On je svjetska zvijezda i ne samo zbog toga što je

primamljiv.
Napisao je knjigu za koju nitko neće priznati da ju je
pročitao, ali ipak ima milijunsku tiražu.
Ljudi je zovu nastavkom Kama Sutra ili Seks Biblija, on je
jednostavno zove J..... si u krivu.
Tragedija ga je pogodila i sada želi samoću i mjesto gdje će
izbjeći reflektore slave.
Svakako je došao na pravo mjesto, jer reflektori nikada
nisu bili ni blizu moga grada, pogotovo ne odmah do mojih
vrata.
Pomislili bi da ću biti oduševljena...
Osim što je on najnepristojniji i najuobraženiji muškarac
kojeg sam ikada upoznala. Prost. DIVLJAK.
Mrzim što prizor njega čini da me koža pecka a obrazi
pocrvene, što ne mogu ispravno razmišljati kad je u blizini.
Najgori dio?
Neki glupi, jako glupi dio mene, zna da ću ga pokušati
popraviti jer je uništen i povrijeđen, bez obzira koliko se
skrivao iza svoga bijesa.
Samo se nadam da neću uništiti sebe prije nego što
saznam što mu se dogodilo.
 1.

LINDSEY

Chris Savage – Posljedice

Ikona pop kulture, zapanjio je svijet kada je prije godinu dana

nestao sa svjetske bine bez traga. Prije nepune 3 godine, eksplodirao
je sa knjigom koja je bila razarajuća i izuzetno popularna u
poslijednje vrijeme: Jebeno Nisi u Pravu. Većina nas je jednostavno
prozvala Seks Biblija, ili nastavak Kama Sutra. Ali kako god je
nazivali, bez sumnje je olujski osvojila svijet, isto kao i njen autor.

Mrzite ga ili volite – budite realne dame, mi mrzimo da ga volimo,

isto koliko muškarci vole da ga mrze – Chris Savage je bio sila
prirode, div i šupak svoje vrste. Kombinacija tetovaža, pirsinga,
seksi očiju i njegov stav je bio veliki metaforički srednji prst okrenut
prema cijelom svijetu, od njega je napravio ikonu.

Ali oluja zvana Chris Savage, prošla je tako naglo kao što je i
došla, prije nekih šest mjeseci, kada je playboy milioner postao
pustinjak. Izvori bliski Chrisu drže usta zatvorena, a on sam nije dao
niti jedan intervju od kada je okrenuo leđa javnosti. Uveliko se
špekuliralo u mjesecima kada je nestao, sa svakakvim teorijama od
burnog raskida pa sve do ovisnosti o drogi. Obožavaoci su puni nade
da je njegov nestanak samo priprema za veliki povratak i još veću i
bolju knjigu. Ali šta će Chris Savage uraditi? Nije moguće da će
nadmašiti uspjeh knjige „Jebeno Nisi u Pravu“, a svakako mu ne
treba još više love. Ovaj pisac misli da je Chris odlučio da je odradio
sve i da je završio za sva vremena sa pisanjem. Nadajmo se da
nisam u pravu.

Bilo kako bilo, izgleda da nam ništa drugo ne preostaje nego da

nagađamo, sve dok se Chris Savage ne prestane kriti ili ne objavi
novu knjigu. A sve do tada, jedino što znamo, svijetu nedostaješ

4
Chris, pogotovo ženskom dijelu (uključujući i pisca), i zato te molimo
vrati nam se. Moj urednik nije dozvolio da stavim svoj broj telefona
u ovom članku, ali još uvijek postoje adresari. Pozovi me!!

Zatvorila sam na online članak sa uzdahom gađenja, ali sam

prije toga brzinski pogledala sliku Chris Savagea, koji je izgladao
kao ljutiti i gnjevni bog. Ja zarađujem tako što pišem recenzije
svakakvih knjiga, Anonimna Knjigokurva, i moji su pratioci molili
već duži period da napišem recenziju knjige „Jebeno Nisi u Pravu“
od Chris Savagea, da sam napokon odlučila da ih poslušam, samo
da bih to skinula s vrata. Moj uobičajeni red je da prvo pročitam
knjigu, a onda da poslije toga pretražujem internet i sve moguće,
da što više saznam o autoru knjige, da bih mogla dobiti bolju ideju
za svoje recenzije.

Moram da priznam da sam više proučavala „pločice“ Chris

Savagea na slikama paparacija i isječke iz novina, nego što sam
proučavala njegovu prošlost. On je lijek za oči. Nije da bih ja ikada,
baš ikada bila zainteresirana za tipa kao što je on na emocionalnom
nivou. Ali potrebno je čitanje knjige svega nekoliko minuta, pa da
shvatite da je spavao sa više žena nego i jedan muškarac u istoriji.
Da. A za to dajem jedno veliko i debelo, nema šanse, hvala. Imala
sam sasvim dovoljno kretena, a za najvećeg od njih sam bila i
vjerena. Hvala nebesima, prošle godine se sve to pretvorilo u jedno
veliko „ne“, i otišlo kvragu, ali još uvijek pokušavam da se
emocionalno dozovem od posljedica raskida.

Zavrtila sam glavom samoj sebi i nasmijala se. Evo mene,

razmišljam o liku, koji bi kada bi pogledao u moja kvrgava koljena,
ravne grudi i običan izgled trebalo samo jedna mikrosekunda da
me izbaci iz svoje memorije.

Po prvi put od kada pišem recenzije, otvorila sam word

dokument i uprkos svima pišem loša zapažanja ove knjige. Možda
zato što je on tako slavan i zato što znam da moji osvrti neće biti ni
mali tračak svjetlosti na njegovom radaru. A moglo bi čak da bude
i da se pravim u svojim osjećajima, jer su me moji čitaoci natjerali
da napišem rezenciju za ovu knjigu. Vrag ga odnio, ako znam, ali
istina bi bila previše iritantna da je napišem. Da, njegova knjiga je
neodoljiva. Kao prvo, tačno je kako su je i reklamirali, vodič za
savršen seksualni doživljaj. Ali, ako čitaš između redova, također
usmjerava da imate bolju i značajniju vezu sa partnerom, i kako ta

5
veza može da još više pojača seksualne doživljaje. Sad mi je jasno
zašto je mnogi ljudi zovu Seks Biblija. Mislila sam da je to samo
knjiga koja sadrži sve što je vezano uz seks. Nakon što se knjiga
pročita, mislim da se više priča o tim porukama između redova,
koje govore kako imati bolji odnos sa svojim partnerom, a da nije
samo u krevetu.

Bilo je nekako osvježavajuće, progledala sam na oči i nikako

nisam mogla da prestanem da mislim o knjizi nakon što sam je
pročitala. Ali, iz nekog razloga, još ne mogu da shvatim zašto, zašto
ne mogu da napišem svoj osvrt kako je knjiga brilijantna, kao što
su već pisani milioni komentara o knjizi.

Ponosna sam na sebe, što sam uvijek bila iskrena prema

svojim čitaocima. Uvijek pisala istinu, iako sam poznavala privatno
ili profesionalno pisce, nikada nisam ništa uljepšavala. Pa, mislim
da mi mogu oprostiti samo ovaj put. Bar ovaj neiskreni osvrt, ako
ništa da se bolje osjećam kada ubodem nepobjedivog Chris
Savagea, iako taj ubod neće biti veći od uboda igle, upoređujući
veličinu ega tog čovjeka. A netko njegovog kalibra niti vjerujem da
će čuti ili čak pročitati moj osvrt.

Uzela sam kutiju bijelog vina iz frižidera. Da, dobro ste

razumjeli, kutiju. Znam da se neki blogeri prevrću u novcu, ali na
žalost, nisam jedna od njih. Piti najeftinije od jeftinog vina je samo
jedna od požrtvovanja koje radim. Čini se, da se ništa ne može
usporediti kao činjenica da živim sa svoje dvije sestre, lavovski
pokušavajući da platim svoj dio računa sa svojim nestabilnim i
nesigurnim primanjem kao blogerka. Moja starija sestra, Brooke,
nikada nije bila dobar student, da bi mogla da završi fakultet, i da
ga je mogla priuštiti. Tako da ona konobariše u nekoliko malih
restorana po gradu. Moja mlađa sestra, Amelia, je frizerka, koja ide
po kućama na poziv. Živimo u malom gradu, tako da njen posao
zavisi od reklamiranja od usta do usta. Nažalost, pored doktorskih
računa našeg oca, sva ta zarada je sitna. Njegovo osiguranje
pokriva glavni dio, ali ipak mu je potrebna cijelodnevna njega
medicinske sestre i troškovi života u staračkom domu. Pokušali
smo da ga ostavimo s nama, ali osiguranje ne pokriva troškove za
dom za nemoćne, jedino finansijsko moguće rješenje je bilo
starački dom, bez obzira koliko to gorak okus ostavlja u mojim
ustima. Odemo ga posjećivati koliko god je to moguće, ali sad jedva
da i progovori, zato postaje sve teže da ga viđamo, a ne preostaje

6
nam ništa drugo osim da mu stisnemo ruku i kažemo koliko ga
volimo. Ipak, sve radimo ono što možemo, taj tračak straha nikada
nas ne napušta, osim kada se utopim u svojoj kutiji lošeg vina.

Prosipam vodu iz male plave šolje, što ju je netko ostavio u

sudoperu, malo je saperem i naspem si vino, prije nego se uputim
u privatnost svoje sobe i svog kompjutera. Otvaram dokument u
wordu, i dugo ga posmatram tako praznog, dok pokušavam da
odlučim da li mogu da živim sa sobom, ako napišem lažni osvrt u
inat čovjeku kojeg nikada nisam upoznala i kojeg sigurno nikada
neću ni upoznati.
Da. Odgovor je, da.

Otpijem veliki gutljaj vina, skoro da i ne primjećujem kako je

lošeg ukusa, i počinjem svoj osvrt.

„Jebeno Nisi u Pravu“ od Chris Savage je Jebeno smeće.

Dobro, možda sam ipak malo pretjerala. Pritisla sam delete

tipku, i držala je neko vrijeme dok riječi nisu nestale.

„Jebeno Nisi u Pravu“ – Da, nisi u pravu, Chris Savage.

Dodirnula sam bradu par puta i odlučila šta dalje raditi.

Pogledala sam još jednom naslov, prije nego dobijem drugi nalet
inspiracije i kreativnosti. I pošto je početak tu, nastavila sam sa
svojim osvrtom:

Eto, rekla sam. Ne sviđa mi se knjiga. Vjerovatno bih trebala da

zaštitim prozore daskama i da uzmem neke časove samoodbrane,
prije nego me obožavateljke Chris Savagea potjeraju sa vilama i
bakljama, ali mislim da bih trebala da napravim malu logorsku vatru
sa kopijom knjige i da se fino ugrijem.

Ljudi, stvarno? Zar nije ovo dvadest i prvi vijek, i od knjige o

sexu smo napravili neki kulturološki fenomen decenije? Zar sam
jedina koja misli da bi trebali da se vratimo i da počnemo da radimo
više uvažena djela, kao izučavanje mjeseca ili...

Kucanje na vratima mi je prekinulo misao.

7
 „Narušavaš mi momenat genijalne isnpiracije!“, zagalamila
sam sa glasom upozorenja.

Ali na vratima se pojavila moja mlađa sestra Amelia. Da je bila

Brook, ta se ne bi trudila ni da pokuca, ali Amelia? Previše je slatka
za svoje vlastito dobro i jednostavno niko nema srca da se naljuti
na nju. A kao rezultat smo dobili dvadesetjednogodišnju djevojku,
koja nema pojma kako da postavi neke granice.

Skočila je na moj krevet i prekrstila noge, a na lice smjestila

veliki osmijeh sa preslatkim rupicama na obrazima.

Podigla sam obrvu, ali moja ljutnja već polako jenjava, jer to je
Amelia i nekako ona stalno bez ikakvog truda uspijeva da izvuče iz
vas pažnju i praštanje, za bilo šta. Prestala sam da razmišljam
odavno zašto je to tako. Samo znam, ako pokušam da se naljutim
na nju ili da ostanem neki period ljuta, isto je kao da se naljutim
na malo kuče. Njena kosa je crveno-plava, srcoliko lice kao u
vilenjaka, sa špicastom bradom, mali prćasti nos i velike plave oči.
Od nje sam starija samo četiri godine, a Brooke je samo godinu i
pol starija od mene, ali obje smo morale da uskočimo u odgajanju
Amelije. Otac nikada nije imao vremena, radeći dva posla i
pokušavajući da održi kuću da se ne raspadne. Tako da sam je
često gledala kao ćerku, a ne kao mlađu sestru, pogotovo kada se
otac povrijedio i morao da se penzioniše.

To je bio neizgovoren dogovor između mene i Brooke, ali smo

znale da moramo da zaštitimo Ameliju od svih. Nikada nije shvatala
stres oko finansija ili svih drugih opterećenja koje smo imale. Štitile
smo je, nismo pričale o tome, bile smo kao zid između našeg i
ružnog svijeta realnosti. Tako da čak i sada kada, nenajavljeno uđe
u sobu i vidim joj osmijeh na licu sa rupicama, nije moguće da se
na nju ljutim, toplina me grije oko srca.

„Reci“, iskesila sam se.

„Imam jedan zahtjev“ reče, a palac i kažiprst je skoro spojila,

kao da hoće da kaže da je to sasvim mali zahtjev. „Samo jedan mali.
Obećavam!“

„Slušam...“

8
 „U redu, ima jedan salon koji obučava, zove se Evo, isto kao
Evolution. Razumiješ?“

Trudim se da ne zakolutam očima, dok se neki strah skupljao

u mom stomaku. Skoro pa da vidim dolare oko njene glave kako
lete, jer ako išta smanjuje naš budžet to je koliko smo je mi
razmazili.

„Pa, oni imaju taj program gdje te obučavaju za frizerku u

nekom fensi salonu. Sve što u to spada. Ako bih to radila samo
godinu dana, mogla bih raditi u salonu i onda bih imala više
klijenata, više zarade. Sve dobro što uz to ide. I bit ću u mogućnosti
da pomažem više oko računa.“ Izustila je puna nade.

Nakrivila sam usta, razmišljajući. U jednu ruku mrzim da joj

kažem, ne. A sa druge strane, bilo bi puno lakše, kada bi i ona
mogla da plati svoj dio rente i troškova. „Nisi mi rekla koliko to
košta Meels. To me plaši.“

„Dvadeset hiljada.“ciknula je, sva napeta dok je čekala moj

odgovor.
Srce mi potone, ma koliko god da je volim i koliko god bih
željela da joj pomognem, toliki novac nije moguće da nabavimo. „To
je... to je baš puno novca.“, polako sam joj odgovorila.

„Da, ali mislila sam, ako bi koristili kreditne kartice, pa ću sve

to da otplatim kada završim taj kurs.“

Odmahnula sam glavom, jer nisam željela da s njom govorim o

finansijama i da ona zna koliko je teška situacija. Nema šanse da
joj kažem da smo u dugu već pet hiljada dolara, a naše su kartice
već godinama veliki problem. A definitivno joj ne mogu reći da nam
na kraju mjeseca, poslije svih plaćanja i troškova, ostane par
stotina dolara, za neke iznenadne troškove, kojih uvijek ima.

„Pogledati ću naš budžet“, napokon sam izustila, jer sam

prevelika kukavica da bih gledala u povrijeđeno Amelijino lice kada
bih joj rekla istinu. Rekavši joj da ću pogledati u naše finansije, na
neki način sam se ogradila kada joj ne mogu reći pravi odgovor, ali
ovaj trik uvijek upali.

Njene oči su bljesnule. „Pogledati ćeš?“, ugrizla se za usnu.

9
 „Hoću, pogledati ću“, obazrivo sam dodala, „Ali ništa ne
obećavam.“

Vrisnula je i skočila da me jako zagrli, obasipajući me mirisom

svog šampona. Ne mogu si pomoći, a da se ne osmijehnem, kada
sam joj uzvraćala zagrljaj i dok sam joj govorila da zatvori vrata za
sobom.

Kada je izašla, pogledala sam u svoj blog. Sada više nisam bila
u raspoloženju da nastavim. Pisanje ovakvog posta, velike su šanse
za zaradu. Suprotan je od očekivanog i vjerovatno će biti poprilično
dijeljen po netu, jer će neke čitaoce baš da razljuti i jer će se
suprostaviti mom osvrtu. Svi će oni željeti da mi zajedno sa svojim
prijateljima pojasne koliko nisam u pravu. Nikada nisam htjela da
budem ova vrsta blogera, ali nekako novac je presudan i moram da
radim sve što će da privuče veću posjećenost mom blogu. Iako tu
žrtvujem svoj integritet.

Uzdahnula sam, i spustila word dokument da provjerim svoj

email. Vidjela sam da je stigao T.S. Barnes bilten, koja mi je postala
jedna od najdražih mladih pisaca ljubavnih romana, nakon što
sam prošle sedmice pročitala jednu njenu knjigu. Tehnički, to je
ljubavni roman, ali ne ide po standardnim klišeima ljubavnog
romana. Nakon što sam pročitala stotine, a možda i hiljade
ljubavnih romana, ova knjiga je bila takvo osvježenje, na način što
je ona uradila sa ovim žanrom, koji sam mislila da poznajem. U
hiru momenta, u želji da napišem nešto normalno, a da nije ona
komedija što sam počela da pišem za svoj blog, otvorila sam bilten
i kliknula da odgovorim T.S. Barnes. Što ona vjerovatno neće ni
pročitati, ali trebala sam da uradim nešto dobro, da bih se malo
udaljila od života koji se lagano počeo raspadati.

10
 2.

CHRIS
Sjedim na kauču, s nogama podignutim na naslonu,
zatvorenih očiju, sa željom da i uši tako lako mogu da začepim.
Alec, moj agent, sjedi naspram mene - uživo – tek nakon nekoliko
mjeseci, dok je pronašao adresu moje kolibe i dok me je uopšte
pronašao. Ne bi bilo to toliko teško, da nije glupan. To je bila koliba
mojih roditelja. Odnedavno umrlih roditelja. Ovo je jedno od pet
mjesta, gdje sam rekao da me mogu naći, ali ipak, ja nisam jebeni
glupan.

Uđi Alec.

Pretpostavljam da mu je dosadilo da izbjegavam njegove pozive

i vjerojatno voli zvuk svog glasa i to jako puno, jer šupčina nije
prestajao da priča od kada sam ga preko neke stvari pustio da uđe.

„... milioni, Chris. Shvataš li ti to? Nije samo tvoje dupe u

procjepu, ako ne ispuniš ugovor s njima do kraja. Mi smo im
obećali knjigu. To znači, kada si odlučio da kažeš jebeš sve, i dođeš
da živiš na ovu planinu, i mene si sjebao s tim. Ali ne očekujem da
ti to nešto previše znači.“

Malo zaškiljim očima kada par trenutaka nije progovorio ni

riječ. Možda hoće da ja nešto kažem. Baš mi ga je žao, ali tako me
boli kurac što on hoće. Naglo sam ustao sa kauča i pošao u kuhinju
po cigarete, ali sam se u momentu dosjetio da sam prestao da
pušim. Doduše, ako se u to prestajanje pušenja zbraja da sam
previše lijen da odem da ih kupim, e onda je to tako. Nema veze,
uzet ću pivo, uzimam jednu bocu iz frižidera i namjerno ne
ponudim šupka Aleca sa jednim. Skinuo sam čep žuljevitim
palcem. Život ovdje je zaista pogodan za stvaranje debelih žuljeva,
kako se čini.

11
 Pretpostavljam da se jebanje obožavateljki i vožnja privatnim
avionom, ne može uporediti sa sječom drveta za potpalu i
popravljanje stare i istrošene kolibe.

Kao i obično, sjećanja na moju hirovitu karijeru ostavlja gorak

ukus u ustima. Moj „modus operandi“ je uvijek bio jedno veliko
„jebite se“ svima i svakome, u svakom momentu kada mi se to
htjelo. Jednostavna filozofija, posebno kada si toliko ljut da osjećaš
kao da ti je otrovna kiselina u stomaku, a venama ti kola živa vatra.
Neko vrijeme, partijanje i biti najveći šupak svijeta, činilo se kao
odgovor na sve. Mislio sam na to kako mojim roditeljima i savršenoj
sestri izgledaju slike i članci kada ih vide u novinama, dok kupuju
potrepštine u prodavnicama, ili kako moraju da odgovaraju na
pitanja prijatelja o skandalima koja izađu u tabloidima. Dobar je
to osjećaj, u sjebanom smislu riječi. Kao osjećaj kada počešeš ujed
komarca, dok rana ne prokrvari – makar više ne svrbi nakon toga.

A onda... Moje oči odlutaju iznad Alecove glave, kroz prozor

kraj ulaznih vrata, prema brdima u smjeru gdje sam sahranio moje
roditelje. Da, bu-jebeno-hu, za mene. Izazivao sam univerzum, da
me pogodi najgorim osjećajem, i gle... najgori smisao za humor mi
je tu. Automobilska nesreća, pored svih drugih stvari. Isprva nisam
nikako mogao da povjerujem, jer su oni vozili kao da imaju po
devedeset godina, i na povratku iz crkve sa nekoliko paketa jaja i
dvije kugle za kuglanje na zadnjem sjedištu. „Nema smisla juriti
pravo u nezgodu“, to je bila omiljena izreka mog oca. I još uvijek
imam neki uvrnuti, gorki gnjev kada pomislim na njih.
Stare uspomene. Stare boli. Nema smisla o tome sada
razmišljati, osim što sam odlučio doći u kolibu u kojoj su živjeli dok
nisu umrli, gdje nemam što drugo da radim osim da ramišljam.
Možda ipak Alec nije jedini glupan ovdje.

Rukom sam prošao kroz kosu i dok sam sjedao na kauč, gledao
sam direktno u Aleca, takvim pogledom da sam se nadao da ću ga
prepasti i da će on otići, a zajedno sa njim i ostatak svijeta.

„Ugovor??!“, reče, nimalo se ne suzdržavajući.

Nosio je naočale sa debelim okvirom, sportske cipele sa uskim

farmericama, i one čudne kravate sa kockicama. I to kao da je sada
iskočio sa reklame za mobitele, ciljajući neke moderne tinejdžere,
ali ja sam ga poznavao i prije nego je knjiga izdata, i prije svog tog

12
novca i slave. Na žalost, on je ostao isti, štrkljavi klinac, tako da ne
mogu ni reći da ga je novac promijenio. Jedina razlika je u tome
što sad dosta novca troši na garderobu, da bi izgledao kao
prebijena mačka, umjesto da kupi nešto jeftino i da ne vodi računa
o garderobi nekih par sedmica, i izgledao bi potpuno isto. Ima
ružnu naviku da ne trepće i ne okreće glavu od mene, iako sam u
najgorem raspoloženju u kojem mogu biti, što je i vjerojatno razlog
kako je mogao tako dugo da bude moj agent.

Alec je stvoren za posao, i to je tako.

„Ugovor.“, odgovorio sam dosadnim tonom. „Ne želim da pišem

njihovu knjigu. A taj svoj ugovor mogu si nabiti u dupe, što se mene
tiče.“

„A šta je sa deset miliona dolara koje moraš da platiš ako

prekineš ugovor, a da nisi napisao knjigu?“

„Platit ću im. Najam ovdje je stvarno jeftin, mislim da ću moći

da izdržim.“

Na Alecu se mogao vidjeti trzaj ljutnje. Prave ljutnje. „Ovo

možda ništa ne znači tebi, Chris, ali sam svoju karijeru zanemario
kada sam s tobom počeo da radim. Ako ne mogu da natjeram svog
klijenta da ispoštuje što je dogovorio, a to je najprofitabilnije
potpisivanje za knjigu, onda je moja karijera propala. Neću biti u
mogućnosti da negdje drugo radim. Da li ti to išta znači?“ Zatvorio
je usta, raširenih nosnica, gledajući me prodorno da vidi da li u
meni postoji imalo suosjećanja i žaljenja.

Ništa od toga, Alec. Sva ta nježnost je davno iz mene otišla,

davno… davno. Hoćeš da se naljutiš? Taj sam. Hoćeš sarkazam?
Nema problema, ako sam raspoložen. Ako imaš sise, i želiš iskustvo
koje će ti promijeniti život, pa, zakasnio si nekoliko mjeseci, jer
jedina stvar koju hoću da jebem je cijeli svijet – i to ne u bukvalnom
smislu.

Proizveo je neki zvuk gađenja i ustao, okrećući se prema meni

da mi direktno kaže prije odlaska. “Znaš li da nisi jedina osoba na
svijetu koja mora da prođe kroz ovakva sranja?“

„Jebi se.“, zarežao sam.

13
 Odmahnuo je glavom i zalupio vrata za sobom. Popio sam
gutljaj pive i grubo je spustio na stol, te stavio laptop u krilo. Jedina
utjeha od kada sam došao ovamo pojavila se na najneočekivaniji
način, da nikada to ne bih ni pomislio. Napisao sam ljubavni
roman. Počeo sam kao šalu, ali opet je nekako bio tu taj neki
metaforički srednji prst u svemu, ali nekako tokom pisanja,
pretvorilo se u nešto sasvim drugačije. Samo nakon nekoliko
rečenica, zaboravljao bih da mrzim sve i samo bih pisao. Onda bi
to bile stranice. I samo nakon nekoliko sedmica, završio sam cijelu
knjigu.

Još nisam siguran, zašto sam napisao ljubavnu knjigu, od svih

žanrova. Ako hoću sam sebe da analiziram, možda je u mom životu
bilo previše ljutnje i srdžbe, da je ova strana mene poželila da
ispliva i da se malo istakne. Zvuči kao totalno sranje, čak i meni. A
možda sam samo htio napisati knjigu gdje su ljudi sjebani. Jebi ga,
ako znam.

Neko vrijeme, knjiga je bila na mom kompjuteru, skupljala

elektronsku prašinu, jer nema šanse da bih htio da se suočim sa
medijima, kako je Chris Savage napisao ljubavni roman, i kakvu bi
lavinu to pokrenulo. I tako sam pijan sjedio i smislio svoj
pseudonim kao T.S. Barnes, koju sam izdao da je svijet može vidjeti
– ili makar mali dio svijeta, gdje će ta knjiga biti izdata. Čak sam
unajmio i pomoćnika da riješi svu potrebnu papirologiju, sa kojom
se ja nisam imao namjeru baviti. Večinu dana, što se tiče email-a i
to mi je drago, nema potrebe da išta pišem svojim obožavaocima,
osim samo da pišem svoje knjige. Ali, po običaju, uvijek provjerim
šta se dešava u mom inboxu, ovaj put sam otvorio T.S. Barnes
inbox.

Prvi e-mail mi je zapao za oko, jer je u naslovu stajalo:

“Osjećam se budalasto što šaljem ovo, ali ipak...“. Poslano sa
adrese: „bookwhoresanonymous@gmail.com“. Kada je u pitanju
moje lično ime, riječ „ludi obožavatelj“ na mene ima uticaj kao sprej
protiv komaraca. Ja nikada nisam napisao „Jebeno Nemaš Pravo“
da bude neko remek djelo ili da promijeni svijet. To je u tom
momentu bila najbolja ideja koju sam imao, samo da bih razljutio
svoju savršenu porodicu. Kada su ljudi pisali koliko su voljeli moju
knjigu, osjećao sam se kao prevarant. Nemojte me pogrešno
shvatiti, nije mi palo na pamet da povučem neku liniju morala kada

14
je u pitanju prevara, ali sam više volio da sve to uradim namjerno,
nego sasvim slučajno.

Ludi obožavatelj za T.S. Barnesom je nešto sasvim drugo.

Nikada nikome neću priznati, do kada budem živ, ali sam malo i
svoje osobnosti stavio u tu knjigu. Prokletstvo, možda sam čak i
uživao u par navrata. Zato sam pročitao taj e-mail sa više žudnje,
nego što sam htio priznati.

Draga T.S.

Vjerojatno ovakve emailove non stop dobijaš, zato te molim da

ne misliš da moraš da odgovoriš ili nešto slično. Samo sam htjela da
ti kažem, pa.. da sam imala fangazam (orgazam obožavaoca) radi
vaše knjige – kao ona scena u Istjerivačima duhova, kada čiste
nakon... ma da... znaš već. U svoj ovoj ozbiljnosti, tvoj glas je
jedinstven. Ne znam kako drugačije da objasnim. Kada sam
pročitala knjigu, bio je to doživljaj kao nikada do sada za sve što
sam pročitala. Mogla sam da osjetim svaku emociju i da zamislim
svaki detalj.

Uostalom, sada ću da se odmaknem od kompjutera, dok ne

napišem još nešto totalno ponižavajuće, kao npr koliko sam puta već
pročitala tvoju knjigu. Ili, kako planiram da napravim neku vrstu
svetišta za nju na svojoj polici. Ili kako sam previše postiđena da bih
napisala osvrt za nju na svom blogu, jer ne bih mogla da se
zaustavim u zanemarivanju profesionalnog opisa, osim što bih
mogla da napišem tri stranice dug komentar od samo „Eeeeeeeee!!“

P.S. Bilten na dnu ima tvoj privatni email. Većina autora stavi
samo P.O.Box broj, da bi zaštitili svoju privatnost.
P.S.S. Živimo blizu jedno drugom. Ono baš blizu, blizu. Pa u
slučaju da ti nekada bude trebalo klemanje auta od nekog ludog
obožavaoca, ili malo šećera, samo pošalji e-mail. Šalim se. Osim, ako
nešto baš ne budeš trebala, onda mi svakako možeš pisati.

Polako sam zatvorio laptop podignutih obrva, i sa nekim

čudnim osjećajem u prsima koji je... poigravao. Bojim se da kažem
da je to ponos, jer upoznao sam ludilo. Jebao sam lude žene. I ja
sam siguran da sam dobio e-mail od luđakinje. Ali ipak, ovo je prvi
put da sam dobio pohvalu za nešto što sam ja napisao, za nešto
što sam to uistinu ja. Stvarni ja.

15
 Iskapio sam što je ostalo od pive i pogledao u laptop. Prezir se
podizao u meni da potisnem sve dobre osjećaje koje je probudio
ovaj e-mail u mojim prsima. Jesam li toliko lud da bi mi jedan jedini
e-mail od jednog obožavaoca toliko značio, da pomislim da sam
nešto u stvati postigao?

Samo je trebalo da pogledam po ruševinama svog života, da mi

bude sasvim jasno koliko daleko sam u stvari dogurao. Obučen kao
pijani drvosječa, izvaljen na kauču, u kući mrtvih roditelja,
skrivajući se od svijeta, koji me brzo zaboravlja i sve to dok
postajem nježan radi jednog e-maila. Da, baš sam daleko
dogurao... samo ne u smjeru kuda većina ljudi teži da ide.

16
 3.

LINDSEY

Brooke i Amelia sjede sa mnom za starim kuhinjskim stolom.

Da je netko slučajno pogledao kroz prozor, pomislio bi da smo
izgubile nekog bliskog člana porodice – ili se spremamo da
izvedemo đavolju seansu i da prizivamo duhove – sudeći po
mračnim izrazima lica.

„Možda je samo zaboravio,“ rekla je Amelia nakon duge tišine.

Naše oči su bile uprte u jednu, jedinu stvar. Cvijetnu kovertu,

od stopostotnog pamuka, sa zlatnim slovima. Bila je to pozivnica
na vjenčanje, mog Ryana, mog bivšeg vjerenika.

„Nema šanse da je zaboravio,“, Brooke je dodala. „To je tvoje

mjesto, tamo gdje ste vi planirali da se vjenčate. On je to uradio
samo da bi te iznervirao.“ Ako je Amelia bila slatko i nevino biće,
Brooke je bila jaka. Dok je spavala bila je lijepa, ali kada otvori oči,
ima taj vječiti izraz lica „sa mnom se ne možeš zajebavati“. Dakle,
da li je to razlog ili ne, što je i dalje sama u dvadeset i šestoj godini
i što je primorana da živi sa još dvije žene, koje jedva da mogu
plaćati svoju rentu. A opet, možda i nije to njeno „kučka“ lice razlog
što tjera dečke od sebe.

Brooke je stisnula usne, dok se nisu pretvorile u čvrstu tanku

liniju, „On hoće da ti se podvuče pod kožu, taj jebivjetar.“

Pokušala sam da se ne osmijehnem, jer njen vulgarni

vokabular je impresivan, ali sam naučila da se ne smijem, i kada
opsuje na najkreativniji način, u tom slučaju njena ljutnja
munjevitom brzinom prelazi na mene, a to mi ne treba. „Znači,
najbolje je da ovo ignorišem, ne želim da mu učinim to zadovoljstvo
i pružim ono što želi,“ rekla sam.

17
 „Ili možeš da odeš i pojedeš svu skupu hranu na vjenčanju,“
predložila je Amelia, „Mogli bi biti čak i kolačići od rakova.“

„Kolačići od rakova nisu vrh kulinarstva, Meels“, dodala sam.

Probala ih je jednom kada sam dobila predujam za reklame na
mom blogu i tada sam još bila optimistična za moju finansijsku
budućnost. Nas tri smo otišle u skupi restoran morskih plodova i
mislile smo da ćemo morati da zavežemo Ameliju da ne bi otrčala
u kuhinju restorana po još kolačića. Sad baš i nisam sigurna,
mislila sam da je šala, ali možda su njeni snovi puni rakovih
kolačića.

„Slažem se da se ne slažemo“, odgovorila je sa nekom sjenom

u očima.

„Fokusirajte se!“, prekinula nas je Brooke, „Kao prvo, mi

nećemo ignorisati ovog upišanka od jebenog govnara i njegovu
pozivnicu.“
„Mi?“ Upitala sam, ponovno gledajući u pozivnicu da se
uvjerim da li sam dobro vidjela, da sam samo ja bila pozvana.

Brooke je samo nastavila, ignorišući me. „Mi nećemo tamo ići

da jedemo hranu, bili tu kolačići od raka ili ne.“

Amelia je otvorila usta da nešto kaže, ali je Brooke vješto

prekinula i samo nastavila.
„Mi ćemo sabotirati vjenčanje“, to je izgovorila tiho, tako zlobno
da sam se čak i ja iznenadila njenoj zlobi. Brooke je previše
zaštitnički nastrojena, ali sabotirati vjenčanje – šupku ili ne – to je
čak i iznad njenog uvrnutog uma.

„Ne“, rekla sam. „Nema šanse. Ryan je prekinuo sve. Nije ubio
moje štene ili me otrovao. Dečkima je dozvoljeno da im se ne
dopadam.“

„E tu si pogriješila.“ Brooke je dodala.

Umiljato, Amelia je klimnula, namrštenih obrva.

„Stvarno cijenim vašu brigu“, rekla sam sa uzdahom. Istini za

volju, željela sam da uradim nešto glupo i ludo, kao što je
sabotiranje njegovog vjenčanja. Samo kada bi to moglo da smiri

18
divlju i zbunjujuću ljutnju i stid koji osjećam u sebi. Ameliaina
uloga je uvijek bila da bude slatka i nevina u našoj porodici, a
Brooke je bila ta da bude taj čvrsti dio... A moja uloga je bila da
budem glas razuma, iako ga u poslednje vrijeme i ne čujem
pretjerano često.

Naglo sam ustala i uzela kutiju sa vinom. Treba uključiti malo

zaborava. „Želi li netko malo vina?“ Nekoliko sati kasnije i jedna
kutija vina manje, glava mi je bila kao na ringišpilu. Amelia je
zaspala na kauču nakon samo jedne čaše vina, a Brooke pravi
keksiće – kada je na kraju nerava, zna se, ona je u kuhinji. Ali
najsmiješnije je to, da što god da napravi, ona uopšte to i ne jede.
Ubaci u tupperware posude, odloži i zaboravi na to. Na veliku žalost
mog struka, ja sam ta koja ne zaboravlja gdje je ta slatka kutija.

Spotakla sam se dok sam koračala do svoje sobe, pa sam se

naslonila na zid, da se ne bih zapetljala u žicu od laptopa ili udarila
nogom od stol. Imam obavijest na kompjuteru. Novi e-mail.
Nekoliko novih e-mailova, u stvari. Preletila sam preko liste
poruka, iako su mi oči bježale na različite strane, ali vidjela sam da
je jedan od T.S. Barnes. Odmah sam ga otvorila, osjećajući kako
moja pijanost malo popušta zbog uzbuđenja.

Lindsay,
Hvala Vam na e-mailu.
T.S. Barnes

E-mail je još uvijek imao ispisanu privatnu adresu, siguran

znak da T.S. Barnes nikada nije pročitala moj e-mail. Zaklopila
sam svoj laptop, nakon što mi je sinula ideja u mojoj pijanoj glavi.
Hoćeš da odjebeš moje emailove, T.S.? E, možda si trebala biti fina
prema ludom obožavaocu, koji sada zna tvoju privatnu adresu.
Izvukla sam svoj telefon i uslikala adresu, stavila ga u džep i
pokušala što ležernije da izađem iz sobe.

„Takva nećeš voziti“, prekida me Brooke.

„U pravu si i neću. Idem prošetati. Možda ću čak i da piškim u

šumi. Da li je to dozvoljeno?“

Nagnula se nad zdjelu sa smjesom za kolačiće i dodala, „Pada

mrak Lindsey.“

19
 Posrtala sam, zahvaljujući ispijenoj kutiji vina i pustila da
pijanstvo iz mene progovori. „Onda ću svoje oči držati širom
otvorene, jako, jako otvorene. ŠŠŠŠŠ.“

Govorila sam, dok sam širila oči koliko sam mogla, ali sam
malo izgubila svu vjerodostojnost kada sam se okrenuvši se udarila
u vrata.

„Moraš prvo da otvoriš vrata, pa onda da izađeš“, promrmljala

je Brooke.
Iznervirano sam odmahnula i naglo otvorila vrata.

Prohladno je vani, ali sam previše tvrdoglava da bi se vratila po

jaknu. Ukucala sam T.S. Branes adresu u telefon, da mi obilježi
put. Iznenađeno sam shvatila da je adresa udaljena manje od
kilometar od mene, samo što je bilo uzbrdo. Živimo na šumovitoj
planini, ali naša kuća je na samom kraju šume i nikada nisam
imala potrebe da idem u nekom drugom pravcu, osim u pravcu
grada, a to je niz brdo. Kao dijete, igrali smo se u blizini, ali nikada
nismo išle dublje, jer tamo je drveće gušće pa se ni naša kuća nije
vidjela.

Samo nakon par minuta došla sam do tačke gdje su mi neka

mjesta nepoznata i mislim da to nema nikakve veze sa mojom
alkoholiziranom glavom.

Nekoliko puta zamalo nisam završila pravo na licu jer mi

iznenada noga upadne u korijen ili zapne za neku granu, ali nekim
čudom, prošla sam najgušći dio puta relativno neozlijeđena.
Sigurna sam da sam izvan šumskog puta koji vodi do svih kućica
i da bih na njima našla put do njene kuće. Ali u mojoj pijanoj glavi
stoji, da je lakše da idem pravo, bez skretanja, pa bilo tu drveće ili
ne.

Pogledala sam u telefon i uvidjela da sam par stotina metara

udaljena od njene kuće. Okrenula sam se i vidjela samo drveće i
još drveća, i ništa osim drveća, i brdo koje nikada ne prestaje, ali
sam ipak krenula naprijed. Na kraju sam izgubla ravnotežu i upala
u suho lišće i lijane sa trnjem cijelom svojom težinom. Pokušala
sam da se oslobodim, ali kada sam pokušala da pomaknem ruke i
noge, desetine trnja mi se usjeklo u garderobu i ubolo me.

20
 Ovo postaje jedan od načina da se otrijeznim, a i zastrašujuća
misao koja mi se pojavila u glavi, da će ovo biti način na koji ću
skončati, u zamci lijana koje nisu ništa deblje od mog punjača za
telefon. I povrh svega, nisam toliko ni pijana, koliko je ovo ispalo
patetično. Ispružila sam se i počela da stenjem kao ranjena
životinja, dok se nisam sjetila da imam ključeve u džepu. Sa malo
truda, moći ću da presiječem lijane i da se oslobodim, ali ne bez
posljedica, sa tijelom punim malih ranica od trnja i kose pune
suhog lišća.

Kada sam krenula da uzmem telefon, da provjerim smijer

pravca njene kuće, čula sam korake i šuškanje lišća. Pogledala sam
prema gore, izobličenih obrva i jakog lupanja srca. Svako sljedeće
iznenađenje tjera iz mog tijela alkohol sve više i više. I napokon sam
dovoljno trijezna da se pitam, gdje sam pošla planinareći kroz
šumu da bih posjetila stranca u njenoj kući, samo radi primljene
poruke.

Grmlje ispred mene su raširile dvije tetovirane ruke. Čovjek se

pojavio iz grmlja, otresajući svoje pantalone. Oči su mi odlutale do
njegovih dugih nogu u farmericama. Nosio je flanelnu košulju sa
pola raskopčanih dugmadi, bez ičega ispod, iako je bilo hladno. Oči
su mi refleksno krenule na njegovo lice, kada sam na njegovom
golom tijelu vidjela dva istetovirana gavrana. Obuzeo me osjećaj da
ovu osobu znam, vidjevši mu lice.

„Zar nisi ti....“, šapćući sam rekla.

„Da“, odbrusio je grubim, promuklim glasom, gotovo

hrapavim, „Ja sam tip koji je vlasnik kolibe oko koje se prikradaš.“

Otvorila sam usta, dok sam ispružila ruke u borbi da nekako

opravdam svoje ponašanje, iako to i nije tako izgledalo.

Što više gledam u njega, to sam sigurnija. Došla sam da nađem

T.S. Barnes, a ispred mene je iz grmlja izašao Chris Savage. Mozak
mi se vrti dok ovu zagonetku pokušavam da složim u cjelinu. Ovo
je kao da se zaustaviš negdje na autoputu, da piškiš u šumi, a iz
jezera izađe Chris Hemsworth.

‚‚T.S. Barnes?”, je sve što sam uspjela da izustim.

21
 Imao je dosadan izraz lica, kao da ovo nije jedna od najluđih
ideja kada mu se žena približi – ali čisto sumnjam da jeste. Osjećam
se ludom i glupom, kao neki obožavatelj koji ga špijunira i prati.
Kada bi moja glupava usta mogla da prate moj mozak, nekako bih
mogla da objasnim šta se u stvari dešava, ali svaki put kada hoću
da progovorim, osjećam se kao da je neko nagurao vatu u moje
grlo.

Vidjela sam slike Chrisa online, ali sam pretpostavila da nitko

tako dobro ne može da izgleda uživo. Izgledao je čak i viši. Imao je
kratku kosu, a brada je bila te dužine da sam u tom momentu
odlučila da bi svi muškarci trebali da je tako nose, tek nekoliko
dana stara. A oči… iako je bila slaba mjesečeva svjetlost, su bile
savršeno smeđe, duboke i prodorne, čineći sve da me zagriju, iako
je povjetarac vani bio prohladan. Jedino što na njegovom licu
vidim, a nisam mogla da odgonetnem, jest ta bol, koje nije bilo na
slikama po internetu. Nije vidiljiva na prvi pogled, ali kada se obrati
pažnja, vidi se progonjeni pogled, što me je zaintrigiralo. Od čega
bježiš??

Prišao mi je još koji korak, ignorišući pitanje o T.S. Barnsu, da

oslobodi moju već iscjepanu odjeću. Tek sam tada primjetila da je
moja odjeća bila toliko poderana, da je pola grudnjaka izvirilo i
kada sam pokušala da se pokrijem rukom, primjetila sam da nije
ni obraćao pažnju na taj dio mog tijela. Naravno da nije. Ja sam
samo obična djevojka, u neobičnoj situaciji, koja piše blog o
knjigama za nekoliko hiljada pratilaca. Najljepše žene svijeta su mu
se bacale pod noge. Za njega sam kao pasta sa sirom u vrijednosti
od jednog dolara.

