Budi Moj Razlog, LJ.E.R PDF

Prijevod i obrada: Čarobne knjige i ljubavni romani
Prijevod: Heart
Obrada: Storm, Lady, Mary
Naslovnica: Sabina
Budi moj razlog
Nešto unutar mene

Ne može mirovati dok ne pronađem
Način kako da ti se iskupim
Način kako te učiniti svojom
Znam da sam dobro zeznuo

I da bi trebala otići
Nemam prava pitati
Ali te preklinjem da ostaneš
Refren:
Budi moj razlog…
Moj uzrok, moje svjetlo
Moja svrha, moj život
Jer dušo to si uvijek bila ti
Ti si moj razlog
Ti si me gurala naprijed
Nemam riječi,
I ne mogu razumjeti
Kako me sve u vezi tebe
Čini boljim čovjekom
Nešto unutar mene

Ne može te pustiti
Ako me možeš pustiti unutra
Pomogla bi mi rasti
Izrasti u čovjeka
Kakav znam da mogu biti
Jer sve u tebi
Razvija nešto u meni
Refren x2
Prolog
Zaljubljena sam u Natea Rileyja od sedmog razreda. Možda sam bila zaljubljena
u njega i prije, ali to se dogodilo na satu tjelesnog kada sam imala dvanaest, kada je
pogledao direktno u mene s tim predivnim dubokim plavim očima i odlučio me pogoditi
u igri graničara! Jako!
U tom trenutku znala sam da sam izgubila srce. Činilo se kao da je strpao komad
svog srca ravno u crvenu gumenu loptu i kad me pogodio, njegov dio srca se spojio s
mojim. Od tada nema drugog za mene.
Sada, četiri godine kasnije, moja najbolja prijateljica Emma i ja stigle smo na
adresu koju je Nate našvrljao na pozadinu zadaće iz matematike, za mene - komad
papira koji nikada neću uništiti - pogledam gore i vidim ljude kako ulaze u veliku kuću.
„Osjećam se slabo“, govorim pritišćući lice na prozor, pokušavajući ohladiti čelo

na staklu automobilskih vrata.
„Ne znam zašto si zabrinuta, Lyn,“ kaže Emma „Nate je taj koji te pozvao na
zabavu. Već mu se sviđaš.“
„Nije me pozvao, Emma, rekao mi je o zabavi. Velika je razlika“, kažem.
„Kako god“, ona okrene očima „Govoreći ti o zabavi je lozinka kako bi došla da
se može družiti s tobom. Ne brini, sviđaš mu se. Vidjet ćeš.“
Emma je uvijek tako sigurna u sebe. Možda bi također i ja bila da imam lice koje
pripada na naslovnicu časopisa. Da je ne volim toliko puno, željela bi je mrziti. Ali ona
je jedini razlog zbog kojega sam došla tako daleko u srednjoj bez da skočim s mosta.
Mislim, da nismo živjele vrata do vrata i postale sestre po krvi - zapravo zarezale kožu
i protrljale ruke jednu od drugu kad smo imale osam godina - vjerojatno ni ne bi bile
2 | Budi moj razlog

prijateljice. Nakon svega, ja sam u znanstvenom klubu, a ona, pa recimo samo da nikada
nije sama morala nositi svoje knjige u školi. Još od vrtića, zapravo.
Moje srce preskoči otkucaj kad ga ugledam na prednjim vratima dok smo
prolazile ulicom u potrazi za parkirnim mjestom. Stajao je s prijateljima, Jakeom i
Brianom mislim, iz bejzbolskog tima.
Gledao je lica novih ljudi koji su prolazili kraj njega i dolazili na zabavu.
Prebacivao se s noge na nogu kao da mora piškiti. Provukao je desnu ruku kroz svoju
prljavo-plavu kosu koja se kovrčala sve do ovratnika i izgledao je baš kao da se upravo
izvukao iz kreveta, ali u isto vrijeme savršeno.
Da nisam znala bolje, pomislila bih da je nervozan. Ali opet, lik je prekrasni igrač
bejzbola i senior sveučilišnog tima s tonom fakultetskih skauta koji ga promatraju, pa
zašto bi bio nervozan?
Emma je pronašla parking par kuća niže.
„Spremna?“ ugasi motor i pogleda u mene.
„Ne... da... ne…“ premišljam se.
„Možda ovo pomogne.“ Nasmije se prepredeno kao mačka i vidim kako ispod
sjedala vadi nekoliko bočica tekućine koju piju ljudi u avionima na filmovima.
„Što je to?“ Moje oči se rašire i šokirajući pogled na mom licu učini da se ona
namršti.
„Hmmm…“ pogleda u bočice „Viski, konjak, votka… je li zbilja bitno? Sve je

odvratnog okusa, ali će obaviti posao.“
„Uh, a koji to posao?“ pogledam je podignutih obrva.
„Onaj koji će te učiniti opuštenom kako bi mogla pričati sa seksi komadom koji
igra bejzbol, bez da cupkaš okolo.“ Ta cura me poznaje jako dobro.
3 | Budi moj razlog

Uhvati me za ruku i kaže: „Zajedno, dok nabrojim do tri?“ Uhvatile smo se za
ruke kao da ćemo skočiti s mosta ili nešto slično. Pa, možda i hoćemo. Nikada to nismo
učinile u ovih sedamnaest godina.
Približim joj glavu..“Jedan... dva... tri…“ Začepim nos i popijem tekućinu koju
mogu opisati jedino kao gorivo - koje prži.
Nakon par trenutaka pravljena grimase za koje se molim da nitko od dečkiju

nikada neće vidjeti, zacvilim: „Ewww!“
Pogledam u Emmu i vidim njenu samozadovoljnu facu. Što? Zašto i ona ne pravi
grimase?
„Ne misliš li zaista da sam dovoljno glupa da noćas pijem, a vozim, zar ne?“
„Pa, ovo je sve bilo samo za mene?“ skupim oči prema njoj, želeći da budem
ljuta, ali nekako ju volim malo više jer je tako prokleto odgovorna.
„Ovdje!“ Gura mi drugu bočicu prema licu „Uzmi i ovu također. Samo nemoj
popiti puno više na zabavi jer bi mogla završiti povraćajući po Nateovoj faci, umjesto
uranjajući u njegove usne.“
Okrenem očima na ovo, ali odlučujuće popijem drugu bočicu, koja se okusom
čini još žešćom od prve, ali sam znala što da očekujem ovog puta.
„Naposlijetku, daj mi bombon od mentola da ne smrdim kao alkoholičar poslije

ovoga.“
Ona posegne u torbu i doda mi jedan. Isplazim joj jezik prije nego izađem iz
auta. Tada krenemo natrag prema zabavi.
Minutu kasnije, osjetim se toplo i čudno i upitam se je li to alkohol ili samo živci.
Klizim pogledom okolo kako prilazimo kući i vidim da svi ulaze unutra, osim
dvije cure koje sjede na ručnicima na prednjem trijemu, i obje drže cigarete. Barem se
nadam da to drže. Ne želim da to bude takav tip zabave.
4 | Budi moj razlog

Prolazeći kroz prednja vrata, ne treba nam dugo da ugledamo Natea i njegove
prijatelje kao i većinu ljudi koji su smješteni okolo velike, otvorene kuhinje gdje se
nalazila bačva piva.
Znate kako kažu kada se nađeš u nesreći da vidiš kako ti život proleti pred očima?
Pa, na sekundu su moje oči susrele njegove i kad mi se on nasmije, u sebi ja šetam
cvjetnim prolazom, držeći čvrsto ruku dok prelijepa plavokosa djeca trče livadom,
potom se ljuljamo u stolicama na trijemu, dok naboranim prstima navodim ispuštanje
zmaja.
Wow što se to upravo dogodilo?
Provirim prema Emmi koja je tik do mene, koja se graciozno pretvara da nije
primijetila kako buljim i vjerojatno moguće slinim po najsavršenijoj osobi ikad na
zemlji.
Ona slegne ramenima, s nekim tajanstvenim izgledom na licu i gurne me

naprijed, tako da sam gotovo pala direktno u Nateove ruke.
Ispravak, ipak sam pala direktno u njegove ruke.
„O moj Bože, stvarno mi je žao,“ govorim mu.
Mogu samo osjetiti crvenilo koje mi se penje licem i pošaljem zločesti pogled
natrag Emmi, koja se pravi da zviždi i gleda svuda osim u mene.
„Sve je poprilično u redu, Brooklyn,“ kaže, snažnim, hrapavim glasom koji je

daleko seksi za jednog sedamnaestogodišnjaka.
Tada se udari šakom o šaku s prijateljem, koji odlazi tresući glavom i smijući se,
ostavljajući me samu s Nateom.
„Zovi me Lyn.“ Pokušavam se pribrati kao da mu nisam upravo doslovno pala

pred noge.
5 | Budi moj razlog

„Ali Brooklyn je tako kul ime,“ reče „Tako originalno. Ima mnogo Lyn, ali
nikada nisam upoznao Brooklyn prije.“
Upravo u toj sekundi, odlučila sam da volim svoje ime koje mi je uvijek zvučalo
samo pretenciozno i uvijek ga je rabila samo moja mama.
„Pa, Brooklyn,“ reče, „mogu li ti donijeti piće i možda bi se mogli družiti i

popričati?“ Podiže obrve čekajući moj odgovor.
„Uh, mislim da ću popiti pivo.“ Pogledam u njegovu čašu koja je do pola puna
njegovim. „Samo da kažem prijateljici, Emmi, gdje ću biti.“
Pogledam po sobi i uhvatim je kako gleda svaki moj pokret. Oblikuje ustima „Bit
ću točno ovdje ako me zatrebaš,“ pokazujući na mjesto gdje se ostatak bejzbolskog tima
skupio.
Kako joj to uspijeva, samo ušeta i postane dio razgovora bez da se mora potruditi.
Kimnem joj i vratim pogled na Natea.
„Odmah se vraćam.“ Migne, zapravo migne. Mislim da sam se upravo malo

otopila. „Smjesti se udobno na kauču ako želiš.“ Odlazi do bačve, udaljene nekoliko
koraka. Ugledam nekoliko djevojaka koje mu prilaze dok mi uzima pivo. Pokušavaju
započeti razgovor s njime, ali on gleda u mene, smiješi se slatko i podiže malo bradu.
Kvragu, uhvatio me da ga gledam. Opet! Ne mogu si pomoći.
Pogledam okolo da vidim tko je sve na zabavi. Nisam iznenađena kad shvatim
da, iako su svuda poznata lica, Emma je moja jedna i jedina prijateljica zapravo.
Ja sam uvijek bila ono što većina ljudi zove štreberom. Sviram flautu, što usput
uopće nije lako kad imaš protezu. Volim peći svašta, što je ne seksi samo po sebi, i
skoro svaki dan sama trčim. Trčim da potrošim sve te kalorije koje pojedem kada
ispečem, i također na taj način hladim glavu.
Nate i ja se zapravo ne krećemo u istom krugu prijatelja i vjerojatno sam zato

toliko nervozna što sam ovdje. Totalno sam izvan svog elementa.
6 | Budi moj razlog

„Evo izvoli.“ Trgne me iz mojih misli „Nemoj popiti jako brzo. I nemoj uzeti
piće od nikoga osim od mene ili tvoje prijateljice, Emme, u redu?“
Oh pokušava me zaštititi, to je slatko. Ali što ako mi je on stavio nešto u piće?

Ne da bi morao ići tako ekstremno da bi bio sa mnom. Ja sam ionako njegova.
Uh, čekaj… otkud je sad ovo došlo? Bi li ja zaista bila s njime, mislim, bi li, ono
za stvarno? Mislim da ako me još jednom nazove Brooklyn s tim svojim seksi glasom,
mogla bih učiniti gotovo sve s njim.
Idući sat vremena ili tako nešto, govorio mi je o bejzbolu i njegovom snu da igra
u glavnoj ligi. Govorio je malo o svom tati koji je arhitekt i mami koja ima maleni butik
i spa na drugom kraju Savanne.
No većinom, ispitivao je o meni, što želim raditi i gdje se vidim u životu.
Ne znam je li to do alkohola ili činjenice da to želim izbaciti iz sebe, ali sam se

osjećala da mu želim reći o svom snu.
„Znam da je smiješno, ali vidim se jednog dana kako otvaram malu pekaru točno
ovdje u Savanni.“ Pogledam ga sa strahom u očima i vidim ne samo da mi se ne smije,
nego su mu usta otvorena kao da razmatra nešto.
„Zezaš se, zar ne?“ Upita „Ili se samo zezaš sa mnom?“
Huh? Upravo me zbunio. „Zezam se s tobom?“
Proučava moje lice. „Zbilja ne znaš da prije svake utakmice kod kuće, moram
stati u pekari na Pedesetoj Ulici da kupim crveni baršunasti mafin?“
Počeše se po nosu samo malo što je neodoljivo, potom gricka nokat na ruci dok
čeka moj odgovor.
„Umm... ne. Kako je moguće da bih ja to znala?“ Pitam.
„Da, mislim da ne bi znala“, priznaje.
7 | Budi moj razlog

Krene mi objašnjavati kako je puno igrača bejzbola praznovjerno i kako je on
dvije godine prije odabran kao naj udarač nakon što je pojeo jedan baršunasto-crveni
mafin. Pa sada mora to učiniti svaki puta. Svaki. Jedini. Puta. Ili će dodirnuti rub. „Tko
je sada smiješan?“ upita.
Čekao je da se nasmijem. Ili da nešto kažem.
„Ne, nije smiješno. Ja radim istu stvar kada imam solo nastup.“ Protresem
glavom. „Pa, ne jedem mafin, ali imam stvar koju radim. Glupo je znam, ali zavrtim
kosu ovako.“ Pokažem kako uzmem dio kose, kod desnog uha, i uvrtim dok ne izgleda
kao uvijeni ručnik. Tada dodam: „Učinim to pet puta. Mislim da se to broji i učinim
nešto s prstima što opušta tenzije ili neko psiho tepanje kao takvo.“
„Wow! Mi smo dvoje istih, znači.“ Smije se predivnim osmijehom, koji zahvaća
gotovo cijele zube i nježno mi poseže za rukom.
Mogla bih se zakleti u iskrice na koži na mjestu na kojem me dodirne.
„I čuo sam da si svirala nekoliko puta kad je tim izlazio pred publiku. Zaista si
dobra. Odlična, zapravo,“ kaže s… ponosom?
Čuo me kako sviram?
Nekako smo se približili bliže jedno drugome tijekom razgovora i sada njegovo
bedro dodiruje moje. Mogu osjetiti toplinu njegove kože kroz našu odjeću i to me učini
omamljenijom nego ona stvar koju mi je Emma dala da popijem ranije.
Prije nego sam izvukla ruku, približi mi se još malo i spusti svoju ruku na moju
nogu, malo iznad mog koljena, preko suknje, ali opet ne previsoko. Ne mogu maknuti
oči s njegove ruke na mojoj nozi.
Nate Riley drži svoju ruku na mojoj nozi.
Nate, vrući-seksi-seniorski-bejzbol-heroj, crta malene krugove po mojoj nozi i

prstom šalje električne vibracije direktno u moju srž.
8 | Budi moj razlog

„Je li ovo u redu?“ pita kada shvati da buljim u njegovu dugu, krupnu, tamnu
ruku.
Je li u redu? Ne miči tu ruku. Nikad!
„Okej, ali kad te poljubim kasnije, morat ću je pomaknuti iza ili nešto.“
Nasmiješi se zločesto.
Sveto sranje, jesam li ja to rekla na glas?
Mogla bih umrijeti od sramote.
Uh, hallo? Je li on upravo rekao da će me poljubiti kasnije?
„Brooklyn...“ prošapće, vruće i isprekidano u moje uho, i to je to, gotova sam.

Učinit ću sve za njega. Zadržim dah i čekam da vidim što će se reći sljedeće.
„Lyn!“ Doslovno skočim s kauča kad čujem kako me Emma zove točno iza
mene.
Čekaj, što mi je želio šapnuti na uho? Kvragu, Emma! Da je bar sačekala dvije
sekunde…
„Huh?“ Pogledam je što-bi-moglo-biti-toliko-prokleto-bitno-da-me-ometaš-dok-

mi-Nate-šapće-uho pogledom.
„Oprosti što sam ti ovo učinila, ali moram ići pokupiti mamu. Auto joj se
pokvario, a ne može dobiti moga tatu na mobitel. Povela bih te, ali u mom dvosjedu bi
bilo veoma stisnuto, a nekako i nezakonito.“
Pogleda u Natea, ali se nastavi meni obraćati „Mislim da bi se mogla vratiti po

tebe nakon što pokupim mamu i vratim ju kući. Ali bi mi bilo užasno da promašiš
policijski sat zbog mene.“
„Umm..“ Nate se ubaci, „zašto te ja ne bih odvezao kući kasnije, Brooklyn?

Popio sam samo jedno pivo za čitavu noć, a i bilo bi kao traćenje goriva za Emmu da
vozi skroz preko grada i onda se vrati ovamo još po tebe.“
9 | Budi moj razlog
Pogledam Emmu i vidim kako ispušta dah koji je zadržavala. „To bi bilo lijepo
od tebe, Nate.“ Nasmije se. „Lyn, ti si okej s time?“
Pilji u mene i ja znam bolje od toga da se prepirem s tim pogledom. Počinjem se

pitati ima li njena mama doista situaciju.
„Valjda.“ Pogledam u Natea. „Samo ako si siguran. Mislim, ne smeta mi čekati

Emmu.“
Odmah se opsujem u sebi što sam mu dala izlaz. Zašto bi učinila išta da ugrozim
vrijeme nasamo s Nateom Rileyjem?
Molim te reci da si siguran, molim te da jesi.
„Da, siguran sam, Brooklyn.“ Iskreno se nasmiješi i sada sam oboje, i nervozna
i uzbuđena što ću provesti još par sati s njime.
Zagrlim Emmu i šapnem joj: „Vratit ću ti za ovo.“ Ali zapravo sam mislila
„Hvala.“
Nedugo nakon Emminog odlaska, zabava je počela eskalirati. Netko je pao i

slomio stol. Nekoliko djevojaka se stvarno napilo i predložilo poker na skidanje.
Neugodno mi je ovdje.
Zašto sam pristala ostati ovdje bez jedine osobe koja može podnijeti ovo sve?
Spremam se ustati i nazvati Emmu da se vrati, kada Nate prilazi i kaže „Brooklyn, ovdje
postaje malo ludo, želiš li otići u vožnju?“
Hvala ti.
Vozimo se po gradu i razgovaramo. Iznenađena sam o koliko toga razgovaramo,

obzirom da smo toliko različiti. Ispada da imamo isti ukus za muziku; oboje volimo
horore; oboje umačemo krumpiriće u čokoladni šejk; ali najvažnije, oboje mrzimo gosp.
10 | Budi moj razlog
Goodwina, nastavnika biologije koji nikada ne gleda u nas kad nam se obraća, i koji ne
voli nositi dezodorans. Smijemo se pričajući o njemu i drugim nastavnicima koji su mu
predavali lani, a meni ove godine. Odveo me na sladoled.
Je li ovo spoj?
Potom me upitao je li u redu da odemo u Bend. Bend je mjesto gdje se klinci

ponekad druže kasno navečer. Nalazi se uz Little Black River, s ove strane granice J.
Karoline.
Tamo je mjesto oko kojeg krivuda rijeka kao ukosnica, po tome je nazvan Bend.
Nisam sigurna je li doista tako bilo ili je netko jednostavno to izmislio.
Znam samo da su se tamo dogodile legendarne stvari, a ja idem tamo ni s kim

drugim nego kapetanom bejzbolskog tima.
Pođemo kroz improvizirani šljunak i ugledamo mjesto bez drugih auta. Pogleda
okolo i sami smo. „Možemo otići ako ti je neugodno što smo sami ovdje?“
Što, je li on lud? Baš zato želim ostati!
„Ne, u redu je, možemo ostati.“
„Dobro.“ Nasmiješi se. „Jer cijelu noć umirem od želje da te poljubim.“
Klizne bliže do mene na klupi svog kamioneta. Stavi ruku na moj potiljak, a
drugu na moje koljeno. Polako prelazi kratak razmak između nas, očiju zaključanih s
mojima i mogu se zakleti da i u ovoj tami mogu vidjeti kako njegove duboko plave oči
gore.
Spušta pogled taman da vidi kako moj jezik vlaži usnice kao da ga pozivam.
Mogu ga namirisati koliko smo blizu. Miriši na svježe oprano rublje i nešto drugo, što
je čisti Nate.

Imam osjećaj da mi srce pokušava iskočiti iz grudi i kunem se da čujem kako mi
krv šumi u ušima. Njegov topli dah se miješa s mojim kako se još više približava, kao
da malo oklijeva, pitajući me samo pogledom je li uredu da nastavi.
O, da! Molim te!
Nisam sigurna što učiniti s rukama, pa puštam da mi samo padnu na njegove

noge. Kad nam se usne dotaknu po prvi puta, kao da se događa magija - kao dva komada
slagalice koja su napokon na svom mjestu.
Usnama nježno prelazi preko mojih kao lagani ples dodira, prije nego osjetim
njegov jezik kako klizi sredinom mojih usana tražeći da se otvorim i dam mu više.
Otvorim lagano usne, on lagano ukliže jezikom i ispreplete s mojim, dok mi se toplina
podiže spoznajem nešto što nikada nisam mislila da postoji. Okus mu je po sladoledu
od čokolade i mentola i potajno znam da nikad više neću poželjeti nijedan drugi
sladoled, osim ovoga.
Ovo je najbolji trenutak u mom životu.
Ljubili smo se... sekunde? Minute? Moje usne su otečene i trudim se povratiti
dah.
Moram znati što mu se mota po glavi. Moram znati što se mota i po mojoj glavi.
Lagano se povučem i upitam „Zašto me nikada prije nisi pozvao van?“ Tada se
zacrvenim. „Mislim, nije da je i ovo spoj.“
O Bože, sad on misli da ja mislim da je ovo spoj!!
„Želio sam to cijele godine, ali bejzbol mi uzima toliko puno vremena i energije
nisam mogao odbaciti šanse kako bi regrutirao školu,“ objašnjava. „Ali sad kad je
sezona završila, imam dosta vremena za činiti druge stvari i upoznavati druge ljude.“
Nasmije mi se „I, da, Brooklyn, ovo se računa kao spoj.“ Stisne mi koljeno „Naš prvi
spoj.“ Pogleda me slatko.

Još uvijek sam zapela na onome Htio sam to cijelu godinu… i tada shvatim da je
rekao da smo na spoju.
Sveto sranje! Spoj, prvi spoj. To implicira da će ih biti još! Želim se zavrtjeti,
vikati iz svega glasa i nekome dati peticu! Uhvatim se kako gledam ima li još kojeg
svjedoka o ovome, osim mene Brooklyn Vaughn, obična djevojka i buduća pekarica,
na spoju s Nathanom Rileyjem.
Sjetim se da smo zapravo sami i da sam upravo iskusila oni što mogu opisati kao
najbolji, najnevjerojatniji poljubac koji mi je zatresao tlo pod nogama. „Okej, onda,“
kažem tihim glasom jer ne mogu vjerovati da ću mu to reći „Ne smeta mi ako ćeš to
učiniti još malo.“
Nasmije mi se, uhvati lice između dlanova i ljubi me dok god ne samo da ne
osjetim svoje usne, nego sam poprilično prokleto sigurna da me nije briga ni za što osim
za njegove ruke i ono što želim da on učini s njima.
Pomislim na nekoliko poljubaca između sebe i Chrisa Wrighta, glavnog

saksonista u bendu. To iskustvo me uopće nije pripremilo na ove osjećaje dok su
Nateove ruke na meni. Podigne mi malo majicu i prelazi po rebrima, gurajući ruku
višlje, i mislim da ću se pretvoriti u bazen lave ako nastavi dalje.
Molim te… molim te samo nastavi.
Dolazi do mog, nisam-znala-da-će-ga-itko-vidjeti, grudnjaka i prekida poljubac

dovoljno dugo da pita može li ga otkopčati. Mislim da ne mogu uopće govoriti, pa
pomaknem glavu niže i pomognem mu otkopčati kopču koja se nalazila s prednje strane.
Hvala Bogu pa je mračno vani, jer mogu samo zamislit kako izgledam s tako
podignutom majicom, grudnjakom koji mi visi s ramena, i samo zamišljam svoje
šokirano lice jer on želi takve stvari sa mnom. Zahvalna sam što mi je majicu samo
podignuo - jer zbilja ne želim izgledati gola ako netko parkira kraj nas - nagnem se i
poljubim mu vrat blizu uha, odvažan potez koji me iznenadio, ali se čini tako ispravnim.

„Ah, Brooklyn, ovo je tako dobro.“ Osjetim kako se namješta u sjedalu i
pokušava se namjestiti u trapericama. Drago mi je što i ja na njega utječem, kao i on na
mene. Njegove ruke me maze po bradavicama. Osjećaj je izvanredan, i šalje valove
zadovoljstva direktno u moje središte. Ispustim uzdah jakog zadovoljstva što njemu
izazove oštar udah i promrlja „Oh, bože.“
Pomiče moju ruku na prednji dio svojih traperica i lagano klizne gore - dolje. Ne
mogu vjerovati da ovo radim. Prestrašena sam do smrti, ali u istom trenu shvaćam da
mi pomaže jer nisam sigurna da bih znala što trebam. Usred ovoga mogla bih umrijeti
od sramote, ali ipak tiho priznam „Ovaj, Nate, nikad ovo nisam učinila prije.“
Zadrži ruku na mojoj, a drugu brzo provuče kroz svoju kosu, prije nego mi
dotakne bradu i podigne da ga pogledam direktno u oči „Bi li se iznenadila kad ti kažem
da ni ja to nikada prije nisam radio?“ kaže.
Čak i kroz mrak vidio je moj šokirani izraz lica i nasmije se nervozno „Pa, učinio
sam ovo prije.“ Pritisne mi ruku i zadrži je jako blizu svoje tvrde izbočine. „Ali nikad
nisam učinio ono što mislim da ćemo mi učiniti.“
Zatvorim razjapljena usta i pokušavam formulirati normalno pitanje „Jesi

siguran?“
„Jesam li siguran da sam još djevac, Brooklyn?“ pita s podignutim obrvama „Da,
siguran sam.“
Najednom na pitanje u sebi - hoću li ili neću - dobila sam odgovor. Iako sam
nervozna kao sam pakao, strah je nestao. Saznavši da bi mogli to učiniti skupa, nešto
nepoznato oboma, učinilo se kao nešto jako intimno i uzbudljivo. Počinjem razmišljati
o tome što ćemo raditi. Boli li? Pitam se kako ću se osjećati kasnije. Hoću li doživjeti
orgazam i hoće li biti različit od onih koje pružam sama sebi.
Hoće me on gledati? Hoću li krvariti? Voljela bih da me Emma pripremila za

ovo. On me napokon prekida u mom tihom ludilu. „Mislim ako razmišljaš da to
učinimo, to je to.“

„Um..Nate..“ pažljivo gledam kako da ga pitam „ako to učinimo, znači li to,
uh…“ sva sam usplahirena „hoćemo li mi…“
„Brooklyn,“ zareži, „hoćeš li izlaziti sa mnom? Kao - pratim te na nastavu, ručam

s tobom i vozim te kući - izlaziti sa mnom?“
Naceri mi se i ja sam još usredotočena na to gdje mi drži ruku za vrijeme ovog

razgovora. I još više na to što ima ispod trapera. Da nisam bila sigurna minutu prije,
sada bih bila. Ovaj dečko već ima moje srce. Također bi mogao imati i moje tijelo.
„Da, voljela bih to.“ To ga natjera da se nasmije kako još nisam vidjela -
osmjehom koji dotiče njegove oči. Mislila sam da znam svaki njegov osmijeh. Ali ovaj
je rezerviran samo za mene. Pomiče moju ruku prema dugmetu na trapericama, i
namjera mu je jasna, želi da ga raskopčam. Učinim to dok mi se prsti tresu, ali ne znam
što je sljedeće.
Da posegnem unutra i ugrabim ga?
Hoće li skinuti hlače? Kako bih ga trebala dirati?
Riješio je dilemu uzimajući moje ruke u svoje, zatim me ljubio od usana sve do
vrata. Potom je pratio liniju čeljusti sve do uha, šaljući trnce po mojim rukama. Osjetim
kako mi se smiješi uz kožu prije nego usiše tanku kožu iza uha što me natjera da
uzdahnem. Povuče se, teško dišući, zaključa oči s mojima i stavi mi ruku na koljena,
slijedeći moju nogu ispod suknje sve do vrha bedara. Mislim da ću izgorjeti, i tada,
znajući da čeka moje dopuštenje, ispustim dah koji sam zadržavala, i polako kimnem
glavom.
Već osjetim da su mi gaćice mokre, i kad me dotakne tamo, zastenjem.
„Sranje, Brooklyn,“ mrmlja „ako nastaviš ovako, završit će prije nego započne.“
Zbilja? Bilješka meni: pohotni zvukovi izluđuju Natea.
Pomakne mi gaćice i uroni prst u mene. Toliko sam mokra da uranja i klizi unutra
i van lako. Dodaje drugi prst i osjećam kako gorim duboko u sebi.
Ponovno me lagano ljubi po vratu i blizu uha, i poslije svakog mokrog poljupca
lagano puhne. Vruć dah, teško disanje i neki poljupci guraju me sve više i više. Tada
počinje kružiti palcem po mom osjetljivom vršku i dalje pomičući prste unutar mene.
Uskoro se moja nutrina skuplja i osjetim da nadolazi.
Oh, Bože, svršit ću!
„Oh, Nate. Oh, Bože.“ Uzdišem
„Oh, dušo, to je to“ šapuće
Čuvši njegov glas s pokretima koje radi, gurne me preko ruba, i ja plutam na
valovima i naglo se strmoglavim dolje, pa me nitko ne može optužiti što sam zabila
Nateu nokte u ramena.
Dok dolazim sebi, grlo mi je suho, usne me peku od stiskanja, a prsti mi trnu.
Prije nego se doista vratim u stvarnost, on se izvukao iz traperica i stavlja me na sebe
tako da ga gledam u oči i sjedim na njegovim koljenima. Staje da uzme nešto iz
novčanika. To je kondom.
„Brooklyn, jesi li sigurna u ovo?“ trgne me iz razmišljanja „Odmah ću stati ako

to nije ono što želiš?“ Pogleda u mene i znam da bi stao odmah samo da tako kažem.
Isto tako znam da ne želim da stane.
„Ne, Nate. Molim te nemoj stati. Spremna sam“, preklinjem
S gaćicama još uvijek sa strane, uhvati me za kukove i polako me spusti na sebe.
„Isuse, Brooklyn! Taj osjećaj…“ zatvori oči i ubrza dah ispunjujući me kako me
nitko i ništa prije nije.
„Oh, Bože,“ čujem se kako mrmljam navikavajući se na taj strani osjećaj širenja
unutar mene.
Ne boli kako sam mislila da hoće, možda je samo malo neugodno, ali nije bolno.
On se počne kretati i ja ga osjetim u cijelosti i pomislim kako bih se mogla naviknuti na

ovo. Otvori oči i gleda me dok se pomiče sve brže i brže. Na mjesečini, vidim da su mu
usta otvorena, oči mu sjaje, a obrve su skupljene u sredini. Tada skupi oči i poviče
„Brooke… ahhh!“ Zgrabi moje bokove, još uvijek me držeći dok pronalazi olakšanje.
Ostali smo tako minutu i tada mi je pomogao da siđem s njega. Ja naboram nos
i trgnem se kad nas razdvoji.
„Jesi okej? Je li ovo bilo okej?“ pita zabrinuto
„Da, okej sam.“ Kažem stidljivo, ne znam kako se ponašati ili što učiniti u ovom
trenutku. Povučem suknju i potražim gaćice, ali premračno je da išta vidim jasno.
Oh, molim vas, božice svih razdjevičenih, dajte da nemam krvi svuda po suknji.
Riješi se kondoma i sredi si traperice, potom posegne i uhvati mi ruku. Sjedimo

neko vrijeme i slušamo Nickelback kako pjeva ‘Someday.’
Pitam se je li radio svirao ovo cijelo vrijeme.
Svjetla me zaslijepe kada drugi auto dođe do uvale. Nevjerojatni moment ovoga
nije izgubljen u meni. Pogledam na sat i vidim da je prošli tek dvadeset minuta do
policijskog sata.
„Moram biti kući do sedam“, podsjetim ga.
„Točno. Bolje da krenemo.“
Povuče se, još uvijek me držeći za ruku i poljubi me lagano u usne, prije nego
mi pusti ruku da pokrene motor kako bih stigla kući. Okrene kamionet i odveze nas
izvan mjesta kojeg ću zapamtiti dok god budem hodala planetom.
Kratko se vozimo do moje kuće u ugodnoj tišini dok se držimo za ruke i slušamo
radio.
Nasmijem se kad skrene u susjedstvo i upita: „Koji smjer?“

Potom slegne ramenima jer zna da ja znam u kojem susjedstvu živim i to je
poprilično kul.
Uputim ga do moje kuće i kad zaustavi auto, prvo što zamjetim je Emma koja
viri sa svog prozora na katu.
Okrenem očima, ali se nasmijem znajući da sam ovdje zbog nje. Nate ugasi
motor.
„Pričekaj ovdje“, kaže.
Brzo iskoči van i otrči okolo do mojih vrata, te ih otvori. Mogla bih se totalno
naviknuti na ovo. Izlazim i on me prati do vrata.
„Sutra cijeli dan moram pomagati tati, ali mogu li te pričekati kod tvog ormarića
u ponedjeljak prije škole?“ upita
Da razmislim…. DA, DA, DA!
„Okej, naravno.“
„Super. Večeras je bilo super, Brooklyn.“ Nasmije se, sagne i poljubi lagano u
usta, potom se okrene da ode, ali me ponovno pogleda.
„Vidimo se u ponedjeljak.“ Gleda kako odlazi do auta, ulazi i odlazi mašući kroz
prozor.
Sjedam u bus za školi, uljudno kao jutros kod Emminig zubara, mislim o
jučerašnjem danu s Emmom, proživljavajući cijelu noć koju sam provela s Nateom sve
u detalje. Ništa manje od toga ne bi zadovoljilo njenu znatiželju.
Obje smo malo plakale, puno se smijale, a između toga si diale pokoju peticu.
Kako gledam uokolo, pitam se izgledam li drugačije jer primkjetim neke nepoznate

poglede. Mogu li reći da više nisam djevica? Možda je to samo do ovog ogromnog
osmijeha koji imam jutros.
Čujem samo dijelove razgovora u busu koji pravi jako buku.
„...samo su se pokupili i otišli?“
„...mama je uhićena..“
„...moj tata kaže da je zbog prostitucije…“
„... je li Nate išta rekao?“
Nate? To je zadobilo moju pozornost, iskrivim vrat da bih više čula dok se
približavamo školi. Kad siđem s busa, moja prijateljica i prateća flautistica, Abby,
zgrabi me za lakat i praktički nagura u najbliži wc, tjerajući van sve koji su bili tamo.
„Što se dogodilo s tobom i Nateom ovog vikenda i jesi li išta čula?“ Pita
zabrinutog pogleda što me još više zabrine. Kažem joj najkraće o subotnjoj večeri. Tada
upitam: „Kako misliš jesam li išta čula već?“
„Oh, Lyn.“ Zatvori oči i jako uzdahne. Baš jako. „Na znam kako da ti ovo
kažem.“
„O moj Bože, nešto se dogodilo? Je li imao nesreću? Je li mrtav?“ Sad već

ozbiljno šizim. Ruke mi se tresu i bolje joj je da počne pričati ili ću to izbiti iz nje.
„Um, njegov tata je jučer otišao s njim i njegovom sestrom. Samo su se pokupili
i otišli. Navodno su uhapsili njegovu mamu i još jednu ženu u subotu navečer. Nešto s
prostitucijom oko njenog spa centra.“ Izgleda kao da će zaplakati. „Izgleda da nitko ne
zna kamo su otišli, ali moj prijatelj koji živi blizu Natea kaže da se jučer pojavio kamion
za selidbu i totalno očistio njihovu kuću.“
„Što?“ Pokušavam prožvakati ove informacije. Rekao je da mora pomoći tati

jučer, ali nije spominjao selidbu. Zbunjena sam. „Rekao je da ćemo se naći kod mog
ormarića danas.“

Pogledam je kao da ima sve odgovore.
„Jako mi je žao, Lyn.“ Pogleda me s nemoćnim izgledom lica. „Otišao je. Ni

njegovi kolege iz kluba ne znaju gdje je. Mislim da se ne vraća.“ Njeg glas malo pukne.
Majica mi se učini mokrom, kad bolje pogledam i je mokra od mojih suza.

Plačem i ne mogu disati. Ispustim knjige, a papiri se rasipaju po prljavom podu. Sagnem
se i stavim ruke na koljena pokušavajući doći do zraka, ali sve što uspijevam je uhvatiti
jako malo zraka.
„Lyn, jesi okej?“ Vrtim glavom, nesposobna progovoriti, jedva da dišem.
„Mislim da hiperventiliraš. Idem po medicinsku sestru.“ Istrči iz wc i ja ostajem

sama.
Sama, baš kao kad me on ostavio. Pomaknem se, dok ne osjetim hladnoću,
tvrdog zida i kliznem na pod, boreći se za dah, pokušavajući shvatiti radi li još moje
srce. Znam da ne radi, jer više nije unutar mene. Odnio ga je sa sobom.

1.poglavlje
Osam godina kasnije
„Ponovno, Michael?“ Pitam kroz val iscrpljenosti koji je preuzeo moje tijelo.
„Znaš da te volim, ali nisi li se istrošio već?“
„Pa, znaš kako kažu. Ako ne uspiješ od prve…“
Pljus. Razigrano ga ćušnem po čeljusti.
„Što?“ pita. „Stvarno te želim odvesti tamo, i ako nastavimo, mislim da i mogu.“
Mislim da su muškarcima mozgovi isprani od filmova. Mislim, u stvarnom

životu ne svršimo uvijek. I definitivno ne svršimo uvijek u isto vrijeme.
Zapravo, mislim da mogu pokucati o drvo i prekrižiti prste dok skakućem na

jednoj nozi u tom trenutku i da sve zvijezde dođu i još se ne bi dogodilo. Ali, hej, mislim
da svaki pokušaj zapravo neće uništiti moje šanse.
„Nadam se da razumiješ da je meni dobro čak i kad ne svršim.“
Zapravo, sama si mogu pomoći kasnije.
„Lyn,“ zacvili kad vidi moje lice, „želim te raspametiti ševom. Nedostajat ćeš mi
tako puno.“
Sladak je kad se duri. Nasmiješim se. „To je samo tjedan dana. Plus, bit ćeš u
bolnici toliko da nećeš ni primijetiti da me nema.“

„Srce, jedan dan bez tebe je predug.“ Poljubi me u obraz i iskoči iz kreveta. Tko
iskače iz kreveta u pet ujutro? Oh da, tridesetogodišnjaci koji su navikli živjeti s četiri
sata sna.
„Ionako je bolje da krenem. Dobio sam košaru u tridesetima,“ kaže.
Nasmijem se gledajući njegovu savršenu guzu koja viri iz kupaone. Privučem

koljena do brade i pokrijem se plahtom dok ga čeznutljivo promatram u kupaoni.
Michaelovi mišići se zategnu i opuste dok pere zube. Njegova crvenkasto plava
kosa je kratko ošišana i pristaje ispod ruba kape. Pitam se hoće li jednog dana porasti
da mogu uplesti prste u nju. Kako ulazi u tuš, uletim u kupaonu i uzmem njegovu četkicu
za zube - navika od prvog puta kad sam ostala preko noći kod njega.
Čini se tako intimno, kao da sam nekako dio njega. Zastanem i pogledam se,
četkica mi je u ustima i zamislim se što vidim u ogledalu. Moja koža - daleko blijeđa
od crne kose - još više odudara sad kad sam izgubila ljetnu boju. Nos koji sam naslijedila
od tate je preupečatljiv, ali to nadoknađujem maminim zelenim očima. Nagnem se da
ispljunem u umivaonik i skočim kad se uspravim natrag. „Ahhh, Michael!“ Vrisnem
kad on posegne oko mene da bi dohvatio moje sise.
„Mhmm“, mrmlja. „Savršeno mi pristaju u šake.“ Nasmije mi se u zrcalu,

vidjevši da njegova četkica visi iz mojih usta. „Znaš, sada kad smo zaručeni, ne misliš
li da bi trebala imati barem četkicu u mom stanu?“ Slegnem ramenima, gledajući kako
pomiče ruku prema mojim kukovima kad ja posegnem za ručnikom.
„Lyn, ne moraš se pokrivati preda mnom. Prekrasna si.“ Kaže tako slatko da
znam da misli da je istina, čak iako nije. Ne mislim da sam debela, samo popunjena.
Ali znam da su žene uvjerene da ako se išta njiše, osim naših grudi, da je to loša stvar.
I zbog toga trčim. I s time skidam kile i oblikujem tijelo, moje noge i guza su najbolje
postignuće.
On prevuče majicu preko glave i brzo se obuče.

„Je li sve u trgovini pokriveno?“ pita. „Je li Kaitlyn okej da vodi sama cijeli
vikend? Mogao bi naići i pomoći joj“, kaže, a da ne promisli o svom ubojitom
rasporedu. Ne mogu, a da ne volim ovog čovjeka zbog svih svojih žrtvovanja.
„Sve je pokriveno.“ Uvjeravam ga, dok skupljam kosu u punđu i odbacujem

sinoćnju odjeću. „Ali tako divno što pitaš.“ Dam mu kratku pusu u obraz i odem u
kuhinju pričekati kavu iz aparata da završim jutarnju rutinu.
Sjednem za otok, prelazim prstom po sjajnom, glatkom ožiljku iza na desnoj ruci
i mislim kako sam upoznala Michaela. Iako je bilo prije skoro dvije godine, čini se kao
jučer. Imala sam dvadeset i tri i počinjala s pekarnicom kad sam se gadno opekla i
završila u bolnici. Njemu je bila prva godina na hitnom odjelu.
„Gospođice Vaughn?“ Upita ulazeći u sobu dok gleda u papire tako da sam
mogla vidjeti samo vrh njegove glave. „Ovdje piše da ste opekli desnu ruku. Možete li
mi reći što se dogodilo?“
Pregledava papire i pogleda iza sebe. Tada pogleda u mene sav nervozan, ali
očito želi izgledati kao da zna što radi. Oh, doktor je ozbiljno dobar, pomislim.
Zaboravila sam totalno na ruku, koja mi je do trena prije gorjela kao u paklu od
opekline. Hvala Bogu da nisam morala micati odjeću ili doći u neku kompromitirajuću
poziciju ispred Doktora Adonisa. Šokiram se vlastitim mislima. „B-Brooklyn,“ kažem
tiho. Sranje. Pomislim. Jesam li upravo zamuckivala? Što mi je, dvanest?
„Brooklyn? Jesi li tamo dobila opeklinu?“ Upita, s malom brazdom među

obrvama, kao da pokušava shvatiti.
„Je li to područje u Savanni? Poprilično sam nov ovdje… uh, u Savanni, ne u

bolnici. Pa, prva sam godina i nov sam u ovoj bolnici, ali sam mislio reći da ne znam
mnogo o ovom području. Nisam još istraživao, ali se nadam da hoću uskoro ako
pronađem nekoga da me provede okolo.“ Gleda me dugo i ustrajno kao da nisam
upravo opekla po vražjoj ruci i kao da ne treba medicinsku pozornost.
„Khm…“ začujem.

Pogledam iza njega da vidim odakle dopire smetnja. Tamo je i drugi doktor stoji
na vratima i gleda u njega. Čini se da ga požuruje da ovo brže obavi.
Pocrveni i podigne lice što mu otkrije crvenkasto smeđu kosu, čineći ga još više
seksi, ako je to moguće. „Pa, govorila si o Brooklynu?“ Bio je usplahiren kao i ja.
Flerta li on to sa mnom? Zašto bi? On je doktor iz raja, a ja sam samo ja. Nisam mogla
skloniti pogled i vjerojatno sam izgledala pomalo glupa što buljim tako u njega.
„Da. Uh, ne. Mislim opekla sam se u Brooklyn'su. To je moja pekara i bila sam
glupa noseći narukvicu dok sam vadila plehove iz pećnice. Zapelo je i nisam mogla
povući ruku i tako mi je počelo gorjeti i smrdjeti strašno, malo sam vrištala i možda
malo plakala, kad sam konačno izvukla ruku, slomila sam narukvicu i Emma će
poludjeti jer mi ju je ona poklonila za rođendan…“ oh Bože, ubij me odmah! Samo
prekini pričati, pomislim. Sigurno je uvjeren da sam luda, i tako dalje.
Tada dodam. „No, to je također i moje ime.“ Pogledam u te sivo-čelične oči i

pokušam se sabrati.
Je li mi maskara razmazana? Zašto se nisam pogledala u ogledalo prije

dolaska? Naravno bila je žurba, ti budalo, pomislim. Plakala si što također znači da su
ti oči natečene i u cijelosti izgledaš kao pakao.
„Tvoje ime?“ Kaže, i dalje zbunjen zbog mog brbljanja.
„Brooklyn. To je moje ime. Nazvao si me gđa. Vaughn. Molim te, zovi me

Brooklyn, pa… Lyn“, protisnem, zahvalna što mogu dovršiti rečenicu. On se naceri.
Misli li da mi se sviđa? Pa, možda i da, ali to ne znači da mi se mora naceriti.
„Okej, Brooklyn ili Lyn, curo i pekaro, zovi me doktor Michael. Daj da ovo
pogledamo.“
Tada se prebaci u totalno doktorski mod, bila sam ozljeđena i mogla sam samo
nagađati da mu šef stoji još uvijek iza njega uz oštar pogled. Ali ne mislite da ga nisam
vidjela kad me brzo pogledao s prekrasnim cerekom samo da me uhvati kako buljim u
njega. Kvragu i taj lik na vratima. Ostavi doktora Michaela i mene nasamo!
Nasmijem se sebi kad se sjetim da se Michael obratio svom šefu kao zaštitaru.
Recimo samo da sam bila totalno šokirana jer dr. Zaštitar nije napustio prag, i
ponovni susret s Michaelom se neće ponoviti.
Na putu kući taj dan, počela sam smišljati druge nezgode koje bi me mogle
poslati natrag na hitnu. I pomislila sam kako će taj isti čovjek, moj dr. Michael, biti moj
za cijeli život. Pa, ubrzo koliko god brže se možemo složiti oko datuma vjenčanja. S
njegovim rigoroznim rasporedom, možda nikada i nećemo. Njegova specijalizacija,
pedijatrijska kardiologija, je jako zahtjevna, zapravo ima dvije specijalizacije .
Poslije ovoga će morati ići negdje gdje će imati hrpu novih problema. Iako radi
u Memorial Healthu u Savanni trenutno, trebat će mu dječja bolnica kad krene na
specijalizaciju i morat će otići gdje god se nalazila.
Trenutno, najbliža opcija je najmanje tri sata udaljena u Egleston Dječjoj bolnici
u Atlanti. Tri sata. Možemo li preživjeti brak na daljinu? Mislim da ne mogu zatvoriti
Brooklyin's. Tu sam ostavila krv, znoj i suze u svojoj pekari. To je jedina stvar koju sam
postigla u svojih dvadeset pet godina i samo je moja. Okej, možda će biti kad platim
sve troškove. Čak ne mogu ni pomisliti na preseljenje pekare.
Ne bi nikada mogla postići tako dobru cijenu rente koju imam sada. Moja
najbolja prijateljica i cimerica, Emma, posjeduje lokal gdje je moja pekara, skupa s
dvosobnim apartmanom odmah iznad špice ovog malog predjela Savanne. Znam koliki
je inače najam prostora gdje je moja pekara i ona je više nego prepolovila rentu za mene.
Plus, ne bih je mogla ostaviti na cjedilu. Što si ja umišljam? Ne mogu živjeti bez Emme.
Ne mogu ostaviti Savannu, mogu li? Ali ne mogu živjeti ni bez Michaela.
„... kava?“
Što? „Dušo, jesi li me čula?“ Pita Michael, trzajući me iz moje noćne more da
moram birati između najbolje prijateljice - svoje ženske srodne duše, svoje sestre - i
svog zaručnika. „Imaš li vremena za brzu kavu?“ Upita ponovno, gledajući me slatko.

„Naravno da imam.“ Smješkam se slabo, sretna što sam izvučena od depresivnih
misli o izboru koji je ispred mene.
„Imam par minuta prije odlaska u pekaru da se uvjerim da je Kaitlyn sve spremila
i tada se idem naći s Emmom u svom stanu.“
„Jesi li sretna što ćeš ići u Raleigh? Pita, hladeći kavu.
„Mhh, hmm“ mrmljam.
„Oprosti što ne mogu biti taj koji će sa tobom ići uokolo da gradić upoznaš po
prvi puta“, promrmlja. „Iskupit ću ti se. Kad napravim pomak i napredujem, imat ću
više vremena za odmore i tada ćemo ti i ja imati puno toga prvog zajedno.“
„Mi već imamo mnogo „prvoga“, uvjeravam ga. „Prvi zaručnici, prva ozljeda,
prvi Božić kao par…“
„Ali ne prvi,“ ubaci se, izgledajući žalosno, „želio bih da smo bili i prvi puta u
krevetu skupa. Mrzim zamisao da te neki napaljeni mali kreten koji nije mogao zadržati
kurac u hlačama imao prije mene.“
Prolijem kavu u sudoper. „O Bože, Michael, ne vjerujem da si upravo rekao

kurac! Inače se izraziš medicinski. I zašto me uvijek podsjećaš na tog luzera?“
„Okej, penis“, protisne. „Znaš možda je bio mali napaljeni kreten, ali definitivno
nije bio luzer ako je bio s tobom.“ Može li biti slađi?
„Koje mu je bilo ime, Nick, Norman, Neil?“ pita
„Michael, nije on bio sa mnom. Zvao se Nate. Bila sam zaljubljena

srednjoškolka. Iskoristio me za jednu noć i nikad ga više nisam vidjela.“
Vidiš, luzer. Kvragu, sad sam u lošem raspoloženju, a otići ću i neću vidjeti
Michaela cijeli tjedan. Željela sam otići u sretnom raspoloženju. Pogledam ga kroz
trepavice. „Um, vratimo se na stvari kojima ćeš se iskupiti.“

„Oh, upravo ti se planiram iskupiti, na sve načine i sve poze.“ Podigne obrve „Je
li to okej s tobom., buduća gđo. Brooklyn Bridges?“
„Hmmpf. Ne znam kakva se bolesna sudbina igra s nama.“ Ne mogu si pomoći

pa okrenem očima „Ali ni za milijun nečega, neću uzeti tvoje prezime“, ispalim.
„Znam, gosp. Vaughn, i razumijem. Ali je uvijek super zezati te zbog toga.“
Smijem se savršenom muškarcu kad ustane sa stolice, odlazi do sudopera i ispire

šalicu prije nego je stavi u perilicu. „Sada dovuci to svoje slatko dupe ovamo i daj mi
pravi doviđenja.“
Oči mu potamne i prati svaki moj potez kako prilazim i lagano ližem svoju usnu
kako obilazim otok bliže njemu. Fokusiran je na moja usta kad posegnem i dotaknem
ga po čeljusti. „Nedostajat ćeš mi jako“, prošapćem.
Prvo ga poljubim lagano; a potom želeći da zna koliko će mi nedostajati, ubacim

jezik u njegova usta i pomiješam s njegovim, prije nego lagano posišem njegov jezik
dok ne proizvede neke zvukove.
Zgrabi mi glavu, produbljujući poljubac i pritisne me uz svoje tvrdo tijelo

napaljujući me polako. Kvragu, daje isto koliko i uzima. Osjetim da mi se smije uz usne.
Zna što mi radi. Pa, nisam ja ta koja se mora prilagoditi kad ulazi kroz vrata.
Odmakne se još uvijek držeći me čvrsto. „Vrijeme je da krenem, srce. Ne

zaboravi pisati i nemoj se uzrujavati ako mi bude duže trebalo da ti odgovorim. Znaš
kako je u bolnici.“ Drži me za ruku dok silazimo dolje do parkinga. Otvori mi vrata od
impresivnog auta i poljubi me u obraz. „Sretno i zabavi se. Ali ne previše zabave, jer
znam što Emma sve može. Volim te, Lyn.“ Kaže, gledajući me u oči gdje se očituje
koliko mu značim.
„I ja tebe, Michael.“ Pogledam u to lice koje će mi strašno nedostajati u narednih

par dana. „I ne brini za Emmu, bit će na poslu i nema igre u Raleighu.“ Zatvori vrata i
gleda kako odlazim.

Nikad mi ne dosadi ući u ulicu i vidjeti svoje ime - svoje ime - osvjetljeno
ružičasto preko svijetlo plavog kolačića, dvadeset centimetara iznad ulaza u pekaru.
Nakon što sam dobila certifikat za kulinarstvo i pekarstvo u Savanni i uštedjela gotovo
svaki cent od čuvanja djece, konobarenja i ostalog, i okej, priznajem punoo pomoći od
Emme, bila sam spremna pokrenuti malu pekaru.
Još mi se čini kao san da imam vlastiti posao. Moja mama i ja smo znale peći
zajedno kad sam bila mala. Sjećam se kad sam imala sedam godina i kad sam shvatila
što želim biti kad odrastem. Mama se smijala mojoj kreaciji onako kako to samo mama
može.
„Brooklyn, kad odrasteš možeš biti što god poželiš dokle god si strastvena oko
toga. Nema granica da učiniš ono što zbilja želiš. Učiteljica, kao tata, ili mama kao ja,
ili doktor ili znanstvenik. Možeš čak biti i pekarica i peći prekrasne kolačiće kao ovaj.“
Oči mi zasuze i skoro se nasmijem kad shvatim da zapravo mogu peći. Kao
posao. I zaraditi novac. To je to za mene. Od tada, ako nisam bila u školi, radila sam
nered u maminoj kuhinji. Voljela sam je, nikad se nije žalila što je spremala nakon moje
invazije. Zraka ružičastog mi osvjetli kut oka i ja pogledam okolo da vidim gdje je
Kaitlyn, moja jedna i jedina zaposlena, kad proviri sa svojom rozom kosom kroz vrata
da bi stavila ploču van na kojoj se nalazi dnevni specijalitet. Brzo se parkiram do
Emminog Beemera i Kaitlyinog Beentleya, koji je -iznenađenje- ružičast, i prolazim
prema stražnjim vratima.
Odmah sam obuzeta jakim i zaraznim mirisom svježih muffina i rolica od

cimeta, savršeno pečenih. Nadam se da se nikada neću umoriti od ovoga. Ne želim
zanemariti pekaru da bih provela još jedan dan u uredu. Zrak u pekari je predobar da bi
se uzeo zdravo za gotovo. Znam da me Emma čeka gore i ja trčim s par minuta

kašnjenja, ali moram prvo ući u pekaru. Prolazim kroz ulaz gdje su stepenice koje vode
gore u naš stan i prolazim kraj kuhinje u pekari gdje miriši svježa kava.
Vidim Kaitlyn kako postavlja svježe tijesto za svježe kolačiće. Pogledam po

prodavaonici koja je zbilja prevelika za svoju svrhu. Jutarnje sunce probija kroz prednja
stakla koja je lokalni umjetnik oslikao pekarskim proizvodima. Mješavina malih i
visokih stolova, skupa s nekima koje sam ja dodala, daje savršen osjećaj.
Pogledam natrag prema kavi i potražim šalice za van da uzmem sebi i Emmi
kavu.
„Hej, šefice. Jesi li spremna za svoj put?“ Pita Kaitlyn uzimajući gutljaj kave iz
naših Brooklyn's Bakery velikih šalica koje je Michael dao napraviti za moj prošli
rođendan.
„Ne znam.“ Kažem gledajući okolo po pekari, misleći kako će mi nedostajati

ovaj tjedan. „Možda bih trebala ostati. Mislim, pet čitavih dana da si ti sama ovdje je
užasna pomisao da te uopće moram pitati.“ Kažem, znajući da to nije razlog zašto ne
želim ići.
„Lyn, jesi li luda?“ Praktički viče „Živim za ovo. Znaš da moram vidjeti mogu
li jednog dana ja otvoriti nešto svoje. Plus, znaš da će tvoja mama svaki dan stati ovdje
da vidi može li pomoći.“
Znam da je u pravu. Moja mama i moja najveća navijačica, druga uz Emmu,

dolazi gotovo svaki dan. I inzistira da jedno jutro u tjednu radi ona i meni da slobodno
vrijeme. I uvijek gleda da to bude dan kad je i Michael slobodan. Odbija da joj platim,
govoreći da je to ono što radi obitelj i da samo čekam dok budem imala svoju kći pa ću
razumijeti.
To je jedna od stvari kad živiš u istom gradu kao i roditelji. I još jedan razlog da
ne napustim Savannu. „Okej, ako si sigurna.“ Krenem u kuhinju. „Idem u kratku
provjeru iza da budem sigurna da imaš dovoljno svega što će ti trebati.“

Gleda me dok prolazim kraj nje kroz velika vrata; onakva kakva vidite u
restoranima, s velikim okruglim staklima u visini lica. Točno znam što misli jer zna da
sam sve provjerila još jučer. Dvaput. „Znam da prevrćeš očima, Kay“, kažem bez da se
okrenem.
„Hmmmm“, čujem. „Ne daj da te ta vrata udare u dupe na izlazu. Znaš da te

volim, Lyn. Ne brini ni o čemu.“
U velikoj kuhinji koja je postala moj drugi dom, povučem rukom po sjajnoj
metalnoj drški velike pećnice koju vjerojatno nikad neću otplatiti.
Podignem desnu ruku i žalosno pogledam ožiljak. Ne tjeram inat, to je bila moja
greška što sam nosila narukvicu. Naučila sam lekciju i nikad više neću nositi narukvicu
ovdje. Uzimajući dug, polagan udah kroz nos i opet mi dolazi gotovo zarazno-slatki
miris koji je postao najdraži dio jutra. Drugi dio nakon buđenja kraj Michaela. Moja
mama je imala briljantnu ideju da stavi pećnicu točno kraj jedinog prozora u kuhinji,
tako kad vrijeme dozvoli i otvori se prozor, garantira da će skoro svi u krugu od četvrtine
kilometra pratiti miris da bi pronašli izvor mirisa.
Ugrabim mafin od borovnice za sebe i rolicu s cimetom za Emmu, misleći kako

totalno nije fer što ona nikad ne mora brojiti kalorije kao ja. I tada dodam još kreme od
sira za nju samo zbog dobre mjere. Tada se vratim iz kuhinje i krenem gore gdje Emma
nestrpljivo tapka nogom okolo dok čeka da se pojavim.

2.poglavlje
„Hej, Thelma,“ čujem dok prolazim kroz vrata prema gornjem stanu.
„Thelma?“
„Oh, ma daj,“ Emma uzdahne, kad dođem do ćoška zida u malu dnevnu sobu
koji odvaja naše sobe. „Znam da ne gledaš puno tv, ali moraš znati tko je Thelma.“
„Kremenko?“ Podignem obrve i upitam.
„Stvarno, Lyn, moraš dići glavu iz poslovnih knjiga i sjesti na kauč pogledati
stare filmove, bar jednom“, upozori. „Thelma. Kao u Thelma i Louise. Kao i mi su
najbolje prijateljice i idu na put. Zvuči poznato?“
„Kako god.“ Okrenem očima i stavim joj doručak na stol i odem u svoju sobu.
„Idem se kratko otuširati i možemo krenuti. Spremila sam kofer i spremna sam tako da
neću dugo.“
Zatvorim vrata i čujem kako mumlja nešto o Bradu Pittu u kaubojskom šeširu.
U tušu mentalno prolazim kroz listu stvari koju ne smijem zaboraviti uzeti. Knjige i
notes su na vrhu liste jer ću učiti za zadnje ispite dok je Emma na konvenciji. Iako
mrzim priznati, biti dalje od pekare ovaj tjedan će biti blagoslov.
To će mi dobro doći da se koncentriram za učenje zadnja tri testa prije diplome

za par tjedana. Nasmijem se sebi. Uskoro ću diplomirati. I iako mi je to trajalo skoro
dva puta duže nego drugim ljudima, konačno ću zaraditi svoju diplomu za mali poslovni
menađžment. Brzo osušim kosu, ostavljam je puštenu u valovima, stavim malo maskare
i sjajila, i obučem nešto polu profesionalno jer ću morati pratiti Emmu na konvenciju
danas jer nam hotelska soba neće biti spremna do poslije tri sata. Nakon što smo se

namučile da odvučemo kofere dolje, ne mogu si pomoći nego provirim glavom u ćošak
kuhinje i pogledam kroz prozor kako prekrasno jutro počinje svitati.
„Ni ne pomišljaj, Lyn.“ Zgrabi ručke moje torbe i pogura me van. „Moramo
odmah krenuti ako želimo stići na vrijeme da čujemo spikera.“
Pratim je kroz zadnja vrata. „Reci mi opet zašto ja posjećujem konvenciju s

tobom kad posjedujem pekaru?“
„Jer me voliš i želiš biti podrška svojoj prijateljici koja će, čini se, biti najbolji
dizajner interijera u Savanni.“ Nasmije se vedro i podigne bradu.
„Oh, misliš da ih ima više od jednog?“ Zafrkavam
„Kujo.“ Zaigrano me udari po ruci. „Plus, znaš da tamo nikoga ne poznajem.

