š

1
š

2
š

3
 š

Južna Florida, 2007.

„Deset dana je predugo, Mimi,” šapnuo je Lucas u moje uho nakon što je
prekinuo naš poljubac.
Lucas, moj dečko, i ja smo stajali na parkiralištu mog studentskog doma.
On je svratio kako bi me posjetio prije no što krene svojoj obiteljskoj kući u
Charlestonu.
Pogledala sam u njegove tamne oči i nasmiješila se. „Proletjet će,
obećavam.” Trudila sam se najviše što sam mogla da zvučim uvjerljivo.
„Možda tebi,” brzo je uzvratio. „Ja ću provesti proljetne praznike teško
radeći.”
„Mislim da rad u jednoj od trgovina tvog oca nije teški rad, Lucas.”
Privukao me bliže i uputio mi ozbiljno tužan izraz lica kao psić.
„Svaki dan koji ne provedem s tobom je teški rad, Mimi.”
Poljubio mi je vrh nosa i uzdahnuo, pomirivši se sa sudbinom. Podigao je
torbu koju sam spustila na tlo, i uzevši me za ruku, usmjerio me prema mom
autu. Kimnuvši prema mojim registarskim tablicama Montane upitao je,
„Kad ću moći upoznati tvoju obitelj?”
Kao što sam to činila posljednjih nekoliko mjeseci, stručno sam izbjegla
njegovo pitanje. Ovaj put sam to učinila koristeći daljinski na ključu da
otvorim prtljažnik. Gledala sam kako stavlja moju torbu između dva
sanduka boca vode, kablova za paljenje auta, košare za veš pune čiste odjeće,
torbu za teretanu, te hrpe razbacanih knjiga. Nikad nisam namjeravala toliko
izbjegavati temu s Lucasom.
Bila sam sigurna da će on učiniti što i svaki drugi tip s kojim s ikad bila.
Jednom kad im dam do znanja da seks nije u ponudi, nisu mogli pobjeći od
mene dovoljno brzo. Moja izvorna odluka da zadržim svoje djevičanstvo nije
bila tako časna. Skoro mi je bilo oduzeto bez mog pristanka, potpaljujući
moju odluku da zadržim jedinu stvar koja je bila moja i samo moja. Bilo ih je
nekoliko koji su smatrali moj himen izazovom, ali kad su shvatili da sam
ozbiljna, nije im trebalo dugo da podvijena repa napuste mene i moje
„zatvorene za javnost” ženske dijelove.

4
 š

Predstavljanje dečka mojoj obitelji nikad nije bio problem. Onda opet, niti
jedan drugi tip nije bio dovoljno dugo sa mnom da bi ih poželio upoznati.
Lucas nije vršio pritisak na mene da imamo seksualnu vezu i to me je i plašilo
i uzbuđivalo u isto vrijeme. Nije da se nije trudio. Malo bi se mazili, a on bi
pokušao ići dalje, ali nikad nismo. A ipak, kad bi došli do toga da ga odbijem,
on bi ipak ostao. Često sam se borila, pitajući se da li bi on mogao biti onaj
pravi. Pitala sam se to više puta. Moje srce je htjelo vjerovati da je odgovor
da i potajno sam se pitala da li se možda zaljubljujem u Lucasa Painea.
Pogledavši košaru za veš punu čiste odjeće, upitao je, „Znam da su tvoji
roditelji, tvoja braća i sestra u Montani, ali tvoj djed je udaljen samo nekoliko
sati vožnje. Niti jednom me nisi pitala da li želim ići s tobom da ga
upoznam.”
Bio je u pravu. Nikad ga nisam pozvala, i namjerno sam odabrala reći mu
poluistinu, pustivši ga da on i svi ostali vjeruju da je moj djed najbliži od
moje rodbine. To je objašnjavalo kako mogu otići neke vikende s košarom
prljave odjeće i vratiti se s čistom hrpom.
Zvuk prtljažnika koji se zatvara probio se kroz moje misli. „Čudno da si
spomenuo mog djeda. Spomenuo je da ima posla u blizini fakulteta za
nekoliko tjedana, i želi me izvesti na ručak. Želiš li poći s nama?”
Dobacio mi je pogled koji mi je govorio da zna da sam upravo izmislila
dogovor za ručak. „Hajde, Mimi. Ti si upoznala moju obitelj. Da li me se
sramiš?” Ton mu je bio iskren, osjetila sam tračak krivnje.
Odmahnula sam glavom i izbjegavala njegov pogled dok sam išla prema
vozačevim vratima. Otvorivši ih, okrenula sam se kako bih ga pogledala.
„Naravno da ne, ti si savršen, Lucase.” I bio je. S jednom iznimkom.
„Što je onda, Mimi?” molio je.
„Ovo nije razgovor koji mogu sada voditi.” Pogledavši u moj sat brzo sam
dodala, „Razgovor za koji sad nemam vremena. Možeš li mi jednostavno
vjerovati da nije stvar u tebi?”
Prošao je rukom kroz svoju kratku, tamnoplavu kosu, dobacio mi
iskrivljeni smiješak i privukao me u zagrljaj. Prihvatila sam njegov zagrljaj i
njegov oštar miris. Nasmiješila sam se i objasnila, „Nije stvar u tebi. Kunem
se da nije. Stvar je u mojoj obitelji. Oni su...” zastala sam, pokušavajući
smisliti opis koji ga neće preplašiti. „Oni su drugačiji.”

5
 š

Uzevši moje lice u svoje ruke, dao mi je dugi, lijeni poljubac. Odmaknuo
se i dopustio mi da uđem u svoj auto. Pokrenula sam ga i spustila prozor.
Stavio je svoje podlaktice na krov i nagnuo se unutra kroz prozor.
„Da ne znam bolje, mislio bih da skrivaš bjegunce, zbog načina kako si
tajnovita u vezi njih.”
„Naravno da će načelnik kriminalnog odjela u tebi doći do takvog
zaključka,” zezala sam ga dok se odmaknuo od auta. Podigla sam svoj
prozor, prebacila u rikverc i uzdahnula od zahvalnosti što nije ispitivao
dalje.
Kad bi samo znao, Lucas, pomislila sam. Kad bi samo znao.

Treba mi malo više od dva i pol sata da stignem do Kampa Keowee,

kampa mladih kršćana, gdje sam volontirala kao savjetnik posljednje tri
godine. Radovala sam se dugoj vožnji, jer će mi dati vremena da priberem
svoje misli i pokušam smisliti kako uvesti Lucasa u tajnu kakav je bio moj
život posljednjih pet godina.
Lucas je pretpostavio, kao i svi drugi, da sam ja iz Montane. Ipak, tako su
glasile moje registarske tablice, kao i moja studentska iskaznica, vozačka
dozvola iz Montane, te sve druge vrste identifikacijskih dokumenata. Što se
svih drugih ticalo, moje ime je Miriam D. Hunter. Prije nekoliko godina,
napustila sam Floridu kao Miriam Ruth Dillon i započela novi život u
Sjevernoj Karolini pod svojim novim imenom. Nije to bilo puno drugačije,
što se ticalo aliasa, ali je bila učinkovita varka, pošto me jako malo ljudi iz
moje prošlosti znalo kao Miriam, a nitko od njih nije znao prezime mog
biološkog oca, Hunter. Osim što sam to zamijenila, namjerno sam ostala
izvan svih društvenih medija, iako nisam uvijek bila uspješna, trudila sam
se najviše što sam mogla da izbjegnem slikanje na događajima, koje bi moglo
biti objavljeno negdje. Nisam htjela da me itko pronađe.
To nije uvijek bila istina. Postojala je jedna osoba za koju sam se nadala da
mu je dovoljno stalo da me pronađe. Glasno sam izdahnula i spustila svoj
prozor, nadajući se da će mi planinski lanac skrenuti pažnju. Nisam si
dopustila da mislim na njega već dugo vremena. Pa zašto si onda dopuštam
to sada?

6
 š

Odmahivala sam glavom, kao da ću tako baciti u vjetar sve misli na moje
prijašnje tinejdžersko slomljeno srce, usredotočila sam se na moju sadašnju
nevolju. Kako ću predstaviti svog dečka mojoj obitelji? Obitelj nije živjela u
Montani, već zapravo, živjela je samo nekoliko sati vožnje od mog fakulteta,
upravo preko granice Sjeverne Karoline.
Pošto sam odrastala slušajući glazbu 60-ih i 70-ih, stavila sam snimljeni
CD u Player i pojačala ga. Bio je to čudan miks maminih sladunjavih balada
i oba omiljena hard rock izbora mog oca. „I Disappear” od Metallice je
treštao kroz zvučnike dok sam nastavljala razmišljati o čudnoj situaciji moje
obitelji.
Moji roditelji su skrivali ogromnu tajnu i bila sam odlučna da ih zaštitim.
Lucas je studirao kriminalno pravo, što je cijelu situaciju činilo još većom
ironijom. Bila je to jedina mana koju sam mogla vidjeti u našoj vezi. A, ako
sam željela da Lucas postane trajni dio mog života, morala sam se pozabaviti
time. Ali ne danas. Danas ću misliti na to koliko se radujem ovom odmoru.
Ostala sam u kontaktu s nekoliko prijatelja koje sam upoznala u kampu
protekle tri godine. Pošto nam se proljetni praznici nisu uvijek poklapali,
nikad nisam znala na koga ću naletjeti.
To je također prvi put da se moji ispiti u drugom semestru poklope s
rođendanom mojih brata i sestre blizanaca. Ruthie i Dillon su upravo navršili
četiri godine i propustila sam njihovu rođendansku zabavu. Pošto sam
odlazila ravno u kamp, pustila sam da moja obitelj vjeruje da ću donijeti
njihove poklone na mom sljedećem putu kući. Namjeravala sam ranije otići
iz odmorišta i svratiti kući u iznenadni posjet, kako bi napravila posebnu
dostavu.
Prije no što sam shvatila, stigla sam na moju zadnju stanicu prije no što
dođem u Camp Keowee. Pumpkin Rest je jedva bio točkica na karti i
posljednje mjesto gdje bih mogla dobiti djelomično pristojan signal na
mobitelu. Maleni gradić se sastojao od male trgovine mješovitom robom,
benzinske pumpe, ljekarne i restorana, sve smješteno u istoj zgradi, koja je
bila smještena na sjeveroistočnom uglu jedinog gradskog križanja koje je
imalo naziv. Tako malo da ga je lokalno stanovništvo nazvalo raskrižjem.
Napunila sam svoj rezervoar goriva i krenula unutra kupiti jedno od
mojih grješnih užitaka koje sam najviše čekala – domaći kolač s medom.
Nakon što sam platila poslasticu i gorivo, izvukla sam svoj mobitel i nazvala
moju majku dok sam išla prema autu. S ljepljivim kolačem u jednoj ruci i

7
 š

mobitelom u drugoj, pritisnula sam dugme za brzo biranje i nasmiješila se

kad sam začula brigu u njenom glasu kad se javila.
Kao što sam to radila posljednje tri godine, provest ću sljedećih deset dana
u odmorištu i neću imati nikakvu komunikaciju s vanjskim svijetom. Ne
samo da je to bila odredba kampa, bilo je to skoro nemoguće zbog lokacije
planine i nedostataka repetitora. Pozivi su se rijetko uspostavljali, ali začudo
neke su poruke prolazile. Obećala sam poslati poruku mojoj majci čim
stignem i podsjetiti je da ću isključiti mobitel za vrijeme mog boravka u
kampu. Uvijek je mogla nazvati fiksni telefon u hitnom slučaju.
Još sam telefonirala pokušavajući je uvjeriti kad sam spazila staru
prijateljicu.
„O, moj Bože!” viknula sam u majčino uho dok sam prilazila svom autu.
Prepoznala sam žutu Miatu parkiranu iza mog terenca Ford iz 1995 i duge
plave dreadlockse na djevojci koja mi je bila okrenuta leđima dok je punila
rezervoar gorivom. Tri amajlije koje je uvijek nosila u kosi, križ, golubicu i
srce, su mi namigivale kako ih je sunce obasjavalo.
Moje ispad je prepao moju majku i činila sam najbolje što sam mogla da je
umirim preko veze koja se prekidala. Čula sam samo svaku drugu riječ prije
no što je veza bila prekinuta. Trudeći se da ne ispustim što je ostalo od mog
kolača, pisala sam poruku ljepljivim prstima, „Oprosti. Užasan signal. Poslat
ću ti poruku kasnije. Volim te.”
Nasmiješila sam kad je odmah njena poruka došla. „Volim i ja tebe.”
„Bettina!” viknula sam dok sam joj prilazila. Uspravila se i napravila nagli
okret, široki osmijeh je osvijetlio njeno prelijepo lice. Brzo je išla prema meni
i udarile smo jedna u drugu, naš prijateljski zagrljaj je trajao duže nego što je
uobičajeno. Upijala sam njen poznati miris. Bettina je mirisala na nešto čisto,
svježe i nevino. Imala sam trenutni deja vu, od prije skoro četiri godine kad
sam mazala blizance dječjim losionom nakon njihova kupanja. Tako Bettina
miriše, pomislila sam.
Tek nakon što se povukla iz našeg zagrljaja sam primijetila da je uplakana.
„Bettina?” pitala sam, moja zabrinutost je bila očita. „Što nije u redu?”
„Nisi čula?” Bettinine riječi su izašle isprekidano. „Nisi dobila poruku ili
poziv od gospođe Mackie?”
„Što nisam čula?” upitala sam, pažnja se polako usredotočila na Bettinu.
Pitam se što je bilo toliko važno da je gospođa Mackie, administratorica u
kampu, smatrala da treba upozoriti posjetitelje kampa. Odsutno sam bacila

8
 š

u koš za smeće ono što je ostalo od mog kolača, pokraj kojeg smo prošle, dok
smo išle nazad prema njenom autu.
„Stigla sam u kamp otprilike u isto vrijeme kad sam dobila poruku,”
objasnila je Bettina zamagljenih očiju. „Camp Keowee je u karanteni. Svi su
vraćeni nazad i pokušavaju sve obavijestiti što je prije moguće.”
Jedva je izrekla posljednju riječ kad mi je mobitel zabrujao i poruku od
kampa je stigla. Ne pročitavši je, upitala sam je, „Zašto?”
Udahnula je dok se borila s riječima. „U pitanju je Josh.”
Josh je bio jedan od savjetnika u Campu Keowee. Volontirao je svake
godine kad sam ja bila tamo, kao jedan od cijenjenih voditelja u kojeg se
imalo povjerenja. Samo je malo stariji od mene, Josh je htio ići u svećenstvo.
Ne davši mi vremena za odgovor, nastavila je.
„Mislili su da ima gripu. Ali to nije ono što je imao. Puno je gore.” Zastala
je i sklopila oči. Gledala sam kako je progutala. Zvuk benzinske pumpe kad
se isključila naizgled ju je prestrašio i oči su joj se naglo otvorile. „Ima
meningitis i Josh je u kritičnom stanju,” objasnila je, dok je automatski
izvadila cijev iz svog rezervoara i vratila je na pumpu. Okrenuvši se opet
prema meni rekla je, „Mogao bi umrijeti od toga, Mimi. I jako je zarazno.
Kamp mora ostati zatvoren dok ne bude u potpunosti dezinficiran i dok ne
dobiju zeleno svjetlo od Ministarstva zdravlja.”
Oči su mi se raširile kad sam osjetila utjecaj onoga što mi je ispričala.
Sirena nas je prekinula i obje smo se okrenule prema starcu koji je stao iza
Bettininog auta. Dobacio nam je blagi pogled i pokazao da želi da se
maknemo kako bi mogao koristiti pumpe. Obje smo ušle u naše automobile
i odvezle se na kratku udaljenost ispred ulaza u trgovinu mješovitom robom.
Izašavši iz naših vozila, stale smo iza moga i nastavile naš razgovor. Nakon
skoro deset minuta dovoljno smo se smirile da razmijenimo zagrljaje i
pozdrave.
Upravo sam htjela poslati poruku majci da su se planovi promijenili, te da
ću krenuti kući, kad je Bettina prišaptala, „Uzbuna zbog zgodnog dečka.”
Kimnula je prema ulazu u trgovinu. „Izašao je iz svog kamioneta i naslonjen
je tamo i zuri u nas cijelo vrijeme,” obavijestila me. Ne osjećajući nimalo
namjere da obraćam pažnju na bilo kojeg tipa koji bulji, vratila sam pažnju
na moj mobitel kad su me njene sljedeće riječi sledile. „Čini se da smo bliže
Cherokee Indijanskom rezervatu u Sjevernoj Karolini nego što sam mislila.”

9
 š

Znala sam da je to on. Ne znam kako sam to znala niti kako je to uopće
moguće, ali sam mogla osjetiti vrelinu iz njegovih očiju dok su mi probijale
lubanju. Kao u snu, polako sam se okrenula. Usmjerila sam pogled prema
ulazu trgovine i ugledala Christiana Beara.
Sljedećih nekoliko minuta su bili kao u magli kad sam zagrlila Bettinu za
oproštaj i stavila moj mobitel u džep, potpuno zaboravivši da sam htjela
nazvati ili poslati poruku mojoj majci. Nakon što sam mahnula Bettininoj
Miati koja je odlazila, okrenula sam se opet prema ulazu trgovine
uvjeravajući samu sebe da ono što vidim ne može biti stvarno – da sam
pogriješila. Kad sam uspostavila kontakt očima s Christianom, prišao mi je,
njegov intenzivan pogled me očaravao. Izgledao je isto kao što sam ga se
sjećala od prije pet godina, osim što je bio puno širi i viši. Njegove žive plave
oči su se isticale u oštrom kontrastu s njegovom crnom kosom, koju je još
nosio dugu, te sam primijetila puno tetovaža kako sam se približavala.
Nisam se sjećala da ih je imao toliko kad je bio tinejdžer.
Ovo se ne može događati. Stalno sam si to govorila. To ne može biti
stvarno. Bilo je gotovo kao da sam ga razmišljanjem o njemu tijekom vožnje
prizvala iz ničega. A govoreći o ničemu, to je upravo gdje smo bili. Usred
ničega.
„Mimi?” Oklijevajući se nasmiješio. „Jesi li to ti?”
Prije no što sam mogla odgovoriti, upitao je, „To jesi ti, zar ne? Mimi
Dillon?”
„C-Christian?” promucala sam. „Što za ime svijeta ti radiš ovdje?”
Zarobljena njegovim intenzivnim pogledom, morala sam se koncentrirati na
to da ne dopustim koljenima da mi pokleknu.
„To jesi ti!” Njegov pažljiv osmijeh je postao sjajniji od sunca. Prilazio mi
je da me zagrli i prije no što sam se snašla, lice mi je bilo pritisnuto na njegove
grudi. Tako je dobro mirisao. Sklopila sam oči i duboko udahnula.
Uspomene na njegovo odbijanje me spasilo od trenutka, prisilivši me da se
odmaknem od njega i pogledam gore. Nisam mu zamjerala, ali sam također
znala da si neću dopustiti da me opet uvuče u to. Znala sam točan trenutak
kad je shvatio promjenu u mom stavu, dok sam nervozno vrtjela moju
naušnicu i gledala okolo.
„Dakle,” rekla sam, oslonivši se na pete i gurnuvši ruke u džepove. „Tko
bi rekao da ću te sresti ovdje.” Morala sam se podsjetiti da smo oboje odrasli,
te da je on očito zaboravio što se dogodilo između nas. I ja sam uspjela prijeći

10
 š

preko toga, ali bih lagala kad ne bih priznala da je to što ga vidim vratilo
uspomene iz onog mjesta u mom srcu gdje su godinama ležale uspavane. Za
razliku od mojih prijašnjih misli tijekom vožnje, vidjevši ga uživo dodalo je
dimenziju tim uspomenama koju nisam očekivala. Osjećala sam kao da mi
je stotinu živaca izloženo, a s njima i moje poniženje. Osjetila sam kako mi
se vrelina penje uz vrat. Nadala sam se da neće stići do mog lica.
„Ovdje sam na odmoru s mojom obitelji.” Zakolutao je očima kao da se
sramio tog priznanja. „Odsjeli smo u kući kraj jezera.” Kimnuo je prema
sivom kamionetu koji je bio parkiran par automobila dalje. Primijetila sam
da je iza bio natrpan biciklima, malim kajakom i štapovima za pecanje.
„Nisam htio ići, ali sad mi je drago da jesam. Mama me poslala po pakovanje
leda. Kvragu, volio bih da je pošla sa mnom. Znam da bih te voljela vidjeti.
Što radiš u Južnoj Karolini?” Glas mu je bio dublji nego što sam se sjećala.
„Mislio sam da si rekla da ti se obitelj seli u Montanu.”
Tople uspomene na Christianovu obitelj zamijenile su tjeskobu koju sam
osjećala. Nisam mogla da se ne osmjehnem. „Idem ovdje na fakultet.
Provodim proljetne praznike u kampu u planini.” Kimnula sam prema
raskrižju i jednoj od cesti koja je vodila dalje od Pumpkin Resta. „Uvijek
stanem ovdje da natočim gorivo prije no što krenem tamo.” Bila sam toliko
šokirana njegovim iznenadnim pojavljivanjem da sam zaboravila spomenuti
da je kamp u karanteni.
„Dođi sa mnom do kuće prije no što kreneš u svoj kamp.” Oči su mu bile
iskrene. „Molim te, Mimi,” molio je. „Deset minuta. Trebat će ti deset minuta
da vidiš moju obitelj i pozdraviš ih. Možeš me pratiti i krenuti svojim putem
kad ih vidiš.”
Nervozno sam skrenula pogled. Christianovi roditelji su znali tajnu moje
obitelji. Da im svratim u kratak posjet neće otkriti ništa što već ne znaju.
Osim što su, naravno, vjerovali da smo se odselili u Montanu. Nije bilo
razloga da im kažem bilo što drugo. Bilo je potpuno uvjerljivo da sam se
dovezla autom iz Montane kako bih išla na fakultet u Južnu Karolinu.
Donijela sam brzu odluku da ću prihvatiti Christianovu ponudu,
uvjeravajući se da je to samo zato što sam htjela vidjeti njegovu obitelj. Bila
sam toliko zaokupljena gledajući kako mu se duga kosa njiše na njegovim
širokim ramenima, dok je samouvjereno prilazio svojem kamionetu, da sam
propustila lagano stiskanje njegove čeljusti kad se okrenuo od mene.

11
 š

Također sam propustila primijetiti da nije uzeo led iz automata koji je bio
samo nekoliko koraka dalje.

12
 š

Fort Lauderdale, Florida 2007

Dva tjedna ranije

Christian Bear se naslonio na jastuke izlizanog kauča i sklopio oči,

puštajući da ga ritam njenih pokreta i zadirkivanje njenog jezika odvede u
drugu stvarnost. Mogao je osjetiti miris goriva i masti kad je dolebdio kroz
otvorena vrata koja su dijelila radionicu od ureda.
Trebao je biti zahvalan Axelu što mu je dao posao. Nakon što je izašao iz
zatvora, imao je mogućnost raditi u očevoj ekipi za uređivanje okoliša ili se
ulizivati Axelu za još jednu priliku da radi na popravku auta i motora.
Morao je ostati ispod radara zakona, a činilo se da je uklapanje nazad u
društvo kao automehaničar dobar početak. Spavao je kod svog starijeg brata,
Sladea, u gostinjskoj sobi dok ne smisli što želi učiniti sa svojim životom.
Usudio se pogledati dolje u djevojku koja je žestoko pokušavala potaknuti
čaroliju između njegovih nogu. Uspijevalo je dok nije osjetila njegov pogled
i prestala s onim što je radila.
„Nisi me pitao kako se zovem,” rekla je nevino, još držeći njegovu tvrdoću
jednom rukom. Zatreptala je trepavicama i pokušavala izgledati
sramežljivo.
Zakolutao je očima i grubo je odgurnuo. Završili su.
Ne još jedna. Još jedna koja nije shvaćala da je pušenje samo pušenje. Nije
jebena prosidba. Upravo je navršio dvadeset i tri godine, ali je znao taj tip.
Kako se uvijek spetljao s takvim ženama, nije imao pojma. Nije htio
razgovarati niti se povezati s njom. Rekla bi mu da razumije dubinu
njegovog bola i da ga može iscijeliti iznutra.
Tako puno njih je htjelo pokušati. Tako puno njih je bilo izbačeno na
njihove droljaste guzice čim je shvatio da misle da mogu biti nešto više od
obične ševe.

13
 š

Postojala je samo jedna koja je mogla biti više. Samo jedna prema kojoj je
imao osjećaje.
Koliko puta se ukorio tijekom godina što je ostajao bez riječi kad je bio u
Miminoj prisutnosti? Jedva je mogao komunicirati onda i propustio je tu
jednu priliku. Kad joj je konačno mogao reći što osjeća, bilo je prekasno.
Njena majka se odselila kako bi započela novi život u drugoj državi.
Prisjetio se kako je 2002. godine, kad je imao sedamnaest godina, njegova
majka napravila obilnu večeru i pozvala Miminu obitelj na posljednji
oproštaj. Samo što on nije znao da je to konačni oproštaj. Mislio je da je to
samo večera. Navodno, Mimina majka, Ginny, prodala je svoju kuću i već je
poslala njihove osobne stvari u njihovu novi dom. Provest će noć u hotelu i
započeti dugu vožnju do Montane idući dan.
Skoro je ispustio vilicu usred zalogaja kad je shvatio da govore o odlasku
već idućeg jutra. Sve je već bilo spremno.
Kako mu je to promaklo? Kako nije znao za to? Kako nije čuo svoje
roditelje da razgovaraju o selidbi jednih od njihovih najboljih prijatelja na
drugi kraj države?
Nije bilo šanse da njegovi roditelji nisu znali za to, zaključio je. Namjerno
su to držali u tajnosti, a on je htio znati zašto. To što je tako uhvaćen
nespreman ga je strašno raspizdilo. Dok su svi stajali u predvorju kuće
njegovih roditelja, grleći se i opraštajući se, šmugnuo je u svoju sobu kako bi
se pušio, više nego bijesan.
Bacao je strelice leđima okrenut prema vratima svoje sobe kad je začuo
lagano kucanje. Škrgutao je zubima. Ako je njegova majka mislila da će moći
pokušati izgladiti ovo, grdno se prevarila. Njegovi su roditelji krivi, a on je
namjeravao biti sudac, porota i krvnik.
Čuo je vrata kako se otvaraju i iznenadio se kad je čuo Mimin glas.
„Christiane?”
Ruka mu je zastala usred bacanja, puštajući da strelica padne na pod dok
se polako okretao licem prema njoj.
Vadila je nešto iz svog ruksaka.
„Nikad nisam imala priliku vratiti ti ovo.” Poklonila mu je mali smiješak.
Odsutno je posegao za jaknom koju joj je posudio prije toliko mjeseci.
Mimi ga je gledala svojim velikim smeđim očima dok su oboje stajali držeći
jaknu, niti jedno nije bilo voljno pustiti je. Polako je povukao i umjesto da je
pusti, ona ju je i dalje držala i dopustila mu da je privuče bliže. Tada je vidio

14
 š

nešto u njenim očima. Vidio je prepoznavanje. U tom je trenutku shvatila što

on osjeća, što je oduvijek osjećao prema njoj, iako se nikad nije mogao
izraziti.
„Moraš ići?” čuo je sebe kako je pita.
Kimnula je. „Želim ići,” rekla je mekim glasom. Čelo joj se naboralo. „Bar
mislim da želim.”
Stanka. Gledala ga je s nesigurnošću i čuđenjem.
Upravo tada, njen mlađi brat, Jason, promolio je glavu u sobu.
„Mimi, mama je rekla da idemo.” Mogli su čuti njegove korake dok je
otrčao.
„Taj tip kojeg je Jason spomenuo tijekom večere, James. Da li zato
odlazite? Tvoja mama se viđa s nekim?”
„On je dio razloga. Drago mi je da se moja majka opet zaljubila. Želim da
bude sretna, a jednostavno mislim da ona ne može ostati ovdje.”
„Koji James?” Nije da mu je bilo stalo. Samo je pokušavao smisliti
razgovor kojim će spriječiti Mimi od odlaska, makar samo na nekoliko
minuta.
„Samo James.” Skrenula je pogled.
Christian je kimnuo. Bio je iskreno sretan zbog Mimine majke i poštovao
je njenu privatnost. Bila je dobra žena, a Christian je mislio da ona zaslužuje
malo sreće. Ali Ginnyna sreća je odvodila njegovu sreću na drugi kraj države
i iz njegovog života.
„Mimi, predugo sam čekao, a sada je prekasno.” Riječi su mu bile tihe.
Konačno je pustila njegovu jaknu, a sad ju je on držao kao zgužvanu loptu.
Mimi je stavila dlan na njegovu ruku. „Ne. Nije prekasno, Christiane. Gle
– mi odlazimo početi iznova. Mama ne želi da budemo povezani ni sa čim iz
njenog starog života. Ne krivim je. Idemo ispod radara” - naglasila je tu frazu
znakom navodnika u zraku - „ali neće to biti zauvijek. Znam kako stupiti u
kontakt s tobom i hoću. Javit ću ti se ubrzo, ok?”
„Kada?”
„Iskreno ne znam, ali ću naći način što prije budem mogla. Sada moram
ići. Čekaju me. Neće trebati dugo. Vjeruj mi.”
Stala je na vrhove prstiju i nježno poljubila njegov obraz.
„Mimi,” viknuo je za njom. Zastala je i pogledala nazad u njega, ruka joj
je držala kvaku na vratima. „Jesi li bila razočarana što Slade nije večeras bio
ovdje? Znaš kako bi se oprostili?”

15
 š

„Ne.” Nagnula je glavu i zurila u njega kroz trepavice. „Nisam uopće bila
razočarana.”
A onda je otišla. To je bilo prije pet godina.
Čekao je da mu se javi.
Nikad nije.
Dani su se polako pretvorili u tjedne, koji su postali mjeseci i konačno se
protegli na godine, a još nije bilo ni riječi od Mimi. Otišla je, a on je nikada
nije prebolio. Nikad nije zaboravio da je te noći vidio nešto u njenim očima.
Nešto što možda ni ona nije znala da je tamo. Nešto što bi htio slijediti i bi –
da se nije odvezla iz njegova života iduće jutro.
Više nije bio tinejdžer bez riječi koji se nije mogao navesti da pozove Mimi
na spoj. Sada je muškarac. Muškarac koji je oduvijek bio zaljubljen u Mimi.
Otresavši nesretnu uspomenu od prije pet godina, jedva je primijetio kad
je kako-se-već-zove nadurena izašla iz Axelova ureda i šmugnula kroz
stražnja vrata radionice. Bila je nedjelja i mjesto je bilo prazno.
Odsutno je razgledao malu sobu i pitao se da li Axel ima negdje skriveni
alkohol. Preturao je po ladicama i ormarićima dok nije stigao do posljednjeg.
Bio je to stari metalni ormarić koji je vidio i bolje dane, a ladice su glasno
škripale kad ih je otvarao i zatvarao.
Posljednja i konačna ladica nije sadržavala dosjee. Smeđa papirna vrećica
je sjedila na vrhu nečeg crnog. Možda je tu negdje skrivena neka boca.
Zgrabio je vrećicu, ali je mogao ocijeniti po njenoj težini da je puna papira.
Nije bio zainteresiran i bacio ju je u stranu. Sljedeće, naišao je na smeđu
kožnu jaknu. Možda je u nju zamotana boca pića. Christian ju je pažljivo
podigao, ali ni ona nije skrivala bocu.
Krenuo je spustiti nazad jaknu, kad je primijetio dio amblema. Da li je to
Alexova stara jakna iz kluba? Uspravivši se iz svog zgrbljenog položaja,
uhvatio je jaknu za oba ramena, razvukavši je tako da ju je gledao odzada.
Proučavao je amblem. Bila je to zlokobna lubanja s vražjim rogovima. Gola
žena je bila položena na vrh lubanje. Imala je tamnu kosu i tamne oči. Znao
je da je to prikaz Mimine mame kad je bila samo tinejdžerica, ali on je vidio
Mimi.
Suspregnuti osjećaji iz njegove prošlosti ponovo su počeli izranjati na
površinu. Rekla mu je da joj vjeruje. Čekao je. Vjerovao. A ona se nikad nije
vratila.

16
 š

Bio je umoran od čekanja. Znao je da može unajmiti nekoga da je nađe.

Da, unajmit će nekoga da je nađe. Život nije pošten i imao je previše pravila.
On nije igrao po pravilima.
Nije bila tajna da je Mimin biološki otac, Grizz, dao oteti njenu majku,
Ginny, 1975. godine. Nije bila tajna da je Christianov otac, Anthony, oteo
njegovu majku, Christy.
Umorio se od čekanja. Sad je bilo vrijeme da Christian uzme ono što želi.
A on je oduvijek želio Mimi.

17
 š

Fort Lauderdale, Florida 2007

Nakon što je otišao iz Axelove radionice, Christian je odmah otišao do

svog prijatelja štrebera kompjutoraša, Setha. Pokrenuli su plan da pronađu
Mimi Dillon. Dao je Sethu jedinu njenu sliku koju je imao. Fotografiju cijele
obitelji na oproštajnoj večeri koju je pripremila njegova majka. Christy Bear
je inzistirala da se slikaju te večeri i nakon što ih je razvila, Christian je krišom
odnio jednu iz omotnice s fotografijama, bez njenog znanja. Obrezao ju je
kako bi pristajala u njegov novčanik gdje je bila spremljena zadnjih pet
godina. Izvadio ju je i predao je svom prijatelju.
„Prilično je izlizana, čovječe.” Seth je pregledao fotografiju, čelo mu se
nabralo dok se mrštio. „Pokušat ću s programom za prepoznavanje lica koje
bi moglo pomoći.”
Osam sati kasnije, Christian se vratio i stojeći iza svog prijatelja, zurio u
monitor kompjutora.
„Da li je to ona?” Seth je pokazivao na grupu prijatelja koji su se svi
smiješili u fotoaparat.
Christian isprva nije odgovarao. Sve što je mogao je bilo zuriti. Bila je to
Mimi i više nije bila mlada tinejdžerice kakve se sjećao. Bila je žena i osjećao
je nemir koji je bio skoro životinjski. Potreba da je ima, da je posjeduje,
preplavila ga je s intenzitetom koji mu je ogolio dušu.
„Da, to je ona.” Glas mu je bio promukao.
„Prilično sam siguran da su oni svi studenti u Južnoj Karolini, sudeći po
trenirci ovog tipa,” obavijestio ga je Seth dok je pokazivao na jednog od
tipova na fotografiji. „Također sam uvećao sliku i mogao potvrditi ime na
jednoj od zgrada u pozadini. Hakirao sam školsku bazu podataka i nisam
mogao naći Mimi Dillon. Možda ne ide tamo na fakultet. Onda opet, možda
koristi drugo ime. Inače, kad netko koristi alias, još uvijek koriste neki oblik
svog pravog imena. Našao sam dvije mogućnosti, ali to je slaba mogućnost.”
Okrenuo se licem prema Christianu. „Mary D. Dixon i Miriam D. Hunter.”

18
 š

Christian se odmah sjetio kad je bio s Mimi dok su bili djeca. Igrali su se
u stražnjem dvorištu i njena majka je pokušala zadobiti njenu pozornost.
Nakon što je Mimi nastavila ignorirati pozive svoje majke, Ginny je
frustrirano viknula, „Miriam Ruth, tebi govorim!”
Ne skinuvši pogled s monitora, Christian je odgovorio tihim glasom, „Ime
joj je Miriam. D bi moglo predstavljati njeno pravo prezime, Dillon, a ne
mogu biti siguran u vezi prezimena Hunter, ali to je definitivno ona.”
Christian je osjetio kako su mu se leđa ukočila kad mu je pomisao da se Mimi
mogla udati uvukla u um.
„Ona je na četvrtoj godini i diplomirat će ove godine – na studiju
povijesti,” dodao je Seth.
Christian mu je zahvalio i krenuo prema vratima. Bilo je vrijeme da
pokrene drugi dio svog plana.
Malo više od tjedan dana kasnije i nakon što je platio malo bogatstvo,
Christianu je predana omotnica u kojoj je bilo sve što je trebao znati o Miriam
D. Hunter. Osjetio je kako mu se čeljust opušta kad je pročitao riječ neudana
kao bračni status. Pitao se da li je još uvijek zovu Mimi. Odbacio je pomisao
na to dok je pregledavao informacije koje mu je dao istražitelj kojeg je
unajmio. Vrijeme nije moglo biti savršenije. Mimi će ovaj tjedan završiti sa
svojim ispitima. Uz detalje o njenom akademskom životu, honorarnom
poslu, te ostalim informacijama, istražitelj je potvrdio da Miriam Hunter
vozi zeleni terenac Ford s registarskim oznakama Montane. Ali što je još
važnije, puno kopanja je otkrilo da je upisana da ode u odmorište tijekom
proljetnih praznika. Isto odmorište u koje je išla posljednje tri godine.
Christian je pažljivo pročitao svaki detalj dok se plan počeo stvarati u
njegovom umu.
Nacrtao je na karti rutu od Miminog fakulteta do kampa. Nakon pažljivog
razmišljanja, odlučio je da će najbolje mjesto da se sretne s njom biti mali
grad Pumpkin Rest. Nije imala drugog izbora osim da prođe tuda na putu
prema Kampu Keowee. On će čekati u Pumpkin Restu i potražiti njen auto.
Ako ne stane, pratit će je i nekako je navesti da stane. Nije znao hoće li netko
biti s njom, te će odrediti što je najbolje učiniti u slučaju te mogućnosti
tijekom duge, usamljene vožnje u Južnu Karolinu.
Sljedeći dan je bio spakovan i samo minute udaljen od odlaska kad je
njegov stariji brat Slade ušao na ulazna vrata. Namrštivši se na Christiana,

19
 š

koji je spavao u njegovoj gostinjskoj sobi otkad je pušten iz zatvora, upitao

je, „Nećeš to pušiti ovdje, zar ne?”
Usredotočivši se na džoint koji je motao i ne pogledavši brata, Christian
je odgovorio, „To je za put.”
Slade je odmahnuo glavom znajući da je Christian vješto uspio proći
nasumične kontrole na droge od strane svog socijalnog radnika. Dokazavši
još jednom da svatko može manipulirati sustavom. Slade je stavio svoju
aktovku na stolić i upitao Christiana, „Ideš nekamo?”
Christian je ustao i stavio džoint u džep svoje majice. „Mogućnost posla u
Jacksonvilleu. Želim otići i do Fort Lauderdalea. Neće me biti bar tjedan
dana. Već sam dobio odobrenje od Axela i mog socijalnog radnika.”
Slade je podigao obrvu i smješkao se. „Jesi li dobio odobrenje od svoje
žene?” upitao je sarkastično.
„Nisam rekao mami. Nazvat ću nju i tatu s puta.”
„Jesi li rekao...?” navaljivao je Slade, ali riječi su mu zamrle pod
Christianovim bijesnim pogledom. „Autumn?” dodao je Slade.
„Autumn se može jebati,” odgovorio je Christian dok je podizao svoju
sportsku torbu i krenuo prema ulaznim vratima.
Christanova prva stanica je bio Jacksonville, tražeći uslugu od prijatelja
kojeg je stekao dok je bio u zatvoru. Nakon što je čovjeku dao svoj mobitel,
stroge upute, te snop novčanica, Christian je nastavio svoju vožnju na sjever.
Stigao je u Pumpkin Rest dva dana prije Mimi koja je trebala započeti svoje
proljetne praznike. Već je dao Sethu da mu nađe izoliranu kuću koju bi
mogao unajmiti. Nakon što je provjerio kuću, vratio se na raskrižje i
sprijateljio se s gospođom koja je vodila jedinu benzinsku stanicu u gradu.
Kroz ležeran razgovor je saznao da je jedina kamera na raskrižju samo za
pokazivanje. Nije radila već više od godinu dana. Izmislio je priču o tome
kako traži starog prijatelja iz vojske koji je jednom spomenuo da je dolazio
ovamo tijekom istog tjedna svake godine na pecanje. Kad blagajnica nije
prepoznala čovjekovo ime, Christian je upitao da li bi bilo u redu da provodi
vrijeme ovdje. Postojala je mogućnost da će se njegov prijatelj možda pojaviti
ovdje ili proći ovuda. Rekla mu je da njoj neće smetati, a neće ni nikom
drugom.
Nakon još jedne istraživačke misije u malom gradu i okolnom području,
Christian se vratio u unajmljenu kuću gdje je strgao lokot na vlasnikovoj
privatnoj šupi i natrpao stražnji dio svog kamioneta s nekoliko njihovih

20
 š

bicikla, štapova za pecanje, te malim kajakom. Odvezao se nazad u Pumpkin

Rest i parkirao svoj kamionet ispred ulaza u trgovinu unazad, kako bi bio
okrenut prema cesti. I čekao je.

21
 š

Pumpkin Rest, Južna Karolina 2007

Dok sam slijedila Christianov kamionet krenula sam nazvati moju majku,
kad me zaustavila jedna pomisao. Iako ne bi smatrala razgovor s obitelji Bear
prijetnjom, što ako se ne složi s mojom odlukom? Zar nije lakše moliti
oproštaj radije nego tražiti odobrenje i biti odbijena? Ionako nije bilo važno.
Nisam imala signal i još sam imala vremena. Da sam krenula prema kampu,
moji roditelji ne bi očekivali poruku još sat vremena. To je bilo sasvim
dovoljno vremena da se pozdravim s Christianovom obitelji i krenem nazad
u Pumpkin Rest.
Skrenuli smo s glavne ceste i kretali se urednom cestom od šljunka. Činilo
se kao cijela vječnost prije no što je šljunak ustupio mjesto običnoj zemlji i
Christian je zaustavio svoj kamionet i izašao van. Spustila sam svoj prozor
dok je išao prema meni. Pokazao je na malo uvučeno mjesto koje je skrivalo
drveće. „Trebala bi tamo parkirati svoj auto i ostatak puta se voziti sa mnom,
Mimi. Cesta postaje sve gora i ne znam hoće li tvoj auto to moći svladati.
Mogla bi slomiti osovinu. Bit će dobro tamo pod onim drvećem, a ja ću te
dovesti nazad.”
Da sam bila bilo gdje drugdje, a ne u ruralnom području, možda bih
preispitala njegovu logiku da ostavim moj auto. Ali, zato što je kuća moje
obitelji u Blue Ridge Mountains zadnjih pet godina, njegov se zahtjev nije
činio tako neuobičajenim. Moje iskustvo mi je govorilo da gradski ljudi koji
su dolazili na odmor u planine, namjerno bi birali smještaje koja su bila
daleko od civilizacije. I većinom, ti su putevi bili prekriveni prašinom i puni
rupa i izbočina. Vratila sam svoj mobitel u džep, uzela svoju torbu i
zaključala svoj auto. Ušla sam u Christianov kamionet i pogledala njegov
profil. Odmah sam se sjetila zadnjeg puta kad sam bila u kamionetu s
Christianom. Bio je to stariji model od ovog u kojem sam se sada vozila, ali
uspomene su me preplavile.
Mora da je osjetio moj pogled jer me pogledao i nasmiješio se. „Kako ti je
bilo? Što si radila?” upitao je prije no što je opet skrenuo pogled na cestu.

22
 š

Odlučila sam otkriti malo o sebi, namjeravajući mu reći što je manje

moguće. Držala sam se sigurnih tema kao što je škola, kamp u koji sam
trebala ići, te moj honorarni posao. Njegovo sljedeće pitanje me natjeralo da
zastanem.
„Da li se tvoja majka ikad udala za onog tipa s kojim se viđala? Tipa koji
je bio jedan od razloga vaše selidbe u Montanu?” Prošao je trenutak. „Kako
se ono zvao” - prije no što sam uspjela odgovoriti upitao je - „James, zar ne?”
Pitala sam se zašto me to pita kad je već znao odgovor. Teško sam
progutala i gledala kroz prozor, moleći se da nije vidio paniku u mojim
očima. Možda ovo nije bila tako dobra ideja. Misleći da je Christian
zaboravio što sam mu rekla prije pet godina, odbijala sam ga pogledati.
Umjesto toga, jednostavno sam odgovorila, „Da, udala se za njega.”
„Čime se on bavi?” ležerno me upitao.
Jureći kroz moje uspomene, pokušavala sam se sjetiti da li sam ikad
Christianu spomenula nešto posebno o Jamesu. Prošlo je više od pet godina
otkad sam posljednji put razgovarala s Christianom i nisam htjela biti
uhvaćena u laži. Sekunde su prolazile i izvalila sam prvu i najgluplju stvar
koja mi je prva pala na pamet. „On ima diplomu iz računovodstva. Kao i
moja majka.” Eto. Nisam rekla da je računovođa, samo da ima diplomu.
Christian nije reagirao, pruživši mi priliku da brzo promijenim temu. Jedva
sam dovršila prvu rečenicu kad sam skrenuli u zavoj i našli prekrasnu kuću
smještenu dalje od ceste. Kretali smo se dugim prilazom. Nije bilo drugih
vozila, zbog čega sam zastala. „Čini se kao da nema nikog drugog ovdje.”
Ne čekajući ni trenutak, Christian je kimnuo prema istrošenom putu koji
je pravio krug iza kuće. „Parkirani su odzada.”
Opustila sam se i nasmiješila se znajući da ću upravo iznenaditi njegove
roditelje. Također sam bila prilično željna vidjeti njegovu malu sestru, Daisy.
Mislila sam kako bi ona sada mogla imati oko jedanaest ili dvanaest godina.
Skoro sam pitala da li je i Slade s njima, ali sam odmah sačuvala to pitanje
za kasnije. Kad sam izašla iz kamioneta, slijedila sam Christiana uz stepenice
na bijeli prednji trijem. Stajala sam iza njega dok je otvarao ulazna vrata,
pomaknuo se u stranu, kako bih ja mogla prva ući. Glasan škljocaj vrata kako
se zatvaraju odjeknuo je od zidova.
Odmah sam bila privučena pogledom i krenula preko velikog dnevnog
boravka prema stražnjoj strani kuće, gdje su ogromni stakleni prozori
otkrivali prekrasno jezero. Iza jezera je bila planina koja nije ostavljala

23
 š

sumnju u mom umu da veliki Stvoritelj postoji. Vidjela sam naznaku jezera
dok smo se vozili ovamo, ali ovo u što sam sada gledala je bilo puno više no
što sam očekivala. Bilo je ogromno i sličilo je savršenom komadu stakla.
Nasmiješila sam se kad sam pogledala dolje na pristanište za čamce.
Okrenula sam se da pitam Christiana gdje je njegova obitelj kad je došao
pokraj mene i gledao u jezero.
„Žao mi je, Mimi. Nema čamca. Mora da su se otišli provozati.”
Pogledao me, oči su mu bile tople i odmah sam se sjetila naših nekoliko
zajedničkih trenutaka u njegovoj sobi kad smo bili tinejdžeri. Brzo sam
skrenula pogled.
„Znam da moraš krenuti u svoj kamp. Želiš li prvo brzu turneju po kući?
Možda se vrate dok si još ovdje.”
Kimnula sam dok sam se okretala i upoznavala se s domom koji su
Bearovi unajmili. Ili su ga možda posjedovali. Misleći da je Christian možda
provodio obiteljske odmore odmah preko granice gdje je živjela moja obitelj,
uzrokovalo je male trnce uzbuđenja pomiješane s malim strahom uz moju
kralježnicu. Morala sam biti oprezna.
„Ova je kuća prekrasna,” izvalila sam. „Da li ste je unajmili ili je tvoja
obitelj posjeduje?”
Nasmiješio se uzrokujući da moje srce ubrza. Nervozno sam grickala moju
donju usnicu i izbjegavala njegov pogled.
„Unajmljena je. Hajde. Pokazat ću ti je.”
Slijedila sam Christiana dok je krenuo prema stepenicama koje su vodile
do uređenog podruma. Bio je to ogroman prostor, koji ne samo da je
uključivao prostor za sjedenje s ogromnim televizorom, već i stolovima za
biljar i zračni hokej. Na jednom je baru bio šank s pićima, a na suprotnom
zidu su bile poredane video igre. Bile su tu dvije spavaće sobe na svakoj
strani podruma, ukupno četiri, te su dijelili kupaonice. Bio je to definitivno
kuća za odmor.
Čavrljali smo dok smo prolazili kroz podrum i tek kad mi je mahnuo
nazad prema stepenicama, pobliže sam promotrila neke njegove tetovaže.
Prepoznala sam tetovaže i pitala se da li je Christian bio iskren prema meni
kad sam ga pitala što je radio posljednjih pet godina. Prema njemu, završio
je srednju školu i umjesto da ode na fakultet, radio je puno radno vrijeme u
automehaničarskoj radionici, specijalizirajući se za popravak motora.
Njegove su tetovaže pričale drugu priču.

24
 š

Tako sam ga jako htjela pitati posebno u vezi jedne tetovaže. Bilo je to
žensko ime i na osnovu dizajna, znala sam da ju je Christian volio. Pitala sam
se da li je ona još u njegovom životu. Da li je i ona u čamcu s ostatkom
njegove obitelji? Kako ću se osjećati kad se sretnem licem u lice sa ženom
koja je zarobila srce Christiana Beara?
Zanemarujući moje okretanje želuca, požurila sam kad smo stigli nazad
na glavni kat, a on me požurivao prema glavnoj spavaćoj sobi. Bila je spojena
s vlastitom kupaonicom, koja je bila veća od bilo koje spavaće sobe koju sam
ja ikad vidjela. Znala sam da njegovi roditelji imaju novca, ali ipak žive
skromno. Očito je da nisu štedjeli kad je bilo riječ o odmorima.
Nakon što smo se prošli glavni kat, kroz gostinjske sobe, kupaonice i
ogromnu kuhinju, našli smo se opet u velikoj sobi. Nešto nije bilo kako treba,
a ja nisam mogla otkriti što, ali sam znala da nešto ne štima. To je bilo tako
pogrešno, ali nisam mogla otkriti što bi me navelo na tu pomisao. Christian
je bio drugačiji, ali na dobar način. Nije bio ozbiljan tinejdžer kakvog sam se
sjećala. Dlake na vratu su mi se naježile kad mi je nešto sinulo.
„Vraćam se za minutu.” Odbacila sam bilo kakav njegov odgovor
odmahnuvši rukom. Praktički sam potrčala u glavnu spavaću sobu. Vratila
sam se šezdeset sekundi kasnije, dah mi je izlazio u dahtajima.
Naslonio se na jednu od golemih greda koja su držale visoki strop u
obliku kupole. Ruke su mu bile prekrižene preko prsa, a glava mu je bila
nagnuta u stranu. Bezizražajno je zurio u mene.
„Oni nisu ovdje,” viknula sam. „Tvoja obitelj nije ovdje.”
Nisam mu dala šansu da to može poreći dok sam i dalje brbljala, glas mi
je bio viši sa svakim slogom.
„Putna torba na krevetu, nema kozmetike niti parfema u glavnoj
kupaonici, niti na komodi, nema odjeće u ormaru, nema drugih kofera. Niti
jedna od spavaćih soba niti kupaonica ne izgleda kao da su bile korištene.”
Zureći u drveni pod, mrmljala sam više samoj sebi dok sam mentalno
označavala sve što nije bilo u redu s ovim scenarijem.
„A cesta je bila glatka. Nismo naišli na nikakvu izbočinu. Moj auto je
mogao doći dovde. Nisi htio da mi moj auto bude dostupan.” Konačno sam
podigla pogled i dah mi je zastao u grlu. Osmjehivanje je nestalo, ustupajući
mjesto čovjeku kojeg sam srela u Pumpkin Restu. Nestao je prijatelj iz
djetinjstva koji se činio tako uzbuđen da iznenadi svoje roditelje tako što me
pozvao u njihovu unajmljenu kuću na jezeru.

25
 š

Podigla sam ruku do mojih prsa dok mi je on polako prilazio, njegove

ledeno plave oči nisu ništa otkrivale.
„G-gdje je tvoja o-obitelj?” Držala sam se za tračak nade da nisam u pravu.
Možda su upravo stigli i nisu se imali vremena raspakirati prije no što su
krenuli u vožnju čamcem.
Brzo sam pregledala sobu, pogled mi je pao na otvoreni kuhinjski prostor.
Niti jedna posuda ili podmetač nisu bili pomaknuti sa svog mjesta.
„U Floridi,” bio je njegov hladni odgovor.
„Zašto si mi lagao?” polako sam se povukla unazad. Odmah sam se
uplašila kad su mi leđa udarila u jednu od potpornih greda.
„Zašto si ti lagala meni?” uzvratio mi je.
Njegovo me pitanje uhvatilo nespremnu i trepnula sam. Krenuo je polako
prema meni i mogla sam osjetiti kako mi se puls ubrzava. „Lagala ti? Nikad
ti nisam lagala, Christiane.”
„Kad si odlazila iz Floride prije pet godina, rekla si da ćeš mi se javljati,”
zarežao je. „I nećeš otići odavde dok ne saznam zašto nisi ispunila to
obećanje. Da li je to tebi sve bila samo igra, Mimi? Ili je bilo i manje od toga?
Da li sam ti ja bio manje od toga?”
Sada je bio tako blizu da sam ga mogla namirisati. Bila je to mješavina
čistog mirisa koji sam osjetila u Pumpkin Restu i nečega sirovog i muškog.
Napalo je moja osjetila na način na koji nisam očekivala. Moje oči su bile u
razini njegovih grudi, a kad sam podigla pogled mogla sam vidjeti puls kako
kuca u njegovom vratu. Prije no što sam dobila priliku odgovoriti, osjetila
sam njegove ruke na mojim kukovima i shvatila da vadi moj mobitel iz
džepa. Moja trenutačna reakcija je bila da ga uzmem od njega, ali je on bio
brži, držeći ga gore, daleko iznad mog dohvata. Odmakao se od mene dok
je gledao u moj mobitel.
„Nema lozinke,” onda ispod daha, „glupo.”
„Vrati mi to!” viknula sam dok sam išla prema njemu. „Zašto gledaš moj
mobitel?”
Dobacio mi je izravan pogled. „Želim se uvjeriti da nisi nikoga zvala niti
nikome poslala poruku od Pumpkin Resta. I vidim da nisi. Dobra cura.”
Razljutila sam se na podrugljivi izraz od milja i progutala odgovor o tome
kako je signal za mobitel ionako užasan. „Vrati mi moj mobitel,” inzistirala
sam. „I ja nisam ničija dobra cura.”
„Čak niti Lucasa Painea?” Glas mu je odisao sarkazmom.

26
 š

Njegovo spominjanje Lucasa zaustavilo je moje ubrzane misli. Spoznaja

kako je ovo moralo biti pažljivo planirano, učinila je da mi srce brže zakuca.
Da li me je pratio cijelim putem od škole? Ako je, kako je uspio doći prije
mene i parkirati ispred trgovine kamionet pun stvari za odmor? Milijun
misli se borilo za prvo sjedalo da gleda film koji se odvijao u mojoj glavi.
Mogla sam vidjeti svoje izbore da se izvučem iz ove situacije kako se
smanjuju, dok sam se borila ne samo s razlogom zbog kojeg se ovo događa,
već i s kojim ciljem? Koje su Christianove namjere?
Neke stvari sam znala za sigurno. Moja majka će čekati poruku da joj
javim da sam sigurno stigla u kamp. Kad ne dobije poruku, nazvat će
administratore u kampu kako bi se uvjerila da sam tamo. A kad otkrije da je
kamp zatvoren, vjerojatno se neće odmah uspaničiti, pretpostavljajući da
sam se okrenula i krenula kući, te je zaboravila nazvati. Ali ako prođe više
od nekoliko sati, a da joj se ne javim, nazvat će vlasti kako bi prijavila moj
nestanak. Vlasti koje će morati detaljno intervjuirati moje roditelje. Vlasti
koje bi mogle otkriti tajne moje obitelji. Nisam to mogla dopustiti.
Ne obraćajući pažnju na komentar o Lucasu, te odbijajući pokazati bilo
kakav strah, podigla sam bradu i zahtijevala, „Vrati me nazad do mog auta.”
„Ja idem do tvog auta, ali ti ostaješ ovdje.”
Brže od munje, izvukao je lisičine koje mora da su bile spremljene u
stražnjem džepu njegovih traperica. Prije no što sam shvatila što se događa,
stavio mi ih je oko desnog ručnog zgloba i nastavio tako da me vuče nazad
prema potpornoj gredi na koju sam maloprije naletjela. Odupirala sam mu
se, udarajući ga nogom u koljenice i udarajući ga u njegove tvrde grudi
svojom slobodnom rukom. Spotakla sam se i osjetila kako padam na drveni
pod. Jednu ruku je omotao oko mog struka, da nisam znala bolje, pomislila
bih da pokušava ublažiti moj pad. Pomislili biste da bi ga moja težina
usporila, ali nije. Bez napora me je povukao prema stupu dok sam klizila na
mojoj stražnjici preko glatkog drvenog poda.
„Ne čini to, Christiane!” vrisnula sam. Ali bilo je prekasno. Osjetila sam
hladan metal kad mi je stavio lisičinu na lijevi ručni zglob, ne ostavljajući mi
drugi izbor osim da prigrlim čvrsti stup na moje grudi. Moji kukovi su se
pomakli od snage koju je upotrijebio da kopa po mom drugom džepu. Ustao
je i pogledao dolje u mene.

27
 š

„Idem uzeti tvoje stvari iz auta,” obavijestio me je dok je mahao

ključevima ispred mene. „Trebat će ti tvoje stvari pošto ćeš biti ovdje sa
mnom neko vrijeme.”
Nespretno sam se podizala na noge, usredotočivši se na njega s
intenzivnim bijesom. Bilo kakva briga da zaštitim svoju obitelj sada je bila
zaboravljena. „Moj otac će te ubiti zbog ovoga.” Glas mi je bio tako tih s
dozom prijetnje koja je čak i mene iznenadila.
„Koji otac? Onaj kojeg su usmrtili zbog smrtne kazne?” Christian je
podrugljivo upitao. Sigurna sam da su mi oči izgledale kao da će mi iskočiti
iz glave. „Da, znam da je Grizz bio tvoj pravi otac, Mimi.” Oči su mu se
suzile. „Ili Tommy Dillon? Onaj koji je ubijen u propaloj pljački?” Usne su
mu se savile. „Oboje znamo da niti jedan od njih neće doći da te spasi.”
Njegovi komentari su me natjerali na zapanjenu tišinu. Nisam znala kako
da mu odgovorim, pa sam zurila, olabavljene čeljusti.
„Ili možda govoriš o Jamesu, čovjeku s kojim je tvoja majka pobjegla, za
kojeg vjerujem da je budala,” cerio se. „Znam da su oni u Montani, pa ne
mogu reći da sam previše zabrinut.” Čekao je moj odgovor, a kad mu ga
nisam dala, nastavio je. „Da li je to najbolje što imaš, Mimi?”
Okrenuo se i odmarširao do vrata. Nije se osvrnuo, ignorirajući moje
vrištanje dok sam krešteći vikala njegovo ime prije no što je zalupio vratima
iza sebe.

28
 š

Fort Lauderdale, Florida 2002

Prije pet godina

Christian, tinejdžer, bijesno je gledao svoje roditelje, Anthonyja i Christy

Bear. Mimi i njena obitelj su otišli iz njihovih života. Zauvijek. Samo
dvadeset minuta ranije, Mimi ga je uvjerila da će mu se javiti. Ali on je bio
ljut što su ga isključili iz tako ogromne tajne. Zbog toga mu je krv ključala.
„Znali ste da se sele!” Vrištao je na oba roditelja. „Oboje ste znali i
namjerno mi niste rekli. Želim znati zašto?”
Anthony je ljutito zurio u svog sina i ne prekidajući svoj pogled tihim
šapatom rekao, „Christy, zašto ne bi spremila Daisy za spavanje? Christian i
ja ćemo završiti ovaj razgovor u garaži.”
Još uvijek zureći u svog oca, Christian je shvatio da bi njegova
sedmogodišnja sestra Daisy mogla sve čuti. Spustio je glas i rekao, „Nešto
nije u redu. Nekad ste znali tražiti Mimi da čuva dijete, a ja ne vjerujem ni
na sekundu da je postala prezauzeta. Niste htjeli da se nas dvoje spetljamo i
znam zašto. Znali ste da se sele. I niste htjeli da ja to znam. Zašto?”
„Nemoj biti tako krut prema njemu dušo,” rekla je Christy Anthonyju dok
je uputila svom sinu razumijevajući, ali i tužan pogled. Znala je da ispod tog
bijesa, Christian osjeća bol neuzvraćene ljubavi. Godinama je gledala kako u
tišini vene za Mimi. I bio je u pravu. Ona i Anthony su obeshrabrivali svaki
kontakt između tinejdžera od prošle godine. Čak su pustili da Christian sjedi
u zatvoru, zbog jedne od svojih manjih nepodopština, duže nego što je bilo
potrebno kako bi mu odvratili pažnju od Mimi Dillon. A imali su i jako dobar
razlog. Znali su da će doći dan kad će se Ginny morati odseliti iz Floride.
Njihova prijateljica će se odvojiti od svih i svega povezanog s njenom
prošlošću. Bilo je jako važno da napusti državu, a razlog za to je bio
ogroman. Također su znali da je to nešto što ne nikad ne smiju otkriti
nikome, a to je uključivalo i njihove sinove, Sladea i Christiana.

29
 š

Mimina mama, Ginny, imala je tajnu koju bi bilo nemoguće nastaviti

skrivati. Posebno u južnoj Floridi. Anthony i Christy su osjećali da moraju
poštovati odluku obitelji da se odsele i odvoje se od svega što je imalo veze
s njihovim starim životima u Floridi. Obitelj je morala prekinuti sve veze. A
to je uključivalo ignoriranje osjećaja koje su znali da Christian gaji prema
Mimi otkad su bili djeca.
Stajali su u kuhinji, i dok je Christy odlazila, vidjela je da je Anthony grubo
gurnuo Christiana prema vratima koja su vodila u njihovu garažu.
„Ako ikad tako opet podigneš glas na svoju majku, sasut ću ti zube u grlo.
Jasno-”
Anthonyjev glas je dolebdio dok je zatvarao vrata za njima.
Odjurivši u garažu, Christian se okrenuo kako bi se suočio sa svojim ocem,
stisnutih šaka uz bokove. Anthony Bear je bio krupan muškarac. Bio je
čistokrvni Indijanac mišićave građe, a bio je visok 198 cm. Bio je prekriven
tetovažama i imao je potpuno crnu, ravnu kosu, koja mu je dosezala do
struka. Lagani pramenovi sijedih na njegovim sljepoočnicama su bilo jedino
u kontrastu s njegovom tamnom kožom, kosom i očima. Upravo sada, te oči
su probadale oči njegova sina.
Skoro 182 cm, uskoro osamnaestogodišnji Christian Bear, nije bio
zastrašen. Isto tako taman i krupne građe kao i njegov otac, Christianove
plave oči su bile kontrast njegovim tamnim karakteristikama.
„Kasnije ću se ispričati mami,” otpuhnuo je. „Ali vas dvoje ste pogriješili
što ste to tajili od mene. Ne mogu vjerovati da se sele u Montanu, kako bi
teta Ginny mogla biti s nekim kretenom po imenu James. I čemu sva ta
tajnovitost? U čemu je stvar, tata?”
„Znaš kakve je užase ta obitelj pretrpjela protekle godine. Znaš da je
Mimin pravi otac, Grizz, usmrćen smrtnom kaznom. Znaš da je jedini otac
za kojeg je ikad znala, Tommy, poginuo u pljački koja je krenula po zlu. Znaš
da prije no što je Tommy umro, da su ga razvlačili po sudu u nekoj parnici
koja je uključivala Blueovu bivšu ženu. A prokleto sigurno znam da ti znaš
da je Mimi skoro bila silovana prošle godine.”
„Naravno da sve to znam. A što se tiče pokušaja silovanja Mimi – da nije
bilo mene, to bi se i dogodilo. Osim toga, ja sam taj koji ti je rekao za to!”
zarežao je Christian.
„Možeš li kriviti Ginny što se želi odseliti, sine?” upitao je Anthony.

30
 š

„Mislio sam da teta Ginny ne zna što se dogodilo Mimi,” odgovorio je

Christian, mirnijim tonom.
„Ona ne zna i nikad neće saznati. Prekidajući veze s nama, i s južnom
Floridom, to će garantirati da će tako i ostati. Ona želi početi iznova, a mi
poštujemo njene želje, Christiane. Sam si kriv što si toliko zabušavao u
ljubavnom području. Možda da si bio malo napadniji sa svojim osjećajima
prema Mimi, stvari bi mogle biti malo drugačije. Možda bi ti povjerili
njihovo točno odredište. Shvaćaš to previše osobno.” Anthony je prekrižio
ruke i nagnuo se leđima na Christyn auto.
„Reci mi kako da stupim u kontakt s Mimi. Koja je njihova nova adresa u
Montani?” zahtijevao je Christian.
Anthony nije odgovorio.
„Dobro. Mama će mi je dati,” rekao je arogantno Christian.
„Tvoja majka i ja to ne znamo,” uzvratio je Anthony.
„Sereš!” odgovorio je Christian, glas mu se povisio za oktavu.
„Christiane, nemamo povratnu adresu. Ginny nam nije ostavila nikakav
način da je možemo kontaktirati. Kad i ako ikad bude spremna, ona će stupiti
u kontakt s nama.” Anthony nikad neće reći Christianu da mu je Ginny rekla
da može stupiti u kontakt s njima preko njenih prijatelja Carter i Billa.
Bearovi će koristiti to samo u slučaju nužde. Nažalost, Christianovo
slomljeno srce nije spadalo u tu kategoriju.
„Zašto imam osjećaj da kad bi ja bio Slade koji ovo pita, da bih dobio
drugačiji odgovor?” zahtijevao je Christian, glas mu je pucao.
Anthony je podigao obrvu. „Slade bi dobio isti odgovor kao i ti. Ne znamo
kako stupiti u kontakt s njom. I koji je tvoj problem s tvojim bratom? Jesi li
još uvijek ljut što nije poslao Miminog napadača u bolnicu?”
„Prokleto si u pravu da sam ljut!” siktao je Christian. Uspravio se i zauzeo
napadački stav, podigavši šake na kukove.
Anthony se odgurnuo od auta i stao da se suoči sa sinom, gledajući dolje
u njegove ljutite plave oči.
„Tvoj brat je bio pametan. Pametniji od tebe,” rekao je tihim glasom.
Gledao je kako se Christian trznuo kao reakcija na te riječi.
„Dakle, zato što je on na fakultetu, on je velika prokleta stvar koju treba
obožavati i diviti se?”
„Kao prvo, on je išao na predavanja na fakultet navečer dok je još uvijek
išao u srednju školu. Kad se odselio kako bi krenuo na fakultet, već je imao

31
 š

diplomu više škole. Da li ga to čini pametnim? Da, čini ga. Ali znači i više od
toga. Pokazuje njegovu ambiciju. Ima polet. Želi raditi na onome što želi
postići.” Anthony je zastao i uperio prst u Christiana. „Kao drugo, da li bi ti
trebao biti obožavan i da ti se divimo što si zajebao stvar s Axelom i izgubio
svoj posao automehaničara? Ili što si sjedio u zatvoru jer si krao ukrase za
haube na Escaladeima, kako bi ih prodavao svojim prijateljima idiotima da
ih nose oko vrata? Ne bih rekao, Christiane.” Spustio je ruku i približio se
svom sinu, uputivši mu pogled koji ga je izazivao da se usprotivi njegovom
zadnjem komentaru.
„Sranje s ukrasima za haube je bilo glupo. Nije to bilo ništa, a ja još uvijek
ne znam tko je dojavio policajcima, što je za rezultat imalo moje uhićenje.
Nikad me nisi uhvatili,” cerio se. Onda je prepoznao pogled u očevim očima.
„Sranje, tata! To nisi bio ti, zar ne? Ti si dojavio policiji. Ti si razlog što sam
bio u zatvoru, a još si me i pustio da sjedim tamo!”
Anthony nije porekao, a prije no što se snašao, odbijao je udarac koji je bio
namijenjen njegovom licu. U trenu, uspio je zakrenuti ruku svog sina i nabiti
ga jako na haubu auta, čvrsto pritisnuvši njegovu ruku uz njegova leđa.
„Tvoja narav je tvoja najveća slabost, Christiane. Nastavi tako i krast ćeš
dijelove auta do kraja svog života kako bi preživio. Ako ga ne provedeš u
zatvoru.” Anthony se sagnuo kako bi šapnuo Christianu na uho, glas mu je
bio dubok i ozbiljan.
„Ti si bio vođa motorističke bande u Naplesu. Znam za što si sposoban,”
zarežao je Christian preko svog ramena. „A draži ti je sin s fakultetskom
diplomom koji će sjediti za stolom i primati naredbe od nekog snobovskog
korporativnog seronje?”
Anthony je pustio svog sina i odmakao se korak unazad dok se Christian
okretao. Bio je impresioniran. Znao je da je bio blizu tome da slomi
Christianu ruku, ali Christian se nije ni trznuo, jauknuo, niti dao bilo kakvu
naznaku da ga boli.
„Draži mi je sin koji koristi svoj mozak da bude uspješan, i što je još
važnije, zna kad koristiti svoju snagu, a kada ne. Ne govorim ti da ne koristiš
fizičku snagu. Govorim ti da budeš pametan u vezi toga. Bilo što napravljeno
u žurbi ili ljutnji će ti se osvetiti.”
Christian se podrugljivo nasmijao. „Drugim riječima, želiš sina koji je
slabić?”

32
 š

Anthony nije odgovorio. Odmahivao je glavom dok je Christian pritisnuo

dugme na vratima garaže i krenuo prema svom motoru parkiranom na
prilazu. „Ne treba mi ništa ni od tebe, niti od mame. Mimi je rekla da će biti
u kontaktu sa mnom i ja joj vjerujem,” viknuo je preko svog ramena. „I ti
ništa ne možeš učiniti u vezi toga.”
Anthony je gledao kako je Christian skočio na svoj motor i odjurio.
„Ne znaš koliko si u krivu, sine,” rekao je nikome posebno, tad je udahnuo
duboki i smirujući udah prije no što je krenuo unutra da poljubi svoju malu
djevojčicu za laku noć.

33
 š

Pumpkin Rest, Južna Karolina 2007

„Christianeeeeeee!” vrisnula je Mimi kad je zalupio ogromnim vratima

kuće na jezeru i krenuo niz stepenice prema svom kamionetu. Glas joj je
odjekivao u njegovom mozgu i tek kad je zatvorio vrata kamioneta, mogao
ga je izbaciti iz glave.
Dok se vozio prašnjavom i usamljenom cestom koja će ga dovesti do
Miminog auta, Christian se mentalno korio što se ponio na način kako se
ponio prema njoj. Prošavši rukom po svojoj dugoj kosi, pokušao je
zanemariti miris koji je ispunio mali prostor. Mimi je još uvijek imala isti
miris. Za razliku od njegove majke, koja je mogla otkriti miris oluje miljama
daleko, Christian nije bio čovjek koji bi mogao identificirati poseban miris.
Ipak, jedan nije zaboravio, a Mimina srž se zadržala u njegovoj duši sve te
godine, izazivajući ga.
Imao je jako puno vremena za razmišljanje tijekom svoje duge vožnje u
Južnu Karolinu i bio je siguran da će ostaviti iza sebe svoj prvotni bijes zbog
prošlosti. Bio je iskreno sretan što je vidi u Pumpkin Restu i razmatrao da joj
prizna sve i nadao se da će ona voditi uljudan razgovor s njim. Tek kad je
ušla u njegov kamionet, taj je bijes ponovo počeo ključati. Uspomene njihove
posljednje zajedničke večeri i prazno obećanje za koje se on držao pet
godina, prijetilo je da će izaći na površinu kad je zurila kroz prozor
kamioneta i počela izmišljati laži o svom novom očuhu, Jamesu. Kad su stigli
do kuće, odlučio joj je pružiti još jednu šansu i uživao je u njihovom laganom
čavrljanju tijekom razgledavanja kuće. Tek kad je počeo pitati pitanja na koja
je već znao odgovor, baziran na činjenicama koje mu je prijavio privatni
istražitelj, počeo se predomišljati. Te činjenice nisu bile osobite važne, a ipak
Mimi se još uvijek osjećala primoranom da laže o tome. Kad je shvatila
prevaru o posjetu njegovoj obitelji, iskoristio je svoj bijes kao izgovor da je
sveže i izvadio je lisičine prije no što se mogao zaustaviti.
Odmahnuo je glavom dok je prilazio Miminom autu. Kako sam došao od
toga da postanem dovoljno bijesan da se dovezem do Južne Karoline kako

34
 š

bih je našao, da mi bude drago što je vidim, do toga da je zavežem lisičinama

za stup? Odgovor je bio jednostavan. Njegovi osjećaji prema njoj su bili jači
no što je htio priznati, a ipak je oduvijek znao da su oduvijek postojali. Samo
je Mimi mogla imati takav utjecaj na njega. Nije mu bilo nimalo stalo do
nijedne ženske s kojom je bio. Niti jedne. Ironija je bila u tome što jedina
ženska do koje mu je bilo stalo je jedina s kojom nije bio fizički. Nije nikada
čak niti poljubio Mimi. Kakav je to utjecaj imala na njega još od djetinjstva?
Što god to bilo, suočit će se s tim tijekom sljedećih nekoliko dana i onda će to
zakopati. Zajedno s bilo čim što je možda mislio da osjeća prema Mimi
Dillon.
Kad je Christian podigao haubu njenog auta i izvukao važne žice,
pretražio je njen prtljažnik i uzeo njenu torbu. Primijetivši košaru za veš
punu odjeće, stavio ju je pod istu ruku. Zalupio je vratima prtljažnika svojom
slobodnom rukom, ušao u svoj kamionet i krenuo nazad prema kući.
Mislio je pomaknuti njen auto do unajmljene kuće, ali je odustao. Ne zato
što je mislio da bi mu mogla pobjeći, već zato što to nije bilo potrebno. Ovom
cestom neće ići nitko drugi osim njega. A u rijetkom slučaju da bi ga netko
mogao vidjeti iz zraka, zeleni auto se savršeno stopio s pokrovom od drveća
koje ga je skrivalo.
Vozio se usamljenom cestom, razmišljajući o izazovu koji ga čeka na
njenom kraju. Odbacivši u stranu uspomene na duboke osjećaje koje je gajio
godinama i pomiješane osjećaje s kojima je žonglirao od svog puta u
Pumpkin Rest, odlučio je da je najbolji način da se ophodi prema Mimi taj da
se prema njoj ponaša kao što se ponašao prema svim ženama. Dobit će
odgovor na svoje pitanje i navest će je da mu se ispriča prije večere. I kao i
svaka žena koju je ikad sreo, ona će se baciti na njega prije no što noć završi,
bez sumnje drugi dan ujutro se probudivši u njegovom krevetu.
Govorio je samom sebi da će Mimi biti samo još jedna beznačajna ševa.
Sve što je morao učiniti sada je uvjeriti samog sebe da povjeruje u to.

35
 š

Pumpkin Rest, Južna Karolina 2007

Tišina u prekrasnoj kući na jezeru je odjekivala. Ili možda to nije bila

tišina, već udaranje mog srca koje je vibriralo u mojoj glavi.
Zglobovi su mi bili skoro krvavi od povlačenja lisičina. Krvarenje koje je
išlo uz moje bolno grlo od vrištanja Christianovog imena punih pet minuta
nakon što sam čula da se njegov kamionet odvezao. Znala sam da me nije
mogao čuti, ali vikanje je činilo da se osjećam kao da radim nešto, pošto me
pokušaji da se pokušam osloboditi svojih spona nisu nikud odveli.
Želeći da nisam potratila toliko energije, polako sam potonula nazad na
pod. Omotala sam noge oko grede i pritisnula čelo na nju. Tada sam
primijetila da me podlaktice peku. Dobacivši vrlo zabrinut pogled na svaku
ruku, shvatila sam da je nježna unutrašnjost obiju jarko crvena i puna iverja.
Bila sam tako zaokupljena mojim uzaludnim ratom povlačenja, da nisam ni
primijetila da mi se ruke pune ogrebotinama koje su dovoljno duboke da
prokrvare.
Uzdahnula sam dok sam razgledala ukusno namještenu sobu, nesvjesno
se diveći mekim kožnim kaučima, živopisnim zidnim tapetama koje
prikazuju planinske prizore, te crni veliki klavir smješten u udaljenom kutu.
Podsjetio me na moj dom u podnožju Blue Ridge Mountainsa, upravo preko
granice Sjeverne Karoline. Dom gdje moja obitelj nastavlja svoju dnevnu
rutinu, nemajući pojma u što sam se ja uvalila.
„Pretpostavljam da je moglo biti i gore,” rekla sam nikome posebno. Bar
nije koliba bez vodovoda ili struje. Zadrhtala sam kad sam pomislila na
stvorenja koja su se nastanila u nekim takvim starim lovačkim brvnarama.
„Zavezana si lisičinama za stup usred ničega i razmišljaš o vodovodu i
paucima?” naglas sam ukorila samu sebe.
Prisilila sam se da udahnem umirujući udah i razmislim o onome što je
Christian rekao trenutke prije no što me ostavio zavezanu za gredu. Optužio
me da sam mu lagala kad se moja obitelj odselila iz Floride prije pet godina.
Nisam mu lagala. Ispoštivala bih ono što sam mu rekla. Stvarno ima

36
 š

hrabrosti nabacivati se optužbama prema meni nakon onoga što je on učinio.

Bilo je dovoljno loše što me je odbio njegov stariji brat, Slade. Ali, bol koju
mi je Christian nanio je bila puno gora. Slomio mi je srce u milijun komadića.

Prije pet godina

Prošlo je samo nekoliko mjeseci otkad se moja obitelj preselila u Sjevernu

Karolinu. Sjedila sam na ljuljački na terasi i pisala u moj dnevnik dok sam
razmišljala o ljetu. Bila sam oduševljena što je moja obitelj odlučila otići samo
do Sjeverne Karoline, umjesto da se selimo daleko u Montanu. Lijeno
škripanje ljuljačke je bilo udobno, umirujuće, kao i moje sretne uspomene na
moje prvo ljeto u planinama.
Prijašnja dva mjeseca su bila ispunjena time da zapečatim nova i
doživotna prijateljstva. Većinu od njih s mojim rođacima. Rođacima s kojima
sam započela četvrti razred srednje škole. Rođacima za koje nisam znala ni
da postoje u ovo vrijeme prošle godine. Također sam se uhvatila kako
razmišljam o nekome tko nikad neće biti dio ovog novog poglavlja u mom
životu. Toliko sam mislila na tu osobu i toliko mi je nedostajala da sam u
srcu osjećala fizičku bol. Moj otac, Tommy Dillon. On nije bio moj biološki
otac, ali je bio čovjek koji me odgojio. Čovjek kojeg sam zvala tatica. Čovjek
koji je prošle godine umro i ostavio mene, mamu i mog mlađeg brata, Jasona,
same. Tako je bilo dok moja majka nije otkrila da je moj biološki otac, Grizz,
još uvijek živ i da jako želi biti dio naših života. Jedini mogući način da to
ostvari je bio da napustimo Južnu Floridu. Otišli smo uskoro nakon što je
moja majka pronašla Grizzovu obitelj, inzistirajući da ih on upozna. Obitelj
za koju Grizz nije znao do prošle godine.
I evo nas ovdje, s prekinutim svim vezama s Južnom Floridom. Prekinuli
smo ih dobrovoljno i napredovali smo u našem novom domu blizu davno
izgubljene rodbine. Da, pomislila sam u sebi, Sjeverna Karolina je definitivno
davala osjećaj doma. Uz jednu iznimku.
On.
Christian Bear.
Kako to nisam uvidjela dok sam još živjela u Fort Lauderdaleu? Sjećam se
da sam osjećala privlačnost prema njemu ono jutro kad me vozio kući, nakon
što sam prošle noći čuvala njegovu malu sestru, Daisy. Iste noći sam
doživjela ponižavajuće odbijanje od njegovog starijeg brata, Sladea.

37
 š

Mjeseci koji su uslijedili nakon tog susreta su bili kao u magli. Sjećam se
da sam nekoliko puta zvala Christianovu majku, Christy, pitajući je da li
treba da opet pričuvam dijete. Ali je odgovor uvijek bio isti. Imat će me na
umu i javit će mi. Sjećam se da sam mislila da možda pokušava pomoći mi
da prebolim Sladeovo nježno odbijanje, pretpostavljajući da joj je moja majka
vjerojatno to spomenula. Ali, to nije bio razlog zašto sam htjela čuvati dijete.
Shvatila sam da sam se nadala da ću opet naletjeti na Christiana – da
procijenim svoje osjećaje prema njemu.
Mjeseci su prošli, a nije bila niti jedna prilika da vidim obitelj Bear. Nakon
što nisam dobila nikakav odgovor na poruke koje sam mu poslala, uvjerila
sam samu sebe da je vožnja kući koju je Christian obavio bila upravo to,
vožnja kući. I vjerovala sam u to. Do naše zadnje noći u Floridi. Moja mama,
moj brat Jason i ja smo proveli posljednju večer u Fort Lauderdaleu na večeri
u domu Bearovih. Pokušala sam se ponašati ležerno dok smo jeli, ali sam
primijetila promjenu u Christianovu ponašanju kad je njegova majka
spomenula da je to oproštajna večera s mojom obitelji. Otišao je od stola ne
pogledavši nikoga od nas.
Završila sam s obrokom u tišini i potajno sam bila razočarana što se nije
vratio za stol. Ispričala sam se od pozdravljanja nakon večere i otišla u
njegovu sobu, lagano pokucavši na vrata. Kad nije odgovorio, otvorila sam
ih i ušla unutra. Bacao je strelice i sjećam se knedle koja mi se stvorila u grlu
kad se okrenuo da me pogleda, ispustivši strelicu koja je pala na pod s
udarcem. Bila sam tako preplašena onime što sam vidjela u njegovom izrazu
da sam zaboravila pitati ga zašto nikad nije odgovorio na nijednu od mojih
poruka. Prestala sam ih slati nakon što je peta ili šesta ostala bez odgovora.
Proživljavala sam te posljednje dvije minute s Christianom milijun puta.
Maštala sam kako bi bilo da me je poljubio te noći. Kakav bi bio osjećaj proći
rukama kroz njegovu svilenkastu crnu kosu, prekinuvši taj poljubac i
očekujući što ću vidjeti u njegovim očima.
Prebacila sam se u drugi položaj na ljuljački na terasi i zastenjala jače no
uobičajeno. Otjeravši mahanjem dosadnog kukca, nastavila sam razmišljati
o svemu što je dovelo do ovog trenutka. Koliko svi drugi znaju, moja obitelj
je započela novi život u Montani, prekinuvši kontakt sa svima iz naše
prošlosti. Te noći u njegovoj sobi, obećala sam Christianu da ću ostati u
kontaktu s njim, i nekoliko posljednjih mjeseci pokušavam smisliti siguran
način da to učinim. Povjerila sam se svojoj sestrični i sada najboljoj

38
 š

prijateljici, Rachelle, rekavši joj da moram prenijeti poruku prijatelju i naći

način da on može komunicirati sa mnom.
Rachelle je smislila odličan plan prije nekoliko tjedana.
„Ne možeš mu poslati poruku jer si bacila svoj stari mobitel i nemaš
nikakvih kontakata,” Rachelle je rekla kao činjenicu. „Usto, rekla si da nikad
nije odgovorio na one koje si mu slala prije no što si se preselila.” Sjedile smo
prekriženih nogu na mom krevetu. Prozori su bili otvoreni, a svježi planinski
zrak, zajedno s mirisom onoga, što god da je moj djed, Micah, pekao na
roštilju, je dolebdio unutra.
Kimnula sam.
Čule smo zvuke plahti kako lebde na užetu za sušenje veša. Moja majka
je inzistirala na tome da posteljinu vješa vani da se suši. Klela se da zbog
planinskog zraka mirišu svježije nego što bi mogle u bilo kojoj sušilici.
Nasmiješila sam se prisjetivši se da sam gledala kako Grizz nosi tešku košaru
s rubljem do užeta za sušenje. Nije htio da mama sama pere veš, a kamoli da
ga tegli okolo. Bdio je nad njom kao ništa čemu sam dosad svjedočila. Još i
više nakon što su saznali da moja mama nosi blizance. Njihova je ljubav bila
tako očita da kad bih ih vidjela to je uzrokovalo bol u mojim grudima. Da li
je to ono što sam mogla imati s Christianom, samo da sam to uvidjela ranije?
„Zemlja zove Mimi!” Rachelle je pucketala prstima ispred mog lica i
prenula me iz mojih misli.
Odmahnula sam glavom i nasmiješila se. „Oprosti. Da, nemam nikakvih
kontakata iz mog starog telefona, i prije no što pitaš, nemam pojma da li
Christian ima e-mail adresu. Jako sumnjam u to.” S nadom sam pogledala u
moju sestričnu. „Što još imaš?”
„Znaš li njegovu adresu?”
„Um, da, znam njegovu adresu. Čak i da ne znam, mogle bi je pronaći na
internetu. Ali, ne mogu poslati pismo odavde, Rachelle. Čak i da ne stavim
povratnu adresu na njega, ipak će biti žig Sjeverne Karoline na poštanskoj
marki. Ne mogu mu reći gdje sam. Moram poštovati želje svojih roditelja.
Obećala sam im.” znala sam da ton mog glasa održava moje razočarenje.
„Usto, on misli da smo u Montani.”
Poskočila sam kad je Rachelle sjela uspravno na mom krevetu. „Neće
imati žig Sjeverne Karoline na marki! Imat će žig Kalifornije!”
Njeno uzbuđenje je bilo veliko, ali nije imalo nikakvog smisla. Ignorirala
je moj zbunjeni izraz lica.

39
 š

„Idem u Kaliforniju prije početka škole. Sjećaš se? Napiši mu pismo.

Nemoj staviti povratnu adresu na njega. Ja ću ga poslati iz Kalifornije.”
Blještavo mi se smiješila i udarila se po desnom bedru.
„To je super ideja!” rekla sam, moje uzbuđenje se pridružilo
Rachelleinom. Ali uslijedila je još jedna pomisao, te sam osjetila kako su mi
se ramena pognula u znak poraza. „Ali, kako će se on javiti meni? Ne mogu
mu dati moj novi broj telefona ovako brzo. Još pokušavam biti oprezna. A ti
znaš da nema šanse da mu dam moju novu adresu kako bi mi pisao.”
Ne predajući se porazu, uzbuđenje moje sestrične se vratilo kad je izložila
još jedan plan.
„Ok, evo što ćemo napraviti,” rekla je tiho. „Odvest ćemo se u Južnu
Karolinu. Mislim, udaljeni smo koliko, osamnaest kilometara od granice?
Otvorit ćemo novu e-mail adresu u bilo kojoj gradskoj knjižnici. Ali ne možeš
se prijaviti na tu adresu s bilo kojeg kompjutora u našoj školi, tvojoj kući,
bilo gdje u državi. Možeš provjeriti svoj e-mail samo kad si u Južnoj Karolini.
Razmisli o tome, Mimi,” izazivala me dok je zurila u mene širom otvorenih
očiju, „mi smo na savršenoj lokaciji za to. Možeš se voziti odavde u bilo kom
smjeru i biti i u Georgiji, Južnoj Karolini ili u Tennesseeju u rasponu od
trideset minuta do sat vremena. Napiši mu pismo i reci mu da ćeš mu poslati
e-mail.” Sjedila je leđima naslonjena na uzglavlje i prekriženih nogu ispred
sebe, zadovoljna svojim prijedlogom. „A sljedeći put kad budemo išle u
trgovački centar u Južnu Karolinu ili u Dollywood u Tennesseeju ili na
rafting po rijeci u Georgiju, svratit ćemo do gradske knjižnice, i tamo možeš
provjeriti svoj račun e-pošte. Tako je jednostavno.”
Polako sam kimala glavom dok sam počela uviđati kako bi to u osnovi
funkcioniralo. U pismu bih objasnila Christianu kako bi i on trebao napraviti
isto; napraviti e-mail adresu koju bi koristio samo s javnih kompjutora. Tako
ne bi bilo šanse da netko iz njegove kuće naleti na otvoreni e-mail. Nisam
razumjela kako se ljude može naći preko njihove kompjutorske adrese, te
sam jako sumnjala da moramo ići do tih ekstrema koje je predložila Rachelle,
ali je to bila dobra ideja. Također sam se osjećala kao da neću previše kršiti
pravilo o „prekidu svih kontakata” koje je uvela moja obitelj. Osim toga,
Christian Bear je bio moj najstariji prijatelj, te bi on sigurno bio iznimka.
„Mislim da bi to zapravo moglo upaliti, Rachelle!” viknula sam šapatom,
sjetivši se da je prozor otvoren i prisutnosti mojih roditelja kraj užeta za
sušenje veša vani.

40
 š

Lupila sam po žutoj jakni kad sam se prenula iz uspomene od prije gotovo
mjesec dana. Zatvorila sam svoj dnevnik i stavila ga pokraj mene na ljuljačku
na terasi dok sam razmišljala o tome kako je Rachelle bila u Kaliforniji i sada
se vratila. Christian bi sigurno dobio moje pismo do sada. Rachelle će doći
po mene za manje od sat vremena, te idemo do državne granice u Južnu
Karolinu. Stat ćemo u istu gradsku knjižnicu u kojoj sam napravila e-mail
adresu prije no što sam dala pismo Rachelle da ga pošalje Christianu iz
Kalifornije. Od nestrpljivosti da se logiram na kompjutor i pronađem e-mail
od Christiana mi se vrtjelo u glavi. Bila sam tako uzbuđena da sam se jedva
mogla obuzdati.

41
 š

Pumpkin Rest, Južna Karolina 2007

Čula sam Christianov kamionet vani i ustala. Nije bilo šanse da ću mu

dopustiti da me vidi potonulu na podu u porazu. Bijesno sam ga gledala dok
je prolazio kroz vrata, noseći moje stvari. Bio je to uzaludan trud, pošto me
je potpuno ignorirao dok je otišao u glavnu spavaću sobu.
Izašao je iz spavaće sobe, te me izravno pogledao. „Misliš li da se možeš
pristojno ponašati ako ti skinem lisičine?”
Htio je da se pristojno ponašam? Bila sam iznenađena što može hodati jer
očito ima muda kao u lava. Progutala sam gadan odgovor znajući da ako se
iskalim na njemu, ostat ću privezana za gredu. Odlučila sam se za lagano
kimanje glavom. On je uzvratio kimanjem i prišao mi. Nisam mu mogla
vidjeti lice, ali sam mogla osjetiti njegove pokrete kad je počeo otključavati
lisičine s druge strane stupa, ali nešto ga je zaustavilo.
„Što si si napravila od ruku?” zvučao je skoro zabrinuto.
„Nije ništa,” uzvratila sam. Osjetila sam da sam oslobođena lisičina i
povukla se unazad, trljajući moje zglobove koji su me pekli.
„To nije ništa, Mimi,” stigao je njegov odgovor.
Pogledala sam gore kad je uhvatio moj lijevi ručni zglob i proučavao
unutrašnjost moje ruke. Skupivši šaku, naciljala sam njegovu donju čeljust i
udarila ga jako, zglobovi na mojoj desnoj ruci su pulsirali. Jedva da se trznuo.
„Idiote!” vrisnula sam odmičući se od njega, trznuvši moj zglob iz njegova
zahvata. Moj bijes nije popuštao. „Jesi li uopće i na sekundu pomislio da kad
bi ti se nešto dogodilo dok te nije bilo, ja bih umrla od dehidracije ili gladi
prije no što bi me itko našao ovdje?”
„Ništa mi se ne bi dogodilo,” ispljunuo je dok me počeo vući prema
glavnoj spavaćoj sobi.
Opet sam mu se počela odupirati, boreći se da mu se otmem, ali uspio je
doći iza mene. Snažno, omotao je svoje ruke oko mene, pritisnuvši me
unazad uz svoje grudi i moje ruke do mojih bokova. Dok me vodio prema
vratima spavaće sobe, pokušala sam stati petom na njegovo stopalo, ali moje

42
 š

tanke sandale nisu imale šanse protiv njegovih teških čizama. Konačno sam
upotrijebila stražnji dio glave, zabacivši je unazad u njegovu bradu. Mislim
da je više mene zaboljela glava nego njega brada, jer nije reagirao. Umjesto
toga, držao me čvršće i nastavio me gurati prema vratima spavaće sobe. Kad
smo stigli na odredište, podigla sam obje noge s poda i uperila ih u dovratke,
blokirajući ulaz.
„Spusti noge dolje, Mimi.” Njegov topao dah me milovao po obrazu.
„Ne!” vrisnula sam dok sam pokušavala još jednom udariti ga glavom.
Ovaj put sam ga udarila u nos i čula sam da je zagunđao.
„Prokletstvo, Mimi! Samo te pokušavam dopremiti do kupaonice gdje
možeš oprati svoje ruke i namazati ih nečim prije no što se inficiraju.”
Ne opustivši noge, dobacila sam mu nazad njegovim riječima.
„Prokletstvo, Christiane! Zašto me nisi jednostavno zamolio da pođem s
tobom ovamo?” Spustila sam noge, istovremeno on je popustio svoj stisak
na mojim rukama. Slobodna od njegova zahvata, okrenula sam se licem
prema njemu i vidjela mali mlaz krvi kako mu curi iz nosa. Dobro.
Zurio je u mene, zgrabio me za ramena i okrenuo me. Nježno me gurnuvši
kroz vrata kupaonice, zarežao je, „Ja ne molim.”

Sjedila sam na granitnom kupaonskom pultu i gledala mu potiljak dok je

vadio iverje iz mojih podlaktica pincetom koju smo pronašli u jednoj od
ladica. Također je uspio pronaći vatu i peroksid koje su ostavili prijašnji
stanari ili vlasnici. Niti jedno od nas nije govorilo dok je on radio. Bila sam
zahvalna jer mi je to dalo vremena da razmišljam. Morala sam poslati
poruku mojoj majci i trebala sam to učiniti što prije. I još važnije, bila sam
potpuno nervozna znajući da je anoniman i miran život koji je moja obitelj
izgradila prije pet godina, sada bio ugrožen.
„Moram poslati poruku mojoj majci,” izvalila sam nakon što je izvadio
posljednji iver.
Christian nije ništa rekao kad je spustio pincetu i uzeo peroksid i vatu.
Prije no što je tapkao time rane na mojim rukama, odgovorio je, „Ne.”
„Ne? Ma što ti sebi umišljaš tko si ti?” povukla sam ruke od njega,
uzrokujući da pogleda gore.

43
 š

„Znam točno tko sam. I kažem ti ne.” Dobacio mi je ozbiljan pogled. Osim
toga, vidio sam obavijest iz tvog kampa kojom ti javljaju da je otkazan. Neće
kontaktirati tvoju obitelj kad se ne pojaviš.”
„Ako ne pošaljem poruku mojoj majci da joj javim da sam sigurno stigla
u kamp, ona će nazvati tamo. A kad joj kažu da je otkazano, a ona se ne čuje
sa mnom, moji roditelji će doći...” Moje su riječi zamrle kad sam shvatila da
sam skoro odala da moji roditelji mogu uskočiti u auto i biti u kampu za
manje od dva sata.
„Moraš se javljati tvojoj majci?” Njegov ton je bio i više nego sarkastičan.
„Zapravo, moram, Christiane. Mojim roditeljima je stalo do mene. Put do
kampa je u pustoši.”
Kimnuo je glavom kao da se slaže, onda je suzio oči.
„Možeš mi reći što joj želiš reći, a ja ću napisati poruku,” rekao je.
Nisam mu odgovorila dok sam ga slijedila van iz spavaće sobe. Opet smo
bili u velikoj sobi kad je izvadio moj mobitel iz svog džepa. Držao ga je
visoko i rekao mi, „Signal skoro da i ne postoji ovdje. Malo je bolje na
stražnjoj terasi.”
Okrenula sam se i odmarširala prema francuskim vratima koja su vodila
do velike drvene terase. Još sam jednom bila očarana pogledom, ali sam to
otresla, kad sam se okrenula licem prema njemu. „Moraš napisati 'Ja sam u
kampu.' I moraš napisati sve. Nikad ne skraćujem svoje poruke. Odmah će
znati da to nisam ja ako napišeš samo u kampu sam.”
Zakolutao je očima prije no što se ponovo usredotočio na moj mobitel.
„Pronaći ćeš njen broj pod Mama,” brzo sam dodala.
„Hvala na informaciji. Nikad to ne bih sam shvatio,” rekao je ne podigavši
pogled.
Prekrižila sam ruke preko prsa i čekala da završi.
„Gotovo,” rekao mi je.
„Ima još jedna stvar.” Skrenula sam pogled. Prije no što je mogao pitati,
rekla sam, „Imam i lozinku također.” Ovaj put sam mogla praktički osjetiti
kako koluta očima.”
„Koja je?”
Nisam odmah odgovorila.
„Koja je, Mimi?” Podigao je glas. „I bolje ti je da to nije trik.”
„Nije trik, Christiane!” uzvratila sam mu. „Ja nisam podla, lažljiva osoba!”
„Samo mi reci lozinku.”

44
 š

Mogla sam osjetiti po njegovom tonu da je ljut. Dobro. Iz nekog razloga,

zbog toga sam se osjećala samodopadno. Moja samodopadnost nije dugo
potrajala. „Sanjiva Mimi, kao jedna riječ, sve mala slova i bez podlih
primjedbi, hvala,” rekla sam sve u jednom dugom dahu. Bilo me sram i on
je to znao.
„Gotovo,” došao je njegov odgovor. Bila sam iznenađena. Očekivala sam
ne samo prepoznavanje u njegovom izrazu, već i sarkazam o mojoj glupoj
lozinki, koja je bila moj nadimak iz djetinjstva, koji mu nikad nisam otkrila
osim u mojim pismima. Ali nije bilo niti naznake prisjećanja niti gadnog
komentara s njegove strane. Možda nije tako veliki kreten kakvim sam ga
smatrala. Definitivno je kreten. Zavezao te lisičinama za gredu, podsjetila
sam samu sebe. Ali ipak, ovo je dobro. Ovo mi govori da se s njim može
razumno razgovarati. Morala sam voditi zreli razgovor s njim i shvatiti o
čemu se tu radi. Uspravila sam se i zatakla kosu iza uha. Htjela sam zatražiti
objašnjenje zašto me je zavarao, kad me upitao, „Jesi li gladna?”
Bila sam spremna reći mu da mi hrana uopće nije na umu kad je krenuo
nazad u kuću. „Kuhinja je ovdje,” rekao je ne osvrnuvši se. Počela sam ga
slijediti kad sam čula kako govori s podsmijehom u glasu, „Sanjiva Mimi.”

45
 š

Pumpkin Rest, Južna Karolina 2007

Christian je stajao pokraj štednjaka u kuhinji, leđima okrenut Mimi. Ona

je sjedila na stolici i mogao je osjetiti kako ga njene oči slijede dok se kreće
po prostoriji i podgrijava hranu koju je pripremio dan ranije. Pokušao je
izvući nešto svog ranijeg bijesa, ali nije htio izaći na površinu.
Vidjevši njene krvave ruke, skoro ga je uništilo. Da, metaforički je slomio
u komadiće nekoliko srca, ali nikad nije fizički ozlijedio ženu. Nikada. A
shvatio je i ironiju u tome što je prva žena koju je povrijedio bila Mimi. I bila
je u pravu. Bio je glup potez s njegove strane ostaviti je vezanu lisičinama za
gredu. Da mu se nešto dogodilo, bila bi u ozbiljnoj opasnosti. Nije htio
nauditi Mimi. Dakle, ako je nije htio povrijediti, što je htio? Da li je zaista
vjerovao da je samo došao ovamo po odgovor zašto nikad nije stupila u
kontakt s njim? Odmahnuo je glavom kad je pomislio kako je to zvučalo
djetinjasto. Htio se udariti u dupe što joj je to spomenuo. Ali to je bio njegov
način. Nagao, vruće glave i neobuzdan.
Nasmiješio se kad je pomislio na udarac u lice i udarac glavom koji mu je
raskrvario nos. Mimi je bila živahna mala, a on nije navikao na to. Žene su
obično pravile jadne budale od sebe kako bi pridobile njegovu pažnju. Ne
sjeća se da ga je ijedna izazivala. Neke su se trudile najbolje što su mogle da
ga naljute, ali da ga izazivaju? Nikada. I mogao je sa sigurnošću reći da ga
nijedna žena nije udarila. Ali ona ga je napala nekoliko puta i koliko god je
htio upotrijebiti udarce šakom i glavom kao izgovor da uskrsne svoj bijes,
nije mogao. Štoviše, imalo je suprotan efekt. To je nije samo prikazalo kao
snažnu ženu vrijednu poštovanja, već ga je natjeralo da vidi samog sebe kako
ga je ona vidjela. Kao čudovište.
Ja sam čudovište, a pokušati biti nešto drugo kako bi se opravdao pred
Mimi, nije svojstveno meni, rekao je samom sebi. Još uvijek okrenut leđima
prema njoj, promuklo je objavio, „Kao što sam rekao ranije, ostat ćeš sa
mnom nekoliko dana.” Okrenuo se i dobacio joj ozbiljan pogled. „Nemoj mi
se protiviti u vezi ovoga. Ne želim opet upotrijebiti lisičine, ali hoću.”

46
 š

Ustala je sa stolice, ruke su joj bile čvrsto stisnute uz bokove. „Ovo je

smiješno, Christiane. Očito je da misliš da sam te na neki način izdala i da si
isplanirao ovo. Našao si nekoga da istraži moj život. Ne razumijem zašto bi
išao tako daleko. Mislila sam da smo prijatelji, ali ti si ovo podigao na sasvim
novi nivo. Podsjećaš me na-”
„Moje roditelje? Tvoje roditelje?” ubacio se.
Mogao je vidjeti da ju je njegov odgovor uhvatio nespremnu. Htjela je reći
nešto drugo, ali on je pogodio istinu. A ona je to znala.
„Gle, Mimi,” rekao je dok se naslanjao leđima na šank i oba palca zatakao
u proreze za kaiš. „Bio sam kod prijatelja i on je petljao po kompjuteru.
Pretpostavljam da je to bio pogodak jedan od milijun, ali tvoja je fotografija
iskočila na Facebooku s hrpom klinaca s tvog fakulteta. Očito, moj prijatelj i
jedan od tvojih prijatelja imaju neku povezanost. Znao sam školu u kojoj je
slika nastala i našao te.”
Nakrivila je glavu i namrštila se.
„Ne vjerujem ti,” rekla je Mimi suženih očiju. „A čak i kada bih ti
vjerovala, ne vidim što bilo što od ovoga ima s tim što si metodički isplanirao
moju otmicu!” S rukama na kukovima krenula je prema njemu.
„Pretpostavljam da nema nikakve veze s tim,” uzvratio je Christian. „Htio
sam te vidjeti i kao što sam već ranije rekao, ja ne molim.”
„Pa, vidio si me, Christiane.” Ispružila je ruku. „Moj mobitel i ključeve od
auta, molim te. Mogu se vratiti kući-nazad na faks prije no što postane jako
kasno.”
„Ne,” odmah je odgovorio. „I ne pokušavaj sama otići. Skrio sam ključeve
mog kamioneta i tvog auta vani prije no što sam ušao unutra. A ako misliš
da možeš stići do svog auta i upotrijebiti ključ koji si možda sakrila, bit će
uzaludno. Prtljao sam ti po motoru.”
Gledao ju je kako je duboko udahnula dok je pažljivo vagala svoje riječi.
„Znaš što? Sudjelovat ću u ovome, što god da to je.” Prošla je rukom po
zraku. „Međutim, suprotno onome što ti možda misliš, osim sprječavanja
nuklearne katastrofe neke vrste ili pitanja života ili smrti, ne mogu smisliti
dovoljno prihvatljivo objašnjenje za ovo što si ti učinio.”
Prije no što je mogao odgovoriti oboje su čuli kako joj kruli u želucu. U
pokušaju da izbjegne odgovor na njeno pitanje, obrecnuo se. „Prvo ćemo
jesti. Razgovarat ćemo kasnije.”

47
 š

Umjesto da osjeća sram, pokušavala je proviriti iza njega da vidi što je na

štednjaku. Mimi je tada shvatila da je sve što je konzumirala u zadnjih
dvanaest sati bilo nekoliko zalogaja kolača s medom na benzinskoj stanici.
„Što god da to je, dobro miriše. Pretpostavljam da te je majka naučila
kuhati.” Odmjeravala je hranu kad se on pomaknuo u stranu.
„Moja majka ne zna uzavreti vodu,” suho je odgovorio.
„Ako me pamćenje dobro služi, tvoja mama je napravila najukusniju
oproštajnu večeru za moju obitelj one noći kad smo napustili Floridu.”
Podsmjehnuo se. „Moj otac je napravio tu večeru.”
Mimi nije mogla suzdržati iznenađenje i on joj je dobacio iskrivljeni
osmijeh. „To je obiteljska tajna,” priznao je. „Sada sjedi dolje, a ja ću ti
donijeti tanjur.”
Gledao ju je kako odmahuje glavom i odlazi sjesti za stol.
„Glupi kreten misli da mi može naređivati. To me podsjeća na još nekoga
tko ima previše testosterona,” mrmljala je dok je sjedala i primakla stolicu
bliže stolu.
Christian je stavio pred Mimi tanjur pun hrane i sjeo nasuprot nje. Nakon
nekoliko zalogaja, Mimi je ispitivala, „Postoji li još neka obiteljska tajna koju
bih trebala znati?”
Kad nije odgovorio, nastavila je, „Kako su tvoji roditelji? Što ima novoga
s tvojom malom sestrom? Sad je skoro tinejdžerica, zar ne?”
„Da, napunit će trinaest godina sljedeće godine,” odgovorio je.
„Što je s tvojim bratom?” upitala je Mimi. „Da li je na kraju postao
odvjetnik? Sjećam se da je to spomenuo jednom.”
Znala je da mora da je pogodila živac kad je Christian spustio čašu koju je
podigao do usta prije nekoliko sekundi, a da nije popio ni gutljaj.
„Slade je tužilac u uredu okružnog tužilaštva,” zagunđao je, ne mogavši
skriti svoj podsmijeh niti neodobravanje.
„Sudeći po tvom izrazu lica, pretpostavljam da nisi baš jako blizak s
njim?” ispitivala je.
„Živim s njim,” prasnuo je Christian.
„Živiš s njim?” Nagnula se naprijed. Spustivši vilicu sa strane, nastavila
je, „Pretpostavljam da on zna sve o ovome i da ti je dao svoj blagoslov?”
Christian se naslonio na stolicu i prekrižio ruke. „Slade ne zna ništa, niti
bih mu rekao. Prevelika je dobrica. Ima dovoljno kriminalaca za loviti, a da
ne bude umiješan u moja sranja. Zašto želiš toliko znati o Sladeu?”

48
 š

„Ne želim,” uzvratila je. „Pitala sam za tvoju obitelj općenito. On je dio
obitelji, zar ne?”
Christian joj nije odgovorio, usredotočivši se umjesto toga na svoju hranu.
Nisu razgovarali tijekom ostatka objeda, što im je oboma dalo vremena da
razmisle o svojoj sadašnjoj situaciji.
Mimi je pokušavala prizvati uspomene na Christiana kao dijete. Nekoliko
sretnih trenutaka kojih se mogla sjetiti stišali su njenu ljutnju koju je osjetila
kad si je dopustila misliti o ekstremnim mjerama kojima je pribjegao kako bi
je dobio nasamo.
Christian je pokušavao pomiriti svoje prijašnje misli o tome kako će se
ponašati prema Mimi kao prema svakoj drugoj ženi koju je ikad upoznao i
kako će je imati u krevetu prije jutra. Shvativši da ona nije kao svaka druga
žena, učinilo je potrebu da je posjeduje još jačom. Želio je Mimi i nije ju htio
pustiti da ode odavde dok i ona ne bude željela njega.

49
 š

Fort Lauderdale, Florida 2007

Slade Bear je sjedio za tužilačkim stolom u sudnici i gledao kako okružni

tužilac ispituje svjedoka u slučaju ubojstva bogatog poduzetnika iz Južne
Floride.
Nakon što ga je državno tužilaštvo države Floride zaposlilo prije malo
više od dvije godine, to je bio prvi veliki kriminalni slučaj koji je bio
dodijeljen Sladeu. Ali sjedio je u sudnici sutkinje Celeste Marconi i gledao
kako državni tužilac napada svjedoka pitanjima.
Ovo je bio drugi tjedan suđenja, a tijekom tog vremena, promatrao je ne
samo okružnog tužioca koji je zaslužio Sladeovo divljenje, već i sutkinju koja
je trenutno predsjedala slučajem. Sutkinja je bila poznata kao Maximum
Macroni, jer je uvijek davala maksimalne kazne u kriminalnim slučajevima.
Imala je vibru koja se zavukla Sladeu pod kožu. Nije mogao točno odrediti
razlog, ali zbog nje je bio na oprezu. Govorio je samom sebi da bi mogla biti
jedna od dvije stvari. Nije bila zadovoljna načinom kojim je optužba vodila
slučaj, ili je prepoznala njegovo prezime i znala da Sladeova obitelj nije baš
spadala u uzorne građane. Ili mu se jednostavno nije sviđala. Bila je tako
pravedna, ali imala je u sebi oštrinu koja mu je smetala.
Nije si dopuštao da misli na kaznu za svog brata, Christiana, koju bi dobio
da mu je bilo suđeno u sudnici sutkinje Marconi. Christian je bio proglašen
krivim za svoj zločin i bio je osuđen na pet godina zatvora, ali uspio je dobiti
uvjetnu kaznu nakon što je odslužio samo tri godine. Slade bi volio misliti
da je Christian pušten zbog svoje rehabilitacije i dobrog ponašanja, ali tužna
istina je bila da su zatvori u Floridi bili pretrpani i trebali su napraviti mjesta
za opasnije i zlokobnije kriminalce.
„Nemam više pitanja, časni sude,” rekao je okružni tužilac dok je okretao
leđa svjedoku i krenuo prema odvjetničkoj klupi.
Sutkinja Macroni je najavila devedeset minuta pauze za ručak. Slade je
znao da, dok će okružni tužilac objedovati sa svojim prijateljima
odvjetnicima, on će pojesti što god bude mogao zgrabiti na putu u sudsku

50
 š

knjižnicu. Kao pomoćnik, njegov je posao bio da obavi istraživanje i pripremi

sve za suđenje. Iako se pripremio za ovo suđenje, svoje pauze za ručak je
provodio nastavljajući proširivati svoje istraživanje.
Nakon što je proveo nekoliko minuta s okružnim tužiocem, Slade je uzeo
jedan od svojih dosjea i svoj laptop, te krenuo prema sudskoj knjižnici. Sjeo
je na klupu i brzo progutao svoj nedovoljno zasitan ručak.
Pitam se hoće li ona biti tamo? upitao je sam sebe dok je bacao praznu
bocu u kantu za recikliranje i kretao se hodnikom.
Sjeo je za svoj uobičajeni stol i razgledao po sobi. Ignorirajući svoje
razočaranje što je ne vidi, otvorio je svoj laptop. Sat vremena kasnije dok mu
je glava bila zakopana u istraživanje, osjetio je nalet zraka koji je prohujao
pokraj njega i vidio kako nosi neke od njegovih papira sa sobom. Dok se
okretao da uhvati leteće dokumente, primijetio je opijajući miris prije no što
se našao kako zuri direktno u svjetlo smeđe oči.
„Jako mi je žao,” rekla je, sramežljivo odvrativši pogled dok je kleknula
na pod i pokušala vratiti rasuti sadržaj Sladeovog fascikla.
„U redu je, nema problema.” Odgurnuo je svoju stolicu unazad i krenuo
joj pomoći. Ali bila je prebrza i već se uspravila. I on se uspravio i gledao
kako lagano udara papirima po stolu i vraća ih nazad u fascikl koji je još
uvijek bio na rubu stola.
Slade je koristio sudsku knjižnicu bar stotinu puta, a primijetio ju je tek
prije nekoliko dana. Privukla je njegovu pažnju jer je bio siguran da vidi
glumicu Drew Barrymore, kako gura knjižničarska kolica i vraća knjige na
police. Bila je pljunuti lik koji je gospođica Barrymore utjelovila u filmu
Pjevač na vjenčanjima. Od njene kratke, prljavo plave kose do njene
neupadljive, ali moderne odjeće i s neupadljivom šminkom, bila je ista ona.
Nakon što se uvjerio da Drew Barrymore ne radi honorarno kao
knjižničarka, pokušao joj je prići više puta, ali uvijek u krivo vrijeme. Ne i
danas.
Ispružio je ruku. „Ja sam Slade.”
Nasmiješila se i uhvatila ga za ruku, nježno je protresavši. „Ja sam Bevin.
Drago mi je upoznati te, Slade.”
„I meni je drago upoznati tebe, Bevin,” uzvratio je. Slade nije imao očev
Indijanski dobar izgled. Umjesto toga, nalikovao je svojoj svjetlijoj majci,
Christy. Ali, kao i Anthony Bear, Slade je imao duboku jamicu na lijevom
obrazu.

