1

2
 PROLOG

„MIA!“ POVIKAO SAM.

Nije vrijedilo. Bila je gluha od dana kad sam je upoznao. Nikad niti
jednom nije čula moj glas.
Nikad nije čula duboki grohot mog smijeha kad je bila uzbuđena,
pokazivala je znakovnim jezikom tako brzo da sam jedva mogao držati
korak s njom.
Nikad nije čula moj zadovoljni uzdah kad bi banula u svlačionicu nakon
borbe – samo njezina prisutnost je umirivala dugotrajno ludilo koje je kuhalo
u meni.
Nikad me nije čula kako šapućem svoje najdublje strahove joj na uho dok
je spavala na meni.
Nikad nije čula poštovanje s kojim sam svaki put izvikivao njezino ime
kad bih uzimao njezino tijelo.
I nikad nije čula lakoću u riječima Volim te koja su se kotrljale s mojih
usana dok sam zurio u njezine duboke, jantarno zelene oči.
Ali dok sam urlao njezino ime dok sam promatrao njezino malo tijelo koje
je doživljavalo napad na suvozačevom sjedalu pored mene, nisam nikad više
trebao da me čuje.
„Mia. O Bože. Držim te dušo.“
Još uvijek je žestoko se tresla dok sam obilazio okolo do njezinih vrata i
otvarao ih naglo dok sam preklinjao bilo kojeg Boga koji je bio voljan
pomoći.
Kad se umirila, kompletno nova razina tišine je ispunila zrak oko nas.
Nije to bilo odsustvo zvuka.
Bila je to odsutnost života.
„Mia, diši!“ Urlao sam dok su njena prsa ostajala mučno mirna.
„Pomozite mi!“ Vrištao sam na zatvorena vrata hitne pomoći, ali niti jedan
medicinski spasitelj nije dojurio s čudom koje mi je tako očajnički trebalo.
Ruke su mi se mahnito tresle dok sam oslobađao njezino beživotno tijelo
sigurnosnog pojasa. „Imam te. Samo se drži. Molim te, samo se drži dušo,“

1
šaputao sam podižući je u svoje naručje i trčeći kroz klizna vrata. „Treba mi
doktor! Ona ne diše!“
Medicinske sestre su usporeno jurile prema meni kako su sekunde bez
zraka u njezinim plućima prolazile zastrašujućom brzinom.
Diši.
Doktor se pojavio s kolicima i brzo je uzeo iz mojih ruku.
Trenutni gubitak je bio nevjerojatan.
Nada je postala moja jedina utjeha.
Trebala je pomoć koju joj ja nisam mogao dati, ali to me nije spriječilo da
idem odmah iza njih dok su je odvozili. Bio sam na rubu samouništenja,
ispustiti je iz vida nije bila opcija.
Nepomično sam stajao na vratima dok su doktori i sestre nahrupili oko
nje. Usta su im se bjesomučno pomicala, ali bez slušnih aparatića, bio sam
beskoristan, nisam mogao razaznati riječi koje su njihovi slabašni glasovi
nosili.
Nikad nisam nosio svoje slušne aparatiće dok sam bio s Mijom. Nije bilo
svrhe. Rijetko kad je govorila svojim glasom.
Proveli smo četiri godine gradeći našu vezu rukama.
Te ruke su mi pričale životopisne priče koje su me nasmijavale sve dok
me lice ne bi zaboljelo od smijanja.
Nemilosrdno su se borile sa mnom, ali uvijek bi noću završavale tako da
grebu niz moja leđa u tihoj ekstazi.
Njezini prsti su tečno pokazivali Volim te više puta nego bih ikad mogao
nabrojati – ili zaboraviti.
Ali kad sam osjetio da me medicinska sestra fizički pokušava maknuti iz
sobe, oči su mi se fiksirale na njezinu mlitavu ruku koja je visjela s kreveta.
Bio je to jedini prizor koji je bio strašniji od gledanja kako mlati usred
napada.
To mi je istrglo srce ravno iz grudi.
Ta ruka bi trebala biti puna života.
To je bila sama suština Mije.
Blijeda.
Bijela.
Mirna.
O Bože.

2
 Nakon što sam duboko udahnuo, zadržavao sam dah sve dok se soba nije
počela okretati. To mi nije pružilo nikakvo olakšanje čak niti kad me prisililo
dolje na koljena.
Ne postoji distrakcija od ovoga.
Izgubiti ću je.
Još jedna žena koju nisam mogao spasiti.

3
 PRVO POGLAVLJE

QUARRYA PAGEA SAM UPOZNALA U stražnjoj uličici iza boksačke

dvorane On The Ropes. Spasio je moj život. Pa, točnije, spasio me života
doživotne osuđenosti na zatvor jer sam ubila dvojicu dvanaestogodišnjih
dječaka koji su mislili da je maltretiranje mene dobra ideja.
„Pusti me!“ Dečko je vikao, trebalo je samo par sekundi da zaplače.
Stegnula sam svoju ruku još jače oko njegovog vrata. „Povuci to!“
„Buraz…Skini…je s mene,“ gunđao je svom prijatelju.
Iako njegov prijatelj nije namjeravao uskočiti. Njega sam već bila bacila
na pod udarcem u međunožje. Pa je tako, kao mali dobri slabić, promatrao
ogromnim očima, opravdano prestravljen dok sam se držala za leđa
njegovog prijatelja i prijetila da ću ugušiti život u njemu.
Sve ovo se moglo izbjeći da se nisu ponašali kao idioti. Gledala sam svoja
posla, čitala knjigu na svom iPadu dok su mi slušalice treštale, kad su
naletjeli na mene. Uvjerena sam da sam im izgledala kao lagana meta na
kojoj mogu ispoljavati neku djetinjastu okrutnost.
Nisu mogli pogriješiti više.
Definitivno, bila sam mala djevojčica koja je voljela sve stvari u ljubičastoj
boji, šminku i visoke pete, ali to nije značilo da nisam bila oštra kao nokat.
Kad odrastaš uz majku narkomanku, brzo shvatiš da ti svijet ne duguje ništa.
Nasumični tipovi koji su paradirali unutra i van iz moje kuće jebeno sigurno
nisu to mislili. Ako bih imala sreće, ostavljali bi me na miru. Ako nisam…
Pa, u svakom slučaju.
Tek nakon što se moja majka predozirala heroinom prije par godina moj
otac je stupio na scenu dozvoljavajući mi da lakše dišem po prvi put u mom
mladom životu. On je imao novaca. Lijepu kuću. Topao krevet. Pun frižider.
A budući da je bio vlasnik Agencije Guardian Protection, naš sigurnosni
sustav bio je besprijekoran. Uvijek smo bili okruženi njegovim ljudima. Oni
su isto bili dio moje obitelji – i razlog zašto sam se uopće znala braniti.
Nesigurnost i strah su za mene trebale biti stvar prošlosti. Ali iskustva kao
moja ne napuštaju lako osobu, bez obzira koliko je godina imala. Stoga, kad

4
su ta dvojica zgrabila moj iPad i počela bacati kamenje na mene dok sam se
ja borila ga vratim nazad, poludjela sam.
A onda su izgubili svoj ponos od ruke devetogodišnje djevojčice.
„Povuci to!“ Viknula sam ponovno dok je on bolno me bacio o zid od
opeke.
Stisak mi je popustio što mu je dalo dovoljno vremena da prebaci moje
malo tijelo preko svog ramena i baci me na tvrdu zemlju. U posljednjoj
sekundi sam ga uhvatila i povukla dolje sa sobom.
„Koji vrag nije u redu s tobom?“ Dečko je teško disao dok sam
pokušavala ponovno ga uhvatiti za vrat.
Bilo je uzalud. Iako sam ga prvi put uhvatila nespremnog, bio je veći nego
ja te je to koristio u svoju prednost. Njegovo tijelo je brzo pokrilo moje dok
sam se ja borila ispod njega.
„Skidaj svoje ruke s mene, šupku!“ Vikala sam.
Iznenada, nije ga bilo, i pri tome ne mislim da me pustio. Mislim, jedne
sekunde je bio na meni, a već slijedeće, letio je dalje od mene kao da sam
konačno uspjela ovladati Silom.
„Tko si dovraga ti?“ dečko, još uvijek držeći svoja jaja dovikne.
Prije nego sam uspjela vidjeti kome je upućeno pitanje, par nezaboravnih
očiju bolje lješnjaka nagnuo se iznad mene.
„Jesi li dobro?“
Imala sam devet godina. Dječaci su bili odvratni. Bili su gori od škarica i
puževa i repova psića.
Ali ne i ovaj.
Ovaj je bio prekrasan, a moja uobičajena drskost me napustila dok su mi
se usta sušila.
Krajnje predugo sam zurila u njega sa zemlje.
S nevaljalom rupicom koja se stvorila na njegovom obrazu, nagnuo je
glavu upitno radi čega se njegova ravna, crna kosa spustila mu preko očiju.
„Jesi li progutala svoj jezik? Upravo sam te čuo kako vičeš, stoga znam da
možeš pričati. Jesi li dobro?“
Kimnula sam još uvijek nesposobna pronaći svoj glas. Nakon što sam se
digla sa zemlje, otresla sam prašinu s leđa svoje ljubičaste haljine koju sam
uparila s preslatkim, svjetlucavim tajicama.
„Ti kujo!“ vikao je propalica koju sam umalo ubila trljajući svoj vrat.

5
 Oči boje lješnjaka u koje nisam mogla prestati zuriti nisu se pomakle s
mojih, čak niti dok mu se vilica trzala radi dječakove psovke.
„Jesi li kuja?“ smireno je upitao.
Odmahnula sam glavom i na njegovim usnama se stvorio
najnevjerojatniji iskrivljeni cerek.
„Nisam ni mislio da je tako.“ Okrenuvši se, uhvatio je dječakovo grlo i
pomeo mu noge ispod njega. Oči Boje Lješnjaka sruše se na pod prikliještivši
ga. „Kako si je jebeno nazvao seronjo?“ nemilosrdno je uhvatio njegovo grlo
dok se dječak borio pod njegovim stiskom.
Nisam bila sigurna koliko godina je imao moj junak, ali sam zaključila da
je imao najmanje četrnaest. Bio je ogroman u usporedbi s obojicom pičkica
koje su me zajebavale.
Plava Jaja naprave mali krug oko njih nesiguran da li da uskoči i
pomogne svom prijatelju ili ne.
Donijela sam odluku umjesto njega kad sam odmahnula glavom i
značajno ga pogledala.
Njegove oči su nervozno letjele između njegovog prijatelja i mene. „Ona
je napala nas!“ Vikao je polako se povlačeći prema vratima.
„Nisam! Ti si bacio kamen na mene prvi.“
„Ti si mene udarila u jaja!“ uzvratio je.
„Jesam. Želiš još jednom?“ napravila sam ogroman korak prema njemu.
„Sudeći po činjenici da se bojiš djevojčice koja je upola manja od tebe,
nisam siguran da li uopće imaš jaja,“ moj bezimeni heroj ga prekine.
Ponosno sam se nasmijala okrenuvši se prema njemu. U želucu mi je
zatitralo kad mi je pogled susreo njegov. Njegov ubojiti izraz lica omekša
dok je treptao prema meni svojim gustim, crnim trepavicama.
Oboje smo nelagodno skrenuli pogled.
„Ispričaj se,“ zarežao je na dječaka koji je još uvijek bio pribijen na pod.
Oči Boje Lješnjaka puste mu vrat dovoljno dugo da dječak iskašlje 'Oprosti'
u mom smjeru.
Prekrižila sam ruke na grudima. „Natjeraj ga da mi se ispriča jer me isto
nazvao djevojčicom.“
Zamahnuo je glavom u mom smjeru. „Uh. Ti jesi djevojčica,“ izjavio je u
nevjerici.
Frustrirano sam izdahnula i skrenula pogled kako bih sakrila vrelinu koja
mi je jurnula u obraze.

6
 Skroz mi je bilo u redu da budem djevojčica u njegovim očima. Pak ova
dva idiota? Nema šance.
„Samo napravi to!“ naredila sam.
Slegavši ramenima, protresao mu je glavu i graknuo, „Jebeno se ispričaj.“
„Ovo je sranje. Reći ću Slateu,“ dječak izjavi.
„Reći ćeš mu što? Da si popušio dobre batine od strane –“ njegov pogled
poleti prema meni – „djevojčice na koju si bacao kamenje? Javi mi kako je to
završilo po tebe.“
„Ne, tebe ću prijaviti. Nije dozvoljena tučnjava izvan ringa. Izbaciti će te
iz programa za mlade ako sazna da si stavio svoje ruke na mene.“
Kunem se, vidjela sam kako se zamišljena sijalica pali iznad glave mog
junaka. „Pa, budući da je ovo moj prvi dan, a ionako ne želim biti tu, to bi
bilo fantastično.“ Odmaknuo se prema stražnjim vratima dvorane prije nego
ih je otvorio. „Ime mi je Quarry Page. Pobrinite se da ga ubacite da ne bi bilo
zabune.“
„Uh,“ jedan od njih promrmlja. „Ti si Tillov mlađi brat.“
„Da. Ali nemoj da te to spriječi. Hajde. Pokreni se. Što prije uđeš unutra i
cinkaš me, prije se mogu izgubiti odavde.“
„Čuo sam da imaš samo deset godina,“ drugi se oglasi.
„I?“ Quarry bezobrazno upita.
Deset? Svetog mu sranja!
Bio je ogroman. Definitivno nije izgledao kao niti jedan od dječaka s
kojima sam išla u školu. Međutim, isto tako se nije niti ponašao kao oni.
Poznavala sam ovog klinca manje od pet minuta i već sam ga čula da je rekao
barem deset psovki. Ja sam možda tu i tamo ispod glasa izbacila 'prokletstvo'
ili 'dovraga', ali Quarry je psovao kao da su te riječi stvorene samo za njegov
jezik.
„Sad, krenite. Gubite se odavde.“ Prijeteći je zakoračio korak naprijed
prema njima radi čega su se obojica trznuli.
Quarry je možda želio biti izbačen iz programa za mlade, ali to je bila
posljednja stvar koju sam htjela.
Ukoliko sam planirala vidjeti ovog tajnovitog klinca koji je psovao
ponovno – a definitivno sam ga željela vidjeti ponovno – dvorana je bila naša
jedina poveznica.
Nakon što sam dramatično pročistila grlo izjavim. „Moj tata je Leo James.
Možda bi htjeli zadržati usta zatvorenima. Ako mu kažem da ste se

7
zajebavali sa mnom, nisam sigurna bi li ijedan od vas dvojice preživio.“
Slegla sam ramenima kao da im nisam prijetila životom.
Apsolutno jesam.
Paćenički su zastenjali znajući da su u velikoj nevolji. Naravno da su znali
tko je moj tata. Kao šef osiguranja za Slatea Andrewsa, slavnog boksača i
vlasnika boksačke dvorane On The Ropes, moj tata je bio stalni gost u dvorani.
I, sudeći po njihovim kao duh blijedim licima, isto tako su znali da će ih on
razapeti za nokte na prstima ako samo i načuje što su napravili. Najbolji dio
je bio taj što on nikad ne bi povjerovao u to što sam im ja zauzvrat napravila.
Ja sam bila anđeo u njegovim očima. Silno sam se trudila da zadržim
takvu sliku što je više moguće, to je bio jedini način da se izvučem radi svih
stvari koje sam stvarno napravila. Njegova žena, moja pomajka, je bila jedina
koja je poznavala pravu mene. I obožavala sam je jer je čuvala našu malu
tajnu.
„Dobro. Nemojte nju miješati u to, ali ulazite unutra i cinkajte me.
pobrinite se da zvuči dobro kad mu ispričaš kako sam te davio bez razloga.
Ubaci kako misliš da sam lud! Računam da ćete vas dvojica budala stvarno
prodati ovo sranje.“
Vratila sam pogled na dječake. „Recite ijednu riječ o njemu i ja ću ispričati
svom tati da ste mi ozlijedili leđa o zid.“
Obojica su zastenjali.
Uvrijeđen, Quarry mi uzvrati. „Hej! Radi čega si to dovraga napravila?
Pokušavam da me izbace odavde.“
Nasmiješila sam se. „Znam, ali onda te ne bih mogla vidjeti ponovno.“
„Hej, uspori tamo. Zgodna si i sve to, ali ako družiti se s tobom znači
čišćenje zahoda kao dio mojih obveza jer sam u programu? Hvala, ali jebeno
ne hvala.“
Srce mi ubrza. Mislio je da sam zgodna! Pa, mislim, znala sam da jesam,
ali nikad prije nisam marila ako bi dječak mislio da jesam.
Međutim, odjednom, nisam marila za ništa drugo.
Tapkala sam se po mojoj bradi pokušavajući naći način da ovo sredim.
Čišćenje zahoda zvuči kao da je koma.
„Dobro. A što kažeš na…“ Pogledala sam prema gubitnicima koji su
promatrali našu razmjenu. „Ja neću reći svom tati, ali vas dvojica morate
obavljati Quarryjeve smjene u kupaonici slijedećih šest mjeseci.“
„Nema šanse!“ Povikali su u glas.

8
 Skupivši ruke u šake na bokovima, viknula sam iz sve snage, „Tatice!“
„Čekaj!“ Skočili su prema meni zaustavivši se kad je Quarry zaštitnički
zakoračio ispred mene.
„Šest mjeseci ili se kunem da ću mu reći.“ Obišla sam oko Quarryja.
„Ovo tako nije fer. Ti si ta koja je skroz poludjela.“
Dečko je udario nogom taman kad je ogromni lik mog oca se pojavio na
vratima.
„Liv? ¿Todo bien?” (Sve u redu?) upitao je dok mu je optužujući pogled
prelazio po grupi.
„Pa…“ krenem zadržavajući pogled dotičnih dječaka.
„Dogovoreno,“ promrmljao je ispod glasa.
Quarry je prasnuo u smijeh, a ja sam se nasmiješila radi svoje pobjede
nevino treptajući svojim trepavicama.“
“¿Me preguntaba si mis amigos podrían ir helado con nosotros?” (Pitala
sam se mogu li moji prijatelji ići s nama na sladoled?)
„O dušo. Dečki imaju posla.“ Izvio je obrvu. „Zar nije tako dečki?“
„Da gospodine,“ ponovili su svi osim Quarryja – on je zurio u pod
šutajući kamenje. Jedna rupica je otkrivala njegov skriveni osmijeh.
Moj tata je pokupio moj iPad i moje slušalice s poda i potom ispružio
ruku prema meni. „Vidiš? Sada, hajde. Možeš čitati u Slateovom uredu
dok ja završim.“
Poskočila sam ispreplićući prste s njegovima. „Dobro. Možda slijedeći
put?“
„Nisam siguran da je to dobra ideja.“ Njegove oči se još jednom podignu
prema dječacima. „Moramo ti pronaći neke djevojčice za druženje.“
Uveo me je u dvoranu, ali taman prije nego će se vrata zatvoriti provirila
sam preko ramena.
„Kasnije Quarry.“
Njegove oči se podignu i ogroman osmijeh prekrije njegovo prelijepo lice.
„Kasnije Liv.“
Slijedećih mjeseci koristila sam svaku moguću izliku da otputujem sa
svojim ocem iz mjesta u kojem sam živjela u Chicagu u On The Ropes u
Indianapolisu.
Na moje veliko iznenađenje, Quarry nikad nije pronašao način kako da
napusti program za mlade. Nije mi ni promaklo to da se njegovo ime nikad

9
niti jednom nije pojavilo na ploči za zaduženja u kupaonici. Isto tako sam
primijetila kako su mu se oči zažarile svaki put kad bih ušla u prostoriju.
Pravila sam se hladnokrvnom dok je on bio u blizini. Zadnja stvar koja mi je
trebala jest da on zna koliko mi se sviđa.
Sumnjala sam da je to bio uzaludan trud.
Jer zasigurno sam znala koliko puno sam mu se sviđala.

10
 DRUGO POGLAVLJE

BIO SAM BORAC od dana kad sam udahnuo svoj prvi dah na zemlji.
Doslovno.
Rođen sam šest tjedana ranije od roditelja koji su bili apsolutni gubitnici,
ni preživljavanje mi čak nije bilo zajamčeno. Na sreću, moja pluća i srce nisu
trebali ljubav ili privrženost da napreduju. Sam Bog zna da nikad ne bih
stigao kući iz bolnice da je to bio slučaj.
Moje djetinjstvo je više-manje prošlo kao i moje rođenje. Odrastao sam,
udarajući i vrišteći u svijetu za koji sam isuviše bio premlad. Moja starija
braća, Till i Flint, bili su jedini razlozi zašto sam uopće napredovao. Flint je
bio samo pet godina stariji od mene, a Till šest od njega, ali učinili su sve u
svojoj oskudnoj moći da budem sit, odjeven i izvan brige Socijalne skrbi.
Tada, koncept stabilnosti je djelovao jednako stvarno kao i čarobnjaci i
mitske zvjeri.
Nesigurnost je bila sve što sam poznavao. Toga se nije trebalo bojati. To
je jednostavno… postojalo.
Bio sam u dubokoj starosti od deset godina kad je moja mama otišla sa
svojim seronjom od dečka. Volio bih da sam mogao biti iznenađen što nas je
napustila tek tako, ali nikad nisam znao da je Debbie Page išta osim
beskorisna. Ako je bilo moguće, moj tata, Clay Page, je bio zapravo još gori.
Služio je kaznu u zatvoru kad je ona otišla stoga odgovornost da se brine za
Flinta i mene je pala isključivo na Tillova ramena. Već je radio kao životinja
tri posla da bi sastavio kraj s krajem, isto tako je provodio nebrojene sate u
dvorani kako bi ispunio svoj san da postane profesionalni boksač. Ali Till
kao Till, nije niti okom trepnuo radi toga što nas je primio.
Uzbuđenje koje sam osjetio znajući da on i njegova nova žena, Eliza, će
se zauvijek brinuti o nama je bilo neobjašnjivo. Pružio mi je udoban krevet s
čistom posteljinom i više rezanaca nego što sam mogao progutati. Ali,
iskreno, ne bi me bilo nimalo briga da sam morao zaspati gladan na
kartonskoj kutiji svake noći. Jedini dio na koji sam se mogao fokusirati da u

11
konačnici napokon negdje pripadam. I iako nismo imali prebijene pare u
našim džepovima, svake noći, dok smo nas četvero sjedili oko stola za
objedovanje smijući se i nemilosrdno se rugali jedno drugome, osjećao sam
se po prvi put da sam imao nešto.
Bila je to zastrašujuća spoznaja.
Jer, po prvi puta u svom životu, imao sam nešto za izgubiti.
Prisjetimo se Liv James.
Liv je zaljuljala cijeli moj svijet onaj trenutak kad sam je upoznao. Bilo je
nečega u tom zločestom sjaju njezinih ogromnih, smeđih srnećih očiju koje
su mi govorile na razni koju desetogodišnjak čak nije niti mogao početi
shvaćati.
Ali, nekako, jesam.
Ili, barem sam očajnički to želio.
Ušla je u moj život tijekom kratkog perioda kad su se sve zvijezde u trenu
posložile.
Tek kad je sve eksplodiralo, izbacivši cijeli moj svijet iz orbite, tad sam
shvatio da je ona bila najveći dar koji mi je ikad dan.
Nakon što smo se upoznali u toj sporednoj uličici, Liv i ja smo postali
bliski – ili bliski koliko netko iz četvrtog i petog razreda koji su živjeli tri sata
udaljeni mogli biti. Vidio sam je svakih par tjedana i to su bili najbolji dani u
mom životu.
Izvana, bili smo najviše nemoguća kombinacija prijatelja, ali iznutra, ona
i ja smo bili stvoreni od istog materijala. Svi su znali da sam ja nevolja. Imao
sam dobro srce, ali držao sam ga zakopanim ispod slojeva drskog ponašanja
i milion psovki. Godinama prije sam naučio da nitko ne može oštetiti ono što
ne znaju da imaš.
Moje srce je postala moja najbolje čuvana tajna.
Liv je bila čista suprotnost. Nosila je srce na dlanu i odisala nevinošću. S
ravnom, smeđom kosom i maslinastom puti, izgledala je kao mali španjolski
anđeo. Ja sam je ipak poznavao bolje. Liv nije imala niti jedne nevine kosti u
svom tijelu. Ta cura je moj zaštitni znak nevolje učinila da izgleda amaterski.
I radi toga, brzo je postala moja najbolja prijateljica i suučesnik u zločinu.
Zajedno smo izveli bezbroj podvala u dvorani. Uglavnom su bile
bezopasne. Normalne dječje fore. Oboma je bilo krajnje fascinantan nered
koji smo mogli izazvati samo s jednom tubom ludog ljepila. Na kraju dana,
nikad nije zakazalo. Ja sam uvijek bio uhvaćen, a ona se uvijek hihotala dok

12
me promatrala kako trčim kažnjeničke krugove po stazi. Kunem se da je
moja kondicija bila vrhunska tih dana.
Šest mjeseci nakon što sam upoznao Liv, moja novootkrivena sreća je
doživjela veliki udarac.
Vrlo lako je to bio moj najgori dan u životu… u tom trenutku.
„Izgubiti ćeš sluh. Isto kao i ja,“ Till je izlanuo. Sledio sam se sa žlicom na
pola puta do usta.
Suze su mi se nakupljale u očima, i samo to je bilo jebeno zastrašujuće.
Till je bio stijena naše obitelji, on se nije slamao.
Nikad.
Flint se odmah ustao i krenuo koračati po sobi. „O Bože.“
„Molim?“ Upitao sam krajnje zbunjen dok su mi oči poskakivale između
moja dva starija brata koja su očito jebeno ludjeli.
Nisam bio siguran što da mislim. Ova dvojica su me zajebavali na
dnevnoj osnovi. Ja sam bio najmlađi od trojice dečki – biti predmet njihovih
šala je bio način života. Nisam bio nimalo lakovjeran, ali ili su oni ubacili
svoju igru u višu brzinu ili to uopće nije bila šala.
Srce mi je nabijalo u grudima. „Čekaj. Ozbiljan si?“
„Genetski je Q. Ti i ja obojica to imamo. Flint, njegov nalaz je negativan,“
Till je rekao, ali su mu oči ostale zalijepljene za mene.
Ova mala objava je došla krajnje niotkuda. Trebali smo sjediti za
normalnom obiteljskom večerom i onda odjednom, bio sam gluh?
Koji kurac se događa?
Ja sam muško. Ja sam muško. Ja sam muško.
Muškarci ne plaču.
Osim što sranje koje mi se nakupljalo u očima je govorilo drugačije.
„Zajebavaš li se ti sa mnom?“ Upitao sam preplavljen emocijama koje su
mi zatezale grlo.
Till je odmahnuo glavom, i nije čak niti vikao na mene jer sam psovao.
Nije se zajebavao sa mnom.
„Biti će sve u redu. Kunem se Bogom. Ispraviti ću ovo,“ rekao je kao da
me je to trebalo razuvjeriti.
Nije. Ne dok je riječ gluh i dalje odzvanjala u mojim uskoro beskorisnim
ušima.
„Kada?“ Davio sam se boreći se sa svim mogućim osjećajima. „Kada ću
postati… gluh?“

13
 „Ne znam. Navodno je degenerativno. To znači da će se događati tijekom
vremena.“
Trepćući, duboko sam udahnuo. „Pun si sranja.“
Nije bio, ali ja sam se držao svake moguće nade koje sam mogao se
dočepati. Nisam imao pravi pojam o tome što znači biti gluh. Znao sam da
to znači da ne možeš čuti, ali moj mladi um nije mogao shvatiti dubinu te
realnosti.
A nepoznato je bilo najstrašnije od svega. Još nesigurnosti koju
jednostavno nisam mogao podnijeti.
Bio sam više nego užasnut, ali sam odbijao pokazati ikakvu slabost pred
dvojicom muškaraca kojima sam dugovao svoj život. Noge su mi
pokušavale pobjeći od problema, iako su me pratili na svakom koraku.
Nisam dopustio Tillu i Flintu niti jedan pogled na moju razorenost dok sam
trčao iz našeg stana. Nisam znao kuda idem, ali nisam mogao stati dok ne
dođem tamo.
Jurio sam niz stepenice i jedva da sam stigao do ruba pločnika kad sam
se naglo zaustavio. Stvarnost se oborila na moja ramena.
Nemam kuda drugo otići. Nitko drugi nije mario za mene.
Moj cijeli život je bio u tom usranom dvosobnom apartmanu iza mene.
Pluća su mi gorila dok sam zadržavao dah nemoguće dugo vremena.
Znao sam da, kad ga pustim, da više neću moći suspregnuti suze.
Pao sam na koljena dok mi se u glavi počinjalo vrtjeti.
Ne diši. Ne diši. Ne diši.
Bolje mi je onesvijestiti se nego se raspasti ispred Tilla i Flinta. Iznenada,
Elizin glas je odjeknuo o zgradu. „Quarry!“ Njezine stope su odzvanjale o
pločnik dok je jurila iz svog stana ispod našeg. „Što se događa? Jesi li dobro?“
Upitala je čučnuvši ispred mene.
Želio sam biti muškarac, ali sam epski podbacio.
Barem je to bila samo Eliza. Mrzio sam kad me tetošila. Ali, upravo tada,
dok mi je vid počinjao sužavati se, a pakao širiti iz mojih pluća u grudi, bio
sam isuviše voljan staviti svoj ponos u stranu radi jedne sekunde utjehe.
Uz glasan izdah, uronio sam u njezine raširene ruke. Topli potoci
beskorisnih suza tekli su mi iz očiju.
„Što se događa?“ Šapnula je držeći me čvrsto.
Naglo sam zatvorio oči.

14
 Till će joj morati popuniti praznine jer ja nisam bio nimalo blizu i spreman
priznati svoju buduću kaznu ikome još.
A to je uključivalo i mene samoga.

Bilo je smiješno. Svijet se nije ugasio samo zato što ću postati gluh. Na
neki način mislim da bih se neznatno bolje osjećao da jest. Umjesto toga,
slijedećeg jutra sam se probudio i otišao u školu, dvoranu i onda kući.
Večerao sa svojom braćom, a Eliza je ostavila mojih omiljenih dvostruko
pečenih krumpira sa sirom. Nitko nije raspravljao o mom nervnom slomu
od večeri prije, čak me niti ismijavao radi toga. Ali definitivno je postojao
zastor tjeskobe koji je pokvario svima nam raspoloženje. Till je pokušavao
sakriti vlastitu nervozu šalama, ali sve što je dobio zauzvrat je bio isforsirani
smijeh.
U nekom trenutku je nestao, vjerojatno dolje u Elizin stan kao što je
običavao raditi kad je mislio da smo zaspali.
Slijedeći dan je prošao više-manje kao prvi – sve do tog popodneva kad
sam konačno bio sam u svlačionici On The Ropes, spremao se sparirati s
jednim od četrnaestogodišnjih dječaka koji se borio u mojoj težinskoj
kategoriji. Bio sam toliko izgubljen u svom jadu da uopće nisam čuo kad su
se vrata otvorila. Iznenada, dvije male ruke su se omotale oko mog struka s
leđa.
„Koji kurac!“ poskočio sam, ali malo tijelo koje se držalo za mene slijedilo
me naprijed.
Na sreću, prije nego sam zabacio lakat, pogledao sam unazad i prepoznao
Livinu dugu smeđu kosu. Lice joj je bilo prignječeno, prvo nos, o moja leđa,
a njezine ruke su bile bolno isprepletene čvrsto o moj stomak.
Bio sam lud za Liv, ali bili smo mladi. Dodirivanje je bilo još uvijek super
čudno. Naša veza, sve do tog trenutka, sastojala se od zbijanja šala i
zajedničkog upadanja u nevolje. S iznimkom kad smo bili stisnuti u
mračnom uglu, čekali Derricka Baileyja da uzme svoju suspenzer za testise
zalijepljen super ljepilom, nisam bio siguran da smo se ikad uopće
dodirivali.

15
 „Uh… Liv,“ rekoh izvijajući svoje tijelo da je vidim.
„Žao mi je,“ šapnula je uz moja leđa.
„Radi čega?“
„Jer ćeš izgubiti sluh.“
„Molim?!“ viknuo sam skočivši naprijed, ali opet, ona me slijedila. „Tko
ti je to rekao?“
„Načula sam mamu i tatu kako razgovaraju. Natjerao me da se zakunem
da to neću spominjati. Stoga sam, naravno, došla odmah do tebe.“
Fan-jebeno-tastično.
Poraženo sam spustio bradu. „Hoćeš li me pustiti?“ Grubo sam dobacio
pokušavajući joj maknuti ruke.
Bila je minijaturna, ne bih trebao imati ikakvih problema da je skinem sa
sebe. Ali ovo je bila Liv. Čak i odjevena u žarko roza haljinu s volanima i
svjetlucavim čizmama, svejedno je mogla oboriti polovicu dečki u dvorani –
ili, u najmanju ruku, ne bi oklijevala da to pokuša.
„Ne,“ mrmljala je o moja leđa.
Zastenjao sam spustivši ruke uz bokove, odustao sam od pokušaja da je
se riješim. „Moram biti u ringu. A ovo je muška svlačionica. Upasti ćeš u
nevolju ako te Slate uhvati ovdje.“
Nastavila je pričati o moja leđa. „Kako god. Jednostavno ću im reći da si
me natjerao unutra.“
„Odlično,“ rekoh mrtav hladan.
„Bojiš li se?“ upitala je.
„Ne. Naučio sam trčati krugove kad god si ti u blizini.“
„Ne. Mislim… u vezi toga da ćeš postati… gluh.“ Stisnula me jače dok je
završavala šaptaj.
„Ne. Dobro sam.“ Lagao sam. Bože, kako sam jebeno lagao. Nisam
mogao disati kako treba puna dva dana.
Duboki udah.
Zadrži ga dok se soba ne počne okretati tjerajući me da se koncentriram na bilo
što osim nesigurnosti koja me obuzimala.
Brzi izdah van, koji me gnječio u svom dolasku.
„Pa ja se bojim dovoljno za nas oboje,“ rekla je nježno.
Opalio sam se smijati. „Čega se dovraga ti bojiš? Ja sam taj koji će
oglušiti.“
„Tišine.“

16
 Pokušao sam ponovno išetati iz njezinog zagrljaja, ali nisam nimalo više
napredovao nego prvi put. „Molim?“
Držeći zariveno lice u moja leđa, šapnula je. „Ti si moj najbolji prijatelj
Quarry.“
Ona je meni bila više od toga.
Samo to još nisam znao.
„O čemu ti dovraga trabunjaš Liv?“
„Bila sam zaglavila u stanu jedan cijeli dan nakon što je moja mama umrla
i prije nego su se policajci pojavili. Ne sjećam se puno. Ali bilo je tako tiho
Q.“ Njezino tijelo se počelo tresti.
Nisam bio siguran što napraviti, ali instinktivno sam sam napravio korak
unazad stišćući je još bliže meni.
„Radi toga nosim svoje slušalice cijelo vrijeme. Ne mogu čak niti spavati
bez njih.“ Glas joj je pukao dok je priljubljivala svoje lice o moju majicu na
leđima.
Trep. Trep. Trep
Otvorio sam usta kako bih odgovorio tri puta, ali nikakav zvuk nije
izašao van. Koji vrag sam trebao reći na to? Oprosti, tvoj život je još usraniji od
moga?
Nakon šmrcaja koji je otkrio njezine suze, poštedjela me toga da to
shvatim. „Ne želim da moraš živjeti tako. Biti će tako strašno Q.“
Nisam imao nikakav odgovor.
Ni ja nisam želio živjeti tako. Ali preživjeti ću.
Ono što neću napraviti jest joj dopustiti da se brine radi mene. Nemojte
me krivo shvatiti. Jebeno sam volio to što joj je bilo dovoljno stalo do mene
da bude preplašena. Mali dio mene se nanovo rodio sa tom spoznajom, ali
nije mi trebalo njezino suosjećanje.
Nitko me nikad prije nije mazio. Nema potrebe da sad krene. „Meni se
nekako sviđa kad je tišina,“ priznao sam.
„Ja mrzim to.“
„Blic vijesti Liv. Ne moraš se ti nositi s time. Ja moram. Ti si slobodna,“
pravio sam se pametan i odmah sam osjetio krivicu kad se njezino tijelo
ukočilo iza mene.
„Ako se tebi događa, onda se ja moram isto nositi s time. Ti čuvaš moja
leđa, ja čuvam tvoja. To je najvažnije pravilo najboljih prijatelja.“
Toplina koju nikad prije nisam osjetio me preplavila. Bio sam joj bitan.

17
 Teško sam progutao novostvorenu knedlu u svom grlu. „Dobro, što ako
ti obećam da ću biti stvarno, stvarno glasan kad oglušim? Onda se više nikad
nećeš morati brinuti radi toga.“
„A da mi obećaš da nikad nećeš oglušiti?“ Jebi ga, volio bih kad bih to
mogao. Radi nas oboje. „Pokušati ću.“
„Dobro, a dok ti budeš radio na tome, ja ću naučiti znakovni jezik. Na taj
način još uvijek se možemo družiti ako se to dogodi. Kupila sam sinoć knjigu
o tome na svom iPadu.“
Još jedan nalet topline ispuni moje grudi.
Imao sam braću – toplina nije baš njihova specijalnost. Sviđala mi se Liv.
To nije bila tajna.
Ali uz još jedan preplavljujući nalet, iznenada mi se više nego sviđala.
U tom trenutku, s njezinim rukama omotanim oko mene i njezinim
suzama koje su flekale leđa moja majice, želio sam da me nikad ne pusti.
I samo iz tog razloga, sklopio sam ruke preko njezinih i tiho se zakleo da,
bez obzira na sve, nikad je isto tako neću pustiti.
Ako je to značilo štititi je od tišine, bio sam više nego spreman za borbu.
Bez obzira kako to nemoguće moglo biti.
„Ti čuvaš moja leđa, i ja čuvam tvoja.“
Napraviti ću što god bude trebalo da spriječim da se ona ponovno boji.
Ne radi sebe.
Ne radi njezine prošlosti.
I definitivno ne radi ikoga drugog.
Nikad.
Konačno je popustila svoj škripac oko mog struka. Neželjeni trnci su mi
klizili po koži u nedostatku njezine topline.
Iznenada, dodirivanje nije više tako bilo čudno.
Bilo je nužnost.
Odmaknuo sam se jedan korak i okrenuo prema njoj. Ispruživši ruku,
uhvatio sam njezinu malu ruku u svoju stisnuvši je ohrabrujuće.
„Dobro sam. Kunem se.“ A i po prvi put od kad je Till bacio tu bombu,
to nije bila laž.
Sad sam imao svrhu.
A njezino ime je bilo Liv James.

18
 Zabacila je glavu unazad i njezine velike, smeđe oči su pravile rupu u
mojoj duši kao ništa što sam ikad prije osjetio. Bile su natečene i crvene od
plakanja, ali i dalje su bile očaravajuće.
I utješne.
I upravo radi toga sam morao skloniti pogled.
„Koji vrag!“ Slate zagrmi.
Pustio sam joj ruku sekundu prije nego je njezina šaka sletjela na moje
grudi. „Kretenu!“ Viknula je na mene, ali oči joj nikad nisu postale ljutite.
Ako išta, postale su nježnije.
Pogled mi je bljesnuo prema Slateu koji je izgledao spreman ubiti.
„Ovo je muška svlačionica Liv!“ graknuo je očito ljut jer ju je zatekao
ovdje. Ali vjerojatno ljući jer nije bila tu sama – bila je sa mnom.
Vragolasti osmijeh se stvori na njezinim ružičastim ustima od sjajila prije
nego se okrenula prema njemu. „Oprosti striko Slate. Quarry me gurnuo u
hodniku. Nisam mu mogla dopustiti da se izvuče s tim. Učio si me bolje od
toga nego da dozvolim da me dečki povrijede.“
Kurvin sine!
Nisam joj moga vidjeti lice, ali bio sam uvjeren da je treptala očima. I dok
je šmrcala i brisala ruke ispod očiju umrljanih suzama, znao sam da ga je
obrađivala.
Nagnuvši glavu unazad opsovao sam prema stropu. „Quarry!“ on
prasne, ali nisam mu dozvolio da dovrši.
Otišao sam prema vratima. „Da. Shvatio sam. Šest krugova. Naći ćemo
se u ringu kad završim.“
Taman kad sam stigao do vrata, njezin anđeoski glas dobaci, „Kasnije Q!“
Odmahujući glavom, odgovorio sam, „Kasnije Liv!“

19
 TREĆE POGLAVLJE

KAKO JE VRIJEME PROLAZILO, QUARRY I ja smo postali još bliži. Bili

smo najbolji prijatelji. I iako se nismo viđali svaki dan, svaki put kad bi bili
skupa je bilo nezaboravno.
Tijelom slijedeće godine, ostvario se Tillov san kad je počeo profesionalno
boksati. Stric Slate je bio njegov trener što je značilo da kao šef njegovog
osiguranja, moj tata je češće putovao s Page obitelji. To je isto tako značilo da
sam imala priliku vidjeti Quarryja skoro svaki vikend. Ti posjeti su bili
vrhunac mog tjedna. Provodila sam vrijeme od ponedjeljka do petka u svojoj
privatnoj školi u Chicagu, odbrojavajući dane sve dok neću vidjeti te oči boje
lješnjaka i taj dječački cerek ponovno.
Quarry je ispunio svoje obećanje da će se stvarno jako truditi da ne ogluši,
a ja sam ispunjavala svoje obećanje njemu i naučila znakovni jezik za svaki
slučaj. Morala sam prestati trenirati nogomet kako bih mogla pohađati
večernje sate u lokalnom društvenom centru, ali to mi je odgovaralo. Quarry
je bio važniji, a i da budem iskrena, štitnici za koljena i mrlje od trave kosile
su se sa svime.
Kad sam imala deset, Quarry je pošteno prebio nekog klinca na jednom
od Tillovih profesionalnih boksačkih mečeva jer me nazvao čudakinjom.
Nisam čak niti čula komentar jer sam imala slušalice i bila sam zadubljena u
knjigu. Ali to nije značilo da nisam uvelike uživala u promatranju Quarryja
kako tom kretenu daje lekciju. Uvijek je bio tu za mene, čak i kad nisam znala
da sam trebala da bude tu. To je bio još jedan sloj sigurnosti koju je moja
plašljiva duša tako očajnički trebala.
Krhkost koju je samo Quarry znao postoji u meni.
I onu koju je štitio bez obzira na kaznu koja je poslije toga uslijedila.
Kad sam imala jedanaest, slomila sam ruku nakon što je konačno
popustio mom konstantnom preklinjanju i pristao me naučiti voziti
skejtbord. Pokušao me uhvatiti dok sam padala, ali skejtbord ga je poprilično
dobro udario u glavu kad je odletio ispod mojih nogu. Nije me napuštao dok

20
sam ležala plačući na pločniku. Nakon što je nekom klincu naredio da ode
po moju mamu, umirujuće je rukom trljao po mojim leđima dok je šaputao
obilne isprike isprepletene s milion psovki. Taman prije nego smo otišli u
bolnicu, drsko se popeo na zadnje sjedalo pored mene iako mu je moj tata
rekao da ne može ići. Premda Quarry nije posustao.
Zakopavši ruke u svoje krilo, hrabro je uzvratio pogled mom tati preko
zrcala i rekao, „Bez uvrede Leo, ali ovo je moja krivica. Idem.“
Svi smo znali da to nije bila njegova krivica, ali nakon što je kratko
pogledao u mene, i na nagovaranje moje mame, tata je odustao i polako nas
odvezao s parkirališta.
S crno plavom čvorugom na svom čelu, Quarry je proveo četiri sata
oslikavajući moj gips kako bi izgledao kao ruka zombija. Tata se smijao i
tapšao Quarryjevo rame dok sam ga ja ponosno pokazivala po dvorani. Bio
je opasan – posebice nakon što je mama dodala ljubičastu mašnu oko mog
zapešća.
Kasnije te godine, Quarryjev život je postao još teži kad je njegov najstariji
brat iznenada ostao bez sluha. Cijela On The Ropes obitelj se uključila kako bi
pomogla dečkima tijekom početne prilagodbe. A ta obitelj je uključivala
moju mamu i tatu. Proveli smo tjedan u Indianapolisu. Mrzila sam razlog
radi kojeg smo bili tamo, ali provesti cijeli tjedan s Quarryjem meni je bilo
jednako vrijedno kao i odmor u Disneyju.
Nažalost osjećaj nije bio takav. Tijekom tog vremena, vidjela sam nešto u
Quarryju Pageu što nikad neću moći zaboraviti: strah. Naravno, on to nikad
nije priznao, ali ta slomljena nevinost koja je bila skrivena iza tih očiju boje
lješnjaka je uništavala čak i mladu djevojku kao što sam bila ja. Srce mi se
slamalo radi njega.
Radi sadašnjosti u kojoj je bio prisiljen promatrati njegovog brata kako se
spotiče u tišini kroz svoj novi život u tišini.
Ali najviše radi budućnosti u kojoj će on imati istu sudbinu.
Oslanjao se na mene. Ili točnije, dopustio mi je da sjedim pored njega dok
je on iznova zadržavao dah i pretvarao se da svijet ne postoji. Quarry nije
lagao; sviđala mu se tišina. Isto mu se sviđao i mrak. Stoga, s mojim
slušalicama koje su treštale na mojim ušima i iPadom koji mi je svijetlio u
mom krilu, provela sam bezbrojne sate sklupčana u uglu pretvarajući se da
suze nisu kapale s njegove brade. Bili smo udaljeni najmanje petnaest
centimetara i nikad nismo izrekli niti jedne riječi. Ali svejedno smo bili

21
zajedno. Moje društvo je bila jedina utjeha koju bi mi Quarry dopustio da
mu ponudim.
Jedna stvar koju sam naučila jest da Quarry mrzi zagrljaje. Izbjegavao je
moje ruke kad god je imao priliku. Ja, s druge strane, voljela sam ih, stoga
sam ih krala što sam češće mogla – obično zaskočivši ga s leđa. Uvijek je
psovao i žalio se, ali njegovo tijelo bi se gotovo odmah opustilo, a kad bih
zakopala svoje lice među njegove ramene lopatice, mogla sam osjetiti kako
mu srce lupa u grudima. Nepokretno bi stajao sve dok ne bih završila i
potom otišao kao da se ništa nije dogodilo.
Ali dogodilo se.
I u mene se uvlačila sumnja da mi je to dopuštao jer je mislio da mi to
treba.
Što apsolutno jeste.
Ali je isto tako trebalo i njemu.
Smiješno je koliko neka osoba može odrasti i promijeniti se u samo tristo
šezdeset i pet dana. S druge strane, ponekad nema dovoljno dana da se neke
stvari ikad promijene.
Kad sam imala dvanaest, zaljubila sam se u Quarryja Pagea. I to ne ona
vrsta ljubavi radi koje sam piskarala njegovo ime u srcima u svakoj bilježnici
koju sam imala.
Govorim o onoj vrsti ljubavi koja se uvlači u samu srž tvojih kostiju i
postaje dio cijelog tvog bića. Nisam sanjarila o nošenju bijele haljine i susreta
na oltaru s njim. Međutim, željela sam svake noći spavati pored njega ostatak
svog života.
Otkrila sam taj čarobni osjećaj tijekom jednih od svojih bezbrojnih
putovanja u Indianapolis.
Bio je rođendan strine Erice i mi smo bili u gradu tako da bi moji roditelji
mogli otići na zabavu iznenađenja koju su stric Slate i moja mama planirali
mjesecima. Minutu prije nego su trebali krenuti, njihova uobičajena dadilja
je javila da je bolesna. Erica je već bila spremna otkazati cijelu stvar i ostati
kod kuće, ali Slate se upetljao, i na moju sreću, Flint Page koji je svježe
napunio osamnaest godina je bio prvi na popisu njegovih zamjena.
Sviđao mi se Flint. Bio je dovoljno pristojan. Dosadan, ali dobar. Ali on
nije razlog zašto sam imala toliko sreće.
Moja večer je dobila sretni zaokret kad je Quarry došao šepureći se iza
svog brata. Njegova tamna kosa je bila zabačena u stranu ali i dalje mu je

22
visjela preko očiju dok mu je pogled pronalazio moj. Ta rupica mu je udubila
obraz dok se izvijeni osmijeh formirao na njegovim usnama.
„Što ima.“ Podigao je bradu u mom smjeru ponašajući se jednako
hladnokrvno kao što je izgledao u svojim namjerno poderanim trapericama
i majici koja je beznadno skrivala njegove mišiće radi kojih je djelovao starije
od trinaest godina.
Ja, s druge srane, nisam nimalo bila hladnokrvna.
„Q!“ vrisnula sam poskakujući na prstima.
Nasmijao se samo da bi utišao se iznenada kad ga je moj tata uhvatio za
zadnji dio majice i rekao, „Promatram te dečko.“ Bila je to prijetnja, ali rekao
ju je uz osmijeh.
Svi su znali da smo Q i ja bliski. Isto tako su znali da smo samo prijatelji.
Moji roditelji su voljeli Page dečke i bezuvjetno im vjerovali. Svakako,
Quarry se uvaljivao u popriličan broj nevolja – obično moje nevolje za koje
je on preuzimao krivicu. Ali oni su uvijek znali da on nikad neće dopustiti
da mi se nešto dogodi. Moj tata je zapravo obožavao koliko je on bio
zaštitnički nastrojen prema meni. To je vjerojatno jedini razlog zašto je
dopuštao da njegova mala princeza provodi toliko puno vremena s
nesavršenim dečkima.
„Da, gospodine,“ Quarry je brzo odgovorio.
„Dobro Flinte. Ostavio sam popis brojeva za nuždu na frižideru. Ty i
Adam obojica spavaju u Adamovoj sobi, ali ako se probude, upali zvučni
uređaj i ostavi vrata odškrinuta. Odmah će ponovno zaspati,“ Strina Erica je
rekla Flintu dok je moja mama se stiskala uz nju.
„O, ne brini za Ty. Spava kao kamen,“ mama je dodala.
„Stavila sam čašicu za pijenje u frižider za Riley. Ona roza. Ne ona plava.
Samo upamti: Ona je djevojčica. Roza.“
„Mislim da to mogu obaviti,“ odgovorio je zabljesnuvši svojim pogledom
strica Slate s molbom za podršku.
„Erica, ostavi dečka na miru. Ovo nije baš prvi put da čuva djecu!“ Slate
povika.
„Jest s Ty i Liv zajedno! Četvero djece je puno drugačije,“ dobacila je ne
skidajući pogled s Flinta. „Jesi li siguran da možeš to? Mislim, još uvijek nije
prekasno da kažeš ne.“ Nervozno se igrala krajevima svoje duge plave kose.
„To neće biti problem.“ Nasmijao se. „Riley i Adam su jednostavni, a ako
se Ty probudi, Liv mi može pomoći s njim.“

23
 Erica se nasmiješila, ali njezino oklijevanje je bilo očito. Okrenuvši se
prema mojoj mami, ona upita. „Jesi li sigurno ok s ovim Sarah? Uvijek
možemo izaći neku drugu večer.“
„Slaže se ona!“ tata je potvrdio. „Dragi Bože, možemo li molim vas ići?
Umirem od gladi.“
Slate je otišao do Erice omotavši ruku oko njezinog struka. „Ljepotice,
može on to.“
„Dobro,“ uzdahnula je. „Ostavi mu nešto novca za pizzu i idemo.“
Slate proslijedi Flintu novčanicu od pedeset dolara iz novčanika i potom
povede Ericu prema vratima. Mama je čekala dok su odrasli izašli iz kuće.
Onog trenutka kad su vrata se zatvorila, obrušila se na nas.
„Vas dvoje,“ rekla je mašući prstom između Quarryja i mene. „Nemojte
Flintu večeras stvarati ikakvih nevolja. Nema podvala. Nema igrica. Ničega.
Pojedite pizzu, gledajte film, družite se, što god. Samo se klonite nevolja.“
„Da gospođo,“ Quarry žurno odgovori.
Ja sam kimnula glavom, ali kad sam otvorila usta da odgovorim, ona je
krenula prva. „Ozbiljna sam Liv. Ja nisam tvoj tata. Nemoj misliti da možeš
samo treptati mi svojim trepavicama. Upadneš li u ikakvu nevolju večeras,
nećeš to prišiti Quarryju.“
Quarry se pokušao umiješati, ali još jednom ona je bila prva. „Niti nemoj
pokušati pokrivati je.“
Odmah je zatvorio usta i zagledao se u svoje cipele.
„Isuse mama. Ohladi. Biti ćemo dobri.“ Nasmiješila sam se.
Ramena joj se objese od olakšanja. „Dobro. Imaš svoj iPad zar ne?“
Kimnula sam.
„Q?“ prozove ga.
Pogled mu se podigne prema njoj. „Drži je pod kontrolom.“
„Uvijek držim.“ Nasmiješio se. Ona pogleda u mene stisnutih očiju.
„Mislim… da, gospođo.“
Nije izgledala nimalo više uvjereno, ali je popustila i krenula kroz vrata.
Kad smo konačno bili sami, okrenula sam se prema Quarryju i udarila ga
u rame. „Nisam znala da dolaziš večeras.“
Slegao je ramenima. „Da. Flint me zamolio hoću li doći pomoći. Naravno
–“
Flint ga je odmah prekinuo. „Tako si pun sranja. Platio mi je dvadeset
dolara da ga povedem.“

24
 Quarryjeve oči se rašire. „Buraz! Koji vrag?“ Flint se smijao dok je
odlazio.
Nacerila sam se jer, pa… Quarry je bio tu. „Najboljih dvadeset dolara koje
si ikad potrošio,“ rekla sam udarivši ga svojim ramenom u njegovom.
„Pa to ćemo još vidjeti,“ mrmljao je ispod glasa dok je zurio u svog brata.
Bio je u krivu. Nije se tu imalo što vidjeti. Imali smo cijelu noć za druženje
bez da nas itko smeta. Obila bih čekićem svoju kasicu prasicu mjesecima
ranije da sam pomislila kako bi mi to kupilo više vremena s njim.
Velika pizza s kobasicom i dvije litre soka kasnije, sjedili smo na velikom
kožnom komadu u Slateovoj sobi za rekreaciju svađajući koji film ćemo
iznajmiti. Ja sam voljela dobru komediju, ali Quarry je želio akcijski film. I,
unatoč tome koliko se jako trudila, nisam ga mogla slatkorječivošću
nagovoriti da bude po mome.
To me razljutilo.
I više zabave nego što sam imala… od posljednji put kad sam ga vidjela.
„Daj mi daljinski.,“ Zaronila sam prema njemu, ali on je brzo odskočio na
noge držeći ga iznad svoje glave.
Bio je barem dvadeset centimetara viši od mene, ali to me nije spriječilo
da pokušam oteti ga iz njegove ruke. Skakala sam kad je moja šljokičasta
japanka zaglavila o rub tepiha radi čega sam se spotakla. Skroz bih pala na
lice da njegova ruka se nije ispružila i uhvatila me u posljednjoj sekundi.
„Vidiš? To ti se desi kad nosiš tako ženskastu obuću,“ izazivao je
smjestivši se nazad na kauč i prebaci na akcijske filmove na Netflixu.
„Pa budući da sam cura, moje je Bogom dano pravo da nosim ženskastu
obuću.“
Nasmijao se. „O molim te. Ti nisi djevojka.“
„Molim?“ ostala sam bez daha vidljivo uvrijeđena.
Nije mi promaklo da sam bila, stvarno, cura. Zapravo sam na neki način
bila jako ženskasta cura. Bio je to način na koji su dečki koristili pojam cura
kao uvredu što me razljutilo. Ali, prije tog trenutka, nisam imala pojma da
netko – posebice Quarry – kada mi je govorio da nisam cura bi isto tako
mogla biti uvreda.
Mora da je čuo povrijeđenost u mom glasu jer iznenada je daljinski
odložen na stolić za kavu i njegova pozornost je bila usmjerena isključivo na
mene. Njegove oči boje lješnjaka su izgledale zbunjene dok je objašnjavao.
„Samo sam mislio da ti nisi kao ostale cure. Ti si opasna i zabavna. One su

25
sve slabašne i bespomoćne. Vidio sam koliko ostaneš snažna protiv dečki
koji su dva puta veći od tebe. Prave cure plaču kad im pukne olovka.“
Vau. Kompliment i uvreda. Kako cura uopće da pokuša odgovoriti na
nešto takvo?
Udarila sam ga snažno u ruku. „Ti si idiot.“
„Vidiš!“ Nacerio se dok je trljao ramen. „Koja cura udari tako tipa? Kao
da si jebeni Rocky Balboa, odgojena na ulicama. Ne u udobnoj palači u
Chicagu. Niti jedna od cura u mojoj školi – to je sigurno.“
I to je bilo prvi puta da mi je Quarry Page slomio srce.
Bila su dva dijela te izjave koje su me duboko povrijedile. Prvo zato što
sam mislila da se Quarryju sviđalo to što sam čvrsta. Nisam oduvijek
odrastala u udobnoj palači. Imala sam pet godina patnje za sobom, čak iako
sam se sjećala nekoliko tihih noći iz tih godina. To je bilo dovoljno. Nije mi
trebao ostatak tih uspomena. Ne dok me jedna od njih gotovo svake noći
onesposobljavala.
Drugi dio je bilo to, što sam po prvi puta ikada, osjetila dozu ljubomore.
Nisam bila glupa. Znala sam da je u Quarryjevoj školi bilo cura. Samo
jednostavno ih nikad nisam smatrala ikakvom konkurencijom sebi. Ili, još
bolje, da ću ikad nekoga drugoga smatrati konkurencijom kad je bila riječ o
njemu.
Quarry nije bio moj dečko niti išta. Naš odnos nije tako funkcionirao.
Međutim, u tom trenutku, nekako sam priželjkivala da je bilo tako.
Možda da je želio držati me za ruku dok smo gledali film. Mogao je
povesti se do Chicaga i službeno ići sa mnom u moju srednju školu. Toliko
bi nam moglo biti zabavno skupa. Nisam htjela da mi donosi ruže i
sentimentalne poruke, ali čak i razmišljati o tome da on to radi nekome
drugome iznenada je peklo.
Nikad prije nisam tako razmišljala o Quarryju te dok sam tupo zurila u
njega nisam mogla shvatiti zašto je moj um gazio u tako nepoznate vode kad,
iskreno, nisam čak niti voljela plivati.
Svejedno je moj um želio odgovore i krenuo ravno na moja usta da ih
dobije, zaobilazeći u potpunosti moje samosuzdržavanje.
„Imaš li curu?“
Obrve mu se iznenađeno podignu u zrak. „Ne zapravo.“
„Ne zapravo,“ nije bio odgovor. To je bilo izbjegavanje. I time je jasno
dato na znanje da vjerojatno ima.

26
 Isto tako je peklo užasno jako da sam se bojala kako će plikovi biti vidljivi
na mojoj koži.
Usredotočila sam se na TV nadajući se kako bol nije vidljiva na mom licu.
„Zašto? Imaš li ti dečka?“
Ne.
Ni blizu.
„Na neki način,“ odgovorim umjesto toga.
„Ozbiljno?“
Nisam pogledala u njega. Podvukla sam noge ispod sebe i smjestila se u
ugao kauča. „Dakle, koji film gledamo?“
„Liv –“
„Slažem se s akcijskim. Ali bolje ti je da bude dobar. Ne neko SF sranje.“
Mogla sam osjetiti njegove oči prikovane na mene na nekoliko trenutaka,
ali sam odbijala pogledati u njega. Bilo mu je dopušteno imati bilo kakvu
curu koju je htio. Još uvijek smo bili najbolji prijatelji. Ništa se nije
promijenilo.
Iako se nisam tako osjećala dok sam se skupljala u ugao kauča boreći se
protiv iracionalnih suza i osjećajući se više kao cura neko ikad prije.
Nisam čak niti stigla do pola filma prije nego su me uspavali glasni
zvukovi jurnjave automobila i eksplozija.

Tijelo mi se lansiralo u uspravni položaj kad me probudio najužasniji

zvuk na svijetu.
Tišina.
Panika mi se stvarala u grudima dok su mi se oči borile da prepoznaju
okolinu. Soba je bila u mrklom mraku – čak nije bilo niti svjetla od mjesečine
koje je provirivalo.
Definitivno nisam bila u svojoj spavaćoj sobi kod kuće, a moj ošamućeni
um je bio isuviše preplavljen da se sjeti gdje sam zaspala. Samo sam znala
da se moram izgubiti odatle. Suze su mi se nakupljale u očima dok sam se
ustajala na noge i jurila prema mjestu za koje sam se nadala da se nalaze
vrata. Nisam stigla daleko kad mi je noga udarila o nešto, i spotakla sam se
prema naprijed boreći se da ostanem na nogama. Udarila sam još u nešto

27
drugo prije nego je ogromna težina pala na mene i izbila mi zrak iz pluća.
Kompletno nova razina straha je preotela kontrolu u meni.
Oči su mi se dovoljno prilagodile da vidim ogroman obris muškarca koji
juri prema meni. Nije bio dovoljno velik da bude moj tata, ali je svejedno
izgledao zastrašujuće.
„Tatice!“ Vrištala sam mlatarajući rukama i nogama, mahnito
pokušavajući pobjeći čemu god ili kome god da me je sputavao u mojoj
osobnoj verziji pakla. „Stani! Ne diraj me!“ Vrištala sam prema sjeni
muškarca kad me on podigao sa poda.
„To sam samo ja Liv. Imam te.“
„Quarry?“ ciknula sam dok je olakšanje preplavljivalo moj sustav.
„Dobro si. Neću dopustiti da te išta povrijedi. Kunem se.“
Momentalno sam briznula u plač i on me čvrsto zagrlio svojim rukama.
Grudi o grudi, grlio me kao da je on bio taj koji je popizdio – ne ja.
Upravo tada, vrata se širom otvore i svjetiljka osvijetli sobu dok se
probijala simfonija dječjeg plaća unutra. Dobrodošao kaos je bila glazba za
moje uši.
„Isuse Kriste, koji vrag se događa? Vas dvoje ste probudili djecu,“ Flint je
režao.
„Hej, začepi seronjo. Prepala se.“
„Oh,“ odgovorio je s razumijevanjem.
Tijelo mi se treslo dok sam visjela u Quarryjevim rukama. Nisam mogla
formirati niti koherentnu misao, a kamoli odgovor.
„Koji kurac se dogodio s TV?“ Quarry povikne držeći me još čvršće.
„Nestalo je struje,“ Flint odgovori. „Nazvati ću Slatea. Jeste vas dvoje
dobro?“
„Ona je dobro. Imam je. Odi i pobrini se za djecu.“
Svjetla su iznenada zatreperila taman dovoljno dugo da mi se narugaju
prije nego su nas ponovno vratila u tamu. Obuzeo me još jedan nalet jecaja.
Nisam se bojala mraka. Pa, ne baš. Bila je to samo tišina koja je bila sklona
zadržavati se u mraku.
„Ja… ja… t-t-t-trebam svoje slušalice,“ plakala sam o Quarryjeve grudi.
„Flint?“
„Da. samo sekundu. Moram prvo uzeti Riley.“ Flint odgovori prije nego
nestade zajedno sa svjetiljkom.

28
 Tama još jednom ogrne sobu i ja sam se privukla nemoguće blizu na
Quarryjeve grudi, pronašavši trenutno olakšanje koje mi je očajnički trebalo.
Sigurna sam s njim. Uvijek.
Struja je zabljesnula po posljednji put prije nego je ostala za stalno.
„Svetog mu sranja,“ Quarry izdahne dok smo oboje promatrali sobu.
DVD player, Xbox i kablovska su bili oboreni na pod, a središte za zabavu
u kojem je nekad to stajalo je bilo prevrnuto s jednim vratima potpuno
slomljenim.
„Jesi li povrijeđena?“ Brzo se odmaknuo i prelazio očima preko mog tijela
tražeći bilo kakav znak povrede.
Nisam bila, ali tek tad sam shvatila kako sam vjerojatno kaotično
izgledala.
„Ne gledaj u mene.“ Brzo sam se zavukla iza njegovog struka i zarila
svoje lice umrljano suzama o njegova leđa.
Nacerio se i povukao moje ruke oko svog struka ostavivši svoje ruke na
mojima. „Ona je dobro,“ rekao je sam sebi.
„Nisam dobro. Upravo sad izgledam kao jedna od onih cura u tvojoj
školi.“ Šmrcnula sam.
„Ne. One nisu dovoljno kul da bi bile kao moj Rocky.“ Iznenada, moj
Rocky nije zvučalo tako loše.
Trljala sam lice o pamuk njegove majice kako bih osušila oči. „Hvala. Ti…
znaš. Za to,“ rekla sam njegovim leđima.
Nije imao priliku niti odgovoriti prije nego sam čula Flitnov glas kako
dolazi prema nama.
„Da. Svi su dobro Slate. Djeca su nazad u krevetu, i upravo ću dati Liv
njezin iPad. Svi smo dobro.“ Zastao je. „Nisam siguran da to mogu isto reći
i za tvoj zabavni centar, ali svi homo sapiensi pod krovom su živi i zdravi.
Dobro, pitati ću. Pričekaj. Hej, Liv? Želiš da se tvoji roditelji vrate nazad?“
„Uh.“ Ozbiljno sam razmišljala o tome sve dok Quarryjeva ruka se nije
sigurno omotala oko moje dopuštajući mi da iskreno odgovorim. „Ne.
Dobro sam.“
„Kaže da je dobro. Ok. Vidimo se kasnije.“ Mora da je prekinuo poziv jer
glasno je izdahnuo. „Bože, ovo je bio urnebes.“
„Oprosti,“ zacičala sam.
Quarryjevo tijelo se ukoči prije nego ispravi. „Nije joj žao. Nije ti žao.
Nema ti radi čega biti žao.“

29
 „Točno. Pa, kako god. Evo tvoj iPad Liv. Idem nazad dolje u prizemlje.
Ostaviti ću svjetiljku tu za slučaj da ponovno nestane struje.“
„Hvala,“ Quarry odgovori.
Flintov glas je bivao sve udaljeniji dok je vikao, „I očisti to sranje prije
nego se Slate vrati? Dobro?“
Quarry nije odgovarao. Niti je pokušao odstupiti iz mog zagrljaja.
Zapravo se nije pomakao nimalo dok sam visjela o njegovim leđima i
pokušavala povratiti kontrolu nad sobom. Puls mi se polako vratio u ne-
maratonski ritam, ali um mi se nije niti približno tako brzo oporavljao.
„Hoćeš me pustiti u neko skorije vrijeme?“ upitao je.
„Ne ako ne moram,“ uzvratila sam.
„Onda ne moraš. Želiš li barem staviti svoje slušalice. Za svaki slučaj?“
Podigao je slušalice zakačene za moj iPad preko svog ramena.
Sklonila sam ruku s njegovog struka dovoljno dugo da ih gurnem u uši.
Quarry je stisnuo reproduciraj na moju glazbu i cijelo tijelo mi se opustilo
dok su poznati zvukovi strujali kroz mene.
Mora da smo tako stajali petnaest minuta prije nego nas je on polako
odveo nazad do kauča. Bio je nevjerojatan i postupao je sa mnom s
apsolutnim oprezom. Nije odmicao moje ruke, strpljivo je čekao da shvatim
znak i legnem dolje. Kad smo se smjestili, popeo se na kauč ispred mene.
Njegovo ogromno tijelo se ljuljalo na rubu, ali se okrenuo i opet mi pružio
svoja leđa. Onda je povukao me za ruku i omotao je oko svog struka. Jednino
sam mogla pretpostavljati da je ovo bila muška tinejdžerska verzija kako me
držati nježno.
Ali to je radio Quarry stoga mi nije trebalo više od sekunde da shvatim
da je to bila najbolja verzija od svih.
I to me je u potpunosti uništilo sa mojih samo dvanaest godina. Ali, onda
opet, Quarry me uništio davno prije toga. Čak i ako to još nisam znala.
Trebalo je biti teško pronaći san dok sam bila preplašena kao što sam bila
kad sam se probudila. Ali s mojim slušalicama koje su treštale u mojim ušima
i Quarryjem koji me čuvao sprijeda, nije bilo razloga za strah. Spasio me od
najdubljeg, najmračnijeg demona koji se skrivao u sjenkama mog uma.
S njim, bila sam nepobjediva.
Spavali smo isprepleteni skupa sve dok ga moj otac nije povukao s kauča,
pakleno ljut jer nas je zatekao da spavamo skupa. Quarry se nije preplašio ili
ponudio ikakvu ispriku u vezi toga što smo radili. Pogledao je mog oca

30
ravno u oči i rekao mu, „Bojala se. Legao sam dolje s njom i više nije. Oprosti.
Ali nije mi žao.“
To je bio sto posto Quarry Page. Nije se ispričavao radi čega je zastajao
dah. Naglasak na onom dijelu gdje zastaje dah.
Dok je izlazio kroz vrata te noći, doviknula sam, „Kasnije Q.“
I tad, po prvi put, njegov odgovor se promijenio.
Uhvatila sam samo djelić njegovog lica kad je pogledao preko ramena, ali
to je bilo više nego dovoljno da mi se u obrazi zažare. Ugao usana mu se
podigne u osmijeh od kojeg je zastajalo srce.
„Kasnije Rocky.“

31
 ČETVRTO POGLAVLJE

NEKAKO, TIJEKOM IDUĆIH ŠEST mjeseci magično sam se našao u

milosti svijeta ponovno.
Till se probio na ljestvici profesionalnog svjetskog boksa zaradivši svoju
prvu priliku za naslov. Pobijedio ili izgubio, bilo je to ostvarenje sna.
Eliza je bila trudna i očekivali su svoje prvo dijete – djevojčicu. Hvala
Bogu! Nije nam trebalo više Page dječaka.
Flint je nedavno maturirao srednju školu i spremao se za koledž. Bio je
apsurdno pametan i mogao je otići gdje god je htio. No ipak je odustao i
odlučio ići na lokalno sveučilište kako bi ostao blizu obitelji. Eliza je bila
presretna. Pretpostavljao sam da je to imalo veliku ulogu u njegovoj odluci.
Bio je čudan u vezi nje tih dana.
Ja sam razvaljivao guzice u krugovima amaterskog boksa, dobrano na
svom putu da slijedim Tillove korake kao što sam oduvijek i sanjao od kad
sam prvi put ušao kroz užad.
Obitelj Page je bila sretna i život je ponovno bio jednostavan. Trebao sam
znati da će to biti kratkog vijeka.
Svi smo bili u Vegasu puna dva tjedna radi Tillove velike borbe za naslov
– a najbolji dio je bio što smo uključili Liv.
Nisam niti slutio da će to putovanje završiti kao najveća noćna mora u
mom cijelom životu… u tom trenutku.
U očajničkom pokušaju da podmiri svoj kockarski dug, moj otac, Clay
Page se iznenada pojavio uvidjevši priliku da se okoristi po prvi put tijekom
godina kako bi uvjerio Tilla da lažira borbu. Njegov kladioničar, Frankie, je
imao druge ideje. Pojavio se u našoj sobi s pištoljem i oteo Elizu.
Borio sam se, ali na kraju ostao sam krvareći i u nesvijesti na podu dok ju
je on odvlačio iz sobe.
To je bilo prvi put da sam se osjetio paralizirajuću muku jer sam
iznevjerio ženu koju sam volio.

32
 Ja sam trebao biti prva linija obrane u zaštiti onoga što je naše. Eliza je
možda bila udana samo za Tilla, ali ona je pripadala svima nama. Iznevjerio
sam svoju cijelu obitelj taj dan.
Mogao sam sve spriječiti samo da sam bio snažniji.
Jači.
Strpljiviji.
Oprezniji.
Pametniji.
Drugim riječima, ne Quarry Page.
I morao sam živjeti s tom spoznajom dok je policija tražila Elizu ne
znajući je li bila živa ili mrtva.
Flint je morao biti junak taj dan, a njegova nagrada je bio metak koji je
primio u leđa kako bi zaštitio Elizu i njezino nerođeno dijete.
To me izjedalo.
Trebao sam biti hrabrije muško da učinim to u onom trenutku kad je
Frankie uletio unutra mašući pištoljem uokolo. Ali nisam bio. Nakon svega
što su mi pružili – žrtvovali radi mene – ja sam ih iznevjerio.
Nepremostiva krivnja me izjedala taj dan kad su nam doktori rekli da
Flint možda nikad više neće moći hodati. Radije bih ja bio taj koji sjedi u tim
invalidskim kolicima cijeli svoj život nego promatrao kako bolna stvarnost
se uvlači na lice mog brata znajući da je to moja krivica.
Slomilo me na načine koji više nikad neće moći zacijeliti.
Nisam bio muškarac.
I samo radi tog razloga, pukao sam usred Flintove bolničke sobe s Elizom,
Tillom, Ericom i Slateom koji su me svi promatrali.
„Hej, Q,“ Flint dobaci sa svog kreveta.
Nisam se okrenuo licem prema njemu dok sam odgovarao, „Da.“
„Ti to tamo plačeš?“
Zaslužio sam to radi onoga što sam napravio. A posebice radi onoga što
nisam napravio – zaštitio ih.
„Jebi se,“ zalajao sam u svoj odraz na prozoru.
„Hej, ne možeš biti muškarac i dijete. Ili psuj ili plači.“
Bio je u pravu. I to je upravo bio razlog zašto sam plakao kao mala
kukavica kakva sam i bio.
„Ostavi ga na miru,“ Erica se umiješa.

33
 Nije se imala zašto miješati, zaslužio sam to kad sam dopustio da
naoružan muškarac otme Elizu – jedinu majku koju sam ikad poznavao. Till
bi zapalio cijeli svijet prije nego bi dopustio ikome da stavi prst na nju. A
Flint… Pa više je nego pokazao razmjere do kojih je bio spreman otići da bi
ona bila sigurna.
A ja sam točno pokazao zašto sam stvarno bio bezvrijedan.
Pretjerano dječjim glasom Flint mi se rugao,“ Q, želiš li pitati medicinsku
sestru ima li lizalicu?“
Nisam više mogao podnijeti.
Ustavši se na noge, proletio sam kraj kreveta mrmljajući, „mrzim te.“
Iako ga uopće nisam mrzio.
Mrzio sam sebe.
Nakon što sam istrčao iz sobe, našao sam se licem u lice s punom
prostorijom poznatih lica i parom nevinih, smeđih očiju koje sam mogao
osjetiti prije nego bi ih vidio.
„Quarry, čekaj!“ Liv je vikala jureći za mnom dok sam ja žurio niz
hodnik, očajnički tražeći bijeg od cijelog mog jebenog svijeta.
Nakon što sam bio siguran da sam joj pobjegao, brzo sam se uvukao u
sobu za održavanje i ugasio svjetla.
Ovo se ne događa. Ništa od ovoga.
Nakon što sam duboko udahnuo, zadržavao sam dah sve dok mi grudi
nisu počele gorjeti. Suze su mi se nastavile kotrljati niz obraze, a ja se nisam
zamarao niti da ih obrišem.
Ručka vrata se okrenula i svjetlo iz hodnika ispuni mali prostor. Nisam
morao se okrenuti da bih znao tko je to.
„Odlazi Liv.“
Vrata su se gotovo odmah zatvorila. Tijelo mi je klonulo od olakšanja kad
je tama ponovno ispunila sobu.
„Kučkin sine!“ Viknuo sam kad su se dvije ruke savile oko mog struka s
leđa. „Izlazi van!“ Urlao sam dok se njezino tijelo poravnavalo s mojim
leđima.
„Ne,“ mrmljala je naslonivši glavu među moje lopatice.
„Dovraga, ostavi me na miru. Ne želim te tu!“
„Boli me briga želiš li me tu ili ne. Ako se tebi događa, događa se i meni
isto, sjećaš se?“

34
 Ali nije se dogodilo njoj, dogodilo se meni. A ona nije mogla ništa reći ili
napraviti da se to promijeni. Nije bilo nimalo važno što sam se odmah
osjećao bolje jer sam znao da je ona tu. Čak niti Liv ovo nije mogla popraviti.
„Ostavi me na miru. Ovdje je mračno i tiho. Bog zna da se ne mogu sada
nositi s time da jebeno sad poludiš.“
„Biti ću dobro. S tobom sam Quarry sigurna.“
Samo ta jedna rečenica je bila apsolutno najgora stvar koju je ikad mogla
izreći. Ona me zapalila jer ne samo da sam je uvjerio u to sranje tijekom
godina, već sam čak i sebe uvjerio u to.
To je bila najveća laž koju sam ikad izrekao.
„Ne mogu te zaštititi!“ Urlao sam grubo sklanjajući ruke sa svojih
bokova. Okrenuvši se prema njoj sam nastavio vikati. „Jebeno ne mogu
nikoga zaštititi! Niti tebe. Niti Elizu. Niti Flinta. Čak niti jebeno sebe.“
„Onda ću te ja zaštititi,“ šapnula je.
I ta prokleta toplina koju je čini se Liv magično prenosila se raširi kroz
mene. Moja ovisnost o tim kratkim trenutcima utjehe je bila još jedna od
mojih slabosti. Ne više. Nikad više.
Uhvatio sam je za ramena i grubo protresao. „Ne mogu te čuvati.
Pogledaj oko nas. Još uvijek je mračno. A za minutu, postati će stvarno
jebeno tiho. Bolje ti je sredi svoja sranja prije nego budem imao priliku da
iznevjerim i tebe isto.“
Još jednom je pokušala zagrliti me rukama oko struka, ali sam joj se
izmaknuo izvan dosega.
„Prestani to govoriti. Nisi nikoga iznevjerio,“ rekla je.
A to je bio upravo taj trenutak u kojem sam je izgubio.
Bijes i samosažaljenje su kuhali u mojim venama. Jebeno je bila tako u
krivu. I što prije to shvati, to će biti sigurnija.
Prošavši pored nje, učinio sam neoprostivo.
Pokazao sam Liv James točno koliko nije sigurna sa mnom.
Nakon što sam trzajem otvorio vrata spremišta, izašao sam van. Uhvatio
sam tračak straha u njezinim raširenim očima prije nego sam si osigurao
mjesto u Paklu zatvorivši vrata za sobom.
„Quarry!“ Vrisnula je mahnito tresući bravu. Ali ja sam odbio pustiti je.
Morala je saznati.
„Quarry!“ Njezina šaka je udarala po drvetu dok sam se ja spuštao na
pod blokirajući vrata svojim tijelom.

