BookLand Xavier Hunter 3 - Dio Serijala Prodavaä - I Fantazija

Prodavači fantazija
Prolog
Baš kada misliš da tvoj život ide dobro, spusti te na guzicu. Doslovno.
Na sastanku sam sa Jasonom Crossom, vlasnikom Cross Media. On je
ovoliko blizu da potpiše multi-milijunski ugovor. A ja sam tako blizu da
sklopim posao svoje karijere, kada osjetim zasljepljujuću bol koja kida
moja pluća. Dah mi izlazi iz pluća žurno i zabijam dlan preko lijeve
strane prsa. Stežući zube, gledam kako se mala bora urezuje između
Jasonovih obrva.
„Jeste li dobro?“ On upita.
Klimnem. „Jeah, ja…“ Moja prsa se stegnu ponovno i osjećam kao da
je težina deset tona pala na njih. Još jedan val boli krene niz moju lijevu
ruku i moj vid zatreperi na sekundu. Soba se vrti oko mene, padam, a
sve se zacrni.
Probudim se i borim se da otvorim oči. Glava mi je omamljena, a usta

suha. Uspijem rastvoriti vjeđe i trznem se kada me pozdravi jarko
fluorescentno svjetlo. Razgledam po prostoriji, pogled mi pada na
bolničku opremu i bukete cvijeća svugdje. Miris jeftinog sredstva za
dezinfekciju dopre do mene, pa zastenjem. Mrzim bolnice.
„Xavier?“ Njen glas je umirujući, prizemljujuć na svaki način.
„Alexa?“ Okrenem svoj pogled prema njoj.
Prsti se prepletu s mojima i njen palac kružno prelazi preko moje kože.
Podignem oči do njenih i suze prijete da se izliju niz njeno lice, ali ona se
prisili na osmijeh, privlačeći moju ruku do svoga lica. Usne joj nježno
okrznu moje zglavke, zatvara oči i izraz lica joj postaje bolan. Gledam
kako usamljena suza visi s njenih tamnih trepavica, prije nego joj padne
na obraz.
„Nemoj plakati, Lexie.“ Pređem svojim palcem preko njenog vlažnog
obraza i ružičaste poculanske kože.
„Imao si srčani udar, Xavier.“ Srčani udar? Dvadeset devet mi je...?
Vježbam, jedem pravilno... Kako je to uopće moguće? Potisnem svoj
strah i držim pogled na njoj.
„Dobro sam,“ govorim joj, iako se osjećam kao da me pregazio
autobus.
Ona ustane i nagne se nada mnom, prelazeći svojim prstima preko

moje čeljusti. „Volim te. Ne znam šta ću ako ti se nešto dogodi.“
„Ništa mi se neće dogoditi,“ šapnem, dok je povlačim nježno prema
sebi, sve dok svojim čelom ne dodiruje moje. „Volim te.“ Usne joj sretnu
moje u nježnom maženju kao i uvijek, a moj svijet staje, sve se fokusira
potpuno na nju. Od trenutka kada sam prvi put sreo Alexu, ona me
posjeduje. Moja početna zainteresiranost za prekrasnu studenticu prava
postala je opsesija koja me obuzela i tako je i ostalo. Opsjednut sam
njom zadnjih osam godina. Nisam znao da je moguće osjećati ovako
nešto prema nekom, dok nisam upoznao Alexu. Tako sam jebeno sretan
šta je imam, i ne mogu dočekati da je oženim sljedeće godine.
1. Poglavlje
Xavier
Stojim i gledam van - New York City i liniju obzora. Sivi smog, čini se,
visi trajno nad ovim gradom. Prema ovome, London izgleda pozitivno,
ekološki i prijateljski, a to govori nešto.
„Pridružiš mi se pod tušem?“ Keeana, kao pero lakim dodirom od
kojeg mi zatreperi koža, pređe svojim prstima preko mojih leđa.
Okrenem se prema njoj, i maknem njenu čisto crnu kosu sa vrata.
„Naravno.“ Nacerim se, prelazeći palcem po njenoj donjoj usni.
Ona je klijent, ništa manje nego senatorova kćer. Sve na njoj su obline i
koža kao kokos... Letim njoj u New York vikendom, svakog mjeseca i
tako već godinu dana. Neki ljudi ne mogu shvatiti koncept eskort
službe, i oni zasigurno ne mogu razumjeti zašto atraktivna žena poput
Keeane treba plaćati da bude pojebana, ali činjenica je - to je jednostavno
stvar povjerenja. Ne možeš vjerovati svakome, a za nekoga u njenom
položaju to je čak više od pitanja. Tako da ona plaća profesionalnu
uslugu - bez novinara, bez ludih šema i bez prilike da bude ucjenjena.
Dobrodošli u dvadeset prvo stoljeće. Osim toga - kao bonus - ona je baš
vrela...
Okrene se i ode, dajući mi čisti pogled na njen uski struk i okruglo
dupe, uokvireno sitnim komadom g - tange koju nosi. Slijedim je,
promatram kako skida rublje i dobacuje mi osmijeh preko ramena dok
ulazi u tuš kabinu. Druga stvar koju volim kod nje, nije sramežljiva.
Uopće. Ona nosi svaki centimetar onoga što jeste i njeno samopouzdanje
uvijek mi ukruti kurac. Skinem svoje bokserice i mada sam je jebao prije
jedva sat vremena, više sam nego spreman ponovno. One sekunde kada
sam joj u blizini, ona omota ruku oko mojeg kurca, privlačeći me bliže ,
uzimajući šta želi... Ja zgrabim njen potiljak i pritisnem usne na njene,
prešavši jezikom preko ruba njenih usana. Ona zastenje i trlja svoje
mokre, pune sise uz mene.
„Želim da me jebeš u dupe, Xavier,“ zahtjeva.
Osmjehnem se i izvijem obrvu. „Ja sam ovdje da služim.“ Zagrizem joj
donju usnu i pljesnem je jako po guzici prije nego je okrenem. Moja prsa
udaraju u njena leđa i čujem kako joj dah zastaje kada gurnem bedro
između njenih, rastavljajući ih.
Spustim ruku među njene noge, pritisnem prstom uz željnu pičku,
gurajući se unutra. Jecaj silazi sa njenih usana, ona se naslanja leđima uz
mene, jašući mi ruku. Izvučem ruku i ona ispusti frustrirano stenjanje,

zbog čega se nasmijem. „Dodirni svoje jebene nožne prste, draga.“ Radi
točno to bez trunke oklijevanja. Smiješim se i uzimam bocu regeneratora
sa male police, istisnem ga ravno na rascjep njenog dupeta. Razmažem
preko anusa prije nego gurnem vrh prsta u nju. Izbacila je ruku uz zid i
šišteći dahtala, dok sam gurnuo do zaglavka.
„Jebeno, da,“ ona dahne.
Dodam još jedan prst i utonem dublje unutar nje. Mišići joj drhte, bore
se, stežu i opuštaju u isto vrijeme. Para kruži oko nas dok se ja trljam
kurcem uz nju. Jebem je u dupe prstima i oni tihi zvuci koje ispušta,
dovoljni su da se rasprsnem. Prokletstvo, ona izgleda dobro, ovako
povijena ispred mene. Gubim strpljenje. Izvučem prste i uhvatim joj
kukove, guram svoj kurac u nju. Skoro se ugušim kada ukližem u njeno
usko dupe. Ona me stišće i lansira me prema orgazmu prije nego sam se
uopće pomakao. Zastanem na sekundu i ona se meškolji, gura se unazad
uz mene.
„Budi mirna!“ Zalajem, jako je pljesnuvši. Ona zacvili i ispusti kratki
smijeh. Čim sam spreman, stegnem joj kukove čvrsto i zabijem se do jaja
u nju. Zagrcnuti jecaj izlazi joj iz usta, i onda je jebem, udarajući u nju
kao da želim upuzati u nju, i što je jače jebem, to se ona više gura
unazad. Već sam na rubu, kada ona posegne među svoje noge i uhvati
moja jaja, okreće ih svojom rukom. Voli to raditi, igrati se sa sobom i
igrati se sa mnom, ali jebemu, ja ne trebam pomoć svršiti kada je ona u
pitanju.
Njen zadihani dah pretvara se u niz slomljenih jecaja, dok joj tijelo
drhti, sve se steže, stišće... Zabacim glavu unazad i zabijam se u nju brže,
jače. Ona se raspada, vrišteći i grabeći pločice dok je jebem. Suzdržim se
dok ona nije gotova, i onda se izvučem iz nje i istresam sve po njenim
savršenim guzovima. Stenjem, dok promatram bijelu spermu kako
polako klizi preko njene tamne kože, tako prelijepi kontrast. Uspravila
se i okrenula, povlačeći se nazad pod tuš.
„Nitko ne jebe poput tebe, Xavier.“ Naceri se, podigne se na nožne
prste i zagrize moju donju usnu.
„Pa, to mi je posao.“
Nasmijala se, i naginje glavu pod vodu. „Hmm, vrijedi svakog centa.“
Trudim se.
2. Poglavlje
Xavier
U Londonu sam već dva dana i posla ima mnogo, kao i obično...
Zaboravio sam čak i kako izgleda imati normalan život. Jebem dvije,
ponekad i tri žene u danu. Kad piješ Viagru sa trideset pet, onda znaš da
imaš problema. Moj cilj je raditi ovo do četrdesete, a do tada bih, sa
mojim ulaganjima na burzi, trebao imati dovoljno novca da jednostavno
odjebem sve i nestanem. Na Karibe, Tajland, tko zna.
Prestao sam željeti pravu budućnost nakon što je Alexa otišla. Vratio
sam se nazad na posao nakon srčanog udara, ali imao sam drugi četiri
mjeseca kasnije, za kojim je sljedila operacija srca. Misliš da si izabrao
karijeru za koju si radio tako naporno, sve dok ne budeš suočen s
činjenicom da bi te mogla ubiti. Tako da sam otišao, vjerujući da nije
bitno, jer imam nju i mi imamo nešto što se može suočiti sa svime. Bio
sam u krivu. Bez moga posla, postao sam izgubljen, i bez visokog
životnog stila, ona je postala distancirana. Očito, mi smo bili savršeni
dokle god je sve oko nas bilo savršeno. Otišla je, a ja sam završio kao
eskort. Dobra stvar je što sam siguran da se neću mučiti sa pitanjem
vezivanja. Alexa je pokvarila moje viđenje žena, i izvan mojih
profesionalnih dužnosti, nemam interesa za njih. Slomila mi je srce, i još
uvijek ima polomljene komade u svom džepu.
Ali, ovaj posao, također ima načina da vas uništi, dio po dio, malo po
malo. Otkida ti osjećaj sebe, sve dok ne počneš da gledaš sebe na način
na koji te tvoji klijenti vide, kao pogodnost, komad mesa koji je tu za
njihovo zadovoljstvo. I teško je, zato što - usprkos tome što sam dio
Recherche eskort agencije, ja sam jedini koji se tako osjeća. Drugi dečki,
oni samo vide da su plaćeni pet tisuća po noći da jebu. Mislim, koji tip to
ne bi želio? A Thor, vlasnik…? Pa, on je van igre sada, ali je znao biti
ponosan što je najtraženiji muški eskort u Londonu. Ja jednostavno ne
mogu. Ja to nikada neću vidjeti kao išta drugo nego ono što je -
ponižavajuće. Ipak, stvar je u novcu - novac sve govori, zar ne? A sebi
iznova govorim, vremenom ću izaći iz igre, ali onda opet imam dan sa
mnogo posla i zaradim petnaest tisuća, dajući Thoru dio ili uzimajući od
njega… I to je poput droge. To je tako laki novac, a sve što moram
uraditi to je - prodati malo svoje duše. Tko to uopće treba? Znam, cvilim,
kada bi tisuće momaka skočilo da zauzme moje mjesto. Zbog toga
pokušavam i skrivam da se osjećam ovako, držeći glavu dolje, jebem
žene koje treba jebati i zarađujem novac. Napokon, čak i da postanem

bankar ponovno, ne bih uspio zaraditi više od deset tisuća dnevno.
Napustim stan i krenem dolje do dvorane. Thor posjeduje eskort
agenciju, i svrha ove kuće je da služi kao ured za njegovo poslovanje.
Prizemlje ima dvoranu, praznu sobu, kuhinju, dnevni boravak i ured.
Ali ne predstavlja samo ovo mjesto, Recherche, eskort agenciju, koliko su
to dečki i... Jedna djevojka, koji rade za agenciju. Kaden, Maddox, Cora i
ja činimo listu za rezerviranje.
Kada otvorim vrata dvorane, Kaden je tu, slušalice su mu u ušima dok
vježba na utezima. Klinac je mlad i poprilično nov, ali postaje…
Obrazovan. On je imao svoj prvi rodeo sa okorjelom kuguarkom
nedavno. Ona je, čini, se ostavila svoj trag na njemu... Ipak i on se duri
zbog toga, od kada ga je izbacila uz pločnik. Naučiti će. Kimne mi i vrati
se nazad svojem vježbanju. Ja ne razgovaram s dečkima tako puno, ali
živim ovdje u stanu sa Thorom, zato što mi je on prijatelj. Iskreno, da mi
on nije ponudio posao prije nešto više od pet godina, nisam siguran šta
bih napravio. Kao što sam rekao, on je bio najbolji u Londonu, ali on
zapravo više ne 'radi', ne od kada je upoznao svoju gospođu, Poppy. Bio
je plaćen da ide s njom na vjenčanje kao njen pratilac… A da joj nije
rekao da je eskort. I onda je nastavio izlaziti sa njom i jebati je, a da joj još
uvijek nije rekao. Naravno, idiot se zaljubio. To je bilo tako usrano, ali
nekim ludim čudom ona je pala na njega i on je izašao iz igre zbog nje.
Pretpostavljam da je samo trebao pravi poticaj, inače bi još uvijek jebao
klijente, dok mu se jaja ne bi spustila do koljena. Sada samo vodi šou.
Skinem svoju majicu i uvežem šake, prije nego krenem na vreću. Volim
osjećaj sudaranja svojih šaka sa platnom, i mišića koji bole i učvrste se
svakim udarcem. To je terapeutski nekako, ritmički, smirujuće... Jako
udaram vreću nekih pola sata, prije nego se vrata dvorane otvore. Thor
stoji tamo, ruke gurnute u džep svojih hlača, dok drugom rukom drži
telefon. On je veliki tip, dobro građen, i uglađen, jer je morao zavoditi
londonsku elitu. Sako mu je otkopčan i otkriva čisto bijelu košulju ispod.
Postojalo je vreme kada sam ja bio biznismen, a on kurva, ali vremena se
mijenjaju. Razlika je u tome što je on volio ovaj posao, a ja ga mrzim.
„Xavier, imam novog klijenta za tebe.“
Zastanem, prsa su mi zadihana dok hvatam dah. „Nemam mjesta za
novog klijenta. Daj je malom.“ Pokažem palcem preko svog ramena.
„Šta?“ Kaden izbrblja, skidajući jednu slušalicu iz uha.
Thor odmahne glavom, a te njegove prodorne zelene oči prikuju se uz
moje. „To moraš biti ti.“
„Šta želiš od mene da uradim? Ima samo toliko koliko jebeno mogu,
Thor,“ puknem.
Izvio je obrvu, stisnuvši usne. „Oni žele... Pa... Iskustvo...
Uglađenost...“ Pogleda u Kadena, merkajući ga gore – dole, dok Kaden
iznervirano križa svoje ruke preko prsa. „Daj klincu jednu od svojih
klijentica ako pomaže.“ Podsmjehne se.
Pogledam u Kadena. „Želiš li stariju ženu, mali? Možeš dobiti Leslie
Larson.“
Thor se nasmije. „Da, ona će ga voljeti. U redu, a, ti…“ Pokaže na
mene. „U ured, sada.“
Uzdahnem i navučem hudicu preko svojih znojnih prsa, ne
zakopčavajući je, dok ga slijedim niz hodnik u otvoreni dnevni boravak.
Tu su Cora i Maddox. U ovo doba dana, svi nastoje biti ovdje prije nego
odu raditi tu večer. Cora sjedi na kuhinjskoj strani, ruku ispruženih iza
sebe dok se naginje. Njena duga kosa karamel boje, pada joj niz leđa, a
mala crna haljina koju nosi, opasno se podigla uz bedra. Maddox je
nekoliko koraka dalje od nje, njegove ruke prekrivene tetovažama
prekrižene su preko prsa, dok zuri u mjesto između njenih otvorenih
bedara, besramno raširenih pred njim. Oni igraju ovo „mačka i miš“
sranje mjesecima već, iako je on više poput šteneta koje je opsjednuto
novom igračkom. Što se tiče Core… Pa, ona voli seks. Maddox voli seks.
Oni rade ovaj posao zato što ga vole, a i zato što, vjerojatno, imaju neki
problem. Da sam sreo Coru na ulici, rekao bih da je to klasični primjer
problema sa tatom. Što se Maddoxa tiče, tko jebeno zna... On jebe dečke,
djevojke, i jedne i druge u isto vrijeme. Nije izbirljiv.
Thor ih ignorira dok hoda između njih, prema uredu. Odmahnem
glavom na Maddoxa dok prolazim i on pogleda u mene.
„Hej, ne osuđuj, ti ozbiljni jebaču!“ Priđe korak bliže meni i pljesne me
rukom po ramenu, rukom pokazujući prema Cori. „Reci mi da je
nećeš.“
Ona skupi svoje noge i prekriži jednu preko druge. Usne joj se razvuku
u zavodeći osmijeh, dok podiže jednu savršenu obrvu.
„Hmm, za razliku od tebe, Xavier ne lovi pičke kada ore kroz njih za
život.“ Usne joj se napuće, a zelene oči blago nakose. Cora je
zadivljujuća, ona vrsta djevojke zbog koje će muškarac izgubiti sav
smisao za stvarnost i platiti bilo koju svotu novca za noć sa njom. Ona je
tako otvoreno seksipilna, da sam siguran kako čini da se svi osjećaju kao
da ih iskreno želi. Zbog toga, Cora je dobra u svom poslu. Skočila je sa
stolice i prebacila svoju gustu kosu preko ramena. Oči joj pređu niz moj
goli trbuh i podsmijhne se prije nego makne pogled. „Više, ipak, volim
starije muškarce,“ zadirkuje namignuvši.
Thor se nasmije sa dovratka ureda. „Znaš da su stvari loše kada smo
okarakterizirani kao stari.“
„Auu, ali vas dvojica ste poput dobrog vina.“ Cora zagrize donju usnu
dok se smiješi. „A svi vole dobro vino.“
Prevrnem očima i uđem u ured, zatvarajući vrata za sobom. „Ta
djevojka flertuje kao da je Ja prokleto plaćam za to.“
Thor slegne. „Budi polaskan. Za nekoliko godina i moliti ćeš za pažnju
tako vrele djevojke.“ Da, baš.
Sjedne za stol, stavi ruke iza svoje glave dok se naginje u stolici. Ja
naslonim leđa uz zid, čekam da počne govoriti. Thor rijetko kada
razgovora sa mnom o poslu. Ja živim s njim za boga milog. Za razliku
od ostalih, on i ja nemamo službene sastanke.
Gurne dosije preko stola i ja koraknem naprijed, podižući ga. „Novi
klijent,“ kaže.
Podignem ga i unutra nema ugovora o tajnosti. Izvijem obrvu i gledam
u njega. „Tko je?“
„Ne mogu ti reći zato što čak ni ja ne znam.“
„Šta?! Kako ti možeš ne znati? Kako si ih provjerio ako ne znaš tko su?“
On uvijek provjeri klijenta i njegovu prošlost i u tome je super odlučan
od kada smo uzeli Coru.
„Kontaktiran sam e-mailom i rečeno mi je da klijent ne želi otkriti svoj
identitet ikome drugome osim njihovom odabranom eskortu. A rečeni
eskort će morati potpisati NDA(ugovor o tajnosti) da bi surađivali. Oni
plaćaju duplo, pa...“
„Ovo nije… Potpuno završeno,“ mrmljam.
„Znam.“ On suzi oči. „Ali tko god bio, već su platili tri susreta
unaprijed. I izabrali su te ravno sa web stranice.“ Web stranice sa
jeftinim, polu-otmjenim erotskim fotografijama. Ne bih se trebao žaliti,
mislim, kakvu vrstu fotografije ćeš staviti na eskort web stranicu? Ne
volim ići u nepoznato, ali nisam li u ovom zbog novca? Ako oni plaćaju
dobro, onda nemam moralne osnove žaliti se na to.
Uzdahnem. „Dobro. Kada i gdje?“
„Počinješ večeras.“ Počne pisati na poleđini biznis kartice i doda mi je.
„To je adresa. Osam navečer.“
Pogledam na Belgravia adresu prije nego vratim pogled nazad na njega
mršteći se. „Ti ozbiljno ne znaš ništa o ovom klijentu?“
Uzdahne i pređe rukom po licu. „Gledaj, da su željeli bilo koga drugog,
vjerojatno bi ih odbio, ali ovo si ti. Ti si u ovoj igri godinama. Znaš šta
radiš, znaš kako se čuvati, i nije baš kao da nisi vidio svoj udio čudnih
zahtjeva klijenata.“ Cerek mu pređe licem. „I rekao sam im da ne
odrađuješ tipove, tako da si dobro.“
„Hvala.“ Odgurnem se od zida i povučem vrata, izlazeći iz ureda.
Vjerojatno ulazim u neko sjebano sranje, gdje ću završiti svezan kao
svinja i podignut na jebeni strop ili neko slično sranje.
3. Poglavlje
Xavier
Zaustavim se ispred adrese koju mi je Thor dao i gledam u
četverokatnu gradsku kuću, prednji dio okružen crnom kovanom
željeznom ogradom. Ovdje žive astronomsko bogati ljudi. Gaseći motor,
izađem iz auta i zaključam ga. Imao sam dosta poslova, ali ne znam čak
ni kakav je ovdje protokol.
Pokucam na vrata i čekam. Nema svjetla u prizemnim prozorima i na
trenutak se pitam da li je Thor zapisao dobru adresu. Konačno, vrata
kliknu i otvori ih tip koji stane ispred mene. Izgleda kao da je u ranim
četrdesetima, nosi hlače od odijela i košulju sa zavrnutim rukavima,
otkopčanu kod ovratnika. Njegova plava kosa je studiozno stilizirana, i
sve vezano za njega vrišti novcem. Usne mu se podignu gore na jednu
stranu i on šire otvori vrata, bez riječi mi pokazujući da uđem. Kunem se
Bogom, ako me Thor spojio s ovim tipom, ja ću ga ubiti.
Vrata se zatvore iza mene i ja razgledam po mramornom ulazu, sve do
velikog stepeništa ispred mene.
„Ispričavam se zbog tajanstvenosti mog zahtjeva.“ On kaže, zbog čega
se okrenem prema njemu. „Moje ime je William Tregone.“ Tregone. Ime
mi sjedne u umu. Nešto mi je poznato u vezi njega, ali pretpostavljam,
ako je bogat, možda sam čuo da mu spominju ime u medijima. „Moram
biti oprezan kada su u pitanju ovako osjetljive stvari. Moja žena i ja smo
jako pažljivi što se tiče naše privatnosti.“ Kimnem, stežući usne. Muž i
žena, s tim mogu da se nosim.
„Ja sam Xavier.“ Rukuje se sa mnom, i iskreno, odradio sam svoj dio
muževa i žena udružđeno, ali rijetko kad samostalno organizirano od
muža. Čudno je.
Oči mu na kratko pređu preko mene i mali osmijeh dotakne mu usne.
„Mojoj ženi ćete se sviđati,“ on kaže kao da sam dar koji joj je kupio.
Jebemti, vjerojatno i jesam. Hej, zlato. Doveo sam ti mušku kurvu. „Slijedite
me.“ Krene hodati po stepenicama i ja ga slijedim, prelazeći prstima
preko metalne ograde na stubištu. Kuća se čini tiha i prazna. Nije mi
strano bogatstvo, napokon, naplaćujem pet tisuća za nekoliko sati mog
vremena, ali prljavo bogati skoro uvijek imaju ljude u svojoj kući.
Sobarice, batlere, osoblje koje visi na njihovim leđima i pozivu. Ne vidim
nikoga ovdje. Ne čujem nikoga.
Kada dođemo do vrha stepenica, on skrene lijevo duž hodnika. Slabi

