu.
A tamo, u njezinom naslonjaĉu kao i obiĉno, nalazi se gospoĊa
Rogers. Sa zabijenim noţem za odrezak u grlu.
Vruće suze silaze mi niz obraze, ali ne ispuštam zvuk.
On je došao ovamo.
Znam to u kostima. Alexander je došao ovamo nakon mog stana i
napravio ovo sve.
Na pultu je rastrgan komplet prve pomoći. Izrezane trake tkanine i
ruĉnika i krv posvuda.
Trofej knjiga 144

Pokušavam to shvatiti kada se vrata zatvore iza mene. Kad se

okrenem, tu je ĉovjek kojeg ne poznajem, dajući mi jednako zbunjen i
iznerviran pogled.
Primakne telefon uhu rukom u koţnim rukavicama i kaţe.
„Mali problem. Ovdje je jedna ţena.“
Ne mogu ĉuti glas s drugog kraja veze, ali to moţe biti samo jedna
osoba.
Ĉovjek ispred mene me promatra i opisuje me na gotovo kliniĉki
naĉin. Nehuman naĉin. Ljudi to rade kada se trebaju iskljuĉiti iz situacije.
Kad vide osobu ispred sebe kao potencijalnu prijetnju.
Noţ je još uvijek u mojoj ruci, stisnut uz mene, a on ne zna da ga
imam.
Osoba s drugog kraja veze govori, a momak sluša.
On je pješadija. I sada ima upute.
Prekine vezu i spusti telefon u dţep. Njegov sljedeći potez će
moţda biti za pištoljem koji mu je uvuĉen uz bok. Ili to ili će me pokušati
zadaviti. To je vjerojatniji scenarij da bude tiše i ne tako neuredno.
Ali neće uĉiniti ništa, ako ne dobije priliku.
Bacam se na njega i zabijam mu noţ u utrobu.
Grca i posrće natrag, a oboje poseţemo za njegovim pištoljem. On
je u šoku, a ja brţa.
U nekoliko sekundi koje su mu potrebne da shvati svoj gubitak, već
sam mu ga pritisnula na sljepooĉnicu. A vidi sad, to je jebeni glock, i
hvala ti, Rory Brodrick što si mi prenio svoje znanje.
„Na kauĉ,“ kaţem. „Odmah.“
Ne raspravlja se. A ja se ne zezam. Ne poznajem ovog momka, a
tehniĉki mi ništa nije uĉinio. Tako da u trenutku kad sjedne na kauĉ,
odlazim kroz ulazna vrata i pregledam niz hodnik.
Kad ugledam Whiskyija, zgrabim ga u naruĉje.
On kao da plaĉe, a ja kimnem.
„Znam. Rory će me ubiti.“

….

„SCARLETT.“
Rory me zatekne u svom krevetu, potpuno zamotanu u pokrivaĉ.
Sjedne kraj mene, ali me ne dira.
Whiskey odabere taj precizan trenutak kako bi sebi dopustio da ga
zaĉuje s tim blagim mijaukanjem pored jastuka.
„Što je dovraga, to?“ Upita Rory.
„Donijela sam ti poklon.“
Trofej knjiga 145

On je tih, pa posegnem da mu dodirnem ruku. Topla je, snaţna,

ĉvrsta... i napeta. Sinoć sam mu pobjegla i sigurna sam da bi dio njega
samo ţelio više završiti s ovim cijelim neredom.
Jedini naĉin koji znam da dobijem ono što ţelim je manipulacija.
Nije fer prema njemu.
Pa moţda, već jednom da pokušam iskreno.
„Uspjela sam,“ šapnem. „Okaljala sam dušu.“
„Scarlett.“
Ne ţeli vjerovati. Odmahuje i ne ţeli da budem loša, ali ja to jesam.
Pa ipak, on se penje pored mene i pustim ga pod pokrivaĉ i on me samo
drţi.
Nosi previše odjeće, a ja ţelim samo ono što mi Rory moţe dati.
Uhvatim mu patentni zatvaraĉ i povuĉem ga uz rub.
„Ne.“
Umiruje mi ruke i ne shvaća. U prsima mi je puno eksploziva.
Uskoro ću puknuti.
„Moram te osjetiti,“ inzistiram. „Samo ti moram osjetiti koţu uz
svoju.“
Rory mi ne moţe reći ne. Ĉak i kad pokuša, to je samo odgaĊanje
neizbjeţnog.
Svuĉe majicu preko glave i zagrli me tijelom poput tvrĊave. Noge
nam se povezuju i ţelim ga u sebi.
U prostor do kojeg nitko drugi nikada nije prije stigao.
„Znam da si umoran od mene,“ kaţem. „Ali ne odustaj.“
„Reci mi zašto,“ kaţe. „Daj mi razlog, Scarlett.“
„Zato što si mi potreban,“ priznajem. „Kad sve završim.“
To je sebiĉno, ali iskreno. Rory me ne pokušava odgovoriti od toga.
To je crvena zastava, ako sam je ikada vidjela, jer ĉak i ako je Rory
njeţan prema meni... on nije slab.
„Ne ţelim da se miješaš,“ objašnjavam. „Znam da nije pošteno
traţiti ovo od tebe, ali moraš mi vjerovati da je ovo najbolje. Da znam što
radim.“
„Reci mi što se dogodilo, Scarlett.“
„Uspjela sam,“ ponavljam, jer mi još uvijek ne vjeruje. „Ubila sam
nekoga. I to je sve što trebaš znati.“
Usnama mi pronalazi grlo, a zatim i uho. Prstima mi prelazi niz
leĊa, da potom stisne dupe i povuĉe me uz sebe, srce mu kuca u tandemu
pored mog.
„Dopusti mi da se pobrinem za tebe,“ kaţe. „Neka netko drugi uĉini
teške stvari, lutko. Više nisi sama.“
Ne shvaća.
Trofej knjiga 146

Već mi je dao više nego sam mogla traţiti. Njeţno mjesto u mom
teškom svijetu. Rory je jedino što me ponekad podsjeća da sam ţiva.
Jedino što osjetim stvarnim.
„Pokušavam biti strpljiv,“ promrmlja mi u vrat. „Ali nemoj me
mrziti, ako mi strpljenje istekne.“
Povlaĉim ga za bicepse i vuĉem na sebe.
Rory ţeli kontrolu.
On će je dobiti. Upravo sada.
Smjesti mi se izmeĊu nogu, teţak je, ali nema tog osjećaja gušenja.
Prstima mu prelazim niz leĊa, ĉvrsta i mišićava i topla.
Tijelo mi je potpuno otvoreno za njega. Opušteno i njegovo da ga
uzme po svom. Pogura kukovima naprijed i nabije mi se uz gaćice, testira
me.
„Jesi li sigurna u ovo?“
Povlaĉim mu prstima uz vrat i privlaĉim mu lice svom.
„Jebi me, kao da me voliš,“ šapnem. „Samo veĉeras.“
Rory miruje iznad mene, a na usnama su mu rijeĉi. Rijeĉi koje se
bojim ĉuti. Odbijanje, priznanje... u svakom sluĉaju to neću dobro
podnijeti. Zaustavljam ga, spojivši usne o njegove.
On je onda na meni.
Jezik mi je s jecajem ušao u usta dok me kuša. Rukom mi obuhvaća
potiljak i drţi me na mjestu, dok drugu spušta u gaćice.
Prsti mu se miĉu u meni.
Polako odreĊuje tempo i tako će ostati, sve dok ja ne svršim. Krevet
se potom pomiĉe dok skida traperice i moje donje rublje, a onda su tu
naša gola tijela, stisnuta skupa u tami.
Usne su na meni kada pogura unutra. Poštuje me, pun je
oboţavanja, ljubi me posvuda. U poĉetku je sporo.
I sada tako pokušavamo.
Ali Rory me poznaje.
Zna da ako bih ikad bila voljena, bilo bi to jaĉe.
Trenutno me jako voli.
Kad mu prste zabijem u leĊa, zubima mi prelazi niz grlo i podigne
mi nogu gore kako bi je poloţio oko struka.
Njegov sljedeći zamah je dublji. Jaĉi.
Dohvatim ga i stisnem mu dupe i savijem se uz njega.
Šapće mi na uho.
„Ti si jedina ţena koju sam ikada jebao na ovaj naĉin.“
„Kakav naĉin?“
„Bez zaštite,“ stenje.
I ja zareţim u odgovoru. Mi smo ţivotinje koje konzumiraju tu
iskonsku vrućinu meĊu nama. Instinkt preuzima vlast.
Trofej knjiga 147

Ruke pipaju i stišću i hvataju se dok nam se usne i zubi sudaraju

jedno o drugo. Ne moţemo se zasititi. Samo postoji ova ludnica. Da se
pribliţimo. Dublje. Jaĉe.
Još, više i više.
Pohlepni smo. A kad svršimo, eksplozivno je.
Kad se sruši kraj mene i zarije mi lice u grudi, ne izgovara te dvije
male rijeĉi kojih se toliko bojim. On kaţe samo druge dvije.
„Hvala ti.“
Trofej knjiga 148

„Hej, zgodni,“ doĉekuje me Mack pljuskom po dupetu.

Pogledam po sobi na njezina muţa- mog šefa- i njegova pozornost
nije odvraćena, jebeno hvala.
„Pokušavaš da mi odsjeku prste?“ Pitam je.
„Ma, molim te,“ kaţe. „Lach do sada zna da je bolje da mi ne
stavlja povodac.“
„Da.“ Uzmem Keevu s Mackina kuka da je mazim. „Pretpostavimo
da je tako.“
„S kim se boriš veĉeras?“ upita me.
„Nitko.“
„Nitko?“
„Moram obaviti neki drugi posao,“ kaţem. „S Alexeijem.“
Mack je tiha, ali promatra. Ţena je previše jebeno pametna za svoje
dobro i nemam pojma kako se Crow nosi s njom.
„To joj se neće svidjeti,“ kaţe mi Mack.
„Ne pratim te.“
„Ne kopaj po njezinoj prošlosti,“ inzistira. „Ona ti to mora sama
reći.“
Zaokupljen sam bebom, ali Mack je i dalje uporna.
„Scarlett će se okrenuti protiv tebe tako brzo da to nećeš ni vidjeti,“
kaţe. „Nije joj lako pustiti ljude k sebi, Rory. To će doţivjeti kao izdaju,
ako joj odeš iza leĊa.“
„Već mi je rekla nekoliko stvari,“ priznajem. „Samo trebam neka
imena.“
Ona bulji u mene, a meni se to ne sviĊa.
Trofej knjiga 149

Bio sam strpljiv. Dopustio sam da mi mnoge stvari proĊu sa

Scarlett koje ne bih dopustio da je to bilo tko drugi.
I svi mi govore o tome što misle da je najbolje.
Jutros je Crow kukao i ţalio se da mi predugo treba da doĊem do
kluba kad me treba. On je bijesan jer sam dogovorio sastanak s Alexeijem
na prvom mjestu.
Ali isto je uĉinio i za Mack kada je bio u mojoj poziciji.
Isto je uĉinila i ona sa svojom prijateljicom Talijom kada je bila u
toj situaciji. Ipak su ovdje oboje da me upozore. Ostavljajući Scarlett
samu u nadi da je ne ubije jedan od ovih idiota što nije opcija. A ako to ne
mogu tako vidjeti, to je njihov problem.
Pruţam joj bebu nazad i ona se namršti.
„Ozbiljno mislim, Rory,“ viĉe, dok se povlaĉim. „Ako to uĉiniš,
potpisuješ smrtni list na ovu vezu. To je ĉinjenica.“
Vrata se zatvaraju s treskom iza mene, a Crow me poziva minutu
kasnije.
Ignoriram i ulazim u automobil.
….

„PIĆE?“ Pita Alexei, kad sjednem u njegov ured.

„Ne hvala, prijatelju.“
On kimne i baci se na posao što mi se sviĊa kod njega.
Ako postoji netko koga treba pronaći, Alexei će to uĉiniti. On moţe
uĉiniti gotovo sve na raĉunalu, u opsegu koji vjerojatno ni ne ţelim znati.
I iako tehniĉki nije dio našeg sindikata, jeste saveznik. Dakle, on
nam pomaţe s vremena na vrijeme u zamjenu za našu pomoć kada mu
zatreba.
Već ima izvješće o Scarlett, dobacivši mi ga na radni stol i
prepustivši ga meni.
Razina detalja je veća nego sam za to bio spreman.
U dokumentima su bilješke svakog dijela ţivota Tenly Albright.
Vaţne prekretnice. Izvještaji kartica. Fotografije i novinski ĉlanci.
Upravo su ovdje u mojim rukama.
Ţeljan sam ovih detalja. I ne osjećam se pogrešno kako je to rekla
Mack. Ţelim znati ove njezine dijelove, bez obzira na njihovu starost.
Ne ĉudi da je djevojka ĉak bila i genij prije dvanaest godina. Ali
zasigurno sada ne izgleda kao ta stidljiva, pomalo ĉudna djevojka kao na
obiteljskim fotografijama. Ta djevojka je u balskim haljinama i školskim
uniformama.
Ne smije se niti na jednoj fotografiji. A tu je i tuga na licu što više
ne prikazuje otvoreno, ali još uvijek postoji unutar nje.
Trofej knjiga 150

Ţelim znati njezine misli dok pozira pokraj prijatelja i obitelji koji
izgledaju toliko drugaĉije od nje. Ona ne pripada tom svijetu, nikada i
nije.
Sad sam posesivan prema njoj. I vrlo sebiĉan dio mene bi volio
znati koliko mrzi taj svijet i sve ljude u njemu.
Jer ona je sada u mom svijetu. U mom krevetu i automobilu i u
mislima i na usnama.
Ne znaju ni da je ţiva.
Sluĉaj nestale osobe je još uvijek otvoren, neriješen.
No, novinski ĉlanci bili su rijetki u posljednjih pet godina.
Povremeni ĉlanci za godišnjicu i fotografija Tenly, pitajući je li je netko
vidio.
Svi su nastavili dalje. Ostavili je u pamćenju koje se vremenom
smanjivalo.
Nije ni ĉudo što kroz sve ide sama.
Da te tako lako zaborave svi koje si nekad poznavao. Ostavljena od
vlastite obitelji. Boli me zbog nje i dodirujem joj lice na fotografijama. U
ţelji da mogu vratiti vrijeme. U ţelji da je mogu spasiti.
Ne mogu promijeniti prošlost.
Ali mogu biti u sadašnjosti.
Ono što stvarno ţelim nema u ovom izvješću, a kad pogledam
Alexeija, on to zna.
„Nikada to nije prijavila,“ kaţe. „Dakle, pronalaţenje imena neće
biti lako. Ali sam isprintao najvjerojatnije kandidate, s obzirom na ono što
si mi rekao.“
Njegovo izvješće sadrţi više od pedeset imena.
„Zajebavaš me s ovim?“ Pitam. „Zar ne postoji drugi naĉin?“
„Postoji,“ kaţe. „Ali pretpostavljam da ovisi o tome koliko jako bi
volio da se o ovom šuti.“
Trofej knjiga 151

Nisam proveo puno vremena u New Yorku.

Boston je općenito mjesto gdje poslujem i trošim slobodno vrijeme,
osim povremene karte za povratak u Irsku da vidim mamu, svakih
nekoliko godina.
Razumljivo je da me Scarlett dovukla ovamo da pokrene dogaĊaje s
Ethanom te noći. Pitam se koliko je drugih putovanja obavila koja nisu
ukljuĉivala mene.
Adresa u evidenciji je Park Avenue.
Kad uĊem u zgradu, daleko je to od onog gdje Scarlett sada ţivi.
Doĉeka me vratar i pita koga trebam.
Dajem mu imena Scarlettinih roditelja i on odmah kaţe da nisam na
popisu. Kad spomenem da bih htio priĉati s njima o njihovoj kćerki,
njegova ljubazna narav nestane.
Obavi poziv i odvede me do dizala bez ijedne rijeĉi.
Kad se otvori, doĉeka me druga ţena u uniformi sobarice koja me
uvodi u predsoblje.
„Imaš nešto što bi htio reći o mojoj kćerki?“
Trepnem i poput ukazanja pojavi se ţena kao lutka. Nije uopće
poput Scarlett. Izraz joj je ozbiljan i hladna je. Previsoka i pretanka i već
sam joj ostavio gorak okus u ustima.
Procjenjuje me, u trapericama i izblijedjeloj majici, poput vreće
smeća koje joj je upravo ispalo na kućni prag. I u njezinoj ruci je ĉekovna
knjiţica.
Ovo nije u redu.
Ništa od ovoga nije u redu.
Scarlett na ovom mjestu. Dodirujući bilo koju od ovih stvari.
Noseći ovu odjeću. Razgovarajući s ovom ţenom koja nije poput moje
mame.
Trofej knjiga 152

„Dakle?“ ona kaţe.

„Moţemo li poĉeti ispoĉetka?“ Pitam. „Moje ime je Rory Brodick,
gospoĊo Albright.“
„Nije me briga tko si,“ odbrusi. „Što ţeliš reći o mojoj kćerki?“
Dajem joj prednost sumnje. Ona je majka koja je izgubila kćer.
Mogu samo zamisliti što joj je ovih zadnjih dvanaest godina uĉinilo,
pitajući se i ĉekajući da doĊe kući. Moram vjerovati da ju je to okrenulo
na takvu zajedljivost.
„Zapravo,“ kaţem, „Nadao sam se da ćete mi moţda moći reći neke
stvari o svojoj kćerki. Volio bih pomoći.“
Odmahuje.
„Nisi reporter,“ kaţe ona. „Ili iz New Yorka, po tom pitanju.
Odakle si?“
„Ţivim u Bostonu.“
Ona uzdahne i rezignirano mi kimne.
„Toliko sam i pretpostavila.“
Odlaţe ĉekovnu knjiţicu na stol i na dramatiĉan naĉin zastane i
podigne pogled prema meni.
„Koliko?“
„Oprostite?“
„Koliko će koštati da šutiš?“ ona zahtjeva.
„Samo ţelim pomoći,“ kaţem. „Samo traţim neke odgovore.“
„Nemam što reći,“ kaţe. „A ako ovo i dalje budeš istraţivao, nećeš
dobiti ni centa od mene.“
„Zar nemate nikakvu ţelju znati što se dogodilo vašoj kćerki?“
Pitam.
„Znam što se dogodilo mojoj kćeri,“ kaţe. „Ona ima socijalne
probleme od samog poĉetka. Nije htjela slušati. Bila je previše povuĉena
u sebe da bi brinula o bilo ĉemu što je vaţno. A sada je uništila ovu
obitelj, ţiveći kao smeće kakvo i jeste.“
„Mora da se jebeno šalite sa mnom,“ uzvraćam joj. „Znali ste da je
ţiva?“
„Naravno da jesam.“ Ogorĉenost izlazi iz njezinih usta.
„Ali sluĉaj...“
„Mediji ne moraju znati za ovo,“ gospoĊa Albright konaĉno
zauzme stav. „Bolje da misle da je mrtva. I mi, što se toga tiĉe. Pa, reci
mi, koliko će koštati da drţiš jezik za zubima?“
„Ne ţelim novac.“
Opet mi se izruguje, ova ţena je najgora u ĉovjeĉanstvu. Sada to
vidim. Majke koje uzgajaju svoju pedigre djecu i paradiraju s njima
uokolo kao da su poni.
Scarlett je zasluţila bolje od toga.
Zasluţila je bolje od mame poput nje.
Trofej knjiga 153

„Jedino što sam ikada ţelio bilo je da vaša kći bude sretna,“ kaţem
joj. „Ali vidim zašto je napustila ovo mjesto. Zašto vas je ostavila.“
„Ne znaš ti ništa,“ gospoĊa Albright reţi.
„Znam da si bila ikakva majka, pomaknula bi nebo i zemlju kako bi
je pronašla. Da je osvetiš. Ali nemoj se sada brinuti za to. Dobila je novu
obitelj. Onu koja se zapravo brine za nju.“
Trofej knjiga 154

Vrijeme je za skidanje prašine s metle. Vještica se vratila.

….

WHISKEY SE opustio kao kod kuće, kod Roryija.

Još ĉekam da me pita odakle je maĉka došla ili zašto je ovdje, ali
ništa. Ne pita me ništa, a ne kaţe ni maĉki da ustane iz kreveta ili da mu
se skine s odjeće i više puta sam ulovila Roryja kako ga miluje. Neke
stvari su se poĉele pojavljivati. Maĉje stvari. Igraĉke i zdjele i hrana. Ĉak
i kutija sa pijeskom.
Nisam ih kupila, tako da ostaje samo jedan mogući krivac.
Ima stvari i za mene. Male stvari. Sve se više akumulira svakim
danom. Ĉetkica za zube. Ĉetka za kosu. Sušilica za kosu.
Pojavljuju se niotkuda kad ne gledam.
Rory ne pita zašto sam zadnji tjedan provela ovdje.
To olakšava, ovako je bolje. Sretan je i nisam napravila neku pustoš
i mislim da on najviše voli da me drţi noću u svom krevetu. Ĉekajući ga.
Rory je stvorenje navika. Dolazi kasno naveĉer, tušira se i uvuĉe u krevet
iza mene.
IzmeĊu nas uvijek bude nekoliko šaputanih rijeĉi i onda je u meni.
Na meni.
Onako kako se njemu sviĊa.
Veĉeras, dok leţimo u mraku, a on je na rubu sna, pitam se koliko
ovo moţe potrajati.
Ne mogu se vratiti u svoj stan.
Alexander je u potrazi za krvlju i ne mogu se motati kod Roryija po
cijeli dan i omekšati.
Moram ga prvo pronaći.
Trofej knjiga 155

Moram ovo završiti.