„Samo da nešto razjasnim“, grubo je rekao.“Boli me neka stvar

kako si me našla ili zašto si ovdje. Boli me kurac za tebe. Ali mi ne
treba mrtvo tijelo nekog pijanog progonitelja na mom imanju, zato
uđi unutra, očisti te posjekotine na tijelu dok se nisu inficirale.“

„Nisam pijana“, ponosno sam odgovorila, kao da je to

najuvrijedljivija stvar koju je rekao. “I stvarno ne mislim da ću
umrijeti od par posjekotina.“

Kažiprstom me je lagano dotaknuo u prsa, a ja sam se

zanjihala i počela da vrtim rukama kao vjetrenjača, da pronađem

22
balans ili barem nešto da se uhvatim za to, ali samo sam svom
težinom opet pala na dupe.

„Pijana“, samo je rekao.

Otpuhnula sam živčano, dižući se nekako na noge i molila se

da nekako ovaj alkohol iz mene ispari. „Pa možda bi ti trebao malo
da se pribereš, jer nisam došla ovdje da vidim tebe, već T.S. Barnes.
Ona je pisac, ja...“, i stala sam u sredini rečenice, jer moj razlog da
vidim T.S. Barnes, u ovakvom stanju i nije drugačiji pokazatelj
nego da sam pijani progonitelj.
Chris je napravio izraz lica, koji nisam mogla da odgonetnem,
ali ubrzo se vratio na staro, oči su odavale nešto između dosade i
pospanosti.

Pošao je prema svojoj kolibi, kao da je očekivao da ga pratim

bez dodatnih pitanja. Njegova pretpostavka me je iritirala, pa sam
prekrstila ruke i tvrdoglavo stajala par sekundi, dok nisam shvatila
da on i nema namjeru da se okrene da provjeri da li sam krenula
za njim. Progutala sam ponos i potrčala da ga stignem. Svaki korak
je garderobu trljao od moje posjekotine.

Očekivala sam da super zvijezda kao Chris Savage živi u nekoj

kolibi sa velikim prozorima i mjestom za helikopeter, ali ovo je
nešto veoma malo i rustikalno. Nekako je sve to činilo da mi se
dopadne – ali samo malo. Na pomisao na sve poznate koji ne bi
mogli da prežive ni sedmicu dana bez svog novca i velikih kuća,
uvijek me je rastuživalo, a to što Chris ovdje živi, pokazatelj je da
njemu nije sve samo u novcu.

„Pa“, progovorila sam, dopuštajući da moja nervoza progovori

umjesto mozga, „Ova stvar sa kolibom u šumi. Pokušavaš da se
kanalizuješ i da probudiš unutarnjeg mučeničkog umjetnika, da
napišeš još jedno remek djelo o jebačini?“, upitala sam. Požalila
sam na pola pitanja, ali sam ipak rekla sve do kraja, jer istina je
da ovo izgleda predobro, ali njegova ličnost je zatrovana. To, a i
postoji velika šansa da sam ipak više pijana nego trijezna. Kako
bilo, nema potrebe da ugađam njegovom egu. Ako ništa, učiniti ću
svima uslugu, ako ga spustim koji korak dole ili još bolje nekoliko
hiljada koraka dole.

23
 Pogledao me tako da bi pogledom mogao da zapali poplavljenu
šumu. „A možda kanališem i serijskog ubicu u sebi i olakšala si mi
večer, jer si došetala u moje leglo“.

Ne mogu reći da li se pokušava našaliti ili ne, jer nigdje ne

nazirem osmijeh. Ušao je u kuću i produžio do kuhinje, gdje je
odmah otvorio ormarić i izvadio bocu viskija.

„Uh“, rekla sam totalno zbunjena. Ili me samo zajebava što

sam bila pijana?

„Idi u kadu i stavi ovo na posjekotine. Nemam hidrogen…“

„Oh“, rekoh. “A gdje je kada?“

Uzdahnuo je kao da sam već morala da znam razmještaj

prostorija njegove kuće. Oči su mi upijale nered u dnevnoj sobi.
Njegova garderoba, vjerojatno prljava, visila je na sve strane, bilo
je i na podu. Na malom stolu, pored kauča je bilo par praznih boca
pive i iznenađena sam da nigdje nema TV-a. Šta li on uopće radi?
Bulji u zid, opija se i onda baca garderobu na pod.

„Kupatilo“, rekao je, dok je pokazivao prema vratima. Grubo

mi je dodao bocu viskija i zatim se okrenuo i otišao do frižidera u
kuhinji.

Uzevši bocu, otišla sam do kupatila, što je bilo jedino mjesto

koje nije u neredu. Umivaonik je čist, a i toalet se činio čistim. Samo
jedno pedeset crta protiv tebe, a do sada jedna ili dvije idu u tvoju
korist.

Pomaknula sam zastor na kadi i ponovno pogledala prema

ulaznim vratima. Dva puta sam provjerila da li sam zaključala
vrata, prije nego sam skinula svu garderobu sa sebe. Trgnula sam
se kada sam se vidjela u ogledalu. Po tijelu je bilo desetine
posjekotina, koje su preplitke da bi krvarile, ali koje su boljele i
pekle kao hiljade malih posjekotina papirom.

Naslonila sam se na umivaonik, nagnula se prema ogledalu i

pogledala u oči. Zbog ovoga nikada ne piješ pola kartona vina,
Lindsey. U stvari, ovo je pokazatelj, da stvarno ne bi nikada trebala
piti vino iz kutije. Uzdahnula sam i poprskala lice vodom. Zamislila

24
sam šta li samo veliki i slavni Chris Savage može pomisliti kada mi
je vidio lice. Maskara je sva razmazana, a bilo je i suhog lišća
zapetljanog u kosi. I odlučila sam da se nabrzinu istuširam, jer ni
čovjek kao što je Chris, najužasniji na planeti, ne bi trebao da me
vidi ovakvu.

Pokušala sam da stavim malo viskija na posjekotinu na ruci,

vrisnula i previše ispod mog dostojanstva. Bila sam nespremna na
bol, koja me je uhvatila, da mi je boca iskliznula iz ruke i slomila
se u hiljadu komada.

„Sranje“, šapnula sam. Pogledala sam na pod i nered kakav

sam napravila i umalo nisam skočila, kada je nekoliko kapi viskija
skliznulo na posjekotine. Stisnula sam jako umivaonik, potpuno
gola i izgubljena kako sam se mogla naći u ovoj situaciji.

„Lomiš moje stvari?“, grub glas je upitao sa druge strane vrata.

„Jesi li mislio ustvari – da li sam dobro?“, upitala sam, čak i ne
pokušavajući da sakrijem koliko me iritira njegovo pitanje.

„Ne“, pritiskajući i tresući ručku na vratima, kao da je

pokušavao da uđe:“Mislim, da li to ludi progonitelj uništava moje
stvari, kojeg sam pustio u svoju kuću. Otvori vrata.“

„Nemoj“, klizeći prema vratima, da ne bih stala bosa na

slomljeno staklo. “Nisam…“, razmišljajući kako da ovo pravilno
kažem:“Nisam pristojna.“

Neki zvuk grebanja sam čula iznad vrata, a zatim zvuk

odključavanja. Ima ključ. Sranje! Naslonila sam se na vrata,
napokon nalazeći prave riječi da se opišem.

“Gola sam“, viknula sam. “Ne otvaraj vrata“. Srce mi je jako

lupalo u grudima. Mozak mi je radio milion na sat, razmišljajući da
bi ovo moglo da se završi ružno. Došla sam u privatnu kolibu u
šumi Chris Savagea. Otišla sam u njegovo kupatilo i skinula svu
odjeću. Kako sam samo glupa. „Samo sam ispustila flašu. Sve je u
redu.“

Čula sam korake kako se udaljavaju od vrata i nakratko sam

odahnula, ali su se koraci za par sekundi vratili. Otvorio je vrata
dovoljno toliko, da može da progura ruku sa lopaticom i metlom.

25
Okrenula sam panično lice prema ogledalu, jer sam shvatila da bi
imao otvoren pogled na mene, ali sam se iznenadila kada sam
vidjela njegov pogled prikovan za pod, čak ne pokušavajući da
pogleda gore.

Znači ovo je još dvije - tri crtice u njegovu korist.

Uzela sam metlu i lopaticu, i zatvorila vrata. Pogledala sam se

u ogledalo, i pomislila da baš i nije iznenađenje što neće da digne
pogled, ali to ne čini da ga manje mrzim, jer sam se osjećala toliko
nisko da čak nije ni pokušao da pogleda. Neki ludi dio mene je htio
da on poželi da proviri i da me pogleda dok sam gola. Ne mogu reći
da sam najzgodnija, ali zar većina muškaraca ne bi bila znatiželjna
makar da pogleda?

Kleknula sam i pokupila metlicom krhotine i istresla ih u

kantu. Momci kao on, imaju neku moć da racionalne i obične žene
pretvore u idiote. I odlučila sam da na mene više neće utjecati.
Iznenadio me kada se pojavio iza grmlja, ali to je sve što će dobiti.
On je samo frajer. Frajer koji je izgleda bio prvoklasni kreten.
Nemam namjeru da obožavam zemlju po kojoj hoda i neću da mu
se bacam pod noge. Saberi se, Lindsey.

Da. Moje se sranje mora posložiti i prvi korak je da se

istuširam, sviđalo se to njemu ili ne.

Topla voda je bila fantastična, za razliku od viskija, koji je

Chris htio da stavim na posjekotine. Posmatrala sam iznenađena
na količinu grančica, lišća i prljavštine koja se skidala sa mene i
odlazila u odvod. Jedini gel za tuširanje je bio njegov, koji će morati
da posluži svrsi. Počela sam se tuširati i pomislila šta će Brooke i
Amelia da pomisle kada dođem kući nakon pijane šetnje po šumi,
trijezna i svježe istuširana, mirišući na muški gel za tuširanje.
Osmjenula sam se, kako se ova misija na kraju završila. I koji đavo
T.S. Barnes koristi ovu adresu stanovanja?

Ostatak tuširanja sam razmišljala o tome zašto je to upravo

tako, ali sam na kraju zaključila, da je vjerojatno ona ovu kolibu
nekada iznajmljivala i nikada nije promjenila adresu. Imala sam
još nekih ideja, ali ta je bila najjednostavnija, a generalno mislim
da je ta jednostavna ideja i najrealnija, tako da pri njoj i ostajem.

26
 Umotala sam se u peškir, zgađeno pogledavši u svoju
pocijepanu odjeću. Mogla sam ga pitati da mi posudi košulju ili
nešto slično, ali ne vjerujem samoj sebi, za takvo što. Zaključila
sam da se trenutno nalazim u čvrstoj zamci, sve dok ne pronađem
izlaz iz ove noćne more zvane Chris Savage. Zadnje što mi je
potrebno je neki muški napaljujući miris, da hodam okolo i pored
ovakve slabe volje odlučivanja.

Uvukla sam se opet u svoju odjeću, mršteći se radi košulje

koliko je bila poderana. Chrisu izgleda nije ni bilo važno, jer nije ni
gledao u mene kada je imao priliku i zašto da se onda ja brinem o
svom izgledu?

Bio je u dnevnom boravku s pivom u ruci. Okrenuo se i

pogledao, podigavši jednu obrvu. Nije sexy, podsjetila sam samu
sebe, dok su njegove smeđe oči zaiskrile prateći me dok sam
koračala preko sobe.

„Učinio sam dobro djelo. Možeš pronaći put vani sama, zar
ne?“, upitao me je.

Nevjerujući, pogledala sam ga, ispuštajući zvuk između

frktanja i režanja i naglo sam se okrenula, taman se spremajući da
mu pokažem koliko jako mogu da zalupim vratima. Stala sam u
mjestu kada sam primjetila knjigu Regret od T.S. Barnes.

„T.S. Barnes...“, izgovorila sam dok sam se lagano okretala

prema njemu sa knjigom u ruci. “Veliki obožavatelj?“

Po prvi put primjetim na njemu osim ravnodušnosti i neku

vrstu panike u očima. “Spusti je dole.“ Već je stajao, ispružene
ruke, kao da sam u ruci držala granatu sa izvučenom iglom.

„To je pseudonim“, rekla sam. Saznanje toga me je prodrmalo

kao da je netko bacio hladnu deku preko mene. „Ti si T.S. Barnes.
I ovo radiš od kada si nestao sa lica zemlje.“ Nisam ni završila svoje
izgovorene riječi, a kroz glavu mi je prošlo da sam poslala e-mail
poruku Chris Savageu.

„I bolje ti je da nikome nisi rekla o tome“, zarežao je.

27
 „To mi zvuči kao usluga, koju tražiš od mene“. Glas mi nikada
nije bio hladniji i čvršći, ali arogancija ovog čovjeka me izluđuje i
trenutno se nalazim na drugoj strani pijanog stanja, pa ni to ne ide
u prilog svemu.

„Možeš da to nazoveš kako god hoćeš. Ali ako ikome kažeš...“

„Možda ćeš onda početi da razmišljaš prije nego se prema

nekome budeš ponašao kao prema idiotu“, pukla sam, uzimajući
njegovu kopiju knjige i jako zalupivši vrata za sobom.
Zaboravljajući činjenicu da knjiga tako puna ljubavi, može da izađe
iz pera čovjeka kao što je on. Zaboravljajući kako on dobro izgleda.
Previše sam toga prošla, da bih nekome dopustila da se prema
odnosi kao prema insektu. Ja sam...

Zaglušio me zvuk metala, koji je bio proizveden od njegovih

kanti za smeće, koje sam slučajno šutnula na izlasku iz kolibe,
žureći da se što prije od nje odmaknem. Okrenula sam se u
veličanstvenoj pozi smotanosti i patetike i pala pravo na lice u hrpu
papira koja su ispala iz kante. Kada sam se podigla na koljena,
onda sam shvatila u što gledam.

Bio je to rukopis od T.S. Barnes, rukopis koji je on bacio. Nisam

se ni premišljala, samo sam zgrabila papire i stavila ih ispod ruke.
Zašto ovo bacaš, Chris? Kakve su tajne unutra?

28
 4.

CHRIS

Prstima sam prošao kroz kosu i ponovno podigao sjekiru. Sav

sam oznojen i vruće mi je kao onim dvjema vjevericama što se praše
u vunenoj čarapi, ali iz nekog razloga, ja cijepam drva. Posjekao
sam pola šume, bar mi se tako čini, a ipak pred kolibom stoji
presmiješno velika gomila drva. Tada sam začuo zvuk automobila
kako prilazi kolibi, odmaknuo sam se i pomislio koji se sad vrag
dešava.

Ogrijev mi neće biti potreban još mjesecima. Ali od kada je tu

bila ona luđakinja od obožavateljke, osjećam nekakvu drugu vrstu
uznemirenosti. Prije, tu je bila neka lagana depresija, kao da moj
mozak radi na niskoj rezervi goriva, kao da je funkcionisao samo
na paru. Psihofan – odbijao sam da je zovem imenom čak i u svojoj
glavi – dosula je toliko goriva, da mi je sada mozak radio i
pretjerano previše. Osim manične energije, imao sam i želju da
stalno nešto udaram i lomim. Hvala na tome phihofan.

Vrata automobila su se zatvorila i čuo sam korake koji mi se

približavaju. Nisam nimalo iznenađen kada sam ugledao svoju
mlađu sestru, Lydiu. Na sebi ima odjeću za vježbanje, uobičajeno.
Upala je u to neko Crossfit sranje prije par godina i dok se time
počela baviti, moja mala i ranjiva sestrica, koja je voljela knjige i
crtanje, postala je... Dobro, još uvijek je emocionalno ranjiva i
siguran sam da ipak još uvijek čita kao manijak i isto tako crta, ali
sada može golim rukama da prebije svakog frajera u bližoj i daljoj
okolini. Ima svoju teretanu, jede, diše i trenira, čak i dok spava.

„To izgleda zabavno“, rekla je, gledajući u sjekiru u mojim

rukama. Odbacio sam je u stranu:“Da, kako da ne, fantastično je.“

„Hoćeš li pogađati zašto sam ovdje ili ću ti sama reći.“

29
 Iskoristio sam košulju da obrišem znoj sa čela i naslonio se na
panj, koji sam koristio da sječem drva. Zagledao sam se u drveće i
odlučio da ih gledam dok se njišu i proizvode zvukove, umjesto da
nešto odgovorim. Pogled i zvuci su postali moja droga, od kada sam
otišao i sve napustio. Jadna je ta droga, ali to je sve što imam osim
alkohola.

Ona me dovoljno dobro zna da mi ne prekida misli i zato je ona

na listi ljudi kojih je vrlo malo, do kojih mi je stalo na ovom svijetu
– za sada. Sjela je uz drvo i pogledom pratila moje oči, zagledala se
u isto drveće kao i ja. Nakon što su nam roditelji poginuli, Lydia je
počela jakom voljom da dopire do mene. Nije to bilo odmah, ali je
lagano našla put do mene da popravi odnos kakav smo imali dok
smo bili djeca.

Prošlo je dosta vremena dok je neko od nas progovorio i ja sam

bio taj koji je prekinuo tišinu. „Ne želim da napišem knjigu koju
oni žele“, rekao sam. “Alec je bio prije par dana i tjerao me je da je
napišem, ali ja to ne želim.“

„Ne želiš ili ne možeš“, upitala je. Nije sarkastična. Ona je

dobra, bez obzira što je godinama pokušavam, kao i roditelje
psihički odstraniti kao neku izraslinu. Ona ne koristi svoje riječi da
povrijedi ljude, kao što to činim ja.

„Ne želim“, rekao sam. Još riječi želi da izađe iz mene, ali ne
mogu da ih izbacim. Želim da ublažim svoj ton prema njoj. Želim
prestati biti hladan prema osobi kojoj je jedinoj stalo do mene, ali
svaki put kada pokušam, samo se zatvorim.
Osjećao sam da ova praznina sve više i više raste u meni i
postaje moćnija u poslednje vrijeme. Uvijek je bila prisutna, ali je
ta prethodna slava nekako još više nahranila. Svaka obožavateljka,
svaki ispisani ček, svaki ostvareni san prosječne osobe, praznina
je postajala sve veća i veća, dok nisam osjetio da ću puknuti i
poludjeti. A onda su moji roditelji otišli i umrli. Cijeli život sam se
ubjeđivao da sam opravdano šupak zbog njih, ali bez njih, nemam
nikakve laži da se krijem iza nje.

„Mogla bih da ti skuham večeru, ako to želiš“, rekla je. „Imam

neke namirnice u autu, i mogla bih ti napraviti nešto da malo

30
vratim mesa na tvoje kosti. Mislim da gubiš na kilaži, Chris. Tvoji
bicepsi...“

Bacio sam mali štap prema njoj, izmaknula se kezeći se.

„Ozbiljna sam“, dodala je, sa još ozbiljnijim izrazom lica. “Pusti me
da ti napravim večeru ili nešto slično. Stalno mislim na tebe ovdje
samoga Chris i želudac mi se prevrće. Znam da je ovaj naš
normalan odnos sve još novo za nas, ali ne mora da bude čudan.
Mogu...“

„Već sam jeo“, rekao sam ustajući i otresajući pantalone.

Stomak je počeo da krči, izdajnički.

Lydia je to čula i dodala. „Tvoj stomak koji nema proteina, kaža

da lažeš i vrišti – piletinaaaaaaaa“, počela je da izvodi pretvarajući
glas u neki čudan zvuk kao da pokušava da imitira moj
stomak:“Riibaaaaaaaaaaa. Molim vaaas hoću proteina“.

Uzdahnuo sam, pokušavajući da sakrijem osmijeh na licu. „Da

moj stomak može pričati, mislim da ne bi zvučao kao čudovište
kolačića.“

„Pa ipak priča“, dodala je kada je ponovno čula moj stomak, „I

ako tako ne zvuči čudovište kolačića, meni trebaju onda nove uši.“

„Trebala bi ići kući“, rekao sam dok sam koračao prema kolibi.

„Chris“, dodala je. “Ja ću i dalje pokušavati, bez obzira koliko

se ti trudiš da me zaplašiš. Nikada ti neće uspjeti, okej?“

Ne okrećem se prema njoj, jer će tada biti još teže da je

isključim. Držao sam dršku vrata, dok nisam čuo njene tenisice
kako idu prema autu.

U kući, uzimam pivo i skidam znojavu majicu, koju bacam na

drugi kraj. Sjedam na kauč i gledam u kutiju ispred sebe, koja stoji
pored kamina. Mamini dnevnici. Ima ih nebrojeno, svi su ručno
pisani i istrošeni od vremena. Još uvijek se sjećam kada su umrli,
pa sam došao ovdje da počistim i sredim. Pronašao sam kutiju na
tavanu punu prašine, a kada sam otvorio prvi dnevnik, vidio sam
mamin uredni i lijepi rukopis. To je bilo tako jebeno čudno.

31
 Mrtva je, ali ipak je tu. Mrzio sam je. Mrzio sam je. Posvetio
sam svoj život da radim sve protiv svoje porodice i u tom jednom,
jedinom trenutku, osjetio sam svu težinu svojih greški kako se
obrušavaju na mene kao ogromna planina. Nisu bili savršeni. Nisu
bili ni bliski. Tjerali su me da budem i da radim ono što nisam želio,
ali koji roditelji to ne rade??

Međutim, trebalo je da umru, da bih shvatio kakav sam u

stvari sebični šupak. Mislim da sam to oduvijek i bio. Govorili su
mi tko bi trebao da budem, a ja sam ih odjebao i bukvalno i
figurativno. Otišao sam i postao sve suprotno od onog što su mi
govorili. Protratio sam toliko godina sa pognutom glavom, sa
zacrtanom idejom da nešto jadno postignem, ali sve što bih osjećao
dok bih držao dnevnik je stid.

Zašto mi je toliko dugo trebalo da to uvidim? Zašto mi je trebalo

da izgubim toliko da bih tek onda shvatio?

Moralo je tako biti. Oni su umrli. A poslednja stvar koju sam

im rekao je kombinacija mržnje sa nekoliko psovki koje su mogle
samo da uzrokuju bol. Jer je to ono što ja radim. Tjeram ljude da
požele da me nikada ne vole, da mi nikada ne vjeruju i da me
nikada nisu upoznali. Pustim da mi priđu i zatim im pokažem zašto
su trebali da mi ne prilaze. Lakše je tako, barem tako mislim.

Dnevnik u rukama me tjerao da vidim sebe onakvog kakvog su

me oni vidjeli. Stvarno da vidim sebe. Vidio sam sve zamke uspjeha
i kako se oko mene omotava kao otrovna rukavica. Tijelo koje
možeš imati samo sa profesionalnim nutricionistima i privatnim
trenerima. Cipele koje koštaju kao cijelo malo bogatstvo. Jebeni ego
veličine najviše planine, dok ja sjedim na njoj. Vidio sam sebe
kakvo sam sranje od čovjeka i ispustio sam dnevnik. Zatvorio sam
kutiju i udaljio se.

Svaki trenutak koji ne provedem blizu kutije, taj osjećaj

bezvrijednosti sam mogao malo da potisnem. Dok ne bih popio par
piva, pa postao skoro onaj stari ja. Skoro. Ali ipak još uvijek nisam
mogao da odem. Jebeni dnevnici su me dozivali i znao sam, da
nikada neću napustiti kolibu dok ih ne pročitam. Govorio sam sebi
sutra. Pa onda dva dana. Pa tri dana.

32
 Onda su počeli da pišu članke kako sam nesmotren i kako sam
okrenuo leđa svojim obožavateljima.

Obožavatelji. Šmrkno sam, ustajući da si uzmem pivo. Nisam

došao ni do pola kuhinje, kada se začulo ljutito kucanje na vratima.
Podigao sam ruku, kao da sam odgovorio „koji klinac sad“.

„Odjebi“, dobacio sam, ali lupanje ne prestaje.

Došao sam do vrata i naglo ih otvorio, nadajući se da ću

ostaviti utisak da ovo uznemiravanje nije dobro došlo i da me
ostave na miru.

Odmahnuo sam glavom, kada sam je ugledao. Psiho-

obožavateljka. „Nisam baš siguran da li si me čula, dok si lupala
na moja vrata, ali sam rekao da odjebeš“.

Pružila mi je nekakvu hrpu papira, sa nekakvim čudnim

izrazom na licu. Gotovo kao da je ljuta. „Ovo si bacio u smeće?“

Oči su mi se raširile kada sam ugledao prvu stranicu. „Daj mi

to“, oteo sam joj papire iz ruku. „Šta si ti? Jebeni rakun? Kopaš po
tuđem smeću i onda im to vraćaš?“

Stavila je ruke na kukove i gledala me tako kao da je ona imala

pravo da bude ljuta. „Spotakla sam se od tvoju kantu, onu noć
kada si me izbacio iz kuće. Ovo mi je bukvalno palo u krilo.“

„I umjesto da si to ostavila gdje si našla, ti si to odnijela kući i

šta si uradila... Pročitala?“ Stomak mi se zgrčio u veliku hladnu
loptu, samo na pomisao da je netko ovo pročitao. Moja vanjština
ništa ne odaje, ali postoji razlog zašto sam ovo bacio. Razlog zbog
kojeg ne želim da ovo itko pročita.

„Pročitala sam svaku riječ“, rekla je. “I stvarno si šupak što si

ovo bacio u smeće.“ Svaku riječ koju je izgovarala, pokazivala mi je
na prsima. Osjećaj je bio kao da me malo kuče gura, ali ona je
iskrivila lice i svom snagom mi dlanovima udarala po prsima.

Doslovno sam odlijepio njene ruke sa svojih prsa, još uvijek

gledajući u papire. “Pročitala si...“ Još uvijek pokušavajući koliko
god je moguće da prihvatim tu informaciju.

33
 „Da“, rekla je. „Pročitala sam je. I vratila sam ti je, jer ćeš je
završiti.“

Pogledao sam je i ovo je prvi put da sam je iskreno pogledao.

Vani nije mračno i nema posjekotina od trnja ili lišća u kosi da bi
mogla da prođe kao da je u kostimu drveta. I ne primjećujem samo
fizičke osobine. Ima petlju, što je veoma rijetko, a još rijeđe da je
tako izražajno kod nekoga kada stoji ispred mene.

Dovoljno je lijepa da bih nešto pokušao s njom, da se prije

nekoliko mjeseci pojavila u pravo vrijeme i na pravom mjestu, u
ono vrijeme kada sam mislio samo na novac, sex i dok sam za
sobom ostavljao paljevinu kuda god da sam prošao. Imala je male
grudi, ali su pristajale njenoj ženstvenosti. Njena prirodno smeđa,
valovita i gusta kosa činila je da njeno srcoliko lice oblikuje kao u
neki lijepi poklon iznenađenja. Ima zeleno-smeđe oči, koje su i
zavodničke i nevine, koje čine da su neodoljivo seksi.

Mogao sam se smijati samom sebi, da nije sve toliko patetično.

Šest mjeseci ovdje i počeo sam da maštam o ovoj ženi samo zato
što je na mom pragu. Moram da se saberem.

Odlučio sam da zalupim vrata i da ih zaključam, da je ostavim

napolju, gdje me ne može uznemiravati.

Bacio sam napola napisan rukopis u kantu. Ponovno. I

ponovno sam pošao da uzmem pivo, ono od maloprije, prije nego
me je ona prekinula, kada...

Tap, tap, tap.

Mrštila se i gledala me kroz prozor moje kuhinje, izgledala je

kao nekakav manijak. Spustio sam roletne, otpuhujući frustrirano.
Dok sam otvarao pivo, sjetio sam se u momentu da nisam
zaključao zadnja vrata, a u tom momentu sam ih i čuo da se
otvaraju.

„Stvarno?“, glasno me je upitala.

34
 „Po zakonu, mogao bih te sada upucati“. Glas mi je zvučao kao
da mi je dosadno, ali iskreno, njena upornost je malo zabavna, pa
sam odlučio da je ne izbacujem iz kuće.

„Odlično. Nadam se da si dobar strijelac, isto kao što održavaš

kuću čistom“, rekla je dok je šutnula moju majicu nogom. „Bit ću
ja dobro, mislim.“

Popio sam gutljaj piva, posmatrajući je. Mala je, ali imala je tu
vrstu energije koju imaju samo male stvari, kao na primjer čiuvava
ili tako nešto. Ako ništa, počela je da me zanima, jer kako mi se
činilo, nju je baš bolio kurac šta ostatak svijeta misli o meni. To, a
i sviđao joj se moj ljubavni roman.

Vjerujem da me vrijeme koje ovdje provodim mijenja, ali

pretpostavljam da me hranjenje ega još uzdiže, kao i uvijek. Razlika
je u tome, što ona uzdiže dio ega do kojeg mi je stalo, a ne da slini
i da mi govori kako je moja knjiga predobra.

Pod mojim ispitivačkim pogledom, čekala je nestrpljivo,

prekrštenih ruku na prsima, a iz očiju su sjevale.... nešto. Dosada?
Ljutnja? Možda dašak nekontrolisane požude...

„Šta je potrebno da te natjeram da odeš“, upitao sam.

„Završi je“, rekla je.

Nagnuo sam se da podignem poklopac kante od smeća, da joj

pokažem gdje je rukopis.

Pokušala je da ga dohvati, ali ja sam ispružio ruku, tako da je

ona sa svojih metar i šezdeset visine samo mlatarala u zraku
rukama, pokušavajući da ga dohvati.

Odmaknula se korak i otpuhnula kao malo dijete koje se

sprema da napadne svom silom. Podigao sam obrvu, prekstivši
ruke, ona je udahnula duboko, kao da pokušava da samu sebe
smiri.

„Slušaj“, polako je izgovarala. “Upoznali smo se u čudno

vrijeme u mom životu. Shvatam kako sada izgledam.“

35
 „A, da?“, upitam je.

„Činim se ludom. Ali prije nekoliko noći, bila je samo loša

kombinacija vina iz kutije i nesporazumi i...“

„Čekaj“, rekoh. “Vino iz kutije?“

„Sviđa mi se okus“, rekla je.

„Usrano lažeš.“

„A ti imaš usrane manire.“

Otpuhnuo sam. “Maniri su kada pokušavaš da se neko ugodno

osjeća. Kada pokušavaš nekog da zadiviš. Stvarno misliš da ja
želim jedno od to dvoje sada?“

„Samo sam…“, malo je ispuhala, dok je lagano prišla kauču i

sjela na naslon. „Ja nikada nisam nešto tako pročitala“, rekla je
dok je pokazivala prema kanti za smeće.

Pogledao sam i ja prema kanti. „To se zove oznaka upozorenja“,

dodao sam. „Ne brini, nitko to i ne čita.“

Teško je ne trepnuti kada mi je uputila užasnuti pogled koji je

govorio „rukopis“.
Uzdahnuo sam, dok sam spuštao kantu od smeća na pod, ali
ostavljajući rukopis unutra.

„Da li si pročitao e-mail koji sam ti poslala?“, upita me. „Onaj

koji sam napisala T.S. Barnes, na taj mislim.“

„Da, pročitao sam ga“, odgovorio sam pokušavajući da ne

ispoljim nikakve emocije.

DA, pročitao sam ga nekoliko puta. DA, dobro sam se osjećao.

Ali sam ljut na sebe, jer me je oduševio komentar neke slučajne i
blesave obožavateljice za moj ljubavni roman, i zato ti dajem
odsječan odgovor, s nadom da ćeš odjebati kao i svi ostali od mene.

„Glas koji sam osjetila, za koji sam ti pisala, da je došao i

otišao, pa... osjetila sam sve to u njoj“, rekla je ponovno pokazujući

36
prema kanti. „Glas... emocija...“, odmahnula je glavom. „Kunem se
svime u što vjerujem, ako bi završio tu knjigu, biti će kao najveća
oluja koja je zadesila svijet.“

„I ti misliš da je to ono što ja želim?“, pitao sam je, dok se

ljutnja skupljala i stvarala u mom stomaku.

Skupila je obrve kao da nikada nije ni pomislila da ja u stvari

ne želim da napišem još jednu popularnu knjigu, iako bih to želio.
„Možeš da je napišeš pod pseudonimom, T.S. Barnes.“

„Šta misliš koliko bi dugo to trajalo, dok neko ne bi saznao da

sam to ja?“

„Znači, bacio si je jer ne želiš da privučeš pozornost?“

„Bacio sam je, jer nisam mogao da je završim. Ne mogu da je

završim!“

„Zašto?“

Grubo sam spustio pivo i mahnuo prema vratima. „Ok. Vrijeme

ispitivanja je završeno. Izlazi napolje.“

„Ne“, odgovorila je kao da sam joj rekao da se rukujemo. „Imaš

premalo vremena da razgovaraš sa mnom? Imaš još piva kojem je
potrebna sva tvoja pažnja? Više zidova u koje treba da buljiš? Ili
ipak možda hoćeš da napola napišeš još koju knjigu, pa da ih lijepo
isprintaš i baciš u smeće? Shvataš li ti da je još na tvom
kompjuteru? Ako i baciš rukopis…“

„Izbrisao sam ga“, progovorio sam kroz zube. I jesam to uradio.

Isprintao sam kopiju knjige, da bih prošao kroz tekst, kao što bih
uvijek radio kada nešto napišem. Tada sam shvatio da tu priču
nikada neću završiti, jer to nije bila samo priča. Bila je...

Stisnuo sam šake uz svoje tijelo i zatvorio svoje misli, jer nisam
želio da se suočim s tim, sa bilo čim u vezi toga.

A ona je samo stajala i čekala, kao da je mogla da me natjera

da joj ispričam svoju životnu priču, ako bude tako blesavo
tvrdoglava. Otvorio sam usta i u čudnom trenutku sam pomislio

37
da bih mogao da joj se otvorim i počnem pričati, da polako skinem
zavoj i da vidi ispod njega otvorenu ranu, ali sam ubrzo zatvorio
usta i samo promrljao. „Odjebi“.

Po prvi put od kada je došla, na licu joj vidim da je njen stav

oslabio. Njeno neustrašivo lice se istopilo i nestalo, dajući mi uvid
u ženu koja se ispod te vanjštine u stvari boji muškarca kao što
sam ja.

„Ti bi mogao samo...“

„Napolje“, vodio sam je prema vanjskim vratima gurujući je.

Nagnuo sam se prema vratima, dok su njeni sitni koraci

pokazivali da se predaje.

„Čekaj“, rekao sam tiho. Naglo je zastala.

Pogledao sam je direktno. „Svidio mi se tvoj e-mail“. Ove riječi

su izašle iz mene kao da pokušate iscjediti vodu iz betona, ali sam
ipak uspio, iako su zvučale isprekidano i ukočeno.

Ujela se za usnu i mali skoro nevidljivi osmijeh se ukazao na

licu. Ozračilo ju je na način na koji do sada nisam vidio i zabrinuo
sam se da ću poželjeti da to ponovno vidim. Izgledala je dobro kada
je sretna. Stvarno dobro. Ne samo na način da poželim da je
pojebem kao neku grupie, nego na način na koji me tjera da se
zamislim da li bi ona mogla biti djevojka koja bi ostala uz mene,
tako da se nešto od te sreće i na mene preslika.

„A, da?“, pitala je, dok je jedan korak bila bliže meni.

Ispružio sam ruku ispred sebe. „Nisam se predomislio za ono

„odjebi“, dodao sam kezeći se. „Samo sam rekao da mi se dopao
tvoj e-mail.“

Pojavio se sjaj nade u njenim očima. „Pa, hvala ti što ti se

dopao“, rekla je. „Ozbiljno sam mislila ono što sam napisala. I još
uvijek tako mislim.“ Pogledala me je i tužno mi se osmjehnula, dok
se okretala i odlazila.

38
 Naslonio sam se na zid i u sebi dodao. „Znam da si ozbiljno
mislila“, mrljam. „Zato će i biti jebeno teško da te izbacim iz glave.“

39
 5.

LINDSEY

Jedna od prednosti kada živiš negdje u planini, je ta što nisi

primoran da kupuješ namirnice u velikim poznatim tržnim
centrima. Samo par kilometara udaljeno od nas, nalazi se put u
maloj dolini između naše i druge planine kada se krene prema
zapadu. Tu se nalaze prodavnice koje mogu da snadbiju nekoliko
hiljada ljudi koji ovdje žive. Osim Starbucksa, ovdje nema nekih
brendiranih imena. Sve je nazvano po nekom pradjedu ili nekoj
praprabaki.

Amelia i ja smo bile u Macovoj radnji, da kupimo osnovne

namirnice, koje bi nam trebale biti dovoljne za narednu sedmicu.
„Jesi li još razmišljala o Evo školi? Školi ljepote?“, Amelia me
upitala, kao da sam i mogla da je zaboravim kada mi je rekla cijenu
školovanja.

„Morat ćemo još to vidjeti“, odgovorila sam joj. Nema moju

potpunu pažnju i malo me radi toga grize savjest, ali nikako ne
mogu da prestanem da mislim na ta dva susreta sa Chris
Savageom prošle sedmice. Prošlo je nekoliko dana od kada je moje
dostojanstvo razbio u dijelove, ali čini mi se da je taj osjećaj
odbacivanja koji mi je zadao, svakim danom se sve više povećavao.

To je u vezi njega najčudnija stvar. Sjećam se da sam jednom

pojela burito, toliko ljut, da ništa drugo nisam osjećala osim te
ljutine. Kada sam to spomenula Brooke, rekla mi je da uzmem sos
od slatkog čilija, da ubijem tu žestinu. Nakon samo malog zalogaja
čilija, čulo okusa mi se povratilo. Taj restoran je postao moje
najdraže mjesto za buritose. Chris me je na to podsjetio. Pokazao
mi je dio kakav on potencijalni pisac može da bude na svojim
stranicama i povremene prizvuke šarma i dobrote koje postoje u

40
ljudima, i ja ga ne mogu drugačije posmatrati osim kroz taj njegov
štit ljutnje i zlobe koji je postavio ispred sebe.

Njegova ličnost u meni je probudila nešto što obično nitko nije

mogao. Nikada nisam bila pretjerano napadna i pričala sa
strancima, čak i ako bih morala da se ponašam kao majka prema
Ameliji. Moja prirodna sklonost je da izbjegavam konflikte i svađe,
te uvijek pronalazim način manjeg otpora. Ali taj rukopis... Bila
sam ozbiljna kada sam rekla da bi svijet oborio s nogu. Dođavola,
mogao ga je izdati odmah, pa bi ljudi kao ludi tražili nastavak.

„Lindseeeeeey“, Amelia me dozivala. Nježno me povukla za uho,

dok se smiješila. „Da li razmišljaš o dečku? Znam taj pogled.“

Nasmijala sam se i odmahnula glavom. „Definitivno ne mislim

o dečku.“ Nema ništa dječački na Chrisu. Arogantni kreten, to da.
Neotesan kao sam đavo, da. Dečko? Ne, nažalost nije. Bilo bi puno
jednostavnije da ga mrzim da je ispao onako kako sam uvijek
zamišljala pisce. Možda plašljiv dečko sa stomakom i četvrtastim
naočalama. Da se takav dečko ponašao prema meni kao Chris, bilo
bi mi lakše. Ali očigledno, da tip kao Chris ne može izbjeći da se
prema meni odnosi kao prema smeću. Možda je malo ublažio moje
mišljenje o sebi, kada je rekao da mu se dopao moj e-mail, ali još
mora da se iskupi, ako ikada i pomisli da mi se dopadne. Ne mislim
ni da je njemu stalo do toga da mi se dopadne. I nije osoba na koju
mislim stalno, već su tu u pitanju knjige.

Zašto je netko toliko nadaren, bio tako užasan kao osoba?

„Kako se zove?“, Amelia me upitala, jer ni za tren nije

povjerovala u moju laž.

„Chris“, uzdahnula sam.

„Ooh. Znaš, kojeg god da sam Chrisa upoznala, bio je slatkiš“,

gurkala me smješeći se. “Pa?“

„Kukavica“, progunđala sam. „On je seronja. Tako da je

nebitan.“

„A je li seronja sa dobrom „guzom“?“, dodala je.

41
 Nisam mogla da se suzdržim, počela sam se jako smijati. „Da
on je veliki seronja, sa dobrom guzom.“

Stisnula je usnice. „Pa koliko je loš?“

„Loš je. Ali frustrirajuće je to da mislim da nije urođeno.“

„Kako to misliš?“

Pogledala sam u neonska svjetla iznad glave, kao da će mi ona

pomoći da složim misli koje me oko njega zbunjuju. „Ne znam....
To je nešto kao kada doktor pokušava da liječi pacijenta sa ranom
od metka, ali oni u stvari samo ranu površno diraju i skidaju i
stavljaju zavoje, shvataš me? Čineći je namjerno još gorom. Ne
nasjedam na to. I stvarno mislim da nije tip kakvim se predstavlja
da jeste i neki budalasti dio mene hoće da se vrati, da bih mogla
da dokučim šta jednu osobu može da natjera da se tako ponaša.“

Amelia se nakezi.

„Što je?“, naprasno sam je upitala.

„Sviđa ti se.“

„Ne“, rekla sam. „Ne. Sviđa mi se kao ujed komarca.“

Zabila je prst u mene i raširila oči, podižući obrve.

„Znala sam. Jednom si mi rekla da voliš ujede komaraca, jer

sviđa ti se taj osjećaj dok se češeš nakon ujeda.“

„Aha, pa Chris Savage je kao ujed komarca između nožnih

prstiju. Nije uopće zabavno to mjesto za češkanje. I uostalom...“,
prekinula sam rečenicu kada sam ugledala Amelijin izraz lica i tada
sam shvatila da sam izgovorila njegovo puno ime.

Stala je ispred kolica za kupovinu, stavljajući ruke na njih,

tako da se nisam mogla ni pomjeriti. „Taj Chris o kojem ti pričaš je
Chris Savage?“ Okrenula se prema polici sa časopisima i naravno,
uvijek ima neka kopija časopisa sa Chrisovim licem na prvoj strani.
Na ovoj je pisalo, „Trač o Chris Savageu“.

42
 „Upravo tako“, rekla sam, dok sam čitala naslovnicu i ujedno
me bilo stid što me zanima šta piše u tom članku.“Kakvi tračevi o
Savage-u?“ Samo Amelijino prisustvo me je sprečavalo da zgrabim
primjerak i da provirim o čemu je riječ, mada sam uvjerena da je
neka bezvezna priča samo da se proda časopis.

„Mogu li ga upoznati?“, upitala me. „Moram ga upoznati. Ali

moram da kupim nešto novo, baš novo. Možda...“

„Amelia“, prekinula sam je grubo. „Nećeš ga upoznati. On je

otrovan, kao otrovna žaba.“

„One su otrovne samo ako ih hoćeš polizati ili pojesti“,

nervozno je stavila prst na bradu i počela da grize usnu. „Nema
obećanja da neću pokušati.“
„Nema ništa od toga“, odgovorila sam joj sa prizvukom u glasu
da je tu kraj priče.

Uzbuđenje je nestalo sa njenog lica. „Znaš, bar jednom bi me

mogla pustiti da odlučim samostalno. Nisam baš tako bespomoćna
kako ti i Brooke mislite.“

Okrenula sam se, uhvaćena bez zaštite, njenom izjavom.

Amelia mi se uvijek činila kao malo bezbrižno kuče. Brooke i ja smo
je zaštitile od vanjskog svijeta, tako da je mogla da živi bezbrižno,
da se ne zamara o ničemu. Uvidjela sam grešku. Čuvali smo je od
najgoreg, ali je u pravu. Dovoljno je odrasla da čita između redova
i obje smo u krivu što mislimo da je još uvijek možemo držati u
neznanju.