51
 š

Gledao je kako se Bevin rumeni dok je zurio u nju i brzo skrenula pogled.
Iskoristio je priliku da prođe pogledom po njenom tijelu i divi se onome što
vidi. Slade nije naslijedio očevu impozantnu visinu niti širinu. Bio je visok
180 cm. Svojim ravnim cipelama, Bevin mu je bila u razini očiju. Neki bi je
vjerojatno smatrali visokom za ženu. Međutim, nije imala previše kilograma,
što njemu ionako ne bi smetalo, njena građa je bila u skladu s njenom
visinom. Primijetio je da ne nosi naušnice, da ima samo mali privjesak u
obliku sićušne knjige koji je visio s njene ogrlice, te je nosila sat s tankom
crnom trakom na svom lijevom ručnom zglobu. Njeni nelakirani nokti su bili
kratko odrezani i nije nosila prstenje. Nije bio siguran, ali pomislio je da je
osjetio miris jabuka kako lebdi u zraku između njih.
„Ti si nova ovdje?” upitao je tiho.
„Radim honorarno dok traju proljetni praznici,” odgovorila je. Prije no što
je mogao ispitati u koju školu ide, dodala je, „Ja sam knjižničarka u višoj
osnovnoj školi Citrus Acres. A ti si odvjetnik.”
„Da. Što me odalo?” nasmijao se.
„Vidjela sam te kako izlaziš iz sudnice sutkinje Macroni jučer. Izgledao si
uzrujano. Znam da je ona oštra.”
„Ne zovu je Maximum Macroni i drugim nelaskavim imenima bez
razloga,” podsmjehnuo se dok je rukom prošao kroz svoju kosu. „Ona je
stvarno prava mustra.” Prije no što je mogao nastaviti objašnjavati zašto mu
se ne sviđa žena koja je sudila u slučaju ubojstva, Bevin ga je prekinula.
„Kojim nelaskavim imenima?” upitala je.
„Također je zovu i Maxi Uložak Macroni,” rekao je tihim glasom. Odmah
je primijetio da se Bevin osjeća neugodno, brzo dodavši, „Ne sviđa mi se ta
žena, ali nikad je ne bih tako zvao.”
Bevin je nakrivila glavu u jednu stranu. On je njen ispitujući pogled
shvatio kao poziv da objašnjava dalje. „Imam majku i sestru i previše
poštujem žene da bi davao seksističke nadimke ženi koja mi se ne sviđa, ali
je poštujem.” Nakon neugodne pauze, dodao je, „I čini se da sutkinja
Macroni daje teže kazne silovateljima nego bilo koji sudac u ovom okrugu.
Divim joj se zbog toga. Prezirem silovatelje. Oni su jadne kukavice.”
Telefon mu se oglasio pokazujući da se mora vratiti u sudnicu. Bio je
zahvalan jer se bojao da je upravo dao Bevin više informacija no što je ona
tražila. Što bi nju bilo briga za njegovu mržnju prema silovateljima? Ne bi,
ali htio je da ona uvidi da nije totalni gad kad se radi o osjećajima prema ženi

52
 š

koja sudi u ovom slučaju. „Moram ići, Bevin. Misliš li da bi mogli otići na
piće nakon posla jedne večeri? Možda čak i večeras?”
Nije mogao objasniti zašto, ali Bevin nevinog izgleda, koja miriši po
jabukama, ga je zanimala još izdaleka, a čak i više sada.
Poklonila mu je široki osmijeh. „Ne mogu večeras. Ali mogu sutra
uvečer.” Borila se da skrije svoje lagano rumenilo spustivši bradu dolje.
„Ako si slobodan.”
„Možda bi mogli na večeru umjesto samo na piće. Ako želiš,” rekao je dok
se uspravljao, njegov laptop i fascikl su već bili spakirani u njegovu kožnu
torbu.
„To bi bilo lijepo, Slade. Pretpostavljam da ćemo se onda vidjeti sutra?”
Njen je osmijeh bio zahvalan.
„Doći ću po tebe ovdje kad sud završi s radom. Da li ti to zvuči kao dobar
plan?”
„Zvuči kao dobar plan.” Njen je osmijeh se još više proširio. Slade je
primijetio da i ona ima svoje dvije jamice na obrazima.
Odlazio je kad se brzo okrenuo. „Hej,” viknuo je šapatom. „Nisam čuo
tvoje prezime.”
„Marconi.” Nije ga pogledala u oči. „Bevin Marconi.”

Nakon napornog popodneva u toj sudnici, Sladeu je dobro došla tišina

njegova doma. Njegov stan na Intracoastalu je bio dar njegovih roditelja kad
je završio pravni fakultet. Podgrijao je ostatke hrane od prethodne večeri i
sjeo na kauč, zgrbljen nad laptopom koji je stavio na stolić. Ulogirao se na
svoj Facebook profil, koji nije koristio skoro osamnaest mjeseci, te odmah
počeo tražiti Bevin Marconi. Ili je bila Bevan? Nikad nije čuo tako neobično
ime i nije bio siguran kako ga je izgovorila.
Odlučivši nakon skoro dvadeset minuta pretrage da Bevin nije imala
profil, provjerio je što neki od njegovih starih prijatelja rade. Nasmiješio se
kad je vidio neke slike koje su objavili njegovi prijatelji iz srednje škole i s
fakulteta. Bilo je tu svega, od slika s vjenčanja do objave o dolasku bebe.
Nastavio je pregledavati i provjerio neke objave kad je naišao na sliku s
naslovom: Ne mogu vjerovati da će moj mali brat maturirati ove godine.
Sjećate li se ovih dana, dečki? Slade je podigao pivo do svojih usta, ali ga je

53
 š

odložio nazad dolje tako brzo da se zapjenilo skoro preko ruba. Ne skidajući
pogled s ekrana, nagnuo se bliže laptopu. Njegov prijatelj je objavio sliku s
drugim studentima. Navodno, jedan od njih je bio mlađi brat njegovog
prijatelja. Ali nije brat bio taj koji je zapeo za oko Sladeu. Kliknuo je na sliku
kako bi je uvećao i nije nimalo sumnjao da zuri u Mimi Dillon. Odmah je
utipkao njeno ime i napravio istu pretragu koju je napravio za Bevin. I kao i
ta potraga, i s ovom je ostao praznih ruku. Vratio se na sliku i vidio da je
prvo objavljena prije nekoliko tjedana.
Zgrabio je svoje pivo i naslonio se na kauč. Nije mislio na Mimi Dillon već
godinama. Sjećao se kako mu je Mimi bila privlačna one noći kad ju je spasio
iz opasne situacije – one koja je pridonijela njegovom gađenju prema
seksualnim prijestupnicima. Također se sjećao kako je zatomio te osjećaje jer
je ona tada imala sam petnaest godina. Trznuo se kad je pomislio na zadnji
put kad ju je vidio. Čuvala je njegovu malu sestru, Daisy, a on je svratio u
kuću svojih roditelja nenajavljen. Mimi mu je dala do znanja te noći da gaji
osjećaje prema njemu. A on je učinio ono što je znao da mora učiniti. Ne
želeći joj povrijediti osjećaje, odbio ju je što je nježnije mogao. Bila mu je
privlačna, ali nije ništa poduzeo zbog osjećaja za koje je sumnjao da ih
Christian ima prema njoj već godinama.
Opet se uspravio i pogledao sliku. Bila je prelijepa kao
petnaestogodišnjakinja, ali sada je bila zanosna. Potpuna suprotnost Bevin,
pomislio je. Mimi je imala taman i senzualan izgled. Odmah je zaključio da
njena privlačnost bila samo u tome što se nije trudila da bude seksi. Bila je
prirodno privlačna. Odmahnuo je glavom kako bi spriječio svoje misli da
odu putem kojim nije mogao ići. Onda mu je pogled pao na jednu od
Christianovih majici s kapuljačom koju je ostavio obješenu preko obližnje
stolice iz blagovaonice i luda pomisao mu je iskočila na čelo njegovih misli.
Slade se odmah podigao sa stolice i krenuo u gostinjsku sobu koju je
koristio Christian. Nakon što ju je pretražio i nije našao ništa što bi potvrdilo
njegove sumnje, vratio se za svoj kompjutor i pretražio društvene mreže
upisavši Christianovo ime. Kako je i očekivao, nije ga našao i ispustio je
uzdah olakšanja, ali nije se mogao osloboditi jake sumnje. Slika Mimi Dillon
je objavljena na Facebooku prije nekoliko tjedana. Christian je otišao prije
nekoliko dana na put u Jacksonville. Ne. Ne bi. Ne bi mogao, pomislio je
Slade.

54
 š

Uzeo je svoj mobitel i nazvao broj. Nakon što je viknuo naredbu čovjeku
koji se javio, spustio je slušalicu. I ne imajući drugog izbora, čekao je.
Slade je koračao po svom stanu, nazivajući Christianov broj svakih
nekoliko minuta i dobivajući govornu poštu. Konačno, nakon onoga što se
činilo kao cijela vječnost, njegov je mobitel zazvonio.
„Što si saznao?” upitao je, nestrpljivo čekajući odgovor.
„Signal mu se vidi na nekoliko tornjeva u Jacksonvilleu. Tamo je već dva
dana. Definitivno je tamo,” informirao ga je čovjek.
„Nastavi ga provjeravati i ako se pojavi bilo gdje drugdje osim u
Jacksonvilleu, nazovi me.” Naredio je Slade. I nakon stanke, „I hvala ti,
čovječe.”
Nakon što ga je čovjek uvjerio da će nastaviti provjeravati broj o kojem
pričaju, Slade je spustio slušalicu, s olakšanjem.
„To nije bila Mimi,” rekao je samom sebi, i nasmijao se. „Oči me varaju.”
Sada kad nije više strepio za Christiana, mogao se koncentrirati na svoje
istraživanje za suđenje.
Odlučio je da Maximum Marconi nikako ne može biti Bevinina majka.
Proveo je poslijepodne u vještičinoj sudnici i nikad se nije osjećao tako
iscrpljeno. Okružni tužilac je prasnuo na njega nakon što je sutkinja Marconi
odbacila nekoliko prijedloga koje je bazirao na prethodnim slučajevima.
Slade će provesti nekoliko sati pregledavajući LexisNexis tražeći što mu je
možda promaklo. Na brzinu se istuširao i sjeo za kuhinjski stol sa svojim
laptopom, svojim knjigama i fasciklom koji je imao u knjižnici. Otvorio je
fascikl i doživio drugi šok te noći. Upravo na vrhu, gdje mora da ga je ona
stavila, bila je natipkana poruka. Bevin nije slučajno srušila njegov fascikl sa
stola u knjižnici. Učinila je to namjerno. A ako je ono što sad gleda ona stavila
tamo, to je bio razlog za poništenje suđenja i optuženi bi bio oslobođen. I ona
je to znala. Zašto bi Bevin htjela sabotirati njegov slučaj?
Pošto nije mogao ništa poduzeti do jutra, Slade je odlučio otvoriti svoj
laptop i opet se ulogirati na Facebook. Potvrdio je da je Christian u
Jacksonvilleu, pa nije imao razloga opet gledati sliku djevojke. Govorio je
samome sebi da je to zato što je htio provjeriti svoju prijašnju procjenu.
Djevojka nije bila Mimi Dillon i on je to htio potvrditi. Prošao je kroz svoje
obavijesti i nije mogao ponovo pronaći sliku, zato je otišao na stranicu
mlađeg brata svog prijatelja. Ali slika s Mimi je nestala. Odmahnuo je
glavom i rekao samom sebi da nije dovoljno dobro upoznat s društvenim

55
 š

mrežama da bi znao što radi. Zatvorio je svoj laptop u isto vrijeme kad mu
je mobitel zazvonio.
Erin je bila ono što bi većina ljudi nazvala MILF1. Kao izrazito privlačna
samohrana majka, Erin je bila bar petnaest godina starija od Sladea. Bila je
sićušna tanka žena koja je svoju svijetlosmeđu kosu imala ošišanu na
modernu bob frizuru. Imala je prelijepe zelene oči i hrpu pjegica na nosu
zbog kojih je izgledala kao da se bliži tridesetoj, a ne četrdesetoj.
Sreli su se u predvorju njegove zgrade prije šest mjeseci i započeli ležerno
prijateljstvo. Erin je živjela dva kata ispod njega i kad je jedne noći pokucala
na njegova vrata, ne noseći ništa ispod kaputa, nije mu nimalo smetalo dati
joj ono što je htjela i što je njemu trebalo. Bili su dva usamljena bića koji su
povremeno vrijeme provedeno zajedno smatrali nekom vrstom terapije.
Pravni fakultet mu je ostavljao malo vremena za društveni život, a kamoli
za curu. Zato je iznenadio i samog sebe kad je pozvao Bevin na večeru.
Njegova veza s Erin je bila čisto fizička. On nije bio tip koji će poljubiti i svima
pričati, a iako je znao da nikada neće imati prave osjećaje jedno prema
drugome, uvijek se ponašao prema Erin s poštovanjem.
Dok je čekao da stigne nije mogao da se ne zapita čije će lice vidjeti kad
bude zakopan duboko u Erin.
Hoće li zamišljati slatke i ljubazne oči dvojnice Drew Barrymore ili
zamagljene i senzualne oči žene čija slika na Facebooku ga je podsjetila na
Mimi Dillon?
Erinino lagano kucanje na vratima prekinulo je njegovu zamišljenost.
Vrijeme je da sazna.

1 Kratica za Mother I Would Like to Fuck, u doslovnom prijevodu Majka koju bih želio jebati

56
 š

Pumpkin Rest, Južna Karolina 2007

Ugodno sam se iznenadila koliko je dobro bilo jelo koje je Christian

pripremio. Rekla sam samoj sebi da ne želim uživati u njemu, ali moj želudac
i okusni pupoljci su mi govorili drugačije. Očito se snalazio u kuhinji. Bila
sam rastrgana između toga da razmišljam o tome kako da mu pobjegnem ili
da ostanem kako bih vidjela kamo će nas ovaj neobičan ponovni susret
odvesti. Činio se smirenijim, ljubaznijim od čovjeka koji me vezao lisičinama
za gredu i onesposobio mi auto.
Vrativši se na raniji komentar koji je napravio, zurila sam u moj tanjur i
promumljala, „Nisi našao ključ skriven u tajnom odjeljku u autu jer nisam
glupa.” Odmah sam osjetila njegov pogled na sebi i pogledala gore. Smiješio
se. Srce mi je poskočilo u grudima.
„Dobro. To je prvo mjesto gdje će kradljivac automobila potražiti,” rekao
mi je čvrstog pogleda. „Da li znaš da je tako moja majka pobjegla od mog
oca?” upitao je.
Iako nisam znala niti jedan detalj o otmici njegove majke, znala sam da
su okolnosti bile drugačije nego kod mojih roditelja. Odmahnula sam
glavom.
Fascinirano sam slušala, dok je Christian nastavio pričati detalje priče o
njegovim roditeljima.
„Kad su shvatili da je to ljubav?” Kasnije sam ga upitala dok sam stajala
kraj sudopera i ispirala čašu. Glas mi je odavao pospanost koju nisam mogla
sakriti.
„Ne znam,” došao je njegov blagi odgovor iza mene. „Pretpostavljam da
ćeš ih morati pitati jednog dana.”
Stvarnost njegovog zavaravanja me preplavila. Okrenula sam se licem
prema njemu. „Mogla bi ih pitati da li je ova prevara koju si isplanirao bila
prava stvar?” prasnula sam. „Reci mi još jednom zašto pogrešno
pretpostavljaš da sam ti lagala?”

57
 š

Leđima okrenut prema meni, gledala sam kako se ukočio i slegnuo

ramenima dok se saginjao dolje kako bi svezao vreću za smeće. „Zaboravi.
Bilo je to glupo. Nesporazum.”
„Glupo? Reci mi kako je glupi nesporazum doveo do ovoga?” upitala
sam.
Uspravio se i okrenuo se licem prema meni. Spustivši vreću sa smećem na
pod rekao je, „Jednostavno je. Lagala si. Rekla si mi, te noći u mojoj sobi, da
ćeš mi se javiti. Nisi me nikad nazvala niti se potrudila na bilo koji način.
Pomislio sam te noći da postoji nešto između nas. Očito sam bio u krivu.
Otišla si i nikad se nisi ni osvrnula. Očito je da sam od muhe napravio slona.”
„Nisam ti lagala te noći. I prije no što razgovaramo o toj noći, vratimo se
još malo dalje u prošlost,” dobacila sam mu.
Njegov jedini odgovor je bio podignuta obrva.
„Sjećaš li se kako si me vozio kući nakon što sam čuvala tvoju sestru?”
upitala sam.
„Da, kad si dobila mjesečnicu u mom kamionetu,” došao je njegov grubi
odgovor.
„Hvala ti što si to spomenuo,” podsmjehnula sam se.
„Znaš li koliko sam ti puta poslala poruku nakon toga? Koliko sam puta
zvala tvoju majku da vidim da li treba da opet pričuvam Daisy?”
„Ne znam da li govoriš istinu o porukama, ali ionako nije bitno. Izgubio
sam svoj mobitel nakon što sam te odvezao kući. Mama mi je kupila novi s
novim brojem.”
Gledala sam kako mu se izraz lica mijenja, kao da mu je nešto potaklo
sjećanje.
„Ali, to je bilo skoro cijelu godinu prije one oproštajne večere i nema
nikakve veze s obećanjem koje si mi dala te noći u mojoj sobi,” uzvratio mi
je.
„I ti mene optužuješ da sam prekršila to obećanje?” upitala sam u
nevjerici. Ne dajući mu priliku da odgovori, prišla sam mu i ubola ga prstom
u prsa. „Slala sam ti pisma, Christiane. Poduzela sam drastične mjere da se
pobrinem da ne bude nikakve šanse da tvoji roditelji shvate da su ta pisma
od mene.”
Zgrabio je ruku koja je bila spremna opet ga ubosti i nagnuo se dolje dok
mu nos nije bio u ravnini s mojim. „Sereš,” bio je njegov jedini odgovor.

58
 š

„Ne, ne serem,” ispljunula sam i povukla nazad ruku. „Slala sam ti pisma,
Christiane!” vikala sam mu u lice.
„Nikad nisam dobio nikakva pisma, Mimi!” uzvratio je vikanjem.
„Da, jesi!” vrisnula sam. Tresla sam se od tako snažnog bijesa da sam se
morala pobrinuti da ne zadržavam dah i da se ne onesvijestim.
Očito nije od onih koji odustaju, unio mi se opet ravno u lice, govoreći
tihim, prijetećim glasom, „Nema šanse da si mi slala bilo kakva pisma, a čak
i da jesi, u što čisto sumnjam, nema načina da to dokažeš,” uzvratio je.
„O, uopće ne sumnjam da sam ih poslala i nema sumnje da si ih ti primio,”
otpuhnula sam. Mogla sam osjetiti kako mi se tlak podiže.
„A, kako to?” upitao je, njegove plave oči su isijavale vrelinu.
Odmakla sam se i sklopila oči. S rukom na kuku, odmahnula sam glavom,
„Ne mogu vjerovati da imaš hrabrosti to poreći.”
„Poreći što?” zarežao je. „Da si poslala neka izmišljena pisma?”
„Ne, Christiane. Da si dobio moja jako stvarna pisma!” uzviknula sam.
Bila sam potpuno zadivljena njegovom tvrdoglavošću.
„Poričem to,” rekao je kroz stisnute zube.
„Ne znam kako to možeš poreći, pošto si mi odgovorio. Ili si zaboravio na
taj mali detalj?”

59
 š

Fort Lauderdale, Florida 2002

Prije pet godina

Christianova majka je sjedila za kuhinjskim stolom i zurila u pismo koje

je držala u rukama. Bilo je adresirano na Christiana i imalo je poštanski žig
Kalifornije. Bilo je napisano očitim ženskim rukopisom. Nije bilo povratne
adrese. Podigla ga je do svog lica i uhvatila nepogrešivi miris nečeg cvjetnog
i svježeg. Christian nikad nije primio pismo. Niti jednom. Moglo je biti samo
od jedne osobe. Mimi Dillon. Dakle, smjestili su se u Kaliforniji. Christy je
mislila da je u planu bila Montana, ali nije ju začudilo da su to promijenili.
Ono što ju je začudilo je bilo to što, ako je ovo pismo od Mimi, onda se ona
protivi majčinim željama tako što kontaktira Christiana.
„Kako je prošao tvoj dan, Owani?” upitao je Anthony ušavši kroz vrata
koja su iz garaže vodila u kuhinju. Zvao je Christy Owani od milja. Bilo je to
ime od milja koje je izmislila njegova sestra kad je bila dijete; značilo je netko
tko je obožavan i cijenjen iznad svih ostalih.
Christy nije čula njegov kamionet i pogledala je u njega, izrazom lica koji
se nije mogao pročitati. Obično bi se rastopila na taj nadimak kojim ju je zvao
više od dvadeset godina. Ali imala je nešto drugo na umu.
Na brzinu ju je pogledao prije no što je otvorio hladnjak i izvadio bocu
vode.
„Christy? Da li nešto nije u redu, dušo?” upitao je dok je išao prema stolu.
Mahnula je omotnicom po zraku i izgledala je zabrinuto. „Ovo je stiglo
danas. Za Christiana,” rekla je.
Anthony je podizao bocu k usnama kad je zastao i pogledao je. „Od koga
je?” upitao je.
„Ne znam. Nema povratne adrese, a ima poštanski žig Kalifornije,”
odgovorila je.
Sat na pećnici je nježno zazvonio, ali su ga oboje ignorirali. „Koga on
poznaje u Kaliforniji?” upitao je Anthony, čeljust mu se grčila kako mu je

60
 š

sjedala spoznaja da bi to pismo moglo biti od Mimi. Anthonyju je bilo

dovoljno stalo do Grizza, Ginny i njihove djece da prekine njihovo
prijateljstvo. Čak i po cijenu osjećaja svog sina.
„Ne znam da li on pozna bilo koga u Kaliforniji. Znam da on nikad, niti
jednom, nije primio pismo pisano rukom. Od bilo koga. Što bi trebali
napraviti?” njene velike plave oči su bile zabrinute.
„Za početak ćemo otvoriti tu prokletu stvar i vidjeti od koga je,” izjavio je.

Dragi Christiane,

Znam da su prošli mjeseci otkad smo se odselili i žao mi je što mi je trebalo

toliko dugo da ti se javim. Malo je komplicirano. Moja mama se udala za
čovjeka o kojem si čuo da smo pričali. Jamesa. On je dobar čovjek i drago mi
je zbog moje mame. Još uvijek mi nedostaje moj tata, ali volim vidjeti mamu
tako sretnu.
Razlog zbog kojeg nismo htjeli da itko sazna kamo idemo je taj što je moja
mama spremna započeti novo poglavlje u svom životu i ne želi nikakve
tužne podsjetnike na našu prošlost. Znam da razumiješ o čemu govorim, pa
nema potrebe da ulazim u detalje. Mislila je da ne bi mogli imati novi
početak ako ostanemo povezani s južnom Floridom. Jason i ja smo ionako
bili spremni za promjenu. Sigurna sam da je moja mama rekla tvojoj kako
mu je teško bilo u školi.
Za nekoliko tjedana ću krenuti u četvrti razred srednje škole. Već sam
upoznala nekoliko novih prijatelja tijekom ljeta, pa se početak u novoj školi
ne čini tako strašnim. Pretpostavljam da si maturirao prošlog proljeća.
Imam još neke vijesti. Moja majka je trudna! Treba roditi iduće godine, ali
doktor kaže da bi mogla roditi malo ranije jer nosi blizance. Nismo mogli
vjerovati. Bit će to velika promjena imati u kući ne jednu, već dvije bebe.
Ne znam da li se sjećaš kad smo se posljednji put igrali vjenčanja. Ne znam
da li se sjećaš da smo se nekad igrali tako. U svakom slučaju, vidjevši moju
mamu s njenim velikim trbuhom podsjetilo me na to. Ne sjećam se baš puno,
ali se sjećam jedne stvari. Da li se sjećaš prstena koji si osvojio za mene iz
automata za igračke? Voljela bih da ga još uvijek imam, ali više se ne sjećam
što sam napravila s njim.
Osjećam se malo glupo što ti pišem o toj uspomeni i voljela bih da se
sjećam više toga. Ali obećala sam ti da ću ti se javiti. Osjetila sam kako smo

61
 š

se povezali one zadnje noći prije mog odlaska. Mislim da sam na tvom licu
vidjela da si i ti to osjetio. Rekao si da se bojiš da si predugo čekao, da je
prekasno. Mislim da si govorio o nama. Ako sam u krivu, ovo će biti poznato
kao najneugodnije pismo u povijesti. Ali mislim da sam u pravu. Bar se
nadam.
Također sam obećala mojoj majci i Jamesu kad smo otišli iz Floride, da se
neću osvrtati, i mislila sam to. Ali, onda smo doživjeli onih par minuta
nasamo u tvojoj sobi. Kršim obećanje pišući ti ovo pismo. Želim ostati u
kontaktu s tobom, a najbolji način, zasad, je da ti dam moju e-mail adresu.
Napravila sam novi račun na javnom kompjutoru. Mislim da bi bilo dobro
da i ti učiniš isto. Ako možemo ostati u kontaktu preko e-maila neko vrijeme,
možda će se s vremenom stvari promijeniti. Možeš mi poslati e-mail na
adresu dreamymimi1985@aol.com.
Neću moći provjeravati e-mail redovito, ali hoću što češće budem mogla.
Molim te pošalji mi e-mail kako bih znala da si dobio ovo pismo. Ne mogu
dočekati da se ispričam s tobom, Christiane, i žao mi je što se nisam više
potrudila dok sam živjela tamo. Nadam se da ne misliš da je prekasno. Kao
što sam ti rekla te noći i ponovo u ovom pismu, za mene nije prekasno.

S ljubavlju,
Mimi

Nakon što je naglas pročitala pismo, Christy ga je nježno presavila i stavila

ga nazad u omotnicu. Nije morala pitati Anthonyja što bi trebali napraviti.
Znala je da ga Christian nikada neće vidjeti.
„Mislila sam da smo uspješno uništili bilo što što se možda počelo
događati između njih dvoje. Znala sam da se ponašao drugačije prošle
godine kad ju je odvezao kući. Riješila sam se njegova mobitela i nakon što
sam ga uvjerila da ga je izgubio, kupila sam mu novi u slučaju da ona pokuša
stupiti u kontakt s njim. Čak sam i odbila Mimi nekoliko puta svaki put kad
je pitala da li trebam da čuva dijete.” Christy je prošla rukom kroz kosu i
pogledala gore u Anthonyja. „A ti si mu smjestio da ga uhapse i da sjedi u
maloljetničkom pritvoru neko vrijeme.” Ispustila je dugi izdah i rekla, „Te
posljednje noći za večerom, nisam otkrila ništa između njih. Ako išta, mislim
da se sjećam da je odmarširao u svoju sobu. Pretpostavljam da nismo
napravili tako dobar posao kao što smo mislili.”

62
 š

„Napravili smo dobar posao,” rekao joj je Anthony. „I znam što misliš,
Owani. Nemoj se loše osjećati. Christian nije dovoljno zreo da bi mu povjerili
njihovu lokaciju, niti njihovu tajnu.”
Odmahujući glavom, Anthony je krenuo u glavnu spavaću sobu kako bi
se istuširao. Christy je gurnula pismo za Mimi u svoju torbu. Kasnije će ga
se riješiti. Morala je pokupiti Daisy s plesnog tečaja. Nakon što je ugasila sat
na pećnici, smanjivši temperaturu, te se moleći da neće uništiti još jedan
obrok, Christy je uzela svoje ključeve s kuke i krenula u garažu.
„Jako mi je žao, sine. Tako mi je jako žao,” prišaptala je samoj sebi.

63
 š

Pumpkin Rest, Južna Karolina 2007

Ne znam koliko smo se dugo Christian i ja prepirali u vezi pisama koja

sam mu poslala, a koja on navodno nije dobio, te pisma koje sam primila od
njega, za koje je inzistirao da ga on nije napisao. Kad me je pritiskao za detalje
onoga što je pisalo u pismu, moj ponos mi nije dopustio da to izložim. Bilo
je previše ponižavajuće tada i nisam se mogla navesti da podijelim to s njim.
Osim toga, provela sam posljednjih pet godina pokušavajući zaboraviti to
pismo. Zašto opet iskapati tu bolnu uspomenu?
Otišli smo u dnevnu sobu. Sjela sam na kauč prekriženih nogu dok je on
koračao naprijed i nazad. Stavio je ruke u džepove i zurio u pod dok je
hodao. Nisam mogla da se ne divim kakav je čovjek postao – barem fizički.
Pretpostavila sam da je visok oko 188 cm, s crnom svilenom kosom koja mu
je padala do pola leđa. Njegova glatka tamna koža je bila besprijekorna i
imao je jako malo dlaka na licu. Imao je klasično dobar izgled Indijanaca, kao
i njegov otac. Snažan nos i isklesana brada. I njegove oči. Njegove plave oči,
koje je naslijedio od majke, mogle su zarobiti kobru. Nakon što sam se
uhvatila kako zurim u njegov tetovirani mišićavi biceps, progutala sam i
pokušala upraviti moje misli dalje od njegova izgleda.
„Oboje se slažemo da te je moja mama držala podalje od čuvanja djeteta,”
rekao je češući svoju čeljust. „I nema sumnje da je moj otac dopustio da
padnem nakon glupog poteza koji sam napravio, koji me je poslao u
maloljetnički zatvor na neko vrijeme. Ne možemo nikako znati da li sam
izgubio svoj mobitel ili ga je moja majka uzela i navela me da pomislim da
sam ga izgubio.”
„Ali oboje se možemo složiti da se čini da dokazi upućuju da oni nisu
htjeli da se naše prijateljstvo ili kako god to želiš zvati, nastavi,” uključila
sam se. Progutala sam i skrenula pogled, posramljena što sam napomenula
da smo imali nešto više od samog prijateljstva. Pogledala sam opet u njega i
osjetila olakšanje što je još uvijek koračao naprijed i nazad spuštene glave.

64
 š

„Shvatili su želju moje majke da nestane jako ozbiljno. Toliko je očito,”

dodala sam ne priznajući da znam razlog zašto.
Prestao je koračati i pogledao me u oči. „Mogu povjerovati da je jedan od
mojih roditelja uzeo prvi pismo koje si mi poslala, ali ne mogu čak ni
zamisliti da su ti napisali odgovor pretvarajući se da sam to ja. Ne bi to
učinili, Mimi. Posebno ako je tako uvredljivo kao što ti govoriš.”
„Dobila sam pismo na kojem je bio tvoj potpis, Christiane. Tko bi to
učinio? Tko bi, osim tvojih roditelja, imao pristup tvojoj pošti?”
Nije ništa rekao, ali je stajao i zurio u mene. Onda mi je sinulo.
„Ti još uvijek misliš da ja lažem,” rekla sam, ne skidajući pogled s
njegovog.
Isprva nije odgovorio, ali mi se učinilo da sam vidjela bljesak ljutnje u
njegovim očima prije no što je rekao, „Lagala si u vezi drugih stvari. Glupih
stvari.”
Kimnula sam složivši se. „U pravu si. Pretpostavljam da sam se osjećala
kao da me testiraš dok si me vodio po kući ranije. Sad kad malo bolje
razmislim, to je i bio test, zar ne? Mala glupa pitanja koje bi tvoj privatni
istražitelj lako mogao iskopati.”
Ljutnja za koju mi se učinilo da sam je vidjela sekundu ranije zamijenilo
je nešto drugo. Mogao je to biti tračak divljenja što sam pogodila što je
naumio. Lagano mi je kimnuo.
„Znaš da kad smo otišli iz Floride, to je bilo da započnemo novi život.” To
nije bilo pitanje, već činjenica. Kad nije odgovorio, nastavila sam. „Nisam ti
namjerno lagala Christiane. Neugodno mi je što ti moram reći da je to
zapravo navika koju sam stekla. Uvijek sam na oprezu, očekujući da će mi
se omaknuti, tako da mi odgovori jednostavno automatski izlaze iz usta.”
„Pomislio sam da ja zaslužujem istinu, Mimi. Ne mogu biti siguran, ali
mislim da sam ti ja najstariji prijatelj.”
Srce mi je poskočilo u grudima. Bio je u pravu. Moje najranije uspomene
iz djetinjstva uključivale su Christiana i odmah sam bila katapultirana nazad
u sretnija vremena. Kao u transu, lebdjela sam nad davno zaboravljenim
uspomenama, te osjetila toplinu koja je ušla u moje vene.
„Gurat ću te na ljuljački, Mimi. Hajde!” Christian je trčao prema ljuljački,
njegova crna pletenica se njihala iza njega.
Pogledala sam u svoju majku, a nakon što je kimnula nasmiješena,
odobravajući, sretno sam odskakutala za njim.

65
 š

„Moraš mi obećati da me nećeš gurati previsoko, Christiane!” viknula sam

dok sam uzbuđeno skakutala iza njega prema ljuljački.
„Obećavam, Mimi,” viknuo mi je.
Odakle je to došlo? Bila sam sigurna da sam zakopala te uspomene prije
puno godina.
Odmahujući glavom kako bi je razbistrila, pogledala sam Christiana, moj
se stav smekšao. „U pravu si, žao mi je. Želiš li početi iznova? Pitaj me bilo
što,” ponudila sam. I u tom sam trenutku odlučila da ću mu reći koliko god
budem mogla ne otkrivajući Jamesov pravi identitet. Iako ih Christian nikad
neće upoznati, čak ću mu reći i da moja rodbina živi samo nekoliko sati
vožnje od mog fakulteta. Pripremila sam se na hrpu pitanja koja će sasuti na
mene i tiho se pomolila da ne odam ništa o pravom razlogu tajne selidbe
mojih roditelja iz Floride.
„Bilo što?” upitao je.
Kimnula sam. „Da, Christiane. Bilo što.”
Prišao je mjestu gdje sam sjedila na kauču i pogledao dolje u mene. Naši
pogledi su bili prikovani, činilo se cijelu vječnost. To je to, Mimi, rekla sam
samoj sebi. Moraš odgovoriti na njegova pitanja što je moguće iskrenije ne
izdajući tajnu tvoje obitelji. Progutala sam, čekajući prvo, a kako je ispalo i
njegovo jedino pitanje.
„Jesi li zaljubljena u Lucasa Painea?”

66
 š

Fort Lauderdale, Florida 2007

„Ti si milijun milja daleko odavde,” prišaptala je Erin u Sladeovo uho.

„Ima li nešto o čemu želiš razgovarati?”
Upravo je izašla iz kupaonice i sjedila je na rubu kreveta, naginjući se nad
njim. Okrenuo se licem prema njoj i poklonio joj slatki osmijeh.
„Ne,” rekao joj je. „To su dosadne stvari u vezi posla.”
„Siguran si? Jer imam osjećaj da je ovo u vezi neke žene.” Nakrivila je
glavu u jednu stranu.
Slade se uspravio i naslonio se na uzglavlje. „Erin, zašto bi rekla ili čak
pomislila tako nešto?” Izgledao je kao da mu je neugodno. „Nisam...
nisam...”
„Ne,” nasmijala se. „Nisi me nazvao drugim imenom. To je samo osjećaj
koji sam dobila. Nazovi to ženskom intuicijom. I sasvim je u redu. Postavili
smo pravila kad je sve ovo počelo, sjećaš se?”
Proveo je sljedećih deset minuta pričajući joj o zagonetki koju predstavlja
Bevin Marconi.
„Zašto čekati do sutra ujutro da bi se suočio s njom, Slade? Trebao bi se
obući, pronaći njenu adresu, te se odvesti ravno do njene kuće. Ovo zvuči
važno, a tvoj cijeli slučaj bi mogao biti ugrožen.” Erin je skinula majicu koju
je nosila i bacila je k njemu. „Evo vraćam ti majicu. Obuci se.”
Nakon što je navukao majicu preko glave, Slade je sjeo na rub kreveta i
posegao za trapericama. Oblačio ih je kad je zastao i dobacio joj pogled.
„Ne gledaj me tako,” inzistirala je Erin. S velikim uzdahom, rekla je,
„Slade Bear, ti si prvoklasni džentlmen. Već znaš da ne trebam prisilno
maženje i šaputanje na jastuku. Nikad nisam trebala, a dala sam ti to do
znanja više od jedanput. Ne smatram da je to što ideš vidjeti drugu ženu
znak nepoštovanja.” Poklonila mu je slatki osmijeh i posegla za svojom
odjećom. „Osim toga, kasno je i moram ići kući. Moram krenuti s pranjem
veša ili ću poslati svoju djecu golu na kampiranje za proljetne praznike.

67
 š

Stajao je ispred nje. Ona je stala na vrhove prstiju i stavila mu poljubac na

usne. „Idi!”

Pronalaženje Bevinine adrese je trajalo manje od šezdeset sekundi i, prije

no što se snašao, Slade je stajao ispred njenih ulaznih vrata. Gledao je po
njenom trijemu, diveći se raznobojnom cvijeću u posudama, kućici za ptice i
ljuljački koja je ulaz u njen dom činila i više od pozivajućeg. Bevin je živjela
u onome što bi se najbolje moglo opisati kao retro bungalov na plaži koji je
vjerojatno bio izgrađen u kasnim četrdesetima. Bio je ukusno obnovljen i
pokazivao je kako se činilo ono što su bili izvorni prozori i čak je imao i malu
bijelu drvenu ogradu. Pogledao je na sat. Bila je skoro ponoć, te iako je
mogao vidjeti svjetla unutra, nije znao hoće li je probuditi. Nije bilo važno.
Pritisnuo je zvono na vratima.
Pomislio je da je vidio sjenku kako ide prema ulaznim vratima i prije no
što je imao vremena da razmisli što će dalje, čuo je kako se zasuni
otključavaju i zamahom su se otvorila.
Bevin je stajala ispred njega noseći svjetlo plavu pidžamu, mekani ogrtač
sa zebrinim uzorkom i odgovarajuće papuče. Mislio je da je potpuno
preslatka.
„Imala sam osjećaj da ću te čuti ili vidjeti prije sutrašnjeg dana,” rekla je
Bevin dok se maknula u stranu i mahnula mu da uđe. „Našao si ga.”
Kimnula je prema fasciklu koji je Slade čvrsto stiskao u ruci.
„Tebe ne bi trebalo biti tako lako naći. Tvoja majka pošalje u zatvor jako
puno ljudi. Čini se kako bi trebala poduzeti bolje mjere zaštite u slučaju da
joj se jedan od onih koji je mrze odluči osvetiti.”
„Hvala ti na brizi, ali ja sam odrasla žena i mogu se brinuti sama za sebe,”
došao je njen odgovor iza njega. Čuo je kako zaključava vrata, te se okrenuo
prema njoj. Prelazio je očima preko nje i bio je iznenađen njegovom
trenutnom reakcijom na Bevin. Osjetio je komešanje u svom međunožju prije
no što se trgnuo kad je ona zatvorila svoj ogrtač. Teško progutavši, sjetio se
razloga iz kojeg je ovdje.
Slade je pripremio pitanja za nju, ne dajući joj vremena da odgovori.
„Zašto si stavila taj papir u moj fascikl, Bevin? Da li to nekakav trik? Da li

68
 š

pokušavaš upropastiti ovaj slučaj? Da li te tvoja majka nagovorila na to? Da

li sam na kušnji?”
Bevin je podigla ruke kao da se brani od njega. „Uspori. Nije to što misliš.”
„To je važna informacija,” rekao je glasnije nego što je namjeravao. „Moja
je etička dužnost prijaviti to tvojoj majci, sutkinji, a obrana bi mogla zatražiti
poništenje suđenja.” Još uvijek su stajali u njenom malom hodniku i Slade se
preznojio. Osjećao se kao da se zidovi zatvaraju oko njega.
„Osim što to ne moraš otkriti obrani,” tiho ga je informirala. „Već to imaju,
Slade. Taje to od optužbe.” Zastala je prije no što je promrmljala sebi u bradu.
„Bar jedan tip zna.”
Slade je povukao ovratnik svoje košulje. „Kako to znaš?”
„Recimo samo da je to bilo nešto na što sam slučajno naišla. Radim u
knjižnici, a većina ljudi ne zna da sam kćer sutkinje Marconi. Ti nisi znao tko
sam.” Nakrivila je glavu u jednu stranu i odbjegli pramen njene kose joj je
pao preko ružičastog obraza. „Ljudi su obično nepažljivi u svojim
razgovorima. A pripravnici paze još manje kad ostavljaju stvari posvuda i
ne uništavaju papire. To se događa više nego što misliš.”
„Zašto bi obrana skrivala ovu informaciju? To bi moglo osloboditi
njihovog klijenta!” Njegovo ogorčenje je bilo očito.
Ležerno je slegnula ramenima i pogledala u strop prije no što je predložila,
„Možda netko u obrani ne želi dokazati da je nevin.”
Polako je kimnuo kad je došao do spoznaje.
„Ne, ovo nije nikakav trik. Ne, ne pokušavam uništiti tvoj slučaj. Ne, moja
mama me nije nagovorila na ovo. Jesi li ozbiljan u vezi tog pitanja?”
Zakolutala je očima. „I konačno, ne, nisi na kušnji. Ostavit ću tebi da odlučiš
kako želiš postupiti u vezi s ovim i nikad više neću reći niti riječ o tome. A
ako odlučiš da to podijeliš sa sutkinjom i obranom, poreći ću da je to došlo
od mene.”
Prekrižila je ruke na grudima i naslonila se na ulazna vrata.
„Tvojoj majci se ne sviđam,” priznao je Slade.
„Ona zna za tvoju obitelj. I ozbiljno posebno prezire bajkere.”
Sladeove oči su se raširile, ali Bevin je nastavila. „Tvoj otac je navodno bio
prilično loš tip. Možda još uvijek je. Tvoj brat je bio u zatvoru i skoro sam
sigurna da je pripadao motorističkom klubu prije no što je bio uhićen. Možda
još uvijek je sad kad je izašao.”

69
 š

Slade je polako izdahnuo, ispuhavši se kao balon. Bilo je očito da je Bevin

napravila svoju domaću zadaću.
„Zbog čega ti se moja majka još više divi.”
Podigao je pogled i vidio da mu je Bevin uputila poluosmijeh.
„Što je s tvojim ocem?” upitao je Slade. „Ne mogu zamisliti kakav je
muškarac koji je u braku sa sutkinjom.” Morao se spriječiti da ne zakoluta
očima.
„Nemam oca,” malo je prebrzo odgovorila Bevin. „Ok, to nije točno. Očito.
Znam da je neki čovjek oplodio moju majku, ali ona ne želi razgovarati o
njemu. Ne znam apsolutno ništa. Navodno, bio je to samo jedan susret i
nekoliko puta kad sam pitala, dobila sam dojam da je imala osjećaje prema
njemu. Mogao bi biti živ ili mrtav. Mogao bi živjeti upravo tu iza ugla.”
Uputila mi je ležerno slijeganje ramenima kad je koraknula u stranu i
otključala ulazna vrata. Otvorila ih je. Njihov maleni iznenadni sastanak je
očito bio gotov.
„Hvala ti, Bevin,” rekao joj je Slade iskrenim tonom. „Bar mislim.” Prošao
je rukom kroz kosu dok je izlazio van. Okrenuvši se prema njoj rekao je, „Sad
ću biti budan cijelu noć.”
Bevin je kimnula u razumijevanju.
„Dakle, sutra navečer?” Dobacio joj je nezgodan osmijeh.
„Ne bih rekla,” došao je njen nježan odgovor.
„Zbog ovoga?” Mahnuo je fasciklom prema njoj.
„Ne.” Poravnala je pogled s njegovim. „Zato što sav mirišiš po Chanelu
No. 5, a pošto sumnjam da je to miris koji bi odabrao za sebe, nedavno si bio
sa ženom. I bio si joj dovoljno blizu da nosiš njen miris na sebi, pa mogu
samo pretpostaviti da je varaš time što me pozivaš van na piće i večeru sutra
navečer.”
Slade je zinuo.
„Ja ne izlazim s preljubnicima, a sigurno ne volim biti na drugom mjestu
iza neke druge žene.” Bevin nije prekidala kontakt očima. „Pretpostavljam
da nije dostupna sutra navečer, pa sam ja zamjena.”
Slade nije mogao smisliti odgovor. Kako joj je mogao objasniti o Erin?
Kako joj je mogao objasniti o prekrasnoj ženi s kojom je spavao? Ali, Bevin
je bila u pravu. Njegova je majica mirisala na Erin, jer ju je Erin nosila. A prije
manje od sat vremena uživao bi u njihovom sastanku, ali njegovo srce nije
bilo na mjestu, a um mu je bio negdje drugdje. Nije mogao izbiti iz glave

70
 š

blizanku Drew Barrymore, čak i dok je bio duboko u drugoj ženi. Ženi koja
nije bila samo njegova ljubavnica, već i pouzdana prijateljica također.
„A nedostatak tvog odgovora mi govori da sam u pravu. Laku noć,
Slade,” došlo je njeno čvrsto odbijanje.
Ne dajući mu vremena da odgovori na njen zadnji komentar, Bevin je
zatvorila vrata, zaključala ih i ugasila svjetiljku na trijemu, ostavljajući
Sladea u tami.

71
 š

Pumpkin Rest, Južna Karolina 2007

Od svih pitanja koja ju je mogao pitati, on je počeo s onim o njenom dečku?

Zvučao je kao ljubomorni tinejdžer.
Christian je gledao kako se Mimine oči šire i usta joj formiraju slovo O.
Nije očekivala njegovo pitanje. Završio je s brinuti o razlogu iz kojeg ju je
dao istražiti. Bilo je očito da još uvijek laže da je dobila pismo od njega. Kad
ju je pitao za detalje pisma koje joj je navodno poslao, mrmljala je i prtljala.
Ali se također ispričala i ponudila primirje. Da li je želio potrošiti vrijeme
koje mu je još preostalo s njom raspravljajući o prošlosti ili je htio krenuti
iznova kao što je predložila? Izabrao je ovo posljednje i izletjelo mu je pravo
pitanje koje ga je proganjalo otkad je dobio izvještaj od privatnog istražitelja.
Mimi se pomakla na kauču. „Pretpostavljam da već znaš da hodam s
Lucasom nekoliko mjeseci.”
„To nije bilo pitanje.” Otpuhnuo je.
„Zašto bi me to pitao, Christiane?” odgovorila je, skupivši svoju dugu
kosu u zamišljeni rep. Davala je sve od sebe da prijeđe preko šoka koji je
osjetila u njegovom pitanju i nadao se da to neće moći pročitati na njenom
licu.
„Zato što je on jedini tip s kojim si bila više od nekoliko tjedana. To mi
govori da je ozbiljnije nego s drugima.” Christian je gledao kako je progutala.
Privatni istražitelj nije mogao napraviti potpunu provjeru, ali zahvaljujući
izdašnoj naknadi koju je naplatio, ubacio se na Mimin fakultet i uspio je
saznati da je prije Lucasa Painea Mimi hodala s drugim dečkima, ali ne baš
dugo. Pomisao da je spavala s puno dečki na fakultetu činila je da se mišić u
Christianovoj čeljusti trza.
Mimino se čelo naboralo kad mu je rekla, „Isuse, tvoj je istražitelj stvarno
obavio svoju zadaću. Morao bi se raspitivati po kampusu da bi dobio takvu
informaciju.”
„Dobar je,” prasnuo je Christian. „Držeći je zarobljenom njegovim
prodornim očima, upitao ju je ponovo. „Jesi li zaljubljena u Lucasa Painea?”

72
 š

Mimi je malo podigla bradu. „To nije pitanje koje sam očekivala, ali
obećala sam ti iskrenost i dobit ćeš je.”
„I?” Pokazao joj je da nastavi.
„Ne znam da li sam zaljubljena u njega. Možda. Nisam baš sigurna.”
Ispustila je dah i čekala njegov odgovor.
„Dobro,” bilo je sve što je rekao.
Mimi se zapitala da li on izgleda skoro kao da je odahnuo. Mora da je
Christian pročitao zbunjenost na njenom licu.
„Ako nisi sigurna, onda nisi zaljubljena,” rekao joj je kao činjenicu.
„A ti misliš da je dobro što nisam zaljubljena u njega?” Nije mogla
vjerovati onome što je mislila da on govori. Iako je ono što je implicirao bilo
teško za progutati.
Posegnuo je za njenom rukom i povukao je na noge. Pažljivo joj je
dodirnuo lice i nježno milovao kut usta svojim palcem. „Tako se nećeš
osjećati zbunjeno kad se zaljubiš u mene.”
Odmaknula se unazad i pogledala gore u njega. „Ne sjećam se da si bio
tako umišljen, Christiane.” Napravila je još jedan mali, oklijevajući korak
unazad, ignorirajući vrelinu koja se skupljala u njenom trbuhu. Bilo je teško
ne primijetiti vrelinu u njegovim očima.
„A ja se ne sjećam da si ti bila tako jebeno prelijepa, Mimi.”

73
 š

Pumpkin Rest, Južna Karolina 2007

Nisam znala što reći nakon Christianova priznanja da misli da sam

prelijepa. Da li je to bio isti čovjek koji me zavezao lisičinama za stup, onda
mi skuhao večeru, zatim me optužio da sam mu lagala, a onda mi rekao da
ću se zaljubiti u njega? Odmahivala sam glavom u nadi da ću razbistriti malo
zbunjenosti. Christian je bio zagonetka i lagala bih kad ne bih priznala da je
cijela situacija uzburkala davno potisnute osjećaje. Ali to su bili osjećaji
tinejdžerice. A ja više nisam bila djevojčica.
„Izgledaš umorno,” rekao je, prekinuvši moje misli.
„I jesam,” priznala sam, prigušivši zijevanje. „Bio je iscrpljujući dan. A
moje ruke me opet počinju peći.”
Mislila sam da sam vidjela žaljenje u njegovim očima.
„Zašto ne bi oboje krenuli na spavanje?” predložio je.
Kimnuvši glavom u znak slaganja, upitala sam, „Idem se istuširati. Koja
je soba moja?”
Pokazao je prema glavnoj spavaćoj sobi.
„Gdje ti spavaš?” Osjećala sam da su mi ramena teška kao i moji kapci, a
ruke su me boljele više no što sam u početku mislila.
Opet je pokazao prema glavnoj spavaćoj sobi.
Oči su mi se raširile, te sam mu rekla da ni u kom slučaju neću dijeliti
krevet s njim. Rekao mi je da hoćemo i ako mi se to ne sviđa, neće imati
nikakav drugi izbor osim da me zaveže lisičinama za stranicu kreveta u
drugoj sobi.
Odmarširala sam prema glavnoj spavaćoj sobi. Nije me slijedio.
Uzela sam njegovu sportsku torbu s kreveta i bacila je na vrh komode.
Nakon što sam pretražila nekoliko ladica, našla sam malu hrpu njegove
odjeće. Ugurala sam ju u njegovu torbu i krenula prema vratima. Još je stajao
tamo gdje sam ga ostavila i mogla sam vidjeti da suspreže osmijeh. Bacila
sam torbu i sletjela je s tupim udarcem na drveni pod. Zalupila sam vratima

74
 š

spavaće sobe i zaključala ih. Uzela sam svoju torbu sa stvarima i prekapala
po njoj u potrazi za mojom pidžamom i kozmetikom.
Uživala sam u toplom tušu bar dvadeset minuta i iznenadila se koliko sam
postala osvježena i smirena. Dobar noćni san je bilo ono što mi je bilo
potrebno. Potajno sam bila zahvalna što sam riješila poruku mojoj majci i
jednako zahvalna što Lucas nije očekivao da mu se javim. Odakle je to došlo?
Upitala sam samu sebe dok sam ručnikom sušila kosu i češljala je. Nisam
obukla pidžamu jer je u kupaonici bila para i osjećala sam se ljepljivo.
Otvorila sam vrata kako bih pustila malo zraka, te skoro pala unazad.
Čineći najbolje što sam mogla da objema rukama skrijem svoju golotinju,
nezgodno sam trknuvši nogom zatvorila vrata Christianu u lice, ali ne prije
no što sam primijetila široki osmijeh.
„Kako si ušao u sobu?” viknula sam kroz vrata.
„Stvarno, Mimi?” podsmjehnuo se. „Obio sam bravu.”
„Izlazi!” vrisnula sam.
„Neću,” došao je njegov izravan odgovor.
Zakolutala sam očima. „Neću izaći dok ti ne odeš.”
„Ja ne idem. Nadam se da kadu smatraš udobnom. Želiš da ti dobacim
jastuk i deku?”
Pogledala sam u ogromni Jacuzzi i trznula se. Bilo bi divno namakati se u
toploj vodi u njemu, ali ne i provesti noć spavajući na njegovoj tvrdoj
površini. Moja prvotna iscrpljenost se vratila sa žestinom koju nisam
očekivala. Navukla sam gaćice i spavaćicu sa slikom Ljepotica i Zvijer.
Mirno sam ušla u sobu i pronašla ga ispruženog na posteljini. Nosio je
mornarsko plavi donji dio pidžame. Ležeći na boku, glave naslonjene na
jednu ruku, nasmijao se kad je vidio moju spavaćicu.
„Daisy bi se to jako svidjelo,” rekao mi je, dok je sjeo i prekrižio noge.
„Tvoja mala sestra voli Ljepoticu i Zvijer?” upitala sam ga, iznenađena da
on zna za Disneyev klasik.
Dobacio mi je osmijeh koji je poslao val topline niz moju kralježnicu.
„Nekad sam se igrao s njom kad je bila puno manja,” priznao je, ne
pokazujući niti trunku srama. Bio je ponosan na to.
„Pretpostavit ću da ti nisi bio Belle. Da razmislim...” zastala sam. „Ti si
glumio oholog i sebičnog Gastona?”

75
 š

Moja uvreda ga nije uopće dirala, dok je sjedio uspravno i odmahivao

glavom, dok mu je duga kosa letjela oko lica. Svojim najžešćim glasom je
rekao, „Pridružit ćeš mi se za večerom. To nije zamolba!”
Bila je to rečenica iz filma i on ju je savršeno izveo. Počela sam se smijati i
sjela sam na rub kreveta. Oboje smo se smiješili i zurili jedno u drugo. Tada
sam primijetila tetovažu iznad njegova srca. Bile su to dvije šahovske figure.
Crni kralj i bijela kraljica su bili zavezani zajedno lisičinama. Nježno sam
stavila dlan na nju i upitala, „Koje je značenje ove tetovaže?”
„Ne sjećaš se?” nježno je šapnuo.
Uspomena je pokušala izboriti se da dođe na površinu mog uma, ali
drama današnjeg dana ju je držala izvan dohvata. Polako sam odmahnula
glavom dok sam zurila u blijede prste uz njegovu tamnu kožu.
Uzeo je moju ruku i podigao je do svog obraza. „U redu je, Mimi. Ponekad
stvari kojih se ne sjećamo mogu biti jednako važne kao stvari kojih se
sjećamo.” Trenutak je prošao prije no što je dodao, „Sjetit ćeš se kad bude
pravo vrijeme.”
Pogledi su nam se sreli i nakon nekog vremena, počela sam se vrpoljiti.
Povukavši svoju ruku brzo sam ustala. „Pretpostavljam da ću ja ići u neku
od ostalih soba,” objavila sam i krenula prema vratima.
„Uzet ću lisičine i doći ću za minutu,” čula sam kako govori iza mene kad
je skočio s kreveta.
Stala sam u mjestu i skupila ruke u šake uz moje bokove. Okrenula sam
se licem prema njemu. „Ozbiljan si u vezi ovoga,” zarežala sam. „Misliš da
ću pokušati otići?”
„Nisam to rekao. Samo se želim pobrinuti da to ne napraviš,” rekao je.
Ruke su mu bile na kukovima. Nakon što sam očima prešla preko njegovih
trbušnih mišića, pogledala sam u njegovo lice.
„Neću spavati s tobom, Christiane.”
„Neću te napadati, Mimi. Samo te želim blizu sebe.” Mahnuo je rukom
prema krevetu.
Bila sam umorna i svađa me je polako iscrpljivala. Slijedio me je dok sam
ponovo ušla u kupaonicu. Bez riječi smo oprali zube i on je stavio još malo
peroksida na moje ruke.
Prvi je ušao u krevet i potapšao mjesto pokraj sebe. Uvukla sam se i
okrenula mu leđa. Ugasio je noćnu lampu, a ja se nisam odupirala kad me je
privukao u svoje naručje. Bila sam preumorna da bi marila. Rekao je da me

76
 š

neće napadati i u mom iscrpljenom stanju morala sam vjerovati u to. Mogla
sam osjetiti vrelinu njegovih grudi na leđima kroz spavaćicu i njegov topao
dah na mom uhu. „Laku noć, Sanjiva Mimi,” nježno mi je šapnuo. Nije bilo
ni naznake njegovog ranijeg ruganja i nasmiješila sam se u tami.
„Christiane?” prišaptala sam.
„Da?”
„Hoćeš li mi sutra ispričati o tvojim zatvorskim tetovažama?” Moje
pitanje nije bilo optužujuće. Htjela sam znati što je učinio da je završio u
zatvoru, s nadom da će se otvoriti i u vezi imena na njegovom desnom
bicepsu.
„Zašto misliš da su to zatvorske tetovaže?”
„Ne mislim da su to zatvorske tetovaže.” Pogledala sam preko mog
ramena, kako bih mu mogla vidjeti oči. Zraka mjesečine je bacila srebrni sjaj
preko njegova lica, zbog čega su njegove tamnoplave oči zasjale. „Znam da
su to zatvorske tetovaže.”
„Što bi ti mogla znati o zatvorskim tetovažama?” upitao je, pogledi su
nam bili prikovani jedno za drugo u jezivoj mirnoći sobe.
Naravno da Christian nikako nije mogao znati da sam provela posljednjih
pet godina upoznavajući mog biološkog oca. Istog oca koji je živio petnaest
godina u zatvoru maksimalne sigurnosti čekajući izvršenje smrtne kazne.
Vratila sam glavu na jastuk. „Iznenadio bi se što sve ja znam,” tiho sam
odgovorila prije no što sam pustila da me san obuzme.

77
 š

Pumpkin Rest, Južna Karolina 2007

Christian je pustio da mu topla voda natopi kosu, vrat, ramena. Zapravo

bi se trebao tuširati u hladnoj vodi, pomislio je dok je ispirao šampon.
Posegao je za sapunom i bacio pogled na nezaključana kupaonska vrata.
Možda ako bude dovoljno dugo zurio u njih, može snagom volje navesti
Mimi da prođe kroz njih, rekao je samom sebi. Samo misleći na to kakvu je
frustrirajuću noć proveo grleći je, uzrokovalo je da njegova ruka odluta dolje
do mjesta odgovornog za njegovu dilemu.
Skoro se naglas podsmjehnuo na jučerašnje misli o tome kako će je imati
u svom krevetu jutros. Imao ju je u svom krevetu cijelu noć i nije je
neprimjereno dotakao niti jednom. Čak se i povukao kad ga je izdao dio tijela
koji je sada stezao u ruci. Sklopio je oči i zastenjao, ali se zaustavio. Nije htio
da ga ona uhvati kako se samozadovoljava. Osim ako joj se to sviđalo. Još
mu se više digao na tu pomisao, onda je posegnuo za ventilom za toplu vodu
i zatvorio je.
Nakon dobre doze hladne vode, opet je otvorio toplu vodu i nastavio se
prati. Nastavio je misliti na ženu koju je držao u svom naručju posljednjih
nekoliko sati. Još je mirisala božanstveno. Više puta se uspaničio da je otišla
Bogu na ispovijed – Mimi je spavala kao da je mrtva. Još je više plašilo to što
nije ispuštala nikakav zvuk u snu. Bez hrkanja, bez stenjanja ili uzdaha. Ne
samo da je bila tiha, već se nije ni micala. Nježno je stavio ruke na njen trbuh
nekoliko puta kako bi se uvjerio da još diše. Pokušao ju je probuditi i reći joj
da ide pod tuš i pružiti joj mogućnost. Mogla se tuširati s njim ili će je
zavezati za stranicu kreveta dok se on tušira sam. Kad je nije mogao navesti
da reagira, pomislio je da će biti u dubokom snu još neko vrijeme, pa je
napustio strategiju vezivanja i odlučio se istuširati na brzinu. Osim što nije
bilo na brzinu i počeo je sada razmišljati da je možda nemaran.
Ona nema ključeve niti jednog vozila, oba mobitela se pune na
kupaonskom pultu, a čak i da krene pješice u grad, trebat će joj sati pješice.
Uživaj u tuširanju i obavi posao kako ne bi razmišljao o tome cijeli dan.

78
 š

Njegovo olakšanje je bilo brzo, i uhvatio se kako viri kroz vrata kupaonice
prije no što se obrisao ručnikom. Nije imao jasan pogled na krevet, ali mogao
je vidjeti njeno tijelo ispod ogromnog pokrivača, upravo kako ju je i ostavio.
Ležerno se obrisao. Nakon što je obukao donji veš i traperice, ušao je u
spavaću sobu. Krenuo je u kuhinju da pristavi kavu kad je bacio pogled sa
strane na krevet. Nešto nije bilo u redu. Brzo je koračao, ali znao je i prije no
što je povukao pokrivač što će pronaći. I bio je u pravu. Nestala je.
Volio bi vjerovati da su jastuci slučajno poslagani ispod pokrivača kako bi
nalikovali na tijelo, te da je ona u kuhinji ili u jednoj od ostalih kupaonica.
Ali je znao da je krevet namješten.
Brzo je pretražio kuću i ne obukavši majicu, izletio je kroz ulazna vrata i
mahnito potrčao do mjesta gdje je skrio oba kompleta ključeva. Držao ih je
u ruci i češkao se po čeljusti dok je gledao uokolo. Zar je zaista mislila da
može prehodati udaljenost do grada prije no što je on sustigne? Ulazio je u
kamionet i upravo se spremao krenuti unazad kad je ugledao njen auto koji
mu je došao u vidokrug. Stala je iza njega, parkirala i izašla iz svog SUV-a.
Došetala je do otvorenog prozora njegova kamioneta i mirno izjavila,
„Nisam lagala kad sam ti rekla da ne držim rezervni ključ skriven negdje u
mom autu. Držim ga u novčaniku.” Podigla je ključ. „I znala sam da nećeš
onesposobiti moj auto toliko da bi kasnije zahtijevao veći popravak. Znam
malo o motorima automobila. Ne puno, ali dovoljno da znam kako spojiti
glupe žice.”
Odmakla se i stavila obje ruke na svoje kukove dok je čekala da on izađe
iz svog kamioneta. Zalupio je vratima iza sebe i pokušao da joj se ne
nasmiješi. Imala je mozak iza sve te ljepote. Nikad ga u životu nije toliko
privlačila žena. Životinjsku intenzivnost koju je osjetio kad je prvi put vidio
sliku koja se pojavila na Sethovom računalu, vratila se punom snagom. Ali
Mimi očito nije bila obična žena. Upravo mu je dala do znanja da mu neće
dopustiti da je zaplaši. Pa će je morati zavesti na neki drugi način. Morat će
biti dobar. Nije mu se sviđalo biti dobar. Ali ako je to značilo da će pobijediti
u igri, osvojiti nju, sigurno će pokušati. Podsjetio se, možda mi se ne sviđa
biti dobar, ali još mi se manje sviđa gubiti. A ja ne namjeravam izgubiti Mimi.

79
 š

Pumpkin Rest, Južna Karolina 2007

Nisam mogla procijeniti da li je Christian ljut ili zabavljen. Lice mu nije

odavalo osjećaje dok mi je okretao leđa i krenuo prema ulaznim vratima.
„Nastavila bih voziti,” rekla sam dok sam ga pokušavala sustići.
„Krenuo bih za tobom,” viknuo mi je preko ramena.
„Stani. Stani odmah i pogledaj me,” zahtijevala sam.
Okrenuo se licem prema meni i nije rekao niti riječ, samo je zurio u mene
kao da mu idem na živce.
„Samo pokušavam izravnati izglede u igri, Christiane. Ne volim kad me
maltretiraju,” objasnila sam.
„Ne pokušavam te maltretirati, Mimi,” priznao je dok je rukom prošao
preko svog lica.
„Što je onda ovo, Christiane?” Lagano sam odmahnula glavom. „Već sam
pristala prijeći preko tvoje prijevare i lisičina. Zašto još uvijek imaš potrebu
da imaš sve pod kontrolom?”
Lice mu se smekšalo. „Ne znam kako biti drugačiji, Mimi. Trudim se. Ali,
takav sam.” Prošao je jedan trenutak. Kad je ponovo progovorio, rekao je,
„Obući ću majicu i skuhati kavu. Želiš li doručak?”
Poklonila sam mu mali osmijeh i kimnula. „Sjedit ću ovdje nekoliko
minuta.” Vidjela sam oklijevanje na njegovom licu. „Ne idem nikuda
Christiane. Moja riječ vrijedi bez obzira na to što ti misliš da sam ti učinila.”
Ne rekavši ništa više, otišao je van, zatvorivši vrata za sobom. Prišla sam
stepenicama ispred trijema i sjela na jednu od stolica za ljuljanje.
Prije no što sam otišla na fakultet i skoro svakog drugog vikenda u zadnje
četiri godine, živjela sam s čovjekom za kojeg je Christian vjerovao da mi je
očuh, Jamesom. Zapravo, James je bio moj biološki otac, također znan kao
Grizz. Bio je čovjek koji nikad nije tražio dopuštenja i nikad se nije
ispričavao. Jedino kad sam ga vidjela da se pristojno ponaša, ako se to može
tako nazvati, je bilo u prisutnosti moje majke. Možda sam čak i zavidjela

80
 š

mojoj majci što ga ima u šaci. Volio ju je više od ičega što sam u životu vidjela
i u dubini mog srca, htjela sam takvu ljubav. Ali znala sam koja je cijena.
Moja majka mi je jednom rekla da možeš maknuti čovjeka s ulice, ali ne
možeš maknuti ulicu iz čovjeka, kad je ona sve što on zna. Znam da se Grizz
trudio – trudio se zbog nje, ali nije uvijek uspijevao. Iako je znao da je moja
majka već odavno prestala željeti da se promijeni, još mu je smetalo to što ne
može. Ipak, to ga nije trebalo mučiti. Moja majka ga je prihvatila takvog
kakav je i životni stil kojeg se nije mogao u potpunosti odreći. Ne. Više nije
bio vođa motorističkog kluba. Ali još uvijek je bio vođa koji je preuzimao
vodstvo u situacijama s kojim se nitko drugi nije htio baviti.
Lucas je bio čista suprotnost mom ocu i Christianu. Student kriminalnog
prava, Lucas je činio sve po propisu. Bio je jako siguran u ono što je vjerovao
da je dobro ili loše. Moj svijet nije bio tako crno-bijel. Čak bi svoj svijet
nazvala sivim. Najbolje bi se mogao opisati kao mutan. Da li me je Lucas
privlačio zato što je bio potpuna suprotnost mom svijetu? Ili me je Lucas
privlačio jer je bio jedini muškarac koji je poštovao moje želje da se
suzdržavamo od seksa prije braka?
Čak i usred najstrastvenijih trenutaka kad se skoro dogodilo s Lucasom,
nisam bila tako uzbuđena kao što sam bila s Christianom posljednjih
dvadeset i četiri sata. Koliko puta je Christian rekao nešto ili mi dobacio
pogled koji je uzrokovao da mi srce poskoči u grudima? Stvarnost ovoga je
djelovala kao strujni udar. Posebno pošto nikad nisam poljubila Christiana.
Bilo je očito da je Christian prošao neke mračne trenutke i učinio neke ne-
baš- tako-dobre stvari. Navikla sam živjeti s lošim tipom. Da li je to možda
moja budućnost? Da li sam htjela da bude?

Prije četiri godine

Bilo je ljeto prije no što sam krenula na fakultet. Praznila sam perilicu
posuđa i gledala kako Grizz bez napora mijenja Dillonovu prljavu pelenu.
Nisam mogla skrenuti pogled s njegovih ruku. Bile su ogromne, a znala sam
da su i sposobne za užasna djela. Djela za koja sam čula i znala da su istinita.
Zadrhtala sam kad sam shvatila da su mu zglobovi na rukama crveni i
krvavi. Trznula sam se iznutra kad sam shvatila da znam razlog i čim budem
nasamo s njim da ću se suočiti s njim u vezi toga.

81
 š

„Mrzim mijenjati njegovu pelenu,” rekao je Grizz, prenuvši me iz mojih

misli.
Nisam bila svjesna da me promatrao dok sam ja promatrala njega. „Mislim
da nitko ne voli mijenjati usrane pelene,” rekla sam ležerno.
„Nije me usrano briga u vezi, uh, sranja,” odgovorio je. „Mrzim što to
moram brisati s njegovih jaja. Bojim se da ću ga povrijediti.”
„Još ga nisi povrijedio, pa sumnjam da hoćeš,” odgovorila sam ne
pogledavši ga dok sam se vratila pražnjenju perilice za posuđe. Zastenjala
sam. Oporavljala sam se od nesreće, te se nešto jednostavno kao saginjanje
pokazalo kao izazov.
Pogledala sam krišom sa strane i gledala kako je Grizz podigao Dillona s
kauča i pritisnuo svoje usne na bebinu čupavu glavu.
Upravo tada je ušla moja majka iz praonice noseći korpu sa složenom
odjećom, s mojim trinaestogodišnjim bratom koji ju je slijedio.
„Mama, to nije tvoje. Nisam ti kopao po stvarima,” Jason je zacvilio dok je
tapkao iza nje. „Imao sam je još prije no što smo se preselili ovdje. Našao sam
to ugurano u mojoj ladici za čarape i donji veš. Ti si mi rekla da počnem
pregledavati moju odjeću kako bih vidio što bih mogao darovati.” Pocrvenio
je i dodao, „Nije da mislim da bi netko htio korištene čarape ili gaće, samo
da je vrijeme da puno toga bacim.”
Grizz i ja smo ih pogledali u isto vrijeme, te gledali kako je moja majka
krenula stepenicama prema sobama u podrumu.
„Što se događa?” upitao je Grizz dok je ustajao, držeći bebu dalje od sebe.
Činilo se da je Dillon opčinjen Grizzovom naušnicom i stalno je posezao za
njom.
Jason je stao i pogledao u Grizza. Pokazujući na maramu na svojoj glavi,
odgovorio je, „Mama misli da sam uzeo njenu plavu maramu bez pitanja.
Rekao sam joj da nisam. Imam je još otkad smo živjeli u Floridi.”
Moja majka je stala na stepenicama i okrenula se licem prema Jasonu.
Vratila se nazad stepenicama od podruma prema gore, te stala pred Jasona.
„Kupovala sam svu tvoju odjeću otkad si bio beba, Jasone. Ne sjećam se da
sam ti ikad kupila tu maramu kad smo živjeli na Floridi. Spremit ću ovu
odjeću,” rekla je, kimnuvši prema košari koju je držala na kuku. „A kad se
vratim gore pogledat ću u svoju komodu i vidjeti da li marama nedostaje.”
„Mama, naći ćeš svoju maramu. Ovo nije tvoja.” Jason se branio i bio je
malo ljut.

82
 š

„Odakle ti onda, Jasone?” Kao što joj je bila navika, hodala je po sobi i
odsutno bacala stvari koje su inače stajale na donjem katu u košaru s rubljem.
„Kako to da te nikad nisam vidjela da je nosiš u Floridi?”
„Nikad je nisam nosio jer nakon što sam je našao, stavio sam je u jednu od
mojih ladica i zaboravio da je tamo. Čak je bila i kad smo se selili ovamo, a
ipak je ostala zatrpana. Sranje, mama. Ne znam koja je uopće velika jebena
stvar u vezi glupe marame!” vrisnuo je.
„Jasone!” viknula je moja majka.
„Što?” kimnuo je Jason prema Grizz. „On govori gore stvari od sranje
cijelo vrijeme.”
Mama nije mogla protusloviti tome, pa nije ništa rekla. Hodajući prema
Jasonu sa svojom košarom s rubljem, sjela je i mirno ga pitala, „Gdje si je
onda našao, Jasone?”
„Našao sam je u smeću, mama. Upravo na vrhu smeća u kanti. Još se
sjećam tog dana. Odvela si Mimi na streljanu, a tata mi je rekao da iznesem
smeće prije no što odem na svoju utakmicu. Nije bilo smeća niti bilo čega
zalijepljenog na nju, a ja sam pomislio da je nekako zgodna, pa sam je uzeo.
Opet, u čemu je velika stvar?”
Moja majka i Grizz su izmijenili poglede. Znala sam što taj pogled znači.
Moja majka mi je otkrila značenje marame koju je Jason nosio oko svoje
glave. Znala sam da je mislila da je zauvijek izgubljena. Bila je to marama
koju je Grizz uzeo za nju kad ju je prvi put vozio na svom motoru
1975.godine. Istu maramu je mama pronašla godinama kasnije kako visi na
njegovom motoru kao način da mu da znak ako ga ikada zatreba. Marama
za koju mi je rekla da ju je bacila u bijesu.
„Žao mi je, sine. Žao mi je što ti nisam vjerovala.” Posegla je za Jasonom i
zagrlila ga.
„Bila je to moja marama i ja sam je bacila. Pretpostavljam pošto je bila u
smeću da pripada onome tko je prvi nađe, pa je s pravom tvoja.” Pogledala
je u Grizza i ne skinuvši pogled s njega, upitala mog brata, „Hoćeš li mi je
vratiti, Jasone?”
Jasonova glava se okretala od mame prema Grizzu i nazad prema mami.
Skoro pretiho da bi se čulo, moja mama je nastavila, „Kupit ću ti deset
drugih, ako mi daš svoju.”
Skinuo ju je s glave, ispruživši je kako bi je mogla uzeti. „Želiš li se
jednostavno mijenjati? Možeš mi dati onu koju ti nosiš.”

83
 š

Pročistila je grlo i rekla, „Želim zadržati i tu, također. Tvoj otac mi ju je

kupio. Obje imaju posebno značenje.”
Jason i ja smo imali istu majku, ali smo imali različite očeve. Naša majka
je bila udana za Grizza i bila je trudna sa mnom kad je bio uhapšen. Prije no
što je krenulo suđenje i kasnije on osuđen na smrtnu kaznu, Grizz je
inzistirao da se ona uda za Tommyja Dillona. Tommy je bio čovjek koji me
odgojio. A on i mama su imali Jasona kad sam ja imala pet godina.
„Naravno, mama. Možeš je zadržati. Žao mi je što sam psovao pred
tobom.”
„U redu je, Jasone. I hvala ti. Za ispriku i za maramu,” rekla mu je mama
dok ju je omotavala oko ruke i onda se sagnula da pokupi košaru s rubljem.
Sat vremena kasnije, mama je odvezla Jasona na nogometni trening,
blizanci su spavali, a ja sam ostala sama u boravku vježbajući. Zahvaljujući
automobilskoj nesreći u kojoj sam sudjelovala prije nekoliko mjeseci,
fizikalna terapija mi je postala način života.
Grizz je ušao unutra nakon što je iscijepao drva i posegao je u hladnjak za
pivom kad sam prestala s onim što sam radila i upitala ga, „Koga si ubio?”
Gledala sam kako oklijeva prije no što je zatvorio hladnjak i nije skrenuo
pogled s mog ispitivačkog zurenja, dok je skidao čep sa svog piva i naslonio
se na šank. Povukao je dugi, spori gutljaj i upitao, „Što misliš da znaš?”
Ušla sam u kuhinju i naslonila se na šank nasuprot njemu. Neće mi lagati.
Nisam bila sigurna da li mi je ta spoznaja došla kao olakšanje ili me nasmrt
preplašila.
„Čula sam tebe i Micaha,” bila je sve što sam rekla. Micah je bio Grizzov
otac, moj biološki djed. Živjeli smo u Micahovom domu u planinama otkad
smo se doselili u Sjevernu Karolinu. On je također bio voljeni propovjednik
u malenoj zajednici Pine Creeka gdje smo se trajno nastanili. Grizz nije pitao
kako niti kad sam ih čula. Samo je polako kimnuo i čvrsto odgovorio, „Ubio
sam nasilnog muža daljnje rođakinje. Učinio sam da izgleda kao nesreća.
Nikome neće nedostajati. Učinio sam uslugu njegovoj obitelji i zajednici.”
Čula sam za Toma Deemsa čak i prije no što sam prisluškivala Grizzov i
Micahov razgovor. Mislilo se da je pao u svojoj pilani i raspolovio si lice i
glavu. Iskrvario je prije no što ga je itko pronašao.
„Micah nije bio sretan što si ga ubio,” uzvratila sam, prekinuvši naš okršaj
pogledima.

84
 š

Iznenadila sam se kad je Grizz odlučio dati mi puno objašnjenje Micahove

prvotne zamolbe i kako je cijela situacija izmakla kontroli. Navodno, Tom
Deems je bio muž unuke jedne od Micahovih sestrični, Myrtle Blye, koja je
živjela dva grada zapadno od nas. Bila je već godinama zabrinuta zbog
nasilnog muža svoje unuke, ali Tom je bio tako zloban i izvan kontrole, da
su ga ljudi izbjegavali umjesto da se suoče s njim. Čak se i lokalna policija
držala podalje od njega. On je bio tempirana bomba s kojom se nitko nije htio
igrati, uključujući i obitelj. Micah je zamolio Grizza da preplaši Toma
Deemsa tako da on pobjegne iz grada i nikada se više ne vrati. Skoro je
upalilo. Moj otac se pojavio onog dana kad mu je rečeno da će Tom biti sam
u pilani. Tom ga nije niti primijetio dok mu je Grizz prilazio iza leđa i
napravio zahvat na njegovom vratu koji ga je trebao onesposobiti.
„Rekao sam mu da će se dogoditi jedna od tri stvari,” Grizz je objasnio
nakon što je popio još jedan gutljaj piva i pogledao me ravno u oči. „Rekao
sam mu da se nikad neće probuditi i ostat će u komi do kraja života. Ili će se
probuditi, ali će imati oštećenje mozga. Ili zadnje, probudit će se i svega se
sjećati. A ako se to dogodi, a on se ne spakira i ode, vratit ću se po njega.
Neće znati kada, niti kako, niti tko. Samo će se uvijek morati osvrtati preko
ramena.” Sekunde su prošle prije no što je Grizz dodao, „Obećao sam
Micahu da neću ubiti tog čovjeka i namjeravao sam ispuniti to obećanje.
Kimnula sam, ali sam mu dobacila oklijevajući pogled i dodala, „Ali
pronašli su ga razbijene glave.”
Grizz je potegao još jedan dug gutljaj svog piva prije no što je odgovorio.
„Popustio sam zahvat dovoljno dugo da mi kaže da razumije što očekujem
od njega. Ali to nije ono što mi je rekao.”
Slušala sam kao u transu, dok sam čekala da nastavi.
Mišić u Grizzovoj čeljusti se stegao, zubi su mu škrgutali. „Umjesto toga
ponudio mi je sat vremena s njegovom osmogodišnjom kćeri.”
Glasno sam uzdahnula i pritisnula ruku na prsa.
„Ili s njegovim desetogodišnjim sinom,” nastavio je Grizz. „Pa sam donio
odluku.”
„Da li mama zna?” Slina mi se skupljala u ustima i pomislila sam da će mi
pozliti. Skoro nisam htjela čuti da joj je to zatajio.
„Zna,” rekao mi je dok se odgurnuo od šanka. „Imaš li još pitanja?”
„Zašto bi riskirao da te otkriju? Da se vratiš u zatvor?” upitala sam
zabrinuto.

85
 š

„Ja sam jako oprezan čovjek,” bilo je sve što je rekao.

I to je bilo to. Bez kajanja. Bez isprike. Učinio je što je vjerovao da se mora
učiniti.
Vratila sam se u sadašnjost kad je Christian izašao van noseći dvije šalice
kave.
„Nisam bio siguran kakvu kavu voliš,” priznao je dok mi je predao šalicu
iz koje se pušilo i sjeo u stolicu za ljuljanje pokraj mene.
„Što? To nije bilo u izvještaju tvog privatnog istražitelja?” zezala sam ga.
„Nekad sam znala stavljati mlijeko i šećer, ali sam naučila piti je crnu kad
sam učila za ispite. Ne mogu se više naviknuti na staro,” priznala sam.
„Ah,” rekao je otpivši gutljaj. „Djevojka po mom ukusu.”
Osjetila sam kako se vrelina širi mojom unutrašnjosti na to nevino
iskazivanje nježnosti. Popivši gutljaj kave, držala sam šalicu na naslonu
stolice za ljuljanje i izletjelo mi je prije no što sam se mogla zaustaviti, „Jesi li
ikada ubio nekoga?”
Pogledala sam ga kad je podigao šalicu do svojih usta, ali umjesto da otpije
još jedan gutljaj, pogledao je u mene.
„Još ne,” rekao mi je s nestašnim osmijehom. „Ali, nikad ne reci nikad.”

86
 š

Pumpkin Rest, Južna Karolina 2007

Nakon brzog doručka nakon kojeg je uslijedila neugodna tišina, Christian

je predložio da izađu iz kuće i udahnu malo svježeg zraka. Nije znao koliko
će dugo moći izdržati da je ne dirne i nadao se da će mu planinski povjetarac
malo ublažiti fizičku napetost za koju je znao da raste između njih. Osjetio je
da i Mimi to osjeća. Koliko god se Mimi činila snažnom i samopouzdanom,
primijetio je da nije mogla izdržati njegov pogled kad bi nastala pauza u
razgovoru.
Hodao je iza nje dok se sunce probijalo kroz drveće bacajući zrake koje su
nalikovale svjetlucajućim djelićima stakla. Dok su hodali planinskom
stazom koja je vodila od kuće, Christian nije mogao skinuti pogled s njene
savršeno zaobljene guze. Nosila je platnene kratke hlače za planinarenje koje
nisu bile uske, ali nisu mogle skriti da ima dupe s kojeg bi novčić odskočio.
Nosila je tamne planinarske čizme i njene noge su bile besprijekorne. Nije
bilo pjegica, ni ožiljaka niti madeža na njenoj glatkoj koži. Nije si mogao
pomoći da ih ne zamišlja stavljene preko njegovih ramena dok mu je lice
ukopano-
„Pogledaj!” viknula je Mimi. „Još je malo rano, ali mislim da su ovo divlje
jagode!”
Zahvalan što je njen ispad prekinuo porno izvedbu u njegovoj glavi,
Christian je pogledao gore kako bi vidio da su se popeli do čistine.
„Hajde,” viknula je preko ramena dok se kretala prema hrpi zrelog
crvenog voća.
Nekoliko minuta kasnije sjedili su na tlu uživajući u okusu slatkih bobica
i pijuckajući vodu koju su ponijeli sa sobom. Mimi je brisala sok sa svoje
brade kad joj je Christian rekao, „Skoro sam te čekao.”
Mimi je pogledala u njega. Sjedio je leđima naslonjen na drvo, a podlaktice
su mu bile položene na njegovim svijenim koljenima, u jednoj ruci se njihala
boca s vodom koju je upravo začepio. Njeno se čelo naboralo od znatiželje.
„Čekao me?” upitala je.

87
 š

„Prije svih tih godina.” Stisnuo je bocu s vodom, plastika je pucketala u

protestu. „Jutro nakon što si čuvala Daisy. Umjesto da te odvezem kući,
zamolila si me da te odvezem u trgovinu kako bi se našla sa svojom mamom.
Iako si mi rekla da te ne čekam, skoro jesam.”
Mimino držanje se odmah promijenilo. Gledao je kako je duboko
udahnula. „Zašto nisi?”
Christian je polako odmahnuo glavom. „Zaista ne znam. Htio sam, ali me
šesto čulo nagnalo da to ne činim. Da bi te to možda razljutilo.”
Mimi je grickala donju usnu i skrenula pogled. Kako da mu kaže da je
njegovo šesto čulo da ode bilo djelomično u pravu? Ne bi se naljutila na
njega, ali ne bi pomoglo da se on suočio licem u lice s tajnom koju je nosila
od tog dana. Christian bi vidio Grizza, te iako Christian nikad nije upoznao
Grizza, Mimi je bila sigurna da mu ne bi trebalo dugo da sve poveže.
„Ne bih se naljutila na tebe, ali već me je bilo dovoljno sram zbog onog što
se dogodilo u tvom kamionetu.” Pogledala je u tlo. „Što sam učinila tvojim
kožnim sjedalima.”
Nije htio da ponovo proživljava poniženje što je umrljala sjedište u
njegovom kamionetu svojom menstruacijskom krvi, pa je promijenio temu.
„Jednom sam te vidio. Bila si u trgovačkom centru, sjedila si na klupi
razgovarajući s nekom ženom,” priznao je. „Mislim da je to bilo otprilike šest
mjeseci prije Grizzova smaknuća.”
Mimi je zakolutala očima. „To je mogla biti samo Leslie.”
„Leslie?” Namrštio se i otpuhnuo, njeno ogorčenje je bilo očito. „Ona je
bila novinarka koje je pokušavala doznati informacije o mojoj obitelji. Navela
me da nagovorim moju majku da joj da intervju prije Grizzove smrti.”
Sklopila je oči i rekla, „Ne mogu vjerovati da sam pala na to. Onda opet, bila
sam samo glupa tinejdžerica.”
Ispričala je Christianu o razdoru koji je uzrokovala u odnosu svojih
roditelja kad je Leslie zaprijetila da će otkriti tajnu koju čak niti njena majka
nije znala. Naravno, ispalo je da je tajna netočna, ali u to vrijeme to nisu znali.
„Jedna od najvećih pogrešaka u mom životu,” priznala je dok je gledala
preko Christianovog ramena i zurila u duboku pukotinu u drvetu na koje je
on bio naslonjen.
„Jedna od najvećih?”
„O, bilo ih je puno više,” odgovorila je s nestašnim osmijehom.

88
 š

Ustao je i krenuo prema njoj, ispruživši ruku. Uhvatila ju je i iznenadila se

kako je brzo i bez napora povučena na noge, pravo na njegove grudi. Zabila
se u njega i odbila se od njega kad je zgrabio njene nadlaktice da je umiri.
Usudila ga se pogledati i oči su joj se raširile kad je susrela njegov pogled.
Christianove oči su učinile da se različci koji su bili rašireni po livadi čine
blijedim i beživotnima.
„Imaš soka od jagode u kutu usta,” slagao je dok si je dopustio da zamisli
okus njenih usana. Tražio je bilo kakvu ispriku da joj dodirne lice – čak i
izmišljenu kap soka, ako je to značilo da se može pretvarati da je briše.
Mimi je polizala svoje usne krenula podići ruku do svojih usta kad ju je
zgrabio. Vidio je da se trznula i oči su mu potamnjele kad je primijetio crno-
plavu modricu oko njenog ručnog zgloba. Lisičine.
„Žao mi je zbog ovoga, Mimi,” rekao je, kimnuvši prema njenom ručnom
zglobu. Brzo ga je povukao k svojim ustima i stavio nježan poljubac na
unutrašnjost njenog zgloba. Pomislio je da je čuo kako je zadržala dah.
„Nije to ništa,” odgovorila je malo prebrzo. „Nisam trebala tako jako
vući.”
„Nisam te trebao okovati za stup.” Smijuljio se, ali je mogla vidjeti da ga
boli što je on uzrok modrica.
Prije no što je mogla odgovoriti, dodao je, „Ali učinio bih to ponovo, Mimi.
Učinio bih sve to ponovo samo zbog prilike da stojim ovdje s tobom u ovom
trenutku.”
Christian je gledao kako Mimine oči polako lutaju do njegovih usta. Pustio
joj je ručni zglob i podigao ruku do njenog obraza, nježno ga milujući svojim
palcem. Počeo je spuštati svoja usta do njenih kad su im se pogledi sreli.
Mogao je vidjeti bitku koja bjesni iza njenih proširenih zjenica. Nije bila
sigurna treba li ga poljubiti. Da li je to bilo zato što nije htjela prevariti svog
dečka? Nije bilo važno.
Glasno kreštanje ptice uzrokovalo je da ona poskoči, prekinuvši čaroliju.
Odmakla se dva koraka i prošla rukom kroz kosu. Ne srećući njegov pogled,
nisko se sagnula i podigla svoju bocu. Okrenuvši mu leđa, krenula je prema
stazi, viknuvši preko ramena, „Mislim da je ovo velika petlja i da ćemo se
vratiti do kuće.”
Staza je bila toliko uska da Christian nije imao izbora osim da je slijedi.
Nije mu smetalo. Upit će njen prizor što je više moguće sljedećih nekoliko
dana. Nikad mu neće dosaditi biti s njom. Baš kao i kad su bili djeca, biti s

89
 š

Mimi je umirivalo njegovu dušu. Nije mogao objasniti kako je znao, čak i kao
dijete, da su povezani. Postojala je tajna veza između njihovih srca. Iako se
činilo da ona to poriče, bio je siguran da je i ona to osjećala, ali negdje usput
to se promijenilo za nju.
„Što se dogodilo?”
„Što što se dogodilo?” Nastavila je hodati stazom.
„Što se dogodilo s nama? Kad smo bili djeca? Znam da smo živjeli na
suprotnim krajevima države, ali naše majke su obavile dobar posao da se
pobrinu da se redovito sastajemo. A sigurno im to nije bilo lako. Bile su
udaljene bar sat i pol u jednom smjeru. Ali pobrinule su se da naše
prijateljstvo ostane netaknuto.”
Mimi je konačno stala i okrenula se licem prema njemu. Posegla je i
nesvjesno se igrala sa zalutalom granom, milujući lišće svojim prstima.
„Možda su se pokušavale pobrinuti da njihovo prijateljstvo ostane
netaknuto.”
Kimnuo je. „Vjerojatno. Ali čak ako to i je slučaj, još uvijek smo bili najbolji
prijatelji. Sjećaš li se kako se tvoja mama nekoliko puta znala dovesti do naše
kuće s autom punim keksa koje su prodavale Izviđačice?”
Mimino lice se razvuklo u široki osmijeh. „Da! A tvoja mama nas je znala
odvesti u razna naselja. Hodale su iza nas dok smo mi vukli kolica i kucali
na vrata.” Prasnula je u smijeh.
„Što?” upitao je Christian.
„Sjećam se da si vikao na svaku osobu koja ih nije htjela kupiti dok naše
majke nisu konačno zaprijetile da će nas strpati u auto i odvesti kući ako ne
prestaneš to raditi.”
„To je slično meni,” rekao je s iskrivljenim smiješkom. „Sjećaš li se kad
sam te pokušao naučiti voziti moj bicikl? Moj tata je upravo dao popločati
naš prilaz i ti si pala. Prilično si se jako izubijala. Sjećam se da si imala katrana
i šljunka zabodenog u koljena i laktove.”
„Sjećam se da si me pokušao odnijeti nazad preko prilaza i da sam bila
preteška za tebe, pa si me ispustio i onda pao na mene,” nasmijala se.
„Nisam te ispustio!” viknuo je. „Spotaknuo sam se.”
„Ispustio si me. Priznaj. Imao si koliko? Osam godina? Tada nisi bio
dovoljno jak da me nosiš.”
Mimi je primijetila vragolasti sjaj u Christianovim očima dok je krenuo
prema njoj i podigao je.

90
 š

„Nisam dovoljno snažan, ha?” zezao je dok je potrčao.

„Stani!” vrisnula je, ali zaigranost u njenom glasu mu je govorila da to
zapravo ne želi.
Baš kao što je Mimi pretpostavila, staza je išla u krug i Christian je usporio
kad im se kuća pojavila u vidokrugu. Sad je stajao na rubu dvorišta.
Rukama omotanih oko njegova vrata, Mimi je podigla pogled da vidi
zašto je nije spustio nazad na zemlju.
„Dakle, što se dogodilo?” upitao je, probadajući je pogledom.
Progutala je i slegnula ramenima. „Zaista ne znam, Christiane. Život se
dogodio? Moja mama je rodila dijete i postajalo je sve teže spremiti Jasona i
voziti se. A mislim da je tvojoj mami bilo teško kontrolirati te. Sjećaš li se
onog zadnjeg puta kad smo došli u posjetu?”
Kimnuo je. „Sjećam se svakog detalja svakog susreta s tobom, Mimi.”
Mimine oči su se raširile od iznenađenja. „Mislim da si imao deset godina.
Policija se pojavila dok smo bili tamo. Ukrao si nečiji motor i skrio ga negdje
u tvom dvorištu.”
Još prikovanih pogleda polako ju je spustio na tlo. „Ukrao sam ga zbog
tebe. Pokušao sam se praviti važan,” priznao je.
Pokušala je da se ne nasmije. „Bio je to prilično veliki potez za
desetogodišnjaka. Kako si ukrao Harley težak 408 kg?”
„Imao sam skoro jedanaest godina i bio je to puno manji motor,” ispravio
me. „Ali, ipak nije bilo lako.”
„Sigurna sam da nije bilo.” Njen je osmijeh izblijedio i lice joj se uozbiljilo.
„Nakon toga je nastupilo čudno vrijeme, Christiane.” Trknula je travu,
nesvjesno. „Sve se promijenilo za mene kad mi je bilo jedanaest ili dvanaest.”
„Da, znači i kod tebe su bili u pitanju hormoni?” upitao je.
Podigla je pogled. „Što?”
„Hormoni. Možda smo bili tek na ulasku u pubertet, ali zar se nisi osjećala
kao da je sve postajalo čudno pri kraju? Kao da smo primijetili jedno drugo
na malo drugačiji način?”
„Ne.” Odmahnula je glavom. „Nisam na to mislila.” Skrenula je pogled i
upitala. „Jesi li ikad zaribao tako gadno da si bio uvjeren da je to zapravo
promijenilo tijek tvog života?” Krišom ga je pogledala i vidjela da je kimnuo.
„Kad mi je bilo jedanaest, možda dvanaest, napravila sam prvu veliku
pogrešku u svom životu. Mislila sam da sam super detektivka. Čak sam bila
uvjerena da se želim baviti istraživačkim novinarstvom.” Zataknula je

91
 š

zalutali pramen kose iza svog uha. „U svakom slučaju, htjela sam napraviti
nešto dobro, ali je ispalo potpuno krivo. Uspjela sam provaliti u sef mojih
roditelja, te sam pronašla moj originalni rodni list.”
Osjetila je kako je stavio ruke oko nje dok ju je povlačio u svoj zagrljaj.
„Tada si saznala za Grizza.” Christian je pritisnuo glavu na njen potiljak.
Bila je to tvrdnja, ne pitanje i osjetio je kada je kimnula.
Odmakla se i pogledala gore u njega. „Sve u mom svijetu se promijenilo
od tog trenutka, Christiane. Bila sam tako ljuta na moje roditelje što su to
tajili od mene. To me opsjedalo sljedećih nekoliko godina. Odgurnula sam
od sebe sve i svakoga koga sam voljela. Postojala sam samo ja u ozračju
ljutnje koji sam stvorila. Nisam si dopuštala luksuz da se prisjećam sretnog
djetinjstva – našeg sretnog djetinjstva.”
Pošto je to već bio izvor razdora između njih, odlučila je da neće
spominjati da je namjerno potisnula više takvih uspomena nakon što je
primila njegovo pismo. S objema rukama Mimi je posegla za jednom
njegovom i čvrsto je stisnula. „Sjetila sam se da sam te vidjela u bolničkoj
čekaonici kad je moj otac ranjen i kako si se doimao ljutitim. Nakon njegove
smrti, moja majka me podsjetila na naše prijateljstvo. Zanemarila sam to jer
sam uvjerila samu sebe da su te uspomena preuveličane.”
„Bio sam bijesan,” uzvratio je, s ljutitim tonom u glasu. Jasno se sjećao tog
dana dok su svi čekali u bolnici da čuju novosti o stanju Tommyja Dillona.
„Slinila si po Sladeu ako se dobro sjećam.”
Spustila je ruku. „A to je bio rezultat još jedne od mojih ogromnih
pogrešaka,” rekla mu je, usne su joj se stisnule u tanku crtu.
Oboje su zurili, čekajući da onaj drugi nešto kaže.
Mimi je prekrižila ruke ispred sebe. „Zar ćeš mi reći da ti Slade nije nikad
ispričao što mi se dogodilo? Od čega me je spasio?”
„Nije mi morao reći jer sam već znao,” Christian je odgovorio, dobacivši
joj suosjećajan pogled. „Ja sam bio taj koji-”
„Uf!” prekinula ga je Mimi. „Trebala sam znati da će se to saznati.
Posebno u društvu motorista. Mislim, svi osim mene su znali da je Grizz moj
pravi otac, pa zašto ne bi znali i za ovo?” podigla je ruke u zrak i okrenula
mu leđa prije no što je dodala, „Pretpostavljam da bih trebala smatrati
čudom to što moji roditelji nikad nisu saznali što se dogodilo te noći.”
Mimi se odgegala prema kući posramljeno otpuhnuvši, propustivši
Christianov odgovor.

92
 š

„Slade mi nije morao reći, Mimi, jer sam ja bio taj koji mu je rekao da te
ode spasiti.”

93
 š

Pumpkin Rest, Južna Karolina 2007

„Toliko o sretnim uspomenama,” mrmljala sam samoj sebi dok sam

marširala uz stepenice ispred trijema i ušla u kuću. Čula sam da mi je
Christian nešto govorio dok sam odlazila, ali nisam mogla razaznati riječi, a
ionako ih nisam ni htjela čuti. Bila sam sigurna da bi samo pridonijele mom
poniženju. Uspomena na taj užasni događaj koji je potakao moju odluku da
ostanem nevina, me obavila dok sam se kretala prema kuhinji. Kao
luđakinja, počela sam otvarati kuhinjske ormariće i vaditi hranu.
Jedva sam primijetila kad je došao iza mene, sve dok nisam čula kako
kaže, „Pretpostavljam da je dobro što sam napunio zalihe namirnica.”
Okrenula sam se. Držala sam neotvoreno pakovanje keksi Mallomar u
jednoj ruci, te prigrlila vrećicu grickalica Cheetos uz moja prsa drugom
rukom.
„Umirem od gladi zbog naše šetnje.” Odnijela sam obje stvari na stražnju
terasu i spustila se na Adirondack stolicu. Započela sam s grickalicama
Cheetos i odbila ga pogledati kad je sjeo pokraj mene.
„Hoćeš li sama pojesti cijelu vrećicu ili ćeš je podijeliti?”
Duboki ton njegovog glasa me zaustavilo usred zalogaja. Ne pogledavši
ga dodala sam mu kekse Mallomars.
„Možeš početi s ovima, ali mi sačuvaj malo. To su mi omiljeni keksi,”
priznala sam, još odbijajući pogledati ga.
„Zato sam ih i kupio,” odgovorio je.
Glava mi se okrenula prema njemu i ukočila sam se. Veličina svega što se
dogodilo u posljednja dva dana je davala osjećaj kao da mi nakovanj pritišće
grudi. Mogla sam osjetiti kako mi se srce napreže uz mišiće i kosti kao da
prijeti da će prsnuti iz mog tijela. Prepoznala sam pogled koji mi je dobacio.
Nije to bila ljutnja, niti osveta, niti bol. Nije to bila niti požuda, niti želja. Ti
su osjećaji možda bili tamo, ali to nije bilo ono što je pokretalo Christiana.
„Kako se uopće možeš sjećati da su mi Mallomars omiljeni keksi?”
izazvala sam ga, drhtavim glasom.

94
 š

„Rekao sam ti i prije, Mimi. Sjećam se svega.” Njegov ton je bio gladak i
ležeran, ali njegove oči su govorile drugu priču. One su sadržavale nešto
divlje od čega su mi se naježile dlake na vratu. Sjela sam na rub stolice,
razmišljajući o onome što sam prepoznala u njegovom izrazu. Bio je to isti
pogled kojim sam vidjela da Grizz gleda moju majku posljednjih nekoliko
godina.
Smotavši skoro praznu vrećicu grickalica Cheetos, sklopila sam ruke u
krilu i gledala u daske na terasi. Odmah sam se usredotočila na mrava koji
je posrtao pod težinom ogromne mrvice naranče.
I kao i ta mrvica, mi smo posrtali pod težinom tišine između nas. Polako
sam podigla pogled, i još jednom, srela sam njegov prodorni pogled.
Christianove oči nisu bile kao oči zaljubljenog dječaka. Kao oči mog oca, to
su bile oči muškarca koji nije tražio dopuštenje, nije se ispričavao niti tražio
izgovore za sebe. Muškarci koji su tražili pravo nad onim što su smatrali da
im s pravom pripada. Christian je bio muškarac koji zna što želi i uzima što
hoće ne razmišljajući niti mareći za posljedice. Nešto nalik prijelazu između
shvaćanja i žudnje mi je zastalo u grlu kad sam shvatila veličinu onoga što
je Christian učinio.
Christian me oteo.
Naglo sam ustala, pustivši da mi vrećica Cheetosa padne na pod. Uzevši
pakovanje keksa iz Christianove ruke, žustro sam objavila, „Znojna sam od
naše šetnje. Idem se istuširati.”
Nije rekao niti riječ dok sam odjurila prema kupaonici, dok me njegov
oštar, plavi pogled proganjao.

95
 š

Pumpkin Rest, Južna Karolina 2007

Jednom kad sam ušla u kupaonicu primijetila sam naše mobitele kako se
još uvijek pune na pultu. Nije da je bilo bitno. Nedostatak mreže je bio
frustrirajući i Christian nije osjećao potrebu da provodi zabranu mobitela od
našeg primirja. Od sinoć sam koristila mobitel dvaput, poslala sam poruke
Bettini da pitam za Joshovo stanje, ali izgleda da nisu prošle. A da nekim
slučajem i jesu, nisam primila odgovor od nje.
Uzdahnula sam vrativši mobitel na pult. Pogledavši prema zaključanim
vratima, uzela sam Christianov mobitel i osjetila sam i razočarenje i
olakšanje što je zahtijevao lozinku da se otključa. Htjela sam pretražiti
njegove kontakte kako bih našla ime koje ima tetovirano na ruci. Možda je
bolje da ne znam.
Nakon mog tuširanja, krenula sam prema kuhinji gdje sam ga našla kako
sjedi za stolom, prelistavajući časopis koji je imao naglasak na poslovne
objekte u okolici. Nosio je naočale i divila sam se kako seksi izgleda u njima.
Izbjegavala sam njegov pogled dok me gledao kako bacam praznu kutiju
Mallomars koje sam na brzinu strpala u usta prije tuširanja.
„Sigurno si umirala od gladi,” primijetio je.
„Jesam,” odgovorila sam malo previše osorno. Okrećući se licem prema
njemu naslonila sam se na kuhinjski otok. Pokušavajući izbjeći direktni
kontakt očima, gledala sam kako je skinuo naočale, očito samo za čitanje, te
ih stavio na stol. Zurila sam u tamne okvire, razbijajući mozak u potrazi za
uspomenom kad je Christian nosio naočale. Ništa nije isplivalo na površinu.
Čula sam struganje njegove stolice i oči su mi se prikovale za njegove.
Bacivši časopis na stol, izjavio je, „Čini se da otprilike sat vremena vožnje
odavde postoji bar i restoran u Pumpkin Restu.”
Kimnula sam.
„Znam da vjerojatno sada nisi gladna, ali sam mislio da ako želiš otići
tamo, možda bi usput mogli otići u trgovinu. Vidio sam nešto u vijestima o

96
 š

tome da bi čudna snježna oluja mogla udariti. Nisam ponio debelu jaknu, a
nisam bio siguran ni da li ti imaš nešto toplo za odjenuti, samo za slučaj.”
„Imam nešto toplih stvari u košari za veš. A čudne snježne oluje nisu
neobična pojava ovdje. Čula sam da ljudi pričaju da se mećava pojavila, a
blizu je bilo proljeće, u ranim devedesetima.”
Odlučili smo uzeti moj auto, pošto je njegov kamionet još uvijek bio
natovaren rekreacijskim igračkama vlasnika kuće. Gledala sam kako odlazi
do mjesta gdje je skrio ključeve koje mi je oteo onog prvog dana i sjeo na
vozačevo mjesto mog SUV-a.
Nismo daleko otišli kad je mrzovoljno objavio, „Čini se da nema baš puno
izbora radio stanica.”
„Imam nešto CD-a koje sam snimila.” Pritisnula sam play tipku na radiju
u autu. Vidjela sam poluosmijeh kad je pjesma „The Weight” od Banda
počela.
„Imamo isti ukus u glazbi,” rekao je kao činjenicu.
„Da, pretpostavljam da smo odrastali slušajući iste pjesme koje su slušali
naši roditelji,” rekla sam njegovom profilu, primijetivši njegovu glatku
tamnu kožu i jaku čeljust. Oči su mi lutale dolje niz njegovu desnu ruku do
imena koje sam mogla vidjeti tako jasno izloženo preko njegovog mišićavog
bicepsa, zahvaljujući majici bez rukava koju je nosio.
„Rekao si da ima skoro sat vremena vožnje do restorana?” upitala sam.
„Da, čini se da je tako.”
„Možda bi mogli provesti vrijeme tako da se ponovo upoznamo.” Svrha
koja je bila iza moje ponude nije bila tako plemenita kako je zvučala. Bila sam
znatiželjna. Htjela sam znati razlog za njegove zatvorske tetovaže, osobito
za jednu.
„Ok, kako želiš to učiniti?”
„Reći ću ti nešto o sebi. I ti reci meni nešto o sebi što bi se moglo povezati
s tim. Mogli bi se praviti da je to neka vrsta igre.”
Oči su mi se prebacile na moje i grubo je odgovorio, „Želiš vidjeti što, ako
išta, imamo zajedničko.”
„Možda, da. Ne može naškoditi da ustanovimo neke sličnosti. Ne može
se poreći da više ne poznajemo jedno drugo.” Mislila sam da sam vidjela
kako mu se čeljust stegnula, ali sam to ignorirala i nastavila dalje. „Već
znamo da volimo istu vrstu glazbe. Što bi moglo biti loše u tome?” Lice mu
se smekšalo dok je gledao cestu.

97
 š

„Ja ću prva.” Ne čekajući, izjavila sam, „Studiram povijest, ali bih se

mogla vratiti studirati arheologiju kad dobijem diplomu. Nedavno sam
otkrila da sam fascinirana artefaktima i posebno sam zainteresirana za
iskopavanje i proučavanje starih kostiju.” Pogledala sam u njega s
očekivanjem. Nije ništa rekao, pa sam dodala, „Imaš li ti ikakvo zanimanje
za povijest ili arheologiju?”
„Da, valjda.”
Sjela sam uspravno i okrenula se tijelom prema njemu, pojas se zategao
preko mojih grudi. „Zaista?” navaljivala sam, glas mi je bio pun nade. „Za
koji dio?”
„Dio s kostima,” rekao je.
„Iskapao si kosti drugih ljudi? Imaš iskustva u tome?”
„Ne s iskapanjem kostiju,” odgovorio je. „U slamanju kostiju ljudima.”
„Nisi smiješan!” zarežala sam kroz stisnute zube dok sam se vratila u moj
prvotni položaj, prekriživši ruke preko grudi.
„Ne pokušavam biti smiješan,” informirao me bez ikakve naznake
kajanja. „To je tvoja igra. Ja radim što si mi rekla. Pokušavam naći nešto što
bi se moglo povezati s onim što si mi rekla o sebi.”
Gledala sam kroz prozor kako ne bi vidio da se smiješim. Bio je u pravu.
Okrenuvši glavu, rekla sam mu, „Možda je to glupa igra.”
Pogledao me na brzinu i predložio, „Postoje drugi načini da se opet
upoznamo.”
Trepnula sam, pokušavajući ignorirati toplinu koja se širila kroz moja
prsa i pitala se što je mislio time. Nisam morala dugo čekati.
„Možda bi mogli jednostavno razgovarati. Ovaj put ću ja početi. Rekla si
mi da si prepoznala moje tetovaže. A kad sam te pitao kako bi ti mogla znati
o zatvorskim tetovažama, rekla si da bi se iznenadio. Dakle, reci mi. Kako si
prepoznala da su moje tetovaže napravljene u zatvoru?”
Drhtaj panike je krenuo niz moja leđa. Koliko sam mogla reći, a da mu ne
kažem za Grizza? Koliko Christian zna, nikad nisam upoznala mog
biološkog oca.
„Moj očuh, James, je bio neko vrijeme u zatvoru. To je jedan od razloga
zašto je moja majka htjela čisti prekid svih veza s Floridom.”
„Mora da je bio jedan stvarno opasan knjigovođa,” rekao je, čelo mu se u
nevjerici namrštilo dok je gledao van preko volana.

98
 š

„Pretpostavljam da je bio,” odgovorila sam, odsutno trljajući jednu stranu

nosa. Ne dopustivši mu da govori, izvalila sam, „Tvoj red. Što si učinio da si
završio u zatvoru?”
„Teški napad,” rekao je mirnim glasom. „Pokušali su me optužiti za
pokušaj ubojstva, ali koliko god sam htio ubiti tog tipa, to što će morati živjeti
sa stalnim podsjetnikom na svoj zločin je bio moj glavni cilj.”
„Teški napad na koga?” upitala sam, oči su mi bile široke kao tanjurići. „I
što je učinio?”
Primijetila sam da su mu zglobovi pobijelili dok je čvrsto držao volan.
Brzo mi je proletjela misao o tome da li sam ili nisam čula da je itko slomio
volan golim rukama.
„Na koga, Christiane?” ispitivala sam.
Christian mi je dobacio mračan pogled, oči su mu sjale nečim primitivnim
i divljim.
„Na Nicka Rosmana. Govno koje te pokušalo silovati prije sedam
godina.”
Jedini zvuk u autu je bio moj glasni udah.

99
 š

Fort Lauderdale, Florida 2003

Prije četiri godine

„Možda bi trebao razmisliti o tome da prodaš posao i odeš u mirovinu,”

rekla je Christy Anthonyju dok je pospremala ručnike koje je složila.
Anthony je izašao ispod tuša i posegao za ručnikom koji mu je njegova
žena pružila. Brišući se odgovorio joj je, „Razgovarali smo o tome, Christy.
Što bih radio sam sa sobom? Dok Daisy ne maturira, što se neće dogoditi još
nekoliko godina, vezani smo ovdje. I sretan sam. Volim raditi. Oduvijek sam
volio.”
„Znam,” odgovorila je. „Samo mi se čini da u zadnje vrijeme kad dolaziš
kući više si puta ogorčen, nego što nisi.”
„To je zato što sam u zadnje vrijeme izgubio puno ljudi, i čini se da mogu
naći samo kretene da ih zamijene.”
Dobacila mu je pogled pun nade, njene svijetloplave oči su skoro
preklinjale.
„Nemoj ni pomišljati na to da Christian preuzme posao, Owani. Uređenje
okoliša nije za njega. Mislim da oboje to znamo.”
„Da li je vožnja s Grizzovom starom bandom za njega, Anthony?” Bilo joj
je teško izbaciti frustraciju u svom glasu.
„To je njegov izbor.” Bacio je mokri ručnik u košaru za prljavi veš i
posegao za čistom odjećom.
„Ti si ga poslao tamo, Anthony!” viknula je.
„Oni će ga naučiti ono što ja očito nisam uspio,” uzvratio je.
„Da bude kriminalac?”
„Da bude odgovoran za svoje postupke. Christian je usijane glave. Ili će
poljuljati hijerarhiju i netko će ga smjestiti u bolnicu, ili u...”
„Zatvor,” dovršila je Christy.
„Oboje znamo da Christiana čeka zatvor, Owani. Možda će steći dovoljno
discipline s Grizzovom starom bandom kako bi ga izbjegao.”