35
 Morala je shvatiti da je svijet opasno mjesto, na kojem ljudi koje voliš
budu oteti, upucani i paralizirani. Tišina je bila lakši dio.
„Quarry, molim te!“ Potpuna panika joj je ispunila glas, ali nisam
popuštao.
Vibracije od njezinih malih šaka koje su udarale parale su mi dušu
osiguravajući da nosim ožiljke od tog trenutka ostatak svog života. A možda
i života nakon ovoga.
„Žao mi je,“ šapnuo sam. „Tako mi je jebeno žao.“
„Quarry!“ plakala je, glas joj je pucao dok je glasno jecala.
Morala je znati da tišina nije najgora stvar koja joj se mogla dogoditi –
vjerovati meni jest.
„Tatice!“ Vrištala je odustavši u potpunosti od mene – kao što je i trebala.
Ali i mene je jednako uništavalo.
Nakon što sam se uspravio na noge, pustio sam vrata. Naglo su se
otvorila, ali se nisam usudio pogledati u nju. Nisam mogao. Više nisam imao
pravo na to.
Trebala me je udariti. Ne. Trebala me je apsolutno prebiti na mrtvo ime.
Pustio bih joj. Stajao bih tamo sve dok ne bih bio crn i plav ako bi se radi
toga osjećala bolje.
Umjesto toga, sve što sam dobio je bilo škripanje njezinih cipela na
pločicama dok je odlazila trkom.
To je bila najbolja odluka koju je ikad donijela – unatoč tome koliko me je
to razaralo.
Stojeći potpuno sam u tom hodniku nervozno sam iščekivao trenutak u
kojem će Leo ili Slate doći po mene. Počinio sam djelo. Želio sam platiti
cijenu. Iako, oni se nikad nisu pojavili. Nije bilo krugova koje sam morao
otrčati. Nije bilo teških predavanja njezinog tate. Till me čak nije niti kaznio
kad smo došli kući. Zapravo nisam bio siguran je li Liv ikome rekla.
Ali kazna koju sam dobio je bila razornija nego sam bio spreman
podnijeti – čak iako je bila upravo ono što sam zaslužio.
Prošle su tri duge godine nego sam ponovno vidio Liv James.

36
 PETO POGLAVLJE

KORISTILA SAM SVAKU MOGUĆU ISPRIKU kako bih izbjegavala

Indianapolis, On The Ropes, i, točnije, par očiju boje lješnjaka koje su mi
slomile srce. Moji roditelji su bili krajnje sumnjičavi zašto sam briznula u
plač svaki put kad bi se braća Page pojavila u razgovoru, ali nikad im nisam
rekla što se dogodilo taj dan u bolnici. Koliko god mi se sviđalo uvaliti
Quarryja u manje nevolje, znala sam da bi ovo bilo ogromno u očima mog
tate, većinom zato jer je bilo ogromno i u mojim očima isto.
Quarry mi više nije čuvao leđa – to je bilo više-manje jasno. Ja, s druge
strane, rekla sam mu da ću ga štititi, i unatoč mjesecima noćnih mora o tome
da budem zaključana u mračnom, tihom ormaru, održala sam svoju riječ.
Ali samo zato što ga nisam cinkala to nije značilo da sam mu oprostila –
ili da ikad hoću. Uz moje roditelje i mog savjetnika, on je bio jedina osoba
koja je znala za moje strahove. I iskoristio je to znanje kao oružje sasjekavši
me do srži. Koliko god tužno zvučalo, nagore od svega toga nije bila
činjenica da je tako grubo iznevjerio moje povjerenje. Ne, najgore je bilo to
što sam ga tijekom toga izgubila. Nekoliko mjeseci nakon što se to dogodilo,
tata mi je počeo donositi kući poruke svaki put kad bi vidio dečke. Bile su
adresirane na Rockyja, i sve su završile u smeću bez da su bile otvorene.
Nisam željela ispriku od Quarryja Pagea.
Zapravo nisam više ništa htjela ikad od njega.
Donio je svoju odluku, a ja sam bila ta koja je bila prisiljena živjeti s
posljedicama.
Bilo je jebena katastrofa.
Taj dan sam izgubila svog najboljeg prijatelja. Naravno, bili smo samo
djeca, ali veza koju smo Quarry i ja imali je bilo nešto što se događa samo
jednom u životu. Znala sam da nikad više neću pronaći nekoga kao on, stoga
se nisam niti zamarala pokušavanjem.
Na očevo veliko uzbuđenje, upoznala sam nekoliko djevojaka u školi.
Većina njih su bile simpatične, ali nisu me nasmijavale onako kako me

37
Quarry nasmijavao. Isto tako nisu me nikad zaključale u ormar pa sam
odlučila ih zadržati.
Život je nastavio dalje. Odrasla sam, a sudeći po količini vremena koju je
tata provodio putujući na boksačke mečeve sa Slateom, i braća Page su
odrasla. Načula sam svoju mamu na telefonu onaj dan kad je Quarry osvojio
prvenstvo Zlatne rukavice. Bila sam sretna radi njega. Postojao je dio mene
koji je patio jer bih ubila da mogu biti na toj borbi. Mogla sam čak i zamisliti
njegov iskrivljeni cerek kad bi mi uhvatio pogled dok sam klicala njegovo
ime iz prvog reda. Ta pomisao je boljela više nego sam ikad mogla zamisliti.
Znala sam koliko je volio boks – upravo onoliko koliko je znao da sam ja
prestravljena tišinom.
I s time je bol nestala, i ja sam ponovno krenula živjeti laž koja je postala
moj život.
I funkcioniralo je stvarno jebeno dobro tri godine. Bila sam samo obična
tinejdžerica, slala sam poruke prijateljima, flertovala s dečkima, robovala
zadaći iz geometrije i pobožno spavala sa slušalicama na ušima. Dakle,
možda normalno bi bilo malo nategnuto. Donekle sam bila sretna. Čak i
rijetko sam razmišljala o svom starom prijatelju iz djetinjstva, Quarryju
Pageu. A pod rijetko, mislim na možda jednom tjedno. Dobro, možda rijetko
je bilo isto pomalo nategnuto. Nije kao da sam imala spomenar sa svim
člancima koji su objavljeni o njemu u sportskoj rubrici kako je postajao zlatni
dečko boksa u usponu sa samo šesnaest. Budući da je Till bio bivši svjetski
prvak, a njegov trener, ujak Slate također, boks obožavatelji po svuda su
promatrali kako Quarry uništava amaterske krugove. Takav spomenar je
zahtijevao sate i sate svaki tjedan kako bih držala korak – hipotetski,
naravno.
Nikad nisam mrzila Quarryja radi onoga što mi je napravio. Mrzila sam
ga radi onoga što je napravio nama. To je bila najveća izdaja, i utjecala je na
mene daleko više nego tih šezdeset sekundi u ormaru. Već sam pomalo bila
usamljenik koji je više volio provoditi svoje vrijeme s knjigom i glazbom
radije nego s pravim ljudima. Ali, kako su godine prolazile, samo je postalo
gore. Ako nisam nikome vjerovala, nisu me mogli povrijediti. To je bila teška
lekcija koju sam iznenađujuće lako održavala. Imala sam prijatelje, ali niti
jednog prisnog.

38
 To je bilo tako sve dok nisam upoznala Miu March, jedinu osobu koja bi
ikada mogla obući Quarryjeve cipele – zajedno s time što bi me rastrgala
izdajom.
Bio je petak, i tek sam došla kući iz škole. Radovala sam se mirnom
vikendu koji ću provesti u svojoj sobi s radiom koji je treštao. Možda malo
kupovati online cipele. Ali moj cijeli život se okrenuo dok sam pregledavala
poštu. Srce mi je stalo, i panika mi zakotrlja želudac. Drhtavim rukama
podigla sam očevo posljednje izdanje USA Boxing magazina. Na prednjoj
stranici je bila slika Tilla i Quarryja kako stoje leđa o leđa. Iskinula bih je van
i dodala u svoj spomenar – hm, da sam ga imala. Ali naslov me zaustavio u
mom naumu.

Saznajte kako odnedavno gluhi Quarry Page planira ne samo slijediti stope
svog brata, nego i nadmašiti vladavinu Prigušivača u ringu.

„Mama!“ viknula sam spustivši magazin i jureći iz sobe van. „On je

gluh?“ optužila sam je kad sam je zatekla kako sjedi u uredu vjerojatno
radeći nešto za tatinu tvrtku za osiguranje.
Oči su joj se podigle do mojih, a napeti osmijeh joj se formira na usnama.
„Pa –“
„Zašto mi nisi rekla?“
„Nisam znala da ćeš biti zainteresirana za vijesti o Quarryju.“
„Jesi li ti luda? Gluh je! Naravno da sam zainteresirana!“
„Jesam pomalo luda, ali si isto i ti ako misliš da ćeš tako nastaviti vikati
na mene.“ Nonšalantno je prebacila svoju dugu, plavu kosu unazad i
odgurnula se od stola. „Dobro, dakle zainteresirana si. Što sad?“
„Kako to misliš? Što sad?“ zurila sam u nju u nevjerici.
„Želiš li da ti ispričam što se događa s Quarryjem posljednje tri godine,
ili ga želiš sama pitati? Kladim se da bi nešto potpisao što bi mogla dodati u
taj hram koji držiš skrivenim pod svojim krevetom.“ Odsutno je zagladila
svoju pripijenu haljinu za koju sam odmah odlučila da ću naručiti u svojoj
veličini.
„Samo mi reci,“ gunđala sam.
„Pa, sluh mu se značajno pogoršao prije –“
Nije uspjela niti izbaciti sve riječi iz svojih usta prije nego mi se stomak
okrenuo. Nisam mogla si zamisliti kako se Q s time nosi. On nije više bio

39
dječak – to je bilo vidljivo. Ali bila sam svjedokom iz prve ruke koliko je bio
shrvan kad je Till izgubio sluh. Sad, to je bila budućnost i on je bio taj koji se
prilagođavao na novi život – u tišini. Samo ta pomisao me užasavala.
„Želim ići u Indy,“ izlanem.
Njezin samodopadni osmjeh naraste. „Bilo je i vrijeme. Reći ću tvom ocu
da moram raspraviti neke stvari s Ericom.“
„Molim? Tatu neće biti briga ako mi –“
„Pakuj svoju torbu Liv. Ne želimo prekasno krenuti na put.“ Prolepršala
je pored mene ostavivši me samu u tihoj sobi.
Ali nisam radi toga počela šiziti. Što je dovraga ona radila?
Kasnije Q,
Kasnije Rocky.
Kasnije je to postalo službeno.
Morala sam biti tamo. Ako ne radi njega, onda radi sebe.
Bilo je vrijeme da prebolim prošlost.
Sranje.

Tri sata kasnije, stajala sam na ulazu u On The Ropes, promatrajući

Quarryja bez majice kako uništava boksačku vreću. Bilo je kasno te je
dvorana uglavnom bila prazna, ali čak i da je bila puna, ne bih ga mogla
promašiti.
Po slikama sam znala da se promijenio, ali Bože, promijenio se. Još nije
imao sedamnaest, ali bio je preko metar osamdeset visok, a dvije crne
tetovaže krasile su trapeziuse u podnožju njegovog vrata. Kosa mu je
vjerojatno bila iste dužine kao i posljednji put kad sam ga vidjela. Međutim,
više mu nije visjela preko očiju. Prednji dio je bio zalizan unazad,
najvjerojatnije radi kombinacije gela za kosu i znoja, a ispod je bila kratko
obrijana. Nijedna vlas nije se micala s mjesta dok je ritmično udarao u vreću
koja se ljuljala mijenjajući ruke svakim udarcem. Sjaj znoja je ukazivao da se
bavio time već neko vrijeme, ali ruke su mu ostale mirne, nisu usporavale
nikad. Usta su mi se osušila dok su mi oči lutale preko njegovog snažnog
tijela – svaki centimetar je bio pun mišića.
Quarry je bio muškarac. I to jedan prekrasan.

40
 Zurila sam krajnje predugo prije nego sam se sjetila zašto sam uopće bila
tu.
Misliti će da sam luda što sam se pojavila ovdje nakon svih tih godina.
Ali, ako je postojao ikad itko tko bi razumio zašto sam morala biti tu, to
je bio on.
Pojurivši naprijed, zaletjela sam se u njegova leđa i omotala ruke oko
njegovog struka, zakopavši lice među njegove leđne lopatice.
Ruke mu se zaustave usred pokreta, ali njegovo mišićavo tijelo odmah se
opustilo. Srce mu je kucalo ritmom koji je bio jednak mom vlastitom. Iako je
njegov bio vjerojatno od napora njegovog vježbanja. Nisam mogla podnijeti
ideju da je možda isto bio uzbuđen što mene vidi. Bila sam tu da bih umirila
svoje vlastite strahove. Ne radi njega. Pa, ne baš u potpunosti.
„Hej Rocky,“ rekao je dubokim baritonom bez da se uopće okrenuo.
Ostajući čvrsto uz njegova leđa, podigla sam ruke ispred njega i pokazala
znakovnim jezikom, Hej Q.
„Pitao sam se hoćeš li se pojaviti.“
Nastavila sam nespretno pokazivati znakovni jezik svojim rukama ispred
njega, upotrijebivši njegovo tijelo da pokažem neke od gesti. Upravo sam čula.
Žao mi je. Jesi li dobro? Kako si?
Ramena su mu se tresla dok se smijao. „Dobro sam. Vidim da si održala
svoj dio dogovora i naučila znakovni jezik.“ Glas mu je bio dubok, ali
nečitljiv. „S moje strane na neki način sam iznevjerio. Oprosti.“
Da se nisi usudio ispričavati. Nisi iznevjerio ništa. Ovo je bilo –
Nježno je odgurnuo moju ruku dolje rukavicom kako bi me prekinuo.
„Možeš govoriti Liv.“ Odmaknuvši se unazad, okrenuo se licem prema
meni. Prije nego se uopće zaustavio oči su mu gorjele dok me je upijao po
prvi put u više od tri godine. Nije on bio jedini koji je odrastao – odrasla sam
isto tako i ja. „Isuse,“ izdahnuo je spustivši svoj pogled na pod nakon što je
se zadržao na mojim sisama sekundu previše.
Navikla sam se na pozornost. Kad sam imala četrnaest, prešla sam s A na
D košarice. Više nisam izgledala kao mala curica ni u kojem pogledu. Iako
nisam bila najpopularnija cura u školi, nije baš da je nedostajalo dečki koji
su me pozivali van. Postojao je, u svakom slučaju, nedostatak moje
zainteresiranosti – činjenica koja je uzbuđivala moje roditelje. Ali samo s
jednim pogledom, iznenada sam postala zainteresirana jako jako za jednog
dečka posebno.

41
 Srećom, um mi je još uvijek fokusiran na razlog našeg malog ponovnog
susreta. Pucnuvši prstima ispred njegovog vidnog polja, privukla sam mu
pozornost nazad na svoje ruke.
Kako se nosiš sa svime time?
„Prestani sa znakovnim jezikom i pričaj.“
Zbunjeno sam nagnula glavu u stranu i onda još jednom počela
pokazivati. On prasne u smijeh. „Liv, mogu te čuti. Samo govori,“
„Molim?!“ Vrisnula sam.
S rukom u rukavici je potapšao po svom uhu. „Slušna pomagala.“
„Molim?!“ ponovim.
Usne mu se rašire u ogroman osmijeh koji je rastao još više kad su mi se
oči zalijepile za njega.
„Isuse,“ ponovila sam i odvratim pogled.
„Čuo sam to.“
„Mol… kako?“
„Sranje Liv, jesi li ti oglušila? Rekao sam… slušna pomagala.“ Nakon što
je zataknuo rukavicu pod svoju ruku, skinuo ju je i ponovio proces s druge
strane.
Zurila sam u njega. „O moj Bože? Jesi li lagao za magazin? Pisalo je da si
oglušio! Ovo je stvarno sjebano.“
Nasmijao se glasno dok je prolazio rukom kroz svoju kosu. Trbušni mišići
su mu se slasno naprezali – nije da sam primijetila ili takvo što.
„Nisam lagao. Ali vjerojatno bih da sam znao da će te vratiti nazad iz
pećine u kojoj si se skrivala.“ Nacerio se. Stvarnim, od kojeg ti slina ide na
usta, muževnim smiješkom. Bio je žestok – i predivan.
Za boksačkog šampiona, njegovi refleksi su stvarno bili spori. Osim toga,
kad sam ga udarila, udarac je sletio ravno na njegovo rame.
„Nisam se vratila!“
Taj prokleti smiješak se preobrazio u cerek do megavata dok je trljao
mjesto na kojem sam se nadala da će ostati modrica. „Ona se vratila.“
„Nisam se vratila! Ali reci mi zašto je magazin izvijestio da si oglušio
kada–“
Prekrižio je svoje ogromne ruke preko svojih grudi promatrajući me
zabavljeno. „Kada što?“
„Možeš čuti.“
„Mogu.“ Savio se u struku i nagnuo bliže. „Kad nosim slušne aparatiće.“

42
 Izbacim ruke u stranu. „To onda nije gluho!“
Nagnuo je glavu u stranu. „Nisam znao da si dobila medicinsku licencu
tijekom proteklih par godina.“
Prekrižila sam ruke preko grudi oponašajući njegovu pozu, samo što sam
ja se mrštila umjesto se cerekala. „Dobro je vidjeti da si i dalje lažov.“
Obrve mu polete u zrak. „Lažov? Kako si to točno zaključila?“
Postajala sam sve više i više iznervirana. Većinom jer sam željela biti
iznervirana, ali nisam uspijevala u tome radi svog ogromnog olakšanja da i
dalje može čuti. Ali isto tako jer svakom riječi koju je izgovarao, shvaćala
sam koliko mnogo mi je nedostajao tijekom godina. Na nesreću, isto tako
nisam mogla zaboraviti koliko me je povrijedio.
A onda, samo kao da je netko upalio prekidač, iznenada sam mogla preći
preko ljutnje i žudnje. Zamijenila sam to bijesom – iracionalnim,
mladenačkim, pravim kučkastim bijesom. Nisam bila iznad toga da udarim
nisko ispod pojasa.
Oponašajući njegov duboki glas, rekla sam, „Ne mogu te zaštiti Liv. Ja
sam promašaj Liv. Hej, dopusti mi da se zabavim malo time što ću prestrašiti
govno u tebi Rocky.“ Ispljunula sam njegov nadimak za mene kao kletvu.
Spustivši glas i zakoračivši prema njemu, ubola sam ga u grudi svojim
prstom. „Da, Quarry. Ti si lažov. Isto tako si i kukavica. I mrzim te radi toga.
I mrzim sebe jer, iako sam znala sve to… svejedno si mi nedostajao.“
Samodopadni smiješak je nestao s njegovog zgodnog lica, ali nisam se
radi toga osjećala nimalo bolje. Kajanje koje je ostalo nakon toga je bilo
zapanjujuće.
Nisam plakala, ali dok sam zurila u njegove proklete oči boje lješnjaka,
svejedno sam obrisala lice jer sam bila uvjerena da su suze bile na svom putu.
Željela sam se vratiti na još jedan verbalni ubod, samo da bih ga
povrijedila, ali glas mi je pukao. Nisam mogla to napraviti. Bez obzira koliko
sam bila ljuta.
„Nisam uopće trebala doći tu. Drago mi je da vidim kako nisi oglušio,“
dobacila sam preko ramena dok sam odlazila prema vratima dvorane.
Nisam napravila niti dva koraka prije nego se njegova ruka zavukla oko
mog struka i privukla me nazad na njegove grudi. Nisam mu se opirala.
Definitivno je bio dva puta veći od mene stoga nije bilo nikakve niti koristi
od toga. Ali, iskreno, jednostavno mi se sviđalo kako sam se osjećala u
njegovim rukama.

43
 „U pravu si,“ rekao je kroz zube. „Bio sam kukavica. Isto tako sam bio
trinaestogodišnji dječak koji nije imao pojma kako se nositi s činjenicom da
žena koju sam smatrao svojom majkom je bila oteta, a moj brat je bio
paraliziran. Bio sam sjeban Liv. Kriste, još uvijek sam sjeban. Trinaest,
sedamnaest, osamdeset. To sranje je dovoljno da sjebe bilo čiju glavu bez
obzira na godine.“
„To nije isprika!“
„Vidim da nisi pročitala moja pisma.“
„Vidim da si moron,“ uzvratim. Nije imalo puno smisla baš, ali on dok je
tako blizu, to je bilo sve što sam mogla smisliti.
„Ispričao sam se milion puta u tim pismima.“
„Nisam željela onda tvoju ispriku.“
„Ali želiš je sada?“
„Da! Mislim… ne.“ Duboko sam udahnula i pokušavala zadržati neki
privid pribranosti. Nisam bila tu kako bih se pomirila sa svojim najboljim
prijateljem.
Što se mene tiče, takvi nisu postojali.
Samo sam sebično pokušavala ugušiti vlastitu tjeskobu. „Gle, nisam
došla tu kako bih ponovila ovo. Desilo se. Jednostavno sam došla jer sam
mislila da si gluh.“
„Jesam gluh.“
„O moj Bože! Prestani lagati! Ako si me upravo čuo da sam to rekla, nisi
gluh!“
Cijelo tijelo mu se ukočilo iza mene, a ruka mu se savila oko mog
stomaka. „Možeš na mene baciti kakvu god jebenu uvredu želiš, i ja ću ih
sve rado prihvatiti od tebe. Seronja sam jer sam te zaključao u onaj ormar.
Budala sam koja ti je poslala milion prokletih pisama s namjerom da se
ispriča. Isto tako sam idiot koji je otišao čak toliko daleko da je ispričao tvom
tati što se dogodilo nadajući se nekoj vrsti pomoći pri dostavi tih istih
prokletih pisama.“
E to je bilo iznenađenje. Isto tako je objasnilo zašto je moja mama lagala
o našem malom izletu.
„Rekao si mom tati?“
„Da. I vjeruj mi – nije moja najpametnija odluka. Bio. Je. Bijesan.“
Hihot mi pobjegne kad sam pokušala zamisliti kako je taj razgovor tekao.

44
 „Ono što nisam je lažljivac. To sranje neću slušati čak niti od tebe Rocky.
Da, mogu sad čuti, ali ako skinem ova slušna pomagala, ne mogu razumjeti
niti jednu prokletu riječ koju si rekla. I dalje mogu čuti buku, ali sam
beskoristan kad su u pitanju riječi. Prije pet tjedana su one nestale. I doktori
predviđaju da će i buka uskoro nestati.“
„Oh.“ Obrazi mi se zacrvene od sramote.
„Da. Oh.“ Ruka mu se spusti dok je pravio korak ispred mene, stisnuvši
u šake svoje omotane ruke na bokovima. „Imala si tri sata vožnje do tu.
Mislio sam da si barem pročitala članak.“
Hmm. Trebala sam pročitati članak.
„Bila sam zabrinuta,“ odbrusim zadržavši njegov pogled.
Izvio je obrvu. „Nisi pitala svoje roditelje prije nego si se dovezla skroz
tu?“
Prokletstvo. Stvarno sam trebala dopustiti mami da dovrši.
„Bila sam zabrinuta,“ ponovim suzivši pogled.
To je izazvalo samo to da mu se jedna strana usta podigne gore. „Točno.
Pa, drago mi je. I ja sam isto tako jebeno puno propustio. Ozbiljno trebam
kardio trening. Nisam trčao kaznene krugove godinama.“ Ubo me prstom u
bok.
Neka sam prokleta ako se isto nije sjećao točno pravog mjesta na koje
treba ubosti. „Prestani!“ Smijala sam se protiv svoje volje udarivši ga po ruci.
Kad sam uzvratila pogled, Quarry me promatrao ozbiljnim izrazom lica.
„Tako mi je jebeno žao Liv.“
„Da,“ ponovim postajući očarana svojim cipelama.
Bilo je lakše biti ljuta nego istinski se pozabaviti njegovom isprikom. Iako,
nedostajao mi je. Jedino mu nisam vjerovala.
„Jesmo li dobri?“ upitao je.
Ja isto tako nisam bila lažljivica. Stoga, koliko god bih voljela mu
popustiti, nisam mogla. Umjesto toga, odgovorim, „Ne znam Q.“
Izvio je usne u grimasu. „Dobro, jesmo li donekle dobri?“
„Što kažeš na ovo – idemo na bolje.“
Oči mu zasjaju nadom. „Prihvaćam to.“ Široko se nasmiješio, a moja usta
su bila bespomoćna u tome da ne slijede njegov primjer. „Koliko dugo
ostaješ u gradu?“
Slegla sam ramenima. „Uh… vjerojatno samo večeras.“

45
 „Hej, Flint će me pokupiti za par minuta. Trebali bi se naći s Tillom i
Elizom na večeri. Misliš li da će ti mama dopustiti da ideš s nama?“
„Ona me vozila bez pogovora tri sata da te vidim Q. Poprilično sam
uvjerena da neće imati problema s tim da večeram s Page obitelji.“
„Super. Čekaj da vidiš kombi koji Flint vozi. Stvarno ima onaj svodnički
'Hej curice, želiš bombon?' štih.“
„Dakle ono što govoriš jest da bih trebala vrišteći iskočiti iz kombija
tražeći pomoć kad dođemo do restorana?“
Oči mu se razrogače od uzbuđenja prije nego me je privukao u zagrljaj.
„Tako mi je jebeno drago da si se vratila. Mislim da bih trebao krenuti i trčati
unaprijed, nekih dvadesetak kilometara da nakupim pokoji krug unaprijed.“
Bila sam sleđena.
Quarry Page me grlio. Bez majice.
Prsa na prsa.
Iznenada smo postajali više nego donekle dobri. Zapravo, s njegovim
čvrstim tijelom prislonjenim na mene, postajala sam vrelija.
Nelagodno sam se nasmijala. „Vjerojatno nije loša zamisao.“ Niti skočiti
pod hladan tuš Liv.
Pustivši me, odmaknuo se korak unazad s ustima izvijenima u epski
osmijeh. Nikad do sad nisam znala da je postojalo nešto tako lijepo. Srce mi
je divljalo, a ja sam se zatekla kako ne mogu skloniti pogled. Tako je bilo sve
dok nisam shvatila da nije usmjeren u mene.
Bok, pokazao je znakovnim jezikom s pogledom uperenim preko mog
ramena. Ovo je bilo treći put da mi je Quarry Page slomio srce.
Ovaj put, zapravo nije ništa napravio, ali svejedno je podjednako
razoreno.
Pogledavši iza sebe, ugledala sam djevojku s Pixie frizurom i žarkom
prugom roza boje koja je prolazila preko roza šiški. Bila je lijepa – to se nije
moglo poreći. Ali, unatoč njezinim poderanim uskim trapericama, pripijenoj
vintage majici i paru Chuck Taylor patika, ne bih je smatrala ikakvom
konkurencijom. Tipovi kojima su se sviđale cure kao ona nije im se sviđao
moj stil s haljinama i potpeticama.
Što je bilo upravo to zašto mi se srce slomilo.
Kad je pokazala znakovnim jezikom Tko je jebeno ona? Shvatila sam da je
ona bila tip cure koja bi se Quarryju sviđala.
Pogledavši nazad u Q-a, uhvatim ga kako pokazuje, Ohladi.

46
 Glava mi se okretala tamo vamo dok su njih dvoje nastavljali razgovarati
kao da sam bila nevidljiva – dio mene je priželjkivao da jesam.
Ne dok mi ne kažeš zašto sam upravo ušla unutra i zatekla te kako jebeš na suho
neku ušminkanu kuju.
Očito je i ona primijetila koliko smo različite.
Ona nije kuja, i grlili smo se. Teško da je to jebanje na suho, uzvratio je skroz
imun na njezin mrtvački pogled.
Nisam bila sigurna je li znakovni jezik bio radi nje ili njega stoga sam
odlučila pokazivati i govoriti kad sam stala ispred nje. „Bok. Ja sam Liv.“
Ispružila sam ruku, ali njezine oči su ostale prilijepljene za Q-a.“ „Možda
bih trebala otići,“ rekla sam na glas Quarryju.
Ignorirao me je.
„Mia, ovo je moja stara prijateljica, Rocky. Rock, ovo je moja ludo ljubomorna,
pa… zapravo samo luda općenito djevojka, Mia.“ Nasmiješio se zaštitnički. Bez
da je pričao, pokazao je znakovnim jezikom, Hajde. Sad ćeš se riješiti tog stava
i doći tu i poljubiti me?
Njezina pozornost se konačno prebaci na mene. prelazeći svojim
pogledom po meni, pokaže znakovnim jezikom, Mislila sam da vas dvoje više
niste prijatelji.
Znala je za mene. Zanimljivo.
Quarry odšeta u njezinom smjeru privukavši je pored sebe i poljubi je u
vrh glave. „Pa, sad, jesmo. Ona isto ide s nama na večeru, stoga budi pristojna.“
Iznenada, na tu večeru sam željela ići isto koliko sam željela platiti punu
cijenu za Louboutinke za koje sam štedjela.
„Znaš, možda bih trebali prebaciti za drugi put. Mrzila bih se da mama
mora večerati sama. Ona me upravo dovezla tu i sve to.“
„Sereš. Ona će biti s Ericom. Ideš,“ Quarry je rekao. „I morati ćeš pokazivati
znakovnim jezikom jer Mia je stvarno gluha. Ne lažno kao ja.“ Namignuo je.
Potom se nagnuo dolje i uhvatio joj usta u poljubac, čula sam stvarno
pucketanje krhotina svog srca koje je pregaženo.
Iako nisam bila sigurna zašto. Prošle su godine od kad smo vidjeli jedno
drugo, a čak i onda, bili smo samo najbolji prijatelji. Mogla sam se sjetiti samo
jednog razloga za žarku bol koja me obuzimala kad su njegove usne
dotaknule njezine.
To je bio Quarry.

47
 ŠESTO POGLAVLJE

TE VEČERI VEČERA JE BILA… ČUDNA.

Izvadi-si-oči-žlicom, zakuni-se-da-nećeš-to-nikad-više-napraviti-dok-si-
živa, guraj-finu-hranu-po-tanjuru-dok-zuriš-u-sat-na-svom-telefonu čudna.
Bilo je sjajno vidjeti Tilla i Elizu ponovno. S njima je bila njihova kćer
Blakely, a Eliza je upravo saznala da beba koju je nosila je bila dječak – odatle
razlog za slavljeničku obiteljsku večeru.
Bilo je isto sjajno vidjeti Flinta ponovno. Nije bio u invalidskim kolicima,
ali trebale su mu štake da bi se kretao uokolo. Ostao je tih i mrzovoljan
većinu vremena tijekom obroka – samo je razgovarao s Tillom i povremeno
pokazujući znakovnim jezikom vrijeđao Miju. Stalno bi se cerio, a ona se
držala svojih vlastitih bezobraznih odgovora, stoga sam zaključila da je to
samo bio dio njihove dinamike.
Između svega ovoga, čavrljala sam s Quarryjem dok je Mija zurila u
mene. nije čak niti pokušavala sakriti svoj prijezir, a Quarryjeva jedina
svjesnost toga je bila to što mi se zakleo da će ona preći preko toga. Nisam
bila sigurna jesam li mu vjerovala. Ali, budući da sam bila slučajni gost na
njihovoj obiteljskoj večeri, ostala sam tiha i pokušavala ne učiniti svima
ostalima to čudnim onoliko koliko je to bilo za mene.
Nakon što su me svi zagrlili – osim Mije – moja mama je stigla po mene.
Iako je Quarry inzistirao da razmijenimo telefonske brojeve za večerom,
nisam imala nikakve namjere upotrijebiti njegov. Nisam imala niti priliku
preklinjati tatu da mi dopusti promijeniti broj prije nego mi se telefon oglasio
s broja koji nisam prepoznala.
Izgledalo je kao da je Quarry dijelio više od sline s Mijom. Ona mi je
poslala poruku da vidi kada se vraćam nazad u Indy.
Onda mi je poslala sutradan poruku da pita hoću li biti na Quarryjevoj
idućoj borbi.

48
 Znala sam da joj nije bilo iskreno stalo do toga da me ponovno vidi. Samo
je htjela znati kada ću biti u Quarryjevoj blizini. A tada se ona može pobrinuti
da je njezino dupe parkirano pored njega.
Poslala mi je ponovno poruku slijedeći dan da sazna zašto nisam
odgovarala.
Potom mi je Quarry poslao poruku da se uvjeri jesam li dobro jer nisam
odgovarala na Mijine poruke.
Upucajte me.
Konačno sam odgovorila nadajući se da će me jednostavno ostaviti na
miru. Iako je to imalo potpuno suprotan učinak. Ta jedna poruka je otvorila
neku vrstu magičnih vrata alternativne dimenzije. Mija mi je počela slati
poruke cijelo vrijeme. Većina ih nije imala nikakve veze s Quarryjem. Isprva
je bilo čudno, i ignorirala sam podjednak broj poruka kao i onih na koje sam
odgovorila, ali Bože, ta cura je bila uporna.
Isto tako je bila poprilično zabavna.
Prije nego sam znala, ja sam slala poruke njoj. Nakon što se zlobnost
istopila, bilo je lako uvidjeti zašto je Quarry toliko bio lud za Mijom.
Bila je urnebesna.
I borbena.
I nevjerojatno duhovita.
Nije bila umišljena, ali svejedno je voljela cipele (ravnih peta), manikure
(dizajn s lubanjama) i šminkanje (njezin izbor boja: neonska).
Bile smo dovoljno različite da stvari ostanu zanimljive, ali slične dovoljno
da nikad nam ne nestane tema za razgovor.
Nije prošlo dugo prije nego sam se i ja isto zaljubila u Miju March. Slale
smo si poruke svaki dan i eventualno krenule s video pozivima većinom
navečer. Počela sam odlaziti u Indy provoditi vikende s njom, tijekom kojih
bi ona većinom napustila Quarryja i jele smo nezdravu hranu i smijale se sve
do ponoći. Njezini roditelji su joj čak dopustili da se poveze s mojim tatom
u Chicago tako da me isto može posjećivati.
Definitivno, dosta sam viđala Quarryja, ali više nije bilo čudno. On i Mija
su bili dobri jedno za drugo. Osim toga, upoznala sam fantastičnu djevojku
s kojom sam se stvarno povezala i vratila Quarryja nazad. Meni je to bilo
dovoljno.
Nas troje smo bili prava definicija najboljih prijatelja. Oni su čuvali moja
leđa, a ja njihova. Bez obzira na sve. Nismo imali tajni jedni pred drugima.

49
Pa, to nije bila istina. Ja sam još uvijek odmjeravala Quarryjevo dupe svaki
put kad bi izlazio iz prostorije, ali to je bila jedna tajna koju ću odnijeti u
grob.
Jedne večeri, dok smo zajedno pili pakiranje od dvanaest piva koje je
Quarry kupio svojom lažnom osobnom iskaznicom, ispričala sam im
nekoliko sjećanja koja sam imala na svoju mamu, uključujući i noć kad je
umrla. Mia je nama ispričala koliko se bojala kad je izgubila svoj sluh radi
raka mozga kao dijete. A Quarry nam je ispričao koliko je bio sjeban tih prvih
par mjeseci nakon što je Flint ostao paraliziran. Mia i ja smo završile na kraju
plačući a Quarry je završio psovanjem radi toga kako se mora prestati družiti
s nama curama prije nego dobije mjesečnicu. To je bilo izrečeno samo
nekoliko sekundi prije nego je prebacio svoje ruke oko naših ramena i
privukao nas u bolni grupni zagrljaj.
Da. Ono što sam imala s njih dvoje mi je bilo više nego dovoljno. Ili sam
tako lagala sama sebi. Svakodnevno.
Mia i ja smo provodile dosta vremena na Quarryjevim borbama. Njegova
već uspješna boksačka karijera je tokom godina rasla do nove razine. Nije
postojao protivnik amater kojeg nije uništio u ringu. Quarry 'Kamena šaka'
Page opravdao je svoje ime time što je većina njegovih pobjeda ostvarena
nokautom. Mia i ja, zajedno s Elizom i eventualno Flintovom djevojkom Ash,
smo bile u prvom redu na svakoj borbi. Nas četvero bi pojurilo u ring svaki
put kad bi njegova rukavica bila podignuta u zrak.
Boksački svijet je zadržavajući dah čekao Quarryjev prelazak u
profesionalce. Mediji su ga pratili sve pomnije svakom godinom koja je
prolazila. Ali unatoč uzbuđenosti boksačke zajednice, Till i Slate su odbijali
dopustiti mu prijelaz u profesionalni boks kad je napunio osamnaest.
Nije bio spreman, to je bilo ono što su nam govorili.
Je li bio spreman ili ne, nisam imala pojma, ali zasigurno sam znala da je
bio ljut.
Kada je Flint, Quarryjev agent, objavio medijima, mislila sam da će
nastati pobuna, i na TV ekranima i nasred Tillovog dnevnog boravka.
Quarry je eksplodirao, a Till mu je brzo rekao da odjebe van ako se želi
ponašati kao šupak pod njegovim krovom. Mia i ja smo se iskrale na stražnja
vrata dok se to odigravalo. Voljela sam obitelj Page, ali Bože, kako su se ta
braća tukla. A Quarry kao Quarry, bio je najčešće usred svega toga.

50
 Quarry se zapravo odselio tjedan nakon toga, ali ne radi loših odnosa.
Till se složio pomoći Q da nađe svoj vlastiti stan budući da je imao
osamnaest, ali ne ide na koledž niti je kretao s karijerom oko koje je bio toliko
strastven. Till mu je isto poklonio petsto dolara za rođendan da može
napraviti ogromnu tetovažu na leđima koju je planirao otkad je imao
četrnaest. Uzbuđenje radi te dvije stvari je bilo dovoljno da mu to bude
manje nelagodno.
Mia je provodila dobar komad vremena u Quarryjevom stanu. Meni, s
druge pak strane, nije uopće bilo dozvoljeno da budem tamo. Tata je prešao
preko problema koje je imao s Quarryjem u isto vrijeme kad i ja. Znao je da
smo bili samo prijatelji, ali nije odobravao da njegova kćer srednjoškolka visi
u muškom stanu. Iako nikad ništa nije rekao za Flintovu kuću. Stoga,
vikendima kad sam bila u gradu, svi smo išli tamo. To je funkcioniralo jer
smo svi voljeli Ash i ona je nekako uspjela učiniti mrzovoljnog Flinta
zabavnim.
Kad je došlo vrijeme da ja odem na koledž, odabir škole i smjera je bio
jednostavan. Mojih najboljih dvoje prijatelja je bilo gluho i živjelo u
Indianapolisu. Nisam odgađala upisati se na lokalno sveučilište tamo i
proglasiti Američki znakovni jezik svojim glavnim predmetom. Odabrati
cimericu je bilo isto tako lako. Mia i ja smo uzele stan odmah pored koledža,
na samo deset minuta od Quarryja.
Bez udaljenosti koja bi nas dijelila, Mia, Quarry i ja smo bili nerazdvojni.
Živjeli smo san svih studenata na koledžu.
Što je samo učinilo Mijinu prevaru toliko više nepodnošljivom. Kad je
imala devetnaest godina, shvatila sam da snovi ne postoje.
Naši sretni životi nisu bili ništa više do nježne melodije koja te uljuljka u
noćnu moru.
Mia March je umrla tri tjedna prije svog dvadesetog rođendana. Dijelovi
Quarryja i mene su umirali polako tijekom godina koje će doći.

51
 SEDMO POGLAVLJE

„SKLANJAJ SE!“ URLAO SAM GURAJUĆI SE MEĐU kamerama koje su

sve bijesno okidale slike oko mene.
„Samo nastavi hodati,“ Slate je rekao gurajući me u rame prije nego je
naslonio dlan na prsa reportera koji je čekao.
Nisam bio poznat. Dovraga, nikad nisam nogom kročio među užad
profesionalnog boksa. Jedini razlog zašto sam bio na naslovnicama časopisa
su bile moje veze i krvna linija. Ali pretpostavljam da kad ti djevojku stave
na aparate za održavanje života isti dan kad bi trebao objaviti svoj
profesionalni boksački debi, paparaci naprave svoju vlastitu verziju slave.
Proveo sam godine priželjkujući pozornost koju su Slate i Till dobivali.
Međutim, upravo tada, želio sam da mogu gurnuti svakog od ovih šupaka
u ogromnu jamu i zapaliti tu kučku. Dovraga, s obzirom kako sam se osjećao,
možda bih i sam uronio.
Maknuo sam rame iz Slateovog stiska. „Skidaj svoje jebene ruke s mene.“
„Hodaj,“ režao je gurajući me prema mom sportskom autu. Kamere su
nastavile bljeskati.
Nakon što sam povukao čvor, strgao sam kravatu i bacio je na najbližeg
ološa priželjkujući da je umjesto toga bila moja šaka.
„Quarry! Quarry! Quarry!“ reporteri su galamili dok sam stavljao
sunčane naočale na nos kako bih sakrio svoje crvenilom obrubljene oči. „Je
li istina da si bio protiv toga da se Mia March skine s aparata za održavanje
života?“
Ha! Nisam samo bio protiv toga. Jebeno sam bio bijesan radi toga. I to je
bilo upravo razlog zašto su me ispratili van s njezinog bdijenja. Nisam
mogao sjediti tamo niti minutu duže i promatrati kako njezini usrani roditelji
oplakuju kćer koju su ubili. Oni su izvukli utikač. Oni su donijeli tu odluku.
Borio bih se ostatak svog života da je održim na životu. Ali oni su samo
jebeno odustali, bacili ručnik prije nego je Mia uopće imala priliku dokazati
da je bila jača nego što su svi mislili da jest.

52
 „Bez komentara,“ Slate je graknuo dok su blicevi nastavljali okidati oko
nas.
„Quarry! Koliko dugo si znao za njezin tumor na mozgu?“
Jebenih deset minuta nakon što sam je izgubio. Tu zanimljivost je odnijela
u grob – doslovno. Žuč mi se dizala u grlu.
„Bez komentara!“ Slate još jednom odgurne novinara nam s puta. „Slate.
Je li istina da je Quarryjeva prva borba dogovorena za slijedeći mjesec protiv
Maddena? Što misliš kako će Mijina smrt utjecati na njega u ringu?“
U ringu?
U jebenom ringu?
Sledio sam se dok su trnci bijesa mi se širili kožom.
Duboko diši. Zadrži… oh, zajebi.
Zamahnuvši rukom poslao sam kameru tog seronje u let. Brzo sam
rukom zakrenuo prednji dio njegove majice prisilivši ga na auto.
„U ringu, ti jebeni drkadžijo? Utjecati će na moj cijeli prokleti život!“
Slateova ruka se omota oko mojih ramena dok se očajnički borio da me
odvuče dalje. „Prestani!“
Iako nisam mogao.
Nje nema.
Stisnuo sam svoj stisak ubojito zureći u njegove oči. „Pojavili ste se pred
pogrebnim poduzećem? Koji vrag nije u redu s vama? Nemojte se brinuti
kako će to utjecati na mene u ringu. Više bi trebali biti zabrinuti kako to
upravo jebeno sad utječe na mene.“
„Pusti ga!“ Till naredi pojavivši se pored mene. Nakon što je omotao ruku
oko mog struka, odvukao me.
Flint se ubacio kako bi smirio sukob s kretenskim novinarom.
„Isuse Kriste, Quarry! Smiri se. Samo pogoršavaš sve.“ Till je pokazao
prema zgradi u kojoj je žena koju volim ležala mrtva u lijesu.
O Bože.
Moje oči, sužene od bijesa, pogledavale su po rulji novinara prije nego
sam stupio na ulazne stepenice pogrebnog poduzeća u kojem je bila još veća
gomila Mijinih prijatelja i obitelji te me promatrala kako imam nasilan nervni
slom – ponovno.
„Moram se maknuti odavde,“ mrmljao sam poravnavajući svoju majicu.
„Dobra ideja,“ odgovorio je gurnuvši me prema mom autu. „Ja ću voziti,“
„Ne. Želim biti sam.“

53
 „Ne možeš sad voziti Q.“
„Gledaj me.“
„Ne možeš sad sjesti za volan…“ Nastavio je s nekakvim objašnjavanjem
ali ja sam u potpunosti završio sa slušanjem. Tišina nikad nije zvučala tako
dobro.
Pogledavši u nebo, udahnuo sam tako duboko da su me radi toga pluća
zaboljela. Premda sam odbio izdahnuti.
Nemoj izdahnuti.
Ignorirajući Tillovo prigovaranje, iskopao sam ključeve iz svog džepa i
stavio ih u svoj auto. Jedva uspjevši se provući pored neumoljivih novinara,
krenuo sam prema izlazu.
Ovo se ne događa. Ne Diši.
Pluća su mi bila u plamenu, ali osjećao sam se vraški puno bolje od onoga
što mi se događalo u srcu stoga sam zagrizao usnu i pustio da gore – moleći
se da će me to eventualno obuzeti.
Pogledavši u svoj retrovizor, ugledao sam policiju kako dolazi na
parkiralište, ali nisam radi toga zastao. Dah mi je na brzinu izletio van dok
sam stiskao kočnice onaj tren kad je ona mi ušla u vidno polje.
Liv je stajala nasred ceste zureći u moja štop svjetla.
Njezine ogromne, smeđe oči su bile prazne kao što sam se ja osjećao, a
njezino lice je bilo obojano apsolutnim bolom. Bez da sam sekundu oklijevao,
nagnuo sam se i otvorio suvozačeva vrata kao otvorenu pozivnicu. U
štiklama i kratkoj crnoj haljini, potrčala je naprijed, nije usporila sve dok
njezino dupe nije sjelo na moje kožno sjedalo. Njezina vrata nisu se čak niti
zatvorila prije nego sam ponovno krenuo dalje.
Nakon što je ugasila svoj mobitel ubacila ga je u pretinac za rukavice. Moj
je uslijedio brzo iza toga. Nije postavljala nikakva pitanja dok sam se
uključivao na autocestu u suprotnom smjeru od naša oba stana. Nije željela
ići kući ništa više nego ja.
Naše odredište je bilo nepoznato, i samim time ga je učinilo beskrajno
boljim nego ono s kojeg smo upravo otišli.
Vozio sam.
I vozio.
Onda, kad mi je bilo muka i bio sam umoran od besciljne vožnje, vozio
sam još dalje.

54
 Izuzev toga što je Liv upalila radio kad je sunce zašlo, sjedili smo u
apsolutnoj tišini tijekom više od četiri sata.
Sami, a opet skupa.
Konačno, oko deset navečer, s praznim rezervoarom goriva i pospanim
očima, uvukao sam se na parkirališno mjesto ispred stana koji su Liv i Mija
dijelile. Liv nije odgađala otvoriti vrata, ali to je jedini trud koji je uložila u
izlazak van.
Spustivši glavu na naslon sjedala šapnula je prema vjetrobranskom
staklu, „Njezini roditelji su mi rekli da je ostavila pisma za nas. Možemo ih
pokupiti kad god budemo spremni.“
„Ne želim jebeno pismo. Lagala je. Njoj je žao. Shvaćam. Nema se što
drugo reći.“
„Možda će ipak objasniti neke stvari. Možda pomogne.“
Moj ljutiti pogled skoči prema njoj, ali ona je i dalje zurila kroz prozor.
„Hoće li je to vratit nazad?“ Upitao sam. „Neće? Onda mi ne treba prokleto
pismo. Zajebi to. Jebeš i njezine roditelje isto. Ne želim kurca od njih.“
„Nisu je oni ubili Quarry.“
„Kako to možeš reći?“
Njezin pogled konačno se susretne s mojim. „To je bilo ono što je Mia
htjela. Ona je potpisala naredbu O neoživljavanju, nisu oni.“
„Koji kurac radiš tu? Molim te, Bože, reci mi da nisi stvarno stala na
njihovu stranu? Jer, ako se dobro sjećam, oboje smo ih preklinjali da ne
odustanu od nje. Njih je bolio kurac za bilo koga. Liv, nisu čak niti tražili
drugo mišljenje.“
„Ne stajem na ničiju stranu osim Mijinu. Ona je donijela odluku. Moramo
je poštovati.“ Njezin izraz lica je bio bez emocija, iako joj je glas drhtao.
„Poštovati ga? Jebeš njezin usrani odabir. Trebala je dovoljno poštovati
mene da mi dopusti da se i mene nešto pita.“
Nasmijala se bez imalo zabavljenosti. „Ti je nikad ne bi pustio Q.“
Udario sam donjim dijelom dlana o upravljač. „Prokleto si u pravu da ne
bih!“
„Imala je tumor mozga. Dogodilo bi se na ovaj ili onaj način. Ona je to
znala. I donijela je odluku. Ne možemo se ljutiti radi toga.“
„Jebeno se gubi van iz mog auta.“
„Ne. Slušaj me –“

55
 „Početi ću slušati onog trenutka kad prestaneš izbacivati sranje koje su ti
njezini roditelji danas gurnuli u grlo.“
Po prvi put danas je povisila glas. „To je istina!“
„To je sranje! Sve to. Kako bih trebao poštovati činjenicu da mi je lagala
šest mjeseci? Šest jebenih mjeseci koje sam mogao upotrijebiti da se
pripremim za ovo.“
„O moj Bože Quarry!“ viknula je uzrujano. „Stvarno misliš da bi šest
mjeseci te ikad moglo pripremiti za ovo? Mogla sam znati od dana kad sam
je upoznala i svejedno ne bih bila spremna izgubiti je.“
„Mogao sam pokušati! Mogao sam provesti to vrijeme posvećen tome da
budem s njom umjesto da putujem na borbe. Isuse Kriste Liv, prošli vikend
sam izašao van s dečkima iz dvorane igrati bilijar. Zadnja jebena subota
navečer njezinog života na ovoj Planeti, a ja sam igrao bilijar s hrpom kretena
koje jedva mogu podnijeti. Šest mjeseci je skrivala činjenicu da umire tajnom.
Šest. Jebenih. Mjeseci. U pravu si. Ne bih bio spreman pustiti je da ode, ali
bih barem mogao shvatiti kako se oprostiti. Umjesto toga, sve što sam dobio
je da stisnem joj ruku i kažem 'Volim te' i potom da me osiguranje isprati van
iz bolnice. Jebi ga!“
„To je bilo jer si se ponašao kao kreten i prijetio njezinoj obitelji! To je bio
tvoj odabir!“
„Izlazi jebeno van iz mog auta. Odmah!“
„I to je isto razlog zašto si izbačen s bdijenja večeras. Saberi se ili ti sutra
neće biti dozvoljeno na pogreb.“
„Ne želim ići na pogreb!“ Vikao sam iz petnih žila radi čega se trznula.
„Ne želim da uopće bude pogreba. Sad, ozbiljan sam. Gubi. Se. jebeno. Van.
Iz. Mog auta.“
Kroz stisnute zube je procijedila, „Znaš što nikad neću razumjeti? To što
tvrdiš da si tako zaljubljen u nju, ali tijekom cijelog ovog razgovora, nisam
čula da si rekao niti jednu jedinu riječ koja nije bila o tebi. Kako to utječe na
tebe. Kako je to povrijedilo tebe. Zadnji put kad sam provjerila, nisi ti taj kojeg
će sutra sahraniti.“
„Volio bih da jesam!“
„Jebi se! Svijet se ne okreće oko Quarryja Pagea!“ Rekavši to iskočila je
van i zalupila vratima.
Nisam čak niti čekao da dođe do pločnika prije nego sam odjurio s
parkirališta.

56
 Jebeš nju.
Tko je jebeno ona da mi govori takva sranja?
Je li zaboravila da je Mia i njoj isto lagala?
Što je s onim koliko je puta preklinjala Mijine roditelje da joj dozvole još
nekoliko dana prije nego je skinu s održavanja na životu? Ne. To mora da je
nekako magično smetnula sa svog prokletog uma.
Ništa od toga nije bilo u vezi mene. Bilo je sve u vezi Mije i apsolutnog
pakla koji je ona odabrala da nas stavi u njega.
Kako se Liv usuđuje ponašati kao da sam ja taj koji je sebičan? Ne daj
Bože da sam želio znati da moja djevojka umire. Ili, još bolje, da sam imao
priliku boriti se da je održim na životu.
Nisam radi toga sebičan. To me čini muškarcem.
Jedva sam uspijevao suspregnuti svoj bijes dok sam okretao auto i kretao
nazad prema njezinom stanu. Imao sam svaku namjeru popeti se tim
stepenicama i reći joj točno ono što sam mislio o sranju koje je prosipala, ali
onog trenutka kad sam parkirao automobil, moj gnjev je nestao.
Liv je bila sklupčana u podnožju stepenica. Ruke su joj bile omotane oko
nogu, lice zakopano među koljena. Dok sam otvarao vrata automobila,
njezini glasni jecaji su sjekli kroz mene.
Nije. Liv nije ništa zaboravila.
Samo je to bolje maskirala od mene.
Nakon što sam dotrčao, podigao sam je s poda i uhvatio u svoje naručje.
„N-ne mogu ući unutra,“ mucala je kroz jecaje. „Ona bi trebala biti tamo.“
„Ššš,“ šaputao sam u njezinu kosu. „Znam.“
„Ne mogu ja ovo. Molim te samo mi reci da će ona biti tu kad se
probudim sutra. Molim te,“ plakala je na mom vratu.
Srce mi se steglo. „Dao bih sve da mogu to omogućiti.“
„Ja… ja… ne mogu ostati u tom stanu bez nje.“
Nije prigovarala dok sam je smještao na prednje sjedalo ili kad sam je
nosio gore do svog stana nakon što smo stigli.
Zapravo nije ništa uopće niti rekla.
Izgubljen u svojoj vlastitoj žalosti, nisam imao previše suosjećanja koje
bih ponudio ikome. Ali ovo je bila Liv.
Prikupio sam ono malo što sam mogao znajući da bi ona učinila isto i za
mene – čak i više zapravo.

57
 Nakon što sam sklonio deku i jastuk sa svog kauča, smjestio sam je na
madrac u svojoj neurednoj rezervnoj sobi koja je služila kao soba za računalo
i dizanje utega. Potom, upotrijebivši svoj laptop, upalio sam jedan od popisa
pjesama koje je Mia napravila, stavio da se ponavlja prije nego sam isključio
da ode u hibernaciju tako da ekran ostane upaljen cijelu noć. Nakon što je
sve to napravljeno, brzo sam otišao van spreman zaključati se u svoju
vlastitu sobu i slomiti se dok sam sam.
Taman kad sam stigao do vrata, dozvala je moje ime kako bi mi privukla
pozornost. Zamucala je nekoliko puta prije nego je odustala od svog glasa.
Podigavši ruke u zrak, pokazala je znakovnim jezikom, I ja sam isto ljuta na
nju. Stvarno jebeno ljuta. Isto tako ne želim pročitati njezino pismo. Barem ne još.
Ali kunem se da razumijem kako se osjećaš. I ja sam je voljela. Ne možeš zaboraviti
da se oboje tu patimo. Nemaš pravo biti ljut na mene radi načina na koji se nosim s
ovime. I nisam se trebala isto tako ljutiti na tebe. Žao mi je.
Ispreplićući svoje prste stavio sam ih na vrh svoje glave i uzdahnuo.
„Nemoj da ti bude žao. U pravu si. Jebeno sam u neredu upravo sad. Samo
ne znam drugi način na koji bi se nosio sa svime ovime. Pribrati ću se prije
sprovoda sutra. Obećavam, dobro?“
„Dobro,“ zacičala je.
„Naspavaj se malo.“
„Kasnije Q.“
Ugao usana mi se podigne samo djelić centimetra dok sam izlazio van
zatvarajući vrata. „Kasnije Rocky.“

58
 OSMO POGLAVLJE

Godinu dana poslije

LIV SE NIKAD NIJE VRATILA NAZAD U svoj stan. Par dana nakon
sahrane, njezini roditelji su se pojavili kod mene kako bi je pokupili. Skoro
da je sišla s uma kad je njezin tata rekao da više ne smije ostati sa mnom. Liv
nije niti trepnula taj dan radi svog oca. Niti je zalijepila slatki osmijeh i
plakala krokodilskim suzama sve dok ne bi popustio njezinim zahtjevima.
Ne. Te večeri, ispravila je ramena, pogledala ga ravno u uči i pokazala mu
pravu Liv James.
Moju Rocky.
Njezina mama i ja smo promatrali otvorenih usta dok je Liv hrabro se
suprotstavljala i obavijestila Lea kako se useljava kod mene. Mislim da je
Sarah bila u strahu vidjevši Liv da tako razgovara s njim. Međutim, ja sam
bio šokiran jer nikad nismo niti jednom razgovarali o tome da se ona useli.
Iako, dok sam promatrao kako ta luda žena se sukobljava s njezinim još
luđim ocem, nisam se namjeravao naći između toga.
Mogao bih podnijeti društvo.
Dva dana kasnije, Leo i njegova vojska tjelesnih čuvara su uselili sve
Livine stvari u moju gostinjsku sobu. Nakon pokušaja da me zastrašuje veći
dio cijelog popodneva, pri svakom gunđanju bi me povukao u stranu kako
bi mi držao predavanje o tome da pazim na nju i držim svoje ruke i oči za
sebe. Ovo potonje neće biti problem. Međutim, iznevjeriti žene do kojih mi
je stalo činilo se da je bila moja vještina stoga nisam ništa obećao u vezi toga.
Nakon što smo izgubili Miju, Liv i ja smo se još više zbližili. Svi oko nas
su bili pogođeni njezinom smrću, ali nitko zapravo nije shvaćao prazninu
koju je ostavila iza sebe u našim svakodnevnim životima.
Čuo sam za fantomsku bol kad osoba izgubi ud. To je jedini način na koji
sam mogao opisati prvih par mjeseci bez Mije. Probudio bih se svakog jutra
s osmijehom na licu samo da bi ga okrutna stvarnost uništila. Nisam mogao

59
prebrojati koliko puta sam uzeo svoj mobitel da bih joj poslao neku smiješnu
poruku samo da bih ga frknuo na drugi kraj sobe kad bih se sjetio hladne,
okrutne istine. I svaki put kad bi mi rukavica bila podignuta u zrak, oči bi
mi automatski skenirale publiku tražeći Mijino ozareno lice. Bio je to nokaut
udarac kad bi me moj um podsjetio da to više nikad neću iskusiti.
Iako, Liv je uvijek bila tu, ponosno se smiješila iz prvog reda – praznina
u njezinim očima bila je jednaka mojoj.
Unatoč previranjima u mom osobnom životu, moja karijera nije mogla
teći bolje. Prijelaz u profesionalni boks mi je bio lagan. Protivnici su bili veći,
jači i talentiraniji nego ikad prije, ali ja sam u ringu bio vihor. Izvana, bio sam
vrtložna sila na koju se moralo računati, nesposoban usporiti. Ali, iznutra,
bio sam skroz prazan. Kanalizirao sam bijes i iscrpljujuću bol radi gubitka
nje u svaki udarac koji sam zadavao. Uz beskrajnu opskrbu tjeskobe koja me
pogonila, postao sam nezaustavljiv.
Bio sam u ringu, sparirao sa Slateom kad je Liv prošla kroz užad. Panika
mi se stvorila u grudima kad sam ugledao suze kako joj teku niz obraze i
oluju koja joj se spremala u očima.
Spustivši ruke, krenuo sam prema njoj, ali Slateova rukavica me dohvati
po bradi, radi čega sam zateturao unazad na užad.
„Jebi ga!“ izgovorio sam kroz zube prije nego sam ispljunuo štitnik za
zube van i skinuo zaštitu za glavu. Biti očešan od strane bivšeg prvaka u
teškoj kategoriji nije bio mali udarac – sa zaštitom ili bez nje.
U glavi mi se još uvijek vrtjelo dok se on zaustavljao ispred mog lica i
režao riječi koje nisam mogao razaznati bez svojih slušnih aparatića.
Fokusiran na ženu koja je hodala prema meni, nisam se čak niti zamarao
idejom da mu čitam s usana.
Zakolutavši očima, mahnuo sam mu da ode dok je Liv smanjivala
udaljenost između nas.
„Ti!“ Optužujući je uperila prst u mene.
„Ja?“ odgovorio sam skidajući rukavice.
Usta su joj se pomicala milion kilometara u minuti s očito bijesnim
riječima, ali nisam imao pojma što je govorila ili zašto su bile usmjerene na
mene.
„Pokazuj znakovnim jezikom,“ rekao sam prekinuvši ju.
Usred toga podigla je ruke oblikujući riječi čak i dok su njezina usta
nastavljala raditi dalje. „Bilo je o tebi! Samo o jebeno tebi!“

60
 „O čemu dovraga govoriš?“
„Mijino pismo!“
Zrak među nama je iznenada postao otrovan za moja pluća. Oči su mi se
širile dok sam prijeteći pravio korak naprijed. Liv je ostala pri svome, ali
jednim uglom svog oka sam primijetio da se Slate primiče bliže.
„Pročitala si njezino pismo?“
„Da. I boli me kurac što ćeš reći na to. I dalje si ljut. Odlično. Ali probudila sam
se jutros trebajući je više nego ikad prije. Stoga da. Nazvala sam njezinu mamu i
otišla po svoje pismo.“
Rat je divljao u meni. Nisam se uopće htio nimalo jebeno zamarati time
što je Mia napisala kao svoj oproštaj s Liv, ali unatoč mojim najboljim
nastojanjima, umirao sam da saznam što je točno u njemu pisalo.
Riječ do riječi.
Misao do misli.
Svaka pojedina imenica, glagol i pridjev.
Dovraga, bio sam toliko očajan radi mrlja tinti koje je možda njezina
kemijska ostavila za sobom.
Nikad nisam zapravo razmišljao da stvarno odem po svoje pismo kod
njezinih roditelja, dijelom radi toga što sam znao da me mrze radi načina na
koji sam se ponašao kad je umrla.
Drugi dio mene nije želio jer sam proveo proteklu godinu držeći se svoje
ogorčenosti protiv njezinog duha. Ali duboko u sebi, znao sam da je glavni
razlog bio što su te riječi bile jedini preostali komadić Mije koji je ostao. Čim
bih pročitao kakvu god poruku da mi je ostavila, stvarno je više ne bi bilo.
Zauvijek.
U riječima na tim stranicama, ona je bila živa. Samo znati da su postojale
tjeralo me da se probudim svako jutro neznatno manje u agoniji.
Međutim, sudeći prema Livinom licu i ponašanju, nisam siguran da se
ona osjećala isto.
„Što je pisalo u njemu?“ konačno upitam.
Odmahnula je glavom. „Reći ću ti što nije pisalo. Nije pisalo, 'Žao mi je.' Nije
pisalo 'Volim te.' Nije pisalo, 'Ti si bila najbolja prijateljica koju sam ikad imala.'
Nije čak niti pisalo 'Nedostajati ćeš mi.'“ Grudi su joj se tresle dok sam
promatrao tihi jecaj kako je razara. „Jedna rečenica je sve što sam jebeno dobila.
Jedna rečenica od moje najbolje prijateljice na cijelom svijetu. I znaš što? Nije čak
niti bila u vezi mene.“

61
 Nisam trznuo mišićem dok su njezine ljutite šake letjele prema meni,
udarale o moje grudi dok je vrištala. „Bilo je isključivo o tebi!“
Nisu mi trebali moji slušni aparatići niti čak znakovni jezik da znam što
je rekla. Pročitao sam svaku bolnu riječ koju dok ih je prisiljavala preko
svojih usana.
Slate je zakoračio naprijed, omotao je ruku oko njezinog struka i privukao
je u zagrljaj, ali ona se gladno borila pokušavajući se iščupati nazad do mene.
„O tebi! Quarry! O tebi!“
Bio sam ošamućen, promatrao je kako se raspada, nisam mogao obraditi
o čemu je dovraga pričala. Što je bilo u vezi mene? Tek kad ju je borbenost
napustila i kad se objesila u Slateov zagrljaj tad sam se pokrenuo. Napravivši
dva ogromna koraka naprijed, bio sam spreman otrgnuti je iz njegovog
stiska ako budem morao. To je postalo nepotrebno kad je skočila u moje
naručje.
Till mi je privukao pozornost s užadi pokazujući znakovnim jezikom,
Odvedi je u moj ured. Ne treba joj da cijela dvorana ovo promatra.
Kimnuo sam i krenuo kroz otvor koji je on napravio stavši na donje uže.
Liv mi je visjela na rukama dok sam je nosio. Više nije plakala, ali su joj
ruke počele se tresti kao da su joj emocije pokušavale pronaći svoj izlaz van.
Nakon što smo bili u Tillovom uredu, posjeo sam je na stolicu i potom
čučnuo ispred nje. „Reci mi što se događa,“ zahtijevao sam.
„Zašto mi je Mija počela slati poruke nakon što smo se prvi put upoznale?“
govorila je i pokazivala drhtavim rukama.
„Uh… Ne znam.“ Češao sam se po zatiljku glave zbunjeno.
Podigla je svoje tužne oči prema meni. „Nije rekla niti jednu jedinu riječ mi
tijekom večere te večeri kad smo svi izašli van, ali kad smo otišli, nije mi prestala
slati poruke sve dok konačno nisam popustila i odgovorila. Zašto? Očito je mislila
da te jurim. Zašto bi ona htjela biti moja prijateljica? Nikad to nisam shvaćala.“
Nasmijao sam se bez imalo zabavljenosti. „Ne znam zašto je Mija činila
polovicu stvari koje je radila. Bila je luda Liv. Dovraga, prvi put kad sam je
upoznao, došla je do mene i izjavila da je ona moja nova djevojka. Nasmijao
sam se, ali ona je samo tamo stajala smijući se samouvjereno. To je bio moj
prvi dan u privatnoj školi za osobe sa oštećenim sluhom koju me Till natjerao
da pohađam. Nisam čak niti htio biti tamo, a kamoli hodati s nekom curom
kojoj možda je ili možda nije falila koja daska u glavi. Ali bila je toliko jebeno
zabavna i nije popustila sve dok nije bilo po njezinom. Da ne govorim da je

62
naš prvi spoj bio taj petak navečer.“ Slegao sam ramenima. „Ne znam zašto
je htjela biti tvoja prijateljica, ali nisam to dovodio u pitanje jer radi toga se
smiješila i to je značilo da sam te dobio nazad.“
„Nemam puno prijateljica Quarry. Sva ta tračanja i pretvaranje da si netko tko
nisi je naporno. Ne mogu podnijeti dramu u vezi svega toga.“
Upotrijebivši svoje palčeve, obrisao sam crne mrlje od šminke ispod
njezinih očiju. „Znam.“
„Ozbiljna sam.“ Udarila me po rukama. „Ali Mia nije bila takva.“
Progutavši knedlu, pogledala je nazad prema vratima. „Pitala sam je prije par
godina što ju je nagnalo da mi se javi i nije imala pravi odgovor. Izbjegavala je
pitanje rekavši da je jednostavno znala da sam zabavna. Iznenada sam imala taj
bolesni osjećaj da je naše prijateljstvo zasnovano na ničem više osim teorije 'drži
prijatelje blizu, a neprijatelje još bliže'.“
Prasnuo sam u smijeh, ali njezin pogled je ostao prikovan na vrata.
„Isuse Kriste, žene su čudne,“ mrmljao sam prema stropu prije nego sam
vratio pozornost nazad na Liv. „Ti ozbiljno misliš da je ona potrošila protekle
tri godine da ti bude prijateljica radi toga što je bila ljubomorna? Liv, više od
pola vremena si joj se ti više sviđala nego ja! Jednom smo se jako posvađali
jer sam je odveo u lijep restoran za našu godišnjicu, a ona je provela cijelu
večeru šaljući ti poruke o tvojoj maturalnoj haljini. Voljela te!“
I dalje sam se cerio kad su njezine izmučene oči susrele se s mojima.
„Pobrini se za Quarryja.“
„Ha?“
„To je pisalo u pismu. 'Pobrini se za Quarryja.' To je sve.“
Stomak mi se okrene.
Sranje. Sranje. Sranje.
O čemu je dovraga Mia razmišljala? Potom mi se stomak još više okrene.
Što ako je u mom pisalo 'Pobrini se za Liv'?
Proveo sam više od godinu dana opsjednut svim riječima za koje sam se
nadao da je napisala. Samo zato što nisam bio dovoljno muško da ih stvarno
pročitam ne znači da nisam milion puta zamišljao što su te riječi govorile.
Sastavljao sam to pismo u svojoj glavi češće nego sam bio ikad voljan
priznati, ali nikad niti jednom nije bilo u vezi Liv.
Razočaranje mora da je bilo vidljivo na mom licu jer ona je odmah rekla,
„Sigurna sam da je tvoje bolje.“
Ja nisam bio.

63
 Ali iznenada, imao sam svaku namjeru saznati.
Je li Mia bila u stanju biti prijateljica s Liv samo kako bi držala oko na
njoj? Da. Čak je bila dovoljno luda da to izvede. Ali već sam postajao bijesan
ukoliko je to bio slučaj. Ali, ako bih saznao da su njezine posljednje riječi bile
napisane radi ljubomore, jebeno ću izgubiti zdrav razum.
Postojao je samo jedan način da stvarno saznam.
Nakon najbržeg tuširanja na svijetu, stavio sam svoja slušna pomagala i
krenuo u potragu za jedinim preostalim dijelovima Mije March.

Dvadeset minuta kasnije, Liv i ja smo stajali na ulaznom trijemu poznate

dvokatnice od opeke usred predgrađa. Liv je nazvala kad smo napustili
dvoranu i rekla kako je gospođa March djelovala uzbuđeno jer ću konačno
navratiti. Bio sam toliko prokleto nervozan radi toga što ću pronaći u svom
pismu da se nisam čak niti mogao natjerati da brinem o onome što ću reći
Mijinim roditeljima.
Sve se to promijenilo kad je gospođa March otvorila vrata.
Mia je naslijedila od svoje mame duboke, zelene oči, a pogled na njih kako
mi se smiješe uzrokovao je da mi se srce počne grčiti.
„Hej tamo,“ rekla je veselo podižući se na prste kako bi me zagrlila.
To nije bio baš pozdrav koji sam očekivao, ali neću se žaliti.
Gospodin March je stajao iza nje, i čim me njegova žena pustila ispružio
je ruku u mom smjeru.
„Drago mi je da te opet vidim sine.“
„Vas također gospodine.“
„Gledao sam tvoju zadnju borbu na HBO. Trebao bi biti ponosan.“
Nasmiješio se kao da mu nisam prijetio životom zadnji put kad me vidio.
„Hvala vam,“ rekao sam prateći ga u veliki dnevni boravak u kojem sam
proveo bezbrojne noći s Mijom.
Nikad nisam bio toliko zahvalan što mi je nešto odvraćalo misli od tog
pisma sve dok nisam bio u toj prostoriji. Bilo je lako izgubiti se u sjećanjima,
a imao sam i osjećaj da mi ne bih mogao ostati u jednom komadu po
završetku tog putovanja nazad u prošlost.

64
 Gospođa March je stala ispred mene i pružila jarko roza kovertu u mom
smjeru. „Koliko god bih voljeli nadoknaditi propušteno, uvjerena sam da
jedva čekaš pročitati ovo.“
Zurio sam u kovertu nekoliko sekundi prije nego sam pribrao hrabrosti
da je uzmem iz njezinih ruku. Pomislio bi da je ispunjena antraksom s
obzirom koliko mi se puls ubrzao kad su mi prsti ostvarili kontakt.
„Dati ćemo ti minutu,“ Liv je rekla stisnuvši moju podlakticu. Drhtaj u
njezinom glasu je bio očigledan svima – ali posebno meni.
Nikako nisam skidao pogled sa svog imena napisanog Mijinim
rukopisom dok sam je hvatao za lakat. „Ostani.“
„Jesi li siguran?“
Moje riječi možda jesu bile odlučne, ali moje oči su preklinjale dok sam
podizao ih prema njoj. „Ako ovo ode nizbrdo, treba mi netko da me spriječi
da ne popizdim.“
Ispustila je glasan uzdah olakšanja. „Dobro. Ostati ću.“
Izlazeći iz sobe, gospođa March je doviknula, „Pa ako vas dvoje budete
trebali nešto, samo vičite. O, i Quarry, moj vjenčani porculan je u onom
ormariću.“ Pokazala je na drugi kraj sobe. „Molim te ostavi ga na mjestu.“
To je bila šala, ali i dalje sam se osjećao kao šupak jer je osjećala potrebu
našaliti se. „Gle, stvarno mi je žao radi… pa, svega.“
Toplo se nasmiješila. „Mi možda jesmo znali za tumor, ali mi smo također
dobili pisma od Mije. Drugi odlomak mog je bio posvećen ispričavanju radi
kakvog god pakla da si stvorio nakon što si saznao da nje više nema. Prijetila
je da će me progoniti ako te dam uhititi radi ičega od toga.“ Zahihotala se,
ali oči su joj se ispunile suzama otkrivajući njezine prave osjećaje. „Toliko mi
nedostaje. Ne bi mi čak niti smetao duh upravo sad. Stoga me nemoj
iskušavati, ok?“
Nasmijao sam se preko knedle u svom grlu. „Držati ću se podalje od
porculana.“
„To bi bilo lijepo.“
Uz posljednji osmijeh, ostavila je mene i Liv same – skupa.
Za manje od pet sekundi nakon toga, izvukao sam hrpu presavijenih
bijelih listova bilježnice iz koverte.

Quarry,
Iznenađenje! Mrtva sam!

65
 Brinula bih se da je malo prerano za ovu šalu, ali
pretpostavljam da ovo ne čitaš trideset sekundi nakon što sam
udahnula svoj posljednji dah. Poznat si po tome da zamjeraš
dugo i zlobno. Isto tako ću pretpostaviti da je Liv prva popustila
i da je radi toga pojurila u tvoju kuću vrišteći kako je ne volim
kako bi danas dovukla tvoju guzicu ovamo.
Jesam li u pravu?
Vjerojatno bi joj trebao skratiti njezinu patnju i dati joj
posljednje dvije stranice. To je njezino pravo pismo. I reci joj da
je volim. PUNO. I PUNO. I još četrnaest puta toliko.
Ne dovodi u pitanje. Samo napravi to!

Smijeh mi zažubori iz grla. Ne bi me trebalo iznenaditi to što nas je Mia

manipulirala iz groba. Bila je luda.
Liv je nagnula glavu upitno dok me oprezno proučavala. „Jesi li dobro?“
„Uh… kaže da te voli puno. I puno. I još četrnaest puta toliko.“
Njezina brada je počela drhtati dok sam odvajao zadnje dvije stranice i
pružio ih u njezinom smjeru.
„Ovo je tvoje pismo.“
Otevši mi ih iz ruku vikne, „Okreni se!“
„Molim? Zašto?“
„Okreni se!“ cičala je tako glasno da sam odmah i tu odlučio da to što sam
oglušio ima svojih prednosti.
Dok sam se okretao, nije odgađala zakapanje svog čela među moje
lopatice. Nije omotala ruke oko mog stomaka, ali sumnjao sam da je to jedino
zato što je držala Mijine posljednje riječi ispred očiju.
Dobre vijesti.
Sretne riječi.
Nimalo ljubomorne.
S olakšanjem sam izdahnuo i dok se Liv hihotala iza mene, odlučio sam
se vratiti nazad na čitanje.

Kao prvo, moram se ispričati.

Sigurna sam da si morao obući odijelo i sjediti tijekom cijelog
užasno dosadnog sprovoda. Moja greška. Stvarno sam željela
nešto malo 'živahnije', ali mama je odbila to prigovarajući da će

66
DJ biti neukusan. Kako god. Osim toga, shvatila sam, ako joj
dozvolim da planira moju sahranu to će joj barem pružiti
distrakciju na nekoliko dana. To je zadnje što sam mogla
napraviti od kako sam vrisnula i sve to. U svakom slučaju,
nadam se da nije bilo previše katastrofa.
Sad, idemo na teške stvari. Pretpostavljam da si još uvijek
ljut na mene jer ti nisam rekla za tumor Tommyja. (Da, dala
sam mu ime. Začepi.) Ali ako sad tu očekuješ ispriku, nemam je
za tebe.
Čekaj! Čekaj! Čekaj! Nemoj krenuti još kidati. Imam
objašnjenje.
Najbolje bi bilo da krenem od početka.
(Zamisli da dramatično pročišćavam grlo upravo sad.)
Onaj dan kad su doktori pronašli seronju Tommyja u mom
mozgu je bio najnadrealniji dan u mom životu.
Pretvorila sam se iz sretne i zdrave u umiruću u samo
jednom posjetu doktoru.
Moja mama je plakala dok je nabrajala statistike o tipičnom
očekivanom životnom dobu za nekoga kao ja, ali sa svakom
brojkom, postajala sam sve ljuća i ljuća.
Nisam željela znati ta sranja. Mjeseci. Dani. Zašto? Tako da
mogu protratiti ostatak svog života križajući dane na
kalendaru?
To nije život Quarry. To je čekanje da umreš.
Na putu kući taj dan napisala sam ti nimalo manje od
sedamdeset pet poruka, ali na kraju, jedina koju sam ti stvarno
poslala je rekla 'Volim te.' Znaš što si mi odgovorio? 'Volim i
ja tebe isto. Što mi kuhaš za večeru? Umirem od gladi.'
Umirala sam… a ti si htio da ti kuham večeru. Smijala sam
se sve dok nisam mogla vidjeti riječi kroz suze. To je bilo prvi
put da sam se smijala od kad mi je dosuđena doživotna kazna –
i upravo onaj trenutak u kojem sam odlučila ne reći tebi ili Liv
istinu.
Dobro. Imam tumor na mozgu. Ali zašto to mora diktirati
kako će moj život završiti? Zašto sam morala provesti cijelo
popodne držeći za ruke svoje ožalošćene roditelje za ruke kad
sam mogla se šaliti uz masni burger radi kojeg se više nisam

67
 morala brinuti da će me udebljati? Mislim, tko želi živjeti tako?
Gdje svi oko tebe plaču cijelo vrijeme i tretiraju te kao da si od
stakla. Definitivno ne ja. Željela sam živjeti zabavan život koji
sam stvorila s ljudima koje sam voljela dok sam ga još imala.
Možda se sjećaš gozbe s lazanjem, salatom, sirom, kruhom s
češnjakom i pudingom od banana koju sam ti priredila tu večer.
Ali ono što se ja sjećam je mir koji sam osjetila kad si sjeo za taj
pult pokušavajući ubaciti salatu u moju kosu dok si mislio da ne
gledam. Sjećam se naleta uzbuđenja koji se pretvorio u napad
smijeha kad si me prebacio preko svog ramena i okretao nakon
što si uhvaćen usred ubacivanja. I sjećam se neodoljivog osjećaja
zadovoljstva koji me preplavio točno prije nego sam zaspala
sigurno ušuškana na tvojoj strani kauča.
Te noći, i koliko god noći sam imala nakon nje, nisam čekala
da umrem Quarry. Neću se ispričavati radi toga.
Iako mi je žao što nisam mogla zauvijek ostati s tobom-
Volim te Quarry Page. I znam da si i ti volio mene. Ali, ako
čitaš ovo, ja sam prošlo svršeno vrijeme. Ne smiješ se bojati
nastaviti dalje.
Živi Q!
Voli!
U sadašnjosti!
Idi!
Ono kao, odmah!
Odloži ovo pismo.
I živi.
Ja znam da ja jesam.
Hvala ti na fantastičnom životu
Mia
P.S. Sad je sigurno da izdahneš.