„U pravu si“, rekla sam. „Ali da budem iskrena, nikada nisam

mislila da si bespomoćna. Uvijek sam željela da te zaštitim,
vjerojatno previše, ali... poraditi ću na tome. Važi?“

Osmjehnula se neodlučno. „Stvarno?“

„Stvarno. Ali ova stvar oko Chris Savagea je nešto potpuno

drugo. Bespomoćna ili ne, ipak si moja mala sestra. Počet ću te
uključivati u što više stvari, ali to ne znači da ću te baciti pod
autobus.“

„On je pisac“, suho reče. „A ne autobus u punoj brzini.“

43
 „Lindsey?“, upita ženski glas.

Kada sam se okrenula, vidjela sam Claire, Ryanovu djevojku.

Neprijatelj, glas u mojoj glavi je tupo zarežao. Ona i nije neprijatelj.
Bila sam vjerena za Ryana prije godinu dana od kada smo
raskinuli, i to nije tada ništa imalo veze sa Claire. Imalo je veze sa
tim da nije mogao da se „smiri“. I tada mi je bilo sasvim jasno da
nije mogao da se kontroliše kada se pojave „sise“. Ali ovo je veliki
šamar za moju samouvjerenost, da za malo manje od godinu dana
od kada je prošlo od raskida, spreman je da se „smiri“ s njom.

„Heeeej“, iskezila sam se nekim plastičnim osmijehom, ali to je

sve što sam mogla u ovako kratkom vremenu. Clare je sve ono što
ja nisam, pa to još manje pomaže mom ranjenom egu. Ima tetovaže
po rukama i vjerojatno i na mjestima koja ne mogu da vidim. Ima
pirsing, tamnu kosu sa roze pramenovima i stvarno ima te sise.
Njeno lice je neobično lijepo, savršena porculanska koža i blage
crte, koje su ujedno bile slatke i sexy, bez obzira na sve te moguće
tetovaže i pirsinge, što bi neke žene činilo zastrašujućima.

Odjednom sam počela da popravljam svoju kosu i garderobu,

kovrdže stavljam iza uha, da poravnavam nabore na majici, koju
sam obukla na svoje obične farmerice.
„Ti mora da si Amelia“, pošla je da zagrli iznenađenu Ameliju,
kao da su cijeli život prijateljice. „Ryan mi je puno pričao o tebi.
Kunem se, volio te kao svoju malu sestru.“

Amelia je napravila nekakav čudni izraz lica preko Clareinog

ramena, što bi bilo nešto između komično zastrašujućeg i
zbunjujućeg, da u meni nije bilo zaostalog bijesa.

„Ćao“, odgovorila je Amelia. „Dobre tetovaže.“

„Pa“, rekla sam na rubu nerava. Pokušala sam da se

zaustavim, da uradim ono što sam zamislila, ali nisam mogla.
„Znači, vjenčati će te se u svjetioniku? To će zaista biti divno.“ Jer
je to mjesto gdje sam još kao mala djevojčica sanjala da se udam. A
Ryan je to znao.

Odmah sam na Clareinom licu vidjela sve što sam trebala da

vidim. Nije imala pojma da nas je Ryan pozvao. Znao je da

44
vjerojatno nećemo doći i mislio je da to nikada neće morati da
objašnjava Claire.

„O, da“, odgovorila je, brzo dolazeći k sebi. „Ryan je tako

uzbuđen radi toga. Bit će predivno.“

„Oh“, pitala sam: „Je li to bila njegova ideja? Svjetionik?“

Amelia me gurkala sa strane, vjerojatno da me upozori da

ostanem kulturna, ali već sam krenula nizbrdo sa svim ovim i
nema povratka. Sva ova nepoštena situacija, omalovažavanje i tuga
koja nikada nije izašla iz mene nakon raskida, gurala me je
naprijed, iako mi se čini da je Claire bila ok.

„Da“, rekla je. „Rekao je da nikada nije znao zašto, ali mu se

uvijek činilo kao pravo mjesto za vjenčanje.“

Kako smo bile u redu na blagajni, neki čovjek je prošao pored

nas i kada je ugledao Claire, zastao je i okrenuo se. Ryan.

„Hej, jesi li htjela rebra ili... Oh. Lindsey. Amelia. Hej...“, rekao
je. Nije bio ni toliko pristojan da se makar malo posrami, čak sam
osjetila i prizvuk sarkastičnosti u njegovom glasu.

Osmjehnula sam se, dajući sve od sebe da izgleda što više

vještački. „Lijepo te je vidjeti“, dodala sam s lažnom razdraganošću.

„Ćao Ryan“, Amelia je zvučala kao da bi voljela da je sad u

nekom skloništu ili bunkeru.

Ryan je zagrlio Claire oko struka, dovoljno nisko da prstima

dohvati njeno dupe, baš kao što je nekada i mene grlio. Ne mogu
da se ne osjećam glupom i tužnom kada pomislim na našu
prošlost. Sada je više nego očigledno da sam iznad svega toga i sav
bijes koji osjećam prema njemu je taj što sam dopustila da mi
propadnu tri godine života, umišljajući da je on neko sasvim drugi.

I sada vidim. Visok, širokih ramena i godine koje je proveo

igrajući braniča na koledžu je pokazatelj kako sada izgleda. Ma
koliko god se trudila, ne mogu da vidim u njemu osobu koju sam
vidjela prije tri godine na zabavi. Trebala sam znati, da bilo kakva
veza koja započne na maturskoj zabavi, treba se i završiti nakon

45
mature, ali sve je bilo previše jednostavno. Ja čak nisam ni bila
vrsta djevojke koja je išla na te zabave, dopustila sam prijateljici da
me nagovori, tako što mi je rekla da nema šta da se tu loše desi?
Kao na primjer, da protraćim tri godine života sa nekim glupanom,
koji bi i nakon našeg prekida pokušavao da mi napravi da se
osjećam kao govno. Kada sam postala prezauzeta poslom i školom,
bilo je lakše da već imam momka, da preskočim cijeli onaj period
zabavljanja. Poslije koledža je lako bilo reći DA, nakon što me
zaprosio, jer je to značilo da mogu samo da nastavim u istom
smjeru.

Nije li to ono što sam oduvijek radila? Birala put manjeg

otpora. Momak sa najmanje otpora. Ne bih trebala biti iznenađena
kako sam na kraju završila, dani više nesretni nego sretni, i ne
razmišljajući previše o bilo čemu drugom, osim kako da skupim
novac za sljedeće račune.

U tom momentu je najlakše bilo da sve prebacim na Ryana. I

tako sam uradila. Dopustila sam da vrućina u mojoj unutrašnjosti
sve više raste, dok mi se nije učinilo da jedino što izađe iz mojih
usta bi bila živa vatra. „Znači, svjetionik?“, slatko sam upitala.

Promijenio je izraz na licu i zaškripao zubima, kao da pita pa

šta, kao da je to neka velika stvar.

„Da li si rekao svojoj vjerenici kako je to bio oduvijek moj san?

Ili kako je to jedini razlog što si to mjesto odabrao, da bi mi se
osvetio?“, pogledala sam u Claire, koja ovu novost i nije baš dobro
prihvaćala, i zbunjeno je gledala u Ryana. „Žao mi je“, dodala sam.
„Činiš se kao stvarno dobra osoba. Ali on ima takav talent da
ubijedi takve ljude da oni ništa drugo i ne zaslužuju osim njega.“

„Lindsey“, Amelia me zovne kroz zube tiho, povlačeći me prema

sebi.

„Prokletstvo Lindsey“, dodao je Ryan, koji se kezio kao da ovo

nije važno, niti bitno. „Jesi se to napila onog vina iz kutije. Još
uvijek piješ to sranje?“, dodao je sa užasnim smijehom.

Dopustila sam da sva ova gorčina izađe iz mene, koju sam

potiskivala cijelo vrijeme, da sam krenula za njim. Ne znam šta sam
planirala, da ga izgrebem ili samo da ga gurnem, bilo što, moje

46
ponašanje je radilo brže od mog mozga, kako bi se mogla imalo
smiriti.

Amelia me uspjela zadržati, ali sva Clareina ljutnja koja je bila

okrenuta prema Ryanu, sada je usmjerena prema meni.

„Slušaj“, dodala je neprijateljski. „Očigledno da imaš dosta

problema. Nekih ozbiljno jebenih problema. Ryan je sada moj i
moraš da ga jebeno preboliš i da se prestaneš ponašati kao neki
psihopata.“ Stavila je ruku na Ryanovo rame i pokušala da ga
odvoji od mene, ali on je očigledno previše uživao u ovome.

„Znači li to da ne dolaziš?“, dodao je sa bezobraznim

osmijehom.

Amelia je morala da udvostruči snage da me zadrži. Nije čak ni

Ryan u pitanju, baš me briga za njega. Priznajem, pozivnica za
vjenčanje me razljutila, ali ne zato što želim da ja budem mladenka.
Ljuti me činjenica da je to samo podsjetnik kako sam bila izvan
sebe i svoje pameti da sam pomislila da je osoba kao Ryan pravi
čovjek za mene.

„Ah, tu si“, reče muški glas iza mene.

Kada sam se okrenula prema tom zvuku glasa, pred moje oči
su stajala muška prsa u bijeloj majici. To je Chris. Da li je neko
ugovorio neki grupni sastanak za sve moje bivše seronje u ovoj
radnji ili nešto tako slično?

„Šta ti...?“

Chris me obujmio oko struka kao da je to najprirodnija stvar

na svijetu, privlačeći me još bliže, dok su Amelijine oči skoro pa
ispale iz očne duplje. Njegova ruka je tako čvrsta i topla. Blizina
tijela me okupala njegovim mirisom, što je jednako kao borovini i
nečem što bih ja nazvala muškošću. Kao što sam i zamišljala da bi
poznate ličnosti i manekeni mirisali kada bih ih upoznala. Ali opet,
Chris je i maneken i poznata ličnost, tako da ne bih trebala biti
iznenađena time.

Moja prva reakcija je bila da se izmigoljim iz njegovog zagrljaja,

jer sam s njim završila za sva vremena, bila sam ljuta. Ne mogu ni
reći da sam ljuta, jer za to trebaš gajiti neki osjećaj za tu osobu. Ne

47
želim ni s tim da ga počastim. Upoznala sam ga. Odjebao me je kao
posljednje govno. Kraj priče. Pa, to je kao neki kraj. Morao je da
baci par mrvica da bih pomislila da je on ipak negdje daleko,
možda, fin momak koji se krije iza te grozne naravi i neću biti
sposobna da ga potpuno zaboravim dok ne saznam da li je to
moguće na bilo koji način.

Ali lijepo je bilo osjetiti njegovu ruku oko mene. A još bolje je
bilo vidjeti Ryanov i Clarein izraz na licu dok su nas gledali, kao da
su mi upravo iz leđa izrasla krila anđela i da sam počela da lebdim,
dok su trube u daljini svirale.

„Neki tvoji prijatelji, zečiću?“, Chris je upitao, a uz to me je

takvom žestinom uhvatio za dupe, da sam ne baš ženstveno
viknula.

Previše sam zbunjena da bih reagovala ili da ga mlatnem, samo

sam glupavo stajala kao i svi ostali, osim što su mi sad i obrazi
gorjeli.

„Ti si ona propala zvijezda, zar ne?“, Ryan je upitao kada je

povratio svoju prisebnost. „Chris nešto, zar ne?“

„Savage“, Claire je završila dok ga je gledala, a izgledalo je kao

da je u transu.

„Da to sam ja. I kako znaš moju djevojku?“, upitao je.

„Tvoja djevojka? Lindsey?“ Upitao je Ryan.

Bez obzira što osjećam prema Chrisu, ali od sada sam mu

vječno zahvalna, a to je sve zbog tog pogleda na Ryanovom licu.
Njegovo lice je izgledalo da je istovremeno polizao limun i da ga je
neko analno nabio. Kao da će mu mozak eksplodirati pokušavajući
da shvati što upravo vidi i čuje.

Amelia nas je gledala sumnjičavo, ali njena sumnjičavost je ne

sprečava da očima pojede Chrisa.

„Moja djevojka“, rekao je. „Mogao bih ići i u detalje kako zvuči
dok mrmlja moje ime ili...“

48
 Udarila sam ga laktom. Sad ne mogu ni da pogledam u
Ameliju. I trebat će dosta vremena da je ubijedim da je ovo samo
Chrisova gluma. Pogotovo što ne mogu da shvatim kako je hladni i
ledeni pisac mogao tako da uskoči i da mi pomogne da spasim
obraz pred svojim bivšim.

„Kako god. Tvoja je“, Ryan je rekao, ali mu glas nije baš tako
ravnodušno zvučao kako je mislio. „Idemo Claire.“

„Da li bi bilo u redu da vas zamolim za autogram?“, Claire je

upitala.

Ljutiti pogled na Ryanovom licu je sljedeći najbolji trenutak

danas. „Zajebavaš me?“, upitao ju je.

„Ali ovo je Chris Savage“, prosiktala je.

Chris je izvadio crnu olovku iz zadnjeg džepa i prišao joj. „Imaš

li nešto gdje se mogu potpisati?“

Claire je kopala po džepovima da nađe bilo što. „Sranje,

nemam. Ryan, da li imaš papir, ili neki račun, bilo što?“

„Odjebi“, prekrstio je ruke i ušutio.

„Evo“, Chris je sklonio ruku s mene i uhvatio joj majicu i

povukao dovoljno da bi joj se mogao potpisati na grudima – ne baš
na grudima – ali na ravnom i relativno nevinom mjestu ispod
ključne kosti, na mjestu između dvije tetovaže.

Svi, osim Claire i Chrisa su zakolutali očima ne vjerujući u to,

i Ryan je odvukao Claire čim se Chris potpisao, tako me ostavljajući
samu sa sestricom i Chrisom.

„Ako očekuješ da ti se zahvalim za ovo“, odgovorila sam, ali

sam zastala kada sam pomislila na sve što je bilo do sada. U
njegovu korist, ponašao se kao pravi šupak kada sam bila kod
njega, ponašajući se kao da sam neki ludi obožavalac. Ali mogu bar
sad biti civilizovana, kada mi je pomogao. “Ali, ipak zaslužuješ
jedno veliko hvala. Izraz Ryanovog lica je neprocjenjiv.“

49
 Chris se napola nasmijao. „Izgledao je kao kreten. Vidio sam
priliku da mu sa lica skinem taj seronja osmijeh i iskoristio sam
je.“

„Ćao“, Amelia je progovorila izvirujući iza mene, mašući

Chrisu, skupivši ruke između nogu kao da joj se užasno piški ili da
će početi da skače kao malo dijete.

„Ona je tvoja?“, upita Chris.

„Šta misliš koliko mi je godina“, povikala sam.

„Hm“, podigao mi je kosu i zagledao me, kao neka vrsta

inspekcije. „Pa dvadeset i pet. A tvoja kćerka nekih trinaest,
četrnaest godina? Tehnički je, moguće.“

„Ja sam njena sestra,“ dodala je Amelia. „I imam dvadeset i

jednu godinu, dovoljno stara da pijem i da glasam.“

„Wow“, rekao je Chris sa lažnim entuzijazmom. „Piti i glasati.

Pa vi cure mora da super provodite vrijeme.“

„Tebi kao da je bitno da ljudi o tebi misle da si šupak?“, upitala

sam ga. „Učiniš neko dobro djelo i onda se potrudiš da me podsjetiš
da si kreten.“

„Nisam baš siguran, Psiho-Fanu, možda bih mogao da dođem

i legnem na tvoj kauč da me još malo psihoanaliziraš.“

„Okej“, Amelia je dodala.

Prostrijelila sam je pogledom. „On se šali,“ dodala sam. „Ali

šala znači da on misli da je smiješan. On to sigurno nije.“

„Humor mi nikada nije išao od ruke“, priznao je.

„Znači, ne možeš više da pišeš, nisi zabavan i živiš sam u kolibi

u šumi, baš si pravi ulov“, dodala sam.

„Jesam li?“, upita me. „Hoćeš da vidiš da li smo kompatibilni

jedno za drugo“, zakoračio je, previše blizu. Baš, previše blizu.

50
 I opet ga mogu namirisati.

Mogu da osjetim taj prostor između nas dvoje, kao da je

ispunjen elektricitetom, da bi i najmanji pokret počeo da proizvodi
varnice. Vrućina iz njegovog tijela me obuzima, i ispunjava mi misli
sa lošim, vrlo lošim mislima. Zašto se stalno moram podsjećati da
je ovaj tip potpuni kreten? Nije pošteno da zbog ovog lijepog lica i
savršenog tijela, postanem jedna od mnogih obožavateljki koje pate
zbog njega.

„Vjeruj mi Lindsey,“ progovorio je, a njegova toplota se u još

jednom valu sručila na mene, kada je koristio moje pravo ime, a ne
nadimak koji je on smislio Psiho-Fan. „Nismo jedno za drugo, po
svim pogledima. Iskoristio bih te“, sagnuo se, da Amelia ne bi čula,
mada sam osjetila da se i ona primiče ne bi li čula što mi govori.
„Zaboravila bi sve drugo, osim osjećaja da sam u tebi. Postala bi
robinja, toliko očajna za mojim kurcem, da bi radila sve za mene.
Onda bih te pustio. Odbacio bih te kao sve ostale, uništenu i
iskorištenu.“

Udaljio se od mene sa pogledom, koji me iznenadio. Očekivala

sam osmijeh pun samopouzdanja, samouvjeren, ali umjesto toga,
vidjela sam samo sjenku tog samopouzdanja. Nasmiješio se nekim
poluosmijehom, ali oči su bile nepromijenjene. U njima sam vidjela
samo tugu i samoću toliko duboku, da mi se činilo kao da
pokušava da me zadrži, iako me odguruje od sebe.

„Drago mi je što sam ti upoznao čerku“, dodao je, ublažujući

izraz lica i odlazeći kao da se ništa nije desilo.

„Sjećaš se kada si rekla da ćeš me više uključivati?“, upita me

Amelia. „Sada bi bilo idealno vrijeme da to i započneš.“

51
 6.

CHRIS

Stajao sam ispred Lindseynih vrata dan nakon što sam joj
sjebao bivšeg. Podigao sam ruku da pokucam i započeo se
uvjeravati da je ovo sve iz dosade, te da je petljanje s njom bila
jedna od par stvari u kojima sam uživao od kako sam došao ovdje.
Svaki put kada pokušam da samog sebe slažem, moj pokvareni
mozak se odmah prisjeti njene čvrste guze i kakav je bio osjećaj
kada je moja ruka bila oko nje. Moj kurac – pokvarenjak – na to
sjećanje se počne dizati.

Namjestio sam farmerice i pokucao, zbog čega sam se trznuo.

Bio sam ozbiljan kada sam joj sve ono rekao kada sam otišao. Ja
uništavam ljude. Ne samo žene koje sam jebao, nego i ljude koji su
me greškom nazvali prijateljem. A da ne govorim o ljudima koji su
imali tu sreću da me zovu familijom. Ne ponosim se. Ja to više ne
namjeravam raditi. Ali kada se okrenem svojoj prošlosti, puna je
ljudi koji vjerojatno žale što su me ikada upoznali.

Ja ništa dobro ne ostavljam iza sebe. Većina ljudi je površna.

Vide moj novac, prepoznaju lice i ime i dali bi sve za petnaest
minuta moje pažnje. Čak i prije nego sam postao bogat i popularan,
žene su mi dopuštale sve i svašta. Ponašao sam se prema njima
kao prema smeću i opet su se iznova vraćale. Isprva sam u tome
uživao, ali sada mogu da pomislim kako je sve to isprazno, znati
da je sasvim svejedno da li si ti kraljevski drkadžija ili jebeno
najbolji momak na svijetu.

Boo hoo, teško, zar ne? Jadan ja i moj život, za koji bi neki i
ubili. Zabava za samosažaljenje na koju nitko ne bi došao, ali nitko
i nije živio moj život. Sumnjam da bi itko i preživio isto što i ja, bez
obzira koliko sam ih u to ubjeđivao. Većina ljudi bi uživala par
sedmica, možda i mjeseci. Seksu ne treba puno da bi postao

52
beznačajan. Za žene da postanu samo još jedno lice iz gomile. Čak
i imati gomilu novca, da kupiš šta ti padne na pamet, postaje
odvratno. I onda sam sebi postaviš pravo pitanje: Šta sad?

Jer, šta ti još preostaje da imaš, kada imaš sve? Šta imaš kada
izgubiš ono nešto, a što nisi shvatio da si ga nekada želio. Sve što
ti je ostalo je sjaj, zlatno govno koje bi najradije zapalio, samo kada
bi bilo prilike da se vratiš unazad i da sve drugačije uradiš.

Očigledno sam predugo bio sam, imao sam previše slobodnog

vremena da o svemu dobro razmislim, što je još jedan od razloga
da uznemiravam svog luđačkog obožavatelja.

Pokucao sam ponovno, jer nakon nekoliko minuta nitko nije

odgovorio. Vrata su se otvorila gotovo istog trena.

Lindsey je svoju kovrdžavu kosu pokupila u neurednu punđu,

na sebi je imala bijelu majicu i bila bez grudnjaka, kako mi se činilo
i u donjem dijelu pidžame.

Moje oči su odlutale do njenih sisa, koje me nisu nimalo

zanimale dok je nisam dotaknuo u radnji, kao da se neki prekidač
upalio. Ne trudim se da prikrijem svoje zanimanje, a ona odgovara
tako što prekrsti ruke na grudima i uporno me gleda, dok nisam
podigao pogled na njene oči.
„Što je“, upitala me. „Nestalo ti je brašna ili nečega? Ili si samo
zaboravio nešto podlo da mi kažeš?“

„Šećer“, rekao sam, zadržavajući smijeh.

„Što?“, pitala je, očigledno na rubu živaca, ali i dovoljno

znatiželjna da mi ne zalupi vrata pred nosom.

„Treba mi malo šećera,“ odgovorio sam smijući se.

„Oh moj Bože“, rekla je i zalupila vratima.

Uhvatio sam ih prije nego su se zatvorila, naginjući se unutra.

„Ozbiljno“, dodao sam. „Mislio sam, kako si se toliko potrudila kao
pravi progonitelj da pronađeš moju adresu. Najmanje što zauzvrat
mogu uraditi je da te bar pojebem.“

53
 Zgađenog izraza lica je pokušala da gurne vrata da se zatvore,
ali ja se nisam pomaknuo.

„To je ne?“

Na kraju je prestala da pokušava da zatvori vrata, samo je

duboko udahnula, čime je pokazala da je jako, jako ljuta. „Ne znam
što je ovo za tebe,“ rekla je mašući rukama i gestikulirajući između
nas. „Nekakva bolesna igra zvijezde kojoj je dosadno, ili si toliko
usamljen i tužan, da se bolje osjećaš kada se ponašaš kao obični
šupak, umjesto da se suočiš sa svojim problemima. Šta god da je,
možeš da se vratiš u svoju usranu kolibu i sve to sam riješiš. Samo
me ne petljaj u to.“

Stavio sam nogu između vrata i dovratka, tako da sam mogao

bolje osmotriti njene preslatke živahne bradavice. Vjerojatno bi bila
užasnuta kada bi shvatila da je zaboravila da se pokrije. „Oprezno“,
rekao sam nježno.

„Ili šta?“, pukla je.

„Ili ćeš od neinteresantne postati interesantna i onda ću morati

da otkrijem okus kakav se krije ispod tvoje pidžame.“

Pogledala je niz sebe, primijetila svoje čvrste bradavice pa je

brže bolje opet prekrstila ruke na grudima, što mi je omogućilo da
se uguram u njenu kuću i zatvorim vrata iza sebe. Prepoznao sam
izraz na njenom licu, širom otvorene oči i usta, potpuno bez riječi.

„Vidio sam taj pogled“, dodao sam. „Preplašena si, ali ne na

način da pobjegneš glavom bez obzira. To je ona vrsta straha koji
imaš kada si na vrteški i kada dođe trenutak naglog ponora.
Shvataš da si vezana i da nema povratka. Tvoja sudbina je
zapečaćena i upravo ćeš doživjeti tu vožnju svog života. Prestrašena
si, ali ne možeš da ne budeš uzbuđena.“

Odmahnula je glavom, ali nije uspjela pobjeći od mene, zbog

zida iza njezinih leđa. Glas joj je bio tih i bez daha. “Ne. Samo sa
uplašena, jer je ogroman muškarac u mojoj kući.“

„Osjećaš da se tvoje tijelo buni protiv tvog mozga“, objašnjavao

sam joj dok sam prislonio dva prsta na žilu kucavicu ispod njenog

54
vrata, a puls je djelovao kao zečji brzi koraci. „Rastući puls.
Temperatura tijela raste. Uzimam i zasluge za stvrdnute bradavice.
Ne opiri se Lindsey.“ Pustio sam da mi prsti skliznu cijelom
dužinom njenog vrata, dok su ih njene oči pratile, tijelo joj je još
bilo ukočeno i napeto, ali se prepuštala sve više svake nadolazeće
sekunde.

Prejednostavno sam dobivao prolaz kod nje, kao po staroj

navici, ova paukova mreža je toliko puta bila isprepletena. Gotovo
sam razočaran da Lindsey tako lako pada u nju. Iako i moje tijelo
prolazi kroz već uhodane korake da slomi njen otpor, svi razumni
osjećaji vrište da se ona što prije udalji od mene. Bolje se osjećam
kada se ponašam kao kompletni šupak, nego da se suočim sa svojim
problemima.

Kada pogledam unazad, od kada sam došao ovdje i prije toga,

ne mogu, a da ne vidim više istine u njenim riječima, nego što bih
želio i priznati. Ona ne zna ni pola od toga. Ma nije ni blizu.

Svojim palcem sam došao do njenih usta, te joj dotaknuo usne,

osjećajući kako moj kurac počinje da se budi kako dodirujem njenu
svilenu kožu.

„Stani“, šapnula je.

Nisam shvatio šta je rekla odmah, pa je moja ruka skliznula

preko njenih leđa, na potiljak glave, mrseći prste u njenu kosu.

„Stani“, rekla je jače, hvatajući me za zapešće i odgurujući me.

Digla je ruke do ušiju, stisnutih ramena i zatvorenih očiju,
odmahujući glavom. „Samo prestani.“

Odmaknuo sam se korak unazad, malo pogođen njenim

odbijanjem. Možda je tužno priznati, ali nisam se nikada našao u
ovakvim situacijama. Možda je to dio moje fasade – osiguraj da sve
učiniš, da bi otjerao ljude od sebe, da slučajno oni tebe ne napuste,
ali zašto boli kada je i ona učinila upravo to isto? Zato što si mislio
da moraš samo da budeš šarmantan, pa bi ona sve zaboravila.

„Tvoj gubitak“, rekao sam. Jadan pokušaj da prikrijem stvarni

osjećaj, a to je da bih je zaista volio osjetiti ispod sebe. Jebi ga. Nije
isto kao što je bilo u prošlosti. Ne želim samo da je pojebem i da

55
odem. Želim toplinu njene kože uz moju. Želim da izbacim njen
otpor, da slomim taj vatreni karakter i pretvorim je u poslušnost,
dok ne bude samo i jedino moja. Moja da je zadržim.

Okrenuo sam joj leđa, odlazeći stegnutog stomaka. Dopuštam

joj da dopre što dublje. Moram pronaći neku groupie da je pojebem,
da ovaj osjećaj izjebem iz sebe, jer nema drugog objašnjenja kako
Lindsey ulazi u moje misli. Ona igra igru prema drugačijim
pravilima nego što sam navikao.

Naravno, znam kako će se završiti. Moj se kurac ovlaži, ona

dobije iskustvo koje nikada neće zaboraviti i uz to dobije odjebi
kartu iz mog života. Ali ovoga puta, ne znam kako će se završiti.
Jebiga, ne znam da li je uopće i počelo. Ali sve što znam po ovim
pravilima, da se poslije nekoliko mjeseci po prvi put osjećam živim,
iako sasvim malo.

Sva moja razdraganost sa lica nestaje, kada ugledam poruku

na mobitelu od Aleca.

Alec (8:33p.m.): Izdavač ima prijedlog. Neće ti se svidjeti,

ali moramo o tome da razgovaramo. Nazovi me.

56
 7.

LINDSEY

Dok sam kucala neki komentar na svom blogu, trznula sam se

po deseti put na jake zvukove lomljenja vani koji su odjekivali kroz
noć. Zvučalo je kao petarde ili kao pucnjevi iz puške, definitivno iz
smjera Chrisove kolibe.

Nagnula sam se, lomeći prste dok sam gledala kroz prozor u
pravcu zvukova. Još uvijek imam grimasu srama, kada se sjetim
kako sam se sinoć pod tušem dodirivala, nakon što me je Chris
dotaknuo. Mislim da nikada nisam bila tako uspaljena, što me
ujedno ljuti da priznam. Mrziti nekoga ne bi trebalo biti toliko
teško. Pokušala sam da mi nije stalo do njega, ali to nije mala laž
koju mogu sebi da serviram, kada pola svoga slobodnog vremena
provedem misleći na njega.

Nikada nisam upoznala muškarca kojeg je ovako teško bilo

definisati i prokužiti. Ryan je bio jednostavan. Usprkos svim
njegovim usranim kvalitetama, on je imao svoju crtu: štititi svoju
čast kao pećinski ljudi, ma kako to glupo zvučalo. Ako smo bili na
nekoj zabavi i netko je nešto uvredljivo rekao meni, ili me je neki
muškarac gledao kako ne treba, na to je odmah reagovao. Uvijek
sam mrzila kada se to desi, ali kada pogledam unazad, to je i jedino
što je bilo pozitivno kod njega. Bila sam toliko nesigurna u sebe,
da su mi i trebali njegovi „sve je pod kontrolom“ ispadi, da bih se
osjećala sigurnom i zaštićenom.

Naspram toga, shvatila sam ga za samo nekoliko sedmica

našeg zabavljanja. Da sam se trudila da pogledam šta mi je pred
očima, primijetila bih da bi se on jako brzo prebacio na nekog tko
je zanimljiviji i uzbudljiviji, što će sigurno i uraditi sa Claire nakon
nekoliko godina.

57
 Ali Chris?

On je imao previše slojeva da se razumiju. Tu je muškarac

kojeg on želi da pokaže meni, momak koji mi kaže da odjebem, da
bi me se riješio, onaj kojeg je briga za moje osjećaje. Ali tu je i dio
njega, kojeg sam vidjela u malim trenutcima, koji je zaštitnički
nastrojen i koji je ljubazan. Kao na primjer kada je uskočio da me
spasi od kretena Ryana ili kada je rekao da mi se zahvaljuje za e-
mail. Ta dva dijela nikako se ne podudaraju. On je ili jedno ili
drugo. Chris ne može a da ga nije briga za moje osjećaje, a uz sve
da ih zaštiti u isto vrijeme, i zato me to tjera da pomislim da je
pravom Chrisu stalo do mene.

Bilo bi nemoguće da zaboravim i oprostim neke stvari koje je

do sada rekao i uradio, ali se stalno i iznova vraćam toj drugoj
strani njegove ličnosti. Ako je to upravo ono što je on, zašto se toliko
trudi da mi pokaže da on to u stvari nije? Čini sve da pomislim da
ipak negdje postoji ta dobra duša iza tih tetovaža i mišića. Možda
ispadam glupa. Ne znam. Ali jedno znam, bez obzira na svu
količinu motivacije u mom mozgu sve me to neće natjerati da ga
otkačim od sebe.

Brooke je upala u moju sobu po običaju bez kucanja. “Jel' ono

tvoj dečko? Jer pokušavam da se skoncentrišem, ali je jebeno
teško.“

„Dobro došla u klub“, dodala sam kiselo.

Hej“, rekla je, dok je ulazila u sobu i naslanjala se na zid
prekrštenih ruku. „To je prvi put da me ne ispravljaš da ti je
momak. Znači, napokon si priznala?“

„Ne“, Amelia se potrudila da detaljno izvijestiti Brooke o

incidentu u prodavnici i od tada moja starija sestra koristi svaki
momenat da me zadirkuje u vezi Chrisa. „Toliko sam puta negirala
to, da je postalo i beznačajno da se više trudim.“

„Mhh. Pa to je tvoj izbor. Možeš da odeš gore i da mu kažeš da

prestane, ili, kako tvrdiš da ti nije dečko, ja ću otići gore malo da
se družim, pa da se pohvalim da sam se ljubila sa zvijezdom“,
dodala je Brooke.

58
 „To ti je isto kao da lice staviš u medvjeđu zamku“, nasmijala
sam se.

„A ti bi to znala. Zar ne?“, pitala me je sa podignutom obrvom.

„Brooke“, zarežala sam. „Nisam ga poljubila. Nije mi dečko. Ali

dobro. Otići ću gore i reći mu da se stiša.“ Odgurnula sam se od
stola i ustala, trudila sam se da budem puna samopouzdanja, iako
mi je srce već lupalo kao u kanti na samu pomisao da ću ga opet
vidjeti nakon sinoćnjeg susreta.

Gledala me je skeptično, a i sa zabavnim izrazom na licu.

„Šta je sada?“, pitala sam.

„Ma samo sam pomislila da je smiješno, onog momenta kada

sam spomenula da odem da ga poljubim, ti si odjednom odlučila
da odeš da ga utišaš i to u sredini posla. A ti nikada ne prekidaš
posao dok ga ne završiš.“

„Da, pa eto pokušaj da radiš kada neko trenira gađanje u

dvorištu.“

„Hmm“, dodala je uz iritirajući osmijeh kao da je nešto znala.

Otpuhnula sam, prolazeći pored nje i uzimajući jaknu prije

nego sam izašla napolje. Cijelo vrijeme dok sam hodala u mraku
kroz šumu, vraćala sam bezobrazne prizore koje je Chris uradio od
kada smo se upoznali. Samo se nadam, da ću se suzdržati da ne
postanem istopljena lokva obožavateljke, držeći se čvrsto za ljutnju
koju u sebi imam. Na žalost, ti prizori stalno su bili isprekidani
sjećanjem na njegove dodire koji su prouzrokovali trnce niz moju
kičmu. A da ne spominjem to kako je moje glupavo srce reagovalo
kada je uskočio da me spasi u trenutku kada sam mogla da
ispadnem budala ispred Ryana i Claire – iako on tvrdi da je to bilo
samo da bi on uživao.

A još uz to, vidim njegov pogled kada se čini da je spustio

barijeru, kao da je pravi Chris sakriven iza maske, i želi da izađe
van.

59
 Nisam više razmišljala o rukopisu, od onog momenta kada ga
je bacio, odnosno kada je mislio da sam ja neki luđak od
obožavateljke. Sada mi se to vratilo i žao mi je što sam to
jednostavno tako pustila. Dio mene je još u iskušenju da ga pritisne
u vezi rukopisa, ali mislim da moje samopoštovanje to ne bi
preživjelo. Već sam mu se dosta puta izložila od kada sam ga
upoznala, i odjebao me je svaki put. Obnavljanje mog
samopoštovanja je dovoljno i previše teško.

Kada sam se približila njegovoj kući, sve sam više uvjerena da

zvuk dolazi iz oružja, a ne od petardi. Čujem pucanj i odzvanjanje
kroz šumu, kako se odbija od drveće kako zvuk odmiče. Usporila
sam hod, skoro kao da se šunjam, izvirujući iza svakog drveta kao
vojnik iz zasjede. Pojma nemam šta radi, ali nikako nisam
raspoložena da me upuca večeras. Tužno je, ali dokazano je kako
sam pala na njega, jer iako čujem pucnjeve, idem prema njemu da
bi razgovarali.

Vidjela sam njegove obrise, kako jednom rukom cilja u daljinu,

a drugom rukom drži pivsku bocu, ispaljujući tri metka bez
ikakvog ciljanja i reda. Zahvalna sam bar na tome da je dovoljno
trijezan da cilja prema planini, gdje nema kuća da bi mogao nešto
ili nekog pogoditi.

„Chris!“, viknula sam, kada je spustio pušku uz drvo i dok je

u džepu tražio metke da je ponovno napuni.

Okrenuo se prema meni. Očekivala sam da ću vidjeti nekoga

tko je malo pripit, ali on je bio totalno trijezan. „Odjebi“, rekao je,
dok je gurao metke u pušku.

„Da li bi spustio pušku dole?“, pitala sam, dok sam pretrčavala

od drveta do njegove kolibe, gdje sam se sakrila iza zida, izvirujući,
spremna da se sakrijem ako počne da maše okolo puškom.

„Ovo je moje zemljište…“, dodao je.

„Znam, ali...“

Morala sam da začepim uši, kada je ponovno naciljao prema

planini i počeo da puca, što je prouzrokovalo da moje uši zvone.

60
 Tražio je još metaka u džepu, ali izgleda da ih je ponestalo, jer
je izvukao praznu ruku i okrenuo se prema kolibi i krenuo,
ispijajući zadnji gutljaj iz boce, koju kada je ispraznio zavitlao u
drvo i rasula se u komade.

„Jesi li završio?“, pitala sam ga izvirujući iza zida.

„Samo dok nađem još metaka“, rekao je.

Prevrnula sam očima, prateći ga u kuću.

Njegova noga je zakačila mali stolić, što je izazvalo da se
prevrne preko njega. Koliko je ovaj čovjek težak? Isuse...
Sačekala sam sekundu podignutih obrva, odlučujući da li da
mu pomognem da ustane, ili samo da provjerim da nije neki dio
lubanje napukao i da ga tako ostavim da sve prespava.

Nije se ni pomakao, samo je ispustio duboki drhtavi izdah,

zatvorenih očiju, tako miran i spokojan kao da je legao da spava na
najudobnijem krevetu na svijetu, a da nije pao na lice i sam sebe
nokautirao.

Kleknula sam kraj njega i podigla mu glavu – koja je isto tako

bila iznenađujuće teška – i provjerila da nema neke povrede. Bila
je jedna mala posjekotina na čelu, tako mala, ali je krvarila.
Posjekotine na glavi više krvare nego ostale na bilo kom dijelu tijela,
zato nije tako loše kako izgleda, ali neću ga ostaviti pijanog i da
krvari sam na podu. Odlučila sam mu pomoći zbog onog njegovog
dijela koji piše prelijepe retke, a ne onom pećinskom.

Kleknula sam opet kraj njega, ali kao da ću da radim sklekove,

progurala ruke ispod njega da ga pokušam okrenuti, ali sam
uspjela samo da mu malo podignem ramena.

Vidjela sam metlu naslonjenu uz zid kuhinje. Nimalo

iznenađena, izgledala je kao da je nikada nitko nije koristio.
Zgrabila sam je i jedan njen kraj stavila ispod njegovih prsa,
pokušavajući da je koristim kao polugu da ga okrenem, ali nakon
par trenutaka patnje, dugačka plastična drška je popustila i
prepolovila se. Izvukla sam je i bacila je kraj sebe puna bijesa.

„Čak si bezobrazan i kada si u nesvijesti!“, rekla sam.

61
 Trebalo mi je par minuta dok je nisam našla, ali sam pronašla
veliku lopatu za snijeg, napravljenu od metala. Pokušala sam isto,
i uspjela da ga prevrnem na leđa. Pa, bilo je i previše dobro, njegova
glava je naglo lupila od pod, vjerojatno će imati još jednu čvorugu
na glavi, samo sa zadnje strane.

„To ja za ono što me zoveš psiho“, dodala sam.

Pretražila sam kupatilo za neke medicinske potrepštine, ali

nisam mogla naći ništa. Pronalazak alkohola, u drugu ruku je bilo
sasvim jednostavno. Skoro ispijena boca viskija je stajala na stoliću
kraj kauča. Uzela sam peškir, malo ga nakvasila i isprala ranu od
krvi, onda sam je očistila ostatkom viskija, što bolje sam mogla.

Malo sam se trznula kada sam vidjela ranu, koje je duga kao
vrh mog prsta i nije uopće duboka, ali je krvarila kao rana od
metka. Pritisnula sam mokri peškir na ranu, ali nisam sigurna da
li bih trebala da je pritisnem nečim mokrim ili suhim, sve mi se čini
boljim nego da ga samog ostavim da iskrvari.

Pokušala sam da ga ne promatram jedno vrijeme, dok sam

držala peškir, povremeno provjeravajući da li je prestalo, a
pokazalo se da nije. Neizbježno su mi oči odlutale do njegovog lica,
koje je sad izgledalo drugačije. Isto je to lice naravno, nije se
mrštilo, pravilo podrugljive izraze ili bilo koji izraz lica koji je
koristio kao štit cijelo vrijeme. Ranije, nisam mogla da ga pogledam
i da zamislim odakle sve te nježne riječi i misli dolaze od čovjeka
kao što je on, ali sada vidim, jasno je kao dan.

Da, on je ipak građen kao model, linije njegove vilice su da mu

i statue zavide, jake obrve i pune usne koje su razdvojene dovoljno
toliko da se vide bijeli zubi. Ali tu ima i nježnosti. Možda je do dugih
trepavica ili obrva, ili su njegove uši u pitanju, koje su malo
spljoštene prema vrhu i to im daje neki šarm...

Oh Bože, Lindsey. Prestani odmah.

Okrenula sam pogled, da bih se malo osvijestila i da ne bih

opet počela sa gledanjem. Prije nego ovaj čovjek sruši sav moj
razum i logiku. Prije nego mu dam drugu šansu, zato što... Zato
što, ali zašto? Zato što je briljantan pisac? Ili zato što jebeno dobro
izgleda?

62
 Ako bih morala da biram razlog, izabrala bih opciju da se bolje
osjećam zato što je dobar pisac i da je zato ovo sve tako teško, ali
bih samo lagala samu sebe. Kada sam slučajno spustila ruku na
njegova prsa, da bih se smirila, bila je to greška, što je dokazalo da
je on prvo čovjek u koga sam se zaljubila, a ne samo pisac. Povući
ruku sa njegovih prsa bilo je veoma teško, kao da su vrhovi prstiju
bili namazani ljepilom.

Oči su mi pale na kutiju pored kamina. Sa velikom količinom

krivnje koja je kolala mojim venama, pokušala sam da nađem
razlog da li da malo pronjuškam po njegovim stvarima, dok je u
nesvijesti. Provirila sam u kutiju i iznenadilo me kada sam vidjela
da je puna dnevnika. Malo sam pogledala i vidjela da su označeni
datumima. Pronašla sam najraniji datum, te sam sjela na kauč s
dnevnikom u rukama. Uzela sam krajeve dnevnika i pitala se da li
bi trebalo ovo da uradim. Baš onda kada sam htjela da ga otvorim,
Chris se promeškoljio i okrenuo se na stranu.

Pogledala sam ga i zatim na njega bacila jastuk.

Opet se malo promeškoljio, ali se nije probudio. Ustala sam i

malo ga pogurnula nogom, ali nije se pomicao. Čak i kada se sam
udario svojom rukom – veoma zabavno – nije bilo koristi. Spustila
sam dnevnik na kauč i legla na svoju stranu, odlučujući da čekam,
dok se ne probudi. Odlučila sam da budem odgovorna, te da
sačekam da se probudi, ali nije baš to lako, čula sam glas u svojoj
glavi, da moje namjere i nisu baš toliko nevine.

Amelia i Brooke se već brinu što je to sa mnom, jer ipak sam

izašla vani da istražim zvukove nalik na pucanj iz oružja. Izvukla
sam telefon i napisala poruku u kratkim crtama – da, baš tako, jer
blogger nikada ne spava – poruku da je kratka i jasna.

Lindsey: Sve je dobro, ali se Chris udario u glavu (veoma

pijan). Ostat ću dok se ne probudi. Molim vas ne brinite za
mene.

Poslala sam poruku i Ameliji i Brooke, prije nego sam ponovno

telefon vratila u džep. Chris se prevrnuo na leđa, te protegao ruke
ispod glave, kao da se ležerno odmara na plaži. Ovaj pokret je

63
podigao kraj njegove majice dovoljno toliko da vidim njegov
potamnjeli stomak.