100
 š

Christy je ušla u zagrljaj Anthonyjevih ogromnih ruku. Čvrsto ga grleći,

ispustila je uzdah blizu njegovih grudi. „Pa, bar radim sve što mogu da ne
završi u zatvoru. I prilično sam sigurna da smo uspjeli spriječiti onu stvar s
Mimi. Mislim da je konačno odustala od toga da stupi u kontakt s njim.”
„Ti si dobra majka. Poljubio ju je u potiljak. „I bila si u pravu što si bacila
njena pisma, Christy,” rekao je Anthony dok je milovao njenu meku kosu.
Podigla je pogled i lagano kimnula. „Znam. Ali ne mogu da se ne zapitam
da li bi Mimi bila dobra za Christiana.”
„Ne uz rizik da Christian sazna da Grizz nije usmrćen smrtnom kaznom.
On ima osamnaest godina, ali još nije dovoljno zreo da bi mu se moglo
vjerovati, dušo.”
Christy se odmakla i uzela ga za ruku. „Hajde, večera će biti spremna za
deset minuta i Autumn će uskoro dovesti Daisy kući.”
„Da li Autumn još uvijek pokušava uloviti Christiana?” Upitao je
Anthony slijedeći Christy kroz njihovu spavaću sobu.
Zastavši u podnožju kreveta, Christy se okrenula licem prema Anthonyju.
„Znam da Autumn misli da je zaljubljena u njega i čini sve što može da
privuče njegovu pažnju. Ne pomaže ni to što on još uvijek živi ovdje, bar
povremeno. Sam Bog zna gdje spava kad nije kod kuće.”
Anthony joj je htio odgovoriti, ali je umjesto toga pogledao njihov krevet.
„Koliko vremena imamo dok Daisy ne stigne kući?” upitao je, dobacivši
Christy vragolast osmijeh.
Spustivši se na koljena i otkopčavši mu pojas, Christy je rekla, „Dovoljno
vremena.”

„Večera je bila dobra, Owani,” primijetio je Anthony dok je išao iza nje
prema dnevnom boravku. „Daisy ju je slistila na brzinu.”
„Mislim da ju je slistila na brzinu kako bi mogla gledati svoju omiljenu
emisiju. Usto, nije previše teško smiješati recept od četiri sastojka za Crock-
Pot posudu, iako sam uništila neke od tih jela u prošlosti.” Christy se
nasmijala.
Kao što je bila njihova večernja navika, Anthony i Christy su oprali suđe
od večere prije no što su se povukli u dnevni boravak da uživaju u šalici kave
i gledaju večernje vijesti.

101
 š

„Daisy, možeš pogledati to do kraja u svojoj sobi. Tata i ja ćemo popiti

kavu i gledati TV,” Christy je uputila Daisy dok je spustila obje šalice kave
na stolić.
Daisy je skočila sa svog mjesta na podu, te nakon što je na brzinu zagrlila
oba roditelja, sretno je odskakutala u svoju sobu.
„Mislim da nikad prije nisam srela slađe ili ljubaznije dijete,” rekla je
Christy dok je sjedala u jedan od kožnih fotelja i posegla za daljinskim
upravljačem i svojom šalicom.
„Slažem se,” odgovorio je Anthony. „Ponekad se pitam kako može biti
naša. Slade je bio dobro dijete, ali čak je i on imao svoje trenutke.”
Nakon što je nakrivila vrat kako bi se uvjerila da je Daisy otišla u svoju
sobu, Christy je rekla, „Ne znam da li sam ti rekla da sam se čula s Carter.”
„Je li sve u redu?” Pogledao ju je sa strane.
„Sigurna sam da je. Čudi me to što nikad nismo upoznali Carter i Billa
tako dobro, posebno kad su toliko bliski s Ginny.” Zastala je i otpila svoju
kavu. „Sjećaš se da smo imali ručak s njima prije osam mjeseci, zar ne?”
„Kako bih mogao zaboraviti?” upitao je Anthony. „Bio sam šokiran što ju
je Ginny pozvala, a da ti je Carter rekla za to.”
„Ginny je imala dobar razlog da pozove Carter. Grizz je ubio tog čovjeka,
Anthony. Ginny je to sve držala u sebi i postala je paranoična. Mislim da je
morala razgovarati s nekim tko je znao sve o Grizzovoj prošlosti. A pošto je
Carterin muž odgovoran za traženje po internetu i uklanjanje svega što se
imalo odnosilo na Grizza i njihovu obitelj, mislim da je bila nervozna da bi
se moguće glasine mogle pojaviti.” Christy je podigla zamišljenu mrvicu sa
svojih hlača. „Ne krivim je.”
Anthony joj je dobacio suosjećajno kimanje i rekao, „Ako Carter ima išta
zanimljivo za podijeliti, volio bih to znati.”
„O, naravno, dušo.”
Odlučili su se za svoj omiljeni program s vijestima i komentirali jedno s
drugim o vremenu, zadnjim poslovnim vijestima i reportažu o turistima koji
su meta lokalnih razbojnika.
„Javljamo vam se uživo iz Daviea gdje su tri dječaka naletjela na užasno
otkriće dok su pecali u ovom zabačenom kanalu.”
Novinarka je pokazala na područje iza nje.
„Djeca su obavijestila policiju o onome za što su vjerovali da je mrtvo
tijelo, ali se ispostavilo da je to bila samo ruka koja je ravno odsječena u laktu.

102
 š

Ne možemo vam pokazati sliku odrezanog uda, ali možemo vam ga opisati
u nadi da će netko prepoznati opise tetovaži. Policija nam kaže da je na
nadlaktici, čini se, vjerski križ s cvijećem isprepletenim oko njega. S druge
strane, što bi moglo biti i najbolji trag koji vodi identitetu žrtve, je srce s
imenom Edith upisanim u njemu. Ako mislite da poznajete nekoga koji ima
takve tetovaže, molimo vas da nazovete policiju na broj ispisan na dnu
ekrana. Upravo sada, policija nije sigurna da li traže žrtvu ubojstva ili žrtvu
užasne nesreće-”
„Kako užasna stvar za pronaći,” primijetila je Christy. „Ne mogu zamisliti
kakve će noćne more ti jadni dječaci imati nakon što su pronašli ruku.”
„Policija će vjerojatno uskoro pronaći ostatak tijela,” umiješao se
Anthony. „Da je to bila nesreća vjerojatno bi bila iščupana i razderana, ne
ravno odsječena. Ravan rez mi govori da je to bilo namjerno učinjeno.”
„Ti bi trebao znati,” otpuhnula je Christy, dobacivši mu značajan pogled.
Oboje su čuli zvuk Christianovog motora. Christy je ustala i kimnula
prema Anthonyjevoj šalici. „Želiš li još malo da ti ugrije šalicu?”
Stajala je pokraj pulta oboma ponovo puneći šalice kad su se vrata koja su
spajala kuhinju i garažu naglo otvorila. Okrenula se kako bi pozdravila sina
kad su se obje šalice koje je držala u rukama razbile na podu, a vruća kava
prsnula svuda po stolu i kuhinjskim ormarićima.
Anthony je potrčao u kuhinju na vrijeme da vidi kako Christy pretražuje
Christiana. „Gdje je? Gdje si povrijeđen?” vikala je u očitom užasu.
„Što se dogodilo?” povikao je Anthony.
„Očito je da je povrijeđen!” plakala je Christy. Christian je bio prekriven
krvlju.
„To nije moja krv,” odgovorio je Christian.
Christy se odmakla, oči su joj bile širom raširene.
„Čija je ovo krv, Christiane?”
„Nicka Rosmana,” rekao je kruto.
Christy je trebalo nekoliko trenutaka da smjesti to ime, ali kad ga je
prepoznala, jedva je šapnula, „Jesi li ga ubio?”
„Ne. Osakatio sam ga za cijeli život,” rekao je Christian, bez trunke
kajanja.
„Ruka,” bilo je sve što je Christy uspjela reći.
Christian je kimnuo, ali nije pitao kako zna za ruku. Obratio se svom ocu.
„Pretpostavljam da ćeš mi ti reći da sam idiot što sam krenuo za njim.”

103
 š

„Ne što si krenuo za njim,” došao je čvrsti Anthonyjev odgovor. „Ti si

idiot što si ostavio dokaze. Ja ne bih ostavio ruku da je netko pronađe.”
„Da, što bi ti učinio?” izazivao je Christian.
„Pokopao bih ga. Cijelog.”

104
 š

Pumpkin Rest, Južna Karolina 2007

Sjedila sam leđima okrenuta prema vratima auta, razjapljenih usta, zureći
u Christiana. Čak niti zvukovi naših mobitela koji su davali nadu dok smo
se vozili sve bliže unutar dometa signala nisu mogli skrenuti moju pažnju
od šoka koji sam osjetila kad sam čula ono što mi je otkrio.
„Odsjekao si ruku Nicku Rosmanu?” Moj je glas bio toliko hrapav, kao da
sam imala žabu u grlu.
Pogledao me ravno u oči. „Da.”
„Zašto?” mogla sam osjetiti kako mi srce udara kao da prijeti da će mi
iskočiti iz grudi.
„Učinio sam to kako bih mu se osvetio zbog onoga što ti je planirao učiniti.
Sretan je što te nije vidio golu, jer bih mu iskopao oči. I što te nije zaista
silovao, jer bih mu odsjekao njegov-”
„Shvaćam!” povikala sam, podigavši obje ruke. „Slade ti je ispričao što mi
se dogodilo?”
Slušala sam, zapanjena, dok je Christian otkrivao priču koja je stajala iza
noći u kojoj je bio pokušaj mog silovanja od strane tipa s kojim sam hodala.
Objasnio je u detalje o tome kako je slučajno čuo razgovor mog oca, Tommyja
i Axela u Axelovoj garaži tjednima ranije. Rekao mi je kako se ubacio u Nick
Rosmanovu malu bandu bitangi. I kako, kad je saznao vrijeme i mjesto
podmuklog plana, pojurio je da me on sam spasi, ali ga je zaustavila policija
i odvukla ga u zatvor jer je bio bezobrazan prema policajcu. Nastavio je
objašnjavati kako je iskoristio svoj jedan poziv iz policije da nazove Sladea i
inzistirao da on odjuri na to mjesto i spriječi silovanje.
Do kraja njegove priče, moja su pluća gorjela od kratkih, nedovoljnih
udisaja. Morala sam se smiriti i usredotočiti se na duboko disanje.
„Zašto njegova ruka?” upitala sam. „I zašto godinama nakon onoga što
mi je pokušao učiniti?” Moj glas nije zvučao kao moj.

105
 š

„Čuo sam kako je iskoristio tetovažu da te prevarom uvjeri da je dobar

tip. Vjerojatno ti je ona dala lažan osjećaj sigurnosti u vezi njega. Bila je to
religiozna tetovaža, zar ne?”
Mogla sam samo kimnuti. Pogledao je preko u mene, a riječi nisu dolazile,
pa sam opet kimnula.
„A što se tiče toga zašto je trebalo nekoliko godina, ne mogu reći za
sigurno.” Slegnuo je ramenima. „Znam samo da se nekoliko udaraca u lice
koje mu je Slade zadao nije činilo kao dovoljna osveta. Dugo me je to
mučilo.”
„Išao si u zatvor zbog toga.” Bila je to izjava, ne pitanje.
„Da. Dobio sam pet godina za teški napad i izašao nakon tri godine.”
„Koliko si dugo vani?” upitala sam.
„Nekoliko mjeseci.”
„Odmahnula sam glavom. „Ali rekao si da se to dogodilo 2003., a sada je
2007. To su četiri godine.”
„Prošla je skoro godina dana prije no što sam išao na suđenje.”
„Kako to da te nisu optužili za pokušaj ubojstva? Moj um nije samo
razmišljao o tome da je osakatio Nicka zbog mene i da je išao u zatvor zbog
toga, već sam se brinula i zbog toga da je moje ime možda spomenuto na
suđenju. Kao da mi čita misli, Christian mi je dao još detalja.
„Nije bio pokušaj ubojstva jer ga nisam pokušavao ubiti. Podvezao sam
mu ruku i odvezao ga u bolnicu nakon što sam mu odsjekao ruku.”
Trznula sam se, ali ga nisam prekidala, pročistivši grlo.
„Kad sam ga odvezao tamo, rekao sam ljudima na hitnoj da smo se zezali
s mačetama i da je to bila nesreća. Hitno su ga odvezli na operaciju i čekao
sam dok mi nisu rekli da će se izvući. Onda sam krenuo kući. Do tada, djeca
su pronašla ruku i bilo je svuda na vijestima. Dok su doktori iz Hitne pomoći
stupili u kontakt s policijom, već su tražili kome ruka pripada. Nisam
pokušavao skriti zločin.”
„Što je Nick rekao policiji?” upitala sam promuklo. Žaba u mom grlu se
vratila da se nastani tamo.
„Ono što sam mu rekao da im kaže. Nisu povjerovali u to, ali nisu imali
dokaza da nastave. To što sam ga odvezao u bolnicu dokazalo je da ga nisam
namjeravao ubiti, ali sam ipak morao u zatvor zbog teškog napada.”
Pogledao me i konačno odgovorio ono što sam se pitala u mislima. „Tvoje
ime nikad nije spomenuto. Prijetio sam da ću mu odsjeći više od njegove

106
 š

ruke ako se tvoje ime spomene. A ako to ne bih mogao učiniti iz zatvora,
znao je dovoljno o prošlosti mog oca da bi povjerovao da mogu ispuniti
svoju prijetnju. I siguran sam da je novac, koji mu je moja obitelj isplatila
kako bi mu pomogli pri oporavku, puno pomogao u tome da drži jezik za
zubima.”
Odmahivala sam glavom u nevjerici. Christian je bio taj koji me zapravo
spasio te noći, ne Slade kao što sam oduvijek vjerovala. Trznula sam se
iznutra kad sam se sjetila koliko sam slinila za Sladeom zato što mi je
pritekao u pomoć.
„Otišao si u zatvor.” Trenutak je prošao prije no što sam bez daha dodala,
„Zbog mene.”
„Sve bih učinio za tebe, Mimi. Sve.”
Pogledao je u mene i onda opet na cestu. Riječi su bile izgovorene prije no
što sam ih mogla zaustaviti.
„Tko je onda Abby?”
Dobacio mi je još jedan letimični pogled i onda podigao svoju desnu ruku
i pogledao tetovažu na svom bicepsu. Isprva mi nije odgovorio i pitala sam
se da li uopće hoće. Ne mogu reći zašto, ali činilo se kao da sve ovisi o
njegovom odgovoru. Možda je odrezao čovjekovu ruku zbog mene, ali je
imao ime druge žene vidljivo ovjekovječeno svojom tetovažom. Nije imalo
smisla.
„Moja starija polusestra. Sjećaš se kako smo se nekad igrali u Abigail
Ramirez Memorial Parku kad bi došla u posjet?”
„Ne sjećam se imena parka, a sigurno se ne sjećam da si imao stariju
polusestru,” priznala sam, odmahujući glavom.
„Abby je rođena godinama prije no što je moja majka srela mog oca i
umrla je kao beba.”
Abby je bila sestra za koju nikad nisam saznala. Vrućina koju sam osjetila
kako se širi mojim venama pronašla je put do mojih grudi i moje srce je
zatreptalo.
„Mislila sam da je Abby tvoja cura ili tako nešto,” rekla sam, pokušavajući
izbaciti iz svog tona duboki osjećaj olakšanja.
„Nikad nisam imao curu,” priznao je. Nisam mogla ocijeniti da li je
hvalisav ili je njegov ton bio pun žaljenja.
„Zašto?” navaljivala sam. Odsutno sam uzela svoj mobitel i prelazila
preko poruka kako bih mogla gledati u nešto drugo, a ne u Christiana.

107
 š

Umjesto da mi odgovori, posegao je i pojačao zvuk na CD playeru. „Bad

Time” od Grand Funk Railroad dolebdio je kroz zvučnike u autu. Stihovi
koji su opisivali loše vrijeme da se bude zaljubljen skoro su bili izazovni
koliko i poruke, preko kojih sam prelazila i odlučila ih ignorirati, od Lucasa.

108
 š

Pumpkin Rest, Južna Karolina 2007

Pronašli smo malu trgovinu usput i stali da kupimo Christianu topliju

odjeću. Nisam bila sigurna, ali mogla sam se zakleti da sam uočila čudne
poglede od nekih muških kupaca. Otresla sam to, podsjećajući se da smo
stranci u vrlo zabačenom području i da je lokalno stanovništvo vjerojatno
zabrinuto zbog pridošlica. Također sam primijetila da, za razliku od
muškaraca, dvije žene koje smo sreli su izgledale kao da bi proždrle
Christiana. Dobacivši im gadan pogled, približila sam mu se i uhvatila ga
ispod ruke.
Upitao me da li sam sigurna da ne trebam ništa toplije, a ja sam ga
podsjetila da imam tajice, potkošulje, te toplu jaknu u košari za veš koju je
donio iz mog prtljažnika.
Nazad u autu, pogledala sam opet u moj mobitel i uzdahnula.
„Što nije u redu?” ispitivao je Christian.
„Znaš mog prijatelja iz kampa za kojeg sam ti rekla da se razbolio?”
Trepnula sam kako bih odagnala suze i gledala kroz prozor. „Ne oporavlja
se. Izgledi mu nisi dobri.”
Christian me upitao za detalje o Joshovoj bolesti, kampu i Bettini s
benzinske pumpe s dugim plavim dreadlocksima. Razgovor je bio skoro
uobičajen, dok mi je pričao o tome kako je naslijedio očeve vještine za
popravak auta, ali je više volio raditi na motorima. Pričala sam mu o mojim
predmetima na fakultetu, mojim prijateljima, te mom honorarnom poslu u
trgovini rabljenim knjigama. Detalji koje je već morao saznati od privatnog
istražitelja, ali ih je opet saslušao.
Bila sam zapanjena kad mi je rekao ime osobe koja je rekla privatnom
istražitelju sve o mojim izlascima s dečkima. Bila je to cura s kojom sam
dijelila sobu tijekom moje treće godine fakulteta. Ovaj semestar smo imale
nekoliko zajedničkih predmeta i čak smo imale nekoliko zajedničkih
sastanaka za učenje. Bila je odličan student, sladak i skroman cvijet s tajnom.

109
 š

Navodno je imala ozbiljnu ovisnost o lijekovima na recept. Dokazavši još

jednom da svatko ima svoju cijenu.
Nakon što smo otkrili da je restoran iz Christianovog časopisa zatvoren
zbog požara u kuhinji, našli smo se kako stajemo kod prvog lokala koji smo
ugledali. Stojeći sam na makadamskom odvojku, Chicky's je bio smješten u
onome što je izgledalo kao stara benzinska pumpa koja je bila pretvorena u
bar i restoran. Bilo je očito po dodatku da je posao nadrastao prvotnu
građevinu. Bilo je to mjesto ugodnog izgleda s natpisom koji je najavljivao
najbolja pileća krilca i hamburgere u objema Carolinama. Ispred su bili
parkirani dva motora i jedan kamionet. Laknulo mi je što smo izbjegli
večernju gužvu.
Christian je otvorio vrata i mahnuo mi da uđem. Kad smo ušli nježno me
je uhvatio za lakat i nisko sagnuo kako bi me pitao, „Želiš li sjesti za šank,
stol ili separe?”
Nisam odmah odgovorila dok sam polako razgledala unutrašnjost
Chicky'sa. Udaljeni zid je imao dugačak šank gdje se usamljeni šanker očito
pripremao za gužvu poslije pet sati. Jedan je čovjek sjedio sam na kraju šanka
pijuckavši pivo. Za stolom nama zdesna su sjedila dva motorista koji su
imali užarenu, ali kako je zvučalo prijateljsku raspravu. Onaj koji je sjedio
licem okrenut prema meni, uhvatio je moj pogled i prestao pričati. Njegov
se prijatelj okrenuo i oboje nas pregledao od glave do pete.
„Za šank,” rekla sam Christianu dok sam išla prema šanku.
Nakon što smo sjeli na suprotan kraj od onoga za kojim je sjedio usamljeni
čovjek s pićem, šanker je glasno upitao hoćemo li naručiti hranu. Bio je stariji
čovjek s dugom sijedom kosom, krupne građe i crvenog tena. Christian je
kimnuo, a on nam je prišao s dva jelovnika i smiješkom na licu, ali njegov se
izraz odmah promijenio kad ih je predao. To je bio izgled znatiželje ili možda
prepoznavanja. Ali to je bilo nemoguće, rekla sam samoj sebi. Ovaj nas
čovjek ne može poznavati. Pogledala sam u Christiana koji je već zario glavu
u jelovnik. Pošto nije nosio svoje naočale mora da mu je bilo teško čitati.
„Jeste li vi, ljudi, odavde?” upitao je čovjek. Njegov glas je zvučao grubo,
ali sam imala osjećaj da je uvijek tako zvučao.
Ne podigavši pogled, Christian je odgovorio, „Samo smo u prolazu.”
Čovjek je kimnuo i dodao, „Da li znate što ćete popiti?”

110
 š

„Naručila sam vodu s limunom, a Christian je naručio pivo. Prije no što

je uspio otići po naša pića, Christian je spustio jelovnik i rekao, „Znam što
želim.”
„I ja,” dodala sam pošto sam se već odlučila za krilca nakon što sam
ugledala natpis.
Nakon što smo naručili, upitala sam Christiana da li misli da nas je tip
čudno pogledao kad nam je tek donio jelovnike.
„Možda. Izgledalo je kao da je pomislio da nas zna, a onda je shvatio da
nismo oni za koje je mislio da jesmo,” odgovorio je dok je posegnuo za
zdjelicom na šanku punom raznih orašastih plodova.
Kliznula sam rukom u moju torbicu i izvukla crveni sladić.
„Desert prije večere?” upitao je nonšalantno, ubacivši nekoliko oraha u
usta.
Kimnula sam i grickala moj sladić, priznavši kroz puna usta crvenila, „Ja
sam ovisna o grickalicama.”
Sišla sam sa svoje stolice i povukla ga za ruku. „Hajde, imaju džuboks u
kutu. Pomozi mi da izaberem neke pjesme.”
Ustao je, posegao u svoj prednji džep i rekao, „Daj mi da prvo nabavim
nešto sitniša.”
„Ne trebaš. Ja sam kraljica sitniša,” nasmijala sam se, dodavši mu
novčanik koji sam uzela iz svoje torbe. Bio je težak cijelu tonu i mogla sam
čuti kako se smijulji dok ga je nosio iza mene. Nakon što je oslobodio moju
torbicu njenog tereta i napunio džuboks, rekla sam mu da bira prvi.
Izabrao je „Feelin' Allright” od Joea Cockera. Ja sam ukucala „Seminole
Wind” od Johna Andersona. On je pritisnuo dugmad za „Run Through the
Jungle” od Creedence Clearwater Revival. Imali smo još jedan izbor i
izabrala sam „Time Has Come Today” od The Chamber Brothers.
Njegova je ruka pronašla dno mojih leđa i upravio me prema našim
sjedalima. Ista ruka koja je upotrijebila mačetu da odsiječe ruku Nicka
Rosmana.
„Da li znaš što je bilo s Nickom?” upitala sam iz znatiželje.
Otpio je gutljaj svog piva prije no što je odgovorio. Okrenuvši se prema
meni, rekao je, „Posjetio me u zatvoru.”
Oči su mi se raširile. „Što?”
„Rekao je da je potpuno promijenio svoj život nakon što je upoznao
čovjeka koji je pronašao Boga dok je bio u zatvoru.” Christian je zakolutao

111
 š

očima prije no što je nastavio. „Tip je izašao i htio je učiniti nešto pozitivno
sa svojim životom. Nešto što bi spriječilo dječake da upadaju u nevolje i na
kraju provedu svoje živote u zatvoru. Nick je imao novac, zahvaljujući
mojim roditeljima, a bivši zatvorenik je imao viziju.”
Posegao je za svojim pivom i otpio još jedan gutljaj. „Nick je došao tamo
da mi kaže da mi oprašta.” Christianove su se usne iskrivile. „Kao da me je
bilo briga.”
„Znači, on je dobro? Potpuno se oporavio i dobro mu ide?” Ispitivala sam
posegnuvši za još jednim komadom sladića.
„Da, osnovali su kamp ili skrovište za problematične tinejdžere. Mislim
da je rekao da se zove „Nebrušeni dijamanti.” Otpio je još jedan dugi gutljaj
piva i dodao, „Ili nešto slično tome.”
Šanker se vratio, ali ne s našom hranom.
„Ne bih prepoznao niti jedno od vas dvoje da niste zajedno. Vi ste
Grizzova i Bearova djeca, zar ne?”
Potpuno uhvaćeni nespremni, niti jedno od nas nije odgovorilo, ali sam
uočila promjenu u Christianovom držanju. Čovjekov izraz se smekšao, te se
usredotočivši se na mene, rekao je, „Žao mi je. Nije mi nikad palo na pamet
da ti možda to ne znaš. Znaš... da je Grizz bio tvoj otac.”
Lagano sam odmahnula glavom. „Ne... ne, u redu je. Znam otkad sam
imala dvanaest godina. Ali me više zanima kako ih vi znate?”
Široko se osmjehnuo i pogledao od mene do Christiana i nazad do mene.
„Zovem se Mike. Nekad sam radio za šankom za Grizza u Crvenom Raku
i u Razorsu, u Fort Lauderdaleu.”
Kimnula sam, prepoznavši imena Grizzovih lokala.
„Kako ste znali tko smo?” upitao je Christian. Odmah sam osjetila ljutnju
u njegovom glasu i stavila sam ruku na njegovo koljeno.
„Ti si pljunuti Bear, osim boje očiju. A ti,” rekao je, okrenuvši se kako bi
me pogledao, „mogla bi proći kao Kitina blizanka.” Trenutak je prošao prije
no što je dodao, „Ali još uvijek ne znam da li bih vas prepoznao da vas nisam
vidio zajedno. Nešto je jednostavno kliknulo.”
Otišao je provjeriti našu hranu i okrenula sam svoj stolac prema
Christianu. „Ovo ti smeta?”
„Tebi ne smeta?” kruto je upitao.
Pošto Christian nije znao da je Grizz živ, nisam mogla s njim podijeliti
svoju zabrinutost u vezi toga što netko iz prošlosti mog oca živi samo

112
 š

nekoliko sati udaljen od njega, umjesto da je udaljen nekoliko država. Ali,

također sam znala da moj otac nije odlazio daleko od kuće i kad ga idući put
vidim, upozorit ću ga.
„Baš i ne,” rekla sam mu. „Moglo bi biti zabavno čuti neke Mikeove
priče.”
„Kako god,” odgovorio je ležerno slegnuvši ramenima.
Mike se vratio s našom hranom i čak ni Christian nije mogao odoljeti da
se ne nasmije na neke priče koje je Mike ispričao.
„Vaši očevi su bili pametni kučkini sinovi,” rekao je. „Godinama su sve
držali u uvjerenju da su neprijatelji. Čak sam i ja to mislio neko vrijeme!”
Mike se nasmijao i onda mu je lice postalo melankolično kad sam ga pitala
kako je završio radeći u Chicky's. Pogledao je uokolo i usredotočio se na
brisanje šanka dok nam je pričao ženi koja je bila vlasnica bara i nazvala ga
po sebi. Nisam bila stručnjak, ali kladila bih se u milijun dolara da je Mike
bio zaljubljen u Chicky. Ona je bila konobarica u istim barovima u kojima je
Mike radio u Fort Lauderdaleu, a otišla je iz Floride nakon suđenja mom ocu.
Otvorila je svoj lokal i udala se za starijeg čovjeka zvanog Ed. Putovala je
nazad u Floridu i posjećivala mog oca dok je bio u zatvoru, a na jednom od
tih putovanja, namjerno je stala u The Red Crabu, kako bi vidjela Mikea.
Ponudila mu je posao i trebalo mu je samo tjedan dana da da otkaz na poslu
koji je radio, spakira sve svoje stvari, te se preseli u Južnu Carolinu. Očito
mu nije bilo važno što je bila udana. Čak je i lijepo govorio o Edu, te ostao i
dalje raditi za čovjeka slomljena srca kad je Chicky podlegla raku. Konačno,
i Ed se razbolio, te ostavio bar Mikeu, pošto ga Chickyina odrasla kćer iz
prijašnje veze nije htjela.
Promijenila sam temu i počela ga pitati pitanja zbog kojih se smiješio,
kutovi njegovih usana su se namreškali. Mogla sam vidjeti da je Mike dobar
tip i da njegove bore nisu toliko zbog godina, koliko od smiješenja.
Christian i ja smo oboje završili sa svojim obrocima i htjeli platiti naš
račun, ali Mike je odmahnuo, inzistirajući da kuća časti. Ustala sam i
spremala se da se ispričam i odem u toalet, kad sam osjetila prisutnost kako
stoji Christianu s druge strane.
„Da sam znala da ćemo biti blagoslovljeni s velikim, zgodnim
muškarčinom kao što si ti, došla bih ranije.”
Odmah sam osjetila kako sam se ukočila dok sam provirila iza Christiana
da vidim tko je to komentirao.

113
 š

„Kasniš, Tina. Kao i obično!” viknuo je Mike, uzrokujući da se trznem.

Gledala sam kako Tina polako pomiče ruku gore i dolje po Christanovoj
lijevoj ruci, te se nije činila nimalo uvrijeđena kad ju je stresao sa sebe.
Što ona misli da radi kad tako stavlja ruku na mog muškarca dok sam ja
odmah pokraj njega? Pomislila sam.
Da li sam ja to upravo razmišljala o Christianu kao o mom muškarcu?
Bijesno sam gledala u ženu. Bila je visoka, lijepo građena i imala je
raznobojnu kosu. Njene velike smeđe oči su bile usredotočene na Christiana,
a one nisu bile jedine velike. Uglavnom, bila je zapanjujuće lijepa. Škrgutala
sam zubima.
Prije no što je itko od nas mogao nešto reći, začuli smo duboki, ali cvileći
glas iza nas.
„Bilo je i vrijeme da dođeš, Tina. Pokušavam privući Mikeovu pažnju da
dobijem još jedno pivo, ali on je previše zauzet s Ludim Konjem.” Frfljao je,
ali to ga nije spriječilo da nastavi. „Nisam znao da ih puštaju van iz rezervata.
Moraju ostati na svojoj strani granice.”
Odmah sam se vratila u onaj dan na igralištu, gledajući kako se uspomena
iz moje prošlosti odigrava.
„Dakle, hoćete li ti i tvoja skvo živjeti u indijanskom šatoru?” uljez se
iskesio dok je brisao svoje znojno lice rukom. „Čekaj, ona ne može biti tvoja
skvo. Ona ima blijedo lice, a ti si previše taman.”
Gledala sam u Christiana sa zbunjenim izrazom lica. On je jako zurio u
starijeg dječaka kad sam upitala. „Što je skvo?”
„To je prljava indijanska žena,” nasmijao se dječak. „Ti si Indijanac, zar
ne?” iskesio se prema Christianu. „Imaš dugu pletenicu i tamnu kožu. Gdje
držiš svoje lukove i strijele?”
„Hej, Sal!” viknuo je Mike u isto vrijeme kad je Christian ustao.
„Razgovaraš s članom kraljevske motorističke obitelji. Vrati se za svoj stol i
sjedni, a Tina će ti donijeti još jedno pivo.”
Mikeov povik me vratio u sadašnjost dok sam se provukla pokraj
Christianove barske stolice i prstom ubola Sala u prsa. „Ti,” prasnula sam,
„si glupi rasistički seronja!”
Sal nije imao vremena odgovoriti jer se Christianova desna šaka zabila u
njegovo lice. Bolesno pucanje Salove čeljusti je bilo užasavajuće, a Sal se
onesvijestio prije no što je pao na pod.

114
 š

Tina se hihotala dok se Mike ispričao za Salovo grubo ponašanje i rekao

nam da ne brinemo jer je Sal to zaslužio. Također nam je rekao da bi
vjerojatno trebali otići prije no što se pojavi još redovnih gostiju. Nije mi
morao reći dvaput. Uhvatila sam Christiana pod ruku i krenula prema
vratima, ljuta što i on nije osjećao istu potrebu za žurbom, kao ja. Čovjek koji
je sjedio za stolom sa Salom kad smo tek ušli je ustao, ali je podigao obje ruke
u zrak i rekao, „Ne tražim nevolju. Samo ću provjeriti kako mi je prijatelj.”
Vozili smo se samo oko dvije milje kad je Christian pogledao u mene, oči
su mu plamtjele.
„Što si mislila da radiš, započevši svađu s tom pijanom bitangom?”
zahtijevao je.
„Morala sam nešto učiniti, da riješim to, kako ti to ne bi. Učinila sam to da
te zaštitim,” prasnula sam, podignuvši bradu.
„Da me zaštitiš?” viknuo je. „A to što si ga ubola prstom u prsa je bio tvoj
način da to riješiš?”
„Da,” rekla sam prkosno. „Upozorila sam ga. Da je krenuo na mene,
razbila bih tvoju bocu piva njemu na glavu.”
„Da je krenuo na tebe, ubio bih ga,” došao je njegov odgovor, glas mu je
bio tih i prijeteći. „Zato sam ga nokautirao prije no što se krene osvećivati za
tvoje bockanje prstom.” Njegov ton je bio podrugljiv i osjetila sam kako mi
se lice crveni od bijesa i srama.
„Gle,” otpuhnula sam u očajanju. „Možda nisam dobro postupila. Ono
što pokušavam reći je da znam da si tek izašao iz zatvora, pa mora da si na
uvjetnoj. Da si se potukao s njim i da su zvali policiju, ti bi opet završio u
zatvoru.”
Dobacio mi je oštar pogled i onda vratio pogled na cestu. „Misliš da ja to
ne znam? I samo da znaš, činio sam najbolje što sam mogao da kontroliram
svoju narav. Ne zato što nisam htio da me odvuku nazad u zatvor, već zbog
tebe.” Lupio je čvrsto šakom o volan. „Nisam se htio suočiti s tipom dok ti
nisi započela svađu s njim, Mimi. Nije me briga za zatvor. Brinem se za tebe
i ne želim se odreći vremena koliko nam je još ostalo da provedemo
zajedno.”
Nervozno sam omotala kosu oko prsta, te pokušala ignorirati njegov
posljednji komentar. Uznemirio me je na način na koji nisam to očekivala.
Christian bi se okrenuo i otišao da se ja nisam suočila sa Salom. I samo je

115
 š

nokautirao Sala jer je znao da bi pretjerao da je Sal krenuo na mene. Christian

bi mogao ubiti čovjeka zbog mene.
Odbacivši tu misao u pokušaju da tome ne pridajem previše značaja,
promrmljala sam, „Dobro je da si nokautirao tog tipa i da se policija nije
umiješala. Jer da su pozvali policiju, oni bi se javili tvom socijalnom radniku
i vjerojatno bi izgubio svoj posao što ti je dao dozvolu da napustiš državu
tako brzo nakon puštanja iz zatvora.”
Christian je suzio oči prema meni i vratio pogled na cestu.
Nije morao ništa reći. Vidjela sam to po njegovoj stisnutoj čeljusti.
„Tvoj socijalni radnik ne zna da si ovdje.” To nije bilo pitanje. Napeto sam
ga gledala.
„On misli da sam u Jacksonvilleu, da predajem zamolbu za posao.”
„Uh!” uzviknula sam. „Nisi ga zamolio da li možeš otputovati u Južnu
Carolinu?”
Držao je pogled na cesti, njegova desna ruka je čvrsto stezala volan dok je
njegov lijevi lakat bio položen na otvoren prozor.
„Već sam ti rekao, Mimi. Ja ne molim.”

116
 š

Pumpkin Rest, Južna Karolina 2007

Vozili smo se manje od deset minuta kad sam inzistirala da Christian

nađe mjesto gdje bih mogla na WC, pošto sam propustila svoju priliku u
Chicky's.
Kasnije, ušla sam u moj SUV i odlučila da nam očajnički treba promjena
teme i raspoloženja. Pokušala sam rastjerati napetost predloživši još jednu
igru. Samo ovaj put, moji motivi su bili malo drugačiji. Sve do sada, imala
sam utisak da je sve što je Christian učinio bilo potpuno sebično s njegove
strane. Kad je priznao da je zbog mene htio pustiti da Salov komentar prođe
nezapaženo, osjetila sam promjenu u mojim osjećajima u vezi naše situacije.
Iz nekog razloga koji nisam mogla pojmiti, htjela sam priznati malo istine u
vezi moje obitelji. Bila sam spremna to učiniti kad sam ponudila da ću
odgovoriti na bilo koje pitanje, a on me uhvatio nespremnu pitajući me o
Lucasu.
„Reci mi nešto što nitko drugi na svijetu ne zna,” nagovarala sam ga.
Pogledao je u mene, a ja sam mu dobacila iskren osmijeh. Povukao je
kutove svojih usana u široki osmijeh od kojeg su me prošli trnci po koži.
Očekivala sam da će inzistirati da krenem prva, pa sam bila potpuno
iznenađena kad je upitao, „Imaš li ikakve uspomene na to kako smo se nekad
igrali vjenčanja, kad smo bili djeca?”
Da, pomislila sam. Čak sam to i spomenula u jednom od mojih pisama.
Umjesto da opet krenem tim putem, kimnula sam i pustila da mi um odluta
nazad u to vrijeme nevinosti.
„Hajdemo se ovaj put vjenčati pokraj fontane,” rekla sam Christianu.
„Zašto?” upitao je vrativši prsten u svoj džep i pomakao se u cijevi koja
će nas na kraju dovesti do tla.
„Zato što sam žedna,” odgovorila sam. Gurnula sam ga i skočila iza njega.
Nakon što smo se izredali na fontani, krenuli smo prema malom
zasjenjenom području, mahnuvši našim majkama dok smo išli. Još pod
njihovim budnim okom, Christian je povukao svoju bijelu majicu preko

117
 š

glave i predao mi je. Prvi put kad smo se igrali vjenčanja, imali smo malu
pomoć od tete Christy koja nam je pokazala kako možemo majicu pretvoriti
u mladenkin veo.
Dok sam gurala kosu ispod Christianove majice, on je brao cvijeće koje je
možda bilo korov.
Pripreme za vjenčanje su bile gotove, i bilo je vrijeme da izmijenimo
zavjete.
„Nekoliko,” priznala sam. „Sjećam se da si mi pokazao prsten s
ogromnim plavim kamenom. Mislim da si rekao da si ga dobio na jednom
od onih aparata s igračkama.”
Gledala sam kako kima glavom i onda je rekao smijući se, „Bila je to velika
gadna stvar, zar ne?”
„Da, mislim da je bila,” složila sam se. „Žao mi je što se ne sjećam što se
dogodilo s tim,” tužno sam pristala. Prisjetivši se mog ranijeg pitanja,
ispitivala sam, „Trebao si mi reći nešto što nitko drugi na svijetu ne zna osim
tebe.”
„Dolazim do toga. Trebalo mi je nekoliko godina da shvatim da nismo
zaista vjenčani.”
Prasnula sam u smijeh, a on je brzo dodao, „Ma daj, imao sam šest
godina.”
Okrenula sam se na svom sjedalu i naslonila se nazad na vrata, potpuno
uživajući u zaigranoj Christianovoj strani. Napustio je Floridu bez dozvole i
to me je mučilo, ali nisam mogla poreći oduševljenje kad sam saznala da mu
je Abby polusestra, a ne cura. Niti to da nije ni pogledao Tinu u Chicky's.
Niti to da je htio zanemariti Salovu rasističku izjavu. A tada mi je sinulo da
su pogledi u Christianovu smjeru koje su mu dobacivali u trgovini odavali
isti dojam kao Salova primjedba. Pitala sam se da li su komentari bili
usmjereni prema Christianu zato što je Indijanac ili zato što mu je koža toliko
tamnija od moje. Ili možda pomalo zbog oba razloga. Glupi idioti.
„Na tebi je red.” Njegov je duboki glas grmio, zadobivši moju punu
pažnju. Njegov sam glas me tjerao da se osjećam gotovo ošamućeno.
„Moja mama je pronašla pravu Grizzovu obitelj i žive samo nekoliko sati
od Sjeverne Karoline.” Eto. Rekla sam to. Otkrila sam nešto istine o sebi. Kao
da mi se teret podigao s ramena i iznenada sam se osjećala lakše.
„Tvoja majka živi u Sjevernoj Karolini?” upitao je. Iako sam gledala u
njegov profil, mogla sam vidjeti kako mu se čelo upitno namrštilo.

118
 š

„Ne!” odgovorila sam glasnije no što sam planirala. „Ali je mislila da je

važno da uspostavim vezu s njima pošto je Grizz moj biološki otac i oni su
zapravo jedina rodbina koju imam. To je jedan od razloga što idem u školu
u Sjevernu Karolinu. Mogu provoditi vikende s mojim rođacima i djedom.
On se zove Micah.”
Udahnula sam, zabrinuta da sam možda pretjerala. Ali bila sam ugodno
iznenađena kad je Christian pokazao samo blagu znatiželju, pitajući me
koliko oni znaju o Grizzovoj prošlosti, što misle o tome, te da li im je žao što
je pogubljen prije no što ih je mogao upoznati.
Nakon što sam mu objasnila najbolje što sam mogla, završila sam s, „Moj
djed je bio počašćen kad su moja majka i James dali mojoj maloj sestri srednje
ime Frances. Bilo je to ime Grizzove majke.”
„Tvoja mala sestra?” prekinuo me Christian.
„Da, Ruth Frances.” Trenutak je prošao i dodala sam. „Pisala sam ti u
mojim pismima o Ruthie i Dillonu.”
„Dillon?” Zvučao je zbunjeno i vidjela sam da mu se čelo naboralo.
„Christiane. Rekao si da se svega sjećaš. Kako se ne sjećaš da sam bar u
jednom od mojih pisama spomenula da su moja majka i James dobili
blizance? Dječaka i djevojčicu.”
Pogledao je u mene i nije bilo ni trunka prepoznavanja toga što sam mu
upravo otkrila o blizancima. Odmah sam znala da nikad nije primio moja
pisma.
„Reci mi što je pisalo,” zahtijevao je.
„Što je gdje pisalo?”
„U pismu što sam ti ga poslao. Što je pisalo, Mimi?”

119
 š

Pumpkin Rest, Južna Karolina 2007

Malo sam oklijevala da otkrijem što sam se sjećala u vezi tog pisma koje
sam dobila od njega prije toliko godina. Bilo je previše ponižavajuće, pa mi
je malo laknulo što se nisam mogla sjetiti svih detalja. Još sam imala pismo,
ali nisam ga ni pogledala od prvog i jedinog puta kad sam ga pročitala.
Mogla sam za nekoliko sati stići kući da ga uzmem, ali činilo se da sada nije
potrebno.
Christian me uvjeravao da mi nije nikad primio niti poslao nikakvo pismo
i znala sam da mi je rekao istinu.
Christian mi je konačno vjerovao.
I ja sam vjerovala njemu.
Šokirao me kad je iznenada stao pokraj ceste. Okrenuvši se prema meni,
posegao je preko mojih prsa kako bi otkopčao moj pojas. Privukao me k sebi
i nježno stisnuo moje lice između svojih ogromnih ruku. Oči su mu bile pune
brige kad je tiho rekao, „Nikad ne bih mogao niti pomisliti takve stvari o
tebi, Mimi. A kamoli napisati ih.”
Pokušala sam trepćući spriječiti suze, ali nije ih se moglo zaustaviti.
Klizile su niz moje obraze, kad sam priznala, „Stvarno sam mislila da me
mrziš sve ove godine. Da ti se gadim.” Prigušila sam jecaj, i pokušala obrisati
svoje obraze rukom, ali on je još držao moje lice.
A onda je učinio nešto što sam mislila da se događa samo u ljubavnim
romanima. Poljupcima mi je obrisao suze. Sklopila sam oči dok sam osjećala
njegove lagane poljupce na oba moja kapka, obrazima, te sam suspregnula
jecaj kad sam osjetila kako njegov jezik liže slanoću koja se spustila u kut
mojih usana. Povukao se nazad kad sam trepnula, te zurila ravno u njega.
Naši su se pogledi prikovali u bici čežnje i očaja, te očekivano, Christian
nije pitao kad su mu se usta spojila s mojima. Isprva odvažan, intenzitet
našeg poljupca se ubrzao i uzavreo, kao da smo se oboje bojali da nije
stvaran. Napokon, usporio je ritam dok je nastavljao istraživati unutrašnjost

120
 š

mojih usta, naši jezici su se borili za dominaciju. Konačno sam popustila i

prepustila mu vodstvo.
Ljubiti Christiana Beara je bilo prirodno kao disanje i brzo sam ignorirala
ubod žaljenja koji sam osjetila zbog svih potraćenih godina. Čak i kad je
prekinuo poljubac, držao je moje lice svojim rukama i shvatila sam da čvrsto
stežem njegove ručne zglobove, oklijevajući pustiti ga. Ostala sam u svom
sanjarenju sklopljenih očiju i teško dišući. Kad sam ih konačno otvorila, on
mi se smiješio.
„Kad si oprala zube?” Polako je pustio moje lice, ljubeći moj ručni zglob s
modricom prije no što nas je razdvojio.
„Na zadnjem mjestu gdje smo stali,” nasmijala sam se, zabavljena
njegovim pitanjem. Još sam pokušavala doći do daha, dok je Christian
pokazivao znatiželju u vezi mog svježeg daha. „Uvijek nosim sa sobom malu
četkicu za zube i mini pastu za zube u mojoj torbici.”
„Puna si iznenađenja, Sanjiva Mimi,” zezao me dok je ubacio u brzinu i
skrenuo na cestu. Opet sam vezala svoj pojas razmišljajući o tome kako se
činilo kao da je naš poljubac otopio sve godine patnje, nesporazuma, te
nakupljenog bijesa kod nas oboje. I bilo je očito da će poljubac biti odgovoran
što smo dopustili da tako lako kliznemo natrag u zonu udobnosti u kojoj
smo bili kao djeca. Molila sam se da to nije iluzija. Preskok u mom srcu je
želio i trebao vjerovati da je to stvarno.
Nakon još rasprave o tome tko je mogao presresti moja pisma i odgovoriti
na njih, oboje smo došli do tužnog zaključka da je to morala biti Christianova
majka. Bilo mi je teško poistovjetiti slatku i brižnu ženu, koju sam oduvijek
zvala teta Christy, s autorom riječi koje su moje tinejdžersko srce slomile u
komadiće.
Mogla sam vidjeti po stezanju njegove čeljusti, da Christian nije bio sretan
zbog naših sumnji do kojih smo došli, pa sam ga uvjeravala da iako je bilo
jako zlobno, njegova majka je samo slijedila svoje majčinske želje. Činilo se
da se smirio, a ja sam stavila novi CD u player i pojačala glazbu.
Duboko sam se zavalila u moje sjedalo, potajno razmišljajući kako je
prirodno bilo osjetiti njegovu ruku ležerno položenu preko mog koljena.
Slušala sam riječi „Sweet Life” od Paula Davisa i promijenila pjesmu, njezini
stihovi su budili tugu i istinu s kojom se nisam htjela suočiti. „I Saw the
Light” od Todda Rundgrena je krenula i nadala sam se da će me melodija
omesti dovoljno da prekinem uspomenu na dan kad sam primila

121
 š

krivotvoreno pismo od tete Christy. Ali nije koristilo. Moj um nije mogao
prestati sam izvlačiti riječi mržnje koje sam pročitala prije toliko godina, te
iako sam sada znala da to nisu bile Christianove riječi, razmišljanje o njima
me je vratilo u dan kad sam odlučila zaboraviti da sam ikad poznavala
Christiana Beara.

Četiri godine ranije

„Morate otići!” teta Tillie je naredila nama četvero u kuhinji. „Svi vi!
Imamo sve pod kontrolom.”
„Izdojila sam dovoljno mlijeka za-” počela je govoriti moja majka.
„Znam, dušo. Već si mi jednom to rekla i onda si mi to rekla ponovo, a
prilično sam sigurna da si mi rekla još jednom. Ove bebe će biti dobro, a sve
što ti trebaš je odmor,” odgovorila je teta Tillie, glas joj je bio malo nježniji.
„To su samo tri dana. Sada idi!”
Teta Tillie je bila Grizzova teta, sestra Micaha, mog djeda. Te tipično za
tetu Tillie, sama je odlučila da bi obitelj mogla imati koristi od malog odmora
dalje od blizanaca. Kao vojni narednik koji okuplja vojnike za prozivku,
organizirala je neprestani režim dadiljanja za tetke i sestrične koje će ostati u
kući kako bi se brinule o djeci.
Nas četvero smo se pozdravili s njima i otišli iz kuće noseći svoje torbe sa
stvarima. Moja mama je krenula prema autu kad ju je Grizz uhvatio za ruku.
„Ne idemo autom,” izjavio je.
„Kako bi onda mogli stići tamo?”
„Idemo mojim motorom. Klinci će autom otići do Becky i Davea,” izjavio
je mirno dok smo moj brat i ja stavljali naše stvari u obiteljski terenac. Becky
je bila Grizzova sestrična. Ona je majka DJ i Rachelle, Jasonovih i mojih
najboljih prijatelja.
„Imali smo plan. Trebali smo ići u Gatlinburg,” podsjetila ga je mama dok
smo se Jason i ja kretali prema njoj.
Grizz je uzeo torbu od nje i rekao, „Još uvijek idemo u Gatlinburg. Ali ovo
dvoje,” kimnuo je prema nama, „ne idu s nama.”
„Ne želimo povrijediti tvoje osjećaje, ali radije bi ostali kod tete Becky,”
ponudila sam odgovor. „Osim toga, već smo sve isplanirali bez tebe. Mi ne
trebamo sići s planine da se odmorimo, ali mislim da ti i Grizz trebate.”

122
 š

Moja majka se okrenula kako bi zurila u Grizza koji je čučnuo i preturao

po jednoj od njenih torbi. Podigao je pogled i na brzinu joj namignuo. Mogla
sam vidjeti ljubav u njenim očima dok ga je gledala. Sa svojih 195 cm, s
glavom punom zlatnih uvojaka koji su bili prošarani s malo sijedih
pramenova koji su padali preko njegovih ramena, čak sam i ja morala
priznati da je moj otac bio impresivan prizor. Mama mi je povjerila da je to
pomislila kad se prvi put popela na motor iza njega 1975. godine, te sam
mogla primijetiti da i sada tako misli.
Mama je prošla rukom kroz kosu i nasmiješila se. „Nismo se vozili
motorom godinama. Bit će lijepo biti opet na motoru. Ovo je lijepo
iznenađenje. Hvala ti,” rekla je meni i Jasonu dok nas je privukla u grupni
zagrljaj.
Krenula sam nazad prema autu, s ključevima u ruci, kad mi je nešto
sinulo. Okrenula sam se i rekla, „Umm, mama, samo sam se pitala...”
Moja je mama stala na putu prema motoru i okrenula se prema meni.
„Što je bilo, Mimi?”
„Znatiželjna sam. Kojoj grupi Indijanaca pripada stric Anthony? Da li smo
to ikada saznali?”
Grizz je bio sagnut pokraj svog motora i ustao je. Izmijenio je brzi pogled
s mamom.
„Zašto te zanima stric Anthony?” upitala je, znatiželja na njenom licu je
pokušala prikriti njenu zabrinutost.
„Bez razloga,” uvjeravala sam je. „Samo zbog toga što smo bili tako blizu
rezervata Cherokee Indijanaca, pomislila sam na Bearove i nisam se mogla
sjetiti da li sam ikad znala o porijeklu strica Anthonyja. To je sve.”
„Cherokee i Seminole,” odgovorio je Grizz, njegov duboki glas je lebdio
na slatkom planinskom zraku.
„Zaista?” Nisam mogla izbaciti uzbuđenje iz mog odgovora koji se
sastojao od jedne riječi. Oboje su to primijetili i izmijenili još jedan brzi
pogled.
„Međutim, ne Cherokee iz Sjeverne Karoline,” brzo je dodao Grizz.
„Možda izvorno. Bear je potekao iz ogranka Cherokeeja koji su migrirali na
zapad u 1800-ima. Oklahoma, mislim.”
„Oh,” bilo je sve što sam rekla dok sam pokušala skriti svoje razočaranje.
Jason, koji je već utrpao svoje trinaestogodišnje tijelo koje raste kao ludo
u auto, otvorio je vrata suvozača i izašao van.

123
 š

„Nešto sam zaboravio,” viknuo je dok je utrčao nazad u kuću.

Opet sam prišla vozačevoj strani, stavljajući svoje slušalice u uha. Nisam
još pojačala muziku kad sam čula moju majku kako pita Grizza, „Što misliš
o čemu se tu radilo?”
Umjesto da uđem u auto, naslonila sam se na njega i pretvarala se da
slušam muziku, klimajući glavom u tihom ritmu.
„Nisam siguran. Vjerojatno o ničemu. Smatram da njena znatiželjna nije
neobična. Jako smo blizu rezervata. I sam sam pomislio sam na Bearove više
puta otkad smo se preselili ovamo.”
Pogledala sam u tlo, ali mogla sam vidjeti svojim perifernim vidom da je
prišao mami i privukao je bliže, omotavši svoje mišićave i jako istetovirane
ruke oko nje. „Nadam se da ti ne smeta moje spletkarenje da te dobijem
nasamo,” rekao je dok je ukopao svoje lice u njenu kosu.
„Uopće mi ne smeta. Uzbuđena sam. Nedostajalo mi je biti iz tebe na
motoru. Prošlo je dugo vremena.”
Znala sam da su prošlo ljeto planirali voziti se motorom, ali nakon što su
saznali za maminu trudnoću, Grizz nije htio da se vozi na njegovom motoru.
Da ne spominjem da je bila previše svladana jutarnjim mučninama da bi
mogla uživati. Onda kad je postala krupnija, nije bilo praktično. Znala sam
da će ovo biti prvi put u skoro dvadeset godina da će se zajedno voziti.
Nisam morala vidjeti izraz moje majke da bih znala da je uzbuđena.
„Zašto moja pumpica za izdajanje nije spakirana?” upitala je, gledajući u
malu hrpu koju je Grizz očito napravio pokraj svog motora.
„Ne može stati na motor, dušo,” rekao joj je ne puštajući je.
„Treba mi, Grizz. Mislim da ne mogu cijela tri dana da se ne izdajam.
Grudi će mi eksplodirati. Treba mi način na koji će mlijeko izaći van.”
Podigla sam pogled i gledala kako se odmakla od njega i krenula prema
hrpi. Ali on ju je uhvatio za ruku i okrenuo je. Zureći u njegova prsa, dobacio
joj je zločesti osmijeh.
„Mogu smisliti više načina kako izvući mlijeko, mačkice.”
To će te naučiti da ne prisluškuješ, Mimi, grdila sam samu sebe dok sam
dojurila do vrata auta i suspregla jecaj gađenja. Svi znaju da njihovi roditelji
rade te stvari. Ali čuti komentar mog oca je samo pogoršalo stvarnost, te sam
potajno bila zahvalna što nisam nikada slučajno naletjela na njih.

124
 š

Kad sam bila u autu, pritisnula sam sirenu. „Hajde, Jason!” viknula sam
kroz otvoren prozor suvozača, ne mogavši ponovo pogledati u moje
roditelje. Nikad nisam bila tako zgrožena u cijelom svom životu.

Nakon što sam Jasona ostavila kod tete Becky, odvezla sam Rachelle da
provjeri svoj sandučić u lokalnom poštanskom uredu, kao što sam radila
skoro svaki dan otkad sam poslala svoje zadnje pismo Christianu.
Rachelle je išla u ekstreme kako bi pronašla način da mi on odgovori, a da
održi moju lokaciju tajnom. Posljednje pismo koje sam napisala je poslala
svojoj prijateljici koja ga je poslala iz Ohia tijekom obiteljskog okupljanja.
Rachelle je čak sredila da njena prijateljica Ariel, koja živi u Kaliforniji,
dopusti da koristimo njenu adresu kako bi Christian poslao odgovor. Nikad
me nije kontaktirao preko maila, pa pretpostavljajući da nije vičan
tehnologiji, Rachelle je smislila novi plan. Ako primi pismo od Christiana,
Ariel se složila da ga pošalje mailom Rachelle kako bi ga ona dala meni.
Prošlo je već nekoliko tjedana otkad sam mu poslala zadnje pismo. Možda
je bilo jednostavno previše zapetljano da se to obavi. Ili jednostavno neće
odgovoriti ni na ovo pismo.
Sjedila sam u autu čekajući da Rachelle izađe iz poštanskog ureda.
Gledala sam kroz otvoren prozor i maknula kosu s lica. Povjetarac je bio
topao, a zrak je mirisao na mokri asfalt. Pljusak je oprao naš mali gradić
ranije, uzrokujući da se para digne s tla dok je sunce isušilo svježu kišu s
ceste. Pokret s desna mi je privukao pažnju. Bila je to Rachelle, trčeći dok je
divlje mahala poštom s toliko velikim osmijehom da su joj oči praktički
nestale. Znala sam da je za mene. Skoro sam poskakivala u sjedalu dok nije
uskočila u auto.
„Od njega je!” viknula je dok mi je pokazivala pismo.
Duboko sam udahnula i zurila u pismo s povratnom adresom i
poštanskim žigom Kalifornije. Ne želeći se ponadati, rekla sam, „Možda je
to Arielino pismo tebi.”
„Mimi, začepi i otvori ga. Ako ti to ne učiniš, ja ću!” vrisnula je.
Pažljivo sam otvorila pismo i ispustila vrisak uzbuđenja kad sam vidjela
da sadrži još jednu poruku unutra. Izvadila sam ga i pogledala u Rachelle
dok sam otvarala omotnicu. Mogla sam osjetiti njen znatiželjan pogled na

125
 š

sebi dok sam polako čitala Christianove riječi. Oči su me počele peći dok sam
se snagom volje tjerala da ne zaplačem. Fizički udarac u trbuh bi bio bolji od
metaforičkog kojeg sam osjetila. Bio je oštar i onesposobljavajući.
„Mimi? Mimi, jesi li dobro?” upitala me Rachelle dok je gledala kako mi
suze polako klize niz obraze. „Reci mi da su to suze radosnice,” rekla je dok
mi je nježno milovala nadlakticu.
U manje od trideset sekundi moju čistu radost i veselje zamijenila je
zbunjenost i tuga, koje su slijedili rastuće doze bola i poniženja.
„Skoro me je previše sram da ti dopustim da ovo pročitaš,” šmrcnula sam,
brišući obraze lijevom rukom, dok sam nespretno pokušavala presaviti
pismo desnom.
Rachelle mi ga je uzela.
„Nemoj čitati naglas. Mislim da ne bih podnijela da to čujem,” molila sam,
u lubanji mi je nabijalo od trenutne glavobolje.
„Tvoj navodni prijatelj Christian je obični sebonja,” ispljunula je Rachelle.
Inače bi se nasmijala na način na koji bi izbjegavala psovke. Ali u tom
trenutku, nisam mogla ni zamisliti da će se više ikada smijati.
Željela sam da mi roditelji nisu otišli na tri dana. Koliko god mi je trebalo
da me sestrična i najbolja prijateljica tješi, pomisao da slušam kako grdi
Christiana cijelo vrijeme je bilo previše. Znala sam da će to činiti kako bi
meni bilo lakše, ali to neće upaliti. Jedino što sam htjela učiniti je bilo izbrisati
Christiana Beara iz mog sjećanja zajedno s mojom sramotom i slomljenim
srcem.
I to je bilo ono što sam pokušavala napraviti kad su mi se roditelji vratili,
a Jason i ja došli kući. Umjesto da bacim pismo, presavila sam ga i skrila ga
u mojoj Bibliji. Sjećam se da sam molila Boga da izbriše moje osjećaje prema
Christianu, te još važnije, da ponovo sastavi djeliće mog slomljenog srca.
Mislila sam da je On to učinio jer kako su godine prolazile nalazila sam kako
sve manje i manje mislim na Christiana.
„Mimi. Mimi!
Trgnula sam se preplašeno iz mog prisjećanja kad je Christian mahnuo
rukom ispred mog lica.
„Upravo dolazimo do posljednje stanice prije no što stignemo kući.
Trebaš li opet na WC ili nešto uzeti za kuću?”
Odmahnula sam glavom i naslonila je na sjedalo dok sam tiho gledala
kako vozi. Nikad više nisam otvorila tu Bibliju. Ostala je na polici za knjige

126
 š

u mojoj sobi, s vremenom su je zatrpale druge knjige. Kako su godine

prolazile, pokušala sam se uvjeriti da je Bog iscijelio moje srce.
Sada sam uvidjela da se moje srce nikad nije oporavilo od uboda onoga
što sam smatrala Christianovim odbijanjem. Ako išta, samo se držalo na
okupu mojim vlastitim izmišljenim zavojem. Do sada.
Prošlo je više od četiri godine, ali počela sam vjerovati da je moja izvorna
molitva konačno uslišana. Ali ne na način na koji sam to očekivala. Bog nije
izbrisao moje osjećaje koje sam imala prema Christianu. Ako išta, Bog nije
dozvolio da se otkriju. Znala sam bez imalo sumnje da se Christian Bear
trajno smjestio u centru moje duše već odavno. Mogla sam osjetiti zavoje
koje sam omotala oko mog srca kako se raspadaju dok je pravo iscjeljenje
započelo.

127
 š

Pumpkin Rest, Južna Karolina 2007

Bilo je mračno i hladno kad smo stali ispred unajmljene kuće. Kad smo
ušli, Christian je krenuo do termostata kako bi pojačao grijanje, a ja sam
krenula prema spavaćoj sobi da pretražim korpu s odjećom koja je
sadržavala moje toplije stvari. Obukla sam tajice ispod moje spavaćice i
krenula prema dnevnoj sobi, gdje sam zatekla Christiana kako stoji ispred
kamina leđima okrenut prema meni. Naložio je vatru, a pucketanje drva i
plamen vatre nisu se mogli natjecati s mojim nervoznim očekivanjem u vezi
onoga što je onaj poljubac značio i kamo bi mogao odvesti.
Kao da je osjetio moju prisutnost polako se okrenuo i pogledao me od
glave do pete. Lijeni osmijeh mu se raširio licem i sinulo mi je da vjerojatno
nikuda neće odvesti pošto sam obučena kao desetogodišnjakinja.
„Nisam se tuširao od naše šetnje planinom jutros,” izvijestio me. „Daj mi
deset minuta i možemo provesti ostatak noći kako god želiš.” Uhvatio me za
nadlaktice i privukao me k sebi, te me poljubio u čelo. Lijep, glasan, bratski
poljubac.
Gledala sam ga s leđa dok je odlazio prema kupaonici i ispustila dugi
uzdah. Možda je tako najbolje, pomislila sam. Zajedno smo nekoliko dana.
Zar sam bila spremna odustati od onoga što sam štitila od svakog drugog
muškarca, kad ćemo se vratiti našim zasebnim životima u različitim
državama? Spazila sam mali klavir u kutu. Skupi instrument za imati u kući
za iznajmljivanje, pomislila sam, ali onda opet, prekrasno se uklapao u ovu
kuću.
Vjeran svojoj riječi, vratio se za deset minuta.
„Htio sam te zamoliti da mi sviraš,” čula sam kako govori iza mene.
„Pobrinuo sam se da unajmim kuću s klavirom.” Zastao je prije no što je
dodao, „Za tebe.”
Osjetila sam njegove ruke na mojim ramenima prije no što me poljubio u
potiljak.
Naravno da se sjećao da sam išla na satove klavira kad sam bila dijete.

128
 š

„Imaš neku želju?” upitala sam ne okrenuvši se.

Naveo je nekoliko pjesama i bilo mi je drago što ih znam. Dodala sam
nekoliko mojih i prasnuo je u smijeh kad sam počela udarati u ritmu „Linus
and Lucy” iz Posebne Božićne epizode Charlie Browna. I ja sam se nasmijala
također kad sam se sjetila da sam gledala taj crtić kao dijete i pokušavala
imitirati plesove koje sam vidjela da likovi Peanuts izvode na njihovoj
školskoj pozornici.
Christian, koji je razgrtao vatru žaračem dok sam ja svirala, zatvorio je
prostor između nas i još jednom stavio obje ruke na moja ramena. Odmah
sam se prebacila na „Count On Me” od Jefferson Starshipa. Sklopila sam oči
i zadrhtala u očekivanju kad mi je maknuo kosu s vrata i nisko se sagnuo
kako bi ga poljubio.
Moji prsti su prestali raditi i lagano sam se okrenula na klupi. Uzeo me je
za ruku dok sam ja ustala i vodio me oko klupe i pravo u njegove ruke.
Suprotno od našeg poljupca u autu, ovaj je isprva bio nježan, ali je postao
sve užareniji dok su naše ruke istraživale naša tijela. Naše diranje je ubrzo
postalo užarenije od naših poljubaca, te prije no što sam shvatila što se
događa, svlačili smo jedno drugo. Svukla sam njegovu majicu i posegla za
donjim dijelom njegove pidžame, kad me zaustavio. Skinuo je moju
spavaćicu u jednom dugom povlačenju preko moje glave. Zurio je u moje
grudi i počela sam ih skrivati, ali on mi je maknuo ruke.
„Ne, Mimi. Pogotovo ne sa mnom,” uvjeravao me. Nisko se sagnuo kako
bi poljubio svaku od njih i žudjela sam za više, ali mi nije to pružio. Bila sam
djevica, ali sam ipak bila žena, te sam žalila zbog gubitka njegovih usta kad
je kleknuo i polako skidao moje tajice i gaćice. Stao je, a ja sam znala što vidi.
Ukočila sam se.
Pogledala sam dolje i vidjela da zuri u mene.
„Mislila sam da si to vidio kad si me pratio u kupaonicu prvog dana,”
tiho sam rekla, glas mi je hrapav od neutažene strasti.
Odmahnuo je glavom. „Što se dogodilo?”
Christian je slušao dok sam brzo objašnjavala o ožiljku koji se protezao od
mog pupka do stidne kosti.
„Imala sam prometnu nesreću prije mature. Tip je prošao žutu liniju i
skoro se frontalno sudario s nama. Moja sestrična, koja je vozila, je skrenula
i onda pokušala naglo ispraviti auto. Da skratim priču, slomila sam zdjelicu.
Imam toliko igala i vijaka u sebi da se bojim i prići detektoru metala,” zezala

129
 š

sam, pokušavajući razjasniti moju situaciju tako da ne pokvarim

raspoloženje. Ali on je bio uporan.
„Izgleda kao ozbiljan ožiljak.” Oči su mu bile zabrinute. „Da li te još uvijek
muči?”
„Ne,” lagala sam. „Šest mjeseci rehabilitacije je bilo sve što je potrebno.”
Skrenula sam pogled i zapitala se kuda, ako ikud, ovo vodi. Nisam morala
dugo čekati da saznam. Baš kao što je poljupcima obrisao moje suze u autu,
mogla sam osjetiti njegova usta upravo ispod mog pupka, nježno se
spuštajući niže dok je stavljao nježne poljupce na moj ožiljak. Kad je poljubio
moje najintimnije mjesto, izgubila sam svu skromnost i svaku sramežljivost
koju sam osjećala, glasno stenjući dok sam uhvatila njegovu kosu i propela
se u njegova usta.
Iznenadila sam i samu sebe kad je moje oslobođenje došlo brzo i kad sam
čula njegov šapat, „Znao sam da ćeš imati dobar okus.”
Povukao me dolje na koljena kako bi se skoro gledali u oči. Čekala sam da
ustane i pripremila se da mu uzvratim. Imala sam oralni seks samo s
Lucasom i ne baš često. Nisam nimalo sumnjala da je Christian bio iskusan,
te nisam mogla ni pomisliti da sam dorasla onome na što je on navikao.
„Čekao sam cijeli život na ovaj trenutak. I možda se čini prebrzo, ali
nadoknadit ću ti to, dušo. Obećavam,” prišaptao je. „Ne mogu dočekati da
budem u tebi, Mimi,” rekao je kad me je polegao na mekani tepih.
Njegova ruka je pronašla put između mojih nogu i nakon što je osjetio
moju vlažnost, dodao je, „A i ti si više nego spremna za mene.”
U dva brza pokreta stručno je skinuo donji dio svoje pidžame i smjestio
se između mojih raširenih nogu. Dao mi je dugi, spori poljubac, prestavši
samo kako bi zadirkivao svaku dojku svojim jezikom. Opet se vratio do
mojih usta i nakon još jednog poljupca, stao je. Otvorila sam oči i vidjela da
zuri u mene.
„Mogu uzeti gumicu.” Zvučao je kao da ga boli.
„Donio si kondome?” upitala sam ga.
„Nisam donio kondome,” ispravio me. „Praktično ih stalno imam uza se.
Ali nisam ih koristio otkad sam izašao iz zatvora.”
Pretpostavljam da je to bio njegov način da mi kaže da se nije seksao ni s
kim otkad je na slobodi. Nisam bila sigurna kako odgovoriti, pa sam
pribjegla istini: „Nemam spolno prenosive bolesti i neću ostati trudna.”

130
 š

Nisam mogla biti sigurna, ali izgledao je gotovo razočarano kad je rekao,
„Dobro. Na piluli si.”
Nisam mu odgovorila. Samo sam zurila u njegove oči pokušavajući
odgonetnuti što vidim u njegovom izrazu. Trenutak je prošao i opet je
spustio svoja usta na moja. Ruke su mi bile omotane oko njegova vrata i
prstima sam prolazila kroz njegovu svilenkastu kosu. Prekinuo je naš
poljubac i dobacio mi osmijeh koji je vjerojatno slomio stotinu srca. Polako,
počeo je ulaziti u mene.
A ja sam se uspaničila.
Iznenada sam se prisjetila kako mi je rekao prilikom vožnje do restorana
da nikad nije imao curu. Vjerojatno je slomio stotinu srca, to se ponavljalo
kao mantra u mojoj glavi dok sam se uhvatila kako se oslanjam na laktove i
pokušavam se odmaknuti od njega. Što to radiš, Mimi? Nekoliko poljubaca,
jedan orgazam i spremana si dati svoju nevinost čovjeku koji će za par dana
sjesti u svoj kamionet i odvesti se iz tvog života?
„Mimi?”
Nisam mogla odgonetnuti da li vidim ljutnju ili povrijeđenost u njegovim
očima dok sam se iskoprcala ispod njega i posegla za svojom spavaćicom.
„Što nije u redu?” upitao je. Legao je na bok i promatrao me.
Povukavši svoju spavaćicu dolje preko moje glave posegla sam za
gaćicama i pokušala ih raspetljati iz mog toplog donjeg veša.
„Sve je u redu,” lagala sam. Nisam ga mogla pogledati u oči kad sam
izlanula, „Ovo je samo prebrzo za mene. Žao mi je. Ne izazivam te. Samo
nisam sigurna da bih trebala spavati s tobom ovako brzo.”
„Ovako brzo?” upitao je. Zvučao je promuklo. „U mom umu, ovo se
trebalo dogoditi prije nekoliko godina.”
Nisam ga htjela pogledati, ali sam osjetila kad je ustao i navukao donji dio
pidžame. Nisam odgovorila dok sam pokušavala smisliti kamo bih mogla
pobjeći.
„To je zbog Lucasa, zar ne?” zarežao je.
Kojeg Lucasa?
„Žao mi je, Christiane. Nisam htjela da se ovo dogodi.” Naravno da jesi,
vrištala je moja podsvijest.
Naši pogledi su se sreli i osjetila sam opasnu promjenu u njegovom stavu.
Nešto sirovo i bijesno pojavilo mu se u očima, te na trenutak, zapitala sam
se hoće li me prisiliti na seks. Nikada. Christian te nikada ne bi povrijedio,

131
 š

govorila sam samoj sebi. Ali znala sam što vidim. Svjedočila sam kako se
čovjek pokušava obuzdati. Životinjski instinkt je bio tamo i trudio se najviše
što je mogao da ne pukne.
„Noćas ću spavati u jednoj od ostalih soba.” Njegov glas je bio
neprepoznatljiv. „Ne mogu opet spavati u istom krevetu s tobom, Mimi.”
Kimnula sam, te ne osvrnuvši se, brzo otišla prema glavnoj spavaćoj sobi.
Kad sam ušla unutra sjela sam na rub kreveta i zurila u sliku iznad komode.
Što sam to radila?
Nagnula sam se naprijed, stavila laktove na koljena i spustila glavu na
moje ruke. Sjedila sam tako manje od šezdeset sekundi kad je nešto
uzrokovalo da pogledam u moj jastuk. I bio je tamo. Njegova jarka boja u
oštrom kontrastu s bijelom kutijom u kojoj je bio položen. Svijetao i plav i
kričav, baš kakvog ga se sjećam.
Oči su mi se raširile dok sam gledala u prsten, veliki, plavi umjetni kamen
koji je natkrivao plastični zlatni krug za koji je bio pričvršćen.
„Tako je prekrasan, Christiane,” gugutala sam. „Da li si ga kupio kako bi
pristajao boji tvojih očiju?” upitala sam zadivljeno.
„Ne,” mirno je izjavio. „Uzeo sam ga jer je bio jedini u automatu za
igračke.”
Igrali smo se vjenčanja prije skoro dvadeset godina, a još uvijek je imao
zadnji prsten koji mi je pokušao dati. I mora da mi ga je stavio na jastuk kad
je izašao iz tuša i prije no što me je našao kako sjedim za klavirom. Podigla
sam ga i pokušala ga staviti, ali su mi prsti bili preveliki. Konačno sam ga
uspjela gurnuti do pola mog lijevog malog prsta.
Odmah sam osjetila njegovu prisutnost na vratima spavaće sobe.
„Moram oprati zube,” obavijestio me. „Neću ti smetati.”
„Sačuvao si ga,” bilo je sve što sam rekla.
„Da, sačuvao sam ga.”
„Christiane, jesi li ti izgubljena duša?” Znala sam da mi je glas na rubu
tuge.
„Misliš da sam izgubljena duša?” upitao je dok je hodao prema meni. Nije
izgledao ljutito niti povrijeđeno. Izgledao je... izgledao je... bilo mi je teško
pronaći riječ. A onda mi je sinulo. Izgledao je zabavljeno.
Još jednom sam ostala bez riječi, pa sam ga samo gledala kako mi prilazi.
Sada je stajao direktno ispred mene i morala sam podići glavu kako bi se
suočila s njim.

132
 š

„Termin izgubljena duša je precijenjen,” rekao mi je. Pokušala sam podići

obrvu. Na moju nesreću, nije upalilo i sigurna sam da sam samo izgledala
iznenađeno. Ili glupo.
„Nisam izgubljena duša, Mimi. Nikad to nisam bio. Loša? Možda. Ali ne
izgubljena. Znao sam kad smo bili još djeca da su naše duše povezane. Znam
da si i ti to osjećala, ali si to izgubila ili zaboravila negdje tijekom vremena.”
Mislim da mora da sam progutala svoj glas jer je iznenada nestao.
„Znam da si usprkos našem gadnom početku prije nekoliko dana, i ti to
osjetila. Vidio sam ti to u očima nekoliko puta posljednjih nekoliko dana.
Zaista si Sanjiva Mimi, zar ne?” zezao je.
Prije no što sam to mogla spriječiti, uspomene iz djetinjstva su se zabile u
mene takvom žestinom da sam osjetila kako mi pritišću grudi. Odmah sam
se sjetila značenja tetovaže iznad njegova srca. I samo tako, moji strahovi i
sumnje u vezi s njim – u vezi nas – činilo se kao da padaju kao domina i
stvaraju savršeni krug oko mog trenutno iscijeljenog srca.
Tako sam brzo skočila da sam skoro udarila glavom u njegovu bradu.
Zgrabila sam ga za kosu i povukla ga dok mu usta nisu srela moja. Prihvatio
je moj potez i privukao me čvrsto na svoja prsa.
Prekinuo je naš poljubac i rekao, „Još uvijek ću spavati u drugoj sobi ako
me trebaš.” Nije izgledao iskreno, ali sam znala da se trudi, pa sam mu
odlučila dati puno objašnjenje.
„Ono što se ranije dogodilo nema nikakve veze s ovim,” rekla sam mu
dok sam koraknula unazad i mahala rukom naprijed i nazad između nas.
„To je u vezi mene.”
Vidjela sam da je podigao obrve.
„Ja nisam... ja nikad nisam...” mucala sam. „Još sam djevica,” konačno
sam rekla.
Ne bi mogao izgledati više u šoku ni da sam mu rekla da sam zapravo
muško.
„Ali Lucas... svi dečki s kojima si hodala.” Sad je bio red na njemu da
muca.
„Nikad nisam spavala s dečkima s fakulteta, niti bilo kojim dečkom što se
toga tiče. I zato su moje veze bile kratkog vijeka. Nisu ništa dobili, pa su otišli
negdje drugdje. Lucas je jedini koji je ostao duže.” Skrenula sam pogled,
posramljeno, iznenađena da njegov detektiv nije otkrio tu sitnicu.
Nije ništa rekao, pa sam opet pogledala u njega. Imao je čudan izraz lica.

133
 š

„Što je?” upitala sam.

„Zaista želiš znati?” ispitivao je.
„Što god da je, da, želim znati.”
„Lucas je ostao duže jer je ševio drugdje.” Prekrižio je ruke ispred sebe i
nastavio, „Varao te.”
Koraknula sam unazad, a ovaj put sam stražnjim dijelom koljena udarila
u krevet, skoro se prevrnuvši unazad. Uhvatio me za lakat i umirio me. Sad
je bio moj red da budem zapanjena. „Zašto mi to nisi prije rekao?” upitala
sam ga.
„Zato što želim da me želiš. Sama. Ne zato što te dečko vara.”
Vratio se. Osjećaj olakšanja koji je došao sa saznanjem kamo pripadam.
„Zašto si još djevica?”
Njegovo me pitanje iznenadilo, ali sam imala spreman odgovor.
„Bila je to odluka koju sam donijela nakon što me Nick skoro silovao.
Nakon toga, bila sam vrlo oprezna u vezi izlazaka i fizičkih kontakata s
dečkima. Pretpostavljam da sam uvijek čekala da sljedeći Nick promoli svoju
ružnu glavu.” Uhvatila sam se za stražnji dio vrata i trljala ga. „Nakon nekog
vremena, shvatila sam da počinjem duhovno rasti i moja vjera mi je olakšala
da apstiniram.” Gledala sam u tlo i priznala, „Nekako sam se pokušala
nagoditi s Bogom. Vjerovala sam da ako budem čekala, On će mi dati do
znanja kad upoznam Onog Pravog. Koji bi me, znaš...”
„Volio dovoljno da se oženi tobom?”
„Da, pretpostavljam.” Podigla sam pogled, omotala ruke oko njegova
vrata i nakrivila glavu u jednu stranu. „Ali, ne želim više čekati. Što si ono
rekao o tome da su naše duše povezane?”
Naglo je posegao iza svog vrata i odmaknuo moje ruke. Bila sam
zapanjena dok je hodao po sobi, mrmljajući, „Što si učinila s njom? Gdje je?”
„Gdje je što?” upitala sam, još uvijek u šoku zbog njegova ponašanja.
Zastao je i pogledao me. „Kad sam te tek doveo ovamo, pregledao sam
tvoje stvari. U torbi ti je bila Biblija.”
Zakolutala sam očima. Naravno da mi je pregledao stvari. „U noćnom
ormariću je s moje strane kreveta. Zašto?”
Otvorio je ladicu i izvukao moju Bibliju. Bila je nova koju sam nabavila
prije četiri godine nakon što sam skrila onu u kojoj je bilo njegovo pismo.
Držeći je u svojoj desnoj ruci uhvatio me svojom lijevom rukom, te me počeo
vući van iz sobe.

134
 š

„Š-što... kuda idemo? Što to radiš?” Vikala sam dok je išao prema
francuskim vratima koja su vodila na terasu, vukući me za sobom.
Pustio je moju ruku dovoljno dugo da otvori vrata, a hladan nalet zraka
me skoro srušio, ali sam bila previše zaokupljena Christianovim čudnim
ponašanjem da bih primijetila hladnoću.
Uhvativši me ponovo za ruku, izvukao me na terasu i upitao me,
„Vjeruješ li da je Bog stvorio sve ovo?” Mahnuo je Biblijom po zraku, a ja
sam pogledala u prekrasno zvjezdano nebo. Mjesec je bio pun i bacao je
odsjaj s jezera koji je izgledao nadrealno.
„Da,” odgovorila sam. „Naravno da vjerujem.”
„Što kaže o braku? O muževima i ženama?” zahtijevao je. Opet me
uhvatio nespremnu kad je prasnuo, „Što kaže, Mimi?”
„Kaže puno stvari, Christiane,” uspjela sam odgovoriti.
„Reci mi neke stvari.”
Nikad nisam bila dobra u pamćenju Evanđelja, te sam se trznula na
pomisao da ih recitiram. Zastala sam i sinulo mi je.
„U Knjizi Postanka kaže da će muškarac ostaviti svog oca i svoju majku i
vezati se uz svoju ženu, te će postati jedno tijelo.” Trepnula sam prema
njemu, ne znajući kamo ovo ide, kad mi je iznenada sinuo još jedan dio.
„Također, postoji i ono o tome da što god Bog združi, neka nitko ne rastavi.”
„Udaj se za mene,” rekao je, oči su mu blistale.
„Što?” Jesam li ga dobro čula?
„Nikad ne molim, ali sada molim tebe. Da se udaš za mene. Večeras.”
„Kako? Gdje?” mucala sam, pokušavajući se oporaviti od šoka. „I još
važnije, zašto?”
„Ovdje. Pod zvijezdama koje je Bog stvorio. A zašto? Zato što te volim,
Mimi. Uvijek sam te volio i neću dopustiti da prekineš zavjet koji si dala zbog
mene.”
„To neće biti pravi brak,” prišaptala sam.
„Tko kaže da neće biti pravi?” Pogledao je gore u nebo i viknuo, „Bože,
ako si stvaran i slušaš, onda znaš da sam zaljubljen u ovu ženu cijelog svog
života. Molim Te...” oklijevao je i visoko podigao moju Bibliju dok je tražio
prave riječi, „da snagom o kojoj se ovdje govori, daš Mimi do znanja da će
naš brak biti pravi i da joj daješ Tvoj blagoslov.”
Nasmiješila sam mu se i odmahnula glavom. Možda sam poludjela. Ali,
ako sam prije imala sumnje, sada su nestale. Znala sam da gledam u svoju

135
 š

srodnu dušu. Čovjeka koji, kao naši očevi, je činio grozne stvari, te je
sposoban za još gore, ipak se ne boji izjaviti mi ljubav koje se držao
godinama. Moj muškarac. Ljubav je nabujala u mojim grudima i prijetila da
će prekipjeti. Odglumila sam kašalj kako ne bi primijetio kako sam
sladunjava.
„Ne ide to uvijek tako, znaš.” Prišla sam mu i posegla za njegovom
slobodnom rukom. Stavivši je na moje grudi, rekla sam mu, „Da, udat ću se
za tebe večeras, ali nemoj biti razočaran ako ne dobiješ Njegov blagoslov.”
Kimnula sam prema nebu s iskrivljenim smiješkom. „On nam ne daje uvijek
znakove kako se mi nadamo.”
I prije no što mi je Christian mogao odgovoriti, osjetila sam kako mi je
nešto hladno sletjelo na obraz.
Sniježilo je.

136
 š

Pumpkin Rest, Južna Karolina 2007

Nakon što smo izrekli svoje improvizirane zavjete, Christian me podigao

u naručje i odnio me u spavaću sobu. Trebala sam se smrzavati, ali mi je bilo
toplo iznutra u iščekivanju onoga što slijedi. Opet smo svukli jedno drugo,
sporije ovaj put. Kad me opet polegao na krevet i zajahao me, krivo je shvatio
moje drhtanje kao posljedicu smrzavanja koje smo iskusili na terasi.
„Uvijek ću te grijati, Mimi,” šapnuo mi je uho prije no što mi je obasuo
lice poljupcima. Zastao je kako bi pogledao dolje u mene i upitao, „Kad sam
ti lizao... kad si mi svršila u lice...” Oči su mu tražile i znala sam što želi znati.
„Ne, to mi nije bio prvi orgazam,” ponudila sam. Mislila sam da sam
vidjela bljesak razočaranja pomiješanog s bijesom, „Ali,” brzo sam ubacila.
„To je bilo prvi put da sam svršila na taj način.”
Nisam htjela objašnjavati kako sam dopustila Lucasu pristup dolje samo
jednom i da je to ispalo više nezgodno nego strastveno.
Udahnula sam i pogledala preko njegova ramena, izbjegavajući njegov
pogled. „A mogao bi i znati da nemam puno iskustva niti u uzvraćanju
usluge.” Bojala sam se pogledati nazad i vidjeti frustraciju zbog mog
neiskustva, ali izgledao je kao da mu je laknulo. „Ne mogu podnijeti
pomisao da te drugi muškarac dira ili obrnuto,” priznao je. „Ali mi je također
drago što će ti neke stvari biti prvi put sa mnom. A i zadnje stvari će biti sa
mnom također, jer ti pripadaš meni, Mimi. Niti jedan drugi muškarac te neće
više nikad dotaknuti.”
Nisam se protivila njegovom komentaru o tome da mu pripadam jer sam
bila previše nestrpljiva zbog onoga što se događalo između nas da bih
nastavila govoriti. Omotala sam ruke oko njegova vrata i gladno privukla
njegova usta na svoja. Konačno je došao do mog vrata i nedostajao mi je naš
prekinuti poljubac, ali nisam mogla suspregnuti jecaj kad je nastavio još dalje
niz moje tijelo, ovaj put pridavši pažnju mojim grudima, za kojom sam ranije
žudjela. A mislila sam da su Lucasovi nespretni pokušaji da draži moje

137
 š

bradavice davali dobar osjećaj? U retrospektivi, to je bilo kao da sam

uspoređivala Cogswortha sa Zvijeri, mislila sam. Mojom Zvijeri.
Svojim se jezikom polako kretao niz moj trbuh i još jednom se usredotočio
na mjesto koje je izazivalo toliko zadovoljstva prije manje od sat vremena.
Ovaj put sam vrištala njegovo ime i još pokušavala doći do daha kad se
vratio nazad kako bi se suočio sa mnom. Otvorila sam oči i nasmiješila se,
posežući za njegovom tvrdoćom, ali mi je odmakao ruku. Pretpostavljam da
sam izgledala iznenađeno jer je objasnio, „Kao što sam ti već prije rekao, ne
želim više čekati da budem u tebi, Mimi.”
Nasmiješila sam se i raširila noge još više, konačno ih omotavši oko
njegovog struka. Osjetila sam kako je njegovo tijelo srelo moje, te se
pripremila za ono što sam znala da će biti mješavina užitka i bola, ali je on
iznenada stao.
Prije no što sam mogla pitati zašto, rekao je, „Reci mi.”
Trepnula sam, zbunjeno. „Što da ti kažem?”
„Reci mi ono što sam ja tebi rekao prije naših zavjeta.” Oči su mu bile
ozbiljne, skoro oštre i rekla sam to bez oklijevanja ili susprezanja jer sam to i
mislila.
„I ja volim tebe, Christiane.”
Polako je ušao u mene, ne skinuvši pogled s mog, kako bi mogao ocijeniti
moju reakciju. Stao je kad bih se malo trznula, ali sam mu rekla bez daha, „U
redu je. Nastavi.”
I jest, a naša tijela su se našla u jedinstvu, s vremenom uhvativši ritam koji
nas je oboje ostavio bez daha i zadovoljene.
Proveli smo ostatak noći razgovarajući, te istražujući, upoznavajući se još
i više. Nadoknađujući izgubljene godine. Dvaput smo vodili ljubav i odbio
me treći put, inzistirajući da ne želi da me boli. Ali to ne znači da nismo
pronašli užitak na drugi način.
„Nemoj izgledati tako razočarano, Mimi. Vodit ću ljubav s tobom do kraja
naših života,” uvjeravao me.
Zaspao je u istom položaju u kojem me grlio i naše prve zajedničke noći.
S mojim leđima okrenutim uz njegova prsa i rukama omotanim oko mene.
Mogla sam osjetiti njegov dah na mom vratu dok me san obuzimao. Sjetila
sam se naših zavjeta smišljenih u posljednjem trenutku na snježnoj terasi i
nasmiješila se kad sam pomislila na one koje smo tako davno izrekli na

138
 š

igralištu, koji su bili posvećeni sestri koju nikad nije upoznao, a za koju ja
nisam znala.
Navodno, biti s njim je uzrokovalo otključavanje činjenica koje sam ja
namjerno odabrala zaboraviti. Ali su polako isplivale na površinu. U ovom
posebnom prisjećanju, ja sam bila ta koja je prva izrekla svoje zavjete nakon
što mi je Christian dodao kiticu cvijeća. Bar mislim da je to bilo cvijeće.
Pogledala sam u Christiana i zatreptala pred njim govoreći, „Uvijek ću
nositi moj prsten i biti tvoja najbolja prijateljica ikad. I bit ću ti žena i živjeti
s tobom kad budemo stariji i nađemo posao, a ti nam sagradiš kuću.” Zastala
sam da razmislim o svojim sljedećim riječima. Moja majka je bila jako trudna
u to vrijeme s Jasonom, pa sam znala da je rađanje djeca dio braka. „A ako
odemo kod doktora i on stavi bebu u moj trbuh, ja ću biti mama, a ti ćeš biti
tata kad dijete izađe van.”
Jako sam mu se nasmiješila i strpljivo čekala njegov odgovor.
Duboko je udahnuo i rekao, „Uvijek ću osvojiti još prstenova za tebe.
Osvojit ću deset tisuća prstenova s dijamantima različitih boja, te možeš
nositi svaki dan drugi. Bit ću tvoj muž, i sagradit ću ti kuću, i jest ću juhu
svaki dan ako je to sve što znaš skuhati. A ako doktor ne stavi bebu u tvoj
trbuh, onda ću ti je ja staviti tamo. Ne znam kako, ali mislim da tako bebe
završe u maminom trbuhu. Tate je stave tamo. Tako mi je Slade rekao, ali ni
on ne zna kako.” Zastao je prije no što je sramežljivo dodao, „I ti pripadaš
meni, a ja ću te voljeti zauvijek, baš kao što moj tata kaže mojoj mami.”
„Zašto ne spavaš?” prišaptao mi je u uho, prenuvši me iz mojih
uspomena, što je dijelom uzrokovalo da se pojavi bol.
„Kako si znao da nisam spavala?”
„Zato što spavaš kao zaklana, a ja imam lagan san. Vrpoljila si se i to me
je probudilo.”
„Razmišljala sam o onome što si rekao ranije, o tome da pripadam tebi,”
rekla sam mu.
„Što s tim?” upitao je.
„Osoba ne može pripadati nekome, Christiane,” tiho sam odgovorila. „To
je prisvajanje vlasništva, a ne možeš posjedovati nekoga.”
„Da, možeš, Mimi. Ti posjeduješ mene sve ove godine.” Poljubio me je u
zatiljak.
„Kako te posjedujem sve ove godine?” prišaptala sam.
„Tako što me držiš kao taoca,” odgovorio je.

139
 š

„Mislim da moraš promijeniti mišljenje u vezi tog komentara.” Nisam

mogla izbaciti stav iz mog glasa. „Nisam ja ta koja je stavila lisičine na tvoje
ruke.”
„Da, jesi,” uzvratio je.
Brzo sam se okrenula kako bih se suočila s njim i kao i prve noći, mjesečina
mi je pomogla da pronađem njegove oči. Kad jesam, nisu me izazivale. Bile
su ispunjenje žudnjom i onim za što sam mislila da je ranjivost. Ranjivost
Christiana Beara? Sigurno ne. Mora da sam ga krivo procijenila.
„Zbog čega misliš da sam te držala kao taoca?”
„Zato što kad si se one noći odvezla iz mog života sa svojom majkom i
Jamesom, uzela si moje srce sa sobom.”

140
 š

Pumpkin Rest, Južna Karolina 2007

Christian je dugo ležao budan kad je Mimi konačno zaspala, te mislio na

ženu koju je držao u svojim rukama. Bila je puna iznenađenja. Nikad ni u
milijun godina ne bi pogodio da nikad nije spavala s muškarcem. To je samo
potvrdilo u njegovom umu ono što je oduvijek vjerovao. Naše su duše
povezane, a ona je oduvijek pripadala meni.
Opet se uzbudio kad je pomislio na Mimino tijelo koje je oživjelo pod
njim. Očito je nakupila jako puno strasti tijekom godina. Mogao je procijeniti
da je svaki dodir, svaki poljubac, svako milovanje potaklo vatru u njoj koja
je skoro uvjetovala da prerano isprazni svoj teret.
Nasmiješio se kad je pomislio na njene nespretne pokušaje u pušenju. Nije
lagala kad je rekla da ima jako malo iskustva. Ali nije mario. Po prvi put
ikada nije bio zainteresiran za vještinu, jer ovo definitivno nije bilo u vezi
samog čina. Bilo je u vezi žene koja je izvodila taj čin. Samo znajući da ga
Mimina topla i savršena usta drže zarobljenog bilo je dovoljno da bude
zadovoljen do kraja života.
Savršena je. Tako prokleto savršena.
Neugodno se premjestio u krevetu kad se udar na tu pomisao zabio u
njegova prsa. Nije joj mogao pronaći manu. Upravo suprotno od njega. A da
doda sol na ranu, još uvijek je imao tajne koje nije otkrio. Kao da se, prije no
što je bio uhapšen, pridružio Grizzovoj staroj bandi. Nije se šalio kad joj je
rekao da je lomio kosti. To mu je bio posao – njegova specijalnost. Proganjati
ljude koji nisu platili svoje dugove. Bio je utjerivač duga koji je ostavljao
poruku. Plati ili pati.
Da li je vjerovao da će se Mimi vratiti u Floridu s njim, ozakoniti njihov
brak, te glumiti odanu ženu bivšem zatvoreniku, članu motorističke bande
koji lomi kosti i koji je usijane glave? Bilo je očito da nije razmislio do kraja
kad je smislio plan da je pronađe i suoči se s njom. Nije si dozvolio luksuz
da misli izvan bijesa koji ga je u početku pokretao. Znao je duboko u sebi da
je bio zaljubljen u Mimi otkad zna za sebe, ali kad je prešao s toga da joj

141
 š

nametne svoju volju na to da postane zaljubljena budala koja je priznala da

mu je ukrala srce prije toliko godina? Da li je to istina? Da, ali to nije važno.
A nije važna ni činjenica da je njihova situacija izgledala beznadno. Znao
je bez ikakve sumnje da njena majka i knjigovođa bivši – zatvorenik od
njenog očuha, neće odobriti što je s njim, ali nije ga bilo briga. S odlukom da
uvijek dobije što želi, odlučio je da se neće brinuti, niti misliti na njihovu
budućnost. Što se njega tiče, bila je zapečaćena.

142
 š

Pumpkin Rest, Južna Karolina 2007

Probudili smo se sljedeće jutro uz tanki pokrivač netaknutog snijega koji

je prekrivao tlo. Da smo imali ikakve namjere izaći iz kuće, morali bi čekati
da se snijeg otopi, ali niti jedno od nas nije marilo. Oboma je više odgovaralo
da nastavimo s intimnostima koje smo propustili tijekom godina.
Ležala sam u Christianovom naručju i lagano prstom pratila tetovažu na
njegovom bicepsu. Okrenula sam se licem prema njemu i naslonila se na
ruku. Glavom naslonjenom na lakat, ispitivala sam, „Pretpostavljam da
puno vježbaš. Padam na velike mišiće.”
„Nisam imao puno toga čime bi se zabavio u zatvoru,” rekao je
mrzovoljno, vjerojatno to nije bila uspomena koje se htio prisjećati.
„Za mene je to dobro ispalo jer volim to kako su ti ruke postale velike
otkad sam te zadnji put vidjela.”
Dobacio je lukavi osmijeh i rekao, „A ja volim koliko su ti se grudi
povećale otkad sam te zadnji put vidio.”
Zakolutala sam očima i zaigrano ga udarila. Uhvatio me za ruku i
proučavao moj ručni zglob. Modrice su bile vidljive i raspoloženje mu se
promijenilo od veselog do mračnog. U pokušaju da mu ne dopustim da
krene tim putem, ustala sam i zurila u dolje u njega. Nagnuvši glavu u jednu
stranu, upitala sam, „Hoćeš se istuširati sa mnom?”
Ne čekajući da mi odgovori krenula sam u kupaonicu i u sebi se oduševila
kad sam vidjela da mi se odmah pridružio.
Nakon doze istraživanja koje je trajalo daleko duže nego obično tuširanje,
konačno smo se predali zbog hladne vode i isključili je. Usto, odvod je počeo
vraćati vodu pa sam se zabrinula da bi mogao poplaviti kupaonicu.
Kasnije, pravila sam nam doručak kad je ušao unutra i preturao po jednoj
od kuhinjskih ladica. Pogledao je u mene i upitao, „Da li se sjećaš da sam te
noćas budio?”
Brzo sam pogledala u njegovom smjeru, te vratila pozornost na palačinku
koju sam se spremala okrenuti. „Nisi me sinoć budio.”

143
 š

Čula sam kako se smijulji i kaže, „Da, jesam. Mislio sam da sam čuo
nekoga na trijemu i probudio sam te – što nije bilo lako – i rekao sam ti da
idem provjeriti o čemu se radi. Zaista se ne sjećaš?”
Pogledala sam u njega i odmahnula glavom.
„Rekla si mi da je to vjerojatno medvjed ili neka životinja i da se ne trebam
brinuti. Također si rekla da tvoj djed čak ni ne zaključava vrata noću jer nema
sigurnijeg mjesta od planina.”
„To je sve točno, ali ja se ne sjećam tog razgovora, Christiane,” priznala
sam.
„Da li se sjećaš da si vikala na mene kad sam izvadio svoj pištolj iz noćnog
ormarića?” ustrajao je.
Okrenula sam se prema njemu i stavila ruku na kuk i mahnula špatulom
koju sam držala prema njemu. „Da li ti mene zezaš? Ponio si pištolj sa
sobom? Ne bi čak niti smio imati pištolj, Christiane. Ti si osuđeni zločinac.
Ako te uhvate, to znači automatski povratak u zatvor!”
„To si mi rekla i sinoć,” nasmijao se, dobacivši mi zločesti osmijeh. „Našao
sam ga!” brzo je dodao i podigao odvijač.
„Nemoguć si,” otpuhnula sam. „I za što ti to treba?” upitala sam,
okrenuvši se opet prema štednjaku.
„Nešto moram popraviti,” viknuo mi je dok je odlazio.
Okrenula sam zadnju palačinku na tanjur, te razmišljala o ironiji naše
veze. Biblija u jednom noćnom ormariću i pištolj u drugom. Zvuči kao moji
roditelji, razmišljala sam, te sam postavila stol za doručak. Ali umjesto da
sam se osjećala zastrašeno mogućnošću da budem s nekim tko je potpuna
suprotnost meni, sviđalo mi se to. Moji roditelji nisu bili savršeni, ali su bili
zaljubljeni, a njihov brak, koliko god se činio čudnim nekome izvana –
funkcionirao je. Počela sam osjećati nadu, ali nisam si dopuštala da budem
previše uzbuđena. Još uvijek sam imala puno tajni koje sam trebala podijeliti
s Christianom. I mogla sam se samo nadati da te tajne neće uzrokovati da
ponovo razmotri našu novoosnovanu vezu. Bar s Christianom, ono što si
vidio, to si i dobio. Nije skrivao stvari. Ako išta, bio je malo i previše smion.
Nakon što sam ga dvaput pozvala da se palačinke hlade, otišla sam ga
potražiti.
„Mora da si jako zaokupljen onime što god da popravljaš...” Riječi su mi
zamrle kad sam ušla u kupaonicu, te ga pronašla zgrčenog nad odvodom u

144
 š

tušu. Imao je odvratnu hrpu kose pokraj odvoda, ali nije kosa ono što me je
posramilo. Ono što je bilo prilijepljeno na nju je učinilo da stanem u mjestu.
Pogledi su nam se sreli i mogla sam vidjeti pitanje u njegovim očima.
„Nisam ja ovo učinio, a znam da to nije ostatak onoga tko god da je zadnji
boravio u kući.” Pogled mu nije bio optužujući, već topao i zabrinut.
„Bilo mi je zlo prve noći...” mucala sam.
„Nemoj,” prekinuo me. Ustao je i rekao, „Znao sam da se nešto događa s
tobom, ali nisam mogao procijeniti što. Često to radiš, zar ne?”
„Ne želim sada razgovarati o tome,” izjavila sam dok sam krenula nazad
prema kuhinji. Bio mi je za petama, te me uhvatio za lakat, okrenuvši me
prema sebi.
„Pričaj mi o tome, Mimi. Znam da postoji naziv za to, ali nisam siguran
koji je. Sva ta hrana koju sam gledao kako trpaš u sebe zadnjih nekoliko
dana. Ne ostaje u tebi, zar ne?”
Odmahnula sam glavom, ali nisam ga mogla pogledati u oči. „Ne. Ne
sva.”
„Zašto ne?” Pogled mu je bio izazivački, ali ne optužujući. Zaista mu je
bilo stalo.
Ramena su mi se pognula dok sam pokušavala činiti se manjom, a
uslijedio je val suza. Privukao me k sebi i vodio me prema kožnom kauču, te
sjeo kraj mene. Sjedio je na rubu i stavio lakat na koljeno, a drugom rukom
je čvrsto uhvatio moju. Betonski zidovi koji su čuvali tajnu moje obitelji su
se počeli rušiti, te sam mu počela pričati kako je moja sramota počela, te zašto
sam je nastavila njegovati.
Objasnila sam kako je sve počelo nevinim komentarom prijateljice, kad
sam bila na zadnjoj godini srednje škole. Gledale smo slike s izleta na jezero.
Bilo nas je otprilike šestoro, a stranac je ponudio da će nas slikati. Stajala sam
tamo u svom kupaćem kostimu, pokraj najvišeg, najmršavijeg tipa u
razredu. Zove se Rodney i bio je školska košarkaška zvijezda. Rodney je bio
visok preko 180 cm, te je bio ekstremno vitak, toliko da je izgledao mršavo.
Moja prijateljica je rekla nešto o tome da, iako nisam, da izgledam ogromno
stojeći pokraj njega. Nije ništa loše mislila. Uopće nije bila zlobna, ali taj
komentar mi je ostao u sjećanju. Nikad se nisam previše brinula oko moje
težine. Uvijek sam mislila da izgledam dobro, ali ta primjedba se prikrala u
moju podsvijest, te se ponovo pojavila nakon što sam preboljela tešku virozu
želuca i izgubila skoro 3 kg u tjedan dana. Osjetila sam da su mi traperice

145
 š

malo šire, te sam se pitala kako bih izgledala u manjem broju. Znala sam što
moram učiniti kako bih to postigla. Znala sam da to funkcionira, pa sam
pokušala.
Rekla sam Christianu kako sam osjećala da imam sve pod kontrolom, te
sam mogla prestati s punjenjem i pražnjenjem kad god poželim. Ono što
nisam shvaćala je kako se moj poremećaj u prehrani manifestirao na
drugačiji način.
„Punjenjem i pražnjenjem?” upitao je, očito nije bio upoznat s
terminologijom.
„Jesti što god poželim, koliko god poželim, te se natjerati da sve
povratim,” objasnila sam dok sam se usredotočila na tamnu, žuljevitu ruku
koja je čvrsto držala moju.
Kad nije ništa rekao, pogledala sam mu u oči i mogla sam vidjeti po
njegovom smrknutom čelu da pokušava shvatiti. Umjesto da pokušavam
objasniti psihologiju koja stoji iza razloga zašto bih to radila, za koju ni ja
sama nisam znala da je razumijem, izlanula sam izgovor zbog kojeg sam to
nastavila činiti.
Ispričala sam Christianu da je moj biološki otac, Grizz, itekako živ i da
živi odmah preko granice Sjeverne Karoline. Christian je zurio u mene, šok
je bio očit u njegovom izrazu lica dok je zrak između nas pucketao od
neizrečene napetosti.
„Grizz?” upitao je, njegova izvajana čeljust se stegnula. „Čovjek kojeg si
nazivala James i govorila o njemu kao o svom očuhu? Onaj zbog kojeg je
tvoja majka napustila Florida kako bi mogla biti s njim?”
Kimnula sam.
Spustivši ruku ustao je i pogledao dolje u mene. „Nije umro na izvršenju
smrtne kazne?”
Podignuvši glavu kako bih ga mogla pogledati u oči, odmahnula sam.
„Kako?” Počešao se po bradi, te pustio da mu oči lutaju po prostoriji. Da
li je bio zabrinut da bi se Grizz mogao pojaviti? Nisam vidjela strah u
njegovim očima, pa sam odbacila tu pomisao.
Duboko udahnuvši, rekla sam mu, „Kad sam pitala Grizza istu stvar,
rekao je da se svatko može kupiti za pravu cijenu. Ne moram ti reći koliko je
bogatstvo prikupio tijekom svog položaja vođe moćne motorističke bande.
Kad uzmeš u obzir da je živio u oronulom motelu dok nije izgradio kuću za
moju majku, nije imao gdje potrošiti svoj novac. Mogu samo pretpostaviti

146
 š

da je odgovoran što je priskrbio nekolicini ljudi u zatvorskom sustavu ranu,

jako ugodnu mirovinu.”
Gledala sam kako to sve upija, lagano je kimao glavom dok su mu se
mentalni točkići u glavi okretali. Onda mu se čelo naboralo i uzvratio je,
„Kakve to veze ima s tvojim povraćanjem? Pražnjenjem, točno?”
Kimnuvši, ispustila sam dugi dah i pogledala u pod. „Čini se da je čuvanje
Grizzove tajne imalo veći negativni utjecaj nego što sam si dopustila
vjerovati. Kad sam doživjela nesreću, moj otac me nije mogao posjetiti u
velikoj gradskoj bolnici, koja je bila udaljena sat i pol od našeg doma. Htio
je, ali ga je moja mama preklinjala da to ne čini. Neće doći na moju promociju
na fakultetu. Nikad nikoga neću moći dovesti kući da upozna moje roditelje
iz straha da ga netko ne prepozna.” Podigla sam pogled, a moj se glas
podigao za jednu oktavu. „Pogledaj samo tipa kojeg smo upoznali u
Chicky's, koji ga je znao!” Lupila sam rukom po koljenu.
Podigla sam glavu da pogledam u strop. „A što sam mislila kad sam
počela hodati sa studentom koji studira kriminalno pravo? To je samo
katastrofa u nastajanju.” Zastala sam. „Ali Grizz nije odgovoran za moje
punjenje i pražnjenje. Shvatila sam da kad mi takve stvari smetaju ili bih
žalila nad situacijom, jela bih zbog stresa. Puno hrane. A zabrinutost da ću
se udebljati nije postojala jer sam znala stručno skriti što radim. Ako bi nešto
kruto izašlo, ugurala bih to niz odvod.” Duboko udahnuvši, tiho sam
dodala, „Očito ovaj put nije otišlo niz odvod jer je bio začepljen od kose.”
„Kad smo stali na povratku iz Chicky's...”
„Otišla sam u kupaonicu da povratim večeru. Vidjevši nekoga tko pozna
mog oca me uznemirilo.”
„Znači ne radiš to stalno?” upitao je, zvučeći kao da mu je laknulo.
Naslonio se leđima na gredu za koju me okovao samo nekoliko dana ranije,
prije no što je prekrižio ruke.
„Ne.” Odmahnula sam glavom. „Ali uvijek sam spremna, za svaki
slučaj.”
„Kako?” Nakrivio je glavu udesno, a njegova duga kosa je prekrila
tetovažu Abbynog imena na njegovom bicepsu.
„Narančasti Cheetosi. Crveni sladić. Obično njih jedem, te ostalu hranu
jarkih boja, kao oznaku.”
Odmahnuo je glavom, ne shvativši. „Oznaku?”

147
 š

„Pojela sam crveni sladić na putu u restoran, prije no što sam pojela krilca.
Tako da, ako kasnije odlučim povraćati – a pod kasnije mislim u trideset
minuta nakon jela – znat ću kad sam potpuno ispraznila želudac. Povraćala
sam dok nisam vidjela crvenu boju.”
Čekala sam njegovu reakciju, nisam bila sigurna da li bih mogla podnijeti
odbijanje u njegovim očima. Odsjekao je tipu ruku. Budi malo blaža prema
sebi, Mimi. Sjela sam malo uspravnije.
Christian je primijetio promjenu u mom držanju, te se naznaka osmijeha
stvorila u kutu njegovih usta. „Je li to sve, Mimi?” Odgurnuvši se od grede
prišao mi je, ispruživši ruku. „Otac koji nije zapravo mrtav i poremećaj u
prehrani?” Nježno me povukao s kauča.
Ispustivši dugi dah, odmahnula sam glavom. „Ima još nešto što bi trebao
znati.”
Christian je moje posljednje i konačno priznanje prihvatio riječima utjehe
i uvjeravanja, a onda me opet upitao, „Da li je to sve?”
„Zar to nije dovoljno?” viknula sam pokušavajući izbjeći njegov pogled.
Mislila sam da će me povući u svoj zagrljaj, ali nije. Umjesto toga, zatakao
mi je pramen kose iza uha, te lagano držao moje lice između svojih dlanova.
Poljubivši vrh mog nosa, rekao je, „Neću se pretvarati da razumijem tu
stvar s poremećajem u prehrani, ali to ne mijenja moje osjećaje prema tebi. I
pretpostavljam da možeš potražiti pomoć u vezi toga?”
Trepnula sam i malo mu kimnula. „Da, postoji terapeuti koji su
specijalizirani za to, ali nikad nisam kod nijednog otišla.”
„Pobrinut ćemo se da to učiniš.” Široko mi se nasmiješio. „Tvoj ne mrtvi
otac i posljednja stvar koju si spomenula također ne mijenjaju moje osjećaje
prema tebi. Zapravo, ne mogu smisliti ništa što bi mi mogla reći da te ne
volim ili da mislim loše o tebi.”
Mora da se olakšanje ocrtalo na mom licu jer je dodao, „Ako išta, nekako
mi je drago.”
„Koraknula sam unazad, oči su mi bile širom raširene. „Drago?”
„Nije mi drago u smislu kako ti misliš. Samo mi je drago što nisi bez mane,
Mimi. Potrebno mi je da ne budeš savršena. Mučilo me je to što sam mislio
da si bez mane.”
„Mislim da to shvaćam,” priznala sam. „Učini mi uslugu?”
„Bilo što,” odgovorio je.

148
 š

„Nemoj paziti na mene niti na to koliko jedem. Neću moći podnijeti to da

misliš da možeš nešto učiniti da to popraviš. Već se osjećam jača nakon što
sam ti rekla za Grizza. To je bio težak teret za nositi. Hvala ti što nisi
poludio.”
„Čuvam te, Mimi,” rekao je, privlačeći me na toplinu svojih prsa čvrstih
kao kamen. „Uvijek ću te čuvati.”