„Nisi se vratila u svoj stan.“
Roryijev me glas zaprepasti.
Uvijek zaspi nakon što me pojebe.
Noćas mu je, doduše na grudima Whiskey i prede. Malo sam
razoĉarana što se maĉki tako brzo dopao. Ja sam to sranje morala zaraditi.
Ali Rory? Bio je s njim na bratskoj osnovi, sa jednim tapkanjem po glavi.
Tipiĉni jebeni muškarci.
„Bi li radije da sam kod kuće u svom krevetu?“ pitam.
Prebaci Whiskeyija izmeĊu nas i zapetlja nam noge, pruţajući ruku
da mi dodirne lice.
„Radije bih da si svaku noć u mom krevetu,“ kaţe. „Ako ćemo
iskreno.“
„Pa, ako ćemo iskreno, ovdje mi se sviĊa. Pa ću moţda biti tu još
nekoliko dana. Mislim da će mi trebati novi stan, u svakom sluĉaju.“
„Znam da nisi imala lak ţivot, Scarlett,“ kaţe Rory. „I znam da
imaš svoje razloge da nikome ne vjeruješ. Ali ti ţelim nešto reći.“
Naslonim mu se u vrat i udišem ga, opuštajući se uz njega. Ima
ovakvih trenutaka kada je njegova snaga opipljiva za mene, tako moćna
da me ništa drugo ne moţe dotaknuti. Nikad se ni na koga nisam oslanjala
na ovaj naĉin. U tim se trenucima lako izgubim. Zaboravim zašto sam
tako pakleno pokušavala uništiti svog pravog saveznika.
Rory je snaţan, i psihiĉki i fiziĉki. Ali ima jednu fatalnu manu.
Stalo mu je do mene.
„Već sam ti jednom rekao da se ne ţelim igrati s tobom,“ kaţe. „Da
sam završio s tim. S tobom. Nisam bio u pravu, Scarlett. Jer, ako trebaš
znati jednu stvar, to je ovo. Nikada neću odustati od tebe. Nikada neću biti
poput ljudi koji su otišli iz tvog ţivota i povrijedili te. U tvom sam kutu,
uvijek. I boriti ću se za tebe svaki dan do kraja ţivota, sve dok te imam
pored sebe.“
Ne znam odakle sve ovo dolazi. Ali me ĉini paranoiĉnom. Nešto se
promijenilo i moram znati što je to.
„Ovdje idem do kraja,“ kaţe. „Samo ću ti sve predoĉiti, lutko.
Ţelim uĉiniti sve s tobom, Scarlett. Ţelim sjebati stvari. Ţelim te uvesti u
obitelj. Ţelim da ti prezime bude moje. I spreman sam boriti se za te
stvari. Koliko god je potrebno. Moţeš me odgurnuti, ali ne idem nikamo. I
ţelim da to znaš.“
Kriste.
To je to. Ovako ću umrijeti.
Imam srĉani udar. Ne mogu disati i vrti mi se u glavi i sve na što se
mogu usredotoĉiti su rijeĉi koje mi je upravo utisnuo u mozak. Bebe i
brak i stvari koje se nikada neće dogoditi.
Sjednem i hvatam se za prsa.
Trofej knjiga 156

„Rekla sam ti da me se kloniš,“ viĉem na njega. „Trebao si me

poslušati. Ne mogu ti dati te stvari, Rory.“
On je tih, ali rukom poseţe za mojom. Naši prsti se poveţu i ta
linija u meni poludi.
Ne znam kako se ovo dogodilo.
Ja sam trebala njega sjebati.
Ali umjesto svega, on je sjebao mene.
Nikada to neću priznati.
Nikada neću priznati da mi je to uĉinio.
I trebam se za nešto uhvatiti. Nešto napraviti da se osjetim kao stara
ja.
„Imaš moje podatke,“ optuţujem ga. „Zar ne?“
Mrtva tišina.
Prsti mu se ukoĉe oko mojih i imam odgovor.
„Nisam imao izbora,“ kaţe. „Morao sam znati s ĉime se nosim.
Moram te zaštititi.“
„Je li ti se svidjelo ono što si pronašao?“ Pitam. „Osjećaš li ţelju za
osvetom? Zato što sam tako prokleto bespomoćna?“
„Vidio sam tvoju majku,“ izusti.
To je to. Tu ide ravna crta. Natrag tamo gdje i pripada.
„Jebi ga. Ne znam zašto sam to uĉinio, Scarlett. Samo se ţelim
pobrinuti za tebe.“
Mentalna slika njega i moje majke zajedno u jednoj prostoriji,
razgovarajući o meni... to je previše.
„Jebi se.“ Skoĉim s kreveta i zgrabim odjeću.
On dolazi za mnom, a ja izvlaĉim noţ i ciljam ravno u njegovo
srce.
„PriĊi bliţe, ovaj put neću promašiti.“
„Scarlett.“
Tuţan je i slomljen i sve što sam znala da će biti. Ali on je to sebi
uĉinio, a ja sam sada bez velikodušnosti što se Roryija tiĉe. Što se bilo
koga tiĉe.
„Trebao si se toga kloniti,“ kaţem mu opet.
„Ne odlazi.“
„Rekla sam ti,“ kaţem. „Jebeno sam te upozorila. A sada, bolje ti je
pazi na sebe, Rory.“
Trofej knjiga 157

Greška nije u našim zvijezdama, već u srcima - onim besmrtnim

instrumentima, koji su nas pobijedili unatoĉ najhrabrijim naporima da ih
uništimo.
….

NE ZNAM zašto sam ovdje.

Ništa se nije promijenilo.
Moja majka kupuje i danju pije, isto kao što to radi svake srijede
popodne. Gledam je kroz prozor, savršena frizura i krajnje je bijedna.
Samo ona bi mogla zadrţati Botox u poslu.
Zato što ne ţeli prikazati ništa stvarno ili istinito.
Uvijek je bila takva. RoĊena je bijedna i takva će umrijeti.
Ali će tu tajnu odnijeti u grob.
Bitno je samo kako njezin ţivot izgleda izvana.
Ljude ne zanima što postoji varalica meĊu zaposlenicima straga,
sve dok ima glamuroznih stvari u izlogu. Moja majka ima mnogo takvih
zaliha glamuroznih stvari.
Lijepe rijeĉi i uvjeţbane teme razgovora. Konzervativna, ali
moderna i lice koje je netaknuto vremenom i gravitacijom.
Upala je u red, kao što je i trebala. Naĉin kako to Albright treba.
Udala se za stari novac i dobila dijete, kao što je trebala. I tada su stvari
krenule po zlu.
Nikada nisam mogla upasti u red, onako kako sam to trebala.
Imala sam toliko privilegija da je to bilo muĉno. Bila
blagoslovljena sa svim. Postojao je jedan kritiĉan problem u cijeloj
situaciji. Nisam mogla igrati ulogu koju sam dobila. Potrudila sam se, ali
nisam bila ona. Nikada to nije mogla shvatiti.
Trofej knjiga 158

Borila se za ono što je imala cijeli ţivot. Borila se zubima i noktima

za to.
Nikada nije znala za drugi naĉin.
I sve što sam ikada uĉinila bilo je da je razoĉaram.
Gledam je kako ispija šampanjac od tisuću dolara kroz prozor i prvi
put u ţivotu mi je iskreno ţao.
Ţao mi je nje.
Moja majka nikada neće upoznati jednostavno zadovoljstvo da
nekome kaţe da odjebe. Da uradi nešto jer to ţeli, a ne zato što se to od
nje oĉekuje.
Ona nikada neće upoznati slobodu u njenom najĉišćem obliku, bez
lanaca u koje se tako paţljivo povezala.
Ovaj svijet je njezin i ja više tu ne pripadam.
Nikada i nisam.
Sada to znam, više nego ikad. Put kojim sam krenula bio je jedini
koga sam mogla slijediti.
I nemam joj što reći.
Ovdje nemam nikome ništa reći. Osim posljednja tri imena na
mojoj listi.
Posljednja tri imena poslije kojih sam doista slobodna od ovog
ţivota.
….

VLAK DJELUJE kao poznati stari šešir, iako zapravo nikad nisam
koristila javni prijevoz u New Yorku. Albrighti su koristili po gradu
automobile.
Prvi put kad sam krenula vlakom, bila je to noć kad sam otišla.
Nisam znala kamo ţelim ići. Provjerila sam vozni red i odabrala sljedeći
redovni vlak.
Tako sam završila u Bostonu.
Od tada sam nekoliko puta išla ovim putem naprijed i natrag.
Nijedan nije bio tako teţak kao prvi.
Sada djeluje kao avantura.
Volim gledati ljude i smišljati priĉe o njima. Klonim se poslovnih
ljudi i traţim istaknute u gomili. One sa šarenom odjećom ili ĉudnim
navikama. Osoba koja ĉita knjigu samopomoći da pobjedi nad
prijateljima.
U svakoj gomili ima jedan takav.
No, danas su stvari drugaĉije. Ili sam moţda ja.
Pogled mi se zaustavi na ĉovjeku udaljenom dva reda od mene,
kako ĉita novine.
Ne postoji ništa posebno što mi privlaĉi paţnju njemu. Samo
osjećaj kao da smo se moţda već sreli.
Trofej knjiga 159

On ipak nije bivši klijent i definitivno nije iz New Yorka.

On je stariji od mene. Rane tridesete, pretpostavljam. Zgodan na taj
grubi naĉin. U potpunosti vojnik. Ĉesto provjerava svoje okruţenje i gleda
sve osim mene.
Ja sam djevojka s detaljima.
Uvijek bila.
Primjećujem stvari koje drugima nedostaju, jer su tako povuĉeni u
sebe.
Poput naĉina na koji mu se hlaĉe penju tik iznad gleţnjeva kad
sjedi i kako mu je jedan gleţanj manji od drugog.
Ne manji, već neprirodan.
Prepoznajem zglob proteze budući da djevojka s ulice-Kesha-
takoĊer nosi istu. Dovoljno ĉudno, postoji cijeli fetiš za takve stvari, a
djevojka puni bankovni raĉun. Voli reći da je najbolje što je ikada uĉinila
bilo izgubiti nogu.
Ali ovaj ĉovjek, usudila bih se pretpostaviti, izgubio je svoju u
ratnoj zoni.
I njegova ruka ima oţiljke, ali zato što nosi jaknu, puni opseg štete
je misterija.
Pomislim na Storm.
Nisam je dugo vidjela u blizini. Ali sad kad se vratila u igru, to će
se vjerojatno uskoro promijeniti.
Zaboravljam na ĉovjeka s protezom dok silazim na stanici Back
Bay. Sada mi je na umu samo jedna meta i njegovo ime je Quinn.
Danas ima sastanak i nema pojma da sam i ja dobila dopis.
Dnevni dio bara je otmjen, prepun uobiĉajenih osumnjiĉenih.
Nekoliko kopaĉica zlata pregledaju konkurenciju kad sjednem i
podignu nos. Nemam simboliĉnu Birken torbu ili Louboutin potpetice, pa
to mora znaĉiti da sam smeće.
Prekriţim noge i zakrenem se prema šanku. Ono što ne znaju je da
bih mogla imati Birkenicu, ako to zaista ţelim. Ili stotinu pari
Louboutinki, ako bih to htjela.
Imam povjereniĉki fond koji bi bankovne raĉune njihovih budućih
muţeva prikazali kao sitniš.
Kad je moja majka saznala gdje sam, brzo je i tiho prenijela sav
novac na mene.
Nemam nikakvih sumnji u vezi trošenja. Novac nikada nije bio
njezin nego mog djeda.
Na samrtnoj postelji mi je šapnuo na uho da bih trebala ţivjeti dok
je dobitak bio dobar. Da bih trebala potrošiti svoj novac kako sam
smatrala prikladnim i uţivati u ţivotu i slaviti svaki dan koji sam imala.
Htio je da imam taj novac.
Trofej knjiga 160

I moja je majka bila u miru, znajući da me ne bi morala ponovno

vidjeti.
Pa sam ga uzela. Ali sigurno ne mašem uokolo s njim.
Radim ono što mi je djed predloţio. Sada i odmah, prepustim se
neĉemu što doista ţelim. Sladoled, cipele, La Perla donje rublje.
Danas je to ova crna haljina koju nosim.
Kad Quinn uĊe u bar, neće to propustiti.
A kad barmen doĊe, naruĉim prljavi martini.
Quinn ni to neće propustiti.
Pijem male gutljaje i igram se na telefonu, provjeravajući bar
svakih nekoliko minuta kako bih bila sigurna da mi ne promakne.
Nije Quinn taj koji sjedne do mene. Već ĉovjek iz vlaka. Onaj s
protezom.
Ovo nije sluĉajno.
A ipak je tih.
I ja sam.
Netko od nas morat će prvi progovoriti, ali jebeno je sigurno da to
neću biti ja.
Skida jaknu i prebacuje je preko naslona stolice, a krajiĉkom oka
dobijem mali uvid na tetovaţu koja mu izviruje ispod rukava košulje.
Kosti ţabe, vojniĉka oznaka.
Ĉeka, dok ne naruĉi svoje piće- dobro staromodno toĉeno pivo-
kako bi potom skrenuo pozornost prema meni.
To je njegov proraĉunati potez kojim me pokušava uznemiriti s
dugom tišinom. I to prolazi, barem malo, ali to ne pokazujem.
„Mogu li vam kupiti još jedno piće?“ on upita.
I sada tuĉe mrtvog konja.
„Oprosti, prijatelju.“ Osmjehnem se. „Mislim da je bolje da odeš
negdje drugdje, ako si u potrazi za ţenama koje ţele specijalne vojnike.
Ovo nije stvarno tvoj odsjek.“
Uzvraća mi smiješak, a u pogledu mu je humor.
„Što me odalo?“
„Ako hoda kao specijalac i govori kao specijalac, onda je vjerojatno
jebeni specijalac.“
„Ne više,“ kaţe.
„To sam pretpostavila,“ kaţem mu. „Sa protezom i svim ostalim.“
„Ne propuštaš ništa?“
„Jedino što propuštam je što radiš ovdje, u ovom baru, sjedeći
pored mene.“
„U redu.“ Presavija ubrus ispod piva u ruci, dok govori. „Samo sam
mislio da bi trebala znati da Quinn neće biti ovdje veĉeras.“
Ova šala izgubila je privlaĉnost.
Trofej knjiga 161

„Da pogodim. Zaposlio vas je kao osobno osiguranje. Koja jebena

šala.“
Ustajem da odem, ali on mi dohvati ruku i zaustavi me. MeĊutim,
kad ga bijesno pogledam, brzo je ukloni.
„Nisam njegovo osiguranje,“ kaţe stranac. „Zapravo, on me uopće
ne poznaje Ali znam tebe, Tenly. Ili više voliš Scarlett?“
U njegovom glasu nema zlobe. Ali sam svejedno potresena.
„O ĉemu se radi?“
„Htio bih ti reći,“ kaţe. „U privatnijem okruţenju, ako nemaš ništa
protiv.“
Upravo mu planiram reći da odjebe, kad mi pokaţe znaĉku.
Jebeni FBI.
„Imam li izbora?“ Pitam. „I hoće li tu biti još netko?“
„Moţeš mi vjerovati,“ kaţe. „Nisam kao Royce.“
Ţelim otići. Ali nešto u njegovim oĉima drţi mi noge ĉvrsto
postavljene na mjestu. Smiješno je to što vjerujem da on jeste jedan od
dobrih momaka, ĉak i ako će mi pakleno uništiti dan. I takoĊer vjerujem,
vjerojatno ću htjeti ĉuti ono što ima za reći.
Kimnem i on uzme jaknu, gestikulirajući mi da ga slijedim.
Dizalom se uspinjemo na krov.
„I ovo je dio u kojem me ubijaš, zar ne?“
Odmahuje i zatvara vrata za nama, pokazujući mi da nisu
zakljuĉana.
„Moţeš otići kad god se ne osjećaš sigurno.“
Prekriţim ruke i gledam prema gradu, ĉekajući da mi kaţe zašto me
uopće dovukao ovamo.
„Moje ime je Booker Cayce, ako ţeliš znati.“
„Oĉigledno već znaš moje,“ odgovaram.
„Već neko vrijeme drţim Roycea na oku,“ kaţe mi.
„Pa pretpostavljam da to znaĉi da si i mene drţao na oku.“
On kimne.
„To još uvijek ne objašnjava kako znaš za njegove prijatelje.
Nikada nikome nisam rekla.“
„Nisi morala,“ kaţe. „Royce ima vlastite bilješke.“
Bilješke?
Isuse, ne ţelim ni pomisliti da bi to mogla biti stvarnost.
„Kako mogu biti sigurna da je bilo što od ovoga što govoriš istina?“
Pitam ga. „Mislim, puštaju li uopće amputirane u Akademiju FBI?“
„Bio je sluĉaj prije nekoliko godina,“ kaţe mi. „Ranjeni veteran. To
je postavilo presedan. Sve dok sam potpuno sposoban obavljati svoje
duţnosti onda to nije problem.“
Zvuĉi legalno, ali ne znam. Ne znam što bih uopće sa ovim
ĉovjekom.
Trofej knjiga 162

„Zašto si promatrao Roycea?“ Pitam.

„Sumnjao sam u njega. Većina je bila neutemeljena. Nisam to htio
iznijeti u biro dok nisam siguran.“
„I zašto mi to govoriš?“
Znam zašto, ali jebiga. Moram ĉuti kako mi to govori. Da mi kaţe
koliko sam sjebana.
„Ne krivim te što ih ţeliš mrtve,“ kaţe. „Zasluţuju, zbog onoga što
su ti uĉinili.“
Zurim pored njega, pa mu ne moram vidjeti oĉi. Tako da ne moram
svjedoĉiti izrazu njegova lica dok govori o mojoj prošlosti.
„Ne znam što se dogodilo s Ethanom,“ nastavlja, „Ali sumnjam da
je to bila pljaĉka. A što se tiĉe Tripa? Njegovo predoziranje je upitno, ali
ne toliko obzirom na njegovu povijest zlouporabe droga.“
Ĉekam da udari presudu. Ili će me ucijeniti ili poslati da obuĉem
zatvorski kombinezon.
„Royce postaje bezobziran. I ima sveprisutnu opsjednutost tobom
koja se iz dana u dan samo pogoršava.“
Ovaj mu put susrećem pogled. I izrazim rijeĉima ono što moţe
razumjeti.
„Bio si u ratu,“ kaţem. „Znaš da su neki ljudi sjebani u glavu i
jedina humana stvar koju treba uĉiniti je ukloniti ih.“
„To bi moglo biti istina,“ slaţe se. „Ali ovo nije ratna zona, Tenly.
Ne mogu ti dopustiti da ga ubiješ.“
Osjećam da se to dogaĊa. Opeke i konstrukcija moje paţljivo
izgraĊene kuće osvete se ruše same od sebe. Ovo mi oduzima i mrzim ga
zbog toga.
„Pa što predlaţeš?“ Vratim natrag. „Samo ga pustiti da me ubije?
Na taj naĉin ove stvari obiĉno završavaju. Ţeliš reći da dobijem zabranu
prilaska i mahnem mu njom u lice kada doĊe po mene?“
„Pa ovisi,“ odgovara. „Priĉaj mi o Kylie i njezinoj prijateljici
Katie.“
Odvraćam pogled. Ali ne krijem reakciju. Booker nije poslovni
ĉovjek koji traţi jeftino uzbuĊenje.
Stjerao me u kut i on to zna.
„Ţelim ga zauvijek ukloniti,“ kaţe. „Ali trebam tvoju pomoć da to
uĉinim.“
„A ne.“ Odmahnem. „Nema jebenog naĉina za to. Zezaš me? Misliš
da će ga zatvor zaustaviti? Ako uopće stigne u zatvor. Znam kako ove
stvari funkcioniraju, u redu. Traţiš od mene da ustanem i svjedoĉim
protiv njega?“
„I Quinna i Dukea.“
Trofej knjiga 163