šum klasične glazbe dođe do mene, postajući glasniji što dalje idemo. Na
kraju hodnika su dvostruka vrata, i kada ih on rastvori, vidim ogromnu
spavaću sobu koja se otvara ispred mene. Na sredini je postavljen
masivni četvrtasti krevet, a na njemu - na stomaku leži prelijepa žena.
Noge joj se ljuljaju naprijed - nazad u zraku, njeno savršeno tonirano
tijelo obučeno je u svileno rublje. Tamni valovi kose šire se oko njenih
ramena i nazirem pune crvene usne, prije nego ona konačno podigne
svoje lice. Smrznem se i srce mi pada u želudac, dok se val mučnine diže
u meni. Zastanem, dok se pokušavam sjetiti kako disati kroz ono što se
čini kao stegnuta pluća.
Alexa...?! Njegova žena je Alexa...?! Ona je moj klijent... Oči joj se rašire
na sekundu, prije nego ona namjesti svoj izraz u nečitljivu masku. Bol
kida moja prsa i mislim da je to još jedan srčani udar, ali to je drugačija
vrsta boli, nejasna, koja se omotava oko same moje duše, zato što je ovo
žena koju sam volio. Ovo je žena koja me slomila.
Ona sjedne, siđe s kreveta i krene prema meni. Tri reda bisera su joj
oko vrata, najduži se dotiče vrhova njenih sisa koje stoje ispupčeno, uz
crnu svilu njenog grudnjaka.
„Alexa,“ ona kaže. „Lijepo te upoznati.“ Znači tako, ona se želi igrati…
Pretvarati se da se ne poznajemo...
Gledam je suženih očiju, ignorirajući ruku koju je pružila. „Xavier.“
Obiđem je, pogledam u Willa koji sada sjedi u stolici nekoliko koraka
dalje od nas, prebacivši gležanj jedne noge preko koljena druge...
„Zar ti se ona ne sviđa?“ On se podsmijehne.
Prisilim se na mali osmijeh. „Moje mišljenje je nebitno g. Tregore. Ja
sam jednostavno ovdje da udovoljim,“ kažem podložno. Moram se
prisiliti sjetiti da je on klijent koji plaća dobro, iznad normalne cijene. I
tako na to moram gledati. Alexa mi nije ništa. Udaljena uspomena na
ženu koja me jednom zavarala. Jednostavno, platni ček.
„Ti možeš raditi s njom šta god želiš, osim da priđeš njenoj guzici.
Njena guzica je moja.“ Podsmjehne se. Stegnem čeljust i kimnem u
odgovor. „Jako dobro. Onda počnimo.“ On ispruži svoju ruku baš kada
ja osjetim dodir prstiju pozadi, po vratu... Okrenem glavu na stranu, a
njene usne prelaze preko školjke mojeg uha. Borim se s potrebom da se
maknem od nje, sileći se da stojim mirno.
„Samo se prepusti,“ ona prošapće, tako tiho da ju jedva čujem. Prsti joj
nestaju ispod mojeg sakoa, spusti ga dolje niz moja ramena, prije nego
ga odbaci u stranu. Puštam je da se kreće oko mene, otkopčavajući mi
gumbe košulje, jedan po jedan. Lice joj ostaje nagnuto dole, pogled skoro
vojnički fiksiran na dati zadatak. Vidim kako me odbija gledati. Ali one
sekunde kada mi spusti košulju sa ramena, oči joj se prikuju uz moje.
Zaboravio sam koliko je lijepa. Prvi put kada sam je vidio, sjećam se da
sam pomislio da su joj oči točno iste boje oceana, tako duboko beskrajno
plave, tako potpuno bez dna. Ona je bila najljepša žena koju sam ikada
vidio. Još uvijek je, ali njena ljepota je zaprljana činjenicom da znam za
šta je sposobna. Nokti joj grebuckaju po koži mojeg vrata, dok se naginje
unazad, povlačeći me prema sebi. Usne su nam jedva centimetar
udaljene i ona zastane, dah joj dotiče moje usne dok joj oči traže moje.
Neće pronaći išta drugo, osim hladne ravnodušnosti. Ja je baš ne želim
jebati, ali ako budem, neće pronaći traga muškarca koji ju je nekada
volio, i odbijam da vidim čak i odsjaj žene koju sam nekad volio. Ona je
klijent. Ništa više.
Stegnem prste oko njene čeljusti, a oči joj se rašire. Stegnem je čvrsto,
dovoljno da mi prsti utonu u meko meso njenih obraza, prije nego mi se
usne obruše preko njenih. Ona ostaje mirna na trenutak, i onda polako
oživi, prsti joj se upletu u moju kosu, povlačeći pramenove. Ruka mi ide
preko njenog tijela, sjećajući se svake njene meke obline. Ona hvata moj
remen, povlači ga i otvara grubo, prije nego mi gurne hlače niz noge.
Uhvatim njenu dugu kosu i omotam je oko svog zapešća i koristim je da
joj odvučem usne sa svojih. Možda moram ovo raditi, ali ona ne treba
uživati. Imam dojam da je ovo više za njenog muža.
Jače joj stežem kosu, povlačim joj glavu unazad, sve dok joj se leđa ne
saviju i koljena zaklecaju i prisiljena je poviti se. Cvilež pređe preko
njenih usana kada se konačno preda, koljena joj se spoje sa debelim
tepihom ispod naših nogu. Pogledam u njega, sjedi u stolici, kažiprstom
tapka donju usnu, a oči su mu fokusirane na Alexin potiljak. Njeni prsti
kliznu ispod ruba mojih bokserica dok ih ona spušta niz moje noge, tek
toliko da mi oslobodi kurac. Pomaknuo se blago u stolici, oči mu ostaju
fiksirane. Možda postaje krut od pogleda na kurac. Ja spustim pogled na
Alexu koja gleda u mene pažljivo, dok se naginje naprijed, izbacuje svoj
jezik i prelazi preko mojeg glavića. Stegnem zube, boreći se protiv
stenjanja koje ide niz moje grlo. Ne želim da ona misli da uživam u
ovom, ali problem je što me ona poznaje… Jako dobro. Zna točno šta
volim, i prave gumbe za stisnuti. Klizne svojim usnama preko mojeg
kurca, a ja stegnem njenu kosu u pokušaju da je ometem, zato što Alexa
ima duboko grlo, kao nijedna žena koju sam ikada sreo. Ona se bori sa
mnom, primajući moj kurac niz svoje grlo, sve dok joj donja usna ne
dotakne moja jaja. U kurac. Drhtim, dok pokušavam ne jebati joj lice.
Želim zabiti svoj kurac dolje niz njeno grlo, sve dok se ne zagrcne, ali
obuzdavam se, zabacivši glavu unazad, te gledam u strop pokušavajući

da održim fokus. Što me jače siše, jači je i moj stisak oko njene kose, sve
dok ne shvatim da je mora boljeti.
„Jebi je!“ Willov glas je gruba zapovjed, a moj pogled se trzne do njega.
On se nije pomaknuo, ali mogu praktički osjetiti napetost koja se gradi u
njemu.
Povlačim Alexu na noge, okrenem je od sebe, sileći je da gleda u njega.
Ona dahne, dok je ja povlačim uz svoja prsa za kosu, koja je još uvijek
omotana oko moga zapešća.
„Skidaj svoje rublje,“ režim uz njeno uho, prije nego joj zagrizem ušnu
resicu. Želim je poniziti, da se osjeća bezvrijedno i necjenjeno. Zato što je
ja ne cijenim, ne sada. Svaki dah koji udahne, nije ništa više od uzdaha
koji očajno zastane u njenom grlu. Ona kliže rukama niz svoje tijelo i
osjećam kako ljulja kukovima, dok skida svoje rublje. Prigušim stenjanje,
kada se njena sada gola guzica, pritisne uz moj kurac. Pustim joj kosu,
uhvatim kukove i gurnem je grubo prema krevetu, zbog čega posrne par
koraka. Šupak sam prema njoj, ali to je jedini način. Ne mogu biti nježan,
ili postupati s poštovanjem prema njoj. Ovaj muškarac želi gledati kako
mu jebu ženu, što znači da se pali na ideju da je ona kurva. Tretirati ću je
kao kurvu.
Uzmem kondom iz džepa mojih odbačenih hlača i navučem ga, prije
nego se popnem na krevet i legnem ravno na leđa sa glavom okrenutom
ka njenom mužu. Ona stoji kraj kreveta, oči joj prelaze između mene i
njega. Želim da me jaše, zato što ne želim gledati u njega. Nisam siguran
ni da želim gledati u nju, jer ne mogu poreći da je Alexa prekrasna kao i
uvijek. Lakše je gledati je i izgubiti se u njenom tijelu, lakše zaboraviti da
je to ona.
„Nemam cijeli dan,“ kažem hladno. Moj kurac stoji, spreman i voljan.
Popio sam viagru prije nego sam došao, ali iskreno, ne bih je trebao.
Alexa je uvijek činila moj kurac tvrdim kao kamen. Na stranu činjenica
što je ona plitka kučka, njeno tijelo je savršeno, a lice izgleda kao
prokleto umjetnicko djelo. Da, Alexa Daniels je bila djevojka koju je
svaki slobodni tip želio jebati. A ja sam je dobio... Ili sam tako mislio.
Ona se popne na krevet, oprezno gleda na mene. Uhvatim joj kukove i
povučem je naprijed. Gotovo je pala preko mene i prebacila nogu preko
mojih kukova. Dlanovi joj udare u moja prsa, a oči nam se sretnu na
trenutak. Nešto zaiskri između nas i ne znam da li je žaljenje,
zamjeranje, požuda, ili kombinacija svega toga. Iskreno, ova situacija je
tako zbrkana, ali tko sam ja da se žalim na ovo sranje? Ovo je moj posao.
Ona je mogla reći nešto one sekunde kada sam ušao, a nije. Možda se ne
slaže s idejom da je jebe stranac. Možda bi radije bila jebena od mene,

čak i ako zna da je mrzim.
Pogled joj ne napušta moj, dok je polako guram na svoj kurac koji čeka.
Usne joj se razdvoje, a oči zatvore, njene duge trepavice bacaju sjenu
preko visokih jagodica i obraza.
Kliznula je na dolje, sve dok se nisam našao do jaja duboko unutar
nje... Ja grizem svoju donju usnu čvrsto, sve dok ne osjetim okus krvi.
Dahnula je i zabacila glavu unazad, valovi tamne kose padaju niz njena
leđa sve dok ne dodirnu moje prste na njenim kukovima. Leđa joj se
poviju, a sise isprse i priljube uz svilu grudnjaka, a ja ga želim skinuti i
sisati njene jebeno savršene bradavice. Zavrtjela je kukovima, gledajući u
mene. I eto je tu, povezanost, iskra, sve što je nas činilo nama. Vrijeme i
udaljenost čini se da su nestali i umjesto toga izgleda kao da se ništa nije
promjenilo... I ja sam ponovo tamo gdje sam bio prije šest godina, jebeno
opsjednut sa Alexom Daniels. I mrzim to. Želim da se osjeća odbačeno i
povrijeđeno kao što sam i ja, a onda je ta potreba postala nepodnošljiva.
Omotam prste uz njen vrat, sve dok joj ne stegnem čeljust, pa je
gurnem gore, sileći je da gleda naprijed, ravno u svog muža. „Nemoj
jebeno gledati u mene, gledaj u njega,“ režim, prodirući na gore, ispod
nje. „Daj da vidi prljavu malu kurvu kakva jesi.“ Čujem duboko
stenjanje koje dolazi od njega i prodirem u nju, ne puštajući joj lice. Njeni
kukovi se vrte preko mene, trljaju, stežu me, jašu, kako samo ona može.
Usne joj se razdvoje i ja promjenim svoj stisak, gurajući svoj kažiprst u
njena usta. Ona ga siše, prije nego lijeno pređe zubima preko vrha mog
prsta. Oči su joj fiksirane na njega, dok omotava jezik oko moga prsta,
iako ja znam - bez imalo sumnje, da je svaki delić nje, potpuno fokusiran
na mene. Tijelo joj počne drhtati, dok joj preko usana prelazi dugi niz
tihih jecaja, i kada svrši, pička joj se stegne oko mojeg kurca tako jako, da
mi ona daje moj prvi pravi orgazam u onom što se dešava i osjeća već
godinama. Naravno da je tako. Ona je Alexa. Uvijek je imala određenu
moć nada mnom i vjerojatno još uvijek ima. Neke stvari su jednostavno
takve kakve su, i moraš to prihvatiti.
Do vremena kada sam ja gotov, uši mi zvone a točkice igraju pred
očima. Moj stisak na njenoj čeljusti popušta i gledam obamrlo, dok mi
prst prelazi savršenom kožom njenog vrata, preko njenih sisa obučenih
u crnu svilu. Njen pogled prati moju ruku i ona zuri u mene nekoliko
sekundi, zadihanih prsa. Trepćući, trznem se i gurnem je na stranu,
sjednem na krevet. Nikada se nisam obukao tako brzo nakon jebanja
klijenta. Moj um je jebeni nered sada.
Riskiram i pogledam u Willa, te mu sretnem pogled. Oči su mu oštre i

ljutite, čeljust mu se mahnito trza dok gleda u mene kao da me želi ubiti.
Koji kurac? Alexa ostaje ležati na krevetu gdje sam je odbacio, pogled joj
fiksiran na plahtu ispod nje, dok križa gležnjeve, čvrsto skupljajući noge.
Možda se osjeća posramljeno... Dio mene to želi. Ali čak i nakon svega
ovog vremena, nakon sve moje povrijeđenosti i slomljena srca, ona još
uvijek može učiniti da se osjećam krivim. I tu je, još uvijek, najsitniji dio
mene koji se sada osjeća kao gad.
Ne znam šta reći, zato što ja ovo neću uraditi ponovo, ali William je već
platio za tri susreta. Tako da se jednostavno okrećem i odlazim. Kad
dođem do kraja hodnika i skrenem prema stepenicama, pogledam još
jednom nazad - prema otvorenim vratima sobe. Alexin pogled se sudari
sa mojim iz njenog opruženog položaja na krevetu, a moje srce se stisne
blago. Duboko udahnem, prisilim se maknuti pogled od nje i napustim
kuću.
Thor i Poppy sjede na kauču kada dođem.
„Hej,“ kažem brzo, prije nego krenem u kuhinju. Pronađem bocu
viskija u ormarićima i ulijem dobra tri prsta u času, prije nego ispijem.
Želim isprati moj um od njenog lika. Nisam nikada očekivao da ću
vidjeti Alexu ponovno, a kamoli je jebati. Napokon, nije baš da se ona
kreće u istim krugovima kao ja danas, ili sam barem tako mislio.
Šuškalo se da je izlazila sa nekim milionerom prije nekoliko godina, ali
nisam znao da je on zapravo multi milijarder, niti da se ona udala za
njega. Pretpostavljam da je - po njenim očekivanjima - on živio bolje
nego sam ja mogao. Prošlo je šest dugih godina, a opet, sada odbijanje
osjećam kao svježe otvorenu ranu, krvari jednako jako kao i onaj dan
kada me ostavila. A bol je samo zaleđen, mrzim sebe zato što sam je
jebao. Još gore, jebao sam je za novac. Jebao sam je zato što mi je to
posao. Ne možeš imati visoka stajališta kada koristiš svoj kurac da
zaradiš za život.
„Jesi li dobro?“ Pogledam i vidim da se Thor naslonio uz kuhinjski
dovratnik, njegove mišićave ruke prekrižene preko prsa. Oči mu prelaze
- od čaše u mojoj ruci, do lica.
„Dobro sam.“ Ulijem jos pola čaše i ispijem pola.
On izvije obrvu. „Da, baš izgleda tako.“
Spustim čašu dole, uhvatim rukama sto u kuhinji i spustim glavu dolje.
I tu je, upravo tu, vrti se kroz moj um opet i opet... U kurac!
„Šta se dogodilo?“
Odmahnem glavom. „Ne želim razgovarati o tome.“
On se turobno nasmije. „Jeah, pa, to nije opcija. Ne možeš se vratiti

doma od našeg tajanstvenog novog klijenta, početi udarati po viskiju
kao da je tvoje jebeno spasenje i ne očekivati da postavljam pitanja.“
„Samo pusti to, Thor,“ mrmljam, bez da podignem glavu.
„Jesi li pušio kurac ili tako nešto?“ On upita, zabavljeno. Ne
odgovaram mu, a tišina visi između nas.
„To bi moglo biti poželjnije.“
Podignem pogled na njega, a njegove obrve su podignute, čekaju.
„Nemoj da batinama izbijem to iz tebe…“
U kurac, on će vremenom saznati svakako. Stegnem čeljust, silim se da
izustim riječi, guram njeno ime van, poput otrova. „Bila je to Alexa.“
„Oprosti, šta?!“ On izgleda šokirano kao ja.
„Klijent je Alexa,“ kažem polako.
„Morao si jebati Alexu?“ Kimnem, a on se ispravi, spuštajući ruke sa
strana. „I prošao si kroz to?“
Frknem i ispijem ostatak svog pića. „Pa, ja sam profesionalac, točno?“
On priđe bliže i uhvati rub stola za doručak, zbog čega mu svi mišići
naj ruci napeto iskoče. „Sranje, to je grozno.“ Thor je moj najbolji
prijatelj, uvijek je bio. On me podigao kada sam, iskreno, bio jebeno
gotov. Osjećao sam da mi je cijeli svijet postao sranje, a Alexa me
ostavila kada sam bio na dnu. On je mrzi skoro koliko i ja.
Odvrnem čep sa boce i ulijem, slušajući zvuk tečni alkohola koji se
uliva u čašu. „Mrzim je, a opet…“ Odmahnem glavom.
„Vratiti ću novac na njen račun. Ne znam šta jebeno ona igra, ali ako te
želi sjebati…“
„Nije ona. Već njen muž, William Tregone,“ kazem režeći. „Očito se
pali na promatranje kako mu jebu ženu.“
„Pa šta, ona je željela da to bude tip koga zna?“
„Ne,“ uzdahnem. „Ponašali smo se kao da se uopće ne znamo.“
On se podsmijehnu. „Čovječe, to je neko sjebano sranje, tu.“
„On je to morao urediti,“ kažem, uzimajući još jedan gutalj svog pića.
Viski mi je udario u glavu sada, usporava mi osjetila i čini sve mutnim i
van fokusa. „Jebao sam je kao da sam ja taj koji plaća.“
„Ništa što ona nije zaslužila,“ on mrmlja. „Ja ću im ipak vratiti novac
za sljedeća dva susreta.“
„Ne,“ zatičem sebe kako govorim.
Oči mu se rašire, prije nego mu se tamne obrve skupe u dubokom
mrštenju. „Žao mi je, ali, jel' se tebi zapravo svidijelo jebati kučku koja te
sjebala?“ Je li jest? U kurac, ako znam. Bio je dobar osjećaj imati je u
svojoj milosti, da budem iskren. Prisiliti je da uzme sve što joj dajem,
zato što ne želi da njen muž zna da smo mi nekada znali jedno drugo.
Ali onda iskreno, zašto mu ona nije samo rekla da sam ja njen bivši i ona
me neće jebati? To je skoro kao da mi je predala prednost nad sobom, a
ja ne razumijem zašto.
„Samo mi daj jedan dan da razmislim, u redu?“ Nagnuo se naprijed
preko puta mene i naslonio nadlaktice na kuhinjski stol.
Njegove zelene oči se prikuju uz moje, i mogu vidjeti ogorčenost kako
pliva unutar njegovih sjajnih zelenih dužica. „Ne idi dolje tom silaznom
cestom, Xavier.“
„Ne idem dolje niti jednom cestom. Nisam želio biti tamo, sjećaš se? Ali
na kraju dana, ja sam eskort tip. Jebem žene za novac, a njen je jednako
dobar kao bilo čiji drugi. Ako mi bude smetalo, onda, zar to neće biti
dokaz da je nisam prebolio?“
„Jesi li… Prebolio je?“ Ne znam da li ću je ikada preboljeti, ali osjećam
se potpuno patetično priznati to.
„Da,“ lažem.
Suženih očiju, promatra me nekoliko trenutaka prije nego uzdahne.
„Čovječe, to je tvoje sranje za nositi. Tvoj odabir. Reci mi ako želiš da ih
odrežem.“
Kimnem, podignem bocu viskija i prođem kraj njega. Uspio sam
izrezati Alexu jednom, poput zjapeće jebene rupe u mojoj prsnoj šupljini.
Znam da opet moram napraviti točno istu stvar, a neki slabi,
mazohistički dio mene, želi je vidjeti ponovno, a ja ne znam zašto.
Možda je želim kazniti, ili možda, nakon svih tih godina ja samo živim
da kaznim sebe.
4. Poglavlje
Alexa
Xavier Hunter. Ležim u krevetu, zureći u visoki strop. Zvuk Willovog
ritmičkog disanja čuje se kraj mene, i to bi me trebalo uljuljati u san, ali
ne. Svaki put kada zatvorim oči, sve što mogu vidjeti je Xavierovo lice,
svaka savršena crta, linija njegove isklesane čeljusti, visoke jagodične
kosti koje dominiraju njegovim licem i čine da te tamne oči izgledaju kao
bez dna. Mogu se točno sjetiti, na koji bi se način njegove savršene usne
izvile u zasljepljujući osmijeh kada god bih ušla u sobu... Još uvijek se
sjećam trena kada sam prvi put vidjela Xaviera. Stajao je kao svjetlo u
crnilu mraka, tako samosvjestan, tako lijep. Bio je od one vrste
muškaraca zbog kojih se žene spotiču o same sebe, ali su previše
zastrašene prići im. I u godinama naše razdvojenosti, on je postao samo
još više zadivljujuć, a njegova sadašnja razina, čini ga još više
tajanstvenim. Vrijeme je bilo blagonaklono prema njemu izvana, ali
iznutra… Pogled u njegovim očima kada me vidio; šok, nevjerica i
konačno, zgražanje. On je… Drugačiji, istrošeniji. I želim znati zašto.
Mislim, stvari nisu bile odlične ni za jedno od nas kada smo se razišli, ali
šest godina je dugo vremena. Želim znati šta mu se dogodilo u šest
godina da izgleda tako prazno.
Ostaviti Xaviera je bila najteža stvar koju sam napravila, i možda sam
bila sebična, ali činjenica je da muškarac kojega sam napustila nije bio
muškarac u kojega sam se zaljubila. Tonuo je na dno, a ja sam ga
održavala iznad vode, činilo se - predugo. U stvarnosti je to bilo samo
nekoliko mjeseci, ali polako, umarala sam se, propadala. Počeo me
povlačiti sa sobom. Tako da sam donijela izbor. Ostavila sam ga da se
spasim, a to je bio i način da spasim njega, zato što bez mene - on može
ili potonuti ili isplivati. Xavier, zapravo, nikada nije bio netko tko
odustaje...
Iako, vidjeti ga, stvorilo je malu pukotinu uzbuđenja u meni, isto tako,
slomilo mi je srce što sam vidjela da je pao tako duboko. Poznajem
Xaviera. Bolje nego sebe. On je bio dio mene toliko dugo. Ali nisam
nikada vidjela taj pogled u njegovim očima… Kao da je konačno
odustao. Odustao i prihvatio svoju sudbinu, kao šta? Slavna muška
kurva?
Kada je Will rekao da se vraćamo u London na neko vrijeme, znala sam
da želi novu igračku. Will i ja imamo ono što bi većina smatrala čudnom
vezom. Upoznala sam ga prije tri godine i udala se za njega osamnaest

mjeseci kasnije. Naša veza nije baš točno romantična veza, ali
funkcionira. Neću poreći da sam bila privučena njime zbog njegova
bogatstva, životnog stila koji mi može omogućiti. Nikada se nisam
mislila udati zbog ljubavi, zato što sam uvijek znala da neću nikada
potpuno voljeti nekoga drugoga osim Xaviera. On je bio moj prvi i
ostavio prazninu tako veliku, da je nitko ne može ispuniti. Will me
poštuje i dopušta da radim šta želim, do određenih granica. Ali on ima
nastranost…. On je ljubomoran tip, ali napaljuje ga to da bude
ljubomoran. Teško je objasniti, ali on voli promatrati kako me drugi
muškarci jebu, a onda, kada oni odu, on me jebe i govori mi da sam
prljava mala kurva, da sam njegova i da me treba na to podsjetiti. On
svršava na to, i kada bude gotov, poljubi me slatko i osmjehne se, kao da
sam mu ja cijeli svijet.
Pretpostavljam da bi se to činilo poprilično čudno bilo kome tko gleda,
ali na neki način, ja to pronalazim romantičnim. Plus, ja volim Willa, čak
iako nisam zaljubljena u njega. Moje pomanjkanje dubokih osjećaja za
njega, znači da me njegova želja da dopušta drugim muškarcima da me
jebu - ne povrijeđuje. On uvijek koristi profesionalce, uvijek ih natjera da
koriste kondom, i plaća ono što on zove viša klasa, eskort. Kako god, mi
smo se upravo vratili iz Dubaia na nekoliko mjeseci i ja sam preporučila
Recherche zato što sam poznavala Thora. Čula sam da je proširio agenciju
i da su njegovi dečki cijenjeni i profesionalni. Rekla sam Willu da ne
navede svoj identitet, tako da Thor ne bi znao da sam to ja, a Will uvijek
bira dečke, tako da ja nisam nikad vidjela prokletu web stranicu. Glupo.
Trebalo je da provjerim. Nikad, ni za milion godina ne bih očekivala da
će se Xavier pojaviti.
I to mjenja stvari. Dosta. Ovaj dogovor koji imam s mojim suprugom je
onaj iz kojega sam emocionalno odvojena. Volim biti jebana od
drugačijih muškaraca. Volim promatrati Willovo lice, bijes na njegovu
licu... Sviđa mi se, zato što me njegova ljubomora čini željenom i
cijenjenom. Volim odvojenost beznačajnog seksa, ali Xavier nije nikada
bio beznačajan. Da Will zna tko je on, izbacio bi ga odavde i onda, zašto
mu ja nisam samo rekla? Zašto sam dopustila da me Xavier jebe?
Voljela bih da znam odgovor na svoje vlastito pitanje, ali sve što mogu
reći je – da je to bio najbolji seks koji sam imala. Mogla sam osjetiti
njegovu mržnju, njegovu mučeničku potrebu i šapat ljubavi koja je
jednom bila snažna, činilo se kao da smo mogli zapaliti svijet... Sretna
sam sa Willom, ali možda, samo možda, želim se sjećati kakvog je okusa
Xavier, kako me navede da se osjećam... Samo što sada želim da nisam
to osjetila ponovno, zato što ti ne može nedostajati ono što ne znaš, ili u
mojem slučaju,ono što sam se borila da zaboravim. Sada se sjećam
predobro, i to je uznemirujuće. Jebala sam bezbrojne druge muškarce
pred Willom, ali tek sada, kada ležim ovdje budna, misleći na muškarca
kojega sam voljela, osjećam krivnju.
„Hmm, izgledaš prekrasno,“ Will kaže, nagne se dole i poljubi mi vrat