Sklonila sam oči istog trena, ali sam bacila brzi pogled na
njegovu mušku liniju torza u obliku slova „V“, koji se prostire preko
njegove potamnjele kože i gubi negdje ispod njegovih farmerica.
Prsti su mi se stegnuli, a bedra sam jako stisnula, trudeći se jako
da ne primijetim veliki val topline između njih. Mislila sam da
slavni imaju trbušnjake samo kada se izgladnjuju dok poziraju, a
ne kada žive kao prognanici na planini i popiju paket piva dnevno.

„Šupak“, rekla sam tiho. “On je šupak“, pogledala sam u svoje

krilo. “Jesi shvatila?“, pitala sam.

Sručila sam se na kauč i lice pokrila rukama, mrzeći kako

Chris uspijeva da kreira haos u mojoj hladnoj samokontroli i kako
racionalne misli nestanu kada je on u blizini. Upravo sam
razgovarala sa svojom vaginom, Bože sačuvaj. Što mi to on radi?

Bez obzira koliko sam puta pokušala da se udaljim od njega,

ne mogu da zaboravim njegove knjige. Da nikada nisam pročitala
njegove riječi, bila bih sigurna da je on čovjek upravo onakav
kakvim se drugima prikazuje. Grub. Nemaran. Arogantan. To je
savršena maska. Zamalo. Ali sam pročitala njegove priče. Pročitala
sam Jebeno nisi u pravu, i vidjela između redova, usprkos što sam
napisala na blogu, i usprkos što on lično misli o knjizi. Pročitala
sam i ljubavnu priču koju je napisao kao T.S. Barnes i vidjela
obrise nekoga veoma posebnog. A onda onaj rukopis...

Po njegovom pisanju, Chris nije čovjek koji se pretvara da jeste.

U knjizi je pokazao svijetu, da je podigao zidove. A kao T.S. Barnes,
ti isti zidovi imaju pukotine. Sa nezavršenim rukopisom, on je
ogolio sam sebe. Otvorio je vrata i čitač je slobodno ušao –
pokazujući da je uviđajan i dobar. Čak i pažljiv.

Pogledala sam u njegovu uspavanu pojavu, prisjećajući se

odlomka u rukopisu. Samo jedan od predivnih dijelova koja
oduzimaju dah, ali iz nekog razloga ovaj odlomak je u meni ostavio
trag. Toliko da sam ga čitala iznova i iznova, dok nisam upamtila
svaku riječ. Možda što sam gotovo mogla da zamislim Chrisa kako
ga izgovara svojim promuklim glasom, a njegove oči boje ćilibara
zrače tugom.

64
 On se nasmijao i klimnuo, ali ne zato što je pomislio da ono što
je rekla jest nešto smiješno, ili čak i da bi se s tim mogao složiti. On
se nasmijao i klimnuo, ono što je stvarno bilo na njegovim usnama,
ono s čim se borio da izađe s vrha jezika i da oživi je bila ideja, ideja
toliko velika i moćna, koja je u njemu živjela toliko dugo, od kada
pamti za sebe. On se nasmijao i klimnuo, jer nije mogao da kaže
sasvim jasno, da se izrazi kako treba.

Možda će ga ona saslušati, klimnuti mu također, a onda bi se

nasmijala baš kao i on.

Ona bi složila, on bi se složio, kao i svaki drugi jebeni par na

planeti, nastavili bi se smijati i klimati, nikada ne dopuštajući da
bude nemoguće iskazati riječima sve ono što se meškolji u njima –
bojeći se da ne bi rekli nešto pogrešno, stvari koje nam najviše
znače, ali ne znamo se izraziti. Tako da se ne shvati pogrešno, jer
ako nikako i ne pokušamo, nećemo upropastiti. Shvatili su dovoljno.
Prokletstvo, zar to nije nešto čemu se on nadao?

Zar nije?

Kao prljave tajne, zatvoriti će se. Ne u čiste i prozirne boce da se

može podijeliti, već u tamne kutije koje će biti spremljene u nekom
prašnjavom čošku i na kraju će pasti u zaborav. Ako to nije Američki
san, onda jebeno ne znam šta je.

Ležala sam tu, promatrajući njegove duge trepavice i pune

usne, uvijajući kosu dok sam ponavljala odlomak u glavi ponovno
i ponovno. „Da li su to samo riječi za tebe Chris Savage?“, pitala
sam tiho njegovo uspavano tijelo. „To je dio tebe ili još jedna
maska?“

Osjetim da tonem u san, dok me obuzima strašna misao: Da

neću moći da pustim i okrenem leđa misteriji u vezi Chris Savagea,
dok ne budem saznala istinu o njemu. Dok ne saznam ko je pravi
on – poeta na papiru ili divljak ispred mojih očiju.

65
 8.

CHRIS

Promeškoljio sam se iz sna negdje između mamurluka i kao da

sam zaspao na pogrešnoj strani puščane cijevi. Bilo kako bilo,
osjećao sam se kao govno, ali kada sam jednim treptajem otjerao
san – prespavao sam u dnevnoj sobi – vidio sam nešto što me je
natjeralo da podignem obrvu.

Psiho obožavateljka je spavala na mom kauču. Jednu minutu

sam bio razočaran, kada sam shvatio da sam se sigurno napio i
pojebao je, a ničega se ne sjećam, ali njena kosa nije raščupana, a
garderoba je na mjestu. Koliko dugo nisam bio sa ženom, ona ne
bi mogla proći baš tako netaknuta da sam je se dočepao. Izgledala
bi kao da je dva do tri sata bila na jakom hurikanskom vjetru.

Počešao sam se rukom po bradi, istežući vrat, polako i pažljivo

ustajući, jer svaki pokret uzrokuje u mojoj glavi jako pulsiranje.
Stavio sam prste na najbolnije mjesto i osjetio sam krastu na svom
čelu, klimajući samom sebi što se to sve moglo desiti. Kroz maglu
se sjećam da sam se napio i da sam pucao iz puške. I mora da sam
bio previše bučan, jer sam privukao Lindseyinu pažnju da dođe iz
svoje kuće. Možda me je opalila tavom po glavi, da bih prestao i
dovukla me takvog u kuću.

Malo sam joj gurnuo nogu sa svojim palcem, promatrajući više

nego ravnodušno kako se proteže, dok joj taj pokret uzdiže prsa i
pruža dobar pogled na njene male sise. Male, da, ali imale su lijep
oblik, kao živahne kapljice, koje ne bih imao ništa protiv da
okusim.

Klizio sam prstom po njenoj butini dok nisam došao do kraja

majice, podižući malo tkaninu dovoljno da vidim dio njenog
stomaka. Odmahujući glavom, povukao sam ruku sa njenog tijela.

66
Možda sam mogao da je nagovorim da me pojebe. Čak i sad. Ali od
kada sam došao ovdje, nisam mogao da gledam svijet kao nekada.
Nije to bio neki drastičan momenat ili nešto specijalno, samo
suptilna smjena u bojama, ako to ima ikakvog smisla.

Odlučio sam da je ostavim da spava, bacivši na nju svoju jaknu

dok sam izlazio vani.

Šetnja od pola kilometra uz brdo mi je bila itekako poznata u

zadnjih šest mjeseci. Mislim da je postojala staza kojom su moji
roditelji stalno prolazili zajedno. Vjerojatno u neko doba jutra
ispijajući kavu i razgovarajući o normalnim temama, kao normalni
ljudi. Sigurno o vremenu i vijestima, o dvije puno zanimljivije teme
za razgovor nakon umirovljenja, nego seks i droga koje su bile tema
većine ljudi. Skoro da na tome sada i zavidim. Možda se do tada
ljudima zgadi i bude puno svega, izigravajući i igrajući neke igrice.
Lakše je da se korak udaljiš od toga i da to sve promatraš izdaleka,
popeti se na taj rub akvarijuma, okačiti kaput i zamijeniti ga za
papuče i kućni ogrtač i promatrati iz baštovanske stolice kako
svijet gori.

Staza završava na vrhu brda, koje je prekriveno lišćem, gdje ni

drveće nije tako gusto. Dvije male nadgrobne stijene su smještena
u samom centru čistine. Prišao sam i sagnuo se da očistim lišće
koje je od jučer napadalo. Sjeo sam na svoje uobičajeno mjesto,
nasuprot stijenama, naslonio sam se uz drvo, tako da ih mogu
pogledati.

„Još uvijek ne planiram da se izvinem, ako se slučajno to

pitate“, rekao sam nakon nekog vremena sjedenja. Osjećao sam se
prvo kao šupak, dolazeći ovdje i pričajući sam sa sobom, ali sam
se ubijedio da je to terapeutski način. Pomoglo mi je da izbjegnem
bilo kakva pitanja, da li vjerujem da li me čuju ili ne, jer to u stvari
nije ni bitno. To je jednostavno tako kako jeste.

„Ne očekujem“, rekla je Lindsey. Nekako joj je uspjelo da je ne

čujem dok me pratila, ali sad sam je zapazio kako lagano ide uz
brdo sa nekim čudnim izrazom lica.

Očigledno, nije spavala. „Ne brini, ovo nije tako očajno kao što
izgleda“, rekao sam pokazujući prema nadgrobnim stijenama.
“Ovdje dolazim i pričam im svakakva sranja.“

67
 Sjela je nekoliko metara udaljena od mene, na sigurnoj
razdaljini, kao da sam divlja zvijer koja je može iz čista mira
napasti. Stavila je rokovnik na lišće pokraj sebe, a u prsima me je
stegnulo kada sam na koricama prepoznao majčin rukopis.

„Šta radiš s tim?“, pitao sam je.

„Jesi li ti ovo pročitao?“

„Samo mi daj tu jebenu stvar“, ustao sam, da bih uzeo dnevnik,

ali ga je sakrila iza sebe još uvijek imajući taj čudni izraz lica.

„Šta izbjegavaš?“, pitala me je.

„Daj mi to“, nadvio sam se nad nju u potpunosti, ali sam bio
svjestan da ako hoću da joj ga uzmem, moram da se otimam s
njom, a neka glupa i sujevjerna misao u mojoj glavi je šaputala da
stojim ispred grobova svojih roditelja, da me oni nekako vide.

Ona ne ustaje, niti se skriva od mene. Samo me prodorno gleda

svojim zelenim očima, i ne pomiče se. „Ponuditi ću ti nešto samo
jednom“, na kraju je rekla. “Želim da ti pomognem da završiš
rukopis. Što god je potrebno.“

Čekao sam da se osmjehne ili da kaže da se šali, ali me samo

prodorno gledala sa tim svojim prokletim očima i mrzim da priznam
da je vražje seksi kako me gleda. Navikao sam na žene koje ne
mogu da trpe moj pogled i koje se crvene samo na moj mali znak
pažnje. Ili sam od kada sam ovdje izgubio svoj šarm ili je Lindesy
napravljena od nekog kamena.

Kada sam vidio da se ipak ne šali, moj mozak je počeo da

shvata šta ona u stvari govori. Moj mozak prolazi kroz sve
civilizovane opcije kako bi mi mogla pomoći, a zatim đavo na mom
ramenu progovori i kaže kako je u stvari želim. Nju... golu. Već je
mogu zamisliti kako izgleda sa tim velikim očima kada su
zatvorene, kako izgovara moje ime svojim punim usnama, dok se
njeno tijelo presijava od znoja. To bi bilo samo jebanje. Da, otvorio
bih joj potpuno novi svijet u iskustvu i pokazao bih joj kako izgleda
pravi orgazam, ali bilo bi to samo moj kurac i njena pička. Kao dva
dijela odvojena od tijela lišeni bilo kakve emocije ili veze.

68
 To mi nikada nije smetalo. Kvragu, to je ono što sam samo i
tražio. Ako bih samo namirisao neku vezu ili emociju, bio bi
potreban Liam Neeson i njegov specijalni tim da bi me pronašao.
Izgleda da sam završio sa praznim osjećajima. Jeo sam, živio
sam i disao u prazno. Prazan novac. Prazno iskustvo. Prazni ljudi.
Samo prelazeći s mjesta na mjesto i jebanja bez ikakvog smisla.

„Kada dođem ovdje“, napokon sam progovorio, vračajući se na

svoje mjesto, sjedajući uz drvo, a ruke naslonivši na koljena.
“Mislio sam da ću pronaći sebe. Znaš na šta mislim? Kao u nekom
starom filmu. Golim rukama bih iz rijeke izvukao pastrmku i dobio
bih saznanje o sreći kroz šum drveća. Umjesto toga sam shvatio da
sječa drveta za tri života je bolji način za opuštanje od stresa. Lakše
je otići u grad i kupiti hranu, nego da se ode i ulovi. A život bez TV-
a i ostalih aparata me nije promijenio u drugu osobu, samo sam
postao dosadniji. Samo dok sam pisao sam se osjećao kako treba.“

„Pa zašto si onda prestao?“, upitala me. “Zašto si bacio

rukopis? Zašto si objavio samo jednu knjigu kao T.S. Barnes?“

Pomislio sam da se zatvorim, da samo zatvorim usta i sjedim

kao kip, dok se ona ne naljuti i ne ode. Bilo bi lakše, lakše nego da
objasnim nešto što ni sam ne znam kako da iskažem riječima. I
umjesto da je isključim iz svega, ja joj prstom pokažem na dnevnik
u njenim rukama, znajući da neću moći da objasnim, a da bilo što
ima smisla.

„Zbog njih“, rekao sam jednostavno.

Pogledala je u dnevnik, razmišljajući. Kada me je ponovo

pogledala, bio je to radoznali pogled koji me je istraživao. Mogu ti
ih ja čitati, ako je teško da ih sam čitaš.“

Njena me ponuda iznenadila. Nisam joj ni objasnio, da svaki

put čak kada samo pomislim da čitam mamine dnevnike, osjećam
kao da se zemlja ispod mene otvara i da će me svakog trenutka
progutati i da ću ostati u tamnoj dubini da razmišljam o svim
mojim greškama koje sam napravio. O svim ljudima koje sam
povrijedio. Nisam ništa objasnio, a ona je nekako to vidjela.

69
 Još uvijek me je promatrala, prstiju ostavljenih na korici
dnevnika, kao da čeka samo da joj dam dozvolu da počne da čita.

Srce mi lupa unutar grudi i čelo mi se orosilo znojem, bez

obzira na jutarnju svježinu. Ja čak i ne znam šta je u tim
dnevnicima. Nemam jebene ideje. Može biti da su svi dnevnici o
njenom sinu koji joj je slomio srce i kako je on posvetio život samo
da je naljuti. Moja porodica nije bila savršena, ali nisu zaslužili
takvo moje ophođenje prema njima. Pretpostavljam da je lako reći,
jer sad su moji roditelji mrtvi i ništa se ne može popraviti, niti
promijeniti.

Shvatio sam da sam tako lagano klimnuo glavom, da sam se

nekako ponadao da neće ni primijetiti, ali to je sve što sam za sada
mogao da uradim.

Otvorila je dnevnik i počela lagano da izgovara mamine pisane

riječi, polako, ujednačeno, baš onako kako mislim da bi i moja
majka željela da se izgovaraju. Kako je Lindsey počela da čita, riječi
su tekle bez ikakvog napora, ljuljajući me u neku vrstu transa, da
nisam bio ovako sjeban – na mjesto gdje bi me moja majka odvela
i pričala mi svojim riječima o svom životu.

Dnevnik 1: Martha

Svi imaju priču, bez obzira da li je još uvijek traže ili su je našli,
ili još nisu shvatili da je proživljavaju, svatko ima svoju priču koju
vrijedi ispričati. Godinama sam govorila da moja nije vrijedna da
bude ispričana, ali nakon svega što se dogodilo u posljednjoj godini,
čini mi se kao da je došlo pravo vrijeme za to.

Lagala bih kada bi rekla da ovo pišem samoj sebi, ili nekom
strancu da sve nađe i da pročita nakon nekoliko stoljeća.

Ovi dnevnici su za tebe Chris. Dio mene misli da je moj trud

uzalud, jer ćeš možda da sve ovo spališ ili ćeš ih baciti kao posljednje
smeće, čak i da ne otvoriš prvu stranicu, ali sam ipak odlučila da
pokušam, jer nikada nam nisi dopustio da objasnimo našu stranu
priče. Želim da znaš zašto smo uradili, ono što jesmo i...

„Dosta“, rekao sam drhtavim glasom. Ustao sam, obrisao nos

rukom koja se tresla. “Dosta je.“

70
 Lindsey je polako zatvorila dnevnik, gledajući me sa iskrenom
zabrinutošću u njenim očima. „Žao mi je“, rekla je. “Možda je ovo
bila loša ideja.“

„Jeste, bila je“, pukao sam. Čudna ljutnja se u meni kupila,

čineći da mi se svi mišići zgrče, a moj mozak da se obvija u crveno.
„Nisi trebala biti ovdje“, pokazao sam prstom prema njenoj kući.
“Dnevnik ostavi kada kreneš.“

Izgledala je povrijeđeno, ali je lagano spustila dnevnik na travu.

„Ozbiljno sam mislila što sam rekla“, počela je. “Ipak ću ti pomoći
sa rukopisom. Možeš biti šupak koliko god želiš. Priča zaslužuje da
bude...“

„Idi“, zarežao sam.

Zatvorila je usta, dozvolivši da tračak ljutnje koju je sakrivala

izroni iz nje. Dobro. Budi ljuta. Mrzi me. I ostani jebeno dalje od mene
prije nego što postane još teže nego što već jeste.

Okrenula se i otišla, ostavljajući me samog na brdu sa

dnevnikom.

„Uživate li u programu?“, pitao sam roditeljske grobove, čim je

Lindsey otišla.

71
 9.

LINDSEY

Još uvijek kipim u sebi, a prošlo je skoro dva dana od kada se

Chris na mene istresao i otjerao me sa vrha brda. Pokušala sam
što sam više mogla da progutam svoj ponos i da mu pomognem.
Neki blagi, glupi dio mene je želio da vjeruje da u njemu postoji
nešto što je vrijedno spašavanja i da kada bi napisao taj rukopis
da bi mu to pomoglo. Čak sam pomislila da mogu da podnesem
njegove ispade i grube riječi, koje bi sigurno bile izrečene dok bih
bila tu, ali nisam bila spremna.

Plakala sam kao beba to jutro kada sam se vratila. Brook i

Amelia su već bile budne, pa sam morala da se suzdržim pred
njima dok nisam otišla pod tuš i tu se prepustila suzama u samoći.
Mrzim što me čini osobom onakvom kakva nisam. Mrzim što me
čini slabom. Najviše od svega mrzim što ima nešto u njemu da mi
ne dozvoljava da ga zaboravim. Dio njega se uvukao u moj mozak,
sklupčao i stvorio sebi svoj dom, te tvrdoglavo odbijajući da se
pomakne bez obzira koliko se ja trudila. Kad pomislim da sam
nastavila dalje, osjetim to neko dosadno prisustvo i beskrajna
opsesivnost čovjeka koji je uvjerljivo slomljen i prema knjizi koja
vjerojatno nikada neće biti završena.

Amelia je stavila šolju kafe ispred mene blago se osmjehujući.

Koliko god je nevinašce, ima tu prirodnu crtu da se brine o ljudima
koji pate i nikada ne postavlja pitanja. Gledajući unazad koliko se
mogu sjetiti, kroz prekide veza, propalih testova u školi i problema
sa novcem, mogu se sjetiti da je Amelia uvijek bila tu sa finim
gestama i tihom dobrotom. Za razliku od Brooke, ona uopće i ne
traži da se o tome priča. Ako imam nešto što želim da podijelim s
njom, saslušati će me, ali ako postoji nešto što sam previše
posramljena da kažem, ili nemam načina da to iskažem, nju to
uopće ne dotiče.

72
 Grize me savjest što krijem što mi se dešava od Amelije,
pogotovo nakon što se otvorila meni u prodavnici. Bila je u pravu,
ipak. Samo zato što mi mislimo da je ona beba u našoj porodici
(najmlađa), nemamo nikakva prava da je isključujemo. Dovoljno je
stara da bude dio svega. I uključit ću je više, ali ne i u ovo.

Privukla sam je i zagrlila, ovlaš glavu naslonila na njen stomak,

dajući joj zagrljaj zahvalnosti, prije nego se vratila u kuhinju da
završi pravljenje jaja i šunke koja je cvrčala na tavi.

Uzela sam gutljaj kave, a vrelina mi je opekla usta i jezik, bez

obzira na vrućinu, nastavila sam je piti. Treba mi kofein, ako
mislim da preživim ovaj dan. U svijetu blogera nema opraštanja i
neaktivnost je siguran kraj karijere. Nisam recenzirala niti jednu
knjigu više od jedne sedmice i propustila sam Objavu odron knjiga
četvrtkom, gdje pokušavam da nađem najgore knjige i onda ih sa
svih strana komentarišem radi zabavljanja mojih čitatelja. Toliko
sam bila okupirana Chrisom i sa postojećom nerješivom
financijskom situacijom, da nisam imala energije da napišem
objavu.

Netko je pokucao na vrata i Amelia i ja smo poskočile. Brooke

je provirila kroz vrata kupatila, kose još mokre i napola nanesene
šminke. Dio mene se ispunio uzbuđenjem, a onda ljutnjom kada
sam pomislila da bi mogao da bude Chris, jer niko ne dolazi na
vrata i kuca na takav način u ovom dijelu šume.
Ustala sam i pogledala kroz špijunku na vratima, dok su
Amelia i Brooke u tišini pratile moje pokrete, radoznale kao i ja tko
bi mogao to da bude.

Ugledala sam mršavog momka, u ranim dvadesetim, sa

debelim okvirom na naočalama, dobre frizure i kockaste kravate,
kako čeka nestrpljivo ispred vrata.

„Izgleda bezopasno“, rekla sam tiho Ameliji i Brooke, prije nego

sam otvorila vrata.

„Da?“, upitala sam.

„Jesi li ti Lindsey?“, pitao je.

73
 „Jesam...“

Ispružio je ruku prema meni, i nabacio osmijeh koji nije dolazio

do njegovih očiju. “Ja sam Alec, agent Chris Savagea. Nadao sam
se da bih mogao sa vama malo porazgovarati.“

„Sve u redu?“, pitala je Brooke, koja se pojavila iza mene i nije

se izgleda previše zabrinjavala, jer je bila napola našminkana i u
kućnom ogrtaču.

„Da, u redu je“, dodala sam. “On je Chrisov agent.“

Brooke ga je sumnjičavo pogledala. “Što hoće?“

„Nemam pojma“, odgovorila sam malo ukočeno. “Nisi mu dala

vremena da mi kaže.“

„Mi ćemo biti unutra, zato nemoj da bi napravio neke gluposti“,

rekla je Brooke.

Alec je podignuo ruke u samoobrani. “Ovdje sam samo da

razgovaramo.“

Odlučila sam da izađem ispred na trijem, jer mislim da Brooke

neće prestati da mu prijeti osim ako bi vrata bila između nas. „Šta
želite?“, pitala sam ga kada smo ostali sami.

„Želim da vam ponudim priliku, koja će biti od velike koristi

svima koji budu uključeni.“

Prekrstila sam ruke: „Zvuči kao da se trudiš da ovo što bolje

zvuči. U čemu je kvaka?“

„Nema je“, rekao je. “Potreban mi je Chris da napiše knjigu.

Ima ugovor za još jednu s našim izdavačem i ponestaje mu vremena
da bi ispoštivao rok. Potrošio je cijeli avans koji je dobio – avans
koji sam i ja dobio dio – i biti će kriv ako prekrši ugovor koji je
potpisao. Pravi problem je, da ću ja izgubiti kredibilitet ako moj
najbolji klijent posustane. Izdavači će uvijek da se vraćaju na ovaj
problem i neću biti u mogućnosti da pregovaram za svoje druge
klijente, ako ih budem ikada i imao. Chris će izgubiti taj momenat

74
slave i šansu da ostane na globalnom tržištu, ako bude predugo
čekao. I svi ćemo biti na gubitku.“

Alec se nagnuo dok je rukom podizao naočale. “On treba da

napiše knjigu.“

„Kakve ja imam veze sa tim?“, pitala sam.

„Zato što znam da ideš gore da ga vidiš.“

Trnci mi prođu kroz kičmu, moj izraz lica koji sam napravila
Alecu, od neutralnog postao je odjednom prestrašen u jednoj
sekundi. “Kako to vi znate?“

„Pa on mi je rekao, naravno“, Alec reče. Poigrao se sa

naočalama, malo nervozno, skrećući pogled od mene. Užasno loš
lažov.

„Čak i da sam išla gore da ga vidim, zašto mislite da imam

ikakvog utjecaja na njega da završi knjigu ili ne?“

„Poznajem Chrisa veoma dugo. Znam kako mu radi mozak.

Potrebno mu je nešto stvarno na neko vrijeme. Nešto nježno. Slava
ga je ukrutila, ali postoji još taj dobar momak u njemu. Izvuci tog
dobrog momka van i napisati će knjigu. Znam da hoće.“

Slušajući na koji način Alec priča o Chrisu, možda ipak negdje

postoji i prijateljstvo u manjoj količini između njih, a ne da je samo
neki lik koji brine o svom novcu i karijeri, ipak mu ne želim
vjerovati.

„Pa“, rekla sam, “Mislim da ćeš morati nastaviti dalje tražiti,

jer previše puta sam se osramotila da pružim maslinovu granu
Chrisu. On ne želi da ima nešto sa mnom.“

Alec je proizveo taj negativan zvuk. “Je li te pojebao?“, upitao

me.

Moja se ruka zgrčila uz bok, svrbeći me da ga pljusnem po

onim naočalama, da mu ih odlijepim s lica. Iskontrolisala sam
ljutnju i tiho pitala. “Molim???“

75
 Alec je napravio čudan izraz lica, koji bi trebalo da izgleda kao
da se izvinjava. “Možda je najlakši način da se misli o Chrisu kao
o predatoru. Lav, možda. Slava je za njega bila kao kavez. Žene,
novac, uspjeh... Bilo je kao da su ljudi sami ulazili u kavez. Nije
bilo više ničega da ga izazove. Ništa da ga uzbudi. Zato se zatvorio.
Dan za danom, sedmica za sedmicom. Totalno se zatvorio. Ovo…“,
Alec je pokazao na šumu oko nas. “Ovo je bilo neizbježno. Ali nema
greške, Chris je isti čovjek kojeg znam od prije svega ovoga što se
desilo. Isti je lav i ti si prvi komad mesa – izvini na izrazu – koja se
pojavila nakon nekoliko godina na kojem u stvari mora da radi. Daj
mu još koju šansu i probuditi će se u novom izazovu.“

Odmahnula sam glavom:“WOW. Baš WOW. Dat ću ti pet

sekundi da mi objasniš zašto bih bila zainteresirana da se bacim
na Chrisa kao neko parče mesa, dok se ne odluči da me pojebe kao
nekakva životinja“, nisam spomenula kako se sramotni dio mene –
sramotni dio između mojih nogu – odmah počeo zagrijavati na
spomen tih radnji.

„Sto hiljada dolara“, Alec reče. Ovaj put nije okrenuo pogled,
niti se uznemirio. „Gotovina, ja ću se pobrinuti za poreze i sve na
tvoj račun. Natjeraj ga da napiše knjigu, dobit ćeš novac.
Jednostavno.“

Nagnula sam se i naslonila na vrata, jer su moje noge postale

odjednom slabe. Već sam vidjela kakav je loš lažov taj Alec, ali sad
ne pokazuje nikakve znake laži. Samo me promatra sa svojim
beživotnim očima, čekajući moj odgovor. Moj mozak je odmah
skočio na sve neplaćene račune i dugove, koje bih mogla platiti, pa
do toga kako bih mogla da uložim u svoj blog i u Amelijinu školu
ljepote.

„Ti to ozbiljno?“, pitala sam.

„Ozbljan sam. On napiše knjigu, ti dobiješ novac. Samo tako.“

„I još će me pojebati“, dodala sam suho.

Alec odgovori. “Najvjerojatnije!“

„Pretpostavimo da ti vjerujem i pretpostavimo da to uradim...

kako da ti vjerujem da ćeš poštovati dogovor?“

76
 Izvukao je iz džepa bunt papira i pokazao mi. “Ugovor. Možeš
dati svom advokatu da ga pogleda, da li je validan. Čak ću platiti i
troškove.“

Polako sam provukla ruku kroz kosu, odmahujući glavom. “Ne

mogu ja to. Nije me briga da je Chris i Sotona lično. Ne želim da se
prikradam iza njegovih leđa, samo da bih zaradila nekoliko extra
dolara. Ne bih mogla da živim sa sobom.“ Iako izlaze prave riječi iz
mojih usta, pohlepni dio mene malo me pokolebao, da bih mogla
da uradim šta god za taj novac i bojim se da ako bude malo više
uporan, da ne posustanem.

„Ne? Znači ti ćeš da zaštitiš svoju malu savjest i pustiti ćeš da

on sam sebe uništi, svoj život i karijeru? Moći ćeš navečer da
spavaš, jer ipak mu nisi pomogla, jer si mislila da je to pogrešno.
Razmisli. Uraditi ćeš pravu stvar i još ćeš za to biti plaćena. Ne
zavaravaj se“, rekao je, gledajući u našu malu kućicu. “Novac ti je
potreban“, ugurao mi je ugovor u ruke i dodao. “Razmisli opet. Moj
broj je unutra, ako se predomisliš.“

Ušla sam u kuću par minuta kasnije, kada sam se smirila da

moje sestre ne posumnjaju da ipak nešto nije u redu.

„Šta je htio?“, pitala me Brooke, koja je izgleda smatrala da su

jaja i šunka važnije nego da završi sa šminkanjem i oblačenjem.

„Ništa naročito. Samo želi da zna da li mi je Chris rekao nešto

za novu knjigu na kojoj radi. Pretpostavljam da treba da napiše još
jednu veliku i popularnu knjigu, a njegovi izdavači postaju
zabrinuti.“

„Pa?“, Brooke me pitala punih usta. “Mislim, da li je što rekao?“

„Pa mi i nismo baš najbolji prijatelji“, rekla sam.

„Pa onda šta vas dvoje radite, kada odeš gore?“, upitala me.

Odmahnula sam glavom i sjela ispred tanjura koji mi je Amelia

postavila. “Svađamo se? Mislim? Ili više izgleda tako da ja tupavo
pokušavam da budem fina, a on me konstanto podsjeća da je
šupak“.

77
 „Ah“, dodaje Brooke. “Nemoj da se osjećaš loše. Zaljubljivanje
u šupka, to je normalna rutina za ženski rod. Samo ćeš ojačati da
više cijeniš vrijeme sa sljedećim koji dođe nakon njega.“

„Ja se nikada nisam zaljubila u šupka“, rekla je Amelia. “Ne

vidim u čemu je privlačnost u tome. Hoću reći, ja želim muškarca
koji će me paziti kada se razbolim i kakav mi je dan bio. Tko želi
nekakvog hodajućeg nervoznog kretena.“

„Ma komplikovano je više nego što mislite“, rekla sam

uzdahnuvši.

„Aha“, složila se Brooke. “Način na koji te dobiju je da pomisliš

da ih možeš promijeniti. Bez obzira šta kažu, žene ne žele savršenog
tipa, složenog po želji, samo da im upadne u krilo. Isto je kao oni
modeli aviona što je tata nekada pravio. Čuvao ih je kao da su
neprocjenjivi, ali ih je volio samo zato što ih je sam napravio, komad
po komad. Posjekao bi se na oštre ivice i sam ih bojio. Da smo mu
dali model koji je neko drugi napravio, ne bi mu bio toliko važan.“

Amelia je skeptično pogledala. “To je nekako zbrkano. Mislim...

Ne možeš da oblikuješ i da napraviš dečka baš onako kako ti hoćeš.
Šta je sa onim šta on želi?“

Brooke se osmjehnula. “Čekaj pa ćeš vidjeti, Meels. Shvatiti ćeš

jednog dana. Prototip „lošeg momka“ privlači žene kao magnet. U
njima vide potencijal, izgled, opasnost, uzbuđenje. Biti sa takvim
muškarcem je uzbudljivo, jer znaš da je pogrešno. I onda ubijediš
samu sebe da ga možeš promijeniti, da ga možeš popraviti, jer se
onda ne moraš osjećati krivom što se seksate do iznemoglosti.“

Nasmijala sam se na Brookein pokušaj mudrosti i još zbunjeni

pogled na Amelijonom licu, ali duboko u sebi nisam mogla a da ne
primijetim svu tu istinu koju je izgovorila. I ja vjerojatno govorim
sebi kako vidim dobro u Chris Savageu. Piše prelijepo, ali ne mora
da znači da je on takav u prirodi.

„Neki momci koji se trude da budu loši momci, su u stvari

dobri unutra“, rekla sam u slabom pokušaju da sama sebe uvjerim.

Brooke je značajno pogledala Ameliju. “Vidiš, Lindsey je

trenutno u fazi poricanja. Prvo dolazi požuda, onda ide poricanje i

78
zatim prihvatanje. To je proces u tri koraka. Dečko je zgodan i tu
počne priča. Tada shvatiš da taj zgodni dečko je kraljevski šupčina
i onda poričeš ono što vidiš ispred svojih očiju i onda okrećeš tu
slatku laž kako se nekad osmjehnuo nekoj starici, te da to dokazuje
da je njegova duša ipak dobra. Zabaviš se i onda nakon nekog
vremena prihvatiš da se on nikada neće promijeniti. I nikada nije
ni bio dobar. Ali sad imaš finu uspomenu i onda ćeš znati da cijeniš
dobrog dečka kada se upoznate. To je taj način“, hinjski se
nasmiješila dok je trpala još jedan komad slanine u usta.

Amelia me pogledala sa stravičnim izrazom na licu, kao da

hoće da je ubjedim da to nije istina.

„Previše je dramatična“, rekla sam. “Samo zato što se Brooke

opekla od šupka, ne mora da znači da je njeno iskustvo neka vrsta
univerzalnog standarda. Postoje dobri i loši momci svugdje.“

Brooke zakoluta očima. “Imam problem da te čujem preko tih

uzburkanih hormona, Linds. Osim toga, Ryan je bio tvoj prvi
šupak. A ti si previše tvrdoglava da bi naučila lekciju iz tog prvog
puta.“

„Moji hormoni nisu podivljali. Ionako sam završila sa Chrisom,

tako da je tvoja mala glupa teorija pogrešna. Hoću reći, Chris piše
predivno, kao pjesnik, ali...“

Brooke je pljesnula rukama kao pobjednik, smijući se. Čak se

i Amelia tiho osmjehnula.

„Vidiš?“, upita Brooke. “Ona pokušava da kaže da neće večeras

otići i pokucati na njegova vrata, ali ipak još uvijek pronalazi
opravdanja za njega.“
„Ne opravdavam ga“, rekla sam, isfrustrirana što moja
tvrdoglavost uporno brani Chrisa, iako se toliko trudim da
pokušam da ga zaboravim. „Samo hoću da kažem, da ti svojom
izjavom zvučiš kao da je nemoguće da postoji nešto dobro u
muškarcu, iako se čini da iz prve i nije tako. Uostalom, takvim
potezom činimo uslugu svima kada pokušavamo da popravimo
nekog na bolje.“ Maksimalno se trudim da ne zvučim očajnički.
Sviđalo mi se ili ne, ponuda od Aleca mi se vrti po glavi zajedno sa
željom da vidim završen rukopis. A još više sam posramljena da bih
to priznala, ispod sve te buke u mojoj glavi, da moje još gluplje tijelo

79
reaguje poput petarde i vatrometa kada se nalazi u Chrisovoj
blizini.

„Pa“, dodala je Brooke:“Onda bi trebala da mi dokažeš svoj

stav. Ako postoji jedan loši dečko, da se rizikuje slomljeno srce,
onda mega-bilionerska zvijezda i nije tako loš izbor za početak.“

„Samo budi oprezna“, reče Amelia. Osmjehnula se blago, ali

malo zabrinuto. “Naravno ako hoćeš da mu daš još jednu šansu.“

Pogledala sam u svoj tanjir, izgubivši potpuno apetit. “Kada

smo odlučile da ću uraditi nešto kao zabavljanje ili pokušati da
dam još jednu šansu osobi kao što je Chris Savage? Jer sa moje
strane gledišta, on me vidi kao iritantno ljudsko biće. Tako, da ako
bih nešto drugo htjela, ne znam ni kako bih počela, ili kako bi moj
smisao samopoštovanja preživio ponovni susret s njim.“

„Oh Lindsey“, dodala je Brooke, stisnuvši mi ruku i gledajući

me roditeljskim pogledom. “Amelia mi je rekla šta se sve desilo u
radnji. Čak i njegov agent zna da se viđaš sa Chrisom. Vjeruj mi,
zainteresiran je. Ali on je momak koji je navikao da mu se žene
bacaju pod noge. Kladim se kada bi odglumila hladnoću nekoliko
dana, on će shvatiti šta propušta i sam će ti doći.“

„Plus“, Amelia dodaje. “Bio bi najveća budala kada ne bi vidio

da si super zgodna. Pa molim te pogledaj se.“

Ako bi itko rekao ono što Amelia kaže, zakolutala bih očima,
ali ona nema ni trunke zlobe ili sarkazma, tako da prihvatam njene
riječi i upijam ih, te mi se raspoloženje odmah popravlja. „Pa“,
odgovaram sa uzdahom, i blagim osmjehom Ameliji. “Ionako sam
planirala da ga ignorišem, tako da to ne bi bio pretjerano težak test.
Nema više odlazaka do njegove brvnare. Ako me želi, neka dođe do
mene.“

Riječi su mi sletjele sa usta zvučeći iznenađujuće finalno, kao

da sam izvela neku magičnu čar na sebi. Bilo kako bilo, mislila sam
ozbiljno.

Previše sam trpjela ponižavajućih trenutaka od čovjeka sa

kojim u stvari i ne pokušavam da započnem neku vezu. Samo hoću

80
da napiše svoju glupu knjigu, ali nekako je uspio da od mene
napravi glupu obožavateljku koja mu se baca pod noge.

E nema više. Chris Savage može doći meni ili naš čudni,
zbunjujući tango je gotov.

81
 10.

CHRIS

Probudio me zvuk udaranja pivskih boca jedna od drugu,

šuškanje kante za smeće iz dnevnog boravka. Zarežao sam,
ustajući iz kreveta mrzovoljno, navukao sam prvu majicu i
pantalone, ne znajući šta ću vidjeti kada izađem.

Napola sam se osmjehnuo dok sam otvarao vrata sobe, jer sam
odjednom siguran da mora da je došla Lindsey. Možda je vidjela da
mi je kuća u neredu i da se jednostavno odlučila nepozvana doći i
malo pospremiti. Najvjerojatnije želi...

Ispustio sam naglo vazduh iz pluća u razočarenju kada sam

vidio da Lindsey uopšte nije osoba koja je u mojoj dnevnoj sobi. To
je bila samo moja sestra. Lydia je na sebi imala majicu bez leđa i
helanke za trening, uobičajeno, i tene koje su bile tako jarko
neonski zelene boje da su me oči zaboljele samo gledajući ih.

„Koji kurac radiš?“, pitao sam je provlačeći ruku kroz kosu,

zijevajući.

„Hoću da pokušam da te osiguram da slučajno ne budeš

pojeden od strane bubašvaba ili nekog pacova veličine kojota.“

„Ne trebaš da zauzimaš mamino mjesto, samo zato što je ona

umrla!“, rekao sam, dok sam uzimao tanjur koji je bio na kauču,
da ga ostavim u sudoper. Išlo mi je to na živce, ali Lydia se nije ni
potrudila da na to odgovori, zato sam bio primoran da izgovorene
riječi sebi u glavi ponavljam još nekoliko minuta i sve više i više
osjećajući gorčinu u njima. „Nikada nisam želio da se ljudi brinu o
meni“, rekao sam malo nježnije nakon nekog vremena.

82
 „To mi je sasvim jasno“, dodala je. Njen glas je zvučao tako
stisnuto da sam shvatio da sam je uvrijedio. Ona nikada nije bila
u čudnim odnosima sa roditeljima, kao što sam bio ja, zato je za
nju majčina smrt manje zbunjujuća. To je tragedija. Otvorena rana.
Za mene to je... Za mene to je više kao krasta koja me svrbi do
ludila i ne znam da li je rana ispod zarasla ili će još da krvari kada
krasta spadne. „Da li si pokušao?“, upitala me je.

„Pokušao šta?“

„Da ne odguruješ ljude od sebe. Znaš, znala sam te prije svega

ovoga. Pomislim da ćeš bar oko mene da glumiš nekog strašnog
lika, ako ništa. Ali izgleda kao da si stalno u pripravnosti, nikome
ne pružaš šansu da te ustvari upozna. Zašto se toliko bojiš, Chris?“

„Ne bojim se ničega“, rekao sam dok sam trljao jedan te isti
tanjur u sudoperu već nekoliko minuta. Osim onih dnevnika. Ili da
se približim Lindsey. Ili pustiti bilo koga blizu, jer je jednostavnije
mrziti osobu kakvu sam stvorio sada, nego pravog sebe.

„Sranje“, rekla je, bacajući staklenu bocu u kesu takvom

silinom da se polomila unutra. Iritantno je uzdahnula, spustila je
kesu i otišla u špajz iza mene da uzme novu. „Znaš da ništa nije za
džabe. Mama i tata su umrli i ja sam posegnula za tobom. Znam
da bi oni željeli da se bar ponovno povežemo. I zasigurno sam znala
da ti nećeš biti prvi koji će me potražiti. Zato sam ja došla tebi.
Trudim se i moje strpljenje je gotovo na izmaku. Zato ćeš vrlo brzo
morati da odlučiš da li ti je dovoljno stalo da pokušaš, zato što sam
puna sranja ovog jednostranog truda da se nešto pozitivno
postigne.“

„Da?“, pitao sam. “Ne sjećam se da sam tražio milostinju.

Došao sam ovdje da bih se jebeno sakrio od svega. Ti si ta koja se
ovdje pojavila.“

„Došao si u maminu i tatinu brvnaru, blizu mjesta gdje su

sahranjeni. Ovo mjesto je moje koliko i tvoje.“

„Kupio sam je od banke i na papirima je moje ime.“

Odmahnula je glavom, bacajući kesu smeća. “U pravu si.

Naravno. Zato što možeš okolo da rasipaš novac i to znači da možeš

83
i da bacaš smeće po kući mojih roditelja, da možeš sam sebi reći
kako ih poštuješ time što se sereš na svoj život.“

Htio sam da joj kažem da nije u pravu, da od kada sam došao

ovdje ipak radim nešto značajno i da njegujem sjećanje na njih. Ali
sve što sam radio je da sam pronalazio izlike, gubio vrijeme i nisam
uspio da napišem knjigu, a uz sve to nikako se nisam mogao
natjerati da pročitam majčine dnevnike.

Ispustila je dug izdah, ublažujući svoje lice dok mi je prilazila.

“Chris“, rekla je. “Ti si sve što mi je ostalo od porodice. Želim da
nam je to važno, stvarno. Tako da, kada god odlučiš da ti je stalo,
ja ću te čekati. Važi?“

Zagrlila me je brzo, stiskajući me iako su mi ruke bile spuštene

uz tijelo, stisnutih šaka.

„Ti jedan veliki idiote“, rekla mi je osmjehnuvši se i udarivši me

šakom u rame dok je izlazila iz kuće.

Zatvorio sam laptop frustrirano dišući. Mislim da je ovo jedno

deseti put ove sedmice da sam pokušao da pišem na svom
rukopisu. Alec je rekao da će mi izdavač produžiti rok za šest
mjeseci, ako bih išao na promociju po Europi. Dvije sedmice
potpisivanja knjige i nekoliko javnih pojavljivanja u roku od šest
mjeseci. Rekao sam mu da će dobiti svoju jebenu knjigu, na ovaj
ili onaj način, iako i ja u to jedva da nekako vjerujem. Trenutno,
put u Europu je zadnje što želim i čak se neću ni potruditi da
poreknem da je veliki razlog što neću da idem taj da ne bi Lindsey
našla praznu kolibu ako bi nekada odlučila da dođe.