„Ovo je jebena šala,“ promrmljam. „Znaš li kolika bi bila

vjerojatnost dobivanja tog sluĉaja? Ne postoji jebena šansa kao ni snjeţna
kugla u paklu. Nema dokaza. To je samo moja rijeĉ protiv njihovih.“
„Postoji i dnevnik,“ kaţe. „Trip je sve napisao. Ispovijest.“
„To nije dovoljno. Svi misle da sam mrtva i voljela bih da tako i
ostane.“
„Pa naţalost,“ kaţe Booker. „Oni koji su vaţni sada znaju da si
ţiva. Tako da ćeš doista uskoro biti mrtva, ako ovo ne uradiš, Tenly. Jer
ne mogu te zaštititi, ako ne pristaneš svjedoĉiti.“
„Ne,“ kaţem mu opet. „Zapravo, pakleno ne.“
Odlazim prema vratima, a njegov me glas zaustavlja.
„Ne radi se samo o tebi,“ kaţe. „Koliko će još drugih ţena ubiti
prije nego doĊe do tebe?“
Ruka mi se trese na okrugloj drški od vrata.
„Ne moţeš to prebaciti na mene.“
„Uklonit će te,“ kaţe Booker, nervozno. „Postoje fotografije. Hrpa
dokaza. Senatorov sin i mnogi drugi. Već je bio kontaktiran od strane
medija.“
I on me tu ima, jer znam da je to istina.
Okrenem se i susretnem mu pogled. Nikada nisam nikoga
preklinjala u svom ţivotu, ali sada to ţelim. Da zaustavi ovo. Ţelim
vjerovati da je dobra osoba.
Poput Roryija.
Mogu vidjeti da poštuje ţene. On me poštuje. Ali ne postoji dobro
djelo.
„Što imaš od svega ovoga?“ Pitam ga. „Što dobivaš, ako mi
pomogneš?“
Okreće se, zgroţen, kriv... a ja sam u pravu. Uvijek sam u pravu.
„Kad sve završi,“ kaţe. „Trebat će mi usluga.“
„Oprosti, deĉko. Ne bavim se takvim uslugama. Moraš mi
unaprijed reći ili nema dogovora.“
Oĉi mu trepere prema obzoru i odsutno trlja oţiljke na straţnjoj
strani šake.
„Storm.“
Pa, to je iznenaĊenje.
„Što s njom?“
„Moram znati gdje je mogu pronaći.“
Ne kaţem mu da ne znam, jer je ovo trenutno jedino cjenkanje koje
imam. I uvijek je bolje dopustiti ljudima da vjeruju da će od vas dobiti
ono što ţele.
„Znaš bolje od ikoga kako je pronaći,“ dodaje.
„Što ţeliš od nje?“
Trofej knjiga 164

Ne odgovara. Ali ima nešto u njegovim oĉima što mi govori da je

to osobno. To silno ţeli.
Dovoljno da me ucijeni da uĉinim pravu stvar. I pretpostavljam da
on nije ĉovjek koji se ĉesto protivi svojoj ĉasti.
Ali nije vaţno.
Na ulicama imamo svoj zakon.
Ne bih je odala, niti za jedno od njegovih obećanja. Ali on to ne
treba znati.
„Dobro,“ kaţem. „Ako to uĉinim, riješit ćeš se svih dokaza protiv
mene?“
On kimne.
„Moja majka će dobiti jebeni srĉani udar kad bude saznala.“
„Vjerojatno,“ slaţe se. „Ali ona ti nije bila baš prava majka, pa se
ne bih brinuo o tome kako se ona osjeća.“
„Nemoj se pretvarati da me poznaješ,“ upozoravam ga. „Ne znaš
me, bez obzira što si iskopao u mom ţivotu. Znaš što je na papiru i to je
sve.“
Ignorira mi upadicu i kimne.
„Uĉinimo to onda. Završimo s tim.“
„Dat ću ti tjedan dana da razmisliš o svemu,“ kaţe.
„Nema se tu o ĉemu razmišljati,“ odgovorim. „Ţeliš da to uĉinim ili
ne? Nema smisla zajebavati se...“
„Ima još nešto što bi trebala znati prije nego se sloţiš.“
Što god bilo, neće mi se svidjeti.
„Ova vrsta suĊenja bit će sloţena. Izvuĉena. Posvuda mediji. Biro
će te pomno pratiti, protivniĉko vijeće, novinari ţeljni krvi.“
„Što ţeliš reći?“
„Rory Brodrick,“ kaţe tiho.
I odjednom je sve jasno postalo maglovito.
Rory.
Kako ga nisam uvaţila u ovo? Provodila sam toliko vremena s
njim, naravno da bi Booker znao i za njega.
Usta mi se osuše kada postavim sljedeće pitanje.
„Što s njim?“
„Ne ţelim biti drzak,“ kaţe Booker, „Ali nagaĊam da ti je stalo do
njega.“
Moju šutnju uzima kao potvrdnu.
„Ako ne ţeliš da on bude ukljuĉen u ovo... ako ne ţeliš izazvati
sumnju na sindikat donoseći im problem, tada ćeš se morati drţati podalje
od njega.“
I evo ga.
Jasnoća.
Trofej knjiga 165

Jutros su stvari s Roryijem bile tako sive. Teške i zbunjene i

nesigurne. No, Bookerove rijeĉi to ĉine crnim i bijelim. I moram se
suoĉiti sa stvarnim osjećajima koje sam se toliko trudila poreći.
Stalo mi je do Roryija.
Zaljubljena sam u njega.
I to je stvarnost koja će mi biti potrebna.
„Zašto bi to uĉinio?“ Pitam Bookera. „Zašto bi me upozorio? Ako
znaš ĉime se bave...“
„Ne vjerujem da je Rory Brodrick loš ĉovjek,“ kaţe. „No, prakse
kriminalnih sindikata su općenito iste u cijelom svijetu. Ako te uhvate u
razgovoru s federalcima što misliš da bi se dogodilo?“
Znam što bi se dogodilo.
Rory me ne bi povrijedio. Ali Lachlan? Nisam tako sigurna. Jesam
Mackina prijateljica, ali ako bi morao birati izmeĊu zaštite svoje obitelji
ili mene, on će uvijek izabrati obitelj.
„On je dobar ĉovjek,“ kaţem Bookeru. „Rory me nikada ne bi
povrijedio.“
„Znam,“ kaţe. „Vidio sam vas zajedno.“
Ostatak rijeĉi me iznevjeri, ali Booker razumije savršeno.
„I ti mu nećeš nauditi.“
U pravu je.
Ne mogu ga dovesti u ovaj nered. Dalje od onoga u ĉemu je već.
Ne mogu mu riskirati ţivot, niti njegov odnos u sindikatu.
Trebam da me mrzi. To je jedini naĉin da me pusti. On je to i sam
rekao. Da će ići u borbu za mene. Da nikada neće odustati.
Zatvorim oĉi, a tijelo mi zadrhti.
Ja ću zbog njega pasti na oštricu. Da ga zaštitim. I voljet ću ga na
jedini naĉin na koji to mogu. Zadrţavši ga što dalje od mene.
Dajući mu pravi poticaj prema sreći. S nekim tko to zasluţuje.
Booker me ĉeka kada otvorim oĉi. Ĉeka na rijeĉi za koje je već
znao da dolaze.
„Trebat će mi tvoja pomoć.“
Trofej knjiga 166

Kasno je i većina momaka je izašla iz teretane, ali Conor ostaje.

Svrbi ga da se vrati Ivy, ali ga u svakom sluĉaju natjeram da se bori sa
mnom.
Kad se vrata otvore, to je Scarlett, a Conor ispusti ĉujni uzdah
olakšanja.
Nikad ne znam što ću s njom dobiti.
Nakon onoga što se dogodilo ranije, napola sam oĉekivao da će mi
ponovno nestati. Ali evo je, izgleda njeţno i slatko i... još nešto.
Ne mogu shvatiti što je to.
Iznervirano, moţda.
Tuţno?
Ne znam.
Prilazi i hvata me oko struka, povlaĉeći me sebi.
„Gubi se, Conor,“ kaţe.
„Odjebi,“ njegov je odgovor.
„Conor.“
Pogled mu se vrati na mene i ĉini se da su deĉku napokon izrasla
muda.
„Gubi se,“ kaţem mu.
On to ĉini.
U teretani miriše na krv i znoj i njezin parfem i već sam tvrd, prije
nego je uopće poĉela trgati odjeću s mene.
Ne govorimo jedno drugome ni rijeĉ.
To je samo sirovo, iskonsko jebanje na podu poput ţivotinja kakve
jesmo.
Trofej knjiga 167

Scarlett me zajaše, a zatim je prebacim na ruke i koljena, uzimajući

je s leĊa dok je povlaĉim za kosu i zahtijevam da me jebe cijelu noć.
Polovica stvari koje mi izlaze iz usta ne ĉine nikakav jebeni smisao,
ĉak niti meni. Ali nije vaţno.
Bitno je samo da ona zna.
Ne bjeţi od mene. Ne moţe me odgurnuti. Neću to jebeno
dopustiti.
Dvaput svršim u nju prije nego se konaĉno srušimo. Goli i zadihani,
ali je i dalje ne mogu pustiti. Grlim je u naruĉju, lice joj je naslonjeno na
moja prsa.
„Zaista si zvijer u ringu,“ kaţe.
„Zar si ikada sumnjala?“
„Ne.“ Ona mi se smiješi. „Imaš sve, Rory Brodrick. Izgled, šarm,
tijelo Boga i rupice.“
To je jedini kompliment koji mi je ikada dala i ĉini da se muškarac
u meni udara u prsa. Ali ne mogu se sprijeĉiti da pitam.
„Što se promijenilo? Mislio sam da si ranije odluĉila da me ubiješ.“
„Ništa se nije promijenilo,“ kaţe i glas joj je preslab i ne vjerujem
joj. „Nazovimo ovo privremenim primirjem. Ponekad samo trebaš
podsjetnik koliko je nešto dobro prije nego nestane.“
Rijeĉi su prijetnja, ali zvuĉe i kao šala. Opet, sa Scarlett, teško je to
reći.
„Reci mi njihova imena,“ inzistiram. „Uĉinit ću to ispravno, lutko.
Iskrvarit će i natjerat ću ih da pate zbog svojih grijeha, a kad završim,
moţeš me jebati do u zaborav.“
Njezin je osmijeh ovaj put tuţan, uklet.
„Zaista bi,“ kaţe. „Zar ne?“
„Mislio sam ono što sam rekao. Uvijek ću ići u rat za tebe, Sotono.“
„Još uvijek te mrzim, znaš,“ kaţe.
Saginjem se i ljubim je, a kurac mi je opet spreman.
„Onda me mrzi kao što to misliš, loša djevojko.“
„Ne moţeš me ponovno ţeljeti,“ promrmlja.
„Pokušaj mu to reći.“ Omotam joj ruku oko kurca.
Ona mi daje ono što ţelim.
Daje mi to cijelu noć.
……

KAD SE PROBUDIM, Scarlett nema u krevetu.

A na njezinom je mjestu poruka.
Hasta la vista, dušo.
Pogled na sat potvrĊuje da je kasno. Nakon ponoći. A Scarlett bi
mogla ĉiniti samo jednu stvar.
Trofej knjiga 168

Navlaĉim traperice i majicu, ne zamaram se tuširanjem i krenem u

obilazak njezinih uobiĉajenih mjesta.
Provjerio sam tri razliĉita bara, prije nego je naĊem.
Vrag u crvenoj haljini. Sva u nogama i seksi. Ona je najljepša ţena
u prostoriji i nije sama.
Ona opet izvodi trik.
To je moj prvi zakljuĉak.
Drugi, da ću to uskoro prekinuti.
Ali još jedan pogled na momka i nešto nije u redu.
Nije odjeven kao bogati kreteni za kojima obiĉno ide. Uz njih se
nalaze dvije prazne ĉaše na šanku. Ovdje su već neko vrijeme,
razgovaraju i... smiju se.
Smije se s njim.
On me pogleda i naginje se prema njoj, šapućući joj na uho. Govor
tijela im je previše blizak. Nešto definitivno ne štima.
Krenem prema njoj. On gleda, ali ona mi je okrenuta leĊima. A
onda se ona nagne i...
Poljubi ga.
Trofej knjiga 169

Ne ţelim samo rijeĉi. Ako je to sve što imaš za mene, bolje odlazi-
F. Scott Fitzgerald.
…..

BOOKER me stvarno slijedi.

Ruka mu je na mom potiljku, a usne pomiĉe preko mojih i ljubi me
kao ĉovjek koji je za tim ţeljan godinama.
Kad se konaĉno povuĉem, ostajem bez daha i tjeskobna sam i još
uvijek ne mogu svjedoĉiti izrazu Roryijevog lica.
Ne znam ni je li još uvijek tu.
Ne znam ništa, osim ove boli u meni.
„Misliš da je ovo kupio?“ pitam.
„Ah, kupio je,“ kaţe Booker. „Oprosti, malo me prenijelo. Prošlo je
dosta vremena.“
„Jednog dana morat ćeš mi reći na koga si zapravo mislio.“
Pokušavam izgledati sretno, ali više izgleda kao grimasa.
Booker trlja oţiljke na ruci i pada mi na pamet toĉno o kome je
razmišljao.
Storm?
Zato joj ţeli ući u trag.
Pitam se poznaje li je.
Drţim se ove misli, jer mi odvlaĉi paţnju. Dok ĉinim posljednji ĉin
kao kuĉka hladnog srca.
„Scarlett.“
Roryijev glas je dubok i prijeteći iza mene.
Predanost ovoj ideji blijedi u njegovoj prisutnosti. I gledam u
Bookerove oĉi, traţeći odluĉnost koja mi je potrebna.
Moţda bi bilo bolje da sam dopustila da me Alexander ubije.
Trofej knjiga 170

Ili da odem u zatvor.

Sve je bolje od ovoga.
Rory ovo ne zasluţuje.
Ali Booker toĉno zna o ĉemu mislim. Stisne mi ruku kao
ohrabrenje. Podsjetnik da to radim da zaštitim i Roryija.
To je ono na što se usredotoĉujem dok skupljam snagu za
posljednju predstavu. Tako dobru, da ĉak ni Rory Brodrick neće znati da
laţem.
Bit će na sigurnom.
FBI ga neće dirati. Alexander ga neće dodirnuti. I sindikat neće
misliti da ih je izdao zbog mene.
Okrećem se na stolici i usredotoĉujem se tik iznad njegovih oĉiju.
Zatvorila sam se. Bacila kljuĉ.
Ja to mogu.
„Što radiš ovdje?“ izustim.
„Razgovor?“
Zvuĉi kao pitanje, ali nije jer me vuĉe od stolice za ruku. I Booker
slijedi, kako smo planirali.
„Makni ruke s nje,“ kaţe mu Booker.
Moram mu odati priznanje, priliĉno je dobar glumac.
Ipak, Rory je Rory... pa ga samo pogleda i kaţe mu da odjebe.
„U redu je,“ kaţem Bookeru, baš kao što smo i planirali. „Treba mi
minuta. Donesi mi još jedno piće, hoćeš li?“
Oklijeva, zatim kimne i odlazi natrag do šanka. Ostavljajući me
samu s Roryijem, a to je opasno.
Jedan pogrešan pogled, mali drhtaj i on će znati.
Ne mogu si dopustiti da osjećam. Ne mogu dopustiti da pogriješim.
Moram ga zaštititi.
Moram uĉiniti ono što me najviše boli da ne plaća posljedice mojih
grijeha.
„Što dovraga radiš?“ zahtijeva. „Bila si u mom prokletom krevetu
prije sat vremena, Scarlett. Kurac mi je još uvijek pokriven tvojim
svršavanjem. Ili si tako brzo zaboravila?“
„Završila sam,“ kaţem mu.
Nastane duga stanka, a potom me uhvati za bradu, prisiljavajući me
da ga pogledam. Istinski pogledam.
„Ovo nije prokleta šala,“ kaţe. „Ili igra. Mislio sam ono što sam
rekao o borbi za tebe. Ali ovo prelazi granicu. Ţeliš da ubijem jadnog
momka? Jer to će se ovdje dogoditi.“
„Taj jadnik je moja nova igraĉka,“ kaţem. „A mi smo završili.“
Nosnice mu se šire i puls u grlu udara jak ritam. Zatvara oĉi i
koraĉa ispred mene, bicepsi mu se napinju sa strana.
A onda se okrene i lupi šakom u zid.
Trofej knjiga 171

„Jeeeeebiiii ga,“ urla.

Ne pomaţe.
Jednom mi je rekao kako se borio sa svojim bijesom.
Sad se vratilo.
Ja sam mu to uradila.
Izazvala sam mu demone.
I kada bi bilo moguće da mrzim sebe više nego sad, uĉinila bih to.
Moram završiti, a on mora otići. Otići kući i zaboraviti da me ikada
poznavao. Naći lijepu djevojku koja mu moţe dati lijepe stvari koje ţeli i
treba.
A ja ću uvenuti i umrijeti, ali to će biti u redu. Jer će biti na
sigurnom.
„Bio si zabavan neko vrijeme,“ kaţem. „Ali to je sve. Za mene je
bila igra, kao što si rekao. A ti si bio samo igraĉka. To je to. Sada sam
završila s igrom.“
Ruke mu mlitavo padaju uz bok i to boli kad ti je stalo do drugih
ljudi.
Tako jako boli.
Prijetnja suzama je tako stvarna, ali Rory ih ne moţe više vidjeti,
jer me ne gleda.
Zato što mi vjeruje.
Vjeruje više laţima koje mi izlaze s usana nego ijednoj istini koju
sam mu ikada rekla. Jer duboko u sebi uvijek je znao da sam ĉudovište.
Htio me spasiti, ali morao je znati da ne moţe.
Zbogom bi trebalo biti zauvijek. Konaĉnost.
Ali Rory mi to ne daje.
Umjesto toga, odlazi. Dalje od mene i mog sranja.
Ĉak se i ne osvrćući.
Idem za njim. Jer jebi ga, zašto mi vjeruje.
Nije mi trebao vjerovati.
Govorim Bookeru to isto kada me zaustavi.
„Scarlett, ţao mi je,“ kaţe Booker. „Ali ovo si ti htjela. Nisi htjela
da se on ukljuĉi.“
„Za sve si ti kriv,“ vrisnem. „Mogao si mi pomoći. Mogao si
pronaći drugi naĉin.“
„Pokušavam ti pomoći, Scarlett.“
Ne vjerujem mu.
Ne vjerujem više ništa.
Osim jedne nepogrešive istine koju znam.
Spremila sam ovaj krevet i sada moram leţati u njemu.
Trofej knjiga 172

Moram se podsjetiti da dišem - podsjetiti srce da kuca - Emily

Brontë
…..

„OVO NIJE BIO dio dogovora.“

Viĉem na Bookera u trenutku kad uĊe kroz vrata. On kaţe drugom
agentu-onom koji pazi na mene-da ode u šetnju.
„Da sam ti rekao, ne bi se sloţila,“ odgovara. „Moram te ĉuvati,
Scarlett. I ovo je jedini naĉin.“
„Mogu se sama brinuti za sebe.“
„Znam da bi voljela vjerovati u to. Ali da li iskreno misliš da
postoji nešto što Alexander ne bi uĉinio da doĊe do tebe?“ on upita. „Sada
kad zna.“
„Kako moţe znati? Ĉak još nema ni optuţnice.“
Ispusti spis na stol ispred mene. Debeli spis.
Kad ga otvorim, suoĉavam se s razinom Alexanderove bolesne
opsesije sa mnom. Tu su fotografije... pa mnogo fotografija. I bilješke.
Rukopisne bilješke s detaljima moje rutine, traţenje mogućih obrazaca,
imena muškaraca koje sam uhvatila na trik, a najgore od svega-njegova
osobna zapaţanja. Njegovo razmišljanje zašto radim, to što radim.
Reĉenice sa upitnicima ispisanim pokraj njih.
On ne ţeli samo mene.
Ţeli mi ući u psihu.
„Ovo su kopije,“ kaţem.
„Da, ja imam originale,“ odgovara Booker.
„A kako si ih nabavio?“
Trofej knjiga 173

Podigne obrve i ovaj put ne odgovara. Jer ne ţeli da se inkriminira.

I kad bi biro znao da je imao ovakvu vrstu dokaza u posjedu, a nije
prijavio, uhvatili bi ga.
„Kako moţeš biti siguran da su to jedine kopije?“ Pitam.
„Nisu bile,“ kaţe. „Imam i ostale.“
Zaboravljam da je promatrao Alexandera. Da je ovo nekakav ĉudan
zajebani krug gdje me Alex proganja, a Booker ga uhodi.
„Dakle, sada Alexander zna i ja moram biti zatvorenik.“
„Imaš krov nad glavom,“ kaţe Booker. „Hranu, odjeću, sve što bi ti
moglo zatrebati. Sve dok suĊenje ne završi.“
„Pa, kad uopće jebeno poĉinje?“
Booker uzdahne, a ja nisam ugodna kuĉka koju treba u blizini.
Tako je bilo otkad je Rory otišao, a ja ga krivim, jer je tako lakše i on je
ispred mene.
„Tu je mnogo razliĉitih ĉimbenika,“ objašnjava. „Moţe potrajati
mjesecima... ponekad... duţe.“
„Duţe od par mjeseci. Dakle, misliš na godine?“ smijem se i to
gorko. „Samo trebam ovdje sjediti i petljati sa prokletim palcima, ah ne
znam... potencijalno godinama... a ne moţeš ni jamĉiti da imamo ĉvrst
sluĉaj. Skrivajući se, dok su oni na slobodi uz jamĉevinu. Pa oni opet
pobjeĊuju. Uvijek jebeno pobjeĊuju.“
Booker šuti, a i ja se trenutno mrzim i on bi vjerojatno već trebao
otići.
„Je li moje ime već procurilo u medije?“
„Još ne,“ kaţe. „I sve dok se skrivaš, moţe tako i ostati.“
Trebalo bi biti lakše. Ali razmišljam o Roryiju, kako vidi ĉlanke i
sve sastavlja u toj svojoj glupoj lijepoj glavi. Tada bi znao što sam uĉinila.
I bilo bi i dalje prekasno, ali barem bi znao.
Ta zadnja slika o njemu me proganja. Njegov povuĉen oblik u
zadimljenom baru. Odlazi iz mog ţivota. To ne bi trebalo biti posljednje
sjećanje na nekoga.
Vjerojatno zamjenjuje sjećanje na mene, sa nekom lijepom
plavušom. Natrag na istu staru rutinu jebanja i borbi. Crow mu vjerojatno
sada šalje dvije djevojke, na kraju njegove borbe. I ne bi ga trebale imati.
On je bio moj.
Još uvijek je.
Nisam ga još spremna pustiti. Nikada.
„Nije pošteno.“
Booker sjedne kraj mene i pokuša me natjerati da se osjećam bolje,
ali to je gubljenje vremena.
„Ne krivim te što me mrziš,“ kaţe. „Trebaš me mrziti.“
„Svatko uvijek ima svoj dnevni red,“ kaţem. „Svatko uvijek ĉini
ono što je najbolje za njega. Tako ide u ţivotu.“
Trofej knjiga 174

Ĉini se tuţnim na moje zapaţanje, ali to i ne poriĉe.

