1

2
Hvala svim dragim djevojkama koje su zaslužne kako bismo
svi čitali ovu zabavnu knjigu.

Hvala našoj Dei koja je u zadnjih nekoliko dana zapostavila

muža i prevodila čak i noću.

Hvala Mary na prevedenih nekoliko poglavlja i na obradi.

Hvala Fridi Kahlo što nam je uskočila kad je bilo najnapetije.

Hvala Slatkici na čitanju i ispravljanju grešaka.

Hvala Sabini na prekrasnoj naslovnici, iako već svi znamo da

će biti prekrasna čim se ona primi posla.

Hvala svim našim adminkama i prevoditeljicama koje svoje

vrijeme i trud ulažu u ovako nešto lijepo.

Hvala vama, dragi čitatelji, na podršci koju nam svakodnevno

dajete.

Sretan Božić i Nova godina. Neka nam iduća bude bolja.

Voli vas admin tim

3
 DECLAN: Jesi li u uredu?

DECLAN: Cooper. Jesi li tamo?

DECLAN: Ozbiljno, moraš odgovoriti, nije bitno gdje se sada nalaziš.

DECLAN: Bolje bi ti bilo da si u uredu.

MADDIE: Da, Vaša Visosti. Ja sam u uredu. Jesi li na putu ovamo? Zato što
sam imala osjećaj kao da se temperatura spustila za nekoliko stupnjeva.

DECLAN: Još sam kod kuće, ali mnoge žene osjećaju kako se temperatura
mijenja kada ja prilazim, Copper. Dražesno je koliko si uzbuđena što ćeš me vidjeti.

MADDIE: Uzmi u obzir moje prevrtanje očima koje upotrebljavam za sve što ti
kažeš, zato što sam trenutno jako zaposlena organizirajući tvoj život tako da nemam
vremena naći prikladni emoji.

DECLAN: Organiziraj mi brzi poziv s Druckerom prije mog sastanka sa

Shapirom tako da me može obavijestiti o dogovoru o Brenson nekretninama. Samo
poziv. Ne želim da mi dolazi do ureda.

MADDIE: Da, gospodine.

 DECLAN: Molim te, zamisli kako okrećem očima svaki puta kada mi ti kažeš

„gospodine”. Ali također možeš me i dalje zvati gospodine.

MADDIE: Mogu li učiniti još nešto prije nego nas ti blagosloviš sa svojom
prisutnošću, gospodine Cannavale?

DECLAN: Sve drugo, Cooper. I možeš me poslužiti kavom s dodatkom Božićnog

osmijeha.

MADDIE: Fa - la - la - la - la - la - la - la- odmah se vraćam s vašom narudžbom,

dragi. *Emoji koji pokazuje da okrećem očima.*

5
 LEDENI ŠEF

Vožnja kroz Madison Aveniju je sporija nego inače u ovo vrijeme ujutro, ali je
zadovoljavajuće sjesti na sirenu kada se neki seronja u Impali pokušao ubaciti ispred
mene. Zaobišao sam vozača te mi on vraća istom mjerom, ali on izgleda zbunjeno kada
me ugleda. Očito nije turist, zato ne znam zašto ga toliko zbunjuje vozač koji mu
pokazuje srednji prst usred Manhattana. Ali tada sam uhvatio sebe u retrovizoru kako se
smiješim.

Imam glupi izraz lica.

Bez razloga.

Jedini razlog je taj što sam ja na putu na posao te da ja svoj posao volim.

Ok, drag mi je moj posao.

Ali volim raditi.

I volim raditi s ljudima koji mogu biti u koraku sa mnom.

Ok, volim to.

6
 To je jako rijetko.

Skoro je zadovoljavajuće kao stati na sirenu kada te neki seronja pokuša zaobići.
Ali više me zadovoljava gledati žene kako plaču dok im smireno objašnjavam što su
krivo napravile te tako dovodim u pitanje njihovu sposobnost u izvršavanju zadataka.

Iako ja ne uživam u tome da rasplačem žene.

Mrzim rasplakati žene.

Pogotovo kada bi se one trebale javljati na telefon i kada bi trebale ispunjavati

zadane zadatke koje im ja dam.

Ali ja to više ne moram raditi.

Zato što je Maddie Cooper sposobna.

Maddie Cooper može izaći na kraj sa mnom.

Maddie Cooper ne može biti bolja nego što je.

Maddie Cooper je vruća i tvrdi da me mrzi.

To je problematično.

Ali ona je ona vrsta problema koji ja ne želim riješiti.

Za sada barem ne.

Jesi li sad sretan, Impala?

Da. Ovo je pravi osjećaj. Ovo je onaj jebeni osjećaj kakav je moj život cijele ove
godine.

Legao sam na sirenu opet zato što mrzim svakog tko je ispred mene.

Taman sam htio nazvati Cooper, kada se pojavio broj telefona moje sestre na
zaslonu. Ona me ne bi smjela zvati na moj poslovni telefon osim ako je neki hitni slučaj.

Sranje. Što se sada dogodilo?

7
 „Casey?”

„Dolaziš li za Božić ili ne?”

„Stvarno? Zato me zoveš na moj poslovni telefon? Za vrijeme radnog vremena?

„Ali da ti kažem i dobro jutro, seronjo.”

„Dobro jutro, seratorice i ne. Ali nemoj reći mami - nisam je još zvao.”

„Znala sam. Declan..”

„Moram raditi.”

„Mislila sam da si od kuće počeo voditi odvjetničke poslove tako da bi mogao

imati kvalitetniji život.”

„Jesam. I sada imam bolji pogled s prozora u svojoj kancelariji.”

To je tako istinito na puno načina, ali njih neću objašnjavati svojoj sestri.

„Dec. Nemoj biti brzoplet.”

„Nisam brzoplet. Radim samo 55 sati tjedno, spavam 6 sati noću vikendima.

Praktički i zabušavam. Ne mogu ja tu ništa napraviti ako New York zvuči površno za

ljude iz Ohia. I zašto si pomislila da će mi se kvaliteta života poboljšati i ako dođem

kući ove godine za Božić? Umirem za tim da vidim većinu vas, ali ne mogu. Kako god

okreneš za mene ne bi bilo lako...”

Boom. I eto ga. Reći neke stvari, a da ih uopće ne izgovoriš u namjeri da zvučiš
simpatično.To je jedini način na koji sam naučio kako da razgovaram sa ženama u svom
privatnom životu od dana kada sam imao 5 godina.

8
 Moja sestra je glasno uzdahnula, zato što nosi na ramenima težinu cijele obitelji
Cannavale. Većina nas je muškaraca, mi se oslanjamo na mišiće, na očev nemilosrdni
ponos, na majčinu sposobnost da svakoga nagovori ili odgovori od nečega, irski viski,
na bakine ćuftice te sve smrznuto kojemu je potrebno pola godine da se odmrzne. Mi
smo teški. Mi smo ratoborni. Svi želimo da nas mama i sestra vole.

Casey je jedina djevojčica od petero djece, bila je mirotvorac od dana kada se

rodila. To je usrani posao, nijedan od nas seronja neće raditi taj posao.

„Mrzim to,” kaže mekanim tonom. ”Jesi li razgovarao s bilo kime?”

„Ne, ali ne bi se ništa promijenilo ni da sam razgovarao.”

„Dec..”

„Jesi li me zbog toga nazvala? Jer ako jesi...”

„Nisam - samo te želim vidjeti. Svi te mi želimo vidjeti. Znaš kako se osjećam

zbog svega što se događa…”

Daaaaaaa. I dalje sam njen najdraži brat.

„Znam, Case. I cijenim to. Ali rekao sam ti da se ti ne moraš tako osjećati zbog

svega zato što sam ja dobro. Tako je kako je. Samo sam zauzet poslom i zato ne mogu

stići kući. I to je samo to.”

„Čak ni na večeru na Badnjak?”

„Ne mogu otici iz grada jer se dosta toga događa. Radit ću kroz cijele blagdane.”

„Kako te mogu prisiliti na takvo što?”

9
 „Nitko me ne sili ni na što. Ja sam glavni savjetnik jedne od glavnih tvrtki za

nekretnine u gradu. Imamo devet ureda i niti jedan neće biti zatvoren preko praznika, a

moj posao je da se bavim svim zakonskim poslovima.”

Ovo je tehnički istina. Naši uredi neće biti zatvoreni. Zbog toga ću ja biti tu i
raditi, ali će biti i moj asistent. Ne moram biti tamo kako bih radio kroz cijele praznike.
Ali želim. I jebi se, katolička grižnjo savjesti. Dosta mi te je.

„Da, da, da, gospodine velika odvjetnička faco u gradu koji nikada ne spava.

Shvatila sam. To je sranje. Ali shvaćam.”

„To i je sranje.”

„Ali dolaziš na...” Ona čak ni ne završava tu rečenicu jer ja znam što će reći.

„Da. Neću to propustiti, ali doći ću samo nakratko. Brzinsko putovanje. Kako je

moj omiljeni Jedaj?” Brzo mijenjam temu.

„Tvoje namjere da kupiš njenu ljubav su se definitivno isplatile. Pokloni koje

šalješ ne mogu ni stati ispod bora - zbog tebe mi ostali ispadamo loši.”

„Kakva je to novost? To je tako otkako sam se rodio.”

Ona se smije, ali ne prigovara zato što zna da je to istina.

„Zar stvarno ne možeš doletjeti makar samo na večeru? Mogao bi se vratiti iste

te večeri za New York, zar ne? Mogao bi izaći na kraj s time na nekoliko sati. Hajde.”

Nisam mogao. Tako mi Boga, govorim istinu. Nisam mogao izaći s time na kraj
i nisam htio da itko živ zna za to.

10
 „Mogao bih s time izaći na kraj, ali ne želim, čak ne mogu uzeti niti pola dana

slobodno.”

„Dobro. Razumijem.”

„Dobro.”

Ona uzdiše toliko dugo da me počinje brinuti. To ne može biti dobro za njen

mozak. Napokon, duboko uzdahne te polako kaže: „Reći ću mami.”

„Sretno u objašnjavanju njoj zašto ti ne dolaziš!”

Udarim po ploči. Ona je starija od mene, ali mrzim kad me ne sluša.

„Sam ću joj reći… Case? Casey…”

Spustila mi je slušalicu.

To nije dobro.

Ovo neće biti dobro za mene.

Postoji mogućnost od 90% da je ovo bila samo pusta prijetnja, ali sam 100%
sjeban ako uskoro ne budem razgovarao s mamom.

Kada je budem nazvao, morat ću imati pripremljen plan, a za sada nemam niti
jedan.

Ako mene moja mama nazove, mogu je izbjegavati otprilike 6 sati, najviše.

Ali ako bude više od toga, bit ću najmanje omiljeni sin i to mjesecima. Neće biti
na mojoj strani, a ja trebam žene na svojoj strani.

Ovo je loše.

Napokon shvaćam da usred pješačkog prijelaza stoji jedna stara bakica te mi

pokazuje srednji prst. Samo što se teško vidi da mi pokazuje srednji prst jer nosi

11
prevelike rukavice. Shvatio sam da sam legao na sirenu, a stara gospođa se služi
hodalicom.

Ovo je stvarno loše.

Podižem ruke u zrak kao da se predajem, oblikujem ustima riječi 'žao mi je, to
nije bilo namjerno'! Sklapam dlanove moleći za oprost.

Tada netko baca kavu na moj auto te govori: „Jedi govna, Grinch!” Sada svaki

auto iza mene trubi zato što su se svjetla na semaforu promijenila, a stara dama je i dalje

na pješačkom prijelazu, bijesno me gledajući.

Stara? Otkad je 32 godine staro? Tko radi takva sranja?

On čak ni ne pomaže starici da prođe ulicu. Htio sam izaći iz auta i sam to učiniti,
ali mislim da bi ona tada pomislila da samo želim da što prije prođe preko ceste. Što bi
i bilo istina.

Nije još ni 8 sati, a već mrzim ovaj dan.

Posao.

Samo mi je potrebno nekoliko sati u uredu i onda ću se osjećati dobro te ću znati

koje je moje mjesto u svijetu.

Zato što ja volim svoj posao.

Sentinel je deseta najveća firma za nekretnine u New Yorku po zaradi. Imanja su

luksuzna. Uredi su odlični, ali ne bolji od odvjetničke firme u kojoj sam dao otkaz prije
osam mjeseci. Svi ovdje rade naporno, ali ne toliko naporno koliko rade odvjetnici u
odvjetničkoj branši. Ovo je New York tako da je bitno da dobro izgledaš, ali ovi ljudi

12
nisu toliko lukavi, zato što nitko nije zvijezda nekog realityja. Ok, možda sam ja pomalo
lukav, ali samo zato što je nemoguće odbaciti moj nevjerojatno dobar izgled i
besprijekorni stil. I ovdje se radi o nekretninama, ovdje svi dobro izgledaju, ali ne toliko
dobro kao vaš prijateljski nastrojen agent za nekretnine u Ohiu. Zato što je ovo New
York. Ovdje se ne moram baviti s brdom prijateljski nastrojenih burzovnih posrednika
koji mi se nabijaju svaki dan u lice. Puštaju me da radim svoj posao i više sam nego
sretan pustiti ih da i oni rade svoj posao sve dok ne zajebu neku stvar, samo zato što su
idioti ili da ne naprave nešto nezakonito.

Počeo sam u odvjetničkom uredu zato što sam htio kvalitetniji život. To je istina.
Zato sam sada glavni savjetnik u Sentinelu, u jednoj od tri najbolje tvrtke. Manja je
zarada nego u velikoj odvjetničkoj tvrtki, ali manje je stresa i manje sati se radi. Došlo
je vrijeme da napokon imam zivot.

Došlo je moje vrijeme da dokažem - nikome posebno - da mogu napraviti

prostora za još jednu osobu u svom životu.

Nisam očekivao da ću tako brzo shvatiti kako je moj život postao prazan nakon
te velike promjene u mom životu. Nažalost, moj poslovni život je potpuno ispunjen kao
nikad do sada. Iako sam mogao proći s manje Božićnih ukrasa i pjevušenja u uredu.

Čim sam izašao iz lifta u hodnik, pozdravila me Cindy, nepodnošljivo prpošna

recepcionerka. Što je čudno jer se povukla nakon tjedan dana što sam bio ovdje, zbog
toga mi se još više svidjela.

„Sretni vam blagdani, gospodine Cannavale!”

„Ne.”

„Tako sam sretna što ćete prisustvovati blagdanskoj zabavi idući tjedan!”

„Neću biti ovdje.”

13
 „Stvarno? Zato što vas je Maddie upravo prijavila. Dobili smo karaoke aparat

ove godine, zbog čega će posebno biti zabavno.”

„Oh stvarno? Maddie me prijavila za uredsku zabavu, tako znači?”

„Da, prije nekih 10 minuta.”

Zanimljivo.

Neočekivano.

Apsolutno neprihvatljivo.

Ali vruće.

I evo je. Žena koja dobro upravlja mojim rasporedom, koja izlazi na kraj sa mnom
s takvom lakoćom, hladnokrvnom gracioznošću kao dobro istrenirani ubojica. Rješava
se svih onih šupaka i idiota s kojima ne želim imati posla. Sviđa mi se to. Ona je savršeni
pomoćnik izvršnog direktora te Succubus1 iz mojih najprljavijih, potpuno zbunjujućih
noćnih mora iz tinejdžerskih dana. Ona je žena zbog koje imam sindrom plavih jaja i to
već dva mjeseca. Danas, muči me s uskom crnom suknjom, čizmama do koljena te
kašmirskim džemperom koji izgleda kao da je napravljen samo za njene obline. Njena
smeđa kosa je tako sjajna; mislim da je njen šampon napravljen od sjemena demonskog
pastuha. Podignula je kosu, pokazujući savršenu kožu na vratu. Mogao bih provesti sate
samo ljubeći taj vrat i mogao bih se kladiti da bi joj se to svidjelo.

Ali to se definitivno neće uskoro dogoditi.

Upravo stoji kraj svoga stola sa šalicom kave u ruci, njena druga ruka je iznad
njenog struka, upravo tamo gdje bih je ja trebao držati.

„Cooper.”

1
mitološki ženski demon koji spolno opći s muškarcima u snu, pojavljujući se u obliku lijepe žene
14
 „Jutro sunašce. Imaš konferencijski razgovor s Druckerom za 10 minuta, a

Harvey iz Cravatha je odgodio ručak za novu godinu zato što je on ustvari čovjek od

krvi i mesa i uzima slobodno vrijeme da bi ga proveo sa svojom obitelji preko praznika.”

„Ja ne idem na uredsku zabavu idući tjedan.”

„Prilično sam sigurna da ideš. Samo malo da provjerim tvoj raspored.

Trenutak...” Uzela si je vrijeme da bi pogledala moj raspored na monitoru.

„Da. 22.12, od 17 sati pa nadalje, uredska blagdanska zabava.”

„Makni to iz mog rasporeda.”

„Činit će ti se kao da sam te namjerno prijavila za zabavu, ali svi direktori će

prisustvovati. Pa zbog toga zapravo radim svoj posao pomažući ti da ne izgledaš kao

potpuno grozna osoba.”

Stavila je svoju šalicu kave na moj stol, na podmetač, naslanjajući se naprijed,

izlažući samo malo svog grudnjaka i dekoltea da bi svaki odrasli muškarac mogao
zaplakati.

Sjeo sam te sam je nastavio promatrati. ”Hoćeš mi reći da i na ovu zabavu ide i
Shapiro?”

„Da, osnivač i direktor ove kompanije će prisustvovati zabavi s ostalim

zaposlenicima iz tvrtke. Uključujući njegovog omiljenog izvršnog direktora.”

Njene obje ruke su na bokovima, izbacila je prsa, obrambena je i vruća. Vruća i

obrambena i beskonačno problematična. Ali stvarno vruća.

„To je stvarno razočaravajuće. Hoćeš li ti biti tamo? Ako ja moram ići, onda

moraš i ti.”

15
 „Pa naravno. Ja i ostatak pomoćnika izvršnih direktora, kao i cjelokupno

pomoćno osoblje će također biti tamo - hvala na pitanju!”

„Tko će se javljati na telefone? Ili ćemo se samo svi morati nadati da ćemo ostati

na listi prvih 10 tvrtki za nekretnine i iduće godine?”

„Tog dana će zaposliti privremene zaposlenike kako bi se mogli javljati na

telefon.”

„Na sve si mislila, zar ne?”

„Da, čula sam da su dobili luksuzni aparat za karaoke, pa...” Nacerila mi se. Taj

cerek mi čini nešto. Taj cerek je jako problematičan.

„Reci jednom od pripravnika da mi se auto opere.”

„Odmah, gospodine.” Zatreperila je svojim trepavicama.

„Ali nemoj reći onome od prošle godine - on je pušač. I nemoj reći onoj curi koja

je to radila godinu prije njega - moj auto je mirisao na nju tjedan dana i nije mi se to

uopće sviđalo.”

„Potrudit ću se da vaš auto odveze ona koja će za vas biti prikladna.”

Podigao sam šalicu te sam pomirisao kavu. ”Što je ovo?”

„Vruća šalica puna suza vaše zadnje pomoćnice.”

„To je smiješno jer meni zapravo miriše na začin od bundeve.”

„To je urnebesno, zato što je to kava od bundevinih začina.”

16
 „To je zanimljivo zato što ja samo pijem crnu kavu i espresso. To znaš.”

„Mislila sam da će ti bundevin začin malo podignuti blagdanski duh.”

„Jebeš blagdanski duh. Jebeš bundevin začin.”

Prekrižila je svoje ruke preko svojih obilnih, problematičnih prsa. ”Možda bi

trebao. Možda bi te to dovelo u bolje raspoloženje.”

Usmjerio sam svoj pogled prema njoj. ”Želiš li dobiti otkaz, Cooper?”

„Da, ali ne očekujem Božićno čudo.”

Pružio sam joj nazad šalicu. ”Primi ovu šalicu punu bundevinih začina kao znak
tužnog čuda.”

„Mislim, ne hvala. Mrzim začinjenu kavu. Jedino ako to nije kava za odrasle

ljude.”

S vremena na vrijeme čujem u njenom glasu naglasak sa Statea Islanda, i sve što
izađe iz njenih usta zvuči prljavo. I to mi se sviđa.

Uzela je gutljaj kave praveći grimase. ”Mislim. Odvratno.”

Jebeno je predivna kada tako nabora svoj nos. ”Zašto si uzela gutljaj ako mrziš
začinjene kave?”

„Mislila sam da će mi se ova sviđati.”

„Tako ti i treba kad si sva tako optimistična. Trebam ugovore o Branson

dogovoru.”

„Poslala sam ti preko maila prije pet minuta. Želiš li da pošaljem tajni božićni

poklon u tvoje ime? Odlazim ranije danas popodne tako da bih mogla svoju nećakinju

odvesti u kupovinu - mogu nešto uzeti u tvoje ime.”

17
 Otvorio sam mail na zaslonu. Dodala je emoji koji namiguje kao naslov maila.
”Nije potrebno.”

„Moraš sudjelovati ili neće biti pravedno prema jadnoj osobi čije će te ime

zapasti.”

„Ja i hoću sudjelovati. Za tvoju informaciju, ja sam poznati darovatelj. Sam ću

odabrati poklon.”

Skenirao sam dokumente te sam dodao nekoliko zabilješki, ali ona i dalje stoji
na svom mjestu, zureći u mene.

„Još nešto?”

„Još jednom, htjela sam zamoliti da mi 25. bude slobodan dan tako da taj dan

mogu provesti sa svojom obitelji.”

Dobio sam obavijest o novom mailu na privatni telefon te sam pogledao u njega
dok je ona govorila kako niti jedan direktor niti jedan pomoćnik neće raditi od 23. do
28.12.

„Još jednom te moram podsjetiti da ćeš zaraditi božićnu premiju.”

E-mail je od mog brata Bradya. Obrisao sam ga bez da sam ga pročitao. To znači
da ga je moja sestra nazvala odmah nakon našeg razgovora. To znači da je razgovor s
mojom majkom neizbježan. To znači da ću morati lagati mami. To znači da umjesto da
se samosažalijevam, mrzit ću se.

„Ne zanimaju me prekovremeni sati rada preko praznika,” ona nastavi. ”Želim

vidjeti bebu svoje sestre te se želim družiti sa svojom obitelji.”

Prešao sam dlanovima preko svog lica, režući.

18
 „Možeš ih vidjeti za večerom. Nije moja krivica što si ti tako zaposlena i

definitivno nije moja krivica što Božić pada na radni dan.”

„Božić pada na petak.”

„Petak je radni dan, Cooper. Želiš li me i dalje zamarati pričom ili me želiš pustiti

da pročitam ugovor do kraja prije nego me Drucker nazove?”

Ona promrmlja nešto o mojoj promjeni raspoloženja i o tome kako sam ja vrag
dok se okretala na svojim visokim potpeticama te mi je pružila fantastični pogled na
savršenu okruglu guzu u toj njenoj uskoj suknji. Gledao sam kako se njena guza njiše
dok je izlazila iz mog ureda. I dalje sam je gledao kroz staklo koje nas je dijelilo dok je
sjedala za svoj stol, ispuštajući zrak dok me psovala ispod daha.

Poželio sam da mi je mogla upućivati te psovke u uho, ali moj je dan postao još
bolji nego što je bio.

19
 LEDENI, POPUŠI MI!

Gledajuci širu sliku, biti izložena promjenama raspoloženja i zahtjevima

zastrašujućeg predivnog muškarca u prelijepom odijelu i nije najgora stvar s kojom sam
morala izaći na kraj. Ali Declan Cannavale mi može popušiti. Može me poljubiti u
guzicu, može popušiti lulu mira te može prošetati hladnom rivom. Prije nego ga izbacim
na hladni prosinački zrak, morat ću ga skinuti iz tog njegovog odijela te ću ga morati
oblizati od glave do pete, ali samo zato što želim da jos malo više pati.

Ne zato što umirem da obližem njegovih 187 cm glupog predivnog tijela od glave
do pete.

Zato što to ne želim.

Nije kao da ne mogu izaći na kraj s time što moram raditi za njega. Mislim, možda
bih ga mogla više pritisnuti. Znam kako izaći na kraj s takvim tipovima koji misle da se
mogu izvući s bilo čime samo zato što su simpatični.

Ipak, kad bih se mogla vratiti da opet radim za Artiea, bih.

U otkucaju srca.

Radila sam za Artiea otkako sam diplomirala na fakultetu. Bio je star i sladak i
nikad mi nije ništa otežavao. Radila bih za njega do samog kraja. Ali koliko god sam

20
preklinjala i molila, on se odbio vratiti iz mirovine, tako da ne mogu dati otkaz na ovom
dobro plaćenom poslu.

Sjećam se kada je Declanov ured znao nazvati Artiea, još u ono vrijeme kada je
Declan radio za veliku odvjetničku tvrtku. Ja sam s njim razgovarala. Declan je čak znao
i sam nazvati bez ičije pomoći te smo znali razgovarati preko telefona. U ono vrijeme je
bio normalan. Očito, kada je čuo da Artie ide u mirovinu, rekao mu je da mene želi
zaposliti kod sebe.

Arite je jamčio za njega. Rekao je da je on bio ‘glumac sa zlatnim srcem.’ Rekao

mi je da se nadao da ću prihvatiti taj posao umjesto radnog mjesta za jednog od njegovih
partnera u njegovoj odvjetničkoj tvrtki zato što sam ja imala bolju ravnotežu privatnog
i poslovnog života. Znate što sam ja dobila? Namrgođenog šefa sa srcem od ugljena.
Pedeset pet radnih sati preko tjedna. Poruke i mailove svake večeri i preko cijelog
vikenda. Koliko prevrćem očima, mislim da će mi oči jednog dana ostati zaglavljene u
pozadini moje glave. Dobila sam i kronično stisnutu čeljust te žensku koja je non stop
napaljena. Zubi će mi se pretvoriti u prašinu, a glava mog čarobnog štapića ima
udubljenje na vrhu.

„Teta Maddie, zašto tako udaraš po svojoj tipkovnici?”

„Što? Oh...” Nećakinja je sjedila pored mene u tišini, skroz sam zaboravila da je

ona tu.

Piper. Ima 13 godina i preslatka je. Moja sestra je bila toliko zauzeta oko
novorođenčeta, a Piper je bila pomalo tužna zato što je ona bila jedina cura koja je išla
u 8. razred, a nije imala grudi. Zato sam se ponudila da je odvedem u kupovinu, ali iz
nekog meni nepoznatog razloga, nije mogla dočekati vikend.

Zatvorila je knjigu koju je čitala, oprezno koristeći svoju kemijsku kao oznaku
gdje je stala s čitanjem. ”Kada možemo ići u kupovinu?”

„Moram pričekati da mi se šef vrati sa sastanka za nekoliko minuta i onda

bježimo odavde. Je li to uredu?”

21
 „Ok.” Pomaknula je naočale na nos te je nastavila s čitanjem svoje knjige.

”Moram li se sakriti ili nešto? Ne želim da bude zločest prema meni.”

„Neće biti zločest prema tebi, draga. Vjerojatno. Nadam se.” Udarit ću ga u jaja

ako bude zločest prema mojoj nećakinji.

„Pa, bok tamo,” čujem previše poznat glas s jako nepoznatim tonom.

”Uvježbavaš novog asistenta za mene, Cooper? Zato što sam ja istaknuta osoba. Ovo bi

moglo biti dobro za mene.”

Maknem pogled sa svog monitora te zatičem Declana kako se smiješi Piper.

Smiješi se sa svojim prirodno jantarnim očima. Mogu vidjeti njegove zube i njegovu
rupicu na obrazu.

Ne razumijem što se upravo događa.

„Cooper?” Gleda me začuđeno. ”Jesi li dobro?”

„Jesi li ti dobro? Što se događa s tvojim licem?”

„Smiješi se, Coop.” Zna da mrzim kad me zove Coop. Drži svoj laptop uz prsa i

maše Piper. ”Bok, ja sam Declan,” kaže joj. ”A ti si?”

„Piper. Bok.”

”Bok.”

„Um. Ovo je moja nećakinja. Piper, ovo je moj šef, Gospodin Cannavale. Kako

je prošao vaš sastanak?”

„Nije bio loš. Možeš li mi pozvati Victora na telefon? I pitati njegovu pomoćnicu,

kako god da se ona zvala, za zakone vezano za...”

22
 „Upravo vam ih je poslala. Pozvat cu Victora te će Holly preuzeti moj stol za

ostatak dana tako da ja mogu moju predivnu nećakinju odvesti u kupovinu.”

„Oh super. Zvuči zabavno.” Namignuo je Piper te mi je uputio sjajni osmijeh

zbog kojeg moram provjeriti njegove ruke, da nema u njima nekakav nož. Izgleda mi

pomalo jezivo. ”Bih li mogao razgovarati s tobom u svom uredu?”

Okrećem očima.

„Odmah se vraćam, Piper. Možeš početi spremati svoje stvari tako da možemo

krenuti.”

Pratim Declana u njegov ured te zatvaram vrata iza sebe.

Ostavlja svoj laptop na kožnom kauču te se okreće prema meni sa širokim

stavom, ruke je prekrižio preko prsa. ”Ideš u kupovinu? U pet sati? Danas?”

„Rekla sam ti za to danas ujutro i jučer navečer i prije dva dana. Kao što sam

upravo rekla, Holly - zamjena - će se ubaciti na moje mjesto.”

„Koliko si planirala biti u kupovini?”

„Ona ide u kupovinu za svoje prijatelje i roditelje. Najmanje će nam trebati

nekoliko sati.”

„Ali vratit ćeš se kad sve to završiš, zar ne?”

„U ured?”

„Da, Cooper. U ured. Gdje radiš. Za mene.”

To je to. Sada sam prekrižila ruke preko grudi. ”Pitaš me hoću li se vratiti u ured
nakon 19 sati navečer?”

23
 On slegne ramenima. ”Ja ću još biti ovdje.”

„I Holly će ostati ovdje sve dok ti ne odeš.”

„Tko?”

„Holly. Moja zamjena.”

„Kakva zamjena?”

„Netko čiji je posao pokriti stol od asistenta kada asistent ne može obavljati svoj

posao.”

„Kao na primjer, kada asistent ide u šoping usred radnog tjedna s članom

obitelji?”

„Pet popodne se ne može nazvati usred radnog dana i znaš što - obavila sam

odgovarajuće aranžmane za tebe. Moja nećakinja se sama dovezla podzemnom

željeznicom s Upper West Sidea i sada ću nazvati Victora za tebe i onda ću odvesti

nećakinju u kupovinu.” Okrenula sam se u svojim štiklama po deveti puta taj dan te sam

odlazila od njega prije nego što mi je uspio reći da se vratim poslije večere.

Osjećam kako me gleda. Ili kako me odmjerava od struka prema dolje. Ostavila
sam mu vrata otvorena, ali ništa više nije rekao. Osim kad je pozvao Piper kako bi joj
rekao da se zabavi u kupovini. Što je jako iritirajuće.

24
 Piper je jako tiha sa svojim srcedrapajućim izrazom na licu sve dok nismo izašle
iz zgrade na Madison Aveniju, kada je napokon izdahnula. ”Ideeeeš, guza tvoga šefa je
savršena!”

„Piper, pssst!” Tako je hladno da mogu vidjeti svoj dah.

„Pa kad je! Zar je nisi nikad odmjerila?”

„Ne. On je moj šef. Hajde, Peta avenija je u ovom smjeru.”

„Trebala bi je odmjeriti. Savršena je.”

„Sumnjam. Bismo li trebale prvo otici u H&M?”

„U pravu si. Previše je ravna.”

„Nije ravna!”

„Aha! Znači, ipak si je gledala!”

„Samo kada je nisam mogla izbjeći. Prestani pričati o dupetu mog šefa.”

„Ali to je najbolje dupe koje sam ikad vidjela u PŽ.”

„Nemoj reći PŽ. Reci u ‘pravom životu’ kada ne pišeš poruke.”

„Zašto si tako mrzovoljna i šefovski nastrojena?”

„Piper, ja nisam ona koja je mrzovoljna i šefovski nastrojena. Declan je. Želiš li

nešto pojesti prije ili poslije kupovine ?”

Sada sam pomalo ljuta na njega zato što je bio drag prema mojoj nećakinji. I zato
što je imao tako vruću guzu. Koji šupački potez.

„On je vruć sa zgodnim tijelom. Sigurno radi trbušnjake po cijele dane.”

25
 „O moj Bože - zašto ne bi pogledala jedan video Shawna Mendesa na svom

telefonu ili nešto kako bi mogla izbrisati mog šefa iz svojih misli.”

„Shawn Mendes mi se sada nekako čini premlad. Želim gledati trbušnjake pravog

muškarca. Jesi li ikad vidjela Declana bez majice? Kladila bih se da ima trbušnjake.”

„Svi imaju trbušnjake.”

„Htjela bih vidjeti Declanove trbušnjake.”

„Prestani ga zvati Declan.”

„Ali rekao mi je da ga tako zovem.”

„Ne mora svatko raditi ono što mu on kaže. Ja sam plaćena za to. Čak i tada, ne

radim baš sve što mi on naređuje - zato što nije uvijek u pravu.”

„Čini mi se da je tebi jako stalo do njega.”

„Nije mi stalo.”

„Mislim da bih doslovno učinila bilo što bi mi on rekao. Lizala bih ga kao

lizalicu.”

„Piper.”

„Samo kažem.”

„Ti nemaš pojma o čemu govoriš. Iskreno, moraš prestati govoriti takve stvari.

Jesi li ikad poljubila nekog dečka?”

26
 „Da. Vrtjela sam bocu prošli mjesec na Shoshaninom rođendanu. Sudarila sam

se s Drakeovim nosom, tako da se naše usne zapravo ni nisu dodirnule, ali se svejedno

računa kao poljubac.”

„Piper, ne bi trebala govoriti kako bi htjela lizati dečke, a pogotovo ne bi trebala

govoriti kako bi lizala muškarce.”

„Ok. Ipak mislim da bi ga ti trebala polizati.”

„Ti definitivno ne bi trebala govoriti o tome kako bih ja trebala polizati svog šefa

- što ne bih nikad napravila.” Možda bih razmislila, ali ne bih nikada. U stvarnom životu

bih prije polizala jaje s dna svoje čizmice prije nego što bih polizala Declana Cannavala.

A ja mrzim jaja.

Kad već govorimo o lizanju đavla, u džepu mi je zavibrirao poslovni mobitel.

DECLAN: COOPER. VRATI SE NAZAD.

„O sveto sranje.”

„Je li to Declan?

„Da. Nisam ni dvije minute odsutna, a već mi šalje poruke.”

„Sretnice. Meni niti jedan dečko ne šalje poruke.”

„Uživaj dok možeš.”

27
 DECLAN: Kako se zove ova užasna žena za tvojim stolom?

MADDIE: Holly. Zamjena. Budi dobar prema njoj!

DECLAN: Stalno mi se smiješi. To je jezivo!

MADDIE: Stvarno je dobra osoba i stvarno dobro radi svoj posao.

DECLAN: Kad se vraćaš?

MADDIE: Doslovno sam tek izašla.

DECLAN: To nije odgovor.

MADDIE: Mislila sam da sam bila jasna da se ja večeras ne vraćam u ured.

DECLAN: Neprihvatljivo.

MADDIE: Što bih ja ustvari trebala večeras napraviti, a da ne može to napraviti

Holly?

DECLAN: Htio bih da sjediš za svojim stolom i da se ne smiješiš tako jezivo kao
ona.

MADDIE: Vjeruj mi, upravo ću to i raditi sutra i cijelo ovo neizdrživo mučenje
dok radim kao tvoja asistentica. Trebaš li još nešto?

28
 MADDIE: Bilo što? Reci sada ili vječno šuti.

MADDIE: Barem večeras. Kao što sam rekla, ne očekujem nikakvo Božićno
čudo.

DECLAN: Sve ostalo, Copper. Sve ostalo. Laku noć.

DECLAN: Cooper? Jesi li tamo? Još jedno pitanje.

MADDIE: Uvijek sam ovdje za tebe, Declan. *Srcoliki emoji*

DECLAN: Pa sada, to mi se više sviđa.

MADDIE: Stvarno bi se trebao naći s nama na večeri u Paneri nakon što

budemo gotovi u Best Buyu. LOL. *dama koja pleše emoji*

DECLAN: Ti to piješ?

MADDIE: Bi li htio da pijem? *emoji koji namiguje*

DECLAN: Recimo da bih. Kako se zove novi tip iz glavnog ureda? Onaj mlađi
s bradom? Ne znam kako da pitam zamjenu da ga pozove na telefon.

MADDIE: Um. Zac?

DECLAN: Uopće ne izgleda kao Zac Efron.

MADDIE: Jake?

DECLANE: Duhovito. Hoćeš li stvarno nabrajati sve poznate glumce s bradom?

Zato što ga upravo sada trebam nazvati.

29
 MADDIE: Declan. To je bila moja nećakinja. Bila sam u svlačionici. Njegovo
ime je Tom Linklater.

DECLAN: Primljena je.

MADDIE: OMG definitivno ću raditi za tebe!!! LOL. Nećeš mi čak morati niti
platiti. LOL.

MADDIE: Oprosti, trebala sam nešto platiti, a ona je uzela moj telefon. Nemojte
još na svoju listu užasnih stvari dodati izrabljivanje maloljetnika, gospodine Cannavale.
Sada ću spremiti svoj telefon. Imajte ugodnu večer.

DECLAN: Na toj listi ne postoji apsolutno ništa.

DECLAN: Tvoja riječ neće biti zadnja, Cooper.

DECLAN: Cooper.

DECLAN: Dobro, moram ionako nazvati Toma Linklatera. Imaj divnu večeru u
Paneri.

30
 MAMIN DEČKO

Jebeš blagdane. Jebeš obiteljske večere. I jebeš moj život.

Glas moje majke preko glasovne poruke koju mi je ostavila je probušio rupu kroz
moj telefon i kroz moje hladno mrtvo srce još od 6 sati. Sad je 10:30 ovdje u New Yorku
i u Ohiu. I dalje bi trebala biti budna. Ako budem čekao do poslije ponoći da je nazovem
i ostavim joj poruku, ona će znati da sam je htio izbjeći. Kada bih htio poslati tekstualnu
poruku u kojoj kažem da ću je nazvati ujutro, ona bi me odmah nazvala. Ako se tad ne
javim, neće me prestati zvati. Nikad. Me. Neće. Prestati. Zvati. Ako uopće ne budem
odgovorio, ispast ću seronja. Ja sam sto posto siguran da ću gorjeti u paklu što se tiče
ovoga.

U ovom trenutku čak ni ne znam više što bih rekao, tako da trebam skupiti svoja
muda, obaviti poziv i završiti s ovim užasnim dijelom svog života.

Točim si dva prsta viskija te krećem u akciju. Otvaram ladicu i pripremam vilicu
- za vrijeme kad ću se morati ubosti u bedro. Iz katoličke grižnje savjesti.

Javila se na telefon, a nisam ni čuo da je uopće zvonilo. ”Declan Sullivan

Cannavale. Nisi nam se pridružio na večeri za Dan Zahvalnosti, a sada izbjegavaš i
Božić?”

31
 „Ne izbjegavam, mama. Zaposlen sam. Bok.”

„Bitniji ti je posao nego obitelj. Opet. Bok. Zvučiš mi kao da si gladan - jesi li

večerao?”

„Da.Večerao sam odrezak.”

„Oh, praviš se važan sa svojim odrescima i sa svojim penthauseom i sa svojim

šepurenjem kroz grad i sa svojim velikim važnim sastancima koji su očito vazniji od

vlastite majke.” Čujem kako se cereka. Mary Margaret O’ Sullivan Cannavale je prva

generacija Irskih Amerikanaca iz Bostona s prvoklasnom osobnošću Irskih majki.

Nekada rukuje time kao neka petogodišnja djevojčica koja posjeduje sjajnu igračku. A

nekada se koristi time kao neki ulični borac. Na početku je blaga prema meni, ali ako na

kraju ne bude po njenom, doslovno me obara s nogu.

Podsmjehujem se tiho. ”Definitivno se ne šepurim po gradu.”

„Oh, stvarno? Zašto je to tako? Opet spavaš u kancelariji?”

„Ne. Nisam htio ništa reći… ali viđam se s nekim.”

Koji kurac je s mojim ustima?!

Jedno vrijeme je tiha prije nego nešto kaže: ”Molim te ponovi to opet, prije nego
mi se učini da sam sanjala.”

„Što se događa?”

„Događa se to da si mi ti slamao srce jer sam bila uvjerena da si ti tamo potpuno

sam i skroz predan poslu u toj bezdušnoj rupi. A sada mi govoriš da imaš curu i da si to

držao kao tajnu? Od mene?”

32
 „To nije tajna. Samo nisam nikome još rekao. Ti znaš. Morao sam vidjeti je li to

ozbiljno ili ne.”

Jebeš moja usta.

„Pa, znači, govoriš mi da je ozbiljno?”

Jebeš mene.

„Još je svježe,” govorim u isto vrijeme kad je ona rekla: ”Dovedi je! Dovedi je

na večeru za Božić. Odmah ću ti reći je li to ozbiljno ili nije. Onda je dogovoreno.”

„Ne znam hoće li...”

„Oh...” Stišala je svoj ton. ”Ona ne slavi Božić?” Zato što bi ovo bilo užasno i

onda ne želi da moj tata čuje moj odgovor ili svetica Mary.

„Ona slavi Božić.” Udahnem u olakšanju.” Samo moram vidjeti što je ona imala

u planu. Radi isto toliko koliko i ja. Ustvari skoro toliko koliko i ja...”

„Je li ona upravo sada s tobom?”

„Ne. Ne, ona je u svom stanu. Ona je odvela svoju nećakinju danas u kupovinu.”

Jebi se, mozgu.

Bacio sam vilicu nazad u ladicu zato što je ovaj razgovor dovoljno mučenje i
kazna.

„Ohhhhh… Ona je dobra s djecom! Sviđa mi se kako to zvuči.”

„Mama.”

„Znaš da sam ti uvijek govorila kako ćeš ti biti dobar otac.”

33
 „Definitivno je još prerano da bih razmišljao o takvim stvarima.”

„Ja razmišljam o takvim stvarima od dana kada je Eddie roden. Način kako si se

ophodio prema njemu. Imao si šest godina i uvijek si provjeravao novu bebu. Koliko

ću još morati čekati da dobijem unuke od tebe? Ne postajem mlađa ovih dana.”

„Ti već imaš unuke.”

„Ja neću biti sretna dok sve moje bebe ne dobiju svoje bebe - znaš to.”

„Kako je Eddie? Nisam se jako dugo čuo s njime.”

Hvala Bogu na Eddiju. Uvijek ga mogu spomenuti kada trebam promijeniti temu
razgovora, temu svojeg nesređenog života prebacim Eddijev ljubavni život. Eto ti na,
najmlađi sine.

„Eddieju ide super, barem tako zvuči.”

„Stvarno?”

Jebi se, Eddie.

„Mislim da je napokon upoznao dragu curu, ali nece mi reći detalje.”

„Ahhh. Tako i treba biti.”

„Nemoj ni pokušati promijeniti temu, gospodine plemeniti. Dovest ćeš svoju curu

- kako si ono rekao da se zove?”

„Nisam rekao. Zove se Maddie.”

Jebi se, Božice.

„Maddie! To je ljupko ime. Zvuči kao da je Irkinja - već mi se sviđa.”

34
 „Oh, ona je šarmantna, to ti mogu reći. Ali nisam siguran da u sebi ima Irske

krvi.” Iako bih nešto Irsko-talijanskog htio ugurati u nju.

„Nisi siguran? Kako tako nešto ne znaš o njoj?” Zvuči iskreno povrijeđena kako

aktivno ne tražim neku ženu koja je pola Irkinja pola Amerikanka kao što je ona.

„Pričali smo o nekim drugim stvarima.” Kao o poslu. I kako mrzi raditi za mene.

I kako me prezire kao osobu.

„Pa, ne mogu dočekati da je upoznam. Pričekaj.” Čujem duboki glas svoga oca u

pozadini. ”To je Declan!” ona vikne. ”Ima novu curu koja se zove Maddie! Dovest će

je na večeru. Što? Smanji TV, ne čujem te! Prestani vikati na mene! Ugh-taj čovjek.

Totalno me izluđuje.”

„Pustit ću te ako nemaš vremena...”

„Da mi nisi spustio slušalicu, gospodine velika faco. Dovest ćeš Maddie na

Badnjak. Povest ćeš je također u Boston na okupljanje O’Sullivana 22. Dobio si

pozivnicu.”

Izbrisao sam pozivnicu.

„Mislim da mene nisu pozvali...”

„Pobrinula sam se za to, tako da se ni nemoj pokušati izvući. Ideš. Baka i djed ne

mogu doći za Božić zbog njegove noge. Mora mirovati koliko god može, tako da oni ne

mogu putovati. Nadam se da će se oporaviti do vjenčanja.”

„Uh-huh.”

35
 „Sam Bog zna da bih odletjela do Bostona u tren oka, ali moram ostati ovdje

svaki prokleti dan da se pobrinem da tvoj tata ne bi zapalio kuću. Netko od moje obitelji

mora biti tamo, a ti si najbliži. Bit će tako sretni kad te vide, pogotovo kad povedeš

pratilju.”

„Od Clevelanda je potrebno avionom samo 10 minuta duže. Zašto Aiden ne može

otići?”

„Aiden ima djecu.”

„Dobro. I on ne može podnijeti da se otruje alkoholom jer bi tada otpustio svoju

Irsku stranu na nekoliko sati.”

„To je istina.”

„Ja ne mogu odletjeti za Boston samo zbog obične zabave.”

„Oh da, možeš. Jednom si bio na tom okupljanju - misliš da se ne sjećam?”

„To je bilo poslovno.”

„Uh-huh. Vidim kako će ovo ići. Enh. U redu je. Ionako će uskoro oboje biti

mrtvi pa čemu provoditi vrijeme s njima? To su samo majčini roditelji. Cijela moja

obitelj će uskoro umrijeti, vjerojatno zato što će odustati od života, tako da tko ih šiša,

zar ne?”

“Mama. Ja ne mogu. Oprosti, ne mogu ići na to. Ali dovest ću je na Badnjak,

ok? Obećajem.”

36
 Ona uzdahne. ”Ok.” Ionako nije očekivala da ću ja ići u Boston. Znam tu taktiku.
Ona zna da ja znam tu taktiku. ”To je moj dobar dečko. I dovest ćeš je na…”

„Da, dovest ću je.”

„Reći ću im. Ti ne moraš, ja ću reći svima u tvoje ime.”

„Hvala, mama. Cijenim to.”

„Sve za mog slatkog dječaka. Pričekaj - što?” Moja majka nikad ne pomakne

telefon od usta kada viče na tatu. Nikad. ”U ormariću je! Ne u tom - onom drugom! Da

je - iza one stvari! Ne pomiči moje stvari okolo! Tony! Tony?! O taj čovjek. Samo želim

da oženiš neku dobru curu koja je tolerantna kao ja, Dec. Isuse dragi. Nazvat ću te

ponovno.”

„Ustvari, moram sada nazvati Maddie, pa...”

„Awww, samo ti to napravi. Tako sam uzbuđena što ću te vidjeti - volim te, moj

slatki, slatki dječače.”

„Volim i ja tebe.”

Razgovor gotov.

Što sada?

Mama mi je uvijek govorila da ću se prehladiti ako budem išao van bos… možda
bih to mogao napraviti. Mogao bih pitati jednu od žena s kojima sam se šepurio po gradu
prije koji mjesec bi li htjele odglumiti da budu Maddie nekoliko večeri, ali nisam nijednu
vidio jako dugo vremena, i kome je potrebna takva vrsta razgovora uopće?

37
 Ili bih možda trebao pričekati da kažem Cooperovoj u čemu mi treba asistirati
preko praznika i mogu pričekati da me ubije polako sa svojim okretanjem očima i sa
svojim sarkazmom.

Po prvi puta u dva mjeseca, ne hvatam svoj telefon da bih joj poslao poruku kada
se ionako čini da me ništa drugo ne može spasiti.

Ali čini se da ništa - čak ni poziv od moje majke - ne može zaustaviti da se ne

zapitam je li Maddie Cooper upravo sada gola.

Jebeš moje hladno mrtvo srce.

38
 DOLAZI NAM DJED BOŽIĆNJAK

Ispada da je jedina gora stvar od toga što moram izlaziti na kraj s predivnim i
zahtjevnim šefom je iskusiti tužnog i čudnog šefa koji se čini da se trudi biti obazriv,
podnošljiv i donekle ugodan.

Zadnja dva dana na poslu su bila čudna. Jeziva. Zlosutna.

Kao kraj horor filma, gdje bi trebala misliti da je ubojica sa sjekirom mrtav - dok
heroina hoda bosa kroz svoju kuhinju, slušajući Van Morrisona, pričajući na telefon,
govoreći svom prijatelju da više ne brine. Tada si onda toči času vina te ulazi pod tuš.
Kamera se polako usmjerava do podrumskih vrata koja je ona zaboravila zaključati.
Film te uvlači u lažni osjećaj ugode taman prije nego sve postane stvarno.

Nikada ne padam na takve stvari.

Nikada ne hodam bosa po kuhinji.

Uvijek zaključavam sva vrata i prozore.

I neću biti uvučena u lažnu sigurnost s Declanom Cannavelom.

Sumnjičava sam. Vjerojatno će me pitati da radim na Badnjak i na Božić ili tako

nešto. Neću to napraviti. Nije me briga kako dobro miriše. Ali je užasan kao šef.

39
 Nije me tražio sinoć da ostanem duže. Danas mi nije pposlao niti jednu poruku,
tako da mogu cijelo subotnje jutro imati za sebe po prvi puta od kada sam počela raditi
za njega. I odlično je. Naspavala sam se. Pila sam vrući kakao ispred Božićnog drvca
dok sam slušala Ave Mariu. Ok, pila sam vruću čokoladu s pepermint rakijom u 10:30
ujutro dok sam slušala Mariah Carey. Kupila sam namirnice.

Hodala sam normalno ulicom, a da se nisam sudarala s ljudima jer nisam morala
odgovarati na poruke na mobitelu.

I nimalo mi ne nedostaje.

Uživam kako mi se sise smrzavaju na ovaj predivni hladan dan u East Villageu.
Moja stanodavka, gospođa Pavlovsky briše stepenice u našoj zgradi, kao što to radi i
svaki dan tijekom cijele godine. Drveće je ogoljeno, nema ni snijega ni vjetra, čak ni
prašine na stepenicama, ali ona voli biti zaposlena. A ja volim razgovarati s njom. Ovaj
dio grada se zove Ukrajinsko selo, tako da nije ništa čudno čuti ljude s naglaskom u
ovom susjedstvu. Nedostajao mi je razgovor s njom preko vikenda, a njoj je sa mnom
ugodno na način kao što je ugodna njena juha. Ona je čudna, opuštena i ugodna.

„Gospođo Pavlovsky, niste dovoljno toplo obučeni,” zadirkujem je. Uvijek mi

govori da se trebam toplije obući, a ona sada nosi stari, iznošeni vuneni kaput, iako

posjeduje prokletu zgradu na Manhattanu.

„Pih!” Ona mahne rukom bezbrižno. ”To nije ništa. Ovdje nema vjetra. U

Ukrajini je hladno do kosti. Ovdje je hladno samo po koži. Meh.”

Pitam se je li i moj šef samo površno hladan. Možda mu je trebalo samo dva
mjeseca da se zagrije za mene. To se ustvari događa?

„Ooooohhhh. Za koga je taj osmijeh, Magdalena? Za muškarca?” Zove me

Magdalena, a njoj ide dobro izgovaranje nekih glasova kao što meni ide dobro

pronalazak dobrog dečka.