Pomislio sam da napišem još jednu knjigu kao T.S. Barnes, ali
osjećao sam se prazno. Postoji samo jedna knjiga u meni koja je
vrijedna pisanja. Sve drugo je samo odvraćanje pažnje, gubljenje
vremena i energije ili samo za zaradu novca. Problem je, što ta
knjiga koja je vrijedna pisanja čini da se moj mozak zatvori ili ugasi.
Kada sam došao ovamo, mogao sam je napisati. Riječi su letjele
jedna za drugom, bez puno mučenja, a onda sam shvatio šta u
stvari radim.

Nisam pisao tamo neku bezveznu knjigu. Pisao sam o tome da

ima smisla kako je sve otišlo u kurac: sa mojim roditeljima,

84
sestrom, kako me je popularnost sjebala, činjenica da skoro ništa
nisam mogao reći o ženama sa kojima sam bio. Jednom kada su
moji motivi bili jasni, nisam mogao više da pišem. Nisam mogao da
napišem knjigu o nečemu što ni ja nisam mogao da shvatim. Toliko
sam se potrudio da se zatvorim prema svojoj porodici, da nisam
mogao da bilo šta napišem o njima, a da ne spominjem tek da
napišem knjigu.
Tako da sam je bacio.

Mislio sam da je to kraj, ali moja komšinica niz brdo je naravno

imala sasvim drugu ideju o tome.

Misliti o njoj boli, htio priznati to ili ne. Mislim da sam prevršio
svaku mjeru kada sam je otjerao i odjebao sa groblja svojih
roditelja, jer evo prošlo je više od sedmice i nisam je još nikako
vidio. Možda je tako najbolje, ali duboko u sebi žalim što njenu
ponudu nisam ozbiljno shvatio i o tome razmislio. Možda moj kurac
malo zbunjuje mozak, iako sam mislio da je ona neka sasvim
obična djevojčura, u posljednje vrijeme mislim o nekim malim
detaljima o njoj, da postajem jebeno opsesivan s njom.

Sjećam se da su njene uši malo veće, i da stalno namješta kosu

da ih prekrije, ili kako njen osmijeh ide malo nakrivo i kada gricka
usnu, uvijek gricka lijevu stranu. Mislim o tome kako se skromno
oblači, ali ne može da sakrije oble kukove i savršeno dupe, ili kako
je bila gola prvu noć u mom kupatilu, kada je izašla sva izgrebana
i s lišćem u kosi.

Romantiziram o njoj, a prošla je samo jebena sedmica kako je

nisam vidio, ali opet se ne mogu primorati da prestanem. Nemam
ništa osim mrtvog vremena. Ništa osim tišine i mira i te beskrajne
momente koji će dopustiti da ona uskoči u moje misli i da se lijepo
ugnijezdi, kao tvrdoglavi korov koji se uvijek vraća sve veći i jači,
bez obzira koliko sam puta pokušao da ga sasiječem u korijenu.

Zabacio sam glavu, ruke gurajući kroz kosu i gledajući u

plafon. Znam šta moram da uradim da je sklonim iz svojih misli.
Samo treba da je pojebem.

Zaboravi na sva emocionalna sranja. Zaboravi na finu igru ili

da uradim pravu stvar. Moram da je pojebem, da bih shvatio da
ona nije ništa specijalno. Ona je samo još jedna pička i još jedna

85
usta kao i sve ostale. Samo je jedna noć potrebna da bih izbrisao
svu magiju i misteriju koju moj mozak gradi oko Lindsey.

Rukavica je bačena, komšinice.

86
 11.

LINDSEY

Napokon sam uspjela da izbacim Chrisa iz svoje glave. Sredila

sam sve na svom blogu, čak sam i unaprijed napisala neke
recenzije za sljedeću sedmicu, tako da se ne bi desilo da opet
zabrljam i ništa ne objavim. Uspjela sam da nađem nekoga u banci
tko će porazgovarati sa mnom o zajmu za Ameliainu školu ljepote,
i skoro pa i nisam mislila na Ryanovo i Claireino vjenčanje koje je
planirano za nekoliko mjeseci. Sve u svemu, bila je to jako uspješna
sedmica.

Ali kada sam začula jako lupanje na svojim vratima, odmah

sam pomislila da će stvari ponovno postati veoma komplikovane.
Amelia je vani na poslu, a Brooke spava, tako da ne mogu samo da
ignorišem kucanje, u nadi da će netko drugi da otvori vrata. Osim
toga, zabrinuta sam da nije ponovo Alec. Držim se svoje odluke da
se što dalje držim Chrisa, a ponuda od stotinu hiljada dolara nije
nešto što bi mi pomoglo da održim to odstojanje. Osim toga, ako je
Alec, a on odluči da kaže Brooke šta mi nudi, nisam baš sigurna
da li bih joj mogla pogledati u oči, kakvu sam priliku propustila da
nas izvučem iz novčanih problema.

Otvorila sam vrata i od iznenađenja nakrivila glavu, jer na mom

trijemu je stajao Chris Savage. Bio je obučen u fine pantalone i
košulju sa kravatom. Mirisao je na nešto muževno što me natjeralo
da pomislim na šumu u rano jutro i svježe iscijepana drva.
Opijajuće. Vidjela sam takve njegove verzije u raznim tabloidima i
još je impresivniji uživo. Ali moram reći, da njegov izgled
planinskog čovjeka nije nimalo manje privlačan od ovog ispred
mene.

87
 Jedino što sam mogla jest da se namrštim, dok sam
pokušavala da se smirim sa tom pomisli šta radi tu ispred mene i
zašto izgleda kao da se ovog jutra baš potrudio.

„Tvoja ponuda,“ pitao me je. “Još uvijek vrijedi?“

Prekrstila sam ruke na prsima, ne vjerujući sebi da mu ne bih

zalupila vrata pred nosom. Samo čovjek koji izgleda i koji jeste
Chris Savage može da dođe na vrata nakon sedam dana ignorisanja
i da se ponaša kao da to nije ništa strašno. Osjetila sam jaku
potrebu da klimnem glavom, da me je sve zaboljelo. I nisam si
mogla pomoći da ne pomislim da sam ja kao predodređena za
kažnjavanje.

„Zavisi“, uspjela sam da odgovorim.

Naslonio se na ogradu sa osmijehom na licu kao da mu je sve

to zabavno. “Od čega?“

„O tome da li ćeš da se normalno ponašaš.“

Podignuo je obrve. “Mislio sam da je dio dogovora da mogu da

se nastavim ponašati kao šupak. Sada mi govoriš da moram da
budem fin prema tebi?“

„Civilizovan, bar to.“

Napravio je pozu tako što je prstom tapkao po svojoj savršenoj

bradi, kao da nešto razmatra u svojoj glavi. “Pošteno. Ipak,
civiliziranost se uvijek može interpretirati kako ko želi“, pružio je
ruku kako bih se rukovala.
Gledala sam u nju. Mogla sam da zatvorim vrata i da
zaboravim da se ovo uopće dogodilo. Mogla sam da ga ostavim iza
sebe kao svoju bizarnu prošlost i da nastavim svoj život koji sam
živjela. Ili...

Mogla sam da progutam ponos i da iskoristim svu moju logiku

prosuđivanja, uz neodoljivu želju da ga naučim pameti. Mogu da
prihvatim da nije savršen i da to vjerojatno nikada neće biti, ali
možda, samo možda, ako prihvatim njegovu ruku i pokušam ovo s
njim, možda i bude bolje. Ali ne samo za mene. On možda završi
knjigu. I možda bude nešto što je vrijedno pamćenja. A možda i

88
moja porodica bude bogatija za stotinu hiljada dolara; ne želim da
se hvatam za taj dio ishoda, jer ispadam odvratna sama sebi, ali
ipak ga ne mogu potpuno zaboraviti.

Uhvatila sam njegovu veliku šaku, dozvoljavajući da moja mala

bude progurana. Povukao me je u zagrljaj, stiskajući me prejako te
se smijao kao da smo stari prijatelji. Nije me ipak odmah pustio i
kada sam pokušala da se udaljim iz zagrljaja, još me je jače
stegnuo, saginjući se da mi šapne na uho. “Moramo samo da
raščistimo jednu malu stvar prije nego počnemo.“

„Dobro“, rekla sam, stisnutog grla. Mirisao je tako dobro da to

nije bilo pošteno, a moć njegovog tijela osjećala sam kao da pulsira
kroz mene, a onda je moj mozak otišao na mračno mjesto sa
mislima, koje kažu da je tako lako da me drži u zagrljaju ovako jako
sa svojim snažnim rukama i da me drži tamo gdje on želi dok...

Stisnula sam oči zatvorivši ih. Prestani, Lindsey.

Nježno se zacerekao, skoro na podrugljiv način, kao da ne može

da povjeruje u ono što će da upravo kaže, ali ipak izgovara riječi.
“Ako budeš nastavila sa ovim“, rekao je. “Znaš da ću na kraju da
te pojebem. Ti si svjesna toga, zar ne?“

Kao da me je nevidljiva ruka uhvatila za vrat, stisnuvši moje

glasnice tako da nisam mogla da progovorim osim što sam
proizvela neki zvuk krkljanja kao znak negodovanja. Želim da
mislim da je ovo samo dio njegovog ponašanja, samo još jedna stvar
s kojom on pokušava da nas razdvoji i da mi se prestane sviđati,
ali nemam načina da saznam što je u pitanju.

Odmaknuo se od mene, tako da sam bila primorana da ga

pogledam pravo u oči, u njima je bila neka iskra koju do sada
nisam vidjela, kao da je ovo cijelo vrijeme bio u nekoj hibernaciji, a
sada ta neka vatra u njemu se razgorila i on je potpuno budan i
zastrašujući. „Protivi se ako hoćeš“, rekao je. “Porekni ako želiš. Ali
ima da dokažem da nisi ništa drugačija nego sve druge. Ima da te
pojebem kao neku obožavateljku i još za taj trud ću ti potpisati
knjigu. Zato nemoj da napraviš grešku, ako me pustiš, iskoristiti
ću te. To je ono što ja radim. Željela si onog pravog mene? Jebeno
me dobro pogledaj“, dodao je, dok je njegova razigranost nestajala

89
s lica. Usne su mu se nakrivile dok je gledao niz sebe, raširenih
ruku.

Gledao me je, oči su mu sijale i grudi se nadimale, dok je čekao.

Nije požurivao niti jedan tren, u stvari, Chris nikada i nije nikuda
žurio. Čak i sada kada je njegova ljutnja plamtjela i očigledno je na
izmaku kontrole, on je ostao smiren čekajući. Pustio je da njegov
bijes lebdi između nas, čekajući da me težina njegovih riječi
poklopi, da pritisne bilo kakav argument ili neki prigovor ako ga
izustim.

Osjetila sam kao da stojim na nekom raskrižju. Ovo je trenutak

kada stvarno odlučujem. Rukovala sam se s njim, ali ipak se mogu
okrenuti i otići. Ali ako napravim još jedan korak...
Lovac je upravo pokazao svoju stupicu i počeo me izazivati da
uđem u nju. Ne, u stvari, on me je namamio, jer je rekao da zna da
bih ja to uradila. Ali je ipak zaboravio da postoji još drugih opcija.
Ovo nije igra samo sa dva ishoda. Ako znam gdje je zamka, mogu
da se provučem i da je izbjegnem. Jer ja njemu ne vjerujem. Možda
on vjeruje da je skinuo masku, pokazujući mi tko je on ustvari, ali
mi se sve to ne poklapa sa riječima koje je napisao i sa emocijama
koje je izlio na te stranice. Nisu to obrisi dobrog momka koje sam
ja vidjela.

„Zvuči mi kao da ćeš biti dobro razočaran“, napokon sam

progovorila, ali mom glasu je nedostajalo čvrstine.

Ignorisao me je, sijevajući očima.

Bože. Pomislila sam da sad razumijem kako je djevojke hvatao

u svoj krevet, čak i kada ih je ponižavao i obećavao da će ih odbaciti
sljedeće jutro. Mislim da sam sad osjetila svu snagu njegove
privlačnosti.

Pa ipak?

Shvatila sam da se on sad čak i ne trudi.

Sjećam se da sam čitala priče o fenomenu poznatom kao „poziv

praznine“ ili podsvjesna fiksacija da je sasvim lako skrenuti u
tekući saobraćaj ili hodati ivicom neke stijene. Sjedila sam pred
kompjuterom, pokušavajući da to shvatim, jer sam to i ja osjetila.

90
Konačno sam odlučila da je to samo prirodna radoznalost i skoro
neizbježna potreba da se istraži kako bi bilo jednostavno odbaciti
što smo do tog trena postigli i to samo u jednom treptaju oka, i to
samo ako bi to htjeli.

Chris Savage je ta praznina.

Nemoguće je gledati u njegove rastopljene smeđe oči i ne vidjeti

da bih se mogla vrlo lako izgubiti u njima, kako bih bez imalo truda
lako zakoračila u njegovu zamku i samo promatrala kako se moj
život razbija na hiljadu komada.

Najstrašniji dio je taj da ponekad ne želim da prepoznam svoj

život. Ne želim više da budem djevojka koja uvijek radi racionalne
stvari ili je odgovorna u svojim odlukama. Ne želim da budem ona
najpametnija. Samo hoću da postojim. Makar jednom hoću da
napravim nešto glupo i nepromišljeno, bez nekog finansijskog ili
logičnog smisla.

„Počinjemo večeras“, rekao je. Čini mi se kao da su sati prošli

od kada me je uvukao u svoj zagrljaj, ali samo su protekle sekunde,
ne više od jedne minute.

„Početi šta?“

„Pomoći ćeš mi da završim svoj rukopis.“

„A kako ću ja to u stvari da uradim?“, upitala sam.

Iskezio se. “Sjećaš se kada si rekla da ćeš uraditi bilo što?“

91
 12.

CHRIS

Pogledao sam kroz mali ovalni prozor sa svoje desne strane i

nisam vidio ništa osim beskrajnog crnila i malo odsjaja mjesečine.
Sa lijeve strane, Lindsey je sjedila sa istim izrazom na licu u
posljednjih nekoliko sati. Njene oči su bile široko otvorene, prsti su
joj stiskali koljena toliko jako da su joj jagodice pobijelile, a usne
su bile blago razdvojene.

Zabavlja me da je vidim u stanju šoka, ali me ipak počinje

zabrinjavati da još nije prihvatila šta se u stvari dešava. Mislim na
ono što sam joj rekao jutros. Da ću je pojebati, ali da to želim na
način kako ja hoću. I da će ona biti svjesna toga u što se upušta.
Biti će bistre glave i imati će svo vrijeme svijeta da shvati da je sve
to neizbježno. A kada je slomim za sva vremena, želim da se bori i
rukama i nogama protiv same sebe da mi ne odoli, ali će ipak
posustati.

Biti će to predaja kao nikada do sada.

Poraz, ali tako sladak poraz o kojem će do kraja svog života da

sanja prljave snove, stiskati će noge na javnim mjestima, kada
sjene sjećanja prođu kroz njene misli zbog onog što ju je nekada
zadesilo. Dodirivati će samu sebe pod tušem kada bude mislila o
tim trenutcima ili noću dok bude ležala pored nekog muškarca za
kojeg će ona misliti da je imalo vrijedan truda. To će je uništiti i
nikada mi neće moći oprostiti, ali će joj se to toliko svidjeti, da neće
ni htjeti sve to da promjeni.

Tako da jedino što sam mogao da joj sada pružim je milost na

putu za Njemačku. Da. Odlučio sam da taj dio oko promocije po
Europi i nije tako loša ideja, sve dok mogu da povedem Lindsey.
Ona će biti moja preokupacija tokom putovanja. Otišao sam toliko

92
daleko da sam čak pozvao i sestru, ali nije mogla doći tek sljedeći
dan, pa kada moj avion ostavi Lindsey i kada odem u Prag, na
povratku ću da pokupim Lydiau.

Još nisam uputio Lindsey sa svim detaljima. Htio sam da

testiram njenu izjavu „da će uraditi bilo što“ i rekao joj da spakira
dovoljno stvari za dvije sedmice i da ponese pasoš. Hvala Bogu,
imala ga je, jer da nije, sve bi ovo izgubilo neki dramatični smisao.

Malo sam se promeškoljio u svom sjedištu bacivši po stoti put

pogled na nju, da vidim kakav je osjećaj imala. Mislim da mi je
nedostižna. To nije osjećaj na koji sam navikao i lagano ali sigurno
postaje jedina stvar na svijetu koju želim. To je jednostavno tako,
kada možeš da imaš sve na svijetu za pravu cijenu ili samo za
osmijeh, nema ništa primamljivije od osobe koja te stalno odbija.
Iako njihova volja svakim danom sve više slabi.

Prije nekoliko dana sam pomislio da sam prema njoj postao

emocionalan, da sam omekšao i da nisam više planinski grubijan.
Ali to ipak nije to. Bio sam gladan neke veće stimulacije na planini.
Ona je došla i bila je jedina koja je zaokupila moju pažnju. To je to.
Bez ikakvih emocija. To sam sebi dokazao kada sam odlučio da
sklopim s njom dogovor.

Za sada, odlučio sam da se poigravam s njom, jer će biti puno

slađe da je uzmem na svoj način, jedino ako ne budem morao da
upotrijebim jaku artiljeriju da dokažem da je i ona kao i druge
djevojke.
„Jesi dobro?“, pitao sam je.

Čudno me je pogledala. “Zašto? Brineš se da me nisi dovoljno

preplašio za jedan dan?“

„Izgledaš napeto“, rekao sam. “Ne pokušavam da te plašim,

znaš!“

„Stvarno“, glas joj je zvučao u potpunom šoku.

Iskezio sam se. “Dobro, jesam par puta pokušao.“

Iznenadila me je sa polovičnim osmijehom. “Znaš, i nisi toliko

loš kad spustiš svoju masku.“

93
 „Nisam. Onda je bolje da je vratim. Ne želim da postaneš
ponovno groupi.“

Zakolutala je očima, ali sam mogao da vidim da je još uvijek

sve to zabavlja. “Groupi za T.S. Barnes... možda. Možda se složim
samo za to. Ali molim te nemoj više nikada pokušati reći da sam
groupi za Chris Savageom.“

„Šta?“, upitao sam je. “Nije ti se svidjela knjiga?“

Okrenula je glavu i zatvorenih očiju se naslonila na sjedište.

“Bila je užasna.“

„Ali si je pročitala?“, upitao sam.

Progutala je teško, očigledno smišljajući šta da odgovori.

Iscerio sam se.

„Jesam“, priznala je. “Ali je to bilo samo radi mog posla.“

„Znači da si je analizirala na blogu?“

Namršteno me je pogledala. “Kada sam ti uopće rekla za svoj

blog?“

Sada je bio moj trenutak da odugovlačim sa odgovorom, jer

sam zaboravio da sam svojim kopanjem po internetu saznao te
informacije o njoj. Znam da sam istraživao o njoj kada sam sebe
previše prezirao nakon nekoliko ispijenih piva. Tako da znam da je
pročitala moju knjigu, zato što ju je pocijepala u svom osvrtu.
Vjerojatno je mislila da ću biti ljut kada vidim da je uništila moju
knjigu, a nemam namjeru da je u suprotno uvjeravam, dok sam je
gledao kako se migolji u sjedištu i to je bilo previše zabavno.

„Pretražio sam internet o tebi“, rekao sam, odlučujući da ću

biti potpuno iskren.

„Molim, jesi li istražio i moju prošlost? Mislila sam da sam ja

ta koja progoni i prati.“

94
 „Moj susjed je dvije noći zaredom provaljivao u moju kuću.
Kako sam mogao da spavam noću? Morao sam da se uvjerim da
nisi serijski ubojica ili da nisi pobjegla iz mentalne ustanove.“

„Znači znaš za tijela u mom dvorištu?“, upitala me.

„Sve što znam je da te je veoma zabavljalo da budeš kritična

prema mojom knjizi.“

Boja je nestala s njenog lica, ali je bila odlučna da nastavi

žestoko. “Zar ljudima nije dozvoljeno da mrze tvoju knjigu?“

„Ako im nije dozvoljeno, onda bih i ja bio u nevolji“, rekao sam.

„Čekaj, zar mi pokušavaš reći da se ni tebi ne sviđa?“

„Mrzim je.“

„Wow“, rekla je. “Možda ipak na kraju i nisi tako loš.“

Nasmijao sam se. “Jesi li to pomislila da ću te ubjeđivati da je

to dobra knjiga. Ta knjiga je sranje. Lovac na novac.“

„Znači to je bila T.S. Barnes? Ono što si istinski napisao, jer

tada ti nije stalo do novca?“

Premjestio sam se, odjednom osjećajući nelagodu zato što sam

stavljen pod lupu. Dosta sam se trudio da ne shvatim svoje motive,
jer sam smatrao da nisam kvalificiran da o tome prosuđujem. “Ne
mislim da je tako“, odgovorio sam nakon nekoliko sekundi. “To je
bilo samo nešto da imam šta da radim.“

„A rukopis?“ pitala me je.

„Dosta o meni“, rekao sam, stavio sam ruku na njeno koljeno

i gledao je pravo u oči, izazivajući je da je skloni. To je šupački što
sam uradio – preokrećući razgovor na ovaj način, ali nisam
raspoložen da se previše otvorim. Istini za volju, nisam uopće
raspoložen da sam u nekakvoj terapeutskoj seansi na 15 milja
iznad zemlje, pa da odjednom postanem kreativan i otvorim se. Ne,
ali se nadam da će njena pička to uraditi. Ta misao malo mi je
uzburkala stomak. Bio sam gad prema Lindsey. Znam da jesam,

95
ali je nisam primorao da uđe u moj život. Nisam želio nikoga da me
pokuša popraviti. Osim toga, bio sam iskren prema njoj, a ona je
još tu. Odrasla žena mora da preuzme neke odgovornosti prema
sebi, čak i kada nema pojma u što se upušta, zar ne?

Na moje iznenađenje, kao da je mrtav pacov, uzela je moju

ruku između palca i kažiprsta i rekla. “Bez diranja.“

Skoro pa me je ubjedila da moj dodir na nju ne djeluje. Skoro.

Dok nisam uvidio da su joj se bedra stisnula nakon nekoliko
sekundi i da se pomjerila u svom sjedištu. Osmjehnuo sam se u
sebi. Ovo će biti previše lako. Baš previše jebeno lako.

Lindsey nije bila impresionirana ni mojim privatnim avionom,

a niti sa limuzinom koja nas je pokupila sa aerodroma ili čak ni
tim da su nas paparazzi pronašli u Njemačkoj i da su se već
organizirali i dočekali nas ispred hotela. Još bodova u njenu korist,
koliko mi se čini. Sve što ona uradi, a da nije kao mafija bezličnih
groupi cura, je plus za nju i ne mislim da još nisam upoznao ženu
koju nije začešalo da raširi noge kad nanjuši moj novac. Izgleda da
nisam gledao na pravim mjestima.

„Ovdje si ti“, rekao sam, dok sam zveketao ključevima u zraku

dovoljno visoko da ih Lindsey ne može dohvatiti.

„Stvarno“, blijedo me upitala. “Znači tvoje samopouzdanje da

me pojebeš je da flertuješ sa mnom kao da si osnovac?“
Nasmijao sam se i spustio ruke, dodajući joj ključ. “Možda
želim nešto više od jebačine!“, dodao sam.

Namrštila se, otevši mi ključeve iz ruke, povrijeđenog pogleda.

“Slušaj. Već osjećam jet leg. I silno se trudim da ostanem
civilizovana i da sam hiljadama kilometara udaljena od sestara bez
ikakvog objašnjenja. A ti mi još uvijek nisi dao normalno
objašnjenje što radimo ovdje. Ispala sam pred tobom budala, toliko
puta da ne mogu ni izbrojati, ali molim te, nemoj misliti da sam
neka glupača ili neka obožavateljka s kojom možeš da manipulišeš
kako ti je volja. Ako hoćeš da igraš kao Gospodin Loš Dečko i
nastaviti da pričaš o tome kako ćeš me jebati, to je ok, ali stvarno
nemoj ni da se pretvaraš da želiš nešto više od toga.“

96
 Ugurala je ključ u bravu, otvorila vrata, povukla mali kofer za
sobom i zatvorila mi vrata pred nosom, a ja sam ostao kao
posljednji idiot u hodniku.

Odnio sam svoje stvari u sobu i bacio ih na krevet, te sjeo na

pod naslonivši se uz zid. Čuo sam prije i gore stvari od žena. Mnogo
gore. Ali Lindseyin oštri jezik me je više bolio nego što sam
očekivao. Ništa mi nije preostalo nego da pomislim kako sam se
odnosio prema njoj od kada smo se upoznali. Meni je lakše
razumijeti sva zajebavanja koja je doživjela, ali njoj?

Jebi ga.

Skočio sam na noge, donijevši čvrstu odluku dok sam prelazio

preko hodnika i pokucao na njena vrata.

„Lindsey“, rekao sam. “Želim samo da razgovaram.“

Malo je otvorila vrata sjajnih i crvenih očiju.

„Možeš li otvoriti potpuno jebena vrata?“, upitao sam,

pokušavajući pričom da se probijem kroz mali prostor u koji me je
pustila.

Zatvorila je vrata, skinula lanac i onda ih ponovno širom

otvorila. “Ako nisi ovdje da se izvineš...“

„Bio sam đubre“, rekao sam.

Podigla je jednu obrvu i dodala. “Ali...“, polako je rastezala.

„Ali se ne izvinjavam za to, ne...“, rekao sam sa uzdahom.

“Ja...“, počešao sam rukom nos, grickajući usne i pogledam tražio
odgovor na plafonu. “Ja... radim na tome.“

Pogledala me je nimalo oduševljeno. “Radiš na tome?“

„Nisam Bog zna šta kada je riječ o izvinjenjima. Nisam baš

imao neko iskustvo i vježbu. Samo hoću da ti kažem da ću biti blaži
prema tebi od sada.“

97
 „Znači prestati ćeš sa tim mačo sranjem o tome kako ćeš da
spavaš sa mnom?“

„Nisam to rekao.“

Odmahnula je glavom, ali u očima sam ugledao tračak

smijeha. “Izgleda da ću morati to da prihvatim. Za sada. Ali ipak
moram da pitam. Zašto bih trebala da vjerujem da ti stvarno želiš
da spavaš sa mnom?“ Fascinira me način na koji ne može da održi
pogled na mojim očima, nakon postavljenog pitanja da pokaže svoje
samopouzdanje, koje je dobro krila. Prokletstvo, to je vjerovatno
dobro, jer prokleto je seksi vidjeti ovako vatrenu ženu, a da otkrije
svoje slabosti. Što duže provodim vrijeme sa njom, sve sam
odlučniji da ću da osjetim njen okus...

Prije nego je oslobodim?

To je ono što planiram, zar ne? Zašto se sada ovako usrano

osjećam? Moja usta progovore prije nego moj mozak razmisli,
osiguravajući da ono što je rečeno nema šanse da se popravi i
povuče, bez obzira na sve moje sumnje.

„Zašto bih htio da spavam sa tobom?“, upitao sam. “Nikada

nisam spomenuo da želim da spavam sa tobom. Rekao sam da
hoću da te pojebem. U tome je razlika.“

98
 13.

LINDSEY

„Kako ti je tamo?“, upitala me Amelia. Osmjehivala sam joj se

preko laptopa koji sam posudila od Chrisa. Brooke je sjedila pored
Amelije, za mojim stolom, posmatrajući me pronicljivo kao da je
pokušavala pronaći da li sam ranjena ili povrijeđena.

„Nisam još ništa previše vidjela. Ali izgleda da ovdje ne znaju

šta je led. Momak iz hotela je morao da ode u posebnu radnju samo
da bi mi donio leda. Pokušala sam da ga zaustavim, ali nije se dao
smesti. I Coka (Coka-Cola) ima drugačiji okus.“

„Već se drogiraš?“, zezala me Brooke.

Prevrnula sam očima. “Soda-piće, glupačo.“

„Da li ti je objasnio šta pod tim poslovnim putem on misli?“,

pitala je Amelia.

Klimala sam glavom kao da hoću da kažem „i da i ne“, u

odgovoru. “Prvo je bio samo poslovni put, a sad misli dok sam uz
njega da će dobiti kao neku motivaciju kad ostane bez ideje za
pisanje.“

„I dobila si besplatan put u Njemačku, sa svim plaćenim

troškovima“, dodala je Amelia. Protrljala je dlanove i iskezila se.
“Besplatni kolačići od rakova, ako želiš.“

Nasmijala me je. “Pokušati ću da ti koji prokrijumčarim na

povratku. Ali on je tek jutros odlučio da me obavijesti da idemo na
promotivnu turneju da se izgradi dobar put za njegovu novu
knjigu. Mjesec dana, sedam gradova po cijeloj Europi.“

99
 Amelijine su oči iskočile. “Jaoj, pa to je tako moćno.“

„Wow“, rekla je Brooke, ali u njenom glasu se mogao osjetiti

neki ton nezadovoljstva.

„Ali sam mu rekla da ne mogu s njim da budem nakon

Njemačke“, rekla sam.

„Što?“, pitala je Amelia. “Moraš. Ma daj!“

„Potrebna sam vam“, rekla sam. “Osim toga, ne mislim da baš

imam neku želju da budem tu kada sve te obožavateljice počnu da
bale nad njim. I vjerovatno mu neće trebati previše dugo da ih
dovede u svoju sobu preko puta moje i da ih pojebe do besvijesti.“

I nakon neprospavane noći, shvatila sam da bez obzira koliko

je mojoj porodici potreban novac, ne mogu nastaviti dalje sa ovim,
kada znam da jedan dio mene, ma koliko on mali bio, radi za ček
koji će mi Alec dati.

„I tada ćeš postati ljubomorna?“, pitala me Brooke.

Uzdahnula sam. “Ne. Zgaditi će mi se. Dajte, pa to je Chris

jebeni Savage. Nisam luda. Šta god da mu je ovaj put, nije da je o...
tome. Njemu dođem kao maskota ili kao sretna amajlija. Nemam
pojma što.“
„Laž“, rekao je Chris, ulazeći u moju sobu i to sa ključem koji
nije spomenuo da ga ima. Na sebi je imao košulju sa kragnom i sa
otkopčanim dugmadima, što je bilo privlačno, kao i farmerice. Kad
se bacio na krevet pored mene, zapahnuo me njegov opojni miris –
miris na koji se počinjem sve više i više navikavati, srameći se to
sebi da priznam. Sjeo je raširenih nogu, tako da je svojim butinama
doticao moje, što mislim da nije bilo nimalo slučajno.

Amelia i Brooke su raširile oči kada su ga ugledale pored mene.

„Izvinite,“ rekao je. “Da nisam prekinuo neki ženski razgovor?

O dečkima? Da li ste govorile o dečkima? Možda o meni?“

„Da, kako da ne“, odgovorila sam nadajući se da nije primijetio

da se moji obrazi sve više crvene.

100
 „Lindsey želi da zna što je tvoj plan u stvari?“, rekla je Brooke,
koja je namjestila onaj izraz „nemoj da se zajebavaš sa mojom
mlađom sestrom.“

„Oh?“, Chris je upitao. “Zar ona ima amneziju? Trebala si mi o

tome prije reći nego smo otišli na godišnji, dušo“, rekao je
stavljajući ruku oko mog ramena i stiskajući me kao da smo par u
dugogodišnjoj vezi.

Pokušala sam da progutam, ali mi je grlo bilo suho. „Ne uopšte

ne mislim na to“, dodala sam tiho.

„Što?“, pitala je Brooke, „Pa sad si rekla...“

„Ma u redu je“, Chris je odgovorio kao da je najmiliji i nimalo

otrovan lik na ovoj planeti. “Moj stvarni plan je da je pojebem.“

Sestre su zinule u čudu.

„Šta reče?“, Brooke je izgledala kao da joj nije nimalo smiješno.

“Ne znam šta ti misliš...“

Chris zaklopi laptop. „Izvini, ali nisam mogao da odolim“, rekao

je poskočivši sa kreveta sa neobičnom količinom energije u sebi.
„Nadam se da imaju smisao za humor.“

Izvukla sam mobitel iz tašne i brzo poslala SMS poruku:

„Objasnim kasnije. Izvinite“ prije nego sam opet obratila pažnju na
Chrisa. Stvarno ima loš utjecaj na mene. „Da li ti je jasno kako je
sve ovo neugodno?“

Iskezio se. “Da, mislim da bih mogao da zamislim. Imam i ja

sestru i bio bih užasnut da čujem nešto o njenom seksualnom
životu.“

„Dobro, kao prvo“, rekla sam, osjećajući da sam već pri kraju
strpljenja, a tek je prvo jutro u inostranstvu s njim. “Ti nisi moj
„seksualni život“. Ti si... noge su nam se par puta dotaknule i bio
si blizu mog uha, taj vid gluposti i to je najblaže rečeno.“

101
 „Prokletstvo“, dodao je kezeći se samozadovoljno. “Nisam
shvatio da vodiš evidenciju. Da li bih trebao dodati još nešto na
listu?“

„Drugo“, rekla sam i ujedno se trudeći da ignorišem toplo

peckanje u svom stomaku. “Imaš sestru? Kako nisam znala za to?“

„Pa čini mi se da nisi tako dobar špijun“, dodao je. “Da, imam.
I pozvao sam i nju da mi se pridruži na ovu malu promociju. Biti
će ovdje za par sati. Svidjeti će ti se. Sigurno.“

„Možda te ona može držati pod kontrolom“, dodala sam sa

uzdahom.

„Još uvijek misliš da nećeš biti ovdje nakon Njemačke?“, upitao

me, napokon izgledajući malo ozbiljnije.

„Čudo je što si me dovukao i ovdje. Još ne mogu da vjerujem

da sam ti dovoljno vjerovala da se tako brzo spakujem i uskočim u
avion s tobom.“

Zlobno se osmjehnuo i dodao. “Povjerenje, požuda, nazovi to

kako hoćeš.“

Alec, Chrisov agent je ušao u moju sobu kulturno kucajući na

vrata, koja su već bila otvorena. Skočila sam kao neko koga su
roditelji uhvatili da se hvata sa dečkom. „A ovo je?“, upitala sam,
iako smo dobro poznavali jedno drugo. Nisam očekivala da ga vidim
ovdje, ali sam ipak trebala da pretpostavim da nećemo na ovoj
promociji biti samo Chris i ja. Vjerojatno postoji cijeli tim koji oko
njega igra od onog trenutka kada smo sletjeli.

„Alec“, reče Chris.

„Njegov agent“, objasnio je Alec, prijateljski se osmjehujući i

pružajući mi ruku.

Iako tehnički ovo nije moja soba, samo hotelska prostorija,

osjećam se veoma neugodno i ranjivo dok dva muškarca stoje
pored mog kreveta, a još nisam ni obučena kako treba.

„Ti mora da si njegova muza“, dodao je Alec.

102
 Nasmijala sam se na to. “Teško da je tako.“

Chris mi stisnu nogu i tako se osmjehnuo da je izgledalo čak i

iskreno. “Ne misli o sebi tako loše.“

Pročistila sam grlo, ne znajući šta da odgovorim nakon ovoga.

“Pa, ako smo završili sa jutarnjim sastankom oko mog kreveta...“

„Ja već kasnim na sastanke...?“, pitala je djevojka koja je

provirila kroz moja vrata i lagano ušla u moju sobu, još uvijek sa
torbama privezanim oko sebe na iznenađujuće mišićavim
ramenima.

Izgleda da nisam mogla da uradim ništa sa tim osim da se

čudim i da pustim da raste gužva u mojoj sobi.

„Lydia“, rekao je Chris pokazujući prema djevojci koja je ušla.

“Moja mala sestra.“

„Ćao“, bilo mi je neugodno, jer nisam znala da li me je Chris

uopće spominjao ili će ona jednostavno pomisliti da sam njegov
sinoćnji ulov.

„Lindsey?“, upitala me, ujedno i odgovarajući na moje pitanje.

„Rekao je da si slatkica“, rekla je, mršteći se i gledajući u Chrisa.
„Ti lažove. Nisi htio da znam da je ona ovako zgodna i dobra, tako
da ne pomislim da si se zaljubio.“

Kada sam pogledala u Chrisa, šokirala sam se kada sam

ugledala tu malu naznaku da su mu se obrazi zarumenili.

„Trebamo osloboditi Lindsey“, rekao Chris naglo ustajući.

“Hajdemo“, pružio je svoje duge ruke i sve ih lagano pogurao prema
izlazu. Prije nego je zatvorio vrata okrenuo se i dodao. “Izlazimo
večeras. Na ovu karticu sam stavio pet hiljada dolara“, rekao je
pružajući mi crnu debitnu karticu. “Kupi sebi neku odjeću ili šta
god ti se dopadne dok sam ja na potpisivanju knjige.“

Prije nego sam uspjela da se pobunim, bacio je karticu kao

frizbi na moj krevet.

103
 Podigla sam je i pogledala kao da je otrovna. I samo tako? On
misli da meni treba pet hiljada dolara da bih kupila garderobu za
večerašnji izlazak? Na kakve je on to žene navikao? I kada sam se
ja to dogovorila da izađem večeras sa njim?

Legla sam se na krevet, gledajući u plafon i želeći da samo

mogu da pratim osvijetljeni put koji će me odvesti na mjesto gdje
ću napokon biti sretna. Da li da vjerujem svom tijelu, koje mi
preporučuje što više svega i svačega sa Chrisom ili da vjerujem
svom srcu, koje mi pokušava reći da stanem prije nego preduboko
odem, da ne bih na kraju završila povrijeđena?

Kompromis. To je jedini odgovor. Izađem s njim jednom.

Napokon, on mi možda pokušava pokazati kakav je on ustvari.
Možda čak bude i fin prema meni, ako me je pozvao na sastanak.
Mislim, ne bi imalo smisla da me pozove na sastanak i da se ponaša
kao drkadžija, zar ne?

Vratila sam se u hotel oko pet poslije podne, ali toliko sam
umorna da mi je izgledalo kao da je 5 ujutro, jer nakon
neprospavane noći moglo je biti bilo koje doba dana i to sve
zahvaljujući jet legu. Na kartici je ostalo četiri hiljade devet stotina
sedamdeset dolara, iako nisu bile moje pare, a i da su bile, pomisao
da toliki novac potrošim na odjeću je izazivalo mučninu u stomaku.
I ovih dvadeset što sam potrošila u nekoj jeftinoj radnji mi se činilo
malo neodgovorno i to na garderobu koju možda više nikada neću
obući. Ali sam se potrudila da bar cipele koje sam odabrala budu
prilagodljive za sve što obučem. A ostatak od deset dolara sam
potrošila da probam gyro u lokalnom restoranu. Nikada nisam to
probala, ali su me par ljudi koji pomalo pričaju engleski uputili na
mjesto gdje mogu da probam nešto što odavno priželjkujem.
Sastrugali su meso sa velikog komada janjetine, koja se vrtjela
ispod neke svjetiljke, što mi se činilo čudnim ali i zabavnim, i to
meso su ubacili u pitu – tanki hljeb – sa puno sosa i povrća. Krajnji
rezultat je bio iznenađujuće dobar i mislim da ću da posjetim ovo
mjesto još koji put prije nego se vratim kući za par dana.

Kada sam se vratila u hotel, Alec me je sreo u holu, brzo

okončavajući razgovor, te brzim korakom krenuo prema meni, kao
da me je čekao. „Ima li ikakvog napretka? Chris neće ništa da mi
kaže.“

104
 „Neću to da radim Alec. Žao mi je, ali je previše prljavo.“

Stisnuo je vilicu upirući pogledom u mene. “Jesi li sigurna da

je to odluka koju želiš da doneseš?“

Namrštila sam se jer mi se nije sviđao ton njegovog glasa. “Već

sam odlučila“.

„Baš. Vidjeti ćemo o tome još“, izvadio je svoj telefon, okrenuo

se i žurno otišao od mene bez ijedne dodatne riječi.

Na što je mislio? Njegov ton je zvučao kao prijetnja i moj mozak

je počeo da ubrzano radi misleći što bi mogao da iskoristi protiv
mene. Sumnjam da će biti nasilan, ali Alec izgleda kao čovjek koji
se ne plaši uprljati ruke i da prekorači moralnu granicu. Ne mogu
da shvatim što bi mogao da uradi da bi me prisilio. Nije da se neko
iz moje porodice bavi nečim sumnjivim, pa da bi mogao to da
razotkrije.

Kada sam se vratila u sobu, moje raspoloženje se pokvarilo

nakon bliskog susreta sa Alecom. Otvorila sam vrata spavaće sobe
i vidjela da me Chris čeka na mom krevetu, hvala Bogu obučen.
Ustao je poskočivši, spuštajući telefon i tako mi se osmjehujući da
je postao čak i neodoljivo šarmantan.

„Šta je bilo da si u tako dobrom raspoloženju?“, pitala sam, već

osjećajući kako Alecova prijetnja lebdi iznad moje glave.

Chris sliježe ramenima i dodaje. “Ništa specijalno. Samo sam

uspio napisati par stranica.“

„Šta?“, pitala sam širom otvorenih usta. “Kako si uopće našao

vremena? Mislila sam da si na potpisivanju knjige ili tako nešto?“

„Bio sam u vožnji tridesetak minuta. Izvadio sam laptop i

napisao par stranica.“

Nisam si mogla pomoći da se ne nasmijem, jer je izgledao tako

sretno. Uobičajeni tmurni oblak koji ga je uvijek okruživao, sada je
nestao i sve što je ostalo je neobično lijep muškarac sa predivnim
osmijehom i očima koje oduzimaju dah.

105
 „Tu je još nešto“, rekao je, skupljajući obrve dok je sjedao na
moj krevet. “Ponio sam mamine dnevnike. Želio bih da mi ih opet
čitaš. Možda večeras, nakon našeg sastanka. Mislim da neću biti u
stanju da završim knjigu dok ne čujem sve što mi je imala reći.
Nekako je sve povezano.“

„Sastanak?“, pitala sam. “Mislila sam da me samo izvodiš van.“

„Sastanak“, potvrdio je. “Daj da vidim šta si kupila.“ Uzeo je

kesu iz moje ruke i izvadio haljinu, te je podigao. Bila je
jednostavna, na neki lijepi jednostavni način. Bijele boje i nije bila
dužine kakvu sam voljela – dosezala je do sredine butine, ali je
imala kaiše koji su se na leđima križali, te su tako leđa bila
otvorena, i još izvezeni uzorak duž ruba haljine.

Stisnuo je usne i rekao. “Lijepo.“

Uzela sam njegovu karticu iz tašne i pružila mu je.

Odmahnuo je. “Zadrži je. Tvoja je.“

„Ne mogu zadržati tvoj novac“, rekla sam, pružajući mu je

ponovno.
Uzeo je od mene, čudno me gledajući. “Stvarno se baš trudim
da mi se ne svidiš“, rekao je.
Njegove riječi su moje srce natjerale u galop, a grudi su
odjednom postale tijesne. Kada velika većina riječi koja izađe iz
njegovih usta je ili neka uvreda ili nešto užasno, to me nimalo ne
šokira niti mi laska. Ali od njega čak i naznaka komplimenta me
ostavi bez riječi.

„I kako ti do sada to ide za rukom?“, upitala sam.