dok sjedim za stolom u blagovaonici.
Osmjehnem se i okrenem glavu u stranu, spustim poljubac na njegove
usne. On sjedne na čelo ogromnog stola sa moje desne strane i nalije si
kavu. Jutarnje sunce ulazi kroz ogromne prozore - od poda do stropa -
naše gradske kuće, a svjetlo hvata pramen njegove zlatno plave kose.
Nosi mornarsko plavo trodjelno odijelo, a skupi materijal grli svaki
centimetar njegova tijela savršeno. Košulja koju nosi je čisto bijela, sa
crvenom kravatom. On je uvijek izuzetno dobro obučen. To je vjerojatno
prva stvar koju sam primjetila kada sam ga upoznala.
On je skoro potpuna suprotnost Xavieru, zbog toga kako izgleda sa
svojom zlatno plavom kosom i očima koje su tako svjetlo plave, i koje
me podsjećaju na ledeno jezero. Činio mi se kao svijetlo, prema Xavieru -
mraku i bila sam brzo pometena avanturom koju mi je ponudio. Lakše je
zaboraviti svoje slomljeno srce kada letiš po svijetu i iskušavaš sve što
novac ima za ponuditi, bez ograničenja.
Pijem kavu dok gledam neke poslovne e-mailove. Ne moram raditi,
naravno, ali nisam razbila guzicu učeći pravo, samo da bih postala
priručni slatkiš. Čini mi se da Will misli da će me napumpati u nekom
trenutku i da ću postati žena kakva bi on volio da budem. Ja sam mu,
možda, zaboravila mu reći da još uvijek dobivam svoje kontracepcijske
injekcije. Djeca čak i nisu na mojem radaru sada.
„Sjećaš se da imamo spoj večeras?“ On mrmlja, ne dižući pogled sa
novina na stolu ispred njega
„Biti ću tu,“ govorim mu. Ah, da spoj. Šifra za - tip će doći i jebati te, dok
ja gledam. Prošao je tjedan od kada je Xavier bio zadnji put tu i iskreno,
šokirana sam što nije otkazao.
On me počasti malim osmijehom, oči mu prelaze preko mene
zadržavajući se na mojim prsima gdje materijal moje bluze ostaje
otvoren, pokazujući naznaku poprsja. Naginje se naprijed i poseže za

mojom bluzom, zakopča još jedan gumb prije nego spusti poljubac na
moje usne.
„Moje,“ dahne uz moje usne i sjedne nazad, fokusirajući se na novine
opet.
Uzdahnem i ustanem, izađem iz prostorije i otkopčam gumb, kao i
uvijek.
5. Poglavlje
Alexa
Provjerim svoj sat i zatvorim ugovor na kojem sam radila, prije nego
ugasim kompjuter. Imam sat vremena da dođem doma i spremim se,
prije nego Xavier dođe u kuću. Barem mislim da je Xavier. Donekle sam
očekivala da će mi Will reći da ga netko drugi zamjenjuje, ali nije. Prsa
mi se stegnu i nisam sigurna da li zbog toga što želim da se on pojavi
večeras ili zato što ne želim. Nervozna sam, čak, a val uzbuđenja
omotava se oko mene. Bože, to nije dobro.
Odlazeći iz ureda, krenem liftom do parking garaže u podrumu
uredske zgrade, otključam bravu na Aston Martin Vanquishu -
rođendanskom poklonu od Willa. Sjednem iza volana, udahnem miris
kože i pokrenem motor.
Do vremena kada sam došla doma, srce mi lupa u prsima u
iščekivanju, a dlanovi su mi vlažni.
Zalupim ulaznim vratima i idem ravno uz stepenice, otkopčavam
bluzu dok idem prema spavaćoj sobi. Skinem se olako, dok mi se koža
odjednom učini tako stegnutom uz tijelo. Bože, možda je ovo neka vrsta
zakašnjelog napada panike. Bacim pogled na Willa koji ulazi u sobu dok
idem u kupaonu, ali zalupim vratima kupaone i zaključam ih. Ne želim
razgovorati sa njim sada. Stanem pod tuš, pustim mlaz vruće vode i
nagnem glavu unazad, dopuštajući da me vruća voda smiri.
Kada izađem iz kupaone, Will sjedi na krevetu, njegove oči gledaju
moja bedra, izložena ispod ručnika kojim sam omotana.
„Kakav ti je bio dan, draga?“ On upita.
„Dobar. Kakav je bio tvoj?“ To je uobičajeno za nas. Normalnost koja se
sudara sa ironijom izvedbe u našoj spavaćoj sobi.
Ustane i priđe bliže, omotava svoje ruke oko mene, dok mu usne
prelaze preko moje ključne kosti. Drhtaj pređe preko moje kože i čujem
njegov uzdah, dok mu prsti nježno miču vrh ručnika iz moga stiska.
Ručnik uz meki udarac pada na pod, a hladni zrak dodirne moje vlažno
tijelo, zbog čega mi kožu podiđu žmarci. Vrh njegova prsta pređe obline
mojeg struka, a jedna ruka prima me za sisu, dok mu se oči sudare sa
mojima.
Naginjući se bliže, usne mu očešaju moje uho, dok šapće. „Jesi li vlažna
od pomisli na njega kako te jebe, ljubavi moja?"“
To ne bi trebalo biti vruće, trebalo bi biti nelagodno i čudno. Obično,

samo surađujem, zato sto znam šta voli, ali ovaj put kada odgovorim,
riječi koje silaze sa mojih usana su istinite.
„Ne mogu dočekati imati njegov kurac u sebi,“ kažem hrapavog daha i
osjećam njegove prste kako se stežu na mojem struku i kako mi stenje u
uho.
„Tako prljava mala djevojčica,“ kaže kroz stisnute zube. Usne mu
prelaze sa strane po mojem vratu i ja zadrhtim kad mi vrući dah oprlji
kožu. Utisnuvši čvrsti poljubac na moje usne, pređe zaglavcima prstiju
preko moje čeljusti, prije nego se odmakne od mene i napusti sobu.
Dvadeset minuta kasnije, čujem zvono, odzvanja kroz ogromnu kuću.
Osušila sam i opušteno zakovrčala kosu, te ju prebacila preko jednog
ramena, čokoladni valovi gusti su i sjajni. Uzela sam si ekstra vremena
da nanesem šminku i osiguram da su mi oči manje pod slojem zagasitog
sjenila za oči. Brzo nanesem sjajno crveni ruž - Keune 5 - na usne i odmah
ga zamišljam razmazanog preko Xavierovih usana i čeljusti. Od te slike
drhtim od želje. Jebiga, moram se obuzdati. Ovo nije stvar moje želje, to
je seks… Seks koji imam u namjeri da zadovoljim svog supruga.
Ustanem sa stolice koja je smještena ispred antikne komode u kutu
moje i Willove spavaće sobe, idem dole niz hodnik do jedne od praznih
soba, do iste sobe koju smo koristili zadnji put kada je Xavier bio ovdje
prije tjedan dana.
Sjednem u stolicu, onu u kojoj je Will sjedio i promatrao nas prošli
tjedan. Prekrižim noge, dopustim svilenom materijalu kratke baby doll
pidžame da mi klizne uz bedro. Prsti mi se omotaju oko kožnog
rukohvata zavinute stolice i osjećam se kao da sjedim na prijestolju,
čekajući podanike.
Tihi zvuk glasova dolazi niz hodnik i u sebi se zgrčim zbog ideje da
Will razgovora sa Xavierom. Moj suprug i moj bivši. Šta bi moglo poći
krivo? On uvijek razgovora sa dečkima koje dovodi u našu sobnu igru.
Možda ga čini da se osjeća bolje ako formira opušteno prijateljski odnos
sa njima, ne znam.
Vrata sobe se otvore i Will uđe, obasja me širokim cerekom, prije nego
stane u stranu. Nisam shvatila da suzdržavam dah, sve dok on, zapravo,
nije ušao u sobu. Xavier. Nisam bila sigurna da će doći, a njegova me
prisutnost u isti mah i snaži i čini slabom. Oči mu se prikuju uz sa moje i
dah zadržan u mojim plućima žurno izleti. Srce mi šprinta, udara uz
rebra mahnito. Njegove tamne oči prelaze cijelom dužinom mojeg tijela,
a koža mi gori kao na vatri. Pogled u njegovim očima je nešto između
požude i bijesa, želje i gađenja, i shvatam kako žudim za njegovom
željom, samo da ne moram vidjeti mržnju. Ipak sam ja ona koja mu je

dopustila da dođe ovdje, po drugi put. Nije da nisam očekivala njegovu
mržnju. Naša situacija je zbrkana, sa mnoštvom povrijeđenih osjećaja sa
obje strane. On je uvijek bio lijep, ali sada - tu je ta smišljena oštrina,
naznaka zločesta dečka, koja naglašava sve njegovo savršenstvo.
Posegne za gumbom svog sakoa i otkopča ga, prije nego mu materijal
klizne niz ramena i ne odbaci ga na počivaljku sa strane. Spušta glavu
dole i krene skidati srebrne manžetne. Pogleda kratko u mene kroz
guste, tamne trepavice i mali podsmjeh dodirne mu pune usne. Kada
skine drugu manžetnu, spusti ih na pokrajnji stol uz zveket. Znam da
bih trebala gledati gdje mi je suprug, da znam gdje je i provjerim
reakciju na Xaviera, ali sam potpuno očarana njime, uhvaćena u zurenje
i sve sto mogu vidjeti je on. Svaki pokret koji napravi ima svoju svrhu i
izgleda kao umjetničko djelo, potpuno osmišljeno da očara mene.
Samo jedan pogled na njega me podsjetio na svaki poljubac i dodir, na
način na koji mi je uvijek oduzimao dah pogledom i naveo me da
vrištim njegovo ime kao i na najmekše maženja njegovih prstiju. I onda
se sjetim onog jebanja sa mržnjom koje mi je priuštio prošli tjedan, te
gorim svugdje. Šest godina u tren oka učini se kao ništa i to je opasno,
tako prokleto opasno.
Zatičem se kako sam ustala, idem prema njemu dok gledam kako mu
prsti prelaze niz gumbe na košulji. Prsa mi se stežu sa svakim gumbom,
dok mi dah nije ništa više od plitkog disanja. Potamnjela koža zategnuta
je preko čvrstih, izvajanih mišića, a mene sve boli od želje da pređem
prstima preko njih.
Zastanem korak od njega, dovoljno blizu da mogu osjetiti toplinu
kojom zrači njegovo tijelo, i draži me. Pogleda u mene, oči mu se prikuju
uz moje, čak iako mu se mišići čeljusti trzaju od iznerviranosti. Polako,
posegnem za njim, raširim njegovu košulju i gurnem je sa njegovih
ramena, dok mi vrelina njegove kože prži prste i šalje drhtaje kroz moju
ruku. Čeljust mu se stegne još jače, a tamne oči sijaju nečim što savršeno
prelazi granicu između požude i mržnje...
„Xavier,“ čujem sebe kako šapućem...
Ruka mu poleti, grabeći punu šaku moje kose tako brzo, da dahnem.
Glava mi je povučena unazad i u stranu dok me privlači bliže sebi.
Njegov vreli torzo je pritisnut uz mene, vrućina prolazi kroz tanku svilu
baby dolla, sve dok se ne čini da me grije iznutra. Zubi mu pređu preko
mog vrata i ja se primam za njega, omotavam prste oko njegova snažnog
bipcesa i drhtim u njegovim rukama. Slobodna ruka klizne mu uz moje
bedro, primajući me za dupe, prije nego pljesne po njemu tako jako da
zacvilim. Grize me zubima za čeljust i onda mi povuče lice ka svom,

ljubeći me sa onom vrstom brutalnosti za kojom sam potajno žudila od
njega. Svake minute sada, Will će zaustaviti ovo. Mora, zato što sam ja
potpuno nesposobna odvojiti se od ovoga.
Baš kada se osjetim kao da se utapam u njemu, on otkine svoje usne sa
mojih i okrene me od sebe tako brzo da posrnem. Ruke su mu na mojem
struku ipak, drže me na mjestu, dok me povlači čvrsto uz svoja prsa,
sileći me da gledam ravno u Willa, točno na isti način kao i prošli put.
Will izgleda mirno, sjedi u stolici sa koje sam ja ustala. Sjedi, sa jednim
gležnjem prebacenim preko drugog koljena a lakat mu grli rukohvat
stolice dok lupka kažiprstom po donjoj usni. Stegnutost u njegovim
očima jedini je znak bilo kakve vrste nelagode ovom situacijom. Ovo je
namjerni pokret s Xavierove strane, kao podsjetnik šta je ovo. Posao.
Xavier spušta svoju bradu na moje rame i osjećam oštro grebanje
njegove brade... Prelazi jednom rukom na gore, preko krivine mojeg
struka, mučno polako, prije nego je spusti niz moju ruku. Jaki prsti oviju
se oko mog zapešća, podigne mi ruku, omota je oko svog vrata. Moji
prsti se zapletu u kratkim pramenovima njegove kose vlastitom silinom.
Šaka mu pušta moje zapešće, prelazi preko dužine moje ruke prije nego
se spusti niže. Slobodna ruka mu se omota oko mog bedra u čvrstom
stisku koji me iznenadi, dok me gura da spustim nogu na nisku
počivaljku kraj nas. Uska svila je podignuta preko mojih kukova, dok su
mi noge široko raširene. Willova prsa podižu se oštro i znam da može
vidjeti moju golu pičku.
Xavierovi prsti se stegnu, zabijaju se u moje bedro sa unutrašnje strane,
dok mu druga ruka klizi preko svile baby dolla i sklizne među moje
noge. Dah mi je tako težak i glasan, da je sramotno. Willove oči pune su
želje dok promatra Xaviera koji gladi moju pičku i onda ukliže sa dva
prsta u mene, bez otpora. Xavierov dah isprekidano pređe preko mog
vrata, a ja zabacim glavu uz njegovo rame, grebem kožu njegova vrata,
dok mi se kukovi vrte uz njegovu ruku.
Zadovoljstvo teče kroz mene, pod njegovim spretnim dodirom i ne
mogu suspregnuti hrapavi jecaj koji mi silazi sa usana. „Da, tako je,“ on
pjevuši tiho uz moj vrat. Drhtim, upravo tamo, na rubu kada makne
svoje prste dalje od mene.
Jedva sam registrirala kidanje materijala prije nego me okrenuo prema
sebi. Stojim potpuno gola ispred njega, samo u štiklama. Oči mu opasno
sijaju, dok upija svaki centimetar mog tijela, pa povuče svoj remen prije
nego skine svoju preostalu odjeću. Bože, on je prelijep, svaki centimetar
njega je potpuno savršenstvo.
Usne mu se obruše preko mojih ponovno i ja zastenjem u njegova usta,

dok me gura nazad na počivaljku iza mene, padam na leđa, a on podiže
moje noge, miče me sve dok ne ležim cijelom dužinom počivaljke. Ne
mogu vidjeti Willa više, i ne znam dal' je to dobra ili loša stvar. Xavier
navuče kondom prije nego se njegovo teško tijelo smjesti među moja
bedra a onda me njegova vrela koža pritisne unutar bedara. Kurac mu
klizi uz mene i ja grizem svoju donju usnu. Prsti mu se ukopaju u moju
kožu dok mi naginje kukove prema sebi, stisnuvši se uz mene. Jedva
dobijem šansu registrirati to, prije nego se jednim prodorom zabije
unutar mene. Gušim se vlastitim dahom, a prsti mi se zariju u njegova
prsa. On zuri dole u mene, napetost se očitava na njemu, prije nego
zatvori oči. Ne daje mi priliku da se oporavim prije nego me počne
jebati, brutalno, bez milosti. Njegovi jaki prodori guraju me uz rub
počivaljke i kada zabacim glavu unazad, ona pada preko ruba, zbog
čega mi kosa pada na pod. Podiže mi nogu gore uz svoja prsa, sve dok
peta moje štikle nije uz njegovo lice. Prsti mu se omotaju oko mog
gležnja i pređe usnama preko unutrašnjosti lista, ulazeći još dublje u
mene. Kada mu se oči vrate nazad na moje, vidim odsjaj nečeg
poznatog, vidim samo naznaku nečega zbog čega sam bila tako dugo i
tako očajno zaljubljena u njega. Samo na sekundu, slojevi mržnje i
zamjeranja maknu se otkrivajući muškarca kojega sam nekada znala, ali
to se tako brzo pojavilo i ponovno nestalo. Ruka mu posegne među moje
noge i uštipne mi klitoris tako jako, da mi se tijelo napne, jureći prema
rubu orgazma. On je neumoljiv dok me gura prema tom rubu, i kada
padnem, on me samo gurne jače, sve dok ne vrištim i izvijam se ispod
njega. On se odjednom odsječe i povuče se dalje od mene, tako brzo kao
da je opečen. Gledam prema njemu kroz požudom zamagljene oči, a
njegova čeljust stegne se čvrsto, dok skida upotrebljeni, ali prazni
kondom i počinje se oblačiti odmah. Nije svršio, oblači se doslovno prije
nego su moji unutarnji sokovi uopće prestali teći.
Sjednem, prekrižim svoje noge i skupim ruke preko prsa, dok me
obuzima osjećaj srama. On ne želi biti ovdje. On me ne želi jebati. Radi
to samo zato što mu je to posao i ja se odjednom osjećam tako jeftino i
prljavo. Još uvijek ga želim, ipak, privlačnost koju sam uvijek osjećala
prema njemu je snažna kao i prije i samo to me čini tako tužnom i
očajnom. Naravno, ja sam samo posao. Šta sam umislila? Držim pogled
fiksiran na točku na tepihu ispred sebe, odbijam gledati kako se oblači,
čak i kada uzme sako sa počivaljke kraj mene. Prsti mu se zadrže na
materijalu nekoliko sekundi, i mogu osjetiti njegove oči na sebi, ali sam
previše zgrožena da ga pogledam. Kada sam čula da su se vrata

zalupivši zatvorila, stisnem oči.
Willovi prsti omotaju se oko mog vrata i on me podiže na noge, sileći
me da ga pogledam. „Da li ti se sviđa biti jebana od njega, Alexa?“ Ovo
je sve dio igre, ali odjednom, ne sviđa mi se zato što je previše stvarno.
„Da,“ šapnem kroz stegnuto grlo.
Pušta me i okreće, stavlja ruku na sredinu mojih leđa. Savijem se u
struku i uhvatim za naslon počivaljke... Kopča njegova remena zvekne i
potrebno mi je nekoliko dubokih udaha u pokušaju da odgurnem
Xaviera iz uma.
S Willom sam tri godine i nikad se nije desilo da ne želim imati seks sa
njim, ali upravo sada mučno mi je u želucu. Jebati druge dečke je
zadovoljstvo samo za njega, ne i za mene. Ali Bože, Xavier me upravo
raskidao na komade i onda me ponovno sastavio. Will ugura prste
unutar mene i izvlači ih vlažne, rukom razmazuje vlagu između mojih
guzova. Rukom steže moj vrat dok se namješta i gura svoj kurac u moju
guzicu. „Ti voliš biti jebana kao prljava kurva, zar ne?“ On pita, i znam
da je to samo igra, ali pogađa blizu. Grlo mi se steže i moram se čvršće
držati za naslon počivaljke da ostanem na nogama.
„Da,“ dahnem, i progutam knedlu u grlu.
On prodre u mene, probija se kurcem u moju guzicu. Silim se da se ne
napinjem i da pregrizem bol. „Ovo je moje. Nitko drugi to ne dobiva,“
on reži, prsti mu se ukopavaju u meso mojih kukova, jako. Privijem se
uz njega, puštam ga da me jebe u guzicu, potvrđuje kao svoje ono što
zahtjeva, nakon gledanja Xaviera kako me jebe. Ne pretvaram se da
potpuno razumijem njegovu potrebu za tim. Kao što sam rekla, on je
posesivan tip, ali mislim da on samo svršava jebući me grubo i možda
treba motivaciju da bude grub, zato što - van ovoga, on je uvijek
nevjerojatno sladak. On me obično nikada ne bi jebao kao što je Xavier to
učinio.
Držim se za počivaljku i ne mogu izvući čak ni lažno stenjanje za njega,
dok se on zabija u mene ponovo i ponovo... Onda on zastenje i ukruti se
iza mene, prije nego padne na moja leđa. One sekunde kada se izvuče iz
mene, ja odlazim. Zalupim vratima kupaone, zaključam i polako
kliznem na pod, naslonivši leđa uz vrata. Emocije me vrte i samo što ne
se ne razbijem i ne opečem se, ukoliko ne obuzdam to. Ostavila sam
emocije i prave osjećaje one sekunde kada sam ostavila Xaviera. Ali
sada, on je ovdje i potiče stvari koje ne želim osjetiti. Čini da želim ono
što nemam prava željeti. Ostavila sam ga zato što je bio slomljen, a opet,
sada, njegova slomljenost me zove. Probio je rupu u mojim oprezno
izgrađenim zidovima i mrzim ga zbog toga, ne zbog sebe, već zbog toga
što me tjera da gledam u Willa i uspoređujem ih. A Will neće nikada biti
Xavier. Nitko nikada neće biti Xavier.
6. Poglavlje
Xavier
One sekunde kada sam doma, presvučem se i odem u dvoranu. Nisam
se nikada osjećao tako iracionalno ljut, tako jebeno napet i na rubu da
postanem oslabljen. Uključim telefon u zvučnike, navijem glazbu u nadi
da je mogu izgurati iz proklete glave. Udaram po trkaćoj traci,
dopuštam nogama da udaraju po tankoj gumi, sve dok mi znoj ne
prekriva tijelo, a pluća vrište za zrakom, a nastavljam i tada. Čak i ne
znam koliko dugo sam trčao, prije nego se ruka pojavi ispred mene, i
lupi po crvenom gumbu. Sijevnem očima prema uljezu, a Poppy
jednostavno savije ruke preko svojih prsa i zauzvrat se namršti na
mene.
„Šta?!“ Puknem.
Ona prevrne očima i ode do zvučnika, pa ugasi glazbu. Iznenadna
tišina je tako zaglušujuća. „Thor mi je rekao o cijeloj tvojoj…“ Mahnula
je rukom po zraku, prebacivsi svoju dugu crvenu kosu preko ramena…
„Stvari.“
„Stvari?“ Izvijem obrvu.
Klimne. „Između ispijanja viskija iz boce i udaranja po traci za trčanje,
pretpostavljam da nisi dobro. Ti nikada ne trčis.“ To je istina. Ja
prezirem kardio trening, ali sada sam želio sam iscrpljenost.
„Dobro sam, Poppy.“ Čak i dok govorim riječi, mogu osjetiti napetost
kako se vraća u moje tijelo.
Frkne. „U redu, X.“ Bože, mrzim kada me zove tako. „Gledaj, ja se
mogu nositi sa pićem.“
„Privlači te?“
Suzim oči. „Gdje je Thor?“
Slegnula je ramneima. „Morao je otići na neki sastanak sa
računovođom.“ Nabrala je nos i izgleda tako slatko, da se skoro
osmijehnem. „Dosadno mi je. Pođi u pab sa mnom.“ Samo što nisam
rekao ne, ali ona me pogleda jebenim psećim pogledom. „Dođi, napit
ćemo se i ti mi možeš ispričati sve o Alex.“
„ Alexa,“ ispravim tiho.
„Uh, pa dobro. Ako ti ne budeš išao, ja ću otići i naći se sa Elodie, a ti
znaš šta Thor misli o tome.“ Podsmjehne se urotnicki. Jeah, Elodie je
njena najbolja prijateljica, ali ima naviku da se na mrtvo napije. One
skoro uvijek upadnu u probleme zajedno. Iako, ona je ta koja je unajmila

Thora da bude Poppy pratilac za vjenčanje.
Kada ne kažem ništa, ona se osmjehne pobjednički. „Idi, istuširaj se.
Smrdiš.“ Namršti se na mene.
Uzdahnem i prođem kraj nje. Prokleta žena. Ne znam kako se Thor
nosi sa njom.
Kako se ispostavilo, mi smo završili u baru na Piccadillyju, ne u pabu.