Trebam te kao moralnu podršku i poslije kao zabavu da ne sjedim i buljim u hotelskoj
sobi.“
Stavile smo stvari u gepek i krenule naprijed, a ja razmišljam o onome što je

rekla. Ne treba ona moralnu podršku. Moja najbolja prijateljica ne zna nikakve strance,
a s njenim izgledom, neće dugo čekati da se puno ljudi druži s njom. Mislim da je to
samo izlika da me malo makne s posla i da se opustim kao ona. Mislim, okej sam s time
sve dok se ne opustim na način na koji ona to čini.
Emma ne izlazi s muškarcima. Samo spava s njima i kreće dalje. Čini se da nikad
nije razvila osjećaje za nijednog od njih i sasvim je okej s time. S druge strane, ja sam
totalna suprotnost. Ne mogu zamisliti da idem od muškarca do muškarca i da nikad
nemam vezu s njim. Spavala sam s dvojicom muškaraca u životu i to je jedan previše
ako me se pita. Kako idemo naprijed, prolazimo prljavom cestom koja vodi do The
Bendaa, mjesta koje nisam posjetila osam godina i nikad više nisam ni planirala.
Emma me pogleda patetično.
„Što?“ Ćušnem ju.
„Ništa. Samo sam se pitala muči li te još provesti se kraj ovog mjesta.“
Možda sam ponekad vozila okolo da bih izbjegla ovo mjesto. Okej, da budem
iskrena, uvijek idem drugim putem, dvadeset minuta duže ako treba drugom cestom
samo do kuće mojih roditelja.
„Ni najmanje“, slažem, prije nego uzmem par tihih dubokih uzdaha.
„Mmm, hmm“, mrmlja „zato ne želiš otvoriti oči upravi sada ili pogledati u tom
smjeru. Oh, prsti ti postaju bijeli koliko stišćeš sjedalo.“
„Hmmm“, je sav odgovor koji je dobila od mene. „Mislim da ću malo

odrijemati.“
Zatvorim oči i pokušavam ne misliti na prljavoplavog dečka koji je volio igrati

bejzbol. Vozile smo se do Raleigha u rekordnom vremenu, samo jednom stale zbog
goriva i ušle po burgere koji će mi sutra dodati još dva kilometra na trčanju. Zamijenile
smo vozačka mjesta na benzinskoj da se Emma odmori prije dolaska na našu
destinaciju.
Stigle smo taman da vidi govornika o kojem je pričala. Ali samo ako ju izbacim
da može otrčati naprijed dok ja nađem parking.
„Ovo traje bar dva sata,“ kaže „idi u glavni hol i istraži malo, a ja ću ti poslati
poruku poslije ovoga pa se nađemo.“
Iskoči iz auta i požuri u veliku salu. Odvezem se dalje uz dug red auta i napokon
nađem mjesto pola kilometra dalje od zgrade. „Je li tamo zaista toliko dizajnera i
građevinaca?“ Kažem glasno sama sebi. Nakon parkiranja, i brige da ostavim dovoljno
mjesta s obje strane, inače će me Emma ubiti ako udarim njezinu bebicu, izvadim
telefon i pošaljem poruku Michaelu.
Ja: Stigle smo u Raleigh. Već mi nedostaješ.
Na pola puta sam do dvorane kad mi telefon zazvoni.
Michael: Drago mi je da ste sigurno stigle. I ti meni nedostaješ. Loš je osjećaj

biti sam noćas.
Ja: Samo četiri noći. Nadoknadit ćemo kako treba u petak.
Michael: Radujem se tome. Imam poziv, moram ići. Nazovi me kasnije navečer.
Volim te.
Unutra pratim znakove do konferencije, pitajući se što ću raditi da se zabavim

idućih par sati. Smjestim se među ljude. Uvijek je dobro imati pomoć da ti vrijeme brže
prođe. Mnogo tih ljudi je obučeno profesionalno, zato ja nosim crnu suknju i svjetlorozu
majicu da pokažem kao da tamo pripadam. Emma mi je jednom rekla da dizajneri
interijera imaju velika očekivanja, jer ako ne izgledaju kao od milijun dolara, kako će
klijenti pomisliti da bi mogli imati išta s dizajnom? Tko se može raspravljati s tom
logikom? Nemam problem razlikovati dizajnere i arhitekte - čini se da arhitekti nisu
zaokupljeni oblačenjem. Većinom su na opuštenoj strani, neki samo nose majice i
traperice.
Tamo je jedan lik kojeg vidim preko sale uz restoran. Mogu ga vidjeti samo iza
leđa, i čini se krasna zadnja strana. Saginje se i ljubi prekrasnu crvenokosu djevojku,
koja je nečuveno obučena. Pogledam okolo da vidim primjeti li itko ovo neprikladno
ponašanje, ali izgleda da sam jedina ja ta koja gleda. Krenem prema naprijed, daleko od
gospodina Neprikladno-dobreguze i uočim stol s pekarskim proizvodima.
Oh, s ovim se mogu nositi. Malo je, ali lijepo uređen stol koji nudi stotine malih
stvari kao što su kolačići, keksići i maleni krekeri. Posegnem za baršunasto crvenim
muffinom i okrenem očima na sjećanje na onu noć kad mi je ovo postala najdraža
slastica. Osjetim slatkoću vanilije s dodirom čokolade i kozjeg kremastog sira, tada tiho
opsujem kada stavim komadić u usta i to mi ne ispuni očekivanja.
Ljak, ovo je loše. Trebala sam znati. Trebale su mi godine da usavršim svoj
recept, tako da znam kakav treba biti ovaj kolačić. A ovaj to nije. Inspiracija mi dođe
kad pogledam u ekran. Trebala bih započeti s kateringom. Ima puno ovakvih mjesta u
Savanni. Pa, možda ne ovako velikih, ali malo manjih. Već sam počela planirati da
nađem investitore kako bi mi pomogli proširiti posao čim diplomiram. Morala bih
zaposliti još ljudi i pronaći novu lokaciju. Možda bi katering stao u ovaj plan.

Bacim ostatak kolačića u najbliže smeće i odlazim pronaći bočicu vode da
operem ovaj okus u ustima. Vidim štand s pićima i krećem tamo, trebajući mi vremena
da pogledam neke od ekrana s obje strane hola. Usput još jednom vidim pozadinu
gospodina Dobre-guze kako prelazi rukama gore dolje po onoj kurvi. Uh, čekaj, ne…
nova kurva. Ova je plava. Kvragu, on doista radi na ovome mjestu. Moram ga upoznati
i predstaviti Emmi. On je definitivno njen tip.
Gosp. Playboy i plavuša su nestali tko zna gdje, zbilja ne želim znati, i odlučim
ubiti neko vrijeme slušajući ipod i čitajući jednu od svojih knjiga. Izgubljena sam u
glazbi i učenju neko vrijeme kad me Emma udari po prstu, izvlačeći me iz transa.
Pogledam ju i sva je usplahirena. Emma usplahirena? I stoji kraj stvarno slatkog lika.
„Lyn,“ kaže kad izvadim slušalice, „upoznaj Grahama. On je novi partner u

arhitektonskoj firmi ovdje u Raleighu i složio se pokazati nam malo grad.“ Trepće
očima dok me promatra i znam da me tiho preklinje da se složim s time. „Graham kaže
da je ovdje odlično mjesto za jesti zvano Angus Barn.“
„Drago mi je upoznati te, Lyn“ kaže. „Emma mi je rekla da nisi u ovakvom poslu,
ali da imaš svoju pekaru. To je kul. I kaže da si zaručena. Čestitam.“
Wow, upravo su se upoznali, a već zna sve o meni. Protrese mi ruku odlučnim,
ali nježnim stiskom koji ne potraje dugo. Okej, bodovi za ovo. Sladak je, ali nijedan od
onih prekrasnih tipova za kojima inače Emma ide. Visok je, naravno, jer ona uvijek
preferira više likove od nje, ali bi ipak bila iznenađena da je preko sto devedeset. Vitak
je, ali ne pretjerano, tamne kose i lijepog, okruglog lica i malo bradice. Izgleda mi kao
veliki medvjedić, kao netko s kime se možeš maziti i reći mu svoje tajne.
„Um, hvala. Drago mi je upoznati te, također. Pa vas dvoje ste imali dosta
neobaveznog razgovora, vidim.“ Kažem, smijući se i kimajući glavom na prijateljicu i
njenog novog dečka za igru.
Graham se nasmije i kaže: „Ljudi često dođu na te teme da uspiju stvoriti veze u
poslu. Mogli bi manje mariti za govornike i trgovine, ali dolazimo jer naši poslodavci
očekuju to od nas.“
„Graham i njegov partner imaju mnogo veza na ovoj obali, pa mislim da bi bilo
savršeno da se družim s njima dok smo ovdje“, kaže, gledajući me očima kao štene.
Tko je ovo stvorenje i što je učinila s mojom prijateljicom?
„Njima?“ Podignem obrve.
„Jeah. Graham će dovesti svog partnera na večeru.“ Podigne ruku da zaustavi

moje sljedeće riječi. „Ne brini, nije spoj ili slično, samo posao.“
„Lyn,“ doda Graham, „nema ništa zabrinjavajuće u tomu. Sve je platonski.“
Ne brinem se. Prvo, zaručena sam. Drugo, znam da me Emma nikad ne bi

pokušala prisiliti samo zato što može. To je samo zato što nisam opuštena sa strancima,
a i što bih ja mogla imati zajedničko s novim partnerima u arhitekturi?
„Ionako, on ne, ovaj... izlazi.“ Graham kaže tiho.
„Oh, je li oženjen?“ pitam, nadam se da možemo barem o nečemu pričati.
On zavrti glavom.
„Gej?“ pitam, skupljenih očiju. Možda možemo pričati o odjeći i cipelama i tko
će biti najbolje obučen na oskaru.
Opet protrese glavom. „Uh… on je nešto kao igrač. Ali nemaš se što brinuti,
ionako si zaručena i zauzeta. Vjerojatno će samo prigristi s nama i onda otići da vidi
koju će pokupiti danas“, kaže izgledajući posramljeno zbog prijatelja.
„Zvuči kao pobjednik.“ I savršen za Emmu. Možda bi trebala napucati gosp.

Uglađenog-medvjedića i krenuti za njegovim prijateljom.
„On je zbilja super. Samo izgubljen, rekao bih.“ Nakašlje se. „Pa, moram ići na
sljedeću radionicu. Drago mi je upoznati te, Lyn i vidjet ćemo se navečer.“ Odlazi i
migne Emmi dok ona sramežljivo gleda kako odlazi u drugu sobu. Mahnem rukom
ispred njenog lica da zadobijem pažnju.

„Što je ušlo u tebe, Emma? Nisam sigurna da sam ikada vidjela kako sliniš za
nekim likom prije. Možda da nabavim mop ovdje da obrišem svu slinu koju si ispustila.“
Uhvati me za ruku i kaže „On je zbilja vruć. I pametan… jako pametan. Ima
super ideje kako arhitektura i dizajn idu skupa. Ima predavanje kasnije o tome. To me
podsjetilo, moram promijeniti svoj raspored.“ Uzdahne. „Sranje, Lyn, možda sam se
zaljubila“, protisne.
„Jea, to će biti dan. Nikada nisi dala ni broj telefona nikome, da bar dobije drugi
spoj.“ Zavrtim glavom na tu pomisao. Volim Emmu više od života i ona je zbilja
pametna - testirali su ju u desetom razredu na testu za genijalce - ali ona je kraljica
'pojebi me i ostavi'. Gleda me kao mačka u kanarinca.
„Što?“ pitam
„Možda sam mu već dala svoj broj“, kaže. Potom zagrize usnicu i skupi obrve.
Ma nije valjda.
„Ne, nisi.“
„Jep“, kaže
„Wow!“ Zbunjena sam. Nagnem glavu i kažem: „Ponosna sam na tebe, Emma
Crawford. Veliki korak za čovječanstvo.“ Pogledam okolo i vidim sve te tipove na
konferenciji koji se neće morati brinuti za svoje prijatelje i stvari koje bi radili s mojom
prijateljicom.
„Ha. Vidjet ćemo. Sada moram na iduće predavanje. Traje najmanje četrdeset
pet minuta i onda sam gotova za danas.“ Krene prije nego doda: „Nađemo se točno
ovdje kasnije, okej?“
Klimnem i opet otvorim knjigu kad mi se telefon oglasi. Poruka od Kaitlyn.

Nasmješim se. Nisam ju provjeravala nekih - pogledam na sat - petnaest minuta.

Kaitlyn: Samo da znaš, bombardiraš me zabrinutim porukama i pozivima, ali
sve je u redu. Sve je dobro prošlo jutros. Dostava je stigla. Ne moraš me zvati, mogu ja
ovo!!!
Ja: K, najdraži si mi zaposlenik. Podsjeti me da te odvedem na večeru kad se

vratim. Zagrljaj.
Kaitlyn: Lyn, ja sam ti JEDINI zaposlenik tako da ti to ne drži vodu. Znaš da te

volim i prihvaćam večeru.
Pola sata kasnije i dva poglavlja knjige, pogledam na sat. Uskoro ću se naći s
Emmom. Odem u najbliži wc. Par minuta kasnije, kad se malo osvježim i shvatim da je
vjerojatno gotovo za danas. Prolazim kroz ljude, polako prilazeći mjestu gdje sam bila
ranije, kad moje oči uhvate lika kako gleda prema meni preko sobe. Izgleda poznato.
Što je to u vezi njega? Totalno me promatra. Da moje atletske noge izgledaju dobro u
ovoj suknji. Mentalno si dajem pet. Njegove oči klize po meni. Oh, sranje. Upravo
shvatim. To je gosp. Playboy od ranije. Nisu li mu dovoljne dvije danas?
Njegove oči dosegnu moje i bulji u mene dug trenutak, a tada se njegove oči jako
rastvore - zapravo izgubi svu boju - usta mu se otvore kad svoju desnu ruku provuče
kroz prljavo plavu kosu. Oh Bože, ne, ne, ne. Moje srce potone. Pokušavam uhvatiti
zraka, a moje ruke prekriju usta zadržavajući šokatni plač koji pokušava izići. Okrenem
se na drugu stranu i brzo hodam koliko mi moje štikle dozvoljavaju.
Čujem kako me doziva: „Brooklyn, čekaj!“
Oh Bože, taj glas. Taj glas koji me proganja u snovima zadnjih osam godina.
Hodam sve brže. Skoro trčim kad vidim da se Emma pojavljuje na vratima. Osmijeh joj
smjesta zamre kad me pogleda. „Što nije u redu, Lyn?“

„Moram otići odavde“, kažem, prolazeći kraj nje. Pogledam preko ramena i
vidim da me nitko ne prati, ali ne usporavam prema izlazu. Kao da se zidovi zatvaraju
oko mene i osjećam se bolesno. Ne mogu disati. Ne mogu misliti. Pa samo trčim.
„Lyn, čekaj!“ Emma viče iza mene. No ne učinim ništa da usporim. Dođem do
izlaza, izletim kroz staklena vrata i sunce me zaslijepi. Ali samo nastavljam, nesigurna
idem li zapravo prema Emminom autu. Nije me ni briga dokle god napuštam jedinu
osobu koja me guši, plaši i ostavlja me ovakvu kao nitko drugi.
Nisam sigurna koliko dugo trčim dok god ne shvatim da me boli noga. Gledam
okolo i ne znam gdje sam. Shvatim da je sada jako mala zgrada koju sam napustila iza
mene i čini se da je ono Emma, koja me pokušava stići. Ali kao da joj ne odgovara
silueta koju vidim. Uvučem se između dva terenca i čučnem da uhvatim zraka i shvatim
što se upravo dogodilo. Jesam li ga uopće vidjela? Je li se zbilja dogodilo? Jesam li
sigurna da je to on?
„Lyn!“ Emma odahne kad me nađe između auta. „Što se kvragu događa? Pričaj
sa mnom“, kaže.
Još sam skoro bez zraka i pokušavam povratiti dah. Osjetim znoj između sisa.
Podignem prst da čeka dok se saberem.
Zatvorim oči i nadam se da je sve samo halucinacija ili neki čudni fenomen zbog
nepoznatog grada i ljudi. Diši, Lyn. Ugrabim pramen kose i okrećem. Jedan… dva…
tri… četiri… pet. Počinjem se smirivati. Ponovim ritual još dva puta.
Emma strpljivo čeka jer ne zna što da radi. Izgleda kao da će zaplakati. Moram
joj reći što se dogodilo, ali nisam sigurna mogu li izgovoriti uopće te riječi. Pogledam
ju i osjetim suze kako cure po licu. Prošapćem dvije riječi za koje sam mislila da ih
nikada više neću izgovoriti. „Nate Riley.“ I tada spektakularno povratim po sjajnim
kotačima novog Tahoea nekog jadnička.

3.poglavlje
Nakon javljanja u hotel koji je odma iza ugla konferencijske zgrade, odlazimo u
dvosobni apartman koji je Emma zahvalno platila. Potiho sam zahvalna što je uzela
dvije sobe u slučaju da želi društvo preko noći. Apartman je uređen s ukusom,
umjetninama i velikim, ali udobnim namještajem. Miriši na ljiljane, zahvaljujući
velikom cvjetnom aranžmanu na stoliću za kavu. Zahvalim sobaru što mi je donio kofer
i odmah odem u kupaonu da operem cipele. Te su mi najdraže, inače bih ih već bacila
u smeće.
Kad sam sigurna da su posve čiste, pogledam se u ogledalo i vidim da mi se

maskara sva razmazala i oči su mi otečene. Bože, Lyn, patetična si. Jesam li upravo
povratila na javnom mjestu ni više ni manje nego zbog lika? Lika kojeg nisam vidjela
osam godina? To je baš glupo. Možda sam se otrovala hranom, cheeseburgerom kojeg
sam pojela za ručak. Očistim lice i operem zube, skinem odjeću i okačim na vješalicu
koja se nalazi na vratima kupaonice. Kad dođem u dnevnu sobu, Emma je već na kauču
i ima dva pića ispred sebe na stoliću.
„Sjedni.“ Potapša jastučić kraj sebe.
„Cosmopolitan?“ Pogledam u jarko crvenu tekućinu u martini čašama dok mi se

osmijeh pokušava pojaviti na licu.
„Mislim da bi trebala uzeti jedan.“
„Volim te, Emma. Znaš to zar ne?“ Sjednem kraj nje i zagrlim ju.
„I ja tebe volim, curo. Više nego ikada ikoga.“ Malo se odmakne, ali još drži
ruke na mojima.

„Što želiš učiniti? Ako želiš otići kući, možemo odmah sada.“ Znam da to doista
i misli.
„Molim? Naravno da ne želim kući. Tek smo došle i ti moraš puno više posla
napraviti i steći nove veze. Plus, nije kao da ću ga više vidjeti jer ću ostati u hotelu učiti
dok ti budeš na konferencijama.“ Pokupim čašu, popijem piće i osjetim slatko peckanje
najdražeg koktela.
„Da, ali samo znajući da ste u istom gradu ti i muljator - ne dovodi li te to do

ludila?“
Pa, nisam uvjerena u to, ali sada kad je ona to spomenula... da.
„Muljator“, prevalim preko usta. „Emma, nemaš pojma. Vidjela sam ga par puta
ranije danas dok si bila na konferneciji, ali nisam mu vidjela lice pa nisam znala da je
to on. Bio je s tim ženama, različitim ženama. Ljubio ih je i mazio, i nestale su s njim
negdje u zgradi.“ Protisnem. „Kao da to nije on. Nikada nije bio takav u srednjoj. A
opet, to je bilo davno prije. Danas je... pa čini se... kao ti u muškoj verziji.“ Ispljunem.
„Pa, možda ipak nije on, nego netko tko mu sliči. Njegov, kako ga ti zoveš…
duplikat? Ionako, koga briga tko je i je li zapravo stvarno on? On je drkadžija oko kojeg
se nije vrijedno uznemiravati.“
Slabo se osmjehnem na njen izbor riječi.
„Znam. Samo se nisam nadala da ću ga ikad više vidjeti. Ranije, nakon što je
otišao, mislila sam da bi se možda mogao vratiti, ali nakon mature, prestala sam se
nadati.“ Popijem još pića. „I, da, sigurna sam da je Nate. Kad je shvatio da sam to ja,
pobijelio je kao duh. Čak me i zazvao po imenu.“ Zatvorim oči, sjećajući se njegova
glasa danas, nakon toliko godina slušajući ga samo u mislima.
„Lyn, možda bi trebale otkazati večeras. Možemo se ovdje družiti, piti Cosmo i
gledati 'Thelmu i Louise' na tv-u.“

„Jesi li luda? I potratiti priliku da vidim Emmu Crawford kako se topi zbog
jednog lika? Nema šanse. Idemo van i neću dati gadu više ni jednu misao.“
„Oh, hvala ti, hvala, hvala.“ Jako me zagrli „Zbilja mi se sviđa Graham. I ne
govorim samo o tome kako mu želim ući u hlače i vidjeti koliki mu je kurac. Želim
znati o njegovom poslu i obitelji i slična sranja“. Mrmlja. „Koliko je to čudno?“
„Upravo zato moramo na večeru i vidjeti kamo idu stvari s njim. Kad bi trebale
biti tamo?“
Pogleda dijamantima obrubljen sat „Za nekih sat vremena, jesi li okej s time?“
Emma uđe u separe i ja sjednem do nje. Pogleda me iskosa.
„Što?“ pitam „Neću sjediti kraj Grahamovog prijatelja. Vas dvoje se možete
dodirivati koljenima ispod stola ili slično.“ Naručimo dijetne kole i pričamo o nekim
zanimljivim dizajnima koje sam vidjela ranije. Kažem joj za ideju s kateringom i ona
kaže da će razgovarati sa svojim tatom, koji je bankar, da pomogne naći investitore čim
se vratimo kući.
Govori mi o svom zadnjem predavanju danas o dizajnu kad joj se pojavi veliki
osmijeh. „Ovdje su. Izgledam li okej?“ Brzo povuče svoju raspuštenu ravnu kosu i tada
uzme malo kole. Iste kole koju je sekundu kasnije ispljunula po meni.
„Koji vrag, Emma?“ Uzmem ubrus i počinjem brisati majicu i sve mi procuri na
traperice. Pogledam u nju i pratim njen pogled kad kroz vrata uđe Graham. I odmah za
njim nitko drugi nego Nathan Riley. Pogleda me i opet pobijeli, baš kao i ranije.
Poprilično sam sigurna da mu je nestalo krvi u licu. Kako se to meni događa?!

„Mora da se jebeno šališ“, kaže Emma, poprilično glasno, buljeći u njega u
nevjerici kada ju udarim gležnjem u gležanj, dok žurim u ženski wc. Auč! Kvragu to
boli. Emma me prati, a ja držim glavu pognutu da ne napravim nikakav kontakt očima
s njim dok idem do kupaone. Čujem da Graham pita: „Što se događa?“
„Pitaj svog tupoglavog prijatelja, hajde“, Emma protisne dok prolazi kraj njih.
Ugura me u toalet i proviri van i kaže: „Graham, daj nam minutu, hoćeš li molim te?“
Potom zatvori vrata i uhvati me za ruku. „Oh, moj Bože, Lyn. Nate Riley je igrač koji
je Grahamov partner? Vjerujem da si ga vidjela ranije. Wow, koliki su izgledi za ovo…“
„Daj nam minutu?“ Prekinem njeno brbljanje. „Daj nam minutu, Emma? Što to
kvragu znači? Znam da ne očekuješ da se vratim tamo i zapravo večeram s tom
zmijom.“ Protrljam gležanj i pokušavam sve skupa zadržati u sebi.
Ona počinje misliti i mogu se zakleti da vidim kako joj se kotačići okreću u glavi.
„Lyn, smiri se. Razmisli o ovome. Ako sada odeš plačući u hotel, vidjet će te slabu i
slomljenu. Ali ako budeš uzdignute glave i dođeš tamo te mu pokažeš kakvu je snažnu
i prekrasnu ženu izgubio, tada pobjeđuješ ti, ne on. Budi veća osoba.“ Kvragu, u pravu
je. „Molim te, Lyn. Možeš ti ovo. Samo sat vremena i gotovo.“
Stavi torbu na pult, vadeći malo šminke kako bi mi popravila lice. „Kao nova i
prekrasna kao uvijek“, kaže okrećući me prema ogledalu.
Duboko udahnem i kimnem prema njoj „Okej. Radimo ovo zbog tebe. Jer te
volim više od ičega i vjerujem da ti se stvarno sviđa Graham… i možda jer želim
pokazati Nateu da me nije slomio.“
Nije me slomio, ili?
Tresem se i grlo mi se suši kako se vraćamo za stol. Zahvalna jer bez riječi vidim
kako Graham ustaje sa svoje strane stola i sjeda kraj Natea. Graham me pogleda
simpatično i kaže: „Ne moramo raditi ovo večeras ako ti je neugodno.“ Očigledno mu
je zmija napunila glavu.

Emma me ubode u leđa želeći da kažem nešto. „Ne, u redu je, ostat ćemo na
večeri. Sve je okej.“ Lažno se nasmijem i gledam svuda samo ne u Natea. Smiješña
činjenica oko riječi u redu, može značiti bilo što, ali gotovo uvijek je suprotno od okej.
Možeš biti bolestan kao pas, ali kad te netko pita kako si, ne kažeš bolestan sam kao
pas, nego okej sam, iako si se upravo molio satima jer ne možeš vjerovati što sve i
koliko može izaći iz tvog tijela.
Sjednemo i naručimo još pića dok se Emmino prvo piće ne nađe ispred moje
bijele košulje. Pokušavam ignorirati činjenicu da Nate bulji u mene. Osjećam se jadno.
Ne mogu stalno izbjegavati njegov pogled. Vjerojatno izgledam glupo gledajući svuda
osim u njega. Samo to napravi više.
Polako podignem oči dok ne sretnu njegove. Srce mi preskoči otkucaj kad ga
pogledam. Izgleda isto, ali s više zrelosti. Te duboke plave oči se ističu na njegovom
savršenom licu. Ima široka ramena, i mogu vidjeti njegov biceps koji se napinje kroz
njegovu preusku majicu, koji me privlači još više od plavih očiju. Čovječe, on je vruć.
Nadala sam se da će poslije srednje završiti s iskrivljenim nosom, prevelikim ušima i
lošim zubima. Nasmije mi se, vjerojatno proučavajući me kao i ja njega.
„Brooklyn, izgledaš prekrasno“, kaže. „Znao sam da hoćeš.“ Znao je?
„Um... hvala. I ti isto.“ Što bi drugo trebala reći? „I moje ime je Lyn.“ Pogledam
okolo da nađem interes u drugom razgovoru koji se odvija za stolom. Htjela bi da me
Emma uključi da mogu opet disati.
Ne iznevjeri me kad se okrene i vidi kako piljim u njenom smjeru. „Pa, Lyn je
otvorila svoju pekaru prije par godina i zbilja joj super ide. I uskoro će zaraditi svoju
diplomu za posao.“ Kaže s ponosom prave prijateljice.
Zahvalno, Graham se čini zainteresiran za moj posao i ja sam u svom elementu

kad pričam o svojoj jedinoj strasti. Pogledam preko i vidim kako se Nate osjeća
isključenim zbog ovog razgovora. Ha! Dolazi konobarica uzeti našu narudžbu. Nadam
se da nitko neće naručiti nešto što se predugo sprema. Što brže odemo odavde, to bolje.
Graham i Emma su zauzeti raspravom o konferenciji. Nate tipka po mobitelu.
Zašto se ponaša kao da se ništa ne događa? Kao da mi nije oduzeo djevičanstvo
i bacio ga, pa pogazio? Još ne vjerujem da sjedim preko puta njega nakon svih ovih
godina. Želim vikati na njega! Želim mu ući u grudi i iščupati srce da bi razumio kakav
je to osjećaj kad si ludo zaljubljen u nekoga i onda te odbaci bez ikakvih riječi. Želim
mu reći kako je to biti mlada cura koja je zaljubljena u školsku legendu, pa je jedino
postala stvar rugla kad je naglo otišao, ostavljajući me u hrpi nereda nasred školskog
toaleta. Ali neću. Bit ću tiho oko toga. Ne želim da zna kako me uništio. Zdrobio je
moje srce, i onesposobio da osjeća išta par godina. Sve dok nisam pronašla Michaela.
Oh, Bože. Što ću reći Michaelu? Poludjet će, ili? Mislim, nije on ljubomoran, ali
zna koliko me Nate povrijedio pa će popizdit. Vjerojatno će htjeti da se vratim kući. Ne
mogu mu reći. Da, trebala bih. Ne želim mu ništa tajiti. Reći ću mu navečer kad budemo
razgovarali, do tada će sve biti gotovo i više nikada neću morati vidjeti Natea. Pa,
riješeno je. Reći ću mu. Možda.
Postaje mi manje ugodno sljedećim razgovorom. Graham mi se nasmije „Pa,

Lyn, kada je veliki dan?“
Nate prekine tišinu. „Koji bi to veliki dan bio?“ pita.
„Oh, nije li ti Graham rekao da se Lyn udaje?“ Emma ima onaj kučkasti osmijeh
na licu kao da mu je upravo otkrila kraj filma koji nije gledao.
Nate duboko udahne. „Ne.“ Daje Grahamu koji-vrag pogled. „Ne, nije to
spomenuo. Tko je sretno kopile?“ pita dok me probada pogledom. Oh, sada želi pričati.
„Njegovo ime je Michael“, kažem
„Michael?“ zafrkće „Michael? Zvuči kao tonac koji nosi džepni štitnik.“ Sada
sam ja ta koja njega gleda koji-vrag pogledom.
„Stari!“ Graham mu se obrati i daje mu neodobravajući pogled.
„Zapravo“, Emma se ubaci „Michael je doktor koji se bavi dječjom

kardiologijom u Savanni.“ Stisne mi nogu pod stolom. Mogla bi joj dati peticu upravo

sada. Nikada nisam koristila Michaelov posao da nas gledaju bolje i nisam imala
namjeru to učiniti ni večeras, ali kvragu, vidjeti Nateov šokiran izgled - vrijedilo je.
Izgleda kao da je pojeo limun. Ili malu vranu.
„Pa, Nathan Riley,“ Emma mu se obrati, ispljunuvši njegovo ime kao da nešto
loše izlazi iz usta. „Mislila sam da ćeš postati neka velika bejzbolska zvijezda ili nešto,
ali evo te na arihtektonskoj konvenciji.“
Oh, čovječe, Emma je nezaustavljiva. Ako pogled može ubiti, Emma bi bila
mrtva. Nateov telefon zazvoni, i hvala Bogu, on ignorira njen napad jer mu je fokus
upravo na onome što piše na ekranu. Udari telefonom od stol, mumljajući nešto o kučki.
Tada prođe rukom kroz kosu. Wow, možda sam zaručena i vjenčat ću se. Ali nisam
mrtva. Još je seksi kada to radi.
„Claudia?“ pita Graham Natea.
„Tko drugi. Kuja me neće ostaviti na miru“, kaže.
„Cura?“ podignem upitno obrve prema njemu. Znam da je prošlo osam godina i
sve, ali kad pomislim na nekoga koga sam voljela, ili mislila da jesam, s drugom
osobom, iako je to netko koga trenutni mrzim, nije ugodna pomisao.
„Bivša žena“, kaže s frustrirajućim pogledom. A sada sam ja ta kojoj su usta

razjapljena i kojoj je boja nestala s lica.
Emma se zakašlje sa svojom kolom drugi puta noćas. Hvala Bogu nije u mom
smjeru. „Bio si oženjen?“ ppita u nevjerici.
„Kratko,“ kaže, lijevom rukom počeše desni biceps. Mislim da vidim kako dio
tetovaže viri ispod rukava njegove majice. Izgleda kao neka slova. Počeše se nesvjesno
i zuri kroz prozor.
Bio je oženjen? Ne bih trebala mariti o tome. I ja ću se udati. Pa zašto imam

osjećaj da mi je čekić upravo udario u srce i slomio ga? Upravo nam stiže hrana i prekida
ono što je Emma upravo htjela reći o njegovom propalom braku. Ja promatram sat
misleći kako samo moram proći kroz ovu večeru i pokazati mu da imam dobar život i
onda nastaviti sa životom. Mislim, imam odličnog dečka i posao iz snova. Nate se čini
kao da nema ništa od onoga što je želio sa sedamnaest. Razveden s dvadese pet? Pa,
naravno da je. On je plejboj. Vidjela sam to i sama. Zašto bi se itko udao za takvog lika?
Nazvao je tu… Claudiu, kujom. Hmmm… kladim se da je ona lijepa i dobra, i da se
morala nositi s njegovim načinom života.
Možda bi mogli osnovati klub. Trgnuta sam iz misli kad čujem visoki ton: „Hej,
Nate“, koji dolazi od dvije visoke prekrasne djevojke koje prolaze kraj našeg stola.
Podigne bradu i migne im, a one se zahihotaju na odlasku. Jesu li se upravo zahihotale?
Nate i ja se mučimo da iole razgovaramo dok Graham i Emma cijelo vrijeme pričaju.
„Pa,“ kaže Nate, „što planiraš raditi cijelo vrijeme u hotelu dok je Emma na
konferenciji?“
„Učiti za završni.“ Malo sam distancirana jer nemam želju zbližiti se s njim. „I
trčati.“
„Taj hotel ima odlične sprave za trčanje.“ Prestane pričati i skupi obrve dok se
češe palcem po bradi. „Um.. pa što studiraš.“
„Mali poslovni menadžment.“
„Nisi rječita večeras, je li Brooklyn?“
„Lyn. L-Y-N.“ Slovkam mu.
„Pa, Brooklyn…“
Okrenem očima na ovo.
„Čini se da si dobila sve što si htjela.“ Izjavi i pogleda ručni zglob kojeg okreće
u krug. Primjetim male ožiljke na njemu, ali ne pitam o njima. Što manje pričamo, to
bolje.
„Udaješ se, ha? Zašto bi to učinila?“ upita.

„To je uobičajen slijed događaja nakon upoznavanja, hodanja i zaljubljivanja“,
zaključim.
Izgleda bijesan „Brak je hrpa sranja, znaš. Očekivati da dvoje ljudi zauvijek
ostane zajedno je nerealno.“
Ohoo! Halo, gosp. Osobnost! Ne želim pričati o ljubavi i braku i vječnosti liku
za kojeg sam mislila, osam godina prije, da će mi on to biti. Duboko u sebi, znam da je
to bila samo jedna noć koja je značila mnogo više meni nego njemu. Ali na minutu,
zapravo trideset tri sata i dvadeset minuta, mislila sam da je za mene. Završila sam.
Gotovo. Sa sedamnaest sam pronašla svog princa koji je došao sa srebrnim kamionetom
i izuo me iz cipela.
„Samo zato što je tvoj brak propao, ne znači da će i svačiji drugi“, kažem
okrećući zaručnički prsten oko prsta. On zatrese glavom. „Ne, to nije prirodno. Mnogi
završe rastavom ionako, pa zašto se truditi oko problematičnih spojeva, cvijeća,
upoznavanja roditelja i ostalog smeća?“
„Problema s izlaženjem?“ piljim u njega, podizući glas jer je pogodio živac. „Oh,
da kako sam mogla zaboraviti? To je previše problematično za tebe. Ti bi radije spavao
sa svakim i onda otišao.“ Eto ga, rekla sam.
On uhvati dubok udah i izgleda kao da sam ga udarila u trbuh. Je li to… kajanje?
Protrese glavom i brzo se oporavi.
„Kako god“, Kaže u frustraciji. „Neće ići. Vidjet ćeš.“ Opet dodirne tetovažu.
Krajičkom oka vidim Emmu i Grahama kako prate naš razgovor kao da gledaju
teniski meč. Emma postaje crvena. Ovo nije dobro. „Koji je tvoj jebeni problem, Nate?“
viče na njega. „Nemaš nikakva prava to njoj reći, pogotovo jer si muška kurva ove
obale. Što bi ti uopće znao kako je to imati dobru vezu?“
Pogledam prijateljicu tijekom ispada, to nije moje mišljenje za sad, ali se moram
nasmijati kako brani moju čast.

„Ne znaš ti ništa, Emma!“ Udari čašom u stol.
Poprilično sam umorna od prskanja pića po meni večeras.
„Stani.“ Graham stavi ruku na bradu svog prijatelja da ga zadrži „Mislim da je

dobro vrijeme da završimo ovu večer.“ Graham me pogleda ispričavajućim pogledom
kad pozove konobara. Potpiše ček i svi ustajemo i odlazimo tiho i svako zasebno van.
Zahvalim Grahamu za večeru i krenem prema Emminom autu kako bi njoj i Grahamu
dala malo privatnosti. Nate me slijedi.
„Hej, oprosti za ovo“, kaže. „Mnogo se stvari dogodilo od onda, Brooklyn.“

Pruža mi ruku, a ja piljim u nju kao da me može opeći. „Ma hajde, prijatelji?“ Gleda
me s onim osmijehom kojeg nisam vidjela od one noći. Onaj koji dodiruje njegove oči.
Onaj koji sam mislila da je samo za mene. Kako će ovo biti zadnji puta da ga vidim,
pružim mu ruku. Prihvati ju i pogleda u moje oči. Kad nam se ruke dotaknu, pojavi se
poznata iskra i samo u trenutku opet imam sedamnaest. Pilji u mene cijelu minutu dok
mi mazi zapešće palcem. Mora da je osjetio moj ožiljak, jer podigne moju ruku prema
svjetlu.
„Bila si ozlijeđena“ kaže pažljivo prateći ožiljak. Ponovno se sretnemo

pogledima. „Svi imamo ožiljke, Brooklyn. Samo su neki lakši za vidjeti.“ Približi se i
lagano me cmokne u obraz te ode.
Zbunjena kao u paklu, mahnem Grahamu i brzo se smjestim u suvozačko sjedalo

da pričekam Emmu. Što se upravo dogodilo? Bio je kreten cijelu večer sve do sada.
Možda je bipolaran ili nešto. Sve ove godine pitala sam se što je bilo s njime i gdje je, i
evo ga, kurva se ovdje po Karolini. Potom mi govori o ožiljcima. Kojim ožiljcima,
onom na zglobu? Tetovaži? Ne znam kako da protumačim tu informaciju.
Emma klizne na vozačevo sjedalo i pogleda me. „Žao mi je. Trebale smo otići
kad je ušao kroz vrata. On je takav šupak.“ Nagne se preko sjedala i zagrli me.
„Volim te Emma, ali neću ovo više ponoviti. Nikad. Ako želiš vidjeti Grahama
idi sama. Ja ću ostati u hotelu.“ Možda mogu bukirati avionsku kartu za kući.

„Neću to učiniti. Ja sam te dovukla ovdje. Mi ćemo ići van i zabaviti se. Ne
ostavljam te. Ja mogu ručati s Grahamom na konferenciji.“ Izgleda tužno i ne znam je
li to jer sam ja povrijeđena, vidjevši Natea, ili jer neće viđati Grahama onoliko koliko
bi htjela. Vjerojatno oboje.
„Ne želim ti ovo uništiti. Mogu te vidjeti kad...“
„Nema šanse Lyn. Ne ostavljam te samu. Mi smo Thelma i Louise, sjećaš se? Pa
osim ubojstva nekoga i pljačke trgovine i bijega s robom.“ Nasmije se „Iako, bila sam
užasno blizu da ubijem nekoga večeras.“
„Okej, zadovoljila si moju znatiželju. Idemo naručiti pića i pogledati film.“
Vrativši se u hotel, Emma naruči poslugu u sobu dok sam ja u svojoj sobi i zovem
Michaela u bolnicu.
„Hej, dušo.“ Javi se odmah na prvo zvono. Tako ga je dobro čuti. Predbacim si
što sam dozvolila drugom muškarcu da ikad dođe do mene. Michael je moj život, moja
budućnost.
Malo počnem kašljati. „Hej Michael, možeš li pričati bar kratko?“
„Lyn, što je? Zvučiš tužno.“
„Ništa. Samo mi nedostaješ, to je sve.“
Ništa, to je riječ slična kao i okej sam, i može značiti suprotno. Problem je što
muškarac shvaća ženu doslovno. Kad mi kažemo ništa nije, oni krenu dalje; kad kažemo
okej smo, oni naprave isto.

„I ti meni nedostaješ. Jesi li se provela okej danas?“ Mogu čuti smiješak u
njegovom glasu.
Jesam li imala okej dan? Uh, pa recimo, danas je najgori dan u mom životu sve
od srednje. A to uključuje i dan kad je moja šestogodišnja mačka Wiggles podletjela
pod auto.
„Bilo je okej“, u mislima udarim glavom u zid. „Konferencija je duga i ima puno
dobrih dizajna. Ne mogu vjerovati kako Emma zna raditi sve te stvari.“
Zašto mu ne kažem? Kažem mu za sutrašnje planove dok je ona na konferenciji

i on me podsjeti da budem pažljiva dok trčim u novom okruženju. „Lyn, moram ići,
novo dijete je upravo zaprimljeno. Oprosti.“
„Ne, okej je. Znam. Pošalji poruku kasnije ako budeš mogao.“
Naučila sam prilično rano da je Michael doktor koji ponekad, u biti puno puta,
mora ići brzo i da sam ja stavljena na čekanje. To je okej sa mnom. Mislim. Mislim, on
spašava živote i sve. Nije da me odbacuje da crta glupe skečeve zgrada ili slično.
„Hoću. Volim te Lyn. Laku noć.“
„Volim i ja tebe.“ On poklopi i ja zadržim telefon na uhu još malo, pitajući se

zašto nisam rekla nešto o večeras. Čujem glasove u dnevnoj i odlazim iz sobe taman da
vidim Emmu kako zahvaljuje na pićima, za sva četiri. Mislim da sam čula kako mu kaže
da donese novu turu za nekih sat vremena. Ajme, toliko pića?
„Kako je Michael?“ pita me dajući mi jedan cozmo.
„Huh?“ Zacvilim oktavu previsoko.
„Michael. Zvala si ga, zar ne? Što je rekao o tome da si vidjela Natea? Je li
poludio? Kladim se da te.pitao da dođeš kući, nije li?“
„Što?“ Ne gledam ju u oči dok pijuckam piće i pomaknem se na kauč.

„O moj Bože, nisi mu rekla, je li?“ Njene se oči rašire. „Zašto mu nisi ništa
rekla?“
„Uh, nisam htjela da se brine zbog mene. Ne vidim potrebu da ga uzrujavam dok
me neće biti čitav tjedan. Mora se koncentrirati na posao. Reći ću mu kad dođem kući i
kad se uvjeri da sam okej.“
Tada ću biti okej, zar ne?
„Plus neću više nikada vidjeti Natea, pa i nije neki problem.“
Nabora oči prema meni i uzme piće. „Valjda to ima smisla. Znaš da možemo
pričati o tome ako želiš, znaš li?“
„Znam i hvala, ali gotova sam s razgovorom o Nateu Rileyju. Molim te pogledajmo
film pa da mogu saznati tko je Thelma.“

4.poglavlje
Moje oči lepršaju i bore se otvoriti dok jutarnje sunce probija kroz zavjese u
moju sobu. Mislim da sam malo duže spavala jer napokon ne moram ustati u zoru i
početi peći danas. Zašto sam tako topla? Potom se nasmijem osjećajući Michaelove
ruke oko svog trbuha i dižu se do mojih sisa. Njegova noga je preko obje moje, držeći
ih nepomično i pokreće svoju ruku senzualno kao nikada prije. Posebnu pažnju daje
mojim bradavicama. Štipa, vuče, prelazi prstom oko svake šaljući električne valove
skroz dolje do moje pice i gura me preko ruba na način koji nikada do sad nisam osjetila.
Mmm, osjećaj je izvanredan.
Vrisak izleti iz mog grla.
„O srce, daj mi da te čujem“, kaže.
Čekaj… to nije Michaelov glas. Ukočim se, u milisekundi, moje misli idu na
prošlu noć i pet... ne, šest cozma koje sam popila s Emmom. O Bože, o Bože, o Bože,
što sam napravila?
Pogledam i vidim vrh prljavo plave kose baš dok mi uvlači bradavicu u svoja
topla, mokra usta. Pokušavam ignorirat nevjerojatan osjećaj koji kola mojim tijelom
dok shvatim što se dešava i što bi moglo biti.
Pogleda me duboko plavim očima i magičnim osmjehom, onim koji je samo za

mene, i kaže „Brooklyn, ostavljam te.“
Trepnem prema njemu. Ostavlja me?
„Lyn... Lyn… Brooklyn, ostavljam sada.“

U trenu sam budna i panično gledam oko kreveta, ispod plahti i iza Emme, koja
obilazi oko mene sa zbunjenim pogledom. „Lyn jesi okej?“ pita. „Malo smo se opustile
sa pićima sinoć.“ Stavi bocu vode na noćni ormarić. „Mislim da će ti ovo koristiti.“
Još uvijek pod utjecajem, nisam sigurna jesam li sretna jer je ovo bio samo san
ili sam razočarana jer je bio samo to. Što? Ne. Naravno da mi je drago što je bio samo
san. Nikad ne bih prevarila Michaela, pogotovo ne s nekim tko misli da je dar od Boga
i prelazi s djevojke na djevojku brzo kao što netko potroši paket žvakaćih guma.
Tada osjetim užasan okus u ustima. Loš je. Kao da se nešto ugnjezdilo unutra i
crklo. Tiho zahvalim Bogu što nema nikoga u krevetu sa mnom da osjeti smrad koji
dolazi od mene trenutno. Kao šlag na kraju osjetim bolove u mišićima kao
bombardiranje. Nema više alkohola, kunem se. Da, da, znam da se lažem, ali svejedno.
Podignem plahtu preko usta i kažem Emmi: „Hvala za vodu. Bit ću u redu. Idi i
zabavi se na konferenciji, vidimo se kasnije.“
„Naručila sam doručak, ako ti želudac bude mogao podnijeti. Malo žitarica i
tosta, mislim da ni nećeš moći podnjeti više od toga.“ Okrene se u svojoj laganoj suknji
koja je možda malčice prekratka za profesionalno i pita: „Kako izgledam?“
Jedina stvar za koju znam da Emma nikada nikoga ne pita, čak ni mene, izgleda
li okej. Uvijek sam mislila da je to zato što je samouvjerena ili jer ju jednostavno nije
briga što drugi misle. Sada se pitam je li to bilo samo zato što se nije morala brinuti
kako izgleda zbog nekog posebnog. Ne znam kako se nositi s ovom njenom novom
stranom. Pitam se bih li ju trebala prozvati zbog toga ili pustiti da vidim kako će se
stvari odvijati.
Odlučim se za ovo drugo i kažem: „Emma, izgledaš prekrasno i on će te željeti

pojesti za ručak.“
Oči joj se rašire i nasmije se.
Zarumenim se i kažem „Nisam mislila. Um… nisam rekla...“

„Znam što si mislila. Bože, ponekad si neodoljiva.“ Okrene se da izađe iz sobe i
krene prema izlazu „Piši trebaš li što! Ćao!“
Skoro iskapim bocu vode i legnem natrag na jastuk koji miriši na lavandu i
razmišljam o snu koji sam imala. Ima smisla, jer sam jučer vidjela Natea poslije svih
ovih godina. Mogla sam misliti da ću imati neku kasniju reakciju na njega. Stvar je,
kunem se da sam ga mogla osjetiti. Mogla sam osjetiti tu toplinu koja je dolazila od
njega. Njegove ruke na sebi. Bilo je tako stvarno.
Moram na trčanje. Da, to će mi pomoći raščistiti misli. Izađem iz kreveta i uđem

u kupaonicu. Pogledam se u ogledalo i izgledam onako kako se osjećam. Kao pred smrt.
Skupim svoju tamnu kosu u neurednu punđu, umijem se i očistim od maskare što me
učini da izgledam kao hodajući mrtvac. Uzmem još dvije čaše vode, operem zube i
odem u dnevnu da pojedem doručak. Osjećam se malo bolje od tosta, obučem se za
trčanje, uzmem stvari i odem dolje.
Izađem na zadnja vrata hotela gdje bi trebala biti staza za trčanje. Izgleda da će
biti predivan dan s malo hladnijim jutrom što je dobro za trčanje. Sjednem na travu da
se prvo istegnem prije trčanja. Nisam uvijek ovako revna da se istegnem prije, ali
shvatim koliku sam si štetu učinila prošlu noć, bolje da ne iskušavam sreću danas.
Poslije par minuta, ustanem i zakvačim stvari oko bokova. To je paketić koji mi je
Michael dao i inzistirao da ga nosim kad god trčim. On ga je osobno sastavio za mene.
Sadrži zavoje, antiseptičke maramice, karticu s kontaktima za hitnu pomoć, malu bocu
vode i naravno moj mobitel koji ima glazbe u sebi.
Gotovo ga mogu čuti kako kaže: 'nemoj ga jako pojačati jer nećeš čuti okruženje.
Nikada nećeš biti presigurna.' To je moj Michael, uvijek tako brižan.
Stavim paket iza leđa i pokupim dio za koji mislim da pripada prvom takvom
paketu koji mi je Michael dao. Bilo je to dva dana nakon što sam ga upoznala na hitnoj.
„Dostava za gospođicu Vaughn?“ kaže tinejdžer, hodajući kroz vrata pekare.

Nosio je poklon vrećicu za koju je bio zakačen balon Mylar. Imao je sliku prve pomoći
na prednjoj strani.
„Ja sam ta“, kažem, uzbuđena što sam dobila dostavu koja nije imala veze s
pekarom.
Zahvalim dečku i dozvolim da si izabere kolačić za ponijeti i krenem micati vrpce

s vrećice.
„Što je to?“ Kaitlyn priđe vidjeti što sam stavila na stol. Bio je to paket za zaštitu
s maramicama za dezinfekciju, novim zavojima, antibakterijskim gelom, gumenim
rukavicama, kremom za zaštitu ožiljaka i uputama kako što koristiti. Ali najviše me
impresionirala kutijica u kojoj se sve nalazilo. Imala je slike malih kolačića svuda po
sebi.
Kad sam okrenula papir za instrukcije, na poleđini je bilo Michaelovo ime i broj
mobitela ispisan njegovim rukopisom… „Kućni pozivi su uključeni s paketom. Molim
te nazovi da dogovorimo vrijeme.“
Mislim da je to najromantičnija stvar koju je neko učinio za mene i uzela sam

slobodu odmah to popodne ga nazvati.
Uhvatila sam svoj ritam trčanja kroz prekrasnu prirodu oko hotela i parka.
Promatram prekrasna stabla duž staze. Izgledaju kao da trčim kroz tunel sa zrakama
svjetla koje proviruju kroz guste krošnje. Kako odmičem stazom, vodi me skroz okolo
do konferencijske zgrade, počinjem se pitati je li i on tamo. Grli li drugu visoku,
prekrasnu plavušu ili crvenokosu uz zid? Koliko ih ima na svom popisu? Možda kao
broj mobitela ili čak broj hotelske sobe isprintan iza. Pitam se što radi sa njima. Je li
nježan kao sa mnom ili je grub i dominantan? Uzme li vremena da ih upozna kao i
mene? Možda je to njegov moto, natjera te da misliš da si mu jedina i kada te dobije
ostavi te slomljenu i jadnu.
Ohladi, Lyn.
Posegnem iza sebe za paketićem i upalim glazbu, nadajući se da će me riješiti tih

smješnih misli. Prođem kraj par štandova koji prodaju kavu i peciva, a miris me podsjeti

na Brooklyn i kako se nadam da Kaitlyn radi dobro. Moram zapamtiti da ju nazovem
čim se vratim u hotel, poslije jutarnje rutine.
Izgubljena u svojim mislima, prelazeći po inventaru kojeg trebam naručiti u

petak kad se vratim, spazim ga. Na prvu, jednostavno vidim lika koji se isteže na travi.
Dobar izgled, da, ali to tijelo u tim uskim tajicama za trčanje s majicom bez rukava tjera
me da malo zavidim travi na kojoj sjedi.
Okej, puno.
Moje srce već udara jače iako pokušavam biti mirna, ali kunem se da ubrza kad
moje oči sretnu njegove i shvatim da je to čovjek koji je bio u mojim snovima prije koji
sat.
Oh Bože, nemoj pasti, nemoj pasti.
Trebala mi je sva snaga da zadržim oči i koncentriram se na ono ispred mene da

protrčim kraj njega bez prevelikog skretanja ili da mi se brada ne zatrese. Što on radi
ovdje? Trebalo mi je brdo snage da se ne okrenem i pogledam gleda li za mnom. Mogu
osjetiti. Sranje.
Što da radim? Trebam li stati i sjesti kraj njega... ili da idem kao da ga nisam
vidjela… da se ponašam kao da mi ne smeta što je ovdje? Što ako on trči ovdje svako
jutro? Rekao je da hotel ima prekrasnu stazu za trčanje, pa možda je samo njegov
pokušaj. To je slučajnost, nema veze s mojim boravkom ovdje.
Samo što sam se uvjerila da ništa ne učinim i pravim se da on ne trči iza mene,
gledajući kako mi se guza trese svuda okolo, vidim u kutu oka da prilazi kraj mene.
Mogu vidjeti da također ima veliki osmjeh na tom licu. Ova staza je prilično divlja,
veličine igrališta za golf, veća od obične šetnice, ali manja od ceste. I trčeći stazom 101,
moram ostati s desne strane staze da dopustim onima koji mi dolaze u susret njihov
prostor. Ne mogu se dobro distancirati od njega bez da prekršim to pravilo, a ja sam
strogo pravilnog ponašanja.

Usporim i on uspori. Pronađem svoj mir u nadi da će me prestići, ali on je
usporedno sa mnom, korak u korak. Držim tako skoro kilometar, ali mir koji sam
pronašla ozbiljno mi je narušen i znam da ne mogu nastaviti ići bez moguće javne
rasprave. Usporim i hodam te pogledam veliku travnatu površinu. Hodam u krugovima
oko minute, predam se iscrpljenosti i sjednem na travu. Sve to dok me promatrao s
velikom znatiželjom.
„Što?“ Praktično viknem na njega dok drži ruke u zraku u znak obrane. „Uhodiš
li me? Čekat ćeš me ovdje cijeli dan? Ne moraš li na konferenciju?“
Obiđe okolo i sjedne do mene. „Pa, nemam određen raspored, ne uhodim te, ali
sam htio pričati sa tobom danas i zapamtio sam da voliš trčati ujutro. I, da, vjerojatno
ću ići na popodnevna predavanja, ali ja mrzim te konferencije. Idem samo zato što moj
tata želi da isprobam podići posao.“
Sjetim se da je rekao da mu je tata arhitekt. Mora raditi za njega. Odlučim da

neću pitati za njegovog tatu ili o njegovom poslu jer se može činiti da sam zainteresirana
za razgovor. Što nisam, pa se uhvatim za trčanje „Kako točno znaš da volim trčati
ujutro?“
„Prije u srednjoj, viđao sam te kako trčiš na stazi svako jutro prije škole.
Bejzbolski tim je imao jutarnje vježbe i ti si uvijek bila tamo, nije bilo bitno je li
prohladno vani ili kiša, uvijek si se pojavila. Bio sam impresioniran.“
Skine majicu, bacajući ju preko ramena i istegne ruke iznad glave. Sveto sranje,
okreni pogled. Možda svaku ženu zavede očima, ali na meni ne djeluje. I opet ta
tetovaža, na desnom bicepsu. Ne usudim se buljiti, ali izgleda kao natpis koji ide okolo
njegove ruke. Slova su printana preko linije nečega s unutarnje strane ruke, ali ne mogu
dokučiti što je. Pa kako je prvi spomenuo, ja kažem: „Pričajući o srednjoj...“
„To nije ono o čemu sam došao pričati. Želim pričati o Emmi i Grahamu.“
Isuse. Što? „Što o njima?“

„Pa, predpostavljam da ti je Emma pričala o Grahamu, i Graham ne želi prestati
pričati o Emmi. Znaš da nisam za to dvoje-skupa-zauvijek sranje, ali Graham je imao
prilično lošu vezu koju je završio prošle godine i ovo je prvi puta da ga vidim zbilja
zainteresiranog za jednu ženu. Pakao, zna ju samo dan i već priča koji bi posao mogao
riješiti u Savanni.“
Podignem glavu unatrag i udahnem. Gore je nego sam mislila. Znam da je Emma
s Grahamom, ali mislila sam da samo želi spavati s njim i otići dalje kao inače. Ali opet
nakon večere sinoć, shvatila sam da nešto osjeća za njega. Znam to jer sinoć nije spavala
s njim. Zašto se to mora događati s Nateovim najboljim prijateljom i partnerom? Koliko
je drugih muškaraca na glupoj konvenciji koji su prekrasni i slobodni i nemaju kurvu
za prijatelja?
„Okej, dakle skupa su. Pa što s tim?“ Znam da zvučim kao kučka, ali on me više
manje odjebao kad sam počela o srednjoj.
„Slušaj, znam da me mrziš. Ja sam seronja. Ni ja sebe ne volim većinu vremena.“

Zatvori oči i zatrese glavom. „Ali Graham je super tip. Bio je tu za mene kroz neka
prilično užasna vremena i dugujem mu.“
Užasna vremena? Pitam se na što misli. Možda ima veze s tim ožiljcima koje je
spomenuo sinoć. Ili možda s bivšom ženom.
„Što išta od toga ima sa mnom?“ Postajem nervozna.
„Pa, Graham želi provesti vrijeme s Emmom ovaj tjedan. Kako bilo, on kaže da
se neće družiti izvan konferencije jer ti odbijaš biti treći kotač i da ne želiš ići ako sam
ja tamo.“
Da, upravo tako. Čekaj, kako on to zna? „Um, kako ti to znaš?“ pitam.
„Pa, nisi ih čula kako pričaju do tri ujutro prošlu noć preko telefona?“
Ne, bila sam pijana i sanjala o tebi.
„Ne, zapravo sam zaspala prilično brzo prošlu noć. Ne bih ni vlak čula.“
Emma je bila na telefonu do tri ujutro. S dečkom. Šokirana sam ovom viješću.
„Pa sam mislio da bi mogla staviti sa strane tvoju netrpeljivost prema meni.“
Migne mi. „I pretrpjeti druženje s nama idućih nekoliko noći. Znaš, za njih?“
Sve bih učinila za nju. Sve osim ovoga. Razumjet će. Ponovno ćemo razgovarati.
Uvijek mogu otići natrag u Savannu i ostaviti ju ovdje. Mogu čak lažirati nesreću u
pekari.
„Brooklyn, prije nego išta kažeš, samo razmisli. Graham mi je rekao neke stvari
koje mu je Emma rekla o tome kako nikad ne izlazi i nema ozbiljnog dečka. Rekao joj
je o svojoj prošloj vezi. Razgovarali su satima. Sve su izbacili. Trebaš ovo učiniti za
nju. Ne bi li ona učinila isto da je situacija obrnuta?“
Sad je pogodio živac. Pričajući o prijateljstvu i podršci, Emma je prošla sa mnom

neko prilično užasne stvari.
Dan kada je on otišao… to je bilo užasno. Ostala je sa mnom noćima dok sam
plakala sve dok suze nisu presušile i moje tijelo kolabiralo. Podržavala me cijelo
vrijeme kad sam htjela imati dečka, ali sam se bojala približiti nekome. Bila je moja
najveća navijačica kad sam skupila hrabrost i nazvala Michaela nakon onog prekrasnog
paketa. Pomogla mi je planirati vjenčanje. Dala mi mjesto za život. A najviše od svega,
pomogla mi je da ostvarim san i otvorim Brooklyn's. Ne mogu joj nikada vratiti za sve
što je učinila.
Kvragu! Oh, naravno da ću učinit pravu stvar.
„U redu“, protisnem.
On umiri disanje i izgleda malo presretno.
„S dva obvezna pravila.“
Osmjeh mu padne s lica i podigne obrve.

„Prvo, ovo nije, ponavljam nije, dupli spoj. Zaručena sam i vjenčat ću se i
zaljubljena sam u Michaela. Radim ovo kao podrška Emmi i to je jedini razlog.“
„Okej, nema spoja. Drugi uvjet?“
„Nema dodirivanja. Nećeš me dotaknuti, zagrliti, plesati sa mnom niti me

uhvatiti ako padnem. Razumio?“
Na te zadnje riječi ne mogu si pomoći, a da se ne sjetim kako me uhvatio kad

sam pala na njega sa sedamnaest. Pala sam na njega i osjetila kako je tvrd.
„Što ako prelaziš ulicu i auto će te udariti i moram potrčati i povući te s puta? Ili
ako si zarobljena u zgradi koja gori i moram te pažljivo izvući van, mogu li te onda
dotaknuti?“ Smije se.
„Čak ni tada. Neka me auto pokupi na cesti. Neka izgorim u požaru. Shvatio?“
Ustanem i krenem trčati prema hotelu.
„Mrziš li me zaista toliko?“ zadnje riječi koje sam čula odlazeći od njega prije
nego zađem za ugao.
Ne, volim te toliko. I nisam spremna riskirati sve što imam s Michaelom da
ponovno proživim nešto što bi bilo ponavljanje noćne more koja me još proganja poslije
sveg ovog vremena.