40
 Maknem osmijeh s lica, penjem se po stepenicama i otvorim ulazna vrata naše
zgrade. ”Nema osmijeha. Nema muškarca.”

Prati me unutra. ”Zašto ti nemati muškarca, Magdalena? Huh? Zašto ti nemati

muškarca s kim biti na ulici, i ja se ne brinuti više. Ali sada moje srce boli zbog tebe.
Nyet. Ne dobro.”

Ona me molila da joj pomognem s Engleskim tako da je ispravljam. ”Misliš na

to zašto nemam nekog muškarca s kojim bi izlazila van?”

„Da.” Jako se trudi te uspijeva reci: ”Zaštooooooo ti nemaš muškarca? Nije svaki

muškarac kao onaj uu… s… dugačkom kosom, uvijek plakati.”

Potrebiti glazbenik.

„Ili muškarac s vrećicom avokada, uvijek galamiti zbog plastike.”

Ljuti vegan koji je bio stručnjak za čistoću okoliša.

„Neki muškarci predivni. Kao moj Vladimir.”

Njen muž je stvarno bio predivan.

Zastala sam pred njenim vratima te sam pričekala da ih otključa.

„Stvarno se ne moraš brinuti za mene. Trenutno sam jako zaokupljena svojim

poslom.”

„Pih! Znaš čime bi tvoje ruke trebale biti zaokupljene preko vikenda. Dođi. Imam

gulaš i kobasice za tebe. Dođi.”

„Stvarno sam u redu,” bunim se. ”Upravo sam kupila namirnice, ali hvala ti.”

„Dozvoli mi da ti nabacim još koju kilu na te tvoje kosti i dobar muškarac će ti

doći. Vidjeti ti da sam ja u pravu.”

41
 Dvadeset minuta kasnije, ja sam u svojoj kuhinji, grickam kobasicu koju mi je
dala gospođa Pavlovsky i definitivno ne mislim o jednoj drugoj kobasici kada mi
mobitel zavibrira te mi srce počinje ubrzano kucati. Zato što se nadam da to nije Declan.
I definitivno nisam razočarano uzdahnula kad sam vidjela da je to moja sestra. To je
uzdah olakšanja. Zato što je moja sestra Bex moja najbolja prijateljica i točno ona vrsta
osobe s kojom bih trebala razgovarati subotom. Definitivno ne sa svojim šefom.

„Upravo sam te htjela nazvati,” kažem čim sam se javila.

„Što jedeš?”

„Ukusnu kobasicu.”

„Zanimljivo,” ona kaže pjevušeći. ”Baš te zbog toga i zovem.” Čujem kako se

baca na krevet. ”Pa, spremam Piperinu sobu zato što nije tu. I slučajno je jedan od njenih

dnevnika pao na pod.”

„Uh-huh.”

„Znaš da sam prije nekoliko mjeseci otkrila kako piše priče?”

„Misliš kako si to otkrila jer si učinila da njeni dnevnici slučajno padnu na pod?”

„To je bilo nespretno. Ne mogu si pomoći. Kako god. Prosli put je pisala priču

utemeljenu na fiktivnoj seriji Stranger Things. Sada piše priču o Maddie i Declanu.”

Haaaa?

42
 „Tko je Declan i zašto tvoja nećakinja misli da bi ga ti trebala poljubiti?”

„Nemam pojma, zato što zasigurno znam da ga ja ne bih trebala poljubiti.”

Uzdahnem, skoro pa uvjerljivo. ”Upoznala je Declana neki dan. On je moj šupak od

šefa.”

„Stvarno? Zato što meni ne zvuči kao neki šupak.”

„Pusti me da pogodim - muškarac sa savršenom guzicom?”

„Da, i on gleda u tebe sa svojim predivnim jantarnim očima.”

„To je definitivno fikcija. Ti dobro znaš da Piper ima bujnu maštu.”

„Nešto mora postojati, inače vas ne bi izabrala.”

„Izabrala nas?”

„Navija za vas dvoje da budete u romantičnoj vezi. Maclan.”

Morala sam se na to nasmijati. ”Ti misliš na sparivanje? Ona nas hoće upariti? Ti
znaš da ja volim tu curu, ali trenutno je opsjedaju hormoni. Navijala bi i za dva goluba
da se spare kada bi vidjela da sjede jedan pored drugoga.”

„Ona ustvari jako dobro zapaža.”

„Da. Ona također jako dobro zapaža muške guze. Nadam se da si ti svjesna da je

on taj koji želi da radim za Božić?”

„Oh da. To se i dalje događa, huh?”

„Da. I dalje se događa.”

43
 „Ali doći ćeš kod tetke Mel na večeru?”

„Molim te”, kažem oponašajući tetku Mel sa State Islanda. „Doći ću makar prošla

kroz pakao, zar ne?”

„Možeš se kladiti. Sranje. Piper je došla kući. Mi nikad nismo vodile ovaj

razgovor - ali nismo gotove s razgovorom o guzi tvoga šefa!”

Završila je razgovor.

To dijete. Ne znam o čemu je Piper razmišljala. Maclan.

Otvaram svoje poruke te ih prelistavam, puno je poruka između mene i Declana.

On definitivno ne gleda čeznutljivo u mene s tim svojim predivnim jantarnim očima.
Zabavno se dopisivati s njim. I zabavno ga je gledati. Ali je užasno raditi s njim. Ne
mogu si ni zamisliti koliko bi bilo užasno izlaziti s njim.

Odjednom, iskoči nova poruka. Od šefa.

DECLAN: Sretna ti subota, Cooper. Jesi li doma?

Sranje!

DECLAN: Samo te pitam jesi li doma.

Sranje, sranje, sranje.

JA: Zašto pitaš?

DECLAN: Zato što sam u susjedstvu.

Počela sam se smijati. On mene zeza? Što je ovo - poziv za hopa cupa? I što,
trebala bih sada biti uzbuđena? Rekla sam mu da sam kod kuće, a on je rekao. O dobro,
nisi onda zaposlena, trebam te da nešto učiniš za mene.

Neću pasti na to, promrmljam si u bradu.

JA: Cijeli mi je dan zauzet. I noć. Nažalost.

44
 DECLAN: Stvarno? Zato što me tvoja stanodavka pustila u zgradu i trenutno ti
stojim pred vratima. Prilično sam siguran da sam unutar tvoga stana čuo neku ženu
kako psuje i smije se. Bih li trebao nazvati policiju? Možda ti je netko provalio.

Sranje.

DECLAN: Mislim da sam je opet čuo. Ima pogana usta. Zvuči mi kao prava
nevolja.

JA: Samo mi odmah reci jesi li došao da me ubiješ.

DECLAN: Ovisi koliko ćeš dozvoliti da stojim ispred tvojih vrata.

Samo iz profesionalnih razloga, trčim u kupaonicu, najtiše što mogu.

JA: Bi li mi prije toga htio objasniti zašto imam tu čast da te primim u svoj dom
i to u subotu?

Našpricala sam malo parfema, oprala sam zube te sam isprala usta vodicom.
Moja mama i stanodavka bi bile zgrožene da saznaju da je u mom stanu bio muškarac,
a da sve ovo nisam napravila prije toga. Čak i da se radi o mom smradu od šefa.

DECLAN: Razmišljao sam da ti dam slobodne dane za Božić.

JA: Nastavi...

DECLAN: I postoji nešto što bih s tobom htio raspraviti. Nešto o čemu nisam
mogao s tobom raspraviti u uredu. Nešto što nije vezano za posao.

Uh.

DECLAN: Uključen je zakonski ugovor u to. Nije ništa jezivo.

JA: Ja ću o tome prosuditi.

DECLAN: Koliko je velik ustvari tvoj stan? Jer ti stvarno treba puno vremena
da dođeš do vrata.

45
 Otvorila sam vrata. I udarilo me, on čak bolje izgleda kada je neobrijan, kad ima
kapu na glavi, obične hlače te crnu debelu jaknu nego kada je sav sređen u svom fancy
odijelu. Koji seronja.

„Bok, Magdalena.

„Samo me gospođa Pavlovsky tako zove.”

„Bok, Cooper. Mogu li ući?” Upita me kao neki vampir. Kao neki vampir koji

miriše kao seks na kampiranju usred kišovite sume.

„Imam li izbora?”

„Ustvari spreman sam ti predložiti nešto,” on kaže dok prolazi pored mene,

skidajući kapu i prolazi prstima kroz svoju savršeno počešljanu smeđu kosu. Kao vampir

s savršenom kosom.

On ne zastane kod ulaza da promotri stan kao svaki normalan čovjek - on odmah
hoda kroz stan i proučava ga. Moju dnevnu sobu, kuhinju, kupaonicu te zaviruje u
spavaću sobu - kao da je dan otvorenih vrata u mom stanu. ”Ovo je prilično lijepo,” kaze
zvučeći iznenađeno.

„Jesi li očekivao da živim u pećini? Ako mi je radno mjesto jadno, to ne znači da

mi i dom mora biti takav.”

I eto opet te njegove glupe rupice na obrazu.

Taman kad sam shvatila da nisam zatvorila ulazna vrata, kroz vrata mi je provirila
moja stanodavka. ”Jako mi se sviđa taj muškarac, Magdalena. Predivni muškarac samo
za tebe,” govori entuzijastično, pokazujući na Declana.

„Jako dobro, gospođo Pavlovsky!” Pohvalim je. ”Ali ja ne posjedujem ovog

muškarca, hvala.”

46
 „Hvala, gospodo Pavlovsky,” on kaže cerekajući se. ”Jako mi se sviđa vaša

zgrada.”

Zašto je on tako pristojan prema njoj? Prvo prema mojoj nećakinji, sada prema
mojoj stanodavki.

„Ohh, hvala.” Kratko je mahnula. Njeni obrazi su porumenjeli, izgleda kao žena

Djeda Božićnjaka. ”Ok, idem ja sada. Baj,baj!”

Oprezno zatvaram vrata te ostajem blizu njih jer očekujem da ću uskoro Declana
izbaciti kroz njih van. ”Uzela bih ti kapu i kaput, ali sam sigurna da se nećeš dugo
zadržati.”

Stavio je kapu u džep kaputa, polagano je otkopčavao kaput dok me je promatrao,

a ja jedino što mogu napraviti je zuriti u te njegove ruke i zamišljati njega potpunog
golog. Za ovakve misli krivim svoju nećakinju. Ali Bože, ovaj čovjek zna kako skinuti
kaput. Skinuo ga je te ga je prebacio preko jedne ruke. ”Zadržat ću ga, za slučaj da
moram pobjeći.”

„Dobro razmišljaš.”

„Možemo li sjesti i nakratko porazgovarati?”

„Moramo?”

„Jesi li tako odbojna prema svim svojim gostima?”

„Ne.”

On se nasmiješi, odmahujući glavom, prebacuje svoj kaput preko stolice te sjeda

za moj stol gdje večeram. ”Sjedni, Maddie.”

Prolaze me trnci kada me on zove Maddie. Skoro nikad me tako ne zove. Ne

mogu reći jesu li to pozitivni ili negativni trnci, ali ih svejedno ne mogu zaustaviti.

47
Sjedim preko puta njega i gledamo se. Vadi omotnicu iz kaputa i stavlja je na stol, ali je
ne gura prema meni.

„Kako si?” pita me, ali mi se čini kao da je nekako zabrinut.

„Prestrašena sam. Kako si ti?”

„Ne mogu dočekati da prijeđem na stvar.”

Duboko sam udahnula i čekala da on nastavi. Stavlja prste na omotnicu te me

promatra. ”Svjestan sam da si nesretna zbog ideje da bi mogla raditi preko blagdana te
sam ti htio predložiti kompromis. Čini se da ću morati prisustvovati na nekoliko
obiteljskih okupljanja u sljedećih nekoliko tjedana. Obiteljska večera u Ohiu na
Badnjak. Probna večera te vjenčanje u obitelji, 30. i 31. prosinca - što je po meni
presmiješan datum za jedno vjenčanje, ali što se može.” Kao da je to sve što je trebao
reći.

„I?”

„I htio bih da sa mnom prisustvuješ na tim događajima.”

„Kao tvoj asistent?”

„Kao moja pratilja.”

„Što?”

„Htio bih da glumiš da si moja cura - nemaš nikakve obaveze ispuniti bilo koje

obaveze kao prava cura, osim što bi me morala pratiti te bi se samo u javnosti

trebala ponašati kao moja cura, kada smo u društvu moje obitelji.” Gleda u mene hoću

li reagirati, ali ne pokazujem nikakve reakcije. ”U zamjenu, nećeš morati raditi u uredu

od 23.12 do 4.1. Ali ako mi se ipak odlučiš pridružiti, cijenio bih to.”

48
 S nepovjerenjem gledam u ovog muškarca. Znam da u ovakvoj situaciji, najbolje
što mogu učiniti je biti tiho, mogu učiniti da drugoj osobi bude toliko neugodno da
pokuša omekšati dogovor. Ili makar da prizna da mi nije ponudio skoro pa nikakav
kompromis. Ali ne mogu. Nisam programirana da ostanem tiho.

„Je li ovo šala?”

„Je li možda smiješno?”

„Ja se ne smijem.”

„I kao jedan odvjetnik, nikad se ne bih šalio o takvoj jednoj osjetljivoj situaciji s

drugim zaposlenim, čak i ako se ne radi striktno o poslu.”

„Pa, kao pomoćnica direktora, ukazujem na nekoliko problema što se tiče

predloženog scenarija, i htjela bih ih izbjeći, napominjući: jesi li ti sad stvarno ozbiljan?

Ti želiš da tvoja obitelj pomisli da sam ja tvoja cura?”

„Da.”

„Ti želiš da ja lažem tvojoj obitelji?”

„Da.”

„Zašto?”

„Zato što sam obećao svojoj mami da ću prisustvovati i ona je pod dojmom da ja

imam curu.”

„Zašto je dobila taj dojam?”

„Zato što sam joj ja rekao da imam curu.”

49
 „A ti nemaš curu?”

„A što ti misliš?”

„Ti hoćeš da ja lažem oko toga da sam tvoja asistentica?”

„To nije potrebno. Mi ćemo biti u Ohiu. Neće nitko provjeravati u našem uredu

je li istina, tako da postoji mogućnost da smo se tako i upoznali te da smo to riješili na

pravi način s ljudskim resursima i sa našim nadležnima.”

Suzila sam oči prema njemu. ”Zašto ja?”

„Zato, kao što znaš, nemam vremena da izlazim na kraj s bilo kojom ženom s

kojom sam intiman.”

„Sa ženom s kojom si intiman?”

„Bio sam, nisam sada. Znaš na što mislim.”

„Da. Ohhh, da. Znam na što misliš. Ti si nevjerojatan, gospodine.”

Napokon otvara omotnicu te gura prema meni jedan komad papira, pruža mi i
kemijsku koju vadi iz unutarnjeg džepa kaputa. Onu kemijsku s kojom potpisuje važne
dokumente. Njegova sretna kemijska.

„Očito ćemo se morati suzdržati da ne komentiramo o ovome na poslu. Prije,

tijekom i poslije ovog ograničenog vremena. Samo jedno s drugim i definitivno ne s

drugim ljudima.”

„Oh, vjeruj mi, o ovome ne želim uopće raspravljati. Ikada. Trenutno ni s tobom

ne želim o tome raspravljati.”

50
 „Stvarno? Zato što mi se činiš kao vrsta žene koja zna biti izravna te izravna kada

je u pitanju i sex.”

„Stvarno? A ti mi se činiš kao onaj tip muškarca koji nema pojma što žene misle

niti što žene osjećaju većinu vremena.”

Na sekundu mi se učinilo da sam mu u očima vidjela bol.

Declan Cannavale ima osjećaje?

Protresao je glavom te je stisnuo čeljust, nije mi pokazao ništa više nego drski
cerek kao reakciju, odmah sam se vratila na to kako bih mogla obrisati pod s tom
njegovom savršenom guzom.

51
 KAO PRVO, NIKAD ČAK NI U PAKLU

Znam točno što misliš i kako se osjećaš, Maddie Cooper. Čak i onda kad ni sama
ne znaš.

Ona je apsolutno u pravu. U svom osobnom životu, kako se čini, ne znam baš
uvijek što žene misle i osjećaju. Ili se možda samo radi o jednoj ženi. Ali ne mislim više
o toj ženi.

Kako god, Maddie mogu pročitati kao jednu prljavu knjigu. Znam da je bila
sumnjičava prema meni zadnjih nekoliko dana zato što sam bio dobar prema njoj na
poslu. Znam da se zbog toga osjećala neugodno. Znam da lakše izlazi na kraj sa mnom
kada zna da me može spustiti na zemlju kada bude potrebe za tim.

Kada je ljuta, mogu čuti njen naglasak sa Statea Islanda i sviđa mi se to.

Sretan mi Božić.

Ukrasila je cijelo ovo mjesto i to sjajno drvce budi u meni blagdanski duh. Ili
zato što te njene velike smeđe oči sjaje. Nemirna je u toj svojoj stolici i vidim njena
bedra kako se stišću. To je predivna slika. U sukobu je i bori se sama sa sobom.

Drago mi je što nije odmah pristala na ovu moju smiješnu ideju.

52
 S vremenom ću je nagovoriti. Ne bi mi bila ni blizu da je tip žene koja radi sve
što joj se kaže. Ona nije takav tip žene, jednostavno. I stvarno je želim blizu sebe.

Bolje će se osjećati kada pristane na ovaj usrani pompozni show, kada na početku
odbija sve to.

Napokon je bacila pogled na dokument i čini se kao da se hoće nasmijati, ali ne

može. ”Ti želiš da prihvatim ovu tajnu, privremenu, simulativnu, sporazumno
romantičnu vezu koja će se događati van radnih sati i da ona neće utjecati na politiku
kompanije ili timski rad te harmoniju radnog prostora.”

Bože, kako volim kad recitira uvjete koje sam napisao.

„Da, želim.”

„I ti želiš da prihvatim da ova tajna, privremena, simulativna, sporazumno

romantična veza neće biti zloupotrebljena na temelju tvog autoriteta naspram mene kao

tvoje zaposlenice i da to neće biti percipirano kao da me favoriziraš ili seksualno

uznemiravaš.”

„Je li potrebno jos neko dodatno objašnjenje uvjeta?”

„Zahtijevam tupi objekt, skupa s jakim pićem.”

„Bit ću sretan pričekati dalje s ovim razgovorom dok ti konzumiraš jako piće.”

„A ja bih bila sretnija da si ti došao ovako da me ubiješ.”

„Awww, Coop. Ja to nikad ne bi napravio. Volim te imati u blizini.”

„Ti mi voliš šefovat okolo.” Odmaknula je taj komad papira od sebe.

53
 „Niti upola manje koliko ti meni šefuješ okolo.” Namignem joj. „I meni to ne

smeta. Ti si idealni asistent i partner na poslu. Zbog toga mislim da bi ti bila

najpodnošljivija opcija za izlazak.”

Otpuhnula je glasno. ”Wow .Mislim, mogu izaći na kraj s time što mi namiguješ,
gospodine Cannavale. Ali počinjem drhtati kad mi tako slatko govoriš.” Ustala je od
stola i počela šetati uokolo.

Imam pomiješane osjećaje oko ovoga zato što joj sada mogu vidjeti guzu u tim
hlačama, a ja se trudim da ovaj dogovor bude siguran i što manje sexy. Ali tako želim
ispljeskati tu guzu. I to na vrlo sexy način.

To je problematično.

„Ovo nije kompromis,” ona nastavlja. ”Ti želiš da radim s tobom samo na

alternativniji način, na alternativnoj lokaciji. Provodila bih s tobom isto toliko vremena

koliko bih provodila kada bih radila za Božić.”

„To bi bio posao. Možda bi čak to i bilo zabavno za tebe. Mislim, za mene bi bio

to pakao, ali moja bi ti obitelj bila jako zabavna.”

„Ja neću imat nikakvo mišljenje o tvojoj obitelji. Zašto si ti uopće pomislio da ću

ja pristati na bilo što od ovoga?”

Namjestio sam svoju stolicu tako da mogu biti okrenut licem prema njoj.
”Maddie. Zvučiš ljutito,” kažem uljudnim tonom.

„Nemoj sebe predstavljati s govorom svoga tijela. Nemoj označavati moje

emocije u namjeri da ih raspršiš. Zar ti misliš da ja ne znam za svaku taktiku

pregovaranja koja je izmišljena? Ti me hoćeš pretvoriti u neku vrstu eskorta.”

Bilo mi je drago što nije pala na to.

54
 „Ne profesionalni eskort - nemam ti namjere plaćati za tvoje društvo, ali ću ti

ipak platiti sva putovanja, hranu i smještaj. Naravno, ti ćeš biti ta koja će sve to

organizirati. Ja ću platiti za sve te stvari te ću tolerirati tvoje okretanje očima i tvoj

sarkazam, kao i uvijek.” Nasmiješio sam joj se.

Ne pada na to.

Dobro.

„Uh-huh.” Naginje se prema naprijed, preko stola te pokazuje na dokument.

Danas je njena kosa spuštena i divlja i moje ruke bi trebale biti u njenoj kosi. ”Kakva je

ovo klauzula koju si tu nadodao? Da se ti slažeš da me nećeš tužiti i da nećeš odbiti moje

usluge na primanjima na kojima bih trebala sudjelovati ili ako te uspijem zavesti? Koliko

si ti zapravo bio pijan kada si ovo pisao?”

„Bio sam dovoljno trijezan da zapamtim svaku taktiku pregovaranja poznatu u

pravnom svijetu kao što je usluga za uslugu. Vidjet ćeš da sam tu nadodao da ni ti mene

nećeš tužiti ili prekinuti dogovor na bilo kojem događaju na kojem trebaš prisustvovati

ako me uspiješ zavesti.”

„Jesi li upravo rekao sisa (tit for tate - usluga za uslugu) dok smo hipotetski

raspravljali o namjeri da te zavedem? Što se s tobom događa?”

„Jako malo. Kada pregovaram o neposlovnim vezama s nekom ženom, trudim se

da odmah na početku budem izravan. Bilo bi glupo da poreknemo činjenicu da smo

oboje zgodni. Pravnim rječnikom, poznati smo pod nazivom ‘jebeno zgodni’. Ovo će

biti posebno vrijeme u kojem ćemo biti u kontaktu jedno s drugim, a da nije poslovno

na koje smo inače navikli. Možda popiješ punč od jaja i možda postaneš nestašnija.”

55
 „Mrzim punč od jaja,” ona zasikće.

„I ti također tvrdiš da me mrzis i to kod mene ne pali. Ali blagdani su. Blagdanski

duh je u svima. To je neizbježno. Da budemo načisto - ne kažem da se to može dogoditi.

Ja utvrđujem potencijal za ove okolnosti. Bit ce alkohola. Vidjet ćeš me u drugačijem

kontekstu i velike su šanse da ćeš se htjeli seksati sa mnom. I ja po prvi puta ne želim da

ovakve okolnosti rezultiraju završetkom našeg poslovnog odnosa, ako bi koji puta i

došlo do fizičkog kontakta.”

„Znači, ti želiš reći da nema šanse da ćeš se ti htjeti seksati sa mnom zbog

određenih hipotetskih okolnosti?”

„Definitivno to ne govorim. To ne bih rekao. Ali dok ovo ne potpišeš, neću reći

što bih htio.”

Zatresla je glavom i tu ima toliko ljutnje i adrenalina koji kola kroz njene vene
da sam prilično siguran da bi mogla preokrenuti i mene i ovaj stol. A ja je samo želim
prebaciti preko stola. ”Jebeni odvjetnici.”

„Jebeno si u pravu. Volim te imati kao svoju asistenticu, Cooper, ali bih htio da

me pratiš na ova obiteljska okupljanja. I htio bih što više smanjiti potencijalne negativne

utjecaje na našu sposobnost da radimo zajedno. Zbog toga zahtijevam da potpišeš

ugovor u kojem stoji da nećemo dozvoliti da ovo utječe na našu fantastičnu poslovnu

vezu. Hajde, što se može dogoditi.”

„Hajde, što se može dogoditi? Koliko si ti zapravo pijan?”

„Popio sam pivo u McSorleyu na putu ovamo.”

56
 Zarežala je glasno. ”Naravno da jesi.”

McSorley je stara kuća u kojoj se nalazi jedan stari irski pub ovdje niz ulicu. U
njega možeš lako uroniti, pomalo je turistički i totalna suprotnost od mjesta na koje inače
idem kada sam u New Yorku. Ali to ne znači da ga ne bih posjetio.

„Pola sam Irac. Zašto ne bih?”

„Zato što tvoje cipele koštaju više od ukrasa i namještaja u tom mjestu.”

„Netočno, ali logično, Coop. Ja u ovim cipelama mogu ići kamo hoću. I nekako

sam imao potrebu za tamnim pivom prije nego se suočim s tobom.”

„Ne zovi me Coop. Obuzima me toplina samo kad pomislim da bi se ti zbog mene

htio napiti, ali oni poslužuju dvije krigle piva odjednom.”

„Znam. Drugu sam dao tipu koji je sjedio pored mene. Nazdravio sam s njim te

sam rekao…” Pokazao sam joj svoj najbolji irski naglasak te se pripremam da je uhvatim

zato što moj naglasak uvijek baca dame na koljena. „Bili s vama sretni vjetrovi. Neka

vam more bude blagonaklono. Neka uvijek bude neki drugi tip koji će reći: piće je na

mene. I onda je rekao: ‘Ovo je za dugi život za one oženjene. Za lijepu djevojku. Za

jedno hladno pivo i još jedno.” Tada sam joj namignuo u dobroj namjeri.

Usmjerila je svoj pogled na mene i svoje ruke stavila na kukove. ”Nemoj me ni

pokušati obmanuti, Cannavale. Nisam ja jučer rođena.”

Fair play. Opasna mušterija. ”Maddie, sada nisam pijan. I ja ne lažem. I ja trebam
odgovor.”

„Pa onda, moj odgovor je ne. Nema šanse. Nema paklene šanse.”

To je moja cura.

57
 „Ok.” Moj posao je ovdje završen. Ustajem i oblačim jaknu. ”Još imaš vremena

da razmisliš.” Oblačim kapu, gledam nju kako ona cijelo vrijeme promatra moje ruke.

Da. Dobro pogledaj ove ruke i jako dobro razmisli što želiš da napravim s njima preko

praznika.

„Neću o tome da razmišljati.”

„Da, hoćeš.”

Stvarno mislim da bi naš poslovan odnos mogao preživjeti nakon blagdanskog

seksa? Da. Mislim. Ona možda ne zna s kime ima posla, ali ja znam. I ona može s time
izaći na kraj.

„Zašto bih ja pristala na sve to?”

„Bi li možda radije provela Badnjak sa mnom u uredu ili bi provela nekoliko

večeri sa mnom u neposlovnom okruženju i dobila zasluženo vrijeme za odmor?”

„Ako budeš išao na ove večere, onda je očito da ne čezneš toliko da radiš za Božić

kako si me natjerao da vjerujem.”

„Morat ću nadoknaditi izgubljeno vrijeme i ja ću raditi u uredu iako ti ne budeš

tamo.”

„Stvarno? Ti ćeš raditi u uredu bez mene? Potpuno sam?”

Slegnem ramenima. ”Ako budem morao, hoću”, kažem brzo, ramena su mi se

pomalo slegnula. Zato što ne želim da me sada žali.

„Znaš što?” ona kaže. ”Hvala na ponudi, gospodine Cannavale. Razmislit ću.”

Proučavam njeno pokeraško lice. ”Hoćeš?”

58
 Ona se zacereka te se nagne prema meni. ”Zvučiš kao da sumnjaš u to.”

Jebeno volim taj cerek na njenom licu.

Znam što ona sada radi. Misli da ima moć nada mnom ako mi ne kaže odmah
odgovor. Gle samo kako je sretna sada.

„Ok, Cooper.” Oblačim rukavice. ”Razmisli o tome.”

„Hoću.” Ona kimne. ”Do kada moraš znati odgovor?”

Ona treba rok. Rokovi za prihvaćanje ponude su uvijek varljivi, ali ja imam

osjećaj da će ovoj ženi biti potrebno onoliko vremena koliko joj treba da se zagrije za

ovu ideju. „22.12.,18 sati. Ali trebat ću te da nam bukiraš putovanje i smještaj pod hitno.

Uvijek možeš otkazati svoj let ako dođe do toga.” I prije nego je uspjela otvoriti ta svoja

prkosna prelijepa usta, ja nastavim: „Odvojene sobe u Ritzu - Carlton u Clevelandu.”

Zarežala je dok je otvorila svoja ulazna vrata. ”Nećeš biti sa svojom obitelji?”

„Apsolutno ne.”

„Ali oni ne žive u Clevelandu, zar ne?”

„Ne, ne žive, ali najbolji hoteli su tamo i ja uvijek odsjedam u Ritzu. I mi ćemo

tamo biti samo jednu noć. I to 24.12. Doputovat ćemo tog popodneva. Putujemo nazad

idućeg jutra. To je jako važno. Vjenčanje je u Clevelandu i zbog toga ćemo tamo isto

ostati. Poslat ću ti informacije preko maila.”

I dalje reži na mene i dok prolazim pored nje prema vratima, imam jaku potrebu
da je zgrabim i poljubim. Da joj dam pravi razlog da tako reži. Ali neću. Nema poljubaca
u našem načinu pregovaranja. A ovo mi je potrebno. Trebam nju. Trebam nju za ovo.

59
 „Uh-huh. Što ako odbijem tvoju ponudu, hoćeš li putovati sam ili ćeš odabrati

neku drugu vruću sretnicu za dobitnu jebačinu?”

Bože, volim kad je prosta.

„Vjerojatno ću otkazati sve. Mislim, moram ići na vjenčanje, ali...”

„Čije je uopće vjenčanje?”

Sada ja režim. Sada opet sve mrzim. ”Moj brat se ženi. Vidimo se u ponedjeljak.”

Čujem kako ogorčeno izdiše, slijedi ga podrugljivi podsmijeh, dok se udaljavam

od nje. Ona misli da sam ja ćudljivi seronja kao i inače, ali to je u redu. Poslat ću cvijeće
gospođi Pavlovsky - kao zahvalu što me danas pustila u zgradu. I da Copperina
znatiželjna stanodavka bude na mojoj strani.

Neka vrsta dogovora.

Pomiri se s tim, Maddie Cooper.

60
 MADDIE I DECLAN ZALJUBLJENI PAR

Lj-u-b-i-l-i s-e. To su oni radili. Sa svojim očima i svojim riječima.

Na kraju će se poljubiti u usta.

To je bila sudbina.

Maclan je bio par koji je samo čekao da se dogodi.

Ljubavna priča koja je čekala da bude napisana.

Zašto čekati čudo za jednu noć?

Zašto Maddie ne vidi kako ju Declan gleda s tim svojim prelijepim jantarnim
očima? Kako ona ne može vidjeti kemiju između njih dvoje? Bilo je toliko vruće između
njih da je to moglo otopiti sjeverni pol.

A to je bila i Declanova guza.

Njegova savršena, savršena guza.

To je bila najsavršenija guza na muškarcu koju je Maddie vidjela, iako je to sebi

odbijala priznati.

Imao je sveti gral od guzice.

61
 Ali nazad na Maddie.

Što ju je kočilo?

Nije joj manjkalo samopouzdanja.

Oh ne - ta je imala samopouzdanja i u rezervi.

Nije da je bila slijepa - čak je i ona mogla vidjeti koliko je Declan predivan.

Možda je bila samo previše zaposlena da gleda preko ramena zbog svih svojih
jezivih bivših dečkiju, da nije mogla vidjeti mogućeg dečka koji stoji točno ispred
njenog stola i to cijelo vrijeme. Dva mjeseca ili tako nešto.

Minute u New Yorku su bile kao sekunde, a dva mjeseca su bila kao vječnost u
svijetu izlaženja u New Yorku. Bilo je čudno.

Zato je Božić bio savršeno vrijeme za Declana da stvari oko Maddie preuzme u
vlastite ruke - da uzme Maddie u svoje ruke… ispod imele.

Tu je blagdanska zabava njihove kompanije - dan kao ni jedan drugi. To je bio

dan proslave - bebe Isusa, ali i ljubavi. I to je bilo za Maddie i Declana. To je bila ljubav.
Samo Maddie to još nije znala. Dok je skupljala svoje stvari da bi isla kući također nije
još znala da će dobiti najbolji Božićni poklon koji je mogla dobiti (osim njenog portreta
napravljenog od makarona koji joj je napravila njena predivna nećakinja prije nekoliko
godina).

Rekla je laku noć super pristojnom recepcioneru, ali nije se ni potrudila

pozdraviti s Declanom, zato što je znala da će joj on poslati poruku čim vidi da je otišla.
On joj je uvijek slao poruke. To rade dečki kada im se sviđa neka cura. Svi znaju to. Ali
iz nekog razloga, Maddie nije shvaćala da kada joj je njen šef slao poruke da joj kaže da
napravi nekoliko stvari za njega, da je u stvari htio da ona bude njegova cura. Pokazujući
joj da mu je ona stalno u mislima.

Odlazila je ranije sa zabave zato što je išla u kupovinu prekrasnih poklona za

svoju predivnu nećakinju - kupit će joj makar tri stvari navedene na listi u googlu
dokumentu koju je ona poslala svim članovima obitelji. Pa, samo je ona stajala u
62
hodniku pored lifta. Bila je toliko zaokupljena mislima o poklonima koje je htjela kupiti
svojoj nećakinji da nije ni primijetila imelu koja je visjela iznad njene glave.

„Kamo si ti uopće krenula?” Declan je pitao stojeći lijevo iza nje.

Okrenula je svojim očima te mu se okrenula licem u lice. Taman mu je htjela reći

nešto drsko kao i inače, ali nije imala priliku zato što su Declanova usta bila na njenima.
Ljubio ju je i ljubio, dok oboje nisu mogli doći do daha. Tada joj je rekao: ”Sretan Božić,
Maddie. Volim te.”

„Voliš me?” ona upita. Oči su joj su se napunile suzama, ali napokon ga je mogla

vidjeti tako jasno. Napokon je sebe mogla vidjeti tako jasno. ”Pa, sada kada si

spomenuo, volim i ja tebe.”

I onda su se opet poljubili. Strastveno.

Njihova usta su se zaključala dok su se svi oko njih motali oko Božićnog drvca.

Bila je dobra stvar što nitko na zabavi nije obraćao pozornost na njih, zato što su
se stvarno bacili na posao. Declanove ruke su bile u njenoj predivnoj smeđoj kosi, a
Maddiene ruke su stiskale njegovu predivnu guzu. Slučajno se našao paparazzo skriven
iza velikog uredskog cvijeta, tako da su slike njihovog strastvenog poljupca završile po
cijelom internetu i to im nije smetalo. Jer ni jedno od njih dvoje nije htjelo skrivati svoju
ljubav od svijeta ili što je još važnije, jedno od drugog.

Zvono lifta se oglasilo te su se vrata otvorila, kao i njihova srca. Ušli su skupa u
lift bez da su prekinuli poljubac. Kada su se vrata lifta zatvorila, Declan je
pritisnuo tipku stop tako da su vrata ostala zatvorena. Alarm se upalio, a nisu ga čak
mogli ni čuti zbog njihovih jakih otkucaja srca. Sve su jače ljubili, s jezicima i rukama
i nogama i ostalim stvarima.

Vrijeme je stalo.

I tako se dogodilo. Prvo je došla ljubav. Tada je došao brak. Madiena nećakinja je bila
najljepša djeveruša na svijetu (i tako je upoznala svog budućeg supruga Shawna

63
Mendesa, koji je nastupao na njihovom vjenčanju). I s vremenom će doći beba u nosiljci.
Ali tek nakon jako dugo vremena jer za sada je dovoljno beba u obitelji. Kada budu
dobili bebu, njeno srednje ime će biti Piper te će Piper biti kuma jer će oni shvatiti koliko
je ona važna u njihovim životima, sada i zauvijek.

64
 PRKOSNO OKO BOŽIĆNOG DRVCA

Čarape.

Nitko čak ni ne traži carape. Barem ne za Božić. Barem meni ne trebaju zato što
mi ih baka poklanja svake godine. Svakome pokloni čarape i tako svake godine. Ali zato
nam poklanja stvarno jako lijepe čarape. Talijanske čarape. Jako puno kuha tijekom
blagdana pa nema vremena otići u kupovinu unikatnih poklona za svakoga pojedinačno.
Tako da svatko svake godine dobije čarape. To je obiteljska tradicija. To je šarmantno.

Drucker je bio lijeni kurac kada je zamotao 3 para čarapa sa zlatnim prstima te je
na njih napisao moje ime. Radimo tajno darivanje, hvala Kristu. Ali znam da je to bio
on. On je lijeni kurac te se zadesilo da je ovaj tjedan zaključio ugovor koji je bio vrijedan
28 milijuna dolara - ugovor koji sam ja spasio. Zato što je moj posao da spašavam guzicu
ove kompanije od seronja i idiota i lijenih kuraca. I što ja dobijem od toga? Tapšanje po
leđima od mog direktora, golemi godišnji bonus, čarape i ništa.

Ionako nisam dobio što sam htio za Božić.

Dobit ću. Samo nisam znao da ću zbog toga biti tako nervozan, sada kada se
približava rok. 17:15 je i 22.12 i nema nikakvih znakova da će me Maddie pratiti u Ohio.

65
Sve je rezervirala, iako nije napravila baš točno sve kako sam joj rekao jer zna da upravo
sada, nemam nikakvu nadmoć. To je problem. I nekako čudnovato vruće da na ovakav
način odguruje priliku od sebe.

Umjesto da putujemo popodne 24., ona nam je rezervirala odvojene letove za

Cleveland i to sutra.

Kada sam se požalio, ona mi je rekla da je ona samo bila dobar asistent kao i
inače. Zima je i uvijek postoji opasnost da zbog vremena možda neću pravovremeno
stići do svog cilja. Bolje spriječiti nego liječiti, tako je rekla. Nisamo htjeli riskirati da
nas vide skupa na aerodromu u New Yorku, za svaki slučaj - odvojeni letovi. A ona čak
možda neće biti na svom letu. Svoj let je rezervirala samo za svaki slučaj.

Nisam ljut. Ja sam odvjetnik - poštujem sigurnost. Poštujem njenu odvažnost.

Dobro joj stoji .Sve dobro stoji na njoj. Pogotovo ta svijetlo crvena haljina. Odgovara
joj u potpunosti uz njene smjele obline kao koža na crvenoj jabuci i definitivno ću biti
jako blizu nje na ovoj zabavi. Za svaki slučaj. Ne bih htio da se za nju lijepe seronje kao
voćne mušice, recimo Drucker. Ovdje sam da pomognem.

Shapiro, naš direktor, nosi odijelo od 4000 dolara i usranu kapu djeda Božićnjaka,
razmjenjujući tajne poklone. Pravim se kao da mi je jebeno stalo dok tri asistenta pjevaju
neku jebenu Božićnu pjesmu.

Uz luksuzni karaoke aparat, Shapiro je donio pića iz svog elegantnog restorana

koji je nekoliko ulica od našeg ureda. Neće nas počastiti odrescima, ali tu je otvoreni
šank. Dao sam mu savjet da podijeli vaučere te da na njima napiše da se mogu dobiti
dva pića po osobi, ali on me nije htio slušati. Vanjsko stajaliste ograničava odgovornost
kompanije, a profesionalni konobari znaju kada je dosta ljudima. Prihvatio je moj drugi
savjet te je osigurao siguran prijevoz svakome tko ga bude trebao. Zbog toga nikad ne
bi trebao pozvati svog glavnog savjetnika na tvoju uredsku zabavu. I to je razlog zašto
ja ne bih trebao biti ovdje. Zato što uvijek pazim na potencijalne pravne ishode.

Ali ipak moram reći, svaka čast onome tko je ukrasio ovo mjesto.

66
 S nizovima svjetala i sjajnih pahuljica i jako prikladnim visećim kuglicama i
srebrnim pahuljama - izgleda jako lijepo. Ako voliš ovakve vrste sjajnih, sretnih
blagdanskih stvari.

Ja ne volim. Ali poštujem to.

Ono što ne mogu poštovati su lijene kurčevite seronje koji misle da se mogu
nabacivati mojoj asistentici samo zato što ona nosi svijetlo crvenu haljinu i što mu još
nije rekla da odjebe. Samo zato što stoji iza mene, uljudno sluša svaku njegovu riječ, od
koje mi se povraća, o tome kako je opuštajuće u njegovoj kući na plaži u Hamptonu sada
usred zime. Ona zna da slušam - zato i nastavlja s tim svojim ‘oooh’ i ‘ahhh’, kao da
stvarno razmišlja da prihvati pozivnicu od ovog seronje kako bi se mogla s njim
podružiti. Kao da je to više primamljujuća ponuda od moje ponude - večere s mojom
obitelji u Ohiu.

„Pa, javi mi,” Drucker reče. ”Sutra idem tamo, na tjedan dana. Ako slučajno

nemaš ništa u planu. Trebalo bi biti približno svježe.”

„Razmislit ću o tome, hvala,” ona odgovara. ”Nisam još odlučila što ću napraviti,

ali zvuči više opuštajuće nego moji neki drugi planovi.”

Slučajno me - ili namjerno udari laktom u leđa, skoro sam prolio piće koje sam
držao u rukama. Skoro. Spustio sam čašu na stol te sam se okrenuo da se pridružim
razgovoru, zato što ona očito to želi - taman kad je Drucker izvadio nešto iz džepa svog
sakoa.

„Hej, što ovo ovdje radi?” on uzvikne, kao najgori mogući mađioničar na svijetu.

U ruci je držao grančicu imele i prije nego je uspio reći: „Zašto mi ne bi učinila čast i

nastavila sa mnom Božićnu tradiciju”, izbacio sam tu stvar iz njegove ruke te sam

nagazio na nju. ”Koji kurac, čovječe?” on zacvili.

67
 „Kao glavni savjetnik u ovoj firmi, savjetujem protiv korištenja imele u svrhu

poslovne funkcije.”

Maddie je prekrila svoja usta rukom da se ne bi počela smijati.

„Nije kao da sam je htio na išta prisiliti,” on mrmlja.

„Ne bi je uopće trebao stavljati u neugodne situacije.”

Sada se na glas počela smijati.

Da, shvatio sam ironiju.

Barem sam pričekao da joj priđem poslije radnih sati te sam joj ponudio sigurnost
pravnog ugovora umjesto bezveznog poziva ili bih se ponio prema njoj onako kako ona
to zaslužuje.

„Zaposlenici su zakonski odgovorni i kada se dogodi incident van radnog mjesta.

Hvala na čarapama, usput.” Mašem s čarapama ispred Druckeovog lica.

„Zašto misliš da su od mene?” on upita, cerekajući se kao lijeni tip koji poklanja

čarape.

„Imaju tvoj potpis. Što si ti dobila, Cooper?”

„Poklon karticu od 20 dolara za White Castle!”

„Od tipa ‘Prženi Luk’?”

„Čak se i vaučer osjeti na luk.” Ona se nasmije, stavljajući vaučer meni ispod

nosa.

„Mmmmm, podsjeća me na unutrašnjost moga auta,” kažem tihim tonom zato

što je to interna šala između mene i moje asistentice i nema veze s Druckerom.
68
 „Ja volim White Castle,” on kaže. ”Sviđaju mi se njihovi smoothiji.”

Prije nego što je uspio predložiti Maddie da se mogu tamo naći na putu do
Hamptonsa, Maddie je pozvana da pjeva karaoke jer se očito zabilježila za
jednu pjesmu.

„Hoćeš li mi molim te ovo pridržati?” Ona se zlobno nasmiješi, stavljajući karticu

u moj dlan.

Polagano hoda u toj svojoj haljini dok se šepuri do tamo kako bi uzela mikrofon
u ruke te je počela pjevati pjesmu Ti si zločest, gospodine Grinch i to meni. Kao Marilyn
Monroe kada je pjevala Sretan rođendan, gospodine predsjedniče. Umjesto
rođendanskih želja, ona mi govori, pred svima, da je moje srce prazna rupa i da me ne
bi dotaknula ni za živu glavu.

Što je urnebesno.

Ja se smijem. I svi se smiju. Čak mi je svejedno što se i Drucker smije.

Zato što je ovo blagdanska zabava, a njen glas ispunjava cijelu ovu prostoriju
blagdanskim duhom i njenom starom dobrom drskošću. Čak nije ni drskost, ustvari. Ona
je samopouzdana kao sam pakao. Ne pogledava nervozno na svoj sat da provjeri koliko
joj je još ostalo vremena da odluči hoće li pratiti svoga šefa ne nekoliko obiteljskih
događaja ili će raditi po cijele dane u uredu do kraja godine. A ni ja to ne radim.

Cool sam kao Božićni krastavac. Krastavac koji će mozda morati nazvati svoju
mamu te će joj morati reći da je njegovu curu udario auto. Ili će možda mene udariti
auto. Možda mi se posreći. I dalje vjerujem u Božićna čuda. Moje srce ustvari nije
prazna rupa. To je šupačka rupa. I ja sam idiot. Ali nisam lijeni kurac.

Plješćem i vičem i navijam kada Maddie završava sa svojom serenadom upućenoj

meni.

S mjesta gdje je stajala, uputila mi je veliki cerek poslužen s osmijehom, kao

uvijek. Taj osmijeh blijedi na trenutak dok pruža mikrofon nekom drugome, ali me te

69
velike smeđe oči i dalje fiksiraju. Ne znam što moje lice trenutno radi, ali vidim da je
malo zabrinuta. Za mene. Možda zbog toga kako se osjećam vezano za nju.

Njoj je stalo. To joj se ne sviđa. Ali joj je stalo.

Tko bi rekao? Možda ću morati gledati na obje strane kada prelazim cestu na putu
za posao tako da me ne bi udario auto. Možda ću ipak imati neki razlog da ostanem živ.

Mičem svoj pogled s nje te odlazim do otvorenog šanka da uzmem još jedno piće
prije nego se uputim nazad do svog ureda. Kimnem onoj kako li se već zove žena koja
radi na kraju hodnika, te Brokeru iz ureda iz centra grada koji ima totalno smiješne
brkove.

Odlično je što vidim sve ljude na ovoj zabavi. Odlično.

„Još jedan Jameson,” kažem konobaru. ”Čisti.”

Shapiro zove Cindy, prpošnu recepcionarku te joj govori da će morati doći

do njega kako bi mogla otvoriti poklon. Zato što je tako velik. Zaposlio je hrpu ljudi
kako bi donijeli svih 80 tajnih poklona iz ureda, ali nije bio voljan ponijeti malo težu
kutiju slatkoj ženi srednjih godina koja nosi džemper s printom Rudolfa. Nisam jedini
koji gleda kako otvara tu kutiju - veći je od bilo koje kutije. Nitko nije ljubomoran zato
što je Cindy to zaslužila. Ona je srce korporativnog ureda. Iritantno je koliko je
neumoljivo prpošna, ali znam da je dobronamjerna.

Ona vrišti - stvarno vrišti - čim je pokidala papir za umotavanje te vidi vrh kutije.
To je jedan ekskluzivni karaoke aparat iz Koreje. Ona voli karaoke.

Svi znaju to. Naravno, stoji više od 20 dolara koliko je limit za poklone. Ok, stoji
više od 100 dolara. Ali tko će što učiniti? Tužit će što je netko potrošio više nego što
je trebao? Kao glavni savjetnik, ne bih predložio tužbu.

Cindy je tako sretna i zbog nekog razloga i Maddie je sretna u njeno ime. Otišla
ju je zagrliti. Cindy plače. Suze radosnice - kao da je Justin Timberlake iskočio iz kutije
i poljubio ju je - ali ona plače. Što je čudno. Želi znati tko joj je to kupio, ali nitko ne
želi reći niti biti najbolji darovatelj u Sentinelu, čak i na Manhattanu.

70
 Jer je bilo dovoljno čudno vidjeti Cindy kako plače.

Popio sam svoj viski te sam pogledao svoj privatni telefon.

Imam poruku od prijatelja Matta, pita me hoću li doći na njegovu zabavu. Javio
sam mu da neću stići do Brooklyna večeras. Tu je i poruka od moje sestre, sa slikom
nečeg jako smrznutog što će skuhati naša baka. Možda je palac. Čeka me i poruka od
nekoga tko mi uopće ne bi trebao slati poruke. Obrisao sam poruku bez da sam je
pročitao. I nemam pojma koliko je Copper stajala iza mene, ali uporno izgovara moje
ime.

„Hej,” kažem, spremajući telefon u džep. Izgleda kao da će mi upravo sada reći

nešto jako bitno.

A ja sam spreman to i čuti.

„Tu si,” Drucker reče, dodajući joj čašu. ”Probaj ovo. Nevjerojatno je.”

Uzima čašu od njega, ali su joj oči i dalje na meni i nemam pojma kakav je moj
izraz lica. Uzima gutljaj i onda pljune. Po cijeloj mojoj košulji.

Sretan mi jebeni Božić.

71
 SOTONSKA BEBA

Kakva beba.

Zagrebi površinu kod svakog predivnog, drskog muškarca u ovom gradu i to ćeš
dobiti. Veliku bebu. Ok, pjevala sam pjesmu o tome kako je zločest i to pred svima s
kojima radimo. To je bila šala. Nije kao da je njemu stalo što ljudi misle o njemu. Ok,
prolila sam punč po njegovom prelijepom licu i košulji. To je bila samo nesreća.

Odmah sam ponudila da mu odnesem košulju u kemijsku čistionicu, ali on je

samo izvukao čarape koje je dobio od Druckera te je njima obrisao lice i košulju i otišao.
Nije se ni pozdravio. Nije mu čak niti malo bilo smiješno. Nije kao da sam to namjerno
napravila - ali daj, molim te.

Sada sam se ja osjećala loše nakon što sam otpjevala pjesmu te mu vidjela izraz
na licu. Te tužne oči. Taj njegov izraz - čega? Žudnje? Čežnje? To nije ličilo na njega.
Učinilo mi se da sam uočila naznaku njegove duše makar na trenutak.

Samo kad pomislim da sam mu htjela reći da ću ići s njim u Ohio. Da sam mu
htjela glumiti curu na nekoliko dana. Jer ja stvarno shvaćam u kojoj je on morao biti
gabuli da me ustvari pita da napravim tako nešto. On takve stvari ne shvaća olako. Zbog
toga je on tako dobar odvjetnik, ali to ga ne čini dobrom osobom. Ne šalje on cvijeće
mojoj stanodavki samo zato što je tako sladak tip. Ja znam točno kako on razmišlja. On
72
je to napravio zato što zna da će me ona napadati zbog njega. I napadala me je. Još od
prošlog vikenda.

Prvo moja nećakinja, a sada moja stanodavka. Jedna je stvar što se moram baviti
s njim na poslu, ali ne mogu se pretvarati da mi se sviđa netko tako uskogrudan. Ne da
sam ja socijaliziranija. Ako moram odabrati da nekud idem s nekim, to onda mora biti
vrijedno moga vremena. Ne mogu vjerovati da sam se vratila u ured po ovom hladnom
vremenu samo kako bih provjerila kako je on - koja sam ja naivčina. Jebač hoda tako
brzo, nisam ga mogla dostići, nije htio čak ni odgovoriti na moje poruke.

Ne mogu vjerovati da bi se on toliko razljutio radi običnog punča. Ili pjesme. Ili
činjenice da mu još nisam dala odgovor koji je čekao. Ali sada ću mu dati odgovor. Pet
minuta je do šest sati i on će dobiti svoj odgovor. Neće mu se svidjeti, čak sam malo i
zabrinuta da bi mi odmah mogao dati otkaz, ali on će dobiti svoj odgovor.

Sentinel je prilično tih kada sam izasla iz lifta. Privremeni recepcioneri

su kimnuli i mogu vidjeti zbog njihovih rumenih obraza, mirisa cigareta i slatkastog
začinjenog pića te seksa na antiknoj kožnoj sofi da je Declan Cannavale prošao ovuda i
to nedavno. Također mogu reći da su se ovi recepcioneri zezali sve dok se mi nismo
pojavili.