Dah mi je napustio pluća koja su gorjela radi naleta smijeha. Bože, Mia.
Sve vrijeme koje sam zamišljao riječi na tim stranicama, niti jednom nisam
razmatrao kako bih se osjećao nakon njih. Olakšanje je bilo jednako
iznenađujuće koliko je bilo uzbuđujuće. Njezina poruka zapravo nije
govorila ništa što nisam znao, ali svejedno me oslobodila. Posljednje sjećanje
koje sam imao na Miju živu je bila ona spojena na hrpu žica i strojeva u

68
bolnici. A ona prije toga, imala je napad na prednjem sjedalu mog auta. Ali,
u tom pismu, nije bila slomljena niti bespomoćna. Smijala se i zbijala šale.
Što je bilo upravo ono kako sam je se želio sjećati.
Dvije ruke se obaviju oko mog struka. „Jesi li još uvijek dobro?“
„Da Rocky, dobar sam. Ti se osjećaš išta bolje?“ upitam nagnuvši glavu
kako bih obrisao zalutalu suzu ramenom.
„Puno,“ odgovori stisnuvši me čvrsto. „Tetovirati ću se!“ objavila je.
„Odmah. Večeras.“
Spustio sam bradu na grudi i uzdahnuo. Jebena Mia. Nekako, na samo
dvije stranice, uvjerila je našu malu gospođicu Ušminkanu da se tetovira.
„Ne bih se bunio da započnem svoje rukave,“ rekao sam pogledavši
preko ramena.
Tekućina je tekla iz njezinih očiju, ali širok osmjeh joj je razdvajao usta.
„Hvala ti. Znam da nisi baš htio biti ovdje, ali trebalo mi je to.“
Nasmiješio sam se jer, duboko dolje u sebi, znao sam da je meni trebalo
više. Umjesto da to priznam rekao sam, „Hajde. Idemo toj nevinoj koži dati
malo tinte.“ Zastao sam gurnuvši svoje pismo u stražnji džep. Podigavši
obrvu rekao sam, „Reci svom tati da sam te ja odveo da se tetoviraš, izbaciti
ću te van.“
Smijala se uz štucanje, sušila oči zadnjim dijelom rukava. „Okriviti ću
Miju. Ne može na nju biti ljut, zar ne?“
„Uvjeren sam da će ona biti voljna prihvatiti krivicu čak i da je okrivi.“
Nasmijao sam se.
Uz brzi pozdrav za rastanak i obećanja da ćemo se vratiti na večeru, Liv
i ja smo otišli.
Tri sata kasnije, krenuli smo kući s novim tetovažama.
Sami – skupa.

69
 DEVETO POGLAVLJE

Tri godine kasnije

„LIV!“ GWEN SE DERALA DOK SAM izlazila iz učionice društvenog

centra-
Došla sam do njezinog stola. „Hoćeš li se prestati derati? Radi tebe
studenti znakovnog jezika žele da su gluhi. Nitko te ne želi slušati kako cijelo
vrijeme vičeš.“
„Nije cijelo vrijeme! Samo kad te trebam. Ako imaš takav problem s time,
možda bi mogla porazgovarati sa tim svojim bogatim šefom i vidjeti hoće li
financirati popravak portafona.“
Zakolutala sam očima. Nije govorila o Melvinu, čovjeku koji je vodio
lokalni društveni centar u kojem sam vodila program Američkog znakovnog
jezika. Govorila je o mom drugom šefu. Onom koji vjerojatnije ne bi niti
trepnuo okom kupujući novi sustav portafona. Ja, međutim, odbijala sam ga
pitati bilo što nakon što je platio nove stolove i knjige niti prije šest tjedana.
„Ne. Nema šanse,“ odgovorila sam.
„Dobro. Onda se nauči nositi s time da vičem.“ Slegla je ramenima. „U
svakom slučaju, novi volonter te čeka vani.“
Skupivši ruke u molitvu preklinjala sam, „Reci mi da je bolji od
prethodnih petnaest ljudi koje sam vidjela.“
„Može li stvarno biti gore od gospođe koja je dovela svoju papigu na
razgovor?“
„Bože, nadam se da ne. Tko bi pomislio da će biti tako teško pronaći
pristojnu pomoć?“
„Uh…“ otezala je. „To je mjesto besplatnog asistenta. Tko bi pomislio da
bi itko želio taj posao?“
„Pa, molimo se samo da ovaj tip hoće. On je moja apsolutno posljednja
šansa da zaposlim nekoga i obučim ih prije nego odem slijedeći tjedan.“
„Dobro, porazgovarati ću s glavešinom gore. A ti se požuri prije nego mu
bude više dosta čekanja i odluči pronaći pravi posao.“

70
 Poravnavši svoju haljinu, uputim svoju osobnu molitvu. Molim te, molim
te, molim te da ovaj tip upali. „Daj mi minutu. Moram uzeti svoj mobitel tako
da mu mogu dati pojedine datume.“
„Staviti ću ga u prostoriju za produženi boravak.“ Zatvorila je oči,
dramatično zabacila glavu unazad i krenula glasno se moliti prema stropu.
„Hvala,“ nasmijala sam se uzevši papire iz svog sandučića u uglu
njezinog stola.
Dok sam prebirala kroz različite objave i bilješke, odlutala sam nazad do
svoje učionice taman na vrijeme da čujem svoj telefon kako pišti u mojoj
torbici.
Kad sam ga uzela i vidjela dva imena koja sam dodala u grupne poruke,
znala sam da neće biti dobro. Opetovano je zvonio dok su se poruka za
porukom pojavljivale na mom zaslonu.

Quarry: Drkadžija?
Quarry: Mlohava čuna?
Flint: Koliko ti ono godina imaš?
Quarry: Dovoljno sam star da znam ako si mogu obrisati dupe s
novčanicom od sto dolara, onda sam prokleto siguran da se mogu i
sam obući.
Flint: Kao tvoj agent, moraš mi platiti 30% prije nego uopće pronađeš
seraonu.
Quarry: Dobra poenta. Otpušten si.
Flint: O daj molim te, nisam ja te sreće.
Ja: Koji vrag vas dvojica sad bombardirate moj mobitel?
Flint: Hvala Bogu! Glas razuma! Reci mu da večeras mora odjenuti
smoking.
Quarry: Ona mi kurca neće reći. Ona će tebi reći da mogu obući što god
jebeno hoću.
Flint: Liv?
Ja: Molim vas sačekajte. Moram pohvatati prethodnih 78 poruka koje
sam propustila dok sam… znate… RADILA!

Na brzinu sam listala kako bih pronašla da je ova rasprava započela kad
je Quarry upitao hoće li Flint ili ja donijeti crvene Chucksice koje je ostavio
u svom ormariću u dvorani. Htio ih je obući na gala večeri za prikupljanje

71
sredstava za mlade boksače u On The Ropes na koju idemo večeras. To je
rezultiralo time da mu je on rekao da odjene smoking. Što je dovelo do
Quarryjevog odbijanja. Što je navelo Flinta da vrijeđa jer mu nedostaje
profesionalizma. Što je uzrokovalo da se Quarry razbacuje svojim ogromnim
znanjem psovki tražeći one prave koje točno opisuju njegovog brata.
Navodno se to odvijalo već duže od sat vremena. Nisam čula da je Quarry
ikoga nazvao dildom za jednoroge već neko vrijeme, stoga sam skoro pa
tužna jer sam propustila svu akciju.
Ali ne zaista.

Ja: Dobro. Sve sam pohvatala.

Quarry: Dakle reci mu.
Ja: Ne moraš obući smoking.
Quarry: BUM! Zaboravi da mi moraš donijeti Chucksice. Odvesti ću se
do tvoje kuće samo da ti ovo mogu trljati u facu.
Ja: Ne leti. Ne moraš odjenuti smoking, ali moraš obući odijelo.
Objesila sam jutros novi Armani u tvoj ormar.
Quarry: Jebeš. To.
Flint: O, gle! Ogromni i moćni Oz se slaže sa mnom. Kako je ono išlo
Q? Bum? LOL!

Quarry je odgovorio slikom Flinta kako prima težak udarac ravno u

bradu tijekom svojih boksačkih dana.

Ja: Vas dvojica morate odrasti. Q, obuci prokleto odijelo. Ne moraš

kravatu i obuci svoje crne Chucksice. Možeš poslije skinuti sako
nakon što dođemo tamo. BUM! Moja pobjeda. Sad, pustite me na
miru. Moram završiti ovdje kako bih mogla otići napraviti frizuru.
Flint: Hvala Liv.
Ja: Nema problema. vidimo se kasnije.
Quarry: Jednostavno ću te izbaciti iz svoje oporuke.
Ja: Preživjeti ću od love koju sam mažnjavala s tvog bankovnog računa.
Quarry: Ha. Ha. Ha. Ha. Kako smiješno.
Ja: Tko se šali? Moje štikle nisu jeftine, a ti plaćaš za kurac.
Quarry: I evo nas opet. Nećeš dobiti povišicu!
Flint: Ne može si priuštiti povišicu. Podigao sam na 2% prošli mjesec.

72
 Ja: 2% Flintu je moja cijela plaća! Koji vrag?
Quarry: No hablo Inglés1.
Ja: No seas un cabrón tacaño y dame el maldito aumento!2
Flint: Trči na Google prevoditelja.
Quarry: Gubitak vremena. Ne prevode sve psovke. Pokušao sam.
Ja: Dobro. Nema povišice. Ali trebao bi znati, ovaj mjesec ti plaćaš naš
račun za vodu. Okupati ću se otprilike 427 puta, oprati 333 hrpe
rublja i pustiti vodu u WC-u 8422 puta. Imam slab mjehur. Šteta za
tebe!
Flint: Kupati ćeš se preko dvadeset tri puta dnevno?
Ja: Ako budem morala!
Flint: Dok stavljaš jedanaest hrpi rublja na pranje?
Ja: Hej, nemoj sumnjati u moju predanost. Radim na tome da ga
utjeram Muškarčini.
Quarry: Dobro je znati da imamo transparentnosti na radnom mjestu.
Ali, kao Muškarčina, zanima me kako ćeš uspjeti piškiti 288 puta
na dan.
Ja: O, zaboravila sam spomenuti da ću isto tako popiti 38 litara vode.
Pogodak! Jesi li siguran da mi ne želiš jednostavno dati novac i sve
nas poštedjeti problema?
Quarry: Ne. Ovo zvuči zabavnije. Vidimo se večeras.
Ja: Kasnije Q.
Quarry: Kasnije Rocky.

Odmahujući glavom požurila sam u prostoriju za produženi boravak,

neprestano se moleći da je ovaj tip doista pročitao cijeli oglas o potrebnoj
pomoći s kojim su svi ostali ljudi koje sam intervjuirala činilo se da imaju
problema.
„Oprosti što kasnim!“ Rekla sam dok sam ulazila u prostoriju.
Visok, stariji muškarac prosijede kose i plavih očiju me pozdravi toplim
osmjehom. „Ne brini za to,“ rekao je ustavši se na noge i ispruži ruku u mom
smjeru. „Ja sam Don Blake. Ovdje sam radi pozicije asistenta.“

1 Španjolski – Ne pričam engleski jezik.

2 Španjolski – Ne budi škrto govno i daj mi prokletu povišicu!

73
 Nakon što sam mu uzvratila rukovanje, podigla sam ruke i pokazala
znakovnim jezikom. Drago mi je što sam Vas upoznala. Ja sam Liv James.
Njegov osmijeh je rastao dok su mu ruke tečno odgovarale, Također mi je
drago što smo se upoznali. Vjerujem da smo ranije pričali na telefon.
„O hvala Bogu!“ Udahnem s olakšanjem. „Ti stvarno znaš znakovni
jezik.“
Zabavljeno nagne glavu. „Shvatio sam da bi to bilo neophodno kako bih
pomagao direktoru programa za Američki znakovni jezik.“
„Bio bi iznenađen! Imala sam tipa koji je bio ranije i jedina stvar od
znakovnog jezika koju je znao je pjesma koju je naučio u crkvi kad mu je bilo
osam godina.“
Suzio je upitno pogled dok se smještao nazad na stolicu, pokazujući
znakovnim jezikom, Isus me voli. Tu znam. Jer mi Biblija tako kaže?
„Da! Ta!“
Grleno se nasmijao i potom pokazivao znakovnim jezikom dok je
govorio. „Vau. Nisam znao da će mi konkurencija biti tako nevjerojatna. Trebam li
sad samo otići?“
I tečno je govorio! Možda taj prvi tip nije bio u krivu. Isus me je stvarno
volio.
„Zaposleni ste!“ Viknula sam. „A, kad kažem zaposleni ste, mislim, raditi
ćete do iznemoglosti besplatno. Ja, s druge strane ću, svaki dan donijeti
Starbucks. O, i pečene delicije one dane kad ih moj cimer ne demolira. Dakle,
biti će povlastica.“
„Sad tek nema šanse da bih mogao odbiti takvu ponudu,“ zadirkivao je
uz cerek.
„Nemate pojma koliko sam upravo sad uzbuđena. Provela sam tjedne
pokušavajući pronaći asistenta koji mi može pomoći tijekom večeri kad ne
mogu biti ovdje. Obožavam podučavati, ali uz moj drugi posao, jednostavno
ne mogu biti u korak s učenjem i ocjenjivanjem. Plus, putujem puno, stoga
mi je potreban netko tko može pokriti neke grupne vježbe u večerima kad
me nema.“
„Trebao bih se moći nositi s time bez problema. Što vam je drugi posao?“
Zanjihala sam glavom dok sam razmišljala. „Ja sam asistent.“
Nacerio se. „Dakle treba vam asistent kako bi vi mogli biti asistent
nekome drugome?“

74
 „Tako nekako.“ Slegla sam ramenima. „Moj najbolji prijatelj je
profesionalni boksač s oštećenim sluhom. Nešto što je počelo kao usluga
prevođenja za njega tijekom intervjua nakon borbe brzo se pretvorilo u
posao s punim radnim vremenom. Sad, ja sam njegov prevoditelj, osobni
asistent, kuhar, spremačica, stilistica i od nedavno, obnašam ulogu glavnog
sudca kad se posvađa sa svojom braćom. Samo to bi mogao mi biti posao na
puno radno vrijeme.“
„Vau. Zvučiš zauzeto.“
„To definitivno možeš reći, ali volim to. Ionako sam većinu tih stvari
radila tijekom protekle četiri godine. Sad mi barem plaća. A isto je i zabavno.
Quarry i ja smo prijatelji oduvijek, stoga je to više kao druženje nego pravi
posao.“
Nagnuo se bliže. „Ček. Quarry Page?“
„To bi bio on. Jesi li obožavatelj boksa?“
„Apsolutno! Živim u Indyu cijeli svoj život. Sjećam se da sam gledao
borbe njegovog starijeg brata nekad davno.“
„O fora. Da, Till je sad u mirovini. I dalje sad trenira Quarryja i neke ostale
dečke u dvorani.“
„To je nevjerojatno. Ne mogu dočekati da kažem prijateljima kako
volontiram kao asistent plaćenom asistentu Quarryja Pagea.“ Zadirkujući se
smijao, ali mogla sam vidjeti iskrenu uzbuđenost koja mu je sijala u očima.
Oduvijek me nasmijavalo kad su ljudi mislili da je Quarry slavan. Mislim,
znala sam da tehnički je bio, ali meni, oduvijek je bio dječak kojeg sam
upoznala u maloj uličici prije svih tih godina. Definitivno, sad je bio pun kao
brod, ali naši životi se nisu promijenili toliko puno od kad mu je karijera
uzletjela.
Zahvaljujući borbama i nekoliko velikih sponzorskih ugovora, Quarry je
vrijedio milijune, ali nije da se razbacivao novcima svuda po gradu. Da, imao
je blagu opsesiju skupim sportskim autima, ali to je otprilike bio razmjer
njegove rasipnosti. I dalje smo živjeli u istom stanu u kojem smo bili od kad
sam se prvi put uselila.
Prije dvije godine postojalo je kratko razdoblje u kojem je krenuo
kupovati kuću. Mora da smo pogledali ih preko stotinu.
Velikih kuća.
Malih kuća.
Skupih kuća.

75
 Početničkih kuća.
Palača.
Stanova.
I sve između toga.
Iako je Quarry bio previše izbirljiv. Ja sam se bila zaljubila u jednu, ali bez
obzira koliko je neko mjesto bilo lijepo, uspio je pronaći nešto da ne valja na
njemu. Till ga je čak bio i spojio s arhitektom koji je dizajnirao njegovu i
Elizinu kuću, ali Quarry je mrzio sve što je smislila.
Konačno, odustao je i odlučio kupiti veliki TV i novi namještaj za naš stan.
Nisam prigovarala jer… pa, nisam htjela da se on odseli. Voljela sam to
što smo živjeli skupa. Isto tako mi je dopustio da odaberem namještaj. Dakle
pobjeda za oboje.
Nagnuvši se preko stola koji nas je dijelio, Don potakne, „Dakle, pričaj mi
o Devenportu. Hoće li se ta borba konačno desiti ili što?“
Zastane mi dah i začepim uši prstima. „Ne! Ne izgovaraj to ime! To je kao
Bubimir ili onaj tip iz Harry Pottera. Nikad ne izgovaramo to ime!“
Garrett Davenport, iako je zvučao kao pretenciozni seronja, bio je
zapravo opaki boksač. Ne tako opak kao Quarry, ali onda opet, nisam mogla
garantirati za to budući da se još nisu nikad zapravo borili. Devenport je bio
četverostruki svjetski prvak teške kategorije, i žestoko je prezirao Quarryja
Pagea.
Prije godinu dana, Quarry je dobio priliku za dugo čekanu i krajnje
iščekivana borba za naslov. Danonoćno je razvaljivao od rada svoje dupe u
dvorani pripremajući se. No, tri dana prije meča, Davenport je uganu svoj
gležanj. Quarry je bio razočaran, ali sranja se dešavaju. Međutim, dva tjedna
kasnije, nakon što je Garret bio slikan kako skija u Vailu sa svojom
djevojkom, njegova ozljeda se činila malo previše prikladnom (čitaj:
lažnom). Tijekom slijedeća tri mjeseca tokom kojih se 'oporavljao' Davenport
je izbacio više sranja nego kanalizacijski sustav koji je curio. Ali nije samo
pričao o Quarryjevom boksanju. Napadao ga je osobno. Bilo je to kao
politička kampanja i bio je odlučan u tome da Quarryja masakrira u očima
javnosti. Dobacivao je klevetničke sumnje u vezi Quarryjeve uloge u Elizinoj
otmici i naposlijetku, u Flintovoj ozljedi. Čak je otišao tako daleko da je
spomenuo i Mijinu smrt iznoseći bizarne optužbe koje su sugerirale kako
Quarry nije djelovao dovoljno brzo da je spasi.

76
 Tad je Quarry popizdio. I ne samo da je bio ljut. Mislim da smo svi
smatrali kako postoji dobra šansa da Garretta pronađu mrtvog s Quarryjem
koji stoji iznad njegove krvave lešine.
Kad je konačno došlo vrijeme za njihovu borbu, Quarry je još uvijek
kuhao. Osim toga, kad je Davenport šaputao slatke laži u uho tijekom
vaganja, pukao je. Udarci ne samo da su letjeli – bili su oružje. Do trenutka
kad su ih ljudi razdvojili, Davenport je bio neprepoznatljiv, a Quarryjeva
desna ruka je bila slomljena. Ne moram govoriti da je borba bila otkazana –
ponovno. Kao prvaku, Davenportu je bio dodijeljen novi protivnik nekoliko
tjedana kasnije, dok je Quarry pojeo govno i liječio svoju ozljedu.
Boksački savez ih je obojicu oštro kaznio zbog tučnjave na vaganju koju
je uzduž i poprijeko prenosila televizija, ali to je bio jedan ček koji Quarryju
nije smetao da ga potpiše.
Svejedno me to razljutilo.
Razumijem. Bio je povrijeđen i ljut. Ali prebiti govno u čovjeku nije bila
nikakva kazna kad je svejedno još uvijek otišao s pojasom prebačenim preko
ramena. Quarry je zaslužio naslov; više je to nego dokazao. Ali Davenport je
znao da jedini način na koji može pobijediti u toj borbi jest ako se ona nikad
ne odigra. Stoga je ušuljao se u Quarryjev mozak, zapalio fitilj i onda se
zavalio sjesti i gledao vatromet.
Zajebavati se s Quarryjem fizički cijeli dan – to je mogao podnijeti. Ali
nitko se nije zajebavao s njegovom glavom. Nije me bilo briga je li imao
metar i devedeset i pet i preko sto deset kilograma čistog mišića. Ponašala
sam se zaštitnički.
Dakle da, nakon sranja kroz koje smo prošli, nitko nije izgovarao ime
Garretta Davenporta. Čak niti neupućeni Don Blake.
„Dobro. Dobro.“ Nasmijao se dok sam odmahivala glavom i pretvarala
se da drhtim. „Neću više nikad izgovoriti njegovo ime opet.“
„Pametna odluka. Vjerojatno bi trebali promijeniti temu odmah prije
nego Quarry osjeti ovaj razgovor i osjeti potrebu da uništi mi stan.“
Ponovno se nasmijao. „Dobro. Dakle, ima li još koje drugo ime ili riječi za
koje bih trebao znati da su zabranjene?“
„Nema. Samo to jedno.“ Uzvratim mu osmijeh. „Ispričaj mi malo o sebi
Don?“
Zavalio se u stolicu i zabavljeno me promatrao. „Uzbudljiva je to priča,
stoga se pripremi.“

77
 Uhvativši se za grudi, pretjerano udahnem duboko. „Spremna sam.“
„Prodajem automobile u prodajnom salonu u centru grada. Imam
relativno prilagodljivo radno vrijeme. Samac sam. Moja supruga i ja smo se
razveli prije desetljeća. Imam dvoje djece, ali su svi odrasli i svi su do sad
oženjeni. Pretpostavljam da je sad upravo pravo vrijeme da izađem van i
napravim nešto sa svojim slobodnim vremenom.“
„Vau. To je bilo zadivljujuće,“ rekoh mrtva ozbiljna.
„Znam. Često to čujem.“
Oboje smo se nasmijali.
„Dobro, gdje si naučio znakovni jezik?“ Upitam.
„Nikad me nisu službeno podučavali ili išta takvo. Odgojili su me moji
djed i baka, a moj djed je izgubio sluh kad sam imao osamnaest. Bilo je
neophodno komunicirati s njim. Preminuo je kad sam bio tinejdžer, ali neke
stvari ti jednostavno ostanu.“
Hmmm. Izgledao je nimalo nalik na tinejdžera.
Odlučila sam ga testirati posljednji put. Pokazujući samo znakovnim
jezikom, upitam, Kako si sve ove godine održavao svoju kompetentnost? Ne čini se
da si zahrđao imalo.
Slegao je ramenima, a oči mu istog trenutka nelagodno skrenu prema
podu. „Iskreno?“
„Cijenila bih kad bi bio.“
Kimnuo je odsutno. „Bio sam ekstremno zahrđao prije par godina. Potom sam
upoznao nekoga, i recimo samo, pronašao sam razlog izbrusiti svoje vještine.“
Osmijeh mu se zakloni dok je spuštao ruke u krilo. „Dakle, evo me sad tu,
samo se nadam da mogu iskoristiti ovu poziciju da bih ostao u formi u
slučaju da dobijem ikad više priliku ponovno razgovarati s njom.“ Zastao je
i tužno izdahnuo. „Muškarac može sanjati, zar ne?“
Suosjećajno sam mu se nasmiješila. „Došao si na pravo mjesto. Imam više
nego dovoljno zadataka da te održe na vrhu.“
Pljesnuo je rukama i nabacio još jedan osmijeh. „Dakle, šefice, kad
krećem?“

78
 Ja: OMB OMB OMB konačno sam pronašla asistenta!!!! Sutra mi
ocjenjuje radove stoga konačno imam cijeli dan slobodno.
Quarry: Znači li to da slijedeći tjedan možeš ići sa mnom?
Ja: Da. večeras slavimo opijajući se!
Quarry: Hvala Bogu… ali ne.
Ja: Zašto ne?
Quarry: Ti ne piješ. Prošli put kad si pila, umalo sam završio tukući se
s ljutitim cirkuskim klaunom nakon što si njegovu curu rasplakala
dajući kompliment njezinom Oompa Loompa3 kostimu.
Ja: To NIJE bio zadnji put kad sam pila. To je bio moj 21. rođendan. I
neću to reći ponovno. Izgledala je kao Oompa Loompa i znaš to!
Quarry: Nije imala kostim!
Ja: Onda zašto je bila narančasta?
Quarry: Tko će ga dovraga znati? Bolje pitanje bi bilo zašto je dovraga
njezin dečko bio obučen kao klaun? I zašto je baš mislio da će
započinjanje tuče sa mnom završiti dobro po njega?
Ja: O moj Bože! Sjećaš se kad ga je Ash počela moliti da joj napravi
životinje od balona jer je mislila da ga je Flint unajmio za moj
rođendan?
Quarry: Mislio sam kako će netko morati platiti jamčevinu da izvadi
Flinta iz zatvora nakon što je Bozo pukao.
Ja: Znaš, za muškarca čije je lice bilo obojano u veliki, crveni osmjeh
stvarno je bio mrzovoljan klaun.
Quarry: Hajde. Daj popusti tipu. To je vjerojatno bilo prvi put da je
shvatio da je bio u vezi s opasnim bjeguncem iz Willie Wonkine
tvornice čokolade.
Ja: Lol! Bila je to tako zabavna večer.
Quarry: Nije.
Ja: Nije. Kako?
Quarry: Ne, ne idemo van nakon ove dobrotvorne večere večeras.
Ja: O djedice Page, ne bih nikad niti sanjala da ću te izvući van.
Dobrano sam svjesna koliko se voliš skrivati kod kuće.

3 Likovi iz dječjeg romana Charlie i tvornica čokolade, koji su bili robovi uvezeni iz Afrike koji su radili u
tvornici čokolade

79
 Jednostavno ću proslaviti ispijajući vino i tjerajući te da gledaš me
kako ponovno glumim Briljantin 24.
Quarry: Dragi. Bože. Zašto?
Ja: Hoćeš da kupim pivo na putu kući?
Quarry: Da i bocu kloroforma.
Ja: Jako smiješno!“
Quarry: Gdje si ti uopće? Zar ti neće trebati četiri dana da se obučeš?
Moramo krenuti za sat.
Ja: Obavila sam frizuru i šminkanje. Moram samo obući haljinu i
cipele. Dio koji će uzimati najviše vremena je vikanje na tebe da se
presvučeš sve dok konačno ne popustiš i obučeš prokleto odijelo
umjesto kojih god traperica da trenutno imaš na sebi.
Quarry: Obećaj mi da nema Briljantina 2 i biti ću u odijelu kad stigneš
kući.
Ja: Dogovoreno. Vidimo se za deset minuta.
Quarry: Kul.
Ja: Zapravo, neka bude dvadeset. Stati ću u Redbox i vidjeti imaju li
Moje pjesme moji snovi5.
Quarry: Sranje!

4 Briljantin je američka glazbena romantična komedija iz 1978. koju je režirao Randal prema scenariju
Brontéa Woodarda i adaptaciji Allana Carra, temeljen na istoimenom mjuziklu Jima Jacobsa i Warrena
Caseyja. Film prikazuje živote problematičnog Dannyja Zukoa zalizane kose (John Travolta) i australske
studentice Sandy Olsson (Olivia Newton-John), koji razviju privlačnost jedno prema drugom tijekom ljetne
romanse.
5 Moje pjesme, moji snovi (engl. The Sound of Music) američki je mjuzikl iz 1965. koji je režirao Robert Wise.

Film se temelji na istinitoj priči o Mariji von Trapp i grupi koja je u Americi djelovala pod nazivom Trapp
Family Singers.

80
 DESETO POGLAVLJE

KAD SAM IMAO OSAM GODINA, posljednji od maminih luzerskih

dečki je pronašao način da krade kablovsku televiziju od susjeda. Bilo je
kratkog vijeka, s obzirom da su svi u našem kompleksu shvatili to mjesecima
ranije, ali taj vikend, Flint i ja smo mislili da smo osvojili jackpot. Skupljali
smo se oko TV svake minute koju smo bili budni. Slika je bila usrana,
konstantno se pretvarajući u smetnje, ali nismo se usuđivali ugasiti ga iz
straha da će nestati zauvijek. Bilo je samo pitanje vremena kad će naša
predanost biti nagrađena popravljanjem slike. I, kao glupa djeca kakva smo
bili, zastao bi nam dah od uzbuđenja nadajući se da će te minute jasne slike
trajati zauvijek.
Nisu.
Snijeg je još jednom zamaglio sliku ostavljajući nas da žudimo za
povratkom tih ukradenih trenutaka kristalne slike.
Tijekom godina, moj život je počeo nalikovati tim danima provedenim
pred tim nikakvim TV-om. Postojali su trenuci zabave koji su prekidali inače
monotono brujanje statičkih smetnji, ali najvećim dijelom, moj život nije bio
ništa doli crno bijeli zbrkani nered. Svijet oko mene je funkcionirao samo kao
bučna smetnja koja mi je držala um zaokupljenim dok sam očajnički čekao
da šira slika mi se pojavi u fokusu.
Jedini problem je bio to, što nakon što je Mia umrla, nisam čak niti bio
siguran kako je više slika mog života izgledala.
Jedino mi je jasnoća dolazila unutar boksačkog ringa ili u samoći mog
stana – s Liv.
Trebalo je dugo vremena, ali rana koju je Mia ostavila iza sebe u konačnici
je zacijelila. Ali ništa nije ispunilo prazninu u meni. Nisam mogao točno
prstom uprijeti u to što je nedostajalo. Jednostavno sam znao da je nestalo.
Svaki dan sam se smiješio.
Svaki dan sam živio.
Svaki dan sam se smijao.
A svake noći, zurio sam u svoj strop pokušavajući shvatiti zašto niti jedna
od tih stvari mi nije ostavljala niti gram osjećaja zadovoljstva.

81
 Ti osjećaji su me obično navodili da hodam po našem malom stanu sve
dok ne bih odustao, stavio svoje slušne aparatiće i sjeo u hodnik, slušao
glazbu koja je odjekivala kroz otvor ispod Livinih vrata. Neko vrijeme,
mislio sam da je na tragu sve te glazbe za spavanje. Ali nakon nekoliko
propalih pokušaja spavanja dok sam sjedio kako bi zadržao aparatiće za
sluh, odustao sam i zatekao se naslonjenim na njezina vrata opet.
Svake noći. Godinama.
Povremeno bih zadrijemao.
Češće, vratio bih se nazad u svoju sobu i čekao da san savlada dugotrajni
kaos koji mi je obuzimao um.
Ali ponekad, ako bih stvarno imao sreće, smislio bih ispriku da je
probudim.
Ti sati provedeni u njezinoj poluosvijetljenoj sobi, raspravljajući o nekoj
nasumičnoj temi koju sam mogao smisliti da je zadržim u razgovoru, bili su
dovoljni da privremeno ugase smetnje. I, da se nisam osjećao toliko jebeno
krivim svakog jutra kad je odlazila na posao s tamnim krugovima pod
očima, to bi postala moja noćna rutina.
Liv nikad nije rekla niti riječi o mom kasnovečernjim pojavljivanjima u
njezinoj sobi – čak niti mi je srala radi njih. To nije bila ona. Znala je da mi je
to trebalo i svojevoljno je to pružala.
To je bila Liv James.
To je bilo ono što smo mi bili zajedno.
S druge strane, ja sam se isto dao njoj.
Nikad niti jednom nisam rekao niti riječi radi noći u kojima bi se probudio
i zatekao je u svom krevetu. Nisam bio siguran zašto je bila tamo jer me
nikad nije probudila kako bi razgovarala ili se mazila s mojim leđima radi
utjehe. Jednostavno je bila tamo. Sa slušalicama na ušima. iPod je bio na
noćnom ormariću. Duga kosa raširena iza nje. Crne trepavice su treptale u
REM fazi sna. Tu.
Slijedećeg jutra, uvijek je nije bilo kad bih se probudio.
Ali bila je tamo. Znao sam jer to su bile noći u kojima sam uživao u tišini.
Svaki pojedini put, nasmiješio bih se kad bih ušuškao deku preko nje.
Svaki pojedini put, osjećao sam se živim promatrajući je izgubljenu u
mirnom snu.
Svaki pojedini put, smijao bih se dok bi joj grudi drhtale radi nečega što
sam pretpostavljao da je tiho hrkanje.

82
 I svaki pojedini put, zurio bih u strop dok me obuzimalo zadovoljstvo,
uspavljivalo me u najnevjerojatniji san mog života.
Te noći ne samo da su bile jasne – one su bile zasljepljujuće boje radi kojih
sam se budio slijedećeg jutra, koračao nogu pred nogu i prihvaćao još jedan
dan.
Nije se to događalo često, ali barem jednom mjesečno bih je zatekao pored
sebe.
Ali obuzimala me krivnja.
Jer, svake noći, sebično bih poželio da kakav god demon ju je natjerao da
se uvuče u moju sobu će je pronaći i dopustiti mi nekoliko sati s njom pored
mene kako bih pobjegao vlastitima.
Iskreno mogu reći bez imalo sumnje da je Liv James bila jedini razlog
zašto nisam uništio sam sebe tijekom godina. Jednostavno sam mogao otići
duboko, izgubiti se u bijesu na jebeni svemir koji je činio se toliko prokleto
nastrojen da me uništi.
Liv svejedno nije htjela popustiti. Borila se za mene čak i kad sam ja
očajnički želio baciti ručnik.
Bili smo prijatelji – najbolji prijatelji. Ali tu nije završavala naša veza.
Ona je bila mlađa sestra koju nikad nisam imao, ali bih ubio da je zaštitim.
Bez obzira na cijenu.
Ona je bila cimerica koja je svakodnevno prijetila da će se iseliti jer sam
ostavljao svoje cipele svuda po stanu. Pola tog vremena to sam činio
namjerno jer sam volio gledati kako prigovara na španjolskom dok je bijesno
jurila po sobi, skupljala ih, samo par sekundi prije nego bi ih bacila na mene.
Osim toga, bila je bez greške poštena. Unatoč činjenici da sam u jednoj borbi
zarađivao više nego bi ona u deset godina, svejedno je inzistirala da plaća
polovicu računa i naizmjenično kupujemo namirnice svaki mjesec.
Liv je isto tako bila moja kuharica, ne zato što sam je molio da bude, već
prije jer je znala da mi je trebala zdrava prehrana unatoč tome što sam u
kuhinji bio beskoristan. Bio sam profesionalni boksač poluteške kategorije,
moj metabolizam je bio lud. Konzumirao sam tisuće kalorija dok sam
trenirao za borbu. Svako jutro, probudio bih se s torbom punom hrane koju
mogu ponijeti u dvoranu sa sobom. Dobre hrane. Zdrave hrane. Sranja koja
ne bi nitko osim profesionalnih sportaša čak niti poželio jesti. I ona je to
pravila za mene.

83
 A od nedavno je postala moja asistentica. Poznavala me toliko dobro kao
da je mogla čitati moje misli. Mogla je predvidjeti što mi je trebalo bez da
sam morao ikad pitati. A onda bi se pobrinula da to dobijem. Nije bilo lako
izaći na kraj sa mnom – toliko sam znao. Ali Liv je bila čvrsta i nije uzmicala
niti jednom udarcu kad bih prešao granicu. Čak niti kad mi je trebalo da to
napravi. Nikad u milion godina je ne bih mogao zamijeniti.
Liv James mi je bila apsolutno sve. Pa, skoro.
Nije bila moja.
Još.
Vidiš, kad je muškarac zaljubljen u ženu, ne dopušta sebi da vidi
savršenosti u bilo kojoj drugoj. Bio sam toliko zaslijepljen svojom
predanošću Miji da, dok sam svakodnevno viđao Liv, nisam istinski shvaćao
koliko je nenormalno seksi i poželjna žena ona bila. Tako je bilo sve do jedne
noći dok su ožiljci koji su prekrivali moje srce konačno mogli zatvoriti
razjapljenu rupu koju je Mia March ostavila iza sebe.
Bio je petak kad se to dogodilo.
Petak kad je sve što sam propustio tijekom godina udarilo me u glavu s
milion kilometara na sat, ljuljajući me naprijed nazad prisiljavajući me da
obratim pozornost.
Petak koji neću nikad zaboraviti bez obzira koliko očajnički pokušavao
ga blokirati u svom sjećanju.
Petak kad sam shvatio da ću vjerojatno izgubiti svoju najbolju prijateljicu.
Petak kad sam znao da se spremam na svoju najveću borbu u životu da
je zadržim.
Bio je petak kad je slika mog života konačno došla u prvi plan i činilo se
kao da sam vidio Liv James po prvi put u svom životu.
„O moj Bože!“ Viklala je dok je udarala vratima i bacala svoju torbicu na
pod.
„Toliko dobro, ha?“ upitao sam raširen na čokoladno smeđoj kožnoj
garnituri koju je Liv odabrala.
Skupivši ruke u šake na bokovima, nagnula je glavu. „Možeš li molim te
mi reći što nije u redu s tvojom generacijom muškaraca?“
Zabavljeno podignem obrve. „Mojom generacijom muškaraca?“
„Da! Zašto ste svi seronje?“
Uspravljajući se da sjednem odgovorim, „Trenutno društvo nije
uključeno?“

84
 Nakon što je skinula svoje štikle, odnijela ih je u sobu, dobacujući preko
ramena, „Nisam sigurna. Porota još vijeća o tome.“
„Hej!“ krenuo sam je slijediti kad se vratila kako bi nastavila svoje
prigovaranje.
Nakon što je nakratko zastala pored frižidera kako bi si natočila čašu
vina, smjestila se na svoje mjesto u uglu na kauču. „Dakle, pazi ovo… odveo
me u The Roads na večeru.“
Uzevši dvije banane i teglu maslaca od kikirikija, krenuo sam prema
kauču pridružiti joj se. „Što nije u redu s The Roads? Njihovi odresci su
jebeno ludi i definitivno nisu jeftini.“
Skupila je noge ispod sebe. „Nema ništa loše u njemu… osim ako je tvoja
bivša cura konobarica tamo i izričito si tražio da te se smjesti u njezin
sektor… dok si na spoju… s nekim drugim.“ Izvila je usnu.
„Ne seri?“
„Ne serem,“ potvrdila je.
„Što si napravila?“
Narugala se. „Ono što sam napravila jest naručila bocu vina od sto dolara
koju jedva da sam dotakla jer je on pokušavao držati moju ruku preko stola,
a onda sam naručila još hrane za sto dolara, koju sam poharala u rekordnom
roku. Jer, pa… nisi pogriješio u vezi tih odrezaka, ali on je bio samodopadni
snob koji me natjerao da poželim da njegov odrezak ima kostiju samo da bi
se mogao udaviti jednom. Ali onda! Rekla sam mu da se jebe i uhvatila taksi
za kući. Ozbiljno ne shvaćam što nije u redu s muškarcima.“
Progutavši još jedan zalogaj banane, podigao sam noge na otoman i
zavalio se na kauč. „Nije do njih. Nešto nije u redu s tobom.“
„Molim?“ rekla je samo sekundu nakon što joj je šaka sletjela snažno o
moje bedro.
„Jao. Sranje. Prestani me udarati. Nisam stigao dovršiti.“
„Onda pod svaku cijenu nastavi, o ti mudri.“ Zakolutavši očima prinijela
je vino usnama.
„Imaš usran ukus za tipove. Ne mogu vjerovati da si čak uopće izašla s
njim van nakon što se pojavio po tebe noseći brodarice.“
„Hej! Sviđaju mi se brodarice.“
Umočivši vrh banane u kikiriki od maslaca, odgovorim joj. „Ne. Sviđaju
ti se seronje.“ Zadržavši njezin pogled, izazivao sam je da me izazove dok
sam uzimao zalogaj.

85
 Nije oklijevala. „Ne sviđaju!“
Budući da sam žvakao, moj jedini odgovor je bio podizanje mojih obrva
koje su govorile beščujno Stvarno?
„Ozbiljna sam! Ne sviđaju mi se.“ Zurila je u mene.
„Vidiš, tvoj problem je u tome što si zgodna i nisi glupa. Nosiš uske
haljine i te jebene štikle, stoga tipovi misle da nećeš primijetiti kad paradiraju
s tobom okolo po gradu dok cijelo vrijeme odbrojavaju minute dok te ne
budu mogli odvesti kući i skinuti tu haljinu… ali zadržati štikle.“ Namignem
joj.
Usta joj se rastvore u mješavini nevjerice i zgađenosti.
„Ali ono što ne očekuju je da budeš pametna. S obzirom na činjenicu da
tvoja haljina i štikle koštaju jebeno puno, jebeno sigurno ne očekuju da
otmjeni auto koji su posudili od svog bogatog tatice i skupi obrok kojim su
te nahranili neće im pomoći da skinu tu haljinu. Budući da te poznajem
toliko dobro, poprilično sam uvjeren da bi ti to moglo skinuti cipele.“
Oči joj postanu ubojite, ali se nasmijem odmahujući glavom.
„Ali samo zato, jer kad konačno dobiju loptu da zaigraju, baciti ćeš ih na
njih. Dakle da, Rocky. Imaš problem. Ako nastaviš ići za kretenima, oni će te
nastaviti tretirati kao kreteni. Prekini krug. Prestani ići za kretenima.“ Slegao
sam ramenima.
„Vau. Kakvo prosvjetljenje od muškarca koji nije bio na pravom spoju
preko četiri godine. A nemoj to niti izreći! Spetljati se s curom nakon borbe
se ne računa.“
Usred zalogaja prebacim pogled na nju. „O čemu dovraga ti pričaš?“
Na nesreću, znao sam točno o čemu je pričala. Samo nisam znao kako je
ona znala o čemu priča.
Jesam li ponekad pokupio curu nakon borbe? Jesam. Jesam li ikad dao
ikome do znanja da se to događalo? Jebeno ne. Niti Tillu. Niti Flintu. I jebeno
definitivno ne Liv. Nije se događalo često, a žene su uvijek znale koji je ishod.
Ali jebi ga… koliko god bi moj um radije bio u miru i tišini mog vlastitog
stana, moje tijelo je imalo dvadeset četiri godine. Onda kad je krenulo, borio
sam se i iako sam znao da ti isprazni orgazmi ne pomažu nimalo, definitivno
isto tako nisu niti škodili. Ako išta drugo, barem su me opuštali da ne budem
cijelo vrijeme napeti, očajni gad. Pa, možda su samo pomogli s ovim napetim
dijelom te jednadžbe.

86
 Bilo je ili jebati cure nakon borbi, drkati kurac sve dok ne otpadne ili
pronaći nekoga s kime sam stvarno htio izlaziti. A nije bilo jebene šanse da
će se ove dvoje posljednje opcije dogoditi.
Stoga da, povremeno, umotao bih svoj kurac u kondom i pronašao toplo
tijelo u koje bih u suštini unutra izdrkao.
Jebi ga. Bio sam kreten sasvim druge vrste.
„Imam oči Quarry. Samo zato što mi ne govoriš ne znači da te nisam
vidjela kako nosiš neku drolju nazad u svoju hotelsku sobu.“
Gunđao sam nimalo impresioniran. Iako, potajno, ozbiljno sam bio
impresioniran jer je stvarno primijetila. Mislio sam da sam obavio prokleto
dobar posao zadržavši taj dio svog života dobro skrivenim.
„Tvoje oči nisu kurca vidjele. Sve te perverzne knjige koje čitaš ti se
zajebavaju s glavom.“ Ustao sam zavrčući poklopac kikiriki maslaca i potom
pucketanjem prstima zatražim njezinu praznu čašu od vina. „Još jedno?“
Nisam se zamarao čekanjem odgovora prije nego sam uzeo čašu i otišao u
kuhinju.
„Nisi radi toga loša osoba Quarry,“ dobacila je iza mene.
„Ostavi se toga,“ zarežao sam.
„Ne moraš skrivati činjenicu da si možda stvarno nastavio dalje. Iskreno,
samo se nadam da će jedna od njih shvatiti kako spakirati kutiju od deset
kila za jelo i osloboditi me mojih dužnosti. Znaš da neću uvijek biti tu da te
hranim.“
Trebao sam prekinuti razgovor odmah tu i tada, ali iz nekog razloga
uzvratio sam krajnje pregrubo. „A da. Želiš da te se oslobodi dužnosti?
Smatraj to riješenim. Ali neću naći djevojku samo da bi mi kuhala.“
Dok sam obilazio iza ugla noseći joj drugu čašu vina, njezine tople, smeđe
oči susretnu se s mojima.
„Prošlo je četiri godine Q,“ rekla je. „Vrijeme je da nastaviš –“
„Što radiš ti?“ upitam. „Organiziraš intervenciju za moj kurac? Till i Flint
će upasti ovdje svake minute s kondomima i lubrikantom?“
Pogled joj postane oštar, a usna joj se izvije. „Lubrikant? Fuj! Nisam to
morala znati.“
I, samo zato što sam osjetio potrebu da budem seronja i da joj bude
podjednako nelagodno kao što je meni već bilo, napola sam podigao rame u
slijeganju i uhvatio se za kurac, protresao ga snažno dok sam govorio, „S
ovako velikim, Liv, lubrikant je nužnost.“

87
 Dok su joj se oči širile, shvatio sam da moj pokušaj da joj bude nelagodno
mi se obio o glavu.
Momentalno.
Uzevši čašu iz moje ruke, upitala je, „Primljeno na znanje. Trebam li onda
krenuti dodavati lubrikant u tvoje torbe za put za cure nakon borbi?“
Bio je to zajedljiv komentar koji je samo dokazao da nije pušila moju
priču, ali to nije bio razlog zašto je moj plan otišao nizbrdo.
Ne. To pitanje je bilo samo početak najvećeg zajebavanja s glavom koje
ću ikad doživjeti.
Njezin uzavreli pogled se spustio na ruku koja je držala mi kurac. Onda,
u sekundi, bradavice su joj vidljivo se izbočile ispod tkanine njezine pripijene
haljine.
Koji. Kurac.
Ali to nije bilo najgore od svega.
Glavić mog kurca je odgovorio oticanjem dok sam je upijao… upijala me.
„Uh, ne,“ mrmljao sam okrenuvši se prije nego je mogla primijetiti
oteklinu koja mi je rasla u trenirci.
Šokiran, zurio sam u svoj kurac kao da mi je nekako mogao odgovoriti
zašto je stao u pozor nakon što sam odmjerio Liv James. Kriste. Koliko sam
morao biti napaljen da mi se digne na najbolju prijateljicu?
Očito, bilo je vrijeme da pronađem jednu od onih cura o kojima sam
lagao. ASAP.
Čekaj malo. Nisam ja jedini bio koji je bio napaljen našom neobičnom
komunikacijom. Koliko je ona bila napaljena?
„Kad si posljednji put poševila se?“ izlanem leđima i dalje okrenut prema
njoj – ne želeći pokazati jarbol za zastave koji je trenutno napinjao hlače.
„Ima neko vrijeme, ali ne možeš me kriviti. Kreteni su katastrofa u
krevetu.“
Ne ovaj.
O Bože!
Poskočim od iznenađenosti kad su se njezine ruke iznenada omotale oko
mog struka s leđa.
Prokletstvo!
„Ne ljuti se,“ šapnula je o moju majicu.
Srce mi je divljalo kad se njezin prednji dio naslonio na moja leđa. Liv me
grlila cijelo vrijeme, ali nikad – niti jednom – nisam primijetio koliko su joj

88
bile čvrste grudi dok su bile prislonjene na mene. Upravo tada, usred onoga
što je očito bila neka vrsta seksualne psihotične epizode, to je bilo sve o čemu
sam mogao razmišljati. Svaki udah koji sam udahnuo trljao je njezine
ogromne grudi o mene. I, s obzirom na brzinu kojom su moja pluća
ubrzavala nakon te spoznaje, ostavilo nas je samo na korak od toga da se
jebemo na suho.
Njezin stisak se spusti niže dok me čvrsto stiskala.
Bila je samo par centimetara od napete erekcije, a ja sam se molio da ona
to nije primijetila, dok sam se cijelo vrijeme nadao da će njezina ruka se
slučajno očešati o nju – više puta.
Samo na tu pomisao kurac mi se trzne.
Jebi ga.
Sklonivši njezine ruke dalje, napravio samo ogroman korak naprijed
pokušavajući dobiti malo prostora, i nadam se, zdravog razuma. „Ja… uh…
ne osjećam se dobro. Idem se istuširati i ravno u krevet.“
Dugi koraci su me nosili prema mojoj sobi.
Koji kurac se upravo dogodio?
Liv je dozivala iza mene. „Žao mi je, dobro? Nisam trebala ništa reći.
Prestati ću izlaziti s kretenima i ti ševi koga god želiš.“
Pa, to bi bila ti upravo sad.
Kurvin sine.
Ozbiljno mi je potrebna psihička pomoć.
Odmahnuo sam rukom na njezinu ispriku. Taman prije nego sam
zatvorio vrata u trenutku najzbunjujuće interakcije u svom cijelom životu,
odgovorio sam, „Vidimo se ujutro.“
To je bila laž.
Pet minuta kasnije, vidio sam je iza svojih očnih kapaka dok sam milovao
svoj kurac pod tušem.
Onda sam je vidio trideset minuta nakon toga dok sam pokušavao
izbaciti iz misli s pornićem na internetu. Idem u pakao, ali nas dvoje smo
glumili u svakom od tih videa. To je bio razlog zašto je moja noć završila
tako da sam svršio na svoj stomak prije nogo sam konačno zaspao.
To je bio petak prije tri mjeseca kad se dogodilo, i svaki dan nakon
toga je bio čisti i krajnji pakao.
Očito, ja sam bio jedini koji je pojeo otkačene, ekstazijem napunjene
banane te večeri, jer dok bih ja navlačio svoj kurac kao

89
trinaestogodišnjak koji je to tek otkrio svaki put kad bi ona izašla iz
svoje sobe u joga hlačama, Liv je djelovala skroz ravnodušno.
Samo prijatelji. Isto kao i uvijek.
Nisam je mogao imati. Toliko sam znao. Ali to nije spriječilo moj um
da se okreće svaki put u tom smjeru kad bih položio oči na nju.
I, uzevši u obzir da je večeras bila gala večera za prikupljanje sredstava
za mlade boksače u On The Ropes, znao sam da me čeka večer mučenja.
Dotjerala se. Nešto usko i seksi, a opet nevjerojatno elegantno. Nabacila
je par štikli o kojima sam sanjao tjednima da je jebem u njima. Frizura i
šminka su joj bile uglađene, seksi i agonizirajuće – barem za mene. Prava bol
je bila u tome što, čak iako će ona biti pod rukom dok budemo prolazili kroz
vrata, ona će biti slobodan plijen svakom slobodnom muškarcu u prostoriji.
Ne. Liv James definitivno nije bila moja.
Još.

90
 JEDANAESTO POGLAVLJE

„KOLIKO DUGO MORAM čekati prije nego mogu skinuti sako?“ Quarry
upita ponudivši mi ruku dok smo izlazili iz crnog SUV-a i kretali na crveni
tepih.
Bili smo na gala večeri za prikupljanje sredstava za program za mlade
boksače u On The Ropes. Slate je godinama financirao sam, a kad je Till
osvojio titulu šampiona i kupio polovicu dvorane, napravio je isto. Vrlo je
brzo postalo isuviše skupo da bi bilo koji od njih je organizirao samostalno.
Program je bio posebno usmjeren prema siromašnoj djeci i njihovom
sklanjanju s ulica. Budući da su braća Page bili svijetli primjer onoga što
dvorana može postići, On The Ropes je zadobio popriličnu nacionalnu
pozornost. Uz sve veću potražnju za širenjem na različitim lokacijama diljem
zemlje, Erica i Eliza su odlučile organizirati ranije prikupljanje sredstava
kako bi pomogle platiti troškove koji su postajali sve veći.
Profesionalni boksači, stari i novi, susretljivo su donirali ne samo novac
već i njihovo vrijeme kako bi prisustvovali događaju. Uz Slatea Andrewsa,
Tilla Pagea, Quarrya Pagea, i nekolicinu ostalih slavnih koji su prisustvovali
događaju, ulaznice su bile tražene – i pakleno skupe. Bogati poslovni ljudi i
bogati obožavatelji boksa doletjeli su iz svih dijelova zemlje kako bi se
družili s drugim osobama i ako bude sreće potpisali donacijske čekove.
Prošle godine dobrotvorna gala je prikupila preko tri cijela zarez devet
milijuna dolara koji su svi usmjereni na najnoviju lokaciju On The Ropes u
Brooklynu koja je otvorena kasnije te godine.
Eliza i Erica su obavile nevjerojatan posao organizirajući tu večer. Ash i
ja smo se također dobrano uključile. Bio je to iscrpljujući posao, ali dobit je
bila tako velika da nitko se od nas nije mogao žaliti. Koliko god smo to voljeli
raditi, svi smo se veselili kada planiranje bude gotovo tako da možemo se
opustiti i proslaviti jedući fantastičnu hranu i pijući skupi šampanjac.
Imajući to na umu, nisam čak niti mogla otresti se na Quarryja radi
njegovog konstantnog prigovaranja radi odijela.

91
 „Ušiti ću tu stvar trajno na tebe ako ne prestaneš prigovarati u vezi toga.“
Dobro, možda sam imala to u sebi.
„I lišiti svijet mog tijela? Nastati će pobune,“ rekao je gledajući u mene sa
širokim osmijehom. Blicevi fotoaparata su naglašavali zabavljenost u
njegovim prelijepim očima boje lješnjaka.
„Voljna sam riskirati. Osim toga, bilo bi lijepo ne nalaziti te polugolog
svaki put kad izađem iz svoje spavaće sobe. Nisam sigurna u to kakav prekid
veze si imao s majicama, ali mogao bi uzeti u obzir pomirenje prije nego
hlače ti budu slijedile njihov primjer i budem prisiljena iseliti se.“
Njegov osmijeh postane veći, ali nešto bolno mu pređe preko lica. Vidjela
sam taj pogled dosta često tijekom proteklih par mjeseci, i dok nikako nisam
mogla shvatiti ga, znala sam da ne sluti na dobro za ostatak moje večeri.
„Dobro,“ reče kratko. Pustivši moju ruku, gurnuo je svoje ruke u džepove
i usmjeri prigušeni osmijeh – zajedno s jednom rupicom od koje sline cure –
prema kamerama.
„Dragi Bože. Ako ćeš se duriti, jednostavno skini sako odmah.“
Uzdahnula sam pitajući se jesu li se ovako moji roditelji osjećali kad sam prvi
put dobila mjesečnicu. Bio je tako prokleto ćudljiv.
„Dobro sam,“ odgovorio je odsutno nagnuvši svoju bradu prema seksi,
plavoj novinarki koja je očajnički pokušavala privući njegovu pozornost – i
sudeći po tome kako je gurala svoje sise van, željela je više od intervjua.
„Odmah se vraćam.“ Odlutao je u njezinom smjeru, ali u posljednjoj minuti,
njezin plastični osmijeh izblijedi kad je skrenuo prema bučnim
obožavateljima koji su gurali magazine i ostale suvenire njemu na potpis.
Prešla sam pogledom preko njegovih mišićavih leđa dolje do guzice koja
je slasno napinjala crnu tkaninu njegovih hlača od odijela. Nisam bila slijepa.
Iako to nije ništa značilo. Bio je zgodan. Odmjeravati ga je bila prednost toga
što sam ga zadržala kao svog najboljeg prijatelja. Nedavno sam odustala od
pokušavanja da zaustavim svoje nemirne oči.
„Liv! Ovdje!“ novinari su mi dobacivali.
Isto tako sam odustala od objašnjavanja novinarima da nisam njegova
djevojka. Javnost nam nije vjerovala. Živjeli smo skupa. Bila sam njegova
'pratnja' na svim društvenim događajima kojima je prisustvovao. Bila sam u
prvom redu na svim njegovim borbama. I ja sam bila prva u ringu koja bi ga
zagrlila kad bi pobijedio.

92
 Nitko nas nije shvaćao, ali to nije bilo niti bitno. Nisu niti morali. Mi smo
shvaćali.
Koliko god je ljudima bilo teško shvatiti, platonska prijateljstva su mogla
funkcionirati. S obzirom na povijest koju smo Quarry i ja imali, nije bilo
nikakvo iznenađenje da smo toliko godina uspješno funkcionirali. Ili imaš
osjećaje prema nekome ili nemaš.
Ništa to nije moglo promijeniti.
Čak niti odmjeravanje dupeta druge osobe.
Ili barem sam to sebi govorila dok sam naginjala glavu kako bih mu se
divila pod drugim kutom.
Iznenađeno sam poskočila kad me zabljesne pogled i shvatim da sam
uhvaćena.
Njegov pogled je bio uperen preko ramena. Imao je to isto seksi tinjanje
koje je izbacilo tu rupicu od koje je srce stajalo, ali njegov mračni, vreli pogled
je bio prikovan na mene.
Uh… čemu dovraga taj pogled?
Pod njegovim pogledom ramena mi se instinktivno povuku unazad
obavljajući odličan posao za moje grudi i radi čega su njegove oči zatreperile
prema mojim prsima.
Dlake na potiljku vrata se nakostriješe kad je skrenuo prema meni.
S obje ruke u svojim džepovima, sakom gurnutim unazad, pokazujući
široku ravninu njegovih prsa koja su se napinjala pod dugmadi košulje,
otkopčanog ovratnika i nagovještajem jedne od njegovih tetovaža koja je
provirivala iznad nabrekline njegovih trapeznih mišića. Stajao je najmanje
tri metra dalje od mene nagradivši me najljepšim bizarnim izrazom lica.
Bizarnim jer je uzrokovao neočekivane trnce svuda po mojoj koži. I
prelijep zato jer, pa, to je bio Quarry.
Nije krenuo u mom smjeru. Samo je stajao tamo, gledao u mene nekoliko
trenutaka.
Upitno suzim pogled, ali radi toga se samo njegov tinjajući osmijeh
pretvori u jednako zbunjujući – i omamljujući – cerek.
„Što je?“ pokažem znakovnim jezikom znajući da mi ne može čuti glas
usred ovog kaosa.
Izvadivši ruke iz džepova, pokaže bez da je govorio. Izgledaš prelijepo.
Dobro, nešto se definitivno događalo s njim. Kao moj cimer, Quarry je bio
izložen nebrojenim satima mog isprobavanja odjeće prije spojeva ili

93
intervjua ili zapravo bilo koji put kad sam bila u mogućnosti ići u kupovinu.
Čula bih ga kako mi govori, 'Dobro izgledaš' ili ' Lijepo izgledaš' ili 'Izgledaš
ok'. Jednom, za Noć vještica, nakon što sam odradila profesionalno
šminkanje u zombija u ukletoj kući društvenog centra, čak mi je rekao
'Izgledaš sjajno'.
Niti jednom nije bilo 'prekrasna'.
Pogledavši preko ramena, provjerila sam je li prsata, plava novinarka
nekako se uvukla iza mene. Nakon što nisam pronašla ništa osim loga On
The Ropes na pozadini crvenog tepiha, okrenula sam se u njegovom smjeru
i otkrila da više nije bio tamo.
Cijelo tijelo mi se ukočilo kad su mi žuljeviti prsti maknuli kosu s vrata.
„Potrebno mi je piće.“ Glas mu je bio promukao na mom uhu.
„Imam dojam da si možda već pijan. Nešto ti nije u redu s licem,“
zadihano sam odgovorila čak i dok sam ga vrijeđala.
Nasmijao se. „Ja ti kažem da si prekrasna, a ti mi govoriš kako nešto nije
u redu s mojim licem?“
Zabacim glavu unazad i zagledam mu se u oči. „Dobro, nešto nije u redu
s tvojim licem i tvojim rukama. Ježim se radi tebe.“
Njegov izraz lica se promijeni, a lice mu je još jednom bilo obojeno nečim
bolnim.
Toplo mu se nasmiješim priželjkujući da mogu shvatiti koji vrag se
događa s njim. „Pričaj sa mnom.“
Odmahnuvši glavom uhvati se za greben svog nosa. „Oprosti. Umoran
sam. To je sve. Idemo po to piće.“
Lagao je, ali što god da ga je mučilo nestalo je dok mi je dobacivao zločesti
izvijeni osmijeh.
Stoga sam ostavila se toga.
Za sad.
Omotavši svoju ruku oko njegove, odgovorim, „Ne bih odbila
šampanjac.“

94
 „Jesi vidjela Flinta u onom smokingu?“ Ash upita po dvadeseti put te
večeri. „Mislim, znala sam da je seksi u odijelu, ali Bože! Taj prsluk i mašna
mi uzrokuju perverzije.“
Nasmijala sam se dok je ona nastavljala piljiti u svog muža s druge strane
prostorije. „Ako hoćeš, dečki mogu provesti noć kod mene u kući večeras,“
Eliza ponudi prije nego je ispila iz čaše za šampanjac.
Ash se zagrcnula svojim pićem, a oči su joj komično postale ogromne.
Udarivši Ash po leđima, rekla sam Elizi, „Mislim da bi joj se to svidjelo.“
Eliza se zahihoće.
Ash i Flint su imali dva dječaka, Colea i Chasea, čiji rođendani nisu bili
čak niti godinu dana razlike. Cole je bio planirana trudnoća nedugo nakon
što je Mia preminula. Ali, kad je imao manje od dva mjeseca, Chase je nastao
na staromodan slučajan način. Flint i Ash su voljeli te dečke više od ičega na
svijetu, ali nije se moglo poreći da bi im koristilo malo slobodnog vremena.
Ash je izbijala pjena na usta samo kad bi stajala u istoj prostoriji s Flintom,
stoga im je vjerojatno trebalo više od cijelog tjedna da se maknu. Napravila
sam mentalnu zabilješku da porazgovaram s Quarryjem o tome da
pričuvamo te nevaljalce kako bi mogli napraviti upravo to. Flint je bio ludo
čudan u vezi ostavljanja njihove djece s dadiljama, a da nije bilo Elizine i
Tillove dugogodišnje dadilje koja je pristala čuvati dečke tijekom gale, nisam
bila sigurna da bi Flint uopće došao.
„Jesi li sigurna?“ Ash upita kroz kašalj.
„Naravno! Ionako nema smisla da ih vi pokupite večeras. Već će spavati
do trenutka kad dođemo kući. Ali ti ćeš morati reći Flintu. Znam kakav je u
vezi te djece.“
„Oh, mogu se ja nositi s Flintom. Ne brini za to.“ Ustala se i zagladila
svoju dugu, jagoda plavu kosu. Nagnuvši se prema mom licu, pokazala je
ispod svojih očiju. „Šminka?“
„Savršena. Želiš malo sjajila?“
Nasmijala se tako široko da sam pomislila kako će joj se lice razdvojiti.
„Ne. Previše ga je teško očistiti s njegovog šlica. Postoji ogromna mogućnost
da ću morati obaviti malo uvjeravanja. Mali uvod u kupaonici bi trebao
obaviti posao.“ Pretjerano je namigivala.
Zastenjala sam jer nije mi trebala ta mentalna slika.
Eliza je pogodi svojom skupljenom salvetom. „Odvratno!“

95
 Ash prekriži ruke na grudima. „Nemojte se čak niti pretvarati da ne
znamo zašto si večeras izašla šepureći se iz limuzine sva razbarušena.“
Eliza dlanom prekrije usta i njezini obrazi postanu žarko crveni. „O Bože.
Je li bilo tako očito?“
Ash mi da peticu kad smo obje prasnule u smijeh.
„Nimalo. Zapravo sam samo nagađala. Iskočio je iz limuzine.
Pretpostavila sam da mu je trebalo nešto više osim dodatnog prostora za
noge.“ Namignula je ponovno i potom otišla na svoj zadatak uvjeravanja
Flinta da ostavi klince s njihovom strinom i stricem večeras.
„Kladim se u deset dolara da će prvo krenuti prema njegovom
novčaniku,“ ponudim okladu Elizi spustivši se kako bih sjela na Ashino
prazno mjesto.
„Ne. Gledaj. Treptati će trepavicama, poljubiti ga, a onda gurnuti ruku
dolje niz stražnji dio njegovih hlača. Potom!“ Podigla je jedan prst u zrak.
„Nakon što barem pristane naći se s njom u kupaonici, ukrasti će mu
novčanik. Samo što on neće mu biti u stražnjem džepu. Flint ga je zamijenio
ključem hotelske sobe koju je rezervirao večeras za njih.“
„Ozbiljno?“ ciknula sam pogledavši nazad prema Ash dok je ona
odmicala. Eliza kimne glavom podjednako uzbuđena.
„O moj Bože! Poludjeti će. Trebali bi se pomoliti za sirote duše koje dobiju
sobu pored njih večeras.“ Uzela sam još dvije čaše šampanjca s tacne
poslužitelja.
Promatrale smo kako je Ash povlačila svoj potez.
Eliza je bila u pravu. Po novčanik je krenula zadnje. Iako bila sam i ja u
pravu. Popizdila. Je.
„Fuj. Fuj. Fuj,“ rekle smo uglas dok je Ash doslovno uzjahala Flinta.
„Vjerojatno bih trebala spasiti svog muža.“ Pokazala je prema Tillu koji
je bio na treptaj udaljenosti da zadrijema usred razgovora s grupom
prosjedih muškaraca.
„Obavi to, a ja idem pronaći Q-a. Želiš da se nađemo u stražnjem baru na
piću za deset minuta? Žestice?“ Migoljila sam obrvama.
Eliza nije bila neki cuger, ali nakon više od godinu dana teškog posla,
uvijek bi napravila iznimku na gala večeri.
„Zvuči kao plan. Natjerati ću Tilla da ujutro ustane s djecom.“ Nasmijala
se. „Želiš navratiti da zajedno liječim naš mamurluk?“
„Ti priskrbi kavu i Netflix. Ja ću donijeti masnu brzu hranu.“

96
 „Dogovoreno.“
Razdvojile smo se u različitim smjerovima.
Ja sam otišla prema stražnjem dijelu prostorije gdje sam posljednji put
vidjela Q-a prije najmanje sat vremena kad ga je grupa gostiju stjerala u kut.
Pošto ga tamo nisam vidjela, krenula sam prema izlazu misleći da se
možda sakrio u stražnjoj uličiti da predahne – također poznato kao skrivanje
tako da ne mora biti društven. Međutim, dok sam skretala iza ugla, sledila
sam se kad sam ugledala nikog doli „Zlatnog“ Garretta Davenporta kako se
šepuri pored zaštitara na zadnjim vratima.
Sranje. Sranje. Sranje.

97
 DVANAESTO POGLAVLJE

UPUCAJTE ME.
Ne, ozbiljno. Upucajte me.
Bio sam u odijelu.
Čavrljanje sa starcima koji su mi htjeli ispričati sve o svojim slavnim
danima boksačkoj juniorskoj ligi. Razbacivali su se imenima kao da bih
trebao znati tko je jebeni amater „Tornado“ Timmy Turner bio četiri
desetljeća prije nego sam ja bio rođen.
Osim toga, zapeo sam pijuckajući odvratni šampanjac s tacni poslužitelja.
Skloniti se u bar na pivo bi donijelo dragocjeno vrijeme podalje od
zanimljivih priča o mladosti u mračnom srednjem vijeku.
A trešnja povrh svega ovog usranog deserta jest da nisam vidio Liv deset
sati. Dobro, možda je bilo samo, ono, jedan sat. Ali nosila je tu malu crnu
haljinu koja doslovno nije ništa prepuštala mašti, stoga čak i deset sati je
djelovalo kao podcjenjivanje.
Izgledala je podjednako seksi kao što sam se i bojao.
Njezine duge, oblikovane noge su me izazivale svakim korakom. Poticale
me da padnem na koljena i zakopam lice među njih.
Te visoke, crne štikle su mi šaputale obećanja da će mi se zabiti u leđa
svakim otkucajem.
Ta svilenkasta, smeđa kosa je preklinjala da bude omotana oko moje šake
dok sam je jebao s leđa.
Njezin odvažni, crveni ruž je preklinjao da umrlja korijen mog kurca.
Jebi ga. Jebi ga. Jebi ga.
To je Liv! Koji kurac nije u redu sa mnom?
Druže, to se nikad neće dogoditi.
Međutim, tijekom jedne kratke minute na crvenom tepihu kad sam je
uhvatio kako očima jebe moje dupe, nadao sam se da bi moglo se dogoditi.
Iako je to bilo smiješno.
Nikad ništa neće dobro izaći iz toga da pojebem Liv James.

98
 Ona je bila moja najbolja prijateljica. Gurnuti svoj kurac u nju nije bila
opcija. Iako moji prsti…
Sranje!
Volio sam je – kao obitelj. Nažalost, u mom tijelu se pogrešno spojilo
nekoliko žica i sad misli kako bih je trebao voljeti na onaj hej-daj-da-te-
natjeram-da-svršavaš-sve-dok-ne-zaboraviš-engleski-jezik način.
Očajnički sam morao pronaći da raspetljam te misli tako da mogu završiti
s ovim sranjem i vratiti se nazad tamo gdje bismo trebali biti.
Samo prijatelji.
Najbolji prijatelji.
Možda prijatelji koji svršavaju skupa?
Prokletstvo!
Nakon toga sam odlučio da je vrijeme da bacim bonton kroz prozor i
pobjegnem.
„Ispričajte me gospodo. Moram provjeriti svoju pratnju.“
Potom se prijaviti u ustanovu za seksualnu rehabilitaciju.
Nekoliko rukovanja kasnije, bio sam slobodan. Dok sam pretraživao
ogromnu balsku dvoranu tražeći Liv, uhvatio sam prizor Elize kako odvlači
Tilla iz još jednog kruga bogatih naftalinaša.
Ni traga Liv.
Iznenadna bol u uhu me natjera da se trznem. Bože, želio sam ići kući.
Moji novi slušni aparatići bili su kalibrirani za bučan okoliš prikupljanja
sredstava, ali bili su jebeno neudobni. Krenuo sam prema kupaonici kako
bih ih provjerio ili vraga mu, možda se spasio od toga da budem uhvaćen u
još jednom krugu kreme protiv bolova i da ih potpuno skinem.
Ignorirajući drugu grupu gostiju koja mi je pokušavala privući
pozornost, požurio sam prema kupaonici.
Sve misli o mojoj nelagodi su nestale kad sam začuo oštar krik Livinog
glasa. Nisam mogao razaznati što je govorila, ali samo ton njezinog glasa mi
je dizao kiselinu u želudcu. Potrčao sam u njezinom smjeru ne usporavajući
sve dok njezina duga, smeđa kosa mi nije došla u vidokrug.
Potom sam vidio crveno kad sam se usredotočio na muškarca koji ju je
držao oko struka dok ga je ona udarala i vrištala u njegovim rukama.
„Sklanjaj ga odavde!“ Liv je vikala. „Ne smiješ ovo raditi! Ne opet!“

99
 Mala gomila mi je blokirala pogled na osobu na koju je vrištala. Liv je
definitivno bila žustra – i pomalo luda. Ali ona nije bila agresivna. Ako je
bila ljuta radi nečega, postojala je šansa da ću ja biti bijesan.
„Hej!“ Povikao sam trčeći prema muškarcu koji ju je sputavao. „Skidaj
svoje jebene ruke s nje.“ Posesivno sam je uzeo iz njegovih ruku i potom
izdahnuo od olakšanja kad sam primijetio da mu je značka Guardian
Protection Agencije prikačena na rever.
A onda mi je takozvana svjesnost stala.
Liv se sledila.
Deseci pari očiju skrene prema meni.
Gomila se razdvojila.
A Garrett jebeni Davenport je zakoračio prema meni.
Jebeni.
Kurvinski.
Drkadžijski.
Sin.
„Quarry 'Kamena šaka' Page, dame i gospodo,“ najavio je uz polagano
pljeskanje koje mi je strugalo niz kičmu.
Koliko god me šaka svrbjela da mu pozdravi lice, nisam odgovorio. Ne
ovaj put.
„Može li netko otići po Tilla? Ili Slatea? Ili Flinta? Ili dovraga… bilo koga
drugog? Molim vas,“ Liv je preklinjala dok je stajala ispred mene. „Otiđi Q.
Ovdje je samo da napravi nered i ti to znaš. Nemoj mu to omogućiti. Spriječi
to.“
Škrgutao sam zubima, ali sam ostao šutjeti – oči su mi bile uperene u
kukavicu u pripijenom crnom smokingu koji je izgledao podjednako
pompozno i arogantno kakvim sam ga i poznavao.
„Čuo sam da je u tijeku prikupljanje sredstava za pomoć mladim
boksačima.“ Davenport je napuhao svoja prsa i potom se nacerio.
„Slučajnosti li. Ja imam sredstava i volim boks. Koje su šanse?“ Nasmijao se.
„Ne želimo tvoj jebeni novac,“ Liv je ispljunula bez da se uopće licem
okrenula prema njemu. „Otiđi Q.“
Vilica mi se stezala dok su mi se ruke otvarale i širile sa strane. Njegovo
pojavljivanje nije imalo nikakve veze s prikupljanjem sredstava već samo s
činjenicom da je povjerenik za boks elektroničkom poštom mu poslao

100
ugovore za njegovu slijedeću borbu za naslov. Nisam to još podijelio s Liv,
ali jutros sam saznao da je moje ime konačno se vratilo nazad na dnu.
Njegova vladavina u ringu je završila one minute kad su ti ugovori sletjeli
na stol njegovog agenta. Znao sam to. I pružilo mi je ogromno zadovoljstvo
to što je on to znao isto. Ovaj cijeli sukob nije bio ništa drugo doli pokušaj da
mi se uvuče u glavu. Ono što nije znao jest da mi je glava bila godinama
ranije sjebana. On je samo dodavao ulje na moju vatru.
Taj naslov je pripadao meni.
Neću mu dopustiti da mi oduzme tu mogućnost. Ne ponovno.
„Jesi li tu da bi me preklinjao da budem blag prema tebi?“ Upitao sam
stoički. Prasnuo je u neveseo smijeh.
Liv mi je stiskala biceps. „Idemo kući.“
Ignorirao sam je i nastavio razgovarati s Davenportom. „Ne? Onda što?
treba ti veličina mog pojasa? Broj za preusmjeravanje na moj bankovni
račun?“
Prijeteći je zakoračio naprijed, ali sam ostao na mjestu.
Liv je glasno izdahnula od olakšanja kad je Slateova mesnata šapa sletjela
na moje rame.
„Sad je dosta,“ Slate je rekao. „Ne tu Garrette. Ovo nije niti vrijeme niti
mjesto da potpiruješ nešto. Želiš donirati? Pošalji mailom na dvoranu. Djeca
će cijeniti tvoju velikodušnost. Osim toga, nemaš što raditi ovdje.“
Jebeni Slate. Samo politička korektnost i ta sranja.
„Uz dužno poštovanje Slate.“ Zastao je i snishodljivo se nasmiješio. „Jebi.
Se.“
„Stvarno nisi moj tip sine,“ Slate odgovori uz cerek, ali njegova ruka je
bolno stezala moje rame – njega je isto tako bez sumnje boljela šaka.
Flitnov glas se oglasi negdje iza mene. „Dovuci Leovu guzicu ovdje. Ovo
je završeno Garrett. Ili odmah odlazi ili će te osiguranje ispratiti van.“
Till je stao pored mene. Udarivši svojim ramenom o moje, kroz zube
procijedi, „Ne reagiraj. Upamti ovaj trenutak za onda kad ga budeš imao u
ringu. Imaš svoju priliku. Nemoj je upropastiti popuštajući ovom kretenu.“
Sranje, bio je u pravu.
„Što nije u redu Page? Nemaš ništa za reći?“ Davenport je podbadao.
„Samo ćeš stajati tu i dopustiti da tvoj ofucani trener i bivši brat pobrinu se
za tvoja sranja?“
Duboko sam udahnuo.