5.poglavlje
„Lyn, ti si svetica“, čujem kad Emma upleše u prostoriju. „Jesi sigurna da želiš
ovo?“
Ne, ne želim to, ali ona je moja najbolja prijateljica, moj partner u zločinu i druga
polovica moje duše. I, ako me pita, skočila bih s litice zbog nje. „Deseti puta, da,
sigurna sam oko ovoga.“ Okrenem očima.
„Okej onda, Graham je obećao da će sve biti opušteno.“
Hvala Bogu na tome. Preklinjem da joj se stvarno sviđa Graham, na način on-je-
savršen-za-moju-prijateljicu. Dobra je osoba koja se čini iskreno pažljiva prema svima.
Ne mogu biti sretnija zbog Emme. Bilo je vrijeme da nađe dobrog muškarca. Pitam se
što će učiniti u petak kad se vratimo. To je više od tjedne avanture. Mislim nisu spavali
skupa još. Dvadeset četiri sata kako je upoznala novog, slatkog tipa i nema seksa… to
je njen rekord. Pitam se što će on misliti o njenim avanturama prije njega.
Obučem traperice i vesticu. Neću nositi štikle, jer izgleda kao da želim nekoga
impresionirati, i učine da mi se bokovi jako njišu, a zadnja stvar koju želim da Nate
gleda su moji bokovi, ili bilo koji dio tijela. Povežem kosu u niski rep i stavim malo
maskare i sjajila. Emma, s druge strane, kao božica, totalno vruće izgleda u uskim crnim
trapericama, visokim štiklama i uskoj plavoj majici. Kosa joj je raspuštena i ravna.
Totalno smo različite. Ja sam sluga njoj kao princezi, kao Phoebe Rachel. Dečki
nas čekaju u predvorju. Duboko udahnem kad krenu pred nas. Mogu ja ovo. Za Emmu.
Kao da mi čita misli, povuče me u brz zagrljaj i šapne „Volim te, Lyn. Najbolja
si.“

Kvragu. Taman sam joj htjela reći da nema teorije da sjednem na zadnje sjedalo
s njima, ali sam začepila usta. Kao što sam i pretpostavila, Graham i Emma su sjeli
naprijed, ispred Natea i mene.
Drago mi je što Graham vozi veliki SUV. Tako da se mogu zalijepiti što dalje za
vrata da se ne dodirujemo. Taman sam krenula okolo auta da uđem, jer nemam namjeru
ući na vrata koja je Nate otvorio za mene. Moram zapamtiti da je još uvijek zmija koja
je slomila moje srce. Nisam zaboravila da je ignorirao sve vezano uz tu noć i srednju
školu.
Pogledam na sat, još samo tri - četiri sata su ispred nas… večeras. Uh. Završimo
u lokalnoj pizzeriji. Večera je relativno nesadržajna, osim Emminog i Grahamovog
čavrljanja. Mislim da sam vidjela da se drže za ruke ispod stola, koji je četvrtast sa
stolicama sa svake strane.
Nate i ja se zadržavamo na sigurnim temama kao što je vrijeme, trčanje i moja

pekara, o kojoj uvijek rado pričam.
„Pa, mislili smo izvesti vas cure na mali golf poslije večere“, kaže Graham.
„Hmm, što je to?“ Emma izgleda zbunjeno i tada doda: „Nećete nas napiti i
odvesti u country klub, je li?“
Graham i Nate izmjene poglede i počinju se cerekati. „Ne. Ali možda bi to mogli
ubaciti“, namigne joj. „Mini golf. Znaš mali golf, dum-dum- gdje god uspiješ.“
„Oooo.. zvuči zabavno.“ Pogleda me. „Ne zvuču li zabavno, Lyn?“
„Zvuči“, uzvratim.
Golf igralište je odmah niz ulicu. Priznajem Grahamu da čini sve da se opustim.
Ova noć zvuči čisto platonski. Zapravo nikad nisam igrala mini golf. Michael i ja nikad
nismo imali vremena za takve stvari. Sigurna sam da jednom kad bude, namjeravamo
imati razne avanture. Do tada, sretna sam radeći u pekari i raditi na svojoj diplomi.

Graham nas uputi u pravila. Tu ima pravila? Tada svako uzme florescentnu
lopticu i napiše broj na nju markerom. Kažem im da oni započnu jer ja nikad nisam
igrala. Gledam ih i čini mi se lako. Tada postavim svoju lopticu i zamahnem, promašivši
lopticu. Graham i Emma se uhvate jedni za drugo i pokušaju zadržati smijeh. Ne baš
uspješno. Ja, naravno, pocrvenim i promjenim tri boje crvene. Kako sam mogla
promašiti? Izgledalo je lako.
Razmišljam i sljedećem potezu kad me Nateove snažne ruke uhvate preko mojih
na palici. Zajedno, pogodimo loptu - ravno u malu rupu na kraju polja. Svi slave. Svi
osim mene. Okrenem se i podignem palicu prema njemu kao čekić. Jedva je imao
vremena da postavi ruku kad sam ga udarila.
„Auu“, kaže malo preglasno. Daj me poštedi, nisam ga čak ni udarila jako kako
sam htjela. „Zašto ovo, kvragu?“ Protisne.
„Zbog kršenja pravila broj dva“, zašištim kroz zube.
Emma dođe do njega da vidi gdje se češe i podigne njegov rukav. „Nate, kakva
je ovo tetovaža?“
Sad ima moju punu pozornost. Želim znati o tetovaži još od sinoć. Pa, čisto iz
znatiželje. Nisam mogla vidjeti što je jučer, čak ni danas kad je bio bez majice.
Uzdahnem. Oh Bože, jesam li upravo uzdahnula zbog njega bez majice?
„Ne počinji, Emma.“ Graham pokaže glavom prema Nateu. „Ni meni ne da da
dobro pogledam i sigurno da neće htjeti pričati o tome.“
Nate izgleda iziritirano. „Gledaj svoja posla, Grahame.“
„Pajdo, nikad neću razumjeti zašto si htio tetovažu kad si znao da će je ljudi
vidjeti i pitati o tome.“ Graham odmahne glavom.
„Samo zato što sam se jednom napio i napravio ovo“, pokaže na ruku, kao da
kiselina izlazi iz njegovih usta, „ne čini ju ništa manje osobnom. No, pusti sad to.“

Osobno. I ne želi o tome. Baš kao ni o srednjoj. Sada me to zbilja muči. Koji
vrag je ta tetovaža? Nešto govori, ali ne na engleskom. Ni njemačkom. Znala bih. Učila
sam ga četiri godine u srednjoj.
Završimo svih osamnaest rupa bez dodira s Nateom ili napadom na njega.
Poprilično sam tiha, gledajući dinamiku između Grahama i Emme.
Oni se s druge strane stalno dodiruju, kao da im netko treba reći da nađu sobu.
Uhvatim kako ih i Nate promatra. Zapravo više nego promatra. Bulji, proučavajući ih
kad Graham prelazi po Emminoj ruci. Nate brzo trepne, protrese glavom i pogleda tužno
u mene. Odmjeri me od glave do pete, potom zatvori oči i uhvati dubok udah dok ruke
provlači kroz kosu.
Kad otvori oči i pogleda me, nasmije se i nagne preko pulta da pita: „Što kažeš
na pivo za kraj ove večeri?“
Uzevši u obzir ova večer je bila poprilično bezazlena. Nate je praktički bio pravi
džentlmen i nije bilo puno čudnih trenutaka. Zapravo, priznajem da je bilo skoro
zabavno. Sjednemo i naručimo pivo i sljedeći sat provedemo u ugodnom razgovoru.
Graham i Emma se sad javno drže za ruke i oboje su očarani jedno drugim. Nate
je bio iznenađujuće divan večeras. Totalno drugačija osoba od one jučer. Sada tek
shvaćam da nisam vidjela da je pogledao ijednu ženu ovdje. Kad se vratimo pred hotela,
poželim laku noć Nateu i Grahamu u autu. Nate mi pruži ruku da se rukujemo, ali je
skoro odmah povuče i nabere nos. „Oprosti,“ promrlja. „Zaboravio sam pravila.“
„Ne, u redu je.“ Nasmijem se i pružim mu ruku. Poslije svega, bio je dobar
većinu vremena. Opet mi se nasmije onim smješkom. Nisam ga vidjela takvog cijelu
večer i pomakne nešto u meni. Uzme moju ruku u svoju. Osjetim njegove žuljevite prste
na mojoj mekoj koži, ponovno me iskre pogode kroz ruku kad se dotaknemo.
Povučem ruku kad se on približi mojoj kosi i šapne „I ja sam ovo osjetio.“ Tada
se vrati u auto i ostane sam. Ali ne prije nego ja uđem u hotelski bar i naručim cosmo
da ponesem u sobu.

Kako prolazim kroz prekrasnu stazu okruženu drvećem, ne mogu, a da se ne
nasmijem načinu na koji je Emma uplovila u moju sobu sinoć. Bacila je svoje cipele,
došla kod mene u krevet i rekla mi kako se Graham ljubi poprilično slatko i kako ju je
poljubio na vratima našeg apartmana. Osjećala sam se da smo kao tinejdžerice koje su
došle prespavati jedna kod druge, zbog načina na koji je opisala poljubac, kao da joj je
bio prvi. Što me iznenadilo jer nije spavala s njim i prekinula je poljubac. Ovo je
ozbiljno. Jako ozbiljno.
Pokušavam shvatiti trebam li je podržavati ili ih rastaviti kako ne bih morala

vidjeti Natea opet, kad se nitko drugi do njega samog pojavi kraj mene i trči uz mene.
Odlučim nastaviti trčati da vidim što će se dogoditi. Kao jučer, usporim i opet ubrzam
malo i kad mi se učini da je gotov, on nastavlja uz mene, odlučim držati svoje vrijeme
i trčati. Iako se često osvrnem prema njemu, on mi se samo smije. Okrenem očima. To
ga natjera da se još jače smije. Ponekad ubrza, trčeći ispred mene, i mislim da je to zato
da mu mogu odmjeriti guzicu. Priznajem da je dobra, jer sam točno iza njega i nema
drugog mjesta gdje bih gledala, poprilično sam prisiljena gledati ga.
Ide mi s desna što znači da nemam dobar pogled na tetovažu na njegovoj ruci.
Nikada nisam bila od onih koji smatraju tetovaže seksi. Nikada ne bih napravila jednu.
Ali na njemu, s tim nabildanim bicepsom, savršeno je. I Bog mi pomogao ako ne želim
preći prstima po njoj.
Michael. Moram misliti na Michaela. Michael nema tetovažu. Okej, ne tako.

Nešto drugo u vezi njega. Kad smo sinoć pričali, podsjetila sam se na sve divne kvalitete
koje ga čine savršenim. Nije on kriv što ne može putovati kao ja. On je doktor, za Boga
miloga. Pričali smo o vjenčanju i odabrali smo datum na proljeće, devetnaesti treći
točnije. Trebala bih misliti na vjenčanicu dok sam ovdje i potražiti ju možda, ali ne

mogu naći vremena između trčanja, učenja i Emminog stražara. Michael mi je rekao da
je stao u pekari jučer samo kako bi pronašao moju mamu kako pomaže.
Drago mi je zbog toga, on je ionako prezaposlen i bez pomaganja. Misleći o

Michaelu, pekari i mami skoro sam zaboravila tko trči kraj mene.
Da nije bilo moje mokre kose na licu možda bih i zaboravila. Nije izustio ni riječ
sve ovo vrijeme.
Dvadeset minuta kasnije dođemo do ulaza u hotel i usporimo kako bi se

zaustavili. Oboje pomaknemo slušalice i on kaže „Hvala na trčanju.“
Tad se okrene i otrči u drugom smjeru. To mora biti najjačih pola sata u mom
životu.

6.poglavlje
Emma se ubrzo vrati nakon što sam prestala s učenjem. Kaže da nas Graham
vodi u razgled grada večeras - noć svega što moramo napraviti, a počinjemo u Angus
Barnu. Zvuči okej. Prošla noć je bila okej, i ako se Nate tako bude ponašao večeras, ne
bi trebalo biti problema.
Izravnam kosu peglom i ostavim raspuštenu. Tada uzmem bijele traperice,

sandale i top u mojoj omiljenoj plavoj boji i bijeli kardigan bez rukava. Ako idemo na
više mjesta, moglo bi izgledati dobro. Opet nas dočekaju na recepciji i isto sjednemo u
auto, a večeras nije čudno. Čak sam dozvolila da mi Nate otvori vrata. Dok god je on
džentlmen, trebala bih mu dozvoliti. Bolje nego kad je šupak kao prve večeri.
Ali neka ne misli da nisam vidjela njegov pogled kad sam ušla u auto dok je on
držao vrata otvorena. Dođemo u restoran i ja se nasmijem, jer doista izgleda kao štagalj,
i pitam se hoćemo li večerati nešto s roštilja i slično. Kako god, kad sjednemo, postane
mi jasno da to nije bilo kakav restoran. Ovo je lijepo mjesto. Kvalitetna hrana i piće i
odlična posluga. Sve stvari na koje nisam navikla.
Graham i Emma sjednu skupa i ona gleda nervozno u mene kao da bih joj mogla
otkinuti glavu. Okrenem očima. Ponekad se pitam ima li moja mama pravo kad kaže da
mi oči mogu zapeti jednog dana ako ih prečesto okrećem. Ovaj tjedan toliko testiram tu
teoriju. Sjednem do njih i stavim torbicu kraj sebe, čineći mali razmak kad Nate sjedne
do mene. Pogleda u torbicu i zareži i zatrese glavom.
Da, frendu, baš tako, nema dodirivanja.
Razgovor je slab, kao i prošlu večer, i shvatim da mi je lakše biti kraj Natea bez
da ga mrzim. Tako je drugačiji nego prve noći kao da se čini da je postao netko drugi,
neki drugi Grahamov prijatelj koji je došao da ne budem treći kotač njemu i Emmi.

Da nije u toj mirišljavoj odjeći i čistom mirisu Natea koji ima aromu nekog
začina, mislila bih da je neko drugi. Na pola večere smo kad se pojavi atraktivna
kovrčava žena zaustavljajući se taman kad je gotovo prošla stol.
Oh, evo ga, dolazi mister plejboj.
Ima dugu plavu, kovrčavu kosu i čini mi se crvene kovrčave umetke, kao da su
samo bačeni u kosu. Stavi ruke na stol ispred Natea i nagne se preko tako da joj je
rascjep sisa točno pred njim... i preda mnom. Priča njemu, ali gleda u mene. Da može
pucati očima, ja bih bila propucana i dvoje iza mene također.
„Hej, dragi,“ kaže s natruhom francuskog naglaska „Nisam primijetila da ih prvo

nahraniš, pa pojebeš ovih dana.“
Moje oči se rašire i usta mi se otvore skoro do stola ispred mene. Nate udari po
stolu kao da udara loptu. Graham zatvori oči i zatrese glavom, a Emma je spremna
skočiti preko njih i zgrabiti gospođicu kovrčave-sise i otrgnuti joj glavu.
Nate uzvrati čvrsto. „Nije li ovo dosta daleko od ćoška na kojem radiš, Claudia?“
Oh Bože, Claudia. Bivša žena. Sada mi boja nestane s lica. Gledam se u oči sa
ženom koja je smotala onog koji je pobjegao od mene i ne izgleda onako kako sam
zamišljala. Okej, možda sam ju zamišljala iako ne bih trebala. Mislila sam da izgleda
nevino, kao djevojčica koja je bila zaljubljena u ljubav svog života. Shvatim da
vjerojatno zamišljam kako sam ja izgledala sa sedamnaest kroz nju. Ali ovo nisam
očekivala. Izgleda… pa kao totalna kučka. Obučena kao kurva iako je lijepa, i čini se
nekako žgoljava.
Ne znam koju emociju proživljavam. Ljubomoru? Strah? Ljutnju? Simpatiju?

Nakon svega, pogriješila je i vjerojatno zaslužuje moje simpatije. Ali ona je ta koja ga
je dobila, iako na kratko, a ja sam ga imala samo jednu noć. Odlučim je mrziti, najlakše
mi je to.
„Zlato, ne trudi se pitati za sljedeći spoj“, kaže mi s velikim gnjevom na licu.

Nema goreg nego da te druga žena nazove zlato, pogotovo ona tvojih godina. Piljim u
njene oči, i bez puno razmišljanja, zgrabim Nateovu ruku, ispreplićući prste s njegovim,
i podignem točno iznad njenih sisa i kažem: „Ne računaj na to zlato. Izgleda da moje
mlijeko voli više da mi je odlučio ovo kupiti.“ Tada joj pokažem svoj zaručnički prsten.
Mislim da će trebati dizalica da joj podigne čeljust s poda. Gleda između Natea i mene
kao zauvijek. Tada zašišti, okrene se u cipelama Jimmy Choo i ode. Trebalo je oko dvije
sekunde da se ostalih troje nasmije, zagrca i vrišti u uzbuđenju zbog mog nekarakternog
ponašanja.
„Curo, mislim da sam zaljubljen u tebe“, kaže Grahan mignuvši Emmi. „Ovo je
bilo epski! Nikada nisam vidio da ju je netko stavio na svoje mjesto.“ Dečki se lupe
šakama i nastavljaju kako je to bilo super kad shvatim da me Nate još uvijek drži za
ruku.
Ili možda ja držim njegovu.
Naglo povučem ruku, sliježući ramenima kad kažem. „Samo mrzim kad me ljudi
zovu zlato.“
„Primljeno na znanje.“ Nate se približi da ga mogu čuti jer šapće: „Onda može
dušo.“ Taman da ću ga udariti kad mu se osmijeh povuče s usana i smrzne se kao jelen
pred jakim svjetlom. Svi pratimo njegov pogled gdje vidimo Claudiu dok joj atraktivni
mišićavi lik pomaže obući kaput.
„Tko je taj lik s njom?“ Emma upita Grahama. On pogleda sažaljevajući Natea.
„To je Jonathon Cassidy. On je bacač Bravesa.“ Tada pokuša podići raspoloženje. „Što
kažete da slistimo ovu bocu vina?“ Ne znam zašto Nate izgleda toliko slomljeno
vidjevši ju s drugim. Nije li ju nazvao kučkom koja ga neće ostaviti na miru kad mu je
poslala poruku neku večer?
Opet dotakne tetovažu na bicepsu. Claudia. Claudia ima francuski akcent. Riječi
na tetovaži moraju biti na francuskom.
Napravio ju je za nju, zbog nje. Ali ako ju je varao, zašto ne želi pričati o tome?
Tada opet počne raditi krugove po zapešću. Po zapešću punom malih ožiljaka. Mislim

da čak nije ni svjestan da to radi. Kao da je udaljen u mislima gledajući u svoju čašu s
vinom. Tada provuče ruku kroz kosu, udahne i iskapi piće.
Cijelu večeru Nate je tih i rezerviran. Graham nam kaže da idemo Fayetteville
ulicom kasnije. Popularni noćni život s trgovinama, restoranima i klubovima. Vidim
kako se Emma vrpolji na svojoj stolici, to je definitivno njen teritorij.
Graham plati račun. Ne želim ni znati koliki je iznos, ali ne bi bila iznenađena
da je nekoliko stotina dolara s obzirom što sam vidjela na meniju. Hvala Bogu, Claudia
i gospodin bejzbolaš su davno otišli dok smo mi došli na parking. Uhvatim se kako se
osjećam loše zbog Natea i ne znam zapravo zašto. Na putu do sljedeće destinacije,
telefon mi se oglasi i vidim da mi je Michael poslao poruku.
Michael: Hej draga, imam mali predah, samo sam ti htio reći da mi nedostaješ.
Zatvorim oči i zamislim njegovo lice.
Ja: Hej i tebi. Nedostaješ mi više. Taman sam u nekom finom restoranu. Imaju
najbolji odrezak ikad. Svidjelo bi ti se ovdje.
Michael: Pazi na sebe, Lyn. Ne pij previše i ne uzimaj piće ni od koga osim
šankera. Odrezak? Ti? Ne vjerujem!
Pa da, nisam neki mesni tip. Ali mislim da je ovo jedan od onih 'jednom u Rimu'
trenutaka.
Ja: Pa, kada jedeš na mjestu koje se zove Barn, moraš.
Michael: Haha. Moram ići. Volim te. Nazovi kad dođeš kući.
Ja: I ja tebe volim. Hoću. Ćao.
Spremim telefon kad parkiramo auto na parkiralište. Nadam se da će netko

zapamtiti gdje smo parkirali, jer ovo je ogromno. Prolazimo kraj jedinstvenih trgovina
i restorana, ja se pitam ima li ovdje koja pekara. Dolazimo do odredišta i ulazimo u

klub. Prigodnog naziva Arhitekt. Buljim u čudu dok se Nate i Graham pogledaju, imam
osjećaj da im ovo nije prvi put da su ovdje.
Nate zauzme jedan od stolova koji je blizu plesnog podija. Graham naruči bocu
šampanjca i kad nam konobar donese, natoči u sve četiri čaše. Graham podigne za
zdravicu „Za nove prijatelje“, namigne Emmi i kucnu se čašama prije nego se okrenu
da bi to učinili svi zajedno.
Nate mi se približi i šapne: „I one stare“, nasmije se vedro i nagne čaše pijući i
promatrajući me preko ruba. Popijemo bocu, naručimo vodu, te krećemo plesati na top
četrdeset hitova. To je okej. Mogu ja to. Plesanje u grupi nije tako osobno i sve dok se
ne moramo razdvojiti u parove, mogu izdržati. Dajem Emmi pogled i ona zatrese
glavom, volim što možemo komunicirati bez riječi, samo pogledom. Plešemo u krugu
s razmakom među nama. To je tako neko vrijeme i svi se pomalo znojimo.
Što to u vezi znoja čini dečke još atraktivnijima? Netko mi je jednom rekao da
kad se dečki oznoje, ispuštaju nekakvu vrstu mirisa koji je dokazano privlačan ženama.
Pa ako gledam po klubu, rekla bih da je to uspješna teorija. Tijela se miješaju skupa,
mičući se zajedno kao jedno. Cure se izvijaju oko muškaraca koji su uz njih. Čak i
Emma i Graham se približavaju jedno drugom i čini se da su izgubljeni u svom malom
plesnom svijetu.
Plešu kao da su pod drogom. Luče endorfin i čine da se svi osjećaju bolje iako
su loše raspoloženi. Mora da i mene endorfini udaraju kad pogledam u Natea. Gledajući
kako pleše, čini se kao da smo savršeni da se stopimo. Kao da smo sastojci koji kad se
pomiješaju i ispeku, nagrađeni smo njihovom aromom. Da budem iskrena, želim to. Ali
ne želim Natea. Ne. Ne želim njega ni njegovu slatku, prljavo plavu kosu kroz koju
nekada provuče ruku. Ni njegova široka ramena ili njegovu liniju koja ide do njegovih
uskih traperica i majice koja se podiže kad digne ruke iznad glave. Priznajem, kako god,
da je slatkiš za žene.
Kao dokaz, tamo je kovrčava atraktivna žena iza njega. Bulji u njega s leđa.
Hello? Nisam li uopće ovdje? Mislim, ne plešemo blizu, ali valjda je očito da plešemo

skupa. On se nasmije kad zapleše blizu nje. Naravno da se nasmije. Tada otvori oči i
vidi mene ispred sebe i šok mu pređe licem. Brzo posegne i uhvati me za ruku, okrečući
nas tako da ja sad stojim leđima toj curi. Podigne mi ruke i brzo zamijenimo pozicije.
Slatkica prođe iza mene i ode, a Nate se nasmije još jednom. Počne lagana
pjesma i ja se vratim do stola popiti vode. Nate me prati, ali Emma i Graham ostanu na
podiju, zaljepljeni skupa, prelazeći rukama jedno po drugom svuda. Mi naručimo još
jednu rundu. Pokušam platiti, ali Nate mi ne dopušta. Uživamo u piću i gledamo na
podij kad mu priđe ženska i pita ga za ples. Stvarno, jesam li nevidljiva? Kaže „ne
hvala“ i pogleda me ispričavajući se.
„Znaš, okej je ako želiš plesati s nekim. Nije kao da sam ti ja spoj.“ Porumenim
„Mislim, nismo skupa. Pa ne skupa – skupa.“ Okrenem oči na sebe.
„Brooklyn, neću te ostaviti da sama sjediš ovdje.“ Nasmije mi se i pokaže

bradom na plesni podij. „Ali ako ti želiš plesati sa mnom, to bi bilo super.“
Plesati s njim? Dirati to slatko tijelo. Približiti mu se. Ne, mislim da to nije dobra
ideja. Ne želim mu davati pogrešan dojam. Nisam više ona djevojčica koja pada na
nekoga i spava s njim. Ne, savršeno sam okej s tim da sjedim ovdje. Još samo par sati
noćas i sutra će biti zadnji dan da vidim Natea.
Emma i Graham se vrate za stol po piće. Dovršim drugi cosmo i zgrabim Emmu
da ju odvučem na podij. „Ženski ples“, kažem da se zna da dečki ostanu na mjestu. Na
podiju Emma ne prestaje brbljati kako je Graham dobar plesač i kako dobro miriši i tako
dalje.
Između mojeg prevrtanja očima, spazim kako Nate i Graham pričaju i pilje u nas.
Znam da pričaju o nama, nadam se da je Emma tema, jer nema smisla pričati o meni.
Moja priča je napisana, nema drugog završetka, nema promjene strana, nema šanse da
se vratim plejboju ovog modernog svijeta. Vidim način na koji me gleda dok plešem,
kao da me želi pojesti cijelu. Trebala bih se osjećati neugodno, ali nije tako. Nakon
svega, ja sam jedina žena ovdje koju ne može imati.

Gledaj koliko želiš Nate, ova knjiga je zatvorena. Gotova. Završena. Kraj.
Emma i ja plešemo tresući guzicama sve dok ne pomislim da ću se raspasti,

žedna sam jako. Vratimo se za stol gdje nas čeka svježa voda i još jedna runda pića.
„Kvragu, vas dvije izgledate vruće.“ Graham se nasmije Emmi. „I ne pričam o

temperaturi tijela. Izgledate super. Mislim da svaki lik u ovom klubu želi da je s vama
večeras.“ Podigne prst i pokaže između sebe i Natea.
Počne lagana pjesma. „Do kasnije vas dvoje“, kaže Emma vukući Grahama od
stola. Iznenađujuće, par momaka dođe i pita me za ples. Drugi ne popušta sve dok mu
ne pokažem prsten. Tada se okrene Nateu i kaže: „Ti si srećković, čovječe.“
Nate jednostavno kaže: „Nemaš pojma koliko.“
Drugi lik odlazi, a Nate izgleda uzrujan. „Slušaj“, kaže dok pokazuje na moj
prsten, „ako budeš plesala sa mnom, obećajem da ću poštovati tvoje zaruke.“
Ne znam vjerujem li ovim riječima ili je alkohol kriv, ali iz nekog razloga, protiv
ženske intuicije i novog lika iza sebe, kažem: „U redu, ali bolje ti je da budeš dobar.“
Porumenim. „Mislim, bolje ti je da se ponašaš tako.“
On se naceri „Znam na što misliš, Brooklyn. I jesam dobar.“ Ignoriram njegove

riječi i krenemo na podij. Stane pred mene i digne obrve tražeći odobrenje da stavi ruke
na mene. Kimnem mu i zadržim dah.
Čim me dotakne, moje se oči spontano zatvore i dah mi zastaje. Moje meso gori
pod njegovim velikim rukama, a venama mi kola elektricitet. Zamislim da, ako držim
oči zatvorenima, mogu bar zamisliti da je to Michael, kako bi mi bilo lakše. Samo što
ne mogu to jer osjetim miris, sada kad mi je tako blizu – miris svježeg rublja i njegov
čisti miris pomiješan s dozom muškog parfema – taj miris definitivno nije Michaelov.
„Um, Brooklyn, inače ovo funkcionira tako da ti staviš svoje ruke na mene
također.“ Gleda me u poluotvorene oči. Drago mi je da je tamno na podiju jer sam
sigurna da opet rumenim.

„Da, u pravu si“, kažem stavljajući ruke na njegova ramena i onda oko vrata, ali
ih ne skupim zajedno. Još želim mali razmak koliko god teško bilo uz laganu pjesmu.
Pokušavam ne micati puno prste, ali osjetim lagani znoj na njegovim vratnim mišićima.
Inače bi me to zgrozilo. Nisam kao Michael. Nisam naviknuta na tuđe tekućine na sebi.
No umjesto da ga odgurnem, tijelo mi izda um i ja mu se još više približim.
Čujem kako duboko udahne kroz nos. Miriši li on to moju kosu? Još uvijek su tu
one male iskrice ispod moje kože kad on napravi krug na mojim leđima gdje drži svoju
ruku. Ovo je teže nego sam mislila. Mislim da sam malo pijana i vjerojatno nisam
trebala ovo učiniti. Ovo se čini predobro za nekoga tko je ipak zaručen. Moja savjest se
svađa s božicom u meni, i odlučim mu dati još jedan ples. Ali to je sve. Nasmijem se na
ovu odluku. Karma je čudna stvar. Nikada prije nisam vjerovala u to. Sve, i dobre i loše
stvari će ti se teoretski dogoditi, tako da… mislim da trebamo učiniti pravu stvar jer
prave stvari, bez obzira bojiš li se, će ti ispuniti dušu.
Pa, čini se da je noćas karma kurva. Jer pjesma koja upravo počinje je ona koja
je svirala par minuta nakon gubitka moje nevinosti s likom koji me upravo drži blizu i
prži moju kožu dodirom. Nickelback pjeva 'Someday' i ja sam u tom trenu opet
sedamnaestogodišnjakinja, sjedim u Nickovom kamionetu misleći kako mi je ovo
najbolji dan i kako je sudbina upravo odlučila za mene o onome o čemu sam oduvijek
sanjala. Smrznuta sam u vremenu. Moje tijelo se trese. I to sve jer je karma htjela svoj
kolačić s čokoladom, sladoled sa šlagom i trešnjom na vrhu, i suza mi klizne niz obraz.
Nate me odmakne i pogleda u lice, koje je sigurno umrljano maskarom. Obrve

mu se skupe. „Brooklyn, ja...“
„O-oprosti“, prekinem. „Moram do wc-a“. Izvučem se iz zagrljaja pokušavajući

se ne osramotiti dok trčim prema wc-u. Čujem brze korake iza sebe. Ne prati me. Molim
te ne prati me. Nastavljam, brzo pronalazeći mir kad shvatim da ovo nije Nate iza mene.
Okrenem se i vidim Emmu kako me prati unutra. „Što je bilo?“ uzme mokre
maramice i obriše me ispod očiju.

Objasnim najbolje što mogu kroz prekidani dah, osjećajući se glupo cijelo
vrijeme jer znam da će me uvijek pogoditi ova pjesma. Izbjegavam je slušati – okej
svaku pjesmu Nickelbacka – prošlih osam godina. Ali večeras, između alkohola, super
noći koju smo imali i činjenice da sam van svog elementa, nisam ispravno razmišljala.
Jednom kad sam se smirila i očistila, vratile smo se za stol gdje iskapim svoju
vodu. Nema više alkohola za mene večeras.
„Je li sve okej?“ Nate upita, izgledajući jako zabrinuto.
„U redu je. Samo mi je nešto upalo u oko. Sada sam okej“, lažem.
Pilji u mene, provuče ruku kroz kosu i krene nešto reći, ali se predomisli. Nadam
se da ne zna zašto sam poludjela. Sigurno se ne sjeća pjesme. Naravno da se ne sjeća,
dečki nikada ne pamte tako nešto.
Emma i ja plešemo još na par pjesama da se saberem. Plesanje s njom je jako

dobra terapija za sve. Praktično je to sport. Nasmije me i brzo se vratim k sebi.
Odlučimo završiti ovu večer i odemo do auta. Dugo smo hodali jer smo daleko parkirali,
a i dok smo išli prema autu, promašili smo stranu pa smo se morali vraćati. Nate i ja
držimo distancu, dok Emma i Graham polako idu za nama držeći se za ruke kao djeca.
Ne pričamo, ali je to ugodna tišina, i čini se da ću ipak biti sposobna pustiti

mržnju koju sam toliko gajila prema njemu sve ove godine. Pola kilometra smo do auta,
napokon, kad počne kišiti i mi brzo trčimo. Tada počne pljuštati i mi se pogledamo
pogledom što-sad? Shvatimo da nismo blizu auta, a niti jedna trgovina ne radi, nemamo
se gdje skriti osim da požurimo naprijed. Kad kiša počinje lijevati jače, Nate skine jaknu
i stavi ju iznad nas kao kišobran.
Praktično smo u punoj snazi dok trčimo. Pa koliko možemo biti, zbog mojih
štikli i toga što smo skoro kao sijamski blizanci slijepljeni jedno za drugo ispod jakne
koja nas prekriva. Ali kad stignemo do auta, nasmijemo se, cerekamo i mokri smo do
kože. Kad pogledam u auto, sjetim se da Graham zapravo ima ključeve i da je on daleko
iza nas. Naše oči se rašire i gledamo se u oči neko vrijeme dok ne puknemo od smijeha.

Hvala Bogu da sam išla u wc prije odlaska, jer kunem se da bih se upiškila u
hlače. Mislim da sam zafrktala nekoliko puta, ali briga me, jer i Nate ispušta neke čudne
zvukove. Trbuh me boli i moje lice samo što ne popuca od navale smijeha. Kiša pada i
mi pokušamo povratiti svoj dah. Gleda u mene svojim mokrim, sjajnim licem i posegne
da izvadi mokri pramen kose iz mojih usta. Prst mu dotakne moje lice, šaljući trnce po
mojoj bradi. Ruka mu podigne moju bradu i moje srce stane lupati sto na sat. Kao da
sam van svog tijela i gledam neku drugu djevojku. Poljubi je.
Čekaj, što? Ne želim to. Pa zašto onda dopuštam da mu prst dodiruje moju donju
usnu? Buljim u njegova usta. Dok on pilji u moje oči. Oh Bože. Ovo će se zbilja
dogoditi. On se lagano približi samo da vidi hoću li se odmaknuti.
Makni se.
. On me uhvati za kuk drugom rukom i privuče me k sebi. Palcem povuče po mojoj

usni i izvuče ju između zubi dok se smije i prilazi bliže. Osjetim mentol i pivo u
njegovom dahu i ne mogu misliti ni na što drugo osim kako želim da njegove usne
dotaknu moje.
I tada… “O Bože vas dvoje ste natopljeni.“ Emma zašišti i instantno sam natrag
u svom tijelu. Koraknem natrag i zatresem glavom. Čujem otključavanje auta i otrčim
okolo da uđem u auto i udarim vratima pri zatvaranju. Emma i Graham uđu i ne čine se
ništa bolji od nas. Također čini se da ne znaju što su upravo prekinuli. Oh, hvala
božicama svih glupih djevojaka koje su skoro prevarile svoje zaručnike da su nas
prekinuli. Nate uzme minutu da strese vodu sa sebe i uđe u auto.
Gleda u moje lice, ali ja ga ne mogu pogledati. Uhvatim se kako vrtim svoju kosu
i brojim do pet. Smiri se, Lyn. Diši. Ne znam što me spopalo. Namjeravala sam mu
dopustiti da me poljubi? Gubim li razum? Naravno da ga nisam išla poljubiti, on je
muška kurva. A ja sam zaručena. Volim Michaela. Val prijekora prijeđe preko mene.
„Ne osjećam se dobro“, kažem kad Graham stane pred neki bar. „Sad ću vas
napustiti. Hvala za predivnu noć i vidimo se kasnije.“ Brzo izađem iz auta i krenem
prema hotelu, ostavljajući Emmu i Grahama zbunjenima.
„Odmah dolazim.“ Emma viče kroz prozor.
„Ne.“ Okrenem se brzo „Samo si uzmi vremena. Ja idem pod tuš i u krevet.“
Ne želim da dođe za mnom, sada, pa da ne moram objašnjavati zašto sam slaba

kad je Nate u pitanju. Oni što trebam je dobar san i zaboraviti na zadnjih petnaest minuta
svog života. Pripišem to alkoholu i adrenalinu. Poslije tuširanja, sjetim se da bih trebala
nazvati Michaela. Ne mogu ga zvati. Ne znam što bih rekla. Moram se malo distancirati
večeras. Pošaljem mu brzu poruku i kažem da sam se možda otrovala večerom pa ne
mogu zvati.
On, brižan, drag doktor kakav je, odmah mi odgovori i kaže kako se trebam
odnositi ako sam se otrovala i da ga nazovem ako se za osam sati ništa ne bude moglo
zadržati u meni.
Napišem mu još jednu poruku da mu zahvalim i kažem da ću ga nazvati sutra.

Legnem i pokušam zaspati. Ležim i pravim se da spavam kad Emma pola sata kasnije
zakuca na moja vrata. Još uvijek ležim i gledam kako se već sunce probija kroz zastore.
Jutro je.
Kažem Emmi da mi nije dobro i da mislim da je trovanje hranom. Kažem da ne

računa na mene večeras. Kaže da će me ispričati dečkima i provjeriti me kasnije.
Konačno uhvatim nešto sna. Sredim stvari u glavi i odlučim da ne bih trebala
više vidjeti Natea. U iščekivanju katastrofe kojom ću opet završiti povrijeđena. Rizik
da uništim ono što Michael i ja imamo? Ovo je ispravno. Ali ne želim da Emma propusti
vidjeti se s Grahamom zadnju večer ovdje, pa odlučim nastaviti s ovom šaradom s
bolesti.
Jutro provedem učeći. Nakon kratkog spavanja i laganog ručka, odem u hotelsku
dvoranu za vježbu trčati. Nema šanse da riskiram trčeći vani i sretnem Natea. Kad se
vratim u apartman, nađem buket cvijeća na stoliću i u njemu je kartica. Znatiželjna sam
pa škicnem u karticu. Oh, nije za Emmu. Za mene je. Moje srce ubrza i otvorim karticu.
Brooklyn, nedostajala si mi jutros. Nadam se da se osjećaš bolje. Nate.

Poslao mi je cvijeće? Bacim karticu da ne moram objašnjavati ništa Emmi.
Nakon svega u apartmanu smo i oni donose svježe cvijeće svaki dan, što je još jedan
buket? Ostatak popodneva dopisujem se s Kaitlyn, mamom i Emmom. Zahvalna, kad
nazovem Michaela dobijem njegovu glasovnu poštu pa ostavim lijepu poruku kako ga
jedva čekam vidjeti sutra i da se osjećam bolje.
Prije nego se Emma vrati, sakrijem dokaze o ručku i trčanju, odlazeći u krevet
nadajući se da će me ostaviti na miru i otići s Grahamom. Mora da sam bolja glumica
nego sam mislila, jer ona je popušila priču bez previše pitanja jesam li sigurna. Ili to ili
joj je drago što je konačno sama s Grahamom.
Ponovno učim kad netko pokuca i čujem mumljanje kao posluga u sobu. Nisam
ništa naručila, ali pogledam na sat i blizu je večere. Otvorim konobaru i kažem da stavi
bilo gdje dok tražim novac za napojnicu. Kad ode, vidim da je donio čokoladni šejk, i
hranu pod srebrnim poklopcem. Krumpirići. Tamo je poruka ali ne moram ni pogledati
da bih znala tko je poslao. Naravno, ipak pročitam.
Brooklyn, nadam se da možeš nešto pojesti. Žao mi je što ti je loše. Brzo ozdravi.
Nate.
Umirem od gladi, ali ne bih trebala jesti. Izgleda li kao prijevara ako pojedem
ovo? Nitko neće vidjeti jesam li pojela ili ne. Mogla sam si i sama naručiti. Osim toga
ovu kombinaciju nisam jela od one noći u srednjoj. Kako je zapamtio? Bio je to kratki
razgovor prije osam godina.
Ne, ne znači ništa ako pojedem. Glupa sam. To je samo hrana, samo ju pojedi.
Uzmem krumpirić i umočim u šejk, te prinesem usnama.
Bože, ovo je tako dobro. Zašto sam bila dugo bez ovoga? Na kraju slistim sve.
Učinim sve da budem u krevetu kad Emma dođe. Ostavim joj poruku da se osjećam
bolje i da ne mogu dočekati da se vratimo u Savannu sutra.

Na putu kući saznam sve o njenom jučerašnjem spoju. Čini se da je Graham već
smislio kako će doći u posjetu za nekoliko tjedana. Ne prestaje se smijati i drago mi je
što je toliko zaljubljena u Grahama da ne brine previše o mojim osjećajima.
Trudim se držati ju na razgovoru o vjenčanju da misli kako se ništa nije i neće

promjeniti.
Jako sam uzbuđena vratiti se i vidjeti Michaela. On je moj život, budućnost.
Zaspem u autu nadajući se da ću sanjati samo o njemu.

7.poglavlje
Sljedećih nekoliko dana provodim pokušavajući srediti sve u pekari. Sad znam
da ovo mjesto radi super i da neće biti uništeno dok me nema. Osjećam se ugodno dok
mi se približava diploma i tražim način kako se proširiti nakon toga. Moja prva noć po
povratku s Michaelom bila je odlična. On je odličan.
Došla sam u njegov stan prije njega, i kad sam ušla u kupaonu, vidjela sam da
mi je nabavio vlastitu četkicu za zube i ostavio ju je na pultu još zatvorenu. Krenem ju
otvoriti i vratim ju ipak neotvorenu iza nekih drugih potrepština. Mislim da je htio biti
dobar domaćin, ali kao dečko, nikada neće razumjeti sentimentalnu vezu koju sam
stvorila koristeći njegovu četkicu. Možda jednom kad se vjenčamo, ću prestati.
Sljedećeg jutra kad je shvatio da koristim opet njegovu, nasmijao se, zatresao
glavom i nastavio se tuširati bez riječi. Mislim da je shvatio.
Danas sam u kuhinji nakon jutarnje gužve i moj mobitel zasvira. Pogledam i
vidim broj koji ne poznajem. Otvorim poruku.
Nate: Brooklyn, nadam se da si bolje. Bilo te je lijepo vidjeti opet. N
Ako ga N nije odalo, Brooklyn je. On je jedina osoba koja me zove punim
imenom, osim moje mame. Kvragu, Emma. Mora da mu je ona dala broj. Zašto bi to
napravila? Pa je pitam.
Ja: Zašto si dala Nateu moj broj? Poslao mi je poruku.
Gotovo odmah odgovori
Emma: Lyn, kunem se da mu nisam dala broj, ni Grahamu isto.
Morala mu je ona dati. Nije prijavljen na pekaru tako da ga nije mogao pronaći.

Nate: Prije nego popizdiš na Emmu, uzeo sam tvoj broj iz njenog mobitela dok
ste obje bile u wc-u. N
Napokon je iskren, ali još nisam sigurna želim li mu odgovoriti. Nismo prijatelji
i ja sam s Michaelom. Odlučim mu ne odgovoriti i ostavim telefon iza kad odem
naprijed u prodavaonicu. Trudim se da ne posrnem i odem pogledati telefon. Nije da
želim još poruka od njega, ali svejedno. Kao kad vidiš automobilsku nesreću. Znaš da
ne može biti dobro i ne želiš gledati. Kažeš si kad priđeš i ne okrećeš glavu kao svi
ostali. Ali kad priđeš bliže, znaš da ne možeš pogledati. Moraš pogledati. Moraš ili će
te to ubiti. Pa pogledam. Kvragu.
Nate: Brooklyn, žao mi je zbog onog u klubu. I zbog onoga na kiši. Ali bar si
priznaj da si i ti osjetila nešto. Znam da nisam bio jedini. N
Kakve to veze ima? Iako sam osjetila nešto, i to je veliko možda, ne bih nikad
ništa učinila oko toga. On je moja prva zaljubljenost, prva ljubav. Razumljivo je da još
postoje neki osjećaji. Plus, on je vruć. Kako god, neću postati još jedna u njegovoj
statistici. Pa mu kažem.
Ja: Nikada nisam sanjala da budem još jedna u nizu u tvom krevetu, čak i ako
imam osjećaje za tebe. Koje nemam. B
Potpišem poruku kao i on. Kasno shvatim da sam iskoristila B umjesto L.

Nekoliko sekundi nakon odgovori mi. Nema li pametnija posla?
Nate: Znači rekla si onome kako-se-ono-zove sve o našem tjednu zajedno? N
Okej sad postajem ljuta.
Ja: Prvo, zove se Michael. I nije NAŠ zajednički tjedan - nego Emmin i moj. B
Nate: Simpatično, shvatit ću to da mu nisi rekla. Bilo je super vidjeti te. Mìslio
sam o tebi puno i volio bih da su stvari mogle biti drugačije. Žao mi je za mnogo stvari.
Stvari koje su se dogodile davno prije. Stvari o kojima ne mogu pričati. Samo znaj da
mi je žao. N

Zašto to nije mogao reći prošli tjedan? Što je to s dečkima i nesposobnosti
komunikacije?
Ja: Cijenim što to kažeš. Svejedno ne mijenja stvari. B
Nate: Da bar može. Da mi barem možeš dati priliku za pokušaj. Odbacio bih sve
recke na krevetu i ti bi bila JEDINA u novom. N
Riječi. Samo riječi. Ne znam zašto bi trošio vrijeme misleći na nekoga tko je
tako daleko kad oko sebe ima more drugih prilika za zabavu. Odlučim ne obazirati se
na zadnju poruku i počnem čistiti za danas. Hvala Bogu ne šalje ništa ponovno. Ali to
me ne drži da provjerim telefon svakih par minuta.
Par dana je prošlo otkad mi je Nate slao poruke. Mislim da je izgubio interes od
tada jer nije poslao ni jednu. Emma je prošla sa mnom kroz sve poruke i zaključila da
sam to dobro riješila, jer ona zna sve o tome kako s muškarcima. Na večeri sam s
Emmom kad mi se oglasi telefon.
Nate: Znaš, u ovoj zemlji primatelji poklona se zahvale pošiljateljima, pa se

nadam da si ih dobila? N
Pa ovo je baš super. Sada moram Emmi pokazati poruku jer me ne želi ostaviti
na miru, i tada će željet znati sve o cvijeću i hrani jer joj nisam ništa rekla o tome. Pa
sve priznam. Tada sve krene u smjeru u kojem nisam očekivala.
„Pa zašto nisi rekla Michaelu?“ upita.
Sranje. Zašto nisam? Jer je karma kurva? Jer se osjećam krivo kad pogledam u
bilo kojeg drugog muškarca? Jer priznajem duboko u sebi, da još imam te osjećaje koji
su tu za njega i mislim da su tu samo zato što je bio moj prvi?

„Zato što ne želim probleme gdje ih ne mora biti, Emma. Nate nije problem.
Volim Michaela. Kraj priče. Nema razloga da uzrujavam Michaela.“
Ne znam želim li uvjeriti nju ili sebe. Ona ne forsira razgovor dalje, a ja ne
odgovaram Nateu.
Petak je navečer. Emma je na spoju s Grahamom, okej, ne pravi spoj, zapravo je

u drugoj sobi, a on je i dalje u Raleighu. To je spoj preko skajpa, ali ona misli da je pravi
pa se slažem. Ja sam sama. Sama jer je Michael u bolnici. Opet. Pa sjedim kod kuće i
pokušavam pronaći neki film. Emma je više za romantične komedije. Ja ne, dajte mi
krvi, akcije i slično. Nikada se ne umorim od vikanja na televiziji jer je netko u filmu
preglup da nekud ode sam. Zazvoni mi telefon.
Nate: Mnogi ljudi kažu da je petak trinaesti bolji nego noćna mora u Elmovoj
ulici jer je nevjerojatno da ljudi mogu umrijeti u snovima. Tvoje mišljenje? N
Što? Kako kvragu? Pogledam preko ramena po sobi. Opet zazvoni prije nego
odgovorim
Nate: Ako točno pogađam, Emma je u sobi do tvoje, kao Graham do moje,
ostavljajući nas same i suhe večeras. Još uvijek voliš filmove strave? N
Oh, dobar je. Je li snimao naš cijeli razgovor u srednjoj?
Ja: Prvo, kako znaš da ne sjedim s Michaelom? Drugo, zašto ne vrebaš okolo
tražeći sljedeću damu? B
Nate: Vrebam? Rječita si. Čujem kako Emma priča o tebi kako si sama kod kuće.
I ja ne.. vrebam... više. Kupio sam novi krevet.. N

Opa! Odlučim da ga ne bih dirala ni štapom. A pošto mi je dosadno, upalimo isti
film i dopisujemo su kako su glumci glupi. Kad film završi, spremna sam za krevet i
šaljem mu zadnju poruku.
Ja: Odoh u krevet. Molim te ne odgovaraj na ovo. P.S. hvala za cvijeće… i

ostalo. B
Nate: Nema na čemu za cvijeće... i ostalom. Lijepo spavaj, ljepotice. N
Pa sranje. Opet čitam poruku. Ovaj tekst ovdje, to je zašto ovo moram završiti…
Što god to bilo. Ne može me zvati ljepotice. Ne može razmišljati o svom krevetu i meni.
Moram reći Michaelu.
Sjedeći u pekari nakon žurbe ponedjeljkom, mislim na vikend proveden s

Michaelom. Taj rijetki vikend koji je zapravo trajao četrdeset osam sati u komadu dalje
od bolnice. Savršen vikend sa savršenim čovjekom. Nisam mislila da će ovako završiti.
Ostavila sam da sve ostane tamo. Pa skoro sve. Možda je bilo nekih detalja koje sam
izostavila. Ali, većinu vremena, bila sam totalno iskrena govoreći mu kako mi je bilo
neugodno tamo s Nateom i kako je on muška kurva i da, da smo jednom otplesali, ali
samo zato što su i svi ostali i da se nismo poljubili. Tehnički, to je istina. Nismo. Mogli
smo. Skoro i jesmo. Ali na kraju nismo se poljubili i nije ništa pošlo krivo.
Čak sam rekla da je nekako pronašao moj broj i poslao mi poruku. Ponudila sam
mu da ih pročita. Naravno, rekao je da ne želi. Vjeruje mi sasvim i da sam htjela
drugoga, bila bih s njim i da zna da ga nikad ne bih ostavila zbog nekog kao što je Nate,
varalica koji je ostavio mladu curu i uništio brak. Jednom preljubnik, uvijek preljubnik.
Kad razmislim o tome, shvatim da sve što je Michael rekao je istina. Da sam
htjela biti s Nateom, mogla sam biti. Ali bi li on to cijenio? Samo bi me opet povrijedio.

Čak i da imam osjećaje prema njemu, koje nemam, prevario bi me i nastavio dalje s
drugima.
Znala sam to sve, ali način na koji mi je to Michael rekao natjerao me da shvatim.
Michaelovo prihvaćanje i povjerenje u mene pomoglo mi je da se oslobodim Natea.
Znala sam što moram napraviti. Ako me opet kontaktira, preklinjat ću ga da me ostavi
na miru. Pitat ću Grahama da učini sve što treba da ga drži podalje od mene. Moram se
fokusirati na Michaela. Moj život je s njim, sa savršenim čovjekom koji će iskreno biti
uz mene.
Osjećaj olakšanja me preplavi. Teret mi je pao s ramena. Konačno sam mirna.
Prošao je gotovo tjedan dana otkad mi se Nate javio zadnji puta i nadam se da je
jednostavno sve pustio da mu se ne moram suprotstaviti. Loša sam u tome. Ali moj
telefon se oglasi i karma me jednostavno ne želi ostaviti na miru.
Nate: Pokušao sam se držati podalje, učiniti pravu stvar, ali ne mogu. Znam
zašto si plakala one noći u klubu. Sjećam se pjesme. Sjećam se svega o toj noći.
Brooklyn, oduvijek sam želio da to budeš ti. Volio bih da mogu objasniti stvari. Molim
te da mi dozvoliš. N
Kvragu i on. Voljela bih da je prestao s ovim. Čini ovo težim. Stišće me u grlu,
ali moram mu reći ako želim priliku za sreću. Duboko udahnem i napišem poruku.
Ja: Nate, rekla sam Michaelu sve i on je bio jako razuman. On je onaj kojeg
volim. Ne želim nikog drugog. Ne želim tebe. Žao mi je za sve što se dogodilo onda kad
si morao otići, ali ovo je moj život sada. Ne mogu te imati u njemu. Donijela sam odluku.
Nemoj me više kontaktirati, molim te.

Zaklopim oči i pritisnem pošalji. Otvorim bocu vina i popijem brzo iz nje.
Ponosna sam na sebe zbog ove odluke. Radim pravu stvar. Spremna sam krenuti dalje.
Opet se oglasi telefon.
Nevjerojatno!
Nate: Brooklyn, obećajem da ću poštovati tvoju odluku i neću te kontaktirati

opet. Samo ti šaljem zadnju poruku. Molim te učini nešto za mene, za starog mene kojeg
si poznavala u srednjoj prije nego što sam sve sjebao. Poslušaj pjesmu za mene. 'Budi
moj razlog'. To je moja priča. Tako se osjećam. Kaže sve što ja ne mogu. I sve što želim.
Oduvijek si bila ti. Nate
Kao da je vrag u vreći i ne mogu pogledati, vodila sam bitku oko pet sekundi kad
je božica u meni pobijedila i kad sam skinula pjesmu. Slušala sam pažljivo refren.
Budi moj razlog…
Moj uzrok, moje svijetlo
Gurala si me naprijed…
Pjesma zvuči poznato. O čovjeku koji je povrijedio ženu i traži njenu pomoć, da
mu bude razlog za promjenu i da postane bolji čovjek. Na kraju pjesme, suze mi klize
niz obraze, jako je romantična gesta, koja bi bila savršena nekih osam godina prije.
Možda bi tada djelovala na mene. Ove emocije koje sada osjećam… Borim se s njima…
nisu stvarne. To su emocije sedamnaestogodišnjakinje koja više nisam. Označim poruke
koje mi je poslao i stisnem obriši sve.

8.poglavlje
Između učenja za ispite i vremena na poslu, dajući Kaitlyn i više nego zasluženi
odmor, prošlih par tjedana su proletjeli. Život je ugodan. Život je dobar. Michael i ja
brinemo o planovima za vjenčanje. Isprobavamo kolače i poslušali smo par bendova za
vrijeme njegovih rijetkih slobodnih večeri. Ako ništa drugo, bar osjećam dublju
povezanost s njime nego prije.
Nate je ostao vjeran svojoj riječi i ne kontaktira me uopće. Moje srce je gotovo
zacijelilo i možda je bilo dobro što sam išla s Emmom i suočila se s njim. Mislim da bih
inače nosila tu ljutnju i mržnju zauvijek. Morala sam to pustiti. Čak mogu ići prečacem
do roditeljske kuće što znači da prolazim kraj Benda. Još uvijek mislim da nikada više
neću otići tamo… ali mali koraci su dobri.
Čak se uhvatim kako naručujem svoju omiljenu hranu opet, čokoladni šejk i
krumpiriće, kad god idemo van. Sramim se što sam se lišila ove delicije tako dugo. Još
jedna noć učenja i nikad više neću morati otvoriti knjigu. Još jednom, drago mi je što
Michael ima noćnu smjenu večeras. Da mu je jedan od slobodnih dana, osjećala bih
potrebu da ju provedem s njim jer smo rijetko zajedno. Ali, srećom, on je tamo i imam
prednost tihog stana za učenje tijekom noći.
Sutra ujutro moram posjetiti kampus na drugom kraju Savanne da napišem tri
ispita online tečaja. Ne daju mi da diplomiram ako se ne pojavim na ispitima. Nisam
uopće zabrinuta oko toga. Znam da ću ih položiti. Ali baš kao što sam morala usavršiti
recept za crveni baršunasti kolačić, ne mogu na ispit znajući da ću jednostavno proći.
Moram znati da ću proći s najvišim ocjenama. Pa učim sve, opet i opet.

Probudim se u Michaelovom krevetu okružena otvorenim knjigama i
bilježnicama svuda po krevetu. Smijem se znajući da je ovo zadnji dan školovanja.
Mogu ja ovo. Pošaljem poruku Michaelu i Emmi.
Ja: Poželi mi sreću… trebat će mi!
Emma mi odmah odgovori bez obzira što je ovo rano za nju.
Emma: Lyn, ne treba ti sreća. Razvalit ćeš!
Od Michaela ne dobijem odgovor, ali nisam ni očekivala. Kad radi, treba mu

neko vrijeme da mi odgovori. Bit će kod kuće, vjerojatno spavati, dok ja položim testove
i ja imam posebne planove kako ga probuditi.
Četiri sata kasnije sam izmorena, izgledam kao zombi nakon tri testa. Kako jedna
osoba može zapamtiti toliko informacija i zapisati u tako kratkom vremenu? Pogledam
okolo i vidim studente kako idu oko kampusa, jako se nasmijem jer nisam više student,
pa tehnički nisam, nakon što dobijem diplomu idući mjesec, ali to se ne računa.
Posegnem u torbicu i pogledam u telefon. Nasmijem se kad vidim da imam nekoliko
glasovnih poruka, prvo od Michaela, onda od Emme i moje mame. Smijem se kad čujem
Michaelov glas.
„Lyn, znam da ovo nećeš čuti prije završetka ispita. Siguran sam da ti ide super.
Jako si pametna i lijepa i ne mogu dočekati da proživim život s tobom. Idem kući i
vjerojatno ću spavati, ali želim da me probudiš. Trebamo to proslaviti. Ionako… znam
da hoćeš.“ Nasmije se. „Volim te srce. Vidimo se kasnije.“
Ionako hoću? Da, na to i ja mislim isto. Praktički poskakujem do auta kad

prebacim na drugu poruku od Emme.

„Lyn, um… dođi u bolnicu. Dogodila se nesreća i …“ zastane da pročisti grlo,
„samo dođi na hitnu, čekam te tamo.“
Zvuči nervozno, čak uzbuđeno. Mislim da znam što se događa tamo. Poslušam
maminu poruku.
„Malena, nemoj žuriti i vozi oprezno, ali dođi u bolnicu čim dobiješ ovu poruku.
Vidimo se ubrzo.“
Nasmijem se. Da. Baš kao što sam i sumnjala. Stvarno, mogao je biti malo više
originalan. Ali valjda kad praktički živiš u bolnici, moraš učiniti što moraš. Pogledam
na sat da se uvjerim da ću stići na vrijeme kad sam mu rekla da hoću. Ne želim doći
prerano i uništiti iznenađenje. Vozim se dvadeset minuta do bolnice, sjetim se kako je
bilo zadnji puta kad je bilo hitno.
„Lyn, moraš odmah doći u bolnicu!“ Emmin drhtavi glas vrišti na glasovnoj
pošti kad sam otvarala pekaru. „Michael je okej, ali je zaspao na poslu i pita za tebe.“
Pokušam je nazvati natrag, ali je ne mogu dobiti što je neobično s obzirom da

se gotovo tušira s telefonom. Pokušam nazvati Michaela, ali odmah me prebaci na
sekretaricu. Nisam mogla dobiti ni svoje roditelje. Postajem zabrinuta i ubrzam vožnju.
Kad dođem na hitnu, ne mogu naći Emmu, pa kažem sestri tko sam i ona me
odmah uvede u veliku sobu i ostavi me bez da kaže ijednu riječ. Gledam po sobi i vidim
da je to ona ista soba u kojoj sam upoznala Michaela prvi puta prije godinu i pol. Jako
je bijela, s onim zavjesama koje razdvajaju pacijente koji se tu nalaze. Čujem kako
netko pročisti grlo i pomislim da mora biti Michael, pa odem iza zastora i ostanem
zapanjena kad vidim. Stoje tamo s glupim cerekom na ustima skoro svi koje znam. Moji
roditelji, njegovi roditelji, njegovi brat i sestra, Emma, Kaitlyn i par bližih prijatelja i
neko medicinsko osoblje koje Michael zove prijateljima. Tada pogledam u Michaela
koji kleči na jednom koljenu držeći malu crnu svilenu kutijicu.
„Lyn, znam da ovo nije najromantičnije mjesto za ovo, ali shvatio sam ako dosad
nisi navikla na ovo, već bi pobjegla kroz ova vrata glavom bez obzira.“ Već mi suze

klize niz lice. „Mislim da sam se zaljubio u tebe onaj tren kad sam te ugledao u ovoj
sobi. Ti si najbolja stvar koja mi se dogodila i želim provesti ostatak svog života s
tobom.“ I njemu krenu suze „Lyn, hoćeš li se udati za mene?“
Pitam se što će učiniti da nadmaši ovo? Moram priznati, planirajući ovo danas,
upecao me. Očekivala sam nešto poslije diplome idući mjesec, ali ne sada. Vjerojatno
je zato odabrao danas, jer nisam to očekivala. Posebno ne nakon noćne smjene. Tako je
sladak. Dolazila sam u bolnicu i na hitnu često.
Kad sam ušla na hitnu čekala me sestra. Poprilično me znaju ovdje. Pošalje me
u privatnu sobu. Privatna soba, dobar odabir. Njene oči su nemirne i ona šmrca. Isuse,
preemocionalna? To je samo zabava iznenađenja. Kad uđem, tako sam uzbuđena da
vidim njih sve i tada vidim njihova lica. Opet, njegovi roditelji, brat i sestra i njihova
djeca. Malo je previše dovoditi djecu, ali u redu. Moji roditelji su ovdje.
Vidim Emmu, ali nikog od prijatelja. Možda će iskočiti kasnije i iznenaditi me.
Emma prođe kraj svih i dođe do mene kad vidi da sam ušla u sobu. Ona plače. Skoro
me uguši zagrljajem. I osjetim kako se trese i stišće me.
Što se događa? Gdje su baloni i torta? Tek onda bolje pogledam sve u sobi.
Većina plače. Moj otac sjedi držeći glavu u rukama. Michaelova starija sestra, Janie je
u ćošku s destogodišnjom kćerkom, Amandom, pokušam vidjeti dijete koje je praktički
u histeriji. Njegova mama i tata su zagrljeni i ona se trese i plače.
Gdje je Michael? Panično pogledam po sobi, sigurna da sam ga promašila. Ali

on nije tu. Gledam iza sebe u hodnik, ali nije ni tamo, ali vidim par stvari da vise i svi
se grle i plaću.
„Lyn, tako mi je žao,“ Emma proštuca. „Jako, jako žao.“
Zbog čega? Što se događa? Podignem pogled i zaustavim trzaj i shvatim da i ja

plačem. „Neka mi netko kaže što se događa. Gdje je Michael?“
Svi se pogledaju sekundu prije nego moj tata ustane i priđe mi da me uzme za
ruke.
„Brookie,“ kaže obraćajući mi se nadimkom koji nije koristio otkad sam bila
mala. „Michael je imao nesreću na povratku kući poslije posla. Misle da je možda
zaspao. Auto mu je sletio s velike visine i udario je u zid.“ Duboko udahne izgleda kao
da ga boli. „Brookie..“
Ne, ne, ne, ne, ne, ne!
„Ne, ne govori to!“ preklinjem
„Brookie, žao mi je. Ne izgleda kao da će se izvući.“ Povuče me u zagrljaj s

Emmom.
„Ne!“ vrisnem, „prestani odmah! Prestani pričati. On će biti u redu. Michael je

u redu. Odvedite me k njemu. Samo me treba vidjeti. Sve će biti u redu kad me vidi.
Usred smo planiranja vjenčanja i neće me sad ostaviti. Ne. To nije uredu. Ovo se ne
događa.“
Pokušam se otrgnuti od Emme i tate, ali me oni drže čvrsto da se ne mogu

pomaknuti. Tata me odvede do stolice i pomogne mi sjesti kad dođe nekoliko doktora
da pričaju sa mnom. Čak ni nisam ovdje. U ovoj sobi. Nisam ovdje. Izvan tijela sam,
plutam okolo, gledajući u prijatelje i obitelj kako se raspadaju. Osjetim mučninu, ali se
ne mogu pomaknuti. Suze mi se slijevaju, namakajući moju svilenu košulju. Čujem
riječi kao životnu podršku i mrtav mozak, ali ne slušam zapravo. Ne mogu skupiti misli
da pažljivo saslušam doktore i njihove liječničke dijagnoze kad znam da govore da je
moj život gotov. Moja ljubav. Moj Michael. Napušta me.
Želudac mi se okrene. „Zlo mi je“, ustanem sa stolice i jedna od sestara me zgrabi

za ruku i gurne me u najbliži wc, taman na vrijeme da izbacim doručak u lavabo. Čujem
korake iza sebe i tada mama i Emma obje uđu, trljaju me po leđima i daju mi vlažne
maramice. Kliznem na pod, ostajući tamo dok nisam sigurna da opet neću povratiti.
Emma mi da žvaku. Ona je uvijek spremna.
Gledam po kupaonici, smrdi po izbjeljivaču. Pogledam na pod i nadam se da je

čist. Tiho je ovdje. Samo pištanje ventilacije se čuje i to je nekako smirujuće. Svi čekaju

da nešto učinim, ne želim napustiti ovo mjesto. Nakon što to učinim, više ništa neće biti
isto.
„Brooklyn?“ mama me trgne iz transa i pogledam u njih dvije.
„Ne znam što da radim. Što bih trebala? Reci mi što da radim.“
Moja mama, dizajnerica haljina i ostalog, sjedne kraj mene na pod i uhvati me
za ruke. Pogleda me u oči i kaže: „Idi mu reci zbogom.“
Tada sam počela padati. Jako i glasno zaplakavši, srce me toliko boljelo da sam
pomislila kako sam jedina na svijetu koja je osjetila ovoliku bol. Osjetila sam mamin
meki dodir, kako prelazi po mojoj dugoj kosi. Počela je od gore i mazila moju kosu dok
nije došla do kraja. To je radila kad sam bila dijete, kad bih ogrebala koljeno ili kad
nisam bila odabrana za nogometni tim u osnovnoj, ili kad mi znanstveni projekt nije
radio. Ili kad ti zaručnik umire.
Minutama kasnije ili satima, izgubila sam pojam o vremenu, ona i Emma me
pomognu podići i izvedu me iz kupaonice. Dopustim im jer sam samo ljuska od čovjeka.
Beživotna lutka koju drugi vode okolo. Ne osjećam noge, samo vidim da hodamo jer
prolazim kraj stranaca hitnoj. Spazim malog dečkića s prekriženim rukama koji se
smjestio kod mame dok njegova mala sestra crta masnim bojicama na stolu kraj njih.
Majka me pogleda oči u oči i vidim joj u očima da zna. Zna da nikad neću imati malog
dječaka s čupavom kosicom koji će pasti s bicikla i kojeg će mama dovesti u bolnicu
kako bi ga tata popravio i izlječio.
Ona zna da nikada neću imati smeđooku djevojčicu koja će izrasti i voljeti peći
kao njena mamica. Kako idemo kroz hodnik, vidim stariju ženu kako gura muža u
kolicima na koja su povezani baloni i piše: „Ozdravi djede.'
Moji koraci uspore. Michael nikada neće biti djed. Neće ostarjeti sa mnom. Neće
uopće ostarjeti. Zatvorim oči i odbijem gledati druge ljude i okolo. Moramo u lift jer
sam prestala hodati, ali osjetim pokrete. Kao i srce koje mi je prestalo kucati , ali sam
još živa.