U Declanovom uredu su spušteni zastori i vrata su zatvorena. Kimnem tipu koji

sjedi za mojim stolom te kucam na vrata prije nego sam ih otvorila. I jebi me, ali moj je
šef bez košulje i on ima tako zadivljujuće tijelo kakvo nikad nisam vidjela.

Odmah sam iza sebe zatvorila vrata, ali ne znam što bih rekla. Ne mogu maknuti
pogled s njega. Ili disati. Ili ohladiti svoje glupe ženske dijelove. Nikada prije nisam
tako zurila u predivnog i razarajućeg muškarca. I ne mogu zaključiti je li to najbolja ili
najgora stvar koja nam se ikada dogodila, ali je jako puno stvari. Tako mi je drago da
još na sebi imam kaput, tako da on ne može primijetiti da su mi se bradavice toliko
ukrutile da su htjele iskopati svoj put prema van kroz moj grudnjak i haljinu.

Nastavio je i dalje zuriti u mene, nepokolebljivo, dok je otvorio ladicu te je uzeo

novu rezervnu košulju. Svježa je i bijela, stresao ju je kako bi je poravnao, i dalje zureći

73
u mene. Ispustila sam uzdah te sam se naslonila na vrata, hvatajući kvaku s jednom
rukom, stišćući svoja bedra. Nije kao da teško dišem ili kao da grizem svoju donju usnu
ili tako nešto. Potpuno sam se sposobna kontrolirati. Ne mogu dočekati da dođem kući
da mogu napraviti neke stvari.

„Mogu li ti pomoći, Cooper?” on me upita, napokon je maknuo pogled s mene te

je polegao košulju na stol i počeo je otkopčavati.

Morao je njegovati svoju kožu jer je tako glatka.

„Htjela sam ti još jednom ponuditi da ti odnesem košulju na kemijsko čišćenje.”

„Ne treba, hvala. Još nešto?”

„Vraćaš li se na zabavu?”

„Mislim da sam doživio dovoljno blagdanske zabave za jedan dan. Jesi li me

trebala još nešto?”

Opet je zurio u mene kada je podigao košulju. Kada je podigao jednu ruku kako
bi je ugurao u rukav, ugledala sam mali dio njegove tetovaže unutar njegovog bicepsa.
Pticu. I jebi me, ali ovo izgleda kao nešto što bih ja stavila na Instagram.

Pročistila sam grlo. ”Razmišljala sam o tvojoj ponudi.” Opet sam pročistila grlo.

„I?”

„I definitivno ne bih htjela s tobom ići u Ohio.”

Njegove oči su treperile i na jedan melankolični trenutak, mislim da sam opet

vidjela u njegovu dušu. Tad je on malo nagnuo svoju glavu i nacerio mi se. ”Ali?”

Mali drski…

„Ali hoću.”

74
 Ponovno je kimnuo, kao da je cijelo vrijeme znao da ću ići s njim. ”Jesi li
potpisala dokument?”

Otkopčala sam svoj kaput. Sve do ove zadnje minute, nisam bila sigurna hoću li
pokidati dokument ili ću mu ga vratiti. Ali nosila sam ga cijelo vrijeme uz sebe. I
potpisala sam ga onog trena kada sam vidjela zgužvani račun karakoe aparata na
njegovom stolu danas popodne. I ostatak papira u kojem je aparat bio umotan. Znala
sam da je to tajni Božićni poklon za Cindy. I kada nije preuzeo zahvalnost za to na
zabavi…

Kretala sam se prema njemu te sam ga promatrala kako me gleda dok je i dalje
otkopčavao svoju košulju. Stala sam ispred njegovog stola, pomaknula kaput sa strane
te sam posegnula unutar dekoltea i izvadila presavijeni papir. Držala sam ga između dva
prsta.

Neću lagati. Uživala sam gledajući kako mu se čeljust steže. Promatrajući

njegovu žilu na vratu. Vidjeti kako mu se zjenice proširuju i kako mu poskakuje
Adamova jabučica .

Spuštam presavijeni papir na njegov stol i kažem: ”Idem sada doma, spakirati se.

Ako išta budeš trebao što se tiče posla - javi se zamjeniku.” Prije nego sam otvorila

vrata, tihim glasom sam rekla: „Vidimo se u Ohiu, dušo.”

Uzimam svoj laptop i torbu iz zaključane ladice te odgovaram na nekoliko pitanja

koje mi je postavio zamjenik i onda brzo odlazim. Čak ne čekam ni lift. Radije ću se
spustiti niz sedam katova u ovim ubojitim štiklama, nego da me uhvati nakon što sam si
dirala grudi ispred njega.

Nije da se ja ne mogu više suočiti s njim. Diplomirala sam poslovnu

administraciju kao najbolja na svojoj godini. Imala sam šest ponuda za posao prije nego
sam položila sve ispite. Regruteri su me htjeli zaposliti cijelo vrijeme, čak i onda kada
nisam tražila posao.

75
 Ako sranje između nas preko praznika postane ozbiljno, neću imati problema
naći neki drugi posao.

Ali ja nisam zabrinuta.

Neće mi biti problem da mu se i dalje opirem, sve dok se u to sve ne umiješa

alkohol. Ili imela. Ili ako ne učini nešto grozno, primjerice da bude dobar prema meni
ili ako skine svoju košulju kad sam mu ja u blizini ili ako mi se nasmiješi.

Sretan mi jebeni Božić.

76
 DECLAN: Cooper. Jesi li si posebno zatražila da u avionu sjedim pored
najdosadnijeg tipa na planeti?

MADDIE: Ustvari, on je tražio da sjedi u avionu pored najprgavijeg,

najnetolerantijeg muškarca. Neke stvari se same od sebe srede. *emoji kako žena sliježe
ramenima*

DECLAN: Sada mi je upravo nabrojao što je jeo kroz cijeli dan. I to jako
detaljno. To nije morao napraviti. Sve sam mogao i sam vidjeti između njegovih zubi i
na njegovoj jakni.

MADDIE: BUDI DOBAR!!!

DECLAN: Ja sam uvijek dobar, Cooper. Zašto ti ne bi za promjenu bila dobra

prema meni? To je inače zahtjev ako ćeš biti moja cura. Vjerojatno bi već sada trebala
početi vježbati.

MADDIE: Ovo sam ja dobra prema tebi. Upravo se smijem svom telefonu.
Vidiš?

MADDIE: *Poslana slika*

DECLAN: Isuse. Zar sada tako izgledaš?

DECLAN: Mislim, prst je bio nepotreban. Ali jebote.

77
 MADDIE: Bi li možda htio uložiti prigovor?

DECLAN: Da. Nitko ne bi trebao vidjeti koliko dobro izgledaš. Sada bi trebala
sjediti pored mene.

MADDIE: Bolje spriječiti nego liječiti. I kao prvo, meni nije žao.

DECLAN: Imaš presjedanje u Dallasu. Trebala bi biti sada sa mnom na ovom

letu bez presjedanja. Ovo je glupo.

MADDIE: Ja ću biti u Clevelandu sat i pol nakon što ti sletiš. Nije baš tako
strašno.

MADDIE: Nije toliko strašno. *emoji žene koja stavlja ruku na lice*

DECLAN: Već misliš na to kako bi bila u mom krevetu, huh? Sviđa mi se.

DECLAN: Ovaj ugovor je nepotreban i samo je gubljenje vremena i već je

užasan. Pored koga sjediš? Nadam se da ne sjediš pored nekog tipa.

MADDIE: Oops!! Vrijeme je da spremim svoj mobitel. Vidimo se u Clevelandu,

dragi! *emoji žene koja maše*

DECLAN: Bolje bi ti bilo da ta tvoja poruka ima sexy značenje.

DECLAN: Moram te podsjetiti da sam te zaplijenio do 2. siječnja, Cooper.

Sporazumna zapljena.

DECLAN: Cooper.

DECLAN: Maddie.

DECLAN: Neprihvatljivo. Pošalji mi poruku kada dođeš u Dallas i kada kreneš

iz Dallasa i kada sletiš u Cleveland. I kada shvatiš da je bila jako loša ideja što nismo
skupa putovali. I kada shvatiš koliko ti nedostajem.

78
 POLETNO KROZ SNIJEG

Očekivala sam da će biti hladno u Clevelandu. Nisam naivna - znala sam ću se

osjećati drugačije jer sam sama u drugom gradu s Declanom u ne-poslovnom okruženju.
Mentalno i emocionalno sam se pripremala da izađem na kraj s bilo kakvim
raspoloženjem u kojem bi on bio i s nestabilnom temperaturom njegove ljepote, ovisno
o tome što je obukao i koliko dlaka ima na licu.

Ali dragi Bože, ništa me nije moglo pripremiti na porast temperature i navalu
hormona i emocija i tjelesnih tekućina koje su se aktivirale kada sam vidjela Declana
Cannavala kako stoji na aerodromskoj čekaonici. Drži karton na kojem je ručno napisao:
DOBRO DOŠLA U C-GRAD, COOPER. A SADA SMJESTI SVOJU GUZICU U AUTO!

Njegov cerek je razarajući, a zbog njegove jednodnevne brade mi cure sline,

njegovo odijelo i kaput su elegantni, njegov pogled čini moje tijelo od glave do pete
bolnim. Moja guzica govori Da, gospodine, a ja ne vjerujem svojim ustima da su u stanju
reći nešto prikladno, zbog toga ih držim zatvorenima te mu dopuštam da odmjeri moju
usku vunenu haljinu.

Upravo sada se osjećam kao da sam gola i on to zna, i zbog toga ga želim
ošamariti. I zbog toga mu želim strgati svu odjeću te nas oboje želim nauljiti tako da
mogu na njega kliziti.

79
 Ali ne želim mu pružiti to zadovoljstvo da zna da je bio u pravu u vezi toga da
mi je privlačan.

Komplicirano je.

„Dugo ti je trebalo da se iskrcaš,” to je ono što mi on govori nakon što me prestao

jebati očima.

„Trebala sam pomoći jednoj starici da pronađe svoj idući let,” govorim mu.

„Pa, to nisi trebala učiniti.” U njegovim smeđim očima je sjaj zločestog sexy

Božićnog vilenjaka - dok uzima moju prtljagu. Dopustila sam mu da je uzme od mene,

a kada su njegovi prsti dodirnuli moje rame, prošli su me trnci skroz do mojih osjetljivih

dijelova. ”Idemo. Vozač nas čeka. Usput, hvala što si naručio limuzinu. Hrabar potez.”

„Pa, htio sam samo putovati na način na koji sam navikao.”

„Uh-huh.”

Ok, nisam bila u limuzini još od maturalne zabave i htjela sam da moj šef plati
za jednu. Ni za čim ne žalim. Naročito se ne kajem što sam rezervirala bijelu limuzinu
čiji je interijer obložen roza svjetlom te sam naručila uz to sve i prosječni šampanjac
zato što sam znala koliko će on to sve mrziti. I on to stvari mrzi! Ali ne narušava zbog
toga moju ushićenost.

Sjedim što je dalje moguće od njega, u sjedalu preko puta šanka i malog Tv-a.
Na TV-u su prikazivali film Božićna priča. To mi je jedan od najdražih blagdanskih
filmova i to mi je mali podsjetnik zašto ne bih trebala voljeti sjeverni pol. Pogotovo ako
je zakačen za mog šefa.

Nije mi uputio niti jednu riječ otkako smo prije 15 minuta ušli u ovog diva. Samo
tipka na svom laptopu te s vremena na vrijeme provjeravala je li mi neudobno onoliko
koliko on hoće da mi bude neudobno. Ali meni nije neudobno. Definitivno uživam u

80
ovoj predivnoj limuzini i neću mu dozvoliti da mi to uništi zato što je on jedan običan
dosadnjaković.

„Zar nisi niti malo sretan što si došao kući?” pitam ga dok je moj pogled usmjeren

prema TV-u.

„Jesam, malo sam sretan što sam doma. Zar ne možeš vidjeti?”

Okrećem svoj pogled prema njemu, na licu mu je i dalje hladnokrvan izraz.

„Pitam se je li tvoja obitelj uzbuđena što će te vidjeti. I oni tebe također mrze?”

„Riječ također bi značila da me još netko drugi mrzi, Cooper. Nitko me ne mrzi.

Mislim, mrzi me ona starica koja je neki dan prelazila ulicu, ali to je bio samo

nesporazum. I onaj tip koji je bacio kavu na moj auto, ali on je bio samo seronja.”

„Tko? O čemu ti?”

„Nebitno.U globalu i u svakom smislu koji je bitan, ja sam jebeno sladak.”

Stisnula sam svoje usne te sam ponovno usmjerila svoju pažnju na Ralphia i
njegovu obitelj.

„Ti me ne mrziš, Cooper. Mrziš samo to koliko ti se sviđam. To je velika razlika.”

„Ustvari ne.”

„Vidjet ćeš.”

Protresem glavom, pogledavajući kroz prozor koji je ispred mene zato što mu ne

mogu čak ni protuargumentirati. „Onda mi pričaj o njima.”

„O kome?”

81
 „Tvojoj obitelji. O ljudima koje ću upoznati i kojima ću lagati.”

„Dobro. Možemo uskladiti naše priče.” Čujem ga kako se cereka. ”Laži u koje je

najlakše povjerovati su one koje su većinom istinite. Zbog toga ja mislim da bismo

trebali reći da je to bila ljubav na prvi pogled. Odmah čim si me upoznala.”

Okretanje očima.

„Ja sam bio profesionalac. Odupirao sam ti se cijeli tjedan. Ali ti si bila uporna

na svoj neodoljivi način i ja sam pao na to. Raspravio sam našu vezu sa Shapirom i s

ljudskim resursima. Ponašamo se profesionalno unutar kompanije i nekolicina naših

radnih kolega zna o tvojoj opsesiji prema meni. Jednostavno. Uvjerljivo. I skoro pa

istinito.”

„Osim onog dijela koji se tiče svega.”

„Osim onih dijelova koji se još nisu dogodili.”

Pretjerano okretanje očima.

Okrećem se prema njemu te mu govorim: ”Nije mi ugodno da izgovorim toliko

veliku laž.”

„Ok, onda. Ako želiš biti blizu istini…”

Odmiče pogled, namješta se na svom mjestu, prije nego nastavi dalje. ”Možemo
samo reći da sam se ja zaljubio u tebe i prije nego sam te prvi puta vidio. Počelo je još
onda kad si radila za Artea. Kada sam te zvao kako bih razgovarao s tobom. Jedno
vrijeme, najbolji dio dana mi je bio kada sam razgovarao s tobom na telefonu. Najgori
dio moga dana je onda kada ti nisi tamo. Ili kada ne odgovaraš na moje poruke.”

Zaglušujuća tišina.

82
 Čekala sam da se počne smijati, da mi da onaj svoj zločesti cerek. Ali on to ne
čini. Tišina se nakuplja u ovom skučenom prostoru između nas i na neki način zvuči kao
prava istina, ali ne prepoznajem je kao jednu od naših istina.

„Bi li to bilo jednostavnije za tebe, Maddie?” On gleda u svoje ruke i tako bi

sada htjela da mu mogu čitati misli. Htjela bih da mogu vidjeti budućnost, da mogu

vidjeti što bi se dogodilo kad bih mu odgovorila sa svojim usnama i rukama, zato što

upravo sada, moje cijelo tijelo mu želi reći nešto što on zaslužuje znati. Iako moj vlastiti

mozak to ne želi shvatiti.

„Ummmmm…”

„Bi li?” Napokon me pogleda.

Protresla sam glavom jer zbog čvora u mom grlu nisam mogla više ništa reći.

„Nisam ni mislio,” on reče, odnosi se prema tome što je rekao kao da nije toliko

važno.”

„Pretpostavljam da kad za to dođe vrijeme, smislit ćemo nešto”, reče svojim

hladnokrvnim tonom.

Natočila sam si čašu šampanjca , udahnula sam, pročistila sam grlo te sam rekla
drhtavim glasom: ”Još mi nisi ništa ispričao o svojoj obitelji.”

„Da. Večerat ćemo kod mojih roditelja. Mary Margaret i Tony Cannavale. Još i

dalje žive u kući u kojoj sam odrastao. Moja mama je iz Bostona. Moj tata je ovdje

odrastao. Njegova mama - moja baka - je iz Italije. Ona će tamo biti sutra. Uvijek je

prisutna za blagdane. Ona će te mrziti, ali ona mrzi sve tako da nemoj to shvatiti

osobno.”

83
 „I tebe mrzi?”

„Nitko mene ne mrzi, Cooper, rekao sam ti to. Ali nije draga prema meni. Nije

draga prema nikome. Sva moja braća i moja sestra će biti tamo i njihove obitelji. Aiden,

Brady, Casey i Eddie. Casey je sestra. Njena kćer Penelope je moja najdraža osoba na

svijetu, pokušaj suzdržati svoju ljubomoru. Eddie je moj najmlađi brat.”

„Aww.” Zamisljam tinejdžera koji je sličnih godina kao i Piper. ”Koliko ima

godina?”

„26,” bezizražajno reče. ”On je mali ružni jebač i nije uopće šarmantan - neće ti

se svidjeti. Žene ga uopće ne vole,” kaže, pokušavajući se ne nasmijati. „Tako da to neće

shvatiti osobno.”

„Jadan. S kim si najbliži?”

On zažmiri i iskapi svoj šampanjac. ”Na što točno misliš?” Namrštio se,
spuštajući čašu na svoje koljeno. ”To se mijenja.”

„Ok. Pa dobro, ali trenutno?”

„Sa sestrom, pretpostavljam. I s Eddiejem. Oni su super. Ali kloni se Eddieja. On

je nevolja.”

„Molim te. Ja sam tvoja cura - što misliš da ću ja napraviti? Nabacivati se tvom

bratu na Božićnoj večeri?”

U takvoj situaciji, svaka normalna osoba bi se uljudno nasmiješila ili podignula

obrvu možda, ali Declanovo raspoloženje se promijenilo, kunem se, roza lampice su
počele treperiti te se malo smračilo oko njega. Muškarci se uvijek žale kako je žene
uvijek teško pročitati - kao sfinge. Ali nekada su misli ovog čovjeka kao hijeroglifi

84
napisani nevidljivom tintom na papirusu i onda zarolane i ugurane unutar goruće vreće
pune pseće kakice. Mogla bih pokušati stati na plamteću vreću pseće kakice kako bih
ugasila vatru, ali svejedno neću biti u stanju pročitati presavijenu poruku unutar te vreće.

„Postoji li još nešto što bih možda trebala znati o tvojoj obitelji, Declan?”

On protrese glavom. ”Ako imaš neka posebna pitanja, samo pitaj.” On spusti
šampanjac na stalak te ponovno otvori svoj laptop. ”Inače, iskoristit ću ovih sat vremena
putovanja kako bih nadoknadio posao.”

„Nećeš me pitati o bitnim osobama u mom životu?”

„Pa, znam sve najvažnije osobe u tvom zivotu.” On pokaže prstom na sebe. ”I

već znam sve o tvojim roditeljima. Carly i Joe Cooper. Zar ne?”

„Da. Kako znaš to?”

„Čuo sam kad si jednom spomenula njihova imena na telefonu kada si za njih

nešto naručivala za njihovu godišnjicu. Oni žive u Murray Hillu.”

„Da.”

„Tamo si ti odrasla.”

„Da.”

„Ai tvoja mama je sa Staten Islanda i ti imaš tetku koja živi tamo.”

„Da.”

„Tvoja sestra Rebecca je tvoja najbolja prijateljica, a njena kćer Piper je predivna

i naveliko je zaljubljena u mene.”

85
 „Bex. Svoju sestru zovem Bex. Kako znaš sve to? Dao si me provjeriti ili tako

nešto?”

„Naravno, ako se obraćanje pažnje i pamćenje stvari računa kao provjeravanje.

Ne znam znaš li to, ali nekako si glasna, Cooper. Uvijek te mogu čuti u svom uredu kad

razgovaraš jer su mi vrata otvorena.”

„Moje isprike. Nisam mislila da prisluškuješ.”

„Moje isprike,” on promrmlja, zureći u ekran svog laptopa.

„Mislio sam da si ti htjela da ja sve to čujem.”

Čak ni ne znam što bih rekla na to sve, tako da opet vraćam svoju pozornost na
Ralphia i njegovu obitelj. Uistinu ne razumijem ovog čovjeka. Tako ga želim udariti i
razumjeti ga i lizati ga i ignorirati ga. Ne razumijem to nikako. Više ni sama sebe ne
razumijem.

Ali mislim da će mi manje stati do svega ovoga kada popijem cijelu bocu
šampanjca.

86
 ZANIMLJIVA VOŽNJA

Maddie Cooper je jebeno predivna i ekstra iritantna kada je pripita, zbog čega
želim udariti u zid i poljubiti je.

Ona ppokušava biti predivna, ali uporno me želi iživcirati. To je najlakši posao
na svijetu, da me upravo sada želi iživcirati. To je sve kriva ona limuzina. Cijeli
Youngstown mi to čini. Ovaj užasni hotel me definitivno iritira. Ali Maddie Cooper kao
da se posebno trudi, sada kada smo se prijavili u hotel i iz nekog razloga joj to stvarno
posebno ide od ruke.

Kakva hrpa govana ti moraš biti da te napaljuje žena koja te pokušava iživcirati?

„Hoćeš li nazvati ili makar poslati poruku barem jednom članu svoje obitelji da

znaju da si u gradu?”

„Apsolutno ne i zabranjujem ti da ih kontaktiraš.”

Čak ni ne okreće očima na moj spomen riječi zabrana. Toliko me upravo sada
živcira. A ja se čak ni ne trudim da je živciram. ”Zašto ne?”

87
 „Zato što sam pristao da ću doći na večeru na Badnjak. Nisam pristao biti s njima

više od 24 sata, a to bi se dogodilo kada bi otkrili da sam ja ovdje. Radit ću cijelu večer

u svojoj sobi. Ako bi mi se htjela pridružiti jer je blagovaonica ispodprosječna, slobodno

možeš.”

„Ne bih, hvala.”

„Dobro.”

„Odlično. Želiš li da ti naručim večeru u sobu?”

„Bi li je naručila kao moja cura koja bi se pretvarala kao da joj je stalo do mene

ili kao moja asistentica koja nam nije rezervirala sobe jednu pored druge?”

„Naručila bih je kao žena koja ima u planu večerati u finom hotelskom restoranu

i koja se želi pobrinuti da ti ostaneš u svojoj sobi tako da joj to ne bi uništio.” Isplazila

mi je jezik. Ustvari, isplazila mi je jezik na neki sexy način i zbog toga je želim

napumpati.

Ali i zbog toga želim biti što dalje od nje zato što znam da bih to sve samo sjebao.

„Sam si mogu naručiti, hvala. Ali nemoj da ti padne napamet da večeraš sama u

toj haljini.”

Ta. Haljina. Ta jebena uska haljina. Te jebene čizme. Te jebene crne tajice ili
kako god se zvale jer su prozirne i mogu vidjeti kroz njih, želim ih poderati s nje.

„Neću se spojiti ni s kim drugim dok sam ovdje s tobom, Declane. Ali ću nositi

što god budem ja htjela i kada god budem htjela.”

„Zanimljiv izbor riječi.”

88
 Shvatila je da je upravo rekla da se neće spojiti ni s kim drugim te joj obrazi
dobivaju nijansu roze. ”Znaš na što sam mislila.”

„Ja uvijek znam što ti misliš Cooper. Iako ti nekad ni sama ne znaš to.”

„Ova zgrada je tako prekrasna,” ona začuđeno kaže, pokušavajući promijeniti

temu.

„Ovo je najružniji tepih koji sam ja ikada vidio.”

Ona me prekine. ”Onda nemoj gledati prema dolje.” Kada sam stisnuo dugme za
lift, zarobila me je svojim pogledom, stišavajući svoj glas. ”Bi li htio da ti možda
pronađem drugi smještaj? Mislim da smo prošli pored jednog hotela na putu ovamo.”

„Već si pregledala alternativne smještaje za mene kada si rezervirala ovo mjesto,

zar ne?”

„Ja sam jako temeljita.”

„Ne možeš me se tako lako riješiti, curo moja.”

Ako je ona imalo pametna, napravit će to. I ja se stvarno nadam, za njeno dobro,
da će ostati pametna. Zato što si ne mogu više vjerovati kada sam blizu nje.

Čulo se zvonce lifta te su se otvorila vrata, a mi smo pričekali kako bismo

propustili jedan stariji par, onda smo ušli skupa u lift. Očito je moje lice upravo sada
radilo nešto čudno jer se starija gospođa uplašila - ali to je samo nesporazum. ”Sretni
blagdani!” kažem im. I nije moja krivica što sam zazvučao možda malo previše
agresivno.

Pritisnuo sam dugme za naš kat te sam čekao da se vrata zatvore i da se otvore
vrata pakla koja će me progutati jer tamo i pripadam.

„Ako se želiš igrati s vatrom, onda budi spremna na to da ćeš se opeći.”

89
 „Opeći ću se zbog tvog raspoloženja?”

„Bit će opečena tvoja guza od moje ruke,” promrmljam.

Sranje. Predaleko sam otišao.

Susrela je moj pogled u sjajnim vratima lifta ispred nas te me promatra. Činilo se
kao cijela vječnost, dok se ja smještam u udobnosti pakla. ”Ne sjećam se klauzule u
ugovoru u kojoj piše da me možete ispljeskati po guzi, gospodine Cannavale.”

Vidi, vidi. Neka Božićne igre započnu.

I prije nego što sam mogao oblikovati bilo koju drugu misao - bacio sam svoju
torbu, uzeo njeno lice u svoje ruke te sam je poljubio.

Njene usne su upravo onako mekane kako sam i mislio da će biti i tako se
spremno otvaraju za mene da se ja moram zapitati sanjam li. Naši jezici i dah se osjećaju
poput paste za zube i jeftinog šampanjca i iščekivanja i straha. Čuje se stenjanje i tupi
udarac kada je bacila svoju torbu na pod, osjećam kako se priljepila uz mene. Pritišćem
je uza zid. Ne sjećam se više idemo li gore ili dolje jer ja samo želim ući, žestoko i
duboko.

Najgore doba godine je upravo postalo najbolje doba godine, a moje ruke slave
dok se spuštaju niz njen struk, stišćući njene jebene kukove. Podigao sam tu njenu
haljinu da mogu ugurati svoju nogu prema njenoj vrelini, dok se stišće oko mene. Dobra,
zločesta cura. Ispušta najbolje moguće sexy zvukove dok jeka odzvanja u liftu kao jedna
predivna prljava Božićna pjesma koju oboje pjevamo dok nastavljamo dalje s našim
plesom jezicima.

Moja gladna usta su pronašla njen mekani vrat te grabim tu njenu kosu koja pada
po njenom cijelom vratu i svuda oko mene. Tako silno želim da se cijela ona ovako
raspadne preda mnom. Želim izbaciti svaku zločestu stvar koju posjedujem u nju, svaku
istinsku stvar o meni koja želi biti pozvana kući. Trebam upravo ovo sada, više nego što
trebam svoje dostojanstvo. Trebam ovu ženu. Ovo je sve što želim za Božić.

90
 Moj kurac je odmah reagirao na njen promukli glas,ali moj mozak ne registrira
niti jednu jedinu riječ koju onda izgovara.

Moje ime, moje ime, moje ime je jedino što ja čujem.

Maddie, Maddie, Maddie je sve o čemu ja razmišljam.

I onda jedino što ja mogu osjetiti je ubod njenog dlana na mom licu.

91
 MADDIE: Declan. Javi se na telefon.

MADDIE: Oh, za Boga miloga. Oprosti što sam te ošamarila. Oprosti. To je bilo
refleksno. Instinktivno.

MADDIE: Oprosti ako sam te povrijedila. Stvarno mi je žao. Uspaničarila sam

se.

MADDIE: Moraš mi signalizirati prije nego se odlučiš za promjenu smjera!

MADDIE: Mislim, pretpostavljam da sam trebala znati u kojem smjeru ti ideš.

Nije da si baš bio suptilan. Ali postoji velika razlika između flerta i ljubljenja. A ti si kao
magnet za šamaranje.

MADDIE: Declane. Otvori vrata. Moramo razgovarati.

DECLAN: Ne moramo razgovarati. I ti se nemaš za što ispričati. Nisam ljut na

tebe. Nisam trebao to učiniti. Ti trebaš vjerovati svojim instinktima. A to je bio pravi
instinkt. Neće se više ponoviti.

MADDIE: Declan. Sada se osjećam loše.

MADDIE: Nije da mi se nije svidjelo kako me ti ljubiš. I kako me diraš. I kako

me vučeš za kosu. Samo mi treba jedna minuta.

92
 DECLAN: Vjeruj mi, tebi će trebati više od jedne minute da se pripremiš za sve
ono što bih ti ja radio.

DECLAN: To je sad vjerojatno zvučalo pohotljivo, ali mislio sam na drugi

način. Kao upozorenje. Cijenim to što si došla ovdje sa mnom. To mi puno znači. Ali
bilo bi najbolje da se klonimo jedno drugog sve dok ne budemo trebali ići na večeru kod
mojih roditelja sutra.

DECLAN: Je li to u redu?

MADDIE: Taman kad sam pomislila da ne možeš pronaći način da budeš još
više razarajući, kažeš mi suprotno

DECLAN: Znam da ti to ne zvuči zabavno, ali znam da znaš da sam ja u pravu.

Laku noć, Cooper.

93
 UVUČEN U SVOJU LJUTNJU

EDDIE: Čovječe. Kada ćeš biti ovdje? Siguran sam da nam je baka upravo
poslužila smrznuti pseći kurac.

EDDIE: Ali ipak je ukusan.

JA: *emoji koji se smije* *emoji patlidžan* *Božićno drvce emoji*

EDDIE: Jesi li ti pijan? Gdje si? Dolaziš sutra na večeru, zar ne?

JA: *palac gore emoji* *palac gore emoji* *palac gore emoji*

EDDIE: Kada si mi mislio reći da imaš curu?

JA: *nasmijano lice sa srcima emoji*

EDDIE: Ti si kurac.

JA: *srednji prst emoji* Kada ti meni za tvoja cura!

EDDIE: ŠTO??????

JA: Tvoja cura. Nisi rekao moj. Meni. Kada.

94
 EDDIE: Jesi li ti pijan ili imaš srčani udar? Jer kako god okreneš, nisi mi
odgovorio na pitanje? Kada ćeš biti ovdje?

JA: *srednji prst emoji*

EDDIE: Bolje ti je da jebeno budeš ovdje sutra. Seronjo.

Da, ja sam seronja. Slušajte svi, Declan Cannavale je seronja!

Dobrodošli u Seronjin Grad.

Korporativni odvjetnici su lake mete.

Čak iako nekad i nisu u potpunosti seronje.

Ne zapravo.

Bi li seronja naručio Hot Toddy2 u usranom hotelskom baru - tri puta?

„Još jedan Hot Toddy, Rick,” kažem konobaru, koji se možda zove, a možda se

ne zove Rick. Ali hej - nekada se ljude može zamijeniti za seronje, i nekada ih se može

zamijeniti za Ricka. ”Hot Toddy za sve!” viknem. ”Na mene!” Patetična gomila ljudi

nazdravi na usrani gubitnički način.

Izgledaju kao da su više uzbuđeni što čuju za besplatne Hot Toddieje nego što
slušaju ovaj usrani bend koji svira usrane jazz verzije Božićnih pjesama.

2
alkoholno piće koje sadrži viski, limun, vruću vodu i med

95
 Ali unatoč svemu, ja se zabavljam. Odlično se provodim. Ovo je točno onaj način

na koji sam zamišljao da će se stvari odvijati s Madddie kada budemo izvan ureda, u

hotelu u drugom gradu. Definitivno nisam planirao da ću je skinuti golu i da ću je jebati

na 50 različitih načina dok budemo ulazili u novu godinu. Zato jer bi to bilo potpuno

krivo i loše. Bilo je dobro i loše, ali bilo bi loše na vrlo zločesti način. Ali ona zaslužuje

bolje. ”Magnet za šamaranje,” ona je rekla. „Razarajući,” tako me je nazvala. Možda i

jesam to. Ponekad. Nekim ljudima. Ali sam i zabavan. Više sam zabavan od toga da

jedem u usranom hotelskom restoranu i to potpuno sam, to je zasigurno.

Provjeravam svoj mobitel da potvrdim da je poslušala moje upozorenje da me

ostavi na miru.

I ona jeste. Dobro. Sada ona napokon radi ono što ja tražim od nje. Zato što sam
ja Grinch koji se pokušava s njom maziti u liftu, i tko bi uopće htio biti u društvu s
takvim tipom?

Osim što sam ja zabavan. Ja sam osa oko koje se svi festivali okupljaju. Ja sam
uvijek prisutan.

Iskapim svoj Hot Toddy - jebote - nisam trebao to učiniti zato što je vruće i
skočim sa svoje stolice gdje sam sjedio za šankom. Odgegam se do usrane male
pozornice sa svim tim tipovima koji se šepure i zabavljaju - odlični zabavljači. Jer to i
sam ja. Jebeni predivni zabavljač koji će večeras upravo spasiti Božić za te patetične
gubitnike u Pripizdini.

Pjevačica završi s usranom pjesmom i kaže da će uzeti malu pauzu, tada ja

nastupam te uzimam mikrofon od nje.

„Hvala, Shirley - dajte svi pljesak za Shirley i bend!” Njeno ime možda i nije

Shirley, ali požurujem Shirley da siđe s pozornice te signaliziram bendu da ostanu tu

96
gdje jesu. Rekao sam im što da sljedeće sviraju - zato što sam ja šef ovdje pa opet kažem

u mikrofon: ”Započnimo ovu zabavu, Youngtown!”

Razjebat ću ja kroz ovu Božićnu pjesmu. Pjevat ću kao da sam žestoki šansonijer
kakav i jesam, zato što, jebi se Michael Buble. Dean Martin je bolji od tebe, a i ja sam!

Dolove i brijeg zabijelio je snijeg - pjevajte sa mnom!

Sa saona kroz noć

naš se čuje smijeh - zato što smo sretni!

Okićen i plah, nas vranac juri svud - zar to nije istina?

A zvona dalek zvuk

pokazuje nam put - je li nam već zabavno?!

Zvončići, zvončići zvone na sav glas - ne mogu vas čuti!

Kroz tihu noć i čitav kraj

zvone za sve nas.

Signalizirao sam bendu da prestanu svirati. ”Znate što - ovo je pogrešno. Stop!
Ne. Zajebi sretne pjesme. Ne pjevaju svi kroz praznike, ali i oni zaslužuju da se osjećaju
kao da su dio svega ovoga. Zar ne? Zato što trenutno oni nisu dio ničega. Kada bi bili,
ne bi bili ovdje u ovom usranom hotelskom baru. Tko je tužan ovog Božića? Dignite
ruke.” Moja ruka, ona druga, a ne ona u kojoj držim mikrofon, stoji tamo gdje bi i
trebala. Zato što ja nisam tužan. Tuga je za neke druge ljude. Tuga je za ljude koji nisu
zabavni ili koji nisu dovoljno cool.

Vidim nekolicinu likova i jednu pijanu ženu s čupavom kosom s rukom u zraku.
”Ok, dobro. Tuga je dobra. Tuga je stvarna. Tuga je… lijepa. Dobro za vas - tužni,
usamljeni gubitnici! Dobro za vas! Iduće što ću pitati je tko je ljut među vama, ok, ali
tužni ljudi - ovo je za vas.” Okrećem se prema bendu te im govorim što da sviraju. ”Ovo
je pjesma o jednom pouzdanom malom drvcu kojeg ja volim da zvati…. Božićno drvce.

97
Nemamo dovoljno pjesama o Božićnim drvcima, zar ne? Zbog čega je to tako? Sve
pjesme bi trebale biti o drvcima. Kroz cijelu godinu. Drvce ti nikad neće slomiti srce.
Drvce ne nosi sexy haljine i onda ti lupi šamar posred lica kada ih ti poljubiš. Drvca nisu
stalni podsjetnik koliko im ti malo toga možeš pružiti, čak i kada bi im stvarno, stvarno
dao…. nešto... bilo što… svaki slomljeni dio sebe koji bi htjela uzeti od vas… Jebite se,
drvca.

Ovo je za sve tužne ljude i za sva fenomenalna Božićna drvca tamo vani koja
nikada neće rastužiti nekog čovjeka.”

98
 POŽUDNI BOŽIĆ

PIPER: Čekaj, što? OMG. LOL. OZBILJNO?! Ti si u Ohiu s Declanom? Znala

sam! Znala sam da ste vas dvoje #Sretnidokrajaživota!!!

JA: Smiri se. To je poslovna stvar. Na neki način. Mi nismo par i mi definitivno
nismo #Sretnidokrajaživota.

BEX: Wow. Imala si pravo, Piper! #MACLAN

PIPER: Čekaj. Kako ti znaš za #Maclan, majko? Nikada ti nisam rekla.

BEX: Um. Sigurno da jesi. Kako bih inače znala za to?

PIPER: Teta Maddie, molim te mi za Božić pokloniš jedan sef. Ili mi dozvoli da
se preselim kod tebe. Molim te.

BEX: Definitivno ne čitam tvoje izmišljene priče, Piper!!! Kad bih uopće za takve
stvari imala vremena?

PIPER: Kako bi ti uopće znala da ja pišem izmišljene priče ako mi nisi njuškala
po sobi? O MOJ BOŽE, NAĐI SI ŽIVOT, MAJKO! I USPUT, DEFINITIVNO ĆU
PREUREDITI SVOJU SOBU!!!

JA: Sretne blagdane želim svima! Vidimo se za nekoliko dana!

99
 BEX: Oh naravno. Idi se seksati sa svojim šefom u Ohiu i ostavi me s ljutom
trinaestogodišnjakinjom.

PIPER: Uslikaj mu guzu za mene, molim te!! Pretvaraj se da je on kao

korporativne ljestve te se ti penji po njemu kao prava šefica!!!

BEX: Piper!!!!

JA: OMG Piper!!!!

JA: Ok! Poljubi bebu za mene! Volim vas, bok!

Mislim, neću imati vrući seks sa svojim vrućim šefom, ali one mi ne bi
povjerovale kada bih im to i rekla.

Ostavljam napojnicu za konobaricu zato što i nema nekog posla večeras ovdje u
Twinstar hotelskom restoranu. Dok sam jela, pomalo sam čitala na svom Kindlu, tako
da je to bila neočekivana prednost na ovom glupom putovanju. Nije mi se čak dalo ovog
jutra ranije ustati da se obrijem, ali barem su se moji hormoni normalizirali. Barem
nemam više grižnju savjesti što sam udarila Declana. Barem ga ne želim više udariti što
me isključio.

Očito nismo kompatibilni, unatoč… značajnoj fizičkoj privlačnosti i zabavnoj

kemiji. I unatoč činjenici da je to bio najvrući poljubac koji sam ikad doživjela, i u
osnovi sam doživjela dvanaest orgazama kada mi je stisnuo bedra te kada je ugurao
svoje koljeno između mojih nogu i povukao me za kosu i zarežao mi na uho i oh moj
Bože, mislim da upravo sada doživljavam još jedan orgazam - unatoč svemu tome, bio
je u pravu u vezi jedne stvari. Moramo se kloniti jedno drugog sve do sutra.

100
 Provjeravam svoj telefon kako bih bila sigurna da on nije promijenio svoje
mišljenje te mi nije poslao pozivnicu za seks.

Ne. Dobro. Bože sačuvaj da me on gnjavi ili učini bilo što nedolično kada ja
zapravo želim da on to napravi.

Vjerojatno je u svojoj sobi i radi, baš radi ono što je i rekao da će raditi. Onaj
incident u liftu je vjerojatno bio krivi prikaz na njegovom radaru. Mi nikad nismo na
istoj valnoj duljini. I to je to.

Otići cu nazad u svoju sobu, napravit ću si kupku, stavit ću svoju kapicu za

spavanje dok gledam film, te ću se dobro naspavati za promjenu. Uživam u mekanom
dodiru svojih svježe obrijanih nogu na čistim hotelskim plahtama, i mogu se raširiti kao
morska zvijezda zato što golo tijelo moga šefa neće zauzeti mjesto ispod ovih pokrivača.

Možda samo navratim do njega nakratko na putu do svoje sobe i samo ću jednom
pokucati na njegova vrata te ću provjeriti da možda ne treba pomoć s nečim, poslovno
mislim.

Kad sam već ovdje. I da provjerim je li on bez košulje u svojim sivim hlačama,
zato što imam neki predosjećaj da bi mogao biti. Zato što sive hlače.

Dok izlazim iz restorana i idem prema liftu, mogu čuti kako netko pjeva
najtužniju verziju pjesme O, boriću, o, boriću koju sam ikada čula. Ali sam
impresionirana kako je glas uglađen i jako depresivan… i čudno poznat, dok prelazim
preko hodnika do bara.

Pa koga to moje oči vide… Mog vrućeg šefa i bend koji šire blagdanski duh.

Ili ga gaze sa sexy saonicama, prije bih rekla.

O boriću, o boriću, o Božićno drvce,

tako mi neko zadovoljstvo donosiš.

Tiho pjevuši na mikrofon s nemarnom melankoličnom razuzdanošću, jedva sam

prepoznala drskog korporativnog odvjetnika s Manhattana kojeg sam ja znala i voljela.

101
 O Bože, slomila sam Declana Cannavalea.

Sjela sam za šank te gledam užasnuto sve to, skupa s drugih desetak gostiju. Samo
što oni uopće očito nisu užasnuti s njegovim nastupom. Oni su kao hipnotizirani. I ja
sam. Kao da se Morrissey spustio dolje i obukao sexy vestu te je odlučio na brzinu
izvesti show u nekom slučajnom baru u Midwestu.

Toliko je posvećen ovoj pjesmi koliko je bio i razarujući i sam poljubac, i sada
će me moj klitoris svaki puta zagolicati kada vidim božićno drvce sve do kraja mog
života.

Čini se da nakon svakog stiha postaje sve ljući, a kada se prebaci na Tihu noć
svaka riječ nekako zvuči kao psovka. Unatoč svemu, bend ga prati. Čini se da uopće nije
svjestan da sam ja ovdje, i to je vjerojatno dobra stvar.

Nažalost, netko drugi je svjestan da sam ja ovdje.

„Bok ti tamo,” govori mi muški glas lijevo od mene.

Sranje.

„Oh bok.”

„Kako to da je tako lijepa cura ovdje sama u baru?”

„Samo uživam u zabavi,” govorim mu i uopće ne skidam pogled s Declana.

„Ja sam Bryan,” on kaže. ”S ipsilonom.” Pružio je ruku da se rukujemo, što ja i

napravim, ali ja i dalje ne mičem pogled s Declana. ”Kako se ti zoveš?”

„Moje je ime Rey. Također s ipsilonom.”

„Oh stvarno? Imam strica koji se zove Rey. Ali nije tako zgodan kao što si ti.

Poslovno sam u gradu. Prodaja. Čime se ti baviš?”

102
 „Ja? Pronalazim brodske dijelove te ih prodajem.”

„Znači, oboje smo trgovci. Znao sam da smo imali neku vrstu povezanosti.”

Ugh, ne mogu ni pogledati nekoga tko ne gleda Star Wars.

Odjednom je pjevanje stalo te shvaćam da je Declan bacio mikrofon i juri prema

nama, njegove oči su fiksirane na Bryana s y. Unio se u Bryanovo jako iznenađeno lice,
odmjeravajući ga od glave do pete.

„Što ti misliš da ti radiš?” Declan sikće kroz stisnute zube.

„Uhh, samo razgovaram sa svojom novom prijateljicom Ray.”

„Rey?” on reče, okrećući se prema meni i dalje režući. ”Rey?” Duboko je

udahnuo te govori svojim dubokim, ozbiljnim glasom: ”Htio bih da mi se pridružiš.

Možemo vladati skupa i možemo dovesti novi red u svemir.”

Sranje. Declan Cannavale gleda Star Wars. Sada ga stvarno ne mogu mrziti.

„Ne čini ovo, Ben”, recitiram. ”Molim te, ne idi tim putem.”

„Hej čovječe, nisam znao da ste vas dvoje skupa. Ona nije ništa rekla.”

„Oh, ona nije?” Sada je njegov fokus potpuno usredočen na mene. ”Zanimljivo.

Zašto je to tako, moja curo?”

Bryan se galantno udaljio, neprimjetno.

„Nisam jos došla do toga.”

Declanove ruke su me okružile i pritišću me na šank. ”Neprihvatljivo,”

promrmlja. Miriše na viski i med i jako puno testosterona. Ozbiljno, mislim da mu je
brada narasla za nekoliko milimetara dok je pokušavao prestrašiti Bryana.

103
 „Grozno si uštogljen za pijanog Star Wars šmokljana.”

„Kada sam te vidio s drugim tipom, to me otrijeznilo jako brzo. I moja nećakinja

je opsjednuta Reyem Skywalkerom,” on zareži. „Nemoguće je s njom razgovarati ako

se makar malo ne dotakne teme o Galaktičkoj republici, Pobunjeničkim saveznicima i

Otporu.”

„To je moja vrste cure. A ti zvučiš kao muškarac koji je zapamtio sve informacije

o Star Warsu koje se nalaze na Wikipediji.”

On udiše moju kosu i na neki način se kajem što se nisam večeras pripremala za
njegovo mreškanje. ”Što radiš ovdje, Maddie?”

„Pa, uživala sam u showu. Primaš li narudžbe?”

„Očito da ne primaš, zato sto sam zahtijevala da me se večeras kloniš.”

„Tehnički, ti si ta koja se mene nije mogla kloniti, zato što sam sjedio skroz na

drugom kraju sobe.”

Ispravio je svoje ruke i ramena te se gledamo u oči i možda i to samo možda, smo
na istoj valnoj duljini. Za sada. I ta valna duljina je iz priča moje nećakinje, barem
mislim da je, ili možda iz neke knjige koju sam čitala kada sam večerala. Njegove
nosnice su se opako raširile. On zuri u moja usta. ”Ti si uvijek, uvijek, uvijek
problematična, Cooper.”

„Također, gospodine Cannavale.”

„Prokleti pakao,” on opsuje ispod glasa, njegovo lice se napokon približuje

mome. Uzeo je moje lice s obje ruke, prolazi svojim palcem uzduž moje donje usne.

”Cooper,” on ponavlja, samo ovaj puta je zvučalo kao želja. I onda iznenada opušta

104
svoje ruke, korakne jedan korak unazad i odlazi od mene. Bijesno prolazeći prstima kroz

svoju kosu, juri iz bara. Ne hoda ravno, ali teško je reći je li to od alkohola koji još i

dalje kola njegovim tijelom ili je to zbog njegove nevjerojatne stvari koja se nalazi u

njegovim gaćama, a koju sam osjetila naslonjenu između svojih nogu.

I ne mogu vjerovati da se gad udaljio od mene.

Opet.

Ali bome neće večeras.

Odmarširala sam za njim. Lobi je prazan. Moje cipele odzvanjaju dok hodam i
mogu reći da Declan čuje kako mu prilazim jer se ispravio. Sve vezano za ovog
muškarca je ukočeno, ali okreće se licem prema meni.

Uklizujem unutar lifta s njim taman kad su se vrata lifta zatvorila. Kada se
napokon okrenuo prema meni, guram ga u zid lifta, omotavam svoje ruke oko njegovog
vrata te mu zaposjedam usne. Mahnitni poljubac. Dopuštam da mu moje usne i jezik
kažu sve ono što sam mu već rekla riječima, ali sada mi je dosta priče. I dosta mi je ovog
muškarca i dosta mi je toga što mu se ne želim predati.

Njegove ruke su u mojoj kosi, prima moje poljupce s takvom mirnoćom,

kontrolirajući poljupci su još više uzbudljivi. Povlači me za kosu, odmiče moje lice od
sebe te me upita: ”Jesi li ti pila?”

„Morat ćeš me odvesti da se napijem ako se sad prestanemo ljubiti.”

„Želim da ovo želiš, Maddie.”

„Legalno si siguran, sada kada mi je namjera da te zavedem,” podrugljivo kažem.

”Što te uopće briga?”

„Reci mi da me želiš.” Način na koji je rekao zvučalo je kao zapovijed, po prvi

puta obožavam taj šefovski ton.

105
 „Želim te, Declan.” Opusti malo svoj stisak tako da se mogu nasloniti i grickati

mu ušnu resicu, uvlačeći je, a onda mu šapnem na uho: ”Želim da mi kažeš svaku prljavu

stvar koju si mi ikada želio napraviti i onda mi to i učiniš.” Duboki grleni zvuk koji

dolazi iz njegovih usta zvuči tako zadovoljavajuće. ”A onda ću ja učiniti isto to. Tebi.”

Njegove ruke su sada na mojim bokovima. ”Jebeni pakao, prepoloviti ću te na

pola.”

Moje ruke su sada na njegovoj zapanjujućoj izbočini. ”Jebem ti. Jahat ću te kao
Božićne saonice.”

Kada su se otvorila vrata lifta, zgrabio je moju ruku te me vuče kroz hodnik, sve
do njegovih vrata. ”Trebala si se pobrinuti da ne budem blizu tebe,” on promrmlja.

„Trebao si me pustiti u svoju sobu danas popodne. Tada bih ti stvarno dala pravi

razlog zbog kojeg bi propjevao.”

„Oh, već jesi. Vjeruj mi.” Stavio je svoju karticu za otključavanje sobe, tako

agresivno, previše brzo. Svjetla su se upalila te su bila crvena. ”Jebote.” Opet to učini, s

dovoljnom snagom i jačinom. ”Jebote.”

„Pusti mene.”

„Mogu ja to.”

„Ne. Ne možeš.” Uzela sam ključ od njega, nježno ga ugurala kroz otvor te sam

mu ga nježno vratila.

„Nemoj da ti padne na pamet da večeras budeš prema meni tako nježan.”

Otvorio je vrata te me je pomazio po guzi. ”Ubacuj svoju guzicu unutra,

succubus. Sada.”

106
 Zasikćem na njega kao mačka te se provlačim pored njega, bacajuci svoju torbu.

Zuri u mene, kao u baru.

Kada je zatvorio vrata, ne gubi vrijeme, skida svu odjeću sa sebe i baca sve na
pod. Ne nosi potkošulju. On je pravi Božji isklesani dar.

Mentalno, kimam glavom i plješćem kao da je kraj nekog filma iz 80-tih. Ali moj
govor tijela mu uvjerljivo govori da ovakvo što viđam cijelo vrijeme. Prekrižila sam
ruke preko prsa te sam zarežala. ”Wow. Tvoja prsa su super građena. I što još imaš?”

107
 HAJDE, DOĐITE SVI VI KOJI VJERUJETE

Oh, pokazat ću ti ja što ja još posjedujem, Cooper.

Počeo sam otkopčavati remen. I dalje sam u sobi užasnog hotela, ona je
osvijetljena pozadinskim svjetlom, ali svejedno je jebeno predivna i tako jebeno teška.
Stoji tamo, s prekriženim rukama na prsima. Učinila je kako sam joj rekao te je
rastvorila tu svoju opaku haljinu, ali i dalje nosi te svoje uske tajice i visoke čizme.

„Što je to što imas na sebi?” upitam dok puštam da mi hlače padnu na pod.

Zadovoljavajuće je vidjeti koliko je raširila svoje oči i čuti te zvukove iz njenih

usta kada je vidjela što ja posjedujem, ali i dalje sam u boksericama.

Morat će pričekati ako želi vidjeti svoj slatkiš.

Poravnala je haljinu, pročišćujući grlo. ”Preklopna haljina.”

