Močvara 2.

dio

Duologija Močvara 2.dio

Prijevod i obrada: Čarobne knjige i ljubavni romani

Hvala našoj Blondy na prijevodu i ovog drugog dijela. Zaslužuješ ti i više

odmora nego uzmeš.

Hvala djevojkama na obradi: Lavici, Lady i Mary.

Hvala svim čitateljima na podršci i lijepim riječima.

Admin tim

2|LJ.E.R.
Močvara 2. dio

Ljubav.

Nije logična.

Ne širi se i ne odgovara na zapovijed.

Ona je neočekivana.

Beskrajna.

Nepopustljiva.

Snaga prirode snažnija od uragana i dvostruko smrtonosnija.

Ne prima isprike za hranjenje lažima o opraštanju.

Ljubav će se boriti sa svijetom čak i kad nema šansu za pobjedu.

Ona je izgovor i razlog.

Žrtva i nagrada.

Bol i razočaranje.

Ljubav.

Ultimativna izdaja.

3|LJ.E.R.
Močvara 2. dio

1. poglavlje

Sawyer

Moja majka je stajala nekoliko koraka ispred mene.

Moja majka.

Živa. Diše.

Napravila je mali vukući korak prema meni, a ja jedan nazad, rušeći stolicu iza
sebe i skoro padnuvši preko nje. Nisam mogla do daha. Moj mozak je vrtio mogućnosti
od kojih nijedna nije imala smisla.

Ovo je alternativni svemir. Onaj u kojem se ljudi vrate iz mrtvih. Ne može biti
stvarno. Možda je san. Možda je od viskija. Nevjerica, sumnja i druge zbunjenosti bile
su sve smještene u mojoj duši, gurajući gore prema mom ubrzanom srcu i napreduju
prema mojemu stisnutom grlu.

Nisam mogla disati. Nisam mogla gutati.

Ja-ja nisam mogla učiniti ništa osim zjapiti u ženu koja izgleda i zvuči isto kao
moja majka. Samo-što ne može biti.

“To nije moguće”, rekla sam šokiranim šapatom. ”Jednostavno ne.”

“Moguće je. Ona je stvarno ovdje”, Critter reče. Njegov duboki glas je uobičajeno
bio smirujući za mene, ali u tom trenutku nije bilo ničega što bi moglo smiriti moje
drhtave ruke i znojne dlanove. “Ovo nije san, Sawyer. Ona je živa. Isto kao ti i ja.”
Pogledala sam u njega i on je gledao moju reakciju. ”Rekao sam joj da se mora strpjeti
dok ne ojača, ali htjela te vidjeti i kad je sva u tome kao što je bila jutros, nemoguće ju
je odgovoriti.”

Visoka, robusna žena sa širokim četvrtastim ramenima i kratkom crnom kosom

pojavila se kraj majčine strane. Mrk pogled na njenom licu nije odgovarao svijetlo rozoj

4|LJ.E.R.
Močvara 2. dio

majici s velikim, sretnim licem otisnutim na sredini. ”Ovo nije dobro za nju, g.Critter”,
rekla je žena. “Moram je odvesti nazad u kuću.”

Tad sam shvatila da se moja majka nije pomakla otkad je rekla moje ime. Njen
pogled je bio prazan i fokusiran na zidu iza.

“Ne, čekajte!”, viknula sam. Potrčala sam i rukama ju obgrlila, trebala sam ju
osjetiti, trebajući znati da je stvarno ovdje jer riječi nisu dovoljne.

Majčine ruke ostale su sa strane, viseći labavo na njenom tijelu. “Moja

djevojčica”, prošaptala je. Povukla sam se na vrijeme da vidim osmijeh na njenom licu
kako blijedi u ravnu liniju. Njene usne su skoro otvorene.

“Što ne valja?”, pitala sam suzdržanim plačem. Ona nije odgovorila. Okrenula
sam se Critteru. “Što nije u redu s njom?”, zahtijevala sam znati.

“Dođi. Vrijeme je da idemo”, sestra je rekla, podižući moju majku i noseći ju u

rukama kao da teži kao i malo dijete.

“Što sam ja trebao učiniti, Maddy? Vezati je za vražji krevet?” Critter je pitao
sestru. ”Nikad joj nisam mogao reći ne.” Gunđao je, trljajući sljepoočnice.

“Što se događa?” Zahtijevala sam gledajući između sestre i Crittera. Pomakla sam
se korak nazad dok mi je mozak divljao. Primila sam se za stol kad mi se zavrtjelo.

“Kako je to moguće?”

Moja majka je stenjala, a sestra ju je iznijela kroz stražnja vrata. Critter i ja

slijedili smo ju i gledala sam kako ju smješta u kombi, vješto je vezala u kolica pozadi
u sekundi.

Critter je prišao rampi kombija i prešao s ljubavlju preko majčinog lica. ”U redu
je. Odvest ćemo te kući sad da se odmoriš.” Moja majka nije odgovorila. ”Doći ću te
vidjeti kasnije, moja ljubavi.” Poljubio ju je u čelo i uzdahnuo, a tad se okrenuo Maddy.
“Vodi ju. Doći ću brzo.”

“Kamo ju vodiš?”, pitala sam, osjećajući kako panika kola mojim tijelom od ideje
da ne znam gdje će biti kad ju odvoze.

5|LJ.E.R.
Močvara 2. dio

“Kući. Mojoj kući”, Critter odgovori. Počešao se po glavi gledajući u kombi koji
je davno nestao na cesti. ”Gdje joj je uvijek bilo suđeno biti.“ Okrenuo se prema meni i
stavio ruku na moja ramena, ali odmaknula sam se kao da me nije šokirao. Pogledao je
u zemlju. “Znam da imaš mnogo pitanja…”

“Pitanja?”, pitala sam bez da sam shvatila da se smijem. “Pitanja se čine mala za
usporediti prema onome što imam sad.”

“Žao mi je što ti nisam rekao kad si stigla”, Critter je nastavio, ignorirajući moj
ispad. ”Ali tvoja majka je bila u tako lošem izdanju da nisam želio da ju žaluješ dvaput.
Nikad nisam pomislio na stanje u kojem će biti kad ju dobijem nazad. Bio sam dovoljno
glup da pretpostavim da će biti ona kao što je bila prije. Trebao sam znati bolje. Ne
provedeš dvadeset i nešto godina sa Richardom Dixononom i izađeš cijel na kraju.”
Pogledao me i namignuo, shvaćajući što je rekao. “Žao mi je, nisam mislio…”

“Nemoj da ti bude žao. Istina je. Ne proveš tolike godine s takvim čovjekom i
izađeš cijeli”, uzela sam jedan duboki udah. ”Meni je to sve poznato. Ali molim te, reci
mi, što nije u redu s njom?”

“Čini se da pati od posttraumatskog stresnog poremećaja. To je ista stvar koji

vojnici nekada prolaze nakon što dođu kući iz borbe. I nema sumnje u mojoj glavi da to
što je tvoja majka prošla je vražja ratna zona. Bila je tiha, ali u redu prvo. Jednom kad
smo joj rekli da si ovdje i odjednom je bilo kao da su se svi zidovi koje je podigla srušili,
s magnitudom svega što ju je pogodilo kao tsunami.”

“Hoće li biti bolje?”, pitala sam.

Critterove oči opet su bile suzne. ”Samo će vrijeme reći. Dobiva pomoć. Ali ima
svoje trenutke. Nekad, kad je u njima, ide naprijed-nazad između sadašnjosti i
razmišljanja da joj je dvadeset godina.”

“Lagao si mi.” Težina stvarnosti nije samo skršila moju majku, zato što ju ja
osjećam da sjedi i na mojim ramenima kao nakovanj.

“Da. Jesam. Ali ako ti pomaže, znam kako se osjećaš. Ja sam mislio da je mrtva.
Da me napustila i da se ubila.” Zgrčio je i otpustio šake. “Sad znam da me on naveo da
to mislim. Tvoja majka je mislila isto. Da sam ja mrtav. Sve dok nisam sanjao o njoj i

6|LJ.E.R.
Močvara 2. dio

tad sam osjetio da je nekako živa. Poslao sam tim da ju traži. Na početku nisu došli ni s
čim. Ali tad su locirali kamper i kamion uskladištene u skladištu u Sjevernoj Carolini.
Tako sam se povezao s njom. Tako sam znao gdje je.”

“Znači, lažirala je svoju smrt?”

Critter je pogledao u zemlju i premještao se na nogama. ”Ne, mi smo. Izvukli

smo ju. Plan je bio uzeti vas obje, ali ja sam bio tamo taj dan. Gledao je iz daljine,
čekajući tebe da se sretnete, ali nešto je bilo čudno. Ona nije bila samo tužna. Tu je
bilo još nešto. Konačnost u njenom pogledu kako je gledala promet koji ide naprijed-
nazad na cesti. Znao sam da ju moramo izvući od tamo te iste sekunde pa i jesmo. Imali
smo neke ne baš bajne pripadnike društva da se pretvaraju da su je udarali i lažnu krv.
Podmitili su sve do nedjelje dok tvoja majka nije bila mrtva u svakom smislu. Planirali
smo doći po tebe za par dana. Ne bih te ostavio tamo. Moraš to znati. Ali do tad si već
otišla. Kvragu, skoro sam imao jebeni srčani udar kad si se pojavila u baru taj dan.”

“Sve ovo vrijeme koje sam u Outskirtsu, ona...ona je isto tu?”, pitala sam šapatom

Critter je kimnuo ne skidajući oči s mene. Izgleda normalan za njegovo postojano

lice.

“I ...i tebi je stalo do nje?”, pitala sam, već znajući odgovor.

Još jedno kratko kimanje.

Odjednom, potreba da dođem do daha bila je prijeko potreba. Moja prsa su se

stisnula. Grlo osušilo. Nisam mogla progutati kao da mi je nešto zapelo na nepcu. Trljala
sam ruke kao da mogu smiriti protok nelagode i zbunjenosti koja struja kroz moje cijelo
tijelo. Bilo mi je hladno pa vruće. Mučno. Preplavljena i s vrtoglavicom, dahtala sam za
udah.

Morala sam otići odavde. Otići. Ići...negdje. Negdje gdje je manje zbunjujuće.
Bez riječi, okrenula sam se i otišla od bara, u kišu koja je upravo počela padati. Trebala
bih biti ushićena što mi je majka živa, ali tu je bilo nešto drugo što je blokiralo osjećaj.
Ranjivost. Bol kakvu nisam nikada osjetila. Zbunjenost iznad svega.

7|LJ.E.R.
Močvara 2. dio

Trčala sam brže i brže kao da mogu joj pobjeći. Kako je kiša padala jače, i jače,
žareći moju kožu sa svakim korakom, ali nije to bilo ništa u usporedbi sa žarenjem u
mojem srcu.

8|LJ.E.R.
Močvara 2. dio

2. poglavlje

Sawyer

Finn se nadvio nad mene u krevetu, njegovo tijelo pritisnuto je o moje na

najukusniji način. Vrućina iz njegovih prsa grije moje srce kao i moju kožu. Njegova
plava kosa je razbarušena. Lagani sjaj od pokriva njegovu lagano potamnjelu kožu.
Njegovi definirani mišići ramena izravnati su s tenzijom.

Prošla sam rukom preko njegove brade i on zatvori oči kao da mu je moj dodir
sve, i u tom trenutku, osjećala sam da i je. Provirio je dolje na mene svojim prekrasnim
sjajnim plavim očima i čini se da gleda toliko duboko u mene da vidi kroz mene kad se
zabije u mene po prvi put. Moje tijelo se zapali, on zareži, izvlačeći i gurajući u moje
tijelo opet. Poljubi me, pijući moje usne kao da utažava žeđ i ja stenjem njegovo ime u
njegovim ustima dok se naši jezici susreću.

“Volim te”, on prošapće.

Ja drhtim. Od, sreće. S predviđanjem. On je sve što nikad nisam znala da trebam
od njega da bude. Moje srce se širi, a moja vagina grči oko njega dok se on zabija jače i
dublje unutar mog natečenog kanala.

Tako sam blizu. Podizanje je skoro bolno. Svaki udarac me ostavlja potrebnijom
od prošlog.

Finn ulazi u mene brže i brže. Neumorno udarajući jače i jače. Taman kad sam
stigla do ruba oslobođenja... on je otišao. Krevet je nestao. Sad stojim iza poznatog
mnoštva ljudi i u čak poznatijem okruženju. Negdje gdje nikad nisam htjela biti, po prvi
put.

“Vjenčanje je najsvetije obećanje koje možete dati. Obitelj je druga odmah do

samog Boga.” Svećenik propovijeda iza svog podija laži.

Majčin lijes je ispred u sredini.

9|LJ.E.R.
Močvara 2. dio

Ja sam nazad na pogrebu.

Samo, nešto je drugačije.

Čudno.

Svi se u mnoštvu smiju. Gledaju preko svojih ramena kao da svi čekaju nešto.

Finn dolazi u vidik i odjednom mi je lakše kad ga vidim. Izdahnem. On je zgodan

kao i uvijek, noseći tamnosivo odijelo s kravatom. Njegove oči boraju se malo na
rubovima kako se njegov osmijeh povećava. Moj trbuh lebdi. Ide dolje prema oltaru i
upravo kako prilazi, shvaćam da ne gleda u MENE. On gleda KROZ mene.

Finn me prođe i stane na podij kraj svećenika koji stavlja ruku na njegovo rame.

Što on radi ovdje? Što se događa? Pitam se gledajući dolje samo da bih vidjela
da sam opet obučena u dugu suknju i bezličnu sivu košulju.

Pokušala sam koraknuti, posegnuti prema njemu, ali ne mogu. Smrznuta sam u
mjestu. Pokušavam viknuti njegovo ime, ali zvuk ne izlazi. Ne može me čuti. Fokusiran
je na nešto drugo dolje u centru prolaza.

Nekoga drugoga.

Prelijepa plava žena pojavljuje se sa savršenom plavom kosom i sjajnim bijelim

osmijehom. Ona nosi dugačku bijelu vjenčanicu. Suze kaplju niz njene obraze dok
dotiče Finna koji uzima njenu ruku u svoju. Gledaju jedino jedan u drugoga.

“Mi smo skupljeni ovdje ispred Boga da spojimo Finna Hollis i Jacqueline
Watson..”

Jackie.

Ne slušam do kraja. Ne mogu. Ne mogu čak ni disati. Moja prsa su zastrašujuće

tijesna, čini se kao da mi netko skače po prsima.

Pokušala sam viknuti opet, ali ne ide. Ne mogu me čuti. Ili bar Finn ne može.
Jackie pogleda preko prema meni, njena glava se okreće tako polako.

Ona namiguje.

10 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

Udahnem i odmaknem se od šatora, rušeći stolice na putu. Još jednom posrčući

preko nadgrobnog spomenika, ali ovaj put ga koristim da ublažim pad i vidim ime na
njemu.

Moje.

Okrećem se i trčim. Brže i brže bježeći od spomenika sve dok se ne pretvore u

drveća, zemlja postaje vlažna ispod mojih nogu.

Izložena sam vjetru, ali guram se kroz oštar gorući osjećaj koji je u mojim
plućima. Zrak je vruć u mojem grlu dok dišem kroz usta, pokušavajući uvući što više
kisika koliko mogu, tako da mogu nastaviti.

Moram nastaviti trčati.

Čujem jeku koraka koji trče iza mene.

Nisam sama.

Trčim brže i brže. Grmlje raste gušće i gušće sve dok se moja duga suknja ne
uhvati na granu i povuče me da stanem. Moji zubi vibriraju kad se moja brada sudari sa
zemljom.

Okrećem se i pokušam povući suknju da ju oslobodim od grmlja u koje je

uhvaćena, ali odjednom grmlje s grane koje me zatočilo pretvara se u prste. Prsti postaju
duži i duži, cvijeće postaju ruke, grane postaju ruke. Noćna mora cvijeća i mesa. Stotine
njih posežu prema meni, a ja se klizim po vlažnoj zemlji, pokušavajući ustati, otići
odavde.

Otkopčavam suknju i guram je niz noge, ali prekasno je. Ruke me drže dolje na
zemlji. Borba je besmislena. Zarobljena sam, moja glava zaključana je u mesu ljudskog
prsta cvijeća.

Pokušam i vrisnem dok sve više i više mladića ni otkuda posežu preko mog tijela
i vežu me dolje kao ludu osobu za kolica, ali opet tišina.

Mali razmak između prstiju omogućava mi da vidim noge osobe koja me

progonila kako staje.

Moja usta su odjednom pokrivena rukom.

11 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

Tad moj nos.

Ne mogu disati kad osoba konačno dolazi u vidik.

Majka.

Pogleda dolje, trese glavom i namršti se. Klečeći kraj mene počne se smijati tiho.
Njena usta širom su otvorena, njena ramena tresu se nasilno.

Pitam se ne mogu li možda čuti zato što ruke pokrivaju moje uši.

Ili zato što sam već mrtva.

12 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

3. poglavlje

Finn

Nakon što sam vidio konjicu iz crkve kako stiže, proveo sam cijelo popodne
gledajući ih kako smještaju šator i istovaruju kamione.

Uzeo sam svoj brod i kad sam došao dovoljno blizu, ugasio sam motor i veslao
do nasipa gdje sam sjedio u tišini, slušajući radnike koji postavljaju šator. Nisam čuo
mnogo osim izvikutih naredbi. Taman sam mislio otići kad sam čuo glas dvojice
muškaraca točno iznad mene, kako hodaju po rubu nasipa samo nekoliko koraka iznad
moje glave. Skvrčio sam se bliže blatnom zidu koliko sam mogao.

“Tko donosi Gospodinovu riječ ove sezone?” Jedan muškarac je pitao drugog.
Moje uši su se načulile. Moji otkucaji ožive.

“Mislim da šalju Pastora Yuonga jer Pastor Dixon neće dolaziti sve do kasnije
ove sezone. Ako i dođe, bit će nekoliko tjedana iza nas.”

“Koja šteta njegove žene. Bog ju blagoslovi.”

“Da, ali Gospodin ima svoje razloge.”

“Amen. Obitelj je svjetlo Gospodina. Njegova volja u ljudskom je mesu.”

Drugi muškarac promrmlja svoje slaganje i tad otiđu. Hvala kurcu. Richard neće
dolaziti, ali dok sam se probijao po zemlji da mogu doći do Sawyer, bio sam ispunjen
nelagodom. On možda neće dolaziti sad i znam da ga Critter još drži u vidu, ali moj
odušak je bio kratak jer će uvijek biti pretnja. Mi ćemo uvijek gledati preko ramena.

Do vremena kad sam došao do svog kamiona, nisam shvatio koliko sam ih dugo
gledao kad sam provjerio telefon. Pet propuštenih poziva. Dva s fiksne linije iz
Critterovog bara i tri od samog Crittera.

Nazvao sam Crittera na mobitel.

13 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

Critter odgovori osorno. ”Što?”

“Crkvena konjica je u gradu, ali čuo sam neke od radnika. Richard Dixon neće
im se pridružiti ove godine.”

“Dobro. Moj čovjek će mi reći ako on prođe preko državne linije, ali sad imamo
veću ribu za ispeći. Sawyer zna za svoju mamu.”

“Mislio sam da ćeš čekati.”

“Da, ali Caroline je imala trenutak jasnosti i sve što je htjela je vidjeti svoju kćer.
Mislio sam da će pomoći.”

“Je li?”

Bila je pauza. “Ne. Ni za jednu od njih.”

***

Vrata knjižnice su bila otključana i jedina svjetiljka je bila u sredini sobe.

Tamo je bila Sawyer, pogrbljena preko stola s knjigom ispod ruke, njena divlja
kosa raspršena je kao zrake crveno-smeđe obojenog sunca.

Udahnuo sam teški uzdah olakšanja.

“I mislio sam da ću te pronaći ovdje”, rekao sam, dolazeći iza nje i naginjući se
iza ramena, udišući njen poznati miris lavande. “Što radiš?”, prošaptao sam, smještajući
bradu na njeno rame.

Podigla je glavu, okrenula se i odmaknuo sam se korak nazad. Odmah sam

primjetio ostatke suza na njenom licu. Njena natečene oči. Crvenilo njenih obraza.
”Morala sam zaspati”, rekla je, gledajući ošamućeno, teško dišući, ”Imala sam noćnu
moru.”

“Jesi li dobro?”, pitao sam, klečeći dolje ispred nje, uzimajući njenu ruku u svoju.
”Razgovarao sam s Critterom. Rekao mi je što se dogodilo s tvojom mamom. Jesi li u
redu?” Nagnuo sam se i omotao ruke oko nje, pritiščući svoj oštar obraz uz njen meki.

14 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

Polako je slegnula kao da su joj ramena teška ispod težine njenih problema. “I
tad je bio taj loši san koji sam imala gdje…. nema veze.“

“Reci mi”, inzistirao sam.

Stresla je glavom. ”Nije važno. Mislila sam da sam naivna i da ne znam mnogo
o vanjskom svijetu, ali kako ispada, ja ne znam mnogo ni o čemu, uključujući moju
prošlost, uključujući bilo što o mojoj majci. Ona...ona je živa, ali nije ista. Critter je
rekao da je to nešto nazvano posttraumatski stresni poremećaj. Želim biti sretna, želim.
Samo... ne mogu. Ne još. To je sve previše.”

Ima tu još. Krivnja je trenutno prešla preko mene zbog skrivanja istine od nje.
Ona zaslužuje znati sve. ”Say, moram ti reći nešto”, počeo sam, ali me prekinula.

“Ne mogu zamisliti imati kćer i samo nestati od nje. Puštajući je da misli da sam
mrtva kad nisam. Niti na sekundu.” Uhvatila se za trbuh, omotavajući ruke oko sebe
u zagrljaj, kao da ju misao tjelesno razbolijeva. U stvari, mogla je biti bolesna jer
izgleda puno blijeđe nego inače. Njene oči imaju podočnjake.

“Ja sam samo stvarno zbunjena. Ne znam gdje da smjestim sve te osjećaje.
Ljutnju. Bol... sve.” Sawyer se okrene nazad i spusti glavu na prsa. Moja snažna
djevojka koja se suočila s vragom s rogovima je mahala i osjećao sam se bespomoćno
kad su joj se ramena zatresla.

“Hej”, rekao sam, omotavajući ruke oko nje. “Ti si u pravu, znaš što? Kad
postaneš majka našoj djeci, znam da ih nikad nećeš napustiti niti pod koju cijenu. Zato
što si to ti. Nijedno od nas nikad ne bi to napravio. Ali ti ne znaš još sve. Moraš
razgovarati s Critterom. Svojom majkom i …”

“Našom djecom?” Sawyer upita šmrcajući.

Moja prsa su se stegla. Od svega što sam rekao ona je čula to. “Da. Naša djeca.
Zajedno. Ti i ja.” Uzeo sam joj lice u ruke. ”Ne bih volio ništa više nego vidjeti te da
nosiš naše dijete jedan dan.” I to je bila istina. Sama pomisao da Sawyer nosi moje dijete
ugrijala mi je srce i primitivni dio mene htio se lupati po prsima i zavijati u noć. S
obzirom da nismo koristili zaštitu, to je uvijek bila mogućnost.

15 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

Sawyerin osmijeh je bio sa suzama. “Ja isto. Jedan dan, voljela bih to jako.”
Žalost u njenom glasu trznula je moje srce, ne mogavši uzeti njenu bol od nje.

Držao sam je tijesno na prsima kad se odgurnula na trenutak da podigne poznati

zgužvani žuti letak koji je bio uguran u prorez za poštu. Znao sam točno što to je jer mi
je Critter već pokazao.

Ovo je prvi put da ga Sawyer vidi. U Outskirtsu, barem. Držao sam dah dok je
pregledala letak. Njene oči su se proširile. Logo od Crkve Božjeg Svjetla nije se mogao
promašiti.

“On... on je ovdje”, prošaptala je. Ne trepćući, nesigurno je koraknula nazad,

rušeći stolicu.

Posegnuo sam prema letku. Trebajući ga uzeti od nje kao da će to maknuti

ispisani strah s njenog lica. ”Ne. On nije ovdje. Ne još.”

Sawyer posrne opet. Ispravila se uz pomoć police za knjige. Letak je još u njenoj
ruci. ”Kako ti to znaš? Ti to ne možeš znati! On je ovdje i neću mu dati da me uzme.
Neću! Ti ga ne poznaješ. On će me naći. On će pokušati i slomiti me na način na koji je
slomio nju!”

Sawyer se okrenula, ali okrenuo sam ju prema sebi. Sagnuo sam se, stavljajući
svoje oči u liniju s njenim tako da vidi istinu u njima, ako ju slučajno ne čuje u riječima.
“Ja znam da on ne dolazi jer sam bio tamo. Na sajmištu. Tamo sam bio večeras. Vidio
sam kamione kako dolaze s autoceste i slijedio sam ih.”

Sawyer se odmaknula korak nazad i ovaj put dao sam joj njen prostor. To je bio
samo nekoliko koraka, iako sam osjećao kao da je kanjon između nas.

“I nitko te ne može slomiti. Nitko. Ti si previše snažna da bi bila slomljena od

ljudi slabih umom. Gledaj koliko si prošla i koliko si daleko došla.”

“Neću dati da mi se sve uzme. Ne kad sam tek pronašla ovo mjesto. Ne kad sam
tek pronašla tebe.”

Osjećao sam se prokleto grozno zbog izostavljajućih dijelova priče koja, kako
Critter voli reći, nije moja priča za reći. “Otišao sam tamo večeras i čuo sam neke

16 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

radnike kako pričaju. Tvoj otac Richard ne dolazi. Ne neko vrijeme, uostalom. Mi
imamo vremena. Nećemo biti ovdje kad on dođe. Bit će sve u redu”, rekao sam
uvjeravajući Sawyer koliko sam pokušao uvjeriti i sebe.

“On će htjeti svoju osvetu za novac koji sam ukrala. Htjet će osvetu zato što sam
pobjegla. On će me ubiti načinom na koji me uvijek planirao ubiti zato što me krivio
kad je umrla.“ Izraz čiste panike prešao je njenim licem. “Čekaj, moja majka! Zna li on
da je živa? On ne može znati? Ako nije tamo, tad gdje je? Gdje je moj otac?“ Stavila je
svoje drhtave prste na usne.

“On nije ovdje. Ako prođe državnu liniju, mi ćemo znati prvi. Zaštitit ću te,
Sawyer. Kunem se svim što imam da ću te držati sigurnom.”

“Ali mogao bi doći ovdje. On bi mogao doći po nas”, uzdahnula je. ”Moja
majka!“

“Tvoja majka je s Critterom upravo sada. Ona je sigurna. Obećajem. On neće dati
da joj se nešto dogodi kao što ja nikad neću dati da se tebi nešto dogodi.”

Sawyerina ramena su vizualno pala sve dok se uspravljala kao da se vratila od

gdje god je lutala od početka. “Idem u crkvu”, rekla je marširajući prema vratima. “Reći
ću im kakvo je čudoviste. Oni možda ne cijene žene, ali ne mogu se praviti slijepi na
štetu koju on uzrokuje. Ako mogu koristit Bibliju da opravdaju svoja djela, mogu je
koristiti da vide kako su svi u krivu.”

Gurnuo sam vrata da se zatvore čim ih je otvorila. ”Ne, jebote nećeš. Ja ću te

držati sigurnom svidjelo ti se ili ne i suočavanje s cijelom crkvom očevih pripadnika nije
plan.”

“Moram učiniti nešto! Ne mogu samo sjediti ovdje kao krava na pašnjaku
čekajući mesara. Moram djelovati. Moram doći do njega prva. Moram reći nekome iz
crkve tko je on i što je u stanju napraviti!“ Njene oči su bile divlje. Lude. ”Osjećam se
kao zatvorena životinja. Nema izlaza. Neće nikad biti izlaza.”

“Da, bit će. Ali reci mi ovo, što misliš da će se dogoditi kad ušetaš u šator i optužiš
jednog od njih za stvari koje si mi sama rekla, a možda već znaju. I čak ako i ne

17 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

podržavaju takvu vrstu stvari, zašto bi te slušali? Ti si pobjegla bez fizičkih dokaza da
potkrijepe tvoje tvrdnje. Što misliš kome će vjerovati?”

“Ti si u pravu.” Stresla je glavom. Njeno lice je bilo umrljano crvenom i rozom
preko njenih pjegica. Njena ramena su spuštena. Prošla je prstima kroz kosu i povukla
ju. “Ne mogu samo čekati da nas povrijedi. Ne ovaj put.”

“Mi ćemo smisliti nešto. Mi ćemo smisliti plan zajedno, ali najbolje ti je da
vjeruješ da ti neću dopustiti da učiniš nešto budalasto i hrabro ako te stavlja na neku
vrstu rizika.”

“Ali ja to mogu učiniti. Ja ga mogu zaustaviti!”

“Ne!“, zarežao sam, pribijajući je na police.

“Već smo prošli kroz to, Finn. Ne tretiraj me kao da sam lomljiva. Kao da ću se
slomiti.” Okrenula mi je leđa. ”Ja nisam ona. Ja nisam Jackie!”

“Ne. Nisi joj nikako slična”, rekao sam nježno. Posežući prema njoj, nježno sam
je zgrabio za struk kao da je moram podsjetiti da nije više sama i da nikad više neće biti.
“Ti si snažna, moja ljubavi. Tako jako snažna.”

“Tad, molim te, prestani me tretirati kao da mi ne vjeruješ da ovo mogu podnijeti
kad sam podnijela toliko gore! Vidjela sam gore. Ako mi radimo odluke zajedno, daj mi
da ja napravim ovu”, raspravljala se.

Podigao sam joj bradu dok joj oči nisu srele moje. “Ne“, odsjekao sam
pokušavajući biti što blaži. “To se neće dogoditi. Vjerujem ti. Vjerujem. Samo te želim
držati sigurnom i ne mogu to ako…”

“Što ne možeš Finn?”, Sawyer upita. Ispružila je ruku kao da čeka odgovor da
uhvati. ”Zato što god da mi imaš reći, reci mi jer sam umorna od tih polu-istina kojima
sam hranjena cijeli život.”

“Ne mogu te jebeno izgubiti!”, viknuo sam, moje riječi odbijale su se od zidova
i stropa, okružujući nas u očaju mojih riječi.

Krenula je korak nazad, ali sam ju zadržao, nagnuo se i pogledao u dubine njenih
očiju. Sa svom odlučnošću koju mogu skupiti, rekao sam joj istinu. Nježnije ovaj put.

18 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

“Samo te ne mogu izgubiti. Ne mogu proći kroz to opet. Ne s tobom. Niti ikada. Jebeno
ne mogu. Ne stavljaj me na to. Neću se oporaviti zato što odbijam živjeti bez tebe.”

Ljutnja je trenutno nestala iz njenih očiju i naslonila se na mene. Omotao sam

ruke oko nje i povukao ju bliže. “Ti me nikada nećeš izgubiti. Ali moraš mi obećati da
me nećeš tretirati kao da sam od stakla i tankog papira kad sam...”

“Kad si zapravo napravljena od mokraće i octa”, završio sam rečenicu za nju.

“Nemam ideju što to znači”, rekla je sa malim osmijehom i šmrcanjem. ”Samo

sam htjela reći da nisam.”

“To znači da si ti snaga na koju se može računati. Ja to znam, Say. Znao sam to
još od prvog trenutka kad sam te vidio na onoj cesti i potvrdio kad si prešla hodajući
kroz moju čistinu.”

Popela se na svoje prste. Iskrivila vrat, nasmijala se iza kože mog uha i prošaptala.
”To je i moja čistina.”

Moje tiho smijanje se pretvorilo u glasno smijanje dok sam ju podizao i nosio do
stola. ”Ja sam u pravu.” Očešao sam je usnama za brzi poljubac. “Sve mokraća i ocat.”

Primio sam joj obraze dok se naslanjala na moj dodir. Oči su joj još bile suzne.
Tužne. Moje srce se trza u prsima. “Što ja mogu napraviti da ti bude bolje?”, pitao sam
povlačeći palcem njene suze.

“Vidjela sam misli večeras. One koje si objesio za mene. Upravo prije sve... stvari
s mojom majkom.” Obasjala me tužnim osmijehom. ”Hvala ti.”’

“To je samo bila istina. Zapravo sam ih objesio prošlog tjedna.” Uvukao sam
duboki udah. “Učinio bih sve za tebe, Say. Reci mi, što mogu napraviti za tebe sad?
Mrzim vidjeti te ovakvu.”

Sawyer je razmišljala trenutak. “Samo ne želim misliti o tome sada. Ni o čemu

od toga. Samo želim trenutak da dišem. Da mislim na nešto drugo. Da nestanem od
stvarnosti. Da osjećam…. nešto drugo. Samo neko vrijeme.” Svježe suze potekle su iz
njenih očiju i mogao sam osjetiti bol kako mi stišće prsa.

19 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

Ljutnja je ključala na površini i stiskao sam šaku da se borim protiv nevidljive

zvijeri od prošlosti koja muči moju djevojku iznutra.

“Samo odnesi, Finn. Samo odnesi sve daleko”, prošaptala je, stavljajući svoju
malu ruku na moja prsa i gledajući molećivo.

Uvukao sam drhtavi izdah. ”Reci mi, Say. Reci mi što želiš i to je tvoje”, rekao
sam, pritiščući usne na vrat iza uha.

Zadrhtala je. Male dlačice na vratu su joj se nakostriješile. Brzo je uzela dah kad
sam zubima prešao preko njene kože, moj puls je zvonio u mojim očima. Provlačio sam
usne do čeljusti.

“Ja... ja želim…”, zamucala je.

“Reci mi. Želiš li mene, Say? Želiš li da te jebem? Natjeram da svršiš tako jako
da zaboraviš sve, uključujući svoje vlastito ime?” Provlačio sam prste kroz njezinu
divlju kosu. “Ja to mogu učiniti. Mogu natjerati tvoje tijelo da se osjeća toliko dobro da
ti se mozak malo odmori.”

“Da“, rekla je stenjući. Kad su se naše oči povezale, tamo je bilo požude, kao i
neugode od njenog priznanja kad je pogledala prema nogama. Lice joj je pocrvenjelo.

“Pogledaj me.” Podigao sam njeno lice za bradu da budem siguran da se naše oči
ponovo povežu.

Slušala je, ali tu je još bilo oklijevanje u pogledu. Sram.

“Što radimo mi? Ti i ja?”, pitao sam pokazujući između nas. ”To nije sramotno.
Način na koji jedno drugo osjećamo? To je jebeno prelijepo. Najebenije prelijepa stvar
koju sam ja ikada iskusio. Nemoj se nikad sramiti reći mi što želiš. Tražiti me to. Ja
volim da me želiš, Say.” Uzeo sam joj ruku za zglob i vodio ju ispred svojih traperica
tako da može osjetiti da sam govorio je istina. “Osjeti sama što mi radiš.”

Uvukla je oštar udah.

„Ti želiš od mene da ti maknem bol na nekoliko minuta, na ovaj način to je

najdragocjeniji dar koji bi mi ikada mogla dati i ne samo svoje tijelo. Svoje povjerenje.”
Poljubio sam ju nježno u obrvu. Njenu sljepoočnicu. Njen vrat. Njen puls je ubrzao.

20 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

“Hvala ti što mi vjeruješ”, prošaptao sam prije poljupca njenih usana sve dok
jedno drugome nismo stenjali u ustima. Njene meke roze usne otvorile su se za mene, a
njen jezik je pohlepno tražio moj dok sam ja uvlačio svoju ruku uz njena bedra u gaćice.
Stenjući kad sam osjetio da je natopljena i spremna za mene, ali još sam trebao čuti
riječi. “Dat ću ti što trebaš. Uvijek. Samo mi reci što želiš i tvoje je.”

“Kako?”, uzdisala je, iskrivljujući vrat prema meni. Naša čela bila su spojena dok
smo udisali jedan drugome zrak. Bio sam spreman za nju. Da budem s njom. Unutar nje.
Ali trebao sam od nje čuti riječi.

“Ponovi za mnom”, držao sam joj pogled. “Želim te.”

“Želim te”, ponovila je šapatom. Vidio sam sirovu želju i znao sam da odražava
moju.

Zadrhtala je i sklopila oči. “Pogledaj me”, zahtijevao sam. Kad je, poljubio sam
ju opet. Duboko, ludo. Kao da mi život ovisi o držanju mojih usana na njenim na neki
način.

Progutao sam teško. “Dobra djevojka”, rekao sam, uvlačeći njenu ušnu resicu u
svoja usta. Prolazio sam palcem po njenoj bradavici kroz majicu i leđa su joj se izvila,
gurajući prsa prema meni. Nasmijao sam se u njen vrat. “Sad reci: Jebi me Finn.”

Moje oči otišle su na njeno grlo gdje sam mogao vidjeti njen puls kako ubrzava
ispod glatke kože. Okrenula je svoje drske roze usne. Njeno oklijevanje trajalo je samo
sekundu prije nego je omotala svoje ruke oko mog vrata i povukla me bliže tako da su
se vrhovi naših noseva dodirivali. Njene usne disale su na mojima. “Jebi me, Finn.”

“Da”, zarežao sam.

Možda sam ja bio taj koji je rekao njoj te riječi, ali čuti njih iz njenih usta
uzrokovalo je da gorim pakleno od požude, da eksplodiram izvan kontrole. Imao sam
osjećaj da bih te riječi mogao čuti na ponavljanju u mojoj glavi ostatak života.

Jebi me, Finn.

Podigao sam ju na najbliži stol i gurnuo na leđa. Potrgao njene gaćice u jednom
potezu dok sam ju očima obožavao. Nekako sam se uspio dovoljno koncentrirati da

21 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

otkopčam svoj remen i gurnem svoje traperice preko guzice, oslobađajući pulsirajući
kurac.

Sawyer je stenjala kad sam joj razdvojio noge, stajući između njih. Zvuk je bio
čisti jebeni raj. Naši jezici su plesali dok smo se pili međusobno. Uživao sam kako se
njeno tijelo osjećalo na mom. Čvrsto naspram mekog. Ukopao sam prste u meso njene
savršeno okrugle guze prije pomicanja prema pičkici gdje sam razdvojio njene tople
rascjepe i svirao po njenom natečenom klitorisu zato što je Sawyer moj i
odabrani instrument i samo sam znao kako da ju sviram do savršenstva.