Nasmijao se. “Izgleda da ćeš me za finalni odgovor morati pitati

poslije našeg večerašnjeg izlaska.“

„Šta? Zar sam ja ta koja je na probi? Mislila sam da će ovaj

izlazak biti tvoj način da se izvineš i da pokušaš da pokažeš da nisi
baš toliki egocentrični šupak.“

106
 Chris se odmaknuo, fiksirajući me očima koje su mogle da
pošalju do mene valove vrućine kada god mu se prohtije. „Ako sam
bio šupak, to je bilo samo da bih te poštedio.“

„Da me poštediš? Od čega?“

„Mene“, odgovorio je jednostavno. “Ja nisam dobar za ljude

Lindsey. Iskoristim ih, baš kao što ću tebe iskoristiti. I pokušavam
da ti olakšam da me mrziš.“

„A sada ne želiš da te mrzim?“

Zamislio se, ali njegov pogled je bio jak i prodoran i nije ga

skidao sa mojih očiju. “Želim da dokažem samom sebi da nisi
drugačija kao i druge“, rekao je. “Bilo bi lakše da me mrziš, ali si
uvijek prozrela moju glumu, zar ne?“

Odmahnula sam glavom, ne shvaćajući u potpunosti šta je htio

reći. “Nisam drugačija nego druge?“

„Obožavateljke“, rekao je provlačeći ruku kroz kosu. “Mnogo

ljudi koji bi prodali dušu da provedu jednu noć sa mnom, što bi im
omogućilo da o tome pišu na tweeteru ili za njihove priče na
snapchatu, nešto o čemu bi se pohvalili svojim prijateljima.“

„A šta sam ja kojeg đavola uradila pa da pomisliš da sam ja

jedna od njih?“ Moja prva reakcija na ono što govori je ljutnja. Kako
bih se drugačije osjećala kada ti netko kaže da hoće sebi da dokaže
da sam ista kao i sve ostale površne osobe koje su bile u vezi s
njim. Ali ispod toga, shvatila sam da on to sebi nije mogao da
dokaže. Vjerojatno je ispočetka i nagađao da sam ista kao oni, ali
je vjerojatno nekada shvatio da je mene baš briga za njegov novac
i slavu. Ne mogu ga za to ni kriviti. Kad pomislim da moraš da
misliš da li se ljudima sviđaš zbog sebe samog ili samo ideje onog
što jesi. Jedino što vidim da je to veoma usamljeno i izluđujuće
stanje.

„Ne dovoljno“, rekao je. “Zato hoću da te pojebem. Nazovi to

ultimativnim testom. Ako bih te imao, kompletnu, na nekoliko sati,
na načine kako ja hoću, ne bi bilo mjesta za tajne u tom trenutku.
Istina je u seksu. Rekla si da si pročitala moju knjigu, zar ne?“

107
 Klimnula sam glavom potvrdno. Stid, ljutnja i krivnja je tu, jer
sam se uzbudila. Chris Savage u stvari hoće da spava sa mnom –
u stvari da me pojebe. Od te činjenice nije napravio nekakvu tajnu,
ali do sada sam bila sigurna da se igrao sa mnom. To je bio još
jedan način njegove okrutnosti. Pomislila sam da hoće da njegovu
ponudu uzmem zaozbiljno, tako da bi mi se mogao nasmijati u lice,
da pomislim da je ozbiljno mislio. Ali očito je ipak i mislio tako.

Nisam spavala sa muškarcem od Ryana, a prije toga moj

seksualni život je bio vrlo sramotan, pa na pomisao da bih mogla
da se seksam sa Chrisom, je užasno zastrašujući. Pogotovo što
zvuči kao da bi bio zainteresiran za mene, ako bi seks sa mnom bio
drugačiji nego sa ijednom do sada. Kakve šanse za to ja imam? I
da li ja to ikada želim da probam?

„Pročitala sam“, rekla sam napokon. Misli mi se vrte po glavi,

da se na jedva mogu fokusirati, jer kako mi mozak skače sa ideje
na ideju, sve mi se pomutilo i postaje sve zbrka. I ne mogu da
odlučim, da li ja u stvari želim da prihvatim njegovu ponudu.

„Nije knjiga sranje“, rekao je. “Ono što sam napisao, da je istina
u seksu. Pravi seksualni doživljaj nema mjesta za laži. Apsolutno
povjerenje. Apsolutna istina. Meni je potrebno sve. Svaka trunka
onoga što imaš da mi ponudiš i ima da učinim da tako jako svršiš,
da ćeš posljedice osjećati i sedam dana nakon orgazma.“

„Mi možemo otići na sastanak kao normalni ljudi i ako tok

sastanka dovede do toga, onda...“

Odmahnuo je glavom. “Ne. Zato je ono što ja želim više od

seksa. Nisu to samo strast i požuda. Meni je potrebno sve za tu
noć. Sve...“

Jeza se spustila niz moju kičmu zbog načina na koji me je

gledao. “Ne znam, hoću reći, mislim da uopće ništa ne razumijem“,
priznala sam.

„Onda ću da pojednostavim. Izađi sa mnom na ovaj sastanak i

ti ćeš mi dati ključeve za ovu noć. Svoju rezervisanost ostavi po
strani. Bez nagađanja ili neodlučnosti. Ne pomakneš li se iz vozila,
tu vožnja prestaje, nema ponovnog vraćanja, bez izvinjenja, bez
ljutnje, ali to znači kraj. Da li sad razumiješ?“

108
 „Koliko god je to moguće“, rekla sam. Željela bih da mogu sjesti
ili da popijem čašu vode. Ili još bolje ono moje vino iz kutije bi znalo
točno gdje da me sad vrati. „Da li imam nekog vremena da malo
razmislim?“

„Naravno“, rekao je. “Šta misliš o trideset sekundi? Da ili ne?“

Sad sam i sjela, u glavi mi se bukvalno zavrtjelo. Podijeljena na

pola želeći da bacim položaj racionalne sestre makar na jednu noć
i da se prepustim, ili to što me brine da ovo neće biti samo jedna
noć. Morati ću da živim ostatak života sa odlukom koju sada
donesem, a koliko znam, oblikovati će moje mišljenje kako vidim
sebe i da li se mogu poštovati. Hoću reći, kakva to žena dopusti da
se netko kao Chris ponaša prema njoj kao što je on do sada i još
onda da prihvati njegov prijedlog?

Osim mog unutarnjeg ubjeđenja da Chrisovo ponašanje prema

meni kao običnog govnara, nije baš toliko točno kako izgleda. Da,
rekao je užasne stvari i bio je odbojan i okrutan, ali većinu
vremena, ja sam bila ta koja je kroz njega vidjela. Ako skačeš u
bazen sa ajkulama, stalno i iznova, i na kraju te ajkula ujede, koga
treba kriviti, sebe ili ajkulu?

Ali opet, ja sam ta koja je uzela u razmatranje ponovni ulazak

u taj bazen sa ajkulama.

Da je barem tako jednostavno.

Problem je taj da Chris nije neki momak koji je iznova i iznova

povrijedio moj ego. On je bio školski primjer ranjenog umjetnika,
ali je sada prešao na skroz veću razinu. I možda je Brooke bila u
pravu. Ja želim da ga spasim, jer smatram da je on vrijedan
spašavanja.

„Tri, dva...“, Chris je odbrojavao.

„Uraditi ću to“, rekla sam. Riječi su izletjele prije nego sam u

potpunosti donijela odluku, ali neću se sada povlačiti. To je samo
jedna noć. Jedina šansa da dokaže da nije samo on u ovoj priči, da
možda ima i više nego što oči vide. Osim toga, sjećam se ne
prospavane noći kada sam žalila što nisam pojela kolač na vašaru,

109
jer je bio rasprodan. I vjerojatno ne bih više nikada spavala kada
bih nešto ovako veliko propustila. E sad, vrijeme će pokazati da li
je ovo dobro ili loše. A najužasniji dio je da ja nemam pojma što je
ovo od svega.

110
 14.

CHRIS

Parkirali smo na kraju neravne ceste koja je izgledala otprilike

dvije tisuće godina stara. Okruživala su nas polja sa mahovinom
kao i valoviti, zeleni brežuljci i rasprostranjene rustične, seoske
kućice. Ogromni srednjovjekovni dvorac nalazio se na vrhu stijene
sa pogledom na more. Trudio sam se da skrenem pogled sa
Lindsey. Izgledala je tako jebeno nevino u svojoj maloj bijeloj haljini
i sandalama, da sam imao problema sa suzdržavanjem.

Upravo u ovom trenutku, to je sve na što sam usredotočen,

poput nagrade na kraju igre. Neću dopustiti da me zarobe misli
koje me neće nigdje odvesti. Kao na primjer kako ona donese neku
vrstu sreće sa sobom koje nema kad nije u blizini. Ili kako se
kreativni blok koji sam osjećao proteklih nekoliko godina, raspada
dan za danom koji provedem s njom. Možda je zbog toga što me
ona tjera da poželim biti bolja osoba. Sve te misli su zamka.
Pridajem previše pozornosti na što god da je ovo između nas a samo
će biti još jedno razočaranje.

Ako sam nešto naučio, to je da ništa nije toliko dobro kao što
izgleda. Velike kuće, otmjeni automobili, supermodeli… Sve to
razočara.

Lindsey je samo još jedno prazno obećanje i to ću dokazati

kada je budem jebao. Izgubiti će sva svoja uvjerenja i ugrize nakon
što joj pružim ono što joj doista treba. Dokazati će da je igrala igrice
sa više strpljenja od onih prije nje.

Bez obzira koliko sam si puta to rekao, ne uspijeva mi potpuno

sjesti. Neki glupi, očajni i idiotski optimistični dio mene, želi
vjerovati da nisam upravu, ali imam životno iskustvo da mi kaže
koliko je to malo vjerojatno.

111
 Kratko ili ne, namjeravao sam večeras uživati u njoj. Nikada
nisam želio ništa toliko jako kao što želim Lindsey upravo sad.
Nikada. Ali znam bolje od toga da požurujem stvari. Ona vjerojatno
misli kako zna što joj namjeravam uraditi jer je pročitala moju
knjigu, ali samo sam zagrebao površinu u knjizi. Doživjeti će
iznenađenje za koje uopće neće vidjeti da dolazi.

“Wow ”, rekla je, štiteći svoje oči iako je izgledalo da sunce

uopće neće izaći iza oblaka, cijelo vrijeme od kada smo ovdje.
“Ovdje je prekrasno, ali moram priznati, nisam ovo očekivala kada
si me pozvao na spoj.”

“Dobro”, odgovorio sam. ”Dosadno je ako očekuješ nešto. I

vjeruj mi, neće ti biti dosadno večeras.”

Nasmiješila se, ali toliko brzo joj je osmijeh pobjegao sa usana

da bi bio potpuno prirodan. Vraški nervozna. Kurac mi se ukrutio
dok sam se pitao je li već mokra za mene. Može glumiti
hladnokrvnost koliko želi ali ja sam znao da je gladna onoga što joj
nudim. Jedina stvar koja je stajala između nje i priznanja jeste njen
tvrdoglavi ponos. Nije da se žalim. Zabavnije je na ovaj način. Kada
konačno raširi svoje noge za mene, to neće biti samo predaja, biti
će priznanje. Željela je to cijelo vrijeme.

Nismo jedini u posjetu dvorcu, ali uradio sam neke aranžmane

da se to riješi kada bude vrijeme.

“Jesi ikada prije bio ovdje?”, upitala je.

Trenutno šetamo glavnim dvorištem gdje se nekolicina drugih

ljudi zadržava i divi detaljima arhitekture.

“Jednom”, rekao sam. ”Kada bih imao turneje za promocije

knjiga, imao sam ženu među svojim zaposlenicima koja je bila
zadužena da pronađe najbolja iskustva za mene u svim okolnim
područjima. Pretpostavljam, tehnički je još uvijek među mojim
zaposlenicima, kada promislim o tome. Nikada se nisam zadržao
negdje dovoljno dugo da otpustim nekoga.”

Izgledala je kao da će reći nešto, ali odlučila se zaustaviti u

zadnji trenutak.

112
 Odlučio sam da je sada dobar trenutak da joj dam do znanja o
čemu se večeras doista radi, pa sam je grubo uhvatio za ruku i
povukao u udubljenje a zatim i kroz antička, drvena vrata.
Nalazimo se u malenoj, privatnoj katedrali, prepunoj vitraja i
dovoljno klupa da bi sjelo otprilike pedesetak ljudi. Dodatak
darovnog dućana na samom kraju kapele i staklenih vitrina sa
muzejskim eksponatima, oduzima prizor bilo kakve religijske moći,
što čini da se osjećam bolje zbog onoga što ću joj uraditi ovdje –
nije sakralno ako nije prava crkva, zar ne?

Okrenuo sam je i gurnuo uz zid, ne može nigdje ako je ne

pustim.

„Mislio sam ono što sam rekao za večeras“, rekao sam.

„Vjerujem ti. Zbog čega misliš da ne vjerujem?“

„Zadržala si nešto u sebi, tamo, dok smo bili u dvorištu.

Namjeravala si pitati ali onda si se zaustavila. Trebam. Sve. Bez.
Tajni.“

„To nije tajna“, odgovorila je, zvučeći lagano iznervirano. “Bilo

je samo… Nije bilo taktično pitanje, shvatila sam da je bolje da ne
pitam.“

„Pitaj.“

Bilo joj je očito neugodno, ali moja ruka na njenoj i moje tijelo
između nje i bijega, izgledalo je kako je poslalo dovoljno jasnu
poruku da ne ide nigdje, sviđalo joj se to ili ne.

„Samo, spomenuo si kako si se udaljio od svega. Znam da je

priča koja je izbačena u javnost objavila da se to dogodilo dan
nakon što su ti roditelji ubijeni, ali ne čini se da si uopće bio blizak
s njima. Mislim, čula sam kada si na njihovim grobovima govorio
loše stvari.“

„Oh“, rekao sam, malo se odmaknuvši. Želio sam istinu, i još

uvijek želim, ali neki glupi dio mene nadao se da je njena tajna bila
kako ne nosi gaćice ili kako će biti zabrinuta da mi neće biti
dovoljno dobra u krevetu. Ne ovo.

Odšetao sam do jedne od klupa i sjeo, pokazujući Lindsey da

se odlijepi od zida i sjedne preko puta mene na kraj drugog reda.
113
Kada sam rekao da trebam sve od nje, to nije bilo samo sranje za
moju pogodnost. Davno sam naučio da je seks daleko više
kompliciran od toga gdje što ide i kako ide. Žena može svršiti od
udaranja jastukom, naravno, ali to je samo orgazam. To nije
iskustvo. To neće promijeniti njen život, neće je ostaviti
upropaštenom za druge muškarce i neće misliti o jednom trenutku
godinama kasnije, čak i kada je njen dosadni muž zabijen u nju do
jaja i rokće poput svinje.

Ne, da joj dam ono što joj mogu dati, mora odustati od svakog
grama svoje rezerviranosti. Trebam apsolutnu predaju, toliko
potpunu da bi bez problema skočila s krova jer zna da ću je
uhvatiti. Jedini način da započnem graditi takvo povjerenje jeste
da se osvijetli svaka tajna, svaki tamni, zaboravljeni kutak.

„Moji roditelji ustvari nisu bili toliko loši“, rekao sam nakon
nekog vremena. “Uvijek sam imao dobre ocjene u školi, učitelji su
uvijek govorili kako mogu uraditi ovu i onu sjajnu stvar, tako da
su moji roditelji to vjerovali. Željeli su da idem u neku Ivy League
školu i promijenim svijet. Ali bio sam mali seronja, i sasvim
iskreno, želio sam uraditi nešto posebno, drugačije, tako da sam
aplicirao na Parsons, najbolju školu za umjetnost u Americi. Kada
su stigla pisma sa rezultatima za mene, primljen sam svugdje osim
u Parsons. Moji roditelji su bili oduševljeni jer su proveli mjesece
pokušavajući me odgovoriti od škole za umjetnike, pretpostavljam
kako su mislili da ću jednostavno preći preko toga i otići u Ivy
League, ali odlučio sam preskočiti cijelu tu stvar sa fakultetom.“

Lindsey se blago nasmiješila na to, očito me pokušavajući

zamisliti kao dječaka i uživajući u imidžu koji joj se procesuirao.

„Nisu to dobro primili“, nastavio sam. “Završili su uvlačeći

moju sestru u to sve i pokušavajući je natjerati da izabere stranu,
da me uvjeri.“ Kratko sam se nasmijao, pokušavajući napraviti
smisao od toga, čak i sebi, ali ne uspijevajući. “ To je bilo poput
prekidača za svjetlo. Jedan trenutak bio sam tipični buntovni
tinejdžer, a drugi sam podignuo sve na sasvim novu razinu, ali
pretpostavljam da je to ono što sam uvijek radio. Što uvijek radim.
Predaleko guram stvari. Tako da sam pobjegao. Radio čudne
poslove pa čak i prosvjedovao svirajući na svojoj usranoj gitari i
pjevajući pjesme koje sam izmislio za sitniš. Bilo je dobro raditi
stvari za koje sam znao da bi moji roditelji bili osramoćeni. Poslao

114
sam im slike sebe na ulici, dok izgledam kao beskućnik – vjerojatno
jer sam i bio većinu vremena.

„Nikad mi čak nisu ni odgovorili, ali nisam to ni želio.

Pretpostavljam da sam se samo razočarao kako su se stvari
okrenule za mene i oblikovale u oružje koje sam običavao
usmjeravati na svoje roditelje. Nema baš puno smisla sad, ali u to
vrijeme izgledalo je ispravno. Moj cjelokupni cilj bio je dobiti
tiskano izdanje knjige sa mojim imenom kako bih im je poslao.
Knjigu koju je napisao sin kojeg su prejako gurnuli, knjigu o seksu
i jebanju.“

Opet sam se nasmijao, ali bez humora.“Sve se u to vrijeme

činilo dostojanstvenim i važnim, kao da sam se borio u bitci staroj
nekoliko stoljeća, za koju bi svaki sin i kćer poželjeli da su imali
muda za to.“

Klimnula je, skupljenih obrva, kao da sam mogao vidjeti

kotačiće kako joj se okreću u glavi, dok skuplja i povezuje sve
dijelove i način na koji su stvari ispale.

„Dugo vremena bio sam izgubljen u tome. Novac i slava bili su

sve, kao da je svaki dolar koji sam zaradio bio još jedan razlog da
su moji roditelji bili u krivu cijelo vrijeme a ja upravu. Samo sam
čekao dan kada će me nazvati i ispričati se za sve, reći mi kako sam
bio upravu i da nisu trebali pokušavati toliko strogo upravljati
mojim životom. Naravno, poziv nikada nije stigao.

Jednostavno sam nastavio. Čak i kada se svaki novi dan činio

kao da stari ja sam puzao sve dublje i dublje u ljušturi koja je
hodala okolo i potpisivala knjige. Samo sam nastavio. Morali su
umrijeti kako bih se probudio. Kako bih shvatio da sam se toliko
jako trudio napraviti vlastiti život van onoga na što su me moji
roditelji pokušavali prisiliti, da sam završio na putu koji uopće
nikada nisam htio. Pogledao sam se u ogledalo i shvatio da sve što
sam napravio, sve stvari zbog kojih su me ljudi voljeli i divili mi se,
ustvari su bile jadan pokušaj da razbjesnim dvoje ljudi koji su bili
mrtvi.“

Puknuo sam prstima. “Onda se iluzija rasprsnula. Živio sam

nečiji tuđi život, ali nije bilo jednostavno opet preuzeti vladavinu i
okrenuti stvari. Potiskivao sam dolje ono što sam stvarno želio

115
toliko dugo da više uopće nisam bio siguran da li je još uvijek
prisutno, jesam li ja više uopće prisutan.“

„Wow“, blago je rekla. “ Žao mi je Chris.“ Posegnula je kako bi

mi stisnula ruku preko prolaza, ali odmahnuo sam glavom.

„Ne, ne bi ti trebalo biti“, rekao sam ustajući. Okrenuo sam joj

leđa i uputio se prema dvorištu. “Mislim da u meni nije ostalo više
ništa dobroga. Previše vremena sam proveo mrzeći, pretpostavljam
da je to pokopalo sve dobro.“

Iznenadio sam se kada sam osjetio njene male ruke kako klize
iza mene kako bi me obgrlila, lice je pritisnula uz moja leđa, lagano,
dok me stiskala u zagrljaj. “Postoji dobro u tebi. Vidjela sam ga“,
rekla je. “Mislim da si jednostavno samo uvjerio samoga sebe kako
to nisi doista ti.“

Stajao sam tako duže nego što sam namjeravao, upijajući

njenu mekoću. Način na koji je njena toplina ulazila u mene
otapala je dio hladnoće u mojim kostima. Kao i uvijek, potaknut
sam potrebom da sabotiram trenutak, da ga prekinem prije nego
počnem misliti da bi moglo biti stvarno. Odmaknuo sam se od nje,
odmahujući glavom.

„Ovo je bila pogreška“, rekao sam, hineći koliko god sam mogao
da mi se u glasu pokažu prezir i nemarnost, unatoč nabijajućem
srcu i suhom grlu. “Ne trebam te. Uživaj u dvorcu, poslati ću ti
turističkog vodiča.“

Posegnuo sam prema vratima ali Lindseyna mala ruka

pritisnula je drvo, pokušavajući me spriječiti da ih otvorim. “Stani“,
rekla je.

„Molim?“, rekao sam, okrećući se prema njoj.

„Ne pušim to. Pokaži mi pravog sebe. Prestani se pretvarati da

si toliko oštećen, zloban i pun mržnje. Pokaži mi što…“

Zatvorio sam udaljenost između nas na pola koraka, saginjući

se kako bih dohvatio nježnu kožu njenog vrata svojim usnama.
Poljubio sam je tamo, upijajući slatkoću njene kože i miris
nevinosti koji ju je obavijao poput oklopa, toliko krhak i savršen da
se počeo lomiti.

116
 „Želiš pravog mene?“ zarežao sam uz njenu kožu, prelazeći
usnama preko trnaca koji su se formirali zbog moga dodira, budeći
njenu kožu. “ Želiš da skinem rukavice?“

Napravila je nešto između stenjanja i jecaja, dopuštajući mi da

je guram unatrag sve dok nismo udarili u zid unutar bogato
okićene, isklesane, drvene ispovjedaonice. Naglo sam spustio
crveni zastor iza nas, povukavši se unatrag samo malo, dovoljno
da joj vidim lice ispunjeno požudom, potpuno zatvoreno za ostatak
svijeta i zadovoljno što postoji samo u ovom trenutku gdje krvavo
crvena i safirno plava svjetla vitraja ispunjavaju uski prostor.

Iskoristio sam jednu ruku kako bih je zadržao na mjestu gdje

želim, držeći je za zglob pribijenu uza zid. Drugom rukom, podigao
sam joj noge, obmotavajući ih oko svoga struka tako da se njene
prepone nalaze na mom trbuhu. Suknja joj se podignula tako da
su jedine prepreke između njenog slatkog spola i moga tijela, bile
tanka bijela tkanina njenih gaćica i moja košulja.

„Samo jedan jebeni okus“, zarežao sam prije nego što sam
zagrizao njenu donju usnicu i uvukao je u svoja usta. Njen gladni
jezik je izvirio, tražeći moj.

To nije spor, strastven poljubac. To je dvoje izgladnjelih ljudi

koji požudno napadaju, bijesnih i zbunjenih emocija. To je sudar
usana i mokra strast, dok nabija kukove u moje. Povukao sam je
dole za njenu malu, čvrstu stražnjicu, sve dok njene već natopljene
gaćice nisu na mom krutom kurcu. Mogu osjetiti vrućinu kako
isijava iz njenog skliskog, slatkog otvora i način na koji njeno
uzbuđenje vlaži moje hlače, ali ne mogu zaustaviti trljanje od nju
jer zvuk njenog stenjanja je tako jebeno dobar, tako čist.

Dahnula je u moje uho, svaki jebeni dah je poput njene

submisivnosti, samo jedan dio kolekcije koji sam uhvatio i
pohlepno spremio sve dok ne budem mogao imati sve do jednoga.
Znam da joj um sigurno jebeno divlja sumnjom i kajanjem, stidom
i strahom, ali to sve čini ovo još slađim, više iskonskim. Želi se
boriti protiv ovoga sa svakom jebenom kosti u svom tijelu ali ipak
ne može to zaustaviti kada se obrušava prema njoj silinom
meteora.

Ja i ona. Ona i ja. Od trenutka kada je posrnula na planini

ispred moje kolibe, svemir je slao događaje koji su se kretali i vodili

117
prema ovom trenutku, znali mi to ili ne. Oboje smo klizili niz istu
padinu koja nas je vodila ovdje. Privučeni gravitacijom i sudbinom,
zajedno u jednom finalnom krugu prije nego odemo razdvojenim
putevima – jer bez obzira koliko se dobro osjećali sad, svejedno
znam kako će završiti. Čak i dok su se njene malene ruke hvatale
za mene i grabile moje meso kako bi zadovoljila preplavljujuću
potrebu koju je osjećala, čak i sad, znam da će ovo završiti kao i
sve prije nje.

„Reci moje ime“, promuklo sam rekao između poljubaca.

Prešao sam rukom preko njenih prsa, hvatajući te male, drske
dojke prvi put i isprobavajući osjećaj njenih ukrućenih bradavica.
“Otvori jebene oči, pogledaj me i reci moje ime. Želim da znaš zbog
koga svršavaš.“

Učinila je kao što sam joj rekao, očiju sanjivih i intenzivnih.

“Chris“, izdahnula je. “Chris!“ zastenjala je opet kada sam pojačao
tempo, jebući je na suho svojom erekcijom za koju sam počeo
osjećati da bi mogla eksplodirati od pritiska ako ne uđem u toplinu
njezine pice, ali ovo je novo. Ovo iskustvo, ovaj uvod u završni
događaj. Unatoč cijelom svom govoru, nikada doista nisam osjetio
ono o čemu sam pisao, vrstu povezanosti i iskustvo koje može
definirati život i oblikovati ljude u nešto što nisu. Žene koje sam
jebao tvrdile su da su to osjetile, ali mene nikada nije dotaknulo.

Ovo ipak…

Upravo kušam predjelo, prvi uvid kako bi ovo moglo završiti, i

jebati je na način na koji ja želim biti će poput odbacivanja devet
sljedova i zaranjanja točno u desert. Nema jebene šanse u paklu.

Tako da sam zadržao svoj kurac u hlačama i njene natopljene

gaćice na njoj, iako nemam sumnje da je dovoljno duboko u
izmaglici požude da mogu uzeti što god želim od nje sada. Zabila je
nokte u moj vrat, izdišući vruće dahove, jedan za drugim u moja
prsa, sve dok nisam osjetio kako se napela oko mene.

I tada sam se povukao, skinuvši je sa sebe, ostavio sam je da

napola sjedi na klupi za ispovijedanje, raširenih nogu i bijelih
gaćica u krupnom planu, usana crvenih i otečenih od zlostavljanja
koje sam joj priuštio. Samo me pogledala zapanjenim izrazom.

118
 Nacerio sam se kada sam povukao zastor sa strane i iskoračio,
krećući se prema drugoj strani ispovjedaonice gdje nas je
izrezbareni drveni zaslon razdvajao, ostavljajući me samo sa
prizorom njene crveno – plave siluete na drugoj strani. “Stavi prste
u sebe zbog mene Lindsey“, rekao sam, cereći se poput seronje
kakav sam bio.

Izvukao sam svoj kurac, klizeći svojom dužinom i željno

očekujući prve zvukove koji su indicirali da mi se pokorila.

„Molim?“ konačno je upitala.

„Stavi. Prste. U. Sebe. Stavi prste u svoje gaćice i trljaj taj

mokri, otečeni klitoris sve dok ne svršiš. I nemoj biti tiha dok to
radiš, jer pokušavam svršiti ovdje.“

Nastao je trenutak potpune tišine a zatim blagi, šuštavi zvuk.

Jače sam zgrabio kurac, povlačeći ga gore dole dok sam naprezao
uši za bilo kakvim zvukom koji će mi dati, bilo kakav nagovještaj
njene pokornosti.

Začuo sam mokar zvuk i blagi izdisaj iz njenih usta, kao da je

pokušavala biti tiha. Njena sramežljivost činila je ovo sve još
žešćim. Ugrizao sam se za usnu, prisiljavajući se da idem sporije
kako već ne bih svršio. Ne želim da moje uzbuđenje bude iscijeđeno
iz mene prije nego što budem mogao uživati u svakom
pojedinačnom trenutku ovoga.

Zvukovi njenih prstiju na njenom klitorisu sada su jasni kao i

njeno disanje koje postaje sve teže i teže.

„Uroni prste u taj slatki med“, zarežao sam. “Dva prsta do

jebenih zaglavaka. Znati ću po zvuku jesi li se pokorila, tako da me
ne pokušavaš prevariti.“

Nastala je još jedna stanka, ali čuo sam kako je ispustila zvuk
lagane neugode zbog kojeg se moj kurac trznuo dok sam je
zamišljao kako klizi tim delikatnim prstima u svoju picu poput
jebene prljave djevojčice kao što jeste. Može hodati okolo sa svojim
nevinim oblinama i velikim očima boje lješnjaka kao slatka, drska
djevojka iz susjedstva, koliko god želi, ali imao sam je točno gdje
sam želio. Izloženu i toliko prokleto očajnu za mojim kurcem da
nije bilo ničega što neće uraditi za mene, nije bilo zahtjeva koji je

119
previše prljav ili previše lud da pokuša, jer neće prestati dok me ne
jebe, i upravo to počinje shvaćati.

Zvuk njenih prstiju kako klize unutra i van njene pičkice

gotovo su učinili da izgubim svu kontrolu i vratim se na njenu
stranu gdje mogu zabiti svoj kurac unutar njenih uskih zidova i
natjerati je da vrišti moje ime. Borio sam se, hvatajući svoj
pulsirajući kurac čvrstim stiskom i radeći rukom gore – dole,
zaustavivši se kad je orgazam prijetio da me preuzme.

„Tri prsta“, rekao sam.

Još jedna pauza, koje počinjem voljeti dok zamišljam

tvrdoglavu, ponosnu Lindsey koju sam počeo upoznavati, sa
raširenim nogama i prstiju zakopanih u svom spolu. Zamislio sam
joj lice, iskrivljeno, dok se bori s činjenicom da je u ispovjedaonici
dvorca, staroj nekoliko stoljeća, i prima seksualne naredbe od
muškarca kojeg vjerojatno mrzi, a ja volim svaki dio toga.

„Ah…“, tiho je ispustila, oštro hvatajući dah prije nego što sam
čuo mokar zvuk njenih prstiju kako opet uranjaju nju.

„Dobro“, zastenjao sam, milujući sam sebe. “Uvij prste između

svojih vaginalnih zidova. Brže.“
Disanje joj je sada teže, isprekidano. Blizu je. Jako blizu.
„Svrši preko tih jebenih prstiju za mene i izgovori moje ime dok
to radiš.“
Dahtala je, njezin tempo se gotovo udvostručio nekoliko
sekundi prije nego što je posustao, mogao sam čuti izdajničke
izdisaje i udisaje njenog orgazma.
„Reci moje ime“, dahtao sam, moja vlastita ruka mahnito je
navlačila moj kurac.
„Chris“, stenjala je. “Oh Bože, Chris!“
„Dođi ovamo. Odmah“, rekao sam.
Začulo se još šuštanja a zatim, nekoliko sekundi kasnije,
zastor na mojoj ispovjedaonici se otvorio. Stajala je tamo, haljine
povučene kako bi se pokrila, ali i dalje sam mogao vidjeti vlažnost
na prstima njene desne ruke a način na koji su joj oči bile napola

120
spuštene, govorio mi je da još uvijek osjeća izblijedjele valove svoga
orgazma.
Oči su joj se raširile kada je vidjela kako drkam svoj čvrsti
kurac zbog nje, preejakulat je blistao na vrhu.
„Progutaj svaku kap“, rekao sam joj, posežući za njenom
rukom i povlačeći je naprijed dole, tako da je prisiljena stati između
mojih nogu.
Gledao sam kako se protest i argumenti formiraju i padaju s
njenih usana. Ušutkao sam sve gurajući joj glavu dole prema vrhu
svoga kurca, i poput dobre djevojke kao što sam znao da je bila,
otvorila se, uzimajući me unutra.
Zarikao sam od užitka, naslađujući se koliko se ludo dobro
njena vruća usta i jezik osjećaju oko moga pulsirajućeg kurca. Uzeo
sam joj ruku i stavio je na bazu svoga penisa, pomičući je umjesto
nje iz početka dok ona ne preuzme, jer me sisala povećanom
žestinom.
Nije bilo bitno što je pušenje bilo neuredno a drkanje još manje
impresivno. Toliko sam preko ruba da je prizor njenih savršenih
usana obmotanih oko moga kurca dovoljan da me dovede do
orgazma koji stišće mišiće i od kojeg mi kurac pulsira a šake stežu
u njezinoj kosi.
„Jebem ti!“, zarežao sam.
Povukla se natrag, oklijevajući trenutak, a onda progutavši sa
optužujućim cerekom. Obrisala je djelić moga sjemena sa kuta
svojih usana stražnjim dijelom svoje ruke.
Uhvatio sam joj zglob i podignuo joj ruku do njenih usta. “Do
posljednje kapi“, rekao sam.
Srela je moje oči i polizala posljednje kapi, prsa još uvijek
teških.
Vratio sam svoj kurac natrag u hlače i ispustio dugačak,
zadovoljan uzdah. Lindsey je sjedila leđima uz zid, skupljenih,
uzdignutih koljena, uopće ne primjećujući da me obasjava
savršenim prizorom svojih mokrih gaćica. Oči su joj udaljene –
gotovo progonjene.
„Ne budi prestroga prema sebi“, rekao sam. “To je samo
požuda. Ne treba značiti ništa.“ Želio sam da moje vlastite riječi
nisu zvučale tako prazno, čak i meni. Ne treba značiti ništa, ali
121
jeste. Nije li? Nisu li moje vene još uvijek strujale elektricitetom koji
me činio živim i vrtoglavim, kao što se nikada prije nisam osjećao?
Zar nisam već tražio načine da opravdam 'ovo iskustvo' koliko je
god to moguće izvedivo prije nego što je odsiječem?
„Možda se zbog toga upravo sada osjećam kao potpuni
promašaj“, rekla je, nemoćna sresti moj pogled.
„Promašaj?“ upitao sam, zapravo zapanjen njenom reakcijom.
Ne bi trebala biti posramljena, na nikakvoj razini. Kriva možda, ali
posramljena?
„Nemaš pojma koliko jako sam se trudila da ne završim u
ovakvoj situaciji. Ja samo…“ izdahnula je i maknula kosu sa lica.
„Ne želim reći. Zvučati će glupo.“
„Reci.“
Grizla je svoju donju usnu i krckala noktom, i dalje ne
gledajući u mene. “Kao da sam ljuta na sebe jer se ne osjećam gore
zbog ovoga što se upravo dogodilo. Kao da neka unutarnja baka
maše prstom na mene, a ja jednostavno ne reagiram.“ Zastala je,
očiju hladnih kao da govori sebi a ne meni. “Dopušteno mi je da
napravim svoje vlastite izbore i vlastite greške. Ne moram biti
odgovorna svake minute svoga života.“
„Upravu si“, rekao sam.
Konačno je pogledala gore u mene, otvorenog i ranjivog izraza,
prvi put od kako sam je upoznao. “Onda, što da uradim?“
„Večerati ćeš sa mnom u dvorcu kao što sam i planirao prije
našeg malog obilaska. Nastaviti ćeš mi vjerovati, nastaviti ćeš me
puštati da upravljam volanom za večeras.“
Imala je izraz lica koji mi je govorio kako je mislila da je ono
što se upravo dogodilo bilo iskustvo o kojem sam govorio.

Nisam si mogao pomoći nego zacerekati se. “Ovo jedva da je

bilo predjelo.“

122
 15.

LINDSEY

Kada smo Chris i ja napustili malu trgovinu s darovima,

osjećala sam se kao druga osoba. Osim neznatne nelagode mojih
natopljenih gaćica i vrućine između mojih nogu od onoga što sam
upravo iskusila, u mojoj glavi postoji lakoća koju do sada nisam
osjetila. Težina koje nisam bila svjesna maknula se i osjećala sam
se bestežinski da sam se željela vrtjeti u krug i smijati, ali Chrisov
lik je bio pored mene kao sidro koje me drži na zemlji.
On je olujni krug, hrapav i zastrašujući, ali lijep ako ste
dovoljno hrabri da stojite na mjestu dok se susrećete s njegovom
moći, da podnesete teret onoga što on nudi. Biti povezana s njim je
kao jama bez dna iz koje vreba opasnost, kao da bi vas jedan
pogrešan korak ili gubitak kontrole mogao poslati u njezine dubine
gdje nade i snovi svih drugih koji su bili prije leže u ruševinama,
ali u tom strahu nalazi se čudno uzbuđenje. Sa svakim korakom
koji poduzimam i ne padnem, ja sam bliže krajnjem cilju koji ne
mogu ni vidjeti, ali radoznalosti i požuda me vode naprijed, korak
po korak u njegov mrak.
Stalno ponavljam u glavi ono što je rekao. Ovo je jedva bilo
predjelo. Sigurna sam da on malo pretjeruje, potpuno odjeven, ono
što se s njim dogodilo bilo je najintenzivnije i najzahtjevnije
seksualno iskustvo koje sam ikada imala. Nije da imam vrlo
dugačak popis za usporedbu. Iznenada sam zahvalna što unaprijed
imam zakazano nekoliko blogova, prije nego što smo došli ovdje,
jer sam u iskušenju da prepravim svoj osvrt njegove knjige čim se
prijavim na stranicu i zamijenim ga sjajnim iskustvom iz prve ruke,
da on točno zna o čemu govori. To bi bilo sramotno, pogotovo ako
su moje sestre odlučile pročitati post, što ponekad čine.
Osjećam krivnju za ono što sam upravo učinila, ali to što sam
u drugoj državi i tako izvan svog elementa čini sve manje
123
uštogljenim, kao da je u redu biti nepromišljen i divlji. To je samo
dio vaše priče, iznova i iznova govorim sebi. Ovo će biti priča koju
ću jednog dana pričati svojoj djeci kada budu dovoljno stara, bez
slikovitih detalja. To će biti moj odgovor kada netko pita što je
najluđa stvar koju sam ikad učinila. Vrijeme će proći i omekšati
rubove cijelog iskustva dok se ne bude doimalo toliko razarajućim,
tako opasnim. To si govorim, iako trenutno osjećam da se sve ono
o čemu brinem nalazi u ravnoteži s onim što se može dogoditi
večeras.
Dajem poseban, nezamjenjiv dio sebe ovom čovjeku da radi s
njim što želi, a možda će, usprkos svemu, imati neko značenje. Iako
ću se vjerojatno, osvrnuti na ovo kratko razdoblje i osjetiti samo
gubitak jer znam da dajem nešto što nikad ne mogu vratiti, nekome
tko to neće cijeniti.
Ipak, još uvijek ga pratim, još uvijek hodam uz njega i uživam
u osjećaju kao da me obavija hladna vatra, zbog koje se moja koža
ježi, a u glavi mi zuji.
„Gdje su svi?“ Pitam nakon što smo prošli kroz dvorište i uz
kamene stepenice ne vidjevši ni jednog turista, usprkos gužvi kad
smo ušli.
„Kupio sam mjesto za jednu noć,“ kaže. „Zatvoreno za posao,
sve je naše. Naš srednjovjekovni dvorac, barem jednom kad svi
kuhari i ostalo osoblje odu.“
Kao na znak, otvara dvostruka vrata i stavlja ruku na moja
leđa u jednostavnoj, ali posesivnoj gesti zbog koje me prolaze trnci.
Vodi me u prekrasnu sobu, mnogo intimniju nego što sam
očekivala. Zamišljala sam da je blagovaonica neka vrsta prozračne,
ali ukočene sobe ravno iz Igre prijestolja, ali umjesto toga nije
mnogo veća od prosječne obiteljske blagovaonice, osim zidova su
izrezbareni kamen, polirani i matirani. Soba je visoka najmanje
dvije ili tri etaže, s izrezbarenim kamenim balkonom koji izlazi iz
drugog kata. Desetine svijeća osvjetljavaju prostor, teški, tamni
drveni stol dominira središtem sobe.
„Vau,“ kažem, prelazeći rukom po stolu i divim se cvijeću u vazi
na sredini. Tu su već tanjuri i pribor postavljeni za dvoje i par sluga
u odijelima s leptir mašnama koji čekaju na rubu sobe s posudama
za vodu i kruh.

124
 „Molim te,“ kaže Chris, izvlačeći stolicu i pomažući mi da
sjednem.
Podižem mu obrvu. Još uvijek mogu okusiti slanost njegove
sperme u svojim ustima, a sad mi izvlači stolicu kao džentlmen. To
čini da se ono što se dogodilo među nama izgleda još prljavije, ali
sam iznenađena da me to ne odbija. Ako ništa drugo, samo moram
pritisnuti bedra jače i duboko udahnuti, jer ono što se činilo kao
puna usluga Chrisa Savage sada izgleda kao da je samo mali
zalogaj. Unatoč svim logičnim ćelijama u mom mozgu, koje vrište
drugačije, znam da neću moći samo odšetati od onoga što on nudi,
bez obzira koliko puta kaže mi da će me osloboditi kad završi. Da
će me uništiti.
Samo uživaj dok traje, Lindsey. To je iskustvo, a ne životna
kazna.
„Dakle,“ kažem da si odvratim misli prije nego što zapnem u
svoje osjećaje o tome što se događa. „Dobivaju li ovakav tretman
sve tvoje obožavateljice? Mogu vidjeti zašto imaš takvu reputaciju.“
ton glasa mi je lagan, ali moram priznati da sam malo ogorčena.
Tako je lagano pasti na to da sam mu posebna. Iako mi govori u
lice da sam kao i sve druge. Kako mogu gledati u te oči i osjetiti
glad njegovih ruku bez vjerovanja da mu nešto značim? Sve je to
šala, jer sam ja žena broj dvadeset koja se uhvatila na njegova
mamac u crkvi pretvorenoj u muzej, jedna od nebrojeno mnogo
žena koje su voljne žrtvovati svoje dostojanstvo za jednu noć u
središtu njegove pozornosti i mrzim se zbog toga.
Razmotava ubrus i stavlja ga u krilo s smijehom. „Ne. Kvragu
ne.“
Ja suzim oči. „Znači, ne razlikujem se od ostalih, ali ti me
tretiraš drugačije. Kako to funkcionira?”
On šmrkne. „Prošlo je neko vrijeme. Možda želim da moje suho
razdoblje završi s malom romansom.”
„Još uvijek pretpostavljaš da će ovo večeras završiti?" Pitam,
iako se pitanje čini smiješnim, jer su moje gaćice još vlažne od
našeg malog razgovora prije nekoliko minuta i još uvijek se živo
sjećam kako je nevjerojatan osjećaj trljanje njegove erekcije među
mojim nogama i njegovim ustima na mojima.