149
 š

Pumpkin Rest, Južna Karolina 2007

Jeli smo palačinke i odlutali dolje do podruma. Nikad nisam igrala biljar
i Christian je odlučio da će me naučiti. Završili smo vodeći ljubav na
biljarskom stolu umjesto toga. Nisam se žalila, ali sam na kraju morala
priznati da sam počela osjećati bol.
Oblačili smo se kad me pitao, „Dakle, rekla si prije nešto o tome da nisi
svršavala kad te je Lucas lizao.”
Ukočila sam se, posramljena, „Da, što s tim?”
„Ali si svršavala prije, zar ne? Samo ne na taj način?”
Okrenula sam se prema njemu. Zakopčavao je svoj pojas. „Da, svršavala
sam prije, Christiane. Znam što je orgazam. Ne budeš dugo bez seksa kao ja,
a da ne pronađeš način da to nadoknadiš.” Zakolutala sam očima i povukla
moje traperice.
„Dakle, da li koristiš prste ili nešto na baterije?” zezao je.
Prasnula sam u smijeh. Već sam obukla moje traperice i posezala sam za
mojim grudnjakom kad sam pitala, „To te uzbuđuje, zar ne?”
„Sve u vezi tebe me uzbuđuje, Mimi. Želim gledati kako svršavaš
samozadovoljavanjem.”
„Sada?” Upitala sam zapanjeno.
Odmahnuo je glavom. „Ne. To ću sačuvati za naš medeni mjesec.” Njegov
osmijeh je bio kao bljesak zasljepljujućeg sunčevog sjaja.
Možda me je boljelo, ali sama pomisao na to što me on želi gledati
uzrokovalo je da me val vrućine udari točno između mojih bedara. „Zar
nismo na neki način već na medenom mjesecu?” Upitala sam, dok sam
polako skinula traperice i gaćice i trknula ih nogom u stranu.
Nakon još jedne runde istraživačkog vođenja ljubavi otišli smo gore i
vidjeli da se lagani sloj snijega već otopio i da je popodnevno sunce jarko i
toplo sijalo.
„Snijeg više nema.” Christian je pogledao u mene, zaprepaštenost je bila
u njegovom izrazu.

150
 š

„To nije tako neobično,” objasnila sam. „Osim toga, nije ni palo toliko
koliko su predvidjeli. Sigurna sam da su druga mjesta zatrpana, ali ovdje je
samo poprašio tlo.”
„Ali snijeg u proljeće je normalan?”
„Tehnički još nije proljeće. Da, ja sam na proljetnim praznicima, ali još
uvijek je ovo zimski mjesec.”
„Jučer si nosila kratke hlače, sinoć je sniježilo, a već se zagrijava.”
Kimnula sam. „Da, trebalo mi je neko vrijeme da se priviknem na to, ali
mi u sjevernoj državi smo još uvijek na povišenom dijelu. Prognoze nisu
uvijek točne. Imali smo prognoze o slabom snijegu, a dobili smo 30 cm. Sinoć
su govorili da očekujemo skoro 15 cm, a dobili smo jedva koju pahulju.”
Slegnula sam ramenima. „A temperatura bi trebala opet pasti noćas.”
Kimnuo je prije no što me upitao, „Hoćeš na vožnju?” Počešao se po bradi.
„Čini se da je dovoljno toplo.”
„Vožnju čime?”
„Dovezao sam svoj motor.”
„Dovezao si svoj motor? Ovdje?” Znala sam da zvučim skeptično.
„Da. Um, ne. To nije moj motor.” Dobacio mi zločesti osmijeh.
„Čiji je to motor?”
Slegnuo je ramenima. „Neki idiot u Georgiji nije imao dovoljno pameti da
zaključa tu prokletu stvar.”
Trudila sam se da se ne nasmijem dok je nastavljao sa svojim
objašnjenjem.
„Stajao je usred ničega sa znakom da se prodaje na sebi. Vozio sam
prijateljev kamionet koji ima produženi stražnji dio. I slučajno je imao
komad daske odzada.”
„Slučajno je imao komad daske odzada?” prekinula sam ga. „Zašto imam
osjećaj da ga je tvoj prijatelj imao tamo iz određenog razloga?”
„Zato što vjerojatno je,” odgovorio je u trenu. „U svakom slučaju, stao
sam i odgurao motor ravno u stražnji dio kamioneta.” Mahnuo je prema
stražnjem dijelu kuće. „Tamo je odzada.”
Stavila sam ruke na kukove i pokušala izgledati odlučno. „Dakle, želiš me
povesti na vožnju na motoru koji si ukrao u drugoj državi?”
„Da, to je otprilike to.”
„Daj mi vremena da nam spakiram ručak,” nasmijala sam se dok sam išla
prema kuhinji.

151
 š

Bila sam zahvalna što Sjeverna Karolina nije imala zahtijevala nošenje
kacige. To bi dalo prometnoj policiji razlog da nas zaustave, ako bi nas
vidjeli. Upozorila sam Christiana na ceste.
„Znam da se snijeg otopio, ali svejedno bi trebali biti oprezni,” upozorila
sam ga. Moji roditelji bi poludjeli kad bi znali da se vozim s nekim na motoru
bez kacige, ali pošto Sjeverna Karolina nema propise o nošenju kacige, nisam
bila previše zabrinuta.
Privila sam se uz Christiana, ne zato što sam se brinula zbog načina kako
se snalazi na cesti, već zato što sam to željela. Baš kao što je biti u njegovom
zagrljaju i njegovom krevetu davalo osjećaj da je to ono pravo, tako je bilo i
biti iza njega na ukradenom motoru. To se nije moglo poreći. Biti s
Christianom je bilo mjesto gdje sam pripadala.
S rukama omotanim čvrsto oko njega, pritisnula sam obraz na njegova
leđa i udahnula miris njegove kose, njegove jakne, njega. Kao razmetni sin
koji je konačno pronašao put kući, znala sam da sam pronašla svoj put.
Nazad mojoj srodnoj duši. Nazad ka Christianu Bearu.
Vozili smo se skoro sat vremena kad je konačno stao i upitao da li želim
da pronađe stol za piknike negdje vani.
„Sigurno ti je toplo?” upitao je.
„Sunce daje veličanstven osjećaj!” viknula sam. „Osim toga, osjećam se
kao da grlim radijator. Skoro mi je prevruće,” nasmijala sam se preko
njegova ramena.
„Onaj znak prije nekoliko milja je pokazivao da stižemo u državni park.
Htio sam reći da se možemo okrenuti i vratiti se kako bi ručali ako želiš.”
„U park,” bio je moj odgovor, a on je opet skrenuo na cestu.
Našli smo skrovito mjesto i sjeli za stol koji je bio na suncu. Izvadila sam
ručak koji sam spakirala, te tiho zahvalila vlasniku motora što je imao bisage.
„Hoćeš li zadržati motor?” upitala sam, dobacivši Christianu pogled sa
strane dok sam odmatala sendviče.
Prtljao je svojim mobitelom i odgovorio, „Ne. Ne treba mi motor. Kad sam
ga vidio, zamislio sam tebe na njemu i iskoristio priliku.” Pogledao me u oči
i dodao, „Ali neću ga vratiti. Ostavit ću ga negdje gdje će ga biti lako
pronaći.”

152
 š

„Samo me zanimalo,” priznala sam. „Nisam pokušavala dati svoje

mišljenje o tome što bi ti trebao učiniti s njim.” Sjela sam ispred njega. „Samo
ne želim da te uhvate s njim.”
Zabljesnuo je svojim biserno bijelim zubima prema meni i pomislila sam
da osjećam leptiriće u trbuhu, ali činilo se da je umjesto njih tamo bio lav.
Kad mi je trbuh zakruljio, smijuljio se, te zagrizao svoj sendvič. Nakon još
nekoliko zalogaja, upitao je, „Što je to?”
„To je veganski sendvič. Što? Ne sviđa ti se?”
„Nema nimalo mesa u sebi?”
„To bi bila definicija veganskog sendviča.” Nisam bila sarkastična, samo
sam se šalila. „Skoro nam ništa drugo nije ostalo. Da li moraš jesti baš meso?”
Otpila sam gutljaj moje vode iz boce.
„Zadnji put kad si me vidjela golog imao sam testise, zar ne?” obrecnuo
se.
Pljunula sam vodu, smijući se. „Dakle, po tvom mišljenju, meso i testisi
su sinonimi. Shvatila sam.”
Nakon što smo počistili svoj nered, posegnula sam za mobitelom. „Da li
su ikakve poruke ili pozivi prošli na tvom mobitelu?”
Odmahnuo je glavom. „Ništa novo.” Nastavio je odgovarati na moja
neizgovorena pitanja nudeći detalje o tome kako je uspio izbjeći da mu prate
telefon u slučaju da netko sazna što je naumio. „A jučer sam nazvao mamu
kad samo stali na povratku iz Chicky's.”
„I nije ništa posumnjala?”
„Ne.” Popio je ostatak svoje vode. „Ima li još poruka od Lucasa?”
„Da, ali ništa od Bettine o Joshu.” Već sam ispričala Christianu da iako
Lucas nije očekivao da ću mu odgovoriti, slao bi mi poruke dnevno o tome
koliko mu nedostajem. Ako sam osjećala imalo grižnje savjesti zbog Lucasa,
Christianovo otkriće je to ugušilo. Ali Lucas nije bio moja briga. Objasnila
sam Christianu za doručkom da uz Joshovu bolest, moja veća briga je bio
prijatelj mojih roditelja, Bill Petty. Kad smo otišli iz Floride, on je čovjek koji
je preuzeo odgovornost da pretražuje internet i otkriva bilo kakve istrage ili
ispitivanja što se tiče mene i moje obitelji.
Nervozno sam prtljala s križem na mojoj ogrlici i pogledala u Christiana.
„Još sam malo šokirana da je tvoj prijatelj tražio na internetu kako bi me
pronašao, a da to nije uznemirilo Billa.”

153
 š

„Možda i je.” Njegov je odgovor bio ležeran, kao da nema nikakve brige
na svijetu.
Odmahnula sam glavom. „Ne. Moja majka bi mi odmah poslala poruku
ili me nazvala. Ona ne zna.”
Naš razgovor je nekako opet došao na moje roditelje, a onda se
usredotočio na bivši motoristički klub mog oca. Bila sam iznenađena kad je
Christian priznao da se vozio s bivšom bandom mog oca, dok nije uhapšen
i odslužio kaznu u zatvoru. Trebala sam biti šokirana kad mi je rekao što je
učinio za njih, ali nisam bila. Bilo je skoro kao da sam to već znala negdje
duboko u sebi.
„Jesi li još uvijek član ili su te izbacili zbog toga što si uhapšen?”
Zabacio je glavu i nasmijao se. „Da li se ti šališ? Bio sam njihov tip iznutra
u zatvoru dok sam služio kaznu. Pa, pretpostavljam da sam još uvijek član,
ali nisam ih viđao. Osim toga, to je bio uvjet za moju uvjetnu.” Čekao je da
nešto kažem, a kad nisam, nastavio je, „I prije no što bilo što kažeš, to je
drugačije.”
Nagnula sam glavu u stranu i upitala, „Napuštanje države i otmica nisu
uvjeti tvoje uvjetne?” Nije odgovorio, pa sam dodala, „Da ni ne spominjem
ukradeni motor. Čini se da je dobra stvar što smo u drugoj zemlji. Čisto
sumnjam da ga traže ovdje.”
Njegov je odgovor bilo nestašno namigivanje.
Rekao mi je neke detalje o bandi, za koju sam mislila da su se razišli nakon
što je Grizz navodno umro.
„Neko su vrijeme lutali. Posebno nakon što je Grizz dopustio Blueu da
ode, što je bilo nečuveno u bajkerskoj zajednici. Ali previše ljudi je poštovalo
tvog oca da bi to zamjerili Blueu. Osim toga, vratio se. Njihov je predsjednik
sad već nekoliko godina.”
Šokirana, naćulila sam uši i uspravila sam.
„Nisam znala da se vratio u bandu. Pitam se da li moj otac to zna?” Prije
no što je Christian mogao odgovoriti, dodala sam, „Moja mama je naletjela
na Bluea neposredno prije Božića.”
Sad je bio red na Christiana da se šokira. Bez ikakvog pitanja, nastavila
sam, „Da skratim priču, moja majka i njena sestra, koju je tek upoznala prije
nekoliko godina, otišle su na put u Floridu. Moj otac nije bio oduševljen tom
idejom, ali je shvaćao da moja tetka Jodi, koja nikad nije upoznala svoju
pravu majku, želi neku vrstu veze s prošlošću.” Lupkala sam prstima po

154
 š

stolu za piknik. „Bio je to samo dvodnevni put, gdje je moja majka obećala
da će izbjegavati poznata susjedstva i stara okupljališta. Planirala je pokazati
teti Jodi kuću u kojoj je živjela, svoju školu, gdje je njihova majka radila.
Takve stvari. Mama je slučajno prošla pokraj Razorsa, te spomenula Jodi da
je Grizz nekad bio vlasnik toga.”
„To više nije motoristički bar,” prekinuo me Christian. „To je nekakav
bistro ili kafić ili tako nešto, a sad je vlasnik Blue.”
„Da, to mi je moja mama rekla. Nažalost, teta Jodi ju je nagovorila da
stanu na ručak. Nije ona bila kriva. Šansa da nalete na bilo kojeg bajkera iz
starih dana su bile slabe. Naravno, nikad nisu računale na to da je Blue
vlasnik, niti da će biti tamo tog dana. Vidio je moju tetu Jodi kako ulazi u
ženski toalet i pomislio da je to moja mama. Mogla je to biti katastrofa,
posebno kad se moja mama umiješala da ih službeno upozna, a on odao da
je nekad bio Grizzov zamjenik.” Pogledala sam u nebo i zakolutala očima.
„Moja teta prezire bajkere i bila je zaista grozna prema Blueu. Ali mama kaže
da nije izgledao uvrijeđeno, te je očito poštovao maminu privatnost s novim
suprugom dovoljno da ne ispituje dalje.”
Vidjela sam pitanje u Christianovim očima. „Ne, on sigurno, definitivno
nema pojma da je mamin novi muž zapravo Grizz. On misli da se odselila u
Montanu kao što mu je rekla prije no što smo napustili južnu Floridu.
Osjećala je da mu toliko duguje. Iako ga nismo često viđali, odrasla sam
vjerujući da mi je Blue stric.”
Christian je kimnuo glavom. Očito je već znao tu priču.
„Dakle, pričaj mi,” rekla sam.
„Što da ti pričam?”
„Pričaj mi nešto više o Blueu.”

155
 š

Fort Lauderdale, Florida 2002

Prije pet godina

Keith „Blue” Dillon je stajao ispred svog kupaonskog ogledala i mrštio se

na svoje glatko obrijano lice i kratku kosu. Blue se sredio za svoju tzv. curu
s urnebesnim imenom – Detektivka Dicky Finder2 – samo da bi došao do
iznenađujuće spoznaje da ga on nije željela poštenog i izravnog. Odmahivao
je glavom i podsmjehnuo se sam sebi kad se prisjetio žrtve koju je bio
spreman podnijeti zbog nje, te zahvalan što mu je Grizzov blagoslov
omogućio da se odvoji od bande bez posljedica. Nakon Grizzove smrti od
smrtonosne injekcije, Blue je mogao automatski preuzeti svoje pravo kao
predsjednik kluba. Mjesto za koje je mislio da ga ne želi. Bio je u krivu.
Iako se Blue udaljio koliko god je to bilo moguće, još uvijek su ga lijepo
dočekali neki stariji članovi koji su ga poštovali. Oni koji nisu, bili su previše
uplašeni da bi ga naljutili. Možda je ipak imao nešto utjecaja. Mlađi, noviji
članovi društva su čuli priče o njegovim slavnim danima. Oni koji su znali
za što je Blue bio sposoban su se držali podalje. Oni koji nisu, riskirali su da
se izdere i da ga uhvate kad mu je loš dan.
Odmakao se od umivaonika i prošao rukom kroz svoju kratku kosu dok
je mislio s gađenjem prema sebi kako je mekan postao. Stari Blue bi zakopao
to perverzno malo govno u zemlju, koje je pokušalo silovati Mimi. Umjesto
toga, Blue je pokušao uputiti Miminom ocu, Tommy Dillonu, poziv iz
ljubaznosti, kako bi mu dao do znanja što je čuo na ulici, ali se previše bojao
da će upropastiti stvar s Dicky da učini ono što je sam trebao učiniti. Blue je
bio siguran da Mimi nije nikako mogla znati da joj je Grizz pravi otac. Ali to
ionako ne bi trebalo biti važno. Mrtav ili ne, Blue je Grizzu dugovao svoju
odanost. Nick Rosman ne bi trebao biti živ.

2 U doslovnom prijevodu Tražiteljica kurca

156
 š

Na kraju, Blueova odluka da izblijedi iz života bande, ne osvetivši se za

pokušaj silovanja Mimi, čak i njegov izmijenjeni izgled, sve je bilo uzalud.
Nakon što je shvatila da je Blue napustio klub, Dicky ga je jednostavno
nogirala. Bio je koristan samo zbog informacija koje joj je nesvjesno mogao
davati, a ako više nije bio umiješan, više nije imao pristup informacijama za
kojima je ona žudjela. A pošto on nikad neće biti doušnik namjerno, čak niti
da je zadrži u svom životu, bio joj je beskoristan i to mu je dala do znanja.
Nikad više, rekao je samom sebi. Nikad si više neću dopustiti da mi bude
stalo do neke žene.
Sat vremena kasnije skrenuo je iza oronulog skladišta koji je bio paravan
za stožer bande. Stari član, koji je odslužio svoju kaznu i bio pušten na
slobodu, sada je vodio Grizzovu staru ekipu.
Navodno, Mickey Moran je puno naučio dok je služio svoju kaznu u
zatvoru maksimalne sigurnosti. Nekad je koristio ime Monster.3 Nadimak u
skladu s kojim se ponašao. Smireniji, staloženiji Mickey je izronio iza
rešetaka i nakon što je polako, ponovno uronio u grupu, uvjerio ih je da im
je potreban novi početak. Dao im je drugo ime, te novi amblem, koji su
nevoljko prihvatili. Ali nakon što je stekao poštovanje novijih članova, te
iznenadio neke starije članove svojim novostečenim vještinama vođe,
konačno su popustili. Blue se trebao usprotiviti kad se Mickey pojavio nakon
Grizzovog smaknuća, ali mu je toliko laknulo što ima izlaz, a da se ne osjeća
krivim, da je predao palicu čovjeku bez da se osvrnuo. Sad se kajao zbog te
odluke. Ne zato što Monster nije radio dobro, već zato što je to trebao raditi
Blue. Bio je siguran da bi se Grizz okretao u svom grobu da zna tko sada
vodi staru ekipu.
Usporio je svoj motor i gledao kako se visoka metalna vrata podižu.
Polako se uvezao unutra i primijetio mladog dečka kojeg je odmah
prepoznao. Čovjek je kimnuo Blueu, a onda pritisnuo dugme, kako bi vrata
kliznula nazad na svoje mjesto. Blue je bio siguran da gleda u jednog od
sinova Anthony Beara. Kojeg, nije bio siguran. Nije se sjećao da je ikad
saznao njihova imena. Znao je da zbog jednog od njih Nick Rosman nije
uspio izvršiti svoj podli pokušaj da snimi seksualno zlostavljanje Mimi.

3 Čudovište

157
 š

Nakon što je ušao u skladište, parkirao je svoj motor s ostalima i krenuo

prema sobi za sastanke. Tako drugačije od onih dana kad su posao obavljali
uz vatru u oronulom motelu.
Ušao je u trošan ured i krenuo prema hladnjaku u maloj kuhinji. Uzeo je
pivo i spustio se na stolicu. Nekoliko je muškaraca kimnulo, uključujući
Mickeya, koji se više nije nazivao Monster.
„Drago mi je da si ovdje, Blue,” rekao je Mickey. „Koristile bi nam neke
informacije o poslu s Phillipsom. Malo je delikatnije nego što smo navikli.
Možda neke od naših starih taktika u bandi bi bile korisne. Ti si tada bio
tamo. Što ti misliš?”
Blue je otpio gutljaj piva i spustio bocu na stol. Nije bio siguran hoće li se
ikada naviknuti na novog Monstera, a prokleto sigurno nije mogao reći hoće
li mu ikada vjerovati.
„Ti si tada bio s našom ekipom, Mickey. Što ti misliš kako bi trebali
postupiti?” upitao je Blue, sukob je bio očit u njegovom odgovoru.
Nije bilo naznake u Mickeyevom izrazu da je čuo izazov u Blueovom
glasu. Zapravo, njegov osmijeh se činio iskrenim kad je odgovorio, „Bio sam
previše zaposlen jebanjem i tučnjavom onda da bi obraćao pažnju.”
Nakon što je posao zaključen, stariji članovi su odlutali do mjesta gdje su
bili parkirani motori. Još njih nekoliko se pojavilo tijekom sastanka i sad su
sjedili na stolicama ili stajali sa strane.
Jedan je viknuo, „Kad kurve dolaze?” Skoro su svi bili uključeni u
razgovore jedni s drugima, osim jednog.
Blue je prišao tipu koji je bio naslonjen na paletu ukradenih kompjutora.
„Jesi li ti Bearov stariji ili mlađi sin?” upitao je Christiana.
„Mlađi. Ja sam Chris,” rekao je Blueu. „Već znam tko si ti.”
„Zar sutra nemaš školu?” upitao je malo sarkastično Blue.
Christian se ukočio i rekao mu, „Maturirao sam, a prije no što pitaš, nisam
tip za fakultete.”
„Da li tvoj tata zna da si tu?” upitao je Blue, ovaj put znatiželjnijim glasom.
„Znam da se preselio ovamo s druge obale kako bi se udaljio od svoje stare
ekipe. Čujem da je sada potpuno čist. Vodi uspješan posao. Iznenađen sam
što ti je dopustio ovo.”
„Ništa on nije dopustio,” iscerio se Christian dok se odgurnuo od paleta.
Odlazeći od Bluea viknuo je preko ramena, „On me je poslao ovamo.”

158
 š

Fort Lauderdale, Florida 2007

Slade Bear se dovezao uz dugi prilaz i osjetio olakšanje kad je vidio da su

vozila oba roditelja u njihovoj otvorenoj garaži. Njegova majka je inzistirala
danima da svrati, a kad je jutros nazvao da vidi da li može donijeti ručak,
nije bila sigurna hoće li otac biti tu, ali je inzistirala da Slade svejedno dođe.
Inače ih ne bi posjećivao usred radnog dana, ali nešto ga je mučilo. I sad je
bilo dobro vrijeme da im ležerno priđe, te sazna što misle o Christianovom
putu u Jacksonville. Znao je da postoji dobra mogućnost da Christian ne
namjerava ništa dobro, te da može svratiti neželjenu pozornost na sebe,
svoju obitelj, te motoristički klub kojem se pridružio kao tinejdžer.
Prošavši kroz ulazna vrata, povikao je, „Tko je gladan?”
Christy je izašla u hodnik brišući ruke, a Slade je odmah opazio naznaku
losiona koji je nanosila na njih nekoliko puta na dan.
„Tvoj poziv jutros je bio lijepo iznenađenje!” uzviknula je Christy dok je
prilazila sinu, te mu privukla lice dolje kako bi ga poljubila u obraz.
Slade se znalački nasmiješio majci. „Nije da sam imao puno izbora. Znaš
biti jako uporna.”
„Da li si na stanci za ručak?” Ignorirajući njegov komentar, pogledala je
na svoj sat i mentalno odmjeravala koliko će vremena imati za njegov posjet
pošto je sudnica bila dosta udaljena od njihova doma u predgrađu.
„Da, ali imam više vremena no obično. Ne moram biti na sudu jer moj
slučaj ima odgodu četrdeset i osam sati.” Podigao je vrećicu koju je nosio.
„Donio sam tvoje omiljene talijanske sendviče. Gdje je tata?”
„Došao je s posla kad sam mu rekla da si zvao. Sada je u svojoj radionici.
Zvat ću ga. Moj se telefon puni u kuhinji.”
Slade je slijedio svoju majku i mogao je vidjeti svog oca kako ide prema
kući kroz staklena vrata koja su se otvarala prema terasi.
Christy ga je također vidjela i komentirala dok je vadila tanjure i salvete,
„Pretpostavljam da te je vidio kad si se dovezao.”

159
 š

Nakon što se Anthony sastao s njima unutra, a Slade objasnio još jednom
da ima nešto slobodnog vremena jer ne mora biti na sudu, sjeli su za stol i
navalili na svoje sendviče.
„Pričaj mi o djevojci koju si spomenuo da si je vidio u sudskoj knjižnici,”
rekla je Christy prije no što je otpila gutljaj svog pića.
Slade se spremao zagristi svoj sendvič i stao. „Nema se što reći. Malo sam
razgovarao s njom. Ona je knjižničarka u lokalnoj školi i radi u sudskoj
knjižnici tijekom školskih proljetnih praznika.”
„Razgovarao si s njom dovoljno da sve to saznaš?” Christy je gledala svog
sina, raširenih očiju i puna nade.
„Nemoj mama,” rekao je Slade i zagrizao svoj sendvič. Polako je žvakao
svoju hranu, te gledao kako Anthony daje znak svojoj ženi da ostavi to na
miru. Koliko god je Slade cijenio brigu svoje majke za svoj nepostojeći
društveni život, posljednja stvar koju je htio je da ona brine oko toga. Mogao
bi se udariti što je spomenuo Bevin. Prije malo više od tjedan dana, njegova
majka ga je pitala da li je sreo nekoga u sudnici koga je smatrao zanimljivim,
te kao idiot, odao joj je da je spazio nekoga u sudskog knjižnici koga bi
možda htio upoznati. Trebao je znati da će Christy htjeti znati nastavak.
Vrijeme je da usmjeri razgovor prema stvarnom razlogu što je posustao pred
njenom navaljivanju da nađe vremena da se nađe sa svojom obitelji ovaj
tjedan.
„Jeste li razgovarali s Christianom otkad je otišao u Jacksonville?” upitao
je ležerno Slade.
„Da.” Christy je posegla za vrećicom čipsa i otvorila je.
„Dvaput.” Usuvši čips na svoj tanjur, primijetila je, „Jednom kad je tek
otišao i opet, jučer.”
„Zvao te je sa svog mobitela?” zastao je Slade. „Ili se javio na svoj
mobitel?”
I Anthony i Christy su oboje prestali s onim što su radili i dobacili Sladeu
sumnjičave poglede.
„O čemu se ovdje zapravo radi, Slade?” upitao je Anthony, suzivši oči.
Slade je slegnuo ramenima. „Samo sam zabrinut za njega,” priznao je
Slade. Ne dajući roditeljima vremena da komentiraju, brzo je dodao, „On
odgovara na moje poruke, ali mi se ne javlja na pozive. Ne mogu shvatiti što
ima u Jacksonvilleu da uopće razmišlja da se preseli tamo. Posebno uz-”

160
 š

„Ne,” prekinula ga je Christy. „Nije me zvao sa svog mobitela. Oba puta

mi je rekao da mu se mobitel puni, te je morao koristiti prijateljev mobitel.
Zvučao je veselo. Zapravo, malo previše sretno, sad kad malo bolje
razmislim.” Dobacila je mužu zabrinut pogled.
„To ništa ne znači,” uvjeravao ju je Anthony u isto vrijeme kad se oglasilo
zvono na vratima.
Nakon što su pokušali skriti svoj šok vidjevši kako Carterin muž, Bill
Petty, stoji ispred njihovih vrata s laptopom ispod ruke, Anthony i Christy
su ga pozvali unutra i zamolili ga da se raskomoti u njihovoj dnevnoj sobi.
Bill i Carter Petty su bili bliski prijatelji s Grizzom i Ginny. Bill je
dobrovoljno preuzeo na sebe obvezu da održava farsu da je Grizz umro od
smrtonosne injekcije 2000.godine. Bio je kompjutorski genije koji je mogao
hakirati bilo koji sustav, stvoriti lažnu informaciju, te napraviti da stvarne
stvari trajno nestanu. Da ne spominjemo mnoštvo drugih kompjutorskih
vještina koje bi opću javnost uplašile toliko da bace svoje elektroničke
uređaje u smeće. Bill je jednom napisao program koji mu je dozvoljavao da
sa zemlje upravlja kontrolama helikoptera u zraku. Nije ga stvorio jer ga je
namjeravao upotrijebiti. Napravio je to samo kako bi vidio da li je to moguće
napraviti. A rezultati su prestrašili čak i njega.
Prije Grizzove i Ginnyne selidbe iz Floride, Bill je napisao nekoliko
programa koji su rutinski pregledavali internet u potrazi za bilo kakvim
pretragama o Jason „Grizz” Talbotu ili članovima njegove obitelji. Program
koji je dizajnirao je radio jednu od dvije stvari. Ovisno o pretrazi ili je
preusmjerio korisnika na lažne stranice, šaljući ih u zečje rupe bez dna koje
nisu vodile nigdje, nikad ne otkrivajući niti jednu informaciju o Grizzu niti
o njegovim danima slave kao vođa jednog od motorističkih klubova kojeg
su se najviše bojali u južnoj Floridi. Ili, zarazio bi korisnikovo računalo
virusom koji ga je ugasio. Dvije godine nakon Grizzova navodnog
smaknuća, koje je slijedila smrt Ginnynog drugog muža Tommy „Grunt”
Dillona, bilo je najviše posla. Ali kako je vrijeme prolazilo i jeziva fascinacija
zamrla, Billov program je većinom koristio kako bi blokirao pretrage
znatiželjnih bivših školskih kolega i prijatelja Ginnyne djece, Mimi i Jasona
Dillon. Kako bilo, s razvojem socijalnim medija alarmantnom brzinom, Bill
je stalno nadograđivao svoj program kako bi opazio te pretrage. I postajalo
je sve teže.

161
 š

Nakon što je stavio svoj laptop na stolić Bearovih, sjeo je i spojio ruke.
Pogledavajući od Sladea do Anthonyja do Christy rekao je, „Ono o čemu
moram razgovarati s vama je osjetljivo.” Ponovo je dobacio pogled prema
Sladeu.
„Vrijeme je da ideš, Slade,” došao je Anthonyjev oštri odgovor. Postoji
samo jedan razlog zašto bi se Bill Petty pojavio u njihovoj kući. Anthony je
znao da to ima veze s Grizzom.
„Ne,” umiješala se Christy, dobacivši Anthonyju izazivački pogled.
„Dovoljno je zreo da bi mu mogli povjeriti nešto što smo tajili šest godina.
Tko zna kako će to jednog dana utjecati na ovu obitelj. A ako nekim slučajem
bude, trebao bi biti pripremljen. Jedan od naših sinova bi trebao znati istinu,
Anthony.”
Bill je pogledao Anthonyja koji je kimnuo.
Christy je mogla vidjeti na licu svog muža da je Anthony znao da je ona
u pravu. Također je znala da je Anthony oduvijek smatrao da je Slade manje
temperamentan od njih dva sina. Slade je bio odgovorni sin. Ambiciozan sin.
Pametan sin koji je donosio odluke na temelju činjenica, a ne osjećaja. Osim
toga, to što se Bill pojavio u njihovom dnevnom boravku sa svojim
kompjutorom će samo potaknuti Sladeovu znatiželju, te ga možda čak
poslati u njegovu vlastitu zečju rupu.
Kimnuvši glavom, Bill je otvorio svoj laptop. „U redu onda. Oboje znate
da pratim sve o Grizzu i njegovoj obitelji.” Bila je to izjava, ne pitanje, a sve
troje je pogledalo u Sladea, kako bi vidjeli da li je primijetio taj komentar.
Sladeov izraz nije odavao iznenađenje niti radoznalost.
Pitam se da li je znao ili sumnjao sve ovo vrijeme? Pomislila je Christy
prije no što je vratila pogled na Billa.
„Inače, moji programi prate i bave se sa svim internetskim pretragama o
obitelji i gase ih prije no što igdje stignu. Dobijem isprintan izvještaj svaki
put kad se to dogodi. Uznemirujuće je kako tehnologija brzo napreduje, a i
postaje sve teže ostati korak ispred, iako se moji programi neprestano
nadograđuju. Koristeći nedavne fotografije koje mi je dala Ginny, program
za prepoznavanje lica stalno radi.” Okrenuo je laptop i pokazao im sliku
Mimi i njenih prijatelja. „Moj program nije uhvatio ovu sliku Mimi nekoliko
tjedana, ali kad je, skinuo ju je.”
„U redu.” Christy je stavila pramen kose iza uha. „To je dobra stvar, zar
ne?”

162
 š

„Da.” Bill je oklijevao. „Ali ima još toga i neće vam se svidjeti.”
Anthony, Christy i Slade su slušali Billovo objašnjenje kako je trebalo
nešto vremena, ali njegov program za prepoznavanje lica je otkrio sličan
program koji je povezan sa slikom koju im je upravo pokazao.
„Znači, još netko je tražio Mimi,” prekinuo ga je Anthony.
Christy je primijetila kako se Slade ukočio na svojoj stolici.
„Pratio sam software do klinca imenom Seth. Istražio sam Setha i našao
vezu s vašim mlađim sinom, Christianom.”
„I?” navaljivala je Christy.
„Nakon što sam hakirao sve kamere u Sethovoj kući, pronašao sam ovo.”
Tipkanje njegovih prstiju po tipkovnici je odzvanjalo u tišini prostorije.
Ponovo je okrenuo laptop prema njima i gledao njihove izraze lica kad su
vidjeli zrnatu sliku Christiana kako izlazi iz svog kamioneta.
„Christian nije u Jacksonvilleu, zar ne?” uzdahnula je Christy. Namjerno
izbjegavajući oštri pogled svog muža, pogledavala je od Billa prema Sladeu
i onda opet prema Billu.
„Njegov mobitel jest,” oglasio se Slade. „Pokrenuo sam pretragu i
pokazalo se da je u Jacksonvilleu. Mama, rekla si da te je zvao, ali ne sa svog
mobitela.”
„I ja sam pokrenuo potragu za njegovim mobitelom također i dobio sam
isti rezultat,” dodao je Bill. „U Jacksonvilleu je. S kojeg vas je broja zvao?”
Pogled mu je bio usredotočen na Christy.
Christy je ustala i otrčala do mobitela u kuhinji. Brzo se vrativši, predala
ga je Billu, te stajala nad njim gledajući ga kako tipka.
„Koliko će dugo trajati?” upitala je.
„On je u Južnoj Karolini,” objavio je Bill nakon što je odmah dobio
odgovor na svoju pretragu.
„Zašto bi bio u Južnoj Karolini?” upitala je Christy, zabrinuto namrštivši
svoje lijepo lice.
„Tamo Mimi ide na fakultet,” Slade i Bill su rekli u isto vrijeme.
Sve troje je pogledalo u Sladea, a on je slegao ramenima. „To je razumna
pretpostavka.”
„Uvijek si bio pametan,” rekao je Anthony sebi u bradu, ne namjeravajući
da itko to čuje, ali bilo je očito da jesu, sudeći po gadnom pogledu koji mu je
Christy dobacila.

163
 š

Bill je objasnio da nakon što je otkrio da je netko koristio najnoviju

tehnologiju da pronađe Mimi, pokušao je potaknuti pretragu o njoj. Rekao
je Bearima da je namjeravala svake proljetne praznike provoditi u utočištu,
a kad je provjerio kamp da potvrdi njen boravak, rečeno mu je da je kamp
zatvoren zbog medicinske karantene.
„A nije se vratila kući niti na fakultet,” ponudio je Bill. „Još uvijek je
negdje blizu kampa. Bar njen auto je. Ona ne zna da je Grizz stavio uređaj za
praćenje na njega koji ja pratim. I pretpostavljam da je odsjela u kući koju je
Seth unajmio.” Prije no što je bilo tko mogao nešto reći, nastavio je, „Da,
hakirao sam hakera i našao da je unajmio kuću s lažnom kreditnom karticom
pokraj njenog kampa.”
„Christian ne bi nikada naudio Mimi,” Christy je praktički viknula. „Ali
moramo otići k njemu, Anthony.”
Anthony je sklopio oči i uhvatio se za korijen nosa prstima. „Misliš da ju
je oteo protiv njene volje?” Otvorio je oči, ali nije se obraćao nikome posebno.
„Da li je bitno?” zarežao je Slade. „Očito je prekršio svoju uvjetnu i nekako
prikrio svoje tragove tako što je ostavio svoj mobitel u drugoj državi.”
„Upravo je to učinio,” složio se Bill. „Mora da je dao svoj mobitel nekome
tko živi u Jacksonvilleu, a on ga vozi po cijelom mjestu. Jesi li ga pokušala
kontaktirati, i ako jesi, da li odmah odgovara na poruke ili pozive?” upitao
je Christy.
„Ne,” rekla je, glas joj je pucao. „Uvijek mu treba neko vrijeme da dobijem
poruku od njega. A još i duže da me nazove.”
„Zato što je dao upute onome tko god ima njegov mobitel da mu javi na
broj s kojeg te je zvao. I govori toj osobi kako da odgovori na tvoje poruke.
Nekoliko puta koliko te je zvao, vjerojatno ti je dao ispriku zašto te ne zove
sa svog mobitela. Uvjerio te je da zove iz Jacksonvillea dok je koristio
prijateljev mobitel, a zapravo je tri države dalje koristeći mobitel koji je
vjerojatno usput kupio.” Pogledavši u Christy, Bill je nastavio, „Jesam li u
pravu?”
Kimnula je.
„Christian je bio u zatvoru tri godine,” rekao je Anthony, mijenjajući
temu. „Možeš li izvući zatvorenike koji su bili tamo s njim i usporediti ih s
onima koji su pušteni, a da imaju prebivalište u Jacksonvilleu?”

164
 š

Pretraga je trajala nekoliko minuta, ali Bill im je mogao reći da je Christian

služio kaznu s čovjekom koji se zove Reed Boyle, koji je bio pušten, te je imao
prebivalište u Jacksonvilleu.
„Koji je broj Christianovih tablica?” upitao je Bill. „Nisam se sjetio tražiti
Christianov kamionet, ali ako ga možemo naći, to bi nam možda moglo dati
konkretan dokaz o tome koliko je daleko otišao kako bi ovo izveo.”
Kad je njih troje gledalo u njega, brzo je dodao, „Nema veze. Ja to mogu
pronaći brže.”
Christy je sada koračala, nervozno pogledavajući Anthonyja koji je sjedio
u naslonjaču, ostavši mirniji no što je očekivala. Činilo se kao cijela vječnost
prije no što je Bill konačno progovorio.
„Evo,” rekao je Bill, još jednom okrenuvši kompjutor prema njima. „Ovaj
program skenira kamere pokraj Boyleove adrese i otkrio je Christianovo
vozilo po tipu i registarskim tablicama. I očito je da to nije vaš sin koji ga
vozi.”
„Ne, nije,” potvrdio je Anthony.
„Christian je zamijenio kamionete s Boyleom,” komentirao je Bill.
„Kako znate da Reed Boyle posjeduje kamionet?” upitao je Slade.
Ne pogledavši Sladea, Bill je odgovorio, „Sve je ovdje.” Zatvorio je laptop
i ustao.
„Imam odgovornost da obavijestim Grizza i Ginny,” informirao ih je,
dobacivši im suosjećajan pogled. „Ali, da spriječim Grizza da izađe iz svog
skrovišta, dat ću vam prednost. Upravo sada, Grizz ne zna da je kamp pod
karantenom, niti da je Mimi nestala. Inače bi me kontaktirao da aktiviram
uređaj za praćenje na njenom autu.”
Anthony mu je ljubazno kimnuo. „Ionako mi možemo brže stići tamo
odavde, nego on iz Montane. Ne volim letjeti avionom, tako da će nam
trebati dva dana vožnje autom. Manje ako vozimo bez stajanja.” Dobacio je
pogled Christy, te joj rekao da angažira dadilju da dođe odsjesti u njihovu
kuću. „Možemo krenuti čim Daisy dođe kući.”
„Da, osim što bih vam vjerojatno trebao reći da Grizz nije u Montani. „Bill
je pogledavao od Anthonyja do Christy. „Ako taj kamp u karanteni dospije
u novine ili on nekako sazna za to i ne bude mogao doći do Mimi, zvat će
me i morat ću mu reći istinu. Morat ću mu reći ono što znam i dati mu adresu
gdje se ona sada nalazi.”
„Gdje je Grizz,” upitao je Slade.

165
 š

„Živi u Sjevernoj Karolini. Odmah pokraj granice s Južnom Karolinom,

samo nekoliko sati udaljen od mjesta gdje pretpostavljam da se nalaze tvoj
brat i Mimi.”
Svi su čuli kad je Christy udahnula. „Ako prvi stigne do Christiana i
Mimi...”
„Neće postavljati pitanja,” završio je Bill umjesto nje. „Grizz će djelovati.
A nitko ne može znati što će to uključivati.”
„A Christian to neće očekivati...” dodala je Christy drhtavim glasom.
„Zato što misli da je Grizz umro prije nekoliko godina,” zarežao je
Anthony. Dobacio je svojoj ženi pogled koji je uzrokovao da se trzne.
„Čekajte!” Slade je skočio sa stolice. Pokazujući rukama kao da pokušava
ublažiti pogrešne zaključke. „Zašto ne bi bili korak ispred i nazvali Grizza
kako bi mu rekli što se dogodilo? Možda on već zna. Kako znate da Mimi
nije u kontaktu sa svojim roditeljima i da ne provodi vrijeme s Christianom
svojom voljom?”
„Jer sam vidio poruke koje je izmjenjivala sa svojom majkom,” uključio se
Bill. „Ne spominje da je vidjela tvog brata, da je kamp zatvoren, niti da
odsjeda u unajmljenoj kući negdje u blizini. Zapravo, nije poslala niti jednu
poruku svojoj majci od posljednje, a ta je bila da potvrdi da je stigla u kamp,
što svi znamo da je laž.”
„A vjerojatno je Christian poslao tu poruku ili uvjerio Mimi da je pošalje.”
Christyn glas je blijedio brzo kao i boja u njenim obrazima.
Slade se vratio na svoju stolicu dok je Anthony trljao rukama svoje lice i
obratio se sinu. „I ti misliš da bih trebao nazvati Grizza i reći mu da je
Christian, koji je upravo pušten iz zatvora zbog teškog čina nasilja, poduzeo
nevjerojatne ekstremne radnje kako bi pronašao njegovu kćer i da je drži na
zabačenoj lokaciji usred ničega?”
„Ako postoji ikakva šansa da će joj Christian nauditi, moram kontaktirati
Grizza,” ubacio se Bill.
„Ne!” inzistirala je Christy. „Koliko god to zvučalo nerealno, Christian je
volio Mimi od kad su se igrali zajedno u vrtiću. Nema šanse na ovom svijetu
da će je on povrijediti. Znam da neće. Zar ne, Anthony?” Christy je kršila
ruke dok su joj oči molile Anthonyja da potvrdi njenu izjavu. „I još uvijek ne
znamo da li je to protiv njene volje.” Glas joj je bio pun nade.

166
 š

Kimajući glavom i pokušavajući iživciranost držati izvan svog glasa,

Anthony je odgovorio, „Slažem se. Ali mislim da moramo otići tamo
avionom. Vožnja će nas stajati sati koje nemamo.”
Bill je sjeo i opet otvorio svoj laptop. Gledali su kako mu se čelo naboralo
od frustracije. „Ne mogu vas ubaciti na let nigdje ni blizu mjesta gdje su oni.
Imali su neočekivanu zimsku oluju i iako se ne čini da je kuća gdje su oni
jako pogođena, dva najbliža aerodroma jesu. Zatvoreni su i ne kažu kad će
biti ponovo otvoreni.”
„A privatni avion?” ispitivala je Christy.
„Nema veze kakvu vrstu zračnog prijevoza želite koristiti. Ne možete
sletjeti na zatvoren aerodrom. Postoje nekoliko drugih aerodroma, ali će
vožnja biti duža.”
„Neće biti duža nego da se vozimo odavde,” ubacio se Anthony. „Smjesti
nas na najbolji let koji možeš i neka nas unajmljeni auto čeka.”
„Molim te,” dodala je Christy prije no što je dobacila prijekorni pogled
Anthonyu što je naređivao Billu.
Prošlo je nekoliko minuta prije no što je Bill objavio, „Gotovo.” Zatvorio
je svoj laptop i ustao. „Žao mi je što sam vas zasuo ovime. Učinit ću što mogu
da držim Grizza podalje s moje strane, ako se čujem s njim.”
Nakon što je zahvalio Billu što je prvo došao k njima i uvjeravajući ga da
su on i Christy sigurni da Mimi neće biti u opasnosti, Anthony ga je otpratio
do ulaznih vrata dok je Christy krenula u spavaću sobu kako bi ubacila u
kofer najosnovnije stvari i nazvala dadilju.
Prije no što je otvorio vrata kako bi otišao, Bill se okrenuo i obratio se
Anthonyju. „Christian nije samo pronašao Mimi Dillon, već je uspio izbjeći
ili prevariti svog socijalnog radnika, te prikriti svoje pravo boravište
ostavivši svoj mobitel i kamionet u Jacksonvilleu. Kad malo bolje razmisliš,
njegov plan je bez mane s iznimkom što nije znao da je Grizz dovoljno blizu
da ga povrijedi ili čak ubije. A to nije njegova krivica jer nikako nije mogao
znati za Grizza.”
Anthony je kimnuo. „U pravu si.”
„A ti misliš da je on pametniji?” dodao je Bill dok je kimnuo prema
Sladeu. „Čini se da nas je tvoj mlađi sin sve nadmudrio.”
„To jest,” odgovorio je Anthony, ne mogavši skriti osmijeh koji mu je
razvukao kutove usana. „To jest.”

167
 š

Pumpkin Rest, Južna Karolina 2007

Prije no što je krenuo nazad u unajmljenu kuću, Christian je podijelio sa

mnom još nekoliko detalja o tome kako je Blue postao vođa nakon što su
Mickey Moranu dijagnosticirali rak štitnjače, te je uskoro umro. Odmah
nakon Mickeyeve smrti, Blue je ponovo postavljen za vođu. Ali nedugo
nakon toga otkriveno je da je Blue samo zamjenik vođe. Odgovarao je
nekome drugome.
Stara ekipa je bila uključena u prostituciju, krađu, kamatarenje i ulične
droge. Ovaj novi vođa – kojeg su zvali samo Duh – vodio je sofisticiraniju
bandu za stolom u uredu koji nitko nikada nije posjetio. Da, još je bilo
prostitucije, ali to nisu bile obične kurve koje možete naći na uličnim
uglovima ili kako se zadržavaju u baru. Ovo su bile visoko cijenjene kurve
koje su bile rezervirane za klijente s jako dubokim džepovima koje su morali
ostati anonimni. Klijenti koje se moglo ucjenjivati za novac, informacije ili
usluge. Zajmovi za putujuće kockare više se nisu dogovarali u stražnjim
sobama zalagaonica, već su se provodili preko dobro postavljenog čovjeka
iznutra u lokalnim kasinima i trkalištima. Da, banda je unaprijedila svoj
posao i još je držala dobar dio provoditelja zakona kao svoje dužnike.
Duh je bio pametan. Novi stožer kluba je bio ugledna tvrtka za
postavljanje grijanja, vodoinstalacija i klima uređaja u južnoj Floridi. Štiteći
nezakonite radnje kluba tvrtkom za postavljanje klima uređaja je bilo
briljantno. To je dalo članovima bande, nekima koji su sada bili zaposlenici
tvrtke, pristup skoro svakoj zgradi kojoj su htjeli. Ako nisu popravljali
uređaje, postavljali su nove. Poanta je bila da je skoro svaka zgrada u južnoj
Floridi imala klima uređaj koji je trebao biti popravljen ili zamijenjen, ili u
slučaju novogradnje, ugrađen. A ljudi su živjeli u zgradama. Sve vrste ljudi.
Bogati, siromašni, crni, bijeli, muškarci, žene. Ljudi s manama. Ljudi koji su
uzimali droge, varali svoje supružnike, skrivali ovisnost o kocki i još puno
više.

168
 š

„Dakle, da li itko zna tko je taj Duh?” nagnula sam glavu u stranu i
namrštila se. „I kako je smislio ime Duh?”
Ne odgovorivši, Christian je ustao od stola za piknik, prišao velikom
drvetu i stao iza njega. Nisam shvatila što on to radi dok nisam čula
nepogrešivi zvuk tekućine kako polijeva koru. Zakolutala sam očima i
ustala, odvojivši se od stola za piknik.
„Ne. Nitko nema pojma tko je zapravo Duh,” viknuo je iza ogromnog
hrasta. Zaobišao je drvo i zakopčavao je svoje hlače kad je rekao, „A ime Duh
je očito. Nitko ga nikad nije vidio. Ali nije oduvijek bio Duh. Nekad se zvao
nekim čudnim imenom koje je bilo teško izgovoriti.” Zastao je na trenutak i
izgledao zamišljeno prije no što je dodao, „Verkozen.”
„Ver... što?” upitala sam, namrštivši nos.
„Verkozen. Mislim da je to na nizozemskom i da znači Izabrani.
Pretpostavljam da su ga dovoljno puta krivo izgovorili da je skraćeno samo
na Kozen, koje je postalo Koze, koje je na kraju postalo Ghost.4 Vjerojatno jer
je to lakše izgovoriti, nekako se rimuje i ima više smisla.” Slegnuo je
ramenima i dodao, „Ne znam i definitivno me nije briga.”
„Da li je Blue upoznao Izabranog?” upitala sam napravivši navodnike u
zraku.
„Blue komunicira s njim preko mobitela ili kompjutora.”
„Da li je ikad rekao da prepoznaje taj glas?” Moja znatiželja je bila više
nego probuđena.
Christian je odmahnuo glavom dok je posezao za mojom rukom i kad smo
krenuli prema motoru. „Rečeno mi je da je to jedan od onih robotiziranih
glasova. Mogao bi biti bilo tko. Blue bi mogao čak i lagati. Možda Duh ne
postoji.” Nekoliko je sekundi prošlo kad je dodao, „Ili možda postoji, a to je
netko tko bi trebao biti mrtav.”
Implikacija je bila očita. Stigli smo do motora, te sam uzela svoju jaknu
koju sam ostavila položenu preko sjedala. Pridržao mi je jaknu kako bi je
obukla. Bila sam mu okrenuta leđima i rekla, „Nema šanse. To nije Grizz.”
„Kako možeš biti sigurna?” upitao je, dok je posezao za svojom jaknom.
Okrenula sam se i zakopčavala svoju kad sam odmahnula glavom. „Previše
je zauzet. Nikad ne bi imao vremena, a i nije baš primjer spretnosti za
tehnologiju. Ako ništa drugo, mrzi je.”

4 Duh

169
 š

„Što radi po cijeli dan?” Christian se popeo na motor i čekao da se popnem

iza njega.
„Kad ne pomaže mojoj majci u odgajanju dva četverogodišnja djeteta,
trenira i radi na rehabilitaciji pasa. A kad ne radi te stvari, radi na našem
domu kako bi postao samoodržavajući. Instalirao je solarne ploče za struju,
iskopao bunare za svježu vodu. Takve stvari.”
Christian nije odgovorio. Upalio je motor i trenutak kasnije skrenuli smo
na glavnu cestu i krenuli nazad prema kući.
Duga vožnja mi je omogućila vrijeme za razmišljanje. Da li bi moj otac
mogao biti Duh koji izdaje naređenja pomoću svoje tipkovnice na
kompjutoru? Nisam ga mogla zamisliti kako to radi. Sve što sam rekla
Christianu je bila istina. Grizz se držao vrlo zaposlenim, a kad je imao
slobodnog vremena, iskoristio bi ga za vožnju motorom. Ali to nije značilo
da nije mogao naći vremena da pobjegne kako bi bio sam. Mogao bi imati
laptop skriven negdje ili možda koristiti mamin kad nema nikoga. Nakon
što ga je gnjavila i onda inzistirala, konačno je popustio i nabavio joj ga.
Koristila ga je samo kako bi tražila recepte ili da pregledava forume o
roditeljstvu. Znam da je bio jako zainteresiran za burzu i da je poslovao, ali
nisam nikad pitala kako. Možda je koristio njen laptop. A ako je tako, sigurna
sam da je u pitanju neka tehnologija koju je koristio Bill, kako ne bi ostavljala
tragove. Kvragu, mogao je raditi ono što sam ja radila prije toliko godina kad
sam pokušavala ostvariti kontakt s Christianom – koristeći javne
kompjutore. Moj otac da koristi javni kompjutor? Odmah sam odbacila tu
misao. Osim... što ako Grizzova odbojnost prema tehnologiji nije ništa drugo
nego pametno smišljena prevara koja mu je omogućavala da i dalje vodi
svoju staru bandu?
Ta me je misao gnjavila cijelim putem kući. Navodno, nešto je mučilo i
Christiana, ali nije imalo veze s Duhom. Stali smo pred kućom i tek sam sišla
s motora i krenula prema trijemu kad sam ga čula kako govori, „Mislim da
bih trebao otići s tobom u školu da ti pomognem da se spakiraš.”
Polako sam se okrenula prema njemu. I on je također sišao s motora, te je
skidao svoju jaknu dok mi je prilazio.
„Pomoći mi da se spakiram? Za što?” htjela sam znati.
„Da se vratiš u Floridu sa mnom,” mirno je odgovorio. „Ne vidim zašto
bi trebali čekati dok ti ne diplomiraš. Možeš se prebaciti i završiti školu
tamo.”

170
 š

„Tko kaže da ćemo živjeti u Floridi?” Nisam mogla skriti inat u mom
glasu.
Stao je kao ukopan i namrštio mi se. „Tko kaže da nećemo?”
„Zar ne misliš da je to nešto o čemu bi trebali barem razgovarati?”
otpuhnula sam.
„O čemu se tu ima razgovarati? Vjenčani smo. Pripadamo zajedno. A ja
ne smijem napustiti Floridu dok mi ne završi uvjetna kazna.”
Kimnula sam. „Ok, shvaćam stvar s uvjetnom kaznom,” priznala sam.
„Ali nema šanse da ću promijeniti školu sada kako bi posljednjih nekoliko
mjeseci završila u Floridi.” Odmahnula sam glavom i bijesno ga gledala. „Ne
samo da ne bih ni razmišljala o tome ovako kasno u semestru, već ne znam
ni da li je to uopće moguće ovako blizu diplome.”
Podsmjehnuo mi se i rekao, „Siguran sam da to možemo riješiti. Nekoliko
dolara na pravom bankovnom računu to može ostvariti.”
Iznenada sam bila jako iziritirana. Da nisam mislila da je lupanje nogom
po podu ravno pravom mladenačkom izljevu bijesa, učinila bih to. Nisam
bila inatljivo dijete, već odrasla osoba koju je ozbiljno razljutila njegova
opaska da me želi kontrolirati.
„Ne možeš sve kupiti, Christiane,” ispljunula sam. „I ne može sve uvijek
ići po tvome. Jesi li ikad uzeo u obzir kako će to za mene biti nezgodno?”
„Ti si sada moja žena, Mimi. Želim te kraj sebe.”
„Ne može sve biti po tvome, Christiane! Sigurno me ne možeš ometati u
pohađanju škole. Diplomirat ću!” viknula sam. „Osim toga, nismo zapravo
vjenčani!”
Vidjela sam bljesak bijesa u njegovim očima, te sam se pripremila na
raspravu. Raspravu koja nije nastupila dok mi je okrenuo leđa i krenuo
prema ukradenom motoru. Stajala sam s rukama na kukovima i gledala ga
kako se odvezao.
Ušla sam u kuću, te koračala dobrih dvadeset minuta prije no što sam
uzela praznu košaru s jedne od polica i krenula van. Pronašla sam put do
polja jagoda na koje smo naišli ranije ovaj tjedan u nadi da ih je nešto
preživjelo pad temperature. Dok sam ja brala one pristojna izgleda i bacala
ih u košaru, shvatila sam da je moj raniji bijes jenjao. Kad sam si dozvolila
da se prisjetim našeg ranijeg razgovora, shvatila sam da Christian nije prišao
temi na zahtijevajući niti naređujući način. Možda je bio čvrst u svojim
pretpostavkama, ali to je bilo sve. I uzevši u obzir da Christian nije išao na

171
 š

fakultet, što bi on mogao znati o stvarima koje bih morala riješiti prilikom
prebacivanja? Ne bi znao, zbog čega je ponudio jedino rješenje za koje je
znao. Mito. Prebrzo sam nepravedno pretpostavila da izdaje naredbu dok je
mi je on samo govorio što je smislio kao najbolji način da riješi našu situaciju.
Ja sam ta koja je razvila našu situaciju u svađu. Prestala sam brati jagode i
ustala, kad sam shvatila da se nismo svađali. Ljutito sam ga napala na gadan
i grub način. A on nije nijednom podigao glas niti me izazvao. Umjesto toga,
odvezao se.
Pogledala sam na sat i progutala. Otišao je prije skoro sat vremena. A da
se vratio, sigurno bih čula njegov motor. Pogledala sam u nebo. Sunce će
uskoro zaći. Praznina me prožela trncima straha koji su se spustili na mene.
Oči su me počele peći kad sam se prisjetila onog što sam mu doviknula. I
osim toga, nismo zaista vjenčani.
Što sam to učinila?
Odvukla sam se do kuće i zurila u tlo, kad me Christian preplašio. Pojavio
se niotkuda i pojurio prema meni s onim što se činilo kao izraz olakšanja na
njegovom licu. Ispustila sam košaru kad me je povukao u čvrsti zagrljaj.
Nakon što me pustio uzeo je moje lice u svoje ruke i poljubio mi nos, obraze,
oči, čelo.
„Nisam te nigdje mogao pronaći, Mimi. Mislio sam da si otišla,” priznao
je prije no što je ispustio dugi dah.
I sama sam bila malo bez daha kad sam rekla, „Ali morao si vidjeti da je
moj auto još uvijek parkiran ispred kuće.”
„Da, vidio sam ga. Ali, nije me bilo dovoljno dugo da nazoveš taksi ili
možda otrčiš do glavne ceste i stopiraš ili...” Zastao je i provukao ruku kroz
svoju dugu kosu. „Mislio sam da si otišla.”
Koraknula sam unazad i uzela košaru koju sam ispustila. Podigavši je,
objasnila sam, „Brala sam jagode.” Dobacio mi je osmijeh koji mi je zagrijao
utrobu. „Čekaj... zašto nisam čula motor?”
„Ostavio sam ga tamo gdje će ga moći naći.” Uzeo me je za ruku i počeo
me vući prema kući.
„Kako si se vratio?” upitala sam dok sam se borila da pratim njegove duge
korake.
Kuća nam se našla na vidiku i vidjela sam kamionet kako stoji na prilazu.
Očito je vozač čekao da se Christian vrati i mahnuo mu prije no što se

172
 š

odvezao. Prije no što sam mogla pitati rekao mi je da je pomogao tipu da

upali kamionet u zamjenu da ga poveze.
„Što se tiče onog ranije. Ono što sam rekla kad si se odvezao. Ja-”
„Zaboravi,” prekinuo me dok smo hodali prema trijemu.
Pogledala sam gore u njega, ali mora da je vidio nešto u mom izrazu što
ga je nagnalo da nastavi.
„Cijeli sam život potratio na zamjeranja. Ovaj tjedan s tobom mi je
pokazao koliko sam prave sreće propustio.” Njegov duboki glas je bio prožet
kajanjem.
„Nisam savršena, Christiane. A nisi ni ti. Još nas čeka dug put, a budimo
iskreni, oboje znajmo da će se naše obitelji kladiti na to koliko ćemo dugo
opstati.”
„Onda se potrudimo dokazati im da su u krivu, Mimi.”
„Još nam je ostalo nekoliko dana prije no što se moraš vratiti u školu,”
rekao je Christian dok smo gledali kako kamionet odlazi dugim prilazom,
ulazi u zavoj i nestaje iz vidokruga.
Pogledala sam u njegov profil i mora da je osjetio moj pogled jer se
okrenuo i pogledao dolje u mene. Bila sam sigurna da će mi reći da želi da
ovih par dana koji su nam ostali provedemo u krevetu. Njegov me odgovor
iznenadio.
„Spakirat ćemo se i otići u Pine Creek, u Sjevernoj Karolini. Želim se sresti
s tvojom obitelji prije no što se vratiš u školu i ja krenem u Floridu. I rekla si
mi da ti je djed svećenik. Trebali bi ga zamoliti da nas vjenča.”
Tražila sam riječi, ali mi nisu dolazile.
„Da li sam u krivu što pretpostavljam da želiš da nam brak bude službeno
potvrđen?” upitao je.
Ovo je trebao biti dio kad dečko kaže curi da nije bilo stvarno i da je
uživao u njihovom zajedničkom vremenu, a onda joj se naruga kako je
mislila da su zapravo vjenčani. Ali to nije ono što je Christian učinio.
„Nisi u krivu,” prišaptala sam. Htjela sam da nas moj djed vjenča, ali sam
bila zabrinuta zbog otpora za koji znam da će moja obitelj pružiti. „Nisam
sigurna da li bi da ga to zamolimo bila dobra ideja. Mislim da bi nas obje
naše obitelji vjerojatno ozbiljnije shvatile da sačekamo da diplomiram za
nekoliko mjeseci.”
„Nisam mislio da nas mora odmah vjenčati, Mimi. Sutra bih to učinio
službenim, ali shvaćam ako želiš sačekati do ljeta.”

173
 š

„Mislim da je tako najbolje,” uvjeravala sam ga.

„Sumnjaš li u vezi nas?”
„Ne!” izvalila sam. I govorila sam istinu. Naša romansa je možda bila
brza, ali nisam nimalo sumnjala da je stvarna.
„Dobro.” Prošlo je nekoliko sekundi prije no što je dodao, „I pogriješio
sam što sam pretpostavio ono vezano za školu, a da prije toga nisam
razgovarao s tobom, Mimi.”
Trepnula sam. Zapanjena njegovim priznanjem.
„Šokirana si?” upitao je s iskrivljenim smiješkom. „Nemoj biti. Ti si jedina
osoba na svijetu za koju bi učinio sve na svijetu. Nisam umišljen kad sam ti
prije rekao da ne pitam. Ne pitam. Nikad nisam. Ali za tebe, i samo za tebe,
pokušat ću.”
„Hvala ti na tome, Christiane. Potrudit ću se najviše što mogu da budem
strpljiva kad pomislim da mi naređuješ ili zapovijedaš. Ljubazno ću te
podsjetiti kad mislim da se radi o nečemu što bi trebali zajedno odlučiti.”
„Izgledaš zabrinuto.” Oklijevao je prije no što je dodao, „Da li sumnjaš da
možemo uspjeti?”
„Ne. Nimalo,” odgovorila sam, odmahujući glavom. „Nisam zabrinuta
zbog nas. Zabrinuta sam zbog toga što ću te odvesti kući da upoznaš
Grizza.” Grickala sam moju donju usnu dok sam u glavi vrtjela scenarije
groznih-stvari-koje-bi-mogle-poći-po-zlu. Bilo ih je previše za izbrojiti.

„Moraš staviti led na to, Mimi!” Christian je praktički vikao dok se

naginjao nada mnom. Frustracija u njegovom tonu je bila očita.
„Ali led boli više nego ozljeda kad ga držim predugo,” cviljela sam.
Odmah nakon našeg ranijeg razgovora o posjetu mojoj obitelji i najavi
planova za vjenčanje, odlučili smo da ćemo krenuti odmah ujutro. Iskoristili
smo ono malo danjeg svjetla što nam je preostalo da istovarimo stražnji dio
Christianovog posuđenog kamioneta koji je bio pretrpan rekreacijskim
igračkama vlasnika kuće. Vukao je kajak kad je zapeo za nešto. Ne shvativši
da stojim odmah iza njega, Christian je naglo povukao, što je oslobodilo
kajak neočekivanom snagom. Udario me u lice s dovoljno snage da posrnem
unazad i padnem na tlo uz udarac.

174
 š

Bila sam omamljena i čak sam jauknula kad sam se pokušala nasmijati
dok me zaokupila još jedna uspomena iz djetinjstva.
„Mimi, želiš li se opet udati?” upitao me Christian dok sam ga slijedila
kroz labirint dječjih tunela marke Jungle Gym. Prestao je puzati i okrenuo
se, slučajno me udarivši nogom u lice. Preplašila sam se, ali nisam bila
ozlijeđena.
„Oprosti, Mimi! Žao mi je. Jesam li te povrijedio?” vikao je dok je pokušao
dopuzati do mene u uskom prostoru.
Dobacila sam mu široki osmijeh i rekao, „Da, malo me boli, ali nije
strašno.”
Christian je izgledao kao da mu je laknulo i počeo se okretati nazad kad
sam odgovorila na njegovo ranije pitanje, „Zaboravila sam ponijeti moj
prsten. Nisam znala da li se želiš opet igrati vjenčanja.”
Christian mi je dao plastični prsten koji je osvojio na karnevalu i ja sam ga
nosila svaki put kad bi se vidjeli.
„U redu je,” rekao mi je dok je ispuzao iz labirinta i sada je stajao u malom
kockastom odjeljku strukture koji je imao otvorene prozore. Ponosno je
izvukao nešto iz svog desnog prednjeg džepa. „Ovaj sam ti osvojio na
automatu za igračke u trgovini. Ima veći dijamant i plav je!”
Bio je to isti prsten koji je godinama čuvao i sinoć ga stavio na moj jastuk.
Nakon što sam držala led na licu, činilo se cijelu vječnost, pojeli smo
jednostavnu večeru, te uključili TV kako bi otkrili da iako nisu prognozirali
snijeg, ipak se očekuje da će temperatura pasti noćas. U to vrijeme smo
shvatili da grijanje u kući ne radi, a on nije htio zvati vlasnika da pošalje
majstora.
Christianovo rješenje je bilo jednostavno. Dovukao je madrac iz glavne
spavaće sobe u dnevni boravak, stavio na njega hrpu deka i naložio jaku
vatru.
„Koliko god to ne želim, mislim da noćas moramo spavati u našoj odjeći.
Vatra će se ugasiti kad zaspemo, a ja ne želim da se smrzavaš.”
Dobacila sam mu ono za što sam samo mogla pretpostaviti da je
iskrivljeni osmijeh. Lice mi je bilo otupjelo od svih onih ledenih obloga.
Odlučili smo leći oko deset sati kako bi ujutro rano krenuli. Naš je plan bio
biti na putu u zoru; on bi me pratio do Autoceste 11. Tamo je bila benzinska
pumpa gdje bi mogli ostaviti njegov kamionet. Mojim autom ćemo se
odvesti u podnožje Pine Creeka. Skovali smo priču koja nema nikakve veze

175
 š

s otmicom, već da su dvoje prijatelja naletjeli jedno na drugo i odlučili

provesti neko vrijeme zajedno. Namjeravali smo ispričati kratku i
jednostavnu priču. Christian je trebao biti na pecanju tamo s prijateljem koji
se nikad nije pojavio, te nakon što sam naletjela na njega u Pumpkin Restu i
otkrila da je Kamp Keowee zatvoren, sama sam odlučila da ću ostati s njim.
Shvatili smo da smo oduvijek zaljubljeni, te smo nastavili gdje smo stali.
Imali smo improvizirano vjenčanje, ali smo htjeli da moj djed, Micah, to učini
službeno kad diplomiram.
„Izgledaš užasno, Mimi,” rekao je odmahujući glavom, gadeći se sam
sebi. Bili smo na našem improviziranom krevetu, a on je sjedio, gledajući me.
„Što će tvoji roditelji misliti kad uđemo unutra, a ti izgledaš kao da si imala
prometnu nesreću?”
Posegla sam za njim kako bih ga privukla k sebi i rekla, „Prva ću ući i
objasniti da je došlo do nezgode, nesretnog slučaja. Onda ću im reći da sam
dovela nekoga sa mnom da ih vidi. Vjeruj mi, to će ih šokirati dovoljno da
ne misle na moje lice.”
Kimnuo je i smjestio se pokraj mene na madrac. Bio je na svojoj strani,
nježno mi milujući vrat kad je upitao, „Da li se Grizz još uvijek predstavlja
kao James?”
Uhvatila sam ga za ruku i poljubila je prije no što sam odgovorila.
Pogledala sam gore u strop i pokušala objasniti.
„Kad je moj tata kupio sebi izlaz iz smrtne kazne, dan mu je novi
identitet.” Pogledala sam u Christiana i njegove su oči bile ozbiljne. Opet
sam pogledala u strop. „Bilo je James nešto. Ne sjećam se koje su mu prezime
dali,” rekla sam mu odmahujući glavom. „Priča o tome kako je moja majka
pronašla njegovu pravu obitelj je duga, ali ću ti ispričati skraćenu verziju.
Prije no što je umrla, Grizzova biološka majka mu je dala ime Jamison, što je
bilo njeno djevojačko prezime i koje bi bilo njegova jedina veza s njegovom
pravom obitelji i ocem kojeg nikad nije upoznao. Potraga moje majke je
završila u Pine Creeku, u Sjevernoj Karolini, gdje je pronašla Grizzovog
pravog oca, Micah Huntera. Tako da je Grizzovo pravo ime Jamison
Hunter.”
„Otuda ti ime Hunter u tvom aliasu,” prekinuo me Christian.
„Da, iako tehnički,” informirala sam ga, „to je moje pravo prezime.”
Kimnuo je u razumijevanju. „Dakle, da li je on Grizz, James ili Jamison?”

176
 š

Pogledala sam u njega i nasmiješila se. „On je sve to. Većinom, James je
bio čovjek zbog kojeg je moja majka napustila Floridu da bi se udala za njega,
a ljudi ga tako i zovu. I razumljivo je jer to može biti skraćeno od Jamison.
Moj djed ga zove Sine, osim kad je ljut na njega. Onda je Jamison.” Nasmijala
sam se prije no što sam nastavila. „Moja majka ga zove Grizz, ali ne u
javnosti. A meni je trebalo neko vrijeme, ali zovem ga tata.”
„Vraćam se za sekundu,” rekao je Christian dok je skočio i otišao u glavnu
spavaću sobu.
Nekoliko minuta koliko ga nije bilo iskoristila sam da zurim u vatru, i
odmah sam bila očarana plamenom. Sjela sam i gledala kako iskre iskače iz
gorućeg drveta i nestaju. Nikad prije nisam puno razmišljala o boji vatre.
Mislila sam da je to uglavnom kombinacija narančaste i crvene, ali ova je bila
drugačija, te sam iznenada shvatila zašto. Nisam se sjećala gdje sam to
naučila, ali sam se sjetila da najžarkije vatre gore plavom bojom. Istom
plavom bojom koju sam vidjela u Christianovim očima. Intenzitet koji sam
osjećala u njegovom pogledu bio je vrući nego bilo koji plamen koji sam ikad
vidjela. A svi su znali da ako se igraš s vatrom, opečeš se. Nije bilo straha u
mojoj spoznaji. Zato što sam znala svakim dijelom mog bića da me Christian
nikad ne bi opekao. Osjetila sam da se madrac udubio kad je sjeo iza mene i
okrenula sam se prema njemu. Držao je svoj pištolj koji je očito uzeo iz svog
noćnog ormarića.
„Za što ti to treba?” upitala sam. Naš improvizirani krevet je bio gurnut
uz jedan od kauča. Gurnuo je pištolj ispod jednog od jastuka za sjedenje i
povukao me u svoj zagrljaj.
„Volim znati da mi je blizu.”
„Molim te, nemoj ga sutra unijeti u kuću mojih roditelja,” molila sam ga.
„Nisam ni namjeravao,” odgovorio je, onda upitao, „ali zašto ne?”
„Zato što sam ozbiljno zabrinuta zbog toga kako će moj otac reagirati na
sve ovo. I ne želim se još brinuti zbog toga hoće li netko stradati.”
„Neću povrijediti tvog oca, Mimi.” Njegov dah mi je škakljao vrat dok ga
je mazio nosom.
„Ne brinem se za mog oca, Christiane. Već za tebe.”
Nasmijao se. „Mogu se nositi s Grizzom i neće mi trebati pištolj za to.”
Posljednja misao koju sam imala prije no što sam zapala u duboki san je
bila, molim se da si u pravu ljubavi moja, koju je slijedila, ali ti ne poznaješ
Grizza.

177
 š

Pine Creek, Sjeverna Karolina 2007

„Opet, Grizz?” Ginny je prolazila rukom gore i dolje niz ruku svog muža.
Vodili su ljubav prije dvadeset minuta, te su uživali u rijetkoj samoći koja
je dolazila s tim što su imali kuću samo za sebe. Bili su potpuno goli, na
pokrivačima, a vrata spavaće sobe su im bila širom otvorena. „Something in
the Air” od Thunderclap Newmana je tiho svirala na iPodu koji je bio
povezan sa zvučnikom na njihovom noćnom ormariću.
„Da li me pitaš ili mi govoriš, Kit?”
Njegov je glas bio tih i dubok, a ton je uvijek poslao nalet vreline da teče
u njenoj krvi. Mimi je bila u kampu, Jason je bio u lovu, a blizanci će
prespavati kod rođaka. Nije bilo često da su bez djece, ali noćas su bili i
iskoristili su tu prednost u potpunosti.
Ginny je sjela, te mu se vragoljasto nasmiješila. „Ti si taj koji voli slušati
me kako vrištim. A pošto uvijek ima nekoga u kući kad vodimo ljubav,
obično moram gristi moje zglavke pokušavajući gurnuti ruku u usta kako ne
bih proizvodila toliko buke. Ali ne i večeras.” Lagano je mazila njegov
mišićavi i jako istetovirani biceps.
Ginny je prepoznala kad se njegov pogled promijenio iz zezajućeg i
zaigranog u intenzivni i uzavreli. Njen pogled je lutao dolje niz čvrsta prsa
njenog muža i odmahnula je glavom s osmijehom dok joj je pogled odlutao
niže. „Nikad me ne prestaje čuditi kako ti se brzo digne.” Ginny je pogledala
opet u njega i vidjela je da je progutao, nije skidao pogled s njenog dok ju je
podizao na sebe.
„Dizat će mi se na tebe i kad mi bude devedeset.”
Glas mu je i dalje bio tiha grmljavina. „Osim toga, još uvijek sam u mojim
pedesetima i imam puno izgubljenog vremena kojeg trebam nadomjestiti.”
„Nećeš dugo biti u svojim pedesetima,” nasmijala se. „Rođendan ti nije
tako daleko.”
Zanemarujući njen pokušaj zezanja, Grizzov glas je bio promukao od
potrebe kad je upitao, „Kit, želiš li opet vrištati za mene ili ne?”

178
 š

„Natjeraj me,” izazivala ga je, promuklim glasom.

I jest.
Kasnije, bili su isprepleteni zajedno u krevetu razgovarajući kad je Ginny
prigušila zijevanje.
„Hajde na spavanje, dušo,” rekao je Grizz dok ju je poljubio u potiljak.
Zapetljala je njegovu dugu kosu oko svog prsta, a kad se nije protivila,
pomogao joj je da ga otpetlja.
Osjetila je kako se povukao i otvorila oči. „Zar ti nisi umoran?”
„Ne,” došao je odgovor dok je ustajao i protegao se. „Provjerit ću svoje
dionice, te možda pogledati vijesti. Gdje ti je laptop?”
„Ostavila sam ga na stoliću u dnevnom boravku. Trebao bi biti potpuno
napunjen.”
Nagnuo se i poljubio je u čelo. Navukavši svoje termo duge gaće, krenuo
je u dnevni boravak, te pronašao njen kompjutor gdje je rekla da će biti. Sjeo
je u svoj naslonjač, otvorio laptop i onda uzeo daljinski da upali televizor.
Propustio je vijesti u 23:00, ali je znao da će uskoro biti reprizirane.
Kad si je prvi put dozvolio da izvrši pokus s kompjutorom, njegovi
ogromni prsti su bili nespretni i čudni na tipkovnici, ali kako se sve više
upoznavao s umjetnošću tipkanja, postajalo je sve lakše. Nije znao koliko
dugo je zurio u kompjutorski ekran, kad je pomislio da je čuo riječi „Kamp
Keowee” kako dolaze s televizora. Polako je zatvorio laptop i stavio ga u
stranu, posegao je za daljinskim i pojačao zvuk na televizoru. Nije bio
siguran ni da je istina to što čuje, ali nije skidao pogled s ekrana. Kad je
reportaža završila pojurio je u spavaću sobu i upalio svjetlo.
„Što? Što je bilo? Što se događa?” upitala je uznemireno Ginny. Sjela je
uspravno i gledala kako Grizz trči prema sefu skrivenom u njihovoj spavaćoj
sobi.
„Moram razgovarati s Billom,” otpuhnuo je.
Grizz je imao mobitel koji je koristio samo za komunikaciju s Billom, te ga
je rijetko dirao. Ovo je bilo važno, a Ginny je mogla osjetiti kako joj srce tuče
dok je silazila s kreveta i otrčala k svome mužu.
„Reci mi!” viknula je kad je stigla do njega. „Reci mi što nije u redu. Zašto
moraš odmah sada razgovarati s Billom? Što je tako važno?”
Ginny je slušala, zapanjena, dok joj je Grizz objašnjavao kako je upravo
vidio u vijestima reportažu o čovjeku koji umire od ozbiljne bolesti.

179
 š

„Reporter je rekao da je on savjetnik u Kamp Keowee, i da je kamp u

karanteni. To je Mimin kamp, zar ne?” upitao je.
Ginny je kimnula i brzo dodala, „Provjerit ću svoj mobitel da vidim da li
mi je poslala poruku. Sigurna sam da će krenuti ovamo. Ne mogu je zadržati
tamo, zar ne?” Okrenula mu je leđa dok je krenula prema svom mobitelu na
noćnom ormariću.
Grizz ju je uhvatio za ruku i okrenuo je. „Ne razumiješ, Kit. Zatvorili su
ga i nikoga neće pustiti unutra.”
Ginny je izdahnula od olakšanja, ali nešto ju je u njegovom komentaru
zbunilo. „Čekaj. Što ti to govoriš? Ne puštaju nikog drugog unutra? Ili ne
puštaju kampere i savjetnike van?”
Grizz je nježno uhvatio Ginny za obje njene podlaktice. „Dušo, zatvorili
su kamp i sve su otpravili prije tjedan dana. Mimi nije nikad stigla tamo. Da
li razumiješ što ti govorim?”
Ginny je uzdahnula kad joj je značenje onoga što joj je Grizz govorio
konačno sjelo. „Moram je nazvati. Mora imati svoj mobitel, zar ne?”
„Nemoj je još zvati,” zahtijevao je Grizz. „Pusti me da nazovem Billa da
joj aktivira uređaj za praćenje na njenom autu. Ako se vratila u školu, onda
je možeš nazvati. Možda nije htjela doći kući, a nije htjela povrijediti naše
osjećaje.”
Ginny je odmahnula glavom. „Ne. Ne. Mimi to ne bi učinila, Grizz.”
Mogla je vidjeti po njegovom izrazu da je znao da je to istina. „Daj mi pet
minuta. U redu?” Ono što nije mogao reći je da, ako to što Mimi nije stigla u
kamp ima ikakve veze s njegovom prošlosti, ne želi uznemiriti onoga s kim
god da se nalazi njegova kćer. Osobu čiji vrat je Grizz namjeravao slomiti.
„Da, ok,” rekla je Ginny dok je omatala ruke čvrsto oko sebe. Tada je
shvatila da je još uvijek gola. Otišla je do komode i izvadila nešto odjeće kako
bi se zabavila dok je Grizz otvorio sef i obavio poziv.
Za manje od dvadeset minuta kasnije, sjedili su u svom kamionetu i
krenuli prema adresi koju im je dao Bill.
„Uspori, Grizz!” vrisnula je Ginny. „Ideš prebrzo na ovim cestama.
Zamrznute su.”
„Nismo imali puno snijega, a i ono što je palo otopilo se. Ceste su dobre,”
odgovorio je, pogledavši je. „Bill zna više no što mi govori,” zarežao je.
„Zbog čega to govoriš?” upitala je, oči su joj bile širom raširene dok je
gledala mužev odlučni profil.

180
 š

„To je samo osjećaj Kit. A i ne moram ti govoriti da mi to ne prija.”

„Grizz, ako ti Bill nešto nije rekao, mislim da oboje možemo pretpostaviti
da je to za tvoje vlastito dobro. Ili Mimino dobro. On ti je najpouzdaniji
saveznik otkad ste bili u zatvoru.” Prošla je rukom kroz zrak. „On igra
najvažniju ulogu u tome da održava predstavu o tvojoj smrti. On je jedini
razlog zbog koga možemo koristiti laptop.” Uzdahnula je prije no što je
dodala, „Sumnjam da bi se mogli spojiti na internet da nemam laptop koji je
Bill napravio posebno za nas. Ne može mu se ući u trag, bez mikrofona i
kamera je. Znaš, sve te kompjutorske stvari koje ja ne razumijem.”
Ginny je primijetila kad su njene riječi počele sjedati i vidjela je da se
Grizzova čeljust opustila. „Da Bill misli da je Mimi u opasnosti, poslao bi
helikopter po nas!” dodala je. Ginny je znala da njen prijedlog zvuči
pretjerano, ali ne kad je Bill bio u pitanju. Njene riječi su uvjerile Grizza i
smirenost ju je preplavila kad je dodala, „Molim te, nemoj juriti, Grizz.
Posljednje što nam treba je da te zaustave zbog prebrze vožnje u Južnoj
Karolini.”
Posegao je i stisnuo joj bedro. „Uvijek si bila moj glas razuma, dušo.”
Nasmiješila se i posegla za njegovom desnom rukom koja je pronašla put
do njenog lijevog koljena. Krenula ju je uhvatiti kad ju je povukao.
„Ali ne večeras, mačkice,” rekao joj je dok je stiskao volan objema rukama
i pritisnuo papučicu gasa do kraja.

181
 š

Pumpkin Rest, Južna Karolina 2007

Sanjala sam i nisam nikoga mogla vidjeti, ali sam ih mogla čuti.
„Oh, Christiane, reci mi da nisi ti to učinio njenom licu.”
Nisam godinama čula njen glas, ali u mom snu, odmah sam prepoznala
da pripada Christianovoj majci, teti Christy.
„A njeni ručni zglobovi. Jesu li to modrice?”
„Naravno da nisam ja učinio to njenom licu,” došao je Christianov
odgovor. U izmaglici mog sna mogla sam osjetiti da je bio uvrijeđen njenim
komentarom. „Ne namjerno,” brzo je dodao.
Zvučalo je kao neka vrsta meteža kad sam začula glas strica Anthonyja.
Bio je tih i prijeteći. „Što znači to ne namjerno?”
„Pusti ga, Anthony!” viknula je teta Christy. „Prestani!”
Oči su mi se naglo otvorile i uspravila sam se. Mora da sanjam. Ali ubrzo
ću shvatiti da je ono što sam čula itekako stvarno. Moj pogled je odmah pao
na strica Anthonyja koji se naginjao nad Christianom, držeći ga za ovratnik.
Materijal Christianove majice dugih rukava je bio čvrsto zgužvan u velikim,
smeđim šakama njegova oca.
„Nemoj!” viknula sam istodobno ustajući s improviziranog kreveta.
Madrac je bio mekan pod mojim nogama i počela sam gubiti ravnotežu kad
sam osjetila da mi je šaka uhvatila ruku. Bila je to teta Christy. Izgledala je
točno kako sam je se sjećala. Zgodna plavuša s ravnom kosom do brade i
očaravajućim plavim očima. Baš kao što su Christianove.
Gledala sam kako stric Anthony popušta svoj zahvat na Christianu. U
zamjenu, Christian je podigao svoje ruke do očevih i grubo ih odbacio. Izraz
lica strica Anthonyja se smračio, a ja sam mislila da će se iskaliti zbog
Christianovog odbijanja, kad je teta Christy viknula, „Dosta!”
Sljedećih nekoliko minuta su bili kao u magli dok su razgovori bili
izmiješani i svi smo nadglasavali jedni druge.
„Tišina!” viknula sam iznad zbrke. Sve oči su se okrenule prema meni i ja
sam se bacila na izmišljeno objašnjenje koje sam pripremila za svoje roditelje.

182
 š

Trebala sam znati bolje. Nisam razgovarala s dvoje ljudi koji nisu ništa znali
o Christianu.
„Prilično sam siguran da Christian nije u životu držao štap za pecanje u
ruci,” uzvratio je Anthony, dobacivši mi čvrst pogled. „A ako i je, ne bi
prekršio svoju uvjetnu kaznu u zamjenu za ulov dana.”
Glasno sam izdahnula i polako odmahnula glavom. „Žao mi je. U pravu
si. Ali nije na meni da vama objašnjavam. I prije no što budete gnjavili
Christiana, molim vas, shvatite da ja nisam žrtva ovdje.” Pokazujući na moje
lice, dodala sam, „I samo da znate, ovo je zaista bila nezgoda. Modrice na
mojim ručnim zglobovima nisu, ali Christian vam može sve reći.” Pogledala
sam od strica Anthonyja do tete Christy, čije se lice smekšalo. Pogledavši
opet nazad u Christianova oca, primijetila sam da njegovo nije.
Pogledala sam po sobi i shvatila da vrlo prigušeni sjaj dolazi iza njega.
Sunce je počelo izlaziti, a da svjetlo nije bilo podsjetnik da je vrijeme za
ustajanje, moj puni mjehur je bio. Također mi je sinulo da ne nosim grudnjak
i brzo sam prekrižila ruke preko mojih prsa. Pogledala sam u Christiana koji
mi se smiješio. Potajno sam zahvalila Bogu što nismo zaspali bez odjeće. Ovo
bi moglo biti puno gore. Znala sam da mi je pročitao misli kad mi je
namignuo. Prigušila sam osmijeh.
„Ostavljam vas troje da razgovarate.” Ispričala sam se i pojurila prema
glavnoj spavaćoj sobi. Kad sam ušla unutra uzela sam svoj grudnjak i
krenula prema ledenoj kupaonici. „Hvala nebesima na stropnim toplinskim
svjetiljkama,” šapnula sam nikome posebno dok sam na brzinu oblačila svoj
grudnjak i opet navukla svoju termo potkošulju i spavaćicu. Bila sam
znatiželjna kako Christianovi roditelji prihvaćaju njegovo objašnjenje dok
sam se umivala, prala zube i češljala kosu. Pitala sam se kako su znali da smo
zajedno i gdje smo? Da li bi Bill sve shvatio i kontaktirao ih prije no što bi se
obratio mojim roditeljima? Stala sam usred koraka i spustila svoju četku.
Nešto nije štimalo. Otvorila sam vrata spavaće sobe i prigušila uzdah.
To su nepogrešivo bili njihovi glasovi koji su doplutali iz dnevnog
boravka. Moji roditelji su bili ovdje. Nastala je kakofonija glasova i riječi su
bile izmiješane, ali jedan se glas izdvajao od svih drugih. Bio je to moj otac i
bio je bijesan.
„Gdje je ona?” viknuo je.

183
 š

„U kupaonici je. Dobro je, Grizz,” začuo se smirujući glas tete Christy. „I
mi smo isto toliko uzrujani kao i vi. Nismo znali i sami smo tek saznali.
Doletjeli smo čim...”
„Ne izgledate baš previše iznenađeni što vidite svog starog prijatelja još
uvijek živog.” Bio je to Christianov glas i bio je prožet sarkazmom. Znala
sam da govori svojim roditeljima. Ali nisam htjela skrenuti pažnju s naše
situacije. Htjela sam to izravno riješiti. Vrijeme je da objavim svoju
prisutnost.
Otišla sam do otvorenih vrata spavaće sobe i procijenila prostoriju. Moja
majka i teta Christy su stajale sa strane muškarcima, razgovarajući šapatom.
Stric Anthony je stajao pokraj Christiana koji je imao prekrižene ruke i
podignutu bradu. Moj otac mu se unio u lice a vikanje je jenjalo u tihu
grmljavinu.
„Ne znam što se to, dovraga, događa ovdje, ali čim razgovaram sa svojom
kćeri-”
Riječi mog oca su bile prekinute kad je moja majka uzdahnula. Primijetila
je da stojim na vratima i mogla sam vidjeti po izrazu na njenom licu da je
došla do istog pogrešnog zaključka u vezi modrice na mom licu kao i
Christianovi roditelji.
Sve se dogodilo jako brzo, nisam to mogla zaustaviti niti da sam pokušala.
Pogled mog oca se prebacio na majčin. Okrenuo se i slijedio njen pogled,
njegove očaravajuće zelene oči su pale na mene. Nikad u životu nisam
vidjela takav bijes.
Krenula sam brzo prema njemu, riječi su mi brzo izlazile. „Nije kako se
čini, tata.” Moje objašnjenje je otišlo u prazno kad mi se okrenuo leđima,
njegova šaka je napravila kontakt s Christianovom čeljusti.
Sljedećih šezdeset sekundi su se dogodile kao u usporenom filmu dok
sam gledala kako moj otac tuče Christiana. Stric Anthony ga je pokušao
odvući, ali nije bio dorastao mom ocu u uzavrelom bijesu. Moja majka i teta
Christy su obje vrištale, ali su dobro znale da ne prilaze trojici muškaraca.
Stolić i svjetiljka su bili prevrnuti. Čak niti keramički medvjed koji se razbio
na drvenom podu nije mogao prekinuti sukob koji se odigravao ispred
mene.
U kaosu, shvatila sam da se Christian ne brani od mog oca. Nije uputio
niti jedan udarac kako bi se obranio od bijesnih šaka koje su davale kišu

184
 š

udaraca po njemu. Znala sam što moram napraviti. Otrčala sam do kauča i
posegla za pištoljem skrivenim ispod jastuka. Ispalila sam dva hica u zrak.
Zbrka je odmah prestala dok su se sve oči okrenule k meni. Ali ja sam
imala oči samo za jednu osobu. Gledala sam kako je Christian prešao rukom
svog lica, krv iz njegovog nosa i posječene usne je ostavila trag na tkanini
njegove majice dugih rukava.
Duboko udahnuvši, spustila sam pištolj i rekla, „Ili ćemo civilizirano
razgovarati ili ću vas morati sve zamoliti da odete.” Pogledala sam u svaku
osobu. Moj otac je podigao obrvu. Stric Anthony i teta Christy su izgledali
kao da im je laknulo. Moja majka je gledala u mene kao da me ne prepoznaje.
A moj muž se trudio da se ne nasmiješi. Znala sam da uspoređuje moj
prijedlog svima njima da odu s guranjem koje sam uputila Salu u Chicky's.
„Nisam znao da znaš baratati pištoljem, Mimi,” rekao je Christian, dok su
ostali samo zurili.
Spustila sam pištolj na stolić. „Ja sam kao moj otac.”
Moj otac je šutio, ali nije mogao skriti bijesan pogled, dok smo Christian i
ja krenuli objašnjavati. Izostavili smo puno detalja. Što se nas tiče jedino je
važno da želimo biti zajedno.
Kad nije više ostalo ništa što bi mogli reći, moja majka je progovorila.
„Slušaj, očito postoji više u ovoj priči, a mislim da bi svi imali koristi da
kopamo malo dublje. Sigurna sam da svi imamo pitanja na koja trebamo
odgovore, ali radije bih da to ne radimo ovdje.” Okrenula se i pogledala tetu
Christy. „Mislim da bi bila dobra ideja da svi odemo k našoj kući. Udaljena
je samo nekoliko sati odavde. Svi smo prijatelji,” dodala je s osmijehom.
„Bilo bi lijepo provesti malo vremena zajedno.”
Moj otac i stric Anthony su se počeli protiviti kad se teta Christy uključila,
„Slažem se s Ginny. Mi smo stari prijatelji, svi smo odrasli i možda možemo
sve ovo razriješiti. A i bilo bi bolje to učiniti u poznatom okruženju.”
Kimnula je prema mom ocu i znala sam da je aludirala na to da on ne bi
trebao biti tako daleko od kuće.
Vidjela sam kako se lice mog oca opustilo, ali samo malo.
„Skuhat ću kavu dok vas dvoje spakujete svoje stvari,” dodala je teta
Christy, obraćajući se Christianu i meni. „Trebam kofein.”
„I meni bi trebalo malo,” uključila se moja majka. Dobacila mi je pogled
za koji sam znala da znači da namjerava razgovarati sa mnom. „Mimi, vozit

185
 š

ću se s tobom u tvom autu našoj kući. Tvoj otac može voziti njegov kamionet,
a-”
„Ne!” Christian i ja smo oboje viknuli u isto vrijeme.
„Ja ću voziti Mimi u njenom autu,” rekao je Christian, pogled mu je pao
na sve u prostoriji. „Tata može voziti moj kamionet.”
„To nije tvoj kamionet,” ispljunuo je stric Anthony. „Najradije bih ga
ostavio ovdje.”
Ignorirajući očeve komentare, dobacio mu je čvrst pogled i rekao, „Mama
može voziti s kojim god si autom došao.” Onda je kimnuo mojim roditeljima.
„A vas dvoje možete voziti ono s čim god da ste došli.”
„Ti nisi u poziciji da daješ ikakve naredbe,” moj otac je praktički zarežao.
„To nije naredba,” popustio je Christian. „Neću se odreći niti sekunde
vremena koje mi je preostalo s Mimi. Osim toga, znam što vi svi mislite.”
Pogledao je po sobi. „Razdvoji i vladaj. To se neće dogoditi. Mimi ostaje sa
mnom.”
Vidjela sam da se šake mog oca stežu uz njegove bokove. Moja majka je
to također primijetila.
„To je u redu,” brzo je dodala moja majka. „Ali kad stignemo kući, mi
ćemo imati malo vremena nasamo s našom kćeri, baš kao što bi tvojim
roditeljima koristilo da razgovaraju s tobom bez ikoga u blizini.”
„Da, gospođo,” odgovorio je Christian uz pristojno kimanje.
„Hajde,” rekla sam Christianu. „Idemo se spakirati.”
Krenuo je prema meni kad sam čula svog oca kako govori sebi u bradu,
ali dovoljno glasno da ga svi čuju, „Nisam znao da si odgojio takvog slabića,
Anthony. Dečko se nije znao ni obraniti.”
Christian je stao i okrenuo se da pogleda mog oca. „Samo sam imao
poštovanja. Nisam htio imati loš početak odnosa tako da prebijem svog
tasta.”

186
 š

Pine Creek, Sjeverna Karolina 2007

„Jesi li dobro, Mimi?”

Nisam odmah odgovorila, već sam šmrcnula i posegla za još jednim
rupčićem. Baš kao što je Christian inzistirao, vozili smo se mojim SUV-om
do kuće mojih roditelja. Pogledala sam u retrovizor, i mogla sam vidjeti čak
iz daljine da moj otac, koji se vozio iza nas, stišće volan smrtonosnim
stiskom.
„Jesam li dobro?” ponovila sam podrugljivim tonom. „To ovisi za koji dio
posljednjeg sata me pitaš?”
Vidjela sam da je Christian kimnuo dok je gledao cestu. Posegla sam
prema njegovom desnom obrazu i pokušala obrisati krv svojom
maramicom. Polako je curila ispod flastera koji se protezao preko modrice
od batina koje mu je priuštio moj otac.
„To stvarno treba zašiti,” rekla sam mu.
„Imao sam i gore,” uzvratio je. Skrenuo je pogled s ceste dovoljno dugo
da mi uputi pogled pun žaljenja. „Žao mi je zbog tvog prijatelja.”
„I meni također.” Duboko sam uzdahnula i gledala prekrasnu prirodu
koja kao da se ruga tami koja je obuhvatila moje srce.
Nije prošlo predugo nakon Christianove ne-baš-suptilne objave našeg
vjenčanja, da sam dobila priliku pitati moje roditelje kako su saznali da
nisam u školi. Žestoki intenzitet koji je naš zamišljeni brak potakao u sva
četiri naša roditelja je odmah bio ugušen kad su mi rekli za Joshovu smrt.
Kutkom oka primijetila sam moju majku i oca kad su mi prišli, ali Christian
mi je bio najbliži i nježno me je privukao u zagrljaj, te me vodio prema
spavaćoj sobi. Zatvorio je vrata za nama i sjeo na krevet, povukavši me dolje
na svoje krilo. Milovao mi je leđa i kosu dok sam jecala u njegova prsa.
Sve je to bilo previše. Gledajući kako moj otac tuče čovjeka koga volim.
Vidjevši neodobravanje u očima naših roditelja nakon što je Christian
objasnio komentar svog tasta. Olakšanje u njihovim izrazima koje je
uslijedilo kad smo opisali naše vjenčanje pod zvijezdama koje nije bilo

187
 š

zakonito. I konačno, čuvši za Joshovu smrt. Kad su suze prestale teći i

štucanje počelo, rekla sam mu da sam spremna za pakiranje.
Nakon što smo sve stavili u auto i krenuli na put, Christian i ja smo se
vozili u tišini nekoliko milja.
Konačno, prekinuo je tišinu. „Hoćeš li moći ići na sprovod?”
Nakon još nekoliko milja naši mobiteli su dobili signale, a Bettinine
poruke su počele dolaziti, bolno potvrđujući ono što su mi moji roditelji
rekli. Polako sam odmahnula glavom i pogledala dolje u moj mobitel. „Ne.
Njegova majka, koja je doletjela iz Kalifornije čim se on razbolio, odmah se
vraća kući i Josh ide s njom.”
Znala sam što će sljedeće pitati i već sam imala odgovor. „Mora da Lucas
nije čuo. Nema ništa ovdje,” mahnula sam mobitelom u zraku, „osim
njegovog sladunjavog sranja kako mu nedostajem. Slušaj. Želim da mi kažeš
još detalja o njegovom varanju. Nije mi nikakav problem da prekinem s njim
čim se vratim u školu. Ali ako me bude gnjavio i budem li to morala
iskoristiti protiv njega, želim dokaz da potkrijepim svoje tvrdnje.”
„Pokazat ću ti izvještaj od privatnog istražitelja,” bezizražajno je
odgovorio.
Zahvalila sam mu se, te vratila pogled na prirodu kraj koje smo prolazili.
Njegov me sljedeći komentar prestrašio.
„Mogu se vratiti u školu s tobom prije no što krenem u Floridu,” Christian
je promuklo odgovorio.
„Definitivno ne!” viknula sam malo glasnije no što sam namjeravala. Prije
no što je mogao reagirati, odmah sam se bacila na objašnjavanje koje nije
mogao pobiti.
„Nimalo ne sumnjam da ako se vratiš sa mnom na fakultet, nastat će
scena. Oboje znamo da je to istina. A s obzirom na tvoj dosje, i to što navodno
ne smiješ napuštati Floridu, te to što Lucas studira kriminalno pravo, to je
recept za katastrofu.”
Nije se mogao pobuniti protiv moje logike.
„Trebao bih biti s tobom.” Otpuhnuo je.
„Imamo ostatak života da ga provedemo zajedno. I hoćemo. Mogu se
nositi s Lucasom Paineom.”
Dobacio mi je iskrivljeni osmijeh. „Znam da možeš, dušo. Ali ako on učini
bilo što i pritom mislim bilo što...”

188
 š

„Znam, Christiane.” Smirujuće sam se nasmiješila i potapšala mu ruku.

„Znam za što si sposoban. Moj cilj je da ne dozvolim da se to opet dogodi.”
Dva sata kasnije, nas šestoro je stajalo na glavnom katu moje kuće u Pine
Creeku, u Sjevernoj Karolini.
Zrak je bio gust od napetosti dok teta Christy nije probila led rekavši, „To
je bila jako duga, usamljena vožnja uz planinu. Mogu shvatiti kako ovakva
izolacija pomaže vašoj situaciji.”
Moja majka je prošla rukom preko svog potiljka i priznala, „Međutim,
postaje sve teže. Uvijek sam zabrinuta zbog turista koji dolaze na planinu
kako bi pobjegli iz velikih gradova.” Izdahnula je i dodala, „Što je više ljudi
koji otkriju naš mali grad, to su veće šanse da će ga prepoznati.” Kimnula je
prema mom ocu.
„To se neće dogoditi, Kit,” moj otac ju je samouvjereno uvjeravao dok je
stavio svoju ogromnu ruku oko njenih ramena.
Slegnula je ramenima. „Da li je itko gladan? Skoro je vrijeme ručka.”
Moj otac se maknuo iz zagrljaja i odgovorio joj s ozbiljno oštrim
pogledom. „Naš kćer je bila oteta, a ti želiš sve nahraniti?”
Prije no što mu je mogla odgovoriti, prasnula sam, „Mogla sam pobjeći
od Christiana, ali nisam zato što sam htjela ostati.” Polako i namjerno sam
uspostavila kontakt očima sa svima njima, konačno prikovavši pogled na
mog oca.
Nisam mu dala priliku da odgovori kad mi je sinulo da je kuća jezivo tiha.
„Gdje su svi?” pogledala sam u moju majku i čekala odgovor.
„Blizanci su već proveli noć kod rođaka. Nazvala sam putem pri povratku
ovamo i pitala da li mogu ostati još jednu noć. Jason je u lovu s Daveom i DJ,
a moja sestra nije ni stigla ovamo.
Mogla sam vidjeti po majčinom izrazu da je muči još nešto osim trenutne
situacije.
„Da li je teta Jodi dobro?” upitala sam, ne mogavši skriti zabrinutost u
svom glasu.
„Recimo samo da je dobila neočekivanog gosta, te se čini da ga se ne može
riješiti,” došao je njen ogorčeni odgovor.
„Zaboravi na Jodi i Bluea,” zarežao je moj otac. „Znaš li ti da je tvoj muž...”
Suzio je oči prema meni prije no što je nastavio, „bio u zatvoru?” Gledao je
po sobi i dodao, „Razgovarao sam s Billom pri povratku u planinu.”

189
 š

Ignorirajući otkriće o mojoj tetki i Blueu, prekrižila sam ruke i obratila se

mom ocu. „Da, znam da je Christian bio u zatvoru i trebali bi razgovarati!
Znaš li zašto je bio u zatvoru?”
„Ne. Bill mi nije uspio reći jer se poziv prekinuo, ali nije ni važno,”
ispljunuo je moj otac. „On je kriminalac, na uvjetnoj i oteo te je protiv tvoje
volje.”
Čula sam dovoljno. Spustila sam ruke kraj bokova, stisnutih šaka.
„Da, tata, on je kriminalac. Kao i ti i stric Anthony!”
Nisam nikome dala priliku da se usprotivi kad sam ispljunula, „Christian
je smjestio nekoga u bolnicu. S druge strane, vi ste smjestili ljude pod
zemlju.” Pogledala sam u strica Anthonyja i opet u mog oca. „Nemojte
pokušati poricati da vas dvojica niste ostavili iza sebe hrpu postera nestalih
osoba i upropaštenih života.”
Mogla sam vidjeti moju majku i tetu Christy svojim perifernim vidom.
Obje su pokušavale suzdržati šokiranost mojim optužbama. Poricanje
tvrdnji nije bilo u njihovim izrazima jer su znale kakvi su muškarci za koje
su se udale. To što sam im to rekla je dovelo do njihovih iznenađenih lica.
„Dakle, što si učinio?” upitao je Grizz Christiana, ton mu je bio ispunjen
prijezirom.
„Odsjekao sam ruku nekom tipu,” došao je Christianov miran odgovor.
Čula sam kako je moja majka oštro udahnula, ali nisam marila. Nisam
namjeravala stajati tamo i dopustiti da Grizz optužuje Christiana za loše
ponašanje kad su naši očevi napisali knjigu o tome. Moje otac je savio usne.
Njegovo neodobravanje je bilo očito.
„A ti si odrezao ženi jezik!” vrisnula sam, pokazujući na Grizza.
Krenula sam prema njemu kad me je Christian uhvatio za ručni zglob.
Uspio je ispraviti moju šaku svojim prstima i obavio moju ledeno hladnu
ruku svojom toplom rukom. Osjetila sam kako napetost napušta moje tijelo.
Smirujućim dahom i blažim tonom, bacila sam se na objašnjavanje ne samo
u vezi napada koji je Christian počinio protiv Nicka Rosmana, već i razlog
koji je stajao iza toga.
Kad sam došla do dijela u kojem sam opisala Nickove prave namjere prije
svih tih godina, moja majka je uzviknula, „Oh, Mimi!”
Nisam je htjela pogledati dok sam čekala očevu reakciju. Teta Christy i
stric Anthony nisu ništa rekli do tada. Znala sam da su to tajili od mojih

190
 š

roditelja i pitala sam se da li su zabrinuti zbog njihove reakcije ako bi to

saznali.
„Odsjekao si mu ruku?” moj otac je bijesno gledao Christiana. „Trebao si
ga zakopati u zemlju do vrata i prijeći mu preko jebene glave kosilicom!”
„Grizz!” moja majka je viknula u isto vrijeme kad sam ja vrisnula, „Tata!”
Christian je pustio moju ruku i krenuo prema mom ocu. Trznula sam se
kad sam pomislila na to kako će ga njegovo već izubijano lice boljeti ako se
moj otac upusti u još jedan napad. Navodno, on nije bio toliko zabrinut kao
ja.
„Dozvolio sam ti da kažeš svoje,” mirno je rekao mom ocu. Nagnuvši
glavu u stranu, izjavio je, „I iz poštovanja sam dopustio da me udaraš u lice.”
Zastao je i pogledao opet u mene. „Zbog Mimi.”
„Dopustio?” Stric Anthony i moj otac su obojica pitali istovremeno.
Christian je pogledao u svog oca. „Da, dopustio sam mu to. Znam da ste
vas dvojica još uvijek u dobroj formi i da imate iskustva, ali ja imam mladost
i brzinu.” Christian je pogledao opet u Grizza i suzio oči. „Znajte ovo. Neću
se samo braniti sljedeći put, napravit ću štetu. Ipak, učio sam od najboljeg.”
Kimnuo je glavom prema stricu Anthonyju prije no što je dodao, „Bilo bi to
kao da se boriš protiv samog sebe prije trideset godina. Želiš li se boriti
protiv mlađe verzije sebe?”
Vidjela sam kako se izraz lica mog oca mijenja iz ljutitog i bijesnog u nešto
što bi se jedino moglo opisati kao izraz divljenja, a možda čak i poštovanja.
Christian mu nije dao priliku da komentira kad je objasnio svoj razlog zbog
kojeg nije ubio Nicka Rosmana.
„Tati se također nije svidjelo što nisam smjestio Nicka pod zemlju,” rekao
je, podigavši svoju bradu. „Ali, sada je svijet drugačiji nego kad ste vas
dvojica radili kaos u cijeloj južnoj Floridi. Na svakom uglu je postavljena
kamera. Odlučio sam da se ne skrivam iza svog zločina. A taj gad će morati
živjeti svaki dan do kraja života s vidljivim podsjetnikom na ono što je
pokušao učiniti Mimi.”
U sobi je nastala tišina. Naš pas, Rocky, je ustao sa svog kreveta i došao
do nas. Izveo je predstavu lijeno protegnuvši noge za čim je uslijedilo široko
zijevanje, te eksplozivno ispuštanje plina.
Teta Christy je prasnula u smijeh. Moja majka ju je slijedila, ali njen je
smijeh bio više sramežljivi hihot, dok je tjerala Rockyja prema vratima za
pse. Sva tri muškarca se nisu ni nasmiješila, ali također nisu izgledali kao da

191
 š

se žele poubijati međusobno pa sam otišla u kuhinju i počela vaditi stvari iz

hladnjaka u jadnom pokušaju da prekinem malo napetosti.
Za manje od deset minuta, nas šestoro smo sjedili oko ogromnog
kuhinjskog stola koji je bio jako natrpan raznim vrstama mesnog doručka,
sirevima, kruhom, začinima, čipsom, te domaćom krumpir salatom moje
majke. Odlučeno je da će Bearovi ostati prespavati i odvesti se svojim
unajmljenim autom nazad u Floridu, stati u Jacksonvilleu, kako bi Christian
mogao zamijeniti kamionete s čovjekom s kojim se mijenjao. Laknulo mi je
kad su tata i stric Anthony počeli prisjećati se prošlosti, dok su mama i teta
Christy čavrljale o blizancima. Nije promaknulo ni meni niti Christianu da
je njegova majka posebno pitala za Ruthie i Dillona. Naravno, moja majka joj
je mogla reći o njima dok smo se Christian i ja pakirali u unajmljenoj kući,
ali nešto mi je govorilo da se to nije dogodilo. Znala sam da Christian misli
isto. Stavila sam ruku na njegovo bedro i nježno ga stisnula. Ovo nije bilo ni
vrijeme ni mjesto da se suoči sa svojom majkom. Uz to, morali smo raspraviti
nešto drugo i što prije to iznesemo to bolje.
„Čim završimo s ručkom nazvat ću djeda i pitati ga za pripreme za pravo
vjenčanje.”
Gledala sam kako moj otac polako spušta svoju vilicu punu krumpir
salate i kako je pogledao u moju majku. Škripanje njezine stolice je bilo
glasno dok je ustajala od stola i odbacila svoju salvetu. „Voljela bih imati tu
povlasticu da nasamo porazgovaram s Mimi,” objavila je.
Mogla sam osjetiti Christianov pogled na meni dok sam ustala i pratila
moju majku u glavnu spavaću sobu, zatvarajući vrata za nama.
Okrenula se prema meni i mogla sam vidjeti da pažljivo odmjerava svoje
riječi. „Mimi, ne namjeravaš zaista provesti ovo s brakom, zar ne?”
„Zapravo, mama. Da, namjeravam.”
„Ali, možeš shvatiti kako ovo izgleda, zar ne? Nema šanse da ste se
Christian i ti mogli zaljubiti za manje od deset dana.” Mahnula je rukom kroz
zrak. „On se mora vratiti u Floridu, a ti se moraš vratiti u školu. To neće
upaliti.”
„Da li te uopće zanima zašto ga volim?” Kad mi nije odgovorila, odlučila
sam joj ionako reći. „Uz to što mi je on najbolji prijatelj od djetinjstva, on je
također muškarac koji je inzistirao na tome da se vjenčamo prije no što me
dotakne.”
Dobacila mi je ciničan pogled. „To nije bio pravi brak, Mimi.”

