Professional Documents
Culture Documents
Đavo II
Grešan dogovor
1
Naš svet knjiga
2
Naš svet knjiga
Okončavši to.
3
Naš svet knjiga
4
Naš svet knjiga
„Pero, Papá!“ moja starija sestra Adriana poviče. „Ali, Oče!“ glasno i
prokleto čisto na španjolskom. Oštri ubod njezinog tona punog
nepoštovanja odzvanjao je dnevnom sobom našeg doma.
Ako je postojalo nešto što je naš otac zahtijevao, bilo je to poštovanje u
njegovoj prisutnosti.
„Ne možeš mi to nastaviti raditi! Imam dvadeset dvije godine!
Punoljetna sam! Non puoi!“ bjesnjela je. „Ne možeš,“ na talijanskom.
Adriana je to činila samo kada je bila mahnito bijesna, kada je bijes
izbijao iz svake njezine pore. Počela bi pričati na španjolskom, talijanskom
ili engleskom – bilo kojem jeziku kojeg smo tečno govorili. Činilo se kao
da njezin um ne može dovoljno brzo obraditi njezine misli, pa bi bljuvala
vatru na onom dijalektu na kojem bi se najprije riječi formirale.
Jako se namrštio, zaškiljio prema njoj. Njegov pogled bio je prijeteći, svi
smo ga poznavali i iskusili iz prve ruke.
Pogotovo ja, njegov jedini sin.
Samo jednim dahom, podsjetio ju je, „Mogu činiti što god me je volja,
Adriana. Tko će me zaustaviti? Ti?“ Rugao se podrugljivim tonom.
Njezin kratak ispad neće dobro proći. Nikad to nije palilo kod njega.
Kao da nas je to sprječavalo da ponovno raspirimo vatru.
Što je naš otac očekivao od svojih potomaka? Njegova krv kolala je našim
venama. Bili smo baš poput njega.
Ponosno smo to pokazivali u trenucima poput ovoga kada bismo
dovodili u pitanje njegov autoritet. Kada bismo iznosili svoje zahtjeve na
vidjelo. Ishod naše rasprave nikada nije bio bitan. Bile su to bitke u našim
dušama koje su trebale biti oslobođene.
U dobi od dvadeset jedne, bio sam manje od godine mlađi od svoje
sestre. Što smo bili stariji, teže mu je postajalo kontrolirati nas. Nije
pomagala ni činjenica da je Adrianu čuvao kao što lovački pas čuva zeca,
spreman golim zubima rastrgati bilo koga tko mu se nađe na putu. Nikada
se ne bi dvoumio.
Oboje smo to znali.
U očima zakona, ona je bila punoljetna. Kao da to nije bilo važno, naš
se otac prema njoj i dalje odnosio kao prema maloj djevojčici. Kako bi
dokazao poantu, još uvijek je živjela kod kuće, bez ikakve nade da će se u
5
Naš svet knjiga
6
Naš svet knjiga
7
Naš svet knjiga
Mene.
8
Naš svet knjiga
Nije se pomaknuo, niti proizveo ijedan zvuk. Ako je naš otac bio
zabavljen ili šokiran mojim izazovom, niti na sekundu to nije pokazao. Bez
obzira na situacije ili okolnosti, Alejandro Martinez uvijek je kontrolirao
svoje emocije. Nikad nisi mogao znati o čemu je taj čovjek razmišljao ili
što je osjećao, pa niti način na koji će te kazniti kada odluči da je rasprava
završena.
Slabost nikada nije bila opcija. Ili si bio vuk ili si bio ovca, ali nije bilo
ničega između.
Ne kada je on bio u pitanju.
Prije nego sam uopće uspio shvatiti što se događa ili u kojem se smjeru
sve ovo kreće, ležerno je posegnuo u svoju futrolu i izvukao pištolj.
Spustio ga je niz svoje bedro.
Trznuo sam se kada je Adriana uzdahnula. Oboje smo bili zapanjeni
razvojem događaja.
„Papá –“
Bez da je pogledao svoju kćer, podigao je prst u njezinom smjeru.
Tišina.
Sljedećih riječi koje sišle s njegovih usana, sjećat ću se do kraja svog
života. Čvrstim, mirnim glasom, upitao je, „Želiš li biti Martinez,
Crucifixio?“
„Cruz, nemoj –“ Adriana započne, prije nego sam je prekinuo.
Nisam oklijevao. „Da.“
Toliko je mnogo oprečnih emocija eksplodiralo u sekundi. Još uvijek
nisam u potpunosti razumio svoju ulogu Martineza ili na što je moj otac
ciljao. Moje tijelo se ukrutilo kada mi je pružio svoj glock. Taj ispolirani
crni metal, blještavo je sjajio u prostoru između nas.
Moć koju je imao.
Kontrola koju je imao nada mnom u tom trenutku.
Put kojim će me odvesti.
Moj pogled se premjesti s njegovog pištolja na njegove bezizražajne oči.
Pakleno sam se trudio potisnuti iznenadnu zabrinutost, proklinjući svoje
tijelo koje se osjećalo kao da je ubacilo u najveću brzinu i da juri kao da
9
Naš svet knjiga
nema kraja na vidiku. Ovo je bio prvi put u mome životu da sam se osjećao
kao da mi konačno pokazuje đavola u sebi.
„Želiš li biti Martinez, Crucifixio?“ Ponovio je, kimnuvši prema jednom
od tjelohranitelja iza nas. „Ambrosio, ven,“ pozvao ga je da priđe na
španjolskom.
Tjelohranitelj se žustro približio, znajući gdje mu je mjesto, stane iza
našeg oca.
„Dokaži da si muško sine. Što ako ti kažem da nas je Ambrosio izdao?
Kako bi to riješio?“
„Što?“
„Čuo si me.“
„Što je učinio?“
„Sama činjenica da sam ti ja rekao da nas je izdao, dovoljan je razlog da
se to ispravi. Obitelj iznad svega, Crucifixio. Uključujući i život.“
Bez razmišljanja, moj pogled se zaključa s onim njegova tjelohranitelja.
„Ne gledaj u njega. Gledaj u mene,“ naredio je, vrativši na sebe moju
pozornost. „Gledaj me u oči kada razgovaram s tobom, Cruz. Uvijek.“
Teško sam progutao, pokušavajući suzbiti emocije koju su prijetile
isplivati na površinu.
„Da li si tako navikao raditi, kada si bio El Diablo?“
Prepredeno je izvio obrvu. „Ne vjeruj u ništa što si čuo i u pola onoga
što si vidio. Razumiješ li me?“
„Nisi odgovorio na moje pitanje.“
„Ni ne moram.“
„Hoćeš li ga ubiti?“
Jednim glatkim pokretom, predao mi je svoj glock. „Hoćeš li ti? Želiš ući
u moj posao? Onda ćeš to morati zaraditi. Misliš da možeš susresti El
Diabla i ne gorjeti u paklu? Želiš me izazvati? Tada postani muškarcem,
sine. Pokaži mi od čega si načinjen.“
„Oh moj Bože,“ Adriana izdahne. „Znači, istina je? Ti si najstrašniji
čovjek u cijelom svijetu? Ti si bio El Diablo?“
„Adriana –“
Prekinula ga je, „Odgovori mi!“
Unio joj se u lice prije nego joj je sljedeća riječ sišla s usana. Zbog
njegova naglog pokreta spotaknula se i pala na kauč. Pogledao je prema
dolje u nju, nadvivši se nad moju sestru dok mu je potpuna dominacija
isijavala iz kože.
„Da nisi nikada više podignula glas na mene, peladita.“
Odmahnula je glavom, nije mogla vjerovati svojim očima.
10
Naš svet knjiga
11
Naš svet knjiga
12
Naš svet knjiga
13
Naš svet knjiga
14
Naš svet knjiga
Ono za čim smo žudjeli bila je istina koju nije mogao pretočiti u riječi,
barem ne nama.
„Ari, ne počinji.“
„Ne počinji? Ne počinji!“ Živčanila je, dopuštajući svojoj naravi da
izađe na vidjelo. Kada je svoju punu pažnju usmjerila na mene, rekla je,
„Jesi li ozbiljan? Ne možeš biti ozbiljan! Zar nisi upravo bio u dnevnom
boravku sa mnom? Jesi li čuo što je želio da napraviš? Zbog čega, Cruz?
Kako bi dokazao lojalnost obitelji? Što to prokleto uopće znači?“
„Ari…“ upozorio sam je, moje se strpljenje bližilo kraju.
„Ovaj put me ne možeš ušutkati! Predugo sam se pravila da ne vidim
ništa! Životi kakve poznajemo su pogrešni! Način na koji se ljudi ponašaju
u njegovoj blizini! Daj, Cruz! Ovo sranje nije normalno! Ili te moram
podsjetiti na tjelohranitelje koji nas upravo prate, a sve što radimo jest da
idemo na prokletu maturalnu večer?“
Nisam želio ići na prokletu zabavu. A ipak, bio sam ovdje, odjeven u
Armani odijelo i jebene talijanske kožne cipele. Bio sam pratnja svojoj
sestri gnjavatorici na proslavi na kojoj nisam poznavao nikoga od
nazočnih.
„Adriana, dosta. Moraš se smiriti.“
„Moram se smiriti? A da ti reagiraš za promjenu? Kako možeš biti tako
prokleto miran? Jednako si jeziv i zastrašujući kao i on. Znaš to, zar ne?
Što si stariji, to se više ponašaš na isti način kao i on. Također i sve više
nalikuješ na njega!“
„Da li bi me to trebalo uvrijediti, Ari? Jer, posljednji put kad sam
provjerio, naš otac nam je sve dao.“
„Osim istine o tome tko je… zaista je. A sada izvodi te gluposti? Što
očekuješ, kako da reagiram? Upravo te mamio da nekoga hladnokrvno
ubiješ, a ti sada sjediš ovdje kao da se to jebeno nije dogodilo!“ Žestoko je
odmahnula rukom u smjeru našeg doma.
Trznuo sam se, istog trena okrenuvši vozilo dok sam istodobno stisnuo
kočnicu, zbog čega je auto klizio bočno po cesti prije nego se zaustavio.
„Carajo!“ povikao sam, 'U kurac' na španjolskom. Mahnuo sam
tjelohraniteljima koji su odjednom izlazili iz vozila da vide što se događa.
„Što želiš od mene? Ha? Želiš li da ti kažem kako se osjećam? Da li to
želiš?“
„Da! Barem bih jednom voljela znati o čemu razmišljaš, umjesto da se
pretvaraš da je sve u redu i kao da imaš štap u guzici!“
„Adriana, samo me pitaj ono što zaista želiš znati, umjesto da trošiš
moje vrijeme na svoje jebene ispade bijesa.“
15
Naš svet knjiga
16
Naš svet knjiga
17
Naš svet knjiga
svoja. Svijetu, bili smo samo još jedni Martinezi. Nitko nije spojio dva i
dva, iako sam bio njegova slika i prilika.
S kosom zalizanom unatrag, samo su još više do izražaja dolazile moje
jagodične kosti i vilica. Odražavale su njegove crte lica. Moja osunčana
koža i tamna kosa samo su išle u prilog mojoj očitoj privlačnosti. Iako,
moje su zelene oči bile te koje su najčešće privlačile svačiju pažnju. Iz
onoga što mi je rečeno, još otkako sam bio dječak, moj je intenzivan pogled
izgledao kao da bi mogao posegnuti u nečiju dušu i zaposjesti je.
Baš poput moga oca.
Bili smo jednaki. Kada bi netko doveo u pitanje moj identitet, ne bi
mogao zanijekati da smo otac i sin.
Hostesa mi se osmjehne pa zabaci svoju plavu kosu u stranu. „Molim
Vas, uživajte i ako bilo što zatrebate, mislim bilo što, biti ću upravo ovdje i
čekati ću Vas.“
Adriana zastenje, a ja kratko kimnem prema hostesi. Navikao sam da
se žene bacaju na mene. Ponekad bi im i uzvratio pažnju. Najčešće, bilo bi
to kada bih želio da mi popuše. Lako sam dolazio do pičkica. Znale su da
ću dati jednako kao što sam i primao. Moja me reputacija u spavaćoj sobi
slijedila gdje god bi išao.
Ušli smo unutra pa se popeli uz velike, zakrivljene stepenice. Svaka od
njih bila je prekrivena intrigantnim uzrocima. Stepenice su završavale
širokim predvorjem sa sjajnim mramornim podom. Zidovi su bili slični,
koliko sam mogao vidjeti.
„Postoji li ijedna žena koja ti se ne nabacuje? Zar nije dovoljno što sam
u svakom kutu srednje i koledža morala slušati o tvom haremu? Nema
bijega od tvojih razvratnih aktivnosti, brate.“
„Misliš od mojih jebačina?“
„Ugh. Tako si prost.“
„Drvlje i kamenje, Ari.“
Prevrnula je očima prema meni kada sam je zadirkujući udario u rame,
a potom stavio ruke u džepove svog odijela.
„Želim život, Cruz.“
„Imaš život, Adriana.“
„Ne onakav kakav ti imaš.“
„Nisi obraćala pozornost, sestrice. Zar misliš da bih ti ja dopustio da
širiš noge za svakog kučkinog sina koji pogleda u tvom smjeru? Slomio
bih mu jebeni kurac prije nego bi dobio priliku da legne iznad tebe.“
„A što ako ja želim leći iznad njega?“
„Onda ćeš ležati na njegovom lijesu.“
18
Naš svet knjiga
19
Naš svet knjiga
Fokus.
20
Naš svet knjiga
21
Naš svet knjiga
ispred mene kao mlada žena spremna osvojiti svijet. Sienna, ti si stvorila
ljubav u mome srcu i ispunila prazninu koju je tvoja majka ostavila za
sobom.“
Pognula je glavu, kao da se prisjeća nečega.
„Kada je tvoja majka preminula, dala si mi snagu koja mi je bila
potrebna da nastavim dalje. Toliko me podsjećaš na nju. Tvoja snažna
volja, tvoja žestoka odanost i tvoja bezuvjetna ljubav samo su neke od
vrlina koje si naslijedila od nje. Bila je ljubav mog života i nedostaje mi
svakog dana. Počašćen sam time što sam tvoj otac i činjenicom da nosiš
Luciano ime.“
Zašto mi je poznato to ime?
„Želim da znaš koliko sam ponosan na tebe. Znam da si ponekad željela
da te ne štitim na onaj način na koji jesam, ali la mia principessa1, ti si moj
čitav svijet. Imam velika očekivanja od tebe i znam da će doći dan kada ja
više neću biti jedini muškarac u tvom životu.“
„Oh, Papá…“
Njezin glas bio je glazba za moje uši. Mekan, nježan, zbog čega se moj
kurac trznuo.
„Ne, ne, ne,“ nepopustljivo je odgovorio. „Želim da se svi tvoji najveći
snovi ostvare. Zaslužuješ voljeti muškarca baš kao što sam ja volio tvoju
majku. Nekoga tko će te štititi, poštivati i staviti te ispred svega drugog.
Nikada se nisam ponovno oženio jer si ti postala čitav moj svijet. Ne
postoji nitko tko bi mogao popuniti tvoje mjesto. Niti u mome srcu, ni
duši, a niti nigdje drugdje.“
„Ti amo,Papá2.“
„Ti amo anch'io,“ uzvratio je na talijanskom. „I ja tebe volim.“
„Prego in nome di Dio. Molim se u ime Božje da uvijek budeš sigurna i
zaštićena per mano di Dio,“ izjavio je, „Od ruke Božje. Čestitam, Sienna.“
Nježno se nagnuo prema naprijed, dlanovima obuhvatio njezino lice kako
bi je poljubio u čelo. Podsjetio me na svaki put kada bi naš otac tako isto
učinio s Adrianom.
„Nikad nisam mislila da ću doživjeti taj dan,“ sestra mi se obratila, time
privlačeći pozornost na sebe. „Crucifixio Martinez, ona ti se sviđa. Wow.“
Usta joj se iznenađeno otvoriše.
„Zar se ne mogu diviti prekrasnim stvarima?“
„Činjenica da si je nazvao prekrasnom, samo potvrđuje moju poantu,
dragi brate.“
1
Tal. Moja princezo
2
Tal. Volim te tata
22
Naš svet knjiga
23
Naš svet knjiga
3
Tal. mafijaša
4
Tal. Talijanska mafijaška obitelj
24
Naš svet knjiga
„Tko kaže da je to bila posljednja riječ? Možda i jest otišla, ali ja sam taj
koji će odlučiti kada smo gotovi.“
„Onda to i dokaži.“
„Ari –“
„Hajde, Cruz. Samo idi! Ostat ću ovdje. Neću se ni pomaknuti,
obećavam.“
„Ne.“
„Dobro.“ Slegnula je ramenima, kimnuvši iza mene. „Tvoj gubitak.“
Okrenuo sam se kako bih vidio na što je pokazivala, pomalo gubeći
nadzor nad sobom jer je ona plesala malo preblizu za moj ukus s nekim
koga sam istog trena prepoznao. Njegov dodir bio je pohotan i posesivan.
U nekoliko sekundi, ljubomora me preplavila poput nezaustavljive sile.
Moja se posesivnost velikom brzinom širila preko prostorije.
Privukao ju je bliže, na svoj torzo, omotavši ruku oko donjeg dijela
njezinih leđa, a njezinu je lijevu ruku postavio na svoje rame. Drugu ruku
su isprepleli s druge strane. Njezine napućene usne razdvojiše se kada on
neočekivano svoju desnu nogu stavi između njezinih, tako da je ona
sasvim sigurno opkoračivala njegovo bedro. Priljubivši je uz svoje tijelo,
nije preostalo ni malo prostora između njezinih grudi i njegovih prsa.
Taj pizdun!
Susreo sam Arin pogled, koja je mogla vidjeti pravo kroza me. Uvijek
smo imali čvrstu i posebnu vezu. Nije bila samo moja sestra, bila je i moja
najbolja prijateljica. Poznavala me poput lica i naličja svog dlana.
„Ljubomora ti ne pristaje, brate. Čini se da imaš konkurenciju. Zaista
su sladak par.“
„Da li se uopće sjećaš posljednjeg puta kada si začepila? Da, nisam ni
ja.“
„Jesam li pogodila u živac?“
„Da, pravo u moje dupe.“
„Oh! Pogledaj je samo. Ona odlazi, a on je zapravo slijedi. Pitam se gdje
idu? Možda u njezinu sobu? Da li je to Giovanni s njom? To je on, zar ne?
Mora biti on. On je poznati ženskar. Moraš je upozoriti.“
„Ari –“
„To je ono što ti radiš, Cruz. To je u tvojoj prirodi. Možda i spavaš
uokolo, ali se ne pretvaraš da si netko tko nisi. Tvoji suparnici znaju u što
se upuštaju. Znaš da kruže glasine da on ne prihvaća ne kao odgovor.“
Smjenjujući pogled između Adriane i Sienne, duboko sam uzdahnuo,
shvatio da to jest Giovanni i da očito to govno nije smjeralo ništa dobro.
Koji drugi izbor imam?
„Ne miči se odavde. Jesi li razumjela?“
25
Naš svet knjiga
Siennom.
Mojim osobnim smrtnim grijehom.
26
Naš svet knjiga
27
Naš svet knjiga
28
Naš svet knjiga
29
Naš svet knjiga
30
Naš svet knjiga
„Zna li moj otac za to?“ upitala sam ga. „Budući je on čovjek zbog kojeg
bi se trebao zabrinuti.“
Giovanni nesvjesno spusti glavu prema tlu i to je bio izdajnički znak,
moj otac nije imao pojma o njegovim perverzijama.
Pičkica.
„Kamere su posvuda,“ izjavila sam. „Počela bih trčati da sam na tvome
mjestu.“
Izraz na Giovannievom licu kada se odmaknuo od nas bio je jedan od
onih koje sam vidjela toliko mnogo puta.
Strah.
Ne skidajući svoj zabrinut pogled s mene, kimnuo je i udaljio se.
Kada je otišao, odmah sam prešla na stvar s Cruzom. Bilo mi je dosta
gubljenja vremena na ovog cazzoa.5 „Ako tražiš zahvalnost, nećeš je dobiti
od mene.“
„Jednostavno hvala bilo bi dovoljno.“
„Za što?“
„Za otkrivanje njegove prave naravi.“
„A što je s tvojom? Kada ćeš mi to pokazati?“
„Nemam što skrivati. Ono što vidiš to i dobiješ.“
„To ima smisla. Budući je sve što vidim tobožnji mafijaš koji samo čeka
da sebi dokaže da ga ničija ruka neće hraniti. Da ti dam mali savjet, Cruz,
ne seri tamo gdje jedeš.“
„Ljubiš li oca tim ustima?“
„Da,“ Primaknula sam se njegovim usnama. „To su iste usne koje ti
želiš omotati oko svog kurca.“
Podmuklo se naceri. „Zadovoljava me saznanje da razmišljaš o
omatanju svojih usana oko mog kurca.“
„Ugh! Baš si odvratan.“
„Baš kao i tvoj prijatelj.“
„On nije moj prijatelj.“
„Tako je meni to izgledalo.“
5
Tal. jebač
31
Naš svet knjiga
„Pa, pogled može zavarati.“ Odmaknuo je pramen kose s mog lica. „Ti
si predivna.“ Namrštio se prema meni svojim intenzivnim pogledom
zelenih očiju, dok je palcem prelazio uz moj obraz.
Njegove očajne fore nisu me zbunjivale. Navikla sam na ovo više nego
na išta, zbog muškaraca koji su me pokušavali očarati kako bi zauzeli
očevo mjesto. Nije se tu sada radilo o meni, nikada i nije. To je bilo samo
sredstvo kojim bi se došlo do cilja. Uz to, muškarci poput njega nisu znali
kako voljeti. Prodali su svoju dušu La Famigliji. Na kraju dana, samo je to
bilo važno, a njihove tako-nazovimo žene su bile budale ako su mislile
drugačije.
Odbijala sam bilo kome biti na drugome mjestu.
Jebeš to.
Nisam bila ničije vlasništvo.
Ti muškarci bili su životinje i jedini zakon za koji su živjeli i disali bila
je mafija. To sam naučila na teži način.
„Mislila sam ono što sam rekla,“ podsjetila sam ga strogim glasom,
misleći na posao. „Držim se podalje od mafijaša.“
„Zbog čega misliš da sam ja gangster?“
„Jesi li ozbiljan? Zar ćeš stvarno vrijeđati moju inteligenciju? Mogu te
vidjeti na milju udaljenosti.“
„Znači, tražila si me.“
„Ne izvrći moje riječi.“ Odmahnula sam glavom. „Izgledaš baš poput
svog oca. Na trenutak sam čak pomislila da je to on.“
„I kako si se zbog toga osjećala? Zbog ideje da vidiš moga oca?“ Njegov
prst nije prestao milovati moj obraz.
„Tvoj otac me ne brine. Za tri mjeseca, nikad ga više neću morati vidjeti.
Niti ikoga od vas.“
„Što će se dogoditi za tri mjeseca?“
Odmaknula sam se, bila sam gotova s ovim razgovorom. „Ne tiče te
se.“
„Princezo –“
„Rekla sam ti da me ne zoveš tako.“
„U pravu si.“ Kimnuo je. „Grijeh te bolje opisuje.“
„Oprosti?“
„Tvoja zapanjujuća ljepota, tvoj borbeni stav, ta jebena usta… vrijedi
svakog grijeha koji bi mogao proizaći iz toga.“
„Ja ne –“
„Izađi sa mnom.“
32
Naš svet knjiga
33
Naš svet knjiga
34
Naš svet knjiga
To je bio prvi put u mome životu da sam vidio istinski užas ispisan
preko nečijeg lica.
„Odgovori mi!“ Snažno sam ga protresao, pokušavajući ga navesti da
progovori. „Gdje je jebeno moja sestra?“
„Mi… mi…“
Bez kolebanja sam ga pustio i u jednom hitrom potezu izvukao očev
pištolj iz stražnjeg dijela svojih hlača, uperivši ga pravo u njegovo čelo.
Živo mi se jebalo što ljudi svjedoče mojoj slabosti.
„Gdje je Adriana?“
Oči mu se širom otvoriše, a on stane zamuckivati, „Ja… ja… oprosti,
Cruz… ne znam što se dogodilo. Jednog trenutka je bila ovdje… a
sljedećeg… je nestala.“
„Nestala! Koji kurac to uopće znači? Gdje je jebeno otišla?“
Slegnuo je ramenima. Tijelo mu je drhtalo sa svakom riječi koja je
pobjegla s njegovih usana, „Pretražili smo cijelo imanje, Cruz… ne
možemo je pronaći… ali jesmo našli njezin mobitel na tlu izvan imanja…“
Zateturao sam zbog njegove izjave. Zrak je izbijen iz mojih pluća, a
borba u meni je nestala. Čista agonija harala je mojim umom, dok sam
prste provlačio kroz kosu, želeći je iščupati. Pojavili su se bljeskovi sjećanja
na naše djetinjstvo. Borio sam se da ostanem pribran. Moja odlučnost
razbila se oko nas poput stakla čije su krhotine sjekle moju kožu.
Nisam je uspio zaštititi.
Trebao sam je štititi pod svaku cijenu.
Tada me on obavijestio, „Žao mi je, Cruz. Oteta je.“
Osjećao sam se kao da sam umro.
A đavo u meni…
Je rođen.
35
Naš svet knjiga
36
Naš svet knjiga
37
Naš svet knjiga
38
Naš svet knjiga
39
Naš svet knjiga
… svom ocu.
41
Naš svet knjiga
„Iznevjerio si me.“
Tri riječi koje su bile daleko okrutnije nego njegov brutalan napad na
moj život.
„Imao si jedan zadatak. Jedan. Jebeni. Zadatak! Jedina stvar koju sam
tražio od tebe, jedina stvar koju sam ikada tražio od tebe! A čak ni to nisi
mogao napraviti! Napustio si je! Napustio si svoju sestru! Zbog čega?
Zbog pičke! Ostavio si moju kćer zbog djevojke koju čak ni ne poznaješ?
Kakav si ti to jebeni brat? Kakvim te to čovjekom čini? Tko napušta svoju
krv i meso zbog pičke, Crucifixio? Tko?“
Glava mi se trzne.
Oči su me svrbjele i bile su zamagljene.
Dah mi se usporio.
Ignorirao je moju očitu rastresenost dok me nastavio daviti i oduzimati
mi ono malo preostalog zraka. Moja pluća su gorjela dok su pokušavala
disati.
„Sada je nema! Da li je vrijedilo? Da li je trčanje za pičkom vrijedilo toga
da izgubiš sestru? Moju kćer!? Vjerovao sam ti! Jebeno sam ti vjerovao!“
Unatoč tome što je moj pogled počeo blijedjeti, mogao sam vidjeti
njegov ubilački pogled koji nikada nije napustio moj.