Izgled na Sawyerinom licu kad sam stavio prst u nju bio je kao da sam joj dao
drogu. Bila je visoko na užitku. Njene vjeđe su bile teške. Njene zjenice velike i tamne.
Bio sam mrtvo siguran da ću izvući svaki dio užitka od nje iz njenog predivnog tijela i
dao sam joj točno što me tražila.

Bijeg.

I ako tko zna stvar-dvije o bijegu, to sam ja.

Sawyer se vrpoljila uz moju ruku, kapajući dolje po mom zapešću. Njena pičkica
stegla se oko mene i ja sam zarežao, želeći da to osjetim na svom kurcu. Povukao sam
ruku ispod njenog struka i vukao ju niže do ruba stola. “Jaši moju ruku”, naredio sam
promuklo. Izgubljena u osjećaju, pogledala me sekundu prije nego je počela vrtjeti
kukovima po mojoj ruci koja ju je žurno jebala i svirala po svakom mjestu od kojeg je
stenjala.

Njene oči su se okrenule u glavi kad je prvi orgazam prošao kroz nju. Zvuk nje
kako vrišti moje ime odzvanjao je sobom. Njena pičkica stegla se tako čvrsto oko mene
da nisam znao hoću li moći izvući svoj prst van.

Jebiga. Nije važno. Rado bih ga ostavio unutar nje zauvijek.

Gurnuo sam ju opet na stol i razdvojio njene rascjepe s vrhom kurca i tada opet
povukao njeno tijelo dolje da me opkorači svojom uskom pičkicom.

Zabacila je svoju glavu nazad i stisnula usne. Morala je postati svjesna koliko je
glasno vrištala nakon što je svršila prvi put zato što se držala za mene.

22 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

“Nitko te ne može čuti i tko ga jebeno briga ako i da? Pusti se, Say.“ Režao sam,
vidjevši zvijezde dok sam se gurao kroz njenu zgrčenu pičkicu sve dok nisam bio toliko
duboko koliko je njeno tijelo dozvoljavalo. ”Ovo smo ti i ja, sjećaš se? Ti ne možeš
pogriješiti. Vrišti. Viči. Grebi. Ugrizi. Nemoj se jebeno suzdržavati.” Povukao sam se
na pola i tad ga čvrsto gurnuo nazad.

Ona je otvorila svoja usta i najdivniji zvuk je izašao iz njih. Pola stenjenje, pola
vrisak od čega sam skoro odmah svršio u njoj. Osjećao sam vrtoglavicu od toga. Htio
sam snimiti zvuk i slušati ga opet i opet.

Sawyer je probudila osjećaje u meni za koje nikad nisam mislio da ću ikada

više osjećati i bilo je kao da je jednom otvorila bocu i čep se više ne može staviti nazad.
Zato što moja želja za Sawyer, moja ljubav za nju, bila je najjača stvar koju sam ikad
osjetio. Svaki put kad bi svršili zajedno, bilo je bolje nego prošli put. Svaki put nas je
spojilo više i više i znao sam već sad da je naša budućnost ona koja završava sa zauvijek.

Naše oči su se srele i pronašao sam svoj ritam. Svaki put kad sam gurnuo, ona se
uvila oko mene, uvlačeći me dublje i dublje sve dok si nisam mogao pomoći već udarati
jače sve dok nije bilo primjerenog ritma. Samozadovoljstvo i stenjanje i udaranje kože
o kožu. Kad sam osjetio kako se grči oko mog kurca, moj vid je pobijelio. Užitak je
pogodio moju kralježnicu i kad je ona vrisnula i svršila oko mene opet i opet ponovo,
ona je izvukla svaku ijedinu kap mog svršavanja iz mog pulsirajućeg kurca.

Zajedno sa svakom posljednjom, svakom posljednjom kapi ljubavi iz mog srca.

Ležao sam tamo sa svojom djevojkom koja mi je spavala u rukama, ali nisam
mogao uživati u trenutku. Moj osjećaj mi je govorio da ćemo željeti da je naš privremeni
predah od stvarnosti trajniji.

23 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

4. poglavlje

Finn

Kad sam se probudio sljedeće jutro, posegnuo sam za Sawyer, ali jedina stvar
koju sam dosegnuo je bio madrac. Sjeo sam u krevet i osjetio miris slanine. Izašao sam
iz sobe prema njenoj maloj kuhinji u njenoj maloj kući i bio iznenađen gozbom koja me
čekala na šanku. Zajedno sa slaninom bila su jaja, tost, sok, kava i uštipci.

Moj trbuh je krulio.

Ono što me iznenadilo više je da me Sawyer još nije primijetila. Stajao sam tamo
nekoliko minuta. Promatrao ju. Primjećivao. Ne samo da je kuhala uz oluju, premještala
se od ormarića do ormarića po ono što joj treba, već je i pjevušila uz pjesmu na radiju.

“Što je sve ovo?”, upitao sam.

Okrenula se i skoro ispustila tanjur, ali brzo se pribrala smještajući ga na šank.

“Prepao si me“, rekla je s osmjehom i odmah sam znao da je nešto loše. “Mislila sam
da sam ja ta koja ne zna stvari. Ovo je doručak, naravno.”

“Nisam te mislio prepasti”, došao sam iza nje, omotao ruke oko nje i spustio
poljubac na njenu glavu prije nego sam ju pustio. “I mogu vidjeti da je ovo doručak, ali
više sam mislio na pjevušenje i kuhanje i na tvoje sveokupno ponašanje, ne na hranu.”
Uzeo sam komad hrskave slanine i zagrizao, moje oči su se skoro okrenule od slane
božanstvenosti.

“Sviđa mi se ova pjesma. Ime pjevačice je Beyonce. Jesi li čuo za nju?”, Sawyer
upita. Izgovorila je Beyonce (Bee-Yon-Chee) i nisam mogao ne nasmijati se.

“Mislim da sam možda čuo za nju jednom ili dvaput”, odgovorio sam, sjedajući
za šank. “Ali ono što ja mislim, sinoć, bila si poprilično uznemirena, a sad?“, pokazivao
sam prema šanku i radiju.

24 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

Nasmijala se, ali bio je to prisiljeni osmijeh koji je jedva bio linija na njenom licu.
“Ništa. Idem na posao”, rekla je slegnuvši. I tad sam vidio prazninu u njenim očima.
Prazno mjesto gdje je toliko života znalo biti. Bilo je kao da bježi od besposlenosti.

“Posao?”, upitao sam. Stesao glavom. “Ne danas. Danas moraš ići razgovarati s
Critterom o svojoj mami. Možda, ići vidjeti ju.”

Sawyer okrene očima tresući glavom. Spustila je tavu u sudoper i okrenula

slavinu. ”Ne. Ne još. Ne danas.”

“Say, ne možeš nastaviti dan kao da se sinoć nije dogodilo. To je puno za

podnijeti. Mislim da možeš uzeti slobodan dan.”

Pogledala me kao da se ja ponašam čudno. “Upravo sad, radije bih se usredotočila

na ovo. Doručak. Biti sretna“, pogledala me. ”S tobom.”

Naslonio sam se i spustio poljubac na njene usne. “Volim da želiš biti sretna sa
mnom zato što jebote to svi znaju da ja želim. Ali znam kako ide kad gurneš sranje dolje
duboko u sebe umjesto da ga pustiš van i znaš što se događa?”

“Ti završiš živeći s ludom djevojkom iz religiozne sekte u sredini močvare?”, ona
upita, utiskujući poljubac na moju čeljust.

“Slatko. Ali ozbiljno, vrati se, zato što ta sranja ne rade. Vjeruj mi. Idi razgovaraj
s Critterom. Svojom majkom”, rekao sam, osjećajući se više nego neugodno zbog
njenog zaigranog ponašanja kad sinoć samo što se nije izgubila. “Ne možeš samo
ignorirati to, Say.”

“Naravno”, rekla je ljubeći me u usne i uzimajući torbu i prebacujući je preko

ramena. “Samo ne još.”

“Ti si razarajuća. Pričekaj barem da te odvezem”, rekao sam uzimajući majicu sa

stolice i oblačeći je preko glave.

“U redu je. Ostani. Jedi. Mogu hodati. Uostalom, rekla sam Josh da ću navratiti
prije smjene.”

“Samo podsjetnik da mi još ne znamo koliko je sigurno”, rekao sam uzimajući

ključeve. “Do tad nećeš hodati nigdje sama.”

25 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

“Nije to toliko velika stvar“, rekla je stižući do vrata. “Ne moraš me pratiti. Mogu
sama brinuti za sebe.“

“Da.“ Stao sam joj na put. “Ali ne moraš. Ne ideš nigdje. Ne sama. Mislio sam
ono kad sam rekao da te ne mogu izgubiti.” Strah je izbijao iz mene toliko stvaran da je
skoro opipljiv. Kad bi samo mogla osjetiti dio onoga što ja osjećam, razumjela bi razlog
mojih zahtjeva.

To je samo zato što sam prestrašen da te izgubim.

“Ti nisi moja majka, Finn“, rekla je praznog izraza na prelijepom licu zbog čega
sam želio probiti rupu u zidu.

“Ne, nisam.” Naslonio sam se na zid, prekrižio noge u zglobovima. Slegnuo.

“Zašto ne odeš razgovarati s njom?”

“Slatko”, rekla je bacajući mi moju riječ nazad.

“Ozbiljan sam, Say. Ima još stvari koje moraš znati. Stvari za koje sam sve do
jutros ja mislio da želim znati. Kao, zašto je tvoja majka ovdje posjedovala zemlju. Kao
zašto…”

“Kao zašto je Critter oženjen njome?”

“Daj da pogodim, zato što to nije tvoja priča za reći?”

“B-I-N-G-O.“

Sawyer se počešala po licu zbunjeno i uzeo sam to da znači da nije razumjela

moju usporedbu.

”Mislim, ti si u pravu. Nije to moja priča za reći. I FYI, emocionalni robotski

položaj? To nije za tebe. Zašto mi ne vratiš moju djevojku nazad?”

Uzdahnula je. ”Što ako je to sve previše?”, upitala je donje usne nakrivljene.
Koliko god mrzio vidjeti ju uznemirenu, bilo mi je drago vidjeti emociju u njoj.

“Što ako ne mogu podnijeti to što znam. Što ako mi kažu nešto što ne mogu ne
čuti? Nešto što će me slijediti ostatak života? Ne znam mogu li podnijeti to.”

26 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

Poljubio sam ju u glavu. “Ona je tvoja majka. Mislila si da te napustila, ali nije.
Ona je ovdje. Živa. Većina ljudi ne dobije drugu šansu ovako. Ljudi se ne vrate iz mrtvih,
ali ona je. Zar ne misliš da joj duguješ da ju saslušaš? Da saslušaš Crittera?”

Kimala je na mojim prsima, ali ramena su joj ostala ukočena. Bila je uplašena i
imala je svako pravo biti, ali trebao sam da zna da neće ići sama kroz sve to.

“Say”, rekao sam, povlačeći ju da joj mogu gledati u oči. ”Imaš mene. Zar ne
znaš već do sad da ću ja napraviti sve za tebe? Kad svijet postane težak na tvojim
ramenima, ja ću nositi težinu za tebe. Bit ću tamo. Ne idem nigdje. Ne sad. Ne ikad.”

Sawyerine usne su se podigne u osmijeh. Bio je mali, ali stvaran. “Odvedi me do

nje.”

Odahnuo sam od olakšanja, ali nije to bio pun dah. Dok je Richard još vani
negdje, a Sawyer i njena majka ovdje, neću se moći nikad potpuno opustiti. Povukao
sam joj leđa na sebe i spustio bradu na vrh njene glave. Nisam lagao kad sam rekao da
ću nositi težinu svijeta na svojim ramenima za nju.

Ono što nisam spomenuo je mogućnost da nas zdrobi oboje.

27 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

5. poglavlje

Sawyer

Critterterova kuća je bila crvena rančerska kuća s bež žbukom izvana i crnim
griljama zatvorenim na dva mala prednja prozora. Nisam znala što očekivati od kuće,
ali ono što nisam očekivala je da će biti smještena u polju suncokreta.

Dodirnula sam privjesak suncokreta koji visi s mog vrata. Onaj koji je moja
majka ostavila za mene u kutiji ispod kreveta.

Ostala sam u autu dok je Finn izašao i otvorio mi vrata. “Jesi li spremna?”, pitao
me, pomažući mi izaći i stisnvši mi lagano ruku.

“Mislim da nikad ni neću biti”, odgovorila sam. Finn me vodio do prednjeg

trijema gdje je Critter sjedio na jednoj od dvije pletene ljuljajuće stolice.

Critter nije gubio vrijeme. “Sawyer, razumijem da si zbunjena, ali zapamti, i ona
je. Tvoja majka ima neke trenutke jasnosti. Nekad traju nekoliko minuta, nekad nekoliko
sati. Većinu vremena misli da je dvadesetdvogodišnjakinja.”

“Ja je neću uzrujati. Barem, pokušat ću da je ne uzrujam.”

Critter mi je kimnuo i okrenula sam se Finnu. “Mislim da ovo moram obaviti

sama”, rekla sam.

“Ja ću biti upravo ovdje čekajući te”, rekao je ljubeći mi zglobove prije nego me
pustio. Critter je otvorio vrata za mene. “Zadnja vrata na kraju hodnika.”

Moje oči su se prilagodile na tamu unutar ugodnog doma s plišanim tepihom i

milijunom okvira za slike na zidovima. To me podsjetilo na verziju bara.

Kad sam došla do sobe na kraju hodnika, napola sam očekivala naći majku kako
leži na krevetu, ali umjesto toga sjedila je u stolici na ljuljanje u kutu, pleteći. Njena

28 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

sestra Maddy je sjedila na drugoj stolici blizu listajući časopis. Maddy podigne glavu
kad me ugleda i upozori me pogledom.

“Critter je rekao da je u redu,” rekla sam joj.

Pogledala je u moju majku tada u mene. ”Caroline, imaš posjetu”, rekla je glasno,
ali slatko. ”Najbolji način da ju ne uzrujaš je ne ispravljati ju ako kaže nešto što nema
smisla i ne podsjećaj ju tko si ti zato što šanse su, s onim kako je sad, da neće znati.” S
tim riječima Maddy je napustila sobu i zatvorila vrata iza sebe.

“Pozdrav tebi, dušo. Koje je tvoje ime?” Moja majka je upitala kad je primijetila
da stojim kraj ruba kreveta. Spustila je svoje pletivo. Zapetljaj pletiva bez opisivog
uzorka. Njena plava kosa je bila mokra i uredno začešljana nazad. Nosila je rozi
pahuljasti ogrtač preko roze bijele pidžame, u kompletu s čupavim papučama. To je bilo
najviše boje što sam vidjela da nosi osim na slici sa žutim topom koju sam pronašla u
kutiji, a ostavila ju je za mene. Izgledala je zdravo. Teže.

Snažnije nego sam ju vidjela godinama.

Tjelesno barem.

“Haj”, rekla sam osjećajući se čudno ne znajući kako se predstaviti majci.

Pretraživala sam njeno lice za neki znak prepoznavanja. Ništa. Ignorirala sam rastuću
jamu u svojem trbuhu i trzaj u srcu. “Ja sam...Sawyer.”

Spustila je svoje pletivo u krilo. “Ti si sigurno susjeda koju Critter spominje.
Nova s malim dječakom koji stalno krade suncokrete. Lijepo te je konačno upoznati.

“Lijepo je i tebe upoznati, isto”, rekla sam sjednuvši na rub kreveta. “Žao mi je
što krade suncokrete.”

“Oh, u redu je. Mi ćemo uskoro dobiti naše dijete. Oprosti što ti ne mogu dohvatiti
nešto za piće. Critter je bio stvarno uporan da mirujem dok me ne prođu jutarnje
mučnine.”

“Jutarnje mučnine?”, pitala sam. “Ti si trudna?”

29 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

Moja majka odmakne pletivo i prođe rukom preko ravnog trbuha kao da je
okrugao. “Da, šest mjeseci sad već, a mučnine još ne prolaze. Ponekad mislim da će
moja kćer biti skroz odrasla dok prođu.”

“Žao mi je što ti nije dobro. Ali nadam se da Critter dobro brine za tebe.”

“Taj muškarac bi uhvatio mjesec za mene da ga zamolim. Zato sam se i udala za

njega.”

“Udala?”, pitala sam.

“Da, prije nego smo saznali da sam trudna. Bilo je skromno, samo mi u polju
suncokreta s matičarom. Ja nemam puno obitelji, a niti Critter. Bilo je puno posebnije
tako. Iako neće biti tako još dugo.” Moja je majka zračila i ljuljajući se nastavila plesti.

“Pa, reci mi, kako ste se vas dvoje upoznali?”, upitala sam opušteno, čineći se
znatiželjnom susjedom.

“Pa, bila je to ljubav na prvi pogled. Ja sam…” počešala je lice i odmahnula

glavom kao da trese loše uspomene. “Ti ne želiš čuti to sve od mene, zar ne? To je
prilično duga priča.”

“Želim, stvarno da.” Požurivala sam ju, ne želeći pokazati nervozo kucanje svog
srca. Napokon ću čuti priču koju sam čekala toliko dugo. Dio mene htio se okrenuti i
otići. Drugi dio se nije htio maknuti ako bi i buldožder prošao kroz zid. “Otpočetka ako
želiš”, ponudila sam. “Samog početka. Tvojeg početka. Ja imam dosta vremena.”
Pogledala sam na svoj goli zglob kao da provjeravam vrijeme na satu kojeg nikad nisam
posjedovala. Spustila sam se na pod i prinijela koljena prsima, leđima naslonjena na
krevet pokušavajući ostati što mirnija.

Moja majka je pogledala kroz prozor kao da se sjeća svoje priče. “Pa, ja sam
rođena buntovno, odbijajući se roditi puna tri dana. Jadna moja majka. Odrasla sam u
religioznom domaćinstvu i kad su moji roditelji, umrli ja sam proslijeđena crkvenim
starješinama da me odgajaju sve do moje petnaeste kad su oni oboje umrli.”

“Žao mi je.”

30 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

“Bez brige. Bilo je to prije puno vremena. Ali tad sam shvatila da su moji roditelji
bili jedinstveni članovi crkve. U našoj kući, mi nismo morali spuštati oči i mogli smo
govoriti kad god smo htjeli, ali to nije bio običaj. Daleko od toga. To je bio služnički
način odrastanja koji ja nikad nisam prihvatila.”

Nisam ni ja.

“Svaki dan kad sam se probudila, vidjela sam da mi svjetlo blijedi u očima i sve
više i više pravila je gurnuto niz moje grlo. Do vremena kad su me informirali da ću se
udati za čovjeka iz crkve. Richard mu je bilo ime.“ Ona se zgrčila. “Sve sam učinila,
osim odustala. Nisam poznavala život izvan crkve i nisam mislila da mogu uspjeti sama.
Nadala sam se da će možda Richard biti kao moji roditelji. Trebalo ga je samo sresti
nekoliko puta da shvatim da je on gori od svih njih. Tretirao me kao psa na uzici i uvijek
se pobrinuo da mi ogrlica dozvoljava disati, ali uvijek me podsjećajući da samo jedno
povlačenje u krivom smjeru i bit ću udavljena.”

Plakala sam iznutra za majkom, ali pokušavala ostati mirna izvana. Nije bilo lako.

“Samo vikendima, moji skrbnici vodili bi me na šatorske službe da pomognem.

Ostajali smo u malom motelu i morala sam šetati okolo grada kad god sam uspjela
išuljati se na sat ili više. Jednog dana vidjela sam kamion i kamper za prodaju na
odlagalištu i nešto je došlo u mene. Ideja koje se nisam mogla otresti.” Moja majka je
podigla pletiva i onda ga opet spustila dolje. Nastavila je. “Na dan kad sam se udala za
Richarda, ukrala sam zlatni križ koji je pripadao Richardu i ponijela ga na odlagalište.
Mijenjala sam ga i vjenčani prsten za kamper i kamion. Nisam došla daleko prije nego
se kamion pokvario. Izašla sam i hodala po pomoć i pobriunula se da hodam u
suprotnom smjeru od sajmišta, sviđala mi se sloboda koju sam okusila nekoliko milja
od sajmišta i znala sam da se nikad neću vratiti nazad. I da hodam usred noći sama? Bilo
je veličanstveno. Moj prvi okus slobode. Zvuk močvare noću.” Zatvorila je oči kao da
još može to čuti. Tad je duboko udahnula kroz nos. ”Miris slane vode i sumpor.”
Otvorila je oči. “Do vremena kad sam shvatila da sam izgubljena, više mi nije bilo
važno hoće li me itko pronaći. Pala sam na pločnik i zapela u gustoj blatnoj zemlji, bila
je prestrma da se popnem na vrh. Kako se voda podizala, bila sam sigurna da ću umrijeti
tamo.”

31 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

“Što si učinila?”, upitala sam, naginjući se naprijed.

Slegnula je i opet uzela pletivo. “Nije bilo ništa što sam mogla učiniti. I bilo je
nešto tako... oslobađajuće u iskustvu da sjedim u blatu i... i počela sam se smijati. I tad
me Critter pronašao. Kako sam sjedila u blatu, voda se podizala oko mene kad je prišao
svojim malim brodom. Zaustavio se i izvukao me. Bila sam pokrivena ugrizima
komaraca, blatom od glave do pete i potpuno mokra i znaš li što je taj čovjek napravio?”,
upitala je s osmijehom punim ljubavi.

“Ne, što je napravio?”

Smijala se načinom koji mi je govorio da ne može vjerovati sebi. ”Počeo se

smijati zajedno sa mnom. Muškarac nije znao zašto se smijem, ali se pridružio. Poveo
me do svog bara i dok sam se ja očistila i promijenila odjeću, on je otišao i dovukao moj
kamion i kamper do bara. Kad sam izašla sva čista i bez blata, pogledao me i nikad neću
zaboraviti što je rekao.”

“Što? Što je rekao?”, pitala sam.

“On me pogledao i rekao, to si ti. Kao da me čekao cijeli život.” Pogledala je kroz
prozor prema Critteru koji je sjedio na trijemu, ljuljajući se u svojoj stolici, vrteći nešto
u svom krilu. “I onda, prije nego je kava bila gotova ujutro, mi smo se zaljubili ludo i
duboko.”

“To je prelijepa priča”, rekla sam i zaista je bila.

“Što se dogodilo s onim Richardom?”, pogledala sam u zidove pa u pod tad opet
ponovo. Svugdje osim u majku. “Je li... je li on otac tvojeg djeteta?”

Moja majka odmahne glavom. ”Ne, Bože ne. Otišla sam prije naše prve bračne
noći. Srećom, nikad nije došao toliko daleko. Ova velika djevojčica upravo ovdje, ili bar
mislim da je ona ona, je tisuću posto Critter.”

Tisuću posto... Critter.

“Rekla si da ste vas dvoje vjenčani? Ti i Critter, mislim?”

32 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

“Naravno da jesam. Brak s Richardom je bila samo crkvena ceromonija. Bez

papira tako da nije legalan u očima države. Srećom po mene, crkva se pokriva božjim
zakonom, ali ne muškim. Tad, sam bila slobodna udati se za Crittera.”

Ona je legalno udana za Critter.

Moja majka izgledala je kao da će nešto reći, ali zaustavila se prije nego su riječi
izašle. Okrenula je glavu s jedne na drugu stranu kao da me vidi po prvi put. Tu je bila
jasnoća u njenim očima koje nije bilo prije, zajedno s još nečim.

Prepoznavanjem.

Moj trbuh se okrenuo. Srce mi je zujalo u ušima.

“Sawyer?”, pitala je šapatom, brzo trepnuvši. ”Jesi li to ti?”

“Da, majko. Ja sam”, rekla sam blago koliko sam mogla, držeći moj izraz. Nisam
ni shvatila da pužem preko tepiha prema njoj sve dok nisam klečala ispred nje, gledajući
u poznate voljene oči.

“Moja djevojčica. To si stvarno ti”, rekla je spuštajući se iz stolice na koljena

ispred mene. Povukla me u zagrljaj i nisam mogla zaustaviti suze koje su počele, a nije
ni moja majka. Sjedile smo tamo, grleći se i plačući jedna drugoj u naručju. ”Ti si živa.
On mi je rekao da jesi, ali nisam mu vjerovala. Trebala sam te vidjeti. Uspjela si pobjeći.
Žao mi je.” Rekla je u moju kosu, ljubeći me po glavi. “Žao mi je za sve.”

“Uspjela sam, mama. Zbog tebe. Zbog tvog pisma i kutije i tvojih uputstava. Ti
si me poslala ovdje. Ti si me izvukla van.” Kako sam govorila, osjetila sam da dio
zamjeranja koja sam osjećala prema njoj počinje nestajati.

“Žao mi što ti nisam rekla”, plakala je. “Nisam mogla. Morala sam te držati
sigurnom. Oprosti slatka djevojčice. Učinila sam što sam mislila da je najbolje, ali
napravila sam zbrku od svega. Imam ti toliko toga za reći. Tu ima još toliko toga što
moraš znati.”

“Ne moraš mi reći sve sad”, ponovila sam na njenim ramenima dok me stiskala
neprekidno kao podsjetnik da sam stvarno tamo isto koliko sam i ja trebala isti.

33 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

Nakon nekoliko minuta, majčina ramena su se stegnula i prije nego se povukla

nazad znala sam da je naše zajedničko vrijeme prošlo. Kad me opet pogledala, staklenost
u njenim očima se vratila. ”Bolje da se maknem s poda. Critter ne želi da se naprežem
u ovom stanju. Kaže da nije dobro za bebu.” Ustala je i sjela nazad na stolicu, podižući
svoje pletivo.

Polu-osušena suza stajala je na njenim obrazima gdje je jedini dokaz našeg

ukradenog spajanja.

Ustala sam da odem kad se Maddy vratila u sobu i kruto mi kimnula. ”Trebam
ići. Hvala što si me primila i hvala što si mi rekla priču o tome kako si upoznala
supruga.”

Osmjehnula se slatko. ”Nije bilo teško. Volim pričati tu priču. Pola ljudi u ovom
gradu je već dosadila. Hvala ti na posjeti. Pobrini se da opet dođeš. Možda u nedjelju?
Nedjeljom pravim svoju poznatu pitu od breskve. To je Critterova najdraža.”

Obrisala sam svoje mokro lice dlanom ruke. ”Bit će mi drago, ako je u redu s
tobom.”

“Naravno. Voljela bih to. Vidimo se u nedjelju. I ne brini za svog neodoljivog

malog dječaka. Finn je dobrodošao doći i uzeti suncokret kad god želi. Imamo ih
dovoljno.”

Finn.

Mahnula sam joj i tad čekala dok sam bila skoro do prednjih vrata da prošapućem:
”Zbogom, mama.” Nisam znala kako da se osjećam vidjeti je takvu, ali dok sam ju
gledala kako klizi nazad u mjesto gdje ja nikad nisam postojala, nisam očekivala da ću
osjećati kao da je opet umrla.

Uletjela sam u Finnovo naručje iste sekunde kad sam izašla van na trijem.
Ukopala sam lice u meki pamuk njegove majice i nisam se povukla dok nisam čula
Crittererov glas.

“Sawyer?”

34 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

Okrenula sam se prema Critteru koji je ustao iz svoje stolice sa znajućim

pogledom urezanim na njegovim linijama lica. Lice mog oca

Mi smo stajali tamo, gledajući jedan u drugog i činilo se kao vječnost.

“Critter?”, pitala sam kao da ga vidim prvi put.

Pomaknuo se malo naprijed, sklapajući ruke iza leđa. Za tako visokog snažnog
muškarca moje se srce trznulo koliko se ranjiv činio. “Mi smo te čuli tamo s njom”, Finn
reče iza mene.

Critter klimne. “Bila si dobra, dijete. Ali ako ti ne smeta, ja... zašto je ovo tako
jebeno teško”, gunđao je. Udahnuo duboko. ”Volio bih da me zoveš, tata.” Njegov glas
puknuo je na zadnjoj riječi.

Moje srce se rastvorilo, puštajući snažnu struju emocija zajedno s

nekontrolirajućim suzama. Pala sam na koljena. Prije nego sam znala, Critter je zatvorio
razdaljinu između nas i podigao me s koljena, povlačeći me u svoje snažne ruke na prsa.
Mirisao je na cigarete i kolonjsku. Tako je moj tata mirisao i pamtit ću zauvijek.

Jecala sam toliko jako da me spriječilo da govorim, ali Critter me gledao dok sam
pogledala gore i promrmljala riječi: ”Hej, tata.”

Podigao me, vrteći me naprijed nazad. “Hej, dijete.” Moje suze namočile su
njegovu košulju dok smo stiskali jedan drugoga i dok me poljubio u glavu. ”Dobrodošla
kući, dijete.” Rekao je zagušujućim jecajem. “Konačno. Dobrodošla jebeno doma.”

Stajali smo dugo tako, zaglavljeno zajedno, ponovo spojeni. Otac i kćer.

I plakali.

Plakali jer smo oboje znali istinu. Plakali zbog izgubljenog vremena između nas.
I iako nijedno od nas nije reklo na glas, znala sam da negdje u vrijeme padanja prvih
suza i zalaska sunca duboko u horizontu, plačemo i zbog nje.

***
Sunce se spustilo dolje za noć. Zvijezde su osvijetlile nebo.

35 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

Finn, Critter i ja smo još sjedili na Critterovom prednjem trijemu. Critter i Finn
su pijuckali pivo. Ja sam uzela ledeni čaj nakon odlučivanja da pivo ima čudan okus, a
ja još nisam imala vremena steći ga.

“Trebaš li da pomognem brinuti se za nju? Moju majku. Nije pošteno da ti moraš

sve sam.”

Stresao je glavom i uzeo gutljaj piva. ”Slušaj dijete, ti si provela svoj cijeli život
brinući se o njoj. Napravila si dobar posao. Učinila si više nego bi većina u tvojoj
situaciji. Kvragu, ostala si kad bi većina presjekla i otišla.” Naslonio se na svojim
laktovima. “Volio bih da se makneš sa strane i pustiš mene. Uostalom, nedostajalo mi
je brinuti se o toj ženi više od dvadeset godina. Imam puno za ispraviti.”

“Nisam te pitala kako se držiš tijekom sveg ovoga. Pa, kako se držiš?”

“Držim se. Ona se vratila, ali se nije kompletno vratila. Trebat će vremena da se
ispravi, ali neću odustati dok se moj suncokret ne vrati sto posto.”

“Jesi li ti onaj koji joj je dao ovaj privjesak?”, pitala sam držeći suncokret koji
visi na lancu na mojem vratu.

“Da”, rekao je sjetno gledajući prema polju suncokreta. “Zaprosio sam tvoju
mamu u tom polju. Zaljubili smo se u tom polju. Mi...pa, neke stvari je bolje ne reći.”

Smijala sam se pijući čaj.

“Ima stvari o mojoj prošlosti koje moraš znati. Stvari koje ja ne govorim svima.
Ali ti si moja kći i moraš znati takve stvari o svom starom. O tome tko sam i što sam
radio u prošlosti.”

“Kao što?”, pitala sam oklijevajući, nervorzno grickajući unutrašnjost obraza.

“Ja nisam uvijek bio najbolji građanin u gradu. Radio sam stvari. Puno stvari.
Neke od njih loše, stvarno loše. Proveo nekoliko godina u zatvoru u dvadesetima.”

“Znači, upao si u loše društvo u mladosti?”, sugerirala sam.

Critter odmahne glavom i pogleda me preko boce piva. “Ne, ja sam bio osoba na
koju su drugi padali. Ja sam bio loše društvo ili još bolje, ja sam vodio loše društvo.”

“Zna li moja majka?”

36 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

“Tvoja majka zna sve o meni.” Critter se nasmije. “Svaki ružni i prljavi detalj.
I voli me usprkos tome i nekad zbog toga.”

“Ako nije smetalo njoj, ne smeta ni meni.”

“Ne razumijem zašto je sad takva kad nije bila takva prije?”, Finn se ubaci.

Critter protrese glavom. ”Psihijatar ovdje misli da je ona držala toliko toga iznad
glave tijekom godina i težina je postajala teža i teža. Kad smo ju doveli nazad ovdje i
znala je da si ti ok, bilo je kao su joj se koljena zaključala i sve se srušilo okolo nje.”

“Misliš li da će se ikad vratiti u ...normalu? Štogod to moglo biti?”

“Normalno.” Critter se nasmije na svoje riječi. ”Ona je snaga jača od vražjeg

uragana koji sam ikada sreo. Treba samo malo odmora. Tamo je samo previše što jedno
tijelo i um mogu podnijeti. Ona će se vratiti nama, s vremenom. Siguran sam u to.”

“Mogu li te pitati nešto?”

Critter kimne.

“Ona je nestala prije više dvadeset godina. Zašto se nisi ponovo oženio ili imao
djecu?”

Critter izdahne i pogleda u ruke prije nego odgovori. “Zato što vrsta ljubavi koju
tvoja majka i ja imamo nije vrsta nakon koje se možeš oporaviti. Nije hladna. Nije
trenutna. To je ona vrsta koja postane dio tebe. Kao krv u tvojim venama. Preboljeti
tvoju majku nije bilo moguće.”

“Ti ju stvarno voliš.”

“Da, sa svim što imam i više. I tebe.” Critter doda, suznih očiju. ”Ne mogu
nadoknaditi godine što nisam bio tvoj tata, ali svakako bih volio pokušati, dijete.”

Dijete. Voljela sam što me Critter tako zove. Osjećala sam se posebno.

Sigurno.

VOLJENO.

Richard me nije zvao nikako drugačije osim Sawyer. Ili djevojko. Kao da je ružna
riječ.

37 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

“Mislim da bih voljela to.”

“Moraš znati da nikad nisam vjerovao da me napustila svojevoljno. Nikad. Ne

odustaneš i odeš od onoga što smo mi imali. Nije moguće. Tražio sam vas svaki vražji
dan nakon što mi je ostavila onu poruku. Svaki jebeni dan. I kad vas nisam mogao naći,
mislio sam da ste mrtve.”

“Zašto?”

“Zato što nikad nisam mislio da će ostavit tvoju majku ili tebe žive kad otkrije da
je trudna.” Critter reče, stežući bocu pive.

“On vjerojatno bi”, složila sam se. ”Ali kako ispada. Ja sam bila savršena moć
iznad njene glave.”

“Nisam znao da ste žive sve do nekoliko mjeseci unazad kad je ovo stiglo.”
Critter posegne u svoj stražnji džep i preda mi omotnicu bez povratne adrese. ”Dat ću
njoj da ti kaže što se dogodilo.”

Uzela sam pismo iz omotnice i iako sam znala da je ona unutar kuće, čula sam
njen glas u svojoj glavi kako mi čita pismo kao da je još uvijek duh.

C.,

Riskiram sve šaljući ovo, ali moram zato što nemam više vremena. Prekasno je
za mene, ali nije prekasno da spasiš našu kći.

Pomozi joj prije nego bude prekasno i za nju.

Volim te. Uvijek jesam. Uvijek hoću.

Zauvijek tvoj suncokret.

-Caroline.

Suze su padale niz moje lice. Pogledala sam prema Critteru. “Još uvijek ne
razumijem zašto nije ostala. Mogla se boriti s njim ili pobjeći i vratiti se. Umjesto toga,
ostala je s njim. Preko... dvadeset godina. Zašto?”

38 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

Critter podigne ruku. “Richard joj je prijetio smrću njenog djeteta. Tobom.
Ubijanjem mene. Rekao joj je ako pokuša pobjeći da neće stati dok nas oboje ne vidi
mrtve ispred nje. Znam što si mogla misliti, ali tvoja majka nije kukavica. Učinila je što
je morala i ostala je zato što je mislila da je to najbolji način da nas održi živima. Ona
nije kukavica. Niti blizu. Ona je najhrabrija žena u cijelom vražjem svijetu.”

Finn spusti svoju ruku na moje rame i stisne ga. Volim kako uvijek zna kako ne
treba razuvjeriti i taj trenutak trebala sam više nego ikad. Bila sam u krivu. Moj instinkt,
glava i moje srce su prošli sve kroz najgore.

Bila sam u krivu.

Tako puno, puno u kriv.

“Ja nikad...vau”, rekla sam odjednom osjećajući bol i sram na samu sugestiju da
je moja majka sebična.

“Samo su dvije stvari koje žalim u životu. Što vas nisam pronašao, dolazeći do
tebe brže, je jedna od tih stvari.”

“Koja je druga?“, Finn upita, vrteći pivo u ruci.

Critter nije oklijevao kad nas je pogledao s hladnom mržnjom u očima. “Što
nisam ubio tog kujinog sina, Richarda, prije dvadeset dvije godine.”

39 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

6. poglavlje

Finn

Kad je moj telefon zazvonio ostavio sam Sawyer i Crittera na trijemu da

razgovaraju, da se javim. “Hej, mama.”

“Zlato, kako si? Prošli su dani kako nismo razgovarali.”

“Razgovarali smo jučer, mama”, podsjetio sam ju.

“Jesi li siguran? Čini se duže.”

“Siguran sam”, rekao sam smiješeći se na telefonu.

“Zvučiš drugačije. Ima li to kakve veze s djevojkom o kojoj čujem od svih u tom
gradu osim svog sina.”

Pogledao sam u Sawyer koja razgovara s Critterom i srce mi se ugrijalo. „Da,

nešto takvo.”

“Finn Hollis, dovedi tu djevojku ovdje gore u posjetu iste sekunde kad dobiješ
priliku. Mi bi došli tamo, ali astma tvog oca je aktivna sad. Malo je vlažno u ovo vrijeme
godine.”

“Prestani da zvučim kao starac”, moj otac gunđa u pozadini.

“Tada prestani raditi stvari kao starci, kao cuclanje svojih zubi poslije doručka”,
moja majka ga izgrdi.

“Vas dvoje se niste promijenili”, rekao sam.

Majčin ton je postao ozbiljan. ”Finn, nismo te vidjeli dugo. Pa ne od…”, zastala
je kao da čeka neku reakciju.

40 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

“Možeš reći njeno ime, mama. U redu je. Jackie. Njeno ime je bilo Jackie.” Bio
sam pakleno ponosan koliko sam daleko došao. Govoreći njeno ime donosilo je samo
bol. Sad je to ime povezano s djevojkom koju sam jednom volio i izgubio.

I to je bilo u redu.

Ispustila je uzdah olakšanja. ”Hvala Isusu samom. Prošlo je dugo vremena otkad
si se prema njenom imenu ponašao kao o psovki. Lošoj. Kao onoj kojom si zvao svog
učitelja engleskog u trećem razredu. Koji devetogodišnjak zove svog učitelja...”