192
 š

„Nama je bio,” inzistirala sam. „Znaš što još volim? Volim to što se ne boji
tate i da je dopustio da ga tata pretuče kad obje znamo da je mogao uzvratiti
i vjerojatno bi ga pobijedio. Volim to što ne moramo kriti tko je tata zapravo
zato što ga Christian i njegova obitelj već znaju. Volim to što se ne boji
priznati svoje mane. I unatoč tome koliko užasan zločin bio, i ne odobravam
ga ni u kom slučaju ni obliku, volim to što je otišao u zatvor zbog mene,
mama!” Udarila sam rukom po grudima. „Baš kao što je tata otišao u zatvor
zbog tebe. Ili si to zaboravila?”
„Ali, ipak, to nije stvarno, dušo. To je ono što ljudi nazivaju fazom
medenog mjeseca u vezi. Sve je romantično i uzbudljivo, ali je iluzija. Više se
čak niti ne poznajete.”
Znala sam da njene riječi nisu namijenjene da me povrijede. Izrečene su
ljubazno i s ljubavlju jer joj je stalo do mene. Ali također sam znala svoje srce.
A ono je pripadalo Christianu Bearu. Kimnula sam kao da se slažem s njom
i upitala, „Da li znaš da se borim s poremećajem u prehrani još od srednje
škole?” Oči su joj se raširile i ne dopustivši joj da odgovori, nastavila sam,
„Christian je to shvatio nakon samo nekoliko dana.” Vidjela sam
povrijeđenost u njenim očima i nježno sam dodala, „Nisi to mogla znati.
Dobro sam to krila.”
Mogla sam vidjeti da joj se mozak bori u potrazi za odgovorom kad sam
je pitala, „Znaš da sam se čuvala za brak, zar ne?”
Nasmiješila se. „Naravno da to znam. Razgovarali smo o tome da čekaš.
Pretpostavljam da to znači da Lucas nije navaljivao? Poštovao je tvoje želje?”
„Ševio je moje prijateljice iza mojih leđa,” odgovorila sam. U mom glasu
nije bilo povrijeđenosti niti utučenosti. Bilo mi je drago što mi je to dalo
dobar razlog da ga ostavim. „Znaš li da me svaki dečko s kojim sam hodala
pokušao navesti da spavam s njim kad su saznali da želim čekati? Svaki
dečko, osim Christiana. Kad sam mu rekla da sam djevica odmah je našao
moju Bibliju, odvukao me u ledenu noć i vjenčao se sa mnom, na njegov
način, ispod stepenica. Znam da po svjetskim standardima, naš brak bi se
činio prebrzim, neobičnim. Kako to zovu?” upitala sam, pucketajući prstima
pokušavajući se sjetiti prave riječi. „Instant ljubav. Ali ja kažem, zašto čekati
kad znaš što ti je u srcu? Znala sam da ga volim još otkad smo bili djeca.”
Pokušala je zaobići moje pitanje promijenivši temu. „Pretpostavljam da je
tvoj odgoj u crkvi poslužio kao pozitivan utjecaj da ti pomogne da se držiš
svojih-”

193
 š

Prekinula sam je. „I ja bih to voljela misliti, mama. Bar je to ono što sam
samoj sebi govorila. Iskoristila sam ono što mi je Nick skoro učinio kao
izgovor da držim dečke podalje. A onda sam koristila svoju vjeru kao zaštitu
kako bi to opravdala. Mora da sam duboko u sebi znala da čekam nekoga.
A taj netko je Christian.”
„Ok, dakle vjeruješ da je Christian onaj pravi. Razumijem zašto tako
misliš, Mimi, ali zašto želiš žuriti i razgovarati s Micahom da napravi
pripreme za vjenčanje? Mislim da se godina dana smatra prikladnim
razdobljem za zaruke.”
„Zašto bih oklijevala kad znam da je nešto ono pravo?”
„Zato,” otpuhnula je. „Ti. Ga. Više. Ne. Znaš.” Svaku je riječ rekla polako
i namjerno kako bi istaknula svoju poantu, te je nastavila s, „Samo misliš da
ga znaš.”
Umjesto da se svađam s njom, nasmiješila sam se. „Oduvijek znam
Christiana, mama. Samo sam zaboravila na to.”
„Čak niti ne zvučiš razumno, Mimi. Kako to misliš samo si zaboravila da
oduvijek znaš Christiana?” Postajala je frustrirana, te umjesto da krene s
optužbama o tome kako je pronalazak mog rodnog lista uzrokovao da se
povučem od ljudi koji su važni u mom životu, ponudila sam
najjednostavnije objašnjenje koje je imalo smisla.
„To je slično kao kad se nekuda voziš i prije no što se snađeš, stigla si na
odredište. Ali ne možeš se sjetiti semafora i znakova za zaustavljanje koje si
prošla tijekom vožnje. To je takav osjećaj, mama. Cijelog sam se života vozila
kroz život prema ovom trenutku, a Christian je oduvijek bio moje odredište.
Znam svakim dijelom bića da trebam biti s njim.”
Njene oči nisu mogle skriti da ona misli da činim najveću pogrešku u
mom životu, te sam gledala kako se bori protiv suza koje su prijetile da će
poteći niz njene obraze. „Molim te da si daš vremena u vezi ovoga. Pričekaj
da o tome razgovaraš s tvojim djedom. Vrati se u školu. Preispitaj svoje
osjećaje.”
Tiho sam se opirala. Otišla sam k njoj i čvrsto je zagrlila. Osjetila sam kako
napetost izlazi iz njezina tijela kad sam joj šapnula u uho, „U redu je, mama,
razgovarat ću s Christianom. Mislili smo pitati djeda da nas vjenča nakon što
diplomiram, ali možda ćemo iskoristiti ljeto da ga isplaniramo i vjenčati se
u jesen.”

194
 š

Njeno je olakšanje bilo očito kad je glasno izdahnula, a dašak toplog zraka
mi prošao uz vrat.
Prekinuvši zagrljaj, rekla sam joj da ću svima dati do znanja o čemu smo
razgovarale, ali ne dok privatno ne razgovaram s Christianom u vezi toga.
Nasmiješila se i prošla rukom preko očiju.
„Tako mi je laknulo, Mimi,” rekla je, posežući za maramicom na svom
noćnom ormariću. Ispuhala je nos. „Tvoj diploma dolazi jako brzo, a obje
znamo da tvoj otac nikad ne bi dozvolio da se udaš za njega tako brzo.”
Nikada ne bi dozvolio? To je bila pogrešna rečenica koja se meni može
reći.
Kad smo se vratile društvu bila sam sretna što vidim Christiana kako
pomaže teti Christy da skloni hranu dok se činilo da naši očevi vode ozbiljan
razgovor pokraj kamina.
Osjetila sam Christianov pogled na meni, dok smo moja majka i ja išle
prema kuhinji da pomognemo. Nekoliko minuta kasnije, svi smo se
pridružili mom ocu i stricu Anthonyju u dnevnom boravku i primijetila sam
da se oba para naših roditelja pokušavaju suzdržati od zijevanja.
„Znam da vas četvero vjerojatno niste spavali. Zašto malo ne odrijemate
dok ja odvedem Christiana da upozna Rachelle i Travisa?”
Vidjela sam sumnjičavost u izrazu lica moje majke. „Što?” izazivala sam
je. „Misliš da ćemo odjuriti niz planinu i pronaći matični ured? Već sam ti
obećala da neću zvati djeda.”
„Ne. Naravno da ne. Samo ne razumijem...” počela je.
„Ne razumiješ da želim da moja najbolja prijateljica upozna čovjeka za
kojeg ću se udati? Gle, mama. To se možda neće dogoditi danas, ali će se
dogoditi. Predlažem vam da svi počnete raditi na tome da to prihvatite.”
Nisam nikome dala priliku da odgovori dok sam uzela Christianovu ruku
i izvukla ga van kroz ulazna vrata.

195
 š

Pine Creek, Sjeverna Karolina 2007

Stigli smo u Rachellinu kuću za manje od deset minuta. Moja sestrična i

najbolja prijateljica je izgledala kao da će upravo roditi trojke kad me je
nespretno zagrlila i mahnula nam oboma da uđemo unutra. Odgegala se do
kauča dok si je trljala leđa. Termin joj je tek za tri tjedna, ali ne bih se
iznenadila da izgura svoje drugo dijete tijekom sljedećih deset minuta. Njen
muž,] i ljubav iz djetinjstva, mora da je bio u štaglju iza kuće jer sam vidjela
njegov kamionet kad smo stali. Njihov sin star osam mjeseci, Travis Jr., je
spavao u svom vrtiću. Ne predstavivši Christiana, odmah sam se bacila na
brzo objašnjavanje onoga što se događalo tijekom nekoliko proteklih dana,
zaključivši s razlogom zašto su nam oboma lica ljubičasta, Christianovo više
no moje.
„Ovo je sebonja?” rekla je, oči su joj se raširile.
Nisam mogla skriti svoj osmijeh kad sam dobacila Christianu pogled sa
strane i objasnila, „Ona je jedino drugo ljudsko biće koje je pročitalo pismo
koje je navodno došlo od tebe.”
Kimnuo je shvaćajući dok sam ja ušla u još više detalja s mojom
sestričnom. Manje od petnaest minuta kasnije zazvonio je telefon. „U pravu
si,” rekla mi je dok se kretala prema fiksnom telefonu koji je bio smješten na
kuhinjskom ormariću i pogledala u ispis broja.
„Bok, teta Ginny,” odgovorila je svojim uobičajenim prpošnim tonom.
„Aha, da. Sigurno. Želiš li razgovarati s njom?”
Uzela sam telefon iz njene ruke i upitala, „Što je bilo, mama?” Slušala sam
je i nastavila s pitanjem. „Veliku ili malu?” Pogledala sam u moju sestričnu
i upitala, „Mama pita može li posuditi tvoju fritezu za pečenje purice.
Njihova je pokvarena. Želi ispržiti puricu za današnju večeru.”
Rachelle mi je dobacila znalački osmijeh, te rekla dovoljno glasno kako bi
moja majka mogla čuti preko telefona, „Naravno!”
„Da, mama. Da. Nazvat ću te kad se budemo vraćali kući. Želiš li da
stanemo usput i kupimo puricu?”

196
 š

Nakon što sam prekinula, pogledala sam u moju sestričnu i nasmijala se.
„Ovaj put sam pogodila. Znala sam da će provjeriti da li sam zaista ovdje.
Jesi li primijetila kako je namjerno zvala na fiksni telefon?”
Začulo se kucanje na vratima, te sam inzistirala da Rachelle sjedne dok
sam se ja javila.
„Upravo na vrijeme,” rekla sam kad sam otvorila vrata. Bacivši se u
njegovo naručje i čvrsto ga zagrlivši, rekla sam, „Hvala ti što si došao, djede.”

„Tehnički, večeras je naša prava prva bračna noć,” rekao mi je Christian

kad me privukao k sebi preko konzole mog SUV-a i obasuo mi lice
poljupcima. Vraćali smo se kući, noseći sa sobom fritezu, te smo stali prije
no što skrenemo na našu cestu. „Jesi li sigurna da oni mogu čuvati tajnu?”
„Potpuno,” uvjeravala sam ga. „Moj djed je bio oduševljen što smo to
učinili službeno. On je stari romantičar u srcu. A kad kasnije neočekivano
navrati, imat će svoje pokersko lice. Oni će misliti da nas vidi prvi put. Neće
imati pojma da nas je vjenčao.”
„Dobro da je,” priznao je Christian dok se povukao unazad kako bi me
gledao u oči. „Da ti nisi pozvala svog djeda na putu prema Rachelle, bio bi
u iskušenju da učinim upravo ono što si predložila svojoj majci. Odvezao bih
te do najbližeg grada s vijećnicom.”
„Onda pretpostavljam da je dobra stvar što imamo propovjednika u
obitelji,” zezala sam ga. Već sam objasnila Christianu da sam bila spremna
pitati ga da li možemo pričekati do jeseni da se vjenčamo umjesto nakon
diplome, kad mi je zasmetao zadnji komentar moje majke da moj otac to ne
dozvoljava.
„Sumnjam da ćemo moći spavati u istoj sobi večeras.” Njegov je ton bio
ozbiljan, a ja sam mu rekla da se slažem.
„Vraćaš se u Floridu sa mnom.”
„Već sam ti rekla da ne mogu...”
„Da, možeš, Mimi. Imaš nekoliko dana prije no što se moraš vratiti u
školu, a možeš propustiti i par dana također. Odvezi se nazad sa mnom u
Fort Lauderdale i možeš se vratiti avionom i krenuti ravno u školu.”
Grickala sam moju usnu dok sam razmišljala o izvodljivosti toga.

197
 š

„Gle, dušo. Volim to što si odvažna i volim što ne trpiš nikakva sranja, ali
inzistiram na ovome. Moraš se vratiti u Floridu sa mnom. Samo na nekoliko
dana.”
Počela sam gledati situaciju iz Christianove perspektive. Gledao me je
kako se razmećem mojim stvarima pred našim roditeljima zadnjih nekoliko
sati. Ne odustajući, radeći im iza leđa i uplevši mog djeda u tajno vjenčanje.
„Da li misliš da sam ti na neki način oduzela muškost time što sam bila
tako agresivna prema svima?”
Nasmijao se. „Ne, Mimi. Ne osjećam da si mi oduzela muškost zato što si
hrabra i odlučna žena. Zbog toga se ponosim s tobom. A zadnji put kad sam
provjerio, moja muda su još uvijek bila netaknuta.”
Dobacila sam mu stidljivi osmijeh.
„Iskreno, žele eksplodirati upravo sada jer te tako prokleto želim.”
Podigao je kukove i povukao međunožje svojih traperica. „A želim svoju
ženu pokraj sebe koliko god je duže moguće,” rekao je kad je vratio svoje
dupe na kožno sjedalo auta.
Gledala sam okolo kako bih se uvjerila da nema auta koji dolaze cestom.
„Otkopčaj traperice.” Bila sam prilično sigurna da sam ga šokirala.
„Jesi li sigurna?” upitao je dok je istovremeno radio što sam mu rekla.
„Da, ali požuri. Ako netko prođe ovom ulicom i vidi te u mom autu bez
mene, sigurno će stati, a ja ne želim da me uhvate.” Christiana nije trebalo
uvjeravati kad sam se nagnula i približila usta na njegovu tvrdoću. Bilo je
nezgodno naginjati se preko konzole, ali je njegovo olakšanje bilo brzo.
Mora da sam imala čudan izgled na mom licu jer je stao usred
zakopčavanja da bi pitao, „Jesi li dobro, Mimi? Hoće li ti pozliti? Nisi morala
progutati. Mogla si ispljunuti.”
Znala sam da misli na moje neiskustvo. Ovo je bilo prvi put da mi je svršio
u usta. Zapravo, to je bilo prvi put da mi je itko svršio u usta. Par puta kad
sam imala oralni seks s Lucasom, nikad nije pustio tekućinu i uvijek bi se
povukao i svršio mi na lice. Pretpostavljam da je to bila njegova stvar.
„Dobro sam. Pokušavam otkriti kakvog je okusa.”
„Vjerojatno ima okus po spermi,” nasmijao se.
„Da, svejedno,” odgovorila sam. „Ali, ima i kasniji okus koji me na nešto
podsjeća.”
Još uvijek se smijao kad je ubacio u brzinu i skrenuo na našu šljunčanu
cestu.

198
 š

Pričali smo o tome da li bi trebali uhvatiti njegovu majku nasamo kako bi

je pitali za pismo, kad mi je sinulo.
„Kivi!” viknula sam. „Kasniji okus me podsjeća na kivi. Nije da kivi ima
okus po spermi,” objasnila sam. „Kivi ima kasniji okus koji me podsjeća na
spermu i obrnuto. Da li je samo tvoja sperma takva ili sve sperme imaju
takav okus?”
Frknuo je i upitao, „Kako bih ja to mogao znati?” Nasmiješio mi se, a onda
se njegovo lice uozbiljilo. „I samo kako bi bili načisto, to je odgovor na koji ti
nikad nećeš saznati odgovor.”
Znala sam na što misli i nije me bilo briga. Posegla sam za njegovom
desnom rukom i čvrsto je stisnula. Divila sam se njegovom profilu kad sam
upitala, „O čemu razmišljaš?”
Dobacio mi je blistavi osmijeh. „Baš sam razmišljao o tome kako ću
inzistirati na prijeđeš na moju kivi prehranu.”

199
 š

Pine Creek, Sjeverna Karolina 2007

Christian je izvadio Rachellinu i Travisovu fritezu za pečenje purice iz

stražnjeg dijela mog terenca i odnio je do trijema s jedne strane kuće. Ušli
smo kroz kuhinjska vrata, te naišli na razgovor o Duhu. Naši roditelji su
sjedili u dnevnom boravku, ali smo lako mogli čuti njihove glasove u
otvorenu kuhinju. Kimnula sam prema vrču s kavom koja je bila skuhana i
upitala Christiana da li želi šalicu kave. Ponijeli smo naše šalice i pridružili
im se.
„Rekao si da je, prije no što je Čudovište umro, pretrpio puno sranja od
svojih ljudi jer se nisu uvijek slagali s njegovim pravilima,” rekao je moj otac
stricu Anthonyju. „Možda Duh ne postoji. Zar nije moguće da Blue želi da
svi misle da netko drugi odlučuje kako bi, kad se ljudi ne slažu s njegovim
odlukama, mogao svaliti krivnju na tog navodnog Duha?”
„Moguće je,” složio se Anthonyja. „Postoji još jedna stvar.” Svi su se
pogledi uperili u njega kad je rekao, „Blue ili Duh, čini se da ne štiti bandu.
Pušta da ih uhvate.” Nagnuo se naprijed i naslonio laktove na koljena. „Mi
smo činili koliko smo mogli da zaštitimo naše dečke.” Kimnuo je prema
mom ocu „Ne vjerujem da bi Blue to učinio, a znam da to nije zato što ne zna
kako ili što to ne želi.”
Nije bilo vremena za daljnje spekulacije kad nas je prekinuo moj djed. „Ne
mogu vam reći koliko mi je drago vidjeti auto moje najdraže djevojke vani,”
objavio je iz kuhinje. Bili smo toliko zaokupljeni našim razgovorom da ga
nitko nije čuo kad je ušao na ista vrata koja smo koristili ja i Christian.
Moja majka je odmah skočila i počela ih upoznavati. Mogla sam vidjeti da
postaje nervozna zbog toga kako će objasniti Christianovo izubijano lice, kad
je moj djed zgrabio ruku mog muža i rukovao se s njim. „Čini se kao da si
imao nezgodu. Jesi li još negdje ozlijeđen?”
„Ne, gospodine,” rekao je Christian s poluosmijehom.

200
 š

Okrenuvši se prema meni, moj djed je omotao ruke oko mene i upitao me,
„Jeste li imali istu nezgodu?” Odmaknuvši se, procijenio je moje lice i
zaključio, „Tvoje modrice ne izgledaju toliko svježe.”
Nasmijala sam se i rekla, „Imala sam blizak susret s kajakom koji je zapeo
u stražnjem dijelu kamioneta.”
Poljubio me je u čelo, te išao po sobi rukujući se sa stricem Anthonyjem i
grleći tetu Christy. Voljela sam kako moj djed nikad nije nikoga tjerao da se
osjeća kao da mora objašnjavati ili opravdavati se. Imao je sposobnost da
gleda svoja posla i da sve bezuvjetno prihvati. Nije pitao odakle moji roditelji
poznaju Bearove. Nije pitao gdje žive i što rade u Pine Creeku. Bio je to
njegov način. Sjećam se da sam ga jednom pitala zašto nije znatiželjniji u vezi
starog načina života mog oca. Njegov odgovor je bio jednostavno pitanje.
„Zašto se zabadati nos kad možeš moliti?” Namignuo mi je. „Nikad ništa
dobro ne proizađe iz zabadanja nosa, ali jako puno dobroga može proizaći
iz molitve.” Nisam mogla zamisliti nikoga kome sam se više divila od
Micaha Huntera.
On je zaokupio naše društvo srdačnim zezanjem oko toga kako Grizz
odgaja četverogodišnje blizance. Moj otac nije ni najmanje bio uvrijeđen, te
se čak uključio nekim vlastitim pričama o Ruthie i Dillonu.
„Vjerujte mi, Anthony i ja razumijemo-” počela je teta Christy govoriti
kad ju je Christian tiho prekinuo.
„Mama, možemo li Mimi i ja nakratko razgovarati s tobom?”
„Christiane, pričala sam,” rekla je nježno, dobacivši mu oštri pogled.
„Je li to Rachellina friteza za pečenje purice koju sam vidio na trijemu?”
upitao je djed moju majku.
Razgovor je odmah prešao sa sredovječnih razgovora o odgoju male djece
na moju majku koja je zamolila mog oca i strica Anthonyja da postave fritezu
vani. Bio je to znak da zamolimo tetu Christy da nas slijedi na kat zbog
privatnog razgovora.
Kad smo ušli u moju sobu, Christian je zatvorio vrata za nama.
„O čemu se ovdje radi?” Smiješila se. „Grizz je rekao da Anthony i Micah
mogu postaviti fritezu kako bi mi on mogao priuštiti privatni obilazak
kokošinjca. Možda bih voljela kod kuće postaviti tako nešto. Definitivno
imamo prostora.”
„Sigurna sam da će ti moj tata priuštiti obilazak nakon što razgovaramo s
tobom,” odgovorila sam.

201
 š

Kimnula je i poklonila mi nervozni osmijeh. Bila sam sigurna da je

očekivala da je zamolimo za neki majčinski savjet u vezi naše situacije.
Gledala sam kako joj se kutovi usana počinju spuštati kad ju je Christian
upitao, „Što si učinila s pismima koje mi je Mimi poslala?”
Polako je kimnula i nježno rekla, „Ne bih se trebala čuditi što je to izašlo
na vidjelo.”
„Ne poričeš da si dobila pisma, pročitala ih, te ih očito nisi meni
pokazala?”
Pogledala je u mene, onda u Christiana. „Mislila sam da je to za tvoje
dobro. A tvoj se otac složio sa mnom.” Pogledavši opet u mene rekla je sa
suosjećajnim osmijehom, „I samo sam učinila ono što me tvoja majka
zamolila. Prekinula sam kontakt s tvojom obitelji. Ne moram objašnjavati
niti jednom od vas što je bilo na kocki.”
„Ignorirati ih je jedna stvar, mama. Ali odgovoriti joj? Još ne mogu
vjerovati da si to učinila, ali nije mogao biti nitko drugi.”
Mogla sam vidjeti istinski šok na njenom licu.
„O-odgovoriti?” mucala je. „Nikad joj nisam odgovorila.”
Christian mi je kratko kimnuo, te sam otišla prema mojoj polici s
knjigama. Osjećala sam njihove poglede na mojim leđima dok sam
prekapala po dubokoj polici. Moja stara Biblija je bila zatrpana iza toliko
drugih knjiga da nisam bila sigurna da li me sjećanje dobro služi i da je se
nisam zapravo riješila. Ugledala sam pohabani uvez i izvukla je iz police.
Okrenuvši se opet prema njima, pogledala sam dolje dok sam listala davno
napuštene stranice i uzela papir iz bilježnice koji je bio pritisnut između njih
posljednjih pet godina.
Progutala sam dok sam predavala pismo Christianu, ne dozvolivši da
nam se pogledi sretnu. Znajući da on nije napisao pismo nije bilo dovoljno
da izbriše podsjetnik na poniženje i bol koje su okrutne riječi uzrokovale.
Gledala sam kako mu se čelo namrštilo od koncentracije. Kad je podigao
pogled, oči su mu plamtjele bijesom tako intenzivnim, da sam napola
očekivala da će vatra izbiti iz njih.
„Nisam ovo napisao, ali to je moj rukopis!” ispljunuo je dok je gurao
pismo svojoj majci.
Njene oči su se raširile dok je uzimala pismo iz njegovih ruku. Primijetila
sam da se papir lagano trese u njenoj ruci dok ga je teta Christy čitala.
Ispustila je uzdah i prinijela ruku svojim prsima. „Misliš da sam ja to

202
 š

napisala?” Nastala je kratka, ali neugodna tišina. „Za Mimi? Misliš da sam
sposobna za to, Christiane?”
„Ja to nisam napisao, a nema nikog drugog tko je to mogao učiniti.” Stajao
je nad svojom majkom prekriženih ruku, bijesno gledajući dolje u nju.
Pogledala me. „Priznat ću da sam bacila sva tvoja pisma, Mimi. To ne
poričem.” Okrenula se prema Christianu. „Ali ta tri pisma su završila u
rezaču papira. Nema šanse da ih je bilo tko drugi, osim tvog oca, mogao
vidjeti, a kamoli odgovoriti na njih.” Odmahivala je glavom. „Izgubljena
sam. Nemam nikakvo objašnjenje.”
„Čekaj,” ubacila sam se. „Poslala sam četiri pisma.”
„Četiri?” Upitala je teta Christy, njene plave oči su se protivile. „Ne. To ne
može biti točno.” Lagano je odmahnula glavom. „Točno se sjećam da sam
pročitala tri pisma.” Pogledala je gore u Christiana. „Možeš pitati tvog oca.
On će ti reći. Bila su samo tri.”
„Pa, ako ti nisi poslala Mimi odgovor to može samo značiti da je netko
drugi presreo moju poštu. A jedine osobe kojih se mogu sjetiti da joj imaju
pristup su tata i Slade.”
Teta Christy i ja samo istovremeno uzdahnule.
„Apsolutno ne, Christiane!” šapatom je viknula. „Tvoj otac niti brat nikad
ne bi napisali Mimi nešto tako grozno. Nikada!”
„Ne želim ti se protiviti teta Christy,” pristojno sam izjavila. „Želim
vjerovati da ti to nisi napisala, ali ako nisi ti niti oni...” Zastala sam
pokušavajući izraziti svoje misli. „Praktički, tražiš nekoga tko ne samo da
ima pristup tvojoj pošti, već se moramo suočiti s tim da poznaje Christiana
dovoljno dobro da može oponašati njegov rukopis. Ne želim biti nepristojna,
ali sve upućuje na jedno od vas.”
Nagnula sam se na Christiana, dok je srceparajuća bol zbog spoznaje da
je moja nova obitelj sposobna za nešto tako zlobno i puno mržnje, teško
pritiskala moje srce. Privukao me je bliže.
„Osim...” počela je govoriti teta Christy.
„Ona bi mogla kopirati moj rukopis,” zarežao je Christian.
„Ne mogu vjerovati da se nisam odmah sjetila nje,” uzvratila je teta
Christy.
„Koga” praktički sam vrisnula.
„Žene koju ću ubiti,” odgovorio je Christian tako niskim i prijetećim
glasom da mi je oduzeo dah.

203
 š

Fort Lauderdale, Florida 2002

Prije pet godina

„Jače! Brže!” vrištala je Autumn dok je povlačila Christianovu dugu kosu

i pokušala privući njegove usne svojima. Čvrsto je stisnula svoje noge oko
njegova struka i prekrižila gležnjeve.
„Začepi, Autumn,” Christian je rekao prijetećim šapatom. „Daisy će
pomisliti da nešto nije u redu i doći će potražiti.”
„Nije me briga,” viknula je. „Jače, Christiane!”
Christian se odmah podigao, posegavši iza sebe i stisnuvši joj gležanj
dovoljno jako da je prisili da ga pusti. „Ti si jedna glupa, glasna kučka, znaš
li to?” rekao je prije no što je skinuo kondom i bacio ga na pod. Ustao je i
navukao traperice povukavši ih prema gore.
„Nisi tako mislio kad sam ti davala instrukcije tijekom proljetnih
praznika,” bijesno je rekla. „Da nije bilo mene, ne bi maturirao.”
„Pa što? Želiš li nagradu ili tako nešto?” upitao je ne pogledavši je.
Zakopčao je svoj pojas i krenuo prema vratima spavaće sobe. Okrenuo se
kako bi je pogledao.
Autumn je bila lijepa djevojka. Ne prelijepa, ali dovoljno lijepa kao
djevojka iz susjedstva. Prošle godine je bila na razmjeni učenika, te se odmah
namjerila na Christiana. Kad je otkrila da živi u istom susjedstvu, jedan dan
se pojavila nepozvana i predstavila se Christy. I bila je i više nego sretna da
joj ponudi usluge čuvanja Daisy.
„Samo mislim da bi mogao biti malo ljubazniji, Christiane. Poklonila sam
ti svoje djevičanstvo. Mogao bi se barem praviti da sam ti više od obične
ševe. Izveo si me samo dvaput, a čak me ni ne predstavljaš kao svoju curu,”
cviljela je. Lice joj je pocrvenilo dok je silazila s njegova kreveta i počela se
oblačiti. „I ne poklanjaš mi vremena. Samo ti je stalo da ti svršiš.”
„Rekao sam ti otpočetka, Autumn. Ti si samo za ševu. Ne želim curu, a to
si znala od prvog dana. A jebanje, da, to je samo da ja svršim. Zašto bi mislila

204
 š

da je u pitanju nešto više? Moja majka ti plaća da čuvaš Daisy i znam da si je

ostavila u boravku da gleda TV. Izlazi iz moje sobe i pobrini se za moju malu
sestru. Trebala bi se igrati s njom. Ne posjesti je pred televizor.”
„Činilo se da te nije bilo briga za tvoju malu sestru dok si me ševio!” vikala
je, glas joj se pojačavao.
„Nisam došao tražeći te,” rekao je, ruka mu je bila na kvaki. „Čula si da
stajem s motorom, skinula si svoju odjeću, te skočila u moj krevet čak i prije
no što sam ušao u kuću. Htjela si da te poševim. Poševio sam te. Sad se gubi.”
Čekao je dok se nije obukla prije no što je trzajem otvorio vrata. Ponosno
je podigla glavu dok je prolazila pokraj njega. Zastala je i okrenula se kako
bi ga pogledala. Omotavši ruke oko njegova vrata, odgurnula se od njegova
tijela i mazila se, „Nisam mislila to što sam rekla. Žao mi je. U pravu si. Bio
si iskren prema meni od samog početka. Pretpostavljam da sam uzrujana što
nisam svršila. Dopusti da ti to nadoknadim.”
Pokušala ga je poljubiti, ali je okrenuo lice. Grubo ju je zgrabio za ručne
zglobove, odvojivši joj ruke sa svog vrata i rekao, „Ne, hvala, Autumn. Ovo
je potrajalo i duže no što je trebalo. Nemoj da te opet nađem u svom krevetu.
Nikad više.”
Počela se protiviti, ali ju je on odlučno maknuo iz svoje sobe i nogom
zatvorio vrata, odmah ih zaključavši. Otišao je do svog radija i pojačao
glazbu. Prekapao je po svojoj komodi dok nije pronašao losion za ruke koji
je držao skrivenog. Legao je na krevet i otkopčao traperice. Autumn nije bila
jedina koja nije svršila. Sklopio je oči i maštao o nevinom pogledu blistavih
smeđih očiju i sjećajući se njenih posljednjih riječi. „Ne. Nije prekasno,
Christiane. Vjeruj mi.”

Autumn je pokušala sve, čak i poklonivši Christianu svoju nevinost.

Nasmiješila se kad se sjetila njihovog prvog puta. Bila je sigurna da će biti
grub, ali se iznenadila njegovom nježnošću. Nažalost, krivo je protumačila
njegovu nježnost i poštovanje prema tome što joj je prvi put kao osjećaje
prema njoj. Tada je bio samo ljubazan, a ona je htjela da to bude nešto puno
više nego samo seks. Nije ju službeno izvodio van. Niti blizu. Ona je to
izmanipulirala da se stekne takav dojam, ali on je nije pozvao na sastanak.
Njihova veza ili bolje rečeno nedostatak iste, je bila u potpunosti izmišljena

205
 š

u njenom umu. Čak je i pokušala učiniti ga ljubomornim spavajući s

njegovim najboljim prijateljem, Dustinom. To joj se obilo o glavu. Christiana
nije bilo briga. Čak joj je i rekao da je sretan zbog nje.
Duboko je udahnula i krenula nazad u boravak. Iznenada je osjetila
potrebu da se udalji iz kuće – od Christiana – makar i na kratko vrijeme.
„Daisy, želiš li prošetati do poštanskog sandučića sa mnom?” Daisy je
imala skoro sedam godina i bila je slatka djevojčica. Autumnine originalne
namjere nisu bile tako časne. Ponudila se za dadiljanje samo kao način da se
uvuče u njihovo kućanstvo. I upalilo je. Bila je sigurna da je gospođa Bear
smatra kćerkom, ne samo djevojkom koja povremeno ostaje s Daisy.
„Hajde,” rekla je, ispruživši joj ruku. Daisy je skočila s kauča i prihvatila
je. Bearovi su živjeli u stambenom naselju koje je svojim stanarima nudilo
malo više prostora nego u većini naselja. Gospodin Bear je posjedovao tvrtku
za uređenje okoliša, pa je njegovo imanje sadržavalo ogromnu, odvojenu
garažu, a njihova kuća je bila prilično udaljena od ceste. Hodale su dugim
prilazom do poštanskog sandučića držeći se za ruke.
Nakon što su se vratile u kuću, Autumn je počela bacati poštu na
kuhinjski stol gdje je primijetila pismo naslovljeno na Christiana. Daisy je
bila zauzeta guranjem stolice do kuhinjskog šanka kako bi dohvatila
staklenku s keksima. Autumn je iskoristila priliku da zgrabi omotnicu i
gurne je u svoju torbu koja je visila na kuki pokraj kuhinjskih vrata.
Christian nije izašao iz svoje sobe, a kad se gospodin Bear ponudio da je
odveze kući, Autumn mu je odgovorila da bi radije prošetala. I to je i mislila.
To bi joj dalo vremena da se ispuše zbog Christianova odbijanja i oštrih riječi.
Nije joj se sviđalo da je ignoriraju. Nije joj se sviđalo da se prema njoj
ponašaju kao prema istrošenoj kurvi.
Bila je jako znatiželjna u vezi pisma koje je bilo naslovljeno na Christiana.
Potreba da ga pročita ju je poticala i stigla je kući u rekordnom vremenu.
Ušavši unutra i ignorirajući majčin pozdrav, krenula je ravno u svoju sobu i
zaključala vrata za sobom. Izuvši cipele, skočila je na krevet i izvadila pismo
iz torbe. Primijetila je lijepi rukopis, očito ženski. Nije bilo povratne adrese,
a poštanski žig je bio iz nekog grada za koji nije znala u državi Ohio. Pažljivo
ga je otvorila.

Dragi Christiane,

206
 š

Pretpostavljam da će ovo biti zadnje pismo koje ćeš dobiti od mene. Ne

znam zašto se uopće i trudim pošto nisi odgovorio na prethodna tri pisma.
Imam dvije teorije. Jedna je da sam napravila potpunu budalu od sebe što
sam ti otkrila svoje osjećaje. Da sam možda protumačila više od onoga što je
zapravo bilo posljednji put kad smo bili zajedno, a ova pisma su ti samo
gnjavaža, te da ne želiš ostati u kontaktu sa mnom. Druga teorija je da ne
dobivaš moja pisma jer ih tvoji roditelji presretnu. Ako se o tome radi, onda
s poštovanjem molim tetu Christy i strica Anthonyja da to ne rade. Ako
dobivate ova pisma i ne dajete ih Christianu, molim vas razmislite o onome
što radite. Možda mislite da je to za naše dobro, ali varate se.
Moja majka je rodila bebe. Klela se da je jedina žena u povijesti koja je
daleko prešla svoj termin noseći blizance. Svi smo joj govorili da mislimo da
je doktor krivo izračunao. Možda je kombinacija oboje. U svakom slučaju,
prekrasni su i zdravi, a moja mama blista. Malo je umornija nego obično, ali
to se jedva primijeti. Rodila je dječaka i djevojčicu. Zovu se Dillon i Ruth.
Preokrenuli su nam živote naopačke – na dobar način.
Osjećam se nekako glupo. Posebno pošto ne znam hoćeš li ovo pročitati.
Još uvijek provjeravam e-mail adresu koju sam ti dala koliko god često
mogu, ali pitam se da li možda jednostavno nisi tip za e-mail. Ako je to u
pitanju, želim ti dati priliku da mi napišeš pismo. Ne moraš se brinuti da će
ga presresti na mojoj strani. Mogu ti zagarantirati da se to neće dogoditi. Ime
i adresa ti se možda čine čudnima, ali obećavam ti da će doći do mene. Nemoj
stavljati svoju povratnu adresu na njega.
Ariel Lipman
1322 E.Highland Drive
San Diego, CA 15012
Ako mi se ne javiš, shvatit ću to kao znak da je jedna od moje dvije pomisli
o tome zašto mi ne odgovaraš na pisma točna i neću ti više smetati.
Obećavam.
Nedostaješ mi, Christiane. Znam da se čini da ne bi trebalo pošto smo
jedva proveli nešto vremena zajedno otkad smo bili djeca. Možda mi
jednostavno nedostaje ono što je moje srce pomislilo da je vidjelo ili htjelo
vidjeti, u tvojim očima one noći.
S ljubavlju,
Mimi

207
 š

Autumn je pročitala pismo tri puta prije no što ga je uredno presavila i

vratila ga u omotnicu. Podigla je pogled kad je začula motor – to je Christian
projurio na svom Harleyju. Skočila je s kreveta, te brzo otišla do svog
prozora ispruživši vrat kako bi vidjela da skreće iza ugla i nestaje.
Dakle, Christian ima djevojku u svom životu. Djevojku imenom Mimi
koja se odselila i pokušava opet uspostaviti kontakt s njim. Jedno je bilo
očito. Mimi je pametna. Pismo je imalo žig iz Ohioa, a ipak mu je dala adresu
iz Kalifornije. Djevojka je poduzela ekstremne mjere da stupi u kontakt s
Christianom ne otkrivši gdje živi. Da li je primio pisma i ignorirao je ili je u
pitanju druga mogućnost koju je predložila Mimi? Da su ih Christianovi
roditelji presreli? Autumn nije znala zašto bi oni to činili, ali ako se to
događalo, vjerojatno su imali svoje razloge. Međutim, nije bilo važno. Mislila
je da Mimi zaslužuje odgovor i Autumn je odlučila da je njen posao da joj ga
pruži. Nije nikako mogla znati da li bi ta Mimi mogla prepoznati Christianov
rukopis, ali Autumn ga je podučavala dovoljno da zna da može doći prilično
blizu u njegovom oponašanju. Otišla je do svog pisaćeg stola i izvukla papir
iz bilježnice. Ipak, Christian sigurno nije tip koji bi koristio fini papir za
dopisivanje.

Grickala sam unutrašnjost svog obraza do krvi dok sam slušala kako je
Christian ukratko opisao djevojku koja je nekad čuvala Daisy kako bi bila
pokraj njega.
„Ne sjećam se da sam je ikad zamolila da donese poštu, ali znam da sam
je nekoliko puta našla nagomilanu na kuhinjskom stolu. Sve do sada, uvijek
sam pretpostavljala da ju je donosio netko od obitelji.” Teta Christy je
ispustila dugi uzdah i frustrirano rukom prošla kroz svoju kratku plavu
kosu.
„Tko bi pomislio da nešto tako puno mržnje može proizaći kao rezultat
što odbiješ djevojku?” uzviknula sam, kimajući prema pismu koje je teta
Christy čvrsto držala svojim prstima. „Mora da se stvarno palila na tebe,”
rekla sam Christianovom profilu.
Teta Christy je htjela nešto reći kad su se vrata odškrinula i moja majka
promolila glavu unutra.

208
 š

„Žao mi je što vas prekidam.” Okrenula je glavu prema Christianu i rekla,

„Tvoj otac želi razgovarati s tobom. Da mu kažem da ćeš uskoro sići ili...”
Pogledala sam u tetu Christy i gledala kako je diskretno preklopila pismo,
a da moja majka nije primijetila. Očito, upravo smo sklopili tihi sporazum
da moja obitelj ne mora biti upoznata s našim razgovorom. Christianov izraz
je odavao što je zaključio. Prošlost je prošlost i tamo treba i ostati. Osjetila
sam olakšanje i osjetila val ljubavne groznice kako me oblio kad sam
prepoznala izgled lica moje majke. Osjećala se izostavljenom. Nije pripadala
vani s brigadom testosterona koji su se bavili puricom, a nije bila pozvana
gore na naš privatni razgovor. Christian je izgledao kao da ima još nešto za
reći kad sam se umiješala.
„U redu je, mama. Mislim da smo ovdje završili.” Duboko sam udahnula
i miris od vrećica s vanilijom koje sam držala posvuda po sobi se činio čudno
utješnim. U tom trenutku su davali osjećaj sreće udahnut punim plućima.
Nisam namjeravala skratiti našu raspravu, ali u mom umu nije se više što
imalo za reći. Autumn je bila osvetoljubiva tinejdžerica, te čim budem
nasamo s Christianom pobrinut ću se da zna da ne želim započeti naš brak
tako što će se on osvetiti njoj.
Prije no što nas je napustio, Christian me nježno uhvatio za nadlakticu i
pogledao dolje u moje oči. „Želim više razgovarati o ovome kasnije. Kad
budemo sami. U redu?”
„Da li je sve u redu?” Osjetila sam iskrenu zabrinutost u glasu moje majke.
Ona možda nije bila spremna dati svoj blagoslov našoj vezi, ali je bila
nježnog srca.
„Sve je u redu.” Kimnula sam prema Christianu, te ponovila, „Sve je u
redu.” Nasmiješila sam se i odmahnula mu dok je moja majka ušla u sobu
dok je Christian izlazio.
„Pretpostavljam da je to nešto što ja ne trebam znati?” upitala je.
„Nije velika stvar, mama. A više nije ni važno. Sve je u redu.”
Izgledala je kao da je osjetila olakšanje. „Pomislila sam da možda stvarate
urotu da pobjegnete ili tako nešto. Nikad nisi napravila najavu koji si obećala
nakon što si razgovarala s Christianom o odluci da čekate do jeseni.
Razgovarala si s njim, zar ne?”
Nisam dobila priliku odgovoriti kad je teta Christy rekla, „Nema urote,
Ginny. A jesen je jednako dobra kao i ljeto. Bilo bi prekrasno da svi budemo

209
 š

zajedno. Posebno Abby. Ona bi trebala prisustvovati Miminom i

Christianovom vjenčanju. Slade, Daisy, Jason i tvoji blizanci, također!”
Bila je to čudna izjava, ali mislim da sam je shvatila. Uzela sam tetu
Christy za ruku, čvrsto je stisnuvši. „Sigurna sam da tvoja kćer-” Zastala sam
kako bih objasnila u slučaju da moja majka nije znala ili se nije sjećala , „a
Christianova polusestra, Abby, će biti s nama. Kao i moj otac, Tommy. Oboje
će biti s nama u duhu.”
Moja majka je izgledala zbunjeno. A teta Christy, shvativši na djelić
sekunde prekasno, da ja nisam znala istinu koja stoji iza tetovaže imena
Abby na Christianovoj ruci, izvalila je, „Ne ta Abby.”
Svjetlost u njenim očima je počelo jenjati kad je shvatila svoju pogrešku,
ali je već bilo prekasno da izbjegne istinu.
Skoro suosjećajnim glasom rekla je, „Govorim o Abby, Christianovoj
kćeri.”

210
 š

Pine Creek, Sjeverna Karolina 2007

Bila sam sigurna da nisam dobro čula. Činilo mi se kao da će mi koljena

pokleknuti, pa sam naglo sjela na krevet. Moje oči su bile fokusirane, ali su
zurile u prazno; činilo se da ih ne mogu otrgnuti od tamno zelene svijeće
koja je stajala na mojoj komodi.
Osjetila sam kako se krevet malo ulegnuo kad je teta Christy sjela pokraj
mene i posegla za mojom rukom.
„Kako je mogao da mi ne kaže da ima kćer?” jedva sam prišaptala. „Bila
sam s njim non-stop tjedan dana. Podijelila sam s njim sve moje tajne, dobre
i loše.”
Teta Christy mi je čvrsto stisnula ruku. „Žao mi je, Mimi. Nisam znala da
ti nije rekao za Abby. Trebala sam shvatiti da nešto nije u redu kad nisi
reagirala na ime njene majke.”
Naglo sam okrenula glavu u desno. Njene plave oči su bile zamagljene.
„Da li mi to govoriš da je Autumn majka Christianova djeteta? Ista
Autumn koja je napisala ono pismo puno mržnje?”
„Koje pismo?” Ovo je došlo od moje majke koja je vjerojatno bila
zbunjenija od mene.
Podigla sam pogled prema njoj i odmahnula glavom. „Reći ću ti kasnije,
mama.” Toliko o tome da taj fijasko održimo privatnim.
Ustala sam, oslobodivši ruku tete Christy od moje, te sam prišla mojoj
komodi. Leđima okrenuta prema njima, upitala sam, „A Christianova kćer
nikad nije bila spomenuta u razgovorima koje ste vas četvero vodili od našeg
malo ponovnog sastanka?” Okrenula sam se kako bih bijesno gledala u obje.
„Ne, Abby nikad nije bila spomenuta,” priznala je moja majka, pogledavši
u moju majku. „Onda opet, u obranu Bearovih, svi smo se bavili onime što
smo smatrali važnijim stvarima.” Naslonila se na moju policu s knjigama i
predložila, „Spriječiti tvog oca da prebije Christiana na smrt mi pada na
pamet.”

211
 š

Teta Christy je ustala i krenula prema meni. „A mi se nismo vozili uz

planinu zajedno. Išli smo zasebnim autima. Upravo smo se probudili nakon
što smo odspavali i skuhali kavu kad ste se vratili od tvojih rođaka.”
Osjetivši da ne želim da mi priđe bliže, zastala je. „A kad je tvoj djed
pričao priče o Grizzovom odgajanju blizanaca u njegovim godinama,
krenula sam se uključiti s tim kako Anthony i ja prolazimo istu stvar s Abby,
ali Christian me prekinuo.”
„Abby živi s tobom i stricem Anthonyjem?” upitala sam, nagnuvši glavu
u stranu.
„Imamo zakonsko skrbništvo nad njom otkad je bila stara šest mjeseci,”
priznala je. „Autumn nikad nije htjela dijete. Htjela je sredstvo da uhvati
Christiana u zamku. Bio je osuđen na zatvorsku kaznu prije no što je rodila.
Kad njega nije bilo, nije više imala želju da se brine za Abby, niti da bude
majka.”
Pogledala sam u strop i stisnula čeljust. „Sada sve ima smisla. Christian
izlazi iz zatvora, vrijeme je da vrati svoju kćer i treba mu majka za nju.”
Odmahnula sam glavom s gađenjem. Htjela sam pokazati nešto bijesa, ali
duboka tuga koju sam osjećala ga je ugušila. Bila sam budala.
„Ne!” Teta Christy je brzo priskočila u Christianovu obranu. „Ne kažem
da je bio u pravu što ti nije rekao. Ne kažem da je u redu bilo što od ovoga
što je učinio. Ali kažem ti da nisi u pravu u vezi razloga zašto je to učinio.”
Stavila sam ruke na kukove i gurnula moju čeljust prema naprijed. „A
kako bi ti uopće mogla znati koji je Christianov razlog što mi nije rekao za
svoju kćer?”
„Zato što znam svog sina, Mimi. Znam da se srami. Ne Abby.” Tužno se
nasmiješila prije no što je nastavila. „Srami se što nije bio uz nju. Srami se što
ga ona ne poznaje, što je još gore, boji ga se. Ona doslovno vrišti kad joj
priđe.”
Nisam znala što odgovoriti, ali znajući da je dobila moju pozornost,
nastavila je. „Christian ne želi da budeš majka kćeri kojoj on nije bio otac.
Sigurna sam da ima velike planove da ima još djece s tobom. Voli te otkad
pamtim, Mimi. I znam da se nada će se Abby smiriti i da ćete moći biti prava
obitelj, ali sigurno mogu reći da te on ne iskorištava kako bi to ostvario.”
Moja majka je prigušila kašalj i znala sam što misli.
„On zna, mama.” Izravno sam se obratila majci. „Bila sam iskrena s njim
u vezi svega. Svega.” Udarila sam se rukom po bedru u očaju. „I još uvijek

212
 š

mi je teško shvatiti sve ovo – da tijekom naših trenutaka u kojima smo ogolili
duše, nije spomenuo svoju kćer!”
„Što to Christian zna?” upitala je teta Christy, pogledavši u moju majku i
onda opet u mene.
„Imala sam ozbiljnu nesreću. Slomila sam zdjelicu i razderala maternicu.”
Pogledala sam u drveni pod. „Morala sam se podvrgnuti histerektomiji. Ne
mogu imati djece, teta Christy.”
„To nije točno, Mimi,” prekinula me moja majka.
Zakolutala sam očima. „Jajnici su odvojeni od maternice i zato nisu
uklonjeni. Ali nemam mjesečnice i ne mogu zanijeti niti nositi dijete.”
„Ali mogla bi izvaditi jajašca i koristiti surogat majku?” upitala me teta
Christy.
„Da, ali...” Nisam mogla sresti njen pogled. „Ne namjeravam to učiniti.”
„Shvaćam,” bilo je to sve što je rekla. Otkrila sam kratak nalet zraka i prije
no što sam se snašla, Christianova majka me grlila. Teta Christy je bila tako
niska da sam mogla nasloniti svoj obraz na njen potiljak.
Odmakla se i pogledala gore u mene, oči su joj molile. „Molim te nemoj
da ovo s Abby stane između tebe i Christiana.” Uzdahnula je prije no što je
nastavila. „Molim te daj mu šansu da ti to kaže, Mimi. Čula sam ga kako
govori kad je izlazio da želi još razgovarati s tobom. Pretpostavljam da se
radi o tome.”
Trepnula sam, ali joj nisam odgovorila.
„Christian je uvijek bio pun mahnitog i pogrešno usmjerenog bijesa.”
Obraćala se mojoj majci priznavši, „Vjerojatno se ne zalažem dobro za njega
pred njegovom budućom punicom, ali molim te, saslušaj me.” Pogledavši
opet u mene, nasmiješila se i nastavila, „Nekad sam mislila da to potiče od
onda kad je kao dijete bio meta zbog svoje boje kože. To je prebolio. Onda
sam mislila da je prirodno ratoboran, da je predodređeno da stvara nevolje.
Ali sada vidim da to uopće nije istina. Christian je vrlo strastvena duša.
Oduvijek je to bio. Oduvijek je bio jako odan onima koje voli, a znam da tebe
voli, Mimi. Znaš li da se ne mogu sjetiti kad sam zadnji put vidjela mog sina
da se smiješi prije ovog naglog okupljanja? Još uvijek sam u šoku da se nije
branio protiv tvog oca. Oduvijek si imala takav utjecaj na njega. Ti si melem
za njegovu dušu. On je drugačija osoba kad je s tobom.”

213
 š

„Ne želim da Christian bude drugačija osoba, teta Christy. Volim

Christiana takvog kakav je. Ne trebam niti želim da se on mijenja zbog mene.
I što je još važnije, ne želim da on bude nešto što nije.”
Vidjela sam olakšanje na njenom licu. „To je moja poanta,” rekla je, a
uslijedio je široki osmijeh. „Mislim da je pravi Christian bio zakopan ispod
svih tih stvari. Pravi Christian je onaj kojeg vidim kad promatram kako te
gleda. Kao da je njegova duša konačno ispunjena s onim što mu je
nedostajalo tako puno godina.” Pobrinula se da je slušam. „Tobom.”
Dobacila sam joj poluosmijeh i pogledala u moju majku. Mogla sam
vidjeti romantičarku u njoj kako se bori s njenom osjećajnom stranom.
Slegnula je ramenima i nakrivila glavu u stranu. Potpuna suprotnost njenih
osjećaja od našeg ranijeg razgovora, to je bio njen način da mi kaže da mu
oprostim. To je bilo njeno uvjerenje iako je mislila da stvari idu prebrzo.
Teta Christy je imala zabrinut izraz lica. „Dat ću mu šansu da objasni, teta
Christy. Ako osjetim bilo što drugo osim ovoga što si mi ti otkrila o njegovom
razlogu što mi ne govori o Abby, mogu ti odmah reći da ovo nikada neće
funkcionirati.”
„To je sve što tražim,” odgovorila je.
Svi smo čuli kako moj otac zove tetu Christy. Očito nije znao kamo je
otišla. To nam je bio znak da se pridružimo ostalima.
Dok sam slijedila obje žene niz stepenice iznenada me obuhvatio strah.
Pokušala sam shvatiti što nalazim tako zaprepašćujuće, a onda me je udarilo
čim mi je noga pronašla zadnju stepenicu.
Bilo me je strah da je sve bila prevara s Christianove strane. Da me je
iskorištavao. Do koje mjere? Nisam bila sigurna. Da dobije neumjesnu
okladu da se oženi kćerkom ozloglašenog Grizza? Da glumim mamicu
njegovom djetetu dok će on trčati okolo i nekoj drugoj ženi napraviti dijete?
Da me natjera da platim što sam otišla iz njegova života prije pet godina?
Gomila razloga me izazivala dok sam hodala kao zombi kroz boravak, te
se usredotočila na Christiana i mog djeda kako razgovaraju na stražnjoj
terasi. Spazili su me istovremeno, te sam vidjela kako moj djed potiče
Christiana da mi priđe.
Christian je otvorio klizna vrata, krenuo prema meni s ciljem. „Mimi,
dođi, molim te. Moram ti nešto reći.”
Pogledala sam pokraj Christiana i uhvatila prizor mog oca i tete Christy
kako idu u smjeru kokošinjca. Uzela sam Christianovu ruku i odvela za van

214
 š

kroz ista klizna vrata kroz koja je upravo prošao. Odvela sam ga do stepenica
na terasi, u suprotnom smjeru od kokošinjca.
„Prokleto si u pravu da mi imaš nešto za reći,” otpuhnula sam dok sam
ga ljutito vukla prema šumi.

215
 š

Pine Creek, Sjeverna Karolina 2007

Ležala sam na krevetu i zurila u strop. Bio je pun mjesec, a moja soba je
bila obavijena toplim sjajem. Davno je prošla ponoć, a iz očitog razloga,
nisam mogla zaspati. Bacala sam se i okretala dok sam proživljavala
razgovor koji sam vodila s Christianom nakon što sam saznala da je Abby
njegova kćer, nazvana po njegovoj starijoj polusestri koju nikad nije
upoznao.
Moj mozak se borio i bjesnio zbog njega namjerno skrivajući istinu, nakon
čega je uslijedila tuga zbog pravog razloga. Baš kao što mi je njegova majka
rekla, Christian je ušao još više u detalje o Abbynom strahu od njega.
Objasnio je kako ju je teta Christy dovela da ga vidi kad je bio u zatvoru. Kad
je bila novorođenče, nije mogao ništa drugo osim da je drži i zuri u njeno
prekrasno, maleno lice dok je spavala. Čak joj je mogao dati i bočicu, držati
je da podrigne, te joj promijeniti pelene. Kad je postala starija, držala bi se za
tetu Christy, vrištala iz sveg glasa kad bi je Christian pokušao držati.
Christian je konačno rekao majci da je prestane dovoditi. A kad mu se teta
Christy usprotivila i dovela Abby protiv njegove volje, Christian ih je obje
odbio vidjeti.
„Još je gore otkad sam izašao,” objasnio je. „Plače čak i kad sam u istoj
prostoriji s njom, Mimi. Ne mogu shvatiti zašto. Izgledam skoro identično
kao moj otac, a njega obožava. Zato sam se na neko vrijeme preselio kod
Sladea. Mogao sam ostati u kući mojih roditelja, ali to sve dovodi do ruba
vidjevši je tako uzrujanu.”
„Jednostavno ne vidim zašto mi to nisi mogao reći kad sam te pitala za
tetovažu,” odgovorila sam, potpuno očajna. „Ovo izgleda loše. Izgleda kao
da si me prevario. A sada smo i službeno u braku. Izgleda kao da si me
namjerno namamio u zamku.”
Hodali smo po imanju udaljavajući se od kuće. Christian je stao i okrenuo
me prema sebi. Uzevši obje moje ruke, njegove plave oči su se uozbiljile kad
je rekao, „Nije bilo pravo vrijeme, Mimi. Bilo je tako rano kad si me pitala za

216
 š

tetovažu, nisam znao na čemu smo. Kako smo se počeli upoznavati, pričati
ti o mojoj kćeri koja me mrzi, nije se činilo u redu. Htio sam ti reći na putu
do kuće tvojih roditelja – originalni posjet koji smo planirali prije no što su
se svi pojavili.”
„Hej,” ubacila sam se, „vozili smo se sami do Pine Creeka. To je bila
prilika.”
„Vožnja koja je već bila opterećena nenajavljenim posjetom naših roditelja
i time što si saznala da ti je prijatelj umro.”
Povukla sam ruke s njegovih kako bih ih prekrižila. Gledala sam okolo,
izbjegavajući njegov prodorni pogled. Borila sam se sama sa sobom, želeći
izvući nešto bijesa, ne samo zbog tajne o Abby, već i zbog cijele situacije.
Mogla sam osjetiti njegove oči na meni kad mi je sinula druga pomisao.
„Još uvijek mislim da si mi trebao reći prije no što sam rekla djedu da nas
vjenča. Sad je to službeno. Reci mi kako to ne zvuči podmuklo.”
„Mimi,” molio je.
Kad ga nisam htjela pogledati, privukao me k sebi, boreći se sa mnom dok
nisam bila prisiljena pogledati u njega.
„Naš brak nije zakonit. Još ne.”
Oči su mi se širom otvorile.
„Kad si otišla u štagalj po Travisa da nam bude svjedok, zamolio sam tvog
djeda da razgovaramo nasamo. Izašli smo na trijem i rekao sam mu za Abby.
Znao sam kako će to izgledati kad saznaš i nisam htio da pomisliš upravo
ono što sada misliš. A ako se dobro sjećaš, inzistirao sam da se vratiš u
Floridu na nekoliko dana.”
Kimnula sam.
„To je bilo zato kako bi je ti upoznala. A ako ne budeš htjela ostati u braku,
to ne bi bio problem jer sam zamolio tvog djeda da ne izrađuje bilo kakvu
papirologiju kojom bi ovaj brak bio obvezujući. Možeš ga sama pitati kad se
vratimo u kuću.”
Kasnije te noći borila sam se s nesanicom, dok sam zurila u strop u mojoj
spavaćoj sobi. Sova je hučala negdje u tamnoj noći, a ja sam se okrenula na
bok i povukla prekrivače preko mojih leđa. Učinila sam upravo ono što je
Christian predložio. Kad smo se vratili u kuću odmah sam potražila mog
djeda, koji je potvrdio sve što mi je Christian rekao.
„Rekao mi je da će mi javiti ako i kad mogu napraviti papirologiju. Tad
sam zasigurno znao da vas trebam vjenčati. Čak i uz sve što si me rekla preko

217
 š

telefona, nisam bio siguran hoću li ići do kraja i izvesti ceremoniju. Do tada.”
Osmijeh mog djeda je bio sladak i utješan.
Konačno sam bila na rubu sna kad sam ga osjetila. Nisam ga čula da je
ušao u moju sobu, ali sam ga osjetila. Bila sam leđima okrenuta prema
vratima i kad se ušuljao pod pokrivače i legao pokraj mene, njegova je težina
uzrokovala da se nagnem, otkotrljavši se prema njemu. Privukao me bliže i
prišaptao, „Jesi li još uvijek budna, Kiwi?”
„Ne počinji s tim imenom,” nasmijala sam se.
„Nisi mogla zaspati, Sanjiva Mimi?” gricnuo mi je uho.
„Ne.” Oslobodila sam se njegovih ruku i okrenula se prema njemu.
„Kako je Autumn zatrudnjela ako si uvijek koristio kondom? Sjećam se
da si mi u unajmljenoj kući rekao da ih uvijek imaš sa sobom.”
„Nikad nisam jeb-” Zastao je i uzdahnuo. „Nikad nisam spavao s
nijednom curom, a da ga nisam koristio. Nikada. Čak sam i prestao spavati
s Autumn na neko vrijeme, ali ona je bila uporna. Jedino što mogu zaključiti
je, izvukla je jednog jednom ili dvaput i mora da ga je sabotirala. Ne znam.
Možda je zabola iglu kroz omot? U svakom slučaju, kao što možeš i zamisliti,
prvo na čemu sam inzistirao je bio DNK test. Abby je definitivno moja, tako
da je to jedini način na koji se to moglo dogoditi.”
„Nikada nisi bio bez kondoma. Ni s kim?” upitala sam dok sam se privila
uz njegovu toplinu, glava mi je bila ispod njegove brade.
„Do tebe, Mimi. Ti si jedina žena s kojom nisam koristio kondom. Možda
sam duboko u sebi htio da zatrudniš.”
Osjetio je promjenu u mom raspoloženju dok sam se pokušala odmaknuti,
ali me držao još čvršće i rekao, „Nije bitno. Nije me briga ako ne budemo
mogli imati djecu.” Poljubio me u potiljak prije no što je prišaptao, „Ne treba
mi da zatrudniš, Mimi. Trebam samo tebe.”

Sljedeće jutro je prošlo kao u magli. Dok smo na brzinu doručkovali

zajedno, Christian je najavio da ću se vratiti s njim u Floridu na par dana, a
onda avionom nazad u Sjevernu Karolinu po moj auto prije no što se
odvezem natrag u kampus.
Bila sam u mojoj sobi, razgledavajući u potrazi za stvarima koje bih
možda htjela ponijeti sa sobom, kad sam osjetila svog oca na vratima.

218
 š

Okrenula sam se i ukočila. Grizz je bio ogroman i impozantan muškarac.

Nije se moglo poreći da je moj otac bio nasilnik, te iako me nikada nije silio
da donesem neke odluke, njegovo samo držanje je obično bilo dovoljno da
navede ljude na poslušnost.
Podigla sam bradu i prekrižila ruke. „Idem. Ne možeš me spriječiti da
odem.”
Dobacio mi je poluosmijeh i rekao, „Znam.”
Sjeo je na moj krevet i potapšao mjesto pokraj njega.
„Ne mogu reći da razumijem što je poremećaj u prehrani, ali ono što mogu
reći je da mi je žao ako su naše obiteljske tajne i način života doprinijeli
tome.”
Očito, mama mu je rekla. Nisam bila iznenađena. Sve su govorili jedno
drugome. Malo sam se pomakla unazad kako bi bila okrenuta prema njemu.
Podigla sam lijevu nogu i naslonila se na nju. „Nisi ti kriv, tata. To nije počelo
s tobom.”
„Vjerujem to, Mimi, ali također znam da pritisak koji smo stavili na tebe
da čuvaš našu obiteljsku tajnu mora da je koštao više no što sam se isprva
nadao. Niti jednom nisam pomislio što propuštaš zbog mene.”
„Tata, ti-”
Podigao je ruku. „Dopusti da dovršim.”
Kimnula sam kao ispriku.
„Trebala si imati priliku da kući dovedeš prijatelje s fakulteta za vikend.
Trebala si imati priliku da nas pozoveš na nogometne utakmice i obiteljske
aktivnosti u kampusu. Puno toga.” Počešao se je po glavi. „Sve to u stranu,
ono što pokušavam reći, a baš mi i ne ide, je da nije da ne odobravam
Christiana.”
Oči su mi se raširile zbog priznanja.
„Tvoja majka koja se, čini se, predomislila u vezi svojih osjećaja u vezi
svega ovoga, istaknula je da sam ja bio kao Christian, samo još puno gori.”
Tome nisam mogla proturječiti.
„Bio sam bijesan zbog toga kako te prevario. Ali sam također prepoznao
sebe u njemu. Gledao sam kako se zaštitnički ponaša prema tebi. Sve je u
govoru tijela i možda ti to ne primjećuješ, ali on je kao lav spreman napasti
ako te itko samo krivo pogleda.”
„Da, on misli da ja trebam da...” počela sam govoriti.

219
 š

„On je u pravu. Znam da si ti jaka i neovisna mlada dama. Ali još uvijek
vjerujem da trebaš nekoga tko će biti tvoj šampion. Ja to ne mogu biti. A kako
mi je tvoja teta Christy istaknula, Christian je savršen čovjek za taj posao. On
poznaje taj stil života.” Zastao je i suzio oči. „Christian zna što je na kocki.”
Mislio je na našu veliku obiteljsku tajnu, a ja sam se morala složiti s njim.
„Ali, sve to na stranu, ona vjeruje da te on stvarno voli. Vjeruje da te
oduvijek volio. To zapravo razumijem. Meni je oduvijek bilo suđeno da
budem s tvojom majkom. To je nešto što osjećaš upravo ovdje.” Lagano je
potapšao moje srce prstima.
„Znam, tata, jer i ja to osjećam.”
„Kad sam ga tukao... bio je to bijes koji je možda bio malo krivo usmjeren.
Moj je bijes bio usmjeren na više od onoga što je on učinio.” Izdahnuo je i
pogledao u strop. „Mimi, pomisao na to da te izgubim je učinila da mi se sve
smrači.”
„Tata, nećeš me izgubiti.”
„Ne u potpunosti. Ali kad bolje razmisliš, nisam te imao u svom životu
jako dugo. Tek što smo se preselili ovamo, doživjela si automobilsku
nesreću. Provela si puno vremena u bolnici i u ustanovi za rehabilitaciju.
Onda si otišla na faks, a sada ćeš diplomirati i odseliti se u Floridu. Osjećam
kao da sam izgubio priliku da ti budem pravi otac. A to je moja krivica. To
je jedna od najvećih cijena koju sam platio za moje odluke, i jedno od
najvećih kajanja. Ne znam kako da to nadoknadim, ali kad bih mogao, učinio
bih to.”
Potapšala sam ga po bedru. „Najbolji način na koji mi možeš to
nadoknaditi je da daš priliku mom braku s Christianom. Da mi vjeruješ kad
ti kažem da znam da je ovo ispravno. A kad dođe vrijeme da me otpratiš do
oltara, kako bih se mogla vjenčati s njim u crkvi, sa svom našom obitelji
prisutnom.”
Vidjela sam to u njegovom izrazu lica, te sam se počela crvenjeti.
Zapanjena.
„Djed ti je rekao, zar ne?”
„Igrao sam igru izbjegavanja predugo, dušo. Znao sam da se nešto
događa. A tvoj djed će biti na mojoj usranoj listi dugo vremena zbog toga.”
„Nisi ljut?” upitala sam, nagnuvši glavu u stranu.
„Da, ljut sam,” priznao je. „Ali također razumijem. Da smo tvoja majka i
ja bili na vašem mjestu, učinili bi isto.” Dobacio mi je poluosmijeh. „Tako da

220
 š

možete održati svoje vjenčanje kad god želite, a ja ću te otpratiti do oltara i

predati te.”
„Ne, nećeš, tata.” Odmahnula sam glavom i vidjela ono što sam smatrala
povrijeđenošću u njegovim očima. „Nikad me nećeš predati. To bi značilo
da ću otići. Ti nećeš izgubiti svoju kćer. Znam da to zvuči kao kliše, ali ako
išta, dobit ćeš sina. I mogu se samo moliti da ćeš gledati Christiana na taj
način jednog dana.”
Privukao me k sebi i poljubio me u potiljak.
„I podrazumijeva se...” prošao je trenutak. „Ako ikada posumnjam da te
je samo dotakao, da te nije poštovao na bilo koji način,” zastao je, „a to
uključuje i kurvanje okolo. Ja ću...”
„Znam da hoćeš, tata.”
Zadrhtala sam zbog spoznaje da moj otac nije onaj koji bi davao isprazne
prijetnje i da još uvijek ima sredstva da ih ispuni.

221
š

222
 š

Fort Lauderdale, Florida 2007

Christian i ja smo se pozdravili s njegovim roditeljima u Atlanti, gdje su

odlučili vratiti svoj unajmljeni auto i vratiti se kući avionom. Nastavili smo
posuđenim kamionetom i skoro šest sati kasnije stali u Jacksonvilleu kako bi
uzeli Christianov kamionet i mobitel. Došli smo u Fort Lauderdale oko pet i
pol sati nakon toga, a pošto je bila skoro ponoć, prijavili smo se u hotel
umjesto da idemo u kuću Christianovih roditelja.
„Rekao si da si odsjeo u Sladeovoj gostinjskoj sobi,” podsjetila sam ga dok
sam se protezala tijekom naše zadnje stanice da uzmemo gorivo. „Zašto ne
odsjednemo tamo?”
Stajao je pokraj pumpe i odmahnuo glavom. „Ne,” nasmiješio se, „Mogu
ti obećati da neće biti dovoljno privatnosti za ono što sam ti planirao raditi
noćas.”
Ispunio je svoje obećanje, te smo iduće jutro spavali do kasno. Probudila
sam se prije njega i gledala ga kako spava. Razmišljala sam o vožnji od
četrnaest sati, uključujući pauze, te kako smo stigli potpuno iscrpljeni, ali
puni uzbuđenja zbog planova koje smo skovali. Nazvali smo njegove
roditelje tijekom puta, samo da bi saznali da je Autumn napravila jedno od
svojih rijetkih pojavljivanja i uzela Abby. Rekla je teti Christy da će je vratiti
negdje poslijepodne.
„O čemu razmišljaš?” začuo se pospani glas pored mene.
„Koliko si dugo budan?”
Oči su mu se naglo otvorile i rekao je, „Ne znam. Otkad si se počela
micati?”
„Pitala sam se kako će Autumn reagirati na naše novosti,” odgovorila
sam, naslanjajući se na moj lakat.
Podsmjehnuo se.
„I nisam potpuno sigurna koja je njena uloga. Mislim, tvoji roditelji imaju
zakonsko skrbništvo nad Abby, zar ne?” upitala sam.

223
 š

„Da,” bilo je sve što je rekao. „Ali ona dobije Abby svaki drugi vikend od
petka do nedjelje navečer. Posljednji put kad ju je vidjela bilo je prije dva
mjeseca. Upravo prije no što sam izašao iz zatvora.”
„Koja je njena priča? Da li se drogira?” Nisam znala zašto mi je to
posljednje pitanje palo na um. Pretpostavljam da nisam mogla smisliti drugi
razlog da se ona drži podalje od svoje kćeri tako dugo. „Da li ona radi? Da li
ima dečka?” Zastala sam prije no što sam upitala, „Da li te još uvijek želi?”
Podigao se u sjedeći položaj. „Pošto je Autumn moja najmanje omiljena
tema na svijetu, bit ću kratak. Nikad nisam bio dovoljno zainteresiran da bi
znao njenu priču, ali malo znam. Njena obitelj se preselila u Floridu nakon
što su joj roditelji bili u nesreći u tvornici, u kojoj je njen otac poginuo, a njena
majka završila u invalidskim kolicima. Mislim da ona voli Abby, ali nije
zainteresirana za majčinstvo. Ne znam zašto se uopće trudi da je viđa. Ne
znam da se ikada drogirala, ali to ne znači da se ne drogira. Ne znam.
Zaposlila se odmah poslije srednje škole i dobro zarađuje u otmjenoj radnji
u trgovačkom centru – ne pitaj me u kojem jer ne znam i nije me briga.”
Isprepleo je prste iza glave i naslonio se na uzglavlje. „Ne znam da li ima
dečka – još jedna tema za koju me nije briga. A što se tiče toga da li me još
želi? Ne mogu ti reći. Možda. Vjerojatno.” Slegnuo je ramenima i dodao,
„Autumn ti je najmanja briga. Neće joj se svidjeti, ali neće ni napraviti scenu.
Boji me se, ali još se više boji mojih roditelja.”
„Kako je to moguće?” zapanjeno sam upitala, dok sam se pomakla da
sjednem pokraj njega. „Tvoji roditelji su super.”
„Moji roditelji su Autumn dali do znanja kako će sve biti nakon što smo
utvrdili da je Abby definitivno moje dijete. Nikad ih nisam pitao što su joj
rekli, ali mogu ti obećati, bilo je dovoljno da je spriječe da uzrokuje dramu.”
„Možda ju je dovoljno uplašilo da viđa Abby samo povremeno,”
predložila sam, skoro mi je bilo žao djevojke.
„Nemoj ići tamo. Moji roditelji su bili pošteni, a jedini razlog što su dobili
skrbništvo nad Abby je zato što ih je Autumnina majka zamolila za pomoć.
Ona je dobra žena; vezana je za invalidska kolica. Autumn je živjela kod kuće
i pokušala svaliti brigu o Abby na nju. Jadna žena se nije mogla brinuti o
novorođenčetu, pa su moji roditelji uskočili.”
Osjetila sam olakšanje. Nisam htjela misliti da Christianovi roditelji drže
Autumn podalje od njene kćeri. Očito, to je bilo Autumnino djelo. Ipak,
nisam namjeravala naivno vjerovati da bi djevojka koja je manipulirala

224
 š

svojom trudnoćom u meni vidjela išta drugo osim da sam državni neprijatelj
broj jedan.
„Platit će što je napisala ono pismo, Mimi. I nemoj reći da to možda nije
bila ona. Izvući ću istinu iz nje.”
„Ne!” uzvratila sam. „Mogu shvatiti ako želiš čuti istinu iz njenih usta, ali
što se tiče da je natjeraš da plati? Neće biti potrebno, posebno nakon što
sazna da smo zajedno. Vjeruj mi, to je dovoljna osveta za nekoga poput nje.”
Uzdahnuo je, ali nije odgovorio. Umjesto toga, polako je spustio pogled
na mjesto gdje je pokrivač pao, otkrivši moju lijevu dojku. Posegao je za
mnom i sve priče i misli o Autumn su isparile.
Ostatak jutra smo proveli vodeći ljubav. Prvo u krevetu, a onda pod
tušem. Kasnije, Christian mi je rekao da je rezervirao sobu do kraja mog
ostanka.
Odveo me je na kasni doručak u mali restoran od kojeg se moglo pješice
doći od plaže. A tijekom obroka smo razgovarali više o planovima o kojima
smo raspravljali dok smo se vozili do Floride. Odlučili smo da ću dolaziti
avionom svaki drugi vikend dok ne diplomiram, kad mi to ne bude smetalo
za školu. Iskoristili bi to vrijeme da posjetimo njegovu obitelj, posebno Abby,
iako sam vidjela da se Christian trznuo na tu mogućnost. Znala sam da se ne
veseli da vidim Abbynu reakciju na njega.
„U naše slobodno vrijeme, potražit ćemo mjesto gdje ćemo živjeti kad se
preseliš ovamo trajno,” direktno je objavio.
Prinijela sam šalicu s kavom usnama i otpila. „Jesi li sigurna da želiš nešto
unajmiti? Možemo si priuštiti da nešto kupimo.”
Odmahnuo je glavom. „Hajdemo unajmiti na godinu dana, Mimi. To će
nam dati dovoljno vremena da odlučimo kakvu kuću želimo.”
Bio je to logičan prijedlog, te sam kimnula glavom dok sam dala znak
konobarici da želim još kave.
„I još uvijek mislim da možeš pitati moju mamu da ti pomogne naći
psihijatra,” dodao je.
Ukočila sam se na taj prijedlog. Tijekom naše duge vožnje samo smo
kratko razgovarali o mojoj odluci da potražim pomoć za moj poremećaj u
prehrani. Da budem iskrena, bila sam tako sretna u vezi naših planova da
nisam ni razmišljala o tome te sam ga pokušala uvjeriti da imam sve pod
kontrolom. Nije povjerovao u to i bio je uporan u tome da vidim savjetnika
ili da se bar pridružim grupi za podršku.

225
 š

„Naći ću nekoga. Obećavam. Samo nisam još spremna da uvučem tvoju

majku u to. U redu?” molila sam.
Činio se zadovoljnim mojim odgovorom. Proveli smo nešto vremena
vozeći se okolo, te sam se ponovo upoznala s planom grada koji nisam
posjetila neko vrijeme. Pet godina se ne čini kao puno vremena, ali je bilo
dovoljno dugo da primijetim promjene. Bilo je više ljudi, bilo je više betona
i manje prostora. Nakon života u sićušnom studentskom gradu zadnjih par
godina, činio se skoro klaustrofobično.
„Mogli bi živjeti više zapadno,” uvjeravao me. „Nije prenaseljeno. Bar ne
još.”
Dobacila sam mu osmijeh i uključila radio. „Volim 38 Special,” objavila
sam dok sam se ljuljala u ritmu „Nazad kamo pripadaš.”
„To je naša pjesma.” Skrenuo je na parkiralište trgovačkog centra.
„Stihovi nisu baš naša priča.” Nasmijala sam se.
„Tko šljivi stihove. Ja samo čujem riječi 'nazad kamo pripadaš.'” Zastao
je. „Opet si sa mnom, pa je to definitivno naša pjesma.” Parkirao je svoj
kamionet i izašli smo van.
„Zašto smo ovdje?” upitala sam, gledajući gore i dolje po betonskoj stazi.
Stavio je ruku na moj vrat i usmjerio me prema vratima. Bila je to
zlatarnica. „Vidjet ćeš.”
Kad smo ušli, pokazao je prema izložbenoj vitrini i rekao mi, „Izaberi
prsten, Mimi. Koji god prsten želiš.”
Očito neće biti iznenadne prosidbe. Već smo prošli te romantične
formalnosti. Ali Christian je još uvijek bio pun iznenađenja. Strpljivo je čekao
dok sam je pregledala svaku vitrinu s nakitom. Otmjeno odjevena žena koja
nam je ponudila svoju pomoć kad smo ušli ostala je zauzeta nekoliko
pultova dalje, ali nas je držala na oku ako je zatrebam. Uhvatila sam se kako
se stalno vraćam jednoj izložbenoj vitrini posebno. Nisam shvatila kad mi je
prišla. Prekinuvši moju usredotočenost na vitrinu, upitala je, „Mogu li vam
pokazati nešto posebno?”
Pogledala sam u opet u Christiana koji je išao prema meni. Pokazala sam
na prsten od bijelog zlata s plavim topazom. Kamen je bio mali i jednostavan,
ali me boja podsjetila na jedan drugi prsten.
„Ah...” rekla je prodavačica dok je ključevima prtljala oko vitrine.
„Prekrasan izbor. Plavi topaz je najrjeđi, a ovaj poseban prsten ima pristojnu
cijenu, malo ispod četiri tisuće dolara.”

226
 š

Bila sam zapanjena cijenom i nisam mogla zamisliti da hodam okolo s

četiri tisuće dolara vrijednosti na mom prstu. Osjetila sam Christianov dah
na mom vratu.
„Je li to pravi, Mimi?” Njegove riječi su me preplavile kao topli med.
„Da, savršen je. Ali je previše skup, Christiane.”
Ignorirajući me, rekao je ženi, „Trebali bi imati nešto odzada na ime Bear.
Bio sam ovdje rano ujutro, te ostavio depozit kod nekoga po imenu
Daphne.”
Poklonila mu je široki osmijeh i rekla, „Pitala sam se tko će na kraju dobiti
taj prsten. Odmah se vraćam.” Zaključala je vitrinu i brzo otišla u stražnju
prostoriju.
Pogledala sam ga, moja se čeljust opustila. Ostala sam bez riječi. Nekoliko
minuta kasnije čula sam poznato zveckanje njenih ključeva i okrenula sam
glavu kako bih je vidjela da se vraća nazad k nama.
Christianove usne su pronašle moju desnu sljepoočicu dok sam gledala
kako pažljivo otvara crnu baršunastu kutiju. „Volim te, Sanjiva Mimi,”
prišaptao je, njegov mi je dah zapuhnuo uho. Tada sam osjetila kako mi
pluća ostaju bez zraka dok sam zurila u najžarkiji plavi kamen koji sam ikad
vidjela. Bio je sličan onome koji mi je prvi upao u oči, malo veći, ali ne
prevelik za moj prst. Ali to nije ono što je uzrokovalo da ostanem bez daha.
Kamen je bio okružen dijamantima koji su svjetlucali kao zvjezdice na
potpuno tamnom nebu.
„Probaj ga,” poticao ga je Christian.
Ispružila sam svoju lijevu ruku, te se trudila da se ne tresem. Lako mi je
kliznuo na prst.
„Malo je velik, ali možemo ga smanjiti na pravu veličinu, te se vratite po
njega kasnije danas,” objasnila je žena.
„Da li ti se taj sviđa, Mimi? Ako više voliš dijamante, možeš probati neke
takve. Mislim da imaju čak i neke plave.”
„Imamo,” prodavačica se uključila.
„N-ne,” promucala sam. „Prsten je savršen.”
Ugušila sam uzdah kad mu je rekla koliko još duguje uz depozit. Ne
trepnuvši, Christian je posegao u svoj stražnji džep i izvadio snop novčanica.
Izbrojio je iznos na pult i rekao ženi, „Sve je ovdje.”
Ona je uzela novac i nasmiješila se. „Odmah ću se vratiti da vam izmjerim
pravu veličinu prstena.”

227
 š

Gledala sam lagano njihanje njenih kukova dok je prilazila čovjeku koji je
sjedio za visokim pultom odzada. Ustao je kad mu je predala novac.
„Iskrao si se jutros dok sam spavala.” Pogledala sam dolje u moj prst. „I
uvukao se opet u krevet sa mnom, dok ja nisam ni znala da si otišao. Zaista
spavam kao klada, zar ne?”
Osmijeh je bio njegov odgovor.
„Kako si znao koji prsten da čuvaju?” Duboko sam uzdahnula i dodala,
„I kako si znao da će mi se svidjeti plavi kamen?”
Posegao je i obuhvatio mi lice objema rukama, dodirnuvši mi čelo svojim.
„Rekao sam ti i prije, Mimi. Mi smo povezane duše, a ti si opet nazad tamo
kamo pripadaš. Kamo si oduvijek pripadala.”

228
 š

Fort Lauderdale, Florida 2007

Proveli smo nekoliko sati vozeći se okolo po susjedstvima kako bi stekli

dojam gdje bi voljeli podići kuću, kad sam zamolila Christiana za uslugu.
Dvadeset minuta kasnije, parkirali smo se preko puta kuće u kojoj sam
odrasla. Moje oči su se počele mutiti kad sam objavila, „Drago mi je što je
održavaju da lijepo izgleda, ali ne sviđa mi se boja.” Šmrcnula sam. „Moj tata
je mrzio smeđu boju.”
Christian je posegao preko konzole kamioneta i uhvatio me za ruku.
„Teško mi je pratiti o kojem tati govoriš.”
Mogu shvatiti njegovu zbunjenost. Grizz je moj biološki otac. Ponekad
sam ga zvala otac, ponekad tata, a u privatnosti uvijek Grizz. Tommy Dillon
je bio čovjek koji me odgojio, te je tehnički bio moj očuh. Ali uvijek sam ga
zvala tata.
„Govorim o Tommyju,” nježno sam rekla. „Uvijek je mislio da je smeđa
dosadna. Bio je talentirani arhitekt, te je mrzio kad bi njegovi klijenti obojili
svoje kuće ili poslovne prostore u smeđe. Rekao je da boja oduzima dio
dizajna. Utapa ga, znao je reći.”
Christian nije odgovorio, ali mi je nježno stisnuo ruku kako bi pokazao da
me sluša. Prešla sam rukom preko očiju. „Puno sanjam o njemu. Čak i
maštam da je još uvijek živ, negdje.”
„Bio sam na njegovom sprovodu prije toliko godina, Mimi. A i ti si bila.”
„A moja mama je gledala kako Grizz umire od smrtonosne injekcije na
stolu.” Moj je telefon zapištao i sjela sam uspravnije, zahvalna na prekidu.
„To je zlatarnica.”
Christian je prebacio u brzinu i napustili smo susjedstvo za koje sam se
odmah i potajno zavjetovala da više nikad neću posjetiti.
Nikad se nisam smatrala materijalistom. Lagala bih kad ne bih priznala
da ne mogu prestati gledati u svoj prst. Nisam mogla shvatiti što volim više
– boju koja me podsjećala na boju Christianovih očiju, te na prsten koji mi je
dao na igralištu 1990.g. - ili to što sam se od svih prstena u zlatarnici,

229
 š

usredotočila na onaj koji je bio najsličniji onome koji je on izabrao samo

nekoliko sati ranije.
Stigli smo u kuću Bearovih i osjetila sam veliko olakšanje otkrivši da je
Autumn već dovela Abby. Teta Christy i stric Anthony su me toplo dočekali,
te me uveli u njihovu prostranu, ali udobnu dnevnu sobu, samo kako bih
doznala da Abby spava. Nekoliko minuta kasnije, Christian i ja smo stajali
kraj njenog kreveta, te gledali kako se njena sićušna prsa dižu i spuštaju dok
je mirno spavala.
„Čak je još ljepša uživo, Christiane,” prišaptala sam. Pokazao mi je njene
slike na svom mobitelu kad smo ga uzeli od njegovog prijatelja u
Jacksonvilleu, ali nisu vjerno prikazivali djevojčicu od dvije i pol godine koja
je mirno spavala u svom dječjem krevetiću za princeze. Imala je potpuno
crnu kosu, baš kao i Christian. Osim što nije bila ravna kao njegova. Gusti i
sjajni uvojci su joj uokvirivali srcoliko lice. Imala je blijedu put, a njene
ružičaste usne su se neznatno micale dok je govorila u snu. Oči su joj bile
sklopljene, ali znala sam da su svijetlosmeđe.
„Mislim da čujem Sladea i Daisy,” rekao je Christian tihim glasom dok
me držao za lakat i dok smo izlazili iz Abbyne sobe. Njegova majka nam je
rekla da će Slade doći na večeru, te ga je zamolila da usput pokupi Daisy s
njenog sata plesa. Ispričao se da nema vremena da svrati, ali teta Christy je
bila uporna i odbila prihvatiti ne kao odgovor, jednostavno mu rekavši da
će slaviti nešto važno i da želi da sudjeluje u tome.
„Doći ću za minutu,” rekla sam Christianu dok sam se kretala prema
kupaonici. Nisam vidjela Sladea godinama. Uspomena na posljednji put kad
smo bili u istoj prostoriji, očito u istoj u kojoj je on sad stajao, je iskočila
naprijed u mojoj svijesti. Osjećala sam se kao da se moram osvježiti prije no
što se suočim s njim. Gledala sam se u ogledalu u kupaonici i vidjela jedva
primjetne mrljice ispod mojih očiju gdje mi se maskara počela razmazivati.
Uzela sam maramicu i obrisala se ispod svakog oka, a onda uštipnula obraze
kako bih dobila boju. Ostavila sam svoju torbicu u dnevnoj sobi, pa sam
prstima prošla kroz svoju kosu i razbarušila je. Zadovoljna što ne mogu ništa
više napraviti kako bih izgledala bolje, krenula sam u prostoriju gdje se
okupila obitelj.
Mogla sam čuti dvanaestogodišnju Daisy kako pita, „Što je iznenađenje,
tata?”

230
 š

„Mora da je to što se Christian vratio iz Južne Karoline neozlijeđen.”

Prepoznala sam Sladeov glas. Ton mu je bio sarkastičan. „Osim ako ne
računamo ono što se dogodilo njegovom licu.”
„Ne budi nepristojan,” umiješala se teta Christy. „Nije moglo bolje ispasti
ni da smo to planirali.”
„Po onome što ste mi rekli prije no što ste otišli u Južnu Karolinu, on je to
planirao.” Opet su Sladeove izrečene riječi sadržavale gorčinu.
Ušla sam u sobu upravo u vrijeme kad je Slade glasno uzdahnuo.
„Nemam vremena za ovo. Imam planove za večeras. Koje je veliko
iznenađenje?” upitao je.
Svi pogledi su se okrenuli prema meni dok sam se ja široko osmjehnula,
prvo Sladeu, a onda i Daisy, te se smjestila uz Christiana.
Daisy je izgledala kao da se me možda sjeća, ali nisam mogla biti sigurna.
„Sjećaš se Mimi, zar ne, dušo?” upitala je teta Christy.
Odvojila sam pogled od Daisyna iščekivajućeg izraza lica i srela se sa
Sladeovim hladnim pogledom. Zbunjena, stisnula sam Christianovu ruku i
ponovo se usredotočila na dvanaestogodišnjakinju koja mi je dobacila zubati
osmijeh priznavši, „Nekako je se sjećam.”
Osjetivši napetost, teta Christy je brzo rekla, „Daisy, učini mi uslugu na
brzinu i provjeri kako je Abby. Mislim da nisam uključila bebi monitor, a
prilično sam sigurna da je nisam pokrila. Možeš li to učiniti da je ne
probudiš?” Zakolutala je očima i rekla nikome posebno, „Autumn je nije
stavila na spavanje poslijepodne. Vjerojatno ću imati poteškoća uspavati je
večeras.”
Daisy je kimnula, nasmiješivši mi se dok je izlazila iz sobe. Jedva sam čula
strica Anthonyja da je rekao pet riječi zadnjih nekoliko dana, ali bilo je očito
po njegovom tonu glasa da nije bio zadovoljan sa svojim najstarijim sinom.
„Koji je tvoj problem, Slade?” Anthony je govorio o Sladeovom
neraspoloženju.
„Zašto je ona ovdje?” Kimnuo je u mom smjeru.
Svi pogledi su se okrenuli prema meni, te u nespretnom pokušaju da
sumiram nekoliko posljednjih dana, učinila sam jedino čega sam se mogla
sjetiti. Ispružila sam svoju lijevu ruku i pokazala svoj prsten dok sam
promucala, „Mi smo za...zajedno sada.” Pročistila sam grlo, te pogledala
Christiana, onda Sladea.

231
 š

Ono što je uslijedilo je bilo tako neočekivano da nisam mogla ocijeniti da

li je čak nadmašilo reakciju mog oca vidjevši modricu na mom licu u
unajmljenoj kući. Mislim da je bila očito za pretpostaviti da će Christian
osjetiti Grizzov bijes. Ali ovo. Ovo je bilo nešto što nitko nije mogao
pretpostaviti.
Krik koji je sličio ratnom pokliču proparao je tišinu kad je Slade posegao
za najbližim predmetom koji je izgledao kao tijara. Stajala je na polici, a
kasnije ću saznati da je bila napravljena od željeza i da ju je izradio stric
Anthony u svojoj radionici prije skoro dvadeset i pet godina. Slade je naciljao
direktno u glavu mog muža. Christian se pomakao u lijevo kad je prošla
pokraj njega, zamalo ga promašivši, udarivši u obojeni zid iza nas.
Umjetničko djelo je palo na pod uz glasan udarac, ali to nije bilo ništa u
usporedbi sa zvukom koji je tijara učinila udarivši i slomivši pločicu na
podu.
Teta Christy je vrisnula kad je Slade pojurio na Christiana, pokušavajući
zabiti svoju glavu u Christianov trbuh. Ali Sladeov bijes i brzina nisu se
mogli mjeriti s Christianovom vještinom i uličnim instinktom. Nadvivši se
nad svojim starijim bratom, Christian ga je odgurnuo uz upozorenje.
„Nemoj da te moram prebiti, braco.”
Slade je odgovorio brzo zamahnuvši, što je Christian lako odbio svojom
lijevom rukom, dok je istodobno svojom desnom šakom udario Sladeov
obraz.
Stric Anthony se umiješao između svojih sinova, pokušavajući ih
rastaviti. Dok je udisao velike udisaje zraka, Sladeov glas je bio skoro
neprepoznatljiv kad je viknuo, „Učinio sam sve na pravi način. Sve.
Maturirao i dobio svjedodžbu srednje stručne spreme. Otišao na fakultet,
postao odvjetnik. Uvijek sam poštovao našu obitelj i zakon. A on” - pokazao
je na Christiana - „jedva je završio srednju školu, unakazio je tipa, napumpao
djevojku, otišao u zatvor, prekršio svoju uvjetnu, te doveo kući nevinu ženu
iz svog djetinjstva koju ne zaslužuje?”
Bila sam previše zapanjena da bih mogla pravo razmišljati. Gledala sam
okolo i vidjela iste izraze na licima njegovih roditelja. Kao da vide svog
najstarijeg sina po prvi put.
„To je ono što slavimo? Christian je počinio još jedan zločin i ovaj put će
biti nagrađen za to? Ova je obitelj totalno sjebana!” ispljunuo je Slade, dok je
brisao krv ispod svog nosa.

232
 š

Teška tišina je visila u zraku dok smo svi bili u potrazi za smislenim
riječima koje nisu dolazile. Pogledala sam u svog muža koji je stajao s
rukama stisnutim u šake. Njegova se vilica primjetno stegnula. Mislila sam
da ne može biti gore, ali pogriješila sam.
Nakon što je provjerila kako je Abby, Daisy je otrčala u svoju sobu da
uzme slike s njenog plesnog nastupa, kako bi mi ih pokazala. Dok je bila u
potrazi za svojim foto albumom, komešanje je probudilo Abby koja se
odgegala u dnevni boravak. Lagano je zacviljela i ja sam se okrenula vidjevši
je da stoji na ulazu u hodnik. Privijala je lutku na prsa, a pogled njenih
smeđih očiju je pao na mene, Christiana i Sladea. Stric Anthony i teta Christy
su stajali sa strane, zakriveni zidom blagovaonice i izvan Abbyna vidokruga.
Abby je prišla Christianu i skoro zaplakala od olakšanja. Ali to je bilo kratkog
vijeka. Prekasno shvativši da Christian nije njen djed, naglo je stala i ispustila
vrisak od kojeg se ledi krv u žilama. Christian se nisko sagnuo i ispružio joj
ruku, ali ona je ispustila lutku i pojurila pokraj njega, bacivši se na Sladeove
noge. Nagnuvši glavu prema gore, svojim je sićušnim ručicama posegla gore
i rekla svom stricu, „Gove. Gove, Sway.”
Slade se sagnuo i podigao je dok su mu oči sijevale prema Christianu.
Srce me boljelo zbog Christiana. Uzeo me je za ruku i, povukavši me
prema ulaznim vratima, rekao, „Hajde, dušo. Idemo odavde.”

233
 š

Fort Lauderdale, Florida 2007

Tišina je bila jako teška kad smo ušli u Christianov kamionet i krenuli na
sjever. Htjela sam ga utješiti, ali znala sam da ne mogu ništa reći zbog čega
bi se osjećao bolje. Ipak, morala sam prekinuti napetost makar mu samo
pokazala da mi je stalo do njega.
„Žao mi je,” uspjela sam izustiti, glas mi je bio promukao.
„Neka ti ne bude,” odgovorio je mirno ni ne pogledavši me. „Meni nije.”
„Kako to misliš da ti nije žao? Zar nisi uzrujan zbog Sladeova ispada?”
„Ne.”
Pogledala sam u njegov profil i nisam prepoznala nikakvu naznaku da
laže. Nije stiskao svoju čeljust, nije stiskao volan.
„Što s onim kad je Abby otrčala k njemu umjesto k tebi?” upitala sam prije
no što sam se mogla zaustaviti.
„Očekivao sam to,” došao je njegov glasan odgovor. Ispustio je dugi dah.
„A nisam bio ni iznenađen Sladeovom reakcijom. Možda uhvaćen
nespreman da je to učinio pred tobom. Ali ne, ne iznenađen.”
„Zašto ne?” pogledala sam u njega i čekala njegov odgovor.
Dobacio mi je pogled. „Zato što je sve što je rekao istina.” Pogledavši opet
preko volana, priznao je, „Volim svog brata i znam da i on voli mene, ali mi
smo potpune suprotnosti. Slade je metodički planer. Siguran sam da je
isplanirao cijeli svoj život do toga gdje će ljetovati svako ljeto sa svojom
budućom ženom i djecom, te gdje će provesti svoju mirovinu. Nikad nije
shvaćao moju spontanost. Moju... uh... ne znam baš kako bih to opisao.”
„Ne moraš,” rekla sam mu. „Shvaćam što pokušavaš reći. On vidi kako ti
stvari idu u prilog kad radiš nešto drugačije no što bi on to napravio.”
„Točno,” odgovorio je Christian. „I to mi zamjera. On bi se polako ubacio
u tvoj život. Častio bi te i gostio, onda te zaprosio kleknuvši na jedno koljeno
s tradicionalnim dijamantnim prstenom.”
Prstima je tapkao po volanu. „I u tome nema ništa loše. Divim se svom
bratu i nadam se da će si naći dobru ženu. Ali samo zato što voli živjeti

234
 š

predvidljiv život i da sve bude po pravilima, to ne znači da bi mi trebao

zamjerati što ja nisam takav. A nije da nisam prihvatio posljedice svojih
djela.”
Znam da je mislio na to što nije mogao biti uz svoju kćer i na vrijeme koje
je proveo u zatvoru odvojen od nje.
„Pretpostavljam da je to dio problema,” dodala sam. „On misli da je
trebalo biti posljedica što si prekršio svoju uvjetnu i oteo me.”
„Da. I opet, u pravu je i nisam ljut što se uzrujao,” Christian je brzo dodao.
„Međutim, bijesan sam što se pokazao bezobrazan pred tobom. A i pred
Daisy bi, također, da je mama nije poslala da ode.”
Kimnula sam složivši se. Prije no što sam shvatila stigli smo na naše
odredište. Nisam mogla odrediti gdje smo jer smo se očito odvezli u stražnju
ulicu, te smo se parkirali iza lokala. Kakvog lokala, nisam znala.
„Gdje smo?” upitala sam dok sam gledala okolo. Gledala sam dva
kontejnera s naše lijeve strane, te na neobično veliku količinu guma s naše
desne strane.
Christian je otvorio konzolu između nas i počeo je preturati po njoj.
„Axelova radionica.”
„Gdje radiš?” upitala sam dok je on mrmljao sebi u bradu dok je prekapao
u potrazi za nečim.
„Da.”
„Što radimo ovdje?” upitala sam dok sam opet pogledala našu okolinu.
Bilo je to skoro jezovito. Bilo je jedno svjetlo nad jedinim vratima na zgradi,
te je škljocalo dok se palilo i gasilo.
„Našao sam ga.” Držao je alat. „Provalit ćemo unutra,” rekao mi je nakon
što je otvorio vrata i iskočio van. Pogledao je u mene. „Dolaziš li?”
Zamahom sam otvorila moja vrata i iskočila iz kamioneta. „Ne bih to
propustila.”

„Nisam znao da sam oženio buntovnicu,” zezao je Christian dok je

stručno obio ne jednu, već tri brave koje su otvarale stražnja vrata u
radionicu.
Stajala sam s mojim rukama na kukovima i sarkastično upitala, „Zašto
imam osjećaj da ovo nije prvi put da si provalio ovamo?”

235
 š

„Zato što nije.” Smijuljio se, otvorivši vrata i upalivši svjetlo prije no što
mi je mahnuo da uđem unutra.
„Što krademo?” Slijedila sam ga, te sam se ogledala u potrazi za skrivenim
kamerama.
Zastao je i okrenuo se. „Mimi, da li doista misliš da bih te poveo sa sobom
da počinimo zločin?”
Slegnula sam svojim ramenima i skrenula pogled, posramljena. Nisam si
htjela dopustiti da mislim na to kako sam se brzo i bez razmišljanja složila
da ga pratim tamo za što sam mislila da je prava provala. „Zašto smo ovdje?”
Deset minuta kasnije, imala sam ruke omotane oko Christiana dok smo
jurili kroz noć na njegovom Harleyju. Očito, držao ga je u Axelovoj radionici,
te pošto nije imao vlastiti ključ, morao je provaliti kako bi uzeo svoj motor.
Završili smo u nekom očito lošem motorističkom baru u ne tako dobrom
dijelu grada. Nije ispao tako loše kao što sam mislila. Alibi je zapravo bio
pristojno mjesto unutra, te sam bila zahvalna što konobarice nose majice.
Gledala sam kako je Christian ignorirao Tinu u Chicky's, ali nisam znala
kako bi reagirao kad bi mu žena gurnula svoje grudi u lice. Znala sam da je
to prihvatljivo u motorističkom svijetu, ali do sada, Christian bi trebao znati
da to nije prihvatljivo za mene. Uvjeravao me da nevjera nikada neće biti
problem. Još jednom sam razmatrala kako sam se lako prilagodila onome što
sam mislila da će biti nezakonita provala, za čim je uslijedilo moje ležerno
prihvaćanje onoga što se isprva učinilo da je sumnjivo mjesto u kojem je
jukebox, ali se zapravo ispostavilo da je motorističko okupljalište.
To nisam bila ja.
Ili jesam?
Kad smo tek stigli dobivala sam zadivljujuće poglede od nekih
muškaraca, te sam odmah primijetila promjenu u Christianovom držanju. I
oni su to primijetili. Bilo je to kao da je iskra električne energije prošla kroz
mali pub, te su svi pogledi s poštovanjem skrenuli u stranu. Ne izrekavši niti
slova, Christian Bear je zadao granicu koju se nitko ne usuđuje prijeći.
Nikad nisam shvaćala Grizzovu pretjerano zaštitničko agresivnu zaštitu
prema mojoj majci. Uvijek sam mislila da je to zbog jednog od dva razloga.
Prvi i najočitiji je bio to što je Grizz prirodno bio zastrašujući i agresivan.
Drugi, zaključila sam, je bio taj što je živio u strahu da će opet izgubiti moju
majku, i učinio bi sve što je u njegovoj moći da to spriječi.

236
 š

Ali gledajući mog dvadeset trogodišnjeg muškarca kako prijeti

muškarcima dvostruko starijim od sebe samo pogledom, shvatila sam da
nije u pitanju niti jedan od razloga. I muškarci i zvijeri su instinktivno znali
da se ne smiju igrati s mladunčetom grizli medvjeda ako mu je majka u
blizini. A istom takvom energijom su odisali Grizz i Christian. Ista je bila
vrsta prirodne panike koju bi netko mogao osjećati kad bi se našao ispred
grizlija. Nasmiješila sam se na ironičnu usporedbu.
Sljedećih nekoliko sati smo proveli slušajući glazbu, igrajući biljar, pijući
pivo, te se smijući s Christanovim starim prijateljima. Neki muškarci su
nosili kožne jakne, a amblem je bio nezamjenjiv – amblem starog kluba mog
oca. Ime i dizajn su bili drugačiji, ali znala sam tko su na osnovu
Christianovog objašnjenja.
Žene nisu bile tako prijateljski raspoložene, ali znala sam da to mogu
očekivati nakon što sam čula neke stare majčine priče kad ju je Grizz doveo
u motel. Pijuckala sam pivo, slušala Christiana i redovne goste bara kako
uspoređuju priče iz zatvora, kad se žena s kojom sam ležerno čavrljala
nagnula i šapnula mi u uho, „Krystal je bezopasna. Sviđao joj se Christian i
prije no što je otišao u zatvor. Čak se i potrudila posjetiti ga tamo.”
„Zar sam tako očita?” Zurila sam nazad u ženu koja je sjedila pored mene.
Ona se predstavila kao Chili, a pretpostavljala sam da je u svojim kasnim
četrdesetima, možda ranim pedesetima. Žarko crvena obojena kosa koju je
skupila na vrh glave možda je skrivala sijede, ali nije mogla izbrisati očite
bore na njenom licu koje su dolazile uslijed teškog života.
„Ne. Ali prepoznajem te poglede koje se trudiš ne uputiti joj.”
Otpila sam još jedan gutljaj piva i odložila ga uz uzdah. „Da, baš kao što
sam ja prepoznala poglede koje se ona trudi ne uputiti prema Christianu.”
Chili je ležerno mahnula rukom, narukvice su joj zazveckale oko njenog
ručnog zgloba. „Nemaš se zbog čega brinuti. Njega uopće nije briga. Čak i
prije no što je otišao u zatvor, kratko vrijeme otkad je izašao, nikad nije doveo
ženu ovamo niti u bilo koje drugo naše okupljalište. Ti si prva.”
Nagnula se u stranu prema meni, dovoljno blizu da nam se sljepoočnice
dodirnu. „To mi govori da ćeš ti biti jedina.” Mirisala je na cigarete, pivo i
slatkasti parfem koji je budio mučninu.
Odmaknula sam se i poklonila joj široki osmijeh. Podigavši svoje pivo,
rekla sam, „Popit ću u to ime.” Naše boce su zazveckale, i obje smo popile
do kraja naša piva u jednom dugom gutljaju. Chili se spremala dati Krystal

237
 š

znak da nam donese još jednu rundu, kad se Christian okrenuo prema
šanku, „Krystal, još dva.”
Pogledala sam u njega, iznenađena da je obraćao pažnju. „Chili je u
pravu, znaš?” rekao je s osmijehom. „Ti si jedina. I uvijek ćeš to biti.”
Christian nije čak niti pogledao u Krystal kad, nam je donijela naša piva,
namjerno pokušavajući čavrljati kako bi mu privukla pažnju. Kad nismo
obraćali pažnju na nju, nagnula se između nas i prišaptala dovoljno glasno
da ja čujem, „Imam poruku za tebe.”
Nastavio je razgovor s bivšim robijašem kao da je nije čuo. Zabila se u
njegovo desno rame. Podigla je glas ovaj put, govoreći, „Christiane, imam
poruku za tebe.” Nastala je pauza i bila sam sigurna da ju je namjerno
ignorirao kad je rekla malo glasnije, „Od Bluea.”
To je privuklo pažnju mog muža i konačno se okrenuo k njoj i prasnuo,
„Što je bilo?”
Udarila je pladnjem po svom kuku i zakolutala očima prije no što mu je
odgovorila. „Ne mogu ti to reći ovdje. Nađimo se u skladištu.”
Otišla je vesela koraka, te provirila preko ramena da vidi da li je Christian
slijedi. Ustao je, sagnuo se i poljubio me u potiljak, govoreći, „Odmah se
vraćam dušo.”
Gledala sam kako Krystal nestaje niz hodnik koji je vodio do toaleta, te se
pitala da li zaista postoji poruka od Bluea ili je to zamka kako bi mog muža
dobila nasamo. Ili oboje. Spremala sam se ispričati kad me je Chili gurnula
laktom. „Nemoj samo sjediti ovdje.”
Nisam to ni namjeravala.
„Slijedi ih,” rekla je prije no što je vratila pogled na hodnik.
„Čitaš mi misli,” odgovorila sam dok sam ustala tako brzo da se moja
stolica skoro preokrenula.
„Druga vrata na desno poslije ženskog WC-a,” rekla je mojim leđima dok
sam odlazila prema stražnjem dijelu bara.
Bilo je lako pronaći vrata skladišta. Zastala sam dovoljno dugo da dođem
do zraka, ali ne dovoljno dugo da bih si dozvolila da razmišljam o tome što
ću zateći s druge strane. Znala sam samo da ili ću biti uz Christiana u krevetu
u našoj hotelskoj sobi večeras ili ću sjediti pokraj neznanca na letu prema
kući. Polako sam pritisnula kvaku na vratima, te se pomolila da ne bude
buke koja bi objavila moj upad. Uspjela sam odškrinuti vrata dovoljno da
neopaženo slušam razgovor između Krystal i Christiana.

238
 š

Čula sam kako Krystal govori, „Nema nikakve poruke, Christiane. Bilo je
očito da te treba spasiti od te žene koju si doveo ovamo. Nedostajao si mi
proteklih nekoliko tjedana. Mislila sam da ćemo provesti više vremena
zajedno nakon što si izašao iz zatvora.”
„Pogrešno si mislila, Krystal. I nikada neću trebati spas od Mimi. Ona je
moja žena.”
„Tvoja žena?” Krystal je bila zapanjena. „Oženio si se?”
„Da, oženio sam se.” Iako nikad nisam stigla zamoliti Micaha da službeno
preda naše papire, Christian i ja smo se ipak smatrali vjenčanima.
„Da li tvoja žena zna da sam ti popušila svaki put kad si kročio u ovaj
bar?”
Čula sam kako se podsmjehnuo prije no što je rekao, „Mimi zna da sam
bio s drugim ženama. Također zna da to više neću raditi.”
„Samo zato što si oženjen ne znači da moramo prestati raditi ono što smo
radili,” gugutala je.
Čula sam kako njene pete lupkaju po istrošenom podu i mogla sam samo
pretpostaviti da se približava mom mužu.
Zadržala sam dah dok sam čekala Christianov odgovor. Nije dao nikakav
odgovor, a moje je srce potonulo zbog onoga što će se uskoro dogoditi. Onda
sam čula kako je Krystal malo jauknula, „Boli me, Christiane. Pusti mi ručne
zglobove.”
„Drži svoje jebene ruke dalje od mene i neću ih morati povrijediti,
Krystal.”
„Jebi se!” zajecala je.
Čula sam dovoljno. Tiho sam zatvorila vrata. Ne znajući hoće li me
uhvatiti dok odlazim, sakrila sam se u ženski WC. Umivala sam se hladnom
vodom kad su se vrata iza mene otvorila. Podigla sam pogled i ugledala
Krystalin odraz u ogledalu. Trljala je jedan od svojih ručnih zglobova.
Dobacila mi je gadan pogled i rekla, „Muž ti je seronja.”
Bacivši papirnati ručnik u smeće, otvorila sam vrata, te joj dobacila široki
osmijeh. „Smatraj da si trajno oslobođena od dužnosti pušenja, Krystal.”
Nakrivila sam glavu u stranu. „Bar što se tiče mog muža.”
Nisam joj dala vremena za odgovor dok sam pustila da se vrata zatvore
za mnom. Kad sam se vratila za stol, Christian je ustao i izvukao mi stolicu.
„Srela sam ti prijateljicu u toaletu,” rekla sam dok sam sjedala.
„Ona mi nije prijateljica,” odgovorio je.

239
 š

„Kakva je poruka koja je bila toliko važna?” nevino sam zatreptala

trepavicama.
„Nije bilo nikakve poruke, a pričat ću ti o tome kasnije, Mimi.”
Nakon toga, Krystal je izbjegavala naš stol. Ostatak večeri je protekao bez
incidenata.
Kasnije u našoj hotelskoj sobi, sjedila sam na krevetu prekriženih nogu
kad je Christian upitao, „Što radiš?”
Upravo je izašao iz kupaonice nakon što se istuširao i obrisao se. Trenutno
je stajao ispred mene, potpuno gol i stavljao štapić u uho.
Nisam si mogla pomoći da se ne nasmijem. Vrativši se objektu moje
pažnje, rekla sam, „Gledam u svoj prsten. Još ne mogu vjerovati da si ga
izabrao.”
Bacio je upotrijebljeni štapić za uho u koš za smeće i penjao se na krevet k
meni, bio je nada mnom dok mi nije leđa pritisnuo uz jastuk iza mene.
„Vjeruj, Mimi,” rekao je prije no što mi je dao dugi, spori poljubac. Kretao
se niz moje tijelo, skidajući mi usput odjeću.
Kasnije, u njegovom naručju, prošla sam prstima uz njegova prsa.
Zamolila sam ga da mi ispriča o svom razgovoru s Krystal.
I jest. Rekao mi je od riječi do riječi sve što je rečeno u skladištu.
„Znam,” priznala sam ne pogledavši ga. „Slijedila sam vas. Slušala sam.”
Zadržala sam dah i čekala njegov odgovor.
„Dobro,” bilo je sve što je rekao prije no što mi je podigao bradu. Naši
pogledi su se prikovali jedan za drugi i rekao je, „Drago mi je što si slušala,
Mimi. Bar znaš da ti govorim istinu.”
Upitala sam zašto bi me odveo u bar gdje sam morala naletjeti na ženu
koju je očito ševio. Njegov odgovor je imao smisla.
„Krystal je kurva i ništa više. Nikad nisam ni pomislio kako će to tebi
izgledati. Rekao sam ti i prije, nikad nisam imao curu, a kamoli ženu. Žao mi
je ako si se osjećala loše.”
Odmahnula sam mu i rekla mu da nisam imala problema s Krystal. Ali
nešto drugo mi je sinulo. „Također si rekao da si se morao kloniti
motorističkog kluba kao uvjet za tvoju uvjetnu. Vidjela sam muškarce tamo
za koje znam da su iz te bande. Nosili su ambleme.” Naslonila sam se na
lakat i pogledala dolje u njega.
„Popio sam pivo sa svojom ženom i nekoliko prijatelja. Neki od tih
muškaraca koje si večeras upoznala su automehaničari u Axelovoj radionici

240
 š

i nemaju veze s klubom. Ne mogu znati kad će tko biti u baru niti da li su
ikako povezani s bandom. Ne kršim uvjetnu dok me ne uhvate na
službenom sastanku ili na mjestu zločina s njima.”
Podigao mi je ruku i poljubio je. „Neću namjerno ovo upropastiti, Mimi.
Predugo sam čekao da bih bio s tobom.”
Mora da sam imao zabrinuti izraz na licu jer je dodao, „Zato sam
namjerno izabrao Alibi, i nisam čak niti pomislio na Krystal.”
„Zato što je to poznato okupljalište?” upitala sam.
„Ne,” ispravio me. „Zato što je mjesto doraslo svom imenu.”
Nisam shvatila, pa je nastavio objašnjavati da je vlasnik Alibija bivši
bajker Ken koji je odslužio zatvorsku kaznu i nije imao namjeru ikada se
vratiti tamo. Osnovao je bar kao neutralnu zonu za ljude poput Christiana
koji su bili vani i imali uvjete za svoje uvjetne kazne. „Policija može napraviti
raciju u Alibiju kad god požele. Mogu pronaći bivše zatvorenike ili ljude koji
su redovno uključeni u kriminalne aktivnosti, ali neće pronaći ništa ilegalno
tamo. Nema prostitucije, nema droge, nema kockanja i posebno, nema
kamera.”
„Što je posebno u tome što nema kamera?” upitala sam sumnjičavim
tonom.
Nasmijao se. „Tako je bar originalno dobio svoje ime. Kad ga je Ken tek
otvorio, ljudi koji su radili zločine počeli su govoriti da imaju alibi ako ih
uhvate. Sve što su morali napraviti je reći policiji da su bili u Kenovom baru,
a on bi to potvrdio za njih, bilo to istina ili ne. Ken je dokazao svoju odanost
svojim prijateljima bajkerima ne sudjelujući ni na koji način. Bili su ozbiljni
u tome da ga zaštite pa su pomogli da provede pravilo 'bez nezakonitih
aktivnosti'. Bez nadzornih kamera, policija nema načina da opovrgne nečiji
alibi.”
„Vidjela sam dva čovjeka da se tuku na parkiralištu kad smo odlazili,”
informirala sam ga.
„Uvijek će biti barskih tučnjava. Dva su tipa čak poginula tamo. Ali to je
bilo njihovo vlastito djelo i nije povezano s ničim nezakonitim. Neću te opet
odvesti tamo ako se osjećaš nelagodno.”
„Nisam se osjećala nelagodno.” Ako išta, osjećala sam se malo i previše
udobno, a moj mozak je pokušao ustanoviti zašto. Pitala sam se da li je to
bilo zato što sam bila s Christianom. Ili zbog nečeg drugog.