Poppy i ja sjedimo u separeu u kutu bara. Pun je običnih poslovnih ljudi,
koji su tu da daju sebi oduška nakon stresnog radnog tjedna. Sjedim i
gledam ljude kako piju, smiju se, razgovaraju i osjećam se čudno
distanciran od njih. Alexa me skroz izbacila iz ravnoteže, odjednom se
osjećam kao da je sve što jesam - farsa. Možda sam ja bio pravi ja dok
sam bio sa njom… Ali to nije bilo dovoljno dobro, zar ne? Sranje, moram
se izvući iz tog jebenog nereda koji mi napada um.
Elodie se pojavi deset minuta nakon što smo mi došli i odjednom, ja
sam ključni član djevojačke večeri. Briljantno. Poslao sam Thoru poruku,
govorim mu da dovuče svoju guzicu nazad, sa kojeg god vražjeg
sastanka na kojem je, i da me dođe spasiti. Njegov odgovor je linija
smješećih emotikona. Kreten.
„Budi iskren, kad je bilo zadnji put da nisi radio u petak navečer?“
Poppy upita, prinoseći bocu piva usnama, pa ispija.
„Budi iskrena, jel' me pokušavaš pretvoriti u svoju novu djevojačku
družicu?“ Namrštim se.
Ona zabaci svoju glavu nazad i nasmije se, zvuk je tako zvonak, skoro
očaravajući. „Gledaj, X, ti si uvijek super ozbiljan.“ Slegnem. „A ovaj
zadnji tjedan si potpuno jadan. Pa, otjeraj me što sam te željela izvući
van da se zabaviš.“
Duboko udahnem i podignem svoju čašu viskija, uzimajući dobar
gutalj. Mogu vidjeti Elodie kako stoji za šankom, a dečki je okružuju,
čitavo jato, kao i obično. Ona ima ono što ja zovem jako bujne grudi i nije
sramežljiva, tako da nosi jako malo odjeće da to prekrije. Sve dok joj
bradavice ne vire van, njoj nije stalo. „Dadiljanje nije moja ideja
zabave.“
Nagne glavu prema meni. „Pa, šta je? Sve što radiš je - ili posao ili
vježbanje u dvorani. Doslovno, nikada te nisam vidjela da radiš išta
drugo.“
Uzmem gutljaj pića. „Radim puno.“ To je sve što imam.
Ona uzdahne iscrpljeno. „Uh, i nemaš život. Pa, reci mi o Alexi.“
Ukočim se i zaškripim zubima, očima fokusiran na šank, ravno ispred
nas. „Tako loše, ha?“ Ona upita.
Okrenem se i njene savršeno izvijene obrve su podignute. „Jeah, tako
loše.“
„Ne mogu zamisliti imati… Znaš… Sa bivšim dečkom kojega
poprilično mrzim.“ Nabrala je nos, iako su joj oči boje lješnjaka pune
saosjećanja. Mržnja. To je jaka riječ. Da li je ja mrzim?
„Ona mi nije bila djevojka, bila mi je zaručnica,“ kažem obrambeno.
„Žao mi je.“ Usne joj se spuste nadole u kutovima.
„Zbog čega? Nije tvoja krivnja što je ona kučka željna novca,“ kažem
režeći. Možda je nepošteno, ali to čini sve lakšim za prožvakati.
„Nemojmo razgovorati o Alexi.“ Presječem razgovor, zato što ne želim
ići nazad i naprijed preko toga, i ne sa Poppy. Sviđa mi se ona, odlična je
djevojka i dobra je za Thora, ali ona baš nema visoko mišljenje o poslu
kojim se bavim. Tko uopće ima? Thor je još radio kada ju je upoznao i
odbijao joj je reći… Naravno, jadni gad se zaljubio u nju i stjeran je u kut.
Prestao je zbog nje, ali kada je ona saznala da joj je lagao, otišla je. Nisam
nikada vidio Thora tako potpuno uništenog. Došlo je do toga da je od
onog vrhunskog drskog playboya, postao jedan ovakav haotični,
slomljeni, zaljubljeni tip i to u nekoliko mjeseci. Ta ga je djevojka ogolila
do kože, i iskreno, nije imao nikoga za kriviti osim sebe. Oni su se
pomirili, ali ona je iz drugačijeg svijeta i ne može razumjeti zašto bi itko
radio ovo. I ja jedva razumijem, ali to je što je.
Poppy se promeškolji čudno, dok tišina pada među nama, a oči joj
prelaze po baru. „Trebala bih, vjerojatno, otići provjeriti Elodie,“
mrmlja.
Kimnem. „Nemoj se napiti sa njom. Ne želim da se branim od Thora.“
Ako on uđe ovdje i vidi nekog tipa po njoj, ja ću biti taj koji će upasti u
sranje.
Ona mi uputi mali osmijeh i izađe iz separea, pa krene prema svojoj
prijateljici. Uzmem svoj telefon i provjerim ga, pa iako si govorim da je
to samo iz navike, znam da se zapravo nadam da bi me Alexa mogla
kontaktirati. Ne da baš hoće, ali onda opet, zasigurno bi i mogla? Ili,
možda je samo sretna što može nastaviti, dopuštajući mi da je jebem
ispred njenog supruga i ne obraćajući pažnju na ogromnog ružičastog

slona u sobi .
„Spremi svoj telefon, ti nedruštveni jebaču!“ Pogledam gore u Thora
koji sjedne na Poppyno mjesto. „Zvao si. Evo me.“ Raširio je svoje ruke,
obrve su mu spojene čvrsto. „Gdje je Poppy?“
Trznem bradom prema sanku i on pogleda, oči mu se prikuju na
mjesto gdje ona stoji sa Elodie, okružena tipovima koji ih gledaju kao
svježe meso. Thor stegne svoje šake na stolu i duboka grmljavina
neodobravanja valja mu se kroz prsa.
„Stvarno? Jesi li na pećinskom teritoriju sada?“ Podsmjehnem se.
„Ja imam Poppy, ti dobivaš Elodie. Ne mogu se nositi s jebenom
dvadesetoricom, morajući ih odvlačiti sa nje kasnije.“
„Thor, ja nisam…“ Ustao je, potpuno me ignorirajući. Ne mogu si
pomoći ne nasmijati se kada ode tamo, stane među tipove i omota ruke
oko Poppy. Oni svi izgledaju ogorčeno, razočarani i pomalo zastrašeni
dok se odmiču od njegova široka i metar i devedeset visoka obličja.
Poppy mu se osmjehne kao da je on sav njen svijet i ja se sjećam
vremena kad je Alexa gledala tako u mene. Okrenuo se i pogledao preko
ramena, uspostavio kontakt očima sa mnom i podigao obrvu, dajući mi
znak. Za Boga miloga!
Uzdahnem, ispijem ostatak pića i odem tamo. Elodiene oči pređu
preko cijelog moga tijela bez srama, dok joj prilazim, a crvenilo joj
zarumeni obraze. Omotam ruku oko njenog struka, povlačeći je sa
barske stolice. Ona se zaljulja u mene, smijući se, dok prelazi rukom niz
moja prsa.
„Elodie.“ Kažem tiho.
Ona zuri u mene, tamne kose i plavih ociju, baš kao Alexa. Ta pomisao
me iznenadi i ja progutam teško.
„Xavier,“ kaže dahtavim šapatom, zureći u moje usne. Namrštim se i
odvučem je nazad prema stolu, guram je ispred sebe u separe. Čim
sjednem, ona se stisne uz mene, usne joj se izviju, mrsteći se. „Nisam
trebala spasavanje.“ Gleda me suženih očiju.
Slegnem ramenima. „Oboje znamo da ćeš se ti još naliti, otići doma sa
jednim od tih tipova i zažaliti ujutro. Evo mene, zovi me jebenom
dobrom vilom,“ gunđam, signalizirajući konobarici koja poslužuje za
stolovima.
„Ti ne izgledaš meni kao dobra vila,“ kaže, zagrizavši svoju donju
usnu. „Uostalom, mislila sam da si ti naviknut na beznačajni seks.“
Podigla je jednu obrvu, a oči joj se vrate na moje usne opet.
Uzdahnem. „Elodie, neću te jebati.“
Ona se nasmije. „Misliš da te ne mogu sebi priuštiti, jel' to?“

„On je potpuno rezerviran.“ Poppy se ubaci, uklizavši na sjedalo sa
druge strane Elodie. „I zato prestani maltretirati jadnička.“
Elodie ispuše dah. „Pop's, tvoji tjelohranitelji zaista nisu zabavni
uopće. Pogotovo, zbog činjenice da su i sami vreli...“ Ona se zasmijulji.
Poppy ne odgovara dok se okreće prema Thoru i on joj zarobi usne u
poljubac. Srećom, konobarica se pojavi i tada naručujem dupli viski.
Elodie uzima Long Island Ice Tea. Očito i ona ima potrebu za nekim
teškim pojačanjem.
Mi smo u baru nekoliko sati, i iskreno, meni je bilo dosta već prije pola
sata. Pomognem izaći Elodie iz separea, zato što nakon tri Long Islanda,
ona je sve samo ne i sigurna na nogama. Naslanja se na mene, hihoće se,
dok omotava jednu ruku oko mog struka i ljulja se svakim korakom.
Gledam u nju, pokušavam se pobrinuti da hoda u relativno ravnoj liniji
do vrata, kada se sudarim s nekim. Tekućina se razlije po mojoj košulji, a
staklo udari u pod razbivši se. Stanem i vidim kako se crveno vino sliva
po mojoj bijeloj košulji, prije nego podignem pogled i nađem se licem u
lice sa - ni manje, ni više – nego, prokletom Alexom. Uspio sam ne
vidjeti ni prokletu sjenku nje u ovom gradu, cijelih šest godina i sada je
ovdje, u istom baru kao i ja, samo nekoliko sati nakon što sam bio
zakopan u nju. Oči nam se sudare, a usta joj se otvore i zatvore dok
posrće.
„Oprosti,“ izbrblja, spuštajući oči na košulju.
„U redu je,“ kažem stegnute čeljusti, pokušavam ne zuriti u crvenu
haljinu koja se pripija uz svaku njenu delikatnu oblinu, i ne biti
fokusiran na to kako joj šminka naglašava plavetnilo očiju. Fokusiram se
na njeno lice, i završim zureći u njene sjajno crvene usne, koje su još
uvijek razdvojene.
Elodiena ruka spusti se na moj trbuh ravno kraj mrlje. „Oh, dušo, to je
uništeno,“ ona promrmlja.
Alexine oči se pomere na Elodie i ja želim da ona misli da je to točno
ono što izgleda da jest.
„Idemo.“ Thorov tihi, ali čvrsti glas dopire preko mog ramena i ja
kimnem, otrgavši se od Alexinog intenzivnog pogleda.
„Ja…“ Ona posrne, sklanjajući nam se sa puta, kada Thor krene i samo
što se ne probije kroz nju. Uhvatim joj pogled još jednom, a obrve joj se
skupe, prije nego joj se pogled spusti na pod. Sve u meni zaboli me, kada
vidim trag patnje na njenom licu, ali podsjetim se da me zabole više za
nju, i ona zasigurno neće dobiti moje sažaljenje.
„Idemo, Elodie,“ povučem je prema vratima i otvorim, držeći ruku na

njenim leđima. „Jel' ona klijent?“ Elodie glasno prošapće. „Zato što je to
bilo čudno ko sam kurac.“ Frkne i zanjiše se u mene opet. Isuse.
7. Poglavlje
Xavier
Uđem u dnevni boravak i povučem zastore da se otvore, zbog čega
Elodie zastenje glasno sa svoga mjesta na kauču. „Ti si jebeni šupak.
Koliko je sati?“ Ona gunđa.
„Osam ujutro. I ja sam šupak zbog toga što sam te doslovno nosio
doma i pustio te da ostaneš ovdje?“
Podigla je jednu ruku iz hrpe deka pod kojima je zakopana,
pozdravljajući nekim čudnim salutiranjem. „Touche, X, touche...“
Odem u kuhinju i napravim kavu prije nego se vratim nazad u dnevni
boravak. Elodie sada sjedi na kauču, kosa joj je u ozbiljnom stanju
nereda, a šminka razmazana preko cijelog lica, zbog čega izgleda kao
rakun. Spustim šalicu kave ispred nje, a ona je uzme, grleći je kao svetu
vodu.
„Hvala,“ kaže.
„Izgledas kao sranje.“ Sijevnula je prema meni, a ja se podsmijehnem
zauzvrat. Elodie i ja smo razvili ovo čudno prijateljstvo, pretpostavljam.
Ona je ovdje često zato što Poppy u osnovi živi ovdje, a navodno, one su
nerazdvojne. Svidđa mi se, ona je… Nesputana, čak ako je i prokleta
noćna mora.
„Jeah, pa, ne možemo svi ujutro izgledati dobro, princezo.“ Gucne
gutalj kave i zastenje. „Prokletstvo, ipak, ti praviš prokleto dobru
kavu.“
„Drago mi je vidjeti da sam dobar za nešto.“
„Oh, dobar si ti za mnogo toga.“ Podsmjehne se i ustane, povlačeći
dole haljinu od sinoć koju još uvijek nosi, a koja joj se podigla uz bedra.
„Mogu li…“ Počne i odmahne, pokazujući prema stepenicama koje vode
na kat gdje su sobe.
„Hvala, ljubavi.“ Prozuji kraj mene i nestane uz stepenice, idući prema
mojoj sobi.
Pospremim deke i jastuk koji su razbacani preko kauča, zato što mrzim
nered i ne mogu podnijeti to tako ostaviti. Uzmem svoju kavu, te
otvorim vrata koja vode na mali balkon koji gleda dole na tihi London
Street. Sjednem na jednu od željeznih vrtnih stolica koje su smještene
oko istovetnog malog stola. Hladno je ovdje, ali mi se sviđa. Prohladni
zrak me razbudi i osvježi. Pregledam neke emailove, kada zvono na
vratima zazvoni. Tko je, do vraga, ovdje u vrijeme jutra? Agencija je
pomalo kao bar ili noćni klub… Oživi navečer, a jutra su mrtva zona. Mi
počinjemo raditi sa klijentima najranije u šest popodne, sve do ponoći,
zavisno o rezervaciji. Većinu vremena, nijedan od nas nije jutarnji tip.
Ustanem i otvorim vrata stana, spustim se stepenicama do prizemlja.
Zvono zazvoni opet i ja se mrštim dok otvaram vrata. Sranje...!
„Ja.. Uh…“ Alexa stoji tamo, riječnica joj se prekida, dok joj se pogled
zadržava na mojim golim prsima, prije nego se makne.
„Kako si, do vraga, došla do moje adrese?“ Režim kroz stisnute zube.
„Nisam morala da tražim. Adresa agencije je bila na web stranici…“
Zastala je, a čudna tišina spušta se između nas. Moje oči pređu duž
njenog kaputa do koljena, svezanog u struku remenom. Njene duge
noge su u štiklama, i ona se pomiče, lupkajući jednom štiklom uz
kamene stepenice.
Konačno, obrve joj se skupiše, ona se čvrsto namršti, a usne stisnu u
usku liniju. „Samo ću otići,“ okrene se.
„Šta radiš ovdje?“ Kažem, zbog čega ona zastane i pogleda me preko
ramena.
„Zapravo sam došla da ti dam ovo.“ Daje mi papirnu vrećicu koju drži,
otisnutu sa imenom krojača. Pogledam unutra i vidim bijelu košulju,
savršeno složenu. Ona se spusti niz stepenice.
„Zašto?“
Okrenula se ponovno i šumno izdahnula zrak. „Uništila sam tvoju
košulju, sjećaš se?“
„Nisi je trebala zamjeniti.“
„Htjela sam.“
Gledam je suženih očiju. „Pa onda si je mogla poslati. Pakla mu, mogla
si mi je dati sljedeći put kada se pojavim da te jebem,“ kažem zajedljivo.
Trznula se unazad kao da sam je ošamario po licu, sleđenom u oštru
masku dok ide prema meni. „Zar bih se trebala osjećati loše zbog toga?“
Gotovo da šišti. „Trebala sam uslugu eskorta, Xavier, a ti si eskort.“
Način na koji to kaže, čini da uspije zvučati kao najgora vrsta uvrede.
„Da, jesam, ali da li tvoj suprug zna da si ti jednom bila zaručena za
svog eskorta?“ Izvijem obrvu na nju, boreći se da potisnem val ljutnje
koji prijeti podići se unutar mene.
„Jebi se, Xavier,“ ona izvali, prilazeći mi sve bliže. Nosnice joj se šire,
dok joj se čeljust steže.
„Već jesam,“ kažem s podsmijehom, a oči mi beže ponovo na njene
pune, savršene usne.
„Ne želim ovo,“ prošapće, glas joj se mjenja, dok ljutnja prelazi u tugu.
„Ne želiš šta?“
Spustila je bradu dole. „Ne želim da me gledaš kao da me prezireš.“

Da li je prezirem? Ne znam čak više. Otvorim usta da kažem nešto
kada se vrata otvore šire iza mene i Elodie izađe, noseci par traperica -
za koje pretpostavljam da su Poppyne - i moju hudicu, sa kapuljačom
na njenoj vlažnoj kosi. Lice joj je sada očišćeno od šminke, ali izgleda
umorno.
„Odlazim. Hvala za hudicu.“ Namigne mi, prije nego se podigne na
prste i poljubi mi obraz brzo. Pustim da mi prsti pređu preko njenog
struka, svjestan da Alexa ovdje, promatra. Znam točno kako to mora
izgledati, i ne marim da ispravim. Elodie se povuče nazad, siđe niz
stepenice i ode pločnikom. Pratim je pogledom, zato što mogu osjetiti
Alexin pogled koji pali rupu na mom licu.
„Moram ići na posao,“ kaže brzo.
Podsmijehnem se i prekrižim ruke preko prsa, ali ne promiče mi da
njene oči prate svaki moj pokret. „Zar nemaš zbog toga svog
pokrovitelja? Tako da ne moraš raditi?“
Sijevnula je očima prema meni. „Ne pretvaraj se da me poznaješ,
Xavier,“ obrecne se.
To me podigne i pronalazim se kako idem prema njoj, nadvijajajući se
nad njenim sitnim obličjem. „Ja te poznajem bolje od ikoga, Lexie.“ Mali
uzdah joj pređe usnama kada sam namjerno izgovorio njen nadimak, što
nas oboje iznenadi.
„Ne više, ne ti.“
Slegnem ramenima. „Možeš pobjeći. Možeš se udati za nekog bogatog
tipa.“ Naslonim se čak bliže njoj, sklonim joj kosu sa vrata, pređem
prstima preko kože dok to radim. Dah joj se podigne, prsa se dižu i
spuštaju očajno, dok se fokusiram na njenu pulsnu točku. „To ne mjenja
činjenicu da si bila prvo moja, i da sam ja gledao kako postaješ sve što
sada jesi...“ Glas mi je jedva iznad šapata. „Znam te na način na koji te
niko drugi nikada neće znati.“
„Nije važno,“ ona prošapće.
„Ne, nije, zato što si ti udana, a ja sam tip kojega tvoj suprug plaća da
začini tvoj seksualni život,“ režim. Evo je, moja realnost, naša realnost.
Jednom davno ja sam bio vrijedan Alexe, a sada sam gore od jebene
pomoći. Jednom, nije mržnja ili ljutnja to što osjećam, već sram. To sam
postao bez nje, i bijesan sam zbog toga. Zar to samo ne pokazuje da je
ona napravila ispravnu stvar? „Moram ići. Hvala za košulju.“ Okrenem
se i doslovno joj zalupim vrata u lice, naslanjajući se leđima uz drvo,
prije nego ona može reći išta više. Ne želim to čuti. Ne želim čuti njene
optužbe da je ja ne poznajem, zato što - iskreno, vjerojatno je i ne
poznajem, ne više. Ali želim se držati toga. Želim vjerovati da znam

djelove nje koje on nikada neće, da posjedujem dio nje koji nikada ne
može dati ikome drugome. Zato što ona posjeduje taj dio mene. Ona je
bila moja prva i jedina ljubav, a to ostavi traga na osobi. Osjećaji poput
tih, imaju način obojati samu tvoju dušu, dok se ne pretvori u nešto
drugo, sve dok čak ni ti sam ne prepoznaješ osobu koja si bio prije te
ljubavi. Mozžda sam bio izgubljen od kada me napustila. Zasigurno je
da se osjećam tako ponekad.
Škripa na vrhu stepenice mi privuče pogled na Poppy koja stoji izvan
vrata koje vode u stan. Ona nosi jednu od Thorovih majica i ništa više.
Majica joj ide do polovice bedara, a na prednjoj strani piše - Umoči me u
čokoladu i baci me lezbijkama. Mali osmijeh pojavi mi se na usnama dok to
čitam. Naravno da bi joj Thor dao tu majicu da je nosi.
„Želis razgovorati o tome?“ Ona upita, provlačeći ruku kroz spetljanu
crvenu kosu, prije nego prekriži ruke pod prsima.
Odmahnem glavom i duboko udahnem prije nego se odvojim od vrata
i krenem stepenicama. Udjelim joj mali osmijeh dok je prolazim i odem
u svoju sobu iz koje ne izlazim sve dok ne moram ići raditi. Moj život je
uvijek lakši kada Alexa nije uključena, zato što je ona moja slabost,
bolest od koje nikada neću ozdraviti. Imam jebeni problem kada je ona u
pitanju.
8. Poglavlje
Alexa
Tjedni čini se da se tope, a Xavierovi posjeti su ograničeni, uvijek na
petak večer. Govorim si neprestano da se držim na udaljenosti, da se
moram obuzdati emocionalno, ali to je nemoguće. Mogu to zaustaviti,
reći Willu da više ne želim Xavier da dođe, ali svaki put kada mislim o
tome, odmah trenutno odbacim tu misao. Želim ga, želim osjećati tu
naelektriziranost koja treperi preko moje kože kada me on dodirne,
vrućinu koja kipi iznutra.
Znam da je to sudar vlakova koji samo što se nije dogodio. Ima samo
toliko tračnica u ovoj situaciji i ubrzo će nam ih nestati i eksplodirati
ćemo u lopti vatre. Znam to. On mora znati to. A opet, nijedno od nas
nije zaustavilo to. Svaki puta kada me jebe, to je ljutito, posesivno, kao
da me svojim neopraštajućim dodirom pokušava podsjetiti na sve što
sam izgubila. Svakim svojim nemilosrdnim pokretom kukovima i
prodorom u mene, kao da viče na mene da sam učinila grešku kada sam
ga ostavila. Gotovo ga mogu osjetiti kako izaziva Willa, a to ne mogu
dozvoliti. On me čini tako depresivno pokidanom. Ljubav koju imam za
Xaviera je bila jednom sigurna i topla i tako apsolutna. Bila je stvar koju
su vile stvorile, sve dok više to nije bila. A sada… Sada je Xavier kao
pakao, vreo i eksplozivan i apsolutno obuzimajući na svaki način. On se
odjednom osjeća kao život i uzbuđenje. On može učiniti da osjećam
kako ništa izvan njegova razarujuća dodira nije bitno, čak i sa mojim
suprugom, upravo ovim ispred mene. Kako je to uopće moguće? Ali baš
kao pakao, on usiše sav kisik iz sobe, gori jako i brzo, a kada se povuče
njegova toplina, osjećam tu ledenu hladnoću kako se omotava oko
mene. On nije poput onog Xaviera kojega sam voljela, ali moj um se još
uvijek drži čvrsto za sve što je bilo dobro sa nama. Zar se to ne događa
uvijek sa prekidima? Zaboravite sve loše i ružno sranje. Kombinacija
starog Xaviera i ovog novog, boga seksa, su poput dvostrukog udarca za
moje jajnike i srce. Ne da on nije bio nevjerojatan u krevetu prije, uvijek
je bio, ali pretpostavljam da godine bavljenja ovim poslom, učinile su ga
profesionalcem.
Svako malo se sjetim činjenice da je on eskort i zbog toga mi bude
mučno… Da, znam da dodiruje druge žene točno na isti način kojim
dodiruje mene, šapće iste prljave riječi u nečije drugo uho, zato što mu je
to posao. Ja sam posao.
„Dušo, tražio sam da Daniel ostane u Londonu dok sam ja u New