„Vjerovala ti je, Crucifixio! Kako si je mogao ostaviti? Kako si se usudio
izdati me? Sve sam ti dao!“
Njegov smrtonosni stisak samo se pojačavao sa svakom riječi koja je
napustila njegova usta.
Snažnije.
Jače.
Dublje, u zid sam tonuo.
Oči su mi zatreperile, a tijelo mi je postajalo mlohavo. Gubio sam
svijest.
„Jesi li gledao vrijeme na videu, Cruz? Jer sasvim prokleto sigurno ja
jesam. Prošlo je manje od sata, jednog jebenog sata nakon što ste stigli!
Nisi je mogao zaštititi više od jednog sata! Tvoj manjak posvećenosti mi se
gadi! Moj sin ne bi izabrao chocha 6 umjesto obitelji!“
6
Tal. pička
42
Naš svet knjiga
44
Naš svet knjiga
45
Naš svet knjiga
46
Naš svet knjiga
7
Tal.šef
47
Naš svet knjiga
48
Naš svet knjiga
Žudio sam za životom poput jebenog vuka u noći. Bio sam u krivu, ali
sam se osjećao ispravno. Žudnja za osvetom postala je moje utočište. Zrak
koji sam trebao za disanje, potreba za kretanjem, snaga za dalje. Trebao
sam utišati činjenicu da je ovo sve naposljetku moja greška.
Oprost koji sam tražio bio je začarani krug u kojemu sam se gubio,
isprobavajući svaki njegov trenutak dokle god sam mogao. Jer duboko
unutra, moj najgori strah postao je moja stvarnost – moja sestra je oteta, a
nisam mogao kriviti nikog drugog osim sebe. Želio sam osvetu, zbog čega
sam shvatio da nisam nimalo drugačiji od našeg oca, a i on je to isto znao.
Bili smo jednaki. Zato je bio toliko razočaran u mene.
Nisam samo njega razočarao, bio sam njegov odraz koji ga gleda pravo
u oči.
„Oh moj Bože,“ mama izdahne, spotičući se dok je hodala prema mom
ocu. Očito je bila u šoku. „Oteli su Adrianu? Netko je uzeo našu
djevojčicu? Kako si mogao dopustiti da se to dogodi, Alejandro? Gdje si ti
bio?“
„Mama. Nije on kriv.“
„Alejandro, obećao si mi da ćeš uvijek štititi našu djecu! Obećao si!“
„Carino, daj da objasnim.“
„Da objasniš? Da objasniš što točno? Kako si me lagao sve ove godine?
Kako si me izdao? Kako je naša kći oteta pod tvojim nadzorom, dok je sve
što si ikada radio bilo to da mi se zaklinješ da ovaj svijet neće utjecati na
našu djecu!“
„Carinó –“
Odgurnula ga je, ali nije uzvratio, zbog čega ju je raspizdio još i više.
„Oteli su Adrianu! Odveli su našu djevojčicu zbog tebe!“
Omotao je ruke oko nje, privlačeći je bliže u svoje naručje. Gledanje
Arine otmice bio je samo okidač koji je potaknuo sjećanja. Znam to, jer sam
osjetio isto. Kada ju je privukao bliže na svoje grudi, potpuno se izgubila.
Nikada nisam vidio da je tako reagirala, ali nikada nismo ni iskusili ništa
ovako razarajuće i destruktivno.
„Ne diraj me!“ Vrištala je, gurajući ga iznova i iznova što je jače mogla.
Nije se ni pomaknuo.
„Zakleo si se! Obećao si mi!“ Jedna po jedna, njezina šaka je udarala u
njegove grudi.
„Lexi, jebeno se smiri.“
„Ti si lažljivac! Vjerovala sam ti!“ Jecala je, udarajući ga iznova i iznova,
činilo se kao da nema kraja.
49
Naš svet knjiga
50
Naš svet knjiga
51
Naš svet knjiga
„Leo!“ Papá pozove svoju desnu ruku, onoga koji se nikada nije
udaljavao od njega. Odrasli su zajedno. Poznavao sam ga kao svog ujaka
Lea.
„Odvedi ih doma i ne ispuštaj ih iz vida.“
„Ja želim ostati.“
„Cruz, ne,“ Mamá naredi.
„Odrastao sam. Mogu sam donositi odluke i želim ostati i pomoći
pronaći svoju sestru. Ovo je moja krivnja i želim je ispraviti.“
„Alejandro, molim te. Već smo večeras izgubili jedno dijete, ne trebamo
izgubiti i drugo.“
„Nisam dijete.“
„Tvoja je majka u pravu. Napravili smo dovoljno štete za jednu večer.
Ostani s njom, ali će Leo biti taj koji je zadužen za njezinu zaštitu. Budući
tebi ne mogu vjerovati.“
Zateturao sam kao da me udario u lice. Želio me povrijediti, pa i jest.
Mogao sam podnijeti fizički sukob, ali gubitak njegovog povjerenja bio je
početak kraja…
Za nas.
52
Naš svet knjiga
53
Naš svet knjiga
Pet dana.
Sto i dvadeset sati.
Sedam tisuća i dvjesto minuta otkako je moja sestra oteta.
Jedva da sam viđao oca. Stalno je dolazio i odlazio od kuće, danju i
noću, a većinu vremena nije se ni vraćao. Svaki trenutak kada je bio budan,
proveo je tražeći Adrianu. Iako, ni inače nije bio neka spavalica. Pogubio
sam se u brojanju koliko bi ga puta našao kako sjedi u naslonjaču u svom
uredu u kasne noćne sate. Ponekad bi bio u dnevnoj sobi, nekada na
balkonu. To se mijenjalo s njegovim raspoloženjem.
Nisam se mogao sjetiti vremena kada bih se probudio, a da ga nisam
otišao potražiti. Moje bi tijelo bilo iscrpljeno bez sna i nije se moglo
drugačije reći. Bez oklijevanja bih ustao, a noge mi se ne bi zaustavile sve
dok ne bi ugledao njegovu siluetu u sjeni. Tada bi boca burbona bila uz
njega, a čaša u njegovim rukama, pa sam se često pitao što je to želio
zaboraviti.
Moj život nikada nije imao smisla, ali nije ni povezanost koju sam imao
s ocem. Posebice, s njegovim imenom, a nije mi se sviđalo da me se zove
Martinez.
Budi pažljiv s onim što želiš…
Moja je sestra htjela slobodu, a pogledajte gdje ju je to odvelo. Ja sam
želio znati o čovjeku kojeg su nazivali El Diablo, a sada se čini kao da je
on uvijek bio dio moga bića. Kao da sam rođen s đavolom u sebi.
Posljednjih pet dana otac nije razgovarao sa mnom, nije me pozvao, čak
nije ni pogledao u mome smjeru kada sam pokušao dobiti bilo kakvu
informaciju o Adrianinom prebivalištu. Bilo je kompliciranije nego se on
nadao da ja vjerujem. Nije se tu radilo samo o razočarenju zbog moje loše
odluke, bilo je tu više od toga.
Skrivao je istinu od mene koliko god je dugo mogao, jer je duboko, u
nutrini svoje duše, znao tko sam ja i što mi je suđeno da postanem. Nisam
se mogao probiti do njega, niti onda, a još manje sada, potpuno se
distancirao od mene.
Moja je majka, s druge strane, razgovarala sa mnom, ali je bila
rezervirana na svoj način. Iskra i život u njoj su nestali.
Nije bilo smijeha.
54
Naš svet knjiga
Niti osmjeha.
Jedva da se micala sa svog mjesta na kauču.
Nestrpljivo je čekala da moj otac prođe kroz vrata kako bi ga napala iz
zasjede. Bila je potpuno svjesna toga da je neće uključiti u svoju potragu
osim ako se ona ne pobrine za to. Čak ju je i tada odbio na svoj način.
Jedina osoba za koju je trenutno bio zabrinut bila je njegova kći.
Ništa drugo nije bilo važno, osim da Adrianu vrati kući.
To je samo dodalo još više krivnje na onu postojeću koju sam osjećao sa
svakim danom koji bi prošao. Morao sam nešto učiniti, nisam samo mogao
sjediti i čekati da se ona vrati. Nisam bio takav. Tokom godina, u svojim
naporima da pronađem istinu o El Diablu, o tome tko je bio, naučio sam
kako se služiti kompjuterom, a pod tim mislim da sam bio vješt u
hakiranju.
Proveo sam sate kopajući po Arinom laptopu pokušavajući pronaći bilo
što, nešto što bi nas moglo usmjeriti na pravi put, dati nam neki trag o
tome što se dogodilo ili gdje bi se mogla nalaziti. Mislio sam da ću pronaći
momka ili barem nekog tipa kojeg je skrivala. Koliko god mladenački
zvučalo, znala je bolje nego pričati s nepoznatima, a još manje otići s
jednim. Koga god da je slijedila s Lucianova imanja, bio joj je poznat i oko
toga me nitko ne može prevariti.
Nakon što nisam pronašao apsolutno jebeno ništa na njezinom hard
disku, počeo sam dopuštati svom strahu i nesigurnosti da preuzmu
većinu mojih misli. Nisam si mogao pomoći, razmišljao sam o tome kroz
što ona prolazi u rukama jednog od očevih neprijatelja.
Nisam mogao spavati.
Nisam mogao jesti.
Nisam mogao kontrolirati svoje ubrzane misli.
Posebno kada bih vidio majku u tako otužnom stanju na kauču.
Čekamo.
Svi smo samo čekali.
Većinu vremena, pokušao sam se bilo čime zaokupiti. Brinući se o
majci, skupljajući njezinu poštu, pobrinuvši se da jede. Bilo je teško gledati
je tako povučenu, ali sam ipak zauzeo očevo mjesto dok njega nije bilo.
Radio sam što sam morao. Za mene su večeri bile najteže vrijeme u danu.
Tada bi se sestra i ja najčešće družili. Gledali bi film, razgovarali o životu,
radili normalna sranja koja bi blizanci radili zajedno. Nismo imali mnogo
prijatelja. Bilo je teško znati kome možemo vjerovati, a tko je uz nas samo
zbog novca i statusa. Na kraju dana, oslanjali smo se samo jedno na drugo.
Veoma jednostavno.
55
Naš svet knjiga
Moja žudnja da ubijem jebače koji su je oteli nije jenjavala, čak sam
počeo to i zamišljati. Što bih učinio, kako bih to učinio. Većinu dana bih
razmišljao o tome kako bi molili za milost.
„Dobar dan, gospodine Martinez,“ Mariah, poštarica me pozdravila
dok sam uzimao poštu iz njezinih ruku.
„Koliko ti puta moram reći da me zoveš Cruz? Kada kažeš gospodin
Martinez, čini mi se da tražiš mog oca.“
„Con rispetto.“ Osmjehnula se. „S poštovanjem.“ Nije bilo neobično da
starosjedioci budu višejezični poput mene.
„Signore8, zašto izgledate toliko tužni? Da li je sve u redu?“
Kimnuo sam, pritom je slagavši. „Želim ti ugodan dan, Mariah.“
„Oh! Signore!“ Zaustavila je moj odlazak i pokazala na omotnicu. „Ova
nema povratne adrese.“
LEXI
Tko bi pomislio da će ta četiri slova, velika i tamna, imati snagu da me
zamalo obore na jebenu guzicu.
Koji kurac?
Intuicija je bila snažan osjećaj. Od jedne sinapse do druge, palila je moj
živčani sustav poput metka koji prođe kroz prokleto srce. Nisam štitio Ari
kada me najviše trebala, a neću tu pogrešku dva puta učiniti. Pitanje nije
bilo tko će mi to dopustiti, već tko će me u tome spriječiti.
Odvukao sam guzicu u svoju sobu, trebajući krenuti iz početka. Oca
nije bilo nigdje na vidiku, a nije bilo razloga da majku uključim u ovo.
Imala je dovoljno svojih briga.
Zatvorio sam vrata za sobom, zaključao ih i potrgao omotnicu. Maleni
CD pao je na moja stopala poput jebene granate koja je sletjela ispred
mene.
Sad ili nikad.
Zgrabio sam kožnu rukavicu iz svoje ladice, pobrinuvši se da ne
ostavljam nikakve dokaze ni otiske prstiju. Kada sam vidio da nema više
ništa u omotnici, stavio sam disk u svoj laptop i jebeno zadržao dah.
Ništa me nije moglo pripremiti za ono što sam trebao vidjeti, osjetiti,
čuti.
Ne, Bože… Molim te, ne.
Moj um.
Moj razum.
8
Tal. gospodine
56
Naš svet knjiga
57
Naš svet knjiga
58
Naš svet knjiga
59
Naš svet knjiga
61
Naš svet knjiga
9
Zvuk rezanja
62
Naš svet knjiga
Jedna riječ.
Deset slova.
Moje ime.
Podzemlje se zavrtjelo oko nas.
Kaos je eruptirao.
Čitav pakao slomio je svoje okove, ali naša intenzivna povezanost nije
izblijedjela. Činilo se kao da je vrijeme stalo od trenutka kada se njegov
pogled zakopao u moj i kada su se počele razotkrivati emocije koje sam
oduvijek želio vidjeti u njemu. Nije ih ni pokušao sakriti.
Razočarenje.
Sram.
Žaljenje.
Sve za što sam se molio, sada mi je pokazao. Nestrpljivo je tražio bilo
kakav ostatak svog sina, ali nije pronašao ništa osim poznatog pogleda
dječaka kojeg je odgojio i muškarca kakvim sam postao. Pretpostavljao
sam da mu moje djetinjstvo prolazi pred očima u bljeskovima.
Svaka prijelomnica.
Svako postignuće.
Svaki stup u našem odnosu.
Svaki kameni korak.
Svako otkriće.
Svaki napredak.
Sve nas je dovelo do ove konačne točke, sada i ovdje se sve naglo
promijenilo između nas. Njegovi su se demoni pojavljivali, zamračujući
maleni prostor. Sve ga je to toliko jako pogodilo. Njegova se najgora noćna
mora upravo odigrala pred njegovim očima, povlačeći ga ispod i lagao bih
kada bi rekao da i ja to nisam osjetio.
Nije postojao niti jedan centimetar moga tijela koje nije osjećalo njegovu
ljubav, ali i mržnju.
Nije mogao to više podnijeti, pa je zarežao, „Što si to jebeno učinio?“
Što je očekivao?
Bez obzira na to što sam učinio, nisam mogao pobijediti. Izgubio sam,
ali istina je bila…
Da me nije bilo briga.
Njegovo je mišljenje bilo ništavno i isprazno.
„Spasio sam tvoj jebeni život.“ Prije nego je uspio izgovoriti ijednu riječ,
otišao sam do Sergeyja i stavio cijev svog pištolja pod njegovu bradu.
Dokazujući svoju poantu.
Bit ću bolji od njega.
„Posljednja šansa, seronjo.“
64
Naš svet knjiga
65
Naš svet knjiga
66
Naš svet knjiga
Bilo je kao da sam se obraćala zidu. Barem s ujakom Ginom, mogla sam
izraziti svoju frustriranost. Nije bio moj pravi ujak, ali bio je El Capova
desna ruka, a to je bilo čvršće od krvne povezanosti. Ako on nije bio pokraj
mog oca, bio bi pokraj mene. Provela sam više vremena s njim nego s
ocem. Bio je tu kada sam se rodila i ponio je titulu mog kuma.
U talijanskoj kulturi obitelj je sve. Ljubav i posvećenost mog oca nikada
nisu bile za raspravu. Bila sam čitav njegov svijet, ali to je bila i La Famiglia.
Išli smo ruku pod ruku. Nije bilo važno što bih rekla ili kako bih se osjećala
vezano za neku situaciju. Na kraju dana, koju god bi odluku moj otac
donio, bila bi u mom najboljem interesu, prevladala bi iznad bilo koje riječi
i emocije koja bi se prolila iz moga srca i duše.
Bila sam zatočena i nisam mogla učiniti ništa povodom toga. Jedini
spas bio mi je osamnaesti rođendan do kojeg je bilo još mjesec dana. Bit ću
punoljetna po zakonu. Moći ću donositi svoje životne odluke bez uplitanja
El Capa. Sanjala sam o tom danu, da budem oslobođena ovog života – od
čistilišta u kojem ispunjenje za ženu dolazi u obliku toga za koga si udana
i u tome da doneseš na svijet sina koji će naslijediti ime i nasljeđe tih ludih
muškaraca.
Kod časti.
Jebeš. To. Sranje.
„Sienna, želiš li kartati? Igrajmo ajnc, postaješ stvarno dobra.“
Slegnula sam ramenima jer stvarno jesam.
Brojevi su bili moja stvar, voljela sam brojati karte.
„Samo me pokušavaš umiriti.“
„Da li je upalilo?“
„Ne.“ Možda.
„Mogu li samo nazvati svoju drugaricu? Nisam razgovarala s Aurorom
još od svoje maturalne večeri. Molim te…“
„Sienna, ti si dama. Ne moli.“
„Ujače Gino, Papá je isključio sve telefonske linije, pa i moj mobitel.
Jedini telefon koji radi je onaj u njegovom uredu. Moram znati što se
dogodilo između nje i Diega. Oh moj Bože, jesu li prekinuli? Jesu li
zajedno? To su stvari koje najbolji prijatelji moraju znati. Imali su
problema. Ona vjerojatno misli da sam mrtva.“
„Gesu Cristo, Sienna Contessa Luciano, mi stai dando i capelli grigi,“ kleo
se, „Isuse Kriste, zbog tebe ću posjediti.“
„Ti si već sijed. Ne možeš zbog mene još više posjediti.“
Uzdahnuo je, stavljajući svoj mobitel na pult. „Idem u kuhinju. Jesi li
gladna?“
„Da.“
67
Naš svet knjiga
68
Naš svet knjiga
69
Naš svet knjiga
Ništa dobra nije proizlazilo iz odlaska u očev ured. Tamo sam pozivana
samo kada bih bila u nevolji ili kada bi imao novosti koje mi nisu bile
nimalo drage za čuti. U ta četiri zida, njegov je ured uvijek značio posao.
„Sienna, nemoj dopustiti da čeka.“
Sranje. Da li je saznao? Da li zna?
Kimnula sam, slijedeći ujaka Gina iz svoje sobe pa niz hodnik. Očev
ured bio je u drugom krilu imanja, u dijelu koji je bio najviše udaljen od
moje sobe. Naš dom bio je dvorac od petnaest tisuća kvadrata na deset
hektara zemlje, zbog čega je osiguranje ovdje bilo prisutno dan i noć.
Štampa nije griješila u vezi mene i jesam odrasla kao mafijaška princeza.
Moj otac ne bi ni dopustio da bude drugačije.
Nikad nisam žudjela za nečim. Imala sam najbolju dizajnersku odjeću,
najskuplje štikle. Nakit koji sam posjedovala bio je sav u zlatu, pa je zato
trebao biti rasprostranjen u našim domovima diljem svijeta. Imali smo
avion, mlažnjak, helikopter, nekoliko jahti, garaže prepune auta i motora.
Popis bogatstva bio je beskonačan. Moj je život bio prepun raskoši, samo
sam to poznavala. Nisam se bojala svog oca. Poštivala sam ga i voljela.
Nikada me nije povrijedio. Barem ne fizički.
Emocionalno, bio je kralj toga.
Nije to bilo namjerno ili zlobno. Samo je želio ono što je najbolje za
mene, nikada nije shvaćao da bih i sama mogla donijeti te odluke. Većinu
vremena, imali smo odnos pun ljubavi, sa ponekom razmiricom tu i tamo.
Što sam se više približavala njegovu uredu, to sam postajala sve
nervoznija. Naposljetku sam bila izvan sebe. Mrzila sam biti uhvaćena
nespremna. Najveći problem kod mog starog bio je taj da je previše
zaštitnički nastrojen prema meni.
Ne bih vam mogla reći koliko sam ga puta čula da prijeti, „Samo su dva
načina na koji mogu napustiti ovu kuću ili s pištoljem na glavi ili u
mrtvačkoj vreći,“ bilo kome za koga je mislio da nije dobar primjer.
Moji su prijatelji prvo trebali proći kod njega.
Učitelji.
Instruktori jahanja.
Ukratko, tko god bi bio u mojoj blizini, prvo je trebao biti odobren od
njega.
Prvo bi ih provjerio, pobrinuo se da zna sve što se događa u njihovom
životu i tko ulazi i izlazi iz njihova života. Gdje su živjeli, tko je rodbina
toj obitelji. Sve, čak i njihovu krvnu grupu…
Duboko sam udahnula, promišljajući o njegovom sljedećem potezu.
Adriana nije pronađena. Nestala je prije malo više od dva mjeseca. To je
bila jedina informaciju koju je ujak Gino htio podijeliti sa mnom, a znala
70
Naš svet knjiga
sam bolje nego pitati oca o bilo čemu vezanom uz nju. Ne bi mi rekao, a
prvenstveno bi bio razočaran jer sam uopće pitala. Uloga žene u ovom
životu bila je da bude majka i da se brine za dom. Naše mjesto nije bilo ni
blizu onoga čime su zarađivali za život.
Hoće li me ponovno udaljiti iz kuće?
Napustila sam kuću u sred noći nekoliko puta tokom svog života,
okružena s cijelim arsenalom tjelohranitelja. Prošle godine je bio prvi put
da sam morala napustiti državu na šest mjeseci, na isti način. Ostala sam
s tetkom u New Yorku sve dok nije bilo dovoljno sigurno da se vratim u
Italiju. Imala sam daleko više slobode u Americi nego u vlastitoj zemlji.
Kada smo stigli pred vrata ureda, duboko sam udahnula dok je ujak
Gino kucao na vrata kako bi dao do znanja da smo ovdje. Nikada mi nije
bilo dopušteno samo ušetati unutra, morala sam kucati i on je morao znati
da dolazim da bih ga vidjela. Nisam ga mogla iznenaditi. Mnogo se sranja
događalo iza tih zatvorenih vrata, a Papá se pobrinuo da to nikada ne
bude u mojoj prisutnosti.
Postojala su pravila koja sam trebala slijediti.
Kraj priče.
„Entra!“ Papa poviče, „Uđite.“
Dok mi je srce ludo nabijalo, kao da će iskočiti iz grudi, udahnula sam
jedan posljednji teški udah. Ujak Gino otvori vrata i uputi mi ohrabrujući
pogled. Bila sam potpuno svjesna toga da sam iznutra gubila svoje sranje,
ali sam izvana ipak ostala smirena. Odgajana sam tako da ne pokazujem
svoje emocije, posebice pred El Capom.
Prešavši preko praga, objavila sam sa smiješkom, „Papá, sono cosi felice
di vederti –“ 10 Zaustavila sam se, tik uz vrata. Nisam mogla završiti
rečenicu o tome koliko sam sretna da ga napokon vidim.
Nije bilo pokreta.
Niti disanja.
Ostala sam bez ijedne riječi.
Jer, trebalo je ići…
U rat.
10
Tal. „Oče, tako sam sretna što te vidim -“
71
Naš svet knjiga
72
Naš svet knjiga
11
Tal. da
73
Naš svet knjiga
74
Naš svet knjiga
Kopile.
„Sienna! To nije način na koji se ponaša prema svom zaručniku. Ispričaj
se.“
„Capo, nije mi potrebna isprika.“ Kurvin sin imao je muda odmjeriti
me predatorskim pogledom. „Uživam u njezinoj vatrenosti.“
„Ostavi to za prvu bračnu noć. Do tada je moja kćer moja.“
Moja.
Kao da sam neko vlasništvo, a ne stvarna osoba s vlastitim potrebama.
Nisam si mogla pomoći, prosiktala sam glasom punim mržnje, „Volio
si majku. Uvijek si govorio da to isto želiš za mene. Obećao si da ću iskusiti
ljubav koju si imao s njom, zakleo si se da ću se udati iz ljubavi, a ne
dogovoreno.“
„Ti mene voliš, princezo. Samo to još ne znaš.“
„Mrzim. Te.“
Slegnuo je ramenima. „Granica između ljubavi i mržnje je tanka.“
„To. Nije. Ljubav. To. Je. Smrtna. Presuda.“
„Sienna, dosta!“ El Capo poviče.
Nisam mislila da bi moglo biti gore od ovoga. Bila sam u krivu.
Papá doda, „Bit ćeš udana sljedeći mjesec na svoj rođendan.“
Sarkastično sam izdahnula. Onaj dan kad sam trebala biti oslobođena
pretvorio se u dan kada ću umrijeti.
Moj osamnaesti rođendan.
Dan kada ću se udati za lukavog neprijatelja.
Crucifixia Martineza.
Sina El Diabla.
75
Naš svet knjiga
76
Naš svet knjiga
El Capo udari dlanom o stol, jače nego nekoliko trenutaka prije. „Nećeš
ne poštivati svog zaručnika u mojoj prisutnosti nikada više! Odgojio sam
te bolje od toga. Razumiješ li me?“
Prije nego upadne u nevolju, sagnuo sam se i poljubio je u obraz.
Promrmljao sam joj u uho tako da me samo ona može čuti. „Kada
dobiješ moje prezime, to je samo polovica bitke. Ja sam pobijedio. Imam li
sada tvoju nepodijeljenu pažnju? Jer, srce, ima to nešto između nas. Vidiš
to. Osjetiš to. Želiš to. Mene. A ako nastaviš poricati ono što je moje, samo
moram uzeti ono što mi pripada… Tebe.“
Zarežala je, zbog čega mi se kurac trznuo. Budući nisam želio metak u
čelo od njezina oca, sagnuo sam se da je poljubim u obraz još jednom, ali
malo me govno odgurnulo ramenom i udaljilo se od mene.
Bez da je rekla 'Doviđenja'.
Zakikotao sam se. Nisam se smijao otkako je Adriana oteta. Bila je to
dobra promjena, pa makar na sekundu.
„Sljedeći put kad te vidim, princezo, izgovarat ćeš 'Uzimam'.“
Ignorirala me i otišla. Bez da se osvrnula.
„Ispričavam se zbog ponašanja svoje kćeri,“ Luciano izjavi, time
privukavši moju pozornost na sebe.
„Lorenzo, svi mi imamo kćeri,“ Papá ga podsjeti dok sam sjedao.
„Teške su za kontrolirati. Vjenčanje će biti vijest za naslovnu stranicu, biti
će objavljeno u medijima, na internetu, na televizijskim postajama. Bit će
to vjenčanje stoljeća, odavde do Amerike i svake države i zemlje između.“
„Razgovarao sam s detektivom Dylanom McGrawom, zna da je
Adriana oteta i što moram učiniti,“ Papá otkrije.