101
 Ne diši. Ne diši. Ne diši.
Adrenalin mi je kolao venama, ali nije pronašao izlaz dok sam ga gušio.
Liv nije bila toliko uspješna.
„Što dovraga si umišljaš da si ti?“ Buknula je.
Brzo sam je obuhvatio rukom oko struka i povukao nazad na svoje grudi.
Nastavila je s uvredama.
Davenport se glasno nasmijao. S tim zlobnim osmijehom, podigao je oči
prema meni.
Tri riječi.
Tri jebene riječi osigurale su mu sudbinu.
Već sam želio njegov pojas.
Ali, s tri jebene riječi, želio sam njegovu krv.
„Kontroliraj svoju kuju.“
Prostorija je eksplodirala. Slate, Till i čak Flint su skočili da bi me
obuzdali. Ja se nisam pomakao.
Liv je bila dugme koje nikad prije nije dirao. Bio je to jedini preostali koji
je mogao uzrokovati da postanem kao nuklearna bomba. Očito, svi oko
mene su to znali, ali ja im neću dati tu spoznaju.
To je bilo moje. Posljednja stvar koja mi je trebala jest da on lansira napad
punom parom na nju samo da bi mene izbacio iz ravnoteže.
Svaki mišić na mom tijelu se napeo, ali ja nisam pokleknuo.
Nisam napadao da ga ubijem.
I definitivno se nisam povlačio.
Bio sam ukorijenjen na mjestu.
Zaključanog pogleda.
Planirao sam njegovo ubojstvo.
Elektricitet je ispunio zrak.
Nisam. Se. Pomakao.
Odbio sam mu dati ono po što je tako kukavički došao.
Pobjegne mi izdah uz glasnu buku smijeha koji je zaprepastio sve,
uključujući i stariji klub građana koji su se okupili oko nas.
Davenportove oči se zbunjeno suze, ali moj smijeh je postajao samo
glasniji.
Ponovio sam njegove riječi zabavljeno odmahujući glavom. „Kontroliraj
svoju kuju.“

102
 „Uhhh…“ Liv je rekla kad sam konačno sklonio svoj pogled s
Davenporta. Nasmiješivši se, rekao sam, „U pravu je, znaš.“
Usta joj se stegnu.
„Dopusti mu da ostane. Ja odoh odavde.“ Nasmiješivši se za sebe,
ponovim ispod glasa, „Kontroliraj svoju kučku.“
Tri riječi koje nikad nisu bile istinitije.
Dok mi se tijelo opuštalo, Slate i Till su me oprezno puštali.
„Predstava je završena!“ Leo objavi i potom krene izvikivati naredbe
barem petorici svojih muškaraca koji su se bacili na posao raščišćavanja
razočarane gomile. „Vrijeme je da odeš,“ Leo je naredio prislonivši tešku
ruku na Davenportove grudi. „A slijedeći put kad nekoga nazoveš kučkom,
braća Page će biti tvoja najmanja briga. Razumiješ?“ Gurnuo ga je snažno
radi čega je Davenport zateturao unazad pogleda i dalje prikovanog na
mene.
„To je sve Page? Tek tako ćeš otići? Trebao sam znati da si jebena pičkica!“
Podbadao je.
Ponovno sam se nasmijao dok sam omotavao svoju ruku oko Livinog
struka. „Spremna na polazak?“
„Koji vrag je to bio?“ upitala je promatrajući me oprezno.
Izraz lica mi je postao tvrd dok sam gledao dolje u nju. „Drži se podalje
od takvih sranja od sada,“ kudio sam je glasno. „Ne treba mi da pogoršavaš
stvari još više.“
Usta joj se otvore. „Ti me zajebavaš?“
„Ozbiljan sam. Ako se to sranje ponovno dogodi, drži se jebeno dalje od
toga. Nemoj stajati između mene i drugog muškarca. Nikad.“
„Bio si spreman pući!“ režala je – čak je i to bilo seksi.
Nagnuo sam se prema njezinom licu i spustio glas. „Ne mogu se brinuti
za tebe dok uskačeš u nešto i vjerojatno ćeš biti uhvaćena usred vatre. Sad,
drži usta zatvorena. I povuci se.“
Oči su joj treperile dok je shvaćala. „Quarry,“ upozorila je, ali je to
napravila odmaknuvši se dva ogromna koraka.
„Dobra cura,“ šapnuo sam znajući da ću za to platiti kasnije.
Okrenuvši se na peti, pojurio sam naprijed spreman dati Davenportu
upravo ono što sam htio da ponese iz našeg malog sukoba.
Till i Slate su stajali sa strane i razgovarali s Flintom. Leo je još uvijek se
borio da izbaci Davenporta kroz stražnja vrata.

103
 „Hej, Leo!“ Dozvao sam dok su se sve oči u prostoriji podizale prema
meni. Bilo je prekasno. Moj adrenalin je konačno pronašao svoj put van.
Uz oštri udarac koji je Leo jedva izbjegao, šaka mi je sletjela na bradu
Garretta Davenporta radi čega mu je glava odletjela na drugu stranu i radi
čega je posrnuo na pod.
Zadao sam još jedan udarac, ali Till mi je uhvatio ruke prije nego sam
napravio kontakt.
„Jedina kučka koju je potrebno držati pod kontrolom si ti!“ Urlao sam.
Skočio je na noge i poletio prema meni dok su zaštitari se probijali do nas.
„Skupi muda i potpiši jebene ugovore! Želiš mene? Omogući da se to
dogodi.“ Udarao sam se po grudima dok se on borio s gomilom muškaraca
koja nas je razdvajala.
Došao je želeći tuču. Otišao je uz još jedan primjer. Ostatak će biti
isporučen u ringu.
Tijelo mi se opuštalo pod Tillovim stiskom.
Smireno sam promatrao kao Leovi ljudi ga odvlače, dok je udarao i
zamahivao, kroz stražnja vrata.
„Isuse Kriste,“ Slate je režao frustrirano prolazeći rukom kroz kosu.
„Glupi kreten,“ mrmljao sam dok su se vrata zatvarala uz tresak.
Till me pustio, ali ne prije nego me snažno udario po zatiljku glave. „On?
Što nije u redu s tobom? Ovo sranje će sutra biti na svim vijestima.“
Otresao sam ispruženu ruku provjeravajući je kako bih se uvjerio da je
nisam ozlijedio ili takvo nešto. „Možda. Ali kadim se da će Flint odmah
ujutro primiti te ugovore potpisanima.“
Prešavši pogledom po prostoriji, pronašao sam Liv kako stoji točno tamo
gdje sam je ostavio. Njezin izraz lica je bio nečitljiv, ali njezino ukočeno
držanje je izgledalo definitivno ljutito. Odlično. Predavanje o tome da držim
svoja sranja pod kontrolom je bilo na vidiku.
„Mislim da je najbolje za sve ako ja odem. Pošalji mi poruku ako se oko
ovoga počne spremati oluja sranja.“
Tillove oči polete prema Liv. „Kriste. U problemima si.“
Nacerio sam se. „Da.“
„Pa, barem ti ne može uskratiti seks.“ Dlanom mi je obuhvatio rame i
potom me gurnuo u njezinom smjeru. „Priušti mu pakao!“ Doviknuo joj je,
ali joj pogled ni trenutka nije napustio moj.
Sranje.

104
 Kad sam došao do nje, gurnuo sam ruke u džepove i ljuljao se na prstima.
„Znaš da je ovo sve jer si me natjerala da obučem odijelo.“
Suzila je pogled.
„Tijelo mi se davilo. U konačnici, odsjeklo mi je dovod krvi u mozak.“
Slegao sam ramenima, a njezine nosnice su se raširile. „Ne mogu biti
odgovoran za išta od toga. Ako išta drugo, zaslužujem ispriku od tebe.“
Izbacio sam izazovni osmijeh.
Nakon što nije odgovorila, uzdahnuo sam.
„Možeš li barem srati mi u autu?“

Liv se pjenila dok smo u zgradi čekali našeg vozača da doveze automobil.
Što god. Preboljeti će to. Bio sam jebeno nabrijan.
Meč za titulu je bio spreman.
Pretpostavljajući da je Davenport uopće imao muda, što je stvarno bilo
upitno, potpisati će ugovore ujutro. Ubrzo će uslijediti objava u novinama, a
onda ću imati legalno pravo i obavezu prebiti to jebeno govno u njemu.
Ispružajući ruku uživao sam u slatkoj boli u svojim člancima ruke.
„Mogao si je ponovno slomiti,“ Liv je rekla bez da je pogledala u mene.
„Nisam.“
„Bio bi van pogona mjesecima. Bez borbi. I kakve god bi mi nade imali
da dobijemo drugu priliku bi nestale. Imaš li imalo pojma koliko je to moglo
loše biti tamo unutra?“
Usne mi se podignu u osmijeh. „Mi? I ti dobivaš šansu za naslov?“
„Da. Mi. Koji dio ovoga ovdje si propustio tijekom proteklih četrnaest
godina? U ovome sam s tobom. U svakoj borbi. U svakom suparniku. Tu
sam. Samo zato što nisam u ringu ne znači da tvoji izbori nemaju utjecaja na
mene.“
Odmahnuo sam glavom. „Ne brini se Liv. Tvoja plaća je sigurna.“
Riječi jedva da su mi izašle iz usta kad me ubola jebena pčela.
Počeo sam zabacivati uokolo kad je Liv vrisnula, „Sranje!“ Odmahujući
rukom prema van nastavila je psovati na španjolskom dok je plesala u malim
krugovima oko mene.
„Jesi li me to upravo udarila?“ Pitao sam je stvarno ozbiljno.

105
 „Mislim da sam slomila ruku,“ vikala je. „Zašto si bio napet?“
„Kriste Rocky. Upravo sam poravnao Davenporta. Malo sam nabrijan.
Jesi li dobro?“ Povukao sam joj ruku da je pregledam.
„O Bože, je li slomljena? Stvarno jebeno boli,“ cvilila je, a njezino lice se
neodoljivo namrštilo.
„Možda bi trebala naučiti kontrolirati svoje ispade. Radi kojeg vraga si
me udarila?“
Uzevši si vremena, masirao sam gore dolje njezinu podlakticu nastavivši
joj provjeravati ruku. Bila je u redu, ali je nisam puštao. Mrzio sam što je boli,
ali volio sam način na koji je gledala u mene kao da sam mogao to ukloniti.
„Ne pametuj mi Quarry. Ja sam ta koja se ljuti ovdje.“
„Zašto? Jer je taj kreten odlučio se pojaviti govoreći sranja onaj dan kad
je saznao da imamo ugovoren termin za revanš?“
Oči joj postanu ogromne. „Dogovorili su revanš?“ izdahnula je.
Proveo sam večer žudeći za njom dok je ona se šepurila po plesnoj
dvorani. Misli o tome da je spustim na svaku horizontalnu plohu mi je
ispunjavala um većinu večeri. Ali čak i onda, dok je zurila u mene s
mješavinom iznenađenosti i ushićenja, a sve radi toga što ću napraviti nešto
što sam stvarno istinski želio u životu, obuzela me toplina koju nisam osjetio
godinama.
„Ne Rocky. Mi ćemo dobiti revanš.“
Oči su joj poletjele prema meni dok je šutke držala moj pogled. Ponos i
potvrda su mi ispunile grudi radi neizrečene pohvale.
Bože. Ta žena.
Bila je tako jebeno prelijepa.
Usmjerivši njezinu ozlijeđenu ruku na svoje grudi, borio sam se s
potrebom da je poljubim. Bila je tako blizu. Ne bi mi trebalo puno.
Mogao sam je uhvatiti za vrat i nagnuti joj glavu unazad. Sagnuvši se
dolje, mogao bih očešati svojim usnama njezine. Ona bi uzdahnula,
nesigurna što da misli o tome. Ali, čak i u njezinoj zbunjenosti, bradavice bi
joj otekle. Njezino disanje bi se ubrzalo gdje bi ona tvrdila da je to radi
nervoze, ali oboje bi znali da je to čista i erotska želja. Noge bi joj se pomicale
naprijed sve dok te oble grudi ne bi bile stisnute o moje trbušne mišiće. Ruke
bi joj se odmah zavukle oko mog struka radi ravnoteže, taman prije nego bi
joj se oči zatvorile uz treptaj u znak poziva.

106
 Ne bih je još poljubio. Ne. Jednostavno bih promatrao njezino lice kako
postaje mekše i njezine usne se razdvajaju u iščekivanju. Kliznuvši
slobodnom rukom po njezinom boku, šaputao bih svoj dah preko njezinih
usana, uskraćujući nam oboma kontakt koji smo tako očajnički trebali.
Njezina inače glatka koža bi se naježila dok sam se kretao da joj
obuhvatim vilicu. Potom bih prelazio palcem preko njezine pune donje usne
sve dok joj jezik ne bi izvirio van da je navlaži. Uz duboki uzdah, ispunio bih
si pluća opojnom mješavinom šampanjca i Liv James – zadržavajući ga
nemoguće dugo iz niti jednog drugog razloga osim što je nekad bio njezin.
Nastavio bih nježno prelaziti svojim usnama preko njezinih, mučeći oboje,
sve dok joj se oči ne bi konačno otvorile, mračne od potrebe. Šapnula bi moje
ime kao pitanje, a tada i tek tada, kad bih bio siguran da je navlažena,
pripremljena i užarena, oborio bih svoja usta preko njezinih po prvi put.
Duboko.
Malaksalo.
Snažno.
Usmjereno.
Liv.
„O moj Bože!“ vikala je vrativši me nazad u stvarnost. Prebacivši ruke
oko mog vrata, privukla me u čvrsti slavljenički zagrljaj.
U međuvremenu, toplina u mojim grudima je nestala dok sam ja
oplakivao gubitak trenutka koji nikad istinski nije pripadao meni.
Morao sam preboljeti ovo sranje s njom.
Ili… pronaći način da misli isto kao i ja. Oboje se činilo podjednako
nemogućim.
Ali, s druge strane, odmjeravala mi je večeras dupe, stoga možda…
Bože, što ja to radim? Jesam li to stvarno razmišljao o tome da zavedem svoju
najbolju prijateljicu? I što onda? Pojebemo se? Hodamo? Vratimo se nazad da
budemo prijatelji? Sranje, oženimo se?
Da. Bio sam nenormalno privučen njome, i stalo mi je do nje više nego
sam ikad mogao iskazati riječima. Ali što drugo? Što ako je to bilo to? Što
ako bi se poseksali i ništa ne bi proizašlo iz toga?
Liv mi se nije povjeravala o svojim frajerima ili ičemu – bilo je sigurnije
za sve uključene da je tako. Imala je dečke. Zapravo mi se nekoliko njih i
sviđalo. Ali naslućivao sam da ona nije ležerni idemo-eksperimentirati-goli-
i-vidjeti-imamo-li-kakvih-osjećaja-jedno-prema-drugome tip djevojke.

107
 U tom trenutku sam znao da moram ugušiti to sranje. Ona je zaslužila
nekoga boljeg od mene. Da sam znao da neki tip ima neukusne misli o njoj,
prebio bih apsolutnog boga u njemu prije nego bi mu uopće dopustio da joj
priđe blizu.
Jedini problem je bio taj što je ovo bila borba od koje nisam mogao otići.
Quarry Page protiv Quarrya Pagea.
Muškarac koji je iznenada i očajnički je želio učiniti svojom protiv
muškarca koji će je štititi pod svaku cijenu – čak i od samog sebe.
Pročistivši grlo, nakratko sam joj uzvratio zagrljaj i potom je odmaknuo
od sebe. „Moramo staviti leda na to.“ Kimnuo sam prema njezinoj ruci.
Ignorirala me je. „Dakle, kada je borba? O koliko novaca pričamo ovaj
put?“
Nacerio sam se. „Razgovarati ćemo kad dođemo kući. Imam kopiju svog
ugovora u svojoj sobi.“
„Ne mogu vjerovati da si ovo skrivao od mene!“ Prekrižila je ruke preko
grudi u stavu za koji sam pretpostavljao da je durenje, ali širok osmijeh ju je
odavao.
„Tek sam jutros saznao. Planirao sam ti reći večeras.“ Odgovarao sam
dok se naš auto konačno zaustavljao. Otvarao sam vrata kad me uhvatila za
ruku.
„Čekaj. Koliko je sati?“
Pogledao sam na svoj Rolex. „Devet.“
„Hajde. Idemo napraviti nešto zabavno. Imam novog asistenta. Ti imaš
ogromnu borbu vrijednu više milijuna dolara, koja će mi definitivno donijeti
povišicu. Idemo proslaviti! Što kažeš? Hot dog s čilijem, krumpirići sa sirom,
sok dovoljno velik da se oboje utopimo? Onda ćemo popratiti to s milion
piva kod kuće.“
„Sranje.“ Zgađeno sam izvio usne. „To zvuči kao recept za povraćanje.“
„Dakle, pristaješ?“
Usna mi se izvije još više. „Imam priliku života… po treći put… osvojiti
boksačko prvenstvo u teškoj kategoriji za nekoliko mjeseci. To što je
Davenport otrovna pizda ne znači da nije zvjer u ringu. Biti će naporno Liv.
Sjećaš se koliko sam naporno radio protekla dva puta. Provodio cijele dane
u dvorani, jeo šest obroka bakalara dnevno, ispijao proteinske napitke kao
da su eliksir samih bogova. Treniranje, kondicioniranje i stroga dijeta kreće
odmah.“

108
 Nagnula je glavu u stranu i ponovila, „Dakle, pristaješ?“
Teško sam izdahnuo. „Jebeno da.“
Rekavši to, otvorio sam vrata širom i omotao ruku ispod njezine. Smijali
smo se dok smo žurili prema SUV-u. Kamere su blicale oko nas i ljudi su
dozivali naša imena, ali što se mene ticalo, pravo uzbuđenje će se dogoditi
tek kad dođemo kući.
Sami – skupa.

109
 TRINAESTO POGLAVLJE

„TREBA TI JOŠ JEDNO?“ QUARRY UPITA dok je odlazio do kuhinje.

„Mmm.“ Pjevušila sam nad bocom prislonjenom na moje usne. „Da,
molim te,“ frfljala sam brišući usta poleđinom ruke.
Obično, nisam baš bila cura od piva, ali nakon pretjerane količine
nezdrave hrane koju smo upravo konzumirali, nije bilo šanse da bi moj
stomak mogao podnijeti vino. Dok mi je u glavi zujalo, postalo je jasno da je
pakovanje od šest piva više nego obavilo posao.
Omoti od hot doga, ostatci polomljenih krumpirića i najmanje desetak
boca bilo je razbacano po stoliću za kavu. Odavno je prošlo od kada sam se
riješila svoje haljine i štikli odlučivši se za udobne ružičaste hlačice za
spavanje i bijelu majicu bez rukava. Quarry jedva da je ušao u kuću prije
nego je skinuo svoju košulju u potrazi za svojom kućnom uniformom: šareni
šorc za vježbanje – večeras je bio crni s bijelom prugom sa strane – i majicom
koja bi na svakom drugome bila obična. Međutim, način na koji je bila
rastegnuta oko njegovih bicepsa i njegovih prsnih mišića je uzrokovao sve
osim da bude obična.
Dobrano je bila prošla ponoć, a mi smo još uvijek 'slavili'.
Budući da je to sad bila dvostruka proslava, on je odbacio moj svaki
odabir filma i odlučio pustiti nekog stand-up komičara na kojeg niti jedno
od nas nije obraćalo pozornost.
„Je li ti Till vratio poruku?“ upitala sam kad se vratio iz kuhinje.
„Nije. Vjerojatno još uvijek pokušava odvući pijano Elizino dupe doma.
Uvjeren sam da je sve u redu. Flint ili Slate bi mi poslali poruku da je
Davenport stvarao još sranja. Samo se nadam da sam ga večeras dovoljno
raspizdio da ga natjeram da se provuče ispod te užadi.“
Uzevši pivo iz njegove ruke, odgovorim mu, „On je takav seronja. Što se
dogodilo sa šampionima kao Slate i Till? Dovraga… čak i „Zid od cigle'
Mathews je bio donekle skroman.“
„Ha! Da, poniznost je gen koji nedostaje Davenportu. On misli da sunce
izlazi i zalazi iz njegovog šupka. Da nije takva jebena pičkica, ne bi bilo toliko
grozno. On je jebena sramota za pojas.“ Zavalio se u ugao kutne garniture.

110
 Noge su mu bile podignute na stolić za kavu dok sam ja bila smještena u
uglu slova L s ispruženim nogama na jastuk ispred mene. To je bio način na
koji smo se uvijek izležavali kad bi se družili skupa u stanu. I, uzevši da je
to doslovno bilo svaki vikend, imali smo jasno dodijeljena mjesta za sjedenje.
Nastupilo je zatišje u našem razgovoru, i oboje smo odsutno prebacili
svoju pozornost na TV. Na nekoliko minuta, promatrala sam muškarca koji
je paradirao po pozornici i prigovarao. Moj pijani um mi nije dozvoljavao da
se fokusiram na ono što je govorio. U konačnici sam odlutala negdje. Tek
kad sam osjetila trnce radi toga što me netko promatra pogledala sam prema
Quarryju.
Oh, on me je promatrao, dobro. Ali oči su mu bile uperene u moje noge.
Pretpostavljala sam da je i on isto odlutao sve dok mu oči nisu polako
kliznule gore do mojih grudi i opet nazad dolje. Ta spoznaja me škakljala
negdje drugdje, i brzo sam pročistila grlo prije nego je bio u mogućnosti
primijetiti moje bradavice, koje su neizbježno postale tvrde. Te izdajice su
reagirale svaki put kad bi on samo i prošetao prostorijom. A budući da smo
živjeli skupa, kunem se da se to događalo toliko često da sam tako
sagorijevala većinu svojih kalorija.
Njegove oči polete prema mojima, i ja izvijem nepovjerljivu obrvu. „Jesi
li me upravo odmjeravao?“
„M – molim?“ promucao je. „Ne.“
„Sereš!“ Nasmijala sam se i potom ležerno otpila gutljaj svog piva.
Usta su mu se izvila susprežući osmijeh. „Pa, shvatio sam da je to fer igra
nakon što sam te uhvatio kako mi sliniš nad dupetom večeras.“
Zagrcnula sam se prije nego sam imala priliku gutati. Pivo me peklo u
nosu dok sam pokrivala usta da spriječim prskanje svuda po sobi. Trud je
bio uzaludan. Svejedno mi je uspjelo iscuriti.
Uzeo je ubrus sa stola i bacio ga prema meni. „Sranje, pogledaj se. Sad
sliniš samo dok razmišljaš o tome.“
Ponovno sam se zagrcnula, a on je glasno navijao.
„Prestani.“ Smijala sam se pročistivši grlo prije nego sam obrisala pivo s
poleđine ruke.
Njegov osmijeh postane još veći. „Nisam mislio da ćeš biti tip cure koja
voli dupe.“
„Jesi li ti pijan?“ Hihotala sam se, niti najmanje mi nije bilo neugodno.

111
 „Pa, nisam trijezan.“ Namignuo je. „Ali vratimo se nazad na tebe i
guzice.“ Spustio je svoju nogu na pod i nagnuo se naprijed podupirući
šakom bradu kao kip Mislioca6 – samo zgodnijeg.
Konačno, kad sam se pribrala, uputim mu osmijeh. „Dobro, jesam.
Vratimo se nazad na to. Guzice su totalno moja stvar. Nisam ja kriva što ti
imaš dobru. Ali što je s tobom?“ Podigla sam noge prekriživši ih s
pretjerivanjem, oponašajući najbolje što sam mogla Sharon Stone iz Sirovih
strasti. „Frajer koji se pali na noge? Ozbiljno? Mia je bila, ono, metar i
pedeset.“
Pogled mu poleti s mojih nogu. „Ja sam samo muškarac. Točka. Pokaži
mi zgodne sise, noge, dupe, stomak, lice, oči, bilo što… sve ću cijeniti.“ Ispio
je ostatak svog piva.
„Stvarno? Nemaš neki tip?“
Slegao je ramenima. „Ne baš. Pretpostavljam da mi je više stalo do
osobnosti nego do izgleda.“
„To je tako smiješno. Oduvijek sam mislila da su niske, sitne punk cure
kao Mia bile tvoj izbor.“
„Mia je bila… drugačija. Nasmijavala me i nije mi dopuštala da se
izvučem iz bilo čega. Čak i kad sam sručio na nju svoj svijet od govana, nikad
niti jednom mi nije pokazala sažaljenje. Nije mi bilo važno kako je izgledala.
Jednostavno sam je volio.“ Glas mu je bio pun emocija. Ustavši se, pokupio
je hrpu boca sa stola i počeo si pripremati bijeg.
Mia nam je još uvijek bila teška tema. Nije bila nešto zabavno o čemu smo
mogli pričati priče cijelu noći i svejedno zaspati s osmijehom na licima. To je
bila ozbiljna tema koja je povrijedila najviše. Ti podsjetnici da ona nije
jednostavno nestala iz naših života, već prije nego da je otišla sa ovog svijeta,
ubijena. Nisam sigurna hoće li to ikad prestati boljeti.
„Da.“ pogledala sam u pod i krenula čeprkati po etiketi na svojoj boci.
Prošle su četiri godine i još uvijek mi je nedostajala. Na mnogo načina.
Quarry je bio bolji u tome od mene ne dopustivši da sjećanja na nju ga
rastuže. Ja, s druge strane, bila sam pijana, vjerojatno ću završiti večer

6Skulptura čuvenog francuskog kipara Augustea Rodena. Skulptura predstavlja nagog muškarca koji
zamišljeno sjedi s rukom na bradi i često se koristi za predstavljanje filozofije.

112
plačući. Oduvijek sam. To je bilo upravo razlog zašto nisam često pretjerano
pila.
„Zategnuto ili opušteno?“ Quarry upita vrativši mi pozornost nazad na
njega.
„Ha?“
„Moje dupe. Je li bolje zategnuto ili opušteno?“ Dobacio mi je ohrabrujući
osmijeh.
„Oh. Hm, vjerojatno opušteno. Posebice kad si sagnut.“
Boce piva su glasno zvonile dok ih je namjerno bacao iz ruku.
„Sranje. Moja pogreška.“ Nakon što se okrenuo ispred mene, polako se
sagnuo za njima.
Nasmijala sam se i zazviždala dok je on pravio predstavu od podizanja
jedne po jedne.
Tada.
Upravo tu.
Bilo je upravo zašto sam voljela Quarryja Pagea. I to nije imalo nikakve
veze s njegovim dupetom. Već je bilo u svakoj vezi s njim.
Nakon što je bacio prazne, vratio se s četiri nova naslonjena na svoje
grudi. Dodavši mi jedno, višak je ostavio na stolu i potom zaronio na svoje
mjesto na kauču. Nevjerojatno ugodna tišina zavlada među nama.
Jednostavno prebacivši pozornost na TV, ispijali smo pivo i gledali
komičara.

Sat kasnije, kad je film konačno završio, bila sam pijana. Ne samo da smo
slistili dodatna piva koja je Quarry stavio na stol, nego isto i dva koja sam ja
donijela iz frižidera na povratku sa svoje po pet minute pauze za piškiti.
„Prestani,“ rekla sam Quarryju bez da sam sklonila pogled s odjavne
špice. „Ne,“ frfljao je naglašavajući to glasnim štucanjem.
Prasnem u napad pijanog smijeha zakotrljavši se s kauča da bih nastavila
na podu.
„Ometaš mi pogled! Nije fer.“ Na brzinu je odgurnuo stol u stranu tako
da me može ponovno gledati. „Bolje. Sad, nastavi dalje.“ Cerio se s ustima
iznad svog piva.

113
 Quarry je otvoreno zurio u mene posljednjih pola sata. Obavijestio me je
da je to osveta za predstavu koju je izveo podizanjem boca. Primijetio je da
mu čak nisam niti dala napojnicu. Budući da sam odbila namazati svoje noge
losionom kako je on predlagao kao naknadu, izjavio je da će sat vremena
zurenja biti moja kazna. Znala sam da se zajebava jer bi povremeno
upotrijebio maramicu da obriše moje zamišljeno slinjenje. Da nisam bila
toliko pijana da marim, bilo bi smiješno. Međutim, bila sam isuviše pijana
da marim, pa je bilo smiješno i urnebesno.
„Kad bi samo znala koliko sam puta piljila u tebe. Dugovala bih ti puno
više nego sat,“ priznala sam.
„O. Stvarno? Mislim da si me trebala stvarno obavijestiti u kakvu malu
perverznjakušu si se pretvorila.“
Uhvatila sam jednu od njegovih cipela s poda i bacila je na njega. Odbio
ju je kao da se radi o optrčavanju na derbiju.
„Pretvorila? Ha! Oduvijek sam to radila. Samo me nikad prije nisi
uhvatio.“
„Ozbiljno?“
„O Bože, da. Bila sam najviše zaljubljena u tebe kad smo bili klinci.
Mislim, tada, nisam ti odmjeravala dupe. Ali definitivno si uzrokovao da
moje malo predpubertetsko srce zatitra.“ Uhvatila sam se za grudi i sanjivo
zatvorila oči.
„Ozbiljno?“
„Uh. Da.“ Srušila sam se na pod zatvarajući oči kad se soba počela
okretati.
„Zašto nikad nisi ništa rekla?“
„Pa, vjerojatno zato što sam imala dvanaest godina i užasavala sam se da
ćeš me odbiti.“
„Liv –“
„A tu je isto i činjenica da si me zaključao u ormar. Nakon toga nisi bio
više toliko privlačan.“
„Sranje. Liv –“
Držeći oči zatvorenima činilo se da zadržava krumpiriće koje sam pojela
ranije da naprave bis. Međutim, ništa nije moglo spriječiti moja pijana usta
da bljuju moje tajne.
„Preboljela sam to poprilično brzo. Jednostavno sam prihvatila da ne
mogu nikome vjerovati. Nakon toga, nije toliko jako boljelo. Tada sam

114
stvarno počela gledati sa žudnjom u tebe.“ Zahihotala sam se dok mi se
želudac okretao. „Uh! Zašto si mi dopustio da pojedem to sranje?“
„Kako to misliš da tad si počela gledati sa žudnjom u mene?“ upitao me
odnekud iznenađujuće blizu, ali nisam riskirala još jedno okretanje želudca
otvaranjem očiju.
Dramatično podigavši jedan prst u zrak, vratila sam se nazad na temu.
„O, da. Imala sam taj spomenar na tebe koji sam držala sakriven pod svojim
krevetom. Sad je u mom ormaru. Moram ti ga pokazati. Bio si jedan zgodan
petnaestogodišnjak. Ima ta jedna slika koja me ozbiljno palila. Nosio si samo
boksački šorc… sami mišići i to. Sraaanjeee.“ Prosiktala sam na to sjećanje.
„To je bilo prvi put da sam se ikad dirala –“
Ulazna vrata su se otvorila uz škripu prije nego su se zatvorila uz tresak.
Podigla sam se gore, otvorila oči i zatekla se iznenađujuće samom.
„Quarry?“ Dozivala sam, ali nisam dobila odgovor. Čudno. Pokušala sam
krenuti za njim, ali s mojim nogama bebe žirafe u sobi koja se okretala, pala
sam ravno nazad na pod. „O, dobro. Vratiti će se.“ Raširila sam se kao orao
i izgubila se u glupoj odjavnoj glazbi komedije s DVD-a.

Quarry

Treba mi prostora.
Zraka.
Kocka leda veličine iz crtića koju bih mogao upotrijebiti da se udarim u
glavu prije nego zaledim jaja.
Moja spavaća soba nije bila dovoljno daleko da pobjegnem. Trebalo mi je
tiho mjesto na kojem se ona nije previjala po podu u kratkom šorciću kako
bih mogao sebe uvjeriti da je to bila loša ideja slušati je kako mi govori koliko
me nekad željela – dok se cijelo vrijeme primicala bliže, a ja bio vraški
odlučan da joj pokažem koliko sam je trenutno želio.
To je bilo upravo ono što sam radio prije trideset sekundi.
Da. Jebeno. Loša. Ideja.
Bilo je dovoljno loše što sam sad znao da joj se sviđalo moje dupe, ali isto
tako mi nije trebao prizor nje kako se dodiruje po prvi put dok sam joj ja na
umu.
Bože. Bila je tako jebeno pijana. Ipak bio sam i ja.

115
 I upravo tada, Pijani Quarry se spremao donijeti odluku za koju će
Trijezni Quarry morati odgovarati. Većina je počinjala s mojim ustima na
njezinom vratu, a sve je završavalo mojim pražnjenjem u njoj.
Koji kurac se događao?
Nekad sam joj se sviđao?
Zašto ideja sviđao je toliko jako boljela? O, točno. Jer sviđao nije bilo sada.
Nešto zaista čudno se dogodilo te večeri tijekom našeg razgovora. I ne
samo činjenica da je bila otvoreno koketna. Iako je to bilo nešto novo, nije to
bilo ono što me prebacilo preko ruba puno prije nego njezin posjet pijanom
priznanju na podu. Kad je Liv spomenula Miu, osjetio sam ubod tuge koji
sam očekivao radi sjećanja na nju. Međutim, to nije bilo ništa u usporedbi sa
žarkom boli koja je dolazila od gledanja kako tjeskoba prelazi preko Livinog
lica. To me ubilo. Hodao bih po paklu da ugasim to u njoj. Na sreću, trebala
je samo šala.
Krivnja me obuzimala dok sam shvaćao stvarnost. Izvor moje boli više
nije bila Mia.
Bila je Liv.
Da sam bio trijezan, to bi bio trenutak u kojem bih otišao u krevet. Možda
se sredio u glavi. Razgovarao s Tillom ujutro o tome koji vrag se događao,
vidio ima li on kakav dobar savjet – što bi vjerojatno završilo time da me on
ismijava.
S obzirom da nisam bio trijezan, počeo sam očijukati iznova s njom. I,
sada, stajao sam na povjetarcu, zadržavao dah, priželjkujući da nisam toliki
jebeni slučaj za ludnicu.
Bilo mi je muka i bio sam umoran od toga da se osjećam kako je ne bih
trebao željeti.
Nitko ništa nije mogao reći što bi me natjeralo da se predomislim. Trebao
sam skupiti muda i razgovarati s njom. Objasniti joj zašto sam bio čudan
tijekom proteklih par mjeseci. Dovraga, možda bi prihvatila moje nove
osjećaje.
Ili, vjerojatnije, jebeno bi bila prestravljena.
Svejedno je ne bih izgubio. U to sam bio siguran. Liv ne bi dopustila da
moji zastranjeni osjećaji nas unište.
Ne. Naša smrt bi definitivno nastupila jer je nisam mogao pustiti.
Meni, moji osjećaji nisu bili pogrešni. Nisu bili čudni. I definitivno nisu
bili pogrešni. Nisam bio budala jer sam je želio učiniti svojom.

116
 Konačno sam shvatio ono što sam trebao znati četrnaest godina prije kad
sam prvi put je ugledao.
Liv James nikad nije bila samo moja najbolja prijateljica. Bez obzira što
sam sam sebi govorio.
S novom odlučnošću, ispravio sam ramena i krenuo nazad kroz svoja
vrata. Slušao bih svaku priču koju bi mi htjela ispričati o prošlosti – posebice
one u kojima je se dodirivala s mislima o meni. Jer, kad bi mi stvari otišle
nizbrdo – a, u mom životu, stvari su uvijek išle nizbrdo – te priče bi bile sve
što sam dobio od Liv.
Imao sam njezino prijateljstvo.
Želio sam više.
Otvorivši vrata našeg stana, donio sam odluku da sam završio s čekanjem
da prebolim svoje osjećaje.
Djelovati ću u skladu s njima.
Upravo.
Sad.
Vidjevši Liv onesviještenu na tepihu, promijenio sam svoju vremensku
liniju djelovanja.
Sutra. Sutra ću djelovati u skladu sa svojim osjećajima.
Nakon što sam je podigao u svoje naručje, odnio sam je dolje niz hodnik
do njezine spavaće sobe. Bila je van sebe, ali i dalje se privijala uz mene,
nosom njuškajući po mom vratu uz stenjanje.
Nježno sam je spustio na krevet, još jednom je dobrano pogledao i potom
navukao pokrivače preko nje. Stisnuvši reproduciraj na iPad koji je držala
spojenim na male zvučnike, istjerao sam tišinu njezinim omiljenim popisom
pjesama iz 80ih.
„Quarry?“ dozvala je preko uvoda Phila Collinsa In The Air Tonight.
„Da.“
Istegnula se prije nego se sklupčala u loptu. „Jesi li dobro?“
„Biti ću sutra. Samo se naspavaj. Trebati će ti.“
„Mmmmmm,“ prela je. „Kasnije Q.“
Nacerio sam se. „Kasnije Rocky.“

117
 ČETRNAESTO POGLAVLJE

„LIV,“ IZDISAO SAM DOK JE NJEZINO dupe klizilo preko mog kurca.
Uz glasno stenjanje, ispružio sam ruku kako bih stisnuo fantastičnu
oblinu njezinog boka – djelomično da bih prekinuo njezin mučni ritam,
djelomično da ju potaknem da se kreće brže.
Ljuljajući se, ona je nastavila svoj napad bez isprike.
Nakon što sam je zadirkivao ispod majice, mijesio sam joj ogromne grudi.
Kad mi je dlan dodirnuo njezinu bradavicu, preusmjerio sam svoju
pozornost. Vrteći čvrsti vrh između palca i kažiprsta, pojačao sam stisak dok
su se kao odgovor njezini kukovi ubrzavali.
„Jebi ga,“ opsovao sam pustivši joj sisu. Prelazio sam rukom preko
njezinog ravnog stomaka i u njezine gaćice.
Prebacila se na leđa, noge su joj padale kao otvoren poziv. Režanje mi je
odzvanjalo grlom kad sam došao do njezine kliske, vrele topline.
Jedan potez prema dolje i navlažio sam si prste prije nego sam ih
prevukao gore tražeći njezin klitoris. Nakon grubog kruženja uslijedilo je
nježno tapkanje, obrađivao sam ju sve dok joj se kukovi nisu počeli podizati,
navodeći me ka njezinom otvoru.
Ovdje su završavali svi snovi. Oni koji su me držali budnim iz noći u noć,
a opet me nekako uspjeli poslati u krevet moleći se da mi napadnu um.
Pretpostavljam da je to bilo prikladno. Neki duboko ukorijenjeni, ali
nezadovoljeni duboki osjećaji mora da su se zajebavali s mojom podsviješću.
Rugali mi se jer sam imao dijelove Liv, ali ih nisam mogao imati sve.
Dodirivao sam njezino tijelo u svojim snovima tisućama puta, ali nikad niti
jednom nisam bio u njoj.
Ipak, noćas je bilo drugačije.
Uz siktanje kroz stisnute zube, uronio sam svoj prst duboko u njezinu
vrelinu. Čvrsti stisak njezinog tijela je bio previše, i on me probudio.
Boreći se sa svjesnošću, tukao sam se da ostanem u svom svijetu snova.
Ali to je bio jedan protivnik kojem nisam bio dorastao. Oči mi se polako
otvore.

118
 Napinjanje mog bolnog kurca nije bilo ništa novo s čime sam se budio.
Međutim, žena u kojoj sam bio do članaka duboko zabijen je bila nešto
skroz drugo.
„Koji…“ viknuo sam kroz šapat sklanjajući svoju ruku.
O, ali postalo je još gore.
Obavivši pregled na brzinu, shvatio sam da sam bio u svom krevetu,
pomalo mamuran i žedan kao vrag.
O jebi ga.
Puls mi se ubrza kad sam bacio pogled dolje na ženu pored sebe.
Ružičasti šorc za spavanje.
Bijela majica bez rukava, podignuta, otkrivala je jednu savršenu dojku
zajedno s tamnom, napetom bradavicom koja je dozivala moj jezik da je
ližem.
Glava joj je bila naslonjena na moju ispruženu ruku, a njezine grudi su se
ujednačeno podizale i spuštale. Duga, smeđa kosa joj je prekrivala lice, ali
bez imalo sumnje sam znao tko je ona.
O. Moj. Bože.
Liv.
Mora da je upuzala u moj krevet u nekom trenutku tijekom noći, a moj
napaljeni mozak je to doživio kao znak spremna-za-posao.
Jebi ga. Jebi ga. Jebi ga.
Pokušao sam izvući svoju ruku ispod njezine glave, ali to ju je samo
natjeralo da se okrene prema meni. Njezina kosa je pala sa strane, otkrivajući
njezine bežične slušalice sigurno smještene na svoje mjesto i dva mirno
zatvorena oka. Priljubivši se bliže, prebacila je nogu preko mene i njezina
ruka se raširi preko mog stomaka.
Dobro. Mazili smo se.
Nema ništa pogrešno u tome.
Prijatelji to mogu raditi.
Možda će biti lijepo. Mogao sam se jednostavno vratiti na spavanje i reći
joj da sam slučajno-namjerno je pipao jutros – nakon što je ona s
entuzijazmom pristala pomaknuti našu vezu na slijedeću razinu.
O, ali postalo je samo gore. Opet.
Istovremeno s užasom i iščekivanjem sam gledao kako njezina ruka se
kreće spuštati dolje niz moj stomak.

119
 Moj uspaničeni pogled je poskakivao između njezinih zatvorenih očiju i
njezine ruke koja se spuštala.
Nema šanse. Ovo se ne događa.
Umro sam i otišao ravno u pakao – gdje sam i pripadao.
„Jebeni Isuse!“ Viknuo sam kad je njezin dlan uzeo moj kurac. Iznenada
se ustala dok sam ja skakao s kreveta.
„U redu je,“ umirivao sam je prepoznavši zbunjenu paniku na njezinom
licu.
Kad je ugledala prizor podignutog šatora na prednjem dijelu mojih hlača,
oči joj bljesnu, a potom joj se usta krenu pomicati, ali nisam imao svoje slušne
aparatiće.
„Ne znam što govoriš,“ rekao sam joj dok sam uzimao jastuk s kreveta
kako bih sakrio svoju erekciju.
„Što se dogodilo?“ pokazivala je znakovnim jezikom i govorila.
„Uh… pa. Hm, smiješna priča. Probudio sam se i ti si bila tu… i onda…
pretpostavljam da nisam navikao spavati s ni sa kim drugim.“ Nisam ja
mogao ovo. Ne upravo tad, s parom jaja tako plavima da su bila registrirana
na ljubičastu ljestvicu i pulsirajućim kurcem skrivenim iza jebenog jastuka.
Trebala mi je sigurna tema. Barem dok ne priberem svoje misli – ili me
pogodi grom spasivši me moje mizerije jednom za sva vremena.
„Što si radila u mom krevetu? Nasmrt si me prepala.“
Lice joj se objesi dok je teško gutala. „Čula sam buku, a onda nisam mogla…“
slegla je ramenima i odmahnula glavom ne želeći nastaviti dalje.
Odmah sam se zamrzio jer sam ovo pripisao njoj. Potajno je dolazila u
moj krevet godinama. Nikad niti jednom se nije ništa dogodilo. Nije to bila
njezina krivica.
„Gle, iscrpljen sam. Pričati ćemo ujutro, dobro? Oprosti, ja… probudio
sam te ovakav.“ Sranje. „Nije da je bilo loše. Samo mislim… radi toga što si
tako iskočila iz kreveta.“ Dragi Bože, prestani govoriti! „Znaš… jer sam te
prepao.“
„Meni je žao.“
Oči su mi privukle njezine bradavice koje su se nazirale kroz pamuk
njezine majice bez rukava podsjetivši me da nije nosila grudnjak – i koliko
su joj savršeno dojke pasale u moj dlan.
Zabacivši glavu unazad, skrenuo sam pogled prema stropu. „Samo.
Otiđi,“ odbrusio sam.

120
 Začudo, Liv se nije prepirala dok je odlazila iz moje sobe.
Bacivši jastuk na krevet, frustrirano sam prolazio rukom kroz kosu.
Zašto? Noć prije sam se zakleo kako ću joj pristupiti… doslovno sam
napravio potez prema njoj.
U svom snu.
Dok je ona isto spavala.
Što sam uopće mogao napraviti u prošlom životu da zaslužujem ovakvo
sranje?

Liv

„OmojBože. OmojBože,“ šaputala sam sama sebi dok sam se spuštala

dolje niz svoja vrata blokirajući ih ukoliko bi Quarry slučajno odlučio me
slijediti.
Suze su mi se nakupljale u očima dok mi je njegov užasnuti izraz lica
bljeskao pred kapcima svakim treptajem. Tijelo mi se treslo kao da sam još
uvijek odgurivana van iz njegovog luđačkog bijega iz kreveta – dalje od
mene.
„O Bože.“ Privukavši noge na grudi, spustila sam glavu na koljena.
„Što sam to napravila?“

121
 PETNAESTO POGLAVLJE

„ISUSE, ŽENO. ŠTO RADIŠ ovdje ovako rano?“ Till upita otvarajući
ulazna vrata s bebom Chase na boku.
Podigavši vrećicu s kobasicama, keksima i zapečenim krumpirom,
odgovorim, „Imam mamurni spoj s Elizom.“
Otvorio mi je širom vrata da uđem. „Ah. Shvaćam. Početi ću praviti kavu.
Ona još uvijek spava. Želiš da je probudim?“
„Ne, shvatila sam. Samo isporuči napitak kad bude gotov.“ Poškakljala
sam Chaseov stomak prije nego sam opušteno krenula dolje niz hodnik
prema Tillovoj i Elizinoj spavaćoj sobi.
Pokucala sam jednom prije nego sam ušla.
„Budna sam!“ Eliza je rekla izvlačeći se van iz kreveta.
Njezina svijetlo smeđa kosa je bila u potpunom neredu, a crna šminka
oko očiju joj je bila razmrljana po licu. Haljina i cipele su joj bile nasumično
razbacane po podu pored njezinog kreveta što mi je govorilo o tome kako je
završila svoju večer.
„Bila je dobra noć, ha?“
Tresući šaku u zraku, krenula je prema kupaonici. „Nisam povraćala.
Pobjeda!“
„Bravo.“ Podigla sam ruku pokazujući znakovnim jezikom pljesak.
„Zapravo sam poprilično ponosna. Bilo je drmavo neko vrijeme.“
Slabašno se nasmiješila. „Odi do prozora. Naći ćemo se tamo nakon što
počešljam krzno sa svojih zubi.“
Nasmijala sam se slijedeći njezine upute.
Očito, nekad davno, Till je bio malčice opsjednuti prozorima. Kad su on
i Eliza izgradili svoju kuću, on je umjesto vrata imao prozore, postavljene
kao ulaz u njezin privatni umjetnički atelje.
Velika prostorija je bila ispunjena svakim mogućim zamislivim
umjetničkim potrepštinama. Crno bijele obiteljske slike su prekrivale čisto
bijele zidove. Namještaj se sastojao od crvene prekrcane sofe i baršunastog

122
ležaja koji je više bio nalik životnom stilu Bogatih i slavnih nego siromašnom
dečku iz bratstva. Stajali su zajedno jedno do drugoga okrenuti prema TV
koji je bio montiran na zid iznad Elizinog stola. Dečki su ovo nazivali sobom
„Chick centar,“ i ne mogu reći da su bili u krivu. Ovo je bilo mjesto na koje
smo Ash, Eliza i ja čini se uvijek migrirale kad god bi bile skupa.
Nakon što sam ostavila torbu na mali pomoćni stolić, pronašla sam
daljinski upravljač i našla posljednju sezonu Project Runway7. Bila je to naša
glavna emisija i jedan od rijetkih programa oko kojih smo se Eliza i ja slagale.
Ona je voljela umjetnički dio toga, dok sam ja bila oduševljena modom.
Eliza i ja smo imale smiješan odnos. Ona je bila dvanaest godina starija
od mene, i u svim namjerama i oblicima, ona je bila Quarryjeva mama. Ali
isto tako je bila jako zabavna. Dok sam odrastala, uvijek je bila prijateljski
raspoložena prema meni, ali sve dok nije Ash ušla u sliku, tek tad smo
zapravo postale prijateljice. Ash i ja smo odmah kliknule, i eventualno, ona
je privukla Elizu u naše okrilje.
Nas tri smo planirale mjesečne djevojačke večeri, a uz dodatak tjednih
Page obiteljskih večera, isto tako smo ručale zajedno jednom tjedno.
Dakle, nema potrebe govoriti, osjećala sam se skroz kao kod kuće kad
sam popravila jastuk i potom navukla deku sa stražnjeg dijela madraca dok
sam je čekala da mi se pridruži.
Tim Gunn je i dalje natjecateljima zadavao njihove zadatke kad je ona
ušla u sobu.
„Zašto uvijek mislim da je piti dobra ideja?“ Dohvatila je vrećicu s
kolačima i smjestila se na kauč.
Uhvativši masni sendvič koji mi je dobacila, odgovorim joj, „Nemam
pojma. Međutim, mogu ti obećati da dani cuganja su završili nakon sinoćnje
večeri.“
„To smo rekle i nakon gala večeri prošle godine isto.“ Grizla je
prepečenac, iskrivila usnu, a potom nastavila jesti. „Čekaj. Vi ste rano otišli
kući. Što se dogodilo nakon što ste otišli?“

7Emisija u kojoj talentirani modni dizajneri pokazuju svoje vještine dok se natječu u nizu izazova kako bi
osvojili željnu titulu i priliku za stvaranje kolekcije za New York Fashion Week.

123
 Stomak mi se okrene. Iako to nije imalo nikakve veze s mojim
mamurlukom već samo sa sjećanjem na proteklu noć prije nego mi je sve to
preplavilo mozak.
Bila su to ona ista sjećanja koja su me natjerala da se iskradem iz svog
vlastitog stana u cik zore kako bih izbjegla Quarryja.
Pitanje je trebalo glasiti: Što se nije dogodilo sinoć?
Popila sam previše piva. Riješeno.
Flertovala sa svojim najboljim prijateljem. Riješeno.
Još cuganja i potom još flertanja. Riješeno. Riješeno.
Ispričati mu da sam bila opsjednuta njime sve dok on nije pobjegao iz kuće samo
kako bi me ušutkao. Riješeno.
Upuzala u njegov krevet usred noći. Riješeno.
Probudila ga pipajući ga za njegov kurac. Riješeno.
Bila izbačena iz njegove sobe kao obožavateljica koja je, pa… uvukla se u njegovu
sobu i uhvatila ga za njegov paket. Riješeno.
Trebala sam hladan tuš svaki put kad bih pomislila na to. Jebeno. Riješeno.
Zadržala sam tu paradu sramote za sebe.
„O, samo smo popili koje pivo u stanu.“ Slegla sam ramenima vrativši
pozornost nazad na TV, ali um mi je odbijao ostaviti se te cijele stvari s
Quarryjem.
„To zvuči bolje nego moja noć. Mislim da sam se onesvijestila tijekom
vožnje limuzinom kući.“ Eliza je uzela zalutalu mrvicu prepečenca s deke.
„Ma. Moglo je biti puno gore.“
„Uz rizik da sve izbacim van, mislim da sam bila… uh.. na Tillu kad se
sve to dogodilo.“
Oči mi se razgorače.
Zatvorila je oči i kimnula posramljeno.
Pokušavala sam prikriti svoj smijeh, ali sam podbacila. Mentalno sam se
pripremila za hej-nije-velika stvar-što-si-se-onesvijestila-usred-seksa govor
kad me Ash poštedjela muke dok je ulazila unutra upuzavši kroz prozor.
„Bila si na Tillu kad se dogodilo što?“ upitala je.
„Sranje,“ Eliza je mrmljala. „Ja, uh… možda sam se onesvijestila.“
„Isuse Kriste! Na putu tamo i kod kuće? Rekla bih da je Till izvukao sve
što je mogao za vrijednost novca iz te limuzine?“ Ash je izazivala spustivši
se u podnožje madraca.

124
 „Dakle, kakva je bila tvoja večer?“ upitala sam hvatajući vrećicu s
hranom od Elize i dobacim ju Ash.
„Stvarno dobra. Uspjela sam ostati budna i sve to.“ Namignula je Elizi.
„Iako sam tako odvratno umorna. Flint me probudio nakon samo dva sata
spavanja da dođem pokupiti dečke. Volim svoje bebe, ali danas će me ubiti.
Potrebna mi je noć bez njih da se oporavim od svoje večeri.“
„Imamo zabavu za mamurluk. Možeš odrijemati tu,“ Eliza reče.
„Ne. Iako hvala. Ali Quarry je na putu ovdje. Rekao je da će stati u
Starbucks.“
Neeeeee! um mi je vrištao.
Kad sam osjetila kako su svi njihovi pogledi spustili se na mene, shvatila
sam da su moja usta također urlala.
„Imaš nešto protiv Starbucksa?“ Till upita.
„Jednostavno… nisam obožavatelj.“
Dirala sam penis tvog brata, i sad, bojim se da će on htjeti razgovarati o tome.
„Ozbiljno?“ Eliza udahne.
Dragi Bože, molim te nemoj da i to moram reći na glas.
„Piješ ga cijelo vrijeme.“
Hvala ti dijete Isuse. „Da. jednostavno mi je više muka od njega. To je sve.
Iako je ok. Stvarno. Q zna moju narudžbu.“ Opustila sam se nakon što se
činilo da su popušili to.
„Imaš ikakvog soka? Treba mi bačva ako planiram danas preživjeti,“ Ash
je rekla ostavljajući svoj prepečenac i krenuvši za Tillom.
„Nisam siguran za bačvu, ali imam barem jedan vani u frižideru,“
odgovorio je pomažući joj kroz prozor van.
Njezina dva prsta prolete nazad kroz otvor. „Ostanite u miru dame.“
Dobacile smo za njom.
„Bok.“
„Kasnije.“
Potom je Eliza prebacila svoju pozornost na mene. „Jesi li sigurna da je
sve u redu. Djeluješ… čudnije nego inače.“
„Čudnije nego inače? To je upravo ono što sam planirala za ovo jutro.“
„Samo sam mislila…“
„Znam, znam. Iscrpljena sam. To je sve. Odspavati ću dok kava ne stigne.
Onda ću je popiti i potom spavati još malo.“
Pogledala me poprijeko, ali sam zanemarila to.

125
 Jesam se ponašala čudnije nego inače, ali to je bio samo vrh ledenog
brijega onoga što se događalo u meni.
Gledale smo Project Runway pet minuta dok Eliza nije usnula. Da sam
znala da će se Quarry probuditi tako rano, ostala bih zaključana u svojoj sobi
pretvarajući se da spavam, dok bi hodala po svojoj sobi cijeli dan. Voljela
sam opuštene mamurluk zabave kao i svaka cura, ali stvarni razlog zašto
sam bila tu je da priberem misli prije nego se budem morala suočiti s njime.
Um mi je jurcao s nizom objašnjenja za prethodnu večer, ali san je taj koji
je konačno pobijedio.

Čvrsto sam spavala kad je madrac nestao ispod mene. „Sranje.“ Mlatarala
sam pokušavajući se uhvatiti prije nego udarim u pod.
„Ššš,“ Quarry je šaputao držeći me u svom naručju.
„Što radiš?“ upitam, glas mi je bio promukao od sna.
Cimnuo je glavom u stranu i nestrpljivo me pogledao. „Ššš!“ Nagnuo je
glavu dolje prema Elizi koja je tiho hrkala na kauču.
„Spusti me dolje. Mogu hodati.“
Nije slušao. Umjesto toga odnio me do prozora i polako me izveo nazad
u Tillovu i Elizinu spavaću sobu. Nakon što je provukao svoje ogromno
tijelo, uhvatio me za ruku i vukao dolje niz hodnik do njegove stare spavaće
sobe.
Nije živio ovdje više od šest godina, ali i dalje je izgledala kao da će se
šesnaestogodišnji Quarry vratiti u bilo kojem trenutku. Posteri su bili
nalijepljeni na zidove, a boksački trofeji i medalje pokrivali su ostatak. Dva
noćna ormarića uokvirivala su bračni krevet pokriven ponoćno plavim
pokrivačem. Jedna slika Quarryja, Mije i mene na Flintovom i Ashinom
vjenčanju je krasila komodu.
Bila sam izgubljena u nostalgiji sve dok nisam čula zatvaranje vrata.
„Došao sam te provjeriti jutros, ali tebe više nije bilo. Koji vrag radiš ovdje
ovako rano?“ Upitao je grubo.
„Uh, Eliza i ja smo dogovorile izlazak sinoć za mamurluk parti.“
Usne mu se izviju u nevjerici. „U šest ujutro?“
„Molim? Morala sam stati i uzeti doručak.“

126
 „Dva sata?“ Izvio je ljutitu obrvu. „Till mi je rekao da si došla ovdje u
osam.“
Zabilježba za mene: Kad pokušavaš pobjeći od Quarryja Pagea, ne trči u kuću
njegovog brata po utočište.
„Ja… nisam bila sigurna što sam htjela jesti pa sam se vozila uokolo sve
dok nešto ne bi zvučalo dobro.“
„Dobro.“ Gurnuo je ruku u svoju kosu, ali je zurio dolje u pod. „Slušaj,
moramo razgovarati o sinoć.“
Fantastično. Neće ići kao mačka oko vruće kaše. Pretpostavljam da je sad
dobar trenutak kao i bilo koji drugi.
Brzo sam započela prije nego budem morala slušati njegovo
objašnjavanje. „Stvarno mi je žao. Pretpostavljam da sam postala malo
pipkava. Zaspala sam slušajući 'Pony'. Mora da sam Channinga Tatuma
imala u mozgu.“
Pogled mu se podigao prema meni, a najčudnija nijansa razočaranja mu
je bila u očima.
„Channing Tatum, ha?“ Šake su mu se skupljale na kukovima.
„Ne znam. Stvarno se ne sjećam. Pretpostavljam da je mogao i biti Chris
Hemsworth. Mislim, ako sam bila spremna uhvatiti te za tvoj paket, možda
je bila neka perverzna kombinacija obojice.“ Slegla sam ramenima.
Odmahujući glavom, krenuo je koračati po sobi. „Vau. Hvala.“ Uhvatio
se za greben nosa. „Je li to sve čega se sjećaš?“
Dovoljno čudno, ali ne. To je bilo sve što sam bila spremna priznati.
Ostatak…
Bože. Ostatak.
Ti njegovi žuljeviti prsti kako klize fantastično među mojim nogama.
Ili možda me je pitao o dijelu u kojem je tako vješto vrtio mi bradavicu
da se činilo kako je pronašao izravan put do mog klitorisa – i još nekoliko
minuta i mogla sam svršiti samo od toga.
Ili možda, ali samo možda, me je pitao o tome kako je gurnuo svoj
dugački prst tako duboko u mene da bih vrlo rado izbacila bilo koju
kombinaciju muškaraca na svijetu kroz prozor samo da to ponovno iskusim
s njim.
Ako je to bilo ono što je mislio, onda bi moj odgovor bio: Jebeno ne mogu
to zaboraviti!
Treptajući lažno zbunjena rekoh, „Zašto? Je li se nešto drugo dogodilo?“

127
 Nimalo zabavljeno se nasmije. „Da. Liv. Nešto se dogodilo.“
Nakon što je duboko udahnuo, zadržavao ga je dok je sjedao dolje na
ugao kreveta. Brzim izdahom kroz nos, brzo izgovori, „Pretpostavljam da
sam ja sanjao isto o nekom drugom ili tako nešto.“
Uh uh. Mia.
„Stvarno?“ Uzdahnem glumeći nevjericu.
Spustivši glavu u svoje ruke, nastavio je dalje. „Jebi ga, ne znam što reći
sad tu. Samo se sjećam da sam se probudio –“ Grizao je svoju donju usnu.
„Moja ruka… je bila u tvojim hlačama i majica ti je bila podignuta gore.
Oprosti. Pretpostavljam da nisam navikao spavati s nekim drugim.“
Nakon Mije. Da. Shvatila sam to sinoć nakon što si me izbacio iz svoje sobe.
Glasno sam se nasmijala okrenuvši se prema skupini trofeja. Vid mi je
postao vodenast dok sam se pretvarala da čitam natpise na svakom od njih.
„Sranje. Nekako bih voljela da se toga sjećam. Najviše akcije koju sam
imala od ne pamtim,“ zacvilila sam preko knedle u grlu.
„Ozbiljan sam Rocky. Bilo je stvarno sjebano. Žao mi je.“ Glas mu je
drhtao.
Brada mi se tresla.
Stvarno je bilo sjebano. Ali to nije bila njegova krivica.
„Nije to ništa strašno Q. Prestani se ispričavati. Pobrinuti ću se da pijana
ne pronalazim put do tvog kreveta opet. Trebali bi biti dobri.“
Osjetila sam ga na svojim leđima, ali nisam se usudila okrenuti i
pogledati u njega.
Promuklim, isprekidanim glasom je rekao, „U vezi toga. Moramo
razgovarati.“
Zapravo, to je bilo upravo ono što nismo trebali napraviti. Trebala sam
otići dovraga iz ove sobe. Spavati tjedan dana. Možda otići na odmor… na
Antarktik. Gdje bih mogla shvatiti kako se uhvatiti u koštac s onim što se
upravo dogodilo u njegovom krevetu.
A onda shvatiti kako to ugasiti.
Moj Quarry Page prekidač je bio isključen od dana kad sam upoznala
Miju. Ali jedna noć s njegovim rukama na meni i taj prekidač ne samo da je
bio upaljen – bio je demontiran. Uspješno sam gajila osjećaje prema Quarryju
više od desetljeća, a sinoć, ta brana je pukla, emocionalno me preplavivši do
trenutka ludila.

128
 Nisam bila stvorena da osjećam toliko puno. Ne odjednom. Definitivno
ne prema njemu.
A pogotovo ne kad je on sanjao da sam ja ona.
Kretala sam se unazad dok sam se okretala. Nije se pomakao dok sam
skrivala svoje lice u njegovim leđima i omotavala svoje ruke oko njegovog
struka. Srce mi je doživljavalo sitne eksplozije radi kontakta i potom se
slomilo kad je usporilo.
„Prestani šiziti. U redu je. Bilo je to samo malo pipkanja dupeta. Ja bih
trebala biti ta koja se ispričava radi svih sranja koja sam rekla sinoć. Recimo
samo da postoji razlog zašto vlada mi nikad neće povjeriti niti jednu od
nacionalnih tajni. Dva pića i sve ću izbrbljati.“
„To je bio zabavni dio.“ Nasmijao se.
O sveca mu. To je bio zabavni dio.
Odmaknuvši se korak nazad, nabacila sam osmijeh od milion dolara.
„Sve je u redu. Stoga prestani se ponašati čudno i usmjeri me prema mojoj
kavi. Umirem!“
Uzdahnuo je i nevoljko promrmljao. „U kuhinji je.“
Udarila sam ga po ramenu dok sam vukla svoje dupe van iz te sobe.
Nisam otišla u kuhinju.
Otišla sam u kupaonicu.
Nisam plakala.
Lila sam suze.

129
 ŠESNAESTO POGLAVLJE

SVAKOG JUTRA KAD BIH SE PROBUDIO zakleo bih se sam sebi da će

danas biti dan kad ću razgovarati s Liv o tome kako se osjećam.
Tri tjedna kasnije i dalje sam sebi govorio tu laž.
Moj posao je biti neustrašivo ući u ring s divovima i izbjegavati njihove
nemilosrdne udarce dok ih pokušavam pogoditi svojim vlastitima. Ali,
nekako, razgovarati s metar sedamdeset i tri visokoj, pedeset četiri kile teškoj
Liv, izgleda je djelovalo strašnije.
Iako nisam baš imao puno prilika. Liv me počela izbjegavati. Prvo je bilo
suptilno. Ali, kako su tjedni prolazili, viđao sam je sve manje i manje. Njezine
noćne smjene počinjale su kasnije. Družila se s Elizom i Ash više nego ikad
prije. I, kad sam konačno morao odletjeti za LA na nekoliko noći, iznenada
nije mogla stići, iako je pronašla asistenta koji će je pokrivati. Bilo je teško
reći jesam li bio preosjetljiv i tumačio svaki njezin potez ili je stvarno se
povlačila.
I dalje mi je pakovala ručak, odgovarala na moje mailove i slala mi
povremeno poruke tijekom dana, ali bilo je drugačije. Lakoća koja nas je
nekad okruživala je izblijedjela. Sjediti u nelagodnoj tišini je postalo naše
novo normalno tijekom večeri kad je bila kod kuće.
Skupa – krajnje sami.
Svi smo bili kod Tilla one noći kad je najavljena moja borba protiv
Davenporta. Liv je obično bila prva osoba koja je skakala gore dolje, grlila
me i potom prigovarala bilo kojem ESPN sportskom komentatoru koji je
predviđao da bih mogao izgubiti. Ali, te večeri, sjedila je u Tillovom
naslonjaču na drugom dijelu sobe i pokazivala znakovnim jezikom, Tako sam
ponosna na tebe.
Moja obitelj je vikala i navijala slaveći dok su moji isječci pojavljivali se
na ekranu. Ali ja nisam mogao skloniti pogled s nje. Zadržavao sam dah dok
sam istraživao njezine ogromne, smeđe srneće oči znajući da me samo jedan
izdah dijeli od toga da se slomim.

130
 Želio sam tu ženu više nego sam želio ijednu titulu na svijetu, ali sam je
gubio.
I nisam imao pojma zašto.
Znao sam da će ovo kako se osjećam promijeniti stvari među nama. Ali
ona još nije niti znala. Nisam to mogao povući ili zakleti joj se da se možemo
vratiti nazad na to da budemo prijatelji.
Nisam mogao ništa napraviti da nas popravim.
Nekoliko puta od one noći u mom krevetu, pokušao sam razgovarati s
njom o tome. Šalila bi se i ostavila se toga kao da to nije velika stvar. Često
sam ponavljao te trenutke s njom dok se grčila pod mojim dodirom, ali rado
bih ih izbrisao oboma iz sjećanja ako bi se samo mogli vratiti nazad na ono
kako je nekad bilo.
Na kraju, sve je postalo toliko napeto da sam i ja isto počeo izbjegavati
nju. Nisam želio vidjeti njezin vedri osmijeh namijenjen meni kad bih stigao
kući, ne dok su njezine oči bile ispunjene takvom prazninom. Nisam želio
sjediti na svom kauču iz noći u noć dok se ona skrivala u svojoj sobi tvrdeći
da je umorna – u šest popodne. Nisam želio otići kod Tilla i Elize na večeru
kad bi Liv letjela po sobi kao žena koja mi je toliko očajnički nedostajala samo
da bi joj se raspoloženje tako drastično promijenilo kad bi obratila svoju
pažnju na mene.
Nisam više mogao gutati te trenutke. Bili su kao kiselina za moju dušu,
potajno me proždirali iznutra prema van.
Za razliku od Liv, ja nisam bio toliko sjajan u obavljanju posla skrivanja
svojih problema.
S borbom koja je bila za samo nekoliko mjeseci, gurao sam svoje tijelo do
krajnjih granica. Moj um jednostavno nije htio pratiti. Till i Slate su obojica
mi jahali na dupetu u vezi toga da mi glava nije u ringu, ali ja sam se
raspadao. Primao bih udarce koje me inače nikad ne bi dotakli tijekom
treninga, a da ih je Davenport zadao, sletio bih ravno na strunjaču.
Nisam mogao prestati razmišljati o njoj.
Niti sam mogao smisliti način kako da je vratim.
Bez nje, po prvi put u svom životu, stvarno sam bio zarobljen u samoći
svog uma – sam.
Bilo je prošlo jedanaest kad sam sam sparirao u ringu. Dvorana je bila
prazna. Till je otišao satima ranije ostavivši mi upute da zaključam kad

131
budem odlazio, ali ja nisam imao kamo otići. Sam sam bio posvuda. Barem,
u dvorani, mogao sam odvratiti misli od požara u mojim grudima.
Kratki direkt.
Sagni se.
Kratki direkt.
Sagni se.
Kratki direkt.
„Sranje!“ viknuo sam kad se Liv iznenada pojavila ispred mene.
„Što radiš?“ usta su joj se pomicala zajedno s rukama jer je znala da ne
nosim slušne aparatiće u dvorani.
Spustio sam ruke dolje. „Pa zdravo i tebi. Što ti radiš tu?“
„Išla sam kući s posla i vidjela tvoj auto. Kasno je.“
Nakratko sam prešao pogledom preko nje. Mora da je skinula cipele
izvan ringa kako ne bi oštetila strunjaču, ali i dalje je bila u kratkoj, tirkiznoj
haljini koju je nosila tog jutra. Bila je vraški seksi. Vjerojatno još jedan od
razloga zašto nisam htio krenuti kući.
„Velika borba. Dugi sati,“ izjavim odmotavajući zavoje na svojim
rukama.
„Hajde. Idemo kući. Dugi sati znače da moraš više spavati.“
„Ne. Dobro sam,“ odgovorim. „Vidimo se ujutro.“ Završio sam razgovor
okrenuvši joj svoja leđa.
Na moje veliko iznenađenje, a i razočaranje, otišla je. Barem sam mislio
da jest.
Niti punu minutu kasnije, dopuzala je nazad u ring.
Naslonivši ruke na užad, nagnuo sam se na kutnu oblogu. „Što je?“
Otvorila je ruke kako bi pokazala slušne aparatiće koje mora da je
donijela iz mog ormarića.
Odlično. „Nisam raspoložen za razgovor. Idi kući.“
„Stavi ih.“ Zahtijevala je.
Uzdahnuvši sam popustio. Bila je to uzaludna borba. Poslušati ću što god
da je imala reći ako će je to brže izbaciti odavde – ili će ostati zauvijek.
Kad sam ih stavio, Liv započne. „Koji vrag se događa s tobom?“
Zabadajući palac si u prsa uzvratio sam, „Sa mnom? Ti si ta koja me
tjednima izbjegava. I sad se pojaviš tu zahtijevajući da znaš što nije u redu
sa mnom?“
„Nisam te izbjegavala.“

132
 „Ozbiljno? Sad ćeš mi lagati u oči?“
Suzila je pogled. „Dobro. Neću lagati. Flint je nazvao. Zabrinut je da si još
uvijek tu, i rekla sam mu da ću doći te pokupiti i natjerati da se odmoriš
malo.“
„Reci Flintu da dovuče svoje dupe ovdje idući put ako je toliko zabrinut.
Dadiljanje nije dio opisa tvog posla.“
„Ti me zajebavaš?“ Izbacila je ruke frustrirano u stranu.
„Vau. Istina izlazi na vidjelo.“
„O daj začepi. Prestani cmizdriti i pokupi svoja sranja tako da možemo
ići kući,“ otresla se prekriživši ruke na grudima.
Otužan osmijeh odjekne iz mojih grudi. „Reci Flintu da nisam bio tu i
jebeno odlazi. Neću raditi ovo s tobom Dadiljo James.“
Ne pomaknuvši se prkosno smo zurili jedno u drugo.
Nakon nekoliko minuta, njezina maska konačno klizne dolje i vidio sam
svoju Rocky po prvi put nakon gala večere. Nalet olakšanja mi ispuni grudi.
Tijelo joj se nije pomaklo niti centimetra, ali lice joj se raspalo. „Što nam
se događa?“
Bilo je to legitimno pitanje, ali ono koje ona nije imala pravo postaviti.
Ona je imala odgovore.
Eksplodirao sam. „Nemam jebenog pojma!“ Pojurivši naprijed, stjerao
sam je u ugao uz užad. „Izbjegavaš me tjednima! Prestani s igricama i samo
mi reci koji kurac sam krivo napravio tako da to mogu popraviti,“ procijedio
sam kroz stisnute zube.
Nikad nije bila ta koja će ustuknuti, odgurnula se na nožnim prstima gore
i unijela mi se u lice. „Ne možeš to popraviti!“
Usta su joj bila samo par centimetara od mojih, ali frustracija je nadjačala
moje želje.
„Ne znaš to! Dopusti mi da pokušam. Ispričao sam se milion puta radi
tog sranja –“
Prestao sam govoriti kad se ona iznenada trznula. Mislim da nije niti
shvatila da je to napravila, ali to je vjerojatno bio najiskreniji odgovor koji će
mi ikad pružiti.
Spustivši se nazad dolje na svoje pete, skrenula je pogled. „Ne možeš se
prestati gristi radi toga. Nisam ljuta na tebe jer si htio probati robu.“
„Ne radi to. Nemoj od ovoga praviti šalu.“

133
 Njezine oči se podignu ka mojima. Ta jebena maska koju je koristila kako
bi bila izolirana od mene je sjela odmah nazad na mjesto. „Što bi drugo
mislio o ovome? Probudila sam se pored tebe usnulog i štipaš mi bradavicu.
Smiješno je Q.“
„Nije tako – čekaj. Molim?“ Svaki mišić koji sam imao se stezao dok mi je
tijelo urlajući oživljavalo.
„Što što?“ Pravila se pametna, ali lice joj problijedi.
O, sjebala se. Uveliko.
Znala je to.
A sada, znao sam i ja isto.
Otrovna kombinacija ljutnje i uzbuđenosti se kovitlala mojim venama
dok su njezine riječi prolazile kroz mene. Iznova sam proživljavao tu noć
stotinu puta tijekom protekla tri tjedna, i dok sam zurio u njezine tamno
smeđe oči, konačno sam shvatio što se događa s njom. To je bio odgovor koji
nisam uzeo u obzir.
„Bila si budna,“ optužim je.
Oči joj se rašire, ali je to prikrila zdravom dozom svog držanja. „Nisam
baš mjesečareći izašla van iz tvoje sobe.“
Val vreline je zakuhao zrak među nama. Njezina strana je bila ispunjena
panikom – moja divljačkom potrebom.
Omotavši ruku oko njezinog struka, privukao sam je na sebe. Tijelo joj se
ukočilo dok sam gurao ruku dolje kao bih je raširio na njezinim leđima.
Dlanovi joj slete na moje prsne mišiće, ali nije me odgurnula.
„Š-što radiš?“ Zamucala je.
Brzo je udahnula dok sam se naginjao naprijed i šaputao, „Tvoje
bradavice su bile prve. Tada si se probudila.“ Nježno sam očešao svojim
usnama preko njezine vilice.
Spustio sam ruku dolje do njezinog čvrstog dupeta ljuljajući je naprijed
sve dok joj stomak nije dotakao moj ukrućeni kurac.
Ciknula je od iznenađenja, ali se nije povukla.
„Bila si budna kad sam se zavukao u tvoj šorc.“ Zastao sam kako bih joj
uhvatio pogled. Ugao usana mi se izvije u osmijeh iskrivljen u jednu stranu.
„Raširila si noge za mene Liv.“
Uzdahnula je kroz otvorene usne. Oči joj zarone prema mojim ustima i
nazad gore, ali nije rekla niti jedne riječi.

134
 Nastavio sam dalje. „Uhvatila si me za moj kurac. Da sam znao da si
budna, ne bi upravo sad vodili ovaj razgovor.“
Ponovno se trznula i odmaknula.
Skupivši šaku u njezinoj kosi, spriječio sam njezino povlačenje. „Jer, da
sam znao ijedan dio toga da me želiš, bezumno bih te jebao posljednja tri
tjedna.“
Njezin pogled iz uzavrelog pretvori se u mračan, a onda sam ga u
potpunosti izgubio kad sam oborio svoja usta na njezina.
Nije postojala niti jedna sekunda oklijevanja dok je njezin jezik izlazio
van, ispreplitao se s mojim. Njezino stenjanje mi je vibriralo u ustima.
Nakrivio sam glavu zavlačeći se dublje, zaključavao sam naša usta tako da
ništa – čak niti zrak – ne može se ispriječiti između nas.
Jebeno konačno.
Ruke su joj lutale preko mojih grudi, istraživale svaki centimetar sve dok
nisu kliznule na moj potiljak. Izvivši ramena unazad, naslonila je svoje grudi
na mene. Glasno režanje mi je tutnjalo u grudima.
Ovo nije bilo dovoljno.
To je bila Liv.
Uhvativši u dlanove njezino dupe, podigao sam je s poda. Noge su joj se
odmah omotale oko mojih kukova, a siktaj mi pobjegne iz usta kad je sletjela
ravno na moj kurac.
Koljena mi nisu klecala. Niti sam zateturao. Ali svejedno smo se srušili
na strunjaču.
Prekinuvši poljubac smjestio sam se među njezina bedra. Usne su mi
polako se kretale niz nježnu kožu u pregibu njezinog vrata. Kukovi su joj se
podigli, nemilosrdnim ritmom trljajući se o moj kurac. Bio sam toliko jebeno
tvrd da je skoro pa bilo bolno, ali dok je moje ime kotrljalo se iz njezinih sta,
nije postojalo ništa što ne bih učinio da ga čujem opet.
Podigavši se gore na svoje ruke, pogledao sam dolje između nas kako bih
ju promatrao kao se uvija uz mene.
Liv.
Jebena Liv.
U potpunosti odjevena, jaše mi kurac.
Nimalo stidljiva. Niti bojažljiva. Niti joj je neugodno.
Uzima bez isprike, znajući da ne postoji ništa što joj ne bih dao.
Niti sada. Niti ikad.

135
 Kad sam ponovno pogledao gore, glava joj je bila zabačena unazad i oči
su joj bile zatvorene čvrsto. To sranje nije prolazilo kod mene. Mogla se
izgubiti u ekstazi sa mnom slijedećih osamdeset godina.
Ali, ovaj put, bila je sa mnom. Želio sam njezine oči otvorene sve dok
njezina uska pičkica muze spermu iz mog kurca. Neke stvari su bile bolje
kad ih se vidi nego kad ih se čuje. A želio sam da ona svjedoči trenutku kad
je proglasim svojom.
Potom sam ja želio svjedočiti trenutku kad bude shvatila da me uopće ne
mora proglasiti svojim. Već sam bio njezin.
Nakon grubog poljupca, ugrizao sam je za donju usnu dok sam se
odmicao. „Pogledaj u mene.“
Poslušala me je otvorivši svoje kapke ali ne umirujući svoje bokove.
Toplina me pogodila tako snažno da mi je izbila dah iz pluća. Isto tako
me i zapalila.
Gurnuvši joj haljinu gore do stomaka, zakačio sam prst o njezine gaćice i
sklonio ih u stranu. Zatekavši je navlaženu, nisam odgađao da je ispunim s
dva prsta.
Njezina leđa se izviju nad strunjačom dok je prigušeni krik joj bježao iz
grla. „Pogledaj u mene,“ ponovno sam naredio spustivši svoj palac na njezin
klitoris.
Nije me pogledala.
Sjela je uspravno i oborila svoja usta na moja. Naši zubi su udarali jedni
o druge dok se ljuljala na mojim prstima. Jezik joj je prelazio po mojim
ustima, svaki put sve dublje.
O, zajebi ovo.
Izvadivši ih van, spustio sam je nazad na prostirku. Usta su joj i dalje bila
zakačena na moja kad sam skinuo svoj šorc dolje i oslobodio kurac.
Uhvativši se za batinu, prelazio sam vrhom gore sve do njezinog klitorisa,
potom nazad dolje namjestivši se na njezin ulaz.
Pustivši joj usta, bez daha rekoh, „Nemam kondom.“
Znao sam da Liv koristi kontracepcijske pilule. Imala je glupi alarm na
svom telefonu koji se palio svaki dan u šest popodne da je podsjeti da ih
uzme. Svejedno, ovo je bio naš prvi put skupa. Ona bi trebala biti ta koja će
donijeti tu odluku.