Yorku,“ Will kaže tiho, otkidajući me iz mojih misli dok ide iza mene,
omotavajući svoje ruke čvrsto oko moga struka. Usne mu se priljube uz
moj vrat i kada bi me to prije činilo toplom i treperavom, sada više nema
ničega. Žudim za više od topline. Trebam vatru nečijih drugih usana.
Uzdahnem dok stežem svoju šalicu kave u obje ruke, te zureći gledam u
mali vrt.
„Čekaj, ti odlaziš?“ Okrenem se prema njemu, mršteći se. Jutarnje
sunce mu prolazi kroz njegovu zlatno plavu kosu, zbog čega izgleda
skoro anđeoski. Nosi ugljeno sivo odijelo i pripija se na svim pravim
mjestima na njegovom atletskom tijelu. Ipak, ne mogu si pomoći i ne
usporediti njegovu mršavu, ali definiranu figuru sa čistom izvajanom i
moćnom Xavierovom. Bože, moram ga maknuti iz glave.
Mali osmijeh dotakne Willove usne, a plave oči mu se suze dok miče
pramen kose sa mojeg lica. „Govorim ti to tjednima…“ Stao je, a ta
poznata krivnja ždere me. „Jesi li dobro?“ Upita, primajući mi lice u obje
ruke. „Činiš se stvarno van elementa.“
Trepnem i kimnem glavom, osmijehnem se. „Da, samo sam pod
stresom na poslu. To je sve. Samo sam zaboravila da ti ideš tako brzo,“
lažem lako, previše lako.
Njegove obrve se skupe, a ja posegnem, zagladiti ih nježno prstima.
„Alex, znaš da ne moraš raditi.“
„Ne to opet.“ Prevrnem očima.
Naceri se. „Znam. Samo mrzim vidjeti da si pod sresom kada ne moraš
biti. Ja se mogu pobrinuti za tebe.“
„Ja nisam materijal za domaćicu. Ne znam čak ni kuhati.“
Nasmije se. „Zbog toga plaćamo ljude, dušo.“ Nagne se i pređe svojim
usnama preko mojih nježno, prije nego me poljubi pravo. Toplina,
zaštita, sigurnost... Padam na njega, omotam svoje ruke oko njegova
vrata i prođem prstima kroz kratku kosu. Usne mu se razdvajaju i
prelazim jezikom po njegovoj donjoj usni, zbog čega zastenje duboko u
prsima. Pokušavam zapaliti tu iskru koja bi mene mogla zapaliti, želeći
to tako očajno.
Povuče se unazad i izvije obrvu. „Zar pokušavaš učiniti da zakasnim
na let?“ Mali osmijeh mu dotakne usne. Uzdahnem, razočaranje mi
teško pada, dok mi tijelo ostaje hladno i mirno. „Nedostajati ćeš mi.“
Usne mu se priljube uz moje jednom, zadržavajući se na nekoliko
sekundi. Pređe svojim palcem preko moje jagodične kosti nježno, prije
nego odstupi. „Zvati ću te večeras. Volim te.“
Kimnem slabo. „Volim i ja tebe.“ I onda ode. One sekunde kada se

ulazna vrata zatvore, ogromna kuća čini se bolno praznom.
Ne znam zašto ili kako, ali našla sam se kako stojim ispred Thorove
kuće. Petak je večer. Will je u New Yorku, što znači da nema zakazanog
sastanka sa Xavierom, a lagala bih kad bih rekla da ne žudim za njim.
Poput ovisnika koji se bori sa ovisnošću, i došla sam ravno svom dileru.
Omotam prste oko sjajne crne željezne ograde koja okružuje kuću. Otiđi.
Znam da je ovo užasna ideja, ali ne mogu si pomoći.
Očeličivši se, pređem tri kamene stepenice koje vode do ulaznih vrata i
pokucam. Meškoljim se nervozno, grizem donju usnu dok se nervoza
omotava oko mene. Nekoliko minuta kasnije, vrata se otvore i sitna
crvenokosa žena stane u dovratak, njeno tijelo je osvjetljeno svjetlom iz
hodnika iza nje.
„Hej,“ osmijehne mi se, njene oči boje lješnjaka blago se suze dok mi
proučava lice.
„Ja, uh…“ Zamucam, odjednom se osjećam kao idiot zato što sam
ovdje.
„Ti si Alexa,“ ona to kaže kao izjavu. Kimnem. Ona se namršti i uočim
odsjaj saosjećanja u njenim očima. „Xavier nije ovdje.“ Premeškolji se i
osjećam kao da je ona možda više nervozna nego ja. „Ali će se vratiti
svake minute,“ požurila je dodati.
„Oh, u redu. Pa, to je u redu. Ja samo idem.“
Uzdahnula je i spustila ruku na kuk. „Došla si ovdje zato što mu imaš
nešto za reći.“
„Ne…“
„Ne bi bila ovdje inače,“ prekine me. „Možeš ući i pričekati.“ Odmičući
se, ona otvori vrata šire, pozivajući me unutra. Ovo nije dobra ideja.
Xavier vjerojatno neće biti sretan što me vidi. Ali ako je odbijem, onda je
ovo samo čudno. Prođem kroz vrata, zadržim se u hodniku dok ona
zatvara vrata sa teškim škljocajem. „Ja sam Poppy,“ ona kaže, ispruživši
ruku prema meni. Prihvatim je i ona se osmjehne dok se rukuje. Ona je
od onih djevojka koje su prirodno lijepe, čak i bez trunke šminke, a kosa
joj je neuredna punđa na vrhu glave. „Ja sam Thorova djevojka.“
Morala je vidjeti izraz na mojem licu prije nego sam ga uspijela sakriti,
zato što se nasmijala, mašući rukom kroz zrak. „To je.. Novo.“
Pokušavam ne zvučati nepristojno, ali Thor je bio uvijek, uvijek eskort
momak. On je bio tip koji je doslovce topio žene na mjestu i brzo, i
računao je na tu činjenicu. Mi smo se znali šaliti na koledžu da te izgled
neće učiniti uspješnim u životu, ali dok gledam po londonskoj gradskoj
kući koja je velika skoro kao i moja, ne mogu si pomoći ne misliti da mi
je dokazano suprotno. Thor je bio vrela sposobnost i on je to znao. Bio je
besraman zbog zarađivanja novca seksom. A sada, on posjeduje vlastitu
agenciju. Nisam nikad pomislila da bi Thor Jameson imao ozbiljnu
djevojku ipak.
„Jeah, volim misliti da mogu naučiti starog psa novim trikovima,“ ona
kaže namignuvši. „Dođi. Možeš pričekati u stanu. Oni će se brzo
vratiti.“
Slijedim je uz stepenice i ona otvori vrata na vrhu, pozivajući me.
Uđem u dnevni boravak, otvoreni prostor sa visokim prozorima od
poda do stropa. Veliki kožni kauč je smješten kraj otvorena kamina sa
ogromnim ravnim ekranom koji visi iznad. To je šik neženja.
„Sjedni. Mogu li ti donijeti nešto za piti? Viski? Vino? Čaj ili kava?“
„Uh, vino bi bilo dobro. Hvala.“ Trebam nešto alkoholne hrabrosti
upravo sada.
Ona izađe iz kuhinje nekoliko minuta kasnije i doda mi veliku čašu
crvenog vina. Uzmem ju zahvalno, gutajući veliki gutljaj i dopuštam da
me opusti.
Poppy krene čavrljati sa mnom, ali ja je zapravo ne slušam stvarno.
Ovo je bila loša ideja. Moram otići.
Sjednem i gurnem praznu čašu preko stolica. „Mislim, da ću samo….“
Prekinuta sam kada duboka grmljavina muškog smijeha dolazi sa druge
strane vrata stana. Cijelo tijelo mi se napne, a srce ubrza, dok počinjem
paničariti. Zašto sam ovdje? Sranje.
Vrata se otvore, a Thorovo ogromno tijelo ispuni dovratak, pogled mu
je fiksiran preko ramena dok ulazi u stan. One sekunde kada pogleda u
Poppy, široki osmijeh dotiče mu usne, ali nestaje onog časa kada mu se
pogled spusti na mene. Progutam teško, osjećam težinu njegova
sijevanja, dok zaostaje unutar vrata.
„Čovječe, makni se!“ Zatvorim oči kada čujem Xavierov glas i kada ih
otvorim, on stoji kraj Thora, izraz mu se mijenja u duboko mrštenje.
Umjesto njegova uobičajena odijela, nosi pleteni džemper koji se drži
svake izvajane krivine i izbočine njegovih velikih ruku i prsa. On isto
nosi traperice i čizme, i taj mu opušten izgled dobro stoji, predobro.
Čekinje na njegovoj bradi su blago gušće nego obično i to čini savrsene

crte njegova lica manje ozbiljnim i grubljim. „Koji kurac, Poppy?“ Thor
zareži, odvlačeći mi pažnju od fasciniranog pogleda na Xaviera.
Perifernim vidom, primjećujem Poppy kako ovija ruke oko prsa,
dotičući ramena. „Ne budi šupak.“ Borim se sa osmijehom, zato što
nisam nikad vidjela ženu koja nije jednostavno balavila za Thorom...
„Dušo, ti znaš tko je ona?“ Njegov ton je skoro molećiv i ja ovaj put,
zapravo, spustim glavu da sakrijem osmijeh. Tko bi ikada mislio da će
neka djevojka vrtjeti Thora Jamesona oko malog prsta? Sviđa mi se
Poppy ipak, a činjenica da ona može svezati tu mušku kurvu, samo čini
da mi se sviđa još više.
„Um, gledaj, ja jednostavno idem. Nisam mislila smetati,“ kažem
ustajući i krenem prema vratima. Xavierova ruka poletei baš kada
stanem kraj njega i onda me on grubo odvlači preko dnevnog boravka,
prsti su mu se zariveni u moj bipces stiskom koji ozljeđuje. Spusti se
stepenicama i otvori vrata sa desne strane hodnika, gurajući me unutra.
Posrnem blago dok me pušta. Njegov miris me napada, omotava se oko
mene kao deka, i znam da ova soba mora biti njegova. Gledam u bračni
krevet sa podignutim okvirom od tamna trešnjeva drveta i tamno sivim
plahtama. Muževan je i pozivajući, baš poput njega.
Vrata se zatvore, zalupivši iza mene i ja poskočim, i odjednom sam
pritisnuta leđima uz glatko drvo, sa Xavierovim čvrstim i neumoljivim
tijelom ispred mene. Mogu osjetiti svaki njegov centimetar i to šalje moje
tijelo u ludilo opijenih hormona. Jedna ruka se omota oko mog grla, prsti
mu se trzaju uz moju kožu, prijeteći. Na licu mu je izraz dubokog
mrštenja i mogu vidjeti ljutnju koja se turbulentno vrti u njegovim
tamnim očima. Nisam nikada vidjela ovu njegovu stranu i možda treba
da budem uplašena, ali nisam. Tijelo mi pjevuši sa onom vrstom požude
koje može izluditi ženu. Puls mi udara, krv žubori kroz vene tako brzo, a
crne točke plešu pred mojim očima. Sav zrak izleti iz pluća, sve dok
nisam izgladnjela za kisikom, nesposobna udahnuti potpuno pod
njegovim intezivnim pogledom.
„Zašto si ovdje?“ Glas mu je drhtav i ja se tresem, dok mi njegov topli
dah puše preko lica. Pogled mu pada na moje usne i mrštenje se
produbi, prije nego se prisili vratiti oči nazad na moje. Ne mogu mu
odgovoriti, ne mogu razmišljati. Omotam prste oko njegova zapešća i
iskreno, nisam sigurna da li ga pokušavam odvući ili ohrabriti da
nastavi. „Zašto – si - ovdje?“ On ponovi kroz stegnute zube.
„Da te vidim,“ prošapćem, a čak i onda, riječi se čine potpuno
preglasnim, kao da bi mogle izazvati bijes - od same prijetnje, do nečega
mnogo goreg. Možda ja želim puno više ipak. Možda želim njegovu
ljutnju i njegov bijes. Osmijeh izvije njegove usne, ali je hladan,
arogantan. „Šta je? Zar ti je nedostajalo jebanje petkom navečer?“ Ne
kažem ništa, a njegovi prsti se stegnu još više. „Oprosti, draga, ne radim
besplatno.“ Podigao je jednu obrvu, i mrzim kada me zove tako. Mogu
zamisliti kako svoje klijente zove draga, i zlo mi je od te pomisli.
Odjednom se osjećam patetično što ga želim. Ovo se njemu mora
dešavati stalno - klijenti postanu vezani i opsjednuti njime. Jesam li ja još
jedna od tih žena? Xavier kojega sam nekada znala, ne bi nikad odstupio
od sebe da me učini beznačajnom, bez obzira koliko ga povrijedila. Ovo
ipak nije tip kojega sam nekada voljela. On je hladan i oštar, uprljan
svijetom.
„Promjenio si se, Xavier,“ šapnem tužno.
On frkne, oči mu prelaze preko mojeg lica sa gađenjem. „Svi se
mjenjaju, Lexie.“ Nisam sigurna da li on uopće primjećuje da me zove
Lexie, ali ja sigurno primjećujem, zato što je on jedina osoba koja me
zvala tako. Izraz mu je jos čvrst i ljutit, ali uočim naznaku tuge u
njegovim očima prije nego ih zatvori, a to čini da ga poželim utješiti,
unatoč svemu.
Prije nego se mogu zaustaviti, prsti mi pređu preko njegove čeljusti.
Oči mu se otvore i ja se osjećam kako se utapam u dubinama njegovih
tamnih dužica. Nijedno od nas ništa ne govori jedan dugi trenutak, sve
dok on konačno ne omota svoje prste oko mog zapešća i makne mi ruku
sa svog lica. Oprezno, odmakne se, ruka mu pada sa mojeg vrata dok
ide van mojeg dohvata.
„Trebala bi otići,“ on kaže grubo.
„Xavier,“ uzdahnem, promatrajući ga izbliza. „Došla sam ovdje zato
što… Pa, ova cijela situacija je čudna.“
On sijevne pogledom ka meni. „Jesi li jebeno ozbiljna?! Čudna?! Ti
misliš da su stvari čudne?! Jebi me.“ Provuče obje ruke kroz svoju tamnu
kosu, korača, nešto što radi kada je nervozan i odlazi dalje od mene. „Ne
vidim te šest godina, i prvi put kada te vidim, ja sam do jaja duboko u
tebi, dok tvoj bogati suprug promatra. Čudno ne pokriva baš ovo što
jest, draga.“ Evo ga opet.
„Žao mi je,“ mrmljam, zato što ne znam šta drugo reći. Nagnem glavu
unazad, sve dok mekim udarcem ne udari o drvo vrata iza mene, a
fokus mi je sada na izokrenutoj metalnoj svjetiljki koja visi iznad
kreveta.
„Zašto si zapravo ovdje, Lexie?“ On upita, tihim glasom, ljutnja - čini
se, nestaje.
„Ne znam.“ Ispušta iznerviran uzdah. „Samo.. Ja…“ Sranje, kako da

uopće pokušam reći to? Podignem glavu, a njegov pogled se sudari sa
mojim. „Ne mogu prestati misliti na tebe,“ priznam. Dah mu zašišti kroz
zube i on dojuri nazad prema meni, ruke mu udaraju vrata sa strane oko
mene, zarobljavajući me, dok mu glava pada naprijed.
Ne govori ništa jedan dugi trenutak, a moj puls podiže se još više, dok
nervoza postaje nepodnošljiva. „U kurac!“ Reži.
Polako diže glavu, a onda priđe i spusti lice samo centimetar od mene.
Oči mu se fiksiraju na moje, prije nego se spuste i zadrže na mojim
usnama dugi otkucaj srca... „Udana si,“ jedva dahne kroz usta. „Ne bi
trebala misliti na mene. Ne bi trebala biti ovdje.“
„Znam da sam udana, Xavier, ali prije njega bio si ti, i…“
„I ti si me ostavila,“ on kaže jedva suspregnutim režanjem.
Zatvorim oči, pokušavam utisnuti svoje tijelo u vrata što jače mogu i
maknuti se od njega. „Ti znaš zašto.“ Smirim se kada osjetim njegove
prste kako okrznu moju čeljust i prelaze niz moje grlo. „I razlog se nije
promjenio, ali…“
„Ali šta?“ Usne mu ovlaš dotaknu kut mojih usana i Bože, želim da me
poljubi.
„Ali razlog, čini se, da je nevažan, bez tebe, i nedostaješ mi.“
Izvije obrvu. „Pa šta, sada me želiš, samo zato što sam te jebao nekoliko
puta?“ Naginjući se, osjetim trzaj njegovih usana na mojeg uhu i od toga
zadrhtim. „To je moj jebeni posao. Ako išta, ja sam sada čak i veći
gubitnik, nego što sam bio kada si me ostavila.“ Glas mu je dubok i tih,
grmi po mojim osjetilima.
Progutam teško i pritisnem dlan nježno na njegova prsa. Vrelina
njegova tijela teče kroz materijal i moram se koncentrirati. „Ti nisi
gubitnik. Napravio si ono što si morao.“ Povlači se unazad i sijevne
očima ka meni. „Mislim, stvarno Xavier, ima tipova koji bi prodali svoje
lijevo jaje da rade ono što ti radiš.“ Požurim reći, pokušavam ravedriti
situaciju, ali istina je, poznajem ga. Poznajem ga bolje nego ikoga drugog
na svijetu, i vidim samo mržnju kako se drži za njega poput podivljale
zvijeri.
„Ne ja.“
Osmijehnem se tužno i kliznem rukom uz njegova prsa, provlačim
prste iza njegova vrata. „Ne, ne ti,“ kažem tiho.
„Molim te, Lexie. Trebala bi otići.“ Diše duboko kroz nos, usne čvrsto
stisnute. Čak i dok izgovara te riječi, ipak, se ne odmiče od mene.
„Šta ako ne želim otići?“ Iznosim opasnu ponudu. Ne znam čak ni šta
radim više, ali to je on. I to sam ja. To smo mi.
Oči mu prelaze preko mojeg lica na sekundu i mogu vidjeti kako je

raskidan, prije nego uhvati šakom moju kosu i povuče me od vrata,
zaljepivši me uz sebe. Usne mu se zabiju uz moje tako jako, da bih
posrnula unazad da me on tako čvrsto ne drži. Instinktivno mi se usne
razdvoje, pozivaju ga i on prihvaća, gurajući svoj jezik kroz moje usne,
sa svom strašću i vrelinom na koju sam tako naviknuta od njega. Ljubi
me, dok mi noge ne oslabe, a pluća žeđaju za kisikom. Prsti mu se
stegnu u mojoj kosi i izvije mi glavu unazad tako jako, da šalje val boli
kroz kožu na mojoj glavi. Dahnem, disanje mi je sramotno glasno, dok
on postrance mahnito prelazi usnama niz moj vrat. Puls mi mora udarati
uz njegove usne. Lagano grebuckanje njegovih zuba kojima prelazi
preko moje goruće kože, čini da drhtim dok se jače držim uz njega.
„Jebemu, Lexie, ti si uvijek tako dobrog okusa,“ zastenje. Sve u meni
gori za njim, kao što nikada nije za nekim drugim, a mislim i da nikada
neće. Xavier može da zapali samu moju dušu, a osjećaj je – čista
ovisnost, nemoguće ga je uopće zaboraviti. Šest godina nije bilo dovoljno
dugo da se riješim te želje, već dovoljno samo da otpužem u očaj koji
obuzima svaku moju misao.
Usne mu se vrate nazad na moje i ja podignem njegov džemper,
gurnem ruke pod materijal, prelazeći prstima preko kameno tvrdih
mišića i vrele kože. Tihi jecaj mu klizne niz usne, a prsti mu zgrabe moje
kukove, ukopavajući se u meso, dok vuče moju zdjelicu uz sebe.
Njegova debela erekcija pritisnuta uz moj trbuh i želim ga, Bože, želim
ga. Um mi se isprazni, na nekoliko sekundi obuzme me čista potreba da
osjetim svoju kožu uz njegovu, njegove usne na mojem tijelu. I onda se
rasprši za, zamagljena samo odsjajem razuma, osjećajem mučne krivnje.
Ne želim biti takva osoba.
Otkidajući usne od njegovih, stavim dva prsta uz njegova usta,
zaustavljajući ga. Topli dah mazi mi prste, a oči su mu pune vreline.
„Ne… Nisam dosla ovdje zbog toga.“
Izvije obrvu. „Onda, zašto si došla ovdje? Ja sam eskort tip, za slučaj da
nisi dobila obavijest.“
Spustim lice dole, fokusiram se na drveni pod ispod nogu. Odjednom
shvatim šta on mora misliti o meni, o sebi. „Ti vrijediš više od seksa,
Xavier.“ Tišina. Jedini zvuk su naši izmješani udisaji.
Pogledam u njega kada osjetim meki dodir njegovih prstiju preko
mojih obraza. „Ne znam šta želiš od mene,“ on prizna, i čini se tako
izgubljen. Izvana je tako samouvjeren, tako drzak i siguran u sebe, ali
iznutra, on je lomljiv više nego što je ikada bio.
Šta ja želim od njega? „Samo mi nedostaješ. Ti si mi bio najbolji

prijatelj. Osjećala sam kao da sam izgubila sve kada sam izgubila tebe.“
„Nisi me izgubila, otišla si.“
Odmahnem glavom. „Ne, Xavier. Izgubila sam te prije nego sam
konačno otišla.“
Stojimo tako, zureći jedno u drugo, dok su godine starih ožiljaka
izvučene van. Boli. Možda bih - da sam znala onda ono što znam sada,
ostala, borila se jače, gurala ga više, ali nisam, i sve što možemo, to je
živjeti u ovdje i sada.
„Da, udala sam se. Da, ti si eskort. Ne, nijedno od toga nije idealno, ali
molim te, samo mi budi prijatelj opet. Čak i ako je to samo na nekoliko
sati.“ Osjećam se patetično, ali njegova obnovljena prisutnost u mojem
životu je povukla veliki dio mene koji ne može disati bez njega.
„Lexie, ja sam te jebao prije tjedan dana, i sljedeći tjedan ću te jebati
opet.“
„Pa, to je komplicirano privremeno prijateljstvo.“ Ponudim mali
osmijeh.
„Jel' to stvarno ono što želiš? Biti mi samo prijatelj?“
Oči mi se prikuju uz njegove. „Iskreno, ne, ali mi svi donosimo odluke,
a ja moram stajati iza svoje. Neću izdati Willa.“
On kimne polako, a izraz lica mu je negdje između tužnog i zbunjenog.
Pređem prostor između nas i omotam ruke oko njegova struka, stisnem
prsa uz njegova. On zatvori svojim rukama obruč oko mene i spusti mi
svoju bradu na kosu. Srce mu kuca mirno i jako uz moje uho i ja se
smješim dok ga slušam. Nemam ideju šta radim, ali osjećam kao da me
treba. Nisam bila jaka prije, ali sada jesam. Snažna sam dovoljno da mu
pomognem da se pronađe opet, čak i ako to mogu napraviti samo kao
njegov prijatelj, čak i ako ga želim više nego mogu izraziti riječima. Čak i
ako sebe nepopravljivo oštetim u tom procesu.
9. Poglavlje
Xavier
Probudim se u tupo sivo jutro, zgrožen činjenicom da sam budan, sve
dok ne osjetim Alexin topli dah preko mojih golih prsa. Pogledam dolje i
pronađem njen obraz pritisnut uz moja prsa, ruka joj je čvrsto prebačena
oko mog struka. Progutam teško i pokušam prigušiti stenjanje kada joj
se bedro pomakne preko mog, dolazeći točno blizu mojem krutom
kurcu.
Ne znam koji kurac radim. Trebao bih je mrziti, ali ona je došla sinoć,
suočena sa mojim usranim ponašanjem, a zašto? Zato što želi da
budemo prijatelji opet. Nisam siguran da je uopće mogu vidjeti samo
prijatelja, i s obzirom da ću je nedvojbeno jebati sljedeći tjedan, to nije
baš točno to. Ali, nisam jak dovoljno da je odgurnem kada je sve izložila
- onako kako jest i na način na koji jest. Ona me vidi, potpuno me vidi na
način za koji mislim nitko drugi nije sposoban, čak niti Thor.
Pa sam je pustio. Ležali smo na mojem krevetu, naručili pizzu i gledali
film. Razgovarali smo o svačemu i ni o čemu, i to je bilo gorko – slatko,
zato što sam bio uhvaćen između činjenice da mi ona stvarno nedostaje,
i saznanja da je prekasno… Ona je udana. Zaspala je ovdje, noseći jednu
moju hudicu koja je utopila njeno malo tijelo. Sada, probudio sam se sa
ženom u krevetu, po prvi put nakon više godina. I to sa Alexom, od
svih žena...
Pomaknula se i ispružila bedro preko moga. Moj kurac se trzne u
odgovoru. Jap, definitivno nismo prijatelji. Podigla je glavu sa mojih
prsa i mala linija od mrštenja, ureže joj se među obrve dok gleda u mene.
Kosa joj je razbarušena i seksi, a šminka blago razmazana, ostavljajući
tamne mrlje pod očima.
„Xavier?“ Glas joj je hrapav dok miluje moje ime.
„Očekuješ nekog drugog?“ Izvijem obrvu.
Prevrnula je očima i stavila ruku na moja prsa da se odigne. „Koliko je
sati?“
Podižući svoj telefon, pogledam na ekran. „Osam i trideset.“
„Sranje, moram ići.“
Nelagodan osjećaj spusti mi se na prsa, dok stezem šake zbog ideje koja
mi se vrti glavom - da ide doma svom suprugu. „Ne bi željeli da se Will
zabrine,“ mrmljam.
Pogledala me preko ramena sa svoga položaja na rubu madraca. „On je