„Ovdje smo“, mama mi prošapće u kosu, još uvijek me čvrsto držeći oko ramena.
Otvorim oči i vidim njegove roditelje iza vrata. Vrata koja će me odvesti do
zaručnika. Ona koja nas razdvajaju. Želim otići tamo s njim i nikada ne izaći. Pogledam
njegove roditelje, njegova mama je skamenjena, ali shvatim da je slomljena kao i ja.
Nikada joj nisam bila blizu, ali ovaj trenutak dijelimo vezu koju nitko ne može ni
zamisliti. Dio smo kluba u koji nitko nije učlanjen. Volimo čovjeka iza vrata više nego
ijedna žena na svijetu.
Spontano krenemo jedna prema drugoj u zagrljaj, obje se tresući i plačući. Čudno
je znati da netko osjeća tvoju bol. Odmakne se i pogleda me. „Lyn, mislili smo da bi
htjela trenutak nasamo s njim prije…“ ne može ni izgovoriti riječi. A ja ne mogu ni
misliti na riječi. Pogledam u vrata i ne mogu si pomoći da pomislim da čim uđem i kad
me vidi, čuje, namiriši, probudit će se. Naša ljubav je tako jaka da će ga povući od tamo
gdje se nalazi.
Svi će vidjeti da su doktori pogriješili. Ponekad pogriješe. Michael mi uvijek

priča priče kako ljudi imaju te čudnovate oporavke koji su neobjašnjivi, i ne sumnjam
da je on jedan od tih. Pronađem riječi: „Da, voljela bi to. Hvala.“ Zagrlim ju još jednom.
Pogledam u Emmu i mamu. Mama mi daje slabašan osmjeh i kaže: „Bit ćemo
točno ovdje ako nas zatrebaš.“
Krenem proći kroz vrata kad mi sestra uhvati lakat i kaže mi da je oko njega
dosta žica i respirator koji diše za njega pa mu tuba izlazi iz usta. I da ima zavoje na
glavi i rukama. Sve što mogu je kimnuti i gledati ju slabo. Pusti me kroz vrata i lagano
ih zatvori.
Oduševljena sam zvukovima u sobi. Čuje se samo zujanje i pirenje iz ventilatora

i bip-bip-bip zvuk monitora za srce kroz tamnu sobu. Pokušam uskladiti rad svog srca
s njegovim, ali moje udara prebrzo. Prvo vidim zavoje na vrhu glave, još vidim preljepo
lice, ali sad je unakaženo porezotinom na obrvi i ranama na obrazu. Još izgleda kao moj
Michael. Nosi plavo bijelu bolničku odoru s rukama koje se odmaraju sa svake strane.

Jedna je zamotana, skoro od ramena do zapešća dok druga izgleda kompletno
neozlijeđena.
Sjednem na stolicu bliže njemu i uzmem ruku u svoju. Mnogo je topliji nego sam
mislila da će biti.
„Michael“, prošapćem, „trebam te. Ne ostavljaj me.“ Suze mi padaju na njegovu

ruku i klize na krevet. Sjedim trljajući njegovu ruku, u ritmu rada monitora. Kao da se
lako navikneš na taj zvuk. Možda se zato ne budi. „Michael!“ viknem na njega, „vrijeme
je da se probudiš. Imamo toliko planova za napraviti.“ Spustim glas i kažem „Moji ispiti
su gotovi i sad se mogu koncentrirati samo na vjenčanje.“ Pričam o svadbi i onome o
čemu sam sanjala kako će to biti. Tada mu kažem o našoj djeci, dečku i curici – kao što
smo planirali. Pričam sve dok mi grlo ne presuši. Vrata se otvore i uđu njegovi roditelji.
„Ne. Nisam spremna. On nije spreman.“ Plačem odbijajući pustiti mu ruku.
„Lyn, dušo“, njegov tata mi kaže „On je već otišao. Ovo nije Michael. Vrijeme
je da ga pustimo.“ Zagrle me oboje „Nitko drugi ne želi biti ovdje kad…“ njegova
mama kaže grcajući dok nastavlja, „pa, ako želiš ostati mi ćemo isto biti ovdje.“
Nekoliko doktora i sestara uđu u sobu. O Bože. Ovo se stvarno događa. Ne

puštam mu ruku. Doktor kaže nešto njegovom ocu koji kimne. Objasni nam svima što
će se dogoditi, ali ga ne mogu vidjeti kroz suzne oči i ne čujem ga od zvuka svog srca
koje mi udara u ušima.
Njegova mama i tata dođu s druge strane kreveta i mama ga uhvati za drugu ruku.
Njegov tata kimne doktorima. Oni ugase monitor prvi i ja odmah stavim glavu na
njegova prsa da vidim osjetim li još kako mu srce kuca.
Ne idi! Ne ostavljaj me! Vrištim u sebi.
Čujem kako nešto klikne i zvuk respiratora prestane. Vrata se otvore i neki izađu.
Soba je tako tiha. Skoro smirujuća. Jedini zvukovi su plač i šmrkanje. Njegova prsa se
dignu i spuste još par puta i stanu.

Diši, zapovjedim.
Srce mu još tuče, iako osjetim kako usporava. Sve slabije i slabije i kad osjetim
da će zaspati, jače ga stisnem za ruku, drugu ruku stavim oko njega iza leđa i naslonim
se na njegova prsa. Želim postati dio njega, njegovog tijela i duše. Želim postati jedno
s njim u ovom trenu kamo god da ide, na koje god putovanje ide, neka me povede sa
sobom.
Kucanje je sve tiše i tiše… tada ništa.
Michael… uzmi me sa sobom.

9.poglavlje
Dvije godine kasnije
„Emma, da si imala probu, kao svaka druga mladenka, ne bi bila ovako van sebe
sada.“
„Nisam van sebe, Lyn“, kaže dok joj frizerka radi super duge kovrče. „Uzbuđena
sam! Znaš da Graham nije mogao uzeti više od dva tjedna slobodno za naš medeni
mjesec. Pa zato nismo imali probu. Koliko problem može biti zapamtiti kojim redom
idemo pred oltar?“ Pogleda me u ogledalu. „Ti si ta koja ludi.“
„Nisam“, zacvilim. Kao da sam desetogodišnjakinja.
„Lyn, razumijem te. Nisi ga vidjela gotovo dvije godine. Znam da si nervozna
iako to nećeš priznati.“
Okrenem očima. „Kako god. Jesi li vidjela sjedeća mjesta? Njegovo ime plus
Candy. Kakvo je to ime uopće? Zvuči kao da treba biti u porniću, ako mene pitaš. Ili je
možda striptizeta.“
Emma mi se nasmije i zatrese glavom. Kovrče joj poskakutaju na ramenima.

Prekrasna je. Mislim, Emma je uvijek lijepa, ali danas… wow, čak mi oduzima dah.
Graham će ostati zadivljen pred oltarom. Oltar. Mjesto gdje ću ga opet vidjeti. Od svih
mjesta na svijetu, to baš mora biti oltar u crkvi gdje ću ga vidjeti.
Pogledam se u ogledalo. Sviđa mi se kako me frizerka uredila. Isplela mi je

pletenicu i mali pramenovi vise mi oko lica. Vizažistica me je našminkala tako da čak i
ja mislim da je lijepo. Kako je samo iskoristila tonu šminke, a izgleda kao da ju ni
nemam.
„Curo… mi smo vruće“, Emma se smije. „Momci će se rastopiti.“
„Koga briga kako ja izgledam. Ti si jedina koja je vruća.“ Oči mi zasuze. „Emma
prekrasna si i tako sam sretna zbog tebe.“
„Bože, Lyn, ne plači, uništit ćeš šminku. I neće sve oči biti na meni.“ Namigne
u ogledalu. „Sumnjam da će me Nate primjetiti nakon što ti dođeš do oltara
izgledajući… ovako.“ Pokaže rukom po meni.
„Dvije godine, Emma. Prošlo je dvije godine i oboje smo krenuli dalje. Nisam
zainteresirana za vezu. Posebno ne s njim, plus on je sa Cherry, Chicklet ili kako god
joj je ime.“
„Candy,“ podsjeti me okrećući oči.
Dvadeset minuta kasnije stojim na vratima. Pokušavam poduprijeti Emmu

najbolje što mogu. Napokon, ovo je njen dan. Samo ne mogu prestati misliti na to što
će se dogoditi za nekih trideset sekundi kad izađem kroz ova vrata.
„Sve će biti u redu, Lyn. Vidjet ćeš.“ Kaže ohrabrujući me. Ja sam najgora
najbolja prijateljica i kuma.
„Žao mi je Emma. Ja bih to trebala reći tebi.“ Promrmljam. „Emma, ti si najbolja

prijateljica koju netko može imati i zaslužuješ svu sreću s Grahamom.“ Povučem ju u
zagrljaj pažljivo da joj ne pomaknem veo. „Nedostajat ćeš mi jako.“
„I ja tebe volim slatkice.“ Otvori vrata i gurne me kroz njih. „Ne brini, Thelma,
uvijek ćemo se viđati ionako, i kad se preselim u Raleigh. Sada, idemo me udati.“
Vrata se otvore i mi krenemo u veliku katedralu uređenu ljubičastim i bijelim

cvijećem. Cvijećem koje se slaže s mojom haljinom. Onom koju je Emma odabrala jer
je smatrala da se slaže s mojom tamnom kosom. Seže sve do poda. Nadam se da se neću
spotaknuti o vlastite noge pri ulasku.

Curice s prstenjem i laticama krenu prve, za njima Emmine sestre i Grahamova
sestra. Kad dođe red na mene, moram se natjerati da krenem. Ovo je Emmin dan,
podsjetim se. Nemoj ovo sjebati.
Krenem kroz prolaz i pokušam ne gledati pred oltar gdje stoje Graham i njegov
kum. Gledam u goste koji sjede u klupama. Pronađem svoje roditelje i fokusiram se na
njih. Zatvorim oči da zadržim suze kad mi prođe kroz um da je ovako trebalo biti i moje
vjenčanje. Trebala sam ići ja u bijelom, a ne u ljubičastom. I Michael je trebao biti pred
oltarom.
Duboko udahnem i otvorim oči. Tada to učinim. Jer je baš kao nesreća koju ne
možeš gledati. Lagano podignem oči i lagano krenem prema oltaru. Vidim crne sjajne
cipele ljudi koji stoje sa strana. Odmah spazim par crnih cipela koje stoje s desna. Znam
da pripadaju Nateu. Vidim crne hlače i smoking koji savršeno stoji na njegovim
ramenima. Moje srce divlje tuče i mislim da ga svi oko mene mogu čuti.
Kad nam se oči sretnu, srce mi skoro iskoči iz prsiju i spoji se s njegovim. Bulji
u mene otvorenih usta. Mislim da vidim kako kaže: „O moj Bože.“ Graham podigne
obrve i nasmije se. Tako je zgodan u odijelu da ne mogu prestati gledati. Kosa mu je
duža nego prije par godina. Na krajevima se malo kovrča, baš kao u srednjoj. Te plave
oči me promatraju da skoro zaboravim gdje se nalazim.
Trgnem se, pomaknem oči s Natea i završim svoj hod ispred. Trebala bih misliti
o Emmi trenutno dok hoda prema oltaru, gledajući Grahama u oči. Ali samo razmišljam
kako ću pregurati ovu noć s njim u istoj prostoriji. U istoj prostoriji dok on izgleda tako
slasno. S njim i Candy – porno zvijezdom. Ne bih trebala mariti. Pokušavam da mi ne
smeta. Tako sam sjebana. Zahvalno, sposobna sam zanemariti trenutno, i obaviti
ceremoniju bez da gledam u Natea.
Kako god, kad ih proglasi mužem i ženom, svi plješću. Ne mogu si pomoći da
ne gledam u njega. Ima ponosni osmijeh na licu i gleda kako mu najbolji prijatelj ljubi
moju najbolju prijateljicu. Podigne oči prema meni i nasmiješi mi se. Onaj osmijeh.
Onaj koji me progoni u snovima. Graham i Emma krenu prema izlazu. Oh, pakao. Ovo

se dogodi kad nemaš probu. Shvatim da i ja moram ovo učiniti s Nateom. Dođe do
sredine i čeka me. Moje noge se tresu i jedva me drže kako mu prilazim.
On s druge strane izgleda pun samopouzdanja i mršti se na mene. Pruža mi lakat

i ja ga primam. Napokon, koji izbor imam? „Brooklyn“, kaže šapćući. Stavi drugu ruku
preko moje gdje su nam spojene.
Koža mi gori gdje me dotiče. Drhtaji mi prolaze tijelom i mislim da će mi

elektricitet podići haljinu s poda i otkriti me cijelu. Srce mi tuče u ušima. Dlanovi mi se
znoje. Haljina koja mi je savršeno pristajala sad se čini preuska i imam problema s
hvatanjem daha. Izađemo kroz vrata i to je bilo najdužih trideset sekundi mog života.
Razmijenim par sretnih suza s Emmom. Tada se slikamo. Na recepciji par puta
nazdravimo i još malo zaplačemo. Tada vidim 'Candy' natpis na sjedalu do Nateovog,
prostrijelim Emmu koja se smije skupa s Grahamom, kao da dijele internu šalu. Ta kuja.
Zašto mi nije rekla? Do Natea sjedi neodoljiva djevojčica plave kose i plavih očiju. Ne
striptizeta. Izgleda baš kao on. Njegova nećakinja, pretpostavljam.
Kad pogledam Natea, on strijelja očima u čovjeka koji sjedi kraj mene. Morala
sam nekoga povesti, jer sam znala da ću ga vidjeti i ne želim da misli da sam dostupna.
Nisam. Ne za njega. Niti za ikoga. Ryan je bio sigurna opcija. Postali smo bliski
prijatelji od kad smo postali partneri prije šest mjeseci. On zna granice. Zna za moju
prošlost. Ima predivnu, razumnu curu. Savršena mi je pratnja.
Pokušavam ne gledati u Natea, ali kad pogledam okolo i vidim da ga nema na

svom mjestu, pretražujem prostoriju da vidim gdje se nalazi. Vidim kako pleše s
nećakinjom. Smije mu se kao da je neki super heroj. Nasmijava ju i ona proizvodi sitne
zvukove koje može samo jedna šestogodišnjakinja. Neki dobar stariji čovjek mi zakloni
pogled na Natea. Kaže: „Ah, zanosna Brooklyn. Konačno da se upoznamo.“
Konačno?
Nasmije mi se i ja shvatim tko je. Jedini čovjek na svijetu koji me može rastopiti
osmijehom. Osmijehom koji mi ubrza rad srca i dlanovi mi se oznoje.

„Gosp. Riley, predpostavljam?“ prihvatim pruženu ruku
„Molim te zovi me Nathan.“ Promatra me na način od kojeg mi nije neugodno

sada kad znam tko je.
„Vidim zašto je moj sin pao na tebe. Ti...“
„Djedice! Dođi plesati sa mnom.“ Malena Candy nas prekine.
„Kako mogu reći ne na ovo?“ podigne prst i pokaže na svoj kuk.
„Brooklyn, ispričaj me, hoćeš li?“
„Naravno. Bilo mi je drago upoznati vas gosp… ovaj… Nathane.“ Porumenim.
Sjedim i pitam se što je htio reći. Nate je pao na mene... još uvijek? Prošlo je
puno vremena. Pričao je sa svojim ocem o meni? Toliko pitanja mi se mota po glavi.
Ryan me uhvati za ruku. „Izgleda kao da ti treba ples. Samo ne bih da me gaziš.“
„Kažeš li da sam debela?“ nasmijem se
„Pakao, ne ženo. Misliš li da želim umrijeti?“, našali se.
Plešemo na jednu od mojih najdražih pjesama. Emma mi je dala da pomognem

s plejlistom. Morala mi se zakleti da nema Nickelbacka. Još ga ne slušam, pogotovo ne
kad je Nate u istoj prostoriji.
Glava mi je naslonjena na Ryanovom ramenu dok polagano plešemo, kad

uhvatim Natea kako pilji u nas. Ima onaj isti pogled koji je imao kad sam išla prema
oltaru ranije. Tada podigne oči i pogleda Ryana i njegovo lice prođe razne emocije od
ljutnje, boli, frustracije i njegova ruka prođe kroz raščupanu kosu.
Okrenem se i završimo s plesom, u nadi da me Nate neće plijeniti pogledom.

Koga zavaravam? On je već to učinio. Ili ja jesam. Jer ne mogu prestati misliti na njega.
Noge me ubijaju pa dopustim da me Ryan odvede s podija. Pratim ga kad vidim nekoga

ispred nas. Nate me pogleda, duboko udahne i okrene se Ryanu i pruži ruku. „Michael,
samo ti želim reći da si srećković.“
O sranje. Ryan zatrese glavom i kaže: „Slažem se da sam srećković jer pratim
ovu prekrasnu damu, ali ja nisam Michael. Ryan Thompson“, okrene se prema meni.
„Michael, nije li to bio tvoj zaručnik?“ sranje, sranje, sranje.
„Bio zaručnik?“ Nate pita „Nije li više?“ podigne obrve
Ryan pogleda Natea. Tada mene. Ne znam kako da se nosim s ovime. Na kraju
ostanem tiho. Zbunjen, Ryan pogleda u Natea i kaže: „Um, Michael je umro skoro prije
dvije godine, gospodine?“
Krv nestane iz Nateovog lica i muči se sjetit vlastitog imena.
„N-Nate Riley.“ Ispljune.
„O sranje… Nate Riley!“ Ryan podigne obrve prema meni. Mogu gotovo vidjeti
kad mu se upali lampica nad glavom. Gleda me kao da bih se mogla slomiti ovdje na
rubu plesnog podija.
„Pa, ovo ne može biti čudnije, zar ne?“ smije se. Seronja.
Nisam izustila ni riječ. Ne znam što reći. Oprosti, Nate, moj zaručnik je umro
ubrzo nakon što smo se skoro poljubili i rekla sam Emmi i Grahamu da ti ne kažu jer te
nisam željela u svom životu. Zapravo, ne želim nijednog drugog čovjeka, ikada, pa me
ostavi na miru.
„Ryan,“ Nate ga oslovi imenom. „Hoće li ti smetati ako pitam Brooklyn za ples?
„Ne znam čovječe. To ovisi o… Brooklyn, zar ne?“ obojica se okrenu i pogledaju
me
„U redu“, kažem, „jedan ples.“
Idem s njim na podij gdje počinje lagana pjesma. Uzme me u svoje ruke bez da
je pitao išta, smještajući ih nisko na moja leđa. Ja stavim ruke na njegova ramena i
odmah osjetim njegov miris. Svježe rublje i njegov opojni miris, vrate mi tolike
uspomene. Povuče me bliže i nemam drugi izbor nego da stavim ruke oko njegova vrata.
Plešemo tako minutama bez riječi. Ne mislim da sam sposobna uopće sada pričati.
Miluje mi leđa kroz tanku svilenu haljinu. Moj čitav svijet, moja duša, fokusira
se na male krugove koje povlači tim velikim rukama, a toplina se razlijeva po meni od
njegovog dodira.
Mogu osjetit kako mu srce udara u prsima. Ili je to možda moje srce. On upari
svoj dah s mojim, udah po udah. Ovo je krivo. Ne mogu ja ovo. Zatvorim oči i zašutim,
skupljajući snagu da ga odgurnem od sebe i odem. On najednom progovori: „Brooklyn,
zašto mi nisi rekla? Zašto mi Graham ili Emma nisu rekli? Mislim, žao mi je, znam da
ti je moralo biti grozno. Ne mogu ni zamisliti kroz što si prošla. Ali kvragu Brooklyn…
zašto?“
„Zašto ti nisam rekla?“ povučem se unatrag i pogledam ga kao da je lud. „Zašto

ti nisam rekla?“ ponavljam kad prestanemo plesati. „Jer sam znala da bi me pokušao
uvući u svoj krevet čim bi saznao. Prolazila sam kroz gubitak čovjeka kojeg sam voljela.
Čovjeka koji je trebao biti moj muž“, uhvatim zrak. „A opet, ti ne vjeruješ u brak otkad
si odbacio sve prevarivši svoju ženu.“ Pusti mi ruke kao da sam ga opekla.
„Ja nisam preljubnik, Brooklyn, nisam nikada nikoga prevario u životu. Moja
žena je ta koja je prevarila mene. Uništila mi je prokleti život i onda je uništila prokleti
brak.“
Okrene se i ode, ostavljajući malu skupinu koja gleda u mene. Nasmijem im se i

porumenim te se vratim do stola i Ryanove sigurnosti.

10.poglavlje
Ne želim Emmu oslobodili zagrljaja u kojem se nalazimo. Čim to učinim, ona će

me ostaviti, i moj život će se zauvijek promjeniti. Uzela sam slobodno jutro da ih vidim
prije nego odu u Pariz. Znala sam da ovaj dan dolazi. Pokušala sam se pripremiti.
Moram je pustiti da ode živjeti s Grahamom. Ali ne moram biti sretna zbog toga.
„Lyn, vraćamo se za dva tjedna i provest ćemo vikend zajedno prije nego se
preselim.“ Kimne Grahamu koji joj da poznat pogled. „Plus, doći ćemo na puno vikenda
i praznika. Bit će ti zlo od nas.
„Znam i tako sam sretna zbog vas. Samo ćeš mi mnogo nedostajati.“ Odagnam
opet suze. Emma i ja smo postale crvene i šmrcave. Tada netko pokuca i Graham ustane
da otvori, vjerojatno sretan da izađe iz ove sobe pune estrogena. Kad se razdvojimo i
natočimo novu kavu, Graham uđe u sobu. I Nate odmah iza njega.
„Što on radi ovdje?“ upitam ne baš ljubazno. Još sam bijesna na njega što je
otišao od mene sinoć nakon onog priznanja. Nije pričao ili me pogledao ostatak noći.
Nisam dobila priliku pitati Emmu o tome. Sigurna sam da Emma zna sve o svima jer je
praktički živjela većinu vremena u Raleighu proteklih šest mjeseci. Sve to vrijeme,
govorila sam joj da mi ne priča o Nateu. Ali nakon sinoć, zašto mi na kraju ipak nije
rekla da nije on takav kakav sam mislila da je. Nate se okrene da ode.
„Rekao si da će biti na poslu.“ Zaškrguta prema Grahamu.
„Ohladi čovječe i sjedni na prokleti kauč na minutu.“ Graham ga gurne prema

nama.

„Emma, možete li ti i Lyn donijeti malo kave, molim te?“ Graham slatko upita
svoju ženu.
„Sad ćemo“, kaže ljubeći ga u obraz. Okrene se meni. „Ne brini. Vraćamo se za
par minuta.“ Emma toči kavu u dvije šalice i da mi jednu. Zatresem glavom na ovo.
Nema šanse da mu dam. Ona okrene očima. „Prati me“, kaže. U dnevnoj, ne pobjegne
mi da Emma i Graham stoje između vrata i kauča. Nate sjedi ljut i ja ne znam što reći.
„Sjedni“, Emma pokaže na kauč.
„Što? Zašto?“ dam joj 'koji vrag' pogled.
„Lyn, spusti tu svoju slatku guzicu na kauč ovaj tren“, naredi mi.
Isuse, kakva šefica. Priđem par koraka i sjednem na drugi kraj kauča, dalje od
Natea. Pogledam Emmu i Grahama pitajući se čemu ovo. Graham gleda od Natea do
mene i natrag prema Nateu. Pokaže na nas oboje.
„Vas dvoje… morate riješiti ovo sranje. Ti“, pokaže na Natea, „si moj najbolji
frend. A ti“, pokaže na mene, „si Emmina najbolja prijateljica. Morate se naučiti slagati
i biti dobri jedno prema drugom.“
„Dosta nam je toga da smo u sredini“, dobaci Emma. Tada me pogleda. „Lyn,
volim te i držali smo se obećanja da nećemo ništa o tebi reći Nateu niti tebi o njemu.
Ali to je iscrpljujuće. Praktično smo vam lagali samo zadržavajući činjenice i umorni
smo od toga.“ Pogleda Natea. „A ti, nismo ti rekli o njenoj situaciji jer… pa nije nam
dozvolila da pričamo o tebi, i nije na nama da ti kažemo. Ali nakon onog jučer, možeš
sve saznati sad i ovdje.“
Graham doda: „Prestanite s tim djetinjastim ponašanjem i pokušajte biti

prijatelji. Zbog nas. I zbog vas. Riješite ovo.“ I nakon toga Emma zgrabi torbicu i oni
izađu van.
Dva tjedna medenog mjeseca. Bez doviđenja ili nečega. Vrata se zatvore za
njima, ostavljajući Natea i mene sjediti na krevetu, zbunjene. Moje oči traže nešto po

sobi. Možeš čuti kako tišina pada. Ne znam što da učinim. Nate se pomakne na kauču
i znam da me gleda. Lagano pomaknem glavu i zaključam pogled s njegovim. Gledamo
se oko pet sekundi. Tada histerično prasnemo u smijeh. Moje oči se zacakle i trbuh me
boli, ali ne prestajem se smijati. Oboje pokušavamo prestati, no kad se pogledamo opet
počnemo.
„Zašto imam osjećaj da su nam upravo roditelji dali lekciju i vrijeme da

razmislimo o tome?“ pita Nate kad se ja još jače nasmijem.
„Jer se to upravo više-manje dogodilo“, kažem. Kad se prestanemo smijati,

postane malo neugodno.
Kvragu, ja ću početi.
„Oprosti..“
„Oprosti..“ kažemo u isto vrijeme, potom se čudno nasmijemo jedno drugom.
„Hajde ti“, Nate kaže.
Duboko udahnem i pokušam ne gledati u njegov palac koji radi krugove po

kauču. Kao što je i jučer činio po mojim leđima.
„Okej. Um, nakon što je Michael umro bila sam u neredu, i naravno mislila sam
da si pravi preljubnik, jebavajući sve što hoda okolo, pa nisam htjela da ti kažu da je
umro. Imala sam teško vrijeme dok sam žalila za njim. Još imam loših dana. Nisam
htjela da me pritiskaš…“, naboram nos, „naganjajući me.“ Pogledam u svoje ruke. „I
ne namjeravam nikada više imati vezu.“
„Da vidim jesam li shvatio ispravno.“ Pročisti grlo. „Rekla si Grahamu i Emmi
da mi ne kažu da je Michael umro...“
Ja kimnem.
„I rekla si im da ne pričaju o meni kad si ti blizu.“
Ponovno kimnem.
„Pa, sve ovo vrijeme, mislila si da ja spavam okolo sa svime što ima suknju, ženi
iza leđa?“
„To je otprilike to.“ Ugrizem se za usnu.
„Bože, Brooklyn. To je tako daleko od istine.“ Zatvori oči i glava mu padne na

jastuk. „Mrzim što si mislila to o meni cijelo ovo vrijeme. Claudia… moja žena“, kaže
i duboko udahne, „bivša žena, prevarila me, pa sam završio s brakom.“ Ostanem tiho i
čekam da nastavi. Zbilja želim čuti cijelu priču dok god mi je želi ispričati. „Malo sam
poludio nakon rastave. Spavao sam s malo previše žena. Ali one su znale na čemu su.
Nikad nisam bio neiskren oko svojih namjera. Ali promijenio sam se. Kad sam te vidio
u Raleighu prije dvije godine, promijenio sam se.“ Pomakne se da mi bude bliže.
„Brooklyn, ovo sve je bio jedan veliki nesporazum. Pakao, žao mi je što si izgubila
Michaela. Vjeruj mi zaista jest. Ali mislim da bi mi bili super zajedno. Ne možeš
zanemariti kemiju koju imamo. Imamo. Bez obzira na sve ove godine.“
Posegne da mi uhvati ruku. Ja povučem. Povučem iako želim da me dodirne.

Znam kakav je osjećaj kad su njegove ruke na mojima. Znam kako se osjećam kad su
na mom tijelu. Osjetila sam to opet kad smo plesali. Znam da ako mu dopustim da me
dotakne, izgubit ću kontrolu. On je moj kripton. On je to bio otkad sam imala
sedamnaest. Bit ću dobro dok god se držim podalje. Moram ostati fokusirana, ne mogu
dopustiti emocijama da me prevladaju. One vode do slomljenog srca. Svaki. Jebeni. Put.
Izgleda povrijeđeno dok gleda u ruku koju sam povukla.
„Brooklyn...“
„Nate, cijenim što si mi to rekao. Drago mi je da nisi užasna osoba kakva sam
mislila da jesi.“
Vidim da se miri s time. Provuče ruku kroz kosu. „Ali?“ kaže.
„Ali to ne mijenja skoro ništa. Ne tražim vezu. S tobom. Ni s kim. Nikada. To

više nije u mom planu. Žao mi je.“

„Što? To je ludo. Kako možeš reći da nećeš imati vezu više nikada? Samo ti je
dvadeset i sedam godina. Osim toga, vidio sam da ti je bilo prilično ugodno s onim…
Ryanom? Od sinoć.“ Pomakne se od mene.
„Ryan je jako dobar prijatelj. On je moj partner u Brooklyn'su... sjećaš se, moja
pekara?“
„Partner?“ upita
„Da. Ulagač koji mi pomaže proširiti biznis.“
„Partner“, kaže opet kao da isprobava tu riječ. „Nije se činio kao tvoj partner
sinoć. Više kao tvoj dečko.“
„On nije moj dečko“, kažem.
„Zna li on to?“
„Naravno da zna.“ Uzvratim. „Nije tako. Osim toga, on ima curu.“
„Mora da je jako razumna. Vidio sam vas kako ste plesali sinoć.“ Okrenem
očima prema njemu.
„Da, je. Ona je medicinska koja radi i noćima pa se Ryan i ja ponekad družimo.
Kao prijatelji. Ona je kul s time.“
„Kako zgodno.“ Kaže. Izgleda bijesno.
„Kako god.“ Ustanem. „Ne moram ti se opravdavati, Nate. I kad već pričamo,
zašto mi ne kažeš što se dovraga dogodilo u srednjoj?“
Podigne ruke kao da se predaje. „Okej, dobro. Ne želim se svađati s tobom,

Brooklyn“, kaže „To je duga priča. Nemam sada vremena za nju. Samo mogu reći da
sam bio mladi, glupi klinac.“ Provuče ruku kroz kosu i ustane. „Moram se vratiti u
Raleigh. Ali drago mi je da smo imali ovaj razgovor.“ Nasmije se, ali ne onim
osmijehom koji mu dosegne oči. Piljim u njega. Izgleda da je u dilemi. Jako želim da
mi kaže što se dogodilo tada. Mrzim što me to muči. Mrzim što stalno mislim na to i
pitam se je li moglo sve biti drugačije. Kako sam ja mogla biti njegova žena umjesto
Claudie. Kako moj život ne bi bio ispunjen krivnjom i sramom da su stvari išle kako su
trebale sve ove godine.
„Da, i meni je drago. Žao mi je što sam ružno mislila o tebi i žao mi je što te
tvoja… žena…varala. Mora da je bilo užasno.“
Umalo se ugušim kad kažem žena. Još ne mogu vjerovati da je bio oženjen. Još
me malo boli duboko u meni što je našao nekoga drugog osim mene. Iako znam da sam
i ja to učinila njemu. Vidim dio njegove tetovaže ispod rukava kad mu se majica podigne
dok oblači svoju jaknu. Ta poznata jakna od prije par godina. Ista ona koju je stavio
iznad nas dok je padala kiša. Noć u kojoj smo se skoro poljubili.
Pitam se kakav bi bio osjećaj osjetiti njegove usne nakon svih ovih godina. Jesu
li još okusa po mentolu? Bi li me ljubio iza uha i doveo me do ludila kao onu večer? Bi
li još gorjela kao lava?
On posegne i izvadi mi usnu između zuba, a njegove oči pogledaju moja usta.
„Pazi što želiš, Brooklyn“, on prošapće.
Trgnem se. „Um…“ pokušam se oporaviti.
„Prijatelji?“ pruži mi ruku.
„Na znam baš“, pogledam u njegovu ruku „ Ali dolazimo do toga.“ Nasmijem
se slabo. Stavim ruku u njegovu i iskrice projure od mjesta gdje me dotaknuo skroz
kroz moju ruku i u moja prsa, kao metak. Srce mi poludi, a dah postane isprekidan.
„Vidimo se, Brooklyn.“ Kaže kad povuče ruku polako i ode kroz vrata. Vrata u
koja buljim minutama kasnije nakon što je otišao.

11.poglavlje
Priznajem, teško je bez Emme ovdje. Ona je jedina osoba koja me drži
prizemljenu. Pozove me na red, kaže onako kako je i pomogla mi je proći kroz teška
razdoblja. Iako nije zamjena za Emmu, Ryan i ja se družimo. Puno. Slažemo se izuzetno
dobro, bez pritiska hoćemo li se spetljati. Razvili smo nekakvu rodbinsku vezu. Možda
zato što smo oboje jedinci. Koji god da je razlog, pazi na mene i ja slušam sve priče o
njegovim avanturama. Ryan je adrenalinski tip. Stalno je nečim okupiran, ali vražićak
u srcu. Naći će priliku da zaradi novac, koji će mu donijeti zaradu za par godina pa da
se može baciti u novu potragu, dok mu bankovni račun raste. Pa, čini mi se da ću ga
izgubiti također nakon nekog vremena. U međuvremenu zabavno je družiti se s njim.
Vodio me na surfanje, a govori i kako bi mogli skakati padobranom iz aviona. Uhh.
Jutros je u mom stanu, čeka da mu Emma kaže koje kutije idu u Raleigh, a koje će njeni
roditelji pokupiti.
Emma i Graham su se vratili iz Pariza prije dva dana. Nakon spavanja skoro
osamnaest sati, jučer smo provele cijeli dan skupa radeći najdraže stvari. Išle smo na
manikuru i pedikuru, u šoping, ručale u najdražem restoranu, gdje su stolovi mali
akvariji na kojima se služi hrana. Žao mi je, ali jesti suši na stolu ispod kojeg plivaju
ribe, to nikada ne dosadi.
Emma i ja smo pakirale njene stvari i garderobu. Zadivljena sam koliko stvari
stane u njenu sobu u našem malom stanu. Ostavlja mi namještaj u stanu i većinu
kuhinjskih aparata jer je Graham poprilično opskrbljen. Neku od najbolje odjeće nosimo
okačiti na zadnje sjedalo. Jer, ne daj Bože, može se zgužvati za četiri sata vožnje.
Mislim da haluciniram, jer zaklela bih se da Nate parkira svog forda F-150.
Momentalno se izgubim u snu jer opet sedamnaest i mi smo na prednjem sjedalu
kamioneta, gubim djevičanstvo s najljepšim igračem bejzbola u školi. Skupim noge jer
pomisao na njega natjera me da svršim u gaćice samo kad me dotakne. I taj glas,
rašpasti, seksi glas kad mi šapne u uho: „Brooklyn…“ da, baš taj. Oh! Oh moj Bože.
Trgnem se. Taj dečko stoji ispred mene. Samo je deset godina stariji. Deset
godina zgodniji. Deset godina vreliji. Srce mi tuče i sigurna sam da to može vidjeti i
kroz moju majicu. Od kada sam postala takvo klupko emocija kad je on u blizini?
„Um… Nate?“ zbunjeno gledam u Emmu. „Što radiš ovdje?“, ne znam zašto sam
tako uzbuđena što ga vidim. Moram se ugristi za usnu da zaustavim osmijeh koji se želi
pojaviti.
„Došao sam pomoći Emmi i Grahamu, naravno.“ Kaže gledajući u moje usne.
Pogledam u Emmu, a ona gleda u nebo.
„Oh. Uh…još je puno kutija gore u stanu. Možeš ići stražnjim stepenicama.“
Pokažem na ulaz u apartman koji je odvojen od onoga kroz pekaru.
„Hvala. Idem odmah onda.“ Namigne mi. Pogledam Emmu. Pogledom koji kaže
znam što smjeraš i nećeš me prijeći.
„Okej, okej.“ Digne ruke u znak predaje. „Znala sam da dolazi. Ali nisam htjela
da se naljutiš na mene i da uništimo zadnji vikend zajedno.“ Nastavim piljiti u nju.“Po
izgledu tvog lica kad se pojavio, mogu reći da definitivno nisi ljuta na mene.“ Nasmije
se. „Zapravo, mislim da me upravo želiš zagrliti što sam dovela ovog bombončića da
mi pomogne u selidbi. Znaš, dosta je toplo da bi mogli možda skinuti majice.“ Namigne
mi.
Okrenem očima prema njoj. Imam naviku puno okretati očima kad pričamo ili
samo mislim na Natea Rileyja. Za sada je dobro, jer unatoč maminom upozorenju još
su na svom mjestu.

U stanu, postaje mi jasno da smo Emma i ja zaboravile nešto. Nate izgleda
bijesno i gleda u Ryana. Sranje. Znam da Ryan ne voli Natea. Pokušala sam objasniti
da on nije loš lik kao što sam mislila da je. Mislim da me Ryan samo štiti, ponašajući
se kao stariji brat kojeg nikad nisam imala. Dobila sam dojam kad smo Nate i ja
razgovarali da on misli da se nešto događa između mene i Ryana. Nije da me briga. Jer
nije. Osim što zapravo je. Ne želim da Nate misli da hodam s Ryanom nakon što sam
rekla da neću biti ni skim. Ako budem izlazila s nekim, to ne bi bio Nate, jer bi tako
izdala Michaela. Ali ako bih ikad hodala s nekim, taj netko je jedino Nate. Zbunjena
sam. Zato to ne želim više. Previše drame. Previše emocija. Previše gubitka.
Ryan lagano pokupi kutiju i stavi na rame. Mišići mu se napnu i njegova duga
kosa padne mu na lice, prije nego posegne da ju makne. Nate ispusti dah, gledajući
Ryana kao predator.
„Dobar dečko“, Emma šapne Nateu, „znaš da su samo prijatelji, zar ne?“
„Vraga jesu“, Nate kaže dovoljno glasno da svi čuju, „on želi u njene hlače.“
„Stari, da sam htio ući u njene hlače, bio bih tamo“, Ryan uzvrati. Inače bi
smatrala uvredom ovakav komentar. Ali znam Ryana. Samo uzvraća. Nije takav. Ali
Nate to ne zna.
Nateova faca pocrveni i raspizdi se. Tada posegne i uzme dvije kutije. Dvije koje
su jako teške, znam jer sam spakirala Emmine knjige unutra. Mišići mu se napinju kako
se bori da ih ponese, jer su teže nego je mislio da jesu. Skoro je smiješno gledati ga
kako balansira njima. Ali ne želi jednu spustiti dolje. Kimne Ryanu da krene prvi dolje.
Vjerojatno samo da bi mogao jednu ili obje baciti Ryanu na glavu. Prati Ryana i viče
„Hej čovječe, nemoj stavljati ništa u moj kamionet.“
„Što je ovo bilo?“ pitam Emmu
„To je bio jebeni dvoboj.“ Ona se smije.
„Ne, ne to. Zašto ne možemo staviti ništa u Nateov kamionet?“

Emma pogledom nađe Grahama. „Um... on ide posjetiti nećakinju u Richmond
Hill večeras.“ Graham mi kaže. „Sjećaš se Candy, porno zvijezde, zar ne?“ nasmije se.
„Oh.“ Zacrvenim se prisjećajući se kako sam bila ljubomorna na njihovom

vjenčanju, a ispostavilo se da je to bila zapravo neodoljiva djevojčica. Čekaj…
ljubomorna? Zatresem glavu na smiješnu pomisao.
Emma kaže: „Želimo se odmah raspakirati i ne želimo čekati da se on vrati. Zato

ne možemo staviti stvari. Plus, on je užasan vozač i ne želim da mi se stvari rasipaju
svuda po zemlji.“ Nastavi brbljati. „I možda moje osiguranje ne bi pokrilo ako on…“
„Emma, siguran sam da Lyn nije briga za to.“ On prekine, gurajući je u hodnik.
Vjerojatno da ju opet poljubi. Njihovo ljubljenje doseže epske proporcije.
Uhvatim lampu i siđem dolje da ne moram tome svjedočiti. Dva sata kasnije,
napunili smo Grahamov SUV i Emmin BMW sa stvarima. Prođem kraj Nateovog
kamioneta i vidim neke kutije na zadnjem sjedalu pa mislim da je ipak odlučio uzeti
koju nakon svega. Graham naruči pizzu i pivo za sve nas i jadnike koji sjede okolo i
slušaju Emmu i mene kako se smijemo i plačemo o pričama iz srednje.
„Oh, Bože, sjećaš li se Homekominga? Kako se zvao lik s kojim si završila?“

Emma pita.
„Jeremy Bender“, kažem
Primjetim kako Nate zafrkće i približi se da čuje naš razgovor. Pitam se zna li
Jeremyja, pokušavam se sjetiti jesu li bili prijatelji.
„Tako je“, ona kaže „Fender Bender, tako su ga svi zvali.“ Glasno se opali
smijati. „Nitko nije htio ući u auto s njim jer je imao totalke s četiri auta dok je bio u
srednjoj. Ali on je inzistirao da vozi tamo. Pa se Lyn morala voziti sa mnom i mojim
partnerom na večeru i ples.“
Gotovo se valjamo po podu. Oči mi zasuze kad smo htjele ispričati o njegovom
plesu. Bilo je gore nego njegova vožnja. Odjednom čuje se glasan zvuk lomljenja.

Okrenemo se i vidimo da je Nate zdrobio pivo u rukama. Zašto mislim da pivo
predstavlja jadnog Jeremya Bendera?
„Uh… oprostite.“ Nate mrmlja, kad vidi da svi gledamo u njega.
„Želi li još netko jedno pivo?“ ustane i ode u kuhinju bez da čeka odgovor. Nije
to bio pravi spoj. Išla sam samo da Emmi pravim društvo. Jeremy je samo bio prijatelj
Emminom dečku. Nisam izašla ni s kim poslije Natea. Osim s Michaelom. Ali Nate to
ne mora znati. Poslije, kada su svi otišli, pošaljem Ryanu poruku.
Ja: Što se dogodilo između tebe i Natea danas kad je došao?
Ryan: Bio je iznenađen što me vidio tamo. Misli da mi imamo nešto. Znam kako
se osjećaš u vezi njega pa sam mu rekao da ohladi.
Ja: Oh, pakao. Što je rekao?
Ryan: Nije ništa rekao. Ali ne bojim ti se reći da sam se bojao za svoj život
sekundu prije nego se Emma pojavila. Lyn, nekako mi se sviđa tip. Ne budi prečvrsta s
njim.
Odlično, još jedan moj prijatelj na njegovoj strani. Pa bar mu je Ryan rekao da
ohladi prije nego su postali najbolji prijatelji. Možda me zato Nate nije pritiskao danas.
Shvatim da iako se više nećemo vidjeti, da je trebao biti ukočen. Ali baš
suprotno. Nije napravio veliki problem kad je otišao. Pružio mi je ruku, naravno, i još
jednom, moje cijelo tijelo je reagiralo kad su ti snaži prsti dotaknuli moju kožu. Ali
način na koji je otišao, bio je čudan. Kao da se pozdravio s nekim koga će viđati svaki
dan.

12.poglavlje
Ovog jutra, Derek i ja idemo obaviti katering. Nije nešto veliko, samo oko sto ili
toliko kolačića i kava i espreso bar. Derek je velika pomoć sada kad smo počeli s
kateringom. Bila sam sposobna zaposliti ga nakon što je Ryan još malo investirao. On
je savršen dodatak Brooklyn'su. Voli peći i pomoćnik je kojeg smo trebali za tešku
opremu. Da, on je gej. Ali također snažan, zabavan i mušterije ga vole.
Idemo na neku ceremoniju otvaranja izgradnje nove zgrade. Kompanija koja nas
je zaposlila, RAD, nasmijava nas u kombiju. Pokušavamo pogoditi što znači ta
skraćenica. Pa došli smo do toga da je to skateboard ili surfing posao. Derek misli da
grade tvornicu za marihuanu.
Brzo se pripremimo za banket i sve postavimo pod šator. Stanemo sa strane,

okačimo ime naše pekare naprijed i pomognemo novajliji s espreso aparatom.
„Brooklyn“, netko kaže iza mene. Zatvorim oči. Znam taj glas. On je u mojim
snovima. Taj niski, rašpasti, seksi glas koji mi natjera srce da brže tuče i moje noge
pretvori u žele. Okrenem se brzo i susretnem se oči u oči s Nateom. Odmah, nekoliko
emocija prođe kroz mene. Sreća, olakšanje, zbunjenost.
„Nate! Što ti radiš ovdje?“ Tada pogledam u njegovu majicu. Tamo je logo
zgrade i odmah ispod RAD.
„Ti?“ kažem iznenađeno „Ti si me zaposlio?“
„Pa, ne baš. Moja kompanija, ili radije tatina kompanija, te zaposlila.“
Još piljim u njegovu majicu. Pokažem u logo, skoro ga dodirnuvši. Želim ga

dotaknuti. Želim dotaknuti mišiće za koje znam su napeti pod majicom koju nosi. Ali

ne dodirnem ga, jer… pa bilo bi čudno. Nakon svega, ipak radim. A najvažnije, on
nema granica. Svi muškarci su bez granica.
„Riley…?“ Dignem obrve gledajući mu u majicu i podignem pogled do njegovih

plavih očiju.
„Arhitektonski dizajni“, završi.
„Oh. Da.“ Zacerekam se, misleći na sva ona šaljiva imena iz kombija. „Pa što
radiš ovdje?“, pitam. „Mislim, nisi ništa rekao jučer.“
„Nisam bio siguran kako ćeš se osjećati u vezi ovoga.“ Pogleda nervozno okolo
i kaže: „Brooklyn, bit ću u gradu neko vrijeme. Tata me stavio da nadgledam ovaj
projekt.“
U gradu neko vrijeme. Moje srce preskoči od veselja. Veselja? Čekaj, što? Kako
to mislim? Ne, ovo nije dobra stvar. Slaba sam blizu njega. Moram se držati dalje od
njega za svoje dobro.
„Koliko dugo ćeš biti ovdje?“ danima, tjednima, o da molim te, tjednima.
„Vjerojatno nekoliko mjeseci. Trebat će vremena da se ovi projekti pokrenu i

krenu. Praktički moramo paziti na inženjere sve vrijeme da budemo sigurni da sve ide
po planu.“
Mjeseci! Nisam čula ni riječi nakon toga. Derek uđe i pročisti grlo. „Lyn, možeš
li mi pomoći s espreso mašinom? Opet zapinje.“
„Oh, da. Oprosti“, brzo predstavim Natea Dereku i vratim se poslu.
Trebalo mi je duplo duže nego inače da složim aparat. Znam da Nate pilji u mene.
Kako god, mislim da ovo što osjećam nije neugodnost, više kao da se nadam da mi guza
izgleda dobro u ovim trapericama. Mislim na današnje jutro i pitam se jesam li stavila
dosta maskare da mi oči izgledaju lijepo. Čak pređem jezikom po zubima i odahnem
kad osjetim okus vodice za usta, jer je on stajao do mene prije par minuta.

„Vidimo se kasnije, Brooklyn.“ Nate prošapće u moje uho u prolazu. Zaboravila
sam što radim. Zapravo se prestanem micati i ne mogu formirati smislenu misao poslije
osjećaja njegovog daha na svom vratu.
Natrag u pekari poslijepodne, ne mogu prestati misliti o onome jutros. Nate će

biti ovdje mjesecima. Hoću li ga vidjeti? Naravno da hoću, budala, on će se sigurno
pobrinuti za to.
Sjetim se ukradenih pogleda koje smo imali jutros. Još mogu osjetiti toplinu
njegova dodira kad se očešao od mene u prolazu, i sjaj njegovih očiju kad me gledao
pod šatorom. Bili smo zaposleni, ali nekako, uvijek smo znali gdje je ono drugo.
Što ja to radim? Moram prestati misliti na njega na ovaj način. On je nesreća,

čak bolest, dječja fantazija koju nikada više neću iskusiti. Moram ostati snažna pri
svojim odlukama. Moram biti sigurna da ne ostanemo sami zajedno. Koliko to teško
može biti? Nije kao da ću ga vidjeti svaki dan. Mogu ja to. Mogu li?
Da. Ne. Ne znam. Sranje. Gotova sam.
Privilegija života tamo gdje radiš je iako radiš do kasno, kao ja danas, samo se
popneš u stan i odmoriš. Nema žurbe, nema čekanja prijevoza. To je jedan od razloga
zašto volim ovo mjesto. Nije jako kasno, samo oko šest, ali za mene je kasno jer inače
završim oko tri jer se pojavim ranije ujutro. Gotova sam. Moje ruke su smežurane od
pranja opreme za katering.

Vučem noge do gore. Mislim da nemam snage ni da napravim večeru. Ne mogu
dočekati da se dograbim sladoleda i gledam neke serije koje sam snimila. Uđem ravno
u kuhinju i otvorim frižider. Jesam li ja kupila ovoliko sladoleda? Tu su i dva paketa
sladoleda, od mentola i čokolade i bodu me u oči. Predpostavljam, Emmin poklon što
odlazi.
Uzmem jedan skupa sa žlicom, okrenem se i odem na kauč. Tada me pogodi.

Nešto je drugačije. Ne mogu točno reći što. Čak i miriši drugačije. Pogledam okolo i
vidim neke kutije iza kauča. Mislila sam da su sve pokupili. Stavim sladoled na stolić i
odem u svoju sobu. Ovdje je sve okej. Sada idem prema Emminoj sobi… koja je spojena
s mojom. Moje oči se rašire i zbunim se kad vidim još kutija na krevetu i nekoliko
kofera kraj ormara.
„Emma?“ kažem nikome posebno, jer nitko nije ovdje. Što se događa? Virnem
natrag u dnevnu i pogledam okolo. Tada prođem kroz sobu do kofera i nađem
identifikaciju koja visi s jednog od njih. Otvorim ju povlačeći prozorčić gdje piše ime
i uhvatim oštar udah kad pročitam ime. Nathan Riley.
„Koji. Je. Ovo. Vrag?!“ kažem na glas. Odjurim u kuhinju i uzmem telefon.
Sranje. Obrisala sam njegov broj godinama prije. Dotaknem zaslon par puta i vidim
drugačiji broj. Zazvoni samo jednom.
„Lyn, dušice kako si?“ Emma kaže oktavu previsoko. O Bože. Ona zna za ovo.
„Stvarno, Emma?“ vičem „Što ti misliš? Nema šanse da dozvolim da Nate Riley
živi sa mnom nekoliko mjeseci. Ne želim ga u istom gradu, a ne u svom stanu. Nazovi
ga odmah. Ove sekunde. Reci mu nek dođe pokupit svoje stvari i ode u hotel, ili kod
sestre… ili bilo gdje samo ne ovdje.“ Tada mi sjedne. „Koliko si ovo planirala? Sve ono
ide vidjeti sestru je bila laž da me uvališ u ovo?“
„Smiri se Lyn.“ Mogu čuti kako se cereka i još više se raspizdim.
„Smiri se?“ vičem, „smiri se? Od kada donosiš odluke o mom životu, a da me i
ne pitaš?“

„Jer te znam“, kaže, „jer znam da ne bi mogla ovo sama. Ali isto jer znam da je
on najbolja stvar za tebe. Sama si sada i ja to mrzim. On je sam u gradu kojeg prezire.
Trebate jedno drugo bez obzira što sada znaš ili ne.“
„Plus“, doda, „znam nešto o posjedovanju zgrade.“
„Oh, nemoj sa mnom igrati na tu kartu.“ Udarim nogom iako ona to ne vidi.
„Oprosti, Lyn. Nisam trebala ovo reći. Ali molim te, samo si daj vremena. Zbilja
treba mjesto gdje će biti. Nitko više ne daje smještaj u zadnji tren.“ Čujem molbu u
njenom glasu.
„Moram otići odavde prije nego se on vrati“, brzo ubacim sladoled u frižider.
Tada zgrabim ključeve i izletim kroz vrata i niz stepenice. „Nazvat ću te kasnije,
Emma.“
„Čekaj…“ to je sve čujem prije nego poklopim. Tada ugasim telefon.
Pokušam reći roditeljima, ali još je neugodno reći im da sam izgubila nevinost
sa sedamnaest. Znaju da sam bila zaljubljena u njega. Vidjeli su kako sam bila slomljena
kad je otišao. Ali ovo je ono što nikada ne bi htjeli saznati, ne zapravo. Puste me da
pričam dok mi grlo ne presuši, tada me mama odvede u moju staru sobu. Moju sobu.
Moj dio odrastanja. Nikada nisu ništa promijenili. Izgleda isto kao i prije par godina
kad sam se preselila. U kutu ogledala je zataknuta Nateova slika. Zgužvana je i
raspucana od godina kojih je bila pod mojim jastukom, ali Emma mi nikada nije dala
da ju bacim. Rekla je da će mi jedan dan biti drago što nisam. Još čekam taj dan. Mama
me povuče na krevet kao kad sam bila mala.
„Želim ti reći što se dogodilo na Emminom vjenčanju“, kaže. „Vjerojatno sam ti

trebala reći tjednima prije, ali nisam mislila da ćeš vidjeti Natea više.“ Dodiruje mi kosu
i to je uvijek umirujuće. „Naletjela sam na Nateovog oca.“ Podignem glavu da je
pogledam i dignem obrvu. „Htio se ispričati što te povrijedio godinama prije.“ Kaže mi.
„Što? Zašto bi to napravio? To nije njegova krivnja.“
„Oh, ali on misli da je. Nešto kako je rekao krive riječi svojoj djeci i natjerao ih
da vjeruju da se više nitko neće družiti s njima.“
„I dalje mislim da je Nate htio ostati u kontaktu sa mnom, ostao bi.“ Zafrkćem
„To je bio njegov izbor. Mogao je naći način iako to njegov otac nije želio.“
„Možda je to istina“, kaže. „Ali zašto mu ne pružiš priliku? Ili bar pričaj s njim
prije nego ga osudiš. Bio je mlad tada, kao i ti, i kako smo saznali noćas, ni ti nisi uvijek
imala prave odluke.“ Podigne obrve i pogleda me kako samo mama može i ja podvučem
rep.
„I dalje, mama, to ne mijenja činjenicu da ne želim živjeti s njim. Ne želim živjeti

ni s jednim muškarcem. Nikada.“
Nasmije mi se slatko. „Prespavaj ovo dušo. Bit će bolje ujutro. Imala si dug dan.“
Poljubi me u čelo i ode do vrata „Nikad ne reci nikad, Brooklyn.“

13.poglavlje
Ne mogu, a da ne piljim u prednji prozor na pekari. Tamo je, opet, kao da je bio
tamo svako jutro ovog tjedna. Nate se rasteže u parku preko puta, sprema se za trčanje.
Bez majice je, pa mogu vidjeti trbušne mišiće, i linije ostalih mišića i tvrdoću njegova
tijela. Skoro ga mogu namirisati. Mješavina čistog riblja i Natea s malo muškog mirisa.
Luda kombinacija.
Duboko udahnem, znajući da ću uživati u prvom redu kad za nekih četrdeset pet
minuta uđe ovamo i naruči kavu, crnu, i mafin od borovnice. Ista stvar. Svaki. Dan.
Tada će izaći na prednja vrata i otići na privatan ulaz u naš stan. Kad je to postao naš
stan? Znam da to radi namjerno. Pa bar mislim da je tako. Nikada ne pogleda u ovom
smjeru da vidi jesam li ga primjetila pa je možda ovo samo rutina. Oh, primjetila sam.
Kao i svaka druga žena koja uđe u pekarnicu sedam ujutro. I nekoliko muškaraca
također.
„On je dobar za posao.“ Crvenokosa kaže, vukući me iz transa. Pogledam i

vidim da je pekara punija nego inače. Ljudi se druže okolo umjesto da pokupe kavu i
idu na posao.
Okrenem očima i stavim lažni osmjeh. „Što vam mogu donijeti?“
Pokušavam završiti njenu narudžbu bez gledanja van. Umjesto toga promatram
ženu kako uživa gledati mog novog sustanara. Tada se okrenem i vidim Kaitlyn kako
pilji zaleđena dok kao čisti aparat za kavu.
„Zar i ti, sine Brute?“ uzmem ubrus da obrišem nevidljivu slinu s njene brade.
„Lyn“, prekine pogled i pogleda me. „Ako uskoro ne izvučeš glavu iz guzice i
skočiš na ovo remek djelo od čovjeka, netko drugi hoće.“

Netko drugi, gadi mi se pomisao na nekog drugog s njim. Dodiruje ga, miriši.
Prekorim se. Takav sam hipokrat. Kako mogu biti ljuta na drugu ženu koja ga želi? On
nije moj. Nikada neće biti moj.
Vratim se natrag na posao i pokušam se koncentrirati na nešto osim na čovjeka

koji će ući u moju pekaru, pogledam na sat, za trideset minuta. Mislim na ranije ovaj
vikend kad sam odlučila da ću pokušati živjeti s ovom situacijom. Izvući najbolje od
ovoga. Limunada je od limuna i to je tako.
Kad je Emma otišla na koledž, bila je smještena sa sustanarkom iz pakla prvu

godinu. Nije mogla izaći na kraj s njom, pa je na kraju promijenila svoj raspored tako
da se gotovo i ne sretnu. Odlučim da ću kao i Emma pokušati s izbjegavanjem. Pomakla
sam uobičajeno vrijeme za trčanje da bude kasno popodne tako da kad on dođe s posla
da sam ja vani. Kupila sam neke knjige, tako da kad se otuširam, siđem dolje i
proučavam recepte. Tada odem gore, čitam satima u krevetu izbjegavajući ga dok
gleda televiziju. Za sad djeluje. Za cijeli tjedan progovorili smo svega par riječi.
Zapravo, mislim da pričamo više dok uzima narudžbu ovdje u pekari nego u stanu.
Želim samo da može češće izaći. Sjedi doma svaku večer i gleda filmove ili radi na
tablicama koje je postavio u svojoj sobi.
Izlazim od iza i nosim pleh svježih mafina kad on uđe. Gledam ga kako ide do
svog ćoška. Hoda prema meni i sve što mogu vidjeti je znojno tijelo, i sjajni zategnuti
mišići. Njegove oči su na meni, promatrajući me kao mafin koji znam da će naručiti.
Žene su praktično u liniji s obje strane njega dok prolazi kraj njih, kao kad nogometaši
prolaze kraj navijačica dok izlaze na teren. One zajedno otvore usta i brade im padnu
skoro do poda kad dođe do mjesta i uzme maramicu da si obriše lice. Ne gleda ni jednu
od njih. Ne prekida kontakt očima sa mnom. Mislim da je ovdje bar dvadeset žena koje
bi me htjele mrtvu na mjestu. I ja bih to željela da sam na njihovom mjestu, gledajući
način na koji me gleda kao da je on ulje na moju vatru. Samo me strah da ću ja biti ta
koja će izgorjeti.
„Jutro Brooklyn“, nasmije se tim osmijehom koji mu pokaže zube i izazove moje
sokove da prorade.
„Jutro. Uobičajeno?“ pitam.
„Da, hvala.“ Izvadi deseticu iz svojih hlača za trčanje i da mi ju. Taj miris
njegovog znoja, jedva se suzdržim da ne gurnem pod nos. To bi bilo krivo na toliko
načina. Stavim u blagajnu i dam mu ostatak koji on ubaci u napojnice.
„Hvala Brooklyn. Izgledaš ljupko danas.“ Ista stvar koju kaže svako jutro ovaj
tjedan. Isti ples koji plešemo svaki dan.
Okrene se prema prednjim vratima, s dozom opreza jer ga sve gledaju kao komad
mesa i samo čekaju kad će napasti. Danas, kako god, prije nego uopće razmislim dva
puta i zadržim riječi da ne izlete, kažem: „Nate, zašto samo ne prođeš iza i koristiš taj
ulaz?“
Zaustavi se odmah. Mogu vidjeti odraz njegovog velikog osmjeha u prozoru.