136
 „U redu je. Molim te, Qua –“ Njezina molba se pretvorila u jecaj dok sam
se uvukao u nju. Udarila je rukama sa strane stežući u šakama zamišljene
plahte.
Još se nisam niti pomaknuo, a jaja su mi se već povlačila gore radi
nadolazećeg orgazma.
Ipak će to morati pričekati. Nema jebene šanse da ću propustiti prizor nje
kako mi svršava na kurcu.
Polako sam se izvlačio van, povukao sam dolje gornji dio njezine haljine
sve dok joj jedna dojka se ne oslobodi. Milujući joj bradavicu svojim palcem,
ušao sam nazad unutra, umirio se kad sam je ispunio do kraja. Njezina bedra
su se trljala o moje bokove nagovarajući me da joj dam više, ali se nisam
mogao pomaknuti.
Bila je tako jebeno lijepa.
Moj kurac u njoj.
Moja ruka je zadirkivala njezinu dojku.
Njezine oči bile su uperene u mene koji joj uzimam tijelo.
Bila je željna mene.
Cijela je bila jebeno moja.
Liv.
Spustivši se na laktove, zbrojio sam se u glavi i dao joj ono što je željela.
Vodio sam nas oboje do ruba, povlačeći se prije nego bih ponovio proces.
Naši jecaji su se ispreplitali u jedinstvenu harmoniju, vođeni melodijom
naših tijela.
Nisam bio grub. Definitivno nisam bio nježan.
Njezino središte se stezalo, stiskalo me tako snažno da me to umalo
poslalo preko ruba.
Tako blizu.
Zakrenuvši kukove, obrađivao sam je još dublje.
Čvršće.
Brže.
Duboko udahnuvši, podigao sam se gore kako bih joj mogao vidjeti lice.
Pluća su me pekla tražeći izdah, ali sam odbijao. Čekao sam svoj cijeli
život na ovaj trenutak s Liv. Zrak je mogao čekati.
Konačno, njezine ruke polete gore i omotaju se oko mog vrata. „Quarry.
O Bože, Quarry,“ jecala je, nokti su joj parali moja leđa dok je pulsirala oko
mene – uništavajući me na najbolji mogući način.

137
 Tijelo joj se opusti, ali držala se za moja leđa. Nabijao sam se u potrazi za
svojim vlastitim oslobođenjem.
Nekoliko trenutaka kasnije, zakopao sam lice u njezin vrat i svršio uz
uzdah njezinog imena koji će promijeniti život.

138
 SEDAMNAESTO POGLAVLJE

NIJE SE JOŠ NITI IZVUKAO VAN prije nego me prožela krivnja. Usne
su mu ostavljale poljupce po mom vratu – svaki toliko pun poštovanja da
sam se osjećala kao da su tetovirani mi u dušu.
Ali skriveni u dubinama moje duše morati će biti mjesto tamo gdje će
ostati.
Neću ih vratiti.
Ali isto tako nisu bili moji da ih zadržim.
Grudi su mi se tresle radi tihog jecanja.
„Moram se ustati,“ požurila sam nadajući se da on neće čuti drhtaj u mom
glasu.
„Mmm,“ preo je u moj vrat bez da se micao s mene.
„Quarry, molim te.“
„Shvaćaš li koliko dugo sam te želio?“ Trzajući se cijelo tijelo mi se
ukočilo.
Tri tjedna koja će upravo izlanuti će vraški boljeti. Posebice što je vrijeme
koje sam ja željela njega je bilo bliže, oh.. mom cijelom životu.
„Pusti me da se dignem.“ Pridigla sam se gore i nažalost uzrokovala da
njegov kurac koji je postajao mekan klizne van.
Gubitak je polomio našu vezu – i moje srce.
Spuštao je poljupce dolje niz moje grudi. „Nisam mogao prestati misliti
na tebe. Mjesecima sam te želio ovako.“
Mjesecima?
Dah mi zastane u grlu.
„Ti.“ Poljubac. „Gola.“ Poljubac. „Na meni.“ Poljubac. „Na koljenima.“
Poljubac. „Ispod mene.“ Jezik mu je lizao moju ogoljenu bradavicu.
Moje grudi su prkosile mom umu i izvila sam se prema njemu dok me on
usisavao u svoja usta. Iskre su mi poletjele prema klitorisu budeći moje
zadovoljeno tijelo iznova.
Nema šanse da se ovo ponovi opet.
Ostala sam bez daha dok su mu zubi prelazili preko osjetljivog mesa
mojih grudi.

139
 Pa. Možda. Samo još jednom.
Ljubio me po grudima, zavlačio se pod gornji dio moje haljine tražeći
moju drugu dojku. „Želiš se istuširati?“
Što je dovraga to radio?
I zašto sam samo ležala tu, puštajući mu da to radi?
I zašto nisam mogla disati?
Ili skloniti svoj pogled s njega?
Ili zaustaviti lupanje svog srca?
Ili shvatiti zašto su mi se ruke tresle?
Ovo mora prestati.
„Silazi s mene!“ Otresla sam se.
Glava mu se podigne gore, zbunjenost mu je bila urezana na to prelijepo
lice.
„Ne možemo ovo raditi,“ izleti mi iz usta. Laž me pekla u grlu. Izvukla
sam se ispod njega.
„Liv,“ upozoravajuće me zovne – na što se nisam obazirala.
Skočila sam na noge, a on požuri za mnom, ne navlačeći čak niti svoj šorc
prije nego me je uhvatio za ruku kako bi spriječio moj bijeg.
Iako stvarno nisam išla nikuda. Živjeli smo skupa. Radili smo skupa. On
je bio moj najbolji prijatelj. Naši životi su bili isprepleteni na svaki mogući
način. Gdje bih mogla drugo otići kad jedino mjesto na kojem sam ikad
željela biti je bilo s njim?
„Govori,“ Quarry procijedi.
Izvukla sam ruku iz njegovog stiska i potom poravnala svoju haljinu.
„Nismo trebali ovo napraviti.“
Popravivši svoj šorc, prasne u smijeh. „Sereš. Trebali smo ovo napraviti
mjesecima prije.“
Ovo je ubolo.
Mjesecima prije. Kakva šala.
Zadržala sam je za sebe.
„Koji god da je ovo vrag… mora prestati.“
Približio mi se, uhvativši me za kukove i zapali mi moje izdajničko tijelo.
Njegove usne spuste se na moje i tu šapne, „Prestani šiziti. Nećemo ništa
prestati. Ovo je početak mene i tebe.“
Željela sam mu vjerovati. Ideja mene i Quarryja bila je gotovo dovoljna
da uguši glas u mojoj glavi koji je vrištao da se to nikad neće dogoditi. Željela

140
sam se topiti u njegovim rukama i jačati sigurnost i utjehu koja je postojala
samo kad sam bila s njim. Željela sam dopustiti mu da me drži dok
razgovaramo o stvarima i nekako mu dopustiti da me uvjeri da smo bili
jednako dobri koliko je to djelovalo nekoliko minuta prije.
„Ovo je tako pogrešno,“ zakreštala sam. „Ti si… Mijin.“
Ruke su mu se zgrčile oko mene. „Molim?“
„Zaklela sam se da se ovo nikad neće dogoditi. Bez obzira koliko sam to
željela.“ Moja tjeskoba je rasla sa svakom izgovorenom riječi. Grudi su mi se
stezale, a ruke su mi krenule drhtati. „Ona je bila moja najbolja prijateljica.
Ti… si bio njezin.“
Zaljuljao se na petama unazad i podigao ruke gore da me uhvati za lice.
Zabacivši glavu unazad, naslonio je svoje čelo na moje i vrlo smireno
rekao, „Ovo nema nikakve veze s Mijom. Ovo je u vezi tebe i mene. A mi
konačno započinjemo nešto što zvuči kao da smo se oboje borili za to jako
dugo vremena.“ Ponovno me poljubio.
Ali, bez obzira što je rekao i bez obzira koliko sam željela provesti cijeli
život osjećajući njegove usne prislonjene na moje, to se nikad nije moglo
dogoditi.
Otrgnula sam se od njega prije nego je imao priliku reagirati ili je moje
tijelo imalo priliku da promijeni moje mišljenje. Stigla sam samo do pola
puta kroz užad prije nego me vukao nazad u ring.
„Kuda ideš?“
„Nigdje!“ Vrištala sam na njega. „Nigdje, Quarry. Ne idem jebeno
nikuda. Ne mogu otići od tebe bez obzira koliko puta sam trebala. Što je
upravo zašto još uvijek stojim upravo sad ovdje, sa svom tvojom spermom
koja kapa niz moje noge. Ovo je najveća pljuska u lice koju si ikad mogao
zadati Miji, bila živa ili mrtva.“ Bacila sam ruke u stranu. „I, što je još gore,
znam to i čini se da još uvijek ne mogu jednostavno jebeno otići!“
„Kriste,“ mrmljao je uhvativši se za greben nosa.
Grickajući nokat palca, pravila sam krugove oko njega i nastavila dalje.
„Iskreno, ne mogu zamisliti zašto misliš da bi ikad mogli biti mi. Ona me je
htjela ubiti kad smo imali šesnaest kad je samo pomislila da sam te željela.
Bože, kad bi samo znala polovicu toga! Jesi li dovoljno lud da pomisliš da bi
ona ikad odobrila da smo ja i ti zajedno?“
„Ono što ja mislim upravo sad da trenutno imaš neki oblik živčanog
sloma uzrokovanog orgazmom.“

141
 Zastala sam i pogledala u njega. „Ti misliš da je ovo smiješno?“
„Nimalo. Ali dopustiti ću ti da prigovaraš i divljaš neko vrijeme dok ne
izbaciš svo to sranje koje bljuješ iz svog sistema prije nego zagazim u taj živi
pijesak u tvojoj glavi i izvučem te van.“
„Ne možeš me izvući van! Ovo je istina.“
Tijelo mu je bilo ukočeno i prijeteći kvrcne svojim vratom. „Jesi konačno
završila?“
„Prestani se ponašati kao da šizim bez razloga. Ovo je pogrešno i ti to
znaš.“
A onda se pokrenuo. Brzo.
Pojurivši naprijed, oboje nas je stjerao u ugao.
„Mi nismo pogreška! Mi nikad ne bi mogli biti pogreška,“ režao je na
centimetar od mog lica.
„Ali to ne znači isto tako da smo pravi.“
„Nje nema Liv. Mia ne mora odobriti išta. Prestani se ponašati kao da ona
sjedi kod kuće dok se mi ševimo uokolo iza njezinih leđa.“
„Ali to je tako. Da ona je kod kuće, uopće ne bi stajali ovdje. Bi li?“
Usne mu se stanje dok je zatvarao usta. Znao je odgovor na to pitanje.
Jednostavno ga nije htio izreći ništa više nego sam ga ja htjela čuti. „Tako
sam i mislila. Zavaravaš sebe ako misliš da ću ikad biti išta osim utješne
nagrade. Ona će uvijek biti u stražnjem dijelu tvog uma.“ Pokušala sam se
provući ispod njegove ruke, ali on se pomakao u stranu blokirajući me.
„Koliko dugo?“ režao je.
„Koliko dugo što?“
„Rekla si kad bi Mia samo znala polovicu toga. Stoga mi reci koliko dugo
si me željela.“
Usta su mi bila zatvorena i napeta da ispale pripremljeni odgovor koji
sam sebi govorila godinama, ali tad sam shvatila da nemam više volje lagati
više. Quarry je priznao kako je želio da bude nešto među nama. Ne bih se
više mogla opirati mu se sama. Trebala mi je sva krivica ovog svijeta da mi
čuva leđa u pogledu ovoga. Na moju sreću, ogromna težina koju sam nosila
od kad sam bila dijete je konačno bila korisna za nešto osim da prijeti kako
će me slomiti.
„Prije nego sam upoznala Miju? Bila sam zaljubljena u tebe od dana kad
smo se prvi put upoznali,“ odgovorila sam.

142
 Zadržavao je moj pogled nježnim očima, a onda zatražio moju najdublju,
najmračniju, najprljaviju tajnu. „I koliko dugo nakon što si upoznala Miju?“
Brada mi je drhtala dok sam se borila da zadržim istinu sigurno
zarobljenom u granicama mog uma – gdje, da sam bila jača žena, bi ostala
cijelu vječnost.
Ipak nisam bila snažna žena. Bila sam žena koja je nepovratno bila
zaljubljena u jedinog muškarca kojeg je njezina mrtva prijateljica ikad
voljela.
„Svaki pojedini dan,“ priznala sam. „Svaki. Pojedini. Dan.“
Nejasno sam bila svjesna Quarryjevih usta kako se spuštaju na moja. Čak
sam i voljno ušla u njegov zagrljaj dok mi je podizao noge s poda. Nije bilo
tako mahnito ili očajnički kako je bilo prije.
Bilo je polagano i u znak isprike. Utješno i ohrabrujuće. Duboko i
suosjećajno.
I radi toga sam se osjećala još više krivom – jer radi toga sam se osjećala
puno bolje.
Quarry je nastavio me ljubiti iako su mi suze nastavile teći iz očiju.
Njegovi palčevi su milovali naprijed i nazad preko mojih obraza, brišući ih
dok su mu usta ostavljala neizgovorena obećanja za koja sam znala da nikad
neće moći održati.
Kad su mi se oči osušile, pustio je moja usta na dovoljno dugo da izađe
van iz ringa dok sam ja još uvijek bila čvrsto prislonjena na njegove grudi.
Deset minuta kasnije, dvorana je bila zaključana, moj auto je pomaknut
na stražnje parkiralište, a ja sam bila na suvozačevom sjedalu njegovog auta
na putu nazad u naš stan.
Nije bilo više rasprave.
Radio je treštao na putu kući, ali s istinom o mojoj prevari među nama,
bila je to najstrašnija tišina koju ću ikad doživjeti.

143
 OSAMNAESTO POGLAVLJE

DRŽAO SAM RUKU USIDRENU na njezino bedro tijekom vožnje kući.

bojao sam se da će je jedino to spriječiti da se ponovno odvoji od mene.
„Svaki. Pojedini. Dan.“
Njezine riječi su mi odzvanjale u mislima.
Kad je objavila to u ringu, osjećao sam se kao da sam pretrpio najgore
dobivanje batina koje sam ikad mogao iskusiti unutar te užadi. Kako nikad
nisam vidio da je zaljubljena u mene? Izuzimajući našu pijanu noć, nikad
nije bila koketna. Ali onda opet, nisam bio siguran da bih primijetio. Živjeli
smo skupa. Stoga nije bilo kao da je morala se truditi da provede više
vremena sa mnom. Nije morala izmišljati razloge da ostanemo budni do
kasno pričajući sa mnom ili da mi kaže bok dvanaest puta na dan. To je bilo
očekivano u našoj vezi.
Nije morala smišljati kreativne razloge da me dodirne. Oduvijek je bila
netko tko grli. Nisam brojao koliko često su se njezine ruke našle put oko
mog struka. Jednostavno sam volio kad su to radile.
Bio sam duhoviti drkadžija stoga naravno da se smijala na moje šale.
Razmazili smo jedno drugo darovima u svakoj prilici koju smo imali. I,
dobro, Liv me općenito razmazila.
Nije bilo prilike za flert. Ali možda je to bilo ono što je cijelo vrijeme bio
naš odnos, i upravo razlog zašto sam previdio sve znakove.
„Svaki. Pojedini. Dan.“
Četrnaest godina.
Četrnaest godina je proživljavala torturu koju sam ja proživljavao
posljednja četiri mjeseca. Nisam ni mogao zamisliti si kako je izdržala toliko
dugo.
Možda su postojale suptilne naznake koje sam trebao vidjeti.
Način na koji je ostavila cijeli svoj život kako bi se pobrinula da moj teče
glatko.

144
 Način na koji se brinula za mene tako da su male stvari poput načina na
koji sam jeo ili jesam li se dovoljno odmarao su joj značile više od ičega
drugog.
Način na koji sam bez ijedne sjenke sumnje znao da će uvijek biti tu za
mene. Bezuvjetno. Zauvijek.
Dobro, možda nisu bili tako suptilni i ja sam jednostavno bio slijepi
kreten.
„Svaki. Pojedini. Dan.“
Bože. Voljela me je.
Kad smo stigli pred naš stan, skupio sam njezinu ruku u svoju i vodio je
niz pločnik. Nije me pokušala spriječiti, ali isto tako se nije baš ni zavukla
pored mene onako kako bi želio.
Otključao sam i otvorio vrata. Onda sam zastao prije nego smo ušli
unutra. „Ništa se ne mijenja,“ šapnuo sam sagnuvši se da je poljubim u čelo.
Njezine oči su se zatvorile, ali to nije bilo radi zanosa. Kapci su joj bili
bolni, a kad su se spustili, to je pokrenulo lančanu reakciju radi čega joj se
lice slomilo skroz do brade.
„Kako da ne,“ pravila se pametna.
„Prestani i poslušaj me. Apsolutno sve će se promijeniti među nama. Ali
to su samo detalji. Ja i ti. Mi se ne mijenjamo. Nikada. Kad uđemo kroz ova
vrata, nećemo se vratiti nazad na sjebano prijateljstvo koje smo proživljavali.
Ali to je jedino sranje koje se mijenja.“ Podigao sam njezinu ruku na svoje
grudi spustivši je na svoje srce. „Ovo se ne mijenja. To smo ti i ja do srži. Ne
idem nikuda, a ne ideš ni ti. Ako se događa tebi, događa se i meni, sjećaš se?
A ovo se definitivno događa nama. Molim te, ne opiri se.“
Njezine ogromne smeđe oči se podignu prema meni. „Ovo je čudno.“
Nasmiješio sam se. „Navikni se na to. Postati će puno čudnije kad uđemo
pod tuš.“
Obrazi joj se zacrvene, ali ne na stidljiv način. Bilo je to vrelo, i govorilo
je kako ona isto tako nije mislila da će tuširanje biti tako čudno. Borila se, ali
način na koji je blistala radi mene je govorio za sebe.
Očešavši nos o njezin, izazivao sam joj usne. „Ništa neće stati između nas.
Bez obzira u kojem smjeru ovo ide. Ili kako ide. Ili koliko puta te natjeram
da svršiš.“ Zastanem kako bih se nacerio. „Mi se ne mijenjamo Rocky.“
„Dobro.“
„Reci to.“

145
 „Mi se ne mijenjamo.“ Nije zvučala uvjereno, ali čuo sam njezino
obećanje.
A ako me je Liv uopće poznavala, osjetila je moje lupanje u grudima.
Mi se nećemo nikad promijeniti.
Drugačije ne bih prihvatio to.
Ona je bila jedina žena čiji gubitak nikad ne bih mogao preživjeti. Otkrio
sam to na teži način kad mi je bilo trinaest godina. Vraški sam bio uvjeren
kako neću dozvoliti da se to ponovno dogodi.
Početak.
Kraj.
Skroz novi početak.
Način kako je trebalo biti cijelo vrijeme.
Vrata jedva da su se zatvorila kad sam ju gurnuo uza zid i oborio svoja
usta na njezina. Oči su joj bile širom otvorene radi iznenađenosti, ali njezine
ruke su se omotale oko mog vrata i kliznule u moju kosu.
Njezino stenjanje je odjekivalo u mojim ustima, a njezin okretni jezik se
borio s mojim – moj kurac je odgovarao na svaki okret.
„Dobro došla kući,“ mrmljao sam. Uzevši je za obje njezine ruke,
zataknuo sam ih oko svojih kukova i potom ih stavio na svoje dupe. „Gdje
je drapanje dupeta nova obaveza.“
Seksi režanje zatutnji iz njezinog grla, cerek pobjegne niz moje vlastito.
Nastavio sam naš poljubac dok je ona istraživala obline mojih gluteusa. Liv
je stvarno bila cura koja voli guzice, i jedino što sam mogao jest suzdržati se
od smijanja. Na sreću, trzanje mog kurca odagnalo je svu humorističnost.
„Idemo se istuširati,“ predložio sam.
Njezina usta se slede, a njezine ruke iznenada nestanu. Odmaknuvši se
kako bih joj uhvatio pogled, potaknem je, „Liv?“
Gledala je posvuda osim u mene. „Ja… uh… treba mi malo vremena.“
U potpunosti sam bio svjestan što je mislila, ali sam svejedno napadao
opet. „Dobro, nađimo se onda samo u mojoj kupaonici za par minuta.“
„To nije ono što sam mislila.“ Bacila se na skupljanje nevidljivih mrvica
sa svoje haljine. „Mislim… moramo napraviti korak unazad. Puno toga se
dogodilo večeras. Ne mogu ovo s tobom. Znam što sam rekla ranije… ali…
utvrdili smo stajalište mog tijela o svemu ovome, ali moj um divlja. Mislim
da mi treba malo prostora. Žao mi je, čujem što govoriš – kunem se da čujem.
Samo… nisam spremna.“

146
 „Dobro. Dati ću ti malo vremena.“
Njezin pogled poleti prema meni. „Stvarno?“
„Da, stvarno. U pravu si. Puno toga se dogodilo večeras. I, sranje Liv. Bilo
je nevjerojatno.“ Skupio sam tkaninu na njezinim bokovima u šake svojih
ruku. „Ali, sutra navečer, idemo na spoj.“
Oči joj zabljesnu od uzbuđenja prije nego se ispune stravom. „Mislim da
to nije dobra ideja.“
Ljubio sam njezine usne koje nisu reagirale. „Onda prestani misliti. Ako
nisi spremna na sami-i-goli još, barem mi moraš dati odjeveni-i-u-javnosti.
Osim toga, imam posebno mjesto na koje te želim odvesti.“
Ponovno bljesak uzbuđenja. „Quarry –“
„Idi. Prije nego budem prisiljen predomisliti se u vezi tuširanja.“ Grickao
sam joj donju usnu.
Sukob u njoj je bio vidljiv joj na licu. Željela je biti pod tim tušem sa
mnom. Jednostavno nije dozvoljavala sebi da to dobije.
„Idi.“ Nježno sam je gurnuo o rame kako bih joj natjerao noge da se
pokrenu.
Stajao sam na vratima, promatrao je kako se vuče kroz hodnik. Trenutak
prije nego je nestala u svojoj spavaćoj sobi, provirila je preko svog ramena.
„Kasnije Q.“
Ugao usana mi poskoči. Trebalo joj je normalno. Mogu joj to pružiti.
Za sad.
„Kasnije Rocky.“

Dvadeset minuta kasnije stajao sam u kuhinji s otvorenom vodom u

sudoperu.
Iako je naš stan relativno bio lijep, i dalje je bio stan. Pritisak vode je bio
usran dok bi netko bio pod tušem, što je… sve do ovog trenutka išlo na živce
do vraga. Ali, dok sam ovako strpljivo čekao znak da je Livin tuš zatvoren,
definitivno sam ovo smatrao povlasticom.
Moji slušni aparatići su bili u kutijici na noćnom ormariću, a ja sam bio
odjeven u donji dio flanelske pidžame i sivu termo majicu koju mi je Eliza
kupila za Božić prošle godine. Nikad nisu bili nošeni, i mogao sam obećati

147
da ih nikad više neću nositi. Osjećao sam se kao da se umotavam u pamučni
kondom za tijelo samim time što sam navukao prokletu majicu. Ali ako sam
htio da moj plan uspije, morao sam se žrtvovati.
Kad je slavina iznenada krenula curiti punim mlazom, ugasio sam je i
prebacio pozornost na sat na pećnici. Deset agonizirajućih minuta zurio sam
u te trome, crvene brojeve nervozno čekajući sve dok nisam bio siguran da
je odjevena.
Prolazeći pored njezinih vrata s ležernom hladnokrvnošću muškarca koji
gori, primijetio sam plavu nijansu njezine noćne lampe.
To je bio moj znak.
Bila je u krevetu.
I, za manje od minute, biti ću i ja.
Odlučio sam se za element iznenađenja otvorivši njezina vrata bez
ikakvog kucanja.
Odmah se uspravila i sjela dok sam ulazio u njezinu sobu.
Usta su joj se pomicala s riječima koje sam mogao razaznati kao „Hej, što
ima?“
Moj drski smiješak se pretvorio u grimasu kad sam uhvatio pogledom
sjajne tragove njezinih suza.
Želio sam je pitati je li dobro. Ali znao sam da nije. Vjerojatno je pod tim
tušem se utapala u bezvrijednom osjećaju krivnje dok je pokušavala mahnito
oprati bilo kakav trag mene koji je ostao među njezinim nogama. Ne tako
davno, pomisao na nju kako čisti moje tragove sa svog tijela bi me uništila.
Sada, sa spoznajom da je ona ne samo na istoj strani kao i ja, već da je
četrnaest godina ispred mene, bio sam voljan okaniti se toga. Nakon našeg
razgovora u ringu, Liv me mogla odbijati ostatak svog života, a ja se nikad
ne bih prestao truditi.
Nisam rekao ništa dok sam podizao pokrivače i uvlačio se u njezin krevet
pored nje. Slabašno sam čuo zvuk basa kakve god glazbe da je puštala, ili je
to možda bilo nabijanje u mojim grudima kad sam vidio da nosi onaj isti,
kratki roza šorc ponovno.
Njezina usta su se pomicala, nesumnjivo grdeći me, ali povukao sam jw
za ruku i povukao dolje na svoje grudi.
„Dao sam ti vremena.“
Odgurnula se i podigla ruke kao bi prevela optužbe koje je njezin glas
iznosio. „Sat vremena nije vrijeme!“

148
 „Zapravo bilo je samo trideset minuta, ali ja sam muškarac koji živi život
u segmentima od trideset minuta u ringu. Budi uvjerena, djelovalo je kao
vječnost. Volio bih da uđe u zapisnik kako nisam gol. To je bilo sve što sam
ti obećao. Sad. Možemo li odspavati malo? Iscrpljen sam.“ Lažno sam
zijevnuo i protegao ruke.
Prostrijelila me pogledom kako sam i očekivao. „Nećeš spavati ovdje!“
„Da hoću.“
„Nećeš.“
„Hoću.“
„Nećeš.“
„Hoću.“ Uhvatio sam joj ruku kako bih ju spriječio da ponovno pokazuje
znakovnim jezikom. „Kasno je, a oboje sutra navečer imamo spoj.“
Oči joj se rašire dok je izvlačila svoju ruku iz mog stiska. „Nemamo spoj.“
„Da, imamo.“
Otpuhivala je i potom prebacila svoje noge pored kreveta. Održala je
obećanje koje je dala u dvorani, nije otišla. Njezine ruke su se skupile u šake
na rubu madraca, a brada joj poraženo padne na grudi.
Počevši osjećati krivnju, omotao sam ruku oko njezinog struka i privukao
je nazad na sebe. „Rocky, slušaj.“
Ruke su joj krenule odgovarati, ali sam ih spustio dolje. „Ne govori. Ne
pokazuj znakovnim jezikom. Samo slušaj.“
Zakolutala je očima, ali njezino napeto tijelo se mrvicu opusti.
„Večeras, rekla si mi da, svaki božji dan od kad smo se upoznali, si bila
zaljubljena u mene. Ponavljao sam to u svojoj glavi od kada si to rekla. Istini
za volju, nisam siguran da ću to ikad zaboraviti. Sutra navečer, na našem
spoju –“ izazovno sam je pogledao i dobio još jedno kolutanje očima –
„pozabaviti ćemo se sa svim ostalim sranjima koja ćeš baciti u mom smjeru,
ali večeras, zapela si tako što spavaš sa mnom. Žao mi je, ali mislim da je
četrnaest godina više nego dovoljno vremena koje si bila sama.“
Oči joj polete prema stropu. „Ovo… biti ovdje s tobom… bojim se.“
„Nemoj. Molim te, Bože, nemoj se bojati.“ Prebacio sam se na stomak
omotavajući njezinu ruku oko njezinog srednjeg dijela i klizeći dlanom
preko njezinih leđa prisiljavajući je da mi bude bliže. Podigavši nas oboje na
lakat, sklonio sam njezinu tamnu kosu s lica joj. „Shvatiti ćemo ovo, kunem
se. Samo mi daj večeras. Jučer, prokleto umalo sam imao živčani slom jer
sam mogao osjetiti kako mi kliziš iz prstiju. Preživio sam puno toga u svom

149
životu. Ali to? Izgubiti te? Ne bih se oporavio.“ Utisnuo sam nježni poljubac
na njezine usne. „A onda, večeras, saznao sam da si oduvijek bila moja. Svaki.
Božji. Dan.“
Nije mi baš uzvratila poljubac, ali njezina ruka se ohrabrujuće smjestila
na moja leđa. Znakovita gesta koju sam prepoznao po prvi puta. Bilo joj je
nelagodno do bola – a i dalje me je tješila.
To je bila Liv.
„Bila su ovo naporna dvadeset četiri sata. Daj mi, recimo, još osam sati
spavanja pored tebe, a onda sutra možeš imati cijeli dan da vrtiš sranja po
glavi. Ja ću ih raspetljati“ – zastanem kako bih se nasmijao – „na našem
spoju.“
Grudi su joj se podigle uz ispaćeni uzdah, ali na kraju je kimnula.
„Okreni se,“ rekla je.
Prebacio sam se na leđa, ali ona me gurala sve dok nisam bio na boku,
licem okrenut na drugu stranu od nje.
Niti sekundu kasnije, zakopala je lice u leđa moje majice i prekrižila ruke
preko mojih trbušnih mišića. Njezina koljena su gurkala moja sve dok ih
nisam savio i njezina se ugurala kako bi se smotali kao žlice.
Iskrivio sam usne upijajući našu očitu poziciju za spavanje. Nije baš ono
što sam imao na umu, ali više od onoga što je ona prvotno ponudila.
Kad joj je ruka pomakla rub moje majice gore i raširila se preko mog golog
stomaka nasmijao sam se u sebi.
Naslonivši svoju ruku na njezinu, isprepleo sam prste. „Samo da se zna,
večeras si dobila ovo jer neću više izazivati svoju sreću. Ali ne navikavaj se.
Ovo mora da je položaj za spavanje koji najviše oduzima muškost. Kladim
se da Davenport ovako spava sa svojom mamicom svake večeri.“
Ruka joj je bila skupljena ispod moje stoga nije mogla odgovoriti, ali po
drhtanju njezinog tijela barem mi je dala do znanja da će zaspati uz osmijeh.
Oboje smo.

150
 DEVETNAESTO POGLAVLJE

BILO JE DEVET ujutro kad sam se zaustavila na Tillovom i Elizinom

prilazu. Moj auto je još uvijek bio pred dvoranom, stoga sam morala ukrasti
ključeve jednog od Quarryjevih sportskih automobila. Ako je on mogao
spavati u mom krevetu bez da je pitao, ja definitivno mogu voziti njegov
Porsche. I stvarno me bolio kurac ako bude htio srati radi toga kasnije.
Njegovi automobili su bili njegova dječica. Radi čega je osjećaj jurnjave s
parkinga bio utoliko bolji.
Jutros sam poslala poruku Ash i Elizi za hitni sastanak uz kavu.
Obje su odmah odgovorile, a budući da je Blakely izostala iz škole i bila
kod kuće radi bolesti, složile smo se da se nađemo kod Elize.
„Ispljuni!“ Ash naredi dok sam se spuštala na barsku stolicu na kraju
dugog granitnog otoka.
„Gdje je Blakely?“ upitam.
„Till s njom gleda TV u njezinoj spavaćoj sobi. Dati ću im par minuta
zajedno prije nego ga budem morala obavijestiti da njegova mala djevojčica
zapravo nije bolesna. Dobila je svoju mjesečnicu.“
„Ima jedanaest godina!“ viknem uhvativši se za srce.
„Da. On će poludjeti. Umalo je dobio emboliju kad je pronašao njezine
sportske grudnjake prije par mjeseci stoga bi ga ovo trebalo gurnuti ravno
preko ruba. Ali hej, on je bio taj koji je tako jako želio curicu. Morati će
pronaći način da se nosi s time.“
Ash je stavila šalicu kave ispred mene. „Fuj! Tako mi je drago što mi
imamo dečke. To je jedan od razgovora koje nikad ne želim imati s Flintom.“
Eliza gurne vrhnje i šećer prema meni. „Dobro. Idemo dalje. Moram
čuvati svoju snagu za osloboditi se lanaca Tillovih ruku kad je pokuša
zaključati u njezinoj sobi ostatak njezinog života. Što se događa s tobom da
opravdava hitan sastanak uz kavu?“
Radije bih nastavila razgovarati o sirotoj Blakely koja nije imala pojma o
teroru adolescencije koji je očekuje.
Eliza i Ash su s iščekivanjem zurile u mene.

151
 Iako nisam još uvijek dobila svoju prikladnu dozu kofeina,
pretpostavljala sam da nema svrhe pokušati odgađati.
Uzela sam gutljaj gorke kave, ne zamarajući se uopće s dodacima, a
potom se zanjihala unazad kako bih provjerila dolje niz hodnik i uvjerila se
da Till nije negdje u blizini. Kad je zrak bio čist, duboko sam udahnula i
objavila, „Spavala sam s Quarryem.“
Očekivala sam uzdahe iznenađenja, ali nisam nimalo bila spremna na
kaos koji je eksplodirao oko mene.
„Kada?“ graknule su u glas.
Leđa mi se isprave dok su obje uzimale svoje mobitele sa stola, a prsti im
mahnito tapkali po zaslonima.
„Uhh... kome šaljete poruke? Nemojte reći dečkima! Mislim da se ništa
neće –“
„Kada?“ Ash prasne.
„Stišaj se!“ Vikala sam kroz šapat tražeći Tilla ponovno.
„Kada?“ ponovila je samo decibel tiše.
„Isuse. Sinoć.“
„Prokletstvo,“ Eliza zastenje. „Nije jedan od mojih dana.“
„Niti moj,“ Ash odgovori. „Sranje… izgleda da je Sarah pobijedila.“
Upitno sam nakrivila glavu. „Moja mama?“
„Da,“ Ash potvrdi spuštajući svoj mobitel nazad na otok. „U posudi mora
da je barem tisuću do sada. Morati ću pitati Flinta da provjeri knjige. Iako
nije previše jadno.“
„Kakva posuda? O kojem vragu vi pričate?“ Pogledala sam u Ash koja je
izgledala ponosno prema Elizi koja je djelovala pomalo posramljeno.
„Paa…“ Eliza krene. „Prije godinu dana pokrenuli smo malu kladionicu
kada ćete ti i Quarry konačno se spetljati.“
Od užasa mi vilica padne dolje. „Kladili ste se kada ćemo se seksati?“
Eliza je nelagodno mijesila svoje ruke. „Bilo je to samo radi zabave. Ništa
ludo ili takvo nešto.“
„Lonac je bio ogroman i moja mama je pobijedila. Koliko točno to nije
ludo?“
Ash se ubaci. „Tvoja mama je zapravo vrlo natjecateljski nastrojena. Biti
će uzbuđena kad sazna da je pobijedila.“
Udarila sam rukom po radnoj ploči i ispljunula, „Nije vam dozvoljeno
reći mojoj mami da sam se seksala s Quarryjem. Ikad. Nikad. Ikad. Ikad.“

152
 Ash se nasmijala zabacujući ruke u zrak u znak predaje.
Eliza se kruto nasmije. „Ako ćeš se imalo bolje osjećati, tvoj tata je odbio
sudjelovati. Slate isto – samo zato što je Erica kupila toliko puno dana da ih
nije preostalo ništa.“
Sagnuvši se naprijed, naslonila sam lice na hladni granit. „O moj Bože.
Ovo se ne događa.“
Njezina ruka sleti mi na leđa umirujući me. „Prestani šiziti. Jedno po
jedno. Dobro, dakle spavala si s Quarryjem. To je dobro, zar ne?“
„Vi društvo bi trebale biti iznenađene,“ rekoh stolu.
„Jedino iznenađenje je to što je trebalo toliko dugo,“ Ash doda skočivši
gore na pult i naslonivši svoje neonske Conversice na stolicu pored mene.
Zakolutala sam očima te se potom ispravila. „Ovo je službeno najgori dan
u mom životu.“
„Seks je bio toliko loš, ha?“ Ash upita prije nego je pogledala prema Elizi
koja je ju je strijeljala ubojitim pogledom. „Što? To pitanje je na mjestu.“
Zastenjala sam. „Ne. Seks je bio… nevjerojatan. Samo mislim da mu ne
mogu pružiti ono što želi.“
Ash je kimala u znak razumijevanja. „Ah… dakle on je perverzan? To
mogu zamisliti.“
„Ne odgovaraj na to!“ Eliza vikne i začepi uši. „Za Boga miloga Ash.“
Povukla sam Elizine ruke s ušiju joj. „Nije perverzan.“
„Šteta,“ Ash je mrmljala.
Ignorirala sam je. „Bojim se,“ šapnem.
Eliza se smjesti na stolicu pored mene. „Čega? Da će se stvari među vama
promijeniti? Jer kad smo Till i ja –“
Prekinem ju. „Bojim se da nikad neću biti ona.“
Obje uzdahnu i par ruku se omota oko mene u čvrsti zagrljaj.
Nisu bile Elizine.
Bila je to Ash.
„Ne govori to. Kad smo Flint i ja –“
Ali to nije bilo niti polovica svega.
„Mija ga je toliko voljela. Ne mogu prestati osjećati se kao da imamo neku
vrstu vatrene afere iza njezinih leđa.“
Ash me stisne jače.
Nastavila sam dalje. „A onda je tu i činjenica da sam ja užasan primjer
prijateljice. Jer bila sam zaljubljena u njega jako dugo vremena.“ Podigla sam

153
pogled prema Elizi pripremljena za gađenje koje sam zaslužila nakon što
sam priznala. „Čak i dok je Mia bila živa.“
Njezine usne se stanje u suosjećajni osmjeh.
Ash me ponovno stisne.
Suze su mi ispunjavale oči dok sam teško gutala. „A apsolutno
najužasniji dio od svega toga je da postoji toliko puno razloga zašto ne bi
trebali biti skupa. Ali čini se kako i dalje ne mogu se prestati nadati da bi
mogli biti.“ Šmrcajem sam susprezala suze koje sam odbijala proliti.
„Dobro. Devet je ujutro. Vadimo vino van. Ali ću za tvoju kavu donijeti
Baileys,“ Eliza izjavi.
„Nazvati ću Flinta da pokupi dečke.“
„Ne. U redu je. Ne radi to,“ inzistirala sam.
„Prekasno. Daj da preselim Blakely i Tilla u njezinu sobu, a mi ćemo se
ponovno okupiti u Chick centru za deset minuta.“
„Eliza, prestani! Imaš dovoljno posla s Blakely upravo sad. Ne trebam ti
isto i ja da cijeli dan da tugujem i plačem. Osim toga, imam predavanje u
društvenom centru popodne i milion stvari koje moram obaviti za Quarryja.
Ne mogu biti pijana.“
„Prestani se brinuti. Blakely će vjerojatno te proglasiti svojom najboljom
strinom kad sazna da si odgodila moje saopćenje njezinom tati u vezi njezine
mjesečnice.“
„Hej!“ Ash prigovori.
Eliza podigne ruku kako bi je ušutkala. „A za ostalo. Dobro, nema
Baileysa. Ali Quarry može sam odgovoriti na svoje mailove danas. Ovo je
važnije. I mislim da bi se on složio.“
Imala je pravo. On bi se definitivno složio s njom. A meni je očajnički
trebalo da razgovaram o svim ovim stvarima s nekim tko nije bio on.
„Da. Dobro,“ popustila sam.

Sat vremena kasnije, nas tri smo bile zavaljene u Elizinoj umjetničkoj sobi.
Upravo sam im ispričala o proteklom mjesecu svog života – krenuvši s noći
na gala večeri i završivši s ovim jutrom kad sam se izvukla ispod Quarryjeve
ruke posesivno omotane oko mojih kukova.

154
 „Vau,“ Eliza je rekla i potom pogledala u Ash. „Pa, hoćeš ti krenuti ili ću
ja?“
„Ja ću ovo.“ Ash dramatično pročisti grlo, potom mi ponudi dobru
količinu sažaljenja stisnutim osmijehom. „Sjebana si.“
Ignorirala sam je i potom prebacila pozornost na Elizu samo da bih je
zatekla kako i ona kima glavom.
„Dakle. Odlično. To sve razjašnjava,“ pravila sam se pametna ustavši se
na noge.
„Sjedi dolje!“ Ash prozove. „Tek sam krenula.“
Prekrižila sam ruke preko grudi i posvetila joj svoju punu pozornost radi
onoga za što sam bila uvjerena da će biti gubitak vremena. „Nastavi dalje.“
„Nikad nisam shvaćala zašto je bio s Mijom.“
Trznula sam se. Nikad ne bih očekivala da to budu njezine prve riječi.
„To je grubo, ali istina je,“ nastavila je dalje. „Čula si o tome kad je Quarryju
bilo četrnaest godina i njegova mama je pokušala ponovno dobiti skrbništvo,
zar ne?“
Kimnula sam smjestivši se dolje na madrac.
„Onda sam sigurna isto tako da znaš da kad se ona udala za mog tatu i
da je Quarry živio sa mnom oko mjesec dana. Pa, svake noći, ostali bi budni
do ranog jutra razgovarajući. Većinom sam ga ja tražila informacije o Flintu,
ali on mi je punio uši o tebi.“
„Ozbiljno?“ Šokirano sam treptala.
To su bile godine u kojima Quarry i ja nismo razgovarali. Godine kad
sam držala glavu pognutom pretvarajući se da ga mrzim jer me je zaključao
u ormar kad zapravo, jednostavno sam ga mrzila jer mi je dokazao da sam
u pravu – ne mogu vjerovati nikome.
„Da. Znala sam sve o Liv James,“ Ash me uvjeravala. „Mali španjolski
anđeo koji je znao zariti lice u njegova leđa. Ona kojoj se zakleo da će je štititi
od tišine. Ona radi koje je žalio jer ju je izdao više nego itko u cijelom životu.“
Oštro sam udahnula. „On… ispričao ti je o tome?“
„Nije mi ispričao zašto si se bojala ili zašto je bio toliko vezan uz tebe, ali
da… ispričao mi je sve to. Više puta.“
Oči su mi letjele između njih dvije. Bile smo bliske, ali nikad im ne bih
odala neku od Quarryjevih tajni. Čak iako bi on ispričao moje.
„Je li ti rekao zašto smo tijekom tih godina prestali pričati?“

155
 „Ne.“ Eliza se ubaci prije nego je Ash dobila priliku. „Tvoj tata nam je
ispričao za ormar. Quarry nikad niti jednom nije progovorio o tome, čak niti
kad sam ga stjerala u kut nakon što sam čula što je napravio.“
Pogledala sam prema podu i slagala, „Nije bilo toliko loše koliko zvuči.“
„Njemu je bilo,“ Eliza reče. „Bio je u neredu. Nakon Vegasa, Quarry
nikad više nije bio isti. Tjednima nije izlazio iz svoje sobe. Počeo je bježati iz
škole i upadati u tuče. U konačnici je bio izbačen iz škole, a onda je prestao
boksati.“
„Molim?“ zastenjem. „Prestao je boksati?“
„Da. Nemaš pojma koliko su stvari krenule loše s njim. Tada, bili smo
tako fokusirani na Flinta, ali ono što nismo vidjeli da je Quarry bio
podjednako povrijeđen. Samo njegove rane nisu bile na površini.“
Progutala sam knedlu u grlu. Moje nisu bile na površini isto tako, i iz
prve ruke sam znala da je to ono što ih je činilo smrtonosnima.
„Niti Till ili Slate nisu mogli doprijeti do njega. Pokušali smo sa
savjetovanjem, ali odbijao je ići, a što smo jače navaljivali, to se on više
opirao. Ono što smo svi pretpostavljali jest da je bio rastrgan onime što se
dogodilo Flintu i meni, ali sve dok nije razgovarao s tvojim tatom jedne
večeri, stvari su počele sjedati na svoje mjesto.“
„Mojim tatom?“ izdahnula sam. „Molim… što mu je rekao?“
Eliza slegne ramenima. „Nemam pojma. Till je samo rekao da je Quarry
izašao iz Slateovog ureda skoro u suzama i Leo je izgledao ubojito.“
Pa, to nije bilo nimalo šokantno. Moj tata nije bio baš medvjedić, posebice
kad je riječ o meni. Ali jedna stvar mi je zapela za oko.
„I stvari su nakon toga postale bolje? Mislim… S Quarryjem?“
„Da. Već slijedeći dan je ponovno počeo dolaziti u dvoranu. Nije više bilo
tučnjava u školi. Ponovno se počeo smijati. Družiti se s braćom. Bilo je kao
da se ponovno pojavio.“
„Vau. Nisam smatrala da je moj tata tip koji drži nadahnjujuće govore.“
„Flint je mene tražio tri godine,“ Ash doda nasumično. „Bili smo skupa
samo mjesec dana i on je iščupao korov iz svog starog stana i posadio ga kod
svoje kuće kako bi ponio komad mene sa sobom kad se odselio.“
Eliza je nastavila s još više nasumičnih stvari. „Till se penjao kroz prozore
osam godina. Bojao se izaći iz svog svijeta mašte jer nije mogao podnijeti
pomisao da će nas to promijeniti. Ali kad je konačno prošao kroz moja vrata,
stvari su krenule od nule do vjenčani u godinu dana.“

156
 „Dobro?“ otezala sam.
„Dakle sjebana si,“ Ash ponovi.
„Do kraja,“ Eliza se složi.
Ash se ustala i prebacila se na madrac pored mene. „Ono kako ja to vidim,
Quarry je gajio neke ozbiljne osjećaje prema tebi od kad je bio dijete, a prije
par tjedana, probudio se i shvatio da su ti osjećaji još uvijek tu. A, ako bih
morala nagađati, vjerojatno su jači nego ikad. Ti misliš da muškarac kao on
– Page muškarac – će samo odšetati od toga? I štoviše, misliš li da bi mogla
podnijeti da to napravi?“
Puls mi se ubrza. „Neću ga izgubiti. Mogli bi ostati prijatelji.“
„Te fore s prijateljstvom ne funkcioniraju kad si zaljubljen Liv. To će te
uništiti brže od bilo čega drugog. Žudnja i ljubav se pretvore u ogorčenost i
bijes.“
Eliza se nasmiješi. „Vjeruj mi. Bila sam tamo.“
Odlučno sam odmahivala glavom. „Ne. Quarry i ja smo… drugačiji.“
Panika mi se krenula dizati u grudima. Koliko god to tužno zvučalo, Quarry
je bio moj život. Bez njega, postojala bih samo ja i tišina. „N-ništa se ne
mijenja. On… tako mi je rekao.“
„Smiri se.“ Ashina ruka nježno se spusti na moja leđa. „Izgledaš kao da
ćeš se onesvijestiti ili povratiti.“
Spremala sam se učiniti oboje.
Sve je to me obuzimalo previše.
Pomisao da ga izgubim.
Pomisao da budem s njim.
Pomisao da mu vjerujem.
Pomisao da ga ostavim jer mu nisam mogla dati to povjerenje.
Pomisao da budemo samo prijatelji nakon ovog osjećaja kad sam se
probudila u njegovom zagrljaju.
Pomisao da ga nikad nemam ponovno u sebi.
Pomisao o… Miji.
Potom pomisao da ga imam ponovno u sebi.
Previše.
Svega toga.
„Hej… želiš li disati?“ Ash me udari po leđima kao da sam se davila.

157
 Nalet daha za koji nisam znala da ga zadržavam izleti iz mojih usta. „Ne
mogu ja ovo.“ Skočila sam na noge i krenula hodati po sobi. „Pomozi mi da
smislim način da se izvučem s ovog spoja s njim večeras.“
„Zaljubljena si u njega. Zar ne misliš da će izbjegavanje spoja učiniti da
sve to nestane?“ Eliza upita.
„Ne! Ali mislim da će mu dati više vremena da shvati koliko je ova cijela
stvar sjebana. On ne bi trebao razviti osjećaje prema meni. A, sad kad znam
da je, čini se da ja više ne mogu potiskivati svoje.“ Zastenjala sam. „Ne. Ovo
se ne događa. On voli Miju. Ne mogu ja popuniti te cipele. On mora
preboljeti ovo… tako da mogu i ja. Kraj priče.“
Ashine oči se podignu do Elizinih potom nazad na mene. „Ljubav je
drugačija. Nije to da jedna veličina odgovara svima. I definitivno nije
univerzalna niti prenosiva. Nema tu cipela koje moraš popuniti. Štogod da
ti i Quarry imate je jedinstveno za vas dvoje. Nije to ono što je imao s Mijom
– i mislim to u dobru i u zlu. Ne možeš uspoređivati njegove osjećaje. Ako
Quarry riskira ono što vas dvoje imate kako bi to digao na višu razinu, onda
moraš pretpostaviti da su poprilično jebeno jako.“
Duboko je udahnula i spustila glas kao da će prenijeti neku ozbiljnu
mudrost. „Ako nisi čula ništa od ovoga što sam danas rekla, molim te
poslušaj ovo. Trebalo mi je jako dugo vremena da to shvatim i ne želim
gledati kako ti praviš istu pogrešku. Stoga saslušaj.“ Nagnula se prema meni
s pogledom koji je preklinjao. „Ne postoje cipele koje moraš popuniti Liv. A
način na koji ja to znam jest jer, da su postojale, Mia bi tvoja ispunjavala
godinama.“
Srce mi je stalo. „Ti… ne znaš o čemu pričaš. Quarry je volio Miju.“
Eliza kimne. „Jest. Jako. Ali tebe je volio prvo.“
Poletim na noge. „Ti ne znaš to.“
„Svi to znamo! Svi koji su ikad vidjeli vas dvoje skupa znaju to! Nije to
natjecanje između tebe i Mije Liv. To nije afera. Nije to neka mala prljava
tajna. To je život. Stoga popusti si malo. Izađi na spoj s tipom kojeg si
oduvijek željela, pričaj s njim, a onda shvati kako ćete započeti pravu vezu
koju oboje očito želite.“ Ash frustrirano raširi ruke i potom se okrene prema
Elizi. „Kriste! Molim te mi reci da ja nisam bila tvrdoglava.“
Eliza se naceri. „Još gora.“
Stajala sam sleđena.
Može li biti tako jednostavno?

158
 Morala sam priznati da vrckava i luda Ash nije bila previše traljava u
savjetovanju.
Dok sam se zbog razgovora o Miji osjećala neznatno bolje, najveći
problem koji sam vidjela u svemu ovome jest u tome, da ako ću biti s
Quarryem, morati ću pronaći način kako mu vjerovati.
To je bilo nemoguće.
„Tebe je volio prvu.“
„Ne znam ja kako ovo izvesti,“ priznala sam.
„Pa to je bolje od 'Ja ne mogu ovo' što si tvrdila prije par minuta.“ Ash se
nasmijala i dobacila mi moj mobitel u krilo. „Kreni s time.“

Ja: Idem do društvenog centra i pripremiti neke stvari za Dona tako da

može odraditi moje termine za podučavanjem večeras. U koje
vrijeme trebam biti spremna za naš spoj?
Quarry: Zapravo, večeras sam zauzet. Možemo li sutra nešto raditi?
Ja: Ionako je to bolje za mene. Muška revija je samo večeras u gradu.
Quarry: Isuse. Šalio sam se. Ne ideš na jebenu mušku reviju.
JA: I ja sam se isto šalila… na neki način.
Quarry: Pokupiti ću te u osam. Odjeni se toplo.
Ja: Jesi li siguran u vezi ovoga. Mislim… ovo je čudno.
Quarry: Pokupiti ću te u sedam. Budi gola. Ovo bolje?
Ja: Iiiiiiii… odjenuti ću se toplo. Dobro. Hvala.

159
 DVADESETO POGLAVLJE

PROVEO SAM DAN TRČEĆI uokolo kako bih pripremio sve za svoj spoj
s Liv. Ona će apsolutno mrziti svaku njegovu minutu. Što je bilo upravo
razlog zašto sam bio toliko uzbuđen. Nisam lagao – imao sam posebno
mjesto na koje ću je dovesti, ali sumnja se uvlačila da će on biti poseban samo
meni. Iako, mogao sam živjeti s ime.
S rukom ispruženom u zrak, zurio sam u malu kazaljku na svom satu sve
dok nije otkucala sedam sati. Nakon što sam pokucao, nervozno sam gurnuo
svoju slobodnu ruku u džep svojih hlača od odijela.
„Što radiš to?“ upitala je nakon što je otvorila vrata. „Jesi li izgubio svoj
ključ?“
Široko sam se nasmiješio dok sam je upijao. Liv je bila prelijepa. Dobrano
sam bio svjestan toga. Ali, te večeri, znajući da se odjenula samo za mene,
osjetio sam stvari koje nisam očekivao.
„Koji vrag Liv!“ režao sam ispruživši buket bijelih ruža prema njoj.
„Uh… hvala?“ odgovorila je oklijevajući pri uzimanju ih iz moje ruke.
„Uvrijeđen sam!“ Povukao sam se za ovratnik svoje košulje i potom
izravnao revere svog sakoa.
Zagrizla je usnu kako bi suspregnula smijeh. „To je jakna. Znaš kako to
prekine dovod kisika tvom mozgu i sve to.“ Zahihotala se, ali meni u tome
niti jedna stvar nije bila smiješna.
„Imaš traperice i džemper.“ Pravio sam predstavu od prelaženja
pogledom po njoj od glave do pete i nazad gore.
Liv je izgledala nedvojbeno prelijepo. Tamne uske traperice su bile uske,
a visoke, crne štikle su produživale njezine već ionako duge noge. Njezin
blijedo ljubičasti džemper joj je savršeno pristajao na sisama. Bio sam uvjeren
da bi priredio spektakularnu predstavu kad bi izašli na hladan listopadski
noćni zrak. Ipak, ostala je činjenica da je ona nosila traperice i džemper.
Podigla je ruže do svog nosa skrivajući ogromni osmijeh koji je nabacila.
„Nisi mi rekao da se moram dotjerati. Samo si rekao da se obučem toplo.“
„Seronja s brodaricama je dobio haljinu,“ jednostavno izjavim.

160
 „Seronja s brodaricama mi nije rekao da se odjenem toplo.“ Okrenula se
od mene, dupe joj se zavodljivo ljuljalo do je odlazila u kuhinju.
Možda te traperice na posljetku i nisu bile tako loš izbor.
„Ja sam u odijelu,“ izjavim kao da nije primijetila.
„Čestitam!“ doviknula je preko vode koja je tekla dok je punila vazu.
Počešao sam se po potiljku glave. „Nisam siguran da će te pustiti u
restoran u trapericama. Pretpostavljam da uvijek mogu nazvati da
provjerim.“
Oči joj zaigraju. „Stvarno?“
„Da, stvarno. Ja vrijedim milione Liv. Misliš da ću te odvesti u drive-
thru?“
„Ah,“ odgovorila je shvativši. „Moj najbolji prijatelj mi je jednom ispričao
o kretenima kao ti. Nisam baš posebno zainteresirana za novac. Izvlačim
dovoljno od svog šefa da sam sigurna godinama.“
„Tvoj šef bi te trebao otpustiti. Ali tvoj najbolji prijatelj zvuči genijalno.“
„Ma. Ok je,“ zadirkivala je. „Dakle, kuda idemo?“
Uz ponosan osmjeh pridružim joj se u kuhinji.
Nervozno je gledala u mene dok sam omotavao svoje ruke oko njezinog
struka i privukao je uz sebe. Njezino disanje se ubrza kad sam priljubio svoj
obraz uz njezin. Prebacivši se na drugu stranu, zaigrano sam grickao njezin
vrat. Zadihani jecaj me poticao da nastavim dalje, stoga sam prelazio svojim
zubima preko njezinog mesa prije nego sam se odmaknuo.
„To je iznenađenje,“ šapnuo sam.
Uhvativši je za kukove, podigao sam je na pult.
Prsti joj odu do gornjeg dugmeta moje košulje. Nije to bila nervozna
gesta. Bila je vrela i seksi do bola.
„Je li ovo odijelo sa gala večere?“ upita prije nego je polizala usne.
„Mmm,“ mrmljao sam dok je zurila u moja usta. „To je moja najuspješnija
odjevna kombinacija iz kolekcije Liv James.“
„Tehnički, to bi bili tvoji boksački šorcevi, ali ovo je na drugom mjestu.“
Nasmijala se. Potom je nestao odvodeći ženu s kojom sam toliko očajnički
želio biti. Njezini ružičasti obrazi problijede, a njezine ruke spuste se dolje.
„Daj mi minutu i presvući ću se u haljinu.“
Podigavši joj noge do svog struka, primicao sam se bliže ne zaustavljajući
se sve dok njezin traper se nije susreo s mojim šlicem. „Što ti je upravo prošlo
kroz misli? Flertala si i onda se zatvorila.“

161
 „Ništa,“ zastenjala je odmičući se dalje, ali sam joj uskratio mjesta za to.
Obuhvatio sam potiljak njezinog vrata i natjerao joj pogled na sebe. „Što.
Se. Dogodilo?“
Pokušala je skočiti s pulta, ali sam je blokirao.
„Možemo li samo krenuti?“ gunđala je.
Uzdahnuo sam i zatvorio oči moleći se za strpljenje. Ništa od toga nisam
našao. „Hoćeš li provesti cijelu večer pokušavajući staviti razdaljinu između
nas?“
Naglo je trznula glavu unazad, a prkos ispuni njezine maskirane oči.
„Možda.“
„Nije bitno što ja napravim, zar ne? Isključiti ćeš me, zar ne?“
Sklonila je svoje noge i nagnula se nazad. „Hoću ako se ne prestaneš
ponašati kao seronja.“
„Shvatiti ću to kao da.“ Slegao sam ramenima. „Nemam što izgubiti. Jebi
ga.“ Mrmljao sam.
„Što bi to trebalo –“
Obrušio sam svoja usta preko njezinih. Progutavši njezin iznenađeni krik,
dao sam se na posao nagovaranja njezinog jezika u ritam. Trebalo je samo
par sekundi da se moja Liv ponovno pojavi.
Omotavši svoje ruke oko mog vrata, upotrijebila je to kao polugu kako bi
još više produbila poljubac. Polako, ruka joj je klizila niz moje grudi i u moj
sako prije nego je kliznula oko mojih leđa.
Vukla je zadnji dio moje košulje sve dok ga nije izvukla van.
Nasmijao sam se dok je ona zavlačila svoje ruke u moje hlače. Potom sam
zastenjao kad su njezini nokti zabili se u moje dupe. Psujući joj u usta, trljao
sam svoj tvrdi kurac među njezinim nogama.
Zastenjala je i potom još više kružila svojim kukovima.
„Ovo je upravo razlog zašto si trebala obući haljinu,“ rekao sam
pronašavši šav njezinih traperica i prelazeći gore dolje po njemu.
Zabacila je glavu unazad, a njezina duga, smeđa kosa je izazivala moju
ruku na donjem dijelu njezinih leđa.
„Daj mi ovu ženu večeras.“ Prsti su mi nastavljali se igrati dok sam
govorio u njezine usne. „Pričati ćemo. Shvatiti ovo sranje. Ali nemoj
zatvorena prema meni ulaziti u ovo. Daj mi priliku.“ Omotao sam njezinu
kosu oko svoje šake i povukao joj glavu nazad kako bi uhvatila moj pogled.

162
prelazio sam jezikom preko njezinih razdvojenih usana i potom dovršio.
„Daj nama priliku.“
„Dobro,“ uzdahnula je.
Pobjedonosno sam se nasmijao prije nego sam se naglo odmaknuo van
njezinog dosega. „Idi obuci haljinu.“
Treptala je prema meni tim očima zamagljenim od seksa. Trebalo mi je
sve što sam imao u sebi da joj ne strgam traperice i pojebem je upravo tu na
kuhinjskom pultu.
Ali, koliko god mi je bilo teško sjetiti se, više sam morao doći na istu
stranicu s njom nego što sam morao imati jaja duboko u njoj.
Pojebati je bi tada bio samo kratkotrajno rješenje. Jebati je ostatak svog
života je bio dugoročni cilj.
„To je bilo zločesto,“ cviljela je skočivši s pulta i odlazeći iz prostorije.
Uhvatim je oko struka i privučem je na svoje grudi. „Ne. Zločesto bi bilo
da nemam plan natjerati te da svršiš na mojim ustima kad se vratimo kući.“
Poljubio sam je čedno i stisnuo joj dupe. „Idi se obuci. Zakasniti ćemo.“
Usne joj se podignu u vragolasti osmjeh. „Biti ću brza.“
Promatrao sam je kako se udaljava. Zabrinutost da sam se možda
pretvarao u seronju mi je prošla glavom, a onda…
Sve.
Misli.
Su.
Nestale.
Liv se zaustavila taman ispred vrata svoje spavaće sobe i skidala svoj
džemper preko glave. Dobacivši preko ramena, rekla je, „Pretpostavljam da
će ovo biti zlobno jedino da nemam planova pokazati ti prednji dio večeras.“
Kurvin sine!
Ali… Bod za večeras.
Borio sam se s potrebom da podignem pobjedonosno ruke.
Podbacio sam.

163
 DVADESET PRVO POGLAVLJE

OTVORENOG UMA.
Nema krivnje.
Ovo nije natjecanje.
Naravno da mu mogu vjerovati.
Možemo mi ovo.
To je bila moja mantra dok sam izlazila iz našeg stana držeći Quarryja za
ruku.
Zamijenila sam traperice modernom, crvenom haljinom s polurukavima
i prorezom na rubu. Obavijala je svaku oblinu kao rukavica, ali visoki,
okrugli dekolte činio ju je elegantnom za bilo koji restoran s pet zvjezdica u
koji je Quarry planirao me odvesti. Moja duga kosa je bila skupljena u laganu
punđu sa strane, i dijamantne viseće naušnice su cijeli izgled održavale
jednostavnim, a opet blistavim.
Otvorenog uma.
Nema krivice.
Ovo nije natjecanje.
Naravno da mu mogu vjerovati.
Možemo mi ovo.
„Izgledaš nevjerojatno,“ Quarry mi reče.
Osjećala sam se kao prevarant.
Moja odjeća. Moja koža. Moje srce. Izlazak van pod njegovom rukom.
Sve je savršeno se uklapalo.
Na spoj s njim? Nakon što sam spavala s njim? Nakon što sam priznala
da sam bila zaljubljena u njega cijeli svoj život? Pogrešno. Tako jebeno
pogrešno.
Teško sam progutala i prisiljavala svoje srce da uspori. „Hvala.“ Provirila
sam i zatekla ga kako me promatra pri svakom koraku. Obrazi mi se zažare
kad mu se osmijeh pretvori u njemu svojstveno zavođenje.
„Jesi li uzbuđena radi svog najboljeg spoja u životu?“
„Sva sam na iglama i pribadačama,“ izazivala sam.
Prasnuo je u smijeh i potom stao ispred… Tillovog izlupanog kamiona?

164
 „Brat ti je tu?“ upitam ga gledajući po parkiralištu.
„Ne,“ odgovorio je prolazeći rukom preko zahrđale haube.
Tillov kamion je bio komad sranja iz otpadnog dvorišta kojem vjerojatno
ne bi čak bio niti ulazak u prostor dozvoljen. Imao je i ostale aute, a i više
nego dovoljno novaca da ga cijelog obnovi do njegovog punog sjaja iz dana
njegovih vrhunaca, ali osim što ga je držao da radi, Till nije popravljao ništa
na njemu. Sumnjala sam da mu je to imalo nekakvu sentimentalnu
vrijednost. Ono što nisam shvaćala je bilo to zašto je parkiran ispred našeg
stana.
Quarry je odgovorio na neizrečeno pitanje kad mi je otvorio suvozačeva
vrata. „Uskoči.“ Nasmiješio se.
„Što nije u redu s tvojim autima?“ upitam u potpunosti zbunjena.
Quarry je bio kurva za automobile. Plaćao je tisuće dolara svaki mjesec
za najam naše četiri male garaže u kompleksu našeg stana koji je nudio da
čuva njegovu kolekciju sportskih automobila. Nikad nisam znala što se
skriva iza tih garažnih vrata jer činilo se da su auti uvijek drugačiji. Rotirao
ih je, mijenjao ih svaki put kad bi noviji ili ljepši izašao.
„Ništa. Posudio sam ovaj od Tilla posebno za večeras.“
Nezadovoljno sam namrštila nos radi čega se on samo nasmijao. „Ulazi
Rocky. Ne smijemo kasniti.“
„Vratar će obožavati ovo,“ pravila sam se pametna ušavši kroz otvorena
vrata.
Quarry je vrtio ključeve oko svog prsta dok je obilazio s prednje strane
kamiona. Uz nevjerojatno glasno škripanje, vozačeva vrata se otvore i on
sjedne za volan.
„Ovdje. Obuci ovo,“ Podigao je povez za oči prema meni.
Zurila sam u njega dok mu je visio s vrha prsta. „Gdje si nabavio povez
za oči?“
„Flint je rekao da Ash voli ponekad poludjeti u krevetu,“ rekao je
nonšalantno.
Skupivši usnu, udarim ga po ruci. „Fuj!“
Nasmijao se i pokupio ga s poda. „Šalim se. Kupio sam ga danas.“ Raširio
je traku preko moje glave. „Hajde. Želim te iznenaditi.“
Zurila sam u njega sve dok konačno nije shvatio.
„Oh, dobro.“ Upalio je glasni kamion i upalio radio. Potom se njegova
ruka usidrila na moje ogoljeno bedro. „Tu sam. Nemaš se zašto brinuti.“

165
 Bio je u krivu. To je bilo upravo razlog zašto sam se uopće brinula.
Otvorenog uma.
Nema krivice.
Ovo nije natjecanje.
Naravno da mu mogu vjerovati.
Možemo mi ovo.
Uzdahnula sam kad sam navukla masku preko očiju.
Par minuta kasnije, s dekom prebačenom preko krila budući da grijanje
nije radilo, jurili smo niz autocestu.

„Ne skidaj ga dok ti ne kažem,“ Quarry naredi dok je kamion usporavao

i nije stao. Parkirao je automobil, ali nije ugasio motor.
„Dobro,“ pristala sam skidajući deku i poravnavajući svoju haljinu
pripremajući se da izađem van iz vozila.
Samo što se to uopće nije dogodilo.
„Uh… da, zamolio bih dva hot doga s čilijem. Bez luka. Dva velika
pomfrita…“
„Je li ti mene zajebavaš?“ Otresla sam se dok je on nastavljao nabrajati
planinu brze hrane.
Krenula sam prema svom povezu za oči, ali me uhvatio za zapešća
jednom rukom i skupio ih u mom krilu.
Glas mu je bio ispunjen zabavljenošću dok je završavao naručivanje. „Što
nije u redu Liv?“ upitao je kad je završio.
„Natjerao si me da obučem haljinu i stavio mi povez na oči radi hot doga
s čilijem?“
„Hej, ja sam u odijelu. Zamisli moje razočaranje.“ Pustio mi je ruke i
prelazio prstima preko mog bedra. „Dobro, priznajem. Haljina je bila radi
mene.“
Oštro sam udahnula kad je prešao preko ogoljenog mesa mog središta.
„O. Jebote,“ šapnuo je.
Um me prisiljavao da se odmaknem nazad na svom sjedalu kako bih
pobjegla od njegovog dodira, ali moje tijelo je imalo druge ideje i rastvorilo
mi je noge kako bi mu ponudilo više pristupa.

166
 „Ova… haljina zapravo ne izgleda dobro s gaćicama,“ rekla sam
zadihano.
Zapravo, zato sam eu možda i odabrala obući večeras.
Nakon našeg trenutka u kuhinji, krivnja čak nije niti mogla nadjačati
moju želju za njim.
Mogla sam osjećati krivicu ostatak svog života.
Imala sam samo jedan spoj s Quarryjem. Ili sam tako sebi govorila dok
sam skidala gaćice.
Njegovi prsti su vješto prelazili gore dolje po mom prorezu, a ja sam
osjetila kako deka pada nazad preko mog krila.
„Jesmo… jesmo,“ mrmljala sam kad je pronašao moj klitoris. „Jesmo li u
drive-thru?“
„Drive up. Ali nema nikoga okolo“
Oh… kako sam bila otmjena.
Bila sam s muškarcem svoje prijateljice, dopuštala mu da me prsenjači
pod dekom u drive-up restoranu. Koliko ono sam imala godina? Misli su mi
počele pobjeđivati moju požudu. Kako god, taman kad sam se uvjerila da
ovo mora prestati, on je zaronio unutra.
Zajebi moje misli.
Glava mi padne unazad i noge mi se rašire.
„Jebi ga,“ opsovao je dok mu je ruka nestajala.
Glasno je zarežao. Potom su mu usta pokrila moja. Blagi okus moje
nadraženosti počivao je na njegovom jeziku dok ga je uranjao u moja usta.
Polizao je svoje prste. Dragi Bože. Zašto je to tako napeto?
Nagnuvši glavu, uhvatila sam za potiljak njegovog vrata pokušavajući ga
privući nemoguće bliže.
Osjetila sam zatezanje pokrivača na svom krilu, ali me je i dalje pokrivao,
bilo je kao da se zajedno s njim podvukao pod mene.
„Sranje. Trebao sam naručiti više hrane,“ mrmljao je nakon što se
iznenada odmaknuo.
Čula sam ručno otvaranje prozora i potom nam se pridruži ženski glas.
„Hej. Kako ide večeras?“
Zahihotala sam se kad je Quarry frustrirano izbacio bok.
Pucketanje plastičnih vrećica se oglasilo trenutak prije nego su sletjele na
moje krilo. „Nema promjena. Dobar sam. Hvala. Ugodna večer,“ istisnuo je
kroz zube i potom odmah zatvorio prozor. Njegova ruka pronađe svoj put

167
ponovno ispod deke. „Nisam morao znati da ne nosiš gaćice.“ Prsti su mu
ponovno milovali među mojim nogama, ali brzo ih je sklonio i povukao mi
haljinu dolje.
Bila je to dobra stvar što je stao. Nismo to trebali raditi – unatoč tome
koliko je moje tijelo vrištalo za još. Na jednu minutu tamo, moj um je bio
preklinjao za time.
Što me je podsjetilo: moram se početi pakirati za svoje putovanje u pakao
u jednom smjeru.
„Mogu li skinuti ovo kako bih mogla jesti?“ Pokazala sam prema svojim
očima.
Ubacio je kamion u brzinu.
„Ne još.“ Ubacivao je u rikverc kad sam osjetila da njegova ruka počinje
kopati po jednoj od vrećica. „Otvori,“ naredi.
Noge mi odmah poslušaju.
Prasnuo je u smijeh i potom dopuni, „Svoja usta. Barem, za sada.“
„Začepi.“ Zakolutala sam svojim zatvorenim očima i pratila njegove
upute. Pomfrit mi je sletio u usta prije nego je ponovno zakopao u vrećicu –
pretpostavljala sam po svoje vlastito predjelo.
Nekoliko trenutaka kasnije, ponovno smo jurili niz autocestu.

„Drži se tamo i nema viriti,“ Quarry mi je davao upute i potom ugasio

motor.
Ovaj put, skupio je sve vrećice s hranom i potom skinuo deku s mog krila
prije nego je izašao van.
Naslijepo sam poravnala svoju kosu i prešla prstima po vanjskom obrubu
svojih usana nadajući se da ću se riješiti ostataka ruža koji se možda
razmazao tijekom vožnje.
Bila sam toliko nervozna da se nisam čak niti mogla više sjetiti svoje
mantre. Nešto u vezi otvorenog uma i neko ostalo sranje. Kako god, činilo se
da je bilo više poput otvorenih nogu kad sam bila s Quarryjem.
„Što nije u redu sa mnom?“ upitam se preko glasne glazbe koju je ostavio
da svira samo radi mene.
Voljela sam što je znao to u vezi mene.

168
 Voljela sam to što se nisam morala osjećati čudno kad sam otvara moja
usta da mi ugura pomfrit dok smo se vozili.
Voljela sam to unatoč tome koliko sam se nelagodno osjećala jer sam bila
na ovom 'spoju', bilo mi je nevjerojatno lagodno s njim.
Stvarno, jednostavno sam ga voljela.
I mrzila sam sebe radi toga.
Hladan zrak je prostrujao kroz kamion kad su se moja vrata otvorila.
„Dobro. Hajde.“ Otkopčao mi je pojas i pomogao mi da stanem na noge.
Držao me je za ruku dok me vodio dolje pored kamiona. Potom se zaustavio
kod prtljažnika i upotrijebio moje rame da me okrene od njega.
Nakon što me je namjestio kako treba, odmaknuo se korak unazad. „Sad
ga možeš skinuti,“ izjavio je uzbuđeno.
Nisam tratila niti sekunde prije nego sam skinula povez sa očiju.
Quarry je ponosno stajao ispred mene s rukama zaguranim u svoje
džepove. Izgledao je jednako privlačno kao i uvijek. Stidljivo sam se
nasmiješila dok je on izbacivao jamicu uz svoj iskrivljeni osmijeh. Bila sam
toliko fokusirana na njegova usta da jedva da sam primijetila svjetla znaka
autobusne stanice koja je svijetlila iza njega.
„Nikad nisam nikoga doveo ovdje prije.“ Naslonio je ruke na moje
kukove i privukao me naprijed.
Izvila sam usne. „Nisam sigurna jesam li uzbuđena jer sam saznala da
zadnje mjesto na svijetu na koje nisi nikoga drugoga odveo na spoj je
autobusna stanica.“
„Ne. Pametnjakovićko. Ti si jedina osoba koju sam ikad doveo ovdje.“
Izvila sam upitno obrvu. Odmahnuo je glavom uz osmijeh i provukao
svoje ruke ispod mojih i potom me podigao da sjednem na gepek.
Očekivala sam hladni metal, ali naišla sam na mekani plišani prekrivač
koji je pokrivao tovarni prostor kamiona.
Bilo je hladno, ali on je skinuo svoj sako, prebacio ga sa strane, potom se
smjestio pored mene.
Udarila sam ga ramenom. „Jesi li ovako romantičan na svim svojim
spojevima? Ili sam ja jednostavno toliko posebna?“ zadirkivala sam.
„Samo ti.“
„Pretpostavljam da postoji priča?“ pokazala sam rukom prema
autobusnoj stanici.

169
 Bacio se na dodavanje hrane mi ostavivši ono što je ostalo od pomfrita na
dnu vrećice između nas. „Da.“
„Hoćeš mi ispričati?“ upitam prije nego sam uzela zalogaj svog hot doga.
Podigao je prst i potom dovršio svoju večeru u tri zalogaja. Nakon što ju
je isprao s velikim sokom, namignuo je i ubacio mentol u svoja usta. „Trebao
sam te odvesti na naš prvi spoj kad smo imali šesnaest.“
Osmijeh mi nestane i u potpunosti sam ostala bez apetita. Bacivši svoju
hranu u vrećicu, postala sam fascinirana betonskim parkiralištem.
Povezao je ruku s mojom i smjestio ih na svoje bedro. „Ovo je bio spoj na
koji bih te odveo. Bio sam siromašni šesnaestogodišnjak tada. Ali Till bi mi
dopustio da posudim njegov kamion, a Eliza bi mi tutnula nešto novaca za
večeru iako nisam obavio svoje kućanske poslove kod kuće. Razmetao sam
se s ružama, stoga si dobila hot dog s čilijem.“ Nacerio se. „Čak i pipanje u
drive-up bi se desilo, i definitivno bih te doveo ovdje. Jer, da smo otišli tada
na taj spoj, ovo mjesto bi bio način na koji bih te vratio nazad.“
Zastao je s pričom i okrenuo se prema meni. Potom mi je ukrao dječački
poljubac radi kojeg sam se zacrvenila.
Nervozno sam se igrala prstima sa svojom haljinom kao da sam stvarno
petnaestogodišnja djevojka na zadnjem dijelu njegovog kamiona.
Quarry se nasmijao i potom nastavio dalje. „Dva dana nakon mog
šesnaestog rođendana, Till i ja smo se jako posvađali jer mi nije dopuštao da
dobijem vozačku dozvolu nakon što je vidio da sam imao trojku iz
španjolskog.“
„Y por eso deberías haberme mantenido alrededor,“ mrmljala sam. (I to je
razlog zašto si me trebao držati u svojoj blizini).
„Hvalisavice.“ Udario me svojim ramenom. „Kako god, otišao sam.
Besciljno sam lutao uokolo bez konkretnog mjesta na koje sam išao. Bio sam
pješke stoga nije da sam mogao daleko stići, ali odbijao sam otići kući.
Završio sam ovdje.“ Pokazao je prema klupi točno ispred oronulog
terminala. „Sjedio sam tamo satima, promatrao ljude dok su autobusi
dolazili i odlazili. Bilo je ludo, ali sam počeo pokušati zamišljati kakvi su bili
životi tih ljudi. Jesu li bili bolji od moga? Gori? Jesu li isto tako morali živjeti
pod tiranijom starijeg brata kojem je stvarno bilo stalo do njihovih ocjena?“
Mahao je šakom po zraku glumeći šaljivi prkos. Potom mu je lice
ponovno postalo ozbiljno i stisnuo mi je nemoguće jako ruku.