125
 Čak se ni ne nasmiješi. „Ako odlučim hoće, sigurno.
Pretpostavljam da ako ti nisi voljna, uvijek mogu zgrabiti nekog od
osoblja,” kaže, kimajući prema jednoj od djevojaka pokraj zida.
Iritantno jak udarac ljubomore prolazi ravno kroz mene poput
noža, preplavivši me iznenadnom željom da prevrnem djevojčin
pladanj s vodom.
Glupo. Tako, tako, tako glupo.
Ne želim biti jedna od onih ludih žena koje se pretvaraju u
ljubomorne kuje zbog svog muškarca.
Chris nije ni blizu tvog muškarca, podsjećam se.
„Ako ćeš tako lako spavati s jednom od njih, ne bi se ovoliko
mučio,“ kažem, ne sviđa mi se kako zvučim kao da se pokušavam
uvjeriti da mu ne značim toliko malo.
„Ne?“ Pita on. „Mogao bih je pozvati i demonstrirati ti-“
„U redu,“ kažem, stišćući čeljust. Želi igrati srednjoškolske igre
i vidjeti može li me učiniti ljubomornom. U redu. Mislim da blefira,
iako si želim počupati kosu i vrištati kao dijete. „Onda je pozovi.
Jebi je na stolu, možda. Samo će mi pokvariti apetit tako da ne
moram sjediti ovdje s tobom.“
On pogleda u mene, ali postoji zrno zabave u njegovim sjajnim
smeđim očima. „Puna si iznenađenja, zar ne? Pitam se što ću još
otkriti kada te odmotam kasnije.“
„Znači, vratio si se meni, zar ne? Možda je prilika prošla.“
„Je li?“ Pita on. „Ili bih još uvijek našao te tvoje bijele gaćice
natopljene? Pogledaj me u oči i reci mi da tvoja pička treperi upravo
sada, bolna od potrebe da bude ispunjena svakim centimetrom koji
imam za ponuditi. Reci mi.“
Gledam ga u oči, pokušavajući natjerati riječi da mi izađu iz
usta iako moja jezgra žudi za njim baš onako kako je rekao. „Žedna
sam,“ promrmljam.
Udari rukom o stol i nasmije se kao neki srednjovjekovni vitez,
izgledajući savršeno u blagovaonici velikoj kao ova. „Vode, molim
vas,“ vikne poslužiteljima, kojima je laknulo jer im je dopušteno
raditi njihov posao umjesto gledanja nečeg što bi mogla biti
najneugodnija rasprava u njihovoj karijeri.
126
 „Žao mi je,“ kažem djevojci dok mi sipa vodu.
Pogleda me iznenađeno. „Nemoj da vam bude,“ šapće tiho. „Ako
sada niste mokri, mislim da nešto nije u redu s vama.“
Želim pokriti lice od sramote, ali uzmem gutljaj vode mirnije
nego što se osjećam. „Dobra voda,“ kažem.
„Mislim da je prave svježu,“ kaže Chris pijuckajući i kimajući
glavom u odobrenju.
„Stvarno?“ Pitam. Shvaćam svoju pogrešku čim vidim smiješak
na njegovu licu. Prave ju svježu. Stvarno, Lindsey? Očistim grlo i
jedva se oduprem porivu da se sakrijem ispod stola.
Ali nakon što se uspijem smiriti i postupno zaboravim na
prljavo uzbuđenje onoga što smo učinili prije večere, počela sam
uživati. Dopustila sam mu da govori o hrani i o onome što on ovdje
preporučuje, a on sluša kad govorim o svom blogu. Provedemo
gotovo deset minuta razgovarajući o nečemu nevažnom, dok se
možda prvi put otkad sam upoznala Chrisa, nisam osjećala
potpuno opušteno.
Konobari su nam poslužili hranu – škampe-na vrhu odreska s
umakom od senfa za mene i velikim odreskom za njega koji je
preliven nekom vrstom umaka od tartufa.
„Moja sestra bi me ubila da zna da nisam uzela kolačiće od
rakova,“ kažem, smijući se tužno na pomisao na Ameliu i Brooke
koje su još kod kuće, vjerojatno se osjećajući kao da sam ih izdala.
Mogu samo zamisliti kako im ovo izgleda. Lažem im u lice o tome
da nemam osjećaje za Chrisa i onda završim s njim u privatnom
avionu za Njemačku, bez da sam ih obavijestila. To je samo nekoliko
dana, govorim si. Osim toga, nisu se činile uzrujane kada sam ih
nazvala, tako da mogu pretpostaviti da su potajno ljute.
Chris podigne obrvu. „Ona je obožavatelj morskih plodova?“
Odmahujem glavom, smiješeći se sjećanju. „Samo kolačići od
rakova, stvarno. Kada sam dobila prvu plaću od blogova, izvela sam
sestre u otmjeni restoran. Amelia je probala kolačiće od rakova prvi
put i bilo je to kao kad se djetetu ponudi sladoled. Mislim da je
mogla pojesti pet porcija, da smo imale novca.“
Chris pogleda dolje na svoj tanjur, razmišljajući o nečemu zbog
čega se njegovo čelo naboralo.

127
 „Što?“ Pitam.
„Samo sam razmišljao kako je frustrirajuće što mogu riješiti
tvoje novčane probleme. Mogao bi ti napisati ček zbog kojega bi bila
mirna cijeli život, a to meni ne bi ništa značilo. Ali ti mi ne bi nikad
dopustila da to učinim, zar ne?“
Pogledam dolje, osjećaj krivnje raste u meni. Ne, ne bih mogla
uzeti njegov novac, ali očito ga mogu iskoristiti i prevariti ga za ček
koji mi je Alec ponudio. Naposljetku sam odlučila odustati, ali to
ne opravdava što sam razmišljala o tome. Još gore, nisam rekla
Chrisu ili svojim sestrama o ponudi. Ali to će se promijeniti. „Postoji
nešto što ti moram reći,“ kažem iznenada. „Alec mi je ponudio sto
tisuća dolara da te nagovorim da napišeš rukopis.“
Chrisovo lice se ispunilo bijesom, šake je stisnuo oko viljuške
i noža dok mu članci nisu pobijelili. „Kad?“ pita kroz stisnute zube.
„Nakon jutra na grobu tvojih roditelja,“ kažem. „Nakon što sam
te pokušala nagovoriti prvi put.“ Važno je da on to vjeruje. Ako
Chris bude mislio da je Alecova ponuda došla ranije, obojit će našu
prošlost drugačije i ja ću ispasti kao prevarant.
On se polako smiješi, odmahujući glavom i gledajući dolje.
Spušta nož i vilicu, baca svoj ubrus na svoj jedva pojedeni odrezak,
fiksirajući me pogledom koji bi mogao rastopiti čelik. „Sada ima
smisla.“ Ton njegova glasa me plaši. opuštenost koja se počela
pokazivati sada je u potpunosti nestala, isparila. Gotovo da ga
vidim kako se vraća iza svojih zidova mržnje i ljutnje pred mojim
očima. „Pokušavao sam shvatiti zašto si ti tako drugačija, zašto se
čini da ne mariš za mene ili moj novac. Činila si se drugačijom jer
si lažljivica, zbog toga. Igrala si se sa mnom cijelo vrijeme.“
„Chris,“ kažem, molećivo. „Samo mi dopusti da objasnim.“
„Zašto?“ Pita on. „Da možeš napraviti još veću budalu od
mene? Čestitam. Učinila si ono o čemu sanja mnogo ljudi.
Nasamarila si me.“ Nasmije se ponovno, ali u tome postoji neki
otrov. „Čak si mi se i svidjela. Sve ovo,“ kaže, pokazujući po
prostoriji. „Neugodno je kako sam bio uzbuđen što sam te doveo
ovamo. U kurac.“ Ustaje, odlazi nekoliko koraka od stola prije nego
što se okrene, s ljutnjom u očima. „Nisam čak ni…“
"Chris!" Kažem, bacajući ubrus i ustajući tako brzo da je
stolica škripnula po podu. „Poslušaj me.“

128
 Stisne vilicu, ali ostaje na mjestu, zatvorenih usta.
„Da je sve to istina, zašto bih ti rekla za Alecovu ponudu?“
Pauza.
„Zato što si mislila da će mi on svejedno reći.“
„Zašto bi? On te poznaje bolje od većine ljudi. Bi li ikad napisao
rukopis da znaš da me on pokušao podmititi da te nagovorim?
U Chrisovo se lice uvlači nagovještaj sumnje. „Ne,“ kaže
konačno.
„Rekao si da želiš sve. Samo jednu noć. Želio si potpunu
iskrenost. Evo je ovdje. Ponudio mi je to nakon što smo razgovarali
na grobu tvojih roditelja. Poslije. I da, razmišljala sam o tome.
Jedva uspijevamo preživjeti i Amelia pokušava ići u neku školu za
ljepotu koja košta dvadeset tisuća dolara. Razmišljala sam o tome,
pomagalo mi je da se uvjerim da ti dam još jednu priliku, ali rekla
sam mu da to neću učiniti. Činilo se pogrešno, i koliko god si mi
puta rekao da odjebem, nisam te mogla tako iskoristiti. U redu?“
kažem, osjećajući kako se moj bijes podiže jer je donio toliko loših
zaključaka o meni. „“I ne, ne bih uzela ni tvoj novac, jer uspijevamo
s onim što imamo. Nije vrijedno raditi stvari zbog kojih se ne
ponosim da bih bila financijski osigurana.“
Sumnja je još je uvijek prisutna na njegovom licu, ali kad sam
pomislila da će se ispričati, okreće se da ode. „Ovo je bila pogreška.
Sve to. Avion će biti spreman ujutro da te vrati u Sjedinjene
Države.“
MOJA VOŽNJA U HOTEL JE USAMLJENA I ZBUNJUJUĆA
Da bi bilo još gore, moje tijelo još uvijek žudi za njim. Nije bitno
koliko sam povrijeđena što mi nije vjerovao. Počeo je buditi nešto
u meni za što sumnjam da će se ponovno uspavati. Zahvaljujem
vozaču kojeg je poslao da me pokupi i krenem u svoju sobu,
zahvalna što nisam naletjela na Aleca u predvorju. Nejasna
prijetnja koju je iznio još mi je u glavi. Teško je misliti o bilo čemu
drugome osim koliko se brzo raspalo ono što smo Chris i ja gradili.
Još više me sram onoga što smo učinili sada kad se čini da me
samo tako lako može otpiliti i poslati me kući kao gosta koji je
pretjerao u posjetu.

129
 Oprezno zavirim iza ugla u hodnik, ne želeći naletjeti na Chrisa
prije nego stignem u sigurnost svoje sobe. Ali baš kad sam zavirila,
vidim Lydiu kako ide prema meni. Zaustavlja se i zabrinuto me
gleda.
„Hej", kaže ona tiho. Njezin ton mi govori sve što trebam znati.
Ona zna da je Chris završio sa mnom. Pretpostavljam da je upravo
došla iz njegove sobe i dobila njegovu verziju stvari. Pretpostavljam
da će me htjeti zviznuti ako vjeruje u njegovu verziju onoga što se
dogodilo.
„Uh, zdravo,“ kažem. „Upravo sam išla u svoju sobu.“
„Slušaj, Chris je ljut,“ kaže ona. „Ipak, usprkos svim njegovim
mačo sranjima, on ima i nježniju stranu. Mislim da mu je nešto
povrijedilo ponos.“
„Nije ti rekao?“ pitam.
Ona se nasmije. „Ne. Chris mi jedva išta govori. Pokušavam ga
već dugo nagovoriti da me pusti u svoj život, a razgovarao je sa
mnom samo kad su naši roditelju umrli.“
„Pa, njegov povrijeđeni ponos znači da sutra ujutro letim kući.
Tako da, bilo vas je lijepo upoznati,“ kažem.
Ona naginje glavu. „Šalje te kući? Što se dovraga dogodilo?
Nikad ga prije nisam vidjela tako zainteresiranog za djevojku. Ne
mogu vjerovati da je on...“
„Komplicirano je,“ kažem, osjećajući se tako umorno da ću
vjerojatno zaspati prije nego što moja glava dotakne jastuk.
Posljednja stvar koju želim je opravdavati se Chrisovoj sestri. Bilo
što da sam odlučila o Alecovoj ponudi, Chris se ima pravi ljutiti.
Samo mrzim što mi ne vjeruje da je moja ponuda da mu pomognem
završiti rukopis došla prije Alecove ponude.
„Vidi,“ kaže ona. „Možda ne poznajem brata koliko bih željela,
ali znam jednu stvar. Pravo ili krivo, on se osjeća kao da svi koje
poznaje u jednom trenutku postanu lažljivci. Ako se čini
bezosjećajnim, on samo ne želi dopustiti da mu se približi netko
tko bi ga opet povrijedio.“
„Teško mi je zamisliti da Chrisu mogu biti povrijeđeni osjećaji,“
kažem.

130
 „Sumnjam da bi on to tako nazvao,“ priznaje ona. „Ali on brine
više nego što želi. Ne znam što se dogodilo između vas dvoje, ali
njegov prvi refleks je guranje ljudi od sebe. Pokušaj ne uzeti ništa
što je rekao osobno. Možda samo razgovaraj s njim još jednom, vidi
možeš li se probiti do njega.“
„A što ako je ono zbog čega je ljut na mene istina? Što ako ima
pravo biti ljut?
„Onda mu objasni da nisi prva osoba na svijetu koja je učinila
pogrešku i on to mora preboljeti, jer mu je stalo do tebe. Znam da
mu je stalo.“
„Iskušaj ga,“ kaže ona. "Ako će te poslati kući sutra ujutro,
nemaš što izgubiti, zar ne?“
„A posljednji dio mog samopoštovanja?“ Pitam s malim
osmijehom.
Ona se smije. „Samopoštovanje je precijenjeno. Kad imaš
osamdeset i povučeš se u mirovinu, želiš li sjediti na plaži negdje,
sama i razočarana u svom životu, govoreći: „Pa, barem još uvijek
imam svoje samopoštovanje?“
Puhnem si kosu s očiju i pokušam se psihički pripremiti za ono
što moram učiniti. Kimnem Lyidiji koja mi se osmjehne i krenem
niz stube, prisiljavajući se da napravim nekoliko koraka koji se čine
kao nekoliko kilometara, a ne tri metra do Chrisovih vrata.
Podižem ruku da pokucam, ali vrata se otvaraju prije nego što
mogu. Stoji tamo, u bijeloj majici i trapericama, a kosa mu je u
neredu, oči tvrde. Izgleda kao da je došao ravno sa scene iz filma,
seksi, ljutit i sve vrste loših vijesti. To je vrsta trenutka koji
zaslužuje sliku kako bi ljudi mogli nekoliko godina kasnije vidjeti i
pitati se je li čovjek uistinu postojao i što bi trebalo biti da
pozornost tih očiju bude ne tebi.
„Čuo sam vas dvije u hodniku,“ kaže on.
Otvorim usta da govorim, ali ne mogu pronaći riječi koje vrijedi
izgovoriti. Koliko je čuo? Što da uopće kažem?
„Idi na moj krevet,“ kaže.

131
 Moram zuriti u njega nekoliko sekundi prije nego potvrdim da
sam čula ono što sam mislila da sam upravo čula. „Tvoj krevet?“
zamucam. „Št…“
„Na. Moj. Krevet.“
Nema rasprave s takvim glasom, s takvim očima. Krećem se do
kreveta prije nego što dođe vrijeme da razmisli o neposlušnosti.
Penjem se na krevet i sjedam u sredinu, prekriženih nogu, tako da
mi ne može gledati pod suknju, iako je imao mnogo toga večeras.
Promatra me, koračajući na lijevo pa desno dok me prati vatrenim
pogledom, riječi nisu potrebne, da mi objasni da razmatra što
učiniti sa mnom.
Što učiniti sa mnom? Zašto sam tako sigurna da je to ono što
radi? Zašto me ta misao ispunila tamnim uzbuđenjem? Došla sam
u njegovu sobu da se ispričam ili učiniti nešto da ispravim stvari.
Ne znam ni što, nikad ne bih pretpostavila da sam ja ta koja se
treba ispričati. Sve što mogu je gledati kako se kreće ispred kreveta,
bijes izbija iz njega poput vrućine.
„Znaš li što me najviše ljuti u svemu ovomu?“
Odmahujem glavom.
„Ništa se nije promijenilo. Rekao sam ono što sam rekao nakon
večere. Poslao sam te. Rekao da ujutro odeš prvim avionom odavde.
Onda sam te ostavio tamo i shvatio da su to samo riječi. Samo
jebene riječi.“ Približava mi se, drži me za bradu i gleda u oči,
stisnute čeljusti. „Zašto te još uvijek želim?“
„Zato što znaš da nije istina. Stvari koje si pretpostavio,“
kažem. „Znaš…“
Pritišće usne na moje, zabija me natrag u krevet i kreće se
iznad mene, gurajući koljeno između mojih nogu. Upila sam ga,
njegov miris, osjećaj njegovog tvrdog tijela uz moje i to kako se
malenom i mekanom osjećam zbog njegovih dodira. Ima okus
poput grijeha i miriše kao seks, kao da je svaki centimetar njega
stvoren da me izludi. Jezik mu je vruć uz moj, zubi grickaju moju
usnu na način koji govori o gladi i moja koža se ježi. Njegove ruke
su grbe, vrhovi prstiju ostavljaju ljute crvene linije po mojoj koži,
dok rukama grabi uz moju haljinu da nađe moja sise i stisne ih,
udahnem dah pun zadovoljstva kada pronađe tvrde vrhove mojih
bradavica.

132
 Njegovo koljeno je munja za moju pažnju, privlačeći je na
vrućinu i pulsiranje između mojih nogu. Podižem kukove prema
gore, hvatajući mu guzicu i ramena, dok se pokušavam nabiti jače
i jače na njegovo koljeno. Očajna sam od potreba da svršim da me
ne brine previše što misli o meni ili stenjanju koje izlazi iz mojih
usta.
Ja petljam s njegovim remenom, povlačeći ga i bacajući na
zemlju, dok mi podiže haljinu. Naša tijela su splet gladnih ruku i
vrućine gdje se naša koža dodiruje. On skida moju haljinu i mogu
isto tako baciti svoje sumnje i strahove na zemlji zajedno s njom,
jer sam previše duboka da bih prestala sada - previše duboko.
Sada je bez košulje i nosi samo svoje donje rublje, dajući mi
moj prvi pogled na svoje gole grudi i mišiće. Tanak sjaj znoja vidi
se na njegovu tijelu, naglašavajući svaku krivulju njegovog
trbušnog mišića i oštrog V mišića koji pokazuje dolje prema
preponama. On je apsolutno slastan. Uhvatim njegove mišiće,
krećući prstima uz njegovu kožu, ostavljajući crvena linije.
Sikće kroz zube, još uvijek fiksiran na moje grudi koje su sada
oslobođene grudnjaka i potpuno ogoljene za njega. Moje oči lutaju
do njegovog sivog donjeg rublja, gdje mogu vidjeti ogromni obris
njegove erekcije koja pritišće moje gaćice. Topao udar krene kroz
mene na pomisao kako je njegov kurac blizu mog ulaza.
„Želim te u sebi,“ šapnem kroz stisnute zube, dok vrhovima
prstiju hvatam njegov vrat kako bi ga privukla sebi, žudeći za
ukusom njegovih usta ponovno.
„Dobit ćete više nego što možeš podnijeti,“ reži. Hvata me za
ramena i prevrće kao da ne težim ništa, sjedajući mi na bedra.
Osjećam kako se pomjera i vidim kako njegove bokserice lete na
pod. Očigledno je u žurbi da mi skine gaćice, jer on hvata elastiku
s jedne strane i povlači tkaninu na stranu, izlažući moju pičku.
Tako ih grubo vuče da sam sigurna da će biti uništene, ali me nije
više briga.
Očekujem da ukliže u mene, ali umjesto toga osjećam kako
gura svoje tijelo unatrag, prsa i ramena pritišću moje noge, a
njegove velike ruke hvataju moje dupe. Shvaćam što će učiniti
trenutak prije nego što osjetim njegovu bradu između svojih nogu.
Osjećaj njegovih toplih, vlažnih usana na meni preplavljuje svaku
moguću naznaku samosvijesti koju sam možda imala u ovom

133
položaju. Zadnjih nekoliko sati provela sam vlažnija nego što sam
ikada bila, dirala sam se zbog njega i svršila si po ruci i nisam se
imala vremena istuširati, ali on zabija svoj jezik u mene kao da je
moja maca najslađa stvar koju je ikada kušao.
To je seksi na najprljaviji način i volim svaku sekundu toga.
Ne mogu si pomoći, nego čvrsto stiskati bedra, stišćući ih oko
njegove glave i savijajući bokove kako bih se gurala o njega. Nije ga
stid istraživati me svojim ustima, a njegov jezik ne samo da uranja
u moj ulaz ili licka preko mog klitorisa - skreće se i gura u moje
dupe. Prvi put kada liže uski prsten mog analnog otvora. Napela
sam se, posve šokirana i previše mi je neugodno da čak i
razmišljam kako je to s njegove strane, bez obzira koliko dobro bilo
za mene. Ali on ne pokazuje znakove oklijevanja. Zapravo, tako me
čvrsto drži da mi govori da ga uzbuđuje ono što radi i da se nemam
zbog čega stidjeti.
To je najčudniji i najslobodniji osjećaj. Osjećala sam se tako
seksi. Otišao je ravno do najintimnijeg, najranjivijeg mjesta na
mom tijelu i pokazao mi da je gladan mene, spreman proždrijeti
svaki moj posljednji centimetar i volim svaku sekundu toga.
Tako čvrsto stišćem plahte da me prsti bole, ali to jedva
osjećam. Moj uzdisaji prigušeni su plahtom, ali zvuk mi bježi iz
grla. Nikad u životu nisam bila bučna u krevetu – ne da se moje
iskustvo s Ryanom može imalo usporediti s ovim što sam do sada
iskusila s Chrisom. Chrisov jezik klizi između mojih nogu, klizi u
moju jezgru kako bi milovao moje zidove na način da moja usta
formiraju 'O' od iznenađenja, zahtijevajući da moje misli ostanu u
sadašnjosti.
On ima nevjerojatnu sposobnost da osjeti kada ću svršiti, jer
sam ubrzo shvatila da mi to neće dopustiti dok on ne bude
spreman. Izgubila sam se u brojanju koliko me puta doveo do ruba,
neprestano uvodeći nove trikove da se osjećam kao da sam na
najdužoj vožnji vrtuljkom na zemlji. Radi nešto s jezikom, da se čini
kao da radi vrtlog dok prstima trlja moj klitoris. Gurne palac dolje
između mojih guzova i gura ga u moju djevičansku guzu, od čega
se cijelo moje tijelo stisne oko njega.
Čak radi i nešto s usnama, kao da zuji, ali šalje vibracije kroz
čitav svoj jezik i uzbuđuje moju jezgru, čineći da još glasnije
stenjem.

134
„Molim te,“ uzdahnem, okrećući glavu kako bi me jasno čuo.
„Molim te, jebi me.“

135
 16.

CHRIS

„Molim te samo me jebi.“

Njen glasa bio je natopljen iskonskom potrebom, kao da bi prodala
sve do posljednje stvari koje je ikada posjedovala ili do kojih joj je
bilo stalo u ovom trenutku, samo kako bi imala moj kurac u sebi,
da osjeti kako se njeni zidovi stišću oko moje palice.
„Neću te samo jebati,“ rekao sam, hvatajući joj bokove i podižući
stražnjicu, tjerajući je na koljena gdje mogu vidjeti njenu blistavu
picu i čvrsto dupe kako me čekaju. “Namjeravam proždrijeti svaki
jebeni centimetar tebe.“
Zgrabio sam bazu svoga kurca i ugurao ga u njenu pičku, ne
zamarajući se suptilnošću, poput toga da usporim ili ublažim.
Gurnuo sam u njenu nevjerojatnu uskoću, ispuštajući glasan,
iskonski zvuk, dok su se njeni čvrsti, užareni zidovi zatvarali oko
moje duljine, savršeno me stišćući.
Dah joj je sada isprekidan, nesvjesno je dahnula moje ime, na
način koji nije namijenjen da me zadovolji ili da pokuša biti seksi.
Svaki jecaj je stvaran i grlen, i šalje trnce niz moja leđa.
Povukao sam ruku i pljesnuo je po stražnjici, gledajući kako se
pojavljuje blijedo crvena oznaka u obliku moje ruke. Sve moje stare
navike, trikovi i pokreti koje koristim, podignuli su se a onda
povukli u mom umu, osjećajući se lažnima. Iz nekog razloga,
nijedno od njih nije se činilo ispravnima. Oni bi smanjili ovo
iskustvo.

136
Snažnije sam joj stisnuo bokove, nabijajući njeno tijelo od svoje
poput Igračke za jebanje, sve dok ne bude toliko mokra da mogu
čuti mokar zvuk svoga kurca unutar nje, skupa sa pljeskanjem
mojih kukova po njenoj zategnutoj stražnjici. Jako dobar osjećaj.
Jebeno dobar. Ali može bolje. Trebam više od ovoga.
Preokrenuo sam je u jednom brzom pokretu, držeći je za bokove,
izvukao sam svoj kurac samo na nekoliko sekunda kako bih je
namjestio u položaj prije nego se vratim natrag u nju. Uhvatio sam
joj koljena i privukao ih bliže sebi kako bih mogao uživati u svakom
njezinom jebenom centimetru. Gleda me s tim svojim seksi smeđim
– zelenim očima, dugim trepavicama i promišljenošću na koju
nisam bio pripreman.
Stisnuo sam joj jednu dojku, nježno joj uvijajući bradavicu između
prstiju dok sam se nabijao u nju, još uvijek se boreći sa čudnim,
zbunjujućim osjećajem koji se smjestio u pozadinu moga uma –
kao da radim nešto pogrešno, kao da nedostaje nešto.
Nagnuo sam se preko nje, prsa stisnutih uz njena, i zurio u njene
oči dok sam je jebao, toliko blizu da nam se dah miješao. Taj čin je
upalio novu vrstu vatre u meni, nešto toplo i stvarno, više od same
požude. Spustio sam ruku na njen obraz, ljubeći je i dopuštajući
da moj kurac sklizne iz njene pičkice.
Nacerio sam se uz njene usne, osjećajući kako se njene vlastite šire
u osmijeh.
„Moram li preklinjati da nastaviš?“ promuklo je rekla.
Povukao sam se dovoljno da joj mogu vidjeti oči. Nemam riječi za
ono što se uskomešalo u meni. Bez velikog govora ili geste. Sve što
mogu učiniti jest zuriti u nju sa osjećajem čuđenja zbog onoga što
mi radi. Vidim je na sasvim drugačiji način, pitajući se kako sam
ikada mogao pomisliti da je manje od savršenoga. Kako sam je
ikada uspio pustiti da izađe iz moje kolibe, čak i ta prva noć mi je
bila zagonetka. Pitao sam se kako sam bio tako jebeno glup da
nisam vidio.
„Savršena si za mene,“ dahtao sam, obrva skupljenih dok sam
slušao riječi kao da su iz usta stranca. Ne govorim takve stvari
ženama a da ih doista mislim jer zapravo nikad ne mislim o tome.

137
Ali sada? „Tako jebeno savršena,“ zarežao sam, gladno joj ljubeći
vrat, ali polagano. Upijao sam svaki okus, istražujući joj tijelo
svojim ustima i rukama kao da imamo sve vrijeme svijeta. Jer
imamo. Zavaravam se mišlju da ću je poslati od sebe ujutro. Moja
je, i neću pustiti da ode ono što je moje. Ni sada, ni nikada.
Trnci su se pojavljivali na njenoj koži gdje god da sam je dotaknuo,
a njena mala ruka me stiskala, trljajući i povlačeći, u potrazi za
oslobođenjem, nekim načinom na koji će usmjeriti nevjerojatan
pritisak koji je sigurno osjećala. Sigurno ga je osjećala jer sam i ja
također, kurac mi je tako tvrd, svaki otkucaj srca šalje tupu bol
kroz mene. Potreba da svršim je toliko jaka da me boli, ali ne
usuđujem se požuriti ovo. Osjećam kako se nešto komeša u meni,
mijenja me, ali i dalje postoji šansa da je ovo jedino vrijeme kad ću
je imati, i provest ću ostatak života kajući se ako požurim ovo čak
i na sekundu.
„Ako misliš da sam savršena, završit ćeš razočaran,“ rekla je, blago
se ukrutivši.
Mogu osjetiti njenu nesigurnost kako visi između nas, ali
instinktivno sam znao gdje je treba masirati kako bi se povukla,
baš poput čvora u leđima koji treba gnječiti. Vratio sam usta na
njene bradavice, ljubeći ukrućeni pupoljak i povlačio ga u svoja
usta prije nego sam ga ispustio sa zadovoljnim mljackavim
zvukom.“ Nije mi ostalo još puno mjesta za pregled, ali za sada, ti
si desetka na ljestvi do deset,“ rekao sam, natjeravši je da se
zakikota kad sam joj pokušao poljubiti stražnji dio tijela ispod
pazuha.
Zagrizla je svoju usnu dok se njena zaigranost brzo vraćala
uzbuđenosti. “Zašto se tako dobro osjećam zbog tebe?“
„Jer to zaslužuješ,“ rekao sam između poljubaca. Svaki njen dio
dotaknuo sam svojim usnama, dodajući gorivo na vatru koja je
brzo preuzimala nadzor nada mnom. Osjetio sam požudu kad sam
se popeo u ovaj krevet s njom. Osjetio sam normalnu životinjsku
želju želeći biti u njoj. Ali sada? Sada osjećam nešto što nikad prije
nisam. Ne želim je samo jebati. Ne želim joj samo pružiti orgazam
života. Želim je obožavati.

138
Prstima je prolazila kroz moju kosu, snažno me hvatajući i
vračajući natrag prema svojim ustima, gdje sam joj usisao usnu i
udisao miris nečega cvjetnog i blagoga. Mirisala je na nevinost.
Naši jezici zajedno su se kotrljali, vratio sam kurac natrag u nju.
“Bože,“ zastenjao sam u njena usta. “Tako si jebeno dobra.“
„Ni ti nisi loš,“ stenjala je.
Ovaj put nisam se zabio u nju. Nisam je stiskao dok mi ruke nisu
ostavile crvene oznake. Moji zubi nisu bili čvrsto stisnuti zbog
manjka kontrole. Umjesto toga, polako sam ušao, pažljivo ljuljajući
svoju duljinu u njezine dubine, promišljenim ritmom koji je nosio
težinu ovoga čina. Nije bilo potrebe da se brže krećem jer ovaj
trenutak je nešto što treba sačuvati, ne požurivati.
Zabila je nokte u moja leđa, pritišćući svoja prsa od moja, daha
vrućeg na mome vratu dok smo se zajedno pomicali, tijela klizavih
od znoja.
Spustio sam čelo na njeno gdje nam se oči mogu sresti. Stavio sam
ruku na stražnji dio njenoga obraza, promatrajući prekrasne
promjene na njenom licu dok se približavala vrhuncu – način na
koji su joj se obrve trzale, čelo namreškalo, i usne podrhtavale. To
je savršenije od bilo kakvog slikanja. Nisu samo požuda i osnovni
nagon ti koji me približavaju vlastitom vrhuncu. To je osjećaj
potpunosti koji uništava dušu, kao da je ovo trenutak i stvar za
kojima sam tragao. Jedina stvar na svijetu koja je ispravnog oblika
da ispuni rupu koja je bila unutar mene od kako pamtim.
Zajedno smo svršili – ona sa jecajem i drhtavim dahom koji su
pojačali njezin stisak na mojim leđima, učinivši da joj se noge
obmotaju oko mene, peta zabijenih u moja bedra, potičući me
dublje u sebe. Borio sam se da ne zatvorim oči od intenziteta svog
orgazma, ne želeći propustiti izraz njenog lica dok jaše na
vlastitom. Zastenjao sam, puštajući svoje sjeme da je ispuni, bez
druge pomisli, misleći kako se ispravnim ovo osjeća, kako je sve
ovo ispravno.
Zgrčila se kad je osjetila vrelinu moga oslobođenja, usta
iznenađeno otvorenih prije nego što je zagrizla svoju crvenu i

139
otečenu usnicu, zatvarajući oči i tonući natrag na jastuk kao da će
odrijemati na najzadovoljniji način, kao nikada do sad.
Tada sam je poljubio, iznenađen što i dalje osjećam iskru vrućine.
Kao da ljubim svoju prvu simpatiju. Volim te. Riječi su ključale i
gotovo dosegnule moje usne prije nego što sam ih progutao natrag,
jer sigurno je to seks govorio. Ne namjeravam reći nešto glupo, bez
obzira koliko stvarno se osjećale u ovom trenutku.
„Wow,“ rekla je kad sam se skotrljao s nje i okrenuo glavu prema
njoj kako bih je gledao.
„Aha,“ složio sam se.
„Izgledaš iznenađeno,“ rekla je, izgledajući tako prokleto prelijepo
da je boljelo. Rumeni obrazi, usne crvene i osjetljive zbog mojih
poljubaca. Savršeno i nevino. Slatko. I upravo sada, moja je.
„Jesam li prošla tvoj mali test?“ upitala je. Vragolasto se
osmjehnula, ali način na koji su njene oči bljesnule prema mojima,
rekao mi je sve što trebam znati. Nervozna je. Nervozna da je ovo
sve bio samo dio moga tretmana i da će dobiti 'Jahala sam Chris
Savagea i preživjela' neku vrstu majice zajedno sa njenom kartom
za povratak kući.
„Položila?“ upitao sam. “Uništila si jebeni test,“ rekao sam,
prelazeći svojim prstima preko njene nježne čeljusti. “Tako si mogla
rastrgati sve i zapaliti, jer…“ pročistio sam grlo, osjećajući se
neuobičajeno čudno. Što sam namjeravao reći? Jer nitko je nikada
neće imati potrebe uzeti? Jesam li doista namjeravao implicirati da
nikada više neću jebati druge žene? Tako sam je jednostavno
mogao i zaprositi.
Uputila mi je čudan pogled zbog toga kako sam se zaustavio, ali i
dalje je izgledala kao da joj je laknulo. “Kad sam išla u školu, ako
smo jednostavno potrgali naše testove i naložili ih, to nije značilo
da smo položili. Tvoja škola mora da je bila sjajna.“
Nasmijao sam se, prelazeći palcem preko njene usne i odupirući se
porivu za još jednu rundu s njom. “Položila si,“ rekao sam. “Lete
boje. Ali mislim da bi tvoj profesor mogao ponoviti test nekoliko
puta samo kako bi bio siguran da nisi varala.“

140
„Oh?“ upitala je. “Pretpostavljam da bih mogla razgovarati s njim u
vezi toga.“
„Dobro. Nadam se onda da nije upitno to što otkazujem tvoj let
ujutro. I ako misliš da još uvijek odlaziš kad krenemo za Italiju…“
„Moje sestre me doista trebaju,“ rekla je. “Ali mogu razgovarati s
njima u vezi toga, možda možemo naći kompromis.“
„Što god je potrebno,“ rekao sam. I doista to mislim. Uradit ću što
god je potrebno da je zadržim kraj sebe. Možda to samo kemikalije
u mom mozgu ili manjak sna govore, ali imam osjećaj da je više od
toga.
Na ovaj ili onaj način, moj život više neće bit isti.

141
 17.

LINDSEY

Kad sam se sljedećeg jutra istuširala i spremila, uputila sam se

dole prema bifeu u hodniku sa dodatnom lakoćom u svom koraku.
Mogla bih se usredotočiti na pitanja poput zašto i jesam li trebala,
zbog onoga što se dogodilo između Chrisa i mene, ali nisam. Neću.
Prošla noć bila je poput vihora koji me usisao i nije puštao. Znam
da nisam umislila ono što sam osjetila u njegovoj hotelskoj sobi.
Seks je počeo kao požuda. To je bio samo izlaz za emocije koje
nijedno od nas nije moglo razumjeti, samo tijela koja se kreću
zajedno. Da se tako završilo, ovo jutro bih proklinjala samu sebe,
ali nije tako. Vidjela sam kako mu se pogled u očima mijenja, kao
da je imao neku vrstu prosvjetljenja. Držao me i dodirivao kao da
sam najdragocjenija stvar na svijetu, dok je vodio ljubav sa mnom.
To nije bilo jebanje. Jebanje je prljavo i sirovo, i očito je bilo i toga,
ali ovo nije bilo jebanje, barem ne na kraju.
Svaki pokret njegovog tijela bio je poput milovanja, kao da me
štovao.
Valovi trnaca prešli su mi kožom zbog prisjećanja. I ja sam to
osjetila. Biti predmetom njegove nepodijeljene pozornosti kao da je
droga, i to neka koju ne mogu zamisliti. Čim sam ga vidjela da gleda
u mene kao da mu je doista stalo, više se nisam osjećala glupom
zbog svih emocija koje sam osjećala prema njemu i zbog kojih sam
bila posramljena da ih u potpunosti priznam. Da, stalo mi je do
njega. Da, čini da se osjećam dobro unatoč svim razlozima koji ne
bi trebali biti istiniti. Da, želim biti s njim, što god to znači.

142
Ugrizla sam se za usnu dok sam skretala prema kutu sa bifeom,
nadajući se da ću naletjeti na Chrisa, ali ako ne naletim, uvijek ga
mogu probuditi nakon doručka. Želio je da provedem noć u
njegovoj sobi, ali morala sam nazvati sestre i provjeriti ih, također
reći da se ipak ne vraćam, unatoč dramatičnoj poruci koju sam
poslala na povratku kući iz dvorca. Osim toga, imala sam osjećaj
da se nijedno od nas neće naspavati ako ostanem u njegovoj sobi.
Gotovo sam se sudarila sa Alecom, koji je čekao samozadovoljnim
izrazom na licu. “Oh dobro. Ti si.“
Zurila sam u njega jer… nek' se jebe.
„Ovo je za tebe,“ rekao je, predajući mi avionsku kartu.
Pogledala sam dole u nju, primjećujući da je datirana na današnji
datum a polazak namješten za nekoliko sati. “Oh,“ rekla sam.
“Sigurno nisi razgovarao sa Chrisom. Plan se promijenio. Zapravo
ostajem.“
„Jutros sam razgovarao s njim,“ Alec je rekao. Postoji neka
nadmenost u njegovom izrazu koja mi se ne sviđa. Nimalo. “Želio
je da uzmeš ovo.“
Pokušala sam mu vratiti kartu natrag. “Sigurno si nešto
pomiješao.“
„Nisam. Kad sam mu pokazao ugovor koji si potpisala kako bi
uradila bilo što da se rukopis napiše, uključujući spavanje s njim,
u zamjenu za plaću, bio je pomalo uzrujan.“
„Kakav ugovor?“ upitala sam. Srce mi je udaralo u ušima, lice
crveno i zapaljeno.
„Onaj koji si trebala sama potpisati. Nevjerojatno je što nekoliko
stotina dolara i umjetnik mogu uraditi. Dobra stvar također. Mislio
sam da će Chris samo površno pogledati, ali ustvari mi nije
vjerovao sve dok mu nisam pokazao fotografije koje sam skinuo sa
tvoje putovnice i putnih isprava.“
Ošamarila sam Aleca snažno koliko sam mogla. “Imaš li pojma što
uništavaš?“ Upitala sam kroz stisnuto grlo dok sam zadržavala
suze. “Ti jebeni seronjo. Imaš li ikakvu ideju?“

143
Nekoliko ljudi u predvorju pogledalo je prema metežu, ali svi su
uložili dodatan trud kako bi izgledali zaposleno, ignorirajući nas
dok su slušali sve što su mogli.
„Dao sam ti šansu da radiš sa mnom,“ rekao je. “Ako mu nećeš
pomoći da završi, onda ću pronaći nekoga tko hoće. Jednostavno
je. Dakle da. Točno znam što uništavam. Tvoje šanse da budeš sa
Chrisom.“
Dobra stvar je što ne nosim nikakvu vrstu suzavca ili hladnog
oružja, jer mislim kako bih trenutačno učinila sve samo da
izbrišem taj samozadovoljni izraz na Alecovom licu. Umjesto toga,
okrenula sam se i uputila prema Chrisovoj sobi, trčeći.
„Gubiš vrijeme!“ Alec je vikao sa određenom dozom humora u
svome glasu. “I tvoj avion uskoro polijeće. Nećemo ti platiti novu
kartu ako propustiš let!“
Išla sam stepenicama do njegovog kata ne želeći čekati lift.
Pronašla sam ga dok je izlazio iz sobe sa kovčegom preko ramena
kad sam napustila stubište i ušla u hodnik.
„Chris,“ rekla sam, naglo se zaustavljajući. “Alec je krivotvorio
potpis. Upravo mi je sve rekao. Baljezgao je o…“
„Jednostavno prestani,“ Chris je rekao. Način na koji su mu oči
izgledale mrtvo i progonjeno slomilo mi je srce. “Vidio sam potpis
na tvojoj putovnici. To je točno jebeno podudaranje. Rekla si mi da
si ga odbila.“ Odmahnuo je glavom, okrutno se smijući kroz nos.
“Možda bi mogla pisati o ovome na svom blogu i unovčiti to s
obzirom da nećeš dobiti tu plaću od Aleca. Možeš pisati o tome
kako si napravila idiota od mene i prevarila me da te jebem.“
„Chris,“ rekla sam molećivo. “Samo mi pusti da ti dokažem
nekako.“
„Završio sam sa pružanjem druge prilike. Trebao sam znati čim si
mi rekla za Alecovu ponudu da si jednako lažna kao i svi ostali.“
„Ne radi ovo,“ rekla sam, padajući na koljena i plačući, uopće ne
brinući hoće li bilo tko izaći iz svoje sobe i vidjeti kako pravim
budalu od sebe. “Laže. Kunem se!“

144
Odmaknuo je oči s mene i prošao pokraj mene, uopće se ne
okrećući dok je otvarao vrata prema stubištu. “Bolje se požuri ako
namjeravaš uhvatiti avion. Imaj dobar život Lindsey. Barem si bila
dobra jebačina ako ništa drugo.“
Sklupčala sam se u loptu, obgrlivši svoja prsa kao da će mi se srce
slomiti u komadiće. Ne znam koliko dugo sam sjedila u hodniku
ružno plačući, vrsta plača koja će mi ostaviti lice otečeno i dati
glavobolju ostatak dana. Kad sam završila, sve što sam osjećala
jest otupljenost.
Otupljeno sam skupila svoje stvari iz svoje sobe, otupljeno ušla u
taksi, i otupljeno ukrcala u avion za kući. Kako sam ikada mogla
pomisliti da riskiram samo maleni dio sebe ako dođem ovamo sa
Chrisom? Riskirala sam sve. Dala sam mu sve. I on je to odbacio.

145
 18.