Okrene se i opet prođe kraj njih, potom iza pulta i u stražnju prostoriju. Ha! Pomislim
u sebi, grabežljivice me gledaju u nevjerici.
Poslije posla, spremam se za trčanje. Zgrabim bocu vode iz kuhinje. Kad ju

prislonim na usne, vidim da je otpakirao zadnje svoje kutije i njegova velika kolekcija
filmova je svuda po stanu. Istražim njegovu kolekciju. Znam da nas zanimaju isti
filmovi, jedna od stvari o kojoj smo razgovarali na zabavi prije par godina. Mislim da
mora imati sve takve filmove koji su ikad snimljeni. Nisam sigurna hoće li ih sve
pregledati kroz ovih par mjeseci. Nemisleći, odmah uzmem svoj najdraži, 'Vrisak' prvi
dio koji nikada ne dosadi.
Čujem da otključava vrata i ostavim film, odlazeći u kuhinju da dovršim svoju

vodu. Gleda me bez da išta kaže kad prolazim kraj njega van. Da, nosim svoje omiljene
crvene hlače za trčanje. Jedino te mi čine da mi guza dobro izgleda, mislim da su ekstra

rastezljive. Kasnije, nakon što se otuširam, uđem u kuhinju i napravim sendvič da ga
ponesem dolje kad čujem početak svog najdražeg filma. Stojim da dovratku kuhinje,
očiju zaljepljenih na tv, izgubljena u gledanju.
„Znaš, neću te ugristi ako sjedneš na kauč“, kaže, pokazujući na mjesto kraj sebe.
Okrenem se i završim sa spremanjem večere i krenem van – na drugi kraj kreveta. Ovo
je moj najdraži film, nakon svega. Oboje se smijemo na iste dijelove. Dijelove koji
većinu ljudi tjeraju da skaču, vrište i pokrivaju oči. Ali mi se smijemo. I pogledamo se
kutevima očiju i smijemo, jer znamo da smo idioti. Nikada nisam pronašla drugu osobu
koja može gledati horor kao komediju. Do sada. Michael i ja smo ih znali gledati, ali on
mi je uvijek stiskao nogu kad god se uplaši, iako ne bi priznao da je uplašen. Čak me
pitao i da ostavim svjetlo u kuhinji preko noći.
Bože, ovo je bilo zabavno. Zacerekam se glasno. Ali ne zbog filma pa Nate upita:
„Zašto je ovo tako smiješno?“
„Ništa. Samo sam se sjetila nečega.“ I tada me pogodi, upravo sam imala sretno
sjećanje na Michaela. Mislim da sam se smiješila preostali dio filma. Idućih par noći mi
radimo više-manje istu stvar. 'Freddy vs Jason' i onda 'halloween H20'. Uspostavili smo
rutinu. Ne pričamo o tome, samo učinimo. Dođem s trčanja, otuširam se, napravim si
nešto za jesti i onda sjednemo gledati koji god film je on odabrao.
Prošlu noć je on nešto napravio za večeru prije nego sam se ja vratila. Mislim da
je to napravio namjerno, jer je napomenuo kako je napravio previše za samog sebe pa
ja mogu dovršiti ako želim. Nate nikada ne ide van. Jednu večer je išao sestri na večeru,
ali osim tada, za njega je samo posao i kuća. S druge strane ja pokušavam početi sa
socijalnim životom bez Emme pa tako večeras idem na žensku večer s Kaitlyn i
Derekom.
Tehnički još mogu to tako zvati jer svi slinimo za slatkim dečkima, zar ne?
Vratim se poslije ponoći i nađem Natea kako je zaspao na kauču. Ne mogu

maknuti oči s njega. Izgleda tako mirno, čak dijete. Njegova kosa je još više raščupana
nego inače jer ima ruku preko glave. Oh tu je tetovaža, u svojoj cijeloj veličanstvenosti
da ju vidim. Ne bih smjela. Rekao je da to nije tuđa briga. Dotapkam na prstima s druge
strane kreveta gledajući ga cijelo vrijeme. Pogledam u prsa da vidim diše li još duboko
i spava.
Zašto se osjećam kao provalnik?
Kad sam par koraka dalje, mogu vidjeti tetovažu jasno i moj dah zastane. Nikada
nisam vidjela ništa takvo. Pa, ne da sam neki stručnjak za tetovaže, ali ova je dosta
morbidna. S unutarnje strane je crna linija od srca s noževima koji vire iz njega. Jedina
boja je crvena za kapljice koje padaju s noža. I kad vidim srce, mislim anatomska
reprodukcija srca, s posudicama i ventilima. Užasno je. Mislim, super rad, ali je užasno.
Tamo su i riječi preko toga, isto idu oko njegove ruke. Idu od jedne do druge strane
srca. Kao našvrljane, ali pošto su na francuskom, nemam pojma što znače. Mourir Pour
je dio fraze koji sam zapamtila pa ću kasnije naći na googlu.
„Sviđa ti se što vidiš?“ pogledam ga u lice i vidim da mi se ceri.
Koliko dugo sam ovdje i buljim u njegovu tetovažu? Tražim ispriku što sam mu
tako blizu. Uzmem jastuk sa stolice meni s desna i kažem: „Um… izgledalo mi je da ti
je neudobno pa sam mislila da bi možda htio ovo.“ Bacim na njega i odem iz dnevne.
Čujem kako se smješka iza mene. U svojoj sobi, otvorim laptop i prevedem
francuski na engleski nekoliko riječi koje sam vidjela na tetovaži - umrijeti za.

14.poglavlje
Čudno se probudim i treba mi minuta da se sjetim gdje sam. Čujem glazbu s

filma na dvd-u koji je zapeo na tv-u. Pogledam na sat i vidim da je prošlo jedanaest.
Događaji dana mi prelete pred očima i sjetim se kako sam bila preumorna kad sam došla
gore nakon mjesečne inventure. Oh, zaspali smo na kauču. Skupa. Moja glava je na
njegovom ramenu, a ruka na njegovoj nozi. Sranje. Odskočim od njega dalje i probudim
ga. On ima zločesti smješak na licu.
„Okej, koliko dugo spavam ovako?“ Osjetim kako mi se rumenilo penje licem.
„Ne dugo“, kaže. „Nisam te mogao odgurnuti od sebe, mirišiš kao kolačić.“
„Što?“ gledam ga kao da je lud. „Otuširala sam se nakon posla, znaš?“
„Znam. Mogu osjetiti tvoj šampon. Cvijeće?“, pita
„Mmmm“, promrmljam.
„Kako bilo, uvijek mirišiš kao kolačić. Vanilija, rekao bih. Toliko vremena
provodiš pekući da vjerojatno isparava iz tvojih pora.“ Nasmije se.
Pogodim ga jastukom. Tada pomirišim ruku.
„Brooklyn, to je kompliment. Miriši fino. Nikada više neću moći pojesti kolačić,
a da ne mislim na tebe.“
„Oh. Pa… hvala, valjda.“ Odlučim ga pitati što me muči tjednima „Nate, kako
da nikada ne izlaziš van? Mislim mora biti dosadno družiti se sa mnom i gledati
filmove.“

Stavi ruku na naslon par centimetara od mene. „Prvo, nikada mi nije dosadno
družiti se s tobom. Drugo, ne želim baš ići van i riskirati da sretnem nekoga iz srednje.“
Ispljune i izgleda da mu je neugodno i da ga je sram pa ga ne pritiskam više.
Ustane i ode do kuhinje. Čujem kako otvara hladnjak. Kad se vrati, stavi dva
piva ispred nas na stol, potom ih otvori i pruža mi jedno. Oh, predpostavljam da
pričamo. Kaže mi o svom poslu i kako je uzbuđen kad gleda kako zgrada nastaje ni iz
čega. Oči mu sjaje kad priča o tome. Jako je strastven u objašnjavanju što sve treba za
strukturu, iako sam se izgubila u tehničkim terminima, divim se kako je pametan oko
ovoga. Kažem mu o pokretanju pekare četiri godine prije i djeluje stvarno zainteresiran.
Pita o proširenju pekare ili čak izdavanje franšize.
„Nema šanse.“ Popijem piće i odmah zatresem glavom. „Nikada ne bih odala
tajne virtualnim strancima. Osim toga, oduvijek je moj san bio da otvorim pekaru koja
je samo moja.“ Pogledam ga i vidim zbunjenost. „Znam, znam… dovela sam partnera,
ali to je samo zato što sam željela početi s kateringom.“ Pokažem na kauč.
„Pretpostavljam da bih razmislila o drugoj lokaciji, ali ja bih morala sama imati ruke u
tome. Praktički mi to piše u mojoj misiji.“
On se nasmije i stavi ruke iza kauča tako da mu se biceps napne i otkrije rub
tetovaže. Piljim u to. Pitam se što kaže ostatak riječi. Umrijeti za. Što to znači? Je li
Claudia ta za koju bi umro? Ali zašto noževi i krv?
„To je samo tetovaža Brooklyn“, kaže
Mogu samo zamisliti koliko izgledam kao idiot dok piljim u to. „Što piše?“
ugrizem se za usnu. „Mislim, ako ti ne smeta što pitam? Jesi li ju napravio za nju? Svoju
ženu?“
„Bivšu ženu“, kaže teško te riječi. „I ne, nisam ju napravio za nju. Nisam siguran
ni je li bilo zbog nje zapravo. To je marokanski rječnik. 'Tko nema za što umrijeti, nema
ni za što živjeti'.“

Šokirana sam. Ovo je duboko. Stvarno duboko. Ne znam što reći. Jesam li
spremna na ovaj razgovor s njim?
„Ne čitaj preduboko u to, Brooklyn. Bio sam loše kad sam ju napravio. Sada sam
dobro.“
Sada je dobro. Je li mislio da nema zašto živjeti? Nož u srcu. Mora da ga je

stvarno slomila. Na način na koji sam ja slomljena. Jedina razlika je što ja to ne nosim
na koži. Ustane i ode po drugi film.
„Nastavljam sa Stevenom Kingom, što kažeš na Djecu kukuruzišta?“
Pogledam na sat. Pola dvanaest. Kasno je i trebala bih u krevet. „Okej.“ Zgrabim
deku i prekrijem se preko nogu.
Stisnem oči jako da sprječim svjetlost. Nisam spremna ustati još. Moj vrat me
boli pa se pomaknem malo na svom čudnom jastuku. Kako se više budim, posegnem
da si namjestim jastuk i uhvatim se kako pipam Nateovo krilo. O moj Bože! Kao u
hororu, shvatim da diram njegovu erekciju koja je pritisnuta uz njegove traperice.
Skotrljam se dolje i padnem s kreveta, udarajući glavom od stolić.
„Auč!“ kažem budeći Natea dok se pokušavam iskoprcati iz njegova krila. Tada
udarim cjevanicom o kauč i ne mogu se podići brzo. Trljam glavu i držim se za
cjevanicu kad se okrenem i vidim kako se Nate smije kao lud na kauču. Mislim da sam
pocrvenjela do korijena kose. Ne mogu skupiti misli. Ne mogu čak ni ustati pa padnem
nazad na kauč i prekrijem lice rukama. On mi priđe i uzme nogu, podigne ju na kauč i
mazi crvenu mrlju koja se pojavljuje.
„Jesi li okej?“ pita zabrinuto kad vidi da sam ozlijeđena.

„Da, dobro sam“, kažem bez da ga pogledam. Gledam svuda, samo ne u njega.
Znam da ako ga pogledam, pogled će mi odmah završiti u njegovom krilu i još ću više
umirati od neugodnosti. Povučem nogu i on kaže.
„Brooklyn, okej je. Nemaš se čega sramiti. Zaspali smo gledajući film. Događa
se.“ Smije se i pogleda u krilo. „Um… oprosti i za ovo. To se isto događa.“ Cereka se.
Pogledam ga sada, preklinjući oči da se zadrže u visini vrata.
„Ako se želiš nečega sramiti, srami se svog sna od sinoć“, kaže
„Što?“
„San. Znaš, onaj gdje si mrmljala i zvala moje ime?“ nasmije se.
„Nisam imala takav san“, durim se.
Ustane s kauča i krene prema svojoj sobi „Okej, kako god ti kažeš“, krene dalje
„pa, pretpostavljam da ne trebam uzeti kao uvredu to što ti mirišim kao, čekaj što je ono
bilo, da svježe rublje?“ Zalupi vratima.
Sranje!
Sranje, sranje, sranje!
Što sam pričala u snu? Michael mi je znao reći da nekad pričam u snu, ali nikada
nije mogao razumjeti što pričam. Pretražujem po glavi pokušavajući se sjetit što sam
sanjala sinoć.
Pazim da ne naletim na Natea prije nego ode na posao. Tako sam osramoćena.
Ne mogu zamisliti što misli o meni. Zadnja stvar koja mi treba je da on zna da sanjam
o njemu.

Danas je jedan od onih dana kad bi želio da si cijeli dan u krevetu. Izgubila sam
veliku katering priliku. Rekli su da nemamo dovoljno iskustva s velikim inventima. To
je istina, znam. Ali kako da skupim iskustvo s velikim stvarima, ako me nitko ne
angažira za to? Jako sam računala na to da sam stavila svoje ime tamo. Ryan će biti
uzrujan. Prije nego je napustio Kostariku, mislio je da imamo taj posao.
Otrčim par ekstra kilometara večeras da se smirim. Ništa me više ne opusti nego
glazba. Gotovo siđem sa staze kad počne pjesma na mom Ipodu. Pjesma koja inače nije
na mojoj plejlisti. Ona koju nisam čula skoro dvije godine. Budi moj razlog. To je zadnja
Nateova poruka koju mi je poslao poslije Raleigha. Nate! On je to ubacio – podli
seronja. Ne ugasim ju, još. Slušam svaku riječ.
Nešto unutar mene
Ne može mirovati dok ne shvatim
Način kako da ti se iskupim
Način kako te učiniti svojom
Znam da sam dobro zeznuo
I da bi trebala otići
Nemam prava pitati
Ali te preklinjem da ostaneš.
Želi li reći da mu je žao što me je ostavio u srednjoj? Je li se htio promijeniti

nakon što ga je Claudia slomila? Ono što ne razumijem je zašto bi prolazio kroz sve
nevolje radi mene. Zašto ja? Kako slušam refren, mislim i tome kako mi je bio prijatelj

sve ovo vrijeme. Učinio je toliko toga da mi olakša bol što Emma nije ovdje.
Oraspoložio me brzo dok živi u gradu kojeg mrzi. Sve što je radio, radio je za mene.
Budi moj razlog…
Budi moj razlog…
Jer dušo to si oduvijek bila ti
Ti si moj razlog
Ti si me gurala naprijed
I zato što sam puna grižnje savjesti, stavim ju na ponavljanje.

15.poglavlje
Nate mora da je primjetio moje loše raspoloženje kad sam došla kući.
„Trebala bi otići van na piće“, kaže kad se izvučem iz sobe nakon tuširanja.
„Da, bih. Bio je usran dan. Ali mislim da nitko nije slobodan.“
Pogleda u sebe i zatrese glavom. „Što sam ja, sjeckana jetrica?“
„Mislila sam da ti ne izlaziš.“
„Pa za tebe ću učiniti iznimku.“ Nasmije se.
„Oh, ne.“ Pokažem rukom da ostane tamo gdje je. „Neću upasti u ovu zamku.
Složili smo se da nema pritiska i nema izlaženja.“ Sjetim se razgovora od prve večeri
kad smo gledali film. Postavila sam pravila. Prihvatio je moje granice. Ovo bi probilo
barijere.
„Ne, ne spoj. Samo piće. S prijateljem.“ Povuče veliki gutljaj piva. „Izgledaš kao
da bi ti trebalo jedno ovakvo.“
Da, trebalo bi. Nedostaje mi Emma. Ostao je vjeran svojoj riječi. Nije me zvao
da idemo van. Nije me dodirivao. Pa osim ako ne računamo ona dva puta kad sam
zaspala na njemu. Ali možemo se složiti da sam za to ja kriva. Nije bio ništa do
prijatelja. Dobrog prijatelja. Pa kažem da. Naravno da sam pristala.
Odaberemo lijep mali bar nedaleko od stana. Volim šetati pogotovo u slučaju da
previše popijem. Ali večeras to neće biti problem. Ne vjerujem sebi u njegovoj blizini
kad popijem koju previše. Ograničit ću se na dva kosma. Zbilja je zabavno družiti se s

Nateom. Čak smo pričali o srednjoj, ali samo ranije godine, ne o onome ili o tome što
se dogodilo s njegovom mamom.
Dobar je u promatranju ljudi, kao i ja, pa sjedimo i izmišljamo priče ljudi u baru.
Vidimo kako se par svađa i Nate kaže da je došla reći čovjeku da je trudna s njim, osim
što mu ona nije žena… njegova žena sjedi stol do i gleda ih s vatrom u očima. Smijemo
se i slažemo kao da smo prijatelji oduvijek. Lako je, ugodno i moje brige su za sad
zaboravljene. Ispriča se da ode do wc, i ni minutu nakon toga, ogroman lik koji smrdi
kao zagorjeli hamburger sjedne na njegovo mjesto. Pokaže konobaru da mi da još jedno
piće.
„Zovem s' Ben i ti 's najslađa stvar ovdje.“ Frflja. Konobar mi da još jedan
kozmo, iako nisam ni prvi popila. Okrenem se liku i kažem: „Hvala, ali ja sam ovdje s
prijateljem.“
„Pa ne znači da ne'oš pričat smenom, jel?“ malo se previše približi, a dah mu
smrdi na viski i cigarete. Kad se odmakne, Nate stoji iza njega. Lice mu je crveno i bulji
u njega s leđa. Oh, bogovi svih pijanica, daj da lik ustane i ostavi nas same.
„Što se događa ovdje?“ Nate pogleda u njega. „Brooklyn, jesi li u redu?“
„Samo sam joj kupio piće.“ Pijani se ni ne okrene da pogleda Natea. Nate
posegne u džep, baci dvadeseticu liku. „Hvala čovječe, ali sve je pod kontrolom.“
„Dam' ovdi, Brook jel je?“ obrati mi se. „Kaže da nema momka. Sama je tu s
frendom. Pa zaš ne o'jebeš?“
O ne. „Molim vas gospodine, morate otići“, zamolim ga
„Čuo si ju.“ Nate zagrmi. „odjebi odavde!“
Lik se okrene i kaže: „Tako li tretiraš finog lika, koj ti je naruč'o piće?“
Nate posegne i uhvati ga za ruku povlačeći ga sa stolice. „Odlazi.“ Kaže i pogura

ga od nas. Sljedeća stvar koju vidim je da se lik zaljulja oko Natea i čujem lomljavu. I
lik se sruši dolje. Nate padne na koljena, držeći se za ruku: „Kurvin sin“, viče. Udari
par puta u barsku stolicu sve dok se ne sruši i padne na pod, privlačeći više pozornosti
na situaciju. Dođe konobar dođe s palicom za golf i sve nas izbaci kroz vrata.
„Oprosti čovječe“, kaže Nateu. „Znam da nije tvoja krivnja, ali morate otići ili
će moj šef doći umjesto mene. Pravila bara.“
Benov prijatelj digne ga s poda i ispriča se zbog njegovog ponašanja. Na putu do

pekare, mogu vidjeti da je Nate u boli. Pokušava sakriti, ali vena na njegovom vratu
iskače kako ubrzano diše i oči mu suze.
„Moraš doktoru“, kažem.
„Da, znam.“ Pogleda u ruku. Ista ruka na kojoj ima te male ožiljke. „Hoćeš li ići
sa mnom u bolnicu, Brooklyn?“
Srce mi padne u pete i odmah sam u maloj sobi s bijelim zidovima i bip-bip
mašinom. Soba u kojoj sam zadnji puta vidjela Michaela, beživotnog i slomljenog. Sobu
koja se zatvara oko mene u snovima, a ja panično tražim vrata da pobjegnem iz nje.
Zatvorim oči.
„Ja… ne mogu.“ Pogledam dalje, posramljena što sam slaba.
„Oh, okej.“ Izgleda povrijeđeno i to ne samo zbog rane na ruci.
„Ne. Nije da ne želim ići s tobom. Ja, pa… ne idem u bolnice više. Nakon
Michaela…“
„Bože, Brooklyn. Žao mi je. Nisam razmišljao.“ Izgleda tužno. Tada se zagrize
za usnu i pita; „Bi li razmotrila da idemo samo do hitnog centra za ozljede?“
Duboko udahnem i gledam u čovjeka kojeg zovem prijateljom. Nije bio ništa do
drag i potpora za mene. Kako ga mogu odbiti? Plus njegova ruka počinje oticati, pa se
ne može lagano sam odvesti nigdje.
„Da, to mogu.“ Naredim mu da stane kraj mog auta kad stignemo do stana.
„Otrčat ću gore i uzeti ključeve.“

„Hvala ti.“ Gleda me kako odlazim kroz ulaz uz pekaru.
Srećom, hitni centar nije prepun i moramo kratko čekati. Odvedu ga na rengen,
a ja javljam Emmi i Grahamu. Trajalo je deset ili dvadeset poruka i poziv da joj utuvim
u glavu da ovo nije spoj. Nije htjela poslušati. Mislim da je u misiji da me uda da mogu
biti sretna kao njih dvoje. Oni što ona ne razumije je bol koju će osjetiti jednog dana
kad Graham umre. Ili ode.
Sestra dođe po mene. „Možete ući, pita za vas.“
Pratim ju do privatne sobe. Sobe do pokretnog kreveta, medicinskih aparata i

slika na zidu o katastrofama. Bolnička soba. Udahnem duboko i prođem prema njemu.
„Ovo mora biti teško za tebe“, kaže, „žao mi je. Nisam te trebao pitati da dođeš.“
Zabrinut je za mene. Vjerojatno je slomio ruku, i u toj boli ipak misli na mene. Bože ja
sam grozna osoba koja ne kaže ništa.
„Nate. U redu je, stvarno. Ionako nije kao bolnica.“ Slažem. „Kako si?“
„Dali su mi injekciju protiv bolova dok čekam doktora da očita slike s rengena.“
„Dobro. Pričala sam sa Emmom. Kaže da Graham želi da ga nazoveš kad dođeš
kući.“
On kimne. Vrata se otvore i mladi doktor uđe i stavi slike na onaj aparat sa
svjetlom. Okrene se i pogleda Natea, tada u mene.
„Oh, wow!“ kaže, „Nate Riley!“
„John Morgan?“ Nate upita. „Prošlo je dugo vremena. Sada si doktor, to je

nevjerojatno. Pružio bih ti ruku ali…“ muči se i podigne svoju otečenu ruku. John ga
počne ispitivati o bejzbolu jer su bili skupa u timu, ali Nate ga otkači.
„John, čovječe, je li slomljena?“
Dobro pogleda sliku. „Isuse, Nate, imaš više kuglica u zglobu nego u kuglani.“
Pogleda ga. „Što se dogodilo?“
Nate me pogleda i vrati se na doktora. „Bejzbolska palica.“
„Wow, oprosti čovječe. Zbog toga nisi u MLB? Uvijek sam mislio da ćeš igrati
u ligi, brate.“
„Da, slušaj… vezano uz ruku… slomljena?“ Nate djeluje nervozno. Mora biti
još u bolovima.
„Ne. Sretan si. Vjerojatno je ovako samo zbog svega tog u zglobu. Oticat će ti
nekoliko dana. Budi spreman da ju držiš podignutu i stavljaj led.“
Nate izgleda kao da mu je laknulo i ispusti dug dah. „Dobro, hvala. Uh, sjećaš li
se Brooklyn Vaugn?“ kimne prema meni.
„Drago mi je što te vidim, Brooklyn.“
Naravno da me se ne sjeća. Svatko tko me tada znao, znao me kao Lyn. Samo je
pristojan.
„Također“, kažem. „Hvala na pomoći.“
Da Nateu svoju posjetnicu, skupa s lijekom protiv boli i kaže da mu se javi da se

podruže nekada.
„Neću biti dugo u gradu, ali potrudit ću se“, kaže Nate.
Neće ga nazvati. Mrzi ovaj grad. Nisam sigurna ni zašto je pristao doći ovamo.
Možda ga je tata natjerao da prihvati taj posao. Zašto bi se inače mučio u gradu kojeg
mrzi i koji je pun ljudi koje ne želi vidjeti. Zbog tebe. Božica u meni progovori.
Na putu kući, samo bulji u svoj zglob. Bejzbolska palica, zašto to nije spomenuo?
Slomio je svoj zglob bejzbolskom palicom i sada ima umjetni dio u ruci? Mučim se da
ga pitam o tome, ali kao i o svemu ostalom iz prošlosti, jako je zatvoren. Rekao mi je o
tetovaži. Možda će mi jednom reći i o ovome. Pogledam ožiljak na svojoj desnoj ruci.
Možda ću i ja njemu jednom reći o svojoj.
„Možda smo trebali ostati na filmovima.“ Našali se kad se penjemo u stan.

„Okej, ti biraš večeras.“
Nasmije se onim prekrasnim osmjehom. Tada me uhvati za ruku i odvede do

kauča. Iznenađena sam što prelazi liniju, ali nije me briga. Njegova ruka se čini kao raj
na mojoj koži. Posjedne me i pusti, a ja odmah osjetim hladnoću. Nedostaje mi njegova
ruka. Ta ruka koja je držala moju neko vrijeme. Želim ju natrag.
Stavi film i sjedne do mene. Bliže nego inače, ali ne preblizu. Upadnemo u našu
rutinu smijanja i vikanja na glumce. Nikad se nisam ovako zabavila ostajući kod kuće,
kao s njim prošlih par tjedana. Kosa mi škaklja vrat i shvatim da se Nate igra s
pramenom koji je zataknut iza mog uha. Uvrće ga, opet i opet. Nisam sigurna ni je li
svjestan da to radi, ali odjednom to je sve čega sam svjesna. Zatvorim oči i umirim
disanje, a glava mi padne na kauč. Stavlja me u trans ritmički vrteći mi kosu. Tada
osjetim kako mu ruka nježno povuče pramen. I mogla bih se zakleti da duboko udahne
kroz nos. Miriši li on to mene? Oh, Bože, on misli da ja spavam.
Moje srce ubrza i ja pokušam kontrolirati disanje. Ne želim da zna da sam budna.
Zašto to radi? Trebao bi stati. Ali ne mislim da želim da stane. Mislim da želim da
nastavi. Moja božica uživa, a moja savjest se svađa oko toga što želim kad me digne s
kauča. Bez napora me nosi. Osjetim kako mu srce tuče kroz majicu. Osjetim njegov
okus mentola kako mi prelazi licem. Mislim da ga ruka mora ubijati, ali ne proizvede
ni zvuka. Pokušam, ali ne uspijem, kontrolirati kucanje srca da ne vidi kako utječe na
mene. Gdje me nosi? Molim te, samo ne u svoju sobu. Da, može. Ipak ne. Stavi me u
krevet i po mirisu mogu reći da nije njegov.
Ne usudim se otvoriti oči još. Osjetim ga u sobi, kako me promatra. Što radi?
Trebala bih otvoriti oči. Reći nešto. Osjetim deku preko sebe. Tada osjetim njegov vruć
dah na licu. Poljubit će me. Da, molim te, poljubi me.
Znam da ne bih smjela, ali ako ne poljubi sada i ovdje, mislim da mu neću moći
odoljeti. Znam kakvog je okusa, sjećam se njegovih poljubaca. Znam da ga ne bih
trebala željeti. Znam da ga ne mogu imati. Ali u ovom trenu, trebam ga. Trebam da me
poljubi.

„Laku noć, Brooklyn.“ Prošapće, a njegov topao dah pređe po mom licu. Tada
lagano, njegove usne dotaknu moj obraz u laganom, nježnom poljupcu. Ispusti dug dah
i čujem kako odlazi iz sobe i lagano zatvori vrata.
Otvorim oči i suza mi se skotrlja niz obraz. Plačem, jer u ovom trenutku shvatim
da ga želim. Želim ga toliko jako da mi koža gori gdje god me je dotaknuo. Posegnem
i dotaknem obraz gdje su njegove usne bile minutu prije, i znam da ga želim svakim
komadićem svoje duše.
I baš zato ga ne mogu imati.

16.poglavlje
Volim lijena subotnja jutra. Kad sam bila mala, znala sam se izležavati s
roditeljima u krevetu i gledati crtiće. Sada, kad sam starija, ostanem u kratkim
hlačicama i topu na kauču i gledam reprize glupih rijalitija. Program se možda
promijenio, ali osjećaj je i dalje isti. Devet je sati i vrijeme je da krenem prije nego
potratim dan, pa ustanem i obučem se za trčanje.
Prođem kraj Nateovih vrata na putu dolje. Na telefonu je, ali me pogleda, nasmije
se i mahne. Na izlazu iz pekare, prođem preblizu ćošku i zapnem majicom za ručku.
Pogledam u to. Kvragu, imam rupu u omiljenom topu. Tiho psujući, vratim se u stan i
čujem dva glasa. Priđem Nateovoj sobi i shvatim da je Nate na razglas stavio Grahama
i pričaju. Taman da se okrenem i krenem, začujem svoje ime. Huh? Nisam zabadalo
inače. Živi i pusti druge da žive, tako nekako. Ali kad lik koji ne napušta moje snove
priča o meni s najboljim prijateljem, pa to mi zadaje dilemu. Da slušam? Znam da ne
bih smjela. Ne zna da sam se vratila natrag u stan. Ima privatan razgovor.
Ništa dobro neće doći iz ovoga. Moram se presvući i iskrasti van. Pa zašto su mi
noge onda ukopane iza ovih vrata? Prislonim se na zid pokušavajući ne disati. Ne mogu
se pomaknuti. Ići ću u pakao.
„Ne znam što više učiniti čovječe. Obećao sam joj. Obećao da je neću zvati van,
niti je dodirivati. Znaš li kako je to teško? Kao da pokušavam ne disati. Tako je prokleto
prekrasna i to čak ni ne zna. Nema jebeno pojma!“
„Nate, treba vremena. Rekao si da ti prilazi, ponaša se kao da ste prijatelji i

provodi lijepo vrijeme s tobom. Samo je pitanje vremena kad će shvatiti da te želi.“

„Ne znam mogu li čekati toliko dugo. Kao dječji koraci su s njom. Natjera me
da pomislim da možda, samo možda, joj se mogu uvući pod kožu i onda me podsjeti da
nikada ne izlazi. U neredu je zbog Michaelove smrti ili nešto. A sve što ja mogu je
misliti na nju. Znaš li kako mi je teško započeti s ovim projektom kad sve što mogu
vidjeti je njeno lice, svaki put kad sjednem skicirati.“ Stane da uhvati dah. „Kvragu, sad
zvučim kao pičkica. Što mi se događa?“
„Mislim da to zovu ljubav, brate.“ Graham se nasmije.
Što? Ljubav? Ne, ne, ne, ne. On me ne voli. Samo želi spavati sa mnom. Odem.
Ne želim čuti iduće što će Nate reći. Moram otići odavde. Otrčim niz stepenice na
trčanje, ni ne mareći što se nisam presvukla. Trčim dok gotovo ne povratim. Ne može
me voljeti. Moram ovo popraviti i imam ideju kako to napraviti. Na povratku, stanem
u pekaru i kažem Kaitlyn svoj plan. Otuširam se i pokušam izbjeći Natea većinu
popodneva, ali kad-tad moram se suočiti s njim. Pitat će se zašto nisam ovdje za filmsku
večer.
Par puta duboko udahnem i smirim se, skupljajući hrabrost da to napravim. Znam
da će ga povrijediti. Ali to je za njegovo dobro. Ako ga mogu poštedjeti boli, moram
ovo napraviti. Nađem ga kako crta na stolu u svojoj sobi. Crta nešto i vidim komadić
toga prije nego sakrije. Nije obično skiciranje zgrada. Izgledalo je više kao lice.
„Hej“, kaže.
„Hej“, ugrizem se za usnu. „Um, htjela sam da znaš… uh, htjela sam ti reći da
idem na spoj večeras.“ Odskočim kad me uplaši brzo ustajući sa stolice tako da mu
stolica padne i udari o pod.
„Što?“ pogleda me intenzivno. „Mislio sam da ne izlaziš, Brooklyn.“
„Ne izlazim... nisam. Ali možda bih trebala.“
Pilji u moje oči i znam da je povrijeđen. Pokušava to prikriti, ali znam da mi želi
otkinuti glavu. Želi vikati i vrištati na mene. Ono što ne razumije je da ovo radim za
njegovo dobro.
„Tko je on?“ pita kroz stisnute zube
„Nitko, samo Kaitlyn prijatelj.“ Pokušavam zvučati smireno.
On zgrabi ključeve sa stola, bacajući papire i olovke svuda po podu. Proleti kraj
mene „Čini koji god vrag želiš. Ja sam završio.“ Ode van i zalupi vratima na izlazu.
Teško. Mislim da je možda i slomio okvir. Ja stojim na pragu njegove sobe i ne

mogu se pomaknuti. Buljim u crtež sebe koji mi je doletio pred noge. On je nevjerojatan
umjetnik. Napravio me tako lijepu. Suze mi poteku. Radim ovo za njega. Okrenem se i
spremim za spoj.
Nikada nisam bila u ovom klubu i drago mu je što je na drugom kraju grada. Što
dalje od Natea, to bolje. Kaitlyn dečko, Carl, je doveo prijatelja da bude moj spoj. Scot
je tridesetogodišnjak tamne kose, dobrog tijela i lijepog osmijeha. On je vatrogasac, pa
zamišljam ispod te zelene majice da mora imati mišiće za umrijeti. Prekrasan je. San
svake žene. Buljim u njega i pokušavam osjetiti toplinu i iskrice u sebi. Smijem se
njegovim šalama i imamo ugodan razgovor.
Izvana se čini kao da bi ovo moglo upaliti. A iznutra ja mogu samo misliti kako
nema prljavo plavu kosu koja se kovrča na kraju. Nema onaj osmijeh koji je samo za
mene. Nema taj miris. Zatvorim oči i pokušam zaboraviti miris svježeg rublja i čistog
Natea. Kad ih otvorim, mislim da sam neka vještica koja je prizvala savršenog muškarca
svojih snova, jer kad pogledam preko bara, on sjedi tamo.
Trupnem dvaput i pogledam okolo. Mora da haluciniram. Pogledam natrag i

tamo je. Znam da je on, ali me ne gleda. Gleda u prekrasnu ženu koja sjedi kraj njega.
Pogledam desno i vidim da ga je i Kaitlyn primjetila. Dam joj 'koji vrag' pogled i pokaže

mi prstom da priđem bliže. Šapne mi u uho: „Bio je ranije u pekari pitati me kamo
idemo večeras.“ Nasmije mi se.
„I ti si mu rekla?“ kažem malo preglasno i pogledam da Scott i Carl nisu čuli.
„Da, zašto ne? Mislila sam da bi bilo zabavno, a tko ne želi malo uzbuđenja
subotom navečer?“
Gledam ju ubojito. „Tako si otpuštena.“
Nasmije mi se i kaže svima: „Idemo plesati.“
Na plesnom podiju nađemo svoj ritam, plešući u četvero. Scott je dobar plesač i
privlači poglede svih žena. Pitam se hoće li ga ijedna od njih pitati za ples. Sjedne mi
da mi ne bi smetalo kad bi koja to i učinila.
Pogledam prema Nateu. Ima pivo u jednoj ruci, a ženu u drugoj. Ruka mu je oko
njenog struka i kruži prstom po njenim leđima. Šapne joj nešto u uho i ona zabaci glavu,
nasmije se dubokim, seksi glasom koji mogu čuti kroz bar. Znam da me to ne bi trebalo
ljutiti. Nakon svega, ja sam ta koja je na spoju. Trebao bi moći raditi što želi. Pa zašto
imam potrebu otići tamo i izvaditi joj oči i sipati kiselinu u čarape?
Konačno pogleda u mene i podigne pivom prema meni. Tada podigne ruku i
povuče po njenoj ruci sve do vrata i igra se s njenom kosom. Istim načinom kao i s
mojom sinoć. Hmmm. Dvoje mogu igrati ovu igru.
Pogledam dalje, trudeći se zaboraviti na gospođicu Grleni-smijeh. Priđem Scottu

tako da sam taman ispred njega i krenem se kretati. Sporo i seksi. Zatvorim oči i
pokušam zaboraviti na sve barem na jednu minutu i osjetiti glazbu u sebi. Scott odmah
reagira, grabeći me za kukove i pomiče se kao i ja.
„Više je ovako.“ Kaže dubokim glasom koji znači da želi više. Njegove ruke su
na mojim bokovima. Njegova čeljust dotiče moja prsa. Njegov dah je na mom licu. Ovaj
divni čovjek je moj i mogu ga uzeti, ali ja ne osjećam ništa. Nema iskrica, niti išta slično.
Ništa. Ali Nate to ne zna. Pa se pretvaram. Pretvorim ovo u šou za sve. Scott me okrene

okolo i nasloni me leđima na svoja prsa. Plešem uz njega s rukama iznad glave. Pomiče
ruke po mojim rebrima. Stavi ruku na moj trbuh i povuče me prema sebi, tako jako da
mogu osjetiti kako mu se diže. To me šokira i otvorim oči samo kako bi ih zaključala s
Nateovima, koji sada pleše s njom isto kao mi.
Pokušam ne misliti da se i njemu diže na nju. Ona zabaci glavu tako da ga može
vidjeti i njen jezik poliže mjesto iza njegovog uha. On gleda u mene i lagano se naceri.
Ne onaj osmjeh. Ovaj je drugačiji. Ovaj vrišti jebi se! Zidovi se počnu zatvarati oko
mene. Ne mogu disati. Osjetim kako mi se kiselina podiže i pali mi grlo. Moram otići
odavde.
„Moram u toalet“, kažem Scottu. Hvatam pravac do wc-a da se mogu umiti i

smiriti. Zašto se raspadam zbog ovoga? To sam željela da se dogodi, da me ostavi na
miru i nastavi sa životom. Ali svaki puta kada pomislim kako se miče, moj želudac se
veže u čvor i prevrće se.
Želim otići tamo i reći njegovoj djevojci da se gubi, da je on moj. Tada shvatim
kako je smiješno da ga mogu samo prisvojiti. Ide protiv svega što ja vjerujem, i svega
što znam da je istina. Nitko više ne može biti moj. Jer ne zaslužujem pravo biti ničija,
a ako i budem sigurno će mi biti oduzet. Ali u međuvremenu, prije nego uhvatim za
vrata, nešto me uhvati za ruku i povuče. Okrenem se i sudarim s Nateovim prsima.
„Što to misliš da radiš?“ vičem na njega
„Ništa što ti ne radiš, Brooklyn.“
„Ja odlazim, eto što radim.“ Okrenem se da ću otići.
On me povuče natrag i prije nego stignem reagirati, uhvati mi glavu u ruke i

poljubi. Poljubi me jako. Uzima mi usta kao nikada nitko prije. Odmah sam izgubljena
u prostoru. Glazba, ljudi oko nas, svi su zaboravljeni i sve što osjetim je on i njegove
ruke na meni. Razdvoji mi usne jezikom i kad uđe u moja usta i potraži moj jezik, moje
tijelo eksplodira. Unutra se otopim kao pahuljica na suncu. Baš je onog okusa kakav
sam znala da će biti, kao što sam pamtila sve ove godine. Moje usne se razbijesne u želji

i ja usisam lagano njegov jezik, izvlačeći zvuk iz njegovog grla koji pošalju impuls
direktno u moju sredinu.
Vrata se zalupe iza nas, vraćajući me u stvarnost. Što ja radim? Ovo je krivo. Ne
možemo ovo. Vodit će samo do boli u srcu i gurnem ga. Moje srce udara, moj adrenalin
je visoko. I samo mislim da ovo mora završiti. Ošamarim ga. Tada se okrenem i odem
u wc. Sjednem na zatvorenu školjku i pokušam smisliti ispriķu da napustim ovo mjesto.
Ne mogu ostati ovdje. Ne mogu ga gledati s drugom ženom znajući da ga ja ne mogu
imati.
Saberem se i pridružim se društvu za šankom. Taman da ću im reći da idem, kad

konobar donese žestice. Promotrim ih minutu i tada popijem jednu. Peče dok silazi niz
grlo, pržeći me cijelim putem. Budala. To će djelovati. Zgrabim još jednu. Tada naručim
još.
Više ne plešem sa Scottom. Ne želim još više povrijediti Natea nego što jesam.
Samo želim da shvati i nastavi.
Nate, kako god, čini se da nastavlja, kao da me želi povrijediti, jer upravo sada
ljubi ženu sa seksi smijehom. Istim onim usnama koje su maloprije bile na mojima. I
gleda me dok to radi. Tada, samo da mi nasoli ranu, šapne joj u uho. Ona se nasmije,
okrene da uzme torbu i ustanu da odu iz bara.
Moje srce potone na pod. Sjedim i gledam pogođena dok ljudi prolaze kraj mene.
Suza klizne niz moje lice. Brzo ju obrišem, ali ne prije nego Kaitlyn primijeti.
„Seronja“, šapne mi u uho, „Lyn, oprosti, nisam mislila da će se ovako dogoditi.

Ovo je sve moja krivnja.“
„Vodi me odavde“, preklinjem.
Trebalo je neko vrijeme da dođem kući, nešto o tome kako Scott mora provjeriti
svoju sestru. Trenutno ni ne marim da sam iza zatvorenih vrata u autu i plačem. Kaitlyn
je objasnila što se dogodilo na najbolji mogući način i obojica su bila razumljiva. Scott
me čak pitao treba li ga otići prebiti.
Do vremena kad su me ostavili, prošao je bar sat.
Vidim Nateov kamionet iza pekare. Gledam ima li i drugi auto, no ne vidim
nijedan, ali to ne znači da ju on nije mogao dovesti. Razmišljam da prespavam u kuhinji
pekare, ali ne mogu smisliti ništa da iskoristim kao krevet.
Tresem se kad stavim ključ u bravu stana.
Molim te, budi sam.

17.poglavlje
Pokušam što više bučiti kad uđem u stan. Što ako se seksaju na fotelji? Oh, Bože,
molim te da nemaju seks na fotelji. Ili u sobi. Ili bilo gdje.
Ja sam ta koja je počela ovaj nered. Moja krivnja je ako se to dogodi. Zašto nisam
pustila da sve ide kako je trebalo? Zašto sam sve morala zakuhati? Mogli smo
jednostavno biti prijatelji. Baš sam idiot.
U apartmanu je tamno. Samo je svjetlo u kuhinji, šaljući sjene u hodnik.

Pripremim se na ono što ću vidjeti kad uđem iza zida u dnevnu sobu. Ali onda vidim
samo Natea. Brzo pogledam okolo da se uvjerim da nema nikog drugog. Sjedi držeći
pivo.
Čuje kad sam ušla, ali me ne gleda. Gleda iza mene. Misli da sam nekog dovela.
Prođe me olakšanje. I njega isto. Stavi pivo dolje i nagne se naprijed tako da su mu
laktovi na koljenima. Tada vikne. „Što je sve ovo bilo, Brooklyn?“
„Ja?“ vičem natrag „Ti si taj koji je poljubio onu mršavicu i otišao s njom!“
gledam okolo i mahnem rukom po stanu. „Što, jesi li već gotov s njom?“
On ustane i izgleda bijesno. „Nevjerojatno!“ prođe rukom kroz kosu „Ti si ta

koja je išla na spoj. Što te briga šta ja radim i s kime?“
„Oh, znači ne poričeš da si je doveo ovamo. Znala sam da se nisi promijenio.

Spavaš s prvom koju vidiš u baru.“
„Ošamarila si me, Brooklyn!“ udari kauč nogom. „Poljubio sam te i ti si me

udarila. Ne možeš mi reći što da radim ako me ne želiš.“

U pravu je. Znam da je. Ali to ne mjenja činjenicu da me srce boli. Doveo je
ženu ovdje, u naš stan. Onaj kojeg dijelimo i smijemo se filmovima. Onaj u kojem sam
se iskrala u njegovu sobu i mirisala njegov jastuk, i u taj u kojem je ukrao poljubac dok
je mislio da sam spavala. Zašto ju je morao dovesti ovamo?
„Bar svoje kurve vodi negdje dalje“, kažem.
„Nisam je doveo ovamo, Brooklyn!“ kaže u frustraciji. „Nisam je nigdje odveo.

Razišli smo se na parkiralištu.“
„Ali poljubio si je. Odmah nakon što si poljubio mene. Jesi li joj to rekao? Jesi
li joj rekao da si dvije minute ranije poljubio nekoga, prije nego što si poljubio nju?“
„Bože, Brooklyn. Jesi li vidjela način na koji si plesala s tim likom? Praktički si
se seksala s njim dok su svi gledali. Ne misliš li da si licemjerna zbog prozivanja mene
za poljubac?“
„Ja sam samo plesala s njim na taj način jer si ti imao svuda ruke po toj mršavici
u baru!“
Nasmije se. „Vidiš? Koji je tvoj problem? Želiš me. Bila si ljubomorna. Zašto
ne priznaš i ne izađeš sa mnom?“
„Što? Ti si lud. Ne želim te. Ti si bio onaj koji je poljubio mene, sjećaš se?“
„Možda je počelo tako, ali nije ti smetalo gurnuti jezik u moja usta, ili?“
Smanjim prostor i priđem kauču. „Bila sam pijana i iskoristio si to. Dok sam
shvatila što se dešava, ošamarila sam te. Ili si zaboravio taj dio?“
„Dok si shvatila, moju guzicu. Brooklyn, sisala si moj jezik. Željela si me baš
kao i ja tebe. Zašto se ne prestaneš skrivati iza mrtvog zaručnika i priznaš više?“
Oh ne, nije to upravo rekao.
„Ti seronjo!“ vičem. Uzmem i bacim jastuk na njega „Ovo nema ništa s
Michaelom.“
„To ima sve s njim. On je mrtav. Voljela si ga i on je umro.“ Duboko udahne i
gleda u plafon. „Ali ti nisi mrtva. Još si ovdje. Zašto se ne počneš tako ponašati?“
„Ti ne znaš ništa o meni“, pokažem na njega „Misliš da te jedna noć prije deset
godina i par tjedana gledanja filmova čine ekspertom?“
„Bože, ženo, jebeno me izluđuješ.“
„Nisam gotova!“ dođem do njega i uperim prst u njegova prsa. „Ti si licemjer,
Nate. Ti si taj koji je bio prevaren i napravio glupu tetovažu jer si slomljen. Znaš kako
je to biti slomljen i sada sjediš tu i govoriš meni da ja ne budem.“
Oboje smo crveni u licu, teško dišemo i isijavamo munje jedno prema drugom.
I tada, samo tako, naše usne se sudare. Ljubimo se tolikom silinom da mislim da ću
imati masnice na usnama. On siše moju donju usnu, a ja ližem njegovu gornju. Tada
nam se jezici isprepletu u istraživanju usta. Ljubimo se dok skoro ne ostanemo bez daha,
pa se razdvojimo. On uhvati zrak, ali ne dozvoli da mu se usta odvoje od moje kože.
Ljubi me od usta skroz do vrata, i onda na onom mjestu iza uha. Isto mjesto koje je
pronašao puno prije na prednjem sjedištu svog kamioneta. Ljubi me nježno tamo. Tada
me lizne, i puhne po tome.
„Brooklyn, savršenog si okusa.“
„Mmmm.“ Moja glava padne iza, dajući mu bolji pristup mom vratu kako me
nastavlja ljubiti sve dok ne pokrije svaki centimetar moje kože od uha do uha.
Koža me pecka gdje god su mu bile usne. Ruke mu grabe moju kosu, kukove,
ramena, leđa. Istražuju, dodiruju i stiskaju kao da me se ne može zasititi. Kao da
odjednom mora dotaknuti svaki dio mene. Ja prelazim rukama po njegovim, oko
ramena, i po leđima. Uhvatim ga za kosu i pobjegne mu mukli zvuk, pokuša se lagano
odmaknuti da me pogleda. Ali mu ne dozvolim. Bojim se ako razbijemo čaroliju da ću
pobjeći, a u ovom trenu to ne želim. Želim uzeti svaki dio njega, svaki dodir, svaki
osjećaj, i ne želim misliti. Ne želim misliti što će biti kasnije. Bit će što bude. Želim
samo sada i ovdje.

Zgrabi me za kukove i podigne. Obgrlim ga nogama i on me drži za guzu. Moja
suknja se podigne i moje gaćice su jedino što stoji između mene i njegovih traperica.
Osjećaj koji imam dok se trljamo zajedno dovoljan je da svršim. Prošlo je tako dugo.
Osjećaj je tako dobar. Osjetim kako mu ogromna erekcija raste i pritiska me kroz
materijal traperica. Posegne niže i gurne jezik u rascjep mojih sisa ližući me sve do
vrata, šaljući iskrice direkt u moj centar. Povuče jezikom preko sisa i uzme bradavicu u
svoja usta, ravno kroz tkaninu mog topa i grudnjaka. Odmah se izvijem na njegov dodir.
Kako su mu ruke još zauzete držeći me, posegnem dolje zgrabim suknju i skinem
ju preko glave. Tada brzo otkopčam grudnjak i pustim da padne na pod. Pogleda u moje
sise, tada u moje lice.
„Brooklyn, tako si prelijepa.“ Sagne se i uzme bradavicu u usta, sišući je nježno

i liže jezikom u krug. Tada isto učini i s drugom.
„Ovo je tako dobro.“ Šapnem uz njegovu kosu. Donese me do pulta i posjedne,

dok mi ljubi i siše usne. Poliže mi usne jezikom i opet ja otvorim usne za njega. Uzmem
jezik u usta i sišem izvlačeći još mrmljanja iz njegovog grla. On gurne moje gaćice sa
strane. Znam da su natopljene, mogu osjetiti kako su mokre. On uroni prst u mene dok
uvlači dah.
„Brooklyn, tako si mokra.“
Oh ovo je tako dobro. Gotovo sam zaboravila kako je to imati muške ruke na
sebi, u sebi. Gurne i drugi prst, a palac stavi na moj brežuljak. Vrti ga u krug i ja osjetim
trnce u trbuhu. Ljubi mi vrat, još uvijek radeći isto, i spušta se do mojih sisa. Ako ubrzo
ne svršim, eksplodirat ću. Spusti se na koljena i počne me lizati.
„Oh, Bože“, kažem hvatajući zrak. Njegovi prsti su spori unutra van, a jezik
vruć dok kruži oko moje pičke. Liže i lagano siše, gurajući me s litice i ja se raspadam.
„Oh, Nate… o da... molim te“, uzdišem.

Napnem se i stisnem njegovo lice, dok drhtanje prolazi kroz mene. Zaplačem
od zadovoljstva kad me orgazam savlada. U velikim drhtajima. Dobro da me on još drži
oko nogu jer bih pala s pulta.
Nate ustane, pogleda me i kaže: „Bože, Brooklyn, nevjerojatnog si okusa. Sanjao

sam godinama da ovo napravim baš tebi.“
Rumenilo mi oblije lice kad me on podigne i odnese u svoju sobu. Još sjajim od
orgazma, a tijelo mi želi još. Prije nego dođem u krevet, povučem njegovu majicu. On
me posjedne i skine majicu. Odmah su mi ruke na njemu, istražujući njegove mišiće,
jaka ramena i potamnjele ruke, posegnem za hlačama i gledam njegovo lice dok ih
otkopčam. Zatvori oči u duboko udahne. Brzo makne svoje traperice i bokserice u
jednom potezu i stoji prekrasno gol ispred mene.
Ja piljim, posramljeno, u njegov alat. Ne mogu vjerovati svojim očima.

Odmjerim mu trbušne mišiće i dlake koje vode do stvari koju želim u svojim rukama.
Posegnem da ga uhvatim. On ispusti jauk i ja zatvorim oči zbog teškog osjećaja dok ga
držim meko čeličnog u rukama, i jer znam da mogu izvući taj zvuk iz njega. Pokrenem
ruku gore dolje, ali nakon par puta, on se odmakne.
„Brooklyn, bolje stani s ovim jer ću prerano završiti.“ Pomakne me na krevetu,

nasmije mi se tada se ugrize za usnu i skine mi gaćice. Zapravo ih potrga.
„Oh!“ ciknem. Ovo je bilo vruće.
„Uvijek sam htio ovo učiniti.“ Kaže ljubeći me po tijelu.
Ja se zahihotam.
„To je predivan zvuk“, šapne mi u uho.
Opet me poljubi, ovaj puta mekše, ne tako ubrzano, ne tako obrambeno. Lagano
i predano, ljubi me od usana, preko vrata do sisa. Obradi obje bradavice, lagano ih
sišući. Njegova ruka uhvati bradavicu koja nije u ustima. Poteže, okreće i vuče dok mi
se uzbuđenje opet ne počne dizati.

„Nate, molim te…“ preklinjem, željna da bude u meni. Otvori ladicu na ormariću
i izvadi kondom. Ja pokušam oteti od njega, ali me zaustavi.
„Prošlo je neko vrijeme, Brooklyn. Ako ovo staviš na mene, možda ću svršiti na
mjestu.“
Oh. Samo koliko dugo, pitam se. Mislim, za mene je prošlo više od dvije godine
i čini se predugo. Sa svime što znam o muškima, i Nateu osobno, neko vrijeme je
najvjerojatnije par tjedana, možda mjesec.
„Definiraj neko vrijeme“, kažem uz isprekidani dah
„Pa… koliko dugo je prošlo od kad sam te vidio na konvenciji?“
Što? Prije nego mogu išta reći, on uđe u mene, jako i duboko. Zakopao se u mene
i zadržao.
„Bože, tako si uska, Brooklyn. Osjećaj je savršen.“
Krene se micati. Na početku sporo, tada sve brže. Moji bokovi se podignu od
kreveta i susretnu s njegovima. Zajedno se mičemo, požudni ples zapetljanih nogu i
ruku koje istražuju jedno drugo. Posegnem iza i uhvatim ga za savršenu guzu, tjerajući
ga da reži. Tada zgrabi moje ruke u svoje i stavi mi ih iznad glave, držeći me između
kreveta i svog čvrstog tijela. Nađe pozu pod drugim kutom, oh Bože, i pogodi mjesto
u meni koje izbaci vrelinu iz mene. Počinjem se lagano tresti, kako orgazam brzo raste.
On diše teže, erotski i mogu reći da je i on blizu.
„Tako si dobra… oh srce“, kaže prodirući.
Njegove riječi me napale. „Oh, da… Nate… da!“ vičem, i kako mi riječi izađu,
ja se zgrčim i svršim oko njegove tvrde dužine.
Zakopa se duboko u mene, zastane i potom duboki grleni glas napusti njegovo
grlo kad dosegne vrhunac. Ležimo isprepleteni, teško dišemo jedno na drugom, kad
nas prođe vrhunac. Nikada nisam iskusila ovakav intezivan i raspamećujući orgazam
kao ovaj koji mi je on dao.
„Ovo je bilo nevjerojatno“, kaže
Podignem glavu i nasmijem mu se.
„Mhh, mmh.“ To je sve što mogu reći. Kad povratim dah, sjetim se da je rekao
da nije bio ni s kim otkako me vidio na konvenciji.
„Zašto nisi spavao ni s kim dvije godine?“
„Rekao sam ti da ću se promjeniti.“ Podboči se na lakat i igra s pramenom moje

kose. „Nisam planirao biti u celibatu cijelo vrijeme. Znao sam da si zaručena i da bi
trebao krenuti dalje. Ali svaki put kad sam išao na spoj, shvatio sam da ne želim spavati
s njom.“ Zatakne mi kosu za uho i lagano poljubi vrh nosa. „Nijedna od njih nije bila
ti. Ni blizu. A cijelo to vrijeme, mislio sam da si zaručena, i valjda sam mislio sve dok
nisi udana, možda još ima nade.“
Nade. Ta riječ koja je tako zabranjena za mene dok mi mazi kukove sve dok ne
zaspim. Kad se probudim, kraj njega sam u njegovom krevetu, još preko njegovih prsa.
Gledam ga kako spava. Prekrasan je. Ne mogu vjerovati da se budim kraj njega. Pređem
očima preko njegovog golog tijela i zapamtim ga. Prošla noć je bila prekrasna. Nikada
nisam mislila da vođenje ljubavi može biti tako… savršeno.
Pogledam u ovog čovjeka, kojeg sam voljela kad sam bila dijete, čovjeka koji je
bio do pakla i nazad i još je voljan riskirati sve. Nikada nije prestao biti čovjek mojih
snova, čak i kad sam bila s drugim. On je bio onaj s kojim sam se nadala da ću biti,
završiti s njim i ostariti. Njegov glas čujem u glavi kad sam tužna. Njegove ruke želim
na svom tijelu. I želim njegovo srce da tuče uz moje. Moje srce preskoči otkucaj. Volim
ga. Moje oči se napune suzama.
Lagano ustanem i poljubim ga u obraz. Posljednji poljubac. Želim ga zapamtiti

zauvijek. Tiho napustim sobu. Brzo obučem nešto i zgrabim torbicu. Tada mu napišem
poruku prije nego odem. Vratim se da ga pogledam zadnji put i ostavim poruku na
stolu. Poruku s tri riječi i nekoliko suza.
Žao mi je.
18.poglavlje
Vozim se okolo satima kad sunce počne izlaziti. Pitam se je li ustao i vidio da
me nema. Pitam se koliko će me mrziti kad shvati. Ne mogu se zauvijek voziti, pa odem
na jedino mjesto koje je ugodno i koje je ispunjeno neuvjetnom ljubavlju. Kući. Moja
mama je odmah znala da nešto nije u redu kad sam ju nazvala i rekla da me pokrije u
pekari jutros. To je prvo mjesto gdje će me potražiti, a ja se ne želim tamo sukobiti. U
ostalom, ako još mari. Možda je prošla noć bila samo avantura za njega kao i ona.
Možda me morao izbaciti iz sistema da bi mogao nastaviti.
Hvala Bogu moj tata je otišao i neće ga biti dugo. Trebam neko vrijeme nasamo
bez da mi itko pokuša pomagati ili popraviti ovo. Odlučila sam. Tako je najbolje.
Voljela bih da svi to mogu razumjeti.
Ležim na svom starom krevetu buljeći u plafon koji je obljepljen zvjezdicama

koje svjetle u mraku koje je moj tata poljepio kad sam bila mala. Kad nije bilo drame,
povrijeđivanja i boli. Možda ako dovoljno dugo ostanem ovdje, opet budem ta
djevojčica. Lažem se da neću zapamtiti svaki poljubac, svaki dodir, svaki orgazam od
sinoć kad me glazba preuzme. Treba mi sekunda da shvatim da je to moj mobitel. Ne
moram ni pogađati tko me zove. Mora da je promjenio moj ton zvona kad me zove.
Sada zvoni da budem njegov razlog… njegov uzrok… njegovo svjetlo. Ta pjesma od
koje mi ne da pobjeći.
Ne mogu to više izdržati, zato uzmem torbicu i isključim telefon. Tada pokušam
spavati, iscrpljena od sinoć fizički, a mentalno od jutros… okrećem kosu brojeći do pet,
opet i opet. Probudi me udaranje na vrata. Ignoriram, naravno, misleći da će otići. Tada
čujem Emmu kako vrišti na moj prozor stojeći na vrhu ljestvi.
„Lyn!“ vrišti. „Lyn, otvaraj prokleta vrata. Ne odlazim dok me ne pustiš!“

Sranje. Znam da to misli. Brzo se pogledam u ogledalo i obrišem maskaru od
jučer. Tada pogledam na sat i vidim da sam satima spavala. Siđem dolje i pogledam
kroz prozor. Sama je.
Hvala Bogu. Otvorim i Emma uleti kroz njih, skoro me bacajući na pod.
„Koji vrag je s tobom, Lyn?“ vrišti na mene.
„Pa, hej i tebi“, frknem.
„Nemoj ti meni hej, sestro!“ uperi prstom u mene. „Znaš li zašto sam ovdje?
Zašto sam inače četiri sata vožnje iz Raleigha pretvorila u tri?“ Podigne obrve. „Pa znaš
li?“
„Da mi vratiš cd koji si posudila dvanaest godina ranije?“ rugam se.
„Nije smiješno!“ ugura me u dnevnu sobu i posjedne na kauč „Dobro me slušaj,

Lyn, i to jako dobro. Ovdje sam jer je Nate nazvao svog oca jutros i rekao mu da ga
makne s ovog posla i da Grahamu.“ Ja samo piljim u nju. „Kao što čuješ, Nate odlazi.
Pakira stvari, razgovarali smo i vraća se u Raleigh.“ Baci jastuk kraj mene bijesno
„Zauvijek.“
„Dobro. To je baš ono što ja hoću.“ Kažem joj. „Mora nastaviti sa svojim
životom. Što brže shvati da ne možemo biti skupa, to bolje. U pravu je što ovo napušta.“
Čim to izgovorim iako znam da je istina, moram se boriti zadržati suze.
„Zašto onda svi vide da vi pripadate zajedno? Svi osim tebe, Lyn.“
„Možda je to jednom bila istina, davno prije. Ali ne više, puno se toga dogodilo
i više ne možemo biti skupa.“
„Što? Reci mi što se dogodilo? Što te to čini tako tvrdoglavom. Da odbijaš učiniti
jedinu stvar za koju svi znaju da te čini sretnom?“
„Michael!“ vičem na nju „Michael se dogodio!“ suza mi klizne niz obraz. Emma
duboko udahne i uzme me za ruke.