„To je vrsta haljine koju nosi moja baka,” govorim dok joj se primičem. Zato što

ne mogu više ni sekunde izdržati, a da je ne diram. ”Koliko vruće izgledaš u tome?”

Pratim liniju njenog vrata vršcima prstiju, od njezine ključne kosti i dalje niz
njeno tijelo. Ona drhti i to je zadovoljavajuće.

108
 „Čak je i vise sexy kada nije na meni.” Ona to govori izazivački. Kao da već

nemam velike planove da je izvučem iz nje. Kao da je stalno ne zamišljam golu, bez

obzira što ona nosila.

„Vražja ženo.” Okrznuo sam njene tvrde bradavice dok hvatam rubove njene

haljine, ljubeći je te jednim pokretom skidam tu stvar s nje. I sveti pakao. Sveti. Pakao.

Čak i je i više sexy bez nje.

Taj jebeni crni čipkasti grudnjak. Te jebene crne čipkaste gaćice ispod tih jebenih
prozirnih tajica. Sva ta glatka koža. Sve te zle obline. Ne postoji niti jedan posto
umjetnosti u meni, ali želim joj staviti ružu u usta i onda je nacrtati i oblikovati. Htio bih
napisati sladunjavu ljubavnu pjesmu o tim spektakularnim sisama.

„Hoćeš cijelu noć zuriti u mene ili ćeš za promjenu učiniti nešto interesantno?”

Ta jebena usta.

I tu je taj naglasak sa State Islanda.

Primičem je prema komodi, tako da se može uhvatiti za nešto jer će joj to biti
potrebno. Trgam joj te jebene tajice s njenog tijela te se spuštam na koljena.
Zadovoljstvo je mala riječ za objasniti kakav je to osjećaj kada shvatiš da ovo nije samo
san, gladim unutrašnjost njenih bedara.

„Je li to stvarno bilo potrebno?” ona upita - njen glas i cijela ona, drhti.

„Ne. Ali bilo je jebeno fantastično.”

Sretan mi jebeni Božić!

Stišćem njenu guzu te lagano pušem preko njenog klitorisa preko njenih čipkastih
gaćica. Ona tako jako stišće svoja bedra. Neću biti u stanju je toliko temeljno mučiti
koliko je ona mene mučila ova dva mjeseca, ali definitivno ću dati sve od sebe u toj

109
namjeri. S vrhom jednog prsta, masiram njen klitoris, u krugovima, a ona je toliko mokra
za mene da bih mogao plakati.

Ona cvili i drhti još jače, pokušava se ne raspasti. Ali znam što joj ovo iščekivanje
čini. Znam što meni čini. I znam točno koliko mogu još izdržati, a da ne budem unutar
nje, a to definitivno nije dugo.

Razmičem njene gaćice, i jebi me ispod imele, glatka je kao sjeverni pol i ovo je
najbolji Božićni poklon koji mi je itko ikada dao.

„Ti si jedna podmukla, prelijepa žena.”

„Znam.” Podiže jednu nogu te je stavlja meni na rame. Pete njene čizme su

pritisnute u moja leđa, to mi se sviđa. Zločesta cura.

Kažnjavam je svojim jezikom.

Zadirkujem je svojim prstima.

Obožavam je svojim ustima.

Ugošćuje me predivnim zvukovima koji izlaze iz njenih usta.

A ja sam nju opet gostio svojim irskim jezikom, gledam hoće li sada imati
ikakvog utjecaja. ”Ti si jedna obična zadirkivačica, Maddie Cooper, a tvoj okus je kao
raj. Kušao bih te za doručak, ručak i večeru.”

Napela se , zadrhtala te se na sekundu opustila.

O da, Irče.

„Vražji jezik,” mislim da je promrmljala.

Jedna njena ruka je u mojoj kosi, vuče i uvrće je, ostao bih ovdje još pola sata
kada bi ovo bio drugi ili treći puta da je imam. Ali ovo je prvi puta. I neću dozvoliti da
bude i posljednji. Uzet ću je večeras na onoliko načina koliko bude moguće, nakon što
je dovedem jednom ili dva puta do vrhunca.

110
 Lijeno kruženje, konstantno palucanje, uporno udaranje, neumorno jebanje
jezikom i pravovremeno cuclanje klitorisa čini ovaj posao efikasnim i efektivnim.
Predaje mi se, oboje smo nagrađeni njenim drhtajima i ritmičkim kontrakcijama, zgrčila
se dok je režala te je franatično vrisnula. Prljavi, slatki pali anđeo.

Ne znam što je to u ovoj ženi zbog čega sam posebno katolički nastrojen, ali ja
vjerujem, vjerujem i vjerujem.

Kada se opustila i uzdahnula, podigao sam se na noge te sam je odnio na ogromni

krevet. Ne kajem se što nisam pretjerano nježan zato što sjajno odskače i ona je toga
svjesna. Nacerila mi se, naslonila se na laktove te je oslonila svoju nogu na moja prsa.
Otkopčao sam njene čizmice i skinuo ih, jednu po jednu. Sad trgam što je preostalo od
tih njenih tajica.

Taman sam joj htio skinuti te njene čipkaste gaćice kada se podignula te sjela na
svoja koljena. Gledala je u mene i posegnula iza svojih leđa. Duboko sam udahnuo zato
što sam svjestan da ću zadržavati dah neko vrijeme i dobri kralju Wenceslas, polako
skida čipkasti grudnjak te ga baca na mene. Uhvatio sam ga te sam ga pritisnuo na prsa
na jednu sekundu i onda bacio. Vidim zvijezde i harfe kako sviraju i to je sexy harfa.
Moj kurac je toliko čvrst i podignut kao Božićno drvce u Rockefeller centru.

„Sveti pakao, Maddie,” kažem dok ispuštam zrak.

Zatreperila je svojim očima i znam da je to napravila zato što sam je nazvao

njenim imenom.

„Maddie,” ponovim, puzeći do nje.

Odmiče se od mene, kreće se prema jastucima. Ima zlobni cerek na licu, kojeg
prati razuzdana čežnja u mojim očima, u to sam siguran. Raširila je ruke uzduž prozorske
daske, podižući se. Kada sam je dosegnuo, zabio sam svoje lice u njene veličanstvene
sise. Ispuštam nimalo cool zvuk iz dubine svoga grla, ali kunem se, nikada u životu
nisam bio ovako sretan. Moje ruke su po njenom cijelom tijelu, proučavajući je,
prisvajajući je. Moja usta su po njenom cijelom tijelu, kušajući okus njene tople kože.

111
 Promatra me, leži te se kreće naprijed - nazad. Taman kad sam pomislio da ne
može više pronaći niti jedan način s kojim bi me mogla još više razbjesniti, dokaže mi
suprotno. I sviđa mi se to.

Osjećam se kao šesnaestogodišnji djevac koji je željan seksa, ali moja izvedba je
dostojna odraslog muškarca. Znam to zato što sam učinio da opet svrši od sveg tog
lizanja i cuclanja . Izgovara moje ime i uporno ponavlja riječi kao što su Oh moj Bože,
o sranje, o jebote. Ona je bez daha i zadivljena i nekako ljuta - kao na način kako se
usuđuješ da se ovako dobro osjećam zbog tebe? - i to je tako vruće.

Podignula se malo te je kružila rukom po mojim prsima, ruku je spustila u moje

bokserice. Klizila je po mojoj veličini nježno nekoliko puta, zadirkujući osjetljivi dio
točno iznad glavića. Oprezno, krenula je obratiti pozornost na dio na koji inače žene s
kojima sam bio i nisu obraćale previše pozornost - i sve što želim za Božić je ovo. Tada
je duboko udahnula dok je čvrsto držala moju dužinu. Čvrsti dodir i toplina njene ruke,
način kako je pogledavala prema dolje, grizući svoje usnice je zadivljujuće. Ona je jedna
zločesta cura i ona želi mene.

„Saberi se,” ona reče kada vidi da joj se cerim.

„Oh ja i jesam sabran. Navikao sam na to da sam svjestan toga koliko sam

veličanstven. Samo ću ti dati jednu minutu da se ti na to prilagodiš.”

I prije nego mi je mogla dati neki sarkastični odgovor, klizim vršcima prstiju niz
njen vrat - samo s određenom količinom pritiska - te je lagano pljesnem po guzi. Taj
drhtaj i zadihanost mi govore da želi još jedan te joj ga ja i pružam.

Vraćam se na njene sise zato što se moram pobrinuti da one znaju koliko mi je
stalo do njih. Stalo mi je do njih s mojim rukama i stalo mi je do njih s mojim ustima.
Stalo mi je do lijeve i stalo mi je do desne i nemam miljenicu. Obje su savršene.

Ja stenjem dok ona uzdiše i tako dobro zvučimo.

112
 Proždirat ću ovu ženu. Mogao bih se izgubiti u ovoj ženi i onda bih se mogao
pronaći… Ali što nakon toga?

Kao da osjeti moje misli, obuhvaća moje lice s obje ruke. Spustila se sa svoje
ekstaze kako bi me provjerila. Njene oči su zamagljenje, ali drage. Ta kombinacija
iskrene brige i čežnje je razlog zbog kojeg ću ja pasti. Zatvaram oči te osjećam kako me
ljubi, nježno, ljubi me u čelo te mi lagano šapće u uho: ”Bez razmišljanja večeras,
gospodine Cannavale. Ovdje su samo naša tijela… I mi koji smo iskreni i prilično
racionalni kada je u pitanju seks… Nećemo dozvoliti da ovo ima bilo kakav utjecaj na
naš fantastični poslovni odnos pošto-poto.”

Bože, volim kada mi ponavlja moje briljantne riječi. Otvaram oči te vidim kako
mi se ceri. ”Pošto - poto? Koliko si ti zapravo sada pijana?”

”Upravo onoliko da bih opovrgnula da si me upravo sada jebao… gospodine.”

„Da, gospo.”

Ovo se događa.

113
 DOGODILO SE PONOĆNO ČUDO

Sveta bebo Isuse, ovo se stvarno događa.

Mir na zemlji, dobra volja za moju vaginu, aleluja, i sve što je sveto, ovo se
napokon događa.

Zaboravila sam da sam bila previše entuzijastična ovog jutra kada sam se brijala.
Bilo me je strah da sam dolje izgledala kao one mačke koje uopće nemaju dlaka na sebi,
ali Declanu se očito sviđa i imala sam više orgazama u zadnjih pola sata nego što sam
imala s bilo kojim bivšim, onda se i on očito meni sviđa. Ili se mojem tijelu jako sviđa
Declanovo tijelo. Jer smo oboje jebeno vrući i oboje smo dobri u tom saznanju da je
nekad seks samo to - seks. Nekada je veličanstveni seks jednostavno veličanstveni seks.
I ponekad tvoj vrući šef napada tvoje osjetljive ženske dijelove kao da se natječe na
Zimskoj olimpijadi u sportu zvanom Jezična gimnastika.

On mi također pruža čast pri otvaranju njegove nagrade. Oprezno skidam

plastični pojas s njegove zategnute, zlatne kože, a ustvari želim otpjevati himnu u čast
ove stvari. Mrzim miješati metafore, ali to će biti kao da pokušavaš ugurati bocu
šampanjca po narudžbi u mali ormarić u stanu na Manhattanu. Nervozna sam, ali jako
uporna. I jako, jako vlažna. I tako spremna proslaviti otvaranje Declanovog šampanjca.

Uzimam kondom iz njegove ruke.

114
 „Nisam te pitao za pomoć,” grdi me.

„Dobra sam u ovome.”

„Moraš postati bolja u slušanju naredbi.”

„Možda ti moraš postati bolji u naređivanju.”

Završila sam s navlačenjem kondoma preko njegove nemoguće velike dužine

koja je bila u potpunoj erekciji te sam ga pogledala u oči, toliko sam napaljena da mi
sline idu na usta.

Njegova čeljust je tako jako zategnuta. Svi njegovi mišići su tako napeti i spremni
za akciju. Njegovo cijelo tijelo je napeto kao u agoniji, ali prelijepo, njegov vrući pogled
je tako intenzivan - skoro sam popustila sa živcima… Ali samo skoro..

„Lezi na leđa, Maddie,” on zareži. ”Odmah.”

Učinila sam kako mi je naredio, odmarajući glavu na jastuku te sam raširila noge
i pružila mu ulaz do svoje vreline.

Lebdio je iznad mene, održavao je ravnotežu na jednoj ruci, pozicionirajući svoj

kurac na moj ulaz. ”Želim da mi točno kažeš kakav je to osjećaj osjetiti mene u sebi.
Želim da mi kažeš što točno želiš. Jasno?”

„Da.”

Zadirkuje moj ulaz sa svojim vrhom. ”Jesi li spremna?”

„Da.”

„Mislim da ipak nisi.”

„Želim te.”

„Želiš me?”

115
 „Želim te u sebi.”

Uklizao je u mene. Polako, polako.

Uzdahnem. ”O moj Bože.”

„Tako si jebeno uska.”

„Ti si tako velik da me peče, ali tako sam vlažna zbog tebe.”

„Jesi. Tako mokra. Jesi li dobro?”

„Da. Više.”

Dao mi je više. Centimetar po razarajući centimetar. Šapće mi između udaha.

Polako sam savila noge, podignula bokove te sam omotala svoje noge oko njega.
Moram dotaknuti njegovo lice, moram osjetiti njegovu bradu pod prstima. Poljubiti
njegov obraz i njegova usta te ga polizati po bradi jer je tako ukusan. ”O moj Bože, sviđa
mi se to. Volim kako me ispunjavaš.”

„Ovo je tako dobar osjećaj.”

„Da. Više.” Više ni ne znam što je ovaj muškarac meni osim da je ovo muškarac

koji me jebe i zbog kojeg se bolje osjećam, bolje nego što sam se ikad osjećala s bilo

kim drugim. Gura se još jače u mene, ja se trznem, savijam leđa te vrisnem. ”O moj

Bože! Tako boli, ali tako je dobro.” Stisnula sam ga nogama tako jako te mu grebem

noktima njegovu kožu, način na koji se ponio prema meni me je iznenadio i to mi se

svidjelo. ”Sranje. Declan. Ostani unutar mene. Samo se kreći, ali ostani u meni,” ja ga

preklinjem.

Duboko uzdahne te se počinje nabijati još jače u mene. Moji bokovi se

sinkroniziraju s njegovim pokretima. Prilagođavam se njemu i to je tako ispravan

116
osjećaj, a ja sam tako bijesna što ovo nismo prije učinili. Spustila sam svoja stopala na
krevet tako da mogu kružiti bokovima. On zareži i tad se sjetim da mu moram reći kako
se osjećam i što ja želim. ”Tako sam jebeno bijesna na tebe što me nisi još i prije
pojebao.”

„Ja također.”

„Sveto sranje, ovo je najbolji osjećaj ikad.”

On zareži.

„Jebi me jače.”

On zareži još jače i onda me počne jače jebati. Uhvatim se za prozorsku dasku
radi ravnoteže.

„Daj mi sve,” uspijem zacviliti između uzdaha.

„Mislim da ne možeš izaći s time na kraj,” on promrmlja.

„Iskušaj me.”

Pogledam prema njemu te vidim pulsirajuću venu na njegovom vratu, zatvaram

oči zato što, o moj Bože, on ulazi dublje i dublje te se kreće sve brže i brže, dajući mi
sve i ja s time mogu izaći na kraj. Mogu i ne mogu. Samo želim to. Želim njega, nikad
nisam znala da u sebi imam ovakvu vrstu želje.

On radi to tako žestoko, daje mi ono što sam i tražila.

Nisam mogla izaći na kraj s njegovim dozivanjem moga imena, ali sada tako
trebam da mi kaže moje ime. ”Declan,” šapnem.

Njegova reakcija je još jedno režanje.

Nabija se tako žestoko u mene i ne mogu se više držati za prozorsku dasku. Moje
ruke klize i padaju sa strane, a on ni ne podiže svoju glavu prema, ali svoje ruke stavlja

117
između mene i prozorske daske, štiteći me od udaraca. Prosvjetljenje me pogodilo.
Dobro srce. Pomalo sam se zaljubila u Declana Cannavala, čak me to ni ne brine zato
što znam da on to zaslužuje.

Sada smo oboje natopljeni znojem. Podižem svoje sise uz njegova prsa jer želim
da ih osjeti dok se nabija u mene. ”Jebote. Maddie.” On zagrmi.

Uzimam njegovo lice u ruke, njegova brada je sada mokra od znoja te mu

proždrljivo ljubim usne. Usporava nabijanje tako ta mogu sisati njegov jezik.
Tako mogu lizati njegovo sexy lice. Njegove usne su pronašle moje i snažno me ljubi.
Uzima mi ruke te ih smjesti meni iznad glave. Iz mojih usta izlaze zvukovi za koje nisam
ni znala da postoje. Želim da ostane unutar mene i želim ga ljubiti zauvijek, ali ovo je
trebala biti brza ševa iz mržnje.

Ljubi mi vrat, liže me duž mog dekoltea do moje brade, sudara svoja usta s
mojima. Naši jezici plešu svoj ples. Odjednom zabacuje glavu te se naginje kako bi me
poljubio u sise. Tako je gladan mene i želim se u potpunosti predati njemu. Želim se
hraniti njime.

Izvlačim svoju ruku iz njegovog stiska te ga hvatam za guzicu, podižem svoje

bokove, omotavam svoje noge oko njega. Uzdišemo i dahćemo, ali ja osjećam kao da
napokon mogu disati u njegovoj blizini. Kao da je ovo najiskreniji dio njega koji sam
osjetila otkako sam ga upoznala.

Moja ruka klizi po njegovim prsima i po njegovoj kosi. On je toliko duboko u

meni i moje cijelo tijelo ispunjeno je njime, mislim da bih ja čak mogla biti i sretna.
Ljubim njegovo uho, njegov vrat, njegovo rame. Kada bih sada mogla, ljubila bih ga
posvuda.

Taman kad sam se prepustila našem ritmičkom plesu, on se podiže te sam ga ja

sada opkoračila. On ljubi i stišće moje grudi, tako je nestrpljiv i dominantan.

Kao i prije, samo što je on sada u meni. Njišem se i nabijam se na njega. Valovi
zadovoljstva me preuzimaju. Njegova usta su posvuda, njegov kurac je unutar mene,

118
njegove ruke su na mojim kukovima. Savijem leđa i hvatam se za krevet, cijela mu se
nudim. On je tako zaslijepljen užitkom i ja mu ipak ne mogu dati dovoljno.

Ovo je trebalo biti žestoko i brzo, neki zlobni glas mi prolazi kroz glavu.

Ali taj glas stišava jedan drugi koji govori: „O moj Bože! Declan! Da!”

Počinje se jako nabijati u mene, tako jako i brzo, a tupa bol je božanstvena.

Razarajuća.

Totalno zadovoljavajuća.

Onda se izvlači iz mene i to je poražavajuće. Okreće me da sam sada na rukama

i koljenima, hvata se za moja ramena jednom rukom, a druga ruka mu je na mojim
bokovima i besramno se zabija u mene. To je apsolutna životinjska požuda i jebeno je
prelijepo zato što je to sve samo za mene.

„Maddie.” Izgovara promuklim glasom. Tako je blizu kraja, a on čeka moju

dozvolu da prođe preko ruba i zbog toga se još malo više zaljubljujem u njega.

Sada mu mogu dati ono što mu je potrebno i želim to.

„Nikada me nitko nije jebao tako dobro, Declan. Nikada ikada.”

Eto. Najbolji poklon ikad. Samo za njega.

Ispušta tako predivan grleni zvuk i taman kad sam pomislila da je ovo sve samo
za njega, grabi punu šaku moje kose te ja opet svršavam. Neočekivano.

Nabija se u mene i omotava svoje ruke oko moga struka, povlači me na sebe,
čvrsto me držeći u svom zagrljaju.

Tako bih sada htjela da mu mogu vidjeti lice.

I onda sam odjednom imala tu najluđu ideju ikad - da samo svrši u mene.

Ali to je upravo to, ludo.

119
 Kada se potpuno smirio te još pomalo uzdiše, dopuštam si da padnem prema
naprijed te ga dovodim skupa sa mnom.

I dalje je u meni i dalje je tvrd.

Leži na mojim leđima, potpuno opušten.

S obje ruke me obgrlio oko struka.

Ljubi me po leđima, osjetim kako me pomalo grebe svojom bradom.

Kao da je znao kako volim taj osjećaj, trlja svoj obraz u moju kožu.

„Jebote,” je sve što on kaže.

I onda više ništa ne govori i tada znam da je zaspao.

Moj je obraz naslonjen na jastuk, ali ja se ne mičem.

U glavi mi se još vrti i kroz moje tijelo i dalje prolaze trnci, ovako ležimo možda
nekoliko minuta, i mogu se zakleti da sam osjetila kako ponovno postaje tvrd u meni.

Ovo je trebalo biti brzo. Ovo je trebalo biti mahnito.

Imam osjećaj da će tek biti, u drugoj rundi, ali ovaj prvi put…. Ovaj prvi put s
Declanom je bilo više od toga. Bilo je više, a ovo je bio samo početak. Trenutno sada
nisam ni uplašena zato što je bilo tako dobro. I oboje smo zaslužili da se osjećamo dobro.
Čak iako je to jedno s drugim.

Čak iako neće potrajati.

Možda i bude.

120
 O, SVETO SRANJE

Koja je posljednja stvar za koju bi htio da vidi tvoja izvrsna tajnica s kojim si
imao vrući pijani, ljuti seks u užasnoj hotelskoj sobi? Da plešeš po užasnoj hotelskoj
sobi na pjesmu Come and get your love kao Star Lord iz Čuvara galaksije - gol? Da. Ja
također.

A ipak, evo nas ovdje.

Moje vlažno, golo tijelo i moja asistentica i neka gospođa u hlačama.

„Um. Nisi se javljao na telefon niti si otvarao vrata,” Maddie kaže, lice joj je

napeto jer se jako trudi da ne prasne u smijeh. ”Pa sam se zabrinula da nisi pao u

nesvijest ili nešto. Ovo je Karen. Ona radi ovdje. Ona me pustila unutra.”

„Bok, Karen,” promrmljam kroz zube. Nema smisla da se sad sakrijem u

kupaonicu, ne može se izbrisati sve ovo što su upravo vidjele.

Karen je napokon maknula pogled s mojih osjetljivih dijelova gdje sam držao
ruku. ”Bok… um. Bilo nam je jako drago što ste bili naš gost ovdje u Twinstaru,

121
gospodine Cannavale. Ustvari, gledala sam vas sinoć kada ste pjevali u baru, stvarno
sam uživala. Imate odličan glas.”

„Fantastično. Hvala.”

„Hvala vam na pomoći, Karen.” Maddie joj se široko naceri. ”To bi bilo sve.”

„Dobro.” Karen je još jednom pogledala moje velike sexy ruke koje su prekrivale

moj veliki sexy alat prije nego je još jednom mahnula te se okrenula i otišla. ”Samo mi

javite ako budete jos nešto...”

„Hvala, Karen!” Maddie i ja smo rekli u isto vrijeme.

Karen je kimnula te rekla: ”Sretni blagdani!” Izašla je iz sobe, zatvarajući vrata

iza sebe.

Sad sam sam sa succubusom. Probudio sam se malo poslije 12 sati, misleći kako
su sinoćnji događaji bili samo san. Stvarno dugačak, nevjerojatan, realističan, prljavi
seks san. Zato što sam se probudio sam u krevetu, između zgužvanih plahti s teškim
mirisom Maddine pičkice koji je bio po njima. Samo što se ja nisam osjećao potrošeno.
Osjećao sam se kao da sam pun energije. Bio sam toliko sretan kako nisam bio tijekom
cijele godine.

Slušao sam radio dok sam bio pod tušem, pjevao i plesao na pjesmu Come and
get your love. I dalje sam plesao i pjevao na tu pjesmu i nakon što sam izašao ispod tuša.
Zato što sam mislio da sam sam. I bio sam sretan.

I sada, ovo.

Potpuno je obučena u sexy traperice i uski pulover i tako je prikladno što ja stojim

ovdje potpuno gol. Ipak, sada se manje osjećam gol nego što sam se sinoć osjećao u

nekoliko situacija. I ne govorim o tome da sam bio fizički gol kada sam joj svršavao u

usta ili kada sam režao: „Ti si upravo takva zar ne, ti prljava djevojko?” Ili kada sam bio

122
do jaja zabijen u nju ili kada sam je doslovno jebao sa strane na sofi. Govorim o tome

kako je bio dobar osjećaj kada sam je zvao dušo, kada sam se zabijao u nju po prvi puta.

Govorim o tome kakav je bio osjećaj kada mi je srce skoro eksplodiralo - ne zbog toga

što sam je jebao tako žestoko, nego zato što je ona stenjala i ljubila me po cijelom licu,

kao da je ona mene trebala onako kako i ja nju trebam. Govorim o svom onom vremenu

kada sam morao zadržati dah samo kako mi ne bi izletjelo iz usta volim te kada sam

svršavao, zato što se to osjećalo više kao ljubav.

Možda i oduvijek.

I kunem se, ljubila me jače i dublje, samo kako bi sebe zaustavila da i ona to meni
ne kaže.

Ako razmišlja o bilo čemu što smo sinoć radili i govorili, to se upravo ne vidi na
njenom iritirajućem, svježem, nadobudnom licu.

Pročistila je grlo. ”Da ti donesem ručnik?”

„Mogu ga i sam donijeti, hvala.”

„Jesi li siguran?”

„Da.”

„Hoćeš li otići uskoro po njega?”

„Hoćeš li stajati samo tu i promatrati me zauvijek ili postoji poseban razlog što

me želiš odmjeriti?”

„Poslala sam ti poruke i zvala te cijelo jutro.”

123
 Tek sam sada shvatio da ne znam gdje mi je telefon. Osoba kojoj sam htio slati
poruke i koju sam htio zvati posljednja dva mjeseca je bila sa mnom. Maddie gleda
okolo, ugledala je moje hlače koje su od sinoć bačene na podu te izvlači telefon iz jednog
džepa hlača.

„Bolje ga idi napuni,” ona kaže, pružajući mi telefon.

Ne uzimam ga odmah jer još pokrivam svoju alatku.

„Jesi li malo sramežljiv?” guguće mi. Onda je spazila punjač na mom toaletnom

stoliću te ga stavlja puniti za mene, bez da me je pitala.

„Trenutno kroz mene prolaze razne osjećaji. Sramežljivost nije jedan od njih.”

Uhvatila je moj pogled u ogledalu toaletnog stolića, duboko uzdahne, ali ništa ne
govori.

Znači, tako ćemo se igrati.

Provlačim obje ruke kroz kosu te se okrećem i odlazim u kupaonicu kako bih
ugasio radio i pokrio se ručnikom. Da, pobrinuo sam se da me odmjerava u ogledalu
kada sam odlazio. Ne, ne očekujem da će mi se pridružiti ovdje. Da, trebamo se uživjeti
u obiteljsko blagdansko raspoloženje. Tako da da, imam itekakvu namjeru ponovno joj
prodrmati Božićna zvona večeras.

Kada sam se vratio nazad kako bih se obukao, na sebi imam samo ručnik omotan
oko struka, a Maddie je naslonjena na toaletni stolić. Ona se vrpolji, a meni je drago
zbog toga. Kada me ugledala, odmjerila me od glave do pete, trudila se da ostane
potpuno mirna. Tako mi je jebeno drago zbog toga jer sam počeo misliti da je ona imuna
na mene.

Nastavio sam s oblačenjem. Već sam složio svoju odjeću na krevetu. Mogu
osjetiti njene oči na sebi i mogu osjetiti koliko je upravo nervozna.

„Pa, tvoja cijela obitelj zna da ja dolazim, zar ne?”

124
 „Da. Raduju se što će te upoznati. Ne trebaš biti nervozna.”

„Vjerovao ili ne, uvijek sam nervozna kada po prvi puta upoznajem roditelje od

svog dečka.”

Totalno je iracionalno, ali sam pomalo ljubomoran na pomisao kako je ona

upoznavala roditelje od svojih bivših pravih dečkiju.

„Koliko si ti točno roditelja od svojih bivših upoznala?”

„Samo pet. I dva dečka od toga su bili još u srednjoj školi i upoznala sam ih samo

zbog toga što nismo imali prijevoz pa nas je netko morao voziti.”

„A ostala tri? Jesu li to bile ozbiljne veze?”

„Ne.” Ona gleda u pod. ”Ne bih ih nazvala ozbiljnim vezama.”

„Zbog čega si onda upoznala njihove obitelji?”

Ona slegne ramenima. ”Mislim da su htjeli impresionirati svoje roditelje, iskreno

rečeno.” Ona se nasmiješi. ”Na neki način su bili besposličari, a ja sam imala posao.
Znaš na što mislim. Pretpostavljam da su njihovi roditelji htjeli da im sinovi imaju bolja
zaposlenja, ali barem sam u tom području dobila nekoliko bodova.”

„Razumijem to,” kažem bezizražajnog lica. ”Nadam se da će mi se moji maknuti

s grbače jer nisam postao kirurg.”

Ona se nasmijesi i protre glavom. ”Ovo je tako ludo.”

„Na što točno misliš?”

„Moje pretvaranje da sam tvoja cura.” Promatra me i čeka moju reakciju.

Završavam sa zakopčavanjem košulje. ”Zašto?”

125
 Ona ponovno slegne ramenima. Odjednom izgleda tako ranjivo i pomalo me to
ubija. ”Jesam li se dobro obukla? Zaboravila sam pitati hoće li to biti opušteno ili
formalno ili..”

Odlazim do nje, podižem joj bradu i poljubim je, samo jednom, lagano u usta.
Čim sam to učinio, stavlja svoje ruke oko moga struka te prisljanja svoje čelo na moja
prsa. Ne nosi potpetice, za promjenu, i čini se puno niža danas. Ljubim joj vrh glave te
sam je obgrlio oko ramena. ”Bilo mi je prelijepo sinoć.”

„I meni.” Ona se smijesi. ”Na koji dio misliš?”

„Definitivno početak. I onda onaj trenutak na sofi. I onda onaj trenutak kada sam

te doveo do vrhunca ljubeći ti samo…”

„Ok, ok. Ne moramo ići u detalje trenutak prije nego što trebamo ići kod tvojih

roditelja.” Lagano me lupila po guzi i mogu reći da više nije nervozna.

„Opušteno je,” kažem joj. ”Ali bih ti savjetovao da ne obučeš traperice.”

„Zašto?”

„Zato što ćeš jesti. I to jako puno.”

„Nisu one baš toliko uske,” ona reče, stavljajući dva prsta između svojih hlača i

trbuha. „Ima dovoljno mjesta.”

„Bit će ti potrebno još više mjesta za to. Jesi li ponijela koju trenirku? Ili možda

tajice?”

Ona se podsmijehne. ”Ti nosiš normalne hlače.”

„Ove su jedan broj veće, zar ne vidiš? Nosim remen kojeg ću polako otpuštati

tijekom dana. Obuci neku rastezljivu haljinu ili nešto.”

126
 „Ne želim odjenuti haljinu ako su svi drugi opušteno obučeni.”

Ovo je tako tipičan razgovor za nekoga tko je u vezi, zbog čega sam opet sretan.
”Ok. Obuci ono u čemu ćeš se osjećati udobno. Ali nemoj reći da te nisam upozorio.
”Stisnuo sam je nakratko oko struka te sam se onda vratio do kreveta kako bih se mogao
do kraja odjenuti.

„Savjet primljen na znanje, hvala. Naručila sam nam taksi da nas pokupi za sat

vremena. Nisi doručkovao, zar ne?”

„Nisam. A ti?”

„Da. Naručila sam poslugu u sobu. Je li to uredu?”

„Mogla si to i ovdje naručiti. Sa mnom.”

Zagrizla je zubima svoju donju usnu. ”Nije mi se to činilo kao dobra ideja.”

„S obzirom što smo radili skupa sinoć?” Podigao sam obrve prema njoj te sam ih

pomicao.

Prekrižila je ruke preko prsa. ”Ne sjećam se rasprave ili detaljno napisanog opisa
dodatka ove diskretne, privremene, simulirane, sporazumne romantične veze.”

Obukao sam svoju jaknu te sam i ja prekrižio ruke preko prsa. ”Idemo onda
odmah pregovarati. Dijeljenje obroka u privatnosti - u krevetu ili izvan njega - je sada
na stolu.”

„Slažem se. Pjevanje Božićnih pjesama u privatnosti - je na stolu.”

„Enh. Čuo sam te kako pjevaš i morat ću to preskočiti.”

„Jebi se.”

„Apsolutno. Oko stola… Ispod stola...”

127
 Okretanje očima. ”Plesne zabave bez odjeće - na stolu.”

„Slažem se.”

„Božićni pokloni nisu na stolu.”

„Neprihvatljivo.”

„To je previše pritiska. Neće biti razmjene Božićnih poklona.”

„Dobro.”

„Prespavati je van stola.”

„Ne slažem se. Uvjeri me u suprotno.”

Krenula je nešto reći, ali je onda zatvorila usta. Oči su joj pomalo suzne i opet
izgleda tako ranjivo. I još malo padam na nju.

„Mislim da ne bismo trebali, Declan. Znaš dobro zašto.”

Znam. Znam točno zašto, ali svejedno je želim cijelu noć u svom krevetu. Ali ne
želim da se osjeća ranjivo. ”Da. Slažem se.”

Vidim bljesak nečega u njenim očima u jednom trenutku i moglo bi biti

razočaranje. Ali još jednom je kimnula glavom i uzdahnula. ”Odlično. Znači to pokriva
sve, zar ne? Mislim da nije potrebno spominjati, ali ipak- te stvari koje su van stola.”

Podigao sam ruku u protestu.

„Idemo preživjeti večeru pa ćemo se na to vratiti kasnije.”

Udahnem te spustim ruku. ”Slažem se.”

„Pa, koliko si bivših cura upoznao sa svojim roditeljima?” ona pita pjevnim

glasom. Tako naivno. Tako nesvjesno.

128
 I napokon ću joj morati probuditi svijest o jedinoj stvari o kojoj nisam htio
razgovarati, niti s njoj niti s bilo kime.

„Samo jednu,” kažem joj. ”Samo jednu.”

129
 DECLAN: Gdje si?

DECLAN: Maddie. Ozbiljno. Jesi li ti u svojoj sobi? Otvori vrata.

DECLAN: Ne možeš samo tako otići. I dalje ideš sa mnom kod mojih roditelja
ili ne?

MADDIE: Smiri se. U foajeu sam u poklon trgovini.

DECLAN: Zašto?

MADDIE: Zato što trebam ponijeti neki poklon tvojim roditeljima.

DECLAN: Oni to neće htjeti prihvatiti. Vjeruj mi. Ne moraš to raditi.

MADDIE: Trebam nešto ponijeti za tvoje roditelje.

MADDIE: I trebam biti sama kako bih ovo mogla procesuirati. Ne mogu
vjerovati da si mi bacio ovakvu vrstu bombe netom prije nego što trebam upoznati tvoju
obitelj.

DECLAN: Moj otac nas je bacio u bazen. Ali uvijek je bio pored nas kako se ne
bismo utopili. Ovdje sam za tebe ako želiš razgovarati. Znam za tu informaciju već pola
godine i to što sam sam nije mi olakšalo da procesuiram to. Nikako.

MADDIE: Declan. Tako mi je žao što će se tvoja bivša udati za tvoga brata.
Tužna sam zbog tebe. Ne želim da sve to bude vezano za mene. ALI TREBAO SI MI

130
REĆI TO KADA SI ME PITAO DA DOĐEM S TOBOM I TREBAO SI MI REĆI DA ĆE
ONI BITI TAMO DANAS, WTF, ŠTO JE S TOBOM????? *emoji okretanja očima*
*emoji koji psuje* *emoji sa ženskim likom koji se drži za lice*

MADDIE: Oprosti što sam galamila na tebe u poruci. Zato nisam htjela biti s
tobom u istoj prostoriji.

DECLAN: Nisam ti htio reći zato što nisam htio da misliš da će to biti jebena
stresna prigoda. Mislim, obiteljski blagdani su uvijek stresni, ali nisam htio da se brineš
oko toga.

MADDIE: Hvala što si me ubacio u ocean bez pojasa, šefe.

DECLAN: Nema na čemu, Cooper. Uvijek sam u potrazi za novim načinima

kako bih te iživcirao.

MADDIE: Ok, znam da je glupo pitati te ovo preko poruka. Ali trenutno te ne
mogu pogledati u oči. Jesi li još zaljubljen u nju? U Hannu?

DECLAN: Ne. Nisam, Maddie. Bili smo malo skupa - malo ne u zadnjih nekoliko
godina. Nagovorio sam je da se doseli sa mnom u New York prije godinu i pol. Prekinula
je sa mnom negdje oko prošlog Božića te se vratila kući zato što nisam provodio
dovoljno vremena s njom.

MADDIE: Kada si zadnji put razgovarao s njom ili sa svojim bratom?

DECLAN: Nisam razgovarao s Bradyjem od onda kada me je nazvao da mi kaže

kako su zaručeni. Od toga je prošlo nekih pola godine. Nisam razgovarao s njom otkako
sam saznao.

MADDIE: Je li te ona htjela kontaktirati?

DECLAN: Da.

MADDIE: Declan! Znači, i dalje si ljut na njih oboje? Hoćeš li napraviti neku
scenu?

131
 DECLAN: Neću napraviti nikakvu scenu, Cooper. Ja rješavam probleme. Nekad
rješavam probleme tako da ih izbjegavam. Ovo će te možda šokirati, ali ja nisam
savršen. I nisam toliko ljut vezano za bilo što kada sam s tobom. Zato te i želim blizu
sebe. Žao mi je ako je to sebično od mene.

DECLAN: Zanima li te još nešto?

MADDIE: *emoji koji plače* Sve ostalo, Declan. Sve ostalo. Znači, hoće li se
tvojim roditeljima svidjeti čaše na kojima je naslikana panorama Clevelanda? Nekako
su mi lijepe.

DECLAN: Sada ću sići kako bih te mogao poljubiti. *štreberski emoji*

132
 SRETAN VAM CANNAVALE BOŽIĆ

„Ti si odrastao u ovoj kući?” Maddie me upita dok je taksi odlazio i krećemo

ruku pod ruku kroz dugački prolaz do glavnog ulaza.

Kuća je okićena tradicionalnim Božićnim ukrasima i svjetlima. Krov je ukrašen

bijelim svjetlima jer baka kaže kako su šarena svjetla znak hvalisavosti. Svjetla u boji
su ukrašena oko zatvorenog trijema zato što moja mama kaže kako su bijela svjetla
dosadna. Ne čini se kao da su Aiden i Brady ovdje, tako da lakše dišem. ”Da. Nije im
više potrebna ovako velika kuća, ali moj otac se odbija iseliti.”

„Tvrdoglav?”

„Potajno sentimentalan, barem tako mislim.”

Osjećam njeni blagi pogled na sebi dok se penjemo prema kući.

Ona stisne moju ruku, hrabri me iako bih ja trebao biti taj koji bi trebao ohrabriti
nju. Ja sam seronja jer joj nisam ranije rekao za Hannu i Bradyja, nisam htio da dođe
samo sa mnom iz razloga što me žali. Samo sam htio da ona bude tu. Sa mnom.

„Lijepa je kuća,” ona reče. ”Čini se kao dobro, mirno susjedstvo.”

133
 „Da, pa, vidjet ćemo hoće li tvoje mišljenje ostati isto kada budeš unutar moje

obitelji.”

Ona vrisne. ”Očito nisi bio na Božićnoj večeri s mojom produženom obitelji na
State Islandu. Ili večeri s mojom obitelji u bilo koje vrijeme.”

Stvarno sam htio to. Htio sam ići na večeru kod njene obitelji na State Islandu ili
bilo gdje. Ali mislim da to nije na stolu.

Popeli smo se na trijem te stali ispred vrata. Čujem Deana Martina kroz zvučnike
iz dnevnog boravka - jedini pjevač Božićnih pjesama kojeg prihvaća Cannavalova kuća
zato što je on bio Talijanski Amerikanac iz Ohia. Čujem mamu kako viče na tatu zbog
nečega. Pogledam prema Maddie, koja poravnava svoj kaput te premješta vrećicu u
svojoj ruci.

„Oni nisu još došli. Jesi li spremna?”

„Da. Učinimo to.”

Pozvonio sam. Imam ključ, ali se nadam da će moja mama prestati s galamom
sada kada zna da smo mi ispred vrata.

„Na gornjoj je polici!” ona vikne. ”Tony! Ne, na srednjoj polici skroz gore!”

Nemam jebene sreće.

Vrata se širom otvaraju, a ja već sada po izrazu na njenom lijepo licu znam da su
oni nekako doznali da sam ja od jučer u gradu i da im to nisam rekao. Jebote. A ja sada
moram čekati da to netko spomene.

„Awww, tu je moj predivni dječak“, to je ono što ona ipak kaže. ”A tko je ova

prelijepa dama? Hajde, udite unutra! Vani je hladnije nego crno hladno srce vaše bake.”

Požuruje nas unutra, zatvarajući vrata za nama dok se dere na mog tatu. ”Casey i njeni

134
su u dnevnom boravku gledaju neki film. Eddie je ovdje, baka je naravno u kuhinji, ali

drugi nitko nije još došao.” Pročisti grlo.

Dnevna soba i blagovaonica su ukrašeni jednako kao svake godine. Mogu vidjeti
Rudolphov lik koji sam napravio kada sam imao sedam godina kako visi s umjetnog
bijelog Božićnog drvca. Moja stara Božićna čarapa visi s kamina, između Caseyeve i
Eddijeve kao i uvijek i nije napunjena ugljenom. Duboko udahem jer sam sada doma,
na jedan način sam zbog toga i sretan. Ali sada se više osjećam kao da sam doma nego
što sam se osjećao godinama i nisam očekivao da ću se tako osjećati. Napokon puštam
Maddienu ruku kako bih zagrlio mamu. I onda gledam kako se ove dvije žene grle i
prilično je odličan osjećaj gledati taj prizor. Preveliki sam frajer da bih plakao zbog toga,
ali ako će mi ikada zasuziti oči, onda bi se to moglo dogoditi ove sekunde.

Zrak u kući nije zadimljen, ali je gust s mirisom prženog ulja, sedam vrsta
morskih plodova, rajčica, bosiljka, sira parmezana i 40 godina vrijedna neizgovorena
kulturološka i osobna napetost izmedu moje irsko-američke mame i bake Talijanke. Ali
na dobar način. I s vremena na vrijeme dobiješ dašak šećernog, prženog tijesta kao
podsjetnik na slađe stvari koje tek trebaju doći ako preživiš večeru i uspiješ doći do
deserta.

Večeras, ne samo da moram doći do deserta, nego moram doći i nazad do hotela
i do Maddiene ukusne pice.

Ali trenutno ne mogu o tome razmišljati.

„Bok Maddie, dobrodošla u naš skromni dom. Moje ime je Mary Margaret, ali ti

me možeš zvati Mamie.”

„Imate predivan dom,” Maddie kaže, držeći jednu od vrećica s poklonom.

”Sretan Božić. Izvolite, ovo je samo mala sitnica iz poklon galerije hotela. Žao mi je što

nisam imala više vremena da odem u kupovinu prije nego što smo otišli iz New Yorka.”

135
 „Ohhhh! Vidi vidi!” Oči joj se odmah zasuze dok drzi ručnik sa slikom

Clevelanda i Ohia i suvenira u obliku Božićnog drvca iz Clevelanda. ”Aww, tako slatko.

Mi nikako ne možemo uživati u takvim stvarima pošto živimo ovdje.” Maddini obrazi

su dobili blago roza boju. „Hvala, draga. Misao je ono što se računa. Skinite svoje

kapute. Tony! Dec i njegova cura su ovdje!” ona vikne. ”Taj muškarac, kunem se.

Nadam se da ti moj sin ne zadaje tolike glavobolje koliko meni moj muž zadaje.”

„Oh, on je pravi princ,” Maddie reče, skoro pa uvjerljivo.

Uzimam Maddien kaput te i njen i svoj vješam na vješalicu pored vrata.

Moj tata zagalami iz kuhinje i čudim se što ga uopće možemo čuti od glazbe
Deana Martina, ali on definitivno ima dobar glas.

„Želiš li da pronađem pladanj ili želiš da pozdravimo goste?”

„Ja ću dohvatit pladanj!” ona zagalami.

Do nas doskakuta moja najdraža nećakinja, a iza nje je moja sestra. Casey je od
svih ostalih najviše laknulo što ja imam curu, zato što to znači da neće morati večeras
prekidati nikakve tuče. Vjerojatno.

„Striče Dec!” Penelope drži svjetlosni mač koji sam joj poslao. ”Striče Dec! Već

sam ga otvorila, vidi!”

„Hej tamo, Wookie.”

Ona skoči u moj zagrljaj i dalje držeći igračku.

„Ja nisam Wookie, ja sam Jedaj.”

136
 „Oh, da imaš pravo. Jesi li bila dobar Jedaj ove godine? Ili si se okrenula na

tamnu stranu?”

Razgovaram Star Wars štreberskim govorom sa svojom nećakinjom dok

promatram kako Casey razgovara s Maddie i mojom mamom i shvaćam da su sve moje
četiri najdraže cure u istoj sobi i to sa mnom i ovo će vjerojatno biti vrhunac večeri.

Trenutak završava čim je moj tata stupio u prostoriju, glasno pjevajući kao da je
tako veliko opterećenje što mora dočekati goste u svojoj kući jer bi on radije bio na
lokalnoj nogometnoj utakmici na ledenoj hladnoći.

„Evo njega,” on reče. „Napokon nas je blagoslovio svojom prisutnošću.”

Pustio sam Penelope da sklizne iz mog zagrljaja te idem prema Casey kako bih

je upoznao s Maddie. Casey mi oblikuje tiho usnama: „Volim je!“ te podiže palac gore.

„Sretan Božić,” kažem tati, držao sam ruku kako bi se mogli rukovati. Njegova

kosa je malo više posijedila od zadnjeg puta kada sam ga vidio, ali Tony Cannavale i

dalje izgleda kao mješavina između Tonyja Soprana i Cake šefa (poznati lik koji peče

torte, a koji je podrijetlom Talijan). Osim što se on rodio i odrastao u Ohiu. I on nikog

nije dao ubiti niti ikad išta ispekao u svom životu. Koliko ja znam.

Uhvatio je moju ruku, protresao je te mi je s drugom rukom stisnuo lagano rame.

”Znaš da imam prijatelje po cijelom gradu, zar ne? Imam prijatelja, njegov nećak je išao
u školu s tobom - nekoliko godina je mlađi - rekao je da te sinoć vidio u Twinstaru.
Pjevao si u hotelskom baru.” Lagano me udario po potiljku. ”U gradu si od jučer i nisi
mogao nazvati svoju mamu? Čak ni jedan brzi pozdrav? Što se s tobom događa?”

„Dođi upoznati Maddie, ti jedno veliko derište,” moja mu mama kaže. „Aw, moj

dječak ne mora nazvati svoju mamu. Sigurna sam da on zna kako sam bila zauzeta s

pripremanjem kuće za goste i čišćenjem nakon što je tvoja mama provela dan u kuhinji

137
i pripremanjem svega ostaloga…” Mama mi prilazi te me štipa za obraz i to jako.

”Mislim, što je mogao - naići na pola sata kako bi nas vidio kada je udaljen samo deset

minuta od nas? Ma nee.”

„Ustvari - nije on kriv, gospodine i gospođo Cannavale,” Maddie reče.”Nisam se

jučer dobro osjećala kada smo došli u hotel. Stvarno mrzim letjeti. Tako da sam ja

odmarala i nije me htio ostaviti samu.”

Jebi me, sad bih preko svega toga htio staviti jednu Božićnu mašnu.

„Aww. To zvuči kao gospodin veliki pravnik, itekako. Ne želi napustiti hotel zato

što je njegova cura bolesna, ali će sići dolje do bara da se napije i da pjeva hrpi

nepoznatih ljudi.”

„Hej - nisam bio baš toliko pijan. Oprosti, mama. Istina je da sam htio jednu noć

biti sam sa svojom curom u hotelu. Ako je to toliko strašno, onda sam ja jedan užasan

muskarac.” Otišao sam do Maddie te sam rukom prošao preko njenog vrata.

Moj tata odlazi u kuhinju jer ga moja baka doziva, Caseyjin muž zove nju i
Penelope da dođu vidjeti najdražu scenu iz filma Božić s Krankovima, a moja mama
vikne: ”Eddie. Eddie! Eddie Sullivan Cannavale! Declan je ovdje sa svojom curom!
Dolazi ovamo, odmah!” Protrese glavom pred nama. ”Taj dečko je u gostinjskoj sobi
otkako je došao, izašao je samo kako bi objedovao s nama.”

Protresem glavom, okrenem očima, zahvalan da je on malo veće razočaranje

nego ja, trenutno.

Moja mama odlazi da pronađe pladnjeve koji su joj potrebni dok moj brat dolazi
iz hodnika, stavlja mobitel u džep trenirke. On je tako jebeno zgodan da bih ga htio
udariti posred njegova lica, ali s druge strane htio bih ga uzeti u svoj zagrljaj zato što je
on moj mlađi brat.

138
 „Eddie. Ti mali seronjo. Ovo je moja cura, Maddie.”

Njegovo lice osvijetli. ”Oh, hej. Kako si?” kaže moj brat, cereći se oponašajući
pritom Joeyja iz serije Prijatelji zato što je on slatki seronja koji flertuje. Uzeo je
Maddinu ruku u svoju te je ne pušta.

„Pa, bok ti tamo. Wow. Declan se nije šalio kada je rekao da si jako ružan,” ona

reče bezizražajno.

„Jadan dečko. Čuo sam da je on bio najljepši u obitelji sve dok se ja nisam rodio.”

Ona usmjeri svoje oči prema njemu, a ja bih htio prebaciti neku deku preko
njegove glave. ”Mislim da sam te vidjela na zidu kod svoje nećakinje…”

Sranje. Prepoznaje ga.

On se naceri. ”Pozdravi svoju nećakinju u moje ime.”

„Ona ima 13 godina,” govorim mu dok uzimam Maddienu ruku iz njegove.

„Idiote.”

„Reci joj da ju je pozdravio, ali za jedno pet godina,” on objašnjava. „Moj brat je

glumio je srednjoškolskog lika u nekoliko filmova u zadnjih 8 godina, ali trenutno je

zvijezda jako popularne tv serije, i ja sam jako ponosan na njega, iako troši svoj život

u LA kao neki idiot. Ili u Vancouveru, Kanadi, zato što se ta serija snima u svim tim

mjestima.

Maddie me zamoli da njih dvoje uslikam - da može sliku poslati svojoj nećakinji
- i učinim to zato što sam savršeni lažni dečko koji nije uopće ljubomoran na činjenicu
da ona nije mene upitala za sliku kako bi poslala Piper. Onda, kada joj vraćam njen
telefon, pruža ga Eddiju te ga pita da uslika mene i nju kako bi sliku mogla poslati Piper.

139
Omotala je ruke oko mog struka, a ja svoju ruku stavljam oko njenih ramena, i ne želim
je više pustiti.

Moja mama izlazi iz kuhinje s dvije čaše Guinnessa za mene i Eddieja.” Popijte
brzo i nemojte dozvoliti da vas baka vidi s ovim.”

Podižem svoj Guinness prema Eddieju te nazdravljam opet sa svojim naglaskom

s Maddie pored mene. ”Neka okovi našeg prijateljstva nikada ne zahrđaju.” Pogledam
te uhvatim Maddie kako trepće.

Zato što je Eddie zgodni glumac, on podiže svoju čašu punu crne tekućine prema
Maddie i mami te kaže svojim osrednjim naglaskom: ”Da uvijek budete sretni i da na
kraju duge pronađete pun ćup zlata.”

Jebi se, Eddie.