„Sastat ćemo se s tuţiteljstvom kasnije,“ kaţe. „Da proĊemo tvoju
izjavu.“
„Jedva jebeno ĉekam.“
…..

MUŠKARCI SU OVDJE.
U odijelima. Odvjetnici i drugi ljudi koji trebaju biti ukljuĉeni iz
bilo kojeg razloga. Ne zanima me. Samo ţelim da sa ovim završim.
Booker je takoĊer tu.
SvaĊa se s njima oko neĉega, ne izgleda sretno.
Trbuh mi se preokrene kada me pogleda. Nešto nije u redu.
„Tenly.“
Dolazi do guţve dok muškarci izlaze na vrata i ovo definitivno nije
u redu jer sam trebala dati izjavu.
To je rekao Booker.
I sad me gleda kao da je sjeban i znam da sam i ja sjebana. Jebeni
jebaĉ.
Pokušava me natjerati da sjednem, a ja ga otresem.
„Ja sam velika djevojka,“ kaţem. „Mogu se nositi s tim. Samo mi
reci.“
„Tuţilac je odluĉio da ne ide dalje sa sluĉajem.“
To je metak u utrobu, ali nikad nisam trebala oĉekivati nešto
drugaĉije. Zbog toga se nisam sama oglasila ranije.
„Rekao si mi…“
„Znam što sam ti rekao,“ odgovara Booker. „Jebi ga.“
Zavali se natrag u vlastitu stolicu i poloţi glavu na jastuk. Ţelim ga
kriviti, ali znam da to nije njegova krivnja.
„To je zato što misle da sam prostitutka,“ kaţem. „Zar ne?“
„To je dio toga,“ priznaje. „Ne vjeruje da ćeš biti pouzdan svjedok
na sudu.“
„Naravno,“ zakljuĉujem. „Zato što te kurac ĉini slijepim.“
On uzdahne.
„I što drugo?“ Pitam. „Što je s Katie? Kylie? GospoĊom Rogers?
Mislim, shvaćam da su Katie i Kylie bile prostitutke, pa koga briga, zar
ne? Ali gospoĊa Rogers to sigurno nije bila.“
„Nema dovoljno dokaza,“ kaţe Booker, ali ĉak i on ne vjeruje u ta
sranja.
„Mora da se jebeno šališ.“
Ustanem se sa stolice i krenem prema vratima. Tako sam s ovim
završila i bilo je lijepo poznavati ga.
„Moraš biti strpljiva,“ kaţe mi. „Uhvatit ćemo ih s drugim
optuţbama.“
Trofej knjiga 175

„Strpljiva?“ Puknem. „Ţeliš da budem jebeno strpljiva? Znaš što

sam uĉinila da doĊem ovdje. Da uradim ovo. Ti si mi dao svoju rijeĉ i...“
„I ti si meta,“ kaţe. „Ne mogu te zaštititi, ako izaĊeš kroz ta vrata.“
„Koga je više briga?“ Viĉem. „Jer, dovraga, sigurno mene ne.“
„Tenly.“
Njegov glas je molba, ali ne zato što treba da ostanem.
To je zato što ţeli informacije o Storm.
Mrzila bih ga zbog toga da ne izgleda tako patetiĉno utuĉen.
„Optuţit ćemo ih po drugim optuţbama,“ kaţe i ovaj je put gotovo
uvjerljiv.
„Ti si jebeni šupak,“ kaţem. „Ako je toliko ţeliš, samo izaĊi i
pronaĊi je.“
„Ne radi se samo o tome,“ kaţe. „Znam da mi ne vjeruješ, ali
stvarno ti pokušavam pomoći, Scarlett. Samo mi daj još nekoliko dana. To
je sve što traţim. Znaš isto kao i ja, ako izaĊeš kroz ta vrata, mrtva si.“
Vratim se niz prostoriju i srušim se na stolicu. Ne zato što se bojim.
Već zato što sam tako prokleto umorna.
„Što još moram uĉiniti?“ Promrmljam.
Trofej knjiga 176

„Veĉeras si izvan svega,“ govori mi Crow, dok udaram vreću već

krvavim zglobovima prstiju.
Zastajem i okrećem se prema njemu, odmahujući.
„Jebeno nisam.“
„Pazi što mi govoriš,“ zareţi. „Ti si mi prijatelj i brat, ali bilo bi
dobro da se sjetiš da sam i tvoj šef.“
„I nemaš dobar razlog da me drţiš dalje od ringa veĉeras. U
posljednje vrijeme zaradio sam ti mnogo gotovine u ova dva tjedna.“
„Da,“ slaţe se Crow. „I takoĊer si uništio rame, a i noga ti je upitna.
Samo se pogledaj.“
Pokazuje rukom prema ogledalu, ali ja ga ignoriram.
„Trebam samo malo leda i bit ću sreĊen.“
„Ono što trebaš je malo slobodnog vremena,“ kaţe. „To nije
zahtjev, već nalog.“
Udarim šakom u vreću, a Crow odlazi.
„Ţeliš imati mene?“
Okrenem se i ugledam ono što se jedino moţe smatrati najglupljim
kretenom na planeti.
„Imaš smrtnu ţelju?“ Pitam ga. „Dolazeći ovamo?“
„Ne,“ odgovara. „Ali imam jedan zahtjev. I prošlo je neko vrijeme
otkad se nisam borio s nekim.“
„Ovo nije javna teretana,“ kaţem. „Odjebi.“
„Radi se o Scarlett.“
Ignoriram ga i popravljam poveze na rukama, iako je sve što zaista
ţelim uĉiniti da mu razbijem lice dok ne prestane potpuno priĉati.
Momak skine košulju i osjeća se kao kod kuće, stupivši u ring. Moj
jebeni ring u mojoj jebenoj teretani.
„Traţim samo poštenu borbu,“ kaţe. „Uz potpuno otkrivanje.“
Trofej knjiga 177

Pogledam ga, a on podigne hlaĉe otkrivajući protetiku.

Opet, momku oĉito nedostaje nekoliko moţdanih stanica.
„Znam da si ĉovjek od ĉasti,“ kaţe. „Pa, hoćemo li?“
„Ne znaš jebeno ništa o meni.“
Sad sam u ringu s njim. Nemam zamjerki da ga udaram nekoliko
puta u glavu, prije nego ga pošaljem na njegov put s repom meĊu nogama.
Moţe otrĉati natrag do Scarlett i pokazati joj kakav je kreten.
„Ja sam Booker,“ kaţe mi.
„I baš me briga.“
Krećem ravno prema njemu, izbacujući ga potezom udice što sam
oĉekivao da će mu razbiti glavu na pola do ramena.
Umjesto toga, on to izbjegava i udara me neoĉekivanim udarcem u
utrobu.
I dobro da znam. Jebaĉ zna kako se boriti.
Slijeţe ramenima, a onda se vraćamo da kruţimo jedno oko drugog
kao morski psi.
Ja sam ĉovjek od ĉasti i ne trebaju mi mraĉne taktike za pobjedu, pa
se strogo drţimo udaraca. Nakon par minuta, zakljuĉio sam da mu nije
ugodno s aperkatima.
Od tog trenutka razbijam ga na taj naĉin.
Ali daje isto onoliko koliko dobije.
Uglavnom s udicama što mi nikada nije bila slabost, ali on je brz. I
dobro obuĉen. Kaţe mi da je bio bivši vojnik, kao da to već nije oĉito.
Na kraju to nazivamo neriješenim rezultatom. I još uvijek mi se ne
sviĊa jebaĉ, ali sad ga barem mogu poštovati.
Sjedne na jednu od klupa i popije bocu vode koju sam mu dobacio,
dok sam se ĉistio ruĉnikom.
Znam što slijedi.
Ima nešto za reći o Scarlett.
Ali ne ţelim to ĉuti.
„Trebao bi otići,“ kaţem mu.
Neko vrijeme šuti, a zatim, „Nisam joj deĉko.“
Ubacujem svu svoju opremu u torbu.
„Ja sam agent FBI.“
Ovaj put, privukao mi je jebenu paţnju i to jebeno zna. Svaki mišić
na leĊima mi se ukoĉio i izdaja me iznova presijeca.
„Nije to što misliš,“ kaţe.
„Što je onda, dovraga?“ Mrštim se. „Svaka jebena rijeĉ iz njezinih
usta je laţ.“
„Znaš zašto,“ kaţe. „Ona to ĉini kako bi se zaštitila.“
„To više nije moja briga,“ kaţem mu. „Pa, reci ono zbog ĉega si
došao.“
„Zajebao sam stvar.“
Trofej knjiga 178

Sada zuri u pod, a ja ne volim kako to zvuĉi, ĉak i manje nego što
mi se svidjelo kad je rekao da je federalac.
„Pokušavao sam joj pomoći. Pokušavao sam uĉiniti pravu stvar. Ali
bio sam i sebiĉan.“
„Je li u nevolji?“ Pitam, jer je to jedino vaţno u ovom trenutku.
„Trebala je svjedoĉiti protiv Roycea Carringtona,“ kaţe. „I ostalih.
Ali sluĉaj je propao.“
„Tko je, dovraga, Royce Carrington?“
Odmahne.
„Jedan od pet.“
Povuĉem stolicu i sjednem preko puta njega.
„Zašto mi nije rekla?“
„Zato što te nije htjela uvući u to. Znala je da će biti pod lupom.
Rekao sam joj da, ako joj je stalo do tebe, mora te pustiti da odeš.“
Podignem pogled i nema tajni meĊu nama. On zna što radim. Tko
sam. I teško mi je vjerovati da bi ovo uĉinio federalni agent-koji nije na
našoj platnoj listi.
Za većinu tih momaka, sve je crno-bijelo. Mi smo loši deĉki i to je
to. Za druge, novac govori. Oni znaju tko su pravi kriminalci, a ĉesto su to
i sami izabrani duţnosnici. Korupcija je posvuda, ako dobro pogledate.
Ali ovaj momak ne spada ni u jednu od tih kategorija. Oĉigledno je
bio u ratu i pretpostavljam da moţda zna da neke stvari nisu tako jasne.
„Nikada meĊu nama nije bilo niĉega,“ priznaje. „Bila je to
predstava. Htjela je da vjeruješ.“
„Pa, jebeno me prevarila, u redu.“
Isuse Kriste.
Moj mali zli pakao. Kaznit ću je do jebene vjeĉnosti kad je se opet
doĉepam.
„Trebao bi znati da je njezina glava ucijenjena,“ kaţe.
„Gdje je ona?“
On posegne dolje i izvadi spis iz torbe koju je nosio sa sobom,
bacajući mi ga u krilo kada ustane.
„Ja sam prije svega bio specijalac,“ kaţe mi. „Ispada, da i dalje
mogu plivati dobrih pedeset metara.“
Ostavlja me s tom zagonetkom i informacijama koje je sastavio, a
zatim izlazi kroz vrata. Treba mi nekoliko minuta da shvatim u što,
dovraga, gledam.
To je Royceova ruţna faca.
Jedan od pet.
VoĊa i njezin muĉitelj. Njezin opsesivni pratitelj kojeg jebeno
nisam znao da ima. Sam bih ga ubio da jebaĉ već nije bio mrtav.
U sluţbenom izvješću se navodi da se utopio kada mu je automobil
potonuo u rijeku Charles.
Trofej knjiga 179

Svjedoci su izvijestili da je automobil vozio nesmotreno i znatno

preko ograniĉenja brzine kada se dogodila tragedija, a daljnja ispitivanja
pokazala su da je pio.
Tu su i izjave njegovih kolega, koji su izvijestili da se u posljednje
vrijeme ponašao nestabilno.
Moram ĉestitati jebaĉu, Booker je odliĉan.
Ĉovjek od ĉasti.
On je ovo uĉinio. Jebeni federalac.
I to nije sve.
Dao mi je kartu s blagom.
Pojedinosti o privatnom avionu koji Quinn koristi za letenje. Nazivi
i brojevi bankovnih raĉuna.
Tu je i plan puta i pozivi na zabavu za dvije noći od sada.
Što mi ne ostavlja puno vremena.
Podiţem telefon i videom pozivam Alexeija. Njegova supruga Talia
odgovara i kaţe da me oĉekivao.
„Dakle?“ pita, kad mu ona da telefon.
„Treba mi još jedna usluga.“
Trofej knjiga 180

Potoni ili plivaj, dušo.

…..

BOOKER SE VRAĆA, kljuĉevi mu zveckaju u dţepu.

„Što sada?“ GunĊam.
„Ništa,“ kaţe on. „Samo te provjeravam.“
„Sve je divno ovdje. Baš onako kako bi zatvor trebao biti.“
Kimne, a ja pokaţem na kuhinju.
„Carl je unutra, vjerojatno jede još jedan prokleti sendviĉ, ako ga
traţiš.“
„Biro kaţe da ne moţemo više trošiti drţavne resurse,“ kaţe.
„Dakle, sluţbeno si slobodna.“
„Prijevremeno otpuštanje, ha? Znala sam da su zatvori pretrpani, ali
ne i sigurne kuće.“
„Mislim da će ti biti ugodnije kod Roryija,“ kaţe.
„Rory?“
„On te ĉeka vani.“
„Zajebavaš se sa mnom?“ Pitam, jer mu ne vjerujem. „Je li ustvari
Royce vani i ovo je cijelo vrijeme bio plan.“
„Ne zajebavam se s tobom,“ kaţe.
Ali ipak.
To nema nikakvog smisla.
Zašto bi Rory došao po mene nakon onoga što sam mu uĉinila?
„Rekao sam mu istinu,“ priznaje Booker. „Otkad sam vidio da bi
imala problema da sve sama uĉiniš.“
„I on... nije ljut?“
Booker slijeţe ramenima. „Ne znam. To morate shvatiti vas dvoje.“
Neugodno ga potapšam po ramenu.
Trofej knjiga 181

„Znaš, nisi tako loš, Booker. Za federalca.“

Smiješi se.
„Ni ti nisi tako loša. Za kurvu.“
Okrenem se i ruka mi je već na vratima, kad me upita ono što sam
znala da hoće.
„Ako je vidiš...“
„Da je izdam?“ Okrenem se i odmahnem. „Nećemo se zanositi.“
„Ne ţelim je povrijediti. Samo ţelim pomoći.“
„Boţe moj,“ zastenjem. „Vas dvoje. Što je to s vama momcima da
pokušavate spasiti ţene? Moţda Storm ne ţeli biti spašena.“
On je tih. I tuţan kao štene, pa mu dobacim kost.
„Razgovarat ću s njom,“ kaţem. „Ali ne igram nikakve igrice. I da
se zna, nisam izdajica. Ljudi koji završavaju na ulicama već su dovoljno
gore prošli da ih nitko više ne zezne.“
„Znam to,“ kaţe. „I hvala ti. Sve što traţim je da razgovaraš s
njom.“
On se trudi dati mi vizitku prije nego odem i uzimam je.
„Vidimo se,“ kaţe.
„Da,“ slaţem se.
Ali oboje znamo da to nije istina.
Roryijev automobil je parkiran vani, baš kao što je rekao Booker.
On spusti prozor i ne gleda me. Samo daje naredbu.
„UĊi.“
Rekla bih mu da odjebe što koristi taj ton sa mnom, da nisam
mislila da to zasluţujem. Pa ulazim. I on ubrza.
Ĉekam dok ne doĊemo do meĊudrţavne ceste.
„Rory...“
Dobaci mi pogled i još uvijek je ljut na mene.
„Kasnije.“
To je sve što kaţe.
Ostatak voţnje šuti, dok se ne vratimo kod njega.
Sretna sam što vidim da je Whiskey i dalje maĉak, kao i uvijek.
Leţi u potpuno novom krevetu kojeg nije bilo kad sam odlazila.
Lizne šapu i letimiĉno me pogleda prije nego se vrati svom
ĉišćenju.
„Nedostajala si mu,“ kaţe Rory.
„I on je meni nedostajao,“ šapnem, potpuno svjesna da ništa od
toga što govorimo nije upućeno prokletoj maĉki.
Ţelim da me zgrabi i šefuje mi. Ţelim da mi govori zle stvari i bori
se sa mnom, kako bismo se zaista mogli pomiriti. Ţelim da me mrzi, jebe
me i kazni, pa ga isto tako mogu kazniti.
Zbog vjerovanja u sranja kroz koja je prošao.
Ali on ne radi ništa od toga.
Trofej knjiga 182

„Nešto je na stolu za tebe,“ kaţe mi.

Zatim nestane niz hodnik i prepusti mi to.
To je umrlica.
Za Roycea jebenog Carringtona.
Zabadam prste u papirologiju, dok je primaknem bliţe,
osiguravajući da me oĉi ne varaju. Ali ne, ne varaju.
Mrtav je, a nije patio.
Utapanje.
Jebeno se utopio u vodenoj grobnici u rijeci Charles.
Što dovraga?
Nema smisla.
Ĉitam, iznova.
I onda me pogodi.
Voda.
Ako hoda poput specijalca, priĉa kao specijalac, onda je vjerojatno
prokleti specijalac.
Ovo je potpisano Bookerom.
On je ovo uĉinio.
Zato me pustio. Zato što je znao da ne moţe doći do Alexandera
odgovarajućim kanalima, bez da me on prethodno ne ozlijedi ili bilo koga
drugog.
Stoga je pribjegao vlastitom obliku pravde.
I dovraga, nisam ĉak ni ljuta zbog toga.
Zavalim se u stolicu i pokušavam obraditi osjećaje koje trenutno
imam.
U filmovima je uvijek jednostavno. Zatišje nakon oluje je uvijek
mirno. Glumci odlaze sa zalaskom sunca i vrate kontrolu nad svojim
ţivotima.
Ali moja oluja još nije završila.
Quinn i Duke su još uvijek vani, zajedno s legijom ljudi koji su mi
vjerojatno na tragu. I neće biti mira u mom ţivotu dok i oni ne odu.
Roryijeve oĉi uprte su u mene kad zatvorim spis i ne znam koliko je
dugo tu i promatra me.
Umorna sam.
Potrošena i izudarana i pomalo u bolovima. Ali s njim na mojoj
strani, mogu ići dalje. Mogu završiti ovu borbu.
On prekriţi ruke i nasloni se na zid pored sebe.
„Ovo radimo zajedno,“ kaţe.
On me dobro poznaje.
Zna da ne mogu odustati i neću mu dopustiti da ovo uradi za mene.
„Da,“ odgovaram.
„Imaju nagradu od milijun dolara za tvoju glavu.“
Trofej knjiga 183

Ne treba mi govoriti što to znaĉi. Milijun dolara je mnogo novca za

neke ljude, iako je to za njih ništa.
Takav novac privući će vojsku. Na ulici niţu razinu nasilnika i
elitnih ubojica. Novac je novac.
„Vjerojatno i oni imaju ĉitavu sigurnosnu opremu,“ kaţem.
Rory kimne.
Već je obavio istraţivanje. A kad dobaci pozivnice na kuhinjski stol
i on ima plan.
Bijeli karton prekriven je zlatnim šarama, s detaljima tematskog
dogaĊaja Gatsby.
U New Yorku.
„Quinn i Duke bit će tamo sutra naveĉer,“ kaţe Rory. „Njihov
privatni avion trebao bi krenuti nakon zabave, pa imamo samo malu
priliku.“
„Dobro.“
„Ovako će biti,“ kaţe mi. „Ti radiš što ja jebeno kaţem, kad to
kaţem. Razumiješ li me, Scarlett?“
On je sada sav poslovan i nikad nije izgledao tako ozbiljno... ili
tako zgodno. Završio je sa zezanjem. On će mi reći tako, kako jeste,
svidjelo se to meni ili ne.
SviĊa mi se ovaj alfa muţjak u njemu koji izdaje omega naredbe.
„Što će se dogoditi, ako te ne poslušam?“ Zadirkujem. „Dat ćeš mi
da okusim vlastiti lijek?“
Oĉi mu bljesnu i već me ţeli kazniti, ali to ne ĉini.
„Barem jednom u ţivotu se fino ponašaj,“ kaţe. „Ne trebam više
sranja od tebe.“
Igra zadirkivanja je završila i rijeĉi me peku, ali mu to ne
pokazujem.
„Imaš li ludih prijatelja poput tebe?“ on upita.
„Koliko treba?“
„Samo jedan.“
Na um mi pada samo jedno lice, ali to znaĉi da ću joj morati ući u
trag. Veĉeras.
„Imam nekoga. Ali prvo ću je morati pronaći.“
„Da,“ kaţe. „Pa bolje da onda preĊemo na to.“
Trofej knjiga 184

Kakva budala sam bio da ne istrgnem srce na dan, kad sam se

odluĉio osvetiti- Alexandre Dumas
….

NIJE ni ĉudo što Booker nije uspio locirati Storm.