Moj otac ju je prekinuo. ”Sine, dolaziš li ovdje gore ili te moramo podmititi? Mi
to tražimo već samo dvije godine”, moj tata vikne u slušalicu.

Telefonski pozivi s mojim roditeljima znali su biti stresni. Proveo sam svaki
trenutak uvjeravajući ih da sam u redu kad nisam bio. Posljednje vrijeme nisam čak ni
imao potrebu da spustim slušalicu i bacim telefon u močvaru.

Prekrižio sam ruke. “To ovisi. Što imaš da me podmitiš?”

“Cobbler i tvoju omiljeni sendvič od pohane piletine?”, moja mama upita.

Moj trbuh kruli na samu pomisao mamine piletine. ”I reći ću Ethanu da dođe po
vas da ne moraš voziti. I ti ćeš dovesti tu svoju djevojku da ju možemo upoznati?”,
pitala je puna nade.

Pogledao sam u Sawyer i naše oči su se srele. Nasmiješila se. “Definitivno.”

41 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

7. poglavlje

Sawyer

Otkad smo Critter i ja razgovarali prije par dana, osjećala sam se bolje. Lakše.
Ali taj osjećaj odugovlačenja nesigurne budućnosti počeo je stvarati teret na meni.
Osjećala sam se potrošeno. Moje oči su bile umorne kao i um. Misao odugovlačenja me
najviše mučila, ona koja šapuće kroz moje uši nevidljivu maglu da je Richard još uvijek
tamo vani. Postojala je mogućnost da dođe po mene. Ipak sam ja ukrala od njega i krivio
me za majčinu smrt. Bilo koji drugi muškarac na svijetu ne bi imao razloga da me nađe,
ali Richard Dixon nije kao svi drugi. Znala sam prije ili kasnije da će doći. Uvijek sam
znala to. Ali jedna stvar se promijenila.

Mama.

Ako Richard dođe po mene i nađe nju umjesto... mrzila sam misliti što bi se
dogodilo. Možda ako odemo iz Outskirtsa, samo neko vrijeme, samo dok šatorske službe
se ne spakuju i odu, onda bi ga mogli zadržati da otkrije da je živa.

Upravo sam htjela reći tu ideju Finnu kad je sjeo kraj mene na doku i omeo me
svojim golim prsima i razvijenim mišićima. Kad mi se osmjehnu,o moj trbuh i nešto
niže dolje napravilo je mali okret sreće.

“Kakav je to izgled na tvom licu? Nije dobra knjiga?”, pitao je pokazujući na

otvorenu knjigu u mom krilu.

MODERNE RELIGIJE ZA MODERAN SVIJET

Knjiga?

“Oh. Da. Nije da nije dobra. Samo mislim da nije ono što sam tražila”, rekla sam
gledajući dolje u naziv i čitajući ga opet u slučaju da sam pogriješila prvi put.

Ne. Pročitala sam dobro.

42 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

“Što?”, Finn upita, naslanjajući se da pročita što sam čitala. Udahnula sam njegov
svjež miris i naslonila se na njega da bolje osjećam toplinu njegovih prsa preko moje
tanke majice.

Skenirala sam članak brzo i izrekla mu neke poante. ”Ima vjera koja se zove
Crkva Letećih Špageti Čudovišta. Osnova u koju svi sljedbenici te vjere vjeruju i zovu
Leteći Špageti Čudovišta su stvorili svijet i sve u njemu. To je doslovno leteća tjestenina
s mesnim okruglicama”, rekla sam pokazujući na sliku ispod. Zatvorila sam knjigu i
odložila ju sa strane, mašući glavom u nevjerici.

“Kako svaki stranac vjeruje da je muškarac hodao po vodi i ustao iz mrtvih?”,

Finn upita, naslanjajući se na ruke. “Ili da su krave svete životinje? Ili da postoje ljudi
koji čuvaju komad tosta stoljećima jer se kunu da su vidjeli Isusa Krista, sliku Isusa
Krista zagorjelog na tosteru.”

“Pa, sad kad to postaviš tako, Leteći Špageti Čudovišta se ne čine toliko čudnim”,
odgovorila sam zaigrano.

Finn me uzme za ruku. “To ima smisla, ali stvar je, sve se to može učiniti ludo
nama, ali većini ljudi donosi mir, da se osjećaju cijelima. Daje im svrhu. Nije do svakoga
da odluči što je ludo, a što ne. Ako nekoga čini cijelim, to je snaga za njih.”

“U kojoj vjeri si ti odrastao?”, pitala sam shvaćajući da ne znam je li Finnova

obitelj u vjeri ili ne.

Finn se namršti. ”Uh, onakvoj koja ide u crkvu na Uskrs i Božić, ali samo ako
parkiralište nije prepuno i ne moramo parkirati u blatu preko puta ceste.” Uspravio se i
gurnuo moju kosu s ramena, prateći prstima moju ključnu kost. ”Što se zapravo događa
s tim vjerskim stvarima, Say? Želiš li razgovarati o tome?”

Odlučila sam reći istinu jer sve drugo bi zvučalo još čudnije. “Ne znam u što više
da vjerujem. Zastrašujuće je ne imati vjeru, ali oslobađajuće u isto vrijeme. Kao da sam
dobila priliku da živim svoj život po svojim uvjetima i znajući da je sve tamo što još
moram znati i da se neću osjećati da mali dio mene nedostaje. Nisam sto posto sigurna.
Možda, mislila sam ako čitam više - o religijama svijeta, tad bi odjednom sve imalo više
smisla. Ali nije. Nijedna od njih meni nema smisla.”

43 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

“Ljudi tih religija misle da ima savršenog smisla”, kontrirao mi je.

“Da, to je stvar. Oni svi imaju vjeru u to što vjeruju i oni svi misle da su u pravu
i zovu je vjera. Znam o vjeri. Rječnik ju zove povjerenje i vjerovanje u nešto bazirano na
duhovnoj impresiji, nego dokaz. Ali sa svim religijama u svijetu, neke od njih moraju
biti pogrešne. Jesam li u pravu? Mislim, ako je tamo jedna apsolutna stvar, većina njih
mora biti pogrešna.”

Finn slegne i spusti svoju bradu na moje golo rame. “Ali što ako su oni svi u
pravu?”, poljubio je prostor između mog vrata i ramena, a ja sam se opustila na njegov
dodir.

Osmjehnula sam se. “Tad neka nas Špageti Čudovišta blagoslove sve.”

Finn se nasmije prije nego njegov ton postane više ozbiljan. ”Nedostaje li ti?
Barem, dio toga? Tvoja prošlost, mislim?”

“Ne!”, rekla sam žešće nego sam mislila. ”Mislim, osjećam se kao autsajder u
crkvi zato što i jesam. Nisam mogla upasti u liniju i samo slijepo vjerovati. A ovdje,
koliko god voljela, još se uvijek osjećam kao autsajder. Svaki put kad Miller spomene
TV šou ili usporedbu s nečim, ja ne razumijem, to je samo podsjetnik da nisam došla iz
ovog svijeta”, objasnila sam

Finn je ostao tih trenutak, gledajući u zemlju.

“Što?”, pitala sam na što misli.

Trepne i pogleda u mene. ”Samo imam ideju..”

“I …”

Odmahnuo je. “Reći ću ti kasnije. U međuvremenu, molim te nemoj obraćati

pažnju na Millera ili što on kaže. On je jednom javio da je bolestan na posao da bi gledao
tri dana realiti TV šou o suprugama u Mississippiju.” Spojio je svoje prste s mojima.
Volim kako njegova velika ruka je u usporedbi s mojom. Njegovo potamnjeno na moje
blijedo.

“Samo... želim znati stvari. Oboružati se znanjem. Otkriti otkud sve dolazi i
donositi svoje odluke o tome što želim vjerovati. Ako i išta.”

44 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

Finn kimne i tu je bio još neki pogled. Ponos? “Mislim da je to odlična ideja.
Istraži sve i onda mi reci kad služba Letećih Pasta Čudovišta počinje”, spustio je brzi
poljubac na moje usne.

“Leteći Špageti Čudovišta”, ispravila sam

“To je tako specifično”, Finn se nasmije i povuče me u svoje krilo.

“Mislila sam sve zapisati kao dnevnik. Tako ću zapamtiti sve i naučiti i raditi
napomene.”

“Što misliš o blogu?”

“A blog je?”, namreškala sam nos, nepoznat mi je pojam.

“Jeah, to je kao pisanje dnevnika samo što to objavljuješ na internetu i tako više
ljudi ima pristup tome. Mogu učiti iz toga dok i ti učiš. Mislim da bi bila prilično dobra
u tome i mogu ti pomoći sastavi ga ako želiš.”

“Učinio bi to? Za mene?”, pitala sam, moje srce lebdi i koža grije pod njegovim
dodirom.

“Zar ne znaš već do sad?” Finn udahne, pogleda zaključanog na meni. ”Ja bih
učinio sve za tebe.”

Moje cijelo tijelo zadrhti pod njim dok mi je ljubio vrat. Tad, tako polako,
povlačio je vanjski dio mog uha svojim jezikom. Sve u meni je oživjelo. ”Što radiš?”,
pitala sam zadihano.

“Ja pomažem. Želiš religiju?” Finn se odgurne i uhvati mi kosu. “Tad ću ja pasti
na koljena i obožavati te ostatak života. Želiš spasiti nekoga? To si već napravila. Spasila
si mene. Želiš raj?” Njegova ruka povuče se ispod moje suknje. Zadrhtala sam. Njegov
duboki glas pjevušio je u moje uho. ”Odvest ću te tamo upravo sada.”

Žudjela sam da me dotakne. Da mi da više od ukusnih riječi. ”Da. Raj. Molim.”

Dahtala sam dok je zavlačio svoj prst u moje gaćice i gurao ih u stranu.

“Tako mokra za mene”, on prostenje. Otkopča traperice i podigne kukove da ih

spusti dolje. Spustio me na leđa i namjestio da se držim za rub doka. Nije skidao svoje

45 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

oči s mene dok je ulazio u mene, šaljući moju kralježnicu u izvijanje dok je snop
zadovoljstva strujao mojim tijelom.

“Jebote, tako dobro. Ti si tako dobra. Svaki put. Svaki jebeni put”, Finn prostenje.

Gurnula sam se dok me uzimao brzo i jako. Nije mi trebalo puno da zadovoljstvo
prsne u meni. Vidjela sam zvijezde. Nakon nekoliko žestokih udara, Finn me slijedio
preko ruba i uživala sam u njegovom vrućem oslobođenju.

Srušili smo se na sliku Letećih Špageti Čudovišta. Finn je odmarao svoja prsa na
mojim leđima bez da se izvukao iz mene.

“Ti znaš, ja sam grešnik sad. Vjerojatno ću ići u pakao”, prošaptala sam,
povlačeći njegovu pažnju na bibliju na koju je moja ruka pritisnuta.

“To nije istina”, Finn raspravlja, još pokušavajući doći do daha.

“Kako možeš biti tako siguran?”

Finn se zakotrlja naprijed i odmah sam podsjećena da je još u meni. “Zato što si
meni raj.”

***
“Reci mi više kako si odrasla. Reci mi kako je drugačije od odavde.” Finn reče
dok je crtao lijene krugove na mojim leđima i po mojim guznim obrazima.

“Ti znaš većinu već”, rekla sam okrećući se njemu. Bili smo u njegovom krevetu
u kolibi nakon što smo se premjestili s doka i brzo zaključili da nismo ni blizu gotovi
jedan s drugim.

“Da, ali želim znati sve. Što čini tebe TOBOM. Dobro ili loše to stvara tebe.
Volim te.”

“Ti da?”, pitala sam iako mi je već rekao, ali nikad mi ne dosadi slušati. S Finnom,
osjećala sam toplinu iznutra prema van. Moje cijelo biće reagiralo je na njega od mog
nosa do mojih nožnih prstiju. Od srca do moje duše.

“Da. Volim te. Žestoko. Posesivno. Ludo. Uvijek.”

46 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

“To je bilo predivno.”

“Ti si predivna”, rekao je, naslanjajući se da mi poljubi rame. Nastavio je pratiti

svaku i najmanju pjegicu i madež na mojem tijelu.

“Znaš, ako nastaviš pratiti ih sve, onda ćemo biti ovdje poprilično”, istaknula
sam.

Njegova jamica se pojavila s osmjehom. ”Ja ću nastaviti. Sad. Govori.”

Razmišljala sam kratko. Osjećala sam se ranjivo otvarajući mu se. Izostavila sam
većinu detalja iz svog života, iako je znao kraću verziju. Bilo je kao da ju čuvam za sebe
zato što je to moj križ za nositi i nisam htjela nikoga drugoga opterećivati time.

“Pretpostavljam da je bilo kao u drugom svemiru. Onom u kojem je svaki dan

isti. Mi nismo slavili praznike ni rođendane. Nisam razumjela je li moja kuća toliko
drugačija zbog očeve strogosti i temperamenta ili je svaka obitelj u crkvi takva. Svaki
dan smo živili istu laž, opet i opet. Laž da je crkva o obitelji. Obitelj iznad svih.
Najvažnija stvar u svijetu do samoga Boga. I tko zna, možda u drugim kućama, drugim
obiteljima, su bili drugačiji iza zatvorenih vrata. Voljeni. Dragi. Možda su dopuštali ženi
da jede za istim stolom ili gleda ih u oči.”

Finnovo praćenje se zaustavilo pa nastavilo.

Nastavila sam. ”Možda njihove kćeri mogu govoriti bez dopuštenja muškarca u
kući. Možda nisu koristili tjelesnu moć da kažnjavaju slabe nevrijedne žene čija jedina
svrha u životu je da rađaju djecu i služe muževima.” Zadrhtala sam.

“To je moralo biti oštro.”

“Postala sam obamrla nakon nekog vremena. To je bio jedini život koji znam.
Bilo je dana kad sam sjedila u sobi i osjećala krivnju što želim otići. Što želim drugačiji
život. Mislila sam da je sebično i da ne stavljajući druge ispred sebe, me čini najvećim
grešnikom od svih. I sad znam kako hrabra i nesebična je ona bila. Možda i jesam najveći
grješnik poslije svega.”

47 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

Finn je legao dolje nasuprot meni s glavom na jastuku, a rukom na mom struku.
”Ali ti jesi stavljala druge ispred sebe. Ostajala si, zar ne? Zbog mame? Ona je ostajala
zbog tebe, a ti zbog nje. Nije samo ona hrabra. Vi ste obje hrabre. Jedna za drugu.”

“Misliš tako?”

“Say, mi smo svi sebični na neki način. To je ljudska priroda. Ja sam sebičan zato
što sam te zahtijevao prije nego si imala priliku osjetiti ovaj svijet i naći nekoga boljeg.
Razmišljaj o tome ovako. Da ja nisam sebični gad koji jesam, mi ne bi bili zajedno.”
Pokupio mi je lice u ruke. ”Ali nije važno. Zato što te nikad neću pustiti.”

Finn se popne na mene, prateći poljupcima dolje po mojem tijelu, preko pupka
tad niže i niže. Cijelo vrijeme između poljubaca i grickanja ponavljao je svoje prijašnje
riječi.

“Volim te. Žestoko. Posesivno. Ludo. Uvijek.”

48 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

8. poglavlje

Sawyer

“Ne idi nikud sama, obećaj mi“, finn reče sa svojom rukom posesivno stavljenom
na mojoj nozi. Nije bilo ničega u njegovom zahtjevu što bi sugeriralo da se šali i imala
sam osjećaj da me neće pustiti van iz auta dok ne obećam.

“Neću”, rekla sam ne želeći ga brinuti. “Obećajem.”

Finn se nagne prema meni i poljubi me u sljepoočnicu. ”Hvala ti.”

Pocrvenjela sam. ”Idem gore u Joshin apartman i onda me ona vodi u knjižnicu.”
Izašla sam iz auta i zatvorila vrata.

“Pokupit ću te. To mi daje vremena da pripremim sve za naš put.” Finn reče,
opušteno izjavljujući ideju koju nisam čula da je rekao prije nego je pokrenuo auto.

“Kakav put?”, viknula sam preko zvuka motora

“Što?”, odviknuo je skupljajući uši i smijući se od uha do uha. ”Ne mogu te čuti?”

“Kakav put?”, viknula sam glasnije.

Pokrenuo je auto i namignuo prije nego se odvezao.

***
“Oh, sranje!”, Josh izvinkne, okrenula sam se i vidjela ju naslonjenu na trećem
katu njenog balkona. Pretpostavila sam da je tamo jer se Finn inače ne bi odvezao.
“Zvuči kao da Finn sprema nešto ne dobro.”

Prošlo je nekoliko dana otkad sam razgovarala s Josh. Iako ju je Finn uputio u
sve što se događa, osjećala sam prazninu u životu koju treba ispuniti s par minuta njenog
društva.

49 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

“Zašto tvoje lice radi tu čudnu facu i uopće ne trepćeš. Hoće li tvoje zjenice
ispasti? Zato što upozorenje bi bilo dobro. Ili...sranje. Zar ćeš imati udar jer mislim da
moje iznajmljivačko osiguranje ne pokriva to, zato ako hoćeš preporučujem da izađeš
prvo iz zgrade”, Josh reče zaigrano iako je izgled zabrinutosti bio stvaran. Otvorila je
vrata i maknula se u stranu da me pusti. Dodala sam joj vrećicu iz pekare za koju me
molila da pokupim usput.

“Ne mislim tako?”, rekla sam, ali izašlo je kao pitanje. Spustila sam svoju torbu
na šank.

“Sa svim sranjima koja prolaziš? Ne bi bila iznenađena. Kako se držiš?”

“Ja sam... ok. Teško je biti sretan što je moja mama živa i Critter je moj otac kad
ne znam hoće li moja mama biti dobro i je li prijetnja od Richarda još vani”, rekla sam,
gledajući u šank. “Uvijek će biti tamo.”

“Ne uvijek. Mi ćemo sastaviti naše glave zajedno i smisliti nešto. Zavrtjet ću
svoje kotačiće dok ne otpadnu smišljajući nešto kako mogu pomoći.” Podigla je moju
bradu rukom. ”Sad, bradu gore, ljutiću.”

Josh je prišla i zagrlila me čvrstim zagrljajem. Mirisala je na kokosov losion, a

koža joj je bila topla kao da je sjedila vani. ”Ja sam ovdje ako me trebaš. Uvijek.”
Podsjetila me, tražeći moje oči za razumijevanje.

Kimnula sam i pogledala u stranu prije nego suze dođu. Imala sam ih dovoljno
za neko vrijeme sad i znala sam kad otvorim slavinu, bit će ju teško zatvoriti.

“Što to Finn govori o putu večeras?”, Josh upita.

“Ti znaš koliko i ja. Ništa. Tipični Finn.” Josh reče okrećući oči. Izvadila je juhu
iz vrećice i oprezno maknula poklopac puštajući paru van. Izvadila je žlicu iz ladice.

“Za koga je to, uostalom?”, pitala sam.

Josh pokaže prstom na zatvorena vrata spavaće sobe i pokaže mi da ju slijedim.

Nešto se ispod pokrivača njenog kreveta pomaknulo i trebao mi je trenutak da

shvatim da je to tamna kosa koja izviruje ispod hrpe bijelih pahuljastih jastuka. Ne bilo
čija glava.

50 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

Millerova glava.

“Takooooo sam bolestan”, mrmljao je, okrećući se s pokrivačem u šakama,

povlačeći ga na glavu.

Josh se nagne preko njega i vikne preko pokrivača. ”Jedina stvar koju ti imaš
je slučaj muške gripe! Nije smrtonosna, samo iritantna do vraga! Pogotovo za žensku
populaciju.”

Miller povuče pokrivač dolje otkrivajući malo crveni nos. Šmrcne. “Ne viči na
mene. Ja mislim da je to crna kuga.” Spusti glas na šaptajuću razinu. ”Tko zna koliko
još života imam…”, rekao je dramatično kašljajući u šaku. “Ovdje je tvoja vražja pileća
juha”, Josh vikne i lupne zdjelom na noćni ormarić, prolijevajući nešto juhe.

“Zvjezdice ili knedle?”, Miller upita bez da pogleda u zdjelu i što je unutra.
Povuče pokrivač preko nosa i viri u Josh.

Josh okrene očima i postavi ruku na izbačeni kuk. ”Trenutno budi zahvalan što
nije arsen.” Okrene se i izađe iz sobe.

“Predaleko je”, Miller cvili, mašući rukom prema juhi koja je bila u dohvatu ruke
ako se potrudi dosegnuti je. “Ne mogu... ne mogu je dohvatitiiiii. Ne ostavljaj me tako,
ženo!”

“On nema ni temperaturu”, Josh me obavijesti ignorirajući Millera i zatvori vrata.

“Sawyer, zašto joj dopuštaš da bude okrutnaaa!”

Josh kihne u lakat i izvuče maramicu iz kutije na šanku i ispuše nos. “Ja imam
istu prehladu.” Reče, bacajući maramicu u smeće i opere ruke u kuhinjskom sudoperu.
“I vidiš kako se drugačije mi nosimo?”

“Samo malo drugačije”, složila sam se.

Pogledala je u zatvorena vrata. ”Njegove potrebe da žena... kvragu... kunem se

Bogom ako zatraži još jednu stvar, utovarit ću ga u kamion i izbaciti u ćeliju. Može tamo
prespavati kao g.Ward svaki put kad Panthersi izgube i utopi tugu u djedovoj brlji.”

“Ti ne bi!”, Miller vikne kroz zatvorena vrata.

“Oh, jeah? Iskušaj me!”, odvikne mu nazad.

51 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

Nakon nekoliko minuta bez odgovora, okrene se meni. ”Žao mi je za ovo. Jesi li
dobro? Mislim, jesi li STVARNO dobro? Osjećam da nismo dugo vremena razgovarale
zato što sam bila zauzeta bavljenjem s g. Ludo Posesivnim tamo.”

Žestoko. Posesivno. Ludo.

“Josh, mogu li te pitati nešto? Ne moraš odgovoriti, ali sam znatiželjna?”

“Miller je tražio moj nokat da mu dohvatim nešto u nosu što ne može. Rekla sam
mu ako me opet zatraži, da ću ga udariti u kurac, ali poanta je u tome, da nijedno pitanje
nakon toga me neće uvrijediti.”

“Odvratno i zabilježeno. Znatiželjna sam.” Pokazala sam prema sobi. ”Voliš li

ga?”

Josh nakosi oči. ”Danas možda nije najbolji dan da me pitaš to.”

Josh i Miller su bili totalne suprotnosti, mislio bi da će mrziti jedan drugog. Ali
jednom kad sam otkrila da su par, i nije prošlo dugo, vidjela sam. Ljubav koju nisu htjeli
da netko drugi vidi. Mogu gledati na naše susrete i vidjeti izmjenu pogleda. Način na
koji Miller zna da je ona u sobi. Način na koji se uvijek dodiruju misleći da nitko ne
vidi.

“Prošli put kada sam vas vidjela bili ste jedan drugom za vratom. Jeste li riješili
stvari?”, pitala sam, pijući vodu iz boce koju mi je dala iz frižidera.

Josh odmahne glavom. ”Jedino ako smatraš njegovo pojavljivanje na mojim

vratima, kišući mi u lice i govori mi da me voli i da me treba da brinem za njega prije
nego je glavom pao u krevet. Pretpostavljam da smo razgovarali.”

“Prošli put kad sam vas vidjela, bilo je prvi put da te vidim ljutu na njega. Ne
zaigrano ljutu, već stvarno ljutu.”

Josh se odvuče do kauča i spusti dolje, stavljajući jednu nogu ispod sebe. Sjela
sam nasuprot nje u istom položaju.

“Jeah, to”, reče, izbacujući svoju donju usnu i odmahujući glavom, pogleda u zid.
”Još ne znam što je to bilo. Kad je Miller u pitanju, mislim da pokušavam odgurnuti sve
osjećaje toliko jako, tako da kad probiju, izlete svom snagom.”

52 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

“Možda razgovarati s njim o tome pomogne.”

“Ti znaš?”, Josh upita, nakoseći oči. „za nekoga tko tvrdi da je nevin kad su u
pitanju većina stvari, sigurno možeš s dr. Phil situacijom biti kao šampion.”

Nisam znala tko je dr. Phil, ali na način na koji je Josh rekla zvučalo je dobro.

“Ili možda”, gurnula me u rame, ”Ti si stvarno dobar prijatelj.”

Moja prsa su natekla. ”Prije nego sam došla ovdje, nikad nisam imala prijatelja.
Ti si službeno moj prvi. I hvala ti. Za slušanje. Za sve. Ne znam što bih bez tebe.”

Ili Josh nije bila iznenađena ili je sakrila to dobro. ”I nemoj zaboraviti gospođicu
Miller tamo.” Pokazala je prstom prema sobi. ”Mi smo više od prijatelja, Say. Mi smo
obitelj.”

Obitelj.

Kad sam tek stigla u Outskirts, nisam imala nikoga, a sad se čini kao da širim
obitelj dnevno.

“Žao mi je. Znam da ti mora biti teško ovo s mamom i sve”, Josh reče stiščući
mi ruku. ”Želiš li razgovarati o tome?”

“Ne. Imala sam dobar razgovor s majkom kad je bila prisebna malo i tad s
Critterom i Finnom. Mislim da mi je dosta za sada.”

“Dobro, zato nakon bavljenja s gospođicom Sitničave Hlače dobro bi mi došlo

malo tišine”, Josh reče.

“Čuo sam to!”, Miller vikne. ”Spasi me, Sawyer. Ona je takooo zločesta.”

“Ovi zidovi su tako prokleto tanki”, Josh reče, stisnuvši mi ruku. ”Znaš da sam
tu za tebe, Sawyer. Bez obzira što trebaš. Ovdje sam. Finn isto.”

Sve što sam mogla je kimnuti. Josh je stvarno dobra prijateljica i stvarno sam
sretna što je imam. Krenula sam ustati kad sam čula Finnov kamion da staje na parking,
ali zavrtjelo mi se pa sam sjela nazad.

“Jesi li dobro?”, Josh upita. Pritisnula mi je ruku na čelo pa provjerila puls na

ruci. ”Nemaš temperaturu. Puls je malo ubrzan.”

53 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

“Dobro sam. Mislim da sam ustala prebrzo ili dobivam istu prehladu koju ti i
Miller imate.”

Pritiskivala je prste po mojem vratu. ”Nemaš natečene žlijezde. Odgovori mi na

ovo, imaš li potrebu žaliti se na jednostavno kihanje ili kašljanje?

Odmahnula sam glavom. ”Ne. Ništa od toga.”

Josh pogleda prema sobi i progunđa. ”Tad definitivno nemaš ono što Miller ima.”

“Čuo sam i to!”

“Kamo misliš da te Finn vodi?”

“Nemam pojma uopće.”

“Ne mogu dočekati da saznam. Nazovi me i reci čim saznaš. Zar ne voliš
iznenađenja?”, Josh uzbuđeno poskoči na jastuku.

Sviđalo mi se što Finn planira put za nas, ali ja dolazim iz mjesta gdje iznenađenja
završavaju crnim očima, modricama i batinama. Zato ne, iskreno ne mogu reći da volim
iznenađenja.

Ne uopće.

Posebno, ne onu vrstu koju nismo nikad vidjeli da dolazi.

54 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

9. poglavlje

Finn

Dok se mali dvomotorni avion podizao, izgled Sawyerinog lica je ono koje ću
pamtiti ostatak života. Blijedila je dok smo dobivali visinu, a glava joj je ostala
zalijepljena na sjedištu.

“Hoćeš li biti dobro?”, pitao sam.

“Nisam nikad prije bila u avionu”, rekla je povišenim glasom.

Ethan, susjed mojih roditelja kojeg znaju zadnje tri godine, okrenuo se s prednjeg
sjedala. Pogledao je jednom u Sawyer i rekao: ”Prvi put u avionu?”

“Kako ste znali?”, pitala je drhtavo. Njena ruka stiskala je moju čvršće i čvršće
sa svakim poskokom aviona. Nisam ni mario što gubim cirkulaciju. Bio sam uzbuđen
što dijelim sa Sawyer njenu prvu vožnju avionom.

“Samo nagađam”, Ethan reče s osmijehom. ”Vi ste odlično!”, okrenuo se nazad
kontrolama.

Ušli smo u pahuljasti bijeli oblak. Avion se počeo tresti kao bus na kvrgavoj cesti.

“Je li ovo normalno?”, pitala je. Njeno koljeno je živčano poskakivalo sve dok
nisam stavio ruku na njega, prije nego poskoči van iz aviona.

“Ide ti dobro, dušo. I da, normalno je.”

“Sjećaš li se kad si mi govorio one sve činjenice ometajući me tijekom oluje?”

“Naravno”, rekao sam. Kako bih mogao zaboraviti? Bila je to najbolja noć mog
života. Bilo je to prvi put pomažući Sawyer u svom naručju. U svojem krevetu.

“Znaš li još nešto takvo? Stvarno bi mi koristilo sad.” Avion se nagnuo ulijevo.
Glatko skretanje. Sawyer je skočila kao da ju je netko preplašio s leđa.

55 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

Ja sam izgubio sav osjećaj u ruci. Još uvijek mi nije smetalo. ”Znaš li, da u
povijesti avijacije, takva turbulencija nije nikad srušila avion?”

Odmahnula je glavom stiskajući oči zatvorene.

“Istina je. Turbulencija je savršeno normalna. To nije znak problema motora.

Razmišljaj kao o autu na kvrgavoj cesti. Ovi avioni su napravljeni da voze po kvrgavoj
cesti. Ili poskakuju u zraku, rekao bih.”

Avion se izravnao. Sawyer je uhvatila trbuh.

“Hoće li ti pozliti?”, pitao sam.

Sawyer odmahne glavom žurno sa svake strane.

Poskakivanje se smirilo. Vožnja je postala glatka. “Pogledaj”, rekao sam Sawyer.

“Otvori svoje oči.”

“Ne!”, izjavi stavljajući ruku već preko zatvorenih očiju.

“Osjećaš li? Nema više poskakivanja. Prelijepo je dolje. Moraš to vidjeti.”

Kad to nije upalilo, pokušao sam drugom taktikom. ”Gdje je moja hrabra
djevojka? Gdje je ona koja ne dopušta ničemu da je zaustavi. Koja je bila neustrašiva
kad se trebala bojati? Trebam tu djevojku da otvori oči i pogleda zato što znam da će
biti uzrujana kad sazna što je propustila. Zato što upravo sad s mjesta gdje ja sjedim je
prekrasan pogled.”

Lagano sam povukao Sawyer maknuvši joj ruku s očiju. Polako je otvorila oči i
škiljila od sunca. Kad su se njene oči prilagodile, naslonio sam se prema njoj i prema
prozoru prisiljavajući je bliže tako da vidi zemlju ispod. “Zar nije nevjerojatno?”

Sawyer je samo kimnula. Usne su joj se razdvojile. Čuđenje je zamijenilo strah u

njenim očima. Njeno koljeno je prestalo poskakivati. Njena ruka oslobodila je moju dok
ju je pritiskivala na prozor, pokušavajući vidjeti bolje na zemlju ispod nas. ”Da se
zamisliš, zar ne?”

“O čemu?”

“O tome kako je sve nebitno. I u isto vrijeme koliko je bitno.”

56 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

Nisam znao točno što pokušava reći. Sve što sam znao je da najvažnija stvar na
svijetu sjedi kraj mene, cičeći od sreće kad su kotači dotakli pistu.

57 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

10. poglavlje

Sawyer

“Gdje smo mi točno?” Pitala sam Ethana kad nas je ostavio na prilazu kuće u stilu
kolibe izgrađenu u planini.

Finn je zahvalio Ethanu koji je pokazao prema svojoj kući preko kosog puta.

“Tamo sam ja, ako trebate nešto.” Ethan se vrati u rikverc i uđe na svoj prilaz.

“Mi smo u Georgia planinama.”

“Čija je ovo kuća?”, pitala sam kad je uzbuđen vrisak proparao noćni zrak.

“Moja beba je doma!”

Prednja vrata se širom otvore i sitna žena potrči dolje trijemom prema Finnu s
raširenim rukama i zabijajući se u njega takvom snagom da ga je srušila korak nazad.

“Hej, mama. Dobro je vidjeti i tebe isto”, Finn se nasmije u njenu glavu
uzvraćajući zagrljaj.

Majka. Mi smo u obiteljskoj kući njegovih roditelja.

Počela sam paničariti više nego u avionu. Moji dlanovi su se znojili. Grlo se
osušilo. Da mi je bar za vrijeme leta rekao. Nije me upozorio na sve ovo.

Finnova majka se povukla, ali ostavila ruke na njegovima. ”Daj mi da te

pogledam”, rekla je pregledavajući sina. Njene oči su bile tamno smeđe i pune topline.
Njena kratka kosa je bila svijetlo plava. Nije izgledala kao Finn uopće i bila je najmanje
nogu kraća od njega.

”Izgledaš odlično, zlato.” Njene oči napunile su se sretnim suzama.

“Ništa od toga sada, mama. Ali i ti izgledaš odlično”, Finn reče. Stavio je ruku
oko mojih ramena i povukao me u sebe. ”Mama, ovo je...”

58 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

“Ovo je ta!”, njegova mama vrisne, povlačeći me u zagrljaj. ”Tako je predivno

konačno upoznati te. Ti si zadivljujuća. Finn, nisi mi rekao da je ovoliko lijepa”,
prošaptala je sljedeće riječi u moje uho. ”Hvala ti.”

Kad sam se povukla nazad da ju pitam zašto mi zahvaljuje, shvatila sam da sam
u krivu. Imala je jednu sličnost s Finnom. Jamicu koja iskoči kad se smije.

“Hoćete li stajati tamo vani i grliti se cijeli dan ili ćete ući?” Drugi glasni, ali
dublji glas izašao je ispred vrata.

Finn i njegova majka vodili su me prema prednjim stepenicama da upoznam

muškarca koji je bio Finn, samo stariji. Bijela kosa, dok je Finnova prljavo plava.
Nekoliko više linija na malo naboranom licu. Ali njegova visina, građa, čak i način na
koji je stajao s prekriženim rukama preko prsa, bio je cijeli Finn.

“Jezivo je zar ne, draga?” Finnova mama prošapće kad me vidjela da gledam
između dvojice muškaraca.

Mogla sam samo kimnuti. Nisam znala je li jezivo prava riječ, ali bilo je iskreno
interesantno kako oblik korišten da napravi Finnova oca, je ponovo korišten da napravi
Finna.

“Lijepo te vidjeti opet, sine”, Finnov tata reče. ”Prošlo je prokleto previše.”
Ispružio je ruku, ali iste sekunde kad je Finn položio svoju, njegov otac ju uzme i povuče
ga u zagrljaj. ”Dolazi ovdje.”

“Dobro je vidjeti te opet, starče.” Finn reče zvučeći iskreno. Nisam mogla ne
nasmijati se. Njegova sreća je bila zarazna.

“Starac? Ne izgledam dan stariji od pedeset dvije.” Njegov tata udari se po

prsima.

“To je zato što imaš pedeset dvije”, Finnova majka kaže zaigrano gurajući ga
ramenom.

”Ovo mora biti Sawyer”, njegov tata reče, okrećući pažnju i nasmije se.

Nisam mogla nego se ne osmjehnuti nazad.

59 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

”Lijepo je upoznati vas oboje g. i gđo Hollis. Hvala vam što ste me pozvali u svoj
dom.” Shvatila sam da još stojimo na trijemu. ”Ili...izvan vaše kuće?”

Finn stavi ruku na moja leđa. Razuvjeravajuća gesta koja mi je očajno trebala.
Ne znam zašto sam odjednom nervozna upoznati nove ljude. Radila sam to skoro svaki
dan mjesecima. Ali ovo je prvi put da upoznaš roditelje muškarca kojeg voliš.

“Nema potrebe za formalnostima, draga”, g. Hollis se osmjehne. ”Možeš me

zvati Joe, a ova prelijepa dama je moja Josie.”

“Joe i Josie?”, podigla sam obrvu na slična, ali predivno odgovarajuća imena.

Josie me obgrli rukom preko ramena, odvlačeći od Finna i uvodeći me u kuću.

Joe i Finn slijedili su blisko iza. ”Misliš da je to čudno?”, prošapće.

”Trebala bi upoznati naše susjede. Sam i Samantha.”

Nasmijala sam se.

“Iako, ja mislim da ova djeca ovdje su nas pobijedila sa slatkim imenima, draga”,
Joe izjavi.

“Kako je to….” Finnova majka poprati. Stane hodati i okrene se kad shvati.

“Znao sam da ćeš uživati”, Finn reče ponosnim osmjehom. ”Ipak je to tvoja
najdraža knjiga.”

Josie pljesne rukama i izgledala je kao da će se istopiti. Pogledala nas je

osmijehom koji je preuzeo njeno cijelo lice.

“Finn i Sawyer!”

60 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

11. poglavlje

Finn

Jeli smo majčinu poznatu pečenu piletinu za večeru. Bila je okusa boljeg nego
što pamtim. Razgovor je bio lagan i pun smijeha. Uhvatio sam se kako posežem ispod
stola nekoliko puta da stisnem Sawyer ruku ili kako trljam svoju nogu o njezinu da ju
razuvjerim. Iako nakon nekog vremena bilo je jasno da je njena nervoza nestala i ona je
bila još jedan Hollis koji sjedi za stolom.

Još jedan Hollis.

Nešto vezano uz to me tjeralo da ju želim pomesti i zarobiti negdje. Dvojio sam

bi li dvojni krevet u mojoj staroj sobi bio dovoljan, ali morat će poslužiti.

Moje pećinske potrebe morat će pričekati. Nakon večere, moj otac i ja sjeli smo
na zadnji trijem dok je mama inzistirala da Sawyer ostane unutra da joj pomogne s
desertom.

“Otkad mama treba pomoć s desertom?”, pitao sam, uzimajući cigaretu koju mi
je otac dao i odgrizao kraj da zapalim. Cigare nisu baš moja stvar, ali to je skoro tradicija,
kad ga posjetim i popušimo ju.

“Njoj ne treba. Ta žena može ispeći kolač zatvorenih očiju i ruku vezanih iza
leđa.” Podigao je cigaretu u ruci. ”Prošlo je predugo otkad smo popušili jednu od ovih”,
reče, paleći i ispuhujući je. Učinio sam isto.

“Da, tata, predugo.”