Ujak Dylan bio je bliski prijatelj naše obitelji. Otac mi je rekao da je on
bio taj koji mu je pomogao lažirati svoju smrt prije skoro dva desetljeća.
„Očito čovjek koji je oteo tvoju kćer, Alejandro, zna da si ti živ, ali jesi
li ti spreman otkriti svijetu to isto?“ Luciano upita, kimnuvši prema
njemu.
„Učinit ću što god je potrebno da kćer vratim kući. Starim, Lorenzo. To
je jedini izbor koji imam. Nikada nisam želio uvesti obitelj u ovaj život, ali
stvari su se promijenile preko noći. Udruživanje naših obitelji osigurat će
zaštitu koja mi je potrebna da je pronađem. Tko god da je oteo Adrianu,
sada će znati da se više ne skrivam i povrh svega, da sam udružio snage s
La Famigliom. Shvatit će vrlo jebeno brzo s kim se zajebavaju. Osim što, nije
El Diablo bilo tko. To su pet obitelji.“
„Alejandro, najbolje bi bilo,“ Nicolasi upadne. „Da misle da si sam i
slab. Razotkrivajući sebe, ne samo da im pokazuješ da si ujedinjen s El
77
Naš svet knjiga
Capom, već i s onim što ide uz to. S nama. La Famigliom. Objavljuješ rat u
kojem ćemo pobijediti.“
„Trebat će nam dodatno osiguranje u crkvi i na primanju. Mogu samo
zamisliti koliko će to sranje biti s novinarima koji će čekati za tvoju
ekskluzivnu fotografiju. A i za Cruzovu i Sienninu prvu fotografiju kao
bračnog para. Vijesti o tvom uskrsnuću poharat će medije u jutro onog
dana kada će biti ceremonija, Martinez. Budući te Carbone već
intervjuirao, on je zadužen za prosljeđivanje novosti drugim novinarima,“
Rossi izjavi.
„Uhvatit ćemo jebače koji su oteli tvoju kćer. Usrat će se u gaće kada
shvate što su učinili. I figli delle puttane,“ Sinacore podrugljivo reče,
„Kurvini sinovi,“ oslonivši ruku na stol, „podcijenili su tvoju moć u našem
svijetu. Možda i jesi bio mrtav posljednjih dvadeset godina, ali još uvijek
si El Diablo. Vjerujem da su oteli tvoju kći jer su mislili da mogu. Mi ćemo
im dokazati koliko su bili u krivu.“
Pažljivo sam obraćao pozornost na sve što su govorili, baš kao i
posljednja dva mjeseca. Od noći mog prvog ubojstva, odnos između oca i
mene se promijenio. Mislim da je veći dio njega bio ponosan na mene, jer
sam dokazao svoju lojalnost obitelji te noći kada sam mu spasio život.
Majci se nije svidjela ideja mene u ovom svijetu, ali moja sestra još uvijek
nije pronađena i s obzirom na to, sve što je bilo važno jest dovesti je kući.
Dva đavola bila su bolja nego jedan.
I baš kao što je moj otac upravo rekao, stario je. Bilo je vrijeme da
prijestolje preda svom jedinom sinu. Primili smo još jedan video s Ari i
porukom ucjene. Zbog čega smo zaključili da novac nije u pitanju. Ipak,
poslali su slike. Svaka je bila više uznemirujuća od druge. Kada su prošli
tjedan poslali pola litre njezine krvi s još jednom tajanstvenom porukom,
moja je majka zamalo dobila živčani slom.
Potreban nam je drugačiji plan akcije. Više izvora, više moći. El Diablo
je bio autoritet u Americi i Columbiji, ali u Italiji je to bila drugačija priča.
Kada smo rekli majci što trebam učiniti, nije propitkivala. Kao što sam
rekao, sve što je bilo bitno jest da dovedemo Adrianu doma.
Lagao bih kad bi rekao da nisam zadovoljan činjenicom da se ženim
Siennom. Mafijaškom princezom.
Želio sam to.
Želio. Sam. Nju.
Da moja sestra nije oteta, ne bih se zaustavio dok Sienna Luciano ne bi
bila moja. Ovo je samo ubrzalo proces i skratilo sranje oko udvaranja.
78
Naš svet knjiga
Ionako nikada nisam bio dobar u tome. Znala je tko sam i nisam se trebao
pretvarati da sam netko drugi kako bih zadobio njezino srce i povjerenje.
Bez laži.
Bez nesigurnosti.
Bez podcjenjivanja.
„Svi znamo da si stekao mnogo neprijatelja prije nego si lažirao svoju
smrt,“ Luciano izjavi. „Bilo tko je mogao oteti tvoju kći. Posebice sa svim
onim imenima koje si odao kada si odlazio. Budući se to dogodilo u mome
domu, bojim se za sigurnost svoje kćeri. Znam da će zajedništvo naših
obitelji samo pružiti daljnju zaštitu. Sve će oči biti uprte u nas, tako da će
biti zagarantirano da će ponovno netko pokušati uzeti ono što je naše.“
Bio je u pravu. Taj dan će štampa imati ispunjen dan s tim novostima,
a samo će postajati gore kako će vrijeme prolaziti. Razotkrivanje će
zasigurno nagnati druge da dva puta razmisle o zajebavanju s nama. Bit
će užasnuti i to će ih dovesti do njihove propasti. Koristili smo štampu kao
svoju prednost. Naš izlazak u javnost garantirao nam je publicitet, a nitko
to ne bi želio propustiti.
Mafija je bila brojčano jaka. Bila je to igra koju nitko nije želio igrati. Ne
kada je svatko znao tvoje ime i za što se vezalo.
Pet obitelji.
„Istina je, Papá. Pronašli su tvoju najveću slabost. To nisu tvoja supruga
i sin. To je tvoja malena djevojčica. Čovjek bez obitelji gubi svoju dušu, zar
ne?“
Namrštio se prema meni, pažljivo slušajući svaku riječ koja je sišla s
mojih usana.
„Kada pronađemo seronje koji su oteli našu krv i meso, nećemo se
zaustaviti dok ne istrijebimo sve članove njihove obitelji zbog onog što su
učinili. Želim njihovu krv na svojim rukama.“
Njihove su duše moje.
„Toliko me podsjećaš na mog unuka Romea,“ Sinacore objavi,
naslonivši se na naslon svoje stolice. „Obojica ste izgubili kompase i
poludjeli za ženama, ali vidim na koji način gledaš Siennu. Čini se da imaš
oči samo za nju. Moja je jedina nada da će se moj unuk smiriti kao i ti, ali
se isto tako ne uzdam u to. Ne želi samo jednu ženu za sebe, on ih želi
sve.“ Odmahnuo je glavom.
„Jednostavno lijepo dječačko lice, koje pije i jede prije nego ti oduzme
život bez da i trepne. On je mafija Casanova.“ Podigao je ruku u zrak i
isprepleo prste. „On će biti moj kraj, taj moj unuk.“
„Imat ću to na umu, za budućnost,“ zakleo sam se. „Želim najgoreg
čovjeka kojeg imate.“
79
Naš svet knjiga
80
Naš svet knjiga
81
Naš svet knjiga
82
Naš svet knjiga
Moja svekrva stajala je nekoliko koraka ispred mene, a sve što sam ja
željela učiniti bilo je da pobjegnem poput šišmiša iz pakla. Nisam je trebala
upoznati, znati tko je ona, u mojim očima ovo nije bio pravi brak. Nisam
htjela ništa imati s njom ni s onime što je imala za reći.
Nikada neće zauzeti mjesto moje majke.
Niti sada.
Niti ikada.
„Wow,“ izdahnula je, gledajući u moju vjenčanicu.
I ponovno, moj otac nije štedio na majčinoj vjenčanici za njihovo
vjenčanje. Imali su burno udvaranje, zaprosio ju je nakon šest mjeseci
hodanja. El Capo je bio sedamnaest godina stariji od nje, a ona to nije znala
sve dok nisu potpisali vjenčani list. Na njezino veliko iznenađenje.
Ona je odrasla u skromnim uvjetima, imala je skromne početke. Kada
ju je upoznao preko prijatelja, rekao joj je da je to ljubav na prvi pogled.
Tokom sljedećih tjedana, kupovao joj je dijamantne ogrlice, auto, otplatio
je dugove njezinih roditelja i hipoteku na njihovu kuću, time kupujući
njezinu naklonost. Pokazao joj je život za koji nije ni znala da postoji. Ipak,
nije sve bilo u novcu, bila je preko glave zaljubljena u njega. Dao joj je sve
što je ikada željela, uključujući mene.
Djevojčicu.
Umrla je kada mi je bilo samo osam godina i zato mi je Papá kupio
ponija nekoliko dana nakon njezine smrti. Rekao je da je to bio dar od
majke prije nego je preminula.
„Zapanjujuća si,“ gospođa Martinez prekine moje misli. „Slike ne
pokazuju pravu stvar, Sienna.“
„Pokušavate li mi poljubiti dupe u nadi da ću biti sretna oko ovog
dogovora?“
„Sienna!“ Aurora se pobuni. „Žao mi je, gospođo Martinez. Inače je
veoma pristojna djevojka.“
„U redu je.“ Nasmijala se. „Razumijem. Ovo vjenčanje, ili kako ga ti
nazivaš, ovaj dogovor, teško će pasti svima. Vjeruj mi, osjećala bih se
jednako da sam u tvojim cipelama.“
„Onda mi pomognite da to zaustavim. Čak se ni ne želim udati za
Vašeg sina. Ne želim biti dio Vaše obitelji. Čak ne želim biti ni dio svoje
obitelji. Mrzim ovaj život. Ne želim sudjelovati u njemu.“
„Aurora.“ Otvorila je vrata. „Možeš li nas na nekoliko minuta ostaviti
same?“
„Naravno.“ Moja najbolja prijateljica susrela je moj pogled osuđujući
me. „Budi dobra i ljubazna. Mislim to, Sienna. To nije njezina krivnja.“
83
Naš svet knjiga
Nisam odgovorila, najvećim dijelom jer je bila u pravu. Nije bila njezina
krivnja, ali to nije mijenjalo činjenicu da također nije ni moja. Gledala sam
kako se Aurora udaljava od mene i odlazi te zatvara vrata za sobom.
„Uhh!“ Bacila sam novine na stolić za kavu, pa sjela na kauč. Nagnula
sam se naprijed, pa stavila glavu u kojoj je nabijalo među dlanove.
„Nitko me ne razumije. Nemate pojma kako je to odrastati, a ne imati
pravo reći bilo što o bilo čemu. Niti o odjeći koju nosim, niti o tome s kim
razgovaram, gdje idem, što radim. Obećao mi je, gospođo Martinez! Papá
se zakleo da ću se udati iz ljubavi. Lagao mi je. Prodao me kao da sam još
jedna poslovna prilika. Kao samo još jedan proizvod koji se našao u
ponudi. Ja sam ljudsko biće. Ne trofej koji jednostavno može osvojiti
prvom prilikom kako bi dokazao naše obiteljske veze. Više moći. To je sve
što mu je ikada bilo bitno. Dosta mi je toga! Nije pošteno. Želim normalan
život ispunjen ljubavlju i srećom u kojem ne moram uokolo hodati s
tjelohraniteljima.“
Suze su se slijevale niz moje lice. Nije me bilo briga što uništavam
šminku koja je nanošena tri sata, nisam mogla zauzdavati svoje emocije
niti minute više. Godine sakupljanja frustracije tekle su iz mene bez
žaljenja.
Jedna za drugom.
„Čak ne znam ni tko je od gostiju ili obitelji ovdje. Ne znam čak niti koje
je boje moja svadbena tematika. Dekoracije. Torta. Hrana. Jebeni DJ. Ništa.
Ne znam ništa. Nisam mogla izabrati supruga!“ Otvoreno sam jecala u
dlanove. „Ja nemam prava išta reći. Čak nisam mogla odabrati ni svoj
dom!“
Plakala sam jače.
Tijelo mi je drhtalo.
Moje srce se raspadalo.
El Capo ga je slomio.
84
Naš svet knjiga
Osjetila sam da je sjela pokraj mene, stavila je ruku na moja leđa. Počela
je trljati rukom gore dolje kako bi me utješila.
„Žao mi je dušo. Tako mi je žao…“
Kada sam čula te riječi i da ih zapravo i misli, reagirala sam na način na
koji nisam mogla niti zamisliti. Okrenula sam se i omotala ruke oko
njezina vrata, trebajući zagrljaj.
Utjehu.
Ljubav.
Razumijevanje.
Imala sam tetke, rođake, više obitelji nego što sam znala što bih mogla
raditi s njima. A ipak, s ovom strankinjom sam osjetila duboku povezanost
zbog iskrenosti u njezinu glasu. Nedostajala mi je majka. Željela bih da je
ovdje. Ona nikada ne bi dopustila da se ovo dogodi.
Ikada.
Prije nego sam znala što govorim, izrekla sam ono što sam osjećala.
„Nedostaje mi mamá. Toliko mi nedostaje da me boli. Željela bih da je
ovdje. Znam, kada bi ona još bila živa, da se ovo ne bi događalo. Ona to
ne bi dopustila. Nikada neću ocu oprostiti za ovo, gospođo Martinez! On
je sve što mi je ostalo, a trenutno ga toliko mrzim. Zašto mi to čini? Zašto
mu nikada ne mogu biti važnija i vrjednija od La Famiglije? Mamá je umrla
zbog ovog života, a on me sada voljno baca u njega. Ne razumijem, želim
razumjeti, provela sam čitav život pokušavajući.“
Čvršće me zagrlila, osjećajući moju bol. Otvoreno je priznala, „Znam
kako je to kada ne razumiješ svoj život. Ja nisam odrasla kao ti. Moja je
obitelj bila potpuno suprotna. Ne mogu ti reći koliko sam puta isplakala
svoju dušu, moleći Boga da se moja majka trgne iz svog stanja. Uvijek je
bila tužna, uvijek je plakala, uvijek je bila na tom mračnom mjestu u svom
umu. Davala je obećanje za obećanjem da će biti roditelj kakvog
zaslužujem. Kakvog sam trebala i željela cijelim svojim srcem i dušom.
Patila je od depresije i koristila lijekove zbog kojih je pola vremena bila u
nesvijesti. A iskreno, mislim da je više voljela takav način. Nije se morala
pretvarati da je netko tko nije. Mrzila je gledati me u oči.“
Odmaknula sam se pa su nam se pogledi spojili. Ljupko se
osmjehnuvši, uzela je štapić za uši i umočila ga u odstranjivač šminke prije
85
Naš svet knjiga
nego ga je prinijela mome licu. Pažljivo je obrisala užas koji su moje suze
stvorile. Čistila je mene i ujedno otrla moje suze.
„Zašto?“
„Pogled na mene donosio joj je muku. Podsjećala sam je na njezine loše
odluke.“
„Što se dogodilo Vašoj mami?“
Melankolično je odgovorila, „Jedne je noći uzela previše lijekova,
zaspala u mom naručju i nikada se više nije probudila.“
Trznula sam se, nisam očekivala da će odgovoriti. „Žao mi je.“
„Možda dolazimo iz različitih svjetova, Sienna, ali razumijem kroz što
prolaziš više nego što ćeš ikada znati.“
„Što je s Vašim tatom?“
„Nikada ga nisam upoznala. Napustio nas je prije nego sam se rodila.
Bio je ljubav njezina života. Zato je toliko mrzila pogled na mene.“
Nagnula sam glavu i uzdahnula, osjećajući kako tuga izvire iz nje.
Ohrabrujuće mi se osmjehnula, pa zataknula pramen moje kose iza uha
prije nego je odložila prljavi štapić na stolić za kavu. Uzela je puder i
nježno ga pritisnula na moje obraze.
„Uvijek sam si govorila da ću umrijeti, prije nego dopustim da se išta
dogodi mojoj djeci, mojoj obitelji. Ostavljena sam u rukama čovjeka koji
me podizao kao svoju. Prevarila sam se u njemu. Njegovim namjerama.
Njegovom iskorištavanju…“
Htjela sam je pitati što je pod time mislila, ali nisam htjela zabadati nos.
Dijelila je svoje najdublje, najmračnije istine sa mnom i za sada je to bilo
dovoljno.
„Kada je preminuo, ubačena sam u sustav i moj je život dobio
neočekivani preokret. Balet je spasio moj život. Bila sam prima balerina.
Studirala sam na Julliardu i nastupala na pozornici Američkog baletnog
kazališta u New York Cityju. Plesala sam Labuđe jezero sve od Velike
jabuke do Londona, gdje sam živjela i disala ples deset godina. Sve dok
me moj suprug nije došao spasiti po vjerojatno stoti put u mom životu.“
„El Diablo? On Vas je spasio?“
Pomalo se napela dok je popravljala moje sjenilo i tuš.
„Mogu samo zamisliti što misliš o mome suprugu. U očima svijeta, bio
je đavo, a u mojima, bio je moj anđeo. Spasio me. Bezbroj puta.“
Bilo je smiješno kako je svijet okrugao. Mnogima, njezin suprug bio je
jedno, a njoj, nešto sasvim drugo.
86
Naš svet knjiga
„On je glavni razlog zašto uopće imam obitelj. Preko njega sam
upoznala svoju polusestru. Recimo samo, da je moj otac bio tu negdje.
Moja je majka bila druga žena. Imao je aferu.“
„Što se njemu dogodilo?“
„Poginuo je u prometnoj nesreći zajedno sa svojom suprugom u to
vrijeme. Moja polusestra, Briggs, bila je u autu s njima. Ona je bila jedina
koja je preživjela, pa ju je Martinez podigao.“
Moje obrve se spuste, bila sam zbunjena.
„Moj je pravi otac bio oženjen Alejandrovom sestrom.“
„I njegova je sestra umrla?“
„Mmm hmm… Martinez nema živućih rođaka osim svoje nećakinje,
Briggs. I mislim da je zato toliko gorljiv da se Cruz oženi u tvoju obitelj.
Možda jesu korumpirani, ali obitelj je na prvom mjestu u tvojoj krvnoj lozi,
a on na neki način daje Cruzu produženu obitelj koju mi nemamo. Onu
koju je on uvijek želio imati. Osim moje polusestre koja živi u Sjevernoj
Carolini, moja djeca nemaju nikoga osim nas. Otkad je Alejandro lažirao
svoju smrt, nismo bliski koliko bih željela da jesmo.“
„Možda će se stvari sada promijeniti.“
„Nadam se. Iako, Briggs i njezin suprug Austin znaju istinu. Kao i
njihova djeca. Proveli su mnoga ljeta ovdje u Italiji s nama. One noći kada
je Adriana oteta, ja sam se vraćala s Oak Islanda gdje oni žive. Provela sam
dva tjedna u njihovoj kući.“
Ponovno sam nagnula glavu u stranu. „Zašto mi sve to govorite?“
Osmjehnula se, zbog čega su se razvedrile i njezine oči. „Jer želim da
znaš da nisi sama. Mislila sam da sam iskusila najgoru bol koju osoba
može iskusiti nakon što mi je majka umrla, ali bila sam u krivu. Otmica
moje kćeri boljela je deseterostruko više. Ne želim to nikome i ako ti mogu
ponuditi i komadić utjehe i razumijevanja na tvoj svadbeni dan i
rođendan, tada ću odigrati svoju današnju ulogu.
„Oh…“
„Oh?“
„Samo, samo je čudno imati nekoga na svojoj strani. Nitko to inače ne
radi. Svi u očevoj obitelji su dio njegova života. Većina ih je i samih u
dogovorenom braku. Dok s majčine strane, on im daje sve, pa je
pravedno…“ slegnula sam ramenima. „Njegovi motivi protiv mene.“
„Novac može kupiti mnoge stvari.
„To je razlog u kojem leži problem čitavog zla. Ali imam vjere u to da
će pronaći Vašu kći. Znam da će je dovesti doma. Ne trebate se brinuti.
87
Naš svet knjiga
Posebno sad, jer će moj dogovoreni brak učiniti da se, tko god ju je oteo,
poboji posljedica s kojima će se morati suočiti.“
„Iz tvojih usta u Božje uši. Tebi je brak možda prokletstvo, ali meni, on
je blagoslov. To nam je posljednja nada da pronađemo Adrianu.
Razumiješ li?“
Nikada nisam ni na trenutak zastala i promislila o tome što radim.
Zašto se ženimo, koji će biti rezultat svega toga…
„Nikada ti neću moći vratiti za ovo, ali znaj da je moj sin dobar čovjek.
Štitit će te i ako mu daš priliku, voljet će te. Ako te već sada ne voli.“
„Čak me ni ne poznaje.“
„U pravu si. Iako sam te ja tek upoznala, već te volim. Ti si stara duša
sa nevjerojatnim srcem. Mogu vidjeti ljubaznost u tvojim očima. Unatoč
tome što govoriš o svome ocu, još uvijek mogu u tvome glasu čuti ljubav
koju gajiš prema njemu.“
„Znam, a on to iskorištava kao prednost. Volim i poštujem svog oca. U
svakom slučaju, on i El Capo mogu biti dva različita čovjeka.“
„Razumijem. Moj suprug isto tako može biti. Želim da znaš da je ovo
prvi put otkad je moja kćer oteta da sam osjetila optimističnost vezanu za
budućnost. Ne samo da vratimo Adrianu, već ako je moguće, s vremenom,
da imam još jednu kćer.“
„Mislite li to stvarno?“
„Čitavim svojim srcem.“
„Mogu li doći k Vama ako budem trebala… Mislim… samo… voljela
bih imati… znate… nekoga. Nisam sretna sa svojim ocem, a ponekad mi se
čini da je samo on taj koji mi je ostao. Ne znam da li Vam to ima smisla.“
„Naravno.“ Pomilovala je moj obraz vrhovima prstiju. „Bila bih
počašćena da budem u tvom životu na bilo koji način.“
„Treba mi da znate da i dalje nisam sretna s ovim dogovorom. Usprkos
tome, znajući da mogu imati Vas u svom životu kao podršku i
razumijevanje… pa, recimo samo da mi to malo olakšava stvari.“
„Moj je sin veoma sretan da te može zvati svojom suprugom. I vjeruj
mi, kada kažem, znam da će doći vrijeme kada ćeš biti veoma
blagoslovljena zvati ga svojim suprugom.“
„Ne znam za to. Trenutno ga mrzim.“
Frknula je zakikotavši se. „Martinez muškarci tako utječu na nas. Kada
se radi o toj dvojici, Sienna, daj da ti dam jedan savjet.“
„Oh, da? Koji to?“
„Što više guraš, to će teže oni uzvratiti.“
88
Naš svet knjiga
Iz mafijaške princeze u…
Mafijašku suprugu.
89
Naš svet knjiga
90
Naš svet knjiga
da imaš sve što si željela. Cruz će ti dati život kakav zaslužuješ. Isti onakav
na kojem sam ja toliko marljivo radio da ti pružim.“
„Ja bi se udala i za siromašnog čovjeka bez posla sve dok ga volim.“
„Principessa, naučit ćeš ga voljeti. Kada se prilika pokaže, trebaš znati
izabrati svoje bitke, Sienna Contessa Luciano. Brak je težak posao. Nije
lagan. Odgojio sam te da znaš razliku između to dvoje. Ti si mudra
djevojka koja se dobro brinula o svom ocu, ali vrijeme je da svoju energiju
preusmjeriš na svog supruga i stvaranje obitelji s njim.“
Oči mi se širom otvoriše. „Papá, ne možeš biti ozbiljan? Čak ga ni ne
poznajem.“
„Sienna, najbolji je dar u životu imati svoju djecu.“
„Govoriš li da očekuješ od mene da zatrudnim?“
Sjaj u njegovom pogledu odgovorio je na moje pitanje.
„Papá! Daj! Čuješ li ti sebe? Ne samo da je ovo dogovoreni brak, već
pretpostavljaš da ću imati dogovorenu djecu? To je apsurdno!“
„Principessa, ja ne postajem mlađi. Bebe s medenog mjeseca bile bi
najbolji dar od moje kćeri i uskoro mog sina.“
„Bebe? U množini? Kao, više od jedne?“
„S brakom dolazi i obitelj.“
„Čak ne znam ni kad mu je rođendan! Ne znam njegovo srednje ime.
Ne znam ništa o njemu. Vidjela sam ga dva puta. Dva puta, Papá! Zašto mi
to radiš?“
„To je ispravna stvar za učiniti. Poslušat ćeš me. Ja sam tvoj otac,
Sienna. Tvoj otac. Jesam li bio jasan?“
Oči mi se ispune suzama. Nisam mogla prodrijeti do njega. Ništa što
bih rekla ili učinila ne bi promijenilo ishod. Nikada nisam imala kontrolu
nad svojim životom i bilo je jasno da nikada ni neću.
Mrzila sam ovo.
Prezirala sam činjenicu da sam stavljena u ovu situaciju kao da sam
ništa više od zaloga, supruga, jebena proizvođačica djece! To je samo još
više raspirilo bijes koji sam duboko u sebi gajila za Crucifixia Martineza.
Kurvin sin.
Poštovanje prema mom ocu bila je jedna stvar, ali neće se prenijeti na
mog supruga. Nisam prokleto ništa dugovala Cruzu, a on će u svemu
ovome platiti svoju cijenu.
„Capo,“ ujak Gino upadne. „Mi smo spremni kada ste i Vi.“
Kimnuo je. „Ne želim napustiti ovu prostoriju bez da ti kažem koliko
sam ponosan na ženu koja si postala, Principessa. I tvoja majka bi bila
ponosna. Znam da si uzrujana. Razumijem. I dopuštam ti to. Ovaj dan nije
92
Naš svet knjiga
„Tebe.“
94
Naš svet knjiga
95
Naš svet knjiga
96
Naš svet knjiga
97
Naš svet knjiga
98
Naš svet knjiga
Pastor nelagodno pročisti grlo. On je bio jedini koji nas je mogao čuti
dok su glasovi crkvenog zbora odzvanjali u pozadini.
„Pažljivo, srce. Tvoje riječi izdaju tvoju bijelu vjenčanicu.“
„Zapravo, ne. Moja je haljina samo prijevara baš kao i ova ceremonija,
stoga ne brini. Ovo je samo vrh sante leda. Ovdje, u Božjoj kući, počinit ću
najveću izopačenost. Svoje zavjete prema tebi. To će biti najveći grijeh od
svih.“
Povukao sam je na svoje grudi, a iznenađeni dah pobjegne s njezinih
usana. Nagnuo sam se prema njezinom uhu, nisam oklijevao. Kroz
stisnute zube, izgovorio sam stvarnost našeg braka…
99
Naš svet knjiga
100
Naš svet knjiga
Onesvijestit ću se.
Ja to ne mogu! Ja to ne mogu! Ja to ne mogu!