„Lyn, znam da si voljela Michaela. Bio je sjajan tip. Ali ti si spremna za ovo i on
bi htio da si ti sretna. Znam da si spremna krenuti dalje. Shvatila sam prije šest mjeseci,
kad si se napokon riješila njegove četkice za zube.“ Nasmije mi se.
Sjećam se tog dana. Dana kad sam ga pokušala staviti iza sebe. Ali to nije bilo
zato da mogu naći drugog. To je bio dan kad sam prihvatila činjenicu da mogu biti sama
i da je to okej. Ne trebam nekoga da me čini sretnom. Imam svoju pekaru, roditelje i
par bliskih prijatelja, i to će biti dovoljno dobro za mene. Pa, da, bacila sam staru
četkicu. Istu onu koju sam svaki dan koristila kako bih bila bliže njemu. Tada sam
skinula zaručnički prsten i stavila ga u kutiju s nakitom.
Odmahnem glavom prema njoj. „Ne.“
„Zašto?“ frustrirana je. „Zašto si ne možeš dozvoliti da budeš sretna?“
Zatvorim oči i zašutim. Ona ne zna. Ne može razumjeti da izgaram od izdaje

koju nosim. Izdaje čovjeka koji je bio vjerojatno najsavršeniji u mom životu. Michael
nije zaslužio sve što mu se dogodilo. Nije zaslužio biti sa ženom slomljenog srca koje
nikad možda ne bi bilo oporavljeno do kraja. Bio je mnogo više nego za što sam ja
živjela.
„Brooklyn Anne Vaughn!“ viče na mene. „Koji je vrag tvoj problem?“ baci mi
ruke u krilo.
Suze mi krenu i ne mogu više zaustaviti. „Ne zaslužujem biti sretna!“ vičem
nazad. „Ubila sam ga.“
„Što?“ gleda me skupljenim obrvama. „Koga?“
„Ja sam ubila Michaela“, kažem nježno i gledam u pod, „i ja ne zaslužujem biti
sretna, pogotovo ne s Nateom.“ Eto, rekla sam, konačno sam rekla ono što osjećam
prošlih godina. Osjećam se dobro što sam nekome rekla, ali to ne mijenja činjenicu.
Ona zavrti glavom. „Michael je umro u sudaru dok si bila na ispitima. Kako te
to čini odgovornom?“

„Jer sam bila s Nateom u Raleighu. Imam osjećaje prema njemu. Grozna sam
osoba.“
„To je ludo, Lyn.“ Opet me uzme za ruke. „Naravno da imaš osjećaje za njega.
Bio je tvoja prva ljubav. S njim si izgubila djevičanstvo. To te ne čini lošom. I ništa se
nije dogodilo. Nemaš se zašto osjećati krivom.“
„Bio je poljubac“, kažem, „pa, skoro je bio, kako god. Onu noć na kiši.“ Kažem
joj sve i kako su ona i Graham to prekinuli.
„Lyn, čak i da ste se poljubili, to te opet ne čini krivom za Michaelovu smrt. Na

kraju, napravila si ispravnu stvar, bila si odana Michaelu. Bila bi udana za njega da je
živ. Nemaš se zašto osjećati krivom.“ Masira mi vrat da me opusti.
„Ne, ne razumiješ, Emma. Ja sam odgovorna.“ Duboko udahnem i kažem ono

što si nikad ne bi priznala… „Mislila sam… sekundu prije toga pomislila sam… što da
Michael nije tu. Ja bih mogla biti s Nateom da nema Michaela.“ Naslonim joj glavu na
rame i zaridam. Plačem dok mi suze ne presuše i ništa ne ostane do drhtanja i štucavice.
Emma me drži i nastavlja me tješiti.
„Oh, Lyn. Svi mi pomislimo to u nekom trenutku. Čak i sada, koliko god volim
Grahama, i nikad ga ne bih ostavila, znam vidjeti stvarno vrućeg lika i pitam se što bi
bilo da smo oboje slobodni.“
Podigne mi glavu između ruku i pogleda me direkt u oči.
„Ne možemo kontrolirati svoje misli i osjećaje. Ali možemo naša djela. Nemaš
se za što osjećati krivom. Nisi učinila ništa loše. Voljela si Michaela i bila mu vjerna.
Molim te Lyn, prihvati to.“
Slabo joj kimnem. Čujem što je rekla i želim vjerovati. Ali duboko u sebi znam
da ne mogu. „Hvala što si došla Emma, ali to ne mijenja ništa.“ Ustanem i odem gore
po torbicu. „Moram otići na neko vrijeme. Molim te da me ne pratiš.“

„Radiš grešku, Lyn“, kaže kad se vratim u sobu. „Jednog dana shvatit ćeš to i bit
će ti kasno. On kaže da je gotov. Neće te više čekati. Ako ga pustiš, nema nazad.“
„Znam.“ Kažem dok izlazim i zatvaram vrata, ostavljajući Emmu. Satima

kasnije, nakon vožnje i pokušavanja sređivanja misli sjedim na hladnoj betonskoj klupi
i pričam s osobom koju sam najviše povrijedila u životu.
„Žao mi je što sam ti to učinila. Žao mi je što sam imala osjećaje za njega. Nadam
se da ćeš mi jednoga dana moći oprostiti, Michael.“ Gledam u njegov grob. Zatvorim
oči i sjetim se sjajnih vremena koje smo proveli skupa... kao kad mi je dao osamdeset
šest ruža samo jer smo toliko dana bili skupa. Vikend na plaži seksajući se na pijesku.
Bio je takav romantik Skočim s klupe kad osjetim male, ali nježne ruke koje me zagrle
iz leđa.
„Ujna Lyn.“ Okrenem se i vidim svoju skoro nećakinju Amandu kako mi se

smije. Preslatka dvanaestogodišnjakinja koja ima Michaelovu crvenu kosu i najljepše
pletenice koje sam ikada vidjela. I volim kad me zove ujna Lyn iako nismo u rodu.
Zagrlim ju i tada pitam Janie, Michaelovu stariju sestru i njenu mamu: „Otkud vi
ovdje?“, oh Bože, baš sam glupa. Uhh.
Ona pokaže na Amandu. „Sanjala je o Michaelu pa sam ju dovela. Lijepo te je

vidjeti, Lyn.“ Nasmije se i zagrlimo se.
„Ujak Michael mi je rekao da ga dođem posjetiti“, kaže Amanda. Pogledam u

Janie i ona slegne ramenima. Amanda nastavi „Rekao mi je da trebam doći ovamo i kad
dođem da ću vidjeti svoj razlog.“
Odmah se zatresem. „Amanda, što si upravo rekla?“ pogleda me smiješno,

okrene očima i ponovi. „Rekao mi je da trebam doći ovamo i kad dođem da ću pronaći
svoj razlog.“
Noge mi se smrznu na mjestu, moje se oči zaključaju s Amandinim. Tada se

polako okrenem prema spomeniku. Zavrtim glavom u čudu i riječi pjesme mi se vrate.

Budi moj razlog…
Budi moj razlog…
Ti si me gurala naprijed.
Michael nije znao ovu pjesmu ili? To je Nateova pjesma. Pogledam u Amandu i
vidim kako gleda okolo. Gleda u zemlju, pa na klupu. Obiđe oko spomenika znatiželjnih
očiju. Tada pogleda Janie i kaže: „Ne razumijem mama, rekao mi je da dođem ovdje…
ali jedina stvar ovdje je Lyn.“
Pogledam u Michaelov grob. Suze mi se slijevaju, prikazujući identičan datum

njegovih dvadeset osam godina života. Nikada nisam bila velika vjernica. Vjerujem da
su stvari crne ili bijele. Ali ovo što se upravo dešava, bi li to moglo biti…?
Zatvorim oči i mir me preuzme, prođe kroz mene. Sve što sam mislila da znam
da je istina, zamijeni saznanje što bi moglo biti. Kakav bi moj život mogao biti ako u
njega pustim jedinu osobu koja je ukrala moje srce svih godina. Sada znam. Iako će mi
srce možda biti slomljeno jednog dana. Iako nije savršen. Jer znam da nije… nije
savršen. Ali je savršen za mene. Pogledam okolo i zagrlim Amandu. Ona ne zna zašto
se smijem, plačem, grlim i veselim. Mora da misli da sam luda.
Janie se smije sa mnom i kaže Amandi: „Dušo, mislim da si upravo našla razlog.“
Namigne mi i šapne: „Jednog dana reći ćeš mi što se dogodilo ovdje, u redu?“
Kimnem joj jer moram ići, moram naći Natea. Brzo se pozdravim i okrenem
prema grobu. Zatvorim oči i zahvalim mu u sebi. Onda se opet nasmijem jer ovo je
tipični Michael…uvijek pazi na druge. Uvijek ću ga voljeti. Uđem u auto i izvadim
mobitel. Devet propuštenih poziva. Dva od Natea, jedan rano ujutro i drugi prije par

sati. Ostali su od Emme, mame i Kaitlyn. Nemam vremena da ih sve poslušam. Ali dva
moram poslušati. Pritisnem šifru i slušam…
„Brooklyn, gdje si? Za koji vrag misliš da ti je žao? Oprosti za što, spavanje sa
mnom, oprosti za odlazak? Samo želim razgovarati. Nazovi me. Molim te nazovi.“
Zvučao je zabrinuto i tužno. Potom drugi poziv.
„Brooklyn, mogu samo nagađati da pošto se nisi javila i nisi pojavila na poslu
danas da više ne želiš ništa sa mnom. Dobro. Shvaćam. Graham će preuzeti moj posao
pa si napokon dobila što si htjela. Napuštam Savannu. Odlazim iz tvog života. Jednom
i zauvijek.“ Duga šutnja, a potom. „Ali, Brooklyn, kad se predomisliš, nemoj me tražiti.
Ja sam završio.“
Zabrinut i tužan je bacio kroz prozor. Bio je jebeno ljut. Morala sam sve uništiti.
Moji tresući prsti zovu Natea. Idem ravno na sekretaricu, znak da mu je mobitel ugašen.
Ne želi me čuti. Vozim jako brzo da što prije stignem u stan, i zovem Emmu.
„Lyn“ je sve što kaže i onda šuti.
„Emma. Bila sam u krivu. Jako. Ne mogu sada objasniti. Moram naći Natea, ali
telefon mu je ugašen. Jesi li s njim? Možeš li ga zamoliti da se javi?“ preklinjem.
„Lyn“, ispusti dubok dah. „Prekasno je, on je otišao.“

19.poglavlje
„Otišao je prije petnaest minuta“, kaže Emma. „Rekla sam ti da odlazi. I kako
misliš bila si u krivu?“
„Nemam vremena da ti pričam. Vraća li se u Raleigah? Ide li državnom?“ Pitam

brzo.
„Valjda. Gdje bi dalje mogao…“
Poklopim joj i bacim telefon. Nemam vremena za to, moram se fokusirati na

vožnju. Ispričat ću joj se kasnije. Moj telefon zvoni, ali Emma je, nije Nate. Znam po
zvuku, pa pustim da se javi sekretarica. Prvi puta, želim čuti tu pjesmu. Našu pjesmu.
Voljna sam ju pustiti na telefonu.
Ako je otišao nedavno, možda ga stignem uhvatiti, jer sam bliže državnoj nego
on. Doći ću tamo za tri do pet minuta, ali shvatim da je on već ispred mene pa ja vozim
puno brže od dozvoljenog. Brže nego ikada. Molim se da me policija ne uhvati, jer bi
to bio kraj mog zaustavljanja njega. Njegov kamionet će biti lako uočiti. Što ću kad ga
nađem, zgurati ga sa ceste? Možda ću i morati. Moram dobiti njegovu pozornost. Mora
stati i pričati sa mnom. Natjerat ću ga da sluša. Sranje, pogledam na stanje rezervara.
Sranje, sranje, sranje.
Upozorenje svjetli. Pogledam u nebo. Zašto sada? Taman je sljedeći izlaz blizu.
Stat ću samo po nekoliko litara. Ne može biti puno ispred mene. Dođem na benzinsku
gdje primaju samo keš. Pogledam na blagajnu, tamo je velik red za plaćanje. O Bože.
Što još može krenuti krivo? Brzo nasipam gorivo i pretražujem torbicu za novcem dok
žurim prema redu. Pokušavam smisliti neki razlog da me dovede na početak reda. Samo
što ne viknem 'požar', pogledam kroz izlog. Moje srce stane. Tamo je. Nate sipa gorivo

u kamionet. Hvala ti Bože. Probijem se na početak reda. Maknem oči s Natea samo dok
dajem dvadeseticu i kažem blagajniku da zadrži ostatak.
Noge mi se tresu užasno i nisam sigurna mogu li hodati. Polako otvorim vrata i
krenem prema njemu. Još me nije vidio. Obilazi oko kamioneta s druge strane. Vidim
kad stisne čeljust, zatvori oči i digne glavu gore, tada pusti dubok, polagan izdah. Trese
glavom naprijed natrag. Njegova lijeva ruka pređe po tetovaži i pitam se shvaća li u
kojem trenutku to radi. Njegovi pokreti tijela pričaju priču. On je razoren, i slomljen
opet od strane žene.
Završi s tankiranjem, makne crijevo i krene po novčanik kad nam se oči sretnu.
Trepne par puta i zatim pilji u mene.
„Brooklyn.“ Prođe rukom kroz kosu i vrati se ispred kamioneta, čekajući da

kažem nešto. Pomaknem se par koraka i stanem do njega, obilazeći kamionet. Duboko
udahnem i pokušam skupiti hrabrost da mu kažem sve što mislim.
„Nate. Žao mi je…“
„Da, znam. Već si mi napisala u poruci.“ Odreže me oštro.
„Nate, molim te. Samo me pusti da govorim. Moram ti reći neke stvari.“
Zatvorim oči, posegnem u dno svoje duše i kažem sve što se danas dogodilo. Svaki
detalj. Sve do onoga na groblju što je bilo kao nešto od gore. Pa možda ne svaki detalj.
Ne moram mu priznati da ga volim ovdje nasred benzinske. Otvorim oči i pogledam ga.
On još šuti, ali bar ne izgleda bijesno, pa nastavim.
„Nate, žao mi je što sam se uplašila i pobjegla. Znam da sam bila teška. Bila sam
kuja. Nisam bila fer prema tebi niti malo. Bio si u pravu vezano za sve. I za Michaela.“
Suze mi cure niz lice i sigurna sam da izgledam užasno, ali nije me briga.
„Ali sad sam zbilja spremna. Želim biti s tobom. Na nekom nivou, uvijek sam
htjela biti s tobom. Hoćeš li molim te doći kući sa mnom?“ uhvatim ga za ruku. „Molim
te?“ preklinjem.

Izgleda sukobljen i mogu reći da vodi bitku u glavi. Mogu se samo nadati da u
ovom ratu s njegovim srcem, izađem kao pobjednik. Ništa drugo nije opcija. Ne pušta
me i ritmički me češe prstom po ruci, šaljući iskrice kroz moju ruku. Okrene se tako da
smo sada lice u lice.
„Okej.“ Kaže i lagani cerek se pojavi na licu „Ali bit će nekih pravila.“ I tada me
poljubi. Njegove ruke me drže za vrat i ljubi me nježno, uzimajući moju gornju usnu u
svoja usta i gurne jezik između mojih usana tražeći ulaz. Otvorim za njega. Naravno.
Želim ga ljubiti zauvijek. Njegove usne su slankaste i shvatim da vjerojatno još plačem,
samo su ovo sretne suze. Daje mi niz poljubaca sve do uha. Točno tu, nasred benzinske,
ljubi mi vrat.
„Kao što?“ pitam šapčući. Osjetim da mi se smije uz vrat.
„Seks“, šapne mi u uho, „puno, puno seksa.“
Kad uđemo u stan Emma skoči s kauča.
„Javi se na prokleti telefon više, Lyn!“ viče na mene. Tada joj se usta otvore u
šoku kad vidi da je Nate iza mene. „Oh“, kaže smješeći se. Moje lice već boli od silnog
smješkanja proteklih pola sata. Gleda Natea i mene.
„Što sada?“ pita, „mislim vi ste skupa – skupa?“ Pogleda me i digne obrve „Je li
ovo stvarno?“ pogleda u Natea. „Ostaješ li na poslu? Seliš li se u njenu sobu tako da
Graham i ja imamo gdje spavati kad smo ovdje?“ Nate se počne smijati.
„Emma, skupa smo dvije i pol sekunde. Kad vidimo kako ide, javit ćemo ti.“
„Kako god“, mumlja. Tada upre prstom u mene. „Bolje ti je da me sutra nazoveš
i sve pljuneš van.“ Pokupi torbicu i krene van.

„Vraćaš se natrag večeras?“ pitam.
„Ne misliš li da ću ostati ovdje? Ne moram vas slušati kako se ljubakate“, kaže
s navodnicima u zraku. „Ljak. Ostat ću kod roditelja i sutra se vratiti u Raleigh.“ Tada
se obrati Nateu, jasno pokušavajući izvući neke informacije. „Trebam li reći Grahamu?“
„Već sam razgovarao s njim na putu ovamo. Sve je u redu.“
Nasmije se. Na izlazu, Emma me zagrli i šapne mi u uho: „Tako sam sretna zbog
tebe.“
Okrenem se i pogledam Natea. Stoji izgledajući slasno i gleda me kao da me želi

pojesti. Oh, da molim te.
„Seks ili prvo razgovor?“ pita me. Moje srce poskoči na sjećanje od sinoć. „Seks,
molim te“, kažem najnižim, seksi glasom koji sam sposobna proizvesti.
„Znao sam da je tu negdje razlog zašto mi se sviđaš.“ Nasmije mi se i krene

prema meni, prebaci me preko ramena kao kameni čovjek. „Moja soba ili tvoja?“
„Aaaah.“ Zacvilim dok visim preko.
„Bolje moja, osim ako nisi spremila svoj krevet dok si bježala.“
„Tako je, tvoja.“ Odnese me u sobu i baci na krevet. Pilji u mene i počinje se
čuditi. Zavrti glavom. „Oprosti“, kaže. „Samo još ne vjerujem da si ovdje. Zbilja sam
mislio da je gotovo među nama.“
Zatvorim oči i stresem se na pomisao da sam ga skoro izgubila. Skoro sam ga

gurnula predaleko i nikad ne bi više ovo osjetila. Taj kao da je sve svjetlo i sjajno, kao
da mi je svijet u rukama. Možda, samo možda sam bila u krivu i ipak zaslužujem sreću
i drugu priliku. Posegnem naprijed, zgrabim njegov pojas i povučem ga na sebe. „Ne,
to nije za nas. Ni blizu za nas.“
Popne se na krevet i zarobi mi tijelo stavljajući ruke sa svake strane mog lica.
„Hvala Bogu, Brooklyn“, kaže prije nego nam se usne sudare.

Ljubi me nježno, ostavljajući da usne lebde lagano preko mojih prije nego ih
pritisne s više odlučnosti. Moje ruke diraju njegovu kosu, nježno hvatajući pramenove
neuredno plavog raja koji sam sanjala uvijek. Njegove ruke pronađu moju kožu između
traperica i majice i on uvuče ruke lagano niz moja leđa. Vidljivo je da smo oboje pod
vrućinom od poljubaca. Mogu osjetiti njegovu erekciju koja me pritišće. Prekine
poljubac samo da nam skine majice. Tada su njegova usta opet na mojima. Lagano me
ljubi po vratu i sve do mojih ramena. Kad njegov jezik pronađe moje sise, ja zacvilim
od zadovoljstva.
Posegnem dolje da otkopčam njegove hlače i uvučem ruku između mekih

bokserica i njegove čiste kože. Zatvorim ruku oko njega i lagano povučem, tjerajući ga
da ispusti vapaj u moja usta.
„Bože, Brooklyn. Želim te više nego sljedeći dah.“ Gleda me u oči i poljubi sa
strašću kakvu nikad prije nisam osjetila. Ne želim da taj osjećaj ikad ode. Udarila bih
se jer sam pomislila da bih mogla živjeti bez ovoga, bez njega. Kao zrak je za mene.
Trebam ga da živim. Nikada više neću otići od njega dok god sam živa.
„Tada me uzmi.“ Šapnem uz njegova usta. Brzo odbacimo ostalu odjeću,

bacajući na neurednu hrpu na podu. Prođe rukama do mog trbuha, ostavljajući vruć trag
iskrica gdje god me dotakao. Njegov prst pronađe moju vrelinu i napipa kako sam
mokra. Igra se prstom sa mnom i ja se uvijam pod njegovim dodirom. Poznati osjećaj
mi se počne stvarati u trbuhu. Svijet se raspada i jedino na što mislim je kako ga želim
u sebi. Kako sam ga gladna.
„Molim te, Nate. Trebam te u sebi“, preklinjem.
„Ne još.“ Kruži oko mog središta, šaljući trnce užitka u središte mog bića. „Ti
prva“, kaže, „uvijek ti prva.“
Tada se sagne i poliže mi bradavicu, vrteći jezik oko nabreklog vrha, lagano
uvlačeći u usta i sisajući. Osjećam se zadivljujuće dok prstima ulazi i izlazi iz mene, a
palcem nadražuje moj klitoris. Šake su mi stisnute i pobijelile dok mi val vrućine udara
kroz tijelo i ja pulsiram oko njegovih prstiju.
„Da srce… to je to. Svrši za mene.“ Prošapće vrućim dahom u moje uho dok me
preuzima orgazam koji se valja po mom tijelu. Njegove riječi i prsti koji se lagano
pomiču natjeraju me da svršim najjače ikada do sad. Prije nego siđem s visina, popne
se na mene.
Zastane i ja ga pitam hvatajući dah: „Što čekaš?“
„Uh… nemam kondom. Kad sam se spakirao, svi su ostali u kamionetu.“ Stavi
šake kraj moje glave. Uzme mi glavu u ruke i poljubi me kraj oka. „Vjeruješ li mi
Brooklyn?“ pita.
„Da, naravno“, kažem
„Obećajem ti da sam čist.“
„Nate, ako kažeš da je sigurno, tada ti vjerujem. Molim te. Želim te tako jako.“
Naše oči se zaključaju kad polako ukliže u mene. Okrene oči i zatvori ih, a dah
mu postane isprekidan. On me uhvati oko vrata i diše u moju kosu.
„Brooklyn, tako si dobra. Dušo, ovo je nevjerojatno. Ja… uh… Bože… tako je
dobro.“
Uhvati me čvrsto i okrene nas zajedno tako da sam ja gore. Ruke su mu na mojim
bokovima, navodeći me niz svoju dužinu. Stavim mu ruke na čvrsta prsa osjećajući
svaki mišić. Tada stavim ruke uz njegovu glavu da se lakše krećem. Postanem grublja,
nalazeći to mjesto u sebi koje trljam sve jače. Opet gradeći novi orgazam, i osjećam da
sam blizu.
„Nate, da, nemoj stati.“ Počnem se napinjati i teško dišem kroz stisnute zube dok
me preuzima drugi orgazam. U naletu strasti, sagnem se i ugrizem ga za rame.
„Ahhh.. Brooklyn…“ vikne glasno i isprazni se u mene. Padnem na njegova prsa,

teško i mlitavo, sve dok ne shvatim da je ovo najbolje iskustvo ikad. Jedva mogu
progovoriti. Nemam sline više koliko su mi usta suha.

„Wow.“ Otkotrljam se sa strane i on uzdahne kad se izvuče iz mene.
„Da, wow“, kaže. „Ovo je bilo… Brooklyn ovo je bilo nevjerojatno. Mislim i
sinoć je bilo isto dobro, ali ovo je izuzetno. Mislim, kao osvojena baza, grand slam.“
Zacerekam se. Tada shvatim da je ovo bilo prvi puta da koristi bejzbolski žargon
otkad se vratio u moj život. Podigne se na lakat i pogleda me. Prođe kosom kroz
prekrasno seksom-razbarušenom kosom.
„Brooklyn, nikad se nisam seksao bez kondoma. Ovo mi je prvi puta.“
Što? Mora da ga gledam kao da je lud. Je li zaboravio na sitnicu koja se zove

žena koju je imao?
„Znam, znam. Bio sam oženjen.“ Kao da mi čita misli. „Bože, Brooklyn, zadnja
stvar o kojoj želim sad razgovarati je moja bivša žena.“
„Okej je“, uvjeravam ga. „Ali kako…?“
„Ona uh… ne bi mi dala bez kondoma.“ Čini se da mu je neugodno to mi reći.

„Bila je na piluli. Ali rekla je da ne želi uništiti tijelo trudnoćom.“
Mislim na to kako mora biti sebična osoba. Pitam se kako je završio s njom
uopće. Ali mislim da nakon ovoga što smo imali upravo, nije pravo vrijeme da uopće
pitam. To je razgovor za neki drugi dan.
Zadnja stvar koje se sjećam prije nego zaspim je da me Nate mazi po golom boku
praveći krugove, a ja sam se smjestila između njegova vrata i jake ruke nalazeći ugodno
mjesto za spavanje.

20.poglavlje
Probudim se, dok mjesečina sija u moju sobu. Okrenem se i vidim Natea kako
me gleda. Podigne ruku i makne mi kosu s lica.
„Jesi li još sa mnom, Brooklyn?“ pita.
Sjetim se što se dogodilo jučer. Mogla bih lagano ustati i otići, no naivno sam
mislila da mogu kontrolirati svoje osjećaje. Mislim da nikada neću kompletno razumjeti
zašto sam ga htjela odgurnuti. Mogao je odustati od mene. Oboje smo prošli toliko toga
da dođemo do ovoga. Jesam li još s njim? Da. Naravno da ću reći da. Stavim mu ruke
na prsa i nasmijem se „Da.“
Ispusti dah koji je zadržavao. „Onda idemo proći kroz pravila ponovno.“
Zacerekam se. Tada mi opet uzdrma svijet s dva razorna orgazma. Nakon toga dok još
teško dišem, glave na njegovim prsima, on me iznenadi.
„Nisam te htio ostaviti one noći.“
Dignem glavu i pogledam ga. „Reci mi.“
„Nisam imao pojma. Mi – moj tata, sestra i ja – nismo imali pojma da je mamin
spa centar bio pod…“ udahne i kaže, „pod time da je seks trgovina.“ Zatvori oči i glava
mu padne na jastuk. „Te noći, kad sam došao kući nakon što sam te odvezao, policija
je već bila u kući uhititi ju. Nismo dobili nikakve detalje sve do drugog jutra. Moj otac
se slomio. Nazvao je kompaniju za seljenje i platio im duplo samo da dođu taj dan i
presele nas. Rekao je da moramo napustiti Savannu, da ćemo biti predmet ismijavanja
ovdje.“ Igra se s pramenom moje kose i nastavi „Kad sam mu rekao da te prvo moram
vidjeti, rekao je da se nitko neće htjeti družiti sa mnom – čak ni djevojka kojoj se

sviđam. Da je moja mama jeftina kurva i da će nas ljudi tretirati kao gubavce. Volio
bih da smo tada imali telefone, ali da jesam i da sam ti se ikako mogao javiti i saznati
da me ne mrziš…“ Udahne. „Ali nisam imao hrabrosti doći ili ti se nekako javiti“, kaže.
„Bio sam uvjeren da ne želiš ništa sa mnom, baš kao što je moj otac rekao.“ Stisne me
bliže sebi. „Bilo mi je sedamnaest i bio sam glupo dijete. Bože, Brooklyn, nikad nećeš
znati koliko žalim za time.“
Obrišem suze i poljubim ga. Nježno, jezikom kako bi znao da mu opraštam.
„Okej je“, šapnem mu, „hvala što si mi rekao.“
„Nikad si to neću oprostiti. Ta noć s tobom, bila je najbolja u mom životu sve do
jučer“, kaže nježno u moju kosu. Sigurno nije bila bolja od njegove prve bračne noći.
Privuče me k sebi i zaključa oči s mojima. „Najbolja noć, Brooklyn.“
Okej onda. Moja božica napravi salto i da mi peticu.
Pet sati dođe prebrzo jutros. Poljubim Natea u obraz i pažljivo da ga ne probudim
odem pod tuš i dolje. Derek je već ovdje, vadi svježa peciva za jutro. Gleda me minutu
kad uđem.
„Nisi se baš naspavala, ha?“ skupi obrve promatrajući me.
„Izgledam li tako loše?“
„Zlato, ti sjajiš pozitivno… i iskreno zadovoljena.“
„Derek!“ ne mogu zadržati cerek.
„Pa, kriza je prošla i napokon si pustila tog komada u krevet?“
Ignoriram ga i krenem staviti kavu.

„Oh, hej.“ Uhvati me prije nego prođem kroz vrata. „Primio sam čudan poziv od
nekoga tko je pitao za Ryana.“
„Nemamo ih na listi poziva?“ pitam znajući da nikada ne koristi ovaj telefon.
„Lik je rekao da ga pokušava dobiti tjednima, ali Ryan nikako da mu se javi.

Nešto o tome da treba neke brojeve ako još to želi.“
„Nemam pojma što to znači, Derek. Samo mu ostavi poruku.“
Jutro je proletjelo, i nedugo zatim vidim da je podne i shvatim da Nate nije bio
na doručku kao inače. Niti je mene i moje mušterije počastio svojim dolaskom nakon
znojenja na trčanju. Nije se predomislio ili? Samo što se ne pitam hoću li izludjeti
pitanjima, zazvoni mi telefon s Budi moj razlog što mi je sad najdraža pjesma. Ona koja
me je navela da znam i volim, ja se nasmijem od uha do uha. Malo ju puštam da svira
prije nego se javim.
„Hej ti“, kaže kad se javim, „želim se uvjeriti da si okej.“
„Dobro sam.“
On se nasmije i kaže: „Da, rekla si to, ali po svemu što znam, mogla bi biti s
druge strane granice već.“
„Žao mi je što sam pobjegla jučer. Neću opet.“
„Mogla bi mi nastaviti govoriti to neko vrijeme.“
„Nate, neću opet pobjeći. Ovdje sam. S tobom. Tvoja sam.“ Oh Bože, jesam li
ja to upravo rekla tvoja sam? Takav sam kreten. On ne govori, ali čujem kako diše u
telefon. Moje misli postanu divlje misleći o čemu razmišlja. Kao da ću postati neka
uhoda koja će mu pratiti svaki korak kad nije kraj mene. Možda ne želi da budem
njegova. Možda sam ja samo njegova okupacija dok je ovdje u Savanni.
„Reci to opet, Brooklyn. Reci da si moja.“ Prođe me olakšanje, tijelo mi se opusti

i ja zadrhtim kad kažem: „Tvoja sam, Nate.“ Gotovo da ga čujem kako se smješka na

telefon. „Hej, zašto nisi išao trčati jutros?“ pitam ga. „Imala sam neke jako razočarane
mušterije.“
„Razočarane mušterije, ha?“
„Okej, možda je malo i meni nedostajao šou Natea Rileyja.“ Zacerekam se.
On se nasmije. „Dat ću ti tvoju privatnu zabavu večeras.“ Da, molim te. „Mislio
sam da bi mogli skupa trčati kad dođem s posla“, kaže.
Ako se jedan osmijeh može pretvoriti u dva, moj bi se upravo razdvojio.
„Tuširanje?“ pita, nakon trčanja kad smo se vratili u stan.
„Da.“ Okrenem očima i krenem u sobu. „Vidimo se poslije.“
„Brooklyn.“ Prati me. „Mislio sam… tuširanje.“ Njegov glas me obuzme i vidim
želju u njegovim očima. Smijeh mi lebdi na ustima kako moja glad za njim raste.
„Oh.“ Zacerekam se i pružim mu ruku „Naravno. Moja ili tvoja?“ ali ga već
vučem u svoju.
Skida mi majicu prije nego uđemo u kupaonicu. Ljubi mi slankasta ramena i

kaže: „Znaš, mogli bi prihvatiti Emmin prijedlog i cijelu ovu stvar moja-tvoja soba
dilemu okončati.“ Skine ostatak naše odjeće i upali tuš. „Mislim, već živimo skupa.“
Pogurne me pod toplu vodu i nasapuna si ruke prije nego krene svuda po mom
tijelu, da bude siguran da je oprao i najmanji dio. Posebno se posveti mojim sisama,
prelazeći rukama po svakoj, ritmički stiskajući i vrteći moje osjetljive bradavice.

„Što kažeš, Brooklyn?“ pita, spuštajući ruke niže. „Želim se svaki dan buditi
gledajući tvoje lice.“ Gurne prste kroz mali snop dlaka, praveći si put do mog klizavog
ulaza.
„Ooookej…“ ispustim uzdah i osjetim kako mi se smješi uz kosu.
Okrene me i stavi moje ruke na zid od tuša. „Drži se, zlato.“ Protrlja erekciju po
meni. „Uzet ću te jako i brzo.“
Lagano uđe u mene. Osjećaj je odličan. Izvuče se i odvoji kožu od moje samo da
bi se nabio u mene jako, tako da mu se jaja udare u mene. Wow!
„Tako si uska ovako. Tako si dobra.“ Posegne i uhvati me za sise, štipkajući i

vrteći obje bradavice, tjerajući me da uzdišem i preklinjem.
„Da, Nate… nemoj stati.“
Drži jednu ruku na sisi, a drugu pomakne dolje da nađe skup mojih živaca, lagano
trljajući krugove dok ne osjetim poznat osjećaj.
„Reci mi opet“, zamumlja, „reci da si moja.“ Njegov glas izazove drhtaj i

stezanje oko njegove dužine.
„Da, Nate… o Bože… tvoja… tvoja sam!“ Izbacim kroz orgazam dok ga čujem
kako svrši prazneći se u mene.
Kad ne radimo provodimo većinu tjedna u stanu, jedemo sladoled, seksamo se i

naručujemo hranu. Večeras, kako god, idemo na prvi službeni spoj. Dok se spremam
za izlazak, pitam se kako će to zapravo biti. Tako smo opušteni skupa kod kuće.

Dijelimo kupaonicu kao da je to prirodno. Živimo u mjehuriću, našem savršenom
malom seks mjehuriću. Hoće li se balon raspršiti kad izađemo u stvarni svijet? Ne znam
gdje me vodi, nije htio reći. Rekao je samo da ponesem jaknu. Kad provirim iz
kupaonice, on nosi deku i veliki ruksak i spreman je za pokret.
U kamionetu, vozeći se dalje od stana, on krene prema putu prema mojim

roditeljima. Znam da me ne vodi tamo. Mogu misliti samo na jedno mjesto na putu do
tamo. Bend. Piljim u njega kad skrenemo na cestu.
On kaže: „Jesi li bila tamo? Od…?“
Nasmijem se. Ni on nije spreman raspršiti balon. Mislim na zadnji puta kad sam
bila tamo. Bio je to najnevjerojatniji tren u mom životu. Ne mogu opisati noć u kojoj
sam izgubila djevičanstvo, jer je uživo bilo deset puta bolje. Možda jer sam bila
zaljubljena u njega od sedmog razreda. Možda zbog njegovih nježnih riječi i pažljivih
ruku. Možda od žestica koje mi je Emma slijevala niz grlo. Koji god razlog, bila je to
najbolja noć mog života. Ništa manje od toga.
„Ne.“ Uhvatim ga za ruku „Samo je jedna osoba s kojom bih se ikada vratila
tamo.“
Nikada nisam znala da je Nate tako romantičan. Ležim na deki i gledam zvijezde
i mislim na prošlu noć. Bio je tako nevjerojatno spor i nježan, skoro kao da nam je
sedamnaest i opet mi oduzima nevinost… samo s hranom i vinom ovaj put. Približim
mu se i legnem glavom na prsa. Njegovo disanje i kucanje srca su ujednačeni. Naši prsti
su isprepleteni i osjetim njegove ožiljke na desnoj ruci.
„Imao sam dvadeset dvije kad se to dogodilo“, kaže. Tada ispusti dug dah, a ja
se pripremin na priču koju će mi reći. „Bio sam senior na Clemsonu. Claudia i ja smo

bili u braku oko šest mjeseci i vani smo slavili. Bio sam praćen od strane Red Soksa i
čak sam mislio da ću igrati za njihov prvi sastav u Portlandu, što je bilo super jer sam
mogao biti bacač.“
Boston? Portland? Nikad ga ne bih pronašla tako daleko. Osjetim kako mu srce
ubrzava kroz prsa i znam da ono što mi ima za reći je bolna uspomena za njega.
„Bili smo u baru i popili par žestica. Claudia je otišla do toaleta i nakon par
minuta što se vratila, neki dečki su se pojavili i počeli pričati sranja. Rekli su neka bolje
stavim uzicu na svoju ženu i što k vragu mislim tko sam ja? Htio sam ju obraniti –
obraniti nas – kad me jedan krenuo udariti.“
Oh Bože, ne. Izgubio je karijeru u barskoj tučnjavi?
„Prirodno, odmakao sam se i srušio lika dolje, psujući na sebe jer sam ga udario
rukom kojom bacam. Tada, ni od kuda, njegovi kompići su došli i zamahnuli palicom
prema glavi. Instinktivno stavio sam ruku da se obranim. Moju desnu ruku. Ruku kojom
bacam.“
Zavapim. „Oh Bože, Nate.“
„Slomio sam zglob na šest mjesta, imao deset šarafa unutra. Poslije toga nisam
mogao igrati bejzbol.“
„Žao mi je“, zagrlim ga oko prsa jako. Suze mi se pojave u očima.
„To nije najgori dio“, nastavlja. „Kasnije, saznao sam da je Claudia te večeri u
toaletu nabila na nos nekima od drugih žena da njihovi dečki nisu dovoljno dobri da ih
se vozi i da sam ja puno bolji od njih.“ Duboko udahne „To je bila ona. Ona je
uzrokovala tučnjavu. Potom nakon par mjeseci našao sam ju u krevetu – našem krevetu
– s igračem. Ispalo je da nije mene željela. Samo je željela biti žena jednog igrača.“
Suze mi cure slobodno niz lice, na njegova prsa. Podigne mi glavu da me

pogleda. „Ne plači, dušo.“
„Ali to je bila jedina stvar koju si želio više nego išta u životu.“
„Ne više od ičega, Brooklyn.“ Uzme me u ruke, poljubcima brišući moje suze.
„Puno sam razmišljao o tome ovaj tjedan. Da nisam imao tu tuču, ne bih bio ovdje s
tobom. Mislim da zato napokon mogu pričati o tome. Izgubio sam bejzbol. Ali imam
tebe. Osjećam kao da sam osvojio prokletu lutriju.“
Naše usne se sudare.

21.poglavlje
Električni naboj me puca dok se budim. Protrljam oči i shvaćam da ne sanjam.

Čovjek mojih snova je zaposlen sa svojim neobrijanim ustima, tjerajući me da mu se
predam. Posegnem dolje i upetljam prste u njegovu kosu, približavajući ga svom centru
kako mi se bliži orgazam. Tako sam blizu. Koliko dugo ovo radi?
Moja visina raste, preklinjući za oslobođenje i uzdišem. „Molim te… nemoj

stati.“ Osjetim kako se smije uz moje vruće, natečeno meso. Podigne ruku i posegne za
mojom bradavicom dovodeći me do užitka da izgubim svaki osjećaj kad mi orgazam
dođe i pregazi me. Moji zidovi se stisnu i pulsiraju oko njegovih prstiju. Polako se popne
na mene, ljubeći mi trbuh, sise i vrat. Uzbuđenje me obuzme.
„Bože, Nate, volim t...“, zamucam, „uh… volim kad to radiš.“ Promrmljam. O
Bože, o Bože, o Bože. Jesam li to skoro rekla? Zna li da sam to skoro izgovorila?
„Mmmmm“, mrmlja mi u uho, praveći se da nije shvatio.
„I ja volim kad to radim. Okusa si kao vanilija… uvijek vanilija.“
Liže mi rame kad me pritiska svojom impresivnom dužinom. Rukama me uhvati

za guzu i podigne da se sretnem s njim. Njegove usne zaposjednu moje i mrmljamo
jedno drugome u usta. Vatra mi gori u trbuhu i on se pomakne da mi dotakne pulsirajući
vrh na mojim stisnutim zidovima oko njega.
„Moja si Brooklyn“, kaže pumpajući. „Reci da ćeš uvijek biti moja.“
„Da, tvoja… zauvijek.“ Mrmljam mu u vrat.
Dok me draži između nas, šaljući trnce kroz mene, ja se podižem i drugi orgazam
me razori.

Sekundu kasnije, on vikne moje ime u slatkoj agoniji vrhunca. Legne na mene i
dišemo jedno u drugo dok se oporavljamo od savršene druge runde, ludog seksa. Poljubi
ne nježno i izvuče se iz mene i pomakne. Ležimo na leđima, držeći se za ruke u
najopuštenijoj tišini ikad. Stisne mi ruku i ja se nasmijem. Prinese moju ruku do svojih
usta i poljubi svaki prst posebno. Tada spusti poljubce na moj ožiljak.
„Kako je ovo nastalo?“ pogleda ožiljak pa mene podignutom obrvom.
Bilo bi fer da mu kažem, nije jako traumatično kao njegov. Ali taj dan sam
upoznala Michaela pa me malo boli. Naslonim glavu na njegova prsa. Nisam sigurna
želim li da mi vidi lice dok ovo pričam. Nisam nikome rekla otkad je Michael umro, i
bojim se da će me vratiti na neka ružna mjesta. Iznenadim sama sebe kad prođem kroz
priču bez previše suza. Uhvatim se kako se smješim i izvučem osmijeh iz Natea
pričajući o Dr. Zaštitaru.
„Pa zato te nikad ne vidim da nosiš narukvice. Bojiš se da ćeš opet zapeti i
izazvati novu opeklinu“, kaže proučavajući moj zglob.
„Da. To je sramota jer ih imam punu kutiju za nakit.“
„Hvala što si mi rekla.“ Poljubi mi zglob opet i povuče me iz kreveta.

„Tuširanje?“
„Stvarno? Nije li ti bilo dovoljno?“ pitam.
„Brooklyn, čekao sam preko dvije godine. Moram puno toga nadoknaditi.“ Pređe
očima preko mog golog tijela. „I nikad te se neću zasititi.“

Jedva suzdržavam uzbuđenje jer znam da će moja najbolja prijateljica svaki tren
ući u stan. Prošli su tjedni otkad sam ju vidjela, i kad je bila nismo imale neko kvalitetno
žensko druženje. Nate je u iščekivanju Grahama. Preselili smo Nateove stvari u moju
sobu prošli tjedan, ostavljajući Emminu sobu spremnu za njih. Jedina stvar koju je
ostavio tamo u sobi je stol za nacrte. Koristi sobu kao ured tako da mi ne smeta kad radi.
Kao da bi gledanje njega kako radi bila smetnja. Više je kao afrodizijak. Uvijek grize
usnu i prolazi rukom kroz kosu dok skicira. To je seksi. Nekad stojim na pragu i gledam
ga. Ne iznenađuje da se uvijek seksamo kad završi s poslom.
„Ahhhh!“ čujem Emmin vrisak kad prođe kroz vrata, baci torbu i utrči mi u
zagrljaj. Dijelimo vezu kakvu mogu shvatiti samo pravi prijatelji. Nema veze koliko
smo daleko, uvijek ćemo imati vezu. Suze mi krenu. I sretna sam što ju vidim i tužna
što nismo svaki dan zajedno.
„Ovaj vikend ćemo razvaliti.“ Viče prema nebu. Idemo s Ryanom i njegovom
curom Laurom. Ryan je u gradu nekoliko tjedana između avantura. Naš prvi zajednički
spoj. Vesela sam kao curica jer znam da Nate i ja možemo biti skupa ispred cijelog
svijeta. Nema više krivnje, nema brige, nema boli. Samo ljubav. Pa, s moje strane.
Graham i Nate pričaju i piju pivo kad Ryan i Laura dođu. Laura i Nate se nisu upoznali
pa ih upoznamo.
„Nate ovo je Laura. Laura ovo je moj… moj… uh“
„Dečko“, Nate kaže pružajući joj ruku. „Ja sam njen dečko.“ Okrene očima
prema meni. Nikada nisam to rekla prije obraćajući se Nateu. Sanjala sam da ga tako
zovem kad sam bila mlada. Čak bi plesala oko kuće s jastukom pretvarajući se da je
Nate. Ali nikada nisam zapravo rekla tu riječ na glas.
Privuče me blizu da samo ja čujem šaptanje: „I ti si moja cura. Moja. Uvijek.“ I

opet, dio mog srca se odlomi i nađe put da pređe Nateu.
Klub koji je Emma izabrala je hip klub s plejlistom četrdeset pjesama – jako
lagane za plesanje. Ryan nas zabavlja pričajući o svojim avanturama. Ronio je u kavezu
na Costa Rici. Zadivljena sam stvarima koje je iskusio. Laura, s druge strane, izgleda
da se dosađuje i okreće oči na njegove priče. Mora da ih je čula već previše puta. Ryan
me pogurne laktom i počne pričati kako me učio surfati. Morao je stalno prekidati svoje
valove, kako bi mi pomogao držati ravnotežu. Ja kažem kako je izgledalo lagano s
kopna, a kako je drugačije kad stojiš na dasci dok se more ljulja, šprica, i voda se odbija
od tebe. Moraš podjednako hvatati poziciju desno, lijevo, naprijed i nazad i paziti da ne
nagneš glavu naprijed.
„Kad si izgubila topić, skoro sam umro od smijeha“, kaže Ryan. „Sjećam se kako
si se probala sakriti iza daske u petnaest centimetara vode dok su te valovi udarali. To
je bilo urnebesno.“ Njegove oči zasuze od smijeha. Nate me vuče i stiska jako.
Pogledam u njega i vidim da se više ne smije s nama. Gleda u Ryana kao da ga želi
udariti. Povučem mu ruku do usana i lagano poljubim.
„Pleši sa mnom, dušo?“ Šapnem pokušavajući doprijeti do njega.
Privuče glavu k meni kao da je zaboravio na Ryana i moj pali topić i kaže:
„Dušo?“ nasmije se. „To zvuči vruće. Reci opet.“
Pročistim grlo i šapnem mu u uho laganim, zavodljivim glasom. „Dušo, želim

te. Na plesnom podiju. Sada.“
Promeškolji se na mjestu, pokušavajući se namjestiti. Mogu li zbilja tako utjecati

na njega samo riječima? To je divna pomisao.
Povuče me sa stolice i kaže: „Dušo, možeš imati što god želiš kad mi pričaš
ovako.“
Izgubimo se jedno u drugom dok plešemo.
Hvala Bogu da je tamno i mnogo drugih ljudi pleše. Nije bitno je li pjesma brza
ili spora, naša tijela su pritisnuta zajedno praktički od glave do peta. Gurne ruke između
majice i suknje i rukama mi lagano prođe do leđa i šalje trnce po mom tijelu. Moje ruke
ne mogu odlučiti žele li prvo dirati njegovu kosu, bicepse ili mišiće na njegovim leđima,
pa odjednom sve napravim. Ne mogu se zasititi njegove kože pod svojim prstima.
Okrene me tako da su moja leđa na njegovim prsima. Zgrabi mi kukove, mičući me s
njim tako da pratimo glazbu. Osjetim njegovu erekciju na svojim leđima. Zatvorim oči
i naslonim glavu na njegovo rame.
Poliže mi vrat: „Mmmm, slankasto i slatko. Moja omiljena kombinacija“, kaže

mi uz kožu.
Plešemo tako cijelu noć. Tko treba drogu? Alkohol? Iako sada razumijem, Nate
je ovisnost koju moram zadovoljiti. Kao da podižem toleranciju i više i više ga trebam.
Nikada se neću umoriti od ovoga, od njega. Mogu se samo nadati da i on osjeća isto.
Pošto se ova večer parova pretvorila u parti drpanja Natea i mene, na putu kući Emma
i ja smo odlučile da sutra imamo djevojački dan. Ali noćas… Nate i ja ćemo dovršiti
ono što smo počeli na podiju.
Dva sata i tri orgazma kasnije, Nate i ja ležimo u krevetu, mazeći jedno drugo.
Počne nešto crtati na mom trbuhu. Škaklja, ali ga ne zaustavljam.
„Šta crtaš?“ pitam
„Svoju najdražu stvar. Tebe“, kaže, ljubeći me gdje god su mu prsti dotakli kožu.
To me podsjeti na onaj crtež koji mi je pao pod noge kad je izletio van jer sam
išla na spoj. „Vidjela sam crtež sebe one noći“, priznam
„Koji?“ podigne obrve
„Ima više od jednog?“ pitam uzbuđeno
„Um… mogla bi tako reći.“ Zvuči posramljeno. Pitam se da ovdje nije mračno
bi li vidjela kako mu se lice crveni. „Mogu ti pokazati ako želiš.“
Sjednem i izjavim „Da! Želim.“
Nasmije se i otkotrlja na drugu stranu da upali svjetlo. Posegne u ormarić i izvuče

bilježnicu. Pogleda u mene, ispusti dug dah i pruži mi. Polako ju otvorim i ne mogu
vjerovati što vidim. Bilježnica sadrži stranicu za stranicom mene. Neke izbliza. Jedna
gdje sam u pekari, jedna gdje ležim na krevetu i držim glavu na rukama. Najšokantnije

od svega su one mene kao cure, još u srednjoj. Ima crtež gdje se istežem poslije trčanja.
Druga s flautom u ustima. Provjerim datum u kutu. To je još od one godine kad smo se
spetljali. Godina kad je nestao. O moj Bože.
„Nate, moj Bože, ovo je nevjerojatno“, promrmljam zahvalno.
„To je samo zato što si ti moja muza.“ Nagne se i poljubi me u obraz.
„Zadivljujuć je način na koji me vidiš. Napraviš da izgledam tako lijepo.“

Porumenim.
„Brooklyn, ti jesi prekrasna. Samo se ne vidiš na taj način. To je jedna od stvari

koje volim kod tebe.“
„Jedna od stvari?“ bubnem bez da razmislim. Sranje.
„Da srce. Jedna od stvari.“ Uzme knjigu i vrati je na ormarić. Zatakne mi kosu
za uho i uhvati ne za lice. Gleda me u oči, njegove predivne oči sjaje strašću i svrhom.
„Previše je stvari da radim listu… jer volim sve u vezi tebe.“ Moje srce poskoči i ja
prestanem disati. „Volim te Brooklyn.“ Pomazi me prstom po usni. „Mislim da sam te
nekako volio još od srednje škole. Ali znam da sam te volio od Raleigha.“
Zatvorim oči i pustim da mi riječi sjednu. On me voli. Mislim da je ovo

najsavršeniji dan u mom životu. Imala sam još nekih trenutaka, ali ovaj želim zapamtiti
kad budem imala sto godina.
Duboko udahnem. Namirišim Natea, njegov miris pomješan sa svježim rubljem

i mirisom seksa. Čujem njegovo isprekidano disanje dok čeka da progovorim. Mogu
čuti svoje srce kako udara i kako izlazi iz mene i spaja se s njegovim. Osjetim leptiriće
kad me dodirne i prelazi prstom po mojim ustima. Shvatim da će ovo trajati za cijeli
život. Otvorim oči i pogledam čovjeka kojeg sam čekala sve od svoje mladosti. Čovjeka
koji me čekao čak i kad je mislio da sam zauvijek uz drugoga. Onoga s kojim se nadam
provesti cijeli život.
„I ja tebe volim, Nathan Riley.“

22.poglavlje
Jutarnja svjetlost se probija do mene. Pokušam ne probuditi Natea. Nije naviknut

ustajati rano kao ja. Naša tijela su još uvijek upetljana. Njegova noga preko moje, moja
glava na njegovim prsima, njegova ruka preko mog struka. Prođem u glavi preko
jučerašnjih događaja, ponovo i ponovo da se uvjerim da nisam sanjala. Rekao je da me
voli, sve u vezi mene. Nisam mislila da ću ikada više čuti te riječi od muškarca. Bila
sam tako sigurna da želim završiti sama i nikada ne pokušati. On me spustio i ne mogu
mu reći koliko sam zahvalna što je bio uporan. Još sam uplašena od toga što nam sprema
budućnost. Ne znam hoću li moći podnijeti ako odluči otići. I ako bude uzet od mene
kao Michael.
Zatresem glavom na tu pomisao. Sigurno sudbina ne bi mogla biti tako okrutna.

Njegova desna ruka je kraj njega i otkriva tetovažu tako da ju mogu cijelu vidjeti.
Prisjećajući se pravog značenja tetovaže, znam da bih se ja isto osjećala da me Nate
ostavi. Kao da mi je srce samljeveno i htjela bih umrijeti. Je li to mislio kad ju je radio?
Pomaknem se i lagano poljubim tetovažu kad osjetim kako me drugom rukom mazi po
kralježnici, ostavljajući trag iskrica koje se razlijevaju po meni. Brzo se povučem od
njegove ruke.
„Jutro, ljepotice.“ Podigne se da me poljubi, odmahujući glavom jer me uhvatio

da piljim. Opet.
„Jutro i tebi.“ Nasmijem mu se, mršteći nos od krivnje.
„Što je dušo?“ pita uzimajući pramen moje kose vrteći ga.
„Pitala sam se o tvojoj tetovaži“, zapiskutam. „Kad si ju radio, jesi li… um…
jesi li želio umrijeti?“

Duboko udahne i izdahne dok njegove oči pale moje. Njegova ruka promrsi već
raščupanu kosu od spavanja i ugrize usnu u nervozi.
„Ne, Brooklyn. Nisam želio umrijeti.“ Uhvati me tako da me zagrli s leđa. Mazi
me rukom po ruci. „Nisam bio na dobrom mjestu. Taman sam izgubio bejzbol, i naravno
shvatio da mi je brak bio samo farsa. Sve to dodaj onomu s mojom mamom i bio sam
totalno sjeban.“ Poljubi me u kosu i nastavi. „Nikad ju nisam trebao oženiti. U početku
kad smo se tek upoznali činila se kao savršena cura. Voljela je isto što i ja. Izašla je van
svoje zone da bi me usrećila. Bila je puna ljubaznosti i suosjećajnosti. Sve se to
promijenilo mjesec - dva poslije vjenčanja. Bila je to sve gluma da me upeca. Kvragu,
nisam ni znao da ne želi djecu dok se nismo vjenčali.“
On želi djecu? Toliko pitanja mi se mota glavom, ali trudim se ostati mirna i tiha
jer se čini kao najbolja opcija kad je u fazi da mi želi pričati.
„Moja mama… i ona je na svoj način htjela učiniti me sretnim. Izvana, bila je
savršena majka. Nije sve kako se čini.“ Osjetim kako zatrese glavom i privuče me.
„Sjeban od dvije žene. Čini se da sam zato posesivan.“
Kimnem i kažem: „Imaš prilično čudan instinkt u sebi.“
„Nažalost“, prizna. „Zato plaćam bogatstvo psihijatru.“
Oh, ovo je vijest. U jednu ruku iznenađuje me da bi Nate išao psihijatru. Čini se
kao lik koji ne bi drugom pričao o svojim problemima. A onda opet odahnula sam zbog
toga. Pitam se je li zbog toga prestao spavati okolo. Zato se čini toliko drugačiji nego
onda u Raleighu. Nema više toliko ljutnje u očima.
„Iznenađena?“ pita me.
Kimnem. „Koliko dugo ideš na terapije?“
„Povremeno već nekoliko godina. Znao sam kad sam te vidio u Raleighu da
moram nešto učiniti da držim glavu ravno.“ Tiho se nasmije. „Stvar je da sam otišao da
te pokušam izbaciti iz glave, ali sve što sam učinio, činilo je da te želim još više.“

„Zašto?“ pogledam ga preko ramena.
„Jer jednom kad sam izbacio Claudiu iz svog sistema i misli, shvatio sam da više
nema nikoga za mene, jedino ti. Bez obzira koliko se trudio naći nekoga drugog, nisam
mogao. I moj psihijatar mi nije dao da prekršim obećanje da te neću kontaktirati. Znaš
što kažu o ovisnosti, zar ne?“ Poljubi me u čelo.
„Pa, mislim da ću ga morati upoznati i zahvaliti mu“, kažem
„Već jesam.“ Nasmije se „Zahvalio mu, mislim. Zvao sam ga prošli tjedan i
rekao mu novosti.“
„Oh i što je on rekao?“
„Uobičajeno. Usrećuješ li me, kako se osjećam u vezi toga. Znaš sva ta psihić
sranja.“ Slegne ramenima. „Tada se maknuo s mene i prešao na temu moje mame opet.“
„Zašto bi to učinio?
Tijelo mu se napne iza mene. „Jer ona još živi ovdje i misli da bih ju trebao
vidjeti.“
Ustanem se i sjednem. „Ona živi ovdje… u Savanni?“
Kimne „Još mi svake godine šalje čestitke za Božić i rođendan, a adresa joj je
ovdje.“
„Što je rekla? U čestitkama?“ ispustim dah koji nisam ni znala da zadržavam.
„Ne znam.“ Gleda dolje u ruke. „Bacim ih bez da ih čitam.“
„Ne misliš li da ti se pokušala ispričati? Dati ti do znanja da te još voli?“ pitam.
„Naravno, to je ono što uvijek kažu.“ Makne se od mene bijesan. „Moja sestra je
progutala ta sranja, ali ja neću. Ne želim više ni pričati s tom ženom, nikada.“

„Ali ona je još tvoja mama. Bez obzira što je učinila, sigurna sam da te još voli.“
Kažem lagano.
„Ne ulazi u to, Brooklyn.“ Upozori me. „Već imam sestru i psihića na leđima.
Ne trebam i tebe još tamo.“
Odlučim prestati, da ne uništim ono što smo podijelili sinoć, svađom ujutro.
Priđem mu bliže i uhvatim za kukove. „Okej, kako bi bilo da sam ti s prednje strane?“
zacvilim
Vidim kako tenzija nestaje s njegovog lica i promatra moje golo tijelo. „Bože,
kako te volim“, kaže. Povuče rukom preko rebara sve do moje sise i uhvati ih
promatrajući ih nagnute glave. Tada frkne i lice mu se zakiseli. „Mrzim činjenicu da je
Ryan vidio tvoje sise.“
Nasmijem se slatko i stavim ruke preko njegovih. „Kakve veze to ima, dušo?
One pripadaju tebi sada“, kažem nadajući se da ću ga izvući iz tog razmišljanja.
Nasmije se polumazno. „Znam što radiš…. Dušo.“ Namigne mi i pređe prstima

preko bradavica, čineći da se stresem od trnaca koji me obuzimaju.
„I ja volim što ti radiš.“ Gledam kako se igra sa mnom kao dijete s najdražom
igračkom.
„Reci mi o svojoj poslovnoj vezi s njim.“ Izgleda ozbiljno i odlučno.
Okej, znači nema jutarnjeg seksa. Božica u meni frkne.
Objasnim mu da sam trebala investitora za posao. I da sam s Ryanovim

ulaganjima mogla kupiti još jednu pećnicu, pokrenuti katering i zaposliti još jednu
osobu. Tako smo mogli proširiti posao uzimajući kateringe. Kažem kako Ryan nema
nikakvu kontrolu posla, samo ima pravo predložiti u poslu i da sam ja i dalje većinski
vlasnik firme. Vidim kako mu se kotačići vrte po glavi kako sastavlja informacije koje
sam mu dala.
„Dakle, on kontrolira kada, gdje i kako, ali ne i što?“

„Pa ako to tako gledaš. Ali je detaljnije od toga. Ne može zatvoriti lokal na ovom
mjestu, ako je to ono što pitaš. Emma je vlasnica, a ja ju unajmljujem direktno od nje.
U ugovoru je da se on ne može miješati u moju lokaciju. Ali može donositi druge odluke
vezano uz nju.“
„Hmmm.“ Skupi obrve prema meni i shvatim da još mirno drži ruke na meni kao
da ih preuzima samo za sebe i skriva od Ryana.
Začuje se kucanje na vratima praćeno vriskom: „Ženski dan!“ i to završi našu

raspravu.
„Ali još nisam gotov.“ Nate mi poljubi sise i onda linijom poljubaca dođe do
mojih usta i osjetljivog mjesta na mom vratu. Tada mi šapne na uho: „Nikada neću biti
gotov s tobom.“
Moje srce poludi od toplog daha njegovih riječi i osjećaja njegova daha kraj mog
uha. Ne želim ništa više nego ostati u krevetu i koristiti njegovo tijelo. I dopustiti da i
on koristi moje. Želim ga osjetiti u sebi svake minute svakoga dana. Više nisam cijela
osoba bez njega.
Kad se dignem s kreveta, dio mene će ostati s njim i priznajem dio mene koji
jedva čeka da smo opet skupa. Sada znam što znači kad ljudi kažu da je netko njihova
druga polovica. On je zapravo dio mene i ja sam dio njega. Slažemo se kao puzle koje
samo mi možemo riješiti skupa.
„Jesi li okej?“ pogleda me brižno dok mi briše suzu.
„I više nego okej. Volim te.“ Nagnem se i poljubim ga.
Kad se razdvojimo, jednostavno kaže: „I ja tebe dušo. I ja tebe.“

23.poglavlje
Mi smo u Grahamovom SUV-u vozeći se na drugu stranu Savanne. Uzbuđena

sam da mogu podijeliti ovaj dio grada s Nateom. Iako znam da je još zabrinut jer bi
mogao naletjeti na nekoga iz srednje. Jako je tih u autu, samo pilji kroz prozor.
Posegnem za njegovom rukom i lagano ga stisnem, on se malo nasmije prije nego se
okrene. Gledam mu u potiljak i savršeno neurednu kosu i mislim o onome što je Emma
jučer rekla.
„Lyn, znaš da sam željela vas dvoje zajedno godinama. Ali kad te gledam s njim,
mislim da ima veliki problem s ljubomorom. Možda zbog bivše žene koja ga je varala.
Izgleda kao da želi zakucati Ryana svaki puta kad samo priča s tobom. I svaki puta kad
te Ryan zagrli, izgleda kao da ima napad ludila.“
Podsjetila me kako je završio na hitnoj kad je udario lika u baru koji mi se

obratio. Pa nije se baš tako dogodilo. Lik je navalio prvo na njega. Uvjeravam ju da je
Nate u redu i da je samo teritorijalan oko naše nove veze. Istina je da mislim da je malo
ljubomoran oko moje i Ryanove poslovne veze. I ja bih vjerojatno bila ljubomorna kad
bi Nate imao prekrasnu žensku partnericu.
Približim se i naslonim na Natea i šapnem mu: „Hvala što si se složio i ideš s

nama.“ Poljubim mu vrat i poližem ušnu resicu. „Definitivno ću ti poslije pokazati
zahvalnost.“
Vidim na staklu kako se lagano osmjehne. Okrene se i približi lice mojem tako
da nam se usne gotovo dotaknu i diše mi u usta. „Bolje se pazi ili ću te uzeti na zadnjem
sjedištu Grahamovog SUV-a. Tada me povuče u poljubac koji je previše za javnost.