170
 „Jesu li ih njihovi roditelji voljeli umjesto da su ih napustili? Ako nisu,
jesu li imali ženu kao Eliza u svom životu koja je, sa samo dvadeset jednom
godinom postala surogat majka što nije morala biti? Ne? A što je s bratom
poput Flinta koji je proveo svoje djetinjstvo osiguravajući da smo bili siti i
odjeveni? Jesu li bili sretni? Jesu li imali malu smeđokosu djevojku koja im
je ukrala komad duše kad su imali deset godina?“ Njegov glas je bio dubok
i zastao je da proguta. „I, ako jesu… jesu li je također iznevjerili?“
„Prestani,“ šapnula sam primakavši se bliže i smještajući naše spojene
ruke u moje krilo.
Poljubio me u čelo. „Bio sam dijete. Nisam mogao stati. U svakom slučaju,
promatrajući ljude navelo me da razmišljam o tebi. Bio sam siguran da si me
mrzila. Ali počeo sam se pitati što si radila. Jesi li odrasla? Kako si izgledala?
Jesi li se još uvijek bojala tišine?“ Spustio je glas i šapnuo, „Jesam li ti
nedostajao kao što si ti meni?“
Stomak mi je već bio u čvorovima, i srce mi se slamalo, ali tek kad je
zabacio glavu unazad i duboko se zagledao u moje oči, tad sam osjetila
pravu bol.
„Svaki. Pojedini. Dan,“ šapnuo je pun poštovanja moje priznanje. „To je
bio jedini odgovor koji sam stvarno trebao.“
Usne su mu se naslonile na moje, a palac mu je prelazio preko moje vilice.
Topila sam se pod njim. Nervoza i krivnja su privremeno protjerani iz
mojih misli.
Otvarajući usta, tiho sam zahtijevala više povezanosti. Njegov jezik je
udovoljio mojoj molbi i klizio preko moga. Na moje veliko nezadovoljstvo,
bio je kratak.
Još uvijek sam bila opijena njegovim poljupcem kad je rekao, „Tada sam
dobio ideju. Odlučio sam kupiti autobusnu kartu i doći te vidjeti.“ Zataknuo
je zalutalu vlas iza mog uha i stisnuo me rukom za koju sam se držala.
„Odmarširao sam do tog ureda, lupio novčanikom na pult i zahtijevao kartu
za Chicago.“
S iščekivanjem sam treptala prema njemu. Znala sam kako ova priča
završava. Proživjela sam je. Nikad nije stigao do Chicaga, ali srce mi je
divljalo radi iščekivanja kao da, ovaj put, priča će možda biti nekako
drugačija. Kao da je Quarry mogao čarobno otputovati nazad kroz vrijeme,
pojaviti se na mojim vratima kad mi je bilo petnaest i oboriti me s nogu
upravo onako kako sam sanjala barem milion puta.

171
 Mogli smo i dalje sjediti ovdje godinama kasnije.
Ali ovaj put.
To ne bi bilo pogrešno.
Ne bi bilo čudno.
Ne bi postojala krivnja.
Ne bi postojala bol.
Ali, da je to bio slučaj, isto tako ne bi postojala Mia.
Takva sam prijateljica bila. Toliko sam se izgubila u svojim maštanjima u
kojima sam dobila dečka da sam je jednostavno u potpunosti otpisala iz svog
života.
Srce mi ponovno potone.
Quarry mora da je osjetio da mi se tijelo napelo jer mi je pustio ruku i
povukao me u svoje krilo, uhvatio me u zagrljaj kao malu izgubljenu i
zbunjenu djevojčicu.
Možda sam ipak mogla otputovati nazad kroz vrijeme.
„Slijedećeg autobusa nije bilo sve do slijedećeg popodneva, i falilo mi je
pet dolara,“ rekao je u vrh moje glave. „Bila je to samo luckasta ideja. Nisam
čak niti bio siguran što bih napravio kad bih stigao tamo, ali shrvalo me kad
nisam mogao omogućiti da se to dogodi. Nisam te vidio tri godine, ali svake
sekunde nakon toga nakon što sam izašao s te autobusne stanice djelovalo je
kao vječnost, i svaka me je slamala još malo više. I biti ću iskren Liv. U tom
trenutku nije ostalo puno toga što se moglo slomiti u meni. Klipsao sam dalje
radi svih oko mene godinama, ali to je sve bila laž. I, u tom trenutku, skroz
sam na autobusnoj stanici sa sjećanjima koja su me progonila na svakom
koraku, odustao sam od borbe i nazvao Tilla. Jecao sam kao mala kujica kad
se pojavio da me pokupi. Sjedajući u kabinu njegovog kamiona, izgubio sam
svoju zdravu pamet, izlijevao sam svoje srce i dušu kao da sam bio osuđen
na smrt.“
Skupila sam se na njegovim grudima nudeći mu utjehu kad, u stvarnosti,
uzimala sam je za sebe. Pomisao da se Quarry slamao je također slomila
mene.
Nastavio je dalje. „Mislim da je Till po prvi puta stvarno vidio koliko sam
loše bio. Slijedeći dan sam krenuo na savjetovanje. Mjesec dana kasnije Till
me prebacio u privatnu školu za osobe s oštećenim sluhom. Svoj prvi dan
tamo sam upoznao Miju. I, devet mjeseci kasnije, ti si mi se vratila nazad.
Moj život se promijenio iz skroz praznog do potpuno preplavljenog u samo

172
par mjeseci. Nisam čak niti znao kako se nositi s time. Ali bio sam odlučan
držati se toga.“
Zagnjurila sam lice u njegov vrat i proklinjala bogove autobusnih
rasporeda vožnje i novčanice od pet dolara.
A, i kad sam već kod toga, proklinjala sam i ormare, tišinu i tumore na
mozgu isto. Njegov glas je postao hrapav i tih. „Mi nismo pogreška.“
Podigla sam pogled prema njemu. „Ha?“
„Sinoć, rekla si da smo mi pogreška. To je sranje i ti to znaš.“
Uzdahnula sam. „Ona je bila moja najbolja prijateljica. Ti si moj najbolji
prijatelj. Postoje neke linije koje ne bi jednostavno trebali preći.“
Zastenjao je i odmahnuo glavom. „Ozbiljno te ne razumijem. Što želiš da
napravim? Provedem ostatak svog života sam radi toga što je Mia umrla?“
„Naravno da ne! Ona nikad to ne bi htjela.“
Glasan smijeh mu pobjegne niz grlo. „Ali nekako, mi smo pogreška?“
Začepio mi je usta.
„Upravo tako,“ narugao se sklonivši me iz svog krila. Ustao se s
prtljažnika i isprepleo svoje prste naslonivši ih na vrh glave. „Ovo je
smiješno, Liv. Kakve veze ovo ima s njom? Ona nema nikakve proklete veze
s našom vezom.“
Zabacila sam glavu unazad. Je li on lud? Ona je imala svakakve veze s
našom vezom.
„Ona je bila tvoja djevojka!“ Otresla sam se.
„I volio sam je! Nemoj me kažnjavati radi toga!“
„Ne kažnjavam te radi ničega. Jednostavno iznosim činjenice kako bih ti
objasnila zašto je ovo apsolutno pogrešno.“ Zagrizla sam usnu odmah
požalivši svoj izbor riječi.
Prigušeni bijes krenuo je zračiti iz njegovih snažnih ramena. Bio je daleko
više nego ljut. Ruke su mu se stezale na bokovima dok je hodao tamo vamo
od haube do branika.
Znajući točno što će uslijediti, skočila sam na noge kad je stao. Potom sam
pojurila pred njega i zaštitnički se naslonila na Tillov izlupani kamion kao
da su bili sami krunski dijamanti koje će uništiti svojom šakom.
„Da se nisi usudio!“ Siktala sam. „Ako ponovno slomiš ruku, Davenport
je pobijedio. Jebeno se smiri.“
Vilica mu je titrala dok je držao moj pogled. Grudi su mu bile napuhane,
ispunjene zrakom, ali nije disao. Hvala bogu, to je bio dobar znak. To je

173
značilo da je vraćao kontrolu nad sobom. Kad bude izdahnuo, njegova ćud
će izblijedjeti – ili sam tako mislila.
„Mi nismo pogreška!“ Urlao je.
Trznula sam se radi iznenadnog ispada, ali njegovo tijelo mi se
približavalo, prislonivši me na bok kamiona. Sagnuo se dolje i uzeo mi usta
kažnjavajući me poljupcem. Kao i uvijek, ruke mi se odmah omotaju oko
njega. Njegova ruka se spusti na moje bedro i podigne je na svoj bok,
ostavljajući me da balansiram na jednoj štikli.
„Reci mi da je ovo pogrešno,“ naredi skupivši u šaku moju kosu na
leđima i potom stisne svoja usta preko mojih.
Usne su me boljele radi siline njegovih, ali jezik mi se pohlepno vrtio u
njegovim ustima.
„Reci mi,“ procijedio je kroz zube.
Okrenula sam glavu kako bih mu odgovorila, ali on je grubo usisao moj
vrat prije nego ga je zagrizao. Bol me prožimala da bi se samo pretvorila u
zanos dok je prelazio svojim kurcem preko mog središta. Prigušeni jecaj mi
se otme iz grla.
„Reci mi da ovo nije sve ono što si oduvijek željela. Jer to je upravo onako
kako meni to djeluje.“
„Quarry,“ izdahnem – je bio moj jedini prigovor prije nego sam gurnula
svoje kukove naprijed kako bih pronašla trenje.
Njegova usta su nastavila me napadati, odvajajući se od moje kože samo
dovoljno dugo da zareži. „Reci mi da me ne želiš.“ Ugriz. „Da me ne voliš.“
Milovao je mjesto vlagom svog jezika. „Reci mi da se ovo ne čini kao ostatak
tvog života i jebeno ću te odmah pustiti.“ Prelazio je svojim zubima. „Reci
mi Liv.“ Ruke su mu se micale prema mojim grudima, gnječeći ih prije nego
je povukao moju izbočenu bradavicu preko tkanine moje haljine.
Taman sam se spremala zajahati ga tu nasred parkirališta, i nije me bilo
nimalo briga.
Nisam mu mogla reći niti jednu od tih stvari. Nije bilo sumnje da sam ga
željela.
Čak i kad sam pokušavala da ne, oduvijek sam ga voljela. Osjećala sam
se točno kako je ostatak mog života s njim.
Nisam čak niti mogla zaustaviti svoj um da se poigrava s nasumičnim
prizorima dijamantnih prstenja, bijelih haljina, beba s očima boje lješnjaka,

174
mog imena na njegovom jeziku dok svršava, šaputanja volim-te prije nego
zaspem u njegovim rukama. Zauvijek.
I, samo iz tog razloga, rekla sam, „Mi nismo pogreška.“
Usta su mu se primakla do mog uha, njegovo disanje je slalo trnce niz
kičmu mi kad je progovorio. „Odbijam ti dopustiti da se svađaš sa mnom
oko ovoga. Odbijam poreći ono kako se osjećam radi tebe. I apsolutno
odbijam dopustiti ti da poričeš ono što osjećaš prema meni. Ti želiš ovo.
Shvaćam da se bojiš, ali vjeruj mi. Napraviti ću da nam ovo uspije.“
„Vjeruj mi.“
Kako da ne.
Čak i dok mi se ta misao odbijala u mislima, moj jedino odgovor je bilo
kimanje glavom.
„Zaslužujemo biti sretni Rocky. I žao mi je što imaš problema u vezi toga,
ali izazivam te da mi kažeš kako bi Mia htjela da budemo jadni i odvojeni
prije nego da budemo sretni i skupa.“
„Ne znam što bi ona htjela,“ mrmljala sam.
Sledio se. „Onda lažeš sama sebi. Ne postoji ništa na ovom svijetu
uključujući i to da umre sama, što ona ne bi napravila da nas vidi sretne.“
Tad sam se ja sledila.
„Ona je to učinila Liv. I bio sam ljut na nju dosta godina radi toga. Ali
istina je da ona nije samo htjela da proživi ostatak svoji dana sretna. Željela
je da mi živimo isto sretno ostatak naših života.“
Progutala sam preko osjećaja koji su mi se nakupili u grlu. Bio je u pravu.
Duboko u sebi, znala sam da je.
Svejedno, djelovalo je nemoguće prihvatiti to.
Spustivši čelo na njegove grudi, upitam, „Kako to da si ti taj koji je
racionalan ovdje?“
„Jer si to ti.“
Uzdahnula sam. Znala sam da je polovica razloga zašto sam završila kao
Quarryjeva pomoćnica jer sam ja bila jedina koja se mogla nositi s njime.
Tijekom proteklih par godina, mogla sam ga smiriti razgovorom bez obzira
koliko bi se oteo kontroli. Sve do tog trenutka, oduvijek sam pretpostavljala
da sam samo dobra u kriznom menadžmentu, ali iznenada sam shvatila da
to nema nikakve veze sa mnom nimalo – a ima svake veze s nama.
„Jesi li mene volio prvu?“ upitala sam iz nijednog drugog razloga osim
što sam bila dovraga znatiželjna.

175
 Nasmijao se. „Imao sam trinaest kad si otišla. Tada se ljubav sastojala od
toga tko je imao veće sise i tko je bio voljan dopustiti mi da ih diram.“ Prešao
je rukom preko bočnog dijela mojih grudi.
Udarila sam ga po grudima radi čega se nasmijao, ali ubrzo je ponovno
postao ozbiljan.
„Ali ako me pitaš jesam li, čak i kao dijete, osjetio neporecivu povezanost
s tobom koju nikad ne bih mogao objasniti, ali sam svejedno to prepoznao
svakom stanicom u svom tijelu, svakim dahom u svojim plućima, i svakim
otkucajem srca da se moram držati toga bez obzira na posljedice? Onda bi
moj odgovor morao biti…“ Zastao je i mazio obraz o moj prije nego je
šapnuo, „Svaki. Pojedini. Dan.“

176
 DVADESET DRUGO POGLAVLJE

„SVAKI. POJEDINI. DAN.“

Je li me volio ili nije, nisam znala. Ali Quarry Page je uzvratio jedine tri
riječi koje su mogle nadjačati bilo koju izjavu ljubavi koju je ikad ponudio.
Rat koji je bjesnio u meni došao je do mrtve točke ostavivši me da donesem
odluku isključivo na osnovu očiju boje lješnjaka koje nikad nisam mogla
preboljeti. Službeno sam se planirala predati svojim najdubljim željama, a za
uzvrat, dati Quarryju njegove isto. Nisam znala kako će se išta funkcionirati
među nama. Ali s te tri jednostavne riječi, pobijedila sam krivnju i ispunila
svoje srce nadama za budućnost koju sam priželjkivala od kad sam bila mala
djevojčica.
Bila u krivu ili u pravu, željela sam ga zauvijek.
Bila u krivu ili pravu, konačno sam namjeravala nastaviti dalje.
Glava mi je bila u neredu, emocije su mi bile stavljene na cjedilo, a tijelo
mi je bilo na rubu spontanog samozapaljenja, ali jedna stvar je postala sasvim
jasna.
„Prestani šiziti. Uraditi ćemo ovo,“ Quarry izjavi.
Oči su mi bile zatvorene dok sam pokazivala znakovnim jezikom. „Čini
se da hoćemo.“
„Isuse. Nemoj izgledati toliko uzbuđeno.“
„Čudno je!“ Cviljela sam.
„Je li bilo čudno kad si sinoć svršavala na mom kurcu?“ upitao me
dubokim glasom, klizeći tankom linijom između frustracije i veselja.
„Sad je!“ odgovorila sam klizeći tom istom tankom linijom između
pristupanja u samostan i padanja na svoja koljena pred njim.
„Pa, je li bilo čudno dok sam te jebao prstima niti prije deset minuta?“
Ne. To bi bilo puno gora stvar od čudnog. Taj muškarac je bio
nevjerojatan sa svojim rukama.
Odlučila sam ne napuhivati mu ego i slažem. „Malo.“
Voda me iznenada polije po licu radi čega sam širom otvorila oči od
iznenađenosti.

177
 „Prestani!“ vikala sam dajući sve od sebe da zadržim pogled usmjeren na
njegovu bradu ili više od toga.
Njegov smijeh je bio zarazan, i koliko god da sam htjela upuzati u rupu i
sakriti se, počela sam se smijati isto. Nažalost, ovaj potez je dao mom umu
da zaboravi cijelu stvar s gledanjem iznad brade pa su moje oči iskoristile
priliku da se spuste na Quarryjevu ruku koja klizila preko oblikovanih
izbočina na njegovom stomaku.
I nisu se zaustavile tamo. Nastavile su prema dolje sve dok nisu sletjele
na Quarryjev dugački kruti kurac koji je stršao ispred njega.
Jesam li zaboravila spomenuti da je Quarry bio gol?
I napaljen? Tako prokleto dugačak i debeo.
I pod tušem, čekajući me da mu se pridružim.
Bilo.
Je.
To.
Mučenje.
Nakon što sam konačno popustila i pristala dati našoj vezi priliku,
spakirali smo se na brzinu i napustili autobusnu stanicu.
Međutim, Quarry nas nije odvezao kući. Odvezao nas je u najljepši hotel
koji je Inidanapolis mogao ponuditi. Osoblje ga je odmah prepoznalo, a
nakon što je pozirao za desetke selfija, vratar se konačno odrndao u Tillovoj
krntiji.
Kad smo stigli u raskošni apartman, otkrila sam da ovo nije bilo samo
improvizirano noćenje kako je Quarry to predstavio. Moja putna torba je
stajala na umivaoniku pored njegove, a boca šampanjca od pet stotina dolara
se hladila u srebrnoj kanti pored kreveta. Pored njega je bila boca mog
omiljenog vina od deset dolara iz trgovine mješovite robe.
Nasumična kolekcija grickalica je bila uredno složena po dugačkom
šanku. Sve, od elegantnih čokoladom pokrivenih jagoda do – moji omiljenih
– vrećica Orea i pola vrča jednopostotnog mlijeka.
Na stolici u uglu, uočila sam par ljubičastih Chucksica koje mi je kupio
za rođendan. Moje traperice i jedna od mojih uskih „Kamena šaka“ majica
su bile prebačene preko naslona. Jedan od mojih jednostavnih setova za
svakodnevnu upotrebu grudnjaka i gaćica je stajao na vrhu toga.

178
 Ogromni buketi bijelih ruža su pokrivali skoro svaku površinu
uključujući i noćne ormariće, a popis pjesama sam prepoznala da je jedan od
mojih je svirao iz para zvučnika skrivenih negdje u sobi.
O, Quarry Page je bio zauzet.
Omotavši svoje ruke oko mog struka s leđa, rekao je, „Siromašni
šesnaestogodišnji ja sam te odveo na spoj. Pun kao brod
dvadesetčetverogodišnji ja uskače za večer.“
Nakosila sam glavu unazad kako bih ga zabljesnula ogromnim
osmijehom preko ramena.
Odmaknuo se korak unazad i izjavi, „Idemo se istuširati.“ Potom se bacio
na posao skidanja svojih slušnih aparatića i skidajući se iz svog odijela.
Morala sam priznati da gledati ga kako polako otkopčava svoju košulju
s očima zalijepljenim za mene je činio neke ozbiljno škakljive stvari među
mojim nogama.
Tijekom večeri, Quarry me milovao, dodirivao, i izazivao me svojim
prstima bezbroj puta – uključujući i na putu prema ovdje, kad je zavukao
svoju ruku pod moju haljinu dok je vozio – ali niti jednom nije bilo dovoljno
dugo da pronađem svoje oslobođenje.
O dok sam zurila u njegovo golo dupe koje je šetalo do kupaonice, umalo
da mi je bilo dovoljno.
Premda nije bilo, i protiv mog zdravog razuma, pratila sam ga u
kupaonicu gdje sam se zatekla kako stojim, očajnički se borim da se spriječim
u gledanju njegove ukrućenosti kako poskakuje ispred njega dok je prao
svoje prekrasno tijelo.
Kad je primijetio da su mi oči usmjerene na njegove bokove, tiho se
nasmijao privukavši mi pozornost nazad. U trenutku kad smo napravili
kontakt očima, njegova usta su se razdvojila u prekrasni osmijeh radi kojeg
je iskočila ta jamica koja me dovodila do ludila.
„Ulazi pod tuš, Liv.“
„Pomalo je zastrašujuće,“ odgovorila sam.
„Skinuti se gola ili moj kurac u koji ne možeš prestati zuriti?“
Definitivno ovo drugo. „Skinuti se dok stojiš tu i buljiš. Što se dogodilo s
onom stvari u-žaru-trenutka?“ odgovorila sam nepristojno samo kako bih
mogla prekrižiti ruke preko svojih grudi i sakriti svoje kao kamen krute
bradavice.

179
 Zabacio je glavu unazad od smijeha. Kad se konačno pribrao, pogled mu
više nije bio ispunjen zabavljenošću. „Dobro. Želiš u žaru i u trenutku?“
„Uhh…“ mrmljala sam odmah shvativši svoju pogrešku dok je izlazio
ispod tuša.
Njegove ruke prekrivene tetovažama su se njihale dok je prilazio.
Njegovi prsni mišići su se zatezali, a njegovi trbušnjaci talasali.
I iznenada, on nije bio jedini koji je bio mokar.
Stao je ispred mene i pognuo glavu kako bi zarobio moja usta. Voda je
kapala s krajeva njegove kose, tekla mi dolje niz lice i vrat i u moju haljinu
dok je on vješto obrađivao moja usta.
Sama po sebi zapravo nisam bila nervozna. jednostavno mi se nije sviđala
pomisao da, prvi put kad ovaj savršeni primjerak muškarca me ugleda golu,
ja ću se nespretno izvlačiti van iz haljine u jarko osvjetljenoj hotelskoj
kupaonici.
Više bih voljela slabije osvjetljenu spavaću sobu u koju bi on ušao nakon
što sam već bila gola i zavodljivo ležim na krevetu, strateški namještena s
kosom koja je bila raspuštena oko mene.
Brzo sam preboljela probleme s rasvjetom kad mi je skinuo moju haljinu
preko glave.
Njegov jezik se ponovno isprepleo s mojim dok su njegove ogromne ruke
dokazivale svoju spretnost otkopčavajući kopču mog grudnjaka. Dok mi je
grudnjak padao na pod, odmah sam ostala bez njegovih usta samo da bih
treptaj kasnije našla na svojim grudima. Ramena su mu bila zabačena
naprijed savijajući mu tijelo na čudan način, ali to je možda bio najskeksi
prizor koji sam ikad vidjela.
Vidjela sam Quarryja bez majice tisuću puta. Bilo da je vježbao u dvorani,
u ringu tijekom borbe, dok je hodao po našem stanu ili samo sjedio na našem
balkonu dok je pričao gluposti, Quarry nikad nije nosio majicu.
Upečatljive, crne plemenske tetovaže pokrivale su mu skoro svaki
centimetar leđa. Oduvijek sam mislila da su privlačne, ali nikad mi od
pogleda na njih nisu klecala koljena.
Ali, onda opet, nikad niti jednom nisu bile pogrbljene ispred mog golog
tijela dok je on proždirao moje grudi,
„O Bože!“ vikala sam hvatajući se za stražnji dio njegove glave radi
ravnoteže.

180
 On je zastenjao spuštajući se na koljena i prebaci svoju pozornost na moju
drugu dojku. „Jebeno savršene.“
Zatvorivši oči ljuljala sam se prema njemu. Njegov jezik je izazivao jednu
bradavicu dok su mu prsti uvrtali drugu.
Čisto erotsko mučenje.
Klitoris mi je pulsirao od potrebe.
Dok su me njegova usta obrađivala prema rubu, postajalo je previše – ili,
točnije rečeno, nedovoljno.
Spuštala sam mu ruku dolje niz svoj stomak. Oči mu upitno bljesnu
prema meni. Zakoračivši u stranu, raširila sam jače noge kao odgovor. Nije
odgađao uranjanje među moje noge.
Jezgra mi se stegnula dok je mrmljao svoje odobravanje u moje grudi.
Ali onda je nestalo.
Njegove ruke su nestale, a potom i usta, a potom isto i pod.
Ruke su mu bile oko mojih bedara, nosio me do kreveta. „Jebeš tuš,“
opsovao je ispod glasa.
Sletjela sam na krevet, a samo sekundu kasnije, Quarryjeva usta su
sletjela među moje noge. Prebacio je moje listove preko svojih ramena i
uhvatio me za gornji dio bedara dok me proždirao. Bila je to bjesomučna
gozba koja se izmjenjivala između divljeg lizanja od vrha do dna i nazad, a
potom usporavanje dok je gurao svoj jezik u moj otvor, i sisao mi klitoris
prije nego bih trznula se radi fantastičnog pokreta jezikom.
Bila je to gotovo nevjerojatna kombinacija osjećaja. Ali to nije bilo za
mene.
Ovo je bilo radi Quarryjevog zadovoljstva, a sudeći po glasnom režanju i
predećem stenjanju, neizmjerno je uživao.
Počelo me je voditi do ludila. Svaki put kad bih došla blizu, promijenio
bi svoju tehniku. Izbjegla bih rub vrhunca samo da bi se ponovno pojavio,
izazivajući me nedostižnim oslobođenjem samo nekoliko sekundi kasnije.
Bila sam na seksualnom bungee-jumping užetu koje čini se da nisam mogla
prekinuti.
Moja frustriranost je bila nedvojbena, ali on ili nije mario ili je bio previše
zaposlen mojim uništenjem da bi primijetio.
Vukla sam ga za kosu – bol u mom klitorisu učinila je potez punu
grubljim nego sam namjeravala. Konačno, njegove oči se podignu gore i uz
jedan, posljednji liz, njegova usta se odvoje.

181
 „Ubijaš me,“ pokazivala sam znakovnim jezikom, glas jedva da mi je
mogao pratiti ruke.
Polagani, seksi smiješak je igrao na njegovim usnama. „Oh, oprosti. Jesi
li htjela svršiti?“
Uputila sam mu svoj najbolji ubojiti pogled, ali bio je bezvrijedan kad sam
shvatila da se isto smijem.
Spustio je glavu i prelazio jezikom do mog pupka. „Ispričavam se, ali
nemaš pojma koliko sam jako želio te okusiti.“
Kukovi mi se podignu s kreveta preklinjući ga da se vrati dolje. Nije – u
najmanju ruku, još ne.
Nakon što je prešao svojim rukama uz moj stomak, uhvatio je u dlanove
moje grudi, čvrsto ih stiskao prije nego je nježno prešao palčevima preko
mojih bradavica.
Pohlepno sam se izvijala prema njegovim rukama.
„Cijeli svoj život sam znao da si prelijepa. Ali ovo…“ Odmahivao je
glavom uslijed nedostatka riječi. Nakon što je spustio ruku nazad među moje
noge, gurnuo je jedan prst duboko dok je i dalje vrtio moju osjetljivu
bradavicu. Oči su mu bile uperene u moje grudi kad je upitao, „Želiš da te
natjeram da svršiš Liv?“ Izgovorio je moje ime na način koji se mogao jedino
protumačiti kao strahopoštovanje.
Željela sam svršiti. Tako jebeno žarko.
Ali način na koji je rekao moje ime, kao da je bio u šoku što sam stvarno
ležala ovdje s njim, natjerao me da poželim više.
Više nisam željela oslobođenje koje bi mi njegovi prsti ili definitivno usta
pružila. Željela sam povezanost s njim u sebi. Njegove oči na meni. Da me
njegova ogromna težina prikuca za krevet u sadašnjosti dok su nam tijela
pravila planove i obećanja za budućnost zajedno.
Koliko god da bude trajalo, željela sam dati Quarryju Pageu cijelu sebe.
Čak i mračne i nepovjerljive dijelove koji će nas na kraju uništiti.
Provlačeći svoje prste kroz vrhove njegove kose, natjerala sam da vrati
pozornost nazad na moje lice.
„Više te se bojim nego sam se ikad bojala tišine.“
Suzio je pogled i znala sam da ne može razaznati moje riječi bez svojih
slušnih aparatića.

182
 Ali, baš kao što je uzimao ono što mu je trebalo svojim ustima među
mojim nogama, ovo je bilo za mene. Nije morao to čuti. Samo moje priznanje
je bilo više nego dovoljno da me oslobodi.
„Dio mene je umro onaj dan kad si me zaključao u ormaru.“
„Pokazuj znakovnim jezikom,“ požurivao me hrapavim zahtjevom.
Nastavila sam pričati.
„Natjerao si me da uvidim da je prijateljstvo farsa i da vjerovati bilo kome
drugome osim sebi je najveća pogreška koju mogu napraviti. To je bila lekcija
koju sam učila cijeli svoj život sve do tog trenutka. Ali ti si je istetovirao u
moju dušu na način da je nikad ne mogu zaboraviti.“
Puzao je uz krevet sve dok nije bio iznad mene. „Ne znam što govoriš.
Pokazuj.“
Nisam. „Ti si, i oduvijek si bio, jedina osoba u mom životu koja je imala
mogućnost uništiti me. Godinama sam se držala za tebe, znajući da koliko
god da te budem držala uza sebe, ne moram se bojati ničega drugog. Ti,
Quarry Page, bio si utjelovljenje mog najvećeg straha.“ Vid mi se navlaži.
Bio je vidno zbunjen, ali izraz lica mu omekša. „Molim te pokazuj,“
preklinjao je.
Nisam mogla. „Ulaziti u vezu s tobom – dati ti nekolicinu dobro čuvanih
dijelova mog srca koje nisi već posjedovao je najstrašnija stvar koju mogu
zamisliti. Izgubiti te je zastrašujuće. Vjerovati da me nećeš slomiti užasava.“
Oči su mu mahnito istraživale moje usne tražeći riječi koje sam mu
odbijala dati. „Prokletstvo Rocky. O čemu pričaš. Pokazuj.“
Suza mi pobjegne iz oka, ali osmijeh je podigao rubove mojih usta i težina
svijeta je bila podignuta s mojih grudi. „Ne vjerujem ti. I ne znam hoću li
ikada. Iako te volim. Stoga se nadam da će to biti dovoljno… koliko god
budemo trajali.“
„Za miloga Boga,“ uzdahnuo je udarajući rukom po noćnom ormariću
tražeći kutijicu sa njegovim slušnim aparatićima.
Lupila sam ga po grudima da mu privučem pozornost i potom konačno
pokazala znakovnim jezikom, „Vodi ljubav sa mnom.“
Skeptično je škiljio prema meni, njegova snažna vilica se stezala dok je
škrgutao zubima. „Što si upravo bila govorila?“
„Stvari koje svaka žena misli u krevetu. Ja samo imam dovoljno sreće da ih mogu
izreći na glas.“ Kliznula sam rukom između nas i uhvatila kurac koji mu se
spuštao.

183
 Očito mi nije vjerovao, ali to nije bilo niti bitno. Po prvi put u svom
cijelom životu, priznala sam mu kako sam se stvarno osjećala. Nikad prije
nisam bila dovoljno hrabra da te riječi izgovorim na glas.
Te riječi su me oslobodile od samoće mojih strahova. I dalje mogu biti
povrijeđena – to se podrazumijevalo. Sad, barem sam mogla uživati u
uzbudljivom uzbuđenju uspona prije pada.
Pridigavši se gore uzela sam mu usta u poljubac.
Nije bio senzualan.
Bio je to korak naprijed.
I radi toga je bio najuzbudljiviji od svih.
Uz tiho stenjanje, Quarry popusti mom zahtjevu i spusti se iznad mene.
Bila sam prisiljena pustiti ga iz ruke, ali ubrzo se smjestio među moja
bedra.
„Ovaj put sam ponio kondome,“ rekao je prelazeći glavićem svog kurca
među mojim naborima.
Omotavši ruke oko njegovih ramena, uhvatila sam mu pogled. „Ne.
Samo ti.“ Pretjerano sam naglašavala kako bih bila sigurna da je dobro
pročitao s mojih usana.
Dječački osmijeh mu podigne ugao usta čak i dok su mu oči postajale
jasno zlokobne. „Uvijek.“
Oštar, euforičan jecaj mi izleti iz usta dok me ispunjavao. Brada mi se
podigla prema stropu, a cijelo tijelo mi se izvijalo prema njemu. Usta su mu
se pričvrstila za moj vrat, grickajući i sisajući dok me obrađivao svojim
kurcem – gurajući me sve više svakim prodorom. I, unatoč tome koliko sam
se jako trudila boriti protiv toga, moj orgazam je pobijedio.
Dok sam se raspadala na njemu, Quarry je usporio i ponavljao svečana
obećanja u moje uho.
„Svaki. Pojedini. Dan.“
I, ako je nadimanje mog srca bilo ikakav pokazatelj, mislim da bih mu
mogla čak i povjerovati na sekundu.
Ali samo na sekundu.
Quarry me nije pratio preko ruba. Satima je obrađivao moje tijelo.
Do trenutka kad je prošaputao moje ime u oslobođenju, nije postojao dio
mog tijela koji nije označio svojim otiscima prstiju.
Vodio je ljubav sa mnom.
Jebao me.

184
 Držao me nježno.
Vukao me za kosu i grizao mi ramena.
Zurio je duboko u moje oči dok me nježno uzimao.
Uzimao me snažno i grubo straga.
Šampanjac je ostao netaknut.
Ali na kraju smo zaspali, goli i zadovoljeni, opijeni na različit način.
Nekoliko sati kasnije, probudila sam se dok je Quarry još jednom ulazio
u mene.
Bila sam bolna, iscrpljena i emocionalno potrošena.
Ali ništa od toga me nije spriječilo da raširim svoje noge i uživam u
svemu što sam ikad željela s njim.
Ovo je bio mjesec kad sam ja morala platiti račun za vodu, ali bili smo u
hotelu.
Tuš je bio otvoren cijelu noć.

185
 DVADESET TREĆE POGLAVLJE

PROŠLA SU DVA TJEDNA OD KADA SMO Quarry i ja službeno postali

nešto. Nije to bio težak prelazak za napraviti. Bio je u pravu. Ništa se nije
promijenilo. Definitivno, dijelili smo krevet svake noći, i ja sam morala
dobaviti nekoliko pari svojih gaćica ispod njegovog kreveta na dan pranja
rublja. I jebao me skoro na svakoj ravnoj površini našeg stana – a kažem
skoro svakoj jer bilo je nekolicina njih na kojima sam ja jebala njega. Ali, osim
toga, bio je to više-manje isti posao kao i obično za nas dvoje.
Ash i Eliza su mi raznijele mobitel porukama nakon našeg spoja, ali ja
sam umanjivala važnost naše veze u punom zamahu što sam više mogla – a
potom sam ih izbjegavala pod svaku cijenu. Još uvijek sam pokušavala
shvatiti stvari između Quarryja i mene, stoga posljednja stvar koja mi je
trebala je bila gomila pitanja na koja vjerojatno ne bih mogla odgovoriti, što
bi me prepalo još više. Quarry je vrlo brzo primijetio moje oklijevanje, i
tijekom prvog tjedna čak je pronašao ispriku tako da smo mogli preskočiti
Page obiteljsku večeru. Odužila sam mu se dodavši još jednu ravnu površinu
na naš rastući popis.
Sve je bilo lijepo i dobro sve dok glupi magazin nije objavio sliku
Quarryja i mene kako se ljubimo ispred restorana u Indianapolisu. U
naslovu je pisalo: Quarry Page i njegova dugogodišnja djevojka, Liv James,
konačno uhvaćeni u akciji.
Nakon toga, mobitel mi je eksplodirao – i to ne samo od poziva Ash i
Eliza koje su u biti već znale, ali su željele detalje. Pozivi su dolazili od mame,
tate, ujaka Slatea, ujne Erice i ujne Emme, pa čak je i ujak Caleb mi poslao
poruku.
Mama je bila uzbuđena. (Također sam uznemirujuće primijetila da je
oduševljeno ciklnula kad sam joj rekla da je osvojila fora tisućicu u maloj
Quarry-i-Liv okladi.) Moj tata je zahtijevao da dovedem Quarryja kući u
posjet. Odmah sam to upisala u svoj raspored za dan nakon što se Pakao
zaledi. Ostatak moje obitelji je dijelio 'prokleto je konačno bilo i vrijeme'
mišljenje, ali svi su djelovali iskreno sretni što nas vide zajedno.

186
 Dobro, osim Ash, koja je prijetila dodati ubojstvo na 'Popis novina' ako se
ne pojavim na obiteljskoj večeri taj tjedan i uputim je do kraja.
Ta prijetnja smrću je bila upravo razlog zašto sam pokušavala požuriti
van iz društvenog centra nakon mog posljednjeg predavanja. Bilo je vrijeme
da se suočim oči u oči s obitelji Page.
„Jesi li siguran da ti nije problem?“ upitala sam Dona dok sam navlačila
svoj kaput.
„Prestani me to pitati. Rekao sam ti da je u redu.“ Toplo se nasmiješio.
„Samo, znam da sam se dosta oslanjala na tebe u posljednje vrijeme. I
znam da su moji kolačići od kikiriki maslaca nevjerojatni, ali nisam sigurna
jesu li oni prikladna plaća za to koliko mi pomažeš posljednjih par tjedana.“
Nasmijao se mazeći se po svom stomaku. „Moj rastući stomak se ne
slaže.“
Mobitel mi se oglasi u torbici i ja sam bila relativno uvjerena pita li se to
Quarry zašto kasnim ili Ash koja pravi još prijetnji mom životu. Ignorirala
sam to dovoljno dugo dok pokupim ostatak svojih stvari. „Dobro, ali ćeš
dobiti slatki božićni dar, stoga pripremi svoj popis za Djedicu do slijedećeg
tjedna. Ja sam životinja na Crni petak.“
Ponovno se nasmijao i vratio se ocjenjivanju ispita.
„Laku noć,“ dobacim njemu i Gwen dok sam izlazila van.
Nakon što sam izvadila mobitel iz torbice, provjeravala sam poruke dok
sam išla do svog auta.

Quarry: Zašto u mom ormaru ima 50 kutija kolača u obliku božićnog

drvca?
Ja: Bila sam u kupovini namirnica.
Quarry: Dobro. To nije od pomoći. Dopusti da formuliram drugačije.
Zašto je PEDESET kutija kolača u obliku božićnog drvceta u MOM
ORMARU?
Ja: Dobro… dopusti da ja preformuliram. Bila sam u KUPOVINI.
Pomaže li to?
Quarry: Ne. Ali gdje si stavila majice koje su nekad visjele u mom
ormaru?
Ja: U gornjoj ladici.

187
 Quarry: Fora. Kasnije ćemo popričati o kolačima u obliku božićnog
drvceta. Kasnim. Upravo sam izašao iz tuša, ali svejedno ću te
prestići do Tilla.
Ja: U redu zvuči dobro. O, i usput… zapravo je 70 kutija, ali
pretpostavljam da nisi vidio one pod svojim krevetom.
Quarry: Ne. Samo sam ove pronašao. No međutim, umirao sam od gladi
tako da si spala na 69 kutija.

Smijala sam se tipkajući poruku kako bih ga ukorila jer mi je pojeo moju
omiljenu sezonsku slasticu koja se prodaje samo tri mjeseca svake godine –
odatle je nastala moja potreba da se opskrbim – kad me preplašio glas taman
prije nego sam stigla do svog auta.
„Bilo je i vrijeme. Počeo sam se pitati jesam li došao na krivo mjesto.“
Trnci su mi sišli niz kičmi i glava mi poleti u zrak.
Garrett jebeni Davenport je stajao na pločniku smiješeći mi se.
„Mora da me zajebavaš!“ opsujem u sebi.
Arogantno je došetao u mom smjeru podigavši ovratnik svog kaputa
kako bi se ugrijao kad je vjetar pojačao. Davenport nije bio tip koji je loše
izgledao. Imao je tu foru visoki-tamnokosi-zgodan tip, samo je bio toliko
odbojan iznutra da mi se stomak zgrčio od pogleda na njega.
„Liv, tako mi je drago da te ponovno vidim,“ preo je smanjujući
udaljenost među nama.
Sve što sam mogla jest ne povratiti, i dok je ideja da povratim mu na
cipele bila mi poprilično privlačna, kasnila sam na večeru.
„Tratiš svoje vrijeme. Quarry nije ovdje,“ odbrusim mu gurnuvši svoj
mobitel u torbicu prije nego sam izvadila ključeve van – uključujući i
suzavac za koji je moj tata inzistirao cijelo vrijeme da nosim.
„DA sam htio vidjeti Quarryja, otišao bih do On The Ropes. Došao sam
vidjeti tebe.“
Ramena mi se od zgađenosti stresu. Bože, bio je tako ljigav.
„Super. Blago meni.“ Stisnula sam otključavanje automobila i povukla za
ručku, ali potom je njegova ruka iznenada čvrsto sletjela na krov blokirajući
otvaranje vrata.
Njegovo tijelo je zlobno se nadvijalo iznad mene, ali sam odbijala
reagirati strahom.

188
 „Odjebi Garrett.“ Ponovno sam povukla vrata dok sam u tajnosti skidala
kožni remen na vrhu svog suzavca.
„Samo sam navratio čestitati tvojoj vezi s Pageom. Bilo je i vrijeme da vas
dvoje izađete iz ormara.“ Njegov kuk se primakao kako bi se naslonio na
vrata, prednji dio njegove jakne se očešao o moje rame radi čega sam
zadrhtala.
„Odmakni se,“ naredim, ali on se nije ni pomakao.
Ako išta, približio se bliže. „Vjeruj mi. Shvaćam. Moja kurva je godinama
žudjela da se probije u središte moje pozornosti.“
Leđa mi istog trena se isprave kao šipka, ali nisam imala priliku djelovati
prije nego je moje cijelo tijelo prebacilo se u stanje još veće pripravnosti.
Sklonivši mi kosu s vrata šapnuo je, „O, nemoj izgledati tako uzrujano
Livvie. Znaš da cijeli svijet misli istu stvar.“
Jednom sam pročitala članak u kojem se sugeriralo da nakon što
provedeš značajnu količinu vremena s osobom, kreneš razvijati njezine
osobine ličnosti. Pisalo je da tako parovi evoluiraju zajedno. Sve do tog
trenutka nisam vjerovala u to.
Jer, da sam bila dr. Bruse Banner koji se preobražava u nevjerojatnog
Hulka, glasni urlik bi mi pobjegao iz grla, a onda bi Quarry jebeni Page
izašao iz mene.
„Ti govno jedno!“ Vikala sam udarivši ga što sam jače mogla preko lica.
Osmijeh mu zloslutno naraste dok je podizao svoj dlan prema svom
obrazu.
„Ti si profesionalni sportaš. Ne neki jebeni član mafije. Nemaš pravo
pojaviti mi se na poslu, pričati sranja o kojima nemaš pojma.“
Nimalo zabavljeno se nasmijao. „Tvoja reakcija govori drugačije.“
„Što nije u redu s tobom? Imaš milione u banci, žene se bacaju pod tvoje
noge, fanove koji misle da sereš zlato, a ti stojiš tu, pokušavaš zastrašiti curu
svog suparnika? Stvarno? Tko to još radi? Mislim, ozbiljno.“ Ogorčeno
podignem ruke u zrak. „Za jebenog boga miloga. Odrasti. Prestani se
ponašati kao sociopat i uhvati se dvorane. To ti neće pomoći da pobijediš, ali
bi ti barem moglo dati priliku da budeš pri svijesti da vidiš Quarryja kako
odlazi iz ringa s tvojim pojasom.“
Njegovo tijelo udari o mene tako brzo da nisam se imala priliku niti
pripremiti. Leđa mi udare o automobil, trnula sam se kad me ručka udarila

189
u kralježnicu. Naslonio se na svoju šaku, druga ruka mu je odmah poletjela
na moje zapešće.
Uhvativši me čvrsto, grubo me je tresao sve dok mi suzavac nije ispao iz
ruke.
Srce mi je kucalo sto na sat dok me pribijao uz auto.
„Ti glupa kučko…“ Otvorio je usta da nastavi dalje, ali pljunula sam mu
u lice.
„Skidaj se s mene!“ Vrištala sam boreći se protiv njegovog bolnog stiska.
Njegove nosnice su se širile, a pogled mu je definitivno postao zao, radi
čega mi je hrabrost trkom pobjegla niz brdo.
Tijelo mi se instinktivno skupilo pod njegovim ledenim pogledom.
Udahnuvši zrak, okrenula sam glavu i pripremila se za fizički udarac za
koji sam bila uvjerena da se sprema.
„Hej!“ Don dovikne. „Jebeno se skidaj s nje.“
Izdah mi pobjegne od olakšanja. Don se nije mogao mjeriti s
Davenportom, ali ako ću već umrijeti, barem ću imati svjedoka.
Na moje veliko iznenađenje, Davenportovo ukočeno držanje se opusti
iznad mene. Njegov oštar pogled ošine Dona i vrlo smireno izjavi, „Ovo te
se ne tiče starče.“
Don neustrašivo zakorači prema nama, oči su mu bile toliko ljutite da mi
se tijelo spustilo još niže. „Pusti je Davenporte. Kunem se Bogom ovo neće
dobro završiti po tebe. Ako te njezin čovjek ne ubije, obećavam da ću ja.“
Vau! Don može biti opasan.
Garrett se nasmije. Nije to bilo zastrašujuće ili zlobno. Bilo je ispunjeno
iskrenom zabavljenošću, i prepalo je govno u meni.
Garrett Davenport nije bio samo kukavica – bio je mentalno nestabilan.
Zatvorila sam svoja razjapljena usta dok sam ga promatrala kako se gubi
u naletu smijeha. Tijelo mu se opustilo, ali i dalje me je bez imalo napora
držao pribijenom uz auto.
„Čini se da smo uhvaćeni moja ljubavi.“
Uhvaćeni?
Moja ljubavi?
Iskopao je nešto iz svog džepa. Trznula sam se pripremajući se za kakvo
god da je oružje planirao otkriti te sam nejasno vidjela Dona kako poseže za
stražnjim džepom svojih mornarsko plavih hlača. Oboje smo se sledili kad
je Davenport izvadio ključ karticu hotela i zataknuo je u dekolte moje haljine.

190
 „Soba četrdeset sedam ljubavi. Nemoj kasniti.“ Potom me poljubio.
Snažno.
Bolno.-
Podlo.
Isto tako brzo me je pustio i otišao nazad, nimalo dirnut.
Koljena su mi se tresla i gležanj mi se izvrne poslavši me umalo na zemlju,
ali Don me uhvatio oko struka.
Bila sam u šoku i suze su mi se krenule skupljati u očima.
Donu je očito bilo nelagodno i najviše od svega je bio zbunjen, ali je ostavio
svoju ruku omotanu oko mog struka sve dok nisam se uspjela stabilizirati.
U daljini, čula sam udaljavanje auta s parkirališta. Jedino sam se mogla
moliti da je to bio Davenport.
„J-e li otišao?“ upitam.
Nije mi baš odgovorio. „Ne želim zvučati kao da nemam poštovanja, i ovo
ću samo jednom pitati. Imaš li nešto s Garrettom Davenportom?“
Glava mi trzne u stranu kao da me fizički udario.
Privukao me u zagrljaj. „Prokletstvo. Žao mi je,“ odgovorio je pročitavši
jasno i glasno moj odgovor. „Da, otišao je Liv.“
I tada su mi suze potekle. Punom snagom.
„O moj Bože. Izgubiti ću Quarryja!“ Kukala sam dok mi je adrenalin
nestajao iz tijela. „On… on me poljubio.“
„Šššš,“ Don me umirivao. „Nećeš nikoga izgubiti. Ne može biti ljut radi
nekog luđaka koji te držao prislonjenu uz auto i poljubio te.“
Izvukla sam se iz njegovog zagrljaja. Sagnuvši se naprijed, naslonila sam
ruke na koljena i pokušala doći do daha. „Hoću. Izgubiti ću ga. Quarry će
ubiti Davenporta i potom će provesti ostatak svog života u zatvoru.“
Donova usta se razvuku u osmjeh.
„To nije zabavno,“ obavijestim ga.
Podigao je ruke u znak predaje, ali osmjeh mu je narastao od kraja.
„Prestani se smijati! Ovo će biti najgori oblik lošega. Vjerojatno će glumiti
Mel Gipsona u Hrabrom srcu i obojati svoje lice Garrettovom krvlju.“
Don se nasmijao – ono stvarno nasmijao. „To se nije dogodilo u Hrabrom
srcu.“
„Točno. Pa, nadajmo se da Quarry nije pogledao niti jedan film u kojem se
to dogodi.“
„Šalu na stranu, jesi li dobro?“ Upitao je gurnuvši ruke u džepove.

191
 Duboko sam udahnula i napravila brzinsku fizičku procjenu. Leđa su me
boljela kao vrag, ali sve ostalo je se činilo da radi kako treba, stoga kimnem.
„Želiš da pozovem Gwen da te odveze kući?“ upitao je.
Prešavši kažiprstima ispod očiju, popravila sam šminku. „Ne. Mislim da
sam dobro. Trebala bih se naći s Quarryem kod Tilla na večeri.“
„Dobro.“ Sagnuo se i pokupio moje ključeve s poda prije nego ih je pružio
prema meni.
Ispružila sam ruku po njih, ali on ih nije puštao.
„Moraš mu reći Liv. Čak i ako odradi Hrabro srce. Moraš mu reći. To sranje
koje je Davenport upravo izveo nije prihvatljivo, a tvoj muškarac mora
odmah znati da je digao ruke na tebe.“
Poraženo sam zatvorila oči. „Mogu li izostaviti dio u kojem je imao svoje
usne na meni?“
Don se naceri. „Ne. Ali ja bih definitivno zaboravio broj hotelske sobe
prije nego mu ispričaš. To je… osim ako se ne osjećaš raspoloženom večeras
za skrivanje tijela.“
Širom otvorim oči. „O Bože!“ Izvukla sam ključ karticu hotela iz dekoltea
svoje haljine i potom je zafijatila preko parkirališta.
Don se naceri odobravajući i potom mi otvori vrata. „Stigni kući sigurno.
Javi mi da znam ako trebaš da te zamijenim sutra.“
Uzvratila sam mu osmjeh. „Hvala.“ Nagnula sam glavu u smjeru u kojem
je Davenport otišao i završim, „Za sve.“
„Drago mi je da sam mogao pomoći.“
Don je ostao na pločniku sve dok nisam izašla na cestu. Na prvom
semaforu, izvadila sam mobitel iz torbice i poslala Quarryju poruku kako
bih javila da sam konačno krenula.
Telefon mi se oglasi s njegovim odgovorom, ali moje drhtave ruke su
stiskale volan sve dok mi članci na rukama nisu pobijelili.
Po prvi put u svom cijelom životu, strepila sam od toga što ću vidjeti
Quarryja.

192
DVADESET ČETVRTO POGLAVLJE

SJEDIO SAM NA kauču s Tillovim sinom, malim Slateom kad je Liv

konačno došla. Iako nije odmah ušla i rekla sve, znao sam da je nervozna
radi toga što će reći mojoj obitelji o našoj vezi. Ali, da budem iskren, nije
ostalo puno toga za reći. Svako od njih me je stjerao u kut tijekom protekla
tri tjedna, čak i prije nego je naša zajednička slika objavljena. I dok je ona
oklijevala, ja sam bio presretan.
Dakle, kad je Liv ušla, oči su joj bile raširene, izgledala je kao da je upravo
vidjela duha, stoga nisam mogao ništa nego nasmijati se.
„Liv!“ mali Slate je dozove hopsajući u njezinom smjeru kako bi joj
pokazao novi Lego brod koji smo sagradili.
„To je odlično druškane,“ rekla je odsutno, oči su joj bljesnule prema meni
prije nego su odmah odskočile dalje.
Čak i prije nego su se stvari promijenile među nama, Liv bi uvijek došla
ravno do mene i pričala minutu dvije prije nego bi krenula tražiti cure u
kuhinji.
Ovaj put, otišla je ravno do stola za objedovanje, Till je postavljao tanjure
zajedno s Blakely, i ona mu je nešto šapnula u uhu. Njegov tanjur se sledio
u zraku, a tijelo mu se napelo prije nego su mu oči me opasno presjekle.
E to je pokrenulo moje noge.
„Što nije u redu?“ upitao sam prije nego sam uopće došao do njih.
„Blakely, odvedi Slatea i Colea gore i pusti film,“ Till naredi.
Njezine oči se zažare. „Ali sutra je škola.“
„Idi,“ rekao je nježnim, ali odlučnim tonom. „Flint! Dolazi vamo!“
dobacio je u kuhinju.
Do ovog trenutka cijelo tijelo mi je bilo pod uzbunom. Kad sam stigao do
njih, omotao sam ruku o stražnji dio Livinog vrata i prisilio joj oči da
pogledaju u mene.
„Koji vrag se događa?“
Podigla se na prste i spustila razvučeni poljubac na moje usne.
Iako to nimalo nije odgovorilo na moje pitanje.

193
 „Rocky?“ režao sam.
„Sve je u redu.“ Omotala je ruku oko mojih bokova i zavukla se pored
mene. „Odvedimo klince gore i reći ću ti, dobro?“
„Ne seri,“ protisnem kroz zube proučavajući joj oči za koje sam sad uočio
da su imale crvene obrube. „Plakala si?“
Spustivši umirujuću ruku na moje grudi, odgovori, „Prekini. Obećavam
da sam dobro. Samo da smjestim djecu tako da mogu odjednom svima reći.“
Soba se zavrtjela oko nas dok je moja obitelj primjećivala ljutitu jezu koja
je počela ispunjavati prostoriju. Moja mašta je divljala dok sam koračanjem
pravio rupu na sagu ispred kauča. Ash i Eliza su se smjestili pored Flinta na
kauču, dok je Liv sjela na naslonjač žvačući svoj palac.
Kad se Till ponovno pojavio s kata, nije se smjestio odmah pored Elize.
Sablasno je došao do mene i sav se unio u moj osobni prostor. Nije me
dodirivao. Samo se nadvijao.
Jebenog mu pakla. Pripremao se za eksploziju. Što god da mu je šapnula na
uho, mora da je bilo stvarno jebeno loše.
„Govori,“ zahtijevao sam.
„Dobro, dakle, uh. Davenport me čekao vani kad sam izašla van iz
društvenog centra večeras.“
Soba je eruptirala u kombinaciju uzdaha i psovku. Pet pari očiju je sletjelo
na mene, ali moje su ostale usmjerene u Liv.
„Čekao te je?“ Upitao sam pakosnim šaptom dok su mi mišići postajali
napeti.
„Dobro sam,“ ponovila je.
Što je bilo fantastično. Trebalo mi je da je ona dobro jer ja sam bio najviše
moguće daleko od dobroga što neka osoba može biti.
Duboko sam udahnuo i potom zadržao dah. Kvrckajući vratom, pokazao
sam joj da nastavi dalje, nadajući se na dio u kojem ga je udario kamion kad
je odlazio.
„Pretpostavljam da je vidio našu zajedničku sliku. I… uh, pa… došao je
čestitati. Na neki način. Ali bilo je ok. Otišao je. Sve super. Don je na neki
način spasio situaciju.“ Brbljala je – i nekako ozbiljno lagala.
Davenport je bio dovoljno velik šupak da se pojavi samo kako bi me
raspizdio, ali kako je naša borba bila za samo dva mjeseca, ne bi otišao bez
da ne prenese poruku.
„Što. Se. Dogodilo?“ navaljivao sam.

194
 Oči joj polete prema Tillovima, a potom na Flitnove. Potom se primakla
prema meni. „Okreni se.“
Odmahnuo sam glavom.
Nema šanse da ću joj dopustiti da zakopa svoje lice u moja leđa skrivajući
tako istinu u svojim očima tako da me može nahraniti s još više nekog
uljepšanog sranja. Želio sam cijelu jebenu istinu, posebno one male detalje
koje će pokušati izostaviti.
„Nije bilo tako loše kako će zvučati,“ cviljela je.
Što je jedino značilo da je bilo puno gore i ona će pokušati ublažiti mi
udarac.
Škrgutao sam zubima i pripremio se. „Neću ponovno pitati Rocky. Reci
mi sve.“
Ramena joj se objese i ona zakoluta očima. „Nazvao me kurvom. Prikucao
me na auto i potom me poljubio.“ Naslonila je ruke na moje grudi i požuri
nastaviti dalje, „Ali kunem ti se, dobro sam. Molim te nemoj ga ubiti.“
„Kurvin sin.“
„Poljubio te?“
„O moj Bože?“
„Koji kurac?“
To je sve odjekivalo iza mene, ali nisam mogao razaznati tko je govorio
što radi krv koja mi je urlala u ušima.
Liv je mogla preklinjati svaki dan ostatak svog života, ali svejedno ću ga
ubiti radi toga što je samo udahnuo zrak oko nje.
Slijepi bijes me obuzimao.
Posljednje čega se sjećam jest da je Liv stajala ispred mene, preklinjala za
njegov život, prije nego sam se zatekao da sam fizički obuzdavan na haubi
svog auta.
„Prestani!“ Till je govorio oborivši me dolje.
„Jebeno me pusti!“ Kipio sam uspravljajući se da ga udarim glavom.
Brzo je izbjegao to i prisilio me nazad dolje. „Ohladi i saberi se.
Davenport će i za deset minuta i dalje biti šupak. Iako Liv sada jebeno šizi.
Osjetila su mi se krenula vraćati, jedno po jedno, i čuo sam Liv kako
izvikuje moje ime iz kuće. Flint je blokirao ulazna vrata, ali njegov pogled je
bio usmjeren u mene preko njegovog ramena.
„Sranje,“ izdahnem, borbenost je nestajala iz mog sistema.

195
 Članci na prstima su me boljeli, a pluća su mi bila kao da sam odradio
deset rundi.
„Tako,“ Till me ohrabrivao. „Sad, jebeno udahni i smiri se.“
„Pusti me,“ odgovorim mu isprekidanim glasom.
Polako sam se smirivao kad je Liv ponovno uzviknula moje ime.
„Pusti me!“ Ponovio sam postajući iznova uznemiren.
Nije me pustio. Nagnuo se do mog uha. „Znam kako se osjećaš Q, ali
kunem ti se Bogom nema ništa što bi mogao napraviti Davenportu upravo
sad. I sve što ćeš napraviti jest upropastiti svoju karijeru pokušavajući.
Nazovimo policiju. Nazovimo boksački savez. Nazovimo Slatea i natjerajmo
ga da nabaci još težine ovome. Ali ti, upravo sad, moraš odnijeti svoje dupe
unutra i pobrinuti se za svoju djevojku.“
Bio je u pravu. Trebao sam se pobrinuti za Liv. Ali tako je jebeno bio u
krivu u vezi ostalog. Policajci neće kurca napraviti. Boksačka administracija
će napraviti još i manje. Slate je mogao nabaciti svu težinu ovog svijeta na
ovu vrstu napada, ali to neće promijeniti činjenicu da se svejedno to
dogodilo.
A ja nisam bio tamo da ju zaštitim.
Dva tjedna naše veze i ja sam već opasno hodao blizu tome da iznevjerim
još jednu ženu.
A ovaj put, to je bila Liv.
Niti jedna posljedica na ovom svijetu nije me mogla odgovoriti od toga
da natjeram Davenporta da plati za ovo.
I znao sam upravo zašto je Liv šizila. Ona me previše dobro poznavala.
Bio je red na meni da lažem.
„Dobro,“ rekao sam Tillu. „Nazovi policiju i jebeno me pusti tako da
mogu otići do nje.“

Liv

Očekivala sam da Quarry pukne do kraja, i to je bilo upravo razlog zašto

sam se pobrinula da mu braća budu tamo kad sam bacila tu bombu. Barem
su ga mogli fizički spriječiti da ode preduboko dok ja ne dobijem priliku ga
smiriti i urazumiti ga razgovorom.
Međutim, nikad nisam mogla očekivati scenu koja se odigrala.

196
 Lice mu je postalo crveno, čisto ludilo je kuhalo u njegovim olujnim
očima. Još uvijek sam se držala za prednji dio njegove majice kad se okrenuo
na peti. Njegovi moćni koraci su ga odnijeli do vrata, Till je jedva uspio doći
ispred njega prije nego je Quarry zamahnuo udarcem. I bio je zadan tolikom
silinom da sam znala da je bio namijenjen Davenportu, a ne njegovom bratu.
Quarry je imao vraški temperament, ali ovo je bilo nešto skroz drugačije.
Snažan bijes je zračio iz njega dok se Till borio da mu otme ključeve iz ruke.
Uspijevala sam ostati pribrana dok je Till izbjegavao udarac i Quarryjeva
ruka je proletjela kroz lim. Tada sam isto i ja poludjela.
Davenport će još jednom postići ono što je htio. Ovako ili onako, bilo da
ga je Quarry pronašao i prebio ga do ruba smrti ili će Quarry slomiti svoju
ruku u još jednom ispadu bijesa, i borba će biti otkazana.
Odustala sam od toga da će Till riješiti situaciju i pokušavala stati između
dvojice braće koja su se svađala.
Na nesreću, Flint me uhvatio oko struka.
Ali, s druge strane, imala sam sreće što me Flint uhvatio oko struka jer
umalo sam dobila lakat u lice.
Kad su Till i Quarry izašli kroz vrata, Flint me odmah blokirao. Dobila
sam nervni slom jer nisam mogla vidjeti što se događa.
Ozbiljno sam razmišljala o posljedicama ako ukradem Flintov štap i
prebijem ga njime kad se Quarry iznenada pojavio iza njega. Flint se oprezno
makne mu s puta kako bi njegov brat koji nije izgleda više tako iznerviran
prošao.
Prelazeći pogledom po njegovom tijelu, provjeravala sam ima li kakvih
ozljeda, ali njegove olujne oči bile su jedini dugotrajni dokaz njegovog
ispada.
Otvorila sam usta da bih ga upitala je li dobro, ali njegova ogromna ruka
se omota oko mog stomaka, presavije me i podigne s poda.
„Što radiš?“ povikala sam ljuljajući se poput krpene lutke na njegovom
boku.
Nije odgovarao. Niti se njegov korak usporavao sve dok nismo došli do
njegove stare spavaće sobe.
Nakon što je udarcem noge zatvorio vrata, smjestio me na krevet. Potom
su mi ruke povučene gore i haljina mi je skinuta preko glave. Uslijedila je
njegova majica. Potom je sletio na krevet pored mene. Zakotrljavši se na leđa,
privukao me pored sebe, i tek tada je ispustio duboki izdah olakšanja. Srce

197
mu je i dalje nabijalo u grudima, a tijelo mu je bilo napeto, ali riječi su mu
bile nježne.
„Što se dogodilo… točno?“
„Uh, postoji li razlog zašto moramo biti gotovo goli kako bi obavili ovaj
razgovor? Jer ako odlučiš odvući dupe van iz sobe ponovno, biti će
neugodno kad budem te morala hvatati u svom donjem rublju.“
„Neću ponovno otići,“ bezosjećajno je odgovorio, ali njegove usne su
pronašle vrh moje glave.
„Dobro, ali ako planiraš se seksati sa mnom, morati ćeš biti tih jer
poprilično sam sigurna da Ash i Eliza slušaju na vratima.“
Ovaj put, glas mu je bio isprekidan. „Glava mi je na dvije sekunde da
eksplodira. Ako bih te sad jebao, mogao bih ubiti oboje. Stoga, molim te,
samo mi reci što se jebeno dogodilo.“ Usne mu još jednom pronađu moju
glavu, ublažavajući ubod njegovog tona.
Stoga sam mu rekla.
Svaki detalj.
Osim broja hotelske sobe.
Hvala Bogu na Donu Blakeu! Jer, ako je način na koji mu je tijelo postalo
tvrdo kao kamen kad sam došla do dijela s ključ karticom je bio ikakav
pokazatelj, stvarno bih kasnije te večeri morala skrivati tijelo.
Nakon što sam završila, Quarry je još nekoliko minuta ostao tih.
Pokušavala sam ga umiriti prelazeći preko crnih tetovaža koje su prekrivale
jedan njegov prsni mišić, a njegovo disanje je postepeno usporilo i potom se
ujednačilo. Na trenutak sam pomislila da je zaspao. Ali kad sam podigla
pogled, oči su mu i dalje bile širom otvorene, duboko zamišljeno zurile u
strop.
„O čemu razmišljaš?“ Tiho upitam.
„Iskreno?“
„Da.“
„Upravo sad, kako ću spriječiti tvog tatu da ubije Davenporta prije nego
ja dobijem tu priliku.“
Zahihotala sam se, opustila sam se uz njega, osjećala sam olakšanje što je
se barem mogao šaliti. Prije deset minuta mislila bih da je to nemoguće, ali
kad je spustio svoj pogled dolje na mene, najmanji osmijeh mu podigne
jednu stranu usta.

198
 Potom je nestao dok je njegov izraz lica ponovno postajao ozbiljan.
„Skinuo sam ti haljinu jer sam želio biti siguran da ne skrivaš još nešto drugo
od mene. Time što si ublažila način na koji je stavio svoje ruke na tebe je
samo kako bi me držala pod kontrolom. Ali moram biti iskren s tobom:
užasavam se pogledati u tvoja leđa. Kunem se Bogom, ako je ostavio traga
na tebi –“
„Leđa su mi dobro.“ To je bila potpuna laž. Više nisu boljela, ali bila sam
uvjerena kako je brava od auta ostavila modricu.
Zatvorio je oči i odmahnuo glavom kao da nije mogao izbrisati pomisao
na to.
„Quarry, slušaj me. Ovo je gore od njegovog uobičajenog seratorskog
ponašanja. Ja ću to prva priznati, ali to da dobije reakciju od tebe je ono što
on želi. To je ono za što se moli. A, ako je ne dobije prije borbe, znaš da će to
upotrijebiti u ringu. Pričati će sranja i natjerati te da se boriš srcem, a ne
glavom. I onda kad mu to pružiš, pobijediti će te.“
Quarry prasne u smijeh. „Je li to tvoj razgovor ohrabrenja?“
„Ne. Ovo je moj 'drži glavu pribranom i osramoti ovog tipa pred cijelim
svijetom' razgovor.“ Utisnula sam poljubac na njegove još uvijek
nasmiješene usne. „Tako si blizu Q. Dva mjeseca.“
Iznenada se zakrenuo tako da sam bila na leđima, a njegov gornji dio
tijela je bio naslonjen na mene. „A što ako pokuša nešto poput ovog sranja
ponovno? Što ako slijedeći put bude gore? Što onda? Jer jebeno me više nije
briga za tu borbu. Osramotiti ga nije ono što bi me umirilo. Jesti kokice i
slušati njegove urlike dok gori u vatrama pakla bi mogla biti jedina moguća
stvar koja bi mi u ovom trenutku mogla pružiti bilo kakvo zadovoljstvo.“
„Dobro, a ako, za šest mjeseci, želiš nastaviti dalje s tim, ja ću kupiti
kokice. Ali gledati ćemo pakao na TV u nekom javnom baru tako da barem
oboje možemo imati alibi.“ Nasmiješim se. „Iako, za sad, prepustiti ćemo
svima ostalima da se pozabave Davenportom.“
„Ne mogu samo sjediti tu i pustiti ovo. Dodirnuo te Liv.“ Glas mu je bio
grub, ali prsti su mu nježno prolazili kroz moju kosu.
„I ošamarila sam ga radi toga,“ odgovorila sam mu odvažno.
Zarežao je. „I to je još jedna stvar. O čemu si jebeno mislila?
„Ma daj začepi. Dobro sam.“ Odmahnem rukom prema njemu.

199
 „Ozbiljan sam. Ako se ponovno takvo nešto dogodi: ne pričaj s njim. Ne
doživljavaš ga. Jebeno sigurno ga ne izazivaš. Otići ćeš. A ako ne možeš,
vrištati ćeš tražeći pomoć iz sveg glasa.“
Gledajući unazad, to bi bila najbolja stvar koja se može napraviti. Ali bio
je nevjerojatan osjećaj uzvratiti udarac umjesto se šćućuriti. Iako to nisam
rekla Q. Teško da sam mu mogla držati 'drži se pribranim' predavanje ako
ja nisam mogla napraviti isto,.
Odlučila sam posramljeno kimnuti glavom.
Još uvijek je ozbiljno gledao u mene kad smo radi lupanja na vratima
oboje poskočili.
„Liv! Izlazi van.“ Bio je to Slate.
Sranje, kad je on stigao ovamo?
„Policija je tu.“
Odlično.
„Isto tako su tvoji mama i tata na putu ovamo.“
Bože, pomozi mi.
„Odmah izlazim!“ Ispustim dugotrajni izdah. „Vjerojatno bih se trebala
obući. Je li ti glava sad pribrana?“
„Niti blizu.“ Nasmijao se ukočeno odmaknuvši se od mene.
Dok sam se ponovno oblačila, bila sam oprezna da mu ne dozvolim da
vidi moja leđa. Mogli smo odgoditi pregled do gola na tjedan dana kad mi
leđa zacijele.
Prstima sam poravnavala kosu u zrcalu na vratima kad su se Quarryjeva
snažna prsa prislonila uz moja leđa.
„Ne znam što bih bez tebe.“
Bilo je to slatko što je rekao, ali značenje iza njegovih riječi je bilo
preneseno njegovim ustima dok je sklanjao moju kosu i ljubio mi vrat.
„Bio bi dobro.“
Ja pak ne bih. Znala sam to u dubinama svoje duše. Isto tako sam znala
da ću se u konačnici morati suočiti s realnošću.
„Nisam baš tako siguran u to. Stoga hajmo ne testirati teoriju.“ Poljubio
me ponovno u vrat.
Ne. Hajmo uopće ne testirati teoriju.
Barem, ne za sad.

200
 DVADESET PETO POGLAVLJE

„ŽELIM SVE. NAORUŽAJ ga kao jebeni Pentagon!“

Leo je odmahivao glavom. „Ne mogu naoružati društveni centar sine.
Iako ću ga učiniti sigurnim. Dovesti ću neke ljude ujutro. Napraviti ćemo to
kako treba.“
Prekrižio sam ruke preko grudi i pogledao prema Liv. Razgovarala je sa
svojom mamom i Ericom. Leo i Sarah su dojurili iz Chicaga došavši do Tilla
u rekordnom vremenu. Stigli su taman na vrijeme da Leo odvede jednog od
policajaca u stranu prije nego su otišli. Kao bivši DEA agent i vlasnik jedne
od najvećih zaštitarskih firmi u zemlji, imalo je malo više utjecaja da prikupi
informacije u vezi toga koji vrag se događa. Dakle, koliko god me to smetalo,
sjedio sam po strani i pustio ga da riješi to.
Tijekom protekla četiri sata, doznali smo da je Davenport imao alibi i
tvrdio je kako nije bio u Indianapolisu već u Kentuckyu udaljenom više od
tri sata. Lažljivo govno. Don Blake je dao usmenu izjavu potvrdivši Livinu
priču. Ali na kraju, slučaj je bio ništa više od on-rekao-ona rekla. Nimalo
nisam bio iznenađen.
Davenport je bio vrijedan prezira, ali nije bio glup. Nikad nije prvi udario,
ali uvijek je njegova riječ bila zadnja. Bio je hladan, proračunat i kako sam
učio, isto i dementan. Bilo je skoro kao da su sranja izvan ringa bila veći
stimulans mu nego sama borba.
Liv mi je uhvatila pogled i pokušala se nasmiješiti, ali ju je obuzelo
zijevanje. Željela je ići kući, a ja je nisam mogao kriviti. Bila je ovo jedna duga
usrana noć.
Eliza je letjela uokolo, punila šalice s kavom i čistila tanjure od naše
obiteljske večere koja se pretvorila u švedski stol, Ash je bila gore na katu
pomagala Blakely da obuće djecu u pidžame, Slate, Flint i Till su bili
skupljeni u uglu raspravljajući o tome koje poteze treba poduzeti s

201
boksačkom administracijom, a Leo i ja smo se svađali kako spriječiti da se
ovo sranje ponovno dogodi pojačavajući osiguranje u društvenom centru.
Idemo, tiho sam pokazao znakovnim jezikom Liv prije nego sam vratio
svoju pozornost nazad na njezinog oca. „Ne šteti Leo. Kamere unutra i vani.
Isto tako pokriti svaki centimetar tog parkirališta. Senzori pokreta na svim
svjetiljkama. Novi alarm sustav na cijelu zgradu, ne samo na program AZJ.
I želim čuvara na vratima dvadeset četiri sata sedam dana u tjednu.
„Quarry. Ohladi. Rekao sam da ću napraviti to kako treba.
„Kunem se Kristom, ako zaposliš umirovljenika na tim vratima –“
„Rekao sam“ – spustio je glas i prijeteći nakosi glavu. „Napraviti ću to
kako treba.“
Stoički sam izdržao njegov pogled. „Pošalji mi račun.“
„Ona je moja kćer. Ja častim.“
Spustio sam glas kako bi bio jednak njegovom. „A ja sam rekao pošalji mi
račun.“ Zastao sam prije nego sam dodao. „S detaljima.“
Vilica mu se stezala na rubovima. „Misliš da bih štedio na kamerama kad
je riječ o njezinoj sigurnosti?“
Slegao sam ramenima. „Vjerojatno ne, ali ne znam, kad je riječ o njoj, neću
čekati po strani da saznam.“
Leo se nasmijao, a ako nisam griješio, bilo je to iskreno. „Zajedno ste par
tjedana Q. Uspori.“
„Bez uvrede Leo. Ali od svih ljudi ti znaš da je to hrpa sranja. Liv i ja smo
skupa cijele naše živote, i unatoč činjenici da sad planiram biti otac tvojoj
unučadi, inzistirao bih da to bude napravljeno kako treba bez obzira kad se
to dogodilo.“
Leove oči zlokobno zaiskre, a nosnice mu se rašire. Opušteno sam
podigao obrvu.
„Imaš sreće što mi se sviđaš.“ Zakoračio je prema meni. „Imaš sreće što
dolaziš iz dobre obitelji.“ Zadržavao je moj pogled. „Imaš sreće što je
zaljubljena u tebe.“
Obuzeo me je nalet adrenalina. Znao sam da me Liv voljela, ali sve do tog
trenutka nisam dozvoljavao sam sebi da stvarno obradim njezine riječi.
„Svaki. Pojedini. Dan.“
Ovo nije bilo prošlo vrijeme.
Uključivalo je i ovaj sami trenutak.

202
 Hrabri osmijeh mi je rastao na licu iako je njezin otac nastavio sa svojim
propalim pokušajima da me zastraši.
„Ali kunem se Bogom sine. Izreci još jednu jebenu riječ o pravljenju beba
s mojom dvadesettrogodišnjom kćeri, ubiti ću te na licu mjesta. Jasno?“
Cerek mi se širio dok sam mu arogantno namigivao. „Jasno.“
Leo povuče svoj kaput unazad otkrivajući svoj pištolj u ramenom
holsteru. „Jasno,“ ponovi kao izazov pogleda zaključanog na meni.
Liv se iznenada pojavila stavši uz moj bok. „Pa ovo izgleda ugodno.“
Omotao sam ruku oko njezinog struka i stisnuo joj bok ne skidajući
pogled s njezinog oca.
„Ne želim pokvariti ovu testosteronsku zabavu ili takvo nešto, ali sam
iscrpljena, a mama i ja smo odlučile da idemo u Fleet's na šampanjsku užinu
ujutro.“
Leo i ja obojica zastenjemo. Fleet's-ova šampanjska užina se sastojala od
pičkaste gurmanske hrane koja bi bez sumnje uspavala moje okusne
pupoljke do kome. Iako su je žene voljele. Eliza je poludjela kad nas je Till
odveo sve tamo za njezin rođendan jedne godine. Bilo je jebeno skupo, a
Flint i ja smo svejedno morali stati u pečenjarnicu kad smo odlazili kako ne
bi umrli od gladi.
Dobacim Leu sažaljivi osmijeh. „Ja plaćam u Fleet's – ti plaćaš krilca na
putu kući?“
Ispružio je ruku prema meni. „Meni odgovara. Proći ćemo planove
osiguranja ujutro. Ponesi svoju čekovnu knjižicu.“
„Ne mogu dočekati.“
Nakon brzinskog rukovanja, Liv i ja smo krenuli pozdravljati se sa svima.
Deset minuta kasnije, pratio sam je nazad u naš stan.
A onda u svoj krevet.

„U kurac,“ opsujem. Ispruživši ruku dolje, prebacio sam njezinu dugu,

smeđu kosu koja mi je zaklanjala pogled na njezino lice. Njezina usta su bila
otvorena i ispunjena mojim kurcem.
Mrzio sam to što je ne mogu vidjeti cijelu, ali bila je u jednoj od mojih
majica. Rijetko bih se požalio na takav prizor. Međutim, želio sam vidjeti

203
njezine ogromne grudi kako se njišu svaki put kad bi prelazila preko mog
glavića. I želio sam ih osjetiti gole i prislonjene na svoje bedro dok me
uzimala duboko u svoje grlo.
„Daj mi svoju pičkicu“ naredio sam.
Otpjevušila je svoje odbijanje, a jaja mi se stegnu radi tog osjećaja. „Ne
dok ne budeš u mene,“ režao sam samo da bi se to pretvorilo u stenjanje kad
je prešla noktima niz moje trbušne mišiće ne zaustavljajući se sve dok mi nije
stezala jaja.
Gledajući gore prema meni kroz svoje trepavice, tiho me je izazivala da
joj svršim u usta.
Igrala je ovu mučnu igru najmanje pola sata. Svaki put kad bih odbio,
obrađivala me je jače.
Prvo sam bio nježan kad smo stigli kući. Nakon usrane noći koju smo
imali, nisam želio ništa više od toga da se zakopam u njoj i zaboravim oblak
kaosa koji se nadvio nad nama. Međutim, ona je bila napadnuta dok je
odlazila s posla. Nisam mislio da će cijeniti kad je zajašem straga pod tušem.
Premda, Liv mi je dokazala da sam u krivu. Čim smo upuzali u krevet,
odmah se prebacila među moja bedra i pušila mi sve dok nisam postao krut.
Sad, htjela me pušenjem isprazniti.
Rukom sam stezao njezinu kosu u šaku. „Sranje. Pobijedila si,“ procijedio
sam kroz stisnute zube, držeći joj glavu dolje dok mi je kurac eksplodirao u
njenim ustima.
Ruka joj je pronašla korijen moje batine, milovala ostatak dužine koju
njezina usta nisu mogla primiti.
Izmišljajući nove psovke, svršio sam snažno dolje u njezino grlo.
Pjevušila je od zadovoljstva kao da je i ona sama svršavala više nego što je
gutala moje oslobođenje – ta pomisao me učinila još tvrđim.
Dok mi se tijelo opuštalo ispod nje, polizala me od korijena do vrha,
čisteći svaki centimetar dok sam se ja trzao i izvijao pod njezinim jezikom –
osjećaj je postajao prejak.
Još uvijek sam bio zadihani nered kad je konačno uspuzala u krevet i
naslonila glavu na moje rame.
„Isuse Kriste ženo.“ Uhvativši je za vilicu naveo sam joj usta na svoja.
Zahihotala se uz moje usne predući kad sam uhvatio njezinu dojku u dlan
preko tkanine.
„Shvatila sam da se večeras moraš opustiti.“

204
 „Dobro si dokučila, ali nema razloga zašto se nismo mogli opustiti
skupa.“
Ponovno me poljubila, grickajući mi donju usnu dok se odmicala da
pokaže znakovnim jezikom. „Ti se to žališ?“
Uzvratim grickanjem. „Nimalo.“
„Dobro. Sad idi na spavanje. Moraš rano ustati kako bi otišao u dvoranu prije
užine, a ja bih voljela biti uništena do kraja prije nego odeš.“
„Mogao bih te dobrano uništiti sada.“
„Mogao bi, ali onda bih se morala još jednom istuširati prije kreveta, a ti bi osjetio
potrebu da mi se pridružiš, jer iz nekog razloga, ništa te ne čini napaljenijim nego
voda koja teče, a onda bi bilo, ono, dva sata ujutro prije nego bi se vratili nazad u
krevet. I ti bi bio iscrpljen sutra na užini, stoga kad bi moj tata pitao zašto, morala
bih mu reći da si proveo noć jebući me. Onda bih morala dodati njegovo ubojstvo
tebe na moj rastući popis ubojstava koja moram spriječiti. Stoga, stvarno, najbolje je
da samo ideš na spavanje i obaviš svoje prljave stvarčice ujutro.“
Na trenutak sam zurio u nju i potom prasnuo u smijeh.
„Zlatni,“ Garrett Davenport mi je uništio večer. Polovicu sam proveo u
ispadu bijesa, spreman utamaniti svog brata ako bi to značilo da ga se moje
ruke mogu dokopati čak i na jednu minutu.
A onda, nekako, namjeravao sam zaspati zadovoljen, s Liv sigurnom u
mojim rukama, s osmijehom na licu i neodoljivim osjećajem zadovoljstva
koji mi je ispunjavao vene.
I kad bih imao išta reći o tome, ovo bi se događalo…
Svaki. Pojedini. Dan.