Da je već nisam prethodno vidjela uţivo, mislila bih da ĉak i ne
postoji.
Raspitali smo se kod uobiĉajenih izvora-ljudi koji su mi uvijek
davali potrebne informacije-i nisu znali ništa o njoj.
Što nas ostavlja starom dobrom detektivskom poslu. Obilazeći
barove, hotele i klubove i bilo gdje drugdje gdje sam mislila da bi mogla
biti.
Iza ponoći je, a ove potpetice su vruće, ali neugodne, a Rory se
ponaša kao da ih uopće nije ni primijetio.
Sve što ţelim je sklupĉati se u njegovu krevetu. Osjećati ga uz sebe.
Da ga udahnem i da mi izgovori šaputane rijeĉi.
Ţelim da mi iznova daje luda obećanja.
No, još smo daleko od toga.
Kad ga sad pogledam, nisam sigurna hoćemo li se ikada tome
vratiti.
Jedva me moţe pogledati.
Dodirnem mu ruku, a on spusti pogled prema meni.
„Poljubi me,“ kaţem mu.
Reći će ne, pa izmišljam cijelu stvar.
„Ako je ovdje, vidjet će to i htjet će te uzeti. Voli se igrati s mojim
igraĉkama.“
Hvata me za zapešće, a stisak mu je ĉvrst i neoprostiv.
„Nisam prokleta igraĉka, Scarlett. I neću te poljubiti.“
Trofej knjiga 185

„Dobro,“ izdahnem. „Onda ćemo valjda biti ovdje cijelu noć.“

Ali nismo.
Jer ona je tu.
S druge strane prostorije, u sjeni, traţeći sljedeći plijen. Veĉeras
nosi plavu periku i naoĉale s rogovima dok sisa lizalicu.
Ne nedostaju joj ţrtve, a ja sve moram uĉiniti brzo.
Krenem prema njoj, a ona pogleda u mom smjeru. I nasmiješi se.
Rory me slijedi i ĉini mi se da joj ne smeta moja pratnja.
Ne poznajem dobro Storm. Ali znam da je poput mene. Ona ne ţeli
duga razvuĉena objašnjenja, a nedostaje joj vremena i strpljenja.
„Trebam tvoju pomoć,“ kaţem joj.
Nasmiješi mi se, kao da je oĉekivala da ću reći tako nešto, prije
nego nagne glavu u stranu i promatra Roryija.
„Što tu ima za mene?“
„Moraš sjebati nekoliko bogatih momaka,“ nudim. „Ali ovaj put ne
govorimo o uhvati i pusti stvari.“
Još uvijek gleda Roryija-još uvijek sisa svoju lizalicu-i sad me
jebeno ljuti.
„Kako bi bilo da me pustiš da se igram s ovom igraĉkom?“ upita.
„Kako bi bilo da ti gurnem tu prokletu lizalicu niz grlo dok se ne
ugušiš s njom?“
Rory mi dlanom uhvati zatiljak. To je posesivna gesta, a ujedno i
smirujuća. Ţeli da budem hladna i ovo je njegov naĉin da mi kaţe da
Storm nije prijetnja.
Ova igraĉka će uvijek biti moja i ne ţelim ga dijeliti. Ne više.
Nikada.
„Pretpostavljam da vam mogu pomoći,“ kaţe Storm, njeţno
slegnuvši ramenima. „Nije a imam nešto bolje za uĉiniti.“
„Sutra popodne.“ Dodajem joj karticu za hotelsku sobu. „Ne
kasni.“
„Ne bih to ni sanjala,“ kaţe, ponovno pogledavši Roryija.
Oblizuje usne i nasmiješi se, namignuvši mu. I to me pogaĊa, što
pokušava uĉiniti.
Testira ga.
Da vidi je li preljubnik.
Poput muškaraca koje uništava.
„Nije,“ odgovaram na njezino neizgovoreno pitanje.
Pogleda me i ponovno se nasmiješi.
„Volim sama odluĉiti o tome.“
Trofej knjiga 186

Dovodim Scarlett kući i kaţem joj da imam posla.

Ne raspravlja se jer je umorna.
Poraţena.
Opet se pitam je li ovo ispravno. Dopuštajući joj da ovo napravi.
Ali kad je ponovno vidim kako prouĉava spis na kuhinjskom stolu,
znam da je tako.
Scarlett nikada neće moći nastaviti sa svojim ţivotom dok se ne
osjeti sigurnom. Rijeĉi joj ne znaĉe ništa.
Mogao bih joj dati sva obećanja svijeta o tome kako ću se dobro
pobrinuti za nju, ali ona to mora sama osjetiti.
Mora se osjećati kao da je to sama uĉinila.
A do tada je zarobljena u prošlosti.
Kad zaspi na kauĉu, premještam je u svoj krevet. Dok joj je glava
uz moja prsa pri hodu niz hodnik, uvlaĉi prste u moju majicu i udiše me.
„Moje,“ promrmlja u snu.
Vreli mi je noţ u grudima.
I dalje ţelim Scarlett.
Volim Scarlett, više od svega.
Ali ne znam hoću li joj ikada moći vjerovati.
Ne znam hoće li ikada biti slobodna od svoje prošlosti i spremna
ţivjeti sa mnom u sadašnjosti.
Pa kad je poloţim i prekrijem, ne pridruţujem joj se. I dok ne znam
što sutra nosi, ne mogu si dopustiti da budem tu.
Ne sada.
A moţda i nikad više.
….
Trofej knjiga 187

„NEŠTO SAM TI DONIO.“

Scarlett uzima kutiju i otvara vrh, otkrivajući grimiznu haljinu.
Prstima kreće po materijalu, a potom me pogleda.
„Ah, ase. Dobro si uĉinio.“
„Vrag bi trebao nositi crveno,“ odgovaram.
Nasmiješi se, dok prstima prelazi preko zamršenih perlica i slojeva
materijala.
„Vrlo Gatsby naĉin.“
„To je ta ideja.“
Otkopĉava svoju drugu haljinu i skida je s ramena, pustivši je da se
skupi na podu ispod nje. Sva je u crnoj ĉipki i nogama i grudima i dupetu,
a ja sam jebeno tvrd gledajući je dok navlaĉi novu koju sam joj kupio.
Bori se s ukrštenim remenima na leĊima i pokazuje mi.
„Moţeš li mi pomoći?“
„Da.“
Popravljam joj to i zakopĉam je.
I onda, kako bih se usredotoĉio na zadatak koji imam, prelazim
odmah na posao. Dohvatim kutiju koja je došla sa svim tim i kunem se da
se Scarlett uzbudi ĉak i gledajući u to.
Zna da je prevelika da bi unutra bio nakit, moglo je samo biti
oruţje. I kladio bih se u sav novac na svom bankovnom raĉunu da moja
mala iz pakla, trenutno ima mokre gaćice.
„Što je to?“ upita.
„Strpljivo.“
Okrenem je i potom otvorim kutiju, dohvativši najprije dva crna
noţa. I onda njeţno pratim materijal oko podnoţja njezina vrata s
vrhovima, prije nego pronaĊem skrivene omote ispod naramenica haljine.
Kad su osigurani, Scarlett se okreće kako bi se pogledala u
ogledalo, ispruţivši ruke unatrag da ih isproba.
„E ovo je moja vrsta haljine,“ kaţe ona, sa ništa manje nego
strahopoštovanjem u njezinom glasu.
„To je jedinstvena haljina,“ kaţem joj. „Napravljena samo za tebe,
Bonnie.“
Okrene se prema meni, a oĉi su joj gladne. Kad posegne za mnom,
zarobim joj zapešća i posadim joj dupe na stolicu.
„Nisam još završio.“
Ovaj put kleknem kraj nje, dohvativši ĉipkastu futrolu za bedro
koju sam naruĉio za nju. Gurnem ga njeţno preko gleţnja i lista, prstima
joj prelazim po koţi.
Kad mi ruka nestane ispod materijala haljine, zadrhti i stisnem joj
prste u meso.
Njezine se oĉi poveţu uz moje, moleći za još.
Trofej knjiga 188

Drugom rukom pomiĉem gore ispod haljine, smjestivši unutra mali

pištolj.
Ona tada ispušta dah, ali i ja.
Još nije gotovo.
Znam s ĉime se moja paklena mala doista voli igrati.
Zato priĉvršćujem još jedan omotaĉ na njezino suprotno bedro,
napravljeno za nju potpuno novi noţ. Seksi i opasan kao sama Scarlett.
„Mislim da mi nisi dao dovoljno oruţja,“ kaţe, kroz smijeh.
„Da,“ slaţem se. „Imam još par.“
Pokazujem joj odgovarajuće potpetice. Prikladno nazvanim po
istom bodeţu koji joj poĉiva na strani njeţne, tople koţe njezina bedra.
Srebrne su boje s crnim ukrasnim šiljcima.
Ali Scarlett, budući da je znatiţeljna maca, zna bolje. Kad ispruţi
ruku da ih dodirne prstom, pokušavam da je zaustavim, ali prekasno je.
Nabode se, a grimizna boja joj curi s kraja prsta, dok ga povlaĉi.
„Isuse,“ kaţe ona.
„Vulkanski kamen,“ objasnim, dok dohvaćam njezin prst i
prinesem ga usnama.
Jezikom joj umirujem ranu, kušam je na iskonski naĉin.
„Nikada mi nisi rekao da moţeš nabaviti sve ove spravice,“
promrmlja i toliko je uzbuĊena da mogu samo zamisliti kako bi se jebali
upravo sada.
„Imam svoje resurse.“
Naginje se prema meni, pokušavajući me opet namamiti
smrtonosnim crvenim usnama. Ali povuĉem se, umjesto toga joj gurajući
kućište oruţja u krilo.
Kurac mi praktiĉki probija traperice, a znam da i ona to zna.
Osjeća mi miris uzbuĊenosti tako blizu nje. Praktiĉno kuša
predejakulat koji mi kaplje s glave kurca dok liţe usne.
Trenutno joj ne mogu odvratiti paţnju, ĉak ni oruţjem.
„Rory,“ kaţe, glasom njeţnim i slatkim. „Nešto ti ţelim reći.“
Ustajem i okrećem se od nje, jer joj ne mogu odoljeti kad je
ovakva. Odluka mi se topi što smo duţe sami i stvarno bih volio da joj
prijateljica jebeno poţuri i već doĊe ovamo.
„Reci mi kasnije,“ kaţem grubo.
„Što ako ne bude kasnije?“ šapne.
„Scarlett.“
Ovaj put se ipak okrećem i susrećem joj pogled.
„Ako te mogu uvjeriti u jednu stvar, to je ova. Naoruţao sam te, ali
ti to nije potrebno. Ja ću biti tu kraj tebe.“
„A kad završi?“ upita.
Ona misli na to što će se sa nama dogoditi. Ali još nemam taj
odgovor za nju. Zato joj govorim jedino što mogu.
Trofej knjiga 189

„Otići ćemo odavde zajedno,“ uvjeravam je. „A ti ćeš biti na

sigurnom.“
Ona kimne, ĉak je i uzbuĊenje zbog oruţja nestalo.
Ponovno kleknem pred nju i pomognem joj da oprezno stane na
potpetice.
„One će jednim potezom istrgnuti vrat,“ kaţem. „Zato ih paţljivo
koristi.“
„Hoću,“ obećava.
„Uzmi sve što ţeliš,“ kaţem. „I ostavi nešto prijateljici.“
Pregleda ostale predmete u kutiji. Uzme biber sprej karmin i
ukosnice bodeţi, prstenovi sa skrivenim oštricama. Ali ne uzima ništa
drugo.
„U pravu si,“ kaţe, ostavljajući kutiju po strani. „Jedino oruţje koje
mi treba si ti.“
Trofej knjiga 190

Kod odlaska u rat, vaţno je imati vojnike koji znaju kako pasti. I
takoĊer, dobre cipele.
…..

STORM KASNI, kao što sam i znala da hoće.

Ali spremna je za ulogu, pa joj opraštam. Sve dok ponovno ne
poĉne oĉima jebati Roryija na kraju sobe.
„Prestani s tim,“ kaţem joj. „On nije niĉija marioneta.“
„Osim tvoja.“ Slatko se nasmiješi. „Kladim se da bi uĉinio sve što
mu kaţeš. I tko kaţe da pokušavam s njim, uostalom? Moţda samo volim
da te razbjesnim.“
„To je vjerojatno toĉnije,“ slaţem se. „Jesi li donijela stvari?“
Baca veliki kovĉeg na hotelski krevet i otvara ga.
„Uzmi po svom okusu.“ Pokazuje na veliki izbor perika i
prerušavanja. „Imamo trešnju, vaniliju, crni sladić, ĉokoladu, ĉak i
asortiman ţvakaćih guma, ako se osjećaš nestašnom.“
Zgrabim kratku plavu i smeĊu periku, drţeći ih da pregledam. Rory
me sada gleda, ĉeka da vidi što ću izabrati.
„Trebam li biti Daisy ili Jordan?“ Pitam.
„Trebala bi biti Scarlett,“ šapne mi na uho.
A onda poseţe za vrućom ruţiĉastom perikom do brade, objesivši
je meĊu prste dok mi je pruţa.
„Ovu nosi.“
UzbuĊenje kojim zraĉi udara mi u leĊa. Pravim zabilješku da
kasnije dugujem uslugu Storm za periku.
„Uzmi i ove,“ upućuje me Storm pruţajući mi malu kutiju. „Zaista
će se uklopiti s tom ruţiĉastom.“
Trofej knjiga 191

Otvorim kako bih pronašla ţivopisne kontakte leće plave boje.

Sljedećih dvadeset minuta nanosimo završnu obradu kose i šminke,
dok se Rory sprema u kupaonici.
Kad izaĊe u svom kostimu, ja sam na redu da budem uzbuĊena i
smetena. Obukao je bijelu košulju i crni prsluk, kompletan s futrolom za
rame i fedora šeširom. On je najzgodniji gangster kojeg sam ikada vidjela.
„Gledaj ga u njegovu prirodnom izdanju.“
„Tako sam zamislio,“ kaţe.
Nasmiješi se, a prošlo je dosta vremena otkad to nisam vidjela i
nedostajalo mi je.
Lako je zaboraviti, u zabavi odijevanja ono zbog ĉega smo zaista
tu.
No, podsjetnik dolazi s alarmom na njegovu telefonu.
„Deset minuta,“ kaţe.
Prelazimo kroz plan još jednom. Storm i ja moramo namamiti
Quinna i Dukea sa zabave. Obzirom na armiju privatnog osiguranja koje
su oboje zaposlili, neće biti lako.
Netko pokuca na vrata i pogledam prema Roryiju.
Kimne, govoreći mi da je sve u redu. A kad otvori vrata, s druge
strane ima svoju malu vojsku.
Crow, Reaper, Dom i Conor.
Ne znam koliko mi je ugodna ideja da mi oni pomaţu, a sudeći
prema izrazu Crowova lica kad me pogleda, sumnjam da vjeruje da ja to
zasluţujem.
„Kad netko od nas ide u rat,“ kaţe Crow, „Idemo svi.“
To je njegov naĉin da mi kaţe da se više ne zajebavam s Roryijem.
Ne trudim se reći mu drugaĉije, jer djela govore glasnije od rijeĉi.
Vjerovat će u moju odanost kad to uvidi sam.
Svi ulaze unutra, preuzimajući sobu i prolaze kroz plan s Roryijem.
„Alexei će ugasiti svjetla na našem putu,“ kaţe Crow. „Dom se
pobrinuo za rezervne generatore, ali imat ćete samo otprilike pet minuta
kako bi ih izvukli van. Rory vam je pokazao gdje će biti automobili?“
„Da.“ Storm i ja govorimo uglas.
„Što je sa zaštitarima?“ Pita Reaper.
„Alexei će se nakon toga pobrinuti za sve,“ odgovara Rory.
„Pa dobro,“ kaţe Crow. „Vrijeme je za sadašnjost. Imam bebu kod
kuće, pa krenimo s tim.“
Trofej knjiga 192

I premda je mala, ţestoka je - Shakespeare

…….

DVORANA ZA BAL je pretjerana. Šampanjac i dijamanti i nizovi

bisera i perja koji padaju sa stropa. Muškarci šeću s velikim debelim
cigarama koje im vise na ustima (neupaljene, naravno) i ţene svjetlucaju u
haljinama natopljenim u bogatstvu. Glazba se ĉuje iz zvuĉnika, glasna i
brza i teška.
Mala zabava nikad nikoga nije ubila.
Quinnova obitelj organizira zabavu za svoju najmlaĊu kći
(šesnaestogodišnjakinju) i ona je već pijana. Visoki staleţ ljudi i slavne
osobe obiluju, opuštene i razigrane u svom prirodnom ambijentu.
„U koji smo kurac upravo ušli?“ upita Storm pored mene.
„Dobrodošla u moj svijet,“ kaţem joj.
„Veĉeras je ovdje dosta osiguranja,“ kaţe i to nije pretjerivanje.
Iskreno ne znam kako smo uopće mislili da bismo mogli ovo
povući.
Ali kad pogledam na Roryija, vjera mi se vrati. On je miran,
postojan, spreman. Naĉin kako izgleda prije borbe.
Ovim deĉki zaraĊuju za ţivot.
Cijelo vrijeme zajebavaju i izvode sve nemoguće podvige. Ne znam
koliko sam njihovih poslova vidjela da odraĊuju u kratkom vremenu
koliko ih poznajem, ali jedno je sigurno. Quinnova vojska ne moţe se
natjecati s mojom.
Trofej knjiga 193

Storm i ja odlazimo do šanka, pregledam prostoriju dok ĉekamo

piće. Ovdje je puno pijanih bogatih kretena, ali nitko od njih nije Quinn i
Duke.
„Gdje su ti klaunovi?“ upita Storm.
„Ne znam.“
Pijemo i plešemo s par momaka koji nas to pitaju, prije nego Rory
to prekine. Promatrao me sa kraja prostorije, ništa ne odajući.
Ĉini se da mu ne smeta ĉinjenica da se još nisu pojavili, ali meni
smeta.
Imamo samo mali vremenski okvir, prije nego odu u taj avion i
odlete bog zna gdje. Ne ţelim više ĉekati.
To je to.
Ovo je zlatna prilika i ako ih sada ne dobijemo, bojim se da nikada
nećemo.
„Nasmiješi se,“ šapne mi Rory na uho. „Ovo je tvoje vrijeme, lutko.
Zadnji put da ćeš se ikada više morati pretvarati.“
Smijem se. I naslonim na njega.
Sljedeće dvije minute smo samo mi. Njegov dlan na donjem dijelu
leĊa, druga ruka u mojoj. Rory je dobar plesaĉ i to me ne ĉudi. On nikad
ništa ne uradi poloviĉno.
Miriše na sunce i morski povjetarac. I izgleda kao moja budućnost.
Ali na pravi Brodrick naĉin, ne daje mi ono što ţelim.
U trenutku kad pjesma završi, on me pušta.
„Nastavi tako,“ kaţe. „Neće još dugo proći.“
Storm i ja ponovno prolazimo niz prostoriju i uputimo se prema
šanku. No, prije nego uspijemo, svjetla se gase.
Kao što je planirano.
Jedino što nisu trebala biti iskljuĉena prije signala Roryijevih
momaka.
Pištolj mi je u leĊima, a glas mi šapuće na uho.
„Nedostajao sam ti, Ten?“
Quinn.
To je jebeni Quinn.
I dalje je blag kao i uvijek, vuĉe me po podu dok se netko drugi
bavi sa Storm.
Prostorija je u tami i ĉisti je kaos, ljudi viĉu jedni za drugim.
IzmeĊu svega, doziva me Rory.
„Otvori jebena usta i mrtva je,“ sikće Quinn. „Ali ako budeš tiha,
pustit ćemo je kad izaĊemo van.“
Radim ono što mi kaţu.
Crow i Reaper i momci su vani. I znam toĉno gdje.
Nadam se da su spremni. Jer zvuĉi kao da imamo još nekoliko
drugih momaka koji su takoĊer tu.
Trofej knjiga 194

„Raspoloţena za još jedno putovanje u New Haven?“ Pita Quinn

nakon što me gurne na stubište. „Bit će kao u stara dobra vremena.“
„Jebi se.“
„Ĉuješ li to, Duke?“ Provocira. „Rekao sam ti da joj jednom neće
biti dovoljno. Ona me ţeli.“
„Ne bih je više dirao kurcem, ĉak ni da me moli za to,“ kaţe Duke.
„Ali ovu ipak...“
Pokraj nas je meteţ, a zatim gunĊanje prije nego se tijelo sruši na
tlo i niz stepenice ispred nas.
Ne mogu biti sigurna je li to Duke ili Storm, ali kladim se na
Dukea.
Tada izbija kaos. Dolazi do trzanja i vike i Quinn je odvuĉen od
mene i pogurnut niz stube. Netko iza nas zauzima njegovo mjesto,
uhvativši me za ruku.
Zabijam mu jedan od šiljaka na straţnjoj strani potpetice u njegov
list.
„Isuse, jebiiiiiiiiiiii ga,“ cvili.
Borba je u toku.
Uhvati me za kosu i pokuša me gurnuti naprijed, a ja ga poreţem
drugom potpeticom. Pusti me, a ja posegnem za noţevima na straţnjoj
strani haljine.
Kad mi opet priĊe, poĉnem ga rezati gdje god ga mogu dohvatiti.
Uz mene je tuĉnjava, a ne znam je li to Storm ili netko drugi. Znam samo
da moram proći ovog kretena prije nego uspijem saznati.
Prvi noţ zabija mu se u meso, a ruka mi sklizne sa drške kada se
povuĉe. Onda se ĉuje i izdašan zvuk repetiranja.
Svjetla ponovno zatrepere. Duke i Quinn su odavno otišli, ali
njihovi unajmljeni momci još su ovdje. Storm je ţiva i zdrava i dobro se
drţi. Jednog od njih ima prikovanog sa šiljatim potpeticama usmjerenim
ravno prema njegovu grlu.
Zastala bih da uţivam u predstavi da drugi momak nije uperio
napunjeni pištolj ravno u moju glavu.
Otkoĉen je.
„Pusti je,“ kaţem mu. „I voljno ću ići. Ja sam ona koju ţele.“
„Tko je ona?“ pokazuje na Storm.
A onda povuĉe jebeni okidaĉ.
Stubište je potpuno tiho i osim zvonjenja u ušima, ne mogu ništa
ĉuti, dok se hvata za ruku i naleti unatrag u zid.
Na haljini joj je krv, ali ne mogu vidjeti gdje je pogoĊena.
Mislim da sam joj rekla ime, ali nisam sigurna.
Nisam sigurna u ništa. Pokušavam pomaknuti noge, ali mozak mi je
paraliziran. Još jedan momak dolazi s dna stubišta i zgrabi je, zabijajući
joj pištolj u glavu i vukući je unatrag.
Trofej knjiga 195

Vrata se otvaraju iza mene i ĉujem anĊele kako pjevaju.