„Čuo sam to. Nađite si sobu prije nego mi uništite sjedala.“ Graham zatrese
glavom i nasmije se.
„Mi smo ovdje!“ Emma zacvili poskakujući na svom sjedalu.
Izađemo iz auta i odmah smo zaokupljeni gledanjem, zvukovima i mirisom

festivala. Ljudi su svuda, smiju se, jedu, piju i plešu na ulicama koje su zatvorene
barikadama. Šatori s hranom su okolo i miris prženih morskih plodova svuda se širi.
Sat vremena kasnije, nebo se zacrnilo i većina je otišla u vozila. Mi, kako bilo,
smo odlučili čekati da to prođe. Kako je počelo padati, skupimo se pod jedan šator.
Tijela nam se stiskaju mokra od kiše i znojna od topline. Muzika se još čuje na velike
zvučnike i pitam se koliko će još drugo trebati dok zatvore cijeli festival.
Tada čujem pjesmu koja je svirala tako davno na Nateovom radiju onaj dan kad
sam izgubila nevinost. Taman prije nego me napustio. Nickelbackova pjesma, Someday,
ona koju sam odbijala slušati prošlih deset godina. Nate se stisne uz mene. Zna značenje
ove pjesme. Rekao mi je to poslije Raleigha.
„Brooklyn…“ šapne mi u uho. Tada mi zgrabi ruku, vukući me na kišu na sred

napuštene ulice. Mokri smo do kože. Gledam ga kao da je lud.
Pokušam se oteti dok me vuče. „Nate, što radiš?“ vičem glasnije zbog glazbe i
kiše.
„Plešem sa svojom curom!“ on vikne, smijući se dok kiša pada po nama.

„Ponavljam vrijeme na kiši ovaj puta s tobom, jer prošli puta nije bilo dobro. Pa sam
mislio da napravimo bolju uspomenu za tebe.“ Okrene me oko sebe. „Plus, stvarno mi
se sviđa Nickelback“, kaže, namigujući mi.
Dok svi stoje nagurani pod šatore, Nate i ja plešemo na kiši. Cijelu pjesmu, naša
tijela su stisnuta krećući se kao jedno, stalno se gledajući u oči. Mora da izgledamo kao
idioti. Ali ne marim. Upravo sada, ove minute, samo smo Nate i ja. Iznenađena sam
kako je romantičan. Kako nastavlja sezati u moja prsa i uzeti još dijelova mog srca i

jednostavno me zadivljuje. Ovaj čovjek, koji se dugo skriva u ovom gradu, pleše javno
ispred svih samo da mi da lijepu uspomenu. Mislim da plačem, ali kiša to skriva.
Preplavljena sam ljubavlju prema njemu. Glazba stane. Mislim da su sve ugasili,
ali nije me briga jer me Nate ljubi na kiši. Ljubi me onako kako sam ja htjela njega onaj
dan u Raleighu. Ljubi me kao da nam je ovo prvi i zadnji poljubac istovremeno.
Izgubljena sam u okusu njegovih usana. Ovo je najmokriji, najvrućiji, najseksiji
poljubac koji sam ikad iskusila. Mislim da smo rekli više ovim poljubcima nego
riječima jučer.
Poskočim na zvuk munje. Ali kad se razdvojimo, shvatim da nije munja, nego
aplauz. Svi pod šatorima nas gledaju, plješću i navijaju. Pogledam i vidim Emmu i
Grahama kako tresu glavama i pridružuju se pljesku. Nate se nakloni, ja ga zveknem
po glavi dok to radi, što natjera ljude da prestanu pljeskati i prasnu u smijeh. Zgrabi me
za ruku, mahne Emmi i Grahamu da nas prate i svi potrčimo prema autu.
U stanu, zahvalna sam što su Graham i Emma otišli posjetiti njezine roditelje, jer
se mi nismo uspjeli ni popeti u stan, a da nismo skinuli dio odjeće putem. Ima trag
mokrih hlača, majica i ostaloga sve do naše sobe. Nate me podigne, ja mu omotam noge
oko struka i osjetim kako mu raste erekcija. Udarimo u namještaj pokušavajući naći put
do kreveta kad on odustane, stavi me na ormarić za cipele. „Moram te kušati“, pilji u
mene, njegove plave oči gotovo su crne od želje. „Sada.“
Raširi mi lagano noge, paleći mi kožu gdje god me takne.
„Da.“ Jedina riječ koju sam sposobna izgovoriti. Još sam pod dojmom našeg
plesa na kiši. Još u visinama zbog poljupca ispred stotina ljudi. Još se tresem zbog
osjećaja prema njemu.
Čučne na koljena i stavi mi noge oko svojih ramena. Ne mogu maknuti oči s
njega. Gledam kako mi ljubi trbuh i osjetim kako me škaklja. Izgaram od želje. Želim
da pritisne usta tamo gdje moje tijelo preklinje da budu. Podigne oči da vidi kako ga
gledam. Lagani osmijeh mu se raširi licem.

„Gledaj me dok svršavaš, Brooklyn.“
Ne mogu si pomoći jer mi se oči odmah sklope. To je najseksi stvar koju mi je

netko rekao. Pogledam u njega taman kad pronalazi moj klitoris, i kruži jezikom po
njemu. Spoznaja da me zadovoljava, gura me više i jače nego ikad prije. Uhvatim se
rukama za ormarić, rušeći sve okolo po podu i viknem: „Bože, Nate… da!“
Gurne prst u mene i tada doda još jedan, gurajući ih da pronađe ono mjesto koje
moje tijelo pretvara u vruću tekućinu. Svjetlost me ispuni kako se stišćem i grčim. Nate
uvuče moj klitoris u usta i jezikom paluca, gurajući me preko ruba, pulsiram oko
njegovih prstiju, moje šake stišću njegovu glavu kako on izvlači i zadnje valove užitka
iz mene. Podigne me s ormarića, moje tijelo je još mlitavo od maloprije, a on me polaže
na krevet.
„Tako si nevjerojatna kad svršavaš.“
Ljubi me po vratu, pa uhu i sve do usana. Mogu osjetiti sebe na njemu. Jako
erotično. Podsjeti me gdje je bio maloprije, i ja odjednom osjetim potrebu da uzvratim.
Pritisnem ga na krevet i gledam u njegovu tvrdoću, ližući usne. Vidim kako se smije.
Zna što ću raditi. Njegov kurac skoči u pristanku. Nagnem se i poližem vrh, svijajući
jezik okolo i ispod, na osjetljiviji dio erekcije, i on ispusti dug, zahvalan uzdah. Uzmem
njegovu dužinu u usta, mičući ruku do njegove baze. Moja druga ruka ga uhvati nježno
za jaja. Sljedeća stvar koju znam, je da sam bačena na leđa i Nate ulazi u mene.
„Isuse… svršit ću prije nego se zakopam u tebe.“
Dobra je pomisao znati da moja usta na njega utječu kao i njegova na mene. On
uspostavi ritam i ja podignem kukove da se sretnemo udarac za udarac. Ponovno se diže
onaj osjećaj u meni. Ali želim da Nate osjeti isto zadovoljstvo kakvo on meni pruža.
„Nate, želim biti gore“, šapnem mu u uho.
„Da“, on mrmlja i zarola nas, dok je cijelo vrijeme u meni.

Nagnem se nad njega, sisama blizu njegova lica. Posegne i zgrabi ih dok ga ja
nježno poljubim u usta. Gurne mi jezik u usta i lagano posiše, kao što sam ja njega sisala
maloprije. Ispusti vreo dah u moja usta. Podignem se i ispravim leđa dopuštajući da
potone duboko u mene. Posegne i stavi svoj prst na moj klitoris, kružeći po njemu i
šaljući valove zadovoljstva kroz mene. Zaključam oči s njegovima i uhvatim se za sise.
Njegove oči se rašire u divljoj želji i njegovi kukovi se počnu kretati ispod mene.
Štipnem se i povučem bradavice, izvlačeći uzdah iz oboje.
„Aaahhhh“, zareži, „svršit ću dušo.“
Odmah posegne za mnom, grabeći me za kukove i nabijajući me na sebe,

zazivajući moje ime s izljevima ljubavi opet i opet. Njegov glas me gurne preko ruba i
osjećaji me preplave tako da eksplodiram oko njega. Padnem na njegova prsa i hvatamo
dah dok se oporavljamo od orgazma. Ne mogu se pomaknuti. Ne mogu razmišljati.
Jednostavno sam zadovoljena. Izgubila sam osjećaj svega oko nas, samo mi, sada i
ovdje.
„Sveto sranje!“ mrmlja mi u kosu. I oboje prasnemo u smijeh. Nakon što se

očistimo i dođem iz kupaonice Nate kleči kraj mog ormarića držeći nakit koji je ispao
iz moje kutije s nakitom koji je popadao kad sam srušila. Pokušava počistiti, ali nema
pojma kamo što ide. Izgleda da promatra moje narukvice. Tada mu dah preskoči i
posegne da uhvati nešto. Priđem i vidim da drži zaručnički prsten koji mi je Michael
dao.
„Je li to…?“ Ne gleda u mene.
„Da.“ I po prvi puta, uhvatim se kako gledam u prsten bez da me preplavila tuga.
Pomisao donese osmjeh na moje lice. Proučava prsten, prvo ga drži među prstima, tada
ga stavi na dlan. Zatvori oči i prođe rukom kroz kosu. Ista stvar kao i kad radi sa svojim
skicama. Zašto bi on htio taj prsten? Oh, ne. Sigurno ne. Moj um poludi od misli. Nate
me vrati u realnost kad mi dotakne ruku.
Mora da je vidio kako sam zbunjena. Protrese glavom i kaže: „Brooklyn, kad te
ja pitam da se udaš za mene, sigurno to neće biti s prstenom drugog čovjeka.“
Oh hvala Bogu. Ispustim dug dah i božica u meni skoči od sreće. Čekaj, što?
Mislim da je upravo rekao kada. Oh, Bože, rekao je kada. Jesam li spremna opet biti
nečija zaručnica? Nije dobro prošlo zadnji puta. Još smo u mjehuriću. Savršenom cura-
dečko mjehuriću. Sve ide jako dobro. Želim da stvari ostanu točno kakve jesu. Ne treba
ljuljati taj brod. Ne lažne nade. Nema karme.
Vruć dah mi očeše uho. „Hej, jesi li okej?“
„Huh?“ profrfljam
„Kao da si odlutala na minutu. Pitao sam o prstenu. Bi li mi vjerovala u vezi

njega?“ preklinje me očima. Gleda me samo ljubavlju i nježnosti. Kako mu ne bi
vjerovala s prstenom kad mu vjerujem svojim životom. Naravno da ću reći da.
„Da.“ Izdahnem. Okrenem se i odem u tuš. Želim oprati svoje strahove, sumnje
oko budućnosti… svoje brige zbog prošlosti.

24.poglavlje
Podižem plehove s jutarnjim pečenjima i mislim na prsten. Prošao je tjedan dana

i nisam ga pitala što je s njim. Pitam se misli li da ga ponekad izvadim iz kutije i mislim
na Michaela.
Ne. Ne više. Ne od kad znam da volim Natea. Michael će uvijek imati posebno
mjesto u mom srcu, ali Nate je onaj kojeg sam uvijek željela, čak i kad si to nisam htjela
priznati.
Frknem kad pogledam na kalendar. Počinjem odbrojavati dane do Nateovog

povratka u Raleigh. Dva tjedna. On odlazi za četrnaest dana i nijedno od nas nije
spomenulo što će biti poslije. Još smo u mjehuriću i nijedno od nas ga ne želi probiti.
Na kalendaru je i crveno zaokružen sastanak koji Ryan i ja imamo zakazan.
Ako uspijemo dobiti ovog klijenta, bit će to veliki posao za Brooklyn's. Ryan
uđe na stražnji ulaz u pekaru, izgledajući kao pakao. Sljedećih deset minuta mi priča o
prekidu s Laurom. Kada krene otići, ispratim ga kroz kuhinju. Zagrlim ga.
„Sve će biti dobro na kraju, vidjet ćeš.“ Kažem u nadi kako će moje riječi biti
istinite i za mene i za njega.
„Želiš li maknuti ruke s moje cure, čovječe?“
Ryan me pusti i digne ruke u predaji. Okrenem se i vidim kako Nate sijeva
pogledom prema nama sa stepenica. Okrenem očima prema njemu i pozdravim Ryana.
Dok odlazi, sjetim se sastanka danas.
„Ryan, izgledaš grozno, želiš li da promjenim vrijeme danas za sastanak?“

„Nema teorije, Lyn. Idem se naspavati i vratit ću se kasnije.“ Zalupi vratima.
„Pa nije li to neugodno?“ skupi obrve. „Jesi li uživala u zagrljaju?“
Mogu vidjeti kada se šali ili kad je samo šupak, pa pokušam ignorirati ponašanje.
„Laura ga je ostavila i ima težak period.“
„Koja slučajnost da je sada sam kad ja moram natrag u Raleigh.“
Njegove riječi me zabole. Sada znam da je šupak. Ne mogu vjerovati da je

izabrao sada, baš sada, da priča o odlasku. I kakve to veze ima s Ryanom? Počinjem
vidjeti stvari kakve jesu i prići mu kad shvatim da vjerojatno ima teško vrijeme boreći
se s time što mora otići natrag pa se s emocijama prebacio na Ryana. Priđem mu i
povučem ga k sebi. Uhvatim ga za lice i povučem usne na njegove. Sav je svjež i po
mentolu, lagano ga poljubim u nadi kako će shvatiti da sam njegova.
Ali kao većina muškaraca, jednostavno ne razumije ono što mu je pred nosom,
napisano neonskim znakom. Prekinem poljubac i pogledam ga ozbiljno u oči. „Tvoja
sam, Nate. Nije bitno gdje živiš.“
Ispusti dah i poljubi me u čelo. „Žao mi je Brooklyn, nisam mislio biti seronja.
Ne vjerujem mu.“
„Ali bi trebao vjerovati meni, Nate.“ Uhvatim ga za ramena. „A ako mi ne

vjeruješ na riječ, idi pitaj njega.“
„Jesam“, kaže.
„Jesi?“ ovo me iznenadi i odmaknem se da ga dobro pogledam u lice. „Kada?“
„Neki dan, kad ste ti i Emma imale svoj dan.“
Pomislim unatrag. To je bilo taman nakon našeg zajedničkog spoja kad se

uznemirio jer je Ryan vidio moje sise kad mi je pao bikini.
„Tada bi trebao znati da ti on nije prijetnja.“

„Vraga nije.“ Posesivno pređe po mojim rukama gore dolje. „Zapravo, imam
više razloga da ga mrzim nakon što sam nešto saznao. Ali još nisam shvatio kako to
riješiti.“
„Nate, izgubila sam se. Samo ispljuni.“
„Gad će izdati franšizu za pekaru, Brooklyn.“ Zatrese glavom i skupi ljuto usne.
„Što?“ izvučem ruke iz njegovih. „To je ludo. Ne znam otkud ti to, ali on jako
dobro zna da ju ja želim ovako zadržati. Zna da nikad ne bih dala franšizu, to nije ono
što ja želim da Brooklyn's bude.“
„Pa, možda ga želiš podsjetiti na to, bazirano na onome što sam vidio na
kuhinjskom stolu neki dan.“
„Ne moram ga ništa pitati, jer sigurno znam da mu to nije plan. Nisi vidio ono
što si mislio da jesi. On ima puno drugih investicija, neke koje stvarno franšizira. Te si
vidio.“ Odem od njega po kavu. „Željela bi da prestaneš Ryana prikazivati kao lošeg.“
„Ne prikazujem ga nikako, Brooklyn. On je loš. On će uzeti tvoj posao i napraviti

ono za što se ti kuneš da nikada ne bi.“
Dam mu kavu – znak da želim završiti ovaj razgovor. „Nate, pitao si me, više no
jednom, da ti vjerujem. Sada ja tražim da ti vjeruješ meni.“
Uzdahne u frustraciji i vidim da se suzdržava od daljnjeg svađanja sa mnom.

Olakšanje me preplavi kad njegova dobra strana pobijedi njegovu lošu i poljubi me za
rastanak. Ali dok ga gledam kako odlazi na stražnja vrata, pitam se je li sposoban
vjerovati ženi, vjerovati meni.

Nate me odlučio izvesti da proslavimo uspjeh u sklapanju cateringa. Ako sve
bude po planu, posao će voditi do još cateringa u buduće. To je klijent kakvog sam
željela od kad sam Ryana uključila u posao. Trebat će mnogo posla i planiranja, ali s
Ryanom, bit ćemo u mogućnosti izaći s time na kraj.
„Za tebe dušo.“ Nate digne čašu šampanjca.
„Za Brooklyn's.“ Nazdravimo i ne mogu si pomoći da se ne nasmijem. Večeramo

najfinijeg jastoga ikad. Odveo me u Pink House. Čula sam uvijek o tom mjestu, ali
nikada si nisam mogla priuštiti večeru tamo.
Još ne mogu, ali Nate mi nije dao da se prepiremo oko toga. Kad on nešto naumi,
to obično bude tako.
„Želim te voditi svuda, iskusiti sve s tobom.“ Rekao je, dok mi je davao
čokoladni kolač. Okrenem očima i uzdahnem, dok se kolač rastapao na mom jeziku i
pitam se bi li mi dali recept.
„Ne trebam ništa drugo sve dok imam tebe“, kažem mu. Pogledam ga čvrsto i
nadam se da razumije koliko puno znače ove riječi. Gleda u mene dok me želja za njim
ispunjava. Pružim ruku i pomilujem ga po neobrijanom licu. On me zgrabi za ruku i
spusti u svoje krilo gdje je sve vidljivo, paleći vatru u meni opet.
„Oh, imaš me. Definitivno me imaš“, kaže. Lagano ga stisnem dolje. „Držiš me
doslovno za jaja“, doda, a ja se zacerekam. Mahne konobaru i da mu karticu. Mazi se
od moj vrat, i lagano mi uvuče ušnu resicu u usta.
„Mmmm… čokolada i vanilija. Može li bolje od ovoga?“
Gotovo istrčimo iz restorana, vukući jedno drugo u žurbi. Ne bi bilo čudno da ne

stignemo kući, lakše je da se bacimo dolje i poseksamo se gdje god nam je najbrže.
Najednom, zaustavljena sam kako se Nate naglo ukopa. Okrenem se i vidim da se
pretvorio u kipa. Lice mu je palo, zacrnilo mu se pred očima, usta su mu otvorena i oči
raširene. Okrenem se da vidim u što gleda. Vidim mršavu, prekrasnu i jako zgodnu ženu
kako ide prema nama. Izgleda kao da je u četrdesetima, možda pedesetima.
„Nathan, moj slatki dečko!“ vikne s francuskim naglaskom kad je blizu nas.
Osjetim da mi se sva krv povukla s lica kad shvatim povezanost. Vidim da je i on
problijedio.
„Ne!“ čujem kako viče iza mene. Povuče me iza sebe i uperi prstom u nju.
„Nathan, molim te pričaj sa mnom.“ Plače. „Molim te, daj mi samo minutu?“
Neki čovjek u odijelu stane iza nje. „Sophia, draga jesi li okej?“ pita zabrinuto.
Tada se okrene Nateu i ispljune: „Što si napravio da mi uzrujaš ženu?“
Čujem kako Nateu zapinje dubok plač u grlu. Stišće mi ruku tako jako da mislim
da će mi zaustaviti cirkulaciju. „Žena?“ kaže puknutim glasom. Pročisti grlo i nastavi.
„Žena?“ pogleda čovjeka. „Jesi li znao da je tvoja žena kurva, koja je svoje sise stavljala
na ekrane i pušila svima koji su imali pedeset dolara?“
Čovjek ga pogleda kao da može prizvati munju i smrviti Natea. Ali tada pogleda
u nju pa natrag u Natea i shvati ono što svi već znamo. Ona je njegova mama.
„Nathan Riley?“ upita gledajući nas. Sva ljutnja je nestala i ostalo je samo
suosjećanje.
Pogledam u Natea i vidim slomljenog srednjoškolca. Toliko boli u njegovim

očima, toliko bijesa. Vidim da se bori s emocijama. Koliko zbunjujuće može biti kad
vidiš vlastitu mamu nakon deset godina. Bila mu je idol. Baš prije nego je postala kurva
koja je napravila bordel od svog spa. Bez riječi, Nate se okrene i odvede me do auta.
Ona nas ne prati, ali ga doziva cijelo vrijeme.
Jednom kad smo u autu, on ispusti dah, ali još me ne gleda. Ne znam što reći
ovom prekrasnom čovjeku koji je ovakav zbog onoga što je ona učinila. Posegnem i
stavim mu ruku na nogu.
„Nemoj“, kaže zatvarajući oči, „samo nemoj.“

„Nate, ja…“
„Kvragu, Brooklyn. Ne trebam da mi govoriš kako trebam pričati s tom ženom.

Ona je mrtva za mene. Umrla je iste noći kad sam te povrijedio. Ona je razlog zbog
kojeg mi je život sjeban.“ Minutu šuti i nastavi. „Da nije bilo zbog nje, nikada te ne bih
ostavio. Nikada ne bih sreo Claudiu i sigurno ne bih izgubio bejzbol, pakao!“ U očima
mu vidim sjaj suza na mjesečini.
„Nate, to nije ono što sam…“
„Možemo li da ne pričamo o ovome?“ zamoli. „Možeš li samo kvragu začepiti o

ovome?“ upali auto i krenemo. Hvala Bogu da smo blizu stana inače bih se brinula za
našu sigurnost kako vozi.
Želim mu reći da razumijem njegovu reakciju. Da je u redu da se tako osjeća. Da

ga ne želim pritiskati da učini bilo što što ne želi. Ali mislim da ništa od tog ne bi čuo,
pa ostanem tiha. Stane uz rub i otvori mi vrata. Pogledam ga s neizgovorenim pitanjem.
„Van“, kaže.
„Ali Nate…“
„Daj mi prokletog prostora, Brooklyn.“ Ni ne gleda me u oči. Bojim se za njega.

Pakao, trenutno se bojim. Pa učinim jedinu stvar koju mogu, izađem.
„Volim te.“ Plačem prije nego zalupi vratima, doda gas i pobjegne.
Što ako učini nešto ludo? Ostavlja li me? Oh Bože, što ako doživi nesreću?
Počnem hiperventilirati na stazi kad čujem: „Što se k vragu dogodilo, Lyn?

Krenuo sam pogledati ponude i čuo kako je auto odjurio!“ pogledam i vidim Ryana kraj
sebe. Uvede me u ured i brzo skloni neke papire u stol.
Nakon što mu sve objasnim, kaže kako pretjerujem zbog onoga s Michaelom.
Kaže da Nate mora procesuirati da je sreo mamu i njenog novog muža. I da mu trebam

to dopustiti, ali mu dati do znanja da sam tu ako me treba. Jako dobri savjeti, ali me ne
zadržavaju od pomisli na najgore.
Mjehurić je probijen. I napravio je duboku posjekotinu u njegovom srcu. Osjetim

se bespomoćno. Voljela bih da smo razgovarali, umjesto što je pobjegao. Pobjegao. Baš
kao što sam i ja.
I opet se karma pojavila.
Vratila sam se u stan i želim da moj mobitel zasvira našu pjesmu. Pustim si
pjesmu satima dok skoro ne zaspim. Kad više ne mogu, pošaljem mu poruku.
Ja: Nate. Tu sam za tebe. Volim te. B.

25.poglavlje
Kad otvorim vrata od sobe, mogu ga namirisati, čak i osjetiti, prije nego ga vidim.
Prođem kraj njega i čak ga i ne pogledam. Uzmem si kavu i zalupim vatima svoje, naše,
sobe. I tada samo zato što sam bijesna na njega, zaključam. Dugo se tuširam, više nego
inače, samo da ga ostavim da čeka. Kad izađem, Nate sjedi u istoj pozi kao i prije sat
vremena. Sjednem na drugi kraj kreveta.
Ni jedno od nas ne progovara minutama i onda napokon kažem „Ovako će to

biti? Izbaciš me kad stvari postanu teške?“
Zatvori oči i ispusti frustrirani uzdah. „Nisam ti mogao dati da me vidiš takvog,
Brooklyn!“
„Kakvog? Bijesnog, tužnog i emocionalnog?“ okrenem se prema njemu i dodam

„Moraš mi reći kako mi stojimo, Nate, jer sam pod pretpostavkom da smo u vezi.“
„Oh, misliš u vezi u kojoj vjeruješ dečku kad ti kaže da ti poslovni partner radi
iza leđa?“
Okrenem očima. „Nate, dosta mi je priče o tome. Kako se situacija s tvojom

mamom okrenula na temu Ryana? Ako mi ne možeš vjerovati, ne znam zašto ovo uopće
radimo.“
„Što povjerenje u tebe ima s tim da on želi prodati Brooklyn? I sigurno nema
nikakve veze što on želi spavati s tobom.“
„O da? Je li ti to rekao kad si ga vidio, da želi spavati sa mnom?“
„Nije mi morao reći. Lik zna kad drugi želi njegovu curu.“

„Neću stajati ovdje i braniti sebe i svog prijatelja i partnera pred tobom.“
Ustanem i krenem na posao.
„Ne odlazi Brooklyn.“ Viče za mnom.
„Ne odlazim, Nate. Ti me odguruješ sa svojim lažnim nagađanjima.“
„Lažna nagađanja?“ ustane i prođe rukom kroz kosu. „Sada tko treba pričati s
Ryanom?“
Spustim ruke u frustraciji. „Kasnim na posao“, kažem dok prolazim kroz vrata.
„Da, nemoj zakasniti i razočarati ga, zar ne?“ ispljune.
Naglo se okrenem prema njemu. „Znaš što? Jebi se, Nate!“ Oh Bože, ovo je tako
dobro, ispustim zvuk kao ekspres lonac. Pa odlučim ne stati na tome. „Dosta mi je da
ga tretiraš kao da stalno radi nešto krivo. Dosta mi je da hodam po jajima oko tebe da ti
ne povrijedim jebeni ego. I dosta mi je da osjećam krivnju svaki put kad pričam s drugim
muškarcem samo zato što si ti imao varalicu, kučku od žene!“
Otrčim dolje, ostavljajući ga prije nego odgovori. U šoku koji mogu samo
zamisliti, jer ga je njegova tiha i draga cura spustila na zemlju, u realnost. Teško se
koncentriram na posao jer stalno mislim što bih mogla naći kad dođem gore. Hoće li
biti tamo? Možda nakon svega odluči da mu je Savanna previše za njega. Možda to što
odlazi za deset dana je dobro. Volim ga, ali postaje teško živjeti sa stalnim okupacijama.
Njegova ljubomora je jedno, čak razumljiva, zbog prošlosti. Ali ovo s Ryanom i poslom
ide predaleko.
Kad napustim posao, odlučim uzeti malo prostora. Mjesto da razmislim o našoj
vezi. Vrijeme da shvatim što i kako želim. Distanca od čovjeka koji me zarobi čim me
dotakne. Ostavim mu poruku na stolu za doručak. Ne bježim, samo trebam neko
vrijeme. Ostavim Kaitlyn i Dereka da obave sami neke stvari prije zatvaranja. Spakiram
robu za par dana. Čak ni ne znam kamo ću. Roditelji su preblizu, Emma je predaleko.
Plus, stvarno želim biti sama.

Telefon mi se oglasi.
Nate: Tko koga sad šutira?
Ja: Nate, ne želim te šutirati, ali ne mogu se nositi s ovim sada. Molim te, daj mi
neko vrijeme.
Nate: Za deset dana imat ćeš sve vrijeme koje ti treba. Želiš li da odmah odem?
Njegove riječi udare me ravno u čeljust kao da mi je izbio zrak iz pluća. Ne ne

želim da sada ode. Ne želim da nikada ode. Ali u isto vrijeme, ne želim ga sa svom tom
prtljagom na leđima. Zbunjena sam.
Ja: Ne znam što želim. Molim te daj mi dan - dva. Ne tražim puno.
Nakon par minuta konačno odgovori.
Nate: Okej. Samo slušaj pjesmu, Brooklyn.
Nedugo zatim uhvatim se kako idem u hotel na plažu, gdje me Emma odvela
nakon Michaelove smrti. Još čujem njene riječi: „Nema ništa kao plaža, sa zvukom
valova i vrućim pijeskom pod nogama, da se osjećaš bolje i dovedeš mir u život.“
Mir… to je ono što baš trebam sada.
Izađem rano da uhvatim izlazak sunca, tražeći mir. Sjedim na plaži, pokušavajući
se sjetiti što me privuklo prvo na Nateu. Njegove oči, ne mogu nikoga lagati da je nešto
drugo bilo u pitanju. I njegovo dobro srce. Još ga ponekad vidim, kao kad smo plesali
na kiši. I njegov stav. Možda mi to nedostaje sada. Puno je više siguran u sebe oko posla
i ostalog života, osim kraj mene… zašto ne može biti više kao Michael? Kvragu, čak je

i Michael imao razlog biti ljubomoran i ljut na mene, ali nije. Tada zatresem glavom i
nasmijem se, sjetim se vremena kad sam željela da Michael više bude kao Nate.
Nazovem Emmu. Ona će znati kako dalje. Ona zna sve o muškarcima.
„Lyn“, kaže kad sam joj sve rekla. „Pričamo o dva odlučna muškarca.
Ljubomoru sa strane, oboje znamo zašto je Nate takav, misliš li da bi ti zaista lagao da
bi maknuo Ryana od tebe? S druge strane, misliš li da je Ryan sposoban za to? Mislim,
on ti je kao nova ja.“
Kome više vjerujem? To je ono što me zapravo pita. Želim vjerovati Nateu,
stvarno, ali sa svim njegovim problemima od prije, mogu li? Tada tu je Ryan, koji ne
samo da zna moje želje od početka za pekaru, nego je bio i moja potpora u vezi s
Nateom.
Pozdravim Emmu i odlučim trčati po plaži, da pokušam riješiti ove dvojbe.

Slušam našu pjesme. Riječi mi govore da ga pustim k sebi, pomognem mu riješiti
nesigurnosti iz prošlosti, da mu pomognem biti bolja osoba. Znam da mi to želi reći, ali
ne može. Ovim načinom mi sve govori kad se povuče u sebe, baš kao što mi je napisao
i prije dvije godine.
Tako jako želim biti njegov razlog. Želim ga podupirati i voljeti bezuvjetno.
Činjenica da ne mogu je možda ono što tražim. Ovo me odmah zaustavi u trčanju. Pet
kilometara sam dalje, ali hodam cijelim putem nazad, nesposobna trčati od suza. Plačem
jer mi je razum pobijedio nad srcem. Kad se približim hotelu, vidim kako poznato lice
sjedi na pijesku. Ryan.
Priđem mu. „Kako…?“
„Emma me nazvala.“ Gleda u svoje ruke dok mu pijesak curi iz njih. O ne. Emma
mu je sve rekla.
„Ryan, žao mi je. Nate nema pravo donositi takve zaključke. Ljubomoran je na
tebe i….“

„Lyn, slušaj me.“ Prekine me. Tada sklopi oči i ispusti dug, polagan izdah, znak
da će mi reći nešto teško. „Molim te, nemoj me mrziti, Lyn.“ Pogleda me očima punim
krivnje. O Bože! On me želi. Ne, ne, ne, ne. Kako mi je to promaknulo?
„Nate je bio u pravu. Htio sam prodati franšizu za pekaru.“ Kaže kao da se lomi
dok priča.
„Što?“ ne znam je li mi laknulo što me ne želi ili sam popizdila što je htio
napraviti ono za što je znao da ja ne želim od početka kad sam ga uzela za partnera. „O
čemu ti pričaš? Znao si da to ne želim od samog početka!“ Zbunjena sam.
„Znam da nisi željela. Zato sam napisao ugovor u kojem se ne spominje ništa o
franšizama. Ušao sam u taj posao s namjerom, prije nego sam te upoznao, prije nego si
mi postala kao obitelj pa sam napravio da mogu legalno izdati franšizu, znajući da bih
te sjebao.“
Ne vjerujem ono što čujem. Htio me prodati. Nate je bio u pravu. „Znači, varaš
me cijelo vrijeme?“
„Na početku jesam. Ali posljednjih par mjeseci, kad sam te dobro upoznao, znao
sam da se ne bih nikad mogao igrati tvojim snom. Ti si jedna od najdivnijih ljudi koje
znam. Pa sam promjenio mišljenje i povukao se na vrijeme iz toga.“
Nate je bio u pravu.
„Nikada nisam htio da znaš za ovo. Mislio sam da ću baciti sve papire i da nećeš
nikada znati. Ne želim te povrijediti i nisam znao kako ti reći za sve.“ Bar izgleda kao
da mu je žao. „Nisam imao pojma da kad je Nate neki dan bio kod mene, da je vidio
ugovore i sve papire koje sam htio baciti.“
Nate je bio u pravu.
„Lyn, možeš li mi oprostiti? Obećajem da ću se držati strogo ugovora. Kvragu,

izbaci me iz posla, otkupi me, bit ću tihi partner, što god treba, samo da mi opet
vjeruješ.“

Nate je bio u pravu. Sve je bio u pravu. A ja sam ga nazvala lažljivcem. Moja
brada padne na prsa i piljim u pod.
„Ryan, sve o čemu sad razmišljam je da mi je Nate govorio istinu, a ja mu nisam

vjerovala.“ Vidim da mu je žao i dodam: „Iskreno, gotovo sam sretna što se ovo
dogodilo jer upravo sam… Ne znam točno što, ali trenutno, jedino sam ti zahvalna što
si bio ljigav oko ugovora.“
Nasmije mi se. „Nema na čemu?“ kaže.
„Moram ići. Moram se vratiti Nateu.“ Počnem trčati prema hotelu.
„Um, dakle dobri smo?“ Viče za mnom. „Želiš li me izbaciti iz posla?“
Okrenem se i viknem natrag. „Ne, Ryan. Dobar si partner, i mislim da imaš dobro
srce, bar za one koje nas smatraš obitelji. Samo nemoj opet sjebati.“ Ostavim ga na plaži
i odem pod tuš. Ali prvo Nateu pošaljem poruku.
Ja: Dolazim kući, možemo li razgovarati? Jesi li još tamo?
Srce mi zastane kad skoro odmah odgovori.
Nate: Nikad nisam otišao, dušo.

26.poglavlje
Vozeći se s obale, smišljam kako ću se ispričati Nateu. Ovo je novo za mene.

Cvijeće je više za žene. Čestitka se čini jeftino. Mora znati da je iskreno i od srca. Pola
sata kasnije, penjem se stepenicama ruku punih čokoladnih šejkova i par pakiranja
krumpirića s istog mjesta na kojemu smo bili one noći. Nervozna sam. Znam, po poruci
koju mi je poslao zadnju, da me neće ostaviti, ili učiniti nešto drastično. Ali se užasavam
njegove reakcije i pripremam se na sve.
Nate me tiho gleda s mjesta na kojem sjedi na kauču. Stavim sve na stol i
pogledam ga, a on podigne obrve prema meni. Sjednem uz njega, okrenem se da ga
mogu vidjeti i udahnem.
„Nate, ne mogu ti reći koliko mi je žao što ti nisam vjerovala. Bio si u pravu
čitavo vrijeme. Ne za Ryanove osjećaje prema meni, on me ne želi, nego za pekaru.
Htio je prodati franšizu. Planirao je to od samog početka.“
Nate nagne glavu gledajući me da nastavim.
„Napravio je takav ugovor da to može legalno napraviti iako mi je rekao da to

ne želi kad sam ga uzela za partnera. Moraš znati da to što si vidio neki dan, na stolu,
to su bili papiri o pregovorima koje je htio baciti. Vidiš, promijenio je mišljenje.
Promijenio je mišljenje prije par mjeseci kad smo postali dobri prijatelji i nije me htio
sjebati.“
Nate izgleda kao da se dosađuje mojom isprikom pa odlučim još pričati. „Jako
mi je žao što ti nisam vjerovala. Mislila sam da samo jer ti se ne sviđa, da ti… pa, nije
bitno, jer sam bila u krivu. Bila sam u krivu i ti si bio u pravu, i obećajem da ću ti
vjerovati u buduće. Pa, ne o tome da me on želi, ali o drugim stvarima…“ pustim da

moje riječi dođu do njega i shvatim da zapravo samo brbljam. Tada pogledam Nateovo
lice koje se cereka i čini mi se da zadržava napad smijeha.
„Što?“ pitam, zbunjena njegovom reakcijom.
„Um….“ Nasmije se podlo „Nekako, Emma me nazvala i sve mi rekla jutros.

Mislim da nije htjela da odem, a da prvo ne popričam s tobom.“
Bacim krumpirić na njega. „Ti idiote.“ Nasmijem se „Pustio si me da brbljam, a

sve si znao cijelo vrijeme?“
„Pa… da.“ Protisne. „Tako je rijetka situacija da se ti meni ispričaš, pa sam

odlučio da trebam to vidjeti jer vrijedi.“ Posegne i uhvati me za ruku. „Još mu ne
vjerujem. I Brooklyn, trebala bi napraviti novi ugovor da potpiše.“
„Znam, i rekao je da hoće.“ Uvjeravam ga.
On odmahne glavom.
„Ali Nate, još moramo raditi na problemima.“ Stisnem mu ruku. „Mislim, prvo
si ti mene šutirao i pobjegao jer mi nisi vjerovao sa svojim osjećajima, a onda sam ja
otišla jer si bio težak sa mnom.“
On me uhvati za lice i privuče svom. „Znam, sjebao sam, dušo. Žao mi je što
sam te povrijedio kad sam otišao. Glava mi je bila u neredu i mislio sam samo na sebe.“
Uz šejkove i krumpiriće, pričao mi je o svojoj mami, i shvatila sam da je zbog

nje, kao i zbog Claudie tako sjeban. Sjeban od dvije žene, kako je jednom rekao. Sve to
vrijeme mislila sam da mu je tetovaža na francuskom zbog bivše žene. Ali sad znam da
je to i značenje za ožiljak koji nosi zbog svoje mame.
„Pa, to je okej? Jesmo li mi okej?“ pita, stavljajući mi pramen kose za uho.
„Da, mi smo okej.“ Pomazim ga po čeljusti. Poljubi me u dlan. „Ali bit će neka
važna pravila.“

Njegove oči se rašire i nasmije se s podignutom obrvom. Ćušnem ga po glavi.
„Ne ta pravila, ti idiote. Moja pravila.“
„Bilo što. Samo reci.“ Povuče me u svoje krilo.
„Nema bježanja. Bez obzira na sve. Zajedno ćemo raditi na problemima.“
„Riješeno“, kaže brzo.
„Još nisam gotova.“.
„Oprosti!“ kaže dječačkim osmijehom.
„Povjerenje. Moramo pokušati vjerovati jedno drugome. Obećajem da ću sve što

budeš rekao uzeti više u obzir nego prije. Ali Nate, ti moraš meni vjerovati, bez obzira
na prošlost, moraš mi vjerovati sve dok ti ne dam razlog da posumnjaš.“
Zatvori oči i kimne. „Dobro dušo. Zbog tebe… pokušat ću.“
Pomaknem se s njegovog krila i skupim hrabrost za razgovor koji slijedi. Puno

sam razmišljala proteklih par dana o tome. On uskoro odlazi i moramo se nositi s tim.
Plus, balon je probijen, pa….
„Nate, što ćemo učiniti kad budeš otišao za devet dana?“ čekam njegov odgovor.
Nasloni se na jastuk i prebaci moje noge sebi u krilo. „Da, mislio sam da ćeš
možda htjeti razgovarati o tome.“
„Ovih par dana razdvojenosti bilo je užasno. Ne znam što ću bez tebe ovdje.“
Posegnem i pređem prstima preko njegove tri dana stare bradice koju toliko volim.
„Znam da su okolonosti drugačije, ali svejedno…“
„Puno sam razmišljao o tome. Ne samo prošlih par dana, već od kad sam se
preselio ovdje. Čak i prije nego smo bili zajedno, pitao sam se kako će to ići kada se ne
budemo viđali svaki dan.“ Pogleda me direktno u oči. „Brooklyn, ako me pitaš da se
preselim ovdje, hoću.“

Što? Okej, ovo nisam očekivala. Da se preseli ovdje? Mislila sam da bi htio da
idem s njim u Raleigh. Bila sam sigurna u to. I sigurna da to ne bih mogla. Ne bih mogla
ostaviti Brooklyn's. Ali njegova ponuda da se preseli ovdje, zbog mene, je savršena
solucija.
„Možeš raditi iz Savanne?“ pitam u nadi.
„Pa, da i ne“, kaže. „Neću moći ostati u R.A.D.-u, ali tu je mnogo firmi koje bi
mi ponudile neku dobru ponudu.“
Okej, nije savršena situacija onda. Morao bi odustati od posla u tatinoj firmi.
Firmu koju bi vodio jednog dana. Plus, činjenica je da on mrzi ovo mjesto. Njegova
mama je tu. Izbjegava izlaziti kad god je to moguće. Sjećam se kad smo bili u Raleighu
kako je imao toliko energije i uzbuđenja zbog grada. Nije mogao dočekati da nam
pokaže svoja najdraža mjesta. Ne. Ne mogu tražiti da napusti grad i mjesto koje voli.
Volim ga previše da bih ga to tražila.
„Ne mogu te tražiti da se preseliš ovamo.“ Zatvorim oči i kažem: „Ne mogu
tražiti da odustaneš od svih stvari koje voliš.“
„Volim tebe, Brooklyn.“ Prinese ruku ustima i poljubi me u zapešće. „Volim te

više nego te stvari.“ Ako je moguće, moje srce osjeti još više ljubavi i obožavanja prema
njemu.
Osjetim suzu na obrazu.
„Oh Nate. I ja tebe volim. I zato te ne mogu tražiti da se preseliš ovamo.“

Sjednem ispred njega saprekriženim nogama. „Emma i Graham su živjeli odvojeno
dvije godine. Dvije cijele godine. I oni su završili vjenčani.“ Osjetim kako se crvenim.
„Pa nije da… um…“
Nate se nasmije. „Shvatio sam. Znam. Ja sam živio s drugom polovicom, sjećaš
se? Vidio sam skajpanje do kasno u noć i nedogledne pozive i posjete za vikende.“

„Misliš li da mi to možemo? Živjeti bez da se dodirujemo svaki dan? Živjeti za
vikende?“ pitam ga. Gleda u svoj prst na mojoj ruci, koji šalje trnce u moje tijelo.
„Bit će teško. Neću ti lagati. Da te ne dotaknem toliko, praktički će me ubiti.“
U naletu hrabrosti kažem: „Pa, kad me ne možeš ti dotaknuti… Skype i ja ćemo

to činiti za tebe.“ Zatvorim oči i osjetim kako se vrućina penje na moje lice.
On kaže mirno: „Brooklyn, upravo mi se odmah digao.“ Uzme me za ruku i stavi

na svoju dužinu. „Moram li doista čekati dok se vratim u Raleigh da vidim to?“
„Da. Moraš čekati.“ Stisnem ga lagano. „Moram ti dati nešto čemu ćeš se veseliti
unaprijed.“
„Sada ne mogu čekati da krenem.“ Protisne. Tada me podigne i odnese u sobu.

„Bolje da ti pokažem što ćeš propuštati.“
Malo je reći da smo učinili upravo to. Ležim u krevetu, na jutro njegovog odlaska
i mislim na proteklih tjedan i pol. Vratili smo se u naš balon. Nate je uživao u mojim
ponovljenim 'isprikama'. Imali smo toliko mnogo seksa, kao da smo bili na medenom
mjesecu. Ali bilo je vrijedno. Također smo napravili raspored. Svaki vikend ćemo se
viđati. Nate nam je čak kupio laptope s najvećim ekranima za super Skype iskustvo,
kako on kaže. Takav je idiot. Ali je moj idiot. I volim ga više nego riječi mogu izraziti.
Gledam ga kako spava. Volim ga tako gledati. To će mi najviše nedostajati.

Buđenje u njegovim rukama, naša tijela isprepletena zajedno, njegove ruke na mojim
leđima. Njegov dah na mom uhu. Njegova usta na mom tijelu.
„Obilježavaš me?“ lagano otvori oči i nasmije se jako.

„U svakoj prilici koju imam“, kažem, ljubeći ga lagano.
„Mmmm“, mrmlja. Tada prekine poljubac i pomakne se dalje, da dohvati nešto

iz noćnog ormarića. „Prije nego dođemo do toga, a vjeruj mi hoćemo, želim ti nešto
dati.“ Prođe stopalom po mojoj nozi, mazeći me. Pokaže mi malu kutijicu. Veću nego
za prsten, hvala Bogu. Ne znam bi li moje srce izdržalo to danas. Pogledam u lijepu
baršunastu kutijicu i pređem prstima po rubu.
„Poklon za odlazak?“ frknem. „Ali ja nisam tebi kupila ništa.“
„Brooklyn, daješ mi poklon svaki dan.“ Namigne mi. „Ponekad dva ili tri puta
čak.“
Zacerekam se dok proučavam kutijicu.
„Nije poklon za odlazak. Dao bih ti ovo i da ostajem.“
Pogledam ga prije nego otvorim. Grize se za usnu i prođe rukom kroz kosu.
Nervozan je. O Bože. Što je u kutijici? Moji tresući prsti krenu otvoriti. Ono što je u
kutijici je narukvica. Tanka, lagano zaokružena zlatna narukvica, koja je spojena malim
tankim spojnicama i izgleda premala za moje zapešće. Točno u sredini je dijamant s
prstena koji mi je Michael kupio.
S svake strane kamenčića dva su manja, sve do kraja narukvice i sve manji nego
prethodni. Dah mi preskoči. Najljepša stvar koju sam ikad vidjela. Ali frknem. Ja ne
nosim narukvice. Mislila sam da zna. Zastanem na tren i zapitam se trebam li išta reći.
„Nate, prekrasna je… oduzima dah. Ali ja...“
„Ne nosiš narukvice“, prekine me „Vjeruj mi. Probaj ju.“ Otkopča i drži da ju
stavi. Stavi mi na zapešće i kad ju zakopča savršeno mi pristaje, kao da je druga koža.
„Tako. Savršeno pristaje.“ Nasmije se promatrajući. „Tako je uska da ne bi

trebala zapeti nigdje, ali čak i ako zapne, dizajnirana je tako da se raširi da izvučeš ruku.
Za to služi ovaj dio.“

„Ti si ju dizajnirao?“ pitam plačući.
„Da. I dao sam gravirati nešto.“ Uzme me za zapešće i okrene. „Vidiš?“
Pročitam. Zapamti prošlost – vjeruj u budućnost.
„Smatraj to darom od Michaela i mene. Zatakne mi pramen za uho. „Ali ako ti

se ne sviđa, mogu ti vratiti prsten baš onakav kakav je bio, rekao sam da zadrže mjeru
za svaku sigurnost.“
Plačem i ne mogu shvatiti kako me uvijek iznenadi na neki način. Tko to radi?
Tko uzme zaručnički prsten drugog čovjeka i napravi nešto tako lijepo da me podsjeti
na dva važna muškarca u mom životu? To je najnevjerojatnije, najromantičnije i
najnesebičnije što sam mogla zamisliti da bi učinio. Osjećam kao da je izbio zrak iz
mene. Ruke mi se tresu i dah mi je plitak.
„Bože, Brooklyn. Ne sviđa ti se.“ Pogne glavu „Oprosti, mislio sam...“ stavim
mu prste na usta da zaustavim priču.
„Nate.“ Pročistim grlo. „Ovo je najdivniji dar koji sam ikad dobila.“ Opet mi
krenu suze i on obriše palcem. „Riječima ne mogu opisati kako se osjećam jer si mi to
dao. Hvala se ne čini dovoljno. Ovo je savršeno. Ti si savršen. Nosit ću ju svaki dan.
Obećajem.“
Ispusti dah i osjeti olakšanje nakon mojih riječi. „Hvala Bogu.“ Protrese glavom
„Prestrašila si me na minutu. Mislio sam da je mrziš.“
„Ne bih mogla mrziti ništa što je od tebe. I poslije ovoga… mislim, nekako bit
će mi lakše pustiti te danas, jer ću uvijek imati dio tebe uz sebe.“
On odmakne kutijicu sa strane legne i šapne mi na uho: „Ne idem nikuda dok ne
vidim kako svršavaš još dva ili tri puta.“
I s tim, sve misli o nakitu su nestale. Mislim samo na to što mi on čini, gdje su
njegove ruke, njegovi prsti, i gdje će mu sljedeće biti usta. Koji osjećaj on izaziva u
mom tijelu. Koju ljubav je posadio u moje srce.
27.poglavlje
Odradila sam dobar posao baveći se pekarom proteklih par tjedana. Radim više
nego inače da mi vrijeme brže prođe. Moj telefon je skoro pregrijan od poruka između
Natea i mene i imamo noćne skype spojeve točno u devet navečer. Prošli vikend sam
bila u Raleighu i sada on dolazi ovamo sutra nakon posla. Sve ide po planu. Naš balon
se raširio na nekoliko stotina kilometara.
Brooklyn's je imao puno posla sa kateringom i Ryan i ja planiramo zaposliti još

nekoga. Došli smo u moj stan da sve prijave pregledamo i odlučili smo naručiti kinesku
hranu. Moj kompjuter se oglasi kad pogledam na sat, i shvatim da smo izgubili pojam
o vremenu jer je ovo vrijeme za poziv s Nateom. Ispričam se Ryanu i otrčim se u sobu
javiti se.
„Hej ti“, kažem kad mu se prekrasno lice pojavi na ekranu.
„Bože, volim čuti tvoj glas i prekrasno lice na kraju svakog dana.“ Zagrize se za
usnu i nastavi: „I ne mogu dočekati da te vidim uživo.“ Provjeri na sat. „Dvadeset tri
sata.“
Zacerekam se i kažem da ću ga odmah nazvati natrag kad vidim pogled na

njegovom licu. „Tko je k vragu to?“ pita gledajući preko mog ramena. Okrenem se i
vidim kako Ryan stoji na dovratku.
„Hej stari, kako je u Raleighu?“ pita ga Ryan i tiho kaže oprosti tako da ga Nate
ne čuje.
„Usamljeno.“ Nate kaže bijesno. „Ne smeta ti da mi kažeš zašto ti je žao i kojeg
vraga radiš u sobi moje cure u devet navečer?“

Okrenem očima na prezaštitničkog dečka i kažem: „Ryan baš odlazi.
Pregledavali smo prijave i izgubili pojam o vremenu.“
„I o novom ugovoru također? Onom koji štiti tvoje interese?“
Zatresem glavom „Ne, ne još, ali hoćemo. Da te nazovem za minutu kad Ryan
ode?“
„Ne. Čekat ću dok ga ispratiš.“ Vidim kako se naslonio u stolicu i prekrižio ruke.
„Dobro.“ frknem. Ustanem i ispratim Ryana šapnuvši mu isprike.
„Ne brini o tome. Ne krivim ga što želi obilježiti svoj teritorij. Rekla si mu da se
ne mora brinuti zbog nas, je li? Mislim zašto bih ja htio djevojku s ružnom facom poput
tvoje?“ zeza me.
„Jako smiješno. Vidimo se sutra, glupane“, kažem.
Vratim se u sobu i dočekana sam s: „Dovoljno dugo, je li te pokušao poljubiti ili

nešto?“
Ispustim dug dah. „Nate, zbilja moraš biti dobar prema njemu. Sviđaš mu se, i
to trebaš zapamtiti jer kad sam s njim, on drži druge muškarce podalje.“
„Druge?“ oči mu se rašire. „Koje druge? I on je bio u tvom, našem, stanu na

večeri?“
O sranje, sad sam popizdila na njega. Dosta mi je iste priče oko Ryana. Skoro
svaki večer ista priča. Da provodim puno vremena s njim. On je moj partner. Prijatelj.
Ali sve što ja kažem kao da ne čuje. Umjesto da radimo nešto drugo preko skajpa, on
se uhvati Ryana.
Stanem pred monitor. Odmaknem se i skidam majicu, nasmijem se dok ju

prevlačim preko glave jer je Nate stao usred rečenice. Nikad ni za koga nisam izvela
striptiz. Nikad se nisam dirala kako se diram za njega da me on nije pogurao. Ali piće
od ranije me učinilo hrabrijom i odlučila sam se na ovo.

Nate još sjedi blizu ekrana pa vidim kako mu se želja pojavljuje u očima i skinem
grudnjak, ostavim da mi visi na prstu dok ga ne ispustim na pod. Usta mu se otvore i
zagrize donju usnu i znam da uživa. Polako skinem hlače i gurnem prste u svoje male
roze gaćice sasvim polako. Sramim se i totalno sam van svoje zone, ali kad ga pogledam
kako oblizuje usne i promatra svaki dio mog tijela, to mi da hrabrosti.
Kad se uhvatim za sise, čujem kako mrmlja. Tada čujem: „Čekaj. Daj mi
sekundu.“
Pomakne laptop i nosi ga u svoju sobu. Vidim da ga je stavio na krevet i

namjestio da ga mogu vidjeti cijelog. I ja isto napravim. Sad kad smo oboje smješteni,
Nate se skine. Ne lagano kao ja. Zapravo mislim da je oborio rekord za najbržeg stripera.
Nasmijem se i on kaže: „Molim te, nastavi.“ Kao da smo u poslu.
„Da, gospodine.“ Vratim ruke na sise, stiskakući i gnječeći zajedno pružajući da

vidi moj rascijep. Uskoro shvatim da ne utječem samo na njega, nego se i u meni gradi
orgazam, uzrokujući mokrinu između nogu. Uštipnem se za bradavice, zamišljajući da
su Nateove ruke na meni. Zabacim glavu i uzdahnem.
„Dobri Bože, ženo“ prorašpa.
Kad otvorim oči, uzbuđeno uzdahnem kad vidim kako rukom ide po svom alatu.
O. Moj. Bože. Ovo je jebeno. Osjetim kako se topim unutra. Gledati ga kako se dira je
najerotičnije što sam vidjela. Pomisao da on isto osjeća za mene da mi hrabrost da
nastavim niže.
Pomaknem ruku sa sisa, preko rebara i trbuha sve do malog grma tamnih kovrča.
Pronađem mokri ulaz i prstom raširim vlažnost po klitorisu.
„Slatki Isuse“, čujem Natea kako uzdiše.
On se stišče i ubrzava pokrete dok mu u očima gori želja. Kako prstima kružim
po osjetljivom mjestu, i gledam ga kako drka, osjetim kako orgazam nailazi. Dolazi sve
brže i osjećam da sam blizu.

„Dušo, svršit ću“, mrmlja. „Svrši sa mnom. Gurni prst u sebe i svrši sa mnom.“
Zahtijeva.
Učinim to bez imalo razmišljanja. Tako sam napaljena trenutno gledajući ga i

slušajući njegove naredbe da odmah padam u trans i eksploziju kad me orgazam
preplavi po mojim rukama.
Oči su mi zatvorene dok me nosi zadnji val olakšanja kad čujem kako viče u
svom olakšanju. Otvorim oči taman kad mu se sjeme prolije po trbuhu. Kad se oporavim
od najboljeg iskustva ikad, shvatim što sam upravo učinila i osjetim da sam pocrvenila.
Pokrijem se plahtom. Vidim da Nate uzima maramicu i briše se. Tada pogleda u
ekran i pogleda me u oči.
„Wow Brooklyn! Ovo je bilo nevjerojatno.“
Božica u meni napravi salto i šalje mi puse.

28.poglavlje
„Za nas!“ kaže Ryan, držeći čašu šampanjca odmah nakon najuspješnijeg
sastanka ikad. Mislim na to kako sam ranije bila nervozna zbog naše ponude izdavačkoj
kući. Ali smo uspjeli zahvaljujući Ryanu i sada se Brooklyn's konačno probio. Skoro
iskočim iz vlastite kože kad čujem kako se vrata zalupe i ugledam Natea kako bijesno
gleda mene i Ryana dok držimo šampanjac.
„Nate, uplašio si me.“ Pogledam na sat i nasmijem se. „Uranio si.“
„Očito ne dovoljno rano.“ Vidim mu bol u očima. Okrene se da ode. Brzo dam
čašu Ryanu i otrčim za njim hvatajući ga na stubama.
„Nate nisam sigurna što misliš da se događa, ali daj da objasnim.“
Makne mi ruke sa svojih ramena. Kliznem kraj njega i blokiram mu izlaz i tada
stavim ruku na njegova prsa. „Čekaj. Upravo slavimo novi posao s kateringom. Veći
nego sam mislila da ćemo ikad imati, udvostručit će mi zaradu. Slavimo. Molim te vrati
se i proslavi s nama. Sa mnom.“
Stojim na prstima i poljubim ga u obraz i protrljam mu čeljust. Osjetim kako se

opušta pod mojim dodirom. Nasloni se na zid i zatvori oči i mrmlja si nešto kako ja
nisam kao ona, ali riječi su zamršene i ne razumijem ga. Uhvati me za ruku i povuče na
sebe.
„Naravno da ću proslaviti s tobom. Bože, Brooklyn, žao mi je. Mislio sam… kad
je rekao za nas… mislio sam...“
„Znam Nate. U redu je. Tvoja sam… uvijek.“ Zagrlim ga.

Podigne me i da mi pravi poljubac konačno, tada me odnese natrag u stan, gdje
zbunjeni i vidljivo raspizđen Ryan skuplja papire i planira otići.
„Ryane, nemoj ići.“ Preklinjem. „Ti si zaslužan za ovaj posao. Molim te, ostani
da proslavimo.“
On pogleda u Natea i sigurno su razmjenili neke misli samo pogledom, dok on

odmahne glavom prema Nateu i kaže meni: „Ne, okej je. Uživajte u ostatku šampanjca.
Znam koliko želiš provesti vrijeme s njim.“
Krenem protestirati kad Nate kaže: „Hvala čovječe, to mi puno znači. Vidjet
ćemo se već.“
Vrata se zatvore za Ryanom kad brzo ode. Nate prođe kraj mene uzme čaše i
digne ih, pa kaže: „Čula si čovjeka. Iskoristimo ovo dobro.“
Moje tijelo je još zapaljeno od sjećanja na prošlu noć i adrenalin je još visok
nakon ovog sastanka. Ne želim uništiti ovu noć svađajući se s Nateom oko Ryana.
Konačno, morat će se naviknuti da sam blizu Ryana. Pa, dam sve od sebe, priđem mu i
izgubim se u njemu cijele noći.
Subotnja jutra su nam kao Božićna. Biti u Nateovim rukama nakon tjedan dana
je dragocjen dar. Ležimo istražujući jedno drugo, prepričavamo cijeli tjedan i smijemo
se pod plahtama. To su trenutci koje ću najviše cijeniti kad sutra ode. Pokušam ne misliti
na to, samo želim živjeti u trenutku. Telefon mi se oglasi. Toliko o trenutku.
„Stvarno?“ Nate pogleda na sat. „Tek je sedam ujutro, što bi moglo biti tako
važno?“ kaže, zijevajući.

Uhvatim telefon i vidim da je Ryan. Pročitam poruku i uzdahnem jer znam da
ovo neće izići na dobro. „Nate“ kažem nježno kad se okrenem prema njemu. „Čini se
da ću morati na posao na nekoliko sati. Ryan je dogovorio neke razgovore za posao
jutros.“
„Naravno da je.“ Ustane i izvuče bokserice ispod jastuka koje smo ostavili tamo
sinoć. Dok odlazi u kupaonicu, čujem kako mrmlja: „Gnjida mi vraća za jučer.“
Vičem na njega kroz vrata koja je upravo zalupio. „Bit ću brza. Par sati samo.
Obećajem.“
„Kako god“, mrmlja. Tada čujem da je upalio tuš.
Manje od dva sata kasnije, Missy je nova zaposlenica. Na putu u stan shvatim da
sada imam tri zaposlenika i partnera. Daleko sam napredovala u godini dana, kad smo
bile samo Kaitlyn i ja. Gotovo preskačem stepenice. Ne mogu dočekati da se mazim s
Nateom u krevetu.
Ali uđem u prazan stan. Nate mi je ostavio ceduljicu da je otišao na trčanje.