“Bolje si sad, dijete? Jer izgledaš bolje od prošlog puta kad sam te vidio i kad si
nas praktički izbacio iz našega grada kad smo te došli provjeriti nakon što je Jackie
umrla. Znam da si nam rekao da si dobro, iako nisi ni bio blizu tome. Slomilo nam je
srce kad smo shvatili da ne možemo učiniti ništa da ti bude bolje i da moraš pronaći sam
svoj put. I znam da je bilo teško, ali mi je drago što si nastavio primati mamine pozive.
61 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

To joj je sve značilo jer je znala da još vučeš kroz nered koji si napravio od svog života
umjesto da se predaš.”

Mrzio sam biti odgovoran za njihovu bol dok sam prolazio kroz svoju. ”Žao mi
je. Zaista je. Nisam mogao vidjeti kroz moja sran…” Moja mama me pogledala.
Nasmijao sam se. ”Stvari, da razumijem što vama radim.” Prsa su mi se stegla na
pomisao njihove patnje zbog mene.

“Da, povrijedio si nas. Ali da, ti si sklon oproštaju. Uvijek”, moja majka potapša
me po glavi.

“Okolišaš oko grmlja, zašto da ne”, rekao sam zaigrano.

Moja majka reče: ”Život je prekratak da okolišam kad možeš rezbariti svoj put
kroz pola vremena i sjediti s pivom i cigarom ostatak.”

“Nema ništa što ste vi mogli učiniti da pomognete da vidim čisto kroz svoja sranja
tada. Ali, da. Bolje sam sad. Žao mi je što sam vam to priuštio.”

Tata pogleda dolje u cigaru, okrećući ju u prstima kao da sadrži odgovore.

“Izgleda da je Sawyer odigrala ulogu u vraćanju te nazad nama.” Pokazao je prema
prozoru gdje je mama govorila oduševljeno, mašući i okrećući svoju ruku dok se Sawyer
smijala na koju god sramotnu priču joj je vjerovatno pričala iz mog djetinjstva. Troje
ljudi koji mi znače najviše na svijetu su ispod istog krova i to je bila ona vrsta osjećaja
o kompletnosti koju sam mislio da nikad neću imati.

On nije mogao biti više u pravu. ”Ona je prva osoba koja je došla koja me
natjerala da mi nedostaje živjeti. Nisam ju očekivao. Ili način na koji me navela da
osjećam. Potpuno me iznenadila.”

“Dobre uvijek to naprave.” Tata je kimnuo kao da razumije točno što sam govorio
iako ja nisam potpuno razumio. ”Vidim na koji način gledaš tu djevojku. To ja volim
zvati zauvijek faktor. Imao sam ga u svojim očima kad sam vidio tvoju majku prvi put”,
ispuhnuo je dah kao da ne može vjerovati sebi. I pogledao kroz prozor.

“Ti ga još uvijek imaš kad gledaš u nju sada”, rekao sam.

“To je ono što ZAUVIJEK znači, sine.”

62 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

Nasmijao sam se i uzeo dim cigare. Zauvijek je točno ono što ja želim sa Sawyer.
Ali već sam toliko uzeo od nje. Kako bih ju mogao tražiti za zauvijek upravo sad kad je
iskusila tako malo u životu?

“Zna li Sawyer kako se osjećaš? Koliko duboko je to za tebe?”, pitao je kao da

mi čita misli.

Slegnuo sam. ”Mislim da da, ali njen život je...kompliciran. Ovo je sve novo za
nju.“ Pogledao sam u nebo. ”Novo i za mene.”

“Mogu to vidjeti. Nisi nikad Jackie gledao tako. Ona je bila dobro dijete i sve.
Nedostaje mi kao da je bila moja kći, ali ona nije bila tvoj zauvijek faktor.”

“Ne, nije.” Čekao sam poznati trzaj krivnje da slijedi te riječi, ali nije došao.

“Znači, ne želiš preplašiti Sawyer svojim osjećajima. Tada mi reci sine, kakvo je
tvoje udvaranje?”

“Moje što?”, upitao sam, gušeći se od dima. Posegnuo sam prema pivu i uzeo
veliki gutljaj.

Moj otac podigne obrvu i pogleda me postrance koji je tako ugrijan da bi mogao
rastopiti metal. Pomaknuo se prema meni u stolici. ”Ti si Hollis, sine. Molim te, reci mi
da se udvaraš djevojci, a ne da samo prakticirate bračnu vezu. Reci mi da se znaš
udvarati.”

“Znaš s riječima“, nasmijao sam se. Iako imao je i pravo.

Tata okrene očima. ”Ti ju želiš zaključati zauvijek, ali ne udvaraš joj se? Jesi li
je ikada izveo na pravi izlazak?”

“Ja...sranje”, rekao sam naginjući se nazad i uzimajući dim cigare. ”Ne. Ne

nisam.”

Moj tata se namršti. ”Bolje se baci na to. Ako ne želiš baciti svoj teret osjećaja
na svoju zauvijek djevojku bez da ju preplašiš, tada sine, moraš se prvo udvarati.” Tata
izbaci savršeni krug cigare.

Pogledao sam nazad u kuću. Moje oči kratko su srele Sawyer kroz prozor.
Pocrvenjela je i okrenula se slušati što god joj moja mama pričala.

63 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

Volio sam to crvenilo. Volio sam što joj cijelo tijelo postane ružičasto kad je
uzbuđena. Nisam volio što je moj tata u pravu.

“Mrzim kad si u pravu”, progunđao sam. Između ponovnog spajanja s društvom

i svim sranjima sa Sawyerinim roditeljima, preskočio sam izlaženje s njom.

Osjetio sam tupi pljusak po pozadini svoje glave. Okrenuo sam se vidjevši oca
da spušta novine dolje na trijem. ”Za koji vrag je bilo to?”

“Ona nikada nije bila na izlasku prije, zar ne?”, pitao je. ”Ti si oduzet njom.
Praktički živite zajedno, a nisi je izveo nijednom.” Moj tata okrene očima i zazviždi
razočarano. ”Niti u kino, niti na večeru. Ništa. Ti si moj sin ili moram uzeti onaj otmjeni
DNA test da utvrdim?”

“Sranje”, promucao sam, prelazeći rukom po licu.

“U slučaju da se još pitaš. Pljuska je bila za branje jabuke prije nego padne s
drveta. Odgojio sam te bolje od toga, sine.”

“Da, jesi”, složio sam se.

Moj otac pogleda gore u zvijezde, učinio sam isto.

“Na čijoj si strani ti uopće?”, pitao sam nakon nekoliko trenutaka tišine.

Tata se nasmijao i znao sam točno što će reći zato što je uvijek tako odgovarao
kad sam mu govorio u prošlosti o mojoj mami ili Jackie.

“Njenoj, sine. Uvijek njenoj.”

***
Bio sam sebičan gad. Moj otac je bio u pravu. Ona nikad nije bila u izlasku.

Bio sam unutar nje, a nikada je nisam izveo. Naravno, spavao sam s mnogo žena,
s kojima nisam zapravo izlazio, ali Sawyer nije kao nitko kog sam ikada sreo, zato je
izlazak koji sam planirao bio daleko od uobičajenog.

Sa svim što se događalo, nisam shvatio da smo kompletno preskočili korak.

Zapravo, preskočili smo nekoliko koraka. Prešli smo od uobičajenog poljupca koji ju je

64 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

sprječavao da pošizi do toga da ju imam u krevetu svaku noć. Bio sam do mjeseca sretan,
ali nisam stao ni sekundu da razmislim o svim stvarima koje nije iskusila. Sve stvari
koje joj nedostaju.

Sawyer nije nikada iskusila školu ili maturu ili nogometnu utakmicu i na prvi
mogući trenutak sam je proglasio svojom i negdje u svom tom prelijepom kaosu
zaljubljivanja u nju zaboravio sam stvarno izlaziti s njom.

Zaslužio sam pljusku koju mi je otac dao.

Trebam drugu kad svaka nečista misao poznata muškarcu prođe kroz moj um dok
Sawyer izlazi iz sobe noseći bijelu haljinu koja grli njen svaki luk.

“Jesi li se ošišao?”, Sawyer me upita nalazeći me na roditeljskom prednjem

trijemu. Miriše na lavandu i vaniliju. Moj omiljeni miris otkada nju poznajem. Moram
zahvaliti majci što je izvela danas Sawyer u šoping u grad. Njena haljina je bila takva
da se veže oko vrata i izlaže njene fantastične sise sa samo nagovještajem poprsja. Već
sam grčio prste da se spriječim da ju odvežem i pustim da padne. Grlila joj je njen mali
struk i prpošnu guzu i tad se raširila tek toliko da se nježno pomiče na mjestu gdje
tkanina završava na sredini bedra.

Progutao sam teško.

Sawyer je nervozno maknula svoju crveno smeđu kosu na jednu stranu iza uha,
meškoljeći se na mojem ispitivačkom pogledu dok sam gledao u veličanstveno stvorenje
ispred sebe.

“Ti si zadivljujuća”, konačno sam uspio reći. Čisteći grlo i pokušavajući vratiti
glavu u igru. Pocrvenjela je ispod pjegica i zakašljao sam se jer je moje srce doslovno
preskočilo otkucaj.

”Najljepša stvar na koju sam ikada položio oči.”

“Znaš. Kada smo se prvo upoznali znao si biti...”

“Zloban?”

Odmahne glavom. ”Ne, koju riječ bi Josh koristila?”, obrecnula se. ”Šupak. Bio
si takav šupak.”

65 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

Sagnuo sam se u smijehu. ”Je li pogrešno što tvoje psovanje smatram

urnebesnim, dražesnom i kompletno napaljujućim?”

“Mislim da je to prihvatljivo. Hvala ti. I... tvoja kosa? Jesi li je ošišao?” Sawyer
stisne svoje prelijepe roze usne.

Nisam mogao vjerovati da je ova djevojka moja.

“Finn?”, upita, vraćajući me u stvarnost.

“Oh, jeah. Moja kosa. Mama me ošišala. Rekla mi je da izgledam kao da sam
ispuzao iz močvare, a ne živio kraj nje. Bila je u pravu. Trebalo mi je. Prošlo je dugo.”
Uvijek sam bio siguran u svoj izgled i volio sam način na koji me Sawyer gleda i cijeni
moje tijelo, ali ovo je prvi put u mom životu da tražim odobravanje od djevojke. Bilo je
kao da trebam da misli da sam dovoljno dobar za nju.

Nisam. Nikad neću biti.

Ali ipak, želim da to misli.

Tad sam shvatio koliko sam nervozan. Što je glupo jer praktički živimo zajedno.
Ali ovo je drugačije. Dublje nekako. Više značajno.

“Izgleda stvarno odlično”, rekla je, ocjenjujući moju košulju kratkih rukava koja
grli moje bicepse, tijesne tamne traperice i crne čizme. ”Ti izgledaš stvarno odlično.”
Jebeno crvenilo, način na koji boja njenih obraza odgovara njenim punim usnama.
Svrbjelo me da ju dotaknem, ali rekao sam sebi da ću se dobro ponašati. Ona zaslužuje
ovu noć i mnogo više.

To ne znači da neće to biti duga noć.

“Ti stvarno ne znaš koliko si jebeno seksi”, rekao sam. Drastično sam smanjio
cigarete, ali sam zapalio većinom zato da ju ne bacim dolje na trijem i natjeram da vrišti
dovoljno glasno da probudi moje roditelje - koji su zaspali u sobi gledajući Jeopardy sat
prije nego što se sunce spustilo.

“Ti sigurno znaš s riječima, Finn Hollis.” Njene zlatne oči sjajne s pitanjima i
čuđenjem. Šarenice su joj raširene i divlje. ”Jesi li siguran da si ti isti muškarac kojeg
sam srela na čistini?”

66 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

“Ne. Nisam isti”, priznajem. ”Ne od tebe.”

Pogledala me kao da je šokirana riječima dok sam povlačio dim cigarete i ona je
treptala brzo. ”Pa, kamo me točno vodiš?”

“To je... iznenađenje “, ispuhnuo sam dim i ugasio cigaretu. Uhvatio ju za struk i
privukao sebi. Udahnuo njen miris.

Samo mali dio nje da me drži.

“Jesi li ti to mene mirisao?”, upitala je nervoznog osmijeha.

“Naravno da jebeno jesam.” Nema smisla negirati.

“Pa, kako mirišem?”

“Ukusno” , zastenjao sam. ”Uvijek ukusno.”

Tijekom cijele vožnje u tatinom kamionu, pokušao sam ležerno namjestiti svoju
krutost. Osjećao sam se kao trinaestogodišnjak koji se jedva može kontrolirati. Nisam
nikada bio takav prije, ali bilo je nemoguće ne misliti o tome što se događa u mojim
hlačama kad sve što je Sawyer činila je slalo užitke između mojih nogu. Kao kad sam
primijetio da joj se haljina podigla na bedru. Kad je prekrižila i odkrižila noge i uhvatio
sam odsjaj bijelog pamuka između njenih nogu.

Jap. Dugačka, jebena noć.

Pomislili bi da jednom kad sam imao Sawyer da bi se ta želja za njom smanjila,

kao što je u prošlosti sa svakom drugom djevojkom s kojom sam bio, ali to nije bio ovdje
slučaj. Bilo je kao kad je svaki put Sawyer oko mene, ja sam više i više pogođen tom
bolešću potrebe.

Bolest od koje nikad ne želim biti izliječen.

Bolest od koje bih rado umro zahvaljujući svemiru što me blagoslovio njom.

“Jesi li ok?”, Sawyer upita, stavljajući ruku na moje bedro i lagano ga stisnuvši.

Ugušio sam stenjanje. ”Nikad bolje.”

“Izgledaš kao da imaš nešto na umu.”

“Ja. Ne. Nikakvu vražju stvar.” Zaustavio sam se na praznom polju kraj planina.

67 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

“Jesi li siguran? Mi možemo ovo napraviti drugi put ako…”

“Ne”, otresao sam. ”Stvarno želiš znati na što mislim?”, pitao sam sa smijehom.

“Da. Naravno”, rekla je nevino, nemajući pojma koliko utječe na mene. ”U redu.
Cijelu vožnju ovdje sam razmišljao koliko još tebe nisam istražio. Kako bih volio
povlačiti svoj jezik preko svake seksi pjegice na tebi. O načinu kako pocrveniš prije
nego svršiš. O tome kako povučeš moju kosu kad te ljubim između...”

“Oooohh”, zacvilila je stavljajući ruku preko usana. I evo opet crvenilo. Njene
bradavice su virile kroz haljinu.

“Ali pokušavam biti džentlmen ovdje prije nego me moj otac udari u guzicu zbog
toga što te nisam izveo na propisni izlazak.”

“To je sve zbog toga?”, pitala je, klizeći preko da me poljubi u obraz.

Zatvorio sam oči da se saberem i kad sam ih otvorio potražio sam njene. ”Da.
Ako ti ne bi smetalo, možeš li prestati biti tako nevjerojatno seksi da ovo izvedem
pravilno?”

“Kamo mi uostalom idemo?”, upitala je gledajući uokolo u tamno okružje.

Izašao sam iz kamiona i pomogao joj sići, uzimajući ruksak i košaru za piknik sa
zadnjeg sjedala koju sam ubacio prije s malom pomoći moje mame.

“Mi idemo upravo ovamo”, rekao sam, stavljajući deku na zemlju. ”Sjedni.” Sjela
je i čekala dok sam skupljao ostatak što mi treba. Postavio sam prenosni projektor na
haubu, okrećući na stranu planine. Uzeo sam daljinski i pridružio se njoj na deki,
izvlačeći još jednu ako joj bude hladno.

“Nema mnogo opcija za izlaske u Outskirtsu, isto vrijedi za planine. Malo sam
istraživao i najbliže kino nije baš tako blizu. Sat vožnje i prikazuju nešto što sam ja
mislim vidio u srednjoj školi.”

“Ovo mi se više sviđa“, Sawyer reče. ”Više je... mi.”

“Nisi vidjela još ništa.” Izvadio sam hranu i grickalice dodavajući joj vrećicu
kokica. Pobrinuo sam se da joj vidim lice, a ne stranu planine koja se obasjala kad sam
stisnuo daljinski.

68 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

“Vau”, iskrivila je vrat na dvadeset metarsko filmsko platno koje se sad prikazuje
na brdu ispred nas. ”Što je to?”

“Ovo je večera i kino”, objasnio sam ubacujući kokicu u svoja usta.

“Ovo je stvarno lijepo”, rekla je stavljajući punu ruku kokica u usta. “A ovo je
takooo dobro”, rekla je punih ustiju i kad su joj kokice ispale, smijala se.

Taman sam htio stisnuti play kad je Sawyer rekla nešto da me zaustavi. ”Sviđalo
mi se upoznati tvoje roditelje. Hvala ti puno što si me doveo ovamo. Bilo je sve što sam
pretpostavljala da bude.”

“Sve što si mislila da bi moglo biti?”

Uzdahnula je kao da je zadovoljna. ”Obitelj.”

Uvijek sam znao da su moji roditelji prilično dobri. Podnosili su puno mojih
sranja u mojim ranijim godinama i čak više sranja kad sam bio stariji. Ali odjednom sam
ih vidio Sawyerinim očima.

”Ti znaš, nisam čak ni razmišljao kako bi te ovo moglo uzrujati. Žao mi je.”

Odmahnula je glavom. ”Ne. Bilo je predivno. Oni su tako dragi i milostivi. Oni
se smiju i osmjehuju i smiju još više kad sam prolila vodu preko stola”, nasmijala se i
poljubio sam ju u glavu. ”Oni su nevjerojatni.”

“Oni su prilično dobri. I oni te vole.”

“Zato što me ti voliš”, rekla je kao da konačno shvaća.

Odmahnuo sam glavom. ”Ne, zato što si TI nevjerojatna.”

Stisnuo sam play na daljinskom prije nego kompletno sve zaboravim i skinem
Sawyer i jebem ju usred vražjeg polja. Glazba je počela svirati iz zvučnika prikvačenih
na projektor. Sawyerine oči su se osvjetlile dok je slijedila zraku svjetla preko naših
glava prema širokom drvetu ispred nas gdje se film počeo vrtjeti.

“Koji film je to?”, pitala je poskakujući na guzi i plješčući rukama. ”O čemu se

radi?”

69 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

“Bilo je samo nekoliko filmova koji rade na projektoru u podrumu mojih

roditelja. Jedan je bio o morskim psima, drugi o ratu i dokumentarac napravljen
sedamdesetih o pornografiji.”

“Što je pornografija?”

“Uh..pa...” Osjećao sam kako moje vlastiti lice postaje toplije.

Sawyer je zadržala izraz dok sam ja posrtao u objašnjavaju sve dok se nije slomila
u grohotu smijeha. ”Samo se šalim. Znam što je to. Ali volim da si ti taj koji se sad
crveni.”

Posegnuo sam i bacio nekoliko kokica u njenu kosu koje je ona stručno izbjegla.

“Da ti odgovorim na tvoje ranije pitanje. Ovaj se zove Juno. Trebala bi biti
komedija. Osim toga, ne znam ništa više.”

“Sigurna sam da će mi se sviđati”, rekla je, njen široki osmijeh je zračio u mraku
skoro jasno kao svjetlo na projektoru.

“Dođi ovdje”, rekao sam povlačeći Sawyer u udubinu ruke. Ušuškala se na mene
dok smo gledali film koji nije bio toliko smiješan kao što sam mislio uzimajući u obzir
da je bio o tinejđerskoj trudnoći i davanju djeteta na usvajanje. Spojler upozorenje:
završava s oboje tinejdžera, majke i oca, kako plaču u bolničkoj sobi zbog gubitka
njihovog djeteta.

Kako se vrtio kraj, pogledao sam u Sawyer koja je imala zbunjeni izgled na licu.
”Šta nije u redu?”, pitao sam.

Podigla je glavu i pogledala me. ”Ništa, ovo je bilo samo... ovo je sve, Finn. Ja
sam sretna. TI me činiš sretnom. Hvala ti.“ Spustila je svoju glavu nazad na moja prsa
i mogao sam osjetiti njen dah na mojoj koži kroz razmak između mojih gumbi na košulji.
Poljubila je moja prsa kroz tkaninu.

“Možeš li…” počela je pa stala. ”Mislim, možemo li...”

“Sawyer, sve što trebaš je pitati i tvoje je. Rekao sam ti to.”

Petljala je po gumbima na mojoj košulji. Posegnuo sam dolje i otkopčao gumb.

”Želiš li to?”, pitao sam hrapavo.

70 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

Kimnula je.

“Reci mi”, prošaptao sam. ”Reci mi što želiš.”

Pogledala me. Njene zlatne oči su tamne. Njene zjenice su velike i sjajne. ”Želim
tebe.”

“Hvala Kristu”, opsovao sam, gurajući je na leđa i u rekordnom roku skidajući

košulju. Spustio sam svoje usne na njene. Otvorila se tako da se naši jezici mogu sresti
i plesati. Stenjali smo jedno drugome kad je posegnula prema mojoj kopči remena. Kad
ga je provukla kroz uzice, otkopčao sam gumb i posegnuo ispod njene haljne, povlačeći
te bijele izazivačke gaćice dolje kroz noge. Ona je iskoristila svoje noge da gurne moje
traperice preko kukova. Moj tvrdi kurac se oslobodio i zastenjao sam kad se vrh
pritisnuo na njenu vrućinu srži. Povlačio sam se gore-dolje po njenoj pičkici, uvlačeći
kurac u njenu vlažnost. Izazivajući nas oboje.

“Unutar mene, molim te”, šapatom je rekla, trljajući se uz mene, podižući kukove
da me više osjeti.

“Konačno”, zastenjao sam, namještajući kukove naprijed i gurajući u nju jednim

dugačkim jakim udarom. Njena glava pala je nazad, a oči se zatvorile. Njena srž se stegla
oko mene i bio sam stisnut sa svih strana, okružen mekoćom, vlažnošću, najtoplijim
mjestom koje nikad ne želim napustiti.

Ostali smo tamo na deki, na tom polju satima. Prebacili smo se s jebanja na
vođenje ljubavi. Nekad smo počivali jedan na drugom dok sam još bio tvrd unutar nje i
lovili smo dah. Nekada samo razgovarali o svemu, a nekada o ničemu.

Svršavali smo, smijali se i počinjali opet ispočetka.

Sve do poslije ponoći kad sam provjerio svoj telefon i shvatio da imam nekoliko
propuštenih poziva od Crittera. Kliknuo sam na poruku i smrznuo se. Svijet oko mene
je stao. Bio sam samo ja. Sawyer. I tekst koji je gledao u mene s mržnjom iz ekrana u
mojoj ruci.

“Što je bilo?”, Sawyer upita okrećući me za rame da ju pogledam.

71 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

“To je bio Critter.“ Nije bilo ništa što želim učiniti manje u svijetu koje
dostavljaju riječi koje moram reći. Pogledao sam u telefon. ”Tvoja majka. Ona je
nestala.”

Sawyer uzdahne. ”Gdje je...” nisam trebao nju da završi rečenicu.

Odmahnuo sam glavom.

Želio sam ju spasiti od onoga što ću joj upravo reći, ali nisam mogao. Moje srce
je puklo zbog nje prije nego sam izgovorio riječi. “Ne znaju.”

72 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

12. poglavlje

Sawyer

Iste sekunde kad smo sletjeli, uskočili smo u Finnov kamion i odjurili do
Critterove kuće. Critter je izašao ususret nam na dvorištu.

“Što se dogodilo?”, pitala sam osjećajući paniku koja napada moje tijelo kao
neprijatelj protiv kojeg sam se borila prije i izgubila.

“Ona je bila na trijemu. Maddy je ušla unutra po čaj. Kad je izašla, tvoje majke
nije bilo. Prvo su mislili da je odlutala. Ali provjerili smo polje suncokreta i nije joj bilo
ni traga.”

Finn se ubaci. ”Mi se možemo razdvojiti, pokriti više područja.”

Critter odmahne glavom. ”Nisi provjerio telefon otkad si sletio, zar ne?”

“Ne, zašto? Što se dogodilo?” Finn upita, gledajući me kako sam napeta na vijest.

“Zato što je Caroline ovdje. Ona je doma. Sigurna. Zbunila se i odlutala. Nestala
je samo nekoliko sati. Vratila se puna blata i ugriza komaraca. Ali osim toga, u redu je.
Sad odmara.”

Moja unutrašnjost, koja je treperila s viješću da se mojoj majci nešto dogodilo,

odjednom se proširila i mogla sam udahnuti zraka. Moji prvi otkad je Critter poslao
riječi o majčinom nestanku. Bilo je skoro previše. Vrtjelo mi se. Koraknula sam
nesigurno i još jednom prije nego su me snažne ruke uhvatile kako sam padala.
Pogledala sam u Finnovo usredotočeno prelijepo lice. Nešto mi je vikao, ali nisam ga
mogla čuti. Vidjela sam samo usne kako se pomiču po njegovom zgodnom licu nestajući
kompletno dok nisam bila sama u mraku.

73 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

Finn se zalijepio za mene bliže nego ikad. Ne samo zbog toga što sam se
onesvijestila i preplašila ga, već zbog toga što nismo znali gdje je Richard. Navodno ga
je Critterov čovjek izgubio kad je ušao u bar i nije nikad izašao.

Finn je htio otići opet i obećala sam mu da budemo za nekoliko dana. Nakon
straha s mojom mamom, samo sam se trebala osjećati blizu nje i Crittera i nisam ih
mogla odmah ostaviti.

Do tada, pokušala sam normalno nastaviti sa životom i pobrinula se da je netko

iz našeg malog unutarnjeg kruga uvijek sa mnom. Finn je bio napetiji i nego ikad.
Gledao je kroz prozor svakih nekoliko minuta. Koračao ispred vrata. Grčio svoje duge
prste i povremeno pucao sa zaglavcima.

“Moraš se smiriti”, rekla sam okrećući stranicu u svojoj bilježnici.

“Budem. Onda kad saznamo gdje je tvoj otac.”

“Koračanje će ga naći prije?”, ukazala sam.

“Ne”, složio se.” Ali osjećam se bolje od toga. Ako budem sjedio miran, mogao
bih se lansirati kroz krov.”

“Pa, sjedni. To je nešto što bih htjela vidjeti”, zezala sam namignuvši.

Finn je maknuo oči s prozora prema meni da ih okrene. ”Pametna guzica”,

progunđao je. To je bilo prvi put nakon završetka našeg izlaska da sam ga vidjela da se
smije.

Osjećala sam njegove teške korake dok se naginjao preko mog ramena. ”Što je
to?” Finn upita, posežući prema meni preko stola gdje sam ostavila bilježnicu otvorenu.
”Je li ovo dio tvog istraživanja?”

“Ne. To je... ništa.” Pokušala sam ju oteti nazad, ali bilo je prekasno i Finn je
već tiho mrmljao riječi. Moje riječi.

“Sawyer”, čulo se strahopoštovanje u njegovom glasu koje nisam čula prije.

Spustio je stranice i pogledao me. Oči su mu se ispunile čuđenjem. Ponosom. Moj trbuh
se okrenuo. ”Ti si ovo napisala?”

Zagrizla sam usnicu i igrala se s olovkom u ruci.

74 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

”Jeah?”, izašlo je kao pitanje.

Finn je spustio bilježnicu pažljivo na stol. Posegnuo prema meni, stavljajući svoje
ruke na moje lice. Postavio čvrsti poljubac na moje usne koji sam osjećala do najdubljeg
dijela duše. ”Nisam znao da možeš pisati ovako.”

Slegnula sam. ”Nisam ni ja.”

“Stvarno je dobro. Kao, stvarno dobro. Imaš li još toga?”

“Da, ali većina je samo hrpa škrabotina. Umjetnost i religija su blisko povezane.
Nisam to nikad zapravo prije znala. Slike. Tapiserije. Poezija. Toliko mi se svidjela
poezija da sam počela čitati sve knjige koje imamo ovdje. One su... inspirativne. Petljala
sam s nekim mislima i kako mi se riječi osjećaju i zapisala ih. Osjećam se mirno čitajući
ih opet sebi. I vraćaju me kontroli kad se osjećam van kontrole.”

“Stvarno je nevjerojatno.”

“Ova knjiga je moja najdraža.” Dohvatila sam knjigu koju sam držala u redu u
kutu na polici. Izvlačila sam ju bar nekoliko puta na dan. Nježno sam ju spustila na stol
s naslovom gore, POEZIJA SRCA. Otvorila sam na pjesmu Maye Angelou u koju sam
se zaljubila u prvom poglavlju. ”Pročitala sam i osjećala nešto. Shvatila sam da je to
pisac pokušavao. Izazvati emociju. Povezati s osjećajem. Da ljudi vide izvan uma. Bila
je... briljantna. Tad sam pomislila da bih ja mogla napraviti nešto takvo isto. Naravno,
ne kao ona, ali... ne znam. Kao ja.”

“Nikad nisam pročitao nešto ovakvo.” Finn podigne bilježnicu i na moje

negodovanje on opet čita moj pokušaj kreativnosti, iako ovaj put čita naglas.

Ptica je pala sa drveta danas i pjevala svoju zadnju pjesmu na dnu.

Možda, to nije bila pjesma.

Možda, sam u krivu.

Mogao je biti vrisak ili plač.

Poziv za pomoć. Molba da ne umre.

75 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

Bila sam bespomoćna znati i bespomoćna joj pomoći pa sam ju nazvala pjesma i
nastavila dalje.

Ptica je pala s drveta danas i vrisnula svoj zadnji vrisak.

“Previše morbidno, zar ne?”, pitala sam.

“Ne. Barem ja ne mislim tako. To je o percepciji i nemogućnosti promijeniti

stvari. Umiruća ptica može biti bilo što. Bilo koja osoba kojoj ne možeš pomoći ili bilo
koja situacija koju ne možeš promijeniti. Stvarno je... vau.” Omotao je svoje ruke oko
mene. ”Taman kad sam pomislio da me više ne možeš zadiviti ti opet jesi”, mrmljao je.

Njegov telefon zazuji i brzo me poljubi prije nego je izašao u pozadinu knjižnice
prema skladišnom dijelu da se javi. To je jedino mjesto gdje ne odzvanja kao da vičeš u
megafon.

Zvono iznad vrata knjižnice označilo je posjetitelja. Nismo ih imali mnogo još.
Pogotovo zato što nismo službeno otvoreni. Ali htjela sam da ljudi slobodno dođu i vide
naš napredak. Voljela sam upoznavati nove ljude iz grada koji sad zovem dom.

“Nismo još otvoreni, ali slobodno razgledajte”, uzviknula sam kada je poznata
mlada žena ušla, razgledavajući kao da je izgubljena. Imala je beživotnu smeđu kosu
povučenu nazad u punđu na pozadini vrata. Njena bezlična siva košulja dugih rukava i
duga crna suknja do zglobova donijela je podsjetnik na vremena koja bih radije
zaboravila.

Priviđa li mi se?

“Sawyer?”, mlada žena upita, kao da je ona ta koja ne može vjerovati što
vidi. Uvjetno je hodala prema sredini sobe sa svojim rukama viseći nisko i sklopljenih
ispred tijela. Pogledala me gore-dolje prije nego je usta otvorila u nekom iznenađenju.
Obrve su joj se podigle. “Ti izgledaš... ti si toliko drugačija.”

Sve dok nije stajala nekoliko koraka ispred mene, shvatila sam da ju prepoznajem.

”Bridget?”

76 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

Kimnula je i dala mali osmijeh. Da se smijala kad je hodala, nikad ju ne bi

prepoznala.

”Nisam mislila da me se sjećaš.”

Bridget je bila najbliža stvar prijatelju koju sam imala, ali to ne govori mnogo.
Ne imati mogućnost razgovora u javnosti ili bez odraslih ili dozvoljeno družiti se s
nekim svojih godina, bilo je teško imati vezu. Bridget i ja uspjele smo komunicirati kroz
skrivene poglede i pomicanje očiju ili kojim skrivenim i ukradenim šapatom.

“Naravno da te se sjećam. Što radiš ovdje?”, pitala sam omotavajući ruke oko nje
i povlačeći je u zagrljaj. Bila sam sretna što je vidim, ali moja sreća se brzo pretvorila u
brigu. Bila je mnogo mršavija nego pamtim. Mogla sam joj osjetiti rebra.

U kutu oka primijetila sam Finna koji je žurno završio svoj poziv, ali držao se po
strani, gledajući naš susret. Kimnula sam mu da zna da sam dobro, ali nije skidao oči s
nas.

Bridget se stisne u iznenađenju i ja popustim. Zagrljaj. ”Žao mi je”, rekla sam

odmičući se korak. ”Nisam razmišljala.” Zagrljaji nisu nešto što sam iskusila od ikoga
osim majke kako sam odrastala. Zamišljala sam da je Bridgetin život bio poprilično isti,
ako ne i gori. Njena majka je jedva s ikim uspostavljala očni kontakt. Ne, čak ni s njom.
”Začuđujuće je koliko brzo sam prihvatila zagrljaje kao pozdrav.”

“U redu je. Pažnja je tebi uvijek dolazila prirodno. Uvijek sam gledala kako
pružaš ruku ili korak da budeš bliže nekome prije nego se ispraviš”, nervozno se
nasmijala. “Ja isto.

“Ti si vrlo pažljiva.”

Pogledala je po sobi. ”Nije da ima što drugo raditi osim gledati kad nitko ne misli
da gledaš. Govoreći o izgledu, izgledaš toliko drugačije otkad sam te zadnji put vidjela.
Na majčinom sprovodu”, Bridget reče gledajući me opet gore-dolje.

To je više bila znatiželja nego kompliment, ali zahvalna sam joj.

77 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

Povukla sam rub crnih kratkih hlačica koje su jedva pokrivale nogu i odjednom
se osjećala jako izloženo. ”Da, stvari su se sigurno promijenile za mene”, rekla sam.
„Otišla sam nakon toga.”

“Mislila sam da si mrtva.”

“Zašto?”

“Jer nam je tvoj otac rekao da si mrtva. Ubila se kao i tvoja majka. Nisam mu
vjerovala niti trenutka. Znala sam da si jača od toga.”

Odjednom mi je sinulo da možda nije sama. ”Bridget, drago mi je da te vidim.

Ali zašto si ovdje?”, pitala sam gledajući u Finna koji je već virio kroz sve prozore.
”Kako si ovdje?”

“Oh, ne brini. Sama sam. Misle da dijelim letke za šatorske službe”, rekla je
ispravljajući se malo. Njene oči konačno su susrele moje, samo na sekundu. ”Ti nisi
jedini pobunjenik koji je izašao iz Božjeg svijeta, znaš.”

Osmjehnula sam se. ”Gdje su ti letci?”, rekla sam gledajući u njene prazne ruke.
Bridget se osmjehne bez oblika i prošapće. ”Bacila sam ih u najbliže smeće.” Mali
smijeh joj pobjegne iz usta i odmah ih pokrije, iako sam mogla vidjeti koliko je ponosna
na svoje ponašanje.

Bila sam i ja ponosna na nju.

“U pravu si možda, ja nisam jedini pobunjenik koji je izašao iz naše crkve. Ali
koliko god da sam sretna što te vidim opet Bridget, zašto si ovdje?”

“Ja... došla sam te naći. Čula sam neke starije, uključujući tvog oca, kako
razgovaraju o tebi. On nam je rekao da si mrtva, ali čula sam ga da se ispravlja Pastoru
Dimitriju. Rekao mu je da si mrtva za njega. Ne kao MRTVA, mrtva. Tad je rekao da si
blizu i tad...”

Strah. Iskonski strah napunio je moje tijelo. Osjećala sam hladnoću i znoj u isto
vrijeme dok mi je um registrirao strah.

“I tad što?”, pitala sam, pokušavajući ostati mirna.

“Da ćemo te mi svi vidjeti jako brzo”, prošapće u zemlju.

78 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

Finn se ukočio, ali nije pomaknuo naprijed.

”Što... što još je rekao?”, pitala sam

Bridget se pomakne s jedne noge na drugu. ”Ja...”

Nepoznati muški glas pozove ju ispred prozora.

”Bridget, kamo si otišla? Bridget, gdje si? Imamo posla!”

“Moram ići”, rekla je, žureći prema vratima. Stavila je ruku na kvaku. ”To je moj
muž.”

“Muž? Bridget, koji muž?“, pitala sam.. ”Ne moraš ići. Mogu ti pomoći. Možeš
ostati. Zaštitit ću te ako želiš ostati.“

“Bila si uvijek budalasta, Sawyer. Ti od svih ljudi trebaš znati bolje.”

Bridget trese glavom i požuri prema vratima, ne pogledavajući u Finna ni sekunde

dok ga je prolazila. Njena ramena su sad pogrbljena, oči dolje. Tradicionalna uniforma
za žene.

“Nitko me ne može zaštititi.”

“Čekaj! Nemoj ići. Što mi još imaš reći?”, pitala sam, osjećajući kako panika
raste u mojim prsima..

Bridget me pogleda sa simpatijom u svojim umornim očima. ”Sandy Bennet.

Sjeti se Sandyja Benneta.”

“Bridget, gdje si!”, glas je vani postao glasniji i ljući. Otvorila je vrata i vanjska
svjetlost me trenutno oslijepila.

“Čekaj, Bridget!”, viknula sam. Ali bilo je prekasno.

Ona je već otišla.

79 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

13. poglavlje

Finn

Ostavio sam Sawyer s Josh u baru jer je critter inzistirao da moramo razgovarati.
Maddy, sestra, je bila sa Sawyerinom majkom i kad sam pitao je li dovoljno sigurna on
me uvjerio i citiram: „Ne želimo se zajebavati s njom.”

“Kamo idemo?”, pitao sam Crittera koji je izvukao zračni brod iza moje kolibe i
jedva usporio da mogu skočiti na njega. ”Mislio sam da želiš razgovarati?”

Pomičem usnice i zvuk izlazi. „Zar to nije razgovor?”

Critter se obrcne, okrećući brod i krene prema močvari ubrzavajući, onaj tko nije
odrastao ovdje ne bi se usudio.

“Ta djevojka koja je došla. Bridget. Dala nam je ime. Josh ga provjerava i bavi
se tim. Vidimo gdje će nas to odvesti prije nego napravimo nešto što će te odvojiti od
obitelji opet dvadeset dvije godine.”

Critterov pogled je probušio rupu u mojoj glavi.

”Čekao sam dvadeset dvije jebene godine na tog gada da se zavuče u moju
močvaru i bolje ti je da vjeruješ da ću se pobrinuti da nikad ne izađe.”

“Koji je točno tvoj plan onda?”