Šizila sam do pakla, nisam mogla nastaviti s ovim.
Ako pobjegnem, hoće li me uhvatiti? Ako budem vrištala, hoće li ikoga biti
briga? Ako se pomolim… hoće li Bog poslušati i odvesti me odavde?
Otkako sam ušla u crkvu, stvari su se nizale jedna za drugom.
Nazočni gosti, neke sam prepoznala, druge nisam.
Sva moja obitelj i prijatelji.
La Famiglia.
Zaštitari.
Političari.
Novinari.
101
Naš svet knjiga
Klik. Klik. Klik. Fotoaparati su blicali. Ako video reporter stavi svoju
kameru ispred mog lica još jedan jebeni put, ja ću je razbiti.
Zašto bi htjela slike dana koji želim zaboraviti više od ičega?
Ova raskošna ceremonija mora da je mog oca stajala malo bogatstvo.
Mislila sam da je moj slatki šesnaesti rođendan i moja maturalna zabava
bila ekstravagantna, ali nisu bili ni približno kao ovo.
Koji. Kurac.
Temeljeći zaključak na posljednjih sat vremena, znala sam da će
primanje biti prikazano kroz bogatstvo i moć koju nikada nisam tražila.
Bila sam preplavljena mnoštvom. Bila sam utišana od strane mog oca i La
Famiglije, gušila sam se u zavjetima svog zaručnika.
A sada…
Bila sam gotova. Bio je moj red da mu uzvratim, a sve što sam htjela
učiniti bilo je da ga tresnem u lice.
Mrzim. Ga.
Mislila sam da ću se onesvijestiti kada je započeo svoju izjavu laži,
jednu za drugom, u vezi onoga što je trebalo biti sveto.
Kako se ovo dogodilo?
„Sienna, molim Vas, ponavljajte za mnom,“ pastor izjavi.
Pokušala sam otrgnuti bradu iz Cruzova stiska, ali kurvin sin me
primio za stražnju stranu vrata. Time me zaključao u mjestu.
Nisam se mogla pomaknuti.
Nisam mogla govoriti.
Kopile će se pobrinuti da moj pogled ostane na njegovom.
„Ja, Sienna Luciano, uzimam, Crucifixia Martineza, da bude moj
zakoniti suprug, da ga imam i čuvam od današnjeg dana nadalje, u dobru,
u zlu, u bogatstvu i siromaštvu, u bolesti i zdravlju, da ga volim i pazim,
dok nas smrt ne rastavi.“
Ako ponovim te zavjete koje ne mislim, neću biti bolja od muškarca koji
ih je upravo izgovorio meni. Još grijeha u ime La Famiglije, osim što će ovi
biti moj teret.
U mome srcu.
U mojoj duši.
I ja ću biti grešnica.
Odbijam.
Otvorila sam usta kako bih povikala, kako bi mu rekla, „Ne!“. Ali, moje
se usne nisu pomaknule. Samo sam stajala u stanju čiste panike
nesposobna učiniti išta osim zamrznuti ovaj trenutak u vremenu, trenutak
u kojem me nekoliko sekundi dijelilo od toga da postanem mafijaška
supruga.
102
Naš svet knjiga
Ne! Ja to ne mogu!
„Sienna…“ pastor reče. „Uzimaš li Crucifixia Martineza za svog
supruga?“
Odmahnula sam glavom. „Ja… Ja…“
„Princezo…“ Cruz me upozori glasom koji nisam cijenila. Brzo me
podsjetivši tko je on i za što se zalagao. Tim 'učini kako kažem' odlučnim
mafijaškim tonom koji sam čula i previše puta iz očevog grla.
Namrštila sam se, bijesna. „Uzimam –“
„Eto,“ Cruz me prekine oštrim glasom koji je odzvanjao čitavom
katedralom i odbijao se od staklenih prozora. „Rekla je 'Uzimam'.
Nastavite.“
Trznula sam se, čuvši te riječi iznova i iznova, kako žurno prolaze kroz
moj um. Vibrirale su u svakoj kosti u mome tijelu, lomeći moj duh, moju
samostalnost, moju odlučnost.
Sve je zadrhtalo oko mene, počelo se urušavati poput kuće od karata
koju su načinili sveci i anđeli. Promijenio se moj život, moja budućnost,
moja smrt, zbog ovog gangstera.
Ponovno sam pronašla svoj glas. Rekla sam „Uzimam –“
„Koliko puta moram ponoviti Oče? Nastavite, odmah.“
„Cruz, molim te…“ prošaptala sam. „Preklinjem te. Pusti me.“
Pastor je učinio što mu je naređeno. „Sada vas proglašavam mužem i
ženom. Možete poljubiti –“
Duboko režanje iz torza mog novopečenog supruga prolomilo se prije
nego me snažno uhvatio za dno vrata. Posrnula sam prema naprijed kada
me povukao prema sebi, pokušala sam uhvatiti ravnotežu, ali su moje
ruke sletjele na njegova čvrsta prsa.
Đavo me čak nije ni susreo na pola puta.
U manje od sekunde, njegove se usne obruše na moje strašću koju
nisam očekivala. Stopivši nas u jednu osobu. Moja glava trznula se
unatrag od neočekivanog napada, bivala je odgurnuta unatrag zbog
njegovog postupka i besramne drskosti.
Istog trena, moje su usne počele gorjeti dok me ljubio. Gurnuo je jezik
u moja usta i poharao svaki njihov centimetar, kao da se nismo nalazili
ispred mog oca i u crkvi punoj obitelji i prijatelja.
Klik. Klik. Klik.
Reporteri, fotografi, svi su se usrali. Ovo je bila njihova prilika za
zaradom. Ovo je bilo ono što su čekali, a Cruz ih nije iznevjerio.
Čvrstim stiskom, zakopao je ruku u moju kosu i nesvjesno povukao
moj skalp. Nagnuo je moju glavu tako da je mogao produžiti svoju uvredu
i produbiti napad na moje otečene usne.
103
Naš svet knjiga
Krv.
104
Naš svet knjiga
105
Naš svet knjiga
Ne zajebavaj se sa mnom.
Njezin mekani jezik.
Njezin miris.
Njezino tijelo pritisnuto o moje.
Glasno sam zarežao, osjetivši je po prvi put. Nije me jebeno bilo briga
što smo u crkvi okruženi obitelji, prijateljima, njezinim ocem.
El Capo.
Sada je bila moja.
Mogao sam činiti što me je bila volja bez ičijeg odobravanja i mišljenja,
a jedva da sam počeo. Bila je okusa zabranjenog voća iz Edenskog vrta.
Sienna Contessa Martinez bila je moj najslađi prokleti grijeh.
Žudeći za nekim oblikom povezanosti s njom, zaposjeo sam njezine
usne na jedini način koji sam poznavao. Ljubeći je kao da mi život ovisi o
tome.
Nametljivo.
Snažno.
Napeto kao kurac.
To je bilo sve.
Ona je bila sve.
Voda koju sam trebao za opstanak, zrak koji sam trebao udisati, ljubav
za kojom sam žudio više nego za ičim. Zajednica našeg braka zapisana je
u kamenu i nije ništa mogla učiniti povodom toga.
Njezina je prošlost završila čim je postala mojom ženom.
Naša je budućnost bila jedino što je važno, a ona mora brzo naučiti kako
se nositi s time i prihvatiti da je njezina sudbina sada vezana za moju.
Zakopao sam ruke uz njezin skalp, sisao joj jezik, uživajući u
nevjerojatnom okusu. Sve dok nisam začuo da je ona zacviljela i tada sam
se pripremio za njezinu odmazdu zbog mojih drskih poteza.
Zagrizla je, jako.
Metalni okus moje krvi istog je trena ispunio naša usta. Kurac mi se
trgnuo zbog saznanja da je upravo progutala moju krv baš kao što će i
moju spremu. Nazovite to bolesnim ili jebeno izobličenim, ali nije me bilo
briga.
106
Naš svet knjiga
Zarežao sam, trznuo sam se unatrag dok sam je povlačio za kosu u dnu
vrata. Još uvijek nekoliko centimetara udaljena od mojih usana, dahtala je
uz moje usne, očajnički se pokušavajući izvući iz mog stiska. Oba naša
tijela bila su uzdrmana od neporecive žudnje. Svaki dio njezine odlučnosti
udarao je oko mene poput čekića.
Mogao sam čuti kako odjekuje u mojim ušima.
Mogao sam to osjetiti u svojim kostima.
Rušio sam zidove koje je ona izgradila oko sebe, kada sam ja bio u
pitanju. Kunem se da se svaki dio mog živčanog sustava lomio, gasio,
činio da teško vidim, jedva sam to podnosio.
Ne znam da li je to bilo zbog njezine neposlušnosti.
Zbog svađe između nas dvoje, svađe koja je nalikovala na predigru.
Ili činjenice da je ona sada gospođa Martinez…
Bilo je uzbudljivo.
Euforično, samo po sebi.
Slabašno me udarala dok sam je držao u svom zagrljaju, čvršće je
oslanjajući o svoje grudi. Oboje smo bili bez daha.
Zbog čega sam promuklo rekao. „Uništit ću sam sebe prije nego ti za to
dobiješ priliku. Razumiješ li me?“
Frustrirano je zastenjala. Nisam znao da li je to bilo zbog onoga što sam
rekao ili zbog toga što je znala da je to istina. Možda i zbog toga što je znala
da nigdje ne ide, osim ako joj ja to dopustim. Zatvorila je oči, pokušala je
umiriti svoje disanje i misli.
Posebice svoje jebeno srce koje sam ja bezdušno rezao na komadiće.
Opustio sam stisak, polako prelazeći usnama preko njezinih. Želio sam
je osjetiti još jedan posljednji put. Njezine se oči otvoriše, ugledao sam to
prije nego se dogodilo. Snažno me odgurnula iz sve snage. Dopustio sam
joj da se osjeća kao da ima kontrolu, barem sam to mogao učiniti.
Pustio sam je.
Nije oklijevala, podigla je rub haljine i zaputila se prema izlazu iz crkve,
bez mene. Bila je nošena čistim adrenalinom i bijesom iz onog što je
započela…
Sveopći rat između nas.
Kada je izašla iz katedrale, videoreporteri i novinari su je okružili.
Okruživali su nas poput lešinara kakvi su i bili.
„Gospođo Martinez! Gdje idete?“ Jedan je povikao.
„Kakav je osjećaj biti mafijaškom kraljicom?“ Drugi dobaci.
Svjetla, kamera, akcija.
Tjelohranitelji su upali u njezin prostor, blokirajući životinje najbolje što
su mogli. Stavila je ruke ispred sebe pokušavajući vidjeti kroz blještava
107
Naš svet knjiga
„Nikada ti neću biti žena na načine na koje ti želiš! Morat ćeš me silovati
jer ti neću dozvoliti da me dotakneš večeras!“
Njezine se riječi zabodu u mene poput oštrica noževa. Kao da je
zaokrenula nož u mome srcu.
„Princezo –“
„Rekla sam ti da me ne zoveš tako! Ja nisam princeza. Nisam ni kraljica.
Nisam ništa drugo doli mafijaška supruga! Koliko dugo, ha? Koliko će
dugo proći prije nego me prevariš? Udariš? Prije nego me staviš na mjesto
s kojeg ću svaki dan slušati tvoje naredbe i zapovijedi?“
„Isuse Kriste, jebeno se smiri!“
„Nikada! Reci mi! Želim znati koliko će vremena proći prije nego me
ubiješ, kada ću umrijeti poput svoje majke koja je umrla zbog mog oca?“
Namrštio sam se, slušajući njezine istinite izjave, nisam baš to očekivao,
posebice ne u ovom trenutku.
„Ja ću te zaštititi!“
„Sranje! Kao što si zaštitio svoju sestru? Svoju krv i meso? Nisi mogao
ni nju zaštititi! Gdje je ona, ha? Znam! Vjerojatno je mrtva u jebenom jarku,
ali bolje joj je i tamo nego živjeti u ovom životu s tobom!“
Njezin zloban jezik raspirio je moj bijes pa sam je odbacio na kožno
sjedalo. Zasiktala je čim su joj glava i tijelo udarili o njega. Širom je otvorila
oči. Ali, nije se naslonila. Njezin se instinktivan odgovor između bori se i
povuci se, ubacio među nas, a moja žena izabrala je…
Borbu.
Proveli smo sljedećih nekoliko minuta natežući se, oboje smo
pokušavali zadobiti kontrolu jedno nad drugim, sve dok ja nisam
nadvladao sa svojom snagom.
„Sienna, prestani! Pogledaj me! Samo me jebeno pogledaj!“
Čvrsto je zatvorila oči, kruto okrenuvši lice i tijelo od mene. Podigao
sam njezine ruke iznad glave i zaključao ih u mjestu, prije nego sam se
postavio iznad nje. Sputao sam je, pokrio sam njezino delikatno tijelo
svojim.
Njezine se oči naglo otvoriše kada je shvatila u kakvom se položaju
nalazimo.
„Zar ćeš ovdje ukrasti još jedan dio mene?“
Namrštio sam se, rastrgan njenom snažnom zamisli o tome tko sam ja
i za što sam sposoban.
„Zar stvarno misliš da bi te prvi put jebao na zadnjem sjedištu
limuzine?“
„Kakva je razlika između ovoga i kreveta? Na oba te mjesta ja ne
želim.“
109
Naš svet knjiga
Dosegao sam svoje krajnje granice. Čovjek je mogao biti forsiran sve
dok ne bi dosegao svoje granice. Moj snažan stisak poleti od njezinih
zglobova na njezin vrat pa joj se oči širom otvoriše. Ležala je ispod mene,
veoma zadihana, emocionalno i fizički potrošena. Na trenutak, dopustio
sam joj da mi oduzme dah.
U mojim je očima i dalje bila prekrasna.
Prije nego je još jedna sekunda prošla, zagledao sam se duboko u
njezine oči. Stopio sam njezin pogled sa svojim.
„Ako ikada ponovno podigneš glas na mene ili spomeneš moju sestru
još jedan jebeni put, pobrinut ću se da ti život bude živući pakao. Ne mami
me, Grešnice. Jer ćeš samo jednom to učiniti.“
Govorio sam kao da je kažnjavam, priveo sam kraju našu bitku, „Moja
si žena manje od sat vremena. Nemoj postati moj neprijatelj, Sienna. Ubit
ću za tebe. Umrijet ću za tebe. Ali nemoj ni na jednu jebenu sekundu
pomisliti da ću te zaštititi… od sebe.“
110
Naš svet knjiga
111
Naš svet knjiga
„Da, naučila sam to kada mi je bilo osam godina i kada je moja majka
platila svojim životom.“
„Razumijem. I moja je majka platila svojim.“
Zaljuljala sam se, šokirana onim što je podijelio sa mnom.
„Svi mi imamo demone. Cruz te može od njih zaštititi, ali ih ne može
otjerati. Na tebi je da ih pokopaš.“
„Jeste li Vi pokopali svoje?“
„Ovako stoje stvari s demonima, Sienna. Možeš ih pokopati, ali kada
sam ja u pitanju… oni se vrate.“ Zavrtio me kako se pjesma primicala
kraju. „Hvala ti za ples.“
Primanje je prošlo bez incidenata. Svi su slavili ono što je trebao biti moj
najsretniji dan u životu. Alkohol je tekao, glazba je svirala, svi nazočni
postajali su sve glasniji i glasniji kako su sati prolazili. Predavali su nam
kuverte ispunjene samo krvavim novcem kojeg nisam željela.
Muškarci su zbijali šale na račun mog oca, kako se ispričao za moje
ponašanje nakon što sam pobjegla s ceremonije. Rekao je nešto između
redova o tome kako mu je kćer izgledala poput anđela, baš kao i njezina
majka, prije nego je napravio znak križa na svome tijelu. Završio je šalu
dodavši, „Ali njezin je temperament sto i deset posto Sicilijanski.
Blagoslov i prokletstvo. Cruz ima pune ruke posla s njom.“
Svi su se nasmijali i sve je bilo zaboravljeno.
U nekoliko rečenica, ubio je svaki osjećaj koji sam imala.
Pila sam… Mnogo.
Morala sam. To je bio jedini način da preživim ovu noć. Čaša za čašom
šampanjca, slijevale su se niz moje grlo. Ako začujem da još ijedna osoba
kaže 'Beba s medenog mjeseca', vrištat ću sve dok ne razbijem sve staklene
boce svojim vriskom, glasom koji se nije čuo tokom zabave. Rezali smo
tortu, hranio me i ja sam njega. Jedva sam činila pokrete koji su se očekivali
od mene.
Bacila sam buket. Aurora ga je uhvatila. Nastavila sam se zahvaljivati
Bogu jer moj otac nije inzistirao na skidanju podvezice. Kada je došlo
vrijeme da je Cruz baci, dali su mu drugu pa ju je bacio muškarcima. Bilo
je više kao da sam se pripremala za smrtnu kaznu nego za prvu bračnu
noć.
Moja obitelj i prijatelji zaželjeli su nam laku noć, zajedno s mojim ocem.
Kunem se, činilo se kao da sam trepnula, a sati su proletjeli. Prije nego sam
znala, bili smo u privatnom dizalu za mladenački apartman. Tada se sve
u mom životu zacrnilo.
112
Naš svet knjiga
„El Diabla?“
115
Naš svet knjiga
116
Naš svet knjiga
Nisam htjela zadirati u njegov ego, pa sam promijenila temu na ono što
sam stvarno htjela znati. „Znači, objasni. Naš dogovoreni brak bio je tvoja
ideja?“
„Nije da ti dugujem objašnjenje o svojim poslovima, ali odgovorit ću ti
samo ovaj jedan put, kada kažeš molim te.“
„Oh moj Bože. Ne možeš biti ozbiljan.“
Odgurnuo se od zida, ignorirajući me. Kao da je sve već znao o mojoj
osobnosti. Mrzila sam kada me se ignoriralo.
Gledala sam kako si ulijeva piće za šankom, sve dok nisam konačno
teško uzdahnula, promrmljavši, „Molim te.“
Naši se pogledi spoje.
„Zar je to bilo toliko teško?“
„Užasno bolno. Hoćeš li mi odgovoriti ili ćeš samo stajati tamo i zuriti?“
„Zar to radim?“
„Koji kurac? Moraš li na sve odgovoriti pitanjem? Daj odgovori na
moje.“
Podigao je čašu do usana pa ispio njezin sadržaj u jednom gutljaju.
„Stvarno, Cruz, uzmi si vremena.“
„Zar nam se žuri negdje?“
„Da, po tvoj jebeni odgovor.“
Još jednom se zakikotao. „Morat ćeš poraditi na svom borbenom
ponašanju ako nastaviš inzistirati da znaš ponešto o mojim poslovnim
poduhvatima.“
„A ti ćeš morati poraditi na davanju odgovora kada ti se postavi
pitanje.“
Odložio je čašu, konačno izgovorivši, „Želio sam te, Sienna. To je
jednostavno.“
„I što s tim? Moj je otac bio sklon tome da me da prvom gangsteru koji
će imati muda zatražiti ruku njegove kćeri?“
„Ja znam koliko ti vrijediš, on zna koliko ja vrijedim. Kraj priče.“
„Stvarno?“ Pogledom sam prešla po prostoriji. „Mislila sam da tek
počinjemo.“
„Dođi ovamo.“
Pogledala sam ga krajičkom oka. „Ne.“
„Neću te ponovno pitati. Dođi ovamo.“
„Ne, nisam pas.“
„Budući se još uvijek ponašaš poput kuje, dalo bi se pričati o tome.“
„Ne bih se ponašala poput kuje da tvoje prezime nije napisano na mojoj
smrtnoj presudi. Mogu ti reći da sam sigurna u svoju sudbinu budući sam
117
Naš svet knjiga
sada vezana za tebe. Posljednje riječi moje majke upućene meni bile su
'bježi'. Nisam razumjela, ali sam učinila što mi je rečeno. Trčala sam koliko
sam brže mogla u naš dom. U isti onaj u kojemu sam živjela prije nego me
otac predao tebi. Nije mogao podnijeti da sam tu. Moja je majka živjela iza
tih betonskih zidova. Čak i nakon njezine smrti, osjećala se njezina
prisutnost. Znala je, Cruz. Jebeno je znala da je bomba u toj limuzini. Nije
trebala biti sa mnom, trebala sam sama ići u školu.“ Sjećam se tog dana
kao da je bilo jučer. Sve se odigralo pred mojim očima.
Koraknuo je prema meni. Ipak, podignula sam ruku, spriječivši ga u
njegovoj namjeri.
„Znaš li kakav je osjećaj znati da je umrla za mene? Odrekla se svog
života za mene. Znala je da se oni neće zaustaviti dok ne ubiju jednu od
nas, pa se prokleto pobrinula da to bude ona umjesto mene. A sada samo
mogu čekati dok ne dođe moj red za njezinu sudbinu. Što ti misliš, Cruz?
Ha?“ Izazivala sam ga. „ Hoće li to biti još jedna auto bomba? Jednom sam
izbjegla smrt, a oboje znamo da smrt to ne voli. Mislim da neću imati toliko
sreće sljedeći put.“
„Sienna –“
„Nemoj. Da se nisi usudio obećati mi stvari koje ne možeš kontrolirati.
Nisam slaba, mužu. Ne moram čuti tvoje usrane laži o zaštiti koju mi
nudiš. Moj je otac imao desetak tjelohranitelja koji su bili uz majku dan i
noć, a ona je umrla na našem imanju. I zato, jebi se, ti i tvoj život mafije.
Nisam ovo tražila. Nisam ovo htjela. Titula gospođe Martinez upravo me
koštala budućnosti zbog tvojih ruku smrti. To je ono što želiš, zar ne?
Mene? Moju djevičansku krv?“ Otkopčala sam haljinu, a ona je pala i
skupila se oko mojih stopala. „Pa, ne moram obući svilenu spavaćicu za
to.“ Zlobno sam nogom odbacila haljinu prema njemu.
Bila sam gotova s tim sranjima. Dat ću mu što želi sve dok na taj način
imam kontrolu nad bar jednim dijelom svog života.
Stajala sam u korzetu.
Gaćicama.
Čarapama.
Štiklama.
Njegove su me oči upijale, a moja narav nije jenjavala. Ako ništa drugo,
izraz na njegovom licu dao mi je poticaj da ga nastavim zadirkivati. Da
dokažem da i ja mogu imati moći koliko i on.
Polako, sjela sam na rub kreveta i lagano se, zavodljivo, počela pomicati
prema sredini. Njegove zastrašujuće, očarane, zelene oči nisu napustile
moje lice.
118
Naš svet knjiga
Želudac mi se uskomešao.
Srce mi je propalo.
Kada je on krenuo prema meni. Cruz nije normalno hodao, on se
šepurio.
Odlučan.
Očit.
Svakim dijelom je izgledao poput đavola.
Sve dok nije stajao u podnožju kreveta, ispred mene. Nagnuo je glavu
u stranu, njegov se grešan pogled stopio s mojim. Sada je njegova pojava
bila potpuno drugačija. Jednim brzim pokretom, zgrabio me za gležanj i
povukao moje tijelo prema sebi.
Zajecala sam, bila sam uhvaćena nespremna njegovom sirovom
snagom i iznenađena svojom tišinom. U manje od sekunde, raširio mi je
noge i grubo se oslonio na moja bedra. Moja je guzica sada bila na rubu
kreveta, a on me postavio tamo gdje me želio…
Njegov je kurac bio na mom središtu.
U grudima mi je otežalo. Kretala sam se veoma tankom linijom između
požude i mržnje. Osim što neću pokleknuti. Znala sam u što se upuštam
izazivajući ga. Na kraju dana, izvući ću njegove demone povrh naklonosti.
Nisam htjela njegovu ljubaznost. U mojim očima, uvijek će mi biti
neprijatelj.
Želio je suprugu, a ja ću mu dati kurvu.
„Jebi me, Cruz, tako da krv može svjedočiti tvojoj lojalnosti La
Famigliji.“
Izvio je obrvu prije nego se nagnuo prema naprijed. S usnama nekoliko
centimetara udaljenima od mojih, hrapavo je izgovorio, „Da li je to ono što
želiš, Grešnice?“
Podignula sam glavu više. „Kao da ti je važno ako kažem da ne želim.
Samo to više učini. Ukradi još jednu stvar od mene, ali ni na jednu
sekundu nemoj pomisliti da ovo nije silovanje samo zato što ne vrištim i
ne molim za milost. Nikada nećeš vidjeti moju slabost. Ikada.“
Zarežao je iz dubine grudi, sjeo pa posegnuo za patentom svojih hlača.
Okrenula sam glavu i čvrsto zatvorila oči. Mentalno sam se pripremala za
nasrtaj na moje tijelo. Za bol koju sam znala da dolazi. Stisnula sam
šakama plahtu, ugrizla donju usnu sve dok nisam osjetila krv. Otimao mi
je još jednu stvar koja mi je bila toliko sveta.
Moju dušu.
Nakon svega kroz što sam prošla, uvijek je bila moja. To je bilo sve što
mi je ostalo. Dočekala sam pakao u kojem će gorjeti vječno s još krvi na
svojim rukama.
119
Naš svet knjiga
Mojom.
„Sienna, gledaj me u oči kada razgovaram s tobom.“
Začudo, i jesam. Zapanjena onim što sam vidjela. U njegovom stisku
bio je džepni nožić.
„Što to radiš –“
Grubo je kliznuo oštricom niz svoj dlan.
„Oh moj Bože! Jesi li lud?“
Podigao je ruku pokraj naših tijela i stisnuo šaku iznad plahti između
nas.
„Ako La Famiglija želi krv, onda će to biti moja.“
Glasno sam uzdahnula, šokirana zbog sranja koje je činio za mene.
Otvorila sam usta kako bih progovorila, ali mu je mobitel zazvonio.
„Što?“ zarežao je, odgovorivši. „Da… mmm hmm… Doći ću za
trideset.“ Poklopio je, vrativši mobitel u džep svojih hlača prije nego me
je ponovno pogledao.
Izrazom neizmjernog gađenja koje nikada nisam vidjela na njegovom
lijepom licu, ispljunuo je. „Želim suprugu, a ne prokletu kurvu. Nikada te
neću jebati bez tvog pristanka.“
„Ja… Ja… Ja…“
Sišao je s mene, a ja sam odjednom osjetila gubitak njegovog dodira.
Njegove topline. Njegove mržnje.
Ili je to bila ljubav?