„Smrtonosno,” Maddie uzdahne, glumeći kao da se hladi lepezom. Ali ona je

samo ljubazna prema mom bratu.

Moja mi mama namigne i uzme Maddie pod ruku.

„Dođi, draga. Vrijeme da te nahranim talijanskom hranom. Želiš li gazirano

piće?”

Maddie pogleda zbunjeno prema meni.

„Sok,” prevedem joj.

„Oh. Naravno. Hvala, Mamie. Što god imate.”

„Pa, miješala sam ga sa Jamesonom, ali mogu ti pomiješati s kolom ako želiš

irsku kolu.”

„To zvuči savršeno.” Zavjerenički namignu jedna drugoj.

140
 I ja i moj brat gledamo Maddie kako odlazi.

Eddie uzme gutljaj svog piva, tiho uzdahne te izjavi: ” Ona je vruća.”

Udario sam ga po potiljku dok pijuckam svoje pivo.

„Što? Pa kad je.”

„Znam to. Pa, gdje je tvoja cura?”

„Ona je u LA-u, ustvari. Sa svojom obitelji.”

„Oh da? Je li tto ona tvoja prijateljica? S fakulteta?”

„Tko - Birdi?” Prisili se na osmijeh. „Šmokljanica Birdie? Ne. Ona izlazi samo s

ostalim šmokljanima. Ona je šmokljanski snob. Tako da ona nije moj tip.”

„Jesi li ti siguran u to? Zato što se tvoj glas odmah promijeni čim pričaš o njoj.”

„Znaš što - podsjeti me da tebe nikad ne angažiram kao svog odvjetnika zato što

nisi dobar u čitanju ljudi kao što misliš da jesi. Ime moje nove cure je Alana. Ona živi u

New Yorku.” On se naceri.” Ona je model. Tako je zgodna.”

Okrećem očima.” To zvuči obećavajuće.”

„Ona nije kao druge - ova je stvarno cool. Mislim, ne samo cool nego je i

pametna. Nije pametna kao Birdie, ali nije glupa.”

„Uh-huh. Nju ćeš povesti na vjenčanje?”

„Nah. Ona svake godine za Novu godinu ide na Bahame sa svojim prijateljima.

Mi smo oboje jako zaposleni.”

„Dobro. Ona živi u New Yorku, ti živiš u LA-u, a radiš u Vancouveru.”

141
 On stiša svoj ton te okreće leđa kuhinji tako da ga ostatak naše obitelji ne može
čuti. ”Ustvari, nisam je još osobno upoznao.”

„Znao sam.”

„Poslala mi je poruku na Instagramu, dopisujemo se i pričamo preko

FaceTimea.” Podiže svoje obrve, što je znak da ju je vidio golu. ”Već mjesec dana.”

„Seksaš se preko FaceTimea, to mi želiš reći?”

„Ne. Mislim, poslala mi je svoje gole slike, naravno.”

„Naravno.”

„Ne želi raditi nikakve sexy stvari dok se osobno ne upoznamo. Staromodna je

što se tiče toga. To je slatko. Nije slatko kao Birdie, ali je pristojna. Drugačija. Nije

čudna kao Birdie. Ali sviđa mi se.”

Potapšao sam ga po ramenu. ”To je divno.”

„Napor. Kao uvijek, žudim da budem kao ti, brate. Naći ću si dobru ženu, onda

ću možda glumiti odvjetnika na TV-u jednog dana i možda ću čak biti i više plaćen nego

ti.”

On se ne šali. On je oduvijek htio biti kao ja, naći sebi dobru ženu i onda glumiti
odvjetnika ili doktora na TV-u.

Zbog toga izlazi s modelima i starletama, što nikad nisam razumio. Sve se čini u
redu sa svijetom dok mi pivo kola kroz krvotok i dok vatra pucketa u kaminu i dok je
moj najdraži brat kraj mene.

142
 I onda me udari hladni podsjetnik koliko mi je zadnja godina bila usrana kada su
se otvorila ulazna vrata i moj nekad bliski brat i žena koju sam trebao oženiti uđu kroz
vrata.

143
 ŽELJA MI JE DA BAKU PREGAZI SOB

Toliko. Puno. Morskih plodova. U Cannavale kuhinji miriše kao neki talijanski
akvarij i Declan se nije šalio kada je rekao da se neću svidjeti njegovoj baki.

Mamie si potajno toči viski u čašu od kole iza leđa matrijarha, a baka me prati
očima nakon što joj je rečeno da sam ja nova Declanova cura.

„Oh stvarno?” je sve što je ona rekla na to, mršteći se. Ona izgleda kao

minijaturna verzija Roberta De Nira - ali ljepša verzija njega! Pretpostavljam da Božić

pregača na kojoj piše Svijetli duh pečenja je samo ironično upozorenje. ”Hmph.” Ona

se vraća kod uzbudljivog kotla riblje juhe.

„Drago mi je što smo se upoznale...”

„Francesca,” Mamie mi kaže bakino ime pošto mi ona to ne govori.

„Francesca. To je jako lijepo ime. Declan mi je je toliko toga ispričao o vama.”

Odmjerava me dok dodaje svježi bosiljak, sol i biber u juhu. ”Ovo ćeš obući na
moju večeru?” Ona protrese glavom, mršteći se još jače. ”To nije pametno. Ili ne želiš

144
jesti moju hranu?” Svi drugi nose ili pulovere ili prevelike hlače, i da, definitivno sam
htjela poslušati svog zgodnog lažnog dečka. ”Oh, definitivno mi je u planu jesti vašu
hranu, gospođo Cannavale. Declan mi je rekao da se presvučem, ali ja…” Nema smisla
završiti rečenicu jer više ne obraća pozornost na mene. Previše je zaposlena dodavajući
dagnje i rakove u riblju juhu.

Mamie dolazi do mene da mi da viski i kolu, što sam odmah na iskap popila. Bog
je blagoslovio, nije škrtarila s viskijem. Uzima poklon vrećicu od mene te je pokazuje
baki. ”Vidi što ti je Maddie donijela. Poklon iz njenog hotela!”

„Otvori ga za mene,” ona promrmlja dok ulijeva ulje u veliku tavu.

Mamie vadi čaše s panoramom Clevelanda. ”Slatko, zar ne? Na čašama je

Cleveland. Tvoj najdraži grad nakon Sicilije.”

Baka ih pomno promatra. ”Hmph.” Mahne rukom po zraku. ”Spremi to negdje.

Nemam vremena ja za to.”

Mamie se okrene leđima od bake te okrene očima i pakosno se naceri.

„Ona je jakooooo zahvalna na poklonu.” Vraća čaše u vrećicu te ih stavlja na

stolicu pored kuhinjskog stola jer je svaki centimetar kuhinjskog pulta i kuhinjskog stola

prekriven sastojcima, pladnjevima i košarama s hranom.

Vjerojatno sam trebala poslušati Declana. Bio je u pravu što se tiče hlača i bio je
u pravu što se tiče svojih roditelja i bake kojima nije stalo hoću li ja donijeti poklon ili
ne. Ali morala sam nešto učiniti. Pogotovo ako će večeras biti prisutna žena koja je
izlazila s dva Cannavela.

Rekao je da ju je upoznao na fakultetu i da su godinama prekidali i mirili se.

Godinama. Pitam se je li se seksao s njom u ovoj kući. Pitam se koliko on još uopće
razmišlja o njoj. Sve ovo vrijeme koliko ga poznajem, najvjerojatnije je bio tako loše
raspoložen samo zbog nje. Mrzim što nisam znala to. Ili mrzim nju što mu je to učinila.

145
Samo zbog vjernosti. Zato što sam ja njegova asistentica. I moj je posao da mu budem
vjerna.

Toliko o tome da ću odoljeti svom šefu! Kao da nije bilo dovoljno što sam vidjela
svog šefa kako pleše gol na pjesmu iz 70-tih, nego sam ga vidjela kako se ponaša prema
svojoj nećakinji, tako da su moji jajnici pulsirali. Nisam sigurna da će moje pravilo Bez
prespavanja biti dovoljno da ne padnem na njega. Nadam se da će se on, kada se vratimo
na posao, vratiti na ono da i dalje bude nepodnošljivi seronja. Ili možda nije bio dobar
u seksu kao što sam sinoć mislila. Možda sam pogriješila. Možda nije tako sladak i
obziran kao što se čini u zadnje vrijeme. To je mogla biti samo gluma.

Ili sam možda ja najebala.

Za promjenu ću biti sjebana od pravog muškarca. Bit ću nadugačko i naširoko

sjebana od ovog muškarca. Ustvari, možda smo i sinoć takvo nešto napravili. ”Mogu li
pomoći s nečim?” Izustim prije nego počnem uzdisati Declanovo ime ispred njegove
mame i bake.

One su usred rasprave koliko će im biti potrebno marinara umaka, tako da je moje
pitanje ignorirano. Ali kada Declan uđe, obje zašute te se počnu cerekati. Čak ni njegova
vlastita krv nije imuna na njegovo prelijepo lice.

Mogu odmah reći da se njegovo raspoloženje promijenilo. ”Ciao, bella,” kaže

svojoj baki, ljubeći je u obraz. ”Kada ćemo jesti? Umirem od gladi. Zašto mi moje hlače
još pristaju, huh? Kakva je to prevara?”

„Ciao, bello,” ona promrmlja. ”Vrijeme je,” ona najavi, grabeći pržene lignje u

zdjele. ”Vrijeme je za predjelo. Dolazite svi ovamo, uh! Andiamo, andiamo!”

Nisu još ni četiri sata popodne, ali pretpostavljam da će biti potrebna jedno tri
sata da se pojede sva ta hrana.

Declan je omotao svoje ruke oko mojih ramena bez da me je i pogledao. ”Hej.”

„Hej.”

146
 „Jesi li spremna?” Nešto mi govori da me ne pita jesam li spremna za večeru.

„Kao da ću ikada biti.”

Otvara pokretna vrata i ulazimo u blagavaonicu. Odjednom je u dnevnom

boravku hrpa ljudi, ali Declan ide ravno za stol te sjeda okrenut leđima prema dnevnom
boravku. Pogrbio se kao neki tinejdžer. Kao mali prkosni gad. Dok Dean Martin pjeva i
sa svim tim ukrasima oko njega, njegova tama je skoro pa komična. Pokazuje mi da
sjednem kraj njega, ali kada ugledam par koji ga gleda, ne mogu se pomaknuti. To su
vjerojatno Brady i Hannah.

Hannah je mala plavuša koja nekako izgleda zadivljujuće, elegantno, i

božanstveno u toj prevelikoj bluzi i kombinezonu s Božićnim Mickey mouseom na
prednjem malom džepu. Ne znam što sam očekivala - ali nisam očekivala
srednjozapadnu zvončicu. Sva je sjajna i nasmijana. Ona je moja totalna suprotnost i
htjela bih je mrziti, ali ne mogu. Čak ne mogu ni Bradyja mrziti, koji je visok i mršav,
umjetnička verzija Declana. Oboje se dodiruju na nježni, instinktivni način na koji se
inače dodiruju parovi koji su zaljubljeni.

I odjednom sam i ja gladna, ali ne za predjelom.

Eddie je taj koji me upoznaje s ljudima koje do sada još nisam upoznala. Aiden
je vjerojatno najstariji - zgodan je i postaje pomalo prosijed sa strane. On ima ženu i
dvoje djece. Caseyjin muž izgleda kao trener američkog nogometa iz neke TV serije.
Ova obitelj je možda malo glasna, ali izgledaju kao obitelj na okviru kada ga kupiš.
Kada me Eddie upozna s Bradyjem i Hannom, oni su malo napeti. Kao da ću ih ja sada
napasti ili tako nešto.

„Sretan Božić,” je ono što ja kažem. ”Čestitke.”

Hannah izgleda kao da joj je laknulo, ali Brady kaže: „Hvala ti. I ja tebi čestitam,

ali ti si zgrabila najgoreg brata.”

Hannah ga udari, na šaljivi način.

147
 „Hej, uzimam ono što mogu dobiti.”

„Drago mi je što sam te upoznala,” kaze Hannah, lagano me prijateljski stisne za

ruku.

„Dobro! Svi sjednite!” Tony naredi dok baka donosi zdjele za stol. Ovo nije

vježba! Djeco - sada jedete u obiteljskoj blagovaonici. Molim vas, bez nevolja.”

„Dođi po svoju večeru, ljubavi,” pjevušim u Declanovo uho dok sjedim pored

njega.

„Pametnjakovićko,” on šapne u moje uho. On nije sretan, ali barem više ne

izgleda jadno.

Casey se našali oko Hannine vjenčanice, a Hannah joj govori da je zadnju probu
dogovorila tek nakon Božića i to s razlogom. Tada svi pogledaju prema Declanu, koji
se mršti u prazni tanjur koji je ispred njega i stvarno je jako, jako čudno. Tako bih ga
htjela verbalno ispljuskati, ali također bih ga htjela i zagrliti. I htjela bih da i on mene
kasnije ispljuska, možda.

Tony Cannavale na brzinu prođe kroz molitvu. ”Blagoslovi nas, Gospodine, i ove
darove koje ćemo primiti kroz Krista našeg Gospodina, Amen.” On ne može dočekati
da i svi drugi kažu Amen prije nego on nastavi dalje. ”I samo želim reći… ”Udari
jednom rukom po stolu te se cijeli stol zatrese. ”I to ću reći samo jednom. Ove tenzije
između nekih ljudi i tihi razgovori i prepiranje i ljuta čudna tišina i sve ono što je između
vas. Neću ništa od toga u svojoj kući. Ne večeras. Ne više. Mi smo obitelj. Je li to jasno?
Svi mi u ovoj kući slavimo ljubav. Za sve. To je sve što ću ja reći vezano za to, a sada
svi jedite.”

„Jedite, jedite”, baka zagunđa.

148
 Stavila sam ruku na Declanovu nogu ispod stola, a on odmah svoju ruku stavlja
na moju. Ne gleda ni u koga, ali on me dodiruje i to je dovoljno.

Tony mi objašnjava jelovnik jer sam ja jedina koja do sada nije prisustvovala
njihovoj večeri na Badnjak. ”Tradicionalno, Talijani ne jedu meso na Badnjak zbog čega
je ova sva riba tu - sedam vrsta ribe. Ali moja mama piše vlastita pravila i priprema tri
vrste mesnih okruglica u čast moga oca koji je volio mesne okruglice.” Tony i baka se
prekriže bez da su prestali jesti. ”Mesne okruglice su glavno jelo. Tako da ostavi mjesta
i za njih.”

„Hej, jesmo li mi upoznati kako ste se ti i seronja upoznali?” Casey me upita.

Progutam lignju i onda joj ispričam. ”Konvencija seronja.” Declan protrlja moje
bedro, podsjećajući me da je ok reći im da ja radim s njim. ”Ustvari, upoznali smo se na
poslu. Počeli smo prije dva mjeseca raditi skupa.”

„Oh, ti si agent za nekretnine?”

„Ona je moja asistentica,” Declan reče, mljackajući svoju hranu. Okreće se prema

meni te mi govori: ”Najbolje što mi se dogodilo. Na svakoj razini. Ne znam što bih bez

nje.”

„Bako, bih li mogla dobiti recept za ovu juhu? Treba mi da bih njega mogla s

time hraniti svaki dan.”

„Ne,” zareži.

„Nije juha u pitanju nego je Guinness,” Mamie mi tiho šapne. „Svaka lijepa riječ

koja izađe iz njegovih usta je zbog njegove irske strane. Sve dobro što moj dečko može

dati jednoj ženi je zbog njegove irske strane.”

Podijelim pogled i mali cerek s Hannom i Aidenovom ženom.

149
 Ne znam baš što se toga tiče, gospođo, ali ono što tvoj dečko posjeduje je
nevjerojatno dobro.

150
 SVE VIŠE MI IZGLEDA KAO NEKI NEDOVRŠENI POSAO

Dok se svi skupljaju u dnevnom boravku kako bi igrali Pictionary s djecom, ja

guram Maddie u gostinjsku kupaonicu te zatvaram vrata za nama. Pio sam vino uz
večeru. Osjećam se sito i vruće. Uhvatio sam je kako prije sat vremena otkopčava svoje
hlače, a ja ne mogu dočekati da stavim svoje ruke na taj topli, okrugli trbuh.

„Declan,” ona šapuće. ”Što radiš to?”

Podižem njen pulover te se spustim na koljena i ljubim joj meso koje izvire iz
njenih hlača.

„Jesi li ti poludio?”

„Da i moram te osloboditi ovih hlača.”

„Ozbiljno? Napaljen si sada? Ja ne mogu ni razmišljati o seksu - ne mogu čak ni

disati.”

Pokušavam joj spustiti hlače, ali se ne žele pomaknuti, čak niti milimetar.

151
 „Declan.” Stavlja ruke na moje lice te me podiže prema gore. Jebeno obožavam

kada stavi svoje ruke na moje lice. Pokušavam poljubiti njena usta, ali se ona izmiče.

„Hej. Što nije u redu?”

Ona se namršti. „Nije u redu to što ti trebaš razgovarati s Hannom i trebaš

razgovarati s Bradyjem. Nije mi važno hoćeš li s njima zajedno razgovarat ili odvojeno,

ali ti trebaš s njima razgovarati.”

Ja slegnem ramenima. ”O čemu?”

„Dec.”

„Hej, nisi me do sada nikada zvala Dec. Sviđa mi se.”

„Gospodine Cannavale. Moraš razgovarati sa svojom bivšom i sa svojim bratom.

Nasamo. Ovo ti govorim kao tvoja asistentica čiji je posao da te učinim manje užasnom

osobom.”

„Ne sjećam se da sam ti dao takve upute kada sam te zaposlio.”

„To je nešto što radim besplatno.”

„Onda smo oboje na istoj strani. I ja sam trenutno nekako tako raspoložen. Skidaj

hlače.” Još jednom pokušavam skinuti te njene hlače, ali kao da su zalijepljene za nju.

One su zločeste i ja ih mrzim.

„Declan. Ozbiljna sam.”

„I ja sam. Skidaj hlače.” Napokon pogledam to njeno prelijepo lice, a njene oči

sjaje. Pune se suzama. Mislim da je nikad nisam vidio ovako ozbiljnu. ”Bebo...”

152
 „Dec. Ako ne možeš razgovarati s njima, onda pusti ti njih da oni razgovaraju s

tobom. Molim te. Za mene.”

Za nju.

Sranje.

„Hoćeš li?”

„Da.”

„Večeras?”

„Da. Upravo sada. Učinit ću to. Za tebe… svoju napaćenu asistenticu.”

Ona kimne. ”I za novu napaćenu lažnu curu.”

„Imaš pravo.” Promatram njene usne, njenu donju tanku usnu.

„Declan.”

„Dobro. Znači, to je jedno veliko ne za jedan brzinski seks?”

„Da, to je jedno veliko ne jer ne znam hoću li ikada biti u mogućnosti skinuti ove

hlače.”

Odmjeravam njene obline. ”Mogu te izvući odavde za tri minute.”

Pokuša se nasmiješiti te me zaigrano gurne. ”Uhh. Moram malo prileći. Idi riješi
svoju emocionalnu prtljagu.” Prođe pored mene te otvori vrata.

„Dolaziš?”

Naslanja se na zid te pokušava disati.

„Samo me ostavi ovdje. Spasi sebe!”

153
 Uspio sam ukrasti dva poljupca prije nego sam otišao riješiti svoju emocionalnu
prtljagu. Zato što mi je zabavnije poljubiti asistenticu i lažnu curu nego što se moram
sada suočiti sa svojom bivšom curom i nekadašnjim najboljim prijateljem.

Stojim na ulazu u dnevni boravak, čekam da me Brady i Hannah uoče. Svi ostali
nešto crtaju na papiriće. Hannah i Brady su u istom timu, naravno. Pretpostavljam da su
uvijek bili. Ne da su me varali kada sam ja bio s Hannom. Povjerovao sam svom bratu
kada mi je rekao. Ali izgledaju kao da su oduvijek bili par.

Nisam se mogao prisiliti da tada pogledam ijednu sliku sebe i Hannah. Mi smo
na površini izgledali kao dvoje jako zgodnih ljudi, to je sigurno. Volio sam je. Znam da
je ona voljela mene. Ali kada njih sada promatram i kada razmišljam kako smo ja i ona
skupa izgledali, ja to ne vidim sada ispred sebe. Mi smo bili dvoje ljudi koji su se voljeli
te su se trudili da im veza uspije. Hannah i Brady su par. Tako je jednostavno.

Napokon sam uhvatio Bradyjev pogled kada je ubacio nekoliko papirića u zdjelu.
Pokazao sam prema njima dvoma i prema meni te prema hodniku.

Uputio mi je nepovjerljivi pogled te je oblikovao usnama „Čovječe.”

Okrenem očima te mu oblikujem usnama: „Ne trojac. Idiote. Razgovarati.”

Pokažem internacionalni znak s rukama za pričanje.

Izgleda tako glupavo sretan da bih mogao plakati. Kimnuo je svojoj zaručnici u
mom smjeru, šapčući joj na uho. Ona kimne, govori Casey da započnu bez njih. Odlazim
u dnevni boravak te sjedam u fotelju. Fotelja moći. Sjedim kao Al Pacino u Kumu 2.
Čujem Maddien glas u svojoj glavi, podsjećajući me da ovo nisu pregovori te se
namještam na prijateljski način.

Ulaze jedno pored drugoga, ali se ne drže za ruke, što je bilo pažljivo od njih.
Sjednu pored mene, ali ne blizu jedno drugome. Kao da su zbog toga manje zaručeni
jedno za drugo. Ne moraju se truditi da mi sada olakšaju stvar.

Zbog sinoć i od sinoć me sve manje boli.

154
 Sve osim razmišljanja što će biti kada završe blagdani.

„Hej, Dec.” Hannah prva počne s razgovorom. Hannah je uvijek bila ona prva

koja bi počinjala s razgovorom. Uvijek sam se mogao na nju osloniti što se tiče

održavanja razgovora, čak i onda kada sam bio previše zaposlen da zaboravim da trebam

održavati neki razgovor. ”Hvala što napokon hoćeš razgovarati s nama.”

„Znam da ste oboje htjeli stupiti u kontakt sa mnom. Bio sam zaposlen.”

„Ja znam zašto ti nisi htio sa mnom razgovarati. Neću govoriti u Bradyjevo ime.”

„Možeš pričati i u moje ime, bebo,” Brady kaže. A on čak sada ni nije sarkastičan.

”Ti ćeš manje psovati tako da je onda to bolja opcija.” On se ne cereka niti ne napravi

smrknuto lice.

Hannah nastavlja s istim onim stvarima koje mi je već prije pola godine rekla, u
glasovnoj poruci i mailovima na koje ja nisam odgovorio. Ona mi govori ono što ja
želim čuti. Puštam je da nastavi s pričom zato što će se ona zbog toga bolje osjećati. To
sam uvijek činio, onda kada smo bili skupa. Mislio sam da je to bilo dovoljno.

Brady je četiri godine stariji od mene. Kada sam tek doznao da su se njih dvoje
zaručili, osjećao sam se izdano, naravno. Ali također nisam mogao vjerovati da se
Hannah hoće udati za lika koji predaje antropologiju na lieberalnom umjetničkom
fakultetu u Ohiu, umjesto za korporativnog odvjetnika na Manhattanu. To mi uopće nije
imalo smisla. Osim ako nisam bio totalni gubitnik, kao čovjek koji nije zaslužio ljubav
od Hannah ili bilo koga drugoga.

Shvatio sam da je Brady sve ono što ja nisam. Shvatio sam da sam u ovoj priči ja
bio onaj loš tip. Onaj tip koji se trudio da postane bolji radi cure. I onda mi nije pružena
prilika da popravim stvari i to je ono što je sranje. Ionako sam ja cijelo vrijeme bio dio
neke druge priče. On je sve što je njoj potrebno. Hannah zaslužuje sve što želi. Sada

155
znam da sam sve svoje čuvao za nekoga drugoga. Samo sam trebao upoznati tu osobu.
I sada trebam shvatiti kako da joj sve to i dam.

Hannah prestane pričati, čeka moju reakciju.

„Shvaćam,” kažem. ”Sretan sam zbog vas. Stvarno jesam.”

„Mislim, žao mi je što sam te povrijedio”, Brady reče, gledajući u moje noge.”

Ali s druge strane mi nije žao.” Napokon uzme Hanninu ruku. ”Zato što sam ja nju

uvijek volio. Ona pripada meni.”

„Da. Znam.”

„Zbog čega si onda, jebote, bio seronja cijelo vrijeme?”

Hannah stisne bedro mog brata. ”Mislim da je bolje pitanje - zašto sada nije više
toliki seronja?” ona reče s upitnim pogledom.

„Ustvari da, zašto,” zamišljeno kažem.

„Pustit ću vas da vas dvojica porazgovarate. Da nadoknadite neke stvari.”

Hannah poljubi mog brata u obraz te promrsi moju kosu dok prolazi pokraj mene,

ostavljajući nas same.

Prošlo je tako dugo vremena otkako smo Brady i ja razgovarali.

Promatramo kako Hannah odlazi, a onda promatramo treperava svjetla na

umjetnom drvcu, slušajući Deana Martina kako pjeva Srebrna zvona po dvadeseti put
večeras. Svaki put kada ga čuješ, moraš se zapitati pjeva li pravom brzinom. Tada on
ustane prvi, a ja skočim i po prvi put u godinu dana se grlimo.

Jebite se obiteljski blagdani i zakašnjelo pomirenje, neću zbog toga plakati.

156
 Puštamo istovremeno jedan drugog, odgurujemo se jer nismo neke velike
pičkice. Vratimo se na svoja mjesta i kada vidim da dodiruje kutove očiju prstima i ja to
onda činim. Zato jer sam tako tužan zbog njega što je on tako otrcan.

„Htio sam da mi ti budeš kum,” kaže mi promuklim glasom. ”Seronjo.”

„Pa, to onda ima smisla,” kažem. „Ja sam najbolji.”

On protrese glavom na moju izjavu.

„Ali sam i najgori. Znam. Oprosti. I dalje ću biti na vjenčanju.”

„Da. Ali ti si uvijek bio moj najbolji prijatelj. Osim one četiri godine kada nisi

bio rođen. I zadnjih pola godine kada si bio totalni seronja.” Nagne se kako bi me udario

šakom u rame.

„Također. Jebaču.” Stisnem njegovo lice jednom rukom.

On me gurne. ”Kako god. Aiden je skroz uzbuđen oko planova momačke zabave.
Bolje ti je da dođeš na momačku.”

Naboram nos. ”Aiden će isplanirati momačku? U Clevelandu?”

„Bit će tako sranje. Moraš doći. Ajdeeeeee.” Glumi Bostonski naglasak.” Tamo

će biti zlobni rođaci iz Bostona. Bit će bomba! Bit će bolesno!” On slegne ramenima.

”Mislim da Talijani neće moći doći.” Njegove oči se napune zlokobnim cerekom kad

stavi ruku na moje rame te ga stisne. ”Ali Irci, Dec. Spasi me Iraca.”

Protresem glavom zato što je to jedno veliko ne. Pili smo s likovima iz Bostona
i Ircima kada se Aiden trebao ženiti i iz glave su mi bila izbrisana cijela dva dana i
probudio sam se u Michiganu.

157
 „Ah. Prošlo je jako puno godina otkako smo zadnji put cugali s tim majmunima.

Ali neeeeeee. Jebi se.”

„Moraš. Barem bi mogao.”

„Dobro. Barem sam te opskrbio s mladom.” Bože, ništa nije bolje nego se moći

šaliti oko nečega zbog čega sam donedavno mislio kao da je kraj svijeta.

„Reći ću ti ovako. Ti dođi na moju momačku, a ja ću biti kum kad budeš ženio

Maddie.” Namigne mi. ”Mogao sam vidjeti kako je baka odobrava.”

„Da. Ignorira je umjesto da je podbada.”

„To je dobar znak.”

„Odličan znak.”

„Čini se kao da je još... novo.”

Umirem da mu sve ispričam. On je jebeni antropolog - ako mi netko može

objasniti zašto sam imao potrebu pitati svoju asistenticu da glumi da je moja cura
umjesto da sam je samo pozvao van, onda je to on. Možda mi može reći neku
kulturolosku perspektivu svega toga. Ali ja već znam o čemu se tu radi. Nisam htio da
ona pomisli da je sve ovo pravo, zato što sam ja mislio da bi bilo lakše kada bi ona htjela
sve vratiti na staro, u siječnju. Mislio sam da bih ja možda htio vratiti sve kako je bilo
prije.

Osim što se ja jedva mogu sjetiti kako je bilo prije nego sam je zvao bebo bez da
ona okrene očima. Prije nego sam ja znao kakav je to osjećaj kada ona doziva moje ime
kada svršava. Prije nego što sam ja znao koliko će biti teško glumiti da se ja ne želim
vratiti na ono kako je bilo prije.

158
 „Da. Novo je,” to je ono što ja kažem. ”Ona je odlična. Stvarno odlična. Ali ćemo

vidjeti kamo ovo sve vodi.” A to zapravo znači: čekaj i posvjedoči tome kako ću ja sve

ovo sjebati. I pitam se zar ne bi bilo bolje da sjebem sve prije nego kasnije.

Ali onda ugledam Maddie kako silazi niz stepenice s mojom mamom. Nosi
šarene hlače moje mame. Unatoč tomu mi je privlačna. I dalje imam tu ludu potrebu da
stavim svoje krafne u njenu pećnicu. I ništa do sada nije se činilo ispravnim kao to.

Kad već pričamo o krafnama, baka vadi svoj jelovnik s desertima. Prepun je
talijanskih krafni, kolačića sa sirom, kolača s grožđicama, tiramisuom i najboljom
kavom u Ohiu. Oko 40 milijuna kalorija kao i jako puno razloga zbog čega se Maddie i
ja nećemo večeras pohvatati. Ali ništa me neće spriječiti u pokušavanju.

159
 ZIMSKA ZEMLJA ČUDESA

Pretpostavljam da nisam trebala popiti one dvije čaše vina nakon Irske kole. I
definitivno nisam trebala pojesti zadnja tri kolačića sa sirom. Ili ogromni komad kolača
s grožđicama. Ili fritule ili kanole ili tiramisu. I ako je imalo bitno, trebala sam vjerojatno
i preskočiti ete s inćunima i prženi bakalar. I mesne okruglice. Ali sve je bilo tako jebeno
ukusno, a i bojala sam se da me baka ne bi ubola vilicom ako ne bih probala svu tu
hranu.

Tako da mi nije žao što sam probala svu tu hranu.

Ali željela bih da sam je mogla probaviti jos prije sat vremena tako da bih mogla
cijeniti činjenicu da jako zgodan muškarac ima ruke ispod mog pulovera te da me ljubi
po vratu dok se vozimo liftom u našu hotelsku sobu. Ili moju hotelsku sobu. Ili bilo koje
mjesto koje posjeduje pod na kojeg mogu leći. I na kojem bih mogla drijemati barem
pola sata.

Imam 28 godina, a moje hlače su zarolane u mojoj torbi, ja nosim hlače

šezdesetogodišnje gospođe. Trebala bih malo odrijemati i možda malo povraćati tako
da bih mogla prakticirati puno vrućeg seksa sa svojim sexy šefom koji je takoder moj
privremeni lažni dečko. Život mi je dobar.

„Razmišljao sam o ovim sisama cijelu večer,” on promrmlja.

160
 Naslonjena sam leđima na zid u liftu, a ruke mi beživotno vise, iako stvarno želim
promrsiti Declanovu kosu i htjela bih stisnuti njegovu guzu, potrgati njegovu odjeću
s njega kako bih mogla lizati njegove trbušnjake te cijelog njega, ali problem je što ne
mogu podignuti svoje ruke.

„Mmph,” je jedino kako mogu reagirati.

„Ovaj lift se prebrzo kreće,” on zareži.

„Ugh. Da.”

„Činit ću ti jako zločeste, zločeste, prljave zločeste stvari kada dođemo u moju

sobu.”

„Mmhm.”

„Što ćeš ti meni raditi?”

„Mmmm. Leći ću na tebe.”

„Da?”

„I neću se micati neko vrijeme.”

„Mmmm.”

„I zatvorit ću oči.”

„Da.”

Dizalo se zaustavilo s užasnim treskom te se vrata otvaraju.

161
 Declan i ja samo promatramo hodnik te se nastavljamo služiti zidom i jedno
drugim kao potporom kako bi se mogli izmigoljiti iz dizala. ”Sranje,” šapne. ”Moramo
se kretati dalje kako ne bi pali opet.”

„Ja ću opet pasti na tebe.”

„Ok, ali stvarno, moramo se kretati.” Ja uspijem proklizati postrance te uspijem

zaustaviti lift nogom da se vrata ne zatvore, a Declanovo čelo udari u zid.

„Jebote.”

„Sranje! Oprosti!”

„Dobro sam.” On stenje. „Nema boliiiii.”

On digne ruku kako bi mogao držati vrata otvorenima kako bih ja mogla ući u
hodnik. Ne mogu se sjetiti da su dizala bila toliko komplicirana za korištenje, ali su
stvarno jako opasna i komplicirana. Guram ga sa mnom u hodnik tako da ga vrata ne bi
poklopila i pretpostavljam da nam nalet adrenalina jer smo zamalo umrli daje snagu,
zato što ga ja tako jako vučem da se on popleo i povukao me sa sobom, tako da smo
usporeno pali na tepih.

Na svu sreću, naše kosti su kao od gume, a mi imamo i viška sala koje nam
olakšava pad.

Znači, ovo se upravo događa.

Ja sam leđima prislonjena na pod - što mi je i bio glavni cilj - a Declan je licem
okrenut prema podu. Toliko jako se smijemo da ne možemo doći do zraka.

„Jesi li dobro?” Napokon uspijem pitati.

„Ovo sam i htio da se dogodi.” Uspije se osloniti na laktove i kunem se Bogom,

unatoč svemu, on i dalje izgleda jako sexy.

162
 „Možda bismo se upravo ovdje trebali pojebati?”

„Sigurno.”

„Cool.”

Ostali smo narednih 30 sekundi na istom mjestu ili možda čak i sat vremena, a
onda smo polako počeli puzati do njegove sobe, koja je bliže te se oslanjamo na vrata.

„Dignut ću se sada,” on objavljuje.

„A ja ću te promatrati dok to činiš.”

Polako se penje uz vrata.

„Tako sam ponosna na tebe!”

„Tek ćeš biti ponosna na mene, bebo,” kaže mi dok napipava okolo, pokušavajući

pronaci ključ u svom džepu.

Osmi put, koliko je on pokušavao ugurati ključ u bravu, čujem slabasni bip, i
onda se otvore vrata na koja sam naslonjena. Ja sam opet na podu.

Što je odlično.

„Ups,” on kaže 10 sekundi nakon što se desilo. Otkopčao je svoj remen te su mu

hlače pale na pod, a ja sam pomalo jebeno ljubomorna. ”Imam te. Pričekaj.” On se sagne,

uhvati me za zglob ruke te me vuče po tepihu dok se ne pomaknem od vrata.

„Hvala.”

„Spasio sam te.” On legne pored mene, a njegova je glava pored mojih nogu.

”Moram te izvući iz hlača moje mame .”

163
 „Ok.”

Zakačio se na neko vrijeme za jednu moju nogavicu. ”Ne mogu.”

„U redu je.” Zatvorim oči te si protrljam trbuh. ”Sretan Božić.”

„Sretan Božić, bebo.” Osjetim njegovu glavu na svojim prsima. Ne osjetim

njegove poljupce niti išta drugo. Samo je naslonio glavu na moja prsa.

„Ležat ćemo ovako 10 minuta i onda ću te nakon toga pojebati žestoko kao

životinja.”

„Dogovoreno, šampionu.”

Nisam sigurna kako anatomski to funkcionira, ali 100% sam sigurna da u meni
nema niti milimetar mjesta za njegov penis. Niti da ga čak malo umoči. A ja sam deset
tisuća posto sigurna da je moje tijelo previše zauzeto probavljanjem hrane da bi mi
dozvolilo makar mali orgazam.

Što je definitivno usrano.

Zato što želim njegov penis u sebi.

I voljela bih doživjeti pokoji orgazam.

Želim što više orgazama i što više njegovog penisa prije nego se vratimo na staro.

Ali isto tako volim ležati ovdje i ne micati se.

On stavi jedan prst na moje bedro. ”Pitanje.” Njegov glas je prigušen zato što je
moja sisa na njegovom licu. ”Kada moramo ustati sutra ujutro?”

„Oh. Da. U 6 sati.”

„Jebeš to.”

164
 „Moramo. Limuzina će nas pokupiti u 7:30. Jedino ako želiš ići kasnije… um…

kako se kaže? Kasnijim letom?”

„Ne, želim ići s tobom na ono mjesto. Aerodrom.”

„Dobro. Htjela sam nas jutros ubaciti na isti let, ali nisam uspjela.”

„Htjela si?”

„Uh-huh. Ali promijenila sam si kartu tako da možemo skupa ići na vjenčanje.”

„Jesi?!”

„Da. I rezervirala sam nam jednu sobu u Ritz-Carlton hotelu. Apartman.”

„Sviđa mi se to.” Pomazio me je po kosi kao da sam dražesno, poslušno štene.

”To je dobro. Ti si dobra. Želim to.”

„Dobro.” Nekako sam uspjela omotati svoje ruke oko njegovog vrata, ali bilo je

potrebno jako puno vremena i truda za to.

„Dec?”

„Da?”

„Možemo li samo ići u krevet i gledati neki film bez da se mičemo?”

„Mislio sam da nećeš nikada pitati.” Pomaknuo je malo svoju glavu tako da mi

je poljubio područje između pazuha. ”Ti si nevjerojatna. Pomoći ću ti da se digneš.”

„Hvala.”

165
 Polako se dignuo te je jako, jako polako ustao uz pomoć zida koji je bio pored
njega.

I onda mi je pomogao da ustanem te smo napravili nekoliko nesigurnih koraka i

skupa se srušili na krevet. „Ali svejedno ću ti skinuti majicu,” on kaže.

„Onda ću i ja tvoju,” inzistiram.

Skinuli smo u isto vremeno jedno drugome majicu i tako sam željela da ovo netko

snima tako da mogu ovu scenu kasnije opet pogledati, zato što nemam pojma kako smo

mi to uopće uspjeli. Puzali smo do jastuka, onda je on našao daljinski upravljač pored

kreveta i uključio film. Oboje smo rekli: „Volim ovaj film,” u isto vrijeme te smo se

okrenuli da se poljubimo, ali smo se sudarili nosevima.

„Oh.” Protrljala sam nos.

„Sranje.” On protrlja moj nos. ”Baš smo usrani.”

„Ustvari me upravo sada jako napaljuješ.”

„Stvarno?” Njegovo se lice osvijetli i stavi ruku na moje bokove.

„Da, ali ako mi dotakneš ijedan intimni dio večeras, ubit ću te.”

On se zarola na leđa, režući. „Prokletstvo, bako! Ti blokatoru penisa!” Zavrti

svoju ruku u zraku te duboko udahne. ”Da, i mene bi to ubilo. Vratit ćemo se na to,

može?”

„Više puta.”

166
 Podigao je ruku kako bih mu nabacila pet i učinim to nježno. Nakon nekog
vremena kažem: ”Ali ipak, večeras sam se stvarno jako lijepo provela. Drago mi je da
si izgladio sve s Bradyjem i Hannom. A tebi?”

„Da. Definitivno. Hvala što sam zbog tebe sada manje užasan.”

„Uvijek mi je zadovoljstvo.” Kimnem mu te ga pitam nešto što sam ga već neko

vrijeme željela pitati. ”Reci mi nešto o svojoj tetovaži koju imaš na ruci,” šapnem. ”Je

li to lastavica?”

„Da.”

„Kad si je napravio?”

„Na fakultetu. To je bila Hannina ideja.” Pomakne ruku tako da mogu vidjeti

pticu u letu na njegovom bicepsu. ”Ona ima jednu iza na vratu. Kada je obgrlim rukom

oko vrata, moja i njena ptica se dodiruju. Oni su par.”

„To je slatko.”

„Da. Rekla mi je da su lastavice simbol vječne ljubavi i vjernosti. Zato što se

lastavice spare s jednom lastavicom za cijeli život.”

Vrhovima prstiju pratim njegovu tetovažu. Njegovi mišići se instinktivno napnu

i predivno je. Poljubim pticu. Koristim svu svoju energiju kako bih pomaknula svoje
tijelo da mogu poljubiti Declana u lice.

„Žao mi je što su te oni toliko povrijedili.”

On slegne ramenima. ”Pretpostavljam da si ljudi ne mogu pomoći oko toga u

koga će se zaljubiti.”

167
 „Iskreno, na jedan način, zavidim im na tome što su učinili ono što su htjeli. Ne

razmišljajući o posljedicama.”

„Pa, da. Kada ne bi bilo ljudi kao što su oni, svi odvjetnici bi ostali bez posla.”

Ne čujem ga da se smije, tako da okrenem glavu te se odmah pokajem što sam se

tako našalila.

„Uglavnom,” kaže bez da me pogleda. ”Išao sam odstraniti tetovažu početkom

godine, ali tip je rekao da je tetovaža stvarno dobra i da on nekad tetovira lastavice

ljudima koji misle o njima - o svim pticama - kao simbol slobode. Tako da sam je

zadržao.”

„Voliš li biti slobodan?”

„Volim biti slobodan za pravu ženu. Volim se pretvarati da sam dečko prave

cure.”

Oh, te riječi. Njegove me riječi toliko nekad uzbude kao veliki tvrdi kurac, a
nekad me te riječi njezno poljube u usta. Ljubim opet njegovu tetovažu te legnem na
leđa gledajući u strop.

„Cooper.” Šapne. Imam osjećaj kao da se njegove oči sklapaju.

„Da?”

„Nemoj se večeras vratiti u svoju sobu.”

„Moram.”

„Ne moraš.”

168
 „Dobro. Ali samo zato što se ne mogu pomaknuti. Samo mi obećaj da nećeš više

ništa reći kako bi mi se još više svidio.”

„Znaš dobro da ti to ne mogu obećati. Jer sve što ja kažem ti se sviđa, Coop.”

Prokletstvo Declane Cannavale.

„Ne mogu pomaknuti svoje oči, ali zamisli kako upravo sada okrećem očima.”

„Ja ne mogu pomaknuti svoju glavu, ali ti zamisli da te upravo sada ljubim.”

Prokletstvo.

169
 S TOBOM IMAM PLAVA BOŽIĆNA JAJA

Sjećam se kada sam imao osam godina, kada sam se probudio na Božićno jutro i
shvatio da je padao snijeg dok sam ja spavao. Napokon sam dobio onaj bicikl za kojeg
sam molio cijele godine. Baka je bila u Italiji, tako da je mama ispekla vafle sa
sladoledom za doručak. Mi smo gledali TV te smo pili toplu čokoladu cijeli dan. To je
bio odličan Božić.

Ali to je bila hrpa konjskih govana u usporedbi s ovim Božićom zato što su
Maddiene ruke i usne po cijelom mom tijelu. Pritišće svoje tijelo u moja leđa i mislim
da je gola, a njeni mekani uzdasi i stenjanje su jedini alarm koji mi je potreban da bih se
probudio. Maddie i moj kurac su se probudili prije mene i drago mi je što sam sinoć
stigao probaviti svu onu hranu, zato što je sva krv u mom tijelu otišla nizvodno i mislim
da će tamo ostati cijelu zimu.

Otvaram oči kako bih otkrio kako je i dalje mračno u sobi. Sat pored kreveta
pokazuje da je 5:25, a ona je rekla da moramo ustati u 6 sati, tako da za ovo imamo
vremena. Imamo svo vrijeme svijeta za ovo. Ona proučava moje tijelo, a ja joj ne želim
smetati zato što sve što ona radi, kao i uvijek, je tako ispravno. Zbog nje se defintivno
ne osjećam više kao da sam baš tako loša osoba. Jako tvrda, ne jako loša, ali jako jebeno
napaljena osoba. Samo ležim na svojoj strani te joj dopuštam da čini tu svoju stvar koliko
god bude htjela.
170
 Ljubi me po leđima, njene usne i jezik klize dolje dok njene glatke, uporne ruke
putuju preko mojih prsa i trbušnjaka. Znatiželjna je oko mojih prsnih dlaka,
proučavajući dubine i obrise svakog mog mišića. Vjerojatno zna da sam budan zato što
je moje disanje sve brže i teže, prsa mi se dižu pod njenim rukama, trbušni mišići se
stežu ispod njenih prstiju.

Možda nikada neće biti u mogućnosti pročitati moje misle onako kako bih ja to
htio, ali ako ako bi htjela proučiti moje tijelo, onda sam kao otvorena knjiga.

Jedna noga se savila, klizeći okolo i cirkulirajući oko moje dok ona klizi iza mene
po mom tijelu.

Klizi s jednom rukom po mojoj ruci, jedva me dodirujući i zbog toga sav drhtim.

Ni zbog jedne žene nisam nikada tako zadrhtao.

Onaj elektricitet koji je između nas je i dalje prisutan, ali tenzija se transformirala
u čistu, neuskraćenu potrebu. Dovoljno je energije da bi se ispunila ova potreba za cijeli
život. Nekada sam se pitao hoću li biti sretan samo s Hannom do kraja života, ali jedino
pitanje koje imam vezano za Maddie je - je li možda prerano da odem u mirovinu? Zato
što ne znam kako bih mogao preživjeti jedan cijeli dan na poslu kada znam da bih se
umjesto toga mogao seksati s njom.

Gladim njenu meku nogu, onu koja je omotana oko mene.

Izvlači onu ruku koja je bila ispod mene, podiže se u sjedeći položaj, njene
bradavice klize preko moje kože na leđima i ako to nije dovoljno, ona ljubi moja ramena,
milujući moju bolnu erekciju preko mojih bokserica.

„Bebooo,” šapućem.

„Shhh,” je sve što ona kaže. I onda njena noga iskliže iz moje ruke, njena ruka

klizi u moje bokserice koje ona spusti do mojih gležnjeva i osjetim njene usne i zube na

mesu svog bedra. Sveto sranje kako mi se to sviđa. Okreće me na leđa. Odbacujem svoje

bokserice te je hvatam za bokove kada me ona zajaše, hladni povjetarac prostruji pored

171
nas kada ona sjedne, a plahte skliznu s njenog tijela. Zbog siluete njenog tijela sav

zadrhtim.

Način na koji mi liže prsa te kako vrti jezikom oko moje bradavice i onda, sveti
Isuse, ona liže cijeli put od moje karlice do moje brade te me onda ljubi s tolikom
strašću. Način kako cucla moj jezik, kako proizvodi male životinjske zvukove kada siše
moju donju usnu te ostavlja male nježne poljupce po mom cijelom licu. Ja se topim od
njenih poljubaca te se sve više stapam s krevetom. Nisam bio veliki obožavatelj
ljubljenja, ali mislim da bih ovu ženu mogao zauvijek ljubiti. Taman kad sam se
usredotočio na njene poljupce, ona se povlači i klizi prema dolje te mi daje mali
nagovještaj kakav bi to bio osjećaj kada bi njena mokra pica bila na mom kurcu.

Zastenjem, stavljajući ruke preko svog lica. Jer ako otvorim oči i vidim njenu
glavu kako se pomiče gore - dolje, eksplodirat ću u njena prekrasna usta. I ako vidim
kako me gleda odozdo s tim velikim trepavicama, kako si oblizuje usne te kako se ceri,
pitat ću je da se uda za mene, a ako bi ona rekla ne, mom životu bi došao kraj.

Ljubi me sa strane po mom bedru, zadirkujući me, izluđujući me. Niti ne

očekujem manje od jednog succubusa. Vrh njenog jezika prati donji dio moje alatke te
ga oblizuje skroz do vrha, palucajući ga i onda ga cijelog uzima u usta i jeboteee. Zgrabio
sam se je kosu zato što sam je morao dotaknuti.

Jedna njena ruka me zgrabila za guzicu, a druga ruka me zgrabila za moju alatku
te se počela kretati gore dolje. Uporna i samouvjerena, ali nježna, to je način na koji se
uvijek ophodi prema meni.

Ona je bila moj šef i ako prije nije bila svjesna toga, vjerojatno je sada svjesna.

Držim je za kosu, kroz stisnute zube šapućem njeno ime i ona zna da je vrijeme
da stane ako želi da ovo potraje.

Njezino je tijelo opet pritisnuto uz moje, šapuće mi u uho, čujem riječ tableta,

čujem riječ čista, kimam i govorim: „Da, jebote da.” Zato što da. Jebote, da.

172
 Ova žena je puna odličnih ideja i ona mi se jako sviđa.

Jednu ruku je stavila na moja prsa radi ravnoteže, a drugu je omotala oko mog
kameno tvrdog kurca, spuštajući se prema dolje polako i oprezno. Oboje zadržavamo
dah jer je to ono što činiš kada znaš da će ti se upravo sada život promijeniti. To nije
pretjerivanje. Ja sam stvarno jako htio onaj bicikl kada sam imao osam godina, ali nikad
ništa nisam htio toliko koliko sad želim biti u Maddie Cooper.

Kada me napokon primila u sebe, te me još malo dovela do ludila, oboje

izdahnemo. Ona se naginje prema nazad, odmarajući svoje ruke na mojim bedrima, sise
su joj natečene te lagano preklinju za mnom. Polako je zaljuljala svoje kukove. Rukama
primam njene ruke jer niti jedan muškarac na zemlji im ne bi mogao odoljeti, ali ja sam
trenutno jedini koji ih smije dirati.

Napokon, zato što sam ja i dalje ja, prekinem tišinu: „Mislio sam da smo rekli

bez Božićnih poklona.”

„Ššš. Ne pričaj. Samo me pusti da učinim ovo.”

„Čak ni prljavi razgovori?”

Razmišlja jednu sekundu o tome i onda protrese glavom jer ionako sve što ja
kažem joj se sviđa.

Zato ću zadržati prljavi razgovor za kasnije. Za sada, puštam je da čini ovo.

Puštam je da mi radi što hoće. Htio bih joj reći milijun stvari, ali za sada ću joj reći samo
jednu stvar: ”Tako si jebeno prelijepa, Maddie.” Obgrlio sam je oko struka jednom
rukom te je naginjem prema sebi kako bih je poljubio. Jako i brzo i onda je puštam.

Zapalio sam je i ona izgara pod mojim prstima. Lijepo i polako postaje brza i
nestrpljiva. Naprijed-nazad, kružno, gore - dolje. Ona je nemirna, zadivljujuća i tako bih
htio da ima više svjetla da je mogu stvarno vidjeti, jer mogao bih se kladiti da je pod
potpunim naponom.

Bože, tako bih htio svršiti, ali prije bih umro nego svršio prije nje.

173
 Mentalno recitiram pravila o izlaženju među zaposlenicima u Sentinelu,
napisanim u knjizi o ljudskim resursima te se pitam jesam li preveliki seronja da bih
nastavio dobru vezu sa svojom asistenticom dok mi i dalje zajedno radimo. Znam
odgovor i ne sviđa mi se. Zbog toga joj upravo sada želim dati cijelog sebe.

Šššš. Ne pričaj, Maddie me podsjeća u mojoj glavi. Samo me pusti da učinim ovo.
Ako je to sve ono što moram učiniti - držati usta zatvorena, onda ću je pustiti da radi sve
što želi. Možda onda i uspijem održati ovo između nas.

Ona usporava i njiše se, a ja se prisiljavam da otvorim oči tako da mogu u

sumaglici posvjedočiti kako njenim cijelim tijelom struji orgazam. Moje ime klizi s
njenih usana, miješa se s riječima jebote i nekoliko oh Bože, a kada dođe do vrhunca,
dolazi moje vrijeme da ja preuzmem njeno tijelo.