“Dobra stara južnjačka gostoljubivost”, Critter odgovori grubo.

Sranje. “A to znači što?”

“To znači da ću skinuti njegovu glavu s ramena i tad ću zapaliti cigaru. Možda
poslije proslavim s malo pite.”

“U redu. Idi. Raznesi mu glavu. Uzmi ju. Uzmi kao vraški plan.”

“Ne. Nisi slušao. Tu je dio o cigareti i piću.”

80 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

Naslonio sam glavu u ruke. ”Critter. Želim tog šupka da nestane kao svako drugi.
Ali tek si dobio Caroline nazad. Ako nas uhvate, opet smo na početku gdje si ti počeo i
ti ćeš plaćati cijenu za Richardove zločine. OPET. Ne daj mu da pobijedi. Ne ovaj put.
Zar ne želiš vidjeti nju kako joj postaje bolje? Razgovarati s njom? Tada moramo biti
pametni s tim. Ne govorim da je južnjačka gostoljubivost maknuta sa stola. Samo
govorim da možda ne želimo srljati u crkvu i raznijeti pastora dok on propovijeda kao
neke praznoglave seljačine.”

Critter okrene očima. ”Nemoj biti toliko dramatičan. Zar nisi nikad ubio čovjeka
prije? Ja sam služio u dvije ture i reći ću ti. Treba malo više finese od samo bušenja rupe
u njegovoj guzici ili štogod vi djeca danas govorite.”

“Ja ne znam ni jednu osobu koja to govori”, zarežao sam. “Osim možda Miller.”

Critter pogleda u tamne vode ispred nas. ”Znao sam muškarce poput njega prije.
On neće stati sve dok ne budu opet pod njegovom kontrolom ili mrtve. A kako znamo
da neće dobiti svoju kontrolu... on mora otići.” Critter reče s mješavinom ljutnje i tuge.
”On je sretan što već nije mrtav, ali bilo ga je teško naći. Pokriva svoje tragove dobro,
skriva se iza svoje crkve. Imam nekoliko ljudi koji ga projeravaju godinama. Nisu mogli
doći ni s čim sve dok zadnji nije došao i rekao mi da su Richard i Caroline mrtvi.
Prometna nesreća.” Critter sklopi oči kao da se sjeća boli koja mu je to prouzročila.
“Mislio sam da je mrtva. Mislio da je moj svijet mrtav. Sada shvaćam da je moj čovjek
morao pronaći Richarda i da ga je jebač potplatio da me nahrani lažnim informacijama.
Taj kučki sin od bolje da se nada da nikad ne ukriži puteve sa mnom opet.”

Premjestili smo se na komad zemlje kao da je voda. Otišao sam do trave i

povukao se da vidim da stvar koju ćemo udariti nije uopće stvar.

To je bila osoba. Netko koga sam vidio prije sat vremena. Ista osoba koja je
donijela upozorenje da je Richard tu

Brigdet.

81 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

Sawyer

Ljuta. Bila sam izvan ljutnje.

Sve što sam vidjela je crveno. Sjajna crvena krv.

Iznutra, bila sam auto koji klizi po hrapavoj mokroj cesti. Izvana sam bila
lažni blagi osmijeh.

“Tko ti je to napravio?”, Josh upita nježno. Bilo je puno nježnosti u njenom glasu
dok je ona strpljivo čekala Bridget, izudaranu i u modricama, da odgovori na pitanja
koja joj je ona postavila nekoliko puta bez ijednog odgovora.

”Pokušavamo ti pomoći”, Josh nastavi. Bila je u cijelom policijskom modelu, ali

njena samilost prema ženi u bolničkom krevetu iznenadila nas je.

“Bridget, rekla sam ti. Mi ti možemo pomoći. Možemo te zaštititi. Pogledaj me.
Ovdje sam, zar ne? Oni me čuvaju sigurnom. Mogu i tebe.”

“Ne za dugo”, ona prostenje, njeno jedno oko je ljubičasto i natečeno, zatvoreno.
Izudarana je i ne znamo kako je završila ležeći u sredini močvare, ali je živa.

Za sada.

“Bridget, ako se vratiš nazad”, prekinula sam, znajući točno što bi se dogodilo.
To je bilo upozorenje za mene. Mogla je umrijeti.

Čudovišta paradiraju između sebe okolo.

“Što ako bi...” Josh počne kad su dva muškarca ušla u sobu. Prvog nisam
prepoznala uopće, ali nosio je značku od crkve Božjeg svjetla na košulji. Drugi je ostao
iza vrata u sjeni s kapom nisko na glavi.

“Ne odgovaraj ništa”, prvi muškarac naredi, stajajući kraj Bridget. ”Ovo je moja
žena.”

“Smiješno”, Josh reče, ustajući ispravljajući svoju policijsku uniformu. Njena

značka svijetlila je na fluorescentnom svjetlu. Počešala je usne.

82 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

”Nisam čula, hvala Bogu da si dobro. Nisam čak čula, bio sam bolesno zabrinut.
Jedino što sam čula je da izjavljujete da je vaša žena i kao da podižete svog psa iz
prihvatilišta.” Josh pokaže na Bridgetino oko. ”Tako se ponašate prema svom psu,
gospodine?”

“Ja sam u šoku. To je sve”, reče podižući Bridget ruku čudno kao da to prvi put
radi. ”Kako se usuđujete optužiti me da ju tretiram kao psa?”

“Ne, vjerujem da sam rekla da ju tretirate manje nego psa.”

“Možemo li razgovarati kasnije, policajče. Želio bih biti nasamo trenutak sa

svojom ženom.”

“Samo ako je to u redu s našom žrtvom”, Josh reče.

Bridget nije srela naše oči, ali je kimnula. ”U redu je. To je moj muž.”

“Bridget, ne moraš razgovarati s njima!“, viknula sam kad je Josh krenula prema
vratima. ”Mi možemo ostati. Ne moraš biti sama s njima. Nikad više.”

Josh me okrene za ramena i izvede iz sobe, zatvarajući vrata iza nas.

“Ne možemo ju ostaviti s njima”, vikala sam. ”Oni su čudovišta. Vidi što su joj
napravili.”

“Oni neće napraviti ništa dok stojim ovdje. Imam pištolj. Što će oni napraviti.
Boriti se sa mnom nekim usranim molitvama? Sawyer, ako dodirnu i jednu dlaku na
kosi te djevojke, ući ću i pucati kao na divljem zapadu.” Njene oči su bile jake i ozbiljne.

“Hvala ti”, rekla sam

“Ali nešto moraš znati”, Josh reče, držeći oči na vratima.

“Što?”

Izdahne i pokaže na prozor gdje se Bridgetin muž nagnuo preko kreveta. ”Ta
djevojka unutra će izaći večeras s njima iz bolnice.”

“Ne!”, viknula sam, osjećajući mučninu.

“Ono što su joj učinili je upozorenje i dobila je poruku glasno i šuti. Niti čak
treptaj ili drhtanje njene ruke neće mi reći drugačije.”

83 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

“Ne! Moja majka je ostala s muškarcem koji ju je mučio. Neću stajati sa strane i
gledati kako se to opet događa. Ne mogu, ne želim!”

Josh me povuče i posjedne na stolicu u hodniku. Kleknula je samo da ju ja mogu

čuti. ”Moraš shvatiti da nisu svi jaki kao ti.”

Vrata su se otvorila i poznati osjećaj straha prošao je mojom kralježnicom dok je

muškarac prilazio meni. Nisam ih mogla pogledati. Bilo mi je previše gnjusno da bi im
dala i toliko. ”Vratit ćemo se”, Bridgetin muž reče skoro veselo, kao da se hvali. ”Da ju
odvezemo kući.”

Kad su vrata zazvonila dok su se otvarala, drugi muškarac je progovorio. Onaj

koji je bio u sjeni.

“Da. Mi ćemo se vratiti. Da dovedemo njih kući.”

84 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

14. poglavlje

Finn

Volio bih da nisam vidio povrijeđenu djevojku kako leži u močvari. Htio sam
maknuti Bridgetinu sliku iz glave zato što je to bilo sve što sam mogao vidjeti, izuzev
što svaki put slika koja dolazi nije bila Bridget koju sam vidio da leži sva krvava i
izudarana.

Bila je to Sawyer

Od same pomisli bilo mi je zlo. Morao sam dvaput stati na putu prema Critteru
da povratim sve iz sebe. Nakon što sam krenuo na cestu, svoju frustraciju sam rješavao
tako da lupam šakama u volan. Vrištim svoj bijes apsolutno nikome.

Critter je bio iza bara, pušio cigaru i upravljao kamionom koji je doveo piće.

“Malo ranije jutros?”, pitao sam kad je vozač kamiona iskočio i dao mu ploču
prije otvaranja zadnjih vrata.

“Zar je? Nisam primjetio”, Critter reče.

“Možda, da si malo odspavao bi.”

“Previše zauzet razmišljanjem da bih spavao”, reče pušeći dalje.

Poznavao sam tog muškarca cijeli život. Znao sam krasti suncokrete iz polja oko
kuće još dok sam bio u pelenama. Nikad nisam primijetio da je umoran do jutros. Bio
sam premlad kad je Sawyerina mama otišla da pamtim kako je to podnio. Siguran sam
da je izgledao umoran kao i sad.

“Nešto želiš podjeliti sa mnom?”, pitao sam nadajući se da ću mu razgovorom

olakšati.

Critter je provjeravao isporuku. Potpisao se na ploču, predajući nazad vozaču.

“Ništa što bi htio čuti”, gunđao je.

85 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

“Iskušaj me”, rekao sam

Critter je uzeo kutiju iz kamiona. Ja sam se sagnuo da uzmem sam jednu, kada se
okrenuo, ispustio kutiju i posegnuo u džep da izvadi telefon. Pritisnuo je nekoliko
brojeva i držao ekran da mogu vidjeti kontakt nekoga zavedeno samo s 911-B.

“Što je to? Ili tko je to?”

“Ovo”, reče spremajući nazad telefon. „Broj koji bih mogao nazvati i jednim
potezom prsta imao bi Richarda Dixon izbrisanog s lica jebene zemlje sad kad znam
gdje je.”

“Tada, zašto nisi?”, bio sam znatiželjan.

“Zato što me ona tražila da ne činim to”, Critter reče trljaljući lice

“Molim?”

“Caroline. Sinoć je imala trenutak jasnosti. Duži nego uobičajeno. Rekla je da ne

bi bio bolji od njega ako ću imati tu prljavu krv na rukama. Natjerala me da obećam da
neću i sad moram otkriti kako tom kurvinom sinu stati na kraj na neki drugi način.”

“Mi”, ispravio sam ga. ”Mi moramo smisliti kako.”

Citter progunđa. ”Kako se Sawyer drži nakon što ga je vidjela u bolnici?”

“Stalno govori da je ok, ali znam da nije. Ja ne bih bio da sam u istoj sobi dok isti
čovjek koji je oteo njenu majku, prijetio im objema životom i mučio godinama” Čak i
od izgovaranja tih riječi bio sam ubojit, ali vidio sam kako Critter tetura po rubu i nisam
htio biti onaj koji će ga prevrnuti i da prekrši obećanje svojoj ženi.

“Jeah, svjestan sam toga. Ali hvala na ponavljanju. Uvijek je lijepo imati osvježen
smjer u svim stvarima odurnim o tom muškarcu kojeg sam zamišljao ubiti više od
dvadeset godina.”

“On nije baš na listi ljudi koje ćemo Sawyer i ja pozvati na naše vjenčanje”, rekao
sam ne razmišljajući.

Critter se okrenuo i pogledo me pogledom kao da sam neprijatelj. Okrenuo sam

se da provjerim da Richard ne stoji slučajno iza mene. ”Što?”, pitao sam.

86 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

Nakosio je oči na mene. ”Ozbiljan si o tome? Ti razmišljaš o vjenčanju s mojom

kćeri?”

Razmišljao sam o sljedećim riječima pažljivo, ali odgovor je bio jednostavan i

nije bio dan za laganje Critter. ”Jeah. Da.” Namrštio sam se. “Gospodine?”

“Sine.”

“Sad je sin?”

“Da, jest.” Critter pokaže na mene, mašući svojim prstima dok govori. ”Sine, ako
budeš povrijedio moju djevojku bilo kako, govorim ti odmah ove jebene sekunde da ću
te oderati do kože živog, nahraniti lovačke pse tvojim lešom, a ono što ostane od tebe
ostaviti ispred svojih prednjih vrata kao upozorenje drugima.” Promrsio mi je kosu što
je radio kad sam bio dječak i nisam volio sad kao što sam mrzio i tada. Izravnao sam ju
a Critter se nasmije, idući dalje brisati čaše i šank kao da mi nije prijetio životom na vrlo
stvaran i gnjusan način.

“Vau, Critter. Prošlo je dugo otkad nisam dobio dobar 'tata' stil predavanje.
Moram ti reći, nikad ga nisam očekivao od tebe.”

“Pa, ne očekuj ga više, zato što je to bilo upozorenje iz uljudnosti. Dobit ćeš ga
samo jednom”

“Zabilježeno.”

“Što je ovo?” Critter upita kada mu vozač doda bocu viskija koja nije bila ni u
jednoj od kutija. Okrenuo je bocu u rukama.

Vozač slegne. ”Rečeno mi je da ti ju dam od šefa. To je dar. Uzorak da probaš.

Nešto novo što će ti pokušati prodati pretpostavljam. Nisam siguran. Ja samo dostavljam
piće.”

“Hvala, Pete. Reci Mikeu da bolje da nije Jenki sranje. Zadnju bocu koju je poslao
koristio sam za metu u polju.”

Pete okrene bocu i pokaže poruku koja govori. 'NIJE JANKI SRANJE'.

Critter se nasmije.

“Južnjačko skroz, Critter”, Pete reče.

87 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

Slijedio sam Crittera u prazni bar. Stavio je cigaretu u usta i otvorio bocu viskija
i natočio u dvije čaše. Jednu je kliznuo prema meni.

“Ovo je viski jutro.”

“Nisam nikad znao da si vrsta viski muškarca za doručak.”

“Isto nisi znao da sam vjenčan i imam kćer.”

“Točno.”

Ispraznio ju je u dva gutljaja i lupio toliko jako njom na šank, da sam iznenađen
što nije pukla.

Okretao sam čašu i tek se spremao uzeti gutljaj dok je on točio drugu. ”Što je s
imenom koje je Bridget dala Sawyer?”

“Sandy Bennett. Josh je na tome. Provjerava kroz sve čemu ima pristup.”

Critter isprazni drugu čašu i uzdahne. ”Znaš, od sekunde kad sam saznao da su
Caroline i Sawyer žive, imao sam potrebu da ranim tog kučkinog sina prema potrebi da
mu razbijem glavu. Znaš zašto? Zato što obitelj dolazi prva. Moje djevojke dolaze prve.
Ali nažalost, Caroline je bila u pravu. Ti si... pa, nekako u pravu. Ne idem u zatvor kad
sam tek dobio obitelj nazad. Neću živjeti bez njih više. Ne mogu.”

Pogledao sam ga. “Shvaćam”, rekao sam prolazeći rukom kroz kosu i izbacujući
frustraciju. Imao sam iste misli tisuću puta. Sjećam se boli koju sam nosio kad je Jackie
umrla. Dovoljno da me stavi u godine samstva. Critter je znao kakav je to osjećaj iako
pokušaj da dopre do mene nije prošao.

“Način na koji ja to vidim je da smo ti i ja u istom brodu. Mi oboje imamo strašne

gubitke. Mislim da je vražje vrijeme da smo zaslužili pobijediti. Ili predahnuti. Ili nešto.”
Critter reče.

Stresao sam glavu i prstima prazio po čaši. ”Ludo je da jedan čovjek može
uzrokovati toliku žalost. Sve tu srcobolju. Pomislio bi da je vojska njega tamo vani. Ili
da je sam vrag.”

88 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

Critter spusti ruke na bar i sklopi oči. Kad je opet otvorio oči, govorio je
uvjerenije nego sam ga ikada čuo. ”Imam vijesti za tebe”, Critter se zakašlje i lupi po
prsima. ”Richar Dixon je vrag osobno.”

Critterovo lice je poblijedilo, a oči se široko otvorile. Počeo je kašljati. Kad nije
prestao, ustao sam i obišao šank. Udarao se u prsa zatvorenom šakom. Uhvatio se za
šank da se primi, ali popustio je i uhvatio sam ga prije nego je pao, spuštajući ga na pod
dok je hvatao zrak. Tražio sam telefon u panici.

“Ostani s mnom Critter. Prošao si toliko toga, nećeš sad odustati, starče.“

Critter je gledao u strop, nefokusiran. Oči su mu se počele zatvarati.

Misli su lebdjele po stropu što je pokazivalo da su se vrata otvorila. Sa telefonom

na uhu vidio sam Sawyer kako stoji kraj mene i gleda u Critter.

“Neeeee!”, plakala je.

Moje srce je potonulo. Zbog njega. Zbog nje.

Tad...on je prestao disati.

89 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

15. poglavlje

Sawyer

Bolnica je zadnje mjesto gdje sam htjela biti ponovo.

Vidjeti Crittera.

Critter je snažan. Zdrav. Najtvrdoglaviji čovjek kojeg poznajem. Ali isto,

najpažljiviji. Voljela sam sve na njemu, od njegovog bariton glasa te njegove smiješne
brkove, koje je samo on mogao povući.

Kad sam bila ovdje vidjeti Bridget, htjela sam joj pomoći da se spasi.

Sad je Critter taj koji leži ovdje. Priključen na cjevčice i strojeve. Htjela sam ne
samo spasiti njega, htjela sam udahnuti život u njega. Htjela sam udarati u njegova prsa
svojim šakama i vikati na njega sve dok se ne probudi i kaže mi da će biti dobro.

On mora biti dobro.

MORA. BITI. DOBRO.

Finn je stajao u kutu razgovarajući s doktorom dok sam ja sjedila kraj Crittera i
držala njegovu ruku i svoju glavu na njegovim prsima.

“Znači, to je sve”, doktor je rekao. Bila sam toliko zaokupljena svojim mislima
da nisam čula ništa što je rekao Finnu.

“Žao mi je, ne razumijem, što točno govorite?”, pitala sam. ”Je li ovo srčani
udar?” Podigla sam glavu s Critterovih prsa, ali ostavila prste povezane s njegovima.

Doktorica me pogledala preko okvira naočala. Zataknula je ploču ispod ruke.

Znala sam što god mi namjerava reći, neće biti dobro jer se Finn sad naginjao na zid za
potporu. Njegovo lice je nekoliko slojeva blijeđe nego kad smo došli ovdje.

Smirila sam se. Nisam mogla čuti svoje srce kako kuca kad je progovorila.

90 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

“Kratka verzija?”, doktorica upita.

Kimnula sam i zadržala dah.

“Vaš otac je otrovan.”

91 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

16. poglavlje

Sawyer

Otrovan.

Finn i ja nismo bolnicu napustili dva dana. Spavali smo uspravno na stolicama,
naslonjeni jedan na drugoga. Držali smo jedan drugoga ne samo tjelesno već i
emocionalno. Bili smo više nego umorni i mogla sam reći da je stres ležao na njemu
koliko i na meni. Volio je Crittera kao oca, a i ja sam voljela Crittera prije nego sam i
znala da mi je otac.

Mentalno sam ga prizivala, molim te probudi se, molim te probudi se, molim te
probudi se. Svaki put kad je stroj bipnuo, moje nade su se podigle, misleći da je to znak
da se budi.

I svaki put su srušene kad nije.

“Nema veze što će biti, mi ćemo kroz to proći zajedno“, Finn je rekao. Voljela
sam što me pokušava utješiti kad i on sam osjeća očaj.

”Želiš li ići nešto jesti? Prošlo je dosta otkad si jela?”

Odmahnula sam glavom. ”Ne, ostat ću ovdje. S njim.” Podigla sam koljena do
prsa i omotala ruke oko nogu.

“Znaš, buljenje u njega je kao crta u vodi, čekanje da se nešto dogodi neće mu
pomoći bolje niti brže”, Finn reče pokušavajući izvući osmijeh od mene.

“Samo želim da se probudi.”

“Čula si doktoricu. Dobio je lijek. On je jak. Izvući će se. Znam da hoće.” Finn
je ili dobar glumac ili iskreno vjeruje u to što govori.

“Kako možeš biti tako siguran?”, pitala sam osjećajući da mi oči postaju sve teže
i teže. Osjećala sam kvrgu u grlu i srce kako natiče svake potrošene sekunde.

92 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

Finn siđe sa svoje stolice i klekne ispred mene. ”Sjeti se našeg razgovora o vjeri?
Vjerujem da si mi rekla da ju rječnik definira kao uvjerenje u nešto temeljeno na
spiritualnim doživljajima nego na dokazu.”

Kimnula sam. Iako me ubija maknuti oči s Critterovog odmarajućeg tijela čak i
na trenutak. Znala sam da želim pogledati dolje u Finna. Nisam samo trebala čuti što mi
pokušava reći. Trebala sam OSJETITI.

Uzeo je moje ruke u svoje. ”Zato sam siguran da će se izvući. Ne vjerujem u

puno. Ali imam vjeru u njega. Taj čovjek je čekao dugo vremena da bude sa svojom
obitelji. Vjeruj mi. Neće vas ostaviti sad.”

“On je uvijek bio tvrdoglavi magarac.”

Finn i ja pogledali smo u vrata gdje je moju majku u kolicima dovela Maddy.
”Ma.. hej.” Ispravila sam se. Bilo je jasnosti oko nje, ali zbog obzira opreza nisam ju
nazvala mama.

Maddy ju je dovela do kreveta, a onda izašla ispred vrata stražariti.

Sa suzama u očima majka mi pruži ruku. ”Dođi ovdje, dušo. Dođi sjedni s
majkom malo.”

Nisam čula majku da ikada zvuči tako jakom, jasnom.

Je li to trenutno? Je li se vratila? Moje misli, trbuh i um kotrljali su se zajedno.

Trenutak samo sam stajala tamo. Gledajući. Bilo je kao da nije ista žena. Moja
majka mahne prstima. ”Imam te sad. Obećajem.”

Bilo su te riječi koje su probile koju god barijeru koja me držala dalje od majke.

Osjetila sam mir. Nevidljivi lanac povezanosti između majke i kćeri je popravljen
sa svakim korakom kojim sam išla prema njoj. Mogla sam to osjetiti u kostima.

U srcu.

Finn se odmaknuo tako da mogu kleknuti kraj majke, ali to nije bilo dovoljno
blizu za nju. Posegnula je i povukla me za ruku. ”Dođi ovdje”, rekla je povlačeći me na
svoje krilo.

93 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

Podigla je moje noge preko kolica i njihala me kao bebu. Izgubila sam se. Jecala
u majčinu bijelu bluzu, a ona mi je odmicala kosu s čela. Izjecala sam svoju bol.
Frustraciju. Zbunjenost. Ljubav. Šaptala mi je koliko me voli dok sam joj dala sve svoje
suze koje sam čuvala cijeli život.

Nakon što sam se smirila, ostala sam u majčinom krilu gledajući kako se
Critterova prsa dižu i spuštaju uz pomoć stroja.

“Ostavit ću vas dvije malo same”, Finn reče, ispričavajući se.

Moja majka ga je zaustavila prije nego je došao do vrata. ”Jesi li ti mladić u kojeg
je moja kćer bezuvjetno zaljubljena?” Pitanje je moju unutrašnjost nasmijalo. Isto tako
sam se osjećala u posjetu Finnovim roditeljima. Kao da je ovo način na koji bi stvari
trebale biti cijelo vrijeme. Sa samo malo riječi, moja majka mi je govorila ne da je samo
moja majka opet, već majka koja je uvijek željela biti.

Osjećala sam se jače zbog nje. Željela sam biti jača zbog nje.

Finn se nasmije. Činio se kompletno nepogođen njenim komentarom dok je moja

unutrašnjost crvenjela.

“Da, ma'am. To bi bio ja.” Finn reče. ”Lijepo je službeno vas upoznati ma'am.
Iako, pretpostavljam da smo se upoznali prije. Prošlo je dosta godina.”

Moja majka kimne. ”Prošlo je dosta godina. Narastao si malo otkad sam te zadnji
put vidjela”, moja mama ga je zezala, ali joj je glas ostao tužan i težak.

“Samo malo, pretpostavljam.”

Izvukla sam se iz krila i sjela na stolicu kraj nje. Spojila je svoju ruku s mojom
kao što je dosad milijun puta. ”Imao si običaj krasti njene suncokrete”, rekla sam Finnu,
sjećajući se što mi je rekla tijekom našeg prvog razgovora.

“Da, svakako je”, potvrdila je.

“Pretpostavljam da su sve moje tajne vani”, rekao je Finn ljuljajući se na petama.

“Critter je jako sretan što ste se našli vas dvoje”, kaže moja majka gledajući
između Crittera i Finna.

Zar je?
94 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

Finnov osmijeh je bio tužan. ”To je lijepo čuti. Zadnji razgovor koji smo imali o
meni i Sawyer završio je s tim da mi govori da će me... pa ne moramo ići u to, recimo
da je završilo sa mnom u dijelovima.”

“On ti je prijetio?”, pitala sam šokirano i uzbuđeno zbog toga što je Critter tako
zaštitnički nastrojen prema meni, a Finna zna cijeli život.

“Naravno”, Finn reče naslanjajući se na zid. ”To dobar otac radi da zaštiti svoju
kćer. Nisam očekivao ništa manje od prijetnje.”

Moja majka pogleda u Crittera. ”On će živjeti da prijeti neki drugi dan. Zato kao
što ti i Finn, imam vjeru da će se izvući. Mogu to osjetiti.” Stavila je ruku na prsa.

Finn je otišao prema kantini govoreći da će mi uzeti nešto hrane bez obzira sviđa
li mi se ili ne.

“Dvadeset godina i još nije gotovo”, majka uzdahne. ”Ali treba biti gotovo.
Trebam da završi sada.” Bilo je odlučnosti u njenim očima kad je rekla naglas misli koje
ja mislim cijelo vrijeme.

Moja majka je nastavila, a ja sam kimala na sve što je govorila. Postajala sam
ljuća i ljuća sa svakom rečenicom koju je rekla. ”Nakon tolikih godina, jedan muškarac
još uvijek pronalazi način da terorizira ovu obitelj, unatoč svemu što nam je već priuštio.
Još uvijek nije dovoljno. Držanje protiv moje volje nije bilo dovoljno. Prijetiti mojoj
obitelji nije bilo dovoljno dobro. Otrovati mog muža…” Zastala je i složila se. ”To je
posljednja slamka. Umorna sam od stajanja i ne raditi ništa. On neće stati. Nikad neće
biti dovoljno. Neće biti nikad dovoljno dok obje ne budemo mrtve.”

“A ipak ne postoji nijedna stvar koju možemo napraviti vezano uz to”, rekla sam,
moja frustracija je opet izbijala van.

“Ili možda ima”, prošaptala je podižući usne u polu osmijeh. Duboko je udahnula
i ustala iz kolica. Zastala sam očekujući da će pasti. Ali nije pala. Izravnala je ramena i
došla do Crittera kao kraljica spremna brinuti se za kraljevstvo dok je kralj trenutno u
nemogućnosti. Podigla je njegovu ruku u svoju i poljubila ju prije nego ju je cijelu
pokrila svojom.

95 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

Ovo je žena koja je bila spaljena do pepela, ali ipak evo je, spremna da se bori za
obitelj. Odlučnost zrači iz nje toliko da je opipljiva. Bila sam ponosna. Moja odlučnost
se isto ponovo rađala.

Po prvi put nakon dugo vremena, imala sam osjećaj da je sve ok. Moglo bi se čak
reći da sam imala vjere. I možda je to bilo zbog te vjere da je dubok glas izašao iz kreveta
iza mene.

“Kojeg vraga je ova cijela zbrka?”

96 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

17. poglavlje

Finn

Došao sam u sobu i našao Crittera budnog i na oprezu. Gledao je između Caroline
i Sawyer i tad opet tako. Smiješio se, njegovi brkovi podižu se gore.

“Sad, rekao sam ti da ne radiš zbrku”, gunđao je pokušavajući se podići na

krevetu i sjesti uspravno.

Sawyer se nagnula i omotala ruke oko njega. Njena ramena tresla su se od sreće,
tjerajući moje srce da preskoči koji otkucaj, a suze su se skupile u kutu mog oka.

Možda sam odrastao okružen tim ljudima, ali saznati da je Sawyer povezana s
Critterom je vjerojatno najbolja vijest koju sam čuo, usprkos njegovim prijetnjama
prema meni.

Zato što to sad nije moja obitelj. To je NAŠA obitelj.

“Hej mama. Hej dijete”, Critter reče, omotavajući jednu ruku oko Sawyer, a
drugu oko Caroline.

“To je tako prelijepo, čovječe.”

Pogledao sam prema Milleru koji je jecao na prizor. Suze su curile dolje niz
njegovo lice. Smijao sam se zato što nisam mogao ne smijati se.

Josh je okrenula očima i odvukla Millera iz sobe. ”Daj im malo vremena. Ti

možeš doći razgovarati s njim kasnije”, rekla mu je.

“Obećaješ?”, Miller zaciči dok ga je Josh izvodila iz sobe, mašući preko ramena.

Doktorica se pojavila taman kad su oni otišli. Ista ona koja je bila prvi dan kad
su doveli Crittera. ”Kako se osjećate?”, pitala je Crittera provjeravajući listu na krevetu.

“Kako se osjećam?” Critter ponovi, podižući svoje guste obrve. ”Kao da sam u
vražjoj bolnici. Ali sam živ. Znači to je to.”
97 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

”Ti jesi”, Caroline reče. ”Ti si ovdje.”

“A i ti si, dušo.”

Pogledi koje su izmjenjivali su bili puni ljubavi i odmah sam pomislio na očeve
riječi. Critter i Caroline imaju taj zauvijek faktor o kojem je govorio. Pogledao sam u
Sawyer i mogao vidjeti našu budućnost zajedno. Naše živote provedene ovdje u
Outskirtsu. Ako nisam znao prije, sad znam. Sawyer je uvijek namijenjena da bude moja
zauvijek. I ja sam uvijek namijenjen da budem njen.

“Nisam mislila da ću više razgovarati s tobom,” Sawyer prizna.

“Oprosti što sam te prestrašio”, Critter reče.

”Neću to ponoviti opet. Obećajem.”

Doktorica je počela brbljati nešto koristeći riječi kao otrov, gutanje. Završila je s:
”Sretni ste što ste živi.”

“Hvala, doktorice”, Critter reče. ”Ali koji vrag se dogodio? Da se zabrinem hoće
li se ponoviti?”

Svi smo šmrcnuli. “Ne ukoliko ne planirate biti otrovani opet u neko skoro
vrijeme.”

U sobi je zavladala mrtva tišina dok su se Critterove oči polako širile. Šaka mu
se skupila na krevetu. Jedini zvuk u sobi bile su doktoričine potpetice koje su se čule
dok je izlazila iz sobe.

I zvuk uzavrele Critterove krvi.

98 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

18. poglavlje

Sawyer

Prošlo je nekoliko tjedana otkako je Critter pušten iz bolnice. Od tad je Josh s

mojom majkom i Critterom radila na njihovom slučaju protiv Richarda. Oni nisu
uključivali mene. Rekli su da je bolje da znam što manje moguće što smjeraju.

Finn je još uvijek želio otići iz grada. Ja sam još uvijek željela ostati i biti blizu
svojoj obitelji i još uvijek sam se morala pobrinuti da je netko sa mnom cijelo vrijeme
kao mjera opreza.

Barem je Critter bio doma sad. S njim i s mojom majkom kojoj je svaki dan bolje,
osjećala sam se lakše. Ali nešto drugo me mučilo. Nešto na što nisam mogla baš staviti
prst.

Nakon svih događanja zadnjih nekoliko mjeseci, osjećala sam se sasvim

iscrpljeno.

Izvukla sam stolicu iz jednog od stolova i sjela, podižući noge jednu uz drugu.
Otkad je Critter vani, provodi vrijeme s mojom majkom, Josh volontira nekoliko sati
ovdje poslije smjene u policiji. Kao i Finn koji pozadi čisti suđe s Millerom i rješava
dostavu.

Govoreći o tome, dostavljač koji je dostavio viski za koji vjeruju da je otrovao

Crittera, nestao je s obitelji i nije viđen od tog jutra.

Kukavica.

“Zašto nas treba četvero da napravi posao jednog čovjeka?”, pitala sam Josh koja
je punila salvete.

“Znam da je čovjek stroj, ali kvragu. On stvarno radi to sve.”

Pokušala sam se nasmijati, ali bila sam preumorna.

99 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

“Ne činiš se kao ti posljednje vrijeme. Je li radi majke? Crittera?” Josh upita.
Njen osmijeh je bio iskren, ali tužan. Linije brige su bile zakačena na inače njenom
savršenom licu.

Odmahnula sam glavom baš kad je drugi val mučnine prošao mnome.
Uzburkujući moj trbuh, prijeteći da ga prislili izbaciti sve što sam pojela to jutro.
Zatvorila sam oči i duboko udahnula, zahvalno, prestalo je.

“Ne, nije ni moja majka ni Critter. Samo se ne osjećam dobro. Mislim da sam
pojela nešto loše.”

“Opet? Nema šanse da netko jede nešto loše tako često.” Josh povuče stolicu kraj
mene. ”Kao KOLIKO se ne osjećaš dobro?”

“Nije to ništa. Samo mi se malo vrti, ali nisam povratila.”

“To nije dovoljno specifično, Say”, Josh se nagne nazad i spusti nogu na moju
stolicu. ”Što još osjećaš? Nemoj ništa izostaviti.”

Trenutak sam razmišljala. ”Uh... ima još nekih drugih stvari”, rekla sam brzo.

“Kakvih drugih stvari?”, Josh je rekla deset puta glasnije kao da bi me njeno
vikanje natjeralo da govorim.

Pogledala sam da vidim da Miller i Finn nisu blizu. ”Stvari... o kojima mi nije
ugodno govoriti.”

Josh kimne kao da razumije, naginjajući se bliže. ”Što ako ja navedem neke od
simptoma nekih stvari, a ti samo kimni ili odmahni glavom. Bi li tako bilo lakše?”

“To mogu”, rekla sam.

“Jesi li... bolna negdje?”, pitala je puneći salvete za stolom gdje sjedimo.

Kimnula sam.

“Okaj. Uključuje li to tvoje osjetljive ženske dijelove? Znaš kao, prsa? Vagina?
Oboje?”

Kimnula sam opet.

100 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

“Osjećaš li se umornije nego inače? Nema veze. To mogu sama odgovoriti. To je

da. Te vrećice ispod očiju nisu nastale u danu.”

Bila je u pravu. ”Toliko sam umorna da bih se uvrijedila.”

“Jesi li osjetljivija na mirise u zadnje vrijeme?”

“Ne, toga sam svjesna, iako pričaš dovoljnog toga za dezinfekciju na stolove kao
da smo u bolnici.”

“Ok. A ovo, jesi li imala mjesečnicu prošli mjesec?”, Josh upita.

Razmišljala sam, ali nisam mogla dati definitivni odgovor. ”Nisam sigurna.
Nikad nisam baš pratila. Iako, nije bila nedavno, tako da je moguće da je nije bilo neko
vrijeme.”

“Kao, koliko vrijeme?”

“Pa, ovdje sam preko tri mjeseca. Ne sjećam se da sam ju dobila dok sam ovdje.”

Josh me pogleda, okrećući svoju glavu i kimne čekajući da dođem do zaključka

koji nije dolazio. ”I? Što misliš? Prehlada?”, pitala sam.

Josh se nagne naprijed i stavi ruke na moja koljena. ”Sawyer, misliš li da postoji
mogućnost da si trudna?”

Skoro sam se nasmijala, ali sam odmahnula glavom. ”Ne. To nije moguće.”

“Kako misliš nije moguće? Nemoj pokušati lagati i reći da ti i Finn ne udarate
ružno.” Prekrižila je ruke preko prsa.

“Ako udaranje ružno znači ono što mislim da znači, tada, da. Jesmo. Ali ne mogu
biti trudna.”

“I zašto je to tako?”, Josh upita.

“Zato što Finn i ja nismo vjenčani.” Čim su riječi napustila moja usta, shvatila
sam koliko glupo zvuči. Recitirala sam nešto što sam učena u prošlosti. Nešto što sam
mislila da se neće promjeniti. Osim da sam provela neko vrijeme razmišljajući, došla bi
do zaključka do kojeg sam došla u dvadeset sekundi. Ne samo da nije istina. Već je

101 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

stvarno smiješno. ”Znam, znam”, prostenjala sam. ”Upravo sam shvatila koliko to glupo
zvuči.”

Josh je govorila sporo. Oprezno. „Sawyer, ne znam šta si mislila, ali moguće je
da muškarac ženu ostavi trudnom bez da su u braku. Ako mi ne vjeruješ, pitaj moju
sestričnu Corinne.”

Mučnina u mojem trbuhu je počela rasti. Spustila sam ruku na svoje otkopčane
hlače za koje sam mislila da su se skupile zbog krivog namještajanja sušilice.

“Jesi li ikad gledala epizodu Tinejđerske Mame?”

“Uh, ne.”

“Daj da te pitam ovo. Finn i ti, koristite li nešto dok radite posao?” Josh pita.

Koristimo nešto? Kao što?

Izdahnula sam duboko i frustrirano. Osjećala sam da mi se koža steže. ”Ne znam.
Zar ima drugih stvari osim... znaš? Tvojih dijelova?”

Josh klekne pred mene i stisne usne da se ne nasmije. “Mislim na kontrolu

rađanja. Kondom? Pilule? Izvlačenje?”

“Ne da sam svjesna toga”, odgovorila sam.

Josh uzdahne. ”Djevojčice, to je moja greška. Znala sam da ste ti i Finn bliski.
Trebala sam obaviti razgovor o pticama i pčelama s tobom.”

“Ti koristiš pčele?”, upitala sam šireći oči. ”Kako?”

“Mora da se šališ!”, Josh izjavi.

“Ok, to je šala. Ali još uvijek ne znam što misliš.” Nikad mi toliko u životu nije
bilo neugodno.

“To je samo izraz. Prilično glup sad kad razmislim.”

Zarežala sam što sam još toliko naivna o svijetu. Mislila sam da mi ide dobro.
Bila sam u krivu. Bilo mi je neugodno na kraju krajeva. Naravno da možeš ostati trudan
čak i ako nisi vjenčan.