Cijelo tijelo mi se ukočilo, a Elizine oči postale su nemoguće velike dok me je

grubo gurao radi čega sam zateturao naprijed. Isto tako brzo, uhvatio je Elizu i
odvukao je do vrata.
„Ne!“ skočio sam na noge.
Nije imao jebeno pravo čak niti pričati s njom, ali ubiti ću ga prije nego mu
dopustiti da je povrijedi.
„Skidaj svoje jebene ruke s nje! Ne vodiš je nikuda!“ Pojurio sam naprijed.

205
 Čuo sam Elizu kako vrišti sa svakim korakom, ali me ispunio adrenalin. Ona je
bila naša. Neću mu dopustiti da je ima.
„O za jebenog Boga miloga.“ Okrenuo je Elizu u stranu taman kad sam se
približio radi čega je ona sletjela na pod.
Zadao sam udarac mu u bok, ali njegova ruka se omota oko mog grla i hladni,
metalni dio njegovog pištolja mi sleti na lice. Bol je eksplodirala kao da je netko
prigušio svjetla.
Osjetio sam kako mi se tijelo ruši na pod, ali onda se sve promijenilo.
Nisam imao trinaest godina-
Nisam bio u Vegasu.
I to nije bio Frankie koji je otimao Elizu.
Točno pred mojim očima pojavila se Liv u Davenportovim rukama.
Njezina duga, tamna kosa je kaskadno padala preko njegovog ramena dok joj je
pištolj bio uperen u sljepoočnicu.
Njezine ogromne, smeđe oči su bile velike i ispunjene strahom koji nikad prije
nisam vidio – i nikad neću moći zaboraviti.
Usta su joj se otvorila, ali nije to bio njezin glas koji se oglasio. Pa, barem, ne
onaj koji sam ja poznavao. Bio je to zvuk dvanaestogodišnje Liv koji je vrištao iza
zatvorenih vrata spremišta.
I bilo je to kao nož u moju utrobu – samo još gore.
„Ustaj Page!“Davenport se rugao prislonivši pištolj jače o njezino meso.
Ja se ipak nisam mogao pomaknuti. Bio sam paraliziran, nisam mogao čak niti
trepnuti.
Livino vrištanje se nastavilo u jednom dugom neprekinutom vrisku, a Davenport
se smijao divlje dok sam ja nepokretan sjedio na tlu.
Kratki pokret mi privuče pozornost, odvlačeći mi pogled s Liv. Potom me pogodi
težina toliko ogromna da sam mislio da će mi grudni koš puknuti. Vidio sam Mijino
tijelo kako se grči na podu, njezine ruke mahnito mlataraju sve dok jedna ne sleti u
lokvu krvi. Srce mi zaigra dok sam pratio sve do Flintovog beživotnog tijela. Njegov
hladni, mrtvi pogled nekako je uspijevao ostati ispunjen tihim razočaranjem.
Pluća su mi gorjela, i unatoč tome koliko sam se snažno borio, nisam mogao doći
do daha.
Livin vrisak iznenada se prekine i vrati mi pozornost nazad na nju. I dalje je bila
zarobljenik u Davenportovim rukama, samo sad je njezin strah nestao i nježan
osmijeh je pokrivao njezino prelijepo odraslo lice. Glas joj je i dalje bio glas Liv djeteta
dok je izgovarala poznate riječi. „Sigurna sam s tobom Quarry.“
Davenport je povukao obarač.

206
 Natopljen znojem poletim iz kreveta van. Stomak mi se okretao, a puls
mi se uvukao u grlo. Uspeo sam se preko Liv u kupaonicu, jedva stigavši do
zahoda prije nego sam povratio.
Nejasno sam bio svjestan svjetla koje se je pojavilo i potom hladnog,
vlažnog ručnika koji mi je prislonjen na zadnji dio vrata.
„Sigurna sam s tobom Quarry,“ odjekivalo je u mojim gluhim ušima.
Želudac mi se ponovno digao. O Bože.
Zatvorivši oči, pokušavao sam disati, ali prizori moje noćne more koji su
mi se prikazivali na poleđini kapaka su to učinili nemogućim.
Postigao sam manji uspjeh i uspio prestati povraćati. Oslonivši se na rub
kade, uzeo sam ručnik iz njezine ruke i upotrijebio ga da obrišem usta.
Liv je čučnula ispred mene. Sam pogled na nju mi je otvorio dišne puteve
i udahnuo mi nazad život.
„Osjećaš mučninu?“ pokazivala je znakovnim jezikom.
„Ja… jebi ga.“ Odustao sam i uhvatio ju za ramena privukavši je u snažan
zagrljaj.
Dragovoljno je došla, čak mi je i zajahala krilo kako bi mi omogućila više
dodira. Bio sam gol, a ona je bila odjevena samo u moju preveliku majicu, ali
nisam bio siguran da bi se moj kurac ikad ukrutio ponovno nakon ovakve
noćne more.
Pustila je da je držim nekoliko minuta prije nego je konačno se
odmaknula. „Jesi li dobro?“
„Ne,“ odgovorim kratko zaguravši njezino lice u svoj vrat i završivši bilo
kakvu daljnju raspravu.
Jebenog mu pakla. Što se upravo dogodilo u mojoj glavi?
Zatvorio sam oči, ali prizor tog pištolja na njezinoj sljepoočnici me
nabrijao i uzrokovao da mi se želudac ponovno digne. Iskobeljala se iz mog
krila, ali ja se nisam vratio nazad do zahoda. Niti sam ponovno zatvorio oči.
Tupo sam zurio u strop, osjetio sam kako je još jednom prešla hladnim
ručnikom preko mog čela.
Podigavši ruke u moj vidokrug, upitala je, „Želiš li da ti donesem nešto za
popiti?“
Želio sam lobotomiju.
Na njezino pitanje sam odmahnuo glavom.

207
 „Želiš li se pokušati vratiti nazad u krevet? Mogu donijeti kantu za smeće u
slučaju da ti opet pozlije.“
Ne. Nikad se više nisam htio vratit u taj krevet ostatak svog života.
Nesanica nikad nije djelovala tako privlačno. Taj san…
Koliko je sati? Tiho sam pokazao jer nisam vjerovao svom glasu.
Nagnula se van kroz kupaonska vrata kako bi pronašla sat. „Pet.“
Uhvativši se za kadu, podigao sam se na noge. „Mislim da ću samo otići
do dvorane. Ranije krenuti sa stvarima.“
Naslonila je ruku na moje grudi. „Upravo si se probudio povraćajući. Ne
možeš ići u dvoranu. Javi da si bolestan.“
„Ne. Dobro sam. Samo sam…“ odugovlačio sam ne želeći joj reći da sam
upravo gledao svoj najveći strah kako mi se odigrava u glavi.
S očekivanjem je gledala u mene.
„Pretpostavljam da sam nešto loše pojeo sinoć. Preživjeti ću.“
Otvorio sam vodu na umivaoniku, pljusnuo je po svom licu i potom
stavio pastu za zube na svoju četkicu.
U nastavku razgovora sudjelovao sam samo gledajući u njezine ruke
kako pokazuju preko ogledala.
„Ja sam jela točno istu stvar koju si i ti sinoć.“
Slegao sam ramenima.
„Zašto samo ne legneš dolje i daj si sat vremena ili takvo nešto? Ne trebaš biti u
dvorani prije sedam.“
Ponovno sam slegao ramenima prije nego sam isprao usta i potom otišao
do svog ormara.
Kad sam otvorio vrata, Kolači u obliku božićnih drvaca su pljuštali s vrha.
„Sranje,“ mrmljao sam. „Ima li šanse da premjestiš ovo u svoj ormar?“ rekoh
mrzovoljno dok su se moji strahovi pretvarali u bijes iz niti jednog drugog
razloga osim što nisam znao kako se nositi s njime.
Pokušavala mi je privući pozornost dok sam ja se vrtio po sobi, ali nisam
mogao usporti.
Očajnički sam želio se maknuti odatle.
Dalje od nje.
Dalje od uspomena da sam je iznevjerio.
I, radi toga, da se suočim s najvećim od mojih strahova – da je izgubim.
Za manje od minutu kasnije, navukao sam šorc i majicu, uzeo svoje ključeve
i slušne aparatiće, poljubio je kratko u usne i brzo otišao.

208
 DVADESET ŠESTO POGLAVLJE

„ŠTO JE DOVRAGA OVO BILO?“ Šaputala sam sama sebi dok sam
slušala zasun na našim vratima kako se zaključava izvana.
Quarry je bio pun sranja. Nije pojeo nešto loše sinoć. Ali ono što nisam
mogla shvatiti jest to zašto se ponašao kao da sam ja imala nekakve veze s
time što mu je pozlilo. Kao prvo, držao me tako čvrsto da sam mogla jedva
disati. Potom, nakon toga, bio je toliko suzdržan da je djelovalo kao da je
odlučio da sam ja ta koja mu je otrovala hranu.
Još uvijek sam mu pokazivala znakovnim jezikom kad je izletio kroz
vrata – žustar poljubac na moje usne je bilo jedino čime mi je dao do znanja
da postojim.
Tako jebeno čudno.
Ležala sam u krevetu, zurila u strop, zapela u razmišljanju o velikoj
misteriji poznatoj kao Quarry Page kad sam odlučila da je san izgubljeni
slučaj. Sunce je još uvijek bilo debelo ispod horizonta, i jedino su nježne,
bijele zrake noćne lampe osvjetljivale sobu.
Quarry ju je kupio za svoju sobu prije par tjedana. Nisam ga tražila da je
kupi. Niti sam ga tražila da kupi i sinkronizira drugi iPad samo da bi ga
držao na stranici na svom noćnom ormariću. Svejedno je to učinio. Jer je bio
zabrinut da bih se mogla preplašiti. Naravno, nije mi došao odmah i rekao
to. Ali sam znala.
Bila sam dvadesettrogodišnja žena koja je još uvijek spavala s glazbom i
noćnom lampom. Nije to bila moja baš najbolja osobina, ali isto tako, Quarry
nije nikad ništa napravio radi čega bih se osjećala da je to bila mana. Znao je
sve o mojoj prošlosti. Jednom je to upotrijebio protiv mene. Ali od nedavno
je upotrijebio sve svoje znanje kako bih se osjećala sigurnije nego ikad prije.
Obuzeo me čudan osjećaj – nisu to baš bili trnci, ali svejedno sam
zadrhtala.
Kad bih stvarno razmislila o tome, tijekom godina Quarry se oduvijek
brinuo za mene.

209
 Čak i kad je bio s Mijom, svejedno sam mu ja i dalje bila prioritet.
Definitivno je učinio svojim obaveznim poslom da se pobrine o najboljoj
prijateljici svoje cure kad smo se nas troje družili. Ali oduvijek je bilo više od
toga. Bio je moj prijatelj isto koliko je Mia bila. Nisam bila treći kotač niti
dosadna djevojka koja im nije pružala vremena nasamo. Dao je sve od sebe
kako bi provodio vrijeme sa mnom. Možda ne nasamo, iz poštovanja prema
Miji, ali pobrinuo se da se nikad ne osjećam izostavljenom. Kupovao mi je
očekivane rođendanske i božićne darove, ali isto tako mi je i promijenio
gumu kad se probušila i odveo me kod zubara kad sam vadila umnjak, a kao
novi (doslovno) udovac od dvadeset jednu godinu, otvorio mi je svoju
dodatnu spavaću sobu jer sam se previše bojala otići kući.
S posebnom pažnjom se brinuo o meni cijeli moj život.
Koliko god teško bilo priznati, morala sam se osloboditi prošlosti s
Quarryjem. Njegova djela onaj dan kad me zaključao u ormar su bila djela
slomljenog djeteta.
Nažalost, svejedno nas je to promijenilo. Ali ne moraju sve promjene biti
loše.
Možda smo se mi morali promijeniti. Možda sam se ja morala promijeniti.
Samo nisam znala kako. Nisam baš rođena u životu u kojem sam mogla
priuštiti da vjerujem slijepo. Moja mama je bila narkomanka, a njezini dečki,
svodnici, dileri – što god da su bili – su bili okrutni. Niti jedan od njih me
nije udarao, ostavljao ožiljke da ih svijet vidi. Ne, njihovo oružje koje su birali
je bilo puno suptilnije: riječi.
Osamnaest godina kasnije, još uvijek sam mogla čuti detaljne prijetnje što
će mi se dogoditi ako izađem iz svoje sobe po noći.
Te riječi su bile ožiljci koje moje dječje tijelo nikad nije moralo nositi. A
opet, bili su tako duboko urezani u moju podsvijest da moj odrasli um još
uvijek nije mogao obraditi strah koji sam onda osjećala.
Svima sam govorila da se bojim tišine radi one noći kad je moja mama
umrla.
Nije to bila laž.
Nije niti bila baš isto tako ni istina.
Užasavala sam se biti sama.
Strašne stvari su se događale dok sam bila sama u toj spavaćoj sobi.
Njezin manijakalni smijeh izazvan drogom.
Njezini urlici – neki radi boli, neki radi zadovoljstva.

210
 Iako je bilo najgore kad bi zvukovi nestali.
Je li bilo gotovo ili je tek počinjalo?
Tišina.
Jedini obrambeni mehanizam koji sam imala u tim godinama je bilo
provoditi što je više moguće vremena u kući naše susjede. Ona nije bila
osobito ljubazna starica, ali obožavala mi je čitati iz svoje Biblije. Njezine
lekcije su bile jedino dobre u tome što su me obavijestile o užasnim grijesima
koje je moja mama činila svaki dan. Iako sam mogla preći preko toga.
Jednostavno mi se sviđalo društvo. Interakcija. Sigurnost.
Brzo je preuzela na sebe obvezu da me nauči kako čitati iz Biblije. Mrzila
sam to, ali tijekom tih sati, sjedila bih pored nje na stolici, prisiljavala se da
izustim riječi koje nisam shvaćala, samo zato da nisam morala ići kući.
Nakon što je moja mama umrla, borila sam se vjerovati, samo još više.
Toliko puno da je čak i moj odnos s mojim tatom ispočetka bio težak. Bio je
tako ljubazan prema meni, ali sam se bojala trenutka kad će se to promijeniti.
Radila sam jedinu stvar koje sam se mogla sjetiti: pokazala sam mu malu
djevojčicu koju je bilo lako voljeti, ne onu problematičnu muškaraču koja je
postojala ispod površine.
Kad je Quarry ušao u moj život, on nije bio muškarac. I odmah sam se
otvorila prema njemu. Gledajući unazad, srce mi je bilo previše krhko da bih
ga dala podjednako problematičnom desetogodišnjem dječaku. Ali možda
je upravo to zašto sam mu ga uopće i dala. Tiha oluja koja se kuhala u tim
očima boje lješnjaka mi je bila toliko poznata da sam odmah osjetila
povezanost.
I eto me sad tu, ležim u njegovom krevetu, zurim u njegov strop, nakon što
je proveo godine pokušavajući me sastaviti nazad, a odnedavno nudeći mi
nekolicinu preostalih komadića svog vlastitog srca da ispuni izgubljene
dijelove mog vlastitog.
Na puno načina još uvijek sam bila ta mala izgubljena djevojčica – koja se
bojala vjerovati, ali bila previše užasnuta da bude sama.
Zatvorila sam oči i dopustila bezbrojnim sjećanjima iz naše prošlosti da
prolaze kroz mene.
Svi oni trenutci kad je bio tu za mene, čak i kad je, i on sam jedva disao.
Svih onih trenutaka kad je ostavljeno svjetlo i glazba treštala cijelu noć.
I, na kraju, ali ne najmanje važno, konačno sam shvatila da možda sam
oduvijek vjerovala Quarryju Pageu, bez obzira što sam govorila sebi.

211
Skrivala sam svoje osjećaje i čuvala se cijeli svoj život. Nisam trebala dati
svoje srce Quarryju dječaku. Ali, bez imalo pitanja, bila sam spremna vratiti
ga muškarcu.
A onda sam odmah imala napad panike.
Ali, kad je završio, skinula sam prekrivače, obukla se i uputila u dvoranu
kako bih gledala svog seksi boksača dok vježba prije njegovog službenog
predstavljanja mom ocu kao mog dečka.

Dvorana je još uvijek bila u mraku kad sam se zaustavila. Odvezla sam
se okolo do stražnjeg parkirališta samo da bih ga zatekla praznim. Na mom
satu je pisalo šest sati ujutro. Čak iako je stao kako bi uzeo neki doručak
umjesto njegovih uobičajenih proteinskih napitaka u dvorani, već je trebao
biti tu. Zgrabila sam svoj mobitel sa suvozačevog sjedala i poslala mu
brzinsku poruku.

Ja: Gdje si?

Njegov odgovor skoro da je stigao odmah.

Quarry: Spremam se ući u ring… jesi li dobro?

Izašla sam van iz svog auta i provjeravala gore dolje niz ulicu. Njegov
Porsche je bilo poprilično teško promašiti, i kao što sam sumnjala, nisam
našla ništa.
Razbijala sam glavu pokušavajući se sjetiti je li postojala mogućnost da je
negdje drugdje ulazio u ring, ali kao i prije, nisam se mogla ničeg sjetiti.

Ja: U redu sam. Jesi li u dvorani?

Quarry: Da dušo. Treba ti nešto? Moram navući rukavice.

Srce mi potone, a uglovi očiju su me pekli.

Ali moji prsti se nisu pomicali da napišem svoj odgovor. Jedino sam
mogla treptati prema zaslonu.

212
 Pročitala sam njegovu poruku desetak puta, i svaki put bih napisala
drugačiji odgovor. Neki su bili zabrinuti. Neki su bili zlobni. I, doduše, neki
su čak bili i ljubomorni.
Sve sam ih obrisala.
Ovo je bio Quarry. On mi nije lagao.

Ja: U kojoj dvorani?

Quarry: Mojoj dvorani. TREBAŠ li nešto? Moram ići.

Nos me pekao, a stomak mi je se stezao. Bila sam toliko zbunjena da

nisam znala ni kakav zaključak donijeti. A, Bože, tako sam htjela donijeti
neke zaključke. Um mi je vrtio milion različitih scenarija. Neki su bilo dobri,
kao možda je planirao još jedan pretjerani spoj za nas. Neki su bili loši, kao
dao da je imao ranojutarnji doručak s jednom od njegovih nasumičnih
djevojaka s kojima je spavao nakon borbi. Neki su stvarno bili loši, kao
možda da se predomišljao u vezi nas i trebalo mu je malo vremena nasamo
kako bi shvatio način da me ostavi na jednostavan način.
Svejedno, moralo je biti nešto. Quarry Page je bio puno toga, ali nije bio
lažljivac. Odlučila sam da neću hodati okolo po jajima.

Ja: Da. Moram znati zašto mi dovraga lažeš.

Quarry: U vezi čega?

Nasmijala sam se, ne nalazeći niti jednu jedinu stvar koja bi bila smiješna.
Jako brzo sam izgubila svoje strpljenje s ovom cijelom razmjenom, izašla sam
van iz poruka i nazvala njegov broj. Moja tjeskoba je brzo rasla očekujući
izravan odgovor.
Panika me udarila kao zid od cigle kad sam dobila njegovu govornu
poštu.
Telefon mi se oglasi u ruci skoro odmah.

Quarry: Piši. Nemam svoje slušne aparatiće na sebi. Spremam se ući u

ring!

213
 Već sam se držala za nit zdravog razuma, ali taj prokleti uskličnik me
gurnuo ravno preko ruba. Stisnuvši zube, brzo sam napisala još jednu
poruku.
Trebala sam ju obrisati.
Poslala sam ju.

Ja: Jebeni lažljivče!

Quarry: Oprosti?
Ja: Imaš dvije sekunde da mi kažeš istinu.
Quarry: U vezi čega? I da uđe u zapisnik, nazovi me još jednom
ponovno jebenim lažljivcem, ugasiti ću svoj prokleti mobitel.

Da, to me samo još više razbjesnilo. On je lagao meni. Nije imao pravo
prijetiti.

Ja: Vau! Zar ti to ne bi bilo baš zgodno? Znaš, DA UĐE U ZAPISNIK,

iskočio si iz kreveta u kom sam bila, lažeš mi o tome gdje si, a onda prijetiš
da ćeš ugasiti mobitel… cura bi mogla dobiti određene ideje.
Quarry: A da Rocky? Kakve jebene ideje dobivaš?
Ja: Reci mi gdje si?
Quarry: Ne, stvarno bih radije slušao o tim idejama. Jer jebeno vraški
zvuči kao da me optužuješ za nešto.
Ja: Gdje si?
Quarry: Tebao bih ulaziti u ring, ali upravo sad stojim tu svađajući se
sa svojom djevojkom kao kakav propalica na ženinoj uzici.

Ruke su mi drhtale, i borila sam se da suspregnem suze. Quarry i ja se

nismo svađali. Mi smo se prepirali. Izrugivali smo jedno drugo. Ja sam
kolutala očima radi njega. Ismijavala ga. On se meni smijao. Cijela ova
razmjena nije bila način na koji smo mi komunicirali. Bilo je drugačije, i to
ne na dobar način.

Ja: Vidi nas. Obećao si da se mi nećemo promijeniti. OBEĆAO si mi.

Tipkala sam još jednu poruku da mu kažem kako sam u On The Ropes kad
njegov FaceTime poziv mi zasvijetli ekran.

214
 „Što se događa?“ upitao je prije nego se pojavila slika. Glas mu je bio
ukočen, ali nije bio ljutit.
Okrenula sam mobitel prema znaku On The Ropes kao svoj odgovor.
Kad sam pogledala nazad na zaslon, imao je nježan osmijeh, „Ah, pa,
nisam u toj dvorani Rocky.“ Podigao je svoj mobitel i na brzinu se okrenuo
pokazujući mi malu dvoranu jedva dovoljno veliku da u nju stane ring i
nekoliko vreća koje su visjele.
„To vidim,“ pokazala sam jednom rukom.
Nacerio se. „Potrebno mi je da mi sad vjeruješ.“
Iskoristila sam kraj svoje majice da obrišem se ispod očiju. „Pokušavam!“
Izjavim.
Čitao mi je s usana. „Pa pokušaj bolje.“
Zakolutala sam očima. Kad bi samo znao.
„Sad, prestani šiziti. Prekini poziv. Poslati ću ti adresu. Dođi ravno ovdje.
I upozoriti ću te: vjerojatno ćeš poludjeti kad dođeš tu, ali duboko udahni i
svejedno to napravi.“ Izazovno se nasmiješio. „Prestani plakati ludo. Dobro
smo.“ Njegova jamica je plesala na zaslonu opuštajući mi živce.
Kimnula sam. „Dobro. Žao mi je.“
„Požuri. Moram jednog seronju ubiti za dva mjeseca. Stvarno bih trebao
vježbati danas.“ Nasmijao se prije nego je prekinuo poziv.
Još uvijek sam se pokušavala pribrati kad mi se telefon oglasi s adresom.
Odmah sam jE prepoznala.
Quarry je bio u krivu, nisam čak niti morala stići prije nego sam počela
ponovno šiziti.

215
 DVADESET SEDMO POGLAVLJE

BILO JE HLADNO DO JAJA, ali ja sam sjedio na ulaznim stepenicama

kad se automobil provukao kroz zaštitnu ogradu koju sam ostavio otvorenu.
Posljednjih par tjedana je bio ludi vrtuljak osjećaja, a ovaj trenutak upravo
sada će postati ili najveći vrhunac ili još jedan užasan pad. Ionako tko bi
dovraga znao s Liv? U posljednje vrijeme bila je posvuda. Nikad ne bih
pogodio da će puknuti ovako kako je sad kad je shvatila da nisam u On The
Ropes. Ljubomora je obično bila moja stvar. A to je bio jedini razlog zašto sam
se smirio dok mi je slala poruke. Mrzio sam način na koji je reagirala. Ali
jebeno sam obožavao pomisao da Liv postane špiljska žena koja je posesivna
radi mene. Ponašao bih se gore da sam pomislio da je ona lagala meni, stoga
sam joj morao malo popustiti.
Plus toga, umalo me prokleto slomilo kad me prozvala radi ništa-se-nije-
promijenilo-među-nama obećanja koje sam joj dao. Odbijao sam pasti na
samom prvom testu, čak i ako je to značilo odati tajne koje sam skrivao
nekoliko godina.
Kad je ugasila motor, ustao sam se i otišao do nje. Otvorivši joj vrata,
zatekao sam jE upravo onako kako sam i očekivao – jebeno preplašenu. Bio
sam šupak radi toga, ali sam se nasmijao.
„Ma daj. Ne gledaj me tako,“ rekao sam. Uzevši je za ruku, pomogao sam
joj izaći van iz auta.
„Ovo nije dvorana,“ rekla je zabacivši glavu unazad kako bi me
pogledala u oči.
Prebacivši ruku preko njezinih ramena, privukao sam je uz sebe i krenuo
prema stepenicama. „Nije.“
Njezina ramena se objese radi olakšanja sve dok nisam otvorio ulazna
vrata. Tad je postala ukočena na sve moguće načine.
Ruka joj poleti prema ustima, i izdahne moje ime.
Objekt je bio u jebenom neredu. Sranja je bilo po svuda. Kutije na
kutijama proizvoda koje su moji sponzori poslali su stajale neotvorene u
ogromnom predvorju. Jedna strana dvokrakog stubišta je bila ispunjena

216
mojim patikama koje mi nisu više stale u ormar u našem stanu. Druga strana
je služila kao ormar za odlaganje sve papirologije, novinskih isječaka i
pisama obožavatelja s kojima nisam znao što bih. Imao sam čistačicu koja je
dolazila svaka dva tjedna, ali čak niti ona nije znala kako organizirati
prividno praznu šest cijelih četiri miliona dolara vrijednu kuću koja se
koristila za ništa osim glorificirane skladišne jedinice.
„Dakleee.“ Počešao sam se po zatiljku. „Nekako sam se nadao da ću
očistiti ovo mjesto prije nego ti ga pokažem.“
Lice joj je bilo blijedo. „Jesi… jesi ti kupio ovo?“
Utisnuvši joj poljubac na vrh glave, nervozno sam promrmljao, „Jesam.
Još uvijek ti se sviđa?“
Brzo se izmakla ispod moje ruke krenuvši ravno prema velikom
dnevnom boravku koji se protezao cijelom kućom, zajedno s prozorima od
poda do stropa koji su gledali prema velikom stražnjem dvorištu
smještenom pored privatne uvale. Ovo je bila prostorija o kojoj nije mogla
prestati pričati kad smo prvi put gledali kuće godinama prije. Kunem se da
su ona i trgovac nekretninama stvarno uredili tu prostoriju prije nego smo
čak i kročili nogom u ostatak mjesta.
Kad sam prvi put ušao u tu kuću, nisam imao nikakve namjere kupiti je.
Bila je skoro dva puta skuplja od onoga što sam želio potrošiti i deset puta
veća od onoga što mi je ikad trebalo. Bio je to dom u svakom smislu riječi.
Ona vrsta u kojoj odgajaš svoju obitelj. Ona vrsta kakvu je Till kupio za Elizu
one minute kad je imao novaca. Ona vrsta koju je Flint kupio za Ash dok je
ona još uvijek bježala od njega. Ona vrsta koju neženja kao ja nije trebao čak
niti gledati.
Ali iz nekog neobjašnjivog razloga, nakon što sam vidio Livino
uzbuđenje dok je jurila s jednog kraja na drugi, izvlačeći zrak iz svake
prostorije dok je vikala oh i ah, dao sam ponudu istu večer.
Bio sam uvjeren kad sam kupio to mjesto, ali sada, gledajući je kako
istražuje prostoriju – prolazi rukom po stražnjem dijelu starog kauča koji se
činio minijaturnim u ovom ogromnom prostoru – više nisam bio toliko
siguran.
„Kada?“ šapnula je.
Oštro sam udahnuo. „Prije dvije godine.“
Njezine zbunjene oči odmah se podignu prema mojima. „Zašto mi nisi
rekao?“

217
 „Pokušao sam. Sjećaš se kad smo se vratiti pogledati je po drugi put i
pitao sam te koju bi spavaću sobu izabrala?“
Udarila se rukom preko usta i lice joj postane tužno kad je shvatila. „O
Bože. Već si je bio kupio?“
Kimnuo sam. „Da. Potpisao sam ugovore niti sat vremena prije nego si
me obavijestila da se nećeš useliti u kuću sa mnom.“ Nasmijao sam se radi
tog sjećanja. „Rekla si da bi bilo čudno za nas ako nastavimo živjeti
zajedno… posebice nakon što sam kupio kuću. Smiješna stvar je da sam tek
nedavno shvatio da 'to je čudno' je tvoja fraza koju koristiš kad pošiziš. Da
sam to tada znao, jače bih navaljivao.
„Bilo bi čudno.“
Prekrižio sam ruke preko grudi. „Reče žena koja još uvijek šizi.“
Zakolutala je očima i potom otišla do prozora u najdaljem uglu prostorije.
„Živjeti u stanu zajedno je jedna stvar, ali kupiti zajedno kuću. Quarry, to je
bilo previše.“
Nakon što sam je slijedio do prozora, zaustavio sam se pored nje, ali sam
gurnuo ruku u džep kako bih je spriječio da se omota oko njezinog struka.
„Nije bilo previše za nas. Bilo je previše za tebe.“
Glas joj je bio napet radi žaljenja. „To je vjerojatno istina.“
Nelagodna tišina zavlada među nama i ja brzo izvadim svoj mobitel van
i upalim listu pjesama. Naslonivši ga na rub prozora, dao sam joj vremena
da sve obradi. Ali nisam joj dopustio da to odradi u tišini.
Lice joj postane nježno, a njezina ruka uhvati moj lakat izvukavši mi ruku
iz džepa prije nego je ispreplela naše prste u neizrečenoj zahvalnosti.
Mora da smo stajali ispred tog prozora najmanje deset minuta. Pažljivo
sam je promatrao uglom oka, stiskao joj ohrabrujuće ruku kad bih osjetio da
joj se emocije gomilaju.
Konačno, postavila je pitanje prozoru, „Zašto nisi otišao? Kupio si ovu
predivnu kuću, ali si proveo posljednje dvije godine u jeftinom dvosobnom
stanu.“
„Ti,“ rekao sam tom istom prozoru.
Odmahnula je glavom i spustila bradu na svoje grudi. „To je ludo.“
Nije bilo. Ne znajući ono što sad znam. Možda se prije svih tih godina
nisam borio s potrebom da skinem Liv golu, ali svejedno sam je jednako
volio. A živjeti bez nje nije bila opcija.

218
 Pročistio sam grlo i uzdahnuo. „Nisam mogao spavati po noći. Koliko
god naivno to zvuči, zapravo nikad nisam prestao razmišljati o mogućnosti
da se ti ne bi uselila kad smo krenuli s kupovinom kuće. Bila si – jesi – veliki
dio mog života. Tada sam još uvijek bio na lošem mjestu, i nisam bio siguran
da bih mogao to učiniti sam.“
Okrenula je glavu kako bi pogledala u mene, ali sam joj stisnuo ruku i
nastavio pričati prozoru.
„Cijelu noć sam hodao tim hodnikom da bi na kraju te probudio da bih ti
srao radi nečega. Čak se ne mogu niti sjetiti o čemu je bilo, ali vjerojatno o
boksu ili nečem jednako glupom da se o tome raspravlja u dva ujutro. Ali
kao i obično, održala si mi veliki ohrabrujući govor i poslala me u moju sobu
pri čemu sam se osjećao bolje nego ikada.“ Zastao sam da pogledam u nju.
„Nakon toga, odlučio sam da se preselim. Natjerala si me da shvatim,
neovisno otišla sa mnom ili ne, da ćeš uvijek biti tu za mene. Samo jedan
telefonski poziv, točno?“ Bolno se nasmiješim.
Liv nije odgovorila, ali je odmaknula svoje prste od mojih i primakla se
bliže sve dok njezine grudi nisu bile prislonjene na moj bok. Rukom sam
umirujuće milovao joj leđa i zavukao se u njezinu dugu, smeđu kosu.
Poljubivši je u vrh glave, promrmljam. „Probudio sam se tri sata kasnije
i zatekao te u svom krevetu.“
Ramena joj se trznu. „Ja…“ Odmaknula se korak unazad, ali ja pojačam
svoj stisak u njezinoj kosi i uskratim joj uzmak.
„U redu je. Godinama sam znao. I, ako želiš znati moju tajnu, molio sam
se svake večeri da ću te pronaći tu. Bili su to jedini trenutci kad sam stvarno
spavao.“
Zakopala je lice u moje grudi i mrmljala nešto što nisam mogao razaznati,
ali nisam joj tražio pojašnjenje.
„Tada sam odlučio da te ne mogu napustiti. I dalje nisam imao pojma
kakvu utjehu sam ti nudio samim time što sam samo bio tu usred noći, ali
nakon svega što si napravila za mene, znao sam da ti to nikad neću oduzeti.“
Nježnim povlačenjem nagnem joj glavu u nazad i prisilim da pogleda u
mene. Oči su joj nervozno istraživale moje lice gledajući bilo gdje osim u
moje oči.
„Ako ti to treba, ja želim biti taj koji će ti to pružiti Liv. Tako sam se
osjećao tada, a sad se osjećam tako još više. Stoga sam ostao.“

219
 Kad su joj se oči spustile na moja usta, ponudio sam joj svoj najšarmantniji
osmijeh uvjeren da će se i jamica pojaviti za koju sam znao da ju je toliko
obožavala.
„Nije to bilo toliko teško. Mrzim taj stan, ali uselio bih se na onu klupu u
parku ako je to bilo mjesto na kojem si ti bila.“
Treptajući je zatvorila oči i jedna suza joj se skotrlja iz ugla. Očešao sam
svojim usnama o njezina usta, dopustivši im da budu tu bez da je stvarno
ljubim. Tijelo joj se opusti u mom zagrljaju dok nam se dah miješao.
Udahnuvši duboko, uživao sam u osjećaju više nego što su mi pluća bila
ispunjena. Praznina koju sam nosio cijeli svoj život je nestajala svakim
udahom.
„Opustošio sam dvorišnu kuću kako bih napravio dvoranu. Često
dolazim ovdje kad trebam biti sam. Nisam ti lagao u vezi toga, ali u pravu
si. Lažljivac sam,“ priznam šaptom.
Ona naglo otvori oči.
„Mogao bih ostati u tom stanu s tobom ostatak svog života, ali krenuo
sam se brinuti da, jednog dana, željeti ćeš se odseliti od mene.“
„O čemu ti pričaš?“ Gurnula me je u grudi.
Uzvratim joj guranjem – usnama.
Borila se samo kratku sekundu prije nego se rastopila. Naši jezici su se
isprepleli skupa. Nagnuo sam glavu u stranu, uzimao sam je dublje,
prisilivši tihi jecaj iz njezinog grla. Kurac mi se ukrutio među nama, a Liv se
približila još bliže kako bi se prislonila na njega.
Bio sam spreman baciti je dolje i uzeti je na podu kad se iznenada povukla
nazad.
„O čemu si lagao?“
Zastenjao sam radi njezinog povlačenja, pojurim naprijed ne
zaustavljajući se sve dok njezino napeto tijelo nije ponovno bilo prislonjeno
na mene. Podigavši joj noge s poda, otišao sam do kauča i priznao, „Usrano
te plaćam kao svoju pomoćnicu. Ozbiljno, to je skoro kriminalno. Ali, ako
bih ti platio koliko zaslužuješ, onda nema šanse da bi ostala u našem stanu
sa mnom. Nisam mogao riskirati da odeš.“
Bljesak olakšanja joj proleti licem, a onda se njezine usne izviju prelazeći
preko mojih dok je šaputala, „Kupujem sve svoje cipele tvojom kreditnom
karticom.“

220
 Grickao sam joj donju usnu i nježno je spustio na kauč. „Znam. Što je
upravo razlog zašto me krivnja nije živog izjela tijekom ovih godina.“
Hihotala se i potom uzdahne dok sam se smještao iznad nje, moj tvrd
kurac sleti na spoj među njezinim nogama.
„Prokletstvo, mrzim kad nosiš traperice. Što kažeš da upotrijebiš moju
karticu i kupiš nekih jebenih zimskih haljina?“
„Mogla bih to,“ odgovorila je skidajući mi majicu.
Sjedajući uspravno, skinuo sam joj majicu preko glave i brzo svukao
njezine traperice i gaćice niz noge i potom skinuo svoj šorc prije nego sam se
vratio nazad iznad nje.
Njezina usta slete na moja dok sam se je prebacivao na bok i gurao svoje
ogromno tijelo o naslon kauča, ruka mi je odmah uronila među njezine noge.
Vrtjela je kukovima dok sam naizmjence klizio kroz njezine nabore i kružio
oko njezinog klitorisa.
„Molim te,“ stenjala mi je u usta.
Bila je natopljena do trenutka kad sam popustio i uvukao samo jedan prst
u njezinu usku vrelinu. Usta su joj se odvojila od mene dok joj je glava letjela
unazad uz prigušeni jecaj.
Njezine tamne bradavice su se napinjale dok su joj se kukovi propinjali o
moju ruku. Privremeno sam ugušio njezinu potrebu dodajući još jedan prst,
ali to je dolazilo uz određenu cijenu.
„Reci da ćeš se useliti sa mnom tu,“ naredim.
„Quarry,“ izdahnula je kružeći kukovima iznad kauča kad mi se ruka
umiri.
„Nakon onog sranja sinoć, više se ne osjećam sigurnim s tobom u onom
stanu.“ Mazio sam je čekinjama na svojoj bradi, osjećajući njezino zadihano
mjaukanje kako mi prelazi preko kože. „Želim te ovdje, iza sigurnosnog
sustava i kapije.“
„Molim te,“ cviljela je. „Možemo razgovarati nakon što me pojebeš.“
Bila je u pravu. Ali to nije bio način na koji sam igrao ovu igru. Bez imalo
sumnje, boriti će se protiv mene, ali nakon mog sna, nije postojala šansa niti
u paklu da ću prihvatiti ne kao odgovor. Cijelo jutro sam bio u hladnom
znoju pokušavajući shvatiti kako spriječiti da je ponovno iznevjerim. Nisam
joj još planirao reći za kuću, ali možda što je ovako saznala je bio znak od
kojeg god boga da nisam još raspizdio.

221
 „Nema se o čemu tu razgovarati.“ Uvrtao sam ponovno svoju ruku i
pronašao njezin klitrois svojim palcem. „Reci da ćeš se useliti ovdje. Ovo je
drugačije od prošlog puta. Skupa smo. Započinjemo život. Potreban mi je
duševni mir da si ti sigurna.“
„Prerano je,“ jecala je ljuljajući se o moju ruku. „Molim te Q. Moram te
osjetiti u sebi.“
Otkotrljao sam se iznad nje, raširio joj noge kako bih smjestio svoje
bokove. Smjestivši se ispred njezinog ulaza, zahtijevao sam. „Useli se ovdje
sa mnom.“
„Jebi me,“ naredila je kao odgovor. Podigavši svoje pohlepne kukove,
ukrala je centimetar moje dužine.
Uz strahopoštovanje sam promatrao kako je jahala vrh mog kurca
odozdo, stenjući kao da bi mogla svršiti samo od toga.
Bila je tako jebeno prelijepa.
Ipak je to bila Liv stoga to baš nije bilo iznenađenje.
Ona je bila moj kraj.
Isto tako sad je bila moja. I bila je moja odgovornost pobrinuti se za nju.
Jedini zadatak za koji si nisam mogao priuštiti da podbacim.
Pritisak je rastao u mojim grudima.
Kroz isprekidano disanje, rekoh isprekidano, „Useli se tu sa mnom.“ Čak
sam i ja čuo očaj u svom glasu dok sam završavao s „Molim te Rocky.“
Odmah se umirila i oči joj se zaključaju s mojima. „Quarry?“ Izdahnula
je očito zabrinuta.
Uz snažno nabijanje, ispunio sam je kako bih svoje ogromne emocije
držao pod kontrolom.
Ruke joj se omotaju oko mojih ramena, uhvatila se za mene dok sam ja
ponovno nemilosrdno ulazio. Stenjala je, a njezina pičkica je stezala moj
kurac, čak i dok je šaputala, „Što se događa?“
„Ne mogu i tebe isto izgubiti,“ odgovorio sam gunđajući kad sam se
grubo zabio do balčaka.
„Nikad me nećeš izgubiti,“ obećala je ljuljajući se na meni dok sam se ja
pokušavao dovoljno pribrati da se ponovno pokrenem.
Nakon još jednog snažnog prodora, zatekao sam se još više izgubljenim.
Nisam mogao ući dovoljno duboko da osjetim ikakvu vrstu zadovoljstva.
Tjeskoba i strah u mojoj glavi su me fizički otupili, ali svejedno sam nabijao
dalje, očajnički tražeći utjehu i sigurnost u njezinom malom tijelu.

222
 I ona mi se otvoreno predala dok sam je jebao jače nago ikad prije.
Ugrizao sam je za vrat i bolno joj mijesio grudi, pokušavajući pronaći nešto
radi čega bih ponovno osjećao.
Njezini nokti su mi se zabijali u leđa svaki put kad bih zakucao svoje
kukove o njezine, a njezini prsti su me vukli za kosu dok sam prelazio
zubima preko njezinog vrata i ramena.
Nije je zapravo boljelo, ali nije bilo daleko od toga. A opet mi je sve to
pružala.
Njezino tijelo je bilo moje da s njim radim što hoću, a ta pomisao me
natjerala da je uzimam još više divlje.
Oboje ćemo imati modrice nakon što ovo bude gotovo, ali nisam mogao
stati, i prije nego sam znao, usta su mi se pridružila sjebanom festivalu.
„Ubio te,“ izlanem.
Tijelo joj postane kao kamen kruto ispod mene. „Molim?“ viknula je dok
sam snažno sisao nježnu kožu iza njezinog uha.
Jednu po jednu, podizao sam njezine duge noge oko svojih bokova i
ulazio nemoguće snažno. „U mom snu jutros… kad mi je pozlilo,“ dahtao
sam izlazeći sporo van prije nego sam se zabio nazad unutra.
Lice joj se zgrči na način koji nikad ne bih mogao pomiješati sa
zadovoljstvom.
Ali njezini mišići su pulsirali oko mene kad sam se umirio.
„Davenport.“ Prelazeći svojim ustima uz njezin vrat, šaputao sam riječi
koje nikad nisam želio čuti sebe da govorim, „Držao je pištolj na tvojoj glavi
i povukao obarač.“ Glas mi je zapeo u grlu, a želudac mi se svezao radi tog
sjećanja.
Uz jedan posljednji snažni prodor, borbenost me napustila u naletu i tijelo
mi se spusti na nju.
Nije to bilo nakon orgazma. Bio sam izgubljen u porazu.
„Sjedi dušo,“ tepala je gurajući me o grudi. Udahnuo sam i zadržavao
dah dok sam slijedio njezinu naredbu.
Premjestivši se u moje krilo, nije bila sretna sve dok moj kurac nije
ponovno bio smješten u njoj.
Zakopao sam lice u njezin vrat i grlio je čvrsto dok se ona krenula
pomicati iznad mene. Njezino očajavanje je bilo daleko nježnije od moga, i
radi toga sam shvatio koliko jako sam uzimao njezino nježno tijelo.
„Kriste Rocky. Tako mi je jebeno žao.“

223
 Ako je uopće čula moju ispriku, nije pokazala da ju je primila na znanje.
„Nitko me neće uzeti od tebe,“ zaklela se. „Ovo smo ti i ja. Zauvijek.“ Polako
klizeći gore dolje niz moju batinu, ublažavala je moje rane govoreći, „Useliti
ću se Quarry. Što god želiš. Učiniti ću to. Bez pogovora.“
Gušio sam se u svom izdahu dok je jurio van iz mojih grudi.
Bože, nije imala pojma koliko sam to morao čuti.
„O Bože!“ Držao sam se za nju još jače. Preuzevši kontrolu, podigao sam
je prije nego sam je nabio nazad na svoj kurac, dajući joj jedinu stvar koju
sam joj mogao ponuditi u tom trenutku.
Njezino stenjanje je postalo jače, ali nije se približavala oslobođenju – a
niti sam ja.
„Quarry, prestani,“ konačno je šapnula gurnuvši me nazad dolje na kauč.
„Prokletstvo. Upropastio sam ovo.“ Uhvatio sam se za greben nosa ne
želeći pogledati u nju usred svog sloma.
„Ništa mi se neće dogoditi,“ navaljivala je.
Bez imalo zabavljenosti se nasmijem. „Čuvene zadnje riječi.“
Uzdahnuvši, pokušao sam je skloniti iz svog krila nakon što sam odlučio da
bi bilo u najboljem interesu svih uključenih da jednostavno svršim pod
tušem. Sam.
Omotala je ruke oko mene i odbijala je popustiti. „Ne odguruj me. Pričaj
sa mnom.“
„Što želiš da ti kažem? Imao sam noćnu moru, i ona me jebeno uništila.
Biti ću dobro.“
Njezina ruka je klizila niz moj potiljak vrata. „Dobro, u redu. Pričati ću.
Mislim da ćeš potonuti do dna. Rekla sam da ću se useliti. Rekla sam da ću
napraviti što god želiš kako bi se osjećao ugodno, a svejedno imam osjećaj
kao da si me upravo ostavio.“
„Tu sam Liv.“ Natjerao sam svoj kurac da trza u njoj kao dodatni dokaz.
„Ima te posvuda Quarry. Poznajem te. Ovo je ono što ti činiš prije nego
poludiš. Ne možeš pronaći način kako da se osjećaš bolje, i nestati ćeš u
svojoj vlastitoj glavi, gdje ćeš do kakvog god odgovora da dođeš, biti u krivu.
I, ako je išta nalik onome koji si smislio kad smo bili djeca, to će nas uništiti.“
Cijelo tijelo mi se trzne radi njezine iskrenosti, ali isto tako brzo, osjetio
sam olakšanje. Ona me poznavala bolje od ikoga na ovom svijetu. Nije čak
niti bilo smisla lagati.
„Toliko te jebeno puno volim.“

224
 Ruke su joj se grčile oko mene.
„Ne mogu se prestati pripremati na to da te izgubim. Nisam te imao čak
niti cijeli mjesec i već sam opsjednut time da ću te iznevjeriti.“
„Ne možeš me iznevjeriti.“
„Mogu. I hoću. Uvijek to učinim. Elizi. Flintu. Tebi. Miji. Popis samo
nastavlja rasti. A, sinoć, Davenport je stavio svoje jebene ruke na tebe radi
mene. Ne znam što da radim s time.“ Prasnem u manijakalni smijeh. „Očito
moja podsvijest očigledno zna.“
Pripremao sam se za još jednu rundu povraćanja riječi kad me prekinula.
„Ti… voliš me?“ Glas joj je bio toliko pun iskrenog iznenađenja da me to
skoro pa uvrijedilo.
Uhvativši je za njezina ramena, odmaknuo sam je od sebe i uhvatio njezin
podjednako pun nevjerice pogled. „Ti mene zajebavaš?“
Odmahnula je glavom.
„Naravno da te volim. Oduvijek sam. Osjećao sam to cijeli svoj život, ali
nešto je kliknulo tek nedavno. Bilo je kao da sam to zakopao tako duboko u
sebi, da kad je konačno izašlo na površinu, od prijatelja smo postali srodne
duše u roku od jedne minute.“
Nije odgovorila, ali dah joj zadrhti. Oči su joj se ispunile neprolivenim
suzama, a mješavina nade i straha bila joj je vidljiva na licu.
Zaposlila se žvakanjem svoje donje usne kad je podigla svoje ruke i tiho
pokazala znakovnim jezikom. Misliš da smo srodne duše?
„Bez imalo sumnje,“ odmah odgovorim.
„Ali što je s –“
Skupio sam oči i podsjetio ju, „Moj kurac je još uvijek u tebi. Nemoj to niti
govoriti.“
„Samo –“
„Prokletstvo. Nemoj!“ Režao sam. „Volim te Liv. Što god da misliš
upravo sad, izbaci to sranje iz svoje glave.“ Uhvatio sam u dlanove obje
strane njezinog lica i prislonio svoje čelo na njezino. „Ja volim tebe. Volim
tebe. Ja volim tebe.“
Teško je progutala i zatvorila oči. „Volim i ja tebe isto.“
„Dobro da znam,“ izdahnuo sam prislonivši svoje usne na njezine.
„Oduvijek jesam. Čak i kad nisam trebala.“
Nasmiješio sam se do Boga iskrenim osmijehom.

225
 „I vjerujem ti Quarry. Stoga, ako želiš da se uselim u ovu apsolutno
nevjerojatnu kuću, biti će teško, ali pronaći ću način da budem sretna radi
toga.“
Samo tako jednostavno.
Samo Liv.
Prije dvije minute, bio sam na rubu živčanog sloma, ali nekako, ona je
upalila prekidač. Smirila me na način na koji nitko na ovom svijetu to nije
mogao postići – čak ni ja.
„Ozbiljna si u vezi toga da se useliš sa mnom ovdje?“ šapnuo sam uz
njezine usne dok sam nabacivao nemoguće ogroman osmijeh.
Kimnula je i otvorila svoja usta, prelazeći jezikom preko moga. Pohlepno
sam je uzeo, kurac mi je ponovno postajao krut.
„I govorim o jednoj spavaćoj sobi. Dijelimo krevet. Nema više tog cimer
sranja.“
Ruke su joj klizile preko mojih ramena i nazad do mog vrata. „Dobro,“
mrmljala je podižući se na mom kurcu. „Ali želim da pričaš sa mnom o svom
snu. Mrzim to kako si izjurio jutros.“
Prisilivši je brzo dolje, nacerio sam se kad je njezin grleni jecaj zatutnjao
o moja usta. „Mogu li te prvo natjerati da svršiš?“
„Već sam svršila.“
Obrve mi iznenađeno polete u zrak. „Jesi?“
Nasmijala se. „Bio si usred neke vrste barbarskog rituala parenja, ali da,
svršila sam.“
„Žao mi je radi toga,“ lagao sam spuštajući svoje ruke na njezine bokove
i ljuljajući je naprijed nazad.
„Mmm,“ prela je. „Zašto ti ne vjerujem?“ glava joj padne unazad kad se
krenula pomicati ponovno po meni.
Spremao sam je uzeti grubo i vidjeti mogu li je natjerati da ponovno svrši.
Ali potom je šapnula, „Voliš me.“
Nasmiješio sam se sam sebi i odlučio da će jebanje morati pričekati.
„Svaki. Pojedini. Dan,“ odgovorim spustivši je dolje na kauč i zatim sam
joj pokazao točno koliko puno.

226
 DVADESET OSMO POGLAVLJE

SREĆOM, BILA JE ZIMA JER kad smo Quarry i ja konačno završili na

usamljenom kauču usred našeg ogromnog novog dnevnog boravka, shvatila
sam da ću morati nositi šal barem cijeli tjedan. Vrat mi je bio crn i plav u
kombinaciji ljubavnih ugriza i tragova zubi. A niti on nije izgledao bolje.
Tragovi noktiju su mu pokrivali cijela leđa. Bili su toliko izraženi da ih se
vrlo lako razlikovalo među gustim crnim tetovažama. Natjerala sam ga da
se zakune svojim životom da će nositi majicu u dvorani sve dok ne zarastu.
Ismijavao me je, ali je je nevoljko pristao.
Tog jutra smo otišli s mojim roditeljima na užinu na kojoj je Quarry
naprasito obavijestio mog oca o novoj kući i poprilično jasno dao do znanja
svima za stolom da ovo nije još jedna situacija u kojoj smo cimeri neprekidno
ponavljajući potrebu za sigurnosnim upravljačem u 'našoj spavaćoj sobi'.
Mom tati to nije promaklo. Niti je mojoj mami. Tatin odgovor je bio mrštenje
dok je Quarry posesivno omotavao svoju ruku oko mojih ramena. Mamin
odgovor je bio vrisak radosti. (Željela bih uznemireno napomenuti da je
onda tiho povukla moj šal i prenaglašeno namignula.) Nisam mogla
zaustaviti smijeh koji mi je ključao iz grla. Moja mama je bila luda. I, ako je
moguće, još sam je više voljela radi toga.
Nakon užine, nakratko smo stali na mjesto s pečenim krilcima u blizini
autoceste, a potom su moji roditelji krenuli nazad u Chicago. Quarry i ja smo
se vratili nazad u novu kuću, gdje se on presvukao i vratio trenirati. Provela
sam prvih sat vremena uzimajući mjere svake prostorije. Potom sam otišla
do dvorane i promatrala svog čovjeka – jedinog kojeg sam voljela cijeli svoj
život i za kojeg sam znala da je isto volio mene. A to je došlo s dodatnim
bonusom jer je mislio da smo srodne duše, nešto za što sam uvijek mislila da
je činjenica, ali nikad nisam niti sanjala da će i on isto. I, po prvi puta, mogla
sam priznati da sam mu vjerovala ne samo svojim životom, već isto i srcem.
Prije sam bila toliko u krivu.
Uopće nije bilo toliko čudno.
Zapravo je bilo savršeno.

227
 Slijedeći mjesec, naši životi su postali nenormalno užurbani. Don je dao
otkaz radi obiteljske hitne situacije dan nakon incidenta s Davenportom. Nije
objašnjavao, ali uvjeravao me je da je dobro i da će se vratiti odmah nakon
Božića. Bio je to loš trenutak u kojem je otišao jer se Quarry pripremao za
svoju veliku borbu. Osim toga, pokušavali smo se useliti u novu kuću prije
Božića, ali davali smo sve od sebe.
Što je značilo da apsolutno ništa nije obavljeno u stanu, i već je bio dan
prije Badnjaka i mahnito smo se pokušavali spkirati – samo tri sata prije nego
je ekipa za selidbu stigla.
Quarry je marširao uokolo kao manijak, ljut jer, iako sam se ja sjetila
rezervirati ekipu za selidbu, nekako sam uspjela zaboraviti ekipu za
pakiranje. Shvatila sam taj mali detalj tijekom potvrde telefonskim pozivom
prethodne večeri. Quarry nije bio nimalo sretan, ali nakon što sam provela
sat vremena razgovarajući s upraviteljem, činilo se da smo prepušteni tome
da se pakiramo sami. Quarry je izjurio van i kupio što je više kutija mogao
pronaći, ali to neće biti dovoljno. Bilo je stvarno fascinantno koliko sranja
smo nas dvoje uspjeli skupiti u stanu tijekom godina.
„Dušo!“ Quarry je povikao iznenada se pojavivši u kuhinji gdje sam ja
pakirala tanjure. Njegove ruke su bile ispunjene s tri kutije s kolačima u
obliku božićnih drvaca.
Zakolutala sam očima. „Ne moraš mi pokazivati svaki put kad pronađeš
još ih. Priznala sam da imam mali problem s gomilanjem kad je bila riječ o
sezonskim grickalicama, ali ne možeš me kriviti zbog toga. Dostupne su
samo nekoliko mjeseci tijekom godine. Samo ih spusti s ostatkom ostalih.“
Usne mu se zabavljeno izviju. „Stvarno? Želiš samo da dodam ove na
hrpu?“ Otvorio je kutiju i bacio ih na pod.
„Q! Koji vrag!“
„Zeleni su,“ obavijestio me je.
„Naravno. To su božićna drvca…“ Zastala sam kad sam bolje pogledala
u njih. „O Bože, odvratno!“
Od srca se nasmijao i obišao oko hrpe kutija kako bi se spojio svoje ruke
oko mog struka. „Koliko točno dugo si gomilala zalihe kolača u mojoj sobi?
Ovima je istekao rok prije tri godine.“
„Imam previše cipela da ih čuvam u svom ormaru.“
Izvio je obrvu. „Ove su bile pod mojom komodom.“
„Što je vjerojatno razlog zašto sam ih zaboravila,“ odrezano uzvratim.

228
 On se samo nacerio i poljubio me potom. Tanjuri su pali na pod razbivši
se dok me je podizao da sjednem na pult.
„Ostavi tanjure i idi spakirati svoje gaćice. Ja sam počeo to raditi, ali sam
stao kad sam našao tvoj vibrator.“
Usta mi se razjape radi čega njegove oči zabljesnu od zabavljenosti.
„Zašto si dovraga pakirao moje gaćice?“
Ignorirao je moje pitanje, raširio mi noge i ugurao svoje ogromno tijelo
između njih. „Baterije su ti bile mrtve. Nisam siguran znači li to da si ga
palila svaki dan ili ga nisi koristila toliko dugo da su mrtve. U svakom
slučaju, razmišljanje o tome mi je toliko jebeno ukrutilo kurac.“ Polizao je
bočnu stranu mog vrata i prelazio svojim prstima dolje prema stražnjem
dijelu kose.
Moju ljutnju je nadjačala iznenadna vrelina koja se skupljala među mojim
nogama. „Moramo se pakirati,“ stenjala sam nakrivivši glavu kako bi mu
omogućila bolji pristup.
„Upravo sam završio s razgovorom s tvrtkom za selidbu. Poslati će ekipu
za pakovanje.“ Prelazio je zubima preko moje kože radi čega su mi niz
kralježnicu se spuštali drhtaji.
„Mislila sam da nemaju nikoga slobodnog?“ upitala sam nimalo jebeno
ne mareći za odgovor dok je klizio mojom rukom pod svoju majicu i iz svoja
mišićava prsa.
„Biti profesionalni boksač ima svojih prednosti Rocky.“ Uzeo je moja usta
u vlažni poljubac, prelazeći svojim palčevima preko mojih bradavica kad se
odmaknuo. „Novac isto tako nije na odmet, Škrtice.“ Iznenada se odmaknuo
i naslonio svoj kuk na pult. Prekriživši ruke preko svojih grudi, susprezao je
osmijeh. „Tip mi je rekao da si ih nagovorila za tristo dolara.“
„Imala sam kupon,“ izjavim ponosno.
Usne mu se ponovno izviju. „Točno. Pa, tvoj kupon nam nije osigurao
ekipu za pakiranje, stoga sam im platio dodatnih tisuću. Sad, imamo ekipu
za pakiranje. Stoga idemo spakirati sranja za koja ne želiš da stranci diraju,
kao, recimo… tvoje gaćice i kakve god druge seksualne igrače imaš skrivene
u svojoj sobi, i potom krenimo prema kući, gdje te mogu jebati bez gaćica,
ali možda s igračkama i potom čekati da bude dostavljen milion tvojih kolača
u obliku božićnog drvceta ovog popodneva.“ Nacerio se pohlepno.
Njegov plan je definitivno bio bolji od moga.

229
 „Oprosti što sam zabrljala ovu stvar sa selidbom. Bila sam toliko
zaposlena.“
Pomogao mi je sići s pulta ne spuštajući me sve dok nismo prešli preko
razbijenog stakla. „Znam da jesi, i moraš usporiti. Što kad bi odstupila kao
ravnatelj u društvenom centru i preuzela poziciju volontera?“
„Što kad bi ti prestao predlagati da ostavim posao koji volim?“
Zastenjao je. Vodili smo ovu raspravu najmanje dvanaest puta tijekom
proteklog mjeseca. Oboje smo znali da to neće dobro završiti po njega.
„Dobro, dobro,“ predao se. „Samo sam govorio da ne moraš raditi više.
Pa… mislim, ne moraš više raditi za ikoga osim za mene.“ Patronizirajući
me potapšao po dupetu.
Lupivši ga po ruci, krenula sam u svoju spavaću sobu gdje je sasvim
sigurno, moj vibrator stajao na mojoj komodi. „Pa, trebao bi znati, ako
nastaviš s takvim ponašanjem, trajno ću te zamijeniti s ovim.“ Podigla sam
igračku prema njemu.
Glasno se nasmijao. „Toliko sereš.“
Stvarno jesam. Niti jedna igračka na svijetu nije mogla zamijeniti
Quarryja. Upravo zato više nije bio u mom noćnom ormariću već je stajao
netaknut u mojoj ladici za gaćice. Tijekom prethodnih godina sam potrošila
više baterija nego ću ikad priznati, ali sad kad je on bio svaku večer u mom
krevetu, od njih više nisam imala koristi.
„Kako god,“ odgovorila sam mu kad mi duhovita dosjetka nije upalila.
Nakon što sam uzela kutiju s poda, bacila sam je prema njemu. „Dobro, ti
pakuj gornju policu mog ormara, a ja ću se pozabaviti svojim stvarima o
kojima se ne priča. Potom se možemo jebeno izgubiti odavde. Ekipa za
pakovanje može odraditi ostatak.“
„Ooo, gornja polica! Što to skrivaš tamo?“ izazivao je.
Slegla sam ramenima uzevši svoju kutiju i bacivši se na posao sa svojim
ladicama. „Nema puno toga. Samo moja kolekcija pornića s patuljcima. I bič
dominante koji nisam imala priliku još upotrijebiti na tebi.“
„Ne zajebavaj!“
„Vjerujem da je ispravan odgovor: Da gospodarice. Ali za sad ćeš dobiti
besplatan prolaz budući da te još nisam batinama natjerala na
submisivnost.“
Zahihotao se i čula sam ga kako kopa po mom ormaru.

230
 Par sekundi kasnije, uzdahnuo je. „Nisam siguran što to govori o meni,
ali razočaran sam jer sam otkrio da si me samo zajebavala. Možda bi trebali
stati prije nego krenemo nazad kući.“
Odmahnula sam glavom uz veliki osmijeh na svom licu. „Samo pakuj,“
rekla sam mu dok sam mentalno pravila bilješku da navratim u seks
trgovinu kako bih pokupila nekoliko božićnih darova u posljednjem trenu
za svog tipa.
Oboje smo se vratili pakiranju kutija.
Blagdanska glazba je svirala kroz zvučnike u mojoj sobi dok sam ja
pedantno slagala svoje donje rublje, uparujući ga s grudnjacima kad mi
glasno psovanje privuče pozornost.
Okrenula sam se i zatekla Quarryja kako čita novine koje sam odmah
prepoznala. „Je li me ti jebeno zajebavaš?“ zagrmio je dok mu je ubojiti
pogled letio prema meni.
Grudi su mi se stegle, ali puls mi ubrza od bijesa. Nitko nije imao pravo
čitati moje pismo od Mije. Čak niti on.
„Koji vrag to radiš?“ krenula sam prema njemu i pokušala mu oteti ga iz
ruku, ali podigao ga je iznad svoje glave držeći ga van mog dosega.
„Molim te Bože, Liv. Reci mi da je ovo jebena šala,“ odbrusio je.
Zbunjeno sam zurila u njega. Radi čega je bio ljut? On je čitao moje pismo
– nije bilo obrnuto. Nikad mu to ne bih napravila. Nikad.
„Jesi li ti to ozbiljno pročitao moje pismo od Mije?“ Vukla sam ga za ruku,
ali je bilo beskorisno. Bio je previsok i snažan da napravim išta u povodu
toga.
„Prokleto da jesam,“ podsmjehivao se izjurivši van iz sobe.
„Vrati mi ga nazad. Nemaš pravo…“ Pojurila sam za njim, ali sam zastala
kad sam stigla do njegove sobe.
Mišići na vratu su mu se napinjali, a nos mu je i dalje bio zakopan u moje
pismo, ali druga ruka mu je bila ispružena nudeći mi jarko roza omotnicu.
„Zašto dovraga nikad nismo razmijenili pisma?“ upitao je bez da je
pogledao u mene.
„Uh, zato jer su privatna,“ rekoh bacivši se prema naprijed i pokušavajući
oteti svoje listove iz njegovih ruku.
Maknuo se van mog dosega.
Nakon što je bacio omotnicu na krevet, počeo je brojati nešto na papiru.
„Dovraga Q. Vrati mi ga nazad!“

231
 Konačno je podigao pogled – vragolasti osmijeh je omekšavao njegovo
nanervirano lice. „Dvadeset sedam,“ izjavio je jezivim šaptom. „Dvadeset-
jebenih-sedam, Rocky.“ Opasno je zakoračio u mom smjeru.
Instinktivno sam se povukla u nazad. „M – molim?“
Prošao je pored mene i uzeo kovertu s kreveta. „Pročitaj.“
Odmahnula sam glavom. „Ona ga je napisala tebi. Mene se ne tiče što u
njemu piše.“
„Nisi ni najmanje znatiželjna?“ Podigao je usne nevjerujući.
Pogledala sam prema koverti i slagala. „Da je željela da ga pročitam,
naslovila bi ga na mene.“
Zastenje radi frustriranosti i spusti pogled dolje. „Točno. Odana do
jebenog kraja. Dobro.“ Nimalo zabavljen se nasmijao. „Tiho, brzo, quilt, čudno,
neobično, posebno, čudno, zbunjeno, osjetljivo, vrsno, nabrano i tobože.8“ Oči mu
bljesnu prema gore. „A to je samo prvi odlomak.“ Frustrirano je rukom
prolazio kroz kosu. „Za Boga miloga Liv. Molim te reci mi da nisi ovoliko
slijepa.“
Očito, bila sam, jer nisam imala pojma o kojem vragu je on brbljao. Znala
sam da je on imao moje pismo i ponašao se kao seronja bez ikakvog razloga.
Fokusirala sam se na to.
„Vrati mi moje pismo!“ vrištala sam izgubivši strpljenje.
Iako je Quarry već izgubio svoje. Podigao je svoje pismo s kreveta i
napravio pravu dramsku predstavu od otvaranja i potom čitanja. „'Volim te,
Quarry Page. I znam da si ti mene isto volio. Ali, ako čitaš ovo, ja sam prošlo
vrijeme. Ne možeš se bojati nastaviti dalje. Živi Q! Voli. U sadašnjosti! Idi
dalje! Ono, odmah sad! Odloži ovo pismo dolje.'“ Zastao je i potom podigao
svoje oči prema meni prije nego je završio. „'I živi.9'“ Vratio je svoj papir
nazad na krevet i potom se vratio nazad na moj. „Ne možeš se bojati tišine
Liv. Jedina stvar koja se skriva u tišini je usamljenost tvog srca. Uguši tišinu
i pronađi način da nastaviš dalje. Prestani živjeti u strahu i utaži svoju žeđ
za životom onako kako si oduvijek željela. Zaslužuješ to.“ Zastao je i podigao

8 Nije moguće prevesti u dugu našeg jezika jer sve gore navedene riječi počinju sa slovom Q, a ne postoji
njihov sinonim na našem jeziku koji počinje sa slovom 'kju'.
9 Eng. – live = živi.

232
pogled nimalo impresioniran. „Molim te mi jebeno reci da si shvatila da ovo
sranje nema jebenog smisla.“
Ispružila sam ruku i otela svoje pismo iz njegovih prstiju. „Ono što ja
znam jest da nisi imao pravo to pročitati. To su bile njezine posljednje riječi
meni. One ne moraju imati smisla tebi.“
Prekrižio je ruke preko svojih grudi, a ja sam promatrala kako njegov
bijes nestaje točno pred mojim očima. S malo zabavljenosti ispunjen osmijeh
mu se navlačio na lice.
„Dakle ti misliš da je skroz slučajno da je iskoristila dvadeset sedam riječi
koje počinju sa slovom Q u tvom pismu? I volio bih istaknuti, iako ja nisam
išao na koledž, poprilično sam uvjeren da je krivo napisala riječ stopostotno
i čak ne mislim da je to prava riječ.“
Otvorila sam usta kako bih mu odgovorila i potom ih brzo zatvorila.
Zapravo nikad nisam mislila o tome prije. Mia je bila luda. Njezino pismo
možda nije bilo umjetničko djelo Shakespeara, ali tješilo me tijekom mnogih
noći proteklih godina. Nikad niti jednom nisam propitkivala njezine motive
kad ga je napisala.
Sada…
Quarry je polako prišao, prikucao me uza zid svojim snažnim tijelom.
Nježno me uhvativši za obraz, šapnuo je, „Pretpostavljam da isto tako misliš
da je potpuna slučajnost što u mom pismu jasno kaže da bih trebao 'nastaviti
dalje i živjeti'. Ponovno, nisam ni blizu toliko obrazovan kao što si ti… ali
nakon što sam vidio tvoje pismo, nije mi jebeno promaknulo da ti je ime
slučajno Liv, a moj nadimak je Q.!
Disanje mi zastane i oči me počnu peći. Nisam imala pojma što da kažem.
Quarry jest.
„Mi nismo pogriješili Rocky. Nemam pojma kakvu vrstu sjebane igre je
ona igrala. Ili zašto bi uopće pokušavala je igrati. Ali, oprosti, nešto mi govori
da, čak i u njezinim posljednjim danima, dala nam je to. Poznajem tebe, i dok
ti mogu reći da si ostavila tu krivnju po strani i posvetila se meni, kladio bih
se u svoj jebeni bankovni račun da je to još uvijek skriveno unutar tvog
prelijepog uma negdje unutra.“
Radi toga, oči ne da su me samo pekle – curile su. Dobro me je poznavao.
Bez obzira na cijenu, odlučila sam da ću biti s Quarryem. Ali uvijek će
postojati tračak krivnje radi činjenice da je dio mene želio ga čak i dok je ona
bila živa. Iznenada sam shvatila da to nije bila ni približno izdaja što sam

233
napravila od toga da bude. Mia je očito to prepoznala, i još bolje, znala je da
sam je voljela dovoljno da nikad ne bih krenula na njega. Ona mi je vjerovala.
Samo to me oslobodilo. Trebala sam znati da nije bila tako glupa. Ne, Mia
March je bila nevjerojatna – iako pomalo uvrnuta – osoba. Ovo glupo sranje
od pisma je bio samo jedan od njezinih načina da mi da dopuštenje da imam
jednu stvar koju sam oduvijek željela.
Njega.
„Zašto je bila toliko jebeno uvrnuta?“ upitam kroz suze. „Mogla je to
samo reći, 'Hej, u redu je ako se vas dvoje želite spetljati.'“
Quarry se nasmije privukavši me snažno na svoje grudi. „Ne, jer
poprilično sam siguran da njoj ne bi bilo u redu da se nas dvoje spetljamo.
Pronašla bi način da mi odreže jaja iz onozemaljskog kad bi samo pomislila
da sam te samo pojebao.“
Smijala sam se kroz suze. „Definitivno bi.“
„Željela je da mi budemo sretni Liv,“ šapnuo je očešavši svojim usnama
moje. „I znala je to, da nakon što nje više ne bude, ti si jedina osoba koja će
ikad moći mi to pružiti.“ Pustio me je i sagnuo se tako da smo stajali
gledajući se oči u oči. Zadržavajući moj pogled, zakleo se, „Ona je bila u
pravu. Nitko na ovom svijetu ne bi me mogao izvući iz tame, uvijek i iznova,
onako kako ti jesi. Ne znam zašto smo ti i ja morali patiti da bi stigli tu, ali
ovo ovdje je onako kako je oduvijek trebalo biti. Nikad prije nisam uspio
pronaći svrhu u njezinoj smrti, ali ta pisma, način na koji se osjećam upravo
sad, što znam da konačno mogu imati te cijelu… ne mogu si pomoći da ne
osjećam kao da je možda ovo bila njezina svrha. Ovo je bilo ludilo koje smo
morali nadići kako bi konačno shvatili da smo suđeni jedno drugome.“
Zureći u oči boje lješnjaka koje su oduvijek posjedovale moje srce, nisam
mogla ništa osim složiti se s njime.
Šmrcnula sam i spustila svoje čelo na njegove grudi. „Kvat je riječ.“
Nacerio se. „Naučiš nešto novo svaki dan.“
Nakon što sam prešla svojim rukama niz njegove grudi, obuhvatila sam
svojim rukama njegov vrat. „Volim te.“
„Volim i ja tebe Rocky. Svaki. Pojedini. Dan.“

234
 DVADESET DEVETO POGLAVLJE

„ŠTO SI MISLILA?“ rekoh odsječeno hodajući stazom po uređenoj travi.

Uzevši u obzir da sam bio sam i stajao ispred Mijinog groba, moje pitanje
iznenađujuće nije iznenađujuće ostalo neodgovoreno.
Prošlo je neko vrijeme od kada sam bio na groblju, ali nakon što sam
ostavio Liv ispred nove kuće, znao sam da je vrijeme za poseban izlet.
„Ta pisma su bila najsmješnija igra koju sam ikad vidio. Imaš li ti pojma
koliko sam morao truditi da je uvjerim kako nismo imali aferu tebi iza leđa?
Za Boga miloga Mija. Stvarno si me mogla poštedjeti dosta nevolja da si
prestala s mentalnim igricama.“ Zastao sam pogledavši prema malom
kamenu koji je označavao njezino posljednje počivalište. Uzdahnuvši,
prožela me bol, ali osmijeh mi je bio na licu. „Hvala ti,“ šapnuo sam hladnoj,
mračnoj noći. Dah mi je formirao oblak bjeline i kako je nestajao, zajedno s
njim je nestala i cjeloživotna patnja. „Hvala ti toliko jebeno puno za nju.“
Stajao sam još par minuta tamo pokušavajući pronaći riječi da izrazim
svoju zahvalnost radi toga kako je Mia March dotaknula moj život.
Jer me držala pod kontrolom kao tinejdžera kad sam mislio da, u bilo
kojoj minuti, svijet će se srušiti pred mojim nogama.
Jer je voljela tako slomljenog dječaka koji je bio toliko ljut da nije mogao
čak niti shvatiti kako voljeti sam sebe, ali je nekako uspio pronaći ženu koja
će ga svejedno voljeti.
Jer je prihvatila Liv i zaliječila njezinu plahu dušu na način na koji ja
nikad ne bih bio sposoban učiniti.
Jer je bila toliko jaka pred smrću da je i dalje imala dovoljno
dalekovidnosti da ponudi Liv i meni mir ovog svijeta u kojem ona više nije
postojala.
I, ponajviše od svega, jer je jednostavno bila onaj tip žene koja je voljela s
divljom neobuzdanošću čak i usred čistog kaosa.
Nije je bilo gotovo pet godina, i mogao sam stajati tamo još pet,
pokušavajući pronaći te riječi zahvalnosti, ali to ne bi bio život. Upravo tada,

235
žena koju mi je Mija skoro dala je bila kod kuće, sklupčana pored kamina,
čekala me da dođem kući, stoga sam to i napravio.
Uz jednostavno kimanje, znakovnim jezikom sam rekao Volim te i potom
krenuo nazad ka svom autu.

„Leo, hajde čovječe!“ prigovarao sam.

Liv se promeškolji na mom krilu dodajući mi praznu čašu vina da je
stavim na rub stola. „Pusti ga da priča,“ kudila me zavalivši se pored mene.
Bila je Božićna večer, i svi smo bili u Tillovoj kući, opuštajući se nakon
obilne večere. Slate i Erica su došli sa svojom djecom, a Leo i Sarah su se
dovezli noć prije s Livinim mlađim bratom, Tyem, stoga smo svi mogli biti
skupa za Božić. Osobno sam pozvao Lea s jednom stvari na umu, ali dok je
stajao ispred moje cijele obitelji, pripremajući se da ispriča tu priču, znao sam
da sam napravio ogromnu pogrešku.
„Isuse, koliko je tebi bilo godina Q?“ Leo upita, ali ja sam odbijao
odgovoriti.
„Trinaest!“ Till dobaci uz ogroman osmijeh s kauča, ruku čvrsto
usidrenih na Elizino bedro. Druga mu je bila omotana oko piva.
„Točno. Dobro, dakle imao je trinaest. Sjećate se da Quarry tada nije
izgledao nimalo nalik na dijete. Poznavao sam odrasle ljude koji bi se prepali
ako bi im prišao u mračnoj ulici.“
„Prokleto si u pravu!“ Viknem radi čega se cijela grupa nasmije.
„I tako sam bio tamo, obavljao neku papirologiju u Slateovom uredu kad
se vrata otvore, a kad ono tamo, stajao je ovaj mutantski tinejdžer. Ne
zajebavam vas, svjetlo iza njega je padalo kao da je kosac smrti došao mi
uzeti dušu.“
Zastenjao sam jer sam znao da ako Leo doda ovaj senzacionalistički
preokret, ova priča će za par minuta postati puno gora.
Liv je pogledala nazad u mene i zahihotala se. Meni niti jedna stvar nije
bila smiješna, ali njezina burna reakcija me je svejedno nasmijala.
Leo nastavi dalje. „Kad su mi se oči prilagodile, nisam mogao vjerovati
onome što sam vidio. Fantastični 'Kamena šaka' Page, kralj amaterskog

236
boksa, je stajao ispred mene sa suzama koje su mu tekle iz očiju.“ Prešao je
prstima niz lice kako bi pretjerano naglasio suze.
„Bila je, ono, jedna suza!“ Viknem.
„Sereš! Vidio sam rijeke koje su imale manje vode.“
Opsujem ispod glasa, a Flint se odluči ubaciti. „Mala beba Q je uvijek bio
dobar s vodovodom.“
Pokazao sam bratu srednji prst prije nego sam vratio svoju pozornost
nazad na Lea. „Možeš li samo jebeno nastaviti dalje s time?“
„Pazi na jezik!“ Sarah vikne uz cerek dobacivši mi praznu bocu vina.
Brzo sam je uhvatio i potom bacio na Flinta. Lako ju je uhvatio i pretvarao
se kao da će uzvratiti, ali ja sam sagnuo svoju glavu iza Liv.
Erica se namršti i potom zaplijeni bocu kao da smo stvarno bili djeca kao
što smo se i ponašali.
Leo ponovno krene. „Trebali ste ga vidjeti. Brada mu je drhtala i sve to.
Čuo sam u kakvim problemima je bio nakon što se vratio kući nakon Tillove
borbe u Vegasu. Pakla mu, mislim da se može reći da smo svi imali problema
s prilagodbom na život nakon toga.“
Svečano ozračje je natkrilo prostoriju na sam spomen tog dana. Svi smo
prepoznali, a Liv je postala ukočena u mojim rukama na tu uspomenu.
Flint odluči razvedriti raspoloženje. „Ja ne,“ rekao je. „Meni je bilo
fantastično u Vegasu. Vratio sam se kući s parom novih kolica i sve to.“
Ash je tapkala nogom po dnu njegovog štapa i smjestila se pod njegovu
ruku, dobacivši mu sjajni, ogromni osmijeh koji ga je vidljivo opustio.
Toplima ne prožme kad se učinilo da je moj poljubac u Livinu
sljepoočnicu imao isti učinak na nju.
„Istina. Pa, u tom trenutku, Quarry je gotovo svaki dan bježao iz škole, a
onih par dana koje je išao, nekako je uspijevao upasti u toliko puno tučnjava
da je bio izbačen. O, i iako se činilo da stvarno voli tučnjavu, odlučio je da će
se ostaviti boksa. Bio je na korak od toga da postane maloljetni delikvent, i
eto njega tu, stoji ispred mene, preklinje me da mu dopustim da vidi moju
kćer.“ Nasmijao se, ali zabavljenost mu je nestala iz glasa kad je prebacio svoj
bijesni pogled na mene. „Istu onu kćer koja isto tako više nikad nije bila ista
nakon tog dana u Vegasu.“
„Tatice,“ Liv ga upozori dok se Leov pogled zadržao još nekoliko
nelagodnih minuta.