Prebacujem je na leđa, stavljam jednu njenu nogu na svoje rame, te se zabijam

u nju. Gurajući i režući kao da pokušavam spasiti i svoj i njen život, a možda to i činim.

Ona vrisne moje ime i samo moje ime i to mi se sve više sviđa.

Uska i mokra. Moja i napaljena, moja koju trebam zadovoljiti i moja u koju se
trebam isprazniti sve dok ne ostane samo režanje na mojim usnama te tiha molitva da
joj mogu jednog dana reći kako se osjećam. Na glas. Bez straha. Jer već sada osjećam
da će mi to biti jedna jedina misija.

Sve što je sada dobro i stvarno, je slatko otpuštanje i način na koji se čvrsto drži
za mene, guguće i potiče me da svršim za nju.

I učinim to.

Svršim za nju.

Svršavam za sebe.

Svršavam za muškarca koji želim biti za nju i za nas, za muškarca koji želim
postati.

174
 Postoji samo tama, tiha mirnoća koju prati eksplozija slatkog olakšanja i
istovremeno kajanje.

Zato što je ne mogu pitati da ostane ovdje sa mnom, umjesto da provede Božić
sa svojom obitelji.

I ne mogu joj reći koliko ću biti usamljen u uredu bez nje.

I ne mogu je pitati da me pozove kod svoje obitelji na večeru.

Tako da ništa ne govorim.

Ona ne govori nista.

Oboje dolazimo do daha.

Letjet ćemo odvojenim letovima za New York.

A ja ću se i dalje pretvarati da Maddie trebam samo radi vjenčanja svog brata, a

ne radi svake druge proklete stvari zbog koje je moj život vrijedan življenja.

175
 MADDIE: Ti seronjo!! Rekli smo bez Božićnih poklona!

DECLAN: Rekla si bez razmjena Božićnih poklona. Mi ne razmjenjujemo

poklone. Naručio sam nešto za tebe još prošli tjedan i nisi ništa dobila od mene. Tko je
sada seronja?

MADDIE: *emoji s rukom preko lica* Nisam htjela da osjetiš obavezu da mi

moraš nešto kupiti. Jesi li natjerao gospodu Pavlovsky da ovo stavi ovdje?

DECLAN: Da. Rekao sam joj da pusti dostavljače te sam im rekao gdje da
ostave to. Nisam natjerao staru gospođu da nosi i postavi vreću za boksanje. Nisam baš
toliki seronja.

MADDIE: Jesi li zbog toga proučavao moj stan kada si bio ovdje? Da vidis
imam li prostora za vreću za boksanje?

DECLAN: Naravno. Sigurno nisam provjeravao sve površine gdje bih te mogao
jebati. Čekaj. Je li ovo tvoj privatni telefon?

MADDIE: Pa, ovo je moj jako privatni telefon. Izbacit ću u vreću svu svoju
agresiju. To je ustvari poklon za tebe, ali hvala ti! Obožavam je! Zalijepit ću na nju
jednu tvoju sliku.

DECLAN: Pa sada, htio bih da ostaviš malo agresije i za mene.

176
 MADDIE: Jesi li došao kući?

DECLAN: Da. Spremam se da idem u ured. Spremaš se za svoju obiteljsku

stvar?

MADDIE: Za sat vremena ili tako nešto. Stvarno ćeš ići u ured na Božić?

DECLAN: Imam ja svoje zakone koji će me održavati toplim. Shvaćaš? Stvarno

nećeš doći sa mnom?

MADDIE: Primamljivo. Pristala sam na sve one gluposti s tobom tako da ću

Božić provesti sa svojom obitelji, tako da… *emoji kako žena sliježe ramenima*
Provjerit ću te kasnije. Nemoj zaboraviti jesti i slično.

DECLAN: *čaša viskija emoji* Još sam pun. Nemoj zaboraviti da ti

nedostajem i slično.

MADDIE: Jesi li ti siguran da ćeš biti dobro?

DECLAN: Ja sam uvijek dobro.

MADDIE: Hej! Jesi li stvarno u uredu za Božić? *emoji s tužnim licem*

DECLAN: Hej. Već ti nedostajem?

MADDIE: OMG! Skroz mi nedostajeŠ!! Ti i tvoj brat ste tako zgodni. Ja ne mogu
vjerovati da je Eddie Cannavale tvoj brat. Ti vjerojatno imaš jednu od najzgodnijih
obitelji. LOL.

DECLAN: Piper, jesi li to ti?

MADDIE: Um. Ne?

177
 DECLAN: Hej, Piper. Nisam ljut. Pretpostavljam da je moja obitelj na drugom
mjestu što se tiče izgleda u cijelom svemiru, poslije tvoje i Maddiene. *emoji koji
namiguje* Ali Eddie je najružniji u mojoj obitelji, jadan on.

MADDIE: ROFL!! WOW!! Ove slike tebe i Eddieja su najbolji mogući poklon
koji sam mogla dobiti za Božić. Ne mogu dočekati da ih isprintam te da ih polijepim po
cijeloj sobi. Moji prijatelji će biti tako ljubomorni.

DECLAN: Pitanje. Jeste li vi već večerali?

MADDIE: Da, a ti bi trebao doći na desert! Mislim nije nešto posebno ili nešto
tako. Nikad niti ne dotaknem pitu od bundeve, ali ima sladoleda. Nitko ne bi trebao biti
sam na Božić. Jesi li ikad bio na State Islandu? Nije on toliko loš kako zvuči.

DECLAN: Maddie me nije pozvala, tako da ne bih trebao doći.

MADDIE: Ona te tako jako želi ovdje! Čula sam je kako je to rekla mojoj mami.

Moja mama je rekla: „Zašto ga nisi pozvala?”, a Maddie je rekla: „Nisam bila sigurna

da bi on došao. On je moj šef.” Ali ti bi došao, zar ne? Ti si njen PSO.

DECLAN: Ako PSO znači prokleti seronja od šefa onda da. Jesam.

MADDIE: LOL. Prije svih ostalih.

DECLAN: Pa, platio sam je da me stavi na PSO, tako da. To se ne računa.

MADDIE: Ti bi definitivno trebao doći. Poslat ću ti adresu. Neću reći Maddie

u slučaju da ne dođeš. Ali totalno bi trebao doći. XO

178
 OKITITE HODNIKE

„Dvadeset dolara. Oni žele dvadeset dolara za bundevu zato što je kupujem u

listopadu - ja sam im rekla: ‘Oprostite molim? Oprooooostite molim?’ Dvadeset dolara

za nešto što ću izrezbariti, u što ću zabiti običnu svijeću, staviti je na trijem za nekog

seronju koji će je ionako samo šutnuti i to sve prije nego Halloween završi? O moj Bože

- ne hvala. Rekla sam: ‘Gdje smo mi - na Hamptonu? Zar ti izgledam kao jebena Martha

Stewart?’ Bila sam šokirana. Šokiiiiranaaa. Ok? Završila sam s tim. Završila sam. Dosta

mi je s rezbarenjem i ukrašavanjem bundeva. Dvadeset dolara za nešto što čak ne mogu

niti obući, a niti jesti? Ne, hvala. Molim te, dodaj mi šlag iz frižidera, hoćeš li, molim

te,draga? Onaj koji je već otvoren.”

Stavila sam još jednu posudu u perilicu za suđe te sam tetki Mel dodala posudicu
šlaga iz frižidera. Otkako sam došla žali se na cijene svega, počevši od goriva do kreme
za samotamnjenje. Ali jedina stvar oko koje se ne žali radi cijene? Božićni ukrasi iz
Michaelsa. Skoro svaki milimetar kuće je ukrašen njihovim ukrasima. Njen State Island
naglasak je sladak, Bex i ja je volimo provocirati tako da ona nastavlja s kukanjem. ”Ja
znam da sam ja prošli mjesec platila sedam dolara za šalicu kave na Madison Aveniji.”

179
 „O moj Božeee. Nemoj da počnem o cijenama kave na tim mjestima. Preko glave

mi je kava s Manhattana još od Giuliania - završila sam s tim. Nosila sam sa sobom

termosicu još od 90-tih, znaš to. To nije sramota. Što si uopće radila da si platila tako

skupu kavu, tako ti i treba, draga. Ne želiš nositi termosicu sa sobom, nego kupuješ kavu

od uličnog prodavača. Tko si ti, Kardashian? Ne. Štedi svoj novac. Dobro? Ovo ću

staviti na stol s ostalim desertima - najvažnije je da sama sebi pomogneš, u redu? Ništa

elegantno kod nas, samo jedeš ako hoćeš. Znaš i sama kako to ide.” Istresla je cijelu

posudicu šlaga na kupovnu tortu od bundeva. Baka Cannavale bi se usrala na sam pogled

ovoga, ali ne mogu dočekati da zabijem svoje zube u ovo.

Također ne mogu dočekati da opet zabijem svoje zube u guzno meso Declana
Cannavala. Želim to, tako da uzimam jedan griz. Nikada u životu mi nije palo na pamet
da zabijem zube u guzno meso nekog drugog, nisam se mogla zaustaviti, ali ne žalim ni
za čim. Piper je bila u pravu. To je savršena guza za jednog muškarca. Ne znam kako
ću se zasititi tijela tog muškarca u sljedećih nekoliko tjedana, ali tako ću se jako gostiti
njime, da ce sinoćnja večera izgledati kao obični slatkiš.

„Oh, moj Bože, samo ga nazovi i pozovi ga ovamo, hoćeš li više?” Nisam ni

primijetila da je moja sestra ušla u kuhinju, a moja tetka izašla. ”Poznat mi je taj izraz

na tvom licu. Imaš misli o seksu.” Dodaje mi tanjur s komadom torte od bundeve te si

zakašlje u ruku: „Maclan!”

„Šššš! Hvala.” Obje se naslonimo na pult te počinjemo trpati tortu u usta. „A što

bih trebala ja napraviti - poseksati se s njim u garaži dok mama i tata gore gledaju It’s a

Wonderful life?”

„Hej, znaš kako se kaže - YONO!” Maše sa svojom vilicom po zraku.

180
 Tako jako se smijem da sam skoro ispljunula lažni šlag iz usta. „Kaže se YOLO

ne YONO.”

„Što? Mislila sam da se kaže YONO.”

„Gdje - u Piperinom dnevniku?”

„Ššššš! Koji dnevnik - nisam imala pojma da moja kći ima dnevnik. Mislila sam

da je to skraćenica za Nikad ne znaš. Kao, nikad ne znaš što se može dogoditi.”

„Za to je skraćenica YNK (you never know).”

„O da. Upravo sam rodila bebu. Začepi.”

„YOLO znači živi se samo jednom (you live once).”

„Da. To također. Živi se samo jednom.” Provjerava vrata da bude sigurna da

nitko neće prisluškivati pa tihim glasom kaže: ”Ne možeš to učiniti u garaži. Možeš to

učiniti na trajektu na putu nazad.” Ona mi namigne te ugura još jedan zalogaj pite u usta.

„Hah! Da, naravno.”

Bex podigne svoje obrve prema gore. ”Ne bi bila prva osoba koja bi to učinila -
samo kažem.”

„Čekaj - ti si to napravila?”

„Moje usne su zapečaćene,“ ona reče, kimajući glavom, smiješkajući se.”

Obećala sam Joshu da neću nikome reći. Zbog čega ti i nisam nikad rekla. A ne govorim

ti ni sada!”

181
 Njene oči praktički su ispale dok mi ljutito klima glavom. „Ne, mi to nikad ne bi

napravili. Pogotovo ne prošle godine kada smo se vraćali s Božićne večere, a ti si bila

unutar trajekta s Piper i mamom i tatom.”

„Štoooo? Ti i Josh ste to učinili na palubi? Daj stvarno.”

„Ne, definitivno nismo, zato što Josh nikad ne bi tako nešto učinio - također ni ja

nisam rodila bebu 9 mjeseci nakon toga. Samo kažem - baby, hladno je vani, tako da

nikoga nema oko nas i YOLO. Ali obuci kaput zato što je stvarno hladno.”

Trpam ostatak pite u usta dok upravo probavljam sve ovo što mi je ona rekla. „Ne

mogu ugurati svog šefa na trajekt za Staten Island. Mislim, on ne bi kročio nogom na

trajekt za Staten Island.”

„Što - je li on Kardashian?” ona reče, oponašajući našu tetku. ”Svi se voze

trajektom. Već si jahala svog šefa u Ohiu, pa zašto mu onda ne bi dala ono što želi svaki

muškarac za Božić?”

„Seks na javnom mjestu dok mu se smrzavaju jaja?”

„Dobro onda. Nemoj se seksati s njim, ali svejedno ga pozovi ovamo.”

„Ne mogu. Ne možemo večerati i s mojom i njegovom obitelji dvije večeri

zaredom - jer mi ustvari ne izlazimo.”

„Zašto se ti toga toliko bojiš?”

„Čega? Da uništim ovaj savršeno dobar, privremeni, lažni dogovor za izlaženje s

mojim čudnovatim šefom?”

182
 „Sve je privremeno sve dok to više nije. Ništa nije stvarno dok ne postane stvarno.

Svaki tip s kojim si bila te nije bio vrijedan, i sad ti napokon imaš ovog tipa.”

„Nemam ga.”

„Molim te - svaka veza u kojoj si bila je završila zato što si ili shvatila da te nije

vrijedan ili zato što ti je taj tip rekao da ti zaslužuješ nekoga tko je bolji od njega, ali to

je uvijek značilo da je spreman izlaziti s nekim drugim. I ti zaslužuješ bolje. Ti si

napokon s tipom koji je s tobom na istoj razini, a ti čak ne želiš ni priznati da je to dobra

stvar. Vidjela sam sliku. Ne mogu ga učiniti boljim nego što je. Pogledaj sliku vas dvoje

na tvom telefonu, Maddie. Vi ste par.”

„Da. Na šest, možda sedam dana. Čekaj. Gdje je moj telefon?” Provjeravam je li

mi telefon u blizini, ali ja nemam džep. ”Trebala bih ga vjerojatno provjeriti. Pobrinuti

se da je večerao.” Pronašla sam svoj telefon u džepu kaputa, na krevetu u gostinjskoj

sobi moje tetke. Vidim da imam propušteni poziv od Declana te mu uzvraćam poziv.

On odmah i na neki način neodlučno odgovara na poziv. „Piper?”

Pucam od smijeha. ”Um. Ne. Bi li htio razgovarati s njom - što bih trebala reći
tko zove?”

„LOL. Kako ide?”

„Dobro. Kako si ti? Zvučiš kao da ti je hladno? Jesi li ti negdje vani?”

„Da. Ja samo… šetam okolo.”

„Gdje? Kod svog ureda?”

„Ne, ustvari. Zabavljaš li se sa svojom obitelji?”

183
 „Da, oni su super. Lijepo je. Beba je slatka, ali upravo sada spava. Zvučiš mi kao

da si gladan. Jesi li večerao?”

„Ne zapravo.”

„Dec. Nisi cijeli dan ništa jeo?”

„Radio sam. Sam. Zaboravio sam.”

Ohhhh. Jebi ga. YOLO.

„Želiš li doći ovamo? Mislim, mi smo večerali, ali ima hrpa ostataka i deserta.

Znam da nije dio plana. Što si ti isplanirao. Za nas. Mislim ti i ja za… kao dio… o čemu

smo ono prije razgovarali...”

Sveto sranje, ja mucam? Ja mucam. Ja nikad ne mucam. Saberi se, Cooper.

„To je na neki način opušteno kao što i je na State Islandu, ali si dobrodošao da

nam se pridružiš ako nisi imao nista drugo…” Zaustavim se zato što čujem policijske

sirene kako prolaze pored kuće, a u isto vrijeme, čujem sirene preko telefona.

„Jesi li stvarno sigurna da želiš da upoznam tvoju obitelj? Ne želim se nametati?”

Prolazim kroz dnevni boravak pored svoje obitelji koja gleda Love Actually na

ogromnom TV-u te ja provirim kroz prozor. „O moj Bože,” šapnem na telefon dok

gledam u svog šefa koji stoji na pločniku, umotan u udoban kaput, šal i kapu.

„Što je?” moja tetka me pita sa sofe. ”To moj susjed opet baca svoje smeće u

moju kantu? Kunem se Bogom, ubit ću ga ovog puta.”

„Dec,” kažem u telefon. „Što radiš ovdje?”

184
 „OMG, on je ovdje?!” Piper skoči te dotrči do mene.

„Tko je ovdje?” Moja sestra isto dolazi da pogleda.

Moja nećakinja podiže ruke u zrak te pleše pobjednički ples. „To je Declan! On

je ispred! Dala sam mu adresu, a on je došao!”

„Kome si dala adresu? Tko je Declan?” Moja mama ustane sa sofe te nam se

pridružuje. ”Tata - zaustavi film!”

„Kamo idu svi odjednom?” moj tata upita. „Ovo je moj najdraži dio u cijelom

filmu.”

Kada Declan pogleda s ulice u nas, vidi kako svi virimo s prozora u njega, kao
da je on Djed Božićnjak te da smo upravo sada otkrili da je on stvaran nakon što smo
godinama bili cinični.

„Pa, bio sam u susjedstvu...” napokon kaže. „Mislim da neki ljudi s prozora bulje

u mene.”

„To smo mi. Dođi unutra.”

„Ok, ali što si im rekla za nas? O meni?”

„Sve. Oni znaju sve,” kažem, i onda spustim slušalicu.

„Vidite ljudi - to je moj novi šef i ja glumim da sam njegova cura preko blagdana,

ali ne radite frku oko toga. Ok?”

Pogledam ponovno kroz prozor te vidim kako Declan stavlja mobitel u džep,
noseći vrećicu u rukama, dok prelazi ulicu. Vani je mračno, jedino svjetlo je ulična

185
lampa, ali svejedno možeš vidjeti, jasno kao dan, da je on najzgodniji tip na Staten
Islandu večeras.

„Oh, on je jako zgodan,“ moja mama kaže.

„Čekaj da vidiš njegovu guzu!” Piper objavi.

„Samo glumiš preko blagdana?” moja mama upita. „Ali što nakon blagdana?”

„Dobro pitanje, mama,” moja sestra kaže. ”Što nakon toga, Maddie?”

Odmahnem rukom na njihov komentar. ”To je samo preko blagdana. Svi se lijepo
ponašajte!”

„Što se događa? Maddie, ti imaš decka? Tvoj dečko dolazi?” Moja tetka

popravlja svoju kosu i odjeću. „Aw, sranje! Nisam očekivala društvo.”

„O čemu ti pričaš? Mi smo tvoje društvo, „ moj tata kaže.

„Mislim na muško društvo.”

„Što smo mi, isjeckana jetra?” Bexin muž upita.

„U osnovi.” Bex skoči u njegovo krilo, ljubeći ga u obraz te uzme griz kolača od

riže, toliko su slatki zajedno da boli. Ono što oni imaju, svi mi potajno želimo. Čak i

prije nego sam saznala za seks na trajektu.

„O, daj se smiri Mel!” moja mama vikne dok tetka manijakalno popravlja jastuke

po cijeloj sofi i foteljama u dnevnom boravku. „Ovo mjesto izgleda užasno. Koji

muškarac ne voli biti okružen jeftinim Božićnim ukrasima i Božićnom zvijezdom s

kapom Djeda Božićnjaka? Pogotovo odvjetnici?”

186
 „Da,” Piper reče bez imalo ironije u glasu.

„Ti posjeduješ kapu i šal napravljene od rakuna. On će to obožavati! Ali Declan

će svejedno imati oči samo za Maddie.”

„Ne puštaj ga još unutra!” moja tetka se prodere. ”Smrdi po pečenoj piletini

ovdje! Otvori prozor! Otvorite sve prozore!”

Moj tata i moj šogor pokazuju jedan na drugoga, a ja otvaram prozor zato što ona
nije u krivu. Ali sve kuće tako mirišu za blagdane, zar ne? Ako Declan ne može izaći na
kraj s ovim mirisom, onda se može vratiti nazad u svoj ured.

Otvaram ulazna vrata te izađem na trijem, grleći se i skačući na mjestu. Ne zato

što je jebeno hladno, nego zato što moje srce lupa kao ludo, i toliko energije kola kroz
mene da mislim da bih mogla prestići Polar Express. Ovako se ja inače ne ponašam, ali
zadnjih nekoliko dana nije niti slično nečemu što sam do sada doživjela i iskusila. Nije
niti bajkovito niti romantično ili posebno, zbog čega je još više nadrealno.

Declan Cannavale hoda kroz dvorište moje tetke. Ovdje se moja obitelj okupila
danas. Ovo je State Island. A ja mu nisam morala ponuditi da potpiše ugovor ili mu dala
nekoliko slobodnih dana zauzvrat. Govoreći o Božićnom čudu.

Čekam da se popne uz stepenice i onda sam učinila najgluplju stvar koju sam
mogla učiniti - pružila sam mu ruku.

Proučavao je nekoliko sekundi moju ispruženu ruku te rekao. ”Oh. Ok.”

Moja usta su jutros bila na njegovom penisu, a sada mi je čudno zagrliti ga pa se

onda ovo dogodi.

Declan Cannavale je pokvario moj mozak.

„Drago mi je što te vidim. Sretan Božić,” kaže kao neki uštogljeni Britanac.

Pljesnem ga lagano po ruci. „O začepi. Nervozna sam.”

187
 „To je dražesno. Ja nisam. Uopće.” Ali ja mogu vidjeti da je.

Totalno je, i mi smo tako jebeno slatki da bih htjela i sebe i njega zagrliti.

Ali ne činim to.

„Što to imaš tamo?” Kimnem na veliku vrećicu u njegovoj ruci.

„Rekao sam vozaču da stane u jednu suvenirnicu,” on reče, sliježući ramenima

te se cerekajući. Drži u ruci plastičnu vrećicu iz jedne suvenirnice s Pete Avenije i tako

bih mu htjela dati jedan francuski poljubac u njegovu jednodnevnu bradu. Ali ne mogu

to napraviti pred tatom.

„Donio si mojoj obitelji suvenire iz New Yorka. To je zabavno.” Podižem ruku

kako bih mu nabacila pet. „To je stvarno slatko.”

„Pa, ja sam jebeno neodoljiv, što si drugo očekivala?”

Samo tako tu stojimo, gledamo jedno u drugo i smiješimo se dvije minute kao
neke dvije budale.

„Hej,” on reče, mičući pramen kose s moga lica.

„Hej.” Pomilujem njegov grubi obraz. Mislim da bih ja ovako bila sretna da sam

za osmi rođendan dobila štene koje sam htjela, osim što ovo štene ima pravnu diplomu

i izgleda kao model za donje rublje.

Sveto sranje. Trenutno je moje srce tako puno. A ostali dio mene je tako napaljen.
Stvarno, stvarno napaljen. ”Pa, jesi li došao autom?”

188
 „Malo sam popio danas pa sam rekao vozaču da me doveze. Ali sam ga poslao

nazad. Nisam bio siguran na koji način se hoćeš vratiti do grada. Pretpostavljajući da se

večeras želiš vratiti u grad. Sa mnom.”

„Želim. Ići ćemo trajektom. Trebali bismo ući unutra.”

„Da. Učinimo to.”

Uzimam njegovu ruku te ga uvodim unutra. Ne zato što je on moj lažni dečko,
nego zato što to činim bez dodatnog razmišljanja. I ne želim uopće razmišljati što to
uopće znači. Otvaram vrata te provirim unutra gdje sam zatekla Mel kako šprica s
osvježivačem zraka kao neki manijak.

„Mel! Kuća mirise dobro! Sada ulazimo unutra!”

Vodim Declana u dnevni boravak, a tamo nas dočekuje moja obitelj širom
otvorenim očima, sa sladunjavim izrazom na licu, u tišini, zato što je moja mama opet
natjerala tatu da zaustavi film. Jedino što mogu čuti su otkucaji moga srca te vlak koji
kruži oko umjetnog Božićnog drvca.

„Hej tamo,” Declan reče, ulazeći u dnevni boravak. „Sviđa mi se rakun. Imam

isti takav šal.”

189
 SRETAN STATEN ISLAND TRAJEKTNI BOŽIĆ

Hannah su trebala tri mjeseca da me uvjeri da idem doma s njom da upoznam

njene roditelje na Dan zahvalnosti još kad smo bili na fakultetu. Tada smo hodali gotovo
godinu dana. Doduše, imao sam devetnaest godina i bio sam govno, ali osjećao sam kao
da je to stvarno velika stvar, i bila je. Imali smo prvu pravu svađu oko toga. Htjela je
upoznati i moju obitelj. Taj zahtjev sam uzeo s rezervom jer sam bio
devetnaestogodišnje govno. Tada smo napokon učinili tu blagdansko-obiteljsku stvar.
Zbog toga mi se veza učinila stvarnijom. Osjećao sam se kao odrasla osoba. Ono što se
stvarno dogodilo, bilo je to da je Hannah upoznala Bradyja. Mislio sam da je to početak
nečega, i bio je. Ne za mene, nego za njih.

Trebala su mi tri dana s njom, onda šest usamljenih sati u uredu, četiri prsta viskija
i poruke od trinaestogodišnjakinje da me uvjeri da dođem upoznati Maddieinu obitelj.
I ako je to možda nešto značajno za tridesetdvogodišnjaka polu-govno, mislim da bih
sada učinio sve za Maddie da me zamoli. A to bi bilo točno i nakon samo dva prsta
viskija.

Mislim, ja sam kralj darivanja i pridobio sam njezine roditelje s jebenom

snježnom kuglom New Yorka. Kao neka interna šala između Maddie i mene. Izgledam
kao magarac. Ali nije me briga jer Maddie shvaća šalu. Nisam, međutim, očekivao

190
Maddieinu tetu Mel koja je tako uzbuđena zbog jezivog lutka Orašara koju sam dobio
za pola dolara. Mora postojati površina negdje u ovoj kući koju je čuvala za nešto baš
poput toga.

„Ma bježi odavde, gospon! Hej- jesi li ti meni čitao misli?” ona reče, blago me

dotaknuvši po ramenu. „Ovaj gospon ovdje koji mi čita misli, donio mi je orašara o

kojem sam razmišljala zadnjih mjesec dana - znaš što je potrebno ovom mjestu? Jedan

orašar! Ovo će ići na posebno mjesto, ali za sada ću ga samo staviti na stol, u redu? Jesi

li gladan, dušo? Sad ću ti ja pripremiti tanjur. Stavit ću ti na tanjur svega. Bit će

podgrijano, a ne elegantno. Ali kako god.”

„Da, kako god. To bi bilo odlično, hvala.”

„Ok, dušo, smjesti se, sjedni. Ej, Joe!” ona zagalami prema Maddienom tati koji

je metar udaljen. ”Joe, pusti našeg gosta da sjedne pored tebe na sofu.” Maše prema

njemu s rukama da napravi mjesta dok mene gura prema sofi.

Prepostavljam onda da ću sjediti na sofi pored gospodina Coopera, umjesto što

ću stajati pored fotelje gdje Maddie sjedi. Ona izgleda tako dobro u svom širokom
puloveru i tom crnom stvari - tajicama, mislim da ih moja sestra tako zove - i izgleda
tako nervozno. Tako bih htio gurnuti svoju ruku ispod tog pulovera i htio bih joj skinuti
te tajice, kako bih joj mogao pomoći da se malo opusti .

Ili puno. Ali možda ne pred njenom obitelji.

„Sjedni. Declan, zar ne?”

„Da, Declan.” Stvarno je dobra sofa, ali zato što Maddin šogor i sestra također

sjede na sofi, ja se moram ugurati u kut, neudobno blizu Joeja Coopera. Doslovno se

trljamo jedan o drugoga koliko smo blizu.

191
 Colin Firth je zamrznut na velikom TV ekranu i izgleda kao da će kihnuti.

„Jesi li već gledao ovaj film? Love Actually? To je britanski film. Klasična

britanska romantična komedija.”

„Gledao sam samo dijelove filma, kad god je bio na TV-u.”

„Dijelove? Zanimljivo. Previše si zaposlen da bi pogledao cijeli film?”

„Iskreno, da. Bio sam. Ali pokušavam promijeniti neke dijelove svog života.”

Ne želim ni razmišljati što znači ovo da se ja želim svidjeti Maddienom tati

minutu nakon što smo se upoznali.

„Da? Glumeći da si dečko moje kćeri?”

„Pa...”

„Samo te zajebavam. Meni to zvuči kao normalna stvar.” Namigne mi.

„Stvarno?”

„Ne. To je usrano. Ali očito imaš svoje razloge. I nisi došao na Božićnu večeru u

poslovnim hlačama i čarapama do koljena pa pretpostavljam da mi je draže da ona glumi

da ti je cura nego da zapravo izlazi s takvim gubitnicima s lošim čarapama.”

„Tata!” Maddie se počeše po sljepoočnici. ”To je bila zadnja godina srednje

skole!”

192
 „Ništa nije gore od loših čarapa.” Ležerno sam podigao nogavice hlača tako da

on može vidjeti moje čarape proizvedene u Italiji koje mi je poklonila moja baka ove

godine.

On me potapša po ramenu. „Dobre čarape.” Onda je usmjerio daljinski prema

TV-u te ponovno upalio film. „Gledaj film. Ovo je moja najdraža scena.”

Tako da gledam drugu polovinu Love Actually s Maddinom obitelji te jedem

podgrijanu hranu koja se sastoji od devet različitih vrsta hrane koje nikad nisam imao
prilike jesti za Božić i sve je dobro i sviđa mi se. Toliko mi se sviđa da čak ni ne
razmišljam o tome koliko će biti teško i sjebano kada ovo neodgodivo sjebem.

Sve dok nas taksi nije ostavio kod pristaništa za trajekte napokon sam rekao:

„Kada si rekla da si svojoj obitelji sve rekla o nama, mislila si na...”

„Na ovu stvar s glumom. Ne na sex.”

„Shvatio.” Stavio sam svoju ruku oko njenog struka prvo zato što je vani ledeno

hladno i zato što sam sada proveo dva sata s njenom obitelji i trebalo mi je to da je

dotaknem. Iako je to samo preko njenog debelog kaputa i pulovera. „Znači, nisi

spomenula onaj dio gdje si jutros grickala moju guzu.”

Nasmijala se te je pogledala okolo da provjeri je li me netko čuo. Nitko me nije

čuo. Nikoga nema osim nas. Ledeno hladno je, Božić je i 21 sat je. Ne znam kako ću
193
dočekati da dođemo k meni i da tek onda stavim moje ruke ispod njenog pulovera i da
joj napokon skinem te tajice, ali morat ću.

„Šššš! Postavila sam na Tweeter, ali moja me obitelj ne prati tako da je u redu.”

Ušli smo na terminal i mogu vidjeti da su joj obrazi porumenjeli i to je tako jebeno
slatko. Nikada ni u svojim najluđim snovima nisam mogao sanjati da će Maddie Cooper
porumenjeti. Nikada, ni u svojim najprljavijim maštanjima o njoj, nisam zamišljao da
ću je poljubiti u čelo na Staten Islandu. Ali to se dogodilo.

Ne želim ni razmišljati što znači to što sam pritisnuo svoje usne na njeno čelo,
zbog čega sam se malo ukrutio. I možda čak i više od toga. Zbog toga je želim odvesti
doma, napraviti joj jednu toplu čokoladu te se s njom ušuškati ispred kamina. Nakon što
je pojebem kao manijak jedno tri, četiri puta.

„Jesi li si se ikad vozio ovim trajektom?” ona upita i već mogu primjetiti po

njenom tonu da zna odgovor na to pitanje.

„Do sada nisam imao to zadovoljstvo, ali čuo sam jako lijepe stvari o tome. Nema

dovoljno narančastih brodova na svijetu.”

Blago me udari laktom u rebra, jedva i osjetim zbog sve te silne odjeće u koju
smo obučeni, što je grozno.

„Ustvari je jako zadivljujuce vidjeti Kip Slobode iz vode.”

„Oh pa, to sam vec napravio. Iz jahte.”

„Oh, čekajte gospodine,” ona reče.

Sad sam i više nego krut. „Samo ti nastavi tako razgovarati.”

194
 „Ovako? Voliš kada govorim kako sam potrošila osam dolara na šalicu kave?

Sviđa ti se to?”

„Da, bebo, jako mi se sviđa.”

„O, moj Bože.” Zaustavila se kako bi me pogledala u lice, i to jako ozbiljno. ”Jesi

li ti sada stvarno napaljen?”

„Moj kurac je tako tvrd kao kod tinejdžera.”

„I ja sam. Ja sam sada stvarno jako napaljena.”

Odjednom, odmiče se od mene te se ogledala po terminalu. „Sranje, zaboravila

sam da nas netko s posla može vidjeti.”

„Da… posao..” Stavio sam ruke u džepove. U redu. Ja sam odvjetnik. I ona je

najbolja asistentica koju sam imao. U redu.

„Jebi ga,” kažem, grabim je i uranjam u nju. ”Božić je.” Tako sam je ljubio da to

nitko na State Islandu još nije doživio. Osjećam njene ruke oko svoga vrata, njeno tijelo

se opustilo pod mojim rukama, i Colin Firth može poljubiti moje predivno američko

dupe - jebeno sam romantičan.

Kada sam napokon odvojio usne od njenih, ona trepće očima te ih zatvori.
”Stvarno to misliš?” Ona mi šapne.

„Kao odvjetnik, nikad se ne bih šalio o potencijalno opasnoj situaciji s jednim

zaposlenikom, čak i ako se radi o neposlovnim aktivnostima.” Citiram dok se ona

smiješi.

195
 „Jebeni odvjetnici,” ona kaže, tresući glavom.

„Jebeno si u pravu.”

„Stvarno želiš baciti oprez u zrak u ovoj hladnoj, hladnoj noći, Gospodine

Cannavale? Unatoč posljedicama?”

Uzimam njemu ruku u rukavicama u svoju. „Unatoč posljedicama.”

Deset minuta poslije smo na trajektu. Maddie skida svoje rukavice, stavljajući ih
u džepove te i meni govori da skinem svoje dok me vodi kroz kabinu do palube. Vani je
hladnije nego na sjevernom polu, ali ja ću je pratit kamo ona hoće zato što imam osjećaj
da će se nešto odlično dogoditi. Smireno pregleda ima li koga na palubi dok me gura
kroz teška metalna vrata. Na ovoj razini vani nema puni ljudi i nema nikoga na palubi,
ali sve je okruženo prozorima. Naslonila se na visoku metalnu ogradu koja je bila pored
vrata, duboko udahne dok otkopčava svoj kaput te spušta svoje tajice i gaćice prema
dolje.

„Budi brz,” ona kaže dok otkopčava moj kaput.

„Ja mislim da si ti odlična,” je sve što ja uspijem reći jer su njena usta već na

mojima, i moje ruke su već ispod njenog pulovera. Ona otkopčava moje hlače i prije

nego se moj odvjetnički mozak isključio, podsjećam se da dokle god naši intimni

dijelovi nisu izloženi, ne možemo biti optuženi za javno bludničenje, jedino ostaje

196
prijestup razvratni čin i mogao bih se prepirati da smo mi u osamljenom dijelu, ali da.

Bit ću brz.

Nemamo vremena za maženje. Ja sam tu da stojim i služim. Jednu je nogu

omotala oko mene, namješta kukove tako da se mogu zabiti u nju, oboje smo zarežali
tako glasno, jer, jeboteee. Ona je tako topla i mokra, i niti jednom mom dijelu tijela nije
hladno. Zgrabio sam je za guzicu, podigao je, te je obje noge omotala oko mog struka.
Metalna ograda nam služi kao oslonac jer se udaramo u nju svakim nabijanjem.

Održava svoju ravnotežu koliko god može, jedna joj je ruka omotana oko moga
vrata, a druga je iza moje glave. Njena glava je nagnuta prema nazad i dovoljan mi je
jedan pogled prema njenom licu da ispustim svaku zločestu stvar koja mi je bila u glavi
još od jutros. ”Sveto sranjeeeeee, Maddie. Ti si najzgodnija žena koja sam ja ikada
upoznao. Prvi put kada sam te vidio, htio sam da vrištiš moje ime i da svršim po cijelom
tvom tijelu.”

„Dec. Da. Jebote.”

„Izluđuješ me, znaš to?”

„Da. Sviđa mi se..”

Sviđa mi se da se njoj sviđa i ne mogu se spriječiti da se još jače nabijam u nju,

samo još jednom. Ona psuje i stišće još jače svoje noge oko mog struka i mogu osjetiti

da počinje svšavati oko mog kurca i ja sam već u deliriju. „Posjeduješ moj kurac, znaš

li to?”

„Da. Želim ga.”

„Tvoj je.” Ni sam ne znam kako ovo mogu izvesti nakon sveg tog jela, pogotovo

što mogu govoriti dok jebem, ali ja sam visoko pod adrenalinom i tako željan ove žene.

197
 „Što je s tvojom picom?”

„Tvoja je.”

„Moja je.”

„Da.”

„Cijela je moja.”

„Da. Tako je dobro. Kako odgovaramo jedno drugome.”

„Nitko te nikad neće jebati ovako kako te ja jebem.”

„Nikada nitko ni nije. Dec. O moj Boze.” Njen vrhunac dolazi tako jako i brzo da

je predivno i tako bih htio ostati živjeti u ovom ludom trenutku upravo toliko koliko bih

i htio živjeti u onim trenucima u zadnjih nekoliko dana koje sam proveo s njom. Ne

želim ni razmišljati što sve to znači. Zato što ne mogu.

Ovo je sve što imam. Hladan zrak oko nas, vrućina između nas i mahnita, užasna
dilema od potrebe za svršavanjem i da ovaj trenutak traje zauvijek. Nagnula je svoja
leđa te se jako nabila na mene, mijenjajući smjer. I ti minijaturni trenuci su sve što je
potrebno da bi me dovelo preko ruba dok me vodi sa sobom. Gubim se. U njoj. Izvan
sebe sam. Nasuprot sam jedine žene na zemlji zbog koje bih se mogao skroz otvoriti i
koja bi me mogla srušiti.

Pametniji sam od toga da bih ovaj orgazam nazvao orgazmom ljubavi, ali nikada
se nisam morao boriti protiv potrebe da kažem te riječi ženi s kojom sam se upravo
poseksao. Već se čini kao nešto krivo zato što to ne govorim ženi koja me vratila u život
i koja me drži na uspravnoj liniji i to prije nego što sam je vidio golu. Čak i na palubi
trajekta sa Staten Islanda i to na sam Božić.

198
 Njeno cijelo tijelo je omotano oko mene, njene ruke su oko moga vrata, njena
brada se odmara na mom ramenu, njene noge su oko moga struka. ali skrivene ispod
moga kaputa. Ne mogu doći do zraka, ali mogu vidjeti. Mogu osjetiti kako njeno srce
kuca oslonjeno na moja prsa i htio bih da mi kaže da je njeno srce moje, ali to nije prljavi
razgovor. To je vrsta razgovora u koji se ja ne mogu uključiti, zato što sam njen šef,
odvjetnik, ili muškarac koji je na putu postati onaj koji će biti dostojan Maddie Cooper.

Spuštam je polako te se saginjem da podignem njene gaćice i tajice, izvadim

jednu rukavicu kako bih je mogao obrisati između nogu. Ona uzdiše kada to činim. To
nije neki sexy uzdah, to je sveto sranje, kao: ja ne mogu vjerovati da to činiš za mene i
to je tako zadovoljavajući osjećaj. Toliko toga bih htio za nju učiniti da me plaši. Ne
želim da me bude strah zato što ona zaslužuje boljeg muškarca i to muškarca koji se
neće bojati svojih osjećaja. Ali upravo sada ovo mogu učiniti za nju, tako da činim.

Obrišem i sebe te rukavicu opet spremam u svoj džep. S time i s drugim stvarima
ću se pozabaviti kasnije. Sada smo opet potpuno obučeni i možda izgledamo svježe
pojebani, ali protiv toga ne postoji niti jedan zakon.

Stavljam njeno lice između svojih dlanova te ljubim njene otvorene usne. Vrh
njenog nosa je hladan, ali njene usne su tople i njen jezik je topao i vjerojatno bismo se
trebali vratiti unutra prije nego što opet izbacim svoj kurac van. Nježno, zahvalno
stenjanje izlazi iz njenih usta dok me ljubi. Slatko i vruće kao sam pakao. Ona je tako
puno stvari i više od toga i želim ih kao što sam ih uvijek i želio.

Samo ne znam što učiniti s ovim totalno nepoznatim i kompletno neočekivanim

osjećajima koji se gomilaju u mojim prsima i u mom trbuhu.

Za ove blagdane sam dobio vruću i iznenađujuće prelijepu lažnu curu, ali izgubio
sam svoj drski usrani stav negdje na putu prema Youngstownu. Ne nedostaje mi biti
drski seronja - pa, možda malo - ali tu je rijeka sumnje koja je puno veća od luke New
Yorka koja me odvaja od mjesta na kojem želim biti s Maddie.

199
 Odmiče se od mene, polako, te pogledam prema njoj. Trebao bih reći nešto. Zar
nisam ja taj tip koji uvijek zna što treba reći? Kao i uvijek, spašava me od samog sebe
te pogledava preko mog ramena, govoreći: ”Pogledaj.”

Okrenem se te vidim Kip Slobode. Sjaji i veličanstven je. Komadić nade i

mogućnosti za umorne putnike. Božica slobode je ispred mene, božica seksa i izvrsnih
administrativnih vještina i potencijalna unutarnja božica koju bih s pravom postavio
pored sebe.

„Tvoj ili moj stan?” ona upita, omotavajući svoje ruke oko moga struka te oslanja

svoje obraze na moja leđa.

„Gdje god. Sve dok sam s tobom,” kažem. To sam rekao na glas zato što - jebi se

Colin Firth - mogu imati vrući seks i prljavi seks na trajektu te mogu reći sladunjave

riječi bez da se nasmijem na to.

Ali to ne sprječava Maddie da mi se nasmiješi i zabije svoje lice u moj kaput. Ali
to je cool. Jednog dana će shvatiti da sve što ja njoj kažem da ja to i mislim. I jednog
dana ću biti u mogućnosti reći joj sve ono što želim. Samo se nadam da će to biti prije
nego stupimo u novu godinu.

200
 TAMNO PIVO IZ NEW YORKA

BEX: Pa? Jeste li sinoć ljuljali brod ili što?

JA: NIKADA ti ne bih rekla ili bilo kome drugom da smo to učinili uz metalna
vrata na gornjoj palubi. Ili da je bilo vruće i iznenađujuće romantično. Jer su svi previše
otmjeni za takve stvari. *emoji koji namiguje*

BEX: *emoji koji podiže ruku* YOLO!!! Vidiš?!?! Isplati se poslušati savjet
svoje velike sestre. Jesi li kod kuće?

JA: Zapravo kod njega.

BEX: Vau. Zvuči ozbiljno.

JA: Nije. Samo, znaš... Zasad. Ali njegov stan je nevjerojatan, a ove plahte tek...

BEX: Šalješ li mi poruku dok si s njim u krevetu? Ako je tako, vaša veza
napreduje malo prebrzo IMHOP.

JA: *emoji s nasmiješenim licem* IMHO (in my honest opinion) je. *emoji koji
namiguje* Ostavio je poruku da je otišao po doručak. Tako je sladak da je dosadan.

201
 BEX: Da, to je sranje. Josh i ja proveli smo noć u Melinoj gostinjskoj sobi s
bebom, jaslicama u prirodnoj veličini koje svijetle i mirisima pržene piletine. Ali tvoja
stvar zvuči puno dosadnije. *emoji srednji prst*

JA: Ma sranje. Mislim da se vratio. Nismo to radili na trajektu, zato nikad više
o tome ne razgovaraj ni s kim, uključujući mene! XO

BEX: Primljeno na znanje. Josh odvodi Piper kod prijateljice pa očito neću
ČITATI njene časopise pospremajući joj sobu. XO

Ispružim se i skliznem iz Declanovog kreveta zijevajući. Toliko o mojem pravilu

Bez prespavanja. Prema mom telefonu je gotovo jedanaest i mislim da nisam do ovoliko
spavala od tinejdžerskih dana. No, spavala sam samo oko pet sati. Moje usne su
natečene, koža po cijelom tijelu mi je ružičasta i recimo da danas neću voziti bicikl jer
su stvari malo osjetljive dolje. Ali sam sretna. Delirično, zastrašujuće sretna.

S moje strane kreveta nalazi se siva majica, zajedno s boksericama i vunenim

čarapama. Na boksericama se nalazi bilješka na kojoj piše da nisu nošene. Kao da ne
bih skliznula u par Declanovih gaća koje je prethodno nosio, nakon što su bile prisne s
njegovim dijelovima.

Tako zamišljeno. Tako dosadno.

Tako krivo?

Protresem to iz glave, uvučem se u njegovu odjeću i uguram kuhinju, u kojoj

Declan postavlja naš doručak na pladanj za doručak u krevetu. Nikad nisam bila s tipom
koji je posjedovao pladanj za doručak u krevetu.

202
 Tada shvatim da je vjerojatno živio ovdje s Hannah i da je vjerojatno ona to
kupila. Pitam se s koliko je drugih žena doručkovao u krevetu. Udahnem najprivlačniju
aromu kave i zapitam se kako moguće je da muškarac kojem kupujem kavu svakog
radnog dana, može sam napraviti kavu kod kuće.

Kad me ugleda, drži kroasan u zraku i odmjerava me od glave do pete i opet

natrag. Osmijeh koji mu se širi licem jednako je lijep i poziva kao i njegov stan, a oboje
pripadaju naslovnici časopisa, ali nisam spremna podijeliti nijedno od njih ostatku
svijeta.

„Jutro“, kažem, osmjehujući se i zaglađujući meku tkaninu njegove majice preko

svog tijela.

Mora pročistiti grlo prije nego što kaže: „Hej...“ Sada je moj dan potpun. „Htio

sam ti donijeti doručak u krevet.“

„Želiš li da se vratim u tvoj krevet?“

„Je li to trik pitanje?”

Odmah primjetim veliki cvjetni aranžman kojeg tamo definitivno nije bilo kad
me pojebao na šanku.

„Wow, Dec. Prekrasno je. To si kupio kad si izašao po hranu?”

„Da. Misliš li da će se svidjeti gospođi P?“ Sisa maslac s palca i prilično sam

sigurna da se sjećam vremena kada nisam mogla odlučiti je li me taj smiješak natjerao

da ga poželim šamarati ili poljubiti, ali imam taj neobični poriv da stvorim još jednu

majušnu osobu s tim jamicama i sjajnim zlatno smeđim očima.

I to moram istresti iz misli.

203
 „Gđi. Pavlovsky? Kupio si cvijeće za moju gazdaricu?“

„Imaš problema s tim? Ona je moja djevojka.“

„Planiraš dostaviti još opreme za boks u moj stan kad me tamo neće biti?“

„Ponekad jednostavno volim darivati žene cvijećem, Magdalena.“ Odlazi do stola

kraj ulaznih vrata i uzme elegantnu orhideju u zlatnoj posudi. „Ovo je za tebe.“

„Dec, to je prekrasno. Volim orhideje.“

„Znam. To je za tvoj stol.“

Točno. Moj stol. Na poslu. Gdje radimo zajedno. A on je moj šef koji mi šefuje
okolo, danju i noću.

„Hvala“, napokon se sjetim reći. „To je lijepo od tebe.“

„I definitivno nisam zamišljao da te savijam nad tvojim stolom i jebem dok sam

ovo kupovao. Jer to bi bilo očito kršenje politike firme. Ali ja dobro znam internog

odvjetnik koji bi već sutra službeno prepravio navedenu politiku. Pa neka taj stol bude

čist.“ Daje mi pretjerano namigivanje. Ali čak ni ta rupica ne može pokoriti nadolazeći

strah koji je još gori od onoga što sam osjećala kad sam je bila dijete koje se nakon

praznika nije htjelo vratiti u školu.

Stavlja ruke na moje bokove i pritišće usne na moje čelo, i u redu, možda nije
tako loše kao vratiti se u školu. Jer nikad nisam ni s kim tako vrućim i šarmantnim išla
u školu kao što je Declan Cannavale.

„Vratimo se u krevet“, kaže. „Nikad nisam koristio ove pladnjeve.“

204
 Declan čudesno pronalazi parking ispred moje stambene zgrade u ranim

poslijepodnevnim satima i do sada više nisam zabrinuta ni za što jer smo se zajedno

istuširali. I pod „tuširanjem zajedno“, mislim da smo se seksali u njegovom velikom

i nevjerojatnom tušu. Gospođa Pavlovsky mete stubište. Ona je sedamdesetogodišnja

udovica koja još uvijek voli svog preminulog supruga, ali iz načina na koji ona gleda

Declana dok joj prilazi s rukama punim cvijeća, prilično sam sigurna da bi mu dopustila

da joj protrese tlo pod nogama.

„Ohhh, što je to? Za mene?“

„Za vas“, kaže, nježno je zagrlivši i predajući joj buket kao da je balerina.

„Hvala. Ohhh, ovaj čovjek, Magdalena! Vidiš? Kažem moraš staviti više mesa

na te svoje kosti i dobar dečko će doći. Ovo je dobar dečko za tebe!“

Ajme. Gospođo P. Srce će vam biti slomljeno u siječnju.

„Čini mi se da je on dobar čovjek za vas, gospođo Pavlovsky.“

„Ohhh! Ššššš!“ Ona odmahuje tu misao, a zatim stavlja ruku na Declanov kaput.

„Ne za mene, ne. Ovo je - kako ti reći? Flert.“ Smiješno je kako izgovara glas r.

Koketiranje s guzicom gospodina šefa bi bilo lijepo. Iako pretpostavljam da je to ono

što smo radili prije praznika.

205
 „Izvolite“, kaže Declan, tapšući je po ruci, još uvijek se držeći za svoj kaput.

„Idemo na piće u McSorley's. Želite li doći?“

“Ohhhh neee! Neee, nije za mene. Idi! Idi! Ne dopustite da vas ja zadržavam,

mladi ljudi. Dođite kasnije na kutyu3, može? Dobro. Da.“ Napokon pusti Declana i

pogleda u nas, stežući cvijeće na grudima. Gleda nas kako hodamo dolje u pub - ne ruku

pod ruku, ne spojenih ramena.

Ovo je samo hodanje pločnikom, poput dvoje ljudi koji se nisu potpuno ogolili
jedno pred drugim pod snažnom strujom vode prije četrdeset minuta. Možda će tako biti
na poslu. Možda je bio u pravu kad je rekao da smo samo par jebeno zgodnih ljudi koji
će se seksati na odmoru, a zatim se vratiti poslu kao i obično. Možda su to samo praznici
oni koji pobuđuju emocije, razdoblje u kojem smo u ležernijem izdanju nego što smo
navikli. Mrzim to što se mogu sjetiti svake pojedine stvari koju mi je ikad rekao, i nadam
se da mogu zaboraviti svaku zapanjujuće divnu seksi stvar koju mi je rekao proteklih
dana.

Declan drži vrata McSorleyjeve kuće Old Ale i naginje se da mi kaže na uho dok

prolazim: „Stvarno sam želio držati tvoju ruku upravo sada.“

Kvragu. Nikad neću zaboraviti da je to rekao.

„Ja isto.“

Pub je jedva četvrtinu popunjen. Rano je popodne, dan nakon Božića, pa nisam
iznenađena. Još uvijek imaju lampice i minimalne Božićne ukrase, a blagdanska glazba
još uvijek svira. Drago mi je. Ja zasigurno nisam spremna da ovaj dio godine završi.

„Krigla ili čaša?“ pita me.

3
tradicionalno Ukrajinsko jelo od žitarica koje se proprema na Božić

206
 „Jebi ga - krigla. Naći ću stol straga.“

„Sviđa mi se tvoj stil, bejb.“

Zauzimam stol za četvero u stražnjem dijelu bara, vrata su iza zida pa smo
osamljeni. Nisam nikad naletjela na bilo koga s posla u svom susjedstvu, ali nikad se ne
zna. Posrednici u prometu nekretninama obilaze cijeli grad.