“Oh”, ispravila sam se. ”Možda sam trudna.”

102 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

Mogla bih biti trudna.

“Tek ti je sad sjelo?”, Josh upita, lupajući me salvetom po ramenu.

“Očigledno sam spora u shvaćanju”, rekla sam.

Moglo bi biti dijete unutar mene. NAŠA beba. Život koji ovisi o meni. Iskra koju
mogu opisati kao bezuvjetnu ljubav usađena duboko u mene i koja svake sekunde koja
prolazi raste u meni, dok praktički ne pjevam od ljubavi prema toj bebi koju još nisam
upoznala ako je stvarno nosim već.

“Potrebno je dvoje za tango, Sawyer. Finn je bio tamo isto.”

Da, je.

Uh oh. Finn. Što će on misliti kad mu kažem da zbog moje gluposti možda sam
trudna s njegovim djetetom?

Stara vrsta uzbuđenja prođe mnom i našla sam se kako se borim da se ne

osmjehnem. On je rekao da želi djecu jedan dan. Sa mnom. Duboko i smireno sam
udahnula. Što je bilo u savršeno vrijeme jer su se zadnja vrata otvorila i Finn uđe unutra,
skidajući svoju znojnu majicu preko vrata i ramena.

Iste sekunde kad me je vidio, znao je da se nešto događa. Morala mi je biti panika
ispisana na licu.

“Sranje. Koji vrag se dogodio?”, Finn upita. ”Što nije u redu, Say?” Prešao je bar
i čučnuo gdje je Josh dosad bila. Ustala je da mu napravi mjesta, naslanjajući se na šank..

Pokrila sam rukama lice, ali ih je nježno maknuo i podignuo moje lice da nam se
oči sretnu. Stresla sam glavom. Osramoćena da čak i ako nađem riječi, neću ih moći
povezati pravilno. ”Ne mogu. Jednostavno ne mogu.”

“Što se dogodilo?”, Finn je ponovio pitanje, ovaj put Josh mnogo žešćim tonom.

Josh nije nabacila šalu ili se nasmijala. Ostala je ozbiljna, ali mirna. Njen glas
nježan toliko da ga nikad nisam čula takvog prije. Mogla sam reći da se trudi toliko jako
da se ne osjećam gore nego već jesam. ”Sawyer se ne osjeća dobro.”

103 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

“Još?”, Finn upita. ”Želučana viroza? Prehlada? Otići ću u trgovinu. Što da ti

uzmem? Ili bolje još, odvest ću te doktoru dolje u ulici. Dođi idemo.” Ustao je i povukao
me i gledao me tražeći znakove bolesti.

Pogledala sam u Josh za pomoć. Moleći ju očima da ja ne budem ta koja će mu

reći. Bila sam kukavica, ali sam jaka u drugim dijelovima.

“Čekaj”, rekla je povlačeći ga za majci. ”Sjedni.”

Finn odlučno sjedne i ja s njim. ”Hoće li mi netko reći što se događa?”

“Sawyer se ne sjeća kad joj je teta zadnji put došla u grad, ali mislim da je ovaj
mjesec. Ili otkad je u Outskirtsu.”

Lecnula sam se.

Finnovo kompletno držanje se ukočilo.

Stisnula sam se i čekala da izvuče ruku iz moje ali nije. “Zašto mi nisi ništa
rekla?”, Finn nježno upita lagano mi stisnuvši ruku.

Osjećala sam se kako se crvenim. ”Nisam znala. Nisam mislila da je moguće.

Osjećam se tako glupo.”

“Zašto?” Finn prođe po mojoj kosi. Kad sam htjela opet spustiti glavu, nije mi
dao. ”Pogledaj me, Say.” Finn se osmjehnuo, smijao na moj pokušaj skrivanja lica od
njega. “Zašto se osjećaš glupo? Hajde. Pogledaj me.”

Polako sam ga pogledala. Naše oči su se srele.

”Samo sam mislila da mi nije dobro.” Stisnula sam usne i zastala. “I nisam mislila
da je moguće… mislila sam…” Izbacila sam zadnje riječi kao rafalnu paljbu, najbrže
rečenice koje sam rekla. ”Mislila sam da moraš biti vjenčan da bi bio trudan.” Čak sam
se i ja morala nasmijati sada. ”Vidiš? Ja sam glupa. I zato se osjećam jako sramotno
upravo sada.”

“Hej”, Finn reče na moj ljutiti ton. ”Ti nisi glupa i ne želim čuti da to ikada više
kažeš o sebi opet.” Njegove nosnice su se raširile. Povukao me sa stolice u svoje krilo.

“Josh, možeš li nam učiniti uslugu? Možeš li otići u trgovinu i...”

104 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

“Već sam na tome.” Josh je doviknula s vrata. “Odmah se vraćam nazad.” I već
je otišla.

“Ne znam zapravo što reći”, priznala sam. “Ali to bi objasnilo zašto mi ove hlače
više ne pristaju.” Pogledala sam u svoje otkopčane hlačice.

Finn se osmjehnuo. ”Uzet ćemo ti neke nove.”

Njegov osmijeh je padao kako mu se ruka pomicala po mom bedru. Našao je svoj
put do mog trbuha gdje je odgurnuo moju majicu i stavio ruku na moj trbuh. ”Nadam se
da si unutra”, prošaptao je.

Moje srce je lebdjelo u mojim prsima kao da su mu narasla krila pa pokušava

pobjeći. Tad sam shvatila. Nadam se isto da je netko unutra. Mala osoba koju smo Finn
i ja stvorili zajedno.

“Žao mi je što sam tako naivna. Trebala sam znati više nego što jesam.”

Finn zareži. ”Ne. Tebi neće biti žao. To je kompletno moja krivnja jer ja ZNAM
bolje. Znam kako to ide. Mogao sam koristiti kondom. Reći ti o pilulama. Ali nisam.”

“Zašto? Jesi li zaboravio?”, pitala sam.

Finn odmahne glavom. ”Ne, nisam zaboravio, Say. Nikad ne zaboravljam još od
dana kad sam sa šesnaest godina izgubio nevinost. Niti jedan jedini put.”

“Ne razumijem.”

“Mi pripadamo zajedno, Say. Zamisao tebe trudne s mojim djetetom je... sve. Da
sam znao da nisi upoznata s tim što se može dogoditi, pričao bih s tobom o tome. To je
na meni. Ali ipak ne žalim. Niti malo.”

“Znači, govoriš da je ovo sve tvoja greška?”, pitala sam gledajući u njegovo lijepo
lice. Posegnula sam i stavila svoje ruke na njegovo lice, njegova brada škaklja moje
dlanove.

Finn se nasmijao i primio me čvršće. ”Ne. To nije ničija greška. Ne želim da

ijedno od nas misli na to na taj način. Ako ćemo imati dijete, to je nešto za slaviti. To je
sudbina. To smo mi.”

105 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

Uzdahnula sam i opušteno se opustila na Finna koji me poljubio u čelo. “Volim

te”, rekla sam.

Finn je mrmljao u mojoj kosi, a njegove riječi pogodile su samu moju srž.
“Neustrašivo. Posesivno. Ludo. Zauvijek.”

Josh se vratila u rekordnom vremenu s vrećicom punom raznih vrsta testova za

trudnoću, prije nego je dobila poziv o napuštenom vozilu i otišla.

Finn je ostao u baru dok sam ja bila u kupaonici pažljivo slijedeći upute sa svake
kutije.

Kad sam izašla iz kupaonice, Finn je namjestio sat na pećnici na tri minute.
Povukao me na sebe i šaputao razuvjerenja na mom čelu dok smo čekali. Kad je
zazvonio, pogledao je u mene i pitao: ”Želiš li da ja pogledam?”

Kimnula sam. Bio je u kupaonici duže nego što treba pogledati i prebrojati crte.

“I?”, viknula sam.

Konačno, nakon što se činilo kao vječnost, Finn se pojavi s ogromnim osmijehom
na svojem prelijepom licu. Suzama u plavim očima. Došao je do mene i podigao me u
zrak. ”Beba?”, pitao je, ljubeći me po vjeđama i po obrazima.

“Jaeh?” pitala sam zadihano.

Finnov osmijeh je narastao još veći. Pogledao je duboko u moje oči i prošaptao.
”Mi ćemo imati bebu.”

“Hoćemo?” Sreća je ugrijala moje tijelo iznutra prema van. Trnci su prošli cijelim
mojim tijelom.

Finn i ja smo stvorili život.

Zajedno.

106 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

19. poglavlje

Sawyer

Nešto je u očekivanju majčinstva što promijeni nešto u tebi. Pomak prema

budućnosti. Isto tako probudi zaštitničke dijelove u tebi. Provela sam svaki budni
trenutak razmišljajući kako zaštititi ovo dijete.

Otišla sam s Finnom kratko nakon što smo napravili testove kod doktora. On je
potvrdio da sam više od dva i pol mjeseca trudna, što znači da sam vjerojatno odmah
ostala trudna nakon što smo Finn i ja bili zajedno. Da sam saznala malo kasnije, to bi
bilo zbog mog trbuha koji bi me odao. One sekunde kad smo saznali da sam trudna, bilo
je u redu reći ljudima.

Što me podsjetilo na još jednu stvar koju majčinstvo mijenja.

Uzima tvoje sadašnje strpljenje i potrga ga.

Bila sam na rubu kao nikad do sada.

Bila sam u knjižnici pokušavajući pisati da olakšam um, ali samo dvije riječi su
mi dolazile. Zaštiti. Obraniti.

Nisam bila stvarni pjesnik nikako, ali čak sam i ja znala da dvije od tri riječi još
uvijek nisu dovoljne da povežu nešto što ima smisla.

Frustrirana od pisanja, odustala sam.

Odlučila sam čitati pjesmu Zarobljena Ptica od Maye Angelou.

Svaki put kad bih je čitala u mjesecima otkad sam u Outskirtsu, osjećala sam se
ili ljuta ili snažnija, ovisno od raspoloženja.

Čitala sam je opet i opet.

Ništa.

107 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

Uzdahnula sam i zatvorila knjigu. Uzela sam krpu i počela brisati prašinu s
korica. Mogla sam i nekog posla napraviti ako se ne mogu koncentrirati na ništa drugo.

Maddy je čuvala stražu vani. Otkad moja majka nije trebala potpunu skrb više,
ona se dobrovoljno javila da ostane s nama i pomogne nas zaštiti dok posao s Richardom
ne bude gotov.

Kao da će ikad biti gotov.

Stvarno želim da bude gotov.

Zvono iznad vrata knjižnice je zazvonilo, odvlačeći me od mojih misli. Maddy

proviri kroz vrata. ”Josh je zvala, da je ovo na njegovom putu.”

“Hvala ti”, rekla sam, zahvalna što je ostala s nama iako mi je bilo čudno što i
dalje nosi rozu uniformu.

Ušao je mlađi mršav muškarac kojeg nisam vidjela prije. Bio je u ranim
tridesetima i ne viši od metar sedamdeset. Sjaj od svjetla iznad glave pokazalo je
njegovu kompletno ćelavu glavu. Njegovi obrijani obrazi bili su okrugli kao i ostatak
njega, davajući mu dodatak mladosti. Rukavi njegove nezataknute bijele košulje bili su
zarolani do laktova. Ovratnika natopljenog znojem.

Pogledao je po sobi po zidovima sa znatiželjom i čuđenjem u očima. Bio je

neodoljiv na način za koji nisam mislila da odrasli muškarac može biti.

Osmjehnula sam se skrivajući brigu. ”Zdravo. Mi još nismo skroz otvoreni. Ali
slobodno razgledajte. Mogu li vam pomoći s nečim?”, pitala sam.

Muškarac me pogledao i trenutno se nasmiješio, pokazujući dva prednja sjajno

bijela zuba koja su bila mrvicu duži od ostatka. Njegov glas je bio glatak i mrvu viši,
skoro ženstven. ”Pa, zdravo tamo, slatkice. O.M.G. volim tvoju kosu. Tako vatrena.
Želim ti skinuti skalp da mogu sebi od nje napraviti periku.” Pogledao je u moju
zbunjenost koja je sigurno bila vidljiva na mom licu.. ”I da, to je bio totalno
kompliment.”

“Hvala vam?”, odgovorila sam čudnom, ali čarobnom stranom muškarcu.

108 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

“Ja sam Wilfredo”, rekao je držeći svoju ruku na prsima, naginjući se u struku.
”Moji prijatelji me zovu.. Wilfredo.”

Nisam mogla ne nasmijati se. Njegova osobnost je bila velika i uzimala većinu
prostora u mojoj maloj knjižnici. ”Ja sam..”

“Sawyer, znam. Joshy-boo mi je rekla. Rekla mi je da ponovo otvaraš knjižnicu

pa sam morao doći sam i provjeriti.” Razgledavao je od police do police, prolazeći
rukama po koricama nekad prašnjavih knjiga koje smo Finn i ja skoro sve očistili i
posložili ih za posuđivanje opet...

”Bravo, moja dušo. Svaka čast. Ovo mjesto ne izgleda više kao skladište što je
nekad bilo.”

“Jesi li ti odavde?”, spustila sam knjigu poezije na stol.

Wilfredo kimne. “Rođen i odrastao u blatu, ali odselio sam se u Californiju

nekoliko godina unazad kad sam upoznao muškarca svojih snova na internetu.” Treptao
je brzo i gledao u fluorescentna svjetla iznad glave.

“Zvuči romantično”, komentirala sam, završavajući brisanje knjige i stavljajući

je na njeno uobičajeno mjesto na polici.

“Jeah”, uzdahnuo je dramatično. ”I bilo je dok nisam otišao tamo, nažalost moj
izgledajući Justin Bieber bio je manje Bieber, a mnogo više... Lyle Lovett..”

Počešao se po nosu pa mislim da je to loša stvar.

“To je sramotno.”

“Ne zapravo. Možda nisam pronašao muškarca svojih snova, ali zaljubio sam se.
Tamo sam odavno. Što ima s tobom? Josh mi je rekla da si i ti dugo ovdje. Kako ti se
sviđa naš mali naopaki grad u sredini ničega?”

“Zapravo, obožavam biti ovdje”, rekla sam, ali osjećaj koji je inače dolazio s
izjavom nije ga bilo nigdje za pronaći. ”Ovo je dom.”

“Jeah. Shvaćam. Htio sam mrziti ovo mjesto. Stvarno jesam. Ali je zapravo sjajan
grad.“ Wilfredo izvuče stolicu i sjedne, mašući s žutim letkom. Nasmijo se. ”Mislim,
ako se homo populacija poveća od recimo... jednog i od jednog i mislim jednog, mene,

109 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

tada bi se vratio nazad u otkucaju srca. Živjeti lijepo razvijenim močvarnim dečkom u
potkošulji. Gledajući ga kako podiže teške stvari, ili štogod rade ovdje što može biti
seksi ako razmišljam o tome dovoljno.” Osmjehnuo se. ”Živio bih svoju vlastitu gej
seljačku fantaziju. I to bi bio život.”

Smijala sam se i sjela nasuprot njega. ”Mislim da mi se sviđaš, Wilfredo.”

“I ti se meni sviđaš isto, Sawyer. Pa, koja je tvoja priča? Kako si ti završila u
Outskirts?”

“To je vrlo duga priča”, rekla sam s uzdahom.

“Daj mi kratku verziju duge priče. Imam vremena. Moja sestra je još kod Dr.
Maloy's dolje niz cestu na zadnjem pregledu prije nego se beba rodi. Zato sam nazad u
gradu. Da razmazim svoju novu nećakinju i nećaka. Najnovijeg člana moje sestre.”

“Čestitam.”

“Hvala ti. Sad nazad na tvoju priču. Kratka verzija. Kreni.” Pucnuo je prstima i
zatvorio oči.

“Pa“, razmišljala sam kako da skratim priču i ne uvučem mog novog prijatelja u
teškoću svojeg života. Sviđa mi se imati nekoga novoga da me pita o vezi s Finnom,
podsjećajući me da smo još novi. To je kao imati tajnu u kojoj ću ja odlučiti koliko puno
ili malo od nas želim podijeliti s drugima.

“Trebala mi je promjena pa kad sam saznala da moja majka posjeduje zemlju

ovdje, odlučila sam ju doći sama provjeriti. Uzela sam njen stari kamper i kamion i od
tad sam ovdje.”

“Imam osjećaj da je tvoja kratka verzija kao natuknica od natuknice tvoje priče.”
Wilfredo briše znoj sa čela rupčićem iz džepa.

Nagnula sam se naprijed i prošaptala. ”Rekla bih da si u pravu.”

“Jesi li našla sebi muškarca, Crvena?” Wilfredo upita. ”Znam da je izbor ovdje
slab ali…” zastao je kad je vidio da mi je ruka pala na moj trudnički trbuščić.

Uzdahne. ”Pljuni djevojko. Tko je on?”

110 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

“Ako si odavde, onda ga vjerojatno poznaješ”, rekla sam grizući usnu. ”Finn
Hollis?”

Wilfredove usta otvoreno padnu, a oči rašire. Zacičao je toliko glasno da sam
morala pokriti uši. ”Slatki Isuse, upakirala si gospodara močvare?”

“Uh, on. Pa. Mi..”

“On te napumpao. OMG ja bi UBIO za tog muškarca da me napumpa.”

Ispružio je svoju ruku, s dlanom prema meni. ”Ne, moja slatka crvena, niti jednu
riječ. Samo moram sjediti ovdje i pustiti da sav ovaj seksepil potone u mene.” Zatvorio
je oči nastavljajući mahati letkom sve dok mu telefon nije zazvonio.

”To je moja sestra, moram joj ići pomoći ući u auto prije nego se prevrne.” Ustao
je. ”Bilo mi je drago upoznati te Sawyer, nadam se da ću te vidjeti opet prije nego odem.”

“Voljela bih to”, rekla sam, i mislila to. Wilfredo je donio sa sobom sjajno svjetlo
koje mi ne bi smetalo imati oko sebe češće.

“Radiš li još kod Critter? Josh mi je rekla da mu vi društvo malo pomažete.”

“Jeah, naravno da da. Večernja smjena sutra ako želiš navratiti.”

“Bit ću tamo!” Wilfredo pogleda dolje u letak u ruci kao da se nečeg sjetio.
Spustio ga je dolje na stol. ”Izvoli, skoro sam zaboravio, ovo je bilo na tvojim vratima
kad sam došao, ali koristio sam ga da se rashladim. Vidimo se, seksi, Sawyer! Čuvaj tu
bebu! Vidimo se sutra. Sačuvaj mi mjesto ispod Sandy Bennet.”

Je li on upravo rekao što mislim da je rekao?

Zvono iznad vrata je opet zazvonilo. Otišao je brzo kako je i došao.

Vrtjela sam njegove riječi u glavi kada sam krenula baciti letak koji mi je
Wilfredo dao. Taman sam ga bacila u smeće kad mi je srce stalo.

To nije bio samo letak. To je taj letak. Onaj od Božjeg Svjetla.

Drhtaj straha prošao je mnom. Oštri ubod straha uštipnuo je moju kralježnicu,
onaj koji sam uvijek osjećala kad je moj otac u blizini.

111 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

Pokrila sam usta u tihom vrisku dok mi se krv hladila. Glava vrtjela. Nije bio
letak sam zbog kojeg sam se držala za stol zbog potpore. Bilo je zbog poruke unutra,
rukom napisan debelim slojem crvene tinte.

Kakva majka, takva kći. -Ezekiel 16:44

112 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

20. poglavlje

Sawyer

U životinjskom kraljevstvu, kad majka osjeti da je njeno mlado u opasnosti, ona

učini što god treba da to spriječi. Čak iako to nešto se čini smiješnim ili nelogičnim bilo
kome tko gleda izvana.

Čak ako to znači žrtvovati svoj život za njihov.

Žirafa bi pokušala odbiti gladni čopor lavova udarajući i napadajući.

Uobičajeno mirna slonica bi odjednom i agresivno napala čovjeka zbog dolaska

preblizu njenom djetetu dok pije na potoku.

Aligator nosi svoje mlado u ustima do godine dane držeći ih sigurnima i brinuvši
se da dožive odraslost pod svaku cijenu.

Smeđi medvjed odgoji svoje mladunće blizu ljudi, njihovog najvećeg

neprijatelja, da odbije ostale medvjede koji znaju ubiti mladunčad koja nisu njihova.

Ljudske majke su poprilično slične. Mi smo životinje na kraju krajeva. Naša

priroda vrišti na nas da zaštitimo pod svaku cijenu.

Zovite to hormonima.

Zovite instinktom.

To je priroda-napisana u našem DNA, pojavljuje se kad postajemo majke. Učinit

ćemo nemoguće, nekad lude stvari da držimo našu djecu sigurnima.

Ali ono što oni izvana ne razumiju je da nekad ta vrsta zaštite dolazi s puno
ludosti. Zato ako trebam poludjeti da zaštitim dijete.

Tada neka bude.

Ako se sve svede na to ja ću biti žirafa koja juri na lava.

113 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

Što je razlog zbog kojeg sam osjećala čudni osjećaj mirnoće koji me prošao dok
sam išla do Critterovog bara i pregledavala tisuće slika na zidovima. Kad nisam našla
šta sam tražila, izvukla sam ljestve iz ostave i počela čitati svaku misao koja visi sa
stropa. Trebalo mi je sat vremena prije nego sam našla što sam tražila. Dvije misli, na
vezicama malo niže od drugih, viseći direktno iznad velikog kutnog stola u stražnjem
kutu kraj prozora.

Imao sam spoj sa Sandy večeras. Mislim da je ona ta.

-Bennett

OVO MOŽE ZAVRŠITI kao najgori spoj u povijesti.

-Sandy

NE ZNAJUĆI što tražim, stala sam na prste i omotala prste oko vezica. Dovoljno
sigurno, na vrhu vezica između dvije misli bio je telefon. Okrenula sam ga i skoro pala
sa stolice na ono što se pojavilo na ekranu.

“Što radiš tamo?” Finn upita kako je dolazio s vrata. Uhvatio me za noge i
podigao sa stolice. Nježno me spuštajući na noge. ”Mogla si se povrijediti.”

Podigla sam telefon.

“Što je to?”, upitao je.

Znajući da to što sam upravo vidjela može promijeniti sve kad je u pitanju
Richard. Predala sam ga Finnu pažljivo kao da je dragocjeni kamen iako u mojim očima
bio je još više vrijedniji. ”Mislim da sam upravo našla Sandy Bennett.”

114 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

21. poglavlje

Finn

Postat ću otac. Već sam toliko volio dijete koje još nikad nisam upoznao, zato što
je bilo moje.

Čak bolje, bilo je naše.

Što je bio razlog zašto sam morao imati strpljenja i stajati tamo na Brillhart
Contry sajmištu ispod šatora dokazujući da sam uzeo svaki dio strpljenja koji imam i
više.

Tamo sam bio. Stajao kraj otvorenog dijela šatora, gledajući ravno u muškarca
zbog kojega smo svi mi proveli previše vremena bojeći ga se. Mrzeći ga. Nisam mogao
reći da sam nervozan. Bilo je više kao da sam nervozan zbog njega. Bio je samo nekoliko
koraka dalje. I sve što sam morao učiniti bilo je zatvoriti otvor, posegnuvši preko stola
i omotati gole ruke oko njegova…

“Mogu li vam pomoći?”, Richard upita, konačno primjećujući me.

Ovaj čovjek je spustio ruke na Sawyer.

Nanio joj bol.

On... morao sam prestati misliti o tome prije nego se moj plan sruši ispred mojih
očiju i završim u zatvoru zbog ubojstva.

Richard je niži nego što sam mislio. Manji od ogromne osobe koja ga je
predstavljala. Ja sam ga zamišljao ogromnog. Mišićavog. Značajnijeg. Ovaj čovjek je
sto osamdeset najviše. On nije veliki muškarac. Čak bi otišao toliko daleko i nazvao ga
mršavim.

“Da, mislim da mi ti možeš pomoći”, konačno sam odgovorio. ”Želim znati više
o crkvi. Vidio sam tvoje letke.”

115 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

“Što biste htjeli znati?”, upita. ”Pripadate li crkvi?”

Odmahnuo sam glavom i pogledao po golom uredskom prostoru. ”Ne. Ukoliko

ne ubrajamo što su me roditelji svake godine vukli na Uskrsne i Božićne mise kao dijete.

“Ne ubrajam.” Richard reče otresito, skidajući svoje naočale za čitanje i polirajući
ih rukavom svoje bijele košulje.

Richard pogleda i brzo me procjeni svojim bijednim malim očima. Mogao sam
vidjeti moje otpuštanje na njegovom licu. Stavio je naočale i uzeo olovku, spuštajući
glavu nazad na posao.

“Služba je tri puta dnevno. Vremena su napisana vani na ploči. Tamo ima i nekih
letaka ako ih želiš uzeti. Mi smo ovdje samo ljetos, ali imamo kućni smještaj u Sjevernoj
Carolini gdje je naša glavna crkva stacionirana, ako se želiš vratiti s nama i vidjeti o
čemu se radi.”

Ovo je njegov ulet? Crkva je njegov cijeli život, a OVO je njegov ulet? Miller je
mogao učiniti bolji posao.

“Već imam letak”, rekao sam mašući žutim letkom u ruci. ”Ali vidiš, ja trebam
više od službe. Osjećam se pomalo izgubljenim u zadnje vrijeme. Tražim neko stvarno-
životno vodstvo kroz Boga.”

“Kao što?” Richard upita, zvučeći dosadno. Provjeravao je sat da vidi vrijeme.
Nikad mi nije rekao da sjednem.

“Nedavno sam izgubio nekoga bliskog meni. Zapravo, nije bilo nedavno. Bilo je
prije nekoliko godina. Ali, ne mogu krenuti dalje. Kad sam čuo da dolazite u grad...
Moram znati Božji plan.”

Richard zamahne glavom. ”Mi svi trebamo Boga, sine. Ako želiš, možeš se
upisati na konzultacije s Pastorom Marynon. On je ondje u šatoru i priprema se za
popodne. On će biti više nego sretan da ti pomogne.” Richard reče, držeći ruku prema
otvoru, otpuštajući me. ”Veselim te se vidjeti na službi.”

Sranje.

116 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

Ne ide onako kako sam očekivao. Sigurnost mojeg cijelog svijeta je na kocki.
Trebam ga zadržati ovdje što duže moguće. Barem još nekoliko minuta.

Vrijeme za Plan B.

Bio sam nervozan. Pakleno blizu očaja kad sam se okrenuo prema Richardu. ”Žao
mi je što sam trošio tvoje vrijeme. Samo imam dosta vremena za sebe sad kad moja
holding kompanija ima novi upravljački tim. Imam vremena za razmišljanje i novaca za
trošenje, ali nikoga na koga da ga trošim sve se to čini jeftino. Auti, kuće, stvari. Radije
bih trošio novac na stvari koje su bitnije. Kao moja duša.” Gurnuo sam otvarajući vrata.
”Bavi li se Pastor Maryn donacijama? Nema veze. Razgovarat ću s njim sam. Vidim da
si zauzet. Imajte ugodno popodne, gospodine.”

“Sine, zašto se ne vratiš i sjedneš malo”, Richard dovikne.

Spriječio sam smijeh prije nego sam se okrenuo nazad.

“Oprosti, bio sam tako dekoncentriran prije“, Richard reče, gurajući papire sa
strane. ”Kako bi bilo da ti pričaš, a ja ću slušati. Tada ćemo možda vidjeti, može li nas
Bog usmjeriti na veći plan za tebe.”

Richard pokaže prema stolici ispred stola na isti način na koji mi je pokazao
maloprije prema vratima.

Sjeo sam. ”Hvala. Stvarno cijenim to”, rekao sam najiskrenije što sam mogao
iako riječi ubit ću te, kučkin sine su one koje su se stvarno vrtjele mojom glavom.

“Reci mi opet. Zašto imaš toliko slobodnog vremena?” Richard upita, odmarajući
laktove na stolu.

Bilo je skoro prelako. Novac. On želi razgovarati o mojem novcu

Proveo sam vrijeme pričajući mu gluposti. Većinu je slušao i kimao. Povremeno

sam recitirao nešto iz Biblije što sam znao da ne znači ono što je htio da znači. Samo
zato što nisam izabrao religiju, ne znači da sam ju ignorirao. Nakon nekog vremena pitao
me o obitelji.

“Moji roditelji su odselili davno. Ne viđam ih često više. Zapravo se ne slažemo

dobro.”

117 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

Jedna od mnogih laži koju sam mu rekao to popodne. Boljelo me da lažem o

njima, kad znam da nije bilo trenutka da sam pomislio loše o njima. Mislim da nisu
propustili niti jedni moju bejzbol utakmicu ili trening. Bili su tamo. Tjelesno i
emocionalno. Dobio sam lutriju s njima.

Pogledao sam u Richarda.

Drugi nisu bili tako sretni.

“Zašto se ne slažeš s roditeljima, sine. Odmah do Boga, obitelj je najvažnija.”

Sranje

“Ne znam gdje je zapravo otišlo krivo”, počeo sam spuštajući glavu u ruke za
dramatičniji efekt i mentalno sam zahvaljivao g. Doogana iz moje srednje škole.
Savjetniku koji me uvjerio da uzmem semestar iz drame kao izborni predmet. Podigao
sam glavu. ”Imate li vi obitelj?”

Richard kimne. ”Udovac sam, ali imam kćer.”

“Žao mi je zbog vaše žene”, ponudio sam.

Iako je ŽIVA. Što se nadam da ne zna.

“Mi svi imamo svoje breme problema, sine. Moja žena i ja nismo uvijek bili na
istoj stranici. Moja kći prolazi pobunjeničku fazu. Čak i uz moje vodstvo, izgubila je
sebe.”

“Opet, žao mi je čuti to.”

Richard mi odmahne. ”Nemoj se ispričavati. Vrlo sam siguran da će ona naći svoj
put nazad, uskoro.” Prekrižio je noge na koljenu. ”Ovako ili onako.”

Vraga hoće.

“A ako ne pronađe?”, pitao sam.

“To nije opcija”, Richard kaže ozbiljno, gledajući u ruke. ”Prkos nije opcija.”
Pročistio je grlo i pogledao me smiješeći se. ”Ne kad se radi o Bogu.”

Richard je ustao i hodao iza mene. Provirio je kroz plastični prozor te spustio
sjenilo da zamuti svjetlo.

118 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

“Imam službu za nekoliko trenutaka. Jednu od naših zadnjih za ovo ljeto. Žao mi
je što ti ne mogu dati više vremena. Ali reci mi ovo. Leže li tvoji stvarni problemi
u tvojoj vezi s roditeljima ili u vezi s Bogom? Ili..” Došao je nazad do stola i nagnuo se
na vrh. Njegove obrve se izokrenule. Zaokrenuti okrutni osmijeh pojavio se na usnama.
”Ili... je žena koji tražiš NJEGOV sveti plan?”

“Pa“, počeo sam pričati još neke gluposti kad me prekinuo.

Njegov glas je poprimio potpuno drugačiji ton. Ovak put je bio nisko. Ogorčeno.
”Zato što mislim da stvarni problem može izaći iz tvojih grijeha. Posebno, tvoje
bludničenje... s mojom kćeri.”

Skoro sam se nasmijao. ”Govore da znaš sve. Iznenađen sam da ti je trebalo toliko
da otkriješ tko sam ja.”

Upravo tad, povrat od mikrofona prolio se kroz zvučnike u velikom šatoru kraj
vrata. Sawyerin glas izlazi glasan i čist.

Osmjehnuo sam se Richardu koji je ostao ispravan i činio se zbunjen dok je

marširao prema vratima. Stao sam ispred njega, blokirajući mu put. ”Zapravo,
bludničenje s tvojom kćeri nije problem uopće. S obzirom da nije tvoja kći.”

Richard se dimio dok je marširao kraj mene u veliki šator, ali je zastao kad je
vidio Sawyer kako stoji ispred sobe prepunog mnoštva kojem se obraća, a skupilo se za
službu.

Ona je podigla ‘Sandy Bennett’ mobitel.

On je bio pravo na vrijeme.

119 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

22. poglavlje

Sawyer

Postoji odredena količina straha s bilo kojom vrstom javnog obraćanja. Ali ipak,
dok sam hodala prema kroz prolaz u šatoru, okružena onom vrstom ljudi koji su bili u
mojem svakodnevnom životu dvadeset jednu godinu. Nisam osjećala strah.

Nikakav. Možda zato što mi je to bilo poznato toliko dugo.

Moji dlanovi bili su suhi. Moj dah ujednačen.

Osjećala sam se jakom. Snažnom.

I spremna suočiti se sa svojim demonima uzdignute glave.

Možda zato što je moje dijete raslo u meni mi je davalo osjećaj hrabrosti koji
nikad nisam poznavala prije. Možda zato što ću izreći riječi koje sam htjela reći toliko
dugo, toliko da je moje uzbuđenje prevagnulo moj strah.

Critter, Maddy i Miller su bili na ulazima i izlazima. Josh je stajala kraj mene u
svojoj policijskoj uniformi izgledajući kao ljuti policajac. Njen posao je bio isto
pobrinuti se da ne budem prekinuta sve dok ne kažem sve što imam reći.

Šator je bio pun. Nije bilo niti jedne slobodne stolice.

Kad smo došli do pozornice, Josh se nagnula i dohvatila mikrofon. ”Dame i

gospodo”, rekla je.

”Imamo brzu javnu sigurnosnu prezentaciju za vas prije nego služba počne danas.
Ispričavamo se zbog prekida. Molim vas slušajte pažljivo i maknut ćemo se s vašeg puta
čim prije moguće. Hvala vam.”

Josh mi kimne. Bio je moj red.

Pogledala sam u more lica. Neka poznata. Neka ne.

120 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

“Moje ime je Sawyer Dixon”, počela sam. Međutim, zastala kad sam vidjela da
moj otac stoji u zadnjem kutu šatora gledajući u mene kao da je vidio duha. Nisam
mislila da ću naći riječi da nastavim zbog toga što je moje srce tuklo toliko glasno da
nisam znala mogu li čuti svoj vlastiti glas.

Kako sam počela govoriti, Richard se probijao kroz prolaz, ali Josh ga je srela na
pola puta i odmahnula mu glavom blokirajući ga da ide dalje.

“Kao i većina vas, i ja sam odrasla u ovoj crkvi. Kao i moja majka. Svaki dan
živjela u strahu da će moj otac ubiti moju majku. Bojala se da će ubiti mene. Bojala se
da nas neće ubiti i mi ćemo morati nastaviti živjeti mučenički život zauvijek. On je
neprestano tukao, silovao i izgladnjivao moju majku, do točke gdje ona više nije mogla
i ubila se", udahnula sam duboki smirujući dah.

“I neko vrijeme sam bila tako ljuta. Nisam znala zašto sam toliko ljuta dok nisam
shvatila da nisam ljuta na nju uopće. Bila sam ljubomorna. Ljubomorna što je pronašla
izlaz van, a ja sam još tamo. Ja sam sad bila ta koja je tučena i govorilo mi se da je to
discipliniranje. Prijetilo mi se i govorilo da je to Božja riječ ili Božji plan. Bila sam
uskraćena ljubavi zato što u ovoj crkvi žena, djevojka, mi smo osuđene biti nevrijedne
ljubavi. Bile smo nevrijedne pažnje. Mi smo isto ispod muškarca tako da ne možemo
jesti za istim stolom ili gledati ga u oči. Ipak, moj otac nastavio je propovijedati da je
obitelj prva dok je isisavao životnu snagu iz nas sa svakom prolazećem sekundom.”

“Lažljivice! Nemaš nikakvog dokaza!”, moj otac uzvikne, tresući svoju

skupljenu šaku u zraku.

“Smirite se”, Josh upozori. Stavljajući ruku na držač pištolja. ”Ona dolazi do tog
dijela.”

Publika je počela govoriti jedan s drugim glasnim šapatom. Moje oči su pale na
mladu ženu u publici koja je stajala u pozadini.

Bridget.

Nasmiješila sam joj se, a ona me gledala kao da sam na samoubilačkoj misiji.

Ispravila sam ramena gledajući prema Finnu, tada i Milleru, i tada konačno prema
mom stvarnom ocu.
121 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

Critteru.

Koji je izgledao ljut, ali ponosan s mjesta gdje je stajao na suprotnom kraju šatora
od Richarda.

Osjećala sam se dobro što ih imam sa sobom u svemu ovom. Osjećala sam se
dobro biti tamo gore govoreći stvari za koje sam mislila da trebaju biti rečene moj cijeli
život.

“Netko mi je rekao nedavno da nije važno u što tvoja religija vjeruje bez obzira
koliko smiješno ili glupo se činilo drugima. Ono što je bitno što vi uzmete od toga. Kako
se vi osjećate. Ništa vezano uz Richarda ili ovu crkvu mi nije nikada davalo osjećaj da
sam bolja ili voljena ili mudrija. Ili pažljiva. Ispod predstave ljubavi, Richard uči
mržnju.”

“Sve laži. Nemojte ju slušati. Ona je prebjeg. Ona je napustila crkvu. Ovo je
vražji posao. Sve ovo!” Richard je vikao. Njegovo lice je postajalo crvenije s njegovom
ljutnjom. I kako je on uvijek radio sa mnom…

Ja sam ga otpustila.

U srcu. U umu.

U životu.

Nije bio dovoljno važan da bi bio primijećen. Da me pogleda u oči.

Pa sam nastavila.

“Neću vam govoriti opet.” Josh upozori, pomičući se i stajući ispred Richarda.

“Nisam nikad dolazila ispred jer nisam imala dokaza, ništa da podupire ono što
vam govorim danas.” Uzela sam mobitel iz zadnjeg džepa i pogledala u Millera koji mi
je kimnuo da nastavim.

“Ali otišla sam i našla novi dom. Novu obitelj. Stvari su se promijenile. Sve se
promijenilo.”

Mnoštvo je opet počelo govoriti međusobno uz glasno šaputanje.

Stisnula sam play na mobitelu.

122 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

Svijetla od projektora koji je Miller instalirao noć prije oživjela su šatorskom zidu
iza mene. Publika je uzdahnula na prvi prikaz koji je pokazivao Bridgetinog muža kako
gura njenu glavu na blagovaonski stol dok viče na nju zbog slučajnog uspostavljanja
očnog kontakta. Sljedeći prikaz je bio Richard i izgleda da je bio snimljen kroz prozor
naše kuće na drugom katu. Richard je davio moju majku na njihovom krevetu. Bilo je
teško gledati. Osjećala sam se bespomoćno tada, a gledajući isto tako.