Odlučim umjesto da ga čekam, otići dolje pomoći Kaitlyn da ona malo odmori. Dok
raščišćavamo od jutarnje gužve, vidim kako se Nate isteže poslije trčanja. Spremam se
sliniti po njegovom tijelu kad vidim ženu kraj njega. Ona je isto vruća i znojna. Oči su
mi zaljepljene na staklo kad vidim kako zabacuje kosu preko ramena. Pričaju još kratko
i kad se okrene smješeći se i stavi ruku na njegovu podlakticu, moje tijelo se stisne. On
joj pruži ruku kao pozdrav i zadrži malo duže nego je trebalo. Tada vidim da gospođica
Vrteći-kosu mentalno skida mog čovjeka kad on odlazi od nje i ulazi u pekaru.
Nasmije mi se slatko kad prođe, ali ne kaže ni riječ. Slijedim ga iza.
„Nate?“ kažem tiho pitajući ga milijun pitanja s tom jednom riječi.
Okrene se prije nego dođe do stepenica i kaže „Jebeno je, nije li, biti s druge
strane?“ i tada ode.
Što se upravo dogodilo?

Kaitlyn se vrati nakon pauze i ja odem u stan taman kad je Nate izašao iz
kupaone. Bacim telefon na krevet samo da vidi kako sam ljuta. Imam par minuta da ovo
riješim. Razumijem da je ljubomoran na Ryana, ali nikad mu nisam dala razlog za to.
Ryan me ne želi kao ona glupača njega. Ne flertam s Ryanom, on je poslovni partner i
prijatelj. Velika razlika.
„Slušaj, Nate.“ Sjednem i prekrižim ruke na prsima. „Znam što radiš. Pokušavaš
me napraviti ljubomornom.“
„Djeluje li?“ podigne obrve i ja se trudim ignorirati znoj koji curi po njegovim
prsima.
„Naravno, ti idiote!“ vičem. „Ta cura je slatka i očito te želi. I nije izgledalo kao
da ju želiš razuvjeriti da i ti nju ne želiš.“ Udahnem prije nego upitam „Želiš li ju?“
On brzo odgovori „Ne, Brooklyn, ne želim ju. Ali htio sam da vidiš kako je to
kad je kraj mene netko tko me želi.“
Okrenem očima. Nisam spremna za još jednu svađu oko Ryana. „Nate, ne znam
što još da učinim da vidiš da ja ne želim Ryana ni on mene. Zašto ne popričaš s njim?
Neka ti on kaže.“
On se nasmije. „Oh, ti misliš da će se on odmah otvoriti i priznati da ide za

mojom curom? Da, baš. Osim toga, probao sam jednom prije, ako se sjećaš, i završilo
je tako da si mi rekla da odjebem i otišla si na mali odmor na plažu.“ Provocira.
„O moj Bože, Nate, tako si naporan.“ Udarim nogom u pod. „Volim te. Želim
tebe. Nije bitno želi li mene netko drugi, a ne želi, ja sam tvoja i ništa drugo nije važno.“
„Očito da on znači.“ Pogleda u pod i izbaci donju usnu. Duri se.
Ja stisnem usta da zadržim smijeh koji se želi razvući na mom licu. „Da, naravno
da znači. Kao partner i prijatelj. Ali ne volim ga.“ Ustanem i odem do njega, uhvatim
mu lice rukama. „Nate, volim te. I ti značiš više. Najviše.“

Zgrabi me jako i pritisne uz sebe tako da osjetim svaki dio njegovih mišića. Tada
šapne u moju kosu. „Bože, koliko te volim.“
„Ne više nego ja tebe.“ Uvjeravam ga.
Tada spusti ručnik da padne na pod i nastavimo s onim što nismo mogli raditi
jutros u krevetu. Ostatak vikenda proveli smo u krevetu, osim kad smo se seksali na
kauču. I u kuhinji. Oh, i u tušu. Imali smo malu stanku dok nam napravi večeru. Do
vremena kad je otišao, naš balon je bio opet cijeli i nismo mogli biti sretniji. Tek je
ponedjeljak i nema ga tek jedan dan, ali ludo mi nedostaje. Dobro što je Missy mogla
odmah početi raditi, jer mogu se zaposliti oko njenog osposobljavanja. Pa se nadam da
će vrijeme proletjeti. Nakon posla, Ryan je pitao hoću ići na penjanje s njim.
„Naravno. To je svejedno u dvorani.“
On kaže, okrećući oči: „Ni blizu pravom penjanju, ali moram nešto napraviti da
izbacim energiju.“
Zvuči uzbudljivo i pomoći će da mi vrijeme prije prođe do skajpanja s Nateom.
„Naravno, sve dok sam kući do devet“, kažem. On zabrunda. On zna sve o tome
s Nateom. Dobro, ne baš sve.
Jedva zadržavam uzbuđenje dok vozim državnom. Za par minuta ću vidjeti

Natea. Znam da je prošlo samo pet dana od kad sam ga vidjela. Pa, zapravo, samo
osamnaest sati od kad sam ga vidjela, ali pet dana od kad sam ga dotakla i to je jedino
važno. Njegov dodir, poljubac, miris. Te stvari ne mogu imati preko kompjutera.
Radimo ovo tek tri tjedna i pitam se do kad ćemo izdržati ovako. Ludim bez njega kraj

sebe svaki dan. On ludi jer je Ryan kraj mene iako ga uvjeravam da nema razlog svaki
puta kad imam šansu. Telefon mi se oglasi.
Nate: Ne mogu dočekati da te vidim, srce. Požuri i dolazi ovamo. Pazi se. Ali
požuri. I nemoj tipkati i voziti. XOXO
Nasmijem se, zbilja mu želim napisati da mi onda prestane slati poruke. Ali
osjećam da mu to ne bi bilo smiješno. Kad je riječ o mojoj sigurnosti, Nate je odlučan.
Inzistirao je da se postavi alarm u mojoj zgradi i prije nego se preselio i dao je ugraditi
još neka pojačanja na vrata mog stana. Moja sigurnost je definitivno ono što on i
Michael imaju zajedničko. Kao i Michael koji je inzistirao da imam dokumente i telefon
uvijek dok trčim.
Brzo pogledam na narukvicu i pomislim na jedina dva čovjeka koja sam voljela
u životu. Zatresem glavom, još ne vjerujući da ju je dizajnirao za mene. Michaelov
dijamant sjaji kad ga sunce obasja, i mislim koliko volim Natea što ju je izradio za
mene. Minutama kasnije, dovučem svoju napaljenu guzicu i parkiram pred Nateovu
zgradu. Vrata njegova stana se otvore i on dotrči niz stepenice dočekati me u autu prije
nego sam ugasila auto. Otvori vrata, sagne se i izvadi me iz auta. Zgrabim torbicu prije
nego me ugrabi. Smijem se. Ljubi mi vrat. Zaključam auto.
„Izgleda da ću stvari izvaditi kasnije“, cerekam se.
„Jebeno sigurno da ćemo kasnije.“ Šapne mi u uho.
Naslonim mu se na prsa i duboko udahnem miris čistog rublja i čistog Natea.

Nedostajao mi je taj miris. Odbijala sam oprati jastučnicu cijeli prošli tjedan jer nisam
htjela oprati njegov miris. Ali nikada nikome to ne bih priznala.

Ovog jutra još jednom radim omiljenu stvar – uživam u Nathanu Rileyu. Ostali
smo dugo budni gledajući horore, i jeli sve što smo našli jedno drugom na tijelu – što
više-manje sadrži čokoladu i maslac od kikirikija. Bili smo neuredni, ljepljivi, ali sve
čišćenje je bilo vrijedno tri orgazma koja mi je priredio.
Gledam ga dok spava. Diše duboko i ujednačeno. Njegova kosa je savršeno

neuredna, posebno jer smo otišli u krevet odmah poslije tuširanja. Kako on može
izgledati savršeno dvadeset četiri sata na dan je neobjašnjivo. Shvatim da se nije brijao
nekoliko dana. Znam da je to učinio za mene. Zna da mislim da je seksi ovakav.
Moj telefon se oglasi u dnevnoj, i lagano se izvučem da ga ne probudim. Lagano

uzmem Nateovu majicu od sinoć i pomirišim, pa tek onda odem po telefon. Poruka od
Ryana. Opet problemi s aparatom za ekspreso. Nitko ga ne može popraviti osim mene.
Nazovem Ryana, nadajući se da ću mu brzo objasniti kako to riješiti da se što prije
vratim ljenčariti s Nateom, ali mi ne mogu objasniti što je s aparatom.
Uzdahnem u frustraciji i kažem da me nazovu na skajp da vidim što rade.

Ostavim telefon i uzmem laptop s poda gdje su mi sve stvari koje smo napokon kasno
navečer donijeli gore. Na povratku u dnevnu, zatvorim vrata Nateove sobe da ga ne
probudimo. Ne prođe puno vremena prije nego im objasnim kako ga popraviti sada kad
vidim što rade.
Deset minuta kasnije, ponovno radi i čujem mušterije kako navijaju. Ryan
odnese kompjuter u kuhinju i stavi ga na stol samo da se pozdravimo.
„Vidimo se sutra u dvorani navečer?“ pitam
„Svakako, Lyn. Najbolja si i volim te, znaš?“ nasmije se.
Nasmijem se. „Ti isto.“ Odgovorim i spustim laptop. Tada skočim s kreveta kad
čujem da je nešto iza mene. Pogledam i vidim Natea kako baca nešto na stakleni stolić,
lomeći ga totalno. Vidim da je to bejzbolska loptica koja se zaustavlja kad naiđe do
kauča.
„Š-što se dogodilo? Zašto si to napravio?“ pitam panično.

Oči mu pobjesne i skupi šaku. Jedino takvog sam ga vidjela onu večer u baru kad
mi se onaj lik pokušao nabacivati. „Što misliš zašto sam to učinio, Lyn?“ Nije mi
promaklo da mi se obratio nadimkom. „Nalaziš se s njim u dvorani sutra? Odmah nakon
što odeš od mene?“ viče. „Najbolja si Lyn… volim te Lyn“, ponavlja Ryanove riječi.
Obiđe oko kauča, ne mareći što bos gazi po razlomljenom staklu. „Jebeš li se s
njim?“
Moja usta se otvore i oči se rašire. Ne mogu vjerovati da me to upravo pita, nakon
iznimne noći koju smo proveli, nakon izjava ljubavi i šaptanja o zauvijek ranije.
„Ne, naravno da ne!“ vičem na njega „Nate, ne znam što si čuo, ali Ryan me
zvao iz pekare, da im pomognem popraviti aparat. Nema ništa između nas.“ Ustanem
se i priđem mu.
„Ne!“ pokaže na mene da me zadrži na mjestu. „Ne diraj me. Znam što radiš.
Nemoj mislit da nisam primjetio svaki puta kad pričamo o njemu, ometaš me da ne
moraš priznati.“
„Priznati?“ zatresem glavom. „Nate nema se što priznati. Ryan je moj prijatelj i
partner. I to je sve.“
„Kladim se da još nije potpisao novi ugovor, je li?“ zatrese glavom u ljutnji.
„Ne, ali…“
„Nisam ni mislio.“ Prekine me „A što s dvoranom i volim te?“ zatvori oči na te

riječi. „To ne zvuči kao da ti je prijatelj. Zvuči kao da ti je jebeni prijatelj s
povlasticama.“
„Nate nije tako. Znaš me. Volim te. Mislim da ova naša razdvojenost tebi daje
nesigurnost zbog tvojih prošlih veza.“ Pokušam objasniti.
„Niječeš li da rabiš seks sa mnom da me ometeš u pitanjima o njemu?“ Gleda

me oštro u oči.

„Nije tako, Nate.“ Molim ga. „Radije bih se seksala s tobom nego svađala zbog
njega. Posebno jer se nemamo oko čega svađat.“
Nate hoda po stanu, rukom prolazeći kroz kosu. „Vjerovao sam ti, Brooklyn.
Kako si mi to mogla učiniti?“
Dignem ruke u zrak u obrani „Nisam ti ništa učinila Nate“, frknem.
Okrene očima i ima divlji pogled. „Ne vjerujem da se ovo opet događa. Znao
sam da neće potrajati. Ništa nije dobro. Bila si u pravu. Nikada nismo ovo trebali
učiniti.“ Podigne ruku i prelazi po tetovaži.
„Opet se događa? Što misliš pod tim?“ pitam. Gledajući ga, konačno mi sjedne.
„Ne govoriš da sam kao one, je li? Claudia i tvoja mama?“
„Ako cipela pristaje…“ kaže kroz zube. Nikada nisam vidjela njegove oči tako
tamne i udaljene.
„Nate, molim te smiri se, plašiš me. Ništa se ne događa.“ Uzmem njegov telefon
i priđem mu „Nazovi Ryana, on će ti reći.“
Uzme telefon, ali umjesto da nazove, baci ga od zid. Padne na pod u komadima.
Znam kakav je to osjećaj. Moje srce puca isto tako upravo. Odmaknem se, šokirana i
povrijeđena njegovim riječima i djelima. Suze mi se slijevaju niz lice. On bulji u
slomljeni telefon. Tada obiđe komade stakla i pogleda u mene, proučavajući moje lice
i trag mojih suza koje padaju sa brade. Duboko udahne, lagano ispusti dah i mislim da
se smiruje. Mislim da mora vidjeti koliko je van kontrole. Tiho se molim da shvati da
je to njegova paranoja i da je sve to zamislio u svojoj glavi.
Nisam spremna na ono što je izašlo iz njegovi usta sljedeće.
„On ili ja“ kaže teško, gledajući me hladnim i praznim očima.
„Što?“ plačem „Što to govoriš?“
„On ili ja“, ponovi, „tvoj izbor. Želiš li njega ili mene?“

„Tebe. Želim tebe. Uvijek si bio ti, Nate.“ Vičem. Pokušavajući se probiti kroz
zid koji je podigao među nama.
„Tada ga ostavi. Otkupi. Učini što god treba da ga makneš iz svog života.“
„Nate, to je ludo. On je moj partner, imamo ugovor. Plus, prijatelj mi je.“

Preklinjem.
„On ili ja Brooklyn.“ Kaže lagano.
O moj Bože. Stvarno mi daje ultimatum. Zatvorim oči i srušim se na kauč. Kako
očekuje da biram između posla i njega? Jer upravo to radi. Ja njemu to nikad ne bih
učinila. Zato ga nisam mogla pitati da ostane u Savanni.
„Da me voliš“, kažem tiho, „da me stvarno voliš, nikada me ne bi tražio da

biram.“
On ostane tih. Vidim kako bulji kroz prozor. Moj slomljeni čovjek, možda ne
može biti izliječen. Možda nije sposoban za vezu. Možda ne mogu živjeti s čovjekom
koji mi ne vjeruje.
Okrenem se i odem u sobu obući se u ono od jučer. Tada zgrabim laptop i

spakiranu torbu i krenem prema vratima. Okrenem se da ga pogledam. Nije se
pomaknuo, još bulji kroz prozor. To nije čovjek kojeg znam. To nije čovjek kojeg sam
mislila da volim.
Pružim ruku do kvake kad progovori: „Pa, odlučila si.“
Trzaji potresu moje tijelo. Suze mi cure niz lice brže nego ih mogu obrisati. Moje
srce je polomljeno, isto kao i ono na njegovoj ruci.
„Ne“, ispljunem, „ti si.“
Tada odem i vrata se zatvore za mnom.

29.poglavlje
Ne znam kako sam vozila deset minuta do Emme. Sve čega se sjećam je kako
sam izbacila glavu kroz prozor auta i ispraznila sadržaj želuca duž ceste.
„O moj Bože, Lyn!“ Emma vrisne kad otvori vrata i vidi me. „Što se dogodilo?“
Kolabiram u njenim rukama i potonem na pod, a tijelo mi se nekontrolirano trese.

Mislim da se u nekom trenutku pojavio Graham i odnio me unutra, jer sam završila na
kauču pokrivena dekom i šalica kave me čekala na stoliću. Pogledam u Emmu koja
strpljivo čeka da nešto kažem. Lagano me češka po leđima. Izgledam totalno u neredu.
Pogledam u zgužvanu odjeću i vidim tragove suza. Posegnem da obrišem suze s lica i
vidim maskaru od jučer razmazanu na rukama. Provučem ruke kroz zapetljanu kosu.
Bože, sigurno sam dobra pojava.
„Taj seronja bolje da izgleda gore od tebe jer ću ga prebiti.“ Kaže napokon.
Pogledam i prekinem svoju šutnju. „Graham?“ pitam gledajući po njihovom

stanu.
„Otišao je do Natea. Nisam se čula još s njim.“ Stavi ruku preko moje da me
umiri. Provedem idućih par sati plačući, prepričavajući joj što se dogodilo i odlascima
na wc. Kad se Graham napokon vrati, vidim kako lagano i u nevjerici odmahuje glavom
Emmi. Pogled u njegovim očima kaže sve. Vidim da me žali i znam što to znači. Nate
je gotov sa mnom. Moram otići. Moram otići odavde, ali Emma me natjerala da se
otuširam. Valjda da ju ne sramotim. Mora da smrdim kao tvor.
Tada me ona mojim autom odveze u Savannu, a Graham nas prati njihovim.
Cijelim putem pokušavam shvatiti što se dogodilo. Znam da ima problema s
povjerenjem, ali kako bih trebala biti s nekim tko me optužuje da ga varam čim stupim

u kontakt s nekim muškarcem? Pokušam se uvjeriti da sam učinila pravu stvar. Volim
ga. Ali neću mu dopustiti kao ni jednom muškarcu da me kontrolira.
Probudim se u nedjelju popodne odmorna, zahvaljujući tableti za spavanje koju

mi je Emma dala. Prva stvar koja me pogodi, nešto drugo od jučerašnjih momenata, je
miris Nateovog jastuka. Pojave se suze, opet, i pozli mi pa otrčim u kupatilo. Sve sam
izbacila. Nisam jela trideset šest sati tako da nisam imala ni gotovo ništa. Otuširam se,
obučem top i hlače za jogu prije nego potražim telefon.
Nađem Emmu i Grahama za kuhinjskim stolom gdje piju kavu i raspravljaju.

Emma mu govori da bolje drži svog psihički bolesnog prijatelja dalje od mene. Graham
kaže da on nije takav nego ima veliki problema s povjerenjem zbog njegove mame.
Kaže mu nek Nate bolje riješi svoja sranja prije nego ikad ponovno progovori sa mnom.
Složi se s njom i kaže da trebamo malo ostati razdvojeni, ali prizna da nije siguran da
će Nate ikad moći imati normalnu vezu.
Moje srce potone opet. Emma mi toči kavu. Ruke mi se tresu dok prinosim
ustima.
„Je li zvao?“ pitam, tražeći svoj telefon koji je između njih dvoje.
„Ne, slatkice, nije.“
„Poruka?“ pitam u nadi. Zatrese glavom i pogleda me u oči.
„Žao mi je Lyn.“ Pomakne se i sjedne do mene. „Mislim da moraš krenuti dalje.

Mora srediti svoj život i moraš ga pustiti da to napravi.“

Graham i Emma su ostali cijeli dan. Da me oraspolože, nahrane, pa bar su
pokušali, ali nisam bila gladna, i nagovarali me da pustim Natea za svoje dobro. Za
njegovo dobro. Tko zna dokle će ići ako stvarno vjeruje da sam ga prevarila.
Graham mi je rekao kako je bilo kad ga je Claudia prevarila. Mislio je da će Nate

možda ubiti budalu koja je spavala s njom, i jedva ga je spasio i objasnio mu da ona nije
toga vrijedna. Kako god, Graham ima pravo. Možda Nate misli da sam vrijedna toga.
Bi li zaista došao za Ryanom? Volim misliti da ne bi, jer ako Nate i ja nismo skupa,
nema razloga za to.
Prestanem pokušavati zadržati suze, jer je totalni promašaj. Shvatim da ga

moram pustiti. Moram da ga zaštitim od samog sebe. Grlo mi se stegne od pomisli da
nikad više neću biti s njim, osjetiti kako mu tijelo reagira na moj dodir, niti više osjetiti
nekoga tko će mi se uvući pod kožu. Komačno pošaljem Emmu i Grahama kući kad ih
uvjerim da nisam suicidalna.
Uzmem drugu tabletu za spavanje i nadam se da će mi pomoći da smirim

razmišljanja i barem privremeni mir.
Prošlih par tjedana kao robot sam obavljala isti posao, dan za danom. Radila sam
samo ono što moram od jutra do mraka. Glava me boljela od pitanja o Nateu. Kaitlyn,
Ryan, moji roditelji, drugi prijatelji, umorna sam od pričanja priče. I iako sam izostavila
puno detalja, još uvijek je iscrpljujuće. Užasno. Da, ta riječ me opisuje. Sve oko mene
je umorno. Iako ne pijem više pilule za spavanje, još spavam najmanje dvanaest sati
dnevno. Valjda je to moj način da pređem preko ovog sa Nateom. Više spavam, manje
mislim na njega. Ali stvar je, još mislim na njega. Svake jebene minute, svakog dana.
Kad vidim nešto smiješno, pogledam okolo da vidim smije li se i on isto. Dok
trčim, mislim na njegovo mokro, znojno tijelo. Svako jutro kad se probudim shvatim da

nisam u njegovim rukama i bude mi zlo, pa trčim u kupaonicu. I kvragu, valjda se
kažnjavam slušajući Nickelbackove hitove i našu pjesmu ponovno i ponovno. Izgleda
da nisam njegov razlog za promjenu. Možda je želio da budem, ali njegova ljubav nije
dovoljno jaka. Posegnem i zgrabim njegov jastuk, koji još miriši po njemu. Znam da ću
ga jednom morati oprati. Ali nisam spremna. Kao što nisam spremna skinuti narukvicu
koju je izradio.
Sada je samo podsjetnik na čovjeka kojeg sam voljela i izgubila. Svaki dan,
borim se da mu se ne javim. Ne znam koliko mailova i poruka sam napisala i obrisala
u zadnjoj sekundi. Podsjetim se da čak i ako budemo zajedno, on će imati problema s
Ryanom i bilo kojim drugim muškarcem u mojoj blizini.
Štitim Natea držeći ga dalje. Stalno to ponavljam. Postala mi je mantra.

Podsjetim se da ni on mene nije kontaktirao prošla dva tjedna. Da me volio, brinuo za
mene, kontaktirao bi me. Da se ispriča, objasni, da vidi jesam li okej. Ali ništa, Ryan je
bio moja stijena kad Emma nije tu. Stalno me provjeravao. Radio bi u pekari kad sam
ja bila preumorna. Čak je otkazao odlazak u Australiju na ronjenje. Večeras, došao mi
je napraviti večeru, opet.
„Jesi spremna?“ pita kad uđe kroz vrata.
„Ne još. Možda sutra.“ Svaku večer isto pitanje i odgovor. Želi da se vratim u
život, da idem na penjanje i opet ga pobijedim. A ja mu svaki dan isto odgovorim. Svaki
dan se nadam da je istina da ću sutra biti spremna. Napravio je lazanje, božanstvene su.
On kuha. Stvarno je savršen. Ima sve. Izgled, novac, šarm. Možda je baš on ono što mi
treba da prebolim Natea.
Bez razmišljanja nagnem se preko stola i poljubim ga. Želim obrisati prošlost i
sjećanje na grozan dan kad je Nate tražio da biram. Želim nešto da mi uzburka tijelo i
um. Želim se izgubiti u nečemu ili nekome.
Brzo shvatim da ne samo da mi Ryan ne uzvraća poljubac, nego me odguruje.

Stavi ubrus na stol i povuče me za ramena, odvede me do kauča i tamo se smjestimo.
Sjedne do mene, duboko udahne i lagano ispusti dah. Pogleda me ravno u oči.
„Lyn, je li to ono što želiš?“ pita. „Mislim, duboko u sebi, kad me pogledaš, i
kad si me poljubila, što osjećaš za mene?“
Pognem glavu u sramu i gledam u narukvicu koju vrtim prstima. „Volim te“,
priznam „Volim te kao brata kojeg nikad nisam imala.“
„I ja tebe volim kao malu sestru“, kaže.
„Mislila sam… mislim kad već misli da ga varam sa tobom… mislila sam da bih
mogla.“ Kad to izgovorim na glas shvatim kako smiješno zvuči. „O Bože, Ryan“, kažem
cereći se. „Žao mi je. Baš sam idiot. Možeš li mi ikada oprostiti?“
On se nasmije i zatrese glavom. „Ne moraš ni pitati, Lyn. Naravno. Opraštam ti.
I razumljivo je zašto želiš nešto drastično da se izvučeš iz ovoga.“ Uhvati me za ruku
„Ali zašto ne nešto kao boks ili ronjenje? Možda ronjenje na dah? Možemo otići bilo
koji dan“, kaže u nadi.
Nasmijem mu se. „Ne sumnjam da bi učinio to za mene.“ Odemo završiti večeru.
Ryanov telefon zazvoni i on brzo odgovori i izađe iz mog stana pričati sa nekim.
U zadnje vrijeme je tajanstven. Učinio je puno toga prošlih dana, ostavio je sve da bi se
javljao na telefon čim zazvoni. Mora da ima novu curu i ne želi da slušam njihov
ljubavni razgovor dok sam još u neredu. Zahvalna sam mu za to. Ali kad god ga pitam
s kim priča, uvijek kaže nitko. Valjda je veza sasvim nova pa ne želi još probiti balončić.
Balončić. I moje misli su instantno na Nateu.

30.poglavlje
Svaki dan mi je malo bolje. Iako sam emocionalna, i tijelo mi ne može izvršavati
fizičke aktivnosti i osjećam se usrano. Pa, kao podrška da sama sebe opalim u guzicu i
krenem sa životom. Napravi krug. Pusti kočnice.
Pitala sam Kaitlyn da mi pomogne. Znam dobro Scotta, vatrogasca, vjerojatno

me neće taknuti štapom nakon što sam navukla masku bez emocija. Ali možda Carl ima
drugog prijatelja koji bi mi dao šansu. Ryan uđe taman kad Kaitlyn prelazi po popisu
prijatelja koji bi bili dobri za mene. Govori o super kosi i dobrim guzicama kad ju Ryan
prekine.
„Pa, hvala, dame. I ja mislim da ste vi atraktivne isto.“ Namigne nam. Kaitlyn
ga za malo promaši kuhačom koju je bacila preko kuhinje.
„Ne ti, Ryan. Prelazimo popis izlazaka za Lyn. Izgleda da je spremna za život,
pa eto.“
On podigne i skupi obrve prema meni. Okej, nisam baš tako rekla kad sam ju
pitala.
„Ja nisam namjeravala popeti se na ničijeg… ovaj konja.“ Kažem sramežljivo

„Mislila sam da nakon gotovo mjesec dana, je vrijeme da razmislim da krenem dalje.“
Ryan plane. Ostavi sve što je radio i dođe do mene. „Lyn, jesi sigurna da si
spremna? Mislim, možda bi trebala čekati. I jesi li razgovarala s Emmom o ovome?
Popričaj s njom prije nego požuriš.“
„Žurim? Misliš da je odlazak na dejt žurba? Mislim da si i ti htio da se

pokrenem.“

„Sve što kažem je da bi trebala popričati s Emmom. Znaš, najboljom
prijateljicom“, naglasi.
Pa nisam s njom to raspravila. Prestala je sa dolascima nakon dva tjedna kad sam
joj rekla da se vrati u svoj život.
„Dobro“, protisnem. Vrati se i pokupi neke papire koji su bili na stolu. „Nećeš
zaboraviti? Prvo popričaj s njom.“
„Da. Pričat ću s njom. Kriste!“ stvarno je kao brat. Jako zaštitnički brat, rekla
bih. Nagnem se da mu pomognem i vidim papire i vidim originale kompanije koja je
pomogla kad sam prvi puta otvorila Brooklyn's. Nisam ni znala da to još imam.
„Što radiš sa tim Ryan?“ pitam ga.
Ignorira me i spremi, s drugim papirima u fascikl prije nego odgovori. „Uh,

toliko smo toga potpisali pa sam mislio iskoristiti istu firmu za jedan svoj biznis.“
Pogledam ga. Hladnim, tvrdim pogledom s podignutom obrvom, što znači da

nisam sigurna da mi govori istinu.
„Lyn, imaš svako pravo biti zabrinuta, nakon onoga što sam htio ranije, ali
obećavam da nema veze s franšizom za pekaru.“
„Hmmm“, mrmljam.
„Hej to me podsjetilo“, kaže, okrećući se prema meni. „Moram otići iz grada na

par dana zbog druge prilike za posao.“
„Oh? Kakva prilika?“ znatiželjna sam i malo zatečena s prilikom koja bi ga

mogla udaljiti iz Savanne. Iako sam skroz znala da neće ostati zauvijek.
„Stvarno ne želim o tome još. Mogao bih ureći.“
Pitam se je li samo to u pitanju. Jako je tajnovit s svim telefonskim pozivima u

zadnje vrijeme. Sigurna sam da ide dalje za nekom novom srećom. Ali držim jezik za
zubima.
Kasnije, kad idem baciti smeće, vidim Ryana pred pekarom na telefonu. „…čuo
si me… ne, naravno da nisam… znam… samo učini nešto brzo… okej vidimo se
uskoro.“
Popnem se u stan i nazovem Emmu.
„Hej curo, kako ide?“ Pozdravi me.
„Dobro, nadam se.“ Razmjenimo tračeve i pričamo kao inače. „Hej, željela sam
tvoje mišljenje o nečemu.“
„Uvijek. Pucaj.“ Nasmije se.
„Pa, razmišljam da me Kaitlyn i Carl pokušaju popraviti.“ Riječi zvuče strano

kad ih natjeram preko usana drugi puta danas.
„Ne!“ Ona vrišti i moram maknuti telefon od uha. „Okeeeej, reci mi kako se
stvarno osjećaš.“
Okrenem očima na telefon. „Ne, stvarno, zašto ne?“
„Lyn, tek je prošlo mjesec dana. Svaki s kojim izađeš će biti kao vreća za udarce.
Misliš li da je to okej prema Nateu?“ pa zbilja nisam tako mislila. Mislim da ima pravo.
„Reci mi, zašto tako rano želiš početi izlaziti?“ pita me.
Odlučim da je istina najbolja opcija s njom. Ionako ona vidi kroz mene ako ju
pokušam muljati. „Ne želim to stvarno. Samo se osjećam užasno. Svaki dan. Umorna
sam i čangrizava i bolesna sam od fizičke boli za njim.“ Priznam „Nadam se ako
upoznam super likove, možda mi daju nadu za budućnost i…“
„Čekaj“, prekine me, „čekaj prokletu sekundu i vrati se natrag.“
Zbunjena sam „Huh?“
„Rekla si da si umorna i kučkasta i osjećaš se bolesno. Kao baš bolesna? Ili se

samo osjećaš kao govno?“

„Uh, pa povraćam puno. Ali se tada osjećam bolje. Većinom ujutro kad shvatim
da nema Natea i da se ne vraća natrag.“ Frknem.
„Što još? Dešava li se još nešto… fizički?“ pita.
Mislim na minutu. „Glavobolje. Oh i ne mogu podnijeti miris muffina s

borovnicom više. Od njih mi bude zlo.“ Nateovi omiljeni, pomislim u sebi.
„Lyn, o moj Bože!“ kaže zabrinuto. „Zvuči kao da si trudna. Ima cura koju znam
i nedavno je isto rekla da ima te simptome, a trudna je. Umorna, čangrizava, glavobolje,
muka od hrane i jutarnje mučnine.“
Jutarnje mučnine? Muka od hrane? Bože, ne. Nije to to. Emma je dramatična.
Samo moje tijelo pokušava preboljeti Natea.
„Jesi li imala mengu u zadnje vrijeme?“ pita me.
„Da, naravno. Prije par tjedana.“ Uvjeravam je. „Plus, na piluli sam, znaš to.“
„Je li to normalno? Znaš da pilula nije sto posto sigurna, je li?“
Pomislim unatrag. „Mislim da je bila slaba. Ali Emma bila sam jako loše. Još
jesam. Zato sam bolesna.“
„Ne bolesna, Lyn. Trudna.“ Uvjerena je „Kladila bih se u svoj život.“
Mislim na ono što je rekla, na to kako se osjećam u zadnje vrijeme. Svako jutro
mučnina, umorna cijeli dan. Može li biti? Sigurno ne. Sudbina ne bi bila toliko okrutna.
„O Bože, Emma.“ Plačem. Čujem kako šuška okolo i stvara neku buku. „Ne
mrdaj!“ kaže gotovo bez daha. „Ostani tu gdje jesi. Dolazìm kroz par sati.“

Ležeći na stolu za pregled, s dignutim nogama, još ne vjerujem u kućni test koji
mi je Emma kupila jučer. Da, bila je pozitivna linija, a test laže pa bilo koja linija znači
trudnoću. Ali ipak ne vjerujem. Ne mogu zamisliti kako, pa ne vjerujem dok ne dobijem
siguran dokaz.
Emma sjedi kraj mene, drži me za ruku dok mi doktor stavlja neku dugu stvar u
mene, što, ironično, je prekriveno kondomom. Istom stvari koja bi zaštitila od ovoga.
Oči su mi zatvorene dok se tiho molim da je test bio u krivu. Da sam samo bolesna jer
pokušavam preboljeti Natea. Da mi život neće biti kao rulet.
„Ovdje“ kaže doktor, a ja otvorim oči i vidim u što pokazuje. „Ovo malo zrnce
ovdje, maleni kikiriki, to je tvoja beba. A ovo pulsiranje je kucanje srca.“ Vedro mi se
nasmije. „Čestitam gospođice, Vaughn. Čini se da ste trudni oko osam tjedana.“
Moj pogled u doktora čini se kao da nisu vijesti koje sam očekivala. Brzo makne
instrument iz mene, obriše ga i kaže da će nas ostaviti na kratko.
„Oh, Lyn.“ Emma me zagrli. „Ne brini. Sve će biti okej. Čekaj i vidjet ćeš. Stvari
će se okrenuti na bolje. Obećavam.“
Po povratku u stan, pokušavam probaviti sve što mi je doktor rekao. Izgleda da

su tablete koje sam rabila prije nekog vremena utjecale na antibejbi pilule. I kaže da
nisam posumnjala da sam trudna jer su izazvale lagano krvarenje taman oko vremena
kad sam trebala dobiti menstruaciju. Suze mi se slijevaju na Nateov jastuk dok piljim u
malu crnu sliku koju mi je doktor dao, sliku malog kikirikija. Nateovo dijete.
Natjerala sam Emmu da čuva tajnu. Naravno, morat ću reći Nateu prije ili
kasnije. Ali prvo moram sama posložiti neke stvari. Rekla je da će ostati sa mnom par
dana jer je ionako htjela doći ovaj tjedan. Emma legne u krevet sa mnom. Kad se
isplačem, opet, sjetim se nekoliko ideja kako olakšati situaciju, obrišem lice i pokušam
izgledati uvjereno.
„Mogu ja ovo.“ Kimnem glavom prema njoj, „Mogu biti samohrana majka. Vidi
moj posao, savršen je za samohranu majku. Mogu smjestiti malu igraonicu u ćošak

kuhinje. Kvragu, mogu čak staviti bebu tu gore da spava i kupiti jedan od onih monitora
da ju vidim.“ Nasmije mi se slatko.
„Znam da možeš. I bit ćeš najbolja mama, Lyn. Ne brini oko ničega. Sve će se
riješiti, vidjet ćeš.“
Zaspem sanjajući savršenu plavooku curicu s dugom, tamnom kosom i slatke

visoke dječake kao Nate.

31.poglavlje
Dva dana kasnije od kad mi je Dr. Happy priopćio vijest, još hodam okolo u
nevjerici, ali polako prihvaćam što se događa. Par puta sam htjela nazvati Natea. Svaki
puta se uplašim, naravno. Možda će misliti da sam mu postavila zamku. Ili još gore,
možda neće htjeti dijete.
Sjedim u uredu pekare, suze mi se slijevaju neko vrijeme, vražji hormoni, dok
buljim u narukvicu koja je još oko mog zapešća i pokušavam probaviti da ću biti
samohrana majka. Sjetim se kad mi ju je Nate prvi puta stavio. Skinem ju, okrenem i
pređem prstima po posveti. Zapamti prošlost – vjeruj u budućnost.
Zatvorim oči čvrsto i zamislim budućnost bez Natea. Imam bliske prijatelje koji
će stati uz mene. Uvjerena sam da bi Ryan pristao biti surogat tata… ili bar ujak,
najdraži ujak. S prijateljima i obitelji, znam da mogu izvući najbolje od ovoga. Moram
to učiniti. Za njega ili nju, podragam još uvijek ravni trbuh, učinit ću što moram.
Otvorim oči i mislim da sam zaspala i upala u san kad vidim nikog drugog do
Natea Rileyja ispred mene, drži buket ruža u jednoj i fascikl u drugoj ruci. Bože, on je
svjetlost za umorne oči. Nosi traperice i usku crnu majicu koja pokazuje njegovu
impresivnu građu. Kosa mu je narasla, još više se kovrčajući na vratu i ima bradicu staru
nekoliko dana. Prekrasan je. Samo sekundu, moje srce poskoči, i tako sam uzbuđena da
se skoro ustanem iz stolice i zabijem u njega. Ali tada se sjetim što mora da se dogodilo
i uzbuđenje mi se pretvori u bijes. Emma mora da mu je rekla za bebu. To je razlog što
je ovdje. Ne zbog mene.
„Što ti radiš ovdje?“ ispljunem. On gleda u pod, tada digne oči i pogleda direkt
u moje. Osmjehne mi se tako da me tijelo izda, skoro se otopim na mjestu. Priđe par
koraka prema mom stolu i stavi vazu s prekrasnim ružama na njega. Tada spusti fascikl
i izvadi bilježnicu sa skicama.
„Imam ti toliko toga za reći, Brooklyn.“ Prođe rukom kroz kosu. „Ne znam gdje
početi pa ću ti samo pokazati.“ Otvori bilježnicu i odmakne se. Ima hrpa slika koje je
napravio za pekaru. Skice vanjske strane zgrade, okruga, čak kuhinje i ureda. Savršene
su, ali sam iznenađena kopiranjem izgleda pekare, koji nije kakva je, kao da je se ne
sjeća. Sve je krivo, ured je veći nego doista jest, a vanjski izgled je kao da je u nekom
šoping centru. Vanjski dio ne izgleda kao moja samostojeća zgrada, iako su vrata
identična. Zbunjena, pogledam ga s milijun ne odgovorenih pitanja.
„Samo mi dozvoli da ispričam na minutu.“ Pokaže na stolicu preko puta mene.

„Mogu li?“
„Dobro.“ Ispustim dug dah.
„Brooklyn“, kaže, „volim te.“
Zatresem glavom prema njemu. „Nate, ja…“
„Dušo, molim te hoćeš li me pustiti da govorim? Imam ti toliko toga za reći.“

Preklinje.
Ostanem tiho i prekrižim ruke na prsima. Možda kao zaštita za moje srce.
„Kao što sam govorio…“ podigne obrve prema meni, „Volim te. Volim te toliko
da me boli sad kad te gledam, ne znajući hoću li te ikada opet imati. Znam da sam
kompletno sjebao. Bilo je ne fer od mene da tražim da biraš između mene i njega, mene
i svog posla. Ali kunem ti se da sam sada bolje. Neću više nikada to učiniti. Iskupit ću
ti se ako mi daš priliku.“
Prestane pričati sekundu i shvatim kao znak da mogu pričati. Pitam se zašto nije
spomenio bebu?
„Nate, vjerujem da ti je žao. Ali puno sam mislila o svemu proteklih par tjedana
i mislim da ovo neće ići. Shvaćam zašto i ne krivim tebe zbog žene koja ti je stvorila
probleme s povjerenjem, ali mislim da ne mogu živjeti s čovjekom koji se stalno pita
hoću li i kada ga prevariti.

„Ne.“ Ustane iz stolice i klekne kraj mene, nježno me dirajući za nogu, šaljući
poznate iskrice u moje srce. „Ne, Brooklyn, želim da razumiješ da rješavam taj problem
posjećujem psihijatra i on mi pomaže. Znam da nisi spavala sa Ryanom. Znao sam i
tada da nisi. Nije da nisam tebi vjerovao, nego njemu.“
„Ipak, kako da znam da opet nećeš imati problema s njim, ili s bilo kojim
muškarcem u mom životu, naprimjer?“ Pitam ga.
„To ti pokušavam reći, Brooklyn.“ Pogleda me sa mjesta na podu. Uzme mi ruku

u svoju. „Dr. Bloom, moj psihić, mi je rekao da jedna od stvari koja mi može pomoći s
time je da postanem prijatelj s muškarcima u tvom životu. Ne samo da ih upoznam,
nego da se povežem dublje s njima.“ Kaže stiskajući mi ruku. „I djeluje. Zbilja djeluje.“
„Kako misliš djeluje?“
„Pa, prije par tjedana, par dana nakon što si otišla, nakon prve terapije kod dr.
Blooma, kontaktirao sam Ryana i…“
„Što?“ prekinem ga. „Nije mi ništa rekao.“ Pogledam ga i tražim odgovore.
„Ja sam ga molio da ne kaže. Htio sam sve riješiti prije nego te opet osvojim.
Vidiš skice? Na tome smo Ryan i ja radili. Gledaš novu lokaciju Brooklyn's pekare. U
Raleighu. Posjedovat ćeš udjel.“ Oči mu zasvijetle. Moje oči se rašire kao upozorenje.
On protrese glavom. „Ne franšiza Brooklyn, druga lokacija. Nad kojom ćeš imati
potpunu kontrolu.“ Izvadi neke papire iz fascikla. „Vidiš, ovo je novi ugovor koji ti daje
da otkupiš Ryanov dio nakon par godina.“
„Otkupim ga? Ali to nije…“
„Njegova je ideja, ne moja.“ Uvjerava me.
Ostanem tiha. Pokušam probaviti informaciju. Nova pekara… on i Ryan su

prijatelji… želi me natrag.
Prekine mi misli kad kaže: „Ima još jedna skica koju želim da vidiš.“ Tada
podigne rukav do ramena i otkrije novu tetovažu. Ne vjerujem što vidim, i ne znam da
li da se smijem ili plačem. Točno tamo na njegovoj ruci, da cijeli svijet vidi moje ime.
Brooklyn piše iznad kolačića koji je identičan na mojoj pekari. Iznad su malim slovima
napisana slova i piše Moj razlog. Pratim trag tetovaže prstom i vidim kako se ježi.
„Kad si to napravio?“ pitam.
„Prije tri tjedna. Skroz je zaraslo, vidiš?“ dirne prstom tetovažu. Tri tjedna prije?
Ali saznala sam tek prije tri dana za bebu.
„Nate, moram ti nešto reći.“ Čekam njegovu reakciju.
„Ne Brooklyn. Ne moraš. Već znam sve, rekao mi je. Bilo kako bilo, nema veze
što se dogodilo dok smo bili razdvojeni. Sad smo zajedno i ja sam bolje i cijeli život ću
se iskupljivati da mi oprostiš.“
Zna sve? Pa zašto onda ne priča o bebi? Ovdje je deset minuta i nije iznio
činjenicu da ćemo biti roditelji. Je li uplašen? Možda to ne želi. Plus rekao je 'on mi je
rekao sve'. Tko mu je rekao? Graham? Tražila sam Emmu da ne kaže nikome. Tako
sam zbunjena.
Opet pogledam skice. „Pa, očekuješ da ti oprostim i preselim se u Raleigh da

vodim novu pekaru?“
Nagne glavu da vidi moju reakciju.
„Ne, ne uopće“, kaže „Ali iskreno se nadam da ćeš tamo provoditi dosta
vremena. Radi što želiš. Tvoj je odabir.“ Ustane i drži ruku ispred mene. „Hoćeš li doći
sa mnom?“ Pita moleći me očima. „Molim te? Hoćeš li poći na vožnju sa mnom?“
Htjela sam reći ne. Trebala sam reći ne.
„Okej“, šapnem. Otrči iz kuhinje i brzo porazgovara s… Ryanom? Nisam znala

da se Ryan vratio. Tada mi sjedne. Nova poslovna avantura… bio je u Raleighu s
Nateom i sigurno se vratio s njim.

Nate me odvede u auto i vozimo se u tišini. Kad se okrene, znam kuda me vodi.
Kad uđemo u Bend, sjećanja me preplave. Prvi puta ovdje uzeo mi je nevinost. Drugi
puta ukrao mi je srce zauvijek. Bojim se da će ovaj treći puta obrisati sve uspomene ako
se budemo svađali gdje ću živjeti i tko će odgajati dijete.
„Nate, moramo li…“
„Da, Brooklyn. Moramo biti ovdje. Ovo je jedino mjesto gdje trebamo biti
upravo sada. Nema drugog mjesta gdje bih želio biti s tobom na ovaj dan.“
Parkira auto i otrči okolo da mi otvori vrata. Dovede me do mjesta gdje je već
postavljena deka za piknik. Pusti mu ruku i ode do auta da uzme neku kutijicu. Polako
dođe do mene i prođe rukom kroz kosu. Vidim kako mu se čelo znoji iako je svjež dan.
Stane na deku, vodeći me sa sobom, ali ne sjednemo. Duboko udahne i lagano ispusti
dah dok nam isprepliće prste.
„Brooklyn, volim te jako. Više nego sam mislio da je moguće. Ti si moj razlog.“
Pokazuje na svoju tetovažu. „Ti si razlog moje promjene, razlog zbog kojeg se još uvijek
mijenjam jer želim postati bolja osoba za tebe.“ Pokaže na staru tetovažu i kaže: „Ti si
moj razlog za život i vraški sam siguran da bih umro za tebe.“
Posegne u džep hlača i izvadi baršunastu kutiju dok mi se suze slijevaju. Počne
se spuštati na koljeno. O Bože. Zaprosit će me. Ovo se prebrzo dešava. Ne mogu mu
dati da to napravi. Ne zbog krivih razloga. Znam da ću ga voljeti dok sam živa, ali ne
mogu ga prisiliti da me oženi. Previše ga volim da bih mu to priuštila. Zatresem glavom
prema njemu.
„Nate, ne. Ne možeš to napraviti samo zbog bebe.“
Lice mu se objesi i odmakne se korak.
„Što si rekla?“
„Znam da ti je Graham rekao.“

„Graham?“ izgleda zbunjeno. „Što mi je Graham rekao?“ zatrese glavom.
„Graham mi nije ništa rekao. Ryan mi je rekao za ono. Rekao je da si me pokušala
preboljeti i da si ga poljubila. Rekao sam ti u u redu da nije bitno, da ništa od toga više
nije bitno.“
O Bože. On ne zna. Nova pekara, nova tetovaža, cvijeće, prosidba… sve je to

bilo da me vrati. Ne jer je bio prisiljen na išta.
On shvati prije mene. Ruke mu se tresu i problijedi. „Brooklyn, što si rekla o

bebi?“
„J-ja sam trudna dva mjeseca. Saznala sam prije dan-dva.“ Glas mi preskače i
pokušam izgovoriti riječi. „Htjela sam ti uskoro reći, ali nisam znala kako. Nisam znala
hoćeš li biti ljut ili što. To je zbog antibiotika, nisam to namjerno napravila. Ako to
misliš.“
Kako nastavljam pričati, pokušavajući objasniti kako se dogodilo, on padne na

koljena, obgrli me rukama i nasloni usne na moj trbuh. Drži me tako čvrsto da se bojim
da će istisnuti malog kikirikija iz mene. Čuje me kako stenjem i popusti stisak.
„Oprosti.“ Pogleda me. „Moj Bože, Brooklyn. Bit ću tata?“
„Da, Nate. Bit ćeš tatica.“
Oči mu se napune suzama i on trepće, puštajući ih da cure po njegovom licu i

mojoj majici.
„Nisam znao do ove sekunde“, kaže u moj trbuh. „Nisam znao da će me ove
riječi učiniti najsretnijim muškarcem na svijetu.“ Obriše lice i pogleda okolo na pod
gdje mi je ispala kutijica. Otvori ju, još uvijek na koljenima, pogleda me i kaže
„Brooklyn Anne Vaughn, baš kad sam pomislio da te volim više nego je moguće,
dokazala si mi da sam u krivu. Moje srce je tvoje. Uvijek je pripadalo tebi, u biti, ako
ga želiš… vas oboje.“ Podraga mi trbuh. Tada uzme prsten iz kutijice i drži ga za mene.
„Sve u vezi tebe čini me boljim čovjekom.“ Kaže dio iz naše pjesme, uzimajući još dio
mog srca i pomješa sa svojim. „Hoćeš li mi ispuniti sve snove i postati moja žena?“
Pogledam dolje u mog ne tako slomljenog čovjeka i mislim na sve što je učinio
za mene. Ne samo danas, nego svaki dan. Sjetim se kako je podijelio sa mnom
najprivatnije misli o svojoj mami, bivšoj ženi i bejzbolu. Mislim na to kako me uvijek
čuva i gleda na mene i znam da će takav biti i prema našem djetetu i biti predivan otac.
Sjećanja na ples na kiši, narukvicu, i njegove skice mene preplave me. Naravno, reći ću
da. Drugi odgovor nije bila opcija.
„Da“, kažem sretna. „Naravno da da!“ plačem kad mi stavi najljepši dijamant na
prst.

32.poglavlje
Nate me povuče na deku i poljubi me s intenzitetom tisuću poljubaca koje smo

propustili prošlih tjedana. Zauzme mi usne usnama i moje tijelo svojim rukama. Šapće
mi u uho da će prijeći svaki dio moga tijela prvo rukama, a onda jezikom. Navlažim se
na samo obećanje onoga što će mi učiniti. Moja želja se gradi brže nego ikad samo na
trljanje njegovog tijela o moje. Prije nego shvatim, ispod njega sam, tijelo mi se rastapa
kad me štipka i vuče za bradavice preko moje majice.
„Wow“, kažem mu, iznenađena kao i on zbog toga što se dogodilo.
„Kvragu“, gleda me s jakom željom u očima. „Trebali bismo imati desetero djece
ako ti trudnoća ovo čini.“
Zacerekam se, ali brzo shvatim da to nije smiješno, ali je jako seksi kad se on
odmakne i skine odjeću. Ležim i promatram svaki dio njegova savršenog tijela koji mi
je nedostajao više nego mogu reći. Praktički mi cure sline kad mu erekcija iskoči iz
hlača i stoji u punoj veličini ispred mene. Vidi kako se opet palim, pa ne gubi vrijeme
da me skine, samo zastane kad mi otkopčava hlače da mi poljubi trbuh. Kad sam skroz
gola, krene od stopala s obećanjem koje je dao malo prije. Dira, ljubi i liže svaku nogu
i ruku prije nego se vrati na moja usta.
„Nate, molim te.“ Preklinjem. „Prošlo je toliko dugo.“
„Znam dušo, i zato se trebam posvetiti ovom prekrasnom tijelu.“ Nastavi lizati i
sisati do mog uha i oko vrata prije nego se spusti do mojih sisa. Uzme ih u ruke i mrmlja
od zadovoljstva. „Bože, Brooklyn, sise su ti narasle. Mislim, bile su savršene prije, ali
iznenađenjima nikad kraja. Uzme mi bradavice i stavi ih usta. Vuče i cucla pod
pritiskom tako da i ja zastenjem skupa s njim.
„Nedostajao mi je taj zvuk.“ Pogleda me. „Sve u vezi tebe mi je jebeno
nedostajalo.“
Sretna suza mi klizne niz obraz. „Meni isto, Nate. Nedostajao si mi više nego
mogu reći.“
Ljubi me preko rebara sve do mog trbuha, gdje provede duže vremena. Mrmlja
nešto o bebi i ne mogu razumjeti priča li meni ili kikirikiju. I u tom trenutku nije me
briga. Tako me napalio da ću svršiti čim me dotakne dolje. Igra se prstima oko mog
ulaza, ljubi me i liže svuda osim na mjestu za kojeg zna da ću eksplodirati.
Napokon, čini se kao nakon sati mučenja, gurne prst u mene. Zabrunda: „Oh,
tako si mokra za mene.“
Tada legne dolje i ponovo lagano, senzualno radi jezikom duž moje mačkice,
šaljući valove vrućine kroz mene. Napada moj klitoris paluckanjem i lizanjem jezika
dok s dva prsta ulazi i izlazi iz mene. Posegne i uštipne me za bradavicu i to je sve što
treba da me gurne preko ruba i natjera me u eksploziju želje i potrebe. Zgrabim ga za
kosu dok se stežem oko njegovih prstiju i lica, držeći ga blizu dok me orgazam trese.
Kad se smirim od orgazma koji mi je priuštio, on se popne na mene i kaže: „Isuse,

Brooklyn, ovo je najvrelija stvar koju sam vidio.“ Namjesti se na mene. „Ne mogu
čekati ni sekundu da budem u tebi.“
„Tada nemoj.“ Preklinjem, kad podignem kukove dok on klizi u mene sa svojom
tvrdom dužinom. Zatvorim oči i osjetim svaki dio njega kako mi dodiruje svaki živac
sa zadovoljstvom kad ulazi i izlazi iz mene.
„Ovo je nevjerojatno“, kažem „Toliko te volim. Obećavam da ću biti tvoja

zauvijek.
On stisne i uhvati moje meso, šapćući riječi ljubavi meni u uho dok svršava,
ispuštajući svoje sjeme duboko u mene. Njegovo grubo, seksi šaputanje dovede me do
još jednog savršenog orgazma. Mislim da se ne mogu pomaknuti, i nadam se da nitko

neće doći i vidjeti nas potpuno gole ovdje usred bijela dana. Kako god, mislim da me
nije ni briga.
Nate posegne i izvadi čaše i bocu šampanjca. Zabrunda i kaže: „Oprosti.“ Pokaže
na moj trbuh. „Nisam znao, inače bih ponio mineralnu.“
„Gutljaj neće povrijediti kikirikija“, kažem. „Moramo proslaviti.“
„Kikiriki?“ podigne obrve i ja kimnem. Pola sata kasnije pakiramo se da

krenemo natrag. Nate piše poruku.
„Posao.“ Kaže mi kad ga pogledam.
Držimo se za ruke i pričamo o bebi cijelim putem do kuće i mislim da je ovo

najprirodnija stvar na svijetu. Do vremena kad se parkiramo iza pekare, lice me boli od
cereka koji imam prošlih dvadeset minuta.
Uđemo kroz pekaru i krenem gore kad mi Nate kaže: „Dođi sa mnom, želim ti
nešto pokazati.“ Ima ogroman osmijeh na licu kao djeca na božićno jutro. Pratim ga u
prednji dio pekare. Kad me progura kroz prednja vrata, čujemo: „Čestitamo!“ Od svih
koje znam i koji mi znače u životu. Gledam u sretna lica svojih roditelja, najbolje
prijateljice i njenog muža, Ryana i ostalih zaposlenika. Nateov tata i sestra su ovdje.
Čak i Michaelova sestra, Janie. Sretne suze cure s njenog lica i kima mi kao da je
shvatila što se dogodilo onog dana na Michaelovom grobu. Svi koje sam željela da
proslave sa mnom ovaj dan su ovdje. Okrenem se Nateu.
„Poruka?“ kimne mi. „Bože Brooklyn, tako sam se bojao da ćeš reći ne. Planiram
ovo tjednima. S puno pomoći, naravno.“ Pokaže na Ryana i Emmu. Ryan priđe i na
moje iznenađenje, Nate mu pruži ruku i zagrle se jednim od onih muških zagrljaja.
„Hvala ti na svoj pomoći, stari.“ Kaže mu Nate.
Zagrlim Ryana. „Ne moraš ovo raditi.“ Mislim na novi ugovor „Neću potpisati,
znaš to.“

„Potpisat ćeš, Lyn.“ Nasmije se. „Imam jasan stav da ne ulazim u posao s
obitelji.“
Svima zahvalimo, čujem da je Nate pitao mog oca za moju ruku i brak. Emma
radi novi interijer u novoj pekari. Moji djelatnici su spremili ovu zabavu bez da sam išta
znala. Emma dođe i zagrli me, dok obje plačemo.
„Rekla si da! Tako sam sretna zbog tebe.“
„Pa, kako mogu reći ne čovjeku koji je tetovirao kolačić na svom tijelu zbog
mene?“ kažem i izazovem smijeh svih oko nas.
„Kad smo već kod toga, što je s tim da imaš samo baršunasto crveni?“ Emma
pokaže na tonu crvenih kolačića u pekari. Nate dođe do stola i uzme jedan.
„Za sreću“, kaže. „Moram uzeti jedan prije svake igre.“
Sjetim se da mi je u srednjoj ispričao o tome.
Uhvati me čvrsto i poljubi me u obraz. „A to bi bilo, daleko, najveća igra u mom

životu.“ Nate me povuče u stranu i smjesti me u svom krilu za stolom u ćošku. „Znaš
da se igra sad promjenila.“ Pređe prstom preko mog trbuha. „Mislim da ne mogu živjeti
ni dan bez tebe… bez kikirikija.“ Duboko udahne i prođe rukom kroz kosu. „Što kažeš,
Brooklyn. Hoćete li se vas dvoje preseliti u Raleigh sa mnom?“
Ugrize se za usnu i prekriži prste dok čeka moj odgovor. Gledam u svog čovjeka
života. Nije savršen. Uvijek će imati problem s povjerenjem. I problem s svojom
mamom. Ali ne mogu zamisliti da ga nemam u svom životu. Pogledam po zabavi i
vidim kako ga svi vole. Kako su mu svi pomogli da me vrati. Znaju da pripadamo
zajedno. Put neće uvijek biti lagan. Ali opet, rupe na putu će nas učinit jačima.
Protrljam prst po narukvici i sjetim se čovjeka za kojeg sam bila zaručena. Tada
pogledam u prsten koji nosim. Pogledam u plave oči svog novog zaručnika i shvatim
da je on moj dom. Ne mogu živjeti bez njega. Niti disati. Naravno da ću reći da. Drugi
odgovor nikada nije bio opcija.

„Da.“ Nasmijem se i dignem obrvu na mog snažnog, nevjerojatnog čovjeka. „Ali
bit će neka čvrsta pravila.“
Kraj

Budi Moj Razlog, LJ.E.R PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Budi Moj Razlog, LJ.E.R PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Prijevod i obrada: Čarobne knjige i ljubavni romani

Obrada: Storm, Lady, Mary

Nešto unutar mene

Znam da sam dobro zeznuo

Nešto unutar mene

„Osjećam se slabo“, govorim pritišćući lice na prozor, pokušavajući ohladiti čelo

„Nije me pozvao, Emma, rekao mi je o zabavi. Velika je razlika“, kažem.

2 | Budi moj razlog

Emma je pronašla parking par kuća niže.

„Spremna?“ ugasi motor i pogleda u mene.

„Ne... da... ne…“ premišljam se.

„Hmmm…“ pogleda u bočice „Viski, konjak, votka… je li zbilja bitno? Sve je

„Uh, a koji to posao?“ pogledam je podignutih obrva.

3 | Budi moj razlog

Nakon par trenutaka pravljena grimase za koje se molim da nitko od dečkiju

„Naposlijetku, daj mi bombon od mentola da ne smrdim kao alkoholičar poslije

4 | Budi moj razlog

Wow što se to upravo dogodilo?

Ona slegne ramenima, s nekim tajanstvenim izgledom na licu i gurne me

Ispravak, ipak sam pala direktno u njegove ruke.

„O moj Bože, stvarno mi je žao,“ govorim mu.

„Sve je poprilično u redu, Brooklyn,“ kaže, snažnim, hrapavim glasom koji je

„Zovi me Lyn.“ Pokušavam se pribrati kao da mu nisam upravo doslovno pala

5 | Budi moj razlog

„Pa, Brooklyn,“ reče, „mogu li ti donijeti piće i možda bi se mogli družiti i

„Odmah se vraćam.“ Migne, zapravo migne. Mislim da sam se upravo malo

Nate i ja se zapravo ne krećemo u istom krugu prijatelja i vjerojatno sam zato

6 | Budi moj razlog

Oh pokušava me zaštititi, to je slatko. Ali što ako mi je on stavio nešto u piće?

No većinom, ispitivao je o meni, što želim raditi i gdje se vidim u životu.

Ne znam je li to do alkohola ili činjenice da to želim izbaciti iz sebe, ali sam se

„Zezaš se, zar ne?“ Upita „Ili se samo zezaš sa mnom?“

Huh? Upravo me zbunio. „Zezam se s tobom?“

„Umm... ne. Kako je moguće da bih ja to znala?“ Pitam.

„Da, mislim da ne bi znala“, priznaje.

7 | Budi moj razlog

Čekao je da se nasmijem. Ili da nešto kažem.

Mogla bih se zakleti u iskrice na koži na mjestu na kojem me dodirne.

Čuo me kako sviram?

Nate Riley drži svoju ruku na mojoj nozi.

Nate, vrući-seksi-seniorski-bejzbol-heroj, crta malene krugove po mojoj nozi i

8 | Budi moj razlog

Je li u redu? Ne miči tu ruku. Nikad!

Sveto sranje, jesam li ja to rekla na glas?

Mogla bih umrijeti od sramote.

Uh, hallo? Je li on upravo rekao da će me poljubiti kasnije?

„Brooklyn...“ prošapće, vruće i isprekidano u moje uho, i to je to, gotova sam.

„Huh?“ Pogledam je što-bi-moglo-biti-toliko-prokleto-bitno-da-me-ometaš-dok-

Pogleda u Natea, ali se nastavi meni obraćati „Mislim da bi se mogla vratiti po

„Umm..“ Nate se ubaci, „zašto te ja ne bih odvezao kući kasnije, Brooklyn?

Pilji u mene i ja znam bolje od toga da se prepirem s tim pogledom. Počinjem se

„Valjda.“ Pogledam u Natea. „Samo ako si siguran. Mislim, ne smeta mi čekati

Molim te reci da si siguran, molim te da jesi.

Nedugo nakon Emminog odlaska, zabava je počela eskalirati. Netko je pao i

Vozimo se po gradu i razgovaramo. Iznenađena sam o koliko toga razgovaramo,

Potom me upitao je li u redu da odemo u Bend. Bend je mjesto gdje se klinci

Znam samo da su se tamo dogodile legendarne stvari, a ja idem tamo ni s kim

Što, je li on lud? Baš zato želim ostati!

„Ne, u redu je, možemo ostati.“

„Dobro.“ Nasmiješi se. „Jer cijelu noć umirem od želje da te poljubim.“

11 | Budi moj razlog

O, da! Molim te!

Nisam sigurna što učiniti s rukama, pa puštam da mi samo padnu na njegove