„Ja sam mnogo stvari, Sienna. Ali nisam jebeni silovatelj.“ Bacio je
pokrivač preko moga tijela. „I da me nikada više jebeno nisi tretirala kao
takvoga. Osim ako ne želiš da ti dokažem koliko mokra može postati tvoja
pičkica sve dok me ne budeš molila za milost.“
„Cruz, ja –“
Namjerno se odmaknuo unatrag, njegov je pogled govorio sve. „Dobila
si što si htjela, princezo. Da ja odem. Sada ćeš biti sama, pa možeš nastaviti
sa svojom patetičnom jadnom zabavom.“
Sve se dogodilo tako brzo, jedne je minute bio ovdje, a već sljedeće je
žurio van. Zalupio je vratima za sobom. Ostala sam ležati tamo,
zamrznuta na krevetu tko zna koliko dugo. Sati su mogli proći, dok mi se
glava vrtjela amo tamo bez kraja na vidiku.
Moje su molitve uslišane.
Pobijedila sam.
Otišao je.
Ali zašto sam se osjećala kao…
Da sam izgubila?
120
Naš svet knjiga
121
Naš svet knjiga
Staviti metak u nečiju glavu bilo je previše lako, uživao sam u proganjanju,
u mučenju, u moljenju za moju suosjećajnost.
Nisam je imao.
Penjao sam se na svaku jebenu planinu i pretražio svaku jebenu špilju
u potrazi za čovjekom koji je oteo moju sestru. Uvijek sam sebe pokušavao
uvjeriti da još postoji nešto s čim mogu početi, da još uvijek nije prodana
najvećem ponuđaču.
Poharao sam domove.
Poslove.
Sve do jednog imanja.
Skupljao sam informacija koliko god sam mogao, a na kraju nas sve to
nije nigdje odvelo, samo smo lovili svoje jebene repove. Namirisao bi
neprijatelja poput jebenog lovačkog psa. Koristio sam sve potrebne mjere
kako bi jebači propjevali.
Najluđi dio svega toga bio je da su ti okrutni napadi davali osjećaj
doma. Biti mafijaš bilo je lakše nego biti obično ljudsko biće.
Moje je srce postalo hladno.
Moja duša crna.
Moja budućnost nije obećavala.
Život me zajebao do mjere gdje ništa nije imalo smisla kada bi prošao
kroz prednja vrata svoje kuće. Moj je um uvijek bio u ratnoj zoni, zajedno
sa životima koje sam posjedovao. Prilagođavanje normalnom životu bila
je najteža jebena pilula za popiti. Bilo je jebeno teško isključiti 'ubij ili budi
ubijen' mentalno, u bilo kojem dijelu dana.
Zbog najmanjih bih sitnica reagirao nasilno. Sve što je trebalo bio bi i
najmanji propust u procjeni i moj glock bi bio u vašem jebenom licu. Živio
sam i disao krv posljednjih šest mjeseci otkad je Ari oteta. Uvijek sam
dobacivao uvrede.
Bombe.
Metke.
Ubijao sam neprijatelje.
Izgubio sam svog čovjeka.
Dug period nasilja kroz koji sam prolazio bio je psihološko
premlaćivanje. Neprestano sam bio sumnjičav, pomalo ranjiv i lako bi se
naljutio. Ako ste mislili da je moja narav prije bila loša, gadno ste se
prevarili. Probudio bih se nekoliko puta tokom noći, jebeno se plašeći da
ne mogu pronaći svoj pištolj. U glavi sam imao dvojbu između borbe i
odustajanja, a upravo je sve ovo postalo borba.
To je sada bio moj život.
122
Naš svet knjiga
Uvijek sam čekao onu drugu stranu priče, uvijek sam bio na oprezu,
uvijek sam čekao da ubijem ono što jebeno nisam mogao vidjeti. Sve je to
zahtijevalo isto, istančanost i neupadljivost. Ja sam bio zadužen za grupu
onih nemilosrdnih jebača koji se ničega nisu bojali. Stvarao sam najgore
moguće situacije znane čovjeku i vraćao se po još.
Na dnevnoj bazi.
Rekao sam zbogom svojoj ljudskosti kako bih bio dio ovog svijeta. To
je bio jedini način na koji sam mogao preživjeti. Jedva da sam spavao, a
kada i jesam, bilo je to nespokojnim snom. Nakon svih ovih godina,
konačno sam razumio zašto otac nije mogao zatvoriti oči na dovoljno
dugo da pronađe mir. Njegovi mu demoni to nisu dopuštali.
Previše je života oduzeo.
Previše je krvi na njegovim rukama.
Nije pokopao svoje neprijatelje, samo im je oduzeo duše.
Dani su bili dugi, a noći još duže. Nikada nisam bio kod kuće, a kada
jesam, moja jebena kučka od žene bila je upravo takva. Ne znam kako je
to moguće, ali u posljednja tri mjeseca, zamrzila me više nego što sam
mogao i zamisliti.
Zbog moje bi prisutnosti skakala na moj vrat poput vuka u noći. Isuse
Kriste, ako bi samo pogledao u njezinom smjeru, njezina bi usta ispalila i
nije bilo nijednog načina da ih jebeno začepim.
Vikala bi sramote.
Zahtijevala da zna gdje sam bio.
Beskonačno smo se svađali.
Bilo je očito da je sebi pokušavala dokazati, da nisam ništa više od
jebenog gangstera. Nije pomagalo ni što sam redovito dolazio kući s
tuđom krvlju na odjeći.
Jedina dobra stvar u mom trnu u guzici bila je da je moja talijanska žena
bila kuharica. Uvijek me čekao tanjur hrane na stolu. Nikada nije jela u
mome društvu. A ipak, večera je uvijek bila poslužena.
Većinu vremena bi je gledao dok spava. Očajnički sam pokušavao
pronaći neku vrstu utočišta u njezinoj smirenoj, blistavoj pojavi dok je
ležala na krevetu. Sjedio bi u naslonjaču, što bliže uzglavlju kreveta. Borio
sam se protiv žudnje da je držim, da joj kažem da želim potvrditi njezino
tijelo iznova i iznova. Da je želim jebati čitavu noć, a zatim je držati u
naručju, prije nego ponovno pokrenem oluju.
Jebeno bi je obožavao.
123
Naš svet knjiga
Bio sam jebeno svjestan da je svakim danom sve više uništavam, a nije
me jebeno bilo briga za to. Ali nije bilo dovoljno… nikada neće biti
dovoljno. Ništa između nas.
Svakim danom koji bi prošao, čeznuo sam za njom sve više.
Posljednjih mjesec dana, pronalazio bih je kako spava na različitim
mjestima u kući. Ponekad bi je podigao s kauča, pomislio bi da će dobaciti
neku uvredu čim osjeti moje ruke oko sebe. Na moje iznenađenje, nije.
Prislonio bih je o svoje grudi i ponio je uz stepenice do naše sobe. Nismo
još spavali u istom krevetu, ali od one noći, tamo bih je nosio.
Nikada nismo razgovarali o tome, zapravo, nije to uopće spominjala.
Odlučio sam da ću joj dopustiti da sama potakne tu temu. Jednu sam stvar
brzo naučio kod Sienne, kada bi imala problem, brzo bi ga iznijela na
vidjelo. Čekao sam, a ona nije rekla ni jednu jebenu riječ. Sve dok ne kaže
drugačije, nosio sam je u krevet i gledao je dok spava.
Naša povezanost svedena je na tamu i mirnoću, a ona je postala tračak
svjetlosti u mom mračnom životu.
Njezine pune usne.
Njezine smeđe oči.
Njezino čisto srce.
Želio sam njezinu dušu. Morala je biti moja.
Moja je frustracija zbog nje, samo dodavala bijes mojoj krvi, iz dana u
dan.
Kopile ispred mene me omelo, vraćajući me u sadašnjost, umjesto da
ostanem tamo gdje sam želio biti.
Sa Siennom, mojom ženom.
Snažno sam stisnuo njegovo lice, otrgnuvši krpu iz njegovih usta. „Ne,
ne, ne… nećeš umrijeti tako jebeno brzo.“ Nisam oklijevao, trebao sam
vratiti njegovu guzicu natrag u život, pa sam ga upucao u koljeno. Trznuo
se iz nesvijesti, izvikujući 'prokleti ubojica'.
Njegov ubojica.
„Kada su je odveli iz Italije?“ Pitao sam, vidjevši ništa osim jebene
crvene.
Svjetlost.
Bjesnilo.
Blistavo crveno.
„Mjesec! Mislim prije mjesec! To je sve što znam! Molim te! Kunem se
da je to sve što znam!“
„Gdje? Govno jedno! Gdje su je odveli?“
„Rekao sam ti sve što znam!“
124
Naš svet knjiga
Mladu ženu.
125
Naš svet knjiga
126
Naš svet knjiga
127
Naš svet knjiga
128
Naš svet knjiga
Nisam znao što bih rekao, jedva da sam uopće znao što da osjećam. Što
sam više života sakupio, teže je bilo osjetiti uopće išta. Uzimanje života
mlade žene bilo je poput tereta na mojim ramenima.
Ovo je bio svijet muškaraca, stoljećima su žene i djeca bili zaštićeni od
rata. Mrzio sam što to više nije bilo bitno.
Muškarac.
Žena.
Djevojka.
Momak.
Dijete.
Sve je to bila poštena igra u životu mafije.
„Trebao sam znati bolje nego predati ti majčin križ. Mislio sam da je on
zaštita, a nikada nisam shvatio da je prokletstvo, sve dok nije bilo
prekasno.“
Držao sam ga između prstiju, nikada ga nisam skidao.
„Baš kada sam pomislio da sam izvan ovog zlobnog svijeta, ti si uvučen
u njega.“
Kako bi naglasio istinitost njegovih riječi, izgovorio sam istinu, „Dobio
sam što sam tražio. Bilo je samo pitanje vremena kada ću postati poput
tebe.“
„Znam.“ Kimnuo je. „Znao sam to od trenutka kada si se rodio. Zato
sam se toliko trudio držati te podalje od toga. Ne mogu više kontrolirati
tvoju budućnost, ništa više od svoje. Jedino što mogu učiniti jest osigurati
da imaš podršku koja ti je potrebna kako bi živio život nepoznatoga.
Izabrao si ovo, tako da je to sada tvoj svijet. Ja sam svoje učinio. Davno
prije sam odstupio. Vrijeme je da ti poneseš teret onoga što posiješ.“
„Ne razumijem.“
Kao na znak, Luciano uđe u prostoriju sa Ginom uza sebe, a činilo se
da u jednoj ruci nosi nož, a u drugoj čašu vina. Obje stvari izgledale su
staro, poput obiteljskog blaga. Postojalo je značenje i povijest iza tih
rukotvorina. Toliko sam znao.
Kimnuo je glavom i na taj mi način pokazao da ustanem.
I jesam.
Kada je stao ispred mene, El Capo izjavi, „Ušao si u ovaj život, ali nećeš
izaći živ. Jedini način da napustiš ovu obitelj jest da budeš pokopan.“
Namrštio sam oči.
Ono što je uslijedilo moglo se opisati samo kao religiozno iskustvo.
Odrastao sam u crkvi, moji su roditelji inzistirali na tome.
129
Naš svet knjiga
12
Tal.Pio od Pietrelcina – pastor, postao je svecem boli, patnje i ozdravljenja
130
Naš svet knjiga
„Sada si ti El Diablo.“
131
Naš svet knjiga
132
Naš svet knjiga
krvoprolića, nije bilo sjećanja na moju majku i života u kojem sam rođena.
Moj je čitavi život bio jedna velika hrpa mrtvih jebenih tijela. Svaki put
kada bi Cruz stigao kući s krvlju na sebi, jednostavno bi me to podsjetilo
na ono što je bila istina.
„Sienna, tvoj jadni suprug! Kako se nisi pobrinula za svoje dužnosti
supruge?“ Aurora dobaci, dok je sjedila u kino prostoriji sa mnom.
Imale smo maraton Pravih kućanica, ali smo zapravo samo ogovarale i
čavrljale. Proputovala je Europu s Diegom od našeg vjenčanja i ovo je bio
prvi put otad da sam je vidjela ili razgovarala s njom.
„Oh moj Bože! Sada i ti! Aurora, ti bi trebala biti na mojoj strani.“
„Ja jesam na tvojoj strani, uvijek i zauvijek. Ali, jesi li vidjela kako tvoj
suprug izgleda? Kako mu možeš odoljeti? On je takav pastuh.“
„Već imam konja, ne treba mi još jedan.“
„Cruz je vjerojatno i obdaren poput jednog.“
„Aurora!“
„Što? Nemoj se ni pokušati pretvarati sa mnom, Sienna. Znam da si
povirila.“
Pogledala sam je postrance.
„Što? Čak ni kad je pod tušem?“
Nasmijala sam se, nisam si mogla pomoći. Moja je prijateljica uvijek sve
činila boljim i ekstremno zabavnim.
„Aurora, on nikada nije ovdje.“
„Oh… Znam te, djevojko. Onda si razmišljala o tome?“
„Nisam to rekla.“
„Nisi ni trebala. Znam te, Sienna Martinez –“
„Opa, to je bilo čudno.“
„Što je čudno?“
„Upravo si me nazvala Sienna Martinez.
„Znam, to je sada tvoje ime.“
„Da, pretpostavljam. Ne znam, samo mi je čudno čuti da me ti tako
zoveš.“
„Možda bi sama sebe trebala češće tako zvati. Znaš…“ Pokazala je u
zraku prstima. „Kada ga jašeš.“
„Aurora!“ Zaigrano sam je udarila.
„Sienna, dosta s nevinim sranjima. Ne vjerujem ti. Znam da razmišljaš
o njemu golom. Želiš znati kako znam?“
„Kako?“
„Jer upravo sada o tome razmišljaš! Mogu to vidjeti jer ti je ispisano
preko lica. Možda ga i mrziš, ali to ne mijenja činjenicu da te privlači.
133
Naš svet knjiga
Morala bi biti slijepa da te ne privlači, ali čak i tada, djevojko, njegov glas…
oh moj Bože! Pričaj mi prljavo, dušo!“
„Oh moj Bože.“ Dotaknula sam čelo, odmahujući glavom. „Ne mogu
imati ozbiljan razgovor s tobom.“
„Što nije ozbiljno u ovom razgovoru? Nisi konzumirala svoj brak. Jadan
tvoj suprug.“
„Kako god. Zbog toga njegove kurve rade prekovremeno.“
„To ne znaš, Sienna. Samo pretpostavljaš da ima usputne afere,
temeljeno na tvojoj nesigurnosti.“
„To nije istina.“
„Onda, na čemu temeljiš taj zaključak?“
„Na svim mafijašima u svojoj obitelji.“
„Aha.“ Slegnula je ramenima. „Možda je drugačiji. Njegovi roditelji
izgledaju kao da su sretno vjenčani. Mislim, on je lažirao smrt zbog nje.
Halooo! Dobra obiteljska načela, dušo.“
„Luđaci nemaju morala.“
„Ali imaju čast.“
Zagrizla sam usnu, bila je u pravu.
„Moraš mi reći nešto prljavo, Sienna. Znam da si rekla da se svađate
kad god je ovdje, ali ako je to istina, zašto mu uporno praviš večeru? Očito
nešto osjećaš za njega.“
Pronašla sam sreću u kuhanju, osobinu koju sam naslijedila od svoje
majke. Ja sam Talijanka, to je ono što mi radimo – pronalazimo radost u
tome. Također sam bila prokleto dobra kuharica. U mom roditeljskom
domu, uvijek sam kuhala za svog oca. To je bilo nešto što je moja majka
uvijek radila za njega, a nakon njezine prijevremene smrti, ja sam preuzela
tu ulogu. Imali smo domaćicu, kuhara i puno osoblje, ali ja sam preuzela
ulogu žene u kućanstvu.
Kuhala sam večeru svake večeri, ostavljajući Cruzu tanjur s hranom na
stolu. Nisam čak ni shvatila da to radim jer sam to toliko dugo radila za
svog oca, pa mi se to činilo prirodnim, postalo je dio moje rutine. Kada bi
se probudila, pronašla bi prazan tanjur u sudoperu. Kada bi hrana ostala
na stolu, znala bih da nije došao kući. To su bili najduži dani u kojima bih
brinula za njega.
Da li je u redu.
Povrijeđen.
Živ.
Bila sam samo ljudsko biće, bilo je prirodno da sam zabrinuta. Ako
ništa drugo, barem je to bilo ono što sam sebi govorila.
134
Naš svet knjiga
„Ne znam. Navikla sam kuhati za dvije osobe ili za kuću punu ujaka.
Ne bi znala kako skuhati za jednu osobu čak i kad bi se trudila.“
„Ti si veliki debeli lažov. Zapravo mogu vidjeti kako ti nos raste. Morat
ćeš sutra na ispovijed zbog svih laži koje si mi danas izrekla.“
Uzdahnula sam, bila je neumorna. „U redu, ok? Sviđa mi se kuhati za
njega,“ priznala sam po prvi put naglas i sama sebi. „Ne mogu vjerovati
da sam upravo to rekla.“
Zadirkivala me, „Ali zašto, ako ga mrziš? Oh! Znam! To je zato što ne
prazniš njegova jaja, pa se iskupljuješ i puniš mu želudac?“
Prasnula sam u smijeh i leđima udarila o naslon kauča. Ona se
osmjehnula, zadovoljna sobom.
„Znaš kako kažu, Sienna. Muškarac koji kod kuće jede glavno jelo neće
pristati na brzu hranu, koliko god bio gladan.“
„Tko je to rekao?“
„Mudra žena koja je posjedovala pola svega, baš kao i ti. U svakom
slučaju, vratimo se na prljave stvari. Što se još događa? Ha?“
„Pa… ima jedna stvar.“
„Isuse, djevojko, ovdje sam cijeli dan. Ispljuni to više, ostarjet ću
čekajući sočne dijelove. Pa?“
„Pa, ne znam kada je to počelo, ali sada se to događa već nekoliko
tjedana.
Pojela je još jednu kokicu i svu pažnju usmjerila na mene.
„Jedne sam večeri zaspala na kauču i mora da sam spavala poprilično
čvrsto jer se ne sjećam da sam pomaknuta.“
„Pomaknuta? Kako to misliš pomaknuta?“
„Probudila sam se u svom krevetu.“
„Cruz te pomaknuo?“
Izraz njezina lica postao je zapanjen kada sam nastavila…
„Da.“
135
Naš svet knjiga
136
Naš svet knjiga
137
Naš svet knjiga
138
Naš svet knjiga
139
Naš svet knjiga
140
Naš svet knjiga
141
Naš svet knjiga
života. Zašto? Molim te, samo mi objasni. Moram znati zašto si se na takav
način voljno odrekao svoje duše? Za što?“
„Onog dana kada sam izgubio fokus, izgubio sam sestru. Privučen sam
tebi, Sienna. Još otkad sam prvi put položio oči na tebe. Mrzim to zato što
je tako Adriana ostala nezaštićena. Neću dva puta načiniti istu pogrešku.
Dođe li do pakla ili voda do grla, učinit ću sve, što god je potrebno, da je
pronađem.“
„Ima više od toga, mogu to vidjeti u tvojim očima.“
„U pravu si, ja sam Martinez. To je u mojoj krvi. Neću se ispričavati za
to tko sam, pa čak ni tebi.“
„A što je s mojim životom, ha? I ja sam sada zapela.“
„Tvoj život jest moj život. Dok nas smrt ne rastavi. Možeš se ponašati kao
da mrziš ovaj svijet, ali ja znam istinu. I ja također to mogu vidjeti u tvojim
očima, Sienna. Tvoja je krv ista kao i moja. Mi nismo imali normalno
djetinjstvo. Jebeš normalno. Jedini razlog zbog kojeg misliš da mrziš ovaj
svijet je taj što tvoj otac nije uspio zaštititi tvoju majku. Umrla je pod
njegovom zaštitom. To nije mržnja.“ Govorio je samouvjereno. „To je
strah.“
Nisam uzvratila, otkrivala sam još istina. „Meni to oboje znači isto.“
„Zar tako?“
„Da.“
„Jebeno sranje. Vidim te kako spavaš. Vidim da si mirna. Vidim kako
se osmjehuješ kada si vani na suncu, na bazenu, u svom vrtu ruža. Čujem
kako pjevušiš našu pjesmu s vjenčanja dok kuhaš, namještaš krevet, hodaš
niz jebene hodnike. Smiješ se kada čitaš ili gledaš filmove. Ja. Te. Vidim.
Sienna Martinez. Možda me i mrziš, ali me se ne bojiš… tako, da, to su
dvije potpuno različite stvari.“
Izazivala sam ga, „Kako ti to sve znaš?“
„Ne postavljaj glupa pitanja na koja već znaš odgovor, princezo.“
Koji živac od čovjeka!
Skočila sam sa sofe. „Znala sam! Promatraš me!“
Bacio je bocu alkohola preko prostorije, pa se unio u moje lice, samo
nekoliko centimetara dalje od moga. Njegova je snažna, čvrsta ruka
odlučno stisnula moj vrat dok se nadvijao nad moje malo tijelo. Staklo se
razbilo o udaljeni zid, proizvodeći zvuk razbijanja koji je odjeknuo
duboko u mojoj nutrini. Bilo je kao da sam se ja razbila umjesto boce.
Dinamičnost između nas uvijek je bila poput vatre i leda, a polovicu
vremena uopće nisam znala tko se od nas nalazi na kojoj strani.
142
Naš svet knjiga
143
Naš svet knjiga
144
Naš svet knjiga
Pogledala sam u ono što sam držala, bila sam na rubu suza. Nikada
nisam mislila da ću ugledati…
145
Naš svet knjiga
146
Naš svet knjiga
„Ne želim imati brak svojih roditelja. Čitavo vrijeme su se svađali. Moj
otac nije bio vjeran, varao je, imao je ljubavnice otkad pamtim. Da, moja je
majka bila ljubav njegova života. Bila je njegov anđeo, ali je nije poštivao.
Radio je što je želio i očekivao od nje da drži usta zatvorena u zamjenu za
život koji joj je dao.“
Njegove se oči zacakliše dok je pažljivo slušao svaku riječ koja je
pobjegla s mojih usana. Nikada ovo nisam s nikim podijelila, čak ni sa
Aurorom. Bila je to moja tajna da je sačuvam, a ipak se nisam mogla
spriječiti, a da Cruzu ne ispričam o tome. Bila sam posramljena zbog braka
koji su moji roditelji imali.
Da, bilo je mnogo ljubavi. Ali je također, bilo i mnogo mržnje. Bio je to
život koji sam živjela, nije bilo sve u poljupcima i sreći. Većinom su ostali
ožiljci i trauma.
„Volim svog oca svakom kosti u svome tijelu. Uvijek je bio najbolji
Papá, ali bio je jebeno usran suprug i trebalo mi je mnogo vremena da
shvatim razliku između toga dvoje.“
Pogledala sam dolje u sliku, pogled mi se zadržao na njoj, prije nego
sam nastavila. „Moja ga je majka toliko voljela, dala bi život za njega, a
time ne govorim o njezinoj smrti. Nikada sebi neću dopustiti da budem
toliko slaba, da dopustim da me ljubav zaslijepi od onoga što jebeno želim
i za čim žudim. Razumiješ li sada? Ima li ti to smisla ili ti trebam jebeno
slovkati?“
„Princezo –“
„Brak je dvostruko mjerilo u svakom pogledu. Imao je kamere po cijeloj
kući i mogao je pratiti svaki njezin pokret, iako ona nije mogla znati gdje
je on, s kim, kada će doći kući. Ako… ako bi uopće došao. Velik dio mojih
sjećanja iz djetinjstva je temeljen na njegovoj naravi i kratkim izljevima
bijesa. Sjećam se da je jednom neki čovjek rekao majci da je prekrasna, a
otac ga je izgurao s ceste i pretukao na smrt. Vratio se u auto i otišli smo
na večeru kao da se ništa nije dogodilo. Kakvo je to jebeno sranje?“
„Sienna –“
„Oh! Ali najjasnije sjećanje mi je na to kada je podigao ruku na nju. Moja
je majka bila naučena na to, bio je to jedan od razloga zbog kojih ju je
odabrao za svoju suprugu. Znao je da ona može podnijeti brutalnost ovog
svijeta. Misliš da imam jezičinu? Nemaš pojma kakvo je njezino ponašanje
bilo kada se radilo o očevim nevjerama. Jednom je zapalila njegov auto, a
zatim je umrla u drugome. Ironija, zar ne? Ponekad je jedini način na koji
bi je ušutkao bio s njegovom teškom rukom. I vjeruj mi, otac ju je imao,“
oklijevala sam na trenutak, pokušavajući pribrati misli.
147
Naš svet knjiga
148
Naš svet knjiga
„Jer, Grešnice,“ dodao je. „Volio bih ti više od ičega dokazati koliko
mnogo posjeduješ svaki moj dio.“
150
Naš svet knjiga
„Ako misliš da serem, dušo, baci tu fotografiju. Nije važno. Sutra kada
budeš čistila ovu sobu, pobrinut ću se da je ponovno na mom stolu. Pokraj
mene. Gdje i pripada.“
Mislila sam da će me poljubiti, a lagala bih kad bi rekla da nisam bila
razočarana kada je zgrabio okvir iz mojih ruku i vratio ga na stol.
„Sa svim tim izrečenim, Sienna, jedino što nam stoji na putu si ti.“
„Gospodine,“ jedan od zaštitara je ušetao u prostoriju, zbog čega je
moje srce potonulo u pete.
Sada će me morati napustiti, a to je bila okrutna stvarnost našeg braka.
„Sienna, nađimo se gore u našoj sobi.“
„Dolaziš gore?“
„Tako sam rekao.“
„Ne laž –“
„Odmah.“
Nevoljko, borila sam se protiv buntovnog pristupa na koji sam navikla
u njegovoj blizini. Radije nego da se prepirem, otišla sam. Bila sam
zbunjena oko toga u kojem će se pravcu sada stvari kretati. Na putu prema
stepenicama, zaustavila sam se u praonici kako bi uzela prvu pomoć iz
medicinskog ormarića. Skinula sam odjeću i ušla u tuš. Očajnički sam
trebala nekoliko minuta za sebe.
Vruća voda davala je nevjerojatan osjećaj, isprala je stres koji je preuzeo
moje tijelo. Vrijeme mi je proletjelo, minute su se pretvorile u sat prije nego
sam izašla odatle i zgrabila topli ručnik sa zagrijane police. Obrisala sam
se, kliznula u svilenu spavaćicu i ogrtač. U posljednji tren sam odlučila da
ću svoju mokru kosu podignuti u neurednu punđu.
Kada sam ušla u sobu, Cruz je ležao na krevetu i spavao. Bila sam
zapanjena činjenicom da je on u sobi, a još više da spava u našem bračnom
krevetu. Samo sam stajala tamo i bivala zabavljena pogledom na njega,
dok je ležao na mojoj strani madraca.