Declan stavi dvije krigle tamnog piva na stol i zauzima stolicu do moje.

„Da ne dopustimo da nas ovo ometa u našem fantastičnom poslovnom odnosu”,

kažem dok zveckamo čašama. „Neka bude što bude.“

Vidim bljesak u njegovim očima i već znam da će me udariti svojim irskim

naglaskom. „Neka tvoja jutra donesu radost, a tvoje večeri mir. Neka tvoje nevolje

postaju sve manje kako se povećavaju tvoji blagoslovi.“

Bože, volim kad sa mnom razgovara prljavo.

„Neka ti nitko ne ulazi u sobu dok plešeš gol na pjesmu Dođi i uzmi svoju ljubav

- osim ako ne želiš to.“ Podižem čašu i zatim popijem gutljaj.

„Neka uđu samo plesačice koje su vruće poput mene.“

Ponovno zveckamo čašama i otpijemo još jedan gutljaj.

Podignem kriglu i kažem: „Neka srce tvoje bake uvijek bude meko i toplo kao i

njene mesne okruglice.“

„Neka naglasak tvoje tetke bude uvijek kremast poput njenog pirea, u redu?“

„Neka jedini zubi u tvom dupetu pripadaju ženi koju lupaš.“

207
 Gotovo da je ispljunuo pivo. Briše usta nadlanicom.

Zurimo jedno u drugo, opet se smiješimo poput idiota. Ja prinesem kriglu svojim
usnama i uzmem veliki gutljaj piva da se spriječim od toga da kažem bilo što što bi
zapravo moglo odati ove osjećaje koje imam. Možda ću morati pridodati još jedno
pravilo – Nema razgovora ostatak dana. I definitivno mislim da bi trebali spavati u
odvojenim stanovima večeras.

Nemam priliku iznijeti ništa od ovoga jer krene pjesma The Poguesa, Fairytale
of New York, a strahopoštovanje dolazi od svih dvadesetak gostiju u pubu, svi podižu
čaše i zajedno pjevaju.

„Volim ovu pjesmu“, kaže Declan neposredno prije nego se glazba pojačava i

pridružuje se Kirsty MacColl.

Pjevamo ovaj prekrasni Božićni duet jedno drugome poput pijanih klinaca.

Kad bih napravila grafikon koliko sam si dopustila biti s Declanom, ovo bi bio
vrhunac. Pjeva cijelim svojim tijelom i bićem, i voljela bih da sam mogla biti ona koja
ga je umjesto Hannah upoznala na fakultetu. Kad je još uvijek imao onu mladenačku
energiju i optimizam.

Ili možda ne.

Možda ga više volim na ovaj način – neraspoloženog, slomljenog srca i punog

iznenađenja.

„Ahhh, to je sjajna stara pjesma“, kaže odmahujući glavom kako pjesma

završava. „Jesi li ikad bila u Irskoj?“

„Ne. Ti?“

208
 „Oh, naravno.“ Ima čudan pogled u očima i namjesti ruku preko srca. Čini se kao

da će izgovoriti pjesmu Williama Butlera Yeatsa ili nešto slično, ali umjesto toga kaže

nešto još romantičnije: „Volio bih te odvesti tamo jednog dana. U Italiju također.“

Vrh nosa mi trne, a rubovi očiju me peckaju i duboko udahnem jer ću napokon
reći nešto stvarno.

„Maddie! I mislila sam da živiš ovdje negdje!“ Podignem pogled i vidim Cindy,

recepcionerku iz Sentinela, kako izlazi toaleta. Treba mi nekoliko sekundi da ju

prepoznam u zimskom kaputu.

„Cindy! Bok.“ Ustajem da je zagrlim. „Što radiš u ovim krajevima?“

„Oh, upravo sam bila na putu do stana svog prijatelja na istočnoj strani i morala

sam na toalet pa sam nakratko navratila na čašu piva.“ Napokon ugleda Declana kako

sjedi pored mene. „Oh! Bok, gospodine Cannavale! Tako mi je žao - nisam vas vidjela.

Sretni blagdani!“

Ustane da je zagrli baš u trenutku kad mu ona pruža ruku i protrese njegovu.

„Sretni praznici“, kaže.

“Oh!“ Dahće i obavija ga rukama. „Zahvaljujem.“

„Mogu li ti donijeti još jedno pivo?“ pita ležerno. „Bi li nam se voljela pridružiti?“

„Hvala, ne, već kasnim kod svog prijatelja.“

209
 I Declan i Cindy me promatraju. Osjećam da mi se desno oko trza. „Declan je

upravo donio moj zakašnjeli Božićni poklon pa sam ga pozvala na brzo piće”,

objašnjavam. „Živim ovdje.“

„Tako je“, kaže ona. „To je odlično.“

„Točno.“ Declan spusti pogled prema stolu. „Pa, pošto sam ustao, idem se

isprazniti. Ispričajte me.“ Pogladi Cindyno rame i ode kroz vrata koja vode do toaleta.

Cindy i ja ga gledamo kako odlazi. Odjeven je u tamne traperice i njegova

stražnjica u njima izgleda veličanstveno.

„Ne moraš se brinuti hoću li išta reći bilo kome na poslu, Maddie.“ Cindy mi

dodiruje ruku, umirujući me. „Moji prijatelji i ja izlazimo tijekom vikenda po cijelom

gradu, i ne bi vjerovala koliko sam ljudi s posla vidjela zajedno. Ali ne pitaj koga, jer

neću reći.“ Ona glumi da zaključava usne i baca ključ.

„Stvarno? Vau. To je učinkovita politika, ha? Ali stvarno, ovo nije ništa.“

“Hmmm. Ne izgleda tako, ali ako ti tako kažeš. U redu. Pozdravi gospodina

Cannavalea umjesto mene. Imaš li velike planove za Novu godinu?“

„Ne baš“, kažem sliježući ramenima. Još jedna laž. „Ti?“

Ona se naceri. „Ogromne.“ Ona maše dok se udaljava. „Vidimo se.“

Sjednem natrag i popijem pivo. U ušima mi zvoni, a ovo tamno pivo ima gorči
okus nego prije minutu.

Kad vidim izraz Declanova lica dok se vraća za stol, osjećam se krivom što sam
izmislila tu laž.

210
 „Bok“, kažem kad sjedne nasuprot mene.

„Hej.“

„Žao mi je što sam izmislila tu glupu laž. Pretpostavljam da sam se uspaničila.“

„Uopće nisam ljut. To je ono što bih i ja rekao. Ti si tako dobra lažljivica. Bila bi

dobar odvjetnik.“ On podiže svoju gotovo praznu kriglu. „Neka sve tvoje laži budu

protkane istinom i tvoje istine protkane viskijem.“ Izvija usne u stranu i sliježe

ramenima. „Ili nešto pametnije od toga.“

Upravo sam htjela reći ono što sam željela prije nego što smo započeli pjevati, ali

on lupi kriglom o stol, ustane i kaže: „Trebamo li krenuti k tebi? Ili možda ja trebam ići

kući?“ Opet je prisutno to raspoloženje. Mislila sam da smo završili s tim.

„Ne. Dođi kod mene. Želim to.“

„Jesi li sigurna?“

„Doći ćeš k meni, Dec. Probat ćeš kutyju. I svidjet će ti se.“

U očima mu zabljesne nešto - napaljenost, ja pretpostavljam, ali uzet ću. Nosit ću

to iz dana u dan sa sobom i vidjet ćemo kamo nas to vodi. Čak i ako vodi do razočaranja
ili još gore, do prvog siječnja. Barem ćemo imati večeras.

211
 BOJIŠ LI SE I TI ONOGA ČEGA SE JA BOJIM?

Ovo je bio najbolji poslijebožićni mamurluk koji sam ikad doživio. Uvijek sam
maglovito razdoblje između 26. i 30. prosinca smatrao mrljom godišnjeg odmora. Ne
uključujući Božić i Silvestrovo. Ali Maddie Cooper je pronašla slatko mjesto, nježno ga
masirala i stimulirala do te mjere da sada o tome mislim kao o uzbudljivom vrhuncu.

Ne mogu dočekati da padne druga cipela. Mislio sam da će mi biti dovoljno

konačno vidjeti Bradyja i Hannah i oprostiti im. Mislio sam da će mi biti dovoljno što
sam jednom u životu bio istinski sretan. Još uvijek sam jebena gadna alfa, ali ako sam
ovako sretan s ovom ženom, možda bi me ubilo ako bi me ostavila. A ja sam idiot koji
je započeo ovu čudnu situaciju. To je ono što oni nazivaju budalaškim rajem. Ja nisam
tip kojem je ugodno biti budala, ali nisam spreman još otići odavde i ne žalim što smo
nas dvoje ovdje.

Tada mi se to činilo kao jedina logična stvar. Ili možda logika nikad nije ušla u
igru. Bez obzira, ne želim je izgubiti kao pomoćnicu, a ne želim je izgubiti ni kao
djevojku. Želim da sve to bude stvarno i želim da sve to potraje. Samo joj moram
pokazati da se stvari mogu vratiti na ono kako su bile među nama na poslu kada se još
nismo družili izvan posla. Razgovarat ću sa Shapirom čim završe praznici ako je to ono
što ona želi.

212
 To je ono što ja želim.

Provodili smo čitave dane i noći jedno kod drugog u stanu od 26., a ona me
nekako uspjela uvjeriti da se klonim ureda sve to vrijeme, osim kad smo naletjeli na
recepcionerku na desetak minuta. Nije mi se svidjela Maddiena laž, ali shvaćam.
Odlučili smo ne više riskirati i od tada smo u svom malom svijetu. Još se nismo poubijali
pa sam optimističan.

Otišla je kući presvući se nakon doručka kod mene danas i uvjerio sam je da mi
se pridruži u uredu jer imam tonu usranih poziva i e-mailova i pola tone usranih ugovora.
Htjela je da se dovezemo do Sentinela odvojeno kako bi mogla otići posjetiti sestru u
neko vrijeme. Dakle, krećem tamo, a već sam pustio dva šupka koji su me prestigli jer
sam tako dobro raspoložen.

Još jedan automobil u drugoj traci signalizira, i znate što - i njega ću pustiti ispred

sebe. Usporavam i gestikuliram mu da nastavi. Auto iza mene trubi, a ja čak ni ne

reagiram. Tako se dobro osjećam upravo sada. Toliko dobro da sam odlučio prihvatiti

poziv od Bradyja na svoj osobni telefon. Iako znam da je vjerojatno kod mojih rođaka

jer su sletjeli u Cleveland jučer i svi su mi pijani pisali poruke. Stavim ga na spikerfon i

javim se: „Imate li mamurluk ili ste još uvijek pijani?“

„Haaa! Znao sam da ćeš odgovoriti ako upotrijebim telefon tvojeg brata.” To je

moj rođak Billy O'Sullivan iz Bostona.

„Hej Billy Boy. Ukrao si Bradyjev telefon?”

„Ne, ostavio je da se napuni u autu. Odabire poklon za vjenčanje za Hannah po

gradu. Vozio nas je natrag do hotela. Svi smo doručkovali zajedno kod tvoje mame.

Dolaziš danas ili što?“

213
 „Doći ću sutra popodne na momačku. Imam posla. Trenutno sam na putu za

posao.“

„Ma, hajde! Misliš da si bolji od nas? Izađi van i dovedi svoje dupe ovamo, jebeni

kretenu. Eddie ne dolazi do sutra u osam. Tu smo samo mi i ovi oženjeni momci. Čujem

da sada imaš djevojku – zarobila te pička?“

Čujem tipa u pozadini kako kaže: „Daj da ja razgovaram s tom barabom.“ To je

Nolan, moj drugi rođak, iz Irske. Sad će glumiti dobrog policajca sa mnom, ali on je taj

koji nije nikad zadovoljan sve dok svi njegovi američki rođaci nisu otrovani alkoholom.

„Declan! Kako si? Hvala što mi odgovaraš na poruke, brate.“

„Definitivno sam odgovorio jednom.“

„Da, da, stvarno velika stvar. Slušaj, sjajno je što sada imaš pravu stvar i svi smo

sretni jer tvoj brat jaše Hannah tijekom cijele godine. Ali tu smo da slavimo Bradyja

koji će se vjenčati, zar ne? Pokreni se, pokupi žensku i nacrtaj se ovdje.

„To ću sigurno učiniti sutra.“

Oboje me proklinju, a ja čujem kako se otvaraju vrata automobila i bratov glas.

„Hej. Koga zoveš? Dec? Seru li što nisi ovdje? Ne brini zbog toga - imaš posla. Mogu

ih obuzdati do sutra.“

„Definitivno zvuči kao si ih stavio pod kontrolu.“

214
 Šapće u telefon: „Pomozi mi, brate. Aiden i Casey mi nisu od jebene koristi, a

Eddie neće biti ovdje do sutra. Umrijet ću do zalaska sunca ako mi ne dođeš kao

potpora.“

„Suosjećam s tobom, Brady, suosjećam. Ali imam toliko posla za nadoknaditi.

Vidimo se sutra, obećavam.“

„Nemoj se ni oznojiti - vidimo se sutra.“

Čujem kako Billy uzvikuje pušioničar neposredno prije nego što spusti slušalicu.

Ja sam usrani brat. Stvarno ga volim, ali on je počeo jahati moju bivšu odmah
nakon što smo prekinuli, i stvarno imam puno posla.

Još uvijek nisu skinuli božićne ukrase na zgradi Sentinela, i još uvijek svira

konzervativna blagdanska glazbi, ali to mi više ne smeta. Kimam privremenoj

recepcionerki kad prošetam do dizala i kažem: „Jutro. Sretni blagdani.“ Ona izgleda

stvarno iznenađena jer joj se nisam obratio kad sam je vidio na Božić. Jer na Božić nisam

očekivao Maddie Cooper za svojim stolom. Danas očekujem.

I premda neću raditi ništa neprofesionalno na onom stolu, danas će biti dobar dan.
Sve dok druga cipela ne padne. Čini se da danas ovdje radi nekoliko drugih nasumičnih
ljudi ili možda jednostavno nemaju gdje biti

215
 Žena u računovodstvu, kako god se zvala. Ili ona ljubičaste kose u marketingu
koji se čini cool, ali zaboravljam njezino ime. Britanska dama koja donese dobar čaj u
sobu za odmor, po imenu Louise ili Hermiona. Vjerojatno bih ih trebao obići i
predstaviti se svima ovih dana. Sviđa mi se ovdje.

Ima isti izraz lica, kao onaj kad sam je tek zaposlio, koji mi govori: Ne usuđuj se
zajebavati sa mnom.

Stoji kraj radnog stola sa šalicom kave u jednoj ruci, druga joj se ruka odmara
točno iznad boka, točno tamo gdje sam je ranije uhvatio. Ovo će upaliti. Mi to možemo.

„Jutro, Cooper.“

„Dobro jutro, gospodine Cannavale.“ Ona mi daje šalicu najbolje kave. Jaka je i

crna, baš takva kakav sam i ja

Sviđa mi se.

„Lijepe orhideje.“

„Hvala. Dao mi ih je vrlo promišljeni šupak.“

Prati me u moj ured i ostavlja vrata otvorena. „Isprintala sam tvoju pozivnu listu,

a već sam i odgovorila na neke e-mailove s kojima ne moraš imati posla.“

Jebeno te volim, je ono što želim reći. „Hvala. Jesi li vidjela da je Drucker

zapravo zaključio posao u Hamptonu jučer? Morat ću razgovarati s njim kasnije.“

Čekam da ona kaže da je on već na telefonu ili da je ona već odgovorila na njegovo

glupo pitanje putem e-pošte. Ali nije.

Kad je pogledam, ne smiješi se. Ne bulji u mene s teškim kapcima. Ona se čak ni
ne mršti na mene na način koji bi me natjerao da je povučem za kosu i stvarno joj dam

216
nešto zbog čega se mrštiti. Ona ne radi nijednu stvar koju bih volio vidjeti da radi kao
odgovor na mene. Namrštena je na posve nov način koji mi se uopće ne sviđa. Znam to
namrgođeno lice. Vidio sam ga na licima drugih žena i riječi koje izađu iz tih
namrgođenih usta nikad nisu dobre.

„Jesi li dobro?“

Treba joj trenutak, ali se trzne iz razmišljanje i odgovara: „Da. Javi mi kada si

spreman za pozive. Upravo prolazim kroz Hamptons ugovor.“ I uz to, ona napušta ured

i zatvara vrata. Sekundu kasnije, ona opet otvara vrata. „Oprosti, jesi li htio da su vrata

otvorena ili zatvorena?“

„Otvorena.“

„Točno.“ Vrati se za svoj stol i ne pogleda na mene kad jednom sjedne.

Što je vjerojatno u redu.

Ili to ili je nešto strašno.

Mislim, rekao sam joj da ne bismo trebali razgovarati o svojim izvannastavnim

aktivnostima u uredu.

I nemam vremena pitati se što se događa zbog sranja od poziva i e-mailova i

sranja od ugovora koje moram riješiti prije nego što krenemo u Cleveland. Maddie to
zna bolje od svih. Zbog čega me i ostavila samoga, da me pusti da radim umjesto da
uđem u rasprave o njezinim osjećajima. Zbog čega je ona najbolja pomoćnica koju sam
ikad imao. Zbog čega je ne želim izgubiti.

217
 Nakon nekoliko sati rješavanja najhitnijih poziva i e-mailova i pregledavajući
nekoliko ugovora, ustajem da protegnem noge. Stojeći tik pred svojim vratima, čekam
da Maddie podigne pogled sa svog monitora. Čini se da ne tipka ili čita. Samo bulji.

„Hoćemo li naručiti ručak?“ Pitam, zapanjivši je.

Ona razmišlja mučno dugo, kao da sam je pitao želi li ikad ponovno pojesti ručak

u ostatku života. „Pričekaj“, napokon kaže. Ona ustane i zaokruži svoj stol krećući se

prema meni. Gestikulira da se odmaknem, uđe u moj ured i zatvori vrata.

„Pa sad. Nisam govorio o naručivanju takve vrste ručka, ali dopusti mi da

zatvorim rolete...“

Ona uzdahne, dugi, tužni uzdah.

“Dec, o tome sam puno razmišljala u proteklih nekoliko dana, i ne znam je li ovo

dobra ideja.“

„Na što misliš?“

„Znaš što mislim. Mislim da ovo ne mogu više.“

I tu je. Druga cipela.

Većinu dana sam zahvalan što imam um pravnog stručnjaka. Većinu vremena me
drži podalje nevolja jer uvijek razmišljam unaprijed, gledam na stvari iz svakog
mogućeg kuta. Volio bih da mogu reći da nisam vidio da ovo dolazi i volio bih da mogu
reći da nisam planirao odgovor na to. Ali jesam.

Idemo…

218
 TVOJI ORAŠČIĆI SE PRŽE NA OTVORENOJ VATRI

Declan proučava moje lice, čini se kao cijela godina i nikako ne mogu pročitati
njegov izraz lica.

Jebeni odvjetnici.

Napokon sam spremna imati pravu raspravu o pravim osjećajima i onome što ja
želim, ali mogu vidjeti kotače kako se okreću u njegovoj glavi. On će poroti prezentirati
svoju završnu riječ. I ja ću biti pregažena od strane odvjetničkog vlaka.

Prekrižio je ruke preko svojih prsa te kaže: ”Da, znam. Previše je dobro da bi bilo
istinito, zar ne? Samo je bilo pitanje vremena kad će se stvari zakomplicirati.”

„Declan… ja ne mogu...”

Prekida me te hoda naprijed - nazad. ”Ne, shvaćam te, u pravu si. Budimo ispred
ovoga. Cilj tog dokumenta je ionako bio da se osigura da to ne stane između nas na poslu
i našoj dinamici ovdje u Sentinelu.”

„Upravo tako.”

219
 „Upravo tako. Pa, dokle god me ti ne planiraš tužiti, onda smo dobro.”

Podrugljivo se nasmijem, okrenem očima i protresem glavom. To je moja

svakodnevna reakcija na osobnost ovog napuhanog generalnog savjetnika, ali Isuse,
kako to ide na živce. ”Jesi li ti stvarno zabrinut samo zbog toga?”

„Potrebna mi je verbalna potvrda da nećeš otići s ovim u ljudske resurse,

Maddie.”

„Neću ići u ljudske resurse, Declan. Ali tako bih htjela da mogu zabiti ovaj

dokument u tvoju...”

„Ne brini, neću te prisiliti da dođeš u ured dok ja sam prisustvujem ostalim

obiteljskim događajima. Tako da se nemaš oko čega brinuti.”

„Hah! Kladila bih se u suprotno.”

Njegove oči, koje su inače opojno toplo obojane viski smeđom bojom, su sada
hladne kao ledena kava. Zbog takvih dobiješ glavobolju i probleme s probavom. Zbog
takvih dobiješ navalu adrenalina i uzrokuju ti da preispitaš sve svoje životne odluke Ne
mogu ih ni gledati više.

Declan Cannavale je uvijek učinio da mi krv proključa zbog raznovrsnih razloga,

ali sada je u mom srcu ljubav i zato ne znam mogu li s time izaći na kraj. Očito je tajna
da možeš bit njegov asistent i izlaziti na kraj s njegovim sranjima je da vjeruješ da se
iza svega toga sranja ne krije ništa drugo.

Čak i sada, sve što vidim je tip koji je sjedio na sofi kod moje tetke i gledao
romantičnu komediju s mojim tatom. Mislim da ne mogu više podnijeti Declana iz
ureda.

220
 „Onda ću sam sutra ići u Cleveland. Imaš li kakve zahtjeve koju bih laž trebao

reći svojoj obitelji zbog tvog odsustva? Strah od letenja? Otrovala si se sa hranom? Ili

im smo trebam reći da smo prekinuli?”

Okrećem se kako bih ga mogla pogledati u lice. ”Za tvoju informaciju, nisam
rekla da neću ići s tobom u Cleveland. Htjela sam ti reći da ne mogu više raditi za tebe”

Imao je isti izraz na licu kada sam mu opalila šamar u liftu. ”Ti se šališ, zar ne?”

„Zašto bih se šalila s takvim nečim?”

„Želiš dati otkaz na mjestu moje asistentice?”

‘„Pa, ne bih bila prva, zar ne?”

„Nekoliko njih je dalo otkaz. Većina njih je dobila otkaz zato što nijedna nije bila

tako dobra kao ti. Ne možeš dati otkaz. Rekli smo kad smo ušli u sve ovo da to neće

utjecati na naš odnos na poslu.”

„Ti stvarno možeš reći da nije?”

„Ne, ne mogu. Ovog jutra imam hrpu sranja koja moram obaviti. Ovdje smo

oboje profesionalci. Oboje smo obučeni. Koji je problem?”

„Problem je taj, Gospodine Cannavale, da ja nisam ni seks robot, a ni

administrativni robot. Ja ne mogu ugasiti i upaliti svoje osjećaje kao što ti to možeš i ne

želim se ni truditi raditi to svaki dan.”

On i dalje trese svojom glavom kao da govorim nekim izvanzemaljskim jezikom.

”Pa pusti me da razjasnim ovo... Ti govoriš o - čemu? Želiš dati otkaz, ali i dalje mi želiš
biti lažna cura i sve to poslije vjenčanja mog brata?”

221
 I eto ga na.

Ta riječ - pretvarati se.

To je sve što ovo za njega znači.

Ne mogu vjerovati da mi cijelo ovo vrijeme nije palo na pamet da on sve ovo
samo glumi.

U grlu mi se formira knedla. Briznula bih u plač i vrištala da je lažljivac, ali

suzdržat ću se i odglumit ću kao što glumi i Julianna Margulies u TV seriji Dobra žena.
Ići ću dužim putem. Silazim s emocionalnog vrtuljka. Donosim racionalnu odluku te je
smireno iznosim i odlazim. ”Ustvari, ne želim više s tobom ići u Cleveland, Declan.
Dajem otkaz u svemu.”

Stišće svoju čeljust, ali tamo je bljesak nečega u tim njegovim ledenim očima što
me podsjeća da u njemu ima topline.

Odmičem pogled jer ako ne upotrijebim tu goruću vatru koja raste u meni kako
bih mu spržila jaja, poseksat ćemo se ovdje u uredu na podu i opet ću završiti s istim
problemom.

Ne samo da nešto osjeća za svog šefa nego i za ovaj čin.

Ili samo nešto alkohola i nešto kalorija. I jedna verzija orašara. Orašar koji se
pretvorio u golog plesača je bio samo san. Sada sam se probudila i ispred mene stoji
štakor u odijelu.

„Ti ćeš me samo tako ostaviti?” Njegov glas je hladan i ravnomjeran.

„Obavještavam te dva tjedna prije. Ja ću pronaći sebi zamjenu i ispraksirat ću je.”

„Ti upravo činiš onu stvar za koju sam ti rekao da ne činiš.”

222
 „Neću se žaliti ljudskim resursima, Declan. Samo ne mogu više raditi za tebe i ja

ne mogu vjerovati da ti to ne možeš shvatiti.”

„Trebam te ovdje kao svoju asistenticu. Što želiš - povišicu?”

„Idi dovraga, Declan.”

„Da, zato što sam ja ovdje seronja - nikad nije to onaj koji odlazi.”

Skoro sam uspjela doći do vrata. Skoro sam si uspjela pregristi jezik i ništa ne
reći. Ali ja se okrećem da bih ga mogla pogledati u lice: ” Znaš što ja mislim? Mislim
da je Hannaha otišla nakon što se godinama trudila doprijeti do tebe. Ali ti nisi čuo niti
jednu jedinu riječ koju je ona rekla zato što si bio previše zaposlen da uvjeriš nju da si
ti u pravu, da nisi mogao vidjeti što je krivo. Ne kažem da je loše što si ti takav kakav
jesi ili tko smo ja i ti bili skupa u zadnjih nekoliko dana. Volim svo ono vrijeme koje
smo proveli skupa. Nikada nećeš ni znati koliko. Ali ja više neću provesti niti jednu
sekundu više pretvarajući se da sam u redu s time.”

Stavila sam ruku na kvaku, čekam da on nešto kaže, bilo što.

Pogledam jos jednom prema njemu ledeno je, taj način na koji on mene gleda, ili
sam pogodila živac, a on očito nije čuo niti jednu riječ nakon riječi Hannah. On se ne
trudi niti to opovrgnuti. I očito ne želi da ja nastavim govoriti.

Tako da ja otvaram vrata.

„Ako sada odeš, nemoj se ni truditi da se vratiš,” on promrmlja.

„Dobro. Nemoj se ni ti truditi slati mi poruke ili me zvati, zato što neću

odgovoriti. To više nije moj posao.”

„Oh, i ne brini - unatoč svemu ću ti dati preporuku vezano za tvoje

administrativne vještine ako ti bude trebalo. Ne za tvoju glumu lažne cure.”

223
 Nemam pojma što bi Julianna Margulies rekla u ovoj situaciji u seriji Dobra žena,
ali pustila sam da moj srednji prst odgovori na taj njegov komentar.

Ne zalupim vratima zato što je danas ovdje barem još pet ljudi, ali i zato što na
svakim vratima postoje prigušivači zbog čega se niti jedna vrata ne mogu zalupiti. Ali
nikad u životu nisam tako jako željela zalupiti vratima kao sada. Ili baciti stol kroz
stakleni zid - ili na odvjetnika.

Ili da udarim u nešto.

Barem mogu otići doma, zahvaljujući brižnom seronji koji mi je kupio vreću za
boksanje.

Sretan mi jebeni 28. prosinac.

224
 MADDIE: Bok. *emoji s tužnim licem*

DECLAN: Zdravo, Piper.

MADDIE: Da. Ja sam. Izbrisat ću ovaj razgovor s njenog telefona kad završimo.
Ona je ovdje i razgovara s mojom mamom u drugoj sobi. Težak dan, ha?

DECLAN: Nije sjajno. Je li dobro?

MADDIE: Nikad je prije nisam vidjela ovako tužnu, TBH.

DECLAN: Ne znam što znači TBH.

MADDIE: TBH = to be honest (da budem iskrena).

DECLAN: Ahh. Pokušao sam je nazvati i poslati joj poruku i otići do njenog
stana nakon što je otišla, ali neće odgovoriti. Ne krivim nju. Bio sam totalni seronja.

MADDIE: IMO samo joj treba vremena. IMO = in my opinion (po mom
mišljenju) FYI. FYI = for your info (za tvoju informaciju).

DECLAN: LOL. Znam što znači IMO i FYI. Hvala.

MADDIE: Oh, super.

DECLAN: Nikad nisam želio da stvari završe ovako.

225
 MADDIE: Nije ni ona. Ali nije na meni da govorim u njeno ime. Hej, pa ako ti
treba netko drugi da ide na vjenčanje s tobom i pretvara se da je tvoja djevojka,
dostupna sam!!! LOLOL.

DECLAN: Ti si sjajno dijete, Piper. Jednog će dana neki momak biti sretan što
te ima. Kad napuniš dvadeset pet godina.

MADDIE: Možda ću do tada imati sise.

DECLAN: Ne mogu odgovoriti na to, oprosti. Ali super si bez obzira na sve.

MADDIE: U svakom slučaju, možda bi ju trebao probati potražiti ponovo sutra.

Daj joj malo vremena da se ohladi.

DECLAN: Vrlo si mudra. Osim što sutra ujutro moram biti u Clevelandu kod
brata. Ali pokušat ću nazvati ili poslati poruku.

MADDIE: U redu. A također, ako Eddieju treba spoj, javi mu da sam na

raspolaganju LOLOL, ali ne zapravo.

DECLAN: Shvatio. Čuvaj se. Ne zaboravi ovo izbrisati.

MADDIE: Sad ću to učiniti. Vidimo se. Nadam se.

DECLAN: I ja se nadam. Sretna ti Nova godina.

MADDIE: *emoji s crvenim srcem*

226
 NAJGORI MOGUĆI BLAGDANI

Sve me u ovom apartmanu u Ritz-Carlton hotelu u Clevelandu iritira. Kraljevski

krevet u kojem neće biti Maddie kada se večeras vratim. Pogled koji se pruža kroz
prozor koji ja neću gledati. Orhideje za koje ja znam da ih ona voli. Upravo bih sada
mogao zadovoljavati Maddie Cooper ispod tuša. Umjesto toga, ja guglam što jesti prije
nego počnem s konzumacijom alkohola te pokušavam naručiti u sobu banane, losos,
jaja, slatki krumpir i humus prije nego što me Billy iz Bostona i Irac Nolan otmu.

„Ja nemam pojma kakvog je ukusa korejski sok od kruške,” kažem moronu s

druge strane telefona. Nije on kriv što nisam htio jesti u avionu. Ali ipak, njegova je

krivica što u kuhinji nemaju sok od korejske kruške.

„Ali sam siguran da sok od jabuke nije usporedna zamjena. Kada bi pijenje

jabukovog soka spriječilo mamurluk, onda sam prilično siguran da bi to negdje bilo

navedeno, Raymond. Proslijedi ovaj razgovor svom poslovođi - znaš što, nema veze. Ne

želim to više. Otkaži moju narudžbu. Ovo je konjsko sranje.” Spuštam hotelski telefon,

psujući Raymonda, svoj život, svijet, sutrašnji mamurluk kojeg ne mogu izbjeći i svaku

rečenicu koju sam jučer rekao Maddie.

227
 Ne znam kako mi nije palo na pamet da ona želi dati otkaz i to ne iz bilo kojeg
razloga nego iz tog razloga što me mrzi. Čim je ona to spomenua, moj se mozak samo
ugasio. Već sam bio u fazi obrane, ali jedino o čemu sam mogao razmišljati je kako će
moj život biti usran ako ona više ne bude moja asistentica. Nisam čak imao vremena da
razmislim kako bi bilo da nije bila takva kakva je bila još od 23. prosinca. Za tipa koji
se stalno hvali kako uvijek zna reći pravu stvar u pravo vrijeme, totalno sam se usrao u
gaće.

Sve što sam trebao je poslušati sve što mi ima za reći te sam joj trebao reći kako
se osjećam, ali nisam.

Bacio sam se na posao na nekoliko sati nakon što je ona otišla, jer je to ono što
ja radim. Ali kada sam sve završio i kada se prašina slegla, napokon mi je došlo do
mozga sve ono što je ona rekla. Napokon sam čuo sve ono što sam ja njoj rekao i shvatio
sam pet bitnih stvari. Prvo: Užasan sam u vezama. Drugo: Ono što je ona rekla vezano
za Hannah i mene je istina. Treće: Ja ne mogu funkcionirati bez Maddie u svom životu.
Četvrto: Učinit ću sve što je potrebno da Maddie shvati koliko ona meni znači. Peto:
Imam obavezu prema svom bratu i prema cijeloj obitelji da budem na ovom vjenčanju i
vrijeme je usrano kao što sam i ja.

Mogu kontrolirati skoro pa svaku korporativnu noćnu moru koju mi bilo koji
idiot nabaci, ali očito sam početnik u čišćenju vlastitih sranja. Ništa od ovoga nije novost
za mene -znao sam da ću sjebati ovu stvari s Maddie, ali nisam očekivao da će se to
desiti tako brzo. Nisam očekivao da ću tako jako pasti na nju kao što sam pao. I svakako
nisam očekivao da će ona prema meni osjetiti išta osim požude.

Krenuo sam uzeti svoj mobitel koji se punio cijelo vrijeme otkako sam se prijavio
u sobu. Ne mogu vjerovati da primam savjete od trinaestogodišnjakinje, ali Piper
najvjerojatnije zna više o Maddie od mene. Naravno da sam htio da se to promijeni, ali
nadamo se da je ona bila u pravu i da je Maddie trebala samo nekoliko dana da se smiri.

Taman kad sam otvorio aplikaciju na svom mobitelu, dobio sam poziv od sestre.

„Hej, Casey. Mogu li te nazvati kasnije?”

228
 „Ne. Kakav seronja se javlja tako na telefon? Jesi li u hotelu?”

„Da. Kakva guzica ne bi dozvolila da je nazovem kasnije?”

„Znaš što - čak nisam ni trebala tebe. Trebam razgovarati s Maddie.”

„Zašto?”

„Zaboravile smo je pozvati na naš spa tretman dan dok ste vi dečki vani i tražite

nevolje. I usput - pazi na mog muža. Ako se samo približi nekoj drugoj ženi danas, sve

ću vas kastrirati.”

„To je jako lijepa slika. Mislim da se nemaš oko čega brinuti - jesi li vidjela

Aidenove planove? Prvo gdje ćemo se zaustaviti je Dave i Busters.”

„Da, znaš koliko Billy i Nolan poštuju Aidenove planove? Onoliko koliko

poštuju tvoju jetru. Sretno u tome da vam se ne istopi mozak. Daj mi Maddie na telefon.”

Što reći, što reći, što reći...

„Maddie ustvari nije ovdje, još...”

Jebi se, optimizam.

„Kako to mislis?”

„Imala je neku hitnu obiteljsku stvar koju nije mogla odgoditi, ali potrudit će se

doći na vjenčanje. Vjerojatno. Vidjet ćemo.”

„Dec...”

„Što? Da joj ne dozvolim da se ne brine o svojoj hitnoj obiteljskoj stvari?”

229
 Hitna stvar je ta da mora ispričati svojoj obitelji koliki sam ja zapravo seronja.

„Ona ne dolazi?”

„To nisam rekao. Samo sam rekao da trenutno nije ovdje. Vidi, moram je nazvati

prije nego dođu dečki. Uživajte u spa danu - obećavam da ću držati tvog muža na uzici.

Vidimo se sutra.”

Spustim slušalicu. Nikada nisam spustio svojoj sestri slušalicu prije nego me
pozdravila. Ja sam u silaznoj spirali.

Počeo sam Maddie pisati poruku. Čini mi se kao da je to najpametnija stvar koju
mogu učiniti - da je malo smirim prije nego je nazovem - jer danas moj šarm prema
ženama ne funkcionira. Prije nego sam uspio napisati tri rečenice, moja me mama zove.

Znam i prije nego odgovorim na njen poziv kako će ovaj poziv teći.

„Hej, mama.”

„Dec. Zašto Maddie nije ovdje? Što se dogodilo?”

„Samo ono što sam već rekao Casey.” Na brzinu se pomolim, samo za svaki

slučaj da je ona toliko zauzeta da će mi povjerovati u to sranje.

„Nemoj ti meni prodavati te priče, gospon. Nešto nije u redu. Mogu to čuti po

tvom glasu. Gladan si i anksiozan. Reci mi. Ili znaš… ako će ti biti lakše da lažeš svojoj

jedinoj sestri i svojoj jedinoj mami, samo onda tako nastavi. Hajde. U grad dolazi milijun

rođaka i imam kuću koju trebam očistiti, ali ja imam svo vrijeme svijeta za ovo.”

„Mi smo imali dogovor, ok? Ona je dala otkaz.”

„Dala je otkaz na poslu?”

230
 „Da. I dala je otkaz… glumeći moju lažnu curu.”

„Što si, molim te, ti upravo rekao? Više nije htjela biti tvoja lažna cura? Jesu li

dobro čule moje uši?”

„Da. Znam da zvuči čudno...”

„Misliš?”

„Ali to je samo tako počelo. Stvari su postale ozbiljne i to brzo. I one su bile

dobre. Bilo je bolje od dobrog. Bile su bolje od bilo čega. I onda sam zabrljao, ali ispravit

ću to. Samo moram s njom razgovarati prije nego dođu dečki.”

Mogu čuti kako šmrca, što je odlično.

„Mama, nemoj plakati.”

Pa, ovo je neočekivano.

„Aw, Decky, tako mi je žao. Žao mi je da si se tako loše osjećao da si morao

imati lažnu curu.”

„Nitko nije kriv za to, mama. Pa, možda sam ja kriv.”

„Sviđa mi se ona, Dec. Sviđa mi se Maddie. Sviđa mi se kako ti izgledaš pored

nje. Čak se i baki sviđa.”

„Znam. I meni se sviđa.”

„Ja ne znam gdje sam s tobom pogriješila. Bio si tako dobar dečko. Uvijek si bio

moj mali anđeo - samo ne mogu shvatiti kako se ne možeš slagati s nekom curom.”

231
 „Volio bih kad bih znao. Mislio sam da mi ide prilično dobro. Ti mislis da bih se

ja trebao vratiti na brzinu u New York da pokušam ovo popraviti?”

„Declan Sullivan Cannavale, da se nisi usudio! Ne možeš ostaviti svoga brata s

tim životinjama - Aiden i Eddie ne mogu s njima izaći na kraj.”

„Da. Znam.”

„Možeš biti uz njega barem nekoliko dana.”

„Da. To bih mogao učiniti nakon što sam mu priskrbio mladu.”

„Dobro, sada je dosta o tome.”

Čujem kucanje na vratima.

„Eh! Posluga u sobu! Je li netko naručio hrpu opakih nevolja?!”

„Začepi svoja jebena usta, O'Sullivan - ovo je jedna predivna ustanova.”

„Sranje,” šapnem na telefon. ”Oni su ovdje. Moram ići.”

„I ja isto. Moram pokupiti tvoju baku i djeda s aerodroma.”

„Oh dobro. Je li njegova noga bolje?”

„Enh. Dovoljno dobro. Volim te, Dec. Nemoj zajebati svoj život. Ali nemoj

dozvoliti tim deckima da unište Bradyjevo vjenčanje. I ne želim da vi svi dečki dođete

na probu za vjenčanje mamurni i smrdljivi!”

„Shvatio. O svima ću voditi brigu. Volim i ja tebe. Bok.”

232
 Provjerio sam poruku koju sam htio poslati Maddie te je obrišem i ne pošaljem
ništa. Probat ću opet kada budemo u party limuzini. Okrećem očima te škrgućem
zubima, zato što se pitam što jebote radi hrpa odraslih muškaraca u party limuzini u
jedan sat popodne?”

Čujem još kucanja na vratima. ”Jesi li unutra, Dec?” To je Brady i zvuči mi

pomalo uplašeno.

„Da. Dolazim.” Uzimam svoj kaput i stavljam svoj mobitel u unutarnji džep.

Čim sam otključao vrata, Billy O'Sullivan upada unutra. Hvata me za glavu te

vrisne: ”Hej, Manhattan! Vidite ovog ružnog tipa. Ovaj ružni tip mi je sve ove godine

tako jako nedostajao.” Billy pogledava kroz sva vrata u apartmanu i galami. Već sam

iscrpljen. Odmjerava apartman te me pušta. „Whoa. Pogledaj ovu opako jebenu hotelsku

sobu!”

„Zar ne bi već trebali poći?” Pitam dok se on kreće prema prozorima.

Moj irski rođak Nolan me stisne za ramena te mi dodaje limenku Guinnessa koja
je u smeđoj vrećici dok prolazi pored mene i otkopčava svoje hlače. ”Pij, rođače. Ja
moram pustiti malog miša da prošeta.”

Cijenim to što limenka nije otvorena jer zadnji puta kada sam pio iz boce koja je
bila otvorena, a on mi ju je dao, ovo je ono čega sam se mogao sjetiti u tih zadnjih 48
sati: Nolan je obrijao prednji dio moje noge. Svi smo završili na pozornici gdje se
održavao koncert. Probili smo prozor u Taco Bellu. Pjevao sam na mikrofon onu pjesmu
Chumbawamba te sam kupio takose za sve koji su prolazili - sa svojom novom
kreditnom karticom. Idućeg jutra, htio sam usvojiti sve pse u utočistu u Toledu te sam
plakao pola sata kada mi to nisu dozvolili. Nitko ne zna kako smo na kraju završili u
Michiganu.

Povukao sam svoga brata u zagrljaj. ”Već se zabavljaš?”

233
 „Ne mogu dočekati da više nikad ne idem van bez svoje žene. Ili da jednostavno

više nikada ne idem van.”

„Zvuči dobro.” Zvuči stvarno dobro. Ja neću plakati.

„Oprosti, je li tebi čudno kada za tvoju bivšu curu kažem moja žena?” Upita me

s cerekom na licu.

„Ne. Je li tebi čudno kada vrišti moje ime dok se seksate?”

„O, Touche.”

Brady je jedini član naše obitelji koji koristi tu riječ i ja ga volim zbog toga.

Uhvatio sam Billyja kako uzima grickalice iz mini bara. ”Hey. Ne diraj to.”

„Aww, daj. Umirem od gladi!”

„U party busu bi trebalo biti hrane - iskoristio sam Aidenov novac za to.”

„Ne, potrošili smo ga na alkohol umjesto toga. Reći ću ti ovo - ti popij tu limenku

Guinnessa prije nego što napustimo ovu sobu, a ja neću dirati tvoj mini bar.”

„Odjebi. Možeš uzeti samo jednu grickalicu.” Pokažem jedan prst u zraku, kao

da pričam s djetetom. ”Jednu.”

Brady snizi svoj glas te reče: „Pa, Casey mi je upravo poslala poruku da Maddie

neće doći i da je samo glumila da je tvoja cura? Što se događa? Jesi li dobro?”

„Da, ja sam dobro. Nemoj se brinuti za mene - ovo je tvoj dan da se opustiš i da

uživaš.”

„Jesi li siguran? Ako želiš razgovarati o tome...”

234
 Zapravo umirem koliko želim razgovarati o tome. To je jedina stvar o kojoj
odjednom želim razgovarati jer je to jedina stvar o kojoj želim razmišljati. Ali moj brat
izgleda tako zabrinuto i ovo je njegova momačka zabava, a ja nisam još toliko jadan.
Još nisam.

Otvaram limenku Guinnessa. ”Siguran sam.” Podižem limenku prema njemu.

„Neka tvoj najbolji dan u prošlosti bude najgori dan u budućnosti.”

Nakon što sam skoro popio pola, pružio sam i njemu tako da i on meni može

nazdraviti: „Da tvoje srce bude svjetlo i veselo, a tvoj osmijeh velik i širok. Da

preživimo ovo jebeno sranje tako da ja mogu preuzeti svoju mladu.”

Nakon što su oba moja rođaka završila s obrušavanjem moje luksuzne kupaonice,
a ja sam malo pod utjecajem alkohola, ulazimo u luksuzni party bus koji je ionako samo
obično jadno prijevozno sredstvo na kotačima. Nije mi ni upola zabavan koliko je bila
limuzina koju nam je rezervirala Maddie.

Pored mene su moj najstariji brat Aiden, moj najmlađi brat Eddie, Caseyin muž,
Billyev oženjeni brat Mark i oženjeni irski rođaci, Sean i Fergal. Svi drugi su opuštenije
obučeni nego ja, kao i inače. Sve pozdravljam, a Nolan nam svima u ruke gura po
limenku Guinnessa.

„Za hrabrost pa onda za cassino!” Billy zagalami nakon što je završio razgovor s

vozačem.

„Mislio sam da idemo u Dave i Busters prvo,” kažem pogledavajući Aidena i

Bradyja.

Aiden gleda u pod te otpije gutljaj piva.

„Neee! Jebeš to dječje sranje - koliko je nama godina, 12? Promjena plana.

Zabavit ćemo se kako treba. Pij, Manhattan.”

235
 Ovo je sranje.

Gurnem Bradya koji sjedi pored mene te šalje Hannah poruku. ”Jesi li u redu s
time?”

On slegne ramenima. ”Nije bitno kamo ćemo ići. Ionako ćemo svi završiti
razbijeni, s licem u blatu i to za jedno pet sati. Možda ako se ranije onesvijestimo, sutra
ćemo se ranije probuditi.”

Promrsio sam mu kosu. ”Ti si takav optimist.” Izvadio sam telefon te sam otvorio
aplikaciju za slanje poruka.

Eddie skoči kraj mene. ”Hej. Čuo sam da ti je Maddie bila samo lažna cura. Mogu
li dobiti njen broj telefona?”

„Ustvari ću te ubiti ako uopće pokušaš bilo što,” promrmljam niti ga ne

pogledavši.

„Šalim se. Ja imam curu.”

„Da. Jesi li je osobno upoznao?”

„Ne, ide u Sveti Bart svake godine za novu godinu s prijateljima. Zato nije mogla

doći na vjenčanje.”

„Uh-huh. Ali tvoja prijateljica Birdie nije bila slobodna da bude tvoj spoj na

vjenčanju?”

On se nasmije .”Ona nikad ne bi nikud išla sa mnom gdje bi morala biti moj spoj
ni za milijun godina. To je urnebesno.”

„Sranje je biti ti, huh?”

236
 Napokon otipkam poruku za Maddie, impresioniran sam kako sam odgovoran i
elokventan, čak i nakon skoro litre alkohola. Stisnuo sam pošalji čim sam osjetio
Nolanove crne irske oči na sebi s kraja autobusa te sam vratio mobitel u džep.

Ne bojim se tog jebača, ali od kada sam bio dijete, imao sam potrebu da uvijek
tog tipa impresioniram. I svakog irca, što se tiče toga. Nasmijao bih se u lice Colinu
Firthu kada bih ga sreo, ali kada bi nam se putevi sreli, vjerojatno bih počeo plakati,
vjerojatno bih počeo citirati Bruges, počeo bih se maziti s njime ili tako nešto.

Billy je prebacio radio stanicu te je sada počela svirati hip hop glazba koju je
pojačao do daske prije nego je otvorio bocu šampanjca, špricajući okolo kao neki
seronja.

Nisam čak do kraja popio pivo kad je Nolan dodao nove limenke. Znam taj trik.
Na taj način će mi biti teško pratiti koliko sam zapravo popio. Neću pasti na to. Ne ovog
puta.

Tipkam još jednu poruku Maddie zato što sam se sjetio nečeg jako važnog što
sam joj htio reći i onda sam joj poslao prije nego što je došao Billy da bi gnjavio nas
četvero braće zato što šaljemo poruke svojim ženama kada bi se umjesto toga trebali
zabavljati.

„Što svi vi ovdje radite? Ovo je momačka zabava ili je ovo pičkasta konvencija?”

Poslao sam još jednu nestrpljivu poruku Maddie prije nego sam vratio mobitel u
džep, taman kada je Nolan sjeo između mene i Bradyja, pljeskajući ga po njegovom
prljavom licu, a mene je odmjeravao kao neki irski gangster.

„Jeste li ovdje da se zabavite ili ne?” on smireno upita.

„Da se nešto dogovorimo,” kažem držeći se svoga stava. ”Mi ćemo ići polako.

Obećao sam mami i setri da ću paziti da mi braća ne upadnu u nevolju. Ne bi htio

uznemiriti moju mamu i sestru, zar ne?”

237
 On se naceri te izvadi iz unutarnjeg džepa pljoskicu. ”Ti ne bi htio razočarati
svoje irske pretke, zar ne?”

Neki trijezni glas u mojoj glavi počinje recitirati svaku stvar koju bih sada trebao
reći Maddie na telefon, ali ne mogu to čuti zbog buke koju proizvodi moj pijani rođak
koji me hoće nečemu naučiti.

„Oprosti mi, Cooper,” šapnem u pljoskicu te je polagano primičem usnama.

238
 TREBA LI STARA ASISTENTICA BITI ZABORAVLJENA?

Pa, moram priznati Declanu - nitko mi nikada nije dao korisniji božićni poklon u
mom životu. Dopustila sam sebi jučer samo jednu čašu vina kod sestre jer nisam htjela
riskirati mamurluk nakon što mi je tako odlučno rekao da mi neće slati poruke kad
napustim ured. Ali umjesto da se probudim s mamurlukom jutros, imam natučene šake.

Vrijedilo je. Izvukla sam puno agresije tim udarcima. Morala sam ukloniti
njegovu sliku koju sam zalijepila jer me to jednostavno rastužilo, a nisam ni željela
uništiti to dosadno, zgodno lice.

Prvo me natjerao da radim sa svojim alatom za erotsku masažu i sad zlostavljam

vreću za udaranje.

Dobro, možda sam i prošlu noć zlostavljala alat za erotsku masažu. I opet jutros.
Jer nemati posao je stresno. Poslala sam e-mail lovcu na glave nedugo nakon što sam
ustala, da ona zna da tražim novi posao i nazvala je odmah da razgovaramo o mojim
mogućnostima. Nije čak ni pitala zašto napuštam svoju trenutnu funkciju –
pretpostavljam jer je već pronašla posao za brojne druge bivše izvršne pomoćnice koje
su imale nesreću raditi za Declana Cannavalea.

239
 Izašla sam obaviti neke poslove kako ne bih srela gđu. Pavlovsky. Ručala sam u
svom stanu jer nisam željela riskirati da vidim njeno razočarano lice. Declan je jučer
došao do zgrade i nije ga pustila unutra.

Došla je do mojih vrata pitati može li ga pustiti unutra. Kad sam rekla da ne, bila
je tek nešto manje dramatična od heroine svakog filma koji sam ikad gledala, a koji se
temelji na Ruskom romanu. Sad kad sam se vratila i odložila namirnice, ležerno
provjeravam svoj telefon da vidim je li me regrut ili netko drugi kontaktirao.

Tu je gomila poruka od Declana i nekoliko poruka govorne pošte, a ja sam toliko

ljuta na svoje glupo srce koje luduje čim vidim obavijesti. Tako sam bijesna zbog
idiotskih leptirića u trbuhu kad otvorim poruku.

DECLAN: Bok. Znam da si rekla da se ne zamaram slanjem poruka i iako si ti

meni šef, nikad nisam bio dobar u tome da dopustim nekome drugome da ima zadnju
riječ. Postoji jedna stvar koju sam ti trebao reći jučer, Maddie. Ja...

To je to. Upravo je napisao Ja. Kao da je to ono što mi je trebao jučer reći. Kao
da svaka pojedinačna stvar koju je rekao nije o njemu.

DECLAN: Također, ono što si rekla o meni bilo je u redu. Ne želim više biti
takav. Zaslužuješ bolje.