241
 š

Christian je krivo shvatio moju šutnju dok sam razmišljala o nečemu

drugome.
„Sredit ću da Krystal dobije otkaz,” rekao mi je.
„Ne!” viknula sam. Mirnijim glasom sam mu rekla, „Ne želim da djevojka
izgubi posao zbog mene. Ne osjećam nikakvu prijetnju od nje, Christiane, a
i da osjećam, sama ću to riješiti.”
Činilo se da ga je moj odgovor zadovoljio. Posegla sam i ugasila svjetlo.
Bila sam iscrpljena i na rubu sna kad je rekao, „Zaboravio sam ti reći da je
Chili mislila da si joj poznata.”
„Što?” trgnula sam se. Soba je bila tamna i nisam mu mogla vidjeti lice.
„Da?” komentirao je. „Rekla je da si joj poznata, ali te nije mogla smjestiti.
Mislim da je bila prisutna u starim danima kad je Grizz imao onaj motel na
State Road 84. Prilično sam siguran, da nisu promijenili amblem kluba s
likom tvoje majke na jaknama, da bi pogodila tko si.”
„Kakve jakne s likom moje majke?” upitala sam.
„Axel ima jednu staru jaknu u radionici. Pokazat ću ti je kad vratim moj
motor tamo i uzmem svoj kamionet.”

242
 š

Fort Lauderdale, Florida 2007

Zurila sam, otvorenih usta, dok je Christian držao podignutu staru

motorističku jaknu, koju je uzeo iz najdonje ladice starog metalnog ormarića
za spise. Bila je nedjelja ujutro, te nakon što je ponovo provalio da vrati svoj
motor u radionicu, slijedila sam ga u ured.
Držala sam ruku preko mojih usta, zapanjena likom koji je zurio nazad u
mene. Nisam nimalo sumnjala da gledam u lik moje majke koji je bio star bar
trideset godina. Ispod imena kluba je bila lubanja s rogovima, noseći
zlokoban osmijeh. Gola žena, za koju sam znala da je moja majka, bila je
zavodnički položena na vrhu lubanje, njeni rogovi su skrivali njene privatne
dijelove. Žena je imala smeđu kosu, velike tamne oči, te je nosila ogrlicu uz
vrat s privjeskom znaka mira.
„Još uvijek ima tu ogrlicu sa znakom mira.” Moj glas je bio jedva šapat.
„Da imaš šiške, bila bi ista ona. Ne mogu vjerovati da nikad nisi vidjela
jednu od tih jakni.”
Smotao ju je i vratio u ladicu.
„Ni ja to ne mogu vjerovati,” priznala sam. „I vjeruj mi kad ti kažem da
sam malo njuškala kad sam bila mlađa. Onda opet, Bill je napravio sjajan
posao zakopavši Grizzovu prošlost, a nije baš da ijedan otac drži jednu
okačenu u ormaru.”
Kasnije ću saznati od moje mame da je moj brat Jason vidio jaknu prije
puno godina, ali to nikad nije spomenuo. Još razmišljajući o otkriću prizora
koji je terorizirao Južnu Floridu prije toliko godina, nisam bila sigurna što
mi više smeta. Što je slatki lik moje majke pune ljubavi bio živa ilustracija
brutalnosti, ili što me nije smetalo toliko koliko me trebalo smetati.
Tiho sam se borila s tom pomisli dok sam slijedila Christiana kroz stražnja
vrata i upitala ga, „Da li Axel zna koliko je izložena njegova radionica?
Možda bi motor bio sigurniji da je parkiran na ulici nego u radionici u koju
se tako lako može provaliti.”

243
 š

„Nitko se ne petlja s Axelovom radionicom. Znaju bolje,” rekao mi je

Christian dok je otvarao vrata kamioneta i gledao me kako ulazim unutra.
Prije no što smo otišli iz hotelske sobe i zamijenili opet motor s
kamionetom, Christian i ja smo vodili dugi telefonski razgovor s njegovim
roditeljima, te odlučili dati još jednu priliku obiteljskom okupljanju.
Stigli smo u njihovu kuću ubrzo nakon što smo napustili radionicu i
primijetila sam motor parkiran na prilazu. Kad smo ušli predstavili su mi
Jonasa i Lucy Brooks. Činili su se kao ljubazan par, ali krivo spojeni kao
sumo hrvač i mačkica. Ona je bila visoka, tanka žena s ekstremno blijedom
puti, te ravnom smeđom kosom koja joj je doticala ramena. Njene debele
naočale nisu mogle skriti inteligenciju koja se očitavala u njenim očima.
Jedva je prozborila dvije riječi otkad smo se upoznale. On je bio čista
suprotnost. Ogroman i mišićav, Jonas Brooks me zgrabio i zagrlio kao da me
poznaje čitavog mog života. Rekao mi je da ga ne zovu Jonas i da ga trebam
zvati Brooks. Podsjećao me na Jetija. Bio je ogroman, te je imao gustu smeđu
razbarušenu kosu i bradu koja se spuštala niz njegova prsa. Imao je neke
tetovaže na licu koje bi se najbolje mogle opisati kao uznemirujuće.
„Lucy i Jonas žive u Naplesu i ovdje su u posjeti svom sinu, Isaacu,”
objasnila je teta Christy. „Preselio se ovamo prije nekoliko godina. Samo je
malo stariji od Christiana.” Kimnula je Christianu i okrenula se kako bi se
obratila Lucy. „Trebala bi nazvati Isaaca i pozvati ga ovamo.”
„O ne, Christy,” nježno je rekla Lucy. „Nećemo dugo ostati. Samo smo
svratili da vas na brzinu pozdravimo. Osim toga, imate dobre vijesti za
proslaviti.” Kimnula je prema mojoj lijevoj ruci, onda podigla pogled i
dobacila mi slatki osmijeh. „To su obiteljske stvari.”
„Svi ste vi obitelj,” rekla je teta Christy, uhvativši obje Lucyne ruke i
čvrsto ih stisnuvši.
Nakon još nekoliko minuta nježnog nagovaranja, i kad teta Christy nije
ništa uspjela, mahali smo pozdravljajući ih kad su se Jonas i Lucy popeli na
njihov Harley i odjurili, glasne cijevi su vibrirale na asfaltu.
„Čine se kao dobar par,” komentirala sam dok sam slijedila Christiana i
njegove roditelje nazad u njihov dom. „Pretpostavljam da su bajkeri?”

244
 š

O da,” teta Christy se nasmijala dok mi je dala znak da je slijedim u

kuhinju. „I to nikad ne bi pogodila, zar ne? Ona je ugledna znanstvenica u
CDC5.”
„Stvarno?” nisam mogla skriti svoje iznenađenje.
„Ona zarađuje liječenjem bolesti, a on ima trgovinu s mamcima za
ribolov. Isaac je dobar prijatelj s Christianom. Pretpostavljam da još nisi
imala priliku upoznati ga?”
Odmahnuvši glavom rekla sam joj, „Ne. Prilično sam sigurna da nisam
upoznala nikoga imenom Isaac.” Nagnula sam glavu u stranu i rekla, „Za
tako čudan par, sigurno se čine sretni.”
Teta Christy je posegla u hladnjak i izvukla posudu. Stavivši je na pult,
rekla je, „Jesu, ali imali su gadan početak.”
„Kako to?”
„To je duga priča, a kao što vjerojatno možeš i zamisliti, ona mu se u
početku opirala.” Zastala je i ispustila dah dok je stavljala sastojke u posudu.
„Jonas je prije vozio motor s Anthonyjevom ekipom. Jednom je bio s nama
kad je naletio na Lucy u restoranu.” Dobacila mi je brz pogled i rekla, „Išla
sam u srednju školu s njom i njenim bratom blizancem, Lennyjem. Nisam
znala da Jonas već poznaje Lucy, ali ona se njega nije sjećala.” Prošla je
rukom preko čela prije no što je nastavila. „Očito je ostavila utisak na njega.
Učinio je ono što je Christian učinio tebi. Oteo ju je. Prevario je Lucy i odveo
je u kolibu u Evergladesu. Bez vode i struje.” Zadrhtala je teta Christy.
„Tjednima. Možda čak i mjesec dana.”
„Oh, ne!” prekinula sam je. „Da li je? Da li je?” Nisam mogla pronaći svoj
glas.
„Silovao je? Mučio?” upitala je.
Mogla sam samo kimnuti glavom.
Poklonila mi je dugi, spori osmijeh. „Ne. Nije učinio ništa od toga.”
Oči su mi se raširile dok sam s iščekivanjem čekala da čujem što je Jonas
Brooks uopće mogao učiniti toj slatkoj, blagoj ženi.
„Držao ju je tamo samo toliko dugo dok ga nije naučila čitati.”
Ostala sam potpuno zatečena.

5 Center for Disease Control = Centar za kontrolu bolesti

245
 š

Teta Christy nije dalje objašnjavala, pa sam joj počela pričati detalje o
Christianovoj tajnoj posjeti zlatarnici jučer ujutro. Nekoliko trenutaka
kasnije čule smo glasove koji su dolazili iz dnevnog boravka.
„To mora da je Slade,” izjavila je teta Christy. „Slušaj, Daisy je s Abby vani
odzada.” Kimnula je prema viskom staklenom prozoru u kuhinjskoj niši.
Pogledala sam bliže i mogla vidjeti dvije djevojčice kako sjede u ogromnom
pješčaniku. Daisy je očito bila prevelika za pješčanik, ali mogla sam vidjeti
da potpuno uživa u tome što zabavlja svoju nećakinju. Kao da mi čita misli,
teta Christy je dodala, „Daisy je Abbyna najdraža osoba na cijelom svijetu.
Nadala sam se da bi mogla otići tamo i započeti iznova s Abby prije no što
je Daisy uvede unutra?”
Nije me morala dvaput pitati. Pronašla sam svoj put do staklenih vrata, te
prije no što sam krenula van okrenula sam se i upitala, „Dakle, da li misliš
da ćeš postaviti kokošinjac?”
„Što?” upitala je obrisavši ruke krpom.
„Moj otac ti je pokazao naš kokošinjac. Da li još uvijek razmišljaš o tome
da nabaviš nešto peradi?”
„Oh.” Nasmijala se. „Ne. Mislim da to nije za mene.”
Nakon što sam zatvorila vrata za sobom, oprezno sam krenula prema
djevojčicama. Daisy je odmah skočila i došla mi u zagrljaj. „Žao mi je što ti
nisam uspjela pokazati svoj foto album jučer.” Zagrlila sam je i primijetila da
nas Abby promatra.
„I meni je,” iskreno sam odgovorila.
„Slušaj, Daisy,” prišaptala sam . „Misliš li da bi me mogla upoznati s Abby
prije no što uđemo unutra? Bojim se da nisam ostavila dobar dojam jučer.”
„Mama mi je rekla da je Slade sve započeo. Nisi ti bila kriva, Mimi. Nije
ni Chrissy.”
„Chrissy?” upitala sam. „Misliš Christian?”
„Da, Christian,” odgovorila je s nestašnim osmijehom.
Upoznavanje s Abby nije bilo potrebno jer se dogegala do nas. Cerila se,
pokušavajući mi dati lopaticu.
Čučnula sam kako bih bila u istoj razini s njom. „Želiš li da kopam s
tobom?”
Pogledala je u Daisy koja joj je nasmiješeno kimnula. Abby me uzela za
ruku i odvela me nazad do pješčanika, gdje sam sjela i igrala se s njom dok
je Daisy sjedila na rubu.

246
 š

Abby je brbljala dok sam ja čavrljala s Daisy, te nedugo zatim nešto mi je

sinulo. Bilo je očito da mi je Abby vjerovala jer mi je i Daisy vjerovala. Da li
bi moglo biti tako jednostavno? Usudila sam se ponadati.
„Daisy, znaš li gdje je bio Christian posljednje tri godine?”
„Imam dvanaest godina, Mimi, ne dvije,” rekla je smiješeći se.
„Naravno,” rekla sam joj. „Žao mi je. Još te se sjećam kad si imala šest
godina. Teško mi je pojmiti da ćeš uskoro biti tinejdžerica.” Istresla sam
lopaticu punu pijeska u kanticu. „Jesi li ga ikad posjetila tamo?”
„Par puta. Mama me odvela, ali sam plakala danima nakon toga. Bila sam
previše tužna što je Chrissy u zatvoru.” Slegnula je ramenima.
„Shvaćam. Ni ja ga ne bih voljela vidjeti tamo.” Nadala sam se da nikad
neću ni morati.
„Da li je često dolazio ovamo nakon što je izašao?” Vrtjela sam prstom po
pijesku.
„Zapravo ne. Mama mi je rekla da je prestao dolaziti jer to previše
uznemirava Abby.”
„Da li je Christian dolazio u posjet kad si ti bila ovdje s Abby?” upitala
sam, srce mi je postajalo optimistično.
Polako je odmahnula glavom. „Mislim da je svratio samo par puta kad
sam ja bila u školi.” Oči su joj se raširile od uzbuđenja kad je dodala,
„Pokupio me na autobusnoj stanici dvaput kako bi me odveo u
McDonald's.” Zakolutala je očima. „Moje prijateljice su sve zaljubljene u
njega. Odvratno!” Napravila je grimasu kao da će povraćati.
Zatomila sam smijeh. „A kad te ostavio kod kuće?”
„Nije. Oba puta, tata je došao kod nas i odvezao me kući.”
„Dakle, koliko sam shvatila Abby te nije vidjela s tvojim bratom?”
Polako je odmahnula glavom. „Ne. Pretpostavljam da nije.”
„Daisy, imam ideju. Da li bi htjela napraviti mali eksperiment sa mnom?”
Nakon što smo otresle sav pijesak, nas tri smo se srele s tetom Christy u
kuhinji. Abby je otrčala svojoj baki koja ju je podigla i držala je nad
sudoperom kako bi joj mogla oprati ruke. Objasnila sam naš plan, te sam
mogla vidjeti bljesak nade u očima tete Christy.
Ideja je bila da teta Christy i ja odvedemo Abby u dnevni boravak gdje će
Daisy zagrliti svoga brata.
„Dobro to obavi, Daisy,” njena majka ju je poticala.

247
 š

„Znam kako pokazati ljubav prema Chrissyju,” odgovorila je zakolutavši

očima dok je izlazila iz prostorije.
Provirila sam iza zida blagovaonice i vidjela strica Anthonyja kako sjedi
u stolici zaokupljen nečim na svom telefonu. Sitna i zgodna žena je sjedila
na rubu kauča, smiješeći se Daisy koja je grlila Christiana. Daisy je omotala
ruke oko njegova struka dok je stajao razgovarajući sa Sladeom. Primijetila
sam da je Christian nježno milovao rukom Daisy gore i dolje po boku dok se
ona privila uz njega. Slade je stajao s Christianove desne strane, kimajući
nečemu što je Christian govorio. Bilo je očito da su zakopali ratnu sjekiru
tijekom vremena koje sam provela vani s djevojčicama. Osjetila sam
olakšanje.
„Tko je ta žena?” tiho sam upitala tetu Christy.
„Zove se Erin,” šapnula je nazad dok smo hodali kroz dnevnu sobu, s
Abby između nas koja nam je čvrsto stiskala ruke. „Nikad je prije nismo
upoznali.”
Još nas nisu primijetili, ali obje smo se pobjednički nasmiješile jedna
prema drugoj nad Abbynom glavom dok smo gledale kako odmjerava
Daisy. Isprva se činilo da se uplašila vidjevši Daisy kako grli Christiana, ali
izgledala je više zbunjeno nego uzrujano.
Erin je ustala kad nas je primijetila. Upoznali smo se, a Abby se još uvijek
nije pomaknula prema Daisy niti Christianu, ali također nije plakala niti je
otrčala. I to je početak.
„Jesi li ti Sladeova cura?” nevino je upitala Daisy, malo preglasno.
„Ona je bliska prijateljica,” ubacio se Slade. Izgledao je kao da mu je
neugodno zbog tog priznanja, te je promucao. „Zapravo je više od
prijateljice.”
Gledali smo kako Erin odmahuje glavom i smiješi se. „Jako smo dobri
prijatelji. To je sve.”
Pramenovi u njenoj bob frizuri su svjetlucali, a njen pjegavi nos se
namreškao dok se smješkala. Odmah sam shvatila što se događa. Spavaju
zajedno, a Slade je džentlmen. Nije htio da njegova obitelj pomisli da je
doveo svoj komad sa strane. I to stariji. Instinkt mi je rekao da Erin nije laka
žena. Toplo sam se nasmiješila i ispružila svoju desnu ruku, još uvijek držeći
Abbynu ruku svojom lijevom rukom.
Čavrljala sam s Erin i tetom Christy, dok je Christian povjerio neke svoje
buduće planove Sladeu. Daisy je nastavila privijati se uz Christianov bok

248
 š

dok je pokušavala navesti Abby da krene prema njoj. Iako sam slušala Erin
i tetu Christy, stalno sam pogledavala dolje u Abby u potrazi za njenom
reakcijom. Izgledalo je kao da oklijeva, ali nije se bojala.
„Mislim da će ovo upaliti,” prišaptala sam teti Christy, srce mi je bilo
puno nade.
Prerano sam to rekla.
Teta Christy je upitala Erin koliko su dugo ona i Slade prijatelji, te je htjela
znati da li postoji šansa da su više od toga. Pokušala sam se ne nasmiješiti.
Bilo je tako očito da teta Christy kopa informacije o Sladeovom ljubavnom
životu, skoro mi ga je bilo žao.
Erinino lice se uozbiljilo, te se nagnula prema nama kako je muškarci ne
bi čuli.
„Zaista smo samo prijatelji. Ja sam sada moralna podrška dok pokušava
iscijeliti svoje slomljeno srce.”
Nažalost, Christian je prisluškivao naš razgovor, te je pretpostavio
najgore. Pomislio je da Sladeov ispad prijašnjeg dana nije iz razloga zbog
kojeg smo isprva mislili.
Mali napredak za koji smo mislili da smo napravili s Abby, odmah se
raspao kad je Christian zgrabio Sladea za ovratnik košulje, te bijesno ga
optužio da gaji osjećaje prema meni.
Opet smo bili na početku.

„Ne mogu shvatiti zašto bi mislio da Slade gaji osjećaje prema meni.”
Ispustila sam očajnički uzdah. „Činilo se kao da napredujemo s Abby.”
Vozili smo se do našeg hotela i bila sam zahvalna što je dan bio spašen,
ali frustrirana što moramo krenuti s Abby od početka. Još nije htjela prići
Christianu, ali je nastavila znatiželjno promatrati Daisy koja se trudila
pokazati svom bratu još više nježnosti, posebno nakon što je zgrabio Sladea.
Bar je postojala šansa.
Ležerno je slegnuo ramenima i rekao, „Čuo sam tu ženu...”
„Erin,” prekinula sam ga.
„Kako god,” rekao je. „Čuo sam Erin kako govori da je samo tamo kako
bi on iscijelio slomljeno srce. To me je natjeralo da pomislim da je njegov

249
 š

ispad jučer imao više veze s tobom nego što se ja izvlačim sa svim svojim
sranjima.”
Uzdahnula sam, očajno. „Drago mi je da nije otišlo dalje od toga što si ga
zgrabio. A on je to podnio bolje nego što sam očekivala. Posebno s tim
sramotnim priznanjem. Znam da Erin nije namjeravala da itko osim mene i
tvoje majke čuje njen komentar. Čini se da joj je stalo do njega.”
Ignorirajući moju opasku, Christian je pogledao u mene. „Već sam ti
rekao, Mimi. Ja sam usijana glava. Neki bi čak i rekli da sam čudovište.”
Posegla sam za njegovom rukom i rekla njegovom profilu, „Znam što je
čudovište, Christiane. Nisi ni blizu tome.”
„Nadam se da ti neću dokazati da nisi u pravu, dušo.”
„Nema veze i da dokažeš,” rekla sam mu.
„Nisi onakva kakvu sam očekivao, Mimi.” „Street of Dreams” od
Rainbow je svirala na radiju i on je izvukao svoju ruku iz moje kako bi
smanjio radio.
„Kako to?” Puhnula sam na pramen kose koji je ispao iz mog repa na moje
lice.
„Nisi tolika dobrica kako sam isprva mislio. Ionako bi mi bilo svejedno.
To je samo zbog one provjere koju je proveo privatni istražitelj o tebi, ona
nije dala nikakve znakove zbog kojih bi pomislio da si bilo što drugo osim
poštena odlična studentica.”
Nisam razumjela njegov komentar. „Ja nisam partijanerica, ozbiljno
shvaćam svoj studij, te sam se namjerno klonila svega što bi moglo privući
neželjenu pažnju na mene ili moju obitelj. I ne zaboravimo da sam hodala sa
studentom kriminalnog prava.” Da, mogla sam vidjeti zašto je tako mislio.
„Ne znam,” priznala sam dok sam okretala glavu i gledala kroz suvozačev
prozor. „Možda sam bila previše oprezna zbog Grizza.” Kad Christian nije
odgovorio, dodala sam, „Nisam htjela učiniti ništa što bi prizvalo pažnju na
mene i potencijalno dovelo da privuče pažnju na njega.” Pogledala sam u
njega. „Ali, pretpostavljam da sam uvijek osjećala da nešto propuštam.
Osjećam se tako slobodno s tobom, Christiane. Osjećam se kao da mogu biti
svoja.”
„Ne bih htio da budeš bilo što drugo, Mimi.”
Posegla sam da pojačam zvuk na radiju kad me zateklo njegovo sljedeće
pitanje.
„Da li ti se sviđa Grizz?”

250
 š

„Zašto bi me to pitao?” Bila sam zapanjena.

„Čini se da uživaš u tome da ga izazivaš.” Podigao je svoje obrve dok je
vozio. „Još se pitam da li bi pitala Micaha da nas tajno vjenča da ti tvoja
majka nije rekla da bi Grizz to zabranio.”
„O, to!” otpuhnula sam. „Da, sviđa mi se Grizz. Volim ga. Ali
pretpostavljam da postoji nešto u meni što ne voli vidjeti da uvijek bude po
njegovom.” Razmišljala sam na trenutak. „Pretpostavljam da to nije ništa
bolje nego što se Slade uzrujao što si me oteo i izvukao se s tim.”
Nasmijao se. „Ne čini se tako.” Pažljivo se okrenuo kad je upitao, „Misliš
li da je Grizz bio ljut što si sredila da Micah obavi vjenčanje u Rachelleinoj
kući?”
„Da, rekao mi je da je,” priznala sam. „Ali kad je razgovarao sa mnom,
znala sam da se trudi da to ne pokazuje. Prepoznala sam bljesak u njegovim
očima. Ali on je to prigušio.”
„Zašto misliš da se suzdržao?”
„Zato što misli da mi duguje, te koliko god to čudno zvučalo, ovo je način
na koji mi vraća dug.” Pogledala sam u njega. „Tako što daje tebi – nama –
šansu.”
„I neće reći tvojoj majci što si učinila? Što si tražila od Micaha da učini?”
Christian je opsovao sebi u bradu kad je naišao na crveno svjetlo na
semaforu.
Kimnula sam. „Zamolila sam ga da to ne učini i mislim da će poštovati
moj zahtjev.”
„Zahtjev? Ili test?”
„Mogao bi to biti test,” priznala sam nekako sumnjičavo.
Odmahnula sam glavom s osmijehom. „Moja Sanjiva Mimi je opasna
mačka. Mislim, hajde, čovjek koji je grobljima u južnoj Floridi zadao više
posla nego što im je trebalo, a evo tebe kako ga izazivaš i testiraš.”
„Da li ti to smeta?” zezala sam ga.
„Da li mi smeta? Ne,” rekao je, skrenuvši na hotelsko parkiralište. „Zbog
toga mi se jako diže.”

251
 š

Fort Lauderdale, Florida 2007

Ostao mi je još jedan dan s Christianom prije no što sam se morala vratiti
u Sjevernu Karolinu kako bih uzela svoj auto i krenula nazad u školu.
Idealno bi bilo da ga provedem s njim u krevetu, ali kad sam se probudila
sljedeće jutro, stvarnost je počela sjedati, te je odmah primijetio promjenu u
mom raspoloženju. Nisam imala mjesečnice, ali pošto sam još uvijek imala
svoje jajnike, bila sam podložna hormonalnim promjenama raspoloženja s
kojima se većina žena bori. Ali nešto u meni je govorilo da nisu u pitanju
hormoni. To je sve bilo zbog mene same.
Upravo smo završili s obilnim doručkom koji je unaprijed naručio sinoć
od dostave u sobu. Umjesto da vodimo ljubav, kliznula sam u kupaonicu
dok je on telefonom razgovarao sa svojim socijalnim radnikom. Bilo je to prvi
put da ga nisam pozvala da se tušira sa mnom, pa je nakon svog razgovora
i kratkog razmišljanja, upao u kupaonicu, njegove su oči bile više zabrinute
no optužujuće.
Upravo sam isključila tuš i povukla zastor na tuš-kabini. Kad sam shvatila
zašto je pojurio unutra, rekla sam mu, „Zaključala bih vrata da sam
povraćala.”
Dobacio mi je osmijeh prije no što se uozbiljio. „Što se događa, Mimi?”
Slegnula sam ramenima, obrisala se, te se sagnula kako bih umotala kosu
u ručnik. Kad sam se uspravila, prišao mi je i rekao, „Možeš mi reći.”
Povukla sam jednu od njegovih čistih majica preko glave, boreći se da
provučem ručnik kroz ovratnik. Pomogao mi je i kad su nam se pogledi sreli,
upitao, „Da li je u pitanju Lucas? Jesi li zabrinuta što se moraš vratiti i riješiti
sve s njim?”
„Lucas,” podsmjehnula sam se. „Mogu se nositi s Lucasom.”
„Što je, dušo?”
„Rastrgana sam, Christiane,” rekla sam mu. Pomislila sam da vidim
mješavinu osjećaja kako mu trepere u očima. Zabrinutost, briga, bijes.
Ljubav.

252
 š

Prošla sam pokraj njega i izašla iz kupaonice. Mogla sam ga osjetiti iza
sebe. Kad sam ušla u mali boravak, sjela sam na malu sofu, prekrižila noge,
te pogledala gore u njega.
„Ne mogu se sjetiti kad sam zadnji put bila tako sretna,” priznala sam.
Nasmiješio se, njegovo je olakšanje bilo očito. „Zbog čega si onda
rastrgana?”
Duboko sam udahnula. „Zbog toga da je sve ovo možda samo iluzija.”
Sjetila sam se majčinih riječi o fazi medenog mjeseca u vezi. Progonile su me.
„Da ću se vratiti u školu i na posao, te da ću biti toliko zaokupljena stvarnim
životom da će se sve ovo činiti kao san.” Skrenula sam pogled, ne želeći
susresti njegov pogled.
„Da li je sve to bio samo san za tebe, Mimi?” upitao je, glas mu je bio
mirniji nego što sam očekivala.
„Da, ali najbolji san koji sam ikad imala, Christiane. Ne znam kako ćemo
se ti i ja nositi sa stvarnim životom. Sve što smo radili zajedno je da smo
vodili ljubav, vozili se motorom, provodili vrijeme s našim obiteljima, te
igrali biljar u Alibiju. I to je bilo najljepše razdoblje u mom životu.”
„Misliš li da nakon što diplomiraš i tzv. pravi život nastupi, da nećemo
imati ništa zajedničko? Ništa što bi nas držalo zajedno?”
Slegnula sam ramenima i tužno ga pogledala. „Ne želim tako misliti, ali
to je mogućnost.” Nisam mu htjela reći da, osim onoga što sam spomenula,
brinulo me kakve bi aktivnosti zajedno radili. Kao da mi je čitao misli.
„Kakve si stvari radila s Lucasom?”
„Učila, išli smo van jesti, išli u kino. Išla bih na njegove utakmice.”
„Mimi, siguran sam da ćemo ići jesti van i u kino.” Dobacio mi je
iskrivljeni osmijeh prije no što je dodao. „Čisto sumnjam da ću ikad doći u
priliku da učim s tobom.” Zastao je i čelo mu se naboralo. „Ali čistio bih
govna do kraja života kad bih znao da kad se navečer vratim kući, da ćeš ti
biti tamo. Čak i kad bi htjela samo sjediti na kauču i gledati TV, to bi bilo
dovoljno dobro za mene. Želim biti s tobom, bez obzira na to što radili.”
Pažljivo je zastao prije no što je dodao, „Ili ne radili. Moja ljubav prema tebi
nije zasnovana na listi onoga što imamo ili nemamo zajedničko.”
„U pravu si,” rekla sam mu. „I ja se tako osjećam. Samo previše
razmišljam.”

253
 š

Sjeo je pokraj mene i natjerao me da ispravim noge kako bi ih mogao

staviti preko svog krila. Naslonila sam se na naslon za ruke na sofi i gledala
kako mi miluje bedro. Dobacio mi je ozbiljan pogled i rekao, „Reci ih.”
„Što da kažem?” upitala sam, nisam bila sigurna o čemu priča.
„Naše zavjete,” nježno je odgovorio. „Govorili smo si ih svaku noć otkad
smo odsjeli u unajmljenoj kući. Reci ih opet ovog jutra.”
Nasmiješila sam mu se, te jako intenzivna ljubav mi je ispunila grudi,
zagrijala mi krv. Christian je inzistirao da naše improvizirane zavjete
izgovaramo svaki dan, a sad sam znala i zašto. Isprva mi je bilo teško sjetiti
ih se, ali on je imao memoriju kao slon, te mi je pomogao popuniti praznine.
„Ti moraš prvi,” poticala sam ga. „Ti uvijek ideš prvi.”
Nakon zadnjih riječi, suze su mi se nakupile u očima, a jedna se formirala,
te kanula i kliznula niz moj lijevi obraz. Sjedeći s mojim nogama preko
njegova krila, izgubljena u dubini njegovih plavih očiju punih duše, riječi su
uzrokovale fizičku reakciju u mojim grudima. Isti osjećaj koji sam imala na
terasi onu večer kad smo ih prvi put izrekli. Znajući da naši improvizirani
zahtjevi nisu bili uvježbani, već su došli izravno iz naših srca te noći u
snijegu, samo su imali još veću vrijednost. Ugrijana uspomenom, još jednom
sam znala gdje pripadam, te svaka sumnja ili suprotstavljene emocije koje
sam imala više nisu postojale.
„Hvala ti što si me podsjetio,” rekla sam prije no što sam prinijela njegovu
ruku do mojih usta i poljubila njegove grube zglobove.
„Uvijek ću te podsjećati,” rekao je s osmijehom.
Ležerno je maknuo moje noge iz svog krila i ustao.
„Hajde,” rekao je pruživši ruku.
„Kamo idemo?” upitala sam.
„Ne na učenje,” rekao je s osmijehom.

„Ne možeš me povrijediti, Mimi. Jače!” viknuo je Christian dok sam se ja

trudila najviše što mogu da udarim u jastučiće koje je zavezao oko svojih
podlaktica i koje je držao podignute ispred mene.
„Nisam navikla imati rukavice. Čudan je osjećaj,” cviljela sam.
Bili smo u stražnjoj prostoriji teretane koju je vodio Christianov prijatelj.
Zakolutala sam očima kad smo tek stali. Puno ranije sam mu priznala da

254
 š

nisam obožavateljica vježbanja, te sam se nadala da smo možda tamo kako

bi on mogao dizati utege, još nešto što me nikad nije zanimalo. Naravno, ne
bi mi smetalo da gledam njega kako diže utege. Ja? Radije bih ležala na
krevetu načinjenom od vatrenih mrava.
Navalila sam na njega svom svojom snagom, ali to još uvijek nije
dovoljno. Nastavio je gurati me dok nisam bila na rubu iscrpljenosti, majica
mi je bila natopljena znojem. Usporila sam pokušavajući doći do daha. Znao
je da mi treba odmor i prestao me poticati na trenutak.
Kad sam došla opet do daha, predložio je, „Misli na nešto ili nekoga tko
te ljuti. To će ti dati razlog da me napadneš, Mimi.”
Lijevi udarac. Desni zamah. Tup-tup! Nisam znala što radim, ali bar mi je
rekao kako se udarci zovu.
„Nisi fokusirana,” viknuo je. „Ciljaj u sredinu jastučića.”
Lijevo. Desno. Bum-bum! Počeli su mi se sviđati jaki zvuci udaraca koje
su stvarale moje rukavice.
„Hajde, dušo. Tko ili što te najviše ljuti?”
Lijeva. Desna. Ubrzavam.
„Ed.” Moj je glas je bio promukao.
Lijevo i desno u još bržim razmacima.
„Što je učinio taj Ed da te je tako razljutio?” poticao me.
Kad nisam odgovorila, Christian je i dalje ispitivao. „Da li ti je Ed ukrao
novac za ručak kad si bila mala? Da li te je zezao u srednjoj školi? Izgurao te
s ceste?”
„Govori mi grozne stvari,” dahtala sam.
Christian je prekinuo moj ritam zgrabivši mi oba ručna zgloba.
„Tko je, dovraga, Ed?” upitao je kroz stisnute zube.
Izvukavši ruke iz njegova zahvata, koraknula sam unazad i stavila ruke
na kukove. „Ed nije prava osoba. Tako nazivam svoj poremećaj u prehrani6.”
Kimnuo je i nakon što je ponovo namjestio jastučiće na svojim
nadlakticama podigao ih je. „Želiš li prebiti Eda?”
„Više od ičega.”
Vidjela sam izazov u njegovim očima. „Hajde. Nemoj stati.”
Lijeva. Desna.
„Ruke ti se umaraju. Prijeđi preko toga, Mimi.”

6 Eating Disorder

255
 š

Lijeva i desna. Udarati jače.

„Zašto tako jako mrziš Eda?” navaljivao je.
Lijeva i desna. Jače.
„Zbog svega onoga što mi govori i kako se zbog toga osjećam,” ispljunula
sam.
„Nastavi. Odlično ti ide.”
Udarac i zamah.
„Što ti Ed govori, dušo?”
„Govori mi da sam slaba.” To je izašlo kao cvilež.
„Što ti još govori?”
„Kaže mi da sam ružna.” To je bio jedva šapat. Bila sam potpuno bez daha
i već premorena.
Udarac i zamah.
„Govori mi da sam propalitet,” otpuhnula sam.
„Pretvaraj se da sam ja zapravo Ed, dušo. Daj sve od sebe. Udari me bilo
gdje.”
„Da si zaista Ed udarila bih te ispod pojasa. Kao što on udara mene.” Moj
glas je bio glasno režanje.
„Ako me udariš tamo kamo želiš udariti Eda, umanjit ćeš svoje šanse da
opet vodimo ljubav prije no što odeš večeras.”
Bio je u pravu, pa sam krenula prema njegovoj čeljusti, ali me je lako
izbjegao.
„Moraš usmjeriti svoj bijes, Mimi,” rekao je s lijenim osmijehom. „Inače
tratiš svoju energiju.”
Sagnula sam se i stavila obje ruke u rukavicama na moja koljena, žudeći
za zrakom. Pogledala sam ga sa strane i rekla, „Namjerno... si me pokušavao
izazivati. Pokušavajući me... razbjesniti.”
„Da. Zar to ne daje dobar osjećaj?” upitao je, dok se sagnuo i stavio mi
ruku na leđa.”
„Što daje dobar osjećaj?” Uspravila sam se i nagnula unazad,
pokušavajući se protegnuti.
„Iskoristiti svu tu energiju kako bi prebila Eda i dala mu do znanja da
neće pobijediti u ovoj borbi niti bilo kojoj borbi s tobom?” rekao je uspravivši
se.
Nasmiješila sam se dok sam izdahnula. „Da... tako nekako.”

256
 š

Južna Karolina 2007

Polako sam raspakirala moje torbe i razgledala moju studentsku sobu.

Bilo je to prvi put da sam poželjela da ima stan izvan kampusa. Stan s
ogromnom kadom, kako bih mogla namakati moje bolne mišiće.
Podsjetnik na moje vježbanje koje sam obavila s Christianom jučer se
pojavilo kad sam se probudila u kući mojih roditelja jutros. Bila je skoro
ponoć do onda kad su me Jason i Micah pokupili u zračnoj luci sinoć, te me
dovezli kući da uzmem svoj auto. Tada sam mogla voziti nekoliko sati do
fakulteta, ali zato što sam propustila priliku da dam moje rođendanske
poklone blizancima, odlučila sam se dobro naspavati i krenuti u kampus
odmah ujutro.
U 6:30 me probudilo dvoje četverogodišnjaka koji su se penjali po mom
tijelu, uzrokujući više agonije nego što su namjeravali. Znali su što je
potrebno da me probude, te su malo previše uživali u prekidanju mojih
snova.
Moj mozak je žudio za kavom, dok mi je tijelo vrištalo za olakšanjem bola.
Moj otac se činio neobično tihim dok smo sjedili za doručkom. Malo kasnije,
Ruthie i Dillon su otvorili poklone koje sam im donijela. Nakon što su se
bavili svojim novim igračkama, oboje su me uhvatili za ruku i odveli me niz
stepenice do njihovih soba u podrumu kako bi mi pokazali svoje ostale
darove.
Nisam shvaćala koliko su mi nedostajali. Uhvatilo me nespremnu kad je
drugo lice iskočilo u mom umu. Bilo je to srcoliko lice uokvireno crnim
kovrčama – Abby. Kako je bilo moguće da volim dijete koje sam jedva
poznavala? Da mi nedostaje toliko koliko i njen otac?
Moje divljenje i uzbuđenje zbog njihovih rođendanskih blaga činilo je
blizance sretnima, ali neizbježna vožnja nazad u kampus se približila.
Nevoljko sam krenula gore i vidjela da je moja majka već pospremila nakon
našeg doručka.
„Gdje je tata?” upitala sam.

257
 š

„Pregledava tvoj auto – pod haubom, pritisak u gumama. Znaš svog oca.
Želi se uvjeriti da sve izgleda dobro prije no što se odvezeš nazad u školu.”
Kimnula sam u razumijevanju.
Nakon što sam si nasula drugu šalicu kave, iskoristile smo to što su djeca
ostala zauzeta dolje, te sjele u stolice za ljuljanje koje su bile okrenute prema
ogromnim staklenim kliznim vratima. Ispričala sam joj sve o mom posjetu
Floridi dok smo gledale van u spektakularan pogled na planinu. Još sam
mogla vidjeti zabrinutost u njenim očima, ali nije bilo osude niti brige.
„Vidjela sam jaknu tatinog starog kluba,” rekla sam bez najave. Nismo
razgovarali o motorističkim klubovima ili bandama. To mi je iznenada
izletjelo. Dobacila mi je mali osmijeh, s pogledom u daljinu.
„Jason je davno jednu vidio. Iznenađena sam da nikad ništa nije rekao.
Pretpostavljam da je zaboravio na to,” priznala je.
„Što si učinila s njom. Da li je tata još ima?”
Odmahnula je glavom. „Tvoj otac...” Zastala je da pojasni prije no što je
nastavila, „Tommy mi je rekao da će se pobrinuti za nju. Nemam pojma što
je učinio s njom.”
Prinijela sam šalicu svojim usnama. „Još uvijek imaš tu ogrlicu sa znakom
mira.”
Stavila je ruku na svoj vrat. Iako ogrlica nije bila tamo, uspomena očito još
uvijek je.
„Da li je život tada bio tako grozan?” upitala sam.
„Iskreno?” upitala je.
„Da, mama, iskreno,” uzvratila sam.
„Da. Za neke je to bio užasan način života. Posebno za žene koje su bile u
zamci zbog svojih ovisnosti. To nije život kakav bih poželjela bilo kome.”
Njene oči su bile pune upozorenja. Znala sam da je to bilo usmjereno
prema meni. Baš kao što je komentar strica Anthonyja o tome da Blue ne štiti
članove svoje bande bio oštro upozorenje Christianu. Što su mislili što smo
mi? Desetogodišnjaci?
Njeno lice se smekšalo kad je rekla, „Ali za mene, nije. Imala sam sve. Tvoj
otac je bio poštovan, te zbog toga me nisu tražili za ništa.” Njen glas je postao
čeznutljiv kad je vratila pogled na prirodu. „Bila sam voljena i uzdržavana.”
Uzdahnula je. „Moj najveći problem tada je bio što sam mislila da je moj
posao da ga promijenim.”

258
 š

Objema rukama je prinijela šalicu svojim usnama. Nakon što je otpila

gutljaj, rekla je, „A znaš da je on i dalje ista osoba kakva je bio i onda. Da,
definitivno se promijenio nabolje. Ali duboko u sebi, on je još uvijek čovjek
koji me oteo kad sam bila tinejdžerica.”
Znam što je učinio mužu unuke Myrtle Blye, Tomu Deemsu. Također
znam da se nije baš ponašao kao inače otada. Mogla sam samo kimnuti.
„Ako je tako s tobom i Christianom, Mimi, moraš to odmah prihvatiti.
Nećeš ga moći promijeniti. Ako tražiš priliku da to učiniš, moraš se suočiti s
istinom sada, a ne kasnije.”
Znala sam što mi pokušava reći. Sve godine koje je potratila brinući se za
tatu, pokušavajući skretati pogled, pretvarajući se da se stvari nisu događale
dok se uvjeravala da će njen pozitivan utjecaj možda učiniti od njega bolju
osobu, sve je bilo uzalud. Da, on je sada definitivno bio bolja osoba. To se ne
može poreći. Ali, još uvijek je bio ista osoba.
„Tu se ti i ja razlikujemo, mama.” Posegnula sam, stavivši dlan na njenu
ruku. „Ne tražim priliku da promijenim Christiana.”
Dobacila mi je upitni pogled.
„Samo želim priliku da ga volim.”

Sada, stojeći sama u mojoj studentskoj sobi, suočena sam sa stvarnošću

toga kako je dosadan i bezbojan bio moj život. Kako sam četiri godine živjela
u istoj sobi i nikad nisam ni pomislila da okačim poster, bacim jastuk žarke
boje na moj krevet ili da stavim par biljki u teglama na moje police?
Pogledala sam u jednu uokvirenu fotografiju na mom noćnom ormariću.
Lucas je gledao u mene, dok se smiješio kameri. Slučajni promatrač ne bi
nimalo sumnjao da vidi zaljubljenog muškarca. Ja sam znala bolje. Vanjski
izgled je bio tako varljiv. Podsmjehnuvši se, uzela sam fotografiju, te je bacila
cijelu – ukrasni okvir i sve – u koš za smeće. Sletjela je s glasnim udarcem
koji je odjeknuo od praznih zidova.
Uzela sam svoju torbu i prebacila je preko ramena. Čak je i posteljina
vrištala da je dosadna. Sjela sam na meki madrac kao robot i zatomila
stenjanje. Činilo se kao da je moje tijelo bolno koliko i moje srce. Nisam
mogla vjerovati koliko mi jako već nedostaje Christian. Odvezao me je u

259
 š

zračnu luku prije manje od dvadeset i četiri sata, ali u mojim grudima je bila
praznina za koju se činilo kao da odjekuje od mojih rebara.
Shvatila sam da osim brzog odgovora nakon što sam mu poslala poruku
da mu javim da sam sletjela, nisam se čula s njim. Opet sam mu poslala
poruku čim sam se probudila, te ponovno prije no što sam se pozdravila s
mojom obitelji i otišla u školu. Nije mi odgovorio.
Posegla sam za svojim telefonom upravo u trenutku kad je zazvonilo da
je došla poruka od Christiana. „Žao mi je, dušo, nisam napunio mobitel i
nisam znao da se isključio.”
Nasmiješila sam se i počela mu pisati odgovor kad je stigla još jedna.
„Nedostaješ mi.”
Krenula sam mu pisati odgovor i pomislila, jebeš ovo... želim mu čuti glas.
Telefon mi je zazvonio prije no što sam uspjela dovršiti misao.
Njegov glas je bio kao melem na moje bolno srce. Dok sam ga slušala,
ispružila sam se na mom dosadnom krevetu s njegovim blijedim bojama i
osjetila sam kako se sunčeva svjetlost vraća u moj svijet.
Rekla sam mu da sam provela noć kod mojih roditelja umjesto se
odvezem u kampus, te kako su me blizanci probudili skačući po meni.
Priznala sam mu da nikad prije nisam shvatila koliko je depresivna moja
studentska soba i da mi se čini kao čitava vječnost do diplome. Rekao mi je
da mu je danas prvi dan nazad na poslu, te da se već suprotstavio Axelu
zbog radnog zadatka. Christian je više volio raditi na motorima odzada, ali
Axel je trebao da radi na automobilima. Mogla sam čuti strepnju u njegovom
glasu kad mi je rekao da ide večeras na večeru kod svojih roditelja, te će se
opet pokušati približiti Abby.
Podsjetila sam ga da ide malo po malo s njom, a on je mene podsjetio da
brzo završim s Lucasom kao da skidam flaster. Nije me trebalo podsjećati.
Lucas se vratio na kampus prije dva dana i počeo me nazivati kako bi saznao
kad stižem. Ignorirala sam njegove pozive i poslala mu poruku da ću
razgovarati s njim danas.
Kucanje na vratima prekinulo je naš razgovor. Prije no što sam se uspjela
pozdraviti s Christianom, začula sam nježni ženski glas kako kaže, „Mimi,
jesi li se vratila? Jesi li unutra? Vidjela sam tvoj auto.”
Bila je to Tiffany. Takozvana prijateljica iz dvije sobe dalje. Išle smo
zajedno na dva predavanja, te navodno, dijelile smo istog uskoro-bivšeg
dečka. Ona je bila jedna od djevojaka označenih u izvještaju Christianovog

260
 š

detektiva. Rečeno je da je Tiffany bila poznata po tome da je imala redovne

sastanke s Lucasom. Vjerojatno bih joj trebala zahvaliti.
Rekla sam Christianu da moram ići.
Rekao mi je da me voli. Rekla sam, „I ja tebe volim,” te istovremeno
otvorila vrata. Tiffanyin lažni osmijeh se odmah pretvorio u mrštenje. Da li
je mislila da razgovaram s Lucasom i ljubomorna je?
„Da li je to bio Lucas?” upitala je nakon što se pribrala i razvukla drugi
osmijeh. Nisam joj odgovorila dovoljno brzo jer je brzo dodala, „Pitali smo
se kad ćeš se vratiti. Predavanja su počela prije dva dana.”
Nisam je pozvala da uđe, već sam se naslonila na dovratak, prekriženih
ruku. „Da, škola je službeno počela prije dva dana, ali ja nisam imala
predavanja do danas.”
„Oh, tako je,” bilo je sve što je rekla. Oči su joj se raširile i upitala je, „Da
li nešto nije u redu? Jesi li dobro?”
Dobacila sam joj miran pogled. „Ne može biti bolje, Tiffany.”
Bez upozorenja, Lucas je promolio glavu iza vrata. Nijedna od nas ga nije
vidjela da dolazi.
Vidjela sam da se nadurila kad ju je Lucas gurnuo u stranu i pojurio
prema meni kroz vrata moje studentske sobe. Privukao me u zagrljaj, te
počeo brbljati o tome koliko sam mu nedostajala.
Odmaknula sam se, dobacivši mu mali osmijeh. Ne gledajući u Tiffany,
rekla sam, „Trebam nekoliko minuta nasamo s Lucasom.”
Shvatio je da nešto nije u redu.
Gledala sam kako je Tiffany odlepršala u svoju sobu. Lucas je ušao dalje
u moju sobu i počeo zatvarati vrata kad sam ispružila svoju ruku kako bih
ga spriječila da ih zatvori.
„Ovo neće dugo trajati,” uvjeravala sam ga. Namjeravala sam ići
poštenijim putem i ne spominjati njegovu nevjeru. Za početak, ionako bih
prekinula s njim, ali nisam vidjela niti jedan razlog da postane gadno tako
da mu nabacim na nos ostale djevojke. Ipak, nisam imala ni najmanju
namjeru da se ispričam što sam prekinula s njim.
„Što se događa, Mimi?” Oči su mu bile tople, zabrinute.
Fuj.
„Nema lakog načina da ovo učinim, pa ću krenuti s istinom.” Bila sam
iskrena, a on je to vidio na mom licu.

261
 š

Stisnuo je oči, te pokušao posegnuti za mojom rukom. „Istinom u vezi

čega?”
Maknula sam njegovu ruku, a svoje sam stavila u džepove. „Naletjela sam
na prijatelja iz djetinjstva tijekom praznika. Obnovili smo našu vezu.
Ozbiljno je.” Nisam htjela davati nikakve detalje o tome što se dogodilo.
Prekid s Lucasom će biti dovoljno materijala za tračeve kurvi. Nisam htjela
u to sve još dodati i Christiana. „Ja sam sada s njim, Lucase.” Dobacila sam
mu izravan pogled. „Ne želim ti povrijediti osjećaje, ali mislim da oboje
znamo da ovo” - mahnula sam rukom između nas - „nikad ne bi moglo
funkcionirati.”
Gledala sam njegov izraz kako se mijenja iz šokiranog, preko
iznenađenog, do bijesnog u manje od pet sekundi.
„Ostavljaš me?” Njegov je bijes bio jak i očit.
„Prekidam ono što nije suđeno.” Nisam bila na oprezu jer sam mislila da
će ovo biti civiliziran razgovor. Ali on je zalupio vratima prije no što sam ga
mogla spriječiti. Krenuo je prema meni i bio je samo nekoliko centimetara
udaljen od mog lica kad je upitao, „Je li ovo šala, Mimi?”
Odbila sam koraknuti unazad. Prekrižila sam ruke, te ga pogledala ravno
u oči. „Sigurna sam da će ti Tiffany pomoći da me preboliš.” Toliko o
poštenijem putu. „I Tessa. I Blakely. Trebam li nastaviti?” Bila sam šokirana
koliko je toga privatni istražitelj uspio otkriti u tako kratko vrijeme, ali
Christian je objasnio da je naknada koju mu je platio bila u skladu s brzim
odgovorima koje je tražio od čovjeka.
Lucas mi je okrenuo leđa i krenuo prema krevetu. Mogla sam vidjeti po
dizanju njegovih ramena da je duboko disao, pokušavajući se smiriti.
„Znaš... Htio sam te zaprositi večer nakon promocije.” Okrenuo se nazad,
te stajao s rukama čvrsto stisnutim sa strana. „Mislio sam da će to biti prvi i
jedini put kad ću moći upoznati tvoju obitelj. Htio sam prvo tražiti dozvolu
od tvog oca, a onda kleknuti na jedno koljeno kad primim diplomu na
pozornici.”
Bila sam više šokirana što je imao obraza ignorirati moje optužbe za
nevjeru nego što me namjeravao zaprositi. Nisam se trudila komentirati da
je prosidba bila ludost pošto nismo zaljubljeni, niti to da on te noći ionako
ne bi upoznao mog oca.
„Nećeš poreći da si ševio okolo iza mojih leđa?” dobacila sam mu.

262
 š

„Naravno da sam ševio okolo. Od tebe nisam ništa dobio!” ispljunuo je.
Oči su mu preklinjale kad je krenuo prema meni, govoreći, „Nikad te ne bih
prevario nakon što bi se vjenčali, Mimi. Nikada.”
Odmah sam se sjetila razgovora koji sam vodila s Christianom. To je bilo
ono što sam ja nazvala razlogom prekida u vezi. Imala sam ih tri, a jedan od
njih je bila nevjera. Pitala sam se da li bi mi Lucas priuštio i ostala dva. Nisam
morala dugo čekati.
Odmahnula sam glavom. „Ti si varao, Lucase. A to je dovoljan razlog da
prekinem s tobom. Ali istina je, nije me briga jer sam sad s nekim drugim.
Ne zamjeram ti ništa. Želim ti samo dobro.”
„Ti jebena kučko!” Pljuvačka mu je izletjela iz usta dok je bjesnio. „Tko je
taj seronja? Ubit ću ga.”
Morala sam prigušiti smijeh. Pomisao da Lucas pretuče Christiana je bila
apsurdna, ali nisam htjela da se moja zabavljenost primijeti. Posljednje što
sam htjela je dati Lucasu, ili bilo kome drugome u školi, detalje o Christianu.
Kad mu nisam odmah odgovorila, približio mi se. „Lažeš,” siktao je. „Ne
postoji drugi tip.”
Slegnula sam ramenima. „Vjeruj što god želiš.” Zaobišla sam ga i otvorila
vrata. Pokazujući rukom prema hodniku, rekla sam, „Ne mora biti ovako,
Lucase. Još uvijek možemo biti civilizirani.”
„Mjesecima si me izazivala, Mimi. Ovo će biti sve samo ne civilizirano.”
Prijezir u njegovom pogledu me zaustavio na mjestu, ali sam se pribrala.
„Napravila si budalu od mene.”
„A što si ti ševio iza mojih leđa moje tzv. prijateljice nije napravilo budalu
od mene?” Mada me nije bilo briga.
Ignorirao je moje pitanje, suzio oči i dobacio mi bijesan pogled. „Nitko me
ne bi krivio. Nitko ne puši gore od tebe!”
To me je zaista nasmijalo. „Da,” složila sam se s njim. „Tako su mi rekli.”
Christian se nije brinuo za moj ponos kad mi je davao upute kako da
poboljšam svoju tehniku. „Ali postala sam puno bolja,” rekla sam
sarkastično. Sva sam se rastopila iznutra razmišljajući o sljedećem putu kad
ću moći upotrijebiti moje nove vještine na Christianu. Moj posljednji
komentar nije prošao neprimijećen kod Lucasa.
Već je izlazio van, te se okrenuo prema meni. „Požalit ćeš, Mimi.” Glas
mu je bio tih i prijeteći.
„Već mi je žao što sam tratila vrijeme s tobom,” podsmjehnula sam se.

263
 š

„Zbogom, Lucase.”
Zatvorila sam mu vrata pred nosom, sjela na krevet i poslala poruku
Christianu. „Lucas. Gotovo je. Sve u redu.”
Nije bilo šanse da ću ulaziti u detalje s Christianom o Lucasovoj reakciji.
Uz varanje, Lucas je napravio još jedan od mojih razloga za prekid veze.
Nikad ne bih mogla biti s muškarcem koji bi me verbalno zlostavljao. Čula
sam svaku vrstu prostota kako izlaze iz Grizzovih usta, ali niti jedna, niti
jedna, nije bila upućena mojoj majci. A oni su imali svoj dio prilično užarenih
rasprava i neslaganja. Nikad je nije verbalno vrijeđao. Niti jednom. I kao
posljednje, ali ne i najmanje važno, nikad neću biti s muškarcem koji bi
podigao ruku na mene. Ako bih otkrila ono što mi je Lucas rekao i ono što je
prijetio da će učiniti, nisam nimalo sumnjala da bi to uzrokovalo da Christian
prekrši svoju uvjetnu, te da ga ponovo odvuku u zatvor. Osim toga, nisam
se bojala Lucasa. Smatrala sam da je on ništa više nego cura s penisom.
Mehanički sam raspakirala moju torbu, te naglo stala kad sam ugledala
što je na dnu. Pažljivo izvadivši moju Bibliju, sjela sam na krevet, privijajući
je na grudi. „Tako mi je žao, Oče,” rekla sam naglas.
Tihim glasom, otvorila sam dušu.
„Odgovorio si mi na molitvu koja je bila zakopana duboko u mom srcu
godinama. Doveo si pravu ljubav nazad u moj život, te mi dozvolio da
rasteretim dušu od tajni koje su me oduvijek pritiskale. A moj način da ti
zahvalim je bio da prekršim svoj zavjet celibata one noći u unajmljenoj kući,
bez razmišljanja. Christian je bio taj, koji vjerojatno nije kročio nogom u
crkvu otkad je bio dijete, a koji Te poštovao te noći, inzistirajući da se
vjenčamo pod Tvojim sjajem. Ne ja.” Ispustila sam dugi uzdah prije no što
sam dodala, „A vjerojatno sam više koristila raznovrsni rječnik u posljednja
dva tjedna, nego u nekoliko godina. Znam da te od toga bole uši. Potrudit će
se najviše što mogu da to obuzdam.”
Naslonila sam se na jastuk, i mislila kako me lako obuzeo svijet i kako sam
prelako zaboravila na Svetu Riječ. Christian mi je čak ponudio da će me u
nedjelju ujutro otpratiti u crkvu, a ja sam ga odbila. Tiho sam listala stranice
i zaustavila se na Evanđeljima koji su mi oduvijek davali utjehu. Zaspala
sam s Biblijom na grudima i s mirom u duši.

264
 š

Južna Karolina 2007

Kad sam se probudila iz tog sna prije skoro dva tjedna, odmah sam
rezervirala mjesto u avionu. Ne za nadolazeći vikend, već za sljedeći.
Usmjerila sam svoju koncentraciju na moja predavanja. S par prijateljica
kojima sam još uvijek vjerovala podijelila sam informacije o zatvaranju
Kampa Keowee i kako sam naletjela na prijatelja iz djetinjstva. Činile su se
iskreno sretne zbog mene kad sam im pokazala moj prsten. Vidjela sam brze
poglede koje su njih dvije izmijenile i znala sam što misle. Odmah sam im to
zamjerila, te sam se nakon toga trudila najbolje što sam mogla da ih
izbjegavam.
Bilo mi je dosta što su ljudi, uključujući i moje roditelje i Christianovu
obitelj, osuđivali to što smo se tako brzo zaljubili. Ono što nitko od njih nije
shvatio niti razumio je da je naša ljubav jedno za drugo uvijek postojala, te
je to bilo neizbježno. Niti jedna osoba nije bila u našoj koži. Stoga, niti jedna
osoba nema pravo da osuđuje našu vezu.
Ostala sam na tri prijateljice koje su bile iskreno sretne zbog mene. Sandy,
Jeanie i Marilyn su sada sjedile u mojoj studentskoj sobi na kasnom sastanku
za učenje koji je uključivao pizzu i čavrljanje. Posljednji put smo se našle u
Sandyinoj sobi, te je bio moj red da ih ugostim.
„Još uvijek mislim da si trebala prijaviti Lucasa, Mimi. Policija u kampusu
neće ništa učiniti, ali možda bi prava policija trebala to znati.” Ovaj je
komentar došao od Jeanie koja je bila sa mnom kad sam prije nekoliko dana
otkrila da su mi gume izrezane.
Odmahnula sam glavom. „Ne mogu dokazati da mi je Lucas razrezao
gume.”
„Morao je biti on,” uključila se Sandy. „Otkad si prekinula s njim, gnjavi
te.”
„Što sam propustila?” upitala je Marilyn s ustima punim pizze.
„Lucas gnjavi Mimi,” odgovorila je Sandy. „Ostavlja joj prijeteće poruke.”

265
 š

„A baš jučer, netko je sprejom ispisao 'Mimi je kurva' na stražnjem zidu

knjižnice.” Jeanie je posegla za još jednom kriškom i dodala, „To je mogao
biti samo on ili jedan od njegovih jadnih prijatelja.”
„A da sve bude još i gore,” nastavila je Sandy, „ima nekakvu zaštitu.
Jedan od njegovih prisnih prijatelja s kriminalnog prava mora da pozna
nekoga u osiguranju kampusa jer” - nazivnicima u zraku je dovršila svoju
rečenicu -” 'Nažalost naše kamere nisu ništa snimile.'”
Sve to je bilo istinito i znala sam da Lucas stoji iza toga. Ovo je bio prvi
put da smo nas četiri bile zajedno kako bi razgovarale o tome. Međutim,
nisam mojim prijateljicama mogla reći da je razlog zašto sam izbjegavala
kontaktirati prave vlasti taj što nisam znala hoće li policija zvati moje
roditelje. Ako se to dogodi, Christian će sigurno saznati. To nije dobro. Čak
sam i lagala u izvještaju koji je podnijela tvrtka za tehničku pomoć za vozila,
rekavši čovjeku koji mi je zamijenio dvije gume, „Ne želim da se moji
roditelji brinu jer sam u borbi sa zlim curama. Možete li napisati da sam
naletjela na duboku rupu koja mi je probušila obje gume?” Složio se.
„Nešto se mora učiniti u vezi ovoga,” Marilyn je rekla između zalogaja.
„Ne može i dalje to raditi do kraja školske godine.”
Kimnula sam složivši se. „Ili će možda njegov bijes jednostavno jenjati.”
Ono što nisam otkrila je da ako ne bude, sama ću poduzeti neke mjere.
Nisam htjela ući u bitku s Lucasom, ali hoću ako on ne odustane. Prespavat
ću i donijeti odluku o najboljem načinu kako nastaviti.
Naš razgovor je prekinuo zvuk mog mobitela. Posegla sam za njim i
vidjela da je poruka od Daisy. Pitala sam se zašto mi šalje poruku tako
kasno? Nisam mogla spriječiti da mi osmijeh razvedri lice. Srce mi se topilo
na sliku koja je došla s porukom koja je govorila, „Ovo sam večeras uslikala.”
„Da vidimo,” začula se Jeanie, dok sam joj nevoljko predala mobitel.
Mogla bih zuriti u sliku cijelu noć i odmah sam znala da će mi postati čuvar
zaslona. Bila je to snimka Christiana i Abby. Naslonila se na njega, te su oboje
gledali u knjigu koju joj je Christian očito čitao.
„Ne mogu čak ni ti…,” uzdahnula je Jeanie stavivši ruku na prsa. „Izgleda
tako seksi u naočalama.”
„Nisam znala da nosi naočale.” Sandy je uzela mobitel iz ruke Jeanie. „I
još uvijek mislim da je ona najljepše dijete koje sam ikad vidjela.”
Christianovi mali koraci prema Abby su se pretvorili u ogromne
slonovske korake zahvaljujući Daisy. On je namjerno večerao sa svojom

266
 š

obitelji skoro svaku večer otkad sam otišla, a to se isplatilo. Jedini put kad se
činilo da se Abby koleba je bilo kad je morala birati između svog oca i djeda,
a pretpostavljamo da to možda ima veze s njenim strahom od Christiana u
početku. Možda njen mali um nije mogao pojmiti vidjevši ih zajedno, da su
tako zapanjujuće slični, ali očito je da su bili dva sasvim različita muškarca.
Možda je zbunjenost još dodala njenom prijašnjem oklijevanju da priđe blizu
Christianu.
Sanjivo sam zurila u daljinu dok su se moje tri prijateljice divile i uzdisale
nad Christianom i Abby. Zato što su tako toplo i uzbuđeno primile vijest o
mojim zarukama, dopustila sam da moji pažljivo podignuti zaštitni zidovi
padnu i otkrila sam im više o Christianu i njegovoj kćeri. Znale su da ću se
odseliti u Floridu, te da je Christian automehaničar, te da ima kćer iz
prethodne veze – ako se to tako može nazvati. Vjerovala sam im da će te
detalje zadržati u privatnosti. Nedostajat će mi Sandy, Jeanie i Marilyn, ali
obećala sam samoj sebi i njima da ćemo ostati u kontaktu nakon diplome.
Par dana kasnije, otišla sam sa Sandy na ručak prije no što sam otišla na
moje predavanje u jedan. Našla sam svoje mjesto i vadila svoje knjige kad
sam shvatila da nemam svoj mobitel. Uzdahnula sam kad sam se sjetila da
sam ga ostavila na krevetu. Imala sam još dva predavanja prije no što sam
se mogla vratiti u moju studentsku sobu i poslati poruku Christianu. Tada
sam primijetila da se oko mene događa nešto. Polako sam gledala po
prostoriji i vidjela nekoliko ljudi kako razgovaraju šapatom i dobacuju
poglede prema meni. U isto vrijeme, Tiffany je sjela na prazno mjesto s moje
desne strane, te se nagnula prema meni, oči su joj blistale od uzbuđenja.
„Jesi li čula, Mimi?” otpuhnula je, dah joj je dolazio u brzim razmacima.
Nakon što sam prekinula s Lucasom, Tiffany se brzo potrudila da dođe
na moje mjesto. Njegovo hladnokrvno odbijanje se pročulo po cijelom
kampusu. Bilo mi je žao cure, te iako je nisam pozvala u svoje društvo, nisam
imala srca biti zlobna prema njoj.
„Jesam li čula što?” dobacila sam zabrinuti pogled po prostoriji.
„Tvoj bivši je u dubokim govnima,” došao je muški glas iza mene.
Okrenula sam se i uspostavila kontakt očima s Robom, dobrim dečkom
koji mi je u prošlosti znao posuđivati bilješke.
„Lucas, tri njegova prijatelja s kriminalnog prava i tip koji radi u policiji u
kampusu, svi su se našli u neobranom grožđu.” Tiffany mi nije dala priliku
da odgovorim kad je nabrojala tri prijatelja, koje sam poznavala, te tipa iz

267
 š

policije u kampusu, za kojeg nikad nisam čula. „Uhvaćeni su kako varaju.

Navodno, njihov prijatelj iz policije u kampusu im je pomogao da dobiju
odgovore za sve svoje predmete. Lucas i njegovi prijatelji su varali na
svakom ispitu. To je rezultiralo njihovim trenutnim isključenjem, a tip koji
radi u policiji u kampusu je dobio otkaz. Priča se po cijeloj školi.” Njene oči
su bile široke kao tanjurići. „Misli se da im je možda čak pomogao i profesor,
te da možda ima još studenata koji su umiješani. Zar to nije ludo?” Mogla
sam vidjeti zadovoljstvo u njenom izrazu, i mrzila sam što se moram složiti
s tim. Molila sam se za lagano rješenje moje situacije s Lucasom. Borila sam
se protiv osvete, te sam iskreno htjela smisliti rješenje koje će jednostavno
učiniti da on nestane. Gledala sam zapanjeno i prišaptala, „Hvala ti.”
„A kad samo pomislim da mi je bilo žao tipa kad sam jučer čuo da mu je
ukraden auto,” začuo se Rob preko mog ramena.
Naslonila sam se na sjedalo i pokušala zatomiti osmijeh. Palo mi je na
pamet nešto o karmi i o tome kako je kučka, ali nisam to rekla naglas.
Umjesto toga, tiho sam zahvalila Bogu što je odgovorio na moje molitve.

268
 š

Pine Creek, Sjeverna Karolina 2007

Bio je dan mog vjenčanja. Ne onaj pod zvijezdama i snijegom u

unajmljenoj kući tijekom mojih proljetnih praznika. I ne onaj tajni u kući
moje sestrične Rachelle skoro tjedan dana kasnije. Ovo je bilo vjenčanje koje
sam planirala posljednjih nekoliko mjeseci. Ono u kojem će me otac odvesti
do oltara. Ono u kojem će Christian stajati ispred oltara, čekajući me da
kažemo svoje zavjete u prisustvu naše najbliže rodbine i prijatelja. Naravno,
svi oni, uz nekoliko iznimaka, ne znaju da smo se mi već vjenčali – dvaput.
Odabrali smo proći kroz sve te formalnosti iz nekoliko razloga, prvi i
najvažniji je taj što smo htjeli ceremoniju gdje bi naši voljeni mogli
sudjelovati. Moj djed je zadržao predavanje papirologije od našeg brzog
vjenčanja u Rachelleinoj kući. Imalo je smisla, a i bilo je puno lakše samo
ispuniti detalje koristeći današnji datum.
Rachelle se nije bunila kad sam zamolila Daisy da mi bude kuma. Osim
toga, Rachelle je pitala da li može svirati klavir tijekom ceremonije. Slade je
bio Christianov kum, Jason je bio djever, a Ruthie i Dillon su držali Abby za
ruke dok su njih troje hodali prema oltaru.
Ustala sam i otišla do ogledala u punoj dužini. Bila sam sama u čekaonici
za mladenke u našoj maloj crkvi. Rečeno mi je da je ogledalo stavljeno još u
sedamdesetima da bi se udovoljilo mladenkama, kao i mali kauč koji je bio
nasuprot crkvenom tajničkom stolu. Sofa je prikazivala jarki cvjetni uzorak
koji je vidio i bolje dane. Onda opet, bio je stariji od četrdeset godina. Pitala
sam se koliko je mladenki sjedilo na njemu.
Gledala sam svoj odraz u ogledalu. Moja svilena haljina je jednostavna, s
okruglim izrezom i dugim rukavima. Bilo je ljeto u planinama, ali zrak je bio
hladan. Rukavi su bili napravljeni od tankog prozračnog materijala koji je
bio prekriven uzorkom čipke. Kosa mi je bila povučena unazad i skupljena
na mom vratu. Jedna moja sestrična je uplela raskošan dizajn u moje guste
smeđe uvojke, uplevši cvijeće i bisere, pošto sam se odlučila da ne želim
nositi veo. Jedini nakit koji je krasio moje tijelo je bila moja srebrna ogrlica s

269
 š

križem, biserne naušnice, koje su bile vjenčani poklon od mog muža, te jarki
sintetički plavi kamen koji je visio sa srebrenog lančića i počivao između
mojih grudi i uz bijelu svilu moje haljine.
Sviđalo mi se ono što sam vidjela u ogledalu, ali sam bila ljuta na samu
sebe što sam se pobrinula da mi haljina ne bude preuska na dan vjenčanja.
Koliko god me puta Christian odveo u teretanu da se borim s Edom,
dozvolila sam da moj poremećaj u prehrani pobijedi kad je u pitanju moja
vjenčanica.
Još imam nešto vremena sama za sebe, pa sam kliznula do istrošene sofe,
podigla moj buket, pažljivo sjela, te razmišljala o posljednjih nekoliko
mjeseci.
Iako ne fizički iscrpljena, misleći o svemu što sam uspjela postići je bilo
mentalno iscrpljujuće. Prije diplome, provela sam dva duga vikenda svaki
mjesec u Floridi s Christianom, gdje smo pronašli lijepu kuću za najam s
opcijom kupnje. Imala je tri sobe, dvije kupaonice, kuća u seoskom stilu s
garažom za dva auta. Smještena je na prevelikom zemljištu i uz malo jezero.
U stražnjem dvorištu je bilo ogromno drvo gdje su prijašnji stanari postavili
jednu ljuljačku.
Nakon toga, djelomično smo namjestili naš novi dom. Diplomirala sam s
odličnim ocjenama, te se iselila iz moje studentske sobe. Poslala sam svoje
stvari u Floridu, planirala vjenčanje, te još uspjela ostaviti vremena da vidim
kako Ruthie i Dillon dobivaju svoje žute pojaseve u karateu. Trebala sam biti
iscrpljena, ali bila sam previše uzbuđena zbog budućnosti da bi mogla išta
drugo osim lebdjeti po zraku.
Osjetila sam veliko olakšanje kad me Lucas više nikad nije gnjavio nakon
što je izbačen iz škole. Načula sam da se sve pogoršalo za njega nakon što je
izbačen. Nisam pitala za detalje jer me nije bilo briga. Bila sam zahvalna što
je bio previše zaokupljen svojim vlastitim nesretnim okolnostima da bi me
više gnjavio.
Sjetila sam se da sam bila malo zabrinuta da bi Lucas mogao upasti na
promociju, pa sam inzistirala da nitko, čak niti moja majka i djed, ne dođu.
Nevoljko su pristali, ali ja sam bila odlučna. Nisam provela četiri godine
živeći oprezno da bih sad privukla pozornost na moju obitelj. Posljednja
stvar koju sam htjela je bio potencijalni sukob s bijesnim bivšim dečkom. I
naravno, Christian nije mogao biti tamo zbog ograničenja svoje uvjetne
kazne.

270
 š

Ceremonija dodjele diploma je bila snimljena kako bi moja obitelj mogla

uključiti DVD i gledati mene i tisuće drugih studenata kako hodaju preko
pozornice. A promocija nije usamljeni događaj. Sandyini roditelji su bili
tamo. Ne samo da su pozvali Jeanie, Marilyn i mene na slavljeničku večeru
u restoran s pet zvjezdica, već su nam unajmili apartman u najelitnijem
hotelu u gradu kako bi tamo provele našu zadnju zajedničku noć.
Uzdahnula sam i proučavala moj vjenčani buket dok me posebna
uspomena s promocijske večeri grijala iznutra. Bila sam u redu, pripremajući
se da se popnem uz nekoliko stepenica na pozornicu i primim moju diplomu
kad su mi se dlake na vratu naježile od elektriciteta. Znala sam da je on tamo.
Tako sam ga jasno osjećala, kao da su mi pluća treperila od spoznaje da
udišem isti zrak kao i on. Publika je bila velika, ali moje oči su se odmah
usredotočile na usamljeni lik koji je bio ležerno naslonjen na dovratku
otvorenih vrata na suprotnoj strani ogromnog prostora.
Bio je to Christian.
Nakon što sam prihvatila moju diplomu prekršila sam protokol i umjesto
da se vratim na moje mjesto krenula sam ravno prema Christianu. Bacila sam
se na njega, a on me uhvatio i zavrtio me.
„Tako sam ponosan na tebe, Mimi. Nikad ne bih mogao ovo propustiti.”
Njegov vruć dah mi je milovao vrat dok me je držao u zraku.
„Ali tvoja uvjetna?” upitala sam dok me je spuštao opet na noge.
„Imam dozvolu biti odsutan dva dana. Došao sam na vrijeme da te vidim
kako hodaš pozornicom i sutra odlazim. Već si mi rekla za svoje planove s
tvojim prijateljicama, a ja ih neću poremetiti. Sve što tražim je da se, kad one
zaspu, iskradeš do sobe 204.” Predao mi je ključ. „Čekat ću te, dušo.”
„Bit ću tamo,” prišaptala sam bez daha.
Moja sanjarenja je prekinula Rahele koja je otvorila vrata i promolila glavu
unutra.
„Deset minuta odlaganja,” informirala me. „Ne pitaj kako, ali Ruthe je već
uspjela umrljati svoju haljinu. Treba nam deset minuta da je očistimo. Tvoji
roditelji će te doći vidjeti za pet minuta.”
Nimalo iznenađena njenom objavom, kimnula sam i nasmiješila se.
„O, a tvoj muž je najzgodniji mladoženja kojeg sam ikad vidjela. Nemoj
reći Travašu da sam to rekla,” rekla je s blesavim osmijehom.
„Mobiteli i kamere?” upitala sam.

271
 š

„Svi poštuju tvoje želje i ostavili su ih u košari. Znaju da će ih dobiti nazad

nakon svadbe.” Tiho je zatvorila vrata.
Osjetila sam olakšanje. Nije da smo pozvali gomilu ljudi na ceremoniju,
ali nismo htjeli riskirati da naša slika bude objavljena na društvenim
mrežama. Moj bratić, Scott, ne samo da je bio izvanredan fotograf, već i
prijatelj od povjerenja. Znala sam da neće objaviti ništa što ja ne želim.
Namjeravala sam se pobrinuti da svi dobiju vjenčanu sliku Christiana i mene
u zahvalnici koju sam im namjeravala poslati.
Samo nekoliko minuta je prošlo kad je moja majka ušla u sobu.
„Christy pomaže da očiste tvoju sestru. Htjela sam par minuta nasamo s
tobom.” Sjela je pokraj mene na sofu.
„Kao prvo, želim ti reći koliko sam ponosna na tebe, Mimi. Dala si sve od
sebe, ne samo što se tiče tvojih ocjena, već i na planiranje i selidbu.” Mahnula
je rukom po zraku. „Sve. Bila si kao superwoman!”
Znala sam da se nešto sprema. „Ali?” upitala sam, nagnuvši glavu u
stranu.
„Nadam se da to nije bilo nauštrb tvog zdravlja. Uvjeravala si me da ćeš
paziti na sebe. Želim se uvjeriti da tako i nastaviš.”
Govorila je o mom poremećaju u prehrani. Pokušala sam ugurati i
nekoliko sastanaka sa psihijatrom dok sam bila u školi, ali sam bila toliko
zaokupljena i zauzeta svim ostalim stvarima, da bih lagala kad bih rekla da
je pomoglo. „Obećala sam ti da ću razgovarati s nekim i jesam, mama. I to će
mi biti prioritet čim se smjestim u Floridi.”
Kimnula je, te sam vidjela da su joj se oči počele magliti. „Jesi li sigurna u
vezi toga, Mimi?”
„Nikad u životu nisam bila sigurnija u nešto, mama.” I mislila sam to.
„Znam da je sada već prošlo nekoliko mjeseci, ali Christian i ti niste cijelo
vrijeme bili zajedno. Jesi li još uvijek sigurna da to nije samo zanesenost,
Mimi?” Oči su joj bile tople dok je posegla za mojom rukom.
Stisnuvši mi ruku, rekla sam, „Kad mislim o zanesenosti, mislim na
trenutnu želju.” Odmahnula sam glavom. „Negdje sam pročitala da je to kao
da jedan hormon priziva drugog.”
Nasmiješila sam joj se.
„Ali ljubav. Ljubav je prijateljstvo koje se zapalilo. A Christian je moj
najbolji prijatelj, mama. Oduvijek je to bio. Samo si nisam dopustila da se
prisjetim toga. Ne znam da li puno vjenčanih parova može nazvati svoje

272
 š

bračne drugove svojim najboljim prijateljem.” Kimnula je shvativši. „Članak

je također rekao da je zanesenost puna nesigurnosti, dok je ljubav zrelo
prihvaćanje naših mana. Dozvoljava ti da budeš kakav jesi, i da znaš da si
bezuvjetno voljen. S manama i svim. Potpuno se slažem.”
Gledala sam kako se bori u sebi. Bila je iskreno sretna zbog mene. Čak je
i priznala da je, s obzirom na našu obiteljsku tajnu, te dugu prošlost s
Bearovima, Christian najbolji izbor za mog muža. Samo se morala uvjeriti da
ne prihvaćam nešto samo zbog toga. Trenutak je prošao prije no što se široki
osmijeh pojavio na njenom licu, a ona me privukla k sebi. „Sretna sam zbog
tebe, Mimi.” Čvrsto me stisnula. „Zaista sretna.”
„Hvala, mama,” prišaptala sam promuklim glasom kad me val
neočekivane tuge preplavio.
Pustila me i ustala. Izravnavala je svoju odjeću kad je vidjela moje lice.
„Mimi, što nije u redu, dušo?”
Posegla je za mojim rukama nakon što sam spustila moj buket i ustala
kako bi joj bila licem u lice. „On bi trebao biti ovdje, mama. On bi trebao biti
prisutan u ovom danu.”
„I meni nedostaje, također,” priznala je.
Pričale smo o čovjeku koji me odgajao do svoje prerane smrti 2001.godine.
Tommyju.
„Srce me boli, mama. Samo bih voljela da on može biti dio ovoga na neki
način,” objasnila sam.
„Već sam predvidjela ovo, Mimi. I Rachelle i ja imamo iznenađenje za
tebe. Zato je pristala svirati klavir. Nadam se da ti neće smetati, ali malo smo
promijenile muziku. Bojim se da neće biti jako tradicionalna,” rekla je malo
sramežljivo.
Moje suze su prijetile, ali nisu kanule preko ruba oka kad je moj otac ušao
u prostoriju i rekao nam, „Ginny, moraš dopustiti da te Jason otprati niz
prolaz. Sve je spremno.” Osjetila sam olakšanje. Nisam si htjela uništiti
šminku prije no što je ceremonija uopće i počela.
Njene su se oči raširile kad se sjetila nečega. Okrenuvši se prema meni
upitala je, „Rekla si da nakon što Micah počne sa službenim zavjetima da
ćete ti i Christian izgovoriti vlastite. Imaš li ih zapisane?”
Odmahnula sam glavom. „Nisam ih morala zapisati, mama. Trajno su
urezani u mom srcu.”

273
 š

Dobacila mi je znatiželjan pogled, prije no što sam dodala, „Baš kao što je
Christian trajno urezan u moju dušu.”

Podigla sam pogled na mog oca, te se divila njegovom snažnom profilu

dok sam stajali u predvorju crkve čekajući da Rachelle zasvira na klaviru
kako bi najavila naš ulazak.
Ni ne pogledavši me rekao je, „Volim te, Mimi. Ne mogu ti puno dati osim
svog blagoslova. Nadam se da ti to nešto znači.”
„Znači mi više no što možeš zamisliti, tata. I vidjet ćeš. Christian će se
dokazati. Znam da hoće.”
Pogledao je dolje u mene, a njegov je osmijeh bio iskren, ali njegove oči su
govorile da je bolje da Christian to i napravi.
Čvršće sam mu stisnula ruku i prišaptala, „I ja volim tebe.”
Toliko o tome da nisam htjela upropastiti šminku. Mama je bila u pravu.
Muzika na klaviru koju je odabrala nije bila tradicionalna, ali je bila točno
ono što sam trebala kako bih se osjećala kao da je moj drugi otac sa mnom
na ovaj poseban dan.
Klizila sam niz prolaz rukom pod ruku s Grizzom na interludij za klavir
na kraju pjesme „Layla” od Derek & Dominosa. To je bila Tommyjeva
omiljena pjesma, a nakon njegove smrti 2001. godine, svirala sam je na svom
nastupu. Rachelle ju je svirala malo sporije za današnju priliku – savršeno.
Kad sam stigla do oltara, Christian me čekao. Koraknuo je kako bi se
rukovao s Grizzom, te obrisao moje suze palcem. Namjerno sam zamolila
djeda da izostavi dio u kojem pita tko predaje mladu, jer kao što sam već
objasnila svom ocu, ne predaje me danas. Ja ću uvijek biti njegova kćer.
Prije no što sam se snašla, prošli smo kroz prvi dio tradicionalnog
vjenčanog obreda, a Micah je rekao gostima da je sada vrijeme da Christian
i ja kažemo naše zavjete.
Pogledala sam gore u Christiana, te progutala knedlu koja se počela
stvarati u mom grlu.
Ne skinuvši pogled s mog, počeo je, „Ja, Christian Bear, uzimam tebe,
Mimi, za svoju suprugu.” Nasmiješio se, a meni se srce topilo.
„Ja, Mimi Dillon Hunter, uzimam tebe, Christiane, za svog supruga.”

274
 š

„Osjetio sam te u duši čak i prije no što sam znao izgovarati riječi, Mimi.
Oduvijek si živjela tamo, grijući moja hladna mjesta, donoseći svjetlost u
moja tamna mjesta.”
Teško sam progutala sada, baš kao i one noći pod zvijezdama i snijegom.
Puna emocija, počela sam, „Nikad nisam znala koliko sam bila izgubljena,
dok me ti nisi pronašao, Christiane. Moj svijet nije bio ni svijetao ni taman,
već negdje u sredini. Dosadan i bezbojan. Doveo si me u sunčevu svjetlost i
učinio sve vedrijim.”
„Uvijek ću te voljeti, Mimi.” Posegao je za mojom lijevom rukom. „Uvijek
ću te cijeniti, štititi, slušati te, biti ti vjeran, staviti tvoje potrebe ispred
vlastitih.”
„Uvijek ću te voljeti, Christiane.” Stisnula sam mu ruku. „Uvijek ćeš imati
moju ljubav, moju odanost, moju vjernost, moje srce.” Zastala sam i prinijela
njegovu ruku mojim grudima. „Moju dušu.”
„Nikad te više neću izgubiti, Mimi. Nikada.”
„Nikad više neću biti izgubljena, Christiane.”
Micah je nastavio s tradicionalnim zavjetima, a ja sam lebdjela u stanju
nalik snu ostatak obreda. Moj djed je upravo rekao Christianu da je vrijeme
da poljubi svoju mladu, kad je Abby, koja je tiho sjedila u krilu tete Christy,
prišla oltaru i ugurala se između nas. Prekinuli smo naš poljubac kako bi
pogledali dolje u njeno nasmiješeno lice. Nije mogla bolje pogoditi vrijeme
ni da smo to planirali. Moje djed je vidio svoju priliku i iskoristio je.
Obraćajući se svojim vjernicima, rekao je grmećim glasom, „A sada,
predstavljam vam Christiana, Mimi i Abby.” Zastao je zbog komičnog
efekta. „Tri Beara.”7

7 Tri medvjeda

275
 š

Fort Lauderdale, Florida 2007

Sjedila sam za svojim radnim stolom i pažljivo listala stari obiteljski foto
album. Posegla sam za mrkvom i glasno hrskala dok sam okretala stranicu,
izgubivši se u lokalnoj povijesti dok sam razmišljala o zadnjih nekoliko
mjeseci.
Nakon našeg vjenčanja, vratila sam se u Floridu s Christianom i počela
novo poglavlje u svom životu. Ljeto je bilo puno izazova. Abbyna majka,
Autumn, je bila jedan od njih.
Sumnja Christiana i tete Christy da je Autumn presrela moje pismo njemu
i poslala odgovor pun mržnje je bila točna. Isprva je to poricala, ali kad je
saznala da smo se Christian i ja opet našli, nije mogla skriti svoje razočaranje
što njena zloba nije uspjela. Bila je bijesna i njena prva reakcija je bila da me
napadne. Znala sam kako se nositi sa zlim djevojkama. Nasmijala bih se ili
ignorirala njene gadne komentare i zlobne primjedbe. I naravno, njene grube
uvrede su bile usmjerene prema meni kad je nitko nije mogao čuti. Autumn
je odmah ušla u ulogu brižne majke, pojavivši se u dogovoreno vrijeme da
odvede Abby svaki drugi vikend. Nakon što je saznala kojeg dana smo se
planirali vjenčati, otišla je tako daleko da je zamolila svog odvjetnika da
podnese zahtjev kod suda kako bi dobila posebnu dozvolu da može dobiti
Abby taj vikend. Izmislila je neki glupi razlog, ali njen zahtjev je bio odbijen.
Jednom sam upitala Christiana, „Što stoji iza njene opsesije tobom?”
Slegnuo je ramenima i rekao, „Mora da je pale dečki koji se prema njoj
ponašaju kao govno, jer mislim da nikad nisam bio dobar prema njoj.”
„Imaš li neke prijatelje s kojima bi je mogao upoznati?” upitala sam
sarkastično. „Nekoga tko bi prema njoj bio gori nego što si ti bio? Možda će
je to dovoljno omesti da se makne.” Christian je znao da je bila bezobrazna
prema meni, ali je također znao da sam odlučna u tome da se on ne miješa.
Nisam se bojala Autumn. Bila sam iznervirana, to da. Ali ona nije bila prava
prijetnja.

276
 š

„Isaac Brooks,” rekao je, prekinuvši moje misli. „Mogao bih je upoznati s
Isaacom. On se prilično odvratno ponaša prema ženama.”
Nakon što sam čula perverzne priče o Isaacovom ljubavnom životu, i
onda konačno upoznavši sina Jonasa i Lucy Brooks, te vidjevši ga u akciji,
morala sam se složiti. Odmahnula sam glavom. „Nikad to ne bih mogla
učiniti majci tvog djeteta. Čak i ako je to Autumn, nitko ga ne zaslužuje,”
priznala sam. Koliko god željela da Autumn ode, staviti je u ruke Isaaca
Brooksa je bilo kao da joj stavim metu na čelo i pošaljem je u streljanu. Isaac
je bio okorjeli ženskar koji je za sobom ostavio stazu slomljenih srca kamo
god bi pošao.
Telefon je zazvonio glasnim zvukom i poskočila sam. Posegavši za njim,
podigla sam slušalicu i rekla, „Bascom-Mala obiteljska kuća i povijesni
muzej. Ovdje Mimi.”
„Zašto se ne javljaš na mobitel?” upitao je Christian, frustracija je izlazila
iz svakog sloga.
„Zato što nije zvonio,” rekla sam mu dok sam istodobno posegla za mojim
mobitelom. „Ups,” rekla sam prije no što je mogao odgovoriti. „Zaboravila
sam uključiti zvuk dok sam dodavala potvrde.”
Nakon što sam stigla u Fort Lauderdale, odmah sam počela tražiti posao
na puno radno vrijeme, ali Christian je bio protiv toga. Rekao mi je da
iskoristim ljeto da se smjestim. Mogla sam raditi puno radno vrijeme da sam
to htjela, ali on je htio da radije iskoristim vrijeme da se pobrinem za
prioritete. Znala sam o čemu govori i konačno sam popustila.
Morala sam pronaći nekoga s kim bih razgovarala o mom poremećaju u
prehrani. Izmakao je kontroli u mjesecima prije moje diplome i našeg
vjenčanja. Nisam to više mogla ignorirati. Nisam još stekla nijednu
prijateljicu u Floridi, pa sam se nevoljko obratila teti Christy za pomoć.
Slušala je istu priču koju sam ispričala i Christianu, te je imala istu reakciju.
Bez osude, samo zabrinutost. Pomogla mi je da pronađem ne samo jednog,
već tri psihijatra.
„Trebala bi zakazati sastanak kod svih troje, Mimi,” rekla je. „I nastaviti
ići kod onoga s kojim se najbolje povežeš.” Bila je u pravu. Prva dvoje su bili
promašaj, ali treća je bila treća sreća. Ne samo da mi se svidjela, već mi je
rekla i za upražnjeno radno mjesto u muzeju.
„Ideš li?” upitao je Christian.

277
 š

„Uh...hmm?” sanjarila sam i samo napola obraćala pažnju na ono što je

on govorio.
„Ideš li na jogu nakon što se večeras nađeš sa svojom psihijatricom?”
upitao je.
Moja antipatija prema vježbanju nikad nije nestala. Te iako sam još uvijek
uživala u redovnom vježbanju s Christianom u teretani njegovog prijatelja,
shvatila sam da mi je potrebno nešto drugo. Moja psihijatrica mi je predložila
jogu, pošto je postojao mali centar za vježbanje gdje su držali sate joge u istoj
zgradi gdje je i njen ured. Nažalost, nakon samo nekoliko lekcija, zatvorio
se. Tek sam morala pronaći novo mjesto.
„Znam da su prošli tjedni, ali još nisam pronašla novo mjesto. Bar ne koje
bi mi se svidjelo.”
„Satovi joge se održavaju posvuda.” Njegove riječi su bile pune
samopouzdanja. „Pronaći ćeš drugo.”
„Da, znam.” Zastala sam prije no što sam upitala, „Zašto pitaš?”
„Znam da nije naša večer određena zakonom, ali pitao sam se da li bi ti
smetalo da uzmemo Abby večeras? Mogla bi doći u našu kuću umjesto da
ide mojim roditeljima.”
Nasmiješila sam se. „Nikad mi to ne smeta, Christiane. Znaš to.”
„Znam,” odgovorio je. „Ali, ako ideš na jogu onda ne možemo zajedno
večerati. Bit će prekasno za nju.”
„U redu je. Nisam to ni planirala. Mogu početi tražiti novo mjesto neki
drugi put.”
„Ima još nešto.” Njegov je glas je dolebdio kroz telefon s daškom isprike.
„Ona je u kući Autumnine majke i morat ćeš otići po nju. Ja moram raditi
duže no obično.”
Zaboravila sam da umjesto da uzme Abby u petak navečer i da je vrati u
kuću tete Christy i ujaka Anthonyja u nedjelju navečer, Autumn je zamolila
da je pokupi u subotu navečer i vrati je večeras, u ponedjeljak. Uf.
Začulo se glasno zvono pokazujući da je netko ušao u muzej.
„Nema problema. Pokupit ću je, Christiane,” uvjeravala sam ga. Dala sam
mu do znanja da je netko ušao prije no što sam spustila slušalicu.
Zatvorila sam foto album, stavila ga ispod ruke i krenula prema prednjoj
strani muzeja. Bascom- Mala obiteljska kuća i povijesni muzej je bio upravo
ono što mu je ime govorilo. Bila je to jedna od najstarijih kuća sagrađena u

278
 š

Fort Lauderdaleu, prenošena s koljena na koljeno nekoliko generacija. Cijela

kuća je bila namještena namještajem još iz ranih 1900-ih.
Namirisala sam naftalin prije no što sam je vidjela. Prišla sam starijoj ženi
s osmijehom na licu i rekla, „Dobrodošli u Bas-”
„Ti mora da si Miriam Bear,” prekinula me. Bila je pogrbljena i naslanjala
se na štap. Nagnula je glavu u stranu, gledajući me od glave do pete.
„Da, jesam. Molim vas, zovite me Mimi. A vi ste?” pokušala sam upitno
podignuti obrvu koja nikad nije htjela surađivati.
„Gospođa Winifred Truncle,” nasmijala se. „Trunclesi su bili u Fort
Lauderdaleu duže od Bascoma. Ja sam u odboru koji je odobrio tvoje
zaposlenje.” Zastala je zbog efekta. „Miriam.”
Govorila je s daškom superiornosti koji me zabavljao. Vani je bilo 32
stupnja, a ona je nosila antiknu ljubičastu haljinu koja joj je dosezala do
gležnjeva, te krzno koje je očito bilo izvučeno iz ormara koje je bilo
natopljeno naftalinom.
Počela sam joj zahvaljivati, kad je rekla, „Vruće je ovdje!”
Nije bilo vruće, više je bilo zagušljivo, ali to nije bilo zbog temperature.
„Kakvo je to prezime Bear, Miriam?” upitala je.
„Indijansko,” ponosno sam odgovorila. Stavila sam album na stol pokraj
nje, te nasumice otvorila stranicu kako bi joj bolje pokazala. Ona je pogledala
dolje i onda opet u mene. „To sam i mislila kad sam glasala da se odobri
tvoja zamolba. Ali ti ne izgledaš kao Indijanka.”
„I nisam,” ljubazno sam rekla. „Moj muž je pola Cherokee, pola
Seminole.”
„Miješani brak!” ispljunula je.
Njeno snobovsko ponašanje me zabavljalo. Njena gadna reakcija na moj
miješani brak me šokirala.
„Nemam nikakvih problema da dam svoj pristanak da se zaposli
Indijanka. Vjerujem u to, znaš? Dati priliku manjinama.” Podigla je bradu u
gađenju. „Ali ne vjerujem u miješanje rasa. Tako je kralj Salomon pao iz
milosti Božje. Oženio je ženu izvan svoje etničke skupine. Bog time nije bio
zadovoljan.” Brzo je duboko udahnula i čekala moju reakciju. Da li je mislila
da ću se baciti na milost i nemilost Winifred Truncle i moliti je da mi oprosti
što sam se udala za Indijanca? To je bilo smiješno.
Kao što sam rekla Christianu one noći u unajmljenoj kući u Južnoj
Karolini, nisam bila dobra u pamćenju Svetog pisma, ali sam proučavala

279
 š

Bibliju. I znala sam da to što je Bog naredio Solomonu da ne ulazi u miješani

brak nije bilo zbog boje kože ili nacionalnosti. Već je bilo zato što Bog nije
htio da se Židovi miješaju s drugim kulturama koje su štovale druge bogove.
Kako tužna i izopačena interpretacija Božje riječi koju je gospođa Truncle
iskoristila da bi potakla i opravdala ono što bi se moglo nazvati samo jednom
riječju – rasizam. Zaželjela sam da je bilo otvoreno radno mjesto u Stranahan
House umjesto ovdje.
Očito, ona je smatrala da je moje oklijevanje da odgovorim prešutna
suglasnost, te se usredotočila na album koji sam vratila na stol. „Trebala bi
znati povijest Fort Lauderdalea ako ćeš ovdje biti od ikakve koristi.”
Trudila sam se najbolje što sam mogla da držim jezik za zubima. Sviđao
mi se ovaj posao, a i pošto prije nisam vidjela gospođu Truncle, jako sam
sumnjala da ona dolazi ovamo redovito. Počela sam joj govoriti da se
upoznajem sa svom literaturom i povijesnim predmetima u kući kad je
stavila prst na album.
„To je nekad bila obiteljska trgovina. Sad je trgovina namještajem,”
otpuhnula je. Pogledala sam dolje i vidjela da je to stranica prema kraju
knjige koju još nisam vidjela. Prebacila je na sljedeću stranicu i ispustila još
jedan uzdah gađenja. „Klub gospode koji je sada benzinska pumpa. Nije čak
niti obična benzinska pumpa. To je jedna od onih koja ima restoran unutra.
Ako to uopće možeš i zamisliti!”
Pogledala sam dolje u prekrasnu zgradu i kimnula složivši se.
Arhitektura se nije mogla cijeniti uz benzinske pumpe i znakom hamburgera
koji je vrišteći zahtijevao pozornost. Otvorila je nasumično još jednu stranicu
i vidjela sam da joj je lice pocrvenjelo. Pogledavši dolje u ono što ju je
uznemirilo, morala sam trepnuti dvaput kako bih se uvjerila da je ono što
gledam stvarnost, a ne lik iz moje mašte.
Znala sam povijest iza te slike, ali sam držala usta zatvorenima i pustila
da gospođa Truncle brblja. Koščatim prstom je tapkala po crno-bijeloj
fotografiji nekoliko puta prije no što se iskesila, „Sad je tamo auto-kuća. I
bolje. To je jedno obilježje za koje sam sretna da je nestalo. Trebao se zvati
hotel užasa.”
Znala sam zašto tako misli, ali riječ je izašla prije no što sam se mogla
suzdržati. „Zašto?” zacviljela sam.
Sagnula sam se kako bih bolje pregledala sliku dok je ona govorila. Bila je
to crno-bijela fotografija, ali mogla sam zamisliti boje na znaku koji je

280
 š

označavao Glades Motel. Ispod njega je stajao ćelavi starac, njegove hlače su
bile zakopčane visoko oko struka, a cigareta je visila između njegovih usana
dok se pokušao smiješiti fotoaparatu. Sliku je očito uslikao turist koji je htio
uspomenu mjesto gdje je odsjeo. Ali čovjek i znak nisu bili ono što je privuklo
moju pažnju. Brbljanje Winifred Truncle je lebdjelo oko moje glave dok sam
se ja usredotočila na drugi lik. Stojeći iza starca, na desnoj strani, s grabljama
u rukama, bio je dječak. Izgledalo je kao da je bio nesvjestan da je u kadru i
spremao se okrenuti glavu, ali slika je uslikana prije no što je uspio. Nisam
nimalo sumnjala da gledam Grizza kao dijete. Također nisam nimalo
sumnjala da nigdje ne postoji još jedna takva slika.
„Slušaš li me, Miriam?” prasnula je.
„Da. Slušala sam,” rekla sam, odmahujući glavom. „Žao mi je, zapravo,
nisam čula ovo zadnje.”
Dobacila mi je čvrst pogled i ponovila, „Rekla sam da je moja draga
prijateljica imala unuku koja je upala u tu bandu nitkova. Drogirali su je,
iskorištavali i ubili je.”
Pogledala sam opet u sliku i progutala.
„I ona se zvala Miriam. Baš kao i ti.” Glas joj je zvučao nježnije.
Znala sam tko je bila Miriam. Moe, moja imenjakinja, tiho je vrištalo u
mojoj glavi. Da, umrla je, ali to je bila vrsta predoziranja. Naravno, nisam
imala ništa s tim, ali osjetila sam val tuge i srama.
„I sve što mogu reći,” nastavila je gospođa Truncle, „je da sam zahvalna
što su moja prijateljica i Miriamini roditelji umrli prije no što su pronašli tu
jednu djevojku. Znaš li gdje su je pronašli?”
Mogla sam osjetiti val vrućine kako mi ide uz kralježnicu. Bila je u pravu.
Vruće je ovdje.
„Nakon što su je držali kao zatočenicu i mučili je godinama, ubili su je i
zakopali je na imanju njenih roditelja. Kakav okrutan i zao um bi učinio to
obitelji? Ostavio mrtvo tijelo njihova djeteta njima pod nosom?”
Pogledala sam je i nisam vidjela bijes u njenim očima. Vidjela sam tugu.
„Kao što sam rekla, drago mi je što njeni roditelji i baka i djed nisu
doživjeli da to vide. Naravno, Miriamine sestre znaju. Još uvijek žive s onim
što joj je taj grozan čovjek učinio.” Glas joj je izgubio jačinu. Okrenula se i
krenula prema vratima. „Hvala dobrom Gospodinu da je on sad mrtav.
Naravno, sam Bog zna koliko je svog demonskog sjemena prosuo po cijeloj
Južnoj Floridi dok je sijao užas. Budi pažljiva tamo vani, mlada damo. Nikad

281
 š

ne znaš kad ćeš gledati zlu pravo u oči” Polako se okrenula i krenula prema
vratima.
Čula sam kako njen štap lupka dok je silazila niz stepenice ne zatvorivši
vrata za sobom. Počela sam ih zatvarati kad sam je čula kako mrmlja sebi u
bradu, „Gospodin je spor u svom bijesu i ima obilje uporne ljubavi... ali On
nipošto neće osloboditi krivce, prenoseći grijehe očeva na djecu, do treće i
četvrte generacije.”
Sjetila sam se kad sam tek saznala da je Grizz moj biološki otac, te kako
sam odbijala zvati ga bilo kako drugačije osim zao donor sperme. A to je bilo
upravo ono što je žestoka Winifred Truncle upravo rekla. Njena glava bi
eksplodirala da sam joj rekla da gleda u oči demonskom sjemenu.
Gledala sam kako joj njen vozač pomaže da uđe u crni Cadillac Sedan koji
je bio stariji od mene. Zatvorivši vrata, uzela sam album i krenula nazad za
moj radni stol. Nisam imala niti jednog posjetitelja muzeja ostatak dana.
Tijekom tog vremena, uspjela sam pažljivo ukloniti posljednji opipljivi
podsjetnik na djetinjstvo mog oca, te ga zamijeniti slikom iz istog razdoblja
koju sam našla u kutiji.
Nakon što sam zatvorila muzej krenula sam prema svom autu, te posegla
za letkom koji je bio zataknut za moj brisač. Tek kad sam ušla unutra
razmotala sam debeli papir.
KURVA je bilo ispisano podebljanim crnim slovima.
Može li ovaj dan postati usraniji?

282
 š

Fort Lauderdale, Florida 2007

Zgužvala sam papir i ubacila ga u moju torbicu. „Mogla si jednostavno

pričekati da mi ga predaš kad kasnije pokupim Abby,” rekla sam nevidljivoj
Autumn. Bila je to druga gadna poruka koju sam primila na prednjem staklu
auta u zadnja dva tjedna. Prvu sam pronašla kad sam izašla iz trgovine prije
tjedan dana. Pisalo je jednostavno, On te iskorištava.
Muzej nije imao sigurnosne kamere, a ja se nisam htjela zamarati time da
pitam u trgovini da li ih oni imaju. Već sam znala tko piše te poruke, pa je to
bilo nepotrebno. Bila sam uvjerena da Autumn više laje nego što grize, pa
nikako nisam htjela uključiti Christiana u nešto tako nezrelo. Jednom kad si
utuvi u tu glupu glavu da smo Christian i ja par za stalno, maknut će se i
uhoditi neku drugu jadnu dušu.
Stala sam da kupim kavu i ipak sam stigla na moj sastanak sa
psihijatricom petnaest minuta ranije. Kompleks ureda je bio moderna
struktura s vedrim i prozračnim atrijem u sredini. Sjela sam na klupu i
uživala u svojoj kavi dok sam gledala kako ljudi užurbano idu oko mene.
Zurila sam u veliki prostor u kutu u kojem su se nekad održavali moji satovi
joge i pitala sam se što se događa iza staklenih zidova koji su bili prekriveni
smeđim papirom. Renoviranje se odvijalo tjednima bez naznake tko će
zauzeti taj prostor. Nisam nagađala više od minute kad su se staklena vrata
otvorila i dva muškarca su izašla. Stariji od dvojice se smijao i stao u stranu
dok se drugi okrenuo kako bi zaključao vrata.
„Jesi shvatio, Nick?” čula sam kako pita stariji. Imao je gustu sijedu kosu
i uredno podšišanu bradu. Vidjela sam da nosi plave traperice, patike, te
majicu na kojoj piše, „Nebrušeni dijamanti”
Senzori u mojoj glavi su se svi upalili. Gledala sam i slušala kako je onaj
koji se zove Nick odgovorio, „Shvatio sam, Rogere.” Sjetivši se što mi je
Christian rekao nakon što mi je priznao da je napao čovjeka koji me pokušao
silovati, moj mozak je povezao Nebrušene dijamante s Nickom Rosmanom.
On se okrenuo upravo u tom trenutku i pogledi su nam se sreli.

283
 š

U glavi mi je vrištalo da ne gledam. Gledaj dolje. Možda to nije on.

Bila je to pusta želja. Oči su me izdale kad sam pogledala ispod njegovih
ramena i vidjela umjetnu ruku. Umjesto da pogledam opet gore, držala sam
spušten pogled dok sam se koncentrirala na šalicu kave koja mi je bila na
lijevom koljenu. Vidjela sam par mokasinki kako mi dolaze u vidokrug.
Polako sam podigla glavu kad je osoba koja je stajala ispred mene upitala,
„Jesi li ti Mimi Dillon?”
„Bok, Nick,” bilo je sve što sam rekla kad sam srela njegov pogled. To što
je stajao nada mnom mi se činilo kao da sam u previše potlačenom položaju,
pa sam ustala. „Ili se nazivaš Elliott?”
„Nick,” prišaptao je bez daha. „Mimi, jako sam dugo čekao da
razgovaram s tobom. Imam ti toliko toga za reći. Toliko toga za ispričati.”
Upravo tada je stariji muškarac stao kraj Nicka i upitao, „Tvoja
prijateljica?”
Nick nije skidao pogled s moga kad je odgovorio svom prijatelju, „Ovo je
Mimi. Pričao sam ti o njoj.”
Usudila sam se pogledati u starijeg muškarca koji je ustima formirao O.
Očito je znao našu priču. Ispruživši ruku, čovjek je rekao, „Roger Kincaid,
ali svi me prijatelji zovu Jolly Roger.”
Prije no što je uspio povući ruku odgovorila sam, „Mimi Bear. Drago mi
je, Roger.”
„Bear?” upitao je Nick, nagnuo je glavu u stranu.
Držala sam glavu visoko podignutu kad sam odgovorila, „Da, Bear.
Udana sam za Christiana. Pretpostavljam da Roger zna priču o Christianu
također?” Moje oči su odlutale do Nickove umjetne ruke.
„Udana?” upitao je Nick. Odmaknuo se i prošao rukom kroz kosu. „Vau.
To nisam očekivao.”
Proučavala sam ga i gledala kako se trudi pronaći smisao u ovome što
sam mu sad rekla. Osmijeh mu se proširio na licu i rekao, „Mogao bi te
zamisliti da si se udala za starijeg. Onoga koji me prebio one noći. Kako se
ono zove?”
„Slade,” rekao je Roger prije no što sam uspjela odgovoriti. Očito je znao
i taj dio priče.
Sramežljivo je slegnuo ramenima. „Neobično ime. Lako za zapamtiti.”
Kimnula sam složivši se, te čekala da završi neugodna tišina. Ali nije.
Nick je odmah krenuo s isprikom zbog onoga što mi je učinio prije toliko

284
 š

godina. Objasnio je da me čak pokušao pronaći nakon što se moja obitelj

odselila, ali uzalud. Slušala sam, zapanjena, dok je on uronio u priču za koju
sam znala da ju je pričao i drugima po tome kako ju je rječito opisao. Priču o
bijesnom i zabludjelom tinejdžeru, koji nije umro od svoje ozljede, ali je bio
blizu tome da umre od očaja. Pobrinuo se da znam da ne zamjera Christianu
rekavši mi, „Da mi Christian nije učinio to što je, ne bih uopće obratio pažnju
na Rogera kad sam ga upoznao. Ne bih pronašao Boga. Još bi besciljno lutao
tražeći sreću na pogrešnom mjestu.” Oči su mu se zamaglile kad je dodao,
„Iskreno, vjerojatno bih se ubio.”
Navodno, Nickov prijatelj i mentor je postao zaređeni svećenik,
propovijedajući i spašavajući duše dok je bio u zatvoru. Do njegovog
puštanja iz zatvora, Roger se molio da mu Bog pokaže njegov sljedeći
zadatak. I prema Rogeru, Bog je to učinio. Nick i Roger su se upoznali stojeći
u redu u Taco Bellu. Roger je osjetio Nickov očaj i tugu, te ga je pozvao na
sastanak u molitvenu grupu. Baš kako mi je Christian rekao, Nick je primio
priličnu svotu novca od Bearovih, i dva novopečena prijatelja su krenuli u
pothvat stvaranja neprofitne organizacije koja ne bi samo pružala
savjetovanja nesretnim mladićima, već i obrazovanje, smještaj, te ostale vrste
rehabilitacije.
Pokazala sam na prostor iza njih. „Da li je to to? Sjedište Nebrušenih
dijamanata?”
„O, ne,” začuo se Roger. „Mislim da ostale tvrtke ne bi htjele da su im
Nebrušeni dijamanti tako blizu. Budimo iskreni, većina dečki s kojima se
bavimo su kriminalci.” Stavio je ruke u džepove i oslonio se na pete. „To je
druga grana tog programa i malo je drugačije. Za početak, uključuje
djevojke.”
Nacerila sam se, zainteresirana za ono što govori.
„Još nemamo ni ime za to,” dodao je Nick.
„Ali to je za mlađe klinke. Od vrtića do osnovne škole,” rekao mi je Roger
sa širokim osmijehom. „To je mentorski program poslije škole koji im
pomaže da se bore protiv nasilnika.” Kimnuo je prema Nicku i rekao,
„Nickova zaručnica, Rachel, će to voditi?”
Moj se osmijeh proširio, a ja sam se usredotočila na Nicka. „Zaručen si?
Čestitam.” I mislila sam to.

285
 š

„Ona je prekrasna žena. Volio bih da je upoznaš, Mimi.” Zastao je. „U

svakom slučaju, pokušavamo dobiti sredstava već skoro godinu dana, a prije
nekoliko tjedana, anonimni donor je ponudio prostor i nešto novca.”
„To je odgovor na naše molitve,” rekao je Roger s osmijehom.
Nick je onda odgovorio na moje neizgovoreno pitanje. „Novac koji sam
dobio kao odštetu je sav potrošen. Bila je to velika svota koja je otišla za
dobru svrhu. Zahvaljujući ovome” - ispružio je umjetnu ruku - „puno
mladića vodi produktivne živote umjesto da ih trate iza rešetaka.”
Duboko sam udahnula i pažljivo odmjerila svoje sljedeće riječi. „Uistinu
mi je drago da to gledaš na taj način, Nick.” Pogledala sam u pod. Nisam
znala zašto, ali nisam se mogla natjerati da se ispričam u Christianovo ime.
Ako će ikada doći do isprike, morat će doći od strane Christiana. Ne od
mene.
Kao da osjeća moju unutarnju borbu, Nick je upitao, „Mimi, mogu li te
zamoliti da me zagrliš?”
Pogledala sam gore i u njegovim očima nisam vidjela ništa što bi
pokazivalo išta drugo osim iskrenosti. Da, zabludjeli tinejdžer Nick me
zavarao prije svih tih godina, ali sam vjerovala da je promijenio svoj život
nabolje. Mislim da je pronašao svoje mirno mjesto.
Kimnula sam i zagrlili smo se. Nakon što sam se odmakla, upitala sam ga,
„Kako je tvoja baka? Kako je Edith?”
„Ona je dobro,” rekao mi je. „Inzistirala je na tome da ide u starački dom.
Sretnija je nego ikad prije. Ne bi vjerovala da vidiš to mjesto. Ima sve –
vlastito golf igralište, kazalište, restorane. To je kao mali grad. Ja još uvijek
živim u njenoj kući.”
„Ne želim ja biti taj koji će prekinuti ovaj sretan ponovni susret, ali
moramo krenuti, prijatelju,” začuo se Rogerov prijateljski podsjetnik.
„I ja moram također ići,” dodala sam, pogledavši u moj sat. Već sam
kasnila pet minuta.
„Hoćeš li svratiti i upoznati Rachel kad se smjestimo?” upitao je Nick.
„Da, obećavam,” uvjeravala sam ga.
Roger me uhvatio za ruku objema svojima i tresao je tako jako da sam
mislila da će mi sat odletjeti s mog zglavka. „Drago mi je što sam te upoznao,

286
 š

Mimi. Jako mi je drago.” Oči su mu nestale kad se nasmiješio. Zaista je bio

Jolly Roger.8
„I meni je drago, Roger.”
Gledala sam kako odlaze, te sam bacila praznu šalicu za kavu u koš za
smeće prije no što sam krenula stepenicama. Moja psihijatrica će uživati kad
joj budem ispričala na koga sam upravo naletjela i priču koja stoji iza toga.