237
 Bilo je sranje, ali zaslužio sam daleko gore, stoga sam ispravio ramena,
držao Liv u svom krilu i podnio krivnju.
Zadržavajući moj pogled i dalje, Leo je napuhao svoje usne pretjerano ih
pučeći, „'Ali… ali, Leo,'“ oponašao je moj dječji glas. „'Ja… ja je volim. Ja sam
Page muškarac… mi znamo voljeti.'“ Njegovo mrštenje se pretvori u cerek
kad se prostorija počela smijati.
Liv me pogledala na brzinu. Oči su joj bile ogromne i pune nade. „Jesi li
ti…“ utihnula je.
Nisam želio uopće da ova priča bude ispričana, ali radi tog izraza na
njezinom licu svaka sekunda sramote je bila vrijedna do kraja.
Potvrdio sam kimanjem. „Nisam bio u krivu.“ Podigao sam bradu prema
Tillu i Elizi, a potom prema Flintu i Ash, „Mi znamo voljeti.“
Uzdahnula je kao da je to bila najromantičnija stvar koju je ikad čula.
Leo rukom utiša prostoriju i nastavi forsirati dalje. „Trebali ste mu vidjeti
lice kad sam stegnuo ruku oko majice, podigao ga od poda i prikucao ga uza
zid.“ Počešao se po bradi i upitao, „Kako je išlo nakon toga Q?“
Pročistio sam grlo i slažem. „Ne sjećam se.“
„Na tvoju sreću, ja se sjećam.“ Nacerio se. „Rekao sam, 'Pa, onda je oženi.'
Trebali ste vidjeti kako mu se lice preobražava u apsolutnom užasu. Kunem
vam se, upravo tada i tamo, počeo je mucati.“ Opet, dječjim glasom. „B-B-
baš upravo sad Leo?“
Spustio sam glavu i smijao se zajedno sa svima ostalima uključujući i Liv.
„Da. Smijte se! Jako sm-iješno!“ rekao sam škakljajući je.
„Siroto dijete je gledalo u mene kao da ću ga prisiliti do oltara.“ Leo jedva
da je uspio izustiti riječi od smijeha. „Nakon toga, 'Kamena šaka' je bila više
nego voljna poslušati sve što sam imao za reći. Prva stvar koju sam mu rekao
da mu više nikad neću dopustiti da bude u njezinoj blizini ako se ne sabere.
To je uključivalo, ali nije bilo ograničeno na, marljivo učenje, postizanje
dobrih ocjena, biti pristojno ljudsko biće za koje sam znao da je bio u stanju
biti, odnositi se prema Tillu i Elizi s poštovanjem, i osigurati si budućnost
time što će se vratiti u ring za koji smo svi znali da je bio rođen.“
Smijeh je utihnuo.
„Druga stvar koju sam mu rekao jest bila to, ako je dovoljno muškarac da
zna da je zaljubljen u nju, onda je dovoljno muško da shvati kako je zaslužila
boljeg od njega. Također stojim pri tom mišljenju. Ali vidite, Quarry me
uhvatio na foru. Moja kćer je imala dvanaest godina, stoga, Sarah, morati ćeš

238
mi ovo oprostiti.“ Pogledao je nazad u svoju ženu koja je sve samo ne
blistala. „Rekao sam mu ako i kad postigne sve to, osobno ću je otpratiti do
oltara k njemu jednog dana.“
Sve žene su se onesvijestile.
Livina ruka pronađe moju i ispreplete naše prste. O, ali Leo još nije
završio. Niti blizu.
„Znaš, Liv, nisam bio prisutan kad si se rodila. Oduvijek sam to žalio.
Propustio sam toliko od tvog života u tim ranim danima, a tvoja mama može
tome posvjedočiti. Ali brzo nakon toga sam se zakleo da, nakon što dođeš
živjeti s nama, da su ti dani završeni. Stoga mi je stvarno žao ako ti ovo
upropastim dušo, ali moraš shvatiti da je Quarry ispunio svoja obećanja
dana meni.“
Cijelo tijelo mi ode u pripravnost kada je Leov izraz lica postao nježan
dok je gledao u svoju kćer.
„On je dobar čovjek Liv. Može se više nego brinuti za tebe i kakvu god
obitelj odlučite stvoriti za, recimo… dvadeset godina. Iako vas dvoje niste
bili 'službeno' zajedno dugo vremena, bio bih slijep da nisam vidio koliko te
puno voli.“
Ustao sam se na noge s Liv i dalje u svom zagrljaju. „Leo,“ rekoh
pokušavajući ga prekinuti dok se Liv klizala na svojim nogama.
Nastavio je dalje pričati. „Nema sumnje u mom umu da će on položiti
svoj život da te zaštiti čak i na sekundu od ozljede. I, samo iz tih razloga, dao
sam mu svoj blagoslov kad je niti prije sat vremena zatražio tvoju ruku.“
Kurvin.
Sin.
U sobi se prolomila mješavina uzdaha i glasnog smijanja. Ja, s druge
strane, zatvorio sam oči i opsovao ispod glasa dok je Liv postajala kao kamen
ukočena u mom zagrljaju.
„Oprosti sine. Ovo će joj biti draže. Obećavam. Ta tiha prošnja pored
božićnog drvceta mi nije bila dovoljna.“ Leo se nasmijao prije nego je došao
do mene da me uhvati za rame.
„Vau. Nisam bio svjestan da moja prosidba uopće tebi mora biti
dovoljna,“ režao sam hvatajući se za greben svog nosa.
Livin tihi glas je bio taj koji mi je privukao pozornost. „Prosidba?“ ciknula
je.

239
 Otvorivši oči, zatekao sam je kako gleda u mene sa suzama koje su se
skupljale. Ovo nije uopće bilo onako kako sam planirao.
Imao sam veličanstvenu ideju da mi budemo sami – skupa, u našoj novoj
kući.
Izležavajući se ispred pucketave vatre uz treptanje lampica s našeg
božićnog drvceta koje su sijale u pozadini. Livino malo tijelo skupljeno
pored mene – moje snažne ruke zaštitnički omotane oko nje. Mazio bih je
nosom po kosi i podsjetio je da, iako smo bili skupa par mjeseci, već smo
proveli cijeli život zajedno. Ona bi mi se nasmijala s tim ogromnim, smeđim
srnećim očima. Spustio bih nježni poljubac na njezine usne, a kad bi otvorila
oči, držao bih dijamantni prsten koji sam napravio po narudžbi onaj dan
nakon što mi je rekla da me voli.
To je bio moj plan.
Ovo – nasred Tillovog dnevnog boravka s naše obje obitelji koje gledaju
u nas – definitivno je bio Leov plan.
Kako god, da koje je jarko sijalo u njezinim očima je bilo više nego
dovoljno da do kraja napustim svoj plan.
„Dakle… smiješna priča,“ krenem nervozno. „Pitao sam tvog tatu
maloprije bi li mu bilo u redu da te zaprosim.“
„Tako sam čula,“ uzdahnula je.
Podigao sam pogled da bih zatekao svaki par očiju u sobi zalijepljen za
mene. Ash, Eliza, Erica i Sarah su već plakale. Slate se cerio nemoguće
ogromnim osmijehom. Flint je imao iskrivljeni osmijeh za koji sam davno
otkrio da je blistao od ponosa. A Till i Leo su izgledali kao emotivni očevi
što su i bili. Svako lice, bez obzira na osjećaje, bilo je prekriveno ogromnim
osmijehom.
Možda okružen obitelji nije bilo najgori mogući način za izvesti ovo.
Pogledao sam dolje prema Liv, koja je zurila u mene s ushićenom
pozornošću. „Pričekaj. Dobro?“ rekao sam. Potom sam je pustio i otrčao van
iz sobe.
Mogao sam čuti glasno čavrljanje pitanja dok sam jurio prema svojoj torbi
za dvoranu skrivenu u mojoj staroj spavaćoj sobi i vadio prsten koji sam
pokazao Leu.
Gurnuvši ga u svoj džep, vratio sam se nazad u dnevni boravak.
„Oprosti,“ rekoh brišući svoje iznenadno znojne dlanove o traperice.
Zašto je prosidba stvarala toliko nervoze?

240
 Znao sam da će Liv reći da, ali srce mi je i dalje divljalo dok sam uzimao
njezinu malu ruku u svoju.
Njezine svijetle oči su zaiskrile radi neprolivenih suza kad je pogledala u
mene. „Ne moraš to raditi samo radi mog tate.“
„U pravu si. Ne moram. Tehnički, nikad ovo ne moram napraviti.“
Nacerio sam se izvadivši ogromni četvrtasti dijamant i podigao ga prema
njoj.
Njezina ruka joj poleti prema ustima i ona ispruži ruku prema prstenu
prije nego je povukla ruku nazad. Izgledalo je kao da se bojala dotaknuti ga
jer se bojala da će nestati.
„Ovo. Ništa ne mijenja Rocky. Stavljanjem ovoga na tvoj prst neće
uzrokovati da te volim nimalo više nego te već volim. Romantični zavjet neće
promijeniti moju posvećenost tebi. Dozvola za brak neće nas učiniti ništa
ozbiljnijima. Ovaj smiješni skupi prsten ne mijenja apsolutno ništa osim mog
bankovnog računa.“ Zastao sam dok se ona hihotala. „Sa ili bez ovog
prstena, provesti ću cijeli život s tobom. I dalje ću te voljeti do dana kad
umrem. Ništa se ne mijenja Liv. Ništa.“
Duboko sam udahnuo, ali ga nisam zadržao. Ne sada. Ne s Liv.
Spuštajući se na koljeno, rekao sam, „Voljeti ću te zauvijek. Ali to ne
počinje kad ti dam ovaj prsten. Počelo je čim sam te prvi put ugledao – i
nikad neće prestati. Udaj se za mene Liv.“
Nije rekla ni riječi dok je letjela u moj zagrljaj i zakopavala svoje lice u
moj vrat. Ramena su joj se tresla, ali nisam imao pojma je li plakala ili se
smijala. Shvatio sam, ovako ili onako, to je bio dobar znak, stoga sam je
stisnuo nemoguće jako. Pogledavši u topla lica naše obitelji koja nas je
okruživala, nisam čak više mogao biti ljut ni na Lea. Osmjesi tako veliki dok
je ljubav obasjavala svakog od njih.
Par minuta kasnije, Liv još uvijek nije odgovorila.
„Znam da sam rekao da ne moraš reći da, ali to bi puno doprinijelo tome
ne izgledam kao glupan upravo sad.“ Šapnuo sam.
Prasnula je u smijeh i odmaknula se, odgovorivši s megavatskim
osmijehom „Da.“
Tek što sam joj stavio prsten na prst, nestala je.
Njezina majka ju je grlila. Njezin tata mi je tresao ruku poželjevši mi
dobrodošlicu u obitelj. Ash i Eliza su cviljele nad prstenom, dok su Till i Flint
se smjenjivali grleći me bolnim medvjeđim zagrljajem.

241
 Naposljetku, Eliza je odjurila u kuhinju i na brzinu otvorila šampanjac
koji je imala pri ruci za Nove Godine, cijelo vrijeme kudeći Tilla jer je kupio
neki jeftini. Ash se bacila na posao dodavanja čaša svima, a Flint je napravio
zdravicu, ali ja se nisam mogao dovoljno dugo koncentrirati da čujem što je
govorio.
Bio sam u stanju apsolutnog šoka dok sam gledao dolje prema Liv James
zavučenu pod moju ruku kako se divi svom zaručničkom prstenu – mom
prstenu.
Bio sam u pravu. Prsten ne mijenja ništa-
Premda taj jednostavan skup riječi da?
Promijenio je moj cijeli život.

242
 TRIDESETO POGLAVLJE

„LAKA VAM NOĆ,“ Rich, noćni čuvar je rekao.

„Vama isto.“ Nasmiješila sam se srdačno i odvezla s parkirališta.
Na prvom semaforu, iskopala sam mobitel iz svoje torbice kako bih
napisala poruku Quarryju, da mu dam do znanja da sam na putu kući. Ali
shvatila sam da mora da mi je mobitel umro nekad tijekom protekla tri sata,
a moj punjač je bio spojen u zidu u mom uredu.
„Sranje.“ Izdahnem razmišljajući o prednostima da se vratim nazad kako
bih ga pokupila spram da se samo odvezem do nove kuće bez mobitela.
Upravo je počelo sniježiti, i ceste su bile okovane ledom. Quarry bi
vjerojatno poludio da je znao da sam čak razmišljala o tome da vozim bez
mobitela. Zastenjala sam samo za sebe i polukružno se okrenula.
Parkiralište je bilo prazno, a zgrada je bila u mraku. To je prepalo govno
u meni, ali skupila sam hrabrosti i uspjela ući kroz ulazna vrata, odmah
upalivši božićnu glazbu preko novog interfona.
Niti minutu kasnije, ponovno sam palila alarm kad sam poskočila radi
iznenadnog lupanja po staklenim vratima.
„Sranje!“ Vrisnem iz petnih žila.
Srce mi je lupalo dok sam upijala ogromnu sjenu koja je stajala vani pred
vratima. Trebala mi je sekunda, ali sam se nasmiješila kad sam prepoznala
svijetlo plave oči koje su zurile kroz staklo.
„Oprosti,“ oblikovao je ustima podižući ruke u znak isprike prije nego ih
je gurnuo u džepove svog teškog kaputa.
Okrenula sam bravu i otvorila širom vrata. „Isuse, Done. Preplašio si me
na smrt.“
„Prvo sam kucao tiho, ali pretpostavljam da me nisi čula.“ Pogledao je
gore prema zvučnicima na stropu. „Vidim da je sustav interfona
popravljen.“
Uzdahnula sam i zaključala vrata za njim. „Da. Puno stvari se ovdje
promijenilo.“ Napravila sam ogroman korak unazad i dramatično podigla
svoje ruke.

243
 Soba se odmah obasjala svjetlima.
Don se nasmijao i kimne odobravajući. „Senzori pokreta. Lijepo.“
„O, nemaš pojma. Moj tata i Quarry su se dokopali ovog mjesta odmah
nakon što si otišao. Novi sigurnosni sustav. Nova svjetla. Novi interkomi.
Čuvar na vratima.“
Odmaknuo se i namrštio. „Je li čuvar zamišljen?“
„Ha! Ne. Rich je upravo otišao. Vratila sam se nazad po svoj punjač.“
Podigla sam kabl kao dokaz kad se njegovo mršenje pojača.
„Ne bi trebala sama biti ovdje Liv. Opasno je.“
„Pa, isto tako i voziti po snijegu bez mobitela.“
Pogledao me pogledom trebala-bi-znati-bolje radi kojeg sam zakolutala
očima i potom se nasmijala.
„Dobro Tatice. Slijedeći put ću biti opreznija. Ali drago mi je da si se
vratio nazad. Što radiš tu?“
Gurnuo je ruke u džepove svojih traperica i ljuljao se na prstima. „Bio
sam na putu kući i vidio ti auto. Odlučio sam stati i vidjeti jesi li me već
zamijenila.“
„Zamijenila te? Ti se šališ sa mnom? Nema šanse.“ Zaigrano ga udarim
po ruci.
Odmah me uhvatio za ruku. „Svetog mu sranja. Gle taj kamen.“
Obrazi mi se zažare. „Quarry me sinoć zaprosio.“
„Uh, da. Primijetio sam.“ Podigao mi je ruku kako bi pregledao moj
prsten. „Kriste. Kladim se da su isto i astronauti na svemirskoj postaji
vjerojatno primijetili.“
„Quarry nije baš tip koji je jednostavan i podcijenjen.“
„Rekao bih da nije.“ Nasmiješio se nježno. „Imaš minutu? Što kažeš da
ukopčaš svoj mobitel i ispričaš mi o prošlom mjesecu dok se puni.“
„Pa…“ odugovlačila sam pogledavši u svoj sat.
Moji roditelji i Page obitelj su me čekali u našoj kući, ali ako je to značilo
da ću vratiti Dona nazad, Quarry će ih rado zabavljati.
„Samo ako to što si tu znači da se vraćaš.“
Potapšao se po stomaku. „Ne znam. Je li ostalo božićnih kolača? Izgubio
sam tri kile tijekom proteklog mjeseca. Na granici sam mršavosti.“
„Čini se da imaš sreće. Kupila sam kutiju večeras.“ Deset minuta hvatanja
u korak s Donom neće nikome škoditi.
Škodilo je svima.

244
 „Moramo razgovarati,“ Flint je rekao kad sam otvorio ulazna vrata.
Leo i Slate su ložili vatru, a Sarah i Erica su kuhale u kuhinji.
„Hej Q.“ Ash se podigla na prste i poljubila me u obraz. „Gdje je Liv?“
Zadržao sam Flintov izmučeni pogled dok sam odgovarao. „Trebala bi
biti ovdje svaku minutu. Večeras je imala predavanje.“
„Dušo, možeš li nazvati dadilju i provjeriti dečke?“ Flint upita.
Progunđala je. „Nema nas deset minuta. Sigurna sam da su dobro.“
„Udovolji mi,“ naredi joj suho.
Zakolutala je očima i odlepršala.
„Što se događa?“ upitao sam čim smo bili van dometa ušiju.
„Ovo još nije javno, ali upravo sam čuo od tipa u boksačkom savezu da
Davenportu oduzimaju pojas.“
„Molim?“ Uzdahnem.
„Dva borca su iznenada istupila u vezi Davenporta da je izveo isto sranje
koje je napravio Liv njihovim ženama. Loman i White. Loman ima snimku
nadzorne kamere, ali uzevši u obzir da je cura zapravo bila njegova
ljubavnica, nije bio baš toliko uzbuđen da objavi snimku njezinog napada.
Davenportov menadžer je platio curi, a potom, nakon što je White izgubio
borbu, sve je nestalo zajedno s njim. Kako god, Lomanova snimka je čarobno
sletjela na stol boksačkog povjerenika sinoć.“
Vilica mi je pucketala, ali osmijeh mi je rastao. „Očito, Leo je stvarno bio
jebeno zaposlen tijekom proteklog mjeseca. Drago mi je da vidim da su moji
dolari dobro utrošeni.“
Flint suzi pogled. „Znao si za ovo?“
Prekrižio sam ruke na grudima. „Ne. Znao sam da je Davenport komad
govneta. Nema šanse da drkadžija nije izveo to sranje prije. Jedino sam
financirao Leove napore da ga razotkrije. Liv bi dobila srčani ako bih mu
otkinuo kurac onako kako bih ja volio, ali nije bilo jebene šanse da ga pustim
da se izvuče sa sranjem koje joj je napravio.“
Frustrirano je izdahnuo. „Jebenog mu pakla. Pretpostavljam da je to
dobra stvar s obzirom da ovo neće završiti time što si ti završio u zatvoru,
ali loša vijest je – borba je otkazana.“
Arogantno sam slegao ramenima. „Šteta. Veselio sam se.“

245
 Flint se nasmije. „Pobrinuti ću se da budeš u ringu kako bi zauzeo
njegovo upražnjeno mjesto.“
„Dvadeset dva posto od šest miliona? Kladim se da hoćeš.“ Zaigrano sam
ga udario u rame.
„Hej! Hraniti sve Ashine pse lutalice je jebeno skupo.“
Izvio sam obrvu u nevjerici. „Hrana za pse u vrijednosti trinaest
miliona?“
Zabacio je ruku na srce glumeći iznenađenost. „Dragi Bože. Glupan zna
računati! Vjerojatno bih sad trebao prestati duplati svoje honorare.“
Nasmijao sam se i udario ga po štapu, ali on nije čak niti zateturao.
„Sranje. Između tebe i Liv koji ubirete odozgo, čudo je da uopće imam
novaca.“
Krenuo je prema dnevnoj sobi. „Jesi li razgovarao nedavno sa svojim
knjigovođom? Možda ne bi trebao.“

„Potom se spustio na koljeno, i očito, rekla sam da. Razmišljala sam o

vjenčanju u ljeto. Moja mama već pomalo nervozno žvače. Vidjeti ćemo
hoćemo li je uspjeti zadržati toliko dugo.“ Podigla sam svoj mobitel vidjevši
da smo Don i ja čavrljali više od dvadeset minuta. „Sranje! Moram se izgubiti
odavde.“ Ustala sam se na noge.
Don se ustao sa mnom. „Pa čestitam. Drago mi je što vidim da konačno
je to napravio.“
Nacerila sam se. „Konačno? Skupa smo tek par mjeseci. Ovo je bilo brzo.“
Sramežljivo je pogledao dolje u pod. „Istina. Pa. Budući da je Božić i sve
to, i ja moram nešto priznati malo. Kad sam prvi puta došao na svoj intervju,
prepoznao sam te. Ja sam veliki obožavatelj boksa, i vidio sam tvoje slike s
njim. Svi su mislili da si mu djevojka. Ponekad zaboravim da ste vi prvo bili
samo prijatelji.“
Oči mi se rašire, ali smijeh mi je ključao u grlu. „Ti štakore! Ne mogu
vjerovati da mi nisi rekao.“
„Kao da bi ma zaposlila da sam proveo cijeli intervju razgovarajući o
boksu.“

246
 „Da si pokazivao znakovnim jezikom, sumnjam da bi mi bilo stalo. Bila
sam očajna. O čemu si još lagao? Jesu li i moji kolači katastrofa?“
„Uh, ne. Ali priznati ću ti da su brownies bolji,“ zadirkivao je.
Krenula sam uzimati svoj mobitel i punjač spremajući se otići. „Znaš, sad,
ne osjećam se toliko loše što sam doslovce zloupotrijebila tvoje volonterske
usluge.“ Nacerila sam se. „Hajdemo. Idemo odavde. Moram stići kući prije
nego Quarry pošalje SWAT ekipu da me traži.“
„Pametna cura.“ Rekao je Don ugasivši svjetla.
Nakon što sam ugasila božićnu glazbu i upalila alarmni sustav, kopala
sam ključeve van iz svoje torbice kad je Don zaključao unutarnju bravu i
otvorio vrata. Alarm je počeo šištati upozorenja da imamo šezdeset sekundi
da izađemo van iz zgrade taman kad je hladni, oštar zrak uletio unutra.
Još uvijek sam bila fokusirana na svoju torbicu kad su se Donova leđa
iznenada sudarila o moja radi čega smo oboje pali na pod. Bila sam u tolikom
šoku da nisam čak niti imala vremena isturiti ruke ispod sebe da ublažim
svoj pad. Glava mi je jako udarila o popločani pod i vid mi se zamutio.
Potom sam začula duboko zlobno režanje, „Gdje je jebeno on?“ Don je
silazio s mene.
Nisam se uspjela snaći da shvatim koji se vrag događao, ali moje pitanje
je uskoro dobilo odgovor.
„Odjebi Davenport!“ Don je režao.
Vid mi se izoštri taman kad je ledeni metalni rub noža sletio mi na grlo.
Sledila sam se dok me panika obuzimala.
„Gdje je dovraga Page?“
„N-ne znam,“ lagala sam dok su mi se oči ispunjavale suzama.
Spustivši se na koljena iznad mene, uhvatio je krunu moje kose i gurnuo
nož dublje u moje grlo sve dok nisam osjetila topli mlaz krv kako mi klizi
niz ključnu kost.
„Gdje je on?“
Otvorila sam usta da odgovorim, ali bilo je prekasno.
Ponestalo mi je vremena.

247
 „Daj jebeno začepi!“ Smijao sam se Tillu koji je pričao još jednu sramotnu
priču iz moje mladosti.
„Prljava majica i sve to. Bolio te kurac za sve. Imao si šest godina i moju
curu si pozvao van.“
Cijela prostorija se smijala kad iznenada Leov mobitel krene vrištati u
džepu. Bila je to do bola dosadna melodija zvonjave, ali način na koji mu je
lice problijedjelo je bilo ono što je stvarno privuklo moju pozornost.
Na brzinu je pustio Sarah i mahnito počeo vaditi mobitel van. Njegov
divlji pogled se podigne prema meni na drugoj strani sobe. „Zovi Liv,“
naredi.
Srce mi je zaigralo, ali bez pitanja sam krenuo u njegovom smjeru.
„Koji vrag se događa?“ Slate upita čitajući iznenadnu promjenu u
prostoriji.
Leo ga je ignorirao i počeo hodati po sobi s mobitelom na uhu.
Zujanje neodgovorenog poziva mi je sviralo u ušima dok su mi oči i dalje
bile prilijepljene na Lea.
„Rich, reci mi da je sve u redu,“ graknuo je. Nakon nekoliko mučnih
sekundi, zarežao je. „Pa, ona još jebeno nije ovdje!“ Uhvativši se za greben
nosa, podigao je svoj smeteni pogled upitno prema meni.
Odmahnuo sam glavom i strah me presječe – zvuk njezine govorne pošte
mi je još više sledio vene.
„Odvuci svoje dupe nazad tamo. Mi smo na putu.“ Spustio je svoj
mobitel. Noge su mu se već kretale prema ulaznim vratima kad sam ga
uhvatio za ruku. „Koji kurac?“
Oteo je svoju ruku iz mog stiska ne pogledavši me uopće dok je jurio van
kroz vrata urlajući, „Ona je navodno otišla prije pola sata, ali sad, upalio se
alarm u društvenom centru.“
Užas i bijes su miješali opasan koktel u meni. Zgrabivši svoje ključeve iz
džepa pojurim kroz vrata za njim.

248
 „Molim te prestani,“ vikala sam dok je Davenport koristio moju kosu
kako bi mi prisilio lice prema sigurnosnoj ploči pored vrata.
„Jebeno ga ugasi!“ vikao je.
„N-ne mogu misliti!“ jecala sam.
Alarm je treštao ometajući mi moj već histeričan um još više.
Povukao me je za kosu toliko snažno da su mi koljena umalo popustila
od boli. „Ugasi ga!“ Lice mu se treslo od napora, a slina je letjela mu iz usta.
Oči su mi odskočile na Donovo onesviješteno tijelo na podu. Onaj
trenutak kad se alarm oglasio, Don je napravio potez, ali Davenport je bio
brži. Nije me čak niti pustio dok je spuštao gadnu desnicu ravno u Donovu
bradu. Jedino pozitivno u ovome je bilo to što je nož koji je držao otklizao po
podu.
„Odmah!“ režao je gurajući mi lice nazad prema sigurnosnoj ploči.
Duboko sam udahnula i pokušala se pribrati. Napokon sam se sjetila
prave kombinacije brojeva i soba utihne.
„Prokletstvo!“ Davenport me gurne naprijed.
Zateturala sam prije nego sam udarila o pločice i potom se zaustavila na
svojim koljenima.
Jednako brzo koliko sam pala dolje, podigla sam se nazad trčeći kako bih
pobjegla. Nisam uspjela, ali nekoliko koraka prije nego je njegova ogromna
ruka se omotala oko mog struka.
„Kuda ideš Livvie?“ preo je podigavši me na noge i držeći me uspravno
leđima okrenutom prema njemu ispred sebe.
Žuč mi se dizala u grlu dok je trljao svojom bradom o moj obraz.
Željela sam se boriti na bilo koji način koji sam mogla. Grebala sam svoj
bijeg iz njegovih ruku, grizla sam i grebala prije nego sam mu zabila svoju
visoku petu u jaja. Obično nisam bila nasilna žena, ali imala sam neodoljivu
želju gledati ga kako krvari do smrti na podu u polaganoj i očajnoj smrti.
Ipak, nisam mu mogla to učiniti. Quarry mi je rekao da ga ne izazivam, i
upravo tada, točno sam znala zašto. Fizički, Davenport je bio superiorniji od
mene na svaki mogući način.
„Nigdje,“ odgovorila sam kroz stisnute zube.
„Dobar odgovor,“ rekao je noseći me kroz prostoriju.

249
 Svojevoljno sam išla sve dok nisam ugledala njegov nož na podu.
Noge su mi divlje mlatarale, ali njegova ogromna ruka me uštinula za
kuk dok se saginjao kako bi ga pokupio.
„Polako tamo,“ umirivao me je. „Neću te povrijediti.“
Drhtavo sam udahnula boreći se ponovno protiv svojih suza koje su se
ponovno pojavljivale.
„Barem ne bez Pagea ovdje da svjedoči tome.“

Ne sjećam se da sam ijednom udahnuo dok sam jurio niz te zaleđene ulice
brže nego bi ijedan smrtnik trebao voziti. Pluća su mi bila u plamenu, a grudi
su me boljele svakom minutom koja je prolazila. Papučica gasa je bila u podu
dok sam kao manijak manevrirao kroz promet. Čak sam i prestigao Lea na
autocesti.
Bio sam na manje od minute od društvenog centra kad Livin broj
zasvijetli na mom mobitelu. Ogroman izdah olakšanja mi izleti kroz usta, a
noga mi polako se podigne s papučice.
„Hvala jebenom Bogu,“ bio je moj pozdrav.
„Ne dolazi ovamo!“ Vrištala mi je na uhu, a moj puls je ponovno opet
ubrzavao.
Moja dominantna noga ponovno padne na gas. „Liv!“ Čuo sam urlik
manijakalnog smijeha.
„Bolje ti je da se požuriš.“ Davenportov glas se provlačio kroz vezu
učvrstivši moje najgore strahove. „Prije nego bude prekasno.“
„Koji kurac si ti – “ krenuo sam ali sam potom zastao u pola rečenice kad
mi Livini bolni krici dopru do uha. Bol u njezinom glasu je bila
paralizirajuća, a moje već ionako napeto tijelo se grčilo. „Liv!“
Bespomoćno sam držao mobitel dok su njezini jecaji se nastavljali. Tek
kad je njezin glas nestao shvatio sam da je Liv oduvijek bila u pravu.
Tišina je bila jebeno užasavajuća.

250
 „Molim te ne čini ovo!“ šaputala sam držeći svoj iščašeni prst na grudima.
Davenport ga je ostavio unakaženim nakon što mi je silovito strgao
zaručnički prsten s njega.
„Molim te jebeno začepi,“ odgovorio je ležerno podižući moj prsten u
zrak kao da provjerava kamen.
Suze su mi tekle iz očiju dok sam zurila u svoj mobitel, kako leži na podu
na drugoj strani sobe. Zaslon je zasvijetlio radi dolaznog poziva za koji sam
znala da je Quarry. Davenport mu je upravo prekinuo. Nevjerojatno me je
boljelo, ali ništa nije boljelo toliko kao agonija u njegovom glasu dok je
izvikivao moje ime taman prije nego je poziv prekinut. Bio je to zvuk koji
više nikad nisam mogla ne čuti.
Iznenada, crveno-plava policijska svjetla mi privuku pozornost dok su
ispunjavala parkiralište. Davenport me uhvatio za potiljak vrata i gurao
ispred sebe.
„Izgleda da je tvoj dečko poveo pojačanje.“ Smijao se bez ikakve brige na
ovom svijetu.
Ozbiljno je bio lud, i kao da već nisam bila preplašena, zvuk njegovog
praznog smijeha me poslao na skamenjen teritorij.
Micanje na podu mi privuče pozornost. Don je počeo dolaziti k sebi.
Podigavši ruke, tiho mu pokažem, Pomoć je tu. Ne mrdaj se.
Njegove zbunjene oči se prebace s mene na Davenporta prije nego ih je
ponovno zatvorio.
Bila sam prisiljena do dvostrukih staklenih vrata gdje je desetak
policijskih automobila se pridružilo zabavi. Suze olakšanja su mi preplavile
oči kad sam ugledala tatin SUV i Quarryjev Porsche parkiran iza njih.
„Oduzeo mi je pojas,“ Davenport je zlokobno šaputao.
„N-nije još, još uvijek možeš pobijediti,“ odgovorila sam dok su mi trnci
klizili niz kralježnicu.
„Glupa kujo,“ mrmljao je.
Vidjela sam Quarryjevo snažno tijelo u gomili puno prije Davenporta.
Ali, sudeći po užasu na Quarryjevom licu, on je vidio kako Davenport
podiže nož puno prije nego ja.
Svi smo čuli prasak pištolja prije Davenporta.

251
 Bio je to neupitno najstrašniji trenutak u mom cijelom životu.
„Ne!“ urlao sam kad je pištolj opalio niotkuda taman kad je Davenport
podigao nož na Livino grlo.
Bilo je čudo što nisam isisao sav kisik iz države Indiane koliko sam
duboko udahnuo. Krv mi je divljala u venama dok se moja najgora noćna
mora odigravala ispred mene. Desetci policajaca su žurili prema vratima kad
je ispaljen još jedan hitac prisiljavajući ih sve da se sklone u stranu pored
zgrade blokirajući vrata.
„Spusti se dolje!“ Policajac pored mene naredi, ali noge su mi se već
kretale – i to nije bilo kako bih se sakrio.
Trčeći posred pločnika, ignorirao sam svakog policajca koji je izgovarao
moje ime.
Potaknuti samim očajem i adrenalinom, moja racionalnost me napustila.
Neću jebeno iznevjeriti Liv James – bez obzira na cijenu po mene.
Povukavši staklena vrata, otkrio sam da su zaključana. Grudi su mi se
dizale dok sam se pripremao srušiti ih dolje. Ali sam zastao kad sam ugledao
Liv kako pokušava umaknuti s Davenportom si za petama. Mahnito sam
udarao po vratima, pokušavajući privući mu pozornost, ali onda je sve
iznenada postalo gore.
U tom trenutku, nisam čak niti znao da je to moguće. Ali to je bio moj
život. Uvijek je moglo biti gore.
Jedina osoba koju sam ikad mogao mrziti podjednako kao Garretta
Davenporta se iznenada pojavila ispred mene s visoko podignutim pištoljem
uperenim ravno u moje grudi.
Trenutak kad su njegove plave oči susrele se s mojima, lice mu se
omekšalo.
Vrati se nazad, oblikovao je ustima.
Nisam mogao ništa osim treptati.
Mahnuo je pištoljem u stranu, podigao je jednu ruku i pokazao
znakovnim jezikom, Ja ću je dovesti.
Bio sam u krivu.

252
 To je bio neupitno najstrašniji trenutak u mom cijelom životu.
„Tata!“ Urlao sam udarajući šakom po staklu dok je on nestajao dolje niz
hodnik.

Bio sam štošta u svom životu: lopov, prevarant, ovisnik o kocki, diler
droge, kladioničar, zatvorenik. A od nedavno, bio sam pomoćnik ravnatelja
programa Američke lige znakovnog jezika u lokalnom društvenom centru.
To je bio posao koji sam vrlo ozbiljno shvaćao.
Ako bi pitali moju djecu, vjerojatno bi dodali još nekolicinu drugih naziva
na popis mojih titula u prevarama kao što su: beskičmenjak, ljigavac,
kukavica, gubitnik, ološ, gubitnik.
I bili bi u pravu.
Tijekom godina, više sam nego zaradio svaki od njih.
Međutim, to nije mijenjalo činjenicu, da tijekom godina kasnije, jedini
naziv koji sam želio je tata.
I to je bio onaj jedini koji mi nikad neće vratiti. I radi toga bi isto bili u
pravu.
Proveo sam godine gledajući kako moja djeca odrastaju i započinju svoje
vlastite obitelji preko stranica sportskih magazina. Nakon sranja koje sam im
priuštio, nisam čak niti to zasluživao. Ali imao sam dovoljno sreće da sam
donirao spermu koja je stvorila neke nevjerojatne muškarce. Pomno sam
pratio Tilla dok je odrastao, dok je nesebično vraćao ne samo zajednici već i
dečkima koje sam napustio dok sam bio izgubljen u životu punom droge i
kocke. Promatrao sam kako moj slabašni i prerano rođeni dječak Quarry
odrasta u jednog od najjačih boraca koji su ikad ušli među užad. Flinta je bilo
teže pratiti, ali život kriminala ima nekih prednosti. Pozvao sam se na par
usluga i mogao sam dobiti dovoljno informacija kako bih se zatekao u
publici jedan dan kad je popeo se na pozornicu kako bi primio svoju
diplomu. Ja nisam čak niti završio srednju školu, a on je bio tamo,
paraliziran, ponovno je učio hodati, i svejedno je uspio diplomirati s
počastima za samo dvije godine.

253
 I Eliza je bila u pravu prije svih tih godina kad smo se prvi put upoznali
u Las Vegasu – ja nisam imao nikakve veze s time.
Ti dječaci su iskovali svoj vlastiti put kroz život i izašli na drugom kraju
snažniji nego sam ikad mogao zamisliti.
Ja sam bio gubitnik.
Ja sam bio beskičmenjak.
Ja sam bio parazit.
Ali svejedno su mi nedostajali više nego bi riječi ikad mogle opisati.
Stoga, kad sam saznao da Quarryjeva dugogodišnja djevojka je stavila
oglas u novine tražeći ASL pomoćnika, iskoristio sam priliku. Na taj prvi
sastanak, otišao sam s oprezom, nesiguran hoće li me prepoznati. Ali trebao
sam znati da moji dečki neće imati fotografije svog dragog starog oca koje
vise po zidovima njihovih novih višemilijunskih vila. Da su bili pametni
toliko koliko sam mislio da jesu, bilo kakav dokaz mog postojanja nestao bi
u dimu godinama prije.
Nakon što sam dobio posao, zaljubio sam se u Liv. Bilo je lako vidjeti
zašto ju je Quarry volio tako kako jest. Nisam je često viđao, ali danima kad
jesam, ona mi je pričala što se događa u životu dječaka. Voljela je Page braću
toliko puno da je trebalo samo jedno pitanje prije nego bi izvadila mobitel
van i pokazala mi bezbrojne slike moje unučadi. Bez nje to nikad ne bih
dobio. Bilo je to dobrano vrijedno ostatka usranog ocjenjivanja ispita i
podučavanja odraslih.
I, upravo tada, bio sam ljut do pakla i nazad jer Garrett Davenport me
upravo koštao svega toga. Nestao sam tijekom proteklog mjeseca kako bih
izbjegao izlaganje svog identiteta nakon njegove prve vratolomije. Sad ovo?
Jebeni seronja.
Dobrano sam sredio svoj život, ali još uvijek sam imao naloge za svoje
uhićenje i poprilično jebeno pozamašni kockarski dug, a da ne spominjem
neregistrirano – i vjerojatno ukradeni – pištolj iz kojeg sam upravo ispalio
ispred pola policijskih snaga Indya. Nije postojala šansa da se izvučem iz
ove zgrade bez para lisica, ali prije nego odem na svoj produženi boravak u
veliku kuću, konačno ću napraviti nešto ispravno za svoje dečke.
„Garrett!“ viknuo sam slijedeći putanju svjetala koja su se palila
senzorima pokreta.

254
 Škripa potplata mojih cipela na pločicama je bio jedini zvuk u zgradi. Čak
i Quarryjevi povici ispred vrata su utihnuli. Pokušao sam otvoriti svaka
vrata dok sam polako prolazio niz hodnik.
Davenporta se nigdje nije moglo pronaći. I, kad bih samo mogao pronaći
Liv, mogao bih pustiti policiji da počisti to smeće. Ali nisam vjerovao da taj
mentalni slučaj je neće povrijediti kad milion uniformi uleti u zgradu.
Pogodio sam ga u nogu kad je podigao taj nož do njezinog grla. Neće
ponovno biti te sreće. Ciljao sam malo više ovaj put.
„O, Davenport!“ pjevušio sam niz hodnik.
Nakon što sam otvorio vrata ormara s potrepštinama, ugledao sam Liv.
Jedva da sam mogao razaznati njezinu siluetu u mraku, ali prema onome što
sam mogao reći, bila je sklupčana u uglu s glavom među nogama. Nije
podigla pogled kad sam otvorio vrata širom. Premda je to bilo najbolje
rješenje. To je značilo da nije vidjela kad se Davenport pojavio od niotkuda i
oborio me na pod.
„Kurvin sine,“ zarežao sam.
Tip je bio ogroman, stoga nisam puno toga mogao napraviti osim
zatvoriti vrata nadajući se da je nije vidio. Pištolj je nestao tijekom tučnjave;
koji mi je vjerojatno bio jedini spas. Jer, koliko god sam želio uništiti taj
komad kretena, shvatio sam da ubijanje njega možda neće pomoći mojim
molbama za popustljivost na sudu. Stoga, iako nisam mogao učiniti puno u
borbi protiv njega bez oružja, moja jedina druga mogućnost je bila odvući ga
što dalje.
Njegova šaka snažno sleti mi na lice taman kad je moja noga udarila u
rupu koja je krvarila na njegovom bedru. Zaurlao je od boli davši mi priliku
da se upravim na svoje noge i odvučem njegovo dupe nazad prema ulaznim
vratima. Kunem se Bogom da mi je trebao svaki gram samo-kontrole da ne
zakolutam očima kad sam čuo njegovo gunđanje dok je glupan šepao za
mnom.
Nakon što sam stigao do vrata, borio sam se s bravama, pokušavajući ih
otključati kad me ludi ogar konačno sustigao. Ukočivši ramena, pripremio
sam se za udarac. Zabio se u mene – samo par sekundi nakon što sam
otključao posljednju bravu.
Nisam čak niti mogao izbrojati koliko puta je njegova šaka sletjela na
moje lice. Ali dok su policajci ulijetali unutra, primio sam svaki udarac s

255
osmjehom znajući da, po prvi put u svom životu, konačno sam ispravno
postupio prema svojoj djeci.

256
 TRIDESET PRVO POGLAVLJE

„NE BOJIM SE,“ ŠAPUTALA SAM tonući još dublje u njegov zagrljaj.
Toplina njegovih snažnih grudi prislonjenih na moja leđa podsjetila su me
na sigurnost koja je postojala samo kad sam bila s njim. „Znala sam da ćeš
doći.“ Okrenula sam glavu kako bih se prislonila nosom o njegov biceps,
njegova ruka se stezala oko mene. „Sigurna sam s tobom Quarry,“ mrmljala
sam – svoje riječi od prije svih tih godina, vjerujući iznova ponovno u njih
svim svojim srcem.
Čak i ako je on bio samo moja mašta, ništa me nije moglo povrijediti kad
sam bila u njegovom naručju.
Niti Davenport.
Niti noževi.
Niti pištolji.
Niti bol.
Niti strah.
Ne kad sam bila s njim.
„Još samo par minuta,“ šapnula sam.
Suza mi kapne s brade pridruživši se rastućoj zbirci u mom krilu. „Samo
još par minuta.“ Ponavljala sam.
Niti sekundu kasnije, tihi jecaj mi se otme iz grla kad Otis Reddingov
White Christmas ispuni tišinu.
Dah mi zastane drhteći. „On dolazi.“

257
 Policajci su upravo stavili Davenportu lisičine, a ja nisam čekao na znak,
niti sam pitao za dopuštenje prije nego sam požurio u društveni centar
potražiti Liv.
„Ona je u ormaru s potrepštinama u hodniku,“ Clay dovikne dok je ležao
licem dolje s parom lisica.
Srce mi stane, a sama pomisao da se ona skriva u mračnom ormaru
natjerala me da poželim ubiti Davenporta još više. A već sam želio gledati
kako živ gori. Sad, čak i to je bilo isuviše ljubazno.
Iako to će morati pričekati.
Zastao sam samo toliko dugo da stisnem dugme za napajanje na sistemu
za ozvučenje upalivši ga što je glasnije mogao prije nego sam otrčao niz
hodnik. „Rocky!“ Vikao sam preko božićne glazbe. Krenuo sam otvarati
vrata.
Bila je tamo.
Još uvijek je disala.
Srce joj je još uvijek kucalo.
Preplašena nasmrt, skrivala se u jebenom ormaru.
Ali bila je još uvijek živa.
Još uvijek moja.
Zauvijek.
„Liv,“ rekao sam nježno spuštajući se na koljena pored nje.
Ruke su joj bile omotane oko nogu, glava čelom naslonjena na koljena.
Trznula se kad sam joj sklonio kosu s ramena.
„Jesi li dobro dušo?“
Jedva sam je mogao čuti kad je pitala, „Jesi li stvarno tu?“
Glas mi je zapeo u grlu. Nisam mogao biti siguran u odgovor, ali ako je
ovo bio san, nikad se nisam htio probuditi.
„Jesam Rocky. Tu sam. Na sigurnom si sada.“
Odjednom mi je skočila u naručje. Zaronivši licem u moj vrat, uhvatila se
za moja ramena dok su je jecaji razdirali. „N-nisam znala gdje drugo otići.“
„Ššš. Dobro si napravila.“ Ustao sam se s njom u svom naručju.
Leo je bio odmah pred vratima, njegovo blijedo lice bilo je ispunjeno
olakšanjem. Bio sam uvjeren da je bilo jednako mome.

258
 „Znala sam da ćeš doći.“
„Uvijek.“ Poljubio sam je u vrh glave. „Uvijek.“
Odnio sam je do sobe za odmor na drugom kraju hodnika. Smjestivši je
na stolicu, držao sam je čvrsto prislonjenu na svoje grudi. Njezina mama,
zajedno s Tillom i Flintom se pojavila na vratima, a Leo je koračao po dužini
sobe, zaustavljajući se samo da bi pucnuo prstima kad bi nas policajac
pokušao prekinuti.
Božićna glazba je bila stišana, ali i dalje je tiho svirala u pozadini dok sam
joj ja dao vremena da se sabere.
„Je… je li Don dobro?“ konačno je upitala
„Don?“ Iznad moje glave se pojavi zamišljena žarulja. „O Bože. Je li taj
stari tip tvoj asistent?“ Da je nisam držao sigurno u svom naručju, to bi bio
trenutak u kojem bi mi krv ponovno krenula kuhati.
Kimnula je bez da je podigla pogled.
„On je dobro,“ rekoh odsječeno pogledavši u Lea, Tilla i Flinta čija ljutita
lica su mi govorila da smo dijelili istu malu spoznaju.
„Mogu li ga vidjeti?“
„Ne,“ svi smo se otresli krajnje pregrubo s obzirom na njezino trenutno
stanje.
Glava joj je poskočila gore i ona pogleda u mene prije nego je nervozno
prebacila pogled po sobi. „Zašto ne?“ Upitala je drhtavim glasom.
„Jer vjerojatno je sad na putu u zatvor.“
„Ne!“ Skočila je na noge. „On nije napravio ništa pogrešno.“
„Njegovo ime nije Don Rocky. To je Clay Page.“
Oči su joj rasle dok je shvaćala. „Nema šanse.“
„Nemam pojma o čemu je ovdje riječ, ali ću saznati. Kunem se, ako je on
imao išta s ovim –“
„Nije,“ šapnula je tužno. „On me pokušao spasiti. Vikao mi je da bježim
nakon što je pogodio Davenporta… ali sjećam se što je napravio Flintu i
Elizi.“ Zastala je i suze joj još jednom ispune oči. „Ovo je previše. Možemo li
samo ići kući sad?“
„Da dušo… Isuse!“ Opsovao sam kad sam ugledao njezin otečeni i
zgrčeni prstenjak.
„Dobro sam,“ odmah je slagala dok joj se njezin tata približavao.
„Ne, nisi!“
„Koji kurac!“

259
 „Sranje!“
Sve je to dolazilo s vrata.
„Doktora!“ Leo vikne.
„O moj Bože, tatice. Prestani! Dobro sam.“
„Daj da vidim,“ Till je rekao upadajući među nas.
„Makni se!“ Sarah uzvikne gurajući ga s puta.
Flint se nije čak niti uključio u akciju podigavši svoj iPhone i
razgovarajući na glas dok je kretao Googlati ozljede njezinog prsta.
Ja se nisam pomakao. Niti centimetar. Sjedio sam na stolici, promatrao
kako se nosi s ponašanjem svojih roditelja dok su sklanjali zabrinute ruke
moje braće.
Progutao sam knedlu dok me adrenalin napuštao. Usta su mi se osušila,
i ja prekrižim ruke, spojim ih iza vrata kako bih sakrio činjenicu da su se
počele tresti. Um mi se bacio na posao terorizirajući me svim mogućim što
se moglo dogoditi. Osjećao sam se kao najveća pičkica koja je ikad hodala po
Zemlji, ali intenzitet svega toga je ostavljao me paraliziranim. Mora da sam
izgledao pakleno jer Livina pozornost se vrati naglo na mene, zabrinutost i
razumijevanje su joj bojali lice.
„Svi van,“ zahtijevala je. „Odmah.“
Till je prišao i stisnuo me za rame. „Dobro si. Ona je dobro. Mi smo dobro.
Ništa drugo nije bitno Q. Niti tata. Niti Davenport. Ništa.“
„Znam,“ odgovorio sam neuvjerljivo, moj nadolazeći nervni slom je bio
na samo par sekundi.
Još uvijek sam se borio da se priberem kad se oglasio škljocaj vrata iza
njih. Sekundu kasnije, Liv se popela u moje krilo.
„Jesi li dobro?“ upitala je.
„Ne.“ Duboko sam udahnuo zadržavajući dah dok sam zurio u njezine
tamno smeđe oči.
Toplina koju je samo ona posjedovala klizne kroz mene, umirujući me
iznutra prema van. Njezin nježni pogled je usporio vrtlog u mojoj glavi, i
samo malim ohrabrujućim vrškom svojih usana, svijet je iznenada postao
ponovno podnošljiv.
„Ali ću biti,“ dovršim.
„Oboje ćemo biti.“ Očešala je svojim usnama preko mojih. „Svaki.
Pojedini. Dan Q.“
Bilo je to obećanje.

260
I jedine riječi koje su ikad mogle ugušiti tjeskobu koja je plamtjela u meni.
„Svaki. Pojedini. Dan,“ ponovio sam njoj.

261
 TRIDESET DRUGO POGLAVLJE

Šest mjeseci kasnije

„DIŽI SVOJE JEBENE RUKE GORE!“ Urlao sam na Quarryja nakon što
je primio oštar desni udarac. „Koji kurac to radiš?“ Vikao sam pred
rasprodanom publikom u onoj istoj Vegas areni u kojoj smo umalo bili
uništeni prije svih tih godina.
„Daj mu minutu!“ Liv je uzvratila nervozno okrećući svoj vjenčani prst
oko prsta.
Nakon kompletnog Davenport incidenta, Quarry je izveo jedan od svojih
testosteronom izazvanih izljeva bijesa i inzistirao da se Liv uda za njega što
je prije moguće. Ona je nevoljko pristala, a onda smo svi promatrali još jedan
od njegovih izbačaja kad je shvatio da 'što je prije moguće' nije bilo već
slijedeći dan.
Kao i obično, Liv ga je skinula s te lude vožnje, i tri mjeseca kasnije, rekli
su 'Da' pred više od pet stotina gostiju na suludo velikom vjenčanju u
Chicagu.
„Neće imati minutu ako se ne sabere u glavi,“ uzvratio sam trznuvši se
kad je dobio još jedan udarac.
„Može on ovo,“ uvjeravala me je. „Znaš da Q ne može napraviti ništa bez
da bude dramatično. Ovo je samo priprema.“
„On doista voli dramu,“ Ash izjavi slažući se.
„Sad je samo previše opušten,“ rekoh Ash. „Samo da znate, ako on dobije
ovu borbu, kladimo se na duplo slijedeći put.“
Oči joj postanu ogromne i potom je poletjela na noge urlajući, „Digni
svoje jebene ruke gore Q!“
Nasmijao sam se bez da sam skidao pogled s akcije u ringu.
Zvono se oglasi, a Till i Slate se popnu u Quarryjev ugao prisiljavajući ga
da sjedne na stolicu i hladeći njegovo otečeno lijevo oko. Tillove ruke su
pokazivale znakovnim jezikom brzinom od sto kilometara na sat, a Quarry
se smiješio i odmahivao glavom na sve što je ovaj govorio.

262
 Mali seronja.
Neke stvari se nikad ne mijenjaju.
Barem nisu sve dok nije uhvatio kako mu Liv pokazuje znakovnim
jezikom, Plašiš me. Quarryjevo lice postane kao kamen i on joj na brzinu
kimne.
„Želiš li sjesti dolje?“ Ash upita provukavši se ispod moje ruke.
„Ne.“ Nasmiješim joj se.
Nagnuvši glavu u stranu, upita „Radi čega se ti smiješ? Mislila sam da
ćeš biti mrzovoljni Flint nakon ove runde.“
Zabljesnem je ogromnim osmjehom. „Ovo je san Ash. Svima nama. Stojim
tu, sa svojom ženom, u zgradi u kojoj sam upucan i paraliziran prije više od
deset godina. Till je osvojio svoju borbu. Više nije gluh. Eliza je na sigurnom.
Moj tata je u zatvoru. I svi imamo mogućnost zamijeniti uspomene na tu
užasnu noć ovim trenutkom ovdje.“ Stisnuo sam je čvrsto pored sebe i
poljubio je u vrh glave. „Moj mali brat će postići svoj dugogodišnji cilj boreći
se za prvenstvo svjetskog šampiona u teškoj kategoriji, gdje će, dobio ili
izgubio, zaraditi dovoljno novaca da izdržava čak i naše pra-pra-praunuke.
Mi kad smo bili djeca, nismo čak niti mogli sanjati nešto ovako veliko. A
pogledaj nas sad. Svi imamo sve. Mrzovoljni Flint čak niti ne postoji u ovom
trenutku.“

263
 „Prestani se bahatiti i završi ovo sranje!“ Pokazivao sam znakovnim jezikom
prskajući vodu u Quarryjeva usta.
Ipak, ako je njegov zlobni smiješak bio ikakav pokazatelj, njega je bolio
kurac za ono što sam rekao. Završiti će borbu onako kako je on htio. Takav
je bio život s Quarryjem. I samo je postalo gore tijekom proteklih par mjeseci.
Kad je Davenport proglašen mentalno nestabilnim za suđenje, Quarry se
promijenio. Očekivao sam da će napraviti ono što on obično radi i popizditi
i pokazati svoje dupe na jedan od uobičajenih usijanih načina. Premda nije
učinio ništa od toga. Quarry je zapravo ohladio se. Kao da je taj vjenčani
prsten koji mu je Liv smjestila na prst imao neku vrstu magičnih moći – ili,
u najmanju ruku, lijekove za smirenje. Kad je sudac donio presudu, nisam
se morao hrvati s Q i oboriti ga na pod kako bih spriječio da ga sudsko
osiguranje umiri šokerom. Nije čak niti trznuo se zapravo. Jednostavno je
izašao van iz sudnice s rukom omotanom oko svoje nove supruge i nikad se
nije osvrnuo u nazad.
Liv je bila svetica. Proveo sam svoj cijeli život sve do tog trenutka
pokušavajući spriječiti Quarryja da popizdi do kraja, a ona je to mogla
napraviti jednim pogledom. Kao onaj koji mu je upravo uputila stojeći izvan
užadi. Upravo iz tog razloga se smiješio. I jedini razlog zašto sam imao imalo
vjere da bi ovo mogla biti posljednja runda.
Dok se Q ustajao na noge, pratio sam Slatea iz ringa van.
„Hoće li se prestati zajebavati uokolo?“ Slate upita prekriživši ruke na
grudima.
Slegao sam ramenima. „Jebeš me ako znam. Pitaj nju.“ Pokazao sam
prema Liv koja se nervozno igrala sa svojim prstenom, ali je to radila dok je
imala vragolasti osmijeh koji je bio jednak onom mog brata.
Oči mi skrenu prema Elzi koja je šarala po bloku za crtanje, ne obraćajući
ikakvu pozornost na borbu. Voljela je boks. Samo je mrzila gledati Quarryja.
Nisam mogao zamisliti kako će podnijeti kad mali Slate uđe u ring. On je već
pomalo bio zagrizao, ali natjerala me da obećam da će pričekati sve dok ne
bude imao barem osam godina. Još samo par mjeseci.
Kao da je mogla osjetiti da je promatram, prebacila je pogled na mene.
„Uspio si,“ oblikovala je ustima dok je pokazivala znakovnim jezikom.

264
 Izvio sam obrvu i uzvratio, „Uspio sam što?“
„Ovo.“ pokazala je prstom na prvi red u kojem su Liv, Ash i Flint svi
sjedili. „To.“ Pokazala je na Quarryja u ringu. „Sve to.“
Odmahnuo sam glavom kad se oglasilo zvono započinjući novu rundu.
„Oni su to učinili.“
Nasmiješila se i potom bradom pokazala prema ringu.
Podigao sam pogled na vrijeme da vidim Quarryja kako juri naprijed,
izbjegava udarac prije nego je izveo kombinaciju koja je završila s lijevim
knockout krošeom.
Arena eksplodira u glasnom navijanju dok je sudac počinjao
odbrojavanje.
Srce mi je eksplodiralo kad je došao do deset.
Uspio je.
Jebeno je napravio to.
Ponos je rastao.
Flint i Liv su se pojavili u ringu prije nego sam i imao priliku popeti se
unutra. Liv nije bila jedna od onih koja se pridržavala formalnosti stoga je
ona bila u ringu s nogama omotanim oko njegovog struka prije nego je
njegov protivnik uopće se uspio maknuti s prostirke.
Misli su mi se motale dok sam se vrtio u krug, slušao publiku kako
skandira naše prezime. Radi toga sam bio pičkica, ali emocije radi svega toga
su bile nevjerojatne. Fotografi su slikali hvatajući povijest. Publika je urlala,
slavila zajedno s nama. Svaka veća glavna televizijska mreža je imala
kamermana na rubu koji su se borili za bolji kut snimanja.
Mogao sam biti slijep i svejedno bih imao najbolje mjesto u dvorani samo
radi toga što sam bio njegov stariji brat.
Tako su se trebala osvajati prvenstva. Quarry nije morao žuriti van iz
ringa da sazna da je njegov brat bio upucan. Njegova trudna supruga nije
morala biti oteta. Mogao je stvarno uživati u tome.
I, samo radi toga, imao sam nemoguće ogroman osmijeh i ja sam isto
uživao.
U svom tom kaosu, zatekao sam se kako još jednom gledam u Elizu.
Uz ring je bio kaos, ali konačno sam je uočio kako stoji na svojoj stolici u
prvom redu držeći svoju blok za crtanje u zraku. Na njemu su velikim
slovima bile ispisane riječi: Ovo je stvarnost.

265
 Nisam se više mogao boriti protiv osjećaja. stvarnost se upravo sad nije
činila kao prava riječ. Taj trenutak mi se daleko više činio kao fantazija.

Stojeći usred ringa dok je tisuće kamera bljeskalo oko nas, poljubio sam
Liv posljednji put prije nego sam je spustio nazad na noge.
„Idi. Slavi,“ pokazala mi je odlazeći do mog ugla.
Zvuk najavljivačevog glasa je bio toliko glasan da su čak da niti moje
slabašne uši ga nisu mogle promašiti. „Pobjednik i novi prvak svijeta u teškoj
kategoriji, Quarry, 'Kamena šaka' Page!“
Sudac se primakao da me uhvati za rukavicu, ali ja sam imao drugačije
planove. Izbjegavši ga, otišao sam do svog ugla. Skidajući traku sa svojih
rukavica zubima, skinuo sam ih bez da sam zatražio pomoć.
Slate se ponosno smiješio dok sam podizao obje šake i naklonio mu se s
neizmjernom zahvalnošću.
„Hvala ti,“ oblikovao sam ustima.
Nastavio se ceriti i jednostavno kimnuo omotavajući ruku oko Livinih
ramena.
„Hej! Dolazi ovdje!“ Viknuo sam Tillu koji je stajao pored Elize u publici.
Potom sam se okrenuo, oteo Flintov štap mu iz ruke i bacio ga u ugao.
„Hajde.“ Spustio sam rame ispod njegove ruke kako bih mu pomogao da
zadrži ravnotežu.
Nas trojica smo zajedno došetali do središta ringa. Nisam tu borbu
osvojio sam.
Ne bih čak niti stigao do borbe bez njih.
Naravno, svi smo sad imali supruge. Oni su imali djecu. Posjedovali smo
kuće – velike. Naši bankovni računi su imali više nula nego smo ikad mogli
zamisliti. A opet, nekako, i dalje smo bili tri siromašna klinca u flekavim
majicama i prljavim trapericama, jeli smo rezance u našoj prljavoj kuhinji.
I tada sam točno znao da smo stvarno uspjeli.

266
 Till, unatoč činjenici da je bio prisiljen postati roditeljem u dvadeset prvoj
godini, i dalje se smiješio iskrivljenim osmjehom i nevjerojatnim
samopouzdanjem koje sam cijeli svoj život pokušavao oponašati.
Flint je hodao sa štapom, a opet svaki pojedini korak koji je napravio imao
je svrhu.
Bilo da je kopao odjeću iz besplatnih spremnika u lokalnoj crkvi ili
pregovarao šest miliona dolara vrijedan ugovor, uvijek je bio tu za mene bez
obzira na sve.
Ja nisam bio jedini šampion u ringu te večeri.
Stoga, s Tillom sebi s desna i Flintom s lijeva, podigao sam sve naše šake
u znak pobjede.

267
 EPILOG
„NERVOZNA SAM!“
Quarry se smijao i odmahivao glavom. „Zašto?“
„Što ako moj glas ide na živce?“
Pogledao je u audiologa. „Ima li kakve šanse da ovo dijete dođe s
gumbom isključivanje zvuka?“
Udarila sam ga po nozi. „Ozbiljna sam.“
„Isto kao i ja!“ zadirkivao je sklanjajući mi kosu s ramena.
Zakolutavši očima, prekrižila sam ruke i naslonila ih na ogroman stomak.
Quarry je pogriješio onaj dan kad me zaprosio. Ništa nije ostalo zauvijek
isto. S godinama se sve za nas promijenilo. Međutim, to nije bilo loše jer smo
se mijenjali zajedno.
Nakon Davenport incidenta, život mi se okrenuo naglavačke. Novinari
su svim silama se obrušili na društveni centar kad je priča izašla u javnost.
Premda sam ja bila nenormalno ponosna na sve što sam uspjela dok sam
radila tamo, bilo je jasno kako je u najboljem interesu svih da dam ostavku.
Nakon što je Quarry osvojio naslov, bila sam još poznatija nego prije, a kao
njegova supruga, moj život je bačen u središte pozornosti zajedno s njim.
Više nisam mogla podučavati, ali znakovni jezik je i dalje bio moja strast.
Stoga sam postala zagovornica i glasnogovornica za Nacionalno udruženje
gluhih osoba. Uz malu pomoć Q-a, mogli smo prikupiti dovoljno novaca da
osnujemo preko dvadeset novih ASL programa diljem zemlje.
Tri godine poslije nakon što je Quarry prvi put osvojio pojas, njegov sluh
je iznenada se značajno pogoršao, i u roku od par mjeseci, bio je u potpunosti
gluh. Kao što je bilo i očekivano, pošizila sam. On se samo smijao i držao me.
Bila sam šest mjeseci trudna u to vrijeme i ono što sam očekivala da će biti
živčani slom kad je moj suprug ušao u svijet tišine pretvorila se u hormonski
ispad epskih proporcija. Premda Quarry nije nimalo bio zabrinut. Bio je
tužan jer će propustiti čuti dječji plač po prvi puta, ali jednostavno je izjavio
da držanje njegovog sina u njegovom zagrljaju će biti više nego dovoljno da

268
to nadoknadi. A na dan kad je March Leo Page rođen, znala sam da je bio u
pravu. Promatrajući svog muža – moju srodnu dušu – žilavog, tetoviranog
borca, Quarryja 'Kamena Šaka' Pagea, kako drži svog sina, je bio najljepši
prizor koji sam ikad vidjela. A to je puno govorilo jer Quarry mi je pružio
prelijep život.
Djeca su bila još jedna stvar koja su uvelike promijenila naše živote.
March je rođen s mojom tamnom kožom i očima, ali bio je stopostotna vrsta
nevolje na svog oca. A to nije slutilo na dobro po nas. Obožavali smo biti
roditelji, ali oboje smo se propitivali možemo li podnijeti još jedno. Voljeli
smo Marcha više od života, ali jedno nam je bilo dovoljno.
Ili smo tako mislili.
Nakon što su Ash i Flint usvojili malu curicu, udarila me dječja groznica
– ogromna. Bojala sam se da će Quarryjeva glava eksplodirati kad sam mu
rekla da želim pokušati dobiti još jedno dijete. March je kretao u prvi razred,
a mi smo već odradili nekoliko velikih donacija njegovoj privatnoj školi kako
bi se osigurali da ne bude izbačen van – ponovno. Konačno su nam se stvari
počele smirivati stoga je Quarry lupio nogom o pod o toj beba temi. Što me
natjeralo da ja lupim nogom o pod i odbijem njegovo definitivno ne. Svađali
smo se tjednima sve dok konačno nije prekinuo svu daljnju komunikaciju
kako bi se fokusirao na svoju sljedeću borbu. Bila sam ljuta, ali sam se zaklela
da ćemo ponovno razmotriti tu temu poslije toga.
Quarry je uspješno obranio svoj naslov osam puta tijekom svoje
vladavine ringom. Čak i nakon što je izgubio ga, ostao je značajan natjecatelj
u sportu. Dokaz tome je to, što čak i s trideset tri godine, ponuđena mu je još
jedna prilika za njegov stari pojas. Prilika koju ne samo da je uzeo, nego i
osvojio. Premda to nije bilo nimalo šokantno. Rođen je da bude šampion.
Međutim, na tiskovnoj konferenciji nakon borbe uistinu je iznenadio sve
– uključujući i mene – objavom svog povlačenja u mirovinu. Kad ga je
novinar upitao što planira učiniti slijedeće, pogled mu je poskočio na mene
dok je ponosno odgovarao, „Prvo, napumpati ću svoju ženu. Drugo, ugraditi
ću kohelarni implantat kako bih mogao konačno čuti svog malog muškarca
kako urla na mene. I posljednje, nemam jebenog pojma. Ali prvo i drugo su
sasvim dovoljni da me drže zaposlenim slijedećih par godina.“
Da. I dalje je bio nevjerojatno beskompromisan. To se neće nikad
promijeniti.

269
 I tako sam završila osam mjeseci trudna s našom kćeri, Quinn Elizom
Page, i sjedila u doktorovoj ordinaciji, nervozno iščekivala da aktiviraju
kohelarni implantat mog muža. Cijela Page obitelj nije baš tako strpljivo
čekala u hodniku. Zapravo, činilo se da je Quarry bio jedini opušten. Čak i
March, koji je kopao po svim doktorovim ladicama se činio napet.
„Jeste li spremni?“ Doktor je upitao iza svog računala.
„Ne!“ poviknem.
Quarry se nasmije i stisne mi nogu. „Mislim da se meni obraćao Rocky.“
Žvakala sam donju usnu. „Točno. Pa, moj odgovor ostaje isti.“
„Pogledaj u mene,“ nagovarao me.
Provirila sam prema njemu, suze su mi se iznenada nakupljale u očima.
„Koji vrag? Zašto plačeš?“ Lice mu se raznježi. Prebacivši ruku preko
mog ramena, privukao me k sebi.
„Nemam pojma! To je samo velika promjena.“ Šmrcala sam.
„Daj. Ovo je ništa. Sad, za par tjedana kad rodiš tu nevaljalku koja raste
u tebi, to će biti promjena. Ovo pak? Ovo je jednostavna stvar Rocky.“
Bilo je jednostavno. Posebice u usporedbi sa svime što smo već zajedno
prevladali.
Quarryjev tata je definitivno jedna od tih teških stvari za nas dvoje.
Zapravo, on je bio teška tema za svu Page braću. Clay je imao popriličnu
kaznenu evidenciju, uključujući bijeg od uvjetne, stoga kad smo došli na
presudu, bilo je jasno da nikad više neće hodati kao slobodan čovjek. Ovo
me je mučilo više nego sam ikad mogla objasniti. Dugovala sam svoj život
'Donu Blakeu' ali ostatak Page obitelji i dalje je imao Clayeve ožiljke.
Kad je istina izašla na vidjelo zašto je Clay bio u društvenom centru sa
mnom te noći, činilo se da je svima olaknulo. Promatrajući njihova lica kad
su shvatili da je zapravo napravio nešto dobro za promjenu je bio jedini
sretni dio cijele muke. I, radi toga, nikad nisam mogla shvatiti Quarryjevo
reakciju kad sam nevino spomenula da pošaljemo pismo njegovom tati u
zatvor. Bio je bijesan. Till je dijelio njegovo mišljenje, ali Flint, što je bilo
dovoljno iznenađujuće, je uzeo moju stranu po pitanju ovoga. Nakon više
žestokih obiteljskih rasprava, Till, Flint, i – da – čak i Quarry su mi u
konačnici dali dopuštenje da njihovom ocu mjesečno šaljem slike. Ovaj
dogovor je došao s ograničenjima. Dva najveća su bila: nije mi nikad
dopušteno dati mu našu adresu i nije mi dopušteno imati ikakvu
korespondenciju s njim. Nema poruka. Nema čavrljanja. Za ime Boga, nije

270
bilo ni posjeta. Samo slike. Odmah sam pristala. Uzevši sve u obzir, bilo je
više nego pošteno. I to je puno govorilo o tome koliko nevjerojatni muškarci
su Page braća postala.
„Opusti se,“ Quarry me nagovarao očešavši svojim usnama po mojoj
vilici. „Ovo je dobra stvar.“
Progutala sam knedlu i kimnula, nisam se niti najmanje opustila.
March je iznenada se spustio na stolicu pored njegovog tate. „Je li ona
ozbiljno ponovno plače?“ Pokazivao je znakovnim jezikom.
Quarry se naceri i razbaruši tamno smeđu kosu našeg sina. „Ako misliš
da je ovo loše, trebao si odrasti sa strinom Elizom. Ona je plakala radi svega,
bila trudna ili ne.“
„I dalje to radi,“ mrmljao je. „Dakle, sad ćeš dobiti nove uši ili što?“
Quarryjev pogled se vrati nazad do mene, a ja izvijem upitno obrvu. „Ne
znam. Hoću li?“
Sušeći suze ispod očiju, ispravila sam se u stolici. „Da. U pravu si. Ovo je
ništa.“
Prebacivši ruku preko naslona Marcheve stolice, Quarry usidri ruku na
mom bedru. „Dobro doktore. Spremni smo.“
Doktor je počeo brbljati informacije, prolazeći kroz nekoliko jednostavnih
uputa i upozorenja da ne postavljamo velika očekivanja. Rečeno nam je da
to zvuči veoma lako, ali ponekad bi trebalo vremena dok bi glasovi postali
jasni s implantatom. I, tijekom proteklih par dana, bila sam opsjednuta
činjenicom da ponekad, nije uopće funkcioniralo.
Ja sam slušala s ushićenom pozornošću, ali Quarry jedva da je obraćao
pozornost na njega, a umjesto toga je uvukao prste dolje niz Marchev vrat
kako bi ga škakljao.
Udarila sam ga po ruci da mu privučem pogled i potom prasnula,
„Obraćaj pozornost!“
Zaigrano je razrogačio oči prema Marchu radi čega se on nasmijao prije
nego se okrenuo nazad prema meni. „Dobro. Što se dovraga događa s tobom
upravo sad? Pošizila si kad sam izgubio sluh. Sad, šiziš kad se spremam
vratiti ga nazad?“
Progutam teško, te proklete suze su se još jednom pojavile.
„Isuse Kriste,“ mrmljao je privukavši me k sebi. „Možda bi trebali se
vratiti neki drugi dan.“

271
 „Ne!“ Uspravila sam se. „Žao mi je.“ Pogledala sam u Quarryja, strateški
izbjegavajući doktora koji je nestrpljivo piljio u mene. „Pretpostavljam… to je
samo… mislim da nikad nisam shvaćala koliko puno ovo želim za tebe. I sad, bojim
se da neće upaliti.“ Ukočeno se nasmijem.
Lice mu se opusti dok je shvaćao.
„Gospođo Page,“ rekao je doktor prekidajući naš razgovor. „Mogu li, molim
vas, ponoviti ono što sam vam rekao tijekom našeg telefonskog razgovora sinoć?“
Na meni je bio red da zurim u njega. Taj poziv je trebao biti naša mala
tajna.
„Nisi ga nazvala sinoć!“ Quarry je urlao od smijeha.
„Bila sam nervozna.“
Doktor nije čekao da utihnemo prije nego je nastavio. „Stopa neuspjeha je
manja od jedan posto. Gospodin Page je odličan kandidat, stoga ne očekujem nikakve
probleme danas niti ubuduće.“
„Pa… što ako –“
Quarry me prekine. „Pa što onda. Što ako ne uspije? Što ako ne budem
nikad više mogao čuti? Je li to loša stvar?“ Upitao me.
„Ne. Naravno da ne. Samo – “
„Ti mrziš tišinu. Nakon svih ovih godina, poznajem te bolje od ikoga. Ali
ja se ne bojim. Nisam nervozan. Nisam uzrujan. Ništa sam. Želim čuti svoju
djecu. I tebe. I svoju braću. I njihovu djecu. Želim gledati film. I slušati
glazbu. Ali, ako ne dobijem to, jebeno kakve veze ima?“
March udari njegovu ruku kako bi ukorio svog oca radi psovanja, ali
Quarry je to ignorirao.
Uzevši me za ruku, nagnuo se čak i bliže te preklinjao, „Ništa se ne
mijenja Liv. Čuo ja ili ne, naši životi će i dalje se odvijati. I dalje ćemo biti
sretni. I dalje ćemo biti skupa. I dalje ćeš izbaciti moju kćer za par dana.
March će i dalje odrastati – Bog neka nam je svima na pomoći. I dalje smo
obitelj Rocky. Otići ćemo kući skupa i nastaviti živjeti, bez obzira kakav bude
ishod. Tako mi to radimo. Skupa. Uvijek skupa.“
Takvoj logici se nisam čak niti ja mogla protiviti.
Mrzila sam tišinu. I dalje sam spavala s upaljenom glazbom, ali s
Quarryjem koji je svake noći spavao duboko pored mene, glasnoća je bila
značajno niža – i, govoreći iskreno, ponekad je bila gotovo nečujna.
Ali više nisam živjela u strahu.

272
 Oboje smo se zakleli onaj dan kad smo se vjenčali da strah i nesigurnost
neće više biti dijelom naših života. Naša ljubav je bila ogromna – ispunjena
samoćom iz naše prošlosti, ali osnažena jer smo zajedno je prebrodili. Ništa
nam nije to moglo oduzeti.
Imali smo jedno drugo.
Svaki. Pojedini. Dan.
Zauvijek.
Stoga, gledajući u njegove oči boje lješnjaka, obrisala sam suze ispod očiju
i ispravila ramena. „Idemo ovo obaviti.“
Osmjeh se raširi po njegovom licu. „Spremni smo doktore.“
Nekoliko trenutaka kasnije, Quarryjeve oči se zasjaju.
Par trenutaka iza toga, ispune se suzama.
„Hej, tatice.“ March se nasmijao otkrivši jamicu koja je bila jednaka onoj
njegovog tate.
„O Bože,“ Quarry se davio pokrivajući rukom svoja usta. Okrenuvši se
prema meni, prizna, „Mislim da si bila pravu. Ovo je bila loša ideja. Nikad
više ga neću moći kazniti ako me tako nazove taticom. Sjebani smo.“ Potom
se nasmiješio, prebacio Marcha u svoje krilo i poškaklje ga.
Glasno sam se nasmijala, a Quarry se odmah sledi. Pogled mu poleti
prema meni, i usne mu se bolno izviju.
„Quarry?“ upitam zabrinuto.
Podigao je jedan prst tražeći sekundu, i potom vrati Marcha nazad na
stolicu.
Oprezno sam mu trljala leđa čekajući da se pribere.
„Samo…“ Krenuo je svojim hrapavim glasom prije nego je pročistio grlo
kako bi dovršio. „Nisam shvaćao koliko mi je nedostajao tvoj smijeh.“
Uhvatio me za potiljak na vratu i privukao mi lice na svoje grudi.
Njegovo snažno srce je kucalo brzim ritmom na mom uhu, otapajući
tjeskobu.
Predući, privila sam mu se bliže. „Volim te.“
Čvrsto me stisnuo. „Volim i ja tebe Rocky.“
March je prekinuo naš tihi zagrljaj objavivši, „Idem reći striki Flintu da je
tatica plakao.“
„Da se nisi usudio!“ Quarry se nasmije.
U tom trenutku, osmjeh mi nije imao premca. To je bila jedna stvar koja
se nikad neće promijeniti.

273
Svaki. Pojedini. Dan.
Zauvijek.

274
275