Vjerojatno je mislio na onaj dio koji sam rekla o njemu i Hannah, ali dio
Zaslužuješ bolje je onaj koji me se tiče, budući da je to u povijesti bila šifra za: Upoznao
sam nekoga drugog, pa napravimo pauzu i počnimo se viđati s drugim ljudima.

Vrijeme sljedeće poruke otprilike je pola sata kasnije.

DECLAN: Cooper. Nedostaješ mi. Ne znam zaslužujem li oprosti, ali molim te,
daj mi još jednu šansu. Sve ću učiniti.

Želim se smijati jer je očito pijan, ali ni meni se ne bi sviđalo da je nekome

smiješno kada tražim drugu šansu.

240
 Tada slušam glasovne poruke. U prvoj Declan pjeva prvu polovicu pjesme My
Heart Will Go On u telefon prije nego prekine. Mogu čuti hrpu odraslih muškaraca kako
izvikuju riječi pjesme Beastie Boysa u pozadini.

Sljedeća je poruka vjerojatno nastala kad me slučajno nazvao s telefonom u

džepu. Barem se nadam da je to. Mogu čuti hrpu muškaraca kako pjevaju pjesmu I do
anything for love, a Declan pjeva ženski dio.

Nakon ponovnog preslušavanja glasovnih poruka, pronalazim još jednu

tekstualnu poruku.

DECLAN: Copppperrrrr. Molim te, budi Maddie prema meni. Ja nikad prije
nisam pao ovako na nekoga. Volio bih da si ovdje. Trebam mladost. BRB. *emoji koji
šalje poljubac* *uplakani emoji* *emoji laka za nokte*

Prije nego što uopće uspijem odgonetnuti što je dovraga mislio pod tim, primam
još jednu poruku.

DECLAN: Tako je. Zbogom ljepotice. Vrijeme je da Dec ostavi telefon i pridruži
se obitelji. Sretna ti Nova godina.

To je to. Ne da bih odgovorila. Jer što bih trebala reći na bilo što od toga? Samo
se nadam da se idiot sjetio jesti prije nego što je počeo piti, jer mi je zvučao gladno.

Još jednom slušam glasovnu poštu prije stavljanja telefona u torbicu i odlaska u
Sentinel s kutijom za stvari. Barem znam da neću naletjeti na Declana kad pokupim
stvari sa stola. Ipak naletim na gđu. Pavlovsky kad izlazim do automobila.

Izgleda točno slomljena srca kao što sam se i bojala da će biti kad me vidi.
Smrzava se, ali barem je odjevena u potpuno novi vuneni kaput dok čisti pločnik ispred
naše zgrade.

„Oh, imate novi kaput!“

Ona suzi oči dok miluje ovratnik. „Da. Dobra vrsta dečka, došao mi je jučer.“

241
 „Declan vam je dao kaput?“

Ona kimne i uzdahne. „Čini se jako uzrujan. Ali i ti se također činiš uznemirenom,

pa ga nisam pustila unutra. Htjela sam, Magdalena. Ohhh, tako sam htjela. Bilo je jako

teško.“

„Znam. Žao mi je.“ Trljam je po ruci. „Hvala što poštujete moje želje. I ne

zaboravite poraditi na svom izgovoru.“

Ona oblizuje usne i kaže: „Želim da budeš sretna s njim.“

Cindy u svoje karaoke aparat pjeva Don’t Stop Believin na recepciji kad dođem
u Sentinal. Ona zaustavlja glazbu čim me vidi, ali joj nije neugodno kad je uhvate kako
pjeva. Zuri u moju kutiju za stvari i izgleda vrlo zabrinuto.

„Bok“, kaže ona. „Ostavljaš li nas?“

„Da. Ipak, nemoj prestati pjevati. Zvučala si sjajno.“

U potpunosti zanemaruje moj kompliment. „O nemoj, Maddie. Zašto?“

„Oh, znaš. Ovaj mi posao jednostavno ne odgovara.“

„Je li te otpustio?“

„Ne. To je bila moja želja.“

242
 „Oh. Jesu li se stvari... zakomplicirale?“

Osvrćem se oko sebe da vidim ima li koga nadohvat ruke.

„Nitko drugi nije ovdje“, uvjerava me. „Inače ja ne bih pjevala... Jesu li stvari

postale čudne nakon McSorley'sa?“

„Ne, uopće!“ Nisam to htjela viknuti. „Samo je vrijeme da krenem dalje.“

Izvija usne na jednu stranu. „Nakon dva mjeseca?“

Odvraćam pogled jer nema puno toga što bih mogla reći.

„Pa, neću te zadržavati, ali nedostajat ćeš mi. Ostajemo u kontaktu, u redu?“

„Definitivno.“

Dok se udaljavam, ona kaže: „Znaš, on je promijenio sedam drugih pomoćnika

ovdje prije nego što je zaposlio tebe.“

„Toga sam svjesna, da. Prilično je zahtjevan.“

„Da, ali mislim... ti si jedina koja je zapravo ostala do kasno s njim.“

„Jesam?“

„Uvijek bi ostale rano poslao kući jer mu je bilo lakše učiniti sve sam, tako mi je

rekao.“

„Oh.“ Zagledam se u praznu kutiju u rukama. „Nisam to znala.“

Jebite se, trnci.

„Nisam znala ni da se jadni čovjek može nasmiješiti do prije nekoliko mjeseci.“

243
 Ne sada, suzni kanali!

„Da, pa... nadam se da će sljedeći pomoćnik biti bolji za njega”, uspijem reći kroz

knedlu u grlu. „Oh, i Cindy... Nemoj mu reći da sam ti to rekla, ali Declan je bio tvoj

tajni Djed Mraz.“

Oči joj se rašire, donja usna podrhtava i sad postoje tri žene na Manhattanu za
koje znam da su im oči suzne zbog tog šupka.

Kad sam skoro gotova s pakiranjem, dobijem poziv na svoj mobitel. To je moj

bivši šef, Artie. Možda napokon odluči izaći iz mirovine pa mogu opet raditi za njega.

„Zdravo? Artie?“

„Sretni praznici, dušo.“

Toplo mi je oko srca kad čujem njegov glas. „Sretni blagdani! Je li sve u redu?“

„Pa, to sam zvao da te pitam, Maddie. Dobio sam poziv od regrutera. Tražila me

pismo preporuke. Nemoj mi reći da već napuštaš Declana?“

Pročistim grlo i pokušavam zvučati što čvršće. „Samo mi je trebalo nešto novo

za Novu godinu“, kažem potpuno neuvjerljivo.

244
 Uzdahne. „Ne moraš mi reći. Podržat ću te, bez obzira na sve.“ Oboje dugo

šutimo prije nego nastavlja. „Samo sam ti htio nešto reći. Nešto što sam do nedavno

zaboravljao. Budući da nećeš više raditi za njega...“

Ispuhnem smijeh. „Napokon ćete me upozoriti na raspoloženje Declana

Cannavalea? Malo ste zakasnili.“

„Rekao sam ti, ne znam ništa o tome“, kaže veselo. „Sjećaš se onog vremena kad

sam ručao s njim? Kad si još radila za mene, a on je još bio u odvjetničkoj tvrtki?

Zamolio me da se posavjetujemo oko nečega, a ja sam zaboravio ponijeti sa sobom neke

papire. Svratila si do restorana da mi to doneseš.“

„Sjećam se toga.“ Bilo je to kad smo Declan i ja znali čavrljati telefonom kad god

bi nazvao Artieja, i bilo mi je neobično što je počeo sam zvati.

“Sreli smo se vani, ali pretpostavljam da te Declan mogao vidjeti. Uvijek mi je

govorio preko telefona da imam sreće jer imam pomoćnicu koja zna posao. Ali kad sam

se vratio unutra i sjeo, rekao mi je da mu javim čim se planiram povući jer te htio

zaposliti. Prošla je godina prije nego što si završila raditi za njega.“

„Oh“ je sve što mogu reći dok milujem latice orhideje koje su procvale i gledam

u prazan stol kroz stakleni zid nasuprot sebe.

„Mislim da je tada živio s nekim. Ali činio se pomalo rastresen ostatak ručka.

Mislim da je imao stvar za tebe već neko vrijeme.“

Smijem se. „Ja ne mislim.“

245
 „Pa, ne znam priču, ali govorim kao šef koji se zaljubio u svoju pomoćnicu...“

Naježim se iste sekunde.

„Ne ti, dušo - moja supruga! Nisam li ti rekao da je bila moja pomoćnica prije

nego što smo se vjenčali? Stvari su tada bile malo manje komplicirane, naravno. Ali

nikada nije lako kretati se takvom situacijom. Ne kažem da bi trebala nastavi raditi za

njega. Možda je najbolje ako to ne učiniš. Nije to moj posao, ali ti si mi uvijek bila poput

kćeri. Samo kažem, u slučaju da se stvari između vas dvoje zakompliciraju... Možda

vidite kako je to kad ne radite zajedno. Nakon svih ostalih dečki koje sam vidio s tobom

godinama - zaslužuješ tipa poput njega.“

„Wow. Čini se da ste prošli liniju bivšeg šefa.“

„Govorim ovo jer sam tvoj obožavatelj, Maddie. Znam da mi pravnici nismo

najlakši ljudi s kojima se može raditi ili živjeti. Ali neki ljudi više odgovaraju radu i

životu s nama od drugih.“ Zahihoće se. Uvijek sam voljela kad bi se smijao ovako, poput

Djeda Mraza. „Sviđalo ti se ili ne, ti si jedna od ljudi koji se zapravo mogu nositi s nama.

Ne znači da moraš osobno i profesionalno imati posla s odvjetnikom. Ali ako tražiš nešto

novo za sljedeću godinu, možda ti i Declan možete početi ispočetka s čistim obrazom. I

kao što sam rekao regruteru, neka za tebe kaže samo riječi hvale.“

Zahvaljujem Artieju, kažem mu da pozdravi ženu i spustim slušalicu. Kad

pogledam poruke koje je Declan poslao ranije, pokušavam ih ponovno pročitati s nešto
manje ciničnom perspektivom. I odjednom, mogu popuniti praznine i shvatiti sve bitne
rečenice: Volim te. Nedostaješ mi. Molim te, daj mi još jednu priliku. Učinit ću sve.
Molim te, nemoj se ljutiti na mene. Nikad se nisam osjećao ovako prema bilo kome prije.
Sjebao sam. Volio bih da si ovdje. Trebam te.

246
 Nemam pojma čemu služe emojiji s lakovima za nokte, ali mislim da znam što je
sada Declan Cannavale.

Ni ja nisam nikada prije ovako pala na nekoga.

Nadam se da nismo u potpunosti sjebali stvari.

247
 PREKRASNA GUZICA

30. prosinca

Dragi dnevniče,

Danas smo mama, teta Maddie i ja u osnovi odglumile vrhunac svake romantične
komedije koju sam ikad vidjela, i one koju planiram napisati jednog dana kad će mi
roditelji napokon kupiti softver za pisanje scenarija koji tražim od svoje dvanaeste
godine.

Recimo samo da ako postoji takva stvar kao što je romantična karma, tada će
moje sise postati stvarno velike i moj prvi dečko imat će najbolje dupe u školi (iako ne
nužno u mojoj školi jer je moja novogodišnja odluka da proširim svoje horizonte i
zaljubim se u dječake iz drugih škola).

Svejedno. Teta Maddie nije bila sigurna bi li trebala ići u Cleveland da bude s
Declanom jer se nije javljao na telefon i nije odgovarao na njene SMS poruke. Mama i
ja smo bile poput: OMG moraš ići! Kako ne ideš?! Moraš ići i reći mu da ga voliš
i #Maclan!

248
 Što ona uopće razmišlja? Ima najbolju guzu u cijeloj zemlji. Pa, mislim da je
ravnomjerna s Eddiejevom iako nikad nisam vidjela njegovu. Možda bi ju trebao
pokazati u seriji.

Tako je tata čuvao bebu i mama i ja smo se odvezle do Maddie. Dok se moja
mama još vozila okolo i pokušavala pronaći parkiralište, a tetka je bila zauzeta
pronalaskom leta, spakirala sam kofer za nju. Spakirala sam svu odjeću koju bih
odjenula za Declana da mogu. Zahvalit će mi kasnije. Ili Declan!

Dobila je kartu za let koji je polazio za dva i pol sata pa smo ga morale rezervirati!

Odjurile smo na aerodrom, a mamina vožnja nije bila ni približno polagana i

dosadna kao i obično jer dijete nije bilo u autu. Teta Maddie bila je nervoznija nego što

sam je ikad vidjela, pa joj je mama dala sićušnu bočicu nečega što se zove Bailey’s, i

rekla joj da je to uzela kod tetke Mel da joj pomogne proći kroz praznike.“

A onda je stavila onu pjesmu Dreams i pjevale smo iz svega glasa.

Kad smo ostavljale Maddie, moja mama je rekla najbolju stvar koju je ikad rekla,
i tako sam ponosna na nju.

Rekla je: „Znam da sam starija sestra, ali ti si uvijek bila velika sestra u ovoj

obitelji. Uvijek si ti ta koje će nam pomoći proći kroz sranja, uključujući i moja. Declan

bi mogao biti pijan kao guzica i možda će te trebati, ali ne na način na koji te trebao kad

si mu bila pomoćnica. Frajer se ne bi pojavio na obiteljskoj večeri na Staten Islandu,

osim ako ne treba ženu koju će cijelo vrijeme pokazivati. Ali neki momci trebaju veliki

stari udarac po dupetu da bi shvatili da je vrijeme da se poprave. Sad je vrijeme da

dopustiš tom čovjeku da zna da si njegova žena. Udari to dupe, curo. I donesi to dupe

kući za sve nas jer je OMG savršen.“

249
 Ok, možda sam nadopisala svoj mali monolog, ali to je u osnovi bilo ono što si
rekla. Tako je, mama. Znam da čitaš moj dnevnik i ne smeta mi što to znaš: bilo je
stvarno super što si rekla. Bilo je super uzbudljivo biti dio #Maclan i zapravo je to bila
najzabavnija stvar koju smo imale zajedno cijelu godinu. Pretpostavljam da sam
propustila druženja s tobom.

Nadam se da će teta Maddie stići tamo na vrijeme na probnu večeru.

Ali ozbiljno - moraš prestati čitati moj dnevnik.

250
 POTRUDI SE JAČE. POTRUDI SE JAČE. POTRUDI SE JAČE S
OSVETOM

Sve je užasno i ja sam idiot.

Kada sam se probudio, potpuno sam obučen te ležim u kadi u svom apartmanu.

To je dobra vijest - da sam se probudio i da sam u svom apartmanu u Clevelandu.

Druga vijest je ta da je na meni Nolanova odjeća, što je za jedan broj veća od

moje te na glavi imam kapu za takve vrste zabava. Oprezno je skidam s glave te vidim
da na njoj piše Cuger kraljica. Što ima smisla. Umjesto mozga imam pulsirajuću zdjelu
punu olova, prilično sam siguran da me u jednom trenutku udario kamion i imam osjećaj
na jeziku kao da je na njemu netko ugasio cigaretu. A duhovi se trude počupati jednu po
jednu vlas moje kose i mislim da su u mojoj kupaonici one dvije blizanke iz Isijavanja.
Moji me Irski preci očito mrze.

Sve me boli, uključujući i moje srce, i prva misao koja mi se uvukla u moj mozak

od pijeska je: „Maddie. Moram nazvati Maddie.”

Želja da vidim Maddie i da čujem njen glas je jedina stvar koja je jača od moje
želje da prespavam cijeli idući tjedan ili možda dva. Sve dok ona samo ne galami na
251
mene. I sve dok ne moram otvoriti oči i ne moram brzo treptati. Ili ako ne moram
podignuti glavu.

Obećam sam sebi, ako sam zapravo živ, jer nisam u potpunosti siguran da jesam
- da ću živjeti svaki dan svog prokletog života kako bih popravio stvari s Maddie.

Bit ću najbolji muškarac koji mogu biti za Maddie.

Ili ću dati sve od sebe da postanem taj muškarac.

Stvarno ću se jako potruditi.

Čim prođe ova mučnina.

Pipam okolo u potrazi za telefonom te ga pronalazim u džepu Nolanove kožne

jakne, s hrpom kondoma i ubrusa na kojima pise hrpa ženskih imena i njihovi brojevi
telefona. Uvjeren sam da je Nolan nosio ovu jaknu i da je on skupio sve ove brojeve
telefona većinu noći i želim ga ubiti jer je najvjerojatnije on imao većinu noći moj
telefon.

Barem se nadam da smo sinoć izašli. Stvarno se nadam da je još 30. prosinac.

Telefon mi je ugašen, naravno. Tako da se migoljim iz kade u potrazi za

punjačem i za najbližim toaletom koji je najbliži podu, ako je to moguće. Zato što ću
ostati priljepljen uz pod koliko god je moguće.

Sat pored mog kreveta pokazuje da je 14:47, ali ne piše koji je datum, koji
seronja.

Nolan leži onesviješten na podu pored kreveta, s kapom na glavi na kojoj piše
Označeni pijanac. Iznenađen sam što na njemu nije moja odjeća. Na njemu je odjeća
rođaka Billyja. Billy je raširen na krevetu. Čini se da je zaspao dok je skidao ili oblačio
odjeću. Na njegovoj kapi piše Plesna diva i na moje shvatljivo ushićenje, netko je
nacrtao penis na njegovom čelu i to crnom bojom. Nadam se da sam to bio ja.

252
 Uzimam hotelski telefon s pulta, nasumce pritišćem tipke, tražit ću da u moju
sobu dostave svu kavu koju imaju. Rekao sam im da u moje ime nazovu Maddie, ali oni
ne znaju njen broj, a ne znam ni ja. Rekao sam im da nazovu moju mamu, a oni su me
opet razočarali. Zato moram iščupati žicu telefona iz zida i moram malo odmoriti svoje
oči.

Kada sam opet otvorio svoje oči, na satu piše 16:01. U pet sati bismo trebali biti
u crkvi na probi. To jedino važi ako je danas i dalje taj dan koji bi trebao biti.

Uzimam najbližu cipelu te je bacam prema Nolanu. Pogodila ga je u njegovo lice,

ali on se ni ne trzne. Pronalazim drugu cipelu, bacam je prema Billyjevim genitalijama.

On šmrcne i promrmlja: „Nuh-uh”, te prekrije jastukom svoj glavu.

Moj se mobitel napunio i aleluja, 30. je prosinac. I tu je nekoliko poruka od

Maddie. Jedna je od sinoć, a druga je od jutros.

MADDIE: Dobro večer, sunašce. Dobila sam tvoje poruke. Samo sam ti to htjela
reći. Jako puno sam razmišljala o tebi i samo sam htjela da i to znaš. Ima toliko toga
što bih htjela da znaš. Ali ipak to su stvari koje ti ne mogu reći preko poruke. Barem ne
dok sam trijezna. Pa ako i dalje želiš da dođem u Cleveland, javi mi. Znam da si zauzet
sa svojom obitelji, tako da neću kupovati kartu sve dok mi se ti ne javiš. Nadam se da si
nešto pojeo. Nadam se da tvoje srce i dalje kuca. *emoji koji namiguje* Moje i dalje
kuca.

MADDIE: Jutro, sunašce. Znam da si zauzet. Htjela sam te samo obavijestiti da

sam ja i dalje ovdje. U New Yorku, to mislim. Ali i dalje sam ovdje za tebe. Što je
najvjerojatnije nasladunjavija rečenica koju sam ikada rekla naglas, ali postoji puno
sladunjavih stvari koje bih ti htjela reći. Javi mi samo želiš li da dođem da ti te stvari
kažem i osobno. I ne zaboravi piti tekućine.

Oh, Maddie Cooper. Jest ću ja. Hidrirat ću se ja. I ja ću tebi reći sve one
sladunjave stvari, ali neću to učiniti prije nego ti meni kažeš sve ono što mi želiš reći, a
ja ću te pozorno saslušati i zapamtit ću svaku tvoju riječ.

253
 Imam i nekoliko propustenih poziva od nje, ali nema glasovnih poruka. Nazovem
je nazad, ali poziv ide diretko na glasovnu poštu. Taman sam htio ostaviti glasovnu
poruku kada me pogodila cipela u glavu i oba moja rođaka su odjednom budna te galame
na mene da se spremim jer kao ispada da oni mene čekaju da se ja spremim i da su oni
budni satima. Seronje.

Poslao sam Maddie samo dvije rijeci: Da. Dođi.

I onda sam spreman poći.

Nisam imao previše vremena da se pogledam u ogledalo, ali imam osjećaj da

izgledam kao onaj izvanzemaljac iz onog filma sa Sigourney Weaver. Ako me netko
posiječe, moja otrovna krv će teći po podu. Ne mogu se sjetiti jesam li sinoć išta jeo, ali
isto tako ne želim ni okusiti niti mirisati hranu u sljedećih nekoliko dana. Ili čuti glazbu
ili se micati ili razgovarati s ljudima.

To je upravo nemoguće jer smo mi sada na probnoj večeri u privatnoj

blagovaonici pored, a ja sam okružen hranom i glazbom i ljudima koji razgovaraju. Neki
od njih su djeca. Glasna djeca. Najglasnija djeca na svijetu. Znam da inače sve ove ljude
ja volim, ali svi oni trebaju začepiti i sjesti mirno i pustiti me na miru tako da se ja mogu
sklupčati ispod ovog stola dok čekam da mi se javi Maddie.

Gledam u praznu stolicu za ovim stolom, durim se kao neka velika beba. Zvao
sam je šest puta i dalje me upućuje na govornu poštu. Nije odgovorila niti na jednu moju
poruku. Ona bi mogla biti ljuta na mene što joj se nisam ranije javio. Nemam pojma.
Vidio sam poruke koje sam joj sinoć slao. Bio sam jebeni idiot. Bit ću sretan ako bude
htjela doći u Cleveland nakon što je pročitala sve te poruke. Pretpostavljam da bih trebao
zahvaliti Nolanu što mi je uzeo telefon kada ga je uzeo.

Djed i baka O’Sullivan sjede pored mene. Baka nosi jednu od preklopnih haljina,
te me to podsjeća da je takvu haljinu nosila Maddie onu noć u Youngstownu. To je tako
krivo. Toliko je krivo da ja razmišljam o svim onim stvarima koje smo ja i Maddie radili
jedno drugome te noći dok mi moja baka priča o problemu mog djeda. Dok ona priča,
djed mi govori o smicalicama na njegovoj momačkoj zabavi prije nekih 60 godina. Ili

254
bolje rečeno na momačkoj večeri. Ili bolje rečeno, o običnoj večeri s hrpom Iraca. Tu
priču mi je ispričao već deset puta, tako da znam točno što će reći, iako sada zamišljam
golu Maddie.

„Da li si stigao na vrijeme u crkvu?” Pitam ga kada je stao da udahne.

„Aye. Stigao sam na vrijeme u crkvu! Umoran, totalno trom i svejedno sam stigao

na vjenčanje! Zar ne, moja draga ženo?”

„Ohhhh, zar nisi, moj dragi mužu? Stigao si na sve i od tada svakim danom našeg

zajedničkog života.” Odmahuje rukom prema njemu te ga istodobno gleda u oči dok on

stavlja svoju ruku na njenu nogu ispod stola.

„Bih li se onda trebao više potruditi?” Moj djed kimne cerekajući se.

„Htjela bih vidjeti kako pokušavaš, starče. Htjela bih te vidjeti kako pokušavaš.”

Pa, nisam prvi niti zadnji muškarac u ovoj obitelji koji sjebe stvari i onda moli
svoju ženu za oprost. Ja nisam ni upola šarmantan kao moj djed - ja se mogu samo nadati
da je Maddie upola blaga kao što je moja baka.

Pogledam preko stola te vidim da je koža na čelu Billya Bostona roza boje i gruba
jer je prije ribao penis koji mu je bio nacrtan na čelu. To zvuči totalno krivo, ali danas
nista nije pravo. Kao na primjer, Eddie izgleda kao da je jučer cijeli dan proveo na spa
tretmanu s damama - ali on je definitivno pio s nama. Jebeni seronja.

Ustvari nešto i je u redu. Brady stoji tamo te gleda u Hannah kao da je kraljica
svemira, čak sam i ja pomalo živnuo kad njih dvoje vidim zajedno. On izgleda umorno,
ali sretno.

Sudeći po pedesetak slika koje sam pronašao na svom telefonu, on je većinu noći
proveo s glupim cerekom na svom licu i velom na njegovoj glavi na kojeg su bili
naslikani penisi. Čini se da sam ja proveo jako puno vremena u raspravi s konobaricom.
255
Mislim da se zvala Bernice i sudeći po njenoj sijedoj kosi i borama, mislim da je imala
120 godina. Siguran sam da mi je rekla neke jako mudre stvari o ljubavi i životu, ali sve
sam zaboravio. Bio sam jako sretan kada sam igrao poker u kasinu i onda sam bio tužan
i ljut kada sam bio za stolom sa žetonima.

Očito sam otpustio svoju agresiju svirajući bubnjeve na nekoj pozornici na

nekom glazbenom festivalu u gradu. Postoji i slika mene na nekom reliju gdje sam
izbacio glavu kroz prozor i na slici izgleda da sam u jako ozbiljnom razgovoru s nekim
tipom u kamionu. Vjerojatno sam ga pravno savjetovao ili tako nešto. Očito nikad neću
znati.

Jedna stvar je sigurna - unatoč svemu, meni je drago da sam došao. Ali nitko mi
neće zahvaliti jer je Brady preživio noć. Tu sam za njega. Svi smo tu za njega i Hannah.
Ljudi su se počeli ustajati kako bi im nazdravili još otkako su poslužili desert i Eddie
recitira svoj neodoljivi govor, tako da je najvjerojatnije vrijeme za mene da se popnem
na malu pozornicu i da kažem nešto.

Uzeo sam još jedan veliki gutljaj kave i još jedan veliki gutljaj vode, polako sam
ustao te se gegam do pozornice, plješćem za Hannah i Bradyja. Nemam jebenog pojma
što ću reći i možda je to dobra stvar. Možda budem samo otpjevao Chumbawambu i
onda samo bacim mikrofon. Ili možda kažem što osjećam, umjesto što igram verbalni
šah, makar jednom u svom odraslom životu.

Uzeo sam mikrofon u ruke i čim sam spojio pogled s Bradyjem, imam sjećanje
na sinoćnju noć.

„Hej,” kažem i onda sam dugo tih jer se pokušavam sjetiti našeg razgovora od

sinoć. Po izrazima na licima svih ljudi mogu vidjeti da gledaju u mene jer se boje da ću

ili povratiti ili da ću mladenki izraziti ljubav. Niti jedna od te dvije stvari nije bitna.

”Sinoć smo imali dobru noć, zar ne, kompa?”

„Opako jebenu noć!” Billy Boston zagalami te jako udari glavom o stol.

256
 „Sada bi bilo dosta tebe, Boston,” kažem na mikrofon.

Nona se mrgodi i psuje na njega.

„Hvala što si bio tu, kompa,” Brady kaže, podižući svoju čašu u zrak punu vode.

„Dobro te vidjeti opet u zagrljaju tvoje predivne mlade, gdje ti je i mjesto.”

Čekam na reakcije. Čak nisam ni glumio ovo da bih dobio reakciju.

„U jednom trenutku sinoć - i da budem iskren, večina večeri je u magli, ali - u

jednom trenutku… sjećam se da sam sjedio na podu pored Bradyja. Možda smo se

skrivali od naših rođaka…”

Pauza za smijeh i onda Nolan vikne: ”Možete bježati, ali se ne možete sakriti,
Amerikanci!”

„Ali sjećam se da sam ga pitao, zato što sam se to pitao jako dugo vremena,

koliko je dugo znao da je zaljubljen u Hannah...”

Ljudi mrmljaju te tišina zavlada u sobi.

„Nisam to htio spomenuti na čudan nacin,” osiguravam gostima. ”Kao što većina

vas možda i zna, Hannah i ja smo izlazili neko vrijeme. I kako većina vas zna, nisam

bio baš najbolji dečko na svijetu. Nisam bio najgori - ali nisam bio ni najbolji, kakvog

ona zaslužuje. Brady mi je rekao da se zatresako u nju onog prvog trenutka kada sam je

doveo kući za Dan zahvalnosti. A to je bilo prije deset godina. To je jako dugo vremena

da u nekoga budeš zatreskan. Ali on mi je rekao da se u nju zaljubio kada je doznao da

me je ostavila i da se vratila u Cleveland, i da je njegov primarni instinkt bio da nazove

nju, a ne mene. Rekao mi je da je odmah sam sebe odgovorio od toga da je nazove. I

257
onda, kao iz vedra neba, Hannah mu je poslala poruku na Facebooku. Pitala ga je naziv

knjige koju je spomenuo za Božić prije nekoliko godina. Što je, kao što svi znamo, znak

za Želim te. Učini nešto povodom toga.”

Pauza za mrmljanje i smijeh.

„On je i učinio nešto povodom toga. Osjećao je krivicu zbog toga. I Hannah je

osjećala krivicu zbog toga. Ali nitko nije mogao opovrgnuti što su njih dvoje osjećali

jedno za drugo. Nisam bio baš pun blagoslova kada sam doznao za njih, ali upravo sada

sam sretan koliko može biti jedan muškarac jer je njegov brat odlučio izlaziti i oženiti

njegovu bivšu curu.” Direktno pogledam u Bradyja.

„Zato što znaš koliko je rijetko pronaći nekoga tko ima takve duboke osjećaje za

tebe i to preko deset godina. Jer ste oboje vjerojatno imali osjećaje jedno za drugo i to

preko deset godina. Ali vi ste bili kulturni i obzirni ljudi da niste glumili oko toga sve

dok ja napokon nisam riješio stvari s Hannom i to zauvijek. Zato što nisi htio više gubiti

vrijeme i htio si što prije postati njen muž. Shvaćam to. Postoji žena u koju sam

zaljubljen od trenutka kada sam je vidio. Od prvog puta kada sam razgovarao s njom na

telefon, da budem iskren. Samo sam o njoj razmišljao dva mjeseca. I znam, bez ikakve

sumnje, da će ona izdominirati moje misli do kraja mog života. Znam da sam ludo

zaljubljen u nju. Problem je taj, da ja nisam niti malo kao Brady. Ne uzimam u obzir

osjećaje drugih ljudi. Nisam strpljiv. Ne razmišljam svojom glavom i srcem. Odrastao

sam sa željom da budem kao Brady - oprosti, Aiden,” kažem drugom bratu. ”I ti si bio

cool, ali Brady je bio jedini koji mi je rekao da mi zapravo neće narasti lubenica u trbuhu

ako pojedem njene sjemenke. Brady je bio jedini koji nije rekao mami da sam ja izbacao

258
jaja po autu onog seronje. Uglavnom… Ne krivim te što ti se Brady više sviđa, Hannah.

I opet ću se truditi da budem više kao on. U ime žena i u svoje ime. Zaboravio sam

ponijeti čašu, ali dižem je za prepoznavanje ljubavi i da je dovoljno poštuješ da kreneš

za njom sa cijelim svojim srcem, čak i onda kada nisi pijan.”

Otišao sam zagrliti Bradyja i Hannah te sam se rukovao s njenom obitelji i sa

svima koji su sjedili za stolom. I onda sam krenuo prema izlazu da pokušam još jednom
nazvati Maddie. Stao sam u svojoj namjeri kada sam učio najljepsu ženu u prostoriji, a
ona gleda samo mene.

Moj mozak je još malo usporen, ali moje me noge automatski odvode do nje.

Ili me napokon moje srce vodi u pravom smjeru.

Moja glava je sjebano ispravna.

Napokon mi opet kisik cirkulira kroz vene, ali većina tog kisika odlazi do mog
kurca.

Budan sam i svjestan i spreman.

Zato što je ona ovdje. Žena koju volim. Ona i dalje na sebi ima zimski kaput.

Njena sjajna smeđa kosa je svezana u pundžu, njena donja usna drhti, a njene velike

smeđe oči samo što nisu počele plakati. Žena koju sam htio nazvati i kojoj sam htio

poslati poruku i koju sam opet htio vidjeti, otkad smo prvi puta razgovarali telefonom.

Žena koja se odnosila prema meni upravo tako kako se oduvijek trebalo prema meni

odnositi. Žena kojoj sam još na Božić trebao reći ove riječi: „Volim te.”

Uzeo sam to predivno lice u svoje ruke te sam je poljubio. Jako i brzo, zato što
sam umirao za ovim jako dugo vremena. I onda polako i nježno zato što znam da ću

259
ljubiti ovu ženu svaki dan do kraja svog života. ”Volim te,” govorim joj između
poljubaca. ”Tako sam zaljubljen u tebe.”

I onda sam se sjetio da sam trebao saslušati što ona ima meni za reći.

„Volim te,” još jednom sam rekao. ”U ovome neću imati zadnju riječ - sada ti

govori. Bok.”

260
 ZANESENA LJUBAV

Nekako sam željela čuti kako mi Declan Cannavale govori da me voli po tisuću

puta prije nego što započnemo razgovor, ali on me tako pozorno gleda i drži mi lice

rukama, pa što onda drugo mogu reći: „Volim i ja tebe. Čula sam tvoj govor. Svidjelo

mi se to što si rekao. Sve to.”

„Čula si sve?“

„Upravo si uzeo mikrofon kada sam ušla.“

Nastavio je gledati u moja usta. „Jesi li gladna? Trebaš li jesti?“

„U stvari, jela sam cijelo jutro u zračnoj luci.“

Trlja mi ramena i ruke kroz moj napuhani kaput. Stvarno se nadam da neće

inzistirati na stajanju, zato što ne želim da uzme moj kaput, dok je ovdje u blizini

Declanova obitelj i hrpa stranaca. „Želiš li da odemo odavde?“ promrmljao je.

261
 „Da. Da. Želim.“

„Idemo.“ Uzeo je moju ruku i poveo me prema izlazu.

„Zar ne želiš nekome reći da odlaziš?“

„Poslat ću im poruku iz taksija… Sranje. Hotelska soba bi mogla biti katastrofa.“

Smijem se. „Oh, bila je. Prvo sam otišla u hotel i dobila ključ od sobe, pošto je

moje ime bilo na rezervaciji. Nazvala sam održavanje da se pobrinu za nju što prije, čim

sam ušla.“

„Bože, volim te. Ti misliš o svemu. Volim sve u vezi tebe.“

„Declan,“ rekla sam bez prekida. „Ja još uvijek tražim drugi posao. Ne mogu

raditi za tebe kada se ovako osjećam.“

„Znam. To je sranje. Nikada neću naći asistenta tako dobrog kao što si ti. Ali

razumijem.“

„Želim ti pomoći da nađeš drugog asistenta.“

„Prokleto si u pravu. I pouči je.“

„Poučit ću i tebe.“

„Sretno s tim. Ali prvo, molim te, objasni mi kako se osjećaš.“

„Ludo sam zaljubljena u tebe.“

„Točno.“

262
 „Totalno sam privučena tobom.“

„Odlično.“

Declan je uzeo kaput s vješalice, ali sam ja svejedno nastavila govoriti.

„Ne mogu držati ruke podalje od tebe.“

„Sviđa mi se da to čujem.“

„Tvoja ljubaznost i velikodušnost su više od riječi.“

„Pa, to je prvo.“

„Znam da si kupio onaj Cindyn karaoke aparat. Znam da si mojoj gazdarici

poklonio novi kaput.“

Pokušao se namrštiti, ali se nije mogao prestati smijati. „Samo sam ih podmitio,

znaš to.“

„Ne. Ti imaš veliko srce, Declan Cannavale. I ja to svima želim reći.“

„Onda ću te morati tužiti zbog klevete karaktera.“

„Svima ću reći kako si gledao ljubavni film s mojom obitelji i da si plakao.“

„Ššš. Trudio sam se da plačem tako jako da se ne bih smijao koliko je bilo

bezveze.“

„Ne. Nisi. Pokazat ću i tebi i svijetu koliko si sladak. Svi će znati da sereš svaki

put kada pokušavaš biti šupak.“

263
 „OK, to je dovoljno od tebe, Coop.“ On me natjera da prestanem pričati na

najljepši način.

I nismo se prestali ljubiti, sve do hotelske sobe.

Skinuo je kaput i bacio ga na pod čim smo ušli na vrata, ali ja sam polako
otkopčavala svoj, odmakla se od njega da bi stao i imao dobar pogled na haljinu koju
nosim. To je crna haljina bez rukava s ogrlicom koja se spušta sve do bedra. To je jedan
od mnogih predmeta koje sam kupila preko interneta tijekom godina, u slučaju da budem
pozvana na jedan od onih maskenbala o kojima ljudi čitaju u prljavim romanima.

„Isuse, Marijo i Josip.“

„Piper mi je spakirala kofer. Čini se da je pod dojmom da je Cleveland na vrlo

otmjenom, seksi tropskom otoku. Ubacila je samo haljine bez rukava, potpetice od

dvanaest centimetara, i donje rublje. Bez čarapa.“

„Stvarno volim to dijete. Kada joj je rođendan? Kupit ću joj auto.“

„Čekaj da vidiš što je ispod ovoga.“ Podignem remenje i pustim da mi padnu niz

ramena, polako se okrenem prema Declanu, tako da može imati cijelu sliku mene u

čipkastom bodiju i štiklama.

On gurne svoju ruku niz svoje lice i kaže: „Kupit ću joj kuću.” Tada me dotakne

i oboje sletimo na krevet. „Kako da te izvučem iz ove stvari, a da je ne rastrgam?“

„Tamo dolje su gumbići.”

264
 „To bi mi mogla biti omiljena stvar koju si mi rekla do večeras.“ Pronašao ih je

tamo dolje. „Samo ti moram reći još jednu stvar riječima, i onda ću ti reći sve što sam ti

ikada želio reći svojim ustima, jezikom, prstima i kurcem.“

„Idi na…“

Masira mi kukove i ljubi unutrašnjost bedara i onda kaže: „Želim da znaš da

nisam uvijek dobro raspoložen, nekad izgledam više fokusiran na posao nego na bilo što

drugo. Ali uvijek ću te voljeti više od svega. U redu?“

„U redu. Sada te razumijem, Declan. Shvaćam te.“ Isprepletem prste s

njegovima.

„Također, nisam to mislio kada sam rekao da ti neću napisati pismo preporuke o

tvojim vještinama glume. Bila si vrhunska.“

„Pa, hvala ti, ali to je nešto što mi možeš nastaviti govoriti svojim jezikom i

svojim prstima i svojim kurcem.“

Osjećam kako mu se usne smiješe na mojoj koži. „Da, gospođo. Ti si šef.“

„Da, gospodine, jesam.“

Declan je prošle noći imao puno za reći svojim usnama i jezikom i prstima i
kurcem. Pustila sam ga da se oslobodi krivnje svuda po meni, iznova i iznova, i oprostila

265
sam mu za njegove male grijehe, opet i opet. I udarila sam ga po dupetu samo jednom,
za Bex i Piper.

Uspjeli smo odspavati oko pet sati. Uspjela sam kupiti čarape u hotelskoj
prodavaonici i posudila kardigan od Casey. Dakle, na vjenčanju izgledam jako umorno,
ali kao zadovoljna prostitutka visoke klase koja se ne želi prehladiti. Declan izgleda tako
zgodno u smokingu, rasplakala sam se čim sam ga vidjela. Više ne osjećam sukob oko
toga trebam li ga poljubiti ili ga lupiti po tom divnom licu kada me naljuti. Ja ću ga
uvijek, uvijek poljubiti. Ali ja ću isto tako uvijek reći sve što treba, da ga stavim na
njegovo mjesto.

Već imam tri zakazana sastanka s mogućim budućim poslodavcima sljedeći

tjedan, i prema regrutu, svi su oni željni zaposliti me i spremni biti vrlo konkurentni s
plaćom. Uzet ću si vremena da nađem najsretnijeg, najopuštenijeg odvjetnika u tvrtki, s
najopuštenijom mogućom radnom kulturom. Jer trebam samo jednog neraspoloženog
odvjetnika u svom životu, a Declan i ja ćemo oboje biti ozbiljni i balansirati u radno-
životnom okruženju.

Jutros dok smo doručkovali, zamolio me da se uselim kod njega. Korak po korak,
rekla sam mu. Moram se priviknuti na novi posao, i vidjeti kako nam ide kao paru. Ali,
već znam kakvi smo zajedno, i sviđa mi se. Samo ne želim opet slomiti srce gospođi
Pavlovsky, tako što ću se odseliti tako brzo. Možda krajem veljače, da je Declan i ja
izvedemo na večeru za Valentinovo, i tako ublažimo udarac.

Vjenčanje u crkvi je bilo dugo i divno. Prijem i Novogodišnja zabava je u

hotelskoj dvorani - sva je svjetlucava s crnim i zlatnim ukrasima - i mi plešemo već sat
vremena. Ponoć se približava. Declan je nestao prije par minuta i ostavio me ovdje s
njegovim rođacima, Nolanom i Billyjem. Iskreno, ne znam trebam mu vjerovati u ono
što mi je rekao o njima - tako su slatki i ljubazni.

Pjesma Come and Get Your Love se nastavlja, a ja tražim Declana zato što ga
želim odmah. Dok se trljam za vrat, ugledam ga. U tom prekrasnom smokingu,
otkopčane košulje i leptir mašne koja mu ležerno visi oko vrata. Publika između nas se

266
dijeli da bi napravila mjesta za njega jer on pleše taj smiješni Star-Lord ples, krećući se
u mom smjeru. Isto kao i u hotelskoj sobi, osim što nije gol. Nolan i Billy također plešu,
odlazeći od mene.

Declan se vrti okolo sa svojim rukama u zraku, i kada me dohvati, padne na jedno
koljeno. Trebam nekoliko sekundi da shvatim što se događa, jer su ljudi stvorili veliki
plesni krug oko nas, i ja sam stvarno u ovoj pjesmi. Ali kad posegne u džep od jakne i
izvadi dijamantni prsten, jako sam blizu da zaplačem.

„Maddie Cooper… Želim život s tobom. Želim te oženiti. Želim imati bebe s

tobom. Želim ostarjeti s tobom. Želim da me sahraniš i plačeš nad mojim grobom, i onda

se želim iznova zaljubiti u tebe gore u raju. Ili paklu. Vidjet ćemo koliko sam dobar u

iskupljenju svojih grijeha.“

„Wow. To je najkatoličkija stvar koju mi je itko ikada rekao.“

„Upravo sam proveo sat vremena na katoličkom vjenčanju. Što si očekivala?

Također, želim ići u Irsku i Italiju s tobom.“

„Još nešto?“

„ Sve, Cooper. Doslovno, sve ostalo. Hoćeš li se udati za mene?“

„Da. Da, Declan Sullivan Cannavale, udat ću se za tebe.“

Pružam mu lijevu ruku, tako da mi gurne prsten na prst. Malo je labavo, ali je

antikni i zapanjujuć. Svi oko nas, uključujući mladenku i mladoženju, plješću i plješću,

a onda se vraćaju plesati dajući nam malo privatnosti. Ustaje da mi poljubi ruku. „Baka

mi je posudila svoj zaručnički prsten dok ne nađemo savršeni za tebe u New Yorku.“

267
 Gledam u baku koja sjedi za stolom na rubu plesnog podija. Mršti se na mene, ali
mi daje podignut palac. Pošaljem joj poljubac i onda poljubim Declana. Pjesma
završava, a Declanovi roditelji negdje odbrojavaju do ponoći u mikrofon, ali mi se
nastavljamo ljubiti i u sljedećoj godini.

To je savršen način da slavimo naš novi početak zajedno - kao pravi par, pijani
od ljubavi. Partneri koji se mogu mijenjati i zapovijedati jedno drugom u spavaćoj sobi.
Morat ću dodati klauzulu u našem bračnom ugovoru koja će mi osigurati da će plesati
gol barem jednom mjesečno do kraja života.

Zlatne konfete su bačene na nas, a ljudi pjevaju Auld lang syne dok se konačno
povučemo dovoljno dugo da udahnemo.

„Sretna Nova godina, buduća ženo.“

„Sretna Nova godina, budući mužu.“

I onda se iznova ljubimo, za Auld lang syne. Što god to značilo.

268
 1. siječnja

Dragi dnevniče,

Ne mogu vjerovati da je samo prije godinu dana Declanova guza ušla u moj život,
a sada sam u rodu s istom tom guzom. Od jučer, on mi je tetak. Pa pretpostavljam da ne
bih više trebala buljiti ili razmišljati o njegovoj guzi. Ili ne toliko, u svakom slučaju.

U rodu sam sada i sa Eddiejem Cannavaleom, ali sam proguglala, i još uvijek se
možemo legalno vjenčati. Znam da imam četrnaest godina, i on je izgleda jako zaljubljen
u nekoga tko nije ja i vjerojatno će je oženiti - ali moram znati svoje legalne romantične
opcije. Bila sam u blizini tetka Declana i protrljao se o mene. LOL.

Kako god… Vjenčanje. Mislim da je Maddie bila pomalo uplašena, da Declan i

momci s momačke večeri neće ni doći na svečanost, ali su uspjeli u potpunosti. Navodno
se jedan od Declanovih rođaka onesvijestio na trajektu sa Staten Islanda, a drugi se
probudio u zoološkom vrtu, ali čak su i oni stigli na vrijeme.

To je definitivno jedno od najlepših vjenčanja na kojima sam bila. U redu, to je

jedino na kojem sam bila. Ali bilo je ljepše od svih filmskih koje sam vidjela.

269
Pretpostavljam da su novogodišnja vjenčanja tradicija u obitelji Cannavale. Nije da baš
irska strana obitelji treba izgovor da se napije i zabavlja cijelu noć. LOL.

Koliko sam čula, neke osobe iz Declanove obitelji bili su malo zgroženi jer
Maddie nije katolkinja, ali su našli svećenika da ih vjenča u zaista super prostoru na
West Villageu, odjednom su svi vidjeli kako je lijepo, ja ne mislim da je itko brinuo oko
toga što nije u crkvi. Sve je bilo zlato i srebro i crno i bijelo. Mama je bila počasna kuma,
naravno, a ja sam bila djeveruša! Nosile smo haljine boje zlata, a ja sam bila u paru s
Eddiejem!!! Kao što bi teta Mel rekla - sad možeš umrijeti. Dakle, naše slike bi mogle
završiti u tračerskoj rubrici slavnih! Stalno provjeravam, ali još ništa. Oh, dobro, ja im
sigurno mogu poslati neke.

Maddie je nosila svjetlucavu srebrno-bijelu haljinu i kada ju je Declan vidio kako

hoda kroz prolaz s ocem, zaplakao je. Ne kao velika beba, nego kao čovjek koji je
zaljubljen u svoju zadivljujuću ženu. Bilo je stvarno slatko, i način na koji su se
gledali… natjeralo me je da odrastem.

Ta lijepa starica po imenu gospođa P - ili nešto - je ustala i pročitala rusku pjesmu
na prijemu, bila je i smiješna i dramatična. I tada je Mel ustala i održala govor koji je
također bio smiješan i dramatičan, ali potpuno drugačiji. Declanova baka je pekla
različite talijanske kolačiće poput četrnaestogodišnjaka, i natjerala me da ih sve
pojedem. Vjerojatno ću trebati potpuno novu garderobu jer sam dobila oko dvadeset
kilograma za noć. Ništa od toga nije ušlo u moje sise, nažalost.

Prva pjesma na koju je Declan zaplesao bila je Come and Get Your Love i
napravili su tu stvar Star-Lord zajedno. Bilo je stvarno zabavno. Ali isto tako i vruće. U
nekom trenutku, Declan je ustao i zapjevao za Maddie The Way You Look Tonight. Bio
je zabavan pijan i zabrljao je tekst, ali svejedno je bilo slatko.

Mislim da su svi u mojoj obitelji ili još uvijek pijani, ili su mamurni. Maddie i
Declan su otišli kao par u odmaralište u Antigua. Jedan od njegovih prijatelja odvjetnika
mu je rekao za to. Bio je na vjenčanju i stoj! Možda ću ipak ići na korporativno pravo

270
umjesto pisanja. Voljela bih da nije usred zime, i da je ceremonija bila uz bazen, jer
kladim se da taj tip ima oko deset paketa trbušnjaka.

Ali natrag u #Maclan. Mislim da su oboje sretni što je Maddie promijenila posao.
Ovako mogu biti pravi par i ne brinuti se tko bi trebao biti šef u njihovoj vezi. Jer očito
to je Maddie. Ali Declan je još uvijek šef Guzica. Čekaj, ne bih više trebala pričati o
njegovoj guzici. Dobro. Pomoćnica koju mu je Maddie našla je starija dama. Bila je na
vjenčanju i podsjetila me na ravnatelja škole. Drži ga u redu, a Maddie ga drži u redu
kod kuće, to je ono što moja teta kaže.

Napisala mi je dugu poruku u kartici zajedno s mojim poklonom za djeverušu,

zahvaljujući mi što sam vidjela stvari u vezi s njom i Declanom čak i prije nego što je
ona sama. Nije baš priznala da sam ja razlog što su zajedno, ali da ja nisam ukrala njen
telefon da pišem Declanu, možda se ne bi dobro proveli kao što jesu za praznike prošle
godine. I to je nešto.

A Declan mi je obećao auto, čim dobijem vozačku dozvolu, pa je i to u redu.

Pa, mislim da bih trebala ići provjeriti bebu koja vjerojatno još spava, ono baš
sočno.

Da, znam da još uvijek čitaš moj dnevnik, mama. Možda ćeš se ove godine držati
novogodišnje odluke da više NE njuškaš po mojoj sobi. Svejedno te volim.

Sretna Nova godina.

271
 DECLAN: Dušo. Trebaš se odmah vratiti.

MADDIE: *emoji s dlanovima na licu* Dec. Samo što sam sjela u auto. Što nije
u redu?

DECLAN: Ona ne prestaje zuriti u mene.

MADDIE: Dobro, ti si njen tata. Ona vjerojatno ne može vjerovati koliko si

sladak. Isto tako, bebe ne vide kao odrasli. Ako gledaš u nju dok je u kolijevci, onda si
za nju veliki zamućeni slatkiš.

DECLAN: Ali ona ne trepće.

MADDIE: Sasvim sam sigurna da je to normalno, dušo. Novorođenčad trepću

samo dva puta u minuti.

DECLAN: Jesi li sigurna? Što ako me se boji? Ja mislim da se trebaš vratiti.

MADDIE: Dušo. Ja volim biti doma s vama cijele dane, ali ja moram izaći iz
kuće na nekih pola sata. Skočit ću da vidim Bex na nekoliko minuta. Oboje budite dobri.
Samo je pusti da spava.

272
 DECLAN: Ja zaista ne mogu prestati gledati u nju. Ona je tako prelijepa. I ne
želim da pomisli kako je sama.

MADDIE: Dobro, zašto joj ne kažeš kako se osjećaš? Ti si u tome dobar sada,
sjećaš se?

DECLAN: Upravo sam joj rekao da ste vi najvažnije na svijetu za mene i ona je
prevrnula očima. Čudno je kako je ona to naučila?

DECLAN: Oh, čekaj! Trepnula je. Dobro je. To je tako dobro.

MADDIE: Vidiš?! Sve je dobro. Sada moram voziti. Vraćam se za pola sata. Sat,
najkasnije.

DECLAN: Vrati se za pola sata.

MADDIE: *emoji koji okreće očima* Šefe!

DECLAN: Mislim da oboje znamo tko je šef u našoj obitelji sada, i ona se upravo
ukakila u hlače. I sada plače. Možda možeš čuti do auta, jer sveto sranje, ona vrišti.
Molim te, vrati se odmah.

MADDIE: Pokazala sam ti kako se mijenjaju pelene, Veliki Tatice. Pjevaj joj
neku pjesmu i daj joj poljubac za mene. Volim te.

DECLAN: Volim te, gospođo Cannavale. Već mi nedostaješ.

MADDIE: Pobrini se da beba spava. I budi gol kada se vratim.

DECLAN: Da, ma'am.

273