To je bio još jedan prvi put za nas večeras.
Cerekala sam se poput budale, znala sam da je to namjerno učinio.
Vjerojatno je mislio da ću ga probuditi i da će tko zna što proizaći iz toga.
„Cruz,“ nježno sam promrmljala, stajala sam pokraj kreveta, a u ruci
sam stiskala prvu pomoć.
151
Naš svet knjiga
„Mmm…“
„Moram pogledati tvoju ranu.“
Pospano je promrmljao, „U redu sam.“
„Tvoje hlače su krvave.“
„Malo krvi nikada nikome nije naudilo, ali ti bi mogla biti moja smrt.“
„Cruz, ozbiljna sam. Ili ustani ili ću alkohol i peroksid samo proliti na
to.“
Oči su mu još uvijek bile čvrsto zatvorene, ali se široko osmjehnuo.
„Hoćeš li me skinuti?“
„Trebam li?“
„Mmm hmm, ipak sam ja ranjeni čovjek.“
„Mislila sam da malo krvi nikada nikome nije naudilo.“
„Oh, znači slušaš kada pričam. A ja sam mislio da na jedno uho uđe, a
na drugo izađe.“
„Oh ne, naravno da jest.“
Zakikotao se, otkopčao remen i hlače. „Tako sam slab, Sienna. Mislim
da ćeš morati preuzeti i skinuti ih umjesto mene.“
„Zar stvarno misliš da će to upaliti?“
Otvorio je oči, u pogledu mu je bio samo nestašluk. „Jesi li ikada držala
pištolj, Sienna?“
Podignula sam obrvu, znatiželjna gdje je krenuo s ovim. Naše su
pošalice bile svakakve, a ja sam počela upoznavati sve strane ovog
čovjeka.
Dobar.
Loš.
Opasan.
Sve su to bile atraktivne vrline.
„Ako nisi,“ govorio je, potpuno svjestan toga da nisam. „Onda će moj
kurac biti dobra zamjena za početak, s obzirom na to da je napunjen i
preko dvadeset centimetara dug.“
Moje se oči širom otvoriše.
„Uvjeravam te da se ničega ne trebaš bojati.“
„Kako smo od čišćenja tvoje rane došli do držanja tvog kurca?“
„Reci kurac ponovno. Samo ovaj put otvori svoj ogrtač, tako da mogu
vidjeti što ima unutra.“
„Slušaj, kurče, znam sve o mahanju tvog pištolja svuda uokolo.“
„Onda znaš da se uvijek pobrinem da pogodim pravu metu. Nije to
lako, ali dovoljno sam vješt da pronađem točku zbog koje ćeš preklinjati
za milost.“
152
Naš svet knjiga
„Ne znam što je gore, to što ne znam da li pričaš o jednoj stvari ili
drugoj.“
Pridigao se, stavivši ruke ispod glave. Arogantno je potonuo u
udobnost ispod sebe.
„Tvoje me riječi vrijeđaju. Za koga me smatraš? Ja sam samo muškarac
s rupom u nozi.“
„Više kao s rupom u glavi.“
Kimnuo je prema svojim preponama. „I ovdje ima rupa. Ako ga uzmeš
u usta, pomiluješ nekoliko puta, pogodit ću te u jebeno grlo.“
Zakikotala sam se, odmahnuvši glavom. „Da, i u tvom srcu ima jedna
također?“
„Ne, dušo, ne mogu imati rupu u nečemu što ne postoji.“
Prečula sam njegov komentar, nisam htjela uništiti ovaj trenutak.
Nagnula sam se naprijed, zgrabila rub njegovih hlača i počela ih povlačiti.
Nisam mislila da njegove pošalice mogu postati još gore.
Bila sam u krivu, ubrzo sam shvatila da je to bila glavna tema između
nas. Čim sam mu hlače prevukla preko guzice, njegov je kurac slobodno
iskočio.
„Oh moj Bože.“ Istog trena sam pogledala u pod. „Nemaš bokserice?“
„Moja jaja vole disati. U redu je, princezo, on ti samo govori zdravo.“
Zatvorila sam oči, morala sam. Osjećala sam se kao da mi lice gori, a
pretpostavljam da nije lagao o dvadeset centimetara. Nisam zamišljala da
će večer ovako prolaziti, iako se nisam žalila.
„Da li je to prvi put da vidiš kurac, Grešnice?“
„Što ti misliš?“
„Mislim da, ako mi kažeš da nije, da ću raznijeti nečiji kurac.“
„Nečiji? Kao da si to ikad prije napravio?“
„Gledaj me u oči kada razgovaram s tobom.“
Nisam mogla čuti te riječi, a da ne pomislim na okršaj s njim. Mislila
sam da ću zauvijek mrziti tu rečenicu, a sada… ovlažila sam se kada ju je
izrekao.
„Onda zakopaj svoj kurac u plahte,“ odvratila sam, jadno se
pokušavajući izvući iz posramljenosti.
„Sienna, ti si moja žena. Jedini put kada mi možeš reći da zakopam svoj
kurac, bit će onda kada prodrem u tvoju slatku jebenu pičku.“
„Oh moj Bože.“ Dotaknula sam svoje lice.
„Što nije u redu, dušo? Činim li te vrućom?“
„Samo želim poviti tvoju nogu.“
153
Naš svet knjiga
155
Naš svet knjiga
156
Naš svet knjiga
157
Naš svet knjiga
158
Naš svet knjiga
160
Naš svet knjiga
Usnama sam napravila kratak zvuk, što je Massinu bio znak za pokret
pa smo krenuli kao da nam vrijeme ništa ne znači. Provela sam ostatak
jutra i poslijepodneva jašući imanjem, zaista uživajući u ovom
blagoslovljenom vremenu. Jahali smo okolicom, kaskali pa trčali,
preskakali preko palih stabala, divili se svemu što je Majka Priroda nudila.
Moj je dan bio ispunjen, zahvaljujući Cruzu. Kao šlag na kraju, ovo je
bio najbolji dar koji mi je mogao dati, a nisam mogla vjerovati da je to
toliko dugo skrivao od mene. Toliko sam se loše odnosila prema njemu, a
nije zaslužio sva sranja koja sam mu servirala.
Sa povjetarcem na licu i suncem na koži, bilo je sve što sam mogla
poželjeti, a i više. Radost koju sam pronašla uz svog najboljeg prijatelja
bilo je teško pretočiti u riječi. Sat za satom je proletio, sve dok na kraju
nisam krenula Massima pripremiti za noć. Nosom uz njušku, stavila sam
ruke na obje strane njegove glave, obećavši mu da ću se vratiti sljedećeg
jutra i da ćemo ponovno sve ovo moći učiniti.
161
Naš svet knjiga
162
Naš svet knjiga
Ušao sam u crkvu s kišnih ulica New Yorka. Jedna noga ispred druge.
Oslobađajuće.
Proračunato.
Precizni koraci.
Prema oltaru, između klupa, slijedio sam svoje demone do točke u kojoj
više nije bilo povratka. Kapi kiše od oluje koja je vani bjesnjela, padale su
s mog odijela na mramorni pod. Istog sam trena osjetio osudu anđela koji
su gledali na mene sa staklenih prozora katedrale.
Isus Krist je bio razapet na križu preda mnom. Čovjek koji je umro u
ime naših grijeha, dok sam ja uskrsnut u svoje ime. Zrake svjetlosti
prodirale su kroz prozore, a jeziv zvuk prolomi se katedralom kada grom
pukne, najavljujući moj dolazak u Gospodinovo kraljevstvo. Skoro kao da
je bio bijesan što sam imao hrabrosti pojaviti se u njegovoj obećanoj zemlji.
Još se svjetlosti pojavi dok su munje bljeskale, a zvuk praska odjekivao
je sa svakim mojim korakom. Val krivnje i srama preplavi moje tijelo, kao
da je Bog namjerno prolio svetu vodu po meni. Besramno sam došao u
njegovo mjesto štovanja, da pokušam spasiti ono malo svoje ljudskosti što
je preostalo.
Više nisam mogao ovako nastaviti, trebao sam se pokajati.
Kada sam stigao do kraja prolaza, zastao sam skroz naprijed, u srcu
crkve i pognuo glavu u poštovanju. Posljednji put kad sam bio ovdje, bilo
je to kada je moja majka otpremljena na posljednji počinak. Slike njezina
beživotnog tijela ostale su uz mene još otad. Mogao sam je vidjeti kako leži
u elegantnom crvenom lijesu od mahagonija uz podij. Sve dok Lexi nije
ušla u moj život, mrtvo tijelo moje majke bilo je jedina stvar koju sam dugo
vremena imao pred očima.
Dnevni podsjetnik mojoj savjesti.
Bio sam fizički i psihički potrošen, kretao sam se isključivo kao na
autopilotu. Ako bi zastao da predahnem, ne bi mogao ponovno ustati.
Otkako je Adriana oteta, jedva da sam spavao sat do dva svake noći. Svaka
je sekunda radila za nju, boreći se da još uvijek bude živa. To nije prvi put
da sam iskusio gubitak žene u svojoj obitelji. Martinez žene umirale su u
mome svijetu. Zato sam je štitio svakim dahom u svom tijelu. Molio sam
163
Naš svet knjiga
da nikada ne dođe do ovoga, makar sam u stražnjem dijelu svog uma znao
da će se to naposljetku dogoditi.
Sudbina je bila nepredvidiva.
„U ime Oca i Sina i Duha Svetoga,“ prošaptao sam, pritom sam rukom
načinio znak križa na čelu i prsima, prije nego sam krenuo prema
ispovjedaonici.
U nekoliko koraka, otvorio sam vrata i ušao u mračnu drvenu kabinu.
Pažljivo sam zatvorio vrata za sobom i sjeo na klupu.
Svećenik pozdravi iz sjene, „Dobra večer, sine,“ s druge strane
pregrade.
„Oprostite mi, Oče, jer sam sagriješio. Prošlo je više od šest desetljeća
od moje posljednje ispovijedi.“
Nisam mogao vjerovati da sam se još uvijek sjećao što treba reći. Moji
su me grijesi odavno živog zapalili. Ono što je bilo još šokantnije bila je
činjenica da se nisam zapalio kada sam prešao prag katedrale. Đavo je
jednom bio anđeo, a možda me i to spasilo.
„Nastavi, sine.“
Frknuo sam, „Sramim se toga tko sam i za što se zalažem od dana kada
sam ubio za svoju obitelj. Svoju sestru. Amari. Oče, ja nisam dobar čovjek.
Većinu svog života, nisam učinio ništa ispravno, već sve krivo. Rođen sam
u svijetu u kojem sam više vrijedio mrtav nego živ. Učinio sam stvari na
koje nisam ponosan, vidio sam stvari koje nisam trebao vidjeti, uzrokovao
bol koju ne mogu povući. Pravo ili krivo nikada mi nije bilo važno, sve
dok nisam upoznao svoju suprugu. Svega sam se odrekao zbog nje.“
„Nastavi.“
„Prvi put kada sam ubio čovjeka, imao sam četrnaest godina i otada
nisam stao.“
Nisam morao vidjeti svećenikovo lice kako bi znao da se trznuo zbog
onoga što sam upravo priznao. Iskreno govoreći, to je bio tek početak.
„Do vremena kada mi je bilo osamnaest, ubio sam više ljudi nego što
mogu pobrojati. Neki su zaslužili, drugi nisu. Pravda je uvijek donošena
od moje ruke. Oprost nije dio mog svijeta. Ne mogu ni sam sebi oprostiti
za gnjusne zločine koje sam počinio. Pripadam u pakao, u ovom životu i
sljedećem. Pokušao sam, Oče. Preko dva desetljeća, bio sam pošten čovjek.
Biti dobar otac i suprug bilo je sve što mi je bitno, sve dok moja kći nije
oteta. Toliko je lako bilo ponovno se vratiti u ono što mi je bilo toliko
prirodno od početka mog korumpiranog života. Doveden sam u ovaj život
kako bi krenuo stopama čovjeka prije mene. Osim što…“ Zastao sam,
prisjećajući se.
164
Naš svet knjiga
165
Naš svet knjiga
Krv.
Tišina koja je uslijedila.
„Mrzim te! Da li me jebeno čuješ?! Jebeno te mrzim!“ Povikao sam Gospodinu
iznad sebe, jer mi je oduzeo majku.
Odmahnuo sam glavom i otresao se sjećanja na taj dan.
„Moja je sestra napustila grad nakon majčina pogreba, ali tek nakon što
mi je rekla da je trudna. Poznavala je svijet u kojem smo rođeni pa me
natjerala da obećam, ako se njoj nešto dogodi, da ću uskočiti i podići
njezinu kćer. Šest godina kasnije, naredio sam ubojstvo još jednog člana
obitelji. Njezinog supruga, mog šogora, Michaela. Mrzio sam ga od prvog
trena kada sam ga upoznao. Ja mogu pročitati ljude, Oče. Tako sam i uspio
prevariti smrt. Nikada je nije volio, ona mu je bila nagrada.“
Zatvorio sam oči, pomislivši na drugo mjesto i vrijeme.
„Varao je moju sestru s majkom moje supruge, koja se kasnije ubila
zbog njega. Znam kako to zvuči. Ni sam ne bi u to povjerovao da sve
nisam vidio vlastitim očima. Amari je bila najbolja prijateljica s majkom
moje supruge, Sophiom. U to vrijeme, Sophia mi je nešto značila, ali bila
je slaba. Sve je bilo krivo, za mene i za ovaj život. Mislim da Michael nije
volio nijednu od njih. Bio je kukavica koja je pokušavala biti muškarac.
Najbolja stvar koja je proizašla od njega bila je moja supruga. Da skratim
priču, napustio je Sophiu kada je saznao da ju je napumpao s Lexi.
Zaprijetio sam mu životom ako ne kaže mojoj sestri za svoju aferu i dijete.
Dao sam mu godine da joj kaže istinu. Nije…“ Odmahnuo sam glavom,
ponovno duboko udahnuvši.
„I tako sam uzeo stvari u svoje ruke. Nije se držao mog upozorenja, pa
je poginuo u prometnoj nesreći. Osim što su, moja sestra i nećakinja bile s
njim. Padala je kiša, baš kao i danas,“ izdahnuo sam. „Vjerujte mi, Oče,
ironija svega mi nije promaknula.“
Još jedan udar groma pukne iznad nas, zbog čega se činilo kao da
ispovjedaonica podrhtava zbog onog što sam ispovijedao.
„Amari je umrla zbog mene. Do današnjeg dana, ovog trenutka, točno
ove sekunde… ona je moje najveće žaljenje u čitavom životu. Moji su me
postupci živi pojeli od one minute kada sam saznao za njezinu smrt, koja
je bila zadana od moje ruke.“
Jedna suza klizne niz moj obraz, sjetio sam se kako je ona ležala tamo,
više nije bila puna života, smijeha ili ljubavi.
Nije više bila puna ničega.
„Još se sjećam dana kada sam identificirao njezino tijelo u mrtvačnici u
bolnici, kao da se upravo sada to dogodilo. Poljubio sam je u čelo,
očekujući da ću osjetiti toplinu, njezinu ljubav, njezinu dušu, ali nisam
166
Naš svet knjiga
osjetio ništa od toga. Bila je ledeno hladno truplo uz moje usne. Posljednje
riječi koje sam joj uputio bile su, 'Ostavljam te u miru. Dajem ti svoj mir,“
i pritom sam načinio znak križa preko njezina beživotnog tijela. Prije nego
se raspadnem i umrem zajedno s njom, otišao sam do svoje nećakinje, u
Daisynu bolničku sobu. Bila je tako malena, tako krhka, povoji su je
prekrivali od lica do stopala. Aparati su bili posvuda, dok je nesvjesno
ležala na bolničkom krevetu.“ Ponovno sam zastao, trebajući sekundu da
se priberem.
Nikada ovo nisam podijelio ni s nikim osim sa svojom suprugom.
Ona je znala istinu.
Moj anđeo.
„Zvuk aparata za srce i ritmično pištanje ostalih uređaja odzvanjali su
svuda oko mene. Ispunjavajući me nekom vrstom nade. Ponekad bi ih
kasno u noć, još uvijek mogao čuti. Još uvijek je mogu vidjeti kako izgleda
tako malo i nježno i drži svoju najdražu dekicu. Onu koju sam joj ja poslao
za prvi rođendan.“
Bio sam užasna očinska prilika svojoj nećakinji. Pokušao sam se iskupiti
s njezinom djecom, ali svejedno, nisam mogao sebi oprostiti zbog svih
sranja kroz koja sam je proveo. Nije bilo bitno koliko je vremena prošlo,
koliko je starija postala. Ja je se još uvijek sjećam kao malene djevojčice
koja je htjela da je zagrlim i kažem da će sve biti u redu.
Odbio sam lagati joj. Umjesto toga, naveo sam je da misli da je svijet
užasno, okrutno mjesto.
Oprosti mi, Daisy. Samo sam želio bolje za tebe.
„Približio sam stolicu njezinoj bolničkoj postelji i sjeo. Upijao sam
njezino prekrasno lice koje me toliko podsjećalo na Amari. Posegnuo sam
za njezinom rukom, podigao je i stavio je u svoj dlan. Moje su ruke bile
tako velike u usporedbi s njezinima, čitave su ih progutale. Posramljeno
sam pognuo glavu iznad Daisynog slomljenog, natučenog, izrezanog
tijela. Jecao sam po posljednji put u svom životu. Reći zbogom svojoj sestri
bio je konačni pozdrav s onim što je ostalo od mog srca i duše, Oče. Ostao
sam šupalj iznutra. Bilo je lakše na taj način. Trebao sam isključiti svoju
ljudskost. Nisam više ništa želio osjećati, jer su svi koji su mi nešto značili,
nestali. Nakon tog dana, ništa mi više nije preostalo. Prigrlio sam đavola.
Nisam samo sklopio savez s njim, Oče. Postao sam on.“
„Sine, Bog radi na misteriozan način. Molim te, nastavi.“
„Pazio sam na svoju suprugu od trenutka kada sam saznao za njezino
postojanje. Štitio sam je, mario za nju, volio je kada sam mislio da je
nemoguće za čovjeka poput mene da ikoga voli. Borila se za mene, a ja
sam proveo godine odgurujući je od sebe, sve dok više nisam mogao.
167
Naš svet knjiga
Lažirao sam smrt kada mi je bilo pedeset osam godina kako bi bio s njom.
Bila je mnogo mlađa od mene, kojih dvadeset godina. Dobio sam prvo
dijete sa pedeset osam godina. Nikada nisam želio imati djecu, samo kako
ne bi doveo nevine živote u ovaj svijet. Svejedno sam to učinio. Lažirao
sam smrt kako bi imao obitelj. Kako bi bio otac. Sve što nisam zaslužio.
Svejedno sam si to priuštio. Ja sam sebičan čovjek, Oče. Moj život to
dokazuje. Sve do unatrag sedam mjeseci, nisam ubio nikoga, više od
dvadeset dvije godine. Mislio sam da je taj svijet iza mene. Mislio sam da
sam pobjegao prokletstvu u kojem sam rođen. Mislio sam da je krv na
mojim rukama napokon očišćena od duša koje sam posjedovao. Bio sam
u krivu. Tako mnogo u krivu.“
Odmahnuo sam glavom, preplavljen svim svojim grijesima.
„Ljubav me spasila, Oče. Ali ljubav je također odvukla mog sina u svijet
protiv kojeg sam se toliko borio, kako bih ga zaštitio. To je moja noćna
mora koja je postala stvarnost. Vidio sam njega u sebi prvi put kad sam ga
držao u naručju. Moja krv poznaje samo nasilje, a bilo je samo pitanje
vremena kada će se moji geni aktivirati. Noć kada je moja kći oteta, bila je
početak njegove propasti. Nije ga se moglo zadržati, bio je dovoljno star
da donosi svoje odluke. Da gori u paklu uz svog starog i svoje pretke.
Dozivali su Cruza, a na kraju… izgubio sam bitku za njegovu dušu.“
„I sada sam ovdje, Oče, želim učiniti ispravnu stvar.“
„I možeš, sine.“
„To su moji grijesi za koje se kajem.“
„Naš Gospodin Isus Krist, koji je ostavio moć svojoj Crkvi da oslobodi
grešnike koji se iskreno pokaju i vjeruju u njega, u svojoj velikoj milosti
oprašta ti tvoje grijehe. I ovlasti danom od njega, oslobađam te svih tvojih
grijeha.“
„Amen.“
„Slava Gospodinu jer je dobar.“
„Vječna je milost njegova.“
„Tvoji su grijesi oprošteni. Idi u miru, sine.“
„Bogu hvala. Jer namjeravam počiniti još grijeha u ime svoje kćeri.“
168
Naš svet knjiga
169
Naš svet knjiga
170
Naš svet knjiga
Glasno sam zarežao, ponovno stisnuvši njegovu glavu, prije nego sam
ga ubo u drugo oko.
„Zašto moraš isprobavati moju strpljivost na svoju štetu, ti glupi
jebaču!“
„Ne znam gdje je!“
„Laganje samo troši moje dragocjeno vrijeme!“
Presavio se, stavljajući glavu među koljena. „Ne mogu vidjeti! Jebeno
ne mogu vidjeti!“
„Nemoj srat'. Nećeš više ponovno udahnuti ako ne počneš odgovarati
na moja jebena pitanja.“
Sklopio je ruke ispred lica i pokušavao udahnuti zrak, ali nije mogao.
Gledao sam fascinirano, nisam se pomaknuo ni centimetra kako bi
pomogao tom kurvinom sinu.
„Zadnje što sam čuo jest da su je odveli iz zemlje.“
„Gdje su je odveli? Treba mi država, grad, jebena ulica! Daj mi to što
želim prije nego podignem jebenu slušalicu!“
„Ne! Ostavi je izvan ovoga!“
„Budući tako žarko želiš trošiti moje vrijeme, dopusti da ubrzam
proces.“ Nisam oklijevao, pozvao sam jednog od svojih ljudi. „Dovedi mi
Giovannievu djevojku. Odmah!“
„U redu! U redu!“ Predao se, kao što sam i očekivao.
Koliko god sam mrzio koristiti nevine žrtve, bio je to dio ovog okrutnog
svijeta. Koristio sam sve što je bilo potrebno, bez obzira o kome ili čemu
se radilo. Voljeni su uvijek bili najveći mamac ili kolateralna žrtva, zbog
čega je ovaj svijet mogao funkcionirati.
„Da! Sve je bilo isplanirano!“ Izustio je, pokušavajući doći do daha.
„Osim što, jebeno ne znam gdje je! Naređeno mi je da te odvučem od sestre
te noći na zabavi. To je to. Nisam znao gdje će je odvesti. Kunem se! Molim
te! Preklinjem te! Opozovi svog čovjeka!“
Još uvijek držeći slušalicu, povikao sam, „Tko su to oni?“
„Nisam siguran. Ja sam odgovarao Vitaleu. Pitaj njega!“
„Vitale? Tko je jebeno to?“
„Digni guzicu i saznaj sam!“
„Da dignem guzicu? Da dignem guzicu?! Nisam sjedio na guzici
otkako je moja sestra jebeno oteta!“
Moj je um bio preplavljen mislima.
Krivnjom.
Sranjem, zbog svih gluposti kroz koje su moji voljeni morali proći.
171
Naš svet knjiga
172
Naš svet knjiga
173
Naš svet knjiga
„Onda je otišla.“
174
Naš svet knjiga
175
Naš svet knjiga
176
Naš svet knjiga
177
Naš svet knjiga
Stvarnost mog života, udarila me kada sam shvatio da sam svoj glock
uperio ravno u…
178
Naš svet knjiga
Polako sam spustio pištolj sa strane, pokraj svog tijela, pa sam odahnuo
od olakšanja.
„Jebem te, Sienna. Kako si stigla ovamo?“
„Premostila sam žice na autu ujaka Gina.“
„Pa gdje je onda on?“
„Iza zgrade. Sklonila sam ga s vidjela.“
„Imaš li pojma kroz što sam sve prošao? Da li te uopće jebeno briga? Ili
si toliko prokleto razmažena da ne misliš na nikoga osim na sebe?“
Širom otvorenih očiju, trznula se unatrag. Odmahnula je glavom, očito
uvrijeđena. „Što misliš, zašto sam ovdje? Ne zbog sebe. Iako, možda bi i
trebala. Ovdje sam zbog nevinih života za koje si naredio da ih se ubije
večeras. Uvukao si me u svoj pakao i to nazivaš ljubavlju. Vidjela sam te.
Čula sam te. Mislila sam da znam za što si sposoban, ali bila sam u krivu.
Jedna stvar je pretpostavljati, a sasvim druga vidjeti svojim očima. Kada
začuješ zvuk u svom umu. Ne mogu vjerovati da sam bila toliko slijepa,
zapravo sam mislila da si drugačiji od svih drugih mafijaša koji su se ikada
našli u mome životu.“
„Povjerenje boli, dušo.“
„Besramno kopile! Ili bi trebala reći, ubojico? Nevina žena! Nevina
trudna žena! Kako si mogao?“
„Ja sam mnogo stvari, Sienna, ali ti nikada nisam lagao. Umjesto da mi
pružaš ta sranja… trebala bi mi zahvaliti.“
„Zahvaliti ti? Za što točno?“
„Svaka naredba koju sam izdao, bila je da te zaštitim!“ Povikao sam,
iznerviran što je došlo do toga.
Bilo je samo pitanje vremena kada će vidjeti ovu moju stranu, onu koju
nikada nisam niti pokušao skrivati, ni od nje, ni od ikoga drugog. Ako joj
se nije sviđalo tko sam zaista ja, onda se trebala naviknuti na to. Ja se neću
mijenjati zbog nje niti ikoga drugog.
„Na kraju dana, moja obitelj dolazi iznad svega.“ Koraknuo sam prema
njoj, a ona se odmaknula. „Što je dušo? Zar me se sada bojiš? Nisi me se
bojala prošle noći kada si dahtala poda mnom, kada su ti se gaćice
navlažile i kada si izvlačila jebeno sranje iz mog kurca!“
179
Naš svet knjiga
180
Naš svet knjiga
181
Naš svet knjiga
182
Naš svet knjiga
Mogao sam čuti nabijanje njezina srca i osjetiti udarce njezina bila koji
su ubrzali pod mojim prstima.
Bilo je to ludilo.
Dominacija.
Sveopći rat.
Odmaknuo sam se, a ona uzdahne zbog gubitka. Njezine su se grudi
teško podizale i spuštale, skoro kao i moje, kada smo spojili poglede.
Jer se moja najgora noćna mora upravo odigrala pred mojim očima, po
drugi put te večeri.