„Jebi ga,“ kaţe Rory. „Tako mi je ţao, dušo. Tu sam, tu sam.“
Još jedan hitac. Tiši.
Ne registriram da je došao iz Roryijevog oruţja dok momak ispred
mene ne padne niz stepenice.
„DoĊi.“ Rory me uhvati za struk, ali ne pomjeram se.
Crow, Reaper i Dom pojavljuju se odnekud, a slijedi ih Conor u
domarevoj odori. On obriše krv i zatim odvuĉe tijelo niz stepenice.
Svi pratimo, do automobila na ĉekanju.
„Storm,“ kaţem.
„Pst, dušo,“ šapne Rory. „Znam. Vratiti ćemo je nazad.“
Moji prosvjedi tu prestaju. Reaper i Crow odlaze prvi i Conor me
pokušava gurnuti na straţnje sjedalo Challengera. Rory ga uhvati za ruku i
gurne ga unutra.
„Scarlett će biti pored mene.“
Dom uskaĉe s druge strane, a Rory izlazi i kreće za Crowom.
U roku od minute je na telefonu, a Crow daje znaĉajne upute. Kad
kaţe Roryiju da su na meĊudrţavnom putu, ubacim se.
„New Haven,“ kaţem im. „Idu u New Haven.“
Voţnja je duga i previše tiha. Rory prekine kad shvati da mu ne
trebaju više upute, jer ih znam napamet.
Ispruţi ruku i stisne mi bedro, drţeći drugu na upravljaĉu.
„Vratit ćemo je.“
„Znam,“ kaţem.
Kad stignemo na osamljeni prilaz za Tripovu ljetnu kuću, upućujem
ga da ugasi.
Crowovo ime treperi na telefonu, ali nema vremena da nas upozori.
Terensko vozilo dolazi niotkuda ispred nas, paljba je u našem smjeru.
„Jebi ga,“ opsuje Rory. „Uzmi upravljaĉ, dušo.“
Poseţe za pištoljem, ali ja ga prva uzmem. Zajedno sa manjim
privezanim za moje bedro.
„Scarlett,“ zareţi.
Ali ja već spuštam prozor, kao i Dom i Conor.
„Rekao sam ti da smo trebali ostaviti kuĉku,“ kaţe Conor.
„Reci to još jednom o njoj i ubacit ću ti metak u glavu, jebeni
kretenu.“
Pucam na slijepo jer su svjetla na terencu jaka, ali izgleda da je
ciljanje u općem smjeru najbolji tok akcije. Radim sve što me Rory
nauĉio, ali to je puno drugaĉije u automobilu u pokretu i kad imate samo
jednu ruku izvan prozora. Dom i Conor imaju više streljiva od mene, pa
moram uĉiniti da se moji raĉunaju.
Nisam sigurna tko od nas pogodi vozaĉa terenskog vozila, ali
iznenada skreće s ceste i kotrlja se niz brdo.
Trofej knjiga 196

Rory ne staje i ne provjerava. Kad je cesta ĉista, on obilazi i idemo

uz šljunĉanu stazu do kuće.
Crowov automobil parkiran je sa strane, a paljba je već zapoĉela.
Reaper i Crow koriste vrata da se sklone dok uzvraćaju muškarcima koji
ĉuvaju kuću.
„Isuse,“ mrmlja Dom kad ugleda scenu pred nama. „Doveli su
vojsku.“
„To je u redu.“ Ispruţim ruku i stisnem Roryijevu. „Naša je bolja.“
Namigne mi i svi izaĊemo iz auta.
Rory otvara prtljaţnik i ĉeka nas cijeli arsenal oruţja. On i Dom
izvade kovĉeg i odnesu ga na boĉnu stranu automobila.
„Ostani blizu,“ upućuje me Rory.
A onda puca. S impresivnom vještinom. Skine dvojicu unajmljenih
ĉuvara u prve tri minute.
No, niz sreće ne traje dugo. Kad poĉnu primati metke s naše strane,
uzvraćaju na isti naĉin.
Dom i Rory su me stisnuli izmeĊu njih i svaki put kad pokušam
ispaliti hitac, Rory mi pogurne glavu dolje.
„Doveo si me sa sobom, a sad mi dopusti da jebeno pomognem,“
reţim.
Ignorira me, pa poseţem da legnem na tlo i ciljam prema stopalima
kad ih vidim kako se kreću.
To je manja meta, mraĉno je i kreću se. Tako da zapravo ne
oĉekujem da ću pogoditi bilo koga od njih, ali dajem sve od sebe.
I nakon usrane tone metaka, jedan od njih pada. Rory ga dokrajĉi, a
zatim me pogleda.
Nasmiješim mu se i ispruţim ruku za još streljiva.
On mi ga daje.
Smještamo se na dugu noć. Za razliku od filmova, ovo nije tako
brzo gotovo. Ušli smo jako, ali ima još puno preostalih momaka. Ne znam
gdje je Storm dok ne vidim njezinu platinastu kosu da izviruje sa straţnjeg
sjedala automobila.
Ona traţi rutu bijega, ali je nema.
Osim, ako joj jednu ne napravim.
Rory je zauzet i koristim to u svoju korist. Posegnem u kovĉeg i
zgrabim automatsko oruţje. A onda kao vojnik puţem oko njega do
straţnjeg dijela automobila da pobjegnem.
„Scarlett,“ doziva Rory. „Vraćaj odmah dupe ovamo.“
Uputim mu poljubac i nastavljam dalje.
Ovim tempom ovo će trajati cijelu noć.
I raĉunam na jednostavniji bijeg. Gotovo sam sigurna da ti šupci
imaju naredbu da me ne ubiju.
Trofej knjiga 197

To je rizik, ali spremna sam ga preuzeti. Podignem glavu, a jedan

od straţara me vidi. I baš kako sam mislila, podiţe ruku prema deĉkima
pored sebe i signalizira u mom smjeru.
Tako je, deĉki. Ja sam izvan granica.
Budući da Quinn i Duke vjerojatno ţele uĉiniti ovo djelo osobno.
Rory se sada probija do mene, nemam puno vremena. Pa ludo jurim
do sljedećeg automobila s druge strane travnjaka. Imam još samo jedno
ispred sebe, prije nego doĊem do Storm.
Tada Conor prima metak kroz vjetrobransko staklo.
„Jebi ga,“ urla Crow. „Ostani dolje, momĉe.“
A onda iza sebe zaĉujem gunĊanje. I potom ugledam.
Rory je pogoĊen. U rame.
Krvari. Zbog mene.
„Jesi li dobro?“ Viĉem.
Hvata se za ranu i pogleda u mene. „Vrati se odmah nazad.“
Skupi se iza prtljaţnika i ĉeka. Krvari. A ja mu ţelim reći sve što
nisam uspjela ranije.
Ljuta sam i jebeno umorna, a sada je i Rory ozlijeĊen zbog mene.
„Ne. Zajebi ovo,“ kaţem mu dok ustajem i poĉinjem nasumiĉno
pucati.
„I jebi ih. Jebi sve ove drkadţije.“
Crow i Reaper takoĊer se sakriju i netko kaţe straţarima da
obuzdaju vatru.
Pokušavaju se sakriti iza stupova, vrata i guma i drvenih paleta.
Koraĉam i pucam.
I pogaĊam.
Jedan po jedan, oni padaju.
Slušam ih, radije nego da ih vidim.
Tup udarac. Još jedan. Pa još jedan.
Njihova tijela padaju u otkucajima srca.
A onda jedan od straţara ne sluša njegova nareĊenja i upuca me u
jebeno stopalo. Boli jebeno pakleno strašno.
Ali nastavljam nakon toga.
Praveći put do Storm. Rory mi se pridruţuje, nakon ĉega su minutu
kasnije uslijedili i ostali muškarci.
„Isuse,“ kaţe Crow gledajući me kao da sam luda.
„Da,“ slaţe se Rory. „I mislio si da je tvoja ţena jebeno luda.
Pogledaj samo malo ĉudovište koje sam stvorio.“
„Zaista, jesi, Frankensteine. Udari se po leĊima za dobru stvar.“
Skupili smo se iza auta, a Storm dopuza da nam se pridruţi. U ruci
ima krvavi noţ i ne moram pitati je li ga koristila.
„Nisam se na ovo prijavila,“ kaţe.
„Jesi li dobro?“
Trofej knjiga 198

Provjeravam njezinu ranu i ona kimne.

„Što je još jedan oţiljak od bitke?“
„U pravu si,“ kaţe Crow nakon što je pogledao njezinu ruku.
„Moraš drţati pritisak na rani.“
Još uvijek ima nekoliko zalutalih metaka koje ispaljuju iz okoline
kuće, ali Rory i deĉki ih odbiju u roku od nekoliko minuta.
I ovaj put su svi poslovni.
Crow dobaci svima automatsko oruţje iz kovĉega.
„Pretpostavljam da je ovo jebeni naĉin za sve,“ kaţe Dom. „Sada
znamo da je Storm sigurna.“
„To je jedini naĉin,“ kaţem im. „Ove kukavice neće izaći sami.“
I tako formiramo lanac. Snaţnih pet muškaraca i dvije ţene.
„Znaš kako da ispaljuješ iz ovih stvari?“ Conor upita Storm.
„Nemam jebenu ideju,“ kaţe, ali svejedno uzima oruţje.
Na tri, pogaĊamo kuću mecima. Raznosimo mjesto kao da je ĉetvrti
srpanj. Staklo i drvo i krhotine lete preko dvorišta u šljunak.
„Nadam se da nemaju susjeda,“ viĉe Crow.
„Nemaju,“ uvjeravam ga. „Ovdje je sve mrtva tišina. Nitko ih ne
moţe ĉuti kako vrište.“
On me gleda, ali ne pita.
Ispuštamo posljednju rundu, prije nego mjesto utihne.
„Ĉekaj tu, dok ne rašĉistimo mjesto,“ kaţe mi Rory.
Naravno da ne slušam i pratim ih nakon što uĊu unutra. Preostali
straţari su svi mrtvi, razbacani po dnevnom boravku i kuhinji.
Momci pronalaze Quinna i Dukea kako su se zaštitili u prostoriji
sefa na katu.
Rory i Crow ih sveţu i odvuku u automobil prije nego im mogu
nanijeti bilo kakvu štetu. I onda polijevaju cijelo mjesto zapaljivom
tekućinom. Crow ostavlja trag niz trijem i Rory mi pruţa paket šibica.
„Zapali i spali sve, dušo.“
Zapalim.
I spalim.
Trofej knjiga 199

Alexei nam pruţa utoĉište u svojoj kući.

Ima deţurnog kirurga i hrpu medicinske opreme, a da ne govorim o
vlastitoj tamnici muĉenja.
Alexei je privatan tip i nastavlja svoj posao odvojen od obitelji.
Njegova supruga Talia i sin Franco ostaju na glavnoj razini kuće
dok se mi nastanjujemo na trećem katu.
„Lijeĉnik će uskoro doći,“ kaţe nam. „Magda će pomoći u
meĊuvremenu.“
Njegova domaćica kimne, noseći pune ruke zaliha prve pomoći, a
ja je upućujem da prvo pomogne Storm dok Dom radi na Conoru.
Moja rana moţe priĉekati i ţelim provjeriti Scarlett.
Ali Magda udahne s druge strane sobe, privlaĉeći nam pozornost na
sebe. Odsjekla je rukav Stormine haljine, otkrivajući duboke oţiljke duţ
njezine ruke. Lice joj je takoĊer s oţiljcima i, iako je uĉinila dobar posao
skrivajući to ispod šminke, to nikada neće potpuno nestati.
Scarlett proĉisti grlo i ubode me u ruku. Njezin pogled mi govori
ono što usne ne trebaju. Storm ne voli da ljudi bulje u nju, a ja je ne mogu
kriviti.
No, Conoru, kao i uvijek, treba više vremena nego ostalima da to
shvati. Još uvijek zuri. I Storm ga ţivog ubija oĉima.
„Pitaj me što se dogodilo i ubost ću te s drugom rukom.“
Dom i ja se smijemo, a Conor stidljivo odvraća pogled.
Kad završi, okrenem se Scarlett i provjeravam je. Drţi ruĉnik preko
moje rane, uzrujana na naĉin koji joj nije sliĉan. I izgleda zdravo. Sigurna
i skoro razumna, iako pomalo prljava s tom ludom divljom kosom.
Sve je u redu dok ne primijetim grimiznu boju koja joj curi iz
potpetice. I svakako, kad ga izvuĉem, stopalo je oteĉeno i krvavo.
„Isuse Kriste, lutko, trebala si mi reći.“
Trofej knjiga 200

„Dobro sam,“ kaţe.

„Nisi dobro.“
Ipak mi ne dopušta da se muĉim oko toga.
„To je samo prolazan metak, nije ni ušao u stopalo. Trebam
zahvaliti vulkanskom kamenu. Ti si taj koji je stvarno upucan. Pola nas
jeste.“
Kad skrene pogled, oĉi su joj suzne. Hvatam je za lice i povuĉem
natrag sebi.
„Ovo nije zbog tebe. Svi smo znali što radimo. I otišli smo jer smo
to htjeli.“
„Ne ja,“ dodaje Conor. „Otišao sam jer si mi rekao da mogu imati
slobodan vikend.“
„I sada ga jebeno imaš,“ kaţem.
„Moţemo li svi uzeti samo minutu da shvatimo kako je jebeno luda
tvoja gospoĊa?“ Dom se javlja.
Scarlett se smiješi, ali joj ne dopire do oĉiju. I ovaj put, kad je
privuĉem uz svoju neozlijeĊenu stranu, dopušta mi.
„Kad ću sjebati one momke?“ Upita Storm.
Gledam Scarlett, a ona slijeţe ramenima.
„Obećala sam joj da bi se prvo ona mogla igrati s njima.“
„Da, naravno da jesi.“
Dolazak kirurga završava razgovor. Na sreću, nitko od nas nije
loše, pa koristi lokalne anestetike za uklanjanje metaka i pobrine se za
rane.
Crow nas provjerava i uvjerava se da smo dobro prije nego nas on i
ostali otkaĉe i krenu nazad u Boston.
Tu smo samo Scarlett, Storm i ja. I zahvaljujući Alexeijevoj
velikodušnosti, imamo sobe za noćenje.
Scarlett se pobrine da se Storm smjesti prije nego mi se vrati.
Izgleda mrtva umorna i ĉini mi se mnogo manja nego inaĉe kada se
zadrţi u okviru vrata. Nemam pojma što se dogaĊa u toj njezinoj glavi.
Sada je sve gotovo. Ona je slobodna.
Ljudi dolje bit će mrtvi, sa dolaskom jutra i ona će otići odavde bez
ikakvog tereta.
Ali ne znam razumije li to još. Ne znam koliko će joj trebati. Ne
znam ništa, osim da mi se lansira u zagrljaj i to joj dopustim. Ona se penje
po meni, kidajući mi odjeću i ljubeći me kao da se trudi da me ubije.
Nasilno, potrebito i ludo.
„Boţe, jebeno si vruć,“ promrmlja mi u vrat. „Trebam te, Rory.
Trebam te odmah.“
Imam povredu ramena, stopalo joj je povezano, ali te stvari nisu
bitne. Zgrabim je i bacim na krevet, sa prljavom krvavom odjećom i svim,
i preuzimam.
Trofej knjiga 201

Skinem je golu i pojebem je kao da je nikada nisam prije jebao.

Potpuna dominacija.
Izbio sam joj štap iz dupeta, jer sam još uvijek bijesan na nju, a ona
mi sve dopušta. Naravno da se to sviĊa mojoj paklenoj maloj i moli me za
još.
Što god je zaostalo adrenalina u mom tijelu, svršim u nju tako jako,
da sam se skoro onesvijestio.
To ĉini i Scarlett, ostavljajući mi ogrebotine na leĊima da me
potvrdi.
Nitko od nas nema energije za tuširanje. Pa je ušuškam u zagrljaj,
poljubim u glavu i napola spavam, kada me poljubi u prsa i promrmlja.
Svoju neporecivu istinu.
„Moje.“
Trofej knjiga 202

U rano jutro, nešto je drugaĉije sa Scarlett.

Ne znam toĉno što. Samo da su joj oĉi njeţnije. Tople poput meda i
bez opreza.
Pramenovi zlatno smeĊe kose škakljaju mi prsa, dok me ljubi,
zarivajući mi prste u leĊa.
„Još uvijek me mrziš?“ upita me.
Opterećena je tim pitanjem koliko mogu vidjeti. Ţeli razgovarati,
ali i ja, ali ne dok se sve doista ne završi.
Dok se njezina prošlost ne obriše.
Storm me spašava od odgovora kada uleti bez kucanja i naslanja se
na okvir vrata.
„O, pa nije li ovo najslaĊa stvar koju sam ikada vidjela.“
Oĉigledno se oporavila i osjeća se poput sebe, dok joj oĉi prelaze
preko mojih golih grudi prije nego namigne Scarlett.
„Trebaš nešto?“ Scarlett pukne.
„Ţelim se sada igrati sa svojim igraĉkama.“
„U redu,“ zastenje Scarlett, a zatim me pogleda. „Moţe li otići da
se igra?“
„Morat ćeš pronaći Alexeija,“ kaţem joj. „Pustit će te unutra. I
nadzirati.“
„Ne trebam nikakav nadzor,“ ruga se Storm.
Ne trudim se raspravljati s njom jer sam već sve rekao Alexeiju
ukratko i on poznaje vjeţbu. Pobrinut će se da su još ţivi kad Scarlett
bude spremna za njih.
„Bez tetovaţa,“ kaţe joj Scarlett prije nego isklizne s vrata.
„Tetovaţe su za ţive.“ Storm namiguje i nestaje niz hodnik
pjevušeći veselu melodiju.
„Ţelim li uopće znati gdje si je pronašla?“ pitam Scarlett.
Trofej knjiga 203

„Zašto?“ ona dobaci. „Ţeliš spasiti još jedan mentalan sluĉaj,

budući da nisi uspio s ovim?“
Ja je ljubim jer jebote, zgodna je kad je ovakva.
„Jesi li ljubomorna?“ Mrmljam joj na usnama. „Moje malo
ĉudovište sa zelenim oĉima.“
„Ona te stalno gleda i znam da to znaš.“
„Pa, što bi htjela da uĉinim?“ Smijem se. „Izvadim joj oĉi?“
Scarlett ne odgovara i vidim kako se bori s tim novim osjećajima.
Ljubomora joj je vjerojatno podjednako strana kao i pitanje povjerenja.
„Sotono.“ Hvatam je za ramena i povuĉem prema sebi. „Dovuci
svoje dupe ovamo.“
Poloţi mi glavu na prsa i uzdahne. Kad joj prstima spletem u kosu,
oĉi joj se zatvore, a unutar nekoliko trenutaka, ponovno spava.
Leţali smo tako do popodneva kad više stvarno nije bilo odgaĊanja.
Potreban sam u Bostonu i nema razloga za odgaĊanje neizbjeţnog.
„Spremna?“ Pitam je kad izaĊe iz kupaonice odjevena u neku
Talijinu odjeću.
„Kao što ću ikada biti,“ kaţe.
Glas joj je drven, a izraz mraĉan. Ĉvrsto se zatvorila, moj mali
ratnik. Još uvijek ne znam što će se dogoditi kad ih ugleda. Ako će doista
proći kroz to.
Ali to je Scarlettin izbor. I što god ona odluĉi, bit ću tu kraj nje.
Hodamo ruka u ruci do podruma, a ona me ne pušta.
Storm ĉeka u hodniku, sretna i bezbriţna dok sisa lizalicu.
„Moj posao je obavljen,“ kaţe ona. „I Rus mi je organizirao
povratnu voţnju, tako da odlazim.“
Scarlett ispruţi ruku i uhvati je za njezinu, a Storm se trgne pri
dodiru.
„Oprosti.“ Scarlett je oslobaĊa. „Samo sam ti htjela zahvaliti. Za
sve.“
„Nema problema.“ Storm slijeţe ramenima. „Bilo je zabavno.
Trebali bi to ponoviti.“
Scarlett podigne pogled prema meni, a zatim odmahne.
„Sad sam van igre,“ kaţe. „Zauvijek.“
Storm se nasmiješi, a zatim uzdahne. „To sam i pretpostavila.“
„Ali postoji još jedna posljednja stvar.“ Scarlett izvuĉe vizitku iz
dţepa i petlja s njom. „Nisam to prije spominjala.“
Storm zgnjeĉi dio lizalice zubima, skidajući pogled s vizitke. „Što
je to?“
„Postoji federalac. I jako je pao na tebe.“
„Da, taj deĉko.“ Storm kimne. „Raspitivao se okolo.“
„Nisam mu ništa rekla,“ kaţe joj Scarlett. „I neću. Ali ţelio je da
imaš ovo. U sluĉaju da ti ikada zatreba pomoć, mislim.“
Trofej knjiga 204

Storm uzima vizitku i znatiţeljno je pogleda prije nego je gurne u

dţep.
„Hvala. Moţda bi bilo zabavno igrati se s njim.“
„Ne,“ kaţe Scarlett. „Ne s njim. On je jedan od dobrih.“
Storm me pogleda, a ja kimnem. Ne vjeruje u to.
„Dobro,“ uzdahne. „Ostavit ću na miru jadnog federalnog agenta.
Nikad mi ne dopustiš da se zabavim.“
„Pretpostavljam da je to vjerojatno najbolje,“ slaţe se Scarlett. „Ali
što ţeliš da mu kaţem?“
Storm jezikom prelazi po zubima.
„Samo mu reci da me uhvati... ako moţe.“
……

STORM JE ODAVNO OTIŠLA, ali definitivno je ostavila traga.