na poslovnom putu.“
„Znači zbog toga si došla.“
Ustala je i okrenula se prema meni, ljutitog izraza. „Ti ne možeš to
raditi. Rekla sam ti zašto sam došla i ti si to prihvatio sinoć. Will nema
ništa sa tim, ali da, lakše je odmaknuti se od tebe kada je on u blizini.“
„Vau, osjećam se tako posebno,“ kažem drsko.
„Ne radi to.“
„Radim šta?“
„Ne pretvaraj se u tog tipa, ovog tipa.“ Zabacila je ruke u zrak, prije
nego oh pljesne uz bedra. „Nedostaje mi osoba s kojom sam praktično
odrasla, ona koju sam nekada voljela svim srcem. Ali ovaj tip...“ Oči joj
pređu preko mog tijela brzo, izraz joj je namučen. „Ovaj tip… On je
samo oštar i ljutit. To je tužno.“
Otišla je ravno do vrata, prije nego sam je mogao zaustaviti. Gledao
sam kako odlazi, a da nisam rekao ni riječ, zato što, iskreno, ovo je
upravo postao jebeni haos. Lakše ju je mrziti, nego je željeti. Lakse je
gledati kako odlazi, nego joj tražiti da ostane, i sigurnije je za oboje ako
se ona zadrži na razdaljini. Trebam li je prestati jebati? Naravno, ali
barem je to sigurno. Ne mogu postati zanesen, zato što je jebem ispred
njenog supruga. Linije ne mogu biti crnje ni deblje, čak ni da se trudim.
Njen dolazak ovdje… To je samo izazivanje usrane oluje. Trebao sam je
izbaciti sinoć, ali proklet bio ako nisam uvijek bio slab kada je ona u
pitanju.
Ustanem i istuširam se. Vruća voda mi udara po leđima, spira suptilni
miris njenog parfema sa mene. Što duže stojim tu, to sam više uvjeren u
činjenicu da Alexa treba ostati samo klijent. Mi nikada nećemo biti
prijatelji. Volimo jebati jedno drugo i previše, a nemojmo ić u osjećaje.
Sranje.
One sekunde kada uđem u kuhinju, mogu osjetiti Thorove oči na sebi.
Sjedi za stolom za doručak, sa novinama ispred sebe i šalicom kave u
ruci. Namjerno držim leđa okrenuta ka njemu, dok sam uposlen
aparatom za kavu.
„Jesi je jebao?“
Uzdahnem i okrenem se prema njemu. „Jebao sam je nekoliko puta.
Morat ćeš biti više određen.“ Suzio je oči gledajući me, a optuživanje mu
je ispisano po cijelom licu. „Sinoć je nisam jebao.“
Duboki smijeh čuje se s njegovih usana. „Upravo sam je vidio kako
odlazi. To je Alexa.“ Podignuo je obrvu. „Alexa“" Naglasio je njeno ime
da zada udarac. „Ti se ne možeš kontrolirati sa njom, a ona je očito

odlučila da si ti ponovo na meniju.“
„Nije tako, ona… Ona želi da smo prijatelji.“ Riječi mi se čine strano na
usnama i ne sviđa mi se to.
On se nasmije opet. „Čovječe, ti si naivac zbog te kučke. Trebaš je
prestati jebati. Staviti ću Maddoxa na to.“
„Maddox je neće jebeno dotaknuti,“ zarežim. Pomisao na Maddoxa, da
joj on priđe bilo gdje blizu, izaziva vrelo, bijelo usijanje od bijesa koji se
kida preko moje kože.
Oči mu se raire i on polako spusti šalicu sa strane. „Jesi li ti jebeno
ozbiljan upravo sada? Da li se sjećaš šta ti je napravila? Kako te ostavila?
Zato što se ja sjećam.“
„To možda jeste tako, ali Maddox je neće jebati.“ Uzmem kavu i odem,
prije nego kažem nešto što ne mogu povući. Stvari su crne i bijele za
Thora. On je mrzi i to je to. Znam da mi je lojalan, ali ova situacija nije
crno - bijela, to je more jebeno sive.
Odem na trčanje, udaram po putevima koji idu oko ruba Hyde Parka,
sve dok mi noge ne gore, a tijelo se cijedi od znoja. To mi pomaže
raščistiti um, a Bog zna da trebam ozbiljno čisćenje.
Vratim se, istuširam i spremim se za klijenta večeras. Imam Oliviu
Harris, standardno dosadnu, trofej - kućanicu, nakon koje ide Anna
Marino, nekoliko sati kasnije. Moram se pobrinuti da je Anna moj zadnji
klijent večeri, zato što je ona prokleto nezasitna. Ona me voli urediti i
voditi u grad. Nije moja stvar, ali mušterija je uvijek u pravu i to sve.
Njena želja, moja zapovijed… Dokle god plaća.
Dam ključeve lakaju ispred Oliviine zgrade u kojoj je njen londonski
apartman u središtu grada. On ih uzima sa osmijehom i odvozi sjajni
crni Mercedes. Vratar me jedva pogleda sa svoga ulaza u predvorju. On
zna tko sam, ili barem zna dovoljno da mi dopusti ući. Vjerojatno misli
da sam tip s kojim se viđa.
Dizalo ide na najviši kat i čuje se jedno - ping, kada se vrata otvore,
ravno u Oliviin penthouse. Idem niz kratki hodnik, i kroz set dvostrukih
vrata u dnevni boravak. Ona stoji tamo. Naslanja se uz naslon kauča u
tankoj tangi i sa grudnjakom nisko izrezanim. Olivia je tipična stepfordska
žena, sa dugom plavom kosom koja joj savršeno pada do struk, kirurški
pričvršćenih sisa i tijela zbog kojeg je, očito, provela dosta vremena
vježbajući. Njene roze bradavice iskočiše, čim moj pogled padne preko
nje. Gledam njene duge ružičaste nokte zakopane u crni kožni kauč, kao
da se pokušava usidriti.
Obično se ubacim u ulogu, postanem točno ono što klijent želi. Na
kraju dana, svaki klijent želi istu stvar - tipa koji će preuzeti kontrolu,
koji je kompletno siguran u sebe i sposoban je učiniti da se osjeća
posjedovanom, osvojenom, zato što je to najviši oblik laskanja. Žene
žude za onim što im manjka - poštovanje, blagi oblik obožavanja.
Kada se ne pomaknem, Olivia popusti svoj stisak na kauču i ljulja se
prema meni. Trebao bih ići do nje, ali ne mogu izvući fasadu iskrene
želje za njom. Prisilim se preći prostor između nas, a ona odmah nagne
svoju bradu, one sekunde kada mi ruke pređu preko njenog struka.
Pritisnem svoja usta na njena, a njene usne se razdvoje zadihanim
uzdahom, dok joj nokti idu po mojim prsima, prelazeći po materijalu
košulje. Skine mi sako sa ramena. Pokušam se uklopiti, dopustiti da se
odvojim od sebe, da budem tijela i uma odvojeno. Ne mogu. Usne joj se
osjećaju na očaj, dodir je oblik nadmoći, njeno prisustvo podsjetnik na
točno ono što jesam, i odjednom osjećam ledenu hladnoću. Ne mogu to.
Odvojim usne od nje i odmaknem se unatrag, usta mi se otvaraju i
zatvaraju, dok se silim izreći ispriku. Njene obrve se skupe, čvrsto se
namršti i znam taj pogled prezrene žene.
„Ja… Žao mi je, Olivia. Uh, odjednom se ne osjećam dobro. Mislim da
sam nešto pokupio.“ Posrćem zbog ovog smješnog izgovora. Ona zuri u
mene jedan dugi trenutak, zbunjenost se ocrtava u njenom obličju. „Ne
želim da uhvatiš išta. Otići ću. Nazvati ću i ponovo dogovoriti.“
Ne dajem joj ni šansu da odgovori, jednostavno je poljubim u obraz
brzo, zgrabim sako i požurim van kao lopov u noći. Do vremena kada se
dizalo zatvori, dišem teško, a moj puls udara brzo... Primim se uz zid, te
naslonim glavu uz ogledalo iza sebe. Sranje, koji vrag nije u redu sa
mnom? Izvučem svoj telefon, pošaljem poruku sljedećem klijentu,
govorim joj da neću doći večeras. To je usrano. Tako se ne vodi posao,
ali koji kurac bih trebao uraditi? Ja sam previše… Odsutan. Osjećam
previše i ne mogu se prebaciti. Ne mogu raditi ovo sranje ako se ne
prebacim.
Lakaj doveze moj auto, a ja mu dadem dvadeseticu, prije nego sjednem
za volan.
10. Poglavlje
Xavier
Ne pitajte me zašto, ali završio sam ispred Alexine kuće. Ugasio sam
motor i sjedio u tišini, ulično svjetlo baca narandžasti sjaj preko
upravljačke ploče auta. Zatvorim oči, duboko dišem dok spušam čelo uz
volan. Ne znam zašto sam ovdje. Možda je samo želim vidjeti, ili možda
mi se ne sviđa kako je sve ostalo nedorečeno, kada je jutros napustila
moj krevet.
Borim se sam sa sobom, govorim si da samo pokrenem jebeni auto i
odvezem se, ali ne mogu. Ona je poput ogromne cestovne blokade u
mojem životu. Ne mogu jebati klijente, a bez toga - šta imam? Znam da
je ona. Nikada nisam imao problema ranije, ali onda je ona provela noć u
mojem krevetu i ja sam sjeban.
Prije nego sam razmislio o tom sranju, stojim na njenom pragu, udaram
po ogromnoj mjedenoj alki. Čujem lupkanje štikli po mramoru, dok se
svjetlo u predvorju pali, sjaji kroz prozore kraj vrata. Vrata se otvore, i
ona stoji tamo, raširenih očiju a usana blago rastvorenih. Upijam je, nosi
par opuštenih pidzama hlačica, hudicu i čarape preko koljena. Kada
sretnem njen pogled, ona očima sijeva prema meni. Prekriživši ruke
preko prsa, naginje se na dovratak.
„Žao mi je,“ izbrbljam.
Obrve joj se podignu. „Žao?“
Provučem obje ruke kroz svoju kosu. „Bio sam jebeni kreten. Šta više
želiš da kažem?“
Mali osmijeh joj dotakne usne. „Jesi, bio si.“
„Ali moraš razumijeti, Lexie, ovo, mi… Ti sama znaš da će to završiti
loše, točno?“
„Samo ako ti to dopustiš,“ ona kaže s uvjerenjem za koje znam da nije
moguće da ga osjeća. Zurimo jedno u drugo nekoliko trenutaka prije
nego se ona odmakne unazad i drži vrata otvorena, pozivajući me
unutra. Biti ću iskren, biti u ovoj kući, kući koju djeli sa svojim
suprugom, kući u kojoj je ja jebem ispred njenog supruga… To me drži
na rubu nerava.
Prsti joj se provuku kroz moje i ona me povuče kroz vrata i niz hodnik.
S vremenom, mramor i prazna veličina prostora završavaju kao ulaz u
jednu sobu, zavučenu u pozadini kuće, a ta soba je u potpunosti Alexa.
Tu su meke sofe, udobna izgleda, prekrivene šarenim jastucima. Kraj
kamina su od poda do stropa police sa knjigama, jedna strana je

ispunjena sa knjigama, na drugoj su dvd. Ravni ekran TV visi na zidu
iznad kamina, a između kamina i sofa je vuneni tepih. To je tako čudno
u odnosu na ostatak kuće, da se skoro nasmijem. To je kao da je ona ušla
u Willov svijet i izrezbarila si mali kutak koji je samo njen. Ne mogu
zamisliti njenog multimilijunaškog supruga ovdje sa njom, ali podsjeća
me na dnevni boravak u kući koju smo mi dijelili zajedno, prije nego je
sve otišlo k vragu.
Ona se okrene i obasja me osmijehom preko ramena, dok povlači
gumicu za kosu. Tamni valovi joj padnu niz leđa, i prođe prstima kroz
njih, skupljajući duge pramenove preko ramena.
„Piće?“ Upita. Kimnem i ona se pomakne do kuta sobe, uzme ukrašenu
bocu i par čaša sa pokrajnje police. Ja skinem svoj sako, promatram ju
kako ulijeva neku jantarnu tekućinu u čaše prije nego mi doda jednu. I
skoro ispljunem van. Jebeno mrzim Amareto Di Saronno.
„U kurac, zaboravio sam da ti piješ to grozno sranje.“ Skoro se
zagušim. Ona se smije i popije pola čaše u nekoliko gutljaja. Izvijem
obrvu i nacerim se. „Tako loše?“
Slegnula je jednim ramenom „Otkrila sam da moj život koji ide ravno
naprijed, odjednom se ne čini... Tako pravolinijski... Oprostićeš djevojci
što treba piće.“ Oči joj pređu preko mog tijela besramno, i gledam je
suženih očiju... Ona je već pijana. Pila je prije nego sam ja došao ovdje.
Ne znam da li sam zabrinut ili sretan što je nešto izjeda dovoljno da je
gurne ka piću, zato što želim da ovo grize nju na isti način na koji grize
mene.
„Komplicirano čak nije ni početak opisa kojim se može objasniti ovo,“
mrmljam, prije nego nagnem čašu l alkohola lošeg okusa. „Tako da, jeah,
piće je prihvatljivo.“
Kucnula je prstom po svojoj čaši i prišla bliže meni, ulijevajući još pića
u moju praznu čašu, prije nego je spustila bocu na stolić. „Za
komplicirano i za piće...“ Podigla je svoju čašu i nesigurno smjestila rub
čaše uz svoju donju usnu. Moje oči se fokusiraju na taj pokret, a kut
njenih usana se izvije u sjenu osmijeha, prije nego ispije piće. Promatram
način na koji se njeno grlo pomiče dok guta i ona me ima, potpuno
začaranog. Njene oči se prebace na moje usne, zadrže jednu dugu
sekundu. Ima nesto vezano za nju kad je takva, nešto što me
neobjašnjivo privlači njoj.
Vidio sam je u njenoj skupoj odjeći i njenom seksi rublju. Vidio sam
njenu veliku kuću i njene lijepe stvari, ali ovo… Ovo je Alexa koje se
sjećam. Djevojka koja bi radije nosila staru hudicu nego svilu, djevojka
koja pije odvratno jeftino piće, kada bi vjerojatno trebala biti naviknuta
na dobro odstajali viski. Djevojka koja se skriva u maloj pećini koju je
sama stvorila, umjesto da si ugađa u svom tom luksuzu koji novac
njenog supruga ima za ponuditi... Ovo je prava Alexa.
Posegnem i zavrtim opušteni pramen njene kose oko svog kažiprsta.
Njene oči ne napuštaju moje lice nikako, i mi oboje, čini se, zadržavamo
dah, čekajući. Moji prsti okrznu kožu njenog vrata, a njene usne se
razdvije i izađe drhtavi dah. Omotala je prste nesigurno oko moga
zapešća i okrenula se, vodeći me do sofe. Sjednem i napola sam očekivao
da će me opkoračiti, ali ne radi to, ona jednostavno legne dolje i spusti
svoj obraz na moje bedro. Podižući daljinski, upali TV i pušta stari crno
bijeli film. Nemam ideju o čemu je riječ, i sudeći po njenom napetom
držanju, ni ona ne obraća pažnju na to.
„Pa, jel' ovo nešto što prijatelji rade?“ Upitam je, glas mi potpuno
hrapav.
Okrenula se na leđa i osmjehnula mi se. „Da, Xavier, ovo je ono što
prijatelji rade.“
„Huh, pa, mislim, Thor i ja nikada nismo radili to…“
Nasmijala se i posjela, spustivši ruke uz moja ramena, dok je savijala
jednu nogu ispod sebe, okrenuta prema meni. „Ne? Vi dečki toliko
propuštate.“
Moje oči prate široki potez kože između njenih čarapa i hlačica. „On
nije ni blizu tako privlačan.“ Znam da ovo ide brzo, ali ne mogu
zaustaviti. Ne mogu zaustaviti sebe.
„Ti očito ne vidis Thora na način na koji ga ja vidim.“ Podsmjehnula se,
izvijajući obrvu. Težina joj se pomakne i zatičem se kako se naginjem
prema njoj.
„Ti si uvijek cijenila dobro odijelo,“ zadirkujem je.
Oči joj padaju na moju košulju i zagrize si donju usnu, privlačeći moju
pažnju. „Jesam.“
Trebao bih ustati i otići, ali umjesto toga uhvatim joj struk, prebacim je
preko svoga struka sve dok me ne opkorači. „Šta radiš?“ Prošaptala je,
usana jedva centimetar od moga lica. Tijelo joj je napeto i mogu osjetiti
blagi drhtaj njenih ruku koje se drže mojih ramena.
„Ne znam.“ odgovaram iskreno. „Ponašam se prijateljski.“
Usne joj se trznu. „To bi moglo biti previše prijateljski.“
„Možda.“
Nagnula se ka meni, dlanovi joj prelaze preko moje čeljusti dok spušta
čelo uz moje. Mogu osjetiti alkohol u njenom dahu, i znam da je to čini
odvažnom, ali ne marim, ne mogu se čak ni sjetiti zašto sam prigovarao,
jer njena su bedra raširena preko mene, a sve što razdvaja njenu pičku
od mene, to je nekoliko slojeva materijala. Znam kako se ona osjeća,
kakvog je okusa, koliko čvrsto se njena pička stegne oko moga kurca
kada ona svrši. Ona je pijana od pića, ja sam pijan od nje, moje
smrtonosne male ovisnosti.
„Želim te poljubiti,“ dahnula je. Uhvatim je za potiljak, iza vrata i
podignem svoju bradu, sve dok nam se usne ne dodirnu poljupcem
lakim kao pero.
„Onda me poljubi.“ Ne radim ni pokret da je gurnem. Ovo je na njoj,
mora biti. Trebam je da dođe k meni.
„Samo jedan, samo… Samo poljubac,“ rekla je hrapavog daha, dok joj
usne lutaju oko mojih. Jače je uhvatim oko vrata i premostim sitnu
razdaljinu između nas, zabijajući svoje usne uz njene. Ovo nije polako ni
nježno, nema upozorenja. Njene usne se razdvajaju, a jezik joj susreće
moj u ludilu. Moji prsti se uvuku u njenu kosu, povlačeći, zahtjevajući.
Kukovi joj se vrte i teško stenjanje dopire iz njenog grla, zvuk očaja,
zbog čega je želim riješiti jada. Nokti grebu po koži mojeg vrata, a njen
palac okrznu moju čeljust, držeći mi lice posesivno. Zubi joj grebuckaju
moju donju usnu, kao da me pokušava isprovocirati, pokušava potaći
reakciju iz mene, za koju zna da se ne može ni nadati da će je
kontrolirati. Možda je to ono što ona želi, gurnuti me preko ruba, tako
da ispada da ja ovo potičem, a ne ona. Nije me briga. Što su duže njene
usne, njene ruke, njeno tijelo pritisnuto uz mene, to manje svjesnosti
imam. Igram se vatrom i sretan sam izgorjeti u ovom trenu vremena.
Moja slobodna ruka zaroni ispod njenog tijela, pritišće njena leđa, sve
dok nije spojena sa mnom. Naša tijela su tako blizu, a opet nije dovoljno.
Hvatajući kraj njene hudice, prekinem poljubac samo koliko je dovoljno
da je prevučem preko glave.
Usne mi se spuštaju na njen vrat, gladno grabe sa strane njenog grla.
„Samo poljubac,“ mrmljam, uz njenu kožu.
„Samo... Poljubac,“ ona se slaže zadihano, grabeći moju kosu i privlači
me bliže. Omotam jednu ruku oko njenog vrata, nježno joj gurajući leđa
unazad, sve dok joj kralježnica nije svinuta oko moje ovijene ruke. Sise
joj iskoče naprijed i ja usišem jednu čvrstu bradavicu u svoja usta.
„Xavier,“ dahnula je, glava joj padne unazad, a kosa joj se prospe niz
leđa poput tamnog slapa. Koža joj je rumena, vrela i nekako slatko -
grešnog ukusa. Pomaknem je, polegnem je na sofu kraj sebe, a smjestim
se među njene noge. Ona leži tako, polu gola, prsa su joj teška, dok me
gledaju safirne oči, ispunjene željom.
Ja nikako ne mičem svoj pogled sa njenog, dok zavlačim prste pod

pojas njenih hlačica, polako ih spuštam dolje. „Samo poljubac,“ kažem s
osmijehom.
„Samo poljubac.“ Njen glas je jedva čujan, ispunjem stenjanjem koje ga
zagušuje, dok klizim svojim dlanovima sa unutrašnje strane njenih
bedara, šireći ih više. Ona me promatra dok spuštam svoje lice i prlazim
jezikom duž njene pičke. Dugi, dubokii jecaj silazi joj sa usana, noge širi
više, dajući mi lakši pristup. Kliznem rukom ispod njenog dupeta i
povučem je na svoja usta, prije nego zabijem svoj jezik u njenu usku
pičku. Sitni zvuci koje ona ispušta, su tako jebeno vreli, a moj kurac je
kameno tvrd. Njen okus ispunjava moja osjetila, eksplodira preko mog
jezika poput davno izgubljene poslastice. Vrtim jezikom preko klitorisa,
a ona se povije i izvije, vrteći kukovima uz moja usta. Ako ima jedna
stvar koju bi mogli reci za Alexu, to je - da ona uzima šta želi, čak i kada
se ne kontroliše. Jebem je svojim jezikom, sve dok ne počne da me grebe,
prsti joj povlače moju kosu, dok joj se pička trlja uz moje lice. To je tako
jebeno vruće.
„Jebemu, Xavier...! Da, baš tu!“ Ona vrisne, cijelo tijelo joj se ukoči, a
leđa izdignu od sofe, prije nego konačno padne nazad dole. Poljubim joj
trbuh, prelazeći zubima preko kosti bedra. Njeno isprekidano disanje i
pucketanje vatre su jedini zvuci u sobi. Njeni prsti su još u mojoj kosi i
ona ih koristiti da mi povuče lice k sebi. Poljubim je, gurajući svoj jezik u
njena usta. Ona stenje, kušajući sebe na mojim usnama i ližući ih. Ruke
joj se sele dole i hvata moju košulju, povlači je iz hlača na gore, dok
omotava noge oko moga struka. Zarežim kada njena vlažna pička klizne
niz moje donje trbušnjake, a ona ispušta zadihani smijeh, grizući donju
usnu.
„Samo poljubac?“ Kažem zadihano, podižući obrvu. Ona omota ruku
oko mog vrata i stenjući, ugrize mi čeljust zubima.
„Jedan poljubac nije nikad dovoljan sa tobom,“ ona skoro moli i
prokletstvo, moj kurac je tako tvrd da boli. Ruke joj povlače moj remen,
prije nego ja mogu išta učiniti.
„Pijana si.“ Pokušavam, stvarno, jebeno se trudim ne biti gad.
„Ne toliko pijana da ne bih znala koliko mnogo te želim.“
„Lexie.“ Njeno ime je bolni jecaj na mojim usnama. Ona ne odgovara, i
skoro mi je skinula hlače. Moram biti brz. Uhvatim joj čeljust i prisilim
je da me pogleda. „Lexie! Prestani!“ Ona zastane sa dlanom spuštenim
na mojem donjem trbuhu. „Jesi li sigurna da želiš ovo?“ Pitam to,
stisnutih zuba. Jebemu, baš je pravo vrijeme za imati moralne nazore.
Ona zuri u mene, klizne rukom ispod pojasa mojih bokserica i omota
prste oko mog kurca. Zastenjem, zatvorim svoje oči, a glava mi pada
dole uz njena prsa. Prešla je svojim palcem preko kapljice preejakulata i
razmazala je oko glavića mog kurca, zbog čega zadrhtim.
„Skini košulju,“ ona kaže hrapavo. Sjednem, a ona nastavlja držati moj
kurac, radeći rukom naprijed – nazad, dok ja skidam svoju košulju. Oči
joj prelaze preko mog tijela gladno, prsti slobodne ruke prelaze preko
prsa i prate udubine i izbočine na mojem trbuhu. Njena tamna kosa je
raširena oko sofe, a lice joj je zagrijano, usne natečene od mojih
poljubaca. Tako je jebeno savršena i znam da me ništa neće spriječiti da
je imam sada i odmah. Ne marim što nije moja. Ne marim što je ovo
komplicirano i sjebano. Ona je bila moja prije nego je bila njegova. A ja
ću uvijek biti njen. Racionalne misli ovdje ne znače ništa, zato što sam
predaleko otišao, izgubljen u njoj. Odmaknem se od nje, a njena ruka
padne sa mojih bokserica, gumeni pojas bokserica pukne uz kožu.
Gurnem hlače i bokserice niz noge, skinem ih i opet sjednem na sofu.
Ona sjedne, a ja savijem kažiprst prema njoj, dajući joj znak da priđe.
Smješeći se, ona puže prema meni i čim mi je u dohvatu ruke, uvučem
prste u njenu kosu, koristeći svoj stisak da je povučem na svoje krilo.
Njena gola pička pritisne se uz moj kruti kurac i ja zastenjem, zatvorim
oči. Jebemu, tako je vlažna i topla.
Nokti joj se zariju u moja ramena, dok se podiže na koljena, nadvijajući
se nada mnom. Otvorim oči, a pogledi nam se prikuju jedan uz drugi.
Mi ne trebamo riječi da bi komunicirali. Alexa i ja uvijek smo bili
uštimani, svjesni jedno drugog na razini koju većina ljudi neće nikada
razumjeti. Gledam je dok se polako spušta na moj željni kurac. Vjeđe joj
zatrepere, a usta se rastvore, hrapavo i teško diše... Šištim kada joj bedra
dotaknu moja, moj kurac je do jaja duboko unutar nje. Jebao sam Alexu
nebrojno puta u zadnjih nekoliko tjedana, ali ovo je drugačije. Ovdje
nema granica, nema maski. Ovo nisu Alexa i eskort. Ovo smo mi, Lexie i
Xavier. Njeni prsti pređu preko moje čeljusti dok spušta svoje čelo uz
moje, ubrzano diše uz moja usta.
„Ti se osjećaš tako jebeno dobro, Lex,“ procijedim.
Mali osmijeh dodirne joj usne, i onda zavrti svojim kukovima nada
mnom, trljajući se, pritiskajući, zahtjevajući. Moja glava pada nazad uz
sofu, a ruke stežu njene kukove, pokušavam kontrolirati ritam. Jaja su
mi spremna eksplodirati unutar nje, i svaki njen pokret donosi me
sramotno blizu ruba.
„Opusti se, dušo,“ ona dahne, pritisnuvši usne uz moje.
„Ti ćeš mi učiniti da svršim.“ Nacerim se.
Zubi joj grebu po mojoj donjoj usni. „Želim da se raspadneš zbog