183
Naš svet knjiga
184
Naš svet knjiga
185
Naš svet knjiga
Moje je srce toliko brzo udaralo. Skoro pa nisam mogla udahnuti. Taj
osjećaj se samo pojačavao sa svakim pucnjem iz bilo čijih ruku. Cruz je bio
opsjednut čovjek na misiji i nitko ga nije mogao zaustaviti.
Posebno ja.
Moj je um jurio, a prsa su mi otežala sa svakim trenutkom koji je
prolazio.
Kroz očajničke udahe, nastavila sam, „I ne uvedi nas u napast.“ Podigla
sam uplakani pogled prema Nebesima, a ruke sam sklopila za molitvu
dok je nekoliko pucnjeva odzvanjalo iza drvenih pregrada. „Nego izbavi
nas od zla…“
Tama je prizvana.
Niotkuda, sav zrak iz mojih pluća je nestao u treptaju oka. Nestao
poput lopova u noći. Čovjek kojeg nisam prepoznala odjednom je stajao
iznad mene.
„Amen,“ rugao se i uperio pištolj ravno u …
Moje srce.
Pratio sam s kojeg su mjesta vani dolazili metci pa sam ih prema tamo
uputio nekoliko. Očajnički sam pokušavao poskidati jebače. Beskonačna
količina streljiva neprestano je dolazila prema nama iz svih uglova, zbog
čega je bilo teško držati korak s njihovim neočekivanim napadom.
„Došao si po mene!“ Vikao sam koliko god sam glasnije mogao,
odvlačeći se dalje od klupa između kojih sam ubacio svoju ženu. „Znaš
tko sam! Pokaži se i prestani se skrivati! Dođi k meni poput čovjeka u
Gospodnjoj kući!“
Sagni se.
Izmakni.
Baci se na tlo.
Bacao sam se iza bilo čega što mi se našlo na putu, kako bi se zaštitio,
uzvraćao paljbu kada bi zrak bio čist. Praznio sam okvir za okvirom,
puneći nekoliko puta. Ubrzo sam počeo ostajati bez municije. Adrenalin
je prolazio kroz moje tijelo poput ispucanog metka.
Izvadio sam mobitel i uspostavio poziv. „Gino! Gdje se jebeno nalaziš?“
Povukao sam obarač i skinuo još jednog jebača sebi s desna.
„Tvoja je žena uzela moj auto,“ zastao je i slušao komešanje. „Što se
jebeno događa?“
186
Naš svet knjiga
187
Naš svet knjiga
Posljedice.
Svaki dan sam se nosio s njima.
Pozitivnim.
Negativnim.
Uvijek su bile jedno te iste. Više ih nisam mogao razlikovati.
Moj život.
Moj svijet.
Onaj koji sam želio, onaj koji sam imao. Oboje je definiralo mene kao
čovjeka. Nasilje je postalo odgovor na sve i za svakoga.
Ono što je započelo sa Siennom…
Završit će s njom.
Srce mi je potonulo.
U prsima mi se stisnulo.
Sva se krv povukla iz moga lica kada su se moja prošlost i sadašnjost
sudarile, susrećući se lice u lice s jednom od mojih najgorih noćnih mora.
Oh, Bože. Molim te, ne.
Sienna je stajala pokraj oltara.
Nož na njezinom grlu.
Pištolj na njezinoj glavi.
Bila je taocem čovjeku kojeg nisam poznavao niti prepoznao, koji je
stajao uspravno i ponosno iza nje. Jebač se osmjehivao od uha do uha,
gledao je mene dok sam ja gledao nju.
Strah u očima moje žene zauvijek će me progoniti, bio budan ili spavao.
„Naredi svojim ljudima da jebeno odstupe ili ću joj prerezati vrat
odmah ovdje, istog trena,“ zahtijevao je, još jače pritisnuvši oštricu u
njezinu žilu kucavicu na vratu. „Odmah!“
Zajecala je kada joj je krv kliznula niz vrat.
Riječi ne bi mogle opisati neposrednu, intenzivnu krivnju koju sam
osjetio s ono malo duše što mi je ostalo. Nije postojao način da ispalim
pucanj koji je potreban da ga ubijem, a da ne povrijedim nju, a nisam bio
voljan toliko riskirati. Nisam imao nikakvog izbora. Ne kada je čitav moj
svijet stajao preda mnom na milost luđaku. Učinio sam jedinu stvar koja
je imala smisla, jedinu stvar koja se činila ispravnom povrh svega krivog
u mom životu.
188
Naš svet knjiga
189
Naš svet knjiga
„Jedan i jedini.“
„Gdje je ona?“
„Ona je tamo gdje sam je ostavio.“
„Gdje je to jebeno?“
„Još uvijek je u mom jebenom krevetu, okružena mirisom mog kurca.
Tvoja se sestra voli buditi s mojim kurcem u svojoj pički. Što drugo mogu?
Preklinje poput kuje koja se tjera.“ Njegov bolestan psihotičan smijeh
odjekne oko nas.
Tko je taj tip?
Da nije držao Siennu protiv njezine volje, natjerao bi ga da pojede svoje
riječi nakon što bi mu odrezao jezik. Slike onoga što ću mu učiniti bile su
jedina stvar koja me držala razumnim i mirnim.
Postavio sam mu ono pitanje koje me morilo još od trenutka kada je
oteo moju krv i meso. „Koji kurac želiš?“
„Što je ovo? Sat terapije? Želim što i svaki muškarac želi. Novac, seks,
moć… Adriana mi daje sve troje. Sienna će biti samo dodatni bonus.“
„Zar se o tome radi? O novcu?“
„Mislim da bi trebao preformulirati svoje pitanje, Cruz. Pitao si me što
ja želim, a ne čovjek za kojeg radim. On je iza otmice tvoje sestre. Ja sam
samo uživao u povlasticama i jebi me… Adriana je vrijedna svih suza
kojih me koštala sve dok je nisam slomio.“
„Slomio je za što?“
„Da bude moj ljubimac.“
„Ti jebaču –“
„Hej!“
Sienna se trgne zbog njegovog oštrog glasa.
„Ja sam ovdje glavni!“ Zabio je još dublje nož u njezinu kožu, zbog čega
je ona ponovno zajecala. „Ja vodim jebeni šou. Razumiješ li me? Raspizdi
me još jednom pa će tvoja žena krvariti za mene, a ne govorim o rezanju
njezinog vrata.“
Nagnuo sam glavu u stranu, osjetivši bijes zbog njegove izjave. „Za
koga radiš?“
„Gdje je zabava u tome ako ti kažem? Ti si El Diablo, zar ne?
Zanimljivo, jer vidim samo pičkicu koja stoji ispred mene. Želiš znati gdje
ti je sestra? Morat ćeš igrati njegovu igru. To je zapravo zaista jebeno
zabavno za gledati. I zato pleši, đavole, pleši.“ Odjednom, kimne svojim
ljudima. „Idemo, gotov sam s njim za sada.“
Krenuo sam prema njemu pa sam se naglo zaustavio. „Kunem se
Bogom, ako sada povedeš moju ženu sa sobom, pronaći ću te i pobrinuti
se da propatiš tisuću smrti, prije nego ti dopustim da umreš. I zato
190
Naš svet knjiga
promisli dva puta,“ upozorio sam ga, misleći ozbiljno sve do posljednje
riječi. „Neću se zaustaviti dok ne budeš moj.“
„Unaprijed se veselim tome.“
Njegov zloban pogled premjesti se na Gina kada ovaj doda, „El Capo,
njezin otac.“ Izraz njegova lica ispuni se bijesom. „Vratit će te iz mrtvih
samo kako bi te iznova i iznova ubijao. Promisli prije nego učiniš nešto što
ćeš požaliti. Imaš li ti pojma tko je ona?“
Vitale se rugao, „Mafijaška princeza, je li tako?“
„Potpisuješ svoju smrtnu presudu ako odeš s njom.“
„Što da kažem?“ Slegnuo je ramenima. „Volim živjeti na rubu.“
„Sienna,“ pozvao sam je, a naši se pogledi spoje. „Pronaći ću te.
Obećavam.“
Na djelić sekunde, vidio sam sve što sam želio u njezinom pogledu.
Odanost.
Ljubav.
Povjerenje…
U mene.
Bez da sam dva puta promislio, izgovorio sam, „Volim te.“ Po prvi put.
Njezine se oči zatvore, a znao sam da ih je zatvorila zbog jednog i
isključivo jednog razloga. Željela je da te riječi budu njezino posljednje
sjećanje na mene, prije nego je ponovno pronađem.
„To je bilo dragocjeno,“ Vitale je zadirkivao. „Dat ću sve od sebe da se
ne zaljubi u mene, ali imam takav utjecaj na žene. Možeš samo pitati svoju
sestru sljedeći put kad je vidiš.“
„Koji ku –“
Okrenuo se i poveo moju ženu sa sobom. Ostao sam bez riječi. Što je
jebeno mislio time?
Nekoliko sekundi kasnije, gledali smo kako ga njegovi ljudi okružuju
dok je izlazio iz crkve sa Siennom u rukama.
Surađivala je.
Predala se.
Trebala je ostati živa…
Za mene.
Trebalo mi je sve što imam u sebi, da ne pođem za njim i rastrgam mu
udove golim rukama.
Pronaći ću ga.
Moram.
Ne samo da život moje sestre ovisi o tome, već i život moje supruge
također.
191
Naš svet knjiga
Čim sam čuo da su se njihovi auti počeli udaljavati, kimnuo sam svojim
ljudima pa smo požurili za njima. Znao sam da sam u pravu čim sam
ugledao svoj auto.
Gino požuri iz crkve s mobitelom u ruci.
„Nemoj,“ naredim, svjestan toga da će nazvati El Capa.
„Cruz, ubit će te ako mu ne kažemo.“
„A oni će –“ kimnuo sam prema svom autu „—ubiti obje ako mu
kažeš.“
Kolovođa me slao u divlji jebeni lov na guske. Adresa je bila ispisana
na vjetrobranu Sienninom krvlju…
192
Naš svet knjiga
Tri sata kasnije, vozio sam se niz staru prašnjavu cestu u naselju koje je
izgledalo kao da je pustinja. Skoro kao da je bilo poput grada duhova.
Mnoge kuće su bile razrušene, trava neodržavana, a auti nisu bili
parkirani na prilazima.
Djeca se nisu igrala vani.
Niti jedan suprug ili otac se nije vraćao kući s posla.
Nije bilo života u ovom susjedstvu. Izabrali su ga baš iz tog razloga.
Bilo tko se mogao izvući s ubojstvom kada ovdje nije bilo nikoga tko bi ga
cinkao. Parkirao sam auto ispred nečega što se činilo kao napuštena kuća.
Sam.
Nezaštićen.
Potpuno naoružan.
Izašao sam na slabo osvijetljen prilaz u zloslutnom jebenom susjedstvu,
odjednom se zapitavši, zašto sam ja jebeno ovdje od svih mogućih mjesta.
Promotrio sam područje posljednji put prije nego sam se počeo mentalno
pripremati za neizgovoreno.
„Dat ću sve od sebe da se ne zaljubi u mene, ali imam takav utjecaj na žene.
Možeš samo pitati svoju sestru sljedeći put kad je vidiš.“
To je govno utisnulo te riječi u moj um, zajedno s beskonačnim
pitanjem, što se to k đavolu događa.
Da li je moja sestra bila zaljubljena u njega ili me samo mamio?
Da li ju je slomio?
Zašto?
Koji je bio cilj svega ovoga?
Sjećanje na ženu koju sam ubio iz čiste namjere kako bi pronašao
Adrianu, preplavilo mi je misli. Nisam bio bolji od Vitalea i njegovih ljudi.
Moja je savjest uvijek pronalazila način da dokaže da ću zauvijek čuti taj
maleni glasić u stražnjem dijelu svog uma. Nije bilo bijega od toga.
Uporno je uzvikivao, „Ti si isti! Ti si isti! Ti si isti!“
Pokušao sam prebaciti pažnju na trenutni zadatak, osluškujući
zvukove koje su proizvodile pete na mojim crnim svečanim cipelama dok
sam hodao. Svaki je korak intenzivno odjekivao u tami preda mnom.
Ubrzao sam korak pa se zaustavio ispred prednjih vrata ozloglašene
građevine.
193
Naš svet knjiga
194
Naš svet knjiga
195
Naš svet knjiga
Doslovno.
196
Naš svet knjiga
197
Naš svet knjiga
I ponovno.
„Stanite! Molim vas! Stanite!“ Adriana poviče dok su je zadržavala dva
muškarca. Bila je u istoj prostoriji s njim. Svjedočila je užasnoj istini našeg
svijeta, a bila je samo anđeo među demonima.
„Uzmite mene!“ Preklinjao sam dok su mi se suze slijevale niz lice.
„Molim vas, uzmite mene!“
Mlatarao je rukama, pokušavajući blokirati njihove zlobne nasrtaje.
Njegovo se izmučeno tijelo kotrljalo po tlu, trzalo se zbog okrutnosti i
zlobnosti načina na koji su ga premlaćivali.
Njegov je život izmicao kontroli, a malo pomalo, borbe u njemu je
nestajalo.
„Ubijate ga! Molim vas! Preklinjem vas! Jebeno ćete ga ubiti!“ Molio
sam, raspadajući se zajedno s njim.
Moj se vid zamaglio.
Moja su pluća gorjela.
U prsima me stiskalo.
Ovako je pakao izgledao, ovako ga se osjećalo. Živ sam gorio. Sve je
oko mene počelo blijedjeti.
Uključujući i njega.
„Dosta!“ Naredio sam. „Dovoljno mu je!“
Svjedočio sam tome kako je najsnažniji čovjek kojeg sam poznavao
postao slab, čovjek kojeg sam poštivao čitav svoj život nasmrt je prebijen,
a to je bio tako bespomoćan jeben osjećaj. Da sam bio tamo, branio bih ga
posljednjim dahom. Ništa nisam mogao učiniti.
Sve što sam čuo bili su sestrini jecaji, njezini bijesni udisaji, a njezino je
srce drhtalo baš poput moga. Naš otac nije proizveo nikakav zvuk.
Nikakvu buku.
Niotkuda, isti automatski glas začuje se na ekranu.
„Zidovi govore o zlu.
Vrata skrivaju istine.
Čudovišta obmanjuju.
Izdajice se sukobljavaju.
Budi uplašen kiše.
Sakrij se od snijega.
Čuvaj se čovjeka.
Za kojeg misliš da znaš tko je.“
„Koji kurac to znači?“
Naš se otac prestao micati, a ekran se zacrni. Nisam znao da li je u
nesvijesti ili mrtav.
199
Naš svet knjiga
Ako ne poslušaš.
200
Naš svet knjiga
201
Naš svet knjiga
Jedino sam se mogao nadati da su još uvijek živi, jer koja bi inače svrha
svega toga bila?
Činilo se kao da je prošla vječnost, kada je vozač taksija izjavio, „Stigli
smo.“
Nisam se sjećao da sam izašao iz aviona i ušao u ovaj auto. Imao sam
osjećaj kao da sam se onesvijestio ili kao da sam hodao u transu. Predao
sam mu novčanicu od sto dolara prije nego sam oklijevajući izašao iz
vozila, pritom pažljivo promotrio susjedstvo. Naselje je bilo mnogo
drugačije od posljednjeg. Bilo je to jebeno predgrađe.
Vila od milijun dolara.
Kuća je bila ogromna. Nekoliko tisuća kvadratnih metara uzdizalo se
prema tamnom noćnom nebu. Jedina svjetlost dolazila je od mjeseca i
osvjetljavala put prema mojoj konačnoj destinaciji. Posljednji put kada
sam bio u New Yorku, prije nekoliko mjeseci, nije bilo zbog Ari. Imao sam
sastanak s nekim dobavljačima alkohola za koji sam bio zadužen.
Ugledao sam nekoliko auta koji su bili parkirani na dugačkom prilazu
dok sam koračao popločenim puteljkom. Očekivao sam da ću osjećati
napetost, nepodnošljiv bijes zbog onoga što se nalazi iza tih vrata.
Ali nisam.
Bez oružja.
Bez osiguranja.
Predao sam se.
Bio je to jedini izbor koji sam imao.
S rukama podignutima u zrak, ušao sam u kuću, objavivši, „Ovdje
sam.“
Čim sam zakoračio unutra, ugledao sam oči govna koje je odvelo moju
ženu. Bio sam lice u lice s Vitaliem. Naslanjao se o kamin s pištoljem u ruci
koji je ležerno visio uz njegov bok.
„Dobrodošao kući,“ pozdravio je i osmjehnuo se zlobnim osmjehom
koji sam htio izrezati s njegovog lica. Na obrazu mu se vidjela duga,
duboka porezotina.
Kada je shvatio da sam je primijetio, slegnuo je ramenima i izjavio,
„Tvoja je žena pička.“
Osjećajući se ponosan zbog njezine hrabrosti, široko sam se osmjehnuo.
„Zato sam je i oženio. Na kraju krajeva, ona je sada Martinez.“
Izvio je obrvu i podsmjehnuo se. „Ti i tvoja sestra ste veoma slični.
Oboje mislite da vam je vaše prezime zaštita, kao da je mene jebeno briga
za to tko ste vi.“
202
Naš svet knjiga
„Možda te boli kurac za to tko smo mi, ali sigurno jebeno znaš tko je
čovjek za kojeg radiš, inače ne bi stajao ispred mene i prodavao mi ta
sranja. On te iskorištava. Znaš to, zar ne? Ti si samo njegova kuja.“
„Riječi koje dolaze od nekoga tko je bio očeva kuja, ne znače mnogo.“
„Imam sve što bi ti samo poželjeti mogao. Mogu ti ponuditi novac, moć,
samo je nebo granica. Samo reci riječ i učinit ću da sve bude tvoje.“
„Da li je to dio kada mi kažeš da sklopim savez s tobom jer ćeš biti moja
dobra vila?“
„Ovo je dio u kojem ti kažem da sklopiš savez sa mnom,“ nagnuo sam
glavu u stranu, odmjerio ga ozbiljnim pogledom, pa nastavio, „pa te neću
ubiti.“
„Hmm…“ Podigao je pištolj do svoje sljepoočice i kuckao se njime kao
da razmišlja, prije nego je pokazao prema meni. „A da ja tebi ispričam
priču?“
Namrštio sam se, bio sam znatiželjan u kojem je smjeru krenuo s ovim.
„Odrastao si u očevoj kući uz novac i zaštitu. Ugled. Naklonost.
Posvećenost od dva voljena roditelja. Živio si život iz jebenih bajki sa
sretnim završecima. Za ničim nisi žudio i ništa ti nije trebalo. Tvoj drzak,
arogantni stav čini te jebenom pizdom. Ušao si u ovaj svijet na samom
vrhu hijerarhije, bez da se moraš dokazati. Mjesto ti je predao tvoj otac. Ti
si maleno bogato dijete koje ubija ljude, u Armani odijelima od tisuću
dolara, koje nosi Rolex i talijanske kožne cipele. Nemoj me zajebavat. Ti si
gangster prevarant. Voziš se uokolo u svom sportskom autu, misliš da si
đavo jer je to tvoje nasljedno pravo i ta sranja.“ Zgađeno je odmahnuo
glavom.
„Mene je podigla kurva koja je dopuštala muškarcima da svoje cigare
gase na mojoj koži.“
Trznuo sam se unatrag, nisam očekivao da će takvu privatnu
informaciju podijeliti sa mnom. Pitao sam se kamo je krenuo s ovom
pričom.
„Nitko mi nije brisao guzicu, jebaču. Sve što imam sada, imam jer sam
to zaradio. Nikome ne odgovaram. Radim što želim, govorim što osjećam.
Živo mi se jebe za ono što drugi misle ili govore o meni. Ja sam svoj čovjek
i na nikoga se ne oslanjam u ovome životu. Onog dana kada je moja majka
pokopana, popišao sam se na njezin grob i pitao ih da je zakopaju dublje
u zemlju, kako bi bila bliže paklu. Žene su korijen sveg zla, a to sam naučio
još onda kada me prvi put iskoristila kao zalog za svoju drogu. Tako da…“
Široko se osmjehnuo, mašući uokolo sa svojim glockom.
203
Naš svet knjiga
Možda obitelj?
204
Naš svet knjiga
205
Naš svet knjiga
206
Naš svet knjiga
207
Naš svet knjiga
208
Naš svet knjiga
13
Oscar- naziv za američku filmsku nagradu
209
Naš svet knjiga
Napao sam ga, što sam jače mogao, zabio sam rame u čovjeka kojeg
sam jebeno mrzio. Napao sam ga svime što sam imao u sebi, zbog onog
što je učinio mojoj sestri, a sada i mojoj ženi.
Našoj obitelji.
Ženski vrisak odjekne prostorijom.
Njegova leđa udariše u zid tolikom jačinom, da ga je probio prema
drugoj sobi. Pali smo na pod, oboje smo pokušali steći prednost nad onim
drugim.
Udarac u njegova rebra.
Šaka u moje lice.
Koljeno u njegova jaja.
„Jebeno ustanite!“ Michael naredi, ispalivši metak prema nama.
Prohujao je pokraj naših lica u obližnji televizor.
Ustao sam, udarivši ga još jednom. Nisam mogao odoljeti. On se
presavio, iskašljavajući krv.
„Tko je kučka sada, jebaču?“ Pljunuo sam na njega.
Još je jedan hitac ispaljen u našem smjeru, a ovaj put je očešao moju
desnu ruku. Okrenuo sam se i spojio pogled sa Siennom, koja je znala
zašto sam uopće reagirao na sve ovo. Ako ga ponovno uhvatim da gleda
u moju ženu, dokrajčit ću ga.
„Ja ne bi pretukao čovjeka na mrtvo ime ako krene na tebe u mojoj prisutnosti,
Sienna. Ja bi mu stavio metak između njegovih jebenih očiju. Ti si moja. Čak i ako
moram ubiti kako bi svima koji ne razumiju dokazao da si moja žena. Tvoje
prezime je tvoja zaštita i ako netko želi ne poštivati tu svetinju, onda ću se ja
pobrinuti za to da se susretnu s jebenim stvoriteljem.“
Moje su riječi od prije dvije noći bile ispisane u njezinom prekrasnom
pogledu, kao da sam ih izgovorio ovog trena. Namrštila se kada je shvatila
da znam o čemu razmišlja.
Prisjećajući se naše zajedničke večeri.
Tiho sam se molio da je ponovno imam u naručju, samo što, ako Bog
čuje moje molitve, ovaj put bi vodio ljubav s njom. Na poseban način.
Polako.
Čitavu noć.
Ona je bila prva koja je prekinula našu povezanost, pogledavši u pod,
reagirajući i osjećajući se jednako kao i ja.
Bio sam joj potpuno predan.
Govno je ustalo, ponovno je ukopao pištolj u moja leđa.
„Vitale,“ Michael izjavi. „Moraš otići.“
„Ne.“ Odmahnuo je glavom, gurajući me u središte prostorije pred
Michaela. „Ne volim kada mi se govori što da radim, tako da ću ostati. Uz
210
Naš svet knjiga
to, želim vidjeti kako će sve ovo završiti. Ako ga ti ne ubiješ, sasvim sam
siguran da ja jebeno hoću.“
Adriana bespomoćno spusti glavu. Nije mogla susresti pogled nikoga
od nas. Nikada nisam više želio znati o čemu je moja sestra razmišljala,
nego u tom trenutku.
„U pravu si, Michael,“ Papá se ubaci, privlačeći pažnju na sebe. „To je
između mene i tebe. Ostavi moju djecu izvan ovoga. Želiš mene? Imaš me.
Pusti njih.“
Izjavio sam istinu, „Ja ne idem bez tebe. Michael, rekao si da me želiš.“
Njegov se pogled zaključa s mojim. „Pa, jebeno sam ovdje. Stojim pred
tobom. Pusti ih, uključujući i mog oca.“
„Crucifixio –“
Michael ga prekine, „Ne ide to tako. A sada začepi i pusti me da
završim ono što nisam još ni započeo.“ Uperio je pištolj u moje čelo. „Na
koljena.“
S rukama u zraku, učinio sam što mi je rečeno.
Michael nastavi, „Nakon svih tih godina, sve ovo vrijeme i dalje misliš
da si nedodirljiv, Martinez! Da oni samo znaju tko si ti bio. Tko si zaista.
Jebeno bi te mrzili baš kao i ja! Ali znaš što? Vrijeme je da saznaju istinu,
a ja ću biti onaj koji će im reći. Vrijeme je da shvate tko je zaista El Diablo.“
Spustio je oružje, premjestivši cijev na glavu moje sestre.
„Pričat ću vam o vašem dragocjenom tatici.“
„Michael –“
„Martinez, ako jebeno ne začepiš, upucat ću te! Zaslužuju znati istinu
o svome ocu.“
„Nije bitno što ćeš reći,“ objasnio sam. „Uvijek ću biti vjeran čovjeku
koji me doveo u ovaj svijet. Trošiš svoje vrijeme ako misliš da ćeš
promijeniti moju ljubav prema njemu.“
Michael nagne glavu u stranu. „Svejedno ću pokušati. Prva ljubav tvog
oca nije bila tvoja majka. Zapravo je prvo volio njezinu majku. Sofiu. Da li
ti je ikada pričao o njoj?“
„Ona se ubila. Majka nam je pričala o tome.“
„Sofia nije uvijek bila slomljena. Bila je puna života. Svjetlosti. Tvoj je
otac to učinio. On ju je slomio. A kad se ubila zbog njega, on je jebao
njezinu kći. Tvoju majku.“
„Nije tako bilo i ti to znaš,“ Papá ga obavijesti. „Ti si je slomio.“
„Ja sam volio tvoju sestru. Bila je ljubav mog života, a jebeno si i nju
ubio.“
„Nije mi to bila namjera,“ moj otac odgovori.
211
Naš svet knjiga
Da li je moja sestrična Daisy znala da se naš otac nalazi iza smrti njezinih
roditelja?
212
Naš svet knjiga
213
Naš svet knjiga
214
Naš svet knjiga
Oči mi zasuze.
Usne mi zadrhte.
Tijelo mi je bilo jebeno šokirano.
„Grešnice, ne radi mi to. Bori se! Razumiješ li me? Ne predaj se nikome!