Dva momka privezana za stol su narezana i izrezana na kockice i
spaljena i bog zna što još. Jer njihov pogled praktiĉki u ovom trenutku
moli za smrt.
Ono što Scarlett ne zna jest da Alexei ima svoj naĉin postupanja s
muškarcima koji napadaju ţene. I prije nego je Storm poloţila ruke na
njih, Quinn i Duke su uţivali u dugoj, strašću ispunjenoj noći s Borisom.
Boris ima preko stotinu kilograma ĉistih mišića i voli svoje ljude
pokorne i vezane koţom.
Što objašnjava bespomoćne momke koji leţe na podu,
pretpostavljam. Uz praznu bocu lubrikanta.
Scarlett to naravno ne propušta, ali ne pita o tome.
Bulji u prvog momka. Quinna.
A i on gleda nju.
Zna što ga ĉeka.
„Ţao mi je,“ kaţe joj. To je molba za milost, ali neće je naći ovdje.
Da je na moj naĉin, sam bih mu to rekao. Dok ga puštam da krvari,
pogledao bih ga u oĉi i rekao mu da nikada nije trebao dotaknuti moju
Sotonu.
I da sam ga mogao ubiti na tisuću razliĉitih naĉina, to bih uĉinio.
Ali ovo je ono što je Scarlett ţeljela.
Što je traţila.
Ĉak i ako se ne slaţem s tim, moram je poštovati.
Juĉer mi je pokazala koliko je doista ţestoka. Bila je neustrašiva,
luda i dovraga zgodna s tim AK-47 u rukama, diţući sve u zrak.
Ali danas je mirna.
Njeţna i... ranjiva.
U svakom je sluĉaju lijepa, ali nikada je nisam vidio takvu.
Previše ĉvrsto drţi noţ u ruci, zglobovi su bijeli i ne miĉe se. Ne
znam ni je li diše, tako je mirna.
Trofej knjiga 205

Stojimo tako dugo i ne kaţem ni rijeĉ.

Ovo je proces koji mora sama proći. Odluka do koje mora sama
doći.
Ne ţelim nikakvo dugotrajno zamjeranje od nje. I ne ţelim je
gurati.
Ali pokazalo se da ne moram.
Noţ u njezinoj ruci tresne o pod i ona mi se okrene u naruĉje u isto
vrijeme kad je povuĉem prema sebi.
„Ne mogu to uĉiniti,“ šapne mi u grudi. „Ne ţelim to uĉiniti.“
„U redu je, lutko,“ uvjeravam je. „Ja ću.“
Ona kimne uz mene, ali nitko od nas se dugo ne pomiĉe. Onda se
postupno povuĉe, nagnuvši se da mi povuĉe lice prema sebi i poljubi me.
Taj poljubac prenosi rijeĉi koje mi sama ne moţe reći.
Hvala.
Dio mene oduvijek je znao da će do toga doći.
Nemam krivnju za ono što će se dogoditi u ovoj prostoriji i neće je
biti ni poslije. Ubio bih tisuću ljudi za Scarlett. Muĉio ih i pustio da
iskrvare da joj to donese spokoj.
„Idi gore,“ upućujem je. „Okupaj se. A kad završim, idemo kući.“
„Dobro.“
Okrene se, a ja je zaustavim.
Otkopĉam sat koji me sve ove godine opteretio. Uvijek prisutni
podsjetnik da neću postati kao on.
Više mi ne treba. Jer znam da nikada neću biti poput njega.
Ja štitim ljude koje volim.
A ponekad, to znaĉi da pomalo budem krvav.
„Uzmi i ovo,“ kaţem joj. „I riješi ga se.“
Ona ne zna. Ne moţe znati, ali nekako ipak zna. Ispruţi ruku da mi
još jednom dodirne lice.
„Ti si dobar ĉovjek, Rory.“
Posljednji put upućuje pogled na oba momka i zatim kimne,
prepuštajući me tome.
Trofej knjiga 206

Svi moji juĉerašnji dani ne znaĉe ništa, ako sutra nisi sa mnom.
…..

MIR JE NEPOZNATA STVAR.

Osjećaj kojeg se ne sjećam da sam ikada poznavala.
Ali to je jedina rijeĉ koje se mogu sjetiti da opišem smirenost koja
me obuzela otkad smo se vratili u Boston.
Rory je bio zaposlen, ĉisteći dijelove nereda koji smo napravili.
Voljela bih vjerovati da je zbog toga tako puno odsutan, šuljajući se kasno
naveĉer kad misli da spavam.
Daje mi prostora i na poĉetku sam mu bila zahvalna.
Ali sada sam spremna za razgovor.
Posluţen mi je veliki stari komad pite pokajanja i shvatila sam na
kraju da mi je potrebno spašavanje. Samo jedno.
A Rory je jedini kojem bih ikada to dopustila.
On je moja stijena.
Ono ĉemu sam se uvijek vraćala kada sam se osjećala nestabilnom
na ovom svijetu. Koristila ga kao sklonište od oluja i meta moje pogrešno
postavljene ljutnje i kao melem za moj kaos. Povrijedila sam ga i voljela,
mrzila i ţeljela ga. Nemilosrdno sam ga odgurnula i nemam pravo da mu
traţim drugu priliku.
Ali ţelim više.
Spremna sam za više.
Kada u vama postoji mir, sve je drugo jasnije.
Ja sam i dalje njegova Sotona. U srţi, vjerojatno ću uvijek biti malo
zla. Ali Scarlett verzija 2.0 je gotova s igrama i laţima. I ţelim mu
dokazati da smo dobar tim. Najbolji tim. I da bismo trebali zajedno sjebati
stvari do kraja naših dana.
Trofej knjiga 207

Ali budući da mi se jutros iskrao, sjedim sama u kući s

Whiskeyijem. Opet. I taj mali ţuti jebaĉ me gleda smrdljivo i podsjećam
ga da sam ja ta koja ga je dovela ovamo.
Poludjet ću.
Pa odluĉim posjetiti Mack.
To je neoĉekivano.
Kad otvori vrata, usta joj se doslovno otvore kad pitam mogu li ući.
„Naravno.“ Brzo me uvodi, kao da bih se mogla predomisliti.
Nisam bila kod nje od kad je rodila dijete. I sada je gotovo spremna
za drugo.
Doduše, nisam bila baš dobar prijatelj.
Ali voljna sam pokušati.
Da sada bude bolje.
„Kako si?“ Pita Mack. „Kako se prašina slegla?“
„Dobro.“
Ovaj put to nije laţ.
Beba plaĉe iz igraonice usred dnevnog boravka, a Mack odlazi po
nju. Ĉim podigne Keevau, meteţ prestaje, a njezine se male plave oĉi
usmjere na mene.
Nasmiješi se, a ja pokušavam uzvratiti osmijeh, ali Mack mi se
smije izrazu.
„Izgledaš prestravljeno.“
Progutam i proĉistim grlo, prije nego ispruţim ruke.
„Mogu li?“
Sada je Mack na redu da izgleda prestravljeno.
„Ţeliš je drţati?“ pita me.
„Da. Nije li to ono što se općenito radi s bebama?“
„Jeste...“ slaţe se.
Mirne smo. I mislim da još obraĊuje ovo što se dogaĊa. Ali na kraju
mi predaje Keevu i teţa je nego sam oĉekivala. Izgleda tako mala, osobito
kada je Rory drţi u naruĉju i podiţe je.
Njezini sićušni prsti me hvataju za nos prije nego me pljusne po
licu i ispusti neke nerazumljive zvukove.
„SviĊaš joj se,“ kaţe Mack.
Još jedan šamar u lice.
„Pretpostavljam.“
„Izgledaš dobro s djetetom u naruĉju.“ Kaţe Mack i brzo joj
vraćam Keevu.
Prije svega, idemo djeĉjim koracima.
„Ţeliš da odemo po krafne?“ Pitam je.
„Naravno.“ Lice joj se ozari, jer Mack nikad ne kaţe ne krafnama i
kavi. „Dopusti mi da prvo nazovem Conora.“
Trofej knjiga 208

Za vrijeme potrebno za pripremu za naš izlet, ona nakupi oko petsto

kilograma nuţnih stvari. Keeva je priĉvršćena u kolicima i Mack dodaje
torbu s pelenama i igraĉkama Conoru koji nas slijedi dok hodamo.
„Crow kaţe samo bez kofeina,“ kaţe joj Conor.
„Pa to će biti naša mala tajna,“ kaţe mu Mack. „Nemoj zaboraviti
da imam dosta prljavštine o tebi.“
„Zar ti nikad ne dosadi?“ Pitam. „Imati ove deĉke stalno tu?“
„Da.“ Mack uzvraća pogled na Conora i smiješi se. „Bilo je nekako
dosadno na prvu. Ali sada mi se sviĊa. Dodatan par ruku i oĉiju su ĉisto
zlato kad dobiješ dijete.“
Sjednemo u bar i jedemo krafne dok Conor tipka poruke na svom
telefonu.
„Ima djevojku,“ šapne Mack. „On to samo jednostavno još ne zna.
Tako je zastrašujuće slatko.“
„Ne zna da ima djevojku?“
„Ĉujem te,“ suho kaţe Conor.
„Conor i Ivy sjede na drvetu,“ pjeva Mack. „Ljubeeeee se.“
Conor zakoluta oĉima, ali na licu mu je šašav osmijeh. Sjećam se
da mi je rekao kako ga je Rory spasio. Iako je bio malo govno prema
meni, znam da je to uĉinio iz ljubavi prema bratu i njegovoj obitelji.
Sindikatu.
To je doista obitelj, shvaćam dok gledam njih dvoje kako se zezaju
poput brata i sestre.
„Ona je plesaĉica,“ kaţe Mack.
„Bila plesaĉica,“ ispravlja Conor.
„U redu. Sve dok nisi povukao Ronana.“
„Nisam povukao Ronana.“
„Rajĉica, paradajz,“ kaţe Mack.
Nakon još jednog sata nemilosrdnog zadirkivanja Conora o novoj
djevojci, vraćamo se kući.
Smijem se i osjećam se lakše, a to moţe vidjeti i Mack.
„Trebala bi dolaziti ĉešće,“ kaţe.
U glasu joj je prava emocija. Ne mnogo, ali dovoljno da mi da do
znanja da joj je stalo. Ĉini se da je majĉinstvo omekšalo Mack, ali ĉudno,
odgovara joj.
„Hoću,“ kaţem joj i mislim ozbiljno.
„I dovedi i Roryija,“ kaţe.
„Kad smo već kod toga,“ presjeĉe Conor. „Ima napadaj jer nije
znao gdje si. Uskoro će doći po tebe.“
Mack zakoluta oĉima i zagrli me.
I vjeran Conorovoj rijeĉi, uskoro sam u Roryijevom automobilu par
minuta kasnije.
Trofej knjiga 209

Sumnjaš da su zvijezde vatra; Sumnjaš da se sunce pomiĉe;

Sumnjaš da je istina laţ: ali nikad ne sumnjaj da te volim-Shakespeare
……..

„NE MOŢEŠ SAMO POBJEĆI, a da mi ne kaţeš gdje si,“ kaţe

Rory.
„Kakve to veze ima?“ Pitam. „Nisi bio tu.“
Automobil se ugasi, on više ne govori ni rijeĉi kad se vratimo u
kuću. Toliko je još napetosti meĊu nama i ovaj put ne bjeţim.
Pokušava otići ĉim se vratimo unutra i ja sam na sigurnom.
„Ostani,“ kaţem mu kad doĊe do vrata.
Ispravi leĊa, ruka je na kvaki, ali on se tu zadrţava. Ratujući sam sa
sobom.
„Napravit ću palaĉinke.“
Ne znam zašto to govorim, samo da se ĉini da nešto napravim. Jer
tko moţe odoljeti palaĉinkama?
„Nije vrijeme za doruĉak,“ kaţe.
„Zapravo, one se jedu uvijek.“
Glas mi je ĉudan. I njegov je, kad kaţe „U redu.“
Sjedne za kuhinjski stol, a ja se bacam na posao. Roryijeva kuhinja
je dobro opremljena. Moţda je vjeĉni neţenja, ali zna kuhati.
Što dobro doĊe, kako se pokaţe, jer nemam pojma što radim.
Nakon što me tijesto isprskalo po licu i spalim prve dvije palaĉinke,
ustaje da mi pomogne. I ĉini da to izgleda lako. Njegovi su zlatno smeĊi i
savršeni.
Baš poput njega.
Trofej knjiga 210

„Kako si to nauĉio?“ Pitam.

„Mjeseĉarim kao kuhar palaĉinki,“ zadirkuje.
Ali kad sjednemo za stol, on mi kaţe pravi razlog.
„Moja mama je dobra kuharica. Volio sam joj pomoći.“
U glasu mu je ponos i voljela bih da mogu reći isto. Moja majka
nikada nije skuhala ništa nijedan dan u ţivotu.
Stalno priĉamo o palaĉinkama jer je jednostavno i sprjeĉava bilo
koga od nas da dovedemo tog slona u sobu. Priĉa mi o nekim drugim
stvarima koje je njegova mama znala kuhati. Variva i tradicionalni irski
doruĉak.
I kada smo oboje završili, nastala je neugodna tišina.
Ponovno se sprema za bijeg, ali ne mogu mu to dopustiti.
Netko od nas mora zapoĉeti i razgovarati o ovome.
„Još sam u izgradnji,“ promrmljam.
On me pogleda, a ja se trudim objasniti.
„Mislim da znam zašto si me izbjegavao.“
Pokušava se svaĊati, ali ja mu to ne dopuštam.
„Imaš pravo da mi ne vjeruješ,“ kaţem. „Sve što sam ikada uĉinila
je da te laţem. I neću poreći da sam te namjeravala povrijediti. Da sam te
htjela natjerati da platiš što si mi sjebao planove.“
Prekriţi ruke i zavali se u naslonjaĉ, slušajući me tiho, dok
nastavljam dalje.
„Htjela bih reći da više nisam ta djevojka. Ali oboje znamo da bi to
bila još jedna laţ. Još uvijek sam u izgradnji. No, sada su stvari drugaĉije.
Ja sam drugaĉija. I ne mogu se sjetiti nikoga drugog na ovoj zemlji s kim
bih ţeljela biti drugaĉija, osim tebe.“
Uzdahne i proĊe rukom kroz kosu, gledajući bilo gdje osim u mene.
Još mu nisam sve prodala, ali nisam ni oĉekivala da će biti lako.
„Moram puno toga da sredim,“ kaţem. „Ali sve što traţim je
prilika. Da ti pokaţem da se mijenjam. Da se razvijam. I da ti mogu biti
više od boli u dupetu.“
To ga nasmiješi, ali to pokuša sakriti kašljem.
„Volim se zajebavati s tobom,“ kaţem mu. „Ali i ovo mi se sviĊa.
Sjediti ovdje za stolom i biti domaćica i sliĉna sranja. I leţati u krevetu s
tobom noću. Boţe, ubila bih staru ja što sam to priznala, ali to je nešto
najbolje do sada.“
„Scarlett...“ glas mu je promukao i bojim se da mi ne kaţe ne, pa
nastavljam lupati dalje.
„Ne obećavam, ali danas sam drţala dijete, a nije uopće plakala. Pa
moţda i nisam sva zla. Mislim i Sotona je nekad bio anĊeo. Dakle moralo
je biti oboje i dobro i loše u njemu. Mislim da u svemu ima i dobrog i
lošeg…“
Trofej knjiga 211

Rory ustane i pomakne se do moje strane stola, uĉinkovito mi

prekida tiradu istrgnuvši me od stola i poljubivši me. Jako.
„Jebi ga,“ zastenje dok mi povlaĉi tijelo uz njegovo. „Ti si
najzgodniji mali psihopata na kojeg sam ikada naišao, lutko. Pa ĉak i da si
me vodila ravno do moje propasti, sumnjam da bih te mogao odbiti.“
„Ali ţeliš li?“ Pitam, a on me uhvati za dupe i stisne.
„Ne,“ progunĊa.
Ljubi me u grlo, sve do vilice i uha.
Tada mi rijeĉi kao bljuvotina izlaze s usana.
„Oţeni me.“
Cijelo mu se tijelo izravna dok se povlaĉi da me pogleda, kao da
sam zaista luda.
„Ne traţim skokove odmah, dušo,“ kaţe. „Djeĉji koraci su u redu.“
I tu je u njegovim oĉima. Ne vjeruje da sam gotova s tim što mi se
dogodilo. Da znam što traţim. I unatoĉ onom što kaţe, još uvijek mi ne
vjeruje.
Ali to je u redu.
Jer uvijek dobijem ono što ţelim.
I ovo nije iznimka.
Nisam mislila da postoji išta što bih mogla poţeljeti više od osvete,
ali pogriješila sam.
Ovo.
Ovo tu je ono što ţelim.
Spremna sam se potruditi da dokaţem da sam u pravu za nas.
Pokazati mu da sam više od partnera u zloĉinu. Da mi moţe vjerovati i da
ću biti najbolja prokleta mafijaška ţena koju je ikada mogao traţiti.
Poĉevši od sada.
Kleknem pred njega na koljena i uhvatim se za njegovu kopĉu,
raskopĉavajući mu hlaĉe i ljubeći ga po cijelom prekrivenom kurcu.
Tako jebeno dobro miriše. A ima još bolji okus kada ga usisam
kroz materijal.
On je ţivotinja.
Pećinski ĉovjek.
I on je moj.
Trofej knjiga 212

Ţustro su kliznuli u intimu, iz koje se nikada nisu oporavili- F.

Scott Fitzgerald
…..

NISAM MISLILA DA bi Rory mogao biti još zgodniji.

To što sam ga vidjela u ringu bilo je priliĉno vrhunsko. Ne postoji
ništa primitivnije od ĉovjeka koji zna kako da se bori.
Vidjeti ga s oruţjem i pokazujući mi kako da se upotrijebi, pa i to je
bilo priliĉno vruće.
Gledajući ga kao heroja, kad je izašao iz podruma kod Alexeija,
radeći ono što ja nisam mogla... to je bilo nešto što nikada neću
zaboraviti.
Ali vidjeti ga danas, samo u paru poderanih traperica i s pojasom
alata oko struka... pa, uzimam natrag sve što sam rekla ranije.
Ovo je predobro.
I što je najbolje, glazba je toliko glasna da me ĉak nije ĉuo kako
ulazim. Tako da mogu samo stajati ovdje minutu, promatrati ga u svoj
njegovoj slavi dok udara stvari i koristi alate poput šefa.
Odlaţem namirnice i klizim iza njega rukama oko struka, grleći ga
s leĊa.
„Mogao bih izgubiti prst, ako mi se opet tako prikradeš,“ govori mi
kad stiša glazbu.
„Oţeni me.“
Ne mogu mu vidjeti lice, ali znam da se smije.
To je bila interna šala posljednjih mjesec dana. Sada ga to pitam
barem tri puta dnevno. Ali njegov jedini odgovor je da me poljubi.
Trofej knjiga 213

Danas se, meĊutim, okreće u mom naruĉju i podiţe me oko struka,

ljubeći me u vrat.
„Imam nešto za tebe,“ kaţe.
Moram imati prljaviji um od njega, jer sam razoĉarana kad proĊe
hodnikom i moj poklon nije on.
Pokazuje mi gomilu kutija dok me spušta na svoj krevet.
„Momci su danas donijeli tvoje stvari.“
„Moje stvari?“ Pitam. „Kao, stvari iz mog stana?“
„To bi bilo to.“ Kimne.
Zurim u kutije i lupkam prstima po bedru. Rory me paţljivo
promatra, vjerojatno se spremajući za epohalni bijes jer zna koliko sam
posebna u vezi tih stvari.
Ali iskreno, sve sam zaboravila. Nisam se tamo vratila nakon
Alexandera.
Nisam se htjela vratiti.
Kupujem novu odjeću, jer je lakše. Ali to je lijepa gesta i drago mi
je što imam neke svoje knjige i cipele.
„Morao sam se riješiti nekoliko knjiga.“ Rory mi prilazi kao da
razoruţava bombu. „One su bile... pa...“
„Prekrivene krvlju.“
„Da.“
„Dakle, dodirnuo si sve moje stvari,“ kaţem. „Premjestio i spakirao
i razbarušio.“
„Kriv po optuţbi,“ kaţe. A onda, malo tiše, „Pa, koliko je to loše?“
Još se psihiĉki priprema za mene da budem neobuzdana.
„Bolje ti je da izgradiš sklonište za otpadne tvari.“
Ustajem i odlazim prema njemu, a on ustukne. Sve dok ga ne
zgrabim za petlje njegovih traperica i povuĉem.
„Pa, pretpostavljam da to znaĉi da ću ţivjeti s tobom, ha?“
„Pretpostavljam. Moram te imati blizu kako bih te drţao na oku.“
Daje mi poljubac koji je posve kratak i pokušava opet otići.
„Ostani i snaĊi se sa mnom.“
„Ne, mislim ipak ne,“ kaţe. „Imam posla, a i ti. Vrijeme je za
raspakiranje, Sotono. I onda bolje budi spremna jer veĉeras te vodim
van.“
„Doista bi trebao vidjeti što ti radim u glavi upravo sada,“ kaţem,
ali on je već otišao iza ugla.
Tako da sam na svoje razoĉarenje provela ostatak popodneva u
raspakiranju, umjesto da ispunim svoju vruću fantaziju sa stolarom.