CHRIS

Nisam se mogao natjerati da se vratim u kolibu. Lindsey će biti

tamo, bit će tako jebeno blizu da bih je praktički mogao kušati u
zraku. Ne, moji roditelji morat će pričekati neko vrijeme prije nego
što ih opet odem posjetiti. Tako da sam uzeo majčine časopise
natrag doma nakon što sam prije dva tjedna organizirao
promotivnu turneju i odletio kući. Iznajmio sam mjesto u Maineu
gdje mogu sam raditi, gdje sam mogao raditi na sebi, ali što je još
važnije, gdje mogu pisati.
Također, konačno sam pročitao majčine dnevnike. Trebalo mi je
nekoliko pokušaja. Žalosno je što sam to mogao uraditi tek nakon
što sam se prisjetio čitanja prvog odlomka sa Lindseyinim slatkim
glasom. Zamislio sam ih sve njenim glasom, i nekako mi je pomoglo
da prođem kroz njih. Prošao sam kroz ispriku svoje majke, koja je
zauzela prvih nekoliko dnevnika. Zamišljajući, ispričavala se meni,
kad sam bio nezahvalno sranje koje je napravilo karijeru od pišanja
na nju i ostatak moje obitelji.
Njena velika ispovijed jest da su ona i otac lažirali moje odbacivanje
od Parsonsa. Mislili su kako me mogu natjerati da donesem 'pravu'
odluku s obzirom da ih nikad nisam htio poslušati. To je bila
usrana stvar za uraditi, ali boljelo je čitati koliko je moja majka
krivila sebe zbog svega što se dogodilo nakon toga, zbog njihovog
jedinog grijeha protiv mene. Poželio sam da se mogu vratiti natrag
146
i reći joj da nije važno, da ću pronaći neki način kako bih izmislio
da je svijet protiv mene, bez obzira što se dogodilo ili koliko malih
pogrešaka oni napravili.
Ono što me iznenadilo jest da su većina njenih ostalih bilješki bile
ljubavne priče. Zapisala je kako je upoznala moga oca, kako su se
zaljubili, kako su se svađali s vremenom, i kako su odlučili da
imaju nas. Govorila je o tome kako je bilo dok smo bili samo bebe,
kako smo joj promijenili život i sve nade koje je imala za nas.
Jedan odlomak sam posebno čitao, zaglavio se u mom umu poput
sjemena, zakopavajući se duboko gdje znam da će rasti i rasti bez
obzira na ono što želim. “Sjećam se kako bih te polegla na svoje krilo
i milovala tvoju malenu glavicu. Volio si to. Toliko jako si se borio da
ti oči ostanu otvorene, ali svaki put kad bi moji prsti prešli tvojim
čelom, bivale bi sve više i više zatvorene. Voljela sam takve noći,
samo sjediti s tobom u stolici za ljuljanje dok ti spavaš i sanjaš na
mome krilu. Još uvijek se sjećam koliko je utješna bila težina tvoga
malog tijela na meni.
Razmišljala bih o tome kako sam te stvorila, kako sam imala tu
nevjerojatnu odgovornost da je poštujem. Donijela sam te na svijet i
bio je moj posao da se pobrinem da si spreman za njega. Bilo je to
strašno čudno pomisliti da ćeš narasti u malenu osobu, nekoga tko
će imati nade i snove jednoga dana, tko će raditi greške i trpjeti
tragedije, i doživjeti kroz nevjerojatne stvari.
Ti si bio moj maleni dječak. Moja prva bebica. A ja sam i dalje bila
dovoljno naivna da pomislim kako ti mogu pomoći jednom kad
odrasteš i postaneš svoja osoba.
Ovaj dio je teško pisati, Chris, ali boli kad pomislim kako sam te
iznevjerila. Mislim na tvoje slatko malo lice i sve stvari koje smo mogli
uraditi i podijeliti zajedno, ali negdje usput, zabrljala sam to. Neću
lagati i reći kako znam što je to što nas je razdvojilo, ali također neću
tražiti izgovore i kriviti tebe. Preuzimam krivnju zbog toga kako su
stvari okrenule između nas. Iznevjerila sam te. Iznevjerila sam svoju
bebu, i nikad si neću oprostiti zbog toga.“
Čitanje tog odlomka slomilo je nešto u meni, ali to je nešto što je
trebalo biti slomljeno. Bio je to zid koji sam sagradio tokom godina,
napravljen od gnjeva i odbijanja usijanom glavom, da dopustim bilo

147
kome unutra ili da osjetim bilo što dobro. Dopustio sam da se
raspadne kad sam vidio što je moja vlastita tvrdoglavost uradila
mojoj majci, kako se odrazila na nju, i kako sam propustio priliku
da se ispričam i ispravim stvari prije nego što je umrla.
Prvi put u životu, tu noć sam se pomolio. To je vjerojatno molitva
koja bi navela svećenika da zadrhti, ali bilo je najbolje što sam
mogao uraditi. Rekao sam Bogu da mu je bolje da postoji, i ako
postoji, bilo bi mu bolje da se ne usudi ništa učiniti nego pustiti
moje roditelje da se presele na mjesto gdje bi mogli saznati da ono
što mi se dogodilo nije njihova krivnja.
A zatim sam počeo pisati.
Riječi su izlazile iz mene kao da pišem knjigu koju sam pročitao već
tisuću puta u svom sjećanju. Bila je to tragedija i ljubavna priča,
kao i poruka, sve u jednom. Bilo je to nešto što moji izdavači nisu
očekivali, ali obećao sam im knjigu, i dobit će knjigu. Bio sam ovdje
samo nekoliko tjedana, u kolibi koju sam iznajmio, usred ničega,
ali već sam skoro gotov sa svojim prvim konceptom.
Lagao bih kad bih rekao da još uvijek ne mislim na Lindsey. Kad
zatvorim oči previše dugo ili pustim mislima da lutaju, uvijek je tu.
Napravio sam je previše savršenom u svom sjećanju nego što bi
doista mogla biti, što je činilo sve još većim mučenjem. Ali morao
sam se držati istine : izdala me je. Otkrio sam novi dio sebe ovdje,
bolji dio, i nema mjesta u novom životu koji želim izgraditi za
onakve vrste žena sa kojima sam petljao. Unatoč mom srcu koje je
govorilo da je Lindsey drugačija, stalno sam se podsjećao ugovora,
njene putovnice i prizora prokletog dokaza sa njenim potpisom.
Ponekad se brinem zbog toga što sam svršio u nju bez zaštite. To
je bilo prokleto nepromišljeno i glupo. Mogla je ostati trudna. Što
onda? Ne bih je mogao nastaviti isključivati iz svog života, za
početak. U svakom slučaju, to ne bi promijenilo stvari između nas.
Barem ne previše.
Izdala. Me. Je.
Novi ja neće samo sjediti i cviljeti zbog toga. Nastavljam dalje. Pišem
knjigu. Uradit ću nešto značajno sa svojim životom tako da bi žena
koja je običavala zaspati milujući mi čelo i sanjajući o tome što ću
postati, bila ponosna.

148
 19.

LINDSEY

Ruke su mi se tresle dok sam gledala test za trudnoću. Što si mislila

da će se dogoditi kad si dopustila Chrisu da svrši u tebi bez zaštite,
Lindsey?
Bacila sam ga u umivaonik osjećajući se bolesno, i ne mislim kako
moja vrtoglavica ima bilo što sa pozitivnim testom za trudnoću.
Željela sam udariti svemir u lice zbog parova koji godinama
pokušavaju dobiti dijete, pa ipak, Chris to uspije iz prvog pokušaja.
Najgori dio jest što je jedan mali dio mene sretan što imam jedan
dio njega sa sobom. Ne mogu vjerovati da je odlučio vjerovati Alecu
i krivotvorenom potpisu a ne meni. Njegova tvrdoglava, idiotska
odluka ne mijenja povezanost koju osjećam s njim. Glupa ili ne, ali
biti s Chrisom čini se ispravno. Više ispravno od ičega što sam do
sada iskusila.
„Završila si sa sranjem tamo?“ upitala je Brooke. “Spremam se
piškiti po zemlji ako se zadržiš još malo.“
Zamotala sam test za trudnoću u toaletni papir i zagurala ga tiho
koliko sam mogla u kantu za smeće. “Evo me. Samo sam…“
„Lindseeeeeeeey!“ cviljela je, zveckajući po vratima. “Otvaraj!
Moram ići na posao za nekoliko trenutaka i nemam vremena da
pomokrim samu sebe.“

149
Otvorila sam vrata, pokušavajući prirodno izgledati. “Cijeli je tvoj.“
Projurila je pokraj mene i zalupila vratima.
Vratila sam se natrag u svoju sobu i legla na krevet, pokušavajući
zamisliti sa koliko obožavateljica je Chris vjerojatno spavao od kada
sam ga ostavila samog na turneji za promociju njegove knjige. Ta
pomisao je uzrokovala da mi još više bude mučno. Ništa od ovoga
nije pošteno.
Ništa.
Moje najveće kajanje je što nisam pronašla neki način da otrujem
Aleca prije nego sam otišla, jer tip zaslužuje sve loše u ogromnoj
količini. Nadam ogromna količina zbog koje će ostati mrtav na
mjestu.
Bože, trudna sam.
U nekoj sam verziji šoka jer mi se ta pomisao nije sasvim složila.
Počela sam sumnjati čim mi nije došla menstruacija prije nekoliko
tjedana, ali ne bi bilo prvi put da moj ciklus ima vlastiti um i odluči
se zezati sa mnom. Tek prošli tjedan sam ozbiljno razmislila da
kupim test za trudnoću, i tek ovo jutro sam to obavila, samo kako
bih zaustavila divljanje svojih misli.
Željela sam plakati pomislivši na to. Još nisam pronašla način da
platim Amelijinu školu za ljepotu, a moj blog je zarađivao sve manje
i manje svakog mjeseca jer moji čitatelji počinju kliziti. Čak i ne
držim obitelj na površini trenutno. Nemam pojma kako ću se snaći
s bebom.
Očigledan odgovor je reći Chrisu za dijete i pobrinuti se da zna svoje
dužnosti, ali on nije jedini koji je tvrdoglav. Svaki put kad pomislim
da posegnem prema njemu i opet ga pokušam uvjeriti da je Alec
lagao, mislim kako je on taj koji se treba ispričati meni. Ne bih
trebala puzati i moliti ga da mi vjeruje. Neću pretvoriti svoje dijete
u plaću. Nešto ću smisliti.
Bez Chrisa.

150
 20.

CHRIS

Ovo je točno vrsta zabave koju mrzim, ali nažalost dužan sam se
pokazati na vlastitoj zabavi. Riječ je o nekakvoj visokoj razini posla
za izdavačke velikane i sve ljude koji će zaraditi hrpu jebenog novca
od moje knjige. Gotovo je. Nazvao sam je Prekršena Obećanja, i ako
su moji urednici i lektori u pravu, bit će globalna senzacija, baš
kao što je Lindsey predvidjela.
Lindsey. Sranje.
Ispustio sam dugačak dah, namještajući kravatu i popravljajući
sako. Mislio sam kako će s vremenom biti lakše misliti o njoj, ali i
dalje je prisutna zjapeća praznina koju je ostavila iza sebe. Sirova
rana koja odbija zacijeliti. Izgubio sam trag o tome koliko puta sam
pomislio reći Jebeš sve i dati joj drugu priliku, bez obzira na izdaju.
Uostalom, mogu li je doista kriviti što joj očajnički treba novac? Ali
morao sam se podsjetiti da nije novac to što je željela. Bilo je to
laganja meni kako bi ga dobila, otišla je toliko daleko da me jebala
kako bi dobila plaću.
To ne mogu oprostiti.
Alec se rukuje sa Trent Greenom, koji je jedno od najvećih imena
u izdavaštvu. Gledao sam ga sa kiselim izvijanjem svojih usana.
Nekada sam mislio o Alecu kao prijatelju, ali ovih dana ne mogu
učiniti ništa više od toga da ga samo toleriram. Promijenio sam se
151
od kad sam se vratio kući, ali nisam zapravo potrudio ojačati
prijateljstvo ili stvoriti nova. Jedina osoba s kojom sam dovoljno
razgovarao jest Lydia, koju sam pozvao večeras.
Nalazi se kraj predjela i razgovara sa tipom koji izgleda kao kreten.
Nadam se da joj se ne sviđa jer izgleda kao totalni seronja.
Zakikotao sam se sam sebi zbog previše zaštitničkog razmišljanja
o njoj. To je novo i to je dokaz koliko su se stvari promijenile između
nas. Još uvijek nije savršeno i nikada neće biti, ali sada o njoj
mislim kao o svojoj sestri. Prijatelju. Nekome kome se mogu
povjeriti ako imam potrebu.
Primijetio sam kako Alec vodi Trenta i malu grupicu ljudi prema
meni.
Nevoljno sam se odgurnuo od zida i prisilio se na polu – osmijeh za
njih, rukujući se dok su mi svi čestitali.
Trent stisne Alecovo rame i nasmiješi mi se „ Ekipa iz snova od krvi
i mesa u javnosti,“ rekao je. Trent je u kasnim pedesetima i ima
trajno crven nos i obraze kao dokaz ispijanja alkohola cijelog svog
životnog vijeka, ali nije sasvim loš. Dobro radi svoj posao i općenito
se dobro ophodi prema svojim zaposlenicima, što je rijetkost u ovoj
industriji.
Trudio sam se izgledati veselo jer trebao bih se osjećati dobro.
Napisao sam knjigu koja mi je važna. Knjigu na koju mogu biti
ponosan. Ovo nije 'Jebi se' nikome. Kvragu, daleko je od toga koliko
može biti. To je ljubavno pismo.
„Od krvi i mesa,“ rekao sam.
„Uvijek kažem da je Alec jedini koji te može držati pod kontrolom,“
Trent se smijao. “Moram priznati, nisam mislio da će se ova knjiga
ikada dogoditi.“
„Nije,“ Alec je rekao malo previše glasno.
Pogledao sam na piće u njegovim rukama i shvatio da ih je već
nekoliko previše popio.
„Chrisu je trebala nekakva provokacija,“ rekao je, traljavo se
cerekajući. Nasmijao se, kratko se presavivši i uhvativši se za
Trentovo rame u pripremajući se za ono što namjerava reći. “Morao

152
sam otjerati jednu od njegovih djevojaka kako bi ga natjerao da se
usredotoči.“
Krv mi se pretvorila u led. Obrve su mi se suzile a oči stisnule. “Ti
si što?“ upitao sam.
Alec je odmah shvatio da je previše rekao, otrježnjujući se pred
mojim očima dok je mahao rukom kao da može izbrisati ono što je
upravo rekao. “Samo sam dramatičan,“ rekao je. “Zajebavam se.“
„Reci mi što si uradio,“ zarežao sam.
Svi su izgledali kao da im je neugodno, a jedna od žena se nervozno
nasmiješila prije nego se povukla iz malog kruga ljudi. Trent je
izgledao kao da je progutao nešto što mu je zastalo u grlu, na putu
prema dole.
„Istu stvar kao i uvijek što radim,“ Alec je rekao nadimajući se. “Sve
što sam ikada učinio jest pružio ti ono što ti je potrebno za uspjeh.“
„I što si mislio ovaj put da mi treba?“
„Trebao si da ona ode, čovječe. Suoči se. Koliko si napisao dok si
se zezao s njom okolo? Ništa. Bila je poput kreativnog otrova za
tebe.“
„Što si uradio?“ upitao sam. Glas mi je tih, poput promuklog
režanja, a šake stisnute. Jedva mogu čuti zvuk glazbe preko
tutnjanja moga srca koje mi odjekuje u ušima.
„Krivotvorio sam potpis,“ rekao je, kao da je iživciran što mora
objasniti nešto toliko beznačajno. “Morao sam učiniti nešto da je
izbacim iz tvoje glave. Gledaj čovječe, ona je bila samo još jedna
obožavateljica, još jedna….“
Udario sam ga u čeljust dovoljno snažno da ga zavrtim okolo i
natjeram da padne na tlo, naočale su mu skliznule s lica i razbile
se.
„U kuraaaaaaaac,“ prosiktao je, dodirujući svoju čeljust i gledajući
gore u mene. “Koji vrag…“
„Diži se,“ rekao sam, naginjući se preko njega. “Molim te. Daj mi
izgovor da te opet udarim. Možda ti ovaj put uspijem razbiti
nekoliko zubi.“

153
Srušio se opet i odmahnuo glavom. “Radiš preveliku buku od svega
ovoga.“
Kleknuo sam, zgrabio ga za košulju i podigao sa obje ruke,
ignorirajući zaprepaštenu tišinu dok su svi na zabavi promatrali
kako se odnosim prema svom agentu koji je u pola manji od mene.
Pribio sam ga uz zid i zagledao se u njegovo lice. “Možeš dobiti svoj
jebeni dio novca, jebe mi se za tim. Ali završio si sa mnom.
Razumiješ? Otpušten si. I ako te još jednom vidim, ne mogu ti
obećati da te neću prestati udarati sve dok ne završiš sa disanjem.
Zato se jebeno gubi odavde.“
„Otpustiti me? Poznajem te od kad smo bili djeca.“
Grubo sam ga bacio natrag, dopuštajući da njegova pijana guzica
izgubi ravnotežu i ovaj put sam se sruši na pod. “A sada te
otpuštam. Nemoj da nikada više vidim tvoje lice.“
U žurbi sam napustio zabavu, ne trudeći se objasniti nikome ili se
zaustaviti da se ispričam. Saznat će. Sve što znam i do čega mi je
stalo upravo sad, jest popravljanje onoga što sam sjebao s Lindsey.
Moja prva reakcija bila je osjetiti veliko olakšanje jer nisam želio da
bude istina ono što je Alec rekao. Sve je izgledalo tako jebeno
ispravno s njom. Sa Alecovom laži izloženom, nema razloga da ne
bude ponovo. Osim činjenice da joj nisam vjerovao.
Želudac mi se stisnuo na pomisao kako mi je pokušavala objasniti
u hotelu ono što sada znam da je istina. Sve u meni osjećalo se
sjebanim u tom trenutku i samo sam htio da ona osjeti ono što sam
i ja osjetio zbog nje, pa sam joj rekao da je bila dobra jebačina i
otišao.
Istina je bila da nije bila samo dobro jebanje. Bila je seksualno
iskustvo moga života, nešto što nikad prije nisam imao s nijednom
drugom. Nisam ni dotaknuo drugu ženu od kad smo se razdvojili.
Nisam se čak mogao natjerati ni da pomislim na to. Iskreno, ne
znam hoću li se ikada moći zadovoljiti s nekom drugom, čak i ako
mi kaže da sam prokockao svoju priliku i da se gubim.
Iako, ne mogu dopustiti da se to dogodi. Gdje god da je, pronaći ću
je i ispraviti ovo.

154
 21.

LINDSEY

Ryanovo i Clairino vjenčanje bilo je prošli tjedan. Obavila sam

kriomice kratko uhođenje na Facebooku i pogledala neke
fotografije. Naravno, mjesto je bilo apsolutno prekrasno, ali nije
iznenađujuće što mislim tako, uzimajući u obzir da sam mu rekla
kako je to mjesto o kojem sanjam još otkako sam bila dijete.
Jednostavno sam mislila da ima nešto romantično po pitanju
svjetionika, podsjećaju me na vrijeme kad sam bila dijete i kad nas
je tata običavao dovesti na svjetionik Anastasia Cove. Izgledao je
točno kao sa fotografije nekog starog mornara, graciozan ali
dovoljno snažan da podnese bilo kakvu oluju – pretpostavljam zbog
toga što sam uvijek težila da budem takva.
Još više sam posjećivala tatu nakon svega onoga što se dogodilo sa
Chrisom. I dalje mi ga nije lako vidjeti takvog kakav je sad. Imao je
kronične bolove koji su ga sprečavali u samostalnim poslovima, a
njegov identitet ležao je na njegovoj sposobnosti. Nešto se treba
popraviti? Popravio bi. Trebate nekoga za naporan rad? On je bio
muškarac za takav posao. Jedna ozljeda s viljuškarom upropastila
mu je leđa i trebalo je samo nekoliko godina da učini to ocu kojeg
smo voljeli. Sada je ogorčen i jedva da govori, kao da jednostavno
samo sjedi tako i krivi svijet zbog svega što je pošlo po zlu.
Ali kad sam mu rekla za trudnoću, promijenio se. Oči su mu se
pomaknule sa televizora i ustvari se kratko nasmiješio. Od tada,
radila sam male korake s njim, dovela sam Ameliu i Brooke u
posjetu sa sobom također, što je izgleda pomagalo.
Stavila sam ruku na svoj trbuh, osjećajući nepoznatu napetost i
čudnovatost spoznaje da malena osoba raste unutra. Bez obzira
155
koliko preplašena bila pokušavajući shvatiti kako ću si priuštiti ovo
svoje malo čudo, već sam mu toliko privržena da ne mogu a da se
ne osjećam uzbuđeno. Zbog cijelog kaosa i boli koje je Chris Savage
donio u moj život, nikada neću gledati u dijete koje mi je dao, nego
kao u poklon.
Još uvijek pregledavam vjenčane fotografije sa nekakvom vrstom
sjete… tuge, kao da gledam u život koji sam mislila da želim ne
tako davno i shvatim koliko sam bila u krivu. Osjećala sam se kao
da se moj cijeli svijet raspada kad su se stvari sa Ryanom urušile,
a sada gledam unatrag i zahvaljujem Bogu što jesu. Imam loš
osjećaj da nikada neću moći pogledati unatrag i osjetiti olakšanje
zbog načina na koji smo Chris i ja završili.
Telefon mi je zazvonio. Skoro da nisam provjerila jer sam u
raspoloženju da se povučem od današnjeg svijeta, ali uzdahnula
sam i pogledala. Namrštila sam se na broj. Pozivni broj koji ne
prepoznajem, ali znatiželja izvlači najbolje iz mene pa sam se javila.
„Hej,“ rekao je neobično poznat glas.
„Chris?“ upitala sam. Moje srce već mahnito udara i tisuću misli
mi prolazi umom, stvari koje sam željela izgovoriti čini mi se
oduvijek – objašnjenja, isprike zbog stvari koje uopće nisam
napravila.
„Nećeš ovo vjerovati, ali krenuo sam u svoju kolibu i guma mi je
eksplodirala. To je samo četvrt milje od tvoje kuće. Ima li ikakve
šanse da mi doneseš ključ za gumu?“
„Molim?“ upitala sam, uopće ne znajući odakle da počnem.
„Molim te,“ rekao je. “Znam da smo se razišli na čudan način, ali
samo dođi.“
„Chris,“ rekla sam gledajući kroz prozor. “Uskoro će obilna kiša. I
zbog čega misliš da se mogu vratiti pretvaranju kao da je sve
normalno? Jesi zaboravio…“
„Slušaj,“ rekao je prekidajući me. “Doista moram ići. Ali molim te
nemoj me ostaviti da visim ovdje, stvarno bi mi pomoć dobro došla.
Hvala.“

156
Poklopio je, ostavljajući me da gledam između svog telefona i
grmljavine vani, sa zbunjenim izrazom na licu. Zna da ću otići k
njemu. Ali ako misli da ću doći tamo, zagrliti ga i preklinjati da me
uzme natrag, trebao bi dobro razmisliti.
Zgrabila sam jaknu dovoljno široku da mi sakrije trbuh i krenula
u pretragu svoga auta, nesigurna da li uopće imam ključ za gume.
Testirala sam težinu u svojim rukama, praveći zabilješku koliko
efektivno će funkcionirati da ga bacim Chrisu u glavu ako se
pokuša naceriti i glatko izvući iz ovoga.
Krenula sam jedinom cestom za gore i dole u planini, spuštajući
se. Imam dovoljno vremena za razmišljanje što ću mu reći, iako
sam imala mjesece i nisam uradila puno nego mislila o njemu i
svemu što se dogodilo.
Prošlo je samo nekoliko minuta prije nego što sam vidjela
iznenađujuće star i zapušten kamionet. Chris je sjedio na haubi.
Nosio je svijetloplavu košulju i traperice, izgledajući poput
supermodela kao i obično. Iako ovaj put, samo je potaknulo moj
bijes prema njemu. Ubrzala sam svoj tempo, stežući ključ za gume
i pripremajući se jednostavno ga okrenuti prema njemu kad počne
objašnjavati koliko točno je nepodnošljiv i lud jer od svih mogućih
osoba zove mene da ga izvučem.
Prve kapljice kiše počele su padati, ali srećom još uvijek nije obilna.
Skočio je sa haube i krenuo ravno prema meni, padajući na koljena
i ljubeći mi ruke. Previše sam šokirana da uradim bilo što osim
ispustim ključ i pogledam dolje u njega zbunjenim izrazom.
„Žao mi je,“ rekao je.
„Chris. Upravo će se nebo otvoriti a ti čak nemaš ni jebenu praznu
gumu,“ prasnula sam. Sve emocije i bijes od proteklih nekoliko
mjeseci zbog toga što sam sama i što se sama nosim sa trudnoćom,
isplivale su na površinu. “Jesi li došao u grad i pomislio kako bi
bilo dobro da me poniziš još jednom zbog dobrih starih vremena?
Uvjeriti se da sam glupi psić koji će doći svaki put kad ga pozoveš?
Pa ovdje sam, uredu? Osjećaš li se dobro?“
„Lindsey,“ rekao je, kose već potamnjele od kiše dok su mu niz lice
klizile kapi. “Tako mi je prokleto žao. Alec je priznao prije nekoliko
157
sati što je uradio. Doletio sam ovamo čim sam saznao. Bio sam u
krivu. Bio sam idiot. Bio sam sve što nisam trebao biti i pustio sam
te da odeš. Jebeno sam te pustio i proveo protekla četiri mjeseca
uvjeravajući se da sam učinio pravu stvar iako mi je srce govorilo
da nisam.“
„Nisi me pustio. Odgurnuo si me brzo i jako koliko si mogao,“ rekla
sam, izvlačeći ruku iz njegove. Nesigurno sam prekrižila ruke,
pokušavajući sakriti trbuh dok su se moja jakna i ostatak odjeće
priljubljivali uz mene zbog sve većeg pljuska.
„Završio sam knjigu,“ rekao je, stojeći, nadvisujući me, čineći
nemogućim ne primijetiti način na koji je kiša njegovu plavu
košulju napravila gotovo prozirnom.
„Što želiš da uradim, čestitam ti? Jesi pronašao neku drugu
djevojku da ti popuši u lažnoj ispovjedaonici kako bi potaknula
tvoje kreativne sokove?“
„Nisam dotaknuo nijednu, još od kad sam te upoznao. Bila si samo
ti Lindsey. Jebem ti. Čak i kad sam mislio da te mrzim, nisam se
mogao natjerati da pomislim na druge žene.“
„Doista?“ upitala sam, osjećajući kako se zid ledenog gnjeva koji
sam obmotala oko sebe, odmrzava.
„Doista,“ uzvratio je, približivši se i uhvativši me za ramena, polako
me povukao u zagrljaj koji sam nevoljno dopustila.
Tek kad sam dopustila da me priljubi uz sebe shvatila sam da će
osjetiti moj trbuh. Prije nego što sam se mogla odmaknuti, već je
kleknuo sa obje ruke na mom trbuhu, i izrazom posvemašnje
koncentracije. “Jesi li…“ rekao je, glasa jedva čujnog od kiše koja
je pljuštala po drveću i cesti.
„Da,“ odgovorila sam. “Jesam,“ prvo sam se nasmijala ali onda me
iznenada preplavio val tuge kad sam pomislila koliko patetično
zvučim.
Ustao se, hvatajući mi lice svojim rukama kao da nikad ništa neće
proći između nas, kao da smo i dalje u tom trenutku natrag u
Njemačkoj, gdje je svijet postojao samo na mjestima gdje se naša
koža dodirivala, gdje ništa nije bilo nepremostivo jer sam bila

158
njegova i on nikada ne bi dopustio da mi se nešto loše dogodi. Kad
bi barem…
„Moje je,“ rekao je. To nije pitanje. Nema sumnje u njegovom glasu
da sam mogla imati neki ludi osvetnički seks i slučajno ostala
trudna. Iz nekog razloga potpuno povjerenje koje je iskazao s tim,
značilo je cijeli jedan svijet. To nije sve. To nije potpuni čin isprike,
ali je korak, to je jedna cigla za obnovu temelja između nas, i nije
me sramota priznati da ću prihvatiti svaku pojedinačnu ciglu,
kvragu čak i pola cigle. “Imat ćemo dijete,“ rekao je, smijući se i
ljubeći me.
Obrve su mi se iznenađeno podignule a on se povukao, mršteći se
na mene, tražeći odgovor svojim očima. Kao da je pročitao moje
misli i nedoumice, uzeo je moje ruke svojima.
„Lindsey,“ rekao je. “Pustiti te bila je najveća pogreška moga života,
spreman sam provesti ostatak svog života nadoknađujući ti to ako
mi dopustiš. Preklinjat ću ako želiš,“ dodao je bez nagovještaja
humora u svom izrazu.
Shvatila sam da je ozbiljan. Koliko god je jedan nestašan dio mene
u iskušenju da vidi kako bi izgledao Chris Savage dok preklinje,
ostatak mene je vrištao da okončam njegovu muku i vrištim od
sreće jer više ne moramo biti razdvojeni. Prisilila sam samu sebe
da nađem prihvatljivu sredinu, zadržavajući se od osmijeha na licu
jer je zaslužio da se malo duže prži nakon svega što mi je priuštio.
„Isuse,“ rekla sam. “Ne znam. Mislim, došao si ovamo i ulovio me
poput nekakvog psiho obožavatelja. Znam da je moj blog
impresivan, ali ovo je doista previše.“
Izgledao je tako zbunjeno da sam poželjela da ga mogu fotografirati
i sjetiti se toga kad se god poželim dobro nasmijati, ali više nisam
mogla zadržavati osmijeh.
Njegov osmijeh rastao je s mojim, očima je prelazio preko moga lica
kao da je na njemu tražio ono što mu je potrebno, ali ako je imao
bilo kakve sumnje, popela sam se na prste i nagnula prema
njegovom uhu koliko god sam mogla i šapnula. “Zadržavam pravo
da te natjeram da preklinješ u budućnosti, ali upravo sada,
jednostavno sam sretna što si se vratio.“

159
Podignuo me držeći mi bokove, kao da nemam težine, lica
obasjanog najvećim i najiskrenijim osmijehom koji sam ikada
vidjela na njemu. “Trudni smo,“ vikao je u kišu kao da se želio
pobrinuti da sve životinje i biljke čuju. “Imat ćemo dijete!“ Galamio
je.
Smijala sam se, obmotavajući ruke oko njegova vrata i dopuštajući
mu da me drži na prsima tako da mogu namjestiti svoju glavu na
njegovo rame. Kiša je udarala po meni, hladna i osvježavajuća,
ispunjavajući mi nos svježim mirisom zbog kojeg sam pomislila da
proljeće nije daleko. Vrijeme za nove početke. Nova poglavlja.
Sretna poglavlja.
„Ako želiš ikada upoznati naše dijete, vjerojatno bi nas trebao
uvesti unutra prije munja,“ predložila sam, iako sam bila nesklona
dopustiti da se ovaj trenutak završi.“
Biti ovdje u njegovim rukama u ovako divljem trenutku, nešto je
što se pojedinci cijeli svoj život nadaju da će pronaći. Jedan od onih
rijetkih trenutaka koji nikada ne gube svoj sjaj, i postaju sve
savršeniji što duže traje. Ovo je moj trenutak. Ja sam u njemu,
živim ga i dišem. Ali moj nabreknuti trbuh i muškarac koji me
držao na svojim prsima, uvjeravaju me da je samo prvi od mnogih.
Počeo je hodati prema svom kamionetu, ali dotaknula sam mu prsa
kako bih privukla njegovu pozornost. “Možda me jednostavno
možeš odnijeti natrag u moju kolibu,“ predložila sam, blago
porumenjevši. “Nekako mi duguješ poseban tretman, znaš?“
Nacerio se. “Nemaš pojma kakav.“
Spustila sam obraz, naslonivši ga na mišićava prsa, osjećajući
kako mi obrazi gore pod hladnom kišom. Dopustila sam da me
njegovi lagani koraci uljuljkaju u stanje mira, sva moja
usredotočenost bila je u memoriranju svakog posebnog detalja
ovog trenutka. Uzimala sam mentalne bilješke svakog mirisa i
osjećaja, tako da kad se budem prisjećala ovog momenta ostatak
svog života, sjećat ću ga se kao najvećeg blaga. Samo je jedna stvar
koja bi ga mogla učiniti još savršenijim.
Dio mene mislio je kako ne bih trebala požurivati, da ću izgledati
očajnom ili slabom priznajući ono što mu upravo namjeravam reći

160
tako brzo, ali ovo je naš novi početak. Gotovo sam izgubila sve sa
Chrisom jer sam jednom predugo čekala da mu kažem istinu, i ne
namjeravam opet napraviti istu grešku.
„Volim te,“ rekla sam.
Zaustavio se na mjestu, pogledavši dole u mene. “Molim?“ upitao
je.
„Žao mi je,“ izbrbljala sam. “Samo želim biti otvorena i…“
„Ne,“ rekao je. “Ali nisam te čuo od kiše. Što si rekla?“
Obrazi su mi sad još više gorjeli. Doista Chris? Provjeri svoj vražji
sluh! „Volim te,“ ponovila sam.
Lice mu je postalo ozbiljno. Intenzivno. Kao da se zatvorio prema
ostatku svijeta i ja sam jedina stvar koja postoji. “Prvi sam te
zavolio.“
Nasmijala sam se. To nije djevojački, slatki smijeh, nego onaj koji
je dolazio iz moga nosa i grla u jednakim dionicama. Prepustiti mu
da ovo pretvori u natjecanje. Pa, dvoje mogu igrati ovu igru. “Prošlo
vrijeme,“ rekla sam. “Ne računa se ako nije sadašnje vrijeme,
znaš?“
Nacerio se. “Volim te toliko da boli. Toliko da nisam mogao prestati
čak i kad sam mislio da si me izdala. Toliko da kad sam saznao što
je Alec uradio, vjerojatno sam mu dislocirao čeljust.“
Osmijeh. “Kasnije ćeš mi morati reći malo više o tom udaranju
Aleca, kad me dovedeš u dobro raspoloženje.“
Nasmijao se. “Misliš još uvijek nisi u raspoloženju? Sranje.“
„Chris, trudna sam. Moji hormoni divljaju, i očito za mene to znači
da sam tako napaljena…“ pročistila sam grlo. Iskrenost je dobra,
ali postoji točka pretjeranog dijeljenja do koje bih se jednostavno
trebala suzdržati. Osim toga, sam može shvatiti ostatak, što očito
jest, jer umjesto da me povede prema mojoj kući, promijenio je
smjer i uputio se prema svojoj staroj kolibi.

161
 Epilog

LINDSEY

U istom smo hotelu gdje smo Chris i ja bili kad je imao turneju za
svoju knjigu. Nisam bila sigurna kako se osjećam zbog dolaska
ovamo u početku, jer su neke uspomene bile gorko slatke, ali
osjećalo se ispravno sad kad sam ovdje. Osim toga, to znači Amelia
i Brooke mogu po prvi put u životu putovati izvan države. Čak smo
uspjele povesti i tatu s nama, koji sad ima potpunu slobodu da
putuje jer Chris pokriva njegove račune. Pokušavala sam reći
Chrisu da ne želim da se osjeća kao da mora riješiti sve moje
probleme svojim novcem, ali nije prihvaćao ne kao odgovor, i malo
po malo, tiho je je preuzeo sve moje financijske troškove. Koliko
god sam to cijenila, još uvijek sam pokušavala razviti svoj blog i
čitateljstvo, tako da ne postanem lijena i uzmem njegov novac za
gotovo. Bez obzira bio prihod ili ne, moj blog je uvijek bio izvor
ljubavi, i nikad neću prestati raditi na njemu.
Nisam bila sigurna kako će proći put sa tromjesečnom bebom, ali
koristili smo Chrisov privatni avion, tako da nije bilo teško dojiti i
hodati okolo sa Barrettom, kojeg smo skraćeno nazvali Bear. Chris
je želio da mu je zakonito ime Bear, što sam mislila da je slatko ali
ipak malo previše. Eventualno smo napravili kompromis za
Barretta, tako da ako bude aplicirao za poslove jednog dana, imat
će nešto malo profesionalnije za napisati u životopisu.

162
Obje, i Brooke i Amelia imale su hotelske sobe u hodniku nasuprot
nas, što je sjajno jer su obje voljele paziti Beara, tako da smo Chris
i ja mogli imati zabavne noći dok su moje sestre dadiljale. Iako, još
uvijek nisam voljela biti više od nekoliko sati rastavljena od njega.
Govorila sam sestrama kako je zbog toga što ne želim da se navikne
na hranjenje iz bočice, ali zapravo je bilo zbog toga što sam mislila
da će nešto poći krivo i da će trebati svoju mamicu.
Nevjerojatno je koliko brzo se materinski instinkti pojave. Prije
trudnoće, nisam uopće pomišljala na to da imam djecu. Osjećala
sam da sam previše daleko od položaja koji će iziskivati djecu. Čak
i sa Ryanom, nikad zapravo nisam pomislila na to, osim užasa koji
bi prošao kroz mene na ideju zajedničkog djeteta.
Sada, Bear ima samo tri mjeseca i već nema ništa što će me
spriječiti da svog malog čovjeka zaštitim i učinim sretnim. Ima
Chrisove smeđe oči ali teško je točno odrediti na koga nalikuje.
Ponekad mislim da ima moje obrve i sličan oblik usta, ali kad
guguće i pravi smiješne izraze lica, svi njegovi izrazi podsjećaju me
toliko na Chrisa da je jezovito.
Chris je naslonjen u stolici u našoj sobi, drijema sa uspavanim
Bearom na svojim prsima. Dan je oblačan, ali sve od moga
pomirenja sa Chrisom na kiši, izgledalo je da sam bila neobično
dobrog raspoloženja kad je kišilo. Naslonila sam se natrag na naš
krevet, promatrajući svoje momke kako spavaju, sa punim srcem
na što se još uvijek nisam priviknula.
Chrisova knjiga je postala svjetski bestseler ima već mjesec dana
ali više ne živi životom slavne ličnosti. On je sad moja zvijezda, moja
osobna slavna ličnost koju namjeravam sačuvati samo za sebe.
Njegov mirniji životni stil ustvari ga je također napravio dosadnom
metom za paparazze. Još uvijek se pojavi neki uporni fotograf koji
pokuša ukrasti sliku, ili obožavatelji koji ga prepoznaju i žele selfie,
ali primijetila sam da je broj u opadanju iz tjedna u tjedan, osim
kad smo tek dobili Beara.
Zapravo smo živjeli zajedno u Chrisovoj kolibi. Malena je i
konstantno je pokušavao popraviti stvari oko kuće koje su
slomljene ili trebaju malo pažnje, ali meni se već činila kao dom.
Također je dovoljno blizu mojih sestara da se ne osjećam kao da

163
sam ih napustila, a bili smo kratko udaljeni od moga oca kad smo
ga željeli posjetiti ali uz Chrisovu pomoć, otac je mogao doći nama
u posjetu. Nova sloboda kretanja vratila je natrag nešto jedan dio
starog njega. Mislim da nakon što se toliko dugo osjećao
ograničenim, samo imati mogućnost šetati i hodati okolo, vratilo
mu je nešto od njegovog starog samopouzdanja.
Chris je čak platio i Amelijinu školu za ljepotu, koja je voljela svaku
minutu nje. Također je posudio Brooke novac kako bi otvorila
vlastiti restoran, iako je ponudio da joj jednostavno da novac, bila
je previše ponosna da uzme bilo što drugo osim pozajmice.
Na neki način to je tužno. Naša bijeda držala je na okupu mene i
moje sestre, tako da se nikada nije činilo neobičnim što živimo
skupa. Sad, sa Chrisovom pomoći, osjetim da sve nastavljamo
različitim smjerovima. Ipak, tako je najbolje, i znam da ćemo i dalje
ostati bliske bez obzira gdje ih njihove karijere odvele.
Podignula sam svoj zaručnički prste na svjetlo i promatrala
dijamante kako sjaje. Chrisova prošnja nije bila neka velika,
dotjerana gesta. Bilo je spontano, kao da ga je potreba da zaprosi
jednostavno udarila i nije mogao pričekati da pita. Na toliko mnogo
načina, to je bilo slađe nego bilo kakva aranžirana prosidba.
Bili smo u parku, samo gledali rijeku i puštali da nas preplavi
ljepota prirode oko nas. Rekao je nešto što me nasmijalo, ne sjećam
se što i onda me pogledao sa iznenadnim interesom. Sljedeća stvar
koju znam, on se spušta na jedno koljeno. Čak nije ni imao prsten
tada, samo je rekao da jednostavno zna u tom trenutku i da ne
može čekati više ni sekundu duže da pita.
Uzdahnula sam i nasmiješila prisjećajući se, potonuvši natrag u
krevet i pitajući se što sam uradila da zaslužim sve ovo. Jedva
mogu zadržati svoje uzbuđenje kad razmišljam o našem vjenčanju,
koje je sutra. Chris je pronašao svjetionik u Njemačkoj koji izgleda
apsolutno zapanjujuće na slikama. Otišao je i osobno ga provjerio,
kako bi se uvjerio da je doista savršen, ali rekao mi je da moram
čekati do dana vjenčanja da ga vidim. Nakon što su se Ryan i Claire
vjenčali u svjetioniku uvijek sam mislila da se želim vjenčati ispred,
mjesto je izgubilo privlačnost, pa kad je Chris predložio da
pronađemo vlastiti svjetionik, odmah sam se složila.

164
Još uvijek imamo neke rane zacijeliti nakon onakvog načina na koji
su stvari završile u Njemačkoj, ali znam da ćemo uspjeti. Znam da
ovaj put ništa neće stati između nas.

165
 Epilog

CHRIS

Zvuk šume na planini sada mi je toliko poznat. Ostavio sam iza

sebe vile i stil života koji je dolazio s mojim novcem tako davno da
je gotovo teško sjetiti se bilo čega drugog. Imamo naš miran život
na našoj planini. Ja, Lindsey i Bear.
Trenutno sam sam, ali obično poranim ujutro. Volim se ustati prije
Lindsey i Beara. Dođem ovdje, do grobova svojih roditelja i samo
sjedim s njima dok se sunce podiže i šuma budi. Ne razgovaram
često s njima, ali danas osjećam kao da imam nešto za reći, tako
da sam izašao van jako rano ovo jutro, dok je jutarnji zrak još
uvijek bio hladan.
Naslonio sam se na stablo blizu grobova sa podlakticama na
koljenima. “Znate,“ rekao sam. “Pomislio sam kad napišem pravu
knjigu, koja je važna, da ću uraditi nekakvu vrstu časti vašoj
uspomeni. Mislio sam na tebe mama, kako si me držala kad sam
bio dijete i milovala mi čelo, dok sanjaš o mojoj budućnosti i velikim
stvarima koje mogu napraviti. Osjećam da sam konačno to nekako
potvrdio.
Ipak, shvaćam sad da to nije bila knjiga. Uradio sam nešto veće,
nešto zbog čega bi bili ponosniji. Pronašao sam Lindsey. Uspjeli
smo. Imamo sina. Knjiga je dobra, ali znam da bi bili ponosniji na
druge stvari. Kvragu, znam da ja jesam. Oh, i Lydia i ja se konačno
slažemo. Pretpostavio sam da bi cijenili to.“

166
Ustao sam, obrisao hlače i uputio se natrag prema kolibi. Osjećam
nevjerojatno snažan osjećaj mira u mojim prsima koji nikad do
sada nisam iskusio dok se laganim koracima vraćam.
Tiho sam ušao u kolibu. Nešto smo obnovili. Možda sam volio
miran život ali to ne znači da ne možemo uživati u milijunima i
milijunima koje sam skupio a skupljaju prašinu. Pronašao sam
Lindsey kako spava na mojoj strani kreveta. Brzo sam naučio da
ako izađem iz kreveta, treba joj samo nekoliko minuta da se prebaci
na moju stranu. Pitao sam je o tome jedan dan, priznala je da joj
nedostaje moj miris i da moja strana miriše na mene. Smiješan dio
je što se premjesti tamo čak i u dubokom snu.
Skliznuo sam u krevet iza nje, obmotavajući ruke oko njenog sitnog
tijela i poljubio stražnji dio njenog vrata.
Uzbuđeno se probudila, pospano se okrećući prema meni. “Jutro
dušo,“ rekla je. Podignula je obrvu kad je osjetila kako sam se
pritisnuo uz njezinu stražnjicu, priljubljujući erekciju uz nju. “Oh,“
iznenada je rekla. “Jutarnje stablo.“
Zaokrenuo sam je kako bih je joj vidio lice, gledao u njene oči boje
lješnjaka. “Želim raditi na drugom djetetu.“ rekao sam.
Podignula je obrvu. “Pa, sigurno si donio pravi alat za taj posao.“
Zakikotao sam se. “Je li to da?“
Poljubila me, povukavši se i zagrizavši usnu na taj svoj seksi način.
“Naravno. Iako, djeca su skupa. To je još više pelena. Maramica.
Dječje odjeće…“
Nisam si mogao pomoći nego nasmiješiti se njenoj skromnoj
prirodi. To baš priliči Lindsey da se brine. Jednog dana naviknut
će se da ima neograničena sredstva za svoje potrebe… do tada ću
jednostavno nastaviti s tim da je razmazim što više.
„Mislim da ćemo se snaći,“ rekao sam, gurajući je natrag na leđa i
penjući se na nju. “A sada, napravimo još jedno dijete prije nego se
naš mali Bear probudi.“
„Znaš da obično treba više od jednog pokušaja, zar ne?“
„Nadam se da treba.“

167
Prevod & Obrada:

168