Čak ni meni!“
„Cruz, volim te,“ Adriana reče, progovorivši po prvi put. „Znala sam
da ćeš me pronaći.“ Suze su se slijevale niz njezino lice. „Pronašao si me,
u redu? Ovdje sam. Ne stavljaj njezin život u moje ruke. Ne želim da se
pobuniš protiv toga. Možeš me tako i ubiti, jer neću moći živjeti sama sa
sobom ako izabereš mene. Molim te, brate. Razumijem.“
„Ari… Ne mogu…“ Nisam mogao disati. Srce mi se slamalo, tijelo mi
se raspadalo. „Ne mogu ja ovo! Michael! Molim te! Samo ubij mene!“
Beznađe u njihovim očima i slomljen izraz na njihovim licima ponukao
je Michaela da nastavi. „Izaberi! Imaš tri sekunde da odlučiš, prije nego ja
to učinim umjesto tebe!“
„Molim te!“ Udahnuo sam, prisilivši se da nastavim. Tjerajući svoje
usne da se pomiču. Bol, agonija, žaljenje, udarilo me snažno i sve u isti
tren. U prsima mi je gorjelo i boljelo me. Srce mi se slamalo, krvarilo zbog
svega što sam gledao.
„Tri.“
Gušio sam se, hiperventilirao, utapao se sve dublje u svom očaju.
Nisam se mogao spasiti od samoga sebe.
„Neeeeeee!“ Papá se trzao uokolo, bjesneći iznutra prema van.
„Dva.“
„Ne mogu! Ubij mene! Samo me jebeno ubij!“ Ponavljao sam, osjećajući
se kao da više ne mogu nastaviti. Želio sam umrijeti, trebao sam umrijeti.
Moje se tijelo žestoko borilo samo sa sobom, na način na koji nikada prije
nije.
„Jedan.“
Mučenje.
Žaljenje.
Moji demoni.
Po prvi put sam shvatio da je moj demon broj jedan, čitavo vrijeme bio
Michael, moj djed. Uništenje i destrukcija koju je donio u moj život, od
trenutka kada je oteo Ari i ušao u ovu sobu.
Ovaj pakao.
„Vrijeme je isteklo, jebaču!“
„Neeeee!“ Potrčao sam prema naprijed kada je povukao obarač.
Nisam očekivao sljedeće.
Bum!
215
Naš svet knjiga
216
Naš svet knjiga
Ari je bila prva koja je prekinula tišinu. „Oh moj Bože. Christiano, jesi
li u redu? Spasio si mi život.“
Christiano? Znala je njegovo pravo ime?
Šokiran izraz na njegovom licu, odražavao je naše izraze. Bilo je očito
da je bio zapanjen svojim postupcima, baš kao i mi. Nisam znao što je gore.
To da je spasio moju sestru zbog čistih instinkta ili da to nije bio njegov
izbor. Jednostavno rečeno, duboko u njemu…
Stalo mu je do nje.
Koji kurac?
Mamá požuri preko sobe, ravno prema našem ocu.
„Alejandro,“ zajecala je, padajući na koljena. Istog je trena rukama
zgrabila njegovo izmučeno, krvavo lice.
On je pak, trznuo glavom i rekao, „Dobro sam.“
Njegov je ego bio osobina na koju je naša majka naviknula. Dala se u
oslobađanje njega od užadi koja ga je držala za stolicu.
Moja se šaka spoji s ogledalom na stoliću za uljepšavanje, a zatim
uzmem komadić razbijenog stakla. Krenuo sam prema Ari kako bi
prerezao užad kojom je bila vezana.
Kada je bila oslobođena, zagrlila me oko vrata, šapćući, „Volim te“ u
moje uho.
Čvrsto sam je zagrlio na nekoliko sekundi, trebajući je osjetiti u svom
zagrljaju. Sanjao sam o ovom trenutku, činilo se kao desetljećima. Čim sam
je pustio, krenula je prema Vitaleu da mu pomogne, ali njezina nastojanja
su ubrzo prekinuta kada su naši ljudi nahrupili u sobu.
S pištoljima spremnima za borbu.
Na čelu s El Capom i Ginom.
Vitale samo jednom pogleda prema njima i odgurne Arine ruke. S
rukom čvrsto pritisnutom o trbuh, poskoči i baci se prema prozoru. Pokrio
je lice prije nego je probio staklo. Otkotrljao se na krov, nestajući u noći
kao da ga nikada nije ni bilo. Naši se ljudi bace u akciju, dadu se u potjeru
za njim.
„Ne!“ Adriana ih zaustavi, postavi se ispred razbijenog prozora.
Nisam oklijevao, naredio sam, „Pronađite ga! Želim njegovu glavu.“
„Cruz! On je spasio moj život!“
217
Naš svet knjiga
218
Naš svet knjiga
Cruz nije napustio svog oca otkada smo stigli do očevog aviona. Ako
Martinez ne preživi, nije bilo govora o tome što će to učiniti njegovom
sinu.
Duboko sam udahnula, zgrabila dvije boce s vodom iz frižidera i
krenula prema njemu. Postavila sam bocu ispred njegova lica, pokazujući
mu da pije, ali je odmahnuo glavom ne želeći je.
„Moraš nešto piti ili jesti, Cruz. Nisi dao da ti doktor pregleda ruku,
mogao bi dobiti infekciju. Molim te, uzmi vodu, da ne bi dehidrirao.“
Nije odgovorio, nije me ni slušao. Udahnula sam još jednom, sjela
pokraj njega i oslonila svoj dlan na njegovo koljeno.
„On će biti u redu.“
„Čula si doktore, Grešnice. Sva njegova rebra su slomljena, prsa su mu
ulegnuta. On je star. Ne znamo što će se dogoditi.“
„Moramo misliti pozitivno. Ne pomaže nikome ako razmišljamo na
način na koji ti razmišljaš.“
I ponovno, ostao je tiho.
„Tvojoj obitelji treba da ostaneš pozitivan, Cruz.“
„Bolje bi se osjećao kada bi imao Vitaleovu glavu na jebenom pladnju.“
Moj se pogled premjesti na Adrianu, koja je sjedila u sjedalu na drugom
kraju aviona, gledala je kroz prozor i izgledala je potpuno izgubljena i
slomljena.
„Znam da ti misliš da je to ispravno za učiniti, ali što je s tvojom
sestrom?“
„Na što ciljaš, Sienna?“
Slegnula sam ramenima. „Mislim da ona nešto osjeća za njega.“
„To je Stockholmski sindrom, proći će.“
„Pa, ne možeš poreći da joj je spasio život.“
„I što? Trebao bih ignorirati činjenicu da ju je držao zatočenu
mjesecima? I da je tebe uzeo za taoca?“
„Ne. Ne znam. Samo mislim da je prošla kroz puno toga i… možda…
ne znam, možda ga treba.“
„Ne možeš biti ozbiljna. Da il se ti to zajebavaš sa mnom?“
„Naravno da ne.“
„Sjećaš li se kada si rekla da si moja supruga? Počni se tako i ponašati i
ne propitkuj moje odluke, jer ja znam što je u najboljem interesu za moju
obitelj.“
Zagrizla sam jezik, znala sam da se ponaša kao šupak jer je zabrinut.
219
Naš svet knjiga
„Znaš tko sam i za što sam sposoban. Živo mi se jebe za ono što je Vitale
uradio tamo. Želim njegovu glavu i neću se zaustaviti dok je ne dobijem.“
„Ja znam za što si sposoban. Svjedočila sam tome svojim očima. Znam
za što je moj otac sposoban baš kao i ujak Gino. Čak znam i za što je tvoj
otac sposoban. Sve znam. Ali iza nasilja, krvi, pokolja, ti imaš srce, Cruz.
Voliš i štitiš svoju obitelj, izgubio bi i vlastiti život da treba. Ne kažem da
to ispravlja ono što ti radiš, ali vidjela sam tvoje obje strane. Dobru i lošu.“
Zastala sam, dopustila svojim riječima da se slegnu. „I zato je možda i Ari
vidjela obje strane Vitalea. To je sve što pokušavam reći.“
Namrštio se na mene, promišljajući o onome što sam izjavila. Budući se
nisam htjela prepirati s njim, ustala sam i otišla. Lagala bih kad bi rekla da
nisam bila šokirana time što me pustio.
Moja su se stopala sama kretala i prije nego sam znala što radim,
uhvatila sam se kako sjedam pokraj Adriane.
„Jesi ok?“ Upitala sam je, htjela sam probiti led među nama.
„Da.“
„Žao mi je zbog svega što ti se dogodilo. Ne mogu ni zamisliti kroz što
si sve prošla ovih nekoliko posljednjih mjeseci. Tvoj je brat bio očajan.
Čitava tvoja obitelj je bila, kada su saznali da si oteta. On se kažnjava
svakog trenutka jer je dopustio da ti se to dogodi. Nije prošao niti jedan
dan da nije slijedio tragove, koristio sve moguće načine da dobije
odgovore. Cruz te samo pokušava zaštititi.“
Samo sam nakratko upoznala Cruzovu sestru na svojoj maturalnoj
večeri, ali odmah sam shvatila da je veoma nalik na svog brata. Ništa nije
govorila, čak me nije niti pogledala. Potpuno se isključila, zatočena u
vlastitim mislima. Jedini razlog zbog kojeg sam to primijetila bio je, jer
sam prepoznala taj izraz na njezinom licu. I ja sam ga imala jednom ili dva
puta.
Iz nekog razloga kojeg nisam mogla objasniti ili razumjeti, osjetila sam
povezanost s njom baš kao i s njezinom majkom. Htjela sam pomoći,
pružiti joj mir.
Možda i nadu.
„Moja je majka ubijena pred mojim očima kada mi je bilo osam godina.“
Arin pogled susretne moj.
„Iz prve ruke znam kako je to imati čitav život otrgnut od sebe. Teško
je shvatiti, pa provedeš noći budna pitajući se zašto? Zašto ja? Nisam to
tražila, nisam to htjela. Ja sam dobra osoba, ne zaslužujem to što se događa
meni, ljudima oko mene, ljudima koje volim. Dugo mi je trebalo da
shvatim da je ovo život u kojem sam rođena. Umjesto da se fokusiram na
220
Naš svet knjiga
loše, pokušala sam vidjeti dobru stranu. Moj je otac u svoje vrijeme učinio
mnogo usranih stvari, stvari za koje znam da će morati razriješiti s Bogom.
Ali vidjela sam njegovo srce. Osjetila sam njegovu ljubav. Teško je odvojiti
El Capa od mog oca, a pretpostavljam da je tvoj um trenutno preplavljen
saznanjima od noćas, o tvom ocu. Budi mirna, vidjela sam koliko te voli,
Ari. Koliko voli tvoju majku, tvog brata. Ti si mu sve. Nadam se da to
znaš.“
„Znam. I zbog toga, znam da je i Christiano također dobar čovjek.“
Moje se oči stisnu, čekala sam da nastavi.
„Provela sam posljednjih sedam mjeseci s njim. Znam neke stvari, kao
na primjer, da si se udala za mog brata. Znam da su me tražili. Znam sve
što se događalo dok me nije bilo.“
„Kako?“
„Pokazao mi je.“
„Vitale?“
„Da. Bio je na vašem vjenčanju. Išao je radi mene.“
„Što?“
„Teško je objasniti. Jedva da razumijem što se dogodilo među nama.
Isprva je bio okrutan, ali… ne znam. Negdje usput, njegovo se ponašanje
promijenilo. Bila sam preplašena. Nikada nisam bila tako daleko od svog
doma ili obitelji. A onda sam bačena vukovima i to je bilo zastrašujuće.“
Njezine se oči ispuniše suzama, ponovno je proživljavala ono kroz što je
prošla. „Nisam jaka kao moj brat. Čitav život su me čuvali i nisam
shvaćala koliko sam slaba, sve dok nisam oteta. Sve što sam imala, bilo je
vrijeme za razmišljanje i po prvi put sam zaista shvatila koliko sam naivna
bila. Koliko naivna jesam.“ Slegnula je ramenima. „Još uvijek je stvarno
zbunjujuće. Da stvari budu još nejasnije, Christiano se vratio jedne noći i
počeo mi pokazivati fotografije, videa na kojima su bili svi. Rekao mi je da
mi se brat ženi. Plakala sam čitavu noć jer neću biti tamo. Sljedeće večeri
se pojavio u odijelu. Imao je video vaše ceremonije i primanja i to je bio
prvi put da je bio ljubazan prema meni. Pričao mi je o toj večeri, kako je
Cruz izgledao sretno. Koliko si ti jadna bila. Nakon toga su se stvari počele
mijenjati među nama.“
„Wow. Ne znam što bih rekla.“
„Nije bitno što ja kažem, Cruz je već izdao naredbe. On je živi mrtvac.
Samo je pitanje vremena prije nego ga pronađu. On me štitio. Zato sam
bila s njim umjesto s Michaelom, koji je očito bio moj davno izgubljeni
djed. Što je još više zapanjujuće, ja sam njegova unuka, a on me mrzio.
Nikada se prema meni nije odnosio drugačije nego, kao prema smeću pod
221
Naš svet knjiga
222
Naš svet knjiga
223
Naš svet knjiga
224
Naš svet knjiga
„Znam.“
„Ovo nije život koji sam željela za tebe, Cruz.“ S ljubavlju je obuhvatila
moje lice. „Treba mi da znaš da si ti dobar čovjek, toga se moraš sjetiti. Ja
mrzim ovaj život, ali ti imaš zlatno srce. Uvijek ćeš biti moj maleni dječak
sa blistavim zelenim očima koje mogu vidjeti u moju dušu. Ti si moje srce.
Volim te, Crucifixio.“
„I ja tebe volim.“
Povukla me u naručje, zagrlivši me koliko je čvršće mogla. „Trebaš
odvesti ženu doma i odmoriti se.“
„Hoću uskoro. Odi se istuširati. Ostat ću s njim.“
„Ok.“ Poljubila me u obraz i otišla.
Vratio sam se u sobu, bio sam iznenađen kada sam vidio da je budan.
„Papá, trebaš se odmarati.“
„Odmarat ću se kad umrem.“
„Skoro i jesi.“
„Đavo me još ne želi, sine. Ne voli imati konkurenciju.“
Frknuo sam kroz kikot. „Vidim da imaš snage za šale.“
„Kako se osjećaš? Jesi li u redu?“ Prošaptao je ispod daha.
„Dobro sam.“
„I ja sam dobro. A sada, kako se stvarno osjećaš?“
Nisam oklijevao u odgovoru, „Uplašeno.“
Raširio je ruke, pa hrapavo rekao, „Dođi ovamo.“
„Papá…“
„Cruz, dođi ovamo.“
„Ne želim te povrijediti.“
„Ne možeš me povrijediti više nego što sam ja tebe povrijedio. Reći
ćemo da je izjednačeno.“
„Nisam dijete.“
„Nije me briga koliko ti je godina. Koliko si života oduzeo. Koliko te
demona drži budnim. Ti ćeš uvijek. Uvijek. Biti moje dijete.“
Sjeo sam na krevet pokraj njega i nagnuo se naprijed. Lagano sam glavu
oslonio preko njegovih grudi. Slušajući i osjećajući njegovo srce, dogodilo
se nešto što nisam očekivao. Nisam mogao kontrolirati emocije koje sam
pokrenuo u sebi.
„Volim te, Cruz. Tako sam ponosan što te mogu zvati svojim sinom.
Nikada nisam želio biti poput svog oca. Nikada. Znao sam to od prvog
dana.“
„Tu smo različiti, Papá. Ja ću uvijek htjeti biti poput tebe.“
225
Naš svet knjiga
226
Naš svet knjiga
227
Naš svet knjiga
228
Naš svet knjiga
229
Naš svet knjiga
230
Naš svet knjiga
231
Naš svet knjiga
Mogao sam osjetiti kako joj se prsa podižu i spuštaju uz moj torzo.
Njezine očvrsnule bradavice bile su pritisnute uz moju okaljanu kožu. Još
je nisam ni dotaknuo, a već se jebeno topila i pucala po šavovima.
„Cruz,“ dahtala je, izbezumljena i bez daha.
Ljubio sam je sve dok se njezino tijelo nije neporecivo privijalo uz mene.
Sve dok nije postala željna i dok nije drhtala u mome naručju, meka i
podatna. Sve dok svaki mišić nije pulsirao u iščekivanju.
Od potrebe.
Od želje.
Od žudnje, u svakom svom kutku.
To je bila moja propast. Pao sam na koljena. Umirao sam da okusim raj.
Snažno, ali nježno, sisao sam njezin osjetljivi klitoris svojim usnama,
sve dok nije preklinjala za milost. Sve dok nije odgovorila svakom osjećaju
koji joj je moj jezik donio. Udisao sam njezin opijajući miris pomiješan sa
slatkim mirisom njezine pičkice.
„Preklinji me, dušo. Preklinji me da te navedem da svršiš,“ zarežao sam
dok sam pogledavao prema njoj.
Pogled joj je bio zamagljen, a ona je preklinjala, „Molim te… Molim te,
daj da svršim…“
Zabio sam jezik u njezin otvor zbog čega je ona izvila leđa.
„Cruz…“ Protisnula je moje ime, čupala me za kosu, koristila je kao
oslonac da ostane na nogama.
Vodio sam ljubav s njom, svojim jezikom.
Lizao.
Sisao.
Gostio se njome.
Lizao sam njezin klitoris lijevo desno, gore dolje dok je izvijala
bokovima naprijed natrag uz moje usne i jezik. Čupala me. Učinila je da
mi kurac bude toliko jebeno tvrd, pa sam počeo jebati svoju šaku.
Svršila je u moja usta i na moje grudi.
Svjedočio sam njezinu raspadanju dok su sokovi kapali iz njezine srži.
Posjedujući i posljednji dio njezina bića, učinio sam da ponovno svrši.
Zadirkivao sam je, „Tko si ti, Grešnice?“
„Ja sam tvoja supruga.“
232
Naš svet knjiga
„Kome pripadaš?“
„Tebi i samo tebi.“
„Čija je ovo pičkica?“
„Tvoja je, čitava je tvoja.“
„Jednog dana jebat ću tvoju guzicu, ali večeras… Prvo ću voditi ljubav
s tobom.“
Široko sam se osmjehnuo uz njezin klitoris koji je bio u mojim ustima i
zarežao, „Svrši za mene, dušo.“
Njezino je tijelo toliko žestoko zadrhtalo od pritiska i užitka da je
vrisnula, „Cruz!“
Učinio sam da svrši još jedan put, svojim usnama, prije nego sam ustao.
Omotao sam njezine noge oko svojih bedara, isključio tuš i ponio je u naš
krevet. Polegao sam je na njega i pokrio je svojim tijelom. Namjestio sam
svoje snažno tijelo iznad njezina.
„Nemoj mi više nikada reći da želiš otići kako bi bila sa svojom majkom.
Razumiješ li me?“ Naredio sam dubokim, mračnim, hrapavim glasom.
„Da.“
„Dobro. A sad preklinji za moj kurac.“
„Molim te…“ Bilo je sve što je mogla reći.
„Reci to. Želim čuti kako kažeš kurac.“
Kroz poluzatvorene oči, dala mi je ono za čim sam žudio.
„Želim tvoj kurac u sebi,“ moja je supruga uzvratila uz zločesti cerek.
„Dobra djevojka.“
Trebao sam biti unutar nje, žudio sam za tim da se njezina uska
djevičanska pičkica omota oko mene. Nije morala dugo čekati, namjestio
sam kurac na njezin otvor i polako prodirao. Bez žurbe, uzeo sam si
vremena, nisam je htio povrijediti. Izgubio sam svoj prokleti um u njezinoj
jebenoj uskoj, mokroj pički, otkrivajući koliko je to bio jebeno, prokleto
dobar osjećaj.
Ljubio sam je po cijelom licu.
Vratu.
Grudima.
Ponovno usne.
Sve dok više nisam mogao podnijeti.
Morao sam pogledati u nju.
Morao sam je promatrati.
Trebao sam voditi ljubav s njom.
„Jesi li u redu?“ Prošaptao sam uz njezine usne, jer sam ugledao njezin
uznemiren izraz lica koji je bio dovoljan odgovor na moje pitanje.
233
Naš svet knjiga
Kliznuo sam rukom između naših tijela i počeo trljati njezin klitoris.
Pokušao sam joj olakšati primanje mog kurca.
„Jebi me, Grešnice… tako si jebeno uska. Slomit ću te.“
„Obećavaš?“
„Zašto si tako savršena? Sama pomisao o tome da krvariš na moj kurac
ovog trena, dovodi me do ludila. Tvoje srce. Tvoja duša. Tvoja nevinost.
Sve je moje. Ti si čitava moja.“
„Ja sam tvoj,“ dahtao sam.
Centimetar po centimetar, probijao sam svoj put. Dok konačno, nisam
probio kroz njezinu barijeru.
Bilo je klizavo.
Toplo.
Mokro.
I zato što sam bio bolesno jebeno kopile, prinio sam svoje krvave prste
do usana i stavio ih u usta.
Njezine se oči rašire, šokirana time što sam učinio.
„Ugrizla si me za jezik na vjenčanju, mala. Moja je krv u tebi. Sada je
tvoja u meni, gdje joj je i mjesto. Volim te. Jebeno te volim,“ zarežao sam,
uživajući u osjećaju, dok sam bio duboko zakopan u nju, sve do jaja.
„Veoma si uznemirujuć, ali i ja tebe volim.“
Osjetivši neizmjereno velik pritisak u glavi svog kurca, počeo sam
prodirati unutra i van nje. Osjećao sam kako se ona sve više steže sa
svakim prodorom.
Njezino stenjanje koje bježi s njezinih usana.
Svaki prodor mog kurca koji dotiče njezinu g-točku.
Svako stezanje njezine pičkice.
Zakopan do jaja.
Niti jednom nisam prestao trljati njezin klitoris. Malo po malo, mogao
sam vidjeti kako se primiče vrhuncu.
Oslonio sam čelo na njezino, promatrajući njezine blistave, zamagljene
oči. Naša su srca nabijala, naša su tijela još uvijek bila mokra od tuširanja,
a naša su pluća u potpunosti bila bez daha. Daha, koji je ispario u našoj
razuzdanosti.
U našem vlastitom svijetu.
U našem svemu.
„Da…“ Mrmljala je, bez daha.
Polako sam nabijao između njezinih bedara, privikavajući se na osjećaj
svog koplja duboko zakopanog u njoj. Glavu je zabacila unatrag još
234
Naš svet knjiga
jednom zastenjavši. Sve što sam mogao čuti, bila je njezina žudnja. Koja
me ohrabrivala da nastavim brže, jače.
„Da, mala. Uzmi moj kurac. Baš tako… Jebi me jače… baš tako,“
govorio sam hrapavim glasom iz dubine svojih grudi.
Mogao sam osjetiti kako joj se pičkica steže, kako stišće moj kurac poput
jebenog škripca. Primio sam je za potiljak, želio sam je približiti svome
licu. Našu su usne pronašle jedne druge, više nismo imali kontrolu nad
našim pokretima.
„Volim te Cruz. Toliko te mnogo volim.“
Zakucao sam se u nju, čvrsto je uhvativši za bedra. Imao sam poriv da
je jebem sve dok sutra ne bude mogla razmišljati o ničemu drugom, osim
o mom kurcu.
Bolna.
Iscrpljena.
Spremna za još.
Naše se usne razdvojiše, bez daha, lebdjeli smo prema visinama, čekali.
Zajedno. Ugurao sam jezik u njezina usta kada sam osjetio da joj se pičkica
steže oko mog kurca, kako pulsira dugo i jebeno jako.
Njezini drhtaji bili su moja propast.
Ona je bila moja propast.
Svršila je snažno, a ja sam je slijedio preko ruba. Prolio sam svoje sjeme
koliko god sam dublje mogao u njezinu pičku. Oboje smo pokušavali doći
do daha. Ponovno sam je poljubio, nisam je se mogao zasititi.
235
Naš svet knjiga
236
Naš svet knjiga
237
Naš svet knjiga
Uvijek.
U bilo čemu.
„Whoa,“ naredila sam, zaustavljajući Massima ispred njega. Skidala
sam Cruza svojim pogledom.
„Želiš me?“ Zadirkivao je, uhvativši se za jaja. „Onda dođi i uzmi me,
mala.“
„Ugh!“ Prevrnula sam očima. „S Massimom sam. On je jedini muškarac
kojeg trebam u životu.“
„Tako znači?“
„Da.“ Slegnula sam ramenima, ponašala sam se poput derišta. Kunem
se da ga je to palilo.
Odgurnuo se od ograde i krenuo prema nama hodom koji je mogao
izvesti samo Crucifixio Martinez. Moja se bedra stisnuše, iščekujući
njegov sljedeći potez. Vješto je maknuo moje stopalo iz stremena,
umetnuo svoje i podigao se na Massima, kako bi sjeo iza mene.
„Što to radiš?“ Pitala sam, zatečena.
Zgrabio je uzde iz mojih ruku, napravio kratak zvuk usnama dok je
nogama stiskao Massimov trbuh. I tako ga pokrenuo.
„Kako si znao što treba učiniti?“
„Proveo sam sate promatrajući te dok si jahala drugog muškarca. Imaš
sreće što ti dopuštam da ga zadržiš.“
Zakikotala sam se, nisam si mogla pomoći. Bilo je smiješno što je bio
toliko ljubomoran na mog konja. Namjeravala sam mu odgovoriti, ali je
vrhom nosa počeo milovati moj potiljak. Raspirujući žudnju u mojoj srži.
„Što to radiš?“ Ponovila sam, oslonivši leđa o njegova prsa. Opustila
sam se, oslonjena o njegovo čvrsto, mišićavo tijelo i uživala u osjećaju
njegove privrženosti, dok je bio uzbuđen uz moje tijelo.
Polagano je ostavljao poljupce po mome vratu dok je rukom obuhvaćao
moje grudi.
„Cruz… čuvari…“
„Ne brini o njima. Fokusiraj se na mene. Tako si topla, tako mekana.
Tvoj miris jebeno stvara ovisnost. Ne mogu te se zasititi, ni u malim ni u
velikim količinama. Reci mi da to znaš?“
„Znam,“ zaprela sam, voljela sam njegove ruke na sebi.
„Želim sina. Kada ćeš mi podariti jednog?“
„Hmmm… kada tvoja jaja odluče surađivati, pretpostavljam.“
Pljesnuo me po pičkici, jako. U isto vrijeme, osjećaj je bio dobar.
„Au!“
„Učinit ću da prođe.“
238
Naš svet knjiga
14
Veliki kotač u lunaparku koji ide gore pa dolje
240
Naš svet knjiga
241
Naš svet knjiga
242
Naš svet knjiga
243
Naš svet knjiga
„Oh, sranje,“ snažan, muški glas začuje se iza nas, prekidajući naš
trenutak.
Okrenuo sam se.
„Jebem ti,“ dodao je, kada se moj pogled spustio s njegova lica na
njegove ruke.
„Romeo!“ Začuje se još jedan muški glas, koji je žurio prema nama.
Znao sam da ću naposljetku upoznati Romea Sinacorea, samo nikada
nisam zamišljao da će to biti…
S krvi na njegovim rukama.
244