Okrenula sam se da pogledam mnoštvo da upijem reakcije umjesto gledanja

videa. Većina njih je zaključala oči na ekran.

Prikaz nakon prikaza pokazivao je visoko pozicionirane članove crkve koji svi
rade poprilično isto. Kada je video bio gotov, Josh je već imala Richarda u lisicama i
izvodila ga van. On je viknuo preko ramena. ”Vrag je dobio ovu rundu, ali BOŽJA
VOLJA prevladat će na kraju.”

“To je ta stvar”, rekla sam. ”Sve ovo je napravljeno pod vodstvom Boga i
discipline. Ne znam koji Bog bi gledao u ove snimke i mislio da je ono pravedno
predstavljena njegova volja. I ako je to ta vrsta Boga u koju vi odlučujete vjerovati, to
nije Bog za kojeg ja želim znati.”

“Ponosan sam na tebe”, Finn reče izvodeći me od pozornice ispod šatora u

suprotnom smjeru od mnoštva.

Čim smo bili s druge strane, netko je iskoračio na naš put. Stala sam oprezno
nazad. Finn me gurnuo iza svog tijela. Njegovo kompletno tijelo se ukočilo kad se
postavio u obranu.

“To sam samo ja, Bridget.” Provirila sam oko Finna i on se maknuo sa strane.
Prišla sam joj kao malom djetetu koje bi se moglo preplašiti.

“Hvala ti što si nam ostavila taj telefon.”

Bridget udari po zemlji. ”Ne, hvala tebi što si ga upotrijebila. Ukrala sam ga prije
mnogo godina. Skrivala se snimajući video posvuda. Nikad zapravo nisam znala šta ću
učiniti s tim ili kako navesti ljude da ga vide. Ja sam ta koja bi trebala zahvaljivati tebi.”

“Imaš li gdje biti, Bridget?” Finn upita nježno.

123 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

Odmahne glavom. ”Moj muž je isto odveden. Mislim da ću biti u redu. Idem
nazad u Sjevernu Carolinu i pretražiti kuću za neke vrijednosti koje ću uzeti i posuditi
stranicu iz tvoje knjige i... pobjeći.”

Bilo je tu uzbuđenja. Života u glasu kojega nije bilo prije. Bridget je

poskakivajući otišla dok je moje srce poskakivalo gledajući je kako odlazi.

“Vidi što si napravila, dušo”, Finn reče, povlačeći me u luk svoje ruke. ”Ona će
imati svoj život sada. Pravi život i to sve zbog tebe.”

Bila sam na rubu suza. Nisam mogla vjerovati.

”Ne”, odmahnula sam glavom. ”Ne zbog mene. Zbog nje.”

“U pravu si”, Finn se složi. ”Mislim da je Bridget snažnija nego što smo mislili.”

Bridget je dokazala da je više nego što sam ju osuđivala. Nikada više neću
napraviti tu pogrešku. Zato što smo svi mi upravo svjedočili. Bridget je snaga s kojom
se treba spojiti.

A dan spajanja je bio ovdje.

124 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

23. poglavlje

Sawyer

Zbog ozbiljne prirode Richardovog zločina odbijena mu je jamčevina. Čekao je

suđenje u Brillhart Country zatvoru. Rečeno nam je da su dokazi prihvaćeni i da neće
vidjeti slobodu dugo vremena.

Ako ikada.

Nisam znala mogu li se naviknuti ne gledati preko ramena, iako su mi koraci

malo lakši i raspoloženje između toga i brige iznad svega se znatno popravilo.

Finn mi je rekao da se nađemo u knjižnici. Naravno, mi očekujemo uragan te

večeri. Moj prvi.

Kad sam pitala Millera kako se trebam pripremiti za uragan, on mi se nasmijao i

rekao. ”To je samo prve kategorije. Trebaš samo kupiti nešto više piva.”

“Što radiš na petoj kategoriji?”, pitala sam.

Josh mi je odgovorila rekavši da najbolje pripremiti se za kategoriju pet je staviti

glavu između koljena i poljubiti svoju guzicu za zbogom.

Pobrinut ću se to zapamtiti.

Došla sam u knjižnicu na vrijeme. ”Što je sve ovo?”, pitala sam gledajući po
mračnoj sobi. Jedino svjetlo je dolazilo s projektora. Finn je stajao u pozadini sobe,
igrajući se s brojevima na mnogim malim kutijama. ”Finn?”

Finn me poveo za ruku do sredine sobe gdje je on maknuo u stranu sve stolove i
postavio deku i jastuke po cijelom podu. ”Možeš me zvati Profesor Hollis i večeras
si moj učenik pa zato, sjednite mlada damo.” Pomaknuo se ispred i stao ispred velikog
ekrana koji je visio sa stropa.

125 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

“Što se događa? Što je sve ovo?”, pitala sam, smještajući se u meke jastuke.
”Mislila sam da smo ovdje zbog uragana, ali oluja nije predviđena da dođe sve do kasnije
navečer.”

“U pravu si. Ovdje smo zato što je ovdje najviša točka i najviše udaljena od vode
u slučaju poplave. Ali mislio sam da možemo doći ovdje ranije. Htio sam provesti neko
vrijeme učeći taj tvoj dragocjeni i seksi um o načinu našeg čudnog svijeta. Sve u ime
tvoje želje za znanjem, želim te naučiti neke stvari prije nego nestane struje.

“Ok”, rekla sam križajući noge kao u perec.

Finn se smijao i ta jamica koju toliko volim se pojavila. ”Dobrodošla u strašno

skraćenu verziju svega u našem svijetu. Moje ime je Profesor Hollis i ja ću biti zadužen
u oblikovanju tvojeg uma ove večeri.” Finn reče dramatično istežući ruke.

Smijala sam se koliko je ozbiljno shvaćao sve ovo i bila sam dirnuta koliko je
morao uložiti u sve ovo.

“Hoćemo li početi?” Finn gurne lažne plastične crne naočale gore na nos. Nosio
je bijelu dugu laboratorijsku kutu. Imao je daljinski u svojoj ruci i stajao sa strane
projektora. Stisnuo je gumb i crno bijela slika se pojavila na ekranu. ”Primijetit ćete
bilježnicu i olovku na podu kraj sebe, gđice Dixon. Preporučujem da uzimete neke
bilješke tako da ne zaostajete prije ispita.”

Uzela sam bilježnicu i olovku i kimnula Finnu da nastavi. ”Jako dobro. Prva
lekcija. Evolucija. Ljudi dolaze od majmuna.”

Kliknuo je opet daljinskim. Bio je tu crtež. Portret čovjeka s bijelom perikom i

Američkom zastavom u pozadini. ”Druga lekcija. Američka Politika.”

Odmahnuo je glavom i kliknuo još dvaput. ”Sve što trebaš znati da moderni
političari nisu ukorijenjeni u neku vrstu stvarnosti stvorenu od ljudi.” Kliknuo je opet i
slika našeg društva kako sjedi ispred kafića se pojavila. ”Sada, o pop kulturi. Koliko
znaš o seriji Prijatelji?”

“Niti jednu stvar.”

126 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

“Dobro, jer ovdje ja preuzimam Profesore Hollis”, Miller se pojavi noseći istu
kutu i iste naočale. Uzeo je daljinski od Finna i izmijenili su dugo rukovanje.

“Nisam čak ni čula da si ušao!”, rekla sam Milleru dok mi se Finn pridružio na
podu.

Zabio je svoje nokte na svoju kutu. ”Mislim. Većina ljudi ne primjeti. JA SAM
daljni rođak od Batmana. Što me dovodi do našeg sljedećeg predmeta. Kliknuo je
daljinski, a ekran je pokazao nekoliko žena i muškaraca obučenih u uske kostime i
maske. Neke sam prepoznala neke ne. “Superheroji i svi načini na koje su predivno
odlični”, Miller reče.

Smijala sam se sljedećih sat vremena kroz Millerove lekcije koje su zvučale kao:
”Zašto Nickelback glazba nije toliko sranje” i “Zašto bi Bruce Willis bio nominiran za
Sainthood.”

Naslonila sam se na Finna i smijala dok je Miller prelazio i zapetljavao se. Gdje
je davao svoju lekciju Josh, Critter, Wilfredo, čak i mojoj majci koja je došla s pićima u
svojoj ruci. Kad joj je postalo naporno, Critter ju je odveo u zadnju sobu gdje je stavio
svoj kaput da legne i odmori se.

“I zadnji lekcijski plan koji imam danas za vas narode je..” Miller klikne, a ptica
i pčela se pojave na ekranu. ”Ovo su ptice i pčele. Sad kad muškarac i žena se vole
mnogo oni...” pokazao je znak svojom rukom. Njegov pokazni prst je ulazio i izlazio iz
rupe koju je on napravio rukom. Smijala sam se kad sam shvatila na šta ukazuje. ”Oni
rade to. I tada BOOM. Nastane dijete i ako ste stvarno prave sreće i nađete pravu
osobu?”, pogledao je u Josh. ”Poslije toga ti naprave i sendvič.”

“Boooo”, Josh i Wilfredo su vikali bacajući papire bombona.

“Kazna za vas oboje!”, Miller vikne.

Critter koji je sjedio za stolom okrenuo je očima, ali se smijao. ”Jesi li preskočio
taj dan u školi, sine?”

Miller slegne. ”Zapravo, primio sam nagradu za dolazak u srednjoj školi.”

127 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

“To nije bila nagrada za dolazak”, Finn se smijao. ”To je bilo upozorenje za tvoje
roditelje da ako izostaneš još s nastave, da će te izbaciti jer od svih učenika ti si najviše
izostajao.”

“I? Koji dio toga ne viče nagrada za dolazak?” Miller uzme pivo od Josh koja
okreće očima.

“Ti samo čekaj dok tvoje sise budu debele, a trbuh okrugao s mojim djetetom”,
mrmljao je povlačeći je na poljubac.

“Koje sreće, ja ću ispovračati svoju dušu i osjećati se kao sranje cijelih devet
mjeseci”, Josh reče, odgurajući ga.

“Kladim se da ćeš izgledati vruće dok ćeš to raditi.” Miller pomakne obrvama.

“Ti si odvratan”, Josh frkne, ali nije ga odgurnula kad je prišao i poljubio ju u vrh
nosa.

“Govoreći i osjećajući se loše”, rekla sam držeći svoj trbuh kad je miris bombona
koji je Josh otvorila skoro uzrokovao da moj ručak izađe van. Čitala sam da su
povremene mučnine normalne, ali ovo je bilo više nego povremeno.

“Jesi li dobro?” Finn upita, izgledajući zabrinuto. ”Ovo maleno ti stvara tegobe?”

“Ja sam dobro. Samo malo on ili ona ima duge noge kao i njihov otac.”

“Hvala vam za sve ovo”, rekla sam, ljubeći Finnove usne.

“Hvala tebi”, Finn reče. Moje srce je lebdjelo.

“Za što? Ja nisam učinila ništa”, nasmijala sam se.

Finn spusti ruku na moj trbuh. ”Ti radiš sve.”

“Kako misliš spakirao si samo tri paketa piva. Uragan je! Mislim da ti ovo ne
mogu oprostiti!” Miller je vikao na Wilfreda koji je ostao miran izvlačeći votku iz
zadnjeg džepa.

“Žestica?” Wilfredo upita, tresući bocom.

Miller mu je otme iz ruke. ”Oprošteno.”

128 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

“Nemoj zaboraviti da ti dugujem udarac u guzicu zbog napumpavanja moje

kćeri.” Critter reče, koseći oči prema Finnu.

“Oh, nisam zaboravio. Ne bih očekivao ništa manje.”

Critter klimne. ”Dobro, na istoj smo strani onda.”

Nekada nisam znala šale li se ili ne. Ali mislila sam da je bolje da se ne miješam.

“Idem provjeriti majku”, rekla sam Finnu koji mi je pomogao ustati.

“Mislim da možda želim okusiti sreću s uraganom”, Josh promrmlja dok sam
prolazila.

Polako sam otvorila vrata stražnje sobe i ušla unutra, zatvarajući ih da Millerov
glasni glas ne bi probudio majku ako spava.

Brzo sam pregledala sobu i nisam ju vidjela. Nešto je bilo čudno, kao da se
dogodila promjena u zraku koju ne mogu objasniti. Osjećao se gušći. Teži.

“Majko?” pogledala sam u kut gdje sam držala knjige koje treba popraviti.
Vidjela sam pokret.

“Tamo si”, izdahnula sam olakšano. ”Prepala si me. Šta radiš tamo? Sve nove
knjige su na policama u glavnoj sobi. Nešto posebno tražiš?”, kleknula sam svezati
vezicu cipele kad sam čula korake.

Teške korake.

Ne od moje majke.

“Da, TEBE”, odgovorio je duboki promukli muški glas.

Smrznula sam se trenutak kad sam shvatila ako hoću pobjeći da moram brzo
djelovati. Krenula sam prema vratima, ali nisam bila dovoljno brza. Velika ruka došla
je oko mojih prsa, a druga mi je pokrila nos i usta da utiša moj vrisak prije nego je mogao
i izaći.

“Shhh, imam kurvu od tvoje majke, i o tebi ovisi hoće li ostat živa ili ne“, Richard
je govorio ogorčeno u moje uho. Mirisao je kako sam se i sjećala. Na viski i aroganciju.
”Zaključao sam sva vrata i prozore ove zgrade. Izvana, ukoliko pokušaš privući pažnju

129 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

ili ispustiti zvuk, zapalit ću cijelu zgradu zajedno sa svima njima unutra.” Pokazao mi
je upaljač, paleći ga tako da vidim da je ozbiljan u namjeri da izvrši prijetnju.

Osjećala sam se bespomoćno. Panično.

Moje srce je tuklo ubrzano i sve o čemu sam mogla misliti je zaštititi Finna i
bebu.

Nije bilo ništa što mogu učiniti nego mu udovoljiti. I dok me izvlačio van u noć,
mislila sam da je posrnuo preko nečega, ali bila sam u krivu. On je prevrnuo nešto. Bio
je to kanistar benzina.

Okretom zgloba, spustio je upaljač i trenutno je vatrenu kuglu koja je bila sve
samo ne mala.

Pokušala sam doći do njih. Pokrenuti udove, ali nisu htjeli surađivati. Disala sam
isprekidano udišući što god mi je pritisnuo na usta i nos.

Osjećala sam mučninu. Zvuk Richardovog smijeha okruživao me dok me je

vukao sve dalje i dalje od knjižnice. Oluja još nije donijela kišu, ali vjetar je brzo
rasparivao plamenove i kako je moj vid postajao mutniji, uspjela sam uputiti zadnji
pogled koji sam ikada željela vidjeti.

Krov knjižnice se udubio... i srušio.

130 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

24. poglavlje

Finn

Sve se odigralo tako brzo. Zvučalo je kao eksplozija kad se krov stražnje sobe
srušio.

Sawyer.

Potrčao sam prema stražnjoj sobi s Critterom, dok je Miller pokušao otvoriti
prednja vrata koja su izgleda bila zaključana izvana. Zajedno, Josh i Miller uspjeli su
probiti se dovoljno da svi možemo izaći van. Lijevajuća kiša ugašila je vatru pa smo
Critter i ja pomicali i gurali goruće grede u stranu tražeći Sawyer i njenu majku.

Sve dok nismo pomakli zadnju gredu nismo shvatili…. da one nisu tamo.

Jedan pogled jedan na drugoga odveo nas je na istu stranicu.

Richard.

131 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

25. poglavlje

Sawyer

Sve što sam čula su cvrčci. Vjetar je podigao mokro lišće i blato na moje lice.
Lagano je padalo, ali vjetar je puhao toliko jako da se svaka kap vode zabila u moju
kožu. Mirisalo je na sumpor.

Pokušala sam otvoriti oči, ali nisu slušale. Sjedila sam u nekoliko centimetara
vode. Moje hlačice su bile kompletno natopljene.

Finn.

Moja obitelj. Moji prijatelji.

Knjižnica. Rušenje krova.

Sabrala sam se i povukla iz zamagljenosti gdje sam bila. Probudila se. Očiju
široko otvorenih, nalazeći sebe vezanu oko zapešća iza drveta na leđima.

Bila sam prestravljena da sam izgubila sve ljude koji mi znače najviše na svijetu.
Jedina stvar koja me spriječila da se nekontrolirano tresem od straha-jedina stvar zbog
koje sam uvukla sljedeći dah, je život koji raste u meni.

Osjećala sam mučnine u trbuhu. Sve me boljelo. Moje tijelo je bilo teško na
mojim kostima kao da nosim još jedan sloj mesa i mišića osim svojih. Kao da je
gravitacija radila prekovremeno i uvukla me u središte zemlje.

Bilo mi je teško podići ramena. Oči mi se nisu htjele kompletno otvoriti i bila
sam prisiljena viriti u mrak ovog svijeta kroz male otvore. To mora da je učinak onoga
što god mi Richard stavio na usta i nos.

Sve me boli. Moje tijelo, moje srce, moj duh.

Tad sam prvo čula glas, umislila sam stvari, ali njen glas nije bio samo čist, bio
je miran.

132 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

I pripadao je mojoj majci.

“Kad si odrastala, vidjela sam toliko sebe u tebi. Prepalo me. Dio mene je htio da
budeš uslužna. Poslušna. Osoba koja stoji u redu i čeka njihov red i radi što im se reče i
bude sretna tako. Ali s vremena na vrijeme, uhvatila sam odsjaj vatre u tvojim očima.
Pobune. Pitanja, većih od odgovora koje ti je davala crkva. Pogled koji mi je govorio da
nisi namijenjena za taj život koji ja jesam.. Ali veći dio mene bio je ponosan, oživljen.
I znala sam da ne možeš ostati tamo. Tvoja vatra zajedno s Richardovom kontrolom i
nasilnim načinima... ne bi nikad završila dobro. Uvijek sam bila iznenađena što nisi
pobjegla ranije. I razočarana na neki način.”

“Nisam te mogla ostaviti.”

Odmahnula je glavom. ”Što je činilo gore. Trebala si otići.”

“Ne. Ionako si rekla da ako odem da je Richard prijetio te ubiti.”

Moja majka kimne. ”I napravio bi to. Ali ništa od toga nije bitno. Ti si jedina
bitna. Ti si sve što je bitno sada.”

Spustila sam ruke na trbuh. ”Ne, ja nisam ta koja je najbitnija sada.”

Moja prsa su se stegnula na bolni izgled na majčinom licu. Odlučila sam ostati
snažna zbog nje. Gurnuti patnju u sebe i biti tu za oboje, svoje dijete i majku.

“Iznevjerila sam te”, rekla je, vjetar je poslao njene riječi dirajući u mene,
pogađajući me ravno u dušu.

“Nisi! Stavljena si u situaciju u kojoj se nitko ne bi mogao zamisliti. Ne mogu

početi zamišljati da moram odabrati izbore s kojima si ti bila suočena. Razumijem sada.
Razumijem zašto si sve učinila i žao mi je. Što sam ikad sumnjala u tebe. I ionako si u
pravu. Mi smo poprilično slične.”

“Možda, jesam li ti ikada ispričala priču kako si dobila ime?” Moja majka upita.
Pokušala me omesti od podižuće vode. Trebala sam to jer neprekidno povlačenje na
mojim vezovima nije vodilo nigdje.

Voda je rasla brže i brže. Bilo je samo pitanje vremena kad će biti preko naših
glava.

133 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

“Ne“, rekla sam. ”Reci mi”, moja krv je pumpala užurbano kroz mene. Bila sam
preosjetljiva na okolinu. Na svoje tijelo. Bila sam osjetljiva kao nikad prije.

Uz dodatak da sam kompletno i potpuno prestrašena.

“Richard ti je htio dati ime Mara. Biblijsko značenje biti ogorčen od ogorčenosti.
Bilo je kao da sve što radi tebi je kazna za moje grijehe protiv njega i nije htio da tvoje
ime bude drugačije.”

“Zvuči potpuno točno”, promucala sam, trljajući gdje god nije vezao ruke zajedno
na koru drveta pokušavajući opustiti povez.

Moja majka je gledala u nebo kao da vidi priču kako se odmotava iznad nje.
”Kada smo Carter i ja prvi put bili zajedno, ležali smo u polju suncokreta satima
gledajući zalazak sunca i slušali kako lišće šušti oko nas. Razgovarali smo i pili vino i
dobili sunčane opekline na nosevima”, uzdahnula je i počela kašljati.

„Mama, mama jesi li ok?”, viknula sam mrzeći se osjećati bespomoćno.

Kimnula je kad je došla sebi, ja sam otpuhnula uzdah olakšanja.

Nastavila je. ”Već znaš dio priče. Ali jednog dana tamo je bio jedan dječak. Ne
više od šest, sedam godina star. Gledala sam ga kako vozi svoj veliki bicikl u polje i sa
svojim malim džepnim nožićem otkida suncokret, mašući Critteru, i onda se odvezao.”
Nasmijala se nježno. ”Kad sam pitala Crittera o tome rekao mi je da taj dječak to radi
skoro svaki tjedan. Kad sam pitala što radi s cvijećem, Critter mi je rekao da ga je našao
u polju uznemirenog zbog toga što je bio u problemima sa svojojom majkom zbog
psovanja. Critter je otrgnuo cvijet i dao mu ga. Rekao mu je da ode i ispriča se majci i
da joj cvijet. Pa moralo je upaliti jer je Critter rekao da je svaki tjedan poslije toga dječak
bio u polju sa svojim nožićem. Jednoga za učiteljicu jer joj je rekao da je matematika za
one koji nemaju kalkulator. Drugi za ženu u pekari zbog rušenja izloženih kolača, što
joj je trebalo cijeli vikend da ponovo složi.

“To je neki način dražesno”, komentirala sam, moje srce se slomilo na sliku u
glavi krova koji se ruši u knjižnici opet i opet. Možda bi mi imali dječaka koji sliči
Finnu. Možda on nikad ne upozna svog oca.

134 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

“Bilo je dražesno. Opako je to da se toliko puta događalo da je Critter sam trgao

suncokrete za dječaka.”

Voda je sad natopila moja bedra. Znala sam da se moram ubrzati ako želim
presjeći vezove.

“Ti si nazvana Sawyer zbog Finna”, uzdahnula je tako sretno kao da biramo
vjenčanice, a ne da susrećemo kraj u mrkloj močvari.

Moj trbuh je bio čvrst. Htjela sam pobjeći iz ove noćne more. Zadržala sam vrisak
koji je prijetio proparati moje grlo. ”Majko, zašto ti ne paničariš?”, uspjela sam pitati.

Nasmijala mi se. “Prestrašena sam zbog tebe i života koji ti i tvoje dijete možda
nećete proživjeti. Ali ja? Ja sam se pomirila sa svojom u srcu, godinama prije.”

Moja majka je nastavila govoriti, a ja se pokušala osloboditi. ”Critter i ja smo se

jednom šalili da ako budemo imali kćer, da se ona treba udati za Finna, zato što je on
već znao što većina muškarca nikad neće znati, kako se ispričati.”

“Kako si nagovorila Richard da se složi s imenom?”

“Sawyer znači drvosječa u Celticu. Malo sam razvukla istinu. Rekla sam nekim
ženama u crkvi, ali sam im rekla da Sawyer znači tesar, kao što je bio posao samog
Isusa. Sigurno polako prije nego sam trebala roditi, ime je došlo samo do Richarda.
Jednog dana mi je rekao da ćeš se zvati Sawyer, kao da mu je to došlo kao sama vizija
od Boga”, počela se histerično smijati.

“To je bilo vrlo podmuklo od tebe, majko. Nisam znala da to imaš u sebi.”

“Imam”, njene oči su postale nefokusirane i odjednom je bilo kao da gleda kroz
mene, a ne vidi me. Njena glava se počela okretat u malim krugovima.

“Mama?”, viknula sam.

Nema odgovora.

“Mama!”, viknula sam glasnije.

Njene oči su se zatvorile i treptala je brzo kao da pokušava raščistiti um.

”Sawyer?”, pitala je i tada su se njene oči zatvorile, a brada pala na prsa otkrivajući ljutu
krvavu ranu na vrhu glave. Treba joj pomoć.
135 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

Brzo.

“Ostani sa mnom, mama”, viknula sam, a voda je bila iznad struka i još rasla.

Oči su joj ostale sklopljene, ali progovorila je opet, zvučala je kao da je daleko,
a ne ispred mene. ”Mama”, rekla je. ”Ja... ja volim kad me zoveš tako. Puno je bolje od
majka.”

Tada tišina.

“Mama, mama!”, vikala sam nadajući se još nečemu.

“Mamaaaaa!”, režala sam dok je voda rasla i bila sad u visini prsa. Ako ustane u
ovom položaju, udahnut će mutnu vodu. ”Moraš podignuti glavu, mama. Podigni je!“,
moje vikanje se pretvorilo u vrištanje.

Povukla sam vezove i stenjala kad se opet nisu pomakli.

Morala sam ostati mirna. Razmišljati. Očistiti um.

S vodom koja je rasla svuda oko nas i straha od gubitka majke i mog nerođenog
djeteta, umrtvila sam svoju paniku i pokušala naći neku čistinu u svemu ovom kaosu.

Odrasla sam u domu gdje je religija bila stroga i nametnuta od Boga i oca, čiji su
zakoni bili još rigorozniji. Pognula sam glavi tisuću puta i recitirala riječi vjere jer mi je
rečeno da ih moram reći. Ali nisam nikad stvarno molila. Nikad stavila neko značenje
iza tih riječi koje govorim. Nisam nikad vjerovala dovoljno da su istinite ili imaju neku
vjeru koji su ostali nalazili slijepo vjerujući.

Dragi Bože, Svemiru, Ma'ma, Gospodine, Leteći Špageti Čudovišta,

Ne znam kako moliti uopće. Zapravo, mislim da nikad i nisam. Učena sam da
uvijek zahvalim i nikad ne tražim ni za što jer ćeš ti omogućiti mi sve što mi treba i tražiti
više bi bilo preispitivanje tvoje volje.

Grijeh.

Ali kako je većina bila laž, ja ću izaći izvan okvira i pretpostaviti da tražiti nešto
što trebam, ne želim je u redu. Možda samo ovaj put.

136 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

Počela bih zahvaljujući ti za sve što si napravio za mene, ali nema vremena. Preći
ću ravno na stvar i ponuditi ti nagodbu. Možda je pogrešno, ali ne želim te tražiti nešto
toliko veliko, a da zauzvrat ne ponudim ništa.

Ali moram pokušati zato što nemam samo nešto za izgubiti.

Imam sve za izgubili.

Molim te, preklinjem te, poštedi moju majku, ona je prošla već kroz previše toga.
Izdržala nezamislivo. Ona zaslužuje priliku da živi. Da bude sretna. Želim da zna kako
je to živjeti bez straha i biti voljena bezuvjetno od nekoga tko ne očekuje ništa zauzvrat.
I za tvoju milost za spašavanje nje, nudim sebe. Ali tek nakon što dijete bude rođeno i
sigurno u očevom naručju. Tad ću ići s tobom. Željno i sretno čim saznam da su svi
sigurni zajedno.

Molim te, daj mojoj obitelji da živi i ja ću učiniti sve što želiš.

Sve baš.

Ponavljala sam molitvu opet i opet ponovo, i u nekom trenutku sam morala
odlutati zato što sam sanjala plavu ženu sa sjajnim osmijehom i ljubičastim šalom
omotanim oko vrata kako ide prema meni. Ali njene noge nisu doticale vodu, ona gazi
po njoj. Možda samo haluciram. Ili sam možda već mrtva. Osjećala sam paniku. Stvarnu
paniku koja struji kroz moje vene kao adrenalin.

Ako sam ja mrtva. To znači da je i dijete mrtvo.

“Ne! Ne mogu biti mrtva. Ne mogu biti mrtva.”

Žena je čučnula ispred mene i nasmijala se. Njena bijela košulja i hlače nisu bile
zgužvane. Mirisala je na svježe ljiljane. Izgledala je poznato, ali nisam je mogla
smjestiti. ”Nemoj se brinuti. Nisi mrtva. Ne još uostalom. Tvoje dijete je sigurno, ali
moraš me slušati pozorno.”

“Jesi li ti... Bog?”

Žena se smijala i zvučalo je tako svjetlo i jasno. Anđeoski. ”Oh, dušo, ne bi htjeli
da ja vodim stvari. Bilo bi kao dva za jedan, sretni sat dvadeset četiri sata na dan, sedam

137 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

dana u tjednu. Bilo bi više koledskog bratstva, a manje sveti život. Uhvatila si šta
mislim?”

“Mislim da da, tko si ti onda?”

Pljesnula je rukama. ”Netko tko je ovdje da pomogne.”

“Kako?”

“Znaš kako kad loša situacija dođe, ljudi znaju reći da uvijek gledaš naprijed, a
ne unazad, ili nešto tako.”

“Naravno, moja majka to uvijek govori.”

“Pa ja sam ovdje da ti kažem da je to sve sranje. Ono što je iza tebe se računa.
Ono što je iza tebe, to ćete spasiti. Ne čekaj na svog viteza u sjajnom oklopu da te spasi,
koliko god vrući nekada mogu biti. BUDI svoj vitez. Spasi se sama. Finn je možda
spasio tvoje srce, ali ostalo je na tebi sad.”

Kako se brzo pojavila i prije nego sam ju mogla pitati što točno misli, tako je brzo
i nestala.

Otvorila sam oči i osjetila vodu ispod brade. Voda je sad pljuskala u moje oči.
Virnula sam prema majci koja je bila sada samo centimetar od vode. Željela sam da je
moj san nekako realniji i da ono što je iza mene me stvarno spasi. Jedino iza mene je
drvo i bila sam vezana i nebrojne močvarne životinje su čekale da odem iz života u smrt
tako da mogu imati moje tijelo.

Nisam se predavala.

Nikad se neću predati

Osjetila sam novu odlučnost kako raste u meni. Nova vrsta snage, hrabrost. To
sam točno trebala da me gurne.

U zadnjem pokušaju da oslobodim ruke, istegnula sam prste ispod vode i tražila
nešto što bi mogla koristiti kao nož. Voda je tekla oko nas više kao rijeka a ne močvara
tako da je moguće da su se stvari ispod pomaknule.

Dodirnula sam nešto teško svojim prstima gdje maloprije nije bilo ničega. Bilo
je nekih šest centimetara. I slomljeno ili razbijeno na kraju. Nisam znala je li to cijev ili
138 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

komad drva ili kamen, ali nadala sam se da će poslužiti. Uspjela sam provući ispod užeta
i počela piliti. Ispustila sam jednom i još jednom prije stvarne štete na užetu. Režala sam
u frustraciji u podižuću vodu koja je sad došla do mojih usta. Moje misli su bile zbrkane
dok sam stiskala usne zajedno.

Nisam se usudila pogledati prema majci znajući da već mora biti potopljena. Nije
me ništa smjelo ometati od zadatka u rukama.

Oba naša života ovise o tome.

Morala sam se požuriti, ali znala sam da me ubrzanje ne vodi ničemu.

Uzela sam zadnji udah zraka u trenutku kad je voda prešla preko mojih usta i
nosa.

Još jednim zadnjim guranjem užeta na predmet, na zadnjem podvodnom vrisku,

nešto je puklo i moje ruke su se oslobodile.

Izronila sam iz vode, dahtajući za prvi puni udah zraka u nečemu što se činilo
kao zauvijek. Dok su se moja pluća punila, bilo je kao da se sve umirilo. Pljuskanje
svake kišne kapi u vodi. Lišće kako pada s vjetrom rezbarenog drveta. Mogla sam vidjeti
sve sada. Sve je mirisalo jače. Zvučalo jače. Činilo se jasnije.

Moj um se kompletno očistio. Osjećala sam se mirno.

Bilo je kao da sam krštena u prljavoj vodi. Krštena uraganom samim i isporučena
u močvaru preporođena.

Više nisam bila Sawyer, djevojka koja bježi od svoje prošlosti. Ja sam Sawyer,
djevojka iz Outskirtsa.

Iskreni pobunjenik kao i oni ostali.

Ustala sam i puhnula vodu nosa, naginjući se prema majci. Podigla sam joj glavu
jednom rukom, a drugom odvezala njene vezove. Skoro sam pala kad je udahnula zrak
od oduševljenja. Stavila sam njenu ruku oko svojih ramena i napravila mali korak uz
opločenje kad sam izgubila dno i obje smo pale s pljuskom nazad u vodu.

139 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

Bila sam preplašena od muškarca koji se naginjao nad nas. Muškarca kojeg
nikada više ne želim vidjeti. Moje srce je udaralo uz moja rebra kao da će ispasti iz prsa
i udariti u Richarda. Vjetar se pojačava, zviždeći među drvećem.

Richard frkne. ”Čini se da imate problem. Iako vam moram dati pohvalu. Pola
sam se nadao da ću se dosad rješavati tijela. Čini se da ste obje bile loše u slušanju i
pamćenju uputstva. Nije veliki šok za mene da vas dvije nećete šutjeti i umrijeti kad
vam se kaže.”

Richardove riječi slale su strah, ali veličinom ljutnju, skoro dvadeset dvije godine
toga teče mojim venama, paleći vatru pobunjeništva ispod moje kože.

“Hej, Richard?”, pitala sam, gledajući ga po prvi put u životu u oči. ”JEBI SE!”

Njegov odgovor je bio da se nasmije. ”Misliš da si hrabra. Ali ništa od toga nije
važno kad si mrtva, grešnice.”

“Oče, mi možemo birati i izabrati koje grijehe poslušati. Ti govoriš vani protiv
grijeha, a ti sam si hodajuća kontradikcija grijeha. Od zla. Ti si kriv za požude, zavisti,
ponosa i još mnogo više. Ja znam jer sam vidjela kako piješ alkohol kao da tvoja žeđ
nema kraja. Vidjela sam u načinu kako tučeš i siluješ moju majku. Svjedočila sam kako
govoriš o Božjoj volji kao da si ti jedini čovjek na svijetu koji to razumije.” Nasmijala
sam se koliko je smiješan. ”Pa, mrzim što ti moram reći da nisi. Ti ne razumiješ ništa od
toga.”

“Bogohuljenje! Bogohuljenje!”, režao je. Pokazao je prstom prema meni. ”Ti

mala grešnice! Kako se usuđuješ!”

Našla sam slobodu u svojim riječima, ali s obzirom da trebam vremena da

shvatim kako ću sebe i majku izvući žive iz močvare. ”Kažu da će te istina osloboditi.
Pa, oče. Zbog tvog dobra. Nadam se da bude tako. Zato što tvoja istina je da si sebičan
gad koji ide ravno u pakao.”

Tamo smo bile, ležale u blatu, gledale u oči ludaka koji se jednom usudio nazvati
sebe mojim ocem kad nije bio čak ni dio od muškarca koji je moj stvarni otac. Majka
mi je klizila iz zahvata. Sletjela je u blato na stranu.

140 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

Richard je pokazao na nju. ”Rekao sam tvojoj majci davno da ću te ubiti dok ona
gleda ako me ikad izda. Šteta što nije svjesna da vidi kako ispunjavam svoje obećanje.”

Richard je kleknuo i posegnuo po nešto u zadnjem džepu. ”Doviđenja, kćeri.”

Kad znate da je kraj blizu, ne mislite da će to biti kad se najviše bojite. Nije. Zato
dok sam se pripremala da sve bude gotovo, nisam si mogla pomoći nego osjećati se
ponosno.

Ponosna na ženu kojom sam postala. Ponosna vezom koju imam. I ponosna na
način na koji sam se suprostavila Richardu u zadnjim trenucima.

Finn bi isto bio ponosan.

Pobrinula sam se da direktno zurim u Richardove oči. Ako će me ubiti, morat će

to napraviti dok ja odbijam njegova smiješna pravila do samog kraja. Čak je i beba dala
prkosni prvi udarac na moju ruku kojom sam štitila trbuh.

To me nasmijalo. Doslovno sam se smijala u lice vlastitoj smrti.

Richard nije nikad dobio priliku da pokaže kakvo god oružje imao zato što je
nešto tupo imalo kontakt s njegovom glavom. Tamo je bio tupi tresak koji je slijedio
buku koja je zvučala kao lomljenje kruha na pola.

Richardov pogled je postao prazan dok mu je lice palo u vodu.

“Mama?”

Pogledala sam u majku koja je stajala držeći neku vrstu bijelog kamena u svojoj
ruci... ”Bio si u pravu”, rekla je Richardu onesvještenom tijelu. “Ništa od toga nije bitno.
Ti nisi bitan.”

Nastavila je zuriti u njega s mržnjom, držeći kamen u ruci. ”Tijekom svojih

službi, često si govorio o obiteljskoj vezi”, nasmijala se dok ga je citirala. ”Vjerujem da
je išlo nešto kao, nema veće veze na zemlji nego one između majke i njenog djeteta. A
ako neko pokuša uništiti za vezu? Bog neka ima milosti prema njegovoj duši.”

Stajala je iznad njega. ”Možda Bog bude imao milosti prema tvojoj, Richard.”

“Je li on...?“, pitala sam i zastala vidjevši njegovo plitko disanje.

141 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

“Mislim da ti nije tako lako”, okrenula se prema meni. ”Je li beba dobro?”

“Beba je dobro. Ja sam dobro. Ali ti si ona koja je ranjena.”

“To je samo ružna kvrga”, kaže odmičući se od mog dodira.

“To je više od toga. Ti si se onesvijestila.”

“Jesam ranije. Mislim da je to samo bio plod učinka onoga što nam je dao.

Ostavile smo Richarda u vodi i došle do broda koji je parkirao između dva drveta.
Palo mi je napamet da moja majka vjerovatno nije vidjela urušavanje krova knjižnice.

Moramo se vratiti. Moramo vidjeti jesu li se izvukli. Ali prvo moram upozoriti
majku što bi mogle ili ne naći.

Osjećala sam kao da je vrijeme stalo oko nas s vjetrom od oluje. Mirisi i zvukovi
močvare su isto zamrli. Bila je skoro tišina. Sigurna sam da ako pažljivo slušaš, možeš
čuti moju žalost.

Riječi koje sam znala da moram reći zapele su u mojem grlu.

“Majko“, ukočila sam se. ”Moram ti nešto reći.”

“Što je bilo?”, pitala je zvučeći prestrašeno kao što bi i trebala.

Glasna vibracija lomila se kroz močvaru, treseći svaku granu, svako drvo kao da
je početak potresa. Zračni brod se pojavio, prelazeći preko gustog sloja grmlja kao da
ne postoji. Čak i u teškoj kiši mogla sam prepoznati lica na brodu. Znala bih ih miljama
daleko. Moja duša bi ih prepoznala bilo gdje.