mene.“ Prokletstvo, ova jebena žena.
Puštam joj kukove i pređem rukom po sisama, usnama. Usta joj se
rastvore i ja uklizim sa dva prsta unutra. Ona siše moje prste, stenjući,
dok joj kukovi kruže dole u mučnom ritmu. Izvučem ih iz njenih usta, a
ona ih pušta uz vlažni zvuk. Smješeći se, uvučem ruku u njenu kosu i
povučem jako da joj se leđa izviju. Ona vrisne, dok joj se sise iskoče
naprijed, a moj kurac ukliže još dublje unutar nje, zbog čega na tren
vidim zvijezde. Posegnula je iza mene, spušta ruke na moja raširena
bedra. Gledam kako joj se cijelo tijelo izvija, a sise poskakuju svakim
prodorom. Trebam da svrši prije mene. Pređem slobodnom rukom niz
njeno tijelo i pritisnem palac uz njen klitoris, u kružnim pokretima.
Svršila je.
„Jebemu... Oh, Bože… Xavier!“ Moje ime zvuči tako jebeno dobro dok
pada sa njenih usana, a njeno malo čvrsto tijelo se steže oko mene.
Škripim zubima, prodirući ispod nje i režim kada mi se cijelo tijelo
stegne.
„JEBEMU!“ Urlam, vozeći se na orgazmu i svršavam duboko unutar
nje. Njena pička nastavlja se stezati oko mene beskrajno, sve dok ne
postane bolno.
„Sveto sranje.“ Ona pada naprijed uz moja prsa one sekunde kada je
pustim. Zatvorim svoje oči i pokušavam doći do daha. Ruke joj se
omotavaju oko mog vrata, a vreli dah puše po mom ramenu. Naš
izmiješani znoj klizi niz nas, i iskreno, ne mogu se sjetiti kada sam zadnji
put tako jebao, ili bio jeban.
Povukla se unazad i pritisnula brzi poljubac na moje usne, prije nego je
sišla sa mene i ustala. Zanjiše se blago, a ja podignem obrvu, posežući da
je uhvatim.
„Zar si tako pijana?“
Sijevnula je očima ka meni. „Ne, samo ne mogu osjetiti noge, šupku.“
Nasmijem se. „Trebaš li pomoć u tuširanju?“ Oči joj se prebace se na
moj polutvrdi kurac.
„Možda.“ Žena će me ubiti.
Ustanem i pljesnem joj guzicu, zbog čega poskoči. Omotam ruke oko
njenog struka, povučem je nazad uz svoja prsa. „Ako opereš moje
svršavanje sa sebe, ja ću ga samo vratiti nazad.“ Grmim joj u uho. Dah
joj zastane i osjećam kako joj se koža crveni, još više odavde. Nasmijem
se. „Jesi li zgrožena, Lexie?“
Lupila me. „Ti si tako prljavi gad.“ Pa, nije u krivu.
„Idi, tuširaj se.“ Pljesnem je opet i ovaj put ona krene, trči od mene i
juri kroz skupu kuću, ne noseći nista na sebi, izuzev mog svršavanja.
11. Poglavlje
Alexa
Službeno sam postala osoba kakva - zaklela sam se - nikada neću
postati. Trebalo bi da sam zgrožena samom sobom, ali dok se okrećem
prema Xavierovu usnulom liku, ne mogu se čak ni prisiliti da osjećam
krivnju. On je samo moja iznimka i tu je – zadovoljen - duboki dio mene,
koji misli da neke stvari jednostavno nadmašuju zatvoreno i normalno.
Moral, razlozi, krivnja, to su sve samo stvari koje plutaju izvan
mjehurića u kojem postojim kada sam sa Xavierom. Skoro se osjećam
krivom što se ne osjećam krivo, ali to je Xavier. Nemam obrane kada je
on u pitanju. On me čini potpuno slabom, potpuno njegovom
zatočenicom. Pronašla sam snagu da odem od njega jednom, ali dvaput?
Osjećam da jednostavno tražim previše. Znam da, kada se Will vrati,
ovaj će mjehurić prsnuti i sve što sam uradila poplavit će poput plimnog
vala, ali sam sretna u poricanju.
Xavier se trzne i okrene u snu, omota ruku oko moga struka. Zatvorim
oči i progutam teško, dok njegov topli dlan klizi preko mojih rebara.
Zakopao je svoje lice u moj vrat, okrznuvši ga usnama, na način od
kojega mi koža treperi, a srce se ubrza, i prije nego ponovo padne u san.
Sjebana sam. Kraljevski sjebana u svakom smislu.
Pokušam se izvući ispod njega i otići u kupaonicu, ali on pojača svoj
stisak sve dok svaki centimetar njegova tijela nije pritisnut uz moje.
„Xavier, moram ići oprati zube,“ kažem hihotavo, doslovno se
pokušavam izvući od njega.
„Dobro.“ Pušta me i ja posrnem ustajući iz kreveta. Mi smo u jednoj od
pet slobodnih soba u kući. Nema šanse da bih mogla progutati i spavati
sa njim u svom i Willovu krevetu. Odem u kupaonicu, koristim wc, prije
nego operem ruke i zube. Cijeli zid je prekriven zrcalom koje reflektira
kupaonu iza mene. Zurim u svoj goli odraz, upijam svoju razbarušenu
kosu i oči koje su tako sjajne, ozarenu kožu. Mali ugriz na kosti kuka, a
moje grlo ima razne oznake opasnog izgleda, koje cvatu preko kože. To
nisu ugrizi, to su zapravo modrice nanesene od njegovih zuba. Ne
sjećam se da je ikada bio tako grub. Xavier je uvijek bio savršen dečko,
drag, vruć kao grijeh i pažljiv u krevetu. Uvijek je bio sposoban zapaliti
me samo pogledom, dodirom, i uvijek bi me naveo da vrištim njegovo
ime, ali ovo je drugačije, on je drugačiji. Pretpostavljam da su mu godine
jebanja za život donijele određenu vještinu. Namrštim se i spustim ruke
uz umivaonik, spuštajući glavu. Znam da Xavier nije bio baš djevica

prije nego sam ga upoznala, ali pomisao da se - jebući se - probio kroz
tisuće žena u vrijeme naše razdvojenosti… Zatvorim oči i zarijem zube u
unutrašnjost obraza.
Mi smo nekada bili bajka, znaš? A sada, mi smo ovo, dvoje ljudi koji još
privlače jedno drugo, unatoč razdoru koji je šest godina stvaran.
Problem je, što ljubav ne mari za posljedice, ne mari za uvjerenja ili
vrijeme. Ne mari što niste sukladni ili što ste samo previše različiti da bi
funkcioniralo. Jednostavno je – jedinstvena, nezaustavljiva sila koja
napada svaki živac tvoga bića, sve dok te ne obuzme cijelog i osakati.
Čujem da se vrata kupaone otvaraju i osjećam nalet hladnog zraka
kako me udara, prije nego vreli Xavier toplim dlanovima klizne uz moj
struk, obavijajući me rukama. Zatvorim oči, pokušam gurnuti dole
osjećaj nemoći, čak i dok se mali dio mog mozga pokušava očajno
uhvatati u koštac sa blaženim oblikom poricanja. Ne mogu gledati u
njega, zato što će vidjeti točno ono što mislim da je ispisano preko mog
lica. Mogu to sakriti od Willa, namjestiti osmijeh, poljubiti ga, i on neće
istaživati dalje. Ali Xavier je uvijek imao taj pogled, način na koji može
vidjeti kroz bilo koju masku koju ja pokušam navući. Ruke mu se
pomaknu, a prsti omotaju oko moje brade, povlači mi glavu unazad, do
svog ramena.
„Pogledaj me,“ dahne uz moj vrat. Otvorim oči i sretnem njegov tamni
pogled u ogledalu. Kosa mu je seksi i razbarušena snom, a brada, blago
duža, prekriva mu lice u tamnim čekinjama koje čine da izgleda još više
vrelo, ako je to moguće.
Te mišićave ruke su omotane oko moga tijela poput čeličnih veza,
držeći me zaštitnički. Toplina njegova tijela preliva se u moja leđa i
opuštam se na njemu, želim osjetiti njegovu toplu, glatku kožu. Prešao je
nosom niz moj vrat sa strane, oči mu nikako ne napuštaju moje.
„Šta mi to radimo, Xavier?“ Dahnem tiho, skoro ne želim prekinuti
čaroliju, ali moram reći nešto.
„Prestani razgovorati. Prestani razmišljati.“ Kaze to kao zapovijed,
prije nego pređe svojim prstima niz prednji dio mog golog tijela, sve dok
mu ruka ne nestane ispod ruba umivaonika, okrznuvši vrh mojih
bedara. Mali jecaj pobjegne mi kada on gurne svoje snažne prste između
mojih nogu, sileći ih da se razdvoje. Prsti mu stegnu moju bradu jače,
sile me da mu sretnem oči u ogledalu, dok klizi prstima preko moje
pičke. Drhtim, posežem za nečim, bilo čim, i završim omotavajući prste
oko njegove nadlaktice, zabijajući nokte u njegovu kožu. Ne
pomijerajući oči sa mene, on nesigurno pređe svojim jezikom uz moje
grlo, dok uranja dva prsta dublje unutar mene. Besramno stenjanje klizi
mi niz usne, a njegov stisak na mojem licu se mjenja, okrećući mi glavu u
stranu. Usne mu sreću moje, zahtjevaju, uzimaju, posjeduju me, sve dok
je on jedino što vidim i sve na šta mogu da mislim. Njegov jezik i ruke
stvaraju magiju, sigurno nas omotavaju u mjehuriću koji nitko i ništa ne
može probiti. Njegovi vješti prsti uzdižu me sve više i više, sve dok ne
osjećam da lebdim, viseći opasno na tom blaženom rubu litice s koje
želim pasti. I sa maženjem njegova palca preko mojeg klitorisa, on me
lansira preko ruba tako jako i tako brzo, da mi koljena popuste. Dah mi
zastaje gušeći me i ja odvajam usne od njega, dahćem za zrakom. Moje
cijelo tijelo primi se uz njega, a on me samo drži čvršće, odbija odreći se
ili odustati, čak i kada moji osjetljivi živci trzajući se, maknu me od
njega.
„Ti si tako jebeno prelijepa kada svršavaš,“ kaže kroz stegnute zube,
okrećući me prema sebi. On je utjelovljenje svega muškog, njegovi
definirani mišići čvrsto izvajani, oči pune požude. Naginjući se naprijed,
spustim najlaganiji poljubac u kut njegovih usta. On ostaje miran, čeka,
gleda, dok prelazim laganim maženjem niz njegovo grlo i preko širokih
prsa. Pogledam u njega, oči mi se prikuju uz njegove, dok se polako
spuštam na koljena. On guta teško, prsti mu se stežu u čvrste šake, dok
prelazim usnama preko njegovih trbušnjaka prije nego otvorenih usta
spustim poljubac tik iznad kuka, ravno kraj njegova ukrućena kurca. On
prekine naš kontakt očima, zabacivši glavu unazad, uz mučenički jecaj...
Ukopam nokte u njegove kukove, pređem jezikom polako, uzduž
naznake V linije njegovog stomaka, prije nego sporo pređem vrhom
jezika preko debele vene koja ide duž unutrašnjosti njegova kurca. Tijelo
mu se napne pod mojim rukama, mišići stegnu od obuzdavanja.
Pogledam u njega opet i vidim ga kako me promatra tamnim, gladnim
očima. Disanje mu je isprekidano, nosnice se divlje šire. Osmjehnem se i
spustim nježni poljubac na njegov vrh, zbog čega mu zašišti dah između
stegnutih zuba.
„Lexie…“ Drhti. Odlučim ga rješiti muke i kliznem usnama preko
njegova kurca, primajući ga sve do dna grla. „Jebemu,“ on izvali,
naginjući se naprijed, primajući se rukama uz rub umivaonika iza mene.
Kušam slanost njegovog preejakulata na svom jeziku i to čini da želim
više od njega. Omotam prste čvrsto oko baze i povučem nazad rukom,
pa gurnem opet naprijed. Iz grla mu izlazi glasno i isprekidano disanje.
Bedra mu se čvrsto stežu, moćno napinju i grče. On pokušava održati
neki privid kontrole, ali sa svakim prodorom prema mojim usnama, on
polako puca, gubi se dio po dio, i ja volim to, želim to. Želim da se
raspadne za mene. Prsti jedne ruke mu se uvuku u moju kosu, i on

konačno puca, stežući mi kosu čvrsto, dok mu se kukovi probijaju
naprijed. Prigušeno stenjanje zadrži mu se na usnama jedan dugi
trenutak, i zvuči tako erotično, tako potpuno nesputano, da ja stenjem
oko njega.
„Ah, sveti kurac.“ Otkida se od mene, dok koristi svoju ruku u mojoj
kosi da me podigne na noge. Usne mu se zabijaju preko mojih, i ja
gurnem svoj jezik kraj njegovih usana, očekujem da će se povući, ali ne
radi to. Drži me čvrsto, odbija mi dopustiti da se maknem. „Ja ću te
jebati tako jako.“ Okrene me silovito i zabije jednu ruku među moje
plećke, gurajući me da se sagnem nad umivaonikom. Jedna mi se ruka
spušta na umivaonik, druga na ogledalo ispred mene. Gledam kako
nestaje na sekundu, vraća se sa nečim iz tuš - kabine. Čujem izlijevanje
tekućine i onda osjetim njegove prste kako glade moj rascjep, nanoseći
nešto mokro i gusto preko mene. Hvatajući moje kukove, on se namjesti
iza mene. Uhvati mi kosu, podigne me gore dovoljno da može spustiti
svoje usne na moje uho, dok mu jedan prst prelazi preko mog dupeta, i
nježno pritiska uz moj šupak.
„Ja ću jebati ovo slatko dupe, Lexie. Znaš zašto?“ Ne mogu ništa osim
zatvoriti oči i pokušati disati, dok gura prst unutra, zbog čega mi dah
zastane. „Zato što jebeno mogu,“ on reži. Znam šta radi. Želi uzeti nešto
od Willa, nešto što mu je do sada odbijano. Ne mogu se čak ni
raspravljati sa njim. Želim ga tamo, da me ispuni, posjeduje. Pušta me,
gura me nazad uz umivaonik grubo. Ovo nije kao sinoć. Ovo nije nježno
ili s poštovanjem. Nema ničega slatkog ili lijepog vezano uz to, ovo sada
je brutalno zahtjevanje, i ja želim to više nego svoj sljedeći dah.
Dahćem isprekidano, kada osjetim kako se njegov kurac pritišće uz
mene. Ruka mi se zabije uz ogledalo, klizi po staklu, dok on polako klizi
unutar mene. On je puno veći od Willa, i gurne me ravno do granice
bola. Visim tamo, dišem kroz nos i osjećam svaki mišic u mojem tijelu
kako postaje čvrsto napet.
„Primi, Alexa. Primi sve,“ on zahtjeva. Mišići mi se konačno opuste i
on klizie unutra, sve dok njegova bedra ne dodirnu moja. Usta mi padnu
otvorena u tihom jecaju, a vrela užarena želja teče kroz mene, čini da mi
krv udara kroz vene. „Bože, osjećaš se tako jebeno dobro,“ on kaže uz
moja leđa, prije nego me ugrize.
Izvuče se van i onda gurne nazad polako, dugo režanje izlazi iz njega.
Omota mi kosu oko zapešća i povuče glavu nazad, sileći leđa da se
poviju. Ukliže čak dublje i ja zastenjem. „Jebemu! Gledaj me kako te
jebem!“ Lice mi je samo centimetar od ogledala, a pogled na njega koji
prodire tako moćno iza mene je dovoljan da svršim sama od sebe. „Da li
ti se sviđa to?“ Upita, oči su mu zamagljene dok sreću moje. „Da li ti se
sviđa gledati sebe kako si jebana, Lex?“ Podmukli osmijeh izvije mu
usne, prije nego mu zubi se stegnu i on prodre u mene jače. Oči mi se
zatvore i zagrizem donju usnu. „Reci! Reci mi!“ Ruka mu pusti moj kuk,
a dlan mu pljesne po mom guzu, pljesak odzvoni kroz kupaonu.
„Da!“ Vrisnem. „Da, volim te u svom dupetu!“
Zarežao je i uhvatio mi bedro, podižući mi jednu nogu i naslonio mi
koljeno uz umivaonik iza mene. Glava mu pada unazad, i on u režeći
prodire u mene tako jako, da mi se bedra zabijaju uz rub umivaonika.
„Osjećaš se tako jebeno dobro,“ dahće.
Klizne jednom rukom uz moje tijelo i ustipne mi jednu bradavicu, vrti
je među prstima dok prodire nemoguće duboko. Orgazam me ulovi
iznenadno, kida se kroz mene poput divljeg požara, vruće i brzo i
sveprožimajuće. Jedva sam svjesna njegova svršavanja, ali dugo režanje
koje proizvodi je tako seksi, tako muški...
Izvuče se iz mene i mi završimo na podu kupaone, on leži na
pločicama, a ja na njemu, leđima uz njegova prsa. „Isuse jebeni Kriste,“
on kaže, prsa mu zadihana ispod mene.
Siđem sa njega i uđem pod tuš, puštam da vruća voda umiri bolne
mišiće. On me uvijek ostavi sa osjećajem kao da sam se preforsirala, ali
ovo je drugačije. Ovo je nekako više. Nekoliko minuta kasnije i on stane
iza mene, stisne nešto gela za tuširanje u svoje ruke i prelazi rukama
preko moga tijela, između mojih nogu, preko mojih prsa. Nikada mi ga
neće biti dosta. Osjećam se posjedovano, zaluđeno na najopojniji način.
Sve vezano za njega vuče me njemu, i ja nikad ne želim napustiti utjehu
njegovih ruku, ali moram. Ne, ne misli o tome. Ne još. Samo još malo duže.
Želim se pretvarati, samo još malo, da je Xavier moj, još jednom -
ponovno, a ja sam njegova. Tako da ga puštam da me opere.
12. Poglavlje
Xavier
Glava mi je sjebana. Raskidan sam između želje da sam poslušao Thora
i samo ne mario. Poput bolesnog ovisnika kakav jesam, ne mogu misliti
na posljedice, već samo na nalet uzbuđenje točno u tom trenutku.
Ali sada, posljedice se obrušavaju na mene. Otišao sam iz Alexine kuće
nakon četrdeset osam sati sa njom, i od ma kakve zone zablude u kojoj
smo bili. Will se vratio prije tri dana i večeras sam rezerviran da odem
tamo na njihovu uobičajenu petkom večer rezervaciju. Ne znam koji kurac
da radim. Poslao sam poruku Alexi i rekao joj da ću otkazati, a ona me
molila da ne radim to. Koji vrag bih trebao sa tim? Mi nikako nismo išta
raspravili, prije nego joj se suprug vratio. Pretpostavljam da nijedno od
nas nije htjelo čuti šta drugo ima za reći, zato što oboje znamo kako ovo
nije moguće. Ali ne mogu si pomoći ne osjetiti ovo razočaranje koje me
drobi. Ispada kao da se ona pretvara da se to nije dogodilo. I sada kada
joj je suprug tu, mi ćemo se vratiti nazad i pretvarati se da nismo ništa
jedno drugom. Ona se može pretvarati da ja nisam ništa, ali ja znam
istinu, i u ovom slučaju, istina je daleko više razorna od bilo koje laži.
Zurim u svoj odraz u ogledalu dok zakopčavam svoje manžetne.
Izgledam isto kao i uvijek, dobro obučen, dobro podložen, stoik.
Navučem svoj sako, zakopčam gumbe i namjestim okovratnik košulje.
Odugovlačim, zato što duže ostanem ovdje, duže ću izbjeći da je moram
vidjeti. I nisam siguran da li još uvijek stojim ovdje zato što je ne želim
vidjeti, ili zato što ako je prije vidim, prije ću je morati napustiti. Moj um
je vrtuljak, premeće se i ne mogu shvatiti šta stvarno mislim ili osjećam.
Odlazim iz stana, prema autu koji je parkiran vani na ulici. Poppy
izlazi iz svog Audia koji je parkiran ispred mog Mercedesa.
„Hej! Izgledaš lijepo.“ Ona kaže, cereći se otvara prtljaznik i vadi
nekoliko vrećica punih hrane.
„Hvala,“ promrmljam. Pogledala me preko ramena, prebacivši svoju
dugu crvenu kosu kao i obično. Oči joj se fokusiraju na mene malo
previše intezivno, prije nego se suze.
„Jesi li dobro?“ Zatvorila je prtljažnik i stala na rubnjaku, gledajući me.
Suknja njene haljine ovija se oko njenih bedara na jesenjem vjetru, a suho
lišće leti joj oko gležnjeva. Bakreno crvena boja lišća točno odgovara boji
njene kose.
Nabacim joj mali osmijeh. „Dobro sam, Poppy.“
Nagnula je glavu u stranu i prišla mi, podižući se na prste, te spustila

poljubac na moj obraz. „U redu. Ako ti tako kažeš.“ Osmijehne se na
brzinu prije nego se okrene na peti i ode do ulaznih vrata, premećući
vrećice u jednu ruku, dok petlja sa ključevima. Kao da je znao da je ona
tu, Thor otvori ulazna vrata, lice mu već namješteno u osmijeh koji ima
rezerviran samo za nju. Poljubi je i ona prihvaća na trenutak, prije nego
se odmakne i drži vrećice ispred sebe. On prevrne očima i uzme ih prije
nego uđu u kuću. Thor je nekako uspio pronaći svoj put u ovom životu,
a bio je zakopan godinama. Volio je to, živio to, uživao u tome. On nije
bio tip koji traži izlaz van, a opet, evo ga, van igre, zaljubljen.
Ja ne tražim ljubav ili čak jebenu sreću, ali ovaj način života, ne daje ti
prostora čak ni za naznaku normalnosti. Drži te zarobljenim,
stagnirajućim, bez mogućnosti. Znam da moram izaći, samo ne znam
kako. Uzdahnem i otvorim vrata auta, uvučem se iza volana.
Dok slijedim Willa uz stepenice multimilijunske londonske gradske