8 Veseli Roger

287
 š

Fort Lauderdale, Florida 2007

Nakon mog sastanka, vidjela sam poruku tete Christy kojom nas poziva
da večeramo u njihovoj kući. Eksperimentirala je s novim receptima za
Crock-Pot i rekla je da ima dovoljno hrane da nahrani cijelu vojsku. Christian
nije lagao kad je rekao da njegova majka nije dobra kuharica, ali je uspjela
napraviti neke pristojne one - pot obroke.9Poslala sam poruku Christianu da
ćemo se Abby i ja sastati s njim tamo, ali ćemo vjerojatno malo zakasniti.
Bila sam zahvalna što Autumn nije bila u kući svoje majke kad sam
pokupila Abby. Autumn je činila sve što je mogla da izbjegne Christianove
roditelje, uključujući i to da ostavi Abby s njenom majkom invalidom znajući
da će Bearovi morati doći po nju, pošto je žena vezana za invalidska kolica.
Nimalo ne sumnjam da kad bi znala da ću je doći po njenu kćer da bi učinila
jednu od dvije stvari. Inzistirala bi da ona doveze Abby k nama kako bi
mogla njuškati, ili bi čekala u kući njene majke kako bi me gnjavila.
Upravo smo pojeli izvedbu tete Christy, onoga što mislim da je trebala
biti govedina Stroganoff, kad je Daisy upitala da li se može ispričati.
„Smijem li okupati Abby?” Odgurnula je svoju stolicu, a onda je uzela
svoju tanjur i odnijela ga do sudopera. Prije no što smo ja i Christian mogli
odgovoriti, dodala je, „Obući ću je u pidžamu, pa je nećete ni morati spremiti
za krevet kad je odvedete kući.”
Voljela sam to što je Daisy toliko voljela svoju nećakinju, ali također sam
znala i kako Christian uživa u svojoj ulozi oca s obvezama, a to je obavljao
spektakularno. Vidjela sam oklijevanje na njegovom licu, u isto vrijeme teta
Christy se oglasila, „Ti si zadužena za kuhinju, Daisy. I sigurna sam da
Christian i Mimi žele uskoro odvesti Abby kući. Možeš je okupati sutra kad
bude ovdje.”
Iako je sud dodijelio privremeno skrbništvo nad Abby Christianovim
roditeljima, ipak bi je vodili našoj kući što je češće moguće. Imala je vlastitu

9 Obroci koji se pripremaju u jednoj posudi i različite vrste jela se kuhaju istovremeno

288
 š

sobu, koju smo Christian i ja uredili uz Daisynu pomoć. Abbyina soba je čak
imala i dodatni krevet za njenu tetu Daisy kad bi htjela ostati prespavati.
Daisy se nije prepirala s majkom i počela je skupljati prazne tanjure sa
stola. Abby je sjedila u svojoj stolici igrajući se sa svojim makaronima, nimalo
ne obraćajući pažnju na ikoga od nas.
Gledala sam kako Daisy odlazi iz blagovaonice ruku punih tanjura.
„Neće proći još dugo kad više neće davati takve ponude,” začuo se
duboki glas strica Anthonyja. Svi smo pogledali u njega. „Ubrzo će sve biti
u vezi dečki i šminke. Iznenađen sam da već nije počelo.” Mogla sam vidjeti
po njegovom izrazu lica da se već priprema da oplakuje gubitak svoje kćeri-
uskoro-tinejdžerice. Morala sam se složiti. Primijetila sam da je Daisy
promatrala mog brata Jasona i mog bratića Scotta kad je bila na našem
vjenčanju.
„Daisy je drugačija,” umiješala se teta Christy. „Jako je privržena obitelji.
Draži smo joj mi nego njeni prijatelji.”
Stric Anthony je podigao obrvu.
„Kako je bilo na poslu? Što ima novo kod vas dvoje?” upitala je teta
Christy, namjerno mijenjajući temu.
Nakon što je Christian opisao teški popravak koji je samo stric Anthony
shvatio, izvadila sam sliku koju sam uzela iz muzeja i proslijedila je svima
za stolom. Svi troje su se složili da je to Grizz na staroj slici. Naravno,
ispustila sam dio o neodobravanju miješanih brakova Winifred Truncle, te
gadnu poruku koju sam našla na prednjem staklu mog auta. Počela sam im
pričati o tome kako sam naletjela na Nicka i njegovog prijatelja Rogera kad
je teta Christy lupila rukom po stolu, vičući, „Što? Govoriš mi da je on u istoj
zgradi kao i tvoja psihijatrica? Gdje ti ideš svaki tjedan?”
Očito Abby nije bila naviknuta vidjeti svoju baku tako ljutu, te je malo
zacviljela. Svi smo je pogledali, ali ona je gledala samo u svog oca.
„Dada,” rekla je, dok je dizala ruke prema njemu. Bilo je to prvi put da je
Christiana nazvala bilo kako. Skoro sam zaplakala dok sam gledala kako je
Christian podiže s njene stolice i stavlja je u svoje krilo.
Okrenuvši se opet prema teti Christy, ispričala sam joj sve što mi je Nick
rekao.
„Ne sviđa mi se to. Nemam dobar osjećaj u vezi toga,” rekla je.
„Nije na tebi da ti se to sviđa ili ne, Owani,” umiješao se stric Anthony.

289
 š

„U redu je, zaista jest,” dodala sam, dobacivši pogled sa strane prema
Christianu. Još nije ništa komentirao, pa nisam bila sigurna što je mislio u
vezi toga.
„Gle, radili su na tom mjestu tjednima i nisam ih ni vidjela. Sjedila sam na
klupi preko puta tog prostora baš u vrijeme kad su odlazili. Bilo je to
slučajno. Mali su izgledi da ću ikad više naletjeti na Nicka, s obzirom na to
da imam zakazane sastanke sa psihijatricom jednom tjedno.” Udahnula sam
i pogledala svog muža. „Slažeš li se ti s ovim? Misliš li da će to biti problem?”
Polako je odmahnuo glavom. „Dok god on nema nikakvih pogrešnih
misli da ćete postati prijatelji ili da ćemo ići na dvostruke spojeve s njim i
njegovom zaručnicom, ne smatram da je to problem.”
„Uzevši u obzir da je uvjet tvoje uvjetne kazne da nemaš nikakav kontakt
sa svojom žrtvom, ionako ne vidim dvostruke spojeve u tvojoj bližoj
budućnosti,” podsmjehnuo se stric Anthony.
„Mislim da je to previše čudno i prevelika slučajnost,” dodala je teta
Christy kad je stavila laktove na stol i nagnula se naprijed obraćajući nam se.
„Što ako Nick smjera nešto?” Nagnula se nazad i bubnjala prstima po stolu.
„Što ako se on pokušava osvetiti za ono što mu je Christian učinio?” Uzela
je soljenku i nervozno se igrala njome. Nije nikome dala priliku da odgovori
kad je pogledala u mene i dodala, „Predložit ću tvojoj psihijatrici da se
preseli, a ja ću joj to nadoknaditi. Rekla si da si joj ispričala o susretu s
Nickom pa će shvatiti zašto je to tako važno. Zar ne, Mimi?”
Bearovi su živjeli daleko ispod svojih mogućnosti u njihovoj staromodnoj
četvrti, ali nisu morali. Nije bila tajna da je Christianova majka nasljednica i
da vrijedi milijune. A njegov otac je stekao malo bogatstvo kroz vlastite
unosne kriminalne pothvate kad su živjeli na zapadnoj obali Floride. U
njenom umu, rješenje tete Christy je bilo jednostavno. Ona će ispisati izdašan
ček mojoj psihijatrici kako bi je potakla da pronađe drugi ured. Ja sam mislila
da to nije potrebno, a očito i njen muž također.
„Owani, poslušaj se što govoriš.” Svi pogledi su se prebacili na strica
Anthonyja kad je posegao za rukom svoje žene. Nježno uzevši soljenku iz
njenog stiska i stavivši je u stranu, nastavio je, „Da li zaista misliš da je Nick
Rosman potrošio sav novac, koji je dobio od nas, u dobrotvorne svrhe dok je
čekao da se Mimi pojavi opet u Floridi, kako bi unovčio to što se udala za
Christiana? Za to vrijeme čekajući više od godinu dana da dobije novac za
svoju novu neprofitnu organizaciju, prihvativši njihov novac samo ako mu

290
 š

ponude da je smjeste u zgradu gdje Mimi ima sastanke jednom tjedno, u

nadi da će naletjeti na nju? Sve to samo kako bi se mogao osvetiti
Christianu?”
Trepnula je nekoliko puta prije no što je odgovorila. „Kad to tako kažeš
zaista zvuči malo nestvarno,” priznala je.
„Malo?” dodao je Christian.
„Dobro,” zaključila je. „Pa, smiješno je koliko je nestvarno. Znam da
previše razmišljam o tome, ali ja sam također i majka. Mi imamo lošu naviku
da zamišljamo najgore moguće scenarije.”
Posegla sam i dotakla joj ruku. „Cijenim to što paziš na mene, teta Christy.
Ali nisam osjetila nikakvu prijetnju od Nicka. I čisto sumnjam da ću ga često
sretati, ako ga ikad i sretnem.”

„Tako te jako volim, Mimi,” prišaptao je Christian, dah mu je bio vruć uz

moje uho.
Vodili smo ljubav. On je bio na meni i u meni, te nakon nekoliko nježnih
prodiranja oslonio se na laktove i pogledao dolje u moje oči.
„I ja tebe volim, Christiane,” rekla sam mičući mu kosu nazad preko
njegova ramena.
„Ne činiš se kao sva svoja. Da li je sve u redu, dušo?” Njegova zabrinutost
se ogledala u njegovim očima.
Skrenula sam pogled i usredotočila se na njegov biceps, mišić se napeo
pod njegovom težinom.
„Da li je u pitanju Nick?” upitao je. „Ako je, ne trebam maminu čekovnu
knjižicu da ga se riješim.”
„Nije Nick,” uvjeravala sam ga. Posljednja stvar koju sam htjela da
Christian učini je da opet ima sukob s njim. Posebno takav koji bi Christiana
poslao nazad u zatvor.
„Da li je zbog onoga što je onaj fosil rekao za Grizza?”
Tako me je dobro poznavao. „Možda,” rekla sam, malo sramežljivo.
„Ti nisi zla, Mimi. Nisi Grizzovo demonsko sjeme.” Glas mu je bio ljutit
dok se polako maknuo između mojih nogu i smjestio se pokraj mene. „I
nećeš biti kažnjena zbog onog što je on učinio.”

291
 š

„Znam to,” rekla sam pogledavši u njega. Mislila sam na to kako je

Winifred Truncle krivo tumačila Sveto pismo govoreći da će Bog kazniti
Grizzovu djecu zbog njegovih grijeha. Znala sam da to nije slučaj, pa se
nisam brinula. Ali nešto mi smetalo, a to nije imalo nikakve veze s Winifred.
„Izgledao je tako mlado i nevino na toj slici,” rekla sam, glas mi je bio pun
emocija. „I već je iskusio tako puno užasa. Pitam se da li bi moj otac ispao
drugačiji da starac, koji mu je dozvolio da ostane u motelu, nije bio
perverznjak, već netko u koga bi se Grizz mogao ugledati?”
„Pretpostavljam da nikad nećeš saznati,” tiho je prišaptao.
„Mislim da nije rođen zao, Christiane. Znao je za zlo jer je živio s tim svaki
dan, ali nije bio rođen takav.”
„Siguran sam da si u pravu, Mimi. Da li je išta od toga bitno sada?”
„Pretpostavljam da ne,” odgovorila sam. „Samo se pitam ako, znaš...”
Nisam uspjela do kraja izreći pitanje.
„Ako si previše slična njemu?” upitao je.
Okrenula sam se prema njemu. „Zašto bi me to pitao?”
„Zato što si više puta spomenula da ti smeta što nisi bila zgrožena kad si
vidjela lik tvoje majke na jakni. I što se nisi bunila kad si mislila da
provaljujem u Axelovu garažu da ukradem nešto. Davala si takve male
naznake. Mislim da pokušavaš shvatiti tko si.”
„Možda si u pravu.” Milovala sam mu obraz stražnjim dijelom dlana.
„Tko sam ja, Christiane?” upitala sam. Oči su me počele peći kad sam
odvojila pogled od njegovog i zurila u strop.
„Ti si Mimi Bear.” Govorio je mom profilu dok je lijevim palcem mazio
moju bradavicu. „Moja supruga i žena koju oduvijek volim. Tako si dugo
išla pravednim putem da se kažnjavaš i za najmanje uzbuđenje koje osjetiš
kad radiš nešto što smatraš lošim.”
„Možda,” zaključila sam. „Možda je to to.”
„I sviđa ti se što se ljudi drugačije ponašaju prema nama u Alibiju,” dodao
je Christian. „Osjećaš uzbuđenje koje dolazi s nekom vrstom ozloglašenosti,
ili kako već to nazivaš.”
Moguće je da je pogodio samu bit ovom spoznajom. Posjećivali smo Alibi
nekoliko puta mjesečno otkad sam se preselila u Floridu, a nije trebalo dugo
da se pročuje da je sin Anthonyja Beara oženio Grizzovu kćerku. Kao što je
Mike rekao Salu u Chicky's, Christian i ja smo smatrani kraljevskom obitelji
bajkera.

292
 š

Stari i novi članovi bande mog oca polako su počeli dolaziti u Alibi,
napuštajući druga redovita okupljališta. Chili se praktički rastopila u mom
zagrljaju kad me pitala da li je to istina. Nije se sjećala da je moja majka nosila
Grizzovo dijete kad se udala za Tommy „Grunt” Dillona.
„Trebala sam te prepoznati,” viknula je. „Ista si tvoja majka!”
Razgovori s nekim ženama iz prošlih dana su bili na granici neugodnosti.
Posljednje što sam htjela čuti je da je moj otac bio najobdareniji muškarac s
kojim su ikad spavale. Fuj. Sljedeći put kad sam vidjela Chili, dala mi je svoju
staru jaknu kluba. „Ti bi trebala imati ovo,” ponudila je.
Pogledala sam u moj otvoreni ormar. Mogla sam vidjeti rukav crne kožne
jakne kako viri van. Možda je Christian u pravu. Možda sam malo previše
uživala u mojoj novostečenoj popularnosti.
Nisam imala puno vremena razmišljati o tome jer je Christianov vreli
jezik zamijenio njegov palac, a moja se bradavica još više ukrutila. Izvila sam
se u njegova usta i glasno zastenjala.
Tad smo je čuli. Zatvorili smo vrata spavaće sobe, ali se nisu zatvorila do
kraja, pa ih je ona tiho gurnula i otvorila, te nam se prikrala. Micali smo se
kako bi došli pod pokrivače dok se Abby gegala prema krevetu, njena
pidžama sa stopama je grebala po drvenom podu. Čvrsto je stiskala svoju
dekicu u jednoj ruci, a dvije šahovske figure, koje je uzela s ploče koju smo
postavili na našem stoliću, u drugoj. Stalno je zaboravim spremiti kad ona
dolazi. Nakon što bi otišla pronalazili bi figure na najčudnijim mjestima. Bila
je fascinirana njima. Bila sam zahvalna što je nije zanimalo da ih pojede. Još
sam morala puno naučiti o tome kako učiniti dom sigurnim za dijete. Bila
sam na fakultetu kad su moji roditelji to činili za Ruthie i Dillona.
Izmjenjivali smo se u skretanju njene pažnje kako bi se mogli obući.
Nekoliko minuta kasnije nas troje smo bili privijeni na krevetu, Abby je tiho
hrkala između nas.
„Odnijet ću je nazad u njen krevet,” rekao je Christian dok se polako dizao
s madraca.
Sjedio je leđima okrenut prema meni spreman ustati, kad sam mu rekla,
„Ne, u redu je. Pusti je da spava između nas noćas. Nikad prije nam se nije
uvukla u krevet. To je slatko,” prišaptala sam preko njene glave.
Okrenuo se i rekao, „Uopće nisam stručnjak u roditeljstvu, ali svi koje
poznam, a imaju djecu kažu da jednom kad ih pustiš u svoj krevet, nikad
više ih nećeš moći spriječiti.”

293
 š

Polako sam kimnula glavom u razumijevanju, ali nisam si mogla pomoći

da se ne protivim. „Znam, ali možda samo ovaj put.”
Christian je opet legao i okrenuo se prema meni, leđima okrenut prema
rubu kreveta. „Što sam radio prije no što sam te pronašao, Mimi? Kako sam
postojao?”
„Vjerojatno isto kao i ja,” tiho sam odgovorila. „Jedva.”
S vremenom smo se smjestili, ponovili naše zavjete, te sam skoro zaspala
kad sam se nečeg sjetila. „Hvala ti što si namjestio krevet danas,” prišaptala
sam u tamu noći.
Osjetila sam njegov pokret na drugoj strani madraca kad je upitao, „Ha?
Nisam namjestio krevet. Odlazim prije tebe, tako da ga uvijek ti namjestiš.”
„Ali jutros nisam stigla. Kasnila sam. Kad smo ušli u krevet ranije, bio je
namješten, zar ne?”
„Da,” odgovorio je.
„Dakle, pretpostavila sam da si došao kući na ručak ili tako nešto, te si
vidio da nisam stigla namjestiti krevet, pa si ga ti namjestio,” odgovorila sam
malo oštrije no što sam namjeravala.
Čula sam kako zijeva prije no što je rekao, „Samo sam dvaput došao kući
na ručak otkad živimo ovdje, a ne sjećam se da mi je ijednom palo na um da
provjerim da li treba namjestiti krevet.”
„Tko nam je namjestio krevet? Misliš li da nam je netko provalio u kuću?”
sjela sam i upalila svjetlo.
„Ah! Mimi to je prejako svjetlo. Skoro sam zaspao. Ugasi ga,” gunđao je.
„Ne dok ovo ne riješim,” rekla sam, dobacivši mu čvrsti pogled.
Ispustio je uzdah i odgovorio, „A kad je ta osoba provalila kako bi nam
namjestila krevet, misliš li da je ispraznila perilicu za suđe i oprala jednu
turu veša, također?”
Ignorirajući njegov sarkazam, namrštila sam se u koncentraciji
pokušavajući se sjetiti da li sam uspjela namjestiti krevet. Nisam mogla
prizvati posebnu uspomenu jer mi se sve pomiješalo sa svakim drugim
putem kad sam to učinila.
„To je jedna od onih automatskih stvari, zar ne?” upitao je. „Kao pranje
zuba i češljanje kose. Jednom sam kretao na posao i počeo plesti svoju kosu
dok nisam shvatio da sam je već spleo.”
Christianova duga kosa je bila opasnost oko motora, pa ju je uvijek nosio
u pletenici dok je radio u radionici.

294
 š

Kimnula sam. „Da, pretpostavljam da je tako.” Uvukla sam se pod

pokrivače i ugasila svjetlo.
„Mimi?”
„Da?”
„Podsjeti me prije no što odem sutra na posao da izvadim boju i valjak za
krečenje koje smo kupili.”
„Zašto?” upitala sam.
„Možda će se onaj, tko god da je provalio, vratiti i okrečiti gostinjsku
sobu.”
„Ha, ha,” rekla sam suho. „Nisi smiješan.”
Dok sam plutala u san, nisam si mogla pomoći da ne usporedim
predosjećaj tete Christy da je Nick tražio ured pokraj mene samo kao bi se
osvetio Christianu, s mojim spekulacijama o „provali radi namještanja
kreveta”. Moja pretpostavka je bila isto tako smiješna kao i njena. Okrenula
sam se na trbuh i stavila jastuk preko glave.

295
 š

Fort Lauderdale, Florida 2007

Sljedećih nekoliko mjeseci su proletjeli, donoseći dobre i ne-tako-dobre

stvari sa sobom. Prvo i nama najvažnije, bile su vijesti da je Christianova
uvjetna kazna ukinuta. Christian je pozvan na posebno saslušanje gdje mu
je rečeno da zbog velike količine uvjetnih kazni i nedostatka socijalnih
radnika koji bi ih pratili, neki slučajevi su razmatrani za ranije ukidanje.
Christian je bio jedan od njih. Christian i ja, s druge strane, vjerovali smo da
to nema nikakve veze s tim. Nismo mislili da je slučajnost to što su moji
roditelji raniji ispitivali o planovima za Dan zahvalnosti, kad sam ih
informirala da će Christian morati podnijeti prikladnu papirologiju i nadati
se najboljem, i to da je posebna komisija tražila da prisustvuje nekoliko
tjedana kasnije. Oboje smo zaključili da su se naši roditelji udružili kako bi
podmazali kotače pravde položivši savršenu količinu novca na prave
bankovne račune.
Učinila sam kako sam obećala i svratila u Nickovu novu dobrotvornu
ustanovu, koju je na kraju nazvao Mali dragulji, te sam upoznala njegovu
zaručnicu, Rachel. Znala je tko sam, te baš kako se ja nisam mogla navesti da
se ispričam za Christianov napad na Nicka, ona se nije ispričala niti je dala
isprike za ono što je Nick pokušao učiniti meni. Odmah mi se svidjela, ali
sam znala da naše poznanstvo ne može ići dalje od povremenih pozdrava
kad se sretnemo u uredskoj zgradi.
Jolly Roger s druge strane, učinio je veći pokušaj da se sprijatelji sa mnom.
Prilično sam sigurna da me pratio i pobrinuo se da se sretnemo. Nikad nije
bio bezobrazan ili nametljiv, samo drag i ljubazan. Znala sam što pokušava,
ali to nikad ne bi upalilo, a to sam mu i rekla. Bio je pod pogrešnim dojmom
da bi Christian i ja zapravo mogli biti prijatelji s Nickom i Rachel. Konačno
sam mu rekla da gubi vrijeme. Zaista mi se sviđao Roger i uhvatila sam se
kako dolazim ranije na sastanke svaki tjedan kako bi razgovarala s njim
nekoliko minuta dulje.
Što se tiče Nicka, nisam ga vidjela od onog prvog puta.

296
 š

Gospođa Truncle nikad više nije počastila muzej svojom prisutnošću, bar
ne kad sam ja radila. Potpuno sam uživala u svom poslu, redovno išla svojoj
psihijatrici, napredovala u boksačkom ringu s Christianom i sama u jogi.
Uhodali smo se u brizi o Abby. Život je bio dobar, ali ne savršen. Onda opet,
nisam to ni očekivala.
Uz to što smo morali riješiti neke stvari koje se mogu očekivati u novom
braku, morala sam se potajno nastaviti baviti time što me Autumn gnjavi,
što se samo pogoršalo otkad me Abby počela zvati nekako slično mom
imenu. Nažalost, Mimi i mama su previše slične riječi, a Autumn je bila
bijesna. Čak me je i optužila da želim zauzeti njeno mjesto. Porekla sam to.
Baš kao što je i ona poricala uvredljive poruke koje sam i dalje nalazila na
prednjem staklu svog auta. Nedavno je povećala ulog kad je ostavila poruku
na mom autu dok je bio parkiran ispred moje kuće. Počela sam se pitati da li
je okretanje drugog obraza bila loša ideja. Možda je bilo vrijeme da kažem
Christianu o tome do kuda doseže njeno gadno ponašanje.
Uljez koji posprema krevet nikad se nije vratio da okreči našu gostinjsku
sobu, pa smo nastavili pretvarati našu kuću u dom dok smo se bavili s
bijesnim strelicama koje je život bacao na nas. Ja sam pokušavala suzdržati
se od vrištanja kad bi mi Christian pomagao oko pranja veša i pomiješao
moje osjetljivo rublje koje se pere na ruke sa svojim masnim radnim
majicama. A on se trudio da ne poludi kad sam ne znajući napunila moj
spremnik goriva s dizel gorivom, skoro uništivši moj auto do točke da se ne
može popraviti.
Moji roditelji su mi poslali klavir koji mi je moj tata, Tommy, kupio za moj
osmi rođendan, a ja sam bila oduševljena kad me Daisy zamolila da je
naučim svirati. Također sam naučila Christiana da igra šah na kompletu
šaha koji sam izložila. Onaj kojim je Abby i dalje bila fascinirana. Bio je to još
jedan dar mojih roditelja koji je poticao od Tommyja. Rečeno mi je da je to
isti komplet šaha na kojem je on nekada učio moju majku da igra u
sedamdesetima. Isti onaj koji sam znala vidjeti u maminoj i Tommyjevoj
spavaćoj sobi kad sam bila dijete. Znala sam se ušuljati onamo i igrati se s
figurama, iako to nisam smjela.
Nisam baš imala prilike sprijateljiti se bilo gdje. Sigurno ne na mom poslu,
pošto sam obično radila sama. Otišla sam na kavu s nekoliko cura s joge, ali
nije otišlo dalje od toga. Bila sam zahvalna kad sam uspjela steći jednu novu

297
 š

prijateljicu, preko Christianovih veza u Alibiju gdje smo se praktički

pretvorili u redovne goste.
Bio je to tipični petak uvečer, i vlasnik, Ken, mi je rekao da ima
iznenađenje za mene. Tijekom mog prvog posjeta baru prije nekoliko
mjeseci, primijetila sam stari klavir koji je bio gurnut uza zid. Kad je nekoliko
redovnih gostiju čulo da znam svirati, inzistirali su da ih počastim pjesmom.
Ali nije bilo tako jednostavno. Klavir nije davao znakove života.
Gledala sam kako je Ken slavljenički povukao blještavo bijelu plahtu s
potpuno novog klavira. „Žao mi je što je trebalo toliko dugo da nabavim
novi. Hoćeš li nam svirati, Mimi?” Nekoliko me ljudi počelo poticati
uzvicima, pa sam sjela na klupu i počela svirati pjesme za koje sam mislila
da će im se svidjeti. I jesu. Nakon otprilike tri pjesme, jedan od tipova me
pitao da ako on pusti nekoliko pjesama na jukeboxu, hoću li odsvirati
dijelove za klavir? Rekla sam mu da ću pokušati. Izabrao je prave izvođače,
jer sam voljela Bob Segera i znala skoro svu njegovu glazbu. Upravo sam
završila „Roll Me Away” i krenula nazad do svog stola kad sam vidjela da
netko ulazi na vrata. Znala sam da ću s vremenom naletjeti na Bluea. Samo
nisam znala kada. Nisam napravila kontakt očima s njim, pa sam krenula za
stol i sjela kraj moje najnovije i najbliže prijateljice, Debbie.
„Tako si talentirana, Mimi.” Otpila je dugi gutljaj piva. „Želim biti kao ti
kad odrastem.”
Komentar je bio smiješan jer je Debbi bila u svojim ranim četrdesetima.
Nije bila dio stare bande mog oca, pa sam bila zahvalna i laknulo mi je što
nisam morala slušati nikakve seks priče koje bi podijelila o njemu. Njen
dečko, Joe, se uključio u bandu tek kad je moj otac otišao u zatvor, pa ni on
nije osobno poznavao Grizza. Debbie i Joe su se upoznali prije nekoliko
godina. Nije čak niti znala Christiana jer je on bio u zatvoru kad su se ona i
Joe spetljali.
Iako su bili stariji od nas, Christian i ja smo oboje uživali u društvu ovog
para. Toliko da smo se počeli viđati s njima i izvan Alibija. Isprva mi je bilo
teško vjerovati da je Joe dio motorističkog kluba. Bio je tako tih i miran, da
mi je bilo teško zamisliti ga kao nekoga tko dobiva više činove. Iako je
zaradio veliku količinu novca kroz nezakonite aktivnosti kluba, još uvijek je
radio svoj redovni posao danju u elektroničkoj tvrtki koja se specijalizirala
za postavljanje kućnih kina, nadzornih uređaja, te sustava alarma. Koliko je
Joe bio slab u razgovoru, Debbie je i više no nadomjestila to. Ali ne na

298
 š

odbojan, iritirajući način. Očito je bila ponosna što su njega smatrali da bi on

mogao biti jedan od rijetkih koji bi mogao naslijediti Bluea jednog dana, ali
njen se život nije vrtio oko kluba. Radila je puno radno vrijeme za Bluea kao
konobarica u njegovom restoranu, Razorsu.
„Bila si odlična, dušo,” rekao mi je Christian dok je kimnuo prema stolu
za biljar.
Zahvalila sam mu i onda odmahnula glavom. Nije mi se dalo igrati biljar.
„Idite vas dvojica,” uključila se Debbie, mahnuvši Joeu i Christianu da
odu od stola. Kad su otišli, nagnula se prema meni i upitala, „Da li se ona
dobro ponaša?”
Zakolutala sam očima. „Ne. Dobila sam još jednu prije dva dana.”
Debbie je bila jedina osoba kojoj sam rekla kad mi je Autumn počela
ostavljati poruke pune mržnje. Nisam to rekla čak niti mojoj psihijatrici jer
sam se bojala da će inzistirati da prijavim njeno napadanje policiji.
„Već sam predložila da ugradite nadzorne kamere na svom imanju. Joe
će vam srediti dobru pogodbu.” Povukla je dugi dim iz cigarete i dodala,
„Osim toga, rekla sam ti da to možda nije Autumn.” Gledala sam kako je
dobacila Krystal, koja je stajala na drugoj strani bara, gadan pogled.
Odmahnula sam glavom. „Ne treba mi nadzorna kamera da znam tko to
čini, Debbie.”
„Glavno je da se obratiš Joeu ako se odlučiš za jednu,” podsjetila me.
„Prvo ćeš se obratiti njemu, zar ne?”
Kimnula sam, te se malo primakla bliže k meni. „Dakle, što je pisalo?”
upitala je s brigom u glasu.
Duboko sam udahnula, nevoljko otkrivajući što je bilo napisano na
zadnjoj poruci. Našla sam je na prednjem staklu prije no što sam otišla na
posao, što je značilo da Autumn mora da je promatrala kuću i čekala da
Christian ode kako bi je ostavila ondje.
Otpila sam gutljaj piva i spustila bocu na stol, koncentrirajući se na to da
je savršeno smjestim na kartonski podmetač. Ne pogledavši Debbie,
ponovila sam što je bilo napisano na poruci.
„Sinoć me pojebao?” viknula je šapatom. „Što to uopće znači?”
„Mogu samo pretpostaviti da je nadgledala kuću dovoljno dugo da je
znala da je Christian prošlu noć otišao, te me pokušala zajebavati.” Tada sam
pogledala u nju. „Znaš, kako bi me uvjerila da je on vani i ševi druge kad bi
trebao pomagati Joeu da popravi svoj motor.”

299
 š

Debbie je brzo skrenula pogled, i znala sam da sam rekla nešto zbog čega
joj je bilo neugodno. „Christian je bio kod tebe i radio na Joeovom motoru,
zar ne?”
Ona se vrpoljila na stolici. Odmahujući polako glavom, rekla je,
„Christian nije bio kod nas i radio na Joeovom motoru. Nisam znala ni da
nešto nije u redu s Joeovim motorom.”
Bila sam vidno potresena, a Debbie je to znala. Christian mi nikad nije
lagao, te sam se počela pitati da li je bila dobra ideja da se počne družiti sa
svojim starim prijateljima bajkerima. Možda mu je nedostajala sloboda na
koju se navikao. Možda brak nije ono što je on mislio da će biti. Možda ja
ipak nisam dovoljna.
„Mimi, nemoj.” Osjetila sam kako je Debbie stavila ruku na moju
nadlakticu. „Sigurna sam da Christian ima savršeno dobro objašnjenje za to
gdje je bio.”
Razvukla sam osmijeh i rekla, „Sigurno si u pravu.”
Onda su joj oči postale jako ozbiljne. „Ne možeš reći Christianu ono što
sam ti upravo rekla,” molila je.
Bila sam iznenađena njenom molbom, te sam je htjela pitati zašto, kad je
nastavila, „Takav je život, Mimi. Najvjerojatnije, Christian je zamolio Joea da
mu da alibi, a Joe mi je zaboravio reći. Ako dođe do tvog muža da sam to
odala, iako slučajno, to bi moglo biti loše za Joea i mene. Dečki ne izdaju ono
što su si povjerili.”
Progutala sam svoj odgovor.
„Molim te?” Njene oči su izgledale plačno, kad je dodala, „Kao što sam
rekla, vjerojatno je imao razlog, ali ako odlučiš suočiti se s njim, preklinjem
te da smisliš neki drugi način kako si mogla to saznati. Nemoj Joea i mene
uvući u to. Molim te, Mimi.”
Uvjerila sam je da nemam namjeru uvlačiti Joea i nju u svoj brak.
U pokušaju da promijeni temu, gurkala me i kimnula prema stolu
nekoliko stolova udaljen od nas. Moj stric Blue je razgovarao s nekoliko
muškaraca. Napravio je kontakt očima sa mnom, podigao svoje pivo i
kimnuo. Dobacila sam mu mali osmijeh, te se molila da ne dođe do našeg
stola. Nisam bila raspoložena za ćaskanje s čovjekom za kojeg sam prvu
polovicu mog života vjerovala da je moj biološki stric, te kojeg nisam vidjela
od Tommyjeva pogreba prije šest godina. Nisam nikada imala problema s
Blueom. Jednostavno nisam bila raspoložena.

300
 š

„Ljudi pričaju, Mimi,” rekla je Debbie.

Pogledala sam u nju. „O čemu?”
„O tome kako Blue trči za svojim penisom skroz do Louisiane zbog nekog
komada.”
Mogla je govoriti samo o sestri blizanki moje majke, Jodi.
„Pa?” upitala sam, pokazujući samo blagi interes, dok sam se usredotočila
na moju bocu piva.
„Paaaa,” rekla je s iznerviranim odugovlačenjem. „Svi govore već neko
vrijeme da bi on mogao odstupiti. Ne mogu vjerovati da to nisi već čula.
Govori se da bi Christian mogao biti sljedeći u redu da zauzme njegovo
mjesto.”
Naglo sam okrenula glavu i pogledala je ravno u oči.
„Posebno otkad mu je ukinuta uvjetna kazna.” Vrtjela je svoju kosu,
izgledajući nonšalantno dok je pogledala prema biljarskom stolu gdje se
Christian sagnuo, pripremajući se da napravi pogodak. „Više ga ništa ne
sprječava da postane dio bande.”
Pustila sam da mi njene riječi sjednu. Nisam niti jednom pomislila na to
da se Christian opet pridruži bandi. Ali što sam više gledala oko sebe, više
sam primjećivala koliko su se gosti promijenili otkad smo počeli dolaziti u
Alibi. Mogla sam shvatiti zašto je napravila tu pretpostavku.
„Želiš to, zar ne?” Debbieno pitanje je prodrlo kroz moje misli.
„Što želim?” upitala sam.
„Da Christian postane predsjednik?”
Nisam stigla odgovoriti joj jer su Christian, Joe, Isaac Brooks, te dva
muškarca koje nikad prije nisam vidjela, prišli i pridružili nam se. Nakon što
je sjeo u stolicu s moje lijeve strane, Christian je prebacio svoju desnu ruku
oko mene i rekao, „Mimi, ovo je Nigel. On je iz donjeg kraja” Oklijevao je i
odmahnuo glavom. Pokazujući svojim pivom prema drugom tipu, dodao je,
„Ne mogu se sjetiti tvog imena, čovječe.”
Čovjek je rekao svoje ime, ali samo sam napola slušala i nisam ga
zapamtila.
"Donjeg kraja?” provirila sam iza svog muža kako bi ga bolje pogledala.
Začuo se smijeh i Isaac se oglasio, „Da, imamo Australca u našem društvu
i dobro je da ima taj naglasak ili nikada ne bi poševio. Stajao sam pokraj njega
u zahodu i njegov penis daje riječi mali sasvim novo značenje.

301
 š

„Zašto pljuješ po mom kurcu? Ako ne zašutiš, udarit ću te njime u tvoju

jebenu glavu.” Nigelov naglasak je bio jak i mogla sam vidjeti zašto bi žene
to smatrale privlačnim.
Slušala sam prepiranje i pokušavala da mi nedavno Debbino otkriće o
Christianovom neznanom boravku ne smeta.
Sljedećih trideset minuta prošlo je bez većih događaja, sve dok nije
postalo očito da je Nigel prešao svoju granicu alkohola. Sve do tada razgovor
je bio vedar, ali njegovi komentari su počeli sve više poticati ljutnju. Misleći
mu pokazati gdje mu je mjesto, Debbie je šaljivo rekla, „Nigel, moraš
pokazati malo poštovanja. Ne želiš reći nešto čime bi uvrijedio Christiana.
On bi mogao biti naš novi šef, ako su glasine istinite.”
Nigel, koji je sjedio pokraj Christiana, nagnuo se u stranu u svojoj stolici i
pogledao Christiana od glave do pete, govoreći, „Tako sam čuo. I sam se
želim prijaviti za taj posao.”
„Nisam znao da Blue prima zamolbe,” Isaac je rekao smijući se.
Gledala sam Christiana, pokušavajući ocijeniti da li je imao ikakvu
reakciju na glasinu, kad su Nigelove sljedeće riječi poslale trnce uz moju
kralježnicu.
„Meni se čini da jedina jebena stvar koju netko mora učiniti da bi ga se
smatralo predsjednikom, je da gurneš svoj kurac u davno-izgubljenu kćer
zloglasnog Grizza.”
Svjedočila sam napadu koji je moj otac izveo na Christianu u unajmljenoj
kući. Gledala sam kako je Slade napao Christiana u kući njegovih roditelja.
Osim brzog udarca u Salovu čeljust u Chicky's, još nisam vidjela kako moj
muž povlači prvi potez.
Ono što se sljedeće dogodilo najbolje bi se moglo opisati kao nadnaravno.
Nikad nisam vidjela ljudsko biće da se tako brzo kreće. Uz životinjski urlik i
zastrašujućom brzinom, Christian je ustao i povukao Nigela gore zajedno s
njim. Jako ga je nabio na naš stol. Boce, piće i tanjuri su letjeli posvuda. Nigel
nije imao vremena reagirati niti se obraniti dok je moj muž stručno koristio
svoje šake da nanese kaznu koja je bila barbarska. Christian je mogao
nokautirati Nigela jednim udarcem, ali nije to učinio. Namjerno je ciljao gdje
može nanijeti najviše štete ne dajući mu privilegiju da se onesvijesti. Htio je
da Nigel osjeti svaki udarac. Mislila sam da čujem kosti kako se lome i pitala
se da li su to Christianove ruke, ili su to Nigelova rebra i lice.

302
 š

Joe i Isaac su odmah skočili od stola, ali nisu pokušali odvući Christiana
od Nigela. Nigelov bezimeni prijatelj je stajao sa strane, razjapljenih usta.
Gledala sam okolo kako bih vidjela hoće li se itko umiješati, a onda sam
ostala zaprepaštena vidjevši da nikoga nije briga. Neki su pogledali, ali su se
vratili svojim pićima. Nekoliko je žena uzvikivalo i urlalo. Kutkom oka
primijetila sam djevojku koja je navijala, te ju je njen muškarac zgrabio za
kosu i povukao je nazad na njenu stolicu ukorivši je „Začepi, jebote.”
Moje oči su preklinjale Isaaca i Joea da se umiješaju, da zaustave
Christiana prije no što nanese više štete. Obojica su namjerno skretali pogled
s mene.
Šokirano sam gledala kako je Christian posegao u svoj stražnji džep i
izvukao džepni nož. Otvorio ga je i prislonio na Nigelov vrat.
„Ispričaj se mojoj ženi,” naredio je Christian, njegov glas je bio tih i
prijeteći.
„Oprosti. Žao mi je.” Grgljao je Nigelov glas. Bilo je očito da se guši u
vlastitoj krvi.
Christian je sklopio nož, vratio ga u džep, te ga počeo opet udarati.
Tada sam ga osjetila uz mene. Podigla sam pogled i ugledala Bluea. Nije
gledao dolje u mene, ali nakon što je izmijenio pogled s Isaacom koji nisam
mogla odgonetnuti, rekao je jednu riječ. „Dosta.”
Bili su potrebni Joe, Isaac i još dvojica muškaraca da odvuku Christiana s
Nigela, a do tada, on se onesvijestio. Molila sam se da nije mrtav.
Blue je kimnuo dvojici drugih muškaraca i prema Nigelovom mlitavom
tijelu koje je bilo položeno preko našeg stola. „Vodi ga odavde.”
Pogledao je u mog muža koji je teško disao i još bio pod utjecajem
adrenalina.
„Bio je nepristojan prema Mimi,” rekao je Christian, glas mu je bio žestok,
oči su mu još plamtjele.
„Što želiš da učine s njim?” upitao je Blue.
Čekaj. Što? Što bi se još trebalo učiniti? Ako išta, čovjeka bi trebalo odvesti
u bolnicu.
Christian nije odmah odgovorio i Blue je pitao drugo pitanje. „Da li Nigel
treba otputovati?”
Znala sam što taj termin znači. Put je značio da se Nigel neće vratiti.
Nikada.

303
 š

Tada sam shvatila na moj užas da čovjekov život visi o niti. Jednostavna
odluka koju bi donio moj muž i proveo je Blue mogla bi učiniti da čovjek
nestane zauvijek.
Činilo se da se moj svijet ruši oko mene i osjetila sam vrtoglavicu.
Otkad sam se preselila u Floridu, Autumn me je proganjala i gnjavila.
Winifred me je nazvala demonskim sjemenom i grješnicom. Došla sam licem
u lice s čovjekom koji me pokušao silovati kad sam bila tinejdžerica. A
Christian mi je lagao o tome gdje je bio prije nekoliko noći. Bila sam tako
zaokupljena slavom u svijetu bajkera, da nisam shvaćala što taj svijet
uključuje. I sada, čovjekov život ovisi o pozitivnom ili negativnom odgovoru
mog muža.
Kako se vrtoglavica povukla okrenula sam se i krenula prema izlazu,
zaklevši se da više nikada neću ući u Alibi.

304
 š

Fort Lauderdale, Florida 2007

„To je životni stil kojim su živjeli naši roditelji, Mimi. I mogu ti garantirati
da su obje naše majke vidjele i gore. Reci joj, mama,” rekao je Christian svojoj
majci.
Prošle su dvije noći, te sam namjerno pozvala Christianove roditelje na
večeru u naš dom bez Daisy i Abby.
Protekla dva dana su bila prožeta neizrečenim napetostima između mene
i Christiana. Kad je pokušao objasniti da je ono što sam vidjela blaža verzija
prema onome što se događalo u drugim bajkerskim barovima, odbila sam
slušati, inzistirajući da je mogao učiniti bilo što drugo osim ubiti Nigela zbog
nepoštovanja. Moj komentar ga je razbjesnio.
„Ono što je on rekao je bilo više od nepoštovanja, Mimi,” zarežao je. „Reći
nešto uvredljivo o tebi je bilo najgore što je mogao napraviti. Čak i da to
nisam čuo, ali da je došlo do mene, učinio bih isto.”
Uzvratila sam sa, „Jesi li siguran da nisi ti taj koji je osjećao kao da ga ne
poštuju?”
„Misliš da mi je stalo što on misli o tome da me razmatraju kao
predsjednika? Što je, usput, glupa glasina. Ne znam ni tko je to uopće
izmislio.”
Bila bih jako uznemirena onime što sam vidjela, ali shvatila sam
Christianovo objašnjenje. Istina je bila da sam svoju ljutnju nosila duže no
što je potrebno iz drugog razloga. Ne želeći izdati Debbieno povjerenje,
mučila sam se kako da smislim kako bih mogla saznati da Christian nije bio
kod Joea te večeri. Htjela sam ga suočiti s tim, ali ne na račun toga da se nešto
dogodi mojoj novoj prijateljici i njenom dečku. Bila sam u dilemi.
Prekinuvši moje misli, teta Christy je oštro odgovorila Christianu, „Naš
stari stil života nema nikakve veze s današnjim niti s tvojim brakom.” Zurila
je u njegove isprebijane zglobove dok je dodavala grašak stricu Anthonyju.
„Osobno, mislim da bi se trebali držati podalje od Alibija. Steći nove
prijatelje. Osim toga, ako mi govorite da otkad ste vas dvoje počeli odlaziti

305
 š

tamo, da se ološ počela redovito pojavljivati, to je još jedan razlog da se

odmaknete. Sigurno možete pronaći drugo mjesto gdje možete popiti pivo,
igrati biljar, te jesti krilca, a da to ne uključuje bajkerski klub.”
„To neće biti problem,” uzvratila sam. „Neću žaliti da više nikada ne
kročim u to mjesto.” Onda sam nastavila pričati im kako je čovjek nasilno
zgrabio svoju djevojku za kosu.
„Čudim se da nisi vidjela više toga, Mimi,” rekao mi je stric Anthony.
„Prilično je uobičajeno u tom okruženju da muškarci zlostavljaju svoje žene.
Čak ih i dijele s drugim muškarcima. Ti, tvoja majka, Christy, te jako malo
ostalih ste rijetke iznimke.”
Znala sam da je u pravu na osnovi nekih priča moje majke.
Teta Christy je spustila svoju vilicu. „Što je s onim ljubaznim tipom s
kojim radiš, Christiane? Kako se ono zove? Onaj s kojim si se prestao družiti
zato što te njegova žena pokušavala spojiti sa svojim prijateljicama.”
Pogledala sam u Christiana koji je zakolutao očima. „Glen,” rekao je prije
no što je posegao za svojom čašom. „On je u redu. Kao i Susan, ali nije mi se
sviđalo kad me je pokušavala spojiti s nekim. Pozvali su me na ručak dvaput
otkad sam dobio uvjetnu, te oba puta Susan je povela jednu od svojih
prijateljica.”
„Sigurna sam da je samo očekivala da uživaš u njihovom društvu i
obroku, Christiane,” rekla je teta Christy blago sarkastičnim tonom.
„Sumnjam da je bio uvjet da ih zaprosiš.”
Prinijela sam svoju salvetu do usana pokušavaju zatomiti osmijeh. Bog
pomogao ženama kojima je bio namješten spoj naslijepo s mojim mužem.
Vjerojatno se prema njima ponašao tako gadno da su razvile kompleks.
„Međutim, Glen i Susan bi mogli biti dobar prijedlog, mama. Oni su
ljubazan par i nemaju nikakve veze s bajkerima. Međutim, ipak se voze na
motorima.” Christian je izgledao zamišljeno na trenutak. „A Glen i ja imamo
puno toga zajedničkog. Obojica više volimo raditi na motorima nego na
autima.” Onda je pogledao u mene i rekao, „Svidjet će ti se njegova žena,
Mimi.”
„Jesi li ga poveo sa sobom kod Joea neku večer?” ubola sam komad
piletine vilicom i ne pogledavši u Christiana upitala, „Znaš, kad si otišao kod
njega popravljati njegov motor?”
Prebacila sam pogled na Christianov. „Ne. To nije bio veliki posao.”

306
 š

Pospremili smo nakon večere i nosila sam pladanj s kavom i tortom od

limuna u dnevni boravak kad sam čula kako teta Christy pita, „Što je to?”
Pogledala sam kamo pokazuje i široko se osmjehnula. „To je bijela kraljica
koju koristimo dok ne nađemo onu koju je Abby sakrila,” nasmijala sam se.
Pogledala sam u komplet šaha koji je bio na polici. Postala mi je navika držati
ga izvan Abbyna dohvata, ali mora da je krišom uzela kraljicu prije toga i
nisam to primijetila dok nedavno Christian i ja nismo počeli igrati.
„Je li to...?” krenula je pitati.
„Svijećnjak iz Cluea? Da, jest.” Daisy je donijela društvenu igru sa sobom
tijekom jednog od svojih posjeta i ostavila ga.
Ćaskali smo dok smo jeli tortu i pili kavu.
„Da li vas dvoje još uvijek razmatrate da kupite susjednu kuću?” upitala
je teta Christy.
Govorila je o kući do naše koja je bila prazna i na prodaju još prije no što
smo se doselili. Rekla sam Christianu da bi je možda trebali pogledati.
Ponudila sam da ću ugovoriti sastanak s agentom za nekretnine jedne
subote, kad me Christian odvukao u naše stražnje dvorište i do prazne kuće.
Nervozno sam pogledavala oko sebe dok je lako provalio kroz jedna od
stražnjih kliznih vrata i uveo me unutra.
„Ne znam zašto se trude zaključavati. Abby bi mogla provaliti unutra,”
zagunđao je prije no što je zatvorio vrata za mnom.
Razgledali smo unutra, naši glasovi i koraci su odzvanjali od hladnih
podnih pločica. Jedina soba koja je imala tepih je bio dnevni boravak. Sjeli
smo i usporedili je s kućom koju smo unajmili. U jednom trenutku razgovor
se okrenuo prema nadama i snovima koje smo imali za budućnost. Mora da
smo sjedili tamo sat vremena na tepihu prekriženih nogu. To je bilo prije
mjesec dana. Prije no što mi je moj muž lagao.
Očito sam čekala predugo da odgovorim jer sam čula kako Christian
govori svojoj majci, „Ne. To je lijepa kuća, ali Mimi je rekla da ima neugodan
miris. Kao da se čini da još netko živi unutra ili tako nešto.”
„Neugodan miris?” upitala je teta Christy.
Kimnula sam. „Bilo je čudno. Mislila sam da je možda u pitanju tepih jer
znaš kako oni zadržavaju mirise.” Odmahnula sam glavom. „Ali sjedili smo
na njemu i bio je nov.” Slegnula sam ramenima. „Ne znam. Mirisalo je kao
da netko još uvijek živi tamo, iako očito nije tako.”

307
 š

„Morate se voditi svojim instinktima,” rekla je teta Christy prije no što je

uzela još jedan zalogaj torte.
Da, odgovorio je moj um. Kao instinkt koji mi govori da ipak ne trebam
kupovati kuću s Christianom. Od te pomisli me srce boljelo.
Moj izraz mora da je odražavao moju melankoliju, a teta Christy je to
primijetila jer je skrenula temu opet na Alibi, i to posebno na Bluea.
„Hmm,” rekla je malo samodopadno, „što je natjeralo Bluea da počasti
Alibi svojom prisutnošću? Mislila sam da si mi rekao da on boravi u svom
restoranu, ili u Red Crabu ili u prostorijama HVAC-a?”
Christian je slegnuo ramenima. „Ne znam. Možda je bio tamo kad Mimi
i ja nismo bili i zaključio da mu se sviđa.”
„Možda mu je Duh rekao da ode tamo,” odgovorila je podrugljivim
jezovitim glasom.
„Duh koji možda nije stvaran,” odgovorio je Christian. „Međutim, nije
važno. Blue je dobar.”
„Svejedno.” Teta Christy je zakolutala očima, odmahnuvši svojom
šalicom kave prema meni i Christianu. „S duhom ili bez njega, drago mi je
da ste vas dvoje doživjeli prosvjetljenje prije no što su vas uvukli u to.”
Potpuno sam se slagala s njom, ali još uvijek nisam bila sigurna gdje je
Christian stajao što se toga tiče. Primijetila sam da ga njegovi roditelji
pogledavaju, čekajući da nešto kaže, a kad nije, promijenila sam temu.
Razgovor je skrenuo na Abby i koliko smo Christian i ja željeli da živi s
nama. Iako bi teta Christy i dalje čuvala Abby radnim danima dok ja radim,
povremeno navečer kad bi htjeli izaći van, neće biti isto kao kad je unuka
živjela pod njihovim krovom. Iako tužni zbog toga, Christianovi roditelji su
shvaćali. Nakon što smo još malo raspravljali, svi smo se složili da bi još
moglo biti prerano, te da bi se trebali posavjetovati s odvjetnikom kako bi
vidjeli da li bi to potencijalno moglo zakomplicirati stvari s Autumn.
Molim se da se neću morati posavjetovati s odvjetnikom zbog drugog
razloga, tiho sam razmišljala.
Spomenuli smo Dan zahvalnosti i Božić i kako moji roditelji žele da ih
posjetimo za bar jedan od tih praznika. I naravno, htjeli smo da Abby ide s
nama. Mogla sam vidjeti po izrazu lica tete Christy da ona nije baš za tu
ideju, ali je shvaćala.
Christianovi roditelji su otišli. Ja sam pospremala zadnje tanjuriće za
desert kad sam ga čula iza sebe. Prije no što je omotao ruke oko mog struka,

308
 š

nježno mi je maknuo kosu s vrata kako bi me mogao nježno poljubiti tamo.

Automatski sam se ukočila, dok su vizije kako ljubi drugu ženu na isti način
lebdjele u mom umu.
„Već nekoliko dana nisi sva svoja, Mimi. Što nije u redu?” prišaptao je.
„Ništa,” rekla sam malo prebrzo. Zatvorila sam vodu i odmaknula se iz
njegova zagrljaja.
„Nisi iskrena.” Bio je tako blizu iza mene da sam skoro mogla osjetiti
njegov dah u mom uhu dok sam prilazila otvorenom prolazu koji je
povezivao kuhinju s našom sićušnom blagovaonicom.
Okrenula sam se i prekrižila ruke ispred mene. „Razmisli prije no što me
optužiš da sam neiskrena. Jesi li siguran da to želiš učiniti?”
Suzio je oči. „O čemu se radi?”
Pogledala sam po sobi, izbjegavajući njegov pogled. Stjerala sam samu
sebe u kut. Nije bilo načina da ga suočim s onim od neku večer, a da ne izdam
Debbie. Pogledala sam opet u mog muža i donijela tešku odluku da je moj
brak važniji od mog prijateljstva.
„Ako ti nešto kažem, obećavaš li da me nećeš pitati gdje sam to čula?”
Kimnuo je.
„Ne.” Odmahnula sam glavom. „Trebam više od toga od tebe, Christiane.
Moraš mi obećati, kao sva obećanja koja si dao pred oltarom, da nećeš kopati
po ovome i osvećivati se.”
„Da, u redu, Mimi.” Protrljao je lice rukama. „Obećavam. Sad mi reci.”
„Gdje si bio onu večer kad si trebao popravljati Joeov motor?”
Oči su mu se raširile. Znala sam odmah kad je shvatio kako znam jer nije
mogao skriti bijes iz svojih svijetloplavih očiju.
„Debbie ima jebeno velika usta,” ispljunuo je.
„Nikad nisam rekla da sam to čula od Debbie, a ti si obećao da nećeš
pitati,” viknula sam.
„Ne moram pitati,” siktao je. „Rekao sam Joeu da me pokriva, a to bi
uključivalo i nju.”
Nije porekao da je lagao. Samo je bio zabrinut zbog Debbine izdaje.
Odmah sam skočila u njenu obranu. „Možda Joe nikad nije rekao Debbie.”
Mogla sam osjetiti kako mi srce puca, a još nisam ni stigla do dijela gdje
zahtijevam da znam gdje je bio i s kim.
„Čak i da Joe nije rekao Debbie da me pokriva, ona bi trebala znati bolje.”
Namrštio se. „Ne znam kako je tekao tvoj razgovor s njom, ali ako si

309
 š

natuknula da sam to večer bio s Joeom, ona je trebala kimnuti glavom i

promijeniti temu. To je neizgovoreno pravilo, Mimi, a Debbie zna bolje. Isto
bi se očekivalo od tebe da je situacija obrnuta.”
„Nikad nisam čula za to pravilo, a Debbie je relativno nova u ovom
životnom stilu, Christiane.”
„Nije tako nova, Mimi,” odgovorio je, mirnijeg tona.
„Možda joj je stvarno stalo do mene, Christiane. Možda joj je više stalo do
mog prijateljstva nego do glupog kluba.”
„Čini se da je tako,” rekao je. „Da kažem Joeu za ovo, bio bi bijesan. To
čini da loše izgledaju.”
„I?” upitala sam. „Gdje si bio? I nemoj mi lagati, Christiane. Neću biti
takva žena. Ona koja će opraštati nevjeru. Dakle, ako se to događa, moraš mi
reći jer neću biti tako godinama i pretvarati se da ne znam i da me nije briga.”
Nisam mogla biti sigurna, ali činilo se kao da pokušava da se ne osmjehne.
„Da, sjećam se. Varanje je jedan od tvojih razloga za prekid veze.”
„To nije smiješno, Christiane.” Podigla sam svoju bradu.
„Ne, nije. Žao mi je, Mimi.” Uhvatio se za stražnji dio vrata, te nagnuo
glavu u stranu. „Bio sam s Blueom i Isaacom. Nisam čak niti rekao Joeu.
Samo sam mu rekao da me pokriva u slučaju ako to ikada iskrsne, što se
očito dogodilo.”
„Blue?” Nisam shvaćala koliko sam napeta bila dok mi se mišići nisu
počeli opuštati. „Zašto si bio s Blueom i Isaacom? I zašto mi nisi mogao
pričati o tome?”
„Upitao, sam Bluea da mi pomogne napraviti malu predstavu za tebe.”
Oči su mu postale ozbiljne. „Znam da si imala problema što se tiče životnog
stila motorističkog kluba. Razgovarali smo o tome kako si bila zaokupljena
sa svim tim. Shvaćam to. Takav način života, ta moć može opiti. Ekipa u
Alibiju je bila relativno blaga u usporedbi s drugim mjestima, i znam da si
vidjela nekoliko ispada, ali to nije ništa u usporedbi sa stvarnošću.”
„Rekao si Nigelu da kaže one užasne stvari kako bi ga mogao pretući
preda mnom?” Nisam bila sigurna da li sam ljuta ili zahvalna.
„Ne,” rekao je stisnute čeljusti. „Nije se tako trebalo dogoditi.”
„I?” napravila sam pokret da nastavi.
„Isaac me trebao potaknuti, a ja bih mu rekao nešto gadno, a on me trebao
udariti. Nigel nije bio u tom planu. Samo ja, Blue i Isaac.” Posegao je iznad

310
 š

glave i objema rukama se uhvatio za dovratak. Nagnuvši se prema meni,

nastavio je, „Ali kad je Nigel rekao što je rekao...”
Mogla sam vidjeti plamenove bijesa u njegovim očima. „Mogao sam ubiti
tog kučkinog sina.”
Bila sam zapanjena njegovim priznanjem, te uzrujana zbog batina koje je
Christian nanio Nigelu. Ali druga mi je misao sinula. „Nisi me prevario,”
rekla sam s uzdahom olakšanja. „I bio si spreman podnijeti još jedne batine.”
Val ljubavi je prošao kroz mene. „Zbog mene.”
Pustio je dovratak, prišao mi, te me privukao uz svoje tijelo. „Zar ti još
nije jasno, Mimi?”
„Što?” upitala sam bez daha, dok su se vrelina i tvrdoća njegova tijela
pritiskala uz moje.
„Koliko sam totalno zaljubljen u tebe?”
Čvrsto stiskanje je treperilo u mojim grudima i samo se još više
povećavalo kad je dodao, „Ne mogu se sjetiti da sam ikada volio neku drugu
osim tebe, Mimi. Ikada.”
Njegove usne su se naglo spustile na moje. Christianova usta su bila
tvrda, očajna. Omotala sam ruke oko njegova vrata i pustila da me cijelu
proguta. Zastenjala sam i pokušala se odmaknuti, misleći da ga odvedem u
spavaću sobu, ali nije me htio pustiti. Posegla sam za kopčom njegova kaiša,
ali mi je maknuo ruke.
Prekinuo je naš poljubac dovoljno dugo kako bi rekao, „Ne. Samo ovo.”
I to je ono što smo radili. Ljubili se. Izgubila sam pojam o vremenu dok
smo se moj muž i ja mazili potpuno obučeni na prolazu koji dijeli kuhinju
od blagovaonice. Njegovo namjerno odbijanje onoga za čim je moje tijelo
žudjelo samo je pojačalo moju potrebu. Mora da je osjetio kad su mi noge
pokleknule jer me podigao i odnio me u spavaću sobu. Nježno me polegao
na krevet i stao iznad mene, navukavši majicu preko svoje glave. Sjela sam,
te opet posegla za kopčom njegova kaiša. Nije mi maknuo ruku ovaj put dok
su mi ruke brzo i vješto skidale njegove traperice.
Dobacivši mi zločesti osmijeh, rekao je, „Da li je upalilo?”
Dok sam se spremala uzeti ga u usta, pogledala sam gore.
U glavi mi je bilo mutno, pa sam odmahnula njome i upitala, „Da li je što
upalilo?”
„Mala predstava u kojoj je Nigel slučajno sudjelovao. Jesi li još fascinirana
klubom?”

311
 š

Njegova glava je bila sagnuta dok me promatrao, njegova duga kosa je

prijetila da će prekriti izvježbane trbušne mišiće koji su u meni uvijek
uzrokovali žudnju koju je samo on mogao utažiti. U tom trenutku, izgubila
sam sav razum. Suvisla misao nije bila opcija.
„Kakav klub?”

Kasnije, izvukla sam se iz njegova naručja i rekla mu da se želim okupati.

Rekao je da će mi se pridružiti za par minuta.
U kupaonici, pričvrstila sam kosu na vrh glave, upalila svijeće, otvorila
slavinu, te posegla pod pult za mojom omiljenom pjenom za kupanje.
Shvatila sam da je bočica prazna, pa sam je stavila na rub kade i posegla za
drugom. Prazna. Ispustila sam ljutiti uzdah i posegla za trećom i zadnjom
bočicom.
„Što kvragu?” rekla sam, frustracija je izbijala iz svake riječi.
„Zbog čega, što kvragu?” čula sam kako Christian pita iza mene. Nisam
primijetila kad je došao iza mene. Podigla sam treću praznu bočicu, mašući
njome po zraku. „Zašto bih spremila ne jednu, već tri prazne bočice pjene za
kupanje?”
Oči su mu pogledavala gore i dolje po cijelom mom tijelu, uspomene na
ono što se upravo dogodilo u spavaćoj sobi su uzrokovale da mu se kutovi
usana povuku prema gore u vragoljasti osmijeh.
„Christiane,” zahtijevala sam. „Jesi li me čuo?”
„Kako bih ja to znao, Mimi.” Slegnuo je ramenima. „Kad si zadnji put
pripremila kupku?”
Grickala sam moju usnu dok sam se pokušavala sjetiti. „Prije dva, možda
tri tjedna. A to nema nikakve veze s ovim.”
„Očito je da si ih spremila jer si mislila da ima još u njima. Ne vidim u
čemu je veliki problem.” Odšetao je do kade, stavivši ruku pod vodu,
isprobavajući je. „Daisy zna provesti noć ovdje. Možda se ona kupala i
potrošila ih.”
Bila je to razumna pretpostavka. Daisy je provela nekoliko noći u našem
domu, a ja nikad nisam ispitivala niti primijetila da li se kupala ili tuširala
dok je bila ovdje. Uzela sam svoje soli za kupku i nakon što sam ih posula
po vodi, pogledala sam u Christiana i primijetila da se mršti prema kadi.

312
 š

„Što je bilo? Prevruća ti je?”

„Ne,” rekao je. „Samo znam da svaki put kad se kupam s tobom, zato što
mi je kosa preduga, pola nje se smoči. Ne da mi se sušiti je, niti ići u krevet s
mokrom kosom.”
„Imam rješenje,” rekla sam mu dok sam posezala za gumicom za kosu.
„Klekni. Previsok si za mene da bih ovo mogla napraviti.”
Nakon što je kleknuo na jedno koljeno, zgrabila sam ga za kosu i smotala
je u punđu. Ustao je i promatrao se u ogledalu.
„Podigla si mi kosu u punđu,” mirno je rekao.
„Znam. Nedavno sam vidjela da Grizz to radi. Moja mama mi je rekla da
to radi kako bi iznervirao mog djeda, ali njoj se nekako sviđa. Ona to zove
muška punđa.”
„Izgledam smiješno,” rekao je Christian dok je istovremeno posegao za
gumicom za kosu kako bi je skinuo.
„Nemoj!” viknula sam posegavši za njegovim rukama. Gledala sam ga sa
strane. „Znaš, na mom ocu, nisam to shvaćala. Ali ti dobro izgledaš. Ostavi
je. Za mene.” Pretjerano sam zatreptala trepavicama. „Molim te?”
Nije mi odmah odgovorio, ali je ušao u kadu, te nakon što je sjeo i pokazao
mi da ga slijedim, rekao je, „Sve za tebe, Sanjiva Mimi.”

313
 š

Fort Lauderdale, Florida 2007

Prošlo je skoro mjesec dana od naše večere s Christianovim roditeljima, a

prijedlog tete Christy da proširimo naš krug prijatelja je bio potpuno točan.
Odmah su mi se svidjeli Glen i Susan, a znala sam da se i ja njima sviđam.
Sreli smo se samo dvaput kad me pozvala u njen klub knjige koji se sastajao
svake srijede, a više je to bio žensko okupljanje pošto većina njih nije imala
dovoljno vremena da pročita knjigu tjedno.
Christian je odlučio provoditi svoje srijede navečer s Glenom radeći
nakon radnog vremena u radionici prekovremeno što je Axel isplaćivao u
gotovini. Bilo je čudno. I Christian i ja smo imali bogate roditelje i nikad
nismo imali financijske probleme s kojima su se mnogi mladi suočavali.
Mogli smo se obratiti bilo kojem paru roditelja ako bi nam zatrebala novčana
pomoć. Znala sam da su Bearovi dali Sladeu stan kao poklon za diplomu.
Istu su ponudu dali i Christianu kao vjenčani dar. Nije ih odbio, ali je to
stavio na stranu dok smo učinili ono što je Christian isprva predložio, a to je
da unajmimo kuću na godinu dana prije no što odlučimo o nečemu trajnom.
U međuvremenu, plaćali smo naše račune koristeći vlastiti novac i još uvijek
smo uspijevali živjeti prilično lagodno.
Skoro mjesec dana nismo se vratili u Alibi i uopće mi nije nedostajao.
Međutim, nedostajao mi je gubitak onoga što sam smatrala čvrstim
prijateljstvom s Debbie. Počela je davati isprike i odbila par mojih poziva da
se nađemo na večeri. Pokušala sam je pozvati na ručak, ali uvijek je bila
previše zaposlena. Kad je odbila moju ponudu da na brzinu popijemo kavu,
brzo sam shvatila da mi nije bila prijateljica. Iako je ljubazno pitala o mojoj
situaciji s Autumn svaki put kad bih je nazvala, mislim da je to više bilo zbog
trača nego iz zabrinutosti za moju dobrobit.
Kao što je obećao, Christian se nikad nije suočio s parom o tome što
Debbie nije pokrila njegovu laž, pa sam znala da nije uzrujana zbog toga.
Mislim da je naše navodno prijateljstvo zamrlo jer Christian i ja više nismo
bili glavni cool klinci u Alibiju. Debbie se možda pretvarala da je nije briga

314
 š

za bajkersku hijerarhiju, ali sada je bilo očito da to nije bila istina. Bilo ju je
briga više no što sam mislila, te ako neće vidjeti nju i Joea kako se druže s
bajkerskom kraljevskom obitelji – kako su prozvali Christiana i mene – onda
nemaju vremena za nas. Pretpostavljam da je bolje da sam saznala prije nego
kasnije.
Bila je hladno subotnje poslijepodne u studenom i Christian i ja smo
krenuli kod Glena i Susan kako bi razgovarali o mogućnosti da dečki uđu u
posao zajedno. Pošto im je bilo draže popravljati motore nego aute,
poigravali su se idejom da otvore vlastitu radionicu.
Bio je Autumnin vikend da bude s Abby, ali najvjerojatnije je djevojčicu
ostavila sa svojom hendikepiranom majkom. Iako je žena bila vezana za
invalidska kolica, sada kad Abby više nije beba, Autumnina majka je mogla
obaviti njene posjete i dočekala je dijete širom otvorenih ruku. Znala sam da
je to samo na dva dana, ali nedostajala mi je moja pokćerka. Nisam mogla ni
zamisliti kako se moj otac osjećao dok je proveo petnaest godina daleko od
mene u zatvoru. Djeca su imala veći utjecaj no što sam mogla i zamisliti.
Stavila sam ruku na moj trbuh i pokušala da ne žalim za djetetom koje
nikada neću nositi.
Christian je vozio moj auto kad smo stali po benzin na mojoj uobičajenoj
benzinskoj pumpi. Izvukla sam svoju nagradnu karticu iz novčanika i
predala mu je podsjetivši ga: „Nemoj staviti dizel, kao što sam to ja učinila,”
zezala sam ga.
Zakolutao je očima prije no što je spustio naše prozore, ugasio motor, te
uzeo karticu iz moje ruke. Kad je počeo točiti gorivo naslonio se na moj
prozor i upitao, „Da li uvijek ovdje uzimaš gorivo?”
„Uvijek,” odgovorila sam ne pogledavši ga. Pisala sam poruku ženi u
muzeju koja je htjela znati da li bi bila zainteresirana raditi puno radno
vrijeme dva tjedna dok se drugi zaposlenik ne oporavi od operacije.
„I nikad ne uzimaš gorivo nigdje drugdje?” ispitivao je.
Poslala sam poruku koju sam tipkala na mom mobitelu i pogledala gore
u njega. „Ova mi je stanica prikladna i s posla i od kuće, te ima najbolje cijene.
Zašto?”
„Zato što na ovoj benzinskoj nema pumpi za dizel,” odgovorio je dok je
pregledavao ostale pumpe. „Nikad ne uzimaš gorivo negdje drugdje?”

315
 š

„Ne mogu to reći,” odgovorila sam. „Sigurno sam znala stati na druge
benzinske pumpe, ali to nije uobičajeno. Ja sam rob navika,” rekla sam
slegnuvši ramenima. „Znaš to.”
Proveli smo poslijepodne s Glenom i Susan i rastužila se što smo morali
odbiti poziv k njima za Dan zahvalnosti. Rekla sam im da ćemo ga provesti
s mojim djedom u Sjevernoj Karolini. Ranije sam obavila uobičajena pitanja
o mojoj obitelji rekavši im da moji žive u Montani. Nakon nekog vremena,
Christian me kad smo bili nasamo podsjetio da budem oprezna. „Znam
zašto si zapela za Montanu, Mimi, ali što ćeš učiniti ako to zapravo kažeš
nekome kome je Montana poznata i počne te pitati dublja pitanja?”
Njegova opaska je bila točna i smatrala sam da je čudo da se to već nije
dogodilo. Pitala bih svoje roditelje za njihove misli i savjet kad ih vidim za
Dan zahvalnosti.
Nakon smo završili kod Glen i Susan, te smo krenuli kući s namjerom da
se sljedeći dan provozamo motorom. Spremala sam se pitati Christiana da li
bi bilo dobro vrijeme da Sladeu damo poklon iznenađenja kad mi se mobitel
oglasio. Mora da sam napravila zvuk neugode jer smo stali na crvenom, a
Christian me pogledao.
„Tko je to?” upitao je.
„Rachel.”
„Tko je Rachel?” Tapkao je prstima po volanu i pregledavao raskrižje,
samo napola zainteresiran.
„To je zaručnica Nicka Rosmana.”
„Da, točno,” došao je njegov odgovor.
„Želi znati mogu li na ručak s njom sljedeći tjedan. Već me pitala četiri ili
pet puta i uvijek sam joj dala neku izliku. Mislim da želi da budemo
prijateljice. Pretpostavljam da me je vidjela kako razgovaram s Jolly
Rogerom, pa misli da je to u redu.”
„Želiš li biti prijateljica s njom?” upitao je. Okrenuo je glavu prema meni
i stavio bradu uz svoje desno rame, njegove plave oči su me gledala preko
vrha sunčanih naočala.
„Ne nužno. A to ne znači da ona nije dobra osoba. Nemam dobar osjećaj.”
Pogledala sam u semafor i rekla mu, „Zeleno je.”
„Previše si dobra, dušo,” rekao je dok smo nastavili kroz raskrižje i
približavali se našem naselju. „Neki ljudi i veze nisu suđene. One su kao
mrtva koža. Nakon nekog vremena, ako je ne makneš, počne svrbjeti. Kad te

316
 š

počne svrbjeti, počne ti smetati i ometati te. Moraš ih ostrugati, Mimi, prije
no što te skrenu s onoga što je zaista važno. Koliko si sati potratila dok si
razmišljala o tome kako reći toj djevojci da nisi zainteresirana?”
Već sam znala da je Christian vidio svijet kao crno bijeli, ali to je postalo
očitije otkad sam se preselila u Floridu. Christianu se netko sviđao ili nije.
Potencijalno prijateljstvo je nešto što je bio voljan steći ili ne. Nije se bavio sa
što-ako ili s možda. Sjećam se njegova savjeta kad sam trebala prekinuti s
Lucasom na fakultetu. „Strgni to kao flaster,” rekao mi je.
„U pravu si,” obavijestila sam ga kad je skrenuo na naš prilaz. „Dat ću joj
do znanja i reći ću joj zašto mislim da to nije dobra ideja.” Pomislila sam na
sramotu koje bi se poštedjela kad sam htjela nastaviti prijateljstvo s Debbie
da je ona bila iskrena prema meni o tome da nema potrebu da ostanemo
prijateljice. Više se nismo uklapali u njen i Joeov svijet, baš kao što Rachel i
Nick nisu imali mjesto u Christianovom i mom svijetu.
Upitala sam Christiana koliko dugo će proći prije no što će Sladeu dati
iznenađenje na kojem je radio.
„Mislio sam ga pozvati kod nas večeras.”
„Da li je spremno?” upitala sam.
„Želim još jednom sve pregledati, ali da, spremno je. Znam da je u zadnji
čas, ali da li bi htjela provjeriti i vidjeti da li bi došao do nas?”
„Što da mu kažem?”
„Reci mu istinu.” Nacerio mi se. „Da je to iznenađenje.”
„Daj mi svoj mobitel.” Ispružila sam ruku. „Moj je skoro prazan. Moram
ga napuniti.” Predao mi ga je i ja sam ga stavila u džep.
Ušla sam unutra i pronašla svoj punjač dok je Christian krenuo u garažu.
Nazvala sam Sladea s Christianovog mobitela, a kad se nije javio, poslala
sam mu poruku.
Zaokupila sam se kućanskim poslovima i razmišljala o tome kako usprkos
gubitku prijateljstva s Debbie i Joeom, sve se poboljšalo. Za početak,
Autumnine poruke kojima me gnjavila su prestale. Nisam je vidjela više od
mjesec dana i to mi je odgovaralo. A kad sam je spomenula teti Christy
rečeno mi je da je čula od Autumnine majke, da je Autumn konačno pronašla
nekoga za koga je zainteresirana. Gospođa Truncle nikad više nije posjetila
muzej, a ja sam uživala u svom poslu više no ikada. Dobro sam napredovala
u mojoj terapiji zbog poremećaja u prehrani i čak sam se pridružila grupi za
potporu koja se nalazila jednom tjedno. Bila sam samo jednom, ali je bilo

317
 š

lijepo znati da su tamo ako osjetim potrebu da nešto podijelim izvan mojih
tjednih posjeta s mojom psihijatricom.
Konačno se osjećati sređenom i sigurnom u mom novom životu imalo je
još jedan pozitivan utjecaj na mene. Činilo se da nisam tako rasijana kao kad
sam se tek preselila ovamo. Privikavanje na novog muža, pokćerku, obitelj,
posao, psihijatricu, bio je veći teret no što sam mislila. Pretpostavljam da sam
bila tako preplavljena, da se nisam mogla usredotočiti na ono što sam radila,
i počela sam vjerovati da sam zaista Sanjiva Mimi. Da, bila sam ponosna na
sebe što je prošlo više od mjesec dana kako sam napravila nešto potpuno
glupo. Kao kad sam pospremila galon mlijeka u kuhinjski ormarić umjesto
u hladnjak. Ili kad sam oprala auto i ostavila vodu uključenu cijelu noć.
Pogledala sam u komplet šaha i svijećnjak koji je bio zamjena za bijelu
kraljicu koju nikad nismo pronašli. Morala bih reći da je nestala bijela kraljica
ono zbog čega se najviše kajem u mom nedostatku odgovornosti. Kad smo
otkrili Abbynu fasciniranost šahovskim figurama, bila sam sigurna da sam
se pobrinula da budu izvan njenog dohvata. Ali očito nisam bila dosljedna
u tome jer je bilo iznenađenje kad smo Christian i ja otkrili da je figura
nestala. Znala sam da će se pojaviti jednog dana, ali do tada, to me mučilo.
Prepoznatljiv zvuk na Christianovom mobitelu me prenuo iz mog
sanjarenja. Zalupila sam vratima sušilice za rublje i izvukla mobitel iz mog
stražnjeg džepa. Bio je to Slade. Rekao mi je da bi trebao večerati s Erin, ali
zna da joj neće smetati ako svrate do nas.
Otišla sam u garažu reći Christianu kad sam ga ugledala kako ide ulicom
prema kući. Izašla sam iz garaže i odšetala preko travnjaka do njega. Kad se
približio mogla sam vidjeti da se mršti.
„Gdje si bio?” upitala sam, zbunjena što je otišao, a da mi se nije javio i
pitajući se kuda je otišao.
Nagnuo je glavu unazad preko ramena i rekao, „Tom je htio da pogledam
pod njegovu haubu.”
Tom je bio jedan od naših susjeda. On i njegov partner, Richard, bili su
dizajneri unutrašnjih prostora i predstavili su nam se kad smo se doselili.
Ponudili su nam pomoć u uređenju našeg doma, te nakon što smo im rekli
da nismo sigurni hoćemo li je kupiti, pomogli su mi odabrati neke boje za
kuću.
„Da li je nešto što se može lako popraviti?” upitala sam Christiana.
Izgledao je smeteno i upitao je, „Ha?”

318
 š

„To što god da nije u redu s Tomovim autom. Jesi li mu uspio pomoći?”
upitala sam dok sam pokušavala držati korak s njegovim dugim koracima
dok su vraćao u garažu.
„Da,” odgovorio je dok je ulazio nazad unutra.
„Slade je pristao na poziv. Izvodi Erin na večeru, ali je rekao da će svratiti
usput.”
„Ok,” promrmljao je prije no što je vratio svoju pažnju na poklon koji je
radio za Sladea.

„Ne znam što reći.”

Prošlo je nekoliko sati i Slade je stajao u našoj garaži, gledajući Harley-
Davidson koji je Christian restaurirao za njega.
„Nisam znala da voziš motor.” Erin je prešla rukom preko kožnog sjedala
„Ne vozim,” rekao je Slade. „Bar nisam dugo vremena,” ispravio se.
Mogla sam vidjeti prikriveno uzbuđenje. „To je model za stogodišnjicu,”
rekao je pobožno. Zamahnuo je nogom preko sjedala, pazeći da pritom ne
udari Erin. „I teško ga je naći.”
Njegovi komentari su me naveli da povjerujem da Slade možda nije vozio
motor godinama, ali još uvijek ih je volio.
Pogled mu je lutao preko prednjeg dijela dok je stiskao ručke i rekao,
„Prošlo je tako dugo vremena, Christiane. Ne znam da li se sjećam kako
voziti.”
„Mogao sam ti dati stari,” komentirao je Christian. „Sigurno ga je tata
negdje spremio. Ali da si ga htio, već bi ga vozio. Ovaj sam našao po
povoljnoj cijeni jer ga je tip uspio razbiti. Znao sam kad sam ga vidio da će ti
se svidjeti.”
Christian je posegao za fotografijom koja je stajala na polici. Predao ju je
Sladeu. „Ovo je slika prije.”
Sladeove oči su se raširile kad je pogledao gore u Christiana. „To je motor
na kojem sjedim?” upitao je mahnuvši fotografijom po zraku.
Christian je kimnuo.
„Mislim da nikad nisam shvatio koliko si talentiran, Chris.”

319
 š

„Što kažeš?” upitao je Christian. Bio je pun nade, boreći se da to ne

pokaže. „Mimi i ja se vozimo skoro svaki vikend kad Abby nije kod nas.
Zašto ne bi počeo ići s nama?”
Mogla sam vidjeti kako Slade kima glavom dok je razmišljao o tome. „Da,
mislim da hoću, braco.” Sišao je s motora i posegao za Christianom,
privukavši ga u muški zagrljaj i pustivši ga. „Hvala ti.” Mahnuo je prema
motoru. „Za ovo. To mi znači više no što možeš zamisliti.”
„I hvala tebi, Mimi. Znam da nije provodio vrijeme s tobom ako je radio
na ovome.” Potapšao je sjedalo svojim prstima. „Hvala ti na tome.”
Bila sam sigurna da je dio Sladeove odluke da prihvati poklon i vozi se s
nama baziran na tome što je čuo od svojih roditelja da se Christian kloni
kluba. Ali također sam osjećala da ima više toga. Bez obzira, to je bio način
da braća počnu graditi svoj odnos.
Okrenula sam se k Erin i upitala, „Želiš li vidjeti unutrašnjost kuće?
Nisam puno napravila zato što smo je uzeli u najam, ali ipak daje osjećaj
doma.”
Njen odgovor je bio osmijeh za kojim je uslijedilo, „Vodi me.”
Otpratila sam Erin unutra i slušala kako se divi i uzdiše nad nekim mojim
manjim dekoraterskim odlukama. Ispalo je da ona ima iskustva u
unutrašnjem dizajnu, te se sa svim srcem složila s Tomovim i Richardovim
prijedlozima boja.
Pokazala sam joj spavaće sobe i išle smo hodnikom kad se pojavio
Christian. „Vodim Slade u kuću pored. Govori o tome kako bi kupio kuću
kao investiciju. Nećemo dugo.”
Odmahnula sam mu dok me je Erin pratila prema kuhinji. Ispostavilo se
da je Erin jako slatka žena, te netko koga nisam smatrala potencijalnom
prijateljicom. Onda opet, zašto bih? Vidjela sam je samo jednom u kući
Bearovih. Čula sam od tete Christy da se Slade povremeno druži s njom, ali
da ne hodaju službeno. Moja znatiželja me svladala i nisam si mogla pomoći
da ne ispitujem dalje.
„Jeste li ti i Slade par ili niste?”
Ne čekajući ni trenutak, Erin je rekla, „Slade i ja smo dobri prijatelji i
prijatelji koji spavaju zajedno.” Nije bilo neugode niti srama u njenom
komentaru.

320
 š

„Ništa ozbiljnije?” posegla sam za vrčem. Pomislila sam kako bih mogla
napraviti margarite da ih ponudim prije no što krenu na večeru. „Vas dvoje
se sigurno činite kao da pristajete jedno drugome.”
Odmahnula je glavom i turobnim osmijehom. „Slade i ja imamo
jednostavnu vezu. Istina je da smo oboje zagrijani za nekog drugog.”
Zastala sam usred miješanja i pogledala je. Stajala je pokraj mene i počela
je sjeći limete koje sam stavila na kuhinjsku dasku. Osjetila je moj pogled jer
je počela tužnu priču o čovjeku koji je posjedovao njeno srce. Čovjek s kojim
nije mogla biti dok ne riješi neželjenu situaciju koja se odnosi na njenog
bivšeg muža koji ju je varao, te njegovo manipuliranje kako bi joj zagorčao
život. To sam mogla shvatiti. Nije htjela početi novu vezu dok joj stara visi
nad glavom.
„On je užasan, zloban čovjek. To traje već više od godinu dana . Ne može
prijeći preko našeg razvoda. Da nema naše djece, odselila bih se u drugu
državu. A pokušala sam sve po zakonu da ode, ali nije išlo.”
Kao da mi čita misli, dodala je, „Slade je bio tako dobar s pravnim
savjetima. Nažalost, čini se da sam naišla na prepreku.”
Sad je sve imalo više smisla. Njihovo prijateljstvo, iako istinsko, nastalo je
iz potrebe i pogodnosti – fizičke, emocionalne i tehničke. Što je dovelo do
pitanja.
„Slade?”
Prestala je rezati limete i pogledala me.
„Ona za koju je zagrijan. Da li je u pitanju ista osoba na koju si mislila prije
svih onih mjeseci kad smo se upoznale u kući njegovih roditelja?” upitala
sam.
Njene usne su se spustile kad je kimnula. Ispričala mi je o knjižničarki po
imenu Bevin za koju je Slade pokazao interes prije nekoliko mjeseci, te kako
se Erin osjećala odgovornom što je nehotice uništila potencijalnu romansu.
„Da nisam nosila njegovu košulju, on ne bi mirisao na mene,” rekla je dok
je prebacivala limete s daske za rezanje u posudu.
„To je očito bio nesporazum,” pokušala sam je uvjeriti.
Slegnula je ramenima i rekla, „I ja sam tako mislila. Ali on je tako
preplavljen krivnjom što je spavao sa mnom manje od sat vremena prije no
što je otišao njenoj kući, da je opravdao njeno odbijanje.”

321
 š

Odmahnula je glavom i rekla, „Slade može imati koju god ženu poželi.
Sigurna sam da ti ne moram reći da je komad. Ipak, on se usredotočio na tu
jednu djevojku koja ga je odbila.”
Morala sam složiti. Moj šogor nije bio samo zgodan i inteligentan, već i
pristojno i dobro ljudsko biće. Njegova majka mi je povjerila da nikad nije
vidjela da se Slade ponaša onako kako se ponio kad me je Christian tek
doveo svojoj kući. Pitala sam se da li ga je boljelo čak i tada zbog žene o kojoj
je pričala Erin. Možda je njegova frustracija zbog vlastite situacije bila uzrok
da se iskali na Christianu.
„Mislila sam da ga to možda prolazi. Proveo je cijelo ljeto da je nije vidio
kad nije prihvatila privremeno zaposlenje u pravnoj knjižnici. Izveo je van
nekoliko žena, ali mi je rekao da razgovor nikad nije krenuo dalje od toga
gdje idu vježbati, što nose i što voze. Slade je osjećao da je Bevin žena s
karakterom. Netko čije rasprave ne bi bile bazirane na materijalnim
stvarima.” Odnijela je dasku za rezanje i nož do sudopera i počela ih ispirati.
„Očito je ta cura ostavila jako veliki dojam na njega.” Otresavši ruke i
posegnuvši za krpom, dodala je, „A mislim da nisu puno ni razgovarali.”
„Mogu to shvatiti,” složila sam se dok sam posegla za čašama. Uzela sam
tri jer sam znala da će Christian htjeti pivo. „Mislim da je Slade vrlo
pronicljiv i da vjerojatno stavlja puno vjere u prvi dojam. A ona ga je očito
ostavila. Rekla si da si mislila da ga to prolazi. Što se dogodilo?”
„Našla sam se s njim na ručku prije otprilike mjesec dana. Nikad prije se
nisam našla s njim na ručku, Mimi. Niti jednom.” Zakolutala je očima.
„Najviše što smo učinili je da odemo na kavu ili na povremenu večeru. A i
to samo kad moja djeca nisu kod mene. Kao večeras. A to je rijetko.”
„Žao mi je,” rekla sam kad sam kimnula prema dugmetu na blenderu.
Ona mi je odmahnula, te kad sam ugasila blender i počela točiti mješavinu u
naše čaše, nastavila je.
„Imam klijenta pokraj sudnice. Mislila sam da bih mogla riskirati i vidjeti
da li bi Slade htio da odemo na sendvič. Ispostavilo se da je Bevin bila u
restoranu, te nakon što mi ju je Slade diskretno ili sam bar tako mislila,
pokazao, mogla sam vidjeti da joj je njena prijateljica nešto rekla.”
„Da li je Slade razgovarao s Bevin?” upitala sam, upijajući svaku riječ.
„Ne.” Odmahnula je glavom. „Mislim da me je njena prijateljica
primijetila jer odmah nakon toga, Bevin je skočila i nije mogla brže izaći iz
tog mjesta. Rekla sam joj da krene za njom, ali on nije htio raditi scenu.”

322
 š

„Čini mi se kao da bi Slade trebao skupiti hrabrosti i razgovarati s tom

ženom,” rekla sam. Za Boga miloga. Christian me doslovno oteo. Najmanje
što bi Slade mogao učiniti je da priđe ženi kako bi razgovarali.
Bila sam spremna to reći Erin kad je rekla, „Slade je savršeni džentlmen.
Ne želi se nametati ženi koja nije zainteresirana.”
„Mislim da i ti i ja znamo po načinu na koji je Bevin pobjegla iz tog
restorana, da je zainteresirana. Zar ne?”
„Da!” praktički je viknula Erin. „To sam mu i pokušala reći. Nikad nisam
vidjela tipa koji je tako inteligentan i zgodan, a da je tako glup kad se radi o
ženama. Posebno kad bi vjerojatno mogao imati koju god on poželi.”
„Popit ću u to ime,” rekla sam dok smo se kucnule čašama. Složila sam
se. Moj šogor bi bio san svake djevojke. Posebno ako ga ikad ugledaju na
njegovom novom Harleyju.
„U čije ime?” začuo se Christianov duboki glas iza nas.
Okrenula sam se i rekla, „U ime toga što je vrijeme za margarite!”

323
 š

Fort Lauderdale, Florida 2007

Dvadeset minuta ranije

Nakon što su ušli u praznu kuću, Christian i Slade su se polako popeli

stepenicama na tavan.
„Kakav je to smrad?” ispljunuo je Slade.
Christian je zamahnuo svjetiljkom po praznom prostoru i usredotočio se
na udaljeni kut. Kako su se približavali mogli su vidjeti da je netko bio tamo.
Tamo je bila stara vreća za spavanje s razrezanim jastukom. Životinjice su
očito izvlačile punjenje kako bi radile gnijezda. Sa strane je bio plamenik koji
je bio na nečemu što je izgledalo kao kutija za ribolov. Smeće je bilo
razbacano posvuda, uključujući prazne limenke koje su nosile smrad
nepojedene hrane. Christian je trknuo jednu svojom nogom i rekao, „Tko
god da boravi ovdje, vjerojatno je ostavio otiske na ovim limenkama.”
Sagnuo se i pregledavao područje. „I mislim da nije bio ovdje neko vrijeme.”
„Ako se možeš ušuljati ovamo s plastičnom vrećicom i uzeti nekoliko njih,
ja bih mogao dati da uzmu otiske s njih,” ponudio je Slade dok je
pregledavao područje. „Moguće je da je to samo neka skitnica koji je trebao
mjesto za prespavati i pomislio da bi bilo zabavno poigrati se s vašim
umovima.”
Christian je zamahnuo i dobacio Sladeu oštar pogled. „Ne. Ovo je više od
toga. Tko god da je ta jebena osoba, cilja posebno Mimi. Nešto se činilo čudno
jutros kad smo stali na benzinsku pumpu, a ona je spomenula kako je
slučajno stavila dizel u svoj rezervoar. Nakon što sam vidio njenu uobičajenu
benzinsku pumpu, jednostavno nije imalo smisla. Da ne spominjem da
većina novih dizelskih crijeva za gorivo ne stane u obične rezervoare goriva.
A nije u pitanju samo dizel. Događalo se puno glupih sranja u našoj kući.
Pripisao sam to njenoj zaboravnosti. Prokletstvo. Čak sam je i zezao zbog
toga.” Odmahnuo je glavom u gađenju. „Očito je bilo više od toga i to je
jedan od razloga što sam htio da svratiš. Htio sam te zamoliti za pomoć.”

324
 š

Nakon što je Mimi provela Erin kroz kuću, Christian je objasnio Sladeu
kako mu je njegov susjed, Tom, prišao i rekao mu da ima nešto što bi trebao
vidjeti. Tom je naveo Christiana da ga slijedi do njegove kuće i pokazao mu
video onoga što je snimila njihova nadzorna kamera.
„Žao mi je što ti se nisam prije obratio u vezi ovoga,” rekao je Tom
ispričavajući se. „Richard i ja nikad nemamo razlog da je pogledamo.
Instalirao sam je prije nekog vremena prije no što ste se ti i Mimi doselili, kad
je klinac iz susjedstva provaljivao u kuće. Taj je klinac poslan u vojnu
akademiju i otada nismo imali problema. Ne znam što me ponukalo da je
danas pogledam, ali drago mi je da jesam. Neki od ovih snimaka su od prije
nekoliko mjeseci.”
Christian se nagnuo bliže ekranu i zaškiljio dok je gledao kako pogureni
lik u crnoj majici s kapuljačom prilazi Miminom autu s kanisterom. Dizel u
njenom rezervoaru. Također je gledao kako je čovjek otišao s druge strane
njihova doma i nestao iz vidokruga. Ušao je unutra kroz prozor izvan
dometa kamere, pomislio je Christian. Bila je tu i snimka kako je uljez bio
kraj njihova grmlja ispred kuće, gdje je crijevo za vodu bilo uredno smotano
oko nosača. Incident s poplavom. Svaki bi put usamljeni lik došao u
vidokrug sa stražnje strane prazne kuće. Naravno, moguće je da je da je
vrludao kroz stražnja dvorišta i hodao oko jezera kako bi došao do njihova
doma, ali Christianov instinkt mu je govorio da je osoba u crnom boravila u
praznoj kući pokraj njihove. Mimi je osjetila miris kad su ušli u kuću kako bi
je pregledali. Da li je stranac čak i tada vrebao tamo? Posljednji snimak
čovjeka je bio zanimljiv i bio je od prije samo mjesec dana. Prišao je Miminom
autu, s vozačeve strane, ali Christian nije mogao ocijeniti što radi. Nije se
mogao sjetiti da mu je Mimi rekla da se nešto neuobičajeno dogodilo s
njenim autom. Možda se tip preplašio nečega i pobjegao prije no što je učinio
bilo kakvu štetu.
„To je posljednji put da se pojavio,” informirao ga je Tom. „Nemam
snimku otkud točno dolazi. Ništa o tome da dolazi ulicom. Moja najbolja
pretpostavka je da dolazi iz susjedne ulice i dolazi oko jezera i kroz stražnja
dvorišta. Ili možda spava u praznoj kući do vaše.”
Christian je kimnuo. „Da, možeš lako ući u tu kuću kroz stražnja klizna
vrata. Provjerit ću to.” Uspravio se i uhvatio nos svojim prstima. „Hvala ti
što si mi ovo rekao, Tome.”

325
 š

„Nisam to ti htio reći pred Mimi.” Zamišljeno je zastao prije no što je

dodao, „Nisam je htio prestrašiti.”
„Ne,” brzo se ubacio Christian. „Dobro si učinio. Neću joj još reći. Hoćeš
li pripaziti na snimke i javiti mi ako se još nešto pojavi?”
Nakon što je pristao to učiniti, izmijenili su brojeve mobitela.
Glasan udarac je trgnuo Christiana vrativši ga u sadašnjost.
„Oprosti,” rekao je sramežljivo Slade. „Htio sam provjeriti ima li što u
kutiji za ribolov što bi nam moglo pružiti trag o tome tko živi ovdje.” Ustao
je. „Prazna je.”
„Netko se namjerno igra s njom,” rekao je Christian kroz stisnutu čeljust.
„Imaš li bilo kakvu ideju tko bi to mogao biti?” upitao je Slade.
„Sranje, čovječe. Moglo bi biti tako puno ljudi.”
Slade je podigao obrvu.
„Stari Grizzovi neprijatelji. Žena koju je odbio zbog Mimine majke. Dečko
kojeg je ostavila na fakultetu.” Prošao je rukama po licu u frustraciji. „Tu je
i sitna starica za koju radi koja joj je rekla da neka žena koju je Grizz ubio
godinama ranije ima sestre koje još uvijek žive u okolici.”
Slade je ispustio tihi zvižduk. „Shvaćam vezu s bajkerima, ali da li stvarno
misliš da bi sestre jedne od Grizzovih žrtava znale tko je Mimi?” upitao je.
„Ništa me ne bi iznenadilo,” priznao je Christian. „Mogla bi čak biti i
zaručnica Nicka Rosmana. Možda je žena bijesna na mene i želi se iskaliti na
Mimi.”
„Što je s Autumn?” upitao je Slade.
Christian je kimnuo. „Ona bi bila najočitiji krivac.” Zastao je prije no što
je kimnuo, „Pretpostavljamo da je u pitanju muškarac, ali ne mogu ocijeniti
na snimci. I ne mogu se riješiti osjećaja da poznajem tu osobu. Po hodu,
držanju. Poznato mi je.”
„Znači osim dizela u njenom rezervoaru i hrpe ostalih glupih sranja, ta
osoba nije pokušala povrijediti Mimi.” To nije bilo pitanje, bila je tvrdnja. „I
tko god da to radi, nije to učinio otprilike mjesec dana.”
„Tako se čini, ali ne mogu riskirati. Kad mi je instinkt rekao da nešto nije
bilo u redu na benzinskoj pumpi jutros, htio sam te zamoliti da mi pronađeš
poštenog tipa koji bi motrio na Mimi umjesto mene. Nisam se htio obratiti
nikome iz mog kruga, uključujući Bluea i naše roditelje, jer ako je to netko
tko nam je blizak, ne želim da sazna da sam mu na tragu.

326
 š

„Nemoguće da stvarno misliš da su to naši roditelji?” upitao je u nevjerici

Slade.
„Naravno da ne mislim,” zagunđao je Christian. „Ne želim ih miješati.
Znaš njih. Posebno mamu. Pomislio bi da je odgajanje moje kćeri dovoljno
da bude zaposlena, ali ona je uvijek u potrazi za projektom. Ona neće prići
ovome diskretno.”
Christianov pogled se prebacio na Sladeov, a njegov izraz je postao
tmurniji. „Ne želim da Mimi zna za ovo. Želim to obaviti i riješiti se te osobe,
a da ona ništa ne posumnja. Toliko se trudi otkad smo se preselili ovamo, da
ne mogu podnijeti da ona misli da ima neprijatelja. Posebno ako je to netko
tko zamjera nešto što je Grizz učinio.”
Slade je kimnuo u razumijevanju. „Imam tipa za tebe. Dobar je. Nikad
neće saznati da je on motri. Skup je.”
„Za nekoliko dana idemo proslaviti Dan zahvalnosti s njenom obitelji.
Želim da je motri dok ne odemo, te nastavi kad se vratimo, što će biti tjedan
dana od sutra.” Christian je zagunđao. „A otkad je to novac ikad bio
problem?”
Otišli su s tavana, te prije no što su ušli u kuću Christian je prišaptao,
„Nabavit ću ti nekoliko limenki čim se budem mogao ušuljati opet unutra, a
da Mimi to ne primijeti.”
„Zašto nas ne bi pozvao da ostanemo na večeri, pa možemo otrčati nazad
ovamo kad cure budu zauzete?” upitao je Slade.
„Čini se kao dobar plan, braco,” rekao je Christian i potapšao Sladea po
leđima.

327
 š

Fort Lauderdale, Florida 2007

Prošlo je samo nekoliko tjedana nakon što smo se vratili iz našeg posjeta
za Dan zahvalnosti, a ja sam provela svoje vrijeme za ručkom sanjareći o
putu u planine. Mogla sam pokušati dovršiti svoju božićnu kupovinu, ali
nisam mogla otići u moj omiljeni trgovački centar i vratiti se u sat vremena.
Odgrizla sam zalogaj mog sendviča i pregledavala slike na mom mobitelu.
Naišla sam na jednu zbog koje sam skoro ispljunula hranu. Naglas sam se
nasmijala na sliku moje male sestre kako pokušava držati Abby na svom
kuku, dok joj je torba, koja je sadržavala Ruthienu omiljenu lutku i pehar s
karatea, visjela s ramena. Četverogodišnja Ruthie, suštinska djevojčica, nije
imala zašto nositi uokolo trogodišnju Abby, ali je to pokušavala tijekom
skoro cijelog našeg posjeta. Bilo je komično gledati je kako pokušava
njegovati svoju novu nećakinju.
Christian i Abby su se tako potpuno uklopili u moju obitelj tijekom našeg
kratkog posjeta, da sam se potajno pitala da li bi ikad bilo moguće da živimo
blizu njih. Odsutno sam dotakla svoj trbuh i prisjetila se srdačne ponude
koju je moja sestrična Rachelle ponudila Christianu i meni.
„Travis i ja smo razgovarali o ovome i oboje smo se složili. Ako ikad
poželiš imati dijete, smatrala bi privilegijom da ti budem surogat majka.
Moje su trudnoće lake i pobrinut ću se da budeš dio svega. Bit će mi čast
nositi tvoje dijete.”
Te noći sam plakala u Christianovom naručju, ne samo što sam bila
dirnuta Rachelleinom ponudom, već i zato što je to prizvalo uspomenu iz
našeg djetinjstva, te nešto što je Christian rekao na vrućem igralištu u Floridi
prije skoro dvadeset godina.
Uspjela sam se riješiti osjećaja melankolije koji je ta uspomena probudila
i potpuno uživati u vremenu koje smo proveli s mojom obitelji, te prije no
što smo se snašli vozili smo se nazad u Floridu.
Uzdahnula sam kad sam uzela u obzir koliko je Abby procvjetala u
posljednjim mjesecima, te se pretvorila u pravu brbljavicu. Prije samo dva

328
 š

dana, i po prvi put ikada, plakala je kad ju je Christian vratio njenom djedu
i baki. Htjela je ostati sa svojim tatom. Srce mi se topilo kad mi je to rekao.
Počela sam misliti da bi možda trebali ponovno obaviti razgovor s
Christianovim roditeljima i odvjetnikom. Mjesecima se nisam srela s
Autumn, te sam čak zaboravila pitati tetu Christy za nju. Ali prestala me
gnjaviti, zbog čega sam pomislila da je možda krenula dalje.
Posegla sam za komadom celera i grickala ga dok sam mislila o tome kako
su posljednja dva tjedna protekla kao u magli. Između božićne kupovine i
povremeno radeći puno radno vrijeme, jedva sam imala trenutak za
razmišljanje.
Zbog toga sam iznenadila čak i samu sebe kad sam prihvatila poziv na
ručak od Bluea. Nazvao me na moj mobitel oko deset sati mog prvog jutra
na poslu nakon praznika i ispričao se što me zove u zadnji čas. Bila sam tako
zatečena i nisam mogla čak niti smisliti izliku da ne idem, pa sam pristala.
Njegov restoran, Razors, je bio sam nekoliko kratkih ulica dalje od mog
posla, pa sam lako mogla stići tamo i nazad tijekom moje pauze za ručak.
Hostesa me odvela do stola koji je bio smješten u ugodnom kutu. Slijedila
sam je, oči su mi pregledavale dok sam pokušavala zamisliti kako je
izgledalo kao bajkerski bar kad ga je moj otac posjedovao. Nisam mogla
prizvati prizor. Muškarci poslovnog izgleda i žene koje su imale ručkove za
obnovu snage uz mineralnu vodu i Kalifornijske obroke povrća, bili su u
totalnom kontrastu s bajkerima opasnog izgleda koje su dvorile žene u
toplesu.
Ručak je bio prilično ugodan, čak i uz poglede sa strane koje sam
primijetila da dolaze od Debbie. Nisam razgovarala s njom jako dugo, te sam
se pitala da li je zabrinuta da bih mogla spomenuti Blueu kako me je izbacila
iz svog života. Nije se imala zbog čega brinuti. Bluea ionako ne bi bilo briga.
„Tvoja teta Jodi me mrzi,” rekao mi je Blue.
Upravo sam otpila malo vode i pažljivo sam vagala riječi. „Ona mrzi sve
motoriste.”
„Da, znam,” rekao je kad se naslonio na svoju stolicu. „Lud sam za njom,
a to je vjerojatno zato što me mrzi. Čini se da uvijek razvijem osjećaje prema
ženama koje me preziru.”
Njegov komentar je bio tako prirodan i iskren da nisam mogla
suspregnuti hihotanje.

329
 š

„Nadam se da me nećeš pitati za savjet o vezama,” rekla sam mu iskreno.

„Teta Jodi je zagonetka.”
„Progoni me, Mimi. I nemoj misliti da nije jebeno čudno što maštam o
Ginnynoj identičnoj blizanki. Plava obojena kosa i plave leće ne mogu skriti
da je ona ista tvoja majka. Grizz bi se okretao u grobu kad bi znao da žudim
za nekim tko izgleda isto kao njegova žena.”
A ti bi se okretao na ovoj stolici kad bi znao da je Grizz živ, što je vjerojatno
jedan od glavnih razloga zašto te moja teta Jodi gura od sebe.
Nastavili smo čavrljati i nije bilo usiljeno niti nametnuto. Nisam zapravo
poznavala Bluea dok sam odrastala, ali nekoliko puta kad sam imala priliku
vidjeti ga, uvijek je bio ljubazan prema meni. Pitala sam za njegove sinove,
Timmyja i Kevina. Moj polubrat, Jason, i Blueov mlađi sin, Kevin, su zapravo
polubraća. Iako, mislim da niti jedan od njih dvojice to nije znao, a i da znaju
to nije nešto za što bi ijedan od njih smatrao da je to nešto što bi trebalo dalje
slijediti.
„Kevin je u vojsci i jedva razgovara sa mnom,” rekao mi je Blue. „Nismo
se posvađali,” brzo si ispravio. „On je samo jedan od onih klinaca koji ne
ostanu u kontaktu. Kad razgovaramo, dobri smo si.”
„A Timmy?” upitala sam pristojno.
„Timmy se oženio ljupkom djevojkom i imaju dva sina.” Otkrila sam tugu
u njegovom izrazu. „U Orlandu su i posjećujem ih što češće mogu.” Njegovo
ponašanje se promijenilo i odmah se razvedrio. Možda sam krivo
protumačila i da je njegova tuga ništa više no samo da mu nedostaje njegova
obitelj.
Prekinula nas je Debbie koja je rekla, „Žao mi je što prekidam, Mimi, htjela
sam te pozdraviti kad sam te vidjela, ali ovo je mjesto ludnica za vrijeme
ručka.”
Nasmiješila sam se i rekla joj da razumijem. Okrenula se Blueu i rekla,
„Imaš poziv u uredu. To je agentica za nekretnine i prilično je uzbuđena.
Misli da ima kupca za Razors.”
„Reci joj da ću je nazvati kasnije,” odgovorio je Blue ni ne pogledavši
Debbie.
Rekla mi je da joj je bilo drago vidjeti me, te otišla prema uredu.
„Prodaješ svoj restoran?” upitala sam? Možda su glasine da će Blue
odstupiti s mjesta vođe kluba istinite. Odgovorio mi je na moju

330
 š

neizgovorenu misao. „Želim biti bliže Timmyju i njegovoj obitelji. Ne

postajem nimalo mlađi, a budimo iskreni, bliže je i Louisiani, također.”
Bliže teti Jodi.
Oči su mu se uozbiljile i nagnuo se preko stola. „Mimi, nešto ti moram
reći. To sam trebao reći tvojoj majci prije puno godina prije no što se
odselila.” Čupkao je svoju bradu. „Nešto za što se nadam da ćeš reći njoj i
Jasonu u moje ime.” Pročistio je grlo prije no što je dodao, „Nešto za što se
nadam da ćeš mi oprostiti.”
Sjela sam uspravnije. „Naravno. Što je bilo?”
„Ja sam kriv što je Tommy ubijen.”
Nisam znala što reći, pa sam samo zurila, ne shvaćajući.
„Ja sam ga nazvao tog jutra.”
„Poziv kojem policija nije mogla ući u trag? Mislili su da je možda bio
jedan od klinaca iz skloništa u kojem je volontirao.”
Odmahujući glavom rekao je, „Ne. To sam bio ja. Čuo sam nešto
uznemirujuće na ulici što se ticalo dečka s kojim si hodala.”
„Nick Rosman,” prekinula sam ga.
Kimnuvši rekao je, „Da, on. Čuo sam što ti je pokušao učiniti i pomislio
da bi Tommy to trebao znati. Ja sam razlog zašto je skrenuo sa svoje
uobičajene rute na putu na posao.”
Pokušala sam treptanjem otjerati suze bola zbog Tommyjeve smrti koja se
zabila u moje grudi. Nakon što sam progutala tugu posegla sam za
Blueovom rukom preko stola. „Nisi ti kriv. Nisi odgovoran. Odgovoran je
čovjek koji ga je upucao.”
„Ja sam kriv. Trebao sam riješiti to malo govno, ali nisam. Umjesto toga,
odlučio sam uputiti Tommyju poziv iz ljubaznosti. Da me je zamolio da
učinim nešto, učinio bih to. Ali ja sam kriv. Nisam trebao čekati da me pita.
Trebao sam to jednostavno učiniti. Žao mi je, Mimi. Molim te reci to tvojoj
majci i bratu u moje ime.” Prošao je trenutak i dodao je, „Ummm... da li ona
zna za Nicka? Što je Christian učinio i zašto?”
Mogla sam samo kimnuti.
„Christian je učinio ono što sam ja trebao učiniti.” Polako je odmahnuo
glavom kad mu je sinula misao. „Tvoj muž kao da je drugi čovjek sada.
Toliko se promijenio od onda kad je znao biti u klubu prije no što je otišao u
zatvor. Mirniji je, usredotočeniji. Dobro djeluješ na njega, Mimi.”
Šmrcnula sam i rekla. „Dobro djelujemo jedno na drugo.”

331
 š

Ručak s Blueom je bio prošli tjedan, te nakon što sam ga uvjerila da nije
potrebno da se ispričava zbog nečega što nije učinio, odšetala sam do
muzeja, uživajući u mojoj šetnji po ulicama s drvoredima. Sjećam se da sam
imala osjećaj kao da me netko promatra, i to nije bilo prvi put, ali sam to
otresla. Vidjevši Debbie, ponovno proživjevši Tommyjevu smrt, učinilo je da
se osjećam ranjivo. Sve je sada savršeno, rekla sam samoj sebi. Konačno sve
ide u moju korist.
Moj mobitel je zazvonio, prenuvši me iz mog sjećanja na naš posjet za
praznike i ručak s Blueom. Bila sam tako preplašena da sam udarila
koljenom u stol kad sam poskočila kako bih ga uzela iz svoje torbe.
Bio je to Christian rekavši mi da će opet raditi do kasno. U nekoliko
tjedana otkad smo se vratili s planine, Christian je radio puno
prekovremenih sati u radionici. Pretpostavljam da sam zaboravila da je bila
srijeda navečer i da ću se naći s curama kod Susan.
„Pretpostavila sam,” rekla sam mu. „Srijeda je. Pozdravi Glena.”
„Pretpostavljam da sam zbog svih ovih prekovremenih izgubio pojam o
vremenu,” priznao je. „Vidjet ćemo se večeras, dušo. Volim te.”
„I ja volim tebe,” odgovorila sam.
Ostatak poslijepodneva je prošao bez većih događaja i konačno je došlo
vrijeme da zaključam muzej. Zaposlenici su parkirali odzada, ali ja sam još
uvijek koristila prednja vrata jer je ključ za stražnja vrata bio prevrtljiv.
Nekim danima bi funkcionirao, a drugim danima nije. Bilo je lakše prolaziti
kroz prednja vrata, te proći sve okolo.
Nakon što sam se uvjerila da je sve ugašeno i da je muzej siguran,
zaključala sam prednja vrata i stajala na širokoj terasi promatrajući
jednosmjernu ulicu. Većina domova su bili još uvijek naseljeni, a
pridržavanje podzakonskih akata koji su se ticali njihova vanjskog izgleda
pridonijeli su ugođaju i udobnom osjećaju naselja. Naježila sam se po
rukama i isti osjećaj od prošlog tjedna da me netko promatra se vratio.
Zadrhtala sam unatoč neobično toplom zraku u prosincu, te brzo sišla niz
nekoliko stepenica, okolo muzeja i ravno do mog auta. Odmah sam ga
spazila i teškog srca maknula papir ispod mog brisača. Ono što je pisalo
zaboljelo je skoro isto toliko kao kad sam mislila da me Christian vara.
JALOVA KUČKO!!!
Autumn je opet udarila. Toliko sam se dugo nadala da je konačno
odustala i da će me pustiti na miru, da nisam pomislila na nju već tjednima.