Svi osjećaji koje nisam mislila da ću opet osjetiti, sreća, veselje, polet i ljubav
vratili su se odjednom. Teret je dignut s mojih prsa i mogla sam disati opet. Bila sam
toliko lagana da sam mogla lebdjeti iznad svojeg tijela.

Critter je vozio. Finn je stajao naprijed.

Oboje su bili u jednom komadu.

Oboje su bili živi.

142 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

26. poglavlje

Finn

Još uvijek nemam ideju kako su se uspjele osloboditi od muškaraca koji nije htio
stati dok ne dobije što želi. Ono što želi bili su njihovi životi. Bilo zbog podčinjenosti
ili smrti.

Moj trbuh se okretao na podsjetnik kako je blizu došao do toga da dobije što je
htio, od očaja sam već osjećao da se dogodilo najgore.

Imali smo sreće.

Samo zato što ne znam kako su uspjele, ne znači da nisam iznenađen. Nije bilo
nikad dvoje odlučnijih ljudi na planetu. Ne s jakom voljom. Niti hrabrijih.

Možda ne misle tako, ali dobro su opremljene da se bave takvima kao Richard
Dixon.

“Nikada nisam bio tako prokleto preplašen u svojem cijelom životu”, rekao sam
Sawyer nakon što se probudila nakon dvadeset satnog sna. Okrenula se i pogledala me
i osmjehnula mi se kao da joj značim sve na svijetu. ”Ne mogu ne misliti što bi se
dogodilo tebi ako…”

“Nemoj. Dođi ovdje”, Sawyer reče, pružajući ruku. Okrenula se tako da gledamo
jedno u drugo s našim rukama i nogama isprepletenim, slično kao što smo i prvi
noć koju je provela u mom krevetu. Samo što je sad jedna od mojih ruku ležala na vrhu
naše rastuće bebe.

Nisam uopće spavao. Pronašao sam odmor u gledanju svoje djevojke kako spava,
njena prsa i trbuh kako se podižu sa svakim udahom.

“Nedostaješ mi”, Sawyer reče pospano. Iako su njene riječi bile jednostavne,
pogled u njenim očima rekao je puno više.

143 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

“I ti meni”, prošaptao sam.

Njene oči su se raširile i srele moje. ”Richard”, reče odjednom panično.

“Neće te povrijediti opet.”

Opustila se u mom naručju. ”Što se dogodilo s njim?”

Slegnuo sam. ”Critter je rekao da ga vodi nazad u zatvor, ali ne u onoj iz kojeg
je pobjegao.”

“Što misliš da je učinio?”, pitala je znajući Crittera dobro kao i ja.

Slegnuo sam. ”Mislim da je bolje ako ne znamo.”

“To zvuči kao nešto što bi on rekao.” Sawyer reče stavljajući ruku na moje lice.
Naslonio sam se i poljubio je, trebajući da je osjetim na sebi, trebajući da podsjetim sebe
da iako je u mom naručju, je stvarno ovdje.

Da je stvarno dobro.

“Ovdje sam”, razuvjerila me, znajući točno što trebam čuti.

“Da, jesi.”

Pogledala je preko moje glave na noćni stolić. Okrenuo sam se i shvatio da gleda
u hrpu svoje prljave odjeće i u kamen koji je njena majka grčevito držala kad smo ih
našli.

“Bilo je stvarno”, prošaputala je.

“Što je bilo stvarno?”, pitao sam, okrenuvši se nazad prema njoj.

“Vidiš li onaj šal? Pokazala je prema prljavom blatnom komadu na vrhu odjeće.
”Imala sam viziju te plave žene koja me spasila, a nosila je ljubičasti šal. Znam da zvuči
glupo, ali to me je uspjelo izvući.”

Uvukao sam dah, ne želeći da misli koliko je uplašena bila, ali drago mi je da je
imala utjehu u nekom smislu, čak ako to bila vizija ili san.

“Što je s kamenom?”, pitala je.

Nisam mogao spriječiti osmijeh na svom licu.

144 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

”Tvoja majka je to držala. A tim je udarila Richarda u glavu.”

“Čudno izgledajući kamen”, komentirala je.

Ustao sam da ga pogledam izbliza. “U pravu si, nikad nisam vidio ovako okrugli
kamen prije.” Podigao sam ga i okrenuo. Skoro mi je ispao kad sam vidio što je s druge
strane.

“Što? Što je?” Sawyer je pitala, sjedajući na krevet.

Kamen nije bio kamen uopće.

Bila je to lubanja.

Odjednom je sve kliknulo. Ljubičasti šal. Lubanja.

Sjetio sam se određene slike koja visi u Critterovom baru. Ona gdje imam ruku
oko Jackie. A ona nosi ljubičasti šal koji sam joj ja kupio na sajmu. Čak sam dao ušiti
njene inicijala J.C. Iste one koji sad vire kroz prljavu tkaninu.

Ispustio sam glavu iz ruke. Prvo sam osjetio da mi je mučno u trbuhu kao da će
mi pozliti. Uvukao sam duboki udah kroz nos, ali nije pomoglo. Ovo je bila ona. Ovo je
Jackie. Odjednom je bilo prije dvije godine i bilo je kao da sam je opet izgubio. Njena
smrt je bila kao nož u mojem grlu.

“Što je bilo?” Sawyer upita opet. Njen glas me vratio nazad u sadašnjost. Njen
glas da me podsjeti da nije prije dvije godine više. Skoro sam izgubio Sawyer. Ljubav
svog života. Majku svog djeteta. Ali nisam. I nešto mi je govorilo da plava žena iz
Sawyerine vizije je netko poznat meni.

To mora biti razlog zašto ju nismo pronašli unatoč konstantnim potragama. Iako
je zvučalo smiješno i misliti, mislim da je ostala tamo za Sawyer... za mene.

Osjećao sam toplinu u sebi. Osjet kompletnosti. Završenosti. Ljubavi.

Mi smo pronašli Jackie... ili je ona pronašla nas.

“Finn?” Sawyer je pitala opet.

Brzo sam vratio lubanju nazad. “Ništa, mislio sam da vidim crva u njemu. Bio je
to samo list.”

145 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

“To je poprilično velika reakcija na crva.” Sawyer reče sumnjivo. ”Za nekoga tko
je odrastao u močvari.“

Legao sam nazad na krevet i povukao Sawyer nazad na sebe. ”Crvi su odvratni”,
rekao sam uživajući u osjećaju nje kako se očešava uz moju čeljust i ljubi moje usne.

“Ne. Reci mi. Molim te.”

Uzdahnuo sam. ”Okej, ali to će zvučati malo ludo”, upozorio sam je.

“Srećom za tebe. Ja sam navikla na ludo.”

Rekao sam joj sve i ostala je bezizražajna do kraja. ”To je nije ludo, Finn. To je
prelijepo.”

Ostali smo tiho neko vrijeme poslije toga. Povezali se disanjem jedno drugoga.
”Jesi li ti najhrabrija osoba koju sam upoznao u svom životu?”, pitao sam, ne mogavši
više držati u sebi kako se osjećam.

“Zašto to kažeš?”, pitala je prolazeći rukom po mom cijelom tijelu kao da ne

može vjerovati da sam ovdje. ”Ti si onaj koji se izvukao iz goruće zgrade.”

“Ne baš. Kiša je došla u pravo vrijeme i ugasila plamenove da se ne šire dalje.”

“Mislila sam da ste zdrobljeni ispod krova”, rekla je odmarajući svoju bradu na
mojim prsima i gledajući me staklenim očima. Moram je zaštititi od takvih osjećaja, od
boli.

“Ne, to je samo bio dio iznad skladišnog prostora”, uvjeravao sam je. ”Ja sam
ovdje. Ja sam dobro.” Ponavljajući iste one riječi koje je ona meni rekla da me utješi.

Nasmijao sam se sam sebi.

“Što je toliko smiješno?”, upitala je, njen osmijeh obasjao je cijelu sobu kao i
moje srce.

“Mislio sam da ste vi neutješne i u nevolji. Bio sam u krivu.” Uzeo sam ju za
bradu. ”Kako ispada, vas dvije ste bile u nevolji, ali i vitezovi.”

Poljubio sam je duboko i proveli smo noć i sljedeći dan samo nekoliko centimetra
jedan od drugoga. Da je po mome, mi bi proveli ostatak života u krevetu, ali tad ne bih

146 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

imao priliku pokazati Sawyer iznenađenje koje imam za nju. Koliko god da sam naučio
da mrzi iznenađenja, ovo ne mogu dočekati da joj dam.

147 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

27. poglavlje

Sawyer

Majka i ja počele smo zajedno posjećivati terapeta. Eugenia Hollis specijalizirana

za nešto što zove 'Religijski trauma sindrom'. Ona je specijalist i za mentalno i fizičko
zlostavljanje.

Iako bi Finn vjerojatno isto mogao razgovarati s nekim kao ona, on je inzistirao
da je dobro. I zbog načina na koji je zviždao i skakutao te pripremao za dolazak bebe,
bila sam uvjerena da je dobro.

Dva dana na tjedan smo proveli vozeći sat vremena dugu vožnju do njenog ureda,
i svaka je imala svoju seansu pa potom zajedno. Bilo je prosvjetljujuće naučiti kako i
zašto reagiramo na stvari i kako je krivnja lako postavljena kad nije ničija krivnja, već
osobe koja nas je natjerala da se tako osjećamo.

Znala sam da moja mama ima koristi od toga jer sam mogla vidjeti to u njenom
osmijehu. Nježnosti njenog bića. Na načinu kako mi je stiskala ruku svaki put kad je
terapeutkinja rekla nešto što je mogla povezati.

Da budem potpuno iskrena, nije toliko terapija meni pomogla, već vrijeme
provedeno s mojom majkom, od toga sam imala najviše koristi. Većinu puta sam ja
vozila i slušala priče koje bi mi rekla i svaki put saznala nešto više o ženi koja mi je dala
život. I svaki tjedan se život sve više i više vraćao u nju, sve dok je nisam upoznalu kao
pobunjeničku, smješnu, tvrdoglavu i brižnu osobu koja ona stvarno jest.

Počela je raditi s Critterovom u baru. Voditi, što bi ja rekla. Izgledala je kao doma
tamo. Mirno. I kad bi ih vidjeli zajedno, rekli bi da su već zajedno dva desetljeća. To je
zato što nisu nikad jedno drugo napustili, barem ne u srcima.

Majka se isto veselila biti baka. Bilo je puno noći kad sam ju čula da se hvali o
svom budućem unučetu mušterijama u baru.

148 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

Finn i ja smo konačno završili knjižnicu, iako on nije imao puno vremena s
obzirom da je našao svoju strast. Počeo je kupovati polu-izgrađene komplekse oko
Outskirtsa i završavati ih. Finn je uspio isporučiti prihvatljive, ekološki prijateljske,
energetski efikasne kuće. Prva je već završena i prodana i bio je u postupku rada
nekoliko drugih.

Uspio je uvjeriti veliku auto kompaniju da izgrade svoju tvornicu odmah izvan
Outskirtsa, donirajući zemlju za izgradnju.

Što je značilo da te kuće koje gradi neće biti neiskorištene.

Grad nikad neće biti velik, ali Finn je radio da ga napravi sjajnim. I netko bi rekao
da je njegova strast gradnja. Ali bio bi u krivu.

Finnova prava strast su ljudi.

Ja, njegova kći i ljudi u Outskirtsu.

***
Sa jednim rezom velikih škara koje smo Finn i ja oboje držali ponovo smo otvorili
Outskirts Javnu Knjižnicu, s aplauzom i navijanjem naše obitelji i prijatelja. Samo što
sad ima novo ime.

”Jesi li spreman?“, pitala sam povlačeći uže koje je držalo prekrivač koji je
pokrivao znak iznad vrata. Finn se smijao dok je gledao i čitao natpis.

OUTSKIRTS JAVNA KNJIŽNICA

U uspomenu na Jackie Callahan

“Ti si učinila ovo?”, pitao je, gledajući u mene.

“Jesam, nisam htjela da je nitko zaboravi, uključujući tebe. Plus, možda sam
zbrojila dva i dva kad sam te vidjela da razgovaraš s lubanjom na trijemu”, gurnula sam
ga laktom.

149 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

Finn mi se osmjehivao i uzeo mi lice u ruke stavljajući poljubac na moje usne.

“Hvala ti. I poslao sam ju doma, njenim roditeljima. Da ju propisno pokopaju.”

“Uvijek džentlmen.”

Critter je pročistio grlo blizu nas. ”Vas dvoje morate presjeći to sranje.”

“Već sam ju napumpao.” Finn je raspravljao. Critter je marširao prema njemu, a

Finn se zabio u knjižnicu.

“Pretpostavljam da idemo unutra”, rekla sam povlačeći majku za ruku.

Uz dodatak novih romantičnih novela, odjelila sam jedan cijeli zid samo za
povijest Outskirtsa, zajedno sa slikama i kartama. U sredini su u plastificiranoj knjizi
pisma sadašnjih i prošlih stanovnika grada.

“Ovo je nevjerojatno,” rekao je Finn gledajući u knjigu, sa čuđenjem, osmjehom

punog ponosa.

“I ja imam iznenađenje za tebe”, Finn reče.

“Ovdje ima još ljudi”, upozorila sam ga kroz zube, znajući kako Finn radi.

Finn se nasmije. ”Kao da bih dao nekom od njih da me zaustavi”, rekao je. ”Dođi,
pokazat ću ti.”

“Oh, to je pravo iznenađenje onda”, rekla sam slijedeći ga. Napustili smo
knjižnicu i na moje iznenađenje prošli njegov Bronco i nastavili dalje.

“Kamo idemo?”, pitala sam

“Vidjet ćeš, nije daleko. Možeš li hodati?”

“Da”, dijete je postalo veće, ali dobro sam se osjećala.

Hodali smo rukom u ruci uživajući u tišini. Toplina njegove kože pristaja je uz
moju kao što i treba.

Finn je prekinuo tišinu. ”Jesi li znala da mi je Critter opet prijetio?”

“Nije”, stavila sam ruku preko usta pokušavajući se ne smijati.

Finn kimne. ”Naravno da je. Rekao mi je da sad kad izlazim s njegovom kćeri, i
zbog toga što sam ju nampumpao prije nego ju oženio, da nećemo više biti prijatelji.”
150 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

“Što? Pa nije bio ozbiljan... zar ne?”

Finn se smijao. ”Rekao je da me pomaknuo s liste i da sam postao ‘neprijatelj

broj jedan’ u njegovim očima. Da nisam otac njegovog unučeta već bi me davno
uklonio. A ako te i povrijedim bude, i citiram ga: „istrgnuti sve moje vitalne organe i
ostaviti trag s njima na autocesti, odavde pa sve do Tuscona.”

“Bodovi za kreativnost”, dodala sam. ”Što je još rekao?”

Finn je mahao svojom glavom. ”Pa, nakon što sam obećao da te nikad neću
povrijediti, rekao mi je da će me držati za to obećanje.”

“To nije loše.”

“Na nišanu.”

Nasmijala sam se. ”To već zvuči kao on.” Mogla sam zamisliti Crittera kako
govori te riječi. Voljela sam njegove prijetnje. Od njih se osjećam posebno na svaki
način. Mislim da Finnu uopće ne smetaju.

“Pa, jesi li razmišljala o promjeni svog prezimena?”, Finn me pitao dok smo
skretali u ulicu u kojoj nisam nikad bila.

“Critter i mama su mi to predložili kad je ona legalno promijenila svoje, da bih i

ja trebala isto. Mislim da je to dobra ideja. Novi početak.” Divila sam se velikom
drveću hrasta poredanih u ulici. Činio se i novo izliveni pločnik, prvi koji sam vidjela
u Outskirtsu. ”Nikad se nisam ni osjećala kao Dixon.”

Finn gurne svojim ramenom moje. ”To je zato što nisi nikad ni bila Dixon, već...
Critter.” Finn reče praveći grimasu, izbacujući usnicu, pokazujući zube i uvlačeći bradu.

Sad sam ja njega gurnula ramenom. ”Ha. Ha. Znam da je smiješno ime, ali to je
smiješno ime mog tate. Što ga čini prilično odličnim.”

Hodali smo u ugodnoj tišini dok nismo stali ispred kuće na kraju ulice. Potpuno
nova kuća, koliko mogu vidjeti. Bijela s crnim žaluzinama i crvenim ulaznim vratima.
”Vau, kao dvokatna verzija moje male kućice.”

“Znam da nije Viktorijanska trokatnica koja ti se toliko sviđa, ali odlučio sam ju
dati za kuću za žene i djecu.

151 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

Prošao me je udar prevelike sreće kao da me netko polio hladnom vodom. ”Ti si
vlasnik toga?”

Finn pogleda u ruku gdje je držao ključeve. ”Da. Tamo smo Jackie i ja živjeli. To
je bilo naše.”

Posegnula sam i dodirnula mu bradu. ”To je bila predivna kuća, a sad će biti još
ljepša zbog tvojih planova za nju.”

Finn okrene i poljubi mi dlan prije nego što me okrene prema kući. “Sviđa li ti
se?“, upita otvarajući malu ogradu i uvlačeći me unutra. Cvjetne posude sa svake strane
bile su ispunjene suncokretima.

“Obožavam je”, rekla sam. ”Čak više od Viktorijske.” Bila je to istina. Bilo je
nešto u ovoj kući što se osjećalo više domaće. Više realno. Finn je govorio o malim
projektima, ali nisam znala da radi ovako nešto. ”Tko je klijent? Bila sam zavidna kome
god da bude živio u njoj, ali ponosna na Finna što je stvorio ovako nešto. Prije nego je
odgovorio, pitala sam: ”Možemo li vidjeti iznutra?”

Osjećala sam da je barem moram vidjeti prije postane nečija.

Finn se smijao, a od tog osmjeha prošli su me trnci, prepleo je prste s mojima i

vodio me do vrata.

Moja usta su se otvorila, nisam mogla govoriti. Bila je to najnevjerojatnija stvar

na koju sam položila oči. ”Je li ovo uopće stvarno?”, prošaptala sam.

Moje stanje šoka nije bilo zbog predivnih sivih drvenih podova koji su išli po
velikom dnevnom boravku u otvorenu i bijelu kuhinju. Nije bilo ni zbog detaljnih izljeva
oko prozora ili zakrivljenog željeznog stubišta. Niti zbog velike blagovaonice s
ogromnim tamnim drvenim stolom za kojega lako može stati desetero ljudi.

Ne, ja sam reagirala na tisuće misli koje su pokrivale cijeli strop dnevnog
boravka. Lepršale su uokolo dok je Finn zatvarao vrata. Iako je strop bio visok, vezice
su bile dugačke. Dok sam ulazila u sobu, visjele su samo koji centimatar iznad moje
glave. ”Što je sve ovo?”, pitala sam idući dalje dok me nisu okruživale sa svih strana.

152 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

Finn nije odgovorio, ali samo zbog toga što su misli odgovorile za njega. Svaka
je imala istu rukom pisanu poruku.

HOĆEŠ LI SE UDATI ZA MENE?

-FINN

Vrtjela sam se tako jako, da sam viša zapetljala bih se u njih.

Finn je bio na jednom koljenu ispred mene držeći dijamantni prsten u obliku
suncokreta. Svjetlo i sreća i obećanje napunili su njegove nevjerojatno lijepe sjajne plave
oči. “Pa...”, počeo je, tjerajući me da se osjećam kao da ću iskočiti iz vlastite kože.
”Vezano uz promjenu prezimena?”

U nemogućnosti govoriti prave riječi jer sreća očigledno osuši vaš mozak,
pridružila sam se Finnu na podu, klečeći ispred njega. Kad sam shvatila da još čeka
odgovor, kimnula sam tako jako tjerajući riječi da izađu. ”Da!“, uspjela sam reći.

Finn je stavio prsten na moj prst i povukao me na sebe. Uostalom, Outskirts je

moje mjesto za biti. ”Tako mi je drago da smo ovdje, Say”, šaptao je, njegove usne
tražile su moje. I gdje god da je mislio u ovoj kući, gradu, u mjestu u našoj vezi, nije
bilo važno. Moj odgovor je isti.

“Ja isto”, prošaptala sam.

“Imam još jedno iznenađenje za tebe”, rekao je povlačeći papirić iz svog džepa
dajući mi je zajedno s crnim markerom.

ONA JE REKLA _______

-Finn

I naravno, sa sretnim suzama napisala sam veliko DA.

***
U početku, Finn i ja smo bili dvoje pobunjenika, svaki drugačiji kalup svijeta.
Zajedno smo našli svoje mjesto i to nije bilo u gradu. Bilo je u ljudima iz grada. Ljudima

153 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

koji su nas voljeli. Bilo je to u nama. Bilo je u novom životu koji je rasao u meni, koji
smo stvorili.

Bilo je u obitelji.

Našoj obitelji.

“I iako je kasno sad”, Finn se namršti malo.

”Mislim da ti dugujem bolju lekciju o zaštiti”, stavio je ruku ispod moje suknje.

“Zar da?”, pitala sam dok je otkopčao moj grudnjak i bacio ga na tlo. Bio je brz
u skidanju i svoje, izlažući svoje definirane trbušnjake i široka prsa.

Moja usta su se osušila. Moje tijelo je pjevalo.

Finn je odgurnuo svoje traperice i bokserice, izlažući svoju čvrstu guzicu. Podigla
sam svoje kukove da može svući moje hlačice i gaćice. Podigao se i smjestio između
mojih nogu gdje sam ga željela najviše. Njegov čvrsti vrući ud prodirao je u moju
unutrašnjost. ”Jesi li spremna za lekciju?”, rekao je podižući obrvu.

“Da”, rekla sam zadihana, spremna na što god mi je bio spreman dati. ”Spremna
sam.”

“Dobro. Jer ja ne mogu čekati više.” Bili smo divlji i strastveni. Potrebiti i očajni.

Gurnuo se unutar mene jednim dugim prodiranjem od kojeg sam zadahtala,

preplavljena zadovoljstvom, srca ispunjenog ljubavlju.

Prilagodila sam se njegovoj veličini, moji unutarnji mišići stisnuli su se oko

njega. Finn zastenje, od tog zvuka stiskala sam ga opet i opet sve dok zadovoljstvo skoro
nije bilo bolno. Dok je bilo suza u mojim očima i mi smo jedino dvoje ljudi koje postoje
na svijetu.

Držao mi je ruke iznad glave i nije nastavio dok ga nisam pogledala u oči. ”Volim
te, Say.”

“Volim te”, rekla sam gledajući duboko u njegove oči. Osjećaj između nas,
povezanost koju dijelimo, dodala je još jedan dio vatri i naše se zadovoljstvo povećalo,
dosežući visine za koje nisam mislila da su moguće.

154 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

Suza je pala iz mog oka, bilo je previše.

Finn je poljubio suzu i nastavio spor i ujednačeni ritam od kojeg sam podizala
kukove da sretnem njegove prodore. Nekako smo se prebacili s divljeg seksa na
strastvenu ljubav.

“Natjerat ću te da sad svršiš”, rekao je niskim stenjanjem. Posegnuo je oko mene

da me podigne tako da može pogoditi kut od kojeg vidim zvijezde sa svakim dugačkim
prodorom.

“Molim te”, preklinjala sam, osjećaju se tako blizu ruba da sam praktički živjela
na njemu.

“U kurac, osjećam te. Znam da si skoro tu. Kvragu, tako si uska oko mene.”
Prodirao je jače. Neprestano gurajući van i unutra sve dok njegovi pokreti nisu poslali
fanatični i oblili nas zadovoljstvom i osjećajima.

Nisam mogla pratiti gdje me je dodirivao ili gdje su naše usne bile.

Osjećala sam ga svuda.

Na tijelu.

U srcu.

U duši.

Mišići u mojem donjem dijelu su se stegnuli i posegnuo je ispod moje tanke

majice češajući svojim palcem preko moje izravnate bradavice što je slalo šokirajuće
valove u moju srž. ”Ja... ja...”, nisam mogla završiti rečenicu jer sam već otišla
predaleko. Svršila sam u raspuknutom sjajnom svjetlu dok je zadovoljstvo eksplodiralo
u meni.

“Sveto sranje“, Finn je gurnuo u mene još jednom dok nisam osjećala da se širi
sa mnom, oslobađajući svoju toplinu s udarom od kojeg sam zadrhtala još jedanput dok
su zadnji valovi prelazili mnome.

Dubina osjećaja nije bila kao prvi put u knjižnici. Nisam znala kako ni zašto
zadovoljstvo kao takvo postoji, ali sve što sam znala da mi ga je Finn dao, i puno više.

155 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

Nakon nekoliko mjeseci, moj otac hodao je sa mnom, kroz prolaz u polju punom
suncokreta. Tijekom zadnjih trenutaka danjeg svjetla, na točno istom mjestu gdje su
moji roditelji vjenčani, ja sam držala našu tek rođenu djevojčicu između sebe i Finna i
prisegli smo uvijek voljeti jedno drugoga.

Neustrašivo. Posesivno. Ludo.

Uvijek.

156 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

Epilog

Sawyer

Kad smo stali ispred Garyjeve garaže, zaokrenula sam svoj auto i okrenula se
prema Finnu. “Zbunjena sam. Zašto smo ovdje?”

“Dođi”, Finn kaže, iskačući iz kamiona.

Slijedila sam ga sa Sunny, našom tromjesečnom kćerkom, dok je on prolazio

otvorenu garažu prema polju do male zgrade. Bila sam prezaposlena ne pasti na neravnoj
zemlji tako da nisam vidjela što je ispred sve dok se nisam zabila u Finnova leđa.

“Što misliš?”, pitao je, stajući u stranu.

Moja usta su ostala širom otvorena i udahnula sam jedan oštar dah, pokrivajući
usta u nevjerovanju. ”To je...” Napravila sam nekoliko oklijevajućih koraka naprijed, ne
vjerujući što vidim sve dok nisam mogla rukom proći po svježe obojanoj strani starog
zahrđalog kamiona, samo što sad nije bio zahrđan.

“Ona vozi. Zapravo stvarno dobro. Ima dosta novih dijelova, ali je ista duboko
dolje.”

“Zar nije Gary rekao da ona nije vrijedna popravka?”, pitala sam provirujući kroz
prozor da vidim bolje nova plava kožna sjedala i odgovarajući upravljač. Sve u vezi nje
je bilo novo i čisto.

“Gary nije vidio da ga gledaš kao da je štene koje treba uspavati”, Finn odgovori.

Moje srce se ugrijalo na gestu, ali nisam uspjela zahvaliti prije nego me Finn
povukao dalje u prilaz gdje nisam ni primijetila što je zakačeno na kamion.

Moj kamper.

“Blue!”, dahnula sam.

157 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

“Ona još ima života u sebi”, Finn reče. Što je točno isto što sam ja mislila, ali je
rečeno da nije vrijedno dijelova.

“Hvala ti”, dahnula sam omotavajući ruke oko Finna. ”Ti si ih oživio opet. Hvala
ti.”

“Isto tako ti si mene oživjela opet”, rekao je, štipajući me za bradu i ljubeći u
čelo. Zatvorila sam oči i naslonila se na njega, udišući njegov svježi drveni miris. ”Sad
dođi, imamo puno ceste za pokriti.” Okružio je oko kampera i otvorio suvozačeva vrata,
pokazujući mi da uđem.

“Mi idemo u ovome?”, pitala sam još ne vjerujući da ih imam nazad.

“Mi sigurno da. Moramo ih testirati na cesti, zar ne? Idemo pokazati ovo unuče
mojim roditeljima. Sve je već zapakirano. Sad idemo. Tvoja kočija čeka.”

Nisam nikad bila tako sretna. Nisam nikad imala toliko obitelji.

Smjestila sam Sunny u autosjedalicu koju je Finn već postavio i zakopčala je.
Kad smo pokrenuli motor, zacičala sam od oduševljenja i podragala kontrolnu ploču.
To je još uvijek isti kamion i kamper, ali popravljeni.

Spašeni od uništenja-ponovo rođeni u novi život koji su uvijek trebali živjeti.

Baš kao i ja. Baš kao i Finn.

Baš kao par pobunjenika.

158 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

Bonus scena

Critter

Iskreno, čekao sam pakleno dugo da imam Richarda u ovoj poziciji da bih ga
predao vlastima. On će možda upoznati vlast sigurno, ali siguran sam da one koje će
vidjeti su locirani puno dalje sjeverno od Outskirts policijske stanice.

“Znaš, kao dijete sam se probudio na Božićno jutro s leptirićima u trbuhu.

Uzbuđen zbog poklona koji sam možda dobio. Što bi me moglo čekati ispod bora.”
Naslonio sam se na drvo koje će biti Richardovo zadnje počivalište i pogledao dolje u
njega. ”Na neki način se i sad tako osjećam.”

Borio se protiv svojih vezova.

”Oh, hajde. Ne moraš se boriti. Ja sam bio Eagl Scout i služio tri ture.. Nema
šanse da ćeš se ti osloboditi iz tih čvorova.”

Richard je vikao u krpu koju sam mu ugurao u usta. ”Nemoj se ni brinuti, Richard.
Neću te ubiti.” Zapalio sam cigaretu i gurnuo upaljač nazad u džep. ”Obećao sam ženi
da neću, i za razliku od tebe, ja se držim svojih obećanja. Isto, za razliku od tebe, ona je
uvijek bila moja žena. Nikad tvoja. Isto vrijedi i za moju kćer.”

Richard se bacakao, psovajući u nadolazeću oluju. Nasmijao sam se. ”Nisi znao
to, zar ne? Jeah, mi smo vjenčani. Legalno, za razliku od tvojih glupih vjenčanja koja
imate tamo u ludom gradu koju zovete crkva.”

Udahnuo sam duboko kroz nos. ”Osjetiš to? Zar ne voliš močvarni zrak?
Miris sumpora poslije dobrog uragana? To je kao da svijet čisti sebe od svih mrtvih
stvari koje više nisu potrebne.” Pogledao sam dolje u Richarda čije oči samo što nisu
ispale iz lubanje. Promrsio sam mu kosu. ”Vidiš, gdje idem s tim?”

Nekako sam bio razočaran što sve ovo mora završiti. Uživao sam previše. Ali
nisam mogao ostati. Moram se vratiti nazad Caroline. Obitelji.
159 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

“Ovo je dobar osjećaj. Zadovoljavajući. Toliko zadovoljavajući da osjećam

potrebe za osvetne cigarete. Ali budući da ih nemam i ne pušim, ova cigareta će morati
poslužiti.”

Brod je prilazio u daljini. Polako, tiho. Bez svjetla.

Šou program.

Čučno sam ispred Richarda. ”Ti si uzeo moju ženu i kćer i nisi čak imao
pristojnosti kao muškarac da im daš dobar život. Ti si tako nisko. Neke zadnje riječi?”

Izvukao sam krpu iz usta.

“Ti ćeš gorjeti u paklu zbog ovoga”, Richard prosikće.

Ugurao sam krpu nazad. Ustao i uzeo dim cigare. Slegnuo kako je brod dolazio
bliže.

“Tad pretpostavljam da se vidimo tamo”, potapšao sam Richard. ”Sačuvaj mi

mjesto u autobusu.” Smijao sam se. ”I kupi mi ventilator, hoćeš li? Čujem da je vruće
kao kurac tamo dolje.”

Richardove oči pale su na čovjeka obučenog svog u crno koji je iskočio iz broda.
Plavi vrag sam osobno, Jake Dunn, procjenjujući svoj plijen, jedva me pogledavši. Nije
rekao ni riječi, vjerovatno nikad i nije, ali mi je kimnuo iz pristojnosti da je moje vrijeme
da odem.

“Oprosti, ne mogu ostati gledati šou, ali siguran sam da će se Jake pobrinuti da
budeš dobro zbrinut dok on polako osigurava tvoju kartu dolje sjeverno.”

Richard je vrištao u krpu dok mu je Jake prilazio.

S Jakeom na začelju, nema uopće sumnje da će Richard Dixon konačno dobiti

što zaslužuje i još mnogo više.

“Pobrini se da boli”, doviknuo sam preko ramena, skačući na svoj brod i

pokrećući motor.

“Bude”, Jake reče.

160 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

Uzeo sam još jedan dim cigare i mahnuo zbogom Richardu sa srednjim prstom.
”Molit ću za tebe”, viknuo sam dok sam odlazio prema zagušujućim vriskovima i
stenjanjima Richarda koji dobiva prvi okus onoga što će Jake poslužiti.

“Crkni u paklu, kurvin sine”, mrmljao sam sebi dok sam manevrirao kroz gusto
grmlje na mom putu kući ženi i kćeri.

Obitelji.

Nakon svega, imam odsječen posao s njima. Dva desetljeća je dosta vremena za
nadoknaditi. Božići i rođendani. Godišnjice. Već sam planirao sve te dane u svojoj glavi.

Nakon te noći, odlučio sam da misao da je Richard ukrao još jedan sretan trenutak
ili još jednu sretnu misao, daleko od mene. Već je uzeo previše. Neće uzimati više ništa.
Niti jednu jedinu misao. Ne od mene.

Jedina iznimka je kad ne mogu spavati noću. Tad su moje misli odlutale njemu.
Ležao sam ruku omotanih oko Caroline i mislio kako je Richard sreo svoj kraj. Nakon
kratkog vremena, to nije riješilo moj problem spavanja i odlutao sam kao malo dijete
pijano od majčinog mlijeka.

Richardova smrt je novi brojač ovaca.

Tko zna?

161 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

Bonus scena 2

Sawyer

“Što je to?”, pitala sam, okrećući glavu da bolje čujem glazbu koja svira iza vrata
obične zgrade u starom trgovačkom centru.

“To?” Finn se osmjehne i podigne moju ruku prema svojim ustima i poljubi moje
zaglavke. ”To je zvuk religije broj devet.”

“Religija broj devet zvuči odlično”, priznala sam, idući prema vratima kao da me
glazba vuče unutra.

“Čekaj da čuješ kako zvuče iznutra”, Finn reče, otvarajući dupla vrata. Melodija
je eksplodirala svuda oko nas i trenutno sam imala žmarce na svojoj koži i osjećala sreću
u srcu. Sjeli smo u zadnji red da ne uznemirujemo dvije stotine ili koliko ostalih ljudi, u
prisustvu unutar crkve nije bilo crkveno uopće. Bila je praznina u zatamljenom staklu
ili opis stanice ili križa ili Djevice Marije. Ovo je bila obična žuta soba s nekoliko redova
s bijelim preklopnim stolicama sa svake strane samo urađenog prolaza. Zidovi su bili
ukrašeni sjajnim obojanim dječjim prstima, obojenim dužinom s raznim letcima
prikvačenim na zidovima.

Glazba je dolazila od malog benda smještenog u prednjem kutu sobe. Mlada žena
nosi poderane traperice i majicu Gun-N-Roses, izgleda mojih godina, ona koja pjeva u
mikrofon. Njen glas je melodičan, ali glasan u isto vrijeme. Sjedili smo u zadnjem redu
i slušali. Trenutno sam opčinjena njenim glasom i riječima.

Mi pjevamo o ljubavi i samo ljubavi.

Ljubav je ono što te uvijek dovede kući.

Mi živimo za svjetlo, ali tama još tinja.

Naše svjetlo u nama će otjerati dalje osjećaj propasti.

162 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

“Vau”, prošaptala sam, osjećajući žmarce na svojoj koži kao i na duši.

Finn mi stisne ruku.

Kad je pjesma završila, Pastor je govorio o ljubavi i gubitku. Bio je vjerojatno u

svojim četrdesetima i dostavljao je svoju poruku s takvom suosjećajnošću da mi je srce
nateklo u prsima. On isto nikad nije ustao ispred mnoštva ili ispred podijuma. Iznenadio
me hodajući dolje prolazom stvarajući očni kontakt sa svakom osobom koja prisustvuje
uključujući mene i Finna.

Kada je služba završila, Finn me poveo da upoznam Pastora Davea.

“Ostavit ću vas dvoje da razgovarate”, Finn reče ispričavajući sebe da pozdravi

stariju ženu koju sam već vidjela i s kojom me već upoznao kao majčinu staru
prijateljicu.

Sjedili smo u prvom redu sad prazne sobe. Pastor Dave je prvi progovorio. ”Finn
mi je rekao o tvojoj situaciji i malo o tvojoj prošlosti. Isto je rekao da si sad između
vjera.”

Nasmijala sam se na njegovu frazu.

”Pretpostavljam da nisam tako na to gledala, ali da, na neki način. Pišem blog o
različitim religijama, njihovoj povijesti i što je vjera. Mislim da ću možda usput naučiti
što je. Mislim da najbolji način o njima je doživjeti ih sama.”

Njegov osmijeh je bio blag. ”Ja mislim da je to fantastično. Pa, natuknice o nama
su da smo crkva između vjera, što znači da ne prihvaćamo da je samo jedna vjera prava
vjera ili jedna prava vjera. Ono što mi ovdje radimo je prepoznavanje da smo svi braća
i sestre na ovoj zemlji i da smo svi u tome zajedno. To mi slavimo. Ljudi su prezauzeti
pravim i krivim u religiji. Prihvaćeni na detalje. Mi se fokusiramo na Božje u našem
srcu, zato što Bog živi u našim srcima, ne u detaljima.”

Zahvalila sam mu za vrijeme i pohvalila njegove riječi kad mi se Finn pridružio

na vratima. ”Pastor Dave?”, pitala sam.

Okrenuo se nazad. ”Da?”

163 | L J . E . R .
Močvara 2. dio

“Mislite li da bi bilo u redu da dođem na službu opet sljedeći tjedan?”

“Mi ne bi voljeli ništa više od toga da dođete, gđo. Sawyer.”

Smijala sam se i Finn me uzeo za ruku. ”To je prošlo dobro, huh?”

“Da, da jeste.”

Nisam znala hoću li postati član crkve na duže vrijeme. Sve što sam znala da je
Pastor Dave u pravu. Bog je ljubav u našim srcima. A moje srce? Pogledala sam u Finna.

Moje srce je bilo preplavljeno sa svim stvarima.

“Jesam li ti rekla da sam odlučila ime za blog?”, pitala sam Finna dok smo hodali
rukom u ruci.

“Ne, što si odlučila?”

Zaustavila sam se i okrenula mu se licem, iskrivljujući vrat da pogledam u

njegove prelijepe plave oči.

“Religijske avanture Sawyer i Finna.”

Kraj

164 | L J . E . R .