……..
Trofej knjiga 214

RORYIJEV planirani noćni izlazak sastoji se od okupljanja kod

Nialla MacKenna.
Sada u mirovini i bivšeg šefa sindikata.
Za njega je velika stvar što me dovodi ovamo i ja to znam trenutak
kada prolazimo kroz vrata.
Iako sam to odigrala kao da mi ne smeta da se on ne ţeli vezati,
ovaj mali ĉin uĉvršćuje sve što mi treba da znam gdje se nalazimo.
Sad sam zauvijek u ovom svijetu.
Ne odlazite u kuću Nialla MacKenne osim ako niste dugogodišnja
djevojka ili ţena jednog od ovih muškaraca.
Rory vrlo dobro zna da i ja to znam, jer upravo bulji u mene,
procjenjujući mi odgovor.
Stisnem mu ruku da prenesem rijeĉi koje ne ţelim izgovoriti naglas.
Ne idem nigdje.
Mack je ovdje, a i Sasha takoĊer, i ja sam im na vidiku u trenutku
ulaska u sobu. Pokušavaju me odmaknuti od Roryija što oĉito treba uĉiniti
da deĉki mogu razgovarati i pušiti cigare ili što već.
Rory me udara u dupe prije nego odem i nagne se da mi šapne.
„Budi dobra djevojka, Sotono.“
Ljubim ga u obraz. „Radije sam loša za tebe.“
On je sav sa rupicama, a Mack se tiho nasmije iza mene kada nas
konaĉno razdvoji i odvuĉe me.
„Što ti se dogodilo?“ upita me. „Smekšala si.“
„Govori u svoje ime,“ kaţem joj.
Baca pogled na Crowa dok Sasha traţi Reapera svojim pogledom, a
obje su i dalje jednako opijene ljubavlju kao i onog dana kad su se
vjenĉale.
Toĉka.
Taman da ćemo sjesti kada nastane meteţ s druge strane sobe.
Uslijedio je ţenski plaĉ, ubrzo smijeh i pljesak.
„Što se tamo dogaĊa?“ Pita Sasha.
Nisam sigurna, jer ne vidim ništa. Svi momci stoje u krugu i tek
kad se Conor pomakne i sama vidim.
Niska ţena s istom pepeljasto plavom kosom i zelenim oĉima kao
Rory. Ona ga grli kao da joj ţivot ovisi o tome, obasipajući mu lice
poljupcima.
Njegova mama je ovdje.
Sudeći po izrazu njegova lica, nije imao pojma. Ali za nekoliko
trenutaka pronaĊe me pogledom i povuĉe je u susret meni.
„O sranje.“
„Moţeš ovo,“ šapne Mack pokraj mene, prije nego nestane.
Ne slaţem se s majkama.
Trofej knjiga 215

Moja vlastita majka me mrzi, pa kako bih, dovraga, trebala da je

osvojim?
Nisam psihiĉki pripremljena za ovo. Kad je Rory predstavi, na rubu
sam panike. Ne znam što bih rekla ili uĉinila ili…
Saginje se u zagrljaj i istiskuje ţivot iz mene. Za tako sićušnu ţenu,
ona agresivno grli.
„Rekao sam ti,“ kaţe Rory i sjaji od ponosa.
„Da.“ Ona kimne u znak odobravanja, dok me gleda. „Jesi. Jako
lijepa, sine moj.“
Pocrvenjela sam, mislim, jer me obrazi peku i kako nisam znala da
je Rory rekao majci o meni?
„Koliko ste dugo u gradu...“
Nemam pojma kako bih je nazvala.
„Samo me zovi mama.“ Ona mi razigrano namigne i sada mogu
vidjeti na koga je Rory. „Svi to ĉine. I ovdje sam dva tjedna.“
„To je sve?“ Pita Rory.
„Uh, tiho,“ kaţe mu. „Vas dvoje moţete doći i posjetiti me poslije.“
Nakon ĉega, to ne kaţe.
Ali Niall poziva sve na veĉeru, pa ga pratimo, pored Roryija i
njegove mame i sjednem gdje mi je reĉeno.
Velika je to veĉera. Uz tradicionalnu irsku hranu. Tu su variva i
pite, kruh i kobasice. Jela od krumpira i jela od kupusa. Od svega pomalo.
I vidim zašto je tako zastrašujuće ukusno kada nam Roryijeva
mama ponosno kaţe kako je većinu toga sama napravila.
Kad završimo i sklonimo svo posuĊe, Niall se podigne te nas
upućuje da se premjestimo u dnevnu sobu gdje ima posebnu najavu.
U ovoj fazi Rory odlazi, s poljupcem na mom i obrazu njegove
mame. A onda stane pokraj Nialla koji ga zagrli na oĉinski naĉin.
I sad to mogu vidjeti. Niall mu je poput oca.
„Ţelio bih zahvaliti svima što ste nam se pridruţili ove veĉeri,“
poĉinje Niall. „Ne mogu vam reći koliko sam ponosan na to kakav je
postao ovaj mladić Rory. Od vremena kada je bio samo mali djeĉak,
dostavljajući namirnice u moju trgovinu u Irskoj, znao sam da je
poseban.“
Muškarci podiţu ĉaše i potvrdno skandiraju s njim u ovom
trenutku, a zatim Niall nastavlja dalje.
„Pa, kada je došao k meni prošli tjedan da me pita vaţno pitanje,
pitanje koje bi, ako je postavljeno ispravno... trebalo uĉiniti samo jednom
u ţivotu, rekao sam mu da moram razmisliti. Vidite, njegova mama me
zamolila da se brinem o njegovu interesu i sebiĉno sam pristao na to, ali
samo zato što mi je to bilo zadovoljstvo. Da budem iskren, nisam bio
spreman dijeliti ga.“
Trofej knjiga 216

Zaĉuje se tihi smijeh, a zatim mi Niall pokretima pokazuje da

priĊem.
„Scarlett, bi li došla na trenutak?“
Roryijeva mama mi utješno prelazi niz leĊa kada se zaustavim na
mjestu, a zatim me malo pogurne kad to ne uspije.
Spotiĉem se i krećem naprijed gdje su sada sve oĉi uprte u mene.
U ovom trenutku Rory preuzima govor.
„Oĉigledno mi je dao svoj blagoslov,“ govori okupljenima dok me
uzima za ruku i spušta se na savijeno koljeno ispred mene.
Poĉinje smijeh i ja sam u šoku.
„Scarlett, moj lijepi mali vraţe, hoćeš li mi uĉiniti ĉast da zajedno
pravimo pakao...“
Trgne se i baci pogled na gomilu, „Oprosti mi mama.“
„Ono što ţelim reći je, da te ţelim pored sebe. Da pravimo lijepe
stvari. Barem sljedeća dva tjedna, a onda moţemo podići pakao, kad
mama ode.“
Još smijeha iz gomile, a i od mene takoĊer.
„Sotono, hoćeš li mi uĉiniti ĉast da mi budeš supruga?“
U sobi je mirno i tiho dok svi ĉekaju da prihvatim.
Usredotoĉujem se na Roryija.
Na mog postojanog, zgodnog, nestašnog i smrtonosnog Roryija.
On je doista Svetac. A ja sam doista vrag.
Ali zajedno smo nebeski par.
„Da,“ kaţem. „Zapravo, pakleno da.“
U sobi izbija smijeh i pljeskanje i kaos i nekoliko sarkastiĉnih
upadica, dok mi Rory stavlja veliki debeli kamen na prst, a zatim me
povuĉe u naruĉje.
Poljubi me pred svima, a zatim Niall podigne svoju ĉašu.
„Naĉin na koji to vidim,“ kaţe Niall. „Ne gubim sina, ali dobivam
kćer.“
Zdravice se nastavljaju sljedećih deset minuta i po Irskoj modi,
smiješne su i pametne.
Svi su sretni. Ali Roryijeva mama je najsretnija i ne moţe prestati
da plaĉe ili se petlja oko nas dvoje.
„Unuke,“ kaţe ona. „Ţelim unuke.“
„Da.“ Rory mi se nasmiješi. „Radimo na tome.“
A onda se nagne da mi šapne.
„Ĉim potpišeš vjenĉani list, skidaš se sa tableta za kontrolu
trudnoće.“
Trofej knjiga 217

Mama je u suzama.
Trĉeći po crkvi i pokušavajući se uvjeriti da je sve savršeno. Ne
mogu joj pobjeći od dosega ĉak ni na minutu i kao da opet imam pet
godina.
Neće me ispustiti iz vida, jer i dalje vjeruje u to glupo praznovjerje
da se ne smije vidjeti mladenka prije vjenĉanja.
Zbog toga sam osmislio plan.
Conor je u kutu, stoji sa djevojkom koju rijetko viĊam da mu nije
priĉvršćena za lice, kad mu puknem prstima.
„Moraš nešto uĉiniti za mene.“
Zastenje i Ivy mu se nasmiješi, iskreno potpuno je luda za tim
momkom. Drago mi je da je konaĉno pronašao nekoga da ga natjera da
mu izrastu muda.
„Vratit ću se poslije,“ kaţe joj, prije nego mi se pridruţi.
„Što trebaš?“
„Pa, prije svega, obriši to sranje od osmijeha s lica,“ kaţem mu.
„Ovo je dan mog vjenĉanja i ja sam taj koji bi trebao povaliti.“
On se nasmiješi i to stvarno ne pomaţe.
„Imaš teţak sluĉaj plavih muda?“
„Nemaš jebenog pojma,“ kaţem. „Mama nije odustala cijeli tjedan.
Scarlett nije bila u mom krevetu sedam dana.“
„Pa, veĉeras hoće,“ uvjerava me.
„Pa, ne moţe ĉekati prijatelju.“ Odmahujem. „Trebam odvlaĉenje
paţnje.“
„O ĉemu razmišljaš?“ on upita.
„Moţda nešto s cvijećem. Neka buket na kratko nestane. Ostavi
poruku o otkupnini. Nije me dovraga briga, samo to jebeno uĉini.“
„U redu,“ kaţe, zviţdeći dok odlazi.
Trofej knjiga 218

Dalje, pozivam Crowa, jer poznajem mamu i jedno odvlaĉenje

paţnje neće biti dovoljno.
„Već sam to riješio,“ kaţe mi Crow, prije nego što mogu reći bilo
što. „Mack će uskoro zahtijevati hitne popravke haljine. Trebalo bi ti
kupiti barem dvadeset minuta.“
„Hvala prijatelju.“ Pljesnem ga po leĊima, a zatim prevrnem oĉima,
kad vidim njegovu izguţvanu košulju. „Da pogodim, ti si joj pomogao
oko problema s haljinom?“
Slijeţe ramenima, a ja odmahnem.
Svi se jebu, osim mene.
Kada je Mack sa mamom, odlazim kao da mi cipele gore. Scarlett
je u svlaĉionici kad je naĊem i nasmiješi se kad me vidi kako se
prikradam.
Jebeno je prekrasna.
Mama ju je zapravo uvjerila da nosi bijelo. Neku napuhanu haljinu
za princeze i sve ostalo. I sama pomisao, znajući koliko je moja mala
Sotona loša, kako nosi tako nevine boje, ĉini me tvrĊim nego ikada.
„Bilo je vrijeme,“ kaţe ona.
„Kako si uopće znala da ću doći?“ Pitam.
„Prošlo je sedam dana,“ kaţe. „Znala sam da ćeš doći.“
Rekla mi je prošli tjedan o toj fantaziji koju je uvijek imala u glavi
o svom danu vjenĉanja. Dok većina djevojaka sanja o cvijeću, torti i
nakitu, Scarlett je razmišljala kako bi bilo dobro da joj se mladoţenja
prikrade i jako je jebe prije nego ode niz prolaz.
Što je upravo ono što namjeravam uĉiniti.
„DoĊi.“ Uhvatim je za ruku i odvuĉem u kupatilo sa bravom
iznutra. „Nemamo puno vremena.“
„Stvarno se bojiš mame,“ smije se. „Zar ne?“
„Jesi li prokleto vidjela ţenu?“
„Zašto misliš da nosim bijelo?“ odvraća ona.
„Mmmm.“ Mirišem joj vrat i ugrizem je. „Ali izgledaš tako dobro u
tome.“
„Saĉekaj samo da me odmotaš,“ naginje se da mi šapne.
Naravno, njezine rijeĉi me ĉine pakleno znatiţeljnim. Pa podiţem
tu gomilu tkanine od haljine da vidim par ĉipkastih crvenih gaćica.
Savršeno.
Đavo u anĊeoskoj odjeći.
Zabijem lice meĊu bedra i udišem je, trljajući se po njoj poput psa.
Prošlo je predugo otkad sam je imao i to joj govorim dok sisam tkaninu
gaćica ustima.
„Uh, uh.“ Uhvati me za kosu i gurne mi glavu unatrag. „Imamo
samo malo vremena. Zato mi uĉini nešto stvarno prljavo.“
Netko pokuca na vrata, prekida nas.
Trofej knjiga 219

„Jebi ga.“
„To sam ja,“ šapće Conor. „Ona dolazi za dvije minute.“
Ustanem i brzo poljubim Scarlett u usne i ispriĉam joj plan B.
„DoĊi u ispovjedaonicu za pet minuta.“
„Jesi li ti ozbiljan?“ ona se smije.
„Kao srĉani udar, dušo.“
Hvatam je za ruku i stavim na erekciju u svojim hlaĉama. Prelazi je
dvaput i glava mi pada natrag uz jecaj.
„Pet minuta,“ kaţem joj promuklo. „Ne kasni.“
A onda izlazim kroz vrata i povuĉem Conora za sobom.
Na sreću, ovaj dio crkve je još prazan u ovoj fazi dok se svi
spremaju za vjenĉanje.
„Morat ćeš mi biti ĉuvar,“ kaţem Conoru.
On kimne.
Uletio sam u ispovjedaonicu. Manja je nego pamtim. Ali posluţit
će. Sad bih jebao Scarlett i u konzervi, kada bih imao priliku.
Moj mali vrag dolazi minut ranije.
I nagradim je tako da je okrenem i ubacim joj ruku u gaćice.
„Conor je vani,“ kaţe ona.
„Je li ti stalo?“ Pitam, znajući da on dobro ĉuje sve što radimo.
„Jebote ne.“ Ona nabija dupetom uz mene. „Pokaţimo mu kako se
to radi.“
I to ĉinimo.
Podignem joj haljinu i uhvatim je za kosu savijajući je preko i
jebem je baš tu u ispovjedaonici.
Nikada nije bilo bolje.
Ili lošije, kad pomislim o vlastitom djetinjstvu i ispovijedima u
jednoj od ovih kabina.
Brzo zaboravim kada Scarlett svrši nakon dvije sekunde. Ţelim je
zauvijek jebati.
Nikad ne ţelim napustiti ovu kabinu, niti njezinu toplinu tijela.
Ali Scarlett završava jednom reĉenicom kada mi posegne natrag
prstima preko vrata.
„Nisam više na tabletama.“
Svršavam tako jako da se gotovo onesvijestim. Ĉak i sama pomisao
da zatrudni, ĉini da sam ponovno tvrd u njoj.
„Ovo nije bilo prljavo,“ ispriĉavam se.
Izvan sam igre.
Ali ipak.
Sedam dana.
„Ne,“ slaţe se ona. „Ali ovo će biti.“
A onda padne na koljena u svojoj bijeloj haljini, omotavši mi kurac
ustima da me oĉisti.
Trofej knjiga 220

….

KAKO SE ISPOSTAVILO, Conor nije bio dobar ĉuvar.

Ugušim smijeh i dajem sve od sebe da izgledam skrušeno dok nas
mama kori. No na kraju, jednostavno odustane i podigne ruke u zrak.
Kradući mi Scarlett kako bi opet izgledala više kao mladenka, a manje
poput uspaljenice koja mi je dopustila da joj svršim po grudima.
Prije nego vjenĉanje zapoĉne, muškarci obavljaju svoje poslove.
Uglavnom pijemo i zezaju me. Govoreći mi da je ţivot kakav znam
sada završio.
Ali sve je u dobroj zabavi.
I iskreno, ne bih mogao biti sretniji što nosim prsten.
Jer nije to za svakoga. To je za Scarlett.
„Kada ćeš je pridobiti na obiteljski naĉin?“ Dom me zadirkuje.
„UraĊeno prije otprilike pet minuta,“ odgovorim.
Svi mi opet ĉestitaju... jer smo muškarci i ovo je vrsta sranja koju
radimo.
Svi momci su ovdje. TakoĊer, njihove ţene i djevojke.
I posjetitelj kojeg nisam oĉekivao.
Booker.
Stisne mi ruku kad uĊe i pregleda prostoriju. Riziĉno je za njega
biti ovdje, ovako na otvorenom. Druţeći se s nama.
Ali pretpostavljam da je to rizik, koji je spreman preuzeti.
„Ona nije ovdje,“ kaţem mu. „Nisam je vidio od kada je otišla od
Alexeija.“
„Naravno.“ Kimne, ali je razoĉaran. „Samo sam došao da vam
ĉestitam.“
Stojimo na povjetarcu nekoliko minuta i popijemo piće prije nego
mu nešto preko ramena privuĉe pozornost.
Jedna djevojka.
Sa plavom perikom.
Lice joj je okrenuto i mislim da to nije ona, ali Booker već kreće.
Prati je niz prolaz i potapše po ramenu.
Kad se okrene, namigne i nasmiješi se.
Nije Storm, ali mu pruţa presavijenu cedulju. On ĉita, a ona
nestane.
„Što je?“ Pitam kad se vrati.
Pruţa mi je.

MISLIO SI DA SI BLIZU, B.
Ali sada si hladno udaljen.
DoĊi i napokon me pronaĊi.
Trofej knjiga 221

Ĉekam te…
Xoxo
Storm

Odmahnem i vratim mu je. „Sretno s njom, prijatelju.“

On kimne i uputi mi posljednju zdravicu prije no što se izvuĉe, a
mama nam govori da je vrijeme da zauzmemo svoja mjesta u crkvi.
I onda ĉekam. Moju lijepu paklenu malu da krene niz prolaz.
Izgleda kao anĊeo dok ide prema meni.
A ja sam tvrĊi od pakla znajući da je ispunjena mojim svršavanjem
i da će uskoro nositi moj prsten na prstu zauvijek.
Ne mogu si pomoći.
Kad doĊe do kraja prolaza i Niall je preda, poljubim je pred svima.
Prije nego svećenik proĉisti grlo i prekida nas.
„Još nismo stigli do tog dijela.“
„Znam.“ Opet je ljubim. „Ispriĉavam se zbog toga.“
Scarlett mi se nasmiješi, a zatim se povuĉe kako bismo mogli
nastaviti s ceremonijom. Sve je tradicionalno.
Scarlett i ja smo razgovarali o tome i oboje smo se sloţili da bi bili
najsretniji da sve uĉinimo u Slainteu bez previše zbrke.
Ali ovo je za mamu.
A kad je pogledam i uhvatim joj sretne suze, zahvalan sam više
nego ikada Scarlett da joj je udovoljila.
Kad doĊe do dijela sa zavjetima, slušam svaku rijeĉ i paţljivo ih
ponovim, stavljajući jak naglasak na sve, koliko to mogu.
Vaţno mi je da Scarlett zna da se mogu naokolo šaliti, pa iako smo
upravo oskrnavili crkvu na svoj naĉin, ovo shvaćam ozbiljno.
To su zavjeti koji se ne mogu prekršiti.
Isto kao i zavjeti sindikatu i mojoj braći.
Do kraja ţivota ću je oboţavati i ĉiniti sve potrebno da zaštitim
svetost našeg braka. Dodajem i taj dio uz moj zadnji zavjet.
Svećeniku je bilo dosta nas, pa brzo završi. I nakon što izmijenimo
prstenje, kaţe one ĉetiri ĉarobne male rijeĉi.
Moţete poljubiti svoju mladenku.
I jebeno je ljubim.
Cijelu noć.
Trofej knjiga 222