kuće, moj želudac se nelagodno steže. Znam šta slijedi i pokušavam
izvući svoju profesionalnu masku, ali u kurac, teško je.
Ovaj put kada uđem u istu sobu, Alexa sjedi na rubu madraca, ruke joj
skopljene u krilu na način koji skoro izgleda nevino. Ona nosi do poda
dug ogrtač, koji je proziran i pokazuje bijelo čipkano rublje. Will se stopi
sa pozadinom negdje, a ja ne mogu maknuti oči sa nje.
Polako, ona ustaje sa kreveta i korakne par koraka, sve dok ne stoji
ispred mene. „Bok ponovno, Xavier,“ ona kaže, oči joj se polako dižu sa
mojih prsa na moje lice. Kada te plave oči sretnu moje, moja prsa se
čvrsto stegnu. Ne skida oči sa mene, dok metodično otkopčava gumbe
mojeg sakoa, prije nego ga spusti dole niz moja ramena. Mogu čuti svaki
njen dah koji silazi sa tih punih, crvenih usana. Trgnem se kada me
primi za ruku i oči joj se spuste, dok otkopčava jednu moju manžetnu.
Do vremena kada mi je skinula košulju, ja sam tako napet, da osjećam
kao da bih mogao pući. Ramena mi ostaju napeta, dok osjećam oči
njenog supruga na nama. Ne želim da me gleda kako je jebem. Stvari su
se promjenile. Mi smo prešli tu liniju sa koje ja nisam siguran da se
mogu jednostavno vratiti nazad. Ali usprkos svim sjebanim
komplikacijama, to ne mijenja činjenicu da je želim. Tako sam daleko
otisao, da ću je prihvatiti, bez obzira kako je mogu dobiti sada, čak i ako
je ovo jedini način. To je jebeno patetično, i iskusit ću dalekosežne
posljedice u nekom trenutku, samo ne sada. Za sada želim živjeti u
poricanju, još malo duže. Želim se izgubiti u njenom tijelu, udahnuti
povezanost koju neobjašnjivo imam s njom, i zaboraviti da ovo nije ništa
više od jeftine farse.
Njeni prsti prelaze nježno preko moje kože i ja progutam teško, dok
drhtim pod njenim dodirom... Silom pokušavam da potisnem to i da se
povučem od toga Zatvorim oči na sekundu, čeljust mi se stegne i
prizivam nešto, bilo šta osim želje koju imam za njom. I ono što se
pojavi, to je nešto predobro poznato kada je Alexa u pitanju. Ljutnja. Širi
se i vrlo brzo shvatim da sam još uvijek ljut na nju, samo iz drugih
razloga. Pogledam preko svog ramena u Willa, koji sjedi u stolici u kutu,
i skoro ga sažaljevam. Mi smo obojica samo mjeseci, uvučeni u Alexinu
orbitu. Ja mogu smatrati da je ovo sranje sjebano, ali mogu vidjeti da je
on voli. Da li ona voli njega? Da li ga je ikada voljela? Da li voli mene? Ili
sam samo razonoda u njenom ne tako savršenom braku? Tko to zna s
njom...? Počinjem misliti da ništa od ovoga nije više stvarno, ono što smo
mi imali, ono što oni imaju… Ona želi mene, ali se udala za njega. Zato
što je on sve što ja nikada neću biti. Siguran, pouzdan...
Uhvatim se ljutnje i pustim da me obuzme, da me vodi. Okrenem se
nazad Alexi, vidim njen stegnuti izraz, oči mi prelaze preko njenih
usana, prije nego zatvorim ruku oko njenog grla. Oči joj se rašire, dok
mi se prsti stežu blago, prijeteće. Okrenem je od sebe, uhvatim joj struk i
povučem je unazad uz sebe, sve dok joj leđa i guzica nisu spojene sa
svakim centimetrom mog tijela. Ruka mi ostaje na njenom grlu, dok nas
okrećem oboje prema Willu. Mogu osjetiti puls kako joj leprša pod
mojim prstima, poput krila kolibrija.
Ona drhti kada svojom slobodnom rukom pažljivo povučem remen sa
njena struka. Čvor se opusti i lagana tkanina se rastvori, odmiče se sa
njenog tijela poput kazališne zavjese, u kom se prikazuje remek - djelo.
Pređem prstima nježno preko njenog trbuha, voleći način na koji joj dah
zastaje, opet i opet, dok prelazim rukom gore - dolje po njenom tijelu.
Do vremena kada pređem prstima preko čipke njenog rublja, ona
praktički dahće.
Will je promatra, oči mu gore potrebom. On je cijeni, obožava. Mogu to
vidjeti ispisano na njegovom licu. Krevet je smješten između nas i njega,
i da nije tako, ja mislim da bi on došao do nje, pokušao i dotaknuo je. Ne
želim ipak njegove jebene ruke na njoj. Gurnem svoju ruku u njeno
rublje i zaronim dva prsta duboko unutar njene pičke. Ona vrisne,
zabaci glavu nazad uz moje rame, kao da sam ja njen spas.
Želim je upiti, ali ne ovdje, ne ispred njega. Guram svoje prste unutar i
van iz nje, klizeći kroz vlažnost nekoliko puta prije nego se povučem,
izazivajući cviljenje iz nje. Hvatajući je za vrat, pozadi, gurnem je grubo
naprijed, sve dok joj koljena dotaknu rub materijala, a njen centar za
ravnotežu je baci naprijed. Uhvatim tanki komad čipke na njenom kuku
i okrenem ga prstima, kidajući ga. Uvukla je dah i pustila ga drhtavo.
Povlačeći svoj remen, gurnem hlače i bokserice dole, dovoljno da
izložim svoj kurac. Uzmem kondom iz džepa, pokidam ga zubima,
zarolam. Ona ostaje tu gdje je, ruke joj grabe plahte, dok je savijena
ispred mene, potčinjena, slomljena… I bijesan sam zato što ovo radi
zbog njega... Uhvatim joj kuk i zabijem se u nju jednim prodorom. Glava
joj padne naprijed, a sav zrak izleti. Drži svoju glavu dolje, i
pretpostavljam da ne želi gledati svog supruga, dok je pribija tip kojega
je jebala prošli tjedan. Pogledam u njega dok se izvlačim i zabijam
nazad. Čeljust mu se steže, a mali osmijeh dotiče usne. On uvijek izgleda
tako bijesan kada je jebem i ne mogu razumjeti zašto, do vraga, on plaća
za to ako ga to smeta. Rekao bih da je do nje, ali poznajem Alexu. Ovo
nije njena scena.
Ipak, ona drži svoju glavu dolje, dok niz jecaja silazi niz njene usne.
Savijajući se preko njenog tijela, uhvatim joj kosu i koristim je da joj
povučem glavu unazad. Prelazim usnama preko njenog ramena i vrata,
sve dok joj ne dodđem do uha.
„Gledaj u njega, Lexie,“ šapnem, moje usne dodiruju joj ušnu resicu.
Okrenem joj glavu blago, tako da mogu vidjeti te duge trepavice, kako
padaju preko jagodične kosti, oči čvrsto zatvorene. „Gledaj u svog
dragog supruga.“ Ona se stegne i pokuša izvući iz mog stiska, ali ja
povučem njenu kosu jače, prodirući u nju grubo. Dah šišti kroz njene
zube, a moje disanje postaje mahnito. „Gledaj. I vidi sve što ja nisam,“
kažem tiho režeći. Zagrizem njenu resicu i povučem je gore, ukopavajući
prste u njene kukove, dok je jebem još jače. Njeno teško disanje pretvara
se u stenjanje, sve dok ne počne da se odguruje o mene silovito.
Pogledam gore i zurim ravno u Willa, podsmjehnem se, dok prelazim
prstom među njen rascjep. Oči mu bljesnu nečim divljim, a ja se nacerim,
prije nego gurnem palac u njenu guzicu. Ona vrisne, a pička joj se stegne
oko mojeg kurca. Njen otpor kombiniran sa ljutnjom u njegovim očima i
njena uska pička, navedu me da svršim. Stegnem zube i divlje režanje
penje mi se uz grlo. One sekunde kada se izvučem van iz nje, ona se
odmakne dalje, okrene na svoja leđa i sjedne. Povuče pokrivač preko
sebe i spusti pogled na pod. Nešto se stisne u mojim prsima, ali

potisnem to dok navlačim bokserice i hlače.
„Mi smo gotovi,“ kažem, gledajući ravno u nju. Ona nije nikako
pogledala gore u mene. Okrenem se i uzmem svoj sako i manžetne,
izađem iz sobe, a da se i ne okrenem. Mi smo završili ovdje, i samo želim
da to ne izgleda tako jebeno tragično.
13. Poglavlje
Alexa
One sekunde kada čujem da se Willovo disanje ujednačilo, ustanem.
Navučem hudicu i tajice, te u tišini izađem iz sobe, zatvarajući vrata za
sobom. Ne bih smjela raditi ovo, ali sam tako ljuta da mogu jedva gledati
ispravno. Osjećam se izdano i nepoštovano. Nakon što je Xavier otišao,
Will me gledao kao stranca. Kunem se da on zna. A ja mu nisam imala
ništa za ponuditi, osim činjenice da ne želim Xaviera ponovno. On je
jednostavno kimnuo. Nije me čak pokušao ni jebati nakon toga. Već je
sišao dolje i dokazao poantu ne razgovarajući sa mnom ostatak večeri.
To se nije nikada dogodilo. Ja zaslužujem njegovu tišinu ipak. Prevarila
sam ga i nakon onoga što je Xavier napravio, osjećam se prodano i
jebeno glupo.
Izađem iz kuće i uđem u svoj auto. Na ploči piše da je skoro jedan
ujutro, ali nije me briga. Stanem ispred Recherche i izađem. Lupam po
teškoj mjedenoj alki na vratima, ne mareći ako probudim pola
susjedstva. Nastavim udarati nekoliko minuta, kada čujem teške korake.
Svjetlo u hodniku se upali, baca odsjaj kroz prozor kraj vrata. Kada se
vrata otvore, Xavier stoji tamo, nosi samo hlače za vježbanje. Kosa mu je
raščupana i miriše na viski.
„Jedan ujutro je,“ kaže suho.
Zamahnem rukom i ošamarim ga. Glava mu se okrene u stranu i on je
drži tako nekoliko sekundi, mičući čeljust naprijed - nazad. „Ti si jebeni
šupak,“ ispljunem. „Postao si tako ogorčen i izopačen, da te čak više i ne
prepoznajem.“
Izvio je obrvu i vratio pogled natrag na mene. „Nisi se žalila prije par
dana." Hladnoća u njegovom glasu mi bolno stisne prsa i osjećam kako
mi se suze skupljaju u očima.
„Pogreška,“ šapnem hrapavo. Shvatila sam da je dolazak ovdje isto
pogreška.
Obrve mu se skupe i on se duboko namršti, prije nego mu se oči
sukobe sa mojima. „Ne,“ on kaže kroz stegute zube. Uhvati me za
zapešće i povuče unutra tako jako, da sam skoro pala. Vrata se zalupe
iza nas, i onda mi se unese u lice, gurajući me unazad na zid hodnika.
„Mi nikada nismo bili greška.“
„Mislila sam da sam vidjela nešto u tipu kojega sam nekada voljela.
Mislila sam da ga možda nisam nikad prestala voljeti, ali tog čovjeka
više nema, zar ne?“ Njegove oči istražuju moje lice i vidim bol koja mu
zasvjetli u očima. „On me ne bi nikada tretirao bez poštovanja.“
Odgurne se od mene, okrene mi leđa stežući ogradu stepenica. „Jebeno
mrzim što si sa njim.“
„On je moj suprug.“
„On te jebeno ne voli kao ja!“ Vikne, okrenuvši se prema meni.
Smrznem se, zurim u njega u čudu od njegovih riječi, ne u prošlosti -
volio. Nego, sadašnjost – voli... Zanjiše se na nogama lagano, a izraz mu
je tako slomljen.
„On mi nikada ne bi napravio ono što si ti večeras.“ Uspijem
procijediti.
„Ne, on samo plaća tipa da te jebe ispred njega. Da si moja, ja ne bih
nikad dopustio ikome da te dotakne.“
„Ja nisam tvoja,“ šapnem, iznenađena zbog boli koja dolazi sa
jednostavnom istinom.
Zurimo jedno u drugo jedan dugi trenutak. „Napusti ga,“ on kaže, tako
tiho da nisam sigurna da sam ga čula točno. „Napusti ga. Volim te,
Lexie. Više nego što će te itko ikada voljeti.“ Suze koje su prijetile, sada
teku niz moje lice, a srce mi se kida. U pravu je. Nitko me nikad neće
voljeti kao on, ali to je iz pogrešnih razloga.
„Xavier, ti me voliš zato što sam ti poput splava u beskrajnom moru. Ti
se utapaš i vidiš mene kao jedini izlaz van,“ dahnem. „Bilo je isto prije
šest godina. Zbog toga sam otišla. Držao si se za mene tako čvrsto, sreća
ti je ovisila o meni, da si zaboravio kako je to pronaći vlastitu sreću.“
Spustio je glavu dole. „Volim te.“
Zatvorim oči na sekundu, prije nego se odgurnem od zida i krenem
prema njemu. Povrijeđena sam i ljuta, ali on je slomljen. „I ja volim tebe i
uvijek ću. Ali sam donijela izbor prije šest godina. Ništa se nije
promjenilo. Ako ništa drugo, ti si više izgubljen nego što si bio prije. Ja te
ne mogu spasiti, Xavier. Ja te trebam, a ti moraš da se spasiš sam.“
„Kako?“
„Ne znam, ali znam da prodavanje svog tijela za novac nije način.
Jadan si.“ Xavier se drži za to tako čvrsto, zato što živi u ovom stanju
toliko dugo i bez sumnje, moje prisustvo ga je navelo da se sjeća osjećaja
koje je tako davno zakopao.
„On te ne zaslužuje, Lexie.“
„A ti me zaslužuješ?“
Duboko udahne i zuri u mene. „Ne, ni ja.“
Pritisnem usne lagano uz njegove, pređem placem njegovim obrazom.
„Ovo mora završiti. Zbog nas oboje. Pronađi se opet, zbog mene.“
Omotao je ruku oko mog vrata i pritisnuo usne jače uz moje, ali nije
pokušao produbiti poljubac. To je tako bolno i brutalno pokazivanje
pažnje. „Zbogom, Xavier.“ Šapnem uz njegove usne. I onda se okrenem i
odem, a one sekunde kada uđem u auto, slomim se. Bol me preuzme,
sve dok ne osjećam svaki njegov dio, tako sirov, kao i prvi put kada sam
ga ostavila. Nitko ne bi trebao patiti tako dvaput, ali ne mogu se navesti
da žalim. Xavier je moja srodna duša, i iako ga moram napustiti sada,
neću odustati od njega.
Epilog
Xavier
Idem svojim putem po bijelom pijesku, osjećam vrela zrnca između
nožnih prstiju.
„Ah, g. Black. Kako ste?“ Tao, tip koji vodi mali bar na plaži, pozdravi
me širokim osmijehom na svom licu. Njegovi zubi se ističu, čisto bijeli
nasuprot njegovoj tamno preplanuloj koži.
„Dobro sam. Ovdje sam da napravim nešto posla.“ Primim svoju torbu
s laptopom, a on se naceri.
„Naravno. Donjeti ću vam vode.“ Ode, a ja sjednem za jedan od
stolova ispod palmi kojih ima okolo bara. Bambusovo lišće prekriva
pijesak, tvoreći vrstu poda. Sviđa mi se. Ima nekoliko turista koji dolaze
i odlaze ovdje, ali većinom, ovo mjesto je doslovno raj. Pogledam preko
čiste plave vode, horizont točkast od šiljatih otoka koji izviruju iz vode
poput divova prekrivenih zelenilom.
Tao spusti bokal vode i čašu ispred mene, a led zvecka u orošenoj čaši.
Iznajmio sam deluxe kuću za odmor, na kraju plaže. To je moderna vrsta
kolibe, smještena u liticama oceana. Noću, ostavim vrata balkona
otvorena i mogu čuti njezno talasanje oceana oko kuće. Savršeno je i ne
mogu odgonetnuti zašto sam bio u Londonu toliko dugo.
Otvorim laptop, pređem današnje stanje burze, pregledam trenutno
stanje mojih dionica i mjenice. To je bio moj izlaz van. Uvijek sam bio
dobar sa brojevima, izvrstan. I uvijek sam imao glavu za posao, usprkos
tome što mi je stres poslao doslovno srčani udar. Otkrio sam da životom
u raju, mogu odstraniti stres burze. Do sada sam izgubio jako malo, a
dosta zaradio. Ja to mogu. Mogao bih ostati ovdje i živjeti svoj život u
miru i spokoju. Naravno, nikad neće biti potpun, ali ne želim misliti o
prošlosti, jer to je točno to što jest - prošlost. Ovo je dobro za mene.
Točno ono što trebam.
Radim, slušam valove kako udaraju o plažu, skupa sa Taovim
zveckanjem čašama iza bara. Perifernim vidom, primetim da je netko
izvukao stolicu nasuprot mene i podignem obrvu, polako dižući pogled
sa laptopa. Sav zrak mi izlazi iz pluća i smirujem se dok gledam u
Alexin safirno plavi pogled. Ona zauzvrat zuri u mene jedan dugi
trenutak, s malim osmijehom na usnama.
„Koji kurac ti radiš ovdje?“ Pokušavam se držati zajedljivosti iz svog
glasa, ali je teško. Dio mene bi da odbrani moje malo utočište na plaži, i
ne želim da me bol koju ona nosi slijedi i ovdje. Došao sam ovdje da
pobjegnem od nje.
Sjela je i kucnula noktom po bokalu. Nježni povjetarac podiže joj
pramen kose, čini je da izgleda nekako egzotično i intrigantno, čak i na
ovom mjestu.
„To je sve što imaš za reći?“ Podigne jednu obrvu, oči joj se sretnu sa
mojima.
„Poprilično da. Zadnji put kada sam te vidio, ti si mi rekla da nisam
dovoljno dobar.“
Odmahnula je glavom. „Ne, zadnji put kada si me vidio, ja sam ti rekla
da se moraš pronaći. Tako da sam te pustila. Dala sam ti vremena i uzela
vremena da napravim šta treba napraviti.“
„A šest mjeseci je dovoljno vremena?“
Nagnula je glavu u stranu, a oči joj pređu preko mojih golih prsa, prije
nego mi sretne pogled ponovno. „Thor mi je rekao da si spreman.“
Slegne. Jebeni izdajica. On i ja ćemo već porazgovarati. Zasigurno je
razmatrao o uroti sa neprijateljem. Koliko ja znam, on nije prešao preko
svog gađenja za nju.
„Poppy,“ kažem, shvativši.
Mali osmijeh dodirne joj usne. „Izgledaš sretnije,“ ona promrmlja.
Uzdahnem i uštipnem hrbat nosa, dok zatvaram oči. Mogu osjetiti
napetu glavobolju koja se gradi kod mojih sljepoočnica. „Zašto si ovdje,
Lexie?“
Čekam trenutak, i ne čujem da se pomiče, ali osjećam dodir njenih
prstiju koji prelaze preko moje čeljusti. Kada otvorim oči, vidim njene
laktove spuštene na malom stolu na koji se ona naslonila. „Xavier. Ja
sam na plaži, na otoku, usred ničega. Nisam završila ovdje slučajno, i
sigurno, kao sam pakao, nisam te slijedila preko pola svijeta samo da ti
kažem bok.“ Proučavam ozbiljni izraz na njenom licu, a mali osmijeh joj
dotiče usne. „Povrijedila sam te više puta nego što marim priznati, i
oboje smo patili zbog toga.“
„Tražio sam te da ga napustiš,“ režim. „Bila si savršeno jasna gdje
stojiš.“
„Nisi bio spreman,“ kaže ona tajanstveno.
„Ali sada jesam?“
„Da. Sada si se pronašao. Ne prodaješ se da sretneš kraj, mrzeći sebe,
zamjerajući sebi sve što si postao...“
„Kako bi ti znala?“
„Zato što te poznajem. Mogu vidjeti…“ Meki osmijeh dotakne joj usne.
„Vidim tragove muškarca u kojeg sam se jednom beznadno zaljubila.“
„To ne mjenja ništa, ti si još udana…“ Zar nije? Ne usudim se nadati.

Ispružila je lijevu ruku, bez ikakvog nakita. „Razvela si se?“ Kimne.
„Zašto?“
„Will je dobar tip. On zaslužuje nekoga tko će ga iskreno voljeti. Ja ga
ne bih nikada voljela na način na koji zaslužuje. Uvijek sam bila
zaljubljena u nekog drugog.“
Srce mi preskoči čudno u prsima „Napustila si ga,“ jedva šapnem. „I
sada si ovdje.“
Usne joj se razvuku u zasljepljujući osmijeh. „Došla sam te pronaći čim
se papirologija riješila. Volim te, Xavier,“ dahne. „Uvijek ćeš biti ti. Svaki
put.“
Možda bih joj još uvijek trebao zamjerati, ne bih joj trebao oprostiti tako
lako, ali ne mogu si pomoći ne osmjehnuti se, kada mi srce poskoči u
prsima. Ustanem i povučem je iz stolice, zaljepivši svoje usne uz njezine.
Njene ruke se omotaju oko mog vrata, a njeno tijelo u bikiniju spoji se s
mojim. Omotam ruke oko njenog struka, držim je čvrsto dok spuštam
čelo uz njeno.
„Zašto mi nisi rekla da ćeš ga ostaviti? Čekao bih te.“
Odmahnula je glavom i povukla se unazad da mi vidi oči. „To je to, da
si čekao, ne bi se nikada ponovno pronašao. Trebala sam da se sjetiš da
vrijediš više od pet tisuća po noći. Trebala sam da se vidiš na način na
koji sam te ja uvijek vidjela. Ostavila sam te prije svih tih godina, zato
što me slomilo vidjeti te takvog. Obećaj mi da me nećeš slomiti ponovno,
Xavier,“ ona moli.
Odmahnem glavom. „Nikada.“
„Volim te,“ ona kaže, a oči su joj prikovane uz moje.
„Ne mogu si pomoći i ne voljeti te, Lexie. To je instiktivno kao i
disanje.“

BookLand Xavier Hunter 3 - Dio Serijala Prodavaä - I Fantazija

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

BookLand Xavier Hunter 3 - Dio Serijala Prodavaä - I Fantazija

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Prodavači fantazija

Probudim se i borim se da otvorim oči. Glava mi je omamljena, a usta

Ona ustane i nagne se nada mnom, prelazeći svojim prstima preko

mene, jašući mi ruku. Izvučem ruku i ona ispusti frustrirano stenjanje,

žene koje treba jebati i zarađujem novac. Napokon, čak i da postanem

Kada dođemo do vrha stepenica, on skrene lijevo duž hodnika. Slabi

obuzdavam se, zabacivši glavu unazad, te gledam u strop pokušavajući

slaže s idejom da je jebe stranac. Možda bi radije bila jebena od mene,

Riskiram i pogledam u Willa, te mu sretnem pogled. Oči su mu oštre i

On se turobno nasmije. „Jeah, pa, to nije opcija. Ne možeš se vratiti

vezom. Upoznala sam ga prije tri godine i udala se za njega osamnaest

„Hmm, izgledaš prekrasno,“ Will kaže, nagne se dole i poljubi mi vrat

otvoren, pokazujući naznaku poprsja. Naginje se naprijed i poseže za

To ne bi trebalo biti vruće, trebalo bi biti nelagodno i čudno. Obično,

željom, samo da ne moram vidjeti mržnju. Ipak sam ja ona koja mu je

zacvilim. Grize me zubima za čeljust i onda mi povuče lice ka svom,

Usne mu se obruše preko mojih ponovno i ja zastenjem u njegova usta,

previše zgrožena da ga pogledam. Kada sam čula da su se vrata

skoro uvijek upadnu u probleme zajedno. Iako, ona je ta koja je unajmila

Kako se ispostavilo, mi smo završili u baru na Piccadillyju, ne u pabu.

ispred njenog supruga i ne obraćajući pažnju na ogromnog ružičastog

Ona se nasmije. „Misliš da te ne mogu sebi priuštiti, jel' to?“

„Idemo, Elodie,“ povučem je prema vratima i otvorim, držeći ruku na

Spustila je bradu dole. „Ne želim da me gledaš kao da me prezireš.“

poznajem, ne više. Ali želim se držati toga. Želim vjerovati da znam

„Dušo, tražio sam da Daniel ostane u Londonu dok sam ja u New

Kimnem slabo. „Volim i ja tebe.“ I onda ode. One sekunde kada se

Čekinje na njegovoj bradi su blago gušće nego obično i to čini savrsene

„Ne znam.“ Ispušta iznerviran uzdah. „Samo.. Ja…“ Sranje, kako da

Oči mu prelaze preko mojeg lica na sekundu i mogu vidjeti kako je

Šta ja želim od njega? „Samo mi nedostaješ. Ti si mi bio najbolji

Pogledala me preko ramena sa svoga položaja na rubu madraca. „On je

da zada udarac. „Ti se ne možeš kontrolirati sa njom, a ona je očito

kamina su od poda do stropa police sa knjigama, jedna strana je

Ja nikako ne mičem svoj pogled sa njenog, dok zavlačim prste pod

Zubi joj grebu po mojoj donjoj usni. „Želim da se raspadneš zbog

uz umivaonik, spuštajući glavu. Znam da Xavier nije bio baš djevica

raspadne za mene. Prsti jedne ruke mu se uvuku u moju kosu, i on

Nagnula je glavu u stranu i prišla mi, podižući se na prste, te spustila

Dok slijedim Willa uz stepenice multimilijunske londonske gradske

sebe i spusti pogled na pod. Nešto se stisne u mojim prsima, ali

„To ne mjenja ništa, ti si još udana…“ Zar nije? Ne usudim se nadati.

You might also like