332
 š

Kad je počela propuštati neke svoje vikende s Abby, nisam se uzrujavala

zbog žene koju nije bilo briga za vlastitu kćer. Nisam pitala tetu Christy, pa
nisam znala, ali mogla sam samo pretpostaviti da Autumnina nova ljubavna
veza nije uspjela, pa je ponovo usmjerila svoj bijes i ljubomoru prema meni.
Zgužvala sam poruku i bacila je na sjedalo pokraj sebe dok sam pokretala
auto. Spremala sam se krenuti unazad kad sam se ukočila. Ono što su moje
oči vidjele je odmah donijelo val adrenalina koji je davao osjećaj straha, ali
brzo se pretvorio u ljutnju, tako intenzivnu da sam mogla čuti otkucaje srca
kako mi odjekuju u ušima.
Viseći s mog retrovizora bila je jedna od Abbynih gumica za kosu. A s nje
je visila nestala bijela kraljica iz našeg kompleta šaha. Autumn je crvenim
lakom za nokte veći dio nje obojila u crveno. Jedini bijeli dio koji nije bio
obojen je sadržavao četiri slova napisana tankim crvenim markerom – moje
ime. Mimi.
Znači, tamo je završila nestala figura. Mora da ju je Abby nekako krišom
iznijela iz kuće tijekom jednog od svojih posjeta, a Autumn ju je našla tijekom
jednog od rijetkih vikenda sa svojom kćeri. Kraljica je bila obješena za vrat
na kraju užeta, što je ukazivalo da je Autumn odlučila povećati ulog. Kako
se usuđuje prijetiti mi, te koristiti Abbyne dragocjene gumice za kosu i njenu
ljubav prema našim šahovskim figurama da bi to učinila! Bila sam bijesna.
Ubacila sam u rikverc i stala na kočnicu prije no što sam skoro srušila
ukrasnu uličnu lampu. Ubacila sam u brzinu, te sam tako neoprezno izletjela
s parkirališta, tako da ne bih ni shvatila, da nisam skoro imala frontalni
sudar, da sam se okrenula u krivom smjeru u jednosmjernoj ulici.
Bilo mi je dosta hodanja na prstima oko Autumn i njene mržnje. Završila
sam s okretanjem drugog obraza. Bilo je vrijeme da se suočim s njom, te da
joj dam do znanja da ovo sranje mora prestati. A ako budem morala uključiti
Christiana kako bi bila sigurna da će prestati, neka tako bude. Znala sam
gdje ona radi, pa ću prvo otići onamo. Nadam se da se znaš braniti, Autumn,
jer moja krv neće prestati ključati dok ne prospem malo tvoje.

333
 š

Fort Lauderdale, Florida 2007

Morala sam se osloniti na tehnike disanja koje sam naučila na jogi kako
bih se smirila, dok sam se vozila prema luksuznom butiku u trgovačkom
centru u kojem je radila Autumn. Namjerno sam izbjegavala taj trgovački
centar jer nikad nisam htjela naletjeti na nju, pa kad sam ušla morala sam se
osloniti na vodič kako bi si olakšala da pronađem njenu trgovinu.
Uzela sam kraljicu s mog retrovizora i stavila je, zajedno sa zgužvanom
porukom, u džep mog pulovera. Upravo sam zaključala vrata i htjela staviti
ključeve u moj stražnji džep kad sam shvatila da mi je auto bio zaključan kad
sam otišla s posla. Kako je Autumn uspjela ući u njega u muzeju?
Morala sam se ugristi za unutrašnjost obraza kako bih se spriječila da
vrištim kad sam se sjetila rezervnih ključeva od auta koji su nestali prije
nekoliko mjeseci. Možda se Abbyna fasciniranost time da uzima šahovske
figure pretvorila u nešto više. Odmahnula sam glavom kako bih razbistrila
misli. Ne. Moji ključevi i šahovska figura? To je previše specifično.
Smračilo mi se kad mi je istina postala očita. Svi su se djelići počeli slagati
na svoja mjesta istovremeno. Prazne bočice pjene za kupanje. Mlijeko u
kuhinjskom ormariću. I puno više toga. Autumn je bila u mojoj kući.
Stopala su mi udarala tako jako da sam imala osjećaj da se pločnik trese
dok sam jurila prema trgovačkom centru, te umjesto da tražim vodič, upitala
sam zaštitara pokraj kojeg sam prošla gdje da nađem luksuzne radnje. Kad
sam stigla tamo, stala sam i duboko disala. Nisam mogla vidjeti Autumn
kroz izloge, ali to nije značilo da nije negdje iza. Prišla sam prvoj ženi koja je
izgledala kao zaposlenica. Poklonila mi je pristojan osmijeh, ali nije me
zavarala. Na licu joj je pisalo da je snob. Nisam joj dala priliku da govori.
„Došla sam vidjeti Autumn. Da li je iza?”
Oči su joj se suzile zbog nezadovoljstva i malo je odmahnula glavom.
Odjeća koju je izravnavala je bila zaboravljena kad je sklopila ruke i
odgovorila, „Autumn je odlučila uzeti godišnji tijekom dva najprometnija
tjedna u godini.”

334
 š

Da, kako bi se mogla usredotočiti na to da me uhodi.

„Da li znate da li je na godišnjem u okolici?” upitala sam, pokušavajući
skriti svoje razočaranje što nisam mogla kovati željezo dok je vruće.
„Ne. Nisam je pitala, a ona nije rekla. Možda vam Britney može pomoći.”
Žena koja je očito prisluškivala naš razgovor je došla do nas. „Jesi li ti
Autumnina prijateljica?” slatko je upitala. Njena pločica s imenom je
otkrivala tko je.
Ako je Britney bila Autumnina prijateljica, čula bi za mene, te možda neće
htjeti surađivati.
„Jesam!” slagala sam s osmijehom. „Nismo razgovarale u zadnje
vrijeme.” Zastala sam i pokušala izgledati glupo. „Očito, pošto nisam niti
znala da je na godišnjem. Ali nedavno sam izgubila sve brojeve u mom
telefonu, te pošto sam bila u kupovini ovdje, pomislila sam da je to savršeno
vrijeme da svratim i pozdravim je.”
Mogla sam se samo nadati da se moja ranija ljutnja nije vidjela na mom
licu, te da mi je Britney povjerovala. Očito jest, jer je posegla u svoj džep i
izvukla svoj mobitel. „Mogu ti proslijediti njen broj.” Predala mi je svoj
mobitel i rekla, „Evo. Samo ga pošalji sebi.”
Broj je bio prikazan. Već sam znala Autumnin broj mobitela i nisam imala
ni najmanju namjeru da ga proslijedim na moj mobitel s Britneynog.
Počela sam ukucavati slučajne brojeve kad me Britneyin sljedeći
komentar uhvatio nespremnu.
„Nadam se da neće biti u podzemnoj željeznici kad je nazoveš,” hihotala
se Britney.
Naglo sam podigla pogled. „Podzemnoj željeznici?”
„Da,” odgovorila je Britney. Do sada je druga žena izgubila interes za naš
razgovor i otišla. Britney je pogledala prema njoj i opet u mene. „Carol nikad
nije voljela Autumn. Misli da ima tamnu stranu.”
Potpuno sam se složila.
„I da je užasna majka,” dodala je Britney. „Ali ja znam da je dobra mama.
Nije Autumn kriva što je kćerina nova maćeha okrenula djevojčicu protiv
nje.”
Sad sam sve čula. Morala sam se boriti da ne zakolutam očima.
„Rekla si nešto o podzemnoj željeznici?” umiješala sam se. Bila sam
nestrpljiva da ovaj razgovor ostavim iza sebe, ali me komentar o podzemnoj
željeznici zapanjio.

335
 š

„Autumn me danas nazvala iz New Yorka.” Nagnula je glavu u stranu

prije no što je nastavila. „Tamo je obitelj njenog novog dečka i otišli su im u
posjet. Bila je u podzemnoj željeznici, a vlakovi su bili toliko glasni da sam
je jedva čula.”
„Autumn te je danas zvala?” ponovila sam.
Kimnula je.
„Iz podzemne željeznice u New York Cityju?”
„Da. Oduvijek sam htjela otići tamo. Čini se kao najromantičnije mjesto
na svijetu. Mislim, znam da ima zločina, ali podzemna željeznica zvuči tako
cool.”
Mogla sam čuti kako Britney još brblja samoj sebi dok sam kretala prema
izlazu.

336
 š

Fort Lauderdale, Florida 2007

Sjedila sam u mom autu i zurila kroz prednje staklo preko volana. Djelići
slagalice, koje sam tako pažljivo spojila, više se nisu slagali. Misli, Mimi.
Ok, dakle Autumn nije bila u mojoj kući. Izgubljeni rezervni ključevi,
prazne bočice pjene za kupanje, za to sam kriva ja. Ali netko je ukrao tu
šahovsku figuru. Tko? Morao je to biti netko tko je bio u našem domu dok
nas nije bilo. I to je morala biti ista osoba koja je napisala one poruke. Ali tko
me, osim Autumn, mrzi dovoljno da kaže tako odvratne stvari?
Autumn sigurno jest, ali ona nije čak niti bila u Floridi. Mogla bi imati
saučesnika, razmišljala sam. Da li joj je vesela Britney mogla pomoći? Ne.
Nisam to mogla zamisliti. A ako si dopustim da razmišljam o tome, koliko
je mržnje Autumn zaista iskalila na meni? Osim gadnih komentara i zlobnih
primjedbi koje su uvijek bile usmjerene prema meni kad je drugi nisu mogli
čuti, što je učinila? Da li sam vidjela krivnju u njenom izrazu kad sam je
suočila s onom prvom porukom? Nisam se mogla sjetiti.
Posegla sam u svoj džep i izvukla zgužvanu poruku. Izravnala sam je uz
moj volan i zurila u bolne riječi.
JALOVA KUČKO!!!
Sve velika slova, baš kao i prije. Isti rukopis. Isti nagib. Ista boja markera.
Ali nešto nije bilo u redu. Što je to?
A onda mi je sinulo. Autumn mi je u lice rekla da sam kučka, ali nikad
nije ni spomenula da zna za moju nemogućnost da nosim dijete. Nije to
nikako mogla znati. I nisam jalova. Imam jajnike. Ne mogu začeti niti roditi
dijete u svom tijelu. Tko, osim moje obitelji, zna za to?
Odmahnula sam glavom u pokušaju da razbistrim misli i pokušala se
prisjetiti svakog razgovora koji sam vodila sa svakom osobom otkad sam
došla u Floridu. Bilo je to previše za razmišljati.
Morala sam reći Christianu. Ovo je nešto što više ne mogu skrivati od
njega. Vozila sam se kući kad sam se sjetila da je bio žensko okupljanje kod
Susan. Christian će biti u radionici s Glenom. Čekala sam na crvenom kad

337
 š

me uspomena tako jako udarila da sam naglas uzdahnula. Rekla sam

nekome.
Jedna osoba je znala da sam imala histerektomiju. Susan se žalila kako
Glenovi roditelji vrše pritisak na njih da žele unučad, iako su se i ona i Glen
složili prije vjenčanja da ne žele djecu. Sjećam se da bi bilo puno lakše
začepiti im usta kad bi Glen ili ona bili sterilni. Sviđala mi se Susan i nisam
se uvrijedila na taj komentar, ali sam joj htjela udijeliti koju riječ mudrosti.
Nisam ulazila u detalje moje operacije, samo da je to bila hitna
histerektomija, te da Christian i ja nećemo imati djecu, te smo zato tako
zahvalni na Abby. Ljubazno sam joj rekla da bi joj trebalo biti drago što može
imati djecu u slučaju ako se ona i Glen ikada predomisle. Činilo se da ju je
bilo zaista sram i nije se prestajala ispričavati. Netko je zatrubio iza mene i
nastavila sam kroz zeleno. Koliko sam dugo sanjarila?
Ali zašto? Zašto bi mi Susan nešto zamjerala? Kvragu, nisam je niti
poznavala kad sam dobila prvu poruku.
Ali Christian je. On je radio s Glenom. Što ako sam ja bila meta zbog nekog
razloga vezanog uz posao s Christianom? Odmahnula sam glavom. To nije
imalo nikakvog smisla. Zašto bi oni bili zainteresirani ući u posao s nama?
Christian i ja ćemo uložiti većinu novca. Što ako su planirali nekako
sabotirati posao i onda naći način da ga zadrže za sebe?
„Gledaš previše kriminalističkih serija,” rekla sam naglas. „Ta ideja je
apsurdna.”
Apsurdno je i to što te netko uhodi, ali događa se.
Ok, što ako ovo nije vezano uz posao? Ipak, ja sam meta. A onda mi je
sinulo. Žene s kojima je Susan pokušavala spojiti Christiana. Što ako je ovo
osobnije no što sam mislila? Da li je mogla saznati za mene prije no što smo
se upoznale? Da li me je pokušala otjerati kako bi se osvetila Christianu što
je odbio njene prijateljice?
Postojao je samo jedan način da to saznam. Pogledala sam u svoj sat.
Kasnit ću trideset minuta, ali žensko okupljanje, dolazim.

338
 š

Fort Lauderdale, Florida 2007

Stajala sam pred kućom Susan i Glena i razvukla osmijeh. Bilo mi je drago
što sam zadnja došla jer sam htjela biti prva koja će otići i neću morati brinuti
da li me je netko zagradio autom. Pokucala sam na vrata i duboko udahnula.
Jedna od redovnih gošći je otvorila vrata, te nakon što smo izmijenile zračne
poljupce, mahnula mi je da uđem sa skoro praznom čašom vina. Pregledala
sam prostoriju, ali nisam vidjela Susan.
„Žao mi je što kasnim,” rekla sam sedam pari očiju koji su me
pozdravljali. Uslijedio je krug toplih osmijeha i pozdrava. „Ne mogu ostati.
No moram na brzinu razgovarati sa Susan,” brzo sam im rekla. Čekala sam
da netko natukne gdje bi mogla biti.
Brineta koja je bila nova u društvu, te čije ime nisam zapamtila, dala mi je
odgovor. „Trebala bi doći za nekoliko minuta. Ona je u gostinjskoj sobi,
pomaže sestri da stave njenu kćer na spavanje.”
Namrštila sam se. Znala sam da Susan ima sestru, te malenu nećakinju
koje žive u Georgiji, ali nisam znala da su došle u posjet. Susan je nedavno
rekla grupi da je njena sestra usamljenik, te da ne vozi i jedva da napušta
kuću. Nije bila u vezi s nasilnikom. Imala je dobrog i ljubaznog muža koji je
činio koliko je mogao da je ohrabri da bude više druželjubiva.
Jedna od žena je krenula ponuditi objašnjenje. „Počele smo bez Susan.
Sretne smo što ipak održava klub knjige večeras.”
Druga žena je podigla svoju čašu kako bi nazdravila. „Objema bi dobro
došla čaša vina.” Nastao je žamor slaganja od drugih.
„Što se događa?” upitala sam. Nisam imala pojma o čemu pričaju.
„Susanina sestra je pristala posjetiti je, ali sve znamo da ona ne vozi, te da
definitivno ne putuje avionom. Njen muž nije mogao otići s posla kako bi je
dovezao, pa je Susan jučer otišla po nju u Georgiju. Krenule su nazad rano
jutros, te prema Susan, provele su bar pet sati u gužvi u prometu.” Pokazala
je na dvije žene. „Mi smo ponudile da ćemo otkazati žensko okupljanje, ali

339
 š

Susan nam je rekla da počnemo bez nje dok ona pomaže sestri i bebi da se
smjeste.”
„Oh,” zacviljela sam. Imala sam sedam svjedoka koji su mi praktički rekli
da je nemoguće da Susan stoji iza poruke i šahovske figure koje sam našla
ranije. Osim naravno, ako nije provela dan vozeći se iz Georgije i odlučila
uključiti svoju sestru punu fobija i malenu nećakinju u svoj plan. To je
zvučalo ludo čak i u mojoj glavi.
„Iako su iscrpljene, mislim da Susan želi da njena sestra iskusi malo
razgovora sa ženama pošto će je odvesti nazad prije no što se ponovo
sastanemo,” prišaptala je brineta.
„Ne mogu ostati, ali pošto sam bila u blizini, htjela sam vas pozdraviti,”
slagala sam. „Hoćete li joj to reći u moje ime?”
„Naravno.”
„Da.”
„Nedostajat ćeš nam.”
Jedva sam ih čula dok sam se okrenula i izašla kroz ulazna vrata.
Christian, moje srce je viknulo. Trebam Christiana.
Automatski sam sjela u moj auto. Bila sam sva rastrgana. Ništa nije imalo
smisla. Onda opet, možda sam pokušavala sastaviti sliku, a nedostajalo mi
je nekoliko dijelova. Skoro sam stigla do Axelove radionice i još uvijek sam
razmišljala u potrazi za logičnim objašnjenjem.
Milijun misli su se gurale dok su penjale na vrh u mom mozgu, jedna po
jedna. Možda Nickova zaručnica, Rachel, stoji iza svega. Da, a Jolly Roger je
njen veseli suučesnik, smijala sam se iznutra. Možda je Susan dala nekom
drugom da šalje poruke i podmetne šahovsku figuru. Što ako je to bila jedna
od žena koje je moj otac odbio zbog moje majke? Christian je možda slučajno
spomenuo moju operaciju, te se to moglo proširiti u bajkerskom krugu, a da
mi to ni ne znamo. Ne. Christian nije čavrljao, posebno ne o nečemu tako
osobnome što se tiče mene. Što ako je to jedna od Moeinih sestara? Osim što
ne postoji objašnjenje kako bi one uopće mogle znati da se Grizzova kćer
vratila u grad i o mojoj histerektomiji. Onda opet, možda su nekako saznale,
a komentar o jalovosti je bio samo slučajan hitac koji je pogodio metu. U glavi
mi se vrtjelo zbog brojnih mogućnosti. Bilo je previše nepoznanica da bi i
dalje nastavila s ovim sama. Trebala sam svog muža, ali sam se užasavala
njegove reakcije nakon što sazna koliko dugo sam čuvala tu tajnu. Bit će ljut
na mene što mu se nisam odmah obratila. A nisam ga mogla kriviti.

340
 š

Ispustila sam zabrinuti dah, ali pun olakšanja kad sam vidjela njegov
kamionet. Znajući da se neću morati sama baviti ovime, olakšalo je moju
nevolju. Parkirala sam se, ali nisam odmah izašla iz auta. Uzela sam si
trenutak da saberem misli. Christian će zahtijevati točna vremenski
redoslijed događaja, a ja sam se morala uvjeriti da mu to mogu pravilno
objasniti.
Nažalost, moj um nije htio surađivati. Kad sam se počela prisjećati
okolnosti koje su okruživale poruke pune mržnje, moj um je odlutao nazad
do mogućih krivaca, te posebno do zadnje poruke. Bila je tako osobna da je
mogla doći samo od nekog bliskog nama. Nekoga tko nije samo imao pristup
intimnim dijelovima naših života, već i šahovskoj figuri. Nekoga tko bi
mogao biti ljubomoran na našu sreću. Nisam htjela to pomisliti. Bog zna da
nisam htjela da to ime iskrsne u mojoj glavi. Ali, kao neki znak, moj je
mobitel zazvonio. Bio je to on. Skoro se nisam javila, ali znatiželja je
prevladala. Kad me je on ikada zvao na mobitel? Imala sam njegov broj samo
zato jer smo ih ranije izmijenili, ali niti jedno od nas nikad nije zvalo ono
drugo. Do sada.
„Slade?” javila sam se.
Nije bilo uljudnih pitanja niti ćaskanja. Morala sam odmaknuti mobitel
od uha kad je viknuo, „Mimi, gdje si, dovraga?”
Ukočila sam se na ton u njegovom glasu. „Nije da se to tebe tiče, Slade, ali
ja sam kod Axela. Upravo sam stala da vidim Christiana.”
Nastala je pauza na njegovoj strani, a zvučao je kao da dolazi do daha. „S
Christianom si u radionici?” dahtao je.
„Bit ću za manje od šezdeset sekundi,” praktički sam ispljunula.
„Zašto on nije...”
Nisam mu dopustila da dovrši ostatak te rečenice dok sam prekinula
razgovor i blokirala njegov broj. Nisam htjela da me Slade gnjavi dok
objašnjavam Christianu da imam nekoga tko me uhodi, te da postoji
mogućnost da je to njegov stariji brat.

341
 š

Fort Lauderdale, Florida 2007

Našla sam ulaz u radionicu i slijedila zvuk „The Spirit of Radio” od Rusha
u područje gdje sam znala da Glen i Christian rade. Nisam vidjela Christiana
i mahala sam rukama kako bih privukla Glenovu pažnju. Ustao je i
nasmiješio se. Nakon što je stišao radio rekao je, „Kakvo lijepo iznenađenje,
Mimi”
„Bok. Žao mi je što vam smetam dečki, ali moram razgovarati s
Christianom. Da li je u nekom drugom odjeljku?” odsutno sam gledala po
garaži. Axelova radionica je bila ogromna struktura koja je imala bar
dvadeset odijeljenih radionica. U nekima su bili auti, u drugima motori, a
neke su bile prazne.
Glen je polako odmahnuo glavom. „Mimoišli ste se, Mimi. Otišao je
odmah poslije posla.”
„Otišao?” upitala sam. „Ali njegov kamionet je tu ispred.”
„Uzeo je svoj motor,” rekao je dok je krpom brisao ruke.
„Uzeo je svoj motor?” bila sam zbunjena. Te posljednje nedjelje kad smo
se vozili prije odmora za Dan zahvalnosti, Christian je otkrio kvar na svom
motoru i ostavio ga kod Axela. Bila sam pod utiskom da nije sigurno voziti
se dok je čekao da nabavi dio koji treba zamijeniti, a teško ga je pronaći. Kad
ga je uzeo? Kamo ga je odvezao?
„Da, kad ode odavde navečer vozi svoj motor kući,” informirao me je
Glen.
Ne, ne vozi.
Stavila sam ruke na kukove. „Misliš da je on vozio svoj motor kući kad bi
završio ovdje s prekovremenima?”
„Misliš srijedom navečer?” upitao je, jedva zainteresiran dok je vraćao
alat u njihovu kutiju. „Otkazao mi je prošle srijede i večeras.”
Odmah sam osjetila mučninu.
„Ne samo srijedom navečer,” rekla sam ukočeno. „Skoro svaku večer
otkad smo se s vratili s odmora za Dan zahvalnosti.”

342
 š

Glen je pokušao skriti iznenađenje, ali nije bilo koristi. Bilo je očito da
Christian nije radio prekovremeno. A svoj je motor ostavljao ovdje i naveo
Glena da misli da vozi svoj motor kući. Išao je negdje drugdje na svom
motoru, vrativši ga kod Axela, uzevši svoj kamionet i njime se vraćao kući.
Mora da je dolazio na posao prije Glena jer se činilo da Glen nije shvaćao
kroz koje je teškoće moj muž prolazio kako bi zamijenio vozila.
Ali zašto?
Jedno je objašnjenje iskrslo. Znala sam da nije išao u vožnju iz užitka.
Zamjenjivao je svoj motor i kamionet iza mojih leđa iz nekog razloga. I znala
sam kojeg. Družio se sa svojom starom ekipom. U kojem baru, nisam bila
sigurna, ali prvo ću probati u Alibiju. I neću ga nazvati da mu kažem da sam
na putu onamo. Osim toga, nije se javio kad sam mu htjela javiti da sam na
putu k Axelu. Škrgutala sam zubima. Bio je to sukob koji se morao dogoditi
oči u oči.
Okrenula sam se i krenula prema izlazu.
„Mimi,” zazvao me je Glen. „Hej, jesi li dobro?”
„Ne, Glene. Nisam,” zarežala sam dok sam zalupila vratima za sobom.

343
 š

Fort Lauderdale, Florida 2007

Stala sam na parkiralištu ispred Alibija i odmah sam spazila Christianov

motor. Pomisao da sam bila u pravu nije bila tako utješna kako sam se nadala
da će biti. Bila sam potpuno nesretna. Parkirala sam se na jedino mjesto koje
sam mogla naći iza s brojnim autima. Kao Christianov, većina motora je bila
parkirana u dugom redu ispred bara. Očito se nije trudio da skrije da je
ovdje. Onda opet, Alibi mi nije bio usput. Nikad nisam imala priliku da se
provezem tuda.
Borila sam se s mojim unutarnjim demonima otkad sam otišla iz
radionice, te nisam mogla naći zadovoljavajuće objašnjenje za bilo što što se
dogodilo otkad sam zaključala vrata muzeja samo nekoliko sati ranije. Ali
nešto duboko unutra mi je reklo da je sve povezano. Jednostavno nisam
znala kako. Jedino što je imalo smisla je da mi je Christian pružio priliku da
odem od bajkerskog stila života, ali on sam ga se nije htio odreći. Pa ga je
skrivao od mene. Kako su prijeteće poruke i šahovska figura bile povezane
s tim, ostala je tajna.
Kimnula sam nekoliko ljudi koji su me prepoznali i pozdravili dok sam
se kretala prema vratima. Kad sam ušla, stala sam i polako krenula kroz
prostoriju. „Tightrope” od Stevie Ray Vaughana je treštala tako glasno da si
nisam mogla čuti vlastite misli, i pitala sam se kako su ljudi uopće mogli
razgovarati ovdje.
Spazila sam ga skoro odmah, a srce mi je potonulo. Sjedio je za stolom
leđima okrenut prema meni. A Krystal, konobarica koja nas je izbjegavala
od onog prvog dolaska, sjedila mu je u krilu. Omotala je ruke oko njega, te
mu je nešto šaptala u uho. Zamagljenog vida primijetila sam Debbie. Sjedila
je preko puta Christiana i ubijala ga smrtno ozbiljnim pogledom. Bilo je očito
da me je varao, a moja prijateljica me nije izbjegavala zato što više nismo bili
dio bajkerske scene. Nisam nimalo sumnjala da joj je moj muž naredio da me
se kloni. Radije bih da me netko upuca u grudi nego da osjećam ovo što sam
sada osjećala. Mješavina bijesa, srama, tuge i samoprijekora se spustila na

344
 š

mene, sve odjednom. Debbie me spazila i počela ustajati. Krenula je prema

meni kad sam se okrenula i krenula nazad na parkiralište.
Blesava, glupa, naivna, tupa. Bilo je sve zbog bande. Bilo je u vezano uz
to što sam Grizzova kćer. To je sve što sam bila za Christiana. Trofej koji bi
pokazivao svojim prijateljima kriminalcima. Htio je sve i manipulirao
mnome kako bi me uvjerio da me voli još otkad smo bili djeca. Sve je išlo
njemu u korist. Imao je majku za svoje dijete, i bio je kandidat za vođu kluba.
I imao me je u šaci. Zapela sam. Sve što je trebao napraviti je reći Blueu da je
Grizz živ. Reći bilo kome, što se toga tiče i moj svijet, kao i svijet moje obitelji,
će se raspasti.
Mora da je on bio iza onih gadnih poruka i šahovske figure. S kojim
ciljem? Da me uvjeri da sam luda? Plinska svjetiljka, film Alfreda Hitchcocka
u kojem muž stalno uvjerava svoju ženu da je luda, mi je pao na pamet.
„Mimi! Mimi!”
Čula sam Debbiene čizme kako škripaju po šljunku dok je dotrčala iza
mene. „Mimi, tako mi je žao što si to morala vidjeti.”
„Odlazi, Debbie,” rekla sam joj ni ne pogledavši je, auto mi je bio jako
udaljen.
„Jednostavno to moraš prihvatiti, Mimi. To dolazi s tim poslom,” cviljela
je.
Okrenula sam se, šake su mi bile tako jako stegnute da sam bila sigurna
da ću si noktima pustiti krv iz dlanova.
„Ništa ja ne moram prihvatiti, Debbie, a ako ti misliš da moraš, onda nisi
ni pola onakva žena kakvom sam te smatrala.”
Mogla sam vidjeti da joj se taj komentar nije svidio jer je koraknula unazad
i pokušala se sabrati. Moje riječi mora da su uzrokovale da se nakostriješi jer
je nakon trenutka podigla bradu prema meni i rekla, „Mora da si jako loša u
krevetu inače on ne bi morao početi dolaziti nazad ovamo.”
Pustila sam da njen komentar prođe i upitala je, „Točno koliko dugo je on
ovdje redovan gost?”
„Odmah poslije Dana zahvalnosti,” ispljunula je. „Dolazi ovamo kao da
je to mjesto njegovo. Pretpostavljam da si mu rekla da Blue prodaje Razors,
pa se morao vratiti i pokazati se. Nije mogao podnijeti pomisao da netko
drugi preuzme stari klub tvog oca.”
Bila je u pravu. Blueov iznenadni poziv na ručak je bio na dan kad smo se
vratili s odmora za Dan zahvalnosti. A ja sam Christianu ispričala sve o tome

345
 š

te noći. Ali bila sam toliko zaokupljena opisujući Blueovu iskrenu ispriku od
sveg srca, da sam zaboravila spomenuti mu poziv od agenta za nekretnine.
Mir se spustio nada mnom što bi se moglo opisati samo kao nebeski dar.
Christian nije bio ovdje jer je htio biti vođa kluba. I nije bio ovdje kako bi
ševio. Christian me volio. Oduvijek me je volio i podsjećao me na to svaki
dan. Vidjela sam to u njegovim očima, osjetila u njegovom dodiru. Mogao je
pročitati moje misli jednim pogledom. Znao me je bolje no što sam poznavala
samu sebe. A ako me je on poznavao tako intimno, onda sam i ja znala njega
također. I znala sam da on nije ovdje zato što želi biti. Debbie je rekla da je
počeo dolaziti ovamo odmah nakon Dana zahvalnosti. Odmah nakon našeg
posjeta planinama. Što ako je bio ovdje zbog nečega što ima veze s mojim
ocem? Što ako je pustio da mu Krystal sjedne u krilo kao predstavu? Ovaj mi
se scenarij sviđao više od svih ostalih i odlučila sam da ću se vratiti unutra i
zamoliti ga da pođe kući.
„Jesi li ti uopće čula i jednu riječ koju sam rekla?” Debbie je vikala na
mene.
„Ne, pretpostavljam da nisam. Idem nazad unutra po svog muža i zamolit
ću ga da ide kući sa mnom.” Malo sam odmahnula glavom prije no što sam
dodala, „Koristiti klub kao izgovor da iznevjeriš svoju ženu nije
prihvatljivo.” Nisam znala zašto Krystal sjedi Christianu u krilu, ali također
nisam vjerovala da me vara, a zadnji sam komentar rekla samo kako bih
ohrabrila Debbie. Ne bi trebala podnositi da joj je Joe nevjeran, ako je to
slučaj.
„Onda si glupa koliko si jalova,” otpuhnula je. „Nijedna žena ne govori
svom mužu što je ili nije prihvatljivo.”
„Što si mi to upravo rekla?” upitala sam suženih očiju.
„Čula si me,” ispljunula je.
„Nazvala si me jalovom. Kako bi to mogla znati?”
„Zato što sam joj ja to rekao.” Glas mi nije bio poznat i okrenula sam se i
prepoznala čovjeka koji je bio s Nigelom one noći kad ga je Christian
pretukao. Naslanjao se na auto pokraj mojega. Ruke su mu bile prekrižene i
pušio je cigaretu. Kako se ono zvao?
„Začepi, Dennise!” viknula je Debbie.
Da, tako je. Dennis.
U Debbienom glasu je bilo nervoze kad je upitala, „A što ti uopće radiš
ovdje? Mislila sam da su te uhapsili.”

346
 š

„Da, možeš li to vjerovati? Prvi put ikada. A sjedio sam tamo skoro osam
dana bez prijatelja na ovom svijetu da me izvuče.” Pljunuo je na tlo.
Debbie je pogledala tlo gdje je pljunuo i rekla, „Trebao si zvati Nigela.”
„Bio sam u Tallahasseeu preklinjati sestru da mi da novac. Izgubio sam
puno prihoda zbog tebe i proklete predstave koju si htjela postaviti.”
Odmah sam prepoznala australijski naglasak. Okrenuvši se prema mjestu
otkud je glas dolazio, vidjela sam Nigela kako prilazi između auta. Stao je s
rukama u džepovima i nagnuo glavu u stranu. Podrugljivim glasom je
rekao, „Vjerojatno ćeš morati podnijeti nekoliko udaraca kako bi sve
izgledalo stvarno. Ali isplatit će se. Pobrinut ću se da kad Joe postane
predsjednik kluba da napreduješ u hijerarhiji.”
Debbie je počela mucati, te koraknula nekoliko koraka unazad.
Prije no što je mogla odgovoriti, Nigel je rekao, „Strpao me je u jebenu
bolnicu. Nisam mogao raditi, a Blue me je izbacio na guzicu i više nisam dio
ekipe.”
„Ti... možeš opet biti dio kluba kad Joe dobije promaknuće,” promucala
je.
„Misliš da nisam čuo na ulici da se Bear opet pojavljuje ovdje? On će biti
predsjednik i ti to znaš. Sve ti se izjalovilo. Čak i poruke koje si dala Dennisu
da ih ostavlja na njenom autu nisu upalile.” Zastao je i kimnuo prema meni
prije no što je završio. „Rekla si da će to biti skretanje pažnje i da je treba
dovoljno uplašiti da više ne bude htjela imati nikakve veze s klubom. Rekla
si da je Bear voli dovoljno da ode. Očito, Grizzovu kćer nije tako lako uplašiti
i ima više hrabrosti no što si ti očekivala.”
„To si bila ti,” prekinula sam ga, dok sam uperila pogled u Debbie. „Ti si
ta koja me pokušala mučiti cijelo ovo vrijeme. Sve samo zato što si mislila da
bi Christian mogao postati vođa kluba?”
„Ne zato što sam to mislila!” povikala je. „Zato što sam to znala. A ti si
bila tako glupa, Mimi. Odmah si pomislila da ti Autumn šalje poruke.
Pokušala sam igrati tvoju igru. Čak sam ti nekoliko puta napomenula da
možda dolaze od nekog drugog.” Mahnula je rukom nazad prema Alibiju.
„Ali ti si bila tako usredotočena na tu glupu kučku, da si jedva išta drugo
mogla vidjeti.”
Taj je dio točan. Bila sam sigurna da poruke pune mržnje dolaze od
Autumn jer je poslala ono pismo prije toliko godina.

347
 š

„Sve ovo zbog toga što želiš da Joe preuzme klub od Bluea?” Udarila sam
rukom po bedru. „Mogla si me pitati Debbie. Mogla si jednostavno biti
izravna i pitati da li je Christian zainteresiran? Ako je itko glup, onda si to
ti.”
„Pitala sam te, Mimi. Uvijek sam ti davala naznake, ali ti nikada nisi rekla
niti riječ. Samo si se smiješila i pretvarala se kao da te nije briga.”
Mogla sam osjetiti Dennisove i Nigelove poglede na nama dok smo
Debbie i ja ratovale riječima. Dennis se čak uključio i razjasnio neke stvari
koje su me mučile. Ako je ovo bio samo mali dio toga kako će biti živjeti
životnim stilom kluba, bilo mi je jako drago da sam izvan toga. Ipak, ništa
od ovoga nije objašnjavalo zašto je moj muž bio unutra s Krystal na svom
krilu.
„Dosta je ovog prigovaranja!” viknuo je Nigel. „Ja sam ovdje zbog
nedovršenog posla.”
Ukočila sam se jer sam znala što slijedi. Bio je ljut zbog onoga što mu je
Christian učinio, a ja ću biti ta na kojoj će iskaliti svoj bijes. Pregledavala sam
parkiralište. Niti jedne duše na vidiku. Bila sam dobra trkačica, ali da li sam
bila dovoljno brza da stignem do stražnjih vrata bara, i ako jesam, da li su
otključana?
Nekoliko mi je opcija prolazilo glavom kad je Nigel prijeteći prilazio
Debbie. Ona je stavila ruke na grudi i rekla, „Št...? Što hoćeš?”
„Došao sam ovamo večeras samo da kažem Christianu za tvoj malu
spletku, a onda pitati Bluea hoće li me primiti nazad u klub. Ali, kad si ovdje
preda mnom bez svjedoka.” Zastao je i ogledao se po parkiralištu. „Mislim
da mi se plan promijenio.” Njegov je glas bio tih i prijeteći čineći njegov
australski naglasak još izraženijim.
Nije ciljao mene niti Christiana. Htio je Debbie.
„Mimi je svjedok,” znam da je to rekla hrabrije no što se osjećala. „I zašto
mene napadaš? Njen muž te je jako pretukao. Ako išta, trebao bi se iskaliti
na njoj.”
Isuse, baš ti hvala, Debbie.
„Ti si ta koja mi je rekla da započnem borbu s njim. Nikad nisam vidio
Beara u akciji, a nisi ni ti. Trebala si napraviti svoju jebenu domaću zadaću.
Prebio me, zamalo me ubivši, a na osnovu onoga što si mi rekla da mu
kažem, imao je i razloga za to.”

348
 š

Onda je Nigel pogledao u mene i rekao, „Trebao sam povrijediti

Christiana kako bi ti uplašeno pobjegla. Mislim da svi znamo kako je to
sranje završilo.”
„Ne možeš me ni pipnuti,” Debbie je uspjela zacviljeti. „Mimi će sve
vidjeti.”
„Ona ima više razloga od mene da vidi tvoje dupe u tom prtljažniku,”
uzvratio je pokazujući na stari Oldsmobile koji je imao ogroman prtljažnik.
Osjetila sam promjenu u zraku u isto vrijeme kad je Dennis rekao,
„Nevolja.”
Baš kao onda kad sam se spremala popeti na pozornicu i primiti moju
diplomu, osjetila sam ga. Nisam se morala okrenuti da bih znala da Christian
dolazi iza mene.
Kaos je nastao i pokušala sam se postaviti između Nigela, Debbie i
razjarenog Christiana koji je dolazio jureći prema nama s Joeom i Isaacom
koji su ga slijedili u stopu. Počelo je s naguravanjem i vikanjem, ali je bilo
zaustavljeno prije no što je sve izmaklo kontroli.
Blue i neki njegovi ljudi su stali na svojim motorima u tom trenutku.
Pozvao me prstom i rekao, „Dođi ovamo.” Krenula sam prema njemu,
zahvalna što ću dobiti šansu da sve objasnim bez krvoprolića. Christian me
počeo slijediti, ali Blue je rekao, „Ti ne. Ne još.”
Čula sam kako se Debbie smijulji.
Ne znam da li je njeno smijuljenje ili Blueove riječi bile ono što je
razbjesnilo Christiana. Marširao je prema meni i Blueu, te zarežao, „Nitko
meni ne naređuje. Ona je moja žena! Ne tvoja!”
Dva Blueova tipa su zgrabila Christiana, ali Blue je podigao ruku kako bi
ih zaustavio. „U redu je. U pravu je.”
Blue je dao naredbe svojim ljudima da otprate Nigela, Dennisa, Debbie,
Joea i Isaaca kroz stražnja vrata Alibija kako bi čekali u skladištu. Istom
skladištu u koje je Krystal pozvala Christiana prije svih tih mjeseci.
Podsjetnik na ono što sam vidjela dvadeset minuta ranije zabilo se u moje
grudi.
Christian i ja smo slijedili Bluea u stražnji ured Alibija. Očito, vlasnik bara,
Ken, nije imao nikakvih problema da ga Blue koristi. Nakon što je zatvorio
vrata za sobom naslonio se kukom na rub stola i pokazao na dvije stolice.
„Tko će mi reći što je to, dovraga, bilo na parkiralištu?”
Podigla sam ruku. „Ja ću prva.”

349
 š

Fort Lauderdale, Florida 2007

Niti jedan od muškaraca nije prekidao dok sam im pričala događaje od

prethodnih nekoliko sati. Kao što sam i sumnjala, Christian je bio bijesan što
mu nikad nisam rekla za poruke koje su ostavljane na mom autu. A ja sam
bila uzrujana zbog videa koji mu je naš susjed Tom pokazao o mutnom liku
koji je živio na tavanu u kući pored. Umjesto toga, Christian je zamolio
Sladea da zaposli nekoga da me prati kad on ne može biti sa mnom.
„Mogao si se obratiti meni,” umiješao se Blue, dobacivši oštar pogled
Christianu. Tada je skrenuo pogled na mene. „A i ti si mogla isto.”
Christian je odmahnuo glavom. „Moj instinkt mi je rekao da je povezan s
klubom, ali nisam znao kako. Ne kažem da ti nisam vjerovao, ali što je manje
ljudi znalo da tražim nekoga, to bolje.”
Blue je kimnuo u razumijevanju.
Christian je objasnio zašto je lagao o prekovremenima. Praktički je bio u
Alibiju kako bi vidio hoće li prepoznati čovjeka s videa. Nije mu vidio lice,
ali bio je siguran da ako bi vidio hod, geste, to bi mu pobudilo sjećanje. Ali
to se nije dogodilo jer se Dennis nije vratio u bar. Mogla sam vidjeti gađenje
u njegovim očima kad je shvatio da ga je njegova sposobnost da ponovo
skupi sve detalje ovaj put iznevjerila.
„Kad sam tek stigla ovamo, Krystal ti je sjedila u krilu.”
„To je sve bilo dio zamke, Mimi. Htio sam da sve izgleda kao da želim biti
ovdje.”
„Točno koliko si učinio da sve izgleda kao da želiš biti ovdje?” upitala
sam.
Znao je što pitam, te je posegao za mojom rukom. „Ne toliko, dušo.”
Poljubio mi je ruku. „Nije ono što misliš. Ni blizu.”
„Debbie te je ubijala pogledima kad sam stigla. Mislila sam da je to zato
što me varaš. Sada znam da je bila ljuta što si opet počeo dolaziti.”
„A ona je stavila poruku na tvoj auto danas?” upitao je Blue. „I stavila je
šahovsku figuru unutra?”

350
 š

Kimnula sam. „Da. Razors je blizu muzeja. Hodala sam do tamo kad si
me onaj dan pozvao na ručak. Mora da je otrčala na pauzi za ručak i otišla
kroz uličicu do stražnjeg parkirališta.”
„Vjerojatno je to razlog zašto je privatni istražitelj nije vidio, zar ne?”
upitao je Blue Christiana.
„Da li je danas bio u muzeju?” nabrala sam nos.
„Upravo sam ti rekao da te prati, Mimi.” Christian je frustrirano protrljao
svoje lice.
„Što objašnjava zašto sam imala osjećaj da me netko promatra otkad smo
se vratili poslije Dana zahvalnosti.” Protrljala sam ruke kao da tjeram
hladnoću.
„Osim što si mu danas pobjegla kad si izletjela iz muzeja i krenula u
krivom smjeru!” viknuo je Christian. „Pokušao te pronaći na mjestima gdje
obično zalaziš prije no što je nazvao Sladea da mu javi da te nešto uzrujalo,
te da si mu pobjegla.”
To je bila istina. Otišla sam u trgovački centar. I kasnila sam trideset
minuta na žensko okupljanje pa sam se mimoišla s privatnim istražiteljem.
To je objašnjavalo zašto me je Slade nazvao u panici želeći znati gdje sam.
Spustila sam mu slušalicu. Spustila sam glavu, previše se srameći da bi
pogledala u oči mog muža.
„Da li te je Slade zvao? Jesi li zato izašao na parkiralište u onom
trenutku?” upitala sam ne pogledavši ga.
„Pokušao me zvati i poslao mi poruke, ali nisam čuo mobitel.” Christian
je ispustio frustrirani dah. „Večeras je bila večer kad je Ken odlučio
zamijeniti svoj stari jukebox s finom linijom. Slade je konačno nazvao
šankera i rekao mu da mi kaže da provjerim svoj mobitel.”
To je objasnilo zašto sam pomislila da je glazba neobično glasna.
„Kako sam shvatio, Mimi je dobivala gadne poruke na svom prednjem
staklu otkad ste vas dvoje počeli izlaziti ovamo?”
Kimnula sam Blueu. „A one noći kad je Christian planirao inscenirati
tučnjavu s Isaacom, to se poklopilo s Debbienim planom da Nigel izazove
tučnjavu s Christianom kako bi me uplašila i otjerala.”
„Sjećam se da je njen komentar uzrokovao da Nigel kaže ono što je rekao,”
primijetio je Christian.

351
 š

„Upravo tako!” rekla sam dok sam se uspravila na stolici. „I sve je bilo
mirno mjesec dana nakon što smo prestali dolaziti ovamo. Nije više bilo
poruka niti čudnih događaja u našoj kući.”
„Kakvih čudnih događaja?” upitao je Blue.
„Prije no što ste se ti i Christian pojavili na parkiralištu, Dennis, čovjek
koji je živio na tavanu u kući pored naše, rekao mi je malo više o tome što je
radio.”
Ispričala sam im kako je Debbie poricala bilo kakvu umiješanost u
Dennisovu odluku da živi u kući pokraj naše. Nakon prvog puta kad je
ostavio poruku na mom autu ispred trgovine, slijedio me je kući. Kad je
primijetio da je kuća pored prazna, odlučio je da će mu biti bolje da bude
tamo nego na stražnjem sjedalu svog auta. Parkirao je autu nekoliko ulica
dalje i nitko nije ništa shvatio.
„On je beskućnik?” upitao je Blue.
„Da, i ušao bi u našu kuću kad nismo bili tamo.” Osjetila sam kako se
Christian ukočio. Već mi je rekao kako su snimke naših susjeda otkrile
stranog uljeza, ali Christian nije shvatio njegov motiv.
„Dennis se nije htio zezati s nama. Samo je bio neoprezan. Kad je
objašnjavao događaje koji su se događali, pitala sam ga za naš krevet.
Navodno, odspavao je, pa ga je onda pospremio.” Napravila sam mentalnu
zabilješku da odem kući i napravim lomaču u stražnjem dvorištu paleći našu
posteljinu. „Slušao je naše CD-e i stavio ih u krive kutije. Krao je hranu za
koju je mislio da nam neće nedostajati. Slučajno je pospremio mlijeko u
kuhinjski ormarić kad je čuo da je netko od nas stao autom. I očito je uživao
u našoj ogromnoj kadi više puta jer je potrošio svu moju pjenu za kupanje.
Mislio je da bi bacanje praznih bočica bilo previše očito, pa ih je stavio ispod
pulta.” Zadrhtala sam. Koliko puta sam ušla u tu kadu nakon što ju je on
koristio?
„On je stavio dizel u tvoj rezervoar, Mimi!” ispljunuo je Christian.
„Nesporazum,” uvjeravala sam ga. „Jedne je večeri prolazio kroz
dvorišta, kad je naišao na puni kanister goriva u nečijem otvorenom
prtljažniku auta. Pomislio je da bi bilo lijepo da mi napuni rezervoar kao
naknadu za stvari koje je koristio.” Uzdahnula sam. „Rekao je da je to bilo
sve i ja mu vjerujem.”
Čekala sam da bilo koji od njih nešto kaže, a kad nisu, povišenim glasom
sam rekla. „Kad malo bolje razmislite, da Dennis nije živio u kući pored, ne

352
 š

bi sjedili sada ovdje. Iako Debbie nije bila uključena u to što je on uhodio naš
dom, ona je ipak potajno ciljala na mene.” Dobacila sam Christianu molićevi
pogled. „To što si vidio Dennisa na snimci te potaklo da dođeš ovamo. S
vremenom bi shvatio što ona radi.” Znala sam da se Christian htio dočepati
Dennisa. Nisam htjela da se to dogodi.
Vrativši se ponovo do Debbiena motiva, Blue me pogledao i upitao, „To
je počelo ponovo tek nakon što je Christian počeo dolaziti u Alibi bez tebe?”
„Poruke jesu. Mislim da Dennis neko vrijeme već nije na tavanu.”
Pogledala sam Christiana i on je kimnuo složivši se. „I razmislite. Ne samo
da je Christian počeo opet dolaziti ovamo, već si me ti pozvao na ručak u
svoj restoran. Mora da je Debbie pomislila da ti nešto sređuješ kako bi
Christian zauzeo tvoje mjesto. Moraš znati da se pročulo da odlaziš.”
„Što je mislila pod jalova kučka na poruci?” upitao je Blue.
Brzo sam mu objasnila o mojoj operaciji. Rekla sam Blueu da je Dennis bio
na tavanu slušajući onaj dan kad smo Christian i ja hodali kroz praznu kuću,
te na kraju sjedili na tepihu i raspravljali o našoj budućnosti. Razgovarali
smo taj dan o našim snovima, te da li želimo dati Abby malog brata ili sestru.
I naravno, dotakli smo se moje nesposobnosti da nosim dijete, te da li bi
možda posvojili dijete ili pronašli surogat majku. Taj razgovor se dogodio
prije no što mi je moja sestrična Rachelle dala svoju ponudu. I očito, Dennis
je sve to čuo i sve to rekao Debbie.
Samo razmišljajući o Dennisovom prisluškivanju s tavana je činilo da mi
se koža naježi.
Blue nije ništa rekao, ali ja sam znala da mu se misli kovitlaju. Bilo je to
puno za upiti. Ali, također nije to bila tako velika stvar. Budimo realni.
Nisam se nikad osjećala kao da mi je život u opasnosti. Sve Debbine taktike
su bile da me uzrujaju, ne da mi naude. Da, uzrokovale su mjesece
uzrujavanja i donijele su na svijetlo kamen razdora u mom braku – Christian
i ja smo oboje krili stvari jedan od drugoga zbog zabludjelog osjećaja da ne
želimo zabrinjavati niti opterećivati ono drugo. Oboje smo se zakleli pred
Blueom da nećemo dozvoliti da se to ponovi.
Blue je čupkao svoju bradu. „Ne čujem ništa što bi upućivalo na Joevu
umiješanost.”
„Mislim da nije znao,” rekla sam prije no što sam pogledala u svog muža
radi potvrde. Znala sam da se Joe i Blue poznaju odavno. Nakon što je moj

353
 š

otac otišao u zatvor, Blue se odrekao svog posla u telefonskoj kompaniji i

ušao u posao zaštite domova. Blue je Joea uveo u njegov sadašnji posao.
„Čini se da nije,” dodao je Christian.
„Pozabavit ću se s Dennisom i Debbie,” informirao nas je Blue.
„Ali sve je gotovo. Bio je to djetinjasti plan. Nisam sretna što me
podvrgnula tome, ali iskreno, olakšanje zbog toga što je gotovo, mi je
dovoljno da to ostavim na miru.” Prošla sam rukom kroz kosu. „A Dennis
nije ništa loše učinio.”
„Da, jest,” ispravio me Blue. „Narušio je tvoju privatnost i vidio je što piše
na porukama koje je dostavljao. Znao je s kim ima posla.” Dobacio je mom
mužu pogled pun poštovanja. „Ti nemaš prava glasa u ovome, Mimi.
Pozabavit ću se s oboje.”
Dobacila sam preklinjući pogled u Christianovom smjeru, ali on je sjedio
tamo kamenog lica.
„Sada, promijenimo temu.”
Pogledala sam opet u Bluea.
„Tračevi su istiniti. Uskoro ću odstupiti. Ali ne prije no što riješim ovaj
nered.” Prebacio je pogled na Christiana. „Nakon što riješim ovo sranje, želiš
li moj posao?”

354
 š

Fort Lauderdale, Florida 2007

Duh

Bilo je vrijeme da predam palicu. Posebno nakon što sam shvatila da sam
jako iznevjerila Christiana i Mimi. Onda opet, nije bilo očitih znakova koji bi
me upozorili. Žena koja je gnjavila Mimi i čovjek koji je ulazio u njihov dom
nije koristio nikakve uređaje visoke tehnologije koji bi upozorili mene i mog
suradnika na njihovu situaciju. Umjesto toga, koristili su staromodne taktike
koje nisu uključivale mobitele, video kamere, niti kompjutorske pretrage.
Osim toga, moj je fokus bio na nečemu drugome.
Svoj neuspjeh sam pripisala tome što sam pazila na vjerojatnije prijetnje.
Najočitija je bio Nick Rosman. Međutim, nisam mogla iskopati ništa što bi
ukazivalo na to da mu je osveta na umu. Ali, također nisam htjela prepustiti
slučaju da sam nešto propustila. Nicka i njegovog veselog pomoćnika
Rogera Kincaida još treba nadzirati. Nastavila sam ih sve nadzirati,
uključujući i Miminog bivšeg dečka, Lucasa Painea. Znala sam malo više o
Lucasu nego što je saznao detektiv kojeg je angažirao Christian. Čak i da
Christian i Mimi nisu završili zajedno, još uvijek bih našla način da
raskrinkam Lucasa. Nakon što sam presrela neke njegove poruke i
pregledala fakultetske nadzorne kamere koje je lako hakirati, vidjevši
snimku koja je pokazivala kako ispisuje grafite u knjižnici i kako je razrezao
Mimine gume, znala sam da je vrijeme da sredim njega i njegovu ekipu.
Uvjerena u njegovu daljnju mržnju prema Mimi, još sam ga ostavila pod
nadzorom sve ove mjesece kasnije.
Uzdahnula sam dok sam posegnula za šalicom kave. Nakon što sam
udahnula njenu bogatu aromu, sklopila sam oči i otpila dobar gutljaj,
uživajući u okusu dok je klizila niz moje grlo.
Prisjetila sam se trenutka kad sam odlučila postati Duh. Bilo je to potpuno
sebično od mene. Nikad se nisam slagala s Anthonyjevom odlukom da
dopusti Christianu da se pridruži Grizzovom starom klubu. Anthony je

355
 š

mislio da će klub Christiana naučiti disciplini. Nisam se složila. Roditeljska

je dužnost disciplinirati svoju djecu. A ja sam svoju roditeljsku dužnost
shvaćala vrlo ozbiljno.
Rekla sam Anthonyju o svojim namjerama. Isprva mi nije povjerovao, te
me skoro izazivao da pokušam. Bila sam spreman na izazov i moj prvi posjet
je bio kući Billa Pettyja. Znala sam da je Bill imao sofisticirani kompjutorski
program koji mu je dozvoljavao da se igra psa čuvara za Grizza i njegovu
obitelj. Također sam znala da je njegov talent neiskorišten na njegovom
poslu. Kao nasljednica uspješnog konglomerata automobilske industrije, te
zahvaljujući posjedovanju velikog broja nekretnina, skupila sam više
bogatstva nego što bih mogla potrošiti u deset života, pa sam ponudila Billu
novčani poticaj koji nije mogao odbiti. Osim toga, njegova žena, Carter, ima
veliku ljubav prema životinjama, pa će novac koji sam ima dala biti dobro
utrošen.
Nakon što sam ga uvjerila da nisam kriminalac, zamolila sam ga da
detaljno istraži Bluea. Čula sam da Mickey „Monster” Moran umire i da će
se Blue popeti u hijerarhiji. Kakav će novčani poticaj trebati Blueu da radi za
mene?
Ispostavilo se da je tužan poticaj. Blueov stariji sin, Timmy, ima dijete koje
je rođeno sa srčanom manom. Blue je dobro zarađivao od svog restorana i
kriminalnih pothvata, ali nije zarađivao toliko koliko je bilo potrebno za
djetetovo liječenje. Iskreno, s Duhom ili bez njega, da sam čula što se događa
s Blueovim unukom, svejedno bih mu dala novac. Znam kako je to kad
izgubiš dijete.
Nasmijala sam se u sebi kad sam se sjetila kako sam pomislila da ću
udahnuti tračak sofisticiranosti u motoristički klub. Počela sam se zvati
Verkozen, odnosno „odabrani.” Mislila sam da je to pametno ime, ali je
propalo, i ubrzo sam postala poznata kao Duh.
Bila sam odgovorna što je stožer kluba preseljen iz oronulog skladišta u
HVAC kompaniju. To je bilo prilično jednostavno. Kupila sam mjesto pod
imenom fantomskog društva s ograničenom odgovornošću i smjestila ljude
tamo, čak sam i osigurala obuku za one koji žele raditi. To je polako postalo
uvjet. Nisam htjela lijenčine, htjela sam ljude koji su mogli dokazati svoju
volju da zarađuju za život, uz svoje nezakonite pothvate.
Kako bi uvjerila Bluea da Duh zna kako voditi motoristički klub, zatražila
sam savjet od svog muža. Kad mi je Anthony rekao da ne želi imati nikakve

356
 š

veze s tim, sjetila sam se nečega. Razgovora koji sam vodila s Carter nakon
što su Grizz i Ginny napustili južnu Floridu. Grizz je ubio čovjeka u Sjevernoj
Karolini. Bio je to jedini put kad je Ginny prekršila svoje pravilo da nema
nikakvih kontakata. Bila je tako uzrujana da je nazvala Carter kako bi
podijelila svoju zabrinutost u vezi onoga što je Grizz učinio.
Shvatila sam da Grizz treba još nešto osim zraka u Montani da smiri zvijer
u sebi. To je bilo kad sam još uvijek mislila da su se preselili onamo.
Kontaktirala sam ga preko Billa, te mu rekla da tražim partnera. Ja ću voditi
poslovnu stranu svega, a od njega bi povremeno zatražila savjet u vezi
taktika i aktivnosti bande. On ne bi zamazao svoje ruke, ali još uvijek bi bio
uključen sa strane. Odmah je pristao, ali ja ga nisam htjela uvesti posao dok
se Ginny ne složi s tim.
Moja draga prijateljica nije htjela gledati kako se njen muž bori sa
skrivenim demonima koji su prijetili da će izaći na površinu. Jedan mrtav
daljnji rođak je bio dovoljan, što se nje ticalo. Grizz je bio uključen. Bill je
stvorio šifrirani chat room gdje sam mogla kontaktirati Grizza zbog savjeta.
Nikad nismo razgovarali o nečemu osobnom. Da nije bilo Miminog pisma
Christianu, nikad ne bih saznala da je Ginny bila trudna s blizancima.
Napravila sam grimasu kad sam se sjetila našeg posjeta njihovom domu
u planini nakon što smo se našli s Mimi i Christianom. Grizz mi je ponudio
pokazati kokošinjac, a Anthony je dobacio zabrinuti pogled u mom smjeru
kad sam pristala.
Grizz je bio toliko bijesan na mene da su kokoši to odmah osjetile i
razbježale se. Ali ja sam se čvrsto držala. Nisam se bojala Grizza.
„Da si muškarac, pretvorio bih ti lice u pljeskavicu, Christy,” izderao se.
„Ti i Bill ste znali, davno prije no što je vijest o smrti onog klinca u Miminom
kampu došla na vijesti, da je tvoj sin krenuo po moju kćer. I oboje ste mi to
namjerno zatajili.”
Nisam to porekla, a i nisam se mogla obraniti. Sve što sam mogla učiniti
je zahvaliti mu što nije rekao Ginny da sam znala za Christianove postupke
puno prije no što su oni saznali. Također sam učinila najbolje što sam mogla
da ga uvjerim da Mimi nikad nije bila u nikakvoj opasnosti. Bill je presreo
Sethovu rezervaciju kuće i smjestio Christiana i Mimi u kuću koja je bila pod
nadzorom. Kad sam vidjela Mimi kako izlazi iz spavaće sobe s flasterima i
zavojima na svojim podlakticama, te izraz tjeskobe na licu mog sina zato što

357
 š

ih je on uzrokovao, rekla sam Billu da prekine nadzor. Već sam znala da je

Christian ne bi nikada povrijedio i bila sam u pravu.
Ali i Grizz je bio u pravu, također i zaslužila sam njegov bijes. Pobrinula
sam se da Bill drži Christiana na oku nakon što je pušten iz zatvora, te sam
čula od Billa čim je Christian rekao Sethu da traži Mimi. Znala sam svog sina
i vjerovala sam da je samo pitanje vremena prije no što je krene tražiti. Nije
bilo sporosti u programu prepoznavanja lica, kao što je Bill rekao onog dana
kad je svratio do naše kuće. Taj posjet je bio insceniran zbog Anthonyja i
Sladea. Od tog trenutka, nisam držala Anthonyja u neznanju i on je bio
bijesan na mene. Posebno nakon što je shvatio koliko blizu unajmljene kuće
živi Grizz.
Moja prvotna i jedina namjera je bila da kao Duh zaštitim svog sina. Da
mu dam posao u klubu koji ne bi uključivao lomljenje kostiju. Ali, uskoro ću
shvatiti da majčine ruke mogu doseći samo do određene točke. Njegova
odluka da napadne Nicka Rosmana nije bila povezana s klubom. Morala
sam progutati svoj ponos i dopustiti da Christian odsluži zatvorsku kaznu.
Tada sam odlučila da ću pustiti da svi članovi bande dožive istu sudbinu.
Ako pretjeraju i učine nešto zbog čega moraju u zatvor, onda neka tako bude.
To je bio način na koji bi majka disciplinirala svoju djecu, pa sam rekla Blueu
da ako budu prekršili pravila kluba, sami su odgovorni. Pretpostavljam da
sam zaista bila mama medvjedica.
Koristila sam svoj položaj samo za dobro. U isto vrijeme dok je Christian
pravio plan da vidi Mimi, preko aktivnosti kluba sam saznala da je čovjek u
čijem slučaju je Slade tužitelj, zapravo nevin, a odvjetnik u timu obrane koji
je primao mito je sabotirao svog klijenta zadržavajući informacije za sebe.
Slade mi je pričao o djevojci koju je vidio u knjižnici i iskoristila sam je da
započne razgovor s njim. Saznala sam da ona traži svog biološkog oca, te
sam iskoristila to znanje u zamjenu za to da Sladeu potajno da poruku.
Osjećala sam se loše zbog onoga što je Bill konačno saznao što se tiče
Bevininog oca. Bila je to tragična priča, ali je imala pravo znati.
Odbacivši misli o Bevininoj tužnoj obiteljskoj povijesti u stranu, prisjetila
sam se kako sam bila ponosna što je Slade učinio pravu stvar, razotkrivši
odvjetnika obrane koji je primao mito. Znala sam da hoće. Nedavno sam
otkrila da u njemu ima vatre koja je bila pritajena cijelog života. Čudno je
kako sam dugo vremena vjerovala da su moji sinovi različiti kao vatra i led.

358
 š

Nisam bila u pravu. Slade i Christian su obojica vatreni. Samo to drugačije

iskazuju.
Christian svoju vatru nosi izvana da je svi vide. Njegovi plamenovi su
uvijek divlje izloženi. To jest, dok se Mimi nije vratila u njegov život. Sa
sobom je donijela novi osjećaj svrhe za njega. Njegova ljubav prema Abby,
ukrotila je njegovu vatru. Još uvijek je tamo, ali više je divlji sjaj umjesto
vatrenog pakla.
Slade je svoju vatru nosio unutra, gdje je nitko ne može vidjeti. Cijeli je
svoj život živio po pravilima jer ima veliki osjećaj za moral. Ali ga njegova
vatra živog proždire. Plamenovi su uvijek tamo, paleći ga iznutra prema
van. Uvijek sam to pretpostavljala, ali nisam to uvidjela dok nije bacio tijaru
na Christiana i napao ga tijekom Miminog prvog posjeta. Slade se uvijek
trudio biti sin koji uči, pažljiv muškarac koji je uvijek imao poštovanja prema
svemu što je radio. Gledala sam kako vrije u sebi otkad je počeo raditi za
državu. Biti izložen nepravdama u onome što je on smatrao pravom stranom
zakona, ga je izjedalo.
Rekla sam Anthonyju da konačno predajem palicu. Blue je još uvijek vođa
kluba, ali postoji mogućnost da bi Christian mogao istupiti i preuzeti
vodstvo. A ako to učini, htjela sam da netko pazi na njega. A znala sam i
koga želim da to čini.
„Owani, dolaziš li u krevet?”
Pogledala sam u oca svoje djece. Bili smo u braku skoro trideset godina, a
moje tijelo nikad nije propustilo reagirati na njegov duboki gas ili plamteće
tamne oči. „Odmah dolazim, Anthony.”

Njegova majka je bila u pravu. Bio je bure baruta spremno da eksplodira.

Cijeli svoj život je stremio prema tome da čini ono što je ispravno. Samo da
bi došao do tužne spoznaje koju je uvijek pokušavao poreći.
Pokvareni ljudi su bili posvuda. Čak i tamo gdje ne bi smjeli biti. Nosili
su značke s imenima koje su zavaravale. Bogati su postajali bogatiji, a
siromašnima se sudilo, a on se umorio gledajući to. Vidio je previše javnih
branitelja koji su pustili da loši momci prođu samo s packom po ruci. I da
nije bilo njegove majke, gledao bi kako pokvareni javni branitelj smješta
nevinom klijentu, njemu pred nosom. Koliko ih je još takvih tamo vani?

359
 š

Slušao je širom otvorenih očiju kad ga je majka posjela i objasnila mu što

je radila, krijući se iza kompjutora, posljednjih pet godina. Nije mogao
vjerovati. Ali nakon što je čuo kako je uspjela određene situacije okrenuti na
dobro, mogao je samo zuriti razjapljenih usta na njen poslovni pothvat.
Onda opet, znao je da ona nije stekla bogatstvo neznanjem.
Blueov motoristički klub je možda bio umiješan krug skupih prostitutki,
ali baveći se njima, njegova je majka uspjela srediti nekoliko svodnika koji
su bili umiješani u poslove seksualnog roblja. Klub je bio umiješan u droge.
Koja motoristička banda nije? Ali Christy je prokazala direktora
farmaceutske tvrtke koji je imao vlastiti tim laboranata koji su krali lijekove
i zamjenjivali ih placebo lijekovima. Što je značilo da su ljudi koji su zaista
trebali lijekove uzimali kapsule punjene šećerom i sodom bikarbonom.
Uhvatio se za stražnji dio vrata i dobacio majci pogled sa strane.
„Kad si prvi put pomislila da ću ja biti dobra zamjena?”
Pogledala ga je, njene svijetloplave oči pune inteligencije i ponosa. „Kad
je Christian oteo Mimi. Znala sam da ćemo tvoj otac i ja krenuti za njim, te
sam te gnjavila cijeli tjedan da svratiš. Kad si nazvao i rekao da dolaziš, javila
sam Billu da se mora pojaviti.”
„Zašto?”
„Htjela sam vidjeti kako ćeš reagirati na cijelu situaciju. Posebno kad
saznaš da je Grizz živ. Dobro si to podnio.”
Slade je kimnuo, a ona je nastavila, „Ali to je bila kriva procjena s moje
strane. Čekajući predugo da se umiješam, kad je Grizz živio tako blizu, bio
je glup plan. Tvoj otac je bio bijesan na mene. Zbog čega i želim da ti sve
preuzmeš. Ti si pametan, sine. Vatra koja gori u tebi konačno ima kamo se
usmjeriti.”
„I još uvijek to misliš? Čak i nakon što sam bacio tvoju tijaru na
Christiana?”
„Da,” nasmiješila se. „To je samo potvrdilo da ti treba ispušni ventil. Ovaj
možeš koristiti za stalno, Slade. Ja jesam.”
I to je Slade i učinio. Složio se da to učini na pokusni rok, a prvo što je
učinio je bilo da je, diskretno i bez nasilja, riješio stvar s Erininim ludim
bivšim mužem. Sad je bila slobodna da bude s čovjekom kojeg voli.
U utješnoj tišini svog stana i sa svojim laptopom pod svojom rukom, Slade
je uzeo pivo i krenuo prema kauču. Otvorio je svoj kompjutor i zurio u

360
 š

lozinku koja će aktivirati robotički glas koji mu dozvoljava da anonimno daje

upute preko telefona.
Njegov se um odmah prebacio na Bevin i kako joj je pokušao prići
nekoliko dana u posljednjih nekoliko mjeseci, ali ona bi ga ili odbila ili
pobjegla kao preplašeni zec. Mislio je jako i dugo na ženu koja ga je
zaintrigirala prije svih tih mjeseci, te je razmišljao što je to u njoj što ne može
preboljeti.
Sladeovi prsti su lebdjeli nad tipkovnicom dok je njegov mozak vrtio tucet
scenarija koje je mogao iskoristiti kako bi Bevin privukao k sebi. Ako je
pristala da učini Duhov posao za njegovu majku, sigurno je mogao navesti
je da to učini za njega, a da to ni ne zna.
Polako je zatvorio svoj laptop i odmahnuo glavom. Ne. Obećao je svojoj
majci i samom sebi da će Duhov utjecaj koristiti samo kako bi i dalje držao
zaštitnički pogled na svojoj obitelji, da drži motoristički klub na pravom
putu i da koristi svoje poznavanje prava za dobre svrhe. Ne bi to iskoristio
kako bi uhodio ženu. Morao je pronaći način da Bevin Marconi dođe k
njemu, bez obmane i izvrdavanja s njegove strane. Možda bi bilo zabavno
gledati je kako mu sramežljivo prilazi zbog naredbe Duha. Ali sjećao bi se
što je učinio kako bi to postigao, a nikad nije htio pogledati je u oči i znati da
ju je izmanipulirao kako bi bila u vezi s njim.
Vezi koju bi i dalje želio imati. Samo ne preko anonimnosti koja se krije
iza kompjutora.

361
 š

Fort Lauderdale, Florida 2008

Božić i Nova godina su prošli bez većih događaja i nisam mogla biti
uzbuđenija. Bez gadnih poruka ili zagubljenih kućanskih predmeta. Životi
su nam se opet vratili na pravi put i bila sam optimističnija u vezi budućnosti
nego što sam ikad bila. Blue još nije prodao Razors niti je izašao iz kluba.
Božićni poklon koji je dao dostaviti u naš dom visio je u dnu našeg ormara
pokraj kožne jakne koju mi je dala Chili. Došao je s porukom na kojoj je
jednostavno pisalo, Grizzovo vlasništvo.
Bila je to očeva stara jakna kluba. Ona za koju je Tommy dobio zadatak
da je se riješi kad je mislio da je Grizz umro od smrtonosne injekcije. Shvatila
sam da, iako se Tommy borio s Grizzom za ljubav moje majke, još se nije
mogao natjerati da uništi komadić povijesti koji je pripadao čovjeku koji mi
je bio otac. Umjesto da je baci, dao ju je Blueu.
Gledala sam kako je Christian isprobava prije no što ju je vratio u naš
ormar. Samo zato što mu je savršeno pristajala, to nije značilo da se mora
savršeno uklapati u naše živote. Christian je odbio Blueovu ponudu da
preuzme klub. Obećao mi je da mu odustajanje od tog životnog stila ništa ne
znači. Rekao mi je da smo mu Abby i ja prioriteti, i ja sam mu vjerovala. Znao
je da nemam namjeru biti kao moja majka, koja se pretvarala da ne vidi
najokrutnije aspekte tog svijeta. Ili njegova majka, koja je koristila novac da
poboljša stvari za žene koje su podlegle tom životnom stilu. Bila sam previše
sebična. Nisam htjela dijeliti svog muža s motorističkim klubom. Zadržala
sam obje jakne samo kao podsjetnik na naše nasljeđe, ne kao podsjetnik na
ono što su neki smatrali da bi trebala biti naša sudbina.
Christianovi roditelji, zajedno s Autumn, su spremno potpisali
papirologiju prepuštajući Christianu i meni puno skrbništvo nad Abby.
Autumn je očekivala drugo dijete i smjestila se u New Yorku sa svojim
novim dečkom i njegovom obitelji.
Christianovi roditelji i Slade su slušali dok smo ih mi posjeli oko
kuhinjskog stola malo prije Božića i objasnili sve što potajno događalo nakon

362
 š

što sam se preselila u Floridu. Teta Christy je zadrhtala kad sam joj rekla o
bezopasnom beskućniku koji je živio na tavanu u kući pored naše, ulazeći u
našu kuću.
„Sjećam se da si rekla da si osjetila miris kad si prošla kroz kuću. Šteta što
nisam bila s tobom. Moj nos bi me odveo ravno pred te stepenice koje vode
na tavan,” objavila je ponosno. Nismo joj proturječili. Christianova majka je
imala najistančaniji njuh od bilo koga drugoga koga sam ikad upoznala.
„Što misliš što je stajalo iza Debbiene ponude da vam Joe postavi
nadzorne kamere u vašu kuću?” upitao je Slade.
Nasmiješila sam se svom šogoru koji je spremno prihvatio moju ispriku
što sam bila bezobrazna. Samo je pokušavao pomoći one noći kad sam mu
tako bezobrazno spustila slušalicu.
„Da li je to možda bio njen rezervni plan u slučaju da te gadne poruke ne
uplaše? Kao, ako bi znala više o tvojim namjerama, mogla bi ih upotrijebiti
protiv tebe?” upitao je.
Oklijevajući sam slegnula ramenima. „Vjerojatno. Možda. Zaista ne
znam, ali to je dobar prijedlog.”
Teta Christy je poskočila i rekla, „Još uvijek mislim da ste vas dvoje trebali
biti pametniji, a ne da tajite takve stvari jedno od drugog i od nas. Mi smo
obitelj. Mogli smo pomoći.”
„Christian mi je ispričao o tipu na tavanu,” prekinuo ju je Slade. „I prije
no što zaboravim. Što se tiče onih otisaka što si htio da se uzmu s onih
limenki koje smo našli tamo...” Slade je pogledao u Christiana. „Dobili smo
dva kompleta otisaka.”
Svi su pogledali u Sladeovom smjeru i čekali da otkrije vlasnika tih
otisaka.
Pogledao je u Christiana i nasmiješio se. „Tvoji i Dennisovi.”
Naravno da su Christianovi otisci bili na limenkama. Bile su ukradene iz
naše kuće. I moji su vjerojatno bili na nekima od njih.
„Zašto je tako dugo trajalo?” upitao je Christian.
„Začudo, Dennis nije imao kriminalni dosjee sve do nedavno. Te, iako su
mu uzeli otiske, nisu ih odmah upisali u bazu podataka,” objasnio je Slade.
„Takvo vam je pravosuđe,” komentirala je teta Christy. Dobacila je Sladeu
pogled, koji nisam mogla dešifrirati, prije no što se ispričala kako bi
pristavila kavu.

363
 š

Tri mjeseca kasnije

Bilo je lijeno nedjeljno poslijepodne. Provela sam jutro u crkvi s tetom

Christy, Daisy i Abby, dok su se Christian i njegov otac vrzmali po garaži.
Sada smo bile kod kuće, te dok je stric Anthony bio unutra pomažući
Daisy sa zadaćom koju je ponijela sa sobom, teta Christy je pravila obrok za
Abby. U nekoliko kratkih mjeseci koliko smo imali skrbništvo nad Abby, ona
se potpuno preselila u naš dom bez ikakvih problema.
Iako Autumn nije htjela nastaviti imati odnos s Abby, to nije značilo da
njena majka nije htjela imati odnos sa svojom unukom. Uključivali smo
Abbynu baku po majci u što je više obiteljskih okupljanja moguće. Christian
će uskoro krenuti po Autumninu majku, ali još je bilo dovoljno vremena da
uživamo u društvu jedno drugoga prije toga.
Šetali smo rukom u ruci i uživali u toplom povjetarcu koji je dolazio od
jezera dok smo mi šetali oko njega.
„Tako mi je drago što smo odlučili kupiti ovu kuću. Savršeno nam
odgovara, zar ne misliš tako?” upitala sam ga.
„I meni se sviđa, ali kao što sam ti već rekao, Mimi, moj je dom tamo gdje
si ti.” Podigao je moju ruku do svojih usta i nježno je poljubio.
„Da li ti nedostaje? Da li ti oni nedostaju?” Govorila sam o klubu,
životnom stilu, te prijateljima kojih se Christian tako lako odrekao.
„Imam tebe. Imam svoju kćer.” Stao je i izgledao zamišljeno. „I imam moj
motor. Ne treba mi ništa drugo,” rekao je s blještavim osmijehom.
Stala sam ispred njega i omotala svoje ruke oko njegova vrata. Dobacila
sam mu iskrivljeni osmijeh i rekla, „Brak i očinstvo ti pristaje.” Podigla sam
se na vrhove prstiju i zaigrano mu grickala bradu.
Lice mu se uozbiljilo kad je obuhvatio moje lice svojim rukama, „Brak i
majčinstvo ti pristaje, Mimi. Da li bi im trebali reći danas ili pričekati da
vidimo hoće li uspjeti?” Poljubio mi je vrh nosa prije no što je spustio ruke
do kraja.
„Ako se ukaže prilika, reći ćemo nešto. Ako ne, nećemo. Pričekajmo da
vidimo kako će to proći,” rekla sam mu.
Polako sam prošla mojom rukom preko njegove košulje, te upitala, „Da li
te još boli?” Govorila sam o tetovaži koju je dao napraviti. Bila je to šahovska
figura na kojoj je pisalo Sanjiva Mimi.
„Ne,” zezao je. „Više me boljelo kad nije bila tu. Kad ti nisi bila tu.”

364
 š

Nagnula sam glavu u stranu, kao poziv da mi to objasni.

„Kad nisi bila u mom životu, boljelo me više” - lupio se šakom po prsima
- „nego ubod igle za tetoviranje.”
Prilično sam sigurna da sam uzdahnula. Moj muž je možda bio alfa
mužjak s nasilnom crtom, ali također je bio i najromantičniji muškarac kojeg
sam ikad upoznala.
Nastavili smo našu šetnju i razmišljali o našoj odluci da ne otvorimo
radionicu za popravak motora s Glenom i Susan. To nije imalo nikakve veze
s njima. I dalje su nam bili najbolji prijatelji. Nakon što je čuo da dvojica
muškaraca razmišljaju o tome da otvore vlastite poslove, Axel im je dao
ponudu koju nisu mogli odbiti. Učinio je Christiana i Glena voditeljima za
popravke motora, a s njihovim novim odgovornostima došle su i izdašne
povišice.
„Laknulo mi je što ne otvaramo vlastitu radionicu,” izvalila sam. „Imati
vlastiti posao nosi puno odgovornosti. Mislim da bi nam to oduzelo puno
vremena.”
Kimnuo je složivši se.
„Novi susjedi se čine dobri,” dodala sam, promijenivši temu. „Ali, čini se
da bi njihov sin tinejdžer mogao predstavljati problem.”
„Ne za nas,” Christian se podsmjehnuo.
Dobacila sam mu pogled sa strane.
„Pročitao sam ga od prvog dana. Već sam mu sve dao do znanja.”
Prepoznala sam čvrstu liniju njegove čeljusti i nasmiješila se. Baš kako mi je
moj otac i rekao, trebala sam zaštitnika. Nikad se nisam osjećala tako
sigurno, tako cijenjeno, tako voljeno, u cijelom svom životu. I Christian je bio
u pravu u vezi one pjesme od 38 Special. Bila sam nazad tamo kamo
pripadam.
Ostatak smo puta hodali u tišini i naišli na tetu Christy i Abby koje su
izlazile iz kuće.
Christian je imao vremena prije no što je trebao otići po Autumninu
majku, pa smo teta Christy i ja sjele na travu i gledale kako Christian gura
Abby na ljuljački koja je bila obješena na veliko sjenovito drvo koje je
zauzimalo skoro cijelo naše stražnje dvorište. Sunce je davalo odsjaj s jezera
dok je obitelj pataka polako kvakala prolazeći pokraj nas.
„Možeš li vjerovati da ćemo danas konačno upoznati Bevin?” prišaptala
je teta Christy. Nestrpljivo je pogledala na sat.

365
 š

„Da!” odgovorila sam malo preglasno. „Radujem se upoznati ženu koja

je očaravala Sladea tako dugo.”
„I ja,” rekla je teta Christy s osmijehom punim nade. „Nadam se da joj
nećemo biti previše. Nadam se da će se osjećati dobrodošlom.”
Znala sam da je teta Christy jako uzbuđena na mogućnost da Slade nađe
nekoga, ali je imala sumnje da Bevinina majka ne bi odobrila da bude sa
Sladeom zbog kriminalne prošlosti strica Anthonyja i Christiana.
„Mi ćemo joj dati osjećaj kao da je dio obitelji,” uvjeravala sam je.
Njen odgovor je bio zabrinuti osmijeh, pa sam odlučila podijeliti nešto za
što sam mislila da bi je moglo razvedriti.
„Christian i ja smo razgovarali o tome i odlučili da želimo pokušati staviti
bebu u Rachellin trbuh”
Njen vrisak je uzrokovao da se patke razbježe, a Christian nam je uputio
upitni pogled. „Rekla si joj?” upitao me iznad Abbyne glave.
Kimnula sam dok me teta Christy privukla u čvrst zagrljaj. Objasnila sam
joj da nema garancija, ali me ignorirala i rekla da ne može dočekati da
svjedoči rođenju svog drugog unučeta. Nažalost, Autumn joj nije dozvolila
da bude dio Abbyna rođenja. Kad smo Christian i ja rekli Rachelle da želimo
prihvatiti njenu ponudu, njen jedini uvjet je bio da Christian ne smije vidjeti
njene privatne dijelove tijela. „Smije biti u prostoriji i presjeći pupčanu
vrpcu, ali ne smije gledati moje ženske dijelove,” rekla je svojim glatkim
južnjačkim zavlačenjem. Nismo imali problema s tim zahtjevom, a bila sam
sigurna da Rachelle neće imati problema s tim da teta Christy bude tamo.
„Ima tu puno ako, te možda trčimo pred rudo, ali bit ćemo optimistični,”
rekla sam teti Christy dok je ona prekinula zagrljaj i brisala oči.
Kad se pribrala, naš razgovor se vratio na odluku da kupimo naš dom.
Teta Christy je bila iznenađena da sam htjela živjeti ovdje unatoč
Dennisovom tajnom upadu.
„Pretpostavljam da sam šokirana da ne šiziš zbog toga niti se bojiš,”
priznala je dok je gledala Christiana i Abby.
Objasnila sam da nikad nisam bila tip koji se boji, niti sam bila
praznovjerna. Povodila sam se za osjećajima, a moj instinkt mi je govorio da
je ovo naš dom.
„Drago mi je.” Dobacila mi je široki osmijeh, a onda se njen izraz
promijenio. „Ne mogu se sjetiti da li sam te pitala o nečemu.”
„O čemu?” pitala sam dok sam prtljala s travkom.

366
 š

„Vratimo se na Debbie. Dakle, mogu shvatiti kako se dočepala tvojih

rezervnih ključeva i šahovske figure onih nekoliko puta kad je bila u tvojoj
kući.”
„Da, tako je ušla u moj auto ispred muzeja. Kad je objesila bijelu kraljicu
na moj retrovizor.”
„Ali, kakvo je bilo značenje bijele kraljice?” upitala je, nagnuvši glavu u
stranu. „Debbie je znala da je Abby uzimala šahovske figure, ali zašto je
ciljala baš posebno na tu?”
„Ispričala sam joj priču,” odgovorila sam. Pogledala sam u svog muža,
koji mi je namignuo. „Pretpostavljam da se držala te priče u slučaju da bude
morala poduzeti drastične mjere. Što je očito i učinila nakon što se Christian
počeo opet pojavljivati u Alibiju nakon Dana zahvalnosti.”
„Kakvu priču?” Njene obrve su se nabrale od znatiželje.
„Priče o jednom od naših vjenčanja,” odgovorila sam s lukavim
osmijehom.
„Jednim od vaših vjenčanja?” upitao je stric Anthony. On i Daisy su prišli
iza nas. Očito su završili s Daisynom zadaćom.
„Da, najvažnijim,” odgovorio je Christian ne skidajući pogled s mog.
„Pričajte,” predložila je teta Christy, oči su joj se raširile od znatiželje.
„Sigurna sam da ćeš se sjećati dijela te priče,” rekla sam joj s osmijehom.
„Bila si prisutna.”

367
 š

Naples, Florida 1990

„Zaljuljat ću te na ljuljački, Mimi. Hajde!” Christian je trčao prema setu

ljuljački, njegova crna pletenica se njihala iza njega. Uživao je u svakoj minuti
svoje igre s Mimi i maštao o tome da bude njen heroj. Zaljuljao bi je što bi
više mogao, jer je to bila savršena prilika da joj pokaže svoje mišiće. Nije bilo
druge djece na ljuljačkama, pa će je imati samo za sebe. Nije se mogao
prestati smiješiti.
Mimi je pogledala u svoju majku, te nakon što je primila nasmiješeno
kimanje glavom kao odobrenje, sretno je odskakutala do svog najboljeg
prijatelja.
„Moraš mi obećati da me nećeš zaljuljati previše visoko, Christiane!”
viknula je Mimi dok se uzbuđeno gegala iza njega prema setu ljuljački.
„Obećavam, Mimi,” uzvratio mi je Christian.
Kad su se umorili od ljuljanja sretno su išli držeći se za ruke do goleme
strukture s penjalicama.
„Mimi, želiš li se opet udati?” upitao je Christian dok su se kretali kroz
labirint tunela. Prestao je puzati i okrenuo se, slučajno udarivši Mimi nogom
u lice. Izgledala je preplašeno, ali ne kao da je boli.
„Oprosti, Mimi! Žao mi je. Jesam li te povrijedio?” viknuo je dok je
pokušavao migoljiti se kako bi joj se približio u malom prostoru.
Dobacila mu je široki osmijeh i rekao, „Da, malo boli, ali nije strašno.”
Christian je izgledao kao da mu je laknulo i počeo se opet okretati kad je
odgovorila na ranije pitanje, „Zaboravila sam ponijeti moj prsten. Nisam
znala hoćeš li se htjeti opet igrati vjenčanja.”
Christian je dao Mimi plastični prsten koji je osvojio na karnevalu i ona
ga je nosila svaki put kad bi se vidjeli.
„To je u redu,” rekao joj je dok su išli kroz labirint i sada su stajali u malom
kockastom odjeljku strukture, koji je imao otvorene prozore. Ponosno je
izvukao nešto iz svog desnog prednjeg džepa. „Ovo sam ti izvadio iz
automata za igračke. To je veliki dijamant!”

368
 š

Mimine oči su se raširile dok je gledala u novi prsten, veliki umjetni

kamen je natkrivao sićušni plastični prsten zlatne boje na koji je bio
pričvršćen.
„Tako je prekrasan, Christiane,” prela je. „Jesi li ga uzeo jer pristaje uz
boju tvojih očiju?” slatko je upitala.
„Ne,” mirno je odgovorio. „Uzeo sam ga jer je to bila jedina stvar u
automatu za igračke.”
„Hajdemo se vjenčati pokraj fontane ovaj put,” rekla mu je Mimi.
„Zašto?” pitao je dok je vraćao prsten u svoj džep i pomakao se u cijevi
koja će ih na kraju dovesti do tla.
„Zato što sam žedna,” rekla mu je dok ga je gurnula i skočila iza njega.
Nakon što su se izmijenjali pijući vodu na fontani, krenuli su manje
područje u hladu, mahnuvši majkama dok su prolazili. Još uvijek pod
njihovim zaštitničkim pogledima, Christian je povukao svoju bijelu majicu
preko glave i predao je Mimi. Prvi put kad su se igrali vjenčanja, imali su
Christynu pomoć koja im je pokazala kako da majicu pretvore u vjenčani
veo. Namjerno je odabrao bijelu majicu tog jutra kad se oblačio za svoje
igranje.
Dok je Mimi stavljala svoju kosu pod Christianovu majicu, on je ubrao
nešto cvijeća koje je možda bilo korov.
Pripreme za vjenčanje su bile gotove i došlo je vrijeme da kažu svoje
zavjete.
Mimi je slatko pogledala Christiana i rekla, „Uvijek ću nositi svoj prsten i
biti tvoja najbolja prijateljica ikada. I bit ću ti žena i živjeti s tobom, ostarjeti
s tobom kad budemo stariji i budemo radili, te kad nam ti sagradiš kuću.”
Mimi je zastala dok je razmišljala o svojim sljedećim riječima. „A ako odemo
doktoru i on stavi bebu u moj trbuh, bit ću mama, a ti ćeš biti tata kad se
dijete rodi.”
Široko se osmjehnula Christianu i strpljivo čekala njegov odgovor.
Duboko je udahnuo i rekao, „Uvijek ću osvajati još prstenja za tebe.
Osvojit ću deset tisuća prstena s dijamantima različitih boja, pa ćeš moći
nositi svaki dan drugi. Bit ću tvoj muž, sagradit ću ti kuću i jest ću juhu svaki
dan ako je to sve što znaš skuhati. A ako doktor ne stavi bebu u tvoj trbuh,
onda ću to ja učiniti. Ne znam kako, ali mislim da tako bebe dospiju u
mamine trbuhe. Tate ih stave tamo. Tako mi je Slade rekao, ali ni on nije znao

369
 š

kako.” Zastao je prije no što je sramežljivo dodao, „I ti pripadaš meni i voljet

ću te zauvijek, baš kao što moj tata govori mojoj mami.”
Posegnuo je u svoj džep kako bi uzeo prsten kad smo čuli glas kako
govori, „To se zove ševa, idioti.”
Oboje su pogledali u smjeru odakle je zlobna primjedba došla i shvatili su
da imaju publiku. Dječak, koji se činio kao da je nekoliko godina stariji od
njih, je stao kako bi ih promatrao na putu prema fontani.
„Dakle, hoćete li ti i tvoja skvo živjeti u indijanskom šatoru?” uljez se
iscerio dok je brisao svoje znojno lice rukom. „Čekaj, ona ne može biti tvoja
skvo. Ima blijedo lice, a ti si previše taman.”
Mimi je pogledala opet u Christiana s zbunjenim izrazom. Oštro je zurio
u starijeg dječaka kad je Mimi upitala, „Što je skvo?”
„To je prljava indijanska žena,” nasmijao se dječak. „Ti si Indijanac, zar
ne?” iscerio se prema Christianu. „Imaš dugu pletenicu i tamnu kožu. Gdje
držiš svoj luk i strijele?”
Christian je skrenuo pogled s nasilnika kako bi ocijenio Miminu reakciju
na izazivanje. Nije bio prvi put da je bio primijećen zbog svoje boje kože. Kad
god bi njegova majka, prava plavuša s bijelom kožom, izvela njegovog brata,
Sladea, i njega u javnost, zurenje je bilo očito. Većina ljudi nije bila
bezobrazna, ali bili su znatiželjni. Slade je ličio na Christy. Nije imao njenu
plavo bijelu kosu, ali je imao blijedi ten. Dok je Christian imao očevu
potpuno crnu kosu i tamnu kožu. Jedino što je naslijedio od svoje majke su
njene intenzivne plave oči. Jednom je čuo kako majka školskog kolege pita
Christy koliko je godina imao kad ga je posvojila. Bio je jedini tamnoputi
učenik u svom razredu i već je sudjelovao u nekoliko tučnjava u
blagovaonici i za vrijeme odmora. Samo zato što je bio drugačiji.
I iako je iskusio samo verbalno zlostavljanje, on je upadao u nevolje jer je
odgovarao na to fizički. Kao što će učiniti i sada.
Na drugoj strani igrališta, Christy je znala točan trenutak kad će Christian
udariti. Ona i Ginny su razgovarale nekoliko trenutaka s izmučenom ženom
koja je ranije izvela troje djece iz svog monovolumena. Predstavila se kao
Linda i objasnila je Ginny i Christy da su na odmoru i u posjeti njenim
roditeljima. Njeni dječaci su postajali nervozni, pa ih je dovela na igralište
kako bi se izmorili. „Morala sam izvesti moje dječake van da se igraju jer
onaj,” kimnula je prema dječaku koji je razgovarao s Mimi i Christianom,

370
 š

„zna biti vatren i mora se istrčati kako bi ispucao tu divlju energiju. On je

sama nevolja kad nije iscrpljen.”
Christy nije nikako mogla znati što Lindin sin govori Mimi i Christianu,
ali kad je vidjela kako se Christianove ruke stežu u šake uz njegove bokove,
ustala je i krenula prema njima. Kad je Christian pojurio prema dječaku i
srušio ga, Christy je počela trčati.
Jako trudna Ginny je gledala u Lindu i nespretno ustala s klupe, sa
zabrinutim izrazom lica. Žena je odmahnula na njenu zabrinutost, govoreći,
„Ne znam što je moj klinac rekao njenom, ali sigurna sam da moj dječak
dobiva što je zaslužio. Užasan je i prema svojoj mlađoj braći, također, pa
nimalo ne sumnjam da je on prvi počeo.”
Ubrzo nakon toga, Christian je slijedio svoju majku do njihova auta i
udario u beton dok ga je ona otključavala. Ginny joj je objasnila da je jako
umorna, pa je odlučila da je vrijeme da krene kući na drugoj strani Ulice.
Christian je bio rastrgan između konfliktnih emocija. Osjećajući se krivim što
je razočarao majku i prekinuo igranje, te ushićen zbog Miminog priznanja o
njenoj tajnoj igri. Sada je sjedio na stražnjem sjedalu dok je Christy vozila
kući.
Christian je mislio na to kako ga je njegova majka maknula s nasilnika.
Kako nasilnikova majka nije uopće prišla da vidi da li joj je sin dobro, te kako
je Christy pomogla dječaku da ode do fontane i pomogla mu očistiti krvavi
nos. Christian je primijetio kad je Ginny počela polako hodati prema njima.
Podigao je pogled i vidio da Mimi zuri u njega.
Mora da je ispustila svoj buket dok se on tukao. Mimi je sada skidala
njegovu majicu koja je služila kao veo i ispružila je prema njemu. Uzeo ju je
i navukao je preko glave, shvaćajući da je imao potrebu da pokrije svoju
tamnu kožu. Iznenada, poželio je pokušati sakriti je i od nje.
Kao da je osjetila njegovu neugodu i prisjetivši se nasilnikovog okrutnog
izazivanja, Mimi mu je tiho rekla, „Ja volim tvoj tamni ten, Christiane.
Podsjeća me na crnog kralja.”
Trepnuo je prema njoj, znatiželja u njegovim očima ju je potakla da
nastavi.
„Moja mama i tata imaju posebnu igru koja se igra na ploči u svojoj sobi.
Tata me uči kako se igra. Zove se šah. I postoje različite figure i različite boje.
Postoje crni kralj i kraljica i bijeli kralj i kraljica. Ponekad odem u njihovu

371
 š

sobu kad ne bih smjela, te se igram, ali ne igram igru koju me tata uči.
Izmislila sam drugačiju.”
Sramežljivo je pogledala u tlo prije no što je nastavila. „Svim sam
figurama dala imena. Crni kralj se zove Christian, a bijela kraljica se zove
Mimi. I igram se vjenčanja s njima. A sve druge figure u igri su njihova
obitelj.”
Tada ga je pogledala, nježnost, ljubaznost i nevinost petogodišnjakinje
odmah su utješili njegovo bijesno i ozlijeđeno srce šestogodišnjaka.
Smiješeći se sada na stražnjem sjedalu majčinog auta, Christian je
posegnuo u svoj prednji džep i izvukao prsten koji je zaboravio dati Mimi.
Čuvat će ga dok je opet ne vidi. Onda će je oženiti i učiniti onako kako je
rekao na njihovom vjenčanju, prije no što su bili tako grubo prekinuti. Voljet
će je zauvijek i pripadat će njemu.
Christy je krivo shvatila njegovu šutnju kao melankoliju. „Nemoj biti tako
uzrujan, zlato,” došao je umirujući glas sa stražnjeg sjedala. „Teta Ginny je
jednostavno bila previše umorna da bi ostala, a moraju se dugo voziti do
kuće.”
Stavio je prsten nazad u džep prije no što je pitao svoju majku, „Misliš li
da će se Mimi opet udati za mene?”
„Naravno da hoće, Christiane. Najbolji ste prijatelji.” Njene riječi su bile
utješne. „Ako je pitaš da se uda za tebe stotinu puta, kladim se da bi svaki
put rekla da.”
„Kako znaš, mama?” upitao je.
„Pa.” Oklijevala je pokušavajući smisliti objašnjenje koje bi ga uvjerilo. „Ti
i Mimi ste...” Zastala je i pažljivo razmislila. „Povezane duše,” predložila je
i odmah shvatila da on neće razumjeti. Bila je u pravu.
„Što to znači?”
„To znači da su vaša srca povezana,” nježno je rekla.
Vidjela je da se malo uspravio, kako bi mogao vidjeti lice svoje majke u
retrovizoru. „Misliš zapeli smo zajedno? Kao vezani lisičinama?”
Christy se počela smijati. Prošlu večer su gledali humorističnu seriju u
kojoj je otkačena žena slučajno svezala sebe i muža sa starim lisičinama. „Ne,
dušice. Mislim da srce ne možeš svezati lisičinama kao što si sinoć vidio na
televiziji.” Prošla je rukom kroz kosu i pokušala objasniti. „Nitko ne može
zapravo vidjeti što ti i Mimi osjećate jedno za drugo u svojim srcima.”

372
 š

„A uže?” prekinuo je, širom otvorenih očiju. „Možda nevidljivo, pošto ga

nitko ne može vidjeti? Tako to može biti tajna. Samo ja i Mimi ćemo znati za
to. I ti, mamice.”
„Da, nevidljivo uže.” Nasmiješila se. „Ali ga samo ti i Mimi možete
osjetiti. To je jako posebna veza.”
„Što ako pukne?” Glas mu je zvučao zabrinuto.
„Ne može puknuti,” odgovorila je, pokušavajući umiriti njegovo malo
srce.
„Zašto ne?”
„Zato što je, kao što si i sam rekao, nevidljivo, što znači da je posebno.”
Pogledala je u retrovizor i vidjela da kima kao da pokušava razumjeti.
„Dakle, Mimi i ja ćemo zauvijek biti pove... povezane du... duše?”
promucao je.
„Zauvijek, Christiane. Zauvijek.”

KRAJ

373
 š

Fort Lauderdale, Florida 2007

Nekoliko mjeseci ranije

Bevin Marconi je ležala na svom krevetu i zurila u strop dok je razmišljala

o svom životu. Posljednjih nekoliko mjeseci su joj donijeli više bola u srcu
nego sreće. Prešla je rukom preko glatke tkanine svoje deke i prisjećala se
prvog puta, prije puno mjeseci, kad je ugledala Sladea Beara tijekom svog
privremenog posla u pravnoj knjižnici u sudnici. A praznina u njenim
grudima koju je ta uspomena uskrsnula je postala još veća zbog podsjetnika
na još jedan gubitak. Odnos sa svojom majkom.
Koliko god voljela svoj posao knjižničarke u osnovnoj školi Citrus Acres,
bila je sretna da se odmori od djece, kao i zbog dodatnog novca koji je uspjela
zaraditi u pravnoj knjižnici tijekom proljetnih praznika. Sanjivo je zurila u
Sladea izdaleka, ne usuđujući se uspostaviti kontakt s njim. Dečki poput
Sladea Beara nisu primjećivali djevojke poput nje.
Bio je san svake žene. Odmah je počela kopati u potrazi za bilo kojim
informacijama koje bi mogla pronaći. Bilo je lako doznati njegovu adresu.
Živio je u stanu na plaži u Fort Lauderdaleu. Znala je da vozi bijeli Porsche
jer vidjela da u njemu odlazi od sudnice.
Nakon što je istraživala malo više, bilo je lako pronaći sliku iz dosjea
njegovog brata. Slade i Christian Bear nisu opće bili slični. Bilo je očito da
dijele indijansko nasljeđe na osnovu Christianove slike, ali jedina stvar koja
je odavala naznake Sladeove nacionalnosti su bile jake jagodične kosti. Dok
je Christian imao dugu, ravnu, crnu kosu, Slade je imao svijetlosmeđu kosu
do okovratnika koja se kovrčala na vrhovima, te je bila dovoljno razbarušena
kako bi bila moderna, ali ne dovoljno da bi izgledala neuredna. Christianovo
lice je bilo obrijano, ali Slade je izgledao kao filmska zvijezda kojoj stalno
treba brijanje. Christianove oči su bile prodorno plave. Sladeove su bile
svijetlosmeđe, sa zlatnim mrljicama. Nije ih mogla dobro vidjeti dok nije
namjerno srušila njegov fascikl sa stola. I dok je Christianova slika iz dosjea

374
 š

pokazivala da je visok 190 centimetara, Slade je bio u njenoj ravnini oko 180
centimetara.
Još malo istraživanja je pokazalo detalje o njihovim roditeljima,
pokazujući da je Christian očito naslijedio očeve gene, dok je Slade naslijedio
majčine. U svakom slučaju, bili su zgodna obitelj. Usprkos upozorenju
Celeste Macroni da se drži podalje, ona je bila zaintrigirana, te je brzo
prihvatila izgovor da razgovara s njim.
Sve je počelo s anonimnim e-mailom od stranca. To se dogodilo samo
nekoliko dana nakon što je počela raditi tamo, a strančeva ponuda je slučajno
uključivala Sladea Beara. Bila je to jednostavna razmjena informacija. Njoj će
biti otkriven identitet njenog biološkog oca, a sve što je morala učiniti je bilo
da podmetne poruku Sladeu sljedeći put kad on bude u knjižnici. Bila je tako
šokirana ponudom da nije ni zastala da se zapita kako bi netko uopće mogao
znati da ona pokušava naći svog oca, s razočaravajućim rezultatima. Isprva
se cjenkala s nepoznatom osobom, navodeći sve razloge zašto se nije mogla
miješati. Posebno navodeći kako bi to bilo opasno za Sladeovu karijeru. Ali
osoba ju je uvjeravala da je to u dobre svrhe. Okrivljenik u slučaju u kojem
je Slade tužilac je bio nevin, te mu je smještao jedan od članova njegova
vlastita tima branitelja. Slade Bear će ili dokazati da je poštena osoba ili neće.
Bevin, koja je cijelog života išla poštenim putem, nije mogla poreći
uzbuđenje koje je došlo s tim da bude dio nečega tako skrivenog. Lako je
uvjerila samu sebe da će ispraviti zlo. Osim toga, davanje informacije Sladeu
bi imalo još jednu svrhu. Saznala bi da li je osoba koje je privlači visokog
morala. Ili ne.
Ispostavilo se da je Slade Bear poštena osoba. Učinio je ono što je pravilno
unatoč mogućnosti da je mogao biti izbačen iz komore ili postati izopćenik
u uredu javnog branitelja. Ali nijedno od toga se nije dogodilo. Okrivljenik
je bio oslobođen, a Slade je krenuo na sljedeći slučaj. Ali ona nije krenula
dalje.
Stranac je učinio kako je obećao, te skoro odmah joj dao neoboriv dokaz o
čovjeku koji je cijelog njenog života bio bez imena i bez lica. Jednom kad je
pokušala izvući njegov identitet od svoje majke, melankolični pogled se
pojavio u sutkinjinim očima. Celeste Marconi je bila snažna žena, koja se
nikad nije udavala, niti je ikad izlazila s muškarcima. Tračevi o njenoj
seksualnosti su kružili po sudu godinama. Ali Bevin je znala drugačije.
Znala je da je, negdje duboko u sebi, njena majka još voljela čovjeka kojeg

375
 š

Bevin nikad nije upoznala. To je bilo prije više od dvadeset godina. Oduvijek
je vjerovala da njen otac mora da je bio oženjen s drugom u to vrijeme.
Kad je suočila majku s dokazom o identitetu njenog oca, snažna sutkinja
se raspala i rasplakala.
A tada je Bevin saznala užasnu istinu. Ona je plod silovanja. Ne bilo
kakvog silovanja. Bilo je to grupno silovanje. Celeste Marconi je bila
dvadeset dvogodišnja studentica prava kad je izlazila iz trgovine, te ju je
netko zgrabio odzada i odvukao u sjene.
„Sve se dogodilo tako brzo,” objasnila je Bevin. „Bila su trojica, a ja sam
znala da pripadaju motorističkoj bandi, prema jaknama koje su dvojica
nosili. Imale su strašnu lubanju s golom ženom na njenom vrhu. Samo sam
je uspjela na brzinu vidjeti kad su se odvezli na motorima. Nisam mogla
vidjeti ime, ali nekoliko godina kasnije je bilo na vijestima kad im je vođa
uhapšen zbog otmice tinejdžerice.”
Bevin je slušala, u šoku, dok joj je majka opisala scenu kao iz noćne more.
Navodno, dva starija člana bande su radili inicijaciju mlađeg člana koji nije
još zaslužio pravo da nosi njihov amblem.
„Bio je mrak. Bili smo u sjenama i nisam dobro vidjela lica niti jednog od
njih. Čula sam jednog od njih kako onog najgoreg zove Monster. Monster je
bio prvi koji me silovao. Bio je najgori. Najbrutalniji. Drugi je imao tetovažu
škorpiona na svojoj lijevoj nadlaktici, a treći” - zastala je i progutala - „treći
je očito bio najmlađi i nije htio to učiniti. Sjećam se da je rekao ostaloj dvojici
da nije znao da je silovanje dio inicijacije.” Zastala je kako bi ispuhala svoj
nos i rekao, „Rekli su mu da će nas ubiti oboje, ako to ne učini.”
Bevin je zadrhtala od pomisli na užas koji je njena majka pretrpjela.
„Posljednji tip, najmlađi” - morala je opet zastati na trenutak - „on se
popeo na mene i stalno mi šaptao u uho kako mu je žao. Ostala dvojica su se
smijala, pa ga nisu mogli čuti. Ali ja sam ga čula. Čak mi je rekao da će se
pretvarati da me grize za vrat i da bih trebala jauknuti kako bi bilo uvjerljivo.
Sjećam se da je rekao da što bolje odglumimo, brže će biti gotovo.”
Celeste je gledala u svoju kćer i teško progutala. „Svaki put kad se zabio
u mene, prišaptao je da mu je žao. Svaki put, iznova i iznova. Žao mi je. Žao
mi je. Žao mi je. Dok nije svršio.” Ljuljala se naprijed i nazad kao u vrijeme
njegovih prodora.
„Jesi li otišla na policiju?” nježno je upitala Bevin svoju majku kad je
posegnula za njenom rukom.

376
 š

„Ne.” Celeste je otresla njenu ruku. „Uzeli su moju torbicu. Znali su tko
sam. Kad sam tek saznala da sam trudna, htjela sam napraviti pobačaj, ali
nisam se mogla prisiliti da to učinim. Kako su godine prolazile, koristila sam
svoj posao i pristup koji mi je pružao u svoju korist. Uspjela sam identificirati
muškarce po njihovim slikama iz dosjea. Iako im nisam jasno mogla vidjeti
lica, sistem pruža identifikacijske oznake, kao što su tetovaže i madeži, kao
i ulična imena. Nisam vidjela lice tvog oca, ali sam primijetila da je imao
veliki madež na jednoj strani vrata.
„Koji je moj otac, mama?” upitala je Bevin.
„Služi dvije uzastopne doživotne kazne za ubojstvo,” odgovorila je.
„Znam to,” prasnula je Bevin. „Znam njegovo pravo ime. Da li je to
Monster, tip s tetovažom škorpiona ili pristojni silovatelj?”
„Posljednji,” rekla je Celeste, dok je odvraćala pogled.
Bevin je pustila majčinu ruku i odmaknula se. Okrenuvši se, prekrižila je
ruke i rekla, „Stalo ti je do njega. Zar ne?”
„Ne budi smiješna!” prasnula je njena majka skočivši sa svog sjedišta.
Očito su uspomene iz te užasne noći nestale i ona je opet bila u ulozi stroge
sutkinje.
„Nisam smiješna. Osjećala si nešto za njega. Čak iako te silovao, nekako
si romantizirala da on to ne želi činiti. Držala si se za to godinama. Ono što
ja ne mogu shvatiti je, zašto?”
„Začepi, Bevin!” ispljunula je njena majka.
Ignorirajući ukor njene majke, Bevin je nastavila, „Sad sve ima smisla.
Kako si se zatvarala od svake potencijalne prave veze. Koristila si ga kao
izgovor da ne budeš u vezi. Negdje duboko u sebi, razvila si osjećaje,
izmišljene ili stvarne, prema silovatelju.” Bevin je zastala i izgledala je
zamišljeno. „Što je tako posebno u njemu? Kako je zadržao taj utjecaj na tebe
tolike godine?”
Ignorirajući pitanje svoje kćeri, sutkinja ju je strogo ispravila, „Nikad nije
bio silovatelj.”
„Nije samo silovatelj, mama.” Prošla je sekunda prije no što je Bevin
dodala, „On je ubojica, a ti si zaljubljena u njega skoro dvadeset i pet godina.
Kakvo traćenje tvog života.”
Posljednjim komentarom je Bevin zaradila šamar, a ona otada više nije
razgovarala sa svojom majkom.

377
 š

Nakon tog susreta je Bevin odlučila da bi mogla dati Sladeu Bearu još
jednu šansu. Ipak, bila je sigurna da je postojalo razočaranje u njegovom
izrazu upravo prije no što mu je zatvorila vrata u lice one noći kad je došao
u njenu kuću. Ali, također je bila oprezna i zamolila prijatelja da obavi
lagani, nenametljivi nadzor nad Sladeom. Rezultati su joj slomili srce. Kad je
Bevin vidjela sliku prelijepe žene koja je ušla sa Sladeom u kafić, te kasnije u
njegovu zgradu, uspomene na maltretiranje koje je pretrpjela jer je bila
najviše dijete u osnovnoj školi su se sručile na nju. Njen prijatelj je slikao
samo dvije slike Sladea i sićušne žene za koju je Bevin bila sigurna da miriše
na Chanel No.5. Ali te dvije slike su bile dovoljne da uzrokuju da padne u
depresiju. Odbila je ponudu da provede ljeto radeći u pravnoj knjižnici. To
je bio najbolji i jedini način da izbjegne, ne samo svoju majku, već i Sladea
Beara.
Umjesto toga, provela je ljeto volontirajući u programu čitanja javne
knjižnice, išla na tečajeve kuhanja i oslikavanja stakla, te sama uređivala svoj
bungalov. Čak se uključila i u klub vrtlarenja s dvije prijateljice učiteljice koje
su također imale ljeto slobodno.
Natjerala se da prihvati nekoliko poziva na spoj. Bili su to dobri dečki, ali
nisu imali svijetlosmeđe oči sa zlatnim mrljicama niti jamicu na lijevom
obrazu. Usprkos njenim propalim spojevima, razvedrila se i osjećala je kako
joj se pouzdanje vraća. Sve dok je jedna od njenih novih prijateljica iz kluba
vrtlarenja nije pozvala na ručak u kafić pokraj suda. Škola je počela prije
skoro mjesec dana, a danas je bio radni dan za nastavnike kao opcija. Učenici
nisu imali nastavu, a nastavnicima je dan izbor hoće li raditi ili također uzeti
slobodan dan. U retrospektivi, trebala je iskoristiti taj dan da presloži police
u knjižnici. I što je još važnije, trebala je znati bolje nego da pristane na
sastanak tako blizu mjestu gdje su radili i njena majka i Slade. Uvjerila je
samu sebe da je cijelo ljeto prošlo i da se ponovo počela osjećati kao sama
svoja. Osim toga, koje su bile šanse da naleti na njih – njena majka uvijek jede
u svojim odajama, a Slade većinom svoje pauze za ručak provodi u knjižnici.
Pomislila je da se izvukla kad joj je prijateljica rekla, „Što god da radiš, ne
gledaj. Jedan od najzgodnijih tipova kojeg sam ikad vidjela zuri u tebe.”
To je bilo prvi put da je itko rekao te riječi Bevin i ona je znala bez pitanja
da mora da je Slade Bear u restoranu. Borila se da li da se okrene kad su
sljedeće riječi njene prijateljice odlučile umjesto nje. „O, čekaj. Sa ženom je.”

378
 š

„Da li je dovoljno sitna da mi stane u džep, i ima kratku kosu s

pramenovima?” prišaptala je Bevin.
„Da,” odgovorila je njena prijateljica. „Kako znaš?”
Na isti način kako znam da miriše na Chanel No.5, pomislila je Bevin.
Konobarica se vratila s njihovim ostatkom novca, dajući Bevin savršenu
priliku da pobjegne. Nije gledala preko ramena, dok je jurila prema izlazu,
dok ju je njena prijateljica nespretno pokušavala pratiti. Na parkiralištu,
spazila je bijeli Porsche. Ušla je u auto i odvezla se od Sladea. Očito, cijelo
ljeto nije bilo dovoljno da izliječi svoj, očito još uvijek povrijeđeni, ego.

Šta reći za našu Bilju, što do sad nisam napisala. Uživam kad
radim njene prevode, jer ona to radi bez greške. Drage naše
uživajte u još jednom divnom prevodu.
Biljo vole te tvoje cure Nsk.

379